Sie sind auf Seite 1von 49

DER ATTISCHE JAGDSARKOPHAG

ATICKI SARKOFAG S PRIKAZOM LOVA


Ausstellungskatalog anlaBlich der feierlichen Eroffnung des
Konsulats der Bundesrepubhk Deutschland in Split

Katalog izlozbe u povodu svecanog otvaranja Konzulata


Savezne Republike Njemacke u Splitu
DER ATTISCHE JAGDSARKOPHAG DTTT\ A DflCT
ATICKI SARKOFAG S PRIKAZOM LOVA DUUni lOl"
1820

ARHEOLOSKI MUZEJ

SPLIT 1992.

m*flf
Uredio EMILIO MARIN Herausgegeben von

Postav izlozbe BRANKO PENDER Aufbau der Ausstellung

Fotografija ARHEOLOSKIMUZEJ - SPLIT Foto


(TONCI SESER) SZEPMUVESZETI
MUSEUM - BUDAPEST

Izdavac ARHEOLOSKI MUZEJ Verlag


58000 SPLIT
ZRINSKO-FRANKOPANSKA 25
CROATIA
Korice CICI TOMMASEO SURSOCK Umschlagen twurf

Graficko uredenje JAKOV BORKOVIC Bucha ussta ttung

Tisak SLOBODNA DALMACIJA - SPLIT Druck

Printed in Croatia

CS^M
SADRZAJ / INHALT
Karlo Grenc, Pozdravna rijec / GruBwort
Emilio Marin, Predgovor
Emilio Marin, Vorwort
Alexander Conze, Drei Sarkophage aus Salona
Gerhart Rodenwaldt, Ein attischer Jagdsarkophag in Budapest
Nenad Cambi (Split), Rekonstrukcija atickog sarkofaga s prikazom lova
BudimpestaSalona
Arpad M. Nagy (Budapest), Nouvelle reconstruction du sarcophage
attique BudapestSplit
POZDRAVNA RIJEC GRU3WORT

Osobita mi je cast da kao prvi pocasni Es ist mir eine besondere Ehre, als erster
konzul Savezne Republike Njemacke u Splitu Honorarkonsul der Bundesrepublik Deutschland
pozdravim otvorenje izlozbe koju je in Split die Ausstellung eroffnen zu konnen, die
Arheoloski muzej uprilicio upravo u pocast das Archaologische Museum anlaBlich der
inauguracije njemackog konzulata u Splitu. Einweihung des deutschen Konsulats in Split
Kad smo se odlucili da svecanost obiljezimo veranstaltet. Als wir uns dazu entschlossen batten,
u Arheoloskom muzeju, bila nam je pred ocima das Fest im Archaologischen Museum zu
ne samo ljepota njegova perivoja i bogatstvo organisieren, batten wir nicht nu'r die Schonheit
lapidarija, vec i sam profil te institucije koja je seiner Parkanlage und den Reichtum seines
tijekom svoje duge povijesti uvijek gajila Lapidariums vor Augen, sondern auch die
europske kulturne i znanstvene veze, pa tako Bedeutung dieser Institution selbst, die wahrend
osobito u krugu njemackog govornog podrucja. ihrer langen Geschichte immer kulturelle und
Arheoloski muzej u Splitu predstavlja najstariju wissenschaftliche Beziehungen mit Europa, vor
muzejsku instituciju u Hrvatskoj, izdavac je allem aber mit dem deutschsprachigen Kreis,
najstarijeg arheoloskog casopisa, organizator pflegte. Das Archaologische Museum in Split stellt
prvog medunarodnog kongresa za die alteste museale Institution in Kroatien dar, es
starokrscansku arheologiju, kao i slijedeceg, ist Herausgeber der altesten archaologischen
trinaestog, koji ce o stotoj obljetnici prvog Zeitschrift und Organisator des ersten
biti odrzan 1994. godine. Taj je muzej internationalen Kongresses fur altchristliche
spremno i ovog puta izvrsio svoju kulturnu Archaologie. Es wird auch den nachsten,
misiju. Zahvaljujemo na ovom mjestu dreizehnten KongreB organisieren, der anlaBlich
i sponzorima koji su omogucili da ovaj katalog des hundertsten Jahrestages 1994 stattfinden
bude tiskan na ovako reprezentativan nacin. wird. Dieses Museum erfiillte auch diesmal
bereitwillig seine kulturelle Mission. Wir benutzen
diese Gelegenhiet, uns auch bei den Sponsoren zu
bedanken, die es ermoglicht haben, daB dieser
Katalog in einer so reprasentativen Form
veroffentlicht wurde.

______ K a r 1 o G r e n c ________
Pocasni konzul Savezne Republike Njemacke Honorarkonsul der Bundesrepublik Deutschland 1
S p i t
PREDGOVOR

Anticki sarkofazi, osobito oni s prekrasnim likov-nim Kao sto je anticka umjetnost u cjelini bila osobito
predstavama u reljefu, bili su oduvijek meta proucavana sa strane njemackih arheologa, tako je i
znatizeljnika. Od samog svog postavljanja na aticki sarkofag s prikazom lova Budapest-Split, bio
ne-kropolama grcko-rimskog svijeta do casa njihove prije tocno 120 godina metom znanstvenog
ponovne upotrebe u antici ili u srednjem vijeku, od interesa poznatog njemackog arheologa: Alexander
trenutka pljackanja, sporadicnog u antici ili masovnog za Conze, profesor Beckog sveuci-lista, proucio je tri
seobe naroda, do dana njihova ot-krica masklinom sarkofaga iz Salone; dva, s predstavom Dobrog
seljaka ili arheologa, uvijek su svojim bogatstvom i pastira i Hipolita i Fedre, nalaze se u Arheoloskom
ljepotom prikivali pozornost namjernika i istrazivaca. muzeju u Splitu, dok se ulomci treceg, s predstavom
Anticka je Dalmacija bila osobito bogata sarkofazima, lova, nalaze u Urn-jetnickom muzeju u Budimpesti
kako domacim, proizvedenim u lokalnim radionicama, (muzej lijepih umjetnosti Szepmiiveszeti
tako i onim uvoznim, od skupocjena mramora iz Muzeum Budapest). U ovom katalogu reprintiramo
glaso-vitih kamenoloma i klesarskih radionica klasic-kog tu studiju koja predstavlja zacetak kontinuiranog
svijeta. Osobito je reprezentativno zastuplje-na grupa europ-skog istrazivanja, u prvom redu
atickih sarkofaga, iz atenske provinci-je, koji su, u njemackih, hrvatskih i madarskih arheologa, tijekom
svojim primjercima iz sredine 3. sto-ljeca, divot-djela 120 godina (biljeske su Bulicev autograf).
anticke umjetnosti u nasim stra-nama. Onaj, nedavno
pronaden, s predstavom erota u berbi grozda, na trasi tzv. Alexander Conze, osnivac katedre za klasicnu
solinske zaobi-laznice, jest svojevrstan svjetski unikat, ar-heologiju na Sveucilistu u Becu, odlucno je
buduci da je od tog tipa sarkofaga sacuvan jos samo utje-cao na sudbinu naseg glasovitog prethodnika
je-dan, u rimskoj crkvi San Lorenzo fuori le mura ali taj don Frane Bulica u njegovoj dvadesetpetoj godi-ni,
bez poklopca. Jedan drugi aticki sarkofag, pronaden u kada je on bio student klasicne filologije u Becu i
Saloni, vjerojatno na Manastirina-ma, sredinom druge kada je jednog dana dobio poziv profesora Conzea
polovice proslog stoljeca, ig-rom sudbine, sa svojim da ga posjeti. Nekoliko dana prije tog po-ziva,
najvecim dijelom dospio je nakon jednog intermezza u Conze se bio vratio sa znanstvenog putova-nja po
Rijeci, u glavni ma-darski grad, u Budimpestu. Nekoliko Dalmaciji te je Bulicu donio pozdrave iz rodnog mu
manjih fragmenata dospjelo je u splitski Arheoloski Vranjica kod Salone: pozdrave njego-ve majke, dva
mu-zej (sest fragmenata s inventarnim brojem D 43), dok brata, zupnika i profesora Glavini-ca, direktora
je jos nekoliko fragmenata identificirano u splitskom Arheoloskog muzeja u Splitu. Bulic je zelio prvo
muzeju tek ovog proljeca (dva frag-menta nosila su stare zavrsiti klasicnu filologiju i slavisti-ku pa onda
brojeve D 43 i E 90, dok su cetiri fragmenta bila bez studirati arheologiju, ali je Conze ocito
inventarnog broja pa im je taj pridodan tek sada: C 237 impresioniran bogatstvom spomenika u Dalmaciji
C 240: ovo ot-krice bilo je moguce zahvaljujuci inzistirao da se on odmah prihva-ti studija
visegodisnjoj reviziji cjelokupnog kamenog fonda, svih arheologije. Slavista ima dovoljno, re-kao je, ali
kame-nih spomenika Arheoloskog muzeja, u stalnoj nema arheologa u Dalmaciji. Predlozio je da sam
po-D stavi, u depoima, na lokalitetu Salone). dogovori taj prijelaz s kolegom Miklo-sicem,
profesorom slavistike. Tako je Bulic po-stao
Conzeov student. Kasnije je, kao visedece-nijski
ravnatelj Arheoloskog muzeja u Splitu
i arheoloskih iskapanja u Saloni, mogao sve ste-ceno Njegova rekonstrukcija, objavljena u Marburger
znanje i metodologiju primijeniti na torn Winckelmann-Programm 19831984, 185 sqq,
najpoznatijem arheoloskom polju hrvatskih kra-jeva. odmah prihvacena u znanstvenom svijetu a i u
Bulic je Conzeove metode: uzimanja u obzir muzeju u Budimpesti, bila je moguca zahva-ljujuci i
provincijalnih i prethistorijskih istrazivanja, cinjenici sto je profesor Cambi, u depoi-ma
po-vezivanje arheologije i povijesti umjetnosti te Arheoloskog muzeja u Splitu, pronasao sest
uvodenje arhitekata u arheoloska istrazivanja, fragmenata ovog sarkofaga s prikazom lova, koji su
primjenjivao u Dalmaciji. Bulic je bio gost u bili od odlucujuceg znacenja za rekonstrukci-ju
Conzeovu domu blizu Berlina 1908. godine a sarkofaga. U ovom katalogu objavljujemo hrvatski
posljednji put su se sreli u Dioklecijanovoj pa-laci u prijevod spomenute studije, koji je za ovu prigodu
Splitu 23. ozujka 1914, nekoliko mjeseci prije izradio sam profesor Cambi, na ce-mu mu kao i
Conzeove smrti. U zavrsetku nekrologa Conzeu, za cjelokupnu pomoc na ovom projektu srdacno
prosinca 1914. u Splitu, Bulic pacifist pise: Tako je zahvaljujemo. Isti sarkofag obradio je Nenad Cambi
prof. Conze non vitae tantum clari-tate sed etiam i u okviru svoje knjige Aticki sarkofazi na istocnoj
opportunitate mortis napustio ovaj svijet u osvit obali Jadrana, Split, 1988. Konacno, i najnovija faza
jednog rata koji ce oznaciti po-cetak nove epohe u proucavanja sarkofaga, odvijala se u ratnom
povijesti covjecanstva, uzas-nog svjetskog rata, nevremenu.
taeterrimum omnium bello-rum quod unquam fuit,
rata koji gazi tisucljetna postignuca znanosti i 6. svibnja 1991. obratio mi se generalni direktor
umjetnosti, rata koji je os-lobodio tolike niske strasti, budimpestanskog muzeja koji cuva dijelove
to like zvjerske nago-ne; taj ce nas rat dovesti ili u so-linskog sarkofaga Miklos Mojzer i predlozio
barbarstvo ili do savrsene obnove covjecanstva, koja iz-radu kopija dijelova u Budimpesti i ulomaka u
ce biti mogu-ce ako drzave i vlade ujedinjene Splitu te njihovu medusobnu razmjenu, kako bi na
okovima lju-bavi budu unistile svaku pohlepu i taj nacin bila moguca rekonstrukcija sarkofaga u oba
ako se bu-de nastojalo na obnovi antickih ideala muzeja. Pregovori o torn poslu vodili su se u
Humaniz-ma, onih ideala o kojima je naucavao proljece ove godine, pa je konacna ponuda bila
Conze, ka-ko sa svoje katedre tako i u svojim formulirana u telefaksu generalnog direkto-ra
djelima i u svom zivotu, ideala koji su, naravno, bili Mojzera 13. travnja 1992. Odmah potom ekipa
oplo-deni Kristovom naukom. madarskog muzeja stigla je u Split, ne mareci za
Neka ratna sudbina prati solinski aticki sarko-fag s neprilicne uvjete koji su bili vezani za nametnuti
prikazom lova. Nedugo iza zavrsetka Dru-gog nam rat u Hrvatskoj. Duznost mi je da izrazim
svjetskog rata, Njemacki arheoloski institut u svom zahvalnost generalnoj direkciji budimpestanskog
Godisnjaku, posmrtno objavljuje studiju istaknutog muzeja, koja je velikodusnom gestom omogucila
njemackog arheologa. koja oznacava novi realizaciju projekta. Mi smo imali u muzeju, jos od
znanstveni napredak u proucavanju sarko-faga u Buliceva vremena, kopije dijelova sarkofaga koji se
Budimpesti: Gerhart Rodenwaldt, Ein at-tischer cuvaju u Budimpesti, ali je savrsenost no-vih kopija
Jagdsarkophag in Budapest, Jahrbuch des takva da omogucuje tehnicki i likovno izvrsnu
Deutschen Archaologischen Instituts, 67, 1952, 31 rekonstrukciju. Ekipa koja je neposred-no radila na
sqq (i tu studiju objavljujemo u ovom ka-talogu u torn poslu ukljucila je arheologa budimpestanskog
reprintu). Potom se proucavanja sarko-faga i prvog muzeja i dva restauratora (dr. Ar-pad Nagy, Istvan
prijedloga za njegovu rekonstrukci-ju prihvatio Peringer i Stefanos Stefanidis) te viseg preparatora
hrvatski specijalist za anticke sarko-fage, profesor naseg muzeja (Branko Pender). Kao sto sam na
Nenad Cambi, sef katedre za kla-sicnu i pocetku istaknuo, tijekom rada te ekipe, krajem
starokrscansku arheologiju Filozofskog fakulteta u travnja i pocetkom svibnja ove godine, u splitskom
Zadru, takoder nas prethodnik na mjestu ravnatelja je muzeju identificirano jos sest ulomaka sarkofaga,
Arheoloskog muzeja u Splitu. koji su uspjesno in-tegrirani u cjelinu. Tako sada
imamo ukupno 12
ulomaka atickog sarkofaga s prikazom lova iz dasnjeg trenutka. Arpad Nagy spremno se odaz-vao
sredine 3. stoljeca u Arheoloskom muzeju u Spli-tu, nasoj molbi da svoju radnju koja je rezultat
pa odsad s punim pravom taj sarkofag moze nositi proucavanja sarkofaga tijekom ovog proljeca prvi
ime BUDAPEST-SPLIT. U ovom katalogu prvi put put objavi u ovom katalogu izlozbe. Gospoda Cici
objavljujemo fotografije novopronade-nih Tommaseo Sursock, slikarica koja je svoju
fragmenata. egzistenciju podijelila izmedu Kaira, Bejruta i
Splita, velikodusno se odazvala nasem prijedlo-gu
Kada nam je pocasni konzul Savezne da oblikuje korice kataloga izlozbe, na cemu joj
Re-publike Njemacke gospodin Karlo Grenc posebno zahvaljujemo.
nedav-no stigao s prijedlogom da se svecanost Ipak, ne mogu da zayrsim ovaj uvod a da ga ne
inauguri-ranja njemackog konzulata u Splitu odrzi u stavim u jedan, mozda, slucajan ali ilustrativan
na-sem muzeju, pocasceni torn ponudom, zdusno kontekst. Najveci suvremeni povjesnicar rimskog
smo se prihvatili da za tu svecanu priliku svijeta, profesor Geza Alfoldy, izmedu ostalog i
pred-stavimo po prvi put rekonstrukciju sarkofaga s specialist za rimsku provinciju Dalmaciju, sef
prikazom lova Budapest-Split. Ideja nam se katedre za anticku povijest Sveucilista u
spontano nametnula. Obrazlozenje nije bilo Heidel-bergu, dao nam je odlucnu potporu u ratnim
po-trebno traziti. Rijec je o vrhunskom da-nima. Na temelju njegova zauzimanja, Drustvo
umjetnic-kom djelu. Njegov uvoz u anticku Salonu njemackih arheologa donijelo je rezoluciju ko-jom
svjedo-ci o najvisim umjetnickim i gospodarskim osuduje rat protiv Hrvatske i njezine kultur-ne
stan-dardima te nase anticke metropole, o bastine. Ucinilo mi se prilicnim ovaj katalog, makar
standardi-ma koji, nazalost, nisu i nasi, danas. 0 torn be"z izravne veze, zakljuciti sa spomenom na ta tri
spo-meniku najvisi je znanstveni doprinos dala dokumenta koji, u trokutu
nje-macka arheologija ali je i hrvatska arheologija Madarska--Njemacka-Hrvatska, ovu rekonstrukciju
suvereno bila ukljucena u znanstvenu raspravu, da bi sarkofaga i ovu izlozbu nastalu, ipak, u sasvim
svoje najnovije prezentiranje taj sarkofag dozivio kon-kretnom vremenu, simbolicki uokviruju.
zahvaljujuci inicijativi madarske arheo-logije: dakle, Katalog je naime, i izraz naseg zauzimanja za
tesko bi bilo moguce naci boljeg reprezentanta za europskom dimenzijom hrvatske znanosti i ulogom
europsku dimenziju naseg sa- koju hrvatska arheologija ima u rastu Domovine.

Emilio Marin
Ravnatelj Arheoloskog muzeja
Split
ROMISCHE BILDWERKE

EINHEIMISCHEN FUNDORTS IN OSTERREICH.

HERAUSGEGEBEN
ALEXANDER CONZE/#^
</. '3?ffcJ
I. HEFT.

DREI SARKOPHAGE ATJS SALONA MIT TAFEL I-IV.

VORGELEGT IN DER SITZUNG AM 15. MAI 1872.

WIM, 1872.
IN COMMISSION BEI KARL GEROLD'S SOHN
BUCHHANDLER DER KAIS. AKADEMIE DER WJSSENSCHAFTEN.
SEPARATABDRUCK AUS DEM XXII. BAK0E DER DENKSCHRIFTEN DER PHIL030PHISCH-HI3T0RISCHES CLAUSE DER
KAISERLUHEX AKADEMIE DER WIS.SENSCIIAFTKN.

Druck von Adolf Hi>lzhausi in Wien


Conze romiscko- Bildwwrke eitiheim. Fundorts in Oesterreich Taf. I.

Dwikschrift a.k.Akad.d.Wissonsdi.philosrhislor.CI.XXlI. Bd.l8r2 .


35
Conze romische Bildwerkp ninheim. Fimdorts in Oesterreirh. Taf. K.

KS;^ 1
m
Ill tMSBSm
m
mm

Tleiikschriften d.k.Akad.d.Wissensrh.philos^hislor. Cl.XXH.Bd.18T?.

36
Conze romischo Hildwerkp einheim. FundorTs in Oeslerreich. Taf. ffl.

Denltscliriften d.k.Akad d.Wissenech.philos.-hislor.Cl.XXH. Bd.1872.

37
CoM/.e romischi' liililncrkc i>iitlipim. Fiimlorls in T;il'. IV.
Otvlwrirli.

%?P
\j
#

"' \

;f
, '.? : 3:-. ,;

DenlisriiriftMi .l.k.Akml. il .Wisoi-nsrh.nhilns.-lrixior.n.'X'XII .Ba.1873.

38
EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST 33

Abb. i. Sarkophag in Budapest. Linke Schmalseite

(Abb. 3) ist sicherlich auf ein anderes Wild gerichtet, das zwischen der Ecke und
Fragment B (Abb. 4) unter dem nach links gewandten Pferde, von dessen Kopf nur ein
Rest erhalten blieb, zu erganzen ist. Ganz undenkbar ist es, daB die beiden Reiter auf
Fragment B sich auf der Flucht vor dem Eber befmden, der sich kaum noch zur Wehr
setzen kann. Der Gestus des ersten Reiters und der Ausdruck des Jagdgehilfen lehren,
daB es sich um gefahrliche Momente handeln muB. Aus der Richtung der Reiter kann
man schlieBen, daB sich am rechten Ende der Front ein weiteres Wild befmden muB.
Zur Rechten der erhaltenen Reiter ist ein weiterer berittener Jager zu erganzen, dessen
ganze Aktion nach rechts gewandt war. Aus dem Ganzen muB ersichtlich gewesen sein,
ob die Armbewegung des rechts auf Fragment B erhaltenen Reiters und die
Blickrichtungen Hilfe fur den Kampf zur Rechten erbaten oder Teil-
3 Jdl. 67
GERHARTRODENWALDT
34

' Abb. 2. Vorderseite, linke Ecke

Abb. 3. Fragment der Vorderseite

nahme an dem Kampf zur Linken ausdriickten9. Welche Tiere zu erganzen sind, laBt
sich natiirlich nur vermuten; man konnte an einen Lowen am rechten Ende und einen
Baren oder Panther in der linken Liicke denken. Die vorauszusetzenden MaBe des
Sarkophages erlauben Erganzungen dieses Umfangs. Die Tiefe des Sarkophages, das
heiBt die Breite der Schmalseite, miBt 0,85 m. Die Breite von Fragment B betragt etw,a
0,83 m. Der Hippolytossarkophag in Agrigento miBt an der Schmalseite 0,88 m, an der
Vorderseite 2,28 m, der Hippolytossarkophag in Aries an der Schmalseite 0,93
beziehungsweise 0,99 m, in der Lange 2,34 m. Wir diirfen auch hier mit einer Lange
von iiber zwei Meter rechnen.
Die Riickseite (Abb. 57) ist wie iiblich nur in flachem Relief und skizzenhaft
ausgefuhrt. Das Gleiche ist von der fehlenden rechten Schmalseite anzunehmen10.
9
Vgl. den Gestus des dvocKocXelv. Rodenwaldt, Jdl. 48, 1933, 221.
10
Unfertige und skizzenhaft ausgefiihrte Teile hinderten in keiner Weise den Import. Daher besteht
EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST 35

Abb. 4. Sarkophag in Budapest. Fragment der Vorderseite

Das Hauptfragment (Abb. 5) mit dem nackten Reiter in der Mitte paBt nicht zu dem jetzigen
Zustand der rechten Ecke, die mit der rechten Schmalseite des Sarkophages zusammengehort.
Conzes fluchtige Skizze gibt von diesem rechten Stiicke einen Streifen weniger als heute
vorhanden ist. 1st dieser Streifen zu einer spateren Zeit als Conzes Zeichnung angesetzt worden
oder ist er eine neue Erganzung, wie der Zustand des Sockels nahezulegen scheint? Auf jeden
Fall muB zwischen beiden Stiicken eine Liicke angenommen werden. Die Teile des Tierkorpers
passen nicht aneinander, und der ganze Aufwand an Jagern kann nicht einem einzigen Mchtigen
Wild gegolten haben. Wir miissen einen Hirsch und eine Hindin annehmen, wie auf der einen
Schmalseite des Arleser Hippolytossarkophages11 und einem Jagdgefnalde des Nasoniergrabes12.
Ist auch hier in dem nackten Jager Hippolytos zu erkennen ? Diese Frage fiihrt zu dem
schwierigen Problem der Deutung des ganzen Sarkophages. Auf griechischen und romischen
Sarkophagen jagt Hippolytos stets den Eber. Eine Ausnahme bildet die genannte Schmalseite
des Arleser Sarkophages; aber auch dort zeigt die Riickseite

kein Grand, bei dem Sarkohpag von S. Lorenzo nachtragliche Bearbeitung in Rom anzunehmen, de Jer-
phanion, Bull. d'Arch. Chretienne ill, Orientalia Christiana 28, 1932, 223L
11 12
Robert, SR. Ill 2 Taf. 50. Reinach, RP. 301 Nr. 2.
36 GERHART RODENWALDT

Abb. 5. Sarkophag in Budapest. Riickseite

die Eberjagd. Die Eberjagd des Hippolytos kennt erst die Kunst der romischen Kaiserzeit und
die romische Literatur. Bei Euripides ist nur von der Hirschjagd die Rede. Euripides kennt audi
nicht die Jagd zu Pferde; Hippolytos braucht bei ihm die Pferde nur zum Fahren. Leider fehlt
noch eine Geschichte der antiken Jagd, zu der schon Stephani ein gewaltiges Material gesammelt
hatte13. Die klassische Form der griechischen Eberjagd ist die Jagd zu FuB; erst aus dem Orient
und Kleinasien ist die Eberjagd zu Pferde nach Europa gekommen14. Schwerlich ist fiir
Hippolytos, wie man oft meinte, die Jagd zu Pferde wegen seines ,Namens gewahlt worden. Mit
dem Namen hangt die Vorstellung seines Todes zusammen. Die griechische Kunst scheint
iiberhaupt die Jagd des Hippolytos nicht zum Gegenstande gewahlt zu haben; war sie doch fiir
den Mythos und seine literarische Gestaltung nicht von wesentlicher Bedeutung, wie fiir Adonis
und fiir Meleager. Als man in der romischen Kaiserzeit, um die virtus, die mannliche
Tiichtigkeit, des Hippolytos als symbolisch fiir die Person des Bestatteten zu kennzeichnen, auf
Sarkophagen ihn als Jager schilderte, wahlte man abweichend von Euripides die gefahrlichere
Eberjagd, die ihm schon Ovid und Seneca zugeschrieben hatten, und die Jagd zu Pferde, die sich
unter kleinasiatischem Einflusse schon fruher durchgesetzt hatte. Bei Meleager war
13 14
CRPetersb. 1867, 49 ff. G. Rodenwaldt, Tiryns II 132 Anm. 1.
EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST
37

'SM&'B^:

Abb. 6 und 7. Sarkophag

in Budapest. Ruckseite

die Tradition der Jagd zu FuB so fest, daB sie erst in der Spatantike gelegentlich unter
orientalischem Einflusse durchbrochen wurde15.
Der attische Meister des Arleser Sarkophages hat sich wohl, als er fur die eine Schmalseite
anstatt der Todesszene die Hirschjagd wahlte, der Verse des Hippolytos 215H erinnert. Wenn
von den Fragmenten aus Salona nur die der Riickseiten er-halten waren, wiirde man wohl an der
Deutung des in heroischer Nacktheit wie auf den Sarkophagen in Agrigento und in Leningrad 16
dargestellten Jagers auf Hippolytos kaum zweifeln. Bedenklich aber und beispiellos ware es, daB
das Motiv der Jagd auf drei Seiten, einschlieBlich der Front, variiert worden sei. Es bliebe da nur
die Moglichkeit, daB die Szene der trauernden Phaidra sich auf der verlorenen Neben-seite
befand. Aber diese Nebenseite war wahrscheinlich wie die Ruckseite in der Aus-fiihrung
vernachlassigt. Gerade die Front diirfte nicht ohne deutlichen Hinweis auf
15
Brit. Mus. Cat., Hinks, Paintings 127ft. Nr. 51 a. b Abb. 147. 148. Sie jagen hier auch nicht den
Eber, sondern einen Panther und einen Lowen. * Robert, SR. Ill 2 Nr. 152. 154 Taf. 47. 48.

45
30 GERHARTRODENWALDT

Abb. 8. Sarkophag in Goth a. Linke Nebenseite

den Mythos sein, wenn ein solcher gemeint ware. C. Robert wird mit gutem Grunde die ihm
wohl bekannten Fragmente nicht unter die mythologischen Sarkophage aufgenommen haben.
Anders steht es mit der Interpretation eines fragmentierten attischen Sarkophages, der sich im
Museum der Herzoglichen Anstalten fur Kunst und Wissenschaft in Gotha befindet 17. Auf der
nicht abgebildeten Riickseite ist ein stehender Lowe von einer antithetischen Lowengruppe
erhalten. Die linke Nebenseite (Abb. 8) zeigt drei nackte Jiinglinge, den mittleren in
Vorderansicht stehend, sich mit der Linken auf den Jagdspeer stutzend, wahrend die Rechte auf
den Kopf gelegt ist. Zur Rechten und zur Linken von ihm fiihrt je ein Jiingling ein Pferd nach
rechts in der Richtung zur Front des Sarkophages. Es ist nicht moglich, diese Gruppe von den
Versammlungen des Hippolytos und seiner Jagdgefahrten auf den Vorderseiten der Sarkophage
in Agrigento, in Leningrad und in Aries zu trennen18. Dort finden wir die Jager mit
17
Pentelischer Marmor. Von K. Purgold aus Griechenland erworben. H = 0,85 m. Die Aufnahmen
imd die Erlaubnis zu ihrer Abbildung verdanke ich dem Direktor des Museums Eberhardt Schenk zu
Schweinsberg. Eine nahere Behandlung ist fur die Nachtrage zu den Sarkophagreliefs vorgesehen.
18
Robert, SR. Ill 2 Nr. 132. 134 Taf. 47. 48.
EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST 39

Abb. 9. Sarkophag in Gotha. Vorderseite

den Fferden und in einer Eckfigur des Sarkophages in Agrigento auch den Jungling mit dem auf
das Haupt gelegten Arm. Die drei Gestalten in Gotha sind entweder drei Jagdgefahrten des
Hippolytos oder, wofiir die frontale Hervorhebung der Mittel-figur spricht, Hippolytos mit zwei
Begleitern. Dann ware auf der rechten, auch im Ornament besser durchgefiihrten Nebenseite, die
Szene der trauernden Phaidra an-zunehmen. Da die Ruckseite durch die Lowengruppe in
Anspruch genommen war, muBte die Werkstatt fiir die Front sich zwischen der Szene des
Liebesantrages oder fiir die Jagd entscheiden. Im Gegensatze zu den drei genannten attischen
Sarko-phagen fiel hier die Wahl auf die Jagd, die sonst auf die Riickseiten und in Aries auBerdem
auf eine Schmalseite verwiesen wurde. Auf dem erhaltenen Teile der Front (Abb. 9) erscheint
links die Szene einer Hirschjagd, thematisch entsprechend, wenn auch formal anders durchgefiihrt
wie auf der rechten Schmalseite des/Arleser Stiickes, die mit der Eberjagd der Ruckseite
zusammen zu sehen ist. Hier schlieB_en sich rechts unmittelbar die Reste einer nach rechts
gewandten Jagdszene an, die rechten zuriickgesetzt en Beine zweier Figuren und ein Hund. Auf
dem ganzen fehlenden Teil der Front diirfen wir die Eberjagd erganzen. Die zarteren Formen des
einen der erhaltenen Beine lassen vermuten, daB wir in der vorderen Figur Artemis
40 GERHARTRODENWALDT

zu erkennen haben, die hier in Erinnerung an die Verse des Euripides19 als
Jagd-gefahrtin des Hippolytos erscheint, und zwar an derselben Stelle, die auf den
stadt-romischen Hippolytossarkophagen die Gestalt der Virtus einnimmt. Der Sarkophag
in Gotha ist ein neues Beispiel fur die Liebe und die Fahigkeit zur Variation, die die
attische Werkstatt bis zum Ende der Antike auszeichnet.
Oberraschenderweise was bisher nur ein einziges Mai Artemis als Begleiterin des
Hippolytos auf einem attischen Sarkophage bekannt, und zwar auf einer Langseite im
Pantheon von Ince Blundell Hall, wo--sie tlem jagenden Hippolytos voraus-schreitet20.
A. Michaelis, Robert und ihnen folgend B. Ashmole faBten die Relief-platte wegen ihrer
kompositionellen Ubereinstimmung mit den Jagdszenen der Exemplare in Agrigento,
Leningrad und Aries als die Riickseite eines Hippolytos-sarkophages auf. Im Gegensatz
zu jenen ist hier jedoch das Relief hoher und feiner ausgefuhrt und entspricht mehr der
Arbeit an den Vorderseiten und den mit ihnen zusammengehenden Schmalseiten
attischer Sarkophage. Nicht zutreffend ist Roberts Bemerkung, daB der Reliefgrund mit
Baumkronen gahz bedeckt sei. Denn an einigen Stellen laBt sich deutlich erkennen, daB
das kronende Akanthuskymation sorgfaltig ausgefuhrt ist, wie es an den Vorderseiten
ublich ist, wahrend es auf den Riickseiten zu fehlen oder nur in der plastischen
Grundform angedeutet zu werden pnegt. Danach mochte ich annehmen, daB hier wie auf
dem Gothaer Fragment die Jagd die Front des Hippolytossarkophages schmiickte und
die Riickseite eine antithetische Gruppe symbolischer Tiere trug.
Zwei attische Sarkophage21 des zweiten Jahrhunderts enthalten auf ihrer Front eine
nicht mythologische Jagd, zwei antithetisch einander entgegensprengende Reiter, von
denen der eine einen Lowen, der andere einen Eber bekampft. Wenn auch stili-stisch
und kompositionell keine Beziehung zwischen diesen Exemplaren und den Fragmenten
aus Budapest besteht, so war doch das Thema einer nicht mythischen Jagd in der
attischen Sarkophagkunst der Kaiserzeit vorhanden, und zwar die Lowenjagd schon
fruher als auf stadtromischen Sarkophagen. Drei= Seiten des Budapester Sarkophages
zeigen eine Jagd auf Tiere verschiedener Art. Solche Jagden wareh altorientalische
Fiirstensitte und finden sich unter dem EinfluB orien-talischen Brauches auf
kleinasiatischen Denkmalern seit den Friesen des Nereiden-monumentes und von
Gjolbaschi22. Die kleinen Friese des Sarkophages der Klage-frauen enthalten eine
besonders ausfuhrliche Darstellung. In der Kaiserzeit begegnen
19
Hipp. i7f. Vgl. Robert, SR. Ill 2, 187.
20
Robert. SR. Ill 2, 186 Nr. 154 mit Abb. B. Ashmole, A Cat. of the Anc. Marbles at Ince Blundell
Hall 92 Nr. 246 Taf. 49. Von der durch die Giite Bernard Ashmoles im Jahre 1939 vermittelten Erlaubnis,
die Sarkophage in Ince Blundell Hall zu untersuchen und bessere Aufnahmen herzustellen, konnte ich
keinen Gebrauch machen.
21
P. Kastriotis, rA.TTTOt TOO 'E0VIKOO Movaeiou 200f.Nr.1177. Jdl.48, 1933, 224 Abb. 13. Roden-
waldt, 'Eq>T)jji. 1937, I38- ;
22
Es ist bezeichnend, dafi auf den Friesen von Gjolbaschi die Jager der kalydonischen Jagd samtlich
zu FuB sind, wahrend die Jagdherren der profanen Jagd auf allerhand Tiere, darunter den Eber, beritten
sind. DaB auf dem im Kreise des Polygnot entstandenen Gemalde der kalydonischen Jagd, das eine so
groBe Nachwirkung bis in die Sarkophagkunst ausgeiibt hat (Robert, SR. II 2, 268. FR. Ill 11 off.
EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST 41

sie uns auf Sarkophagen, wie den Jagdsarkophagen aus Xanthos und in Adalia23 und auf
dem groBen Sidamarasarkophag, und zwar, wie Komposition und Motive lehren, unter
erneutem orientalischen Einflusse. Diese kleinasiatischen Sarkophage scheinen mir die
nachste Parallele zu der Bedeutung der Szenen der Budapester Fragmente zu bilden.
Attische und kleinasiatische Sarkophage haben sich ja vielfach gegenseitig beeinfluBt.
Dann wiirden wir auch fur die verlorene fehlende Seite eine Jagdszene annehmen
diirfen. Der Stil ist freilich ganz in das Attische iibersetzt und unterscheidet sich dadurch
wesentlich von den genannten kleinasiatischen Stricken. Auch die
Lowen-Eber-Jagdsarkophage des zweiten Jahrhunderts konnen von
orientalisch-kleinasiatischen Vorbildern beeinfluBt sein, wahrend der Stil der Reiter
klassischen Vorbildern aus der Zeit des Parthenonfrieses entlehnt ist.
Eine Vergleichung der Fragmente in Budapest mit dem athenischen
Lowen-Eber-Sarkophag24 ist recht lehrreich fiir die Entwicklung der attischen
Sarkophagkunst von einer klassizistischen Haltung im zweiten Jahrhundert zu der
barocken Figuren-fiille der ersten Halfte des dritten Jahrhunderts, die an hellenistische
Motive an-kniipft. Wenn Robert diese Sarkophage als griechisch-romisch bezeichnete,
so hatte er insofern nicht ganz unrecht, als sie ein Ausdruck jener Barockrichtung sind,
die ihr eigentliches Zentrum auf italienischem Boden in Rom hatte.
Zwei weitere eindrucksvolle Gegensatze lassen sich in Budapest erleben, wenn man
von den Fragmenten des Jagdsarkophages vor das von Hekler25 veroffentlichte Fragment
einer attischen Grabstele oder vor die einheimischen pannonischen Sarkophage tritt. Die
Stele mit dem Bilde einer Lutrophoros entha.lt die in der klassischen attischen Kunst
seltene Darstellung einer Jagd, und zwar auch eine Jagd zu Pferde. Hekler hat sich nicht
dazu geauBert, was fiir ein Wild hier gejagt wird, obwohl seine Parallelen auf
dieEberjagd zielen. DaB der Jager beritten ist, spricht schon hier fiir den Einflu.3
kleinasiatischer Jagdsitte. Die Waffe des Speers konnte sowohl einem Eber wie einem
Hasen gelten. Fiir einen Eber pflegen mehr Jager aufgeboten zu werden, aber der
begrenzte Raum konnte die Beschrankung auf den berittenen Jagdherren und einen
Jagdgehilfen gefordert haben26. Indessen ist das weniger pathetische Motiv der beliebten
Hasenjagd doch wahrscheinlicher27. Welch Gegen-satz zwischen dieser schlichten
Lutrophoros und der prunkvollen Fiille des spateren Sarkophages, der indessen immer
noch von der Tradition attischen Empfindens zeugt!
Gegeniiber den pannonischen Sarkophagen wird dem Beschauer bewuBt, daB ein
Zufall den attischen Sarkophag in eine fremde Umgebung verschlagen hat. Die nord-
[Hauser]. E. Lowy, Polygnot 45 fi.), die Dioskuren beritten sind, hangt mit der Typik der Dioskuren zusammen.
23
Rodenwaldt, JHS. 53, 1933, i95ff. Ders., Jdl. 48, 1933, 223.
24
Jdl. 48, 1933, 224 Abb. 13.
25
Die Slg. ant. Skulpt., Mus. der bild. Kiinste in Budapest 28fl. Nr. 20 Abb. 20.
26
Man vergleiche den berittenen Jager und den ersten Jagdgehilfen auf der Siidseite des Sarkophages
der Klagefrauen (O. Hamdy Bey-Th. Reinach, Une Necropole Royale a Sidon Taf. 10 r. oben). Die
GroBe der Eber und anderen Tiere dieses Frieses ist ein sonderbar naiverZug inmitten des klassischen
Stils des Sarkophages.
27
Vgl. z. B. die Grabreliefs AM. 3, 1878, 380 Nr. 143 und Dutschke IV 274 Nr. 624.
42 GERHART RODENWALDT, EIN ATTISCHER JAGDSARKOPHAG IN BUDAPEST

lichen Provinzen des romischen Imperiums haben die attischen und die kleinasiati-schen
Friessarkophage ebenso abgelehruT wie die stadtromischen Friessarkophage28. Aber auch attische
Girlandensarkophage haben keinen Anklang gefunden. So viele attische Sarkophage zu den
ostlichen Kiistenstadten der Adria und nach Aquileja gebracht wurden, so wenig drangen sie oder
ihre Typen nach Pannonien und Noricum vor. Der Sarkophag in Belluno ist der nordwestlichste
Punkt des Einflusses attischer Sarkophagkunst29. Es ist unwahrscheinlich, daB je ein importierter
attischer Sarkophag oder ein spezifisches Motiv attischer Sarkophage in Pannonien gefunden wiirde.
Die Grundform und das Prinzip der Dekoration der pannonischen Sarkophage sind vielmehr die der
schlichten kleinasiatischen Sarkophagtypen30. Das Mittelmotiv der tabula ansata ergibt die
Dreigliederung der Front, die gegeniiber den kleinasiatischen Vorbildern mannigfaltige provinzielle
Abwandlungen und Kontaminationen erfuhr. Dieser kleinasiatische EinfluB kam auf zwei Wegen,
von Dalmatien und Aquileja her und die Donau aufwarts. Kleinasiatisch sind die Typen der in
Bulgarien gefundenen Sarkophage. Ein kleinasiatisches Importstuck oder eine lokale Kopie ist der
symbol-geschmuckte Sarkophag in Tomis31. Zeugen des Donauweges sind zum Beispiel
Sarkophage aus Durostorum32 und in Bukarest. Der dortige Sarkophag mit Arkaden-front und Eroten
auf Postamenten33 ist nicht importiert, sondern eine lokale Nach-bildung eines kleinasiatischen
Originals34. Ein originales Importstuck aus Klein-asien oder kleinasiatischem Kulturbereich ist
endlich ein in Viminacium gefundener Marmorsarkophag35. So ware es nicht ausgeschlossen, daB
einmal auf dem Boden Pannoniens ein originaler kleinasiatischer Sarkophag gefunden wiirde.

G e r h a r t Rodenwaldt f

28
Rodenwaldt, RM. 58, 1945, 14fl.
29
Rodenwaldt, 'EcpT)|J. 1937, I34fi- Degrassi, BMImpR. 11, 1940, 17ft. (Vgl. jetzt Egger, Mdl. 4, 1951,
60fl. Die Red.).
30
Rodenwaldt," RM. 58, 1943, 14ft.
31
Coliu, Istros 1, 1934, 81 ff. S. Ferri, Arte Romana sul Danubio 365. 419..Vgl. fiir die einfache klein
asiatische Grundform Moisil, BCMI. 3, 1910, 81 fl.
32
Ferri a. O. 365 Abb. 492.
33
GazArch. 12, 1887 Taf. 9. Ferri a. O. 370 Abb. 501.
34
Ein Beispiel der Kontamination zweier kleinasiatischer Motive auf einem pannonischen Sarkophag:
ArchErt. 30, 1910, 251 Abb. 1.
35
OJh. 8, 1905 Beibl. 11 Abb. 1. RM. 58, 1943, i6f. Abb. 7. 8.
50
REKONSTRUKCIJA ATICKOG SARKOFAGA S
PRIKAZOM LOVA BUDIMPESTA-SALONA *
Nenad Cambi

U muzeju lijepih umjetnosti u Budimpesti cuva se Nije mi poznato kako su navedeni fragmenti
nekoliko fragmenata jednog vrlo vaznog atic-kog do-spjeli u Arheoloski muzej u Splitu, ali je sigurno
sarkofaga. Oni su otkriveni malo iza sredine proslog da se to dogodilo nesto prije vremena kad je F. Bulic
stoljeca u Saloni.1 Cini se da je u trenut-ku otkrica 1884. godine poceo voditi inventarne knjige
sarkofag jos uvijek bio citav, ali ga je sam vlasnik Arheoloskog muzeja u Splitu. Naime, fragmenti su
kasnije razbio.2 Malo iza toga priba-vio ga je grof uvedeni u inventarne knjige na samom pocet-ku
Ciotta, gradonacelnik Rijeke, i ug-radio u vrtu svoje njihova ustrojavanja, ali bez posebnih nazna-ka. Nije
vile (Villa Giuseppina) u istom gradu.3 Nadvojvoda moguce odgovoriti kako su ti komadi uopce dosli u
Josef kupio ga je potom, Zajedno s vilom, i poklonio Arheoloski muzej u Splitu i zasto ih vec Ciotta nije
1886. godine Nacional-nom muzeju u Budimpesti, kupio. Drzim vjerojatnim da male fragmente vlasnik
gdje je dobio inv. broj 51.31/ jednostavno nije ponudio na otkup. Po svoj prilici
Sarkofag je otkriven na Manastirinama, cuve-nom oni su ostali lezati na te-renu i njih je mogao nabaviti
krscanskom groblju s bazilikom u Saloni.5 Gdje je Bulicev prethodnik M. Glavinic. Svi fragmenti su
sarkofag tocno pronaden na podrucju groblja, danas dobili zajednicki inv. broj D 43. Zanimljivo je da je
je tesko utvrditi, jer je dosao na svjetlo dana prije Bulic znatno kasnije vlastorucno u katalogu dodao
pocetka sustavnih istrazivanja na torn lokalitetu. A. da pripada-ju budimpestanskom sarkofagu. Godine
Conze drzi da je bio postav-ljen u blizini sarkofaga s 1893. na-rucio je on gipsane odljeve triju velikih
prikazom Hipolita i Fedre, odnosno Dobrog pastira, fragmenata iz Budimpeste, ocito s nakanom da
jer mu bijase kazano da pokraj tih cuvenih sarkofaga nacini rekonstrukciju. Istocno od Manastirina
bijahu otkriveni i fragmenti jos jednog sarkofaga s pronade-no je deset fragmenata za koje je Bulic
re-ljefima.6 Ta dojava medutim kasnije nije takoder drzao da pripadaju budimpestanskom
potvrde-na.7 U ovom trenutku nema uvjerljivih sarkofagu.
dokaza o stvarnom mjestu nalaza. Ipak vjerojatno je
Zbog toga je u katalogu unio biljeske u svezi inv.
da je sarkofag bio pronaden na istoj parceli i
brojeva D 204-212 i E 90. R. Egger u knjizi
raz-mjerno blizu gore spomenutih sarkofaga. Buduci
For-schungen in Salona II, posvecenoj groblju na
da sarkofag posjeduje znatnu plasticku kakvocu i da
Manastirinama, spominje sve inv. brojeve frag-
je osobito zanimljiv glede ikonogra-fije, bijahu mu
menata koji su pripadali sarkofagu, ali on je to
posveceni brojni radovi.8 Bijase vise pokusaja
nacinio bez temeljitog prucavanja, jer je ukljucio cak
rekonstrukcije, ali, koliko je meni poznato, preostali
i inventarne brojeve gipsanih odljeva
su brojni nerijeseni problemi ili su pak oni krivo
budim-pestanskih fragmenata koje je Bulic
interpretirani.9 Rodenwaldtov pokusaj je dosada
prepedan-tno uveo u inventarske knjige
svakako najuspjesniji, ali i on ima neke pogreske, a 12
Arheoloskog muzeja u Splitu (D 176). Egger je
one potjecu ponajvise iz toga sto on nije uzeo u
nagovijestio da ce se uskoro izraditi jedna
razmatranje fragmente koji se cuvaju u
rekonstrukcija, ali nije kazao tko, kad i gdje ce to
Arheoloskom muzeju u Splitu.10 Iako ti fragmenti
naciniti.13
nisu dotada bili objavljeni, on je za njih ipak znao.11
Rodenwaldtova interpretacija uslijedila je kasnije,
ali, kao sto vec rekoh, bez splitskih fragmenata.
Drzim da je rekonstrukcija s velikim praznim
mjestima popunjenim bijelim cementom u budim-
pestanskom muzeju nastala na temelju muzeja u Splitu koji se povezuju s fragmentom B u
14
Roden-waldtova ispitivanja. Budimpesti. Oni su dobili sljedece oznake: Ba, Bb,
Nesumnjivo je da je prigodom jednog novog Be, Be, Bf, Bg (si. 1, 2). Bb, Be, Bd pripa-dali su
po-kusaja rekonstrukcije nuzno iskoristiti i frag- desnoj bocnoj strani (si. 3) i tvore organ-sku cjelinu
mente iz Splita, jer su oni, iako dosta mali, vrlo s fragmentom Ba koji tvori desni ivic-ni kraj
vazni i mogu znatno doprinijeti da se dobije jas-nija sanduka sarkofaga.18 Kolikogod ti fragmenti bili
slika cjeline. maleni, oni su medutim od velike vaznosti. Njih
Vec na prvi pogled vidljivo je da neki fragmenti iz prije svega treba kratko opisati s obzirom da se
Arheoloskog muzeja u Splitu pristaju lorn uz lorn s ovdje po prvi put objavljuju.
vecim fragmentom na procelju u Budimpes-ti (desni Fragment Ba pripada desnom kraju procelja sar-
kraj). Nije moguce, naprotiv, identifici-rati sve kofaga i pridodaje se uz fragment B (si. 7). Tu je
fragmente druge grupe koja se takoder cuva u prikazan jedan stariji covjek cija je glava okre-nuta
Arheoloskom muzeju u Splitu (brojevi D na desno. On nosi hiton koji je otpusten na desnom
204212), ali oni koje sam nasao i pregledao ne ramenu te pileus na glavi. On je pjesak i pomocnik u
mogu se umetnuti ni u jednu od stranica sar-kofaga, lovu. Fragment Bb pripada desnoj bocnoj strani i
iako oni nesumnjivo pripadaju jednom atickom pokazuje jednog jahaca (si. 8). Njegova glava, desno
sarkofagu. Radi se o prilicno malim fragmentima rame i ruka nedostaju. Ja-hac je odjeven u hiton koji
medu koje je upala cak i jedna zen-ska bista (D je otpusten na desnom ramenu, a straga mu iza leda
207). Ona pak nema nikakve veze sa scenom lova leprsa plast. Ovdje se zapaza jos lijeva ruka
koja neprekinuto tece na svim stra-nama sarkofaga i pomocnika u lovu pjesaka s fragmenta Bb.
pokazuje iskljucivo muskarce (lovci). Samo obje Fragment Be pokazuje jedan dio kratke cizme i
konjske glave D 204 i D 206 bi, teoretski gledano, straznji dio tijela srndaca ili divojarca koji bija-se
mogle pripadati procelju sarkofaga, ali ipak meta lovca (si. 8). Fragment Bd sadrzi donji dio
vjerujem da ni one nisu njegov dio i o tome ce jos tijela spomenutog lovca, jahaca i dio tijela psa ispod
biti rijeci. Da ti fragmenti ne pripadaju sarkofagu s konja. Na fragmentu Be koji se nado-vezuje s lijeve
prikazom lova govori i ci-njenica sto su oni strane na fragment B nalazi se konjsko kopito a iza
otkvireni podalje od samog groblja na njega ostaci hitona pomocnika u lovu, pjesaka (si.
Manastirinama i tesko je povjerovati da su, posto je 4).
sarkofag razbijen, neki njegovi di-jelovi, bez Fragment Bf pokazuje straga okrenutu glavu
osobitog razloga, bili preneseni daleko od nalaza.
jed-noga psa i rep jednog konja (si. 5). Na fragmentu
Stoga se ti fragmenti ne smiju uzeti u obzir
Bg je straznji dio tijela palog srndaca ili divojarca,
prigodom pokusaja rekonstrukcije.
kopito konja, prednja sapa jednog psa i njuska
Da bih izbjegao mogucu zamjenu fragmenata pri- drugog psa s kovrcavom dla-kom, a sacuvan je i
godom rekonstrukcije posluzio sam se Conzeo-vim gornji dio profilacije donjeg okvira sanduka
sistemom oznaka (slova),15 iako ove nisu sarkofaga (si. 6). Nije nuzno opisivati ostale, vec
naj-prakticnije.16 Conze je najbolje sacuvanu lijevu poznate fragmente jer je to vec A. Conze nacinio.19
bocnu stranu sarkofaga oznacio slovom A, a s Aa Svaka ce figu-ra vec biti spomenuta prigodom
oba fragmenta prednje strane koji se povezuje pod rekonstrukcije procelja sarkofaga.
pravim kutem s torn bocnom stranom. Na isti nacin Buduci da je lijeva bocna strana sanduka cjelovi-to
oznacio je on i straznju stranu. Manji fragment koji ocuvana, nije je nuzno vise uzimati u razmat-ranje.
se povezuje s lijevom bocnom stranom oznacio je Nema novih fragmenata na straznjoj strani (Ab i C).
Ab, dok su odvojeni fragmenti straz-nje i prednje Desni dio te strane je, osim jednog manjeg komada
strane dobili slava C i B. Conze je drzao da je izmedu Aa i C gotovo potpuno ocuvan, dok na
fragment B mogao pripadati i desnoj bocnoj strani, lijevoj strani nedostaje jedan ko-
sto je medutim nemoguce.17 Stoga sam i sam
upotrijebio isti sistem oznacava-nja da bih obiljezio
fragmente iz Arheoloskog
mad sirok gotovo 50 cm. Kako nema novih mentu B, jednako kao i rep njegova konja. Na
ulo-maka nuznih za bolju rekonstrukciju straznje Manastirinama otkrivena glava konja D 204 bi
strane, odmah cu krenuti na procelje i desnu boc-nu mogla, ako njemu uopce i pripada, biti samo dio tog
stranu. konja, ali to iz gore naznacenih razloga ipak nije
Na procelju (si. 9) prva osoba s lijeve strane je mladi vjerojatno. Druga konjska glava (D 206) iz druge
pomocnik u lovu, pjesak koji vjerojatno ga-da grupe fragmenata s Manastirina ne moze ni u kojem
lukom, kako je to vec Conze pretpostavio,20 a s cime slucaju pripadati budimpestanskom sarkofagu, sto je
se Rodenwaldt slozio.21 Taj lovac, sudeci prema daljnji dokaz da svi fragmenti otkriveni istocno od
drzanju ruke, sigurno ne gada vepra koji se nalazi iza Manastirina nisu dijelovi tog sarkofaga.
stijene nisko pod njim, a napadaju ga dva psa,22 nego Izmedu ovog jahaca i jahaca na fragmentu Aa
zivotinju koja se nalazila ne-sto dalje na desno, pretpostavio sam postojanje jednog pjesaka, po-
gotovo na sredini prednje strane.23 Druga figura je mocnika u lovu. To je bilo neophodno i zbog rit-ma
jedan lovac, konjanik. Moze se jasno raspoznati vrat figura. Lovci su, naime, tako rasporedeni da je svaki
konja koji se pro-peo i okrenuo glavu prema jahac s obje strane uokviren po jednim pjesakom. U
jahacu.24 Lijevom ru-kom jahac drzi uzde i koplje svezi figura fragmenta B nema nista dodati ili
usmjeruje na istu zivotinju, kao i strijelac lukom ispraviti, osim sto desno od prvog jahaca stoji jedno
lijevo od njega. Polozaj njegove glave, isto kao i stablo koje naznacuje pejzaz u kojem se odvija
nagib koljena, jasno pokazuju da se radi o jahacu. lov.26 Konacno fragment Ba tvori ivicu procelja
Unisteni dio reljefa uz ruku jahaca ima oblik konjske sanduka. Tu se pojavljuje jedan stariji bradati
glave, ali joj je povrsina unistena. Izmedu lovacki pomocnik, pjesak koji nosi pustenu kapu. Tu
fragmenata Aa i B nalazi se nedostajuci dio reljefa se vidi i produzena noga s kopi-tom konja s
koji ni Conze ni Rodenwaldt nisu uspjeli ispuniti. U fragmenta B. Progodom ispitivanja ovog fragmenta,
tu rupu mogu se sada umetnutu fragmenti Be, Bf, jasno se pokazuje da je previse mjesta ostavljeno od
Bg. Konjsko kopito koje se nalazi priblizno na fragmenta B prema kraju procelja sanduka
vi-sini pojasa jos jednog pjesaka, pomocnika u lovu sarkofaga na pokusaju rekon-strukcije u Muzeju u
(Be) pokazuje da se u sredistu nalazio jos jedan Budimpesti. Iskljuceno je da je ovdje prikazan jos
jahac ciji se konj propeo. Fragment Bg na kojem se jedan jahac i jos jedan primjerak visoke divljaci,
nalazi dio tijela srndaca ili jelena oborenog na koji bi bio glavni cilj lova, kako je pretpostavio
straznje noge pokazuje da se tu nalazila jos jed-na Rodenwaldt na temelju geste rukom posljednjeg
zivotinja. Nju je pogodio taj jahac, po svoj pri-lici jahaca.27
kopljem i posao naprijed. Prvi jahac i strijelac na Desna bocna strana (si. 10): prva figura je jedan
lijevoj strani reljefa (fragment Aa) zadat ce zivotinji jahac koji je usmjerio svoje koplje na divojarca ili
posljednji udarac, ako on ipak ne odapinje strijelu na srndaca. Konj je morao biti prikazan u propi-njanju
vepra koji je poklekao na straznje noge. Ovo kao i divljac. Ispod lovne zivotinje prikazan je pas
posljednje je manje vjerojatno prema analogijama koji je goni. Na temelju ritma figura, morala je
prikaza Atalante na Mele-agrovim sarkofazima (za desno od jahaca biti jos jedna osoba pjesak,
gadanje lukom nuzan je odredeni razmak). U pomocnik u lovu te jedno stablo. Na lijevoj bocnoj
svakom slucaju ranjena zivotinja nije lezala, kako je strani prikazano je vise ljudi i zivotinja nego na
Rodenwaldt pretpostavio,25 ispod jahaca na desnoj bocnoj strani, a tu je reljef znatno povrsnije
fragmentu Aa, nego is-pod drugog jahaca koji se obraden, a likovi samo naznace-ni. Na desnoj bocnoj
moze rekonstruirati prema fragmentu Be. Fragment strani figure, ocito, nisu bile toliko gusto nanizane
Bf nije osobito znacajan, ali on ipak upotpunjuje kao na lijevoj. Stoga se tu vise ne smije dodavati
sliku. Tu se villi psa koji je glavu okrenuo prema likova. Na temelju dobro dokumentirane nove
rekon-strukcije, moze se sada dobiti jedna cjelovitija
straga i on ocito napada palu zivotinju odstraga.
slika citavog sarkofaga na svim njegovim strani-
Osim toga tu se vidi skut plasa prvog jahaca, lijevo
na frag-
cama. Rodenwaldtova pretpostavka da je kao glavni prikazuje jedan obicni lov u kojem je lav glavni
cilj lova na desnoj strani fragmenta Aa i B bio cilj.34 Giuliano i Palma, cini se da dijele Conzeo-vo
prikazan medvjed ili pantera vise se ne moze misljenje36 ali ono je vec Rodenwaldt pobio do-brim
odrzati.28 Tenia svih cetiriju strana sarkofa-ga bijase, argumentima.36 Prije nekoliko godina H. Wiegartz
dakle, lov na visoku divljac. Prednja strana mi je usmeno priopcio da misli kako se radi o motivu
koncipirana je na takav nacin da nema centralne Hipolitova lova jer su aticki sarko-fazi uvijek
grupe u kojoj se nalazi posebno istak-nuti lovac ili prikazivali mitoloske motive.37 Moj je dojam da je
pak neka zvijer. Ta je strana obliko-vana na nacelu on kasnije ipak svoje misljenje malo izmijenio, kad
kontinuirane kompozicije, po kojoj svakog jahaca je oznacio budimpestanski sarkofag kao primjerak s
okruzuju dva pratioca, pjesa-ka. Odvijanje lova je prikazom lova (Jagdsarkop-hag).38 G. Koch je u
slobodno i on se razvija po-put friza bez sredisnjeg svom prirucniku o antickim sarkofazima, koji je
naglaska. Antonio Giuliano i Beatrice Palma izisao nakon pizanskog sim-pozija o sarkofazima,
nedavno su prikaz sarkofaga interpretirali kao lov na ubrojio ovaj primjerak u grupu Hipolitovih
vep-ra,29 ali iako se u lijevom kutu procelja zaista sarkofaga.39 Moje osobno misljenje jest da valja
po-javljuje jedan pogodeni vepar, takvo tumaeenja iskljuciti bilo Hipolita, bilo Meleagra kao sudionike
scene nije primjereno, buduci da je scena lova na lova. U slucaju da se radi o mitoloskom motivu lova,
vepra u odnosu na druge zivotinje postavljena na bilo bi logicno da je lik glavnog sudionika u sredistu
ipak manje vazno mjesto. Da je vepar bio glavni cilj prednje strane sarkofaga koja nosi kompozicijski
lova, bio bi sigurno prikazan u sredistu scene a ne naglasak. Ovdje, dakle, nema takve oso-be. Svi
lijevo na kraju. likovi jahaca, a ima ih cetiri, nemaju veze s
Straznja strana, u odnosu na prednju, razlicito je uobicajenim scenama mitoloskog lova na broj-nim
koncipirana. U sredistu je pak jedan mladi primjercima radionica Rima ili pak atickim
pred-vodnik lova. On je na konju i odjeven je samo sarkofazima.40 S druge strane, prikaz na straz-njoj
u hlamidu i gada kopljem srnu, srndaca ili slicno. strani donosi jedan vrlo istaknuti konjanicki lik. Da
Njega prate cetiri pomocnika, pjesaka. Iako straznja li je to mogao biti Hipolit? Dakako da je mogao biti,
strana nije cjelovito sacuvana, nema dvojbe da taj iako Hipolit, jednako kao i Meleagar, obicno lovi
mladi konjanik nosi kompozicijski i dramatski vepra, sto ovdje nije slucaj,41 ali pret-postavljam da
naglasak. On je ocito voda lova. Tome u prilog se ovdje radi o utjecaju tipoloskog karaktera, pa da
govori i herojska nagost mladica. On je jedina naga se sam mit tu ne smije nikako prepoznati. Da bi se
figura na sve cetiri strane sarkofaga. Tesko je jedna scena na atickim sarkofazima interpretirala kao
utvrditi da li je jos neki nagi konjanik bio lijevo od mitoloska, ona se obavezno mora nalaziti na prednjoj
glavnog lika ali, cak da je zaista i postojao, on bi strani, a nje tu nema. Ako se usprkos svega ipak
kompozicijski imao znatno manje vazno mjesto. Za moralo prednju stranu budimpestanskog sarkofaga
razliku od ostalih strana, straznja kompozicijski objasniti kao Hipolitov lov, tada bi valjalo
potsjeca na mitoloske te-me, na primjer na prikaz na pretpostaviti da je ikonografska slika toga mita
sarkofagu Meleagra iz Soluna,30 s torn razlikom sto pretrpjela veliku promjenu u kojoj je znacenje
na salonitanskom sarkofagu nema drugih sredisnjeg lika na-vedene tematske sheme znatno
karakteristicnih figura koje se pojavljuju na umanjeno. Kad se uzmu u obzir gore iznesena
Meleagrovim sarkofazi-ma.31 Odredene paralele razmisljanja, tada ovaj sarkofag valja gledati kao
postoje i na prikazima sarkofaga Hipolitova lova.32 jedan od ri-jetkih primjeraka aticke produkcije koji
Vec se davno postavljalo pitanje da li reljef na ovom ne donosi neku mitolosku temu. Nekoliko desetljeca
sarkofagu prikazuje obicni ili pak mitolos-ki motiv prije sredine 3. st. po Kr. u radionicama grada Rima
lova. Conze je bio misljenja da je vepar glavni pojavljuju se brojni sarkofazi na kojima su
objekt lova.33 Rodenwaldt je, naprotiv, drzao da je pri-kazani razliciti motivi lova, na primjer lova na
ovaj sarkofag jedinstven po tome sto la-vove, veprove, plemenitu divljac i dr. u kojima ne
sudjeluje mitoloska osoba.42 Ocito je da je pojava ca koji nosi samo hlamidu. On je pjesak i prema
takvih scena uvjetovana kasnoantickim filozof-skim polozaju nogu cini se da gada kopljem. Izgled i
i etickim spekulacijama koje sadrzavaju i kiparska obradba glave je vrlo slicna onima na
eshatolosko znaeenje kakvo je zapljusnulo ta-dasnju straznjoj strani sarkofaga Budimpesta-Salona.
rimsku nadgrobnu umjetnost. Takve ideje mogle su Obradba tijela jednako kao i hlamide slicnija je
potaknuti na atickim sarkofazima zazi-ranje od scena jahacu nego odjevenim pratiteljima, pjesacima, ali
koje su postojale u rimskim radio-nicama. S druge ova osoba ne moze biti protagonist citave scene.
strane, sarkofazi radionica Ri-ma nisu utjecali na U svakom slucaju ovaj fragment iz Tepljuha gle-de
umjeticko oblikovanje moti-va, jer su njihove scene skulpturalne obradbe i slicnosti figura je znat-no
lova tipoloski sasvim raz-licite.43 Kompozicija i blizi sarkofagu Budimpesta-Salona nego fragmentu
izvedba detalja na ovom nasem primjerku, u cjelini, iz Gothe koji je Rodenwaldt s njim pove-zao vise
stoji pod utjecajem atickih mitoloskih sarkofaga i zbog tematskih nego stilskih razloga.47 Sarkofag iz
razlikuje se od rimskih sarkofaga s prikazom lova. Gothe medutim, prema umjetnickim i stilskim
Giuliano i Palma su nedavno budimpestanski karakteristikama, Giuliano i Palma po-vezali su
sarkofag ubrojili u grupu cijeg su tvorca prema upravo s nasim sarkofagom o kojem je bilo rijeci u
njemu nazvali Maestro della caccia.44 Najzreli-ji ovom radu. Oni pretpostavljaju da su oba izradile
primjerak unutar grupe bio bi upravo taj sarkofag.45 iste ruke u kratkom vremenskom razmaku. Onaj iz
Po njihovu misljenju, taj majstor je tek na ovom Gothe po njima je nastao oko 245. a ovaj nas oko
sarkofagu dosegao punu izrazajnu zre-lost i on bi bio 250. godine.48 Koliko to ba-rem meni izgleda, oba
njegovo zadnje djelo iz doba oko 250. godina po sarkofaga pokazuju znat-ne medusobne razlike u
Kr.46 Mene svakako ne zadovolja-va grupiranje oblikovanju glava i, oso-bito, tijela, koja su kod
navedenih sarkofaga oko toboznje licnosti jednog primjeraka iz Gothe vrlo kompaktna i snazna a ne
majstora. Cini se da se tu prije ra-di o vrlo elegantna, kao kod pri-mjerka Budimpesta-Salona.
heterogenim primjercima, pogotovo ako se uzme u Postoji jos jedna znatna razlika na straznjoj strani,
obzir razvitak sarkofaga unutar neko-liko desetljeca. gdje su prika-zana dva nasuprotno postavljena
Po mom misljenju, aticki sarkofazi predstavljaju lava.49 Fragmenti iz Salone su, dakle, vrlo mnogo
djelo radionice, a ne jednog majstora. Stoga su dopri-nijeli rekonstrukciji atickog sarkofaga koji se,
slicnosti radije u svezi razvitka stila radionice vecim dijelom, cuva u Budimpesti. Taj sarkofag je
tijekom stoljeca i desetljeca, fluk-tuacije majstora, jedan od najboljih primjeraka kasnije aticke
mode i drugog. U Dalmaciji je otkriven jedan produkcije. Velika je steta sto nedostaju jos neki
fragment (si. 11) koji je stilski, a moguce i tematski fragmenti i sto od poklopca nije preostao ni jedan
blizak saloni-tanskom primjerku. Radi se o jedini ulomak. Drzim da je unisten jos prije
fragmentu straznje ili jedne nedovrsene bocne strane sekundarne upotrebe sanduka na groblju na
sanduka sarkofaga. On potjece iz Tepljuha, anticke Ma-nastirinama u Saloni u 4. ili 5. st. po Kr.60 Tada
Promone, a sad se cuva u Arheoloskom muzeju u je, po svoj prilici, sanduk dobio neki novi pokrov
Splitu (inv. br. D 457). On pokazuje jednog nagog ali, na zalost, i on je propao.
mladi-

BILJESKE

* Ovaj je rad iziiao u casopisu Marburger


2
Winckelmann--Programm 19831984 u kojem su tiskani Cini se da je sarkofag u trenutku otkrica bio citav. Vlasnik
referati sa simpo-zija Symposium iiber die antiken Sarkophage cestice nije mogao pomaknuti teski mramorni sarkofag i razbio
u Pisi od 5. do 12. rujna 1982. godine. ga je u male komade, da bi ga kao grubi materijal prodao
1
Vrlo je tesko utvrditi kad je sarkofag otkriven. Bulic nekom zidaru. Usp. F. Bulic, I.e. A. Conze. Romis-che
spo-minje da je pronaden oko 1859. godine. Usp. F. Bulic, Bildwerke eineheimischen Fundorts in Osterreich. i. H.
Bull, dalm. XV, 1892, str. 154. Denkschr. d. K. Akad d. Wiss. Wien 1872, str. 2 i 17.
f
Aa

1. Razmjestaj ulomaka na procelju sarkofaga


2. Rekonstrukcija sarkofaga
3. Razmjestaj ulomaka na desnoj bocnoj strani sarkofa-

56
. Ulomak Be; procelje sarkofaga, Arheoloski muzej 6. Ulomak Bg; procelje sarkofaga, Arheoloski muzej
Split, inv. br.: D 43 Split, inv. br.: D 43
. Ulomak Bf; procelje sarkofaga, Arheoloski muzej 7. Ulomak Ba; desni kraj procelja sarkofaga, Arheoloski
Split, inv! br.: D 43 muzej Split, inv. br.: D 43
8. Ulomci Bb, Be i Bd; desna bocna strana sarkofaga,
Arheoloski muzej Split, inv. br.: D 43
58
9

9. Rekonstrukcija procelja sarkofaga (crtez B. Pender)


10. Rekonstrukcija desne bocne strane sarkofaga (crtez B.
Pender)
11. Ulomak sarkofaga s prikazom lova iz Tepljuha
(Pro-mona); Arheoloski muzej Split, inv. br.: D 457

5v
;-v;i

w 11
3 22
Takoder je nemoguce utvrditi kad je Ciotta nabavio frag- Rodenwaldt je pretpostavio postojanje samo jednog psa,
mente sarkofaga. S. Ljubic vidio ih je jos 1865 in situ na o.c. str. 32. Glava drugog pojavljuje se paralelno s prvim. Sa
Manastirinama. Usp. R. Egger, Forschungen in Salona II, mo njen vrlo mali komad je vidljiv.
23
1926, str. 35. Kad je Conze na proljece 1871. posjetio Salonu Usp. Rodenwaldt, o.c. str. 32.
24
sarkofag je vec bio kupljen. To se, dakle, moralo dogoditi iz- Rodenwaldt, o.c. primijetio je obris te glave.
25
medu 1865. i 1871, vjerojatno blize 186566, jer je Conze Rodenwaldt, o.c. str. 33.
26
naveo da je bivsi vlasnik vec pred nekoliko godina umro. To stable ne spominje ni Conze ni Rodenwaldt.
27
Usp. Conze, o.c. str. 2. Ciotta je fragmente, bez uzajamne ve- Rodenwaldt, o.c. str. 34 to pretpostavlja, na temelju geste
ze, uzidao u vrtu vile pokraj puteljka. prvog jahaca, koji upozorava na opasnost i poziva na po
4
Usp. J. Ziehen, Emlelek es Leletek Salona Sirlada a Nme- moc. Stoga misli da mora postojati vise nego jos jedan jahac
zeti Museum. Arch. Ert. 8,1888, str. 227 i d. te J. Ziehen, Ro- i jedna zvijer.
28
mische Bildwerke im Nationalmuseum zu Pest, Arch Epigr. Rodenwaldt, o.c. str. 34.
29
Mitt. 13, 1890, str. 71 i d. Giuliano-Palma, o.c. str. 50, br. 8.
5 30
0 torn groblju usp. R. Egger, o.c. str. 3 i d. G. Koch, Die Meleagersarkophage, Ant. Sark. Reliefs XII,
6
Usp. A. Conze, o.c. str. 2. 6, str. 6 i 144, tab. 138.
7 31
Tadasnji direktor Arheoloskog muzeja u Splitu poslao je Na pr. Dioskuri, Atalanta.
32
crtez Th. Mommsenu, tako da ih Conze nije mogao pronaci Usp. Giuliano-Palma, o.c. str. 33, tab. 30, 73.
33
pa je pretpostavio da je primjerak izgubljen. Kasnije je Ga- Conze, o.c. str. 18.
34
vinic informirao Conzea da fragmenti u posjedu Ciotte nisu Rodenwaldt, o.c. str. 32.
35
bili isti kao i oni na crtezu koje je poslao Mommsenu. Usp. Giuliano-Palma, I.e.
36
Conze, o.c. str. 20, bilj. 1. Rodenwaldt, o.c. str. 32.
8 37
Osim radova navedenih u bilj. 2, 3 i 4 usp. G. Rodenwaldt, To se odnosi na moj boravak u Njemackoj 1973. godine.
38
Ein attischer Jagdsarkophag in Budapest, Jahrb. d. deut H. Wiegertz, u J. Borchardt i dr., Myra, eine lykische Met-
sch. arch. Inst. 67,1952, str. 31 i d; B. Kallipolitis, Chronolo- ropole (1975), str. 138, bilj. 135, 197, bilj. 208.
39
gike Katataxis meta mythologikou parastaseon attikon sar- G. Koch-H. Sichtermann, Romische Sarkophage (Han-
kophagon tes rhomaikes epoches, 1958, str. 31, br. 192; A. dbuch der Archaologie) 1982, str. 379, 396 i d.
40
Giuliano, II commercio dei sarcofagi attici, 1962, str. 61, br. Na Hipolitovim sarkofazima pojavljuje se uvijek jedan ja
381; A. Giuliano-B. Palma, La maniera ateniese di eta roma- hac, tj. sam Hipolit. Usp. C. Robert, Ant. Sark. Reliefs III, 2,
na. I maestri dei sarcofagi attici, 1978, str. 50, br. 8. 1894, str. 169219.
9 41
Usp. rekonstrukciju A. Conzea, o.c. tab. IV, dalje J. Zie Usp. H. Sichtermann-G. Koch, Griechische Mythen auf
hen, o.c. str. 227 i d. A. Hekler je takoder imao u vidu rekon romische Sarkophagen, 1975, tab. 55, 28; 55, 26; 56, 26; 59,
strukciju, ali ga je u torn pogledu sprijecio rat. Usp. G. Ro 29; 59, 27.
42
denwaldt, o.c. str. 31. 0 tim sarkofazima usp. B. Andreae, Die romischen Jag-
10
Usp. G. Rodenwaldt, o.c. str. 32 i d. U to doba sarkofag jos dsarkophage, Ant. Sar. Reliefs I, 2, 1980.
43
uvijek nije bio spojen. To je poduzeto, ocito, tek na temelju B. Andreae, o.c. passim.
44
njegova proucavanja. Rekonstrukcija je sada izlozena u Mu- Giuliano-Palma, o.c. str. 50.
46
zeju lijepih umjetnosti u Budimpesti. Giuliano-Palma, o.c. str. 51.
11 46
G. Rodenwaldt izmjenio je nekoliko pisama s tadasnjim Giuliano-Palma, o.c. str. 5859, pregledna tabla.
47
ravnateljem Arheoloskog muzeja u Splitu M. Abramicem. Rodenwaldt, o.c. str. 38, si. 89.
48
On je pokusao nagovoriti Abramica da objavi aticke sarko- Usp. bilj. 46.
49
fage koje se cuvaju u Arheoloskom muzeju u Splitu, nakon Rodenwaldt, o.c. str. 38.
50
sto ga je Abramic informirao o postojanju tih komada. To bi Egger, o.c. pretpostavlja da je sarkofag reupotrebljen u 5.
znacilo da je Rodenwaldt ove poznavao. Usp. G. Rodenwal st. po Kr. ali mi se cini da je on radije bio ponovno iskoris-
dt, Jahrb. d. deutsch. arch. Inst. 30, 1930, str. 160 i d. Osim ten vec u 4. st.
toga, R. Egger je vec ranije spomenuo sve pripadajuce frag
mente. Usp. R. Egger, o.c. str. 35.
12
Usp. R. Egger, o.c. str. 35.
13
Usp. R. Egger, o.c. str. 35. On je valjda mislio na M. Abra
mica.
14
Usp. bilj. 10.
15
Usp. A. Conze, o.c. str. 17 i d, tab. IV.
16
Conze je upotrijebio ovaj sistem da bi unio odredeni red
medu fragmente koji su bez ikakve medusobne veze bili uzi-
dani u zid vrta grofa Ciotte.
17
A. Conze, o.c. str. 17.
18
Ovdje prikazanu rekonstrukciju izveo sam uz pomoc
Branka Pendera, crtaca Arheoloskog muzeja u Splitu. Ko-
ristim ovu prigodu da mu se od srca zahvalim.
19
A. Conze, o.c. str. 18 i d.
20
A. Conze, o.c. str. 18.
21
G. Rodenwaldt, o.c. str. 32 i d.
NOUVELLE RECONSTRUCTION
DU SARCOPHAGE ATTIQUE
BUDAPEST-SPLIT
Arpad M. Nagy

Le demontage force de 1'exposition permanente du Ca. Fragment du revers du sarcophage s'imboi-tant


Musee des Beaux-Arts de Budapest (1990) nous a sans faute dans une cassure du fragment C (fig. 15).
fourni une bonne occasion de mener a bien quelques Split, AM, n d'inv.: C 240, hauteur: 25,8 cm,
taches inscrites depuis longtemps a l'or-dre du jour. largeur: 16 cm, epaisseur: 10,35 cm. Jam-be
Une en etait la nouvelle reconstruction des fragments humaine avec la partie superieure de la chaus-sure,
du sarcophage attique en mar-bre representant une bord inferieure d'un vetement et Tarriere--train d'un
scene de chasse trouve a Salone.1 II etait connu que animal galopant. Trois autres fragments ne
les quatre plus gran-des parties de la piece s'accordent pas avec les morceaux existants:
demembree peu apres sa decouverte etaient passees Xa. Paturon de devant d'un cheval galopant avec ,
au Musee des Beaux--Arts de Budapest (figs. 15), Tarriere-train du trone d'un animal courant derri-ere.lui
tandis que d'aut-res fragments sont entres au Musee (fig. 16). Split, AM, n d'inv.: D 43, hauteur: 14,05 cm,
Archeologi-que de Split.2 Les deux institutions se largeur: 4,35 cm, epaisseur: 11,47 cm.
sont mises d'accord pour echanger les moulages en Xb. Cou et moignon de Toreille d'un animal (fig.
platre des morceaux qui se trouvaient dans leur 17). Split, AM, n d'inv.: C 238, hauteur: 14,18 cm,
propriety.3 Les copies furent executees ici comme la largeur: 5,93 cm, epaisseur: 9,70 cm.
par MM. Istvan Peringer et Stefanos Stefanidis au Xc. Fragment de la partie gauche de la frondai
printemps 1992.4 Pendant notre sejour a Split on a son d'un pommier avec le bord superieur de la cu
reussi a retroveur dans le tres riche depot du Musee ve (fig. 18). Split, AM, n d'inv.: C 239, hauteur:
six nouveaux fragments du sarcophage:5 leur 15,5 cm, largeur: 5,48 cm, epaisseur: 6,25 cm.
numerotage respecte l'ordre meme introduit par A. Tous ces morceaux (a Texception du premier8)
Conze et suivi par. N. Cambi (figs. 612).6 Ad. sont inedits. Un autre fragment du sarcophage
Fragment de Tangle superieur du petit cote gauche et n'est connu que de la litterature:
du revers de la cuve s'emboitant sans faute dans une Xd. Tete de chien, sculptee en saillie, touffes de
cassure qui se trouve sur le grand fragment de poile au cou. Jadis a Fiume (Rijeka) perdue.9
Budapest (A + Aa + Ab, Musee des Beaux-Arts, n Le numero d'inventaire du fragment Xa est le me
d'inv.: 51.31/1), au sommet de Tangle en question me que le numero commun des six fragments de
(fig. 13 et fig. 13a). Split, AM, n d' inv.: E 90; Split anterieurement identifies du sarcophage.10
hauteur: 24,6 cm, largeur: 10,09 cm et 7,11 cm (au L'epaisseur du morceau et la maniere dont est fa-
revers). Frondaison d'un pommi-er.7 gonne son revers buche etant identiques a celles
Ae. Fragment du revers du sarcophage s'emboitant d'autres fragments de la cuve, il fait pas de doute
sans faute dans une cassure du fragment Ab (fig. 14). qu'il en fait partie. Xb et Xc peuvent etre rattac-
Split, AM, n d'inv.: C 237, hauteur: 41 cm, largeur: hes a Tobjet (sans qu'on puisse parler d'une certi
9,28 cm, epaisseur: 11 cm. Y sont represented la tude absolue, par la similitude du modelage,
jambe anterieure d'un animal ongule galopant, Tidentite du sujet representee et Tespece du mar-
ensuite, au second plan, une partie du trone d'un bre.11 La frondaison sur le fragment Xc corres
autre animal courant et, devant, celle d'un troisieme pond entierement a celui represents sur le revers
de moindre taille. du sarcophage (C). Dl
Les restes de ce chef d oeuvre ont ete assembles pant; le troisieme chien accroupi est sans doute en
pour la premiere fois au Musee National de Bu- train de depecer ce gibier. II s'est aussi revele que le
dapest.12 Pour des raisons techniques, les deux sanglier de la face principale n'est attaque que par
parties de la face principale furent rapprochees plus un seul chien et, a cote de celui-ci, on vo-it
que necessaire, les parties C et Ab en revanche mal Textremite du rocher auquel le sanglier est adosse.15
combinees, comme si au revers il n'avait qu'un seul En procedant par elimination la tete de chien (Xd),
cervide fuyant.13 Lors de la reconstruction entreprise pour peu qu'il fasse reellement partie de ce
en 1955 au Musee des Beaux-Arts14 les deux erreurs sarcophage, peut se rattacher au chien hirsute se
ont ete corrigees. Les fragments qu'on vient de trouvant au-dessous du troisieme cavalier represents
retrouver ne modifient que legerement la sur la face principale. Le fragment marque Xc fait
reconstruction soigneuse ne N. Cambi qui a reussi a probablement partie du petit cote droit du
recomposer de maniere aut-hentique la majeure sarcophage. L'autre petit cote est integre, sur la face
partie de Fob jet. Les differences relevees dans la principale il n'y a pas de place pour un arbre de plus
qualite des cotes et la maniere de les modeler et les arbres ici represented sont fagonnes davantage
permettent d'affir-mer que la piece presente deux en relief; il ne peut pas non plus etre raccorde a
vues principales, ce qui est peu courant sans etre l'arbre du bord conserve du petit cote droit; il nous
pour autant un cas unique. L'ornamentation du reste done a supposer qu'il avait sa place dans
subassement ne fait que confirmer cette constatation. Tangle perdu du sarcophage (la representatation
Sur le petit cote gauche et la face principale le socle devait se trouver encadree de chaque cote par un ar-
moulure est orne d'une guirlande de feuilles de bre). Le fagonnage du fragment Xc et la maniere
chene disposed, sur le petit cote, symmetriquement dont la frondaison se rattache au bord de la cuve
par rapport a une axe mediane et, sur l'autre face correspondent exactement a ceux des trois arbres du
(comme en temoigne le fragment Bg), a un rhyt-me revers du sarcophage. L'arbre cependant penche vers
continu sans changeant de direction au milli-eu de la la gauche, ce qui permet de supposer qu'il s'agit d'un
surface. Sur les deux autres faces le des-sin est, par detail de l'arbre sculptee a Tangle du cote droit.
contre, plus simple: la rangee de feuilles manque (v. Le fragment Xb devait egalement faire partie du cote
Ab et Bd). droit: les petites hachures de sa surface tail-lee sont
Le fragment Ae relie les deux grands morceaux (Ab, identiques a celles d'autres morceaux de ce cote. La
C) du revers. De la representation des ani-maux surface du revers et, par contre, cou-verte de stries
fuyants ornant ce cote on ne connaissait jusqu'ici paralleles, le fragment Xb ne peut done pas
que le tronc du male et le contour de ses cornes (v. representer le cou de la bete a cornes fuyante (voir
C), ainsi que la tete et le cou de la fe-melle et de son Q.
petit (v. Ab). Le nouveau fragment offre la partie A en croire son numero d'inventaire, le fragment Xa
manquante du corps de ces derniers et le pied de fait certainement partie du sarcophage de Bu-
devant du premier. Ainsi, bien que les faces C et Ae dapest-Split. On y distingue le paturon anterieur
n'aient pas de surface de cassure commune, si Ton d'un cheval galopant avec, derriere lui, un fragment
trace le pied de devant du bouc d'apres celui de la de Tarriere-train d'un autre animal. Le petit cote
femelle, leur distance peut etre determined a 1 ou 2 gauche de la piece est integre; quant au revers de la
cm de pres. Grace au fragment Ca on a pu completer cuve, il est impossible d'y loger encore deux figures
le pied droit du valet de chiens et le tronc du chien animales. La surface entiere des fragments du petit
galo-pant derriere lui (v. C). Ni ce fragment ni le cote droit est bouchardee par des petites hachures a
fragment Ad n'apporte de motif inconnu jusqu'ici. Texception de la frondaison, y compris ce qui reste
Au cours du nettoyage de la face C sont apparus les du cheval et de la chevre sauvage, tandis que la
restes de la come d'un autre animal couche sous les surface du frag-
pieds de devant du second chien galo-
ment Xa est lisse. Le fragment du pied de cheval done de 200205 (202) cm environ. Au bord
presente un relief plus en sailli que les sculptures du gauche du morceau Bg on reconnait les restes du
cote droit. Le fragment Xa fait done partie de la face pied de devant d'une bete effondree: el-le avait done
principale. Parmi les quatre chevaux represented sur ramene son pied de devant sous son corps. La jambe
cette face, le paturon de devant du deuxieme, du de derriere est etonnement petite, mais la direction
troisieme et du quatrieme est intact, ou alors e'est un de la taille indique egale-ment que l'animal a du etre
chasseur en tunique qui se trouve sculpte derriere. represents fortement raccourci: vu sa grandeur il
Le fragment Xa repre-sente done le pied de devant devait correspondre au sanglier qui lui fait face (la
du premier cheval avec, derriere, l'arriere-train du hauteur de son sabot est de 3,9 cm, tout comme celle
second. Le morceau s'etant case le long de la du sabot du cervide bondissant a l'arriere-plan du
marbrure du bloc, son cote longitudinal est parallele petit cote gauche. Les deux chasseurs disposes au
a cel-le-ci. Sur le fragment Ac on voit les restes des bord gauche de la face principale s'appretent a
deux pieds de devant du premier cheval. abattre cette bete: leurs regards et leurs armes sont
L'epais-seur de Xa est la meme que celle d' Ac, un diri-ges sur elle. On voit le moignon d'un javelot
autre pied de cheval faconne en ronde bosse plan-te dans le flanc du sanglier qui est accule a un
(comme par exemple dans le cas du quatrieme rocher; la bete a le regard vers la direction du de-
cheval) y est inconcevable: or, sur le fragment Xa uxieme cavalier. II semble probable, sans etre
nous voyons le paturon droit du premier cheval. Les certain, pour autant, que cette moitie de la face avait
deux chevaux lateraux represented sur la face une composition khiastique, le cote etant divise en
principale se cabrent, la position de la jambe du deux parties par le chasseur a pied trace de dos dans
premier cheval est done analogue a celle du quat- l'axe de la face. Dans le revers de la piece il manque
rieme. La disposition ainsi obtenue du fragment Xa une surface de 34 cm environ, ce qui nous autorise a
est conforme a celle deduite de la direction de la supposer qu'a l'origine il y avait devant le valet de
cassure. Du deuxieme cheval il reste l'arriere--train chiens un autre chasseur a pied, comme on en voit
et le paturon de devant. La distance de ces deux aussi sur d'autres sarcophages a scene de chasse.16
parties comporte dans le cas du troisieme cheval 44 Sur la face principale on distingue a cote du chi-en
cm environ. Le pied du deuxieme cheval est de 4 cm attaquant le sanglier la trace d'un objet sculpte en
environ plus eleve que le pied du troisieme, il se travers et modele a l'arriere-plan, devant le premier
cabre done davantage, par consequent le raccourci cheval qui demande encore a etre interpreted (lance?
est plus prononce: 42 cm environ. La longueur tronc d'une arbre?).
presumee du sarcophage est

Musee des Beaux-Arts, Budapest H-1396, pf. 463.


Traduit par Eva R. Szilagyi

NOTES _____________________________
1
La piece a ete trouvee dans le cimetiere paleochretien de la
2
ville (Manastirine), cf. Conze, A., Romische Bildwerke Cambi, N., MWPr 1983-1984, pp. 185-196 avec la literature
ein-heimischen Fundorts in Osterreich, Wien 1872, pp. 24, (cf. aussi Baratte, F. Metzger, C, Catalogue des sar-
17-20; Bulic, F., BullDalm 15 (1892) p. 154; Egger, R. cophages en pierre d'epoques romaine et paleochretienne,
For-schungen in Salona II, Wien 1926, p. 35. Paris 1985, p. 269; Koch, G., 5J190 (1990) p. 729).
1. Le petit cote gauche (A) du sarcophage. Budapest,
MdBA, n" d'inv.: 51.31/1.
64
:.->,.
1

/ t1 |1 ' , ^^^^#^- :,

#7 I7F\;:^:>

S *-
"'**-
-f ./7: ^ :i\X
'-^"'tss
!f

*
)

f
* -----v-f

it-5 \rflF1" * 2?

' ":- - if

.-

2 ^

2. Les fragments Aa et Ac de la face principale. Buda-


pest, MdBA, n05 d'inv.: 51.31/12.
mf
5 v..-.;--W

:
6?:^
*;Ss

&^ y
0"

3. Le fragment B de la face principale. Budapest,


MdBA, n" d'inv.: 51.31/3.

%.
^k,

"

4. Le Fragment Ab du revers. Budapest, MdBA, n" d'inv.:


51.31/1.

67
:a:K: ;:vA*tf.aA
?: tksm
-> S:
1;.^ : Js.i"' -
!-?

''--

;->:."
"iM'aj-ii

ff'*.*' ;.-.': 'r;;-


w:
.

1
i
-

5. he Fragment C du revers. Budapest, MdBA, n d'inv.:


51.31/4.
68
Ad Ab Ae

6. Reconstruction du sarcophage Budapest-Split.


7. La disposition des fragments de la face principale.
8. La reconstruction de la face principale.
69
R^3F

9. La disposition des fragments du revers. 10. La


reconstruction du revers.
ti/
1 r^Tv
1 <W '

\L^V--
HI f\
-
V<\'
'
- i , i
'i.i

i;
11
r/' /
yvi ^s-~ s
v-"/,^^-. !
I \ fm i
, w*
i
* i

\ '

I-
L _________________
12 I

11. La disposition des fragments du cote droit.


12. La reconstruction du cote droit.
13. Le fragment Ad du sarcophage. Split, AM, n" d'inv.: E 90. 16. Le fragment Xa de la face principale. Split, AM, n"
(cote A). Fig. 13a: cote Ah. d'inv.: D 43.
14. Le fragment Ae du revers. Split, AM, n" d'inv.: C 237. 17. Le fragment Xb du cote droit. Split, AM, n" d'inv.: C 238.
15. Le fragment Ca du revers. Split, AM, n" d'inv.: C240. 18. Le fragment Xc du cote droit. Split, AM, n d'inv.: C 239.
72
3
En 1893, F. Bulic a commande des moulages des morceaux a Budapest. Una pas ete possible de preciser le nombre des
de Budapest conserves a l'epoque au Musee National sous le fragments inventories sous le numero D 43, pas plus qu'il n'est
numero 1886.37.1 et projetait de presenter la reconstruction clair a quel moment ils sont entres au Musee de Split.
11
du sarcophage au congres d'archeologie paleochretienne de Marbe pentelique transparent et a fins cristaux possedant
Split (les documents concernant l'affaire se trouvent au de- des veines granuleuses brillantes d'une couleur turquoise.
partement archeologique du Musee National Hongrois, n05 Elles courent en diagonale sur le sarcophage fagonne a par
99, 278 et 308/1893). Finalement, l'assemblage de la piece ne tir d'un seul bloc.
s'effectua pas. Les fragments de Budapest sont passes au 12
Ziehen, Gy. (J.), ArchErt8 (1888) pp. 228-233, figs. 1 et 3.
Musee des Beaux-Arts en 1937 (n d'inv.: 51.31/14). 13
Rodenwaldt, G., JdI67 (1952) p. 35
4 14
La reconstruction du sarcophage a ete realise a Budapest Szilagyi, J. GY. Castiglione, L., Gorog-romai kiallitas
en ete 1992 avec la participation de MM. Jozsef Varga et (Exposition de l'art greco-romaine; guide), Budapest 1961, p.
Aristotelis Stefanidis, grace au concours. de la Fondation du 80, t. 24.
Musee des Beaux-Arts. Les dessins ont ete executes par 15
Cf. Egger, op. cit, p. 35; Cambi, loc. cit, p. 191.
M. I. Pankaszi. 16
Par ex. Robert, C, Die antiken Sarkophag-Reliefs III 2,
5
Nous profitons de cette occasion exprimer a M. Emilio Ma Berlin 1904, pp. 194-197, n 160, pi. 50; Giuliano, A., - Pal-
rin, directeur du Musee Archeologique, et a M. Branko Pen ma, B., La maniera ateniese di eta romana. I maestri dei sar-
der, restaurateur, nos remerciements chalereux de leur ai- cofagi attici, Roma 1978, p. 33, pi. 30.
mable aide.
6
Le fragment numerate Aa par N. Cambi comprend en reali-
te deux morceaux: Aa et Ac (fig. 2).
7
Dans le registre E du Musee Archeologique (qui comprend
la liste des fragments architecturaux) on trouve l'indication
suivante: Framm. ornam. rappresentante foglie di mirto,
Salona. Notice ulterieure de F. Bulic: + 176D Manastiri-
ne. C'est la le numero d'inventaire des moulages executes
a partir des fragments conserves a Budapest (cf. n. 3), ce qui
montre que Bulic avait parfaitement releve la connection
des deux ensembles.
8
Mentionne par Cambi, loc. cit. p. 186. A propos d'autres
fragments rattaches par F. Bulic (en partie sous benefice de
reserve) a ce meme sarcophage {BullDalm 20, 1897, pp.
9091) N. Cambi a constate qu'ils n'en relevaient pas, cf.
loc. cit. et id., Aticki sarkofazi u Dalmaciji, Split 1988, pp.
164-165 n 85; p. 171 n 96; pp. 173-174 n 101.
9
Conze, loc. cit. p. 19, pi. 4. Conze avait vu les morceaux dec-
rits par lui dans le jardin d'une villa appartenant au maire
de Fiume (Rijeka). Parmi ces fragments, c'est le seul qui
n'est pas entre au Musee National Hongrois.
10
Dans l'inventaire du musee qui remonte a 1885 on releve
a cote de D 43 la notice originelle de Bulic: Frammenti di
un bassoril. (apparten. al sarcof. publ.) Denkschrift d. Wie
ner Academ. 1872 (corrige en 1873) p. 17. Tav. IV Plus tard
luimeme y ajouta au crayon le lieu d'origine de la piece
{Manastirine) et le numero d'inventaire d'autres fragmen
ts qu'il jugeait devoir y appartenir: 176 D + 205212 D
(cf. n. 7 et 8). Une autre main avait note l'itineraire des quat-
re grands morceaux: Ciotta (Fiume, ora Buda Pest), non
sans mettre en doute la solidarity des ensembles de frag
ments de Budapest et de Split. A l'occasion d'une revision de
l'inventaire a une date inconnue et dont le dernier poste est
1951, D 43 est accompagne de 6 signes et de la remarque:
ima 6 kom. Sur la fragment Xa le chiffre est trace avec la
meme encre et la meme ecriture que sur les six autres frag
ments conserves a Split portant le numero identique. Com-
me on le voit de ce qui precede, les fragments d'un objet
surgis apres coup on ete chaque fois inventories sous un nu
mero separe. Comme les fragments de Split connus aupara-
vant ne s'emboitent pas non plus tous l'un dans l'autre, s'ils
ont ete numerates ensemble c'est que Ton savait qu'ils ap-
partenaient au meme objet. C'est la raison pour laquelle Bu
lic avait desire obtenir une copie des parties conservees
1820

ARHEOLOSKI
MUZEJ

Das könnte Ihnen auch gefallen