You are on page 1of 16

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE

Thomas Meyer
Trei put na raskriju

Zagreb, travanj 2006., broj 4


Socijaldemokracija nije samo velika politika i stranaka
opcija kojoj su privreni milijuni ljudi u Europi i svijetu. Soci-
jaldemokracija je i jedna od globalnih drutveno-teorijskih i
znanstveno-istraivakih te svjetonazorskih orijentacija. Izazovi
i odgovori socijaldemokracije, njene vrijednosti i njen poloaj u
svijetu koji se mijenja, predmet su mnogih istraivanja i raspra-
va - ekonomista, sociologa, povjesniara, politologa i drugih.
Posebno su aktualna pitanja vezana uz probleme irenja i raz-
vijanja demokratskih politikih modela, integracije starih i novih
europskih i tranzicijskih drava i drutava, njihovih razvojnih
agensa, globalnog trita i socijalne drave, politikih i socijalnih
perspektiva uope. Nova pitanja i dileme esto trae sloenija
razmatranja i kvalitetnije odgovore; ona trae i novo uenje i
novo informiranje - otvaranje jedne radne biljenice.
Radne biljenice socijaldemokracije objavljuju se kao svesci
u kojima njihovi izdavai, Zaklada Friedrich Ebert i Udruga za
razvitak socijalne demokracije Novo drutvo, ele zainteresirane
itatelje obavijestiti o aktualnim raspravama, temama i gleditima
u svijetu socijaldemokracije.
Pojedini svesci ne iscrpljuju sistematski pojedine probleme,
nego ukazuju na razliita gledita i mogunosti njihova
osmiljenijeg politikog postavljanja i rjeavanja. Oni e, kako
vjerujemo, postupno dati svojevrsnu panoramu lanaka i raspra-
va, istraivanja i ogleda koji zaokupljaju socijaldemokraciju - na
nain radne biljenice u kojoj su i vlastite biljeke itatelja skice
za njegovo mogue zalaganje i djelovanje.

Izdavai
Thomas Meyer
Trei put na raskriju

Biljeka Jedna od moguih linija razmiljanja na koju pobuuje lanak:


Prva socijaldemokracija (1900-ih) svojim je vrijednostima nastojala razrijeiti samu bazu drutvenih odnosa
ograniavanjem vlasnitva, te kroz socijalizaciju (nekad smo govorili - podrutvljenje) sredstava za proizvodnju.
Druga je socijaldemokracija (1950-ih) to revidirala, ali je i ukazivala na ogranienja spontane pameti trita i privatnog
vlasnitva kao nekih vrijednosti samih po sebi. No, u komunizmu po mnogima kompromitirana socijalizacija sredstava za
proizvodnju, zamjenjena je modelima radnike pariticipacije i socijalne drave.
O kakvoj je reviziji socijalizma sada rije ako se dri da je potreban novi put socijaldemokracije Trei put? Jo jedno
krianje socijalizma i liberalizma, u kojem se, dakako, nee odustati od samih vrijednosti socijaldemokracije, ali e se one
drati u zaleu, kao naknadna, neke vrste moralna forma eventualnih korekcija socijalno najgrubljih posljedica trita i
globalizacije.
Naputa li se time davno izboreno i, inilo se, u socijalnoj dravi garantirano graansko pravo koncepta socijalne
sigurnosti, pa se tako socijaldemokracija povlai s politike i zakonodavne arene na kulturalnu poduku i nagovaranje
globalnog (ili regionalnog) poslodavca na njegovanje kulture socijalne solidarnosti? Moe li se tome vjerovati i tome
prepustiti u socijaldemokraciji npr. pred otrim istupima desnog populizma, ali i lijeve kritike (koji dovode u pitanje
i izborne uspjehe)? Ili, mogu li i sami uspjesi socijaldemokracije u medijskoj stvarnosti, supstituirati njenu politiku
legitimaciju i odgovornosti u socijalnom i demokratskom okruenju izvan te stvarnosti (koja je i sama dio trinih odnosa)?
U sloenoj i obzirnoj analizi, autor naznauje dileme i ralanjuje mogunosti, ne elei dati jednostrane odgovore za ili
protiv Clinton-Blairove ponude. No, on u Treem putu vidi barem jo dva puta - umjerenu i radikalnu poziciju.
Da je autor imao u vidu i dodatne probleme socijaldemokracija novih postkomunistikih kapitalistikih (tranzicijskih)
zemalja, moda bi ovim dvjema pozicijama mogao pridruiti i treu, onu koja mora uzeti u obzir da su njoj globalizacijski
problemi posredovani i politikom onih zemalja koje su te probleme moda donekle i ublaile tako to su ih bez zatite
proslijedile i drugima. (A. V.)

Pojam Treega puta u njegovu najnovijem znaenju korak drutvene reforme. Drugo, liberalno na role i
skovala je 1992. godine skupina politikih savjetnika odgovornosti prilagodile temeljnim vrijednostima i opim
Billa Clintona, a pola desetljea kasnije s novim su ga ciljevima demokratskog socijalizma. Bilo bi smisleno i vrlo
naglaskom preuzeli Tony Blair i njegovi intelektualni informativno ako bi se pokualo iznova ispriati cjelokupnu
pomonici kako bi marketinki uobliili novi pristup lijevoga povijest socijalizma kao slijed ponovljenih koraka ka
centra onome to su smatrali neminovnim novim izazovima aktualiziranim oblicima sinteze liberalizma i socijalizma, koji
ekonomske globalizacije. Autori pojma shvaaju ga kao su potaknuti bilo promjenama same drutvene, ekonomske
poetni korak novoga vala revizionizma, iji je cilj nova i politike zbilje, bilo percepcijom tih promjena unutar
sinteza tradicionalne socijaldemokracije i liberalizma matice socijalistikog pokreta, te stalnog odbijanja takve
na nekim od kljunih polja drutvene reforme, poput sinteze od strane dogmatskih socijalista i komunista.
upravljanja, drave blagostanja, obrazovanja, politike
kulture i stvaranja radnih mjesta u novoj ekonomiji. Samo Revizionistiki je socijalizam, nasuprot dogmatskoj
ime i novi smjer politikog miljenja koji oznaava pokazali verziji marksizma, od samih svojih poetaka vidio sebe
su se vrlo kontroverznima u kratkome razdoblju u kojem su kao otvoreni proces uenja od zbilje, od rezultata svojih
uli u politiku arenu. nastojanja na razliitim podrujima drutva, no uz
beskompromisnu privrenost temeljnim vrijednostima
slobode, pravednosti i solidarnosti kao nepromjenjivim

Ponovna sinteza socijalizma i liberalizma *Thomas Meyer (1943) profesor je politikih znanosti na
sveuilitu u Dortmundu; kao gost-profesor predavao je
Kad se prvi val revizionizma u povijesti socijalizma pojavio na brojnim svjetskim sveuilitima; voditelj je Politike
nekoliko godina prije poetka novoga stoljea, Eduard akademije Friedrich Ebert Stiftunga. Bavio se pitanjima
Bernstein, koji je bio njegov glavni promicatelj, izjavio socijalne demokracije, izgradnje civilnog drutva, problemima
je da je u sutini rije o sintezi socijalistikoga nasljea politike komunikacije i politike kulture, te ulogom medija
i liberalizma. Ta je interpretacija bila tona u tri razliita u suvremenom drutvu. Od njegovih brojnih rasprava i
pogleda: prvo, revizionistiki tip socijalizma koji je knjiga, na hrvatski su prevedene Mediokracija. Medijska
kasnije nazvan demokratskim socijalizmom ili socijalnom kolonizacija politike (Fakultet politikih znanosti, Zagreb,
demokracijom zagovarao je nedvosmisleno prihvaanje 2003) i Transformacija politikoga (Politika kultura, Zagreb,
liberalne demokracije kao politikog okvira za svaki budui 2003).
smjernicama svojih reformskih programa. Od poetka
20. stoljea u oima revizionistikih pripadnika matice
socijalistikoga pokreta opim se mjestom smatrala
sutinska razlika izmeu temeljnih vrijednosti demokratskog
socijalizma s njihovim opim ciljevima i aktualnih sredstava
i instrumenata drutvene promjene, kojima se drutvo
moe pribliiti tim ciljevima. ak je i Karl Kautsky, pristalica
demokratskog marksizma u njemakoj socijaldemokraciji,
ve 1919. godine u raspravi s Lenjinom i njegovom
idejom komunizma na sasvim nedvosmislen nain
formulirao tu najvaniju razliku. Mi se zalaemo, rekao je,
za socijalizaciju sredstava za proizvodnju, zato to smo
uvjereni da je to najbolji nain da se stvori drutvo jednakih
sloboda. Kad bi nas netko sutra uvjerio da to nije tako, mi
bismo bez oklijevanja morali odbaciti ideju socijalizacije
ako bismo htjeli ostati privreni naim izvornim ciljevima
i temeljnim vrijednostima. U tom se smislu politika
filozofija socijalne demokracije razvila od dogmatizma do
pragmatizma voenog vrijednostima.

Godesberki program SDP-a iz 1959. vrlo jasno naglaava


tu razliku. Meutim, postoje odreena organizacijska i
institucionalna sredstva koja su tako izravno i neodvojivo
povezana s temeljnim vrijednostima da se mogu smatrati
gotovo jednako temeljnima i stalnima kao i same temeljne
vrijednosti, poput demokracije, pluralizma, ljudskih prava,
socijalne sigurnosti i radnike participacije. Na polju
ekonomije u socijalistikom je pokretu u gotovo svakoj
zapadnoj naciji postojao stalan sukob oko drutvenih
ogranienja privatnoga vlasnitva i oblika tih ogranienja,
te oko ogranienja trine privrede i njihovih oblika.
Meutim, uvijek je bilo jasno da trite i privatno vlasnitvo
nisu temeljne vrijednosti po sebi, nego su samo unutar
odreenoga okvira participacije i drutvene odgovornosti
prikladna sredstva koja bolje mogu posluiti ciljevima
socijaldemokracije nego socijalizacija sredstava za
proizvodnju i sredinje dravno planiranje.

Stoga nije ni iznenaujue, niti pak odstupa od tradicije


revizionizma matice socijalistikoga pokreta u Europi,
kad glavni zagovornici Treega puta argumentiraju da
je u eri globalizacije sada dolo vrijeme za novu sintezu
socijaldemokracije i liberalizma, ili ak neoliberalizma.
Sa stajalita filozofije revizionistike socijaldemokracije
ne moe biti nita loe u takvom pothvatu. Pitanje je,
meutim, koja e sinteza socijaldemokracije i liberalizma
u suvremenome svijetu na najprimjereniji nain sluiti
ciljevima socijaldemokracije. Socijaldemokracija ne bi
mogla preivjeti u vrlo kompleksnom i promjenjivom svijetu
ako bi odbacila ideje pragmatizma u pogledu sredstava to
ih rabi u svome projektu i stalnog revizionizma u pogledu
teorija i hipoteza kojima se rukovodi u svojoj interpretaciji
suvremenog svijeta i svojem odabiru politikih instrumenata
i sredstava.

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


 Trei putovi
Thomas Meyer Trei put

Pojam Treega puta oigledno nema precizno odreeno


znaenje. ak je i u povijesti socijalizma rabljen u razliitim
situacijama za mnotvo razliitih svrha. Austromarksisti
su ga rabili izmeu dva svjetska rata kako bi poduprli
napore da pronau put izmeu boljevizma i socijalizma,
kombinirajui najbolje od oba poretka kako bi razvili
realistinu strategiju postizanja socijalistikih ciljeva u
svijetu u kojem su prevladavale sile poput komunizma,
faizma i krupnog kapitala.

Nakon Drugoga svjetskog rata demokratski se socijalizam


u Europi proglasio treim putem, boljim putem izmeu
dvaju ekstrema neukroenog kapitalizma i dogmatskog
komunizma. U to je doba pojam esto koriten u namjeri
da se pronae orijentacija izmeu dvaju supersila koje
su bile u usponu. Godine 1968., tijekom kratkotrajnoga
Prakog proljea, Ota ik i drugi razvili su projekt trinog
socijalizma s onu stranu komunistikog sredinjeg
planiranja i trinog sustava podreenog privatnom
vlasnitvu, i nazvali ga Treim putem. Pojam se openito
rabio u tradiciji demokratskog socijalizma, no s vremenom
su ak i ekstremni protivnici poput Frankova faizma u
panjolskoj smatrali taj naziv prikladnim.

U najnovijem sluaju rije je o pokuaju Tonyja Blaira,


koji, slijedei Clintona i njegove savjetnike, promie ideju
ponovnog oivljavanja pojma treeg puta kao oznake za
pokuaj nove sinteze tradicionalne socijaldemokracije
i neoliberalizma, koji je predugo, iako ne bez razloga,
prevladavao u raspravama te, donekle, u politikama veina
zapadnih zemalja u posljednja dva desetljea. Strateka
je namjera bila da socijaldemokratske ideje iznova dou
u ofenzivu prihvaanjem nekih od najprivlanijih ideja
neoliberalizma. Skupina onih koji su koristili taj pojam
i prihvatili taj izazov sezala je od intelektualnih udruga
povezanih s Clintonovom administracijom u Washingtonu
do onih koji su oblikovali intelektualnu poruku Blairove
politike kao i nekih politiara i intelektualaca na kontinentu,
koji su se pridruili projektu (tako su u Njemakoj etiketu
Nova sredina Die neue Mitte neki proglasili potpunim
ekvivalentom Treega puta).

Stoga ne moe zauditi da je projekt jo uvijek neodreen


i, kako ga vidi Tony Blair, dosad definiran samo nekim
temeljnim vrijednostima, te pukom odlunou da se bude
pragmatian kako bi se pronala primjerena sredstva za
realizaciju tih vrijednosti u suvremenom svijetu. To je
povezano s uvjerenjem da e neki od ideala neoliberalizma
glede globalizacije, dominantne uloge trita i potrebe da
se iznova promisli upravljanje i obnovi drava blagostanja,
nuno imati istaknutu ulogu u novoj pragmatinoj mjeavini
sredstava i instrumenata koji tvore temeljne vrijednosti
u suvremenom svijetu. Ne moe biti dvojbe da je to
nastojanje po sebi legitimno i nuno, s obzirom na nove
ekonomske, socijalne i politike probleme koji nastaju
kao posljedica globalizacije i rastvaranja tradicionalnih
socijalistikih miljea u svim suvremenim demokratskim
drutvima. Pitanje je, meutim, koja sinteza najbolje
kombinira temeljne vrijednosti socijaldemokracije i
funkcionalne zahtjeve suvremenog drutva.

U Europi se sve intenzivnija rasprava o Treem putu


vrti oko prie o uspjehu Tonyja Blaira i njezinih temelja.
Dolo je do zbrke zbog nedostatka jasnog razlikovanja
razliitih slojeva i dimenzija u samome Blairovu projektu,
koji slui kao paradigma za to to bi Trei put mogao ili
trebao biti. U zapanjujue kratkom vremenu Blair je proveo
trostruku revoluciju u britanskoj Laburistikoj stranci, koja
je dotad bila utjelovljenje tradicionalizma meu europskim
socijaldemokratskim strankama.

Prva razina Blairove revolucije bilo je uvoenje


socijaldemokracije godesberkog tipa, u kojoj su
tradicionalne ideje socijalizacije sredstava za proizvodnju
zamijenjene privrenou temeljnim vrijednostima, a
stranaki se program otvorio pragmatinim idejama o
ulozi trita, privatnog vlasnitva i drave u ekonomskom
procesu. U britanskome kontekstu bilo je to veliko
postignue, koje je utrlo put za ponovno postizanje
veinske prihvatljivosti meu biraima te inovativnu
i ofenzivnu ulogu Laburistike stranke u suvremenoj
politikoj areni.

Drugo, taj iskorak prema Godesbergu pratio je vrlo


radikalan tip clintonizacije politike komunikacije unutar
stratekog vrha Laburistike stranke, koji je sve druge
aspekte ukljuujui stranaki diskurs, ulogu stranke,
pa ak i parlamentarnu laburistiku frakciju podredio
vladavini percipiranih nunosti uspjene medijske
komunikacije imida stranakog voe i njegova simbolikog
projekta. Pojam dizajnerskog socijalizma, koji su
skovali kritiari ove dimenzije Blairove revolucije, moda
je pretjerivanje, no ipak pokriva dobar dio te inovacije.
Imid herojskog voe, odabir tema i dizajn naina njihove
prezentacije medijima, disciplina stranke i svih aktera ispod
stratekog vrha, stvorili su ne samo nov nain voenja
politike nego i nov tip odnosa izmeu socijaldemokratske
stranke, njezinih lanova, njezina vodstva i njezina
odnosa prema cjelokupnom drutvu. Stoga se ova razina
promjene ne moe shvatiti samo kao promjena marketinga
i komunikacije, nego je rije o bitno novom tipu odreenja
stranake uloge u procesu formuliranja i implementacije
politika takvome koji tvori novi tip medijske demokracije.

Trea razina Blairove revolucije odnosi se na ui krug tema


koje su pokrivene etiketom Treega puta: uklapanje bitnih
dijelova neoliberalizma u projekt socijaldemokracije. U
specifinoj situaciji Velike Britanije, gdje je komparativno
radikalan tip neoliberalizma oblikovao zemlju tijekom
gotovo dva desetljea, hrabrost, odlunost i moda ak
izborna nunost da se ide u tom smjeru dalje no igdje
drugdje ine se jedinstvenim. Upravo zato Blairova

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


 revolucija i mogunost njezina prenoenja na druge zemlje pristupu, a i sam Blair otvoreno priznaje da e trebati
zasluuju temeljitu raspravu. desetljee ili vie da taj okvir popuni s dovoljno detalja da
Thomas Meyer Trei put

bi postao djelotvornim projektom lijevoga centra za 21.


S obzirom na opseg i dubinu Blairove revolucije na stoljee. Na neto prizemnijoj praktinoj razini za Blaira je
sve tri razine, njegova tvrdnja da je stvorio novu karakteristino sljedee:
Laburistiku stranku s novim politikim identitetom, jasno u proklamira da je glavno znaenje naela jednake
i demonstrativno odvojenu od starih laburista, potpuno je vrijednosti inkluzija, tj. mogunost da svaki pojedinac
opravdana. sudjeluje u ekonomskom i drutvenom sustavu;
u preferira partnerstvo vlade i poslovnog svijeta;
Od osnivanja Prve socijalistike internacionale 1864. u zalae se za snano i samouvjereno civilno drutvo kao
godine demokratska se ljevica uvijek nadala da e uvjet ouvanja prava i odgovornosti, koje je s dravom u
organizirati opesvjetsku suradnju nacionalnih snaga partnerskom odnosu;
koje su je predstavljale i da e glede kljunih tema stvoriti u naglaava nunost prihvaanja ekonomske globalizacije
dovoljno konvergencije na programskoj razini. Stoga i vladavine trita kao nepobitne ivotne injenice, emu
je vrlo potrebno da se u procesu globalizacije zapone se moraju prilagoditi vrijednosno utemeljene i
globalni diskurs o Treem putu za socijaldemokraciju, djelotvorne politike.
bez obzira na razlike u polazitima i tradicijama razliitih
socijaldemokratskih stranaka i skupina. Vrijedno je da ini se da su politike smjernice za projekt to ide korak
jedni od drugih ue kako bi doli do novog razumijevanja dalje od godesberkog tipa socijaldemokracije, koji je
onoga to socijaldemokracija znai u suvremenom svijetu i prevladavao u Europi u posljednja dva ili tri desetljea,
ponovno zadobili ofenzivnu poziciju u dananjim debatama. sljedee:
Takvo bi razumijevanje moglo pruiti strankama lijevoga u neoliberalni pristup makroekonomiji;
centra zajedniki temelj za koordinirano djelovanje sa u politike orijentirane na ekonomiju ponude;
svrhom da se politiki odgovori na izazove globalizacije. u bezuvjetno prihvaanje natjecanja na tritima roba i
ini se da je, prije svega, u tome prilika i obeanje diskursa kapitala;
Treega puta. u reforme drave blagostanja s ciljem da se maksimalno
povea zapoljivost radne snage umjesto jamstva
zaposlenosti ili socijalne sigurnosti kao graanskog prava;
Temeljna obiljeja Blairova projekta u neodreeno izjanjavanje za odriv razvoj.

Glavno je obiljeje Blairove verzije Treega puta njezino Blair se, k tome, posvetio decentralizaciji politikog sustava
zasnivanje na temeljnim vrijednostima. Takve vrijednosti Ujedinjenog Kraljevstva, reformi njegova obrazovnog
automatski sadre odreena strukturalna i institucionalna sustava i konstruktivnijem sudjelovanju Velike Britanije u
opredjeljenja, poput demokracije, ljudskih prava, pluralizma Europskoj uniji.
itd. U pogledu detalja drutvenog i ekonomskog poretka,
a takoer i u pogledu oblika ekonomskih, socijalnih i Za iru raspravu o politici Treega puta u globalnoj
obrazovnih politika, one su otvorene za razliite opcije, no perspektivi nuno je razlikovati obiljeja novoga koncepta
izbor meu razliitim opcijama mora se izvriti u svjetlu koja su oigledno posljedica posebnoga britanskog
tih temeljnih vrijednosti. Opi je pristup takve politike konteksta od onih koja su prenosiva na druga drutva.
koncepcije naelni pragmatizam: bezuvjetno vaenje Dakako, radikalizam s kojim je Blair spreman obnoviti
temeljnih vrijednosti kombinirano s uvjetnim izborom meu tradicionalni socijaldemokratski projekt rezultat je temeljite
alternativnim politikama. To je u osnovi godesberki pristup deregulacije ekonomije, ukljuujui trita rada, koju je
socijaldemokratskom razmiljanju. Rije je o potpunom proveo reim Margaret Thatcher. Nain na koji je Blair
nerazumijevanju same koncepcije kada Tony Judt pita: svojim osobnim djelovanjem dizajnirao i utjelovio taj
Trei put do ega? Potreban nam je neki smjer. Jasno je koncept u velikoj je mjeri povezan s ulogom masovnih
da su u takvoj koncepciji temeljne vrijednosti ciljevi prema medija i stavovima nove srednje klase u Ujedinjenom
kojima se proces mora usmjeriti, one tvore njegov smjer. Kraljevstvu. Konsenzus oko drave blagostanja, koji je
Takva je koncepcija smislena orijentacija za djelovanje jo uvijek nedirnut u veini kontinentalnih europskih i
sve dok su same temeljne vrijednosti definirane dovoljno skandinavskih zemalja, tako je temeljito unitila Margaret
precizno da daju stvarna mjerila pragmatinog napretka. Thatcher da, ini se, vie nije sputavao Blairova vlastita
nastojanja.
Izgleda da je bit novoga koncepta strategija koja smjera
U okviru tih temeljnih vrijednosti Blair se nada da e na postizanju inkluzije, ansi za sve (ali ne socijalnoj
razini politika biti prevladana tradicionalna proturjeja, pravdi!) i zapoljavanja, i to ne strukturnim reformama i
poput opreke patriotizma i internacionalizma, prava makroekonomskim politikama, nego kulturnom revolucijom
i odgovornosti, poticanja poduzetnitva i suzbijanja i odgovarajuom transformacijom drave blagostanja, to
siromatva i diskriminacije. Nema nita loe u takvom bi trebalo omoguiti da se ljudi bolje prilagode ekonomskim
i drutvenim strukturama odreenim sadanjim stupnjem
globalizacije. Taj pomak prema kulturalnim strategijama
simboliziraju pojmovi poput partnerstva izmeu drave i
poslovnog svijeta odnosno drave i drutva, zapoljivosti
i ansi za sve. Cilj je postii sutinske promjene stavova
i naina djelovanja umjesto novog modeliranja struktura.
Partnerstvo znai da se sve to se eli postii mora uiniti
pregovaranjem umjesto suverenom dravnom odlukom, i
to u granicama postojeih struktura. Inkluzija znai da bi
svatko trebao dobiti ansu da na neki nain bude ukljuen
u ekonomski i drutveni ivot, na bilo kojoj razini i pod bilo
kojim uvjetima. Ostalo ovisi o individualnim sposobnostima.
Zapoljivost znai da drava blagostanja moe pomoi
ljudima da dobiju novu kvalifikaciju za posao, ali u konanici
oni sami snose odgovornost za integraciju u ekonomski i
drutveni ivot.

Blair i drugi zagovornici osebujne verzije ideje Treega puta


rabe pojam kulture poduzetnitva, koja bi trebala postati
stavom svakoga pojedinca u drutvu koje nastaje. Kulturna
revolucija koja je cilj te strategije smjera redefiniciji uloge
drave i odgovornosti pojedinca. Konani rizici trita rada
prenose se na pojedinca, a drava je samo neka vrsta
oslonca (socijalna pomo koja osposobljava za rad), dok
je u klasinom konceptu socijaldemokracije pojedinac
imao pravo na socijalnu sigurnost kao graansko pravo
zato to je socijaldemokratska procjena bila da sama
trina dinamika rezultira manjkavostima. To je sutinsko
prihvaanje kulturalne pozicije neoliberalizma i implicira
smanjivanje dravnih struktura i odgovornosti. Ta promjena
ima dalekosene posljedice za ekonomske i socijalne
politike, kao i za simbliku poziciju socijaldemokratskih
stranaka u politikoj areni suvremenih drutava. Neke od
tema o kojima je rije doista su vrlo kontroverzne.

Tematska teita Treeg puta

Globalizacija

Polazite je kako Clintonove, tako i Blairove verzije obnove


Treega puta prihvaanje ekonomske globalizacije
kao neumitne injenice sa svim njenim posljedicama za
ekonomski rast na vrlo kompetitivnim svjetskim tritima i
vrste poslova koji e biti dostupni. Meutim, globalizacija
je vrlo dvosmislen pojam. Multidimenzionalan je po svome
opsegu i ambivalentan po svome znaenju. Oigledno
je da komunikacija, uinci ekolokog razaranja, bolesti,
kulturalni susreti i u odreenoj mjeri migracije prelaze
politike granice, bilo to drago pojedinanim dravama
ili ne. Taj proces transnacionalizacije sve se intenzivnije
iri do globalnih razmjera. Financijska su trita ve
postala temeljito globalizirana. Meutim, to nije isto to i
sveobuhvatna ekonomska globalizacija. Trita dobara i
usluga, a osobito trita rada, jo uvijek su vrlo daleko od
toga da budu globalna, ona su, naprotiv, vrlo selektivno
transnacionalna. Nema jo ni jednog jedinog svjetskog

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


 trita na kojem bi se sve ekonomske jedinice natjecale sa
svim drugima. Veliki dijelovi nacionalnih ekonomija, razliiti
Thomas Meyer Trei put

od zemlje do zemlje, nisu ukljueni u transnacionalna


trita, a veliki dijelovi transnacionalnih trita prije su
regionalizirani nego globalizirani. U Europskoj uniji,
primjerice, vie od 80 posto transnacionalne trgovine
zemalja lanica odvija se unutar njezinih granica.

Nediferencirana neoliberalna uporaba argumenta


globalizacije u velikoj je mjeri ideoloka, uglavnom
smiljena da delegitimira zahtjeve radnika, makroekonomiju
i postulat politike odgovornosti za ekonomske uinke,
a ne da tono opie novu zbilju.Zato je jedna od kljunih
razlika izmeu neoliberalne i socijaldemokratske politike to
kako se definira pojam globalizacije i koje se konzekvencije
iz njega izvode. Za kritiku uporabu pojma, koja uzima u
obzir njegove uvjete i ogranienja, dvije su konzekvencije
bitne. Prva je ta da stvaran oblik i doseg globalizacije nisu
uinili makroekonomske politike i politiku odgovornost
za cjelokupnu ekonomiju potpuno zastarjelima. Druga
je ta da se znatan dio politikog utjecaja koji je izgubljen
zbog globalizacije moe ponovno zadobiti i uspostaviti
na regionalnoj razini, to je argument koji osobito vai
za Europsku uniju. K tome, koncepti koji hoe razviti
obuhvatnije i uinkovitije transnacionalne i ak globalne
reime radi ureenja globalne ekonomije vie nisu iluzija.
WTO i sline organizacije pokazuju da ima mjesta za
uspostavu politikih okvira, koji se vjerojatno mogu dalje
uveavati ako za to postoji politika volja.

Ni obnovljeni socijaldemokratski projekti ne trebaju


potpuno odbaciti koncepte makroekonomskog
usmjeravanja, reguliranja trita i politikog definiranja
okvira za ekonomiju. Ima prostora da se gubitak
politike djelotvornosti na nacionalnoj razini nadomjesti
transnacionalnom suradnjom.

Partnerstvo drave i drutva

Ponovno promiljanje ili ak ponovni izum politikog


upravljanja (governance) s obzirom na odgovarajuu ulogu
drave i drutva jedan je od sredinjih poticaja Treega
puta. Taj koncept ima dvije dimenzije. Prva je funkcionalna,
potjee od iskustva da je u vrlo kompleksnim modernim
drutvima sve tee te da ak biva disfunkcionalnim ako se
razvoj drutva pokuava usmjeravati iz stratekoga vrha
drutvene piramide, koji nije u dovoljnoj mjeri u stanju
nadgledati drutvene uinke, probleme i funkcije. Pojavila
se stoga ideja da moderno upravljanje zahtijeva nove
oblike suradnje politikog sustava i civilnog drutva, drugim
rijeima, novu podjelu rada izmeu drave i drutvenih
aktera. Drava u sve veoj mjeri postaje partnerom
drutvenih aktera, djelujui kao posrednik, facilitator,
poticatelj i nadzornik. Ta devolucija moi do odreenog je
stupnja funkcionalna nunost u suvremenim kompleksnim
postindustrijskim drutvima.
Sve dok nadzorna funkcija politikog sustava ostaje
intaktna i omoguuje mu da preuzme odgovornost za
drutvo i pojedince u skladu sa zajednikim temeljnim
vrijednostima gdje god civilnodrutvene mree doive
neuspjeh, taj je pristup alternativa privatizaciji i potie
demokratizaciju i drutvenu autonomiju. Meutim, upravo
bi suprotne uinke imala situacija u kojoj bi drava u
neoliberalnom duhu naprosto odbacila mnoge svoje
politike odgovornosti i prepustila pojedincima da se nose
s posljedicama trine dinamike. Puka privatizacija poslova
za koje je ranije drava bila politiki odgovorna riskira da
ponovno uspostavi devetnaestostoljetnu situaciju u kojoj
su nekontrolirane privatne sile vladale ivotima i ansama
velike veina ljudi, to je naposljetku prouzroilo masovno
politiko otuenje i drutvene nemire.

Druga je dimenzija transfera politikih funkcija na civilno


drutvo kulturalna, utemeljena na aktualnim procesima
i proklamiranim potrebama rebalansa individualnog
osjeaja za prava i odgovornosti u modernim drutvima.
To je dimenzija koju naglaava komunitarizam. Jaanje
pojedineva osjeaja za obveze moe u pravilu stimulirati
sklonost graana da najprije ispitaju mogu li zajedniki
spontanom kooperacijom rijeiti probleme koji se pojavljuju
u sferi svakidanjeg ivota, a samo ako to nije mogue,
graani e ih delegirati politikom sustavu koji ih moe
djelotvorno rijeiti. U toj dimenziji nova podjela rada
izmeu drave i drutva nije u prvom redu pitanje pukog
odbacivanja postojeih dravnih funkcija i preputanja
njihova obavljanja diskreciji privatnih aktera. Rije je prije o
tome da se dobar dio dravne intervencije uini suvinom,
budui da se posao na dobrovoljnoj osnovi obavlja u
samome drutvu.

ak i u zemlji poput Njemake, vie od etvrtine


stanovnitva bilo je na due vrijeme ukljueno u inicijative
za drutvenu samopomo. Dananji se izazov sastoji u
tome da se spremnost na takav angaman proiri na nova
problemska podruja i da se odgovarajui duh zajednice
potakne javnim strategijama, poput diskursa, uvjerljivih
primjera, partnerstava i slinih postupaka. Koncept i praksa
komunitarizma moe biti dobra nadopuna socijaldemo
kratske filozofije i politike, ali samo ako nije puka strategija
legitimiranja reprivatizacije poslova za koje je odgovorna
drava. Postoji bitna razlika izmeu neoliberalnog koncepta
jednostavne reprivatizacije odgovornosti javnih politika i
socijaldemokratskog koncepta politizacije civilnog drutva
u svrhu preuzimanja novih odgovornosti, koja se mora
vrlo jasno istaknuti ne samo na teorijskoj razini, nego i u
konkretnom obliju praktinih projekata i samom konceptu
dravne odgovornosti. Oni politiki poslovi koje dobrovoljni
akteri ne obave u samome drutvu, morat e ostati u
nadlenosti vlade. Kako bi moglo odgovoriti na takve nove
izazove, politiko se upravljanje mora preoblikovati na
imaginativan nain.

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


11 Drava blagostanja Sve se to moe i mora uiniti i postoje mnogi naini da
se to postigne. Trae se pragmatizam, kreativnost i duh
Thomas Meyer Trei put

Nema dvojbe da su danas socijaldemokrati suoeni inovacije. Socijaldemokratska poruka mora, meutim, biti
s nunou restrukturiranja kljunih dijelova drave obnova ideje da svaki graanin ima pravo na standard
blagostanja. Na djelu su drutvene promjene koje ine koji mu omoguuje dostojanstven ivot ako su svi njegovi
neminovnima odgovarajue promjene drave blagostanja. vlastiti napori bili neuspjeni. Jamstvo pristojna ivota ne
Spomenimo samo one s najdalekosenijim posljedicama: ovisi o ekonomskim zaslugama nego je to ljudsko pravo.
u Stalno napreduje razina medicinske tehnologija, a kao Moda e biti vie no prije potrebno da pojedinac dokae
neizbjena posljedica toga rastu i trokovi zdravstvenih kako je uinio sve u svojoj moi da bi zaradio za svoj
sustava. Sustav u kojem svaki pojedinac ima pravo na ivot, no u sluaju neuspjeha on ima pravo na drutvenu
puni raspon medicinskog tretmana u skladu sa svojim solidarnost i na to da se krivnja za nedostatke trita
bolestima stalno e poveavati dio dohotka koji se troi ne stavlja samo na njegova plea, kako uz siromatvo i
na zdravlje, to se u ne tako dugoronoj perspektivi nesigurnost ne bi dodatno bio stigmatiziran neuspjehom,
nee moi financirati. kajanjem i krivnjom.
u Stalno se smanjuje omjer stanovnitva u radnoj dobi u
odnosu na stanovnitvo starije dobi. To ini nunim Zbog svih tih razloga Trei put e se dokazati kao smislen
nove formule za odrive ope mirovinske sustave. koncept za obnovu socijaldemokracije samo u onoj mjeri
u U nekim dravama blagostanja sustav skrbi za u kojoj e ponuditi smislene reforme drave blagostanja, a
nezaposlene stvorio je posebnu zamku nezaposlenosti da ne ukine jamstva socijalne sigurnosti. U suprotnom, on
time to porezno optereenje dohotka od niskih e ne samo tetiti javnome identitetu socijaldemokracije i
plaa iznosi 100 ili vie posto. Potrebni su novi naini zanijekati svoju privrenost temeljnim vrijednostima, nego
povezivanja sustava socijalne skrbi i trita rada. e pridonijeti drutvenoj dezintegraciji. Socijaldemokratske
bi stranke prije ili kasnije morale za to platiti politiku cijenu.
Iako je dravi blagostanja iznimno potrebna reforma,
to bi trebalo napraviti na taj nain da se sauvaju Dva protivnika socijaldemokracije bili bi glavni dobitnici:
temeljni ciljevi zbog kojih je ona izumljena i zacrtana neoliberali koji su konzekventniji od polovino neoliberalne
kao socijaldemokratski projekt prije vie od sto godina. socijaldemokracije i snage desnice koje obeavaju
Neoliberalni je lijek jednostavan: smanjiti dravu komunitarnije drutvo i puno priznanje rtava drutvene
blagostanja i odstupiti pred snagom i mudrou trita. To iskljuenosti. Socijaldemokratski napori da preoblikuju
e, sugeriraju neoliberali, odmah smanjiti optereenost dravu blagostanja moraju uvaiti injenicu da postoje
javnih prorauna te prije ili kasnije prilagoditi radnika ne samo granice koje ekonomska globalizacije postavlja
oekivanja i stavove tvrdim injenicama trita rada. Budui dravi blagostanja, nego i granice to ih drava blagostanja
da neoliberalno miljenje smatra trite mehanizmom postavlja globalizaciji. Ako se te granice povrijede, moe
racionalnog odluivanja bez premca i ujedno temeljnom se oekivati rastua politika opozicija protiv slobodne
vrijednou, drutveni trokovi takve strategije zanemaruju trgovine.
se u teoriji i toleriraju u praksi.
Stoga obnovljeni socijaldemokratski projekt mora ostati
Miljenje Treeg puta nedvojbeno je u pravu u svojoj vjeran ne samo konceptu ansi za sve, nego i konceptu
temeljnoj postavci da bi bilo neodgovorno i glupo traiti drutvene pravde, koji implicira jamstva minimalnog
zaklon na taj nain da se naprosto brani tradicionalna standarda materijalnog blagostanja. Naravno, takvo
drava blagostanja i istodobno napada neoliberalni jamstvo implicira obvezu pojedinca da iskoristi svaku
nedostatak odgovornosti. Neizbjeno je preureenje priliku koju mu trite ili drutvo nude da zaradi za svoj
struktura drave blagostajna, ali samo u onoj mjeri koja ivot. Stoga zapoljivost moe biti jedan od korisnih
pomae da je se uini odrivom. To vai za sve klasine ciljeva reforme drave blagostanja, ali nije dovoljan uvjet
stupove drave blagostanja. U pogledu starosnih mirovina, za obnovu socijaldemokratskog projekta sve dok nema
potrebno je vie prostora za izbor. Pojedinac bi trebao dovoljno poslova za sve.
odluivati o tome koliko bi svog dohotka htio utedjeti
sad kako bi bio u stanju potroiti ga kasnije, ali mora se
zadrati donja granica koja jami dostojanstven ivot nakon Fleksibilan pojedinac i temeljna sigurnost
umirovljenja. Potpora za nezaposlenost treba se uvjetovati
spremnou na prihvaanje ponuda za zaposlenje. Osim Jedna je od tema Blairova projekta Treeg puta o kojoj
toga, prestanak isplate potpore za nezaposlene treba se najee raspravlja opa kultura poduzetnitva za sve
uslijediti kroz njezino postupno smanjivanje, kako bi oni koji lanove modernih drutava. Njezina je svrha ukidanje
prihvate slabo plaene poslove zadrali pravo na razumno rairenog stava da pojedinac ima pravo na potporu drave
poveanje dohotka. blagostanja, te, kao posljedica toga, porast fleksibilnosti
trita rada, redukcija drave blagostanja i s time povezan
porast samoodreenih dobrovoljnih drutvenih aktivnosti.
Glavni je cilj toga koncepta, ini se, prevladavanje duboko
ukorijenjenog konsenzusa o blagostanju koji je prisutan u
veini europskih drutava. Neki od istaknutih zagovornika
projekta Treega puta, poput Blaira, Giddensa, a u
Njemakoj Bode Hombacha, opetovano su proklamirali
da pojedinac neovisno o stupnju obrazovanja, kvalifikaciji
ili drutvenom poloaju mora poeti promatrati sebe kao
poduzetnika koji je potpuno odgovoran za svoju sudbinu
u trinom svijetu. Svatko bi trebao postati svjestan toga
da su rizici trita rada u konanici njegovi vlastiti rizici, a
ne nedostaci zadanih drutvenih struktura, koji pojedincu
daju pravo na vrsta socijalna jamstva. Takva velika
kulturalna promjena, koja znai usvajanje sutinskog
dijela neoliberalne kulture, imala bi ozbiljne posljedice
na dvije razine. Na strukturalnoj razini reducirala bi
dravu blagostanja na potpore u svrhu zapoljivosti. Na
sociopsiholokoj razini pojedinci na niim stepenicama
drutva dobili bi osjeaj da osim te ograniene potpore
nema pouzdane socijalne sigurnosti na koju imaju pravo
neovisno o tome kakav e u konanici biti rezultat njihovih
napora na tritu rada. Pojedinci bi bili primorani prihvatiti
gotovo neogranien stupanj ekonomske i drutvene
fleksibilnosti.

Richard Senett nedavno je opisao neke aspekte takve


transformacije prema novoj kapitalistikoj kulturi i zaloio
se za socijalne granice fleksibilnosti ako se ne eli
dopustiti da moderne kapitalistike privrede proizvedu
koroziju karaktera, poopenu nesigurnost, strah i socijalnu
nestabilnost velikih razmjera. Socijalne granice fleksibilnosti
tiu se kako viih, tako i niih slojeva. I jedni i drugi moraju
biti svjesni da se zbog niza razloga gotovo svaki posao
moe naglo okonati te da e moda morati prihvatiti
stalnu degradaciju kvalitete posla i plae. ak i ako mogu
oekivati da ostvare kontinuiranu radnu biografiju, tijekom
svoga ivota morat e biti spremni na deset ili dvanaest
promjena posla, a moda i mjesta u kojem ive. Tako njiho
vi ivoti postaju sve vie neproraunljivi, a dugorone veze
u zajednicama, s prijateljima, susjedima i slinim okrujima
postaju malo vjerojatnim obiljejem njihovih ivota.

Etiketa fleksibilnosti, ako se vrednuje po svome


povrinskom znaenju, ima openito pozitivne konotacije.
Meutim, velika je razlika ako je netko u sigurnom
socioekonomskom poloaju i preuzima dodatne rizike
kako bi zaradio dodatan dohodak ili ako se fleksibilnost
na donjem kraju tria rada svodi na prijetnju da se
bude gurnut u siromatvo, ovisnost i deprivaciju te bude
prisiljen prihvatiti bilo koje radne i ivotne uvjete koje
mu je namijenila promjenjiva trina srea. Nametnuta
fleksibilnost te vrste stvara frustraciju, nestabilnost,
nesigurnost i strah. Fleksibilnost je, dakle, daleko od toga
da znai istu stvar uspjenima i neuspjenima.

Sveobuhvatna je poruka klasine socijaldemokracije


uvijek bila da je postojalo i mora postojati jamstvo pristojna
ivota za svakog pojedinca, neovisno o njegovoj ili njezinoj

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


13 ekonomskoj sudbini, jer rizici trita rada nastaju uglavnom
zbog naina na koji funkcioniraju trita, a ne zbog
Thomas Meyer Trei put

individualnog neuspjeha. Koncept poopene poduzetnike


kulture, kako je dosad zamiljen, ini se da raskida sa
samim temeljima te socijaldemokratske filozofije. Ako
autori projekta namjerno raunaju s tom konzekvencijom,
valja ih suoiti s tri argumenta:

Prvo, takva bi konzekvencija definitivno bila protivna


temeljnim vrijednostima socijaldemokracije, koja ak i u
konceptima Treega puta ostaje neospornom osnovom za
obnovu i drutvenu promjenu. Na koji god da se nain u
promjenjivim drutvenim i kulturalnim kontekstima mogu
definirati temeljne vrijednosti socijaldemokracije, sve one
zahtijevaju solidarnost u svrhu ouvanja dostojanstva
svih graana, neovisno o njihovu ekonomskom uinku.
Upravo je to znaenje klasinog pojma drutvene pravde.
Taj standard mora oznaiti najniu granicu socijalne
sigurnosti sve dok i dalje vae temeljne socijaldemokratske
vrijednosti. Naravno da postoji znatna fleksibilnost u
interpretaciji te norme, no takoer postoje i jasne granice
takve fleksibilnosti.

Drugo, pretjerani zahtjevi za fleksibilnou koji izazivaju


opi osjeaj nesigurnosti i gubitka kontrole pojedinca nad
vlastitim ivotom riskiraju da gurnu mnoge pojedince u ruke
desnih ekstremista koji tvrde da nude sigurnost, vrstu
orijentaciju i socijalnu zatitu.

Tree, takva bi strategija neminovno zamaglila politike


demerkacijske crte izmeu ma kako obnovljene
socijaldemokracije i neoliberalizma, to bi za posljedicu
imalo slabljenje njezinih izbornih ansi.

Stoga politika poruka, kako na razini stratekih politikih


smjernica, tako i na razini simbolikog identiteta obnovljene
socijaldemokracije, mora biti povezivanje fleksibilnosti
sa socijalnom sigurnou. Kulturalna obnova koju trai
drutvena modernizacija i ekonomska globalizacija trebala
bi imati za cilj novu kulturu odgovornosti i stvoriti novu
ravnoteu individualnih prava i odgovornosti, a ne poopen
poduzetniki stav.
Alternative na raskriju

Po prvi put diskurs Treega puta stvorio je mogunost politikog Idealtipski promatrano, novi demokrati u SAD-u predstavljaju
dijaloga na svjetskoj razini meu predstavnicima lijevog centra, radikalan pristup problematici Treeg puta, veina
koji zbog globalizacije vie no ikad prije imaju zajednike kontinentalnoeuropskih socijaldemokratskih stranaka slijedi
probleme i mogunosti. Mnogi od njih sve su vie svjesni da umjeren put, dok novi laburisti u Velikoj Britaniji zauzimaju
e novi oblici transnacionalne koordinacije djelovanja biti jedan srednju poziciju.
od uvjeta djelotvornog rjeavanja problema u globalnoj eri. S obzirom na gotovo sve kljune koncepte koji tvore graevne
Ne udi, meutim, da se konkretan oblik socijaldemokratske elemente novoga socijaldemokratskog projekta, prepoznatljive
obnove razlikuje od zemlje do zemlje u ovisnosti o razliitim su neke posljedine alternative, dodue unutar zajednikog
sociokulturnim tradicijama pojedinanih drutava, izbornim okvira nekih temeljnih slinosti. One trae i zasluuju paljiv
takmacima u politikoj areni i relativnoj snazi lijevog centra. politiki diskurs meu onima koji ele potaknuti uspjenu i
Dosad su se pojavile tri varijante Treeg puta. One seu odrivu obnovu socijaldemokracije, pri emu ostaje neto
od radikalne pozicije, koja je usvojila sutinske dijelove prostora za preostale varijacije.
suvremenoga liberalizma, do umjerene pozicije s mnogo
opreznijim stavom o tome da valja preispitati ulogu trita i Idealtipske pozicije i njihovi razliiti pristupi pojedinanim
odgovornosti pojedinca. pitanjima diskursa Treeg puta prikazani su u tablici 1.

Koncept Umjerena pozicija Radikalna pozicija

Temeljna vrijednost pravda anse za sve

Policy kultura fleksibilnost plus temeljna sigurnost duh poduzetnitva

Ekonomska globalizacija mora se politiki oblikovati mora se prihvatiti

Ekonomska politika makroekonomska regulacija, ekonomija ponude


kombinacija ekonomije potranje i
ekonomije ponde

Odnos drave i poslovnog svijeta suveren plus posrednik partneri

Odnos drave i drutva naglasak na odgovornosti drave naglasak na dunostima drutva

Komunitarizam dopunske politike moralna kampanja

Drava blagostanja preustroj radi temeljne sigurnosti aktiviranje drave za postizanje


(graanska prava) zapoljivosti

Modernizacija multidimenzionalni koncept ekonomska racionalizacija


(ekonomski, kulturalni, drutveni)

Ekologija sutinska ekonomska uloga neodreeno prihvaanje

Uloga stranke bitna za drutveni diskurs i legitimaciju nacija na prvom mjestu,


marginalizacija stranke

Strategija strukturalne promjene, deliberativni kulturalna kampanja,


diskurs medijsko insceniranje komunikacije

Tablica 1: Raspon pozicija Treega puta

u RADNE BILJENICE SOCIJALDEMOKRACIJE


15 Temeljne vrijednosti, politike kulture
i ljudske potrebe
Thomas Meyer Trei put

Kao to smo prethodno pokazali, postoje dobri razlozi


za ponovno ope vrednovanje socijaldemokratskog
politikog projekta u doba globalizacije. Kao i ranije u
povijesti, opet se moe zamisliti kao nova sinteza izvornih
teorija demokratskog socijalizma i liberalizma. U takvoj
novoj sintezi ma kakav oblik poprimila u razliitim
zemljama temeljne socijaldemokratske vrijednosti moraju
ostati vidljive i djelotvorne unato moguim sutinskim
promjenama u politikama koje se zagovaraju. Meu tim je
temeljnim vrijednostima najistaknutija socijalna sigurnost
kao graansko pravo u uvjetima kad trite ne moe
pojedincu ponuditi prihvatljiv posao. Ta se vrijednost
nipoto ne moe odbaciti ako pojam socijaldemokracije
nasuprot (neo)liberalizmu s pravom pretendira na to da
ima nekog smisla. Kad bi se odbacila ta vrijednost, sama
bi ideja socijaldemokratskog projekta u sutini nestala iz
politike arene, neovisno o tome koje bi se etikete nudile.
U onim europskim zemljama kojima je zajednika duga
tradicija konsenzusa oko blagostanja i koje su razvile
odgovarajue politike programe, jaka doza neoliberalnog
lijeka najvjerojatnije bi imala tri nepoeljne posljedice:
u gubitak socijaldemokratskog identiteta spram
neoliberalizma
u sve veu drutvenu dezintegraciju i otuenje
u izborne gubitke socijaldemokracije u korist liberalnih i
ekstremistikih desnih stranaka.

Ti rizici oigledno ocrtavaju krajnje granice promjena. Vrlo


je vjerojatno da u mnogim visoko razvijenim kapitalistikim
demokracijama ak oko etrvtine biraa kao to pokazuju
primjeri Austrije i Francuske moe smatrati ponude
desnog populizma i ekstremizma jedinom nadom za
prihvatljiv ivot u svijetu gotovo neograniene fleksibilnosti.
Tom scenariju socijaldemokracija ne bi mogla ponuditi
uvjerljivu alternativu ako bi prihvatila radikalnu varijantu
Treeg puta. Neizvjesno je kako daleko u tom smjeru moe
ii drutvo poput amerikog, no povijest i dananje iskustvo
sugeriraju da bi veina europskih drutava prije postala
plijenom rastueg utjecaja desnog populizma.

Na dananjem stupnju razvoja modernih drutava i pritiska


u smjeru dosad nezabiljeene razine fleksibilnosti na svim
podrujima drutvenog ivota, ini se vrijednim prisjetiti
se injenice da u konanici postoje stvarne antropoloke
granice kulturalne promjene, neizvjesnosti i fleksibilnosti.
Oigledno je da su temeljne antropoloke potrebe, poput
komunikacije ili potrebe za sigurnou, u odreenoj mjeri
kulturalno uvjetovane. No ak ni kulturalna promjena
ne moe zanemariti samu sutinu tih temeljnih potreba.
Moe ih modelirati, oblikovati, iriti ili smanjivati, ali ih ne
moe sasvim zaobii. Socijaldemokracija mora zadrati
prihvatljivu minimalnu razinu socijalne sigurnosti, ma kako
se velikim naposljetku pokazao prostor za nove oblike
fleksibilnosti.
Za izdavae:
Mirko Hempel (Zaklada Friedrich Ebert)
i dr. sc. Antun Vuji (Novo drutvo)

Ured Zaklade Friedrich Ebert


Praka 8, 10 000 Zagreb
www.fes.hr

Novo drutvo
Udruga za razvitak socijalne demokracije
Ilica 61, 10 000 Zagreb
www.novodrustvo.net