Patrick Dunleavy, Kako Napisati Disertaciju

Naslov izvornika
Patrick Dunleavy,
Authoring a PhD
Palgrave Macmillan, New York, 2003.
Copyright Fakultet politikih znanosti

Sveuilita u Zagrebu
Biblioteka Politika misao

Svezak 5 1., drugo izdanje
Glavna urednica
Mirjana Kasapovi
Urednitvo
Mirjana Kasapovi, Ana Matan
Berto Salaj, Nenad Zakoek, Ivo Zani
Izvrni urednik
Berto alaj
Tehniki urednik
Hrvoje Stani
Izdava
Fakultet politikih znanosti
Sveuilita u Zagrebu
Za izdavaa
Smiljana Leinert-Novosel
Patrick Dunleavy
KAKO NAPISATI
DISERTACIJU
K ako planirati, skicirati, pisati i
dovriti doktorsku disertaciju
Prevela
Maja Grgi Hudoletnjak
Drugo hrvatsko izdanje
Zagreb, 2007.
SADRAJ
Popis slika i tablica vii

Predgovor xi
1. Kako postati autor 1
Autorski rad neto je vie od pukog pisanja 2
Razliiti modeli doktorata i zadae autorskog rada 4
Noenje s oekivanjima itatelja 9
2. Zamiljanje radnje kao cjeline 15
Definiranje sredinjih istraivakih pitanja 16
Izrada izvornog djela 22
3. Planiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 38
Cjelina i jezgra 39
Fokusiranje ili otvaranje 47
etiri obrasca objanjenja 55
4. Organiziranje poglavlja ili lanka: mikrostruktura 67
Podjela poglavlja u odjeljke 67
Smiljanje naslova 73
Pisanje poetaka i zavretaka 77
5. Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja naliteraturu 89
Elementi dobrog znanstvenog stila 90
Uinkovito upuivanje na literaturu 104
6. Razvijanje teksta i upravljanje procesompisanja 116
Skiciranje, poboljavanje i izlaenje u javnost 117
Preureivanje teksta 124
Organiziranje procesa pisanja 128
7. Postupanje s tokama pozornosti: podaci, dijagrami i
grafikoni 136
Naela dobrog prezentiranja podataka 138
VI KA KO NA PIA TI DISER TA IJU
Postupanje s tablicama 142

Izrada grafikona 148
Druge tehnike reduciranja podataka 161
Upotreba dijagrama i slika 168
8. Zavrnica: dovravanje doktorata 172
Od cjelovite radne verzije do konanog teksta 173
Predaja radnje i odabir ispitivaa 182
Zavrni usmeni ispit (viva) 188
9. Objavljivanje istraivanja 196
Pisanje i predaja lanaka za asopis 196
Preureivanj e radnj e u knj igu 216
Pogovor 226
Rjenik maksima, pojmova i izraza 228
Dodatna literatura 238
Kazalo 241
POPIS SLIKA I TABLICA
Slike
3.1 Meusobni odnos cjeline i jezgre 44
3.2 Model fokusiranja 49
3.3 Model otvaranja 53
3.4 Kompromisni model 54
3.5 Tri naina promatranja moje radne sobe 56
3.6 Primjeri matrine strukture 65
4.1 Hijerarhijska struktura poglavlja
5.1 Kako se pisanje doktoranata moe razvijati 91
7.1 Osam glavnih tipova grafikona (i kada ih upotrijebiti) 150
7.2 Usporedba uprava za zdravstvo 158
7.3 Usporedba kotskih uprava za zdravstvo s obzirom na operacije
mrene fiskalne godine 1998-1999. 159
7.4 Primjer grafikona box-and-whisker koji usporeuje varijable 165
8.1 Integriranje tema 174
9.1 Primjer formulara za prosudbu lanka u asopisu 204
Tablice
5.1 Kako razliiti stilski zahtjevi poboljavaju ili smanjuju razumljivost
teksta 93
7.1 Usporedba uprava za zdravstvo 143
7.2 Usporedba kotskih uprava za zdravstvo s obzirom na operacije
mrene fiskalne 1998-1999. godine 144
Sva pravila, koja bi se mogla propisati studiranju, sabiru se u
jednome: ui samo da bi sam stvarao.
Friedrich Schelling
Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling, On University Studies (Athens, OH: Ohio University
Press, 1966), prev. E. S. Morgan, prir., s Uvodom, N. Guterman, str. 34. (Nav. prema: F. W. J.
von Schelling, O metodi akademijskoga studija, u: I. Kant, F. W. J. von Schelling, F.
Nietzsche, Ideja univerziteta (Zagreb: Globus, 1991), izabrao, preveo i predgovor napisao B.
Despot, str. 152).
PREDGOVOR
Konzervativni politiki filozof Michael Oakeshott jednom je ustvrdio:
Sveuilite je udruenje osoba, smjetenih na jednom mjestu,
ukljuenih u nastojanje i brigu oko cijeloga intelektualnog ka-
| pitala koji ini civilizaciju. Ono se ne brine samo o tome da
intelektualno naslijee odri netaknutim nego i da stalno pro
nalazi ono to je izgubljeno, obnavlja ono to je zanemareno,
prikuplja ono to je razasuto, popravlja ono to je pokvareno,
1 preispituje, preoblikuje, reorganizira, ini razumljivijim, nano-
| vo izdaje i ponovno postavlja.1
ak i kad bismo ostavili po strani oitu Oakeshottovu staromodnu pred
rasudu protiv svake istinske ili bitne inovacije, ta izjava o misiji dovoljno
je obuhvatna. Ona je zapravo umnogome preiroka da bi bila vjerodostojna u
doba drutva znanja, kad se toliki drugi ljudi (u razliitim profesijama,
tvrtkama, kulturnim i medijskim organizacijama, vladama, udrugama civil
nog drutva ili kao neovisni pisci i istraivai) takoer brinu za intelektualni
kapital civilizacije.
Ova je knjiga napisana u nadi da e barem malo biti od pomoi nekima
od onih koji stvaraju due kreativne nefikcionalne tekstove. Osobito je na
mijenjena doktorandima i njihovim savjetnicima ili mentorima na sveuili
tima. Piui, odnosno nadgledajui pisanje doktorata, oni jo uvijek slijede
najzahtjevniji ideal izvornog istraivanja. Nikad (se) nita nije dogodilo to
ne bi netko prvi uradio, rekao je John Stuart Mili, i to je ono to je doktorski
ideal uvijek slavio i uvijek treba da slavi.12 Svaka doktorska disertacija ili rad
nja u velikoj je mjeri sui generis. No ova je knjiga izraz uvjerenja da u huma-
1 Oakeshott, Michael (1991). The study of politics in a university: An essay in

appropriateness. Rationalism in Politics and Other Essays. Indianapolis: Liberty Fund, str. 194.
Izvorno objavljeno 1962.
' Mill, John Stuart (196S). On Liberty. Utilitarianism, Liberty and Representative Government
London: Dent, pogl. 3, str. 123. Izvorno objavljeno 1859. (Navedeno prema: Mill, J. S. Izabrani
politiki spisi. Zagreb: Informator i Fakultet politikih nauka, sv. 1, str. 158, preveo Adam
Krli).
xii KAKO NAPISATI DISERTACIJU
nistikim i drutvenim znanostima doktorandi trebaju stei i osnove opih
umijea autorskog rada koje su u razliitim disciplinama i temama u osnovi
sline. Dok je u posljednja dva desetljea izobrazba u istraivakim umije
ima u velikoj mjeri formalizirana, umijea autorskog rada bila su relativno
zanemarena i ostala su neusustavljena.
Oakeshottu i drugim tradicionalistima ovaj moj pothvat init e se kao
samo jo jedna cigla u zidu, jo jedan korak prema birokratizaciji modernog
drutva koju je predvidio Max Weber.3 No smatram da usvajanje umijea
planiranja, skiciranja, razvijanja, revidiranja i ponovnog promiljanja radnje,
te njezina dovravanja u roku i u skladu s propisanim standardima, ini skup
zadaa koji je odve vaan i preesto loe izvravan da bi se mogao prepustiti
prilino nepravilnim i proizvoljnim modelima pouavanja i obrazovanja koji
su prevladavali u prolosti. Danas postoji duga i asna tradicija autore fleksije
u znanosti. Ona se protee preko idealistike vizije Friedricha Schellinga u
njegovu spisu O metodi akademijskoga studija, do kontemplacija Francisa
Bacona u njegovu Napretku znanosti, a prije njega do nekih znaajnih reflek
sivnih spisa srednjovjekovnih mislilaca i antikih grkih filozofa.4 Danas, kao
ni u ta prijanja vremena, znanstvenici i studenti nisu (ne mogu biti) imuni na
vanjske utjecaje i procese racionalizacije. U modernim uvjetima sveuilita
mogu doputati sebi postojee oblike stvaranja i prenoenja znanja samo dok
je oito da su to najbolje dostupne alternative.
Dakako, sastavljanje doktorske disertacije istodobno je proces koji je
previe osoban i previe suptilan, previe ovisan o studentima i mentorima ili
savjetnicima, previe raznolik u pogledu tema radnji, disciplina i sveuilinog
konteksta, da bi bilo kakav opi savjet mogao obuhvaati ita vie od djelia
onoga to je doktorandu potrebno kako bi mu pomoglo da se razvije kao au
tor. No obrada toga podruja na sustavan nain ipak moe biti vrlo vrijedna,
moe utedjeti vrijeme, a moda i nadahnuti. Doktorandi poznaju svoju situa
ciju bolje od ikoga drugog. Oni se mogu posluiti malenom koliinom goto
vog znanja (kako ga je nazvao Schelling)5 te izdvojiti i odabrati one ele
mente ovoga teksta koji su relevantni za njihove probleme. Nadam se da ova
knjiga moe pomoi i njihovim savjetnicima (koji su upoznati s cijelim
3 Najjasnija Wcberova rasprava o birokratizaciji nalazi sc u: The Theory o f Social and Economic
Organization. London: William Hodge, 1947, str. 302-312. Izvorno je napisana 1913.
4 Schclling, Friedrich Wilhelm Joseph von (1966). On University Studies. Athens, Ohio: Ohio
University Press, preveo E. S. Morgan, priredio i Uvod napisao N. Gutcrman. (Usp. Schclling, F.
W. J. von 0 metodi akademijskoga studija . U: Kant, I., Schelling, F. W. J. von, Nietzsche, F,
1991. Ideja univerziteta. Zagreb: Globus, izabrao, preveo i predgovor napisao B. Despot);
Bacon, Francis (1861). The Advancement o f Learning. London: Dent, priredio G. W. Kitchen.
5 Schclling. On University Studies, str. 34. (0 metodi akademijskoga studija, str. 152.)
Predgovor xiii
spektrom doktorskih projekata u njihovoj disciplini) da proire i usustave
svoje razmiljanje i pouavanje studenata u pogledu autorskog rada. Stoga je
ova knjiga napisana kao pomo za studente i njihove mentore, kao okvir u
koji se mogu staviti vlastiti poloaji i iskustva.
Ovaj sam savjet iznio na skroman, ali ne i provizoran nain, jer nije mi
poznat nijedan drugi stil koji e izgledati poten ili uvjerljiv. Postoji opasnost
da moje prijedloge neki itatelji dozive kao pretjerano sitniave ili propisu-
jue, kao da elim nalagali to bi doktorandi trebali raditi. No posve sam
svjestan toga da e itatelji uvijek stvoriti vlastite personalizirane verzije
ovoga teksta, i da to uvijek trebaju uiniti, i to tako to e preureivati i pri
hvaati ono to im koristi, a zanemarivati ono to se ne uklapa. Pisao sam po
put nekoga tko smilja jelovnik za restoran, elei pruiti izazovnu i uvjer
ljivu ponudu, te konzistentno i, koliko je god mogue, potpuno iskustvo. No
svjestan sam toga da nitko (pri zdravoj pameti) nee izabrati i konzumirati
vie od jednog dijela s ovoga jelovnika odjednom.
Na kraju bih istaknuo da ova knjiga u velikoj mjeri prenosi zamisli mno
gih kolega, studenata i nastavnika, iju sam mudrost i prijedloge zabiljeio,
prihvatio, preispitao i, vjerojatno, tijekom godina besramno pokrao. Najveu
zahvalnost dugujem triesetorici ljudi koji su tijekom vie od dvaju desetljea
sa mnom radili na vlastitim doktoratima. Razvijajui svoje zamisli, oni su me
nauili toliko mnogo, ne samo o temama svojih radnji nego i o naemu zajed
nikom zvanju.6 Svatko od njih na razliite e naine biti itekako svjestan sla
bosti i ogranienja mentora i mogu ih samo moliti da budu tolerantni prema
bilo kakvom pogrenom prikazivanju njihova iskustva koje se nehotice nalo
u ovoj knjizi. Uz to, najveu zahvalnost dugujem kolegama na London
School of Economics and Political Science koji su zajedno sa mnom bili
doktorski mentori, odnosno koji su zajedno sa mnom drali opi seminar o
pisanju doktorata.7 Mnogo sam nauio zahvaljujui njihovim vrlo razliitim
Posebno zahvaljujem studentima kojima sam bio mentor i koji su zavrili doktorat: Kate
Ascher, Franoise Boucck, lanu Emslcyu, Raquel Galiicgo-Caldcron, Stephenu Griggsu,
Gunnaru Gunnarssonu, Stephanie Hoopcs, Jacjuhn Joo, Won-Tack Kant, Tomu loannou, Leu
Keliheru, Kuang-Wu Koai, Helen Margctts, Andrcwu Masscyju, Rosi Mule, Marku Pattcrsonu,
Johnu Pctcrsonu, Yvonne Rydin, Richardu Sandlandu, Jamesu Stanycru, Helen Thompson, Carol
Vielba, Johnu Xavicru, Andrcwu Wcbstcru, Daniclu Wincottu i Spcnceru Zifcaku. Zahvaljujem i
ICiyoko Iwasaki, Giti Subrahmanyam i Pictcru Vanhuysscu, koji u trenutku pisanja jo uvijek
rade na doktoratu. Mnogo sam nauio i od: Davinc Cooper, Penny Law, Abigail Melville i Anne
Mcyel. Od ljudi s LSE kojima nisam bio mentor na doktoratu, pomogli su mi razgovori s
Richardom Hcffcrnanom, Andrcwcm Hindmoorom, Rolfom Hoijerom i Oliverom Jamcsom.
Osobito zahvaljujem: Martinu Bulmcru (sada na Sveuilitu Southampton), Kcithu Dowdingu,

Georgcu Gaskcllu, Michaclu Hcbbcrtu (sada na Sveuilitu Manchester), Georgeu Joncsu, Paulu
Kcllyju, Pctcru Loizosu, Helen Margctts (sada na School of Public Policy, University College,
London), Brcndanu OLcaryju (sada na Sveuilitu Pennsylvania), Anne Power, Jamesu Putzclu
i Yvonne Rydin. Na velikoj pomoi naroito sam zahvalan Liz Barnett i njezinu osoblju na
XIV KAKO NAPISA TI DISERTACIJU
stilovima pouavanja. Zahvalan sam i brojnim drugim kolegama koji e na

razliitim mjestima u knjizi moda prepoznati vlastite zamisli i doprinose.
Napokon, htio bih se zahvaliti studentima iz 18 disciplina koji su vie od de
setljea pohaali moj teaj iz pisanja doktorata na London School of Eco-
nomics and Political Science. Njihova pitanja, kritike i nove zamisli nepres
tano su proirivali moje znanje i uvjerili me da moemo uiniti vie.
Nadam se da e veina itatelja pothvat prikupljanja ovih zamisli u jed
noj knjizi smatrati opravdanim i da ete u tom sluaju knjizi pridonijeti tako
to ete mi elektronikim putem slati komentare, kritike i prijedloge izmjena
ili dodataka. ak i u nae racionalizirano doba doktorat za mene ostaje klju
nim sredstvom za razvijanje novog i izvornog miljenja u humanistikim i
drutvenim znanostima, osobito meu mladima, koji su (kao to je rekao
Platon) blii idejama.*8 Ako meu novim naratajima istraivaa i mentora
ova knjiga izazove barem malo pozitivnog odjeka, pokazat e se da ju je
valjalo napisati.
London, u sijenju 2003.

Patrick Dunleavy
London School of Economics and Political Science

p.dunleavy@lse.ac.uk
Teaching and Learning Development Office na LSE. Zahvaljujcm i Andyju Northcdgcu (Open
University).
8 Platon, nav. u: Dimnct, Ernest (1929). Art o f Thinking. London: Cape, str. 95.
1. KAKO POSTATI AUTOR
U zapisivanju nekog problema ili njegovu iznoenju u razgo
voru putamo da na vidjelo izau njegovi bitni vidovi. A poz
navajui njegov karakter, uklanjamo, ako ve ne sam problem,
a onda barem sekundarna obiljeja, ona koje ga ine tekim:
zbrku, zamjenu, iznenaenje.
Alain de Botton9
Proces autorskog rada obuhvaa sve sastavne dijelove stvaranja zgotov

ljenog teksta, to jest: smiljanje to da se napie, okvirno planiranje teksta,
skiciranje odlomaka, zapisivanje cjelokupnog teksta, njegovo revidiranje i
ponovno pisanje te dovravanje u prikladnom obliku, zajedno s objavljiva
njem cijelog teksta ili njegovih dijelova. Na svakom stupnju moe iskrsnuti
sloeni splet intelektualnih i logistikih problema. Kao to de Botton tvrdi o
problemima openito, esto postoje istinske (trajne) dvojbe okruene remeti-
lakim imbenicima koje je lake rijeiti. Moda ni temeljne probleme niti
okolne tekoe nije lako rijeiti, no u pogledu tih tekoa esto moemo pos
lii napredak tako da prisutne probleme uinimo jasnijima. U ovom poglavlju
namjeravam osvijetliti ope probleme koji se pojavljuju u autorskom radu te
istaknuti rjeenja koja su drugima bila korisna, a koja e moda i vama biti
od pomoi.
Zapoinjem raspravom o vanosti autorskog rada kao opeg skupa umi
jea na doktorskoj razini. Radnja ili duga disertacija (nadalje te rijei rabim
kao istoznanice) kljuni je element u svim glavnim modelima doktorskog
obrazovanja. Neka kljuna naela autorskog rada imaju vanu primjenu u
mnogim disciplinama humanistikih i drutvenih znanosti. Drugi odjeljak ra
zmatra razliite autorske zadae sadrane u klasinom modelu doktorata i
novijim nastavnim modelima doktorskog studija. Trei odjeljak bavi se te
meljnim umijeem potrebnim da bi se postalo dobar autor - umijeem aktiv
nog noenja s oekivanjima svojih itatelja.
' Alain de Botton (2000). The Consolations o f Philosophy. London: Penguin, str. 58-59.
2 KAKO NAPISATI DISERTACIJU
Autorski rad neto je vie od pukog pisanja

Pisati znai zahtijevati da se bude itan, ali od koga?
I C. Wright Mills10
Autorski stvarati na doktorskoj razini znai postati kvalificiranim aka
demskim piscem ija se djela, po mogunosti, objavljuju. To ukljuuje stjeca
nje cjelovitog skupa umijea, korpusa praktinog znanja koje se, tradicio
nalno, prenosi osobnim kontaktima unutar sveuilinih odsjeka s mentora na
studente. Osnovna pretpostavka ove knjige glasi da umijea autorskog rada
ine kljuni element u sastavljanju uspjenog doktorata. Ona su temeljna za
postizanje koherentne, povezane argumentacije u radnji. Umijee autorskog
rada moe vam pomoi i da zadovoljite uvjete izvornosti te da dadete bitan
doprinos razvoju svoje discipline, a to su na dobrim sveuilitima jo uvijek
kljuni kriteriji za dodjelu doktorata. Uz to, stjecanje sposobnosti autorskog
rada vrlo je vano u dovravanju doktorata u propisanom roku i izbjegavanju
velikih kanjenja zbog kojih su doktorandi neko bili ozloglaeni.
Meutim, doktorandi na sveuilitima rijetko izriito ue umijea autor
skog rada. Znanje o kojem je tu rije esto nije kodificirano ili zapisano. Naj
ee se velik napor ulae u prenoenje temeljnog znanja pojedine discipline,
uz intenzivno upoznavanje i uvjebavanje studenata u njezinim istraivakim
metodama. U usporedbi s time, pouavanju ili vjebanju studenata u autor
skom radu pridaje se slaba pozornost. To dijelom odraava proireno uvjere
nje meu sveuilinim nastavnicima da na doktorskoj razini autor postaje
uinkovit kad postane dobar istraiva i ovladava predmetom neke znanstve
ne discipline. Autorski rad na doktoratu esto se smatra odve rasprenom
aktivnou da bi bilo opravdano ili korisno da se studira na sveuilitima.
Mnogi djelatni sveuilini nastavnici, moda i veina njih, sumnjaju u to da
se izvan konteksta pojedine discipline moe mnogo toga korisnog rei o op
im umijeima sadranima u autorskom radu. Stoga je u davanju savjeta stu
dentima o autorskom stvaranju veini sveuilinih nastavnika i mentora do
stupno malo pouzdanih izvora. Mnogi se savjetnici moraju ponajvie osla
njati na vlastito iskustvo, na injenicu to su bili mentori i prijanjim narata
jima studenata ili moda na injenicu to su prije tridesetak godina i sami bili
doktorandi. To zanemarivanje umijea autorskog rada nije univerzalno. Ured
nici znanstvenih asopisa i veina izdavaa sveuilinih knjiga mogu prepoz
nati, a uistinu to i ine, neiju kompetentnosti u odreenoj disciplini i nje
govo umijee pisanja. Oni priznaju da dobri istraivai mogu biti loi pisci i
da neinspirativni istraivai ipak mogu biti dobri pisci, interpreti i prenositelji1
111 C. Wright Mills (1959). The Sociological Imagination. New York: Oxford University Press,
str. 243.
A i iko p o s ta li a u to r 3
znanja. No glavno naelo velikog dijela doktorskog obrazovanja ipak je u
pretpostavci da, ako se istraivanje dobro provede, onda e dio koji se odnosi
na pisanje nekako prirodno doi na svoje mjesto.
Taj konvencionalni pristup pretpostavlja da e se studenti koji zapoinju
doktorski studij oslanjati na umijea uenja koja su specifina za njihovu dis
ciplinu, a koja im je usadilo njihovo dotadanje obrazovanje na prijediplom-
skoj ili diplomskoj razini. Kako njihovo istraivanje bude napredovalo, oni e
vjerojatno nauiti kako napisati dobar (ili barem prihvatljiv) sastavak u stilu
discipline, metodom pokuaja i pogreaka, praktinim uenjem na temelju
nekoliko skica, najprije seminarskih radova, potom poglavlja, a na kraju ti
lde disertacije. Doktorande se pomno nadgleda, pa oni od svojih mentora, a
moda i drugih kolega, dobivaju podrobne kritike i pojedinane savjete. Ti se
savjeti uvijek odnose specifino na tekst i disciplinu te se usredotouju na
neki vaan argument ili istraivanje, na to je li odreena postavka bila dosta-
tno dokazana, odnosno na to je li dotini nain formuliranja argumenta legi
timan ili primjeren kontekstu i tako dalje. Oekuje se da e iz mnogih ponov
ljenih sluajeva tih komentara i interakcija studenti postupno izgraditi vlastiti
osjeaj za ono to se moe a to ne moe rei, kako bi se to moglo rei i kako
bi drugi strunjaci u njihovoj disciplini protumaili njihov tekst i reagirali na nj.
U provoenju istraivanja te u razvijanju znanja u odreenoj znanstvenoj
disciplini zanatski pristup doktorskom obrazovanju jo dobro funkcionira,
iako je u novije doba znatno proiren formaliziranijim, irim i duljim proce
sima napredne pouke. A kad je posrijedi pitanje autorskog rada, mnogi e
studenti moda imati sreu i za mentora dobiti sklonog nastavnika, osobu
koja je i sama umjean i iskusan autor, i koja je, k tome, spremna mnogo
vremena i truda posvetiti tome da individualnim radom studentima usadi sli
na umijea autorskog rada. U tim okolnostima sustav koji se zasniva na pop
ratnom uinku ipak moe poluiti iznimne rezultate.
No taj je model popratnog uinka studentskog uenja i razvoja obino
mnogo problematiniji glede autorskog umijea. Pritisak da poduava, istra
uje, objavljuje i obavlja administrativne poslove, kojemu je na modernim
sveuilitima podvrgnuto kvalificirano osoblje, esto je uzrokom to taj mo
del, u jednom ili nekoliko pogleda, doivljava neuspjeh. Doktorski studij koji
se zasniva na individualnom mentorstvu skup je i zahtijeva mnogo vremena.
Jedan od razloga za formalniji i koleklivniji trend u doktorskom obrazovanju
jest skraivanje individualnog studija, uz vee koritenje skupnih seminara
koji studentima trebaju pomoi da razviju svoje ideje i umijea komunicira
nja. ak je i u najtradicionalnijem shvaanju doktorskog obrazovanja, koje
jo uvijek naglaava nadgledanje pojedinog studenta od strane jednog men-
lora, prijenos umijea autorskog rada ranjiv. Neki mentori mogu biti nemarni
pisci ili pak ne osobito zainteresirani za razvoj sposobnosti autorskog rada
drugih ljudi ili ne ba umjeni u tome. Njihovi se studenti mogu nai bez ika
kva dodatnog izvora pouke. Povrh svega, postupak koji se zasniva na poprat
nom uinku moe oduzeti mnogo vremena i biti nepredvidljiv, to studentima
donosi mnogo brige i psiholokog optereenja. Neformalne metode ili me
tode pokuaja i pogreaka mogu nepotrebno produljiti vrijeme dovrenja
doktorata. K. tome, one mogu uiniti problematinijim nego to je potrebno
razvoj kompetentnoga i darovitoga neovisnog autora.
Ova knjiga nastoji bili korisna doktorandima i njihovim savjetnicima u
tome da sustavnije razmiljaju o umijeima autorskog rada. Na temelju du
gogodinjega mentorskog rada s vlastitim studentima te opsenog i intenziv
nog teaja o skiciranju i pisanju doktorata to sam ga na svojem sveuilitu
drao vie od desetljea, prihvatio sam ono to bi konvencionalniji kolege
nazvali ekstremnijim gleditem. Smatram da u veini drutvenih i humanis
tikih znanosti skup opih umijea autorskog rada odreuje otprilike 40 do
50 posto uspjeha u pisanju doktorata. Dakako, sposobnost da dovrite rad na
doktorskoj razini ponajprije e biti uvjetovana vaim vlastitim istraivakim
zamislima i uroenoj izvornosti, vaim zalaganjem, marljivou i umije
em u stjecanju specifinog znanja na podruju vae discipline te kompetent
nosti u njezinim metodama. No ako istodobno ne razvijate i unapreujete
svoje sposobnosti autorskog rada, postoji veliki rizik da se vae ideje ne raz
viju dovoljno dobro ili brzo kako bi vas podrale da svoju radnju dovrite na
odgovarajuoj razini i u razumnom roku. Provoenje dobrog istraivanja i
postajanje uinkovitim autorom nisu odvojeni procesi, nego su usko povezani
oblici intelektualnog razvoja koji trebaju djelovati usporedno. Isto tako, sma
tram da su umijea autorskog rada relativno openita te da se na doktorskoj
razini mogu, na otprilike slian nain, primijeniti u cijelom spektru discip
lina. Stoga se ova knjiga oslanja na mnotvo prethodnih spisa i uvida pret
hodnih narataja sveuilinih nastavnika.
Razliiti modeli doktorata i zadae autorskog rada

Na suvremenim sveuilitima postoji mnotvo razliitih modela dokto
rata. Nain na koji biste trebali razvijati umijea autorskog rada poneto e se
razlikovati ovisno o pojedinom modelu, kao i, donekle, ovisno o razliitim
disciplinama humanistikih i drutvenih znanosti. Postoje dva glavna tipa
doktorskog obrazovanja: klasini model, usko povezan s izradom opsene
radnje, i moderniji nastavni model, koji se esto povezuje s kraom diser
tacijom koja se zasniva na lancima. Pokazat u kako se savjeti koje dajem
ovdje i u ostatku ove knjige mogu prilagoditi vaem modelu doktorata.
K itko /ostati autor 5
M o d e l d o k to r a ta M e n to r s t v o Z a h tj e v i z a r a d n ju U o b i a je n u
u cijelosti
K la s i n i m o d e l Jedan ili dva O p s e n a r a d n ja : in sveuilinim sustavima
i usredotouje na pisanje mentora (UK); tegrirani skup pog britanskog i europskog
radnje, uz samo prethodnu ili malo povje lavlja koji sc najee tipa te disciplinama
vjebu ili rad u kolegijima renstvo (Eu sastoji od, priblino, koje se vie zasnivaju
ropa) 8 0 .0 0 0 do 1 0 0 .0 0 0 na tekstovima
rijei
N a sta v n i d o k to r sk i m od el Glavni savjet D is e r ta c ija p r e m a sveuilinim sustavima
Prvi stupanj ukljuuje rad u nik, pomoni m o d e lu la n a k a : e amerikog tipa i vie
kolegijima koji se ocjenjuje savjetnik i os tiri ili pet kvalitetnih tehnikim drutvenim
na temelju opeg ispita. tatak povjeren lanaka koji su prik znanostima drugdje
Drugi stupanj je disertacija stva ladni za objavljivanje,
otprilike 60.000 rijei
Klasini model doktorata razvio se tijekom stoljea u Europi te jo pre

vladava u sveuilinim sustavima koji su pod utjecajem europske i britanske
ili komonveltske prakse u veini humanistikih i drutvenih znanosti. Najtra-
dicionalnija verzija toga pristupa ravna se prema tradiciji arobnjakova e-
grla" u kojoj studenti sjede do nogu svojeg mentora, velikana u dotinom po
druju, koji je neko davno napisao veliku knjigu. Mentor e, na nain koji je
am smislio, u doktoranda usaditi pravi duh, usmeno e mu prenijeti nakup
ljenu mudrost dotine discipline i opirno e komentirati studentove uzastop
ne pisane pokuaje, kako bi mu pomogao da u nekoliko godina i sam napie
veliku knjigu. U tom je pristupu socijalizacija s disciplinom vrlo neformalna.
()dnos mentora i studenta iznimno je vrst i kljuan je za napredak studenta.
U britanskom i komonveltskom modelu mentor je odgovoran samo za razvoj
iada na doktoratu te za pomo doktorandu, a ne i za zavrni doktorski ispit.
I a se zadaa najee povjerava dvojici (katkad i trojici) nastavnika koji
prethodno nisu bili ukljueni u rad studenta. Ispitivai imaju upute da u do
djeljivanju doktorata na svim sveuilitima odravaju dosljedan profesionalni
standard (v. pogl. 8).
Meutim, na mnogo mjesta i u mnogim disciplinama rad u kolegijima
danas ima mnogo veu ulogu ak i u klasinom modelu doktorskog obrazo
vanja. Isto tako, u Europi se mentor esto zamjenjuje povjerenstvom od tri ili
etiri lana koje je poduprto aktivnijim nadzorom sveuilinog odsjeka nad
svim doktorandima kao skupinom. Socijalizacija u disciplini je poluformali-
/irana i kolektivnije organizirana. Uenje o tome kako postati strunim auto
rom vie je pitanje dugotrajnog sjedenja na doktorskim seminarima, u inte
rakciji s mnotvom nastavnog osoblja, u reakcijama na seminarske radove od
strane kolega u seminaru i, naposljetku, u usmenim i pisanim komentarima
na skice pojedinih poglavlja od strane povjerenstva. Na europskim sveuili
tima nekoliko lanova povjerenstva najee su i ispitivai na zavrnim stup
njevima, a dunost im je da odlue treba li studentovu zavrnu radnju prihva
titi kao doktorat. Oni tako daju savjet i podrku, ali i propisuju i ocjenjuju.
Pomiriti i obavljati te dvije uloge zajedno moe biti teko.
Razliite verzije klasinog modela doktorata funkcioniraju dobro kad sve
ide kako treba, no u suprotnome funkcioniraju loe. U starijoj, individualizi-
ranoj verziji, ideje se mogu prenositi brzo i lako ako se mentor i njegov stu
dent dobro slau na osobnoj razini i ako prijateljski dijele uglavnom iste inte
rese. No stvari esto mogu poi krivo. Odnosi izmeu mentora i studenta
mogu se pokvariti, tako da mentor moe postati nervozan zbog injenice to
mlai suparnik presee na njegovo podruje, ili pak student moe otkriti da
njegov mentor ima i svoje slabe sirane. Ili se pak mogu previe zbliiti, tako
da mentor moe postati tako dominantnim u njihovu odnosu da student po
staje pukim sljedbenikom, koji ponavlja ili replicira, a ne stvara iznova. Ili se
pak student i mentor ne uspiju povezati, tako da se studentova pozornost i
interesi razlikuju od mentorova strunog interesa, a mentora je teko promi
jeniti. Prezaposlene mentore esto ometaju brojne nastavne obveze, pa u
kljunim trenucima mogu biti potpuno odsutni, na dopustu ili na istraiva
kom putovanju. Razdoblja sa zamjenskim mentorima esto su problematina.
Novija, kolektivnija varijanta klasinog modela mentorstva openito je
fleksibilnija i elastinija, tako da je vremenom postala proirenija, ak i u
britanskome ili komonveltskome sveuilinom sustavu. Vie mentora i for-
maliziranija doktorska izobrazba koju pruaju odsjeci znai da studenti imaju
vie opcija, od kojih e neke veinu vremena funkcionirati dobro. Studenti
manje ovise o osobnim odnosima samo s jednom osobom. Ako odnosi s jed
nim lanom povjerenstva pou krivo, esto to mogu nadoknaditi tako da se
vie oslone na onog lana za kojeg osjeaju da im je najblii. Isto tako, stu
denti su esto bolje osigurani u pogledu izostanaka jednog lana povjeren
stva. No povjerenstvo moe stvoriti druge probleme. Lako je mogue da stu
denti dobiju oprene savjete od razliitih savjetnika, a izbor meu njima
moe biti teak. Moda e, takoer, morati uloiti mnogo vlastite spretnosti
kako bi svoje mentore doveli do suglasnosti i konsenzusa. Naposljetku, stu
dentima e moda biti tee odravati dobre odnose sa starijim mentorima ili
ispitivaima.
Kako god mentorstvo bilo organizirano, klasini model doktorata uvijek
kulminira u stvaranju opsene radnje, najee ograniene na duljinu od
100.000 rijei. Ona mora biti konvencionalno izloena kao knjiga u obliku
susljednih povezanih poglavlja i cjelovite ope argumentacije. Kako bi se
stvorila i strukturirala tolika koliina pomno ureenog teksta, potrebno je iz
nimno umijee autorskog rada. U objema verzijama skiciranoga klasinog
modela esto postoji znatan nesklad izmeu naina na koji su razvijena umi
jea autorskog rada i razine strunosti u sastavljanju i razvijanju teksta koju
iziskuje opsena radnja. Neki dijelovi ove knjige, kao to je drugo poglavlje,
Kliko postati autor 7
osobito su prilagoeni studentima koji sastavljaju tu vrstu radnje, a i sva e
ostala poglavlja biti relevantna za njih.
Nastavni model doktorskog studija ima dva kljuna elementa. Prvi je
opsean i zahtjevan program rada u kolegijima koji najee traje dvije ili tri
godine i koji se ocjenjuje na kraju, u SAD-u na opem ispitu. Drugi element
je disertacija po modelu lanaka srednje duljine na kojoj se radi jo dvije do
etiri godine i koju ocjenjuje povjerenstvo. Ameriko doktorsko povjerenstvo
uvijek ukljuuje studentove savjetnike te jo dvoje ili troje starijih nastavnika
koji nisu neposredno ukljueni u rad studenta. Glavni savjetnik je lan na
bavnog osoblja koji je najodgovorniji za praenje studenta u izradi disertacije
(slino glavnom mentoru u klasinom modelu doktorata). Pomoni savjet
nik radi sa studentom, ali manje intenzivno. Neka sveuilita propisuju da
pomoni savjetnik ne smije biti specijalist u istom podruju na koje se odnosi
ludentova disertacija. lanovi povjerenstva mogu itati studentov rad u raz
liitim fazama, osobito kad je disertacija dovrena, te sudjeluju u obrani di
sertacije ili u zavrnome usmenom ispitu (v. pogl. 8). Disertacija se, po pra
vilu, ne moe prihvatiti ako se s time ne suglase svi lanovi povjerenstva ili
svi osim jednog, ukljuujui glavnog savjetnika i tri ili etiri druga starija na
stavnika.
Opsena radnja nije prikladna za nastavni model doktorskog studija,
uzmu li se u obzir opseg i zahtjevan rad u kolegijima koji su obuhvaeni op
im ispitom. U ovoj verziji doktorata esto se ne ini osobito smislenim da se
doktorande tjera na zamorni zadatak pisanja jednoga koherentnog mega-
leksta, koji ukljuuje elemente kao to su opseni prikazi literature ili drugi
uvodni materijali koji se, struno gledano, moda ne cijene mnogo. Diserta
cija po modelu lanaka zahtijeva od studenata da napiu krai tekst, svakako
krai od 60.000 rijei, i to u nepovezanijem obliku. Disertacija u biti obuhva
a etiri ili pet lanaka napisanih u skladu s dobrim znanstvenim standardom.
( lanci ne moraju biti meusobno vrlo usko povezani, iako e najee po
stojati nekakav kratak uvod, a moda i kratka zakljuna rasprava o meupo-
vezanostima u istraivanju ili o tome to poglavlja zajedno impliciraju. Za
pravo je vano to da svaki od tih etiri ili pet lanaka bude objavljive kvali
tete. Drugim rijeima, povjerenstvo za ocjenu disertacije treba ih ocijeniti
kao novo djelo koje jest znanstveni doprinos i koje se stoga moe objaviti u
znanstvenom asopisu (bez obzira na to jesu li ti lanci na ovom stupnju za
pravo ve objavljeni).
Taj je pristup openito najdalje odmaknuo od knjikog modela radnje
u onim drutvenim znanostima koje su vie tehnike i matematike. Glavni
nain promicanja znanja relativno je kratak lanak (od 8.000 rijei ili manje)
u recenziranome znanstvenom asopisu. U matematiki i tehniki zasnova
nim disciplinama pisanje cijelih knjiga odavno je postalo posve neuobiaje-
8 KAKO NAPISAT! DISERTACIJU
nim i ono je, kad je rije o priopavanju rezultata novog istraivanja, manje
vano od pisanja znanstvenih lanaka. U tim disciplinama postoji tendencija
smanjivanja broja znanstvenih knjiga, dok asopisi doivljavaju procvat. Pi
sanje knjiga postaje znanstvenom aktivnou srednjih i poznijih godina i ne
povezuje se toliko s doktoratom. Stoga je ak i u sveuilinim sustavima bri
tanskog i europskog tipa doktorska radnja po modelu lanaka postala uobi
ajenom u vie tehnikim drutvenim znanostima.
Za one studente koji piu disertaciju ili radnju na temelju lanaka drugo
poglavlje (o makrostrukturi radnje kao cjeline) nije nuno relevantno. Ako
vaih etiri ili pet lanaka zapravo nisu usko povezani, onda ope ureivanje
materijala u tekstu nije vano pitanje. No ako su vai tekstovi povezaniji od
toga, onda savjet u drugom poglavlju ipak moe pomoi tome da vai argu
menti postanu uvjerljiviji i bolje razvijeni. Isto tako, mogue je da u lancima
ima problema oko postizanja konzistentnog stila i prezentacije, koje valja
razmotriti. A ako pak u kasnijem tijeku karijere odluite napisati knjigu, mo
glo bi biti korisno ponovno proitati ovo poglavlje. Sva ostala poglavlja pot
puno su relevantna i za disertaciju po modelu lanaka. Ako je va rad vrlo
tehniki ili matematiki, te povlai za sobom malo pitanja koja se tiu stila,
moda ete htjeti preskoiti prvi dio petog poglavlja, koji se bavi tim pita
njem. No tamo se nalaze neka vana naela znanstvene komunikacije, koja
jednako vrijede i za tehnike informacije.
Ne kulminiraju svi nastavni modeli doktorskog studija u disertaciji po
modelu lanaka. Fakulteti humanistikih znanosti na mnogim, tradicionalni
jim amerikim sveuilitima mogu zahtijevati veliku, opsenu disertaciju,
kao i polaganje opeg ispita da bi dodijelili doktorat, to je vrlo zahtjevan
opi standard. Ako se taj zahtjevni mijeani format uklapa u situaciju na va
em sveuilitu, onda bi cjelina ove knjige trebala biti relevantna za drugu
polovicu vaega doktorskog studija.
Postoji jo jedan model, koji se naziva ",struni doktorat, koji je neko
bio rijedak, no koji e se u budunosti moda jo razvijati. U osnovi, on dvije
ili tri godine rada u kolegijima u nastavnom modelu doktorskog studija proi
ruje u punih etiri ili pet godina. U svojemu radikalnom obliku, taj sustav
uope ne zahtijeva zavrnu doktorsku disertaciju i, umjesto toga, sadrava
vie ocjenjivanja i pisanja mnotva manjih lanaka ili pak provoenje nekog
projekta ili nekoga drugog nepisanog oblika vjebe. U drugim pak sluaje
vima on zadrava prilino smanjeni oblik disertacije, od moda 30.000 rijei,
ali, za razliku od prethodnih modela, ne zahtijeva izriito da ona bude izvorna
ili da se moe objaviti. Uzme li se u obzir dugotrajnost dodatnog rada u kole
gijima na koji su studenti u tom pristupu primorani, izrada ak i kratke diser
tacije na primjerenoj razini moda nee biti jednostavna. Moete se nai pod
velikim pritiskom kratkih rokova u kojima morate dovriti neki projekt ili is
Kuko postati autor 9
puniti neku obvezu u kolegiju, zbog ega vam ostaje malo vremena za autor
ski rad i za razvoj istraivanja. Istodobno, vrlo kratke radnje ili dugi eseji iz
raeni u tom modelu (a moda i neki ocijenjeni radovi) ipak e trebati biti na
naprednijim razinama nego to su oni koje su sastavili studenti na diplom
skom studiju (MA ili MSc). Studenti koji rade na strunom doktoratu mogu
preskoiti drugo poglavlje. No trebali bi uoiti d aje ostatak knjige iznimno
relevantan za njih, osobito za izradu naprednog teksta na dobroj znanstvenoj
razini, no koji je napisan pod velikim pritiscima rokova i obujma posla.
Noenje s oekivanjima itatelja

Knjiga govori samo onima koji ve znaju to se od nje moe
oekivati i, sukladno tome, kako je protumaiti.
Michael Oakeshott, o kuharicama1
Knjiga je, poput krajolika, stanje svijesti koje varira s itateljima.

Ernest Dimnet'1
Izraivati doktorat najee znai pisati vie nego to ste to ikad dotad
inili. Trebate li sastaviti opsenu radnju, lako je mogue da e to biti najdulji
tekst to ete ga ikada napisati, ak i ako se upustite u znanstvenu karijeru i
nastavite pisati sljedeih nekoliko desetljea. Kao sveuilini nastavnik ri
jetko ete ponovno imati tri ili etiri godine da se puno radno vrijeme bavite
lenim jedinim znanstvenim projektom. Moda ete objavljivati knjige, no
veina znanstvenih knjiga mora ostati na granici izmeu 60.000 i 80.000 ri-
|ei, dok opsene radnje mogu iznositi i do 100.000 rijei, pri emu studenti
najee i idu do te granice. ak i kad je rije o doktoratu koji podrazumijeva
disertaciju po modelu lanaka, to je obino zato to su prevladavajui tip
znanstvenih publikacija u dotinoj disciplini lanci u asopisima. Vaa e di
sertacija stoga opet biti etiri, pet ili ak est puta dulja od jednog lanka.
Moda e opsegom odgovarati rezultatu etverogodinjega znanstvenog is
traivanja u vaoj kasnijoj karijeri, ali ukorienog u obliku jedne knjige.
Prema tome, najjednostavniji razlog zbog kojega je vano sustavno razmi
ljati o tome kako biti autor doktorata jest to to je izrada tolikoga povezanog
teksta po prvi put neizbjeno teka. S toje tekst dulji, to vam je tee kao au
lom razumjeti vlastite argumente i uinkovito ih posloiti.
1 Micliacl Oakeshott, iz njegova pristupnog predavanja na LSE, Political Education, str. 15,
nav. u: W. J. M. Mackenzie (1975). Explorations in Government. London: Macmillan, danas
lalgravc Macmillan, str. 24.
Ernest Dimnet (1929). The Art o f Thinking. London: Cape, str. 151.
Isto tako, kako tekst biva vei, itateljima je tee slijediti vae misli. Po
tekoe itatelja bit e tim vee to su manje upoznati s graom s kojom tre
baju izai na kraj, a to je vaan problem za autore od kojih se oekuje da pro
vedu originalno istraivanje. Gotovo po definiciji, velik dio nove radnje moe
biti nepoznat ak i iskusnim strunim itateljima. Navedeni Oakeshottov epi-
graf naglaava da se i naizgled najjednostavniji tekst (kao stoje kuharica) za
sniva na nekom zajednikom skupu konvencija izmeu autora i njegovih i
tatelja u pogledu toga kako valja pisati tu vrstu knjige. Potpuno poznavanje
konvencija vae discipline pomoi e vam da se u autorski rad upustite na
pouzdaniji nain. Ipak, kao to Dimnetov epigraf takoer naglaava, razliiti
itatelji mogu isti tekst deifrirati na razliite naine. Pokuati konzistentno
razmiljati o tome kako e itatelji razumjeti va tekst, pisali tako da imate na
umu itatelje - to je temeljni nain na koji se postaje dobrim autorom. To nije
izvanjsko procesu stvaranja i razumijevanja vaih argumenata, nego je sa
stavni dio onoga to vam pomae da budete to uinkovitiji u organiziranju i
izraavanju svojeg miljenja.
Na neki vas nain svako autorsko stvaranje suoava s potrebom da se ne
prestano nosite s oekivanjima itatelja i shvatite da e razliiti itatelji pro
matrali va tekst iz razliitih perspektiva. Piete li svoju radnju tako da ona
bude pristupana najirem itateljstvu, bolji ete autor postati tako to ete
razvijati vlastite ideje te poboljavati jasnou i smjer svoga istraivakog
plana i dovrene misli. Veina doktorskih disertacija moda se nikad nee
objaviti, ali mnoge ipak ugledaju svjetlo dana, nekad kao cjelovite knjige, ali
ee u obliku jednog ili vie lanaka u asopisima (v. pogl. 9). Piete li
imajui na umu itatelje, to e iznimno poboljati kvalitetu vaeg teksta i
uveati izglede da e vam disertacija biti objavljena te stoga dati svoj dopri
nos razvoju znanstvene misli. Drugi je mogui rezultat izrada radnje koja,
nakon to se preda, odlazi u knjinicu i sljedea dva desetljea polako skuplja
prainu. Radnju koja nije nikad potpuno ili djelomice objavljena moda e
proitati najvie jedan ili dvojica znanstvenika u vaoj instituciji. Ili e pak
neki vrlo marljivi istraivai s drugih institucija moda biti dovoljno zaintere
sirani upravo za istu temu. No jednako je tako vjerojatno da vau radnju nee
proitati nitko drugi osim vaih mentora i ispitivaa, poput rue Thomasa
Graya koja se rodi da cvjeta negledana.13
Promatranje stvari iz perspektive itatelja nije jednostavno. Znanstvenici
najee provedu toliko mnogo vremena istraujui, razjanjavajui svoje te
orije i izraavajui svoje argumente na integrirani nain da im moe biti vrlo
13 Thomas Gray, Elcgija napisana na seoskom groblju:

Mnoga se rua rodi i mnoga cvjeta negledana
A miris njen slatki zalud se iri pustim predjelima.
A(iko postali autor 11
lirsko shvatiti kako e njihov tekst biti primljen i protumaen. Taj je problem
osobito akutan za doktorande, budui d aje disertacija njihov prvi vei spis i
najee ima ogranienu publiku ije je reakcije teko predvidjeti. Osim toga
(u emu raspravljam u drugom poglavlju), doktorski projekti obino postaju
usko povezani s osobnou znanstvenika poetnika i istraivaa naunika,
/ bog ega studenti teko mogu biti samovjesni ili kritini kad je rije o nji
hovu vlastitom djelu.
Sva ova obiljeja znae da neki studenti mogu pisati opsesivno imajui
na umu samo dva ili tri itatelja, naime svoje mentore ili savjetnike i, moda,
ispitivae. Budui da su savjetnici, mentori i ispitivai za svoj posao plaeni,
studenti ih esto zamiljaju kao ljude kojima je nemogue biti dosadan. Pret
postavlja se da su oni toliko predani upijanju teksta da ih nije briga koliko je
on (ne)zanimljiv. A budui da su ispitivai starije osobe koje su na vrhuncu
svoje profesije, esto ih zamiljaju i kao potpuno nezainteresirane za itlji
vost ili razumljivost radnje. Pretpostavlja se da oni mogu ovladati bilo kojom
razinom zahtjevnosti. Katkad ih doivljavaju i kao sitniave i opsjednute po
jedinostima istraivakih metoda i navoenjem znanstvene literature za svaku
tvrdnju. Zauzmete li ita slino ovoj vrsti stava, to moe imati vrlo lo uinak
na kvalitetu teksta to ga izraujete. U izdavakim krugovima doktorske su
radnje esto sinonim za neitljive argumente, pompozno i pretjerano sloeno
izraavanje ideja te za pretjerivanje u navoenju i komentiranju literature i u
ulaenju u teorijske i metodoloke pojedinosti.
Poput drugih oblika blage paranoje, obrambeni mehanizam doktoranata
ima malo veze s injenicama. Razumni doktorski mentori, savjetnici i ispiti
vai ne rade svoj posao za novac, a jo manje za dvojbenu akademsku slavu.
Naprotiv, veina profesora i ostalih starijih lanova nastavnog osoblja pri
hvaaju se mentorstva i ispitivanja zbog triju razloga: nadaju se da e naii na
nov i originalan rad i poticati ga; ele da perspektivne mlade znanstvenike
uvedu u disciplinu kojoj su posvetili svoj ivot; to shvaaju kao dunost
prema kolegama na svojem odsjeku i, ire, u struci. Stoga, ako im predate ja
san i razumljiv tekst, onda je to samo osnovni oblik pristojnosti to ga mogu
oekivati. Ako piete tako da vas razumije najira mogua publika informira
nih, strunih itatelja, to e pridonijeti tome da vai savjetnici i ispitivai ste-
knu najbolji dojam o vaem radu te da svoju zamrenu zadau najbre i naj
lake mogu obaviti. Nasuprot tome, sloen ili nejasan tekst, zakuasto i nera
zumljivo napisan, moe im rad s vama uiniti odbojnijim. U zavrnoj fazi
dovravanja i predaje disertacije on ak moe kod savjetnika ili ispitivaa
pobuditi ozbiljne dvojbe o vaoj sposobnosti da se upustite u znanstvene ak
tivnosti koje su bitne za vau kasniju akademsku karijeru, kao to je uinko
vito pouavanje studenata ili redovito objavljivanje u asopisima (v. pogl. 8. i 9).
Mnogo je razliitih naina na koje e va spis pobuditi oekivanja itate
lja. Svaki razumljiv tekst dulji od nekoliko stranica mora sadravati orijen-
tacijska sredstva, to jest naine da se unaprijed naznai ono to slijedi (o
emu se podrobno raspravlja u pogl. 3. i 4). Uz to, disertacije esto zahtije
vaju vrlo razvijen mehanizam za smjetanje dotinog djela u iri znanstveni
kontekst. U opsenoj je radnji najvaniji elementi takvog naznaavanja pri
kaz prethodne literature i jedno ih vie teorijskih poglavlja. U svakoj znan
stvenoj disertaciji ih lanku itatelji vrlo pozorno razmatraju autorove iskaze
o tome to e njegova studija postii. Razoarani su kad autori ne daju nika
kve naznake o tome to e uslijediti u kasnijim poglavljima, odjeljcima ih
odlomcima; ili kad najave da e neto uslijediti, a to se ne dogodi; ih kad iz
nesu neto razliito od onoga to su najavili; ih pak kad ih uvuku u troenje
vremena na projekt koji ispadne drukiji od onoga to su mislili. Svaki od tih
ishoda itatelje zabrinjava: moda autor ne zna to misli, moda ne razumije
temu uz koju je prionuo. Ubrzo slijedi implikacija: moda ova knjiga ih la
nak nije vrijedan mojeg vremena ih pozornosti. Kod ispitivaa ih disertacij-
skog povjerenstva taj se osjeaj moe vrlo lako pretvoriti u sljedee: moda
ova radnja ne zadovoljava onaj standard koji bi trebao zadovoljiti doktorat.
To su za doktorande, vie nego za veinu drugih autora, opasne misli.
Autori esto kod itatelja mogu pobuditi oekivanja, a da to nisu
namjeravah. Doktorske radnje i znanstveni lanci najee zapoinju nekim
prikazom literature. Posve je uobiajeno da se studenti poetnici u tim odjelj
cima lirski razbacuju o ogranienjima ih neadekvatnostima prethodnog istra
ivanja u njihovu podruju. Veina doktoranata rano poinje pisati prikaze
literature, esto prije nego to su postali svjesni kako je teko baratati istrai
vakim materijalom i iz njega izvlaiti korisne ih zanimljive informacije.
Stoga se lako zavesti uvjerenjem da e upotreba razliitih metoda ih nekoga
novog teorijskog pristupa dovesti do sjajnijih rezultata. No ako otro iskriti-
zirate prethodno djelo, kako bi to moglo utjecati na itatelje? To bi moglo
stvoriti oekivanja da e vae istraivanje biti mnogo bolje od prethodnoga.
Kad temeljito izloite to je u prethodnim studijama bilo pogreno, itatelji
moraju povjerovati u to da ste sposobni prekoraiti ta ogranienja. Stoga
svaka kritika koju iznesete moe podii prag to ga vae istraivanje treba
prijei. Kumulativno, uinci pretjerano entuzijastine kritike mogu vas ones
posobiti.
Slino tome, akademski e itatelji iz naina na koji piete svoj tekst iz
vui mnotvo malih putokaza, koji e stvoriti odreena oekivanja u pogledu
toga to pokuavate uiniti. Primjerice, nain na koji nazivate kole miljenja
u svojoj disciplini i na koji potom opisujete vlastito djelo natuknut e itate
ljima vau poziciju u intelektualnim trendovima dotine discipline, na iju se
stranu svrstavate i kome se suprotstavljate. Brojni su komentatori otkrili ple
menske tendencije meu znanstvenicima, zbog kojih se moraju okupljati u
Kako poslati autor 13
kole miljenja, a moda i stvarati umjetne frakcijske sukobe. Drugi se ale
na posjedniki nagon koji uzrokuje stalnu diferencijaciju stajalita. Charles
( aleb Colton ironino je primijetio: Profesori u svakoj grani znanja daju
prednost vlastitim teorijama pred istinom; to je zato to su njihove teorije pri
vatno vlasnitvo, dok je istina zajedniko dobro. 14
Ipak, neki oblici akademske diferencijacije i etiketiranja nisu samo
izvanjski elementi. Etikete i argon u akademskom ivotu utede mnogo vre
mena, upravo kao i u svakodnevnom ivotu. Kad kaem: Dolly Parton je
. mmtry i western pjevaica, onda etiketa sadrana u tim etirima rijeima
a/.imlje mnotvo razliitih obiljeja: odijevanje u lanu kaubojsku odjeu
ukraenu resama, pjevanje na nain jujukanja uz pratnju slide gitare i prefe-
riranje pjesama ruralne i provincijske tematike, o iskuenjima brane ljubavi i
amerikom domoljublju. Kad bih svaki put trebao navodili ta obiljeja, za
objanjenje bi mi bilo potrebno mnogo vie od etiriju rijei. Slino tome,
akademski je argon bitan element profesionalnog komuniciranja (osobnog i
pisanoga), gdje su znaenja precizna, a specijalistike se teme mogu obrai
vati fleksibilno i ekonomino. Da bi vaa doktorska radnja uope bila zanim-
Ijiva, neizbjeno je da se umnogome usredotoi na neku vrstu spora u vaoj
disciplini, na neki prijepor meu razliitim teorijama, tematskim interpreta
cijama, metodolokim pozicijama ili empirijskim stajalitima. Stoga ete mo-
iati raspravljati o pozicijama, iznositi kritike, priklanjati se nekome - ukrat
ko, svrstati se na neiju stranu. Studenti poetnici esto podcjenjuju vanost i
prodornost jasnih znakova svrstavanja koje njihov tekst prenosi. Oni prihva
aju i rabe optereenu terminologiju ili pojmove, ne uzimajui u obzir kako
e lo neki itatelji deifrirati. Kako biste se djelotvorno nosili s oekivanjima
itatelja, morate pomno prosuditi sve elemente svojeg izlaganja, eksplicitna
obeanja i implicitne naznake koje dajete itateljima o namjerama vaeg djela
i njegova odnosa prema disciplini.
Zakljuci
Poetak rada na doktorskoj disertaciji ne uvodi vas samo u naukovanje u
odabranoj akademskoj disciplini i njezino istraivako umijee, nego i u nau
kovanje u autorskom radu. Taj oblik vae nove uloge lako moe izazvati
premalo pozornosti, kako od strane vaih mentora ili savjetnika, tako i s obzi
rom na vae vlastite prioritete. No umijea autorskog rada vaan su oblik
vae uloge, kljuan za va uspjeh u radu na radnji i njezinu dovrenju. To je
" Charles Calcb Colton (1780-1832). Colton jc bio britanski sveenik koji je skovao aforizme
koji su danas popularni na amerikim vjerskim web stranicama. Na taj sam citat naiao kao
student i nisam mogao pronai njegov izvor.
14 KAKO NAPISA TI DISERTA IJU
podruje u kojemu moete ostvariti solidan napredak koji e vam bili koris
tan tijekom cijele znanstvene karijere. Najvaniji je oblik autorskog rada us
pjeno noenje s oekivanjima itatelja, kako biste bili sigurni da e oni tekst
doivjeti kao koherentan, odmjeren i organiziran, i primjeren obeanjima
koje ste dali. A za nove doktorande kljuan poetni korak u zadovoljavanju
oekivanja itatelja jasno je definiranje glavnog cilja cijele radnje - njezina
sredinjega istraivakog pitanja.
2. ZAMISLJANJE RADNJE KAO
CJELINE
U snovima poinje odgovornost.
IV. B. Yeats'5
O emu je rije u vaoj disertaciji? Koji doprinos nastojite ostvariti? Sto
i c novo ili drukije donijeti vae djelo? Kako biste opravdali vrijeme i sred-
1.1va koja ete u nj uloiti? Ova temeljna pitanja izgledat e veoma vana na
poetnim stupnjevima vaeg istraivanja, kad zapone Yeatsov neopipljivi
proces vaeg ukljuivanja u dugoroni projekt. No ona kasnije ne nestaju. Ti
problemi u sredinjim fazama radnje - tijekom terenskog rada, studija slua-
p va, napornog rada u knjinici ili arhivu ili prikupljanja podataka i analize -
esto mogu biti potisnuti. No oni se mogu vratiti tijekom krize gubitka samo
pouzdanja koja se pojavljuje u sredini rada i u koju esto zapadaju autori di
sertacije. Po pravilu, ponovno se pojavljuju kad napiete prvu verziju radnje i
I ud je trebate oblikovati u dotjeranu i obranjivu konanu verziju. Ovo se po
glavlje bavi vanou razmiljanja o nekim prikladnim odgovorima prije
nego to previe toga uloite u neku istraivaku temu i pristup. Najprije raz
matram kako definirati jedno ili nekoliko pitanja koja e oblikovati va pro-
|ekt kao cjelinu. Drugi odjeljak bavi se zahtjevima da istraivanje bude iz
vorno i zanimljivo.1
1 Ycats jc taj stih, koji sc pripisuje Old Playu, stavio na naslovnicu svoje zbirke pjesama
Rcsponsibilities, prvi put objavljene 1914. V. W. B. Ycats (1992). Collected Poems. London:
Vintagc, str. 95. Priredio Augustinc Martinc.
Definiranje sredinjih istraivakih pitanja

Neke knjige izgleda da nisu napisane kako bi nam pruile ika
I kvu pouku, nego samo radi toga da nam daju do znanja da su

njihovi autori neto znali.
Johann Wolfgang von Goethe16
Na najosnovnijoj razini svaki je doktorat ugovor, i to posve osebujne
vrste. Kad je posrijedi opsena radnja, specifina priroda toga ugovora jest u
tome to autor razvija i iznosi neko pitanje te potom predlae odgovor na nj.
Sto se tie disertacije po modelu lanaka, tu rijetko nalazimo jedno sredinje
pitanje; umjesto toga, tu je rije o skupu slabije povezanih i specifinijih ili
podrobnijih istraivakih problema. Ispitivai ili povjerenstvo za ocjenu di
sertacije potom odreuju odgovara li uistinu znanstveni tekst na postavljena
pitanja. Ako se pitanja i odgovori poklapaju, bilo na razini radnje kao cjeline
bilo unutar svakog lanka, onda disertacija uspjeno prolazi. No studenti ne
smiju ponudili sladunjavi materijal koji se ne odnosi na jasna pitanja. Oni ne
smiju obeavati ono to ne mogu ispuniti niti tvrditi da su postigli ono to
nisu dokazali. Jednako je est problem to to pitanje postavljeno u disertaciji
i prueni odgovor nisu jasno povezani. Autor moe biti uvjeren da radi X, ali
itateljima izgleda kao da radi Y, neto posve drugo. Ili, postavljeno pitanje
moe biti toliko iroko da je odgovor to ga student daje s njime povezan
samo na krajnje maglovit nain. Ili, pak, pitanje moe biti specifino, a dani
odgovor previe nejasan ili loe definiran da bi s njim bio usko povezan. Ko
nano, ako se dio odgovora ne poklapa s postavljenim pitanjem ili ako je dio
pitanja ostao nerazmotren ili bez odgovora, radnja moe izgledati problema
tinom. Sloga je ugovor to ga predstavlja radnja zahtjevan i ograniavajui,
kako za studente tako i za one koji ocjenjuju njihov rad.
No, isto tako, taj ugovor daje studentima mnogo zatite i dodatne sigur
nosti. Ispitivaima ili povjerenstvu za ocjenu doktorata nije doputeno da iz
miljaju vlastita pitanja niti da zahtijevaju da doktorski kandidat razmatra
drukije pitanje od onoga to ga je izabrao. Ocjenjivai moraju uzeti kandi
datovo pitanje kao temelj za ocjenu, uz odreene minimalne uvjete. Ovi tes
tovi u biti zahtijevaju da autor doktorata postavi jasno pitanje, bilo to se tie
cijele radnje, bilo to se tie svakoga od njezinih sastavnih lanaka. On
mora pokazati da je to pitanje ozbiljno i da predstavlja legitimno arite
znanstvenog istraivanja, to znai da na istaknuti nain mora biti prisutno u
postojeoj literaturi i raspravama. Jednom kad ti uvjeti budu utvreni, meu-
16 Nav. u: Great Writings o f Goethe (1958). New York: Meridian, str. 272. Prircdio Stephen
Spender.
'nmsijanje radnje kao cjeline 17
odnos pitanja i odgovora mora biti kriterij za prihvaanje ili neprihvaanje
rada.
Vi definirate pitanje - vi iznosite odgovor. Jedinstvena obiljeja te situa-
ije esto je teko shvatiti. Tijekom cjelokupnoga naeg prijanjeg obrazova
l a pitanje definira netko drugi. Na prijediplomskoj i diplomskoj razini mo-
enio se usredotoiti iskljuivo na iznoenje odgovora koji zadovoljava taj
i vanjski zadani plan. Stoga moe biti prilino teko razumjeti implikacije
situacije u kojoj morate definirati, a potom i odgovoriti na vlastito pitanje.
Studenti koji zapoinju rad na doktoratu esto smatraju da se moraju latiti
mnogo veih ili teih pitanja nego to su ona na koja je mogue odgovoriti u
doktoratu, jednostavno zato to je to nain na koji su pitanja uobliena u
znanstvenoj literaturi koju itaju. No profesionalni istraivai na sveuili
tima obino e imati mnogo vie sredstava da se late velikih pitanja (velike
proraune, sofisticirane istraivake tehnologije koje su im na raspolaganju,
\ dike suraivake istraivake timove ili skupine ljudi koji im pomau). Ono
sto je za profesionalne istraivae dobro pitanje za prouavanje, to esto nije
dobro pitanje za nekoga tko izrauje doktorsku radnju samostalno i bez pro
rauna.
Ako pokuaj da se u doktoratu odgovori na neko nesavladivo ili preuze
tno pitanje predstavlja opasnost koje se treba uvali, onda naginjanje drugoj
krajnosti nosi sa sobom suprotne opasnosti. Doktorandi u tom sluaju biraju
leme koje su perverzno dosadne ili podrobne, ne razmiljajui o itateljstvu,
nego samo o reakcijama nekolicine ispitivaa ili lanova povjerenstva. Tema
nije izabrana kako bi se rasvijetlilo neko vano podruje istraivanja, nego
mio zato da se osigura sigurna ulaznica u akademsko drutvo. Te defen-
. ivno usmjerene radnje usredotouju se na djelie odreene discipline. One
pokrivaju vrlo kratko povijesno razdoblje, jednoga jedinog, ne osobito va
nog autora ili jedan izvor, maleni izolirani mehanizam ili proces, jedno usko
mjesto koje se temeljito ispituje ili odreenu metodu koja se u nekom obliku
imo malo dalje razrauje. Naslovi tih disertacija najee su deskriptivni,
Ih-/, teorijskih ciljeva i esto opisani oznakama ograivanja i ograniavanja
(' Istraivaka studija o ... ili Neka pitanja o ...).
Usko povezan sindrom jest radnja koja ispunjava neku prazninu, namije
njena iskljuivo tome da popuni prazno mjesto u literaturi, a ne da promie
neki iri intelektualni cilj. Ti projekti mogu tono replicirati postojeu i utvr
enu analizu u nekom novom podruju ili popuniti neku malu prazninu u
znanju unutar skupa ve ispitanih problema. Meutim, s tim praznim poru-
jima postoje dva problema. Prvi je taj to praznine esto postoje zbog dobrog
i .izloga; primjerice, zato to je dotina tema od malenoga intrinzinog inte-
icsa ili zato to je preteka za obradu. Drugi je problem u tome to veina
oitih rupa u literaturi, koje je vrijedno prouavati, lako moe privui druge
KAKO NAPISATI DISERTACIJU
istraivae. Stoga netko drugi moe objaviti svoje istraivanje ili dovrili
doktorat o toj temi tijekom tri ili etiri godine koje e vam biti potrebne da
dovrite radnju. Mogua konkurencija od strane drugih doktorata ili obilno
financiranih znanstvenih projekata ozbiljan je rizik za svaku radnju koja eli
ispuniti neku prazninu. Vrijednost studije ije je glavno opravdanje to to je
prva obrada neega moe biti znatno umanjena ako postane druga ili trea ta
kva analiza.
Izaberete li nepretencioznu ili previe opreznu temu samo zato da biste je
dovrili, mogli biste se suoiti s nekim dugoronijim problemima. Jednom
kad zavrite svoj doktorat, njegov e se naslov morati navoditi u vaem i
votopisu jo mnogo godina. Tema vaeg doktorata prestat e biti u profesio
nalnom smislu vana tek nakon to objavite znatan broj radova, osobito kad
objavite knjigu. Stoga, iako je lijepo imati zavreni doktorat, dosadna, od
bojna ili staromodna tema nije dobra osnova za dobivanje prvoga akadem
skog zaposlenja. Osobito kad doe do ueg izbora kandidat, veina sveuili
nih povjerenstava za zapoljavanje pred sobom ima malo pisane dokumen
tacije. Ako nemate objavljenih razliitih publikacija, prirodno je da e oni
mnogo pozornosti pridati temi vaeg doktorata, smatrajui je izrazom vaeg
karaktera i temperamenta. Osim toga, iz potpuno dosadnog doktorata moe
biti teko izdvojiti ikakve vrijedne publikacije.
| Nema smisla drati farmu svinja trideset godina istodobno go-
| vorei: Trebao sam biti baletan. U meuvremenu su svinje
postale va stil.
| Quentin Crisp'1
Ti imbenici mogu postati i vanijima zbog psiholokih uinaka izbora
neke dosadne ili uske teme samo zato to je izvediva. Veina doktoranata
na polovici svog rada doivljava neki oblik krize samopouzdanja, jedno ili
vie razdoblja kad gube povjerenje u svoj projekt i pitaju se ima li smisla na
staviti. Ako dvojite o temi, ako niste istinski zainteresirani za pitanja svoje
radnje i posve predani pronalaenju odgovora na njih, onda e vam u tim raz
dobljima biti jo tee zadrati vjeru i polet. Takoer, na tom je stupnju popri
lino demotivirajue ako postanete svjesni da ste izabrali nezanimljivu i nein-
spirativnu temu za koju nije vjerojatno da e uveati izglede za vau kasniju
karijeru. Stoga je vano da ozbiljno razmislite o domaaju svog istraivanja
te da izbjegavate i preuzetne, i premalo ambiciozne teme. Pritom su, dakako,
vani vaa osobna predanost i interesi. Ali vano je i miljenje drugih.17
17 Nav. u: A. A. Schucsslcr (2000). A Logic o f Expressive Choice. Princeton: Princeton Univer

sity Press, str. 29.
Zaniilj crnje radnje kao cjeline 19
Izazov koji proizlazi odatle to morate objasniti temu svoje radnje moe
biti i dobrodoao poticaj za razjanjenje vlastitog miljenja. Tijekom izrade
doktorata doi e do neugodnih situacija, na veerama ili piu s neznancima,
kad e vam se netko obratiti i pitati vas to vi to radite. Kad priznate da radite
na doktoratu, neizbjeno slijedi pitanje o temi. Od toga trenutka imate otpri
like dvije minute da uvjerite svojeg, po pravilu skeptinog, ispitivaa u to da
znate to radite i da je to vrijedno raditi. Cesto se pretpostavlja da ste kao
doktorand posve predani temi koju ste izabrali i uz nju usko vezani. I ljudi sa
sveuilita kao i oni izvan njega mogu smatrati da se vaa osobnost odraava
u lemi vaeg istraivanja, pa i daje njome odreena. Oni koji izrauju doklo-
inte redovito se smatraju predanijima (pa i opsjednutima) svojom temom
nego to je to sluaj s profesionalnim znanstvenicima i njihovim istraiva
njem lijekom njihove kasnije karijere. Sloga je taj test za veerom uvijek
liustrirajue iskustvo i brojni studenti osjeaju da ga je nemogue poloiti.
Oekivati od njih da budu sposobni zahvatiti bit svoje sofisticirane i specija
lizirane teme te d aje u nekoliko reenica mogu iznijeti potpunom neznancu,
jednostavno znai na apsurdan nain podcijeniti to to uope rade. Ipak, mis
lim daje taj test koristan. Ako u dvije ili tri minute obinim jezikom ne mo
de pregledno objasniti ono na to ste usredotoeni i to nastojite postii,
onda je vrlo vjerojatno da u bitnome jo ne razumijete temu svoje radnje.
Vi definirate pitanje - vi iznosite odgovor. Ova tvrdnja znai da svaka
ozbiljna doktorska radnja na neki nain treba biti istinski personalizirana.
Trebate uzeti neki aspekt pitanja ili preokupacije postojee literature koji se
moe obraditi, a potom tu temu prekrojiti ili preinaiti, oblikujui je tako da
i i . i nju bude mogue odgovoriti. Pitanje treba oblikovati na razmjerno speci
fian nain i tako da temi pristupa iz osobnog kuta. Ako imate takvu perso-
naliziranu (pa i blago idiosinkratinu) perspektivu, manje je vjerojatno da e
je tijekom vaeg studija prihvatiti drugi znanstvenici.
Radnju je bolje pokuati uobliiti oko nekoga intelektualnog problema ili
paradoksa nego oko neke praznine. Ona se treba usredotoiti na skup pojava
koje zahtijevaju objanjenje, koji moete izraziti kao zagonetku i za koji mo
de formulirati zanimljiv i efektan odgovor. Filozof Robert Nozick nedavno
|e postavio pitanje Sto je intelektualni problem? i zakljuio da on ima pet
istavnica.1* Prva je cilj ili svrha koja nam moe rei kako da prosudimo is
hode, kako da uvidimo da je postignut neki napredak. Druga je poetno sta-
nje, polazina situacija i dostupna sredstva koja e se rabiti, u ovom sluaju
najee postojea literatura. Skup postupaka koji se mogu rabiti kako bi se
izmijenilo poetno stanje i sredstva ini treu sastavnicu intelektualnog pro-*
Nozick, Robert (1993). The Nature o f Rationality. Princeton: Princeton University Press, str.
164.
20 KAKO NAPISA TI DISERTACIJU
blema, a to mogu biti novi podaci i istraivake metode. etvrti su element

ogranienja, koja odreene vrste postupaka oznauju kao nedopustive. Peti
element je ishod. Problem je rijeen ili u nekoj mjeri popravljen ako je niz
dopustivih postupaka bio proveden tako da poetno stanje preinai u ishod
koji ispunjava cilj, a da pritom ne kri ogranienja. U francuskom doktor
skom obrazovanju taj iroki pristup definiranju teme esto se karakterizira
kao potraga za une problmatique. Engleski sinonim a problematic pre
vie je dvosmislen zbog pridjeva problematic (u znaenju teak) da bi
bio istoznaan. No ako imate na umu problematiziranje pitanja svoje radnje
- smjetanje odgovora, za koji se nadate da ete ga dati, u okvir koji e poka
zati njegovu intelektualnu vanost - pribliit ete se znaenju spomenutoga
francuskog izraza.
Veleasni Brown odloio je svoju cigaru i paljivo kazao: Ni
I je stvar u tome to oni ne mogu vidjeti rjeenje. Stvar je u tome

to oni ne mogu vidjeti problem.
G. K. Chesterton|lJ
Veina problema s kojima se ljudi suoavaju ne moe se speci
I ficirati s takvom tonou. A esto nije tako da se ljudi jedno

stavno suoavaju s danim problemima; njihova je zadaa u
tome da stvore problem, da pronau problem u poetnoj situa
ciji s kojom se suoavaju.
Robert NoziclC0
Mnogi doktorandi koji dolaze iz zemalja ili disciplina u kojima se njegu
ju vie empirijski pristupi ili u kojima se vei naglasak stavlja na intelektualni
ili drutveni konsenzus ideju problematiziranja teme svoje radnje smatraju te
kom i neobinom. Temu koju su izabrali esto smatraju bjelodano vrijed
nom prouavanja ili apsolutno zanimljivom i vanom ve u zdravorazum-
skom smislu. Oni pred sobom ne vide nikakvu zagonetku ili enigmu nego
samo empirijski krajolik, to su ga tek djelomice obojili prethodni autori, i to
smatraju svojom prigodom. Opasno je tako razmiljati na poetku doktorata.
Ta se vrsta razmiljanja esto povezuje s ljudima koji izabiru pretjerano deri
virane teme vane na nekim prethodnim obrazovnim razinama ili koji se pri
hvaaju vrlo konvencionalno uoblienih tema iz postojee literature koje su
prevelike ili preteke da bi ih se rijeilo u doktoratu. Povrh svega, nepro-
blematizirana tema radnje studentima najee ne daje nikakvo vrijedno in-1920
19 G. K. Chcstcrton, citat kojemu nisam mogao pronai izvor, iz jedne od njegovih manje
poznatih pria o veleasnom Brownu.
20 Nozick, The Nature u f Rationality, str. 165.

/(uniljanje radnje kao cjeline 21
lelektualno arite ili zatitu na ispitu. Ona ostavlja otvorenima previe pita
nja poput: emu ova radnja slui?.
Vi definirale pitanje - vi iznosite odgovor. Ova je tvrdnja simetrina i na
oba je njezina dijela jednak prostor u koji moete intervenirati. Najbri nain
da postignete veliku podudarnost izmeu postavljenog pitanja i ponuenog
odgovora u radnji jest da pokuate razraditi ono to ste sposobni kazati ili za
io se nadate da ste sposobni kazati. Tek nakon toga uobliavate svoje istra
ivako pitanje onako kako mu najbolje odgovara. Morate pronai legitimne
naine da ona pitanja ili preokupacije koje se nalaze u literaturi, a na koja ne
ete moi odgovoriti ili koja vam nee biti ugodno pretresati, jednostavno
izostavite. To znai da morate od samog poetka razmiljati o praktinim as
pektima istraivanja i svojim sposobnostima i sredstvima, prognozirajui
rezultate i ishode istodobno s formuliranjem teme. Ova vjeba donekle nali
kuje na okretanje stranice s odgovorima koja se nalazi na kraju matematikog
udbenika prije nego to ste doli do izvoda tonog rezultata. Nema nikakve
koristi od formuliranja velike teme koja ovisi o tome hoete li ostvariti teorij
ski proboj koji je izmaknuo prethodnim znanstvenicima ili koja potpuno ovisi
o lome hoe li vaa empirijska analiza dovesti do osobito jasnih ili prikladnih
rezultata.
Dobro je biti pun nade i razmiljati o najboljemu moguem sluaju: to
luli mogao rei kad bi sve teklo upravo onako kako bih elio? No trebate
ugraditi i neke sigurne izlaze za svaku sigurnost, stvari koje moete uiniti ili
u i i ako visoko rizini elementi vaeg plana ne ispadnu kako biste eljeli.
Primjerice, ako u poetku vjerujete da moete postii napredak u nekoj teo
riji, ipak postoji rizik da se pokae kako je on neuhvatljiviji nego to ste pred-
\ uljeli. U tom sluaju, moete li se vratiti na neto pouzdanije i predvidlji-
\ ijc, poput egzegeze i komentara miljenja nekog autora koji je vaan u istom
podruju? Ili, ako se nadate da ete ustanoviti neku snanu povezanost iz
meu varijabli A i B u empirijskoj analizi, to ete dobiti ako se utvrdi da ta
uvii ne postoji ili da je marginalna? Sve to znai da svoje pitanje morate
.Irukturirati na robusan nain, s odreenim stupnjem redundantnosti u istra-
ivakom planu, kako biste pokrili ono to ete u radnji uiniti ak i kad neki
elementi plana ne ispadnu sukladno vaoj namjeri. Povrh svega, pitanje po
plavljeno u radnji morate uobliiti tako da ono bude izraz rezultata, da iznosi
u.i vidjelo njihovu zanimljivost i vanost te da cjelini daje smisao potpunosti.
To nije lako postii. To nisu zadae koje se mogu obaviti u jednom po
kuaju na samom poetku radnje, s visokom razinom daljnje odreenosti,
luprotiv, njih najveim dijelom treba postupno otkrivati, a potom, u uzastop
n i m pokuajima, razraditi. Uobliavanje pitanja tako da pristaje uz odgovor
podrazumijeva opetovano definiranje plana i formuliranje nekih ambicija,

ulom se upustite u neto dulje istraivanje i s mukom napiete neto teksta
koji izraava vae razumijevanje rezultata. Nakon toga razmotrite u kojoj
mjeri plan radnje zahtijeva preinaku (ukljuujui moda i cjelovito preobli
kovanje), jer su se vae ideje i razina infonnacija promijenili. Vae rane
ideje, u prvih est mjeseci ili godinu dana, o tome kako e radnja izgledati,
bit e poput ideja kipara koji izabire kameni blok i na njemu obiljeava naj
grublju zamisao skice prije nego to se upusti u dugotrajan rad na klesanju
iz kojega e nastati gotovo djelo.
Izrada izvornog djela

Sva stvorena dobra plodovi su originalnosti.
I John Stnart Mili21
Mi nikad ne mislimo potpuno sami: mislimo s drugima u iro
I koj suradnji; radimo s radnicima prolosti i sadanjosti. (U) ci

jelome intelektualnom svijetu (...) svatko u onima oko sebe
nalazi poticaj, pomo, verifikaciju, informaciju, ohrabrenje
koje mu (joj) je potrebno.
A. G. Sertillanges22
Autorski rad i miljenje idu zajedno. Rijetko ete najprije razraditi ono
to mislite, a tek potom to zapisati. in upisivanja rijei u raunalo (ili na pa
pir) esto e biti vrijedan doprinos razvijanju vlastitih misli. Drugim rijeima,
in pisanja esto moe biti konstitutivan za vae miljenje. Preputeni sami
ma sebi svi mi moemo sukobljene ideje izdravati gotovo neogranieno,
selektivno obraajui pozornost na ono to u danom trenutku odgovara naim
potrebama i zanemarujui napetosti koje postoje prema onome to smo rekli
ili mislili juer ili prekjuer. Zapisivanje stvari na sustavan nain predstavlja
in predanosti, odluku da uvrstimo i kristaliziramo ono to mislimo, da
sprijeimo to neprestano preraivanje i preoblikovanje. Poput svih razrjee
nja neizvjesnosti, to je obvezivanje psiholoki teko, a moda svakog od nas
prisiljava da se suoi sa slabou ili neprikladnou vlastite misli. Taj poten
cijal za razoaranje moe nas potaknuti da odgodimo poetak pisanja, pokre
nuti lananu reakciju koja i kod vrlo iskusnih autora moe kulminirati u spi
sateljskoj blokadi (v. pogl. 6).
21 Mill, John Stuart (1968). On Liberty, pogl. 3, u: Mill, John Stuart, Utilitarianism, Liberty and
Representative Government, London: Dent, str. 123. Izvorno objavljeno 1859. (Nav. prema:
Mill, J. S. (1988). Izabrani politiki spisi. Sv. 1. Zagreb: Informator i Fakultet politikih nauka,
str. 158, preveo Adam Krli.
22 Sertillanges, A. D. (1978). The Intellectual Life: Its Spirits, Conditions and Methods. Dublin:
Mcrcicr Press, str. 145, prevela Mary Ryan.
i "i r. Ij anje radnje kao cjeline 23
No kad doktoranata poetnika najkarakteristiniji izvor nesigurnosti,
usko povezan s izborom teme, jest pitanje hoe li njihovo djelo udovoljiti uo-
Im njenom zahtjevu izvornosti. Sva dobra sveuilita, u klasinom ili na
im nom modelu doktorata, jo uvijek trae da radnja ili disertacija bude novo
i 11 .i/ ivanje koje predstavlja neki oblik znatnog doprinosa razvoju znanja u
dolinoj disciplini. No, kao stoje poznato, teko je tono odrediti kakva vrsta
d|cla zadovoljava taj kriterij. Doktorska pravila (ili upute) na veini europs-
I ili sveuilita gotovo da ne spominju kako treba odrediti pojam izvornosti.
1 ni|csto toga usredotouju se na proces i zahtijevaju samo to da izabrani is
pitivai imaju prikladnu kvalifikaciju, tako da svojim potpisom mogu potvr
dili izvornost djela (to god to znailo). Sveuilite u Londonu ima mnogo
i I plicitniju specifikaciju od veine sveuilita, no ak i ona ispitivae upu-
>u|i samo na to da doktorska radnja moe oitovati izvornost na dva naina.
( lim e izvijestiti o otkriu novih injenica, bit e manifestacija neovisne
I utu ke sposobnosti, ili oboje.23 Nove injenice rezultat su empirijskih is-
II uivanja i mogu se ustanoviti tako da se istrauje neto to dotad nije bilo
dusliipno. To moe podrazumijevati, primjerice, itanje ili komentiranje ri-
l1*iko analiziranih dokumenata, istraivanje nepoznatih ili neobjavljenih dije-
l"v a nekog arhiva, provoenje studije sluajeva na lokalitetu ili u organizaciji
koja nije prethodno ili nedavno prouavana; ispitivanje ili prikupljanje
iih|uvljenih kvantitativnih informacija, a potom statistiko analiziranje poda
tak.i i slino. Kriterij neovisne kritike sposobnosti nejasan je gotovo ko
liko i izvornost. No vjerojatno se misli na to da autor radnje treba pokazati
kako je sposoban neke vrijedne teorijske ili tematske argumente prikazati na
inlen i koherentan nain te ve analizirana pitanja istraiti iz nekoga raz-
1111 <-mo specifinog kuta ili vlastite perspektive.
Pojam neovisnosti vaan je pojam na doktorskoj razini. Za doktorskog

kandidata pretpostavlja se da govori vlastitim, specifinim profesionalnim
lasom o glavnim pitanjima u svojoj disciplini. Taj aspekt moe biti manje
alljiv u onim zemljama gdje se od doktoranata oekuje bilo da openito po
m au svojim mentorima u njihovu radu, bilo da budu novaci koji na svojim
d .jecima naporno rade na zadanoj temi (istodobno obavljajui, primjerice,
nastavne zadae). Tim studentima moe biti teko shvatiti vanost kriterija
"izvornosti u dodjeljivanju doktorata. Novi doktori ne smiju biti klonovi
vojih mentora, niti samo njihovi nastavljai. Studenti toga esto postanu
vjesni vrlo kasno, katkad u sastavljanju konane verzije, a moda i na sa
mome zavrnom usmenom ispitu. Vrlo zatieni doktorandi mogu postati
svjesni loga ak i mnogo kasnije, kad njihovi pokuaji da objave lanke ili
Doktorski propisi na Londonskom sveuilitu, otisnuti u London School of Economics and

l'olitical Science, Calendar 2000-2001. London: London School of Economics, 2000, str. 228.
knjigu na temelju doktorata budu zaustavljeni ili kad im izmakne zaposlenje

na drugim sveuilitima.
Oblikovanje vlastitog gledita, uz istodobno smjetanje vlastitog djela u
etabliranu znanstvenu tradiciju i neki dio suvremenog diskursa discipline
kojom se bavite, umijee je za koje je potrebno vrijeme da bi se razvilo. Dva
su najea naina na koja studenti poetnici mogu pogrijeiti: ili se, sjedne
strane, mogu pretjerano oslanjati na postojeu literaturu ili, s druge strane,
mogu preuveliavati izvornost ili vrijednost vlastitog doprinosa. Prva kraj
nost sastoji se u strukturiranju uvodnog poglavlja iskljuivo ili u velikoj mjeri
oko saetaka niza prethodnih knjiga i lanaka. Upuivanje na literaturu i ci
tati tu su oito take koje nam pomau da teturamo od jednoga do drugoga
mjesta. Pokazatelj je tog sindroma dug niz ulomaka u kojima su poetne ri
jei svakog ulomka neije ime i referenca: Smith (1989) tvrdi... ili Prema
Jonesu (1997)... Takvo pisanje jednostavno signalizira itateljima nenamje-
ravanu poruku: Slijedi jo jedan neizvoran odlomak.
1 Ako govorite samo o onome to ste proitali, nitko vas nee
itati.
| A rlhur Schopenhmier ''
| Ne itaj, misli!
Arthur Schopenhauer2425
Raspon pitanja koja se nalaze u znanstvenoj literaturi esto sugerira, oso
bito studentima koji piu knjiki tip radnje, da bi vlastito djelo trebali zapo
eti dugim prikazima literature kako bi se ona nekako apsorbirala. Taj pot
hvat moe proizvesti mnogo stranica egzegeze. No pregled doprinosa drugih
ljudi esto dovodi samo do povrne obrade ili kritike prethodnih studija. On
vas nee nuno pribliiti pronalaenju vlastitog pitanja. Osim toga, on moe
naglasiti vau nesposobnost da ograniite ili personalizirate temu radnje. Loi
uinci su esto ozbiljni. Moe biti vrlo deprimirajue pokuati odgovoriti na
tue pitanje te postupno otkriti da se to, u ogranienu vremenu i uz sredstva
koja su vam na raspolaganju, ne moe uiniti. Preopsean prikaz literature
takoer moe oduzeti mnogo vremena i studente esto navesti na to da vlas
titi kreativni rad odgode za godinu ili 18 mjeseci. Ipak, mentori i savjetnici s
manje samopouzdanja esto potiu tu vrstu ponaanja. Ako nisu podrobno
upoznati s vaom temom, prikaz literature moe im biti koristan da se brzo
upoznaju s njom.
24 Nav. u: Scrtillangcs, The Intellectual Life, str. 173.
25 Schopenhauer, Arthur Paralipomena, nav. u: Dimnct, E. (1929). The Art o f Thinking. London:
Cape, str. 163.
. unisljanje radnje kao cjeline 25
Nadalje, iskustvo pisanja prikaza literature moe vam podsvjesno po-
rnjavati iluziju koja je profesionalni rizik intelektualaca koji su orijentirani
u.i tekst: zamisao da se rjeenje sukobljenih teorijskih stajalita i identificira
ni;! vlastitog stajalita moe nai u provoenju iroke potrage. Privlanost
lova ili nekog istraivanja esto uvjerava ljude da uz malo vie napora mogu
na vidjelo iznijeti odgovor. No rjeenje vaih teorijskih, metodolokih ili
<mpirijskih problema nije nuno u literaturi. Prikazivanje sve vie djela dru-
l'.tli ljudi nee samo po sebi poluiti uvid ili kut koji vam je potreban.
Svijet ne sadrava nikakvu informaciju. On je takav kakav jest.
Informacije o njemu stvorene su u organizmu (ljudskom biu)
putem njegove interakcije sa svijetom. Govoriti o pohrani in
formacija znai pasti u semantiku zamku. Knjige ili raunala
dijelovi su svijeta. Oni mogu dati informaciju kad je potraimo.
Ako prijenosnike moguih informacija pomijeamo sa samim
informacijama, onda problem uenja i spoznaje pomiemo u
slijepu mrlju svoga intelektualnog vida.
Ivan Illich26
Dakako, neki oblik sustavnog dokumentiranja i bibliografske pretrage na
poetku svakog doktorata uvijek je razborita mjera opreza, sve dok mu po-
i ujemo strogo ogranieno vrijeme. Brz, ali obuhvatan prikaz prethodnih
i ulova o temi kojom se bavite osobito je jednostavan danas kad su dostupni
" Hi sustavi i kompjutorizirano bibliografsko orue. Oni nude mnogo napred-
m|a sredstva pretraivanja i bri pristup izvorima nego to je to bilo jo prije
I>>i godina. Elektronika pohrana asopisa znai da danas moete u trenu ski
nuli saetke i cjeloviti tekst potencijalno relevantnih znanstvenih lanaka. To
|u orue proirilo domet pretraivanja i na mogue suparnike doktorate koji
u ve u tijeku ili tek zapoinju u vaoj ili drugim zemljama. Potraga za vrlo
Ti iliru doktoratom vrijedna je mjera opreza prije nego to se posvetite radu.
Ipal , nemojte upasti u zamku da pomislite kako je izvornost vaeg djela usko
p"vezana s vaim ekskluzivnim posjedovanjem odreene teme doktorata.
Iiijbolja obrana od mogunosti da vas istisne istraivanje drugih koje je tre-
"ulnno u tijeku sastoji se u specifinom i personaliziranom uoblienju pita-
h |ii i pristupa vae radnje, a ne u tome to imate naputeno skrovite ili temu
I i'i'i popunjava prazninu samo za sebe.

I ruga je esta pogreka pretjerivanje. Studenti poetnici esto pretjeruju
iinjam a o izvornosti vlastitih zamisli ili pristupa. Iznose nesmotrena obe-
ui|a teorijskih ili empirijskih proboja koje ne ostvaruju. Ili, pak, na poetku
iip- radnje prihvaaju i promiu razliite inovacije za koje se kasnije ispo-
'I ivi da nisu bile posebno korisne. Akademski itatelji osobito se protive
illn h, lvan(1973). Tools fo r Conviviality. London: Fontana, str. 101.

neologizmima (kovanju novih izraza i rjenika). Takoer, nee im se svi
ati ako uvrijeene izraze tumaite u znaenju koje je drukije od onoga koje
je ve u uporabi. Nadalje, mnogi e se protiviti tome da u svoju analizu uvo
dite nove pojmovne okvire, algebru ili dijagrame, osim ako se ne ini da su
te strategije znatan doprinos vaoj analizi. Svaka od tih taktika moe potak
nuti itatelje da oekuju od vaeg djela vie od onoga nego to e se od njega
uistinu dobiti, pa postoji rizik da ne zadovoljite njihova oekivanja. Najbri i
najsigurniji nain da kod itatelja izazovete otpor prema svojem djelu jest da
svoja gledita izlaete poriui bilo kakav utjecaj ranijih radova unutar doti
ne discipline ili da tvrdite kako ste samo vi na neki nain zaetnik ili po
novni tvorac ideja koje su ve proirene.
I Netko ree: Nikakve kole nisam dio,
| Nema uitelja kojeg bih vjerno slijedio;
A jo bi se manje moglo rei
j Da sam od mrtvih uspio kakvo znanje stei.
To pak znai (ako sam u pravu):
I Sam od sebe nainili budalu.
1 Johann Wolfgang von Goethe27
| Samoukog umjetnika pouila je doista vrlo neuka osoba.

John Constable2H
Upravljanje srednjim putem izmeu dviju krajnosti - da se bude nesamo
stalan glas ili da se pretjeruje u svojatanju zasluga - teko je putovanje. Jedan
je njegov temelj priznanje da svaki novi rad poiva na akumulaciji prijanje i
sadanje literature, kao to objanjava Sertillangesov epigraf na poetku ovog
odjeljka. Korisno sredstvo koje ovdje treba imati na umu jest pojam dodane
vrijednosti, koji je povezan i s Nozickovim pitanjem o tome kako rijeiti
intelektualni problem ili ostvarili napredak u pogledu njega. Neki posao do
daje vrijednost kad ulae sredstva po cijeni X te ih potom ponovno kombi
nira ili prerauje kako bi stvorio prihod koji se moe prodati po vioj cijeni
Y. Razlika izmeu X i Y je dodana vrijednost. Usredotoivati se na vlastitu
dodanu vrijednost znai kritiki motriti doseg u kojem ste preobrazili, una
prijedili ili diferencirali polazinu grau svoje analize. Potom tvrdnje o dose
zima svoga rada oblikujte u skladu s time. To znai da se treba drati argu-
mentacijskog obrasca u kojemu na primjeren nain priznajete stupanj do ko
jega se oslanjate na postojeu literaturu. No ako te rasprave obraujete na or-
27 Goethe, Johann (195S). On Originality. U: Great Writings o f Goethe. New York: Meridian,
str. 45, prircciio Stephen Spender.
2HNav. u: Hughes, Patrick i Brecht, George (1978). Vicious Circles and Infinity: An Anthology o f
Paradoxes. Harmondsworth: Penguin, sir. 60.
'i musijanje radnje kao cjeline 27
i'.mi/.iraniji nain, kao natjecanje izmeu jasno definiranih kola miljenja,
od kojih svaka ima svoje prednosti i uvide, ali i ogranienja, time moete
osigurati i to da se ini kako ste nadili prethodno djelo, a ne da ste o njemu
pretjerano ovisni.
Nova teorija, ak i kad se ini krajnje jedinstvenom i sveobu
hvatnom, bavi se nekim izravnim elementom novine ili para-
j doksa unutar okvira mnogo irih, neanaliziranih, neartikulira
nih zaliha znanja, iskustva, vjere i pretpostavke (...). Kaiu du
ha ne moemo iznova sagraditi osobito brzo, no to nije ni po-
| trebno.
| Robert Oppenheimer1'1
Po prirodi akademskih rasprava, potpuno zakljuivanje mnogih prijepora

nije vjerojatno. Prije vie od etiri stoljea Blaise Pascal je o nedovoljnoj
ulcmeljenosti, a ipak trajnosti religijskog vjerovanja primijetio: Imamo ne
mo dokaza koju ne moe prebroditi nikakav dogmatizam. Imamo ideju is
tine koju ne moe pobijediti nikakav skepticizam.30 Neto slino tome jest
ono najbolje emu se moemo nadati od bilo kojega akademskog gledita u
suvremenim raspravama. Sudionici esto dijele zajedniku viziju o tome u
emu se sastoji napredak u odreenoj disciplini, no snano se razilaze u po
gledu toga koje od sukobljenih stajalita najbolje zadovoljava te kriterije.
Nijedan tabor nikad nee odnijeti pobjedu ili biti lien kritiara i disidenata.
Uobiajeno stanje mirovanja veine akademskih disciplina jest u tome da
postoji konvencionalna mudrost u smislu srednjestrujakog gledita J. K.
Galbraitha koje se smatra neproblematinim.31 To stajalite obino vlada
intelektualnim zapovjednim vrhovima, vijeima strunih tijela i urednikim
nadzorom nad (naj)prestinijim asopisima. Meutim, obino postoji i jedno
ili vie buntovnih kritikih gledita - novih stajalita, ili onih koja su pret
hodno bila u manjini, koja privlae podrku. Cesto postoji i jedno ili vie
tradicionalnih gledita koja su takoer kritika prema slubenom stajalitu.
To su starija stajalita koja je velikim dijelom istisnula konvencionalna mud
rost, no koja jo uvijek prireuju akcije u pozadini ili uspjene gerilske na
pade. Ta trajnost akademske rasprave znai da trebate pomno promisliti o
stajalitu koje namjeravate prihvatiti. Imajte na umu kako je vjerojatno da e
" Oppenheimer, Robert, A science of change. Ponovno objavljeno u: E. Blair Boites (ur.)
(2000). Galileos Commandment: An Antology o f Great Science Writing. London: Abacus, str.
298-299.
50 Pascal, Blaise (1932). Penses. London: Dent, str. 106, misao broj 395.
" Galbraith, J. K. (1958). The Affluent Society. Harmondsworth: Penguin, str. 18-20. Izrazom
"konvencionalna mudrost Galbraith sc koristi kako bi opisao ideje koje se u svako doba cijene
zbog svoje prihvatljivosti i (...) prcdvidljivosti.
se tijekom tri ili etiri godine, koliko vam je potrebno da dovrite doktorat,
intelektualna gledita znatno promijeniti. Tijekom tog razdoblja moe doi do
znatnijeg nadmetanja za poloaj, pa i do promjene slubenog pristupa u dis
ciplini.
Kad jednom postanete svjesni to su vai interesi i kad svoje pitanje mo
ete uinkovito dovesti u odnos spram znanstvene literature, tei je dio posla
da sjednete i pokuate neemu pridonijeti, to jest unaprijediti znanje u odre
enom podruju ili nastojanju. Moan razlog zbog kojega smo svi skloni
pretjerivati u prikazivanju literature jest to lime odgaamo taj psiholoki
optereujui trenutak kad sami trebamo razmislili o idejama. Suoavanje s
praznim listom papira i pokuaj biljeenja novih misli ili iznoenja zanimlji
vih veza esto moe izgledati zastraujue. U sveuilinom okruenju, ispu
njenom golemim znanjem nagomilanim u knjinici i tolikim ljudima koji iz
gledaju dorasli svojoj zadai, svi utjecaji kojima ste izloeni nee nuno biti
pozitivni. Primjerice, boravak u instituciji sa snanom povijesnom tradicijom
naprednog istraivanja u podruju vae discipline u nekim okolnostima moe
biti poticaj za stvaralako miljenje ako nastojite nadmaiti prethodne nara
taje doktoranata. No takav, naizgled povoljan, kontekst moe na druge naine
biti i zastraujui i onesposobljujui, primjerice tako to e sugerirati da su
mnoge vae vlastite ideje ve smislili drugi.
| Veina ljudi prije bi umrla nego razmiljala; to i rade.
Bertran Russell32
Malo ljudi razmilja vie od dvaput ili triput godinje; ja sam
I stekao meunarodni ugled time to sam razmiljao jednom ili

dvaput tjedno.
| George Bernard Shaw33
Samostalno razmiljanje teko je i zato to istinsko uenje ima odreeni
dijalektiki ton. Kao to ne moete razviti snane miie sve dok napornim
vjebanjem ne napregnete ili stegnete one koje imate, tako zapravo ne mo
ete pounutriti nove ideje ako ne izgubite dio prologa mentalnog okvira ko
jim ste se koristili u razumijevanju svijeta. Stoga se svi pribojavamo mogu
nosti da izgubimo pouzdanje u ono to smo prije vjerovali, a da taj prijanji
model, s kojim smo potpuno bili upoznati i koji je dobro funkcionirao, ne
zamijenimo novim skupom ideja koje moemo rabiti jednako djelotvorno i
prikladno. U tom bismo sluaju postali svjesni da neke pojave nismo znali
32 Nav. u: C. Rose i M. J. Nicoholl (1997). Accelerated Learning fo r the l i s t Century. London:

Piatkus, str. 193.
33 Nav. u: Rose i Nicoholl, Accelerated Learning, str. 195.

. musijanje, radnje kao cjeline 29
interpretirati, to bi samo pogoralo stanje. Moda bismo bili svjesni ideja
koje su nam sada uistinu potrebne, no ipak ne bismo bili sposobni potpuno
njima ovladati ili ih razumjeti. Za doktorande koji se namjeravaju profesio
nalno baviti pomicanjem granica znanja taj bi ishod bio osobito uznemiru-
jui. Taj rizik unosi jo jednu kvaku u tu asimetriju koju je uoio Jean-Bap-
tiste Biot: Nema niega tako laganog kao to je ono to je otkriveno juer, i
niega tako tekog kao to je ono to e biti otkriveno sutra.34
Neto ste nauili. To na poetku uvijek izgleda kao da ste neto
izgubili.
George Bernard Shaw35
Ne bojim se neuspjeha ( .. .) Ako uite ita novo, morate proi

kroz ponienje.
Eddie Izzard56
ovjek ne kree u istraivanje novih teritorija a da nije spre
( man na to da e biti sam na praznom moru.

Andr Gide"*1
Moda osjeate da su stvari dosad bile deprimirajue. No postoje i odre
ene rutine i pravila koja moete razviti kako bi vam pomogli da se s veom
lakoom i ee uputale u stvaralako miljenje. Prepoznavanje potekoa u
nastojanju da se bude izvoran kljuan je prvi korak, jer to znai da vam pri-
I. Inclan poticaj mogu pruiti mali koraci prema naprijed umjesto da svoja
oekivanja postavite nerealno visoko. Kao to pokazuju citati Russella i
liawa, kljuan prvi korak mogao bi biti da uzmete vremena i pokuate svr
hovito razviti vlastite ideje. Pobrinite se da to vrijeme bude dovoljno dugo
kako bi bilo korisno, esto najmanje sat ili dva. S druge strane, mnogo dulja
i.i/doblja mogu imati negativan uinak. Moda nije realno nastojati biti krea
tivan satima. Razvijte naviku da razmiljate na prilino discipliniran nain,
koji vam odgovara, a vrijeme za razmiljanje podijelite u odvojene stadije u
kojima ete pokuati obaviti samo jednu zasebnu operaciju.
' 1Nav. u: Scrtillanges, The Intellectual Life, str. 223.

Nav. u: Wright, G. G. Ncil (1945). Teach Yourself to Study. London: English Universities
I'lrss, str. 123, iz Shawova komada Major Barbara, III. in.
Sunday Times Magazine, 28. sijenja 2001, str. 25. Eddie Izzard je dobro poznati britanski
kniniar.
1 Nav. u: Minkin, L. (1997). Exits and Entrances: Political Research as a Creative Art.
Miefficld: Sheffield Hallam University Press, str. iv.
Uvijek je najbolje zapoeti tako da barem 15 ili 20 minuta na namjerno
nekritian nain doputate da izranjaju na povrinu ideje koje vam padnu na
um. Tijekom tog razdoblja pribiljeite sve to vam padne na um o temi ili
oko nje, bez ikakvog sreivanja, prosuivanja ili proiavanja bilo koje od
tih ideja. Nakon tog razdoblja trebali biste imati jednu ili nekoliko stranica
punih ideja nabacanih na papir s pribiljekama, napomenama i ratrkanim
mislima. Kad je taj stadij dovren, moete prijei na prosudbu i organizaciju
te odreeno vrijeme utroiti na pomno razmiljanje o nainu na koji se svaki
od elemenata s papira odnosi prema vaem sredinjem pitanju ili problemu. U
tom stadiju prekriite ili marginalizirajte pribiljeke ili mogunosti koje zap
ravo nisu relevantne ili koje vam nee koristiti onako kako biste eljeli. (No
budui da je lako biti i previe samokritian, samo ih lagano prekriite, kako
biste ipak mogli proitati to pie.) Potom razmislite o tome kako organizirati
ili urediti preostale ideje, koristei se grafikim sredstvima (okvirima, crtama,
strelicama itd.) kako biste struklurirali ideje koje ste pribiljeili. Kako budete
napredovali, uzmite kostur jednog podskupa ideja i proirite ga te od njega
napravite poseban papir s idejama i pogledajte moete li rasvijetliti i proiriti
ono to ste dobili.
Biljeenje misli uvijek kad ih imate drugi je naizgled oit, ali zapravo
kljuan, oblik poveavanja kreativnosti. Nita nije tako kratkotrajno kao vla
stite dobre ideje koje su tako nestalne i koje se tako lako izgube. Jedan od
najpoznatijih lanaka iz socijalne psihologije baca svjetlo na to pitanje, usre
dotoujui se na magini broj sedam, plus ili minus dva.3839Empirijsko is
traivanje pokazuje da svoju pozornost, u prosjeku, moemo usmjeriti samo
na sedam ideja. Osobito pametni ljudi moda se mogu istodobno usredotoiti
na devet, a oni manje umjeni (poput mene) moda na pet ideja. Kad smo su
oeni s veim skupovima ili duljim popisima ideja, skloni smo reagirati tako
da iz sredita pozornosti nasumce ispustimo neke elemente. Stoga, ako raz
miljate o mnotvu ideja bez biljeenja, moda ete se donekle brinuti da ih
ne zaboravite.
Najbolji je nain da se doe do neke dobre ideje da se doe do
I mnotva ideja.
Linus Pauling29
38 Miller, G. A. (1956). The magical number seven, plus or minus two: Some limits on our
capacity for processing information . Psychological Review. (63) 1: 81-97.
39 Nav. u: Rose i Nicoholl, Accelerated Learning, str. 198. Linus Pauling dobio jc Nobclovu
nagradu za kemiju.
/ (im ilja n je ra d n je kao c je lin e _________________________________________________________________________ 31
Ne postoji neto kao to je logika metoda posjedovanja novih
ideja ili logika rekonstrukcija toga procesa.
KarI PopperA0
Tom strahu od zaboravljanja najee se suprotstavljamo tako da u sredi-
:.lu pozornosti recikliramo istih sedam (ili pet, ili devet) stvari, a ponavljanja
pritom slue tome da nas uvjere kako su izvorni pojmovi jo prisutni, da se
jo mogu izvui na vidjelo. to smo pod veim pritiskom (a da to esto i ne
primjeujemo), to vie moemo ponavljati tu operaciju istiskujui svaku novu
ideju. Kako biste doli do novih ideja, potrebno je da razbijete taj krug uzne
mirenosti i recikliranja. Kljuni je korak biljeenje ideja u redovno ora-
' inu, odnosno ureenu, biljenicu ili u dobro pohranjen i kumulativan do
kument u raunalu. To stvara ono to je Montaigne nazvao pamenjem na
papiru koje je, po pravilu, od goleme pomoi u stvaranju psiholoke sigur
nosti da se pokrenete i doete do dodatnih ideja sigurni, jer znate da neete
aboraviti ono to ini dodanu vrijednost, odnosno stoje bilo korisno u dana
njem radu.41
Sluaj raa misli, a sluaj ih i uklanja; nikakvo ih umijee ne
moe zadrati ili stei. Misao m ije pobjegla. Htio sam je zapi
sati. Umjesto toga napisao sam da m ije pobjegla.
Blaise Pascale42
Stvaralako istraivanje je djelatnost stvaranja problema. Ot

krivanje problema ne moe bili djelatnost koja se provodi po
nekom rasporedu. Do njega moe doi bilo kada.
Lewis Minkin43
Sve pribiljeiti znai stalno sa sobom nositi neku biljenicu problema,
pitanja ili ideja koje treba razviti - da biste je upotrijebili u seminarima, tije
kom razgovora s prijateljima ili kolegama, i kad radite i kad ne radite, moda
ik i nou dok spavate. Najbolje je imati neki sustav biljeenja koji vam
omoguuje da svoje biljeke smatrate sigurnima, ali koji vam omoguuje i da
i .trgnete stranice te ih iznova pohranite u prikladne mape ili fascikle. Upo-
iii-ba ODP-a (osobnoga digitalnog pomonika) omoguuje vam da ideje ili
biljeke izravno prenesete u raunalo. Ne moete si priutiti da ti materijali
budu razbacani na svakakvim papiriima koji su vam pri ruci, jer ih tako opet*1
Nav. u: Minkin, Exits and Entrances, str. 10.
11 Michel de Montaigne (1533-1592), nav. u: Scrtillangcs, The Intellectual Life, str. 186.
11il langes nastavlja: Biljeke su neka vrsta vanjskog pamenja.
Pascal, Blaise (1932). Penses. London: Dent, str. 101, misao br. 370.
Minkin, Exits and Entrances, str. 298.

moete izgubiti i naruili psiholoku sigurnost koja vam je potrebna kako

biste prestali reciklirati ono to ve imate i umjesto toga poeli razmiljati o
novim idejama. Tu biljenicu (ili ODP, koji se moe povezati s popisom bib
liografije s vaeg raunala) moete koristiti i za sigurno biljeenje referenci
za potencijalno relevantnu literaturu (v. drugi dio pogl. 5).
Ljudi zasieni odreenim podrujem prouavanja pokazuju dobro doku
mentiranu tendenciju da do stvaralakih ideja ili novih uvida dolaze na teme
lju sluajnih asocijacija, praktiki kad ih ne trae. Marljivim biljeenjem mo
ete iz te tendencije izvui punu korist. Taj obrazac ponaanja moe odraa
vati injenicu da si podsvjesno pomaete tako to u pozadini, tijekom dugih
razdoblja, preraujete teka pitanja. On moe odraavati i injenicu da s po
veanjem poznavanja odreenog podruja, kako stjeete pouzdanje i psiholo
ku sigurnost da o stvarima razmiljate iznova umjesto da se oslanjate na tue
uvide, vaa uznemirenost zbog mogunosti zaboravljanja ili nerazumijevanja
postupno slabi.
U podruju promatranja srea je sklona samo pripremljenom
I umu.
Louis Pasteur4445
Upravo u naoj neaktivnosti, u naim snovima, skrivena istina
I ponekad izae na povrinu.
Virginia W oolf5
Jaanje motivacije za izvornim razmiljanjem takoer je vano. Pristaja
nje uz neto - uz neki intelektualni pristup, odreenu kolu miljenja u vaoj
disciplini ili uz iri svjetonazor - moe biti korisno zbog loga to e vam na
znaiti kut napada, kao to naznauje donji citat Hamiltona. Dakako, uvijek
ete morati zadrati sposobnost za kritiki argument. Morate biti sposobni
prepoznati kada gledite koje moda elite zauzeti nije uvjerljivo ili obra-
njivo. No sve dok su ti uvjeti zadovoljeni, poticaj to ga prua razlono pris
tajanje uz neto moe biti korisna potpora vaoj domiljatosti i ohrabriti vas
da budete ustrajniji u traenju naina svladavanja potekoa. S druge strane,
neki studenti koji rad na doktoratima shvaaju empiristiki ili zdravorazum-
44 Nav. u: Wolpcrt, Lewis (1992). The Unnatural Nature o f Science. London: Faber, str. 81. To
jc bio omiljeni citat Alcxandcra Flcminga (1881-1955), otkrivaa penicilina. U holivudskom
filmu Under Siege 2: Dark Territory kraa verzija (srea jc sklona pripremljenom umu) bila jc
motto glavnog zlikovca, terorista koji eli svijet dignuti u zrak izazivanjem potresa sa satelita u
svemiru.
45 Woolf, Virginia (1983). A Room o f One 's Own. Frogmorc, St Albans, Herts: Granada Publish
ing, str. 32.
/ nm i(janje radnje kao cjeline 33
ski smatraju daje taj savjet teko primijeniti na njihov rad. No ne postoji ni
kakvo korisno isto injenino istraivanje, ak ni u fizikalnim znanostima.
Oni koji nita ne zastupaju povode se za svaim.
Alexander Hamilton46
Pristajanje uz neto ne povlai za sobom pretjerano teoretiziranje u va
em radu ili povezivanje vaeg djela s nepotrebno kienim idejama koje su
malo relevantne za one elemente disertacije koji ine dodanu vrijednost. Iz
bjegavanje nebitnog materijala vaan je dio ouvanja sklada izmeu pitanja
sto ga postavljate u radnji i odgovora to ih vae istraivanje daje, kao i
primjerenog noenja s oekivanjima itatelja. Vae teorijsko izlaganje uvijek
bi trebalo biti razmjerno dodanoj vrijednosti koju moete vjerodostojno pri
svajati. Nita toliko uinkovito ne naruava sklad izmeu pitanja i odgovora u
radnji koliko teorijski okvir koji funkcionira samo kao heteronomni kotai,
dio analize koji se neprestano okree, ali se nikad ne ukljuuje u neto drugo.
Relativno je lako izraditi teoriju svijeta, primijetio je teolog Teilhard
dc Chardin.47 No moda je on pripadao neobinoj kategoriji ljudi. Izrada
islinski nove teorije na razini doktorata danas je u svim disciplinama humani-
'likih i drutvenih znanosti vrlo teka. Intelektualni aparati tih znanosti u
posljednjih su se pola stoljea iznimno razvili i proirili. Velike praznine i
neko dostupne prigode za postizanje velikih intelektualnih napredaka sve se
vie iskoritavaju. Stoga oslanjanje na injenicu to izraujete neku izvornu
teoriju treba initi sastavni dio planiranja vaeg doktorata samo ako vam
mentori i kolege esto potvruju d a je rije o podruju u kojem imate neke
nane komparativne prednosti.
Ipak, razloni skepticizam u pogledu sposobnosti da transcendirate neka
uvrijeena ogranienja treba uravnoteiti s potrebom da budete pomalo ambi
ciozni, da napregnete i pogurnete svoje sposobnosti u empirijskoj analizi,
mclodolokom radu ili teorijskim ili tematskim naporima. Dok ne pokuate
neto uiniti malo drukije ili izvan okvira, kako moete uspjeti? Ako se ne
natjerate da uinite malo vie, teko e vam biti utvrditi svoje prave intelek
tualne granice. Danas postoje vrlo dobri dokazi da su ljudi koji su najorigi-
nalniji u svom radu openito manje oprezni od obinih znanstvenika. Krea
tivni ljudi u svojim su naporima ustrajniji i posveeniji, manje obeshrabreni
poetnim porazima ili razoaranjima. Oni su i smioniji ili pretjerano optimis
tu ni u pogledu izgleda za uspjeh nego to bi se moglo initi racionalnim.*I
Alexander Hamilton (1755-1804), jedan od otaca utemeljitelja amerikog ustava. Pjeva

Inim Mcllcncamp rabi gotovo istovjetnu formulaciju u himni Youve got to stand na svome CD-u
<nrccrow, New York: Polygram, 1985.
I)c Chardin, Teilhard (1975). The Phenomenon o f Man. London: HarpcrCollins, str. 323.
Skloniji su tome da sanjaju o velikim postignuima, to im pomae da se bore

s preprekama koje im stoje na putu, a ne da ih one obeshrabre (vidi donji citat
Elstera). Isto tako, kreativni ljudi nalaze naine da podcjenjuju potekoe
koje im stoje na putu. Kao to kae Hirschman, oni mentalno umanjuju zap
reke koje trebaju savladali ili stupnjeve napora povezane s razliitim elemen
tima svoga rada. Moda i smanjuju potrebno vrijeme.
1 Kreativnost nam uvijek dolazi kao iznenaenje: nikad ne mo
emo na nju raunati i ne usuujemo se u nju vjerovati dok se
ne dogodi. Drugim rijeima, ne bismo se svjesno upustili u one
: zadae za iji je uspjeh jasno da zahtijeva kreativnost. Stoga je
jedini nain na koji svoje stvaralake izvore moemo potpuno
staviti u pogon to da pogreno prosudimo prirodu zadae, daje
zamislimo kao vie rutinsku, jednostavniju i manje zahtjevnu u
I pogledu kreativnosti nego to e se ona zapravo pokazati tak
li vom.
| Albert Hirschman'*
U mnogim je sluajevima, tvrdim, vjerovanje da emo postii
i mnogo uzroni uvjet da se uope ita postigne.
Jon Elster*9
Ta svojstva pozitivnoga mentalnog nazora karakteristinija su za mlae
ljude nego za one srednje dobi. ivotna razoaranja kod etabliranih znan
stvenika esto nameu sve oprezniji nazor. Na mogua odbijanja ili neus
pjehe oni mogu podsvjesno reagirati tako da unaprijed odbiju teke projekte.
Stoga nije sluajno to se u najteim ili tehniki zahtjevnim disciplinama
(kao to su matematika i vrlo matematizirane grane fizike i drutvenih zna
nosti) istinske inovacije ili novi uvidi najveim dijelom povezuju sa znan
stvenicima u dvadesetim ili ranim tridesetim godinama. A u svim discipli
nama objavljivanje lanaka u asopisima najee je zabava mladih ljudi.
Stariji znanstvenici esto pribjegavaju ureivanju casopis ili objavljivanju
poglavlja u zbirkama koje su uredili njihovi kolege, radije nego to preuzi
maju rizik neugodnosti povezanih s recenziranjem, kritiziranjem, a moda i
odbijanjem, njihovih lanaka. Ta injenica pojaava vanost doktorata kao
kljunog izvora ideja i svjee krvi u istraivanju u svim disciplinama hu
manistikih i drutvenih znanosti. Ona, dakako, baca i zanimljivo dodatno
svjetlo na glupost onih vlada i inovnika u sustavu obrazovanja koji snano489
48 Albert Hirschmann, u svojem lanku The Hiding Hand, nav. u: Elster, J. (1983). Sour
Grapes: Studies in the Subversion o f Rationality. Cambridge: Cambridge University Press, str.
158.
49 Elster, Sour Grapes, str. 158.
imiiljan/e radnje kao cjeline 35
nastoje poveati rutinu i smanjili umijee u izradi doktorata tako to od svih
tudenata trae da rade samo na izvedivim temama u vrlo kratkim vremen
om rokovima.
Iskustvo vie oduzima nego to daje: mladi su ljudi blie ide
jama nego stari.

Platon50
Za veinu je studenata najbolje ii kompromisnim putem izmeu preveli
kog zalogaja u definiranju doktorata i toga da se nikad dovoljno ne natjeraju
i i . i lo da razviju vlastiti intelektualni potencijal. Trebate teiti istraivakom
planu koji e vas potaknuti da se okuate u tekim stvarima, ali koji istodo
bno prua mjere zatite i sigurnosna rjeenja ako ne uspijete. Trebate, tako-
' b i . shvatiti da biti izvoran u modernim drutvenim i humanistikim znanos
tima rijetko znai pronai posve nov nain promatranja stvari. Naprotiv, to je
uglavnom skromnija aktivnost. Izvornost ovdje podrazumijeva suoavanje s
nekom uvrijeenom idejom, gleditem ili metodom u jednom dijelu vae dis-
I ipline (ili u susjednoj disciplini), a potom i prenoenje te ideje na neko
drugo mjesto, njezinu primjenu u drukijem kontekstu ili u drukije svrhe. To
obiljeje objanjava i zato su granice disciplina esto najproduktivnija pod-
mja za nove pristupe. Naime, tu znanstvenici esto najaktivnije posuuju ili
preureuju ideje razvijene u jednoj disciplini da bi obavili posao u drugoj.
Netko gaje optuio daje ukrao neku zamisao od drugog skla
datelja, a on je slegnuo ramenima i kazao: Da, ali to je on s
njom uinio?
Anegdota o Georgen Friedrichu Hndeln koju je ispriao Ro
bertson Davies51
Izvornost bismo trebali shvaati i kao, najee, kumulativno postignue.
<)na rijetko proistjee iz jednokratnog bljeska misli ili arhimedovske geni-
pilne ideje, kako se to obino zamilja. Nove zamisli najee su izraz strp
ljivog slaganja slojeva malih uvida i intuicija koje samo uzete zajedno omo
guuju da se kristalizira alternativni pogled na problem. Trajna usmjerenost
n i problem gotovo je uvijek korisna.
Moja je snaga gotovo iskljuivo u mojoj upornosti.
Louis Pasteur52*I
" Nnv. u: Dimnct, The Art o f Thinking, str. 95.
lik u romanu Robcrtsona Davicsa The Lyre o f Orpheus, London: Penguin, 1989, str. 212.
I.ouis Pasteur, navedeno na mnogim wcb stranicama.

36 KAKO NAPISA 77 DISERTACIJU
| Kreativnost zahtijeva vrijeme,

i T. Z. Tardif i Robert Sternberg53
Vaem razmiljanju moe pomoi i formaliziranje, pa i verbaliziranje
alternativnih interpretacija vaih problema i rezultata te njihovo izraavanje u
obliku rasprave izmeu razliitih stajalita. Kao korisno sredstvo u interpre-
tativnom pisanju Lewis Minkin preporuuje kratkotrajno preuzimanje razli
itih uloga ili glasova. Primjerice, u razliitim trenucima mogli biste pokuati
djelovati kao detektiv koji nastoji ieprkati skrivene informacije, kao
stvaratelj obrazaca koji pokuava usustaviti otkrivene informacije ili pak
kao maioniar koji pokuava prilagoditi naizgled sukobljene obrasce.
Ideja je u tome da ne dopustite da vae unutarnje napetosti i protuslovlja u
pogledu vaeg napretka ostanu latentni.54 Umjesto toga, pokuajte eksplicit-
nije obraditi eksplanatome probleme i to vam moe pomoi da odluite koju
teinu pridati svakoj interpretaciji. Minkin spominje i druga mogua stajali
ta. Primjerice, fatalistiko gledite, karakteristino za nesigurne tipove, mo
glo bi glasiti da se dogaaji ne mogu objasniti na zadovoljavajui ili plauzi-
bilan nain. To stajalite moe funkcionirati pomalo nalik na stajalite bezna
ajne hipoteze (ovdje se nema to pronai, samo sluajne veze) i u nekim
okolnostima moe sluiti kao korektiv za pretjerano razraena objanjenja.
I Dubina u koju pada osjeaj potekoe, problema, odreuje kva-
litetu razmiljanja koje slijedi. Ponekad su sporost i dubina od
govora povezani u dolaenju do korijena problema.
John Dewey55
Biti zbunjen, nesiguran, grijeiti te na pokuajima i pogrekama
II mijenjati smjer - izgleda daje to i sastavni dio kreativnog istra-

ivanja, i ono to vodi njemu.
Lewis Minkin56
Kako se vae pisanje razvija, automatski se pojavljuje mnogo novih pita

nja. Kako se moja tema ili moji rezultati u ovom poglavlju mogu uklopiti u
temu i rezultate nekoga drugog poglavlja? Ako izgledaju razliiti, mogu li se
snanije povezali? Jesu li konzistentni, sukobljeni ili se jednostavno dodi
ruju? Ako izgledaju nekonzistentni, mogu li se pomiriti? Dodanu vrijednost u
znanosti obino stvaraju dva imbenika. Prvi je sposobnost da se jasno uoi
da su se ta pitanja pojavila, to je dijelom odreeno vaim vlastitim umijeem
53 Nav. u: Minkin, Exits and Entrances, str. 58.
54 Minkin, Exits and Entrances.

55 Nav. u: Minkin, Exits and Entrances, str. 48.
56 Minkin, Exits and Entrances, str. 15.

\un sijanje radnje kao cjeline 37
I..10 pisca, kodifikatora i onoga koji priopuje ideje (sebi i svima drugima).
I>rugi je imbenik vaa psiholoka hrabrost i domiljatost da pokuate odgo
voriti na pitanja ili izai na kraj sa sukobima umjesto da slijedite prirodni po
etni nagon da probleme izbjegnete, potisnete ili sakrijete od itatelja. Naj-
nriginalniji ljudi ostaju vjerni sebi u susretu s neugodnim rezultatima istra-
ivanja ili uznemirujuim implikacijama svojih argumenata umjesto da jed
nostavno ustuknu pred njima ili zakljue da su vjerojatno pogreni. Potom
pokuavaju te zabrinjavajue rezultate, na neki zadovoljavajui nain, po
novno uklopiti u revidirani ili prilagoeni okvir svojih intelektualnih privre
nosti.
Zakljuci
Karl Marx jednom je primijetio: Poeci su u svim znanostima teki.57
Prva godina ili prvih 18 mjeseci za doktorande je uvijek vrlo teko razdoblje,
koje ukljuuje brojne odluke i prijelaze. Istodobno morate zapoeti dugoroni
ivotni projekt, izabrati neku intelektualnu temu i pristup s kojima onda mo
ite ivjeti, te podii rezultate svoga rada na razinu doktorata. No problemi u
definiranju glavne teme argumenta vae disertacije te uputanje u izvoran i
vaan rad nisu samo prolazni blues prve godine doktorata. Naprotiv, to su
trajni oblici postajanja i ostajanja neovisnim i predanim intelektualcem, ne
kim tko moe djelotvorno priopivati svoje misli i tako u svijetu ostaviti vei
trag, a ne samo proizvesti djelo koje e tijekom godina skupljati prainu na
policama u knjinici.
Ipak, stvari openito postaju lake kako se vaa graa akumulira, a dije
lovi rada bivaju dovreni. U kojoj ete mjeri i kojom brzinom postati smioni-
jima ili uvjerenijima, ovisi o dvjema stvarima: sjedne strane, o snazi i jasnoi
vaih sredinjih istraivakih pitanja i, s druge, o vaoj sposobnosti da grau
radnje strukturirate i organizirate kao djelotvornu cjelinu, stoje tema kojoj se
sada okreem.
' Nav. u: Whccn, Francis (1999). Kart Marx. London: Fourth Estatc, str. 311.
3. PLANIRANJE RADNJE KAO
CJELINE: MAKROSTRUKTURA
I Obrazac neke stvari prethodi toj stvari.
| Vladimir Nabokov1s
Svaki veliki tekst treba rastaviti i urediti u skup poglavlja. Ta zadaa ne
mora izgledati problematinom. Najprije razmislite o tome koliko tisua ri
jei elite napisati, potom o tome u koliko je veih dijelova teksta tu cjelinu
korisno podijeliti. Potom odluite kojom ete temom zapoeti i gdje elite
zavriti. Nakon toga pronaite neki nain da doete od A do Z. Zasad to iz
gleda jednostavno. No ima tu jo neega. U jednoj od svojih ironinih pje
sama Neil Young pjeva o glazbenom producentu koji govori rock-umjetniku
kako imaju savrenu snimku, iako jo nemaju ni glas ni pjesmu. Kad bi
smo jo to mogli dobiti, kae, nita drugo ne bi moglo poi krivo.5859 Plani
ranje radnje poevi od praznog platna zahtijeva slian junaki optimizam i
mnogo je toga to bi trebalo imati na umu.
Struktura vae radnje treba biti razumljiva itateljima. Slijed poglavlja
moraju shvaati kao logian, dobro organiziran i kumulativan. Istodobno,
kako biste razumjeli svoj pothvat, sveukupni plan radnje mora podravati va
napredak kao autora i istraivaa. On mora izraavati pravac argumentacije,
motivirati vas u napredovanju te olakati razvoj vaih metoda i pristupa. Sli
jed poglavlja mora, na odreen i planski nain, biti povezan s rasporedom va
eg istraivanja. Golema veina doktoranata (otprilike etiri petine) serijski
su autori. Oni smatraju da je poglavlja najlake pisati u nizu, to jest s petim
poglavljem zapoeti tek kad su poglavlja od prvog do etvrtog ve poprilino
dobro definirana. Openito uzevi, pisati peto poglavlje kad sve to trebate
promatrati jesu zasebni dijelovi, recimo, tree i esto poglavlja, bit e mnogo
tee. No, s druge strane, ako svoju radnju piete tako da slijed njezinih po
glavlja samo biljei istraivanje to ste ga obavili, redom kojim ste ga obavili,
58 Vladimir Nabokov, nav. u: The Guardian, 23. prosinca 1999, dio G2, str. 3.
59 Neil Young u Crime in the City na svome CD-u Freedom, New York: Reprise Records,
1989.
/ 7tmiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 39
lo moe dovesti do vrlo nekoherentnih struktura koje su u neskladu s postoje
om organizacijom vaih argumenata i misli ili je pak potkopavaju. Dolae
nje do bolje, smiljene strukture poglavlja esto utjee na kvalitetu doktorata.
U ovom poglavlju razmatram tri razliita pristupa problemu organizira
nja sastavnih dijelova radnje u kontinuiranu priu. Prvi nain razmatranja
loga pitanja usredotouje se na odnos cjeline i jezgre radnje, pri emu jezgru
i ine dijelovi s najveom dodanom vrijednou, odjeljci u kojima dajete istak
nut doprinos znanosti. Drugi pristup promatra izbor izmeu fokusiranja ili
"otvaranja u utvrivanju openitog redoslijeda grae. Nain na koji niete
elemente radnje esto utjee na teinu koju pridajete svakoj njezinoj sastav
nici, kako u smislu koliine teksta i istraivanja, tako i u smislu vremena
utroenog za pisanje. Nain na koji donosite te odluke moe utjecati na nain
na koji e itatelji shvatiti vae djelo te na vau uvjerljivost kao autora i znan
stvenika. Trea perspektiva usredotouje se na izbor strategije objanjenja iz
ogranienog broja opcija. Najopenitije govorei, u stvaralakome znanstve
nom pisanju zapravo postoje samo etiri mogua naina izlaganja grae.
Svaka od tih opcija ima svoje prednosti i nedostatke.
( jelina i jezgra
Postoje dvije stvari koje treba uzeti u obzir kod bilo koje
sheme. Ponajprije: Je li ona sama po sebi dobra?. Potom:
Moe li se lako ostvariti?.
Jean-Jacques Rousseau60
Svatko tko planira dug tekst treba na trenutak razmiljati logistiki. Osta-
' ile po strani intelektualna pitanja o tome to je sadraj vaeg djela i jedno
stavno malo razmislite o tome koliko, koje vrste, kojim redoslijedom. Opse-
na radnja osobito je nezgodan kontekst da se poduzme pisanje onoga to je
dobro ili istinito prije nego to se utvrde neki brojani okviri. Ponajprije, sve
uilita danas nameu neka vana pravna ogranienja u pogledu toga kako bi
vaa doktorska disertacija morala izgledati. Nekad su ljudi pisali preopsene
nulnje i time umnogome produljivali vrijeme utroeno na njih te stvarali ve
like sveske koji su bili preteki za ispitivanje. Danas e svako odgovorno
sveuilite maksimalno ograniiti vrijeme koje moete utroiti na doktorat,
najee doputajui pet do osam godina redovitog studija ili, razmjerno, vie
a izvanredne studente. Ako se, kao to biste i trebali, grozite pomisli na
projekt dug recimo est godina, ne dajte se zavesti milju da je ta granica
Jean-Jacques Rousseau, nav. u: Baker, S. i K. (2000). The Idiot's Guide lo Project

Management. Indianapolis: Macmillan, 2. izd.,str. 359.
isto fiktivna. Svake e godine biti onih koji do nje stiu i nekih koji je pre
korauju.
Kao to nitko ne bi smio biti vjeni student, tako su i doktorske radnje
danas najee ograniene na odreenu maksimalnu duljinu, koja moe malo
varirati od sveuilita do sveuilita ili od discipline do discipline. U Europi i
Velikoj Britaniji, gdje u mekim disciplinama jo prevladava opsena rad
nja, kao gornja granica slobodno se moe odrediti 100.000 rijei, to je otpri
like 330 stranica papira formata A4 s dvostrukim proredom. Jedna stranica
fonnata A4 iznosi otprilike 330 rijei, tako da 1.000 rijei zauzima tri stra
nice. (Dakako, trebali biste provjeriti propise koji vrijede posebno za vau
disciplinu na vaem sveuilitu i ovaj moj savjet uskladiti s tim formalnim
ogranienjem ako je ono manje od 100.000 rijei.) To ogranienje od samog
poetka morate uzimati ozbiljno i pobrinuti se da ga ne prekoraite. Ako
radite na pojedinim poglavljima, jednom po jednom, za one koji naporno
rade lako je napisati 125.000 ili 150.000 (pa i 200.000) rijei, a da ne shvate
kako se stranice gomilaju. Ako u poodmaklom stupnju svojeg istraivanja
shvatite da imate 25 ili 50 posto vie teksta nego to biste trebali imati ili
nego to moete predati, to bi za vas moglo biti poprilian ok. Moda e biti
potrebni tjedni ili mjeseci napornog rada da tu koliinu sreete i od nje nai
nite sloeni tekst. A izbacivanje cijelih poglavlja na kasnom stupnju moe
biti gotovo jednako teko.
Opasnost da napiete previe zapravo je tolika da se trebate pobrinuti da
ostanete prilino unutar formalnih granica. Korisno ope pravilo jest da napi
ete glavni tekst koji nije dulji od etiri petine doputene duljine. Formalno
ogranienje broja rijei ukljuuje sve - fusnote ili krajnje biljeke, dodatke,
tablice s prikazima podataka, slike i dijagrame. U to najee nije ukljuena
bibliografija - iscrpan abecedni popis svake knjige, lanka, dokumenta ili
drugoga navedenog izvora, koji se mora nalaziti na kraju svake radnje. Prema
tome, kako biste bili sigurni, nemojte u glavnom tekstu napisati vie od 80
posto doputenog broja rijei. Ukupno ogranienje od 100.000 rijei znai da
glavna poglavlja radnje ne smiju premaivati 80.000 rijei. Razlika od 20.000
rijei dijelom vam daje neki prostor za biljeke, dodatke i drugu popratnu
grau. Ona ukljuuje i sigurnosnu granicu od priblino 10.000 rijei ako neka
poglavlja neplanirano ipak ispadnu dulja.
Kad je rije o onome to se dogaa s vaim istraivanjem nakon to je
dovreno, opet je bolje imati glavni tekst od 80.000 rijei. Vaa radnja te du
ljine u skraenom obliku mogla bi biti objavljena kao knjiga, dok bi knjiga od
100.000 rijei bila znatno prevelika (v. pogl. 9). Prosjena znanstvena knjiga
ima otprilike 70.000 rijei, i to je vaa radnja blia tome, to e biti potrebno
manje izmjena kod njezina preoblikovanja u monografiju. Rezanje (recimo)
100.000 rijei na tu duljinu moda ne izgleda kao preteka zadaa. No to za-
I*lan iranje radnje kao cjeline: makrostruktura 41
pravo znai izgubiti treinu djela, a za toliko bi skraivanje moglo trebati ne

koliko mjeseci rada.
Najee ne postoje formalna pravila o minimalnoj duljini doktorske rad
nje. Ipak, esto vrijede neke neformalne donje granice. Tamo gdje sveuilita
slijede model opsene radnje, propise koji specificiraju da doktorat mora biti
vrijedan doprinos znanosti znanstvenici openito interpretiraju u smislu
poprilino opsenog djela. Iznimka su disertacije koje se koriste nekim sae-
lim oblikom izraavanja, kao to je matematiko izlaganje ili vrlo formalan,
tehniki nain iznoenja argumenata. No u tim se disciplinama danas rijetko
piu opsene radnje, a disertacije po modelu kraih lanaka u svakom sluaju
predstavljaju normu. Drugi razlog jest to veina sveuilita u Europi i Sje
vernoj Americi ima poslijediplomsko obrazovanje koje ukljuuje pisanje
neke radnje ispod razine doktorata, a za koje pristupnici ne moraju provesti
izvorno istraivanje i koje imaju nie ogranienje maksimalnog broja rijei.
Primjerice, u Velikoj Britaniji laj se nedoklorski znanstveni stupanj naziva
M.Phil. (Master of Philosophy); zahtijeva se da studenti o nekoj vanoj
lemi napiu radnju zadovoljavajueg oblika, ne dulju od 60.000 rijei. Stoga
postoji opasnost da doktorski ispitivai kojima je dola u ruke kratka radnja,
od recimo 55.000 rijei, procijene d aje ona nedovoljno opsena za doktorat
le da je moda pogodnija za razinu M.Phil. Tamo gdje postoje takvi znan
stveni stupnjevi doktorandima, iji rad nije matematiki ili formalan, bolje je
napisati vie teksta od onoga to je gornja granica koja se zahtijeva za nii
stupanj. Ispitivai vau radnju uvijek moraju promatrati kao doktorat i takvim
ga smatrati.
Nakon to ste odredili duljinu glavnog teksta, u idealnom sluaju 80.000
lijei, trebali biste ga nekako podijeliti. Osnovno je naelo organiziranja sva
kog teksta da mora biti podijeljen to ravnomjernije, u ovom sluaju u po
glavlja. Pravilna razdioba teksta kod itatelja budi konzislentna oekivanja:
oni unaprijed znaju koliko su poglavlja duga. Osim toga, pravilne podjele
uvijek izgledaju bolje organizirane i kontrolirane. Kako biste odredili broj
potrebnih razdioba, imajte na umu da poglavlje ima praktinu maksimalnu
duljinu od priblino 10.000 rijei. Dulja poglavlja mnogo je tee interno or
ganizirati i argumentaciju u njima drati pod nadzorom (v. pogl. 4). Isto tako,
od dugakih je poglavlja tee napraviti lanke u znanstvenim asopisima ija
optimalna duljina ne premauje 6.000 do 8.000 rijei. Priopenja sa znan-
ivenih skupova trebala bi biti i kraa, otprilike 5.000 do 6.000 rijei. Po
glavlje od 10.000 rijei najee se moe preurediti tako da ini pristojan la
nak od 8.000 rijei. Uz mnogo kirurkog rada njegov vei dio moe se preu-
ilediti kao tekst za znanstveni skup. No poglavlje od 15.000 rijei zapravo e
u oba oblika biti neprikladno za objavljivanje. Tako dugo poglavlje zahtijeva
ladikalnu preradu ako elite da ugleda svjetlo dana.
elite li ispuniti svoju kljunu misiju kao autor te se uspjeno nositi s

oekivanjima itatelja, i poglavlja moraju imati neku minimalnu duljinu.
Kratko poglavlje, koje ima manje od otprilike 6.000 rijei, itatelja e zbu
niti. Lako je mogue da se ono uini nebitnim i razoaravajuim. To ak
moe izgledati kao varka koju ste umetnuli u pregled sadraja, kako biste
prikrili prazninu koja bi inae bila oita, ili kao neuspjena zakrpa u vaemu
znanstvenom nastojanju.
Dakako, radnje se vrlo razlikuju po tome koliko se mogu strukturirati u
dijelove sline veliine. Stoga su spomenute norme i organienja samo
smjernice. U brojnim ete ih prigodama trebati tumaiti fleksibilnije. Ipak,
dobro je biti vrlo skeptian u pogledu pisanja poglavlja koja su mnogo dulja
ili mnogo kraa od 10.000 rijei. Tu normu moete, bez neke velike tete,
poveati ili smanjiti za 2.000 rijei. No poglavlja ne bi smjela biti kraa od
otprilike 8.000 rijei ili dulja od priblino 12.000 rijei, osim zbog nekih doi
sta vanih ili iznimnih razloga. Dakako, na stupnju planiranja esto je teko
predvidjeti kolika e poglavlja ispasti tijekom pisanja. Ako na kraju dobijete
bitno preveliko poglavlje, dugo recimo 17.000 rijei, najbolja je strategija da
ga podijelite u dva nova poglavlja podjednake veliine od otprilike 8.500 ri
jei. Nemojte se muiti pokuavajui organizirati toliko teksta kao jedin
stvenu cjelinu. I nemojte traiti od svojih itatelja da izlaze na kraj s prae
njem argumenta izvorne udovine duljine.
Ako ukupni tekst ima priblino 80.000 rijei i ako je ravnomjerno
podijeljen u poglavlja od prosjeno 10.000 rijei, onda to znai da radnja
treba sadravati otprilike osam poglavlja. Format od osam poglavlja po
10.000 rijei vrlo je moan. On moe biti koristan kao snaan kriterij prema
kojem biste trebali mjeriti svaku drukiju strukturu poglavlja. S osam po
glavlja pregled sadraja vae radnje lako e zadovoljiti kriterij sedam je ma
gian broj. Vai itatelji mogu cijeli niz drati u sreditu pozornosti, kao i vi.
No ako radnja ima vie od deset ili jedanaest poglavlja, neete je moi drati
u sreditu pozornosti, odnosno imati je pred oima kao cjelinu, pa moete re
agirati tako da sluajno zaboravite poglavlja ili da smetnete s uma slijed.
Nadalje, ono to vrijedi za vas kao autora, vrijedit e i za itatelje. Dajte im
da dre u glavi 14 poglavlja i moete biti gotovo sigurni da e ukupni okvir
vae argumentacije postati manje vidljiv i da e ga tee slijediti.
Ljudi esto smatraju daje norma od osam poglavlja po 10.000 rijei pre
vie restriktivna te da u svojoj radnji mogu baratati s mnogo vie poglavlja, i
to tako da je podijele u dijelove, pri emu je svaki dio skup povezanih po
glavlja. Primjerice, radnja od petnaest poglavlja moe biti previe sloena da
se jasno ima pred oima, no ideja je u tome da bi se s njom moglo lake izii
na kraj kad bismo je podijelili na tri dijela od po pet poglavlja. Tu bi upotrebu
dijelova, samo zato da bi se izilo na kraj s inflacijom broja poglavlja, uvijek
/ /(utiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 43
trebalo izbjegavati. U svakom sluaju, vai organizacijski problemi tada nee
nestati, budui da e pojedina poglavlja postati prekratka i fragmentirana.
Upadljivo kratka poglavlja itateljima e izgledati rascjepkano i beznaajno
bez obzira na to jesu li povezana u dijelove ili nisu.
Dvoslojna struktura - dijelovi nadreeni poglavljima - moe izgledati
privlana i kao nain da se itateljima signalizira kako meu poglavljima po
stoji vaan kontinuitet. Primjerice, mogue je da se poglavlja 1-4 bave razli
itim oblicima jedne metateme, dok se poglavlja 5-8 bave drugom metate-
mom, tako da e podjela na dva dijela itateljima istaknuti tu metastruk-
turu. Slino, razliiti dijelovi mogu rabiti razliitu metodologiju ili se usre
dotoiti na razliite razine ili oblike (primjerice, nacionalne procese nasuprot
lokalnim procesima). Struktura po dijelovima tu je opravdanija i u nekim
okolnostima moda postoji neto to joj ide u prilog. No ta dvoslojna struk
tura ipak zahtijeva pomnu primjenu. Za nove autore ona je komplikacija s
kojom se esto pokuava izai na kraj na pogrean nain, pa ju je stoga, ako
je mogue, najbolje izbjei. Primjerice, kontinuitet izmeu skupine poglavlja
esto moete jednostavnije pokazati tako da na veze meu njima uputite u
naslovima. Dakle, u idealnom sluaju u svojemu glavnom tekstu trebali biste
slijediti pravilnu i nekompliciranu strukturu od osam poglavlja po 10.000 ri
jei bez ikakvih drugih organizacijskih pomagala iznad razine poglavlja.
Toliko, dakle, o organizaciji cjeline. No ovaj se odjeljak bavi i jezgrom
vae radnje, koja se moe jednostavno odrediti kao svi oni odjeljci koji imaju
visoku znanstvenu dodanu vrijednost. Jezgra pridonosi izvornosti bilo otkri
vanjem novih injenica, bilo prikazivanjem neovisne kritike sposobnosti,
l aj skup poglavlja sadrava sve, u najvanijem smislu, nove ili drukije di
jelove vaeg istraivanja, one koji odreuju hoete li stei doktorat ili ne. U
opsenoj radnji ne mogu se svi dijelovi doktorata pribrojiti jezgri, a to nije ni
potrebno. U njoj e se nalaziti i odreena nesvodiva koliina grae koja ne
pripada jezgri, koja se sastoji od:
uvodne grae koja itatelje upoznaje sa sredinjom graom tako da ona
bude razumljiva i pristupana. Katkad s omalovaavanjem nazivani ma
terijalom za proiavanje grla, uvodni odjeljci ili poglavlja uvijek
zahtijevaju pomnu obradu. Ipak, oni su studentima esto vaniji zbog
duljine i vremena koje je potrebno za njihovo pisanje i preureivanje
nego to je to opravdano njihovom konanom ulogom u gotovoj radnji.
itatelji esto na brzinu prelistaju uvodnu grau, uglavnom traei pra
vo meso koje se moe nai kasnije u sredinjim odjeljcima;
zakljune grae, koja u velikim radnjama ima ulogu zatvaranja tako
to osigurava integrirajui saetak ili preformulaciju rezultata te njihovo
stavljanje u iri kontekst.
Kad razmiljate o tome kako organizirati ta tri tipa grae (uvod, jezgru i
zakljuak), od kljune je vanosti da oni, koliko je to mogue, ine razliite
blokove sloene redoslijedom koji je prikazan na Slici 3.1. Ne smijete ih raz
dvojiti i raspriti po radnji u malim dijelovima. itatelji moraju biti sposobni
jasno identificirati jezgru kao skup odvojenih poglavlja s visokom dodanom
vrijednou. Oni nikad ne bi smjeli dospjeti u situaciju da moraju traiti ma
nje nakupine izvornosti rasprene po mijeanim poglavljima koja sadravaju i
drugu vrstu grae. Smisao uvodne grae jednostavno je u tome da oblikuje
jezgru, istakne je i vodi do nje. Posebice, ona bi trebala osigurati da itatelji
mogu shvatiti izvornost i korist onoga to ste uinili u svojim sredinjim
znanstvenim aktivnostima.
Slika 3.1. Meusobni odnos cjeline i jezgre
Uvodna graa
(najvie dva poglavlja)
Jezgra
(pet osmina ukupnog broja rijei i pet poglavlja)
Zakljuna graa
(jedno ili dva poglavlja)
Za stjecanje doktorata (i, ire govorei, za sastavljanje dobre radnje) veli

ina jezgre vrlo je vana. Morate se pobrinuti da sredinjih poglavlja ima do
voljno i da su ona dovoljno velika u odnosu prema ukupnom broju rijei u
radnji, kako biste cijeloj radnji dali ton izvornog djela. Praktino pravilo to
ga predlaem za opsene radnje glasi da 50.000 od 80.000 rijei glavnog
teksta mora biti jezgra. Drugim rijeima, znatno vie od polovine teksta tre
balo bi ukljuivati neku vrstu izvornosti, izvjetavati o primarnom istraiva
nju to ste ga poduzeli ili iznositi nove i vane argumente za koje moete
uvjerljivo tvrditi da ste ih stvorili ili razvili. To je vrlo zahtjevan ali i terape-
ulski standard. On snano istie potrebu da se usredotoite na elemente do
dane vrijednosti. Ako piete disertaciju po modelu lanaka, onda e, iako e
ukupan broj rijei biti manji, udjel sredinje grae biti umnogome vei. Svaki
od etiri ili pet lanaka koji e biti poglavlja vae disertacije treba sadra
vati otprilike 75 posto izvornog materijala koji se rauna pogodnim za objav
ljivanje, to je ak i zahtjevniji standard.
I'Iiutiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 45
Nemojte sve gurnuti na kraj radnje i sve dobre dijelove stisnuti u posljed
nju treinu ili etvrtinu teksta, kao to ini veina studenata. Trajni je pro
blem u veini disciplina humanistikih i drutvenih znanosti to to studenti
ulau mnogo vremena i napora u pisanje uvodne grae tako da sastave dug i
dosadan niz poglavlja niske vrijednosti prije nego to itatelji naiu na ita
i/vorno. Kako biste provjerili svoj plan, izbrojite poglavlja i stranice kroz
koje itatelji moraju proi prije nego to dou do jezgre. Takoer, preveliko
arenje uvodnog materijala oduzet e vrijeme potrebno za sredinje istraiva
nje i njegovo propisno izlaganje. Duga poglavlja koja se odnose na vau in-
lelektualnu batinu (i koja se esto sastoje od prikaza literature ili opisa me
toda koje ste usvojili na prvoj ili drugoj godini studija) takoer ograniavaju
prostor koji vam je na raspolaganju da jezgru temeljito prikaete.
Izbjei pisanje radnje u kojoj je sve nagurano na kraj tee je nego to iz-
fdeda. Kad studenti poetnici planiraju svoj tekst, esto umnaaju uvodne
l'iikaze literature ili umeu nepotrebna teorijska, pripremna ili metodoka
poglavlja. ovjek lako pone vjerovati da mora objasniti sve to se tie nje-
rova projekta prije nego to s njim uope i zapone. Kako biste obuzdali tu
klonost, pokuajte kao maksimalnu granicu za iznoenje uvodne grae odre
dili dva poglavlja. Oito je da svaka opsena radnja treba barem jedno uvo
dno i jedno zakljuno poglavlje, a to su najee prvo odnosno zadnje po-
r bi vije. Ako ukupno imate samo osam poglavlja, a minimalna veliina za jez-
iu vam je pet poglavlja, ostaje vam samo jedno poglavlje vika u koje mo
de smjestiti dodatnu uvodnu grau, kao to je deskriptivna poetna graa ili
l'iikaz metoda. U rjeim bi sluajevima to poglavlje vika moglo biti drugo
(kljuno poglavlje, primjerice onda kada su rezultati vaih istraivanja vrlo
bogati i zahtijevaju mnogo naknadne analize. Ako za uvodnu grau predvi-
dilc tri poglavlja, onda imajte na umu da morate prikaz jezgre srezati na pola
disertacije ili jo manje (to moe biti opasno za ispunjavanje uvjeta na dok-
loi slcoj razini), ili ostati bez prostora za primjereno zakljuno poglavlje, ili
poeli napuhivati broj poglavlja iznad onoga to bi bilo idealno. Imajte na
milu tetan uinak to ga na akademske itatelje moe imati potreba da pro-
daju cijela tri poglavlja sporednog blebetanja prije nego to dou do ikakvih
elemenata dodane vrijednosti. Ako iznaete da poetni plan vae radnje ima
"'Ini ili vie poglavlja uvodne grae, savjetujem vam da tu shemu odmah
pieluiite i da iznova razmislite o pristupu.
Jasno identificiranje jezgre vae radnje moe biti psiholoki teka odlu-
I u Moete biti skloni tome da od samog sebe sakrijete da neka poglavlja za
porni nisu dio jezgre. Ili pak moete svoju jezgru lano uveati tako da
ukljuite grau niske dodane vrijednosti i tako dobijete etiri ili pet poglavlja
i u p i naizgled zadovoljavaju uvjete. Trebale se uvati tih sklonosti, zato to
i kivnost prema sebi moe biti kljuna za planiranje istraivanja. Primjerice,

i" e se dogoditi ako u planu radnje od osam poglavlja moete identificirati
46 KAKO NA PISA TI DISERTA IJU
samo Iri za koja se uistinu ini da ine dodanu vrijednost? Trebat ete se vra
titi temeljnoj skici svojeg projekta i vidjeti kako moete sastaviti jo jedno ili
dva poglavlja koja sadravaju jezgru. Primjerice, ako ste prethodno planirali
poduzeti dvije studije sluajeva ili podrobnu analizu, moete li umjesto toga
poduzeti tri ili etiri studije sluajeva? Ili, ako ste prethodno rabili samo je
dnu metodu dolaenja do rezultata, moete li razmisliti o upotrebi i druge
metode potvrivanja?
Za efektno organiziranje radnje kljuna je i iskrenost kad je posrijedi jez
gra. Kad ste jednom otro fokusirali jezgru, trebate je jasno obiljeiti i utis
nuti joj vlastiti peat. Naslov radnje, saetak, naslovi poglavlja i pregled sa
draja, predgovor i uvodno poglavlje - sve te kljune naine organiziranja
treba mobilizirati kako bi se u radnji istaknula, izloila i oblikovala graa
koja ini jezgru. I tu bi od velike vanosti trebao biti kriterij onoga to bi i
tatelji trebali znati. Od svojega uvodnog poglavlja zahtijevajte slijedee: to
bi itatelji trebali znati kako bi mogli shvatiti elemente dodane vrijednosti
koji se nalaze u sredinjim poglavljima? Na poetku doktorskog studija ja
sno obiljeavanje jezgre i davanje vlastitog peata teko je jer u tom trenutku
jo niste zapoeli kljune faze istraivanja. No oni moraju biti ukljueni ak i
na ranom stupnju planiranja.
Kljuno orijentacijsko sredstvo pritom je inicijalni sinopsis radnje od tri
ili etiri stranice. Taj dokument slui samo za vau upotrebu i za vae men
tore. On proiruje pregled sadraja lako to za svako poglavlje navodi jedan
ulomak o tome o emu e u tom poglavlju biti rijei. Sinopsis izraava i
glavnu priu vae radnje. Svoj prvi sinopsis trebali biste napisati to prije
tijekom prve godine studija. Kljuno je da ga potom stalno revidirate tako da
uvijek bude auriran te da uvijek zahvaa vae trenutane misli. Cijeli je smi
sao inicijalnog sinopsisa da nikad ne piete ili radite u vakuumu. Tijekom
rada na jednom poglavlju uvijek trebate imati jedan ili vie ulomaka o tome
to e sadravati budua, jo nenapisana poglavlja, kao i pristupaan saetak
kljunih stvari koje ste tvrdili u napisanim poglavljima. Taj inicijalni sinopsis
uvijek se treba usredotoiti na saimanje vaih osnovnih argumenata i zaklju
aka - onoga to ste tvrdili, onoga to ste otkrili i onoga za to se nadate da
ete otkriti.
I .m ir,m je ra d n je ka o cje lin e : m a krostruktura 47
I okusiranje ili otvaranje

Miljenje je borba za red i istodobno za obuhvatnost.
C. Wright Mills''
Miljenje je razgovor sa zamiljenom publikom.

Randall Collins62
Postoje tri osnovna naina nizanja poglavlja u doktoratu, koja se mogu

oznaiti kao model fokusiranja, model otvaranja i kompromisni model.
Model fokusiranja
Najproireniji i najgori nain nizanja biljei etverogodinji ili petogo
dinji rad, vie-manje onim redom kojim se odvijao. Pregled sadraja naje-
si'e pokazuje dva, tri, pa i etiri (katkad i vie) poglavlja s prikazom
literature; potom slijedi prilino dosadno, odnosno predvidljivo poglavlje o
metodama; nakon toga samo tri ili etiri poglavlja podrobnoga sadrajnog,
primijenjenog ili empirijskog rada; na koncu je vrlo kratko zakljuno
poglavlje. Prilino grub saetak podtekstualne poruke koju ovaj obrazac
prenosi itateljima izgledao bi ovako;
Bok. Ovo je pria o onome to sam radio tijekom svoga dokto
rata. Kad sam poeo, bio sam malo zbunjen u pogledu toga koju
temu da izaberem. Stoga sam se prihvatio uistinu velikoga, golemog
prikazivanja literature kako bih sebe i svoga mentora pribliio mo
guem podruju teme. To sam napisao u obliku dugog poglavlja
kako bih na kraju prve godine proao ocjenjivanje na odsjeku. Na
kon toga sam prilino suzio temu te napravio iscrpan prikaz litera
ture na jednom dijelu podruja za koje sam mislio da bih o njemu
mogao napisati neto bolje od prethodnih autora. Potom sam mnogo
radio na metodologiji svog istraivanja (odnosno svakome osjetlji
vom dijelu to ga ukljuuje istraivanje; primjerice, pretraivao
sam arhivsku grau / skupio sam mnotvo podataka / preveo sam
dug tekst / smislio sam okvir za izradu analize sadraja / itd.).1
1 Mills, C. Wright (1959). The Sociological Imagination. New York: Oxford University Press,
Nlr.245.
Collins, Randal (1999). The Sociology o f Philosophies: A Global Theory o f Intellectual

i 'hange. Cambridge, MA: Belknap 1 Harvard, str. 52.
Naposljetku, na sredini druge ili tijekom tree godine studija

izaao sam na teren i zaprljao ruke provodei empirijsko istraivanje
(ili, alternativno, otiao sam na godinu dana sjediti u strane knjinice
ili arhiv / neprestano sam analizirao svoje brojane podatke / inter
vjuirao sam mnotvo ljudi / provodio sam eksperimente u laborato
rijima). Na tom sam stupnju otkrio da su stvari u vanjskom svijetu
(ili arhivski dokumenti / knjina graa / snimke intervjua / raunalne
baze podataka / epruvete) prilino zbunjujue i da ih je teko ra
zumjeti. Rezultati koje sam dobio zapravo nisu potvrivali ono to
sam oekivao da u pronai (zapravo, katkad uope nisu pokazivali
neki prepoznatljiv obrazac). Budui da sam bio zbunjen, dijelom i u
neprilici, napisao sam nekoliko dugih poglavlja u kojima sam ugru
bo izloio veinu onoga to sam zapravo otkrio te sam pokuao doi
do nekoga preliminarnog razumijevanja tih nalaza.
Dotad sam ve dosegnuo granicu maksimalnog broja rijei,
novca za studij bilo je sve manje i postajao sam nervozan bojei se
da nikad neu dospjeti na akademsko trite rada. Stoga sam stvari
malo pogumuo kako bih ih na neki nain dovrio. Posljednje po
glavlje sadrava neto post hoc racionalizacije mojih rezultata (ili
ponovno promiljanje moje uvodne perspektive) koju sam uspio
skucati u vremenskoj stisci piui konanu verziju.
Brojni su razlozi zbog kojih je ova vrsta razoaravajue prie tako esta i
predvidljiva kod doktorata. Jedan je od najvanijih razloga to to mnogo ljudi
u humanistikim i drutvenim znanostima smatra da je model strukturiranja
doktorata po naelu fokusiranja prirodan, poeljan ili neizbjean. Slika 3.2
pokazuje nain nizanja to ga je prihvatilo devet od deset doktoranata koji
rade opsene radnje u tim disciplinama u Europi, i kojega njihovi mentori
esto zahtijevaju. Poredak grae prikazan je na vodoravnoj osi slijeva nade
sno, a vodoravna irina svakog okvira prikazuje broj rijei posveen tom di
jelu radnje. Okomita veliina svakog okvira prikazuje opseg grae ili teme
(irinu obrade) koja se razmatra na dotinom stupnju.
Model fokusiranja poinje vrlo irokim prikazom literature koji se sve
vie filtrira. Na poetku se postavi skup povezanih velikih tema, koje se po
vrno razmotre, a potom esto jedna za drugom stave na stranu ili odbace kao
nesavladive. Postupno se dolazi do fokusiranja na neto to nalikuje na
mnogo uu konanu temu. Na tom stupnju esto dolazi do intervala metodo
lokog proiivanja grla ili poglavlja koje raspravlja o nekoj gutari ili nekoj
drugoj zamrenijoj temi. itai su dotad esto ve odmaknuli u itanju rad
nje, moda tri, etiri ili pet poglavlja. Naposljetku autor prelazi na prikaz sri
vlastitog istraivanja, koje se najee odnosi samo na mali dio teme koja je
na poetku skicirana. Odjeljci koji sadravaju rezultate koji se odnose na jez-
UUmiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 49
gru dolaze kasno u tekstu. Nakon sredinjih poglavlja autori esto imaju malo
prostora ili vremena kako bi uinili neto vie od sastavljanja kratkoga anali
tikog poglavlja. U svakom sluaju, veina moguih teorijskih interpretacija
koje su relevantne za rezultate ve su iscrpno razmotrene negdje u zoni op
senog prikazivanja literature na poetku radnje. Stoga je zavrno poglavlje
najee oskudno i samo kratko upuuje na vezu izmeu autorovih vlastitih
rezultata ili bitnog doprinosa i uvodne rasprave o makrotemama.
Slika 3.2. Model fokusiranja
Dubina obrade
Analiza
iroki Vie prikaza,

prikaz metoda i
literature pripremne grae
....................................................................
Slijed poglavlja
tetne uinke to ga model fokusiranja ima po autore radnje teko je pre-

ijcniti. Doktorandi esto provode previe vremena na poetnim prikazima ili
pregledima literature, pretraujui prethodne radove i esto su zaokupljeni
piikupljanjem malih argumentacijskih sastavnica ili opsenim navoenjem
literature. Mogu potroiti vrlo mnogo vremena na prikupljanje i razumijeva-
nje informacija o podtemama koje kasnije izbacuju iz jezgre svojeg doktorata
ili na shvaanje prijepora i gledita za koje se potom pokae da su sporedni
a njihovo konano istraivako pitanje. U klasinome doktorskom modelu, s
npsc/nom radnjom kao krajnjim proizvodom, uinkovitost vaega istraiva
kog napora moe se mjeriti razmjerom vaega ukupnog rada koji se u nekom
obliku oituje u dovrenoj radnji. Model fokusiranja ini uobiajeni problem
vrha ledenog brijega mnogo gorim, esto do te mjere da se potpuno mora
otpisati veliki dio napora uloenog tijekom godine dana ili, u krajnjim slua
jevima, ak 18 mjeseci.
Dakako, esto postoji neka vrsta pedagokog ili socijalizacijskog oprav
danja to se studente poetnike navodi na to da ispeku zanat na prikaziva
nju literature. No inzistiranje na strukturi fokusiranja ee izraava impera
tive mentora ili odsjeka. Mentori su skloni tom pristupu zato to im omogu
uje da se postupnije upoznaju s novom i drukijom lemom svojih studenata.
Taj nain rada privlaan je i zbog birokratskih razloga, jer se dri pravila si
gurnost na prvom mjestu. Studenti koje se navodi na to da na svojoj prvoj
godini sastavljaju velike prikaze literature gotovo uvijek napiu ohrabrujuu
koliinu teksta koja dokazuje njihovo zalaganje i naporan rad. Sastavljanje
prikaza literature jest i vjeba u pisanju, i onda kada napisani tekst ima (moe
imati) malo izvornog sadraja. Time se, dakako, odsjecima olakava ocjenji
vanje napretka studenata poetnika, jer slijede maksimu: Ne brini za sadraj,
dri se irine teksta.
U klasinom modelu doktorata, gdje je bilo malo ili uope nije bilo for
malnoga istraivakog obrazovanja kroz rad u kolegiju, prikazi literature hi
storijski su pomogli da se novi istraivai socijaliziraju u disciplinu. Ta po
vijesna funkcija danas sve vie nestaje, budui da praktiki svi doktorandi
imaju magisterij, a na veini doktorskih programa snaan je rad u kolegijima.
No ono to su mentori radili u svojoj mladosti jo utjee na njihova sadanja
oekivanja. Danas je od studenata prikladno zahtijevati i da sastave prikaz
literature dok zbog novih zahtjeva rada u kolegiju moraju boraviti na sveui
litu.
No ako dopustite da to razdoblje vaeg istraivanja znatno premai prvih
etiri ili pet mjeseci studija, rezultat e najee biti slab u odnosu prema ulo
enom trudu. Studenti esto postanu previe zaokupljeni usavravanjem
plitke drugorazredne kritike postojeih radova. Taj sport moda ima malu
znanstvenu vrijednost, no ljudi se uvuku u nj zato to jo nisu zapoeli te
meljno ili terensko istraivanje, pa stoga jo potpuno ne razumiju praktine
potekoe povezane s tim. Poglavlja s prikazima literature studenti esto piu
na perfekcionistiki nain, drei se poput terijera majunih nedostataka pret
hodnih djela i ne uviajui koliko je vjerojatno da e se sline potekoe po
javiti i u njihovu istraivanju.
Druga je mogunost da zbog toga - uludo potraenog - napora, nakon
to se utroi dragocjeno istraivako vrijeme na sporedne elemente, neete
moda biti voljni izbaciti tu grau. Umjesto toga pokuat ete je negdje ugu
rati u zavrni oblik radnje. Razumljivo je to studenti nisu voljni otpisivati
I*Umiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 51
dovrena poglavlja, ak i kad su izgubila vezu s njihovim trenutanim istrai
vakim interesima ili sredinjim pitanjem. Umjesto toga, smatraju da trebaju
vie vremena posvetiti integriranju ranih poglavlja u zavrni oblik radnje, ak
i kad je ta veza fiktivna, kad kod itatelja stvara pogrena oekivanja ili ugro
ava intelektualnu koherentnost doktorata. Dugi rani odjeljci, napisani u po
etnim godinama studija, esto su ispunjeni dijelovima koji kasnije stvaraju
nevolju, a koji su bili sraunati na to da odvrate ispitivae. Neuredni kritiki
sudovi ili povrne obrade u tim poglavljima esto se kasnije vie ne podvrga
vaju ponovnoj procjeni, dijelom zato to studentovo akumulirano istrai
vako iskustvo i strunost moda vie nisu s njima usko povezani.
Implikacije za itatelje jednako su neeljene. Iskusni doktorski ispitivai
naviknuti su na radnje koje zapoinju polagano. Oni e najee prilino brzo
proi kroz uvodna poglavlja s prikazom literature, ne oekujui da naiu na
mnogo onoga to nije posve poznato. No ako prou 80, 100 ili 150 stranica
indnje (u nekim sluajevima i 200), a da se uope ne susretnu ni s kakvom
giaom dodane vrijednosti, njihovo e strpljenje najee poeti splanjavati.
Moda e poeti dovoditi u pitanje izvornost radnje koja sadrava toliko spo
redne analize te se pitati zadovoljava li ona uistinu standard doktorata. Stu
denti esto misle da e itatelji pomno razmotriti njihove male kritike na
pomene i rasprave u ranim poglavljima te im pripisati mnogo veu vanost
nego to e uistinu biti tako. Da biste na to gledali realnije, razmislite o tome
kako pristupate knjigama u vlastitom podruju. Veina nas je vrlo cinina i
kritina prema novim materijalima i spremna je rastranirati knjige da bi
doli do pravih elemenata dodane vrijednosti. Isto tako, u poetku smo prili-
('no skeptini u pogledu prihvaanja sudova autora sve dok oni ne potvrde
voju vjerodostojnost kao izvorni istraivai. Nita drukije nije s itateljima
doktorata. Sve dok niste potvrdili svoju vjerodostojnost kao izvorni istrai
va, oni e biti skloni tome da vau sekundarnu analizu komentiranja djela
drugih shvate kao neto to nema osobitu teinu i to je nebitno. U ranoj fazi
indnje oni jo nee imati nikakva razloga da vas uzimaju ozbiljno ili da sma-
Iraju da se vae kritike zasnivaju na upoznatosti sa znanstvenom zbiljom.
Kad u modelu fokusiranja itatelji na kraju dou do autorove vlastite
znanstvene grae, njezina uskoa ili podrobnost moe izgledati prilino razo-
i aravajua nakon to se na poetku raspravljalo o irokom domaaju djela i
uskonijim intelektualnim temama. A brzo saeto zakljuivanje radnje, ne
prikladno povezano s uvodnim temama, moe itatelje navesti da se upitaju
Ta to?, te da s naporom moraju dokuiti to su doznali iz radnje kao cje
line. Cjelokupni uinak moe biti takav da radnja zavrava ne praskom,
nego cvileem.63
Model otvaranja
Postoje bolji naini nizanja grae u dugom tekstu. U fizikalnim znanos
tima uobiajen je model otvaranja prikazan na Slici 3.3, koji se odvija go
tovo obratno. Prvi element u nizanju namjerno je kratka i saeta specifikacija
istraivakog pitanja. Ona se vrsto usredotouje na neposredno pitanje koje
e se obraivati i prikazuje ukratko raspravu o najnovijoj relevantnoj litera
turi, uz vrlo ogranien broj bitnih pripremnih informacija. Drugi element,
koji zapoinje unutar (recimo) 30 stranica, prikazuje kljune nalaze i rezultate
autorova istraivanja. Potom slijedi odjeljak primijenjene analize koji uzdu i
poprijeko slijedi ono stoje u istraivanju pronaeno i to prodrobno povezuje
s prethodnim istraivanjem i literaturom. Na koncu, nakon to je autor uvjer
ljivo potvrdio svoju istraivaku vjerodostojnost, radnja se otvara u ras
pravu o irim temama ili teorijskim implikacijama koje proizlaze iz istraiva
nja te raspravlja o moguim putovima za novu fazu rada u dotinom podruju.
Model otvaranja ima brojne prednosti. itatelji dolaze u dodir s vaim iz
vornim radom mnogo bre nego u pristupu koji se zasniva na fokusiranju.
Najee dobivaju mnogo vie analize rezultata i bolji uvid u to kako se re
zultati nadovezuju na neposredno relevantno prethodno istraivanje. Takoer,
na vaa miljenja o tuim djelima itatelji nailaze nakon to ste se potvrdili
kao ozbiljan istraiva, a ne prije toga. Kao rezultat, vae kritike i prijedlozi
bit e doekani kao mnogo utemeljeniji i autoritativniji nego u modelu foku-
siranja.
Model otvaranja i za autore ima brojne bitne prednosti. Ako uobiajeno
dugo razdoblje uvoda i prilagoivanja moete skratiti na poetak radnje i to
prije prijei na kljune istraivake zadae, imat ete vie vremena da kasnije
temeljito shvatite svoje nalaze. Za analiziranje i zapisivanje rezultata istrai
vanja, poevi od vrlo podrobne, esto neorganizirane grae ili kompleksnih
ishoda, do primjereno strukturiranih i dobro prikazanih nalaza, potrebno je
iznenaujue mnogo vremena i intelektualnog napora. To nije lako ubrzati.
Model otvaranja nudi bolje izglede da razvijete nove interpretacije i da omo
guite shvaanje implikacija vaih rezultata.
63 Eliot, T. S. (1974). The Hollow Men, u njegovim Collected Papers, 1909-1962 London:
Faber, str. 89-92, navod sa str. 92; izvorno objavljeno 1925.
P la n ira n je ra d n je kao c je lin e : m akro stru ktu ra 53
Slika 3.3. Model otvaranja
f ......................................................................................................................
Dubina obrade Slijed poglavlja
Meutim, model otvaranja vrlo se rijetko koristi u drutvenim i humanis

tikim znanostima. Kad se s njim suoe po prvi put, mnogi ga doktorandi
smatraju prezahtjevnim, neim to se previe radikalno kosi s onim za to su
im njihovi mentori ili savjetnici kazali da se oekuje ili da predstavlja normu.
Nijedan od tih prigovora u praksi zapravo ne iskljuuje taj pristup. Uvijek
biste trebali izabrati isplaniranu konanu strukturu za svoju radnju umjesto da
dopustite da nizanje poglavlja bude previe uvjetovano redom kojim ste se u
istraivakom razdoblju prihvaali svojih zadaa.
Kompromisni model
Trei je mogui pristup nizanju poglavlja kompromis izmeu dvaju pret
hodnih modela, prikazan na Slici 3.4. Taj se pristup uspjeno primjenjuje u
humanistikim i drutvenim znanostima. Najprije trebate slijediti prethodni
savjet da uvodnu grau drite u okviru maksimuma od dvaju poglavlja. To
znai da biste prikaz izvorne literature trebali svesti na jedno jedino poglav
lje, u najboljem sluaju na ono koje je pomno uokvireno oko poetnoga sre
dinjeg istraivakog pitanja. Nemojte iznositi mnogo irih pitanja o kojima
kasnije neete raspravljati, odnosno kojima moete pridonijeti malo ili nita
dodane vrijednosti. Umjesto toga, pokuajte se usredotoiti na grau koju i
tatelji trebaju znati kako bi mogli shvatiti doprinos vaeg istraivanja, i nita
vie. Nadalje, svu pripremnu grau, kao i onu koja se odnosi na pozadinu ra
dnje ili njezine metode, nastojte svesti samo na jo jedno poglavlje, ponovno
slijedei tonu procjenu o tome to itatelji trebaju znati i izbjegavajui duge
digresije u opisu. Trebali biste pomno razmotriti je li uope potrebno da u
glavnom redoslijedu argumenata ukljuite zasebno poglavlje o metodologiji.
esto je najbolje napisati poseban Dodatak o istraivakim metodama i sta
viti ga nakon glavnog skupa poglavlja. On moe biti napisan kao prilog s re
ferentnom graom, koji vam omoguuje da ispitivaima i drugim istraiva
ima pruite vrlo podrobne informacije bez naruavanja razvoja glavnog ar
gumenta.
Slika 3.4. Kompromisni model
Jasan i precizan Rasprava

prikaz literature Analiza
Slijed poglavlja
Dubina obrade
Poduzimanje tih koraka trebalo bi osigurati da itatelji dou u dodir s iz

vornom istraivakom graom unutar, recimo, 50 ili 60 stranica od poetka
radnje. Prueno im je primjereno razdoblje da se zagriju za vae teme i pi
tanja, kao i vrlo sinoptika obrada sve pozadinske ili pripremne grae kojom
zapravo trebaju ovladati. No itatelji vie ne trebaju prolaziti svenjeve ispu-
njavajue grae prije nego to ponu shvaati va istraivaki doprinos.
Stoga se jezgra radnje pojavljuje mnogo prije, ime vam se na kraju radnje
otvara vie prostora za dva poglavlja ili za jedno pristojno, dugo poglavlje o
Planiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 55
analizi. Prvi dio te zakljune grae mogao bi se usredotoiti na povezivanje i
integriranje zakljuaka sredinjih poglavlja, od kojih bi svako trebalo obu
hvaati drugu komponentu vaeg istraivanja. Drugi dio te zakljune grae
tada moe napraviti manji iskorak od rezultata analize na iru literaturu. S
obzirom na to to ete veinu rasprave o teoriji i literaturi obraivati na kraju
svoje argumentacije, moi ete sastaviti snano teorijsko poglavlje ili po
glavlje sa irom perspektivom. Tako svoju radnju moete zakljuiti u ener
ginijem, pouzdanijem i profesionalnom tonu.
etiri obrasca objanjenja

Jo nisam vidio nijedan problem, koliko god sloen, koji, kad
I ga promotrite na pravi nain, nije postao jo sloenijim.
Poul AndersonM
Ogranien je broj naina na koji nekome moete prenijeti skup poveza
nih informacija. Ako se nain koji ste odabrali kosi s oekivanjima druge
osobe, u komunikaciji moe doi do kratkog spoja. Taj je problem i vei kad
vaa publika ne slua koncentrirano svaku pojedinost vaeg prikaza. Primje
rice, poznato je da su ljudi razliita roda skloni odabrati nespojive naine
komuniciranja. Veina ena voli davati i primati procesno organizirana obja
njenja, esto prelazei kroz povijest nekog dogaaja ili interakcije od po
retka do kraja narativnim slijedom. No veina mukaraca sklonija je tome da
najprije primi kljune informacije. Oni od poetka ele znati to je poanta
prie i tek e tada biti spremni selektivnije sluati pojedinosti o tome kako je
pria zavrila onako kako je zavrila. Stoga se mukarci esto iivciraju onim
to nazivaju enskim brbljanjem. Isto tako, enama su esto odbojna pretje
rano saeta i nepristupana objanjenja sloenih pojava to ih daju mukarci.
Varijanta te suprotnosti u nainima komuniciranja (serijsko nasuprot holis
tikom) provlai se dvama alternativnim obrascima o kojima se ovdje ra
spravlja. Moja teza glasi da u humanistikim i drutvenim znanostima postoje
samo etiri osnovna naina izlaenja na kraj s dugim tekstualnim objanje
njima, koja u redom razmotriti. Ti organizirajui obrasci su: deskriptivni,
analitiki, argumentacijski i matrini obrazac, koji kombinira elemente bilo
koja dva od tri ostala pristupa.651
1 Pisac znanstvene fantastike Pout Anderson, citiran u: Kocstlcr, Arthur (1967). The Ghost in
the Machine. London: Hutchinson. Vidi i http://www.quotationspagc.com/quotcs/poul
Distinkcija izmeu deskriptivnog, analitikog, argumcntacijskog i matrinog obrasca prvi je

put povuena u: Dunlcavy, P. (1987). Studying for a Degree in the Humanities and Social Sci-
' iii cs. Basingstoke: Macmillan, danas Palgravc Macmillan, str. 86-97.
Slika 3.5. Tri naina promatranja moje radne sobe
(a) Deskriptivni pristup (npr. poni od vrata i idi u smjeru kazaljke na satu)
Vrata Ploa za poruke Boje zidova Knjige

------ > --------
Kau Jastuk
(b) Analitiki pristup
Meki ili pokretni namjetaj

(kau, jastuci, knjige, zavjese)
Dobri aspekti (npr. prostor,

mjesta za odlaganje stvari)
(c) Argumentacijski pristup
/ *Umiranje radnje kao cjeline: makrostruktura 57
Prijenosno
Registratori Printer Jo knjiga Prozor
raunalo
--------
Ormarii Raunalo Stol Stolac
Instalacije (npr. svjetlo, Fiksni namjetaj (npr.

prozori, utinice) police, ormarii)
Loi aspekti (npr. sklepani

namjetaj, pretrpanost)
Deskriptivna objanjenja
Pretpostavimo da trebam opisati sobu u kojoj sjedim i piem ove rijei, a
koja je ujedno radna soba. Slika 3.5 prikazuje glavna obiljeja sobe, koja su
razmjerno sloena. Deskriptivni nain objanjenja neega sastoji se u tome da
preuzmem nain na koji su stvari izvanjski ili egzogeno organizirane te da se
potom koristim tim obrascem kako bih strukturirao redoslijed onoga to go
vorim. Primjerice, u opisivanju svoje sobe mogao bih zapoeti nekim odre
enim mjestom, kao to su vrata, potom odluiti da prelazim rukom po sobi
odreenim smjerom (u ovom sluaju smjerom kazaljke na satu), popisujui
pritom sve to m ije u vidokrugu, kao to je prikazano na Slici 3.5a. Mogao
bih rei: Tu se najprije nalaze bijela vrata, a nakon toga u smjeru kazaljke na
satu nalazi se zeleno obojeni zid te siva otrcana sofa, a iznad nje ploa za po
ruke s pribodenim papiriima, polica za CD-ove, potom niz dugih polica za
knjige ispod kojih se nalaze ormarii s etiri ladice, nakon loga printer, staro
stolno raunalo te novo prijenosno raunalo na stolu okrueno papirima, po
tom prozor s trima okvirima... itd.
Ve i taj opis, koji se sastoji od popisivanja, ilustrira neke oite nedostat
ke deskriptivnog naina objanjavanja. Redoslijed imenovanih predmeta
spojen je na samo jedan nain, naime na temelju njihove blizine u sobi. Stvari
to ih popisujem nalaze se jedna uz drugu. No na svaki drugi nain razliiti
predmeti koji su zajedno opisani nasumce su i nepredvidljivo ispremijeani.
Popis moe biti koristan kad itatelji mogu vidjeti Sliku 3.5 (emu se iskreno
nadam). No bez te vizualne potpore popis bi moglo biti vrlo teko shvatiti i
vizualizirati. Isto tako, navedeni opis moje radne sobe lako bi mogao postati
vrlo zamoran te bi ga bilo teko mentalno organizirati. Ti bi vas problemi
moda mogli navesti na to da pomislite kako ovdje rjeavam prividan pro
blem koji sam namjerno stvorio te da bi u praksi naprednih istraivanja u
humanistikim i drutvenim znanostima bilo vrlo teko nai ljude koji se ko
riste tom vrstom obrasca objanjavanja.
Razmislite ponovno. Veina radnji u tim disciplinama jo slijedi deskrip
tivni pristup u definiranom smislu, u tom smislu da je temeljna organizacija
autoru radnje izvanjska, odreena nainom na koji su stvari ureene u zbilj
skom svijetu. Kljuni oblici deskriptivnog pristupa jesu:
Narativne radnje, koje slijede obrazac prie koji je odredilo neko vanjsko
djelo ili neki drugi autor, primjerice kritiko izlaganje koje raspravlja o
prvom inu nekog komada, za kojim slijedi drugi in, potom trei in itd.
Taj je obrazac popularan u knjievnim studijama.
Kronoloke radnje, ijom strukturom zapravo upravlja povijesni slijed,
koji poinje s poetkom i tee dok ne doe do kraja. Taj obrazac prevla
dava u povijesnim studijama i srodnim podrujima.
Institucionalne radnje, odnosno one koje imaju strukturu vodia, koje

repliciraju obrazac organizacijskog prikaza, ili odnose meu razliitim
institucijama, ili strukturu nekoga zakonodavnog akta, ili skup propisa,
kako bi do najmanje pojedinosti utvrdile njihovo funkcioniranje. Taj je
obrazac popularan u pravu, javnoj upravi, socijalnoj politici i tako dalje.
Mogu se zamisliti i drugi deskriptivni obrasci, primjerice, u geografskim
studijama prostorno organizirano djelo. Na razini cijele radnje rjee nailazi
mo na deskriptivni obrazac koji je najpopularniji na razini magisterija ili pri-
jediplomskih eseja, naime nasumino nizanje autora. U tom su obrascu re
doslijed kojim se raspravlja o izvorima i njihova relativna teina u eseju od
reeni time koji su izvori studentima taj tjedan, u vremenu koje im je bilo na
raspolaganju, bili dostupni u knjinici. Stoga se mnogo loga napie o izvo
rima koji su prvi konzultirani, mnogo manje o izvorima za koje je student
imao malo vremena da ih apsorbira, a najmanje se kae o izvorima za koje se
student samo pretvara da ih je itao. No ak se i obrazac nasuminog nizanja
autora esto pojavljuje u odjeljcima unutar radnje.
Na niim razinama sveuilinog studija u kojima su glavna metoda ocje
njivanja ispiti, pa i za nastavni model doktorskog studija, prihvaanje des
kriptivnog pristupa organiziranju ideja i nizanju poglavlja u djelu popularna
je, ali vrlo tetna navika. Ona prevladava zato to se ini da je lagodan nain
pisanja. Jednostavno izaberete ve danu ili moda oitu strukturu koja
postoji tamo vani te svoje djelo organizirate oko nje. Ona je tetna zato to
je za dobro funkcioniranje deskriptivnog pristupa potrebno gomilanje mno
tva injenica ili druge grae, koje je autorima esto teko kontrolirati, pa na
koncu izgleda vrlo neorganizirano. Upravo kao to stvari koje se nalaze jedna
uz drugu u mojoj radnoj sobi ine eklektian popis, koji je itateljima teko
pratiti ili razumjeti, tako stvari koje se u povijesnom vremenu ili institucio
nalnom prostoru nalaze jedna pokraj druge mogu biti tematski ili analitiki
ispremijeane.
No u opsenim radnjama te su potekoe umnogome smanjene. Na dok
torskoj razini, prostorna i vremenska ogranienja koja su prisutna na niim
nizinama sveuilinog studija nisu toliko snana; zapravo, mogue je da za
studente poetnike ona uope ne postoje. Na doktorskoj razini deskriptivna
objanjenja mogu bolje funkcionirati, budui da moete prikupiti golemu ko
liinu injenica i dokaznog materijala koji su vam potrebni kako biste pristup
uinili takvim da izgleda opsean i da ne izgleda naivan. Osim toga, neke
vrste deskriptivnog (izvanjski strukturiranog) objanjenja oito su popularne i
razumljive mnotvu itatelja, osobito povijesni i narativni spisi. Od svih pria
koje idu od A do Z najbolje su kronoloke biografije, koje se vrlo dobro prodaju.
Ipak, da bi deskriptivna struktura funkcionirala u veini humanistikih i

mekih drutvenih znanosti potrebna je vrlo visoka razina autorskog umi
jea. Najprije trebate vrlo suptilno artikulirati ili analitike pojmove, ili ar-
gumentacijske teme te ih potom na metarazini utkati u deskriptivni opis. To
tematiziranje onoga za to se ini da su samo prie, kronologije ili vodii
jest umijee koje je tee nego to izgleda. Ako niste dosegnuli tu visoku ra
zinu umjenosti, uvijek biste trebali pomno ispitati tri slijedea alternativna
pristupa prije nego to zakljuite da moete biti uspjeni u nastojanju da
svoju radnju deskriptivno strukturirate. Opasno je kad argumentacija u radnji
neorganizirano lebdi, inei zbrku zamrenih dijelova u kojima se jednom ne
osobito vanom obiljeju (kao to je u povijesnim opisima vremenska blis
kost ili u argumentima u obliku vodia institucionalna povezanost) daje pred
nost u odnosu prema svemu ostalome. Te radnje esto mogu izgledati kao da
su strukturirane bez ikakva jasnoga unutarnjeg ili intelektualnoga organiza
cijskog obrasca.
Analitika objanjenja
Neki sloeni opis nije teko rastaviti i reorganizirati u vie analitikih ai-
brika. Kljuni je korak to to se rabe organizacijske kategorije koje ste sami
smislili, a ne niz ideja koji vam je dan izvana. Primjerice, analitiki pristup
opisivanju moje radne sobe prikazan je na Slici 3.5b, a u njemu svoj opis
mogu strukturirati oko ovih rubrika:
fizika veliina, oblik i obiljeja sobe (u osnovi pravokutan, s malim do
danim erkerom);
instalacije u sobi (stakla, ventilacija, svjetla, centralno grijanje, utinice
itd.);
vrst ili fiksni namjetaj (stalae, police za knjige, nepokretni teki orma
rii itd.);
meki ili pokretni namjetaj (zavjese, tepisi, pokretno pokustvo, raunala
i elektronika oprema, knjige, CD-ovi itd.).
Te razliite kategorije ne nalaze se tamo u zbiljskom svijetu kako bih
ih izabrao gotove za upotrebu; naprotiv, to su mentalne kategorije koje sam
sam stvorio. No, s druge strane, one nisu nekakva visoka nauka i nisu potre
bne godine da bih ih smislio. Nadam se da tim distinkcijama nije potrebno
mnogo objanjenja kako bi ih veina itatelja prihvatila kao korisne i raz
mjerno poznate. No ako sada preletim pogledom po svojoj radnoj sobi koris
tei se tim rubrikama, prilino sam siguran da e veina ljudi taj opis smatrati
mnogo jasnijim i bolje organiziranim nego to je gotovo nasumino nizanje
to ga nalazimo u deskriptivnom pristupu. Osim to nude kljuna naela za
objanjenje zato se skupovi stvari tretiraju zajedno, spomenute rubrike jasno
zahvaaju i onaj dio mog doprinosa koji predstavlja dodanu vrijednost i tako
pomau personaliziranju mojeg opisa.
U radnjama iz humanistikih i drutvenih znanosti koriste se tri glavna
tipa analitikih struktura:
Periodizirani povijesni ili narativni opisi otrgnu se od kronologije koja
tee od poetka do kraja i, umjesto toga, pria se rastavlja na mnotvo ja
sno odreenih razdoblja. Karakteristika svakog razdoblja potom se moe
preglednije obraditi. Kljuni su prijelazi od jednog razdoblja na drugo.
Oni su izdvojeni kako bi bili predmetom podrobne obrade, dok se na
kratkotrajnije pojave manje vanih dogaaja unutar dotinog razdoblja
stavlja manji naglasak.
Sustavni opisi rastavljaju sloene procese u njihove sastavne dijelove,
kao to je sluaj u mojem primjeru. Sveukupni skup pojava (kao to je
proces neke promjene ili neki intelektualni problem) cijepa se u razliite
sastavnice te se svaki oblik obrauje koristei odgovarajue pojmove, te
orije, metode i dokaze za tu kategoriju. Primjerice, povijesne procese
moete razdvojiti u zasebne ekonomske, politike, kulturne i drutvene
promjene te razviti razliite modele za svaku od tih promjena i opis nji
hove meusobne povezanosti. Ili, pak, neki roman ili komad moete
analizirati s obzirom na likove i njihove meusobne odnose, ili identifici
rati razliite elemente, mitove ili motive utkane u priu.
Uzrone analize nadilaze jednostavno obraivanje razliitih oblika pod
razliitim kategorijama. One nastoje rekonstruirati sloene vieuzrone
procese tako to stupnjevaju i ispituju naine na koje su njihovi utjecaji
oblikovani, meusobno odvaguju uzroke, razlikuju dugorone i kratko
rone ili nune i dovoljne uzroke. Vrlo sofisticirani pristupi pritom mogu
dovesti do potpunog algoritma, analitikog modela prouavanih procesa.
Analitika struktura ima brojne prednosti, sve dok je skup organizacij
skih kategorija koje se rabe jednostavan i robusan te na vrlo jasno odreene
naine izdvaja vidljivo razluive skupove pojava. Kako biste organizirali ci
jelu radnju, potrebna vam je prilino ograniena struktura velikih, irokih
pojmova. Suptilne distinkcije za koje su potrebne godine da ih se objasni nisu
prikladne za zadau organiziranja najvie razine, odnosno za osiguranje unu-
larnje strukture poglavlja (v. pogl. 4). Isto tako, robusne organizacijske kate
gorije trebale bi biti prepoznatljive ideje s kojima se itatelji mogu lako su-
ivjeti. Moe se initi da oba ta zahtjeva ograniavaju domet u kojem moete
personalizirati organizaciju svoje radnje. Novim autorima koji su uvjereni u
jedinstvenost svojeg pristupa oni esto izgledaju restriktivnima. No posve je
mogue stvoriti jasne predodbe o planu poglavlja, a da ne zastranite u idio-

sinkratinost ili nedokuive distinkcije.
Jednom kad imate analitiku strukturu poglavlja, vano je i to da ne na
stavljate do kraja bezuvjetno s novim analitikim nainom cijepanja grae
unutar svakog poglavlja. Nemojte pretjerivati s analizom. U svojoj krajnosti
ultraanalitika radnja moe sliiti prilino jedinstvenom (i groznom) prim
jerku britanske kuhinje, konzerviranome vonom koktelu. To se jelo sastoji
od razliitih vrsta voa iz konzerve (npr. breskve, marelice, kruke, jabuke,
groa, treanja i tako dalje) narezanog na kockice i pomijeanog, a polom
prelivenog eernim sirupom. Kad pojedete zalogaj konzerviranoga vonog
koktela, moda razumski znate da konzumirate razliite vrste voa, no okusi
su tako djelotvorno homogenizirani da ete teko identificirati od ega se
pojedina kockica sastoji. Analogna opasnost u akademskom ivotu jest to da
povezane pojave razdvojite tako podrobno da vai itatelji vie ne shvaaju
kako su dijelovi povezani kao cjelina. Primjerice, ako neki kronoloki proces
ralanite na zasebne analitike komponente, a potom svaku od njih rastavite
na pokomponente, itatelji mogu izgubiti osjeaj za to kako su se opisani
procesi odvijali u vremenu te stoga moda uope nee uoiti nikakvu jasnu
narativnu strukturu. Takoer, pretjerivanje s analitikim elementima moe
stvoriti i vrlo formalizirane obrasce organiziranja grae, u kojima se izlau
vieslojne tipologije ili skupovi kategorija vrlo udaljeni od naina promatra
nja problema koji se zasnivaju na obinom znanju. U nekim tehnikim ili
visoko teorijskim podrujima vrlo formalizirane obrade mogu biti prihvat
ljive, pa i oekivane, osobito u nekim dijelovima drutvenih znanosti i filozo
fije. No izvan tih podruja one lako mogu izgledati odbojnima ili nedokui
vima, osobito tamo gdje se autor koristi nepoznatim organizacijskim pojmo
vima.
Argumentacijska objanjenja
Organiziranje prikaza na argumentacijski nain takoer je lako. Najprije
prikupite sve momente koji bi se mogli iznijeti u jednoj interpretaciji ili inte
lektualnoj poziciji te ih izrazite na koherentan nain. Potom sastavite alterna
tivnu ili suprotstavljenu interpretaciju koja potjee s drukije intelektualne
pozicije i koja nastoji bolje objasnili pojave na koje ste se usredotoili. Niza
nje grae u tom sluaju postaje nizanje najprije argumenata za, a potom ar
gumenata protiv, teze i antiteze (a moda i sinteze). Slika 3.5c prikazuje
kako bih to mogao uiniti u opisivanju svoje radne sobe. Mogao bih izdvojiti
sve one aspekte koji mi se u mojoj radnoj sobi sviaju, moda ih i poredati
prema vanosti koju im pridajem u prosuivanju sobe. Moja radna soba svia
mi se zato to je prostrana, zgodno oblikovana, s mnotvom zidova priklad-
Planiranje radnje kao cjeline: makrostniktura 63
nih za odlaganje stvari, novoureena, namjetena tako da umiruje, dobro
osvijetljena, mirna, pomalo izdvojena od ostatka kue i tako dalje. Potom bih
mogao razmotriti sve probleme koje ipak imam s radnom sobom, kao to je
koliina nereda to sam ga ve uspio u njoj napraviti, moja nesposobnost da
je odravam uredno organiziranom ili dojam sklepanosti. (Radna soba nije
namjetena odjednom, kao to je to sluaj s pravim uredima. Umjesto toga,
njezino sadanje stanje slojevita je akumulacija razliitih komada opreme
koju sam si mogao priutiti na razliitim stupnjevima karijere i za koje nikad
nisam imao srca ili novaca da ih bacim i da ponem iz poetka.)
Argumentacijski pristup najee e itateljima izgledati dobro organizi
ranim sve dok razlikujete jasne intelektualne pozicije, odnosno strane u
sporu, koristei se priznatim nazivima i kolama miljenja. Argumentacijski
pristup definicijski se usredotouje na neki spor ili neslaganje i najee u a
rite stavlja vau dodanu vrijednost. Isto tako, on e najee izgledati perso-
nalizirano, osobito kad ste se pobrinuli da sredinje pitanje svoje radnje uob
liite ili konfigurirate na nain ili iz kuta koji je specifian za va rad. Usto,
laj e pristup eksplicitno obraivati viestruke teorijske pozicije, odnosno ar
gumente koji se na njih odnose, to je esto vano obiljeje istraivanja u
humanistikim ili drutvenim znanostima.
Argumentacijski pristup na doktorskoj razini ima i neke nedostatke. Ar
gumenti za i protiv, suprotnosti teze i antiteze, najee su parovi a samo ri
jetko trojke. Stoga argumentacijske kategorije moda nee biti dovoljne da
organiziraju osam poglavlja. Na tu potekou ljudi katkad reagiraju tako to
pokuavaju istodobno obraditi mnogo vie interpretacija. Neki studenti, oso
bito oni koji su se previe posvetili istraivanju literature, nekako dou na
pogrenu pomisao da na doktorskoj razini moraju obuhvatiti sve mogue in-
lerpretativne pozicije, pa i kad su one vrlo brojne. U argumentacijskom pri-
Uipu ta opcija zapravo nije ni izvediva ni poeljna. Doktorat je u osnovi mo
nografija u kojoj se intenzivno obrauje jedan predmet. Ona nije prirunik, a
|on manje referentno djelo. Pokuaj da se pokae kako bi etiri ili pet per
spektiva obradilo pojedini problem ili interpretiralo isti skup pojava brzo e
postati vrlo monoton. Izveden na nekoj pristojnoj razini, takav pothvat ujedno
moe progutati velik dio vaega ogranienog prostora. Pitanje u radnji trebate
konfigurirati, a svaki uvodni prikaz literature u koji se uputate urediti tako
11 svoje djelo moete primjereno ograniiti na razmatranje samo dvaju ili
navie triju glavnih pravaca argumentacije.
Drugi je problem argumentacijskog pristupa to to se on moda ne ukla
pa zgodno u discipline koje prihvaaju pristup normalne znanosti, one s
Imlajuim srednjestrujakim gleditem izgraenim na temelju briljivog
i'omilanja rada unutar jedne, prihvaene paradigme. Argumentacijski struktu-
Mi.me radnje mogu biti neprivlane studentima koji dolaze iz vie konsenzus-
nih drutava (kao stoje Japan), gdje pretjerana neslaganja mogu izgledati po
neto vulgarna ili bezumna. A s obzirom na to da su znanstvenici esto skloni
svrstavanju u skupine istomiljenika, katkad e biti teko braniti i tretirati vje
rodostojnim gledite koje je prema ortodoksnom stajalitu vaega lokalnog
odsjeka devijantno, a moda predstavlja i anatemu. Konano, na ranom
stupnju istraivanja moe biti teko identificirati i razviti djelotvoran argu-
mentacijski pristup koji e dobro pristajati pitanju radnje. Na poetku rada
moda ete biti skloni tome da se usredotoite na sporove koji su skicirani
preiroko ili koji su specificirani previe konvencionalno, to je takoer pre
tjerivanje onda kada studenti piu duge uvodne prikaze literature umjesto
elegantnih i fokusiranih.
Matrini obrasci
Kako biste dobili bolje artikulirane organizacijske strukture za uredno
organiziranje osam ili vie poglavlja, moete kombinirati svaki od triju pri
stupa. Postoje etiri para moguih kombinacija:
analitiki plus argumentacijski
analitiki plus deskriptivni
argumentacijski plus analitiki
argumentacijski plus deskriptivni.
U svakome od tih parova prvi navedeni pristup jest primamo organizacij
sko naelo, odnosno ono koje se nalazi na vrhu, na temelju kojeg se povezuje
skup poglavlja. Drugi lan para je pomono ili drugostupanjsko organizacij
sko naelo, koje objanjava redoslijed poglavlja unutar svake vrhovne sku
pine. Slika 3.6 prikazuje tu razliku u obliku dijagrama za dva matrina obras
ca koji kombiniraju analitiki i argumentacijski pristup. Ako je analitika di
menzija primarna, onda se argumenti i interpretacije rabe u parovima po
glavlja povezanima sustavnim, uzronim ili funkcionalnim kriterijima. Ako
je primarna argumentacijska dimenzija, onda se zasebno razmatra svako od
suprotstavljenih irokih gledita, rastavljeno u svoje sastavne oblike.
Matrini obrasci u kojima je deskriptivna organizacija poglavlja sekun
darna vrlo su esti u doktorskim radnjama. Autori shvaaju da ne mogu jed
nostavno odabrati neki izvanjski obrazac pojava iz zbiljskog svijeta i kori
stiti se njime za strukturiranje svoje radnje bez rizika da se pojavi popis
stavki bez ikakvog reda. Stoga se za primarnu strukturu radnje koriste anali
tike kategorije ili razmatranje razliitih argumentacijskih pozicija. No potom
se unutar skupina poglavlja slijedi narativni, povijesni obrazac ili obrazac
vodia. (Po mojem iskustvu, deskriptivni se pristup u matrinom pristupu kao
primarna organizacijska dimenzija rijetko ili nikada ne rabi. Studenti koji
vole rabiti izvanjski dane strukture skloni su jednostavno tome da u cijelosti
sastave deskriptivnu radnju.)
Slika 3.6. Primjeri matrine strukture:

(a) primarna je argumentacijska dimenzija
(b) primarna je analitika dimenzija
(a) Argumentacijska dimenzija

Liberalno Marksistiko
gledite gledite
Analitika dimenzija
ekonomski aspekti *
/
/
/
/

/

politiki aspekti /
/
/
/
/
/
/
/
/
kulturni aspekti r \ r
(li) Argumentacijska dimenzija

Liberalno Marksistiko
kulturni aspekti
Matrini pristup nudi doktorandima brojne prednosti. On gotovo uvijek

stvara dovoljno kategorija u koje moete uklopiti poglavlja. Slika 3.6a prika
zuje obrazac od est okvira koji kombinira primarnu argumentacijsku dimen
ziju (u ovom sluaju liberalno gledite nasuprot marksistikoj interpretaciji) i
sekundarnu analitiku dimenziju (u ovom sluaju razvrstavanje svakog pri
stupa u ekonomske, politike i kulturne okvire). Upotreba tog sredstva gra
fikog planiranja korisna je zato to e vas upozoriti na alternativni redoslijed
prikazan na slici 3.6b, gdje najprije prelazite redovima a potom se sputate po
stupcima. Tu je primarna dimenzija analitika, dok je argumentacijska di
menzija sekundarna. Koritenje dvodimenzionalnog prostora prazne matrice
poput ove znai da ete esto moi staviti jedno uz drugo vie tokova milje
nja nego to se moe smjestiti u uobiajenijem, linearnom pristupu. U sva
kom sluaju, Slika 3.6 stvorit e dostatan okvir da se poglavlja radnje u ko
jima se iznosi jezgra urede u snaan i robusan obrazac. Dodajte uvodno po
glavlje na poetak i zakljuno poglavlje na kraj te jezgre i imat ete efektan
doktorat od osam poglavlja.
Zakljuci
Svaki od tih triju pristupa makrostrukturi radnje vrlo je vaan. Njihovo
spajanje esto povlai za sobom donoenje prilino sloenih sudova koji
mogu biti teko rjeivi. Nikad ne postoji samo jedan najbolji nain organi
ziranja dugog teksta. Jedan vas razlog moe povui u jednom pravcu, a drugi
prema drukijoj metodi. Kad se ipak odluite za jedan obrazac, uvijek e po
stojati barem jo jedna odriva alternativa koju moete rabiti, te ete se sami
sa sobom sporili o tome trebate li prijei na nju. Pa dobro doli u svijet stal
nih dilema autorskog rada, od kojih je ova tek prva. Neka ista pitanja po
novno se pojavljuju na mikrorazini organiziranja pojedinih poglavlja ili la
naka, iako ih je u tom sluaju lake rijeiti.
4. ORGANIZIRANJE POGLAVLJA
ILI LANKA: MIKROSTRUKTURA
George je kazao: Zna da smo na posve krivom tragu. Ne
smijemo razmiljati o stvarima s kojima moemo, nego samo o
stvarima bez kojih ne moemo.
Lik u djelu Jeromea K. Jeromea Trojica u amcu66
Cigle dovrene radnje zapravo su poglavlja. No da bi se te opeke drale
zajedno, one i same moraju u sebi biti praktino strukturirane, tako da mogu
podnijeti teret i ne raspasti se pod pritiskom. Dakle, prvi je korak dijeljenje
poglavlja. Uz to, esto se pogreno pristupa dvama elementima oblikovanja
unutarnje strukture: smiljanju naslova kako bi se istaknuo organizacijski ob
razac te pisanju poetka i kraja poglavlja, kao i njegovih glavnih odjeljaka.
Redom razmatram ta tri pitanja.
Podjela poglavlja u odjeljke

ovjekov um sposoban je upiti samo nekoliko stvari istodobno.
( Stanislaw L e m 1
Nita nije posebno teko ako ga podijelite u male dijelove.
I Henry Font*
Nemogue je da kao autor drite u glavi poglavlje od 10.000 rijei ako
ga ne razdvojite u manje sastavne dijelove povezane nekom zajednikom te
mom. Slino tome, itateljima je teko slijediti vau argumentaciju bez krat
kih uputa koje pruaju organizatori, napose odjeljci poglavlja opremljeni
naslovima, koji bi ukratko trebali iznositi smisao argumenta. Utvrivanje
odjeljaka u nekom poglavlju uglavnom je jednostavna zadaa, s obzirom na
Jerome, Jerome K. Three Men in a Baal. Pogl. 3.

" Lem, Stanislaw (1970). Solaris. London: Faber, str. 120.
"" Ford, Henry, citat nepoznatog izvora iz misaone piramide u uredu prodavaa Forda koji mi
je u lipnju 2002. u Milton Kcyncsu prodao Ford Mondco.
to da su poglavlja mnogo kraa i jednostavnija od radnji. No shema za koju
ste se odluili ne bi smjela funkcionirati samo za jedno poglavlje nego bi, na
prepoznatljiv nain, trebala funkcionirati u svim poglavljima, kako itatelji
ne bi trebali iznova odgonetati novu shemu organizatora u svakome novom
poglavlju.
Osnovno je naelo u svakom rastavljanju teksta to da se pokuate pobri
nuti da odjeljci koje stvarate budu priblino jednake veliine. Sto ravnomjer
nija razdioba teksta kod itatelja stvara konzistentna, stoga i tonija oekiva
nja u pogledu duljine svakog odjeljka. Kao to bi poglavlja radnje trebala
imati otprilike 10.000 rijei (plus ili minus 2.000 rijei), tako bi odjeljci unu
tar poglavlja trebali biti priblino jednaki i biti jednako vani za argumenta
ciju. Koliko je odjeljaka potrebno, to ovisi o tonoj duljini poglavlja, no
grubo praktino pravilo glasi da ete glavnim naslovom tekst trebati rastav
ljati svakih 2.000 do 2.500 rijei, odnosno svakih sedam do osam stranica
formata A4 s dvostrukim proredom. I vi kao autor i itatelji moi ete tako u
sreditu pozornosti odjednom drati toliko informacija, koje ete, ako odjeljci
postanu dulji, brzo zaboraviti. A uz samo etiri ili najvie pet glavnih naslova
koje trebaju drati na umu u svakom poglavlju, itatelji bi trebali imati jasnu
ideju o njegovoj unutarnjoj strukturi. Ako imate vie od, recimo, sedam odje
ljaka, itateljima e svakako biti tee predoiti kako je strukturirano cijelo
poglavlje. S druge strane, glavni odjeljci koji su krai od, otprilike, 2.000 ri
jei esto izgledaju rascjepkano ili nevano.
Dakle, ako je poglavlje uobiajene duljine od 10.000 rijei, potrebna su
vam etiri glavna odjeljka. Naslovi tih odjeljaka nazivaju se naslovima pr
vog reda zato to su to glavni organizatori, oni koji unutar pojedinog po
glavlja obuhvaaju najvie teksta. Njihovu vanost itateljima moete gra
fiki prikazati na tri naina: tako da ih numerirate (primjerice, 3.1, 3.2 i lako
dalje), tako da upotrijebite vei font i format koji ih jasno istiu u odnosu
prema ostalom tekstu i tako da ih izdvojite, primjerice u vlastiti redak i na
sredinu stranice. Za manje pododjeljke unutar svakoga glavnog dijela po
glavlja takoer e vam biti potreban skup naslova drugog reda. Moete na
znaiti da su oni manje vani od naslova prvog reda, ali da su vaniji od obi
nog teksta, i to: tako da upotrijebite font srednje veliine, tako da upotrije
bite manje istaknut format fonta, tako da ih smjestite na manje istaknut nain
(primjerice u vlastiti redak, ali uz lijevi rub) i tako da izostavite numeriranje.
U nekim e vam sluajevima moda biti potrebni i naslovi treeg reda, koji
su zapravo samo nain grupiranja odlomaka. Obiljeavaju se: tako da se
upotrijebi manje istaknut font i naglasak nego kod naslova drugog reda, da
se, dakako, ne numeriraju i da ih se smjesti tako da budu manje istaknuti
(primjerice, uz lijevi rub, ali tako da odlomak glavnog teksta poinje u istom
retku). Uglavnom, veliina, naglasak i smjetaj naslova trebali bi biti najis
taknutiji kod naslova prvog reda (koji su jedini numerirani), manji za naslove
Organiziranje poglavlja ili lanka: mikrostruktura 69
drugog reda i jo manji za naslove treeg reda (kada ih ima). Dakako, svi na
slovi trebaju biti uoljiviji od ostalog teksta. Tako se itateljima jasno vizu
alno naznauje gdje je mjesto svakog odjeljka u ukupnoj argumentacijskoj
strukturi poglavlja.
Po pravilu bi valjalo pokuati izbjegavati upotrebu etiri reda naslova jer
bi to itatelji teko pratili, a vi biste to teko kontrolirali. Takoer, najbolje je
da naslovi izraavaju hijerarhiju vaih ideja umjesto da se to ini estim uvla
enjem teksta s lijevog ruba, kao to rutinski ine neki programi za obradu
teksta. Svaki novi ulomak koji slijedi neposredno nakon naslova zaponite na
lijevom rubu i nakon toga rabite uvlake kako biste istaknuli poetke ulomaka.
Kratki uvueni odsjeci teksta rabe se za popise glavnih naglasaka, a ispred
njih su toke ili povlake. Oni vam katkad mogu pomoi da izbjegnete uvoe
nje naslova etvrtog reda tamo gdje je to prikladno. Pritom moete fleksi
bilno ad hoc grupirati skupove ulomaka u uvuene odsjeke, ne optereujui
pritom itatelja daljnjim razraivanjem sustava naslova. (Jedini dodatni raz
log za uvlaenje odsjeaka teksta trebalo bi biti citiranje vie od 30 rijei.
Krae citate u tekstu stavljajte u navodnike, ovako.)
Osim glavnih sastavnih odjeljaka, svako poglavlje treba imati relativno
kratak, nenaslovljen ulomak uvodnog teksta na poetku i kratak odjeljak za
kljunog teksta pod naslovom Zakljuci na kraju. Svaki od tih manjih od
jeljaka trebao bi imati od 200 do, otprilike, 1.000 rijei. Openito, itatelji
oekuju da je tekst smjeten na samom poetku svakog poglavlja uvodna
graa, tako da ga ne trebate naslovljavati kao Uvod. (Upotreba toga suvi
nog naslova esto moe odmah dovesti do toga da opa shema naslova po
ne loe funkcionirati: vidi dolje.) No zakljuna graa uvijek treba imati na
slov kako bi se istaknula, po mogunosti naslov drugog reda, tako da itatelj
ne oekuje odjeljak dulji od onoga koji zapravo dobiva. Dakle, skica potpune
sheme odjeljaka za neko poglavlje (recimo pogl. 3) to je preporuujem iz
gleda ovako:
Uvodni tekst [bez naslova]
200 do 1.000 rijei
3.1 Prvi glavni odjeljak [naslov prvog reda]
2.000 do 2.500 rijei
3.2 Drugi glavni odjeljak [naslov prvog reda]
2.000 do 2.500 rije/
3.3 Trei glavni odjeljak [naslov prvog reda]
2.000 do 2.500 rijei
3.4 etvrti glavni odjeljak [naslov prvog reda]
2.000 do 2.500 rijei
Zakljuci [naslov drugog reda]
200 do 1.000 rijei
Budui da laj obrazac izgleda jednostavno, moda iznenauje to autori

uope imaju potekoa s razdiobom poglavlja. Zapravo su uobiajene tri po
greke: preslaba organizacija poglavlja, pretjerana organizacija poglavlja i
organiziranje razliitih poglavlja na razliite naine.
(i) Najjednostavniji nain pogrenog organiziranja poglavlja jest njegovo
preslabo organiziranje, koje moda sadrava naslove, ali samo one lane,
koji ne slue niemu. To se dogaa zato to autori esto stvaraju neke odjelj
ke koji su mnogo dulji ili krai od ostalih, te potom tim razliitim tekstovima
dodjeljuju isti red naslova i tako itateljima daju pogrene znakove i stvaraju
neprimjerena oekivanja. Upotreba naslova prvog reda za uvodnu i zakljunu
grau praktiki jami taj ishod. Vrlo se esto moe nai poglavlje (recimo
pogl. 4) organizirano ovako:
4.1 Uvod [naslov prvog reda]

300 rijei
4.2 Prvi glavni odjeljak [naslov prvog reda]
1.500 rijei
4.3 Drugi glavni odjeljak [naslov prvog reda]
12.000 rijei
Zakljuci [naslov prvog reda]
500 rijei
Tu je nekoliko stvari polo krivo. Ako se uvodna i zakljuna graa naslo

vi tako da ini glavne odjeljke, itatelji oekuju da ta graa budu vani dije
lovi teksta, iako oni to nisu. Srednja dva glavna odjeljka su pravi, ali su posve
neujednaeni. Odjeljak 4.3 osam je puta dulji od odjeljka 4.2 (te 40 puta dulji
od odjeljka 4.1 i 24 puta dulji od odjeljka 4.4). Dakle, kad itatelji naiu na
naslov prvog reda, ne znaju to mogu oekivati. Mogu oekivati kratak
odjeljak od 300 rijei ili dug odjeljak od 12.000 rijei. Ti e naslovi izgledati
dobro razraeni u pregledu sadraja, no oni uope nisu uinkovit nain razdi
obe ili organizacije poglavlja. Praktiki je cijeli tekst (85 posto) zapravo u
odjeljku 4.3, a zbog duljine ga itatelji nee moi pratiti, odnosno autor ga
nee moi uinkovito organizirati.
(ii) Poglavlje je mogue i pretjerano organizirati kad mu se dodijeli pre
vie razina naslova, a ti naslovi budu previe slini po veliini fonta, izgledu i
smjetaju, a potom i pretjerano numerirani. Primjerice, ako poglavlje od
10.000 rijei rastavite u 12 odjeljaka, i ako u svakom odjeljku imate tri ili e
tiri naslova drugog reda, a tu i tamo i naslove treeg reda, to znai da e se
itatelji susresti s ukupno 40 naslova, praktiki jednim na svakih 250 rijei,
()rgcmiziranje poglavlja ili lanka: mikrostruktura 71
odnosno dva po stranici. Ako naslovi izgledaju slino (ako se rabi slian font
i ako zauzimaju isti poloaj na stranici), zbrka je zajamena.
Uz tekst koji je na taj nain pretjerano fragmentiran esto ide i sloeni
sustav numeriranja koji bi itateljima trebao biti svojevrstan vodi. Svi suv
remeni programi za obradu teksta mogu stvarati vierazinske natuknice to
vam omoguuje da automatski stvorite numeriran skup ulomaka u mnogo
razliitih formata, esto uz raznolike razine uvlaka. Ta su obiljeja uglavnom
namijenjena upotrebi u kratkim izvjeima. Mogunost stvaranja vierazin-
skih natuknica moe biti korisna i za izradu uobiajenih biljeaka dok se pro
bijate kroz neki vrlo hijerarhijski organiziran prirunik ili slian izvor. Nakon
to su se koristili tom mogunou u te svrhe u najranijem razdoblju svoga
studija, mnogo doktoranata prihvaa je i u autorskom radu na vrlo opsenom
tekstu. No primijenjen u dugom tekstu kao to je doktorat, takav pristup esto
moe biti kontraproduktivan i izgledati kao pretjerivanje.
U mnogim tehnikim ili vie matematikim disciplinama najei broj
ani niz mogao bi izgledati ovako:
5.1 Naslov prvog reda

5.1.1 Naslov drugog reda
5.1.2 Drugi naslov drugog reda
5.1.2.1. Naslov treeg reda
___________ 5.1.2,2 Drugi naslov treeg reda
S druge strane, u humanistikim predmetima isti se dojam esto postie

lako da se meusobno izmijeaju nizovi razliitih slova i brojaka kao to je
ovaj:
5.A Naslov prvog reda

5.A.i Naslov drugog reda
5.A.ii Drugi naslov drugog reda
5.A.ii.a Naslov treeg reda
___________5.A.ii.b Drugi naslov treeg reda
U oba primjera brojani je niz prerazraen te izgleda nezgrapno i teko

ga je pratiti. Ako se proiri na naslove etvrtog reda, to iziskuje upotrebu pet
ili vie brojki (npr. 5.1.2.1.3, to se ponegdje moe i nai): taj korak itate
ljima alje vrlo jasan signal da jako malo vodite rauna o razumljivosti teksta
ili da uope ne vodite rauna o tome. itateljima je teko razaznati gdje se u
loj previe sloenoj hijerarhiji naslova nalaze, osobito kad naslovi na razlici-
tim razinama izgledaju vrlo slino (kao u mojim prethodnim primjerima).

Ako se prihvati takva shema, argument ne djeluje povezano i postaje previe
fragmentiran. K tome, ako autor svoje ideje nije dovoljno objasnio da bi svoj
tekst organizirao na promiljeniji nain, takva shema ne moe dovesti do is
tinskog reda i hijerarhije.
Moda su autori koji prihvaaju sloene sheme numeriranja potaknuti
dostupnou tog sredstva kako bi svoj argument rastavili u jo manje djelie.
U tipinom sluaju oni mogu pretjerati u razvijanju analitikog argumenta i
stvoriti efekt vonog koktela, o kojem smo raspravljali. Toliko se oslanjaju
na nizanje brojki ili simbola na poetku svakog pododjeljka da se njihov os
novni intelektualni pristup mijenja. Poinju cjepidlaiti, izvoditi previe dis
tinkcija. Zato sam studentima uvijek savjetovao da numeriraju samo glavne
odjeljke poglavlja (npr. 3.1 ili 3.2) te da izbjegavaju upotrebu naslova koji
sadravaju vie brojki (kao to je 3.1.2 ili, to je jo gore, 3.1.2.1). ini se da
je upotreba numeriranih naslova samo za glavne odjeljke poglavlja, ali ne i za
manje pododjeljke, najbolja za veliku veinu doktorskih radnji iz humanisti
kih i drutvenih znanosti.
No tome praktinom pravilu treba pristupiti fleksibilno. Osobito e stu
denti u humanistikim znanostima, ako drugi struni spisi u njihovoj disci
plini izgledaju jako literarno ili suzdrano, moda htjeti pokuati pisati bez
ikakvih numeriranih odjeljaka. Kako biste itateljima jasno predoili hijerar
hiju naslova, u tom se sluaju moete oslanjati samo na razliite veliine
fonta, naglasak i poloaj razliitih razina naslova. U drugoj krajnosti, ako
vaa disciplina ima snaan tehniki stil, kakav imaju neka podruja dru
tvenih znanosti, za pododjeljke unutar glavnih odjeljaka u poglavlju moete
se poeljeti koristiti numeriranim naslovima drugog reda (to jest, brojkama
poput 3.2.2). No mudro je tu stali i ne uvoditi naslove od etiri ili pet brojaka
(poput 3.1.2.3 ili 3.2.3.2.3) za manje pododjeljke, to vas moe potaknuti na
to da se koristite pretjerano fragmentiranim nainima izlaganja. Valja imati
na umu i to da e u veini disciplina grau iz vae radnje biti mnogo lake
objaviti kao lanak u asopisu (ili ak kao knjigu) to ona manje ona slii
izvjeu i to tekst izgleda razumljiviji. Pretvaranje pretjerano numeriranog
poglavlja u lanak nije trivijalna zadaa. Ako ste se oslanjali na numeriku
shemu kako biste poglavlje uinili koherentnim, onda ete, elite li da ono
funkcionira kao lanak, moda trebati ponovno urediti sve poveznice izmeu
odjeljaka, a veinu unutarnjih putokaza u poglavlju napisati iznova.
(iii) Posljednji est problem s naslovima pojavljuje se kad se autori ne
koriste istim sustavom naslova u svim poglavljima, nego na razliitim mjes
tima rabe razliite sustave. Veina problema s nekonzistentnou nastaje zato
to studenti piu jedno po jedno poglavlje, esto zapoinjui s uobiajenim
prikazom literature koji postaje predug i kojega postaje teko organizirati.
Kako piu kasnija poglavlja, tako mijenjaju svoje ideje u pogledu odjeljaka i
naslova i poinju se koristiti drukijim shemama, ne vraajui se na ono to
su prije napravili i ne preureujui naslove u novi format. Koju god shemu
naslova izabrali, ona se mora primijeniti tako da u cijeloj radnji bude jednaka.
Taj je zahtjev posve sukladan potrebi da shema koju ste prihvatili bude
lleksibilna, na nain koji odgovara prirodi svakoga razliitog poglavlja i od
jeljka, a ne da bude mehaniki i automatski primijenjena. Sustav naslova os
taje isti u cijelom tekstu, no u nekim se poglavljima moda ne morate koristiti
svim elementima sheme. Primjerice, u kraim poglavljima, s manjim odjelj
cima, moda ete se koristiti samo naslovima prvog i drugog reda. No u ve
im poglavljima, koji imaju dulje odjeljke ili koji obrauju sloeniju grau,
moete uvesti naslove treeg reda.
Kao stoje stalno aurirani inicijalni sinopsis korisno sredstvo za planira
nja i revidiranja, pomou kojega odravate dodir s onim o emu je zapravo
rije u sredinjem argumentu vaeg istraivanja, tako moe biti vrlo korisno
odravati proireni pregled sadraja koji pokazuje trenutani redoslijed
grae u radnji. Taj pregled sadraja ne mora biti ukljuen u zavrnom obliku
radnje, odnosno njime se ne mora koristiti nitko drugi osim vas. Njegova je
uloga u tome da vam pomogne u planiranju i orijentiranju tako to daje pre-
glednu sliku naina na koji je vaa radnja organizirana, sve do najnieg reda
naslova i odjeljaka. Neki autori smatraju korisnim to da njihov proireni pre
gled sadraja ukljuuje sve naslove i sve upotrijebljeno numeriranje, u istom
Ibntu i rasporedu kao i u poglavljima, ime se taj proireni pregled sadraja
moe proiriti i na nekoliko stranica formata A4. Drugi su skloniji tome da u
proirenom pregledu sadraja upotrijebe saetiji format, u kojem se pokazuju
razlike u naglasku, ali na koncizniji nain. Zadravajui taj proireni pregled
sadraja na najvie dvije stranice, taj pristup moe ponuditi laki pregled
strukture vae grae.
Smiljanje naslov
Najbolji nain da informirate svoje itatelje jest da im kaete
I ono to vjerojatno ele znati - ni vie ni manje.
Robert J. Sternberg'9
Dobri naslovi trebali bi tono karakterizirati va tekst. Oni bi u samo
nekoliko rijei itateljima trebali dati korisnu prethodnu ideju o tome to sli-
Stcrnbcrg, Robert J. (1988). The Psychologists Companion: A Guide to Scientific Writing for
Students and Researchers. Cambridge: Cambridge University Press i British Psychological Soci
ety, str. 58.
jedi u svakom odjeljku ili poodjeljku i, gdje je mogue, to je zapravo va
argument. Smiljanje efektnih naslova teko je umijee koje zahtijeva trajnu
pozornost autora. Moete rei da je ta zadaa sloena zato to u poslovnom
svijetu postoje dobro plaeni profesionalci koji ne rade nita drugo, ljudi kao
to su autori reklamnih slogana, pomoni urednici u novinama ili magazi
nima te dizajneri web stranica. Intelektualci su skloni ismijavati mnoge od tih
skupina i njihove rezultate smatrati neozbiljnima. No njihov posao nije lagan
kao to izgleda.
Razmotrite sljedei problem. Godina je 1989. i Komunistika partija Ce-
hoslovake odrekla se svoje prethodne vodee uloge u dravnim tijelima,
okonavi vie od 40 godina jednopartijske vladavine i dravnog socijalizma
te otvarajui put za demokratizaciju i prijelaz u kapitalistiku ekonomiju.
Zaposleni ste kao pomoni urednik desniarskoga britanskog tabloida Sun,
ije je svakodnevno itateljstvo od 4,3 milijuna ljudi uglavnom zaokupljeno
zvijezdama sapunica, nogometaima i pin-up djevojkama na treoj stranici.
Ipak, va je urednik odluio popratiti povijesnu ehoslovaku priu kako bi
udovoljio svojemu desniarskom vlasniku. Dobili ste zadau da smislite
naslov za prvu stranicu, da on zauzima dvije treine stranice, ali da se ne
sastoji od vie od tri rijei i etiri sloga (imajui na umu ogranienu sposob
nost koncentracije i jezinu kompetentnost Sunovih itatelja). Kako ete u
tim granicama uspjeti zahvatiti bit prie? To je ozbiljno pitanje, i pozivam
vas da sada uzmete olovku i papir i pokuate doi do vlastitog odgovora. U
biljekama uz ovo poglavlje donosim sjajno Simovo rjeenje.70
Novinarsko postignue u ovom sluaju bilo je u tome to je bit cijele
prie iznesena u naslovu. Dakako, tabloidi se moraju vie muiti da privuku
pozornost itatelja nego veina pisaca doktorata. Kao autor doktorske radnje
moete si u naslovu dopustiti neto vie rijei i mnogo vie slogova nego Sun.
No osnovni cilj, oglaavanje poruke, jednako je primjeren i za doktorski rad.
U svojoj krajnosti, jedan pristup koji se mnogo koristi u prilino kratkim po
slovnim i vladinim izvjeima jest to da se upotrijebe narativni naslovi koji
kratko saimlju ono to obuhvaa svaki odjeljak ili pododjeljak. Taj stil ima
mnogo prednosti. No on se u doktorskim disertacijama rijetko rabi, uglavnom
zato to moe postati vrlo dosadan ako se ponavlja u duljem tekstu. Naslovi u
doktoratima, kao i u asopisima i knjigama, esto su mnogo krai i seu od,
najmanje, jedne ili dviju do, najvie, sedam ili osam rijei. Naslovi glavnih
odjeljaka mogu biti malo dulji samo ako imaju dva dijela odvojena dvoto
kom. No naslovi pododjeljaka uvijek bi trebali biti jezgroviti (u jednom
retku, bez dijelova). Nijedno od tih ogranienja nije u neskladu s pokuajem
da se to vei dio glavne poruke teksta stavi u naslov.
70 Saetak tihe revolucije u choslovakoj u Sunovu naslovu glasio je Commics Czcch Out.
(h-ganiziranje poglavlja ili lanka: mikrostruktura 75
Postoje etiri proirene ope pogreke u nainu na koji doktorski i drugi
akademski autori naslovljavaju svoja poglavlja i odjeljke:
(i) Nesadrajni naslovi itateljima naznauju malo ili nita o pravcu
argumentacije. Autori esto izabiru naslove koji se sastoje samo od praznih
lijei ili su vrlo formalistini. Neki su usmjereni na postupak ili upuuju
samo na metodoloke operacije koje ste proveli, a ne na rezultate. Neki su
posve nejasni. Drugi pak itateljima kau dodue neto o tome koja je tema
obuhvaena, ali ne daju nikakvu naznaku o tome to autor eli rei o toj temi,
koje stajalite zauzima ili koja je kljuna misao ili zakljuak argumenta. Taj
je problem nesumnjivo glavni nedostatak kad je posrijedi naslov u akadem
skim radnjama i publikacijama, osobito kad se autori koriste analitikim ob
rascem objanjavanja. Loi naslovi kod itatelja esto pothranjuju pogrena
oekivanja, zato to autori izabiru vrlo iroke ili obuhvatne naslove za opisi
vanje malih pododjeljaka stvarajui kod itatelja osjeaj razoaranja. Da biste
otkrili takve sluajeve u vlastitu djelu, pregledajte svoj proireni pregled sa
draja i svaki naslov usporedite sa stvarnim sadrajem. One koji su formalis-
liki ili usmjereni na postupak zamijenite neim odreenijim i sadrajnijim.
(ii) Naslovi u obliku pitanja sastoje se iskljuivo od pitanja i zavravaju
upitnikom. Neki vrlo dobro organizirani studenti na prilino kasnom stupnju
svog studija pokazali su mi skice svojih doktorata koje se sastoje iskljuivo
od naslova u obliku pitanja, katkad i 15 njih po poglavlju, s navodnim pla
nom radnje kao cjeline definiranim uz pomo ak 150 pitanja. Na stupnju
planiranja taj pristup esto izgleda precizno i informativno jer izdraava auto
rovu upuenost u temu. No naslovi u obliku pitanja stvaraju samo iluziju
strunosti, i to zbog jednog razloga. Pitanja nisu odgovori. Uvijek je mnogo
lake formulirati skup zanimljivih pitanja o nekoj temi nego iznijeti valjano
dokazane, koherentne i uvjerljivo argumentirane odgovore na njih. Veina
strunih itatelja ve je potpuno upoznata s vrstama pitanja koja se mogu po
staviti o temi vae radnje. Oni vae djelo itaju ponajprije zato da bi doznali
vaa rjeenja. A niz naslova u obliku pitanja zamagljuje stvari, kao i isprazni
naslovi, i moe biti jednako formalistian. Ponovno provjerile svoj proireni
pregled sadraja i ako naete naslove u obliku pitanja (koji zavravaju upit
nikom), sve ih zamijenite naslovima u obliku odgovora koji iznose va te
meljni argument.
(iii) Netoni naslovi, koji itatelje pogreno informiraju o sadraju odje
ljaka na koje se odnose, vrlo su esti. Oni su temeljni propust u pogledu klju
ne autorske uloge, djelotvornog noenja s oekivanjima itatelja. Naslov
kae da e poglavlje ili odjeljak uiniti A, no umjesto toga dogodi se neto
drugo, moda neto blisko autorovim namjerama, poput C ili D, a moda i
neto mnogo udaljenije, poput M ili N. Taj se problem moe pojavili na
mnogo naina. Autori esto ponu neto raditi s podrobnim planom, no po
kae se da njihov tekst ima zapravo vlastiti unutarnji pravac te im je potom

teko priznati te injenice. Autori moda obeaju itateljima da e procijeniti
neku odluku, no na kraju umjesto toga uine neto skromnije, primjerice
opiu proces kojim se dolazi do te odluke. Moda se u poetku nadaju da e
ostvariti neku vrstu intelektualnog proboja, a zavre s neim prizemnijim.
Autorovi poetni naslovi esto su tako slabo ili labavo povezani s onim to je
uistinu ostvareno u nekom tekstu da on ne vidi da je odjeljak posve pogreno
opisan, da itatelj od naslova oekuje jedno, a od samog teksta dobiva neto
drugo.
Borba s veinom tih uobiajenih problema u zavrnom tekstu dijelom je
povezana s opsegom u kojem preureujete, revidirale i iznova planirale svoj
tekst, o emu se podrobno raspravlja u estom poglavlju. No u fazi planiranja
(prije nego to zapiete svoje zamisli) takoer je vano osigurati da naslovi
koji opisuju odjeljke i poglavlja budu to toniji. Pogledajte svoj proireni
pregled sadraja i provjerite podudaraju li se naslovi s onim to planirate za
svako poglavlje. Naslovi bi trebali zahvaati sr vaega osnovnog argumenta,
ali bez pretjerivanja ili preuveliavanja. Trebala bi postojati ravnotea iz
meu naslova i planiranog teksta; naslov bi trebao stvarati samo ona oeki
vanja koja e va tekst uistinu ispuniti.
(iv) Naslovi koji se ponavljaju pojavljuju se kad uznemireni studenti u
naslovima poglavlja i odjeljaka doslovno ponavljaju rijei iz naslova dokto
rata. I to brzo uzrokuje zbrku i pogreno informiranje itatelja, budui da se
razliiti naslovi mogu utopiti jedan u drugoga pa poglavlja i odjeljci mogu
izgubiti svoj ton ili identitet. Svakako treba izbjegavati ponovnu uporabu teo
rijskih ili tematskih pojmova iz naslova radnje u naslovima razliitih poglav
lja ili odjeljaka. Povezanost neete ostvariti stalnim ponavljanjem rijei man-
tre, nego kovanjem usko povezanoga funkcionalnog argumenta, iji se razvoj
moe shematski zamijetiti u naslovima.
Drugi primjeri ponavljanja moda nee zbuniti itatelje, ali e, jedno
stavno, naslove uiniti duljima i dosadnijima nego to je potrebno. Primje
rice, pretpostavite da naslov radnje daje do znanja da se autor usredotouje na
korejsku poslijeratnu glazbenu kulturu. Bilo bi posve beskorisno u naslovima
poglavlja ili odjeljaka ponavljati daje zemlja o kojoj je rije Koreja ili daje
rije o opemu poslijeratnom razdoblju. Slino, ako se radnja usredotouje na
pojedinog autora ili korpus djela, to nije potrebno ponavljali u naslovima po
glavlja. Umjesto toga, ti bi naslovi trebali ii dalje, referentni okvir radnje
uzeti kao dan, i dati vie sadraja o temi pojedinog poglavlja ili odjeljka.
Lako je provjeriti proireni pregled sadraja i osigurati da naslovi poglavlja i
odjeljaka djelotvorno nadopunjuju naslov same radnje, a ne daje ponavljaju.
Naslovi koji se ponavljaju ili koji su previe slini esto se pojavljuju po
najprije zato to studenti svojim mentorima ili povjerenstvima predaju po
Organiziranje poglavlja ili lanka: mikro.struktura 77
glavlja kao zasebne cjeline, i to tijekom duljega razdoblja. Oni stoga moda
podsvjesno pokuavaju u uvodni naslov poglavlja ugurati vie samoopisa ra
dnje nego to je potrebno. Kako biste izbjegli taj problem, naviknite se da
trenutani naslov cijele radnje i posljednju verziju kraeg pregleda sadraja
uvijek priloite kao naslovnu stranicu svakog poglavlja koje predajete. Vai
mentori, savjetnici ili ocjenjivai na odsjeku bit e vam zahvalni to im nu
dile jasnu sliku o tome kako se va trenutani rad uklapa u radnju kao cjelinu.
Doktorandi esto nesmotreno pretpostavljaju da njihovi mentori imaju bo
gomdanu sposobnost da iz prethodnih rasprava, koje su se najee vodile
nekoliko tjedana prije, automatski zapamte jasnu sliku o arhitekturi cijele ra
dnje. Mentori se zapravo inherentno usredotouju na vau radnju mnogo ma
nje od vas. Oni moraju imati na umu druge projekte i druge studente. Stoga
vaem djelu mogu posvetiti posvemanju pozornost samo kad im predate
nova poglavlja. Mentorima je esto vrlo teko izluiti slojeve razliitih prija
njih rasprava ili pratiti sve pojedinosti zamisli i promjena u planu vae rad
nje. Stoga e uvijek cijeniti ako ih diskretno podsjetite na opi naslov i tre
nutani plan poglavlja.
Pisanje poetaka i zavretaka

Djela stvorena po cijenu velikog rada moraju, unato istini, iz
1 gledati lagana i liena napora (...) Veliko pravilo glasi: uloiti

mnogo truda da se proizvedu stvari za koje se ini da ne ko
taju nita.
Michelangelo Buonarroti71
Kljuna je zadaa svakog autora noenje s oekivanjima itatelja. No au
tori esto nisu posve svjesni mnotva razliitih naina na koje oni kod svojih
itatelja pobuuju razliita oekivanja. Jednom kad ste napisali neki tekst i
kad vam je poznata svaka njegova nijansa i neravnina, moda ete pretposta
viti da e itatelji u svojem pristupu biti jednako podrobni. Previe je lakomi
sleno zamiljati itatelje kako pomno pregledavaju va tekst tono onim re
doslijedom kojim ste ga napisali, pronicavo pridajui teinu ovom imbeniku
ili onom argumentu i pomno stvarajui uravnoteenu sliku o onome to je re
eno. Stvarni itatelji, oni koji nisu plod nae autorske mate, ne postupaju
lako. Umjesto toga, oni tekst tretiraju grubo, brzo prikupljaju prve dojmove
na temelju oitih znakova i znamenja te potom ono to kasnije podrobno i
taju esto deifriraju tako da se uklopi u taj poetni referentni okvir.
71 Michelangelo, nav. u: Scrtillanges, A. D. (1978). The Intellectual Life: Its Spirits, Conditions
and Methods. Dublin: Mcrcier Press, str. 222, prcvcla Mary Ryan.
Iako je poznato da se itatelji razlikuju u svojim reakcijama, nije teko

objasniti koji je glavni izvor njihovih prvih dojmova odnosno identificirati
koji e elementi teksta proizvesti najvie oekivanja. Naslovi i raspored
teksta po odjeljcima vrlo su vani, kao to je pokazano u prethodna dva od
jeljka. Takoer, dobro organizirani autori signaliziraju itateljima to e ui
niti u pojedinom ulomku ili odjeljku. Oni daju obeanja: Pokazat u da...,
Analiza demonstrira da.... Jasno je da ta izriita obeanja zahtijevaju
pomno fonnuliranje. Uz to, oekivanja ete esto pobuditi i na implicitniji
nain. Pretpostavimo da dvije treine teksta jednog poglavlja posvetite as
pektu P, jednu petinu aspektu Q, a jednu osminu aspektu R. itatelji e neiz
bjeno zakljuiti da je, prema vaem miljenju, P vanije odnosno zanimlji
vije od Q, koje je pak vanije odnosno zanimljivije od R. A ako se u prikazu
literature lirski razbacujete nedostacima prethodnih radova, itatelji oekuju
da e vaa analiza biti bolja, da e nadii ta prijanja ogranienja. Ako pak u
igru uvedete sloeni teorijski aparat, skicirate tipologiju ili uvodite vlastite
neologizme, itatelji oekuju da ti elementi budu opravdani, da budu korisni
ili da stvore nove uvide ili predvianja kojih bez njih ne bi bilo. Kako se va
tekst koristi terminologijom, pojmovi i rjenik koje razvija, te stilske poruke
koje odailjete kao autor - sve e to itatelji koristiti kako bi pokuali klasifi
cirati vas i va tekst, razumjeti odakle dolazile, kakve su vae znanstvene
plemenske privrenosti. Ako se te naznake ne poklapaju s vaom samoklasi-
fikacijom na profesionalnoj sceni ili s onim to kasnije kaete i inite, itate
lji e primiti nespojive poruke i deifrirati ih kao zbrkane autorske nakane.
Dijagrami, grafikoni i tablice takoer su kljuni elementi koji izazivaju po
zornost. Uz naslove, to su stvari koje itatelji najbre identificiraju kad prvi
put pregledavaju neki tekst. Poput naslova, te bi toke pozornosti u idealnom
sluaju trebale biti samostalno razumljive, budui da e itatelji dok prvi put
prelistavaju tekst najee pokuati razumjeti to kau, ne kopajui po po
pratnom tekstu (v. pogl. 7).
Nerealno je ako autor na to odgovara alei se na lijenost itatelja, njihov
nedostatak marljivosti ili neurednost, njihovu nesposobnost da tekst razmo-
taju istim redom kojim ste ga i napisali. Takoer, naivno je oekivati da e se
ispitivai, koliko god bili savjesni, ponaati na radikalno drukiji nain. Nitko
od nas ne ita akademsko djelo poput dobrog romana, probijajui se ravnom
crtom od A do . Obrazovani, struni itatelji ne suzdravaju se od sumnje.
Od samog poetka, od prvog susreta s vaim argumentima, akademski itate
lji kritizirat e i kategorizirati va tekst, pokuavajui vas smjestiti kao au
tora, pokuavajui pronai preace za odgonetanje vae namjere, odluni u
tome da ekonomino upotrijebe vrijeme provedeno u hrvanju s vaim mis
lima. Imaju pravo to to ine, jer to je racionalan pristup raspodjeli oskudnih
izvora vremena i pozornosti.
Dijelovi poglavlja koji su najvaniji za pobuivanje oekivanja kod
itatelja, za usmjeravanje njihova raspoloenja, za njihovo startanje na pravu
ili krivu nogu, jesu poeci i zavreci poglavlja i odjeljaka. Dakako, te je di
jelove teksta ujedno i najtee napisati. Stoga svoje potekoe u vezi s njima
moete umnogome olakati ako imate dobro definiran popis ili repertoar
stvari koje moete ukljuiti i strategija koje moete iskuati. Dajem pregled
kljunih elemenata za zapoinjanje poglavlja, zapoinjanje i zavravanje od
jeljka i zakljuivanje poglavlja kao cjeline.
Zapoinjanje poglavlja
Pisanje prvih nekoliko stranica poglavlja moe oduzeti mnogo vie vre
mena od sastavljanja znatno duljih odjeljaka glavnog teksta. Dijelom je to
uobiajeni zastraujui uinak prazne stranice ili praznog ekrana, problem
koji je ugraen u cjelokupni proces pisanja (v. pogl. 6). Taj je problem jo
vei zato to svi autori implicitno osjeaju da su poeci vani kako u odrei
vanju naina na koji itatelji promatraju njihovo djelo, tako i u utjecanju na
daljnji tijek pisanja i toan smjer kojim e krenuti jednom kad su se upustili u
proizvodnju teksta. Zapoinjanje poglavlja na zadovoljavajui nain esto je
dvostupanjski proces. Na samom poetku trebate brzo napisati radni poe
tak, jednostavno manji dio uvodnog teksta, na temelju kojeg idete dalje i koji
vam pomae da zaponete zapisivati svoje ideje. Kasnije, nakon to sastavite
cjelokupni tekst ili veinu teksta, vjerojatno ete se trebati vratiti i briljivo
preoblikovati taj poetak kako biste kontekstualizirali ono to ste zapravo
uinili.
No na svakom od tih stupnjeva uvijek trebate ukljuiti etiri elementa, i
lo sljedeim redom:
naslov poglavlja;
nekakav upeatljiv poetak, namijenjen tome da posebno zaokupi pozor
nost itatelja;
referentni okvir kojim se od poetnog elementa prelazi na neke diskur
zivne napomene o glavnim temama poglavlja;
skup putokaza to ih dajete itateljima o redoslijedu i temi glavnih odje
ljaka poglavlja (to jest, onih dijelova koji imaju naslove prvog reda).
Zbog posebne vanosti poetaka u odreivanju oekivanja itatelja i au
torova kasnijeg napretka, podrobno analiziram svaki od tih zahtjeva.
Naslov poglavlja moe izgledati kao neto razumljivo samo po sebi, no
zapravo se esto dogaa da doktorandi predaju svojim mentorima poglavlja
bez ikakvog naslova. Time mentorima oteavaju davanje korisne povratne in

formacije. Isto tako, to znai da je autor cijelo poglavlje pisao bez jasnoga
fokusirajueg elementa. Naslove poglavlja treba pomno izabrati, no to nije
razlog da se njihov izbor odgodi dok se poglavlje ne dovri. Izaberite neki ra
dni naslov na poetku, a kasnije, kad budete gotovi, moete o njemu ponovno
razmiljati. Naslovi poglavlja mogu biti malo dulji od naslova koji se rabe za
odjeljke unutar poglavlja. Primjerice, prihvatljiv je naslov od dva dijela s
dvotokom u sredini, kakve sam upotrijebio u nekim poglavljima ove knjige.
Zapamtite da naslovi poglavlja funkcioniraju unutar naslova cijele radnje,
tako da oni ne smiju izravno ponavljati njegove elemente.
Upeatljiv poetak slui tome da privue pozornost itatelja, da ih od
mah zaokupi novim poglavljem. On bi va novi dio teksta trebao izdvojiti od
onoga to je bilo prije i otpoetka mu dati osebujan ton i karakter. U opse
noj je radnji vrlo vano da svako poglavlje ima posebnu zadau koja je ita
teljima jasno naznaena i koja ga razlikuje od susjednih. Poglavlja se u radnji
grade kumulativno, dodavanjem novih elemenata analize. itateljima ne
smiju izgledati kao da se ponavljaju, kao da se vrte u krug ili kao da bez ne
koga oitog obrasca lutaju cijelim tematskim sklopom.
Uvodni ulomci moraju biti zamiljeni, napisani i, po pravilu, preureeni
posebno pomno. Uvodni element (reenica, skup reenica ili cijeli ulomak)
treba se usredotoiti na neki zanimljiv opi aspekt ili problem kojem je po
glavlje u specifinom smislu posveeno. Kasniji elementi (ponovno reenice
ili ulomci) mogu biti obiniji i ispunjavati kostur teksta koji je specifian po
tome to naznauje o emu je u poglavlju rije. Meutim, zahtjevi da se bude
zanimljiv i da se pie osobito pomno vode u razliitim pravcima. Veina
doktoranata piu radnje previe defenzivno te stoga na koncu imaju sigurne,
ali ne osobito upeatljive poetke. Tri najea pogrena poetka jesu:
1 U prethodnom poglavlju tvrdila sam d a X, T i Z. (Autor to moe

proiriti u nekoliko reenica, pa i cijeli ulomak.) No postoje i druga
pitanja, A ili B, koja u ovdje dotaknuti...
II U ovom poglavlju raspravljat u o (opirnije se ponovi naslov po
glavlja), osobito o pitanjima A i B.
III Pojam A (rije spomenuta u naslovu poglavlja) Jones (1989) je de
finirao kao xxx, a Smith (1998) kao yyy...
U svim tim sluajevima velika slova u kurzivu, kao to su A ili X, ozna

uju posebne pojmove ili argumente u radnji. Pogrean poetak I vrlo je pro
blematian jer itatelje navodi na to da se usredotoe na prethodno, a ne na
novo poglavlje. To varljivo signaliziranje gotovo e ih sigurno navesti na
Organiziranje poglavlja ili lanka: mikrostruktura XI
pomisao da ovo poglavlje samo ponavlja ili na neki beznaajan nain proi
ruje ono o emu se prije govorilo, stoje, naravno, vrlo demotivirajui poe
tak. U novom poglavlju uvijek ponite iznova. Nemojte nikada zapoeti po
glavlje pogledom unatrag, pokuajem retrospektivnog povezivanja poglavlja.
Poglavlja treba povezivati tako da se na kraju zakljuaka prethodnog poglav
lja najavljuju teme novog. Pogrean poetak II zapravo ne daje varljive sig
nale o temi novog poglavlja. No budui da samo razrauje i ponavlja naslov
poglavlja, on e itateljima izgledati dosadan i neupeatljiv. Ako se doslovno
ponavljaju kljune rijei iz naslova poglavlja, i to esto u prvih nekoliko re
enica, i taj e poetak izgledati loe. Pogrean poetak III takoer je neupe
atljiv: odmah prelazi na definicije, to je strunim itateljima, koji su taj
pojam vidjeli mnogo puta, vrlo dosadno. Dakako, vezanjem tih definicija uz
druge autore poetak ini da vae djelo od poetka izgleda drugorazrednim i
neizvomim.
Glavni putovi do boljeg i uistinu upeatljivog poetka vrlo se razlikuju,
ovisno o disciplini i tipu radnje. Tri uobiajena naina zapoinjanja jesu: citi
ranje, navoenje nekoga snanog primjera ili druge dojmljive empirijske in
formacije i iznoenje nekog paradoksa ili intelektualne zagonetke.
Snani, lako pamtljivi citati esto vam mogu koristiti u svladavanju pre
preka prazne stranice. Goetheovim rijeima: Jer, gdje sam pojam ne moe
dokuiti, rije e nadoknaditi pojam sam.72 Citat moete integrirati u uvodnu
reenicu poglavlja. Ili pak citat u obliku cijele reenice moete otisnuti kao
cpigraf, kao na poetku poglavlja i odjeljaka u ovoj knjizi. (Epigraf je poput
mota ili podnaslova, smjeten odmah nakon naslova a iznad glavnog teksta.)
Ako se citat nalazi u prvom retku ili prvoj reenici glavnog teksta, onda ete
odmah trebati raspraviti o temi ili pitanju koje on postavlja. No ako je citat
napisan u obliku epigrafa, onda on implicitno karakterizira cijelo poglavlje
(ili odjeljak) i o njemu ne treba odmah raspravljati.
Kao grau za epigrafe ili uvodnu reenicu nemojte odabrati dosadne,
obine ili isprazne citate, napose one suvremenih autora koji rade u istom po
druju kao i vi. Korisni poetni citati trebaju zapravo biti neto poput epi
grama (duhovitih ili dojmljivih, domiljato izraenih kratkih misli) ili razmi
ljanja o vaim temama koja su osobito provokativna ili vana (ako odaberete
dulji citat). Poetni citat nekoga suvremenog znanstvenika koji radi upravo u
vaem podruju moe uiniti da vae djelo izgleda drugorazredno. Stoga po
Gocthc, Johann Wolfgang von, nav. u: Andrews, R. (1987). The Routledge Dictionary o f
Quotations. London: Routledge, str. 292. Isti citat iz Fausta preveden je i kao: When ideas fail,
words come in very handy, u: Eigen L. D. i Siegel, J. P. (1994). Dictionary o f Political
Quotations. London: Robert Hale, sir. 466. (Citat u tekstu naveden je prema Goethe, J. W. Faust.
Split: Marjan knjiga, 2000, str. 128, preveo Tito Strozzi.)
kuajte izbjegavati citiranje tih autora. Umjesto toga, odaberite mnogo ope
nitije citate. Dobra su opcija klasini, kanonski ili odavno mrtvi autori iz va
eg podruja (koje slobodno moete citirati a da se ne doimate drugorazred
no). Dobar dojam ostavljaju suvremeni neakademski autori (romanopisci,
dramatiari, novinari), a u nekim su disciplinama primjereni i drugi moderni
izvori (magazini, novine, glazbeni CD-ovi ili televizijske emisije kao to su
Simpsoni). Moete se koristiti i suvremenim znanstvenicima koji rade u po
sve drukijim podrujima od vaeg, ali koji iznose misli relevantne za vae
djelo. Potraga za openitijim citatima moe vas dovesti u opasnost da zapad
nete u klieje vrlo dosadnih, poznatih aforizama (poput onih u veini rjenika
citata). Razmjerno naitani itatelji takve citate lako mogu shvatiti kao ruti-
nerstvo: oni vam nisu ni od kakve pomoi. Izvori za sve prigode (Shake-
speare, Biblija, veliki filozofi i tako dalje) korisni su samo ako su citati koje
ste upotrijebili podesni i neobini. Mislite li da vam citati mogu dobro doi,
dok itate pozorno biljeite zanimljiva zapaanja (kako u opoj literaturi,
tako i u strunim izvorima) i zabiljeite svaki citat za koji mislite da dolazi u
obzir. Tako moete birati iz velikog broja odabranih citata, pa je vjerojatnije
da ele pronai citat koji je uistinu efektan i primjeren danom kontekstu.
Upadljiv primjer, sluaj, dogaaj, stjecaj okolnosti, pria ili neka druga
empirijska informacija takoer moe posluiti za efektan poetak, kristalizi
rajui, a moda i dramatizirajui, temu koju e poglavlje objasniti ili ire raz
viti. Prikazujui vrlo konkretno arite svog poglavlja, ili element koji vodi
do njega, takvim poetkom moete postii ono to suhoparnim nabrajanjem
teorija ili ideja nikada ne biste postigli. Primjerice, uvodne stranice filozof
skog djela Michela Foucaulta Nadzor i kazna zapoinju podrobnim opisom
stravine logistike javnog pogubljenja u devetnaestom stoljeu.73 Slian se
uinak moe izazvati upotrebom kljunih saetih statistika ili podataka kao
elementa privlaenja, osobito kad se te informacije mogu prikazati na drama
tian ili nov nain. Trik je u tome da u tekstu (ne u tablici) spomenete neko
liko kljunih brojki, usredotoite se na one posebno slikovite i oslobodite se
svih nepotrebnih pojedinosti u citiranim podacima (u pogl. 7. v. nain prika
zivanja brojanih informacija u tekstu). Korisno je ako je smisao tih podataka
da uputi na jasan kontrast ili nedovoljno poznati aspekt teme poglavlja.
Posljednji je nain stvaranja upeatljivog poetka usredotoavanje na
neki problem ili paradoks, zagonetku za koju ne postoji oito objanjenje, a
koja se esto postie lako da se propozicija A i propozicija B stave u konjun-
kciju te se izloi napetost meu njima. Efektan poetak poglavlja u tom ob
liku funkcionirat e poput glavnog pitanja cjelokupne radnje (o emu smo ra
73 Foucault, Michel (1979). Discipline and Punish: The Birth o f the Prison. Harmondsworth:
Penguin, prcvco Alan Sheridan. (Nadzor i kazna. Zagreb: Informator, 1994., prev. Divina Marion.)
spravljali u pogl. 1.), samo to e sada definirati sredinje arite poglavlja.
Kasniji glavni odjeljci poglavlja moraju ponuditi uvjerljiv odgovor na pro
blem ili rjeenje paradoksa.
Nakon upeatljivog poetka slijedi tekst koji uspostavlja referentni okvir,
uvodi red i uspostavlja veze i prijelaze od privlane poetne grae na proza
inije odnosno glavne teme poglavlja. Svrha je tog teksta da zagrije itate
lje za temu poglavlja, recimo tako da uputi na prethodne kole miljenja koje
su se njome bavile ili na interpretaciju koju su ponudile prethodne studije.
Isto tako, referentni okvir moe obraditi svaku uvodnu grau s kojom se
itatelji moraju sresti prije nego to zaponu glavni odjeljci, iako bi ona tre
bala ostati to je mogue kraa. On mora obuhvaati najmanje jedan odlo
mak, no ne bi smio biti vei od triju ili moda etiriju stranica. Ako imate op
sean uvodni materijal (primjerice, opsenu povijesnu ili zemljopisnu grau
za studiju sluajeva), stavite je u prvi glavni odjeljak poglavlja. Sva referen
tna graa trebala bi sadravati i istaknuti opravdanje za glavne odjeljke po
glavlja. Ne biste se smjeli nenajavljeno pojaviti s temeljnim izlaganjem. Re
ferentni okvir trebao bi voditi do putokaza koji zakljuuju (nenaslovljeni)
uvod.
Putokazi daju minimalnu naznaku o redoslijedu glavnih odjeljaka u po
glavlju. Kad se vozite autocestom, na putokazima pie London ili New
York kako bi vam pokazali kamo idete. No oni vam ne mogu unaprijed pod
robno predoiti to moete nai na tim mjestima. Putokaz nije vodi. Zbog
istog razloga, putokazi u vaem tekstu trebaju biti prilino kratki i pod nadzo
rom. itateljima mora biti posve jasna ideja o tome koliko u poglavlju ima
odjeljaka i kojim se redoslijedom pojavljuju. Moete upotrijebiti jedan ili dva
izraza, moda i cijelu reenicu, kako biste vrlo kratko okarakterizirali pod-
teme koje se razmatraju u pojedinom odjeljku. No ne smijete izlanuti to ete
rei u kasnijim odjeljcima ili dati kratak saetak argumenta koji e se nalaziti
u poglavlju. Ako pokleknete pred izazovom da napiete minivodi za budue
odjeljke, vjerojatno ete svoj argument iskazati pregrubo i nedotjerano te kod
itatelja kasnije izazvati dojam da se ponavljate.
Putokazi se mogu ugraditi na eksplicitniji ili latentniji nain. Poeljno je
da eksplicitni putokazi rabe tekstualne naine iskazivanja redoslijeda (Prvo,
razmatram..., Drugo, ispitujem...). Najbolje je izbjegavati izravno upui
vanje na brojane oznake odjeljaka (Odjeljak 3.1 raspravlja o...), jer taj pri
stup moe uiniti vae putokaze previe mehanikim. U tom sluaju itate
ljima moe izgledati kao da jednostavno udvostruujete naslove. Latentniji
naini stavljanja putokaza su krai i jednostavno naznauju redoslijed pred
meta koji se obrauju u poglavlju, ne povezujui ih precizno s pojedinim
numeriranim odjeljcima.
Zapoinjanje i zavravanje odjeljka

Poetak svakog glavnog odjeljka poglavlja takoer treba paljivo napi
sati. Glavne bi odjeljke openito trebalo numerirati (2.1, 2.2 i tako dalje) te bi
im trebalo dati kratak naslov, otprilike etiri do osam rijei. Naslovi odjeljaka
trebali bi biti kratki i dojmljivi. (Jedina iznimka je strategija narativnih nas
lova, u kojoj su naslovi opisi koji se sastoje od pune reenice i koji saimlju
sadraj odlomka.) Nemojte se u naslovima pododjeljaka koristiti dvotokama
ili drugim znakovima odvajanja, jer e ih to uiniti previe nezgrapnima. Va
no je ne ponavljati ni naslov radnje ni naslov poglavlja, jer i jedno i drugo
automatski pokrivaju temu odjeljka. Nadalje, najbolje je izbjegavati naslove
u obliku pitanja. Umjesto toga pokuajte u naslov svakog odjeljka staviti ne
to od svoje prie ili temeljnog argumenta.
Nakon toga nee vam trebati vie od jednog ili dvaju ulomaka uvodne
grae. U najboljem bi sluaju njihov poetak trebao biti poneto upeatljiviji
od obinog teksta. Ponovno se moe upotrijebiti neki citat, vrlo kratak empi
rijski primjer ili kakva manja intelektualna zagonetka (ona koju ete u cije
losti rijeiti u tom odjeljku). No poetak odjeljka uvijek morate zavriti bre i
jednostavnije nego poetak cijelog poglavlja. U duljim ili sloenijim odjelj
cima moda ete uvodni ulomak morati zavriti nekim diskretnim putoka
zima koji upuuju na grubi redoslijed tema koje se obrauju (samo unutar
toga odjeljka). Putokazi unutar odjeljka uvijek bi trebali biti krai i neformal-
niji od putokaza za cijelo poglavlje. U suprotnome, postoji opasnost da se i
tatelji zbune, osobito na poetku poglavlja gdje e, na kraju uvoda, naii na
putokaze poglavlja za glavne odjeljke, a potom e, i to moda samo jedan ili
dva ulomka kasnije, sresti putokaze unutar odjeljka za prvi odjeljak. Vano je
osigurati da itatelji ne naiu na razliite popise tipa prvo, drugo, tree koji
se nalaze jedan blizu drugoga, to bi moglo djelovati zbunjujue.
Zakljuivanje odjeljka takoer je teko i valja mu oprezno pristupili.
Svaki bi odjeljak trebao imati posljednji ulomak koji ga zakljuuje tako da
izgleda logino, dobro organizirano i kumulativno. Najbolje je izbjegavati
mehaniko ponavljanje onoga to je ve reeno. Umjesto toga, saimajui
ulomak trebao bi vam omoguiti da napravite mali odmak i izdvojite kratku
osnovnu poruku cijeloga tog odjeljka. To bi mogao biti privremeni zakljuak
ili saetak onoga to je reeno u odjeljku, ali moda promotreno iz drugog
kuta. Vano je da se zakljuni ulomak odjeljka dri iskljuivo onoga to je
uinjeno u tom odjeljku i ne raspravlja ni o emu drugom. Ipak, u svojim za
vrnim reenicama zakljuni ulomak moe uputiti na sljedei odjeljak, tako
da i on moe imati poetak koji je dobro isplaniran i upeatljiv.
Zavravanje poglavlja
Kraj poglavlja trebate obiljeiti odjeljkom Zakljuci od makar dva ulom
ka. On bi trebao imati naslov napisan fontom koji jasno daje do znanja da
nije rije o odjeljku prvog reda. Prvi ulomak (ili dio) Zakljuaka trebao bi
sabrati kljune toke koje su prethodno izvuene u svakome zavrnom
ulomku pojedinih odjeljaka te ih ponovno prikazati tako da poveu zavretke
svih odjeljaka. Uvodnu reenicu Zakljuaka valja napisati paljivo, ako je
mogue tako openito da je ona jasno otrgnuta od zavretka posljednjeg od
jeljka i umjesto toga potie itatelje da se osvrnu na cijelo poglavlje i ocijene
ono to su doznali.
Drugi ulomak (ili drugi dio) Zakljuaka trebao bi se razvezati tako da
kratko razmotri jedno ili dva ira pitanja razmotrena u poglavlju. On bi uvijek
Irebao zavriti nekom uputom na sljedee poglavlje. Ako je redoslijed
poglavlja deskriptivan, to je obino lako - primjerice, u povijesnom ili nara
tivnom redoslijedu uputi se na ono to se potom dogodilo. A u modelu vo
dia, uputi se na ono to povezuje A i B. Tamo gdje poglavlja raspravljaju o
redoslijedu analitikih ili argumentacijskih tema, to bi upuivanje moglo po
primiti oblik ukazivanja na neka otvorena pitanja postavljena u ovom po
glavlju, od kojih e se jedno razmatrati u sljedeem poglavlju. Katkad su
prijelazi zamreniji, primjerice kad niz povezanih poglavlja zavri i trebate
uputiti na novu skupinu poglavlja. U tim sluajevima moete ostaviti dva
prazna reda kako biste naznaili da ste dovrili zakljuke samo za to poglav
lje te da slijede neke openitije napomene. Nakon toga napiite jedan ili dva
zasebna ulomka povezujueg teksta obuhvaajui povezana poglavlja, a mo
da i upuujui na uvodni plan poglavlja i tamo skicirani redoslijed.
Zakljuci
U tekom i dugakom vozakom ispitu u UK postoji element kojeg se
svi boje, a koji se zove hitno zaustavljanje. Na poetku ispita ispitivaica
vam kae da e u jednom trenutku kucnuti fasciklom o kontrolnu plou au
tomobila signalizirajui vam da morate zaustaviti automobil to bre moete,
kontrolirano i sigurno. Potom ispit pone, krenete te pod pritiscima i napeto
stima koje u vama izaziva promet esto sve to brzo zaboravite. Kasnije, dok
vozite nekim manje prometnim dijelom ceste, iznenada uoite da vaa ispiti
vaica izgleda ljutito i estoko udara po kontrolnoj ploi svojim fasciklom.
Kad se u vama probudi zakanjelo prepoznavanje, odgovarate tako to uz
cviljenje konica zaustavljate auto uz oblak praine oko usijanih guma na
kotaima. Bilo bi dobro kad bi autori doktorskih radnji (ali i drugih strunih
djela) razmislili o analognom testu.
Pretpostavite da u nekome proizvoljnom, nenajavljenom trenutku uzmem

tekst od nekoga tko ita poglavlje vae radnje. Zamolim ga da objasni (a da
ne pogleda ponovno u njega) gdje se nalazi u poglavlju i o emu se u njemu
radi. Ako je tekst primjereno organiziran, itatelj bi trebao biti sposoban od
govoriti:
U poglavlju se radi o etiri teme - W, X, Y i Z - i sastoji se od tri
odjeljka. Prvi odjeljak bavio se W (osobito podtemama W|, w2 i w3).
U trenutku kad mi je tekst oduzet bila sam na sredini drugog odjelj
ka, koji se bavi X, i ve sam prola podteme x, i x2. Vjerujem da e
se tri slijedee podteme x3, x4 i x5 obraditi kasnije u tom odjeljku.
Imam jasnu, ali openitu ideju o temama o kojima e se raspravljati
u dijelu poglavlja koje jo nisam proitala, naime da e taj trei od
jeljak obuhvatiti Y i Z zajedno, i to na krai nain nego to je obra
dio W i X.
Ako na izmiljeni itatelj ne moe odgovoriti tako precizno, onda je po
glavlje preslabo strukturirano. Najgori je rezultat preslabo organiziranog po
glavlja to to itatelj na test hitnog zaustavljanja odgovori ovako:
Zapravo, nemam nikakvu ideju o tome o emu je rije u poglavlju
kao cjelini, budui d aje naslov vrlo nejasan, odnosno formalistian.
Moda se iz onoga to autor kae na poetku dade zakljuiti da su u
aritu, na neki nain, neke teme X i W. Poglavlje se upravo otis-
nulo na nekakvo magino misteriozno putovanje, i sadrava toliko
mnogo (ili toliko malo) naslova da zapravo ne mogu kazati kako je
podijeljeno. Mogu vam samo ugrubo kazati dokle sam dola u tre
nutku kad mi je tekst oduzet. Nisam sigurna u to to slijedi u ostatku
odjeljka nakon mjesta gdje sam stala i uope nemam ideju o emu e
se raspravljati u kasnijim odjeljcima. Svaka nova stranica nepredvi
dljivo izbacuje neki novi element ili pravac.
Iako je uvijek vano tekst organizirati na odgovarajui nain, nain na
koji ete podijeliti poglavlja umnogome mora ovisiti i o grai koju obrau
jete. Savjet to ga dajem u ovom poglavlju ne smijete itati kao niz pomagala
koja treba mehaniki primijeniti kako bi se sastavila poglavlja koja su sva
jednaka. Iako bi poglavlja openito, u prosjeku, trebala imati 10.000 rijei, a
svaki glavni odjeljak 2.500 rijei, to ne znai da bi svako poglavlje trebalo
imati ista etiri glavna odjeljka. Vano je da strukturu poglavlja prilagodite
osjeaju za grau koju obraujete, a ne da stvorite djelo koje izgleda poput
robota. Pretjerano mehanika primjena tih (ili bilo kojih drugih) pravila mo
gla bi znaiti da tekst dijelite i obiljeavate putokazima vie nego to je po
trebno, te tako stvarate umjetnu diobu i tekst koji je itateljima vrlo dosadan.
Stoga morate biti fleksibilni te izloena naela podeavati i prilagoavati
kako bi odgovarala poglavljima i odjeljcima razliite duljine te razliitim
vrstama grae koja se u njima nalazi. Poglavlja manja od 10.000 rijei moda
bi trebala imati samo dva ili tri odjeljka, dok bi dulja poglavlja moda trebala
imati pet ili najvie est odjeljaka (ali ne vie od toga). Glavne odjeljke u du
gim poglavljima moda bi trebalo dobro organizirati u pododjeljke koji su
eksplicitno obiljeeni putokazima, te tako stvoriti ukupno dvanaestak ili vie
naslova prvog i drugog reda.
2. POGLAVLJE: NASLOV
Uvodni ulomci - od 1 do 5
Posljednji ulomak daje putokaz za strukturu odjeljka
2.1 NASLOV ODJELJKA 1. reda

1 ili 2 uvodna ulomka daju putokaze za pododjeljke
Naslov pododjeljka 2. reda
Uvodni ulomak, glavni tekst, zakljuni ulomak
Naslov pododjeljka 2. reda

Uvodni ulomci daju putokaze za skupine ulomaka
Naslov skupine ulomaka uvodi u tekst, sa zakljunim ulomkom 3. reda
na kraju
Naslov skupine ulomaka uvodi u tekst, sa zakljunim ulomkom 3. reda
na kraju 3. reda
Naslov skupine ulomaka uvodi u tekst, sa zakljunim ulomkom
na kraju

ZAKLJUCI 2. reda
Prvi ulomak (ili dio) daje saetak odjeljaka
Zakljuni ulomak (ili dio) upuuje na sljedee poglavlje
Gornja tablica prikazuje fleksibilno primijenjenu strukturu za poglavlje

srednje veliine (recimo, pogl. 2.), pri emu je svaki naslov prikazan u odgo
varajuem fontu, izgledu i poloaju. Postoje tri glavna odjeljka, uz kratak
(nenaslovljen) uvod i kratak zakljuak. Tablica biljei i mjesta na kojima po-
KAKO NAPISA TI DISERTACIJU
elni i zavrni elementi trebaju biti paljivije napisani. U tom planu odjeljak
2.1 ima dva pododjeljka (svaki s naslovima drugog reda), no odjeljak 2.3 je
krai i nema pododjeljke. lako je vei tekst u odjeljku 2.2 podijeljen, on se
drukije obrauje zbog prirode grae o kojoj se u njemu raspravlja, tako da u
njemu nalazimo tri neobvezatnije skupine ulomaka oznaenih samo naslo
vima treeg reda. Slika 4.1 prikazuje istu strukturnu infomaciju kao i gornja
tablica, no vie u obliku dijagrama. Ona ilustrira opu zamisao da je jasno
prepoznatljiv i standardan skup naslova u cijeloj radnji posve spojiv s takvom
organizacijom strukture poglavlja koja se fleksibilno prilagoava zahtjevima
organiziranja razliitih vrsta teksta.
Slika 4.1. Hijerarhijska struktura poglavlja
Primjena uinkovite strukture poglavlja openito je usko povezana s

pisanjem i stvaranjem teksta. Kad zapoinjete proces pisanja, vrlo je korisno
da imate jasnu ideju o tome to inite, kao i neka praktina pravila koja smo
izloili. To bi trebalo stvoriti vie poetnih ideja koje moete iskuati. U slje
deem poglavlju raspravu prenosim na jo podrobniju razinu i razmatram dva
pitanja koja su za doktorande esto izvor neprilike - dobar stil i jednostavno i
uinkovito navoenje znanstvene literature.
5. PISATI JASNO: PITANJA STILA I
UPUIVANJA NA LITERATURU
Loiji pisci imaju manje itatelja.
I Robert J. Sternberg74
Autor s dobro organiziranim tekstom pred sobom ima jo dvije prepreke
koje mora prijei prije nego to stekne vjerodostojnost i postane prihvaenim
u akademskim krugovima. Prva je prepreka test stila. Pie li autor teno,
uvjerljivo i privlano, na struan nain koji je primjeren njegovoj disciplini?
0 emu tono ovisi uspjeh ili neuspjeh teko je openito specificirati. Kao to
je poznato, procjene dobrog ili loeg stila pisanja subjektivne su. Mnogo je
tinte potroeno na pitanje to je dobar stil za romanopisce i kreativne pisce (v.
u Dodatnoj literaturi neke prirunike o stilu). No ta je literatura od slabe po
moi za autore doktorskih radnji ili drugih veih strunih tekstova, kao to su
znanstvene knjige. Ipak, mogue je prikupiti neke ope korisne savjete o su-
protstavljenim stilskim zahtjevima, te neke razborite naine napredovanja na
razini pojedinog ulomka ili pojedine reenice, to u pokuati uiniti u prvom
dijelu ovog poglavlja.
Druga je prepreka test znanstvenosti, koji je u doktorskoj radnji moda
vaniji nego u bilo kojemu drugom znanstvenom spisu. Priznaje li autor izvo
re svojih argumenata i dokaza? Prikazuje li intelektualne utjecaje na sebe
obuhvatno i u prikladnom formatu? Nametljivo navoenje literature esto je
jedno od najoitijih obiljeja znanstvenog teksta, neto to ga izdvaja od sve
ga drugog. Posljedino, doktorandi esto pretjeruju u navoenju literature te
mogu upasti u zamku usvajanja previe razraenih sustava navoenja biblio
grafskih jedinica ili njegova mistificiranja. No u otroj razlici spram stilisti-
kih pitanja, praksa dobrog upuivanja na literaturu moe se jasno i objektivno
definirati na temelju nekih kljunih naela. U drugom dijelu ovog poglavlja
74 Sternberg, Robert (1988). The Psychologist's Companion: A Guide to Scientific Writing fo r

Students and Researchers. Cambridge: Cambridge University Press i British Psychological Soci
ety, str. 3.
pokazujem kako dva jednostavna kljuna sustava upuivanja na literaturu za
dovoljavaju te potrebe.
Elementi dobrog znanstvenog stila

Ispod razine poglavlja i odjeljka ulazimo u podruje novih i manjih orga
nizacijskih entiteta, ulomka i reenice. Odlika dobrog slila jest povezivanje
tih siunih elemenata u lance koji se najveem broju drugih ljudi, vaim i
tateljima, doimlju loginima, smislenima, razumljivima i uvjerljivima. No
mudro je na poetku priznati da ne postoji jedinstvena formula dobrog stila.
Sudovi o tome to je dobar stil pojedinani su i razlikuju se ovisno o prirodi
grae, itateljstvu i nakanama autora. Bilo bi jednostavno kazati daje dobar
stil neto subjektivno te prihvatiti filozofiju svatko prema svom ukusu. No
mislim, zapravo, da su ispod tog privida nepomirljive raznolikosti neke dub
lje autorske dvojbe u strunom pisanju. Zapoinjem istraujui te raznolike
stilske zahtjeve u doktorskom radu. Nastavljam s nekim popisima pitanja u
vezi sa stilom, koja su osobito relevantna u pisanju disertacija, na razini ulo
maka, potom reenica i konano rjenika.
Suprotstavljeni stilski zahtjevi

Svako teko djelo suoava nas s izborom: hoemo li autora
smatrati nedoraslim zato to nije jasan ili sebe same glupima
zato to ne shvaamo o emu je rije(...) Jednostavnost u pisa
nju zahtijeva hrabrost, jer postoji opasnost da e nas previdjeti,
| odbaciti kao prostodune oni koji tvrdoglavo vjeruju daje ne-
s prohodna proza pitanje inteligencije.
| Alain de Botton75
Priblian, ali koristan pregled osnovne napetosti u strunom i znanstve
nom pisanju prikazan je na Slici 5.1. Faktor razumljivosti (prikazan na vodo
ravnoj osi) ide u pravcu jasnijeg i pristupanijeg pisanja. Prikazan pod pra
vim kutom u odnosu prema faktoru dodane vrijednosti (prikazan na oko
mitoj osi), koji tekst obino ini sadrajnijim. (Taj oblik dijagrama grafiki je
previe pojednostavnjen. Faktor razumljivosti i faktor dodane vrijednosti si
gurno vuku u razliitim pravcima, no sporno je vuku li u tako otro suprot-
stavljenim smjerovima.) Pisanje koje nije ni razumljivo ni sadrajno jedno
stavno je pravcima, i to je esto mjesto od kojeg doktorandi zapoinju. Malo
doktoranata kree se prema desno du vodoravne osi, slijedei iscrtkanu stre
75 De Botton, Alain, (2000). The Consolations o f Philosophy. London: Penguin, str. 158-159.
disati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu 91
licu prema popularnom nainu pisanja (koji je vrlo razumljiv, ali s malo sadr
aja). Meutim, svake godine nae se odreeni broj rjeitih i kompetentnih
pisaca koji podbace u pogledu doktorskih standarda koji se postavljaju pred
sadraj.
Umjesto toga, veina autora doktorskih disertacija slijede iscrtkane stre
lice na Slici 5.1: poveavaju sadraj svojeg djela kako njihovo istraivanje
napreduje, ali do sredine svojeg studija esto stvaraju vrlo sloen, zgusnut i
nedovoljno organiziran tekst. Jednom kad izau na kraj s problemom dodane
vrijednosti, uz veliki napor mogu ostvariti napredak u pokuaju da svoj tekst
uine razumljivijim te se tijekom pisanja zavrne verzije priblie dobrom
akademskom tekstu. No taj neizravan napredak esto je dugotrajan i praen
potekoama. Cilj savjeta to ga dajem jest da vam pomogne da, umjesto
toga, slijedite punu dijagonalnu strelicu na Slici 5.1 te da se izravnije pribli
avate i zadovoljavanju standarda koji se postavljaju pred sadraj doktorske
disertacije, i stvaranju teksta koji e biti zanimljiv itateljima.
Slika 5.1. Kako se pisanje doktoranata moe razvijati

Poruku sadranu u Slici 5.1 moemo uiniti malo suptilnijom uoimo li

da su doktorski autori (poput znanstvenika openito) strukovni saopavatelji
koji funkcioniraju u specijaliziranoj okolini. Ne postoji jasan konsenzus o
tome to ini dobar stil, a nije zamisliv ni u budunosti, s obzirom na vies
truke suprotstavljene stilske zahtjeve koji djeluju na doktorande. Tona mje
avina tih utjecaja umnogome varira od discipline do discipline, kadto od
vremena do vremena i od sveuilita do sveuilita. No nikad nije mogue
neko jedinstveno rjeenje, neto o emu e se svi suglasiti. Ne postoji naj
bolji nain koji negdje eka da ga otkrijemo; mogue je samo uravnoteiti
jedan tekst, a potom se latiti sljedeega.
U stvaranju teksta koji e biti lako razumljiv na vas e nedvosmisleno
utjecati etiri glavna zahtjeva; prikazani su u lijevom stupcu Tablice 5.1. Sto
su naglaeniji, to e va tekst biti razumljiviji:
Strukturni imbenici, kao to su oni razmotreni u treem i etvrtom po
glavlju, nagone vas na pisanje uz dostatan broj organizacijskih eleme
nata, koji funkcioniraju unutar dobro razvijenoga sveukupnog okvira,
kako zbog vas samih kao autora, tako i zbog itatelja.
Logiki i razvojni zahtjevi funkcioniraju na brojne druge naine i nagone
vas da poveete svoj tekst na vrlo ujednaen nain koji itatelji mogu
pratiti dok prolaze kroza nj. Ulomci artikuliraju argument kao niz sas
tavnica koje ine misaone jedinice (vie o tom pitanju v. u donjem po
pisu). Moraju postojati jasne poveznice izmeu ulomaka reenica, tako
da se argument gradi na koherentan nain.
Zahtjevi itljivosti za jasno napisan tekst sastoje se u uporabi razumlji
vog jezika i jasnih gramatikih oblika, o kojima se takoer raspravlja u
nastavku.
Noenje s oekivanjima itatelja je imbenik koji vas potie na to da tije
kom pisanja stalno postavljate pitanje to bi itatelj trebao znati na
ovom mjestu?, te da potom kaete upravo to, ni vie ni manje. Svi e ti
zahtjevi va stil uiniti razumljivijim.
Pisali jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu___________________________ 9 ^
Tablica 5.1. Kako razliiti stilski zahtjevi poboljavaju ili smanjuju razumlji
vost teksta
imbenici koji ope imbenici koji u po imbenici koji ope
nito poveavaju ra etku poboljavaju va nito smanjuju razum
zumljivost vaeg tekst, ali mogu biti ljivost vaeg teksta
teksta prepreka razumljivosti
ako se s njima pretje
ruje
Strukturni imbenici Nastojanje da se bude Profesionalna vjero
Logiki i razvojni krt u izriaju dostojnost
zahtjevi Kai to jednom, ali Reproduciranje tona
itljivost kako treba izvornog teksta
Noenje s oekiva Poveanje izvornosti Gomilanje bitnog
njima itatelja sadraja
Meutim, u znanstvenom radu postoje i tri opa zahtjeva koji vas uvijek
nagone na smanjivanje razumljivosti teksta. Kao to pokazuje desni stupac u
Tablici 5.1, to su ti imbenici naglaeniji, to e va tekst izgledati tei i ma
nje razumljiv:
Profesionalna vjerodostojnost esto se shvaa (osobito od strane mlaih
znanstvenika) kao ovladavanje specijaliziranim argonom, uenjima i
uporabom alkemijske terminologije ograniene na upuene i, stoga,
nerazumljive neupuenima. Poput svih specijaliziranih rjenika, esto
postoje razlozi za uporabu strunog argona tamo gdje je on precizniji,
prilagoen i gdje pomae izbjegavanju vieznanosti te normativnih ili
vrijednosnih konotacija koje su este u ekvivalentnim izrazima obinog
jezika. No studenti esto gube iz vida to opravdanje koje se nalazi iza
obilne uporabe sloenog rjenika i gramatikih konstrukcija, smiljenih
samo zato da bi demonstrirali kvalifikacije pisca kao lana upuenih.
Reproduciranje tona izvornog teksta (odnosno studije sluajeva, iskus
tava s terenu ili skupa podataka) ima otprilike slian uinak. Stil analiti-
areva pisanja ovdje je usmjeravan ka predmeta kojim se bavi. Primje
rice, onaj tko izlae nekog filozofa moe na koncu oponaati mudraev
pompozan stil. Ili, pak, komentator nekoga knjievnog teksta moe u
vlastitom pristupu, moda nesvjesno, poeti oponaati njegov manirizam.
Slino tome, istraiva koji analizira neku birokraciju ili organizaciju
esto moe nesvjesno oponaati slubenike pretjeranom upotrebom or
ganizacijskih kratica te koritenjem birokratski izvjetaenog i pasivnog
izriaja.
Gomilanje bitnog sadraja posljednje je u ovom skupu utjecaja. Aka

demski autori esto pokuavaju iznijeti mnogo pojedinosti o svojim ar-
gumentacijskim metodama i istraivakim tehnikama, a rezultat je tekst
prepun grae i neprohodan za itanje. Svi ti imitativni utjecaji mogu va
tekst uiniti ezoterinijim, polisilabinijim i specijaliziranijim. Postoje
neka proirena mjerila itljivosti, kao to je jedinica maglovitosti, koja
se poveava s duljinom prosjene reenice i koliinom vieslonih rijei
po reenici. Brojne e radnje premaiti gornju granicu jedinice maglovi
tosti.
Trei skup stilskih zahtjeva ima drukiji tip uinka. Kao to pokazuje sredi
nji stupac Slike 5.2, naglaavanje tih imbenika do odreene mjere pobolja
vati va stil i dovodi do itkijeg i razumljivijeg teksta. No nastavljanje preko
toga, prenaglaavanje tih imbenika iznad optimalne granice, uinit e va
tekst sve teim za itanje.
Nastojanje da se bude krt u izriaju, stil koji uklanja sav zalihostan
tekst, slijedi politiku manje je vie. Taj stav moe djelovati pozitivno
ili negativno, ovisno o okolnostima. U slabo povezanom tekstu, punom
lupetanja, ogoljivanje argumenta dovest e do vanih poboljanja u
stilu i itljivosti. esto e ukloniti besmislena, neznatno dotjerana proi
renja glavnog argumenta te pomoi da se kod itatelja izotri obris auto
rove misli.
Nepotrebna rije ne obavlja nikakav posao. Ona ne unapreuje
argument, ne iznosi nikakvo vano ogranienje i ne dodaje ni
kakvu uvjerljivu pojedinost. (Shvaa?)
Howard Becker76
No, ako je tekst ve potkresan i dobro organiziran, isto stajalite moe
imati drukije uinke. Izbacite sve nepotrebne rijei, ostavite samo ono to je
u strogom smislu bitno (nikakve digresije, nikakvi primjerice, nikakvi za
ini), i moda ete na kraju dobiti tekst koji je za mnoge itatelje prezgusnut
ili preformalan da bi se u njega moglo prodrijeti. Urednici asopisa i recen
zenti esto naglaavaju prednosti te vrste podrezivanja paljivo napisanog
teksta. No ona moe dovesti do pretjerano krutih, hladnih, nedovoljno obja
njenih i nepotrebno tekih tekstova. Kao to u epigrafu uz ovaj odjeljak De
Botton uoava, ako itateljima oteate ivot, to moe izazvati dvije vrste re
akcija, od kojih nijedna nije povoljna za recepciju vaeg teksta. Ako itatelji
krive vas kao autora zbog toga to ste nejasni, onda je to izravna prijetnja va
em polaganju zavrnog ispita bez dodatnih izmjena. Ako itatelji krive sebe
76 Bcckcr, Howard S. (1986). Writing for Social Scientists. Chicago: University of Chicago
Press, str. 81.
/'sati jasnu: pitanja stila i upuivanja na literaturu 95
zato to se ne mogu nositi s vaim tekstom, to se moe vratiti kao nesklonost
prema vaem djelu. Izazivanje onoga to bismo svi voljeli izbjei nije nain
da se poslane nairoko itan.
Pristup kai to jednom, ali kako treba navodi vas na to da argumenta-
cijski uinak nekoga povezanog skupa tvrdnji o X ne zamaglite tako da
ih rasipate u mrvice, jednu ovdje, drugu ondje, a treu na neko tree
mjesto. Umjesto toga, trebali biste sve povezane malene x-ove skupiti
u jedan veliki argument X. U slabo organiziranom tekstu ta zamisao ta
koer moe imati pozitivan uinak. U neorganiziranom tekstu nita ne
moe tako nagristi povjerenje itatelja u autora koliko osjeaj da po
novno nailaze na grau koja je ve opisana ili da se u samo neznatno iz
mijenjenom obliku susreu s tvrdnjama koje su ve iznesene, moda
trei, etvrti ili peti put. No neki stupanj uspostavljanja veza unatrag i
unaprijed u tekstu neizbjean je i potreban. Primjerice, unakrsno upui
vanje i kratki ulomci koji slue kao podsjetnici esto mogu biti oprav
dani na temelju kriterija onoga to bi itatelji trebali znati. Radikalno
pretjerivanje s logikom kai to jednom, ali kako treba katkad moe do
bro strukturiran tekst uiniti nerazumljivim i uskratiti itateljima veze
zagrijavanja koje su im potrebne kako bi shvatili iri argumentacijski
obrazac.
Nastojanje da se povea izvornost teksta pozitivan je poticaj sve dok je
dobro zasnovano i dok su vai napori usredotoeni na razjanjavanje i
uobliavanje elemenata dodane vrijednosti djela. Uinite li te sastavnice
oitijima i osigurate li da njihovu vanost prepoznate vi kao autor i po
tom je priopite itateljima, to e poveati razumljivost. No ako vaa iz
vornost prestane biti dobro utemeljena u vaem istraivanju i ako, um
jesto toga, pokuate takorei umjetno ubrizgati dodanu vrijednost, u
tom biste nastojanju mogli poeti pretjerivati. Kovati nove pojmove ili
terminologiju koji zapravo nisu potrebni, ili nisu odvie djelotvorni, ili
pak pisati pretjerano zgusnut ili eliptian tekst koji teko mogu pratiti
ak i struni itatelji ne znai biti u pravom smislu izvoran. U drutve
nim je znanostima katkad mogue analogno pretjerivanje, recimo tako da
se prihvati vrlo formaliziran ili algebarski nain izraavanja argumenata
tamo gdje to, strogo gledajui, nije potrebno ili otroumno. Pisanje u
obliku jednadbi, a ne u obliku rijei uvijek e, ako se ne prui nikakav
alternativan, neformalan opis argumentacije, smanjiti broj itatelja, i to
drastino. Stoga formalizaciju rabite samo kad ona nosi jasne intelektu
alne ili analitike dobiti. ak i u tom sluaju pokuajte usporedo ponudili
najbolje mogue intuitivno objanjenje operacija provedenih u formalnoj
analizi i njihovih rezultata.
Ako shvatite da postoje viestruki zahtjevi koji djeluju na va stil te da

oni vode u razliitim pravcima, to vam moe pomoi da uvidite u kojoj mjeri
svaki struan tekst zahtijeva pronalaenje ravnotee. Svih deset utjecaja to
smo ih ve razmotrili posve su valjani i legitimni i treba ih uzeti u obzir prili
kom odabira odgovarajueg stila pisanja. Nijedan od njih ne moe se jedno
stavno zanemariti. Sve ete ih trebati slijediti na ograniavajui nain i ii to
jednodimenzionalnije a da ne otetite izgled teksta u drugoj dimenziji. A ako
vam tekst na neki nain izgleda neprikladan, potrebno rjeenje gotovo uvijek
podrazumijeva da ga trebate malo podesiti kako biste ponovno naglasili im
benik koji je zanemaren. Ono najee podrazumijeva potpuno odbacivanje
naina na koji piete ili pokuaj da ponete posve ispoetka nekim potpuno
nevjerodostojnim nainom izraavanja. Ako vam lice nije isto, operite ga,
kazao je George Bernard Shaw, nemojte si odrubiti glavu.77*79Rjeenja pro
blema stila najbolje je traiti u uravnoteenju, a ne u revolucionarnim zahva
tima.
Sastavljanje ulomaka
Ulomak je velika umjetnika forma. Ulomci me vrlo zanimaju i
piem ih vrlo, vrlo paljivo.
J Iris Murdoch7*
Zaokuplja nas samo jedna misao: ne moemo misliti o dvjema

I stvarima istodobno,
j Blaise Pascal19
Ulomak je misaona jedinica. U pisanju na engleskom, mnogo vie nego
u mnogim drugim jezicima, organizacija ulomaka kljuan je element u poku
aju da argument izgleda koherentno i dobro organizirano. Openito, ulomak
bi trebao iznositi jednu misao ili dio ire misli. Tamo gdje ulomak, umjesto
toga, obrauje raznolike nepovezane misli, to je katkad nuno da bi se zao
kruio argument, tu bi ulogu itateljima trebalo eksplicitno naznaiti, budui
d aje ne oekuju. itatelji obino oekuju da ulomak bude usredotoen na je
dnu stvar i da ima jednu ulogu. Predugaki ulomci, koji se sastoje od previe
reenica, imaju brojne nedostatke. Tekst postaje preslabo organiziran i teko
g a je pratiti. Uz to, unutarnje arite ulomka postaje zamagljenim, s previe
razliitih elemenata naguranih u prenatrpanu vreu.
77 Nav. u: Andrews, R. (1987). The Routledge Dictionary o f Quotations, London: Routledge, str. 250,
711 Nav. u: The Observer, More Sayings o f the Week (1983). London: The Observer, str. 60.
79 Pascal, Blaise (1932). Penses. London: Dent, str. 45, misao br. 145.
risati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu 97
No ulomci ne smiju biti ni prekratki. Ulomak nije reenica. On je sku
pina reenica, nain da se reenice razdijele u povezane skupove tako da se
raznovrsnost misli razdijeli do stupnja na kojem se njome moe baratati. Ako
se ulomci svedu na samo jednu ili dvije reenice, gube to organizacijsko
opravdanje i postaju heteronomnim kotaiima, koji se okreu kako va ar
gument napreduje, ali bez velike koristi. Kad je rije o engleskim itateljima,
kratki ulomci u akademskom radu dovest e i do toga da vae djelo izgleda
raskomadano, fragmentirano i nepouzdano. Izgledat e kao da lutate okolo
traei to da kaete, kao da ste poeli iznositi neke tvrdnje, ali ih potom niste
na pravi nain uspjeli razviti.
Optimalna duljina ulomaka jako varira ovisno o vrsti spisa. U novinar
stvu su ulomci kratki, esto, otprilike, 50 rijei, a nikada vie od 100 rijei,
budui da su novine i magazini prelomljeni u uske stupce. Uzmete li u ruke
bilo koju zbirku napisa novinara protisnutu u obliku knjige, uoit ete da tako
kratki ulomci na veim stranicama uope ne funkcioniraju dobro. Naprotiv,
novinarov tekst izgleda previe raskomadanim sa est ili sedam ulomaka po
stranici, odnosno otprilike dvanaest po dvostrukoj stranici. Struno aka
demsko djelo uvijek je oblikovano za tisak, u obliku knjige ili lanka u aso
pisu. Tiskana stranica najee ima priblino 500 rijei. Najbolja duljina
ulomaka bila bi da se svaka stranica podijeli nekoliko puta, ali ne pretjerano.
Dakle, dobra ciljna toka je, otprilike, 150 rijei (polovica stranice formata
A4 s dvostrukim proredom). No posve su prihvatljivi ulomci od 100 do 200
rijei (treina do dvije treine stranice formata A4).
Dobar nain da ne smetnete s uma duljinu ulomka jest da pazite da svaki
ulomak moete u cijelosti vidjeti na zaslonu svojeg raunala (koristei se sre
dnjim ili dvostrukim proredom kako bi se tekst lake itao). Ako je ulomak
osjetno dulji od onoga to moete vidjeti na zaslonu, razmislite o tome da ga
razdijelite. Ako pak ulomak zauzima samo mali dio zaslona, razmislite o
tome da ga spojite s prethodnim ili slijedeim ulomkom. Nikad ne ostavljajte
vrlo kratke ulomke (od jedne ili dviju reenica) da se vrte po tekstu, jer pre
kidaju ukupni tijek, nego ih uvijek integrirajte s nekim susjednim ulomkom.
Nizanje grae unutar ulomaka openito treba slijediti obrazac uvod,
glavni dio, zakljuak. Prva, uvodna reenica upuuje na ono o emu se u
ulomku govori, na to se on usredotouje. Slijedi glavni dio ulomka, u kojem
se rasuuje, opravdava, razrauje, analizira ili dokazuje. Zakljuna reenica
obznanjuje sredinju poruku ulomka, zakljuak do kojeg se dolo. itatelji e
uvijek posvetiti pozornost uvodnoj reenici ulomka, kako bi to ekonominije
doznali o emu je rije. Isto tako, vie e se usredotoiti na posljednju, za
kljunu reenicu, pokuavajui proniknuti u sr argumenta a da podrobno ne
itaju cijeli ulomak. Mnogi e itatelji, moda, samo kratko pogledati glavni
dio teksta ili ga preletjeti prije podrobnog itanja, odluujui zapravo o tome
_98 ______________________________________ KAKO NAPISATI DISERTACIJU
hoe li ga itati i koliko intenzivno. Ti e se itatelji moda malo vie zadr

ati na uvodnoj i zakljunoj reenici, pa ih stoga treba napisati osobito
pomno.
Neki doktorandi zanemaruju ovaj savjet tvrdei da ne bi bilo dobro kad
bi svoje pisanje prilagoavali lijenim ili neozbiljnim itateljima. No auto
rova je zadaa da povea broj svojih itatelja i da informacije prenosi na ra
zumljiv nain. Pametno je imati na umu da itatelji imaju raznolike potrebe,
koje se tiu njih samih i koje autori ne mogu potpuno anticipirati. Primjerice,
letimino itanje posve je racionalna strategija koju itatelji mogu usvojiti u
nekom trenutku, koliko god im namjere bile ozbiljne i koliko god bili predani
vaoj temi. Autorova je zadaa upravo to da privue i zadri povrnog itate
lja te da ga tekstom koji je to razumljiviji i zanimljiviji preobrati u studio
znog itatelja. Dakle, kao i u poglavljima i odjeljcima, kljuni su poetni i za
vrni dijelovi ulomaka.
Osobito je vano da svaka tematska reenica tono karakterizira ulomak
i da itateljima, kad s prethodnog prelaze na taj ulomak, prui osjeaj napre
dovanja. est je problem to to autori pogreno smjeste zakljunu reenicu,
tako da ona varljivo izgleda kao uvodna reenica sljedeeg ulomka. U tom se
sluaju autor koristi prvom reenicom ulomka Y kako bi saeo prethodni
ulomak X ili kako bi uputio na njega, umjesto da zapone ulomak Y nekom
njegovom tvrdnjom. Uinak toga itateljima moe biti odbojan i zavesti ih na
krivi trag, budui da sugerira kako je u aritu ulomka Y ista tema kao i u X,
umjesto da argumentacija napreduje.
Drugi, vrlo uobiajen lo poetak ulomka jest to da se kao prva rije
stavi ime nekoga drugog autora, tako da uvod izgleda ovako: Smith (1997,
str. 56) tvrdi.... Katkad e i obrazovani autori sastaviti cijeli niz ulomaka
sluei se nasuminim popisom autora, pri emu svaka uvodna reenica
zapoinje tako upadljivo i naporno. Time ne aljete itateljima poruku da ste
proitali literaturu, nego da su ti ulomci potpuno derivirani, da im nedostaje
izvornosti, odnosno element dodane vrijednosti i da samo saimlju tue djelo.
Poetke ulomka koji izgledaju derivirano trebali biste uklonili svugdje gdje
se pojave. Zamijenite ih uvodnim reenicama koje se usredotouju na neku
bitnu tvrdnju dotinog ulomka. Tekst e vam izgledati organiziraniji i ako,
umjesto da izvjeujete o gleditima pojedinih autora, (tono) ih kategorizi
rate u odgovarajue kole miljenja. Ulomak potom moe iznijeti to ta kola
miljenja ili intelektualno stajalite zastupa, a relevantne autore navesti samo
kao potporu toj karakterizaciji. Kad je upuivanje na literaturu potrebno,
uvijek ga pokuajte staviti na sam kraj reenice, po mogunosti u har-
vardskom formatu ili upotrebom krajnjih biljeaka (v. sljedei odjeljak).
Imena kola ili autora moda katkad treba navesti u glavnom tekstu, izvan
uputa na literaturu, no pritom budite umjereni.
Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu 99
Zakljune reenice na kraju ulomaka esto je lake napisati nego poe
tak, budui da ve imate tekst ulomka na koji se moete osloniti. No zaklju
ne reenice ne smiju jednostavno ponavljati ono to ste ve rekli. itatelji
nisu zlatne ribice. Oni e se tono sjeati onoga to ste napisali, osobito ako
ulomci nisu previe nezgrapni ili predugi. Umjesto toga, zakljuna bi ree
nica trebala zakljuiti ulomak kao misaonu jedinicu, te uglaviti ili osnaiti
glavnu tvrdnju u njemu. Ona treba imati barem malo vlastite dodane vrijed
nosti. Posljednja reenica dobro je mjesto da se dade izriitiji sud ili da se
procijeni znaenje onoga to je u ulomku ustanovljeno. Za pametnog autora
to bi mogla biti prigoda da povee pojave obuhvaene u cijelom ulomku (da
ustukne i uoi umu oko sebe), a ne da samo nabraja pojedinosti (da izbliza
pregleda svako stablo).
Pisanje reenica
Razliito rasporeene rijei imaju razliito znaenje, a razliito
rasporeena znaenja imaju razliite uinke.
f Blaise Pascal*0
Jezgra engleske reenice je subjekt povezan s glagolom koji je povezan s
objektom: subjekt - glagol - objekt. Razliiti jezici imaju razliite konven
cije. No elite li pisati jasne i razumljive engleske reenice, te tri sastavnice
trebaju biti meusobno usko povezane. To znai da se stvarni subjekt, glavni
glagol i stvarni objekt uvijek mogu jasno identificirati. Ne smije bili dvo-
znanosti o tome tko je ili to subjekt reenice. Lani ili skriveni subjekti
mogu se pojaviti na nekoliko naina. Neki autori odabiru pasivne konstruk
cije i anonimne subjekte, omiljene kod dravne birokracije ili pravnika:
Smatra se da..., Odlueno je da.... Drugi verbalnim sredstvima stvaraju
implicitne subjekte, primjerice upotrebom zamjenice to bez popratne ime
nice kao subjekta: To povlai.... Sve takve upotrebe treba ukloniti. Ne
smije biti nikakve dvoznanosti ni o tome to je glavni glagol. On treba biti
istaknut u reeninoj strukturi i jasno nadmoan u odnosu prema svim sekun
darnim glagolskim oblicima u reenici. Nemaju sve reenice objekt, ali ve
ina ga ima, pa iste upute treba slijediti i kad je posrijedi objekt. Nemojte
umetati nikakav drugi element izmeu subjekta, glagola i objekta. Nita ne
smije oslabiti njihovu dvostranu vezu ili razbiti jezgru reenice. To pravilo
znai da je kvalificirajue ili ovisne dijelove reenice uvijek najbolje staviti
na poetak ili na kraj reenice, nikad u sredinu, koja bi trebala biti rezervi
rana za jezgru. Takoer, druge rijei ili izraze u reenici, kao to su pridjevi,
s" Pascal, Blaise (1932). Penses. London: Dent, str. 7, misao br. 23.
kvalifikatori ili deskriptivne rijei, openito treba staviti prije ili poslije
strukture subj ekt/glagol/objekt.
Kako bi jezgra subjekt/glagol/objekt bila jasna, reenice ne smiju biti
preduge i trebaju biti to jednostavnije gramatiki konstruirane. Izgleda da
mnogi doktorandi smatraju da pisanje teksta koji izgleda struno zahtijeva
konstruiranje dugih, razvuenih reenica. Ton njihova pisanja vrlo se razli
kuje od pristupa to ga zauzimaju u razgovoru. On postaje prepun ovisnih ili
kvalificirajuih dijelova reenice, tako da njihove reenice zahtijevaju slo
ene gramatike konstrukcije koje ih dre zajedno. Svi glavni programi za
obradu teksta imaju alate pomou kojih ete identificirati prosjean broj rijei
po reenici u svakom dijelu teksta, a esto i maksimalnu duljinu reenice.
(Potraite naredbu Word Count [Brojanje rijei] pod Tools [Alati] u
Microsoftovu Wordu i pod Document Information u Wordperfectu.) Prak
tino pravilo to ga predlaem jest da nikad ne piete reenicu dulju od 40
rijei i da teite idealnoj duljini reenice od, otprilike, 20 rijei. Kad god je
reenica dulja od 40 rijei, trebate je rastaviti u dvije ili tri reenice. Kad ima
od 20 do 40 rijei, trebali biste razmisliti o tome daje podijelite u dvije ree
nice. Problemi s dugim reenicama esto pokazuju da autor pie nevjerodos
tojno pompoznim stilom ili pak da pokuava rei previe toga u jednoj jedi
noj reenici, najee tako to je natrpava kvalificirajuim dijelovima koji
poinju s iako, meutim i tako dalje. Reenica treba izraavati jednu mi
sao ili tvrdnju, a ne vie njih.
Svaka je reenica vana i kao temeljni gradivni element cijele radnje.
Nove biste reenice, jednu za drugom, trebali rutinski provjeravati kako biste
osigurali kontrolu kvalitete. Osnovni je etos da reenice mogu initi samo je
dnu od triju stvari: graditi, zamagljivati ili nagrizati. One mogu graditi radnju,
prirastajui uz sredinji argument poput nakupina koraljnog grebena. Ili, pak,
mogu zamagliti radnju stvarajui tekstovne zakrpe (poput ponavljanja) koje
moda nee aktivno tetiti, ali koje nee ni unaprijediti argument. Ili, pak,
mogu nagristi va argument, pogreno iskazati tvrdnje i djelatno oslabiti vae
izglede da steknete doktorat. Ako reenica ne gradi vau radnju, najbolje je
d a je izbacite. Nemilosrdno uklonite sve koje nagrizaju radnju i koje su, ako
se ostave, teret. Moda treba zadrati nekoliko zamagljujuih reenica s malo
novog sadraja kako bi pomogle stvaranju kontinuiteta ili kako bi na odree
nim mjestima bile retorike poveznice.
| Svaki autor ima neki smisao o kojemu se svi protuslovni
ulomci slau, ili nema uope nikakav smisao.
Blaise Pascal81
81 Pascal, Biaise (1932). Penses, London: Dent, str. 45, misao br. 145.
Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu___________ 101
Prilikom provjere korisno je imati na umu jo tri pitanja:

Je li reenica ispravna? Je li argumentacijski sadrajna i logiki postav
ljena? Je li injenino tona? Pridonose li svi dijelovi reenice zajedniki
tome da se prou testovi?
Je li reenica primjerena radu na doktorskoj razini? Neke su propozicije
moda injenino istinite ili argumentacijski valjane, ali jednostavno
nisu ono to bismo oekivali da ljudi kau ili da o tome raspravljaju na
doktorskoj razini. Primjerice, od dizajnera automobilskog motora ne bi
smo oekivali da nam kae: Motori s unutarnjim izgaranjem idu, znate,
brmm, brmm, iako je to posve tono.
Kae li reenica upravo ono to elite? Proitajte je naglas. Ako vam ne
to smeta, ako imate neku neodreenu sumnju u pogledu reenice, uvijek
je iznova napiite.
Odabir rjenika
Mislimo samo posredstvom rijei.
( Abb Etienne de Condillac82
Nain na koji izabirete rijei vaan je za nain na koji funkcioniraju ree

nice. Doktorandi su poznati po pretjeranoj upotrebi argona i pisanju pompo
zne proze, to je moda pogreno, ali svakako nije bez razloga. U humanis
tikim i drutvenim znanostima mnogi rutinski stavljaju dulje imenike obli
ke rijei tamo gdje bi se mogli koristiti kratkim glagolskim oblicima, pa kau
konfiguracija umjesto konfigurira samo kako bi dobili slog vika. Ili pak
bez pravog razloga odabiru sloene oblike rijei koji zvue nerazumljivije.
Primjerice, metodologija znai znanost ili prouavanje metoda, no mnogi
drutveni znanstvenici koriste se tom rijeju jednostavno zato da bi zamijenili
rije metoda, jer im se ini da time dobivaju struniji ton.
U svojoj disciplini ne moete izbjei nuni argon niti biste to trebali po
kuavati. Akademski argon esto ima specijalistiku ulogu, ima preciznija
znaenja i omoguuje da izlaganja ili razgovori brzo dosegnu ciljane pred
mete koje bi na druge naine bilo teko dosegnuti ili definirati. No stalno tre
bate provjeravati shvaate li potpuno znaenja rijei koje rabite. Nemojte ri
jei obinog jezika bez smisla zamjenjivati pompoznim rjenikom tamo gdje
to ne daje dodanu vrijednost. Openito, pokuajte pisati onako kako biste go
82 Nav. u: Lavoisier, Antoine Laurent (1789) u njegovu Predgovoru uz The Elements o f

Chemistry, ponovno objavljeno u: Bottes, E. Blair (prir.) (2000). Galileo 's Commandment: An
Anthology o f Great Science Writing. London: Abacus, str. 379-388, nav. na str. 380.
102 KAKO NAPISAT1 DISERTACIJU
vorili kad biste nekom iz svoje discipline davali paljivo, gramatiki isprav
no, usmeno objanjenje svog djela. Nastojanje oko strunog tona koji je
usiljeniji ili pompozniji od onoga koji rabite u takvom razgovoru nee do
vesti do toga da vae djelo izgleda vie doktorsko. Dovest e do toga da iz
gleda nevjerodostojno, pa i neutemeljeno, budui d aje u tom sluaju vjero
jatnije da ete initi pogreke u vezi sa znaenjem rijei.
Nijedan mudar ovjek nee htjeti da na svijet donese jo du
gakih rijei.
I G. K. Chesterton83
Dobro baratanje glagolskim oblicima i vremenima moe imati vane po
sljedice za va tekst. Upotreba aktivnih glagolskih oblika sa stvarnim subjek
tima uinit e va tekst puno ivljim i dobro se uklopiti u prethodno razmot
renu strukturu subjekt/glagol/objekt. Svakako biste trebali izbjegavati pasivne
glagolske oblike jer oni mogu uzrokovati vieznanosti koje biste inae mogli
izbjei. Rabite li Microsoft Word, alat za provjeru pravopisa automatski e
istaknuti sve pasivne reenice u tekstu te ponuditi aktivniji nain da kaete
isto: pazite da na tim mjestima ne pritisnete jednostavno znak Ignore (Za
nemari). Ako je va doktorat iz povijesti ili bilo koje drutvene znanosti,
moete utedjeti mnogo vremena ako piete uglavnom u prolom vremenu.
Ako ikoji ulomak o dogaajima ili situacijama u stvarnom svijetu napiete u
sadanjem vremenu, vjerojatno je da e dogaaji koji e uslijediti uiniti ono
to kaete anakronim ili netonim unutar razdoblja vaeg istraivanja. Dok se
vaa radnja nalazi na policama u knjinicama u neobjavljenom ili objavlje
nom obliku, ta se opasnost bjelodano poveava. Ako napiete U jesen 2001.
ameriko javno mnijenje poduprlo je vojnu intervenciju u Afganistanu, va
iskaz nee zastarjeti. Ali ako napiete Britanska javnost podupire ogranienu
vojnu intervenciju u Iraku (to je bilo tono poetkom 2002), taj iskaz pos
taje krivotvoren kad veina ljudi vie ne odobrava tu strategiju. Nikada ne
mojte rabiti pluskvamperfekt i izbjegavajte futur koji biografi oboavaju: U
maloj je kolibi zaplakalo djetece koje e za manje od dva desetljea postati
zbiljskim imbenikom u svjetskoj povijesti. U drugim humanistikim disci
plinama, kao to su knjievnost ili kulturalni studiji, ta pravila moda nee
vrijediti univerzalno. No moda se ipak isplati biti oprezan i pisati u prezentu.
Intelektualci su skloni odreenim stilskim pogrekama, koje se katkad
mogu pretvoriti u ozbiljne nedostatke u rasuivanju. Ljudi koji rabe razine
teoretinosti i apstraktnosti vie od normalnih kadto mogu poiniti dvije kla
sine pogreke. Reifikacija znai da neku apstrakciju pretvarate u stvar,
kojoj potom pripisujete djelatnost, mo da djeluje, kao u: Drutvo moe od
rediti cijenu nekonformizmu. Odatle je kratak korak do antropomorfizma,
83 Chesterton, G. K.. (1925). The Everlasting Man. London: Hoddcr and Stoughton, str. 161.
Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja rta literaturu 103
gdje neljudskim entitetima pripisujete ljudske sposobnosti ili atribute, kao u:
Obrazovna institucija uvijek se eli brinuti za sebe. Ako to dvoje spojite,
onda najprije moete apstrakciju pretvoriti u stvar, a potom toga umjetnog
djelatnika obdariti ovjekolikim odlikama, kao u: teta uinjena drutvu uz
rokom je to ono trai naknadu. Svaka od tih pojmovnih omaki utire put pi
sanju besmislenih iskaza.
Problem koji je s tim usko povezan tie se tretiranja kolektiva. Znanstve
nici ne bi smjeli upotrebljavati poopujue stereotipe. No, zapravo, rasprav
ljajui o ponaanju skupina ljudi, esto piu stilom koji se koristi arhetip-
skim singularom. Rije je o tome da se iznosi neki iskaz o ponaanju nekoga
mitskog arhetipa koji na neki nain oznauje sve ljude koji imaju odreenu
ulogu ili odreena obiljeja. Primjerice: Birokrata zanima ponajprije ostva
renje mirnog ivota i ugodne sinekure, dok politiar samo eli biti ponovno
izabran. Ili: Pieva je sudbina nesretna. Problem je u tome to je svaki
iskaz koji se koristi arhetipskim singularom istinit samo ako se svi u toj ulozi
ili s tim obiljejem ponaaju na navedeni nain, to je gotovo uvijek pogre
no, a usto se nikad ne moe dokazati. Sigurno je da neke birokrate zanima
ljenarenje, no nikad ne bismo mogli dokazati da to vrijedi za sve, kao to e
neki pisci biti sretni, a drugi nesretni. Svaki autor koji se koristi arhetipskim
singularom, gotovo u svakom kontekstu, odmah e degradirati svoje intelek
tualno razumijevanje bilo ega o emu raspravlja, svoje rasuivanje spustiti
na ispodznanstvenu razinu i tetno djelovati na tonost svojeg teksta. Kad
raspravljate o kolektivnim entitetima, koristite se mnoinom, primjerice:
Politiare zanima samo ponovni izbor. Velika je prednost mnoine u tome
to im proitate tu reenicu, upitat ete se: mislim li na sve politiare, veinu
politiara, neke politiare ili normalne politiare? I potom moete pitati: koji
dokaz ili drugu vrstu argumentacije mogu ponuditi kako bih potkrijepila
svoju tvrdnju? Tako moete dobiti vrijedne empirijske iskaze koji na poziti
van nain grade va doktorat, dok svaka reenica koja sadrava arhetipski
singular moe biti samo nagrizajui teret.
O razliitim drugim, manjim ali proirenim, pogrekama u radnjama ras
pravlja se u popisu vodia za stil koji se nalazi u Dodatnoj literaturi. Budite
paljivi prilikom upotrebe drugih poznatih vodia za stil koji su danas prili
no zastarjeli: oni su esto tolerantniji prema sloenim gramatikim oblicima
i predugim reenicama nego to su trenutani struni standardi. Osim toga,
oni esto mijeaju savjete za pisce knjievnih djela sa savjetima za autore
znanstvenih radova. Izvore koje preporuujem vrijedi konzultirati, no imajte
na umu i upozorenja koja dajem o svakoj knjizi, kao i opu potrebu da u pot
razi za poboljanjima stila ne pretjerate. Zakljuit u tako to u na brzinu iz
vui samo jedan primjer tih podrobnih savjeta, onaj koji se tie pisanja rijei
velikim slovima i kratica. Upotrebu velikih slova u tekstu najbolje je smanjiti
na najmanju mjeru, i to zbog dva razloga. Velika slova mogu tekst uiniti
10 4 KAKO NAPISA TI DISERTACIJU
manje itljivim, osobito kad se rabe u naslovima odjeljaka ili za tablice, gra
fikone i dijagrame. Pokuajte sve te elemente pisati malim slovima nakon po
etnog velikog slova, osim u sluaju vlastitih imena. Osim toga, veina izda
vaa asopisa i knjiga provodi politiku izbjegavanja pisanja velikih slova,
tako da ele, ako taj obrazac u svom tekstu od poetka slijedite, smanjiti kas
nije izmjene priligodom ureivanja. Budite paljivi i s upotrebom kratica.
Stranica s mnogo kratica, to jest mnogo organizacija ili pojmova svedenih na
poetna slova, bit e neitljivija od obinog teksta. Kratice rabite samo za
specijalizirane pojmove koji se esto pojavljuju (barem tri ili etiri puta) i
izaberite najjednostavniji mogui oblik kratice (primjerice Nato ili NATO, ali
ne N.A.T.O.). Svaku kraticu treba paljivo objasniti kad je prvi put upotrije
bite, pa i kad je ponete ponovno upotrebljavati nakon to je neko vrijeme
niste upotrebljavali. Razmislite o tome da katkad umjesto kratice na strani
cama gdje se ona esto pojavljuje upotrijebite zamjenske rijei ili opise - to
e va tekst uiniti lakim za itanje. Isto tako, na poetku radnje stavite obu-
hvatan popis kratica i skraenica i smjestite ga odmah nakon pregleda sadr
aja i popisa tablica i slika, tako da se zbunjeni itatelji mogu podsjetiti na to
upuujete.
Uinkovito upuivanje na literaturu

Kad je neto reeno, i kad je dobro reeno, ne oklijevajte.
I Uzmite i prepiite to.
Analole France ^
S pravom ili ne, doktorati su ozloglaeni po tome to sadravaju previe
referenci o literaturi. Taj vid autorskog rada doktoranata esto iziskuje nera
zmjernu koliinu vremena i pozornosti, napose u humanistikim i drutvenim
znanostima. Nema razloga za to. Ispitujem naela na kojima upuivanje na
literaturu treba biti sazdano, nain na koji valja izabrati prikladan sustav te
dva standardna sustava koja pojednostavnjuju posao upuivanja na literaturu:
harvardski sustav i sustav krajnjih biljeaka.
Naela upuivanja na literaturu

Kriterij onoga to bi itatelji trebali znati najbolje je opravdanje za ono
za to treba navesti izvor, i koliko podrobno. Dva, tri ili etiri itatelja, ispiti
vai, imaju zadau da tite doktorat od optubi da je neispravno napisano ili84
84 Anatolc France (1844-1924), nav. u: Andrews, The Routledge Dictionary o f Quotations, str.
218. Dakako, kad kae prepiite to, France misli citirajte i priznajte to, a ne plagirajte.
ukradeno djelo. Zadovoljavanje njihovih potreba uistinu namee mnogo vii
standard upuivanja na literaturu od onoga koji je proiren u akademskim
knjigama, pa i u veini lanaka u asopisima. Primjerice, u tim izvorima au
tori esto upuuju na cijelu knjigu, to jest knjigu oznauju kao izvor, ne spe
cificirajui gdje unutar nje treba traiti, npr. (Foucault, 1995). Doktorandi bi
trebali strogo izbjegavati taj pristup, jer bi ispitivai teorijski trebali biti spo
sobni provjeriti svaki navedeni izvor. Jasno je da bi im oduzelo mnogo vre
mena kad bi trebali proitati cijelu Foucaultovu knjigu kako bi pronali tvrd
nju za koju kaete da se tamo nalazi. Stoga upuivanje na literaturu u radnji
uvijek mora biti potpuno precizno i, u najboljem sluaju, kao izvore treba na
voditi pojedine stranice: primjerice, Foucault, 1995, str. 56-59 ili, u najgo
rem, naznaivati odreeno poglavlje, primjerice, Foucault, 1995, pogl. 4. Is
pitivai e u praksi vrlo rijetko provjeravati upuivanje na literaturu, osim
ako posumnjaju da ste pogreno citirali drugog znanstvenika ili da u vaem
lekstu moda postoji nepriznati citat (plagijat), a to je brz nain da odmah
padnete na doktoratu. No s pravom e postati pomalo sumnjiavi prema va
im znanstvenim kvalitetama ako vide da ne dajete potpune i precizne poje
dinosti za svaki citat i navod.
Va sustav upuivanja na literaturu takoer treba izraavati openitije
naelo dobroga autorskog rada, naime da on treba omoguiti da se sve moe
nai na jednom mjestu. itatelji bi trebali traiti samo jedno mjesto kako bi
pronali izvore svih navoda i citata. Nikad nemojte od njih zahtijevati da
trae na dvama ili vie mjesta kako bi pronali izvor na koji se upuuje.
Primjerice, jo se esto mogu nai knjige gdje se autor koristi fusnotama ili
krajnjim biljekama u glavnom tekstu, no kad pogledate u biljeku, tamo se
koristi harvardski sustav upuivanja na literaturu, koji pokazuje samo Smith
(2001). To znai da trebale dalje traiti u bibliografiji na kraju radnje kako
biste pronali taj izvor. Drugi primjer dvostrukog traenja esto se pojavljuje
u humanistikim disciplinama (poput povijesti), gdje mnogi autori jo rabe
besmislene i anakrone latinske kratice. Ovdje u krajnjoj biljeci ili fusnoti
moete pronai upuivanje kao to je White, op. r i t ili White, loc. r i t ,
pri emu latinski znai isto djelo kao i kad je White posljednji put citiran.
Tada biste se trebali otisnuti na misteriozno putovanje osvrtanja na desetke
prethodnih biljeki pokuavajui pronai kad je White posljednji put citiran.
Najnemarniji i najneosjetljiviji autori koristit e tu op. rit. logiku u nekoliko
poglavlja i traiti od vas da temeljito pretraite moda i stotine biljeki kako
biste pronali kad se posljednji put upuivalo na Whitea. Bilo bi vrlo nesmot
reno kad biste taj pristup usvojili pred ispitivaima ili ocjenjivaima dokto
rata. Oba ova primjera ilustriraju opasnosti kojima ste kao autor izloeni ne
koristite li se sustavom sve najednom mjestu. Ako itatelji trebaju preka
pati po nekoliko razliitih mjesta kako bi pronali odakle ste uzeli neku tvrd
nju, oni e izgraditi loije miljenje o vaem tekstu i o vaoj kompetentnosti

kao autora u usporedbi sa sluajem u kojem ste im zadau uinili jednostavnom.
U okviru dvaju naela zadovoljavanja potrebe ispitivaa da znaju tone
izvore za sve to ste naveli ili citirali, te omoguujui da se sve moe nai na
jednom mjestu, pokuajte se uvati sklonosti pretjeranog upuivanja na lite
raturu. Klasini simptom disertacijske paranoje jest ubacivanje literature za
potvrdu svake tvrdnje, pa i onih tvrdnji koje nitko pri zdravoj pameti ne bi
pobijao, odnosno o kojima nije potrebna dodalna literatura, kao to je: Uje
dinjeno Kraljevstvo je zemlja s dugom i ivom povijeu (Davies, 1999;
Trevelyan, 1966; Chesterton, 1923). Ako u svom tekstu naiete na taj prob
lem, provjerite da li openito previe citirate. Isto lako, pretjeran i preoprezan
pristup upuivanja na literaturu urednicima i recenzentima asopisa, kao i iz
davaima knjiga, odmah signalizira: doktorska disertacija. U tom sluaju
objavljivanje vaeg djela moe biti tee nego to bi to inae bilo. I pojedinosti
uz upuivanje na literaturu openito su neprivlane, pa ako s njima pretjeru
jete, mogu prilino nakoditi izgledu i tonu vaeg teksta.
Odabiranje sustava upuivanja na literaturu

Ako propisi vezani uz izradu doktorata na vaem sveuilitu specificiraju
format koji vaa radnja jednostavno mora slijediti, onda ne treba odabirati su
stav upuivanja na literaturu. Meutim, pravila vezana uz izradu doktorske
radnje najee nisu posve jasna i zahtijevaju samo cjelovito upuivanje na
literaturu, i to u nekom odreenom priznatom i konzistentnom formatu ili u
jednome od nekoliko uobiajenih formata. Ovdje jo moete odabrati sustav.
Postoji mnotvo knjiga posveenih podrobnom informiranju o mnotvu razli
itih formata upuivanja na literaturu koji postoje, od kojih se svaki pojav
ljuje u suptilno kompliciranim varijantama. Osim toga, mnoge utjecajne stru
ne udruge objavljuju vodie za stil u njihovu podruju, od kojih su neki ko
risni, kao to je vodi Udruge za modeme jezike.85 Ako propisi na vaem
sveuilitu ne specificiraju neki odreeni sustav, provjerile preporuuje li
struna udruga za vau disciplinu i vau zemlju neki format.
Pa i ako studirate izvan SAD-a, ipak biste trebali pomno prouiti prefe
rira li odgovarajua amerika udruga neki fonnat, budui da njega najee
koriste mnogi asopisi u vaem podruju. Ameriki sustav upuivanja na lite
raturu ima neka osnovna obiljeja koja bi ljudi iz manjih zemalja moda tre
bali uzeti u obzir. Praktiki sve amerike upute na literaturu sadravaju prvo
ime autora i poetno slovo drugog imena, te prezime, primjerice: Alvin B.
8S Gubaldi, Joseph (1998). MLA Style Manual and Guide to Scholarly Publishing. New York:
Modem Languages Association, 2. izd.
Pisali jasno: pitanja slila i upuivanja na literaturu 107
Stiegler. U zemlji koja ima vie od 260 milijuna stanovnika navoenje treba
biti mnogo odreenije nego u manjim zemljama, gdje popisi literature naje
e ukljuuju poetno slovo samo jednog imena. Pojava World Wide Weba
znai da su pretrage bibliografskih jedinica po svojem dosegu sada esto glo
balne, i ako upiete samo prezime i poetno slovo jednog imena, dobit ete
tisue bibliografskih jedinica koje e vas zbuniti. Stoga je amerika konven
cija danas jedina mogua i trebalo bi je univerzalno prihvatiti. Upute moete
kasnije skratiti na jedno ili dva poetna slova ako je to ono to zahtijeva od
reeni asopis. No pronalaenje prvih imena autora kako biste ispunili de
setke bibliografskih jedinica kad imate samo poetna slova dobar su primjer
vremenske bombe koja vam kasnije moe eksplodirati u lice. Osim toga,
veina amerikih asopisa zahtijeva pojedinosti i o svesku i broju asopisa,
dok se u Europi obino navodi samo svezak. Jedino sigurno pravilo opet se
sastoji u tome da od poetka prikupite najpotpunije pojedinosti.
Prihvaanje odreenog sustava upuivanja na literaturu neko je bila te
ka odluka. Ako ste pogrijeili, mogli ste doi u situaciju da morate obaviti
mnogo dodatnog posla svaki put kad ste htjeli neto objaviti, prebacujui svoj
sustav upuivanja na literaturu na format to ga zahtijeva asopis u kojem ste
nastojali objaviti. Izgledi da ete odabrati optimalni format uvijek su prilino
loi, budui da su akademski asopisi ostali vrlo tvrdoglavo diferencirani u
pogledu naina upuivanja na literaturu, ovisno o zemlji i disciplini. U ne
kom trenutku prije objavljivanja nuno morate zbog nekog razloga preurediti
svoj nain upuivanja na literaturu.
Taj je problem danas preinaen uz pomo mnogo jeftinijeg i jednostavni
jeg raunalnog softwarea za spremanje biljeki i upuivanje na literaturu. to
prije tijekom doktorskog studija trebali biste, kao osnovu za pisanje svih bib
liografskih jedinica, razmotriti prihvaanje dobro poznatog paketa za obradu
bibliografskih jedinica kao to je Endnote.Sb U najboljem sluaju, vae e
sveuilite osigurati jedan od tih paketa kao dio svoje glavne informatike
opreme i pruiti vam slobodni pristup lijekom rada u kampusu. No veina
doktoranata danas mnogo radi i na kunom raunalu, tako da ete trebati i
kopiju tog softwarea za kunu ili osobnu upotrebu, a informatika sluba na
vaem sveuilitu trebala bi vam je osigurati po jako snienoj cijeni. Ako si
to moete priutiti, ta poetna investicija sigurno e vam se viestruko ispla
titi. Taj e paket pohraniti sve vae bibliografske jedinice u jedinstvenu bazu
podataka. Potpune pojedinosti unosite samo jednom, a paket potom moe iz
nijeti bibliografske jedinice u mnogo razliitih alternativnih formata i tako
zadovoljiti i asopise s najezoterinijim zahtjevima. To je golema uteda u
ponovnom tipkanju ili prepisivanju bibliografskih jedinica iz razliitih doku-86
86 Za cndnotc vidi http://www.cndnotc.com.

menala. Uz sredinju bazu podataka, bibliografske jedinice koje su vam po

trebne za bilo koje poglavlje, priopenje sa znanstvenog skupa ili lanak mo
ete pronai pritiskom na tipku. Isto tako, danas na mnogim sveuilitima
pojedinosti o knjizi ili lanku moete preuzeti s glavnoga knjininog kata
loga ili internetskih bibliografskih sustava izravno u bazu podataka s biblio
grafskim jedinicama, bez ikakvog pretipkavanja ili ureivanja. Osim dodat
nog troka, jedini nedostatak takvih paketa jesu trokovi uenja ovladavanja
novim paketom i njegovim prilagoavanjem da radi s manje uobiajenim
programima za obradu teksta (kao to su Linux ili Apple). No za veinu tih
programa koji se zasnivaju na PC-ima potekoe s integriranjem danas su ri
jeene. Vaa bi vam sveuilina knjinica ili informatika sluba trebala osi
gurati besplatne teajeve iz koritenja njihovih paketa za obradu bibliografs
kih jedinica, koje vrijedi pohaati.
Alternativno, moete odabrati da ne rabite neki specijalizirani paket,
nego da pokuate sa stvaranjem velike sredinje bibliografske datoteke u pro
gramu kojim se koristite (kao to su Word ili Wordperfect). Nekoliko je na
ina da se to uini, a najgori je taj da napravite obinu tekstualnu datoteku.
Umjesto toga, pokuajte iznai kako moete stvoriti pretraivu tablicu ili
bazu podataka u paketu koji e zadovoljiti vae potrebe. Word i Wordperfect
imaju vrlo sofisticirane alate koji vam pritom mogu pomoi. Primjerice, oba
programa imaju mone alate za automatsko pretvaranje fusnota u krajnje bi
ljeke, odnosno za pretvaranje krajnjih biljeaka u fusnote. Takoer, moete
rabiti bazu podataka koja je dio standardnoga uredskog paketa (kao to je
Access kod Microsoft Officea), iz koje se graa moe lako prebaciti u pro
gram za obradu teksta. Te opcije vrijedi istraiti, osobito zato to se veina
nas koristi samo dijelom alata iznimno monog softwarea za obradu teksta.
Ako se prije niste koristili relevantnom ponudom ili operacijom, pokuajte
pretraiti on-line stranice za pomo, pogledajte u prirunik koji se nalazi uz
paket (ako ga imate) ili konzultirajte jedan od mnogih korisnih vodia za te
pakete koje su napisali samostalni autori i koje moete pronai u knjiarama.
Najbolje bi bilo da se raspitate meu kolegama tko se koristi tim alatima i
zamolile ih da vam pokau kako rade. to god uinili u pogledu bibliografs
kih jedinica, pobrinite se da rad na njima zaponete vrlo rano na doktorskom
studiju; da to radite na raunalu (bacite taj popis na karticama ako ga jo
imate!); da je va pristup sustavan i da dovodi do sredinje pohrane biblio
grafskih jedinica; i da uvijek redovito aurirate svoju sredinju datoteku (te je
nekoliko puta kopirate) tijekom svojeg rada.
Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu ________________________ 1 09
Harvardski sustav upuivanja na literaturu

Ovaj je pristup jedan od dvaju iroko rabljenih sustava upuivanja na
literaturu koji ovdje podrobno prikazujem zato to zadovoljava naela potpu
nog upuivanja na literaturu i sustava sve na jednom mjestu. (Alternativa
su krajnje biljeke, o kojima e jo biti rijei.) Harvardski sustav upuivanja
na literaturu moda je najproireniji pristup u akademskom ivotu. Kod mno
gih asopisa i izdavaa knjiga postoji dugotrajan trend prelaenja na nj,
uglavnom zato to tedi na prostoru i dovodi do jasnijeg i jednostavnijeg
teksta nego to to ini bilo koja vrsta biljeaka. Taj sustav zahtijeva samo dva
elementa: unutartekstualnu uputu i jedinstvenu, integriranu bibliografiju na
kraju radnje, knjige ili lanka.
Unutartekstualna uputa sadrava samo prezime autora i godinu objavlji
vanja publikacije, te oznaku stranice, sve u zagradama. Primjerice: (Jo
nes, 1999, str. 14; Jones i Crank, 1997, str. 86-87).
Alternativni nain navoenja oznaka stranica isputa str. i jednostavno
stavlja dvotoku nakon oznake godine, za kojom slijedi paginacija,
primjerice: (Jones, 1999: 14-17). Na poglavlja se moe upuivati po
mou Pogl. Upuivanja na cijele knjige mogu se navesti samo po
mou autorova prezimena i oznake godine. Ako autor u bibliografiji ima
nekoliko publikacija objavljenih iste godine, uz godinu treba dodati
slovo kako bi ih se moglo razlikovati, primjerice: 1999a.
U bibliografiji se navode svi izvori citirani u djelu, sloeni po abecednom
redu po prezimenu autora, a potom po godini objavljivanja, primjerice:
Jones, Terence B. (1999) Academic time-wasting in universities, Ameri
can Journal o f Scholasticism, sv. 12, br. 4, str. 12-71.
Jones, Terence B. i Crank, Arthur (1997) One Book Academics: What
Goes Wrong? (London: Futuristic Press). Drugo izdanje.
Jones, Terence B. i Winge, Steven A. (2001) Deconstructing post-modern
writers angst, Times Literary Supplement, 26, rujna, str. 70-71.______
Uoite da djela koja je autor napisao sam dolaze ispred djela koja je na
pisao s drugima, te da djela dvoje autora dolaze ispred djela troje autora i
tako dalje. Ako prvi autor ima nekoliko djela napisanih zajedno s istim
brojem ljudi, koristite se abecednim redom prezimena drugog koautora
(tako Jones i Crank u gornjem okviru dolaze ispred Jonesa i Wingea).
Sto se tie lanaka u asopisima, bibliografski podaci moraju sadravati
redom: prezime autora, puno ime, poetno slovo drugog imena, oznaku
godine, naslov lanka, naslov asopisa, oznaku sveska, oznaku broja i
1 1 0 KAKO NAPISATI DISERTACIJU
oznaku stranica. U navedenom sam primjeru upotrijebio kratice sv. i br.

zato to ih neki asopisi i izdavai zahtijevaju. Drugi e traiti oznaku
sveska i oznaku broja bez tih kratica, odvojenih dvotokom, primjerice
4: iii. No brisanje ili zamjenjivanje elemenata koje ste ve ukljuili u
svoje upute mnogo je lake uz uporabu alata find and replace (pronai
i zamijeni) u programu za obradu teksta nego to je to njihovo umetanje
od poetka.
Kad je rije o lancima iz magazina ili novina, koristite se istim redosli
jedom kao i kod lanaka iz asopisa, ali oznaku sveska i broja zamijenite
oznakom dana i mjeseca objavljivanja.
Kad su posrijedi knjige, bibliografski podaci moraju sadravati redom:
prezime autora, puno ime, poetno slovo drugog imena, oznaku godine,
naslov knjige (i podnaslov, ako ga ima), mjesto objavljivanja i izdavaa.
Dodajte svaku bitnu informaciju o izdanju ili prijevodu koju bi itatelji
trebali znati. Za ponovno objavljeno kasnije izdanje nekog djela na kraju
bibliografske jedinice navedite godinu prvog objavljivanja, primjerice:
Izvorno objavljeno 1847.
Velika je prednost harvardskog sustava upuivanja na literaturu to to
tekst izgleda isto i daje neposredne informacije strunom itatelju (koji esto
iz same unutartekstualne upute zna koji se izvor navodi). On omoguuje i je
dnostavan pristup podrobnijim informacijama. Druga je velika prednost to to
svaka radnja ionako treba imati opsenu, upravo tako organiziranu bibliogra
fiju. Stoga u svakom sustavu biljeaka, za svaki izvor, treba barem dvaput
navesti bibliografske jedinice, jednom u bibliografiji, a onda i u biljekama;
uz to, u biljekama treba ponoviti podatke o istom izvoru. Harvardski sustav
uklanja sav taj dvostruki posao, a zajedno s njime i teke probleme kontrole
verzije koji se pojavljuju uvijek kad postoje dva razliita navoda istog iz
vora. Ako utvrdite da ste pogreno naveli izvor, onda u harvardskom sustavu
bibliografske podatke trebate mijenjati samo na jednom mjestu (iako ete
unutartekstualne upute trebati aurirali ako je promijenjeno ime autora ili po
datak o godini). Istodobno, u harvardskom sustavu nema biljeaka koje odu
zimaju vrijedan prostor kojim raspolaete s obzirom na ogranien broj rijei
u doktoratu.
Napokon, harvardski sustav upuivanja na literaturu ima velike prednosti
zato to autore odvraa od umnoavanja i irenja podtekstova u fusnotama
ili krajnjim biljekama. U svakom sustavu koji se temelji na biljekama autori
se esto ne mogu oduprijeti izazovu da piu uene podtekstove. Mnoe se
kritike napomene i autorske digresije, zajedno s opaskama o metodi, poda
cima nie razine, raspravama sa suparnicima i slinom graom. Tamo gdje se
autori oslanjaju na biljeke, moe izgledati da je glavni tekst okruen umom
Pisati jasno: pitanja sti/a i upuivanja na literaturu ___________________ 111
pomonih komentara, napose u akademskim knjigama ili lancima s duga

kim fusnotama na dnu stranice, koje katkad glavni tekst stiskaju na manje od
pola stranice. Harvardski sustav upuivanja na literaturu to bi trebao potpuno
sprijeiti, no ipak je jo mogue ubaciti posebne krajnje biljeke kako bi se
ukljuile neke ire, ali neophodne pomone informacije. Harvardski sustav
upuivanja na literaturu privlaan je izdavaima i asopisima upravo zato to
odvraa od pisanja podtekstova i prisiljava vas da odluite to je u vaim iz
vorima kljuno a to nije. Ako ste primorani da u svojem tekstu slijedite je
dan jedini argument, to moe poboljati jasnou vaeg pisanja i vae misli.
Mnogi studenti koji su naviknuti na sustave koji se temelje na biljekama
predviaju da e, ako prijeu na harvardski nain upuivanja na literaturu,
imati etiri glavne potekoe. Svi ti esto navoeni problemi zapravo su
dobro poznati i za njih postoje jednostavna rjeenja.
Ako u tekstu trebate na jednom mjestu uputiti na brojnu literaturu, na
vie od tri ili etiri djela, doputeno je (ali samo u tom sluaju) dodati
biljeku na kraju u koju ete smjestiti te upute. Ta iznimka naruava pra
vilo sve na jednom mjestu, no moe joj se dati prednost pred runom
nakupinom uputa na literaturu koja razbija glavni tekst. Ako uoite daje
to est problem u vaem djelu, provjerite upuujete li moda previe na
literaturu.
Primarni tekstovi i starija djela mogu zahtijevati da na njih upuujete na
nekonvencionalan nain, koji se razlikuje od onoga koji je prikazan.
Primjerice, u izvorima kao to su Biblija ili djela starijih filozofa moda
ete upuivati na knjige, poglavlja i stihove, ili, u sluaju kazalinih ko
mada, na inove, prizore i retke. Taj se problem pojavljuje zato to je
neizbjeno da oznake stranica za neko klasino djelo ili drugi specijalizi
rani tekst variraju od jednog izdanja do drugog. No vi elite upuivati
tako da odjeljak to ga citirate drugi ljudi mogu pronai bez obzira na iz
danje djela kojim se koriste. Upuivanje na pravne sluajeve takoer ima
vlastite oblike. Navodi iz dokumenata u povijesnim arhivima takoer
trebaju slijediti konvencije upuivanja i numeriranja, koje su esto speci
fine za taj arhiv. U svim tim sluajevima bilo bi dobro da za harvardsko
unutartekstualno upuivanje rabite konvenciju koja je ve uvrijeena u
vaoj disciplini, te d aje objasnite kad je prvi put upotrijebite. Ideja je da
se drugim strunjacima to vie olaka nalaenje i provjera dokumenata
ili druge grae koju navodite. Ako za va izvor ne postoji nikakva kon
vencija, onda u prvoj upotrebi jasno utvrdite vlastito pravilo i, ako je pot
rebno, itatelje na nj kratko podsjetite kasnije. Primarne izvore na koje se
stalno upuuje mogue je pisati i u obliku kratica, pod uvjetom da skra
eni oblik koji rabite itateljima objasnite kad ga prvi put upotrijebite te
ga ukljuite u popis kratica. Primjerice, upuivanje na Lockeovu Treatise
] 12 KAKO NAPISATI DISERTACIJU
on Civil Government, knjiga 4, poglavlje 3, odjeljak 6 moe izgledati

ovako: (Locke, TCG, IV.3.vi). Ta se vrsta skraenog upuivanja lako
moe rabiti mnogo puta u tekstu, a i dovoljno je razumljiva jednom kad
ste objasnili konvenciju kojom se koristite. Kad se vaa radnja u osnovi
vrti oko upotrebe skupa primarnih izvora, esto je korisno da o njima
raspravite u Dodatku o istraivakim metodama, a to je i dobro mjesto da
objasnite konvencije upuivanja na literaturu koje ste slijedili.
Neobjavljeni i nepopisani izvori, kao to su dokumenti smjeteni u spre
mitu koje nije dobro organiziran povijesni ili drukije sreeni arhiv,
mogu se na slian nain uklopiti u harvardski sustav unutartekstualnog
upuivanja na literaturu. Utvrdite i objasnite vlastitu konvenciju upui
vanja na literaturu ili nazivanja, kao i za primame izvore. Ukljuite skup
prikladnih kratica, najbolje kratica koje e biti intuitivno razumljive (kao
to je sluaj s upuivanjem na Lockea).
Unutartekstualne upute za grau nastalu na temelju intervjua takoer se
ponekad navode kao problem za harvardski sustav upuivanja na litera
turu, no njih je zapravo jednostavno rijeiti. On-the-recor intervjue
treba navoditi slino kao i primarne izvore, drei se konvencije koja
ukljuuje prezime intervjuirane osobe, injenicu da je posrijedi bio inter
vju, kao i datum intervjua, primjerice: (Smithers, intervju, 26. listopada
2000). U Dodatak o istraivakim metodama potom treba staviti sve po
jedinosti o tome tko su osobe koje ste intervjuirali, gdje ste i kada s
njima razgovarali, kako su intervjui bili voeni (primjerice, licem u lice,
telefonom, pomou upitnika ili dijalogom itd.) te kako ste materijal zabi
ljeili (primjerice, jeste li ga snimali ili zapisivali). elite li citirati do
kaze iz neslubenih intervjua, problemi upuivanja uope se ne pojav
ljuju, budui da odreene tvrdnje ne moete povezati ni s kojim odree
nim sugovornikom. Umjesto toga, trebate pronai nain da u svoj glavni
tekst unesete izraze koji daju to vie korisnih kontekstualnih informacija
o vaem informatoru ili izvoru, istodobno uvajui njegovu anonimnost.
Materijali iz off-the-record intervjua ne mogu se navoditi niti se na
njih uope moe upuivati a da se ne prekri uobiajena etika znanstve
nog istraivanja. (Pobrinite se da u fazi ispila sa svojim savjetnikom te
meljito raspravite sve mogue probleme s upuivanjem na razliite vrste
materijala iz intervjua.) U sva tri posljednja pogleda nema vee razlike
izmeu toga to je teko ili lako u navoenja izvora po harvardskom su
stavu upuivanja i upotrebi alternativnih sustava kao to su krajnje bilje
ke ili fusnote.
Posljednje to treba primijetiti u vezi s bibliografijama odnosi se na seg
mentaciju. Jedinstvena bibliografija ureena strogim i predvidljivim abeced
nim redom najbolja je za svu tekstualnu grau. U nekim starijim djelima, kao
Pisati jasno: pitanja stila i upuivanja na literaturu__________________________ 1 13
i u propisima za izradu doktorata na nekolicini staromodnijih sveuilita, jo

je mogue pronai bibliografije razbijene na primarne izvore (kao to su ne
objavljeni dokumenti) i sekundarne ili objavljene izvore, pa i zasebne popise
knjiga i lanaka. Svi ti sustavi kre naelo sve na jednom mjestu, jer iz
same unutartekstualne upute itatelji esto ne mogu razabrati na koju ih se
vrstu izvora usmjeruje. Kod bilo koje vrste segmentirane bibliografije moda
e trebati traiti na nekoliko mjesta kako bi pronali bibliografsku jedinicu
koja im je potrebna.
Krajnje biljeke
Glavni alternativni sustav upuivanja na literaturu, konzistentan, s potpu
nim navoenjem i sustavom sve najednom mjestu jesu krajnje biljeke.
Unutartekstualna uputa svedena je na malenu brojku napisanu super-
skriptom, kao to je.8 U svakome novom poglavlju brojevi trebaju po
novno zapoinjati s 1. Kad stvarate krajnju biljeku, broj u va tekst au
tomatski unosi program za obradu teksta. Brojevi koji upuuju na bilje
ke uvijek trebaju biti smjeteni na kraju reenica, a ne usred njih. Treba
izbjegavati i viestruke brojeve koji upuuju na biljeke na razliitim
mjestima unutar ili na kraju iste reenice.
Sama biljeka kod prvog navoenja izvora mora sadravati sve pojedi
nosti i iste elemente koje zahtijevaju bibliografije unutar harvardskog su
stava, no sastavni bi elementi pritom trebali biti napisani drugim redom,
primjerice:
8. Terence B. Jones i Arthur Crank, One Book Academics: What Goes Wrong?
(London: Futuristic Press, 1997), drugo izdanje. Terence B. Jones i Steven A.
Winge, Deconstructing post-modern writers angst, Times Literary Supple
ment, 26. rujna 2000, str. 70-71.
9. Terence B. Jones, Academic time-wasting in universities, American Journal
o f Scholasticism (1999) sv. 12, br. 4, str. 12-71.
Glavne izmjene u odnosu prema bibliografskom formatu jesu: autorovo

prvo ime i poetno slovo drugog imena sada dolaze prije (a ne nakon)
prezimena; oznaka godine objavljivanja prebacuje se iz prvog dijela bib
liografske jedinice odmah ispred oznake sveska (u sluaju lanaka iz a
sopisa) i odmah iza naziva izdavaa (u sluaju knjiga). U svakom obliku
sustava koji se temelji na biljekama bibliografiju u velikoj mjeri udvos-
truavale. Ipak, kod drugog ili kasnijeg navoenja istog izvora u krajnjim
biljekama moe se smanjiti razina podrobnosti, sve dok se izvor moe
nedvosmisleno identificirati. U tom sluaju moete zadrati samo pre
zime autora te skraeni oblik naslova knjige ili lanka, primjerice:
10. Jones i Crank, One Book Academics, str. 87.

11. Jones, Academic time-wasting in universities", str, 15-16.________________
Upotreba sustava krajnjih biljeaka itateljima stvara neke neprilike.
Moraju skakati s brojke koja upuuje na biljeku na samu biljeku, koja je
smjetena na kraju poglavlja ili radnje. Opsene radnje u rukopisu i uvezane
u jedan svezak prilino su velike. Stoga bi itateljima moglo biti lake sluiti
se biljekama smjetenim na posljednjim stranicama svakog poglavlja,
umjesto na kraju cijele radnje. No ako se vaa radnja objavi u obliku knjige,
itatelji nee biti suoeni s dodatnom potekoom ako su sve biljeke smje
tene na kraju. Velika je prednost biljeaka, ak i u odnosu prema harvard-
skom sustavu, to to stvara glavni tekst koji izgleda isto, s brojkama unutar
teksta koje upuuju samo na relativno neupadljive biljeke, i kojih, u ideal
nom sluaju, ne bi smjelo biti previe.
Fusnote slijede isti format to se tie punih pojedinosti i dodatnih upui
vanja kao i u dva navedena primjera krajnjih biljeki. No te pojedinosti na
vode se na dnu iste stranice na kojoj se nalazi i brojka koja upuuje na bilje
ku. Fusnote maksimiziraju sustav sve najednom mjestu. Nema sumnje da
su krajnje biljeke nepraktinije za itatelje nego fusnote. Ipak, fusnote su ne-
spretniji sustav za upotrebu u pisanju radnje, pa i uz brza poboljanja u mo
dernim programima za obradu teksta. Poneto ih je tee drati pod kontrolom
i aurirane kad kratite i umeete tekst, a to treba initi esto. Katkad bi moglo
biti i veih potekoa u odravanju kontrole verzije izmeu fusnota i biblio
grafije u usporedbi s biljekama na kraju, gdje su sva upuivanja koja se od
nose na poglavlje u najmanju ruku skupljena i otisnuta najednom mjestu. Uz
to, problemi s repaginiranjem kod fusnota mogu se poveati. Nadalje, fusnote
uveavaju prenatrpanost upuivanjem na literaturu to ga itatelji vide. One
esto, osobito u doktorskim disertacijama, zavrnim otisnutim stranicama
daju isprekidan i neravnomjeran izgled, jer se ini kao da biljeke istiskuju
glavni tekst. Zbog tih i drugih problema asopisi, a gotovo i svi izdavai
knjiga, napustili su fusnote. Primjerice, ako itatelji pregledavaju asopise
online (to je sve ee), onda im je esto teko itati dva fonta razliite veli
ine na istoj stranici. Ili se vidi glavni tekst, a fusnote su premale; ili su fus
note vidljive, ali je glavni tekst prevelik.
Za objavljivanje esto treba preurediti i fusnote i biljeke na kraju. To je
za va program za obradu teksta jednostavna zadaa ako krajnje biljeke
moe prebacivati u fusnote ili obratno. No prebacivanje sa sustava biljeki na
harvardski sustav upuivanja na literaturu jednostavan je samo ako se sluite
paketom za obradu bibliografskih jedinica kao to je Endnote. Preraivanje je
najtee ako ponovno radite biljeke za asopis ili knjigu sluei se har-
vardskim sustavom upuivanja na literaturu i ako trebate ukloniti podteks-
tove. Upotreba fusnota tu e najvjerojatnije pokazati svoj tetan utjecaj na
autorove intelektualne navike, potiui vas na to da stvarate podtekstove i da
tamo nastavile s intenzivnim digresijama. Krajnje biljeke imaju manji utje
caj na autore, budui da su mnogo manje vidljive.
Na kraju u, zbog potpunosti, spomenuti jedan novi pristup upuivanju
na literaturu koji je ak i manje nametljiv od krajnjih biljeaka. Taj stil slijede
pisci iz popularne znanosti, dijelom u nadi da e postati privlaniji itate
ljima, osobito onima izvan akademske zajednice. Oni na kraju knjige navode
cjelovit popis bibliografskih jedinica, ali nema brojki koje upuuju na bilje
ke niti harvardskih uputa u tekstu koje se na njih odnose. Umjesto toga, u
tom popisu bibliografskih jedinica navode se oznaka stranice, moda i oz
naka retka ili ulomka, te prvih nekoliko rijei citata ili drugog izraza na toj
stranici. To vodi do potpuno relevantnog navoenja u obliku krajnje biljeke.
Taj e pristup moda u budunosti postati popularnijim kod akademskih
knjiga u mekim disciplinama, gdje autori streme boljemu literarnom tonu.
No danas bi u doktoratima to jo uvijek bio nekonvencionalan postupak upu
ivanja na literaturu.
Zakljuci
Sastavljanje jasnog teksta i kompetentno upuivanje na literaturu mali je
ali vaan dio postizanja uvjerljivog pristupa strunom pisanju. Nema razloga
da previe brinete o bilo kojem od tih aspekata. Nemojte pokuavati postii
savren stil tako to ete svoj tekst beskonano dotjerivati ili krpati. I nemojte
se osjeati sputanim ili postati obuzetim problemima upuivanja na literaturu.
Kad dosegnete odreenu razinu, vai e glavni argumenti i kvaliteta vaeg
istraivanja biti odluni u oblikovanju reakcija itatelja. Stoga te bitne stvari
uvijek trebaju zaokupljati najvie vae pozornosti. Ispravan pristup stilu i
onim aspektima vaeg pisanja koji se odnose na upuivanje na literaturu jed
nostavno pomau itateljima da se usredotoe na bit vae argumentacije i
kvalitetu vaeg istraivanja, umjesto da ih nedostaci u prezentaciji smetu,
zbune i uzrujaju. Takoer, stvaranje istog teksta s preglednim upuivanjem
na literaturu pomoi e odranju vae vjere u sebe kao autora. Ako se va
tekst dobro ita, bit ete motiviraniji da piete vie i imat ete jasniju sliku o
tome u kojem se pravcu kreete. To bi vam trebalo pruiti sigurnost da se
prihvatite nekih neizbjenih veih potekoa u procesu pisanja i revidiranja te
da ih prevladate; tome se okreem u sljedeem poglavlju.
6. RAZVIJANJE TEKSTA I
UPRAVLJANJE PROCESOM
PISANJA
Nikad nemoj zanemariti, nikad nemoj odbiti shvatiti to se
I moe misliti protiv tvoje misli.
Friedrich Nietzsche878
U kreativnome znanstvenom pisanju u sreditu je procesa autorskog rada
osoba koja sjedi za stolom, okruena informacijama, biljekama, rkarijama
i izvorima, ili na drugi nain zakrena idejama, koja se trudi organizirati
svoje misli na praznom ekranu ili papiru. Ta slika dominira naim razmilja
njem o autorskom radu zato to je u tom trenutku strano tegobno izai sa
svim tim na kraj, kao to je teko kasnije shvatiti to ste radili i stresno, odno
sno iscrpljujue razmiljati o tome u svakom trenutku. U drugom podruju,
podruju pisanja romana, kolektivna opsesija tjeskobom autora koji izmilja
neto iz niega, a kojom su obuzeti oni koji se u to uputaju, otila je i dalje,
kao to je ironino primijetio John Fowles:
Ozbiljna moderna fikcija ima samo jedan predmet, tegobnost pisanja oz
biljne moderne fikcije (...) Prirodna je posljedica to daje pisanje o fikciji po
stalo mnogo vanije od pisanja same fikcije. To je jedan od najboljih naina
na koji danas moete prepoznali pravog romanopisca. On nee gubiti vrijeme
prljavim mehanikim poslom stavljanja pria i likova na papir (...) Istina, u
nekom trenutku on mora neto napisati, tek da bi pokazao kako je samo pisa
nje nerelevantan i nepotreban dio toga. No to je sve.S!i
Dakako, Fovvles istie daje taj stupanj zaokupljenosti samim sobom du
boko nezdrav i da u njegovu podruju djeluje i onesposobljavajue. Sreom,
stvaralako znanstveno pisanje mnogo je prozainije podruje od pisanja ro
mana, podruje u kojem je najistaknutijim autorima pisanje openito lake
87 Nisam mogao pronai izvor ovog citata. Openito o Nictzschcu v. Gane, Laurence i Chan,
Kitty (1999). Introducing Nietzsche. Cambridge: Icon Books.
88 Fowlcs, John (1984). Mantissa. London: Triad/Panthcr, str. 117.

Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja 117
(vie rutinsko). No veina nas nailazi na sline probleme u suoavanju sa sa
mim sobom, a to je dio autorskog rada. Teko izlazimo na kraj s vlastitim
ogranienim idejama i doprinosom i teko se nosimo s neizbjenim razilae
njem izmeu djela to smo ga planirali i onoga koje se zapravo materijalizira
na ekranu ili papiru.
Tri kljune strategije mogu pomoi da se ublae mitovi i potekoe koje
okruuju proces pisanja. Jedan je korak u tome da o procesu pisanja iznova
razmislimo ne kao o jednom stvaralakom inu, nego, umjesto toga, kao o
procesu koji se sastoji od vie stupnjeva, u kojem je za napredak vaan svaki
stupanj. Autorski rad ne ukljuuje samo pisanje prve verzije. On se odnosi i
na nain na koji razmiljate o onome to ste uinili, isprobavate argumente na
drugim ljudima, ponovno razraujete tekst u svjetlu komentara i unosite pre-
pravke. Potom, u sluaju da ono to ste napisali u trenutanom obliku nije
valjano, korisno je u priuvi imati neku specifinu i pouzdanu metodu radi
kalnog preureivanja problematinog teksta. Trea je strategija u tome da
briljivo planirate razdoblja pisanja te da razmotrite neke podrobne prijed
loge koji vam mogu pomoi da odrite napredak i da izbjegnete potencijalne
blokade.
Skiciranje, poboljavanje i izlaenje u javnost

Sve se odvija onako kao to sam predvidio,
j Imperator u Povratku Jedija89
Pretvaranje plana poglavlja u prvu zaokruenu verziju teksta izazvat e
doslovce desetke promjena u odnosu prema onome to ste oekivali da ete
uiniti. Sve e te promjene biti razoaravajue. Ono stoje u vaem planu iz
gledalo izvedivo, kratko, koherentno ili izvorno pokazat e se slabijim, opir
nijim, nerazumljivijim ili u stvarnosti poznatijim. Howard Becker primjeuje
da mnogi doktorandi zamiljaju da postoji neki najbolji nain autorskog
rada na bilo kojem tekstu, koji je negdje u zoni mogunosti i samo eka da ga
netko otkrije.90 Pieva je zadaa potom da sve prekopa kako bi naao taj op
timalni put. Prihvatite li to gledite, usred pisanja moete lako osjetiti da ste
potpuno grijeili u pogledu toga gdje se taj najbolji nain nalazi te da ste ga
sada posve izgubili. Suprotstavljanje tim osjeajima neuspjeha povlai za so
bom zauzimanje ireg gledita, ponajprije o cijelom nizu stupnjeva ukljue-
K<) Imperator u filmu Gcorgca Lucasa Povratak Jedija. Knjiga snimanja je na http://corky.net/
scripts/rcturnOfThcJcdi.html
Becker, Howard S. (1986). Writing fo r Social Scientists. Chicago: University o f Chicago

Press, pogl. 3.
nih u stvaranje strunog teksta, a potom i o procesu njegova izlaganja razmat

ranju i pretresanju od strane drugih.
Stupnjevi u procesu pisanja

Ostavi se razmiljanja, prihvati se pisanja.
I James Thurbern
Skice mogu pomoi, ali ne ako ponete s njima. Ako, umjesto

| toga, ponete tako da sve zapiete, tako da svoje zamisli izba-
j ujete onoliko brzo koliko moete tipkati, otkrit ete (...) frag-
| mente na kojima trebate raditi.
| Howard Becker*92
Glavni je mit procesa autorskog rada presudan karakter krenja novih
putova, ispunjavanja praznog ekrana ili prazne stranice de novo. Bitna pro
tumjera jest spoznaja da je to samo prvi stupanj autorskog rada, a ne nuno
stupanj koji je kljuan za razvoj argumenata. Autorski je rad proces od vie
stupnjeva i, kao to jasno pokazuje citat Jamesa Thurbera, ti razliiti stup
njevi popraeni su zasebnim naelima. Logika je prve verzije da se stvori
tekst ondje gdje ga nije bilo, da se neto napie, da elemente kojima baratate
vie ili manje definirate, makar samo na prethodan nain, a esto i krivim re
dom. Kako se va tekst poveava, nuno je i da izgubite neto nadzora nad
njim. U trenutku kad je poglavlje dugo 30 ili 40 stranica vie ne moete u
glavi drati cijeli njegov argument. Ne moete ni potpuno razumjeti to ste
napisali ili zalo je argument ispao takav kakav jest. Ponovno zadobivanje te
sposobnosti kljuanje element na drugom stupnju procesa pisanja, na kojem
moete slijediti logiku organiziranja teksta na koherentan nain. Gradnja i
reg teksta nuno e promijeniti vae miljenje. Ona e pojasniti one aspekte
vaih gledita koje niste mogli znati unaprijed te vam omoguiti da procije
nite, provjerite i preispitate razne razine svoje obvezanosti na razliite iskaze.
Netko je romanopiscu E. M. Forsteru citirao maksimu: Nikad ne zaponi re
enicu dok ne zna kako e je zavriti. On je odgovorio: Kako mogu znati
to mislim dok ne vidim to kaem?93
1,1 James Thurber, nav. u: Minkin, Lewis (1997). Exits and Entrances: Political Research as a
Creative Art. Sheffield: Sheffield Hallam University Press, str. 100.
92 Becker, Writing fo r Social Scientists, str. 60.
93 Eco, Umberto (1997). Kant and the Platypus: Essays on Language and Cognition. London:
Verso, str. 4, prcvco Alastair McEwan.
Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja ___________________________________________ 1 19
Druga bitna filozofska promjena gledita povezana s ovim pristupom jest

uvid da ne postoji najbolji nain da se neto kae. Ne postoji nikakav savr
en platonovski oblik koji se negdje nalazi i eka da ga neki osobito otrou
man, unaprijed smiljen plan osvijetli ili koji, nakon to je identificiran, moe
netaknut zapisati neki ustrajniji ili darovitiji autor. Naprotiv, sve to moete
kazali izumljeno je, stvoreno, a ne pronaeno ili otkriveno kao spremno za
upotrebu. Potekoe se pojavljuju zato to smo u procesu autorskog rada
esto suoeni s dvojbama, mjestima izbora u stvaralakom procesu na kojima
nas dvije ili vie opcija vode dalje, no jedan od ciljeva ili svrha koje cijenimo
moemo maksimirati samo po cijenu drugoga. Moda u takvim dvojbama
nema pravog izbora. Cesto nemamo nekoga opeg kriterija prema kojemu
moemo mjeriti razliite vrste trokova svake opcije koje vode dalje. Stoga
moemo donijeti samo uvjetovane izbore da slijedimo jedan put a ne drugi i
da vidimo to e se dogoditi. No kasnije, u ponovnom prosuivanju onoga to
smo uinili, bit e korisno podsjetiti na te prethodne odluke. Moda bi alter
nativni izbor ipak mogao biti bolji.
Da bi se napredovalo od nezadovoljavajue verzije do radikalno pobolj
anog i odrivog teksta potrebni su vrijeme, odmak, alternativne perspektive i
zajedniki napor oko preureivanja. Pisanje je in predanosti. Stoga se nitko
ne moe konstruktivno odrei teksta to ga je upravo stvorio, to jest vidjeti
to u njemu ne valja, odnosno to bi se moglo promijeniti kako bi se nedos
taci uklonili. U novoroenom tekstu moete samo obnoviti i ponoviti svoju
predanost (moda ga zakrpati uz pomo perfekcionistikog uljepavanja) ili
ga pak nekonstruktivno odbaciti (Sve je to smee - gubim vrijeme!). Kako
biste poeli stvari promatrati na drukiji nain, potrebno je da proe barem
nekoliko dana, da se u meuvremenu posvetite drugim stvarima i drugim mi
slima, te da drugi ljudi proitaju to ste napisali. A kad zaponete revidirati i
ponovno planirati, bit e korisno da taj stupanj unaprijed ugradite u svoje mi
ljenje i svoj raspored te da u pogledu njega gajite odgovarajua oekivanja.
U svakom tekstu gotovo uvijek treba izvriti pet operacija: printanje, ure
ivanje, revidiranje, poboljavanje i preraivanje.
sprintajte grau kako bi vam se perspektiva pomaknula s ekrana rau
nala. Ako tekst ureujete samo na ekranu, izmjene e biti ograniene na
male ispravke i izmjene na verbalnoj razini. Rad na papiru pomoi e
vam da vidite koliko je jo temeljitih preinaka mogue unijeti, kao to je
premjetanje velikih dijelova teksta za nekoliko stranica.
Ureivanje se odnosi na ureivanje grubog teksta na verbalnoj razini
kako bi se uklonile pravopisne i gramatike pogreke, dosadna ponavlja
nja iste rijei ili fraze i druge nezgrapnosti. Nastojte da ti problemi ne
ostanu u tekstu. Sve dok te pogreke ne ispravite, njihova vam prisutnost
moe zamagliti druge nedostatke. ist tekst omoguuje vam da vidite iza
tog nereda, sve do dubljih intelektualnih problema.
Revidiranje obuhvaa ponovno razmiljanje o tome kako je na razini
ulomka jedna ideja vezana uz drugu. Ono se usredotouje na poboljava
nje teksta pomou malih preinaka u redoslijedu reenica ili ulomaka.
Ono moe obuhvatiti i bitnije promjene, osobito na poetku i kraju
ulomka (sjetite se niza uvod, glavni dio, zakljuak).
U poboljavanju se s teksta vraate na izvornu grau i razmatrate moete
li argumente nekako pojaati. Moete li jae znanstveno potkrijepiti iz
nesene tvrdnje? Moete li dodati jo empirijskih dokaza? Moete li po
novno analizirati svoje podatke kako biste izbacili mogue suparnike
interpretacije? Moete li kljune elemente proiriti ili ih razviti na for-
malniji ili sustavniji nain? Mora vam biti jasno kad je vaem pristupu
potrebno vie potpore i pojaanja. No nemojte zapasti u disertacijsku
paranoju i tvrdnje koje nisu sporne popratiti pretjeranim argumentira
njem ili navoenjem literature.
Preureivanje znai mnogo radikalnije restrukturiranje poglavlja ili
lanka, koje esto zahtijeva posve specifinu metodu, koju opisujem u
sljedeem pododjeljku. Tekst koji je ve u zadovoljavajuem stanju mo
da nee trebati ire preureivati. No esto treba izvriti radikalne
promjene u barem jednom ili dvama od osam poglavlja, osim ako niste
vrlo discipliniran i dosljedan pisac.
Sastavljanje teksta u obliku prve skice zahtijeva kako va osobni napor
da izradite grubi tekst i poboljate ga, tako i traenje tuih komentara i sav
jeta. Cijeli se taj proces moe prikazati kao neto to se sastoji od etiri faze,
od one krajnje osobne i privatne do posve javne. Izlaenje u javnost s tekstom
koji kristalizira vau misao i privremeno je fiksira u jednu konfiguraciju po
sebno je osjetljiv stupanj s kojim treba biti paljiv.
U prvoj fazi ispisujete argument u priblinoj duljini poglavlja u koje ste
se upustili. Taj stupanj dovodi do grubog teksta, do rijei na ekranu ili ruko
pisa na papiru, do dovrenih argumenata ili samo do argumentacijskih poku
aja, do postrojenih injenica, povuenih veza, izloenih stajalita. No nita
od toga nije izloeno u zadovoljavajue povezanom obliku.
U drugoj fazi neko vrijeme pohranjujete i procjenjujete tekst traei na
ine da ga poboljate i uobliite. Nakon to ste nainili kratku stanku (jer vam
je potrebno neto vremena i odmaka), moete pregledati to imate i potraiti
propuste ili nedosljednosti te pokuati pratiti razvoj argumenta i prepoznali
mjesta na kojima premjetanje teksta moe dovesti do poboljanja. Tijekom
toga oblikovnog stupnja moe biti korisno i to da dijelove teksta pokaete
Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja _________________________ 121
prijateljski raspoloenim itateljima, to jest ljudima koji su vam bliski, kao

to su drugi doktorandi, prijatelji, roaci, drage osobe ili partner odnosno
partnerica. Korisni mogu biti ak i ljudi koji nisu upueni u vau temu, nak
loni itatelji koji va tekst mogu promatrati nepristrano i rei vam koliko im
se ini razumljivim ili dobro napisanim. Povjerljiv, inteligentan ali nestruan
sluatelj takoer vam moe pomoi da provjerite kljune argumente tako to
e dati da mu ih kaete naglas i na razumljiviji nain. Ako imate dosta sree i
ako ste u doista dobrim odnosima s jednim ili vie vaih mentora, moda mo
ete i njih ukljuiti u taj oblikovni stupanj. U drugoj fazi moda ete provo
diti viestruke male revizije tijekom pisanja. No ta faza esto zavrava prvim
sustavnim prolaenjem kroz tekst, unoenjem dodatne grae, vezivanjem la
bavih uputa na literaturu, prebacivanjem i ponovnim vezanjem teksta u po
boljani okvir te konsolidiran)em mnotva sitnih poboljanja u revidirani oblik.
U treoj fazi izlazite sa svojim tekstom u javnost, prikupljate komentare
te ih ugraujete u temeljitiju reviziju ili preureivanje. U strunim je kon
tekstima samostalno napredovanje mogue samo neko vrijeme, nakon ega
su vam, kako biste napredovali, potrebna neka radikalno drukija gledita o
onome to kaete. Prvu postaju ovdje ine vai mentori ili savjetnici. Jedna
od njihovih primarnih uloga jest da gledaju i komentiraju va propisno
uoblieni tekst. Trebate se pobrinuti da vam daju korisnu povratnu
informaciju o vaem djelu. Savjetnici su, po pravilu, ohrabreni, pa i zahvalni,
kad im date poglavlja da ih pogledaju. Njima nije jednostavno da u tuoj
istraivakoj temi djeluju iskljuivo na usmenoj razini. Kako bi mogli
ponuditi koristan savjet i komentar, potrebna im je vaa pomo, koju im
moete pruiti tako da im redovito predajete poglavlja koja ste napisali. No
mentori se ujedno i vrlo razlikuju u onome to kau, i to zbog razliitih
razloga. Za neke je poznato da su nepovjerljive ili teke osobe, poput jednoga
oksfordskog filozofa iji je pisani komentar dug etiri rijei na poglavlje od
12.000 rijei to gaje student s mukom sastavio glasio: Pretpostavljam daje
tako. Razliiti mentori slijede razliite strategije. Neki e podrobno
komentirati rane verzije, dok e drugi namjerno ustuknuti u strahu da ne budu
prekritini prema vaim idejama u nastanku. Neki osobito dobro organizirani
mentori vrlo rano ulau napor u proces stvaranja vaeg teksta, zahtijevajui
gotovo savrenu verziju poglavlja prije nego to prijeete na drugo poglavlje.
Prema tom gledanju, kad jednom dosegnete pravu doktorsku razinu u
jednom poglavlju, kasnije e vam biti lake sljedea poglavlja izraditi u istom
standardu. Drugi savjetnici (poput mene) smatraju daje prije nego to krenete
dalje vano samo to da doete do, u irem smislu, prihvatljive verzije
poglavlja, kako rani stupanj pisanja ne biste opteretili perfekcionistikim
brigama te nagrizli svoje kasnije istraivako i spisateljsko vrijeme. Prema
tom gledanju, prelazak od prve cjelovite skice radnje na konanu verziju
teksta po pravilu e dovesti do tolikih promjena da e preveliko posveivanje
pozornosti ranim poglavljima prije nego to su napisana daljnja poglavlja
previe esto predstavljati uludo utroen ili suvian napor. Podrobne
stilistike i argumentacijske odluke to ste ih donijeli tijekom prve dvije
godine rada vjerojatno e biti znatno potisnute od strane zrelijih uvida i
preinaka koje su sadrane u uobliavanju teze u integriranu cjelinu.
Meutim, izlaenje u javnost trebalo bi poprimiti i druge oblike osim sa
mog pokazivanja grae vaem mentoru. Prezentiranje poglavlja u prijatelj-
skorne javnom forumu, kao to je poslijediplomski seminar na odsjeku,
moe biti vrlo korisno, ak i ako u publici nema mnogo onih koji su osobito
upueni u vau temu. Smisao je tih vjebi u tome da promislite kako se va
tekst moe prezentirati i objasniti ljudima koji su upoznati s vaom discipli
nom, ali ne i s vaom specifinom temom. Promjene koje poduzimate kako
biste priredili efektnu prezentaciju i komentari koje dobivate esto mogu po
moi da unaprijed osjetite kako e ljudi u vaoj disciplini openito promatrati
vae djelo. Neki doktorandi negoduju kad njihov odsjek zahtijeva da jednom
ili dvaput godinje odre redovite prezentacije na takvim skupovima, sma
trajui da im tako nestruna publika malo toga moe rei o njihovu specijalis
tikom istraivanju. No na kraju doktorata druga opa publika u vaoj discip
lini donijet e kljune odluke u pogledu vae budunosti kao znanstvenika,
kao to je odluka da li vas zaposliti na sveuilitu ili da li vam dodijeliti pos-
lijedoktorsku stipendiju. Mnogo je bolje ako rano doznate kako e vaa
struka kao cjelina promatrati vae djelo, tako da na vrijeme moete uiniti
prepravke u orijentaciji ili prezentaciji svoga teksta kako biste poboljali kas
niju percepciju.
Govorenje je osnovno ljudsko umijee. Pomou njega svatko
drugome priopuje to zna i istodobno provocira protuslovlje-
nja koja njegovu pozornost usmjeruju na ono to je previdio,
i Bernard Lonergann
Razgovor ovjeka ini okretnim.
Francis Bacon^
Nakon to su vai mentori ili savjetnici iznijeli komentare na skicu vaeg

teksta i nakon to ste moda prikupili neke izvanjske komentare, trebali
biste brzo unijeti sve promjene koje vam se ine nunima, dok su vam te kri
tike i reakcije jo svjee. Ta druga runda preinaka konani je element u dovr
avanju radne verzije poglavlja. Prva verzija obino je daleko od izvornoga
grubog teksta. To je verzija poglavlja koju moete slobodno odloiti, ostaviti945
94 L o n c r g a n , B e r n a r d ( 1 9 7 8 ) . Insight. L o n d o n : W a r d L o c k , s tr . 1 7 4 . I z v o r n o o b j a v l j c n o 1 9 5 8 .
95 B a c o n , F r a n c i s , n a v . u : D i m n c t , E . ( 1 9 2 9 ) . The Art o f Thinking. L o n d o n : C a p e , s tr . 1 0 8 .

Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja___________________________________________ 123
je kakva jest i ne prosuivati je dok ne napiete radnu verziju cijele radnje i
ne prijeete na konanu verziju cjelokupnog teksta (v. pogl. 8). Za vae kas
nije samopouzdanje vano je da prije nego to pohranite poglavlje unesete
neke korisne preinake kako biste udovoljili prijedlozima ili komentarima
savjetnika i kritikama na seminarima.
To ne znai bacanje teksta i zapoinjanje iznova. Ne znai ni dizanje
ruku i ispunjavanje postojee verzije poglavlja mnotvom unitavajuih ko
mentara, vaih i tuih. Umjesto loga, zadrite povjerenje u svoje poglavlje i u
rad koji je u njemu utjelovljen, te pokuajte pronai nain da ono to kaete i
kako to kaete uredite tako da odgovori na tvrdnje iznesene protiv vaeg ar
gumenta ili pak prijee preko njih. Moda ne bi bilo dobro da briljivo poku
ate poglavlje preurediti u posve novi oblik, budui da bi kasnije promjene,
kad s radne verzije prijeete na konani tekst, mogle istisnuti svako vee re
strukturiranje koje biste poduzeli. No kad pohranite radnu verziju svoga
poglavlja i krenete na sljedee, vano je da ono bude u razmjerno funkcioni-
rajuem obliku, koji odgovara na kritike i inkorporira vane prijedloge. Tako
ete pohranjeno poglavlje shvaati kao odrivo, aurirano, kao u pravom
smislu rijei radnu verziju, a ne kao neto nesavreno, uvjetno, odnosno neto
emu je potrebno znatno prepravljanje prije nego to stekne pravi status ra
dne verzije.
etvrta faza razvoja teksta je poeljna, ali je vie stvar izbora: to je faza
izlaenja u javnost u iremu strunom kontekstu, dranjem seminara na dru
gim sveuilitima odnosno priopenjima na znanstvenim skupovima. Ne
uputajte se u tu fazu prije no to ste poglavlje ili lanak dobro razradili, tako
da steknete sigurnost kako biste mogli prihvatiti kritiku svojih ideja izvana.
Ako zadovoljite taj test, dranje seminara na nekome drugom sveuilitu
moe biti koristan prvi korak. Druga su mogunost sastanci uih specijali
stikih skupina koji se redovito odravaju u okviru strunih udruga. To mogu
biti prigode da dobijete podrobnije kritike i prosudbe od ljudi koji rade upra
vo u vaem podruju. Svaka vanjska publika (osobito na znanstvenim skupo
vima) bit e heterogenija, manje vezana uz teorijske ideje ili istraivake
metode koje prevladavaju na vaem odsjeku ili sveuilitu. Ona e biti otvo
renija u pogledu moguih problema i radikalnija u osporavanju vaih ideja uz
pomo alternativnih pristupa. Viu razinu predstavlja priopavanje na iremu
strunom skupu na nacionalnoj razini. U kasnijoj fazi rada na doktoratu, kad
budete imali razvijenu verziju poglavlja u obliku kratkog priopenja sa znan
stvenog skupa, moda bi bilo korisno prijavili se i na kakav meunarodni
skup. Kako se uspinjete tom ljestvicom, mogua publika vaeg rada se pove
ava. No vrijeme koje vam je na raspolaganju za izlaganje postaje sve krae,
od 30-40 minuta na sveuilinom seminaru do moda samo 15-20 minuta na
velikim znanstvenim skupovima.
Preureivanje teksta
ovjek mijenja ideje kao ivotinja dlaku - malo pomalo, a
I nikad odjednom preko noi.
Umberto Eco>('
Svi navedeni savjeti pretpostavljaju da va tekst ve funkcionira prilino
dobro, dovoljno dobro da moete upiti komentare i postupno se poboljavati.
No katkad biste, a u ranim fazama pisanja ili u sluaju vie argumentacijskih
ili teorijskih poglavlja moda i prilino esto, mogli osjetiti da opi ton pog
lavlja nije dobar. U tom su sluaju moda potrebne temeljitije promjene. Pre
ureivanje teksta osobito je mona tehnika u toj situaciji. Psiholoki je teko
koristiti se njome, budui da nitko ne voli priznati sebi da tekst koji je napi
sao zapravo nije dobar. Zamisao o poinjanju ispoetka moe se initi vrlo
prijeteom i nekonstruktivnom ako nemate jasnu alternativnu ideju o tome
kako dalje.
Preureivanje je namijenjeno tome da izaete na kraj s injenicom da uz
uobiajenu duljinu poglavlja od 30-40 stranica svaki tekst postaje vrlo teko
drati u glavi kao cjelinu. S time izlazimo na kraj tako to selektivno zabo
ravljamo dijelove teksta dok prolazimo kroz njega. Autori se koriste mnogim
razliitim veznicima, izrazima i reenicama kako bi uvjerili itatelje da jedan
ulomak bez avova vodi sljedeem. Sva ta pomagala mogu strukturu poglav
lja sakriti i od samog autora. ak i ako ste nekoliko puta proli kroz dovreno
poglavlje unosei poboljanja i preinake, jo su veliki izgledi da, u biti, ne
ete razumjeti to ste uinili.
Osnove preureivanja ine tri koraka:
Napiite pune naslove poglavlja, a nakon toga pune naslove svih odjelja
ka kako se pojavljuju, i to istim fontom kojim ste se koristili u poglavlju.
Najbolje je preureivati na papiru, a ne na raunalu. (Postoje dva speci
jalistika raunalna paketa koja mogu pomoi autorima u opsenijem
preureivanju, osobito onima koji su se u istraivanju koristili mnotvom
intervjua ili graom iz studija sluajeva.9697)
Za svaki ulomak u poglavlju napiite saetak od jednog retka o onome o
emu je tu rije. Pokuajte izraziti argumentacijsku jezgru onoga to
ulomak kae. Budite hladnokrvno realistini ili, moda, bez okolianja
cinini ili skeptini. Primjerice, ako neki ulomak kae samo neto malo
96 E c o , Kant and the Platypus, s tr . 4.
97 G l a v n i p r i m j e r j c Nudist, p a k e t n a m ije n je n s u s ta v n o j a n a liz i i o b ra d i v e lik e k o li in e k v a lita tiv

n ih p o d a t a k a . O n u k l j u u j e a l a t e z a u r e i v a n j e n a r a z d v o j e n o m e k r a n u , k o j e n e k i s m a t r a j u k o r i
s n im a .
Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja___________________________________________ 125
vie o tvrdnji koju ste ve iznijeli, iznesite laj sud u svojem saetku. Va
no je da ti saeci ne budu vei od jednog retka.
Sve saetke ulomaka redom numerirajte od poetka do kraja poglavlja.
Sad biste trebali imati drastino saetu verziju onoga o emu govorite u
poglavlju, verziju koja na stranicu ili dvije biljei sve kljune toke. Ta bi
slika trebala biti mnogo pristupanija i razumljivija od prethodnog dojma to
ste ga imali o dotinom poglavlju.
S dvjema stranicama koje prikazuju kostur ulomka ispred sebe, zaponite
s nizom osnovnih provjera:
Je li struktura poglavlja jednostavna (dobra) ili sloena (loa)?
Je Ii argumentacijski obrazac jasan i logian (dobar) ili nejasan (lo)?
Dijele li postojei odjeljci i pododjeljci tekst poglavlja ravnomjerno (do
bro) ili ne (loe)? Ravnomjerna se podjela istie zato to se svaki odje
ljak ili pododjeljak sastoji od uglavnom jednakog broja ulomaka kao i
drugi odjeljci ili pododjeljci iste razine.
Izgleda li argumentacija u poglavlju kao neto to ima razvijajuu ili ku
mulativnu strukturu (dobro) ili, suprotno tome, kao neto rekurzivno i
ponavljajue (loe)? Trebate slijediti filozofiju kai to jednom, ali kako
treba i sabrati usko povezane elemente koji se punom snagom mogu ob
raditi najednom mjestu, a ne raspreni po razliitim dijelovima teksta.
Rabi li se u poglavlju analitiki ili argumentacijski nain izlaganja (koji
je openito bolji kad je posrijedi organiziranje i personaliziranje argu
menta) ili se ono oslanja na deskriptivni pristup (koji je openito gori u
pogledu organiziranja i personaliziranja argumenta)?
Za poglavlje uobiajene duljine te e vam provjere oduzeti samo pet mi
nuta, no odgovori koje ete dobiti mogli bi vas iznenaditi. Moda ete iznai
da se ono to ste napisali prilino razlikuje od onoga to ste planirali, ali i od
onoga to ste mislili da radite tijekom stvaranja grubog teksta i svih kasnijih
preinaivanja. Katkad se moe initi da tekst ima vlastiti ivot ili tendencije,
a to moe biti vana injenica o kojoj treba razmisliti. Ako pronaete nepo
dudarnost izmeu poetnog plana poglavlja i njegove implementacije, ne
mojte odmah zakljuiti da tekst morate natjerati u sklad s glavnim planom.
Ako ste ga na koncu tako napisali, to je moda zato to ste tekst tako trebali
napisati. A ako je vaa poetna struktura bila drukija, moda bi upravo nju
trebalo promijeniti? Raspored odjeljaka, naslovi, putokazi i obeanja katkad
izraavaju va izvorni plan, no glavni dio teksta koji ste napisali zapravo ini
neto drugo. Usklaivanje toga dvoga naputanjem nerealnog plana vrlo jed
nostavno moe izdvojiti probleme.
Knjige ne sluaju uvijek autorove zapovijedi, i ova je knjiga
(...) brzo postala svojeglava.
Claire Tomalin 8
Predstava ima vlastiti um i pogreno je gurati je u pravcu u

kojem ona ne eli ii.
Neil Simon9899
Sljedei stupanj preureivanja moe biti psiholoki neugodan kao i rea
listino saimanje svakog ulomka. Ako tekst nije dobro napisan, morate po
kuati stvoriti jednu alternativnu shemu poglavlja, novu strukturu koja se bi
tno razlikuje od postojee. Na novom listu papira skicirajte alternativne nas
love odjeljaka i pododjeljaka i ravnomjerno ih rasporedite od vrha do dna no
vog lista. Na povrinu bi trebao izai drukiji nain organiziranja stvari,
drukiji niz zamisli. Nakon to ste specificirali naslove odjeljaka i pododje
ljaka, moete oznaiti vrstu osnovnog teksta koji e pripadati pojedinom od
jeljku tako da brojeve ulomaka s postojeeg kostura teksta jednostavno umel-
nete u novi plan, grubim redom koji trebate, a koji se moe prilino razliko
vati od postojeeg redoslijeda.
Kako biste uistinu prosudili tu alternativnu shemu, morate je malo popu
niti, to znai da se s olovke i papira morate vratiti raunalu. Postojei tekst
pohranite dvaput, kao dvije razliite datoteke, jednom pod uobiajenim ime
nom, a drugi put pod novim imenom (moda tako da ispred starog imena do
date oznaku revidirano ili rv). Nakon toga na vrh revidirane datoteke
umetnite nove naslove odjeljaka i pododjeljaka. Potom izreite i zalijepite
numerirane ulomke s jednog mjesta i niza u alternativni. Taj stupanj operacije
naziva se izrei i zalijepi, zato to jednostavno izrezujete ulomke i ponovno
ih stavljate, ali drukijim redoslijedom. Jo ne piete poetak ili kraj ulomaka
kako biste ih uskladili, nego ih samo pregrupirate. Sljedei je stupanj da pre
oblikovanu datoteku sprintate i pritom na svakom mjestu na kojem se novi
redoslijed razlikuje od prethodnog ostavite dva prazna retka. Potom proitajte
tekst u novom redoslijedu i usput ga markirajte. Razmislite o tome kako biste
cijeli niz mogli ponovno izgradili u novom redoslijedu, od jednog ulomka do
drugog i od jednog pododjeljka do drugog. Svoje zamisli biljeite olovkom
na ispisu.
Nakon toga slijedi kljuni sud. to funkcionira bolje - novi redoslijed
(koliko god jo uvijek bio grubo istesan) ili stari? Smisao promatranja cije
loga alternativnog pristupa jest usporedba slinoga sa slinim. Preputeni sa-
98 C i t i r a n o u : M i n k i n , Exits and Entrances, s t r . 313.
99 C i t i r a n o u : M i n k i n , Exits and Entrances, s t r . 313.

mirna sebi, veina nas prilino je konzervativna i nesklona riziku. Suoeni s
izborom izmeu nekog teksta koji izgleda dovreno i jo uvijek nespecifici-
rane alternativne verzije bit emo skloni tvrdoglavo se drati onoga to
imamo. No ako skiciramo novu strukturu i ako samima sebi pokaemo kako
bi tekst izgledao kad bismo ga brzo preuredili, moda emo biti sposobni
prevladati poetnu privrenost staroj verziji. Uz grubo istesanu alternativu
koja je fiziki pred vama imate priliku da donesete mnogo informiraniju od
luku. Prema mojem iskustvu, oni koji su dospjeli tako daleko s tehnikama
preureivanja teksta gotovo uvijek nastave s preoblikovanom verzijom, ak i
ako su prije toga osjeali nezadovoljstvo svojim tekstom, ali su bili pesimis
tini u pogledu iznalaenja nekoga boljeg naina njegova organiziranja.
Nakon toga trebate obavljati samo ogranienu koliinu posla kako biste
dovrili preureenu verziju teksta. Glavna je zadaa u tome da ponovno foku-
sirate poetak i kraj odjeljaka i pododjeljaka, putokaza i obeanja to ste ih
dali itateljima. Uz to, trebat ete ponovno stvoriti neke povezne toke iz
meu ulomaka na svim mjestima na kojima se redoslijed u novoj strukturi
promijenio. No dotad biste ve trebali imati jasan plan o tome to trebate ui
niti, a gotovo cijeli tekst koji rabite u novoj verziji ve je napisan. Uz te bi
elemente stvaranje posve dotjeranoga i povezanoga novog teksta trebalo biti
mnogo lake nego stoje bilo stvaranje izvorne verzije.
Preostalo je samo jo nekoliko provjera koje trebale napraviti u vezi s
preureenim poglavljem:
Pogledajte redom svaki naslov i postavite pitanje: je li to prava razina na
slova i nalazi li se na pravom mjestu? Koliko ulomaka slijedi svaki na
slov (to se lako dade provjeriti iz vaega novog plana)? Izmeu naslova
ne bi smio biti prevelik razmak, niti bi se oni smjeli pojavljivati previe
esto. Osobito je vano izbjegavati dva naslova jedan pokraj drugog bez
teksta izmeu njih. (Isto tako, potraite sluajeve u kojima u odjeljku po
stoji samo jedan naslov nieg reda: stvaranje pododjeljaka je suvino ako
ne postoje barem dva naslova.) Dijele li naslovi tekst to je mogue rav
nomjernije? Jesu li naslovi efektni i informativni? Daju li itateljima do
bru naznaku o tome od ega se sastoji pria ili kljuna misao? Moe biti
vrlo korisno naslove usporediti sa saecima ulomaka za taj naslov i po
gledati koliko se podudaraju.
Provjerite svaku vezu izmeu ulomaka u novom planu. Postoji li kakav
dobar razlog zbog kojeg jedan ulomak slijedi za drugim? Ukazuju li prva
i posljednja reenica svakoga novog ulomka dobro na sadraj i jesu li
dobra verbalna veza jednog ulomka s drugim?
Na novom tekstu vjebajte test hitnog zaustavljanja. Pretpostavimo da
iznenada stavim ruku na dno stranice na proizvoljno izabranom mjestu u
poglavlju te da traim od itatelja da objasne strukturu argumenta i dokle

su s njim doli. Hoe li biti sposobni dati razmjerno jednostavan i sigu
ran odgovor? Ako ne, pojaajte putokaze u tekstu, iznova pregledajte na
slove i pokuajte uvrstili strukturu kako bi itateljima bila to jedno
stavnija i razumljivija.
Organiziranje procesa pisanja

Jalovo grickajui olovku, zamjerajui si zbog kripca u kojem
sam se naao, Budalo, kae mi moja Muza, pogledaj u svoje
srce i pii.
Sir Philip Sidneyum
Piem kad sam nadahnut, a nastojim biti nadahnut svako jutro

u devet sati.
Peterde Vries'0'
Doivljaj procesa pisanja moe vam postati nepotrebno odbojan ako mu
ne pristupite na pravi nain. Pisanje je teko, a veina nas sklona je odgaati
tekoe to dulje. esto razmiljam o brojnim zadaama koje moram obavili
prije nego to uope pokuam izbacivati rijei na ekran ili papir. Moda u
zapoeti s onim to je trebalo biti pisanje, no potom pronaem neku zamjen
sku aktivnost, kao to je pretraga literature ili stilsko ureivanje onoga to
sam napisao proli tjedan, to mi omoguuje da se izvuem od pisanja novog
teksta. Nakon nekoliko manje produktivnih pokuaja poput ovoga, moda u
na kraju morati naporno pisati kako bih ispotovao rok, stoje mnogo stresnije
nego da sam zapoeo na vrijeme i pokuao konzistentno pisati. Ponovite to
iskustvo deset puta i ono moe postati navikom. Neete napisati nita kori
sno, osim kad je rok uistinu blizu. Stoga novi proces pisanja postaje u vaem
umu nerazdruivo povezan s radom pod velikim pritiskom. To pak ponovno
pojaava sklonost odgaanju zapoinjanja pisanja, kao to je odgaanje od
laska zubaru. Ne postoji magini lijek za te ope probleme. No korisno je
razmotriti neka posve zdravorazumska pitanja u vezi s procesom pisanja te
uiniti to se moe kako bi se stvaranje novog teksta olakalo i pojednostav
nilo.10
100 S i r P h i l i p S i d n e y ( 1 5 5 4 - 1 5 6 8 ) , i z v o r n o u : Astrophe and Stella ( 1 5 1 9 ) , s o n e t 1, a n a v . u

r a z l i i t i m o b l i c i m a u : The Concise O xford D ictiona ry o f Quotations. O x f o r d : O x f o r d U n i v e r s i t y
P r e s s , 1 9 8 1 , s tr . 2 4 1 i u : A n d r e w s , R . ( 1 9 8 7 ) . The Routledge Book o f Quotations. L o n d o n :
R o u tlc d g c , s tr. 2 9 2 .
101 C i t i r a n o u : The Observer, M ore Sayings o f the Week. L o n d o n : T h e O b s e r v e r , 1 9 8 3 , s t r . 6 0 .

Prvi korak o kojem vrijedi razmisliti jest nain na koji programirate svoj
raspored pisanja.102 Nita ne obeshrabruje vie nego planirati da ete u tom i
tom tjednu ili mjesecu napisati toliko i toliko i onda otkriti d aje vrijeme pro
lo a da je va napredak bio premalen. Ponite tako da budete realni u pogle
du svih konkurentskih zahtjeva s kojima se suoavate, a koji dolaze od obite
lji, prijatelja i drutvenog ivota, zaposlenja ili drugih naina uzdravanja,
vremena za putovanje, uenje, pohaanje teajeva, predavanja, seminara i
lako dalje. Morate u svakom tjednu izdvojiti odgovarajue vrijeme i biti re
alni u pogledu onoga to je preostalo. Kad procjenjujete koliko moete napi
sati u jednom navratu, ugradite neto dodatnog vremena i za ureivanje i na
doknaivanje. Moda e vam postati jasno da pisanju jednostavno trebate
dati vei prioritet, da mu se morate posvetiti mnogo dulje i ee nego dosad.
Nadalje, vrijeme koje ste odvojili treba biti dobro iskoriteno. Sesije pi
sanja obino se ne mogu rasporediti u manja razdoblja - pola sata ovdje, pola
sata ondje, kratko putovanje vlakom i maleni razmak izmeu predavanja. Ta
manja razdoblja mogu se produktivno iskoristiti za druge stvari povezane s
pisanjem, kao to je biljeenje novih ideja, pregledavanje prethodnih zabilje-
ki ili stilsko ureivanje grubog teksta. No pisanje grubog teksta od poetka
ili temeljito preureivanje onoga to ve imate openito zahtijeva znatno vri
jeme, za veinu moda minimalno tri do etiri sata. To vrijeme mora biti pot
puno slobodno - ne smije biti prekidano telefonskim pozivima, u tom vre
menu ne smijete pisati elektronike poruke ili surfati Webom, a nipoto to ne
smije biti vrijeme u kojem e lanovi obitelji ili prijatelji nametati vaoj kon
centraciji sasvim drukije zahtjeve.
Na poetku svake sesije pisanja treba vam pola sata kako biste se zagrija
li u aktivnostima koje prethode pisanju, pregledavajui biljeke i organizira
jui ideje prethodne sesije. Moda ete trebati izgraditi svoje pouzdanje,
vjeru u sebe i osjeaj jasnog pravca kako biste doli do toke na kojoj moete
poeti stavljati rijei na ekran ili papir. Moe biti korisno biljeke i organiza
cijske ideje zapisivati u dokument na kojem radite, i to ispod kontinuiranog
teksta, u priblinom redoslijedu kojim elite da idu jo nenapisani odjeljci.
Nakon toga, kako zapisujete nove dijelove kontinuiranog teksta, odgovara
jue biljeke ili organizacijske zamisli moete brisati, to vam prua osjeaj
napretka te vas dri usredotoenim na ono to treba dovriti.
Isto tako, na kraju dnevnog pisanja potrebno vam je otprilike pola sata
kako biste ga na pravi nain priveli kraju. Vano je zavriti na kontroliran i
1112 S l j e d e i h n e k o l i k o u l o m a k a o s l a n j a j u s e n a k o r i s n u r a s p r a v u u : Z c r u b a v c l , E v i a t a r ( 1 9 9 9 ) .
The C lockw ork Muse: A P ra c tic a l Guide to W riting Theses , Dissertations a n d Hooks
C a m b r id g e , M A : H arv a rd U n iv e r s ity P ress. Z c ru b av cl nudi p o d ro b n e u p u te o to m e kako
v re m e n s k i r a s p o r e d iti s e s ije p is a n ja .
130 KAKO NA PISA TI DISER TACU U
odabran nain, a ne jednostavno tako da do kraja ispraznite svoju zalihu

ideja, dokaza i argumenata te odete u nadi da e se neto na vrijeme poja
viti za sljedei put. Pokuajte sesije pisanja dovriti sabiranjem grae koja
vam moe biti potrebna sutra, kao to su citati, upute na literaturu, podaci i
slino, dijelovi argumenata ili osobito sadrajni i snani izrazi koji su vam
pali na pamet. Odgovarajue biljeke unesite u svoju datoteku u raunalu ili u
mogui kostur novog odsjeka teksta kako biste mogli brzo ponovno zapoeti
uvijek kad je na rasporedu nova sesija pisanja. Neki dre korisnim te ele
mente isprintati i privrstiti ih na veliku plou pokraj pisaeg stola, budui da
ih tamo mogu vidjeti te ih, ako je potrebno, pomicati i reorganizirati. Sto su
razmaci izmeu pisanja dulji, to ete se vie brinuti oko toga preoblikovanja.
Za odravanje osjeaja da napredujete vrlo je korisno i stalno printanje novih
stranica i njihovo odlaganje u fascikl ili pak privrivanje na plou kako
biste ih mogli ureivati izvan same sesije pisanja, tijekom nekoga kraeg ili
manje korisnoga razdoblja.
Za glavni dio svake sesije pisanja potrebno vam je dovoljno vremena
(moda dva ili tri sata) kako biste napisali barem nekoliko stotina rijei, tako
da e na kraju te sesije poveanje u novom tekstu biti oito. Kad vas pisanje
zaokupi, dobro se to vie iskljuiti i oduprijeti zavodljivoj zamisli da uzmete
stanku i popijete kavu, budui da ete se onda morati ponovno zagrijavati. No
nije dobro da sesije pisanja budu preduge, budui da e, kao i kod svakoga
drugog posla, nakon nekog vremena to imati negativne uinke. Trebale
provjeriti koliko ste izdrljivi i u koje ste doba dana ili noi najproduktivniji.
Voenje dnevnika moe vam pomoi da to doznate na jasniji nain.
Koliko god bile duge vae sesije pisanja, iznimno je vano sjetiti se da
dok tipkate energino i redovito radite vjebe rukama i akama (barem svakih
15 minuta). Ozljeda zbog ponavljajueg naprezanja (Repetitive strain injury,
RSI) danas je neka vrsta profesionalne bolesti doktoranata i znanstvenika. U
vrlo ozbiljnim sluajevima to moe uzrokovati visok stupanj onesposobljenja
i onemoguiti vam rad na tipkovnici, pisanje, vonju automobilom, pa i
okretanje kljua u bravi. U akutnim sluajevima RS1 moe znaiti mjesece
nemogunosti bavljenja znanstvenim radom. A kad se jednom pojave, zna
ajni simptomi RSl-a nikad potpuno ne nestaju. Stoga je nevjerojatno glupo
od svakoga tko eli biti znanstvenik ili istraiva da riskira i neprekidno tipka
satima, osobito kad se pribliava rok. Osim redovitog vjebanja, od RSl-a se
moete uvati i tako da uvijek koristite ergonomsku tipkovnicu. Taj bi ko
rak trebao biti obvezan ako se koristite notebookom ili prijenosnim rauna
lom, jer sva takva raunala imaju vrlo stisnute tipkovnice koje su osobito po
godne za izazivanje simptoma RSI-a. Openito, pobrinite se da svakih pola
sata ustanete, proeele i moda se malo protegnete. Isto lako, upotreba ploe
za organiziranje elemenata teksta ili kakvoga improviziranog stola (poput
Razvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja _____ ___________________ 13 1
vrha ormaria sa etiri ladice) za skiciranje mogu vam pomoi da budete po-
kretniji.
I moja noga je pisac.
I Friedrich Nietzschem
Koliko vam je sesija pisanja potrebno da obavite fiziki posao izbaciva

nja 80.000 rijei u koherentnoj cjelini? Razliite perspektive sugeriraju raz
nolike odgovore. Ohrabrujui nain gledanja na stvari shvaa radnju kao
planinu sa stepenicama, koju je mogue savladati malo po malo. Zerubavel
istie da, ako u jednoj sesiji pisanja moete napisati ak 500 rijei, trebat e
vam samo 160 sesija da napiete 80.000 rijei.104 Pa i ako svaku rije trebate
dvaput iznova napisati, opet e vam trebati samo 320 sesija. Ako se pisanje
shvati kao postupan proces, udno je to je najee potrebno tri ili etiri
godine rada u punom radnom vremenu kako bi se nalo prostora za tih
nekoliko stotina potrebnih sesija pisanja, ako se uzme da godina ima 200 rad
nih dana. Ako moete napisati tisuu rijei dnevno, to je posve izvedivo za
svaki osim za najpomniji ili najsloeniji tekst, onda bi pisanje cijele radnje
dvaput trebalo uzeti samo 160 dana. A s 2.000 rijei na dan, potrebno se vri
jeme smanjuje na samo 80 dana.
No pogledate li koliko dnevno imate vremena, perspektiva nije tako do
bra. Uzmite sedam i pol sati za spavanje, stoje trenutani prosjek u SAD-u, a
io je otprilike jedan sat manje od onoga to je u medicinskom smislu najbo
lje. Ostaje nam ukupno 1.440 minuta dnevno u kojima smo budni, prema Ja-
mesu Gleicku.105 Recimo da nam praktino pravilo bude ideja da i najjednos
tavnije dnevne zadae zahtijevaju malo manje od pet minuta (tuiranje, pra
nje zubi, kuhanje kave). Stoga u obinom danu svatko od nas moe obavili
samo 300 stvari, to ukljuuje sve ivotne aktivnosti koje imamo. U etiri
sata pisanja moete obaviti moda 50 stvari, poput ukljuivanja raunala i
ekanja da proradi, provjeravanja uputa na literaturu, pisanja nekoliko ree
nica, ureivanja ulomka, pisanja jedne ili dvije biljeke (ime je 10 posto
vremena ve prolo). No integriranje strunog teksta zahtijeva upravo bezbroj
takvih raznovrsnih aktivnosti.
Koliko ete toga uspjeti obaviti u nekoj sesiji pisanja ovisit e o mnogim
razliitim utjecajima. Tradicionalan nain gledanja na znanstvene pothvate,
koji se temelji na podjeli na duh i tijelo, zamilja borbu izmeu vaega inte
lektualnog napora da izvrite zadae autorskog rada i fizike neprirodnosti u
"" Nav. u: Sertillangcs, A. D. (1978). The Intellectual Life: Its Spirits, Conditions and Methods.
Dublin: Mercicr Press, str. 220, prcvcla Mary Ryan.
"l Zcrubavcl, The Clockwork Muse, pogl. 4-5.
Glcick, James (2000). Faster: The Acceleration o f Just about Everything. London: Abacus.
provoenju mnogo sati pred raunalom ili sjedenja i pisanja (v. citat Akvin-
skoga). U toj perspektivi ima neega, budui daje samostalno pisanje naje
e vie sjedilaka aktivnost nego, recimo, rad u uredu, osobito ako ste zbog
obiteljskih razloga prisiljeni zakljuati se u radnu sobu kako biste ita napi
sali. Ipak, tim se tendencijama moete oduprijeti tako da se pobrinete da ak i
onih dana kad naporno piete naete slobodnog vremena za etnju, svje
zrak, odlazak u teretanu, na bazen ili ono to vam najbolje moe pomoi da
ostanete usredotoeni. Vano je imati na umu da autorski rad nije dokona ak
tivnost, nego rad. Kako biste se na valjan nain upustili u stvaralaki proces,
trebate biti u dobroj kondiciji, isto kao i kod fiziki zahtjevnijih poslova.
| Dua ima poriv za znanjem, a tijelo sklonost da izbjegava
3 napor koji je za to potreban.
I Sv. Toma Akvinskiu)h
Sva ovjekova nesrea proizlazi iz jedne jedine stvari: odatle
I to ne moe mirovati u sobi.
Blaise Pascal11,7
Na mislei subjekt nije tjelesan.

I Immanuel Kantm
Ipak, nain gledanja na potekoe kod pisanja koji se temelji na podjeli
na duh i tijelo previe je grub. Problemi koncentracije i usredotoivanja, sku
pljanja snage i potom ustrajavanja u radu esto nisu rezultat fizikog opiranja
sjedenju za tipkovnicom ili stolom, nego mentalnih konica. Va e napredak
najvie ovisiti o intelektualnoj vjeri u sebe (koja je i sama toan odraz naina
na koji posao napreduje) i o tome koliko vas ometaju druge brige i poslovi.
To su utjecaji koji mogu dovesti do zamjenskog ponaanja umjesto pisanja
(kao to je pretjerano usavravanje prijanjih dijelova teksta, ponovno ispu
njavanje biljeaka i papira ili stanka za alicu kave i neki oputajui dnevni
televizijski program). Uloiti napor da ustrajete u pisanju tijekom cijele sesije
esto je vrijedan odgovor na takve pritiske. Poduzimanje nekih malih koraka
takoer moe osnaiti vau vjeru u sebe tako to e vam pruili zamjetljive
pokazatelje napretka i bolje poticaje da nastavite. Primjerice, utvrdite poetni
broj rijei u poglavlju (koristei se naredbama ToolsAVord Count
[Alali/Brojanje rijei] u Wordu ili naredbom document information u
Wordperfectu) te ih potom napiite na poetak ili kraj datoteke. Potom na*108
1116 S v . T o m a A k v i n s k i ( 1 9 9 1 ) . Summa Theologica: A Concise Translation. L o n d o n : M e t h u e n ,
s tr . 4 3 9 . P r i r c d i o T . M c D e r m o t t .
1,17 P a s c a l , B l a i s e , n a v . u : S c r t i l l a n g c s , The Intellectual L ife , s tr . 2 1 6 .
108 K a n t , I m m a n u e l ( 1 9 8 6 ) . The C ritique o f Pure Reason. B a s i n g s t o k e : M a c m i l l a n , s tr . 3 3 8 .

Riizvijanje teksta i upravljanje procesom pisanja ________________________________________ 133
kraju svake sesije aurirajte podatak o broju rijei, a moete i voditi biljeke
o broju napisanih rijei. Usporedba tog broja s onim to ste postavili kao cilj
ujedno vas uva od pretjerivanja u pisanju, koje je inae za ljude koji naporno
rade vaan izvor dodatnog kanjenja.
Odravanje intelektualne vjere u sebe moe biti vrlo teko kad se samo
stalno radi na poglavlju. Planiranje strukture novog teksta esto je optimisti
ma faza, budui da ste jo zatieni od potekoa implementacije. No pisanje
prve verzije teksta po prvi put moe biti doista obeshrabrujue, osobito ako
prihvatite mit pisanje jednako jednokratno stvaranje i stoga ne uzmete u
obzir da autorski rad po svojoj prirodi ima vie razina. Promatrajui grubi
tekst iz prole sesije pokuajte imati na umu koliko ete biti sposobni urei
vati, revidirati, poboljavati i preureivati svoje djelo. Uvijek moete uiniti
velike izmjene tako to ete ukloniti nezgrapnosti, dodati osnaujue dokazne
materijale, razviti i proiriti argumente, formalizirati ili usustaviti okvire za
analizu, otkriti nove odnose u svojim podacima, pojaati upuivanja na znan
stvenu literaturu i tako dalje.
Rad stvara drutvo.
| Johann Wolfgang von Goethe'09
Kako bi ljudi bili sretni u svom poslu, potrebne su ove tri

1 stvari:
moraju mu biti dorasli,
ne smiju se previe u njega uputati i
moraju imati osjeaj za uspjeh u njemu
- ne neki dvojbeni osjeaj, takav kojemu je za potvrdu potre-
1 bno svjedoanstvo drugih, nego siguran osjeaj, tonije znanje
o tome daje toliko posla uinjeno dobro i plodonosno, to god
I ljudi o tome mogli kazati i misliti.
IW .H .A uden"0
Tijekom pisanja novog teksta vjerojatno ete biti pod snanim, svjesnim
ili podsvjesnim, utjecajem ideja o lome kako bi vai itatelji ili publika mogli
reagirati na ono to kaete. Cesto su to konstruktivni utjecaji, primjerice ako
ozbiljno razmiljate o tome kako da itateljima prikaete svoje ideje ili ako se
sluite kriterijem onoga to bi itatelji trebali znati kako biste uspostavili od
govarajuu razinu podrobnosti svoje argumentacije. Takoer, anticipiranje
naina na koji e struni itatelji interpretirati va tekst vaan je element u sa-*
1119 G o e t h e , J o h a n n W o l f g a n g v o n ( 1 9 5 8 ) . Great Writings o f Goethe. N e w Y o r k : M e r i d i a n , s tr .

2 7 2 . P r ir e d io S te p h e n S p e n d e r.
1111 W . H . A u d e n , n a v . u : B a k e r , S . i K . ( 2 0 0 0 ) . The Idiot's Guide to Project Management.

I n d i a n a p o l i s : M a c m i l l a n , s t r . 1 4 2 , d r u g o iz d a n j e .
stavljanju gruboga proznog teksta te potom njegova ureivanja u prihvatlji

viji oblik. No u takvu se razmiljanju unaprijed moe i pretjerati pa ono poi
nje onesposobljavati autore koji su pod velikim pritiskom zbog oekivanih
reakcija itatelja, tako da se u samom stvaranju teksta ili u pokazivanju svo
jeg teksta drugima stvori sindrom autorske blokade. Dobra je vijest da je
taj problem snano povezan s prethodnim uspjehom ili zabrinutou u pog
ledu ugleda. Stoga on moda ee mui etablirane autore srednje dobi koji
pokuavaju ponoviti nekadanji uspjeh nego mlade ljude koji tek zapoinju.
No odbojan i opsesivan karakter doktorata openito, osobito kad je rije o
opsenoj tezi, vjerojatno ponitava taj uinak dobne zatienosti.
Nevolja nije nuno povezana s malodunou - malodunost
1 ima vlastite korijene, koji se od nevolje razlikuju kao artritis od

ukoenog zgloba.
F. Scott Fitzgeralct''
Neki ljudi pogreno tumae autorsku blokadu. Pretpostavljaju
I da ne moete ni na to misliti. Nije tono. Moete misliti o sto

tinama stvari. Samo vam se nijedna ne svia.
Neil S im o n 12
Dio pomoi koja proizlazi iz izlaganja vaeg teksta prilino irokom
spektru komentatora, od obitelji ili partnera do mentora, drugih studenata i
ire publike na seminarima, jest u tome to ono moe biti protuteu razvijanju
onesposobljavajui?! privatnih standarda kritike. Izlazak u struni svijet na
znanstvenim skupovima takoer je openiti poticaj doktorandima, budui da
im pokazuje kako su tamonji standardi prilino iroki. Doktorski istraivai
obino se ne mogu mjeriti s dometima velikih znanstvenih projekata ili te
matskim ambicijama vanih autora. No mnogi doktorandi mogu se mjeriti s
mnogim konferencijskim priopenjima znanstvenika, pa i nadmaiti ih, lako
to mogu provesti dobro zasnovano i konzistentno istraivanje. Vano je
imati realistinu sliku o vjerojatnoj strunoj publici, sliku koja vas ohrabruje
da, Nietzscheovim rijeima (iz epigrafa ovom poglavlju), vidite to se moe
misliti protiv vae misli, a da vas to ne paralizira tako da ne moete sastav
ljati, razvijati i poboljavati svoj tekst.12
111 F i t z g e r a l d , F . S c o t t , n a v . u : B a k e r i B a k e r , The Idiots Guide to Project Management, s tr. 2 7 2 .
112 S i m o n , N e i l , n a v . u : M i n k i n , Exits and Entrances, s tr . 102.

Zakljuci
Uiti iz iskustva znai povlaiti veze prema natrag i prema na
li prijei izmeu onoga to mi inimo stvarima i onoga to, kao
posljedica toga, stvari ine nama. U tim uvjetima injenje pos
taje pokuavanje, eksperiment sa svijetom kako bi se iznalo
kakav je; podvrgavanje postaje pouka - otkrie veza meu
stvarima.
| John Dewey113
S koje god ga razine promatramo, stvaranje efektnog teksta u velikoj je
mjeri iskustvo ponavljanja. Jednom kad ste formulirali opu arhitekturu svoje
radnje, vano je odravati je auriranom tijekom izvoenja planiranih istrai
vakih aktivnosti. Na mikrorazini trebate razmotriti alternativne naine
strukturiranja ili nizanja grae, usporeujui svoj trenutani raspored s odri
vom i dobro specificiranom alternativom. Na razini pojedine reenice potre
ban vam je prostor i odmak kako biste mogli uoiti to se u vaem tekstu
moe poboljati. Neka vam prilikom prolaenja kroz sve te aspekte nit vodi
lja bude briga o tome kako e se va tekst itati. Kako e se dekonstruirati?
Koje ete namjeravane ili nenamjeravane poruke prenijeti? Gradi li ova ree-
nica/ovaj ulomak/ovo poglavlje u svojemu sadanjem obliku pozitivno rad
nju? Za vae bi pouzdanje bilo dobro kad biste imali na umu d aje stvaranje
integriranoga strunog teksta proces koji se sastoji od vie stupnjeva i da e
se mnogo toga promijeniti dok grubi tekst napreduje prema efektnome dovr
enom obliku. Imajte na umu i to daje dovravanje radnje kao cjeline daljnji
kljuni stupanj u poboljavanju teksta, a o toj u fazi podrobno raspravljati u
osmom poglavlju. Prije toga, u sljedeem poglavlju, usredotoujem se na ne
ke vane netekstualne elemente mnogih radnji - grafikone, tablice i dijagrame.
113
D e w e y , Jo h n (1 9 1 6 ). Democracy and Education. N e w Y o r k : M a c m i l l a n , s tr . 1 4 0 .
8. ZAVRNICA: DOVRAVANJE
DOKTORATA
Napetost izmeu poboljavanja i dovravanja pojavljuje se
I uvijek kad ljudi trebaju dovriti neki posao ili izbaciti neki
proizvod: raunalo, ruak, seminarski rad, automobil, knjigu.
1 elimo da taj proizvod bude gotov i dostupan ljudima koji e
ga rabiti, jesti, itati. No nijedan predmet nikada potpuno ne
utjelovljuje koncepciju svojih tvoraca o tome stoje on mogao
( biti.
| Howard Becker' 23
| Umijee pisanja onih koji su ga dugo prakticirali uistinu stvara

duhovne navike koje su nepovoljne za voenje poslova. Ono ih
podvrgava logici ideja (...) Daje im ukus za ono stoje njeno,
| fino, domiljato i izvorno, dok svijetom vladaju krajnje svaki-
j danjosti.
I Alexis de Tocqueville123124
Nepristrani su se promatrai stoljeima alili da su intelektualci nepov
jerljivi, neposlovni tipovi. Oni rado zapoinju projekte, ali oklijevaju ih dovr
avati. Zainteresirani za knjige, ideje i mogunosti, oni su perfekcionisti koji
ne mogu dovriti posao, koji ne mogu rei ovo je dovoljno dobro, koji ne
mogu lako neto prodati ili doi do kompromisa. To je dobro poznat i neugo
dan stereotip koji je, naalost, velikim dijelom istinit (u mojem sluaju sva
kako). Ako je pisanje kao oblik predanosti psiholoki teko, koliko je tek tee
prestali raditi na nekom projektu, priznati da su njegove nesavrenosti i nedo
staci (koje su autoru tako intimno poznate) neto s im jednostavno treba
ivjeti, to treba podnositi, to se moda nikad ne moe ispraviti ili poboljati?
123 B c c k c r , H o w a r d S . ( 1 9 8 6 ) . Writing for Social Scientists. C h ic a g o : U n iv e r s ity o f C h ic a g o

P r e s s , s tr . 1 2 2 .
124 D e T o c q u e v i l l e , A l e x i s , n a v . u : M a y e r , J . P . ( 1 9 3 9 ) . Prophet o f the Mass Age. L o n d o n : D e n t,

s tr . 1 2 3 .
Zavrnica: dovravanje doktorata 173
Pisanje doktorata prikladno je usporediti sa sudjelovanjem u produkciji
nekoga kazalinog komada to ga izvodi amaterska dramska skupina. Na po
etku su tu naizgled beskonani dogovori o podjeli uloga i leerni orijentacij-
ski sastanci. Glumci, redatelj, producent i umjetniki ravnatelj beskonano
razmjenjuju razliite vizije mjesta i vremena radnje, njezina vizualnog iz
gleda, motivacija likova i znaenja razliitih prizora i zapleta. Rane pokuse
upropatavaju sukobi osobnosti i napetosti oko toga tko je vaniji od koga te
koji bi opi emocionalni ili dramatski stil trebalo postii. No to se izvedba
vie pribliava, motivacija glumaca i redatelja iznenada, na udesan nain,
postaje sve jaom. Glumca vie brine hoe li zapamtiti svoj tekst i hoe li na
pozornici izgledati glupo, hoe li sve dobro ispasti, a ne hoe li biti zvijezda
predstave. Redatelj pak postaje susretljiviji, zadovoljan svakim prizorom ili
probom koja je barem polovino profesionalna i ima nekog reda. Napokon,
zavjesa se die za izvedbu i svatko tko je u nju ukljuen zna koliko bi mu do
bro dola jo etiri tjedna pokusa, jo jedan pokuaj u ovome ili onome.
Samo, to ne bi tako brzo shvatio da se zavjesa nije digla. Kad bismo odgodili
poetak predstave, svaki bi se sudionik jednostavno prilagodio tako da posti
gne gotovo isti stupanj pripremljenosti/nepripremljenosti etiri tjedna kasnije
umjesto sada.
Dolaenje do radne verzije cjelokupne radnje vana je prekretnica u va
em radu. Na toj se toki vai prioriteti pomiu s istraivanja i dodavanja no
vih dijelova teksta na dovravanje teksta, njegovo odlaganje, prelazak na
drugu temu i druge projekte. To nije lagan prijelaz. U ivotu svake knjige ili
radnje postoji mjesto na kojem imbenik straha i gnuanja moe nadvladati
entuzijazam i izvornu motivaciju. To je nepogreiv znak daje sada dosta i da
je dolo vrijeme da se ue u fazu dovravanja. Meutim, dovravanje nije je
dnostavno. Prvi e izazov esto biti podizanje skrpanog teksta na razinu po
sve integrirane radnje, koju ujedinjuje jasan intelektualni smjer i koja izgleda
poput proizvoda u skladu s industrijskim standardom, s prisutnim i funkci
onalnim svim nunim dijelovima. Drugi je aspekt manje vidljiv ali ipak va
an, i ukljuuje formalnu predaju radnje za ispit. Konani je izazov vaa pri
premljenost, u veini sluajeva, za viva odnosno usmeni ispit.
Od cjelovite radne verzije do konanog teksta

Posljednje to ovjek rjeava u pisanju knjige jest to to staviti
125
na poetak.
Blaise Pascal125
P a s c a l, B ia is e (1 9 3 2 ). Penses. L o n d o n : D e n t , s tr . 7 , m i s a o b r . 19.
174 KAKO NAPISAT1 DISERTACIJU
Proces stvaranja i pohranjivanja razliitih skica poglavlja uvijek je po

malo nedovren proces, budui da ono to stavljate u sljedee poglavlje uvi
jek moe imati implikacije za ve uglavljeni tekst. Kasniji tekst moda ne is
punjava obeanja koja su ranije dana i zahtijeva vanu promjenu u intonaciji.
Ili se, pak, kosi s temama i strukturom onoga to je ve napisano, tako da
stvara potrebu za revizijom i preraspodjelom grae izmeu poglavlja. U naj
gorim sluajevima, kasniji tekst moe protusloviti prethodnim poglavljima i
ne pokazivati nikakav odnos prema njima tamo gdje se to oekuje; ili pak
moe sugerirati posve drukiju priu ili interpretaciju. Upravo kao to sada
nji razvoj dogaaja esto uzrokuje promjene naina na koji shvaamo utvr
ene povijesne dogaaje, tako nikad ne moete biti sigurni da ve pohranjeno
poglavlje nee, u kasnijoj fazi, zahtijevati radikalne preinake.
Slika 8.1. Integriranje tema
Poglavlje 1
Sredinja
poglavlja
Poglavlje 8
5~1 Zakljuci poglavlja
Stoga je magian trenutak kad moete prvi put sva svoja poglavlja rai
riti po podu te fiziki drati i pregledavati sve elemente cijele radnje. Od tada
bi vaa zadaa trebalo biti konsolidiranje a ne dodavanje novih elemenata
slici. Samo e vas u vrlo nesretnim okolnostima pregledavanje radnih verzija
poglavlja u cjelini navesti na zakljuak da radnja zapravo nije potpuna te da
se morate vratiti na primarno istraivanje kako biste ispunili neku veliku pra
zninu u analizi. Taj e se problem najvjerojatnije pojaviti ako ta verzija zna
tno zaostaje za normom u pogledu broja rijei (80.000 rijei za knjiki tip
radnje i, otprilike, 60.000 za disertaciju po modelu lanaka). Inae, uistinu
cjelovita radna verzija signalizira da su od laa elementi radnje prilino fiksirani.
Meutim, najbolja organizacija i prezentacija tih elemenata nije fiksi
rana. Naprotiv, nakon to ste doli do cjelovite radne verzije esto je potrebno
razdoblje od tri do est mjeseci tijekom kojeg morate reorganizirati elemente
koje imate kako biste stvorili mnogo snaniji i integriraniji konani tekst.
Glavno je arite rada u toj fazi izvlaenje intelektualnih tema djela. Potrebne
su vam konzistentne teme koje se proteu cijelom radnjom, koje sintetiziraju
vae argumente, postavljaju i uokviruju zakljuke vaeg istraivanja te sna
no istiu element dodane vrijednosti. Slika 8.1 pokazuje da to nije pitanje
mehanikog ponavljanja, nego fleksibilnog stvaranja i poboljavanja veza
izmeu pet kljunih elemenata: naslova radnje, saetka, prvog poglavlja (uz
bilo koje drugo uvodno poglavlje), zakljunih odjeljaka sredinjih poglavlja i
zavrnog poglavlja.
Naslov radnje
Naslov radnje trebao bi upoznati itatelje sa sredinjim analitikim
pojmovima koji se u njoj rabe ili s glavnim argumentima koji se u njoj razvi
jaju. Naslovi radnje u sredini esto imaju dvotoku, kojom se autori koriste
kako bi razdvojili, sjedne strane, tematske, analitike ili teorijske ambicije i,
s druge strane, empirijska upuivanja ili ograniavajua obiljeja. Teorijski
ambiciozni autori esto e tematski ili analitiki kljune rijei slaviti zajedno
prije dvotoke a potom, nakon dvotoke, naznaiti njihovu empirijsku refe
rencu i bilo koja ogranienja njihove analize. Oni koji svoje djelo vide kao
vie empirijsko ili deskriptivno najee e formulaciju onoga o emu je u
njihovoj radnji rije staviti prije dvotoke a potom, nakon dvotoke, naznaiti
sekundarne analitike ili teorijske teme.
Primjer teorijske Potiskivanje razliitosti Drugog: knjievna obra

radnje da slugu u engleskim i amerikim romanima od
Jane Austin do Zameo ih vjetar.
Primjer empirijske Propast europske vladavine u Sredinjoj Africi,
radnje 1930-1958: Samoodreenje, demokratizacija i pro
miljanje rase.
Katkad se uinak dvotoke moe postii i na druge naine, primjerice

tako da se teorijska pitanja najprije postave u obliku opeg pitanja, a da se
nakon toga navede empirijska specifikacija. Kad ste jednom u svoj naslov
stavili neku rije, morate biti sigurni daje ona uistinu vana za analizu. ita
telji sigurno oekuju da sve rijei iz naslova budu paljivo definirane, da se
esto rabe te da u poglavljima glavnog teksta obavljaju velik analitiki posao.
Birokracija koja prethodi doktorskom ispitu uvijek je mukotrpna, ali
moe biti i korisna. Mnoga sveuilita zahtijevaju da zajedno s konanim na
slovom radnje, otprilike est mjeseci prije nego to planirate predati konanu
radnju, poaljete i popratni saetak (od, otprilike, 300 rijei). Kad je naslov
radnje jednom formalno zaprimljen i odobren kao zadovoljavajui, esto ga
je vrlo teko mijenjati. Na usmenom ete ga ispitu (ako je predvien) trebati
obraniti. Uz to, ostatak karijere provest ete s tim nazivom istraivanja napi
sanim u ivotopisu. Stoga definiranju konanog naslova ne smijete pristupiti
povrno ili na brzinu. Trebate intenzivno i samokritino promatrati naslije
ene ideje kojima se koristite u opisivanju radnje, a koje esto potjeu jo iz
prve godine vaeg istraivanja:
Zahvaa li sadanji naslov uistinu ono to ste uinili u tekstu?
Definira li on tono sredinje istraivako pitanje na koje ste odgovorili?
Izbjegava li skretanje pozornosti na praznine ili nedostatke u vaem istra
ivanju?
Izraavaju li rijei u naslovu glavne teorijske pojmove, inovacije ili teme
koje se provlae kroz vae istraivanje, koje se rabe u tekstu i tamo obav
ljaju neki vaan posao? Signaliziraju li one, na razmjerno sadrajan na
in, pravac vae argumentacije? Jesu li to rijei o kojima ete htjeti go
voriti i koje ete htjeti ire objasniti na usmenom ispitu?
Daje li naslov jasno do znanja ono na to se vae istraivanje empirijski
odnosi te nuna ogranienja to ste ih postavili njegovu dosegu i pristupu?
Prije nego to na sva ta pitanja odgovorite: Da, svakako, razmislite o
tome kako e radnja zapravo izgledati itateljima koji je vide prvi put i to je
vae istraivanje u biti postiglo. Odaberite naslov koji djelotvorno zahvaa te
aspekte. Trebali biste i izriito postaviti pitanje kako su se va projekt, vaa
disciplina i iri intelektualni svijet promijenili od vremena kad ste na prvoj
godini smislili izvorni radni naslov. Hoe li sadanji naslov imati iste pomo
dne konotacije koje je imao tada? Hoe li se odrati u budunosti? Imajte na
umu da e naslov biti vaan element u prodaji vaeg rada potencijalnim pos
lodavcima na sveuilitu. Povjerenstva za zapoljavanje esto izrauju ui
popis ljudi koje pozivaju na intervju na temelju prilino oskudnih informacija
s papira koji se nalaze ispred njih. Stoga e tijekom ranih godina vae karijere
naslov koji ste odabrali za svoju radnju uvelike definirati to kakvom vas in
telektualnom vrstom smatraju.
O tim pitanjima nije lako razmiljati samostalno. Moe biti teko biti sa
mokritian prema naslijeenom naslovu s kojim ste ivjeli dulje vrijeme. No
to je posljednje utoite i stoga trebate cijeli jedan sastanak sa svojim mento
rom namijeniti zajednikom razmiljanju o cijelom spektru moguih naslova
te naina na koje bi ih mogla interpretirati vanjska publika. Sastavite popis
alternativa koji sadrava sve izvedive kljune termine i njihove kombinacije,
posveujui osobitu pozornost stavljanju grae ispred i iza dvotoke u nas
lovu. Naslov to ste ga uglavili nemojte jednostavno promatrati izolirano.
Ako ono to ve imate usporedite samo s praznom ploom, status quo uvijek
e izgledali kao neto emu treba dati prednost. Umjesto toga, razmotrite
njegove dobre i loe strane u usporedbi s velikim brojem moguih alternativ
nih naslova (recimo deset ili dvanaest), od kojih svaki povlai za sobom raz
liite kombinacije tematskih ili glavnih pojmova. Pa i kad ste zadovoljni
kljunim elementima naslova, pokuajte se malo poigrati s njihovim kombi
nacijama.
Ako piete radnju iz drutvenih znanosti koja se odnosi na razmjerno ne
davne dogaaje, morate donijeti eksplicitnu odluku o trenutku kada vaa
pria zavrava i toga se drati, te cijelu radnju napisati u prolom vremenu.
Pokuaj da napiete radnju o dogaajima koji se jo odvijaju ili koje jo nije
mogue prosuditi jest napor koji je osuen na neuspjeh, prava pria bez
kraja. U svakome empirijskom istraivanju koje pokriva dulje razdoblje obi
no je dobro da se negdje u naslovu radnje naznae vremenske granice. Po
kuajte za svoje istraivanje izabrati poetne i zavrne datume koje moete
analitiki ili teorijski opravdati, kao kritine, vane ili prirodne prijelomnice.
Saetak
Konana verzija saetka nalazi se odmah nakon naslovne stranice u uve
zanoj verziji radnje. On se sastoji od vrlo kratkog prikaza, od otprilike 300
rijei, onoga o emu je u radnji rije. Saetak vam je najbolja prigoda da i
tateljima korisno izloite jezgru svojeg argumenta. Kasnije, kad se vaa rad
nja bude nalazila u sveuilinoj knjinici, naslov i saetak bit e ujedno pri
marni elementi koji e vanjskom svijetu oglaivati njezin sadraj, te jedina
informacija sadrana u internelskim bibliografijama ili objavljenim popisima
doktorskih radnji. Oni koji odluuju hoe Ii pokuati nabaviti kopiju vae ra
dnje putem meuknjinine posudbe snano e se oslanjati na saetak. Stoga
vrijedi uloiti vremena i truda da ga napiete kako treba. U praksi, veina i-
sertacijskih saetaka vrlo je loe napisana. Autori esto posveuju vie pro
stora saimanju prethodnog stanja istraivanja ili rutinskih metoda kojima su
se koristili nego objanjavanju vlastitih osnovnih argumenata, kljunih re
zultata ili novih prijedloga. Iako su saeci vrhunac dugotrajnoga istraiva
kog procesa, studenti ih esto piu tek u grozniavom naporu da dovre po

sao. Neki ih tretiraju kao samo jo jedan dosadni element sveuiline birokra
cije kojeg se treba rijeiti to bezbolnije. Drugi se pak u stvaranju toga krat
kog komadia teksta mue te ga piu na neuredan i ne osobito uinkovit nain.
Dobro napisan saetak trebao bi imati, otprilike, 300 rijei. Njegova bi
struktura trebala tono slijediti slijedei poredak:
Zaponite s jednom ili (najvie) dvjema reenicama koje saimlju stanje
istraivanja kojemu vaa radnja pridonosi te ih sastavite tako da kon-
tekstualizirate i istaknete dodanu vrijednost koju ste ostvarili svojim is
traivanjem. No pazite da okarakterizirate postojeu literaturi u irokim
potezima i obranjivo.
Potom dodajte dvije ili tri reenice koje karakteriziraju teorijski doprinos
ostvaren vaim djelom. One bi trebale izdvojiti sve kljune inovacije do
kojih ste doli, odnosno glavne tematske ili teorijske pojmove iz naslova.
Jasno dajte do znanja to je sredinji cilj vae argumentacije. Na tom
mjestu ne piite o isto formalistikim stvarima.
Jednu reenicu posvetite tome da to krae iznesete metode koje ste slije
dili. U saetku ne treba opirno izlagati standardne metode. Neto vie o
tome trebali biste rei samo ako ste izvorno najvie pridonijeli u meto
dologiji. Dosad ste trebali obuhvatiti svu grau sadranu u uvodnom po
glavlju (ili poglavljima) radnje i na tom mjestu u saetku moete zaklju
iti prvi ulomak.
Nakon toga prijeite kroz argumente svakoga osnovnog poglavlja (to su
najee poglavlja 3-7 u radnji od osam poglavlja). Jednu reenicu po
svetite saimanju kljunog doprinosa svakog poglavlja sveukupnom ar
gumentu radnje. Nemojte pisati U 4. poglavlju tvrdim da..., budui da
je to mjesto na kojem saimate cijeli argument, a nije vodi kroz struk
turu poglavlja. Umjesto toga, svaka nova reenica u saetku neka se iz
ravno odnosi na ono to pokazuje dotino poglavlje.
Drugi ulomak saetka zavrite dvjema reenicama koje kristaliziraju
glavne zakljuke zavrnog poglavlja. Time trebate uputiti na glavne teo
rijske ili tematske pojmove koje ste rabili u naslovu radnje, a koji su
obuhvaeni i u prvom ulomku saetka. No sad biste se trebali usredoto
iti na prosudbu vrijednosti, odnosno primjenjivosti tih pojmova ili na to
da pokaete koliko su vae teorijske inovacije ili oekivanja poduprti
empirijskim rezultatima ili primijenjenom analizom sredinjih poglavlja.
Provjerite rabite li u saetku i naslovu radnje isti rjenik i slau li se, od
nosno poklapaju li se i saetak i naslov s rjenikom to ga rabite u naslo
vima poglavlja. (Imajte na umu ono to je prethodno reeno, da bi nas-
Zavrnica: dovravanje doktorata__________________________________________________________179
lovi poglavlja trebali funkcionirati unutar naslova radnje, a ne jedno

stavno doslovno preuzimati njegove elemente.) Znakovi opasnosti koje
treba traiti pojavljuju se tamo gdje se pojmovni ili tematski elementi
istaknuti u naslovu radnje ne poklapaju s naslovima poglavlja. Ta tri
elementa ne bi smjela sugerirati razliitu intelektualnu problematiku ili
razliite naine gledanja na probleme.
Najbolje je da svoj saetak pokuate definirati u ranoj fazi procesa po
novnog pisanja i revidiranja teksta. Sveuilini propisi u Britaniji i Europi u
tom su pogledu esto koristan poticaj, budui da trae da ranu verziju saetka
predate istodobno s formalnom prijavom naslova radnje. Prva verzija nije
obvezujua i koristi se samo kako bi pomogla da fakultetska vijea odlue
tko e vau radnju ocjenjivati.
Prvo poglavlje (uz bilo koje uvodno poglavlje)

Kao to pokazuje Slika 8.1, uvodno je poglavlje presudno vano u defi
niranju sveukupnoga teorijskog okvira doktorata. U njemu biste trebali izlo
iti nekolicinu intelektualnih tema koje proizlaze iz sredinjeg pitanja radnje.
Teme su vodee ideje kojima ete se vratiti. One se mogu sastojati od teorij
skih stajalita, metodolokih inovacija ili rezultata empirijskog istraivanja,
ovisno o vaim rezultatima. Openito govorei, vie je nego dovoljno poku
ati obraditi dvije, tri ili etiri teme. Ako uoite da je prisutno est ili sedam
tema, njihov broj trebate smanjiti. Razmotrite moete li neke od njih uklopiti
u druge, tako da jedna vrhovna tema obuhvaa dvije ili vie podtema. Svaku
temu u uvodnim poglavljima treba obraditi uglavnom na okviran nain, sa
imajui to su o njima ve rekli drugi autori i utvrujui ili anticipirajui to
bi se o njima moglo kasnije rei. No u uvodnom poglavlju nemojte dati go
tovu verziju kasnijih argumenata, da ne biste grubo karikirali glavne stvari
koje ete kasnije tvrditi. Umjesto toga, ustanovite veze koje potom trebaju
voditi do istraivanja u ostatku radnje.
Zakljuni odjeljci sredinjih poglavlja

Svako od glavnih poglavlja (to jest poglavlja 2 ili 3 do poglavlja 7 u dok
toratu od osam poglavlja) treba biti fleksibilno povezano svojim zakljucima
s temama iz uvodnih poglavlja. Zakljuci (ne uvodni dijelovi poglavlja) tre
baju izdvojiti barem jednu ili dvije teme razvijene u uvodnom poglavlju, ali
na drukiji nain. Tema s kojom je svaki zakljuak povezan trebala bi bili
potpuno relevantna za specifinu grau u dotinom poglavlju te prilagoena
ulozi koju to poglavlje ima u radnji kao cjelini. Ne pokuavajte sve teme rad
nje obuhvatiti u zakljucima uz svako poglavlje. Takav pristup lako moe i/
1 80 KAKO NAPISATI DISERTACIJU
gledati mehaniki i nevjerodostojan, kao da obavljate nekakvu operaciju in

telektualnog knjigovodstva, a ne da se koristite uistinu relevantnim kljunim
idejama za analizu onoga to je pokazano u poglavlju. Smisao je zakljunih
odjeljaka u tome da se pozornost odvrati od pojedinosti istraivanja i da se
kljuni rezultati poglavlja istaknu kao neto utvreno. Moete ustanoviti neke
male postranine veze prema drugim sredinjim poglavljima relevantnim za
istu temu ili teme, osobito prema poglavljima koja neposredno prethode ili
slijede. No to nije mjesto za iznoenje komparativnih napomena, kao ni za
zapoinjanje neke sadrajne rasprave o grai iz drugih sredinjih poglavlja.
Preusmjeravanje pozornosti na sredinja poglavlja te pootravanje njiho
vih zakljuaka prigoda je da izvrite kljune provjere je li vae djelo struk
turno dobro zasnovano. Svako poglavlje trebalo bi obavljati neki zaseban i
specifian posao, dobro naznaen od samog njegova poetka, i efektno gra
diti radnju. Ako postoje neka preklapanja u jurisdikcijama poglavlja, tre
nutak je da ih pojednostavite. Svakom poglavlju dodijelite jednu funkciju i
pobrinite se da se njegova uloga ne poklapa s ulogom susjednih poglavlja.
Razmislite o tome kako moete organizirati poglavlja na naelu kai to jed
nom, ali kako treba. Ako jo uvijek imate poglavlje o metodama ugraeno u
glavni niz poglavlja, razmislite je li ono uistinu nuno ili bi se njegova graa
djelomino ili potpuno mogla bolje obraditi u Dodatku o istraivakim meto
dama. Pokuajte se pobrinuti da redoslijed poglavlja bude smislen na planski
nain, a ne da jednostavno slijedi obrazac Sto sam uinio u svojem dokto
ratu. Paljivo provjerite je li zadovoljen kriterij onoga to bi itatelji trebali
znati kad je rije o poretku poglavlja, lako da kontekstualne informacije sli
jede u pravom nizu kako bi itatelji na svim mjestima mogli pratiti analizu.
Zavrno poglavlje
Zavretak radnje treba imati jasan karakter. U njemu ne moete jedno
stavno mehaniki ponavljati ve iznesene tvrdnje. Ponajprije, on mora pono
viti iste teme ili teorijske ideje koritene u strukturiranju prvog poglavlja (i
bilo kojega drugog uvodnog poglavlja). No rasprava o svakoj temi mora biti
sigurno zasnovana na iskustvu sredinjih poglavlja. arite treba biti na jas
nom utvrivanju to je istraivanje pokazalo i kako je to relevantno za sredi
nje pitanje radnje i teme izneseno na poetku. Posljednje poglavlje trebalo bi
odgovoriti na dva srodna pitanja: to je istraivanjem ostvareno? Koliko je
radnja unaprijedila strunu raspravu? Rasprava u zavrnom poglavlju ne bi
smjela opet zalaziti u podrobne opise iz sredinjih poglavlja. Umjesto toga,
ona bi trebala usporeivati ta poglavlja, sabrati njihove teme i povezati nji
hove kljune poruke. Kako se pribliavate kraju, drugi dio zavrnog poglavlja
iskoristite za grupiranje njegovih tema u ire okvire ili pitanja vie razine.
Zavrnica: dovravanje doktorata ___________________________________________________ I8 I
Odatle moete ui u raspravu o relevantnim irim strunim sporovima i prije

porima. esto je korisno taj zakljuni debatni odjeljak zavriti razmatra
njem nekih moguih pravaca kojim bi moglo ii budue istraivanje.
Na tom stupnju moete uiniti i nekoliko zavrnih provjera. Morate osi
gurati da glavni tekst i dalje bude odgovarajue duljine, oko etiri petine
formalne sveuiline granice, to jest 80.000 rijei ako je granica 100.000 ri
jei. Ta formalna granica ukljuuje sve osim bibliografije, pa stoga biljeke,
dodaci, predgovor, zahvale i slino moraju biti unutar preostale petine tog
ogranienja. Onima koji misle da su dobrano unutar tog ogranienja esto se
dogodi da otkriju kako su premaili ne samo pravilo o etiri petine nego i
formalno ogranienje, i to za 10 do 20 posto. Taj se problem esto pojavljuje
zato to na razliitim mjestima u razliitim poglavljima ponavljaju slinu
grau ili pak podiu razinu pojedinosti koje bi itatelji trebali znati. Kad ste u
stisci da dovrite radnju, ta bi spoznaja mogla biti deprimirajua, jer bi to
moglo znaiti da ete morati utroiti nekoliko dodatnih tjedana ili ak mjeseci
samo na izbacivanje teksta ije vam je pisanje oduzelo toliko vremena. No
imajte na umu poznatu izreku Roberta Browninga Manje je vie.126 Svaki
se tekst moe prilino bezbolno skratiti za, otprilike, 10 posto, a ta operacija
gotovo uvijek poboljava njegov opi izgled, katkad do neprepoznatljivosti.
Shvati li se kao problem izbacivanja, recimo, 12.000 rijei iz cjelokupne rad
nje, taj nain izbacivanja uvijek izgleda zastraujue. No pokuajte, umjesto
toga, o tome razmiljati kao o izbacivanju 30 od 330 rijei na svakoj stranici
rukopisa formata A4, to moe biti laki posao. Ako ste uvelike premaili
granicu broja rijei, za vie od 10 posto, gotovo e sigurno trebati opsean
rez tako to ete izgubili jedno od poglavlja, dodataka ili drugih odjeljaka.
Ako moete, pokuajte vie toga izbaciti u uvodnim poglavljima i sauvati
jezgru radnje. Ako ste premaili granicu, imajte na umu da vrlo jednostavno
moete podatke ili drugu nezgrapnu grau staviti na CD privren uz korice
radnje, umjesto da ih otisnete u obliku teksta. Veina sveuilinih propisa o
duljini rada jo pretpostavlja samo radnje na papiru i nita ne govori o CD-
ovima.
Zavrni mjeseci i tjedni pisanja doktorske radnje obino su iznenaujue
vani. Moete se zatei kako grau koja se dvije ili tri godine nalazila najed
nom mjestu premjetate u radikalno drukije konfiguracije. Pojmove koji su
vam u istraivanju dugo bili vani moda ete odbaciti u korist novih tema
kojih ste, prije nego to ste pogledali cijelu radnu verziju, moda samo neja
126 R o b e r t B r o w n i n g , i z n j e g o v e p j e s m e A n d r e a d e l S a r t o ( n a z v a n P j e s n i k b e z m a n e ) , s til t 7 8 :
M a n je j e v i e , L u k rc c ijo , s u e n o m i j e . Z a ita v u p je s m u v. h ttp ://w w w .lib r a r y u to r o n to .e n /
i n t e l / r p / p o c m s / b r o w n i n g 1 2 .h tm l. P a r o l u m a n j e j e v i e p r e u z e o j e M i e s v a n d c r R o li c i u i n i o je
p o z n a tim s lo g a n o m m o d e rn is ti k e a rh ite k tu re , v.New York Herald Tribune, 2 8 . lip n ja 1 959. K a o
s t o j e p o z n a to , a r h ite k t R o b e r t V e n tu ri u z v r a tio j e : M a n je j e d o s a d n o .
sno bili svjesni. Ta iznenadna pojava ponovnog promiljanja i preoblikovanja

posve je uobiajena i predvidljiva. Ona ne pokazuje (ega se boje mnogi stu
denti) da je va istraivaki plan od poetka bio loe zamiljen ili da prije
niste znali to radite. Naprotiv, ona izraava intelektualni razvoj i napredak
koji se esto postie tek nakon to su postavljene sve gradivne opeke vae ra
dnje. Redefiniranje naslova radnje i saetka u njihovu zavrnom obliku, kao i
preureivanje uvodnih i zavrnih poglavlja na integrirajui nain - sve vam
to prua u kljunom smislu vanu prigodu da svoju intelektualnu pozornost
prilagodite sredinjem pitanju radnje. ak i ako ste od prve godine svojeg
doktorskog studija vjerno slijedili inicijalni sinopsis, postoje izgledi da ete
trebati mnogo toga nadoknaditi. U biti, prije i niste mogli uvidjeti to u radnji
valja a to ne, te to ste postigli a to niste. A ako je od trenutka kad ste zapo
eli rad na radnji teorijska literatura u vaem podruju znatno napredovala,
moete oekivati da e trebati unijeti neke vane terminoloke izmjene i odu
stati od nekih intelektualnih sudova to ste ih prethodno donijeli. No u toj je
fazi vrlo vano zadrati vjeru u ono to ste uinili. Nemojte postati pretje
rano kritini alei nad onim to niste pokuali i to ste pokuali ali niste uspjeli.
Ne smijete ni postati rtvom iluzije da bi se za jo tri mjeseca forsiranja
nekoga novog aspekta vae teme neto postiglo. Na posljednjem stupnju ne
smijete pokuavati radnji dodati neku novu gradivnu opeku, osim ako vas
mentor ili savjetnik ne upozori da bez nje disertacija nije odriva. Priznajte
da je, bez obzira na sve, vae djelo konano oblikovano i da za to postoje do
bri razlozi. Usredotoite se na prikladno definiranje granica svoje radnje, a
nove istraivake napore ograniite samo na bitne ispunjavajue aktivnosti
potrebne da se doe do odrive granice. U vaem e ivotu biti drugih spisa i
drugih znanstvenih projekata, osobito ako postanete profesionalni znanstve
nik. Moda se u budunosti, nakon predaha, moete produktivno vratiti tim
problemima i temama.
Predaja radnje i odabir ispitivaa

| Neko sam bio neodluan, ali sada vie nisam lako siguran.
127
I Boscoe Pertwee
Predati doktorat znai zapoeti proces njegove konane prosudbe. Taj
je stupanj obiljeen razliitim sveuilinim birokratskim procedurama, koje
se razlikuju od jednog mjesta do drugog. Znatno prije nego to se pribliite
zavretku - u idealnom sluaju godinu dana prije nego to planirate predati127
127 B o s c o c P c r t w e c , n a v . u : E c o , U m b e r t o ( 1 9 9 7 ) . K ant and the Platypus: Essays on Language

and Cognition. L o n d o n : V e r s o , s tr . 2 , p r e v c o A l a s t a i r M c E w a n .
Zavrnica: dovravanje doktorata ____________________________________________ I K3
disertaciju - provjerite jeste li upoznati s onim to se od vas zahtijeva na va

em fakultetu i sveuilitu. Uz to, sa svojim mentorom trebali biste raspraviti
o vremenu predaje, budui da proces same predaje moe trajati prilino dugo.
Uobiajena procedura predaje disertacije ukljuuje formalno upisivanje nas
lova radnje (najee popraeno privremenim saetkom), otprilike est mje
seci prije nego to planirate izai na ispit. Potom trebate cjeloviti tekst otis
nuti u savrenom obliku i potpunoj suglasnosti sa svim sveuilinim zahtje
vima. Svi grafikoni i tablice moraju biti na pravom mjestu, tamo gdje se na
njih upuuje, a ne na kraju poglavlja. Sva upuivanja na literaturu i bibliogra
fija moraju biti potpuni, to vrijedi i za dodatke. Cijela radnja treba biti pagi-
nirana jedinstvenim sustavom od poetka do kraja. Ako su zadovoljeni svi ti
uvjeti, onda ste spremni radnju uvezati i dati je ispitivaima na itanje. Neka
sveuilita na ispitnom stupnju doputaju upotrebu spiralnog uveza, dok
tvrdo uvezanu verziju rezerviraju za kasnije, kad konanu verziju radnje, koja
sadrava sve izmjene koje su zahtijevali ispitivai, predajete u knjinicu.
Druga sveuilita trae meko uvezanu verziju za ispitivae ili povjerenstvo za
ocjenu disertacije, a ako ispitivai zakljue da su potrebne promjene, onda je
treba rastaviti i ponovno uvezati u revidiranoj verziji. Osim cjelovitog teksta,
sveuilita esto od vas i vaih mentora ili savjetnika zahtijevaju da se potpi
ete na mnotvu formulara, kojima obino potvrujete d aje djelo izvorno, da
se uklapa u traena ogranienja te da su savjetnici odobrili njegovu predaju.
Dolaenje do stupnja ispitivanja na doktorskoj razini esto traje vrlo
dugo. Nakon to ispitivai dobiju kopiju radnje trebat e im est tjedana do tri
mjeseca daje proitaju, a u tom e vremenu va mentor ili sveuilite utvrditi
datum usmenog ispita (ako je predvien). Trebate imati na umu i to da je u
veini zemalja razdoblje za predaju radnje ogranieno u ljetnom semestru,
odnosno u drugom semestru kolske godine, budui da e vai mentori i ispi
tivai tijekom dugih ljetnih praznika esto biti na godinjem odmoru, znan
stvenim skupovima ili istraivakim putovanjima. Vrijeme u kojem se naje
e ne odravaju doktorski ispiti u Britaniji traje od sredine lipnja do konca
rujna, a u SAD-u od svibnja do konca kolovoza. Doktorska ispitna godina
tako de facto traje samo osam mjeseci. Osim toga, oito je loa ideja planirati
predati radnju posljednja dva mjeseca u godini ove sjeverne polutke (po
slije Uskrsa). Ako pogrijeite u rasporedu, moda rukopis neete zavriti do
statno rano da ispitivaima date dovoljno vremena za itanje prije nego to
nastupi dugi ljetni raspust.
Formalizam i, po pravilu, dugotrajnost procesa predaje i ispitivanja izra
avaju njegovu vanost i neopozivost. Na mnogim sveuilitima moete
samo dva puta pokuati dobiti doktorat. Ako jednom padnete, ispitivai vas
alju na drugi rok. Tada imate posljednju priliku da unesete izmjene tc da
unutar odreenoga razdoblja (najee 18 mjeseci ili dvije godine) ponovno
predate radnju. Ako padnete na drugom roku, onda je to kraj vaih nada u po
stizanje doktorata. Na drugim sveuilitima moe postojati neka teorijska

mogunost da moete vie od dva puta pokuati da vam radnja bude prihva
ena kao doktorat. No ispitivai e u praksi vrlo rijetko prihvatiti proces ko
jemu se ne vidi kraj, tako d aje uinak isti. Kandidatima iji rad jednostavno
ne moe zadovoljiti doktorski standard sveuilita gdjekad mogu ponuditi
utjeni nii stupanj (koji se u Britaniji naziva M.Phil).
Budui da moete pokuati samo dva puta, vrlo je vano da radnju ne
predajete prije nego to vam mentori kau da imate dobre izglede da proete.
Na nekim sveuilitima propisi doputaju pristupnicima da radnju predaju
bez obzira na to smatraju li njihovi mentori da su spremni, no obino bi bilo
glupo uiniti neto takvo. Mentori vrlo rijetko mogu zbog nekog razloga za
dravati studenta da ne preda radnju koja je zapravo ve obranjiva. To se do
gaa samo kad su narueni osobni odnosi izmeu studenta i njegova mentora,
pa uvijek trebate biti sposobni pronai na svojem odsjeku alternativne izvore
savjeta. Jednako rijedak problem moe nastati ako vas mentor ili proelnik
odsjeka pokuaju natjerati da radnju predate prerano, prije nego to se osje
ate spremnim. Neke dravne financijske zaklade u svijetu zahtijevaju da
doktorati koje financiraju budu predani unutar odreenog vremena (obino
etiri godine) te odreuju kazne odsjecima koji se toga ne pridravaju. Takva
pravila (ili unutarnji sveuilini pokazatelji uinkovitosti) teorijski mogu na
vesti odsjeke na to da vre pritisak na studente da svoje radnje predaju pre
rano ili da okuaju sreu s radnjama koje su zapravo na granici prolaznosti. S
druge strane, neki studenti padaju u zamku nerealistinog perfekcionizma,
pretjeranog odgaanja predaje radnje. Optimalno je stajalite kojem treba te
iti ono kojim ste zadovoljni i vi i vai mentori.
U Sjedinjenim Dravama i drugim zemljama u kojima postoji sustav men
torskog povjerenstva zapravo nema nekoga zasebnog stupnja ispita. Savjet
nici i isertacijsko povjerenstvo ujedno su ispitivai koji trebaju potpisati da
je doktorat vrijedan ulaska u rvanj potvrenoga znanstvenog istraivanja.
Jedan ili vie njih mogu imati potekoe ili nedoumice u pogledu dovravanja
vaeg projekta. To moe od vas zahtijevati da ue suraujete s onim lano
vima povjerenstva koji su vam najskloniji, da se pobrinete da na konstrukti
van nain odagnate bilo kakve sumnje ostalih lanova. No sve osobe koje su
ukljuene u taj proces vrlo su vam dobro poznate i trebali biste tono odrediti
trenutak u kojem ete im podastrijeti konaan tekst za razmatranje.
Meutim, u sveuilinim sustavima britanskog i komonveltskog stila
doktorski su ispitivai po definiciji starije osobe iz vae discipline koje pret
hodno nisu bile ni na koji nain ukljuene u praenje izrade vaeg doktorata.
Njihova je jedina zadaa da neovisno prosude zadovoljava li vae djelo dok
torske kriterije ili ne. U tom sluaju trebate unaprijed razmisliti koga ete
odabrati za ispitivaa ili barem pokuati utjecati na to koga e izabrati va
Zavrnica: dovravanje doktorata __________________________________________________________18 5
mentor ili fakultetsko vijee. Smisao je traenja da unaprijed specificirate na

slov i saetak u tome da, kad je radnja konano predana, fakultetsko vijee
ve ima odreene ispitivae koji su pristali proitati radnju i odrali usmeni
ispit (ako je predvien, a najee jest). Sveuilini propisi zahtijevaju da va
rad prosuuje dvoje ili vie ljudi, jedan kao unutarnji ispitiva s vaeg sveu
ilita, a drugi s nekog posve drugog sveuilita. Po pravilu, ni vanjski ni
unutarnji ispitiva nisu smjeli pratiti izradu vae radnje, niti prethodno biti
povezani s vaim radom. (Na Sveuilitu u Londonu ta briga za nepristranost
ide dotle da se najee zahtijeva da ak i unutarnji ispitiva bude osoba s
drugog koleda na sveuilitu.) Osobito revna sveuilita (poput Sveuilita u
Londonu) iskljuuju kao ispitivae ljude koji su radili ili objavljivali s vama,
a moda i one koji su u prolosti radili ili objavljivali s vaim mentorom.
Glavno naelo koje je u osnovi svih tih zahtjeva jest odravanje znanstvene
neovisnosti. Radei s vama tijekom nekoliko godina, vai su mentori nemi
novno uspostavili desetke veza i osobnih odnosa prema vama, koji moraju
donekle naruiti njihovu objektivnost. Neovisni ispitivai, koji nisu osobno
povezani s vama, trebali bi biti sposobni dati nepristrane sudove o kvaliteti
vaeg djela i njegovu uklapanju u doktorske standarde koji prevladavaju u
vaoj disciplini. Vanjski je ispitiva tu kako bi osigurao da institucionalne
povezanosti ne zamute sudove unutarnjeg ispitivaa te da se vae sveuilite
dri standarda koji prevladavaju u zemlji.
Neke europske zemlje imaju sustav ocjenjivanja doktorata koji kombi
nira aspekte amerikog i britanskog modela. One predviaju veliko povjeren
stvo ili kolegij od est do deset ispitivaa, ukljuujui nekoliko vaih men
tora, uz starije lanove nastavnog osoblja s vaeg odsjeka koji nisu bili vai
mentori, te vanjskog ispitivaa s nekoga drugog sveuilita. U Europskoj
Uniji vanjski se ispitiva danas esto uzima sa sveuilita iz druge zemlje Eu
ropske Unije.
I u britanskom i u europskom modelu uvijek biste trebali pokuati utje
cati na to tko e biti izabran kao neovisni ispitiva (to su oni ljudi koji e pro
suivati va rad, ali nisu vai mentori). U teoriji, ispitivaa uvijek izabire fa
kultetsko vijee ili povjerenstvo na vaem sveuilitu prema preporuci vaeg
mentora. No u praksi je obino teko nai ljude koji e ocjenjivati doktorate,
osobito vanjske ispitivae, pa se sveuilina uprava snano oslanja na imena
to ih predloi va mentor. Nije dobro jednostavno pretpostaviti da je cijeli
taj aspekt u rukama vaeg mentora pa da mu moete posve prepustiti posao
nominiranja ispitivaa, i to zbog nekoliko razloga. Vi uvijek mnogo bolje od
mentora poznajete svoju radnju, njezine dobre i loe strane. Uz to, vi, a ne
va mentor, morate sjediti na usmenom ispitu (ako je predvien) i izlazili na
kraj s ispitivaima na osobnoj razini. Va mentor moe biti blizak sa starijim
kolegama u struci, no isti se odnos ne mora protezati i na vas, osobito u slu
aju udljivih starijih kolega. Povrh svega, vi morate ivjeti s krajnjim isho
dom, prosudbom ispitivaa i unoenjem izmjena u radnju koje oni mogu zah
tijevati.
Pa to biste onda vi (i vai mentori) trebali traiti u ispitivau? Osim re
levantne strunosti i neto iskustva, glavno je da ne bude neurotian. Idealni
ispitiva trebao bi biti vedra osoba sa snanim osjeajem samopouzdanja. Ne
bi se smio osjeati ugroenim od novih pristupnika koji naviru u njegovo
podruje niti uvrijeenim zato to ambiciozni mladii i djevojke zauzimaju
stajalite drukije od njegova. Trebao bi biti otvoren prema novim idejama.
Trebao bi biti sposoban konstruktivno suraivati s drugim ispitivaem ili is
pitivaima, a ne ustrajavati na vlastitim temama ili idejama kao da su one
najvanije. Takva e osoba realistino gledati na mehanizam istraivanja u
vaoj disciplini. Znat e cijeniti sate koje je potrebno provesti nad analizom
podataka, prikupljanjem dokumentacijske grae ili stvaranjem pomno argu
mentiranog teksta. Uz to, vrlo e dobro poznavati barem bitan aspekt teme
vae radnje, tako da moe prepoznati izvorno djelo i identificirati doprinose
znanju u vaem podruju. Napokon, idealan bi ispitiva trebao doi sa sveu
ilinog odsjeka na kojem svake godine studira i svoj studij dovrava znatan
broj doktoranata, tako da ima toan osjeaj za doktorske standarde.
esto je teko pronai dvoje ili vie ispitivaa koji potpuno zadovolja
vaju te zatjeve. Mlai su znanstvenici uglavnom vedrije osobe (manje istro
ene i cinine) i pristupanije od starijih kolega. Imaju i vie novijeg iskustva
na doktoratu i otvoreniji su prema novim idejama. No mlai kolege mogu biti
pod prevelikim utjecajem vlastitoga doktorskog iskustva i slabije upoznati s
raznolikou tema i pristupa od starijih kolega. Primjerice, nisu esto imali
prilike biti mentori drugima. U svakom sluaju, nastavno e vijee izbor
doktorskih ispitivaa vjerojatno ograniiti na starije kolege kao to su redoviti
profesori (odnosno, u Velikoj Britaniji, readers ili senior lecturers). Stariji bi
znanstvenici trebali imati vie iskustva u itanju doktorskog rada, a mogu
imati i drugih prednosti. Njihov savjet o tome kako da od svojeg istraivanja
napravite lanak za asopis (pa i knjigu) moe biti vredniji od savjeta drugih.
Ako je va doktorat vrlo uvjerljiv, stariji vam ispitivai esto mogu biti koris
niji kod njegova objavljivanja ili ak u preporuci za posao. Njihovo povoljno
miljenje imat e veu teinu kod izdavaa i povjerenstava za izbor zaposle
nika nego miljenje mlaih kolega.
No stariji su znanstvenici, uza svoj istaknuti poloaj, esto stekli i blage
neurotine crte. Mogu biti zaslijepljeni ili intelektualno frustrirani, imati
stvari koje ne mogu tolerirati, prijatelje i autorski krug u vezi s kojima ne po
dnose kritiku te odreeni stupanj zatvorenosti prema idejama koje su se poja
vile nakon odreujueg trenutka koji je njih definirao kao znanstvenike. Te
neizbjene udljive crte esto nisu osobito vane. One nakratko razveselja
vaju razgovore ili seminare i rasprave na znanstvenim skupovima. U nonnal-
nim odnosima s kolegama (koji imaju vlastite udljive crte) znanstvenici obi
no ublaavaju stupanj pokazivanja svojih frustracija. No ocjena doktorata
jedan je od tri konteksta u akademskom ivota u kojima ti oblici ljudske oso
bnosti mogu uzrokovati ozbiljne probleme ili biti presudni. (Druga su dva
konteksta, usput, donoenje odluke o neijem zaposlenju i promaknuu.)
Najbolji nain da osigurate to da dobijete prikladne ispitivae jest da na
ranom stupnju svojeg istraivanja izaete u javnost. Odlazite na znanstvene
skupove i prisustvujte sesijama u kojima moete vidjeti starije kolege, poten
cijalne ispitivae, na djelu. Moe biti dobro postaviti im koje pitanje unutar
sesije ili nakon nje osobno s njima razgovarati kako biste vidjeli koliko su
otvoreni i kako bi mogli reagirati na vae ideje ili pristup. U kafiima i na
domjencima na znanstvenim skupovima raspitajte se kod drugih doktoranata
i ljudi s drugih sveuilita o moguim ispitivaima, njihovoj reputaciji i ka
rakternim osobinama. A kad je rije o moguim ispitivaima s vaega vlasti
tog sveuilita, takoer se pobrinite da od studenata kojima su mentori doz
nate neto o njima te da ih vidite na djelu. Ako identificirate ljude koji bi mo
gli biti nakloni ispitivai, pazite da ne dovedete u pitanje njihovu neovisnost
ili formalnu podobnost tako to ete im slati poglavlja radnje i traiti njihove
komentare. Doputeno je da vai ispitivai itaju, pa i komentiraju vaa pri
openja sa znanstvenih skupova ili lanke iz asopisa, budui da je rije o
javno dostupnoj gradi. No ako su prethodno imali uvid u bilo koje poglavlje
vae radnje, mogli bi biti diskvalificirani. To svakako vrijedi za sveuiline
sustave britanskog i komonveltskog tipa, koji pridaju veliku vanost neovi
snosti ispitivanja.
O moguim zamjenama ispitivaa trebate vrlo rano raspraviti sa svojim
mentorom, kako biste osigurali izglede da pronaete nekoga s popisa mogu
ih ispitivaa. U etverogodinjemu doktorskom studiju, sredina tree godine
moe biti dobar trenutak da obavite tu prethodnu raspravu, tako da moete
poeti planirati unaprijed. Dakako, konkretan izbor ljudi potpuno ovisi o
tome kad ete biti gotovi, budui da mnogi mogui ispitivai mogu otpasti
zato to su u dotino vrijeme na dopustu, istraivakim putovanjima u ino
zemstvu ili pak imaju druge obveze. Imajte na umu i to da e vam esto tre
bati kombinacija ispitivaa s razliitim umijeima. Gotovo sve doktorske ra
dnje na neki se nain proteu preko disciplinarnih granica. Stoga e svaki is
pitiva, po pravilu, pokrivati samo dio teme vae radnje. Primjerice, on mo
da ima pravu vrstu teorijske strunosti, ali malo toga zna o zemlji ili drugom
kontekstu na koji primjenjujete dani pristup. Stoga ispitivanje cijele radnje
moe znaiti da trebate pokuati dovesti u ravnoteu unutarnjeg ispitivaa
kojemu je poznat aspekt A s vanjskim ispitivaem kojemu je poznat aspekt
B. Ako se va prvi kandidat za izvanjskog ispitivaa pokae nedostupnim,
moda trebate preokrenuti uloge te izabrati drugoga vanjskog ispitivaa ko
jemu je poznat aspekt A i traiti drugoga unutarnjeg ispitivaa kojemu jc po-
188 KAKO NAPISA TI D ISERTAC IJU
znat aspekt B. Za mnoge e radnje moda biti potrebna dva ispitivaa koja su
struna u razliitim podrujima, pri emu je samo jedan struan u vaoj uoj
disciplini, a drugi dolazi iz susjednog podruja. U tom sluaju budite osobito
oprezni, s obzirom na to da se standardi onoga to se rauna kao doktorat
znatno razlikuju od discipline do discipline. U vaoj radnji mora biti kristalno
jasno na temelju standarda koje discipline elite da vas prosuuju. Pokuajte
osigurati da ispitivai budu razmjerno uravnoteene osobe. Imati energinog
ispitivaa iz druge discipline, koji onda osobno dominira ispitivaem ili ispi
tivaima iz vae ue discipline, esto donosi neprilike.
Zavrni usmeni ispit (v iv a )

Dogaaji koji mijenjaju ovjekov ivot esto trebaju biti obiljeeni ne
kom ceremonijom, pa to vrijedi i za doktorat u kojem je zavrni ispit tradici
onalno usmeni. U Britaniji i Commonwealthu taj se dogaaj esto naziva
viva (to potjee od latinske izreke viva voe, doslovno ivim glasom).
Oekivanje zavrnoga usmenog ispita pred dvoje ili troje ispitivaa ili cijelim
povjerenstvom za obranu disertacije mnoge doktorande snano zaokupi i
mnogo prije nego to do njega doe. Kad budete pisali konanu verziju, neiz
bjeno ete unaprijed razmiljati o tome kako e ispitivai ili povjerenstvo za
disertaciju gledati na ovaj ili onaj ulomak, ili kako biste mogli obraniti neku
odluku, ili odgovoriti na pitanje o nekoj praznini ili nedostatku. To razmilja
nje unaprijed na neki je nain korisno. Ono vas moe natjerati na to da stvari
stisnete, da izbacite rizine ili nedostatne ulomke koje ste predugo drali te
da se jo malo potrudite kako biste razjasnili nejasnoe ili uklonili sitne ne
dostatke. No na tom je stupnju vrlo lako i pretjerati te zapasti u odve obram
benu disertacijsku paranoju koja vae djelo moe uiniti prevelikim i ne
prohodnim te neprikladnim za objavljivanje.
Vanost i nepredvidljivost usmenog ispita uvelike varira od jednoga sve
uilinog sustava do drugog. U Sjedinjenim Dravama zavrni usmeni ispit
nikad nije formalnost, nego je rije o polujavnoj prigodi do koje najee
dolazi tek nakon to je va glavni savjetnik na prethodnoj privatnoj sesiji str
pljivim nastojanjem nagovorio disertacijsko povjerenstvo da se potpie na
doktorat. Stoga uvijek moete planirati i pomno se pripremali za ispit, a ako
povjerenstvo za vau disertaciju nije pritijenjeno razmiricama, usmenom is
pitu moete pristupiti uvelike sigurni da ete proi. Osim toga, dotad ete ve
dobro poznavati osobnosti i slabe strane lanova povjerenstva.
U europskom sustavu ispitnih povjerenstava esto postoji dojmljiva, ritu-
alizirana i opsena javna obrana radnje, u kojoj doktorski pristupnik na
javnoj sesiji, otvorenoj svima, objanjava rezultate svojeg istraivanja i pris
tup. To moda zvui zastraujue, no prilino je slino amerikom pristupu.
Zavrnica: dovravanje doktorata __________________________________________________________1X9
Mentori sjede u ispitnom povjerenstvu, zajedno s drugim lanovima odsjeka,
iako je tu uvijek i barem jedan vanjski ispitiva kojega student moda ne po
znaje. No veinu publike u tim prigodama zapravo ine studentovi prijatelji i
ponosni lanovi obitelji. Oni mogu spokojno prisustvovati obrani, budui da
se ispitno povjerenstvo prije javne obrane, po pravilu, privatno ve suglasilo
daje doktorat prihvatljiv.
Stoga u sveuilinim sustavima pod utjecajem britanskog i komonvelt-
skog sustava usmeni ispit odnosno viva uglavnom ima najznaajniju ulogu u
odreivanju hoe li pristupnik stei doktorat ili ne. Veina pouka koje su
primjerene tom neugodnom sustavu usmenog ispita, s dvoje ili troje neovis
nih ispitivaa, vrijede, u razmjerno umanjenom obliku, i u drugim sustavima
javne obrane. Poznati ske iz Montyja Pythona kae: Nitko ne oekuje pa
njolsku inkviziciju.128 No upravo je to ono to veina doktoranata, gotovo po
pravilu, oekuje na usmenom ispitu. Oni predviaju ispit koji je posve usre
dotoen na tekst, s podrobnim pitanjima o krajnjim pojedinostima onoga to
su napisali. No u normalnim okolnostima viva je zapravo veinom razgovor,
koji se vodi na prilino visokoj razini, ali je i posve openit, izmeu troje,
etvero ili vie ljudi iz odreene discipline. Ako su stvari s vaom radnjom
ile dobro, ona moda nee biti podvrgnuta opsenijem pomnom ispitiva
nju. Ispitivai e biti marljivi itatelji i esto e doi naoruani dugakim
popisima lapsusa - pravopisnih pogreaka, gramatikih nezgrapnosti, ne
pravilnosti u statistici ili grafikonima ili reenica koje bi bilo dobro prefor
mulirati. Poeljet ete da njihov popis bude to krai, a sigurno je pametno
izbjegavati mogunost da ih uzrujate tako to ete ostaviti dojam nemarnosti.
No ako niste posebno povrni ili ako niste pogrijeili u izboru ispitivaa te na
koncu ipak dobili neurotika, ispitivai e rijetko zanovijetati oko tih stvari, a
jo manje troiti vrijeme na raspravu o njima. Jednostavno e vam predati
svoj popis i smatrati razumljivim samim po sebi da unesete te ispravke u ob
liku manjih preinaka.
Ispitivai obino dolaze na usmeni ispit s mnogo vie temeljnih sumnji i
briga nego to su to spremni priznati. Vae e im djelo u nekim aspektima
biti nepoznato te e ga stoga, barem dijelom, teko moi shvatiti ili prosudili.
Zabrinjavat e ih pitanje je li ono dovoljno inovativno ili je jednostavno po
greno i neplodonosno. Nakon to ste nekoliko godina ivjeli sa svojim istra
ivanjem, i vi i vai mentori lako ete razumjeti mnoge istraivake odluke i
pitanja koja e onima kojima je vae djelo strano izgledati tekima. Ispitivai
se esto brinu i o tome slue li svojoj struci na pravi nain, jesu li pravi u
vari poola onoga to se obino rauna kao izvorno istraivanje. Moda e
128 Monty Python. Cjeloviti spisi mogu se nai na http://www.ai.mit.edu/pcoplc/paulfitz/spimish/

script.html
190 KAKO N APISATI DISERTACIJU
ih, donekle, brinuti mogunost da bi mogli uiniti pogreku zbog koje bi ih

kasnije mogli drati odgovornima, primjerice da ne prepoznaju plagijat, upot
rebu lanih podataka ili da prihvate kao valjan neki argument ili dokaz koji se
u kasnijem ispitivanju moe pokazati spornim. Moe ih zabrinjavati to e se
kasnije dogoditi s vaom karijerom i hoe li dodjeljivanje doktorata voditi
neugodnim posljedicama, primjerice tome da dobijete posao i novim narata
jima studenata predajete grau punu pogreaka. U klasinom modelu dokto
rata ispitivai mogu biti zaokupljeni time je li vae djelo preusko ili previe
specijalizirano da bi bilo priprava za ulazak u disciplinu, te dvojiti o tome
jeste li dovoljno shvatili ire strune rasprave kako biste mogli djelotvorno
pouavati studente ili istraivati druge teme. Po pravilu, injenica to ste stu
dirali na pristojnom sveuilitu i to vam je mentor bio strunjak iji su status
i sud priznati znai da su te brige vrlo male. No ipak su uvijek prisutne. Neo
visni ispitivai dijelom su tu kako bi provjerili vaeg mentora, kako bi osigu
rali da njegovi standardi budu u skladu sa standardima cijele struke. Uloga je
ispitivaa da se izbjegne dodjeljivanje doktorata onima koji su intelektualni
klonovi mentora ili onima s kojima je mentor blizak kao prijatelj, ljubavnik
ili suradnik u sveuilinim istraivakim laboratorijima.
Prigoda da se ispitivai s vama osobno sretnu, otprilike, na sat i pol i da s
vama razgovaraju licem u lice sve te probleme moe odagnati jednostavnije i
bre od bilo ega drugoga. Kad vam postavljaju pitanja i sluaju kako vlasti
tim rijeima dajete objanjenja, tekst vae radnje postat e im mnogo razum
ljivijim. Bit e sposobni vlastite kategorije uskladiti s vama i vaim djelom i
lake e shvatiti zato ste donijeli odluke koje ste donijeli. Shvatit e vae
motive i stei mnogo bolji osjeaj za vae sposobnosti i vau strunost nego
to to mogu na temelju izoliranog gutanja vaeg teksta. Sve latentne, skrivene
dvojbe koje su moda imali oko dodjeljivanja doktorata jednostavno nestaju
tijekom toga specijaliziranog razgovora. Ispitivai uviaju da ste neovisan,
samostalan znanstvenik, potpuno sposoban da stoji na vlastitim nogama u
akademskoj argumentaciji i raspravi, a ne netko tko ivi u sjeni svojeg men
tora. Pa i kad se moda ne slau s vama, oni shvaaju da niste student koji
ini pogreke, nego kolega s dobro zasnovanim razlozima za odluke to ste ih
donijeli i zakljuke koje ste izveli. Uviaju i to da ste osoba koja dobro vlada
svojom disciplinom i koja je predana njezinim znanstvenim i moralnim vri
jednostima. Ako stupite u iru znanstvenu okolinu s naslovom dr. sc., nitko
nee protusloviti njihovu sudu kao ispitivaa niti e ga smatrati nedovoljno
utemeljenim. To su razlozi zbog kojih su mnogi doktorandi iznenaeni kad
shvate da se vei dio njihovih usmenih ispita ili viva sastoji od posve ope
nitog razgovora koji je tek labavo vezan uz strune teme o kojima govori
njihov tekst, te da se ne uputaju u njegovo podrobno pretresanje.
Dakako, donekle e svaki usmeni ispit doi do specifinosti, do mjesta
koja jednog ili vie ispitivaa ine sumnjiavim ili uznemirenim i gdje ste vi
(i vai mentori) moda poinili pogreku. To intenziviranje rasprave esto
naznauje da e ispitivai nastojati na tome da unesete neke izmjene, i to
dviju vrsta: manje (koje nisu nikakav problem) ili vee (koje bi mogle biti
fatalne). Sveuilini propisi obino doputaju da se manje preinake uine u
kratkom razdoblju (oko est tjedana do tri mjeseca) i te su izmjene posve
konzistentne s prolaskom od prve. Pojavom programa za obradu teksta, gra
nica za manje preinake znatno je sputena, tako da je uobiajeno da ispiti
vai sada zahtijevaju prilino opsene preinake. Pod tom izlikom oni esto
mogu prokrijumariti zahtjev za prilino temeljitim promjenama argumenta
cije ili prikaza u radnji. No na kraju usmenog ispita ispitivai e vam barem
estitati na stjecanju doktorata, pod uvjetom da unesete preinake koje su su
gerirali, a za koje propisi nalau da ih uinite odmah. U sustavima britanskog
stila oko etiri od pet doktorata danas se prihvaa uz manje preinake. Vrlo
mali broj radnji prolazi bez ikakvih izmjena. (U Europi ili Americi te su prei
nake rijetko problem, budui da e ispitno ili disertacijsko povjerenstvo zah
tijevati promjene prije nego to radnja doe na javni ispit.)
U ozbiljnijim sluajevima, ispitivai imaju vee primjedbe na cijelu ana
lizu ili njezin vei dio i smatraju da radnja u cjelini nije dosegnula doktorski
standard. U tim sluajevima oni vas alju na drugi rok, u tom vam trenutku
odbijaju dodijelili doktorat i piu cjelovito izvjee iznosei njegove nedos
tatke i navodei to trebate uiniti kako biste ih prevladali. Od tog trenutka
imate, otprilike, 18 mjeseci da napravite te izmjene, tako da tekst udovolji
zahtjevima. To moe biti prilino neumjeren zahtjev, budui d aje mogue da
ispitivai nisu prihvatili glavne metode kojima ste se koristili, ili da trae da
veliki dio istraivanja preusmjerite, ili pak da zahtijevaju mnogo dodatnog
rada. Doktorandi esto shvaaju slanje na drugi rok kao potpuni neuspjeh, a
on e to sigurno i biti ako se dogodi dvaput za redom. No mnoge radnje koje
su poslane na drugi rok zapravo bivaju prihvaene unutar godine ili 18 mje
seci, budui da se na izvjee ispitivaa o tome zato vam je uskraen dokto
rat moete pouzdano osloniti. Izvjee je njihov ugovor s vama koji se ne
smije prekriti i preinaiti. U njemu bi trebalo biti iscrpno popisano to tre
bate uiniti kako biste dosegnuli potreban standard i ispitivai ne mogu kas
nije dodati nove zahtjeve ili promijeniti uvjete. Stoga, ako su vas posali na
drugi rok, vano je da ne oajavate. Umjesto toga, intenzivno se konzultirajte
sa svojim mentorima o tome to trebate uiniti kako biste udovoljili zahtje
vima ispitivaa, a potom potpuno izvrite ono to se od vas trai. Ako konzi-
stentno slijedite njihove zahtjeve, onda e oni biti gotovo primorani da drugi
put prihvate vau radnju.
Postoje neke strategije koje moete primijeniti na usmenom ispitu, a koje
mogu odvratiti ispitivae od toga da zahtijevaju neke vane manje preinake
ili vee i ozbiljnije promjene koje ne ukljuuju slanje na drugi rok ili ih
odvratiti od zakljuka da je on nuan. U svim svojim poetnim odgovorima
morate zadrati vjeru u ono to ste uinili. Predano branite svoje istrai
vanje i na sve kritike argumente odgovarajte to fleksibilnije i kreativnije.
Pomno sluajte to kau ispitivai i temeljito o tome razmislite. No potom
pokuajte pokazati zato njihove primjedbe ne stoje i zato je vae istraiva
nje vaan doprinos znanju koji ukljuuje dodanu vrijednost. Taj savjet ne
znai da biste trebali posve nefleksibilno ili bezobzirno ustrajati na tome daje
vaa analiza posve u redu. Ako ispitivai imaju neke ozbiljne dvojbe nakon
nekoliko replika, onda vae tvrdoglavo ustrajavanje na vlastitom stavu moe
pogorati stvari. To bi moglo pogorati stvari zato to bi nesklonom ispiti
vau moglo izgledati nedopustivim te bi moglo, zauzvrat, izazvati slian e
stok odgovor. Prema tome, osim to trebate zadrati vjeru, trebate prakticirati
dubinsku obranu.
Taj pristup priznaje da veina znanstvenika eli druge neemu pouiti i
modificirati razmiljanje drugih ljudi. Oni ele da njihovo miljenje bude za
biljeeno te da njihovo stajalite bude prihvaeno ili barem priznato. Stariji
kolege koji su pristali biti ocjenjivai doktorata posvetili su tjedan dana ita
nju i komentiranju vaeg teksta, a moda i jo jedan dan kako bi s drugog
kraja zemlje doputovali i osobno vas sluali. Oni na te injenice nipoto nisu
imuni, barem podsvjesno. Ispitivai nisu doli zbog novca ili zabave, nego
slijedei osjeaj profesionalne dunosti. Stoga im je vlastiti poloaj u struci
oito vaan. A to vam prua prigodu da potencijalno destruktivnu kritiku ili
zahtjeve za ozbiljnim preinakama skrenete u novom pravcu. Dubinska obrana
ima nekoliko glavnih elemenata.
Prije nego to otisnete konaan tekst, provjerite hoe li vaa radnja nepo
trebno ozlojediti vae ispitivae. Oni moraju posjedovati neki relevantan
stupanj strunosti, jer zato bi inae bili ispitivai? Stoga je prirodno to
ele vidjeti daje njihovo djelo (ili djelo njihove kole miljenja) priznato
u novom istraivanju. Sloga stavite neke njihove publikacije u bibliogra
fiju i pokuajte barem u uvodnom poglavlju uputiti na njih na suptilan i
neprijeporan nain. To ne mora biti nita umjetno, budui da se na mno
ge ope stvari moe uputili na mnotvo razliitih naina. Mislite i o nji
hovu autorskom krugu i pazite da ne napadate neutemeljeno kolu mi
ljenja s kojom se jedan od ispitivaa snano poistovjeuje.
Ako je ispitiva na usmenom ispitu kritian prema vaem djelu, priznajte
daje iznio dobru primjedbu koja e otad biti poticaj vaem miljenju. No
pokuajte ga pridobiti d aje iznese u drukijoj, manje prijeteoj perspek
tivi. Neprijateljski argument pokuajte preoblikovati i primiti na naine
koji ga pretvaraju u neto drugo, a ne kritiku onoga to ste uinili: To je
zanimljiva primjedba. O njoj prije nisam razmiljao na taj nain. Daka
ko, kad bismo ili dalje tim pravcem, mogli bismo promatrati i X i Y.
Ali, vidite, razlozi zbog kojeg sam joj u ovoj radnji pristupio drukije
Zavrnica: dovravanje doktorata ______ ___________________________________________________ I t.t
su... Katkad moe biti korisno ispitivaeve primjedbe povezati s argu

mentima ili odgovorima danima na znanstvenim skupovima ili prezenta
cijama u seminaru te pokazati da ste na njih ve pokuali odgovoriti.
Dajte do znanja i to daje vae istraivanje doktorska radnja i daje prove
deno uz minimalna financijska sredstva, a da nije istraivaki projekt sa
irokim izvorima financiranja. Stariji ispitivai (koji su doktorirali prije
mnogo vremena) odvie lako mogu smetnuti s uma tu razliku. Vaa je
primjedba oito vana za samostalnu konfirmacijsku studiju. Da sam
imao sredstva da uinim A ili slijedim B, slaem se daje to pravac kojim
bih volio ii. Ali, dakako, u skromnoj eksploracijskoj studiji kao to je
moja ta vrsta pristupa, naalost, nije bila izvediva. Na suptilan nain
dajte do znanja da ste uz ograniena sredstva postigli mnogo, najveim
dijelom zahvaljujui herojskom trudu to ste ga uloili.
Uputite na mogunost objavljivanja svojeg djela u obliku lanka u aso
pisu, a moda i knjige. Ako ispitiva ustraje na neemu za to oito
smatra da je vano, dajte do znanja da ete o tome trebati razmisliti, ali
da e to biti u cijelosti ukljueno u sve publikacije koje proizau iz rad
nje. Ako to iskreno mislite i odluno iskaete, to je priznanje esto dos
tatno da zadovolji nezadovoljnog ispitivaa. Ispitivai jako dobro znaju
da e vrlo malo ljudi itati radnju zakopanu na policama sveuiline
knjinice. Ako ih uvjerite da e pogreka ili krivo upuivanje na koje su
naili u vaem djelu biti ispravljeni prije nego to ono ue u javnu do
menu, onda moda nee ustrajavati na preinakama samog teksta radnje.
Taj aspekt dubinske obrane oito funkcionira najbolje ako se uspijete
predstaviti kao kompetentan autor koji brani snanu radnju koja e vje
rojatno, cijela ili djelomino, biti objavljena.
Znakovi opasnosti na koje treba paziti pojavljuju se kad ispitiva neuobi
ajeno snano nastoji na nekim stvarima i stalno se na njih vraa. On
moe pokazivati bjelodanu skepsu prema vaim odgovorima, a svoje po
etne primjedbe ponavljati na naine koji pojaavaju njegovu poetnu
kritiku i za koje se ini da proiruju jaz meu vaim stajalitima. U tom
ete sluaju moda morati priznati snagu opetovane kritike, ali ipak biste
trebali pokuati umanjiti opseg promjena koje bi ispitivai mogli zahtije
vati. Ako se ispitivai udrue u kritici, najopreznije priznajte vanost
onoga to govore i ponudite fleksibilan odgovor na iznesene primjedbe.
Mentor vam moe bili vaan pomonik u pripremi djelotvorne dubinske
obrane. Moe biti korisno zamoliti ga da neformalno telefonira ili napie e-
mail ispitivaima nekoliko dana prije usmenog ispita, kako bi osluhnuo imaju
li kakvih veih problema. Ako mentor nazove prerano, postoje izgledi da is
pitivai jo nisu proitali radnju. Ali, ni poziv no prije ispila ne koristi
194 KAKO NAPISATI DISERTAC IJU
mnogo, s obzirom na to da tada imate premalo vremena za razmiljanje i tra

enje odgovora. Neki osobito tradicionalni ispitivai jo uvijek smatraju da bi
doktorski pristupnik trebao na svoj usmeni ispit stupiti potpuno hladan te
da bi potom trebao odgovoriti na bilo koji problem koji mu se postavi, da
brzo i spremno razmilja. Meutim, veina modernih ispitivaa uvia vrijed
nost toga da se doktorske pristupnike unaprijed upozori na bilo kakve vee
probleme ili brige koje imaju, tako da moete ugrubo predvidjeti tijek usme
nog ispita i razmislili o nekim promiljenim odgovorima na kljune proble
me. Neki posebno savjesni ispitivai mogu ak vaem mentoru (nikada vama
izravno) ustupiti primjerak svojega preliminarnog izvjea o radnji, kako bi
vam dali vremena da pripremile samostalnu obranu. No to se rijetko dogaa.
Kad va mentor dobije neke informacije o reakcijama ispitivaa, trebali biste
se s njim sastati kako biste raspravili o moguim problemima i najboljem na
inu njihova rjeavanja. I to je najbolje uiniti dan-dva prije usmenog ispita, a
ne na dan ispita.
Nakon to usmeni ispit zavri i sve dobro proe, kao to to obino i biva,
veina ispitivaa odmah e vam estitati na stjecanju doktorata. No u mno
gim sluajevima, kad ste zapravo proli, kao i u manjem broju sluajeva kad
vas mogu poslati na drugi rok, mogu odgoditi priopavanje ishoda sve dok ne
razgovaraju s vaim mentorom. U tim razgovorima nakon usmenog ispita
vjet mentor moe biti vrlo koristan i uvjeriti ispitivae da svoje zahtjeve za
manjim preinakama zadre na minimumu. Uloga mentora kljuna je i nakon
to su vas poslali na drugi rok, u tom smislu to e on osigurati da se od vas
trai samo jasan i ostvariv skup izmjena. Stoga se pobrinite da va mentor
bude dostupan na dan usmenog ispita i da moe obaviti tu vanu ulogu. Na
nekim sveuilitima mentori smiju biti prisutni i samome usmenom ispitu, ali
ne smiju nita govoriti. U britanskom sustavu to nikad nije dobra zamisao,
budui da to jednostavno umanjuje va status kao neovisnog strunjaka.
Zakljuci
Kao i u sportu, dovravanje radnje na dobar nain esto zahtijeva mnogo
prethodne pripreme. U prethodnim sam poglavljima dotaknuo mnoge razli
ite logistike probleme koji, ako se njima ne pozabavite, mogu uzrokovati
dane ili Ijedne odgode u fazi izrade zavrne verzije. Ti su problemi vremen
ske bombe koje na prvi pogled mogu biti neaktivne da bi vam eksplodirale
pod nogama dok se urite dovriti. Lo stil, duge reenice, sloena gramatika,
mnotvo praznih rijei i ponavljanja ostavljeni na prijanjem stupnju - sve to
sada treba popraviti. Istraivake metode koje je teko opravdati ili neobi
an izbor istraivake strategije mogu kasnije zahtijevati sloeno objanjenje
kako bi ih se pokualo sakriti ili ih se rijeiti. Navode iz intervjua treba utvr
Zavrnica: dovravanje doktorata__________________________________________________________195
diti i tono pripisati, a slabe metode prikupljanja dokaza jasnije e se poka
zati u (ne)navoenju literature na kljunim mjestima. Loe izraeni grafikoni,
dijagrami i tablice, esto ostavljeni nepregledani na zasebnim stranicama na
kraju poglavlja, sada e izgledati neuredno ako ih stavite u tekst. Djelomine
bibliografske natuknice treba ispuniti. Najei su problemi upuivanja na
Web stranice koje su u meuvremenu ieznule i ne mogu se ponovno otvo
riti kako biste ih provjerili; izvorni dokumenti u udaljenim arhivima koje ne
moete ponovno posjetiti; izresci iz novina ili magazina u kojima ste pojedi
nosti o izvoru na samom poetku neadekvatno zabiljeili. Ako se koristite bi
ljekama, na tom stupnju mogu postati zamjetni vani problemi kontrole
verzije izmeu biljeki i bibliografije.
ak ni prijedlozi izneseni u ovom poglavlju uglavnom ne mogu biti
operacije koje se provode u posljednji as. Mnogi od njih zahtijevaju da ih se
prihvatite gotovo u prvoj fazi istraivanja. Primjerice, ako elite sudjelovati u
nominiranju ispitivaa, ili biti sposobni dobro voditi openiti struni razgovor
na usmenom ispitu, ili izabrati korisne (marketinki zvune) rijei za naslov
radnje, te sposobnosti ne moete stei preko noi, pa ak ni u posljednjoj go
dini studija. Barem dvije ili tri godine unaprijed morate poeti posjeivati
znanstvene skupove u svojoj disciplini, kako biste mogli upoznati osobnosti
moguih ispitivaa i stei dobar osjeaj o poloaju vae struke i pravcu kojim
se kree. Uvijek trebate unaprijed planirati glatku zavrnicu. Utjena je inje
nica to e ti napori uloeni u profesionalnu orijentaciju biti korisni i kasnije,
nakon procesa predaje i ocjenjivanja radnje.
Doktorat je neto vie od hrpe rijei ili elegantno uvezane radnje na ijoj
je naslovnici zlatnim slovima ispisano vae ime. Doktorat je proces promje
ne, kristaliziranje jednoga vanog odsjeka vaeg intelektualnog ivota.
Sloga dovravanje doktorata nije tako jednostavno kao izvravanje obveznih
stupnjeva predaje i ispita. Ti stupnjevi oznauju birokratski definiran zavre
tak vaeg naukovanja. No oni sami po sebi ne daju smisao trima ili etirima
godinama intenzivnog napora. Kako bi priznanje vaeg djela bilo dugotraj
nije, trebate ga objaviti; o tome raspravljam u sljedeem poglavlju.
9. OBJAVLJIVANJE ISTRAIVANJA
emu slui dobra ideja ako nitko nikada ne uje za nju?
j Reklama za A T & 7129
Objavljivanje vaeg djela kljuni je nain na koji ga moete ubaciti u
struju znanstvenih ideja i tako izbjei da vaa radnja postane tek istraivanje
koje, pohranjeno u sveuilinoj knjinici, godinama polako skuplja prainu.
Glavni je put predaja lanaka u strune asopise. U rjeim sluajevima cijelu
radnju moete preoblikovati u knjigu i objaviti je kao monografiju. Nijedan
od tih oblika publiciranja nije brz i jednostavan. Oni mogu zavrnicu vaeg
doktorata razvui dugo nakon formalnog datuma kad ste stekli naslov dr. sc..
Pisanje i predaja lanaka za asopis

| Kako je udno to nitko ne vidi da sva zapaanja moraju biti za
I ili protiv nekog gledita da bi ono iemu sluilo.
| Charles Darwinm
lanak u asopisu na prvi je pogled jednostavan artefakt, no njega nije
stvorio samo autor. Cijela znanstvena zajednica utjee na to to e se objaviti,
i to tako to postavlja norme i konvencije strunih asopisa. Urednici i recen
zenti u asopisima, po pravilu, postavljaju specifine uvjete za svaki lanak.
Kako biste bili uinkoviti u objavljivanju lanaka, najprije trebate razumjeti
trite asopisa u svojoj disciplini te stvoriti jasnu ideju o tome to se u aso
pisima u toj disciplini objavljuje a to ne. Tek tada moete ciljati na prikladan
asopis i usredotoiti se na prihvaanje i objavljivanje svojeg djela.
125 Reklamni plakat za AT&T, jesen 2000. Rije je o divovskoj amerikoj telefonskoj kompaniji.
1311 Nav. u: Wright, G. G. Ncil (1945). Teach Yourself lo Study. London: English Universities
Press, str. 96.
Objavljivanje istrai vanja _____________________ 197
Razumijevanje asopisnog trita
Standardne tiskane asopise znanstvenici svrstavaju u grubu hijerarhiju:
izvrsni, iznadprosjeni, prosjeni, ispodprosjeni i marginalni. etiri stvari
utjeu na dugoronu reputaciju asopisa: metode recenziranja, citiranost, tip
asopisa i njegova naklada (sve je to meusobno usko povezano) i ukupno
razdoblje od predaje lanka do njegova objavljivanja.
Sustavi recenziranja. Struno recenziranje od strane vie ljudi kljuan je
proces osiguranja kvalitete u znanstvenom svijetu, a za status asopisa
kljuno je to koliko se ono dobro provodi. asopis najvieg ranga poslat e
va lanak etirima razliitim i dobro kvalificiranim recenzentima, a do ko
nane e odluke doi na temelju triju ocjena - to je prilino zahtjevan prag
to ga treba prijei. Taj proces osigurava ukljuivanje starijih kolega u struci
u postupak recenziranja lanaka. to je asopis na hijerarhijski niem mjestu,
zahtjevi progresivno postaju manje strogi. Manje prestian asopis moda e
traiti miljenje od dvaju ili triju vanjskih recenzenata i zahtijevati dva pozi
tivna miljenja. Moda nee biti sposoban privui jednako kvalitetne ljude
kao recenzente buduih lanaka, imamo li na umu da posao recenzenata nije
plaen.
Nie su u hijerarhiji u veini disciplina asopisi koji nemaju pravi sustav
neovisnog recenziranja. Umjesto toga, oni moda uglavnom slue kao po
srednik autorskog kruga oko odreene klike u struci. Slino tome, vie
ideoloki asopisi mogu jednostrano promicati odreeno stajalite i nikada
ne objaviti kritiko djelo koje pripada drukijim pozicijama. Neki e asopisi,
moda, imati samo interne recenzije, koje piu lanovi urednitva, ili e pak
urednici na neki nain srediti tko e napisati recenzije kako bi lanci za
koje ele da budu prihvaeni dobili pozitivno miljenje. Do toga posebice
dolazi ako je asopisu iznimno stalo do lanka samo kako bi ispunio prostor
ili se pak bori da odri na ivotu prividnu razinu zanimanja za svoje gledite
ili disciplinu. No postoje neke iznimke u tome opem obrascu. U mnogim
humanistikim i drutvenim znanostima jo postoje prilino prestini asopisi
s velikom nakladom koji i bez recenzija funkcioniraju na visokoj profesio
nalnoj razini.
Osim u broju miljenja to ih trae urednici, postoje i velike razlike u po
gledu uvjeta recenziranja. Najbolji asopisi nastoje rabiti obostrano slijepi
sustav recenziranja. U njemu se prije nego to lanak ode recenzentima,
ukloni sve to bi moglo identificirati autora. Recenzent potom pie anoniman
komentar koji se najee daje autoru. (Kako biste se prilagodili tom pristu
pu, lanak koji predajete treba imati dvije naslovne stranice. Na prvoj se na-
piu ime autora, sveuilite s kojeg dolazi i drugi identificirajui elementi,
kao to je napomena o zahvalama. Prije nego to lanak poalje recenzen
tima, urednik asopisa uklanja tu stranicu. Druga se stranica zadrava, a ona

sadrava samo naslov lanka, bez ikakvih elemenata koji bi mogli identifici
rati autora.) Taj bi sustav trebao tititi nove autore od toga da budu odbijeni
samo zato to su nepoznati. Namjera mu je da ih izjednai s etabliranim auto
rima. On bi trebao i sprijeiti suparnitvo meu znanstvenim osobnostima
koje daju ton onome to piu recenzenti te sprijeiti da recenzenti automatski
zauzmu stranu. Istodobno, anonimnost recenzenata osigurava da mogu biti
iskreni i rei to uistinu misle, te da ne brinu o neugodnim profesionalnim
posljedicama koje bi mogle uslijediti zbog nepovoljne ocjene. Neki se aso
pisi danas koriste jednostrano slijepim recenziranjem u kojemu recenzenti
znaju tko su autori, ali ipak mogu anonimno dati svoje komentare. Posljednja
opcija je otvoreni pristup u kojemu recenzenti znaju tko su autori, a autori
znaju tko je komentirao njihovo djelo. Neki urednici smatraju daje obostrano
slijepo recenziranje prijevara, budui da iskusni recenzenti esto iz navedene
literature mogu zakljuiti tko je autor. Skrivajui se iza plata anonimnosti,
neodgovorni recenzenti mogu biti pretjerano kritini ili negativni. No veina
asopisa strukovnih udruga jo se dri sustava obostrano slijepog recenzira
nja, ija je vrijednost za nove autore, po mojem miljenju, znatna.
Citiranost. Svake godine bibliometrijski sustav 1S1 Web of Knowledge
zbraja koliko je lanaka objavljenih u asopisima koje popisuje referirano u
svim asopisima u drutvenim i humanistikim znanostima to ih on
pokriva.131 (Ti su sustavi neko bili poznati kao Social Science Citation Index
i Humanities Citation Index, ali su u meuvremenu preimenovani.) Web of
Knowledge iznimno je pristran u korist Sjedinjenih Drava i, openitije, u
korist casopis s engleskoga govornog podruja. U nekim je podrujima
kao to je pravo, gdje veina britanskih ili drugih stranih asopisa nije pokri
vena - vrlo neujednaen. Unato tim ogranienjima, kao i u drugim podru
jima ivota, za djelomine ili neadekvatne podatke kao to su ti, openito se
smatra da su bolji od nikakvih. Svaki ozbiljan znanstvenik eli biti zamijeen
i tako, faute de mieux, podaci iz Web of Knowledge utjeu na to gdje znan
stvene zvijezde alju svoje lanke. Ti su podaci ujedno kljuni naini na
koje asopisi pokuavaju mjeriti koliko se dobro nose sa svojim suparnicima.
Unato svim razraenim mjerama za proiavanje i poboljavanje znan
stvenih lanaka, danas se uglavnom pokazuje da se na prosjeni lanak iz a
sopisa ne referira nitko pet godina nakon to je objavljen, a na vrlo malo la
naka referira se u vremenu duljem od pet godina. U glavnim bibliometrijskim
analizama (kao to su ISI indeksi), vodei asopisi u veini disciplina uspije
vaju postii indeks utjecaja vei od 1 ili razmjerno blizu 1. To znai da se, u
131 ISI Web of Knowledge nalazi se na http://www.isinct.com i ukljuuje Social Science Citation
Index te Arts and Humanities Citation Index.
Objavljivanje istrai vanja ____________________ 1 99
prosjeku, na svaki od lanaka koji objave referira barem jednom u pet godina
u nekome drugom lanku u jednom od asopisa ukljuenih u analizu. Svaki
lanak s prosjenom citiranou veom od 0,5 takoer ima relativno dobar
prolaz. Mnogi, prilino ugledni, asopisi moda e imati citiranost ispod
0,25, to znai da lanci koje objavljuju imaju izglede jedan prema etiri da
e se na njih pozvati netko drugi.
Naklada i tip asopisa. Izgledi da e netko drugi zamijetiti vae djelo di
jelom ovise o tome koliko ljudi uope ima prigodu naii na asopis u kojem
se ono pojavilo. asopisi s velikom nakladom esto imaju i najdulji vijek u
pojedinoj disciplini. Poto su odavno postigli dobru prisutnost u knjinicama
irom svijeta (oko 2.000 do 3.000 primjeraka ili vie), oni se donekle mogu
oslanjati na to da e ih od drugih sila na tritu tititi injenica to se naruuju
po inerciji, kao i briga knjiniara za ouvanje kontinuiteta. esto je rije o
omnibus asopisima koji imaju prilino iroku misiju pokrivanje cijele
discipline - a osobito o onima koje izdaju prestine strukovne udruge.
Nasuprot tome, veina asopisa koji su poeli izlaziti nedavno (posljed
njih trideset godina) su specijalistiki asopisi s mnogo uim tritem i urei
vakom politikom. Stvarna trina naklada brojnih novih ili specijaliziranih
asopisa, pa i onih koji izlaze ve desetljee, broji nekoliko desetaka ili, u
najboljem sluaju, nekoliko stotina primjeraka. Komercijalni izdavai jo us
trajavaju u pokretanju novih specijaliziranih asopisa, pa i nakon kasnih de
vedesetih, kad se znanstveno trite poelo suavati. Naklade nekih od tih a
sopisa toliko su male da za znanstvenike koji im alju lanke postoji stvarni
rizik da e vrlo mali broj ljudi uope vidjeti asopis. Dugoronije gledano,
postoji odreeni stupanj rizika da e se mali, novopokrenuti asopis ugasiti te
da e u njemu objavljena graa postati jo nepristupanija.
Razdoblje od predaje do objavljivanja. Objavljivanje u asopisu igra je
koja se sastoji od mnogo dijelova. Najprije urednici alju va lanak recen
zentima. Oni ga potom odreeno razdoblje dre kod sebe prije nego to od
govore - najee est tjedana do tri mjeseca, pa i onda kad je asopis uin
kovito voen. U mnogim se podrujima odgovor recenzenata moe i znatno
oduljiti i trajati etiri do est mjeseci, budui da savjesni urednici trebaju pri
kupiti dovoljan broj komentara kako bi donijeli odluku, to uvijek oduzima
vie vremena od jedne recenzije. Potom urednici trebaju proi kroz svoj pre
tinac recenziranih rukopisa te odluiti kako da odgovore na va lanak u
svjetlu komentara i ocjena, to moe trajati nekoliko tjedana, ime se cijeli
postupak produljuje za, otprilike, mjesec dana. Kad lanak jednom bude pri
hvaen bez dodatnih opsenijih preinaka, svrstava se meu lanke koji ekaju
objavljivanje. Razdoblje izmeu prihvaanja i objavljivanja u asopisu esto
je najmanje est mjeseci, a prosjeno vjerojatno oko 12 mjeseci. Dobri e a
sopisi svoju statistiku objaviti u godinjem izvjeu, bilo na svojoj Web stra
200 KAKO NA PIA TI DISERTA IJU
nici, bilo na stranicama asopisa. Veina uglednih asopisa danas naznauje

kad su lanci prihvaeni, a neki navode i neke pojedinosti o tome koliko je
uredniki proces trajao.
Glavna je potekoa u tome to su urednici i izdavai asopisa esto ljudi
koji ne vole rizik i koji vole odravati banku prihvaenih lanaka kao za
titno sredstvo u sluaju nestaice. Neki urednici prihvaaju mnogo vie la
naka nego to ih mogu objaviti te tako stvaraju problem velikih priuva. U
nekim patolokim sluajevima urednici prestinih asopisa mogu vrijeme od
prihvaanja do objavljivanja produljiti i do 30 mjeseci, pa i tri godine. Taj
pristup stvara potpunu sprdnju s ulogom asopisa da svoju struku opskrbljuje
brzim, ivim i recentnim povratnim informacijama. Druga su krajnost aso
pisi koji ive od danas do sutra, a izlaze samo zahvaljujui snalaljivosti svo
jih urednika koji lanke prikupljaju po znanstvenim skupovima i slino. U
tom sluaju problematian moe biti izlazak i sljedeeg sveska, pa ako va
lanak pristigne u pravom trenutku, urednici mogu pretjerati u nastojanju da
ga prihvate i brzo objave. To vam se moe initi dobrim ishodom, no samo
ako asopis ima znatniju nakladu te, unato nedostatku rukopisa, odrava
kvalitetu.
Osim tih glavnih utjecaja na dugoroni status asopisa, postoje i etiri
kratkoronija ili manje vana elementa koji utjeu na nain na koji struka
prima asopis. Ti imbenici moda nisu toliko vani za najcitiranije asopise.
No za sve ostale vano ih je uzeti u obzir jer pomau da se diferenciraju a
sopisi srednje kvalitete.
Ugled urednika (ili urednikog vijea) i urednitva. Unato vanosti
sustava recenziranja, promjene urednika mogu imati vaan utjecaj na nain
na koji se asopisi razvijaju unutar svojih dugoronih trinih nia. Znanstve
nici vole spekulirati o prioritetima razliitih urednika, osobito u sluaju veih
omnibus asopisa. Ureivanje asopisa nezahvalan je posao, ali posao koji
privlai starije znanstvenike u odreenoj fazi njihove karijere. Dobar urednik
je onaj tko je dobro poznat u svojoj disciplini, intelektualno respektiran, ali
ne uskogrudan, i tko svojem asopisu moe priskrbiti snaan i istaknut stil.
Urednici koji postanu najpoznatiji esto imaju projekt promjene profila
svojeg asopisa u odreenom pravcu. Isto tako, dobre urednike esto zani
maju nove ideje te uvoenje mlaih ljudi u disciplinu sustavom korisnog i
podupirueg recenziranja. Oni su uvijek posveeni poticanju dobrog pisanja,
stroge znanstvenosti i viih standarda strune komunikacije. Traevi na znan
stvenim skupovima esto su najbolji pokazatelji pozicije asopisa s obzirom
na orijentaciju njegova urednika, to je dodatni razlog za pohaanje tih skupova.
Urednika vijea (koja se katkad nazivaju i savjeti) mnogo posrednije
utjeu na ono to asopisi ine od urednika. No broj dobro poznatih, starijih
osoba u urednikom vijeu asopisa dobra je naznaka njegove meunarodne
Objavljivanje istraivanja 201
pozicije unutar struke. Ako u urednikom vijeu nema nijednog dobro poz
natog lana, onda je mogue da ima nisku nakladu ili neke probleme u svo
jem pristupu recenziranju.
Struno vlasnitvo nasuprot komercijalnom vlasnitvu. Openito govo
rei, asopis kojim upravlja struno tijelo unutar dotine discipline prestiniji
je od asopisa koji su najveim dijelom pokrenuli komercijalni izdavai i
poduzetni znanstvenici eljni zarade. Struni se asopisi esto besplatno dis
tribuiraju lanovima dotine strukovne udruge kao dio njihove ukupne lana
rine, to znai da e mnogo vie itatelja, barem u zemlji, rutinski zamijetiti
da vam je lanak objavljen. Komercijalni asopisi imaju mnogo manji broj
pojedinanih pretplatnika, tako da itatelji na va lanak mogu naii uglav
nom u knjinici ili ga izravno potraiti. Glavni razlozi zbog kojih e netko
potraiti va lanak su sljedei: zato to on redovito pretrauje elektroniki
sadraj dotinog asopisa; zato to mu je pozornost na njega skrenuo kolega
ili sluba elektronikog oglaavanja asopisa; ili pak zato to zapoinje vlas
titi rad na novom lanku ili znanstvenom projektu pa stoga sustavno pretra
uje literaturu.
Odgovori na upitnik. Veina glavnih strunih skupina u veim zemljama
svake godine provode upitnik meu lanstvom o tome kako ocjenjuju a
sopise u svojoj disciplini. Ti odgovori esto daju neprocjenjivu informaciju o
tome koje asopise znanstvenici i studenti u razliitim podrujima uistinu i
taju. lanci u prestinim asopisima za veinu strunih itatelja esto su ne
itljivi ili previe ezoterini. Njihov visok stupanj citiranosti moe se uvijek
odravati na osnovi male skupine elitnih znanstvenika koji citiraju jedni
druge, ali za koje nije nuno da ih drugi ire itaju ili prate. Povezani autorski
krug manje etabliranih znanstvenika katkad, takoer, moe postii visoku
(meusobnu) citiranost.
Kvaliteta proizvodnje. asopisi se izgledom vrlo razlikuju. Stariji aso
pisi, kao i oni koje izdaju strukovna tijela, esto izgledaju nezgrapno i
neugledno. Neki zavedeni urednici zapravo namjerno njeguju klasian (to
jest neitljiv) format svojih asopisa, voeni iluzijom da oni time izgledaju
akademski respektabilniji. Sa stajalita autora, taj je pristup nezgodan, jer
oni ele da pretisci njihovih radova izgledaju prestino i tako da se i nakon
dugo vremena mogu prezentirati povjerenstvima za zapoljavanje i proma
knue, a ne da nakon nekoliko godina postanu neugledni i staromodni. Ako
su ostale stvari jednake, uvijek je najbolje objaviti u asopisu koji je jedno
stavnog i modernog dizajna te ima jasan, uredan prijelom, s dosta praznog
prostora oko teksta. U drutvenim znanostima vaan je dobar izgled jednad
bi, grafikona i tablica.
Sve navedene usporedbe pretpostavljaju da razmiljate o objavljivanju u

standardnom asopisu koji putem pretplate prodaje tiskane primjerke. ak su
i ti asopisi dobro odgovorili na razvoj Interneta, i to tako to su proirili
svoju elektroniku prisutnost. Praktino svi naslovi dostupni su u elektroni
kom obliku preko glavnih siteova koji prikupljaju pojedine naslove (kao to
su Ingenla ili JStor), a neki asopisi imaju i pretplatu samo na elektroniko
izdanje.132 Osim standardne distribucije asopisa, vrijedi doznati i o itatelj
stvu elektronikog izdanja asopisa u kojem namjeravate objaviti svoj tekst,
ukljuujui i podatak koliko su puta lanci iz tog asopisa skinuti s Interneta.
Neki e asopisi, uz to, lanke u elektronikoj verziji objaviti u poboljanom
obliku, primjerice objavit e obojenu verziju umjesto crno-bijele kakvu esto
nalazimo u tiskanom obliku. Drugi tiskani asopisi stavljaju na svoje Web
stranice naslove za on-line pristup im oni budu prihvaeni, ne ekajui tis
kanje dotinog sveska. Tako se zapravo va lanak objavljuje est mjeseci
prije nego to bi bio objavljen u uobiajenim okolnostima, to moe biti
vano ako traite posao na sveuilitu.
Drugi je nain da skratite razmak izmeu prihvaanja i objavljivanja da
objavite u asopisu koji se pojavljuje samo na Internetu, koji ima samo elek
troniko, a ne i tiskano izdanje. Danas su takvi asopisi proireni u fizikalnim
znanostima, a poinju se pojavljivati i u nekim dijelovima humanistikih i
drutvenih znanosti, osobito u podrujima kao to su informacijske znanosti,
informatika i poslovni studiji. asopisi koji se pojavljuju samo na Internetu
postaju prilino uspjeni i dobro itani. No to je jo uvijek podruje u raz
voju, i u veini humanistikih i drutvenih znanosti lanci objavljeni samo na
Internetu jo se ne shvaaju kao publikacije u punom smislu rijei.
Prosuivanje onoga to se objavljuje?

Nakon to ste identificirali hijerarhiju asopisa u svojoj disciplini, trebate
razmotriti koje lanke oni smatraju objavljivima. Jedan od naina da to shva
tite jest da pogledate Sliku 9.1, koja daje primjer formulara za ocjenjivanje
lanaka koje mnogi asopisi alju svojim recenzentima. Urednici trae od re
cenzenata da lanak koji prosuuju ocijene prema sedam ili osam specifinih
kriterija, najveim dijelom zato da bi uglavili ono to bi u drugom sluaju
esto bili prilino nejasni ili specifini kvalitativni komentari recenzenata, te
kako bi pomogli urednicima da usporede snagu miljenja razliitih recenze
nata. Najee se koriste sljedei kriteriji:
112 V. http://www.ingcnta.com i http://www.jstor.org Najbolje im jc pristupiti preko vae sveui

line knjinice, gdje bi pristup trebao biti slobodan.
Objavljivanje istraivanja ________ ____________________________ 203
Izvornost ili novina pristupa. Svaki lanak predan u asopis treba biti iz
voran i ne smije biti ve objavljen u nekom asopisu. Za lanak koji
samo replicira mnogo prethodnih lanaka manje je vjerojatno da e bili
prihvaen.
Znanstvenost i tonost. lanak treba tono i obuhvatno saeti suvremenu
znanstvenu literaturu koja je izravno relevantna za njegova sredinja pi
tanja. Nepotpuna obrada glavne grae, djelomino upuivanje na litera
turu ili pogreno prikazivanje prethodne literature vjerojatno e izazvati
kritiku recenzenata i biti shvaeno kao znak upozorenja na dublje inte
lektualne nedostatke lanka.
Kvaliteta pisanja. asopisi ele objavljivati itljive lanke ako mogu do
bili lanak koji zadovoljava mnoge druge njihove zahtjeve. Oite grama
tike nezgrapnosti i dosadan opi stil izlaganja esto e nagnali recen
zente na odbijanje.
Upotrijebljene znanstvene metode. asopisi velik naglasak stavljaju na
objavljivanje djela koje se koristi samosvjesnim metodolokim pristu
pom i koje ga, po mogunosti, u odreenim pogledima i unapreuje.
lanak koji jednostavno izraava vae intelektualno stajalite na aserti-
van nain, ne navodei osnovne materijalne dokaze koji ga podupiru,
vjerojatno nee biti shvaen kao struno kompetentan. Iznimke postoje u
nekim dijelovima humanistikih znanosti, u nekoliko isto teorijskih
podruja, ija je vrijednost moda u tome to nemaju empirijsku osnovu,
kao to su filozofija te moderna knjievna i kulturalna teorija.
Teorijska zanimljivost. Od deset posto lanaka koji predstavljaju istinski
napredak, samo je nekoliko islo teorijskih radova, koji zahtijevaju re-
konceptualizaciju odreene teme ili koji iznose prijedloge koji bi (za ne
koliko godina) mogli nadahnuti empirijsko istraivanje. No istinski teo
rijski napredak u humanistikim i drutvenim znanostima mnogo je tee
ostvariti nego to se to izvana ini. Kao recenzenti asopisa, stariji su
kolege, kao to je dobro poznato, neprijateljski raspoloeni prema privi
dnome teorijskom napretku, osobito onome koji se ne zasniva ni na emu
drugom doli na neologizmima (na izmiljanju nove rijei kako bi se dao
naziv poznatoj pojavi ili stajalitu). U empirijski orijentiranim discipli
nama recenzenti i urednici mogu biti skeptini prema tome hoe li isto
teorijske inovacije koje nisu popraene dokaznim materijalom imati ika
kvu primjenu u praksi.
Zanimljivost i vanost za struno itateljstvo. Ako se obraena tema ne

shvati kao vana, tekst moe biti izvoran i nov, ali ipak dosadan ili samo
od manjeg interesa za veinu ljudi unutar discipline. Taj je kriterij nam
ito relevantan za omnibus asopise koji tee prenijeti grau iz cijele
discipline. Njihovi e se urednici najvie opirati objavljivanju lanaka

koji moda zadovoljavaju veinu drugih kriterija na gornjem popisu, ali
za koje nije vjerojatno da e se ire itati ili da e u nekom vanom od
sjeku njihove discipline biti shvaeni kao znaajni ili zanimljivi.
Relevantnost za misiju asopisa. Urednici specijalistikih asopisa, koji
su usmjereni samo na itatelje unutar odreenog podpodruja neke disci
pline, opirat e se objavljivanju teksta koji, prema njihovu miljenju, ne
pripada jezgri ili je ak blizu granica njihova podruja. Moda e se
bojati da bi takav tekst mogao zamagliti identitet njihova asopisa.
Zanimljivost za iru publiku. Neki od najprodavanijih asopisa u huma
nistikim i drutvenim znanostima su asopisi koji ve dugo izlaze i koji
uspijevaju premostiti jaz izmeu isto znanstvenih itatelja i openitije
publike u profesionalno srodnim podrujima. Urednici takvog asopisa
nee htjeti objaviti tekst zbog kojega e se brinuti ili koji razumiju samo
ljudi s doktoratom u dotinoj disciplini.
Slika 9.1. Primjer formulara za prosudbu lanka u asopisu

Molimo vas da zaokruite ocjenu koju dajete lanku koji prosuujete na temelju do
njih kriterija.
Na te kriterije moete uputiti i u komentiranju lanka.
D obar,
Isp od P ro sjea n , O d li a n ,
L o iz n a d
p r o sje k a k o m p eten ta n iz v r s t a n
p r o sje k a
Izvornost ili novina pristupa 1 2 3 4 5
Znanstvenost/tonost 1 2 3 4 5
Kvaliteta pisanja 1 2 3 4 5
Upotrijebljene znanstvene
1 2 3 4 5
metode
Teorijska zanimljivost 1 2 3 4 5
Zanimljivost i vanost za
1 2 3 4 5
strune itatelje
Relevantnost za misiju
1 2 3 4 5
asopisa
Zanimljivost za iru publiku 1 2 3 4 5
Koja je vaa ukupna ocjena lanka?

Prihvaam Prihvaam uz manje preinake Preinaiti i ponovno predati
Odbijam, ali sugeriram ire preinake i promjenu asopisa Odbijam
Obja vljivcmje istraivanja 205
Tipian asopis upotrebljavat e veinu, ali ne sve kriterije prikazane na

Slici 9.1. U toj mjeri, formular koji je prikazan moda preuveliava pote
koe s objavljivanjem vaeg djela. No, s druge strane, najbolji asopisi u sva
kom podruju vjerojatno e zahtijevati da lanak bude ocijenjen kao dobar,
iznad prosjeka ili izvrstan prema, otprilike, polovici urednikih kriterija,
bez ijedne ocjene lo. Zadobiti suglasnost o tome od etvero, troje ili ak
dvoje recenzenata esto predstavlja izazov.
Ipak, unato sloenim recenzentskim postupcima, veina znanstvenika
spremno e priznati da dananji asopisi sadravaju mnogo rutinskih teks
tova. Njihov omjer nedvojbeno varira od discipline do discipline. A moda e
biti i potekoa u postizanju suglasnosti o tome koji lanci pripadaju toj kate
goriji. Jedan, danas prilino zastarjeli, ali ipak zanimljiv pokuaj sustavnog
ocjenjivanja vrijednosti lanaka u asopisima razmatrao je lanke koji se
bave psihologijom pamenja i verbalnog uenja. Autori (E. Tulving i S. A.
Madigan) iznali su da su dvije treine lanaka beznaajni.133 Potom su jo
etvrtinu svojeg uzorka lanaka klasificirali kao prosjene, tehniki kompe
tentne varijacije dobro poznatih tema. Rutinski i nevani lanci uglavnom su
nudili jedan ili vie od sljedeih zakljuaka:
(a) varijabla X ima uinak na varijablu Y;
(b) rezultati ne izgledaju potpuno nekonzistentni s teorijom ABC;
(c) rezultati sugeriraju potrebu za revidiranjem teorije ABC (iako se ne daje
nikakva naznaka kako);
(d) ispitani procesi iznimno su sloeni i ne mogu se lako razumjeti;
(e) eksperiment jasno demonstrira potrebu za daljnjim istraivanjem tog pro
blema;
(f) eksperiment pokazuje da je upotrijebljena metoda korisna za eksperi
mente tog tipa;
(g) rezultati ne podupiru hipotezu, ali eksperiment sad izgleda kao neadek
vatan test za nju.
O veini lanaka koje je razmatrala, prosudbena skupina zakljuila je
sljedee: Njihova je glavna svrha da onim itateljima iju vjeru u red u pri
rodi (...) treba osnaiti prue redundantnost i sigurnost. To znai da je,
prema njihovu sudu, istinski napredak u znanju sadran u manje od jednog od
deset lanaka.
133 E. Tulving i S. A. Madigan svoj su tekst napisali 1970, nav. u: Sternberg, Robert .1. (19X8),
The Psychologists Companion: A Guide to Scientific Writings for Students and Researchers
Cambridge: Cambridge University Press i British Psychological Society, str. 166-167.
Vodei ameriki psiholog Robert J. Sternberg ustvrdio je da u njegovu

podruju, lanci ocijenjeni kao iznimni i osobito korisni ine jednu ili vie od
sljedeih stvari:
izvjetavaju o rezultatima koji se mogu nedvosmisleno interpretirati;
izvjetavaju o eksperimentima koji su smiljeni osobito pametno i koje
drugi znanstvenici mogu koristiti kao obrazac ili paradigmu;
izvjetavaju o iznenaujuim rezultatima koji u nekome teorijskom kon
tekstu ipak imaju smisla;
raskrinkavaju neke predrasude iz prolosti;
predstavljaju nov nain promatranja starog problema;
izvjetavaju o rezultatima od velike teorijske ili praktine vanosti; ili
podatke koji su prethodno zahtijevali sloen, moda i nezgrapan, okvir
integriraju u novi, jednostavniji okvir.134
Obiljeja s toga popisa trebalo bi malo promijeniti i proiriti na druge
discipline, gdje je vrlo teko objaviti grau studije sluajeva, ali je lake na
vesti asopise na to da prihvate lanke koji ukljuuju kvantitativne podatke
to se odnose na openitije teorije ili sporove. U umjetnikim i humanisti
kim disciplinama lanci su esto vie tematski ili teorijski, a njihova koris
nost moe ovisiti o njihovu interpretativnom utjecaju. Vei se naglasak
stavlja na dobro pisanje i stil, uz slijeenje znanstvenih normi kao to su iz
vornost, novina, cjelovito navoenje literature, novi izvori itd. A za razliku
od drutvenih znanosti, asopisi u nekim humanistikim disciplinama (kao
to je povijest) vjerojatnije e prihvatiti grau studija sluajeva. No Sternber-
govi kriteriji ipak daju koristan prvi popis pitanja koja treba postaviti kod
procjene vrijednosti vaeg lanka. A suprotnost prema prethodnom popisu
zakljuaka koje esto nalazimo u rutinskim lancima prua prilino korisno
reeto koje vam moe pomoi da odvojite poglavlja koja vrijedi pretvoriti u
lanak od onih za koja to ne vrijedi initi.
Dosad sam se usredotoio iskljuivo na glavne lanke u asopisima, koji
su primarno sredstvo unapreivanja strunog znanja i glavni proizvod za
koji se nadate da ete ga dobiti iz jednog ili vie poglavlja svoje radnje. No,
osobito kad zapoinjete objavljivati, korisno je imati na umu i injenicu da
mnogi asopisi objavljuju i krae tekstove, iji je prag kvalitete potrebne za
objavljivanje nii, pa gaje moda lake dosegnuli:
1.14
Sternberg, The Psychologists Companion, str. 179-183.
Objavij ivanje istraivani a 207
Istraivake biljeke obino obuhvaaju, najvie, 4.000 rijei i jezgrovito

izvjetavaju o specifinome empirijskom rezultatu, ne koristei se opse
nim teorijskim aparatom, prikazom literature ili pak drugom uvodnom
graom. esto je mnogo bolje predati za objavljivanje jednostavan empi
rijski izvjetaj kao uvjerljivu istraivaku biljeku nego je napuhnuti u
slab ili anemian glavni lanak.
Napomene su slini krai tekstovi, dugi od 2.000 do 4.000 rijei, koji iz
dvajaju i suprotstavljaju se, kritiziraju ili analiziraju neku tvrdnju u po
stojeoj literaturi, osobito neki tekst to ga je dotini asopis nedavno
objavio. Veina urednika asopisa eli potaknuti rasprave i sporove u
svojem asopisu te stoga dobrohotno gleda na uravnoteene, jezgrovite i
kvalitetne napomene.
asopisi s kratkim lancima postoje u mnogim podrujima (kao to su
filozofija, zemljopis i politika znanost) i posveeni su objavljivanju tek
stova koji su dugi najvie, otprilike, 3.000 rijei. Brojni takvi asopisi
imaju dobru reputaciju i osobito su zainteresirani za pomaganje mlaim
lanovima struke.
Pregledni lanci objavljuju se u mnogim asopisima. Oni su usredoto
eni na literaturu u odreenom potpodruju neke discipline te raspravlja
ju o njezinim intelektualnim temama i razvoju u cjelini, izvlae na povr
inu ono to je zajedniko nekolicini autora, identificiraju obeavajue
istraivake pravce i tako dalje. Pregledni lanci trebali bi imati i osebu
jan kritiki kut gledanja ili vlastiti argument dodane vrijednosti. Najee
su dugi, otprilike, 6.000 rijei. Oito je da im nije potrebna razraena
metodologija ili izvorna empirijska graa, pa se stoga mogu bre napisati.
Meutim, veinu objavljenih preglednih lanaka urednici asopisa zapra
vo su naruili od starijih kolega s uglednim publikacijama. Ako imate ideju
za takav tekst, stoga poaljite pismo uredniku asopisa u kojem ga namjera
vate objaviti prije nego to ponete na njemu raditi. Kratko skicirajte svoj
prijedlog i nain obrade te dajte do znanja da ete se strogo drati granice od
5.000 do 6.000 rijei. Provjerite nije li asopis u novije vrijeme objavio pre
gledni lanak o toj temi, budui da urednik nee htjeti takav tekst ponavljati
sljedee tri ili etiri godine. Urednik vam potom moe ili odgovoriti i odbiti
projekt (ime izbjegavate uzaludno troenje vremena na njega), ili pak moe
rei kako se ne moe obvezati da e ga prihvatiti, ali da izgleda zanimljivo i
da e rado, na uobiajen nain, recenzirati cjelovitu verziju. Slabi su izgledi
da bi njegov odgovor mogao biti pozitivniji i teko da e naruiti tekst od vas.
Istraivake biljeke, napomene, tekstovi u asopisima s kratkim lan
cima i pregledni lanci sjajan su nain da zaponete objavljivati na poetku
svoje znanstvene karijere.
Objavljivanje teksta
Prva prepreka s kojom se novi autori suoavaju u objavljivanju lanaka
jesi psiholoka. Glavni lanci u znanstvenim asopisima namjerno su, zahva
ljujui onome to Minkin naziva konvencijom perfekcije u prezentaciji i re
konstruiranoj logici dogaaja koja je prati,135 kruti i slabo razumljivi proiz
vodi. lanci esto sustavno ovjekovjeuju mit o tome kako su njihovi autori
provodili istraivanje. Autor ili istraivaka skupina proitali su postojeu li
teraturu i domiljato identificirali problem, koji prije njih nije uoio nitko ili
ga je uoilo vrlo malo ljudi. Potom su skovali novu teoriju; ili su uvidjeli
kako da postojeu teoriju primijene na zanimljiv nain; ili su stvorili novi
empirijski test i predvianje; ili smislili novu metodu analiziranja tvrdokor
nog problema; ili su otkrili nov, dotad zanemaren izvor; ili su pak imali neku
sjajnu vlastitu znanstvenu ideju. Potom su taj novi pristup precizno i ciljano
primijenili, prvi put pristupivi upravo pravim podacima, dokaznom materi
jalu ili izvorima. Dakako, zahvaljujui svojoj pronicljivosti, autori su prakti
no odmah doli do zanimljivih rezultata koji, openito govorei, potvruju
njihovu polazinu poziciju. Svoju su analizu provodili na jasan i pronicljiv
nain kako bi otkrili skrivene slojeve uzrokovanja, znaenja ili sloenosti
koje bivaju rijeene njihovim pristupom. U njihovu istraivakom procesu
nikad se nije pojavio nikakav nered ili zbrka, osim onih to su ih stvorile po
grene zamisli prijanjih istraivaa, a koje su oni ubrzo odluno raistili.
Autorima nikad nije nedostajalo objanjenje, nego su, naprotiv, cijelo vrijeme
u posjedu sigurnog razumijevanja, koje je dovelo do snanih zakljuaka koji
imaju dodanu vrijednost. Bili su sigurni da e njihovo prekretniko djelo biti
cijenjeno te da e ga znanstvenici u budunosti mnogo puta itati i citirati. U
zakljuku iznose nekoliko skromnih rijei o planu za budue istraivanje koje
njihov doprinos ostavlja kao svoju batinu. Taj mit o stvaranju znanstvenog
lanka snaan je orijentir za strunjake u drutvenim i humanistikim znano
stima. Ljudi ga gotovo uvijek nastoje reproducirati dok piu lanak za aso
pis. Jo vie zabrinjava to to veina urednika i recenzenata preutno zahti
jeva da se u strukturi i formatu lanaka, da bi uope bili prihvaeni, vjerno
slijedi utvreni obrazac.
U stvarnosti, istraivanje i objavljivanje lanaka neto je posve drukije,
kako za veinu starijih znanstvenika, tako i za doktorande. Veina novih is
traivanja zapoinje kao neki nemir, kao nejasno nezadovoljstvo prihvaenim
odgovorom ili onim to je ve napisano. Autori se laaju pisanja lanka po
taknuti najveim dijelom potrebama karijere - potrebom da neto objave i to
zabiljee u svojem ivotopisu - ili pak porivom za nekim strunim prizna
njem, ili eljom da izraze kako se razlikuju od neke skupine ili kole milje-
135
Minkin, Exits and Entrances, str. 15.
nja, ili pak kako joj pripadaju. Nakon mnogo izrezivanja i mijenjanja smjera,
lanak se u krajnje nezadovoljavajuem prethodnom obliku pojavljuje u auto
rovu raunalu. Osnovna se zamisao potom iznosi u sveuilinim radionicama
ili seminarima, kako b ije kritizirali ak i autorovi prijatelji. Nakon mnotva
preraivanja i mnogih pogrenih poetaka autor dobije neto uvjerljivije te
odluuje da dio oskudnoga istraivakog vremena ili ak krai dopust posveti
odabranoj temi, moda istodobno traei kakvu stipendiju, odnosno financij
sku potporu, kako bi izaao na kraj s trokovima. Razdoblje pravoga dubin
skog istraivanja pokazuje se kao zbrkano, demoralizirajue i teko. Izvora ili
dokaznog materijala nema, podaci se opiru svakom objanjenju ili se pak
analiza, za koju je autor oekivao da e se odrati, malo po malo raspada. Da
bi se dolo do iega, osim trivijalnih objanjenja, ini se neizmjerno sloeni
jim nego to je autor oekivao. Financirano ili planirano razdoblje istraiva
nja blii se kraju bez ikakvog rezultata i autor je duboko deprimiran te se ok
ree drugim stvarima - pouavanju, administrativnim poslovima, istraivanju
koje mu skree pozornost u drugom pravcu. No nakon nekog vremena pos
taje jasno daje taj projekt najbolji izbor za objavljivanje meu graom kojom
autor raspolae. Postupno uvia nekoliko razliitih naina na koje bi stvari
mogao prikazati u boljem svjetlu. Nakon mnogo vie napora i pogrenih po
etaka uspijeva rekonstruirati neto to pomalo slii nunome istraivakom
mitu te napisali lanak za koji moe tvrditi da ima malu dodanu vrijednost,
ak i ako je to dijelom ostvareno pomou svjesnog pretjerivanja ili pogrenog
prikazivanja prethodnog stajalita. Nakon prezentiranja lanka skeptinoj pu
blici na nekom znanstvenom skupu te unoenja mnotva preinaka, autor bira
asopis i alje lanak.
Nakon duge stanke urednik odgovara i odbija lanak, prilaui dva ili tri
komentara to su ih napisali anonimni recenzenti u kojima se iznose snane i
razorne kritike koje svjesno pretjeruju ili pogreno prikazuju ono to autor
pokuava uiniti. Autor je time ponovno malo deprimiran. No nakon nekog
vremena ponovno se laa teksta, ublaava ga, prerauje ga kako bi izbjegao
pogrene interpretacije prethodnih recenzenata, navodi vie literature kako bi
otklonio mogue kritike, te ga alje drugom, manje dobrom asopisu, koji je
nie u hijerarhiji asopisa. Nakon jo jedne duge stanke urednik odgovara
nevoljko priznajui da bi ga moda mogao objaviti, no samo ako ga autor
skrati za etvrtinu te unese preinake kako bi udovoljio svim priloenim ko
mentarima dvaju anonimnih recenzenata. Autor to nastoji shvatiti kao uspjeh,
osobito kad mu postane jasno da recenzenti trae protuslovne stvari te da je
urednik propustio objasniti kako se one mogu pomiriti. Naposljetku, autor
ipak ublaava sve to je oito uzrujalo recenzente te prikriva sve to izgleda
sporno. Zahtijevano skraenje teksta postie time to metode, dokazni mate
rijal ili podatke umnogome ostavlja neobjanjenima, te ih tako ini teima i
nerazumljivijima. Potom iznova alje lanak, urednik ga napokon prihvaa i
nakon vrlo dugog ekanja naposljetku biva objavljen. Vremenom lanak biva
pet ili est puta citiran u drugim lancima ili publikacijama u dotinom pod
ruju tijekom slijedeih pet godina, ukljuujui tri citata od strane samog au
tora u drugim njegovim lancima. Nakon pet godina lanak se gotovo uope
vie ne citira. Mogli biste pomisliti d a je ovaj opis prilino cinian i ekstre
man. No on je zapravo vrlo umjeren i uope nije neuobiajen. Primjerice, on
posve dobro opisuje moje iskustvo prije nego to sam poeo objavljivati. A
ve sam spomenuo openito nisku citiranost lanaka u asopisima (iako se,
dakako, nadam da taj aspekt nije tipian za moje djelo).
Doktorandi su esto zbunjeni kad otkriju da zadovoljavanje zahtjeva
izvornosti u doktoratu samo po sebi ne jami objavljivost njihova teksta. Mo
gli biste si postaviti slijedee pitanje: ako su ugledno sveuilite i (u europs
kom i britanskom, odnosno komonveltskom sustavu) neovisni ispitivai pri
hvatili moj doktorat kao vaan doprinos znanju, ne moraju li onda i struni
asopisi u istoj disciplini prepoznati iste kvalitete? To poklapanje kriterija
moglo bi se initi i veim kod disertacija po modelu lanaka, gdje se za po
glavlja pretpostavlja da se mogu objaviti neovisno. No u praksi velik dio
teksta u doktorskim disertacijama ne mora biti prikladan za objavljivanje u
asopisima. U opsenim radnjama uvodna i zakljuna poglavlja uglavnom
slue tome da jezgru radnje stave u neki okvir, pa se stoga esto ne mogu
prevesti u samostalne lanke u asopisu. Neka od najneprohodnijih i najznan-
stvenijih glavnih poglavlja mnogih radnji moda nee biti prikladna za samo
stalno objavljivanje, s obzirom na to da se sastoje od podrobne studije slua
jeva ili primjene istraivanja na mikrorazini. Osim toga, ona su esto preduga
da bi se uklopila u uobiajenu duljinu lanka (8.000 ili manje rijei). Sveui
lita i ispitivai prihvatit e takvo iscrpno djelo kao posve valjan primjerak
znanstvenog rada te kao vrstu istraivakog ili opservacijskog doprinosa to
je primjeren doktorandu. No to ne znai nuno da neki asopis eli proiriti
vijesti o tim otkriima, osim ako ona nisu relevantna za ire strune rasprave.
Kao to naglaava Darvvinov epigraf na poetku ovog odjeljka, sva ta
graa koja se odnosi na sluajeve, odnosno podrobni dokazni materijal, treba
biti analizirana i interpretirana u kontekstu u kojemu je drugi znanstvenici
mogu shvatiti kao znaajnu za neki prijepor ili raspravu u svojoj disciplini.
Prvo pitanje to ga recenzenti u asopisu postavljaju autorima studija slua
jeva glasi: Ta vaa studija sluajeva - kakav je to sluaj? 1 zato bi nas ona
trebala zanimati? U doktoratima unutarnji interes moe imati veu ulogu u
opravdavanju analize sluajeva, no struni su itatelji mnogo skeptiniji kad
je rije o publikaciji u asopisu. Slino tome, neki tekst moe biti prihvaen
kao neto to zadovoljava standard doktorata, a da nije dobro napisan ili do
padljiv. Prihvatljivi doktorati mogu biti vrijedni i dosadni, obini, usko
usmjereni, nezgrapni, s previe upuivanja na literaturu, preoprezni, pretjera-
Objavljivanje istraivanja _______________________________________ 21 1
no metodoloki i slino, a da prou. Ali nijedna od tih znaajki nije prepo

ruka za objavljivanje u asopisu.
Zaponite lako da identificirate poglavlje iz radnje koje ima najvie po
tencijala da postane lanak. Razmislite o tome koju bi ocjenu va mogui
lanak vjerojatno dobio prema kriterijima razmotrenima na Slici 9.1, a potom
krenite u ispitivanje trita. Otiite u knjinicu i razgledajte razliite asopise
u koje biste mogli poslati svoj lanak da biste se upoznali s onim to oni pri
hvaaju i da biste bili sigurni da e se va lanak uklopiti u utvreni okvir.
Pitajte mentora za savjet o tome koje su izmjene potrebne i na koja biste ga
mjesta mogli poslati. Kao i u svakom drugom podruju ivota, odabiranje a
sopisa podrazumijeva pravljenje ustupaka. Ako kao mjesto svojega prvog oz
biljnog objavljivanja odaberete vrlo prestian asopis i budete uspjeni, os
vojit ete mnogo prestinih bodova. No tada je i mnogo vjerojatnije da ete
prilino dugo ekati (tri do est mjeseci) samo zato da bi vas na kraju odbili.
Takoer, moete dobiti i pogubnu kritiku svojeg teksta, to moe biti demo-
ralizirajue. Ili, pak, neki vrhunski asopis moe odbiti lanak u postojeem
obliku, ali ostaviti poluotvorena vrata za mogui povratak ako budu zadovo
ljeni vrlo opseni zahtjevi za izmjenama. Ako i uinite te preinake, mrzovo
ljan urednik moda ipak nee prihvatiti tekst kao dostatno izmijenjen, to je
obino vrlo demotivirajue.
Izgubiti pola godine ili cijelu godinu na jalove pokuaje objavljivanja,
kao to je ovaj, moe ozbiljno ugroziti va sveukupni radni ritam, tako da
doista nema nikakvog smisla da svojim tekstom teite neemu vie od onoga
to ete vjerojatno postii. asopisi vrlo rijetko mijenjaju svoja pravila igre
pa stoga nemojte dopustiti da na va sud utjee zamisao da je va lanak
osobito prekretniki ili izvoran. Izaberite asopis koji objavljuje vrstu grae
kojoj va lanak pripada i koji ima odreeni, ne nuno i najvii, ugled u
vaem podruju, u najboljem sluaju asopis u kojemu je vrijeme od predaje
do objavljivanja lanka prilino kratko i koji ohrabruje nove autore.
Znanstveni su skupovi i ovdje najbolji vodi za procjenu stanja u glavnim
asopisima u vaoj disciplini. No uvijek vrijedi triangulirati dva ili tri
miljenja o svakom asopisu kako biste mone sposobnosti dezinformiranja,
karakteristine za profesionalne strojeve za proizvodnju glasina, drali pod
nadzorom.
Kad steknete jasnu sliku o tome u kojem asopisu smjerate objaviti, po
pravite svoje poglavlje kako bi udovoljilo njegovim zahtjevima, i malim i
velikim. Pokuajte se pobrinuti da sve tono odgovara stilu toga asopisa i da
su upuivanja na literaturu u formatu koji se zahtijeva. Opepoznato je da su
urednici neprijateljski raspoloeni prema autorima koji predaju tekstove napi
sane pogrenim stilom. No najvanija izmjena koju trebate uiniti kako biste
poglavlje pretvorili u lanak uvijek je njegovo skraivanje. lanci u asopisu
nikad ne smiju biti dulji od 8.000 rijei - u veini podruja samo e lanci
znanstvenih superzvijezda biti prihvaeni ako nadmauju tu duljinu. Pazite da
duga poglavlja razdijelite u dijelove koji odgovaraju duljini lanka prije nego
to ih pokuate objaviti. Skraivanje poglavlja na 7.000 ili ak na 6.000 rijei
esto prilino poveava vae izglede da ih objavite. No ako ih skratite previe
ispod te duljine, postoji opasnost da urednik ili recenzenti ne doive va tekst
kao pravi glavni lanak, nego kao predugu istraivaku biljeku. U tom bi
sluaju mogli zatraiti da se lanak od 5.000 rijei jo skrati, kako bi se uklo
pio u uobiajenu granicu od 3.000 do 4.000 rijei koja vrijedi za istraivake
biljeke.
Nadalje, lanci u asopisima trebaju biti napisani drukijim stilom od po
glavlja. Moraju biti potpuno samostalni i neovisno razumljivi, bez ikakvog
upuivanja na tekst iz drugih poglavlja. Isto tako, lanke treba napisati tako
da obavljaju samo jedan posao, da dobro pogode jedan jedini cilj, dok po
glavlja u doktoratu esto obrauju nekoliko aspekata, to je glavni razlog
zbog kojeg su dulja. lanak treba imati brz poetak, po mogunosti upeat
ljiv, lien bilo kakvih brbljarija, takav da odmah prelazi na glavna pitanja. Iz
bacite duge preglede literature ili pripremnu grau, budui da su vai itatelji
vrlo zaposleni strunjaci. Pokuajte uputiti na druge novije sinoptike prikaze
literature kako biste izbjegli da i sami prikazujete podruje koje vam je bolje
poznato. No pobrinite se da iskaete primjereno potovanje prethodnom radu
u vaem podruju, budui d aje vjerojatno da e autori relevantnih djela biti
vai recenzenti. Duge odjeljke s podacima ili metodologijom uklonite iz
glavne argumentacije u tekstu i stavite ih u priloge, ostavljajui glavne za
vrne rezultate primjereno utvrene i uokvirene u glavnom tekstu. Mnogi a
sopisi danas njeguju jezgrovitiji stil te podatke i druge priloge stavljaju samo
na Web, to je trend koji e se vjerojatno dalje razvijati. Zapamtite da se kri
terij onoga to bi itatelji trebali znati moe lako prilagoditi kako bi zadovo
ljio potrebe strunih itatelja. Isto tako, primjena maksime kaite to jednom,
ali kako treba moe pomoi da odrite minimalnu duljinu teksta.
Budui da je proces obrade lanaka u asopisima dug, uvijek je dobro
pokuati predvidjeti kritike prije nego to lanak poaljete, a ne poslije toga.
Verziju poglavlja koju ste namijenili objavljivanju pokaite mentoru i drugim
studentima, a na seminarima i nekome znanstvenom skupu pokuajte priku
piti iri spektar komentara. Koliko god to bilo naporno, savjesno biljeite i
pomno razmiljajte o kritikim ili dosadnim/nerazumljivim komentarima to
ih dobivate od te publike i itatelja, potom svoj tekst preuredite kako biste ih
usvojili ili odbili. Ta vrsta povratne informacije katkad moe biti korisna i u
ponovnom odvagivanju kojem bi asopisu bilo najbolje poslali lanak.
Nakon to ste tekst poslali i izdrali frustracije zbog ekanja na odgovor,
Irebate biti sposobni nositi se s komentarima recenzenata i urednika. Najbolje
je unaprijed se pripremiti na to da vam lanak nee biti odmah prihvaen bez

ikakvih preinaka - to rijetko postignu ak i stariji znanstvenici. Umjesto toga,
oekujte pismo od urednika koje je neka vrsta privremenog prihvaanja, ili
nije potpuno odbacivanje, ili je glatko ne. Stajalite da treba unijeti izmjene
kako bi se odgovorilo na sve kritike (koje sam preporuio) i tu moe biti vrlo
korisno. Vjerojatno e svaki recenzent uputili vaem djelu neke kritike koje
e u nekim pogledima biti nedobrohotne ili promaene. No koliko god neke
kritike izgledale neopravdane, recenzenti ih obino ne bi mogli uputiti da u
vaoj analizi nije bilo barem neega problematinog za to su se zakvaili.
Ako im pristupite konstruktivno, te vam naznake mogu pomoi da svoje djelo
poboljate.
Dakle, ako vam asopis odgovori pismom u kojem lanak prihvaa, ali
uz preinake, trebali biste estitati samome sebi na tome to ste proli najgoru
prepreku i to niste dopustili da vas malo kritike obeshrabri. Ta vrsta pisma
moe izgledati kao neto stoje napisano u prilino uvjetnom tonu, no ipak je
rije o implicitnom ugovoru da e vam, ako obavite svoj dio posla, asopis
objaviti lanak. Taj ugovor trebate zakljuiti brzo, dok jo vrijedi. Neka
vam zadovoljavanje svih uvjeta to ih je asopis postavio za prihvaanje bude
prioritet, a posve preinaen lanak vratite u kratkom razdoblju, otprilike od
tri mjeseca. Kad ga budete vraali, priloite i pismo u kojem uredniku obja
njavate gdje ste i kako tono udovoljili njegovim zahtjevima za izmjenama.
Taj e mu podsjetnik olakati posao prihvaanja teksta.
Ako vam, umjesto toga, asopis odgovori tako to kae preradite, po
novno poaljite, a mi emo recenzirati novu verziju, to esto izgleda kao od
bijanje. Komentari recenzenata u tom su sluaju ozbiljniji i podrazumijevaju
vie izmjena, pa je lako mogue da steknete dojam da, unato tome to ete
se vie truditi, izgledi za objavljivanje nisu zajameni. Ipak vrijedi uiniti ono
to asopis trai i vratiti lanak u posve preraenom obliku. Urednici koji su
zatraili izmjene moda su bili paljivi i nisu se obvezali na objavljivanje
preinaenog teksta, no to vie truda uloite i to im u popratnom pismu vie
kaete o tome to ste uinili, to e oni biti moralno vie obvezani. Ako neke
izmjene nikako ne moete prihvatiti ili provesti, objasnite u pismu zato, i to
vrlo hladno i nepristrano. Mnogi e vam urednici u tom sluaju izai u susret,
osobito ako ste uinili sve ostalo to su oni i recenzenti traili. Osim toga, ako
urednik uoava snane znakove da ste unijeli izmjene kako biste odgovorili
na prethodnu rezerviranost, moda e va preinaeni lanak poslati manjem
broju recenzenata nego u sluaju prve verzije - moda samo onom recen
zentu koji je proli put bio najkritiniji. Stoga je postotak uspjenosti kod po
novne predaje lanka zapravo mnogo vei nego kod prve predaje. Dakle, na
kon to dobijete odbijenicu, pazite da u naletu uvrijeenosti ne odustanete
od svojeg lanka, niti da ga poaljete na neko drugo mjesto, sve dok ne bu
dete posve sigurni u to da ga dotini asopis nee objaviti.
Ako vam asopis odmah odbije lanak, ipak biste trebali pomno razmot
riti komentare recenzenata i pokuati shvatiti zato niste uspjeli. O reakci
jama recenzenata ponovno raspravite sa svojim mentorom i drugim iskusnim
kolegama. Potom se pobrinite da lanak preuredite tako da sprijeite ponovno
pojavljivanje istih kritika na drugom mjestu. Nakon toga izaberite asopis
koji je na niem mjestu u hijerarhiji te mu poaljite preinaeni lanak.
esto je dobro da, dok radite na disertaciji, ne pokuavate raditi na
lanku koji ne proizlazi iz radnje i koji nije njezin dio. Ako se prihvatite
pisanja nekoga kraeg teksta, o emu smo raspravljali, to vas moda nee
preozbiljno odvratiti od glavnog rada. No rad na cjelovitom lanku o temi
koja se razlikuje od teme vae radnje definitivno treba izbjegavati, zbog
vremena i napora koji se u to mora uloiti, kao i zbog mogunosti
demoralizirajueg odbijanja ili kritika s kojima se moete suoiti. Sloga se
drite toga da u oblik lanka preradite najbolja i najoriginalnija poglavlja
radnje. Dobro je istodobno raditi samo na jednom lanku. No zbog duljine
procesa, nakon to ste jedan lanak predali u asopis, moe biti korisno
odmah zapoeti rad na novom, kako biste postupno dobili malu proizvodnu
liniju lanaka. Bolje je u jednom trenutku radili na nekoliko lanaka na
razliitim stupnjevima dovrenosti, kao to to ini veina etabliranih
znanstvenika, nego sve nade poloiti u jedan jedini lanak. Veliki su izgledi
da jedan lanak, poput jednog listia lota, nee donijeti napredak.
Osim toga, mnoga sveuilita danas oekuju da studenti s doktoratom (ili
gotovo dovrenim doktoratom) imaju objavljen barem jedan ili dva kratka
teksta ele li doi u obzir za zaposlenje. Taj je trend pojaan u Britaniji vla
dinim procesom procjena istraivakog rada (PIR). PIR zapravo zahtijeva
da svaki znanstvenik objavi barem etiri teksta svakih pet ili est godina,
inae riskira da ga kategoriziraju kao istraivaki neaktivnog. Stoga odsjeci
nerado zapoljavaju nekoga tko nije pokazao konkretnu sposobnost objavlji
vanja. Slini su pristupi uvedeni, ili se razmatraju od strane vlade, i u nekim
drugim zemljama. Stoga je posjedovanje malog fascikla s publikacijama ve
u trenutku stjecanja doktorata doktorandima postalo vanije nego stoje to ne
kad bilo.
Novi autori esto nisu svjesni da postoji vrlo stroga norma protiv predaje
istog lanka istodobno u nekoliko asopisa. Znanstveni su asopisi jo uvijek
potpuno dobrovoljni pothvati. Recenzenti rade besplatno, iskljuivo zbog
osjeaja strune predanosti ili obveze. Veina urednika dobiva tek skroman
ili nikakav honorar. Stoga se smatra velikom zloporabom povjerenja ako do
bijete slobodan savjet od strane recenzenata i urednika, a isti lanak istodo
bno poaljete u nekoliko drugih asopisa. Ako urednici doznaju da ste to ui
nili, najee reagiraju tako to odmah odbiju va lanak, a moda i iskljue
mogunost bilo kakvoga budueg razmatranja vaeg djela. Znanstvene su
mree povezanije nego to to moda mislite, i urednici i recenzenti esto raz

govaraju o takvim pogrekama. Ako svoj lanak predate u nekoliko asopisa,
brzo e vas otkriti i stei ete negativnu reputaciju. Stoga budite oprezni da
ne poinite tu potencijalno ozbiljnu pogreku. Ako ste poslali lanak u aso
pis i ako proces prihvaanja traje cijelu vjenost, ipak biste trebali urednika
formalno obavijestiti o tome da lanak povlaite prije nego to ga poaljete u
drugi asopis.
Isto tako, neki doktorandi svake godine grijee u pogledu konvencija o
dvojnom objavljivanju tekstova. im vam je lanak prihvaen u jednome
znanstvenom asopisu, on ne moe biti razmatran, a kamoli objavljen, u dru
gome. Kad biste veliku koliinu istog teksta ponovno objavili u drugom
lanku, dolini bi asopis krio autorska prava prvog asopisa. Moda bi tre
bao povui cijeli svezak. Posljedice po vas osobno takoer bi bile ozbiljne.
Va ugled u znanstvenoj zajednici bio bi naruen, s obzirom na to da bi se i
nilo kako plagiranjem sebe samoga nepoteno napuhavate svoj ivotopis.
Bio bi to siguran put u struno samoubojstvo.
Meutim, ne samo da je dopustivo nego je i posve prihvatljivo lanak iz
asopisa kasnije ponovno objaviti u knjizi (esto u poneto preinaenom obli
ku). Taj lanak moe biti sastavni dio radnje koju ste uspjeli objaviti kao
knjigu ili poglavlje u nekom zborniku. asopisi zadravaju autorsko pravo za
svaki lanak koji objave, pa ako materijal iz svojeg lanka elite upotrijebiti
u knjizi ili zborniku, trebate dobiti doputenje izdavaa asopisa da to uinite,
te navesti mjesto gdje je prvo objavljen. Urednici i izdavai asopisa uvijek
daju doputenja autorima da reproduciraju vlastiti materijal bez naknade; jer,
kad to ne bi uinili, njihova bi se zaliha rukopisa brzo isuila. No asopisi
uvijek objavljuju prethodno neobjavljene tekstove. Oni zarauju novac ob
javljivanjem izvornog istraivanja i njihov bi znanstveni ugled trpio kad bi se
inilo da dupliciraju ili ponovno objavljuju materijal koji je ve objavljen u
obliku knjige. Isto tako, kad bi lanak u knjizi sluajno izaao prije verzije u
asopisu - to nije nevjerojatno s obzirom na dugotrajnost postupka objavlji
vanja u asopisu - asopis bi mogao zapasti u potekoe u pogledu autorskih
prava, pa tu treba biti oprezan.
Sve dok se drite tog rasporeda, nema problema s objavljivanjem materi
jala u lanku u asopisu i njegovim kasnijim objavljivanjem u knjizi. Mnogi
najbolje organizirani stariji znanstvenici obino napiu jedan ili nekoliko la
naka o razliitim aspektima svojega trenutanog istraivakog projekta, od
kojih svaki utire put ili upuuje na predstojeu knjigu. Potom, est mjeseci
do godine ili dvije kasnije, cjelovitu povezanu verziju istraivanja objave kao
knjigu. Tim se pristupom znanstvenoj zajednici alje opetovana poruka o is
traivanju, pa je to najbolji nain da se osigura od toga da djelo ostane neza
mijeeno. Taj bi pristup bio dobar i za studenta koji zavrava doktorat, iako
je rije o vrlo zahtjevnoj strategiji razglaavanja, koja je mogua samo za

najbolje ili najoriginalnije doktorate.
Preureivanje radnje u knjigu

Voditelj interviewa: Stoje bilo prvo, tekst ili glazba?
I George Gershwin: Prvi je bio ugovor.136
Neke radnje postaju knjige, knjige posebne vrste pod nazivom znan
stvene monografije. Monografija je, na to upuuje njezino ime, podrobna
studija o odreenoj temi. U izdavakom smislu, visokonaklani udbenik ko
ji moe pokriti sve ili veinu tema neke discipline, druga je krajnost. Svjetska
naklada monografija na engleskom jeziku mjeri se u nekoliko stotina, naje
e izmeu 300 i 600 primjeraka. Stoga, iako je ugovor izmeu autora i izda
vaa i dalje nuna osnova za objavljivanje, rijetko treba utroiti mnogo vre
mena na brigu oko podjele plijena, jer njega esto nema.
Ako ugovor nije razlog to elite da vam radnja bude objavljena kao
monografija, ipak postoje tri vana razloga zbog kojih je vrijedi objaviti u
tom obliku. Prvi i najvaniji poticaj jednostavno je elja da poruka vaeg is
traivanja bude dostupna iroj znanstvenoj zajednici. Knjiga, bilo koja, izne
naujue je dugovjean artefakt, dostupan na mnotvo naina. Izgledi da
drugi ljudi doznaju za vae istraivanje i da se na njega oslanjaju mnogo su
vei ako moete napisati dobru knjigu, koja vae istraivanje smjeta na po
lice barem glavnih znanstvenih knjinica u vaoj zemlji i inozemstvu. Drugi
je poticaj izgraivanje ivotopisa i uvrivanje vae vjerodostojnosti kao
formiranog znanstvenika. U nekim disciplinama u podruju drutvenih zna
nosti (kao to je ekonomija) ljudi danas rijetko piu knjige kako bi priopili
rezultate svojih istraivanja. U tim su podrujima glavni medij istraivanja
lanci u asopisima, a veina objavljenih knjiga su udbenici za studente,
koje su napisali stariji znanstvenici, iji autori esto vie nisu inovativno an
gairani u pomicanju granica znanja. No u drutvenim znanostima koje se
vie zasnivaju na tekstu, kao i u humanistikim i umjetnikim disciplinama,
knjige su jo uvijek iznimno vane. Trei razlog za pisanje monografije spoj
je prethodnih dvaju. Knjige se ee citiraju nego lanci u asopisu. One su
dobar nain da se prikupi gomila citata na Web of Knowledge. Takoer, na
najboljim trailicama na Webu (kao to je http://www.google.com, koji je u
mnogim dimenzijama najbolji na svijetu)137 nai ete vei broj internetskili
136 Nav. u: Minkin, Exils and Etrances, str. 90.
137 U druge korisne trailicc ubrajaju se: http://www.allthcwcb.com; http://www.tcoma.com,

http://www.vivisimo.com (koji izbacuje lijepo segmentirane rezultate); http://www.wiscnut.com.
stranica koje upuuju na knjigu. Knjige donose prepoznatljivost imena.
Dobra knjiga moda e biti nekoliko puta recenzirana u znanstvenim
asopisima koji objavljuju recenzije knjiga, i vjerojatnije je da e biti
navedena u bibliografijama ili ukljuena u popise literature nego lanci u
asopisima.
No kako se industrija znanstvenog izdavatva konsolidirala u vee i tri
no orijentiranije globalne korporacije, broj veih tvrtki koje obavljuju znan
stvene monografije od osamdesetih se godina znatno smanjio. Stoga izbor iz
davaa nije osobito velik, kao ni izgledi za uspjeh. Prije nego to krenete u
moda teak, dugotrajan i demoralizirajui proces objavljivanja knjige, tre
bate biti nacistu s time ima li vae doktorsko istraivanje razlonih izgleda za
uspjeh. Savjet o tom pitanju trebali biste dobiti od svojih mentora ili savjet
nika, kolega s odsjeka i ispitivaa. Ako su oni skeptini ili vas ne potiu na
objavljivanje, vjerojatno nije dobro ustrajavati na tome. Moda vaa tema
nije prikladna ili pak znanstveno ozraje u vaoj disciplini nije osobito po
voljno za znanstvene monografije.
Pod pretpostavkom da ste savladali tu prvu prepreku, u sljedeem koraku
trebali biste razmotriti tvrtke kojima ete predloiti objavljivanje knjige. Iz
davai monografija poredani su, ugrubo, u skladu s opim znanstvenim pres
tiem, a to je ujedno i poredak prema tome koliko ete teko biti prihvaeni.
On ide ovako:
Velike sveuiline naklade, kao to su Oxford i Cambridge u Velikoj Bri
taniji ili vodea Ivy League sveuilita u Sjedinjenim Dravama, na vrhu su
te hijerarhije. Objavljivanje kljunih znanstvenih djela jo je dio ope aka
demske misije tih tvrtki. One su esto poneto pristrane prema vlastitim
doktorandima, ali imaju i neki opi osjeaj za odgovornost prema znanosti u
irem smislu. No njih najee zanimaju samo najbolja djela. Uz to, ak i one
mogu biti specijalizirane za podruja u kojima ve imaju dobro poznat popis
djela i ugled, ili pak neki niz u koji bi se va doktorat mogao uklopiti. Te
vrste izdavakih kua vrlo su prestine zato to e vrlo pomno recenzirati
vau knjigu i sugerirati izmjene prije nego to je prihvate (to moe trajati ba
rem est do devet mjeseci). Ako im se va tekst svidi, moda nee previe na
stojati na znatnijem skraivanju. Potom e mukotrpno dodatno ureivati va
tekst kako bi ga podigli na vii standard te proizveli kvalitetno djelo, to esto
traje od godine dana do 18 mjeseci. Glavni je nedostatak svega toga injenica
da se, nakon to ste utroili neto vremena za unoenje izmjena, cjelokupni
proces objavljivanja moe protegnuti na tri godine. Osim toga, reklamiranje
pa ak i http://www.scarch.msn.com. Za lanke u novinama pokuajte http://www.findarlieles

com.
vaeg djela moe biti prilino slabo - veinu posla oko njegove promocije
trebali biste obaviti sami.
Veliki komercijalni izdavai koji objavljuju monografije jo uvijek pos
toje, iako je rije o vrsti koja ubrzano nestaje. Ako moete pronai jednoga ili
nekoliko njih za svoje podruje, oni vam mogu dati najprivlaniju ponudu.
Te su tvrtke neusporedivo bre od sveuilinih naklada, vie nastoje na ra
zumnoj duljini (70.000 rijei), imaju bolju reklamu i pristup im je komerci-
jalniji. One zarauju tako to imaju velik katalog naslova i proizvode raz
mjerno mali broj primjeraka po prilino visokim cijenama. Granica za prvi
otisak pala je od (recimo) 300 ili 400 primjeraka prije deset godina na manje
od 100 primjeraka danas. K tome, skladino izdavatvo moe se odvijati uz
pomo tehnologije digitalnih tiskarskih strojeva, koja moe po povoljnoj ci
jeni proizvesti primjerke knjige u tvrdom uvezu na temelju izdavaeve for
matirane tekstualne datoteke na zahtjev pojedinanog kupca. Taj sustav ob
javljivanja na zahtjev znai da vaa knjiga moda nikad nee izai iz tiska.
Na neki nain to je za vas dobro, s obzirom na to da va tekst ostaje dostupan
sve dok se ljudi obraaju izravno izdavau, pa ne trebate brinuti da e ostati
neprodanim. Kad je rije o dobitnoj strani, izdava moe zadrati autorska
prava za cijelo razdoblje (danas je to 70 godina) a da zapravo nikad ne bude u
optjecaju mnogo stvarnih primjeraka. Uz to, knjiare i veliki distributeri kao
to je http://www.amazon.com mogu i dalje uporno prikazivati vau knjigu
kao nedostupnu, kakav god bio njezin status.
Manje poznate sveuiline naklade takoer posveuju neto prostora mo
nografijama, no pritom su esto vrlo selektivne i usredotouju se samo na ne
koliko podruja ili na vlastite doktorande. Ako vae sveuilite ima vlastitu
nakladu, uvijek vrijedi pokuati objaviti kod nje, ak i ako dotad nije objavila
mnogo knjiga u vaem podruju. Moete pokuati i kod neke druge sveuili
ne naklade koja je, moda, objavila mnogo knjiga iz vaeg tematskog pod
ruja ili iz vae poddiscipline. Budui da izdaju manje knjiga, te naklade
mogu vae djelo proizvesti bre nego sveuiline naklade najvieg ranga. No
njihov je veliki nedostatak to to njihovi katalozi esto imaju mnogo manju
nakladu, tako da su izgledi da vae djelo bude zamijeeno unutar struke
mnogo manji. Isto tako, njihove su knjige katkad slabije kvalitete izrade. A
budui da manje sveuiline naklade izdaju manje knjiga, mogu zahtijevati
krae rukopise kako bi smanjile rizik.
Manji ili manje poznati komercijalni izdavai objavljuju vie specijalis
tike naslove, imaju manje trine pogone koji se zasnivaju samo na internelu
i potanskim narudbama, te esto vie cijene i niu nakladu. Inae funkcio
niraju slino veim tvrkama. Od izdavakih kua koje objavljuju djela na tro
ak autora razlikuju se po tome to se u komercijalnom smislu pouzdaju u
prodaju i to ipak sklapaju ugovore sa svojim autorima. U praksi, plaanje
autorskog honorara esto je potpuno nominalno ili (s obzirom na nekomerci
jalni karakter objavljivanja monografija) tvrtka moe traiti da autor posve
odustane od honorara. Neki komercijalni izdavai mogu, takoer, traiti dje
lominu potporu za pomo u financiranju izdavanja monografije. Vrijedi is
traiti je li dostupan neki oblik ograniene potpore kako bi se pomoglo ob
javljivanje vaeg istraivanja. Mogui izvori su: va odsjek ili sveuilite,
gdje se malo poznati fondovi esto godinama skrivaju a da im se nitko ne ob
raa za pomo; nacionalne ili regionalne strukovne udruge u vaoj disciplini;
neke vrste zaklada ili dobrotvornih drutava. Pitajte svoje savjetnike i kolege
s odsjeka imaju li kakve prijedloge u tom pogledu: tu vrstu informacije
doktorandi esto teko mogu pronai bez tue pomoi.
U tu se kategoriju manjih komercijalnih izdavaa koji objavljuju i mono
grafije ubraja raznolik spektar tvrtki. Neke od njih su tvrtke srednje veliine,
dobro poznate, koje dugo postoje. Druge su ugledne, cijenjene tvrtke, ali po
sve nove. Mnogo je i tvrtki koje su tek osnovane, koje se jo nisu dokazale i
ija je budunost potencijalno nesigurna. Prije nego to uete u posao s ne
kom od tih tvrtki pokuajte o njoj to vie doznati i budite donekle skeptini u
pogledu obeanja iz manjih poduzea. Pobrinite se da budete upoznati s pret
hodnim knjigama i katalozima to ih je ta tvrtka izdala i provjerite njezinu
Web stranicu i resurse kojima raspolae. Za vau je karijeru vrlo vano da
vam knjiga bude valjano ureena, dizajnirana, dobro otisnuta, te da bude
djelotvorno distribuirana i reklamirana, tako da potencijalni itatelji uju za nju.
Izdavake kue koje objavljuju djela na troak autora uope nisu izda
vake kue. Ne treba ih uzimati u obzir jer knjiga koju bi oni objavili ne
moe izgraditi va ivotopis ni na koji koristan nain. Osim toga, time to je
objavljena kod takvog nakladnika, vaa knjiga nee postati dostupnija nego
da stoji na polici vae sveuiline knjinice. Naslove koje izdaju takvi na
kladnici ne uzimaju ozbiljno ni urednici rubrika recenzija u asopisima ni
knjiniari u sveuilinim knjinicama koji su zadueni za naruivanje
knjiga. U takvim se tvrtkama uope ne moe govoriti o sustavu prodaje. Ako
vam neka tvrtka pie i ponudi vam objavljivanje radnje na nevieno ili bez
ikakvog procesa neovisnog recenziranja, trebali biste biti krajnje skeptini.
Nakon to ste odabrali nekoliko izdavaa, vaa je sljedea zadaa da sa
stavite prijedlog za objavljivanje knjige koji e izgledati izvediv. Doktorska
se disertacija rijetko moe objaviti kao knjiga bez znatnih preinaka. Najprije
biste trebali smanjiti duljinu rukopisa knjige koju predlaete. Tekst od
100.000 rijei jednostavno e biti predug i preskup da bi ga izdavai uope
poeli razmatrati, koliko god on u znanstvenom smislu bio relevantan. Izgledi
za objavljivanje mnogo su bolji ako tekst vae radnje ne sadrava vie od
80.000 rijei, i to je razlog zbog kojeg sam u ovoj knjizi preporuio da glavni
tekst, pa i u sluaju opsenih disertacija, bude toliki. No da bi objavljivanje
knjige bilo izvedivo, ak e i tu ogranienu duljinu trebati jo malo smanjiti.

Kao idealnu duljinu knjige izdavai obino navode rukopis od 60.000 do
70.000 rijei. Meutim, autore se rijetko ohrabruje da dolaze s kraim ruko
pisima. Za znanstvene knjige koje su mnogo manje od 60.000 rijei moe se
smatrati da imaju malu teinu pa se recenzentima, knjinicama ili potenci
jalnim strunim itateljima mogu initi neisplativima.
Druga vana izmjena koju treba napravili jest to da knjigu nastalu iz rad
nje treba uiniti razumljivijom od izvorne radnje. Ako moete, izbacite sve
dosadne dijelove. Kad vam bude dodijeljen doktorat i kad cjelovit tekst di
sertacije bude dostupan u sveuilinoj knjinici, itatelje moete uputiti na
njega kako biste objasnili najezoterinije ili rutinske elemente metodologije,
podatke ili druge materijalne dokaze. Stoga nema nikakve potrebe da takav
materijal reproducirate. Slino tome, veu ekonominost moete postii i
upuivanjem na literaturu. Ako to ve niste uinili, prijeite na harvardski su
stav upuivanja na literaturu i rijeile se, koliko je to mogue, svih biljeki na
kraju, osim onih najvanijih.
Nakon toga razmotrite moe li se va doktorat na neki nain preobliko
vati kako bi privukao vie potencijalnih itatelja pa se stoga i bolje prodavao.
Ima li u radnji dijelova koji su itateljima odbojni i koji bi se mogli objaviti
kao zasebni lanak u asopisu? Prvi kandidat za to jest predugo poglavlje s
prikazom literature; njegov bi se dio mogao pretvoriti u pregledni lanak u
asopisu. U tom sluaju moete jednostavno uputiti na taj lanak u kraemu
pripremnom poglavlju za glavnu jezgru knjige. (U rijetkim sluajevima, oso
bito kvalitetan doktorat moda je najbolje objaviti u obliku dviju kraih
knjiga, jedne koja obrauje elemente prikaza literature, vie u obliku knjige
namijenjene studentima, i druge koja obrauje izvorno istraivanje.)
Prije nego to pristupite izdavaima trebali biste ispitati i postoje li ele
menti koji bi se mogli dodati knjizi kako bi proirili analizu iz vae radnje te
je uinili privlanijom potencijalnim kupcima. U drutvenim znanostima, ako
je razdoblje obuhvaeno vaom radnjom zavrilo prije nekoliko godina, izda
vai esto ele d aje aurirate. Slino tome, izdavai mogu biti zainteresirani
za dodatne odjeljke ili poglavlja koja analizu iz radnje stavljaju u iri kon
tekst ili je pak ine manje usko fokusiranom, te, moda, podiu razinu upo
trebljivosti knjige za napredne studente i strune itatelje. Dakako, cijena
svakoga takvog dodatka je visoka. Trebate nainiti mjesta za njih tako to
ete vie toga izbaciti iz izvornih poglavlja radnje. Za pisanje novih dijelova
potrebno vam je dodatno vrijeme, a moda i novo istraivanje.
Tek kad ste sastavili plan trino isplative, potpuno uknjiene verzije
svoje radnje, obratite se izdavaima. Tada trebate sastaviti prijedlog za ob
javljivanje knjige koji obuhvaa sljedee:
Iznesite znanstveno opravdanje za knjigu. Objasnite intelektualne razloge
zbog kojih je vaa knjiga vrijedna za vau disciplinu ili za ire podruje
istraivanja. Moe biti korisno priloiti i pozitivne komentare o vaoj
doktorskoj radnji to su ih iznijeli istaknuti i dobro poznati ispitivai,
koji mogu naglasiti njezinu prikladnost za objavljivanje i iru zanimlji
vost za struku. Koristan bi mogao biti i kratak komentar vaih mentora
ako su dobro poznati. Meutim, dajte do znanja d aje ono to predlaete
posve preureena verzija izvornoga, visokokvalitetnog istraivanja, a ne
neizmijenjena doktorska radnja (pa ak ni njezini vei dijelovi). ak bi
se i ono malo izdavaa koji jo uvijek posveuju pozornost znanstvenim
monografijama moglo lako uplaiti izdavanja vae doktorske radnje i po
slati vam preuranjenu odbijenicu ako ostavite ikakav prostor za dvojbu.
Specificirajte strukturu knjige. Navedite ukupnu duljinu teksta, naslove
poglavlja, moda i odjeljaka, te duljinu svakog poglavlja.
Opiite sadraj knjige. Svakom poglavlju posvetite otprilike pola strani
ce i usredotoite se na sadrajan opis glavnog doprinosa knjige.
Navedite trino opravdanje za knjigu. Trebate specificirati tko e biti i
tatelji te na opravdan i realistian nain procijeniti predvianja u pogledu
prodaje tvrdo ukorienog izdanja. Takve su knjige skupe, osobito kod
britanskih ili europskih izdavaa. Uglavnom se prodaju sveuilinim
knjinicama (no u disciplinama kao to su menadment ili informatika
tehnologija moda i poslovnom tritu). Moete predvidjeti i prodaju (50
do 100 primjeraka) znanstvenicima u vaem podruju. U nekim okolno
stima moe se predvidjeti i prodaja javnim knjinicama. Razuman mini
malni broj prodanih primjeraka kojem treba teiti jest 500 primjeraka u
cijelom svijetu u sluaju amerikog izdavaa, iako bi se to moglo poka
zati vrlo optimistinim ako piete nekoj britanskoj ili europskoj tvrtki
koja proizvodi skupe tvrdo ukoriene monografije. U tom sluaju izgled-
nijom se moe initi prodaja 300 primjeraka. Trebali biste ukljuiti i
meko ukorieno izdanje ako moete predvidjeti barem tisuu prodanih
primjeraka. Objasnite kako bi se trite moglo proirili kad bi bili dostu
pni jeftiniji primjerci. Izdavai e rijetko odmah objaviti meko ukorienu
verziju monografije, radije e ekati da vide koliko je tvrdo ukorienih
primjeraka prodano, tako da je opcija meko ukorienog izdanja uglav
nom nominalna. No moe biti korisno ukljuiti je, sve dok je moete
uvjerljivo braniti.
Ukljuite vrlo kratak prijedlog naina oglaavanja knjige. Pokuajte
identificirati asopise, glasila knjinica openitije namjene ili sveuilita
koja bi mogla recenzirati knjigu i potaknuti prodaju. Ako vam prihvate
knjigu, izdavai e traiti da ispunite upitnik o podrobnom planu oglaa
vanja knjige. No moe biti korisno uvjeriti ih da vaa knjiga ima realis
tine izglede za dobru prodaju ako pokaete da znate kako je promovirati
od samog poetka. Moete pretpostaviti razmjerno istaknutu natuknicu u
izdavaevu katalogu za godinu u kojoj se knjiga objavljuje, a moda i
krau napomenu u katalogu za sljedeu godinu. No nemojte se nadati da
bi izdava mimo loga mogao ita potroiti na reklamiranje knjige; na tr
itu monografija takvog luksuza najee nema. Efektivno razdoblje u
kojem e prodaja monografije ostvariti predvianja najee je dvije go
dine. Prodaja se u prvoj godini uglavnom odrava zahvaljujui katalogu.
U velikim tvrtkama, osoblje izdavaa skree pozornost na knjigu knji
niarima i sveuilinim knjiarama te je promovira na znanstvenim sku
povima. Nakon toga, prodaju mogu poticati recenzije knjige u asopi
sima. Ako knjiga nije postala poznata znanstvenicima iz dotine struke
za dvije godine, izgledi za daljnju prodaju vrlo su slabi. Moglo bi biti
vrlo korisno spomenuti da ete sami elektronikim putem poslati duga
ak popis relevantnih znanstvenika ili da ete izdavau sastaviti specija
listiki popis elektronikih adresa. Isto tako, bilo bi korisno obeati da
ete napisati priopenja za znanstvene skupove u kojima ete uputiti na
knjigu tijekom prve godine nakon to izae. Mogli biste uputiti i na je
dan ili dva lanka koji su vam prihvaeni u kvalitetnim asopisima, a
koji e izai mnogo prije knjige i upozoriti itatelje na njezin skori izla
zak. No trebate osigurati i da to (u oima izdavaa) ne potkopa razloge
zbog kojih e ljudi htjeti kupiti vau knjigu.
Navedite rok u kojem ete predati konani rukopis. Raunajte s razdob
ljem od dva do tri mjeseca u kojem e izdavai poslati va rukopis re
cenzentima i primiti njihove komentare. Potom uraunajte jo dva do tri
mjeseca tijekom kojih ete unijeti izmjene to su ih zahtijevali recenzenti
u svojim komentarima. Za izdavae je najbolje kad im obeate da ete
bili sposobni predati potpuni rukopis u roku od est do devet mjeseci.
(Ako rukopis predate u kraem roku, nee od toga biti neke koristi, s ob
zirom na to da se izdavaevi katalozi i reklamni materijali teko mogu
preurediti u kraem roku.) Naglasite da vam je objavljivanje rukopisa
prioritet i da ti rokovi nee biti prekoraeni. Ako ih ne potujete, teorijski
gledajui, va izdava moe otkazati ugovor.
Ukljuite ogledno poglavlje. Kako bi vam knjiga bila prihvaena, poa
ljite najbolje poglavlje. To ne mora nuno biti poglavlje u kojem podro
bno izlaete jezgru knjige, ali ni poglavlje u kojem jednostavno prikazu
jete literaturu. To bi trebalo biti dobro napisano poglavlje koje prikazuje
vae djelo u dobrom svjetlu, a koje recenzent moe relativno lako proi
tati i prosuditi. U nekim je sluajevima korisno dodati nekoliko stranica
uvodne ili pripremne grae za to poglavlje, a na kraju i saetak onoga to
slijedi. Ako rabite harvardski sustav upuivanja na literaturu, trebate
priloiti i bibliografiju za to poglavlje; ako rabite biljeke na kraju, to
nee biti potrebno. Smisao je toga oglednog poglavlja da pokae kako je
vae djelo dobro napisano, daje na dobroj strunoj razini, da se bavi za
nimljivom temom i da e se vjerojatno prodavati kao to ste obeali. Ono
bi trebalo biti potpuno prilagoeno obliku knjige, bez nepotrebnoga di-
sertacijskog aparata. Sigurno je da ete kod izdavaa dobiti na teini ako
im obeate da ete im, ako to zaele, odmah poslati cijeli rukopis spre
man za objavljivanje. No to ba i nije praktino, jer ne moete uloiti sav
napor ukljuen u pretvaranje radnje u knjigu a da ne znate koliki su vam
izgledi d aje neki izdava prihvati. No to ionako nije kljuno. Ako je iz
dava uope zainteresiran za vau knjigu, on e zamoliti jednog ili vie
znanstvenika da pregledaju va tekst. Njima je mnogo lake (i jeftinije)
dobiti recenziju skice knjige i oglednog poglavlja nego cjelokupnog ru
kopisa, napose kod znanstvenih monografija, koje od itatelja zahtijeva
da poklone veliku pozornost pojedinostima. Ako mislite da jedno ogle
dno poglavlje nee biti dovoljno da bi pokazalo kako e vaa knjiga iz
gledati, poaljite dva poglavlja.
Prireivanje cijeloga tog materijala zahtijeva dosta vremena, kao i eka
nje na odgovor. No, za razliku od asopisa, prijedlog za knjigu i popratnu
grau moete legitimno istodobno poslati razliitim izdavaima. Meutim,
nije pametno razglasiti ga velikom broju izdavaa, budui da se njihovi ured
nici takoer redovito sastaju na znanstvenim skupovima i drugim mjestima te
razmjenjuju biljeke. Ako shvate da primjenjujete nasilni pristup pronalae
nja izdavaa, to ih moe navesti na to da svi zajedno zauzmu negativan stav
prema vaem djelu. Osim toga, ako kopije svojeg prijedloga poaljete na ad
rese deset razliitih izdavaa, vjerojatno je da prijedlog niste dovoljno ciljano
usmjerili te da e vas odmah odbiti. A ako prvu verziju svojeg prijedloga po
aljete svim dostupnim izdavaima, to znai da ga ne moete revidirati u
svjetlu povratnih informacija koje ete dobiti te ga potom, u drukijem obli
ku, poslati nekome drugom. Prema tome, najbolje je da svoj prijedlog poa
ljete samo dvama ili trima izdavaima kod kojih je najizglednije da ete us
pjeti objaviti, a da druge izdavae ostavite u priuvi.
Ako vam izdava ponudi objavljivanje monografije, praktiki biste uvi
jek trebali sklopiti ugovor. No postoji nekoliko mjera opreza koje treba imati
na umu. Trebate zahtijevati pravi ugovor, ne zato to ete od svoje monogra
fije zaraditi neki znatniji novac - to je posve nevjerojatno - nego zato da
osigurate suradnju s uglednom tvrtkom. Ugovor e specificirati da izdavau
dajete isti rukopis, za koji jamite da ne sadrava pogrdne ili klevetnike
dijelove, d a je odreene veliine, da zadovoljava napomene to su ih iznijeli
izdavaevi recenzenti, kao i to da ete ga predati do odreenog roka. Izda
vau ustupate pravo da u odreenom razdoblju prodaje i distribuira va tekst
224 KAKO NAPISATI DISERTAC IJU
(najee u cijelom svijetu), a on se zauzvrat obvezuje da e knjigu proizvesti

i prodavati je na za nj uobiajen nain. Dobar e ugovor, s vae toke gledi
ta, sadravati klauzulu o tantijemi i najee jamiti, priblino, 10 posto od
izdavaeva neto dohotka (to jest profita). No taj se iznos esto poinje is
plaivati tek nakon to je knjiga prodana u odreenom broju primjeraka (re
cimo 300, 500 ili 1.000), to, uostalom, moe biti najvie to autor moe oe
kivati od tvrdo ukoriene, strogo znanstvene monografije. Kod te vrste knjige
nema smisla cjenkati se oko tantijema. Za monografiju ete rijetko dobiti
neki predujam na postotak, no ako ga uspijete iznuditi, to je mali dodatni po
ticaj izdavau da pozitivno promovira vau knjigu.
Kljuna je stvar na koju treba paziti u ugovoru za objavljivanje monogra
fije razdoblje kojim vas ugovor vee za izdavaa i to se podrazumijeva pod
izdavaevom obvezom da vau knjigu odrava u tisku. Ako izdava vau
knjigu dri na digitalnom serveru i tiska pojedini primjerak kad primi na
rudbu, to moe znaiti da vaa knjiga zapravo nikad nee biti dostupna u
knjiarama ili uistinu uoljiva u katalozima, nego da e zauvijek formalno
ostati u tisku. Takoer, pazite na stavke u ugovoru koje vas mogu obvezati
da sljedeu knjigu ponudite istom izdavau na razmatranje prije nego to
odete nekome drugom. Takvu je stavku pametno zadrati samo ako je vau
monografiju prihvatio neki prestian i uinkovit izdava. U suprotnome biste
tu stavku jednostavno trebali izbrisati te od izdavaa traiti da uini isto.
Ugovori za objavljivanje monografije esto nisu osobito vani. Autor e
vjerojatno zaraditi malo ili nita, a izdava e prodati vrlo malo primjeraka.
No jednom u svakih nekoliko stotina naslova moe se pojaviti neto vano.
Mogue je da rukopis ne predate na vrijeme, to u procesu objavljivanja
knjige moe biti fatalna pogreka, i da izdava iznevjeri vaa oekivanja u
pogledu elastinosti rokova te da se poeli potpuno povui iz ugovora. Mo
da se vaa knjiga iznenada proda u velikom broju primjeraka ili se pojavi u
meko ukorienom izdanju, a u tom bi - ne ba vjerojatnom - sluaju ugovo
rom trebalo predvidjeti da dobijete pristojne tantijeme. Moda netko tui vas
i izdavaa - to za vas osobno moe predstavljati katastrofu - pa su zato pot
rebne stavke u ugovoru koje se odnose na pogrdu, klevetu i plagijat. Moda
va izdava bankrotira ili ne izvri obvezu objavljivanja teksta i tako vas os
tavi bez ikakvog mogunosti da ponovno zavladate situacijom. Sve su to, po
pravilu, neuobiajene nezgode, a ako je izdava naklonjen i ugledan, o njemu
ne treba previe brinuti. No ako ste u dvojbi, zamolite nekog iskusnijeg kole
gu da zajedno s vama pregleda ugovor prije nego to ga potpiete.
Zakljuci
Poput ostatka procesa autorskog rada, proces objavljivanja iziskuje
mnogo vremena i predanog rada. On nikad nije lagan. Uvijek zahtijeva us
trajnost i sposobnost brzog oporavka od odbijanja, kritike ili zahtjeva za no
vim izmjenama u tekstu koji ste tako dugo stvarali. Uz to, trebate gledati
unaprijed i pokuati ne objavljivati materijal koji za nekoliko godina, moda,
neete osobito cijeniti. No objavljivanje je jedini nain kojim poruku svoga
doktorskog istraivanja moete prenijeti iroj publici. Ono je glavni mehani
zam pomou kojega vae ideje mogu oblikovati tradicije u vaoj disciplini i
postati njihov dio (drugi je mehanizam nastavni rad). Svrha objavljivanja di
jelom je priznanje vaega stvaralakog doprinosa, vrijednosti to ste je dodali
misiji vae discipline. Biti citiran od drugih, oblikovati njihov daljnji rad
(bilo na pozitivan nain, bilo suprotstavljanjem vaim tvrdnjama) znai stei
neku vrstu besmrtnosti. U istoimenom romanu Milan Kundera uvjerljivo
prikazuje taj motiv kao osnovni ljudski poriv.138 No razmiljanje o tim cilje
vima i motivima moda moe previe udariti u glavu, a to prizemiti najbolje
moe odreena mjera cinizma. Jedan poznati strip o maku Garfieldu zapoi
nje prizorom u kojemu njegov vlasnik John, razmiljajui o sebi, priznaje:
Garfielde, u depresiji sam. Kad umrem, nikoga nee biti briga to sam uope
ikada postojao.139 Inae nenaklonjeni Garfield izgleda da se za trenutak po
ne ponaati protivno sebi samom: Razvedri se, Johne, razmilja maak u
srednjem prizoru, i zakljui: Sada ih nije briga.
138 Kundera, Milan (1991). Immortality. London: Fabcr.
139 Garficlda jc napisao i ilustrirao Jim Davis, a objavljuje ga Ballantinc Books u New Yorku,
vidi http://www.randomhousc.com/BB/.
POGOVOR
Ako je neku stvar vrijedno initi, kazao je G. K. Chesterton, onda ju
je vrijedno initi loe. 140 Njegovo sjajno obrtanje zdravog razuma zahvaa
jednu vanu istinu. Neto to je samo po sebi vrijedno da postignemo ostaje
vrijednim koliko god to nesavreno provodili. Ta me misao podravala u pi
sanju ovih stranica, koje su na kraju ostvarile mnogo manje od onoga emu
sam se u poetku nadao. Zakljuno elim ponovno naglasiti poruku Predgo
vora: nijedan savjet koji sam dao u ovoj knjizi ne bi se smio nuno primije
niti, a kamoli usvojiti, na mehaniki ili udbeniki nain. Ova knjiga nudi
samo prijedloge za razmatranje, prosudbu, moda pokuaj primjene, dopunu
ili odbacivanje, kako vam se ve, ovisno o vlastitoj situaciji i nakanama, ini
korisnim. Kao to je uvidio Nietzsche: U krajnjoj liniji, nitko ne moe iz
stvari, ukljuujui knjige, izvui vie nego to ve zna. ovjek nema sluha za
ono emu nema pristup kroz iskustvo.141
Postoji jo jedna opasnost, rizik od pogrenog razumijevanja, koju elim
podcrtati. Ova knjiga pokuava djelomino saeti skup postupaka koje um
nogome moramo doivjeti kako bismo ih potpuno shvatili. Ona je, ukratko,
knjiga alabahter, o kojoj je Michael Oakeshott jednom primijetio: Obilje
je alabahtera s prijevodom je to to njegov autor mora znati jezik obrazo
vanog ovjeka, to mora prostituirati svoj genij (ako ga ima) kao prevoditelj i
to je nemoan da spasi neupuenog itatelja od svih mogunosti pogre
ke.142 Veini nas poznat je osjeaj nemoi kad prelazimo s prividnih jedno
stavnosti zbirke fraza na zbiljski razgovor na stranom jeziku. Dopustite mi
stoga da naglasim kako kretanje izmeu ovih stranica i vaeg doktorskog
rada iziskuje slinu herojsku predanost s vae strane, cjelovitu i nunu rekon
strukciju. Nikad ne biste smjeli dopustiti da se jaz izmeu prividne jedno-
140 Chesterton, G. K. (1981). nav. u: The Concise Oxford Dictionary o f Quotations, Oxford:
Oxford University Press, str. 70. Izvor je njegov ogled Folly and female education, Iv. 14.
141 Nav. u: Gane, I. i Chan, K. (1998). Introducing Nietzsche. Duxford, Cambridge: Icon Books,
str. 40.
142 Oakeshott, Michael (1991). Rationalism in politics, u njegovoj knjizi Rationalism in
Politics and Other Essays. Indianapolis: Liberty Fund, str. 29-30. Izvorno objavljeno 1947.
Pogovor 227
stavnosti ovog teksta i zbrkanosti ili teine vlastitog iskustva autorskog rada
loe odrazi na vae spisateljske kompetencije. itanje je bilo laki dio. Za sve
nas, u svakom trenutku, stvaranje ostaje veliko iskuenje.
Ako se to ini previe skromnim gleditem za zavretak, spomenut u da
je predmet Oakeshottova pokroviteljskog stava u pogledu knjiga alabahtera
zapravo bio Vladar Niccola Machiavellija, knjiga koja je toliko originalna,
itana i utjecajna d aje u engleski (i u mnoge druge jezike) uvela novi pojam
(makijavelistiki). Po mojem miljenju, nova knjiga alabahter vrijedi
kao i svaka druga, i pomae nam da konsolidiramo postojei korpus znanja,
da ga usustavimo te da ga potom odmah ponemo mijenjati i poboljavati.
Kako drukije u naoj civilizaciji, koja se zasniva na tekstu, moemo napre
dovati? Za svaku je knjigu uistinu vaan nain na koji joj itatelji pristupaju i
to ele postii njezinim koritenjem. Kao to je jednom napisao A. D. Sertil-
langes: Knjiga je signal, stimulator, pomaga, inicijator - ona nije zamjena
ni lanac.143
143 Scrtillangcs, A. D. (1978). The Intellectual Life: Its Spirits, Conditions and Methods. Dublin:
Mcrcicr Press, str. 172, prevela Mary Ryan.
RJENIK MAKSIMA, POJMOVA I
IZRAZA
Sve dobre maksime ve postoje. Samo ih trebamo primijeniti.
I Blaise Pascal144
Navedene maksime openiti su prijedlozi za uinkoviti autorski rad, na

koje se upuuje na nekoliko mjesta u knjizi. Napisane su unutar sivih okvira.
Navedeni pojmovi ili izrazi nisu dio svakodnevnog govora, nego se esto ko
riste u ovoj knjizi. Rjenik ne ukljuuje neke specijalistike pojmove koji su
definirani i rabljeni samo na jednom mjestu u glavnom tekstu. Rijei napi
sane u kurzivu oznauju druge natuknice u rjeniku.
analitika struktura - nain organiziranja teksta tako da se on razdijeli u lo
gike ili tipoloke kategorije koje je smislio autor. Te kategorije fragmenti-
raju grau i omoguuju njezinu laku obradu, tako da se graa spoji u jednu
kategoriju na temelju nekoga zajednikog obiljeja. Primjerice, analitika
struktura moe promatrati nune i dovoljne uzroke, dugorone i kratkorone
utjecaje, ekonomske, politike, kulturne ili druge oblike nekog skupa pojava.
argumentacijska struktura - nain organiziranja teksta tako da se prikau
dva ili vie stajalita koja je identificirao autor, kao to su sukobljene teorije,
razliite strane u sporu ili razliite empirijske interpretacije. Navodi se cjelo
viti argument u prilog jednom stajalitu, potom argument u prilog jednom ili
vie alternativnih stajalita, primjerice u obrascu za i protiv.
arhetipski singular - stilistika pogreka u kojoj ponaanje neke skupine ili
kolektiva autor opisuje pomou apstraktnoga, stereotipiziranog i zapravo ne
postojeeg pojedinca (primjerice pisac). Upotreba arhetipskog singulara
otvara iroki put za pisanje besmislica.
autorski krug - skupina znanstvenika koji redovito citiraju djela jedan dru
gog tako to si meusobno podilaze.
144
Pascal, Blaise (1932). Penses. London: Dcnt, str. 103, misao br. 380.
autorski rad - cjelokupni proces stvaranja dovrenog teksta, to jest: smilja-

nje to da se napie, planiranje toga u obliku skice, skiciranje odjeljaka, pisa
nje cijelog rada, revidiranje i preureivanje teksta i dovravanje teksta u od
govarajuem obliku, zajedno s objavljivanjem cijelog teksta ili njegovih di
jelova.
bibliografija - iscrpan popis svih lanaka, knjiga i drugih djela navedenih u
radnji ili knjizi. Bibliografija bi uvijek trebala biti sastavljena u cjelovitom
nizu ureenom abecednim redom glavnih imena autora. Bibliografije nikad
ne smiju biti segmentirane (primjerice u zasebne popise primarnih i sekun
darnih izvora), jer to naruava kriterij sve na jednom mjestu. Bibliografiju
mora imati svaka radnja, bez obzira na to koji je sustav upuivanja na litera
turu ili biljeaka upotrijebljen.
deskriptivna struktura - nain organiziranja teksta tako da se graa prikae
redoslijedom koji je zadan neovisno o autoru, odnosno koji je izvanjski fiksi
ran, primjerice slijeenje kronologije ili narativnog niza, obrazac vodia,
redoslijed kojim je autor pristupao grai ili pristup koji se zasniva na popisu
stavki bez ikakvog reda.
disertacija - zavrni stupanj doktorata u nastavnom modelu doktorskog stu
dija., dugaak i povezan tekst u kojem se iznosi originalna analiza. Openitije
govorei, izraze disertacija i doktorska radnja rabim kao istoznanice.
disertacija po modelu lanaka - radnja srednje duljine (od 50.000 do
60.000 rijei) koja esto ini drugi dio nastavnog modela doktorskog studija.
Radnja je napisana u obliku etiri ili pet asopisnih lanaka, prikladnih za
objavljivanje. Nije nuno da bude integriranog oblika poput opsene radnje.
disertacijsko povjerenstvo - skup od etiri, pet ili vie znanstvenika koji
nadgledaju studenta doktorskog studija na disertacijskom stupnju nastavnog
modela doktorskog studija. U povjerenstvo se uvijek ubrajaju studentov
glavni savjetnik i pomoni savjetnik, uz druge starije lanove nastavnog oso
blja koji ne surauju blisko sa studentom. lanovi povjerenstva itaju stu
dentovo djelo u nekoliko faza, no osobito pozorno kad je disertacija dovr
ena, te provode obranu disertacije odnosno zavrni usmeni ispit. Disertacija
se, po pravilu, ne moe prihvatiti ako se s time ne suglase svi lanovi povje
renstva ili svi osim jednoga.
dvostruko objavljivanje - objavljivanje nekog teksta dvaput, najprije u ob
liku lanka u asopisu, a potom u knjizi, stoje priznata i legitimna praksa. No
valja zapamtiti da tekst uvijek mora najprije biti objavljen u asopisu i da se
nikad ne smije objaviti dvaput u razliitim asopisima.
230 KAKO NAPISA TI D ISERTACIJU
fusnote - sustav biljeaka u kojem se upute na literaturu i drugi elementi na

laze na dnu stranice na kojoj se pojavljuje brojka koja upuuje na biljeku, a
ne na kraju poglavlja ili knjige.
glavni savjetnik - lan nastavnog osoblja koji ponajprije vodi studenta dok
torskog studija koji izrauje disertaciju u nastavnom modelu doktorskog stu
dija. Glavni je savjetnik srodan glavnom mentoru u klasinom modelu dokto
rata, osim to je glavni savjetnik i dio disertacijskog povjerenstva koje odre
uje je li student stekao doktorat ili nije.
harvardski sustav upuivanja na literaturu - sustav navoenja literature u
kojem se ime autora i godina navode u glavnom tekstu na mjestu na kojem se
na njih upuuje, a moe ih se potraiti u jedinstvenoj bibliografiji na kraju
djela. U tom pristupu nisu potrebne biljeke.
ispitiva - u klasinom modelu doktorata, to je stariji lan nastavnog osoblja
koji inae nije ukljuen u studentovo istraivanje i koji odluuje je li njegovo
djelo dostiglo standarde doktorata. U britanskoj varijanti, dvoje ili troje ispi
tivaa itaju studentovu radnju, odravaju zavrni usmeni ispit ili viva te po
tom dodjeljuju doktorat ili studenta alju na drugi rok. Uvijek je ukljuen
vanjski ispitiva (s nekog drugog sveuilita) i unutarnji ispitiva (s istog
sveuilita s kojega je i student). U europskoj varijanti, svi su ispitivai la
novi povjerenstva od pet ili est lanova, koji itaju radnju, odreuju moe li
se prihvatiti te odravaju javni ispit. Mentori e biti dio tog povjerenstva, a
barem jedan lan povjerenstva bit e s drugog sveuilita ili iz inozemstva. U
nastavnom modelu doktorskog studija lanovi disertacijskog povjerenstva su
ispitivai zavrne radnje, iako se oni tako ne zovu.
istraivanje koje skuplja prainu - stvara tekst koji e proitati samo uski
krug ljudi. Djelo se nalazi na polici i jedini njegov stvarni uinak tijekom go
dina jest to to polako skuplja prainu. Budui da nije objavljeno, istraivanje
ni na koji nain ne pridonosi irim strunim raspravama, a drugi autori ug
lavnom ne mogu na njega upuivati ili konzultirati ga. Dvije najvee katego
rije djela koja skupljaju prainu jesu doktorske disertacije koje lee u sveui
linim knjinicama i izvjea o primijenjenom istraivanju koja su napravili
znanstvenici ili konzultanti za vladine agencije ili kompanije.
jednostrano slijepi sustav recenziranja - sustav strunog recenziranja u
kojem recenzenti znaju tko je napisao lanak, ali mogu ostati anonimni. Ma
nje je restriktivan od obostrano slijepog sustava recenziranja.
Kai to jednom, ali kako treba naelo strukturiranja argumentacije u
tekstu. Nemojte fragmentirati slinu grau i raspriti je po tekstu u koma
diima. Svu slinu grau pokuajte skupiti na jedno mjesto i iznijeti je u
jedinstvenome uvjerljivom bloku. Taj pristup izbjegava ponavljanja i fra-
Rjenik maksima, pojmova i izraza_________________________________________________231
gmentiranje. Pomae vam da izgradite jasniji argument, koji se sastoji od

manjeg broja veih blokova.
klasini model doktorata - tradicionalni britanski, komonvellski i europski
model doktorata, u kojem student dulje razdoblje (najee tri do pet godina)
radi na sastavljanju knjikog tipa radnje, pod nadzorom jednog ili dva
mentora (u britanskom ili komonovellskom modelu) ili kolegija lanova od
sjeka (u europskom modelu).
knjiki tip radnje - vrlo duga disertacija (najee ograniena na, najvie,
100.000 rijei) i uobiajen krajnji proizvod klasinog modela doktorata. Sa
stavljena je u cjelovitom obliku knjige, pri emu su sva njezina poglavlja
blisko povezana, a ima i opi uvod i zakljuak.
kompromisni model - pristup strukturiranju cijele doktorske disertacije koji
nastoji kombinirati obiljeja modelafokusiranja i modela otvaranja.
krajnje biljeke - sustav biljeki u kojem se sve upute na literaturu i drugi
elementi nalaze na kraju poglavlja ili knjige, a nisu raspreni na dnu svake
stranice.
Kriterij onoga to bi itatelji trebali znati - kljuno naelo u odreiva
nju koliko pojedinosti ili informacija ukljuiti u tekst. Postavite ovo pita
nje: to bi itatelji trebali znati kako bi slijedili i shvatili moju argu
mentaciju? Dajte samo onoliko pripremnih ili pozadinskih informacija
koliko je za to potrebno.
Sto se tie brojanih podataka ukljuenih u glavni tekst, navedite dovolj
no pojedinosti kako biste zadovoljili potrebe itatelja, ali nemojte ih pre
opteretiti. Primjerice, umjesto tablica rabite grafikone, podatke na prikla
dan nain zaokruite ili upotrijebite druge metode za reduciranje poda
taka. Cjelovite informacije za specijalistike itatelje i ispitivae prezenli-
rajte u dodacima ili na CD-u privrenom uz radnju.
Manje je vie - u fazi u kojoj piete konanu skicu radnje, pronalaenje

ekonominih naina izraavanja argumenata daje vaem tekstu struniji
ton; to osobito vrijedi za uklanjanje ponavljanja ili tematsku fragmenta
ciju (v. maksimu Kai to jednom, ali kako treba). To se naelo ne smije
mijeati s opom stilskom sklonou prema krtosti u izriaju, koja kal-
kad moe poboljati tekst, a katkad ga uiniti manje razumljivim.
mentor - u klasinom modelu doktorata, to je lan nastavnog osloblja (odno
sno jedan ili dva lana) koji preuzima glavnu odgovornost za doktoranda koji
izrauje knjiki tip radnje. U britanskom ili komonveltskom modelu men
tor nije ocjenjiva doktorata, no u drugim je pogledima ekvivalentan amcri-
kome glavnom savjetniku. U europskom modelu mentor moe biti lan kole
gija ispitivaa.
model fokusiranja - obrazac organiziranja radnje koji poinje dugim prika
zom literature i obuhvaa nekoliko poglavlja, lijekom kojeg se opseg studije
sve vie reducira, a za kojim slijedi pripremna graa. Glavna poglavlja u ko
jima se iznosi analiza ili dokazni materijali tako dolaze na red kasno, a za
njima esto slijedi samo kratko poglavlje o analizi i zakljucima.
model otvaranja - obrazac organiziranja radnje koji poinje kratkim uvod
nim ili pripremnim poglavljem, za kojim odmah slijede poglavlja u kojima se
iznosi glavna analiza ili dokazni materijali. Rasprava se potom otvara u
analizu rezultata, a odatle u ire razmatranje problema iznesenih u postojeoj
literaturi ili disciplini.
Najprije zapiite, a potom organizirajte - brzo napiite prvu verziju, ne
brinui mnogo o tome kako je strukturirana, nego se umjesto toga usre
dotoite na iznoenje grae, formuliranje argumenata i izraavanje tvrd
nji. Potom se u fazi revidiranja i poboljavanja poblie usredotoite na
preureivanje grae u jedinstvenu, jasnu argumentaciju, grupirajui i usko
povezujui srodne tvrdnje. ___________________________
naslov prvog reda - naslov glavnog odjeljka unutar poglavlja ili lanka. Is
taknutiji je od naslova drugog reda s obzirom na font i poloaj na stranici.
naslov drugog reda - naslov pododjeljka, unutar glavnog odjeljka poglavlja
ili lanka. Manje je istaknut od naslova prvog reda s obzirom na font i poloaj.
nastavni model doktorskog studija - doktorsko osposobljavanje od dva di
jela. Sastoji se najprije od rada u kolegijima, koji se ocjenjuje opim ispitom
(najee nakon dvije ili tri godine), a potom od disertacije po modelu la
naka srednje duljine, koja se izrauje jo dvije do etiri godine i koju ocje
njuje disertacijsko povjerenstvo.
Nositi se s oekivanjima itatelja - glavna zadaa autora. Ne stvarajte
kod itatelja oekivanja koja neete ispuniti, primjerice tako to obeavate
previe ili stavljate varljive putokaze. Teite kontroliranom iznoenju in
formacija, koje uvijek slijedi kriterij onoga to bi itatelji trebali znati.
Pobrinite se da itatelji shvate vanost vaih rezultata tako to ete ih pri-
kladno smjestiti u okvir strune literature.___________________________
numerika progresija - podaci koji su organizirani ili u silaznom nizu (od
najviih prema najniim brojevima) ili u uspinjuem nizu (od najniih prema
najviim brojevima). Vidi maksimu Podatke stavite u numeriku progresiju.
obostrano slijepi sustav recenziranja - sustav u kojem se, prije nego to
lanak ode recenzentima, uklanjaju pojedinosti koje mogu identificirati au-
tora, a recenzenti svoje komentare iznose anonimno. Taj bi sustav sve autore
trebao uiniti ravnopravnima, a recenzentima omoguiti da daju iskrene ko
mentare.
obrana disertacije - opi naziv za zavrni usmeni ispit u nastavnom modelu
doktorskog studija.
Sve na jednom mjestu - kljuno naelo kod upuivanja na literaturu.

Kako bi pronali izvor nekog citata ili potpune bibliografske podatke za
neku knjigu ili lanak, itatelji bi trebali gledati samo na jedno mjesto u
tekstu. Nikad ne bi smjeli biti prisiljeni da cjelovite bibliografske podatke
ili pojedinosti o izvoru moraju traili na dvama mjestima.
otvoreni sustav recenziranja - sustav recenziranja u asopisima u kojemu

recenzent zna tko je autor, a autor zna imena i komentare recenzenata.
Upeatljiv poetak, uvodna graa, putokazi - predloeni redoslijed
grae potrebne u uvodnom dijelu poglavlja (ili dugog odjeljka). Upeat
ljiv poetak zaokuplja pozornost itatelja. Za njim slijedi neki uokvirujui
ili pripremni tekst, uvodna graa koja je potrebna za smjetanje analize
koja e uslijediti. Putokazi kratko upuuju na redoslijed tema u glavnim
odjeljcima poglavlja (ili u glavnom dijelu velikog odjeljka).
Podatke stavite u numeriku progresiju - kljuno naelo prezentiranja

tablica i grafikona. Brojevi i stupci trebaju biti ureeni u jasnom silaze-
em ili uspinjuem nizu gdje je god to mogue. Brojani podaci u tabli
cama nikad ne bi smjeli biti neuredno prikazani. Stupasti bi grafikoni tre
bali imati retke ili stupce ureene u niz numerike progresije prema gore
ili prema dolje. Podatke nikad ne ureujte u abecednom, zemljopisnom,
sluajnom, slubenom ili uobiajenom nizu ako ih je mogue prikazati
numerikom progresijom. Iznimku od ovog pravila ine samo podaci iz
razliitih razdoblja, neki kategoriki podaci i nekoliko drugih specijalizi
ranih upotreba.
pomoni savjetnik - lan nastavnog osoblja koji surauje sa studentima
doktorskog studija u nastavnom modelu doktorskog studija, ali manje inten
zivno od glavnog savjetnika. Neka sveuilita propisuju da pomoni savjetnik
mora biti strunjak iz podruja koje se razlikuje od podruja na koje sc od
nosi disertacija. Pomoni savjetnik je lan disertacijskogpovjerenstva.
Povei, uokviri, iznesi - predloeni redoslijed organiziranja grae unutar
reenice. Ponite s rijeima ili drugim elementima koji su itateljima ve
poznati iz prethodnog teksta, te tako uspostavite veze. Potom pokuajte
ukloniti kvalificirajue ili ovisne dijelove reenice. Ti elementi obino
uokviruju kljunu propoziciju reenice, koja se iznosi posljednja. V. i
234 KAKO N APISATI D ISERTAC IJU
maksimu Subjekt, glagol, objekt. No dobar stil ovisi i o variranju reenica

te izbjegavanju mehanikog ponavljanja nekog o b l i k a . ______________
predati dovrenu doktorsku radnju ili disertaciju - znai formalno je poslati
sveuilitu kako bi je ocijenilo. Radnja mora biti u prihvatljivu zavrnom ob
liku. Mogua su ogranienja u pogledu toga koliko puta moete predati rad
nju; esto je to mogue uiniti samo dvaput.
preureivanje teksta - intenzivan nain prosudbe i, esto, izmjene naina
organizacije poglavlja ili lanka. Numerirajte i popiite svaki ulomak u nizu
tako da u jednom retku opiete njegovu kljunu poruku, a izmeu stavite na
slove. Smislite alternativan niz i ponovno posloite ulomke prema broju koji
se nalazi ispod svakog. Ako to izgleda obeavajue, u programu za obradu
rijei izreite i zalijepite ulomke u novi niz. Provjerite ima li struktura koju
ste dobili ravnomjerno rasporeene naslove i odgovarajuu organizaciju.
Printanje, ureivanje, revidiranje, poboljavanje i izlaenje u javnost

- predloeni redoslijed revidiranja teksta. Svoj tekst uvijek isprintajle i
ureujte na papiru. Nemojte ga ureivati samo na ekranu, jer je takvo ure
ivanje previe ogranieno na verbalnu razinu i jednostavne ispravke.
Nakon to ste tekst proistili, upitajte se kako biste ga mogli pojaati, pro
iriti, pojasniti, bolje evidentirati i tako dalje. Unesite izmjene, a potom
napiite ili zalijepite poboljani tekst. S lom skicom idite u javnost kako
biste prikupili komentare i ideje za izmjene. V. i preureivanje teksta._____
problem kontrole verzije - nesklad izmeu razliitih verzija neega na
dvjema razliitim tokama, primjerice izmeu toga kako je neto opisano u
tekstu i na dijagramu ili kako se na neki izvor upuuje u fusnotama i u bibli
ografiji. itatelji tako dobivaju dvije verzije i ne znaju kojoj da vjeruju.
problematika - intelektualni paradoks ili skup problema koji predstavlja
sredinje istraivako pitanje (ili pitanja) radnje. V. maksimu Svoju radnju
strukturirajte oko nekog paradoksa, a ne oko praznine.
putokazi - elementi u glavnom tekstu koji unaprijed ukazuju na strukturu
poglavlja ili glavnog odjeljka. Putokazi su uvijek vrlo kratki i strogo nazna
uju redoslijed tema koje e se obraivati. Oni ne smiju saimati glavni ar
gument ili biti minijaturni vodii za analizu ili zakljuke.
reduciranje podataka - tehnike uklanjanja suvinih, nepotrebnih ili neelje
nih pojedinosti u brojanim informacijama. U kljune se korake ubrajaju:
upotreba grafikona umjesto tablica, kraenje ili zaokruivanje brojeva u tab
licama, reduciranje ili uklanjanje decimalnih zareza, slijeenje maksime tri ili
etiri znaajne znamenke i upotreba metoda eksploracijske analize podataka.
Rjenik maksima, pojmova i izraza_________________________________________ 235
slanje na drugi rok - odbijanje ispitivaa da prihvate doktorsku radnju. Oni

e zahtijevati i navesti skup veih izmjena to ih valja uiniti kako bi se rad
nja mogla ponovno predati. Ako ne proete na drugom roku, znai da ste de
finitivno pali.
smjernice - sva sredstva pomou kojih autori (i izdavaevi urednici) omogu
uju itateljima da se orijentiraju unutar teksta. U smjernice se ubrajaju pred
govori i uvodi, naslovi, putokazi, autorova obeanja, zakljuci i slino.
SOD - kratica za sve osim disertacije, odnosi se na studenta u nastavnom
modelu doktorskog studija koji je proao opi ispit, ali jo uvijek radi na do
vravanju disertacije.
Subjekt, glagol, objekt - kljuno naelo engleske gramatike prilikom sa- j

stavljanja reenica. Subjekt ne razdvajajte od glavnog glagola ili glagol
od njegova objekta. Kvalificirajui ili podreeni dijelovi reenice trebali
bi doi na poetak ili kraj reenice, a ne u sredinu. Ti se dijelovi nikad ne
smiju nalaziti izmeu subjekta, glagola i objekta.
Svoju radnju strukturirajte oko nekog paradoksa, a ne oko praznine

- naelo razjanjavanja sredinjega istraivakog pitanja ili problematike
vae radnje. Trebali biste nastojati neoitu zagonetku objasniti na origi
nalan nain, a ne samo proizvesti prvi opis neega to jo nije (ire) prou
eno.
krtost u izriaju - opa stilistika sklonost prema izraavanju uz upotrebu
najmanjega mogueg broja rijei. Koristan u izbjegavanju ponavljanja i poti
canju jezgrovitog i djelotvornog izlaganja, ovaj pristup esto moe dovesti i
do prilino krutog i nerazumljivog teksta. V. Maksimu M anjeje vie".
tekst hitnog zaustavljanja - provjera koliko je dobro tekst organiziran i
opskrbljen putokazima. Ako itatelja prekinem usred itanja poglavlja ili
lanka, hoe li biti sposoban dati jasan opis njegove ope strukture, onoga to
je obuhvaeno i onoga to slijedi?
teme - glavni argumentacijski ili teorijski elementi u disertaciji, osobito oni
koji se opetovano pojavljuju i strukturiraju cijelu radnju. Teme najvie pove
zuju uvodna i zakljuna poglavlja, esto putem zakljuaka poglavlja koja se
nalaze izmeu njih.
tijelo teksta - u programima za obradu teksta taj pojam opisuje glavni dio
nekog teksta, onaj koji organizacijski dio sof/warea nije identificirao kao naslov.
Tri (ili etiri) znaajne znamenke - praktino pravilo u pogledu toga
koliko brojanih pojedinosti prezentirati u tablicama. Samo tri ili etiri
znaajne znamenke ili brojke trebaju varirali od jedne vrijednosti do

Patrick Dunleavy, Kako Napisati Disertaciju

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Patrick Dunleavy, Kako Napisati Disertaciju

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Naslov izvornika

Copyright Fakultet politikih znanosti

Biblioteka Politika misao

Drugo hrvatsko izdanje

Popis slika i tablica vii

Postupanje s tablicama 142

1 Oakeshott, Michael (1991). The study of politics in a university: An essay in

Osobito zahvaljujem: Martinu Bulmcru (sada na Sveuilitu Southampton), Kcithu Dowdingu,

stilovima pouavanja. Zahvalan sam i brojnim drugim kolegama koji e na

London, u sijenju 2003.

London School of Economics and Political Science

Proces autorskog rada obuhvaa sve sastavne dijelove stvaranja zgotov

Autorski rad neto je vie od pukog pisanja

Razliiti modeli doktorata i zadae autorskog rada

Klasini model doktorata razvio se tijekom stoljea u Europi te jo pre

Noenje s oekivanjima itatelja

oekivati i, sukladno tome, kako je protumaiti.

Michael Oakeshott, o kuharicama1

Knjiga je, poput krajolika, stanje svijesti koje varira s itateljima.

13 Thomas Gray, Elcgija napisana na seoskom groblju:

Definiranje sredinjih istraivakih pitanja

I kvu pouku, nego samo radi toga da nam daju do znanja da su

17 Nav. u: A. A. Schucsslcr (2000). A Logic o f Expressive Choice. Princeton: Princeton Univer

blema, a to mogu biti novi podaci i istraivake metode. etvrti su element

I je stvar u tome to oni ne mogu vidjeti rjeenje. Stvar je u tome

Veina problema s kojima se ljudi suoavaju ne moe se speci

I ficirati s takvom tonou. A esto nije tako da se ljudi jedno

20 Nozick, The Nature u f Rationality, str. 165.

podrazumijeva opetovano definiranje plana i formuliranje nekih ambicija,

Izrada izvornog djela

I John Stnart Mili21

Mi nikad ne mislimo potpuno sami: mislimo s drugima u iro

I koj suradnji; radimo s radnicima prolosti i sadanjosti. (U) ci

Pojam neovisnosti vaan je pojam na doktorskoj razini. Za doktorskog

Doktorski propisi na Londonskom sveuilitu, otisnuti u London School of Economics and

knjigu na temelju doktorata budu zaustavljeni ili kad im izmakne zaposlenje

24 Nav. u: Scrtillangcs, The Intellectual Life, str. 173.

I i'i'i popunjava prazninu samo za sebe.

illn h, lvan(1973). Tools fo r Conviviality. London: Fontana, str. 101.

| Samoukog umjetnika pouila je doista vrlo neuka osoba.

Po prirodi akademskih rasprava, potpuno zakljuivanje mnogih prijepora

Malo ljudi razmilja vie od dvaput ili triput godinje; ja sam

I stekao meunarodni ugled time to sam razmiljao jednom ili

32 Nav. u: C. Rose i M. J. Nicoholl (1997). Accelerated Learning fo r the l i s t Century. London:

33 Nav. u: Rose i Nicoholl, Accelerated Learning, str. 195.

Ne bojim se neuspjeha ( .. .) Ako uite ita novo, morate proi

ovjek ne kree u istraivanje novih teritorija a da nije spre

( man na to da e biti sam na praznom moru.

' 1Nav. u: Scrtillanges, The Intellectual Life, str. 223.

Stvaralako istraivanje je djelatnost stvaranja problema. Ot

Nav. u: Minkin, Exits and Entrances, str. 10.

Minkin, Exits and Entrances, str. 298.

moete izgubiti i naruili psiholoku sigurnost koja vam je potrebna kako

Upravo u naoj neaktivnosti, u naim snovima, skrivena istina

I ponekad izae na povrinu.

Alexander Hamilton (1755-1804), jedan od otaca utemeljitelja amerikog ustava. Pjeva

Skloniji su tome da sanjaju o velikim postignuima, to im pomae da se bore

U mnogim je sluajevima, tvrdim, vjerovanje da emo postii

i mnogo uzroni uvjet da se uope ita postigne.

jama nego stari.

" Nnv. u: Dimnct, The Art o f Thinking, str. 95.

I.ouis Pasteur, navedeno na mnogim wcb stranicama.

| Kreativnost zahtijeva vrijeme,