SOCIJALDEMOKRACIJADANAS
sijeanj 2007
Pierre Bourdieu
Nevidljiva ruka monih
P. Bourdieu (1930. - 2002.) jedan od najznaajnijih sociologa prolog
stoljea; predavao je na College de France, autor je etrdesetak knjiga
od kojih neke pripadaju u sam vrh sociologijske literature 20. stoljea.
Za ivota, mnogi su ga drali vodeim intelektualcem Francuske,
filozofom razine Foucaulta, Barthesa, Lacana...
Donosimo Bourdieuovo obraanje studentima na Humboldt Universittu
u Berlinu, 10. lipnja 2000. godine u prijevodu Tamare Sardeli. Tekst
kojime se utopijski zahtijeva oblikovanje velikog socijalnog pokreta
kao protutee kobnim efektima globalnog kapitalizma preuzet je iz
amerikog zbornika autorovih tekstova pod naslovom Uzvratna paljba:
Protiv tiranije trita 2 (The New Press, New York, 2003.)
I
mamo Europu banaka i bankara, Europu korporacija i gene-
ralnih direktora, Europu policije i policijskih slubenika, a
uskoro emo imati i Europu vojski i vojnih snaga. Meutim,
premda imamo Europsku konfederaciju sindikata, ne moe se
rei da Europa sindikata i sindikalnih udruga stvarno postoji. Ta-
koer, unato nepreglednom broju konferencija na kojima se i aka-
demske institucije razmeu o Europi, gdje se o njenim problemima
govori besprijekornim akademskim jezikom, Europa umjetnika, pi-
saca i znanstvenika danas je mnogo manje stvarna nego to je bila
u prolim razdobljima. Paradoks je u tome to se ta Europa, koja
se gradi oko monih i uz njihovu pomo, koja je toliko neeuropska,
ne moe kritizirati a da se pritom ne riskira brkanje s arhainim
rezoniranjem reakcionarnog nacionalizma za reakcionarne nacio-
naliste zaostalih pogleda (i oni naalost postoje); stoga se i tako
doprinosi tome da ta Europa djeluje moderno, ako ne i napredno.
S dovoljno intelektualne i politike snage koja moe proizvesti
stvarne uinke mora se ponovno vratiti ono to je najvie europsko
u europskoj tradiciji; naime, potreban je odluni socijalni pokret,
pokret socijalne kritike, sposoban za uinkovito osporavanje sada-
njeg procesa izgradnje Europe. Cilj takve odlune ofanzive nije da
se europski projekt poniti i neutralizira, nego da se radikalizira
i tako priblii graanima, posebice najmlaim meu njima, koji
se esto opisuju kao depolitizirani, i koji s gnuanjem gledaju na
politiku koju serviraju politiki slubenici, kojima je odvratna po-
litika politiara, i politika u njihovu korist. Moramo vratiti znaaj
politici, i da bismo u tome uspjeli moramo pripremiti projekte za
budunost koji mogu dati znaenje ekonomskom i socijalnom svije-
tu koji je proteklih godina pretrpio ogromne promjene.
Beskonane igre kapitala: deregulirano financijsko trite
stimulira deregulirano trite rada
Tridesetih godina 20. stoljea Adolf Berle i Gardiner Means opi-
sali su dolazak vladavine menadera nad vlasnikom, dionia-
rem, i vladavine na njihov raun.1 Danas smo svjedoci povratka
vlasnika, ali je njihov povratak tek prividan. Vlasnici nemaju vie
moi nego to su imali u doba Galbraithove tehnostrukture. Za-
pravo, gospodari ekonomije nisu vie menaderi podloni tiraniji
stope profita; glavni izvrni direktori se nagrauju ili otputaju
(najee s golemim paketima otpremnina) po osnovi kvartalne
1
Adolf A. Berle i Gardiner Means, The Modern Corporation and Private Property (Moderne korpo-
racije i privatno vlasnitvo; New Brunswick: Transaction, 1991.
procjene dioniarske vrijednosti koju su ostvarili, ili su to pak oni
izvrni menaderi koji se plaaju po kratkoronoj osnovi u postot-
ku poslova to ih donesu i koji dnevno dre oko na tritu dionica,
gdje se utvruje vrijednost njihovih dionikih opcija. Ali gospodari
ekonomije nisu ni vlasnici, to jest pojedinani mali dioniari ocrta-
ni u mitologiji dioniarske demokracije. To su zapravo menade-
ri velikih institucija, mirovinskih fondova, velikih osiguravajuih
drutava te, posebice u SAD-u, fondovi trita novca ili zajedniki
fondovi koji danas dominiraju podrujem financijskog kapitala,
unutar kojeg je financijski kapital oboje, i ulog i oruje (kao odree-
ni specifini oblik kulturnog kapitala kojeg konzultanti, analitiari
i monetarna tijela mogu mobilizirati s velikom simbolinom efika-
snosti). Ti menaderi posjeduju impresivnu sposobnost pritiska na
tvrtke i drave. Oni su, zapravo, u poloaju nametanja obveza, koje
se nameu njima, sposobni priskrbiti od kapitala ono to Frederic
London naziva, ironino upuujui na zakonodavstvo minimalnog
prihoda, minimalno zajamen dioniarski prihod. Prisutni svugdje
u upravama drutava (korporativno upravljanje), oni su prisilje-
ni logikom sustava kojim dominiraju poboljati potragu za uvijek
veim profitom (povrat 12 posto, 15 posto, ak i 18 posto na uloeni
kapital), a to tvrtke mogu postii samo masovnim otputanjima.
Oni stoga imperativ kratkoronog profita - koji u potpunom zane-
marivanju ekolokih i prije svega humanih posljedica postaje prak-
tinom svrhom cijelog sustava - prenose na menadere u drutvu,
koji putem smanjivanja rizik prenose dalje na radnike. Ukratko,
zbog toga to su dominantni u ovoj igri dominirani pravilima igre
kojom dominiraju (vladavina profita), cijelo podruje funkcionira
kao neki pakleni stroj bez subjekta koji namee svoju volju i tvrtki
i dravi.
S dovoljno intelektualne i politike snage koja moe
proizvesti stvarne uinke mora se ponovno vratiti ono
to je najvie europsko u europskoj tradiciji; naime,
potreban je odluan socijalni pokret. Cilj takve odlu-
ne ofanzive nije da se europski projekt poniti i neu-
tralizira nego da se radikalizira i na taj nain priblii
graanima, posebice najmlaima
Jednako tako, potraga za kratkoronim profitom unutar trgova-
kih drutava upravlja svim odlukama, posebice politikom zapolja-
vanja (koja je podlona imperativima fleksibilnosti i mobilnosti u
zapoljavanju temeljem ugovora na krae vrijeme ili na odreeno
vrijeme), individualizacijom odnosa plaa i odsutnou dugoronog
planiranja, osobito u pogledu radne snage.
Vladavina profita zasniva se na nesigurnosti zaposlenih
Sa smanjivanjem kao konstantnom prijetnjom cijeli ivot rad-
nika poprima obiljeje nesigurnosti i neodreenosti. Prethodni
sustav omoguavao je sigurnost zapoljavanja i relativno visoke
naknade za rad - potiui potranju koja je podravala rast i profit.
Za usporedbu, novi model proizvodnje maksimalno poveava profit
smanjujui izdatke platnog popisa otputanjem i smanjenjem pla-

a; dioniar se brine samo o trinoj vrijednosti dionica o emu ovi-
si njegov nominalni prihod, i oko stabilnosti cijena, nunoj za odr-
avanje njegova stvarnog prihoda to je blie mogue nominalnom.
Tako je nastao ekonomski reim neodvojiv od politikog reima,
model proizvodnje koji namee model dominacije koji se zasniva
na utemeljenju nesigurnosti i dominaciji putem neizvjesnosti: de-
regulirano financijsko trite stimulira deregulirano trite rada,
a time se rtvuje rad to zastrauje i pokorava radnike.
Unutar trgovakih drutava mi imamo posla s racionalnim me-
nadmentom koji koristi oruje nesigurnosti (izmeu ostalog) kako
bi radnike stavilo u poloaj rizika, stresa i tenzije. Za razliku od
tradicionalnog oputenog rada u podruju usluga i industriji iz-
gradnje, institucionalizirana neizvjesnost unutar firmi budunosti
postaje princip radne organizacije i stil ivota. Kao to je Giles
Balbastre pokazao, neke teleprodaje i telemarketinke kompanije,
iji zaposlenici da bi ostvarili prodaju moraju telefonirati poten-
cijalnim klijentima od kue, postavili su reim rada koji u smislu
produktivnosti, kontrole i nadzora, radnog vremena i odsutnosti
profesionalnog napredovanja, dovodi do prave slube - sektora
tejlorizma.2 U usporedbi s nekvalificiranim radnicima tvornice
tejlorizma, zaposlenici su esto visoko kvalificirani. Prototip ne-
kvalificiranog radnika nove ekonomije je radnica na blagajni u
supermarketu koju je oitavanje cijene proizvoda i kompjuteriza-
cija pretvorila u izvornog radnika na tekuoj vrpci; njezin ritam se
mjeri, topa i kontrolira unutar rasporeda utvrenog varijantama
u protoku kupaca: ona nema ni ivot ni ivotni stil tvornikog rad-
nika, ali zauzima jednakovrijedno mjesto u novoj strukturi.
Trgovaka drutva koja ne pruaju nikakvu sigurnost svojim za-
poslenicima, i pridonose utemeljenju potroake vizije svijeta, na-
govjeuju ekonomsku realnost srodnu socijalnoj psihologiji koja
je svojstvena neoklasinoj teoriji. Kao da je trenutana, individu-
alistika, ultrasubjektivistika filozofija neoklasine ekonomije
pronala je u neoliberalnoj politici sredstva vlastitog ostvarenja,
ostvarila uvjete za vlastitu potvrdu. Taj kronino nestabilan su-
stav, vrebajui konstantno kao Damoklov ma, strukturno je izlo-
en riziku (ne samo zbog kriza povezanih sa spekulativnim obma-
nama). Pravila koja je dominantnima nametnula ekonomija Ulrich
Beck i Anthony Giddens (oprezno izuzimajui sebe) utemeljuju kao
nove socijetarne norme, veliajui dolazak drutva rizika i stva-
rajui pritom mit o transformaciji svih nadniara u dinamine
male poduzetnike.
Meutim, glavna posljedica ovog novog modela proizvodnje jest
ustanovljenje dualne ekonomije (koja, paradoksalno, ima puno za-
jednikih obiljeja s dualistikom ekonomijom koju sam promatrao
u Aliru ezdesetih godina; s jedne strane, s ogromnom industrij-
skom priuvnom vojskom, koja se sastoji od subproletarijata bez
ikakvih mogunosti zaposlenja, bez budunosti, planova, bilo poje-
dinanih ili zajednikih, i stoga osuenog na sanjarenje o mileniju,
a ne na revolucionarne ambicije te, s druge strane, mala privilegi-
rana manjina sigurnih radnika redovitih plaa).
Dualitet prihoda i statusa kontinuirano raste. Postoji sve vie i
vie uslunih poslova niske razine koji su potplaeni i niske pro-
duktivnosti, nekvalificirani ili nedovoljno kvalificirani (temeljeni
na urnom obuavanju na poslu), bez mogunosti profesionalnog
napredovanja - ukratko, poslovi za bacanje od drutva sluga,
kako to naziva Andre Gorz. Prema ekonomistici Jean Gadrey, ci-
2(opaska prevoditelja) Tejlorizam (Taylorism) ili znanstveno upravljanje - naziv za pristup upravlja-
nju (menadmentu) i industrijskoj i organizacijskoj psihologiji pokrenutoj na inicijativu Fredericka
Winslow Taylora 1911.g. u njegovoj monografiji The Principles of Scientific Management (Naela
znanstvenog upravljanja). Neka od njegovih naela ukljuuju: stvaranje znanosti za svaki posao,
ukljuujui pravila kretanja, standardizirane radne primjene i odgovarajuih radnih uvjeta; paljiv
odabir radnika s pravim sposobnostima za posao; paljivo obrazovanje radnika za obavljanje tih
poslova i davanje odgovarajuih poticaja za suradnju u smislu radne znanosti; podrka ovih radnika
planiranjem njihova rada, itd.
SOCIJALDEMOKRACIJADANAS 
sijeanj 2007
tirajui ameriku studiju, od trideset poslova to e najbre rasti
u sljedeem desetljeu, sedamnaest ne zahtijeva nikakve vjetine,
a samo osam zahtijeva vie obrazovanje i kvalifikacije. Na drugom
kraju drutvenog prostora, dominirani dominantni, tj. menaderi,
proivljavaju novi oblik otuenja. Oni zauzimaju nejasan poloaj
jednakog znaaja onome sitnih buruja u drugoj povijesnoj fazi u
strukturi, koja dovodi do oblika organizirane auto-eksploatacije
(prosjeni godinji radni sat raste u SAD-u, s odgovarajuim raz-
mjernim smanjenjem slobodnog vremena: izvrni direktori zara-
uju mnogo, ali novac nemaju vremena potroiti). Prezaposleni,
pod stresom i prijetnjom otkazom, svejedno su zakovani za trgo-
vako drutvo.
Korisnik informacijske tehnologije je urbani visoko
obrazovani tridesetpetgodinjak engleskog govornog
podruja visokih primanja
togod proroci nove ekonomije govorili, taj dualizam je danas
toliko oit, kao i u socijalnoj upotrebi procjenjivanja. Zagovaratelji
nove ekonomije i vizije silikonske doline imaju tendenciju tre-
tiranja aktualnih ekonomskih i socijalnih promjena kao neizbje-
nog uinka tehnologije, gdje su one proizvod ekonomski i socijalno
uvjetovanih drutvenih upotreba nastao od te tehnologije. Suprot-
no iluziji o novitetu bez presedana, strukturalna ogranienja ugra-
ena u drutveni poredak - kao to je logika transmisije kulturnog
i akademskog kapitala, koji je preduvjetom istinite vlasti novog
orua, i tehnolokog i financijskog - nastavljaju teretiti sadanjost
i oblikovati ono to iznenauje i to je inovativno. Statistika ana-
liza upotrebe i korisnika informacijske tehnologije pokazuje da po-
stoji naglaena podjela izmeu onih koji djeluju i onih na koje se
djeluje, po osnovi nejednake distribucije kulturnog kapitala i sto-
ga, najzad, u kolskom sustavu i obiteljskom prenoenju kapitala.
Nainski korisnik informacijske tehnologije je tridesetpetgodinji
visoko obrazovani urbani mukarac engleskog govornog podruja
visokih primanja. I virtuozi sposobni pisanja vlastitih programa
imaju malo ili nita zajedniko s novim radnicima informacijsko-
proizvodne linije, kao to su telefonski operateri koji rade u smje-
nama dvadesetetiri sata na dan kako bi osobljem popunili liniju
za dvadesetetirisatne osiguratelje pristupa, ili surfere po Inter-
netu; oni stvaraju direktorije ili integratore koji kopiraju i pej-
staju - rasprena, izolirana zanimanja liena bilo kojeg oblika sin-
dikalnih organizacija i osuene na brzu fluktuaciju radne snage.
Slino, u smislu ekonomske i financijske upotrebe, postoji opre-
nost izmeu onih koji imaju pristup Internetu, imaju kompjutere
i software koji im omoguuju trgovinu i druge bankarske on-line
usluge kod kue, i onih koji nemaju taj pristup. I injenice jasno
ukazuju na pogrenost mita o tome kako e Internet promijeniti
odnose izmeu sjevera i juga: 1997.godine 20 posto najbogatije po-
pulacije svijeta predstavljalo je 93.3 posto Internet korisnika, dok
je 20 posto najsiromanijih inilo 0.2 posto. Bilo na razini pojedinca
ili nacije, nematerijalno poiva na vrlo stvarnim strukturama,
kao to su obrazovni sustavi i laboratoriji, a da ne spominjemo ban-
ke i firme.
U najbogatijim drutvima dualizam se najveim dijelom temelji
na nejednakoj raspodjeli kulturnog kapitala koji, osim to nastavlja
veim dijelom odreivati podjelu rada, ini jako snaan instrument
sociodije (sociodicy3). Vladajua klasa bez sumnje svoju izvanred-
nu aroganciju duguje injenici da se, jer je obdarena vrlo visokim
kulturnim kapitalom (najvjerojatnije akademskog, ali i neakadem-
skog podrijetla), osjea savreno opravdano u postojanju, kao to
trenutno postoji ivua paradigma novih osvajakih buruja, kao
to je Bill Gates. Diploma o zavrenom kolovanju nije samo znak
akademske distinkcije nego se percipira kao garancija prirodne
  SOCIJALDEMOKRACIJADANAS
sijeanj 2007
inteligencije, kao nadarenost. Tako nova ekonomija ima sve po-
trebne osobine kako bi djelovala kao hrabar novi svijet (u smislu
A. Huxleyja). Ona je globalna i oni koji njome dominiraju esto
su internacionalni, poligloti i polikulturalni (u suprotnosti prema
lokalnom, nacionalnom ili uskogrudnom). Ona je nematerijalna
ili besteinska: proizvodi i cirkulira besteinske predmete kao to
su informacije i kulturni proizvodi. Kao posljedica moe postojati
kao ekonomija inteligencije, rezervirana za inteligentne ljude (to
joj pribavlja simpatije modernih novinara i izvrnih menadera).
Sociodija ovdje preuzima oblik rasizma inteligencije: dananji si-
romani nisu siromani na nain na koji su se smatrali u devet-
naestom stoljeu, jer su rastroni, raspikue, neumjereni, itd. - u
opreci prema onima koji su zasluno siromani - nego zato to
su glupi, intelektualno nesposobni, idioti. Ukratko, akademskim
rjenikom dobili su ono to zasluuju (misli se na utvaru iz The
Bell Curve). Neki ekonomisti, kao to je Gary Becker, nepobitno
opravdanje za vladavinu najboljih i najpametnijih pronalaze u
neodarvinizmu ija je razboritost postavljena u ekonomskoj teoriji
produkta prirodne selekcije najsposobnijih. I krug je zavren kad
ekonomija poziva matematiku (koja sama po sebi postaje jedan od
glavnih instrumenata drutvene selekcije) da osigura neosporivo
epistemokratino opravdanje za uspostavljeni poredak. rtve ta-
kvog snanog vida dominacije, koje mogu apelirati na naela do-
minacije i sveopu legitimaciju kao i razboritost (podravani od
strane obrazovnog sustava), vrlo su duboko oteene u percepciji
samih sebe. Nema sumnje da se putem ove medijacije moe prona-
i - najee neprimijeen i neshvaen - odnos izmeu neoliberalne
politike i odreenih faistikih oblika revolta, izmeu onih koji,
osjeajui se iskljuenim od pristupa inteligenciji i suvremenosti,
utoite pronalaze u nacionalnom i nacionalizmu.
(Teko se na efikasan nain boriti s neoliberalnom vizijom i to
stoga to, premda konzervativna, sama sebe predstavlja progresiv-
nom vizijom. Posljedica toga je sposobnost otklanjanja svake kriti-
ke, posebice one koje ukazuju na destrukciju drutvenih osvajanja
u prolosti, proglasivi ih konzervativnim ili ak zadrtim. Tako
vlade koje tvrde da utjelovljuju socijalnu demokraciju mogu pod
crveno-smeom etiketom odbaciti kao ekstremiste i krajnje lije-
vih i krajnje desnih, i one to ih kritiziraju zbog naputanja socijal-
nog programa i rtve takvog naputanja, koje im upuuju prijekor
za ono u to vjeruju da ini njihov socijalizam.)
Neoliberalizam ima za cilj unititi socijalnu dravu, lijevu ruku
drave koja, vidljivo je, uva interese onih kojima se dominira,
kulturno i ekonomski osiromaene, ene, stigmatizirane etnike
skupine, itd.4 Najuzorniji primjer je u zdravstvu koji neoliberalnu
politiku napada iz dva smjera, doprinosei poveanju uestalosti
bolesti i broja bolesnih (meusobni odnos siromatva i patologi-
je: alkoholizam, droge, delinkvencija, industrijske nesree, itd.) i
smanjujui medicinske resurse i pruanje njege (primjer Britanije
i Rusije, gdje se vjerojatno trajanje ivota u zadnjih deset godina
smanjilo upravo za deset godina!)
3 (opaska prevoditelja) Sociodija (sociodicy) - podoban termin za pravdajuu tendenciju suvremene
socijalne znanosti, a ije podrijetlo see u teodiju 17. st. Unutar teoloke tradicije pojavila su se dva
naina opravdanja zla: bol i grijeh, koji se mogu promatrati kao prijeko potrebni uvjeti za dobro
svemira kao cjeline ili kao neizbjeni nusproizvod optimalnog paketa rjeenja. Prvo je opravdanje
uveo Leibniz koji je predloio da udovita, naprimjer, imaju ulogu pomaganja ljudima da vide ono
to je lijepo u normalnom. Drugo je predstavio Malebranche koji je izrazio prijezir prema stajalitu
da je Bog stvorio monstruozne uroene defekte te je zastupao stajalite da nesree i nesretni slua-
jevi treba razumjeti u smislu cijene koju je Bog platio za izbor jednostavnih i opih zakona prirode.
U oba sluaja, argument je stavljen s namjerom objanjenja da je stvarni svijet zapravo najbolji od
svih moguih svjetova.
4
(opaska prevoditelja) Za Bourdieua, lijeva ruka drave je skupina agenata tzv. ministarstava
koji troe i koji su unutar drave trag drutvenih previranja iz prolosti, predstavljenih od mini-
stara rada i socijalnih prava, obrazovanja, javnih stambenih naselja i zdravlja. Oni su postavljeni
nasuprot desnoj ruci drave, koja je predstavljena ministarstvima financija i budeta kao i re-
presivna ruka drave (policija, sudovi, zatvor, vojska); Pierre Bourdieu, Geste otpora (Cambridge:
Polity Press, 1999.).
U nekim dravama Europe, kao to je Francuska, svjedoci smo
nastanka novog oblika vienamjenskog drutvenog rada koji prati
kolektivni pomak prema neoliberalizmu: to, s jedne strane, osigu-
rava posao, u smislu Ateliers nationaux u prethodnim razdoblji-
ma, za ljude devalviranih akademskih kvalifikacija (mnogi od njih
iskreni, predani ljudi) postavljajui ih da nadziru druge u odgo-
varajuem poloaju; s druge strane, to uva akademski odbaene
osobe od zapadanja u neprilike nudei im stvaranje - posla, inei
ih nadniarima bez nadnica, poduzetnicima bez poduzea, trajnim
studentima bez nade u kvalifikaciju ili diplomu. Svi ti programi
drutvenog nadzora koji potiu odreeni oblik kolektivne auto-mi-
stifikacije zamagljujui, izmeu ostalog, granicu izmeu rada i ne-
rada, studiranja i rada, itd., te vjerovanja u patvoreni svemir sim-
bol kojega predstavlja ideja o projektu, poivaju na dobrotvornoj
socijalnoj filozofiji i mekoj sociologiji koja samu sebe smatra ute-
meljenu na razumijevanju i koja, toboe prihvaa stajalite su-
bjekata koje eli pokrenuti (akcijska sociologija); a zavrava se
odobravajui mistificirajuu i mistificiranu viziju drutvenog rada
(u kontrastu prema rigoroznoj sociologiji koja je, s tog stajalita,
osuena da djeluje deterministiki i pesimistiki jer uzima u obzir
i strukture i njihove uinke).
U svjetlu tako sloenog i istananog naina dominacije, u kojem
simbolina mo ima tako vaan poloaj, moraju se osmisliti novi
oblici borbe. Uzimajui u obzir posebnu ulogu ideja u ovoj shemi,
istraivai moraju odigrati kljunu ulogu. Moraju osigurati politi-
ku akciju s novim zavretkom - razaranje dominantnih uvjerenja
- i novim sredstvima - tehnikim orujem - utemeljenim na istra-
ivanju i vladanju znanstvenim znanjem i simbolikim orujem,
sposobnim za potkopavanje opih uvjerenja, stavljajui nalaze
istraivanja u pristupaan oblik.
Otvoreni utopistiki cilj - Europa zadovoljnih
Europski drutveni pokret koji treba biti stvoren ima za cilj utopi-
ju, naime, Europu u kojoj e sve odlune drutvene snage, trenutno
vrlo razliite i ratrkane, biti dovoljno integrirane i organizirane
kako bi bile snagom odlunog pokreta. I postoji neto utopijsko u
samom pokretu; velike su lingvistike, ekonomske i tehnike pre-
preke u takvom okupljanju. Raznolikost i razliitost pokreta koji
tragaju za nekim, ili svim, ciljevima koje sami predlaemo zapra-
vo su prvo i najistaknutije opravdanje kolektivnog poduzetnitva
usmjerenog ka sjedinjenju i njihovoj integraciji, bez monopoliza-
cije ili preuzimanja kolektivno poduzetnitvo djeluje tako da po-
mau pojedincima i organizacijama usmjerenim na ovoj bojinici
ka pobjeivanju uinaka konkurencije. Prvi je zadatak tada da se
ponudi suvisli paket alternativnih prijedloga, izraen zajedniki
i od istraivaa i od aktivista (pritom izbjegavajui bilo koji oblik
meusobne instrumentalizacije), sposobnih za ujedinjenje drutve-
nog pokreta svladavanjem podjele izmeu nacionalnih tradicija i,
unutar svake nacije, izmeu profesionalnih kategorija i drutvenih
kategorija (posebice onih izmeu radnika i nezaposlenih), seksa,
generacija, i onih razliitog etnikog podrijetla (imigranata i dr-
avljana). Samo e nam ogroman kolektivni rad nuan za koordi-
naciju odlunih aktivnosti, teoretskih i praktinih, svih drutvenih
pokreta nastalih iz elje za popunjavanjem praznine koju je osta-
vila depolitizirana politika akcija socijalnih demokratskih vlada,
omoguiti da osmislimo strukture istraivanja, diskusije i mobili-
zacije na brojnim razina (internacionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj),
a to e postupno ugravirati u naim mozgovima i u stvarima novi
nain bavljenja politikom.