Izbor Odluka Ustavnog Suda Njemačke PDF

IZBOR ODLUKA
USTAVNOG SUDA
SAVEZNE REPUBLIKE
NJEMAKE
Zaklada Konrad Adenauer
program Pravna drava u Jugoistonoj Europi
IZBOR ODLUKA USTAVNOG SUDA

SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAKE
Odabir odluka:
prof. dr. Jrgen Schwabe
Thorsten Geissler
Predgovor:
Thorsten Geissler,
voditelj programa Pravna drava u Jugoistonoj Europi
Zaklade Konrad Adenauer
prof. dr. Andreas Vokuhle,

predsjednik Saveznog ustavnog suda Njemake
prof. dr. Jasna Omejec,

predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske
Prijevod:
Ines Metrovi
Urednici:
Tobias Zern
Martin Bauch
Konrad-Adenauer-Stiftung e.V.
Klingelhferstr. 23
10785 Berlin
Njemaka
tel. (+49) (0)30 269 96 453
faks: (+49) (0)30 269 96 555
webstrana: www.kas.de
Zaklada Konrad Andenauer

program Pravna drava u Jugoistonoj Europi
Ulica Franzelarilor br. 5
020785 Bukuret
Rumunjska
tel. (+40) (0) 21 302 02 63
faks: (+40) (0) 21 323 31 27
e-mail: office.rspsoe@kas.de
webstrana: www.kas.de/rspsoe
Prijevod: Ines Metrovi
Urednici: Tobias Zern

Martin Bauch
Autorska
prava: Vlasnik autorskih prava za fotografije na naslovnici je Savezni
ustavni sud Njemake.

Nakladnik: Zaklada Konrad Adenauer
Za nakladnika: Thorsten Geissler
Priprema i
grafiki dizajn: Seniko studio, Zagreb
Tisak: Tiskara Zelina, Zelina
Tiskano u 450 primjeraka
Zagreb, 2015.
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u

Zagrebu pod brojem 897492.
ISBN: 978-953-95030-7-7
Ova je publikacija besplatna. Nastala je na inicijativu Zaklade Konrad Adenauer u

okviru programa Pravna drava u Jugoistonoj Europi.
2015. Konrad-Adenauer-Stiftung e.V.
4 |
Sadraj
Predgovor - Thorsten Geissler,

Zaklade Konrad Adenauer .............................................................................. 11
Predgovor - prof. dr. Andreas Vokuhle,
predsjednik Saveznog ustavnog suda Njemake ............................................. 13
Predgovor - prof. dr. Jasna Omejec,
predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske ............................................ 15
Popis koritenih kratica .................................................................................. 27
Prvi dio: Naela
1. Pravo i obveza potivanja temeljnih prava .................................... 33
1) BVerfGE 128, 226 (Frankfurter Flughafen

/ Zrana luka Frankfurt)* .............................................................. 34
2) BVerfGE 129, 78 (Anwendungserweiterung

/ Proirenje primjene)* ................................................................. 40
Drugi dio: Temeljna prava (l. 1-19. Temeljnog zakona)
2. Ope pravo osobnosti (l. 2. I. u vezi sa l. 1. I. GG) .................... 45
3) BVerfGE 128, 1 (Gentechnikgesetzt

/ Zakon o genetskoj tehnologiji)* .................................................. 46
3. Pravo na pravino suenje (l. 2. I. u vezi sa l. 20. III. GG) ....... 51
4) 2 BvR 2048/13 (Verstndigung im Strafverfahren

/ Sporazum u kaznenom postupku)* ............................................. 52
4. Pravo na ivot i tjelesni integritet (l. 2. II. 1. GG) ....................... 55
5) BVerfGE 46, 160 (Schleyer / predmet Schleyer) ............................. 56
5. Osobna sloboda (l. 2. II. 2. GG) ..................................................... 59
6) BVerfGE 128, 326 (EGMR - Zur nachtrglichen

Sicherungsverwahrung / O naknadnom
izricanju mjere sigurnosnog zatvora)* ........................................ 60
SADRAJ | 5
IZBOR ODLUKA USTAVNOG SUDA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAKE
6. Ope naelo jednakosti (l. 3. I. GG) .............................................. 67
7) BVerfGE 55, 72 (Prklusion I / Prekluzija I) ................................... 68
8) BVerfGE 124, 199 (Hinterbliebenenrente fr eingetragene

Lebenspartner / Pravo na obiteljsku mirovinu kod
registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola)* .................. 74
9) BVerfGE 126, 400 (Steuerliche Diskriminierung
eingetragener Lebenspartnerschaften / Porezna diskriminacija
registriranih ivotnih partnerstava osoba istog spola)* .................. 76
10) BVerfGE 133, 59 (Sukzessive Adoption durch

eingetragene Lebenspartner / Postupno posvojenje
djece u registriranom ivotnom partnerstvu)* ............................... 79
11) 1 BvR 990/13 u. a. (Platzvergabe im

NSU-Verfahren / Dodjela mjesta u sudnici tijekom
postupka protiv Nacionalsocijalistikog podzemlja)* ...................... 83
12) BVerfGE 133, 377 (Steuersplitting fr eingetragene

Lebenspartner / Splitting poreza kod registriranog
ivotnog partnerstva osoba istog spola)* ...................................... 86
7. Sloboda vjere, savjesti, vjerskih i svjetonazorskih

uvjerenja (l. 4. GG) ......................................................................... 93
13) BVerfGE 102, 370 (Zeugen Jehovas / Jehovini svjedoci) ................. 94
14) 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10 (Pauschales

Kopftuchverbot / Paualna zabrana noenja marame)* .................. 98
8. Sloboda miljenja, tiska, medija i informiranja (l. 5. I. GG) ...... 107
15) BVerfGE 20, 162 (Spiegel / Politiki tjednik) ................................. 108
16) BVerfGE 90, 27 (Parabolantenne / Parabolina antena) ................ 113
17) BVerfGE 117, 244 (Cicero / Predmet Cicero)* ............................ 120
18) BVerfGE 124, 300 (Rudolf He-Gedenkfeier

/ Komemoracija za Rudolfa Hessa)* ............................................ 122
19) 1 BvF 1/11 i 1 BvF 4/11 (ZDF-Staatsvertrag

/Dravni ugovor o ZDF-u)* .......................................................... 125
20) 1 BvR 1036/14 (Kollektivbeleidigung / Kolektivna uvreda)* .......... 131
9. Sloboda umjetnosti i znanosti (l. 5. III. GG) .............................. 133
21) BVerfGE 67, 213 (Anachronistischer Zug

/ Anakronistika povorka) ........................................................... 134
6 | SADRAJ
10. Zatita braka i obitelji (l. 6. GG) .................................................. 143
22) BVerfGE 108, 82 (Schutz des biologischen Vaters

/ Zatita biolokog oca) ............................................................... 144
23) BVerfGE 121, 69 (Elterliche Erziehungs- und

Umgangspflicht / Dunosti roditelja vezane uz
odgoj i odravanje kontakata s djetetom)* .................................. 148
24) 1 BvR 1178/14 (Sorgerechtsentziehung

bei Kindeswohlgefhrdung / Oduzimanje
prava na roditeljsku skrb)* .......................................................... 151
11. Sloboda okupljanja (l. 8. I. GG) ................................................... 155
25) 1 BvR 2135/09 (Versammlungsrechtliche Auflagen

/ Obaveze iz propisa o javnim okupljanjima)* .............................. 156
12. Sloboda udruivanja (l. 9. GG) ..................................................... 159
26) 1 BvR 3017/11 (Rauchverbot bei ffentlichen

Veranstaltungen / Zabrana puenja na javnim skupovima) ........... 160
13. Tajnost pisma i pote (l. 10. GG) ................................................. 163
27) BVerfGE 125, 260 (Vorratsdatenspeicherung

/ Preventivno pohranjivanje podataka)* ...................................... 164
14. Sloboda kretanja (l. 11. GG) ......................................................... 177
28) BVerfGE 2, 266 (Notaufnahme / Hitan prihvat izbjeglica) ............. 178
29) BVerfGE 110, 177 (Sptaussiedler

/ Sloboda kretanja za tzv. kasne useljenike)* .............................. 179
15. Sloboda izbora zanimanja (l. 12. GG) .......................................... 183
30) BVerfGE 121, 317 (Rauchverbot in Gaststtten I

/ Zabrana puenja u ugostiteljskim objektima I)* ........................ 184
31) 1 BvR 1746/10 (Rauchverbot in Gaststtten II

/ Zabrana puenja u ugostiteljskim objektima II) ........................ 189
16. Jamstvo vlasnitva, izvlatenje, odteta (l. 14. GG) .................. 191
32) 1 BvR 3139/08 i 1 BvR 3386/08 (Garzweiler II

/ Rudnik Garzweiler II)* .............................................................. 192
SADRAJ | 7
17. Uinkovita pravna zatita i jamstvo

pravne zatite (l. 19. IV. GG) ....................................................... 199
33) 2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10

(Beweisverwertungsverbot bei Versto gegen
Richtervorbehalt / Zabrana koritenja dokaza
kod povrede obveze ishoenja sudskog naloga)* ......................... 200
Trei dio: Naela dravnog ustroja i privilegija stranaka
18. Naelo socijalne drave (l. 20. I. GG) .......................................... 205
34) BVerfGE 125, 175 (Hartz IV / Zakon Hartz IV)* ............................206
19. Naelo pravne drave

(l. 20. II. 2. u vezi sa l. 20. III. GG) ........................................... 215
35) BVerfGE 129, 300 (Fnf-Prozent-Sperrklausel EuWG

/ Izborni prag od 5% u Zakonu o
izborima za Europski parlament) ................................................. 216
36) BVerfGE 131, 316 (Landeslisten

/ Liste u saveznim zemljama)* .................................................... 221
37) 2 BvE 2/13 u.a. (Drei-Prozent-Sperrklausel EuWG

/ Izborni prag od 3% u Zakonu o izborima
za Europski parlament) ............................................................... 225
20. Privilegija stranaka (l. 21. GG) ................................................... 231
38) 2 BvE 11/12 (Negative Feststellung der

Verfassungswidrigkeit / Negativna ocjena neustavnosti)* ............ 232
39) 2 BvE 4/13 (uerungsbefugnis des Bundesprsidenten

/ Ovlasti saveznog predsjednika za izraavanje miljenja)* .......... 234
etvrti dio: Otvorena dravnost i meunarodna suradnja
21. Prenoenje suverenih prava, EU, NATO,

meunarodni ugovori (l. 23, l. 24, l. 25. i l. 59. II. GG) ......... 239
40) BVerfGE 6, 309 (Reichskonkordat

/ Ugovor izmeu Svete Stolice i Njemakog Reicha) ..................... 240
41) BVerfGE 102, 147 (Bananenmarktordnung

/ Uredba o ureenju trita banana)* .......................................... 241
8 | SADRAJ
42) BVerfGE 118, 244 (Afghanistan-Einsatz der
Bundeswehr / Misija njemake vojske u Afganistanu)* ................. 245
43) BVerfGE 123, 267 (Lissabon / Lisabonski ugovor)* ....................... 247
44) BVerfGE 126, 286 (Ultra-vires-Kontrolle Mangold

/ Kontrola prekoraenja ovlasti u predmetu Mangold)* ................ 255
45) BVerfGE 129, 124 (Mechanismus zur Stabilisierung
des europischen Finanzmarktes [EFS]
/ Mehanizam za europsku financijsku stabilnost)* ........................ 259
46) BVerfGE 132, 195 (Europischer Stabilittsmechanismus

/Europski stabilizacijski mehanizam)* .......................................... 262
47) 2 BvR 1390/12 u. a. (Ultra vires-Kontrolle OMT
/ Kontrola prekoraanja ovlasti kod odluke
o izravnim monetarnim transkacijama)* ...................................... 269
22. Jednakost dravljana Javne slube (l. 33. II. GG) .................. 275
48) 2 BvR 1322/12, 2 BvR 1989/12 (Altershchstgrenzen

im ffentlichen Dienst / Najvia dobna granica za
zapoljavanje u javnim slubama)* .............................................. 276
Peti dio: Pravosue i temeljna prava (l. 100. ff. GG)
23. Pravo na pristup sudu (l. 103. I. GG) .......................................... 283
49) BVerfGE 133, 168 (Absprachen im Strafprozess

/ Sporazumi u kaznenom postupku)* ........................................... 284
24. Ne bis in idem (l. 103. III. GG) .................................................... 289
50) BVerfGE 95, 96 (Mauerschtzen / Strijelci na Zidu) ...................... 290
25. Pravna jamstva kod liavanja slobode (l. 104. GG) ................... 299
51) BVerfGK 15, 474 (Beschleunigungsgrundsatz

in Haftsachen / Naelo urnosti postupka u kaznenim
predmetima povezanim s liavanjem slobode)* ........................... 300
Kazalo pojmova ........................................................................................ 302
* Priopenja za tisak Saveznog ustavnog suda (19992015)
SADRAJ | 9
Predgovor
Proteklih godina program Pravna drava u Jugoistonoj Europi Zaklade Konrad

Adenauer objavio je zbirke odluka njemakog Saveznog ustavnog suda na nekoliko
jezika te regije, a prvo izdanje na hrvatskom jeziku objavljeno je 2009. godine.
Otada je Savezni ustavni sud donio brojne odluke koje su imale odjeka i izvan
Njemake. Stoga nam se samo po sebi inilo razumljivim da sada objavimo dodatni
svezak koji e omoguiti prouavanje aktualne sudske prakse Saveznog ustavnog
suda. Osim toga, u ovu smo zbirku uvrstili i nekoliko starijih odluka Saveznog
ustavnog suda koje su zbog razvoja proteklih godina ponovo postale aktualne.
Dijalog o praksi i jurisdikciji ustavnih sudova proteklih se godina jo vie intenzivirao.

Prije svega, ustavni sudovi u Europi intenzivno razmjenjuju informacije, a
uspostavljanjem i radom Konferencije europskih ustavnih sudova, ije su lanice
kako njemaki Savezni ustavni sud tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, za tu je
razmjenu stvoren i institucionalni okvir.
Sudska praksa ustavnih sudova je, dodue, povezana s tradicijom i posebnostima

nacionalnih drava, a svaki ustavni sud ima svoju metodologiju kod tumaenja
ustava vlastite zemlje. Stoga se podrazumijeva samo po sebi da ustavni sudovi
drugih zemalja ne mogu preuzeti sudsku praksu njemakog Saveznog ustavnog
suda, no to i nije namjera ove publikacije. tovie, ona bi itateljima s hrvatskog
govornog podruja trebala omoguiti bolje razumijevanje idejnog slijeda i rjeenja
do kojih je doao Savezni ustavni sud, koji se uistinu moe osvrnuti na dugu
tradiciju, te dati odreene poticaje.
Zadaa je ustavnih sudova da bdiju nad ustavnou postupanja drave, odnosno

radnji koje ona poduzima. Stoga je zatita temeljnih prava graana i graanki od
posebno velikog znaaja. Zato smo kod izbora odluka teite svjesno stavili na one
koje se tiu temeljnih prava, tim vie to hrvatski Ustav i njemaki Temeljni zakon
po tom pitanju imaju brojne podudarnosti.
Ustavni sud Republike Hrvatske, kao i drugi ustavni sudovi u Jugoistonoj Europi
ve dugi niz godina dobro i tijesno surauju s njemakim Saveznim ustavnim
sudom, o emu svjedoe uzajamne posjete ustavnih sudaca, kao i susreti na
meunarodnim konferencijama. Ovom zbirkom odluka program Pravna drava u
Jugoistonoj Europi elio bi dati doprinos daljnjem produbljivanju tih odnosa. Ova
PREDGOVOR | 11
je publikacija istovremeno namijenjena donositeljima odluka u dravi i drutvu

te pravnim znanstvenicima i svima koji se bave primjenom prava, ali i buduim
generacijama pravnika.
elio bih srdano zahvaliti svima koji su sudjelovali u objavljivanju ove knjige.
Posebice je Ustavni sud Republike Hrvatske od samog poetka uistinu podrao
ovaj projekt i pruio nam svekoliku pomo.
Nadam se da e ova zbirka odluka nai put do brojnih zainteresiranih itatelja.
Thorsten Geissler
Zaklade Konrad Adenauer
12 | PREDGOVOR
Pozdravna rije
est godina nakon predstavljanja zbirke Izabrane odluke njemakog Saveznog

ustavnog suda objavljuje se dodatni svezak na hrvatskom jeziku. Ovaj kontinuitet,
koji nas raduje, pokazuje da je ta zbirka dobro prihvaena u znanstvenim
krugovima te u iroj javnosti u hrvatskom govornom podruju, koja je i zbog
praktine primjene zainteresirana za sudsku praksu Saveznog ustavnog suda.
Pozitivan odjek je daljnji poticaj za produbljivanje dijaloga nacionalnih ustavnih
sudova unutar Europske konferencije ustavnih sudova.
Proteklih smo godina takoer bili svjedoci jaanja tog dijaloga. U meuvremenu,
sudovi pomau jedni drugima kod osiguravanja vladavine prava. To vodi do
institucionalnog jaanja sudova u ostvarivanju prava u odnosu na politiku,
nadlena tijela drava lanica ili u odnosu na Europsku uniju. Tako se, primjerice,
odluke portugalskog Ustavnog suda o planiranim mjerama tednje Vlade ili turskog
Ustavnog suda o tzv. blokadi Twittera te pravosudnoj reformi mogu smatrati
pokazateljem nove snage ustavnih sudova. Integriranjem rada ustavnih sudova
u meunarodnom i europskom kontekstu komparativna analiza prava imat e sve
vei znaaj. Izriito upuivanje na odluke ustavnih sudova drugih drava lanica
Europske unije njihovim citiranjem jaa poziciju suda koji recipira njihovu praksu,
a osim toga daje i vaan doprinos nastanku zajednikog europskog pravnog
poretka.
Predmetna aktualizirana zbirka, koja sada uglavnom sadri priopenja za tisak o

kljunim odlukama Saveznog ustavnog suda od 2009. sve do travnja 2015. godine
i prevedena je na hrvatski jezik, predstavlja izvrstan doprinos dijalogu izmeu
sudova.
Stoga i drugom svesku zbirke odluka Saveznog ustavnog suda elim da bude
dobro prihvaen od strane strune publike i ire javnosti.
prof. dr. Andreas Vokuhle

predsjednik Saveznog ustavnog suda Njemake
PREDGOVOR | 13
PREDGOVOR
Jurisprudencija njemakog Saveznog ustavnog
suda i hrvatsko ustavno sudstvo
Polako, vrlo polako Nijemci su nauili kako

itati svoj Temeljni zakon. Vjerojatno u tome
nikada ne bi uspjeli da Savezni ustavni sud
s njima nije neumorno vjebao ustavnu
abecedu. Dio prie bilo je i to to su politiari
morali shvatiti kakve su obilne nadlenosti
dodijelili tom sudu.
(Jutta Limbach, predsjednica Saveznog
ustavnog suda 1994. 2002.)
Ne mogu zamisliti ljepi dar Zaklade Konrada Adenauera hrvatskim pravnicima

od zbirke prijevoda izabranih odluka njemakog Saveznog ustavnog suda.1 Poznate
su rijei Jutte Limbach: Povijest utjecaja Saveznog ustavnog suda jest pria o
uspjehu.2 Ovom je knjigom hrvatskoj javnosti omoguen uvid u nain na koji je
taj uspjeh izgraivan.
Unato tome to je ustavno sudstvo u hrvatski pravni poredak uvedeno jo prije

vie od pola stoljea (1964.), tek su se poslije 2000. godine, kad je postupno
postajala zamjetna europsko-integrativna uloga hrvatskog ustavnog sudstva, u
njegovoj jurisprudenciji poela primjeivati obiljeja po kojima je njemaki Savezni
ustavni sud planetarno poznat kao model-uzor. Stoga je ova knjiga-dar osobito
vrijedna jer dolazi u vrijeme kad se i pravnika struka, i politika zajednica, i ira
javnost u Republici Hrvatskoj na nov nain susreu s ulogom i utjecajem domaeg
ustavnog sudstva.
Uobiajena je kratica za odluku njemakog Saveznog ustavnog suda: BVerfGE. Koristi se i u

1
ovom tekstu.
Limbach, Jutta (1999.) The Role of the Federal Constitutional Court, u: The Basic Law: A Fifty
2
Year Assessment, AICGS Conference Report Paper, American Institute for Contemporary
German Studies, The Johns Hopkins University, 19.34. (cit. na 30.).
PREDGOVOR | 15
Prvo bih eljela podsjetiti na ono to ustav Temeljni zakon (Grundgesetz) znai
Njemakoj i Nijemcima. Zbog njegove jednostavnosti i jasnoe, izabrala sam opis
koji je ponudio Donald P. Kommers: Temeljni zakon je osnovni zakon nacije. Kao
takav, [ustav] svoj autoritet crpi izravno iz naroda, a iz ustava zauzvrat izvire sva
dravna vlast. Sukladno tome, Temeljni zakon je vrhovno pravo zemlje; on je
obvezujui dokument i, kao to nekoliko njegovih odredaba potvruje, on kontrolira
cjelokupni pravni poredak, kategoriki odbacujui weimarsko naelo supremacije
parlamenta u svim pitanjima. Temeljni zakon propisuje da u njemu sadrana
prava i vrijednosti obvezuju zakonodavstvo, izvrnu vlast i sudstvo kao izravno
primjenjivo pravo. Kako bi se o tome otklonila svaka sumnja, Temeljni zakon
predvia pravno sredstvo za svaku povredu temeljnog prava i ustanovljuje snaan
ustavni sud kako bi uvao i titio ustav kao cjelinu. Pored vlastite supremacije,
Temeljni zakon ustanovljuje za vjenost i vlastita osnovna naela (core principles).
Ona su stalna. lanak 79. stavak 3. tzv. klauzula vjenosti zabranjuje ustavne
amandmane koji bi tetno djelovali ili podrivali naela vezana uz dostojanstvo
(dignitarian principles) iz lanka 1. ili temeljna strukturalna naela ustavnog
poretka propisana lankom 20. (to jest federalizam, diobu vlasti, vladavinu prava
i socijalnu dravu blagostanja). Sastavljai su vjerovali da je najbolji nain
zatite ljudskog dostojanstva i ouvanja demokratske i socijalne savezne drave,
i danas i u budunosti, staviti odreena naela vladanja (principles of government)
izvan mogunosti naroda da ih mijenja [biljeke u tekstu su isputene].3
Zadaa Saveznog ustavnog suda u njemakom pravnom poretku oduvijek je bila

usmjerena na definiranje, zatitu i usuglaavanje razliitih i esto suprotstavljenih
ustavnih vrednota, ali i rjeavanje rastuih tenzija izmeu demokracije i
konstitucionalizma. U provedbi te zadae Savezni ustavni sud bio je sudski
aktivan, a u pojedinim je pitanjima ustavnog ivota Njemake njegova uloga
dosegnula i onu transformativnu. Prema miljenju Jutte Limbach, koncept sudskog
samoogranienja, shvati li ga se doslovno, nikada nije bio uvjerljiv kad je rije o
njemakom Saveznom ustavnom sudu jer nikakva ogranienja ne mogu biti opa
strategija za sud kojemu je primarna dunost kontrolirati vlast i osigurati zatitu
temeljnih prava. Kao to je Konrad Hesse pravilno naglasio, ova posljednja zadaa
prije bi zahtijevala odlunu intervenciju nego suzdranost ak i po cijenu sukoba s
nekim drugim ustavnim organom. Kad je rije o formuli sudskog samoogranienja,
Benda je s pravom naziva pristupom ili svojstvom: sud nije ovdje da ograniava
svoje vlastite ovlasti i funkciju nego da provodi svoje zadae. Naravno, ne smije
ih ni prekoraiti uzme li se u obzir naelo diobe vlasti koje mora biti potovano.4
Kommers, Donald P. (1999.) The Basic Law: A Fifty Year Assessment, u: The Basic Law: A
3
Fifty Year Assessment, AICGS Conference Report Paper, American Institute for Contemporary
German Studies, The Johns Hopkins University, 1. 8. (cit. na 2.3.).
Limbach, ibid. (v. bilj. 2), 24. Autorica se pri tom pozvala na: Hesse, Konrad (1981.) Funktionelle
4
Grenzen der Verfassungsgerichtsbarkeit, u: Recht als Proze und Gefge, Festschrift fr Hans
Huber, Bern, 261. ff., 264.; Benda, Ernst (1981.) Constitutional Jurisdiction in West Germany,
Columbia Journal of Transnational Law, vol. 19, br. 1, 11. f.
16 | PREDGOVOR
JURISPRUDENCIJA NJEMAKOG SAVEZNOG USTAVNOG SUDA I HRVATSKO ...
Stoga se osnovanom ini ocjena da je Savezni ustavni sud bio i ostao krucijalni
imbenik njemake ustavne politike.5
Istaknula bih tri aspekta jurisprudencije Saveznog ustavnog suda koja smatram
osobito vanima za hrvatsko ustavno pravo. Prvi je vezan uz koncept temeljnih
prava (u hrvatskom ustavnopravnom izriaju, rije je o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama zajamenim Ustavom, to jest o ustavnim pravima). Drugi je vezan uz
opseg i sadraj ustavnosudske kontrole presuda redovnih i specijaliziranih sudova.
Trei je vezan uz odnos njemakog Saveznog ustavnog suda prema europskom (i
meunarodnom) pravu.
1. Koncept temeljnih prava
Njemaki Temeljni zakon jami obilje meusobno proimajuih prava, u ijem je

sreditu ljudsko dostojanstvo (lanak 1. stavak 1. propisuje: Ljudsko dostojanstvo
je nepovredivo. Obaveza je svih dravnih vlasti da ga potuju i tite.). Stoga se
on esto definira i kao ustav ljudskog dostojanstva (njem. Verfassung der Wrde;
engl. constitution of human dignity).6 Ustavna interpretacija uvijek ide za tim da
se pronae i postigne ravnotea meu zajamenim temeljnim pravima s ciljem
konkretizacije ljudskog dostojanstva, ali i ravnotea s drugim suprotstavljenim
ustavnim vrednotama. Sredinju ulogu u tome ima Savezni ustavni sud.
Temeljna se prava u njemakom ustavnopravnom poretku tite institutom

individualne ustavne tube (Individual-Verfassungsbeschwerde). Nadlenost
njemakog Saveznog ustavnog suda za odluivanje o individualnim ustavnim
tubama izvire iz lanka 93. stavka 1. toke 4.a Temeljnog zakona koji propisuje
da Savezni ustavni sud odluuje o ustavnoj tubi koju svatko moe podnijeti
smatra li da je javna vlast povrijedila neko od njegovih temeljnih prava (sadranih
u lancima od 1. do 19. Temeljnog zakona) ili neko od prava koja su ekvivalentna
temeljnim pravima (sadranih u lanku 20. stavku 4. te lancima 33., 38., 101.,
103. i 104. Temeljnog zakona).
Temeljna prava u njemakoj pravnoj doktrini u prvom redu obuhvaaju subjektivna

prava pojedinca u odnosu prema dravnoj i javnoj vlasti (neovisno o njezinom
pojavnom obliku, to jest o tijelu te vlasti), ali i ustavne odredbe iz kojih se takva
prava izvode (primjerice, odredbe prvog dijela Temeljnog zakona). To su prije
svega obrambena prava graana protiv dravnog upletanja (mijeanja) u njihovu
sferu slobode. Ta prava odreuju odnos izmeu drave i graanina i ograniavaju
Kommers, Donald P. (1997.) The constitutional jurisprudence of the Federal Republic of Germany,
5
Second Edition, Duke University Press, 1.2.

U tom smislu Kommers stavlja u opreku njemaki Temeljni zakon spram Ustava SAD koji
6
odreuje kao ustav slobode (njem. Verfassung der Freiheit; engl. constitution of freedom). Usp.
Bahners, Patrick, What distinguishes Germanys Basic Law from the United States Constitution?,
Frankfurter Allgemeine Zeitung, FAZ.NET od 18. svibnja 2009.
PREDGOVOR | 17
dravno djelovanje u drutvenoj i graanskoj sferi ivota u dravi.7 Stoga je i

primarna svrha ustavne tube zatita individualnih pozicija pred neodmjerenom
ili proizvoljnom uporabom dravnih ovlasti, neovisno o tome jesu li te pozicije
povrijeene apstraktnom pravnom normom, konkretnom sudskom odlukom ili pak
injenjima odnosno proputanjima nadlenih tijela dravne ili javne vlasti.
Nadalje, osim odnosa drava graanin, koji je javnopravni odnos jednostranog

obvezivanja, postoje i graanskopravni (privatnopravni) odnosi sporazumnog
obvezivanja koji poivaju na premisi da subjekti tih odnosa djeluju na osnovama
privatne autonomije volje. Vodea presuda njemakog Saveznog ustavnog
suda o uinku zraenja temeljnih prava na privatnopravne odnose (Die
Ausstrahlungswirkung der Grundrechte auf das Privatrecht) donesena je davnog
15. sijenja 1958. u sluaju Lth (1 BVerfGE 7, 198). Njemaka je dogmatika
na toj osnovi izgradila teoriju o neizravnom horizontalnom uinku temeljnih
prava izvan odnosa drava graanin, to jest o neizravnom uinku temeljnih
prava u privatnopravnim odnosima prema treima (Theorie der mittelbaren
Drittwirkung).
Meutim, prema pravnim shvaanjima Saveznog ustavnog suda, temeljna prava

ne obuhvaaju samo subjektivna prava graana. Ona stvaraju i sferu objektivnog
prava stvorenu kroz tzv. vrijednosnu teoriju temeljnih prava koja polazi od
postavke da ta prava proimaju i obuhvaaju cjelokupno pravno ustrojstvo jer
su u njima utjelovljene osnovne vrijednosti dravne zajednice, zbog ega upravo
ta prava ine element i sredstvo uzdizanja drave (Lehre von der Grundrechten
als System Objektiver Wertentscheidungen). Sukladno tome, temeljna prava u
cijelosti obvezuju sva tijela dravne i javne vlasti. Kad Savezni ustavni sud govori
da se sustav vrijednosti, fokusiran na slobodu razvoja ljudskog bia u drutvu,
mora primjenjivati kao ustavni aksiom kroz cjelokupni pravni sustav: on mora
odreivati smjernice i za zakonodavno, i za upravno, i za sudsko odluivanje,8
rije je zapravo o odlukama Saveznog ustavnog suda koje tite odgovarajue
vrijednosti objektivnog pravnog poretka. Pri tome, kod vaganja (balancing) tih
vrijednosti nikada ne smije biti rijei o odabirima politika, kompromisima ili ad hoc
rjeenjima (ad-hocery), nego o interpretaciji ustavnih prava unutar piramidalnog,
objektivnog sustava vrijednosti.9
Time je u temeljna prava Savezni ustavni sud zapravo utjelovio sustav

funkcionalnih smjernica i obvezujuih mjerila za obnaanje dravne vlasti, ime
Usp. arevi, Edin (2005.) Ustavno ureenje Savezne Republike Njemake. Uvod u njemako
7
dravno pravo (sa izvornim tekstom Ustava i prijevodom na bosanski jezik), uredio M. M. Kapidi,
KULT B Sarajevo, Sarajevo: Fondacija Heinrich Bll Regionalni ured u Bosni i Hercegovini,
Ambasada Savezne Republike Njemake u Bosni i Hercegovini, 56.
BVerfGE 7, 198 [] Lth.
8
Bomhoff, Jaco (2008.) Lths 50th Anniversary: Some Comparative Observations on the German
9
Foundations of Judicial Balancing, German Law Journal, vol. 9, br. 2, 121.124. (cit. na 124.).
18 | PREDGOVOR
su temeljna prava u njemakom ustavnom poretku preuzela funkciju korelata

pravne tanosti dravnih akata.10
Konano, u njemakom ustavnopravnom poretku temeljna prava imaju i zatitnu

funkciju: ona obvezuju dravu da zatiti ustavna pravna dobra od njihova
ugroavanja koja bi mogla initi tree, osobito privatne osobe. To se u prvom redu
odnosi na dobra sadrana u lanku 2. stavku 2. (prvoj reenici) Temeljnog zakona,
koji glasi: Svatko ima pravo na ivot i tjelesni integritet. Adresat takve obveze
nije, dakle, trea osoba koja ugroava ta temeljna prava. Obveznik je sama drava
koja mora sprijeiti ugroavanje odnosno zatititi ugroenog.11
Zakljuno, individualna ustavna tuba u Saveznoj Republici Njemakoj na jednoj

strani slui zatiti temeljnih prava graana, odnosno zatiti subjektivnih pravnih
pozicija, a na drugoj strani stvaranju i odravanju objektivnog ustavnog poretka.
Navedene doktrinarne postavke njemakog Saveznog ustavnog suda imale su

znaajan utjecaj na praksu hrvatskog Ustavnog suda. Pristup ustavnom tekstu kao
jedinstvenoj smislenoj logiko-teleolokoj cjelini (die Einheit der Verfassung als
eines logisch-teleologischen Sinngebildes12), kao i stajalite Saveznog ustavnog
suda da se odredbe Ustava uvijek moraju interpretirati tako da rezultat bude
suglasan s osnovnim naelima Ustava, to jest s njegovim objektivnim poretkom
vrijednosti utemeljenim na individualnim ustavnim pravima,13 danas ima vrsto
mjesto i u hrvatskoj ustavnosudskoj jurisprudenciji.14 Hrvatski Ustavni sud
10
arevi, ibid. (v. bilj. 7), 54. i 66.
11
Usp. arevi, ibid. (v. bilj. 7), 64. i 69.71.
12
BVerfGE 19, 206 [220]; BVerfGE 30, 1 [19]; BVerfGE 33, 23 [29].
13
BVerfGE 1, 14 [32]; BVerfGE 7, 198 [205].
Tako je u rjeenju broj: U-I-3789/2003 i dr. od 8. prosinca 2010. (Narodne novine broj 142/10.)
14
Ustavni sud izloio sljedee naelno stajalite: 8.2. Ustav ini jedinstvenu cjelinu. Njemu se ne
moe pristupati na nain da se iz cjeline odnosa koji se njime ustrojavaju izvlai jedna odredba,
pa se ona onda tumai zasebno i mehaniki, neovisno o svim ostalim vrijednostima koje su
Ustavom zatiene. Ustav posjeduje unutarnje jedinstvo i znaenje pojedinanog dijela vezano
je uz sve ostale odredbe. Promatra li ga se kao jedinstvo, Ustav odraava pojedina sveobuhvatna
naela i temeljne odluke u vezi s kojima se moraju tumaiti sve njegove pojedinane odredbe.
Stoga se nijedna ustavna odredba ne moe izvui iz konteksta i samostalno interpretirati.
Drugim rijeima, svaka pojedina ustavna odredba uvijek se mora tumaiti u skladu s najviim
vrednotama ustavnog poretka koje su temelj za tumaenje samog Ustava. Taj je pristup Ustavni
sud prihvatio i u nizu svojih kasnijih odluka. Primjerice, u novijoj odluci broj: U-III-4149/2014 od
24. srpnja 2015. na tom je pristupu zasnovao tumaenje opsega i domaaja lanka 5. Promjene
Ustava iz 2010. godine (Narodne novine broj 76/10.), kojim je u lanak 31. Ustava (naelo nullum
crimen, nulla poena sine lege) dodan novi stavak 4. o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog
profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. U toj je odluci istaknuo da se
ustavne odredbe, a osobito ustavni amandmani naknadno uneseni u ustavni tekst, moraju
tumaiti u duhu cjelokupnog pravnog poretka oblikovanog u Ustavu tako da njihovo tumaenje
izvire iz cjeline odnosa koji se njime ustrojavaju (toka 80.) i stoga je potrebno precizno
odreenje opsega i domaaja lanka 5. Promjene Ustava/2010 (novog stavka 4. lanka 31.
Ustava), kako ni tumaenje ni primjena te ustavne promjene iz 2010. ne bi proturjeili najviim
vrednotama ustavnog poretka, u ovom sluaju ustavnom naelu zakonitosti u kaznenom pravu,
kao esencijalnom elementu vladavine prava u demokratskom drutvu (lanak 31. stavak 1. u
vezi s lankom 3. Ustava) (toka 81.). U odluci je viekratno isticao da se novi stavak 4. lanka
31. Ustava ne moe razmatrati zasebno i odvojeno od stavka 1. tog istog lanka jer samo
zajedno s njim ini smislenu normativnu cjelinu, a ne moe se izdvajati ni iz cjelokupnog teksta
Ustava kao jedinstvene cjeline (toka 154.).
PREDGOVOR | 19
prihvatio je, dakle, pravno shvaanje Saveznog ustavnog suda o tome da ustav
sadrava sferu objektivnog prava stvorenu kroz vrijednosnu teoriju temeljnih
prava.15
tovie, ako Ustavni sud ocijeni da praksa njemakog Saveznog ustavnog suda ima
univerzalno znaenje za rasvjetljavanje pitanja koje razmatra, ne suspree se od
izriitog pozivanja na tu praksu. Primjer je odluka od 17. studenoga 2009. u kojoj
je Ustavni sud odbio zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih odredaba
Zakona o posebnom porezu na plae, mirovine i druge primitke (u daljnjem tekstu:
Odluka o posebnom porezu iz 2009.).16 Polazei od toga da je praksa njemakog
suda zbog usporedivih ustavnih osnova primjenjiva i u hrvatskom ustavnopravnom
poretku, Ustavni sud je u Odluci o posebnom porezu iz 2009. izrijekom naglasio
da se u tom ustavnosudskom postupku koristio praksom njemakog Saveznog
ustavnog suda koja ima univerzalno znaenje za rasvjetljavanje pitanja vezanih
uz poreznu politiku u socijalnoj dravi, odnosno za rasvjetljavanje obveza
zakonodavca u primjeni naela porezne jednakosti i pravednosti (toke 3.4. i
15.1.). Na tim su osnovama u Odluci o posebnom porezu iz 2009. podrobno citirana
stajalita njemakog Saveznog ustavnog suda o znaenju i domaajima naela
porezne pravednosti i jednakosti u odnosu na zakonodavnu djelatnost, osobito ona
izraena u dvjema njegovim odlukama vezanima uz porez na dohodak.17
U Odluci o posebnom porezu iz 2009. podrobno su citirana stajalita njemakog

Saveznog ustavnog suda i o granicama ovlasti ustavnog suda u kontroli
zakonodavne djelatnosti kad je rije o naelu porezne pravednosti i jednakosti,
koje je utemeljeno na doktrini podruja slobodne prosudbe drave i naelu
svrsishodnosti dravnih akcija koje ostaje izvan granica ustavnosudske kontrole.18
15
Primjerice, u odluci broj: U-I-3597/2010 i dr. od 29. srpnja 2011. (Narodne novine broj 93/11.)
Ustavni sud je utvrdio: 30. Pitanje o suglasnosti s Ustavom rjeenja, koje u okviru opeg
izbornog sustava predvia unaprijed zajamena i osigurana zastupnika mjesta za bilo koju
manjinu, Ustavni sud razmatrao je polazei od strukturalnog jedinstva ustavnog teksta iz kojeg
proizlazi objektivni poredak vrijednosti koji je Ustavni sud duan tititi i promicati.
16
USRH, odluka i rjeenje broj: U-IP-3820/2009 i U-IP-3826/2009 i dr. od 17. studenoga 2009.
(Narodne novine broj 143/09.).
BVerfGE 26, 302 [] Einkommensteuergesetz; BVerfGE 107, 27 [] Einkommensteuergesetz.
17
18
Koji su elementi mjerodavni za ivotne odnose koje treba urediti kako bi se prema njima
postupalo jednako ili nejednako, naelno odluuje zakonodavac koji pri utvrivanju poreznih
osnova ima iroku slobodu odluivanja. Ona zavrava tek tamo gdje jednako ili nejednako
postupanje prema reguliranim injeninim stanjima vie nije spojivo s nainom promatranja
koji je usmjeren prema zamisli pravde, gdje, dakle, nedostaje oigledan razlog za jednako ili
nejednako postupanje. Zadaa je ustavnih sudova da provjeravaju samo potovanje tih vanjskih
granica zakonodaveve slobode (zabrana proizvoljnosti), ali ne je li zakonodavac u konkretnom
sluaju pronaao najsvrsishodnije, najracionalnije i najpravednije rjeenje (Savezni ustavni sud
Savezne Republike Njemake, BVerfGE 26, 302) (toka 15.4. Odluke o posebnom porezu iz
2009.).
20 | PREDGOVOR
Ustavni sud se u Odluci o posebnom porezu iz 2009. koristio i univerzalnim

postavkama njemake ustavnosudske jurisprudencije o socijalnoj dravi.19
Konano, u Odluci o posebnom porezu iz 2009. Ustavni sud prihvatio je i prvi put
u svojoj praksi obrazloio metodoloki pristup ispitivanju zakona kod kojih se s
aspekta ustavnosti osporavaju samo pojedine odredbe ili dijelovi. U toj je odluci
izrijekom naglasio da je na Zakon o posebnom porezu primjenjivo pravno stajalite
Saveznog ustavnog suda Savezne Republike Njemake (BVerfGE 21, 12, presuda
Prvog senata od 20. prosinca 1966. 1 BvR 320/57, 70/63) da se kod obuhvatnog
poreznog predmeta praktino ne moe pronai formulacija kojom bi se neosporeni
dio razgraniio od osporenog dijela zakona, odnosno da je razgranienje mogue
samo na teorijskoj razini. (toka 8. Odluke o posebnom porezu iz 2009.).20
Prihvaanjem fundamentalnih postavki njemake ustavnosudske doktrine kad

je rije o pristupu Ustavu i tumaenju ustavnog teksta, hrvatski Ustavni sud
uspio je svladati najtei problem u svom dugogodinjem traenju puta prema
istinskoj konstitucionalnoj jurisprudenciji. Meutim, time je istodobno otvorio
drugi problem: onaj pristajanja hrvatske javnosti na takvu jurisprudenciju. ini
se da u praktinom pravnom, politikom i drutvenom ivotu Hrvatske predstoji
dugo i teko razdoblje koje Jutta Limbach naziva neumornim vjebanjem ustavne
abecede. Ova knjiga pomae u ostvarenju tog cilja.
2. Koncept tzv. specifinog ustavnog prava
Kad je rije o granicama njegove nadlenosti u kontroli sudskih odluka, njemaki

Savezni ustavni sud u pravilu nadzire samo one sudske odluke koje primjenjuju i
interpretiraju tzv. specifino ustavno pravo (njem. spezifisches Verfassungsrecht),
a suzdrava se kad je rije o sudskim odlukama koje primjenjuju i tumae tzv.
obino pravo. Rth istie da Savezni ustavni sud nije uvar prava koje nema
ustavno znaenje (engl. non-constitutional law). Drugim rijeima, ako presuda
dovodi do povrede zakona koji nema ustavno znaenje, to je ne ini automatski
Ustavni sud poao je od toga da doktrinarne postavke o socijalnoj dravi i socijalnoj pravdi
19
dobivaju osobit izraz u ustavnosudskom nadzoru zakonodavne djelatnosti koji provode

ustavni sudovi. On proizlazi iz sljedeeg temeljnog problema: kako odrediti granicu na kojoj
se konstitucionalizacija socijalnih prava sukobljava s demokracijom? Rije je o problemu koji
je smjeten na samom raskriju dva osnovna pitanja politike filozofije koja su vana i za
suvremenu ustavnu politiku: na raskriju pitanja demokracije i pitanja distributivne pravde.
Taj je problem na osobit nain prisutan u radu ustavnih sudova u svim postupcima u kojima oni
nadziru ustavnost zakona koji se bave javnim politikama, osobito onom socijalnom. Navedena
je granica, naime, ujedno i granica doputene ustavnosudske kontrole zakonodavne djelatnosti
s aspekta socijalne drave (lanak 1. Ustava) i socijalne pravde (lanak 3. Ustava). Mjerila koja
je za odreivanje te granice u ustavnosudskoj praksi oblikovao Savezni ustavni sud Savezne
Republike Njemake danas se smatraju vladajuim smjernicama u djelovanju europskih ustavnih
sudova. U tom je kontekstu Ustavni sud u Odluci o posebnom porezu iz 2009. citirao BVerfGE
59, 231 [] Freie Mitarbeit (toka 13.3.).
20
Kasnije je to isto stajalite Ustavni sud primijenio i kod donoenja rjeenja broj: U-I-3101/2014 i
dr. od 12. sijenja 2015. (Narodne novine broj 5/15.) o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti
s Ustavom Obiteljskog zakona iz 2014.
PREDGOVOR | 21
podobnom za ustavno ispitivanje. Ako podnositelj prigovara, primjerice, povredi

supstancijalnih temeljnih prava i zasniva taj prigovor iskljuivo na tvrdnji da je
obian zakon primijenjen ili interpretiran na pogrean nain, ustavna tuba, u
pravilu, nee imati nikakvog izgleda na uspjeh. U svom nadzoru, Savezni ustavni
sud ograniava sebe na ispitivanje je li povrijeeno specifino ustavo pravo. Da bi
se ta pretpostavka ispunila, nije dovoljno da presuda bude objektivno pogrena;
umjesto toga, sudska presuda mora sadravati fundamentalno pogreno stajalite
o znaenju temeljnih prava.21
Vodea odluka u kojoj je Savezni ustavni sud obrazloio stajalite o svojoj nadlenosti
da nadzire samo specifino ustavno pravo jest BVerfGE 18, 85 [92 f.]. Tipina
formulacija kojom to izrie u svojim odlukama sadrana je, primjerice, u rjeenju
2 BvR 321/94: Odmjeravanje kazne ukljuujui utvrivanje injenica na temelju
kojih se ona odreuje u iskljuivoj je nadlenosti sudova (der Fachgerichte)22;
ona se utvruje tumaenjem i primjenom tzv. obinog prava. Ustavnopravna
provjera se ograniava na krenja specifinog ustavnog prava (stalna pravosudna
praksa; usp. BVerfGE 18, 85 [92f.]).23 Stoga ustavne tube protiv sudskih odluka
ne smjeraju njihovoj cjelovitoj kontroli: ispituju se samo navodne pogreke u
primjeni prava koje imaju specifinu vezu s temeljnim pravima. U tim je okvirima
Savezni ustavni sud u svojoj praksi stvorio okvirne skupine sluajeva u kojima
prema mjerilu specifinog ustavnog prava nadzire presude redovnih sudova. To
su: (1) pogreke u interpretaciji i primjeni obinog prava koje su relevantne za
temeljna prava; (2) arbitrarne sudske odluke; (3) intenzitet zadiranja u temeljno
pravo (najee kao dopunski aspekt), i (4) upravljanje sudskim postupkom
(administration of justice).24
21
Rth, Christina; Lohse, Kai (2005.) Constitutional Review of Decisions of Non-Constitutional Courts
by the German Federal Constitutional Court (Report), Venice Commission, CDL-JU(2005)061
CCS 2005/11, Strasbourg, 8 November 2005, http://www.venice.coe.int/ webforms/documents/
default.aspx?pdffile=CDL-JU(2005)061-e (pristup: 30. srpnja 2015.).
22
Budui da se pod generiki pojam Fachgerichte u njemakom pravnom sustavu podvode svi sudovi
koji nemaju ustavnosudsku jurisdikciju (redovni, upravni, financijski te oni za radne i socijalne
sporove), taj se pojam na engleski jezik prevodi i kao non-constitutional courts. V. bilj. 21.
23
BVerfG, 2 BvR 321/94 od 26. veljae 1999., http://www.bundesverfassungsgericht.de/
SharedDocs/ Entscheidungen/DE/1999/02/rk19990226_2bvr032194.html (pristup: 30. srpnja
2015.).
Rth i Lohse, ibid. (v. bilj. 21), pozivajui se na Benda i Kleina (Lehrbuch des Verfassungsprozerechts,
24
C. F. Mller Juristischer Verlag, Heidelberg, 1991., 250.). Rodin navodi sljedee skupine sluajeva
u kojima Savezni ustavni sud postupa prema kriteriju ustavom zajamenih prava: a) ako redovni
sud povrijedi neko od ustavom zajamenih temeljnih procesnih prava stranaka u postupku; b)
ako redovni sud primjeni zakon koji je suprotan Ustavom zajamenim temeljnim pravima (ova
situacija ukljuuje konkretnu kontrolu ustavnosti zakona); c) ako redovni sud interpretira zakon
ili primjeni zakon na nain suprotan temeljnim pravima; i d) ako redovni sud odluku donese
proizvoljno. Rodin, Sinia (2009.) Ustavni sud i lanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, u:
Liber amicorum in honorem Jadranko Crni (1928.2008.), Zagreb: Novi informator, 330.
22 | PREDGOVOR
Na zasadama njemakog ustavnosudskog koncepta specifinog ustavnog prava

hrvatski Ustavni sud stvorio je vlastiti koncept ispitivanja postoji li u konkretnom
sluaju ustavnopravna bit stvari. Taj je koncept krajem 2009. godine rezultirao i
novim postupanjem Ustavnog suda koje se sastoji u tzv. meritornom odbacivanju
ustavnih tubi. Taj je postupak do danas primijenjen na vie tisua ustavnih tubi,
poevi s rjeenjem broj: U-III-1747/2009 od 10. studenoga 2009. (Narodne
novine broj 139/09.). Ukratko, za odluivanje o ustavnoj tubi relevantno je da
Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odluuje
meritorno o sudskim stvarima. On je posebno tijelo utemeljeno Ustavom,
radi zatite pojedinanih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u
postupku pokrenutom ustavnom tubom. Takoer je relevantno da ustavna
tuba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaih pravnih lijekova.
Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zatite ustavnih prava u pojedinanim
sluajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tubi na povrede koje su
rezultat navodnih nezakonitosti to ih je poinilo nadleno tijelo ili sud u sudskom
postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zatitu pruaju redovni i specijalizirani
sudovi u postupcima ustrojenim u vie stupnjeva sudske zatite. One, iznimno,
mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj
mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zatiene Ustavom. Nadalje,
svaka ustavna tuba mora sadravati konkretne i obrazloene razloge eventualne
povrede odreenog ustavnog prava. U njoj mora biti obrazloeno u emu se sastoji
ustavnopravna specifinost konkretnog sluaja da bi taj sluaj morao biti ispitan
pred Ustavnim sudom. Podnositelj u ustavnoj tubi mora pokazati da nadleni sud
u postupanju ili pri donoenju sporne odluke ili rjeenja nije potovao odredbe
Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odnosno da je proizvoljno
protumaio mjerodavne odredbe zakona ili drugih propisa. U tim okvirima, ocijeni
li da konkretan sluaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja,
onda ne postoji ni ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odluivao.
Navedene postavke hrvatskog Ustavnog suda jasno upuuju na zakljuak da je na

izgradnju instituta ustavnopravne biti stvari u velikoj mjeri utjecala njemaka
ustavnosudska doktrina specifinog ustavnog prava.
3. Primjena europskog (i meunarodnog) prava u praksi njemakog

Saveznog ustavnog suda
S obzirom da se pravo Unije i konvencijsko pravo Vijea Europe25 u najveem dijelu

isprepliu kad je rije o ljudskim pravima, dosadanja jurisprudencija Saveznog
ustavnog suda pokazuje da su oba ta prava relevantna za gotovo sve predmete iz
tog podruja o kojima je njemaki Savezni ustavni sud nadlean odluivati.
Pod konvencijskim pravom Vijea Europe razumije se jurisprudencija Europskog suda za ljudska
25
prava u Strasbourgu u primjeni Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne
novine Meunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. proieni tekst, 8/99. ispravak, 14/02. i
1/06.). Konvencija je na snazi za Republiku Hrvatsku od 5. studenoga 1997.
PREDGOVOR | 23
Kad je rije o pravu Unije, iz povijesne su perspektive vjerojatno najvaniji

odluke Saveznog ustavnog suda u predmetima Solange II26, Maastricht27 i Trite
banana,28 u kojima je potvreno da Sud pravde jami u svojoj praksi standard
temeljnih prava koji ispunjava minimum to ga zahtijeva njemaki Temeljni zakon.
S druge strane, najvanije odluke u kojima se Savezni ustavni sud referirao

na jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem
tekstu: ESLJP) jesu one u kojima je definirao: podruje zatite u smislu lanka
13. Temeljnog zakona (nepovredivost doma)29; uinkovito podruje zatite
prava osobnosti javnih osoba30; u obiteljskom pravu, nedoputene dokaze u
kaznenim postupcima31. Novije odluke izravno povezane s praksom ESLJP-a bave
se problemom preventivnog (sigurnosnog) pritvaranja32, pridraja prava naloga
preventivnog (sigurnosnog) pritvaranja33, i terapijskim zatvaranjem.34
Unato tome to je iskljuivi i jedini standard za presude Saveznog ustavnog

suda Temeljni zakon, taj je sud vezan naelom otvorene dravnosti (offene
Staatlichkeit), neizravnom pravnom obvezom koja izvire iz tzv. povezujuih
odredaba (Scharniernormen), to jest iz lanka 1. stavka 2., lanka 23. stavka 1. i
lanka 24. stavka 1. Temeljnog zakona. To znai da je Savezni ustavni sud duan
uzimati u obzir europsko (i meunarodno) pravo u mjeri u kojoj ono nadvladava,
preoblikuje ili utjee na odredbe Temeljnog zakona, kao i odluke europskih i
meunarodnih sudova, kako bi se, koliko god je mogue, izbjegli sukobi izmeu
obveza Savezne Republike Njemake prema Uniji i meunarodnom pravu, s jedne
strane, i nacionalnog prava, s druge strane.
Prema stajalitu njemakog Saveznog ustavnog suda, sukobi bi iznimno mogli

nastati ako mjera poduzeta na temelju prava Unije predstavlja jasno ili strukturalno
znaajno djelovanje ultra vires35 ili teti njemakom ustavnom identitetu
zatienom lankom 79. stavkom 3. Temeljnog zakona, to ukljuuje i minimalne
26
BVerfGE 73, 339 [368] Solange II.
27
BVerfGE 89, 155 [202] Maastricht.
28
BVerfGE 102, 147 [153 f.] Bananenmark.
29
BVerfGE 130, 1 [31] Beweisverwertungsverbot im Strafprozess.
30
BVerfGE 120, 180 [201 ff.] Caroline v. Hannover III; bez pozivanja na Konvenciju: BVerfGE 101,
361 ff. Caroline I; BVerfG, NJW 005, 1857 ff. Caroline II (rjeenje 1. vijea 1. Senata).
BVerfGE 130, 1 [30 f.] Beweisverwertungsverbot im Strafprozess.
31
32
BVerfGE 128, 326 [370, 375 f.] Sicherungsverwahrung II.
33
BVerfGE 131, 268 [296 f.] vorbehaltene Sicherungsverwahrung.
34
BVerfG, Urteil des Zweiten Senats vom 11. Juli 2013 2 BvR 2302/11, 2 BvR 1279/12 EuGRZ
2013, S. 536 [543 f.], Rn. 61 ff. ThUG.
35
BVerfGE 89, 155 [187. i 188.] Maastricht; BVerfGE 123, 267 [353., 400.] Lisbon; BVerfGE 126,
286 [304.] Honeywell.
24 | PREDGOVOR
standarde zatite temeljnih prava koje zahtijeva njemaki ustav.36 Takve iznimke,
meutim, do danas nisu bile primijenjene u praksi Saveznog ustavnog suda. U
svakom sluaju, postanu li relevantne, naelo otvorenosti prema europskom pravu
obvezivalo bi taj sud da pronae rjeenje koje je najmanje tetno za integritet
prava Unije.37
Konano, pozivanje na Povelju o temeljnim pravima Europske unije38 moe se nai

u mnogobrojnim odlukama Saveznog ustavnog suda nakon 2000. godine koji se
odnose na zatitu temeljnih prava na razini Europske unije.39 Novija meu njima
je odluka Prvog senata o bazi podataka vezanoj uz protuterorizam.40 Za razliku od
Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijea Europe, njemaki
sud poziva se na Povelju o temeljnim pravima Europske unije i onda kad treba
odrediti razinu zajednike europske zatite temeljnih prava.41
Kad je rije o pravu Unije, vrijeme e pokazati hoe li, odnosno u kojoj e mjeri
jurisprudencija njemakog Saveznog ustavnog suda utjecati na praksu hrvatskog
Ustavnog suda u definiranju odnosa izmeu hrvatskog Ustava i prava Unije.
***
Odavno su znaenje i utjecaj njemakog Saveznog ustavnog suda preli nacionalne

okvire. Ve iz prethodnih, vrlo turih napomena o djelovanju tog suda moe se
nazrijeti da je njegova jurisprudencija stalan i neiscrpan izvor naela, opih pravila
i metoda ustavne interpretacije u postupcima zatite temeljnih prava graana
i ouvanja objektivnog nacionalnog ustavnopravnog poretka. Ona je stoga vrlo
esto poticaj ustavnim sudovima drugih nacionalnih drava i smjernica za njihovo
djelovanje.
36
BVerfGE 37, 271 [278. et seq.] Solange I; BVerfGE 73, 339 [375. et seq.] Solange II; BVerfGE
89, 155 [] Maastricht; BVerfGE 102, 147 [] Bananenmark. U odnosu prema Sudu pravde,
njemaki Savezni ustavni sud danas se koristi konstrukcijom odnosa kooperacije: on se
smatra naelno pozvanim da pravne akte Europske unije proglasi neprimjenjivim na njemakom
ustavnom podruju ako zatita temeljnih prava na europskoj razini putem Suda pravde
ne bude zajamena na zadovoljavajui nain. Razina zatite temeljnih prava koju osigurava
njemaki Temeljni zakon u tom je smislu standard ispod kojeg se ne smije sputati razina pravne
zatite individualnih pozicija na europskoj razini. Saeto, u odnosu prema europskom sustavu,
njemaki Savezni ustavni sud pridrao je sebi pravo osiguravati razinu minimalnog standarda
zatite ljudskih prava. Usp. arevi, ibid. (v. bilj. 7), 51.
37
Huber, Peter M.; Paulus, Andreas L. (2014.) National Report Germany, XVIth Congress of the
Conference of European Constitutional Courts Cooperation of Constitutional Courts in Europe
Current Situation and Perspectives, Ustavni sud Austrije, Be, 12.14. svibnja 2014. Izvjee
je objavljeno u: Verfassungsgerichtshof (Hrsg.): Die Kooperation der Verfassungsgerichte in
Europa Aktuelle Rahmenbedingungen und Perspektiven, Verlag sterreich, 1 Band, 2015.
38
Charter of Fundamental Rights of the European Union (2010/C 83/02), Official Journal of the
European Union C 83/389, 30. 3. 2010. Povelja je na snazi od 1. prosinca 2009., a Republiku
Hrvatsku pravno obvezuje od 1. srpnja 2013.
39
BVerfGE 126, 286 [290] Honeywell, Rn. 78; BVerfG, Urteil vom 24. April 2013 1 BvR 1215/07.
40
EuGRZ 2013, 174 [184] Antiterrordatei, Rn. 88 ff. (engl. Counter-terrorism database judgment).
BVerfGE 124, 199 [220] VBL (Diskriminierung wegen sexueller Orientierung) Rn. 88.
41
PREDGOVOR | 25
Kako je naglasila Ruth Bader Ginsberg, nema sumnje da stranim pravnim izvorima
trebamo pristupati s osjeam za vlastite razliitosti i s punom svijeu da je nae
razumijevanje drutvene, povijesne, politike i institucionalne pozadine, iz koje su
ti strani pravni izvori potekli, po prirodi stvari nesavreno. Meutim, spoznaja o
vlastitim ogranienjima nikada nas ne smije odvratiti od toga da nauimo najvie
to moemo iz iskustva i mudrosti koje ti strani pravni izvori nose.42 To je osobito
vano kad je rije o izvorima koje stvara najvei ustavni sud na svijetu, onaj
kojemu je jednostavno najoitija karakteristika ... njegova istinski iznimna snaga
(truly extraordinary power),43 a ti izvori pripadaju istom europsko-kontinentalnom
pravnom krugu kojemu pripada i hrvatsko pravo.
U ime svih itatelja, zahvaljujem Zakladi Konrada Adenauera na briljivom

odabiru, ureenju i prijevodu na hrvatski jezik niza vodeih odluka njemakog
Saveznog ustavnog suda. Bez njih se danas ne moe itati veliki njemaki ustav iz
1949., a ponajmanje razumjeti suvremena njemaka dogmatika o demokratskoj i
socijalnoj dravi utemeljenoj na vladavini prava (na nacionalnoj razini i u kontekstu
njemakog lanstva u Europskoj uniji), ali ni razvitak prava same Europske unije.
Zagreb, 1. kolovoza 2015.

prof. dr. sc. Jasna Omejec,
predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske
Ginsberg, Ruth Bader (2012.) Foreword to the Third Edition, u: Donald P. Kommers; Rusell
42
A. Miller, The constitutional jurisprudence of the Federal Republic of Germany, Third Edition,
Revised and Expanded, Duke University Press, xii.
43
Borowski, Martin (lipanj 2003.) The Beginnings of Germanys Federal Constitutional Court, Ratio
Juris. vol. 16, br. 2, 155.186. (cit. na 155.).
26 | PREDGOVOR
Popis kratica
a.A. anderer Auffassung / drugaijeg shvaanja
a.F. alte Fassung / stara verzija
AEUV Vertrag ber die Arbeitsweise der Europischen Union, in der Fassung
aufgrund des am 1. Dezember 2009 in Kraft getretenen Vertrages
von Lissabon / Ugovor o funkcioniranju Europske unije u verziji koja je
stupila na snagu na temelju Lisabonskog ugovora 1.12. 2009.
AG Aktiengesellschaft / dioniko drutvo
BGB Brgerliches Gesetzbuch / Graanski zakonik
BGBl. Bundesgesetzblatt (Teil I, Teil II und Teil III) / njemaki Slubeni list
BGH Bundesgerichtshof / Savezni vrhovni sud
BGHSt Entscheidungen des Bundesgerichtshofs in Strafsachen / Odluke

Saveznog vrhovnog suda u kaznenim predmetima
BSHG Bundessozialhilfegesetz / njemaki Zakon o socijalnoj pomoi
BVerfG Bundesverfassungsgericht / Savezni ustavni sud
BVerfGE Entscheidungen des Bundesverfassungsgerichts / Odluke Saveznog

ustavnog suda
BVerfGG Bundesverfassungsgerichtsgesetz / Zakon o Saveznom ustavnom

sudu
BVerfGK Kammerentscheidungen des Bundesverfassungsgerichts / Odluke

senata Saveznog ustavnog suda
BVerwGE Entscheidungen des Bundesverwaltungsgerichts / Odluke Saveznog

upravnog suda
BvF Aktenzeichen des Bundesverfassungsgerichts: Abstrakte

Normenkontrolle / Oznaka predmeta Saveznog ustavnog suda:
apstraktna kontrola ustavnosti zakona
BvG Aktenzeichen des Bundesverfassungsgerichts: Bund-Lnder-

Streitigkeit / Oznaka predmeta Saveznog ustavnog suda: spor
savezne razine i saveznih zemalja
POPIS KRATICA | 27
BvL Aktenzeichen des Bundesverfassungsgerichts: Konkrete

Normenkontrolle / Oznaka predmeta Saveznog ustavnog suda:
konkretna kontrola ustavnosti zakona
BvR Aktenzeichen des Bundesverfassungsgerichts:

Verfassungsbeschwerde / Oznaka predmeta Saveznog ustavnog suda:
individualna ustavna tuba
BWG Bundeswahlgesetz / Zakon o saveznim izborima
CDU Christlich Demokratische Union Deutschlands / Kransko-

demokratska unija
CSU Christlich-Soziale Union in Bayern e.V. / Bavarska kransko-socijalna

unija
DDR Deutsche Demokratische Republik / Njemaka Demokratska Republika
EFSF Europische Finanzstabilisierungsfazilitt / Europski fond za

financijsku stabilnost
EG Europische Gemeinschaft / Europska zajednica
EGMR Europischer Gerichtshof fr Menschenrechte / Europski sud za

ljudska prava
EGV Vertrag zur Grndung der Europischen Gemeinschaft / Ugovor o

osnivanju Europske zajednice
EMRK Europische Menschenrechtskonvention / Konvencija za zatitu

ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijea Europe
ErbStG Erbschaftsteuer- und Schenkungsteuergesetz / Zakon o porezu na

nasljedstva i darovanja
ESM Europischer Stabilittsmechanismus / Europski stabilizacijski

mehanizam
ESMV Vertrag ber den Europischen Stabilittsmechanismus / Ugovor o

europskom stabilizacijskom mehanizamu
EStG Einkommensteuergesetz / Zakon o porezu na dohodak
ESZB Europisches System der Zentralbanken / Europski sustav sredinjih

banaka
EU Europische Union / Europska unija
EuGH Europischer Gerichtshof / Sud Europske unije
EuGRZ Europische Grundrechtezeitschrift / Europski bilten za ljudska prava
EUV Vertrag ber die Europische Union, in der Fassung aufgrund des
am 1.prosinca 2009 in Kraft getretenen Vertrages von Lissabon /
Ugovor o Europskoj uniji u verziji koja je stupila na snagu na temelju
Lisabonskog ugovora 1.12. 2009.
28 | POPIS KRATICA
EuWG Gesetz ber die Wahl der Abgeordneten des Europischen Parlaments
aus der Bundesrepublik Deutschland (Europawahlgesetz) / Zakon
o izborima zastupnika za Europski parlament iz Savezne Republike
Njemake
FGG Gesetz ber die Angelegenheiten der freiwilligen Gerichtsbarkeit /

Zakon o poslovima izvanparninog sudstva
GATT General Agreement on Tariffs and Trade (Allgemeines Zoll- und

Handelsabkommen) / Opi sporazum o carinama i trgovini
GenTG Gesetz zur Regelung der Gentechnik (Gentechnikgesetz) / Zakon o

genetskoj tehnologiji
GG Grundgesetz / Temeljni zakon (njemaki Ustav)
GmbH Gesellschaft mit beschrnkter Haftung / drutvo s ogranienom

odgovornou (d.o.o.)
GrenzG Gesetz ber die Staatsgrenze der Deutschen Demokratischen

Republik (DDR-Grenzgesetz) / Zakon o dravnoj granici Njemake
Demokratske Republike
GrenzO Anordnung ber die Ordnung in den Grenzgebieten und in den

Territorialgewssern der Deutschen Demokratischen Republik
(DDR-Grenzordnung) / Dekret o ustroju pograninih zona i
teritorijalnih voda Njemake Demokratske Republike
GSG Gesetz des Freistaates Bayern zum Schutz der Gesundheit vom 23.
srpnja 2010 (Bayerisches Gesundheitsschutzgesetz) / Bavarski zakon
o zatiti zdravlja od 23.07.2010.
i.V.m. in Verbindung mit / u vezi s
ISAF International Security Assistance Force (Internationale

Sicherheitsuntersttzungstruppe) / Meunarodna mirovna misija u
Afganistanu
LuftSiG Luftsicherheitsgesetz / Zakon o sigurnosti zranog prometa
n.F. neue Fassung / nova verzija
NATO North Atlantic Treaty Organisation (Nordatlantikpakt-Organisation) /

Sjevernoatlanski savez
NJW Neue Juristische Wochenschrift / Novi pravna revija
NPD Nationaldemokratische Partei Deutschlands / Njemaka

nacionaldemokratska stranka
NSU Nationalsozialistischer Untergrund / Nacionalsocijalistiko podzemlje
NVA Nationale Volksarmee / Narodna armija Njemake Demokratske

Republike
POPIS KRATICA | 29
OMT Outright Monetary Transactions / Izravne monetarne transakcije
PDS Partei des Demokratischen Sozialismus / Stranka demokratskog

socijalizma
S. Seite / strana
SED Sozialistische Einheitspartei Deutschlands / Jedinstvena socijalistika

stranka Njemake (u doba DDR-a)
SGB Sozialgesetzbuch / Socijalni zakonik
SKSV Vertrag ber Stabilitt, Koordinierung und Steuerung in der

Wirtschafts- und Whrungsunion / Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i
upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji
StGB Strafgesetzbuch / Kazneni zakonik
StPO Strafprozessordnung / Zakon o kaznenom postupku
stRspr stndige Rechtsprechung / stalna sudska praksa
ThUG Gesetz zur Therapierung und Unterbringung psychisch gestrter

Gewalttter (Therapieunterbringungsgesetz) / Zakon o terapiji i
hospitalizaciji psihiki poremeenih nasilnika
TKG Telekommunikationsgesetz / Zakon o telekomunikacijama
TzBfG Gesetz ber Teilzeitarbeit und befristete Arbeitsvertrge (Teilzeit-

und Befristungsgesetz) / Zakon o skraenom radnom vremenu i
ugovorima o radu na odreeno vrijeme
UrhG Gesetz ber Urheberrecht und verwandte Schutzrechte

(Urheberrechtsgesetz) / Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima
VersG Gesetz ber Versammlungen und Aufzge (Versammlungsgesetz) /

Zakon o javnim okupljanjima i povorkama
vgl. vergleiche / usporedi
VoPoG Gesetz ber die Aufgaben und Befugnisse der Deutschen Volkspolizei
(DDR-Volkspolizeigesetz) / Zakon o zadaama i ovlastima njemake
policije (Zakon o policiji Njemake Demokratske Republike)
WoZuG Gesetz ber die Festlegung eines vorlufigen Wohnortes fr

Sptaussiedler (Wohnungszuweisungsgesetz) / Zakon o dodjeli
boravita za doseljenike nakon 1.1. 1993.
WRV Weimarer Reichsverfassung / Weimarski ustav
z.B. zum Beispiel / na primjer (npr.)
ZPO Zivilprozessordnung / Zakon o parninom postupku
30 | POPIS KRATICA
Prvi dio
Naela
1.
Pravo i obveza potivanja
temeljnih prava
1) BVerfGE 128, 226

(Frankfurter Flughafen / Zrana luka Frankfurt)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 18/2011 od 22. veljae 2011.
Odluka od 22. veljae 2011.

- 1 BvR 699/06 -
Sloboda okupljanja vrijedi i u zranoj luci Frankfurt
I. injenino stanje
1. Zranu luku u Frankfurtu na Majni vodi dioniko drutvo Fraport AG. Veinski
udjeli u tom drutvu u javnom su vlasnitvu, pri emu jedan dio dri savezna
zemlja Hessen, a drugi dio grad Frankfurt na Majni. Osim infrastrukture potrebne
za odvijanje zranog prometa, u sastavu zrane luke nalaze se brojni trgovaki ili
ugostiteljski objekti dostupni iroj javnosti.
2. Podnositeljica tube lanica je Inicijative protiv deportacija, koja se bori protiv

izgona stranaca iz zemlje uz pomo privatnih aviokompanija. Kada je zajedno s 5
drugih lanova u hali za polaske zrane luke u Frankfurtu u oujku 2003. godine
na alteru za check-in dijelila letke protiv jedne deportacije, drutvo Fraport AG
uruilo joj je zabranu pristupa zranoj luci uz napomenu da e protiv nje podnijeti
kaznenu prijavu zbog smetanja posjeda ako je ponovno neopravdano zateknu
u zranoj luci. U popratnom pismu s pojanjenjem podnositeljicu tube upuuju
na odredbu iz Pravilnika o koritenju zrane luke sukladno kojoj je za okupljanje,
reklamiranje ili dijeljenje letaka potrebna suglasnost Fraport AG, te se navodi da
se naelno ne toleriraju nenajavljeni prosvjedi na terminalu i to zbog neometanog
odvijanja poslovanja i iz sigurnosnih razloga.
3. Tuba za utvrenje protupravnosti izreene zabrane prosvjeda i izraavanja

miljenja za podruje zrane luke Frankfurt, koju je podnositeljica podigla protiv
drutva Fraport AG na graanskim sudovima, prola je sve instance bez uspjeha.
U svojoj ustavnoj tubi podnositeljica, izmeu ostalog, istie prigovor povrede
svojih temeljnih prava - slobode izraavanja miljenja i slobode okupljanja u
osporenim odlukama graanskih sudova.
34 | PRVI DIO
PRAVO I OBVEZA POTIVANJA TEMELJNIH PRAVA
II. Odluka njemakog Ustavnog suda
Prvi senat Saveznog ustavnog suda sa 7 glasova za i jednim glasom protiv

odluio je da su osporenim odlukama graanskih sudova povrijeena temeljna
prava podnositeljice tube iz l. 5. st. 1, al. 1 (sloboda miljenja) i l. 8. st. 1
Temeljnog zakona (sloboda okupljanja), pa ih je stoga ukinuo. Predmet je vraen
na ponovno suenje na Opinski sud u Frankfurtu na Majni.
III. Odluka se u bitnome temelji na sljedeem obrazloenju:
1. Drutvo Fraport AG u odnosu na podnositeljicu ustavne tube neposredno

obvezuju temeljna prava. Koritenje graansko-pravnih oblika drutava dravnu
vlast ne razrjeuje obveze potivanja temeljnih prava sukladno l. 1. st. 2
Temeljnog zakona. Poduzea u mjeovitom vlasnitvu, u kojima javni sektor dri
veinu udjela, jednako kao i javna poduzea u stopostotnom vlasnitvu drave,
koja su organizirana kao drutva prema privatnom pravu, neposredno obvezuju
temeljna prava.
Sukladno l. 1. st. 3. Temeljnog zakona temeljna prava obvezuju zakonodavnu,

izvrnu i sudbenu vlast kao neposredno vaee pravo. Ona ne vrijede samo za
odreena podruja, funkcije ili oblike postupanja kod obnaanja zadaa drave,
ve opseno i u cijelosti obvezuju dravnu vlast. Pritom je l. 1. st. 3. Temeljnog
zakona utemeljen na jednoj elementarnoj razlici: dok je graanin naelno slobodan,
drava je u naelu obvezana [potivati temeljna prava]. U skladu s time graanina
temeljna prava ne obvezuju neposredno, nego ga preko njih drava priznaje kao
slobodnu osobu koja je sama odgovorna za razvijanje svoje osobnosti. To to ga
obvezuje pravni poredak, ve je unaprijed relativirano i naelno ogranieno; jer i
tu drava stvara ravnoteu izmeu raznih nositelja temeljnih prava i time meu
njima posredno vrijede temeljna prava. U skladu s time drava kao povjerenik
obnaa zadae za graane i duna im je polagati raune. Aktivnosti drave
ne shvaaju se kao iskazivanje slobodnih subjektivnih uvjerenja u ostvarivanju
osobnosti, ve distancirano potuju razliita uvjerenja dravljana te ih u skladu s
time Ustav opseno i u cijelosti obvezuje na potivanje temeljnih prava. To vrijedi
i onda kada se drava u obnaanju svojih zadaa slui graanskim pravom.
Neposredna obvezatnost temeljnih prava vrijedi ne samo za poduzea koja su

u stopostotnom javnom vlasnitvu, ve i za poduzea u mjeovitom vlasnitvu,
ukoliko u njima veinu udjela dri javni sektor. To je u pravilu sluaj onda kada je
vie od polovice udjela u javnom vlasnitvu. Pretpostavka neposredne obvezatnosti
temeljnih prava ne samo za vlasnike udjela ve i dotinog poduzea u skladu
je s njegovim karakterom samostalne jedinice i osigurava efektivnu obvezatnost
temeljnih prava neovisno o tome moe li, u kojoj mjeri u i kojem obliku, vlasnik
sukladno propisima o trgovakim drutvima utjecati na voenje poslova, te
neovisno o tome na koji se nain kod poduzea s raznim javnim vlasnicima udjela
osigurava koordinacija prava utjecaja tih javnih vlasnika. Privatni vlasnici udjela
time nisu neopravdano prikraeni za svoja prava: oni mogu slobodno odluiti hoe
NAELA | 35
li imati udjele u poduzeu s veinskim javnim vlasnitvom ili ne, a ak i kada

bi se veinski odnosi naknadno promijenili, mogu slobodno na to reagirati, kao
i inae kod promjena veinskih odnosa. To ne utjee na njihov status nositelja
temeljnih prava, posebice prava na vlasnitvo, neposredno u odnosu na javne
vlasnike udjela ili u odnosu na javnu vlast.
2. Osporene odluke predstavljaju povredu slobode okupljanja podnositeljice tube.
a) injenino stanje potpada pod domaaj slobode okupljanja. Sloboda okupljanja

nositeljima temeljnih prava izmeu ostalog jami pravo na slobodan odabir mjesta
okupljanja. Meutim, time ne stjeu pravo pristupa bilo kojem mjestu. Skupovi
se prije svega ne mogu samo tako odrati na nekom proizvoljno odabranom
privatnom zemljitu. Meutim, sloboda okupljanja nije ograniena samo na javne
prometnice. tovie ona jami odravanje skupova i na drugim mjestima gdje je
neko javno poduzee omoguilo javni promet. Ako danas komunikacijsku funkciju
javnih prometnica sve ee preuzimaju ili dopunjuju trgovaki centri ili druga
okupljalita, ne moe se izuzeti sloboda okupljanja na javnim povrinama takvih
objekata, im postoji neposredna obvezatnost temeljnih prava ili se takav zahtjev
moe postaviti prema privatnim osobama temeljem posrednog uinka na tree.
To vrijedi neovisno o tome nalaze li se te povrine unutar vlastitog objekta ili su
povezane s infrastrukturnim sadrajima, jesu li natkrivene ili na otvorenome.
Mjesta koja openito slue javnoj komunikaciji, a pored javnih cesta bi se mogla
koristiti za odravanje okupljanja, prije svega su ona mjesta koja su openito
otvorena za javnost i pristupana javnosti. Za razliku od toga, s jedne su strane
iskljuena mjesta gdje se pristup individualno kontrolira, a njihovo je koritenje
doputeno samo za pojedine, ograniene svrhe. S druge strane, kod odgovora na
pitanje moe li se neko mjesto koje se ne nalazi na javnoj cesti, putu ili trgu smatrati
javnim (komunikacijskim) prostorom, treba poi od ideje javnog foruma. Za njega
je karakteristian velik broj raznih djelatnosti koje se tu odvijaju ili razliitih
interesa, uslijed ega se stvara raznolika i otvorena komunikacijska mrea. Mjesta
okupljanja koja je namjeravala odabrati podnositeljica ustavne tube potpadaju
pod domaaj slobode okupljanja, jer se radi o podrujima u zranoj luci Frankfurt
koji su openito zamiljeni kao mjesta za javnu komunikaciju.
b) Osporene odluke zadiru u slobodu okupljanja. Naelno se kao pravna osnova

za mjere upravnih tijela nadlenih za okupljanja, ili policije kao izvrnog tijela, i
na frankfurtskoj zranoj luci primjenjuju odredbe Zakona o javnim okupljanjima.
Osim toga, mjere od strane operatera zrane luke mogu se temeljiti na privatno-
pravnom pravu donoenja kunog reda u skladu sa l. 903. al. 1 i l. 1004.
njemakog Graanskog zakonika, kao zakona kojim se ograniava sloboda
okupljanja u smislu l. 8. st. 2. Temeljnog zakona. Okupljanja na mjestima za javnu
komunikaciju su okupljanja na otvorenom u smislu l. 8. st. 2. Temeljnog zakona.
To vrijedi neovisno o tome nalaze li se mjesta otvorena za javnost u prirodi ili u
zatvorenim objektima, odnosno zgradama. Mjerodavno je to da se okupljanja na
36 | PRVI DIO
takvim mjestima odvijaju na javnom prostoru, tj. prostoru otvorenom za javnost,

te da nisu prostorno odvojena od njega.
c) Zadiranje u temeljnu slobodu nije opravdano zato to je zabrana koju su

potvrdili graanski sudovi nerazmjerna. Naelno se graansko-pravne ovlasti ne
mogu tumaiti tako da izlaze iz granica koje vrijede za upravna tijela nadlena za
okupljanja, a zacrtane su ustavnim pravom. U skladu s time zabrana okupljanja
dolazi u obzir samo ako se na temelju raspoznatljivih okolnosti moe zakljuiti
da postoji neposredna opasnost za elementarna pravna dobra, koja su jednako
vrijedna kao sloboda okupljanja. Meutim, to ne predstavlja prepreku da se
na specifian nain neto poduzme zbog posebnog potencijala opasnosti kod
okupljanja u zranoj luci, kako bi se uzela u obzir i prava drugih nositelja temeljnih
sloboda. Budui da je primarna funkcija zrane luke [neometano] odvijanje zranog
prometa, posebna osjetljivost na smetnje u tom smislu opravdava ak i ogranienja
koja prema naelu razmjernosti kod javnih cesta ne bi morala biti prihvatljiva.
Operater zrane luke u skladu sa ustavnopravnim zahtjevima moe donijeti
transparentna pravila za ostvarivanje prava na slobodu okupljanja u zranoj luci,
prilagoena prostornoj situaciji i posebice specifinim uvjetima vezanim uz opasne
situacije. Takva pravila ne bi utjecala na suverene ovlasti upravnih tijela nadlenih
za okupljanja ili interventne jedinice policije na licu mjesta.
Navedena zabrana podnositeljici ustavne tube i to bez konkretne prognoze

opasnosti na neogranieno vrijeme prijei provoenje bilo kakvih okupljanja u
svim dijelovima zrane luke, osim ukoliko ih na temelju svog naelnog diskrecionog
prava prethodno nije odobrilo drutvo Fraport AG. To je nespojivo sa slobodom
okupljanja.
3. Osporavane odluke predstavljaju i povredu slobode miljenja podnositeljice

tube.
a) Meutim, i sloboda izraavanja miljenja je graanima doputena samo tamo

gdje stvarno imaju pristup. Za razliku od l. 8. st. 1. Temeljnog zakona izraavanje
miljenja po svom domaaju ide dalje, te nije ogranieno samo na javne forume
koji slue komunikaciji. Jer za razliku od slobode okupljanja koja se upranjava
kolektivno, sloboda izraavanja miljenja implicitno podrazumijeva da se radi o
pravu pojedinca koje upranjava sam, za to u pravilu nije potreban neki poseban
prostor, te se uslijed toga ne stvara promet koji je obino povezan sa smetnjama.
Kao individualno pravo ono naelno pripada graaninu na bilo kojem mjestu na
kojem se nalazi.
b) Zabrana koju su potvrdili graanski sudovi, kojom se podnositeljici ustavne

tube brani da bez dozvole drutva Fraport AG, koju treba ishoditi unaprijed, dijeli
letke u zranoj luci je nerazmjerna. elja da se stvori ugodna atmosfera u svijetu
istog konzumerizma, slobodnog od politikih diskusija i drutvenih rasprava, ne
moe biti legitiman razlog za ogranienje slobode miljenja. Takoer su iskljuene
zabrane koje slue tome da se odreena miljenja sprijee samo zbog toga to
NAELA | 37
ih ne dijeli drutvo operater zrane luke, ili ih sadrajno ne odobrava, ili ih zbog
kritinih izjava prema dotinom poduzeu ocjenjuje tetnima za drutvo. Za razliku
od toga, koritenje povrina u zranoj luci za irenje miljenja moe se ograniiti
ili urediti samo prema istim kriterijima koji vrijede i za javne ceste, polazei od
funkcionalnih aspekata, radi zatite pravnog dobra. Meutim, ogranienja u tom
sluaju moraju biti u skladu s naelom razmjernosti. To u svakom sluaju iskljuuje
openitu zabranu dijeljenja letaka u zranoj luci, a time i u svim podrujima koja
su zamiljena kao javni forumi, ili openito njihovu ovisnost o dozvoli. Za razliku
od toga, ogranienja koja se odnose na odreena mjesta, naine ili vrijeme
izraavanja miljenja u svrhu sprjeavanja smetnji naelno nisu iskljuena. No
osporene odluke ne udovoljavaju tim zahtjevima.
Izdvojeno miljenje suca Schluckebiera:
1. Pretpostavka neposredne obvezatnosti temeljnih prava za drutvo Fraport

AG je u osnovi tona, no obrazloenje nije dovoljno diferencirano. Neposredna
obvezatnost koja vrijedi za Fraport AG kao tzv. mjeovito dioniko drutvo
uslijed veinskih udjela raznih nositelja dravne vlasti, koji su svaki za sebe
pored privatnih vlasnika udjela samo manjinski vlasnici, moe se obrazloiti
samo onda ako bi javni vlasnici udjela zbrojili svoje udjele u temeljnom kapitalu
kako bi svoj potencijal utjecaja podvrgli pravno obvezujuoj koordinaciji ili bi se na
drugi nain osigurala ravnotea interesa. Uvjet za pretpostavku da postoji takva
prevlast ispunjen je u Ugovoru o konzorciju izmeu Savezne Republike Njemake,
savezne zemlje i drutva u kojem grad ima udjele. No senat zanemaruje zahtjev
koordinacije potencijala utjecaja, koji je u propisima o trgovakim drutvima
priznat kao pretpostavka da postoji prevlast, premda bi javna drutva koja su
vlasnici udjela ovisno o politikoj veini mogla slijediti razliite, moda ak i
suprotstavljene interese po pitanju zrane luke. Nadalje, veina lanova senata
svojom pretpostavkom da ovlasti vezane uz utjecaj prema propisima o trgovakim
drutvima same po sebi, ak i kod zbroja veinskih udjela iznad 50%, nisu
primjerene da bi zamijenile obvezatnost temeljnih prava za takva drutva, upada
u proturjeje: kada bi uistinu postojali deficiti po pitanju utjecaja, upravo stoga se
dioniko drutvo ne bi smjelo supsumirati pod izvrnu vlast (l. 1. st. 3. Temeljnog
zakona). Osim toga, izvrna vlast je kao dravna vlast uvjetovana legitimacijom od
strane naroda (l. 20. st. 2. Temeljnog zakona), to kod nedostatnih mogunosti
utjecaja dravnih dioniara nije osigurano u dovoljnoj mjeri.
2. Veina senata proiruje domaaj slobode okupljanja i time pravo pristupa

okupljanja na tzv. javne forume (misli se: otvorene za javnost). Njih razgraniava
od mjesta koja su javnosti zbog vanjskih okolnosti raspoloiva samo u odreene
svrhe ili preteito slue odreenoj funkciji. Ve na temelju te definicije bi check-in
altere velike zrane luke trebalo izuzeti iz domaaja, budui da preteito slue
jednoj funkciji, naime za check-in putnika. Premda istovremeno nudi i mogunosti
kupnje putnikih potreptina, ipak apsolutno prevladava funkcija zrane
luke. Senat za proirenje domaaja u biti navodi samo obrazloenje da danas
38 | PRVI DIO
komunikacijsku funkciju javnih cesta, putova i trgova sve ee preuzimaju ili

dopunjuju javni forumi u smislu definicije veine lanova senata.
Trenutano stvarne okolnosti ne opravdavaju takvu ocjenu. Na velikim kolodvorima

ili u zranim lukama ve dugo postoje prolazi s duanima i ugostiteljski objekti,
koji se do sada nisu smatrali konkurencijom javnim cestama kao mjestima za
okupljanja ili ak doveli do gubitka znaaja javnih cesta kao mjesta okupljanja.
Trenutano ne postoji bojazan da e komunikacijsku funkciju javnih cesta za koje
se uvrijeilo da slue u javne svrhe ugroziti stvaranje javnih foruma u smislu
obrazloenja odluke. Obrazloenje odluke, osim toga, potie shvaanje da bi i
forume iskljuivo privatnih nositelja trebalo ukljuiti u domaaj slobode okupljanja
sukladno iroj definiciji veine lanova senata. Time bi kod pitanja zatiene
osnove odluka o koliziji izmeu prava vlasnitva i temeljne slobode okupljanja ve
unaprijed ila u korist l. 8. Temeljnog zakona.
3. Kod provjere razmjernosti u vezi l. 8. Temeljnog zakona senat dodue priznaje

posebnu osjetljivost prostora za okupljanje koji se razmatra. Meutim, zakljuci
do kojih na temelju toga dolazi ne idu dovoljno daleko. ak i neznatna smetnja u
halama za odlazak velike zrane luke moe brzo prerasti u znatnu smetnju koja
uvelike ometa poslovanje, koja bi se u sluaju da je nuno zatvoriti odreene
prostore zbog guste mree u zranom prometu mogla negativno odraziti na
brojne druge zrane luke i putnike u tim zranim lukama. Putnici koji ele koristiti
svoju slobodu kretanja i opu slobodu djelovanja, uslijed smetnji ili eventualnih
zatvaranja pojedinih funkcija mogu time brojano i po intenzitetu biti pogoeni u
puno veoj mjeri nego to bi to bio sluaj kod okupljanja na javnim prometnicama
ili trgovima. Upravo zbog te posebnosti velika zrana luka iziskuje posebnu zatitu.
Senat je stoga imao povoda dati konkretne naputke o specifinim mogunostima
ograniavanja okupljanja na takvim mjestima (primjerice ogranienje broja
sudionika na manje grupe i iskljuenje povorki kroz aerodromske zgrade). Takoer
se mogla pojasniti ovlast zakonodavca da kod tako osjetljivih foruma moe uvesti
restriktivnija pravila u propisima o javnim okupljanjima.
NAELA | 39
2) BVerfGE 129, 78
(Anwendungserweiterung / Proirenje primjene)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 56/2011 od 09. rujna 2011.
Odluka od 19. srpnja 2011.

- 1 BvR 1916/09 -
U vezi zatite temeljnih prava pravnih osoba iz EU i prava distribucije u

skladu sa Zakonom o autorskom pravu (kopije dizajnerskog namjetaja)
Prema njemakom Zakonu o autorskom pravu (UrhG), autor jedni ima pravo
na distribuciju svoga djela. U l. 17. st. 1. Zakona o autorskom pravu (UrhG)
pravo distribucije definirano je kao pravo da se original ili kopije djela ponude
javnosti ili puste u promet. Taj zakon, izmeu ostalog, slui implementaciji l. 4.
europske Direktive o autorskim pravima 2001/29/EZ. Prema do sada uvrijeenom
shvaanju, pojam distribucije obuhvaao je svaku radnju kojom se djelo stavlja
na raspolaganje javnosti, za to je dovoljan i bilo koji oblik ustupanja posjeda.
Osim toga, l. 96. Zakona o autorskom pravu (UrhG) sadri zabranu komercijalnog
koritenja protuzakonito proizvedenih replika.
Podnositelj tube, drutvo s ogranienom odgovornou prema talijanskom pravu,

sa sjeditem u Italiji, proizvodi namjetaj prema nacrtima arhitekta i dizajnera
namjetaja Le Corbusiera, koji je umro 1965. godine, te na osnovu licence koristi
autorska prava za njegova djela. Tuenik u prvobitnom sudskom postupku,
proizvoa cigara, u umjetnikom i izlobenom paviljonu uredio je lounge za cigare
koji je opremio replikama namjetaja Le Corbusiera. Podnositelj je podnio tubu
na proputanje te dobio spor pred Zemaljskim sudom (LG) i Viim zemaljskim
sudom (OLG).
Savezni vrhovni sud je pak odbacio tubu uz obrazloenje da postavljanje

namjetaja ne predstavlja povredu ni prava na distribuciju ni prava na koritenje
autorskih djela. U svojoj se odluci oslanja na presudu Suda Europske unije, koji je u
paralelnom postupku prethodnog miljenja na zahtjev Njemakog vrhovnog suda
odluio da se o distribuciji u smislu l. 4. st. 1. Direktive o autorskim pravima radi
samo kod prijenosa vlasnitva. U skladu s time tako navodi Savezni vrhovni sud
nije dolo do povrede prava na distribuciju ako se replike namjetaja, zatienog
autorskim pravom, javnosti stave na raspolaganje samo radi koritenja. Direktiva
40 | PRVI DIO
o autorskim pravima je obvezujua regulativa u smislu najvieg stupnja zatite, a

sud drave lanice ne smije izai iz tog okvira.
Podnositelj tube smatra da je time povrijeeno njegovo ustavno pravo vlasnitva.

Osim toga, istie prigovor povrede prava na zakonitog suca, jer je Savezni vrhovni
sud unaprijed trebao pokrenuti postupak prethodnog miljenja pred Sudom
Europske unije u svezi pitanja je li ustupanje radi koritenja umjetniki oblikovanih
predmeta uope potpada pod podruje primjene Direktive o autorskim pravima i
je li Direktivom utemeljen najvii stupanj zatite.
Prvi senat Saveznog ustavnog suda odbacio je ustavnu tubu kao neutemeljenu.
Podnositelj tube je kao strana pravna osoba sa sjeditem u EU dodue nositeljica
temeljnih prava iz Ustava. Meutim, u spornom predmetu nisu povrijeena njezina
ustavna prava.
Odluka se u bitnome temelji na sljedeem obrazloenju:
1. Savezni ustavni sud razmatrao je pitanje mogu li strane pravne osobe, koje
imaju sjedite u EU, biti nositelji materijalnih temeljnih prava iz Ustava, te je na to
pitanje odgovorio potvrdno.
Sukladno l. 19. st. 3. Temeljnog zakona, temeljena prava vrijede i za tuzemne

pravne osobe, ukoliko se po svojoj prirodi mogu primijeniti na njih. Premda se
kod pravnih osoba iz drava lanica EU ne radi o tuzemnim pravnim osobama
u smislu Ustava, proirenje primjene zatiene osnove tog temeljnog prava
na te pravne osobe u skladu je s ugovornim obvezama preuzetim europskim
ugovorima, koje dolaze do izraaja posebice kod europskih temeljnih sloboda i
ope zabrane diskriminacije zbog dravljanstva. One obvezuju drave lanice i
sva njihova tijela te [nadlene] slube na izjednaavanje pravnih osoba iz drugih
drava lanica s tuzemnima, ak i glede mogunosti stjecanja pravne zatite.
Propisi europskog prava ne zamjenjuju l. 19. st. 3. Temeljnog zakona, ve samo
potiu na proirenje zatite temeljnih prava na druge pravne subjekte zajednikog
trita EU. Pretpostavka za takvo izjednaavanje je dovoljna povezanost pravne
osobe s tuzemstvom, koje je u pravilu ispunjena ako pravna osoba posluje u
Njemakoj te moe podii tubu ili biti tuena na specijaliziranim sudovima.
2. Savezni ustavni sud nadalje je morao razjasniti moraju li i u kojoj mjeri

specijalizirani sudovi kod primjene njemakog prava, koje je u cijelosti ili djelomino
usklaeno s europskim pravom, poi od mjerila koja postavlja Temeljni zakon i
acquis communautaire, te do koje mjere Savezni ustavni sud mora provjeriti je
li tumaenje specijaliziranih sudova bilo u skladu s Ustavom. Graanski sudovi
kod tumaenja propisa o autorskim pravima moraju voditi rauna o zatiti prava
vlasnitva u skladu s Ustavom, ukoliko europsko pravo tu ostavlja slobodan prostor
za interpretaciju. Ako sudovi oito smatraju da je preko prava EU provedena
potpuna harmonizacija, bez da su uputili prethodno pitanje Sudu Europske unije,
to podlijee provjeri Saveznog ustavnog suda, koji pritom nije ogranien samo na
NAELA | 41
kontrolu arbitrarnosti. Ukoliko drava lanica nema slobodan prostor u tumaenju,

sudovi moraju provjeriti je li europsko pravo koje se primjenjuje u konkretnoj
situaciji spojivo s temeljnim pravima iz propisa EU, te je li potrebno pokrenuti
postupak prethodnog pitanja na Sudu Europske unije.
Prema tim kriterijima osporenom presudom nije povrijeeno autorsko pravo

podnositelja ustavne tube sadrano u l. 14. st. 1. Temeljnog zakona na
kontrolu distribucije replika namjetaja. Pretpostavci njemakog Vrhovnog suda
da Direktiva o autorskim pravima u tumaenju Suda Europske unije ne ostavlja
prostora da se puko ustupanje plagijata namjetaja radi koritenja uvrsti u zatitu
autorskih prava, s gledita Ustava ne moe se prigovoriti. Sud Europske unije
u paralelnom postupku nije spomenuo eventualni manevarski prostor glede
implementacije, a proirenje pojma distribucije izriito je prepustio europskom
zakonodavcu. Savezni vrhovni sud stoga je mogao poi od toga da mu presuda
Suda Europske unije ne ostavlja slobodan prostor za tumaenje l. 17. njemakog
Zakona o autorskom pravu (UrhG) u skladu s Ustavom.
3. Osporenom odlukom podnositelj tube nije prikraen za svoje pravo na

zakonitog suca (l. 101. st.1. al.2. Temeljnog zakona). Prema sudskoj praksi Suda
Europske unije, nacionalni sud koji je zadnja instanca mora ispuniti svoju obvezu
postavljanja prethodnog pitanja Sudu Europske unije ako se kod postupka u tijeku
pojavi pitanje vezano uz europsko pravo, osim ako sud nije ustanovio da to pitanje
nije relevantno za odluku, da je ono ve bilo predmet tumaenja od strane Suda
Europske unije ili da je ispravna primjena europskog prava toliko oita da nema
prostora za razumnu sumnju. Savezni vrhovni sud provjerava samo je li primjena
tih pravila oigledno neodriva.
Budui da je Savezni vrhovni sud pitanja koja je smatrao relevantnim za odluku

u paralelnom postupku uputio Sudu Europske unije, ak ni u sluaju spora nije
naelno pogreno procijenio svoju obvezu pokretanja postupka prethodnog
pitanja. Iz osporene presude razvidno je prihvatljivo uvjerenje da l. 4. st. 1.
Direktive o autorskim pravima sadri u cijelosti harmonizirane odredbe o pravu
distribucije te da je Sud Europske unije konano i opseno razjasnio kako treba
protumaiti pojam distribucija iz Direktive.
42 | PRVI DIO
Drugi dio
Temeljna prava
(l. 119. Temeljnog zakona)
2.
Ope pravo osobnosti
(l. 2. I. u vezi s l. 1.
I. Temeljnog zakona)
3) BVerfGE 128, 1
(Gentechnikgesetz / Zakon o genetskoj
tehnologiji)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 108/2010 od 24. studenog 2010.
Odluka od 24. studenog 2010.

- 1 BvF 2/05 -
Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o genetskoj tehnologiji se odbija
Prvi senat Saveznog ustavnog suda danas je objavio svoju odluku u postupku
kontrole ustavnosti Zakona o genetskoj tehnologiji (GenTG) vlade savezne zemlje
Sachsen-Anhalt u svezi:
definicija pojmova organizam modificiran primjenom genetskih

tehnologija i putanje u promet (l. 3. to. 3. i 6. GenTG),
registra lokacija (l. 16a GenTG),
postupanja s proizvodima putenim u promet (l. 16b GenTG) i
zahtjeva u sluaju negativnih posljedica uporabe (l. 36a GenTG)
i utvrdio da su l. 3. to. 3. i 6, l. 16a st. 1. do 5, l. 16b st. 1. do 4. i l. 36a

Zakona o genetskoj tehnologiji u verziji koja je zadnji puta izmijenjena lankom
1. Zakona o izmjenama zakona o genetskoj tehnologiji, izmjenama zakona kojim
se implementiraju Uredbe EU o genetskoj tehnologiji i izmjenama Uredbe o novim
prehrambenim proizvodima i sastojcima prehrambenih proizvoda od 1. travnja
2008. (Slubeni list I, str. 499), u skladu s njemakim Ustavom.
Informacije o zahtjevu za kontrolu ustavnosti zakona mogu se nai u Priopenju za

tisak br. 29/2010 od 5. svibnja 2010. Priopenje se nalazi na web stranici Saveznog
ustavnog suda.
Odluka se uglavnom temelji na sljedeem obrazloenju:
Osporene norme su formalno i materijalno-pravno u skladu s Ustavom.
46 | DRUGI DIO
OPE PRAVO OSOBNOSTI
1. Zakonodavna nadlenost savezne razine proizlazi iz l. 74. st. 1 br. 26, 2.

alter. Ustava, na kojem se temelju nadlenost saveznog zakonodavca za ureivanje
propisa o genetskim tehnologijama, koja osim humane genetike, obuhvaa i
koritenje genetskih tehnologija kod ivotinja i biljaka.
2. Ako osporeni propisi zadiru u temeljno pravo na zatitu osobnih podataka

(l. 2 st. 1. u vezi sa l. 1. st. 1 Temeljnog zakona), slobodu znanosti (l. 5. st. 3. al.
1 Temeljnog zakona), slobodu izbora zanimanja (l. 12. st. 1. Temeljnog zakona) i
vlasnitvo (l. 14. st. 1. Temeljnog zakona), to je zadiranje opravdano.
a) Zakonodavac osporenom regulativom slijedi legitimne ciljeve od opeg

dobra, pri emu mu se kod ostvarivanja tih ciljeva upravo s obzirom na iroku
drutvenu i znanstvenu debatu o koritenju genetske tehnologije i primjerenoj
dravnoj regulativi mora velikoduno priznati vea sloboda kod odluivanja.
Mogunou ciljanih promjena genskog materijala genetska tehnologija zadire u

elementarne strukture ivota. Posljedice takvih zahvata jako se teko, ako uope,
mogu retroaktivno ponititi. Kad je jednom unesen, irenje genski modificiranog
materijala u okoliu samo se teko, a moda ni uope, ne moe ograniiti. S obzirom
na to da ne postaje konane znanstvene spoznaje o dugoronim posljedicama
koritenja genetskih tehnologija, zakonodavac ima obvezu posebno brinog
postupanja. Kod donoenja pravnih propisa mora ne samo pronai ravnoteu
izmeu interesa koji potpadaju pod zatitu temeljnih prava a na koje s jedne
strane utjee koritenje genetskih tehnologija, a s druge strane i regulativa iz tog
podruja, ve istovremeno mora voditi rauna i o svojoj zadai sadranoj u l. 20a
Temeljnog zakona da zatiti prirodnu ivotnu osnovu i za budue generacije.
Namjeravanom zatitom posebice ljudi, okolia i tueg vlasnitva od tetnih utjecaja

uslijed koritenja genetski modificiranih organizama i prevencijom nastanka takvih
opasnosti (vidi: l. 1. to. 1. GenTG), osiguranjem koegzistencije razliitih oblika
poljoprivredne proizvodnje (vidi: l. 1. to. 2. GenTG) i uravnoteenjem interesa
vlasnika susjednih zemljita, tite se prije svega ljudski ivot, zdravlje, okoli,
te vlasnitvo i sloboda izbora zanimanja kao ustavom zatiena dobra koja bi u
suprotnom bila ugroena. Pojaani su daljnji vani interesi priznati i u europskom
pravu, kao to je zatita potroaa i pravo na informacije. Uspostavljanjem
registra lokacija zakonodavac je ostvario transparentnost kojoj se tei kod
ciljanog unoenja genetski modificiranih organizama u okoli i dao vaan doprinos
procesu stvaranja javnog mijenja, to predstavlja samostalnu i legitimnu svrhu
zakonodavstva. Kako bi se postigla takva transparentnost, doputeno je da se
javnosti omogui pristup odreenim podacima openito i nevezano uz neku drugu
svrhu. Pravo na zatitu podataka generalno ne iskljuuje stvaranje opih, javnih
[baza] podataka, ukljuujui i osobne podatke.
b) Osporavana regulativa je primjerena i nuna za ostvarenje tih svrha. Pritom

nije povrijeeno ni naelo razmjernosti u uem smislu.
TEMELJNA PRAVA | 47
aa) Novom definicijom pojmova organizam modificiran primjenom genetskih

tehnologija i putanje u promet (l. 3. to. 3. i 6. GenTG) zakonodavac je osigurao
da i odobreni pokuaji uvoenja u okoli i njihove nenamjeravane posljedice
podlijeu ovlastima drave u smislu kontrole i intervencija te odgovornosti za
posljedice istraivanja sukladno Zakonu o genetskoj tehnologiji. Okolnost da se
moe raditi o nenamjeravanim sluajevima ili incidentima koji se tehniki nisu
dali izbjei ne umanjuje rizik od neeljenih ili tetnih i eventualno ireverzibilnih
posljedica, koji proizlazi iz unoenja genetski modificiranih organizama u okoli i
trinog plasmana genetski modificiranih proizvoda, kojim se moe ovladati samo
ako se postupa s najveom moguom brinou. Zakonodavac bi se, osim toga,
izloio opasnosti da ne ispuni svoju odgovornost za ouvanje prirodne ivotne
osnove.
bb) U registru lokacija za cijeli teritorij Savezne Republike Njemake vode se

podaci o uvoenju u okoli i uzgoju genetski modificiranih organizama, kako bi se
omoguio nadzor eventualnih negativnih posljedica tih organizama, posebice na
ljude, okoli i poljoprivrednu proizvodnju koja se ne slui genetskim tehnologijama,
te kako bi se mogla informirati javnost. Podjelom registra lokacija (l. 16a GenTG)
na dio pristupaan iroj javnosti i dio kojem javnost ne moe pristupiti, zakonodavac
je pronaao odriv kompromis izmeu interesa drave i javnosti da dobiju
informacije s jedne strane, a s druge strane interesa dotinih osoba na tajnost
podataka, kojemu se s gledita ustavnog prava ne moe prigovoriti. Zakonskoj
se regulativi posebice ne moe prigovoriti da se uspostavljanjem registra lokacija
poveava vjerojatnost namjernog unitavanja genetski modificiranih kultura. Ve
je prije uvoenja tog registra u nekoliko navrata dolo do ometanja uvoenja u
okoli i sadnje genetski modificiranih organizama, to treba suzbiti primjenom
propisa o policiji i kaznenopravnih propisa.
cc) Osporene odredbe o postupanju s proizvodima putenim u promet iz l.

16b Zakona o genetskih tehnologijama nadlenim slubama i specijaliziranim
sudovima ostavljaju dovoljno slobodnog prostora kako bi osigurali razmjernu
primjenu obveze provoenja preventivnih mjera, pridravanja dobre strune
prakse te zahtjeva vezanih uz kvalifikacije osoba i opreme u konkretnom sluaju.
To se posebice odnosi na pitanje to se u konkretnom sluaju podrazumijeva pod
obvezom provoenja preventivnih mjera i pod dobrom strunom praksom. Ti
openito formulirani zahtjevi doputaju da se na primjeren nain uzmu u obzir
stvarni okvirni uvjeti za postupanje s genetski modificiranim organizmima te da se
sadraj tih obveza ogranii na onu mjeru koja je nuna za izbjegavanje znaajnih
negativnih utjecaja na zatiena dobra iz l. 1. to. 1 i 2 Zakona o genetskoj
tehnologiji.
dd) lankom 36a Zakona o genetskoj tehnologiji nije uspostavljena nova

posebna odgovornost za koritenje genetski modificiranih organizama, ve se njime
konkretizira i dopunjuje postojea odgovornost remetitelja iz graansko-pravnih
odredbi o susjedskim pravima (l. 1004, 906 Graanskog zakonika), neovisno
48 | DRUGI DIO
OPE PRAVO OSOBNOSTI
o krivnji, a ta se odredba uklapa u tu sistematiku. Ta dopuna i konkretizacija

odredbi o susjedskim pravima predstavlja primjerenu i odmjerenu ravnoteu
izmeu suprotstavljenih interesa, dajui doprinos podnoljivoj koegzistenciji
konvencionalnih i ekolokih proizvodnih metoda te onih kod kojih se primjenjuju
genetske tehnologije, kao i stvarnoj mogunosti odabira proizvoaa i potroaa.
ee) Ukupno uzevi, ne moe se prigovoriti zakonodavcu to je kod vaganja

interesa odluio u korist opih interesa, posebno s obzirom na nepoznate uinke
genetske tehnologije, a granica prihvatljivosti s gledita adresata norme ak i
ako se radi o istraivakim svrhama nije prekoraena.
3. Nije povrijeeno ni ope naelo jednakosti iz l. 3. st. 1. Temeljnog zakona.

Ukoliko bi se razliita injenina stanja nejednako tretirala, to poiva na stvarnim
i pravnim posebnostima primjene genetske tehnologije, te je opravdano ciljevima
od opeg dobra koje slijedi zakonodavac.
TEMELJNA PRAVA | 49
3.
Pravo na pravino suenje
(l. 2. I. u vezi sa l. 20.
III. Temeljnog zakona)
4) 2 BvR 2048/13
(Verstndigung im Strafverfahren / Sporazum u
kaznenom postupku)
Savezni ustavni sud

Odluka od 25. kolovoza 2014.
- 2 BvR 2048/13 -
Sporazum u kaznenom postupku: obavezna pouka optuenika prije

davanja suglasnosti
Zakonski propisana pouka optuenika u okviru sporazuma ne samo da mora uslijediti

prije njegovog priznanja, nego i prije nego to izjavi da je suglasan sa sporazumom.
To slijedi iz prava optuenika na pravian postupak u skladu s naelima pravne
drave te ustavnopravnom naelu da svaka osoba moe autonomno odluivati o
svom sudjelovanju u kaznenom postupku. Ako se optuenika poui tek nakon to
je dao suglasnost za sporazum, tada e njegovo priznanje i presuda u kaznenom
postupku u pravilu poivati na povredi temeljnog prava. Da bi donio drugaiju
ocjenu, revizijski sud u pojedinom sluaju morao bi utvrditi konkretne injenice.
Stoga je Drugo vijee drugog senata Saveznog ustavnog suda ukinulo osporenu
presudu revizijskog suda i predmet vratio na ponovno suenje.
injenino stanje i tijek postupka:
Presudom od 19. prosinca 2012. Zemaljski sud u Berlinu osudio je podnositelja

tube zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih sredstava na zatvorsku kaznu od
6 godina. Presudi je prethodio prijedlog sporazuma, koji je inicirao optuenikov
branitelj. Kazneno vijee je obealo podnositelju tube da nee biti osuen
na zatvorsku kaznu dulju od 6 godina i 6 mjeseci ako, izmeu ostalog, dade
vjerodostojno priznanje i odrekne se svih novanih sredstava i predmeta koji su
mu oduzeti. Podnositelj tube, njegov branitelj i dravno odvjetnitvo suglasili su
se s prijedlogom Kaznenog vijea, ali je podnositelj tube tek nakon toga pouen u
skladu s l. 257c st. 5 Zakona o kaznenom postupku (StPO). Optuenik je priznao
krivnju tjedan dana kasnije, na sljedeoj glavnoj raspravi. Podnositelj je uloio
reviziju i iznio prigovor da ga Zemaljski sud nije pouio pri iznoenju prijedloga
o sklapanju sporazuma. Savezni vrhovni sud je reviziju odbacio presudom od 7.
kolovoza 2013.
52 | DRUGI DIO
PRAVO NA PRAVINO SUENJE
Osporenim odlukama Zemaljskog suda u Berlinu i Saveznog vrhovnog suda

povrijeeno je pravo podnositelja tube na pravian postupak u skladu s naelima
pravne drave, a takoer je povrijeeno njegovo pravo da ne tereti samog sebe
(l. 2 st. 1 u vezi s l. 20 st. 3 Temeljnog zakona).
1. Naelo prava optuenika da ne tereti samoga sebe utemeljeno je u naelu

pravne drave i ima ustavni rang. Okrivljenik bez ikakve prisile mora na vlastitu
odgovornost moi odluiti hoe li i eventualno u kojoj mjeri sudjelovati u kaznenom
postupku.
Sporazum je u pravilu spojiv s naelom pravinog postupka samo onda ako je

optuenik prije zakljuenja sporazuma pouen o tome da on ima samo ogranien
obvezujui uinak za sud. Samo je tako zajameno da moe autonomno donijeti
odluku o tome hoe li dalje koristiti svoje pravo na uskratu iskaza ili e se upustiti
u sporazum.
Vjerojatnost sporazuma optueniku omoguava da svojim ponaanjem na odreeni

nain utjee na ishod postupka. Za razliku od glavne rasprave kod uobiajenog
postupka, on svojim priznanjem moe dobiti obeanje gornje granice kazne, koja
naelno obvezuje sud, a time i izvjesnost glede ishoda postupka. Stoga optuenik
mora znati da ta obveza suda nije apsolutna, te da ne vrijedi pod odreenim
okolnostima, s kojima takoer mora biti upoznat. Samo e tako biti u stanju
samostalno procijeniti dalekosene posljedice i rizike sudjelovanja u sporazumu.
Stoga obveza o pouci iz l. 257c st. 5 Zakona o kaznenom postupku (StPO) nije
samo regulatorni propis, nego je od sredinjeg znaenja za osiguranje naela
pravinog postupka u skladu s postulatima pravne drave i prava optuenika da
ne tereti samog sebe.
Sporazum bez prethodne pouke naelno predstavlja povredu prava optuenika

na pravian postupak i prava da ne tereti sebe. Kod povrede obveze pouavanja
optuenika o pravima u okviru provjere od strane revizijskog suda u pravilu e
se poi od toga da i priznanje, a time i presuda, poivaju na toj povredi. Ako se
moe iskljuiti uzrono-posljedina veza izmeu pogreke u pouci i priznanja, to
e konkretno morati utvrditi revizijski sud.
2. Osporene odluke ne ispunjavaju ustavnopravne kriterije.
Savezni vrhovni sud previa presudno znaenje obveze pouke za navedena temeljna
prava. Iskljuuje mogunost da se priznanje krivnje (a time i presuda Zemaljskog
suda) temelji na povredi obveze pouavanja optuenika, budui da polazi od toga
da bi optuenik priznao krivnju i u sluaju da je uredno pouen. Meutim, taj se
zakljuak ne temelji na utvrenim injenicama, kod kojih je konkretno uzeta u
obzir i volja optuenika. tovie, openito se polazi od pretpostavke da optuenik
zastupan po odvjetniku nipoto nije mogao dati priznanje pod utjecajem sporazuma
TEMELJNA PRAVA | 53
zakljuenog bez prethodne pouke, ako je ono uslijedilo nakon roka za promiljanje
od tjedan dana uz sudjelovanje branitelja, pri emu je njegov branitelj sam inicirao
sporazum. Provjera temelji li se presuda na povredi obveze pouke koja je do te
mjere odvojena od konkretnog sluaja nije u skladu s gore navedenom iznimkom
od pravila.
Ne moe se iskljuiti da bi Savezni vrhovni sud donio drugaiju odluku da je

primijenio ustavnopravna mjerila. Stoga se osporena odluka Saveznog vrhovnog
suda ukida i predmet vraa na ponovno suenje.
lanak 257c st. 4 i 5 Zakona o kaznenom postupku glasi:
(4) Obveza suda da potuje sporazum prestaje, ako su previene pravno ili
stvarno znaajne okolnosti, ili ako su nastupile nove okolnosti zbog kojih je sud
doao do uvjerenja da obeana kazna vie nije primjerena djelu ili krivnji. Isto
vrijedi i u sluaju da daljnje ponaanje optuenika tijekom postupka ne odgovara
ponaanju na kojem se temelji predvianje suda. U takvim se sluajevima priznanje
optuenika ne smije koristiti. Sud je duan odmah izvijestiti o takvom odstupanju.
(5) Optuenika se mora pouiti o pretpostavkama i posljedicama odstupanja suda

od obeanog ishoda u skladu sa stavkom 4.
54 | DRUGI DIO
4.
Pravo na ivot i tjelesni
integritet
(l. 2. II. 1. Temeljnog zakona)
5) BVerfGE 46, 160

(Schleyer / predmet Schleyer)
Granice kontrole Ustavnog suda kod suzbijanja teroristikih ucjena kojima se

ugroava ivot.
Odluka prvog senata od 16. listopada 1977.

- 1 BvQ 5/77 -

IZREKA ODLUKE
Zahtjev za donoenje privremene mjere se odbija.
OBRAZLOENJE
A.
1. Nakon to su ubijene osobe u njegovoj pratnji, podnositelja zahtjeva su 5.

rujna 1977. oteli teroristi i otada je u njihovim rukama. Otmiari su njemakoj
Vladi i Saveznom uredu kriminalistike policije uvjetovali putanje podnositelja
ispunjenjem odreenih zahtjeva, te u sluaju neispunjenja tih zahtjeva zaprijetili
njegovim smaknuem. Izmeu ostalog, trae da se iz pritvora, odnosno zatvora
na slobodu pusti 11 poimence poznatih terorista, te da im se dopusti da napuste
Saveznu Republiku Njemaku.
Pravni zastupnici podnositelja zahtjeva trae da se donese sljedee privremena

mjera:
Protivnici zahtjeva moraju odobriti zahtjev otmiara [...] da se na slobodu puste

zatvorenici koje su otmiari poimence naveli te im odobriti izlazak iz Savezne
Republike Njemake kao neophodno nuan uvjet za otklanjanje postojee prijetee
opasnosti po ivot podnositelja zahtjeva [].
[]
Sud je upoznat s tim da je ivot podnositelja zahtjeva vrlo ozbiljno ugroen. S

obzirom na rezolutnost terorista, odbijanje ispunjenja njihovog glavnog zahtjeva
predstavljalo bi isto to i svjestan negativan utjecaj dravne vlasti na tjelesni
integritet i ivot podnositelja zahtjeva. Temeljem l. 2. st. 2. Temeljnog zakona
drava je obvezna zatiti ivot, to znai prije svega znai da ivot mora uvati
od protupravnog djelovanja treih osoba (usp. BVerfGE 39, 1 [42]). Za razliku
od toga, protivnici zahtjeva se ne smiju pozvati na to da ih zatita viih pravnih
dobara obvezuje na rtvovanje ivota podnositelja zahtjeva; jer ne postoji vie
56 | DRUGI DIO
PRAVO NA IVOT I TJELESNI INTEGRITET
pravno dobro od ivota. Niti ih pravni propisi ne prijee da zatvorenike puste na

slobodu, jer bi se opravdano mogli pozvati na izvanredno stanje (l. 34. Kaznenog
zakonika).
[]
Protivnici zahtjeva do sada nisu prihvatili zahtjeve terorista otmiara, premda

od 13. 10. 1977. godine, nakon otmice zrakoplova Lufthanse, o odluci protivnika
zahtjeva ovisi ivot jo 91 osobe. To potvruje koliko je ovaj zahtjev hitan i
utemeljen.
2. U ime njemake vlade oitovao se savezni ministar pravosua. On smatra da

je zahtjev neutemeljen. lanak 2, st. 2 al. 1 Temeljnog zakona obvezuje dravu
da titi ivot ovjeka od napada treih osoba. Meutim, u predmetnom sluaju
odgovorna dravna tijela moraju odvagnuti sljedee: s jedne strane trebalo bi
poduzeti sve to je mogue kako bi se zatitio ivot podnositelja zahtjeva. S druge
strane, prihvaanjem zahtjeva otmiara u najveoj mjeri ugrozili bi se ivoti drugih
(nedunih) ljudi, jer je jedanaestoro terorista koji se nalaze u zatvoru iznimno
opasno. Po putanju na slobodu bi, kao to se vidjelo nakon otmice Lorenza,
nastavili sa svojim zloinakim djelovanjem. Njihovi zahtjevi upereni su protiv
temelja vladavine prava. Ukoliko bi ih ispunila, drava vie ne bi mogla jamiti
zatitu. U toj izvanrednoj situaciji nema odluke koju bi se prema mjerilima Ustava
moglo nazvati jedinom ispravnom odlukom. tovie, odgovornim dravnim tijelima
trebalo bi ostaviti slobodan prostor za ocjenu i odluivanje. Naelo judicial self-
restraint (usp. BVerfGE 36, 1 [14 ff.]), usmjereno na to da se drugim ustavnim
tijelima ostavi otvoren prostor za slobodno stvaranje politike zajameno Ustavom,
stoga bi trebalo vrijediti i u ovom sluaju.
[]
B.
Zahtjev za donoenje privremene mjere je doputen. Dodue, privremenom

mjerom ne smije se anticipirati ishod glavnog predmeta (usp. BVerfGE 3, 41 [43] i
stalnu sudsku praksu). No mjere koje je zatraio podnositelj zahtjeva idu u smjeru
takve anticipacije. Meutim, time se ne dovodi u pitanje doputenost zahtjeva,
budui da bi u postojeim okolnostima odluka u glavnom predmetu mogla stii
prekasno (BVerfGE 34, 160 [163]). No u ovakvim sluajevima provjera zahtjeva ne
moe se ograniiti na uobiajeno odvagivanje posljedica koje je inae nuno (usp.
BVerfGE 12, 276 [279] i stalnu sudsku praksu). tovie, kod ukupne provjere treba
poi od toga kako bi mogla izgledati odluka u glavnom predmetu.
C.
Iz te provjere proizlazi da zahtjev ne moe imati izgleda za uspjeh.
TEMELJNA PRAVA | 57
I.
lanak 2, st. 2, al. 1 u vezi s l. 1, st. 1. al. 2 Temeljnog zakona obvezuje dravu da
titi ivot svakog ovjeka. Ta obveza zatite je sveobuhvatna. Ona nalae dravi da
se zatitniki i pokroviteljski postavi u odnosu na taj ivot, a to znai prije svega
da ga zatiti od nezakonitog djelovanja treih osoba (BVerfGE 39, 1 [42]). Prema
toj dunosti imaju se ravnati sva dravna tijela, ovisno o posebnim zadaama koje
vre. Budui da ljudski ivot predstavlja najviu vrednotu, tu obvezu zatite treba
shvatiti posebno ozbiljno.
II.
Odluka o tome na koji e nain dravna tijela ispuniti svoju obvezu uinkovite
zatite ivota, naelno je njihova vlastita odgovornost. Ona odluuju o tome koje
su mjere zatite svrsishodne i nune, kako bi se zajamila uinkovita zatita
ivota (BVerfGE ibid. str. 44). Sloboda odabira sredstava kojima e zatiti ivot
u posebnim sluajevima moe se suziti na odabir nekog odreenog sredstva, ako
se djelotvorna zatita ivota ne bi mogla ostvariti na drugi nain. Za razliku od
sasvim razumljivog shvaanja podnositelja zahtjeva, to ovdje nije sluaj.
Osobitost zatite od teroristikih ucjena kojima se ugroava ivot posebice

karakterizira to to nune mjere koje bi trebalo poduzeti moraju biti prilagoene
raznolikim pojedinanim situacijama. Niti ih se moe openito unaprijed propisati
normama, niti se mogu izvesti kao norma iz nekog individualnog temeljnog prava.
Ustavom se utemeljuje obveza zatite ne samo pojedinca, ve i svih graana.
Uinkovito ostvarivanje te obveze podrazumijeva da su nadlena dravna tijela
u stanju primjereno reagirati na posebne okolnosti pojedinanog sluaja, a ve
to iskljuuje mogunost ograniavanja na neko odreeno sredstvo. Osim toga,
odreivanje tog sredstva ne moe se izvesti iz Ustava, jer bi onda reakcija drave za
teroriste ve unaprijed bila predvidiva. Time bi se dravi onemoguila djelotvorna
zatita svojih graana. To bi bilo u nespojivom proturjeju sa zadaama drave
koje proizlaze iz l. 2, st. 2, al. 1. Temeljnog zakona.
[]
Obzirom na navedenu ustavno-pravnu situaciju, Ustavni sud ne moe nadlenim

dravnim tijelima propisati odreenu odluku. Stoga protivnici zahtjeva moraju
odluiti koje e mjere poduzeti radi ispunjenja svojih obveza zatite.
58 | DRUGI DIO
5.
Osobna sloboda
(l. 2. II. 2. Temeljnog zakona)
6) BVerfGE 128, 326

(EGMR Zur nachtrglichen
Sicherungsverwahrung / Europski sud za ljudska
prava O naknadnom izricanju mjere
sigurnosnog zatvora)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 31/2011 od 4. svibnja 2011.
Odluka od 4. svibnja 2011.

Mjera sigurnosnog zatvora nakon odsluenja kazne I
- 2 BvR 2365/09, 2 BvR 740/10 -
Mjera sigurnosnog zatvora nakon odsluenja kazne II
- 2 BvR 2333/08, 2 BvR 571/10, 2 BvR 1152/10 -
Odredbe o mjeri sigurnosnog zatvora nakon odsluenja kazne

protuustavne
Savezni ustavni sud je danas objavio svoju odluku koja se odnosi na ustavne tube
etvorice zatvorenika koji su nakon odsluenja kazne zadrani u sigurnosnom
zatvoru po isteku neko vaeeg maksimalnog roka od 10 godina (Mjera
sigurnosnog zatvora nakon odsluenja kazne I), odnosno zbog naknadnog
izricanja te sigurnosne mjere (Mjera sigurnosnog zatvora nakon odsluenja
kazne II).
Informacije o injeninom stanju mogu se nai u Priopenju za tisak br. 117/2010

od 16. prosinca 2010. godine, koje se moe nai na Web stranici Saveznog ustavnog
suda.
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da propisi Kaznenog zakonika i

Zakona o sudovima za mlade o izricanju sigurnosne mjere i trajanju sigurnosnog
zatvora nakon odsluenja kazne nisu spojivi s temeljnim pravom na slobodu iz l.
2. st. 2. al. 2 u vezi s l. 104. st. 1. Temeljnog zakona, zato to ne udovoljavaju
zahtjevima nune ustavnopravne distinkcije.
Osim toga, propisi o naknadnom produljenju mjere sigurnosnog zatvora nakon

odsluenja kazne po isteku neko vaeeg maksimalnog roka od 10 godina i
60 | DRUGI DIO
OSOBNA SLOBODA
naknadnom izricanju te sigurnosne mjere u kaznenom pravu, ukljuujui propise o

maloljetnicima, a koji su osporeni ustavnim tubama, predstavljaju povredu obveze
zatite graana od tetnih posljedica zakonskih promjena (zatita povjerenja) iz
l. 2. st. 2. al. 2 u vezi s l. 20. st. 3 Temeljnog zakona.
Savezni ustavni sud naloio je da se propisi koje je proglasio protuustavnima imaju

primjenjivati samo do stupanja na snagu novih zakonskih odredaba, a najdulje do
31. svibnja 2013. godine, te u bitnome donio sljedee prijelazne odredbe:
1. U tzv. starim sluajevima, kada su osobe bile u sigurnosnom zatvoru

nakon odsluenja kazne dulje (od ranijeg roka) od 10 godina, te u sluajevima
naknadnog izricanja te sigurnosne mjere, mjera sigurnosnog zatvora smije se
izvriti i naloiti samo ako konkretne okolnosti vezane uz osobu ili njezino ponaanje
upuuju na to da postoji znatna opasnost od poinjenja najteih nasilnikih ili
seksualnih delikata a osoba boluje od psihikog poremeaja u smislu l. 1. st. 1.
to. 1 Zakona o terapiji i hospitalizaciji psihiki poremeenih nasilnika (ThUG).
Sudovi nadleni za izvrenje mjera odmah moraju provjeriti jesu li ispunjene
pretpostavke za produljenje sigurnosnog zatvora a u suprotnom moraju naloiti
putanje zatvorenika na slobodu najkasnije do 31. prosinca 2001.
2. Ostali propisi o izricanju sigurnosne mjere i trajanju sigurnosnog zatvora

tijekom prijelaznog razdoblja smiju se primjenjivati samo pod uvjetom striktne
provjere razmjernosti mjere, koja je u pravilu dana samo ako postoji opasnost
od budueg poinjenja tekih nasilnikih ili seksualnih delikata od strane dotine
osobe.
Senat je ukinuo presude osporene ustavnim tubama, koje su poivale na

protuustavnim propisima, zato to predstavljaju povredu temeljnog prava
podnositelja tubi na slobodu, te ustavnopravne zatite povjerenja, odnosno
zatite od negativnih posljedica retroaktivne promjene zakonskih propisa, pa je
stoga te predmete vratio specijaliziranim sudovima na ponovno odluivanje.
Odluke se u bitnim crtama temelje na sljedeim obrazloenjima:
I. Tumaenje Ustava u skladu s meunarodnim pravom
1. Pravomonost odluke Ustavnog suda od 5. veljae 2004. - 2 BvR 2029/01

-, kojom se ukida neko vaea maksimalna gornja granica mjere sigurnosnog
zatvora od 10 godina, kao i primjena te nove regulative na tzv. stare sluajeve je
proglaena protuustavnom, no to ne predstavlja procesnu zapreku za doputenost
ustavnih tubi. Naime, odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) koje
sadre nove aspekte tumaenja Ustava izjednaene su s pravno znaajnim
izmjenama, koje mogu dovesti do prevladavanja [problema] pravomonosti odluke
Saveznog ustavnog suda. Takva je situacija s obzirom na presudu ESLJP-a od 17.
prosinca 2009. godine, kojom je ESLJP utvrdio da retroaktivno produljenje mjere
sigurnosnog zatvora predstavlja povredu prava na slobodu iz l. 5. Europske
TEMELJNA PRAVA | 61
konvencije o ljudskim pravima, ali i povredu l. 7. Konvencije o zabrani retroaktivne

primjene propisa.
2. Europska konvencija o ljudskim pravima s gledita nacionalnog pravnog

sustava po rangu je ispod Ustava. Meutim, odredbe Ustava treba tumaiti u
skladu s meunarodnim pravom. Tekst Konvencije i sudska praksa ESLJP-a na
razini ustavnog prava slue kao pomo u tumaenju kod odreivanja sadraja i
domaaja temeljnih prava i naela pravne drave Ustava.
Tumaenje u skladu s meunarodnim pravom ne iziskuje shematsko ujednaavanje

izjava Ustava s onima u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, ve preuzimanje
ocjena ESLJP-a, ako je to metodoloki opravdano i spojivo s postavkama Ustava.
II. Povreda temeljnog prava na slobodu - zahtjev za distinkcijom
Duboko zadiranje u temeljno pravo na slobodu sadrano u mjeri sigurnosnog

zatvora ne moe se opravdati samo striktnom provjerom razmjernosti i
pridravanjem striktnih zahtjeva u vezi presuda na kojima se temelji, te nainu
izvrenja te sigurnosne mjere. Postojee odredbe o mjeri sigurnosnog zatvora
ne ispunjavaju ustavnopravne (minimalne) zahtjeve vezane uz nain izvrenja
mjere.
Temeljno razliita ustavnopravna osnova na kojoj poiva legitimitet i definirana

svrha zatvorske kazne i mjere sigurnosnog zatvora iziskuju jasnu distinkciju
liavanja slobode kod te sigurnosne mjere u odnosu na izdravanje kazne
(tzv. zahtjev ili nunost distinkcije). Dok zatvorska kazna slui kao retorzija za
skrivljeno poinjena kaznena djela, liavanje slobode kod osoba protiv kojih je
izreena mjera sigurnosnog zatvora slijedi samo preventivnu svrhu, naime
sprjeavanje buduih kaznenih dijela. Ono poiva samo na prognozi opasnosti i
istovremeno dotinoj osobi namee posebnu rtvu u interesu javne sigurnosti. Ta
sigurnosna mjera stoga se moe opravdati samo onda kada je zakonodavac glede
naina izvrenje te mjere u dovoljnoj mjeri vodio rauna o posebnom karakteru
imanentnog zadiranja u temeljna prava te se pobrinuo da se osim nunog liavanja
vanjske slobode izbjegnu dodatna optereenja. O tomu se mora voditi rauna
time to e izvrenje te mjere biti s jedne strane usmjereno na slobodu, a s druge
strane na terapiju, iz koje je kako za zatvorenike u reimu sigurnosne mjere, tako
i za javnost razvidan iskljuivo preventivni karakter te sigurnosne mjere. Za to je
potrebna sveobuhvatna koncepcija sigurnosnog zatvora s jasnom terapeutskom
orijentacijom radi postizanja cilja minimiziranja opasnosti koju zatvorenik
predstavlja za javnost, kako bi se na taj nain trajanje liavanja slobode svelo
samo na apsolutno nunu mjeru. Perspektiva ponovnog stjecanja slobode mora
jasno odrediti praksu sigurnosnog zatvora. Takvo potivanje nune distinkcije
usmjereno na slobodu vodi rauna o ocjenama Europskog suda za ljudska prava
u vezi l. 7. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji je u svojoj presudi
od 17. prosinca 2009. ocijenio da sigurnosni zatvor zbog nedovoljne distinkcije u
62 | DRUGI DIO
OSOBNA SLOBODA
odnosu na izdravanje kazne ima karakter sankcije i traio da ona bude povezana
s posebnom individualnom podrkom zatvoreniku.
Ustavnopravni zahtjev distinkcije obvezujui je za cijelu dravnu vlast, a adresiran

je prije svega na zakonodavca koji ima zadau razviti i normativno definirati
odgovarajuu koncepciju sigurnosnog zatvora. Pritom mora obuhvatiti barem
sljedee aspekte: sigurnosni zatvor smije se naloiti i izvriti samo kao posljednje
sredstvo. Nuna terapija mora zapoeti na vrijeme, ve tijekom ranijeg izdravanja
kazne, a mora biti toliko intenzivna da se, ako je mogue, moe dovriti prije
isteka kazne. Najkasnije prije poetka izvrenja mjere sigurnosnog zatvora mora
se provesti opsena kontrola terapije koja udovoljava modernim znanstvenim
kriterijima, na temelju koje e se izraditi plan izvrenja mjere, kao i intenzivan
terapijski tretman zatvorenika u reimu sigurnosne mjere od strane kvalificiranog
strunog osoblja, koji otvara realnu perspektivu za putanje na slobodu. U svezi s
time treba poticati zatvorenika na suradnju, ciljano radei na njegovoj motivaciji.
ivot u sigurnosnom zatvoru treba, vodei rauna o posebnom preventivnom
karakteru te mjere, prilagoditi opim ivotnim uvjetima, osim ako to nije mogue
iz sigurnosnih razloga. To, dodue, ne iziskuje potpunu prostornu odvojenost od
ustanove za izdravanje kazne, ali bi smjetaj trebao biti odvojen, u posebnim
zgradama ili na odjelima koji udovoljavaju potrebama terapije, omoguuju
kontakte s obitelji ili vanjske socijalne kontakte i raspolau dostatnim kadrovskim
resursima. Nadalje, zakonska koncepcija sigurnosnog zatvora mora obuhvaati
smjernice vezane uz blai reim i pripremu za putanje na slobodu. Zatvoreniku
u reimu sigurnosne mjere osim toga treba omoguiti uinkovitu provedbu mjera
umanjenja opasnosti koju on predstavlja. Naposljetku, sud mora barem jednom
godinje provjeriti potrebu za daljnjim trajanjem mjere sigurnosnog zatvora.
Postojea regulativa o sigurnosnom zatvoru te posljedino i stvarno izvrenje

te mjere ne ispunjavaju te zahtjeve. tovie, zakonodavac je sve vie proirivao
sigurnosni zatvor, ne vodei rauna o zahtjevu distinkcije koji je konkretiziran
ve u odluci Ustavnog suda od 5. veljae 2004. Institut sigurnosnog zatvora je
bez pridravanja nune distinkcije openito uzevi nespojiv s temeljnim pravom
na slobodu zatvorenika u reimu sigurnosne mjere. Savezni zakonodavac, kao
i zakonodavci u saveznim zemljama obvezni su zajedno razviti opu koncepciju
sigurnosnog zatvora usmjerenu na slobodu i na terapiju, koja odluku o
mjerodavnim pitanjima nee prepustiti izvrnoj ili sudbenoj vlasti, ve e definirati
njihovo postupanje u svim bitnim podrujima.
III. Povreda dunosti zatite povjerenja
Osim toga, propisi osporeni ustavnim tubama o naknadnom produljenju

sigurnosnog zatvora po isteku neko vaeeg maksimalnog roka od 10 godina
te o naknadnom izricanju te sigurnosne mjere, predstavljaju povredu dunosti
zatite povjerenja iz l. 2. st. 2. al. 2. u vezi s l. 20. st. 3. Temeljnog zakona, koje
nalae pravna drava.
TEMELJNA PRAVA | 63
Ti propisi sadre odredbe koje predstavljaju teko zadiranje u povjerenje dotinog

kruga osoba koje se nadaju da e mjera sigurnosnog zatvora prestati po isteku
10 godina (u tzv. starim sluajevima), odnosno da e ta mjera izostati (u
sluajevima naknadnog izricanja mjere). S obzirom na s time povezano znatno
zadiranje u temeljno pravo na slobodu, pogoeni interesi zatite povjerenja
s gledita ustavnog prava imaju veliku teinu, koja je tim vea ako uzmemo u
obzir vrijednosne kriterije sadrane u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Sukladno kriterijima l. 7. st. 1 Europske konvencije posljedica nedovoljne
distinkcije izmeu izvrenja te sigurnosne mjere u odnosu na zatvorsku kaznu
je ta da se povjerenje dotinih osoba svojim znaajem primie apsolutnoj zatiti
povjerenja. Nadalje, kad se radi o osobama u reimu sigurnosnog zatvora treba
uzeti u obzir vrijednosne kriterije iz l. 5. Europske konvencije. U skladu s njima, a
vodei rauna o sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, liavanje slobode
u sluajevima naknadnog produljenja ili izricanja mjere sigurnosnog zatvora o
kojima je ovdje rije, moe se praktiki opravdati samo ako su ispunjeni preduvjet
psihikih poremeaja u smislu l. 5. st. 1. al. 2 e) Europske konvencije o ljudskim
pravima. Ta odredba iziskuje postojanje pouzdano dokazanog i trajnog psihikog
poremeaja. Zakonske odredbe stoga moraju predvidjeti izriite definicije
elemenata kaznenog djela. Osim toga, opravdanje liavanja slobode pretpostavlja
da dotine osobe budu smjetene u odgovarajuu ustanovu, uzimajui u obzir da
se radi o osobama s psihikim poremeajima.
Vodei rauna o tim ocjenama i s obzirom na znatno zadiranje u povjerenje osoba

u reimu sigurnosnog zatvora ije je temeljno pravo na slobodu time narueno,
legitimna zakonodavna svrha osporenih propisa, naime da se javnost zatiti
od opasnih poinitelja kaznenih djela, u drugom je planu u odnosu na zatitu
povjerenja dotinog kruga osoba. Retroaktivno naloena ili produljenja mjera
liavanja slobode u sigurnosnom zatvoru stoga se moe smatrati razmjernom
samo ako postoji nuna distinkcija u odnosu na kaznu, velika opasnost poinjenja
najteih seksualnih ili nasilnikih delikata koja proizlazi iz konkretnih okolnosti
vezanih uz osobu ili ponaanje zatvorenika u sigurnosnom reimu uz ispunjenje
pretpostavki iz l. 5. st. 1. al. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima. Samo u
takvim iznimnim sluajevima moe se poi od toga da bi trebali prevagnuti interesi
javnosti vezani uz sigurnost. Meutim, propisi o kojima je tu rije ne udovoljavaju
tim zahtjevima. Ne moe se ih se takoer tumaiti na nain kao da je ouvana
njihova ustavnost.
IV. Prijelazne odredbe
Kako bi se izbjegao pravni vakuum, Savezni ustavni sud te protuustavne propise

nije proglasio nitetnim, ve je naloio da se mogu dalje primjenjivati jo samo
ogranieno vrijeme. Jer proglaenje mjerodavnih normi nitetnima imalo bi za
posljedicu da bi za daljnje izricanje mjere sigurnosnog zatvora nedostajala
pravna osnova te bi odmah trebalo pustiti na slobodu sve osobe koje se nalaze u
sigurnosnom zatvoru, to bi sudove, upravu i policiju dovelo do gotovo nerjeivih
problema.
64 | DRUGI DIO
OSOBNA SLOBODA
S obzirom na opseg sveobuhvatne koncepcije sigurnosnog zatvora koju

normativno treba urediti zakonodavac te potrebne dodatne kadrovske kapacitete i
mjere nune za prostorno razdvajanje ustanova ili odjela za provedbu sigurnosne
mjere i izdravanja kazne zatvora, produljenje primjene moralo bi trajati dvije
godine. S obzirom na zadiranje u temeljno pravo povezano sa sigurnosnim
zatvorom bilo bi ipak uputno da se donese prijelazna regulativa kojom bi se
osiguralo ispunjenje minimalnih ustavnopravnih zahtjeva. S obzirom na propise
koji su nespojivi sa zatitom povjerenja (III.), valja se kratko osvrnuti na Zakon o
hospitalizaciji radi terapije koji je stupio na snagu 1. sijenja 2011. Tim zakonom
njemaki je zakonodavac, vodei rauna o posebnim pretpostavkama Europske
konvencije o ljudskim pravima, uveo novu kategoriju hospitalizacije psihiki
poremeenih osoba koje zbog kaznenih djela to su ih poinile predstavljaju
potencijalnu opasnost, pri emu se polazi od aktualnog psihikog stanja dotinih
osoba i potencijala opasnosti koji iz toga proizlazi.
TEMELJNA PRAVA | 65
6.
Ope naelo jednakosti
(l. 3. I. Temeljnog zakona)
7) BVerfGE 55, 72
(Prklusion I / Prekluzija I)
U skladu je s Ustavom da u graanskim parnicama pravna sredstva tuitelja

i tuenika (tzv. sredstva napada i obrane), koja su opravdano odbaena u
prvostupanjskom postupku, budu iskljuena u albenom postupku (l. 528. st. 3.
njemakog Zakona o parninom postupku).
Odluka
Prvog senata od 7. listopada 1980.
- 1 BvL 50, 89/79, 1 BvR 240/79 -

IZREKA
1. lanak 528. stavak 3. njemakog Zakona o parninom postupku u verziji Zakona

o pojednostavljenju i ubrzavanju sudskih postupaka (Izmjene i dopune kojima se
pojednostavljuje ZPP) od 3. prosinca 1976. (Slubeni glasnik I, str. 3281) spojiv je
s Ustavom.
2. Ustavna tuba se odbacuje.
OBRAZLOENJE
A.
Postupci se odnose na pitanje je li spojivo s Ustavom da se u graanskim

parnicama pravna sredstva tuitelja i tuenika, koja su opravdano odbaena u
prvostupanjskom postupku, generalno budu iskljuena u albenom postupku.
I.
Zakonom o pojednostavljenju i ubrzavanju sudskih postupaka (Izmjene i dopune

kojima se pojednostavljuje ZPP) od 3. prosinca 1976. (Slubeni glasnik I, str. 3281)
u ZPP se uvodi nove odredbe o koncentraciji i ubrzavanju postupka. Njihov je
cilj da se parnica u pravilu rijei na jednom detaljno pripremljenom usmenom
roitu (glavna rasprava) (l. 272. st. 1. ZPP). Radi ostvarenja tog cilja strankama
u postupku su nametnute openite i posebne obveze pravovremenog iznoenja
injenica ili dokaza, a povreda tih obveza moe dovesti do odbacivanja prekasno
iznesenog prigovora ili dokaza. Odgovarajue odredbe tiu se preteito tijeka
postupka na prvostupanjskom sudu. No budui da je u albenom postupku kao
drugoj instanci koja utvruje injenino stanje strankama naelno doputeno da
dopune injenice ili iznesu potpuno nove injenice, zakonodavac se htio pobrinuti
da se takvim izlaganjem injeninog stanja ne potkopaju obveze pravovremenog
68 | DRUGI DIO
OPE NAELO JEDNAKOSTI
iznoenja injenica, prigovora ili dokaza []. Mjerodavne odredbe o doputenosti

iznoenja injenica, prigovora ili dokaza u albenom postupku sadri l. 528.
Zakona o parninom postupku, koji razlikuje nekoliko injeninih stanja.
1. U predmetnom postupku sporna je odredba stavka 3. koja propisuje:
lanak 528.
(1) i (2) ...

(3) iskljuena su pravna sredstva tuitelja i tuenika koja su s pravom odbaena
u prvostupanjskom postupku.
Dakle, albeni sud u tom sluaju ima pravo samo provjeriti je li odbacivanje od
strane prvostupanjskog suda bilo opravdano. Otezanje spora ili krivnja stranke u
albenom postupku vie nisu presudni. Meutim, to je preduvjet za odbacivanje u
prvostupanjskom postupku.
U vezi prvostupanjskog postupka zakon najprije predvia da sud odredi rokove za

pismeni odgovor na tubu, za repliku i dopunu ili pojanjenje iskaza i predoenje
dokumentacije; tuenika pritom treba pouiti o posljedicama proputanja roka
kod odgovora na tubu (l. 273. st. 2. to. 1; l. 275. st. 1. al. 1, st. 3 i 4; l. 276.
st. 1. al. 2 i st. 3; l. 277). Zakon nadalje definira opu obvezu pravovremenog
iznoenja injenica, prigovora ili dokaza sljedeeg sadraja:
lanak 282.
(1) Svaka strana u postupku na glavnoj raspravi mora pravovremeno iznijeti

tzv. sredstva napada ili obrane, posebice tvrdnje, pobijanja, injenine i druge
prigovore, dokaze, prigovore na dokaze druge strane, odnosno iznijeti ih na
vrijeme ovisno o stadiju postupka te u skladu s brinim i ekonominim voenjem
postupka.
(2) Zahtjevi te pravna sredstva tuitelja ili tuenika, na koje se protivnik

vjerojatno nee moi oitovati bez prethodnih informacija, moraju se prije glavne
rasprave priopiti pismenim podnescima na vrijeme, kako bi protivnik morao
prikupiti potrebne informacije.
(3) ...
U sluaju da se jedna od strana ne pridrava roka koji joj je odreen, ili ne ispuni
na vrijeme svoju openitu obvezu pravovremenog iznoenja injenica ili dokaza, u
prvostupanjskom postupku takve e se injenice ili dokazi odbaciti kao zakanjeli:
lanak 296.
(1) Pravna sredstva tuitelja ili tuenika koja se iznesu tek po isteku predvienog
roka, doputena su samo ako prema slobodnoj procjeni suda njihovo priznavanje
ne dovodi do odugovlaenja spora, ili ako je stranka u postupku navela opravdane
razloge za kanjenje.
TEMELJNA PRAVA | 69
(2) Pravna sredstva tuitelja ili tuenika, koja suprotno l. 282. st. 1 nisu
iznesena na vrijeme ili suprotno l. 282. st. 2. nisu priopena na vrijeme, mogu
se odbaciti, ako bi njihovo priznavanje prema slobodnoj procjeni suda dovelo do
odugovlaenja spora i ako je kanjenje izazvano grubim nemarom.
(3) ...
U sluajevima iz st. 1. i 3. na zahtjev suda treba dokazati vjerodostojnost razloga

isprike.
Ta se odredba analogno primjenjuje i na ovrni postupak (l. 697. st. 3). Za posebne
vrste postupaka, kao to su brani sporovi i predmeti vezani uz djecu (skrbnitvo i
sl.) vrijede posebni propisi (usporedi l. 611, 615, 640). Za albeni postupak nakon
donoenja presude zbog izostanka zakon propisuje sljedee:
lanak 340.
(1) i (2) ...

(3) U albi stranka mora iznijeti injenice i dokaze ako je to, ovisno o stadiju
postupka, u skladu s brinim i ekonominim voenjem postupka, te prigovore
koji se tiu doputenosti tube. Na zahtjev predsjedajui moe produljiti rok za
obrazloenje, ako to prema njegovom uvjerenju ne dovodi do odugovlaenja
spora, ili ako stranka iznese znaajne razloge. Analogno se primjenjuje l. 296.
st. 1, 3, 4. Prilikom dostave presude zbog izostanka treba upozoriti na posljedice
proputanja roka.
2. Doputenost iznoenja novih injenica i dokaza u albenom postupku, slino kao

i kod prethodno citiranih odredaba l. 296. ZPP-a koje vrijede za prvostupanjski
postupak, ovisi o tome hoe li priznavanje istih utjecati na odugovlaenje spora
i je li do kanjenja dolo krivnjom stranke u sporu. Pritom zakon i tu razlikuje
nepridravanje definiranih rokova i povredu ope obveze pravovremenog
iznoenja injenica i dokaza, pri emu su u drugom sluaju kriteriji stroi nego u
prvostupanjskom postupku:
lanak 528.
(1) Nova pravna sredstva tuitelja i tuenika, koja nisu iznesena u

prvostupanjskom roku unato roku koji je bio odreen [...], doputena su samo,
ako prema slobodnoj procjeni suda njihovo priznavanje ne dovodi do odugovlaenja
spora, ili ako je stranka u postupku navela opravdane razloge za kanjenje. Na
zahtjev suda treba dokazati vjerodostojnost razloga isprike.
(2) Nova pravna sredstva tuitelja ili tuenika, koja nisu pravovremeno iznesena
u prvostupanjskom roku suprotno odredbama l. 282. st. 1 ili nisu pravovremeno
priopena suprotno odredbama l. 282. st. 2, doputena su samo ako prema
slobodnoj procjeni suda njihovo priznavanje ne dovodi do odugovlaenja spora,
ili ako ih stranka u prvostupanjskom postupku nije propustila iznijeti zbog grubog
nemara.
70 | DRUGI DIO
(3) ...
Ukoliko su nove injenice ili dokazi doputeni, stranka u postupku snosi vei rizik
i glede procesnih trokova. Jer sukladno odredbama l. 97. st. 2. ZPP-a, trokove
albe u cijelosti ili djelomino snosi stranka koja je pobijedila u postupku, ako
je pobijedila zbog novih injenica ili dokaza na koje se mogla pozvati tijekom
prvostupanjskog postupka.
[]
B.
Osporena odredba lanka 528. st. 3. njemakog Zakona o parninom postupku

stoga je spojiva s Ustavom.
I.
[]
II.
lanak 528. st. 3. Zakona o parninom postupku u prikazanom tumaenju

specijaliziranih sudova spojiv je sa lankom 3. stavkom 1. Temeljnog zakona.
1. Ta ustavna norma nalae da su svi ljudi jednaki pred zakonom. Prema tome, to
je temeljno pravo povrijeeno prije svega onda ako se jedna grupa adresata norme
tretira drugaije od druge grupe adresata te norme, premda izmeu te dvije grupe
ne postoje razlike takve vrste ili teine da bi opravdavali nejednako postupanje
(usp. BVerfGE 22, 387 [415]; 52, 277 [280]). Taj sadraj reguliran normom iz l. 3.
st. 1 Temeljnog zakona Savezni ustavni sud posebno je istaknuo u vezi pokuaja
da iz zakona izvede faktika zakonitost koja bi obvezivala zakonodavca i da se sve
to je protivno sustavu kritizira kao povreda naela jednakosti (BVerfGE 34, 103
[105]).
Iz zahtjeva za ocjenu suglasnosti i obrazloenja ustavne tube ne moe se razabrati

polaz li se od takve konstelacije sluaja. Govori se, dodue, o nejednakom
postupanju prema nemarnim strankama u postupku, no na drugom se mjestu
naprotiv istie prigovor da je nejednaki tretman injeninih stanja istih u biti, te
kasnijeg iznoenja takvih injeninih stanja neprimjeren i nedosljedan u odnosu
na sustav. Poblie razmatranje sporne regulative pokazuje da se lankom 528.
st. 3 ZPP-a s jedne strane i lankom 528. st. 1. i 2. ZPP-a s druge strane ne
postupa nejednako prema razliitim adresatima norme. tovie, ponaanje iste
osobe u razliitim kontekstima regulative drugaije se tretira: sredstva obrane i
napada, koja je stranka propustila iznijeti na vrijeme, ovisno o trenutku kada su
iznesena tijekom albenog postupka imaju drugaiju sudbinu. Upravo zato to se
radi o razliitom ponaanju iste osobe, predviena je mogunost da se zaobie
iskljuenje takvih injenica ili dokaza zbog prekasnog iznoenja, emu posebice
prigovaraju kritiari zakona.
TEMELJNA PRAVA | 71
2. a) Osim zabrane neopravdanog nejednakog postupanja prema razliitim

grupama osoba naelo jednakosti zakonodavcu ostavlja dosta slobode, da
ovisno o kontekstu regulative - razliito tretira ivotna (zbiljska) injenina stanja
i ponaanje neke osobe. Naelno je preputeno dotinoj osobi da se prilagodi toj
regulativi i vlastitim ponaanjem sprijei nepovoljne uinke.
Meutim, prema sudskoj praksi Ustavnog suda naelo jednakosti se ne iscrpljuje

u zabrani nejednakog postupanja prema razliitim adresatima norme. tovie, tu
dolazi do izraaja zabrana arbitrarnosti kao fundamentalno pravno naelo, koje
postavlja odreene krajnje granice ne samo jurisdikciji ve i zakonodavstvu. Ta
je granica prekoraena onda kada pogrena primjena zakona od strane sudova
kod razumne ocjene ideja koje prevladavaju u Ustavu vie nije shvatljiva, te se
namee zakljuak da poiva na irelevantnim razmatranjima (BVerfGE 42, 64 [72
ff.]; Odluka od 29. travnja 1980. - 2 BvR 1441/ 79 - [EuGRZ 1980, str. 377] o
primjeni prekluzijskih odredaba). Zakonodavac ne postupa proizvoljno kad od vie
rjeenja ne odabere najsvrhovitije, najrazumnije ili najpravednije, ve samo onda
kada se za neku zakonsku odredbu ne moe nai odgovarajui razlog; pritom je
dovoljno da se radi o proizvoljnosti u objektivnom smislu, tj. o stvarnoj i oitoj
neprimjerenosti odredbe u odnosu na predmet koji zakonodavac eli urediti
(BVerfGE 4, 144 [155]; 36, 174 [187]). Ti kriteriji vrijede i za, ili prije svega za,
ocjenu zakonskih diferencijacija kod ureivanja injeninog stanja: tu manevarski
prostor zakonodavca prestaje tek ondje gdje nejednako postupanje ureenih
injeninih stanja vie nije spojivo s gleditem koje polazi od ideje pravednosti,
dakle ako nedostaje shvatljiv razlog za zakonsku diferencijaciju (BVerfGE 9,
334 [337]). Prema ustaljenoj sudskoj praksi, takva se proizvoljnost zakonskoj
regulativi moe predbaciti samo onda ako je oito neobjektivna. (BVerfGE 12, 326
[333]; 23, 135 [143]).
b) Kao to je ispravno prikazao njemaki Savezni vrhovni sud u citiranim odlukama

od 31. sijenja i 13. veljae 1980. godine, osporena odredba ne moe se ocijeniti
kao oito neobjektivna, a time i proizvoljna.
Ve je upitno jesu li ivotna injenina stanja koja se s jedne strane reguliraju l.

528. st. 1. i 2. ZPP-a te s druge strane u st. 3 uope u bitnim crtama ista ili se
moda uistinu razliita injenina stanja, u skladu sa svojim posebnostima razliito
reguliraju uz primjenu podudarnih principa. I jednoj i drugoj grupi sluajeva
je, dodue, zajedniko to da je jedna od stranaka u postupku prekasno iznijela
injenice i dokaze relevantne za odluku suda. U skladu s tom podudarnou,
to se prekasno iznoenje injenica i dokaza kod prve provjere od strane suda
uglavnom ocjenjuje prema istim kriterijima: to je doputeno uvijek kad se njihovo
uzimanje u obzir u trenutku iznoenja ne bi odrazilo na odugovlaenje spora ili
ako je prekasno iznoenje dostatno opravdano (l. 296 st. 1. i 2, l. 528. st. 1. i
2. ZPP-a). Istovremeno postoji i bitna razlika: stavak 1. i 2. reguliraju postupanje
kod prekasnog iznoenja injenica i dokaza, kada se one po prvi put iznose tek u
albenom postupku, tako da doputenost sud do sada nije provjeravao: Za razliku
72 | DRUGI DIO
od toga, u sluaju iz stavka 3, stranka koja je kasnila s iznoenjem injenica

ili dokaza ve je u prvostupanjskom postupku dobila rjeenje o nedopustivosti
prekasno iznesenih injenica ili dokaza, pa moe od drugostupanjskog suda
zatraiti da provjeri zakonitost (ili protupravnost) tog rjeenja.
Ve zbog te se razlike diferencijacija koju provodi zakonodavac ne ini proizvoljnom.

Jer nije oito neobjektivno da se staro iznoenje injenica ili dokaza, koje je
ve provjereno s obzirom na doputenost, u albenom postupku tretira drugaije
od iznoenja novih injenica ili dokaza (novina). Povreda zabrane arbitrarnosti
ne bi bila razvidna ni onda kad bi se obje grupe sluajeva ureene lankom 528.
ZPP-a naelno smatrale istovrsnima. Jer u skladu s ispravnim navodima Saveznog
vrhovnog suda diferencijacija se moe opravdati shvatljivim razlozima, koji
proizlaze iz svrhe nove regulative.
Zakonodavac se, dakle, odluio za takvu diferencijaciju jer je ranije jednako

postupanje kod starih i novih iznesenih novina u albenom postupku smatrao
nedostatkom. Sukladno l. 529. st. 2. al. 2. ZPP-a (stara verzija) iznesene injenice i
dokazi koje su odbaene na prvostupanjskom sudu, u drugostupanjskom postupku
su se mogle iznijeti kao nove injenice i dokazi; ako njihovo uzimanje u obzir nije
vodilo do odugovlaenja postupka, albeni sud bi ih dopustio unato tome to
ih je prvostupanjski sud odbacio. Ta je regulativa umanjivala znaaj mogunosti
prvostupanjskog suda da ih odbaci, a stranke u postupku nije prisiljavala da sudu
po mogunosti pravovremeno predoe injenino stanje i sporne injenice. S
obzirom na te nedostatke ne moe se smatrati irelevantnim ako zakonodavac u
interesu ubrzavanja i koncentracije parninog postupka odustane od dosadanjeg
jednakog postupanja.
[]
IV.
Slijedom navedenoga, ustavnopravne dvojbe sudova koji su ovo pitanje predoili

Sudu, vezane uz odredbe iz l. 528. st. 3. ZPP-a nisu prihvatljive. Stoga ustavna
tuba nije imala izgleda za uspjeh. Meutim, s druge strane nema zapreke za
Vii zemaljski sud (OLG) Dsseldorf da osporeni propis tumai na nain da ne
obuhvaa iznesene injenice i dokaze priznate kao nesporne.
TEMELJNA PRAVA | 73
8) BVerfGE 124, 199

(Hinterbliebenenrente fr eingetragene
Lebenspartner / Pravo na obiteljsku mirovinu
na temelju registriranog ivotnog partnerstva
osoba istog spola)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 50/2010 od 14. srpnja 2010.
Odluka od 11. lipnja 2010.

- 1 BvR 170/06 -
Ustavna tuba zbog uskraivanja prava na obiteljsku mirovinu kod

registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola je odbijena
Podnositelj tube je u listopadu 2001. zakljuio registrirano ivotno partnerstvo.

Nakon smrti drugog lana te zajednice u lipnju 2002. podnositelj tube je od
nadlenog fonda zakonski obaveznog mirovinskog osiguranja zatraio obiteljsku
mirovinu. No fond je odbio zahtjev uz obrazloenje da je pretpostavka za isplatu
obiteljske mirovine izmeu ostalog postojanje valjanog braka u trenutku smrti
osiguranika, te da registrirana zajednica ne ispunjava taj preduvjet. Prigovor koji
je uloio i tuba podnositelja pred socijalnim sudom bile su neuspjene. Podnositelj
je potom uloio reviziju na prvostupanjsku presudu bez ulaganja albe, to je
bilo doputeno. Tijekom revizije Zakonom o izmjenama propisa o registriranom
partnerstvu od 15. prosinca 2004. (s uinkom od 1. sijenja 2005.) uvoenjem
l. 46. st. 4. u estu knjigu Socijalnog zakonika (SGB VI) zakonodavac je, glede
prava na obiteljsku mirovinu kod zakonski propisanog mirovinskog osiguranja,
status partnera nakon smrti drugog partnera izjednaio s statusom udovca ili
udovice preminuloga branog druga. Fond mirovinskog osiguranja potom je
priznao zahtjev na koji je podnositelj polagao pravo za razdoblje od 1. sijenja
2005. Podnositelj tube je prihvatio to djelomino priznanje, ali je nastavio voditi
spor za razdoblje od 22. lipnja 2002. do 31. prosinca 2004. Savezni sud za socijalna
pitanja odbacio je reviziju.
Tree vijee Prvog senata Ustavnog suda odbilo je ustavnu tubu protiv te odluke.
ak i da je zakonska regulativa o obiteljskim mirovinama vaea do 31. prosinca
2004. godine s obzirom na registrirano partnerstvo bila nespojiva s Ustavom,
74 | DRUGI DIO
ustavna tuba se ne bi mogla prihvatiti, odnosno o njoj se ne bi moglo odluivati,

jer zakonodavac nije bio obvezan donijeti novu regulativu koja bi se retroaktivno
primjenjivala.
Nisu ispunjene pretpostavke za prihvaanje ustavne tube. Pitanje koje se tu

postavlja je li l. 46. este glave Socijalnog zakonika (SGB VI.), u verziji vaeoj
do 1. sijenja 2005. godine, spojiv s Ustavom nije od naelnog znaaja. U pravilu,
izvan pojedinanog sluaja ne postoji interes da se utvrdi ustavnost pravnih
propisa koji su stupili izvan snage. Prihvaanje ustavne tube nije indicirano ni
radi ostvarivanja temeljnih ili srodnih prava podnositelja ustavne tube, zato to
njegov zadnji zahtjev za odobrenje obiteljske mirovine za razdoblje prije 1. sijenja
2005. ne bi imao izgleda za uspjeh. Pritom je nebitno je li l. 46. este glave
Socijalnog zakonika (SGB VI) u verziji vaeoj do 31. prosinca 2004. bio spojiv s
Ustavom, a posebice s naelom jednakosti iz l. 3. st. 1. Temeljnog zakona. Ukoliko
neustavnost nekog zakona poiva iskljuivo na povredi opeg naela jednakosti,
posebice na tome da, kao to je to naveo podnositelj tube, jedna grupa osoba ili
sluajeva nije ukljuena u odredbe koje bi bile povoljnije, Ustavni sud moe samo
ustanoviti nespojivost norme s Ustavom te Zakonodavcu dati nalog da donese
novu zakonsku regulativu.
U predmetnom sluaju nalog zakonodavcu da donese novu regulativu doao bi u

obzir eventualno samo za razdoblje od odluke Ustavnog suda, dakle vrijedio bi za
razdoblje koje za sudionike poetnog spora na niim sudovima vie nije sporno.
U svim sluajevima u kojima ustavnost nekog pravnog stanja nije bila dovoljno
razjanjenja, Ustavni sud do sada se negativno oitovao o obvezi zakonodavca da
retroaktivno otkloni pravno stanje nespojivo s Ustavom. To je i ovdje sluaj. Jer
pitanje je li zakonodavac bio obvezan obiteljske mirovine iz zakonskog mirovinskog
osiguranja proiriti na registrirana partnerstva osoba istog spola ve i za razdoblje
prije 1. sijenja 2005. s ustavnopravnog gledita do sada nije razjanjeno. I
odluka Ustavnog suda o izjednaavanju registriranih zajednica i braka po pitanju
mirovinskih osiguranja poduzea (usp. BVerfG, Odluka Prvog senata od 7. srpnja
2009. 1 BvR 1164/07 , NJW 2010, str. 1439 ff.) odnosi se samo na razdoblje
od 1. sijenja 2005. S obzirom na izjednaenje branih drugova s registriranim
partnerima istog spola po pitanju obiteljske mirovine kod zakonski obaveznog
mirovinskog osiguranja, koje je stupilo na snagu 1. sijenja 2005. godine, to
pitanje vie nije potrebno razjanjavati.
TEMELJNA PRAVA | 75
9) BVerfGE 126, 400

(Steuerliche Diskriminierung eingetragener
Lebenspartnerschaften / Porezna diskriminacija
registriranih ivotnih partnerstava osoba istog
spola)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 63/2010 od 17. kolovoza 2010.

- 1 BvR 611/07, 1 BvR 2464/07 -
Nejednak tretman braka i registriranih ivotnih partnerstava osoba istog

spola u zakonu o porezu na nasljedstva i darovanja je protuustavan
Prema odredbama l. 15, 16, 17. i 19. Zakona o porezima na nasljedstva i darovanja
u verziji Godinjeg zakona o porezu za 1997. od 20. prosinca 1996. (ErbStG stara
verzija) partneri kod registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola su,
otkako je 2001.uveden taj pravni institut, kod poreza na nasljedstvo bili izloeni
puno veim poreznim optereenjima nego brani drugovi.
Dok su brani drugovi sukladno l. 15. st. 1. i l. 19. st. 1. stare verzije Zakona
o porezu na nasljedstva (ErbStG a.F.) potpadali pod povoljniji porezni razred I i
ovisno o visini nasljedstva morali platiti porez po stopi od 7% do 30%, partneri
u registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola su kao ostali stjecatelji
svrstani u porezni razred III, za koji su predviene porezne stope od 17 % do 50
%. Osim toga, l. 16. st. 1. to. 1. ranije verzije Zakona o porezu na nasljedstva
(ErbStG a.F.) branim drugovima se priznavao neoporeziv osobni odbitak od
600.000,- DM, odnosno 307.000,- EUR, a l. 17. st. 1. Zakona (ErbStG a.F.) bio
je predvien i poseban neoporeziv odbitak s osnove mirovine od 500.000,- DM,
odnosno 256.000,- EUR. Za razliku od toga, partneri u registriranom ivotnom
partnerstvu na osnovu razvrstavanja u porezni razred III imali su pravo samo na
neoporezivi odbitak od 10.000,- DM ili 5.200,- EUR (l. 16 st. 1. to. 5, l. 15. st.
1. ErbStG a.F.). Iz primjene povlastice neoporezivog odbitka s osnove mirovine u
potpunosti su bili iskljueni.
Zakonom o izmjenama zakona o porezu na nasljedstva od 24. prosinca 2008.

godine prethodno navedene odredbe Zakona o porezu na nasljedstva i darovanja
76 | DRUGI DIO
izmijenjene su u korist registriranih partnerstva na nain da je osobni odbitak

kao i odbitak s osnove mirovine za brane drugove i partnere kao nasljednike
izjednaen. Meutim, na partnere u registriranom ivotnom partnerstvu osoba
istog spola se, kao i do sada, primjenjuju najvie porezne stope koje vrijede za
daljnje roake i nesrodne osobe. Sukladno vladinom nacrtu Godinjeg zakona
o porezima za 2010. od 22. lipnja 2010. predvieno je potpuno izjednaavanje
registriranih partnera i branih drugova u poreznim propisima o nasljedstvu i
darovanjima, dakle i po pitanju poreznih stopa.
Podnositelj tube pod 1) je univerzalni nasljednik partnera, koji je preminuo u

kolovozu 2001; a podnositeljica tube pod 2) nasljednica svoje partnerice, koja je
preminula u veljai 2002. U oba sluaja porezna uprava utvrdila je stopu poreza na
nasljedstvo za porezni razred III i odobrila najmanji neoporezivi odbitak prema l.
16. st. 1. to. 5 stare verzije Zakona o porezu na nasljedstva (ErbStG a.F.). Tube
koje su podnositelji podigli protiv tog rjeenja pred specijaliziranim sudovima za
financije do sada su bile neuspjene.
Polazei od ustavnih tubi, Prvi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da je

dovoenje registriranih partnera u nepovoljniji poloaj u odnosu na brane drugove
po pitanju neoporezivog osobnog odbitka i porezne stope u propisima o porezu na
nasljedstva te neuvaavanja odbitka s osnove mirovine nespojivo s opim naelom
jednakosti (l. 3. st. 1. Temeljnog zakona). Odluke njemakog Saveznog suda za
financije se ukidaju a predmeti se vraaju na ponovno odluivanje. Zakonodavac
do 31. prosinca 2010. mora donijeti novu regulativu za stare sluajeve pogoene
ranijom verzijom Zakonom o nasljedstvu i darovanjima, kojom bi se otklonile
povrede naela jednakosti u razdoblju od stupanja na snagu Zakona o prestanku
diskriminacije istospolnih zajednica od 16. veljae 2001. do stupanja na snagu
Zakona o izmjenama zakona o porezu na nasljedstva od 24. prosinca 200.
Kod dovoenja registriranih partnera u nepovoljniji poloaj od branih drugova ne

postoje razlike koje bi imale takvu teinu da bi se mogao opravdati nepovoljniji
poloaj registriranih partnera u Zakonu o porezu na nasljedstva i darovanja u
verziji Godinjeg zakona o porezu za 1997. godinu. To vrijedi za neoporezivi osobni
odbitak sukladno l. 16. stare verzije Zakona o porezu na nasljedstva (ErbStG a.F.)
kao i za odbitak s osnove mirovine prema l. 17. i porezne stope prema l. 19. tog
Zakona (ErbStG a.F.).
Privilegiranje branih drugova u odnosu na istospolne partnere u propisima

o neoporezivom osobnom odbitku ne moe se opravdati samo upuivanjem na
posebnu zatitu braka i obitelji koja je zadaa drave (l. 6. st. 1. Temeljnog
zakona). Ukoliko poticanje braka ide ruku pod ruku s dovoenjem drugih oblika
zajednica u nepovoljniji poloaj, premda su one prema zbiljskom injeninom
stanju koje se propisima ureuje te sukladno ciljevima norme usporedive s brakom,
puko upuivanje na dunost zatite braka ne opravdava takvu diferencijaciju.
TEMELJNA PRAVA | 77
Na ovlasti drave da poduzme radnje u okviru ispunjavanja svojih obveza zaite

braka i obitelji iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona ne utjee to do koje mjere tree
osobe mogu polagati pravo na jednako postupanje. U skladu s naelima primjene
Saveznog ustavnog suda, iskljuivo je naelo jednakosti (l. 3. st. 1. Temeljnog
zakona) presudno za to mogu li i u kojoj mjeri tree osobe, kao u ovom sluaju
registrirani partneri, ostvariti pravo na jednaki tretman kao brani drugovi ili
lanovi obitelji koji uivaju zakonsku ili stvarnu zatitu.
Razliita regulativa o iznosu neoporezivog odbitka nije opravdana veom

ekonomskom snagom nasljednika partnera u registriranom ivotnom partnerstvu
osoba istog spola. Ako se u obrazloenju visokog neoporezivog odbitka za
brane drugove ili djecu navodi da je, zbog bliskosti i ekonomske povezanosti s
ostaviteljem, uslijed njegove smrti njihova ekonomska snaga manja nego to bi se
moglo oekivati na temelju nominalne vrijednosti ostavine, onda obrazloenja na
kojima to poiva isto tako vrijedi i za registrirane partnere. Oni, kao i brani drugovi,
ive u trajnom pravno utemeljenom partnerstvu. I oni ve za ivota participiraju
u imovini svog partnera i oekuju da e moi odravati (raniji) ivotni standard
u sluaju njegove smrti. Ukoliko stjecanjem nasljedstva neoporezivi odbitak za
brane drugove ima funkciju nadomjeska iznosa potrebnog za uzdravanje te se
odraava na mirovinsku skrb, to vrijedi i za partnere u registriranom ivotnom
partnerstvu, koji su ve prema pravnoj situaciji mjerodavnoj za poetne sporove
obvezni osigurati primjereno uzdravanje partnera.
Naelo obitelji, karakteristino za propise o porezu na nasljedstva, takoer ne

opravdava nepovoljniji poloaj u koji se stavljaju registrirani partneri u odnosu
na brane drugove po pitanju poreznog odbitka. Poput braka, registrirano ivotno
partnerstvo je trajno zasnovano i pravno utemeljeno te iz njega proizlazi uzajamna
obveza uzdravanja i jamstva za dugovanja. Nejednako postupanje nije legitimno
ni zbog naelnog stava da samo iz braka mogu proizai zajednika djeca, pa
je stoga zakonodavac oslanjajui se na naelo obitelji elio ouvati, koliko je to
mogue, neumanjenu malu ili srednju vrijednost imovine za sljedeu generaciju.
Kao polazite za sljedeu generaciju, brak se dodue naelno razlikuje od
registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola, budui da iz odnosa partnera
u registriranom ivotnom partnerstvu naelno ne mogu proizai zajednika djeca.
Meutim, taj se aspekt ne moe koristiti kao osnova za nejednaki tretman branih
drugova i partnera, budui da nije dostatno implementiran u zakonskoj regulativi.
Jer prema vaeem pravu za razliku od ranije regulative privilegiranje braka,
odnosno visina neoporezivog odbitka branih partnera upravo ne ovisi o tome
postoje li zajednika djeca.
Ne postoji takoer ni dostatan razlog za diferencijaciju koju zakonodavac ini

kod neoporezivog odbitka s osnove mirovine prema l. 17. stare verzije Zakona
o porezu na nasljedstva, kada uope ne uzima u obzir partnere u registriranom
ivotnom partnerstvu. Neoporezivi odbitak s osnove mirovinske skrbi slui u
prvom redu za ujednaavanje razliitog tretmana zakonskih i ugovornih mirovina
kod poreza na nasljedstva, te bi utoliko trebao kompenzirati nedovoljnu mirovinu
78 | DRUGI DIO
preivjelog branog druga kroz neoporezive prihode s osnova mirovine. Taj cilj koji
slijedi zakonodavac jednako vrijedi i za registrirane partnere. to se ostalog tie,
i tu vrijede prethodno navedena obrazloenja.
Naposljetku ne postoji dovoljan razlog za diferencijaciju po pitanju poreznih

razreda, kada se registrirani partneri razvrstavaju u porezni razred III i oporezuju
po najveim poreznim stopama, a brani drugovi u poreznu klasu I s najniim
poreznim stopama (l. 15. st. 1 i l. 19. st. 1. stare verzije Zakona o porezu
na nasljedstva). Kao i kod neoporezivog osobnog odbitka, i tu vrijedi da razlike
izmeu braka i registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola u trenutanoj
regulativi ne mogu predstavljati osnovu za dovoenje registriranih partnera u
nepovoljniji poloaj kod razvrstavanja u porezne razrede.
10) BVerfGE 133, 59

(Sukzessive Adoption durch eingetragene
Lebenspartner / Postupno posvojenje djece u
registriranom ivotnom partnerstvu)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvL 1/11, 1 BvR 3247/09 -
Nedoputenost postupnog posvojenja djece u registriranom ivotnom

partnerstvu je neustavna
Nedoputenost postupnog posvojenja djece, odnosno posvojenika jednog od

partnera u registriranom ivotnom partnerstvu od strane drugog partnera,
povreda je kako prava te djece tako i istospolnih partnera na jednako postupanje
(l. 3. st. 1. Temeljnog zakona). Tako je odluio Prvi senat Saveznog ustavnog
suda u presudi koja je danas objavljena. Zakonodavac do 30. lipnja 2014. mora
donijeti regulativu koja e biti u skladu s Ustavom. Sve dok zakonodavac ne
donese tu regulativu, Zakon o registriranom ivotnom partnerstvu primjenjivat
TEMELJNA PRAVA | 79
e se uz uvjet da postupno posvajanje bude mogue i kod registriranih ivotnih

partnerstva osoba istog spola.
1. Prema dosadanjoj pravnoj situaciji, posvojenje biolokog djeteta

istospolnog partnera u registriranom ivotnom partnerstvu bilo je mogue (tzv.
posvojenje pastoradi, l. 9. st. 7. Zakona o registriranom ivotnom partnerstvu
= LPartG). Meutim, do sada nije otvoreno pitanje posvojenja posvojene djece
drugog partnera u registriranom ivotnom partnerstvu, o kome je ovdje rije (tzv.
postupno posvojenje). Za razliku od toga, branim drugovima se doputa kako
mogunost posvojenja pastorka tako i postupnog posvojenja.
2. S obzirom na oba poetna postupka upuuje se na Priopenje za tisak br.

81/2012 od 3. 12. 2012.
3. Iskljuenje postupnog posvojenja od strane partnera u registriranom

ivotnom partnerstvu osoba istog spola predstavlja povredu opeg naela
jednakosti (l. 3. st. 1. Temeljnog zakona).
a) Pritom se za razliku od same zabrane arbitrarnosti primjenjuje puno

stroe mjerilo za provjeru. Kad se uzme u obzir nejednak tretman dotine djece,
to vrijedi ve stoga to su time pogoena temeljna prava koja su bitna za razvoj
osobnosti djeteta. I opravdanje nejednakog postupanja prema branim drugovima
i partnerima u registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola podlijee
puno viim ustavnopravnim kriterijima, jer se tie spolnog identiteta.
b) Nejednako postupanje prema dotinoj djeci u odnosu na posvojenu djecu

branih drugova nije opravdano. Isto vrijedi za nejednaki tretman istospolnih
partnera u odnosu na brane drugove kojima je doputeno postupno posvojenje.
aa) Openito se ograniavanjem postupnog posvojenja eli suzbiti opasnost da

dijete bude izloeno suprotstavljenim roditeljskim pravima, kod ijeg se ostvarenja
mogu javiti proturjeja. Osim toga, radi dobrobiti djeteta treba sprijeiti da se
putem postupnog posvojenja dijete alje od obitelji do obitelji. Budui da se
smatra da je ta opasnost mala kada su roditelji u braku, postupno posvojenje
je doputeno kod branih drugova. Meutim, posvojenje od strane partnera
u registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola ni u jednom se od ta
dva aspekta ne razlikuje od posvojenja od strane branih drugova. Posebice za
registrirano ivotno partnerstvo vrijedi da se takoer zasniva trajno te je obiljeeno
obvezujuim preuzimanjem odgovornosti, kao i u sluaju braka.
bb) Iskljuenje postupnog posvojenja ne moe se opravdati time da bi odrastanje

s istospolnim roditeljima bilo tetno za dijete. Moe se poi od toga da su sigurni,
zatieni odnosi u registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola jednako
poticajni za odrastanje djece kao i brani odnosi. Openite dvojbe usmjerene protiv
odrastanje djece u zajednici roditelja istog spola u veini miljenja vjetaka su
80 | DRUGI DIO
sasvim odbaene. A i inae bi iskljuenje postupnog posvojenja bilo neprimjereno

za otklanjanje takve vrste opasnosti, jer ono ne moe, ne smije i ne treba sprijeiti
suivot djeteta s roditeljem-posvojiteljem i njegovim istospolnim partnerom. Niti
pojedinano posvojenje od strane homoseksualaca niti faktiki suivot partnera
u registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola s djetetom jednog od
partnera ne mogu se sprijeiti bez znatnih povreda Ustava. Zakon o registriranom
ivotnom partnerstvu osoba istog spola tovie podrava njihov obiteljski suivot,
upravo stoga to sadri odredbe za takve sluajeve koje partneru koji nije roditelj
u pravnom smislu daju tipine roditeljske ovlasti, ukljuujui mogunost da se
u registriranom ivotnom partnerstvu koristi zajedniko prezime. Ni postupno
posvojenje ne utjee negativno na dobrobit djeteta, ve je u konstelacijama
koje su predmet ove ocjene u pravilu ak korisno za djecu. Prema procjenama
sasluanih vjetaka ono je pogodno za stvaranje stabilizirajuih uinaka u smislu
razvojne psihologije. Nadalje, time se poboljava pravni status djece kod raskida
registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola uslijed rastave ili smrti. To
se s jedne strane odnosi na skrbnitvo, koje se u sluaju rastave, vodei rauna o
dobrobiti djeteta, u pojedinanom sluaju moe rijeiti na primjeren nain. S druge
strane to vrijedi i u materijalnom smislu, jer dijete profitira od toga to ima dva
roditelja, posebice s gledita propisa o uzdravanju ili nasljeivanju. Naposljetku,
ne treba se bojati da bi doputanjem postupnog posvojenja dobrobit djeteta
bila ugroena i stoga to svakom posvojenju pa tako i postupnom - prethodi
pojedinana provjera, tijekom koje se uzimaju u obzir eventualni pojedinani
nedostaci potencijalnog posvojenja koje se razmatra u konkretnom sluaju.
cc) Iskljuenje postupnog posvojenja ne moe se opravdati ni ciljem da se

zaobie odluka zakonodavca da se ni jednom od registriranih partnera ne dopusti
zajedniko posvajanje. O tome ovaj sud ne mora odluivati, zato to je iskljuenje
zajednikog posvojenja spojivo s ustavom, premda ga zakon doputa branim
drugovima.
dd) Posebna zatita braka koju nalee l. 6. st. 1. Temeljnog zakona ne opravdava
dovoenje posvojene djece jednog od partnera u nepovoljniji poloaj od posvojene
djece jednog od branih drugova. Zakonodavcu, dodue, ustavnopravna zatita
braka naelno ne zabranjuje da brak privilegira u odnosu na druge oblike suivota.
Kako bi se opravdalo dovoenje usporedivih ivotnih zajednica u nepovoljniji
poloaj, potreban je dovoljno vaan objektivni razlog, koji u predmetnom sluaju
ne postoji.
c) Niti izmeu posvojenja biolokog djeteta partnera u registriranom ivotnom

partnerstvu osoba istog spola i posvojenja posvojenog djeteta registriranog
partnera ne postoje razlike koje bi bile takve prirode da bi mogle opravdati razliito
postupanje.
4. Pravo djeteta da mu drava osigura roditeljsku skrb i odgoj, temeljno pravo

na roditeljstvo i temeljno pravo na obitelj ovdje naprotiv sami po sebi nisu
povrijeeni.
TEMELJNA PRAVA | 81
a) Iz l. 2. st. 1. u vezi sa l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona proizlazi pravo

djeteta na to da mu drava osigura roditeljsku skrb i odgoj. Na koji e nain
drava ispuniti svoju obvezu djelotvorne zatite temeljnih prava, to u prvom redu
mora odluiti zakonodavac. Granice manevarskog prostora na koje zakonodavac
ima pravo ovdje nisu prekoraene. Djeca o kojoj se radi nisu bez roditelja, ve
imaju jednog roditelja u pravnom smislu. Osim toga, zakonodavac se nadalje mora
pobrinuti da partner roditelja-posvojitelja u odreenom opsegu moe ispunjavati
roditeljske zadae, time to e mu se praktiki dati vane ovlasti tipine za roditelje
(usp. l. 9. st. 1. i 2. Zakona o registriranom ivotnom partnerstvu = LPartG).
b) Da jedan od registriranih partnera ne moe posvojiti posvojenika svog

partnera, ne predstavlja povredu prava na roditeljstvo zatienog l. 6. st. 2. al.
1. Temeljnog zakona. Dodue l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona ne titi samo
roditelje razliitog spola, ve i dvoje roditelja istog spola. To proizlazi iz toga to
je temeljno pravo na roditeljstvo u funkciji dobrobiti djeteta. ak ni tekst odredbe
o temeljnom pravu na roditeljstvo, odnosno divergentne povijesne predodbe
o tom pitanju, nisu protivni primjeni na dvije osobe istog spola. Meutim, u
ustavnopravnom smislu roditeljstvo se ne moe temeljiti samo na socijalnom i
obiteljskom odnosu roditelja prema djetetu partnera. Nositelji ustavnopravnog
roditeljskog prava mogu naelno biti samo osobe iji se roditeljski odnos prema
djetetu temelji na podrijetlu ili zakonskoj klasifikaciji.
c) Naposljetku, iskljuenje postupnog posvojenja ne predstavlja povredu

temeljnog prava na obitelj zajamenog l. 6. st. 1. Temeljnog zakona. Socijalna
obiteljska zajednica istospolnih partnera i bioloke ili posvojene djece jednog od
partnera predstavlja obitelj zatienu l. 6. st. 1. Temeljnog zakona. Meutim,
zakonodavac kod pravnog ureenja obitelji ima odreeni manevarski prostor,
koji odbijanjem postupnog posvojenja nije prekoraen. Zakonodavca l. 6. st. 1.
Temeljnog zakona ne obvezuje da svakom sluaju faktikog odnosa roditelj-dijete
dade i puno roditeljsko pravo.
82 | DRUGI DIO
11) 1 BvR 990/13 u. a.

(Platzvergabe im NSU-Verfahren / Dodjela
mjesta u sudnici tijekom postupka protiv
Nacionalsocijalistikog podzemlja)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 24/2013 od 12. travnja 2013.
Odluka od 12. travnja 2013.

- 1 BvR 990/13, 1 BvR 1002/13, 1 BvR 1007/13, 1 BvR 1010/13 -
Postupak protiv Nacionalsocijalistikog podzemlja: zahtjev turskih novina

na donoenje privremene mjere djelomino priznat, a ostali zahtjevi
odbaeni
I.
U postupku 1 BvR 990/13 Tree vijee Prvog senata Saveznog ustavnog suda
djelomino je prihvatilo zahtjev na donoenje privremene mjere. Ustavna tuba
na kojoj se taj zahtjev temelji odnosi se na postupak akreditacije i dodjelu fiksnih
sjedeih mjesta za predstavnike medija u tzv. Procesu protiv NSU (kazneni postupak
protiv pripadnika Nacionalsocijalistikog podzemlja) na Viem zemaljskom sudu
Mnchen. Podnositelji tube su d.o.o. koji objavljuje novine na turskom jeziku te
zamjenik glavnog urednika tih novina.
1. Prema l. 32. st. 1. Zakona o ustavnom sudu Savezni ustavni sud u sluaju
spora moe privremeno rijeiti neko stanje privremenom mjerom, ako je to
hitno potrebno zbog otklanjanja tekih nedostataka, zbog sprjeavanja nasilja
koje prijeti ili to nalae ope dobro zbog nekog drugog vanog razloga. Pritom se
naelno ne moraju uzeti u obzir razlozi koji se iznose u vezi neustavnosti osporenog
slubenog akta, osim ako bi se unaprijed pokazalo da je ustavna tuba u cijelosti
nedoputena ili oito neosnovana.
2. Predmetna ustavna tuba niti je a priori nedoputena niti oito neosnovana.

Posebice se ne moe iskljuiti da bi moglo biti povrijeeno subjektivno pravo
podnositelja tube na jednako postupanje u publicistikoj trinoj utakmici, dakle
na ravnopravno sudjelovanje u mogunostima izvjetavanja o sudskom postupku,
TEMELJNA PRAVA | 83
koje se moe izvesti iz opeg naela jednakosti iz l. 3. st. 1. Temeljnog zakona u

vezi s l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona.
Meutim, odluka o pristupu javnosti sudskim sjednicama, rezerviranje odreenog

broja mjesta za medijske izvjestitelje te dodjela malog broja sjedeih mjesta
predstavnicima medija naelno predstavlja pitanje kod kojega odluka - polazei od
ustavnopravne zatite neovisnosti sudova - poiva na zakonima kao podustavnim
aktima i potpada pod ovlasti voenja postupka od strane predsjedajueg suca
u dotinom sudskom postupku. On pritom ima iroku slobodu kod odluivanja.
Ustavni sud provjerava njegove naloge samo s obzirom na to predstavljaju li
ustavnu povredu i posebice poivaju li na naelno pogrenom shvaanju znaenja
nekog temeljnog prava.
Kako bi se ustanovilo je li osporenim odlukama slijedom navedenog povrijeeno

temeljno pravo podnositelja tube, potrebna je detaljnija provjera koja namee
teka pravna pitanja koja se stoga u hitnom postupku radi zatite prava nee moi
definitivno razjasniti. Zbog toga hitna odluka moe poivati samo na odvagivanju
posljedica.
3. Ukoliko se pokae da ustavna tuba nije niti a priori nedoputena niti oigledno
neosnovana, posljedice koje bi nastupile u sluaju nedonoenja privremene mjere
kad bi ustavna tuba kasnije bila uspjena, moraju se odvagnuti u odnosu na
nedostatke koji bi nastali kad bi se traena privremena mjera donijela, ali ustavna
tuba ne bi imala izgleda za uspjeh.
a) Ukoliko se u predmetnom sluaju ne bi donijela privremena mjera, a ustavna

tuba bi u glavnoj stvari bila uspjena, postojala bi opasnost da podnositelji tube
kojima nisu dani jednaki izgledi kao ostalim predstavnicima medija, kao i drugim
stranim medijima koji su posebno povezani sa rtvama kaznenih djela koja su
predmet optunice budu iskljueni iz tzv. procesa protiv NSU, pa stoga ne
mogu izvjetavati na temelju vlastitih opaanja s glavnog roita. To bi imalo
tim veu teinu, jer su turski mediji posebno zainteresirani za iscrpno neovisno
izvjetavanje o tom procesu, jer su brojne rtve kaznenih djela iz optunice bili
graani turskog podrijetla.
b) Ti nedostaci imaju veu teinu od nedostatka u sluaju da se zahtjev za

privremenu mjeru naveden u izreci prihvati, ali ustavna tuba u glavnoj stvari bude
neuspjena. Jer u tom bi sluaju dodue strani mediji koji su posebno povezani
sa rtvama kaznenih djela iz optunice dobili mjesta na glavnoj raspravi, na koja
prema dosadanjoj dodjeli sjedeih mjesta nisu imali pravo. Eventualan nejednaki
tretman drugih medija kojima bi se oduzelo ve dodijeljeno mjesto ili im se kod
formiranja dodatnog kontingenta ne bi dodijelilo mjesto, polazei od posebnog
interesa tih medija ne bi imao tu teinu. Prava tih medija ionako postoje samo u
okviru selektivne odluke prema naelu jednakosti. I nedostatak za iru javnost
uslijed toga to bi se dodatnim kontingentom mali broj mjesta za javnost stavio
na raspolaganje odreenim predstavnicima medija bio bi razmjerno manji, budui
da mjesta predviena za javnost jo nisu konkretizirana te se u skladu s vaeim
84 | DRUGI DIO
kriterijima jo uvijek primjereni dio raspoloivih mjesta u sudnici moe rezervirati

za iru javnost.
4. U hitnom postupku radi zatite prava Ustavni sud moe donijeti mjere
koje ne treba shvatiti kao anticipaciju konanog ustavnopravnog ishoda, ve kao
privremenu mjeru radi otklanjanja ili ublaavanja nedostataka koji u protivnom
prijete. To vrijedi prije svega u situaciji poput ove, u kojoj ne postoji ustavom
zajameno pravo na pristup sudskom roitu, ve se radi samo o pitanju mogue
povrede izgleda ne ravnopravno sudjelovanje, gdje bi nedostaci mogli proizai iz
posljedica mogue povrede jednakosti izgleda. Mjera se tu moe odnositi samo
na ublaavanje tih posljedica. To se u predmetnom sluaju moe izjednaiti s
djelominom anticipacijom ishoda u glavnoj stvari, meutim to je doputeno u
iznimnim sluajevima kada bi odluka u glavnoj stvari mogla biti donesena prekasno
ili se na drugi nain vie ne bi mogla osigurati dostatna pravna zatita.
Stoga se nalae predsjedajuem sucu 6. Velikog vijea za kaznene predmete Vieg

zemaljskog suda (OLG) da prema metodi koju moe odrediti u okviru svojih ovlasti
voenja postupka dodijeli primjereni broj sjedeih mjesta predstavnicima stranih
medija koji su posebno povezani sa rtvama kaznenih djela iz optunice. Mogao
bi predvidjeti dodatni kontingent s vie od tri mjesta, gdje bi se mjesta dodijelila
prema prioritetu ili metodom drijeba. No predsjedajuem sucu je preputeno
da umjesto toga dodjelu sjedeih mjesta ili postupak akreditacije openito uredi
prema drugim pravilima.
5. Za razliku od toga, daljnji zahtjev podnositelja tube na potpunu suspenziju

dodjele mjesta i sigurnosnih mjera se odbija, jer razlog za donoenje takve daljnje
mjere nije dostatno obrazloen.
II.
Tri daljnje ustavne tube, koje su takoer bile povezane sa zahtjevima za donoenje
privremene mjere, Tree Vijee Prvog senata Ustavnog suda je naprotiv odbacilo
bez navoenja obrazloenja.
Podnositelj tube u postupku 1 BvR 1002/13 tvrdi da ita turske novine. Njegov
prigovor se uglavnom odnosi na to da se s obzirom na to da do sada ni jedne
turske novine nisu dobile akreditaciju, ne moe dobiti informacije iz prve ruke o
tzv. procesu protiv NSU.
Podnositelj tube u postupku 1 BvR 1007/13 elio bi prisustvovati postupku kao

promatra. Smatra da je u bitnome zakinut zbog toga to je 50 mjesta rezervirano
za tisak.
Podnositelj tube u postupku 1 BvR 1010/13 je novinar koji vodi medijsku kuu
za koju su on i kolege ve dobili akreditaciju za tzv. proces protiv NSU. S jedne
strane iznosi prigovor da zamjena osoblja, primjerice zbog bolesti, nije mogua,
a s druge strane se ali na tijek postupka akreditacije.
TEMELJNA PRAVA | 85
12) BVerfGE 133, 377

(Steuersplitting fr eingetragene
Lebenspartnerschaften / Splitting poreza kod
registriranog ivotnog partnerstva osoba istog
spola)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 41/2013 od 6. lipnja 2013.
Odluka od 7. svibnja 2013.

- 2 BvR 909/06, 2 BvR 1981/06, 2 BvR 288/07 -
Iskljuenje registriranih ivotnih partnerstava osoba istog spola iz

primjene splitting metode kod utvrivanja poreza koja vrijedi za brane
drugove je protuustavno
Nejednak tretman registriranih ivotnih partnerstava osoba istog spola i brakova

kod primjene splitting metode koja vrijedi za brane drugove je protuustavno.
Odgovarajui propisi Zakona o porezu na dohodak (EStG) predstavljaju povredu
opeg naela jednakosti, jer ne postoje dovoljno vani objektivni razlozi za takvo
nejednako postupanje. To je utvrdio Drugi senat njemakog Ustavnog suda u
odluci koja je objavljena danas. Pravnu situaciju treba promijeniti retroaktivno od
uvoenja Zakona o registriranom ivotnom partnerstvu 1. 8. 2001. U prijelaznom
razdoblju se postojee odredbe o primjeni splitting metode kod branih drugova
moraju primjenjivati i na registrirana partnerstva osoba istog spola. Odluka je
donesena sa 6 glasova za i 2 glasa protiv (6:2); sudac Landau i sutkinja Kessal-
Wulf zajedno su se izjasnili protiv te odluke.
1. Zakon o porezu na dohodak omoguava branim drugovima da odaberu

zajedniko oporezivanje, to vodi do primjene tzv. splitting tarife (l. 26, 26b,
32a st. 5 EStG). Podnositelji tube su nakon zasnivanja registriranog ivotnog
partnerstva osoba istog spola za 2001. i 2002. godinu zatraili zajedniko
oporezivanje. Porezna uprava je umjesto toga provela pojedinano oporezivanje.
Tube, koje su podnositelji podigli protiv tog rjeenja na financijskim sudovima i
Saveznom sudu za financije, bile su neuspjene. Protiv tih odluka podnositelji su
podigli ustavne tube.
86 | DRUGI DIO
2. lanci 26, 26b, 32a st. 5. Zakon o porezu na dohodak nespojivi su sa l. 3.

st.1 Temeljnog zakona, stoga to registriranim partnerima za razliku od branih
drugova ne omoguuju zajedniko oporezivanje i s njime povezanu primjenu
metode splittinga. Osporene odluke senat je ukinuo i postupke uputio na ponovno
odluivanje na Savezni sud za financije.
a) Nejednaki tretman suprunika i registriranih partnera u propisima o

splittingu za brane drugove prema mjerilima opeg naela jednakosti iz l. 3.
st. 1. Temeljnog zakona predstavlja posredan nejednak tretman zbog seksualne
orijentacije. ak ako ta odredba sama po sebi polazi od branog stanja, odluka u
korist braka ili registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola povezana je
sa seksualnom orijentacijom i teko se moe promatrati odvojeno od nje.
U sluaju nejednakog postupanja prema grupama osoba u pravilu postoji striktna

obveza zakonodavca da se pridrava zahtjeva naela razmjernosti. Zahtjevi
vezani uz opravdanje takvog postupanja su tim stroi ukoliko su osobna obiljeja
blia onima iz l. 3. st. 3. Temeljnog zakona, to jest im je vea opasnost da
nejednako postupanje dovede do diskriminacije neke manjine. A to je sluaj kod
diferencijacije prema seksualnoj orijentaciji.
b) Samo posebna zatita braka i obitelji iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona

nije dovoljno opravdanje za nejednako postupanje prema braku i registriranom
ivotnom partnerstvu. Vrijednosni sud iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona predstavlja
objektivan razlog za diferencijaciju, koji je u prvom redu prikladan za privilegiranje
braka u odnosu na druge ivotne zajednice, koje su obiljeene manjom mjerom
uzajamnih dunosti. Ukoliko privilegiranje braka ide ruku pod ruku s nepovoljnijim
poloajem drugih oblika suivota, koji su ustrojeni na slian nain i podjednako
pravno obvezujui, samo upuivanje na zadau zatite braka ipak ne bi opravdavalo
takvu diferencijaciju.
Zakonodavac je od samog poetka registrirano partnerstvo, na slian nain

kao i brak, obvezujue definirao kao zaokruenu institucionaliziranu zajednicu
utemeljenu na odgovornosti te kontinuirano dokidao postojee razlike meu
njima. Poput braka, i registrirana zajednica se razlikuje kako od neobvezujuih
partnerskih odnosa, tako i od pravnih odnosa izmeu roaka.
c) Osim samog pozivanja na l. 6. st. 1. Temeljnog zakona potreban je

dovoljno vaan objektivan razlog koji bi opravdao privilegiranje braka u odnosu
na registriranu zajednicu, pri emu su mjerilo predmet i cilj takve regulative. No
takav se razlog kod primjene metode splittinga ne moe izvesti ni ih svrhe norme
ni iz ovlasti tipizacije zakonodavca u poreznom pravu.
aa) Svrha je metode splittinga, koja je uvedena 1958. godine, da se brani

drugovi neovisno o raspodjeli dohotka izmeu njih kod istog ukupnog dohotka
jednako oporezuju. Metoda splittinga polazi od graansko-pravne temeljne ideje
braka kao ekonomske zajednice. I registrirano ivotno partnerstvo koncipirano je
kao takva ekonomska zajednica. Jo od uvoenja 2001. Godine, ono je u bitnim
TEMELJNA PRAVA | 87
crtama, koje su polazite za porezno pravo, usporedivo s brakom: uzajamna ovlast

preuzimanja obveza kod poslova radi pokria ivotnih potreba te ogranieno pravo
raspolaganja vlastitom imovinom kod oba su instituta regulirani na isti nain.
Osim toga, registrirani partneri su ve od 2001. godine, ako nisu htjeli zakljuiti
ugovor o ivotnom partnerstvu (slian predbranom ugovoru), morali dogovoriti
tzv. reim poravnanja (zajednike imovine po prestanku suivota), na koji su se
analogno primjenjivali propisi koji vrijede za reim brane steevine kod branih
drugova. Od 1. sijenja 2005. izriito je uveden reim steevine kao uobiajeni
reim imovine. Osim toga, i izjednaavanje prihoda na teret partnera s veim
prihodima koje se kod razvoda braka primjenjuje tek od 1977. godine proireno
je na ukidanje registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola.
Intencije vezane uz obiteljski politiku ne mogu posluiti kao opravdanje za

nejednako postupanje prema braku i registriranim ivotnim partnerstvima
po pitanju primjene metode splittinga. Prema Zakonu o porezu na dohodak,
odobravanje prednosti iz primjene splittinga ovisi samo o postojanju braka, osim
ukoliko partneri ne ive trajno razdvojeno. Za razliku od toga, nebitno je ima li u
braku djece, kao ni okolnost jesu li brani drugovi tijekom braka imali zajedniku
djecu.
Metoda splittinga proiruje manevarski prostor branih drugova kod podjele zadaa
unutar brane zajednice, pa se stoga smatra regulativom koja je prvenstveno
zamiljena za obitelji u kojima jedan partner zbog kuanskih poslova (to jest
odgoja ili njege djece) nije zaposlen, ili radi samo povremeno, odnosno skraeno.
Meutim, i Zakon o registriranom ivotnom partnerstvu osoba istog spola kao i
propisi o braku partnerima preputa slobodu s obzirom na to kako e osobno ili
u ekonomskom smislu organizirati ivot, te polazi od toga da su kuanski poslovi i
zaposlenost jednako vrijedni. Stoga se ne mogu razaznati razlike izmeu branih
drugova i partnera koje bi u tom smislu opravdavale nejednako postupanje. S
jedne strane, nema u svakom braku djece, niti je svaki brak usmjeren na djecu. S
druge strane, djeca sve ee odrastaju i u istospolnim zajednicama, pa su stoga
zamislive situacije, koje nisu ak ni neuobiajene, da jedan od partnera preteito
preuzme brigu za djecu.
bb) Polazei od toga, privilegiranje braka u odnosu na istospolnu zajednicu ne

moe se opravdati zakonodavevim ovlastima tipizacije u poreznom pravu.
Tipizacija znai da se odreene, u bitnim elementima istovjetne, ivotne situacije

normativno objedine; stvarne dodirne toke moraju poivati na svrsi norme.
Pretpostavka za tipizaciju je da se situacije kojima je netko teko pogoen i
nepravednosti koje proizlaze iz nje mogu izbjei samo uz potekoe, zatim da je
njima pogoen samo razmjerno mali broj osoba, te da povreda naela jednakosti
nije tako znatna. Manevarski prostor zakonodavca kod tipizacije je tim ui im su
brojnije ustavnopravne odrednice izvan l. 3. st. 1 Temeljnog zakona, a prestaje
tamo gdje bi to bilo povezano sa zabranom diskriminacije iz l.3. st. 2. Temeljnog
zakona.
88 | DRUGI DIO
Okolnost da su istospolne zajednice i brakovi podjednako konstituirani kao

ekonomske zajednice, kod stvaranja grupa u okviru tipizacije nalagalo bi da ih se
u poreznom smislu jednako tretira.
I s gledita promicanja odrastanja djece tipizirano privilegiranje braka u odnosu

na istospolne zajednice kod primjene splittinga ne dolazi u obzir. Prema izraunima
Saveznog ministarstva financija, 91% ukupnog volumena splittinga dodue
otpada na brane parove koji imaju ili su imali djecu, to je uzeto u obzir kod
izrauna poreza. Budui da su prednosti splittinga tim vee to je vea razlika
izmeu dohotka koji ostvaruju partneri, registrirana ivotna partnerstva osoba
istog spola bi, kao i brakovi, profitirala od splittinga, posebice ako je u braku
ima ili je bilo djece, pa zbog toga jedan od partnera nije mogao raditi ili je radio
samo u ogranienom opsegu. To to u odnosu na brane parove registrirana
ivotna partnerstva rjee imaju djecu nije dovoljan razlog za tipizaciju kojom se
primjena splittinga ograniava samo na brane parove. Zakonodavac i uprava
mogu bez veih potekoa izbjei zakidanje registriranih ivotnih partnerstava
kod splittinga. Zanemariti injenicu da i u registriranom ivotnom partnerstvu
osoba istog spola odrastaju djeca znailo bi posrednu diskriminaciju upravo zbog
seksualne orijentacije partnera.
3. Zakonodavac je obvezan retroaktivno otkloniti utvrenu ustavnu povredu,

od trenutka uvoenja instituta ivotnog partnerstva 1. kolovoza 2001. Budui
da ima razne mogunosti, u predmetnom sluaju u obzir dolazi samo izjava o
nespojivosti zakona s ustavom. Sve dok nova regulativa, koju zakonodavac
neodlono mora usvojiti, ne stupi na snagu, i dalje e se primjenjivati l. 26, 26b,
32a st. 5. Zakona o porezu na dohodak radi izbjegavanja pravne nesigurnosti uz
uvjet da i partneri u registriranom ivotnom partnerstvu, za koje jo nije doneseno
pravomono rjeenje o razrezu poreza, imaju pravo na zajedniko oporezivanje,
pod istim uvjetima koji vrijede i za brane drugove, te primjenu metode splittinga
s uinkom od 1. kolovoza 2001.
Izdvojeno miljenje suca Landaua i sutkinje Kessal-Wulf:
1. Senat previa da registrirano ivotno partnerstvo osoba istog spola u skladu

s izriitom intencijom zakonodavca nije bilo koncipirano kao ekonomska zajednica
usporediva s brakom sve dok 1. sijenja 2005. na snagu nije stupio Zakon o
izmjenama propisa o registriranom ivotnom partnerstvu. Ve to opravdava
privilegiranje braka u svim spornim godinama oporezivanja, dakle u 2001. i 2002.
godini, te se nije potrebno pozivati na l. 6. st. 1 Temeljnog zakona.
a) Brak se prema Ustavu zasniva na koncepciji ekonomske zajednice, u kojoj

brani drug participira 50% u prihodima i izdacima svog branog partnera. lanci
26, 26b i 32a Zakona o porezu na dohodak polaze od koncepcije braka iz graanskog
prava i propisa o socijalnim osiguranjima, koji preuzimaju i u propisima o porezu
na dohodak. Zakonodavac je metodu splittinga smatrao odgovorom na reim
brane steevine. Sljedei nalog zatite iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona, ona uva
TEMELJNA PRAVA | 89
i jaa branu ekonomsku zajednicu. Jednom od branih drugova se omoguava da

bez poreznih gubitaka, trajno ili privremeno radi skraeno ili se iskljuivo posveti
obiteljskim obvezama.
b) Za kriterij usporedivosti stoga su posebice vani propisi o reimu brane

imovine i propisi o izjednaavanju prihoda u sluaju razvoda, te osim toga dodate
odredbe u propisima o socijalnim osiguranjima, posebice o obiteljskim mirovinama.
Meutim, ta konstitutivna obiljeja tek su s uinkom od 1. sijenja 2005. Proirena
na registriranu istospolnu zajednicu. Prijelazne odredbe nisu predviale nunu
retroaktivnu primjenu na postojea registrirana partnerstva osoba istog spola.
c) Registrirana partnerstva podnositelja tube se stoga barem ne u

spornim godinama oporezivanja 2001. i 2002. ne mogu smatrati ekonomskim
zajednicama u smislu propisa o splittingu. Upuivanje senata na sudsku praksu
Ustavnog suda o porezu na nasljedstva i darovanja, porezu na promet nekretnina
i obiteljskom doplatku sukladno propisima o dravnim slubenicima, neprimjereno
je kao obrazloenje za suprotan rezultat. Ni jedna od spomenutih odluka ne
postulira naela koja bi se samo tako mogla prenijeti na propise o porezu na
dohodak. Samim upuivanjem na te odluke senat se izlae prigovoru shematskog
nadovezivanja na dosadanju sudsku praksu.
Proirenje metode splittinga na registrirana ivotna partnerstva osoba istog

spola u godinama oporezivanja prije 2005. u konanici vodi do odobravanje
prednosti ekonomske zajednice u propisima o porezu na dohodak, premda nisu
postojale zrcalno simetrine obveze izmeu partnera, ak ni u priblino slinom
opsegu. Obrazloenje senata zanemaruje i to da je zakonodavac svjesno odustao
od potpunog izjednaavanja, te da je istaknuo da se rukovodio upravo idejom
ekonomske neovisnosti oboje partnera. Time senat svoju procjenu pretpostavlja
ocjeni zakonodavca koji je jedini pozvan dati takvu ocjenu.
2. Za pretpostavku senata da ovlast zakonodavca na tipizaciju ne opravdava

utvren nejednaki tretman braka i registriranih zajednica nema odrivog
obrazloenja.
Senat, dodue, priznaje da je zakonodavac uvoenjem metode splittinga 1958.

slijedio i ciljeve obiteljske politike. No iz toga ne izvlai zakljuak koji se namee,
da je i ta funkcija vezana uz obiteljsku politiku naelno primjerena kao opravdanje
za privilegiranje braka u odnosu na druge oblike suivota, ak i kada su na
slian nain utemeljeni pravno obvezujue. U skladu sa socijalnom stvarnou,
zakonodavac je prilikom uvoenja metode splittinga mogao poi od toga da je
velika veina brakova usmjerena na odgoj djece, ali primjenu te metode u tipizaciji
uvjetovati samo postojanjem braka, a ne i dodatno postojanjem djece.
b) Danas i u istospolnim zajednicama sve ee odrastaju djeca. No iz toga se

ne moe nuno zakljuiti da je ve u godinama oporezivanja 2001. i 2002. svim
registriranim zajednicama kroz tipizaciju trebalo omoguiti splitting. Pretpostavka
90 | DRUGI DIO
senata da bi porezne prednosti i kod registriranih zajednica ostvarivale one s

djecom nije dokazana. Osim toga, nije odgovoreno na pitanje presudno za
tipizaciju, koliki je bio udio registriranih zajednica u kojima se odgajaju djeca.
Eventualno nejednako postupanje prema registriranim ivotnim partnerstvima

osoba istog spola u kojima se odgajaju ili su odgajana djeca, moglo se rijeiti i time
to bi se mogunost primjene splittinga otvorila tog ogranienoj skupini. Meutim,
takav mogui pristup senat, koji se osvrnuo samo na ukljuivanje registriranog
ivotnog partnerstva kroz tipizaciju, nije produbio.
3. Naposljetku se zakonodavcu s obzirom na svrhu normiranja splittinga

povezanu s obiteljskom politikom moglo dopustiti da najprije provede evaluaciju
kako bi se ta metoda kod registriranog ivotnog partnerstva osoba istog spola
odrazila na obitelj i generacijski slijed, te da se iz toga eventualno povuku porezne
konzekvence. Slobodan prostor zakonodavca za takvu procjenu senat je ignorirao
svojom retroaktivnom izjavom o nespojivosti i tako dodatno suzio mogunosti
zakonodavca. Pritom se senat ne obazire na dosadanju sudsku praksu Ustavnog
suda, u skladu s kojom zakonodavac ne mora retroaktivno otkloniti pravno stanje
nespojivo s Ustavom, ako ustavnopravna situacija nije bila dovoljno razjanjena.
TEMELJNA PRAVA | 91
7.
Sloboda vjere i savjesti, vjerskih
i svjetonazorskih uvjerenja
13) BVerfGE 102, 370

(Zeugen Jehovas / Jehovini svjedoci)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 159/2000 od 19. prosinca 2000.
Odluka od 19. prosinca 2000.

- Az. 2 BvR 1500/97 -
Ustavna tuba Jehovinih svjedoka uspjena odluka donesena na sjednici

20. rujna 2000.
Odlukom koja je donesena danas Drugi senat Saveznog ustavnog suda na temelju
ustavne tube vjerske zajednice Jehovinih svjedoka je ukinuo presudu Saveznog
upravnog suda (BVerwG) od 26. lipnja 1997. i predmet vratio na ponovno suenje
tom sudu.
Pozadina i kronologija prethodnih postupaka prikazani su u Priopenju za tisak br.

116/2000 od 1. rujna 2000. godine, koje na upit rado moemo dostaviti.
U obrazloenju svoje odluke Drugi senat u bitnome je naveo sljedee:
Odlukom Saveznog upravnog suda poinjena je povreda ustavnog prava

podnositeljice tube iz l. 140. Temeljnog zakona u vezi s l. 137 st. 5. al. 2
Weimarskog ustava (WRV). Te norme definiraju pod kojim pretpostavkama vjerska
zajednica ima pravo na dobivanje statusa javno-pravnog tijela.
1. Podnositeljica albe ispunjava tzv. jamstvo trajanja iz l. 137. st. 5. Weimarskog

ustava (WRV). U svezi s time nije potrebno da se vjerska zajednica najprije
etablirala u pravnom obliku registrirane udruge. I vjerovanje podnositeljice tube
da predstoji smak svijeta nije u suprotnosti s tom trajnou. U vjerski neutralnoj
zemlji je, naime, zabranjeno da se podnositeljicu tube s obzirom na vjerske
predodbe shvaa doslovno. Osim toga, premda nije dolo do smaka svijeta koji
je podnositeljica tube ve nekoliko puta prorekla, vjerska je zajednica nastavila
postojati. I s tog gledita ne treba sumnjati u njezinu trajnost.
2. Iz l. 140 Temeljnog zakona u vezi s l. 137 st. 5. al. 2 Weimarskog ustava

nadalje proizlaze nepisani preduvjeti koje vjerska zajednica mora ispunjavati kako
bi dobila javno-pravnu osobnost. U kontekstu Temeljnog zakona, status javno-
94 | DRUGI DIO
SLOBODA VJERE I SAVJESTI, VJERSKIH I SVJETONAZORSKIH UVJERENJA
pravnog tijela koji se nudi vjerskim zajednicama je sredstvo za ostvarivanje

vjerske slobode koje bi trebalo poduprijeti samostalnost i neovisnost vjerskih
zajednica. Budui da one svoje zadae mogu ostvarivati bez tutorstva i utjecaja
drave, time je stvorena pretpostavka i okvir u kojem vjerske zajednice mogu dati
svoj doprinos temeljima drave i drutva.
Vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe u vjerski i ideoloki neutralnoj
dravi iji Ustav ne poznaje dravnu crkvu, naelno se razlikuju od javno-
pravnih tijela prema shvaanju upravnog prava i propisa o ustroju drave. One
ne obavljaju dravne zadae, niti su integrirane u ustroj drave, te ne podlijeu
nadzoru drave. No stjecanjem javno-pravnog statusa na njih se prenose odreene
suverene zadae. Te i druge pogodnosti vjerskim zajednicama olakavaju da svoju
organizaciju i djelovanje ustroje u skladu s naelima svog vjerskog samopoimanja.
Te pogodnosti, osim veih mogunosti utjecaja, znae i veu opasnost zlouporabe
na tetu vjerske slobode lanova ili drugih Ustavom zatienih dobara. Kod
odreivanja pretpostavki pod kojima vjerska zajednica moe dobiti javno-pravni
status stoga treba istaknuti odgovornost drave kojoj Ustav nalae potivanje
i zatitu ljudskog dostojanstva, te ju obvezuje na ouvanje i zatitu temeljnih
ustavnih vrednota.
3. Iz toga, s jedne strane, proizlazi da se vjerska zajednica koja eli stei javno-
pravni status mora striktno pridravati prava.
Unutar kao i izvan podruja suverenog djelovanja duna je potivati zakone

koji vrijede za sve dravljane neke zemlje. Meutim, svaka pojedina povreda
pravnih normi ne dovodi u pitanje jamstvo striktnog pridravanja prava. I
vjerskim zajednicama koje djeluju kao pravne osobe preputeno je da sudskim
putem razjasne razmimoilaenje s dravnim slubama o tome gdje u konkretnom
sluaju kod vjerske slobode i prava na vjersko samoodreenje prolazi granica
koju postavlja zakon. Mnoge vjere inzistiraju na tome da se u sluaju neizbjenog
konflikta radije pokoravaju postulatima vjere nego pravnim postulatima te da
u konkretnim sluajevima donose odluke po vlastitoj savjesti. Iz obzira prema
vjerskoj slobodi, kojoj napokon i slui status javno-pravne zajednice, takve
zadrke prema dodjeljivanju tog statusa ne predstavljaju prepreku tako dugo
dok je vjerska zajednica naelno spremna potivati pravo i zakon i uklopiti se u
poredak utemeljen na Ustavu.
4. Vjerska zajednica koja eli stei javnopravni status najdalje mora jamiti da
njezino budue ponaanje nee ugroziti temeljna ustavna naela opisana u l.
79. st. 3 Temeljnog zakona, vezana uz zatitu temeljnih prava treih osoba koja
je povjerena dravi, te temeljnih ustavnih naela liberalnog vjerskog prava i
dravnog crkvenog prava. No drava ne smije tolerirati da vjerske zajednice koje
su ustrojene kao javno-pravne ustanove sustavno ugroavaju ili negativno utjeu
na naela koja su sukladno l. 79. st. 3. Temeljnog zakona nepromjenjiva. U to se
ubrajaju i naela pravne drave i demokracije. Dodue, pojedina temeljna prava
ne obvezuju neposredno vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe, osim
TEMELJNA PRAVA | 95
kada obnaaju suverene ovlasti. No drava ne smije status povezan s posebnim

sredstvima moi ili veim utjecajem u dravi i drutvu dodijeliti vjerskoj zajednici
protiv koje bi imao pravo, ili ak i obvezu, postupati radi zatite ustavnih pravnih
vrednota. Dravu, naime, Ustav obvezuje na zatitu ljudskog ivota i tjelesne
nepovredivosti. Djeca mogu polagati pravo na dravnu zatitu svojeg temeljnog
prava iz l. 2. st. 1. i 2. Temeljnog zakona, pri emu se drava kod svoje obveze
zatite iz l. 6. st. 2. al. 2. Temeljnog zakona ravna prema dobrobiti djeteta.
lanak 4. st. 1. i 2. Temeljnog zakona od drave zahtijeva da titi svakog pojedinca
i vjerske zajednice od napada i bilo kakvih zapreka. Isto tako ni ponaanje
vjerskih zajednica koje su dobile privilegirani status ne smije negativno utjecati
ili ugroavati liberalnost dravnog-crkvenog prava. Zabrana postojanja dravne
crkve i naela neutralnosti i pariteta moraju ostati nepovrediva.
S druge strane, pravni zahtjevi koji se postavljaju pred neku vjersku zajednicu koja
eli postati javno-pravna ne smiju biti u proturjeju s naelnim ustavnopravnim
vrednovanjima crkvenog prava i dravnog-crkvenog prava. Zbog naela vjerske
i ideoloke neutralnosti drava ne smije ocjenjivati vjersku zajednicu koja je
postavila takav zahtjev prema njezinoj vjeri, ve samo prema njezinom ponaanju.
Osim toga, naela utemeljena l. 20. Temeljnog zakona te principi crkvenog prava
i dravnog-crkvenog prava predstavljaju strukturne odrednice dravnog poretka,
koji zasluuju zatitu sami po sebi. Iz toga se ne moe zakljuiti da unutarnji ustroj
neke vjerske zajednice, primjerice, mora biti demokratski. Osim toga, i vjerskoj
zajednici koja je konstituirana kao javno-pravna zajednica preputeno je da svoj
odnos prema drugim vjerama kreira u skladu sa svojim samopoimanjem, sve dok
se to ne odraava negativno na ustavnopravni regulatorni okvir. Potonje bi bilo
sluaj, kada bi njezino djelovanje bilo usmjereno na uspostavljanje teokratskog
poretka.
Ne moe se zahtijevati lojalnost prema dravi koja bi izlazila iz tog okvira. Vjerske
zajednice koje djeluju kao pravne osobe u svom se djelovanju ne moraju rukovoditi
interesima i ciljevima drave, zato to im vjerska sloboda omoguava da sami
odlue na koji e nain ispuniti slobodan prostor koji im se otvara. Osim toga,
lojalnost je neodreen pojam koji cilja i na unutarnju dispoziciju, a ne samo na
vanjsko ponaanje. Istovremeno, prema Ustavu cilj dodjele javno-pravnog statusa
ne moe biti to da se neka vjerska zajednica privilegijama potie na suradnju
s dravom. Ustav omoguuje suradnju vjerskih zajednica s dravom, ali to ne
postavlja kao uvjet.
Ukupno uzevi, provjera moe li neka vjerska zajednica dati jamstvo da nee
negativno utjecati ili ugroavati temeljna ustavna naela opisana u l. 79. st.
3 Temeljnog zakona, zatitu temeljnih prava treih osoba koja je kao zadaa
povjerena dravi, te osnovnih naela crkvenog prava i dravnog crkvenog prava,
iziskuje sloenu prognozu. Specijalizirani sudovi imaju nalog tipizirano razmotriti
cjelokupnu sliku i dati ukupnu ocjenu svih onih okolnosti koje su relevantne za
status javno-pravnog tijela.
96 | DRUGI DIO
5. Prema tim mjerilima, presuda Saveznog upravnog suda je neodriva. Savezni

upravni sud je, dodue, ispravno pretpostavio da se podnositeljici status javno-
pravnog tijela ne moe uskratiti zbog naelnog odnosa prema dravi, ak i ako
podnositeljica tube dravu smatra sastavnim dijelom Sotoninog svijeta. U svom
stvarnom ponaanju podnositeljica tube dravu tolerira kao prijelazni poredak
koji Bog trpi.
Ali ni vjerska zabrana sudjelovanja na dravnim izborima ne opravdava

uskraivanje javno-pravnog statusa. Naelo demokracije je, dodue, jedan od
vjenih, odnosno nepromjenjivih naela Ustava navedenih u l. 79. st. 3. Temeljnog
zakona. No podnositeljica tube ne osporava naelo demokracije kao takvo, niti
eli demokraciju zamijeniti nekim drugim oblikom vladavine. Njezine su tenje
apolitine, usmjerene su na ivot s onu stranu politikog drutva. Ni nakon vie
od 100 godina svog postojanja zajednica podnositeljica tube, budui da nema
utjecaja na nelanove, ne predstavlja realnu opasnost za drutvo. Zbog toga je
njezin odnos prema dravnim izborima aspekt koji dodue treba uzeti u obzir kod
nunog tipiziranog openitog razmatranja. No taj aspekt sam po sebi ne moe biti
osnova da se pretpostavi ugroenost nepovredivih sastavnica naela demokracije.
6. Specijaliziranim sudovima dan je nalog da provjere je li dodjela javno-pravnog

statusa podnositeljici tube u suprotnosti sa zatitom temeljnih prava treih
osoba koja je povjerena dravi. U tom pogledu je u postupku pred specijaliziranim
sudovima ostalo otvoreno pitanje utjee li podnositeljica tube odgojnom praksom
koju preporuuje negativno na dobrobit djece i zadrava li lanove koji ele istupiti
da ostanu u zajednici prisilno ili sredstvima koja su protivna Ustavu, ime bi
negativno utjecala na temeljna prava treih osoba ija je zatita povjerena dravi.
TEMELJNA PRAVA | 97
14) 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10

(Pauschales Kopftuchverbot / Paualna zabrana
noenja marame)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 14/2015 od 13. oujka 2015.
Odluka od 27. sijenja 2015.

- 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10 -
Paualna zabrana noenja marame na glavi za nastavnike u dravnim

kolama nije spojiva s Temeljnim zakonom
U odluci koja je objavljena danas, Prvi senat Saveznog ustavnog suda odluio
je da paualna zabrana vanjskih vjerskih obiljeja za nastavnike u dravnim
kolama nije spojiva s njihovom slobodom vjere i vjeroispovijesti (l. 4. st. 1.
i 2. Temeljnog zakona). l. 57. st. 4 al. 1 i al. 2. Zakona o kolama Sjeverne
Rajne-Vestfalije stoga u skladu s Ustavom treba ograniiti na nain da je zabrana
vanjskih vjerskih obiljeja opravdana jedino ako to ne predstavlja samo apstraktnu
nego i dovoljno konkretnu opasnost negativnog utjecaja na mir i red u koli ili
neutralnost drave. lanak 57. st. al. 3. Zakona o kolama koji je koncipiran tako da
privilegira kransko-zapadnjake obrazovne i kulturoloke vrijednosti ili tradicije,
predstavlja povredu zabrane diskriminacije iz vjerskih razloga (l. 3. st. 3. al. 1
i l. 33. st. 3. Temeljnog zakona), pa je stoga nitetan. Odluke radnih sudova u
postupcima na niim sudovima ne ispunjavaju ustavnopravne kriterije. Senat ih je
ukinuo, a predmete vratio na ponovno suenje pred Zemaljskim radnim sudovima.
Odluka je donesena sa est glasova za i dva glasa protiv. Sudac Schluckebier
i sutkinja Hermanns predali su izdvojeno miljenje. Potpredsjednik Kirchhof nije
sudjelovao u postupku (usp. Priopenje za tisak br. 22/14 od 13. oujka 2014.).
Sutkinja Hermanns je drijebanjem izabrana za zamjenicu. Kao sudac s najduim
staem, sudac Gaier je preuzeo funkciju predsjedajueg.
Ustavne tube su podignute radi sankcija protiv podnositeljica tubi, koje su

potvrdili radni sudovi, zbog njihova odbijanja da tijekom rada u koli skinu hidab,
maramu koju iz vjerskih razloga nose na glavi, odnosno vunenu kapu koju su
nosile umjesto hidaba. Ustavne tube su istovremeno posredno usmjerene protiv
98 | DRUGI DIO
l. 57. st. 4. i l. 58. al. 2. Zakona o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije u verziji od

13. lipnja 2006. (Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije).
Prema l. 75. st. 4. al. 1. Zakona o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije nastavnice

i nastavnici u koli ne smiju iznositi politika, vjerska, svjetonazorska ili slina
oitovanja koja bi mogla ugroziti ili remetiti neutralnost zemlje prema uenicama
i uenicima te roditeljima, ili politiki, vjerski ili svjetonazorski mir i red u koli.
Prema al. 2. posebice nije doputeno ponaanje koje bi kod uenica i uenika
ili roditelja moglo izazvati dojam da nastavnik ili nastavnica zastupa stajalita
protivna ljudskom dostojanstvu, ravnopravnosti, temeljnim slobodama ili
demokratskim naelima. Prema al. 3. obavljanje odgojno-obrazovnih zadaa u
skladu s Ustavom savezne zemlje i primjereni nain prikazivanja kranskih i
zapadnjakih obrazovnih i kulturnih vrijednosti ili tradicija nisu u suprotnosti sa
zahtjevom vezanim uz ponaanje iz al. 1. ove odredbe prema l. 58. al. 2. Zakona
o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije, te analogno vrijede i za sve ostale pedagoge
i socijalne pedagoge u dravnoj slubi.
Obje podnositeljice tube su muslimanke koje imaju njemako dravljanstvo.

Podnositeljica tube iz postupka 1 BvR 471/10 od 1997. godine radi kao socijalna
pedagoginja u dravnoj opoj koli u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Ispunila je zahtjev
uprave kole da za vrijeme rada u koli skine maramu, ali ju je zamijenila ruiastom
francuskom kapom s pletenim porubom, kakve se mogu nabaviti u prodaji, uz
koju je nosila istobojnu dolevitu kako bi prekrila vrat. Potom joj je uprava kole
izrekla opomenu. Tuba koju je podigla na radnom sudu bila je neuspjena na svim
instancama. Podnositeljica tube iz postupka 1 BvR 1181/10 je 2001. godine je
kao nastavnica zasnovala radni odnos sa saveznom zemljom Sjevernom Rajnom-
Vestfalijom. U nekoliko kola drala je nastavu na materinskom, turskom jeziku.
Nakon to je odbila skinuti maramu tijekom nastave, najprije joj je slubeno
izreena opomena, a potom je primila otkaz ugovora o radu. Tuba pred radnim
sudom bila je neuspjena.
Doputene ustavne tube u bitnom su osnovane.
1. lanak 57. st. 4. al. 1. i 2. i l. 58. al. 2. Zakona o kolama Sjeverne Rajne-
Vestfalije u sluajevima vjerskih oitovanja koja dolaze do izraaja u vanjskom
izgledu pedagoginja i pedagoga, spojivi su s Temeljnim zakonom samo kod
ograniavajueg tumaenja.
a) Temeljno pravo na slobodu vjere i vjeroispovijesti (l. 4. st. 1. i 2. Temeljnog

zakona) jami i prosvjetnim radnicima u javnim, vjerski neutralnim kolama,
da iz vjerskih razloga mogu udovoljiti zahtjevu pokrivanja tijela koji se smatra
obaveznim. Kod ocjene to se u pojedinanom sluaju smatra prakticiranjem
vjere ne smije se zanemariti samopoimanje vjerskih zajednica i pojedinih nositelja
temeljnih prava. Meutim, dravna tijela mogu provjeriti i odluiti je li dovoljno
TEMELJNA PRAVA | 99
supstancirano prikazano da se to ponaanje stvarno i uvjerljivo moe podvesti pod

zatienu osnovu iz l. 4. Temeljnog zakona. To je sluaj kod ovih podnositeljica
tube. Pritom nije presudno to to je toan sadraj propisa o odijevanju ena
itekako sporan meu islamskim uenjacima, a neki drugi pravci islama ne poznaju
obvezu pokrivanja tijela. Dovoljno je da je takvo shvaanje raireno u raznim
strujama islama, te da se posebice moe svesti na dva mjesta u Kuranu.
b) Zadiranje u vjersku slobodu podnositeljica zahtjeva ima posebnu teinu. Naime,

one se ne pozivaju samo na vjersku preporuku. tovie, one su uvjerljivo prikazale
da je za njih u skladu sa samopoimanjem jednog dijela islamskog svijeta
vjerska obveza pokrivanja u javnosti imperativ koji se, to je shvatljivo, tie i
njihovog osobnog identiteta (l. 2. st. 1. u vezi s l. 1. st. 1. Temeljnog zakona),
tako da zabrana pokrivanja tijekom rada u koli za njih ak moe znaiti prepreku
za pristup tom zvanju (l. 12. st. 1. Temeljnog zakona). To to se na taj nain prije
svega muslimankama prijei da obavljaju kvalificirane poslove kao pedagoginje,
istovremeno je u opreci sa zahtjevom stvarne ravnopravnosti ena (l. 3. st. 2.
Temeljnog zakona), pa je stoga za takvo postupanje nuno opravdanje.
c) Ovo zadiranje nije razmjerno, ako se temelji na tumaenju l. 57. st. 4. al.
3 Zakona o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije od strane radnih sudova, prema
kojemu je za zabranu dovoljno samo apstraktno ugroavanje kolskog reda i mira
ili neutralnosti drave.
aa) Zakonodavac Sjeverne Rajne-Vestfalije ovom zabranom vanjskih vjerskih

obiljeja u l. 57. st. 4 al. 1. Zakona o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije slijedi
legitimne ciljeve. Njegova je intencija ouvati red i mir u kolama i dravnu
neutralnost, na taj nain osigurati zadae drave vezane uz odgoj, tititi suprotna
temeljna prava uenika i roditelja i time unaprijed sprijeiti konflikte.
bb) Kod ocjene stvarnih okolnosti i razvoja, zakonodavcu su dodue dane

prerogative. Meutim, duan je pobrinuti se za primjereni odnos prema teini i
znaenju temeljnog prava pedagokog osoblja na slobodu vjere i vjeroispovijesti,
kao to kod ukupnog odvagivanja mora uzeti u obzir granice prihvatljivog.
(1) Noenje odjee koja ima vjerske konotacije nije a priori povezano s utjecajem
na negativnu slobodu vjere i vjeroispovijesti uenica i uenika (l. 4. st. 1. i 2.
Temeljnog zakona). Sve dok prosvjetni radnici verbalno ne propagiraju svoje
stavove ili svoju vjeru, ili svojim nastupom ne pokuavaju utjecati na uenice i
uenike, uenici su samo konfrontirani s ostvarivanjem pozitivne vjerske slobode
nastavnika, to se u pravilu relativizira i uravnoteuje nastupom nastavnika druge
vjeroispovijesti ili drugaijeg svjetonazora. Utoliko se u javnim kolama, koje su
vjerski neutralne, odraava vjerski pluralizam u drutvu.
(2) Iz temeljnog prava na roditeljstvo (l. 6. st. 6. Temeljnog zakona) ne proizlazi

nita drugo. Iz njega se ne moe izvesti niti eventualno pravo da se kolska
djeca udalje od utjecaja takvih nastavnika koji potuju rairen vjerski propis o
pokrivanju tijela.
100 | DRUGI DIO

(3) Osim toga, nalog drave vezan uz odgoj (l. 7. st. 1. Temeljnog zakona),
koji se mora ispuniti vodei rauna o ideolokoj i vjerskoj neutralnosti, openito
uzevi nije u suprotnosti s ostvarivanjem pozitivne vjerske slobode pedagoginja
noenjem marame na glavi, kako to nalae islam. Zabranu takvog ponaanja,
odnosno isticanja nekog vanjskog obiljeja, koje poiva na vjerskom pravilu koje se
moe shvatiti kao imperativ, drava moe opravdati samo ako se utvrdi da postoji
dovoljno konkretna opasnost za red i mir u kolama ili za neutralnost drave.
(a) Zahtjev ideoloko-vjerske neutralnosti drave ne treba shvatiti kao

distanciranost u smislu striktne odvojenosti drave i crkve, nego kao otvoreni
i univerzalni stav kojim se podjednako potie vjerska sloboda bez obzira na
konfesiju. To se odnosi i na kole za koje skrbi drava. Prepoznatljivost vjerske ili
svjetonazorske pripadnosti pojedinih nastavnika sama po sebi ne moe se iskljuiti
ideolokom i vjerskom neutralnou drave.
(b) Striktna zabrana vanjskih vjerskih obiljeja koja vrijedi diljem zemlje, a oslanja
se samo na apstraktno ugroavanje reda i mira u kolama ili neutralnosti drave, u
svakom sluaju u navedenim sluajevima nije prihvatljiva za podnositeljice tube i
na neprimjeren nain ugroava njihovo temeljno pravo na vjersku slobodu. Jer ako
pojedine pedagoginje nose marame na glavi onda to za razliku od kria ili raspela
u uionici kole, za to je odgovorna drava ne predstavlja identifikaciju drave
s odreenom vjerom. Osim toga, podnositeljice tube samo potuju vjersku
zapovijed koju to je razumljivo - smatraju obaveznom. Uslijed toga, njihova
vjerska sloboda kod odvagivanja ima veu teinu nego da se radi o disponibilnom
vjerskom pravilu.
Situacija bi bila bitno drugaija kad bi vanjski izgled nastavnika vodio ili dovoljno
doprinosio konkretnom ugroavanju ili remeenju reda i mira u koli ili neutralnosti
drave. Tada bi se od njih oekivalo da odustanu od zapovijedi pokrivanja tijela
koju to je razumljivo - smatraju svojom vjerskom obvezom. Osim toga, moe
se javiti potreba, koja bi s ustavnopravnog gledita bila priznata, da se tijekom
odreenog razdoblja i openito zabrane vjerska oitovanja koja se temelje na
izvanjskim obiljejima, ako se u odreenim kolama ili kolskim okruzima zbog
sutinskih konfliktnih situacija preko ispravnog vjerskog ponaanja u velikom
broju sluajeva dosegne ona granica kada bi red i mir u koli ili neutralnost drave
konkretno mogli biti ugroeni. Meutim, tada bi se najprije razmatrala mogunost
da se dotine osobe kao pedagozi najprije rasporede na druga mjesta.
Sve dok zakonodavac ne donese preciznije odredbe za rjeavanje ovog pitanja,

potiskivanje vjerske slobode nastavnika radi uspostavljanja primjerene ravnotee
ustavnih dobara o kojima je rije dolazi u obzir samo onda ako se moe dokazati
postojanje barem jedne dovoljno konkretne opasnosti za neutralnost drave ili red
i mir u kolama. To posebice vrijedi stoga to je upravo zadaa javnih kola, koje
se nazivaju i vjerski neutralnima, da uenice i uenike poduavaju toleranciji
prema drugim religijama i svjetonazorima. Taj ideal mora zaivjeti u praksi, to
podrazumijeva i noenje odjee koja se povezuje s odreenim religijama, kao to
TEMELJNA PRAVA | 101

je, pored marame, primjerice idovska kapica (kipa) ili habit asnih sestara, ili
pak simbola poput kria koji se nose na vidljivom mjestu. Samo noenje islamske
marame u pravilu ne predstavlja dovoljno konkretnu opasnost. Noenje islamske
marame samo po sebi nema uinak pridobivanja ili irenja vjere. Premda ju veina
muslimanskih ena ne nosi, islamska marama u Njemakoj nije rijetkost. To to se
marama moe vidjeti u kolama posljedica je individualnog ostvarivanja temeljnih
prava koju treba prihvatiti, kao i injenicu da ne postoji ustavno pravo koje bi
titilo od izloenosti drugim vjerskim ili ideolokim uvjerenjima.
d) Ova mjerila za tumaenje analogno vrijede i za l. 57. st. 4. al. 2. Zakona o

kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije. Kada se uzmu u obzir jamstva iz l. 4. st. 1.
i 2. Temeljnog zakona, pogrena je pretpostavka da noenje islamske marame
ili drugog pokrivala za glavu, koje upuuje na pripadnost vjerskoj zajednici, ve
samo po sebi predstavlja ponaanje koje bi prema l. 57. st. 4. al. 2. Zakona
o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije kod uenika i roditelja bez daljnjega
moglo izazvati dojam da osoba koja ga nosi zastupa stavove protivne ljudskom
dostojanstvu, ravnopravnosti iz l. 3 Temeljnog zakona, temeljnim slobodama ili
slobodarsko-demokratskom poretku. Takav paualni zakljuak ne dolazi u obzir.
Ako noenje marame moe biti izraz individualne odluke o odijevanju, ili pak
tradicije ili identiteta, ili ako se ena koja ju nosi time legitimira kao muslimanka
koja se strogo pridrava pravila svoje vjere, posebice zapovijedi pokrivanja tijela
koju smatra obaveznom, onda se to bez dodatnih okolnosti ne moe tumaiti kao
distanciranje od ustavnopravnih naela navedenih u l. 57. st. 4. al. 2 Zakona
o kolama Sjeverne Rajne-Vestfalije. Takoer se i vjerskim smjerovima islama
koji zahtijevaju noenje marame u okviru zapovijedi pokrivanja tijela, ali se
zadovoljavaju i samo time, ne moe se pripisati da od vjernika trae ili oekuju da
nastupaju protiv ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti sukladno l. 3 Temeljnog
zakona, temeljnih slobodama ili slobodarsko-demokratskog poretka, ili da se tomu
nadaju.
e) Osporene odluke specijaliziranih sudova, konkretno Saveznog suda za rad, ne

udovoljavaju tumaenju uz ogranienja u skladu s Ustavom. Stoga predstavljaju
povredu temeljnih prava podnositeljica tube iz l. 4 st. 1. i 2. Temeljnog zakona.
2. lanak 57. st. al. 3. Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije, koji je sukladno
intenciji zakonodavca odredba kojom se privilegira predstavljanje kranskih
i zapadnjakih obrazovnih i kulturnih vrijednosti ili tradicija, protivno naelu
jednakosti pripadnike drugih vjeroispovijesti s osnove vjere ili vjerskih uvjerenja
dovodi u nepovoljan poloaj (l. 3. st. 3. al. 1. i l. 33. st. 3 Temeljnog zakona).
a) Prema koncepciji l. 57. st. 4. Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije,

sukladno predodbama koje su dole do izraaja tijekom zakonodavne procedure,
alineja 3. predvia oslobaanje od zabrane vjerskih oitovanja izvanjskim
obiljejima iz al. 1. s uinkom neposrednog nejednakog postupanja s osnova vjere.
Za takvo nejednako postupanje s ustavnopravnog gledita ne postoji opravdanje.
102 | DRUGI DIO

Ako se pedagokom osoblju zabrane vjerska oitovanja izvanjskim obiljejima,

tada se to naelno mora provesti tako da se ne prave nikakve razlike.
b) Nisu razvidni prihvatljivi razlozi zbog kojih bi se vjerska oitovanja koja ne

proizlaze iz kransko-zapadnjakih vrijednosti i tradicija dovodila u loiji poloaj.
Kada se na nekim mjestima iznosi da objektivni promatra noenje marame
moe shvatiti kao odobravanje openite i pravne neravnopravnosti mukarca i
ena, zbog ega se dovodi u pitanje i kvalifikacija nositeljice za neko pedagoko
zanimanje, takav paualni zakljuak nije prihvatljiv. Osim toga, takav navodni
razlog za opravdanje nije prihvatljiv, jer kod openitog razmatranja ne nudi razlog
za diferencijaciju koji bi vrijedio za sve nekranske i nezapadnjake kulturne
vrijednosti i tradicije.
c) Takoer, ne postoje prihvatljive mogunosti opravdanja za privilegiranje

vjerskih oitovanja ukorijenjenih u kranskoj ili idovskoj tradiciji. Izvrenje
zadaa vezanih uz odgoj ne opravdava preferiranje slubenika odreene vjerske
pripadnosti kod dodjeljivanja slubenih dunosti. Ako se iz ustavnopravnih odredbi
savezne zemlje moe zakljuiti da postoji poveznica dravnog kolskog sustava
s kranstvom, to se prije svega odnosi na sekularizirane kranske vrijednost.
d) Nije mogue ue tumaenje l. 57 st. 4 al. 3. Zakona o kolama Sjeverne Rajne

i Vestfalije koje bi bilo u skladu s Ustavom, na kojem poiva odluka Saveznog suda
za rad. Savezni sud za rad je izmeu ostalog poao od toga da se prikazivanje
kranskih i zapadnjakih obrazovnih i kulturnih vrijednosti u smislu al. 3 ne moe
poistovjetiti s oitovanjem individualnog uvjerenja u smislu al. 1. Osim toga,
pojam kranski, neovisno o vjerskim konotacijama, oznaava sustav vrijednosti
koji je proizaao iz tradicije kransko-zapadnjake kulture. Meutim, ovakvo
tumaenje nadilazi granice tumaenja normi sukladno Ustavu i nije spojivo sa
obvezatnou zakona za suce (l. 20. st. 3. Temeljnog zakona). Protivno je jasno
izraenoj i prepoznatljivoj intenciji zakonodavca. Ta se intencija nije promijenila
niti tijekom razmatranja mogunosti ograniavajueg tumaenja neposredno prije
okonanja zakonodavnog postupka, ali iz toga je razvidno da je parlament savezne
zemlje bio svjestan ustavnopravnog rizika.
Kod tumaenja za koje se odluio Savezni sud za rad, odredba iz l. 57. st. 3.
al. 3. Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije eventualno jo ima funkciju
pojanjenja. Bez obzira na to, kod takvog bi tumaenja na snazi ostala norma,
koja bi prema irem shvaanju na osnovu doslovnog teksta, znaila otvaranje
mogunosti za diskriminatorno postupanje uprave u praksi, pa se stoga u
zakonodavnom postupku svjesno ostalo pri takvoj nepreciznosti. lanak 57. st.
4. al. 3. Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije, na kojem takoer poivaju
osporene odluke, sukladno navedenome nije spojiv s l. 3. st. 3. al. 1. i l. 33. st.
3. Temeljnog zakona, pa ga valja proglasiti nitetnim.

Izdvojeno miljenje suca Schleckbiera i sutkinje Hermanns
1. Ograniavajue tumaenje l. 57. st. 4. al. 1. Zakona o kolama Sjeverne

Rajne i Vestfalije, koje zahtijeva senat, s ustavnopravnog gledita nije nuno.
To tumaenje daje premalu teinu odgojno-obrazovnim zadaama drave, koje
treba izvriti potujui obvezu ideoloko-vjerske neutralnosti, kao i zatitu prava
roditelja na odgoj i negativnu vjersku slobodu uenika u odnosu na vjerske
slobode nastavnika. Senat na neprihvatljiv nain ograniava slobodu zakonodavca
nadlenog za zakon o kolama savezne zemlje, kod normiranja mulitpolarnog
odnosa, koji je upravo karakteristian za javne kole bez vjerskog predznaka.
a) Senat se udaljio od mjerila i naputaka tzv. Odluke o marami Drugog senata od

24. rujna 2003. (BVerfGE 108, 282), koja zakonodavcu koji je nadlean za zakon
o kolama savezne zemlje upravo na podruju javnog kolstva daje u zadatak
da zakonski regulira u kojoj e mjeri dopustiti vjerska obiljeja u kolama, ili ih
sasvim iskljuiti iz kola zbog stroeg shvaanja neutralnosti. Normativna sloboda
zakonodavca ukljuuje mogunost da se vjerska obiljeja u izgledu nastavnika
naelno uklone iz kola, kako bi se od samog poetka sprijeili konflikti s uenicima,
roditeljima ili drugim prosvjetnim radnicima. Ta mjerila koja je zakonodavac u
Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, ali i u drugim saveznim zemljama, shvatio kao povod za
odgovarajuu zakonsku regulativu, trebalo je i u interesu predvidive ustavnosudske
prakse takoer uzeti kao osnovu za ustavnopravnu ocjenu.
b) Zakonodavac savezne zemlje moe se pozvati na dobre i prihvatljive razloge

za openitu zabranu vanjskih vjerskih obiljeja, koji doputaju ve i apstraktnu
opasnost za red i mir u kolama i neutralnost drave. I takvo rjeenje moe se
ocijeniti kao primjereno i prihvatljivo radi ostvarivanja legitimnog cilja zakonodavca.
aa) Ocjenu senata da noenje odjee koja ima vjerske konotacije od strane
pedagoginja i pedagoga ne utjee na negativnu slobodu vjere uenica i uenika,
niti na temeljna prava roditelja, ne smatramo realnom. Ona zanemaruje da je
odnos izmeu uenika i pedagoga specifian odnos, u kojem jedna strana ovisi o
drugoj, a kojemu su uenici i roditelji neizbjeno izloeni, i to ne samo prolazno.
Izmeu ostalog, zadaa je nastavnika da uenike odgajaju i ocjenjuju (l. 57. st. 1
Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije). To uvjetuje daleko veu izloenost
vjerskim oitovanjima nego to je to sluaj kod kontakata u svakodnevnom
drutvenom ivotu. Osim toga, pedagozi u koli kod ophoenja s uenicima
imaju funkciju uzora. Njihovo ponaanje, pa tako i potivanje odreenih vjerskih
odjevnih pravila, utjee na mlade osobe koje jo nisu formirale vrste stavove.
Uistinu otvorena rasprava o potivanju vjerskih pravila odijevanja je, ukoliko se
tie nastavnika osobno, zbog specifinih odnosa u kolama eventualno mogua
samo u ogranienoj mjeri. Napokon, noenje odjee koja ima vjerske konotacije
od strane pedagoga moe dovesti do konflikata izmeu uenika i meu roditeljima,
ili ih poticati.
104 | DRUGI DIO

bb) Tono je da pedagozi uivaju individualnu vjersku slobodu. Ali oni su istodobno
slubenici, a time su duni potivati neutralnost drave i s obzirom na vjeru. Jer
drava ne moe djelovati kao anonimno bie, nego samo preko svojih slubenika
i pedagoga. Obveza drave da bude neutralna stoga je isto to i obveza njezinih
predstavnika da budu neutralni.
cc) Zakonodavac se kod donoenja svoje odluke u korist uglavnom preventivne

zabrane mogao osloniti i na procjenu strunih pedagoga koji su sasluani u
nekoliko parlamenata saveznih zemalja. Ta oitovanja pojanjavaju znaenje ope
i ujednaene zabrane vjerskih oitovanja, koja bi eventualno vrijedila u cijeloj
zemlji, ve i kod apstraktne opasnosti za red i mir u kolama i neutralnost drave.
Osim toga, oito je da e zbog ogranienja na dovoljno konkretnu opasnost u
kolama, u praksi biti veih problema kod nalaza, izuzimanja i izvoenja dokaza.
Takve bi dokaze trebala iznijeti uprava kole, uz nuno sudjelovanje uenika i
roditelja, ime bi se personalizirao konflikt, to moe samo tetiti odgojno-
obrazovnim zadaama.
dd) Ocjena koja polazi iskljuivo od toga da drava samo tolerira individualno
ostvarivanje temeljnih prava svojih pedagoga, koje se ne moe direktno pripisati
dravi, a uenici samo moraju gledati odreenu odjeu pedagoga, koja oito poiva
na njihovoj individualnoj odluci, ne ide dovoljno daleko. Takva pojednostavljena
diferencijacija izmeu simbola koji se pripisuju dravi i individualne odjee
pedagoga koja ima vjerske konotacije zanemaruje uinak koji takvo individualno
ostvarivanje temeljnih prava nastavnika moe imati na uenike.
c) Ukratko, prema naem miljenju zabrana vanjskih vjerskih obiljeja kod

pedagoga s ustavnopravnog gledita prihvatljiva je ve kod apstraktne opasnosti
za red i mir u kolama i neutralnost drave. Meutim, sudska praksa Europskog
suda za ljudska prava namee ogranienje da se pri tome mora raditi o odjei koja
ima upeatljive vjerske konotacije. Meutim, prema Ustavu zakonodavac savezne
zemlje moe dopustiti vjerska obiljeja u velikoj mjeri, ako to primjerice smatra
prikladnim u interesu odgoja u duhu tolerancije i razumijevanja. Ali Ustav ga na
to ne obvezuje.
2. Shvaanje norme l. 57. st. 4 al. 3 Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije
na koje se poziva Savezni sud za rad, a prema kojem izvravanje odgojno-
obrazovne zadae kole prema ustavu Sjeverne Rajne-Vestfalije te odgovarajui
prikaz kranskih i zapadnjakih obrazovnih i kulturnih vrijednosti i tradicija nije
u suprotnosti s obvezom ponaanja iz al. 1, potuje granice obvezatnosti zakona
za suce (l. 20. st. 3 Temeljnog zakona), te se istom sa ustavnopravnog stajalita
ne moe prigovoriti. Senat je u pravu kad kae da bi shvaanje iz al. 3. iz l. 57
st. 4. Zakona o kolama Sjeverne Rajne i Vestfalije u smislu prave klauzule o
oslobaanju i privilegiranju uz zabranu vjerskih obiljeja iz al. 1, zbog povrede
obveze o jednakom postupanju bilo protuustavno. Meutim, tumaenje Saveznog
suda ne dolazi do takvog rezultata. Ono je u skladu sa zakonskom formulacijom,
ni u emu nije u suprotnosti s jasno prepoznatljivom intencijom zakonodavca i ne

redefinira normativni sadraj propisa. Tono je da su inicijatori zakona s alinejom

3. propisa najprije povezali predodbu da bi se, za razliku od islamske marame,
mogli dopustiti odreeni tradicionalni oblici odijevanja koji potjeu iz kranske
ili idovske vjere. No te prvotne predodbe su u daljnjem tijeku zakonodavnog
postupka koji odreuju mnogobrojni utjecaji doivjele promjenu. Osim toga,
parlament savezne zemlje donio je taj zakon vodei rauna o ograniavajuem
tumaenju koje je Savezni upravni sud svojedobno iznio glede identinog propisa
i kojem se Savezni sud za rad prikljuio u osporenim odlukama.
3. Prema naem shvaanju, i ustavna tuba podnositeljice tube u postupku 1 BvR

471/10 glede ishoda takoer se mogla ocijeniti osnovanom. Pokrivalo koje nosi,
vunena kapa i istobojna dolevita, sami po sebi nemaju vjersku konotaciju, te se
u kolskom okruenju ne bi bez daljnjega mogli tumaiti kao upeatljiva vjerska
obiljeja. Meutim, ustavna tuba podnositeljice u postupku 1 BvR 1181/10 se,
sukladno prethodno navedenim kriterijima, moe smatrati neosnovanom.
106 | DRUGI DIO

8.
Sloboda miljenja, tiska, medija
i sloboda informiranja
15) BVerfGE 20, 162

(Spiegel / Politiki tjednik Der Spiegel)
O pitanju ustavnosti pretrage u prostorijama tiska.

Djelomina odluka Prvog senata od 5. kolovoza 1966.
nakon glavne rasprave 25., 26. i 27. sijenja 1966.
- 1 BvR 586/62, 610/63 i 512/64 -
IZREKA
Ustavna tuba se odbacuje.
OBRAZLOENJE
A.
1. Podnositelj tube vodi izdavaku kuu koja ima pravni oblik komanditnog drutva,
a koja kao jedinu tiskovinu objavljuje politiki tjednik Der Spiegel, koji izlazi u
Hamburgu i poetkom listopada 1962. je imao nakladu od ca. 500 000 primjeraka.
Izdava politikog tjednika je Rudolf Augstein, koji je ujedno i direktor u jedinom
drutvu komplementaru podnositeljice tube. Poslovni objekti podnositelja tube
nalaze se u Hamburgu, a u Bonnu ima jo jednu izdvojenu redakciju.
Dana 10. listopada 1962. u broju 41 tog politikog tjednika objavljen je lanak pod
naslovom Uvjetno spremni za obranu, koji se bavi vojnom situacijom u Saveznoj
Republici Njemakoj i NATO-u te razmatra vojne i strateke probleme i budue
planove. Polazei od rezultata NATO-ve vjebe Fallex 62, u lanku se razlae
da je prema tadanjem stanju njemaka vojska (Bundeswehr) samo uvjetno
spremna za obranu. U tom lanku polemizira se protiv opremanja njemake
vojske nuklearnim orujem te se suprotno stavu tadanjeg njemakog ministra
obrane Straua, zagovara opremanje konvencionalnim naoruanjem. U lanku se
navode detalji ne samo u vezi tijeka vjebe Fallex i aktualnog stanja naoruanja,
ve i u vezi vojnih planova NATO-a i zapovjednitva njemake vojske. U tom
kontekstu, u lanku su objavljene i fotografije novog oruja. Autor lanka se, kao
to je uobiajeno, ne navodi. U impresumu se kao urednik odgovoran za tematiku
njemake vojske navodi Conrad Ahlers, koji je istovremeno i zamjenik glavnog
urednika.
Jo istog ili sljedeeg dana glavni je dravni odvjetnik protiv izdavaa i nekoliko
urednika politikog tjednika pokrenuo istrani postupak zbog veleizdaje. Glavni
dravni odvjetnik zatraio je ekspertizu od njemakog Ministarstva obrane, koju
je izradio tadanji vii vladin savjetnik dr. W. koji je radio u tom ministarstvu. Po
zaprimanju te ekspertize i detaljnih razgovora sa strunjakom i tadanjim dravnim
108 | DRUGI DIO

SLOBODA MILJENJA, TISKA, MEDIJA I SLOBODA INFORMIRANJA
tajnikom u Ministarstvu obrane H. glavni dravni odvjetnik 23. listopada 1962.

ishodio je sudske naloge za pretragu i uhidbene naloge za Augsteina i Ahlersa.
Nalog za pretragu protiv Augsteina glasio je ovako:
U istranom postupku protiv efa izdavake kue Rudolfa Augsteina, adresa:

Hamburg 1, Speersort 1, zbog sumnje na veleizdaju, na zahtjev glavnog dravnog
odvjetnika od Saveznog vrhovnog suda izdaje se nalog za pretragu osobe, stana
i ostalih prostorija okrivljenika te svih poslovnih prostorija u Hamburgu i Bonnu
kao i njegovog arhiva te za zapljenu svih dokaza naenih prilikom pretrage, kao
i predmeta koji podlijeu konfiskaciji. Pretraga se smije provesti i nou, sukladno
l. 94, 98, 102, 104, 105, 168a Zakona o kaznenom postupku. Postoji osnova
sumnje da je okrivljenik poinio teko kazneno djelo iz l. 100. st. 1. Kaznenog
zakonika (StGB). Nadalje se okrivljenika sumnjii da je poinio kazneno djelo iz l.
333. Kaznenog zakonika, budui da dravne tajne koje je izdao vjerojatno potjeu
od dravnih slubenika ili pripadnika oruanih snaga, koje su on ili druge osobe
po njegovom nalogu novanim poklonima ili odobravanjem drugih povlastica
potaknule na povredu slubenih dunosti. Naloena pretraga je nuna zato to
se moe pretpostaviti da e dovesti do pronalaenja dokaza koji su vani za
predistrani postupak ili podlijeu konfiskaciji.
Sukladno uhidbenom nalogu postoji osnova sumnje da je izdava politikog

tjednika 8. listopada 1962. u Hamburgu i u drugim gradovima Savezne Republike
Njemake odavao dravne tajne, to predstavlja teko kazneno djelo prema l.
100. st. 1. Kaznenog zakonika. Uhidbeni nalog obrazloen je na sljedei nain:
Okrivljenik je izdava politikog tjednika Der Spiegel. Uz njegovo znanje i

pristanak 8. listopada 1962. su u distribuiranom broju 41/16 u naslovnom lanku
Bundeswehr (str. 32 i dalje) javno objavljene injenice vezane uz njemaku
vojsku i NATO, koje je radi dobrobiti Savezne Republike Njemake trebalo drati u
tajnosti pred stranim vladama. Postoji osnova sumnje da je okrivljenik bio svjestan
nunosti uvanja tih injenica u tajnosti, te je odobrio da se njihovim odavanjem
ugrozi dobrobit Njemake. Budui da je predmet postupka teko kazneno djelo,
ispunjen je zakonski razlog za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega. Osim
toga, s obzirom na prirodu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret
postoji opasnost da e okrivljenik oteati utvrivanje istine unitavanjem tragova
kaznenog djela, drugih dokaza ili utjecanjem na svjedoke ili suokrivljenike ako
ostane na slobodi (l. 112. Zakona o kaznenom postupku / StPO).
Pretraga prostorija izdavake kue koja objavljuje Der Spiegel u Hamburgu i

redakcije u Bonnu zapoela je u petak uveer, 26. listopada. Pretraga u Bonnu
trajala je nekoliko sati. U Hamburgu su najprije zatvorene sve prostorije izdavake
kue, a od djelatnika izdavake kue je zatraeno da napuste objekt. U tom
trenutku su pripreme za novi broj upravo bile u zavrnoj fazi. Na prigovor glavnog
urednika Jacobija, predana je dokumentacija, a odgovornom uredniku doputeno
je da s oko 10 djelatnika dovri pripremu za izdavanje sljedeeg broja. Pretraga

prostorija izdavake kue trajala je do 25. studenog 1962. U meuvremenu su

pojedine prostorije postupno vraene u funkciju.
Izuzet je opsean materijal koji je zaplijenjen temeljem odluka istranih sudaca

od 23. i 25. studenog 1962. Odlukama od 22. studenog i 7. prosinca 1962. Tree
kazneno vijee Saveznog vrhovnog suda odbacilo je albu podnositelja tube
protiv naloga za pretragu koji je izdao istrani sudac. Dana 31. listopada 1963.
Tree kazneno vijee Saveznog vrhovnog suda odbacilo je jo jednu albu protiv
naloga za pretragu te albu protiv rjeenja istranih sudaca o zapljeni od 23. i 25.
studenog 1962. Na daljnju albu podnositelja tube Savezni vrhovni sud svojom
odlukom od 4. kolovoza 1964. djelomino ukinuo rjeenja o zapljeni.
Tijekom postupka glavni urednici Jacobi, Jaene i Engel privremeno su zadrani,

no ubrzo su ponovo puteni na slobodu; direktor izdavake kue Becker i izdava
Augstein, te glavni urednici Jacobi i Ahlers, kao i urednik Schmelz, uhieni su na
temelju sudskih uhidbenih naloga.
Glavni dravni odvjetnik je 15. listopada 1964. podigao optunicu protiv Augsteina,
Ahlersa i brigadira u glavnom stoeru Martina. Tree kazneno vijee Saveznog
vrhovnog suda odbilo je odlukom od 13. svibnja 1965. (NJW 1965. str. 1187)
pokretanje kaznenog postupka protiv okrivljenika Augsteina i Ahlersa te je zbog
nedostatka dokaza obustavilo kazneni progon protiv njih: Dodue ak i ako se
uzmu u obzir prethodne publikacije moe se poi od toga da su u ta dva lanka
moda objavljene neke injenice koje je trebalo drati u tajnosti (l. 99. st. 1.
Kaznenog zakonika StGB); no dvojici okrivljenika se ne moe dokazati da su,
u najmanju ruku, svjesno raunali s time da bi ta dva lanka mogla sadravati
injenice koje treba drati u tajnosti. Dio zaplijenjenih pismena jo se nalazi kod
Treeg kaznenog vijea.
2. Podnositelj tube ve je protiv Akcije pretrage 29. listopada 1962. uloio

ustavnu tubu uz prigovor da se radi o povredi l. 5, 13. i 14. Temeljnog zakona
te zatraio donoenje privremene mjere. Odlukom od 9. studenog 1962. Savezni
ustavni sud odbio je donoenje privremene mjere (BVerfGE 15, 77). Ustavna tuba
proirena je na spomenute odluke Saveznog vrhovnog suda.
[]
B.
1. Kao komanditno drutvo podnositelj tube moe podii ustavnu tubu (BVerfGE
4, 7 [12, 17]; 10, 89 [99]) uz prigovor povrede temeljnog prava slobode tiska.
[]
C.
1. Slobodan tisak, kojim ne upravlja dravna vlast te ne podlijee cenzuri, jedan

je od sutinskih elemenata slobodarske drave; a posebice su slobodne politike
110 | DRUGI DIO

tiskovine koje redovito izlaze neophodne za modernu demokraciju. Da bi donio

politike odluke, graanin mora biti detaljno informiran, ali i poznavati miljenja
drugih, kako bi ih mogao odvagnuti. Tisak stoga pokree stalnu diskusiju, pribavlja
informacije, sam zauzima stav prema njima i na taj nain djeluje kao orijentir u
javnim polemikama. Tisak artikulira javno mnijenje; argumenti se dijele na stav i
protustav, poprimaju jasne obrise i tako graanima olakavaju donoenje sudova
i odluka. U predstavnikoj demokraciji tisak ujedno kao stalna poveznica i organ
kontrole stoji izmeu naroda i njegovih predstavnika u parlamentu i vladi. On
kritiki saima mnijenje, koje se stalno stvara u drutvu i u odreenim drutvenim
grupama, i drutvene zahtjeve, preputa ih razmatranju i iznosi ih pred politika
dravna tijela, koja na taj nain mogu vidjeti jesu li njihove odluke i kod konkretnih
pitanja dnevne politike uvijek u skladu sa stvarnim mnijenjem naroda.
to je ta javna zadaa tiska vanija, to je tee moe ispuniti organizirana dravna

vlast. Stoga se medijske kue moraju slobodno formirati u drutvenom prostoru.
One rade prema naelima privatnog gospodarstva i slue se organizacijskim
oblicima privatnog prava. Izmeu njih postoji intelektualna i ekonomska
konkurencija, u koju javna vlast naelno ne smije zadirati.
2. Funkcija slobodnog tiska u demokratskoj dravi odgovara njezinom pravnom

poloaju koji proizlazi iz Ustava. Ustav u l. 5. jami slobodu tiska. Ako se time prije
svega u skladu s poloajem te odredbe unutar sustava i njezinim tradicionalnim
shvaanjem jami subjektivno temeljno pravo osobama i poduzeima koji se
bave tiskom, te im se jami sloboda od dravne prisile i u izvjesnom kontekstu
osigurava privilegirani pravni poloaj, ta odredba istovremeno ima i objektivno-
pravnu stranu. Ona jami institut slobodnog tiska. Drava je, neovisno o
subjektivnim pravima pojedinaca, obvezna unutar svog pravog poretka gdje god
se podruje primjene neke norme dotie tiska, voditi rauna o postulatu slobode
tiska. Slobodno osnivanje organa tiska, slobodan pristup zvanjima iz podruja tiska,
obveza javnih tijela da tisku daju informacije su naelni zakljuci koji proizlaze iz
toga, no zamisliva je i obveza drave da otkloni opasnosti koje za slobodni tisak
mogu proizai iz stvaranja monopola na podruju formiranja javnog mijenja.
Neovisnost tiska koju osigurava l. 5. Temeljnog zakona see od pribavljanja

informacija do distribucije vijesti i miljenja (BVerfGE 10, 118 [121]; 12, 205
[260]). Stoga pod slobodu tiska u odreenoj mjeri potpada i zatita povjerenja
izmeu tiska i privatnih informatora. To je nuno potrebno, jer se tisak ne moe
odrei informacija koje dobiva od privatnih osoba, ali iz tog e izvora informacije
tei u dostatnoj mjeri samo ako se informator naelno moe pouzdati da e se
ouvati naelo da je njegov identitet poznat samo redakciji.
3. Sloboda tiska u sebi skriva potencijal konflikta s drugim vrijednostima

zatienim Ustavom. Pritom se moe raditi o pravima i interesima pojedinaca,
udruga ili grupa, ali i samoga drutva. Kod reguliranja takvih konflikata Ustav
upuuje na opi pravni poredak, pod koji potpada i tisak. Prava dobra dugih osoba
kao i javnosti, koja u najmanju ruku imaju jednaki rang kao i sloboda tiska, mora

potivati i tisak. Stanoviti privilegiran poloaj predstavnika tiska dan im je samo

radi njihove zadae i u okviru te zadae. Ne radi se o osobnim privilegijama, a
svako oslobaanje od opevaeih pravnih normi po svojoj prirodi i u svom dosegu
mora se moi objektivno opravdati.
U l. 5. St. 2. Temeljnog zakona upuuje se na opi pravni poredak, u skladu s

ime granice slobode tiska postavljaju ope vaei zakoni. Savezni ustavni sud u
odluci od 15. sijenja 1958. (BVerfGE 7, 198 [208 ff.]) izjasnio se o odnosu izmeu
slobode izraavanja miljenja i ope vaeim zakonima. U skladu s time se sloboda
izraavanja miljenja dodue ograniava ope vaeim zakonima, ali i njih uvijek
valja tumaiti imajui u vidu slobodu tiska, pa ih stoga eventualno opet same
valja ograniiti u tom ograniavajuem uinku [prema tisku]. Ta naela analogno
vrijede i za slobodu tiska, ona tu poprimaju posebni znaaj stoga to izjave u
tisku u pravilu doprinose stvaranju javnog mnijenja, pa se prije svega kree od
pretpostavke njihove doputenosti, ak i kada se dotiu sfere prava drugih osoba
(op. cit. Str. 212). Smisao te odluke, ako se primijeni na slobodu tiska, dakle lei
u tome da se ona sauva od relativiziranja opevaeih zakona i sudova koji ih
primjenjuju, te da im se, prisilnom obvezom da se tumaenje ope vaeih zakona
uvijek mora rukovoditi temeljnom vrednotom slobode tiska, osigura primjereni
prostor i sprijei svako ograniavanje slobode tiska, koje nuno ne nalee obzir
prema u najmanju ruku jednakovrijednim pravnim dobrima. Objektivno-pravna,
institucionalna strana slobode tiska, njezini uinci kao mjerila vrijednosti i naelo
tumaenja koje vrijedi za opi pravni poredak, tu posebice dolaze do izraaja.
4. Propisi o veleizdaji (l. 99, 100. Kaznenog zakonika) su opi zakoni u smislu l.
5. st. 2. Temeljnog zakona. Ne postoji osnovana sumnja da bi oni bili protuustavni.
Povremeno artikulirane dvojbe zbog nedovoljne odreenosti elemenata kaznenog
djela (l. 103. st. 2. Temeljnog zakona) u konkretnom sluaju nisu prihvatljive.
Ti propisi ni kad se tumae u skladu s ustavom nisu protuustavni utoliko to
obuhvaaju i otkrivanje dravnih tajni objavama u tisku, a to potpada pod
veleizdaju temeljem objavljivanja sadraja.
Zatita opstojnosti Savezne Republike Njemake od izvanjske prijetnje to je

intencija kaznenopravnih normi o veleizdaji u sukobu je sa slobodom tiska ako
tisak objavljuje injenice, predmete ili spoznaje koje bi u interesu obrane zemlje
trebalo drati u tajnosti. U tom se sukobu ne moe unaprijed i openito odluiti
na tetu tiska samo na temelju obrazloenja da je opstojnost Njemake nuan
preduvjet slobode tiska, koja propada zajedno s njome. Jer pod opstojnou
Savezne Republike Njemake, koju treba zatiti i sauvati, podrazumijeva se ne
samo njezin organizacijski ustroj, ve i slobodarski demokratski poredak. A za
njega je karakteristino da dravne poslove, ukljuujui vojne poslove, dodue
trebaju voditi nadlena dravna tijela, ali i da podlijeu stalnoj kritici ili odobrenju
naroda.
S tog gledita nunost uvanja vojnih tajni u interesu dravne sigurnosti i sloboda
tiska nisu suprotnosti koje se uzajamno iskljuuju. One su u meusobnoj korelaciji
112 | DRUGI DIO

i treba ih osigurati vodei rauna o viem cilju, opstojnosti Savezne Republike

Njemake, shvaenom na ispravan nain. Stoga konflikte izmeu te dvije nunosti
za opstojnost drave treba razrijeiti imajui u vidu upravo taj cilj. Pritom u
konkretnom sluaju treba uzeti u obzir znaenje objavljenih injenica i sl. kako za
potencijalne protivnike tako i za stvaranje politikih sudova naroda, a opasnosti za
sigurnost zemlje koje proizlaze iz njihovog objavljivanja treba odvagnuti u odnosu
na potrebu informiranja o vanim procesima i na podruju obrambene politike.
U tom smislu iz l. 5. st. 1. Temeljnog zakona proizlazi naelno ogranienje kod
tumaenja spomenutih kazneno-pravnih propisa.
D.
Provjera naloga za pretragu na temelju prikazanih ustavno-pravnih mjerila

dovela je do rezultata da se sukladno l. 15. st. 2. al. 4. Zakona o Ustavnom
sudu (BVerfGG) ne moe utvrditi povreda l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona kod
primjene materijalnog kaznenog prava.
[]
16) BVerfGE 90, 27

(Parabolantenne / Parabolina antena)
1. Radiotelevizijski programi, iji je prijem mogu u Njemakoj, smatraju

se izvorima informacija koji su dostupni iroj javnosti u smislu l. 5.
st. 1. al. 1. (2) Temeljnog zakona. Pod to potpadaju i strani RTV
programi.
2. Ukoliko njihov prijem ovisi o tehnikim ureajima koji su potrebni

za prethodno individualno prikljuenje na izvor informacija dostupan
iroj javnosti, zatita temeljnih prava protee se i na nabavu te
koritenje takvih ureaja.
3. S ustavno-pravnog gledita ne moe se iznijeti prigovor da graanski

sudovi u pravilu negiraju pravo najmoprimca na suglasnost
najmodavca za postavljanje paraboline antene u sluajevima kada
je najmodavac osigurao prikljuak na kablovsku televiziju.
4. Kod odvagivanja interesa najmoprimaca i najmodavaca u obzir treba

uzeti i interes stranaca stalno naseljenih u Njemakoj na prijem RTV
programa svojih domicilnih zemalja. Tu se ne radi o povredi naela
jednakosti.

Odluka Prvog senata od 9. veljae 1994.

- 1 BvR 1687/92 -
[]
OBRAZLOENJE
A.
Ustavna tuba odnosi se na postavljanje satelitske antene od strane najmoprimca.
I.
1. Podnositelj tube je turski dravljanin. Od 1990. godine sa svojom suprugom,

sedmero djece i snahom ivi u iznajmljenom stanu u Essenu. Najmodavac je
poduzee za stanogradnju. Na kui je bila zajednika antena koja je omoguavala
prijem 5 njemakih TV programa. Poetkom 1992. godine podnositelj tube je
zamolio najmodavca da mu odobri postavljanje satelitske antene radi prijema
turskih programa. Nakon to mu je drutvo za stambenu izgradnju uskratilo
dozvolu, podigao je tubu.
2. a) Opinski sud je odbacio tubu. []
b) Zemaljski sud je odbacio albu podnositelja tube, jer s obzirom na sve vee
potrebe za informacijama i zabavom postavljanje antene za prijem satelitskih
programa vie ne potpada pod ugovorom predvieno koritenje najamnih stanova
u stambenim zgradama za vie obitelji. Pretpostavke pod kojima bi sukladno odluci
Vieg zemaljskog suda u Frankfurtu na Majni od 22. srpnja 1992. (WuM 1992, str.
458) trebalo dati suglasnost u predmetnom sluaju nisu dane. Jer ako izuzmemo
da nedostaje obveza preuzimanja trokova, nesporno je da e se idue godine
zgrada prikljuiti na kablovsku televiziju. Time bi se u dogledno vrijeme uzelo
u obzir pravo najmoprimca na detaljne informacije. Interes podnositelja tube
na prijem programa na turskom jeziku ne opravdava to da mu se, s obzirom na
skoranje prikljuenje na kablovsku televiziju, odobri uporaba posebne antene,
jer bi se na to, takoer uz navoenje posebnih razloga, onda mogli pozvati i ostali
najmoprimci. Iz odluke Vieg zemaljskog suda u Frankfurtu na Majni proizlazi
upravo to da nakon prikljuenja na kablovsku televiziju pojedinane antene
vie nee biti doputene. Zbog toga posebno i ire pravo podnositelja tube na
informacije mora ustupiti kod odvagivanja interesa najmoprimca i najmodavca.
On nakon prikljuenja na kablovsku televiziju preko TV emisija i barem jedne TV
postaje moe dobivati informacije na turskom jeziku.
114 | DRUGI DIO

II.
Svojom ustavnom tubom podnositelj osporava odluku albenog suda i istie

prigovor povrede svog temeljnog prava na informacije iz l. 5. st. 1. al. 1. (2)
Temeljnog zakona. U obrazloenju uglavnom navodi:
Odluka predstavlja povredu njegova temeljnog prava, jer je uskraivanjem

suglasnosti za postavljanje paraboline antene sprijeen u prijemu turskih TV
programa koji se emitiraju preko satelita. Prijemnikom za satelitske programe
u Saveznoj Republici Njemakoj moe se gledati barem deset TV programa na
turskom jeziku. Pritom se radi o izvorima informacija dostupnim iroj javnosti u
smislu l. 5. st. 1. al. 1. (2) Temeljnog zakona.
[]
B.
Osporene presuda predstavlja povredu podnositeljevog temeljnog prava na

informacije.
I.
Sukladno l. 5. st. 1. al. 1. (2) Temeljnog zakona svatko ima pravo na neometano
informiranje iz izvora dostupnih iroj javnosti.
1. Znaenje tog temeljnog prava Ustavni sud je ve ranije prikazao (usp. BVerfGE
27, 71 [80 ff.]). Za slobodan razvoj osobnosti svakog pojedinca i ouvanje
demokratskog poretka to pravo nije manje vano od slobode izraavanja miljenja
i medijskog izvjetavanja. Ono ih dopunjuje iz perspektive primatelja informacija.
Komunikacijski proces kojeg titi l. 5. st. 1. Temeljnog zakona u interesu slobodnog
individualnog i javnog formiranja mijenja (usp. BVerfGE 57, 295 [319]), ne bi bio
potpuno zatien, kad bi primanje informacija bilo izuzeto iz te zatite.
Sloboda informiranja sveobuhvatno je zajamena l. 5. st. 1. al. 1. (2) Temeljnog

zakona. Iz te se odredbe ne razabire da je ograniena na odreene vrste
informacija. Meutim, zatiene su samo one informacije koje potjeu iz izvora
dostupnih iroj javnosti. Izvori informacija dostupni su iroj javnosti ako su
primjerene i namijenjene informiranju javnosti, dakle krugu osoba koji se ne moe
individualno definirati (usp. BVerfGE 27, 71 [83 f.]; 33, 52 [65]). Ta se primjerenost
ravna samo prema stvarnim okolnostima. Pravne norme kojima se regulira pristup
informacijama ne ograniuju domaaj slobode informiranja, ve se kao norme koje
ograniavaju temeljne slobode moraju ocjenjivati polazei od Ustava.
Masovna komunikacijska sredstva u skladu s time se a priori ubrajaju u izvore

informacija koje potpadaju pod ustavnu zatitu (usp. BVerfGE 27, 71 [83]). To
vrijedi prije svega za radijske i TV emisije (usp. BVerfGE 35, 307 [309]). Ustav
ne pravi razliku izmeu domaih i stranih izvora informacija. Stoga se i svi strani

RTV programi iji je prijem mogu u Saveznoj Republici Njemakoj smatraju

dostupnima iroj javnosti. Ukoliko njihov prijem ovisi o tehnikim ureajima
pomou kojih se pojedinac moe prikljuiti na informacije namijenjene iroj
javnosti, zatita temeljnog prava protee se i na nabavu i koritenje takvih ureaja.
U suprotnom bi temeljno pravo u podrujima gdje pristup informacijama iziskuje
tehnika pomagala, praktini bilo bezvrijedno. Postavljane paraboline antene
koja omoguava prijem TV programa koji se emitiraju preko satelita stoga takoer
potpada pod zatitu temeljnog prava iz l. 5. st. 1. al. 1. (2) Temeljnog zakona.
2. To se temeljno pravo mora potivati i u graanskim parnicama vezanim uz

postavljanje antena u iznajmljenim stanovima.
[]
II.
Osporena odluka o tom zahtjevu ne vodi dovoljno rauna. Zemaljski sud dodue
nije predvidio da kod tumaenja i primjene l. 535, 536, 242. Graanskog zakonika
treba uzeti u obzir temeljnu slobodu informiranja. Meutim, zanemaruje posebne
interese podnositelja tube koji je stranac zbog razloga koji nisu odrivi u odnosu
na temeljnu slobodu informiranja.
1. Kriteriji za rjeavanje sukoba interesa izmeu najmoprimca i najmodavca s

obzirom na postavljanje vanjske antene, koje su u meuvremenu vii (zemaljski)
sudovi razradili u itavom nizu odluka, a na koje se poziva drugostupanjski sud,
openito vode rauna o temeljnoj pravu na informacije, ali ne uzimaju u obzir
posebne interese kojima se trebao pozabaviti Zemaljski sud.
a) Prema toj sudskoj praksi, prijem radijskih i TV programa bitan je sastavni

dio kunog ivota i stoga potpada pod uobiajeno koritenje stana. U skladu s
time najmoprimac nije postupio protivno ugovoru, ako je postavio ureaje za
besprijekoran prijem TV programa. On ima pravo na postavljanje pojedinane
antene izvan iznajmljenog stana, sve dok ne postoji odgovarajua zajednika
antena [].
Naprotiv, neposredno pravo ne bi postojalo, ako bi zahtjev izlazio iz okvira ponude

programa preko postojee zajednike antene. U tom sluaju mu za postavljanje
dodatnog ureaja za prijem treba suglasnost najmodavca, ali ona se ne smije
uskratiti zlouporabom [te odredbe]. Naelo bona fide koje vrijedi i za najamne
odnose zabranjuje da najmodavac najmoprimcu bez valjanog razloga uskrati
opremu koja bi mu ivot u iznajmljenom stanu uinila puno ugodnijim, ako to
neznatno utjee na najmodavca i ako se time ne umanjuje vrijednost predmeta
najma [].
Za paraboline antene sukladno sudskog praksi graanskih sudova vrijedi da

najmodavac mora dati svoju suglasnost za njihovo postavljanje, ako nije osigurao
116 | DRUGI DIO

prikljuak za kablovsku televiziju. Meutim, najmodavac svoju suglasnost moe

uvjetovati time da ureaj mora postaviti strunjak, te da ga najmoprimac oslobodi
svih trokova, pristojbi ili odgovornosti te da snosi i trokove uklanjanja po isteku
najamnog odnosa. Osim toga, najmodavac ima pravo odrediti mjesto na kojem e
se antena postaviti i gdje e estetski najmanje smetati, uz uvjet da je prijem dobar.
Za razliku od toga, osiguravanje prikljuka na kablovsku televiziju je objektivan
razlog za uskraivanje suglasnosti za postavljanje satelitske antene [].
To tumaenje poiva na obrazloenju da interes najmoprimca na informacije koji

je zatien Ustavom u pravilu prevladava nad interesom vlasnika na ouvanje
stambene zgrade u prvobitnom stanju. Za razliku od znatnog gubitka informacija,
estetski negativni uinci se esto mogu ublaiti ili sasvim izbjei postavljanjem
zajednikih prijemnika. Ta naela sukladno sudskoj odluci vrijede za tipian
prosjeni sluaj. Naprotiv, zamislivi su i sluajevi u kojima bi interesi najmoprimca
na dobivanje informacija zbog svojstava paraboline antene ili zgrade morali
ustupiti pred interesom vlasnika [].
Potivanje tih naela u pravilu bi osiguralo ustavnopravnu primjenu graansko-

pravnih odredaba. To vodi do primjerenog izjednaavanja obostranih interesa
zatienih temeljnim pravima. O interesu vlasnika da se ouva vanjski izgled
njegove zgrade vodi se rauna na taj nain to se postavljanje satelitske antene
moe otkloniti osiguravanjem prikljuka za kablovsku televiziju. S druge strane, s
obzirom na ponudu programa kablovske televizije, negativan utjecaj na slobodu
informiranja najmoprimca koji ne smije postaviti satelitsku antenu nema toliku
teinu.
b) Meutim, ovo odvagivanje interesa koje se odnosi na tipian prosjean sluaj

ne vodi dovoljno rauna o posebnim interesima stranaca koji su trajno nastanjeni
u Njemakoj na informacije. Oni su u pravilu zainteresirani za prijem programa
svoje matine zemlje, kako bi se mogli informirati o tamonjim zbivanjima i
odrati kulturne i jezine veze. S obzirom na mali broj stranih programa koji se
emitiraju preko domae kablovske mree, tu mogunost pruaju samo prijemnici
za satelitski program.
Za razliku od domaih najmoprimaca, sudska praksa graanskih sudova je uskratom

prava stranim najmoprimcima da postave parabolinu antenu, zato to se programi
njihovih domicilnih zemalja ne emitiraju preko kablovske televizije, izazvala znatne
negativne uinke na slobodu informiranja. Njihova situacija usporediva je s onom
domaih najmoprimaca koji nisu prikljueni ni na zajedniku satelitsku antenu ni
na irokopojasnu kablovsku mreu. Najmoprimac u takvoj situaciji u pravilu moe
od najmodavca traiti suglasnost za postavljanje paraboline antene.
[]
Ta sudska praksa u skladu je sa ustavnopravnim zahtjevima. Interes stranih

najmoprimaca na prijem Tv programa svoje domicilne zemlje, koji titi l. 5. st.

1. al. 1 (2) Temeljnog zakona, mora se uzeti u obzir kod odvagivanja s vlasnikim
interesima najmodavca. Tu se ne radi o protuustavnom privilegiranju stranaca.
Dodue, l. 3. st. 3. Temeljnog zakona zabranjuje nejednako postupanje zbog
odreenih obiljeja. U njih se ne ubraja dravljanstvo, ali domicilna zemlja svakako
da. Ako se uzmu u obzir vee potrebe stranih najmoprimaca za informacijama, njih
se ne privilegira radi domicilne zemlje, niti to pak predstavlja dovoenje njemakih
najmoprimaca u nepovoljniji poloaj.
Temeljno pravo neometanog informiranja iz izvora informacija dostupnih iroj

javnosti, vrijedi za svakoga, bez obzira na domicilnu zemlju. Ukoliko je to pravo
kao kod postavljanja parabolinih antena na iznajmljenim stanovima u koliziji
s ustavom zatienim interesima treih osoba, nuno je odvagnuti te interese u
skladu s graansko-pravnim propisima. Pritom treba uzeti u obzir sve relevantne
okolnosti pojedinanog sluaja. Utoliko ne postoji razlika na temelju domicilne
zemlje. I kod njemakih najmoprimaca bi se prilikom odvagivanja uzele u obzir
izvanredne okolnosti po kojima se neki sluaj znatno razlikuje od prosjenog
sluaja. Rezultat odvagivanja se ne anticipira time to se uzimaju u obzir posebni
interesi stranih najmoprimaca vezanih uz informacije koje e stranci u pravilu
uvijek imati u odnosu na Nijemce. To je tovie samo jedan od mnogih imbenika
koji se uzimaju u obzir kod odvagivanja. Status tuzemnog najmoprimca ne
vodi nuno do uskrate, niti status stranca nuno vodi do priznavanja prava na
postavljanje paraboline antene.
Ne radi se o generalnom privilegiranju neke grupe osoba na temelju domicilne

zemlje, ve se kod odvagivanja uzimaju u obzir svi imbenici relevantni za odluku.
Stoga je iskljueno da se njemakim najmoprimcima u nekoj stambenoj zgradi
postavljanje satelitskih antena mora odobriti samo zato to je to doputeno
strancu zbog njegova specifinog poloaja. Ako najmoprimac programe svoje
domicilne zemlje moe pratiti preko kablovske televizije, ne postoji pretpostavka
za jednako postupanje kao prema najmoprimcu koji je upuen na to da postavi
satelitsku antenu.
c) Stoga bi se radilo o pogrenoj ocjeni temeljne slobode informiranja kod

tumaenja i primjene graansko-pravnih propisa kad bi se pristup programima
domicilne zemlje koji se emitiraju preko satelita uskratio uz obrazloenje da
postavljanje satelitske antene predstavlja posebno koritenje stana, te izlazi iz
okvira uobiajenog ugovornog koritenja predmeta najma.
Takoer bi se pogreno tumailo znaenje temeljne slobode informiranja kad bi

se zahtjev nekog stranog najmoprimca na postavljanje satelitske antene odbacio
uz obrazloenje da bi se onda i ostalim najmoprimcima moralo priznati isto pravo.
Naprotiv, okolnost da brojni najmoprimci nekog stambenog objekta zbog svoje
specifine situacije imaju opravdan interes na postavljanje satelitske antene koji
se ne moe namiriti postavljanjem zajednike antene, itekako se mora uzeti u
obzir kod odvagivanja vlasnikih interesa najmodavca.
118 | DRUGI DIO

Budui da l. 5. st. 1. al. 1. (2) Temeljnog zakona opseno titi temeljnu slobodu
informiranja i svakome daje pravo da odlui iz kojih e se izvora dostupnih iroj
javnosti informirati, bilo bi pogreno da se odluka u korist programa domicilne
zemlje ne uzme u obzir kod odvagivanja time to e se uputiti na druge mogunosti
informiranja. To vrijedi za upuivanje na druge izvore informacija iste vrste,
primjerice za TV programe koji se mogu pratiti bez satelitske antene, ali jo vie za
upuivanje na druge vrste izvora informacija kao to su radio, novine, video kazete
ili ak na prevoenje njemakih TV emisija od strane lanova obitelji. Za razliku od
toga, nije nespojivo s l. 5. st. 1. Temeljnog zakona da se kod odvagivanja interesa
najmoprimca i najmodavca uzme u obzir koliko je TV programa svoje domicilne
zemlje mogao gledati najmoprimac i bez satelitske antene.
Naposljetku, temeljna sloboda informiranja pogreno se tumai kada graanski

sudovi kod odvagivanja vlasnikim interesima najmodavca a priori daju prednost u
odnosu na interes najmoprimca na informacije, bez navoenja svojstava predmeta
najma koja bi opravdavala takav rezultat.
2. Zemaljski sud nije sasvim izbjegao te pogreke.
[]
Odluka se u skladu s prethodno navedenim temelji na pogrenom tumaenju

temeljne slobode informiranja. Ne moe se iskljuiti da bi Zemaljski sud doao do
drugaijeg ishoda da je uzeo u obzir l. 5. st. 1. al.1. (2) Temeljnog zakona.

17) BVerfGE 117, 244

(Cicero / Predmet Cicero)
Savezni ustavni sud - Ured za tisak -


1 BvR 538/06; 1 BvR 2045/06
Pretraga i zapljena u redakciji CICERO predstavljaju povredu slobode

tiska
Nalog za pretragu prostorija redakcije politikog magazina CICERO i zapljenu

tamo naenih dokaza s ustavnopravnog gledita predstavlja neopravdano
zadiranje u slobodu tiska podnositelja tube. Sudovi nisu u dovoljnoj mjeri vodili
rauna o zatiti informanata koju nalae Ustav. Samo objavljivanje slubene tajne
u tisku od strane novinara nije dovoljno kao obrazloenje za sumnju da je novinar
pomagao u otkrivanju tajne, temeljem ega je izdan nalog za pretragu i zapljenu.
tovie, bila su nuna specifina stvarna polazita za postojanje namjere nositelja
tajne da objavi tajnu, a time i pomaganja u poinjenju glavnog kaznenog djela.
No takva polazita nisu postojala u sluaju pretrage prostorija redakcije politikog
magazina CICERO. Tako je odluio prvi senat Saveznog ustavnog suda u svojoj
presudi od 27. veljae 2007. Time je usvojena ustavna tuba glavnog urednika
magazina CICERO. Odluka je donesena sa sedam glasova za i jednim glasom
protiv.
(U vezi injeninog stanja vidi Priopenje za tisak br. 69/2006 od 31. srpnja 2006.)
I. Nalog za pretragu redakcije i zapljenu tamo naenih dokaza predstavljaju

povredu temeljnog prava podnositelja tube na slobodu tiska.
1. Pretraga prostorija medijske kue predstavlja negativan utjecaj na slobodu

tiska zbog ometanja rada redakcije povezanog s pretragom. Nalogom za zapljenu
nosaa podataka radi njihove ocjene istranim tijelima je osim toga omoguen
pristup informacijskim materijalima redakcije. To u znatnom mjeri zadire u
povjerljivost rada redakcije koja potpada pod temeljno pravo slobode tiska, ali i u
odnos prema informantima koji se temelji na povjerenju.
120 | DRUGI DIO

2. To zadiranje u temeljna prava s ustavnopravnog gledita nije opravdano.

Sudovi kod tumaenja i primjene normi iz kojih proizlaze ovlasti za pretragu i
zapljenu, nisu u dovoljnoj mjeri vodili rauna o ustavnopravnoj zatiti informanata.
injenino stanje na kojem se temelje sudski nalozi protiv podnositelja tube nije
bilo dovoljno za pretragu prostorija redakcije i zapljenu dokaza.
a) Sukladno l. 353 b Kaznenog zakonika (StGB), neovlateno otkrivanje slubene

tajne sankcionira se kao kazneno djelo. Meutim, samo objavljivanje tajne ne znai
nuno da je nositelj tajne poinio takvo glavno kazneno djelo. injenino stanje iz
l. 353 b Kaznenog zakonika, primjerice, nije ostvareno, pa stoga ni pomaganje
u poinjenju nije mogue, ako pismena ili datoteke sa slubenim tajnama dopru
u javnost omakom ili preko posrednika koji nije obvezan uvati tajnu. Ukoliko
osoba koja podlijee uvanju tajne novinaru daje samo pozadinske informacije, a
njihova objava uslijedi suprotno dogovoru, kazneno djelo prestaje ve odavanjem
tajne, a pomaganje u poinjenju kaznenog djela uope ne moe uslijediti kod
naknadnog objavljivanja. U takvim sluajevima nalog za pretragu i zapljenu ne
moe se izdati s ciljem rasvjetljavanja uloge novinara kao pomagaa u poinjenju
kaznenog djela.
b) Pretrage i zapljene u istranom postupku protiv predstavnika tiska

ustavnopravno nisu doputene ako iskljuivo ili preteito slue svrsi da se utvrdi
identitet informanta. ak i ako su predstavnici tiska ili medija sami okrivljenici, u
istranom postupku protiv njih zbog sumnje na pomaganje u otkrivanju slubene
tajne, pretrage i zapljene mogu se naloiti radi rasvjetljavanja kaznenog djela
za koje ih se tereti, ali ne u svrhu otkrivanja razloga sumnje, posebice protiv
informanata.
Opasnost povrede nune ustavnopravne zatite informanata je posebno velika ako

se sumnja na pomaganje u poinjenju kaznenog djela temelji samo da tome da je
slubena tajna objavljena u tisku, te da je relevantni pismeni dokument vjerojatno
neovlateno dospio u ruke novinara. U takvoj situaciji dravno odvjetnitvo,
dodue, moe pokrenuti istrani postupak protiv novinara kao okrivljenika, to je
ustavnopravno doputeno. No kada bi bilo kakva sumnja bila dovoljna za izdavanje
naloga za pretragu i zapljenu kod pripadnika tiska i medija, dravno odvjetnitvo
bi svojom odlukom o pokretanju istranog postupka moglo potkopati posebnu
ustavnopravnu zatitu pripadnika medija. Stoga se kazneno-postupovne odredbe
o pretragama i zapljenama moraju tumaiti na nain da samo objavljivanje
slubene tajne od strane novinara nije dovoljno kako bi se obrazloila sumnja
na pomaganje novinara u otkrivanju tajne sukladno tim propisima. Stoga tovie
treba traiti da postoje specifina stvarna uporita za postojanje namjere nositelja
tajne da se ona objavi, pa time i glavnog kaznenog djela u poinjenju kojega se
moglo pomagati.
c) Prema tim mjerilima, predmetni nalog za pretragu i zapljenu bio je suprotan

zatiti rada redakcije koji jami sloboda tiska, a ukljuuje i zatitu informanata.
Nalog je uslijedio u situaciju u kojoj, osim objave izvjetaja u asopisu, nije bilo

nikakvih drugih uporita da bi se moglo raditi o odavanju slubene tajne od strane

nositelja tajne. Sve su prethodne istrane radnje u tom smjeru bile neuspjene.
Time je pretraga u konanici trebala uglavnom omoguiti da se utvrdi identitet
navodnog informanta iz Saveznog ureda kriminalistike policije (BKA).
II. Osim toga, odluka zemaljskog suda, kojom je sud rijeio albu protiv potvrde
rjeenja o zapljeni, predstavlja povredu prava podnositelja tube na uinkovitu
pravnu zatitu. S obzirom na znatno uplitanje u slobodu tiska, podnositelju albe
trebalo je omoguiti da se potvrda o zapljeni redakcijskog materijala podvrgne
sudskoj kontroli.
18) BVerfGE 124, 300

(Rudolf He-Gedenkfeier / Komemoracija za
Rudolfa Hessa)
Savezni ustavni sud - Ured za tisak -

Rjeenje od 4. studenog 2009. 1 BvR 2150/08
lanak 130. st. 4. Kaznenog zakonika spojiv je sa l. 5. st. 1. i 2. Temeljnog

zakona
Podnositelj tube je svake godine do 2010., izmeu ostaloga i 20. kolovoza 2005,
unaprijed prijavljivao priredbu na otvorenom u gradu Wunsiedel na temu Sjeanje
na Rudolfa Hessa. Planirani skup je zabranjen temeljem l. 15. st. 1 zakona o
javnim skupovima (VersG) u vezi sa l. 130. st. 4. Kaznenog zakonika (StGB), te
je naloeno trenutano izvrenje odluke. Zahtjevi za privremenu pravnu zatitu i
tube podignute nakon toga bili su neuspjeni na svim instancama.
Podnositelj, koji je preminuo 29. listopada 2009. godine, u svojoj ustavnoj tubi
osporava primjenu kako l. 130. st. 4. Kaznenog zakonika, tako i njegovo tumaenje
od strane Saveznog upravnog suda u konkretnom sluaju te, izmeu ostalog,
iznosi prigovor da su povrijeena njegova temeljna prava, sloboda okupljanja i
sloboda izraavanja miljenja, te da je prekreno naelo odreenosti.
122 | DRUGI DIO

Prvi senat Saveznog ustavnog suda odbacio je ustavnu tubu kao neosnovanu,
izmeu ostalog zbog l. 8. st. 1. Temeljnog zakona u vezi sa l. 5. st. 1. i 2.
Temeljnog zakona te l. 103. st. 2. Temeljnog zakona.
Na temelju objektivne funkcije ustavne tube vezane uz ouvanje, tumaenje ili

unaprjeenje ustavnog prava, o ustavnoj se tubi moe odluivati i unato smrti
podnositelja tube. Odluka kojoj se teilo, osim to se u velikoj mjeri osobno ticala
podnositelja tube, trebala bi pojasniti pravni poloaj izraavanja miljenja kod
niza buduih skupova i javnih nastupa i od opeg je ustavnopravnog znaaja. Osim
toga, predmet je u trenutku smrti podnositelja tube bio zreo za odluku, Senat
je ve zasjedao i postupak je bio u zavrnoj fazi. lanak 130. st. 4. Kaznenog
zakonika zadire u zatienu osnovu slobode miljenja, jer je ta norma povezana
s izraavanjem miljenja kao to je odobravanje, glorifikacija i opravdanje
nacionalsocijalistikog nasilja za to je zaprijeena kazna, ukoliko su ispunjene
daljnje pretpostavke.
Sukladno l. 5. st. 2. alt. 1. Temeljnog zakona naelno zadiranje u slobodu

izraavanja miljenja doputeno je samo na osnovi nekog ope vaeeg zakona.
Zakon kojime se ograniava izraavanje miljenja je nedoputen poseban zakon,
ako nije dovoljno odreeno formuliran i ako je a priori usmjeren samo protiv
odreenih uvjerenja, stavova ili ideologija. To vrijedi i za odredbe o zatiti mladei
ili osobne asti sukladno l. 5. st. 2. alt. 2. i 3. Temeljnog zakona. U skladu sa
zabranom dovoenja u nepovoljniji poloaj zbog politikih stavova prema l. 3.
st. 3 al. 1 alt. 9 Temeljnog zakona, kod zadiranja u slobodu miljenja openitost
zakona jami specifinu i striktnu zabranu diskriminacije u odnosu na odreenja
miljenja.
Ustav se uzda u snagu slobodne polemike kao najdjelotvornijeg oruja protiv irenja
totalitarnih ideologija ili ideologija koje preziru ovjeka. U skladu s time, ak ni
irenje nacionalsocijalistikih ideja kao radikalno dovoenje u pitanje postojeeg
poretka nije a priori iskljueno iz domaaja slobode izraavanja miljenja. Zadau
suprotstavljanja opasnostima povezanim s time slobodarski poredak utemeljen
Ustavom u prvom redu dodjeljuje graanskom angamanu u okviru slobodnog
politikog diskursa.
Odredba iz l. 130. st. 4. Kaznenog zakonika (StGB), dodue, nije opi zakon u
smislu l. 5. st. 2. alt. 1 Temeljnog zakona, zato to ne slui openito zatiti rtava
nasilja i diktature, te nije usmjerena na odobravanje, glorifikaciju i opravdavanje
nasilja i diktature totalitarnih reima sveukupno, ve je ograniena samo na
pozitivne izjave u vezi nacionalsocijalizma.
lanak 130. st. 4. Kaznenog zakonika (StGB) je i kao zakon koji nije opevaei
iznimno spojiv sa l. 5. st. 1. i 2. Temeljnog zakona. S obzirom na nepravdu i
strahote nacionalsocijalistike vladavine, lanak 5. st. 1. i 2. Temeljnog zakona

u odnosu na zabranu posebnih propisa sadri imanentnu iznimku za odredbe

kojima se postavljaju granice propagandistikom odobravanju nekadanje
nacionalsocijalistike vladavine nasilja i samovolje. Temeljni zakon se moe
shvatiti upravo kao koncepcijski suprotan totalitarizmu nacionalsocijalistikog
reima. Iskustva povezana s razaranjem svih civilizacijskih tekovina tijekom
nacionalsocijalistike diktature i trajno su sve do dananjeg dana obiljeila
cjelokupni poslijeratni poredak i integriranje Savezne Republike Njemake u
meunarodnu zajednicu.
Ta iznimka, naprotiv, ne opoziva slobodu miljenja ni u sadrajnom smislu.

Sloboda miljenja jami da zakoni nisu usmjereni samo protiv samo intelektualnih
implikacija izraenog miljenja. Cilj da se sprijei izraavanje miljenja samo zato
to je nespojivo s drutvenim i etikim shvaanjima dokidao bi sam princip slobode
miljenja i kao takav ne bi bio legitiman. Ustav stoga ne opravdava ni openitu
zabranu irenja ekstremistikih desniarskih ili nacionalsocijalistikih ideja samo s
obzirom na intelektualne implikacije njihova sadraja.
lanak 130. st. 4. Kaznenog zakonika (StGB) ispunjava zahtjeve naela razmjernosti.
Ta odredba zatitom javnog mira slijedi legitiman cilj. Zatita javnog mira se ovdje
shvaa u uem smislu kao zatita mirnih javnih polemika, ali ne i kao zatita od
trovanja intelektualne klime ili povrede pravne osvijetenosti stanovnitva kroz
totalitarne ideologije ili oigledno pogrenu interpretaciju povijesti.
Javni mir je usmjeren na prethodnu zatitu pravnih vrednota koja je povezana

sa opasnostima koje se naziru. Pritom je s ustavnopravnog gledita sasvim
prihvatljiva procjena zakonodavca da odobravanje vladavine nasilja i samovolje
onog doba stanovnitvo danas u pravilu doivljava kao agresiju i napad na one
ije su vrijednosti i prava time ponovno dovedene u pitanje te da se time, s
obzirom na povijesnu realnost, ne moe postii nita vie od puke konfrontacije
s ideologijom protivnom demokraciji i slobodi. lanak 130. st. 4. Kaznenog
zakonika (StGB) je nainom na koji je koncipiran u uem smislu primjeren, nuan
i razmjeran. On niti openito zabranjuje pozitivnu ocjenu nacionalsocijalistikog
reima, niti zabranjuje povezivanje datuma, mjesta ili formi koji svojim sadrajem
i simbolinom snagom podsjeaju na to razdoblje s neim pozitivnim. Njegova
provedba, meutim, pretpostavlja da se priznaje kako je Nacionalsocijalizam
realno bio titanija i diktatura. To moe biti i glorifikacija neke povijesne osobe kojoj
se odaje poast, ako iz konkretnih okolnosti proizlazi da se radi o simbolinom liku
nacionalsocijalistike vladavine nasilja i diktature.
Osim toga, l. 130. st. 4. Kaznenog zakonika (StGB) u skladu je sa l. 103. st. 2.
Temeljnog zakona.
Spojivost smetanja javnog mira kao element kaznenog djela za koji je zaprijeena
kazna sa l. 103. st. 2. Temeljnog zakona moe biti izloena sumnjama, budui
da taj pojam otvara brojne mogunosti interpretacije i podloan je shvaanju
koje ne vodi dovoljno rauna o fundamentalnom znaenju slobodarskih prava
124 | DRUGI DIO

u ustavnopravnom poretku. Meutim, u odnosu na element kaznenog djela

smetanje javnog mira u kaznenoj normi prema naelu odreenosti iz l. 103.
Temeljnog zakona ne postoje dvojbe ako se konkretizira drugim elementima
kaznenog djela, za koje je same po sebi ve zaprijeena kazna. Ono tada djeluje
kao korektiv koji omoguuje priznavanje vrednota temeljnih prava u pojedinanom
sluaju. Utoliko zakonodavac odobravanje, glorifikaciju ili opravdanje nekadanje
nacionalsocijalistike diktature u javnosti ili na nekom skupu, ve same po sebi
barem naelno moe smatrati ponaanjem koje treba sankcionirati i kvalificiranim
kaznenim djelom.
Potvrda zabrane skupa Komemoracija za Rudolfa Hessa u osporenim

odlukama Saveznog upravnog suda stoga ne izlazi iz okvira dosadanjih ocjena
specijaliziranih sudova. Stoga posebice ocjena konkretnog sluaja, sukladno kojoj
bi komemorativni skup Sjeanje na Rudolfa Hessa, koji je planirao podnositelj
tube, znaio odobravanje nacionalsocijalistike vladavine nasilja i diktature, s
ustavnopravnog gledita ne podlijee nikakvim dvojbama.
19) 1 BvF 1/11 i 1 BvF 4/11

(ZDF-Staatsvertrag / Dravni ugovor o ZDF-u)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Odluka od 25. oujka 2014.

- 1 BvF 1/11, 1 BvF 4/11 -
Zahtjevi za kontrolu ustavnosti normi u sluaju Dravnog ugovora o ZDF-u

uglavnom prihvaeni
Temeljno pravo slobode medija (l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona) iziskuje
institucionalno ureenje javnopravnih radiotelevizijskih ustanova, koje e se
stalno rukovoditi naelom osiguranja raznolikosti, te dosljedno ogranienje udjela
lanova iz redova drave ili bliskih dravi u nadzornim tijelima. To je odluio Prvi
senat Saveznog ustavnog suda u presudi koja je objavljena danas na zahtjev vlade
savezne zemlje Rheinland-Pfalz i vlade Hamburga.

Dravni ugovor o Drugom programu njemake televizije (ZDF) samo djelomino

ispunjava taj kriterij. Za razliku od aktualnog pravnog stanja, udio osoba iz
redova drave ili bliskih dravi u Programskom vijeu i Upravnom odboru treba
ograniiti na jednu treinu. Predstavnice i predstavnici izvrne vlasti ne smiju imati
presudan utjecaj kod izbora nezavisnih lanova. Takoer treba donijeti pravila o
nespojivosti funkcija kojima e se zajamiti njihova osobna neovisnost o dravi.
Osobnu neovisnost u ispunjavanju zadaa treba osigurati time da se lanovi tijela
radiotelevizije imenuju bez ikakvih naloga te da ih se smije razrijeiti samo zbog
vanog razloga. Osim toga, treba osigurati minimalnu mjeru transparentnosti u
radu nadzornih tijela. Savezne zemlje su obvezne najkasnije do 30. lipnja 2015.
godine donijeti novu regulativu u skladu s Ustavom.
ZDF je utemeljen Dravnim ugovorom o Drugom programu njemake televizije

(u daljnjem slijedu: Dravni ugovor o ZDF-u), koji je stupio na snagu na temelju
akata o suglasnosti saveznih zemalja. Pored glavnog ravnatelja koji vodi poslove
ustanove i snosi konkretnu odgovornost za program, Dravnim ugovorom o ZDF-u
uspostavljena su dva interna nadzorna tijela: Programsko vijee i Upravni odbor.
U svom zahtjevu za apstraktnu kontrolu normi vlada Rheinland-Pfalz i vlada
Slobodnog grada Hamburga protive se prema njihovom miljenju - pretjeranom
utjecaju drave u Programskom vijeu i Upravnom odboru.
Obrazloenje senata u bitnim crtama:
Zahtjevi su doputeni i u bitnim crtama osnovani.
1. a) Nalog jamstva slobode radiotelevizije sadran u l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog

zakona usmjeren je na sustav koje e osigurati da raznolikost postojeih miljenja,
po mogunosti u cijelosti i svoj irini, doe do izraaja u radiotelevizijskim
programima i ustanovama. Odrediti kako e konkretno izgledati njihov ustroj,
zadaa je zakonodavca koji pritom ima iroku slobodu.
b) Zahtjevi vezani uz institucionalni ustroj radiotelevizijskih ustanova moraju se

u skladu s Ustavom ravnati prema cilju osiguranja raznolikosti. U uskoj su interakciji
s naelnom odlukom zakonodavca da se uvede dualni sustav radiotelevizije. Unutar
tog sustava javnopravna radiotelevizija treba doprinijeti sadrajnoj raznolikosti,
budui da se ona ne moe osigurati samo putem slobodnog trita. Nalog javne
radiotelevizije nije ogranien samo na minimalnu ponudu ili popunjavanje praznina
i nia koje ne mogu popuniti privatni ponuai, ve obuhvaa cjelokupan spektar
klasinih zadaa radiotelevizije.
c) Sastav kolegijalnih tijela mora se rukovoditi time da u njih uu osobe koje

po mogunosti predstavljaju to raznovrsnije perspektive i iskustva iz svih sfera
drutvenog ivota. Zakonodavac pritom mora posebice voditi rauna o tome
da nisu prvenstveno zastupljene slubene i srodne perspektive ili gledita koja
126 | DRUGI DIO

su mjerodavna za formiranje politike volje na razini drave. Pored znaajnih

udruga koje igraju bitnu ulogu u javnosti, moraju naizmjence biti zastupljene
i manje drutvene skupine koje nemaju pristup medijima, kao i stajalita koja
se ne podudaraju s miljenjem veine. Imenovanje lanova povezanih s raznim
drutvenim grupama ne znai da e oni zastupati svoje specifine interese.
Nadzorna tijela su tovie uvari interesa javnosti. Osiguranje raznolikosti ne
znai stvaranje platforme za izdvojenu drutvenu sferu suprotstavljenu dravi.
Stoga ne postoje prepreke za zakonodavca da i predstavnicima dravne sfere
dodijeli jedan dio mandata. Obzirom na glavni cilj osiguranja raznolikosti, i kod
lanova iz redova drave treba voditi rauna o tome da budu zastupljenije to
raznolikije perspektive.
d) Organizacija javne radiotelevizije istovremeno mora ispunjavati zahtjev

distanciranosti od drave kojim se konkretizira zahtjev osiguranja raznolikosti.
U skladu s time, drava je dodue ta koja treba organizirati javnopravnu televiziju
koja e zadae drave ostvariti preko RTV ustanova, ali se pritom mora pobrinuti
da programska koncepcija i njezini konkretni sadraji ne budu ukljueni u ope
zadae koje obnaa drava. Tijela javnopravnih radiotelevizija stoga se moraju
formirati tako da se uinkovito sprijei utjecaj drave ili politikih aktera bliskih
dravi na izvjetavanje, kojim bi pokuali ostvariti vlastite politike interese ili
posebice nametnuli stranake agende. Stoga ve i sam sastav tih tijela mora biti
takav da je iskljuena bilo kakva mogunost takve instrumentalizacije.
2. Utoliko se iz Ustava mogu izvesti sljedei ograniavajui kriteriji:
a) Udio lanova iz redova drave i bliskih dravi ne smije biti vei od jedne
treine zakonski propisanih lanova odreenog tijela. Samo ako nadzorna tijela
odraavaju iroki spektar drutvenih struja i ako se uinkovitim mjerama iskljui
presudan utjecaj lanova iz redova drave ili bliskih dravi, njihov ustroj udovoljava
zahtjevima osiguranja raznolikosti i distanciranosti od drave. Pritom valja uzeti u
obzir i mo formiranja dravnih te posebice stranako-politikih komunikacijskih
struktura, koja trenutano dolazi do izraaja u drutvima prijatelja. Kako lanovi
iz redova drave i bliski dravi preko takvih neformalnih tijela, iji se rad ne moe
neposredno regulirati, ne bi stvarno stekli prevelik utjecaj, njihov udio dosljedno
treba ograniiti. Takav presudni utjecaj se u dostatnoj mjeri moe iskljuiti samo
onda ako na svakog takvog lana imamo barem po dva nezavisna lana, to jest
ako udio dravnih predstavnika nije vei od jedne treine zakonski propisanog
broja lanova. Ukoliko se ta tijela dijele na odbore za pripremu poslova, za njihov
sastav trebaju vrijediti ista pravila.
b) Tko se u skladu s tim ogranienjem udjela smatra lanom iz redova drave

ili blizak dravi odreuje se funkcionalnim pristupom. Mjerodavno je radi li se o
osobi koja ima mo politikog odluivanja na razini drave ili se kandidirala za
javnu slubu ili mandat usmjeren na stjecanje takve moi, pa je utoliko upuena
na podrku ire javnosti. Takav pristup pored lanova vlade, zastupnika, politikih
slubenika iskljuuje i birane slubenike na rukovodeim funkcijama i lanove

politikih stranaka s velikom odgovornou. Za razliku od toga, osobe koje su u

nadzorna tijela imenovane s fakulteta, iz sudstva ili organizacija sa samoupravnim
strukturama, primjerice gospodarske komore, smatraju se nezavisnim lanovima
ili lanovima koji ne dolaze iz redova drave.
c) Zahtjevi vezani uz osiguranje raznolikosti, s jedne strane, vrijede za izbor

lanova iz redova drave ili bliskih dravi. U to se posebice ubraja i zahtjev da
odraavaju irok spektar politikih struja, kao i razliite kutove gledanja, primjerice
federalne razine ili prema funkcijama. Osim toga, treba voditi rauna i o zahtjevu
jednakosti iz l. 3. st. 2. al. 2 Temeljnog zakona. Sveukupno uzevi, zakonodavac
raspolae irokim manevarskim prostorom. Savezni ustavni sud samo provjerava
je li se kod ureenja vodilo rauna o mjerilu osiguravanja raznolikosti i dolazi li se
kod realne ocjene do prihvatljivog rezultata.
d) S druge strane, i regulativa za izbor i imenovanje nezavisnih lanova

mora polaziti od cilja osiguranja raznolikosti. Kako se ne bi potkopao zahtjev
distanciranosti od drave, lanovi vlade i ostali predstavnici izvrne vlasti na
viim poloajima ne bi smjeli imati presudan utjecaj. Ukoliko se izbor lanova
preputa odreenim drutvenim grupama, njihov se prijedlog moe odbiti samo
u iznimnim sluajevima kada za to postoje posebni pravni razlozi. Zakonodavac
mora poduzeti mjere protiv stvaranja veinske perspektive ili petrifikacije
sastava tijela radiotelevizijskih ustanova. Pritom raspolae irokim spektrom
regulativnih mogunosti, koje s ustavnopravnog gledita nisu detaljno propisane.
S obzirom na nunost da se broj mjesta u tijelima ogranii, postoji opasnost da
se pravo imenovanja lanova dodijeli najveoj udruzi koja se ve etablirala. To
vodi do strukturalnog rizika da e se kod pojedinih podruja u obzir uzeti samo
konvencionalna veinska perspektiva najprobitanijih udruga, dok drugaija
gledita manjih udruga gotovo uope nee doi do izraaja. Ukoliko bi se grupe
koje imaju pravo imenovanja konano definirale zakonom, prijetila bi petrifikacija
sastava tih tijela. Zakonodavac to mora sprijeiti uinkovitim metodama.
e) Iz imenovanja nezavisnih lanova moraju se iskljuiti osobe kao to su

lanovi vlade, zastupnici u parlamentu, politiki slubenici ili izabrani slubenici
na rukovodeim funkcijama. Pod pravila o nespojivosti funkcija moraju potpadati
i osobe koje na nekoj istaknutoj funkciji snose odgovornost za neku politiku
stranku, jer su nuno ukljuene u politiki kontekst odluivanja i natjecanje oko
slubenih funkcija i mandata. Zakonodavac kod propisa o nespojivosti funkcija
nezavisnih lanova ima veliku slobodu kod donoenja ocjena i tipizacija.
f) Svi lanovi nadzornih tijela javnih radiotelevizijskih ustanova, s obzirom na

zadae koje tamo obnaaju, ne smiju primati niije naloge i smije ih se razrijeiti
samo zbog vanog razloga. Za detaljniju regulativu nadlean je zakonodavac.
g) Zakonodavac mora stvoriti regulativu koja e zajamiti barem minimum

transparentnosti u radu nadzornih tijela javnopravnih radiotelevizijskih ustanova.
Statut konkretno ne propisuje kolika je mjera transparentnosti objektivno potrebna
128 | DRUGI DIO

za obnaanje zadaa sukladno funkcijama. Meutim, u to svakako spada da se bez

veih potekoa moe saznati sastav tih tijela i odbora, kao i predvieni dnevni
red, te da su i zapisnici sa sjednica dostupni u to kraem roku, ili da se javnost na
neki drugi nain moe sutinski informirati o temama i rezultatima savjetovanja.
3. a) Odredbe o sastavu Programskog vijea sukladno l. 21. Dravnog ugovora

o ZDF-u u nekoliko aspekata predstavljaju povredu l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog
zakona.
Udio osoba iz redova dravne uprave ili bliskih dravi neposredno imenovanih na
funkcije lanova Programskog vijea vei je od ustavnopravno doputene granice
od jedne treine. Prema prethodno prikazanim mjerilima, u to se trenutano
ubraja 16 predstavnika saveznih zemalja, 3 predstavnika savezne razine, 12
predstavnika politikih stranaka i 3 predstavnika gradova i opina. Oni zajedno
ine 44 % lanova Programskog vijea. To bi znailo da ine manjinu s pravom
veta kod odluka za koje je potrebna veina od 3/5 zakonski propisanih lanova.
lanak 21. st. 3. u vezi sa st. 6. Dravnog ugovora o ZDF-u, u skladu s kojim se
nezavisni lanovi prema odredbama l. 21. st. 1 g do q Dravnog ugovora o ZDF-u
biraju na temelju tri prijedloga, po mogunosti jednoglasno, a zatim ih imenuje
predsjednik vlade savezne zemlje, samo kod tumaenja u skladu sa Ustavom ne
podlijee nikakvim dvojbama. Te se odredbe u skladu sa aktualnom praksom mogu
i moraju tumaiti na nain da su predsjednici vlada saveznih zemalja naelno
obvezni pridravati se lista kandidata koje su predloile udruge i organizacije koje
imaju pravo odaslati svoje predstavnike u ta tijela, te je odstupanje od tih lista
mogue samo ako postoje posebni pravni razlozi.
Za razliku od toga, imenovanje lanova navedenih u l. 21 st. 1. r Dravnog ugovora

o ZDF-u, koje sukladno l. 21. st. 4. u vezi sa st. 6. Dravnog ugovora o ZDF-u bez
daljnjih naputaka jednoglasno biraju predsjednici vlada, ne udovoljava zahtjevima
za imenovanje nezavisnih lanova. Odluku o odabiru trenutano izravno donosi
izvrna vlast na razini drave.
lanak 21. st. 1. Dravnog ugovora o ZDF-u ne ispunjava ustavnopravne zahtjeve

za izbor nezavisnih lanova ni utoliko to za nezavisne lanove ne postoje dostatna
pravila o nespojivosti funkcija, niti su predviene dostatne mjere kojima bi se
osigurala neovisnost svih lanova. Osim toga, nedostaju odredbe kojima bi se
predvidio minimum transparentnosti u radu Programskog vijea. Restriktivne
odredbe u Statutu ZDF-a i u Poslovniku Programskog vijea za to nisu dovoljne.
b) Odredbe o sastavu Upravnog odbora sukladno l. 24. Dravnog ugovora o

ZDF-u iz istih razloga predstavljaju povredu l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona.
Udio lanova iz redova drave sukladno l. 24. st. 1. a i c Dravnog ugovora o

ZDF-u sa 6 od ukupno 14 lanova vei je od ustavnopravne gornje granice od jedne
treine. Osim toga, lanovi iz redova drave kod odluka za koje je potrebno 3/5
zakonski propisanih lanova, ine manjinu s pravom veta. Ta odredba je neustavna

i stoga to lanove imenovane sukladno l. 24. st. 1. b Dravnog ugovora o ZDF-u

bira Programsko vijee, koje u svom sazivu ima premalo neovisnih lanova, a ni za
njih ne postoje dostatna pravila o nespojivosti funkcija.
Kao i kod jednog dijela lanova Programskog vijea, i za lanove Upravnog odbora
ne postoji dovoljna sigurnost glede njihovog osobnog pravnog statusa. Osim toga,
nedostaje zakonska odredba koja bi sadravala pravila o transparentnosti rada
Upravnog odbora.
4. U onom dijelu u kojem l. 21. i 24. Dravnog ugovora o ZDF-u predstavljaju

povredu l. 5. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona, moe se samo ustanoviti njihova
nespojivost sa Ustavom, uz nalog da se smiju i dalje primjenjivati u prijelaznom
razdoblju sve do donoenja nove regulative. Savezne zemlje moraju donijeti novu
regulativu, koja e biti u skladu sa ustavnopravnim zahtjevima i svakako biti
mjerodavna na sljedeim redovnim izborima lanova nadzornih tijela, najkasnije
do 30. lipnja 2015.
Izdvojeno miljenje suca Paulusa:
Ne mogu se sloiti s odlukom u onom dijelu u kojem s ustavnopravnog gledita

proglaava doputenim da predstavnici izvrne vlasti obnaaju funkcije u
nadzornim tijelima Drugog programa njemake televizije, bio on slobodan ili
samo distanciran od drave. Javnopravna televizija ne slui distribuciji dravnih
informacija, ve bi trebala odraavati raznolikosti miljenja i iroki spektar drutva
u svojoj ponudi emisija. To naelo sudske prakse Saveznog ustavnog suda u skladu
s ovom odlukom i dalje smatram ispravnim. No odluka taj vlastiti pristup ostvaruje
samo dijelom, premda se ve kod prve odluke vezane uz radioteleviziju ispostavilo
da sastav nadzornih tijela ZDF-a ne udovoljava naelu distanciranosti od drave.
Tijela, a s njima i radiotelevizijske ustanove, prilagoavaju se politici, a ne politika
zadaama tijela.
Kada dominantnu poziciju u nadzornim tijelima radija i televizije imaju oni koje bi ta
tijela, izmeu ostaloga, treba kontrolirati, to je povezano s negativnim implikacijama
po njihovu funkciju. Zbog mogunosti imenovanja predstavnika izvrne vlasti u
nadzorna tijela, odluka redefinira dravnu vlast: od prijetnje po raznolikost ona
postaje elementom koji e zajamiti tu raznolikost. Prema mom shvaanju, kvota
od jedne treina koja obuhvaa dravne predstavnike i predstavnike bliske
dravi nije dovoljna kako bi se zajamila raznolikost na ZDF-u. tovie, smatram
da je nuno nadzorna tijela u jo veoj mjeri osloboditi od predstavnika drave,
kako bi se u skladu s primjerom radiotelevizijskih ustanova saveznih zemalja -
kontrolna tijela ZDF-a emancipirala od utjecaja drave. Tu je opasnost od politike
instrumentalizacije vea nego kod parlamentarnih zastupnika ili lanova politikih
stranaka, koji su sukladno Ustavu zastupnici naroda i posrednici izmeu drave i
graana.
130 | DRUGI DIO

U najgorem sluaju bi se jo moglo dopustiti sudjelovanje predstavnika izvrne

vlasti u radu Programskog vijea, ali u manjem opsegu po pitanju zastupljenosti
federalnih jedinica. No u potpunosti treba iskljuiti mogunost da su predstavnici
izvrne vlasti savezne zemlje lanovi Upravnog odbora. Neodreene smjernice
odluke u odnosu na pluralizam predstavnika drave u Upravnom odboru sigurno
ne doprinose djelotvornom osiguranju raznolikosti.
20) 1 BvR 1036/14

(Kollektivbeleidigung / Kolektivna uvreda)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
- 1 BvR 1036/14 -
O kolektivnoj uvredi radi se samo ako se odnosi na dovoljno preglednu i

ogranienu skupinu osoba
Polazei od temeljne slobode izraavanja miljenja noenje beda s kombinacijom

slova FCK CPS u javnosti nije bez daljnjega kanjivo. Tako je odluilo Tree
vijee prvog senata Saveznog ustavnog suda, te potvrdilo ustavnopravne
kriterije u odnosu na tzv. kolektivnu uvredu. Pretpostavka za osuujuu presudu
zbog uvrede prema l. 185. Kaznenog zakona (StGB) je da se izjava odnosi na
dovoljno preglednu i ogranienu skupinu osoba. U suprotnom zadiranje u slobodu
izraavanja miljenja nije opravdano.
Podnositeljicu tube je zatekla policijska ophodnja dok je nosila bed s natpisom

FCK CPS. Opinski sud je osudio podnositeljicu tube zbog uvrede prema l. 185.
Kaznenog zakona. Sud je svoju odluku obrazloio time da je FCK CPS kratica za
Fuck Cops, te se time izraava nepotovanje jer se to odnosi na drutveni znaaj
dotinih slubenih osoba koji se omalovaava. Podnositeljica tube uloila je albu
Viem zemaljskom sudu, ali alba nije bila uspjena.

Osporenim odlukama Opinskog i Vieg zemaljskog suda povrijeeno je temeljno

pravo podnositeljice tube na slobodu izraavanja miljenja iz l. 5 st. 1 al. 1
Temeljnog zakona.
1) Natpis FCK CPS ni na prvi pogled nije bez sadraja, ve se njime izraava
openito odbojan stav prema policiji i potreba ograivanja od dravnih redarstvenih
snaga. Radi se o izraavanju miljenja u smislu l. 5 st. 1 al. 1 Temeljnog zakona.
Osuujuom kaznenom presudom protiv podnositeljice tube zadire se u to
temeljno pravo.
2) Tumaenje i primjena kaznenih zakona je naelno zadaa specijaliziranih sudova.

Meutim, u predmetnom sluaju Opinski sud u svojoj odluci nije prepoznao
ustavnopravne zahtjeve vezane uz primjenu i tumaenje l. 185 Kaznenog zakona
kao ogranienja slobode izraavanja miljenja, jer je pretpostavio da je negativni
vrijednosni sud dovoljno individualiziran.
a) Omalovaavajua izjava, u kojoj se ne spominju odreene osobe, niti je razvidno da

se odnosi na odreene osobe, nego obuhvaa kolektiv bez individualne ralambe,
pod odreenim okolnostima moe predstavljati napad na osobnu ast pripadnika
tog kolektiva. to je kolektiv vei, tim je manje osobno pogoen pojedini pripadnik
kolektiva, jer se kod pritubi na velike kolektive najee ne radi o individualnom
neprimjerenom ponaanju ili individualnim svojstvima pojedinog pripadnika, nego
o omalovaavanju kolektiva sa stajalita govornika. Meutim, ustavnopravno nije
doputeno tretirati izjavu koja se openito odnosi na pripadnike jedne skupine kao
da se odnosi na dovoljno preglednu skupinu osoba samo zato to takva skupina
ini dio grupe nazivane prema opoj vrsti.
b) Presuda Opinskog suda ne udovoljava tim zahtjevima. Nisu dostatno utvrene

injenice o okolnostima koje bi podupirale ocjenu da se izjava odnosi na dovoljno
preglednu i ogranienu skupinu osoba. Prema tim kriterijima nije dovoljno da
su mjesne redarstvene snage dio skupine svih policajaca i policajki. tovie, za
to je nuno personalizirajue svrstavanje, koje u ovom sluaju nije razvidno.
Ne moe se poi od pretpostavke da je natpis na bedu samo zbog okolnosti
susreta podnositeljice tube s policijskom ophodnjom objektivno poprimio
razvidan konkretni sadraj. Prema ustavnopravnim normama samo zadravanje
u javnosti ne moe se smatrati dovoljnim za utvrivanje okolnosti koje bi dovele
do konkretizacije neke izjave, koja sama po sebi nije razvidna iz doslovnog teksta
te izjave.
3. Budui da je Vii zemaljski sud reviziju oigledno smatrao neosnovanom, njegova

odluka pokazuje iste manjkavosti kao i presuda Opinskog suda. Stoga se odluke
Opinskog i Vieg zemaljskog suda ukidaju, te se predmet vraa Opinskom sudu
na ponovno suenje.
132 | DRUGI DIO

9.
Sloboda umjetnosti i znanosti
(l. 5. III. Temeljnog zakona)
21) BVerfGE 67, 213

(Anachronistischer Zug / Anakronistika
povorka)
O domaaju jamstva slobode umjetnosti (l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona) za

kaznenopravnu ocjenu politikog ulinog teatra.
Odluka Prvog senata od 17. srpnja 1984.

- 1 BvR 816/82 -
IZREKA
Presuda Opinskog suda Kempten (regija Allgu) od 30. listopada 1981. (Ls 20 Js
12 777/80) i odluka Bavarskog vrhovnog suda od 30. travnja 1982. (5 St 91/82)
predstavljaju povredu temeljnog prava podnositelja tube iz l. 5. st. 3. al. 1
Temeljnog zakona i stoga se ukidaju u onom dijelu u kojem se odnose na njega.
Postupak se vraa na ponovno suenje i odluivanje na Opinski sud Kempten.
Slobodna drava Bavarska podnositelju tube mora nadoknaditi nune trokove.
OBRAZLOENJE
A.
Predmet ustavne tube je pitanje je li osuujua presuda zbog uvrede u okviru

ulinog teatra odriva u odnosu na jamstvo slobode umjetnosti iz l. 5. st. 3. al.
1. Temeljnog zakona.
I.
1. Oslanjajui se na pjesmu iz 1819.-1820. pjesnika Percyja Bysshea Shelleyja

The Masque of Anarchy. Written on the Occasion of the Massacre in Manchester,
koja je bila Shelleyjeva reakcija na krvavo guenje radnikog ustanka u Peterloou,
pjesnik Bertolt Brecht 1947. napisao je pjesmu Anakronistika povorka ili Sloboda
i Democracy. U njoj opisuje povorku koja prolazi kroz Njemaku u ruevinama,
nosei naprijed dvije stare ploe s natpisima Sloboda i Democracy. Sudionici
povorke su meu inima sveenik koji koraa ispod kria iji su krakovi prelijepljeni,
gospoda iz industrije naoruanja, uitelji koji se zalau za pravo da se njemaka
mlade odgaja za vrline koljaa, lijenici koji zahtijevaju da im se daju komunisti
za eksperimente, projektanti logora smrti, denacificirani nacisti na visokim
134 | DRUGI DIO

SLOBODA UMJETNOSTI I ZNANOSTI
funkcijama, urednici Strmea koji zahtijevaju slobodu tiska; sudac koji sve
oslobaa optube Hitleraja i svi dobri ljudi, koji to nakratko nisu bili.
U glavnom gradu pokreta povorci se prikljuuje estero partijskih drugova i

drugarica: potlaivanje, guba, prijevara, glupost, ubojstvo i pljaka koji takoer
trae slobodu i demokraciju, a Bertolt Brecht ih opisuje u sljedeim stihovima:
Knochenhand am Peitschenknauf Fhrt die Unterdrckung auf. Innem Panzerkarrn

fhrt sie Dem Geschenk der Industrie. Gro begrt, in rostigem Tank Fhrt der
Aussatz. Er scheint krank. Schmig zupft er sich im Winde Hoch zum Kinn die
braune Binde. Hinter ihm fhrt der Betrug Schwenkend einen groen Krug Freibier.
Mt nur, draus zu saufen Eure Kinder ihm verkaufen. Alt wie das Gebirge, doch
Unternehmend immer noch Fhrt die Dummheit mit im Zug Lt kein Auge vom
Betrug. Hngend berm Wagenbord Mit dem Arm, fhrt vor der Mord. Wohlig
rkelt sich das Vieh Singt: Sweet dream of Liberty. Zittrig noch vom gestrigen
Schock Fhrt der Raub dann auf im Rock Eines Junkers Feldmarschall Auf dem
Scho einen Erdball. Aber alle die sechs Groen Eingeseenen, Gnadelosen Alle
nun verlangen sie Freiheit und Democracy.
2. Ta je Brechtova pjesma tijekom predizborne kampanje za Bundestag 1980.

posluila kao polazite za politiki ulini teatar politikim protivnicima tadanjeg
kandidata za mjesto kancelara stranke CDU/CSU, bavarskog predsjednika vlade
Franza Josefa Straua. Prema reijskim uputama koje su se temeljile na toj pjesmi,
naslova Povorka za spas domovine ili Sloboda i Democracy, trebala se kretati
povorka vozila i pjeaka po uzoru na Brechtovu pjesmu, pri emu je povorka i bez
recitiranja Brechtove pjesme trebala biti Odraz dananje stvarnosti. Prilikom
vonje kroz Saveznu Republiku Njemaku u razdoblju od 15. rujna do 4. listopada
1980. u gradovima i mjestima kroz koje je povorka prolazila trebale su se izvoditi
scene i recitirati pjesma, to se i dogodilo.
Na elu povorke trebalo je biti vozilo s velikim zvonom s natpisom Freiheit und
Democracy. Nakon tog vozila slijedili bi, izmeu ostalog, terensko vojno vozilo
u kojem je sjedio general, vojni kamion s raketom i vojnom kapelom, tri crne
limuzine (registarskih oznaka: SIE-MENS, FLI-CK, THYS-SEN), vozilo s lanovima
Narodnog suda i vozilo s uniformiranim privatnim zatitarima odjevenima u crno.
Nadovezujui se na krilaticu stranke CDU/CSU iz predizborne kampanje Sloboda

umjesto socijalizma, u povorci bi se nosili transparenti s natpisima Sloboda
umjesto maslaca, Za pobjedu u Treem svjetskom ratu, Sloboda umjesto
komunizma, Za Njemaku u granicama iz 1937., Sloboda umjesto politike,
Za pravo na Bild-Zeitung, Sloboda umjesto nacionalizacije, Sloboda za nas,
Freisler umjesto Spandaua. Na zaelju povorke nalazilo se tzv. vozilo s poastima,
o kojemu u reijskim uputama doslovce pie sljedee:
Nakon to se povorka toliko trudila reklamirati Franza Josefa Straua, on se osobno

pojavio: u velikom otvorenom vozilu netko s maskom na licu sjedi ili stoji pored

vozaa, jednom rukom oslonjen na vjetrobransko staklo, a drugom maui publici

ili drei transparent s natpisom Freiheit und Democracy ili sl. (koji svakako mora
imati pri ruci). Ukratko: Strau predstavlja pobjednika kakav eli biti, najbolji to
ga moemo zamisliti itd. Ali, kao to nalae pjesma, u vozilu sjedi i est poasti,
koje najprije ni ne zamjeujemo, u liku est stranakih drugova iz smee kue:
Potlaivanje s maskom Heydricha, Guba s maskom Hitlera, Prijevara s maskom
Goebbelsa, Glupost valjda s maskom von Leyja, Ubojstvo s maskom Himmlera i
Pljaka s maskom Gringa. No raspoloenje u kolima nipoto nije nepomueno.
Naprotiv. Ono to e se vidjeti uz recitiranje sljedeih Brechtovih stihova je otra
polemika koju Strau svako malo zapodijeva. []
Kada se spomenu natuknice (Potlaivanje, Prijevara itd.), podiu se odgovarajue

lutke (poasti), a glumac koji predstavlja bavarskog predsjednika vlade ih najprije
uspjeno uspijeva ponovno pogurati na njihova mjesta, sve dok potraj pjesme
ne ustane svih 6 likova te ga sasvim zaklone, tako da se vidi samo transparent
s natpisom Freiheit und Democracy kojega on dri u ruci. U knjiici s reijskim
uputama nalazi se napomena:
Karakter borbe kao i predmnijevani ishod (politika koja eli prednosti Hitlerovog
faizma, bez ukazivanja na njezine nedostatke, nije mogua, ve bi dovela samo
do jo vee katastrofe) posebice dolazi do izraaja jer se ta borba odvija izmeu
ovjeka koji nosu masku Straua s jedne strane, te mehanikih likova koji se
pokreu poput strojeva s druge strane, dakle figura od kojih se moe oekivati da
e uvijek iznova ustati, ma koliko god se Strau naprezao dokazati da je on bolji.
3. Podnositelj albe je dobio zadau da u toj Anakronistikoj povorci kao suvoza

u zadnjem vozilu glumi kandidata za kancelara i u tu svrhu nosi bijelu masku
s njegovim crtama lica. Prijepodne 15. rujna 1980. povorka je stigla na mjesto
koje je odredio ured uprave u Sonthofenu, gdje se posloila sukladno reijskim
uputama, te je provedena kontrola mjera koje je naloila redarstvena sluba.
Skinut je krov sa zadnjeg automobila, tako da se vidjelo est lutaka. Podnositelj
tube je sjedio ili stajao na mjestu suvozaa i nosio spomenutu masku. Na zahtjev
predstavnika tiska i policije nekoliko puta se licem okrenuo prema lutkama drei
podignut transparent s natpisom I Hitler jednom mora umrijeti. Pokrenuta je
hidraulika u kolima, nakon ega su se lutke uspravile i ponovo sjele. Meutim, nije
se recitirala Brechtova pjesma.
Dana 25. rujna 1980. povorka je stigla do Kassela. Dok se povorka formirala prije
poetka recitiranja pjesme. Ponovo je skinut krov sa zadnjeg vozila, tako da je
okupljeno mnotvo ugledalo lutke. Podnositelj tube stajao je pored vozaa u autu
ponovo nosei bijelu masku.
II.
To injenino stanje Opinski sud ocijenio je kao uvredu bavarskog predsjednika

vlade, koji je podnio kaznenu prijavu i kao privatni tuitelj se ukljuio u kazneni
136 | DRUGI DIO

postupak pokrenut protiv podnositelja tube, u dva povezana predmeta, te osudio

podnositelja tube i organizatoricu povorke na plaanje novane kazne.
[]
Reviziju podnositelja tube i suoptuene organizatorice povorke, u kojoj se

posebice istie prigovor povrede l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona, Bavarski
vrhovni sud odbacio je kao oito neosnovanu.
III.
1. U svojoj ustavnoj tubi podnositelj zahtjeva istie prigovor povrede temeljnih

prava iz l. 5. st. 3. al. 1, l. 5. st. 1, l. 3. st. 1, l. 3. st. 3, l. 2. st. 1 i l. 1.
Temeljnog zakona. []
B.
[]
C.
Ustavna tuba je osnovana. Osporene odluke predstavljaju povredu temeljnog

prava podnositelja tube iz l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona.
I.
[]
II.
Organizacija Anakronistike povorke potpada pod zatienu osnovu temeljnog

prava sloboda umjetnosti (l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona), koja predstavlja
mjerilo za ocjenu osporenih odluka u prikazanom opsegu.
1. To jamstvo slobode prema slovu i smislu Ustava sadri najprije objektivnu,

naelnu normu kojom se regulira odnos izmeu umjetnosti kao ivotne sfere
spram drave. Istovremeno, ta odredba svakome tko se bavi umjetnou jami
individualnu pravo na umjetniku slobodu. To se podjednako odnosi na sferu djela
kod umjetnikog stvaralatva kao i na sferu djelovanja kod izvedbe i distribucije
umjetnikog djela, ime se to djelo ini dostupnim javnosti (BVerfGE 30, 173 [188
f.]). Jamstvo slobode umjetnosti uvrteno je u ustav zbog bolnih iskustava kojima
su umjetnici bili izloeni tijekom nacionalsocijalistikog reima. To je bitno i za
tumaenje l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona: jamstvo slobode umjetnosti ne
smije se ograniavati ni suavanjem pojma umjetnosti na temelju valorizacije, ni
proirenom interpretacijom ili analogijom na temelju odredaba o granicama koje
postavlja Ustav iz drugih ustavnih odredbi (BVerfGE ibid. [191]).

2. ivotna sfera umjetnosti definira se njezinim vlastitim strukturalnim

karakteristikama koje proizlaze iz prirode umjetnosti. Koliko daleko u skladu s
time see ustavno jamstvo slobode umjetnosti i to ono znai u pojedinanom
sluaju, ne moe se opisati opevaeim pojmom koji bi podjednako vrijedio za
sve izraajne oblike umjetnikog stvaralatva i za sve anrove umjetnosti. (usp.
BVerfGE ibid. [183 f.]).
a) Iz dosadanjih se pokuaja teorije umjetnosti (ukljuujui refleksije umjetnika o

svom stvaralatvu) da razjasni predmet kojim se bavi, ne moe preuzeti dostatna
definicija, tako da se ne moe poi od uvrijeenog pojma umjetnosti izvan pravne
sfere. To da u teoriji umjetnosti ne postoji nikakav konsenzus o objektivnim
kriterijima, povezano je, naalost s jednim posebnim obiljejem umjetnikog
ivota: cilj je avangarde upravo taj da se proire granice umjetnosti. To je, kao i
raireno nepovjerenje umjetnika i teoretiara umjetnosti prema krutim oblicima i
strogim kriterijima, osebujnost umjetnosti kao ivotne sfere koje valja respektirati
i koje ukazuju na to da nas do primjerenog rjeenja moe dovesti samo ire
shvaeni pojam umjetnosti.
b) Nemogunost ope definicije umjetnosti ne razrjeava nas meutim

ustavnopravne obveze da se zatiti sloboda umjetnosti, dakle da se kod primjene
prava u konkretnom sluaju odlui jesu li ispunjenje pretpostavke iz l. 5. st. 3. al.
Ukoliko su knjievnost i sudska praksa razvile formule i kriterije razgranienja za

praktinu primjenu zakona koji se bave umjetnou kao injeninim stanjem,
to nije dovoljno za tumaenje ustavnog jamstva, jer tumaenje zakona polazi od
razliitih svrha zakonske regulative.
Daljnji pokuaji ustavnopravne definicije pojma obuhvaaju, koliko se moe

vidjeti, samo djelomine aspekte, no oni mogu vrijediti samo za pojedina podruja
umjetnikog stvaralatva []. Pa ipak, ta nastojanja sadre odrive aspekte koji,
ukupno uzevi, u konkretnom sluaju mogu pomoi u donoenju odluke potpada li
neko injenino stanje pod zatienu osnovu iz l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona.
3. a) Savezni ustavni sud naglasio je da je za bavljenje umjetnou bitno

slobodno stvaralako oblikovanje kod kojeg se utisci, iskustva i doivljaji
umjetnika preko jezika oblika odreenog medija neposredno iznose na vidjelo.
Svakoj umjetnikoj aktivnosti svojstvena je isprepletenost svjesnih i nesvjesnih
procesa koji se racionalno ne mogu ralaniti. Kod umjetnikog stvaranja intuicija,
fantazija i shvaanje umjetnosti u meusobnoj su interakciji; ne radi se primarno o
priopenju, ve o ekspresiji i to najneposrednijoj ekspresiji individualne osobnosti
umjetnika (BVerfGE 30, 173 [189]). Slini pokuaji materijalnih, vrijednosnih
deskripcija u knjievnosti takoer istiu karakteristike stvaralatva, ekspresije
osobnog doivljaja, stvaranja oblika i komunikativnog prenoenja smisla [].
138 | DRUGI DIO

Vanjska slika Anakronistike povorke udovoljava opisanim zahtjevima. Stvaralaki

elementi mogu se razabrati ne samo u Brechtovoj pjesmi, ve i u nainu kako su
pretoeni u sliku. Pjesma i izvedba mogu se smatrati dovoljno oblikovanima.
Intencija je da opa i osobna povijesna iskustva, povezana s aktualnom politikom
situacijom, dou do izraaja i da se iznesu na vidjelo.
b) Ukoliko bit nekog umjetnikog djela vidimo u tome da su kod formalnog,

tipolokog promatranja ispunjeni anrovski zahtjevi vezani uz odreeni tip djela,
dakle ako polazimo od vie formalnog poimanja umjetnosti, koji se nadovezuje
samo na aktivnost i rezultate primjerice slikanja, oblikovanja kipova, pisanja
pjesama ([], takoer ne moemo negirati da Anakronistika povorka ima
osobine umjetnikog djela. Pjesma na kojoj poiva ta izvedba takoer je jedna od
klasinih formi umjetnikog iskaza, kao i kazalina izvedba koju (pomou maski
i rekvizita) insceniraju glumci na temelju konkretne reije. Tu nita ne mijenja
na stvari to to je za izvedbu odabrana posebna forma ulinog teatra. Fiksno
montirane pozornice nemaju prednost u odnosu na gostujue kazaline trupe,
to je kazalina forma koja ima dugu tradiciju.
c) ak i ako se karakteristino obiljeje umjetnikog iskaza vidi u tome da se

zbog vieznanosti iskazanog sadraja iz izvedbe, koja je nastavak interpretacije,
uvijek iznova mogu iitati nova znaenja, ime dolazimo do praktiki neiscrpnog,
vierazinskog prijenosa informacija [], to obiljeje postoji i kod Anakronistike
povorke. Ve opisana posebna forma ulinog teatra vodi ka stvaranju distance
u odnosu na gledatelja, kojemu je prilikom promatranja sasvim jasno da gleda
kazalinu predstavu, odnosno igrokaz. Pjesma, koja se sama po sebi ve moe
interpretirati na razliite naine, aktualizacijom i aluzijama na osobe i dogaaje [iz
nedavne prolosti] postaje jednoznanija, ali je u iskazu jo uvijek vieznana, tim
vie to taj iskaz nije neposredan, ve se posredno sastoji od razliitih povezanih
elemenata (npr. plakativni tekstovi, lutke, maskirane osobe, grupe osoba).
d) Ukoliko sukladno navedenome izvedba Anakronistike povorke potpada pod

zatienu osnovu l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona, to ne moe promijeniti ni
oita jednoznana politika intencija organizatora. Obvezujua pravila i ocjene
umjetnikog rada ne mogu se postaviti ni u onim sluajevima kada se umjetnik
bavi aktualnim zbivanjima; podruje angairane umjetnosti nije izuzeto iz
jamstva slobode umjetnosti (BVerfGE 30, 173 [190 f.]).
III.
1. lankom 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona jami se neovisnost umjetnosti, za koju

vrijede vlastita pravila bez ikakvih zadrki. Stoga ni trijada ustavnih ogranienja
iz l. 2. st. 1. (2) Temeljnog zakona, ni ogranienja iz l. 5. st. 2. Temeljnog
zakona ne vrijede neposredno ni analogno (BVerfGE 30, 173 [191 f.]). Za razliku
od toga, neposredno zacrtane granice slobode umjetnosti mogu se nai u drugim
ustavnim odredbama, kojima se takoer titi bitno pravno dobro unutar ustavnog
poretka Temeljnog zakona. To vrijedi prije svega za pravo osobnosti koje titi l.

2. st. 1. vezi sa l. 1. st. 1. Temeljnog zakona. Meutim, sloboda umjetnosti sa

svoje strane postavlja granice pravu osobnosti. Da bismo ih odredili u konkretnom
sluaju, prema tome nije dovoljno da se u sudskom postupku utvrdi negativan
utjecaj na pravo osobnosti ovdje u obliku uvrede - ne vodei rauna o slobodi
umjetnosti. Potrebno je razjasniti ima li taj negativan utjecaj toliku teinu da
sloboda umjetnosti mora ustupiti. Neznatan negativan utjecaj ili puka mogunost
znatnijeg negativnog utjecaja s obzirom na veliku vanost slobode umjetnosti za
to ne bi bile dovoljne. Ukoliko se bez sumnje moe ustanoviti da se svakako radilo
o znatnom negativnom utjecaju na pravo osobnosti, onda se to ne moe opravdati
ni slobodom umjetnosti.
2. Opinski sud pogreno je ocijenio ustavnopravne zahtjeve koji proizlaze iz toga:
a) Umjetniki iskazi mogu se i moraju interpretirati; neophodan element takve

interpretacije je promatranje cjelokupnog djela. Stoga se pojedini dijelovi
nekog umjetnikog djela ne mogu izvui iz njegovog sveukupnog konteksta
kako bi se zasebno ispitalo moe li ih se ocijeniti kao kazneno djelo. Prema
tome, s ustavnopravnog gledita mora se kritizirati to to Opinski sud polazi
od toga da su se inkriminirajue radnje dogodile izvan same predstave i iz
toga izvlai zakljuak da se ne mora primijeniti l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog
zakona. Pritom se previa praktina nunost vidljivih priprema za predstavu
(postavljanje povorke) ili pregrupiranja (dogaaj iz Kassela). Tu osim toga
valja uzeti u obzir da kod modernog kazalita vidljiva priprema itekako moe
biti dio cjelokupne umjetnike koncepcije.
Simboliki prikaz pomou lutaka i transparenata, dodue, moe imati deklarativni

karakter i izvan same izvedbe. No upravo su to organizatori izbjegli time to su
povorku prilikom vonje kroz mjesta prekrivali zastorima. Tu ocjenu ne mijenja ni
injenica da povorka u Sonthofenu nije odmah mogla zapoeti s izvedbom. Za to
nisu odgovorni niti podnositelj tube niti organizator, ve je to proizalo iz naloga
redarstvene slube. Ne moe ih se teretiti ni fotografijama koje je policija snimila
radi izuzimanja dokaza. Novinarske snimke potpadaju pod reklamu i mogu se
usporediti s fotografijama s probe kakve su uobiajene u kazalitima sa stalnom
pozornicom.
Kao to proizlazi iz prethodno navedenog, s ustavnopravnog gledita je pogreno

kod utvrivanja je li se radilo o uvredi polaziti samo od kola s poastima, a ne
od promatranja cjelokupnog umjetnikog djela kao to nalae l. 5. st. 3. al. 1.
Temeljnog zakona.
b) Opinski sud je nadalje previdio da kod takvog uputnog promatranja cjelokupnog

djela moe postojati nekoliko mogunosti interpretacije.
Nije potrebna definitivna odluka o pitanju od kojeg kriterija valja poi kada se
umjetnike izjave ocjenjuju s kaznenopravnog gledita, tim vie to se to ne
moe utvrditi ni generalno ni za sve oblike umjetnosti. Kada se radi o shvaanju
140 | DRUGI DIO

umjetnosti, osoba potpuno neupuena u umjetnost sigurno ne moe postaviti

takve kriterije. No s druge strane, ne moe se ni postaviti zahtjev da to moe
samo osoba s temeljitim umjetnikim obrazovanjem, u svakom sluaju ne onda
kada su iskazi na ulici namijenjeni publici proizvoljnog sastava, kao to je to ovdje
sluaj. Tu je dovoljno zapitati se kako je prolaznik, koji je bio voljan pogledati cijelu
povorku i izvedbu pjesme, mogao shvatiti prikaz kola s poastima.
I u tom sluaju je mogue shvaanje da supsidijarni tuitelj sjedi u istom vozilu s

nacistikim elnicima, da ga se izjednauje s njima i da zastupa njihove politike
ciljeve. No ukoliko se uzme u obzir sadraj pjesme, takoer bi se moglo rei da se
prikazuje borba protiv tih nacistikih elnika, ali je to samo prividno i lano, kao i
navodna distanciranost od nacistike prolosti u Brechtovoj pjesmi.
Neki drugi promatra mogao bi doi do zakljuka da se supsidijarni tuitelj (F.

J. Strau) bori, premda bezuspjeno, protiv utjelovljenja nacionalsocijalizma.
Slino bi tu borbu doivio i promatra koji bi posredno ili neposredno u svojim
razmiljanjima prvenstveno poao od intencija iz knjiice s reijskim uputama,
meutim on bi takoer doao na pomisao da se supsidijarni tuitelj kao utjecajan
politiar desnice itekako mora ograditi od toga, te da e stare nacionalsocijalistike
ideje opet prevagnuti.
Meutim, u svakom je sluaju neprihvatljivo da se od svih tih mogunosti

interpretacije, koje nudi prikaz injeninog stanja Opinskog suda (pri emu ni
daljnje mogunosti nipoto nisu iskljuene), polazei od razboritog prolaznika
odluimo samo za onu koja je relevantna s kaznenopravnog aspekta, te poemo
samo od naivnog promatraa koji je povrno bacio pogled na povorku i ignorirao
borbu s lutkama. I tu se radi o povredi l. 5. st. 3. al. 1. Temeljnog zakona.
3. Osporene odluke poivaju na navedenim pogrekama. Ne moe se iskljuiti da

bi sudovi, da su uzeli u obzir prikazane ustavnopravne zahtjeve, donijeli drugaiju
odluku. Odluke je stoga trebalo ukinuti. Kod ponovnog suenja i odluivanja sud
e morati voditi rauna o prikazanim naelima vezanim uz odnos izmeu slobode
umjetnosti i opeg prava osobnosti.

10.
Zatita braka i obitelji
22) BVerfGE 108, 82

(Schutz des biologischen Vaters / Zatita
biolokog oca)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 31/2003 od 29. travnja 2003

- 1 BvR 1493/96 i 1 BvR 1724/01 -
Iskljuenje tzv. biolokog oca iz prava na susrete i druenja s djetetom te

prava na osporavanje oinstva koje je priznala druga osoba, djelomino
su protuustavni
Prvi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da l. 1600. njemakog Graanskog

zakonika nije spojiv sa l. 6. st. 2. al. 1 Temeljnog zakona, utoliko to biolokog
oca djeteta, koji u pravnom smislu nije otac, bez iznimki iskljuuje iz pobijanja
priznanja oinstva. Prvi senat nadalje je zakljuio da l. 1685. Graanskog
zakonika nije spojiv sa l. 6 st. 1. Temeljnog zakona, utoliko to u krug osoba koje
imaju pravo na susrete i druenja s djetetom nije ukljuio biolokog oca, koji u
pravnom smislu nije otac djeteta, ak i onda ako izmeu njega i djeteta postoji,
ili je postojao, socijalni i obiteljski odnos. Zakonodavcu je naloeno da u skladu s
time do 30. travnja 2004. donese regulativu u skladu s ustavom. Do donoenja
nove zakonske regulative obustavljaju se sudski postupci u kojima odluka ovisi
o ustavnosti l. 1600. i 1685. Graanskog zakonika. Odluke osporene ustavnom
tubom su ukinute i predmeti vraeni na nii sud.
O injeninom stanju:
Podnositelj tube u postupku 1 BvR 1724/01 najprije je pokuao priznati oinstvo

za dijete roeno u studenom 1998. Budui da mu je priopeno da djetetova
majka to ne eli, od Opinskog suda je zatraio utvrivanje oinstva te naveo
da je nakon duljeg suivota s majkom bio nazoan pri roenju djeteta, te da je
presjekao pupanu vrpcu. Dijete su oboje eljeli. Zajedno s majkom je izvrio
sve pripreme za roenje djeteta i primjerice uredio djeju sobu. I djetetovo ime
su zajedno odabrali. Djetetova majka nikada nije iskazala sumnju glede njegova
oinstva. Djetetova majka osporila je njegov iskaz i navela da je u listopadu 2000.
godine drugi mukarac priznao oinstvo. Tuba podnositelja na specijaliziranim
144 | DRUGI DIO

ZATITA BRAKA I OBITELJI
sudovima nije bila uspjena. Sudovi su, izmeu ostalog, naveli da je utvrivanje
oinstva doputeno samo ako oinstvo nije priznao netko drugi. Nakon priznanja
oinstva od strane drugog mukarca uz majinu suglasnost, to vie nije sluaj.
Stoga je utvrivanje oinstva nekog drugog mukarca iskljueno. Podnositelj
tube ne moe osporiti ni oinstvo mukarca koji ga je priznao, budui da pravo
na osporavanje oinstva ima samo mukarac koji je priznao oinstvo, djetetova
majka i samo dijete. Za razliku od toga, biolokog oca zakonodavac je svjesno
iskljuio iz osporavanja oinstva.
Podnositelj tube u postupku 1 BvR 1493/96 je prema krvnoj pretrazi, kojom je

1990. godine utvrena krvna grupa, nesumnjivo bioloki otac djeteta roenog
1989. godine s ijom je udatom majkom jo i nakon roenja djeteta bio u vezi, te
se jedno vrijeme brinuo za dijete. Budui da se dijete rodilo tijekom postojanja
braka, podnositelj tube je dodue njegov bioloki otac, ali ne i otac u pravnom
smislu. Sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama propisa kojima
se ureuju odnosi roditelja i djeteta majka je naelno bila ta koja je odluivala
o oevom pravu na susrete i druenja s izvanbranim djetetom. Meutim, sud
nadlean za skrbnitvo ocu je mogao odobriti pravo na druenja i susrete s
djetetom polazei od aspekta dobrobiti djeteta (l. 1711. Graanskog zakonika,
stara verzija). Zakonom o izmjenama i dopunama propisa o djeci zakonodavac
je novelirao sve propise vezane uz pravo na susrete i druenja s djetetom te u
l. 1685. Graanskog zakonika i drugim osobama s kojima se djeca identificiraju
pored zakonskih roditelja dopustio pravo na susrete i druenja s djetetom, ali ne
i biolokom ocu. Premda je podnositelj tube i nakon razlaza s majkom nastojao
odrati kontakt sa svojim djetetom, njegov zahtjev za susrete i druenje s
djetetom, temeljem pravne situacije prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama
i dopunama propisa o djeci, pred specijaliziranim sudovima nije bio uspjean.
O pravu biolokog oca na osporavanje oinstva zakonskog oca u

obrazloenju odluke se navodi:
I bioloki, ali ne zakonski otac djeteta potpada pod zatitu l. 6. st. 2. al. 1.
Temeljnog zakona. No injenica da je netko bioloki otac djeteta jo ga ne ini
nositeljem roditeljskog prava iz l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona. Ta norma
titi interes biolokog roditelja da mu se prizna pravni status djetetova oca. Iz te
zatite ne proizlazi njegovo pravo da mu se taj status prizna u svakom sluaju i
prioritetno u odnosu na zakonskog oca djeteta. Meutim, zakonodavac mu mora
omoguiti da stekne zakonski status oca, ako se to ne protivi zatiti obiteljskih
odnosa izmeu djeteta i njegovih zakonskih roditelja.
lanak 1600. njemakog Graanskog zakonika nije spojiv sa l. 6. st. 2. al. 1

Temeljnog zakona, utoliko to biolokom ocu uskrauje pravo na osporavanje
pravnog oinstva ak i onda kada zakonski roditelji uope ne ine socijalnu obitelj,
koju treba zatiti prema l. 6. st. 1. Temeljnog zakona. Ako je neki mukarac koji nije
djetetov bioloki otac priznao oinstvo, ali ne ivi s majkom i djetetom, ne postoji
dovoljan razlog da se biolokom ocu zabrani da bude priznat kao otac i da se od

njega zatrai ispunjenje obaveza koje iz toga proizlaze. Tomu nisu suprotstavljeni
ni interesi majke i djeteta. Ako je oinstvo ve priznato, opasnost da e majka
i dijete biti pogoeni postupcima za osporavanje oinstva moe se sprijeiti i
blaim sredstvima od potpunog iskljuenja pobijanja oinstva od strane biolokog
oca. Tako se, primjerice, unaprijed mogu zatraiti dokazi o vjerodostojnosti
biolokog oinstva, to se moe povezati s odreenim pretpostavkama. I rokovi za
osporavanje oinstva pomau kod ograniavanja tog rizika.
Odluke osporene ustavnom tubom predstavljaju povredu prava podnositelja

tube iz l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona. Prema navodima podnositelja tube
on je zajedno s djetetovom majkom odabrao ime za dijete, s njom je ivio jo
prvih mjeseci djetetova ivota i zajedno s njome se brinuo za njega. Dijete je
navodno slino podnositelju tube. Majka sve te navode osporava pozivajui se na
to da nita o tome ne zna. Nakon to je tijekom postupka za utvrivanje oinstva
drugi mukarac uz suglasnost majke priznao oinstvo, podnositelja tube l. 1600.
Graanskog zakonika prijei u pobijanju pravnog oinstva kako bi se moglo utvrditi
njegovo oinstvo, premda mukarac koji se temeljem priznanja smatra djetetovim
ocem ne ivi s djetetom i majkom. Njegovo iskljuenje iz mogunosti pobijanja
oinstva prema l. 1600. Graanskog zakonika BGB stoga nije opravdano zatitom
obitelj u skladu sa l. 6. st. 1. Ustava i predstavlja povredu prava podnositelja
tube iz l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona da kao bioloki otac moe zatraiti
pravno utvrivanje svog oinstva.
O pravu biolokog oca na susrete i druenja s djetetom u obrazloenju

odluke se navodi:
Bioloki, ali ne i zakonski otac djeteta, nije nositelj roditeljskog prava iz l. 6.

st. 2. al. 1. Temeljnog zakona, pa na tomu ne moe poivati njegovo pravo
na susrete i druenja s djetetom. Ali i on zajedno s djetetom tvori obitelj koja
potpada pod zatitu iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona, ako izmeu njega i djeteta
postoji socijalni odnos koji poiva na tome da je barem neko vrijeme uistinu nosio
odgovornost za dijete. lanak 6. st. 1. Temeljnog zakona titi biolokog oca kao
i dijete u obostranom interesu ouvanja tog socijalnog i obiteljskog odnosa, pa
time i uzajamnih kontakata. Stoga iskljuenje biolokog oca, koji je na taj nain
povezan sa svojim djetetom, iz prava na susrete i druenja s djetetom ak i onda
ako je to za dobrobit djeteta predstavlja povredu l. 6. st. 1. Temeljnog zakona.
Dodue ni iz l. 6. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona, ni iz l. 6. st. 1. Temeljnog
zakona ne proizlazi pravo biolokog ali ne i zakonskog oca, na nastavak daljnjeg
odgovornog postupanja prema djetetu. No ak i ako ta mogunost otpada, izmeu
biolokog oca i djeteta postoji osobna povezanost koja poiva i na rodbinskom
odnosu izmeu oca i djeteta. Interes biolokog oca koji je do tada i obiteljski bio
povezan s djetetom, kao i interes djeteta da se ouva taj odnos, potpada pod
naknadnu zatitu koja je prethodno dodijeljena obiteljskoj zajednici utemeljenoj
na uzajamnoj odgovornosti iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona. Iz te naknadne zatite
proizlazi pravo biolokog oca na susrete i druenja s djetetom, u svakom sluaju
onda kada to slui dobrobiti djeteta.
146 | DRUGI DIO

Sukladno tome, l. 1711. st. 2. Graanskog zakonika, stara verzija, bio je spojiv
sa l. 6 st. 1. Temeljnog zakona. Uzimajui u obzir zatitu koju ova ustavna norma
priznaje i obiteljskom odnosu izmeu biolokog oca i njegova djeteta, l. 1711. st.
2. GZ, stara verzija, mogao se tumaiti u skladu s Ustavom utoliko to i bioloki,
ali ne i zakonski otac koji je imao obiteljski odnos i socijalne kontakte s djetetom,
temeljem sudske odluke moe dobiti pravo na susrete i druenja s djetetom ako
to slui dobrobiti djeteta. Meutim, sudske odluke koje se oslanjaju na l. 1711.
st. 2. GZ, stara verzija, nisu spojive s Ustavom. Sudovi su u svojim odlukama
previdjeli zatitu podnositelja tube iz l. 6. st. 1. Temeljnog zakona. Nisu pridali
vanost okolnosti da je podnositelj tube kao bioloki otac due vrijeme imao
ulogu djetetovog oca i s njime izgradio odnos i zbog toga nisu provjerili moe li se
l. 1711. st. 2. GZ, stara verzija, tumaiti u skladu s Ustavom.
Okolnost da je l. 1711. st. 2. stare verzije GZ ukinut Zakonom o izmjenama

i dopunama propisa o djeci iziskuje da Savezni ustavni sud s ustavnopravnog
gledita provjeri i nove propise o pravu na susrete i druenja s djetetom koje e
primjenjivati sudovi. U suprotnom se ne bi moglo osigurati da sudovi u postupku
1 BvR 1493/96 donesu odluke vezane uz pravo na susrete i druenja s djetetom
koje bi bile u skladu sa Ustavom. lanak 1685. GZ, u verziji izmijenjenoj Zakonom
o izmjenama i dopunama propisa o djeci, nije u potpunosti spojiv sa l. 6. st.
1. Temeljnog zakona. Tim izmjenama zakona kod prava na susrete i druenja s
djetetom uvedena je bitna promjena. Kod roditeljskog prava na susrete i druenja
s djetetom koje je ureeno l. 1684. GZ vie se ne pravi razlika izmeu brane i
izvanbrane djece. Osim toga, u l. 1685. Graanskog zakonika i drugim osobama
s kojima se djeca identificiraju omogueno je pravo na susrete i druenja s
djetetom. Nijedna od tih odredaba biolokog oca djeteta ne uvrtava eksplicitno
u krug osoba koje imaju pravo na susrete i druenja s djetetom. Ni l. 1684. GZ
ni l. 1685. GZ ne mogu se tumaiti na nain da i bioloki otac djeteta ima pravo
na susrete i druenja s djetetom. Zakonodavac je jasno dao do znanja da to pravo
treba biti ogranieno na onaj krug osoba koje se eksplicitno navode u normi (l.
1685. GZ) i za koje zakonodavac pretpostavlja da su obino posebno bliske s
djetetom. To je ogranienje obrazloio nunou sprjeavanja sporova oko prava
na susrete i druenja s djetetom koji bi otili predaleko. To prijei da se krug osoba
naveden u l. 1685. GZ kroz tumaenje u skladu s Ustavom proiri na biolokog
oca. Stoga se l. 1685. GZ-a mora proglasiti nespojivim sa l. 6. st. 1. Temeljnog
zakona.
Zakonodavac ima obvezu do 30. travnja 2004. pravnu situaciju uskladiti s Ustavom.
Pritom se kod definiranja rokova za ostvarivanje prava na osporavanje oinstva
mora pobrinuti da i oni bioloki oevi koji do sada nisu mogli osporavati oinstvo
takoer mogu koristiti to pravo.

23) BVerfGE 121, 69

(Elterliche Erziehungs- und Umgangspflicht /
Dunosti roditelja vezane uz odgoj i odravanje
kontakata s djetetom)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvR 1620/04 -
Dunost odravanja kontakata s djetetom kod roditelja koji to ne eli u

pravilu se ne moe prisilno ostvariti
Dijete ima ustavno pravo na roditeljsku brigu, te na to da roditelji ispune svoje

dunosti skrbi i odgoja djeteta, koje su neraskidivo povezana s njihovim pravom
na roditeljstvo. Meutim, odravanje kontakata s djetetom koje se moe ostvariti
samo pomou prisilnih mjera protiv roditelja koji to ne eli u pravilu ne slui
dobrobiti djeteta. Stoga u takvim sluajevima odredbu o prisilnim mjerama iz l.
33. Zakona o izvanparninom sudstvu (FGG) treba tumaiti u skladu s Ustavom, to
znai da se dunost odravanja kontakata ne smije provoditi prisilno. Drugaija je
situacija ako u pojedinanom sluaju postoji dovoljno uporita za to da bi prisilno
odravanje kontakata bilo za dobrobit djeteta. Tada se ta obveza moe provesti i
uz prisilna sredstva. Tako je odluio Prvi senat Saveznog ustavnog suda.
Stoga je prihvaena ustavna tuba oca koji nije elio odravati kontakte sa svojim
djetetom, pa mu je zaprijeena novana kazna, ime ga se eljelo prisiliti na
susrete i druenja s djetetom. Predmet je vraen na ponovno suenje na Vii
zemaljski sud (u vezi injeninog stanja vidi Priopenje za tisak br. 89 od 7. rujna
2007).
I.
Prijetnja novanom kaznom radi provedbe obveze podnositelja tube da i protiv

svoje volje odrava kontakte sa svojim djetetom zadire u njegovo temeljno pravo
na zatitu osobnosti. Protivno njegovom vlastitom stavu, prisiljava ga se na
kontakte s djetetom. To utjee na njegov osobni odnos prema djetetu i stavlja ga
148 | DRUGI DIO

pod pritisak da se prema djetetu ponaa na nain na koji ne eli. Zakonska osnova
za zaprijeenu novanu kaznu je l. 33. Zakona o izvanparninom sudstvu (FGG).
Kod provjere moe li se opravdati zadiranje u temeljno pravo uslijed prijetnje
novanom kaznom, treba uzeti u obzir i l. 1684. st. 1. Graanskog zakonika, iz
kojeg proizlazi dunost roditelja da odravaju kontakte s djecom.
II.
Uvoenjem mogunosti da se roditelju koji ne eli odravati kontakte s djetetom

zaprijeti novanom kaznom, zakonodavac slijedi legitiman cilj.
Dunost roditelja da odrava kontakte sa svojim djetetom, zakonski definirana l.

1684. Graanskog zakonika, doputena je konkretizacija odgovornosti roditelja
prema djetetu koju nalae Ustav. lanak 6. st. 2. Temeljnog zakona roditeljima
jami pravo na skrb i odgoj djeteta, no istovremeno tu zadau pretvara u njihovu
prioritetnu obvezu. Obveza roditelja da skrbe za dijete i odgajaju ga ne postoji
samo u odnosu na dravu, ve i u odnosu prema vlastitom djetetu. Ekvivalent
toj roditeljskoj obvezi je pravo djeteta na roditeljsku skrb i odgoj iz l. 6. st. 2.
Temeljnog zakona. Zakonodavac treba poblie odrediti ta prava i obveze. Budui
da su kontakti roditelja i djece naelno korisni za razvoj djeteta i slue njegovoj
dobrobiti, zakonodavac je roditelje u l. 1684. Graanskog zakonika obvezao da
odravaju kontakte sa svojim djetetom i time ih upozorio da moraju ispuniti svoju
odgovornost prema djetetu.
2. Zadiranje u temeljno pravo na zatitu osobnosti, povezano s obvezivanjem

jednog od roditelja na susrete i druenja s djetetom, opravdano je zbog
odgovornosti roditelja za svoje dijete, koju im nalae l. 6. st. 2. Temeljnog zakona,
te zbog prava djeteta da se roditelji brinu o njemu i da ga odgajaju. Ukoliko se
interes djeteta na kvalitetne kontakte s oba roditelja odvaguje u odnosu na interes
jednog roditelja da s djetetom nema osobne kontakte, tada se interesu djeteta
mora pridati znatno vea teina negoli elji roditelja. Naime, kao vana osnova
za izgradnju i stjecanje osobnih obiteljskih odnosa kao i za dobivanje roditeljske
podrke i odgoja, kontakti djeteta s njegovim roditeljima od presudnog su znaaja
za njegov osobni razvitak i naelno doprinose njegovoj dobrobiti. Stoga se od
roditelja moe traiti da se obvee na kontakte s djetetom, ako je to za njegovu
dobrobit.
III.
Prijetnja prisilne provedbe dunosti odravanja kontakata s djetetom jednog

roditelja protiv njegove volje u pravilu nije primjerena kako bi se ostvarila eljena
svrha. Kontakti s djetetom koji se mogu provesti samo primjenom prisilnih
sredstava protiv roditelja koji ne eli kontakte, u pravilu nisu na dobrobit djeteta.
Utoliko zadiranje u temeljno pravo roditelja na zatitu osobnosti uslijed sudski
zaprijeene novane kazne nije opravdano, osim ako u konkretnom sluaju ne
postoji uporite za zakljuak da bi prisilni kontakti sluili dobrobiti djeteta.

1. Prisilna provedba dunosti odravanja kontakata s djetetom, gdje se od roditelja

ne oekuje samo prisutnost ve i emotivna posveenost djetetu, protivna je
osjeajima koje podnositelj tube ima prema djetetu. Jasno iskazana nevoljkost,
zajedno s odbojnim stavom prema djetetu, kod prisilnih kontakata s djetetom
ne moe proi bez negativnih uinaka na dijete. Dijete dolazi u situaciju u kojoj
nee doivjeti posveenost roditelja, koja je svrha kontakta, ve e osjetiti da nije
prihvaeno kao osoba, i to ne od bilo koga, ve upravo od svog roditelja. Tu se krije
opasnost tetnog utjecaja na osjeaj vlastite vrijednosti kod djeteta.
2. Kod dogovaranja koritenja prisilnih sredstava protiv jednog roditelja radi

ostvarivanja kontakata s djetetom koje taj roditelj ne eli, nije bitno mogu
li ti kontakti nakoditi dobrobiti djeteta, koliko slue li takvi kontakti njegovoj
dobrobiti. Zakonodavac je poao od toga da je kontakt djeteta s roditeljima od
ogromne vanosti za njegov razvoj i da slui dobrobiti djeteta. To opravdava
zadiranje u temeljno pravo roditelja na zatitu osobnosti do kojeg dolazi uslijed
takvog obvezivanja roditelja. Meutim, to vrijedi ako - i u onoj mjeri u kojoj - to
slui za dobrobit djeteta. Ako je ta svrha promaena zakonskim sredstvom kojim
se eli postii, onda to nije primjereno opravdanje za zadiranje u pravo dotinog
roditelja na osobnost. To vrijedi i za zakonski predvienu mogunost da se dunost
odravanja kontakata s djetetom provede pod prijetnjom prisilnih mjera. To nije
u suprotnosti sa l. 1684. st. 4. Graanskog zakonika, koji doputa ogranienje i
iskljuenje prava na druenja i susrete s djetetom samo ako bi u suprotnom bila
ugroena dobrobit djeteta. Predmet te odredbe su granice roditeljskog prava na
susrete i druenja, a ne provedba dunosti odravanja kontakata s djetetom.
3. Meutim, ne moe se iskljuiti da postoje sluajevi u kojima postoji realna ansa

da e dijete biti u stanju svojim ponaanjem skriti otpor roditelja koji izbjegava
kontakte, pa bi tako isprva prisilni kontakt ipak mogao biti u dobrobit djeteta. To bi
eventualno trebalo razjasniti uz pomo vjetaka. to je dijete starije i stabilnije po
pitanju razvoja osobnosti, tim se prije moe poi od toga da bi i prisilna provedba
kontakta s roditeljem na temelju djetetove izriito iskazane elje mogla biti u
njegovu dobrobit. U takvom se sluaju moe poi od toga da je prihvatljivo da
se roditelja u sluaju da to bude nuno i prisilnim mjerama potakne na kontakt s
djetetom.
IV.
lanak 33. Zakona o izvanparninom sudstvu (FGG) stoga u skladu s Ustavom treba
tumaiti na nain da ne bi trebalo pribjegavati prisilnoj provedbi obveze roditelja
koji to ne eli da posjeuje dijete, osim ukoliko u konkretnom pojedinanom
sluaju ne postoje dovoljna uporita za zakljuak da bi to sluilo dobrobiti djeteta.
V.
Kod ponovnog suenja i donoenja odluke o meritumu, sud mora uzeti u obzir
pravo djeteta na pristup sudu, te provjeriti moe li se djetetu u spornom postupku
150 | DRUGI DIO

vezanom uz zahtjev za susrete i druenja s djetetom dodijeliti procesnog skrbnika.

Postoji povod za sumnju je li zahtjev koji je u ime djeteta postavila njegova majka
- da se podnositelja tube i protiv njegove jasno iskazane volje obvee na kontakte
s djetetom i da se to, ako bude nuno, provede uz pomo prisilnih mjera - uistinu
u skladu s interesima djeteta ili im je protivno.
Odluka o tokama III. do IV. donesena je sa sedam glasova za i jednim glasom

protiv, a u preostalom dijelu jednoglasno.
24) 1 BvR 1178/14

(Sorgerechtsentziehung bei
Kindeswohlgefhrdung /
Oduzimanje prava na roditeljsku skrb)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvR 1178/14 -
Pretpostavka za oduzimanje prava na roditeljsku skrb je podrobno

utvrivanje ugroenosti djeteta
Prvo vijee prvog senata Saveznog ustavnog suda je u odluci koja je objavljena
danas potvrdilo ustavnopravne kriterije za oduzimanje prava na roditeljsku skrb.
Kako bi se opravdalo odvajanje djeteta od roditelja, specijalizirani sudovi moraju
u konkretnom sluaju utvrditi da je tetno postupanje roditelja doseglo takve
razmjere da bi dijete, u sluaju da ostane kod svojih roditelja, pretrpjelo trajna
oteenja u svom tjelesnom, intelektualnom ili psihikom razvoju. Ako se sudovi
pritom oslanjaju na utvrenja iz nalaza vjetaka, ija upotrebljivost podlijee
ustavnopravnim dvojbama, isti se mogu odraziti na sudsku odluku, ako sudovi
te dvojbe ne otklone na nain koji nalae ustavno pravo. Iz tih razloga, Vijee je
ukinulo odluku Vieg zemaljskog suda, te vratilo predmet na ponovno suenje.

Podnositelj je ustavnom tubom ustao protiv oduzimanja prava na roditeljsku skrb

za kerku roenu u veljai 2013. Podnositelj je podrijetlom iz Gane, a od poetka
2012. godine ivi u Njemakoj. Majka pati od tekog psihikog oboljenja i ni jedno
od njezine etvoro starije djece ne ivi s njom. Podnositelj tube je jo prije
poroda priznao oinstvo, a roditelji su dali izjave o roditeljskoj skrbi. Meutim,
roditelji su se razili jo za vrijeme trudnoe. Nakon privremene mjere Opinskog
suda, kerka podnositelja tube ubrzo nakon roenja smjetena je u udomiteljsku
obitelj, gdje ivi i danas. S podnositeljem tube odrava redovite kontakte pod
nadzorom. U poetnom postupku Opinski sud je odlukom od 17. rujna 2013.
oduzeo roditeljima pravo na roditeljsku skrb. albu protiv te odluke Vii zemaljski
sud odbacio je odlukom od 6. veljae 2014.
Osporenim odlukama povrijeena su roditeljska prava podnositelja tube iz l. 6.

st. 2. al. 1. Temeljnog zakona.
a) lanak 6. st. 3. Temeljnog zakona doputa odvajanje djeteta od roditelja

protiv njihove volje samo ako roditelji zanemaruju svoje dunosti ili ako prijeti
zanemarivanje djeteta iz drugih razloga. tetno postupanje roditelja mora dosei
takve razmjere da bi dijete, u sluaju da ostane kod svojih roditelja, pretrpjelo trajna
oteenja u svom tjelesnom, intelektualnom ili duevnom razvoju. Pretpostavka
za to je da su kod djeteta ve nastupila oteenja ili da se s velikom sigurnou
moe predvidjeti znatno oteenje. Ispunjenje tih pretpostavki u konkretnom
sluaju podlijee strogoj ustavnopravnoj provjeri.
b) Utvrenja Opinskog i Vieg zemaljskog suda o ugroavanju dobrobiti djeteta

ne ispunjavaju ove zahtjeve.
aa) Oba se suda oslanjaju na utvrenja iz nalaza vjetaka, koja su uglavnom

preuzeli, te u najboljem sluaju samo dijelom samostalno injenino utvrdili
i podvrgli pravnoj ocjeni. Upotrebljivost nalaza vjetaka podlijee znatnim
ustavnopravnim dvojbama koje sudovi nisu otklonili.
(1) S ustavnopravnog gledita, nuno pitanje o trajnoj ugroenosti dobrobiti djeteta

u nalazu vjetaka nije postavljeno ni eksplicitno ni u vezi s meritumom predmeta.
Umjesto toga, u nalazu se preispituje odgojna sposobnost roditelja na nain koji
nije primjeren da bi se stvarno razjasnilo zakonsko obiljeje ugroenosti dobrobiti
djeteta. Nalaz, izmeu ostalog, polazi od kriterija jesu li roditelji djetetu prenijeli
i svojim primjerom mu pokazali da je smisleno i poeljno tijekom odreenog
razdoblja najprije se svojim postignuima i radom mjeriti s drugima, kako bismo
ostvarivanjem osobnog maksimalnog postignua izgradili odnos prema samom
sebi i stekli osjeaj vlastite vrijednosti, te jesu li roditelji u najveoj moguoj
mjeri podrali i potpomognuli intelektualni razvoj svog djeteta, kako bi se dijete u
152 | DRUGI DIO

skladu sa svojim intelektualnim sposobnostima potaknulo na maksimalna osobna

postignua i bilo u stanju ostvariti ih i jesu li roditelji djeci posluili kao uzor za
adekvatan odnos prema trajnom partnerstvu i ljubavi.
Bavei se tim pitanjima, odgojna sposobnost podnositelja tube ocjenjuje se na

temelju ideala koji promauju primarnu odgovornost roditelja za skrb i odgoj
djece, koja je zatiena l. 6 st. 2. i st. 3. Temeljnog zakona. Roditelji nisu duni
pozitivno dokazati svoju odgojnu sposobnost. Naprotiv, odvajanje roditelja od
djece pretpostavlja da je s dovoljnom sigurnou utvreno da su roditelji zakazali
po pitanju odgoja, nanijevi time djetetu znatnu tetu. Osim toga, iz primarne
odgovornosti roditelja za skrb i odgoj djece u stvari proizlazi da drava naelno
ne smije roditeljima nametati svoje vlastite predodbe o uspjenom odgoju
djece, zanemarujui pritom njihove predodbe. Stoga se ne moe obrazloiti da
je ugroena dobrobit djeteta, ako stav ili stil ivota roditelja odudara od ivotnog
modela koji je smislen prema shvaanju treih osoba, ili ako s gledita drave ne
potie optimalan razvoj djeteta.
(2) Osim toga, postoje naznake da vjetak podnositelju tube nije pristupio s
nunom nepristranou. Na to upuuju brojna utvrenja na teret podnositelja
tube, koja oito nisu neposredno povezana s pitanjima koja vjetakinja konkretno
postavlja. Osim toga, vjetakinja je izjave i ponaanje podnositelja tube, kao i
njegovo podrijetlo iz afrike zemlje, koje je u nekoliko navrata posebno istaknula,
ocijenila negativnim u mjeri koja objektivno gledano nije shvatljiva. Tako,
primjerice, polazi od toga da podnositelj tube gotovo sve bliske meuljudske
odnose - prema majci, kerki, ali i prema novoj partnerici koristi kako bi osigurao
boravak u zemlji, te polazei od toga, izjave podnositelja tube uglavnom smatra
nevjerodostojnim. Osim toga, vjetakinja autoritaran odgoj obiljeen nasiljem i
podinjavanjem djece naziva afrikom odgojnom metodom, te utvruje da se
afriki oblici ponaanja kose s pravom djece na odgoj bez nasilja i smatra da bi
bila nuna dodatna obuka podnositelja tube radi sposobnosti uvida u europske
odgojne metode.
(3) Meutim, okolnost da nalaz vjetaka i dodatna usmena pojanjenja sami po

sebi ne predstavljaju pouzdani temelj za utvrivanje ugroenosti dobrobiti djeteta
ne bi bez daljnjega imala za posljedicu protuustavnost odluka. Sudske odluke bi
mogle proi provjeru ustavnog suda kad bi se bavile nedostacima nalaza, poblie
utvrdile strunu kvalifikaciju vjetakinje i na shvatljiv nain razjasnile u kojoj su
mjeri iskoristive izjave iz nalaza vjetaka i mogu li doprinijeti donoenju odluke.
Odluke bi prole provjeru ustavnog suda ak i u sluaju potpune neiskoristivosti
nalaza vjetaka, kad bi iz obrazloenja odluke na dovoljno shvatljiv nain proizalo
da je odvajanje djeteta i oca opravdano zbog ugroavanja dobrobiti djeteta, ne
uzimajui u obzir izjave vjetakinje. Ali ni to ovdje nije bio sluaj.
bb) Osporene odluke ne ispunjavanju ustavnopravne zahtjeve glede utvrivanja

ugroenosti dobrobiti djeteta, izmeu ostalog stoga to se, dodue, osvru na
mogue nedostatke odgojne sposobnosti podnositelja tube, ali iz toga ne

proizlazi koje bi vrste, teine i vjerojatnosti bili mogui negativni utjecaji na

dijete kojih bi se trebalo bojati, i jesu li te opasnosti toliko znatne da bi opravdale
smjetaj kod nepoznatih osoba. Iz l. 6. st. 2. i 3. Temeljnog zakona proizlazi
obveza specijaliziranih sudova da se tete koje prijete djetetu moraju konkretno
navesti po vrsti, teini i vjerojatnosti nastupanja, te da ih treba ocijeniti polazei
od zatite djeteta odvajanjem od roditelja u skladu s Temeljnim zakonom. Ako
sudovi odvajanje djeteta od roditelja, kao to je ovdje sluaj, temelje na odgojnim
deficitima i nepovoljnim uvjetima za razvoj djeteta, iz kojih u pravilu nuno
ne slijedi znatno ugroavanje dobrobiti djeteta, onda trebaju paljivo ispitati i
obrazloiti zato rizici koji iz toga proizlaze prelaze granice prihvatljive za psihiki i
intelektualni razvoj djeteta. Meutim, to je u predmetnom sluaju izostalo.
154 | DRUGI DIO

11.
Sloboda okupljanja
25) 1 BvR 2135/09

(Versammlungsrechtliche Auflagen / Obaveze iz
propisa o javnim okupljanjima)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvR 2135/09 -
Uvjeti iz propisa o javnim okupljanjima moraju se ograniiti na nuno

zadiranje u slobodu okupljanja
U odluci koja je objavljena danas, Tree vijee prvog senata Saveznog ustavnog
suda prihvatilo je ustavnu tubu zbog osuujue presude protiv podnositeljice
tube, kojom joj se nalae plaanje novane kazne od 250 zbog povrede obveze
iz propisa o javnim okupljanjima. Nadlena sluba koja daje odobrenje za javna
okupljanja za prosvjed koji se odravao 1. svibnja dopustila je uporabu razglasa
samo za govore u vezi s temom skupa i za redarstvene naputke. Podnositeljica
tube koristila je razglas za povike poput Murja neka se udalji sa skupa! i Murjaci
u civilu neka se udalje sa skupa i to odmah! Presuda Opinskog suda kojom
je dosuena novana kazna zbog povrede obveza iz propisa o javnom okupljanju
previa zatienu osnovu slobode okupljanja. Ta sloboda obuhvaa i artikuliranje
interesa povezanog sa skupom, a to je da na njemu sudjeluju samo pobornici
skupa i da se policija kree izvan povorke prosvjednika.
Podnositeljica tube je 1. svibnja 2008. sudjelovala na javnom skupu Njemakog

saveza sindikata (DGB) u Mnchenu na temu 1. svibanj - Dan rada. Nadlena
sluba koja daje odobrenje za javna okupljanja izmeu ostalog je postavila uvjet
da je uporaba razglasa i megafona doputena samo za govore i objave u vezi s
temom skupa, te za redarstvene naputke. Dok se kretala u povorci, podnositeljica
tube je na dva mjesta koristila razglas na runim kolicima za izvikivanje povika
poput Murja neka se udalji sa skupa! i Murjaci u civilu neka se udalje sa skupa
i to odmah!. Opinski sud je podnositeljicu tube zbog krenja zakona o javnom
okupljanju i nepotivanja ograniavajuih uvjeta osudila na novanu kaznu od
156 | DRUGI DIO

SLOBODA OKUPLJANJA
250 . Zahtjev podnositeljice tube da se dopusti alba Vii zemaljski sud odbacio
je kao neosnovan.
Osporenom odlukom Opinski sud je povrijedio temeljno pravo podnositeljice

tube na javno okupljanje sukladno l. 8 st. 1. Temeljnog zakona.
1. Povici preko razglasa zbog kojih je dosuena novana kazna nisu izuzeti iz
zatiene osnove slobode okupljanja, kao to smatra Opinski sud. Sadrajno su
bili dovoljno povezani s javnim okupljanjem, koje potpada pod zatienu osnovu
l. 8. st. 1 Temeljnog zakona. Ti povici moda nisu bili neposredno povezani s
temom skupa, niti su sluili odravanju reda. Meutim, njima je artikuliran interes
povezan s okupljanjem, da se povorci pridrue samo osobe koje sudjeluju na
skupu, ali ne i policajci, koji ne sudjeluju u stvaranju mijenja. Za prosvjede je
tipino da se njima fiziki manifestiraju zajednika uvjerenja. Onaj tko sudjeluje
na takvom skupu naelno ima pravo zalagati se tijekom prosvjeda da na njemu
sudjeluju samo osobe koje ga podupiru, a da se policija kree izvan povorke.
2. Sankcioniranjem povika preko razglasa novanom kaznom presuda Opinskog

suda zadire u zatienu osnovu. Na temelju injenica koje je utvrdio sud takvo
zadiranje nije bilo opravdano.
a) Sloboda okupljanja, dodue, nije zajamena bez ikakvih ogranienja (usp. l.

8 st. 2 Temeljnog zakona). Kod odredbe o novanoj kazni iz l. 29. Zakona o
javnom okupljanju radi se o takvom ograniavajuem zakonu za ije su tumaenje
i primjenu naelno nadleni kazneni sudovi. Meutim, dravna tijela, a time i
kazneni sudovi, duni su zakone koji ograniavaju temeljna prava uvijek tumaiti
u smislu osnovnog znaenja l. 8. st. 1 Temeljnog zakona, te se kod izricanja
mjera moraju ograniiti na one koje su nune radi zatite drugih pravnih dobara
iste vrijednosti.
b) Izricanje novane kazne podnositeljici tube od strane Opinskog suda ne

ispunjava taj kriterij. Zbog zatiene osnove l. 8. st. 1. Temeljnog zakona sud
se ne smije bez ogranienja pozvati na obvezu koju je naloila sluba nadlena
za javna okupljanja. tovie, sud je mogao smatrati da je ta obveza u skladu s
Temeljnim zakonom samo ako je mogue tumaenje prema kojemu nisu iskljuene
druge izjave u vezi s prosvjedom, izuzev onih koje su striktno vezane za temu.
Meutim, sud nije uzeo u obzir da i to potpada po zatienu osnovu slobode
okupljanja. ak tovie, osporena odluka za dotine izjave koje su povezane sa
skupom predvia novanu kaznu, bez obzira na to jesu li predstavljale smetnju.
Smetnja zbog uporabe razglasa u konkretnom sluaju nije ni dokazana ni na drugi
nain oigledna. Povici podnositeljice tube preko razglasa oito nisu mogli izazvati
nita vie od neznatnog nemira na skupu. Moe se iskljuiti ak i eventualno
ugroavanje zdravlja treih osoba zbog prekomjerne buke, jer je razglas koriten

samo kratko u dva navrata. Stoga, ukupno uzevi, nije razvidno da je bilo ugroze
koja bi opravdala izricanje novane kazne podnositeljici tube.
3. Ne moe se iskljuiti da bi Opinski sud kod ponovnog odluivanja, vodei

rauna o ustavnopravnim zahtjevima l. 8 st. 1 Temeljnog zakona, donio drugaiju
odluku. Stoga se osporena presuda ukida, a predmet vraa Opinskom sudu na
ponovno suenje.
158 | DRUGI DIO

12.
Sloboda udruivanja
26) 1 BvR 3017/11

(Rauchverbot bei ffentlichen Veranstaltungen /
Zabrana puenja na javnim skupovima)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 95/2014 od 24. listopada 2014.
Odluka od 24. rujna 2014.

- 1 BvR 3017/11 -
Zakonska zabrana puenja na javnim skupovima ne predstavlja povredu

slobode udruivanja
Zakonska zabrana puenja koja obuhvaa i priredbe udruga koje su pristupane

iroj javnosti, ne predstavlja povredu temeljnog prava slobode udruivanja (l.
9. st. 1. Temeljnog zakona). To je odluilo Tree vijee prvog senata Saveznog
ustavnog suda u rjeenju koje je objavljeno danas. Iz samog osnivanja udruge ne
proizlazi zatita temeljnog prava za neku aktivnost, ako se to temeljno pravo ne
koristi individualno. Zabrana puenja u prostorijama udruge ne utjee na slobodu
udruivanja ni onda ako bi se prostorije dodue koristile u svrhe zbog kojih je
udruga osnovana zajedniko puenje - ali bi u stvarnosti bile pristupane iroj
javnosti.
U Bavarskoj je od 1. kolovoza 2010. godine Zakonom o zatiti zdravlja (GSG)

uvedena striktna zabrana puenja. Podnositeljica tube je lanica osniva udruge
G i direktorica d.o.o. koja vodi bar G. u prostorijama koje su dane u najam udruzi.
Svrha radi koje je udruga osnovana je promicanje arapske i azijske gastronomije,
a ostvaruje se posjeivanjem prostorija udruge, to jest bara G. i zajednikim
druenjem. Ulaz u bar G. doputen je samo lanovima udruge. Tko eli posjetiti
bar G. mora se ulaniti u udrugu. lanstvo se moe zatraiti na licu mjesta,
preduvjet je da je osoba starija od 20 godina i godinja lanarina od 1 eura. Svaki
lan dobiva iskaznicu, a ako ju netko nema kod sebe, moe zatraiti novu. Svi
zaposlenici bara G. su lanovi udruge.
Dana 7. kolovoza 2010. Prilikom kontrole je ustanovljeno da se u baru pue vodene

lule i cigarete. Opinski sud je podnositeljicu tube zbog povrede zakonske zabrane
160 | DRUGI DIO

SLOBODA UDRUIVANJA
puenja osudio na novanu kaznu od 750 eura. Kod udruge s oko 37.000 lanova
radilo se o klubu puaa u obliku udruge otvorenog tipa kako bi se zaobila
zabrana puenja u ugostiteljskim objektima. albu je Vii zemaljski sud odbacio
kao neosnovanu.
Obrazloenje Vijea u bitnim crtama:
Ustavna tuba se ne prihvaa, jer nema izgleda za uspjeh. Nije razvidno da se radi
o povredi slobode okupljanja (l. 9. st. 1. Temeljnog zakona).
Temeljno pravo iz l. 9. st. 1. Temeljnog zakona jami slobodu udruivanja u

pravnom obliku udruga privatnog prava. Zatita obuhvaa pravo na samostalno
odluivanje o vlastitoj organizaciji, postupke donoenja odluka (iskazivanja volje
lanova), voenje poslova te pravo na osnivanje i postojanje udruge. Temeljno
pravo, meutim, zajednikoj svrsi koju udruga slijedi ne moe dati veu zatitu
negoli individualnom interesu.
Osporene odredbe i odluke ne zabranjuju ni osnivanje, ni postojanje ili daljnje

voenje udruge, niti predstavljaju prepreku za pristupanje udruzi ili pridobivanje
novih lanova. Zabrana puenja u prostorijama udruge ne utjee na slobodu
obavljanja aktivnosti udruge ili lanova udruge, ako su one stvarno pristupane
i za iru. Uostalom, l. 9. st. 1 Temeljnog zakona ne privilegira kolektivno
ostvarivanje svrhe udruge u odnosu na individualno. Temeljno pravo ne titi
individualno zabranjeno konzumiranje duhana, koje se sada zajedniki upranjava,
no nedostaje specifina povezanost sa organizacijskom oblikom udruge.

13.
Tajnost pisma i tajnost pote
27) BVerfGE 125, 260

(Vorratsdatenspeicherung / Preventivno
pohranjivanje podataka)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvR 256/08, 1 BvR 263/08, 1 BvR 586/08 -
Normativno ureenje preventivnog pohranjivanja podataka nije u skladu

s Ustavom
Ustavne tube usmjerene su protiv l. 113a, 113b Zakona o telekomunikacijama

(TKG) i protiv l. 100g Zakona o kaznenom postupku (StPO), u onome dijelu u
kojemu doputa prikupljanje podataka pohranjenih prema l. 113a Zakona o
telekomunikacijama (TKG). Te su odredbe uvedene Zakonom o novom ureenju
nadzora telekomunikacijskih usluga od 21. prosinca 2007.
lanak 113a Zakona o telekomunikacijama ureuje da su javni ponuai

telekomunikacijskih usluga obvezni praktiki sve podatke o prometu telefonskih
usluga (fiksna i mobilna mrea, faks, SMS i MMS), e-mail usluga i internetskih
usluga preventivno pohranjivati bez odreenog povoda. Obveza pohranjivanja
uglavnom obuhvaa sve podatke koji su potrebni kako bi se moglo rekonstruirati
tko je kada i koliko dugo komunicirao, odnosno pokuao komunicirati, s kim i
otkuda. Za razliku od toga, ne pohranjuje se sadraj komunikacije, pa stoga ni
internetske stranice koje su korisnici uitali. Po isteku est mjeseci, koliko traje
obveza pohranjivanja, podaci se moraju izbrisati u roku od mjesec dana.
lanak 113b Zakona o telekomunikacijama ureuje u koje se svrhe ti podaci

mogu koristiti. Taj lanak predstavlja normu koja povezuje dva zakona (tzv.
arnir norma): on sam ne sadri ovlatenje za pretragu podataka, ve samo
ugrubo navodi openite mogunosti koritenja, koje bi se trebale konkretizirati u
tehniko-pravnoj regulativi na federalnoj razini i u saveznim zemljama. U stavku
(1) al. 1. pritom se nabrajaju mogue svrhe neposrednog koritenja podataka:
progon kaznenih djela, otklanjanje znatnih opasnosti po javnu sigurnost i
izvrenje obavjetajnih zadaa. U stavku (1) al. 2. navodi se da je osim toga
doputeno posredno koritenje podataka za informacije sukladno l. 113. st. 1.
164 | DRUGI DIO

TAJNOST PISMA I TAJNOST POTE
Zakona o telekomunikacijama u vidu prava na informacije od ponuaa usluge radi

identificiranja IP adresa. Sukladno tome, dravne slube mogu, ako su primjerice
preko prijave ili vlastite istrage ve znale za neku IP adresu, zatraiti informaciju
kojem vlasniku prikljuka pripada ta IP adresa. Zakonodavac to doputa, neovisno
o ograniavajuim mjerilima, radi progona kaznenih djela i prekraja te suzbijanja
opasnosti; nije predvieno da za to mora postojati sudski nalog, kao to nisu
predviene ni obveze informiranja.
lanak 100g Zakona o kaznenom postupku (StPO) ureuje kao konkretizacija

l. 113b st. 1. al. 1. to. 1) Zakona o telekomunikacijama neposredno koritenje
preventivno pohranjenih podataka kod kaznenog progona. Openito uzevi, ta
odredba ide dalje i ureuje openito pristup podacima o telekomunikacijskom
prometu. Dakle, ona takoer i prvobitno doputa samo pristup podacima o vezama,
koji su iz nekih drugih razloga (npr. za potrebe poslovanja) pohranjeni kod ponuaa
usluga. Zakonodavac je odluio da utoliko nee praviti razliku izmeu koritenja
preventivno pohranjenih podataka sukladno l. 113a Zakona o telekomunikacijama
i drugih podataka o prometu. On doputa i koritenje preventivno pohranjenih
podataka, neovisno o zakljunom katalogu kaznenih djela, radi progona teih
kaznenih djela, a osim toga sukladno provjeri razmjernosti u konkretnom sluaju
i openito radi progona kaznenih djela poinjenih pomou telekomunikacijskih
sredstava. Potreban je prethodan sudski nalog, a Zakon o kaznenom postupku u
meuvremenu predvia obveze informiranja i naknadnu pravnu zatitu.
Osporeni propisi doneseni su u okviru implementacije Direktive 2006/24/EZ

Europskog parlamenta i Europskog vijea o zadravanju podataka iz 2006. godine.
Sukladno toj Direktivi ponuai telekomunikacijskih usluga moraju se obvezati da
e evidentirane podatke iz l. 113a TKG pohraniti najmanje 6 mjeseci, a najvie
2 godine i imati ih na raspolaganju radi progona teih kaznenih djela. Direktiva
ne sadri poblie odredbe o koritenju tih podataka, a i mjere zatite podataka
uglavnom su preputene dravama lanicama.
Na temelju privremenih mjera Prvog senata Saveznog ustavnog suda (Priopenja

za tisak br. 37/2008 od 19. oujka 2008. i br. 92/2008 od 6. studenog 2008)
podaci pohranjeni u skladu s l. 113a TKG mogu se koristiti u svrhe kaznenog
progona prema l. 113b al. 1. to. 1 TKG prije svega samo sukladno mjerilima
zadanim privremenom mjerom, a podaci ponuaa telekomunikacijskih usluga
koji su preventivno pohranjeni sukladno l. 113a TKG radi suzbijanja opasnosti (l.
113b al. 1. to. 2. TKG) mogu se samo pod ogranienim uvjetima proslijediti slubi
koja ih je zatraila.
Podnositelji tube smatraju da je preventivnim pohranjivanjem podataka prije

svega povrijeeno njihovo pravo na telekomunikacijsku tajnu i pravo na zatitu
osobnih podataka (tzv. pravo na informacijsko samoodreenje). Smatraju
da je pohranjivanje podataka o svim telekomunikacijskim vezama bez povoda
nerazmjerno. Posebice istiu prigovor da se na temelju pohranjenih podataka
mogu izraditi profili neke osobe i profil njezina kretanja. Jedna podnositeljica

tube, koja nudi uslugu anonimiziranja na Internetu, iznosi prigovor da trokovi

povezani s pohranjivanjem podataka nerazmjerno negativno utjeu na slobodu
izbora zanimanja ponuaa telekomunikacijskih usluga.
Prvi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da odredbe Zakona o

telekomunikacijama i Zakona o kaznenom postupku o preventivnom pohranjivanju
podataka nisu spojive s l. 10. st. 1. Temeljnog zakona. Obveza pohranjivanja u
predvienom opsegu, dodue, nije a priori kao takva protuustavna. No nain na koji
je razraena nije u skladu s naelom razmjernosti. Osporeni propisi ne osiguravaju
ni dostatnu sigurnost podataka, niti ogranienje svrha u koje se ti podaci smiju
koristiti. Takoer ni u kojem pogledu ne udovoljavaju ustavnopravnim zahtjevima
vezanim uz transparentnost i zatitu prava. Regulativa je stoga ukupno uzevi
protuustavna i nitetna.
O doputenosti:
Ustavne tube nisu nedoputene, ako su osporeni propisi doneseni u okviru

implementacije Direktive 2006/24/EZ. Budui da to nisu mogli ostvariti pred
specijaliziranim sudovima stoga to se njihove ustavne tube neposredno odnose
na Zakon o implementaciji direktive EU podnositelji tube trae da Savezni
ustavni sud pokrene postupak prethodnog pitanja pred Sudom Europske Unije
kako bi potonji u okviru postupka prethodnog pitanja sukladno l. 267. Ugovora
o funkcioniranju Europske unije (ranije l. 234 Ugovora o Europskoj zajednici)
Direktivu proglasio nitetnom i time otvorio put za provjeru osporenih propisa
prema mjerilima njemakih temeljnih prava. U svakom sluaju, ako bi se krenulo
tim putem, provjera osporenih propisa prema mjerilima njemakih temeljnih
prava sukladno traenju podnositelja tube ne bi unaprijed bila iskljuena.
O osnovanosti:
1. Ne pokree se postupak prethodnog pitanja pred Sudom Europske

unije
Postavljanje prethodnog pitanja Sudu Europske unije ne dolazi u obzir, jer nije
presudno ima li eventualno europsko pravo primat. Valjanost Direktive 2006/24/
EZ i eventualni primat europskog prava u odnosu na njemaka temeljna prava
nisu relevantni za odluku. Sadraj Direktive Saveznoj Republici Njemakoj ostavlja
irok prostor za odluivanje. Odredbe Direktive uglavnom su ograniene na obvezu
pohranjivanja podataka i njezin opseg, ali ne ureuju pristup podacima i njihovo
koritenje od strane slubi drava lanica. Polazei od tog sadraja, Direktiva se
moe implementirati bez povreda temeljnih prava iz njemakog ustava. Temeljni
zakon ne zabranjuje takvo pohranjivanje u svim okolnostima.
166 | DRUGI DIO

2. Zatiena osnova l. 10. st. 1. Temeljnog zakona
Kada se radi o pohranjivanju podataka o pristupu internetu i ovlatenja za

informacije prema l. 113b st. 1. al. 2. Zakona o telekomunikacijama, osporeni
propisi zadiru u zatienu osnovu l. 10 st. 1. Temeljnog zakona (telekomunikacijska
tajna). To nije u opreci s time to se pohranjivanje odvija preko privatnih ponuaa
usluga, jer ih dravne slube koriste samo kao pomagae u ostvarivanju zadaa.
3. Mogunost pohranjivanja podataka o telekomunikacijskom prometu

bez povoda
Pohranjivanje telekomunikacijskih podataka bez povoda tijekom 6 mjeseci

za kvalificirano koritenje u okviru kaznenog progona, suzbijanja opasnosti
i obavjetajnih zadaa, prema nalogu iz l. 113a, 113b Zakona o
telekomunikacijama, nije samo po sebi nespojivo s l. 10. Temeljnog zakona. Kod
normativnog ureenja kod kojeg bi se dovoljno vodilo rauna o posebnoj teini
ovog zadiranja u temeljna prava, pohranjivanje podataka o telekomunikacijskom
prometu bez povoda ne bi kao takvo potpadalo pod striktnu zabranu preventivnog
pohranjivanja podataka u smislu sudske praske Saveznog ustavnog suda. Kada
bi se ti propisi zakonski razradili na adekvatan nain, vodei rauna o zadiranju u
temeljna prava, ispunjavali bi zahtjeve razmjernosti.
Meutim, kod tog se pohranjivanja radi o posebno tekom zadiranju u temeljna

prava, tako irokih razmjera kakvih u pravnom poretku do sada jo nije bilo. ak
i da pohranjivanje ne obuhvaa sadraje komunikacije, iz tih se podataka mogu
izvui sadrani zakljuci koji seu sve do intimne sfere. Na temelju informacija
o adresatima, vremenu i mjestu telefonskih razgovora i drugih podataka, ako se
prate tijekom duljeg razdoblja, i njihovih kombinacija, moe se doi do detaljnih
saznanja o drutvenoj i politikoj pripadnosti, te osobnim interesima, sklonostima
i slabostima. Ovisno o nainu koritenja telekomunikacija, takvo pohranjivanje
podataka omoguava izradu vrlo informativnih osobnih profila i profila kretanja
praktiki svakog graanina. Time se poveava i rizik graana da budu izloeni
daljnjim istragama, bez da su za to dali povoda. Osim toga, mogunosti zlouporabe
koje su povezane s takvim arhivom podataka pogoravaju situaciju s obzirom na
to da se mogu koristiti za tereenje. Tim vie to se pohranjivanje i koritenje
podataka ne zamjeuje, pohranjivanje podataka o telekomunikacijskom prometu
bez povoda moe potaknuti rairen osjeaj stalne prismotre koji se doivljava kao
prijetnja, to se moe negativno odraziti na nepomueno ostvarivanje temeljnih
prava u mnogim podrujima.
Pa ipak takvo pohranjivanje pod odreenim kriterijima moe biti spojivo s l.

10. st. 1. Temeljnog zakona. Za to je presudno da predvieno pohranjivanje
podataka o telekomunikacijskom prometu ne provodi direktno drava, ve
privatni ponuai usluga. Podaci samim pohranjivanjem jo nisu objedinjeni,
ve se uvaju raspreni kod brojnih pojedinanih poduzea i nisu u cijelosti
neposredno na raspolaganju dravi. Pohranjivanje telekomunikacijskih podataka

tijekom 6 mjeseci ne predstavlja mjeru koja bi bila usmjerena na sveukupnu

evidenciju svake komunikacije ili aktivnosti graana. tovie, ona se, u za sada
jo ogranienom obliku, oslanja na sve vei znaaj telekomunikacija u modernom
svijetu i predstavlja reakciju na specifian potencijal opasnosti povezan s time.
Upravo stoga je rekonstrukcija telekomunikacijskih veza od posebne vanosti za
uinkovit kazneni progon i suzbijanje opasnosti.
Preventivno pohranjivanje podataka o telekomunikacijskom prometu bez povoda

ustavnopravno je nedvojbeno samo pod pretpostavkom da e to ostati iznimka.
Dio identiteta Savezne Republike Njemake je, izmeu ostalog, i to da se ne
smije u cijelosti evidentirati i registrirati to graani rade tijekom svog slobodnog
vremena, a za ouvanje tog identiteta Njemaka se mora zalagati i u europskom
i u meunarodnom kontekstu. Ako se podaci o telekomunikacijskom prometu
pohranjuju u preventivne svrhe, slobodan prostor za daljnje arhiviranje podataka
bez povoda preko Europske unije bit e znatno manji.
4. Razmjernost normativnog ureenja (mjerila)
Obzirom na posebnu teinu preventivnog pohranjivanja podataka o

telekomunikacijskom prometu, ono je spojivo s l. 10. st. 1. Temeljnog zakona
samo ako je normativno ureenje u skladu s posebnim ustavnopravnim zahtjevima.
Utoliko su potrebne dovoljno zahtjevne i normativno jasne odredbe o sigurnosti
podataka, o ogranienju koritenja podataka, o transparentnosti i o pravnoj zatiti.
Zahtjevi vezani uz sigurnost podataka:
S obzirom na opseg i potencijalnu informativnu vrijednost fonda podataka stvorenih

takvim pohranjivanjem, sigurnost podataka od velike je vanosti za razmjernost
osporenih propisa. Nune su zakonske odredbe koje bi propisale visoku razinu
sigurnosti te svakako bile normativno jasnije i obvezatnije. Pritom zakonodavac
tehniku konkretizaciju zadanog kriterija moe povjeriti nekoj nadzornoj slubi.
Meutim, zakonodavac pritom mora osigurati da odluka o vrsti i opsegu sigurnosnih
mjera ne bude preputena pojedinom ponuau usluga bez kontrole.
Zahtjevi vezani uz neposredno koritenje podataka:
Obzirom na teinu pohranjivanja podataka, u obzir dolazi samo koritenje podataka

za posebno vane zadae vezane uz zatitu pravnih dobara.
Iz toga proizlazi da kod kaznenog progona preuzimanje podataka pretpostavlja

barem osnovanu sumnju na poinjenje teeg kaznenog djela i u pojedinanom
sluaju, koja se temelji na odreenim injenicama. Zakonodavac mora zakljuno uz
obvezu pohranjivanja podataka definirati koja bi kaznena djela pod to potpadala.
Kod suzbijanja opasnosti, iz naela razmjernosti proizlazi da je preuzimanje

preventivno pohranjenih podataka o telekomunikacijskom prometu doputeno
samo kod postojanja konkretne opasnosti po tjelesni integritet, ivot ili slobodu
168 | DRUGI DIO

osobe, dostatno dokazane odreenim injenicama, ili opasnosti po ouvanje ili

sigurnosti Njemake ili neke savezne zemlje ili otklanjanja neke ope opasnosti.
Budui da se radi i o jednom obliku prevencije opasnosti, ti zahtjevi vrijede
podjednako i za koritenje podataka od strane obavjetajnih slubi. Koritenje
podataka od strane obavjetajnih slubi na taj bi nain svakako bilo iskljueno u
mnogim sluajevima. Meutim, to je povezano s prirodom njihovih zadaa izvianja
i na tome se ne moe temeljiti ustavnopravno prihvatljiv povod za ublaavanje
preduvjeta koje proizlaze iz naela razmjernosti radi takvog zadiranja u temeljna
prava.
Kao posljedica naela razmjernosti, s ustavnopravnog gledita je osim toga

uputno da se barem za ui krug telekomunikacijskih veza koje podlijeu posebnoj
povjerljivosti naelno predvidi zabrana prosljeivanja podataka. Pritom se misli
na veze s telekomunikacijskim prikljucima osoba, slubi i organizacija iz podruja
socijalnih slubi ili crkve, koje savjetuju u pravilu anonimne pozivatelje uglavnom
telefonskim putem u hitnim sluajevima, bilo da se radi o psiholokoj podrci ili
tekoj socijalnoj situaciji, te oni sami ili njihovi djelatnici imaju obvezu povjerljivosti.
Zahtjevi vezani uz transparentnost pri prosljeivanju podataka:
Zakonodavac mora difuzne izvore prijetnje, koji mogu dovesti do pohranjivanja

i koritenja podataka koje graani ne mogu zamijetiti, suzbiti uinkovitim
odredbama o transparentnosti. U to se ubraja naelo javnosti kod prikupljanja
i koritenja osobnih podataka. Koritenje podataka bez znanja dotine osobe
ustavnopravno je doputeno samo ako bi se u protivnom osujetio cilj istrage kojoj
slui preuzimanje podataka. Zakonodavac moe naelno pretpostaviti da je to
tako kod otklanjanja opasnosti i zadaa obavjetajnih slubi. Za razliku od toga,
u okviru kaznenog progona u obzir dolazi i mogunost otvorenog prikupljanja i
koritenja podataka. Tajno koritenje podataka smije se predvidjeti samo ako je
nuno u konkretnom sluaju i ako postoji sudski nalog. U sluaju tajnog koritenja
podataka zakonodavac mora predvidjeti barem obvezu naknadnog informiranja.
Njome se mora osigurati da osobe kojih se neposredno ticalo preuzimanje podataka
barem naknadno o tome budu naelno obavijetene. Iznimke moraju biti podlone
sudskoj kontroli.
Zahtjevi vezani uz pravnu zatitu i sankcije:
Za prosljeivanje i koritenje pohranjenih podataka naelno mora postojati sudski

nalog. Ako neka osoba prije provedbe mjere nije imala priliku da se sudskim putem
zatiti od koritenja podataka o telekomunikacijskom prometu, naknadno joj se
mora omoguiti sudska kontrola.
Normativno ureenje koje bi bilo u skladu s naelom razmjernosti nadalje

pretpostavlja uinkovite sankcije kod povrede prava. Ako bi ak i teke povrede
telekomunikacijske tajne u konanici ostale bez sankcija, uz posljedicu da bi
zatita prava osobnosti s obzirom na nematerijalnu narav tog prava zakrljala,

to bi bilo u proturjeju s obvezom dravne vlasti da pojedincu omogui slobodan

razvoj osobnosti te ga zatiti od ugroavanja njegove osobnosti od strane treih
osoba. Meutim, zakonodavac u tom pogledu ima iroku slobodu. Utoliko moe
uzeti u obzir i to da bi kod tekih povreda prava osobnosti ve i prema postojeem
pravnom stanju mogla biti utemeljena kako zabrana koritenja [podataka] na
temelju odvagivanja, tako i odgovornost za nematerijalne tete, te na taj nain
najprije razmotriti je li se o posebnoj teini povrede prava osobnosti, koja u pravilu
postoji kod neopravdanog prikupljanja ili koritenja podataka o kojima se tu radi,
moda ve dovoljno vodilo rauna kod vaeih pravnih propisa.
Zahtjevi vezani uz posredno koritenje podataka radi identificiranja IP

adresa:
Stoga ustavnopravna mjerila manje vrijede za samo posredno koritenje preventivno

pohranjenih podataka u vidu prava slubi na informacije od ponuaa usluga s
obzirom na vlasnika prikljuka odreenih, ve poznatih IP adresa. Tu je vano,
s jedne strane, da pritom samim nadlenim slubama nisu poznati preventivno
pohranjeni podaci. Nadlene slube u okviru takvih prava na informacije nee same
preuzeti ili pretraivati preventivno i bez povoda pohranjene podatke, ve e dobiti
samo informacije, odnosno osobne podatke vlasnika odreenog prikljuka iji je
identitet utvrdio ponua usluge sluei se tim podacima. Samo na temelju takvih
informacija ne moe se provesti sustavno istraivanje tijekom duljeg razdoblja,
niti se mogu izraditi osobni profili ili profili kretanja. S druge strane, mjerodavno je
da se za takve informacije smije koristiti samo unaprijed definirani manji segment
podataka, ije pohranjivanje samo po sebi predstavlja zadiranje manje teine, pa
se stoga moe naloiti uz znatno manje pretpostavke.
Meutim, i utemeljenje prava nadlenih slubi na informacije radi identifikacije

IP adrese ima znatnu teinu. Njime zakonodavac djeluje na uvjete komuniciranja
na Internetu i ograniava opseg njihove anonimnosti. Na osnovu njega se u
kombinaciji sa sustavnim pohranjivanjem podataka o pristupu Internetu s obzirom
na prethodno ustanovljene IP adrese moe u irokom opsegu ustanoviti identitet
korisnika Interneta.
Unutar manevarskog prostora koji mu pripada, zakonodavac takve informacije

moe dopustiti neovisno o ue definiranim kaznenim djelima ili katalozima pravnih
dobara za progon kaznenih djela, za suzbijanje opasnosti i za obavljanje zadaa
obavjetajnih slubi na osnovu opih tehniko-pravnih ovlatenja da zadiru u
prava. Meutim s obzirom na prag zadiranja, treba osigurati da se informacije
ne smiju traiti naslijepo, ve samo na temelju dostatne poetne sumnje ili
konkretne opasnosti na osnovu injenica povezanih s pojedinim sluajem. Za takve
informacije ne treba predvidjeti sudski nalog, ali dotine osobe treba obavijestiti
o prikupljanju takvih informacija. Takve se informacije ne smiju dopustiti openito
i neogranieno radi progona ili sprjeavanja bilo kakvog prekraja. Ukidanje
anonimnosti na Internetu iziskuje u najmanju ruku negativan uinak na pravna
dobra kojemu se i inae unutar pravnog poretka moe pridati znatna teina. To
170 | DRUGI DIO

ne iskljuuje u potpunosti odgovarajue informacije radi progona ili sprjeavanja

prekraja. No mora se raditi o prekraju koji bi i u pojedinanom sluaju imao
znatnu teinu, a koji zakonodavac izriito mora navesti.
Odgovornost za normativno ureenje:
Osiguranje sigurnosti podataka koje nalae Ustav, kao i normativno jasno

razgranienje namjene podataka koje udovoljava zahtjevu razmjernosti, neodvojiv
je sastavni dio naloga za obvezu pohranjivanja podataka i stoga u skladu sa l. 73.
st. 1. to. 7) Temeljnog zakona podlijee saveznom zakonodavcu. U to se, pored
regulative o sigurnosti pohranjenih podataka, ubrajaju i odredbe o sigurnosti
prosljeivanja podatka te zatita povjerljivih odnosa koju pritom treba zajamiti.
Savezna razina pritom mora osigurati dovoljno precizno razgranienje namjene
podataka koji e se pohranjivati, a koje je u skladu ustavnopravnim zahtjevima. Za
razliku od toga, odgovornost za donoenje regulative o preuzimanju i pretraivanju
podataka, za uspostavljanje transparentnosti te za odredbe o pravnoj zatiti
ravna se prema stvarnim kompetencijama. Kada se radi o suzbijanju opasnosti i
zadaama obavjetajnih slubi za to su uglavnom nadlene savezne zemlje.
5. O pojedinim odredbama (primjena mjerila)
Osporeni propisi ne ispunjavanju te zahtjeve. Dodue, lanak 113a Zakona

o telekomunikacijama nije protuustavan zbog toga to bi doseg obveze
pohranjivanja a priori bio nerazmjeran. Meutim, odredbe o sigurnosti podataka,
o svrsi i transparentnosti koritenja podataka, te o pravnoj zatiti, ne odgovaraju
ustavnopravnim zahtjevima. Time ta regulativa sveukupno uzevi nije na
odgovarajui nain razraena u skladu s naelom razmjernosti. lanci 113a, 113b
Zakona o telekomunikacijama i l. 100g Zakona o kaznenom postupku, u onom
dijelu u kojem doputa preuzimanje podataka koji se pohranjuju u skladu s l.
113a Zakona o telekomunikacijama, stoga nisu spojivi sa l. 10. st. 1. Temeljnog
zakona.
Sigurnost podataka:
Nedostaje osiguranje posebno visokog standarda glede sigurnosti podataka.

Zakon uglavnom upuuje samo na brinost koja je openito potrebna na
podruju telekomunikacija (l. 113a st. (10) Zakona o telekomunikacijama)
i pritom relativizira sigurnosne zahtjeve, koji ostaju neodreeni, openitim
ekonomskim obrazloenjima u pojedinanom sluaju (l. 109 st. 2. al. 4. Zakona
o telekomunikacijama). Pritom je detaljnija konkretizacija mjera preputena
pojedinim ponuaima telekomunikacijskih usluga, koji svoje usluge nude u
uvjetima konkurencije i pritiska trokova. Obveznicima pohranjivanja podataka
nisu na provediv nain propisani ni instrumenti kojima bi se zajamila sigurnost
podataka (odvojeno pohranjivanje, asimetrino kriptiranje, naelo 4 oka povezano
s naprednim procedurama provjere autentinosti kod pristupa kljuevima,
protokoliranje pristupa podacima i brisanje koje se ne moe revidirati) koje

su prikazali vjetaci u predmetnom postupku, niti je usporediva razina zatite

zajamena na neki drugi nain. Osim toga, nedostaje uravnoteen sustav sankcija
kod kojega bi povrede vezane uz sigurnost podataka imale istu teinu kao i povrede
obveze pohranjivanja.
Neposredno koritenje podataka radi kaznenog progona:
S mjerilima razvijenim na temelju naela razmjernosti nespojive su i odredbe o

koritenju podataka za kazneni progon. lanak 100g st. 1. al. 1. to. 1) Zakona
o kaznenom postupku ne osigurava da openito i u pojedinanom sluaju samo
tea kaznena djela mogu biti povod za prikupljanje odgovarajuih podataka,
ve to doputa generalno za kaznena djela vee teine, neovisno o zakljunom
katalogu. lanak 100g st. 1. al. 1. to. 2) i al. 2 Zakona o kaznenom postupku
znatno zaostaje za ustavnopravnim mjerilima kada doputa da je svako kazneno
djelo poinjeno pomou telekomunikacija, neovisno o njegovoj teini, sukladno
odvagivanju interesa u okviru provjere razmjernosti dovoljno kao mogu pokreta
za preuzimanje i pretraivanje podataka. Tom odredbom bi podaci prikupljeni u
skladu s l. 113a Zakona o telekomunikacijama praktiki bili iskoristivi kod svih
kaznenih djela. Obzirom na sve vei znaaj telekomunikacije u svakodnevnom
ivotu, takvo bi koritenje podataka izgubilo karakter iznimke. Zakonodavac ovdje
koritenje podataka nije ograniio samo na progon tekih kaznenih djela, ve
znatno izlazi iz tog okvira, a time i iz okvira ciljeva pohranjivanja podataka zadanih
europskim propisima.
lanak 100g Zakona o kaznenom postupku nije u skladu s ustavnopravnim

zahtjevima ni utoliko to doputa preuzimanje i pretraivanje podataka ne samo
u pojedinanim sluajevima na temelju sudskog naloga, ve naelno i bez znanja
dotine osobe (l. 100g st. 1. al. 1. Zakona o kaznenom postupku).
Za razliku od toga, sudska kontrola pretraivanja i koritenja podataka, te

odredbe o obvezi informiranja, uglavnom su zajamene na nain koji je u skladu s
ustavnopravnim zahtjevima. Za prikupljanje podataka pohranjenih prema l. 113a
Zakona o telekomunikacijama sukladno l. 100g st. 2. al. 1 te l. 100b st. 1. al. 1.
Zakona o kaznenom postupku potreban je sudski nalog. Nadalje, sukladno l. 101.
Zakona o kaznenom postupku postoje razliite obveze informiranja te mogunost
da se naknadno zatrai provjera zakonitosti te mjere od strane suda. Nije razvidno
da ti propisi openito ne jame uinkovitu pravnu zatitu. S ustavnopravnog gledita
treba kritizirati nepostojanje sudske kontrole kod odustajanja od obavjetavanja,
sukladno l. 101. st. 4. Zakona o kaznenom postupku - Neposredno koritenja
podataka radi suzbijanja opasnosti i zadae obavjetajnih slubi.
lanak 113b al. 1 to. 2) i 3) Zakona o telekomunikacijama niti po svojoj koncepciji ne

udovoljava zahtjevima za dostatno razgranienje svrhe. Savezni zakonodavac tu se
zadovoljio time da samo na openit nain naznai vrste zadaa kod kojih je sukladno
podrednim zakonima, posebice onima saveznih zemalja, mogue preuzimanje i
pretraivanje podataka. Time nije ispunio svoju odgovornost za ustavnopravno
172 | DRUGI DIO

uputno razgranienje svrhe koritenja. tovie, savezni zakonodavac je obvezom

ponuaa podataka da preventivno pohranjuju sve podatke o telekomunikacijskom
prometu, to je istovremeno povezano s odobrenjem koritenja tih podataka od
strane policije i obavjetajnih slubi u skladu s njihovim ukupnim zadaama,
stvorio otvoreni pool podataka koji se moe neogranieno koristiti u razne svrhe,
kojima se moe posluiti zakonodavac na saveznoj razini i u saveznim zemljama
na temelju vlastitih odluka koje su ograniene samo ugrubo definiranim ciljevima.
Raspoloivost takvog po svojoj svrsi otvorenog poola podataka dokida nunu
poveznicu izmeu pohranjivanja i svrhe pohranjivanja, te je nespojiva s Ustavom.
Konkretna koncepcija koritenja podataka pohranjenih sukladno l. 113a Zakona o

telekomunikacijama nerazmjerna je i utoliko to kod prosljeivanja podataka nije
predviena zatita povjerljivih odnosa. Naelno je uputno da postoji takva zatita
barem za jednu uu grupu telekomunikacijskih veza koje su upuene na posebnu
povjerljivost.
Posredno koritenje podataka za informacije ponuaa usluga:
lanak 113b st. 1. al. 2 Zakona o telekomunikacijama ne udovoljava u cijelosti

ustavnopravnim zahtjevima. Dodue, ne postoje dvojbe da su prema tim propisima
informacije doputene bez obzira na katalog kaznenih djela ili pravnih dobara.
Naprotiv, s Ustavom je nespojivo to to je takve informacije mogue koristiti bez
daljnjih ogranienja i openito kod progona manjih delikata ili prekraja. Nedostaje
i naknadna obveza informiranja nakon koritenja takvih informacija.
6. Spojivost s l. 12. Temeljnog zakona
Za razliku od toga, ne postoje ustavnopravne dvojbe po pitanju spojivosti

osporenih propisa s l. 12. st. 1. Temeljnog zakona, u onom dijelu u kojem se
u okviru ovog postupka odluivalo o tome. Nametanje obveze pohranjivanja u
odnosu na pogoene ponuae usluga u tipinom sluaju ne predstavlja preveliko
optereenje. Obveza pohranjivanja posebice nije nespojiva s Ustavom s obzirom na
financijski teret za poduzea uslijed obveze pohranjivanja prema l. 113a Zakona
o telekomunikacijama i s time povezanih kasnijih obveza, kao to je osiguranje
sigurnosti podataka. Zakonodavac unutar svog ireg manevarskog prostora nije
ogranien na to da koristi usluge privatnih poduzea samo ako iz njihove poslovne
djelatnosti mogu proizai neposredne opasnosti ili su ih neposredno skrivila.
tovie, dovoljna je injenina i odgovorna povezanost izmeu poslovne djelatnosti
i nametnute obveze. Stoga ne postoje naelne dvojbe vezane uz trokove za
obveznike pohranjivanja podataka. Zakonodavac na taj nain ukupne trokove
povezane s pohranjivanjem, u skladu s privatizacijom sektora telekomunikacija,
prebacuje na telekomunikacijsko trite. Kao to telekomunikacijska poduzea
mogu iskoristiti nove izglede koje im prua telekomunikacijska tehnologija
za ostvarivanje dobiti, tako moraju preuzeti i trokove za ograniavanje novih
sigurnosnih rizika koji su povezani s telekomunikacijama te ih ukalkulirati u svoje
cijene.

7. Nitetnost osporenih propisa
Povreda temeljnog prava na zatitu telekomunikacijske tajne prema l.

10 st. 1. Temeljnog zakona vodi do nitetnosti l. 113a i l. 113b Zakona o
telekomunikacijama te l. 100g st. 1. al. 1. Zakona o kaznenom postupku, ukoliko
se prema tim odredbama smiju prikupljati podaci o prometu sukladno l. 113a
Zakona o telekomunikacijama. Osporene norme stoga se zbog utvrenja povrede
temeljnih prava moraju proglasiti nitetnima (usp. l. 95. st. 1. al. 1. i l. 95. st. 3.
al. 1. Zakona o Saveznom ustavnom sudu).
Odluka je s obzirom na pitanja vezana uz europsko pravo, formalnu ustavnost

i naelnu spojivost preventivnog pohranjivanja podataka o telekomunikacijskom
prometu s Ustavom, u konanici donesena jednoglasno. S obzirom na ocjenu
ustavnosti l. 113a i 113b Zakona o telekomunikacijama odluka je u konanici
donesena sa 7 glasova za i 1 glasom protiv, a s obzirom na daljnja pitanja
povezana s materijalnim pravom odluka je donesena sa 6 glasova za i 2 glasa
protiv kao to se vidi iz izdvojenih miljenja.
Da su propisi sukladno l. 95. st. 3. al. 1. Zakona o Saveznom ustavnom sudu

nitetni i nespojivi s Ustavom, senat je odluio s etiri glasa za i etiri glasa
protiv. U skladu s time propisi se ne mogu primjenjivati dalje u neogranienom
opsegu, ve iz toga proizlazi zakonska posljedica proglaenja nitetnim.
Izdvojeno miljenje suca Schluckebiera:
1. Pohranjivanje podataka o prometu tijekom 6 mjeseci kod ponuaa usluge

ne predstavlja zadiranje u temeljno pravo iz l. 10. st. 1. Temeljnog zakona takve
teine koja bi se mogla smatrati posebno tekom povredom i time klasificirati
jednako kao neposredno pristupanje javne vlasti sadrajima komunikacije.
Podaci o prometu ostaju u djelokrugu privatnih ponuaa koji ih prikupljaju iz
poslovno-tehnikih razloga, i od kojih pojedini korisnik telekomunikacijskih usluga
na temelju ugovornih odnosa moe oekivati da e s njima u svom djelokrugu
postupati strogo povjerljivo i zatiti ih. Ako je zajamena sigurnost podataka u
skladu s najnovijim tehnikim dostignuima, nedostaje i objektivna osnova za
pretpostavku da e takvo pohranjivanje izazvati bojazni kod graana. Pohranjivanje
ne obuhvaa telekomunikacijske sadraje. Kod ocjene teine tog zadiranja stoga
treba ostati ouvana zamjetna distanca u odnosu na posebno teka zadiranja, kao
to je akustiki nadzor stambenih prostorija, nadzor telekomunikacijskih sadraja
ili tzv. on-line pretraga IT sustava neposrednim pristupom dravnih organa kod
kojih postoji poseban rizik da e njima biti pogoena apsolutno zatiena jezgra
privatnog ivota. To zadiranje nije toliko intenzivno ve prilikom pohranjivanja
podataka o prometu kod ponuaa usluge, koliko kod preuzimanja i koritenja
podataka o prometu od strane dravnih slubi u pojedinanom sluaju, u skladu s
postojeom pravnom osnovom, koja kao i sudski nalog za prikupljanje podataka o
prometu podlijeu striktnim zahtjevima razmjernosti.
174 | DRUGI DIO

2. Osporena regulativa naelno nije neprimjerena, prihvatljiva je za dotine

osobe i time razmjerna u uem smislu. Kod obveze pohranjivanja podataka o
telekomunikacijskom prometu tijekom 6 mjeseci, odredbama o svrsi koritenja i
kaznenopravnim odredbama o prikupljanju podataka zakonodavac se pridravao
koncepcijskog okvira koji mu zadaje Ustav. Obveza drave da zatiti svoje graane
ukljuuje zadau da poduzme primjerene mjere za sprjeavanje povrede pravih
dobara ili da ih informira i alocira odgovornost za povredu pravnih dobara. U tom
smislu, jamenje zatite graana i njihovih temeljnih prava te osnova drutvene
zajednice, sprjeavanje kao i rasvjetljavanje znaajnih kaznenih djela istovremeno
predstavlja preduvjet za miran suivot i neoptereeno ostvarivanje temeljnih
prava od strane graana. Uinkovito rasvjetljavanje kaznenih djela i uinkovito
suzbijanje opasnosti stoga ne predstavljaju same po sebi ugroavanje slobode
graana.
U napetom odnosu izmeu obveze drave na zatitu pravnih dobara i interesa

pojedinca na ouvanje prava zajamenih Ustavom, zadaa je zakonodavca najprije
da na apstraktan nain postigne ravnoteu izmeu tih suprotstavljenih interesa.
Zakonodavac pritom ima odreenu slobodu kod ocjene i oblikovanja propisa.
Cilj zakonodavca tu je bio voditi rauna o neizbjenim potrebama uinkovitog
kaznenog pravosua na naelima pravne drave, s obzirom na korjenite promjene
komunikacijskih mogunosti i komunikacijskog ponaanja ljudi tijekom zadnjih
godina. Taj cilj naelno pretpostavlja mogunost utvrivanja injenica potrebnih
za rasvjetljavanje kaznenih djela. Zakonodavac je pritom poao od toga da se
upravo podaci o telekomunikacijskom prometu zbog tehnikog razvoja u smjeru
flat rates esto ili uope ne pohranjuju ili su ve izbrisani prije nego to se moe
ishoditi sudski nalog za davanje informacija ili se tek utvrde informacije potrebne
za takav nalog. injenicu da su elektronika i digitalna komunikacijska sredstva
prisutna u skoro svim sferama ivota, pa stoga u odreenim podrujima oteavaju
kazneni progon kao i suzbijanje opasnosti, veina senata, dodue, uzima u obzir
kod provjere prikladnosti i nunosti pohranjivanja podataka o telekomunikacijskom
prometu, ali joj kod provjere razmjernosti u uem smislu, polazei od aspekta
primjerenosti i prihvatljivosti, ne pridaje potrebnu teinu.
Veina senata time ujedno praktiki u potpunosti suava slobodu zakonodavca

da kod ocjene i koncipiranja propisa na podruju kaznenog progona i suzbijanja
opasnosti radi zatite ljudi donese primjerene i prihvatljive odredbe. Na taj nain ni
u dovoljnoj mjeri ne vodi rauna o zahtjevu suzdranosti ustavnih sudaca (judicial
self-restraint) u odnosu na koncepcijske odluke zakonodavca koji ima demokratski
legitimitet. Odlukom se odreuje da je rok pohranjivanja od 6 mjeseci (dakle,
minimalni rok koji trai Direktiva EU) na gornjoj granici i da se s ustavnopravnog
gledita u najboljem sluaju jo moe opravdati. Nadalje, odluka zakonodavcu u
smislu regulativne tehnike propisuje da odredbe o svrsi koritenja istovremeno
moraju sadravati pretpostavke za pristup podacima; ograniava ga na tehniku
koritenja kataloga kaznenih djela u kaznenom pravu; iskljuuje mogunost
koritenja podataka o telekomunikacijskom prometu i za rasvjetljavanje kaznenih
djela poinjenih pomou telekomunikacijskih sredstava (koja se i inae teko daju

rasvijetliti); te na striktan nain proiruje obveze obavjetavanja. U skladu s time,

zakonodavcu ne preostaje velika normativna sloboda unutar vlastite politike
odgovornosti.
Senat zakonodavcu posebice zabranjuje mogunost preuzimanja podataka o

prometu pohranjenih u skladu s l. 113a Zakona o telekomunikacijama kod
rasvjetljavanja kaznenih djela koja nisu navedena u trenutanom katalogu iz l.
100a st. 2 Zakona o kaznenom postupku, ali su u pojedinanom sluaju od velikog
znaaja, kao i kaznenih djela poinjenih pomou telekomunikacijskih sredstava
(l. 100g st. 1. al. 1 to. 1. i 2. ZKP-a). Obzirom na potonja kaznena djela, kod
odvagivanja se ne uzima dovoljno u obzir da zakonodavac ovdje polazi od znatnih
potekoa kod rasvjetljavanja ove vrste kaznenih djela. Budui da je nadlenost
zakonodavca osigurati uinkovit kazneni progon i ne dopustiti da nastanu znaajne
praznine u zatiti, ne moe mu se zabraniti da i kod kaznenih djela koja nisu
posebno teka, ali nanose tetu pravnim dobrima koja su znaajna, omogui
pristup podacima o prometu, jer se prema njegovoj procjeni samo na taj nain
moe iskljuiti nastajanje faktiki veih pravnih praznina i to da rasvjetljavanje
takvih kaznenih djela uglavnom ide u prazno. Tomu valja pridodati i to da je
zakonodavac kod koncipiranja kaznenopravnog ovlatenja za pristup poao od
kriterija koje je senat odobrio u svojoj odluci od 12. oujka 2003. (BVerfGE 107,
299 <322>) o objavljivanju podataka o telekomunikacijskim vezama.
3. Bilo bi shvatljivo da se u izreci o pravnim posljedicama, na osnovu

ustavnopravne ocjene veine senata i polazei od stalne sudske prakse Saveznog
ustavnog suda, zakonodavcu naloio rok za donoenje nove regulative i da se
proglasilo da se postojei propisi, oslanjajui se na mjerila iz privremenih mjera
koje je donio senat, privremeno i dalje mogu primjenjivati, kako bi se izbjegli trajni
deficiti, posebice kod rasvjetljavanja kaznenih djela, ali i kod suzbijanja opasnosti.
Izdvojeno miljenje suca Eichbergera:
Izdvojeno miljenje u bitnim se crtama prikljuuje kritici suca Schluckebiera vezanoj

uz ocjenu intenziteta mjere pohranjivanja podataka o telekomunikacijskom prometu
kojom se zadire u temeljno pravo iz l. 10. st. 1. Temeljnog zakona. Jer koncepcija
zakonodavca na kojoj poivaju l. 113a, 113b Zakona o telekomunikacijama, o
graduiranoj legislativnoj odgovornosti za nalog o pohranjivanju podataka s jedne
strane, te preuzimanje i pretraivanje podataka s druge strane, naelno su u
skladu s Ustavom. To vrijedi posebice za koritenje podataka pohranjenih prema
l. 113a Zakona o telekomunikacijama u svrhu kaznenog progona sukladno l.
100g Zakona o kaznenom postupku. Zakonodavac ne mora razmjernost odredbe
o preuzimanju podataka procjenjivati iskljuivo polazei od najveeg stupnja
zadiranja, kojim bi opseni podaci bili raspoloivi s konanim ciljem izrade profila
kretanja ili socijalnog profila dotinog graanina, ve moe uzeti u obzir da e vei
broj preuzimanja i pretraivanja podataka imati puno manju teinu, a o tome je li
to prihvatljivo u pojedinanom sluaju treba odluivati nadleni sudac.
176 | DRUGI DIO

14.
Sloboda kretanja
28) BVerfGE 2, 266

(Notaufnahme / Hitan prihvat izbjeglica)
1. Sloboda kretanja je pravo odabira boravita ili prebivalita u bilo kojem

mjestu na cijelom teritoriju Savezne Republike Njemake, kao i ulaska u
zemlju u tu svrhu, koje ne prijei dravna vlast.
2. To temeljno pravo pripada i Nijemcima u sovjetskoj okupacijskoj zoni

kao i u sovjetskom sektoru u Berlinu.
3. Zakonodavac ima diskreciono pravo ureenja postupaka za ogranienje

slobode kretanja na temelju l. 11. st. 2. Temeljnog zakona, pri emu
zbog hitnih postupovnih razloga moe suspendirati ostvarivanje slobode
kretanja u pojedinanom sluaju do donoenja konane odluke.
4. Zakon nije protuustavan ako je mogue tumaenje u skladu s Temeljnim

zakonom a zakon pri takvom tumaenju zadri svoj smisao.
5. lanak 1. st. 2. Zakona o hitnom prihvatu izbjeglica iz Istone Njemake

od 22. kolovoza 1950. ne sadri iscrpne odredbe o prihvaenim razlozima
prihvata. U postupku hitnog prihvata, tovie, kada ne postoji ni jedan
od tih razloga, treba nadalje provjeriti je li uskraivanje prihvata u
pojedinanom sluaju opravdano sukladno l. 11. st. 2. Temeljnog zakona.
6. O povredi l. 3. st. 3. Temeljnog zakona radi se samo onda kad je

drugaiji tretman uslijedio upravo zbog jednog od razloga koji su ondje
navedeni.
Rjeenje Prvog senata od 7. svibnja 1953.
- 1 BvL 104/52 -
[]
178 | DRUGI DIO

SLOBODA KRETANJA
29) BVerfGE 110, 177

(Freizgigkeit fr Sptaussiedler / Sloboda
kretanja za tzv. kasne useljenike)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

1 BvR 1266/00
Ustavna tuba protiv l. 3a Zakona o dodjeli boravita odbaena
Spojivo je s temeljnim pravom slobode kretanja da kasni useljenici (koji su se

u Njemaku vratili nakon 1.1.1993), koji su za prebivalite izabrali neko drugo
mjesto od onog koje im je dodijeljeno, naelno ne mogu primati socijalnu pomo
sukladno Saveznom zakonu o socijalnoj pomoi. To je odluio Prvi senat Saveznog
ustavnog suda u presudi koja je objavljena danas, odbacivi ustavne tube dvojice
kasnih useljenika. Osporene sudske odluke poivaju na pravnoj osnovi sukladnoj
Ustavu i stoga su odrive. Meutim, senat smatra da trenutana pravna situacija
glede mogunosti promjene dodijeljenog boravita nije u skladu s Ustavom.
U vezi injeninog stanja na kojem se temelji odluka upuujemo na Priopenje za

tisak br. 85/2003 od 16. listopada 2003.
U obrazloenju odluke navodi se:
Doputenost ustavnih tubi nije dana posebice zbog naela supsidijarnosti.

Podnositelji tube, dodue, nisu iscrpili sudski put protiv rjeenja kojim im se
dodjeljuje boravite koje je prethodilo odbijanju socijalne pomoi, ni protiv odluke
kojim se odbija njihov zahtjev za promjenu dodijeljenog boravita. No to se od
njih u konkretnoj ivotnoj situaciji nije moglo ni traiti. Podnositelji tube su u
trenutku dodjele boravita jedva vladali njemakim jezikom, nalazili su se u njima
nepoznatoj zemlji i nisu imali mogunost pravnog savjetovanja. O pravnom znaaju
dodjele boravita i posljedicama odabira drugog boravita nisu bili obavijeteni. U
tom trenutku jo nisu imali povoda za preseljenje. Podnositeljima tube se zbog
posebnih okolnosti u konkretnom sluaju ne moe prigovoriti da nisu iscrpili sudski
put nakon odbijanja njihovog zahtjeva na promjenu dodijeljenog boravita. U tom
je dijelu odluka donesena sa sedam glasova za i jednim glasom protiv.

Meutim, ustavna tuba u meritumu nije izgledna. Osporena regulativa ne

predstavlja povredu temeljnog prava podnositelja tube na slobodu kretanja.
Dodue, iskljuenje socijalne pomoi temeljem l. 3a Zakona o dodjeli boravita
iz 1996. (WoZuG 1996) negativno utjee na slobodu kretanja podnositelja tube.
Ta regulativa kod primatelja socijalne pomoi kod ostvarivanja slobode kretanja
povezana je s ekonomski osjetnim nedostatkom za imatelja temeljnog prava
vezanog uz boravite koje mu je dodijeljeno. To posredno ciljano utjee na slobodu
kretanja. Meutim, negativan utjecaj na temeljno pravo iz l. 11. st. 1. Temeljnog
zakona je u skladu s Ustavom. lanak 11. st. 2. Temeljnog zakona zakonodavcu
omoguuje ograniavanje slobode kretanja, ako se sve vei broj osoba koje su
upuene na uzdravanje useljava u Saveznu Republiku Njemaku, uslijed ega
savezna razina, savezne zemlje i opine imaju znatne trokove za smjetaj,
socijalnu pomo i integraciju tih osoba. Do takvog je posebnog optereenja
za javnost dolo uslijed vala tzv. kasnih useljenika nakon 1. sijenja 1993. U
razdoblju od 1987. ukupno 3 milijuna useljenika i kasnijih useljenika uselilo je u
Saveznu Republiku Njemaku (nap. prev. radi se o Nijemcima iz istonoeuropskih
zemalja, ukljuujui bivi istonu Njemaku). Osporena odredba je razmjerna.
Ona je prikladna za ostvarivanje primjerene raspodjele trokova predviene
zakonom. Na temelju podataka njemake vlade, saveznih zemalja te Saveza
njemakih gradova i opina, dodjela boravita provodi se od stupanja zakona
na snagu 1996. U meuvremenu se nisu pojavila nova migracijska teita kod
kasnog vala useljenika. Trokovi socijalne pomoi ravnomjerno su raspodijeljeni.
Opine na taj nain mogu unaprijed planirati mjere povezane s infrastrukturom i
mjere integracije useljenika. Zakonodavac smatra da je dodjela stana, odnosno
boravita, i provedba tog modela pomou socijalne pomoi primjerena za
promicanje integracije kasnog vala useljenika. Toj se procjeni zakonodavca
s obzirom na iroko diskreciono pravo ne moe prigovoriti. No on mora pratiti
daljnji razvoj i posebice uinke te regulative i eventualno ih korigirati u budunosti.
Osporena regulativa je i nuna. Nije razvidno na koji bi se nain moglo manje
opteretiti useljenike, a istovremeno ostvariti navedene ciljeve. Diskreciono pravo
kod odreivanja trajanja dodjele boravita zakonodavac u sluaju podnositelja
tube nije prekoraio. Kod financijskog sustava naknada trokova izmeu opina
moglo bi se voditi rauna o naelu raspodjele tereta, na kojemu se temelji Zakon
o dodjeli boravita, ali samo s obzirom na trokove socijalne pomoi, ali ne
i s obzirom na daljnje infrastrukturne trokove vezane uz smjetaj, podrku i
integraciju useljenika. Takav bi sustav, osim toga, bio preskup.
Vremenski ograniena dodjela boravita u odreenom mjestu je za kasni val

useljenika prihvatljiva. Negativne implikacije za temeljno pravo kod ukupnog
odvagivanja interesa primjerene su u odnosu na prednosti koje bi javnost imala
od navedene regulative. Time se, dodue, utjee na slobodu kretanja kasnog
vala useljenika. Osporena regulativa praktiki iskljuuje preseljenje useljenika
koji su u pravilu upueni na primanje socijalne pomoi. Ta zabrana traje nekoliko
godina. Stope prihvata useljenika utvrene za jedinice lokalne samouprave imaju
prednost u odnosu na individualne elje za dodjelom boravita. Time su uglavnom
180 | DRUGI DIO

SLOBODA KRETANJA
su pogoene veze izmeu velikih obitelji, ili povezanost s odreenim vjerskim

zajednicama ili ranijom seoskom zajednicom. To je suprotno cilju raspodjele
trokova, to je znaajan interes javnosti. Cilj integracije koji se slijedi dodjelom
mjesta stanovanja trebao bi biti koristan i za same useljenike. Dodjela boravita
je vremenski ograniena. Ukoliko useljenik u nekom drugom mjestu nae posao
na puno radno vrijeme i stambeni prostor, prestaje obveza. Potraga za radnim
mjestom izvan dodijeljenog boravita je osim toga pojednostavljena nakon
izmjena Zakona o dodjeli boravita iz 2000. godine.
Nije dolo do povrede prava podnositelja tube na jednakost. Kasni val useljenika
nije tom regulativom diskriminiran temeljem domicilne zemlje ili podrijetla.
Sama regulativa i njezina provedba polaze od potreba za socijalnom pomoi. S
gledita prava na jednakost stoga ne postoje dvojbe. Nije povrijeeno ni ope
naelo jednakosti. Nejednako postupanje u odnosu na druge Nijemce upuene na
socijalnu pomo dostatno je opravdano posebnim potrebama vie od tri milijuna
kasnih useljenika. Ako su stranci koji primaju socijalnu pomou u boljem poloaju
od kasnih useljenika, i to je dostatno opravdano. Kasni useljenici, do sada jedina
velika grupa useljenika s opim i podudarnim obiljejima, ima pravo na useljavanje
u Njemaku i trajnu dozvolu boravka. To, kao i problemi integracije, razlikuje ih od
stranaca bez statusa dravljana EU i azilanata.
Senat dodatno ukazuje na to da zakonodavac l. 11. st. 1. Temeljnog zakona s

ustavnopravnog gledita mora omoguiti izmjenu dodjele boravita na zahtjev
pod uvjetima koje e poblie definirati. Do sada nije postojala takva odredba o
promjeni dodijeljenog boravita. Prema shvaanju senata, o takvom bi zahtjevu
trebalo odluivati u upravnom postupku koji je u skladu s kriterijima pravne drave.

15.
Sloboda izbora zanimanja
30) BVerfGE 121, 317

(Rauchverbot in Gaststtten I / Zabrana puenja
u ugostiteljskim objektima)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 1 BvR 3262/07, 1 BvR 402/08, 1 BvR 906/08 -
Ustavne tube po pitanju zabrane puenja uspjene
Ustavne tube dvoje ugostitelja i jedne vlasnice diskoteke protiv odredaba Zakona
o zatiti nepuaa saveznih zemalja Baden-Wrttemberg i Berlin bile su uspjene
(u vezi injeninog stanja usp. Priopenje za tisak br. 53 od 8. svibnja 2008). Prvi
senat Saveznog ustavnog suda ustanovio je da osporavani propisi predstavljaju
povredu temeljnog prava podnositelja tube na slobodu izbora zanimanja.
Zakonodavca, dodue, nita ne prijei da donese striktnu zabranu puenja u

ugostiteljskim objektima bez ikakve iznimke. No odlui li se za koncepciju koja
slijedi cilj zatite zdravlja u neto blaem obliku, te vodei rauna o poslovnim
interesima ugostitelja, dopusti iznimke od zabrane puenja, tada te iznimke moraju
obuhvaati i male ugostiteljske objekte (kvartovske gostionice) gdje se preteito
konzumiraju pia, te su posebice jako pogoeni zabranom puenja. Zakonodavci u
saveznim zemljama stoga do 31. prosinca 2009. moraju donijeti novu regulativu.
Pritom se mogu odluiti za strogu koncepciju zatite nepuaa u ugostiteljskim
objektima i odustati od bilo kakvih iznimaka, ili u okviru manje stroge koncepcije
zatite nepuaa mogu dopustiti iznimke u odnosu na zabranu puenja, ali
pritom moraju konzistentno voditi rauna o posebnim optereenjima odreenih
segmenata ugostiteljstva i tu regulativu koncipirati sukladno naelu jednakosti.
Zbog velike vanosti zatite stanovnitva od opasnosti pasivnog puenja, osporene
odredbe nastavit e se primjenjivati sve do donoenja nove regulative. U Baden-
Wrttembergu i Berlinu e stoga do daljnjega vrijediti dosadanji propisi o zabrani
puenja u ugostiteljskim objektima. Kako bi se izbjeglo ugroavanje egzistencije
malih ugostiteljskih objekata, Savezni ustavni sud je do stupanja na snagu nove
regulative iznimke koje su ve predviene zakonima o zatiti nepuaa proirio
za jo jednu iznimku u korist malih ugostiteljskih objekata u kojima se preteito
prodaju pia. Pretpostavka za takvo izuzimanje iz zabrane puenja je da takav
184 | DRUGI DIO

SLOBODA IZBORA ZANIMANJA
ugostiteljski objekt ne nudi pripremljena jela, da je povrina manja od 75 m2, da

ne raspolae odvojenom sporednom prostorijom i da je zabranjen pristup osobama
mlaim od 18 godina Osim toga, ugostiteljski objekt na ulazu mora imati oznaku
da se radi o ugostiteljskom objektu za puae i da je zabranjen pristup osobama
mlaim od 18 godina.
Ako neki od zakona o zatiti nepuaa doputa ureenje prostorija za puae kao
iznimku od zabrane puenja u ugostiteljskim objektima, u tom sluaju generalno
iskljuenje diskoteka iz te povlastice ne bi bilo opravdano. Sve do usvajanja nove
regulative, koju zakonodavac mora donijeti do 31. prosinca 2009. godine, taj e
propis vrijediti i dalje, uz naputak da se u diskotekama u koje imaju pristup samo
osobe starije od 18 godina smije urediti prostorija za puae, ali bez plesnog
podija.
Suci Bryde i Masing svoje su izdvojeno miljenje priloili odluci.
I. Zabrana puenje u ugostiteljskim objektima predstavlja teko zadiranje u

slobodu izbora zanimanja ugostitelja. S obzirom na udio puaa od 33,9 % meu
odraslom populacijom u Njemakoj, ovisno o gastronomskoj ponudi i s njome
povezanim krugom gostiju to moe dovesti do znatnog smanjenja prometa
ugostitelja. Takvo zadiranje kod normativnog ureenja, koje je u ovom postupku
valjalo ocijeniti, nije opravdano. Zakonodavci, dodue, zatitom stanovnitva
od opasnosti po zdravlje uslijed pasivnog puenja slijede iznimno znaajan cilj
od opeg dobra. Meutim, osporeni propisi nisu razmjerni. Oni na neprihvatljiv
nain optereuju ugostitelje koji imaju male ugostiteljske objekte sa samo jednom
prostorijom i preteito posluuju pia.
1. Kod nunog ukupnog odvagivanja izmeu teine zahvata i teine razloga

koji ga opravdavaju, treba zadrati granicu prihvatljivog. Pritom zakonodavca na
temelju njegova slobodnog prostora za procjenu, ocjenu i koncepciju propisa nita
ne prijei da dade prednost zatiti zdravlja sveukupnog stanovnitva, ukljuujui
i osoblje koje radi u ugostiteljskim objektima, nasuprot temeljnim slobodama
koja se time ograniavaju, te donese striktnu zabranu puenja u ugostiteljskim
objektima bez iznimki. Zakonodavci na temelju brojni znanstvenih istraivanja
mogu poi od toga da su s pasivnim puenjem povezani znatni zdravstveni rizici.
Budui da zdravlje i posebice ljudski ivot predstavljaju najvie vrednote, pri
nastojanju da se zatite doputena su i sredstva koja osjetno zadiru u temeljno
pravo slobode izbora zanimanja. Ustav zakonodavca ne prisiljava da s obzirom
na slobodu izbora zanimanja ugostitelja dopusti iznimke od zabrane puenja u
ugostiteljskim objektima i potpuno zatvorenim prostorijama.
2. Meutim, provjera razmjernosti vodi do drugog rezultata kada se ne bi

odluivalo o striktnoj zabrani puenja, nego je - kao u predmetnim sluajevima
- odabrana koncepcija kod koje se cilj zatite zdravlja zbog interesa ugostitelja

i puaa slijedi u blaoj mjeri. Kako u Baden-Wrttembergu, tako i u Berlinu,

doputene su praktiki znaajne iznimke od zabrane puenja, kao to je primjerice
ureenje odvojenih prostorija za puae. Na temelju slobode procjene, ocjene i
normativnog ureenja propisa koju zakonodavac ima, nita ga dodue ne prijei
da odabere koncepciju zatite nepuaa u ugostiteljskim objektima u kojoj bi
se zatita zdravlja nepuaa kao cilj slijedila manje striktno, radi ujednaenje
temeljnih sloboda ugostitelja i puaa. No tu odluku zakonodavac u tom sluaju
mora konzistentno provesti.
Stoga specifine implikacije zabrane puenja na male ugostiteljske objekte u

kojima se preteito posluuju pia u okviru odvagivanja svih interesa koje treba
provesti dobivaju puno veu teinu. Zabrana puenja male bi ugostitelje, zbog
iznimno velikog udjela puaa meu gostima, u znatno veoj mjeri ekonomski
opteretila nego ugostitelje koji imaju velike lokale, to potvruju i istraivanja koja
je predoio Savezni zavod za statistiku. Za velike ugostiteljske objekte koji imaju
sporedne prostorije ili mogu urediti odvojenu prostoriju vrijedi samo relativna
zabrana puenja, tako da se izalo u susret njihovom interesu da imaju ponudu i
za goste puae. Za razliku od toga, na male ugostiteljske objekte primjenjuje se
apsolutna zabrana puenja, ukoliko to je zbog male povrine u pravilu sluaj
nemaju raspoloivu sporednu prostoriju. Od ugostitelja koji vode male objekte
trai se da provedu striktnu zabranu puenje, ak i po cijenu ugroavanja vlastitog
ekonomskog opstanka, premda zakonodavac savezne zemlje cilj zatite zdravlja
kojemu se tei ne eli provesti bez ikakvih ogranienja, nego vodei rauna o
poslovnim interesima ugostitelja. Ugroavanje zdravlja uslijed pasivnog puenja
tako prilikom odvagivanja u odnosu na slobodu izbora ugostitelja poprima drugu
teinu. S obzirom na (djelomino) povlaenje cilja zatite (zdravlja) kojemu se
tei, optereenja kojima su pogoeni mali ugostitelji nisu razmjerna prednostima
koje je zakonodavac savezne zemlje htio postii ublaavanjem zabrane puenja
na javnim mjestima. Mali ugostiteljski objekti ije se poslovanje uglavnom temelji
na prodaji pia, zbog toga to su veina gostiju puai, kod uinkovite zatite
nepuaa nemaju tako velik znaaj. Znatno smanjenje prometa nakon to je
zabrana puenja stupila na snagu pokazuje da takvi ugostiteljski objekti oito
ne uspijevaju u veoj mjeri zainteresirati goste nepuae za svoju gastronomsku
ponudu.
II. I ustavna tuba vlasnice diskoteke protiv odredaba u Zakonu o zatiti

nepuaa savezne zemlje Baden-Wrttemberg je osnovana. S l. 12. st. 1.
Temeljnog zakona u vezi s l. 3. st. 1. Temeljnog zakona nije spojivo to da su i
diskoteke u kojima adolescenti nemaju pristup iskljuene iz mogunosti ureivanja
odvojenih prostorija za puae. Openito, iskljuenje diskoteka iz povlastice koju
predstavlja iznimka od zabrane puenja kroz ureenje zasebnih prostorija za
puae, nije opravdano. Razlozi koje slijedi zakonodavac nisu takve vrste i teine
da bi se njima mogle opravdati nejednake pravne posljedice za diskoteke s jedne
strane, a za ostale ugostitelje s druge strane.
186 | DRUGI DIO

Dodue, s ustavnopravnog gledita ne moe se prigovoriti zakonodavcu to

polazi od toga da je u diskotekama koncentracija tetnih tvari posebno velika.
Zakonodavac se u vezi s time moe pozvati na jednoznana znanstvena istraivanja
koja to potvruju. Meutim, zbog te okolnosti, kao i zbog toga to su u drugim
ugostiteljskim objektima doputene prostorije za puae, nije nuno diskoteke
openito iskljuiti iz te iznimke. Ako je puenje dozvoljeno samo u potpuno
odvojenim sporednim prostorijama, onda otpada argument poveane opasnosti
od pasivnog puenja u diskotekama, koji se povezuje samo s tim posebnim
oblikom ugostiteljskog objekta. I ukazivanje na poseban znaaj oponaanja kod
adolescenata i mlaih punoljetnika ne opravdava razliito tretiranje diskoteka u
odnosu na druge vrste ugostiteljskih objekata. Kako bi se postigla eljena zatita
te populacijske skupine, dovoljno je da se iskljuenje prostorija za puae ogranii
na one diskoteke u kojima je doputen pristup osobama mlaim od 18 godina.
III. Kod nove regulative koju je nuno donijeti zakonodavci u saveznim zemljama
mogu dati prednost ili cilju zatite zdravlja stanovnitva od opasnosti pasivnog
puenja, te se odluiti za striktnu koncepciju zatite nepuaa u ugostiteljskim
objektima i odustati od iznimaka, ili u okviru manje stroge koncepcije zatite, u
kojoj se interesima ugostitelja i puaa daje vie prostora, mogu dopustiti iznimke
od zabrane puenja. Ako odluka ide u prilog odreenih ustupaka kod zatite
zdravlja, kod doputenih iznimaka od zabrane puenja treba konzistentno voditi
rauna o posebnim optereenjima pojedinih segmenata ugostiteljstva i propise
normirati vodei rauna o naelu jednakosti. Stoga zakonodavac koji je dopustio
iznimku od zabrane puenja u gostionicama koje imaju odvojenu prostoriju za
puae, ne smije iz vida izgubiti ni interese malih ugostitelja ije se poslovanje
preteito temelji na prodaji pia. Budui da skuene prostorne prilike u takvim
ugostiteljskim objektima obino ne doputaju ureenje odvojene prostorije za
puae, kod njih u obzir dolazi samo oslobaanje od zabrane puenja.
Odluka o doputenosti striktne zabrane puenja (I.1) i nerazmjernosti regulative

za male ugostiteljske objekte koji posluuju pia (I.2) donesena je sa est glasova
za i dva glasa protiv, a u ostalom dijelu jednoglasno.
Izdvojeno miljenje suca Brydea
Iz perspektive zakonodavca osporena regulativa poiva na loginoj koncepciji.

Nije razvidno da su zakonodavci u saveznim zemljama relativizirali ciljeve zatite
nepuaa na nain da su ivot i zdravlje postali stavke koje se odvaguju u odnosu
na ekonomske interese i na taj nain relativiziraju. Tim zakonima nepuaima se
eli zajamiti gastronomija bez dima cigareta, to jest barem jedna glavna prostorija
u kojoj je puenje zabranjeno. Iznimke od zabrane puenja treba dopustiti samo
ukoliko one ne bi ugrozile zatitu nepuaa. Zakonodavac moda tu koncepciju nije
uspio provesti savreno, ali nije izaao iz okvira svojih prerogativa.

Izdvojeno miljenje suca Masinga
Osporeni propisi temelje se na zakonskoj koncepciji zahtjevne, ali uravnoteene

zatite nepuaa koja je s ustavnopravnog gledita naelno odriva. Za razliku od
toga, zabrana puenja u ugostiteljskim objektima bez iznimke bila bi nerazmjerna.
Osporena regulativa poiva na naelu jasnog primata zatite nepuaa. Njom

se uspostavlja obveza svakog ugostiteljskog objekta da svoju ponudu usmjeri
prvenstveno na nepuae, te samo kao dodatnu mogunost predvidi prostoriju za
puae. To je, kad se radi o zatiti zdravlja, naelno opravdano i kod kvartovskih
gostiona. Kao to se ni mala poduzea ne moe dispenzirati od dodatnih mjera
u propisima o zatiti okolia, tako se ni kvartovske gostione ne mogu openito
izuzeti iz odredaba o zatiti zdravlja, zato to su time pogoene u znatnoj mjeri.
S ustavnopravnog gledita bilo bi dovoljno predvidjeti blae odredbe za one
ugostitelje koji bi striktnom primjenom bili posebno teko pogoeni, kako bi se
ublaio prelazak na apsolutnu zabranu. Osporena regulativa je stoga protuustavna
samo u onom dijelu gdje nedostaju takve odredbe. Daljnje iznimke nisu uputne i
sutinski bi oslabile snagu zakonske koncepcije zatite.
Za razliku od toga, protuustavna bi bila radikalna zabrana puenja u ugostiteljskim

objektima bez iznimke, no o tome se nije odluivalo u predmetnom sluaju. Za
zatitu nepuaa takva apsolutna zabrana nije potrebna, ukoliko postoje prostorije
za nepuae, a zatita kvartovskih gostiona od gubitka gostiju naelno ne moe
posluiti kao opravdanje. To nije odrivo ni kod prevencije ovisnosti. Zakonodavac,
dodue, ima znatan manevarski prostor, ali ne moe ni putem zabrane sasvim
prognati ugodno druenje i slavlje uz duhan, jelo i pie na javnim mjestima.
Takva beskompromisna zabrana bila bi nerazmjerna i u sebi bi skrivala opasnost
paternalistike tutorizacije.
188 | DRUGI DIO

31) 1 BvR 1746/10

(Rauchverbot in Gaststtten II / Odluka o
zabrani puenja u ugostiteljskim objektima II)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 2. kolovoza 2010.

- 1 BvR 1746/10 -
Odbaena je ustavna tuba protiv striktne zabrane puenja u

ugostiteljskim objektima u Bavarskoj
Nakon odluke na referendumu dana 1. kolovoza 2010. na snagu je stupio novi

bavarski Zakon o zatiti zdravlja od 23. srpnja 2010. Taj zakon predvia striktnu
zabranu puenja za sve ugostiteljske objekte. Odredbe o iznimkama, koje su s
uinkom od 1. kolovoza 2009. vrijedile za atore u kojima se toi pivo, vino ili za
proslave, te za ugostiteljske objekte s jednom prostorijom koje preteito posluuju
pia, time su otpale, kao i u to vrijeme jo predviena mogunost ureenja
odvojenih prostorija za puae.
Podnositeljica tube ad 1) je pua i nekoliko puta tjedno odlazi u ugostiteljski

objekt. Podnositeljica tube ad 2) vodi ugostiteljski objekt i vei dio prometa
ostvaruje zahvaljujui veim grupama zatvorenog tipa koje se sastaju u odvojenim
prostorijama. Podnositelj tube ad 3) je drutvo s ogranienom odgovornou koji
vodi pivnicu, povrine manje od 75 m2 te se u tubi poziva na to da zapoljava
samo puae i da pristup lokalnu imaju samo gosti puai.
Drugo vijee prvog senata Saveznog ustavnog suda nije prihvatilo ustavnu
tubu kojom podnositelji tube uglavnom prigovaraju da je striktnom zabranom
puenja u novoj regulativi povrijeena njihova opa sloboda djelovanja (l. 2. st.
1. Temeljnog zakona), odnosno sloboda izbora zanimanja (l. 12. st. 1. Temeljnog
zakona). Ustavna tuba nije od naelnog znaaja niti je prihvaanje tube nuno
za ostvarivanje temeljnih prava ili slinih prava podnositelja tube. Uvoenje
striktne zabrane puenja novom regulativom ne predstavlja povredu temeljnih
prava podnositeljice tube ad 1) kao puaa, niti podnositelja tube pod 2) i 3) kao
vlasnika ugostiteljskih objekata.

Savezni ustavni sud ve je u presudi od 30. srpnja 2008. Odluio da zakonodavca

ustav ne prijei da zatiti zdravlja dade primat u odnosu na temeljna prava i slobode
na koje se ona negativno odraava, posebice slobodu izbora zanimanja ugostitelja
ili slobodu ponaanja puaa, te zabrani puenje u ugostiteljskim objektima (usp.
BVerfGE 121, 317 <357 ff.>). Ako se zakonodavac zbog visokog ranga pravnih
dobara koja se tite odlui za striktnu zabranu puenja u svim ugostiteljskim
objektima, tu koncepciju smije dosljedno provesti i ne mora predvidjeti odredbe
o iznimkama za ugostiteljske objekte iskljuivo za puae, kojima nepuai ne bi
imali pristupa. I vee optereenje vlasnika malih ugostiteljskih objekata ak i do
mjere da moe ugroziti njihovu ekonomsku egzistenciju s obzirom na to da ova
regulativa vrijedi za sve ugostiteljske objekte, dostatno je opravdano objektivnim
razlozima i stoga zakonodavca ne prisiljava na izuzea.
Polazei od toga da u Bavarskoj prema navodima podnositelja tubi na temelju

dosadanje regulative u meuvremenu postoji velik broj ugostiteljskih objekata u
kojima je zabranjeno puenje, striktna zabrana puenja u ugostiteljskim objektima
nije nerazmjerna. Preputeno je zakonodavcu da nepuaima omogui sudjelovanje
u drutvenom ivotu u ugostiteljskim objektima ak i u malim ugostiteljskim
objektima gdje se preteito posluuju pia, bez da su pritom izloeni duhanskom
dimu. S gledita Ustava ne moe se prigovoriti to to je zakonodavac savezne
zemlje striktnom zabranom puenja ujedno teio i ostvarivanju konzekventne
zatite svih zaposlenika u ugostiteljstvu.
190 | DRUGI DIO

16.
Jamstvo vlasnitva, izvlatenje,
odteta
32) 1 BvR 31/08 i 1 BvR 3386/08

(Garzweiler II / Rudnik Garzweiler II)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 76/2013 od 17. prosinca 2013.
Odluka od 17. prosinca 2013.

- 1 BvR 3139/08, 1 BvR 3386/08 -
Presude u predmetu Rudnik mrkog ugljena: jaa pravna zatita osoba

pogoenih izvlatenjem i preseljenjem
Prvi senat Saveznog ustavnog suda je ojaao pravnu zatitu od velikih projekata
koji su povezani s preseljenjem i izvlatenjem. Ve kod odobrenja takvog projekta
treba odvagnuti sve javne i privatne interese koji idu u prilog ili su protiv projekta.
Ukupno odvagivanje je zadaa strunih slubi, a kontrola je prvenstveno u
nadlenosti specijaliziranih sudova. Savezni ustavni sud se ograniava samo na
kontrolu ustavnopravnih aspekata. Pogoenim osobama mora se osigurati pravna
zatita ve prilikom odobrenja projekta. Odobrenje okvirnog poslovnog plana
za rudnik Garzweiler udovoljava ustavnopravnim zahtjevima, ali ne i konkretno
izvlatenje udruge za zatitu okolia koje se temelji na tom odobrenju. Meutim,
ostaje se samo pri utvrivanju povrede temeljnog prava, jer tuba, ak i kada bi
se vratila na ponovno suenje specijaliziranim sudovima, ne bi imala izgleda za
uspjeh.
1. Rudnik mrkog ugljena Garzweiler u saveznoj zemlji Sjeverna Rajna i

Vestfalija odobren je na temelju planova za eksploataciju mrkog ugljena iz 1984.
i 1994/1995. Rjeenjem od 22. prosinca 1997. Zavod za rudarstvo Dren odobrio
je Okvirni poslovni plan za rudnik Garzweiler I/II.
2. Podnositelj tube u postupku 1 BvR 3139/08 je vlasnik zemljita koje se

nalazi u eksploatacijskom podruju u etvrti Immerath grada Erkelenza, na kojem
se nalazi stambena kua koju sam koristi. U svojoj ustavnoj tubi osporava rjeenje
o odobrenju [za istraivanje mineralnih sirovina] Zavoda za rudarstvo Dren, te
odluke nadlenih slubi i upravnih sudova kojima se to rjeenje potvruje.
192 | DRUGI DIO

JAMSTVO VLASNITVA, IZVLATENJE, ODTETA
3. Podnositelj tube u postupku 1 BvR 3386/08 je Udruga za zatitu prirode

registrirana u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji. Ta je udruga 1998. godine stekla vlasnitvo
nad zemljitem koje se trebalo koristiti u okviru projekta eksploatacije. Odlukom
od 9. lipnja 2005. okruno poglavarstvo Arnsberg oduzelo joj je vlasnitvo nad
zemljitem i prenijelo ga na nositelja projekta. U svojoj ustavnoj tubi podnositelj
osporava tu odluku o izdvajanju zemljita radi izvlatenja i sudske presude kojima
je ona potvrena.
Bitna pitanja koja je razmatrao senat:
1. Ustavna tuba u postupku 1 BvR 3386/08 je doputena, ali i osnovana.

Podnositelju tube, koji je osporenim izdvajenjem zemljita izvlaten, povrijeena
su temeljna prava iz l. 14. st. 1. al. 1 i l. 19. st. 4. al. 1 Temeljnog zakona.
Prema l. 14. st. 3. Temeljnog zakona izvlatenje se moe opravdati samo ciljem
od opeg dobra koji ima dovoljnu teinu, a odreivanje takvog cilja pridrano je
parlamentarnom zakonodavcu. Ovdje zakonodavac ima diskreciono pravo procjene
koje podlijee ogranienoj kontroli ustavnog suda. Zakon mora sadravati dovoljno
odreene odredbe kojima se ureuje u koju se svrhu, pod kojim preduvjetima i za
koje projekte smije provesti izvlatenje. Kod izvlatenja u korist privatnih osoba,
koje samo posredno slui opem dobru, utoliko se postavljaju vii zahtjevi.
Izvlatenje je doputeno samo ako je nuno za ostvarivanje cilja koji je od opeg

dobra. Tu valja razlikovati nunost pojedinanih mjera izvlatenja i nunost samog
projekta za ope dobro. Projekt je nuan u smislu l. 14. st. 3. Temeljnog zakona,
ako se razumno moe pretpostaviti da je poeljan za javnost jer daje sutinski
doprinos ostvarivanju cilja od opeg dobra. Meutim, izvlatenje je nuno samo
onda ako je dobro koje se izvlauje neophodno potrebno za realizaciju projekta.
Jamstvo uinkovite pravne zatite od povreda jamstva vlasnitva ispunjeno je

samo ako se pravna zatita protiv oduzimanja vlasnitva moe pokrenuti toliko
pravovremeno da se realno moe oekivati da ishod provjere svih pretpostavki
za izvlatenje, s obzirom na preliminarne odluke ili stvarno izvrenje projekta, ne
bude unaprijed poznat.
b) lanak 79. st. 1. Saveznog zakona o rudarstvu (BBergG) kod tumaenja

klauzule o opem dobru prema Ustavu u skladu je sa l. 14. st. 3. Temeljnog
zakona. Doslovni tekst se dodue moe shvatiti tako da je izdvajanje zemljita
radi izvlatenja openito doputeno ako slui dobrobiti javne zajednice, te da
navedene posebno iskljuene svrhe izvlatenja trebaju posluiti samo kao
primjer. Kod takvog ireg tumaenja ta odredba ne bi bila spojiva s Temeljnim
zakonom. Meutim, nabrajanje doputenih svrha izvlatenja moe se shvatiti i kao
konano. Pri takvom tumaenju sukladno Ustavu l. 79. st. 1. Saveznog zakona o
rudarstvu (BBergG) bio bi u skladu sa l. 14. st. 3. Temeljnog zakona, ukoliko se
opskrba trita sirovinama smatra ciljem od opeg dobra.

c) Odredbe Saveznog zakona o rudarstvu djelomino su nedostatne s obzirom

na ukupno odvagivanje interesa koje je uputno i s obzirom na nunu uinkovitu
pravnu zatitu.
Odredbe Saveznog zakona o rudarstvu ne propisuju izriito ukupno odvagivanje

interesa kod odluke o odobrenju okvirnog poslovnog plana. Meutim, Savezni
upravni sud je u svojoj presudi od 29. lipnja 2006. (BVerwGE 126, 205), u postupku
koji je prethodio ustavnoj tubi 1 BvR 3139/08, reagirao na te nedostatnosti
odredaba o odobrenju za rudarska poduzea, te je traio da se interesi pogoenih
vlasnika zemljita odvagnu u odnosu na opravdane interese rudarstva temeljem
l. 48 st. 2. Saveznog zakona o rudarstvu (BBergG). Takvo shvaanje zakonskih
propisa otvara prostor za ukupno odvagivanje interesa kod odobrenja okvirnog
poslovnog plana koje nalae Ustav.
Osim toga, zakon ne ureuje jednoznano je li ukupno odvagivanje interesa u

svakom sluaju nuno u okviru izdvajanja zemljita radi izvlatenja. Ukupno
odvagivanje u postupku o okvirnom poslovnom planu ne znai da je odvagivanje
nepotrebno kod odluke o izdvajanju zemljita radi izvlatenja, ak i ako se sadrajno
veim dijelom podudaraju, budui da nije predviena formalna obvezatnost, a
posebice se u smislu propisa o izvlatenju zanemaruju implikacije okvirnog
poslovnog plana po izdvajanje zemljita radi izvlatenja. Meutim, u skladu s
ve dulje vrijeme uvrijeenom sudskom praksom upravnih sudova, izvlatenje
radi eksploatacije rudnih bogatstava u pojedinanom sluaju doputeno je samo
temeljem odvagivanja svih interesa, ime je pravna situacija dostatno precizirana.
d) Osporenim odlukama nadlenih slubi i sudova povrijeena su prava

podnositelja tube iz l. 14. st. 1. i 3. Temeljnog zakona, zato to nisu proveli ukupno
odvagivanje interesa u odnosu na rudnik Garzweiler, te poivaju na tumaenju
Saveznog zakona o rudarstvu, koji je svojedobno po pitanju pravne zatite imao
strukturalne nedostatke. Ukupno odvagivanje kod odluke o izdvajanju zemljita
radi izvlatenja, koja se moe smatrati uvjetovanom odlukom, naelno se dodue
jo moe nadoknaditi u sudskom postupku. Meutim, Vii upravni sud u osporenoj
presudi u svezi brojnih utvrenja i ocjene injenica bez da je sam preispitao
meritum u skladu sa svojim shvaanjem ukazuje na obvezujue spoznaje iz
svoje presude na prethodnu tubu podnositelja ustavne tube protiv okvirnog
poslovnog plana. No u toj ranijoj presudi je Vii upravni sud u skladu s tadanjom
praksom Saveznog upravnog suda zastupao stav da odobrenje okvirnog plana
poslovanja ne moe predstavljati povredu prava treih osoba. Tek u postupku
izdvajanja zemljita radi izvlatenja dolazi do zadiranja u pravo vlasnitva. Time
je podnositelj tube uskraen za dostatnu sudsku provjeru osporenog izdvajanja
zemljita radi izvlatenja.
e) Unato tome to je ustavna tuba uspjena, moe se samo ustanoviti

da je dolo do povrede Ustava. Ukidanje osporenih odluka je suvino, jer nova
odluka u stvari podnositelju tube ne bi donijela neku korist koja bi izlazila iz
okvira utvrivanja povrede. Zemljite u meuvremenu koristi rudnik, a povrat
194 | DRUGI DIO

zemljita za podnositelja faktiki ne bi imao vrijednost. Osim toga, razvidno je

da bi specijalizirani sudovi kod ponovnog odluivanja o stvari doli do rezultata
da se rudnik Garzweiler moe razumno smatrati nunim za osiguranje opskrbe
energijom, te bi i ukupno odvagivanje interesa kod razumne provjere od strane
sudova ilo u korist rudnika (usp. ad 2).
2. Ustavna tuba u postupku 1 BvR 3139/08 je doputena, ali nije osnovana.
a) Pobijano odobrenje okvirnog poslovnog plana za rudnik Garzweiler ne

zadire u pravo podnositelja tune na slobodu kretanja (l. 11. Temeljnog zakona).
lanak. 11. Temeljnog zakona titi i ostanak u mjestu odabranom temeljem

slobode kretanja, a time naelno i od prisilnog preseljenja. Meutim, iz njega ne
proizlazi pravo da se za boravite odaberu mjesta kod kojih bi odredbe propisa
o tlu ili koritenju zemnih bogatstava prijeile trajni boravak, pa time i ostanak
u tom mjestu. Takve odredbe svakako ne zadiru u zatienu osnovu l. 11. st. 1
Temeljnog zakona ako su opevaee, te ne pogaaju ciljano slobodu kretanja
odreenih osoba ili grupa osoba. Za razliku od toga, l. 11. st. 1. Temeljnog zakona
ne jami neovisno pravo na zaviaj. Uslijed toga ne nastaje pravna praznina u
zatiti. Posebno optereenje pogoenih osoba koje ide ruku pod ruku s gubitkom
socijalnih veza ili povezanosti s nekim urbanistikim prostorom, uzeto je u obzir
kod zatite temeljnog prava iz l. 14. st. 1. i 3. Temeljnog zakona, ako se radi o
zadiranju u vlasnitvo, a u ostalim sluajevima je mogue ostvariti zatitu preko
l. 2. st. 1. Temeljnog zakona.
b) Zadiranje u vlasnitvo (l. 14. Temeljnog zakona) podnositelja tube

odobrenjem okvirnog poslovnog plana je s ustavnopravnog gledita opravdano.
aa) lanak 14. Temeljnog zakona titi konkretna postojea prava stambenog
vlasnitva. A u to se ubrajaju i postojei socijalni i urbanistiki odnosi. Ta zatita
podjednako vrijedi za vlasnika prava kod stanova u vlasnitvu, kao i za posjednika
prava najmoprimaca stambenih prostora.
bb) Odobrenjem okvirnog poslovnog plana podnositelju tube se dodue ne

oduzima vlasnitvo nad njegovim zemljitem, ali se ipak zadire u njega. Ono s
jedne strane sadri konstataciju, koja ide njemu na tetu, da su projekti rudnika
naelno doputeni. Odobrenje okvirnog poslovnog plana predstavlja zadiranje u
zemljino vlasnitvo podnositelja tube, jer e najkasnije donoenjem te odluke
potaknuti iseljavanje iz opina u blizini rudnika koji e znaajno izmijeniti socijalno
i urbanistiko okruenje. Naposljetku, odluka o odobrenju ima i pravne implikacije
s obzirom na mogunosti pravne zatite podnositelja tube u odnosu na kasnije
izdvajanje zemljita radi izvlatenja. U svakom sluaju, u osnovi je utvreno da
e zemljita koja se nalaze usred eksploatacijskog podruja odobrenjem okvirnog
poslovnog plana biti time pogoena. Napredovanjem projekta rudnika smanjuju se
stvarni izgledi uspjeha pravnog lijeka protiv izdvajanja zemljita radi izvlatenja,
ukoliko se vlasnik poziva na protupravnost tog projekta.

cc) (1) Zbog tih prethodnih implikacija, zadiranje u vlasnitvo povezano s

odobrenjem okvirnog poslovnog plana opravdano je samo ako su barem u
osnovi ispunjene pretpostavke za izvlatenje. To je sluaj kad se po pitanju
cilja od opeg dobra koji se eli ostvariti projektom rudnika iz dovoljno precizne
zakonske odredbe o opem dobru moe izvesti da je razumno gledano taj projekt
nuan za ostvarivanje opeg dobra, ako su pri procesu odluivanja ispotovani
ustavnopravni minimalni zahtjevi te je odobrenje opravdano dano na temelju
detaljnog odvagivanja svih interesa.
(2) Eksploatacijom mrkog ugljena provodi se zakonski dovoljno odreen i odriv

cilj od opeg dobra. Radi se prije svega o odluci federalne razine i savezne zemlje
vezanoj uz energetsku politiku kojim e energentima i kojom e kombinacijom
raspoloivih energenata osigurati pouzdanu opskrbu energijom. Pritom imaju
veliku slobodu po pitanju koncepcije i procjene. Temeljni zakon ne daje mjerila
za energetsku politiku na federalnoj razini ili na razini saveznih zemalja koja bi
u odreenom trenutku jedina bila sukladna Ustavu ili bi joj s ustavnopravnog
gledita trebalo dati prednost. Savezni ustavni sud stoga kod naelnih odluka
vezanih uz energetsku politiku moe preispitati samo jesu li oito i jednoznano
nespojive s ustavnopravnim vrednotama koje dolaze do izraaja prije svega u
temeljnim pravima ili odredbama o ciljevima drave, u konkretnom sluaju u vezi
zatite okolia (l. 20a Temeljni zakon).
Postupak ustavne tube nije pokazao da bi se naelnoj odluci zemlje Sjeverne Rajne
i Vestfalije glede energetske politike, da e se srednjorono nastaviti eksploatirati
mrki ugljen - ak i u onome dijelu koji se tie konkretne odluke za rudnik Garzweiler
s ustavnopravnog gledita moglo prigovoriti. Vlada savezne zemlje u prilog svoje
koncepcije, kod koje je u prvom planu raspoloivost te tradicionalne sirovine u
okviru kombinacije energenata radi sigurnosti opskrbe, navodi vane razloge
od opeg dobra. Njezina procjena znatnih optereenja za ljude i okoli koji su
povezani s eksploatacijom mrkog ugljena i proizvodnjom struje iz tog energenta,
u svakom sluaju ne sadri oigledne greke. No Savezni ustavni sud ne odluuje o
tome radi li se pritom o koncepciji opskrbe energijom koja bi s gledita energetske
politike, ekolokog i ekonomskog gledita bila najsmislenija.
(3) Rudnik mrkog ugljena Garzweiler je nuan za ostvarivanje cilja od opeg

dobra, da se eksploatacijom mrkog ugljena i proizvodnjom struje iz tog energenta
znaajno doprinese ostvarivanju eljene kombinacije energenata u saveznoj zemlji
Sjeverna Rajna i Vestfalija. Dovoljno je to to eksploatacija mrkog ugljena iz tog
rudnika daje sutinski doprinos ostvarivanju tog cilja od opeg dobra.
(4) Zakonske odredbe o odobrenju projekta rudnika mrkog ugljena imaju

nedostatke. Nije dovoljno jasno ureen odnos izmeu planiranja eksploatacije
mrkog ugljena prema propisima o prostornom planiranju savezne zemlje i odobrenja
okvirnog plana poslovanja temeljem Saveznog zakona o rudarstvu s jedne strane,
a s druge strane potreba da se ujednaeno odvagnu svi interesi. Pa ipak, odredbe
kako ih tumai Savezni ustavni sud ne udovoljavaju ustavnopravnim zahtjevima
196 | DRUGI DIO

za transparentnim i jasnim tijekom postupka i materijalnog procesa donoenja

odluke, ni za jednoznano dodijeljenim odgovornostima. Stvarni koraci postupka
koji su doveli do odobrenja okvirnog poslovnog plana rudnika mrkog ugljena
Garzweiler nisu u kontradikciji s ustavnopravnim minimalnim zahtjevima. Nuno
odvagivanje svih interesa u sluaju rudnika Garzweiler naposljetku je provedeno
na nain kojemu se s ustavnopravnog gledita ne moe prigovoriti. Savezni ustavni
sud je prilikom kontrole odluka specijaliziranih sudova i nadlenih slubi ogranien
na provjeru jesu li se prilikom utvrivanja injenica s ustavnopravnog gledita
potkrale znaajne greke ili jesu li kod odvagivanja interesa naelno previdjeli
znaaj temeljnih prava, posebice iz l. 14. st. 1. Temeljnog zakona ili ostalih
ustavnih vrednota.
Polazei od oekivanih koliina mrkog ugljena u planiranom eksploatacijskom

razdoblju od 2001. do 2045. godine, Vii upravni sud je prognozirao da e projekt
eksploatacije dati znaajan doprinos proizvodnji struje. Potom je, polazei od
kljunih odluka vlade Sjeverne Rajne i Vestfalije iz 1987. i 1991. godine, ocijenio je
li projekt spojiv s politikom zatite od klimatskih promjena u Njemakoj i Europskoj
uniji, te preispitao je li u skladu s definiranim ciljem drave na podruju zatite
okolia iz l. 20a Temeljnog zakona i ustanovio da se radi o projektu od dovoljno
velikog znaaja.
Interesi vlasnika zemljita i osoba pogoenih preseljenjem zajedno predstavljaju

vaan javni interes suprotstavljen rudniku. Dodue, doputena je sumnja je li Vii
upravni sud taj glavni interes i njegovu teinu uzeo u obzir kod odvagivanja svih
interesa. Meutim, naposljetku se pokazuje da ti interesi ne mogu prevagnuti,
jer Vii upravni sud je izvan svake sumnje bio upoznat s razmjerima pitanja
preseljenja s obzirom na broj pogoenih osoba i svjestan specifinog optereenja
povezanog s preseljenjem. O velikom broju osoba koje e se morati preseliti,
naime ak 7.000, raspravljalo se prije poetka izrade projekta kao o jednom od
glavnih problema. U skladu s time su se prilikom izrade plana eksploatacije mrkog
ugljena u rudniku Garzweiler, koji je bio i osnova za odluku Vieg upravnog suda,
intenzivno i detaljno pozabavili prikupljanjem podataka o optereenju stanovnika
uslijed preseljenja i umanjivanjem posljedica preseljenja.

17.
Uinkovita pravna zatita i
jamstvo pravne zatite
(l. 19. IV. Temeljnog zakona)
33) 2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10

(Beweisverwertungsverbot bei Versto gegen
Richtervorbehalt / Zabrana koritenja dokaza
zbog povrede obveze ishoenja sudskog naloga)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 24. veljae 2011.

- 2 BvR 1596/10, 2 BvR 2346/10 -
O pitanju zabrane koritenja dokaza zbog povrede obveze ishoenja

sudskog naloga za krvnu pretragu
Nalog za uzimanje krvne probe radi utvrivanja koncentracije alkohola u krvi

sukladno l. 81a st. 2. Zakona o kaznenom postupku mora izdati sudac (pravo
pridrano sucu), a samo u sluaju da bi to ugrozilo uspjeh istrage (opasnost
koja neposredno prijeti) takav nalog smije dati dravno odvjetnitvo ili policijski
slubenik koji provodi istragu.
Podnositelji tube u dva povezana postupka su zbog alkoholiziranog stanja u

prometu osueni na plaanje novane kazne. Osuujua presuda poivala je na
rezultatima krvne probe i pretrage, za koju su nalog na licu mjesta dali policijski
slubenici koji su provodili istragu te je pokazala da je koncentracija alkohola u
krvi bila u podruju apsolutne nesposobnosti za upravljanje vozilom. U prvom
postupku policijski slubenik u vozilu ophodnje u nedjelju poslijepodne najprije
je od deurnog u policijskoj postaji zatraio da ishodi sudski nalog. Kada mu je
javljeno da se suca nisu uspjeli kontaktirati telefonski, policijski slubenik je sam
na licu mjesta naloio vaenje krvi. Nije razjanjeno jesu li stvarno pokuali doi
do suca, jer to nije bilo dokumentirano u spisu. U drugom postupku policija je
u nedjelju oko 4.30 h, nakon bezuspjenog pokuaja da se doe do deurnog
dravnog odvjetnika, dala nalog za vaenje krvi. Sud je utvrdio da pri nadlenom
opinskom sudu nije postojalo nono deurstvo, odnosno deuran sudac.
U svojim ustavnim tubama protiv osuujuih presuda podnositelji tubi su

iznijeli prigovor povrede njihovih temeljnih prava na uinkovitu pravnu zatitu te
na pravian postupak u skladu s naelima pravne drave kao i prava na tjelesni
integritet. Uzimanje krvne probe bez sudskog naloga u jednom je sluaju dovelo
200 | DRUGI DIO

UINKOVITA PRAVNA ZATITA I JAMSTVO PRAVNE ZATITE
do zabrane koritenja dokaza, to jest rezultat krvne pretrage nije se smio koristiti
kao dokaz kod donoenja osuujue presude.
Prvo vijee drugog senata Saveznog ustavnog suda nije prihvatilo ustavne tube,
jer nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaanje, te prije svega nije dolo do
povrede temeljnih prava podnositelja tube.
1. Odbijanje zabrane koritenja dokaza od strane specijaliziranih sudova ne

predstavlja povredu prava podnositelja tube na uinkovitu pravnu zatitu iz l.
19. st. 4 Temeljnog zakona. Prema ustaljenoj praksi kaznenih sudova koja nije
arbitrarna, kaznenom postupovnom pravu strano je naelo da svaka povreda
propisa o izvoenju dokaza za sobom povlai zabranu koritenja tih dokaza u
postupku. tovie, vrijedi naelo da sud mora istraiti istinu i stoga izvoenje
dokaza po slubenoj dunosti mora proiriti na sve relevantne injenice i dokaze.
Zabrana koritenja dokaza se stoga moe priznati samo kao iznimka kada to
zakonski propis izriito propisuje ili zbog prioritetnih vanih razloga nakon
odvagivanja suprotstavljenih interesa u pojedinanom sluaju, posebice kod
arbitrarne pretpostavke da se rado o opasnosti koja neposredno prijeti ili ako je
dolo do neke teke proceduralne greke.
Polazei od toga, s ustavnopravnog se gledita ne moe prigovoriti tumaenju da

prema sudskoj praksi kaznenih sudova nedostatak dokumentacije sam po sebi ne
vodi do zabrane koritenja dokaza. Isto vrijedi i za nepostojanje nonog deurstva,
odnosno deurnog suca. U takvom sluaju kazneni sudovi mogu ukazati na to da
policijski slubenici na terenu nisu samovoljno ili ciljano zaobili ishoenje sudskog
naloga. I nedostupnost deurnog dravnog odvjetnika ne vodi do ustavnopravne
uputne zabrane koritenja dokaza. Budui da prema l. 81a Zakona o kaznenom
postupku kako dravno odvjetnitvo, tako i policijski slubenici koji provode
istragu kod opasnosti koja neposredno prijeti imaju ovlasti dati nalog za vaenje
krvi, rezultat pretrage se moe koristiti kao dokaz na sudu neovisno o zakonskom
pitanju je li i eventualno pod kojim pretpostavkama nadlenost u hitnim sluajevima
prvenstveno trebalo imati dravno odvjetnitvo.
2. Odbijanje zabrane koritenja dokaza ne predstavlja ni povredu prava na

pravian postupak u skladu s naelima pravne drave. O takvoj bi se povredi
radilo samo ako bi se pri razmatranju cjelokupnog postupovnog prava pokazalo
da nisu uslijedile nune pravne konzekvence ili se odustalo od neodricivih naela
pravne drave. Zakonska obveza ishoenja sudskog naloga iz l. 81a st. 2.
Zakona o kaznenom postupku poiva na odluci zakonodavca, a ne na kogentnoj
ustavnopravnoj odredbi. Ona ne potpada pod neodriciva naela pravne drave i
ne predstavlja tako teko zadiranje u temeljno pravo na tjelesni integritet iz l.
2. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona a da bi sukladno Ustavu trebalo ishoditi sudski
nalog. Povreda ishoenja sudskog naloga u susljednom kaznenom postupku samo

u pojedinanom sluaju moe biti od ustavnopravnog znaaja, naime kada bi

se radilo o arbitrarnom tumaenju i primjeni mjerodavnih kazneno-postupovnih
odredbi kojim se ignorira naelo pravinosti, no za to u predmetnim postupcima
ne postoje uporita.
202 | DRUGI DIO

Trei dio
Naela dravnog
ustroja i privilegija
stranaka
18.
Naelo socijalne drave
34) BVerfGE 125, 175

(Hartz IV / Zakon Hartz IV)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

1 BvL 1/09, 1 BvL 3/09, 1 BvL 4/09
Redovna pomo prema II. knjizi Socijalnog zakonika (zakon Hartz IV) nije
protuustavna
I. injenino stanje
1. etvrti zakon o modernim uslugama na tritu rada od 24. prosinca 2003. (tzv.
Zakon Hartz IV) s uinkom od 1. sijenja 2005. spojio je dosadanju pomo za
nezaposlene i socijalnu pomo iz nove II. knjige Socijalnog zakonika (SGB II) u
jedinstvenu osnovnu pomo za radno sposobne i osobe koje s njima ive u zajednici
koja je upuena na socijalnu pomo. U skladu s time, socijalno potrebite radno
sposobne osobe dobivaju tzv. pomo za nezaposlene II (ALG II), a osobe koje s
njima ive u zajednici i nisu radno sposobne, posebice djeca do dobi od 15 godina,
dobivaju socijalnu pomo. Ta se davanja u biti sastoje od redovne pomoi za
osiguranje ivotne egzistencije te dodatka za stanarinu i grijanje, koji su definirani
u l. 20. i 28. II. knjige Socijalnog zakonika. Odobravaju se samo ako ne postoje
dostatna vlastita sredstva, posebice dohodak ili imovina. Visina redovne pomoi
za samce sukladno II. knjizi Socijalnog zakonika u trenutku njezina stupanja na
snagu u starim saveznim zemljama, ukljuujui (Istoni) Berlin iznosila je 345
eura. Redovna pomo za ostale lanove zajednice upuene na socijalnu pomo
izraena je u postotku redovne pomoi. U skladu s time na dan 1. sijenja 2005.
ta je pomo za brane drugove, istospolne partnere i vanbrane partnere iznosila
oko 311 eura (90%), za djecu do napunjene 14. godine 207 eura (60%), a za djecu
od 15. godine 276 eura (80%).
U usporedbi s odredbama ranijeg Saveznog zakona o socijalnoj pomoi (BSHG),

redovna pomo se prema II. knjizi Socijalnog zakonika uglavnom iskazuje kao
paualni iznos; poveanje pomoi radi svakodnevnih potreba je iskljueno.
Jednokratna pomo se odobrava jo samo u iznimnim sluajevima za posebne
potrebe. Radi pokria izvanrednih uestalih potreba redovna pomo je poveana,
kako bi primatelji pomoi mogli utedjeti sredstva.
206 | TREI DIO

NAELO SOCIJALNE DRAVE
2. a) Kod definiranja redovne pomoi zakonodavac se oslanjao na propise o socijalnoj

pomoi, koji su ureeni u XII. knjizi Socijalnog zakonika (SGB XII) od 1. sijenja
2005. Sukladno XII. knjizi Socijalnog zakonika i Uredbi koju je donijelo nadleno
savezno ministarstvo, izraun stopa socijalne pomoi ravna se prema statistikom
modelu koji je razvijen jo u doba vaenja Saveznog zakona o socijalnoj pomoi
(BSHG). Osnova za izraun redovnih stopa je posebno istraivanje o visini dohotka
i potronje na temelju sluajnog uzorka, koje Savezni zavod za statistiku provodi
svakih 5 godina. Za odreivanje okvirne stope, koja vrijedi i za samce, mjerodavni
su izdaci u 20% najnie klasificiranih kuanstava (donji kvintal) s jednim lanom
obuhvaeni sluajnim uzorkom, koji su posloeni prema neto dohotku, nakon to
se izdvoje primatelji socijalne pomoi. Meutim, ti izdaci ne ulaze u cijelosti u
izraun redovne stope, ve kao potronja relevantna za izraun okvirne stope
izraena u odreenom postotku.
Uredba o redovnoj pomoi koja vrijedi od 1. sijenja 2005. temelji se na istraivanju

dohotka i izdataka utvrenih metodom sluajnog uzorka iz 1998. godine. Kod
odreivanja potronje relevantne za stopu iz l. 2. st. 2. Uredbe, u obzir nije
uzeto poglavlje 10. (obrazovanje). Nadalje su odbijeni odreeni iznosi iz odjeljka
03 (odjea i obua), primjerice za krzno i odijelo krojeno po mjeri, iz odjeljka 04
(stan i sl.) izdaci za struju, iz odjeljka 07 (promet) trokovi vozila, a iz odjeljka
09 (slobodno vrijeme, zabava i kultura) primjerice izdaci za jedrilice. Kod iznosa
redovne pomoi za 1998. godinu, sukladno odredbama o godinjoj prilagodbi
redovne pomoi prema II. knjizi Socijalnog zakonika (SGB II) i redovnih stopa
prema XII. knjizi Socijalnog zakonika (SGB XII), u skladu s aktualnim kretanjem
mirovina s osnove obveznog mirovinskog osiguranja (usp. l. 68. SGB VI) izvrena
je projekcija iznosa za dan 1. sijenja 2005.
b) Kod utvrivanja redovne pomoi koju primaju djeca, zakonodavac je odstupio

od postotaka koji su vrijedili prema Saveznom zakonu o socijalnoj pomoi (BSHG)
i formirao samo dvije dobne skupine (0 do 14 godina i 14 do 18 godina). Nije
prethodno provedeno istraivanje o izdacima branih parova s jednim djetetom,
kakvo je postojalo u doba primjene BSHG-a.
3. Na temelju ocjene sluajnog uzorka dohotka i potronje iz 2003, utvrena je

promjena potronje relevantne za redovnu pomo od 1. sijenja 2007. sukladno
l. 2. st. 2., ali nije dolo do poveanja okvirne stope i redovne pomoi za samce.
Posebna evaluacija o izdacima branih parova s jednim djetetom potaknula je
zakonodavca da uvede i treu dobnu skupinu djece (od 6. do navrene 14. godine).
Ona od 1. srpnja 2009. prema l. 74. II. knjige Socijalnog zakonika dobivaju 70%
redovne pomoi samca. Od 1. kolovoza 2009. djeca u kolskoj dob prema l. 24a
II. knjige Socijalnog zakonika osim toga dobivaju i dodatnu naknadu za kolu u
iznosu od 100 eura po kolskoj godini.
4. Na prethodno pitanje Vieg suda za socijalna pitanja savezne zemlje Hessen (1

BvL 1/09) i dva prethodna pitanja Saveznog suda za socijalna pitanja (1 BvL 3/09
i 1 BvL 4/09) o tome je li visina redovne pomoi u razdoblju 1. sijenja 2005. do
NAELA DRAVNOG USTROJA I PRIVILEGIJA STRANAKA | 207

30. lipnja 2005. bila dovoljna za osiguranje egzistencije odraslih osoba i djece do
navrene 14. godine prema l. 20. st. 1. do 3. i l. 28. st. 1. al. 3. to. 1. alter. 1
II. knjige Socijalnog zakonika (SGB II) spojiva s Temeljnim zakonom, Prvi senat
Saveznog ustavnog suda odrao je raspravu 20. listopada 2009. Postupci na niim
sudovima koji su prethodili ovim prejudicijelnim pitanjima detaljno su prikazani u
Priopenju za tisak s glavne rasprave (br. 96/2009 od 19. kolovoza 2009).
II. Odluka Saveznog ustavnog suda
Prvi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da propisi iz II. knjige Socijalnog
zakonika (SGB II) koji se odnose na redovnu pomo za odrasle i djecu, ne
ispunjavaju ustavnopravni zahtjev za osiguranje egzistencijalnog minimuma
dostojnog ovjeka iz l. 1. st. 1. Temeljnog zakona u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog
zakona. Propisi se i dalje primjenjuju do 31. prosinca 2010. kada zakonodavac mora
donijeti novu regulativu. Zakonodavac kod donoenja nove regulative ima pravo
predvidjeti i davanja za osiguranje neizbjenih tekuih posebnih potreba koje nisu
jednokratne za primatelje pomoi, sukladno l. 7. II. knjige Socijalnog zakonika,
koje do sada nisu bile obuhvaene davanjima iz l. 20. i dalje. II. knjige Socijalnog
zakonika, a nune su za osiguranje egzistencijalnog minimuma dostojnog ovjeka.
Sve dok zakonodavac ne donese novu regulativu, nalae se da se taj zahtjev
sukladno obrazloenju presude moe ostvariti neposredno temeljem l. 1. st. 1.
Temeljnog zakona u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona na teret savezne razine.
1. a) Temeljno pravo kojim se jami egzistencijalni minimum dostojan ovjeka iz

l. 1. st. 1. Temeljnog zakona u vezi s naelom socijalne drave iz l. 20. st. 1.
Temeljnog zakona svakoj osobi upuenoj na pomo osigurava materijalne uvjete
koji su neophodni za njegovu egzistenciju, te minimum sudjelovanja u drutvenom,
kulturnom i politikom ivotu. To temeljno pravo iz l. 1. st. 1. Temeljnog zakona
kao zajameno pravo u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona, pored prava s
apsolutnim uinkom iz l. 1. st. 1. Temeljnog zakona na potivanje dostojanstva
svakog pojedinog ovjeka, ima poseban znaaj. To je pravo u osnovi neotuivo
i mora biti ispunjeno, ali ga treba konkretizirati i aktualizirati zakonodavac koji
kod naknada ili pomoi koju isplauje uvijek mora poi od aktualnog drutvenog
razvoja i postojeih ivotnih uvjeta. Opseg ustavnopravnog prava na naknadu ili
pomo, s obzirom na vrste potreba i sredstva koja su za to potrebna, ne moe se
izvesti neposredno iz Ustava. Stoga je za konkretizaciju odgovoran zakonodavac,
koji pritom ima odreenu normativnu slobodu.
Radi konkretizacije tog prava zakonodavac mora utvrditi sve rashode nune za
osiguranje egzistencije u transparentnom i objektivnom postupku na temelju
stvarnih potreba, dakle realno.
b) Normativnoj slobodi zakonodavca kod odreivanja egzistencijalnog minimuma

odgovara suzdrana kontrola zakonskih odredbi od strane Saveznog ustavnog
208 | TREI DIO

suda. Budui da Temeljni zakon doputa da se to pravo izrazi nekom egzaktnom

brojkom, rezultat materijalne kontrole zakonskih odredaba je ogranien na pitanje
jesu li ta davanja oito nedostatna. Unutar materijalnog raspona ove kontrole
evidentnosti, temeljno pravo na osiguravanje egzistencijalnog minimuma dostojnog
ovjeka ne daje smjernice koje bi se dale kvantificirati, ali je mogua kontrola
osnove i metode izrauna naknade ili pomoi kako bi se ustanovilo udovoljavaju li
cilju temeljnog prava. Kako bi se osigurala sljedivost zakonske pomoi primjerena
znaaju temeljnog prava, kao i sudska kontrola, definirane naknade moraju se
moi opravdati pouzdanim brojkama i loginim obraunskim metodama.
Savezni ustavni sud stoga provjerava je li zakonodavac cilj osiguranja egzistencije

dostojne ovjeka uvrstio i opisao na nain koji je u skladu s l. 1. st. 1. Temeljnog
zakona, u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona, je li u okviru svoje normativne
slobode za izraun egzistencijalnog minimuma odabrao naelno prihvatljivu
metodu, je li u potpunosti i ispravno u bitnome utvrdio nune injenice, te napokon
je li se kod svih koraka izrauna na temelju sljedivih brojki drao odabrane metode
i prihvatljivih strukturnih naela. Kako bi se omoguila takva kontrola od strane
ustavnog suda, zakonodavac je obvezan navesti koje je metode i korake koristio
za izraun egzistencijalnog minimuma kod donoenja zakonskih propisa. Ukoliko
ne bi ispunio tu obvezu u dovoljnoj mjeri, ve zbog tih nedostataka utvrivanje
egzistencijalnog minimuma vie ne bi bilo u skladu sa l. 1. st. 1, u vezi s l. 20.
st. 1. Temeljnog zakona.
2. Ne moe se smatrati da je redovna pomo u iznosu od 345, 311 i 207 eura, koja
je vrijedila u vrijeme postupaka na niim sudovima, oigledno bila nedovoljna. Kod
iznosa redovne pomoi od 345 eura ne moe se ustanoviti da je taj iznos oito
premalen, jer je dovoljan barem za osiguranje fizike egzistencije, a normativna
sloboda zakonodavca kod socijalnih aspekata egzistencijalnog minimuma posebno
je velika.
To takoer vrijedi i za iznos od 311 eura za odrasle partnere koji ive u zajednici
koja je upuena na socijalnu pomo. Zakonodavac je mogao poi od toga da se
u zajednikom kuanstvu tede trokovi i da zbog toga dva partnera koja ive
zajedno imaju minimalne financijske potrebe manje od dvostrukog iznosa koji
vrijedi za samca.
Takoer se ne moe ustanoviti da je jedinstveni iznos od 207 eura, koji vrijedi za

djecu do navrenih 14 godina, oito nedostatan da bi se osigurao egzistencijalni
minimum. Posebice nije razvidno da taj iznos nije dovoljan da bi se pokrili fiziki
aspekti egzistencijalnog minimuma, posebice potrebe za hranom, djece u dobi od
7 do 14 godina.
3. Statistiki model koji vrijedi za izraun stopa socijalne pomoi i koji sukladno
intenciji zakonodavca predstavlja i osnovu za izraun redovne pomoi, s
ustavnopravnog je gledita doputen, jer se radi o prihvatljivoj metodi za realno
odreivanje egzistencijalnog minimuma za samca koja se oslanja na primjerene

empirijske podatke. Metoda utvrivanja dohotka i potronje na temelju sluajnog

uzorka na statistiki doputen nain odraava ponaanje stanovnitva po pitanju
potronje. S ustavnopravnog gledita, ne moe se prigovoriti odabiru 20% najnie
klasificiranih jednolanih kuanstava sloenih prema neto dohotku, nakon to
se izdvoje primatelji socijalne pomoi, kao referentne grupe za izraun redovne
pomoi samca. Zakonodavac je mogao poi od toga da je referentna grupa iz
evaluacije istraivanja za utvrivanje dohotka i potronje na temelju sluajnog
uzorka iz 1998. godine statistiki sigurno bila iznad praga primatelja socijalne
pomoi.
S ustavnopravnog gledita takoer se ne moe prigovoriti da su izdaci donjeg

kvintala, obuhvaeni pojedinim odjeljcima kod ovog statistikog istraivanja radi
utvrivanja dohotka i potronje na temelju sluajnog uzorka, nepotpuni, premda
kao potronja relevantna za redovnu pomo ulaze u izraun te pomoi samo u
odreenom postotku. Meutim, zakonodavac odluku o tome koji izdaci ulaze u
egzistencijalni minimum mora donijeti objektivno i argumentirano. Smanjenje
stavki izdataka u odjeljcima istraivanja radi utvrivanja dohotka i potronje
na temelju sluajnog uzorka moe se opravdati ako poiva na empirijskoj
osnovi. Izdatke referentne grupe zakonodavac moe izuzeti kao nebitne samo
ako je utvreno da su pokriveni na drugi nain, ili ako nisu nuni za osiguranje
egzistencijalnog minimuma. S obzirom na visinu smanjenja, nije iskljuena ni
procjena na provjerenoj empirijskoj osnovi, ali procjene od oka ne predstavljaju
realno prikupljanje podataka.
4. Redovna pomo od 345 eura nije utvrena na nain sukladan ustavu, zato to se
bez objektivnog opravdanja odstupilo od strukturnih naela statistikog modela.
a) Redovna stopa utvrena l. 2. st. 2. Uredbe o redovnim stopama iz 2005.

godine, a time ujedno i potronja relevantna za redovnu pomo, ne poiva na
odrivoj evaluaciji statistikog istraivanja radi utvrivanja dohotka i potronje
na temelju sluajnog uzorka iz 1998, jer su kod pojedinih stavki izdataka odbijeni
odreeni postoci za robu i usluge koji nisu bitni za redovnu pomo (npr. krzno,
odjea po mjeri i jedrilice), bez da se utvrdilo da li komparativna grupa (donji
kvintal) uope ima takve izdatke. Kod drugih stavki odbijeni su iznosi koji su u
osnovi prihvatljivi, ali njihov iznos empirijski nije dokazan (npr. smanjenje izdataka
za struju od 15%). Druge stavke, npr. iz odjeljka 10 (obrazovanje) nisu uzete u
obzir bez ikakvog obrazloenja.
Osim toga, projekcija iznosa utvrenih za 1998. na 2005. na temelju aktualnog

kretanja mirovina ne predstavlja primjereno, odnosno objektivno mjerilo.
Statistika metoda na kojoj se temelji istraivanje polazi od neto dohotka, ponaanja
potroaa i ivotnih trokova, a projekcija prema aktualnim mirovinama polazi
od kretanja bruto plaa, doprinosa za mirovinsko osiguranje i faktora odrivosti.
Meutim, ti faktori nisu povezani s egzistencijalnim minimumom.
210 | TREI DIO

5. Utvrivanje redovne pomoi u iznosu od 311 eura za partnera koji ivi u

zajednici upuenoj na socijalnu pomo ne ispunjava ustavnopravne zahtjeve zato
to se i ovdje nastavljaju nedostaci kod utvrivanja redovne pomoi za samce,
jer je taj iznos utvren na temelju ranije spomenute redovne pomoi. Meutim,
pretpostavka da je za osiguranje egzistencijalnog minimuma dvaju partnera
dovoljno 180% iznosa za pokrie potreba dvaju samca, poiva na empirijskoj
osnovi.
6. Socijalna pomo za djecu do navrenih 14. godina u iznosu od 207 eura nije u
skladu s ustavnopravnim zahtjevima, jer je taj iznos izraunat na temelju redovne
pomoi od 345 eura koja podlijee kritici. Osim toga, utvrivanje tog iznosa ne
poiva na prihvatljivoj metodi za odreivanje egzistencijalnog minimuma djeteta
u dobi do 14 godina. Zakonodavac je propustio provesti istraivanje o specifinim
potrebama djeteta, koje bi se za razliku od potreba odraslih trebalo ravnati prema
razvojnim fazama i razvoju osobnosti koji je primjeren djetetu. Odbitak od 40% u
odnosu na redovnu pomo za samce temelji se na slobodno definiranom iznosu,
koji nije ni empirijski ni metodoloki utemeljen. Zakonodavac posebice ne vodi
rauna o trokovima za kolske knjige, biljenice, kalkulatore itd. koji potpadaju
pod egzistencijalne potrebe djece. Jer bez pokria tih trokova djeci koja su
upuena na socijalnu pomo prijeti da budu iskljuena iz jednakih ivotnih izgleda.
Takoer, nedostaje diferencirano istraivanje o potrebama manje i vee djece.
7. Te ustavne povrede nisu otklonjene ni evaluacijom istraivanja radi utvrivanja

dohotka i potronje metodom sluajnog uzorka 2003. godine, niti redefiniranjem
potronje relevantne za redovnu pomo od 1. sijenja 2007. ili l. 74 i 24a II.
knjige Socijalnog zakonika, koji su stupili na snagu sredinom 2009.
a) Izmjene Uredbe o redovnoj pomoi koje su na snagu stupile 1. sijenja 2007.

sadre bitne nedostatke primjerice kada se ne vodi rauna o izdacima iz odjeljka
10 (obrazovanje) utvrenih istraivanjem ili se obraun temelji na projekciji iznosa
za 2003. prilagoenih kretanju aktualnih mirovina koji nisu otklonjeni.
b) Socijalna pomo za djecu u dobi od 7 do 14 godine, uvedena l. 74. II. knjige

Socijalnog zakonika, a koja iznosi 70 % redovne pomoi za samca, ne ispunjava
ustavnopravne zahtjeve ve zbog toga to se temelji na pogreno utvrenoj
redovnoj pomoi. Zakonodavac se dodue uvoenjem tree dobne skupine i
metode izrauna koja poiva na l. 74. II. knjige Socijalnog zakonika pribliio
realnom utvrivanju izdataka za djecu kolske dobi. Ipak, nije udovoljio zahtjevu
utvrivanje potreba specifinih za djecu, zato to zakonska odredba i dalje polazi
od potronje odraslog samca.
c) Odredba iz l. 24a II. knjige Socijalnog zakonika koja predvia jednokratno

plaanje iznosa od 100 eura, metodoloki se ne uklapa u sustav utvrivanja potreba
II. knjige Socijalnog zakonika. Zakonodavac, osim toga, prilikom donoenja l. 24a
II. knjige Socijalnog zakonika nije empirijski utvrdio potrebe djeteta vezane za
kolu. Iznos od 100 eura se oito temelji na slobodnoj procjeni.

8. Osim toga, nespojivo je s l. 1. st. 1. Temeljnog zakona, u vezi s l. 20. st.

1. Temeljnog zakona, da u II. knjizi Socijalnog zakonika nedostaje odredba
kojom bi se u okviru egzistencijalnog minimuma dostojnog ovjeka predvidjelo
pravo na naknadu za osiguranje neizbjenih, tekuih posebnih potreba koje nisu
jednokratne. To je naknada nuna za potrebe koje nisu pokrivene l. 20. i dalje II.
knjige Socijalnog zakonika, jer statistika dohotka i potronje na kojoj se temelji
redovna pomo odraava samo prosjenu potronju u uobiajenim situacijama, ali
ne i posebne potrebe u netipinim situacijama koje izlaze iz tog okvira.
Osiguranje redovne pomoi kao fiksnog iznosa je naelno doputeno. Ako je

statistiki model primijenjen u skladu s ustavnopravnim odrednicama i paualni
iznos utvren na nain da se mogu uravnoteiti stavke za razne potrebe, osoba
upuena na socijalnu pomo moe svoju individualnu potronju prilagoditi tomu da
izae na kraj s fiksnim iznosom, ali u sluaju posebnih potreba prije svega mora
iskoristiti potencijal utede sadran u redovnoj pomoi.
Budui da paualni iznos pomoi ve po samoj koncepciji moe pokriti samo

prosjene potrebe, potrebe koje se javljaju u posebnim situacijama u statistici nisu
iskazane. Meutim, l. 1. st. 1. u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona nalae da
se i neizbjene tekue posebne potrebe koje nisu jednokratne namire ako je to u
pojedinanom sluaju nuno radi osiguranja egzistencijalnog minimuma dostojnog
ovjeka. To do sada nije bilo bez iznimke obuhvaeno II. knjigom Socijalnog
zakonika. Zakonodavac zbog te rupe u pokriu egzistencijalnog minimuma mora
predvidjeti odredbu kojom se ublaava strogost zakona u ekstremnim sluajevima,
u vidu pomoi za pokrie takvih posebnih potreba za primatelje pomoi iz l. 7.
II. knjige Socijalnog zakonika. Meutim, to pravo nastaje tek ako je potreba toliko
velika da se ukupnom svotom davanja odobrenih osobi upuenoj na socijalnu
pomo ukljuujui davanja treih i vodei rauna o mogunostima tednje osoba
upuenih na socijalnu pomo ne moe osigurati egzistencijalni minimum. To e
zbog uskih i striktnih obiljeja injeninog stanja koja moraju biti ispunjena doi u
obzir samo u rijetkim sluajevima.
9. Protuustavne norme primjenjuju se sve dok zakonodavac ne donese novu

regulativu 31. prosinca 2010. Zbog normativne slobode zakonodavca Savezni
ustavni sud nije ovlaten na temelju vlastitih procjena i ocjena sam definirati
odreeni iznos pomoi. Budui da se ne moe ustanoviti da su zakonski utvreni
iznosi redovne pomoi oigledno nedostatni, Temeljni zakon zakonodavca ne
obvezuje neposredno na odreivanje veih iznosa. On tovie mora provesti
postupak za realno utvrivanje iznosa potrebnog za osiguranje egzistencijalnog
minimuma dostojnog ovjeka, u skladu s ustavnopravnim odrednicama na koje je
ovdje ukazano, te rezultat tog postupka zakonski utemeljiti kao pravo na naknadu,
odnosno socijalnu pomo.
lanak 1. st. 1. u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona zakonodavca ne obvezuje

da iznose socijalne pomoi retrogradno redefinira. Meutim, ako zakonodavac ne
bi ispunio svoju obvezu da do 31. prosinca 2010. donese novu regulativu, zakon
212 | TREI DIO

koji bi kasnije usvojio protivno prethodno spomenutoj obvezi morao bi vrijediti ve

od 1. sijenja 2011.
Zakonodavac je, nadalje, obvezan najkasnije do 31. prosinca 2010. donijeti odredbu
u II. knjizi Socijalnog zakonika kojom e osigurati pokrie neizbjenih tekuih
posebnih potreba koje nisu jednokratne. Primatelji pomoi prema l. 7. II. knjige
Socijalnog zakonika koji imaju takvu potrebu, moraju ve i prije nove regulative
primiti nunu pomo u stvarima ili novcu. Kako bi se izbjegla opasnost povrede
l. 1. st. 1. u vezi s l. 20. st. 1. Temeljnog zakona, u prijelaznom razdoblju do
uvoenja odgovarajue klauzule kojom se ublauje strogost zakona u ekstremnim
sluajevima, temeljem odgovarajueg naloga Saveznog ustavnog suda, trebalo bi
ispuniti ustavnopravnu prazninu u razdoblju nakon objavljivanja presude.

19.
Naelo pravne drave
(l. 20. II. 2. u vezi s l. 20.
III. Temeljnog zakona)
35) BVerfGE 129, 300

(Fnf-Prozent-Sperrklausel EuWG / Izborni prag
od 5% u njemakom Zakonu o izborima za
Europski parlament)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvC 4/10, 2 BvC 6/10, 2 BvC 8/10 -
Prohibitivna klauzula (izborni prag od 5%) u Zakonu o izborima za

Europski parlament je protuustavna
Drugi senat Saveznog ustavnog suda je u presudi koja je objavljena danas

odluio da prohibitivna klauzula (izborni prag od 5%), koja je vrijedila na izborima
za Europski parlament 2009. godine (7. legislaturno razdoblje), u sadanjim
okolnostima predstavlja povredu naela jednakosti birakih prava i jednakosti
izgleda politikih stranaka, pa je stoga odredbu na kojoj je poivala prohibitivna
klauzula iz l. 2. st. 7. Zakona o izborima za europski parlament (EuWG) proglasio
nitetnom. Za razliku od toga, senat je doveo u pitanje proporcionalni izborni
sustav na temelju nefleksibilnih lista kojemu je prigovorio jedan od podnositelja
ustavne tube.
Meutim, to to je prohibitivna klauzula o izbornom pragu od 5% protuustavna ne

znai da se izbori za Europski parlament u 2009. godini proglaavaju nevaeim i
raspisuju novi izbori.
Vie informacija o injeninom stanju, na kojem se temelje tri zahtjeva za

provoenje nadzora nad ustavnou i zakonitou izbora, moe se nai u Priopenju
za tisak br. 23/2011 od 29. oujka 2011. na Web stranici Saveznog ustavnog suda.
Odluka je donesena s 5 glasova za i tri glasa protiv. Suci Di Fabio i Mellinghoff

imali su izdvojeno miljenje.
1. Zakon o izborima za Europski parlament se kao njemaki savezni zakon

mora prosuivati prema mjerilima naela utemeljenih Ustavom: prema jednakosti
216 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
birakih prava i prema jednakosti izgleda politikih stranaka. Naelo izborne

jednakosti kod proporcionalnog sustava, koji vrijedi i kod izbora zastupnika u
Europskom parlamentu, nalae da, osim to svi birai imaju jednaki broj glasova [tj.
samo jedan glas], svaki bira svojim glasom mora moi jednako utjecati na saziv
predstavnikog tijela koje se bira [jednakost glasake moi]. Naelo jednakosti
stranaka iziskuje da se svakoj politikoj stranci naelno moraju omoguiti jednaki
izgledi tijekom cijele izborne procedure, pa time i jednaki izgledi kod raspodjele
mandata.
Izborni prag od 5% utjee na nejednaku teinu glasova biraa s obzirom na

glasaku mo, jer glasovi onih biraa koji su glasali za stranke koje nisu ule u saziv
parlamenta zbog prohibitivne klauzule nemaju utjecaja, odnosno glasaku mo.
Istovremeno se ta prohibitivna klauzula negativno odraava na pravo politikih
stranaka na jednakost izgleda.
Za diferencirane odredbe kod jednakosti birakih prava i jednakosti izgleda

stranaka stoga je uvijek potreban poseban, objektivno legitiman kogentan
razlog. Moraju biti nune i primjerene za ostvarivanje svoje svrhe.
Zakonodavac mora preispitati odredbe izbornog zakona koje se tiu jednakosti

birakih prava i jednakosti izgleda, te ih eventualno izmijeniti, ako je ustavnopravna
opravdanost te norme dovedena u pitanje novim razvojem.
Zakonodavac ima samo uzak prostor za takvu diferencijaciju. Konkretna koncepcija

propisa o izborima za Europski parlament podlijee striktnoj kontroli ustavnog
suda zato to postoji opasnost da njemaki zakonodavac, preko prohibitivne
klauzule koja utjee na iskljuenje manjih stranaka, veinom zastupnika osigura
izbor vlastitih stranaka na europskoj razini. Openita i apstraktna tvrdnja da se
ukidanjem prohibitivne klauzule, odnosno izbornog praga od 5%, malim strankama
i zajednicama biraa olakava ulazak u predstavnika tijela, ime se oteava
formiranje volje u tim tijelima, ne moe biti opravdanje za zadiranje u naelo
jednakosti birakih prava i jednakosti izgleda. Opravdanje izbornog praga od 5%
iziskivalo bi tovie veu vjerojatnost da e to negativno utjecati na sposobnost
funkcioniranja predstavnikih tijela.
2. Polazei od tih mjerila nije se moglo ostati pri prohibitivnoj klauzuli,

odnosno izbornom pragu od 5%. Stvarni i pravni odnosi u vrijeme izbora za
Europski parlament 2009. godine, koji jo uvijek postoje, nisu dovoljni kao razlog
za opravdanje tekog zadiranja u temeljna prava jednakosti birakih prava i
jednakosti izgleda politikih stranaka, a koje je povezano s izbornim pragom od
5%.
Procjena zakonodavca da bi se ukidanje izbornog praga od 5% moglo negativno

odraziti na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta ne poiva na dovoljnoj
injeninoj osnovi i ne vodi u dovoljnoj mjeri rauna o specifinim radnim uvjetima
Europskog parlamenta, te njegovim zadaama. Moe se oekivati da bi se bez

prohibitivne klauzule u Njemakoj a uzevi u obzir i mogue ukidanje pristupnih

ogranienja u drugim dravama lanicama u Europskom parlamentu poveao
broj stranaka sa samo jednim ili dva zastupnika, pa se stoga ne bi radilo o redu
veliine koji je zanemariv. Bez prohibitivne klauzule u Njemakoj bi, umjesto 162
stranke koliko ih je sada, u Europskom parlamentu bio zastupljeno 169 stranaka.
Meutim, nije razvidno da bi to s dostatnom vjerojatnou negativno utjecalo
na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta. Glavne radne jedinice
Europskog parlamenta su klubovi zastupnika koji imaju znatnu integracijsku
snagu, te su tijekom niza godina, a izriito tijekom proirenja Europske unije,
uspijevali integrirati nove stranke unato irokom spektru zastupljenih politikih
struja. Nakon tih iskustava barem se naelno moe poi od toga da e se i druge
male stranke, koje bi nakon ukidanja prohibitivne klauzule bile zastupljene u
Europskom parlamentu, moi pridruiti postojeim klubovima zastupnika.
Isto vrijedi i za sposobnost klubova zastupnika da dogovorima u prihvatljivom

vremenu dou do veinskih odluka. Etablirani klubovi zastupnika u Europskom
parlamentu u parlamentarnoj praksi pokazali su se spremnima na kooperaciju
i u stanju su organizirati veine koje su potrebne kod glasovanja. Nije razvidno
da bi kod ukidanja prohibitivne klauzule od 5% trebalo raunati sa zastupnicima
malih stranaka tog reda veliine da postojee politike grupacije u Europskom
parlamentu vie ne bi mogle donositi odluke u ureenom parlamentarnom
procesu odluivanja. Naposljetku, i razvoj Europskog parlamenta pokazuje da se
mogu oekivati odreene prilagodbe u radu parlamentaraca zbog promijenjenih
okolnosti, kao to je poveanje broja nezavisnih zastupnika.
Iskazi strunjaka i zastupnika Europskog parlamenta, koji su sasluani tijekom

glavne rasprave, podudaraju se dodue u vezi oekivanja da e ulaskom daljnjih
malih stranaka u Europski parlament biti tee postii veinu. Meutim, to samo
po sebi ne predstavlja dovoljnu osnovu za vjerojatnu pretpostavku da e se to
negativno odraziti na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta.
Nadalje, zadae Europskog parlamenta prema Ugovorima o EU koncipirane su na

taj nain da nedostaju kogentni razlozi zbog kojih bi se moralo zadirati u jednakost
birakih prava i jednakost izgleda. Sukladno europskim ugovorima, konstelacija
interesa, koja bi bila usporediva s njemakim izborima za Bundestag, ne postoji
na europskoj razini. Europski parlament ne bira vladu EU, koja bi bila upuena na
kontinuiranu podrku. Ni zakonodavstvo EU ne ovisi o stalnoj veini u Europskom
parlamentu, koju bi tvorila stabilna koalicija odreenih klubova zastupnika nasuprot
opozicije. Osim toga, zakonodavstvo EU je sukladno primarnom pravu koncipirano
tako da ne ovisi o odreenim veinskim odnosima u Europskom parlamentu.
3. Za razliku od toga, prigovor protiv nefleksibilnih, odnosno nepromjenjivih

izbornih lista nije odriv. Sukladno pravu EU, drave lanice pridravaju pravo
da se odlue ili za izbore na temelju zatvorenih (vezanih) lista bez mogunosti
promjene od strane biraa, ili otvorenih lista kod kojih se redoslijed predloenih
kandidata moe promijeniti. Savezni ustavni sud je ve u vezi nacionalnih izbora u
218 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
nekoliko navrata ustanovio da se izborima na temelju nefleksibilnih izbornih lista

s ustavnopravnog gledita ne moe prigovoriti. Nisu izneseni novi argumenti koji
bi dali povoda za drugaiju ocjenu glede izbora za Europski parlament.
4. Posljedica protuustavnosti prohibitivne klauzule od 5% je proglaenje

odredaba iz l. 2. st. 7. Zakona o izborima za Europski parlament, kojima se
ureuje izborni prag, nitetnim. No ta pogreka kod izbora ne vodi do toga da se
izbori za Europski parlament odrani u Njemakoj 2009. godine moraju proglasiti
nevaeima i da se moraju raspisati novi izbori. Naime, u okviru nunog odvagivanja
zatiti postojeeg stanja, odnosno sazivu predstavnika naroda koji su izabrani u
vjeri da je Zakon o izborima za Europski parlament sukladan Ustavu, mora se dati
prednost u odnosu na inzistiranje na utvrenoj pogreci kod izbora. Novi izbori u
Njemakoj bi predstavljali smetnju nesagledivih posljedica za tekui rad Europskog
parlamenta, a posebice za suradnju zastupnika u klubovima zastupnika i odborima.
Naprotiv, ta se pogreka kod izbora ne moe smatrati potpuno neprihvatljivom.
Ona se odnosi samo na manji broj zastupnika njemakog kontingenta i ne dovodi
u pitanje legitimitet svih njemakih zastupnika u Europskom parlamentu.
Izdvojeno miljenje sudaca Di Fabija i Mellinghoffa:
Suci Di Fabio i Mellinghoff ne podravaju odluku ni po pitanju ishoda ni po pitanju

obrazloenja. Miljenja su da je veina senata previe ablonski primijenila mjerila
za provjeru zadiranja u jednakost birakog prava i jednakost izgleda politikih
stranaka te im nije na zadovoljavajui nain pridala pravu teinu. Senat previe
suava koncepcijsku slobodu zakonodavca koji je donio izborni zakon, te rauna s
moguim negativnim utjecajem na funkcioniranje Europskog parlamenta unato
njegovoj veoj politikoj odgovornosti.
Prohibitivna klauzula, odnosno izborni prag od 5% nije diferencijacija koja bi

bila zabranjena sama po sebi. tovie, ona predstavlja dodatnu regulativu uz
propise o proporcionalnom izbornom sustavu. Proporcionalni izborni sustav s
dodatnim uvjetom izbornog praga od 5% je s gledita jednakosti glasake moi
manje radikalna mjera negoli naelno takoer mogu veinski izborni sustav s
jednim krugom izbora, koji bi mogao dovesti do toga da ak vie od 50% glasova,
odnosno predanih glasakih listia, u nekoj izbornoj jedinci ne polue niti jedan
mandat. Izborna naela iz l. 38. Temeljnog zakona ne prisiljavaju zakonodavca da
se odlui za isti izborni sustav, ve doputaju i modifikacije ili mjeoviti izborni
sustav. Kod ustavnopravne provjere ne bi se smio izdvojiti samo jedan element
izbornog sustava, pa polazei od njega postaviti striktne zahtjeve za jednakou.
Pitanja izbornih propisa podlijeu normativnom ureenju od strane zakonodavca,
a njegov mandat za donoenje odgovarajue regulative s obzirom na openitost
izbornih naela Saveznom ustavnom sudu namee obvezu suzdranosti.
Prohibitivna klauzula od 5 % objektivno je opravdana, kako bi se kod njemakog

kontingenta sprijeila prevelika rascjepkanost politikih stranaka zastupljenih u
Europskom parlamentu. Njemaka pritom, zajedno s drugim dravama lanicama,

zajedniki snosi odgovornost za sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta.

Upravo drave koje imaju vei kontingent mandata u okviru svojih mogunosti
oblikovanja politike svakako daju znaajne doprinose sprjeavanju daljnjih
rastrojavanja u Europskom parlamentu. Osim prohibitivnih klauzula, izborni sustavi
drava lanica EU sadre i izborno-tehnika rjeenja koja ionako vode do razlika
u jednakosti glasake moi. Izoliranim ukidanjem njemakog izbornog praga od
5% od strane senata stoga bi se u usporedbi s europskim okruenjem krenulo
zasebnim putem. Diferencijaciju kao razlog koji se odraava na funkcioniranje
parlamenta senat u konanici ograniava na nesposobnost funkcioniranja, premda
sudska praksa Saveznog ustavnog suda za to ne nudi osnovu. Objektivan razlog
za opravdanje prohibitivne klauzule od 5% ve postoji u vidu smanjenja moguih
negativnih utjecaja na funkcioniranje Europskog parlamenta, te nee nastupiti tek
ako bi se mogla oekivati njegova nesposobnost djelovanja u budunosti.
Okolnost da je Europski parlament do sada u uvjetima velike heterogenosti

- u procesu formiranja volje uspijevao doi do odluka koje podrava veina, ne
moe biti argument za to da sprjeavanje dodatnog raslojavanja ne opravdava
prohibitivnu klauzulu. Svaka daljnja politika fragmentacija poveava utroak
vremena i osoblja oko postizanja konsenzusa, te umanjuje prepoznatljivost velikih
politikih usmjerenja, odnosno politikih opcija meu biraima. Upravo bi polazei
od toga da Europski parlament nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora
ulazi u novu fazu svog razvoja, trebalo zakonodavcu dati odreenu slobodu u
ocjeni rizika funkcioniranja.
220 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
36) BVerfGE 131, 316

(Landeslisten / Liste u saveznim zemljama)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvF 3/11, 2 BvR 2670/11, 2 BvE 9/11 -
Nova regulativa o postupku dodjele mandata kod izbora za Bundestag je

protuustavna
Drugi senat Saveznog ustavnog suda u presudi koja je objavljena danas odluio je
da novi postupak dodjele mandata u Bundestagu koji je uveden izmjenama Zakona
o saveznim izborima (BWG) predstavlja povredu naela jednakosti i neposrednosti
izbora, te jednakosti izgleda politikih stranaka. To se odnosi prije svega na
dodjelu kontingenata mandata po saveznim zemljama sukladno broju biraa (l.
6. st. 1. al. 1. Zakona o saveznim izborima), jer omoguava uinak negativne
glasovne teine. Osim toga, dolo je do povrede naela jednakosti birakih prava
i jednakosti stranaka utoliko to se sukladno l. 6. st. 2a Zakona o saveznim
izborima dodjeljuju dodatni mandati i utoliko to l. 6. st. 5. Zakona o saveznim
izborima doputa viak mandata bez kompenzacije u opsegu, koji dokida osnovnu
znaajku izbora za Bundestag kao proporcionalnih izbora.
Senat je propise iz l. 6. st. 1. al. 1 i st. 2a Zakona o saveznim izborima (BWG)

proglasio nitetnima, a odredbu o dodjeli vika mandata bez kompenzacije (l. 6.
st. 5. BWG) nespojivom s Temeljnim zakonom. Stoga nedostaje valjana regulativa
o postupku dodjele mandata na izborima za Bundestag. Ranije vaee odredbe
nee ponovo zaivjeti, jer ih je Savezni ustavni sud u svojoj presudi od 3. srpnja
2008. (BVerfGE 121, 266) takoer proglasio protuustavnima i proglasio da se smiju
primjenjivati samo tijekom prijelaznog razdoblja, koje je u meuvremenu isteklo.
Vie informacija o injeninom stanju na kojemu poivaju tri povezana postupka

moe se nai u Priopenju za tisak br. 28/2012 od 7. svibnja 2012. na Web stranici
Saveznog ustavnog suda.

I. Uinak negativne glasovne teine
Na izborima za Bundestag podjela mandata politikih stranaka u skladu s odnosom

ukupnog broja glasaa naelno ne smije dovesti do toga da broj mandata neke
stranke suprotno oekivanjima bude u korelaciji s brojem glasova koji je pripao
toj stranci ili konkurentskoj stranci (uinak negativne glasovne teine). Takve
apsurdne korelacije izmeu broja glasova i uspjeha glasova ne samo da negativno
utjeu na jednakost birakih prava i jednakost izgleda stranaka, ve predstavljaju i
povredu naela neposrednosti izbora, budui da za biraa vie nije razvidno na koji
se nain njegov glas moe odraziti na uspjeh ili neuspjeh kandidata na izborima.
Procedura podjele mandata je nespojiva s ustavom ako vodi do takvih uinaka, ne
samo u rijetkim iznimnim sluajevima koji se nisu mogli izbjei.
lanak 6. st. 1. al. 1. Zakona o saveznim izborima (BWG) predvia da se svakoj

saveznoj zemlji ovisno o broju biraa dodjeljuje kontingent mandata, oko kojih
se natjeu jo samo liste stranaka koje su sudjelovale na izborima u toj saveznoj
zemlji. Stvaranje kontingenata mandata po saveznim zemljama omoguuje uinak
negativne glasovne teine, zato to se broj mandata koji otpada na tu zemlju ne
ravna prema brojanom pokazatelju koji je utvren prije glasovanja primjerice
prema broju stanovnika ili broju osoba s birakim pravom ve ovisi o broju biraa
koji su se odazvali. Uinak negativne glasovne teine moe se javiti uvijek onda
kada se poveanje broja drugih glasova koje je dobila lista stranke u pojedinoj
saveznoj zemlji ne odrazi na njezin broj mandata, zato to dodatni glasovi nisu
dovoljni za dodjelu jo jednog mandata, ili zato to listi te zemlje ve na temelju
rezultata vezanih uz prvi glas pripada vie mandata po izbornim jedinicama nego
mandata po listi, premda istovremeno poveanje broja glasaa koje se podudara
s poveanjem broja drugih glasova vodi do poveanja kontingenta mandata te
savezne zemlje za jedan mandat. Tada taj dodatni mandat koji pripada toj zemlji
moe pripasti konkurentskoj listi iz te zemlje, ili lista te stranke moe izgubiti
jedan mandat u nekoj drugoj saveznoj zemlji. Isto vrijedi i u obrnutom sluaju,
ako se gubitak po pitanju drugog glasa stranake liste u nekoj saveznoj zemlji ne
odrazi na broj mandata koji su joj dodijeljeni, a smanjenje broja biraa paralelno s
time dovede do smanjenja kontingenta mandata te zemlje za jedan mandat. Takve
uinke uvijek treba oekivati kada je vrlo vjerojatno da e promjena broja drugih
glasova ii ruku pod ruku s promjenom broja biraa zato to birai nisu izali na
izbore.
Uinak negativne glasovne teine ne moe se prihvatiti stoga, stoga to se

konkretno ne moe predvidjeti, a pojedinani birai jedva mogu utjecati na njega.
Jer ve i objektivno proizvoljni izborni rezultati vode do toga da demokratsko
natjecanje oko podrke biraa u tom sluaju postaje apsurdno. Nadalje, uinak
negativne glasovne teine nije nuno posljedica proporcionalnog izbornog sustava
u kombinaciji s glasom koji se daje odreenom kandidatu u izbornim jedinicama
222 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
s listama na razini saveznih zemalja, pri emu se odustalo od povezivanja lista u

cijeloj Njemakoj. Ne postoje prepreke za zakonodavca da sprijei takvu uzrono-
posljedinu vezu unutar izbornog sustava koji je predvidio, time to e kod
odreivanja kontingenta mandata pojedine savezne zemlje osnova umjesto broja
biraa biti npr. broj stanovnika ili broj osoba s birakim pravom.
II. Dodatni mandati
Dodjela dodatnih mandata prema l. 6. st. 2a Zakona o saveznim izborima (BWG)

takoer predstavlja povredu naela jednakosti birakih prava i naela jednakosti
izgleda stranaka. Cilj je te odredbe da se gubici kod zaokruivanja prilikom dodjele
mandata na razini zemlje kompenziraju u okviru izrauna na razini cijele Njemake
(tzv. iskoritenje preostalih glasova).
No na tu dodjelu dodatnih mandata u Bundestagu ne moe utjecati svaki bira uz

podjednake izglede, jer se iskoritenjem preostalih glasova jednom dijelu biraa
daje daljnja ansa da utjeu na dodjelu i iskoritenje mandata. Takvo nejednako
postupanje nije opravdano. Cilju koji je slijedio zakonodavac, da se razlike u moi
glasova koje nastaju uslijed interne podjele mandata u pojedinoj saveznoj zemlji,
na taj nain kompenziraju, ne moe se prigovoriti s gledita Ustava. Meutim, ta
odredba nije primjerena za ostvarivanje tog cilja. Ona samo jednostrano uzima u
obzir gubitke uslijed zaokruivanja rezultata stranakih lista u pojedinoj saveznoj
zemlji, a previa dobitke uslijed zaokruivanja. Na taj nain glasovi koji do sada
nisu uzeti u obzir mogu pod odreenim okolnostima utjecati na dodjelu mandata,
meutim u usporedbi s time vea snaga glasova koji su do sada imali prevagu
ostaje nepromijenjena. Time se dodatni mandati ne dodjeljuju kako bi se postigla
jednakost moi glasova, ve se upravo od toga odstupa. Odredba nije primjerena
ni kako bi se otklonilo poremeaj jednakosti moi glasova povezan s vikom
mandata.
III. Viak mandata
Odredba iz l. 6. st. 5. Zakona o saveznim izborima (BWG) o viku mandata osim

toga predstavlja povedu naela jednakosti birakih prava i jednakosti izgleda
stranaka utoliko to je doputen viak mandata bez kompenzacije u takvom
opsegu moe dokinuti osnovnu znaajku izbora za Bundestag kao proporcionalnog
izbornog sustava. A to je sluaj ako je broj vika mandata vei od polovice broja
zastupnika potrebnih za formiranje kluba zastupnika.
Izborni sustav koji je stvorio zakonodavac bez obzira na izravan mandat

kandidata u izbornim jedinicama prema relativnom veinskom sustavu ima
osnovne znaajke proporcionalnog izbornog sustava. Jer pribrajanjem mandata po
izbornim jedinicama mandatima liste odreene stranke, ukupni se broj mandata
raspodjeljuje na stranku sukladno odnosu drugih glasova koji je dobila, dok prvi
(preferencijalni) glas naelno odluuje samo o tome koje e osobe kao zastupnici
pojedine izborne jedinice ui u Bundestag. Ukoliko je broj mandata kojega je

stranka osvojila u izbornim jedinicama vei od broja mandata koji joj pripada
na temelju drugog glasa, stranci pripadaju i ti mandati. Ukupan broj mandata
u Bundestagu u tom se sluaju poveava za tu razliku, bez da je opet potrebno
razmjerno poravnanje.
Dodjela vika mandata bez kompenzacije ili prijeboja znai nejednako postupanje
prema glasovima biraa u postupku dodjele mandata, zato to time osim drugog
glasa i prvi glas moe utjecati na raspodjelu mandata u Bundestagu. To nejednako
ponderiranje glasova biraa je, dodue, naelno opravdano ustavno legitimnim
ciljem da se birau u okviru proporcionalnog izbornog sustava omogui i biranje
osoba. Meutim, u sustavu kojega je stvorio zakonodavac, gdje se personalni
izbori kombiniraju s proporcionalnim sustavom, viak mandata je prihvatljiv samo
u opsegu koji ne bi dokinuo osnovni karakter proporcionalnog izbornog sustava.
Ukoliko je viak mandata vei od pola kluba zastupnika, povrijeena su naela

jednakosti izbora i jednakosti izgleda stranaka. Taj red veliine s jedne se
strane ravna prema Poslovniku Bundestaga, sukladno kojemu je za status kluba
zastupnika potreban kvorum od najmanje 5% lanova Bundestaga, a s druge
strane novom regulativom o tzv. berlinskom drugom glasu (l. 6. st. 1 sl. 4.
zadnja alter. Zakona o saveznim izborima) uzima u obzir ponovo izraenu volju
zakonodavca da se utjecaj prvog glasa na raspodjelu mandata zemaljskih lista to
vie ogranii. S obzirom na nunost postojanja pouzdane pravne osnove sljedeih
izbora za Bundestag, kao i radi sprjeavanja rizika rasputanja parlamenta zbog
procedure provjere izbornih rezultata, senat smatra uputnim svesti zakonske
ocjene na razmjere prihvatljive u praksi, kako bi se zakonodavac na njih mogao
osloniti. Iz toga proizlazi da doputena maksimalna granica za viak izravnih
mandata iznosi 15 mandata.
Vodei rauna o stvarnim razvojnim trendovima po pitanju vika mandata, iji se

broj od ujedinjenja Njemake znaajno poveao i na zadnjim izborima poprimio
ogromne razmjere, te s obzirom na promijenjene politike prilike koje idu u prilog
nastajanju vika mandata, s velikom se vjerojatnou moe oekivati da e broj
vika mandata u dogledno vrijeme u pravilu znatno premaiti ustavnopravno
prihvatljiv opseg. Zakonodavac stoga mora poduzeti preventivne mjere kojima bi
se sprijeio ekstreman porast vika mandata bez kompenzacije.
224 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
37) 2 BvE 2/13 et. al.

(Drei-Prozent-Sperrklausel EuWG / Izborni prag
od 3% u Zakonu o izborima za Europski
parlament)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvE 2/13 , 2 BvE 5/13, 2 BvE 6/13, 2 BvE 7/13, 2 BvE 8/13,
2 BvE 9/13, 2 BvE 10/13, 2 BvE 12/13, 2 BvR 2220/13,
2 BvR 2221/13, 2 BvR 2238/13 -
Prohibitivna klauzula (izborni prag) od 3% u propisima o izborima za

Europski parlament je, s obzirom na aktualne pravne i stvarne okolnosti,
protuustavna
Prohibitivna klauzula u Zakonu o izborima za Europski parlament je protuustavna.
To je odluio Drugi senat Saveznog ustavnog suda u presudi koja je objavljena

danas. Polazei od aktualnih pravnih i stvarnih okolnosti, teko zadiranje u naela
jednakosti birakih prava i jednakosti izgleda povezano s prohibitivnom klauzulom
ne moe se opravdati. Ustavnopravna ocjena koja bi od toga odstupala mogua
je ako se okolnosti znaajno promjene. Zakonodavac moe u veoj mjeri uzeti
u obzir budue razvojne trendove, ako se ve u ovom trenutku mogu pouzdano
predvidjeti na temelju dovoljno odrivih stvarnih uporita. Odluka je donesena sa
5 glasova za i 3 glasa protiv; sudac Mller predao je izdvojeno miljenje.
Postupci zbog sukoba nadlenosti izmeu tijela i ustavne tube odnose se na l. 2.

st. 7. Zakona o izborima za Europski parlament (EuWG), koji predvia izborni prag
od 3% kod izbora za Europski parlament. Ta je odredba uvedena 5. Zakonom o
izmjenama Zakona o izborima za Europski parlament od 7. listopada 2013. (BGBl
I str. 3749). Sukladno europskom pravu Akt o izboru zastupnika u Europskom
parlamentu neposrednim opim izborima (tzv. Akt o neposrednim izborima)
nalae da se zastupnici Europskog parlamenta u dravama lanicama biraju prema
proporcionalnom izbornom sustavu. Postupak izbora uz pridraj ostalih odredaba

tog akta drave lanice ureuju prema svom nacionalnom pravu. Prohibitivnu
klauzulu od 5% koja je vrijedila na izborima za Europski parlament 2009. godine
Savezni ustavni sud u svojoj je odluci od 9. studenog 2011. (BVerfGE 129, 300)
proglasio nespojivom s l. 3. st. 1. te l. 21. st. 1. Temeljnog zakona i stoga ju
proglasio nitetnom.
Zahtjevi u postupku zbog sukoba nadlenosti tijela su doputeni i ustavne tube

su uspjene. Prohibitivna klauzula od 3% u propisima o izborima za Europski
parlament pod aktualnim pravnim i stvarnim okolnostima predstavlja povredu
naela jednakosti birakih prava (l. 3. st. 1. Temeljnog zakona) te jednakosti
izgleda politikih stranaka (l. 21. st. 1. Temeljnog zakona).
1. Ovdje ne ulazimo u to pod kojim pretpostavkama zakonodavac nakon

proglaenja norme nitetnom moe ponovo donijeti normu istog sadraja, jer
smanjen izborni prag vie ne predstavlja ponavljanje norme istog sadraja. Ovdje
se ne radi ni o povredi naela lojalnosti tijela; zakonodavac nije svjesno ignorirao
odluku Saveznog ustavnog suda o prohibitivnoj klauzuli od 5%, ve je djelovao
upravo rukovodei se njegovom odlukom od 9. studenog 2011.
2. Akt o neposrednim izborima zadaje koncepcijski okvir za donoenje

nacionalnih propisa o izborima, za koje su pak obvezujue ustavnopravne odredbe
pojedine drave lanice. Da mogunost definiranja izbornog praga do 5%, koja se
otvara Aktom o neposrednim izborima, istovremeno implicira doputenost takve
odredbe sukladno pravu dotine drave lanice, to ne moe se razaznati ni iz
doslovnog teksta ni iz tumaenja Akta o neposrednim izborima.
3. Mjerila na kojima poiva odluka od 9. studenog 2011. vrijede i u predmetnom

postupku.
a) Naelo jednakosti birakih prava koje vrijedi za izbore njemakih zastupnika

u Europski parlament, a proizlazi iz l. 3. st. 1. Temeljnog zakona, osigurava
jednakost graana kao preduvjet naela demokracije, te je jedan od bitnih temelja
dravnog poretka. Iz tog naela proizlazi da svaka osoba koja ima birako pravo
naelno mora imati jednaki broj glasova, a njen glas jednake pravne izglede za
uspjeh. Kod proporcionalnog izbornog sustava to naelo osim toga zahtijeva da
svaki bira svojim glasom mora imati jednaki utjecaj na saziv predstavnikog
tijela koje se bira, jer je cilj proporcionalnog izbornog sustava taj da sve stranke
budu zastupljene u tijelu iji se lanovi biraju po mogunosti u priblinom odnosu
razmjernom broju glasova.
Naelo jednakosti izgleda stranaka izvedeno iz l. 21. st. 1. Temeljnog zakona

zahtjeva da se svakoj stranci tijekom cijele izborne procedure naelno daju iste
mogunosti, pa time i isti izgledi kod raspodjele mandata.
226 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
b) Jednakost birakih prava i jednakost izgleda stranaka usko su povezane.

Ustavnopravno opravdanje ogranienja ravna se prema istim mjerilima. Ni jedno
od ta dva naela ne podlijee apsolutnoj zabrani diferencijacije; meutim iz
njihova formalnog karaktera proizlazi da je zakonodavcu ostavljen samo vrlo uzak
manevarski prostor. Diferencijacije u izbornom pravu mogu se opravdati samo
ustavno legitimiranim razlozima koji imaju takvu teinu bi kod odvagivanja bili
u ravnotei s jednakou birakih prava. U to se posebice ubraja osiguravanje
sposobnosti funkcioniranja predstavnikog tijela naroda koje se bira.
c) Mjerodavne su aktualne okolnosti. Zakonodavca dodue nita ne prijei da

uzme u obzir i budue razvojne trendove koji se konkretno naziru. No oni mogu
imati mjerodavnu teinu jedino ako se takav budui razvoj ve u ovom trenutku
moe pouzdano predvidjeti na temelju dovoljno odrivih stvarnih polazita.
U predmetnom postupku moe ostati otvoreno pitanje do koje se mjere moe

slijediti pristup Bundestaga da su prohibitivne klauzule opravdane ve polazei
od aspekta preventivnih mjera protiv rizika po sposobnost funkcioniranja.
To u najboljem sluaju vrijedi za nacionalna predstavnika tijela kod kojih bi
slabljenje sposobnosti funkcioniranja moglo biti isto to i slabost da se na to
reagira korekcijom izbornog zakonodavstva. Jer u odnosu na Europski parlament
nacionalni zakonodavac moe provesti korekture. isto preventivno propisanom
prohibitivnom klauzulom to teko zadiranje u jednakost birakih prava samo se
postponira.
d) Normativno ureenje izbornog prava podlijee striktnoj kontroli ustavnog

suda. To proizlazi iz openitog razmatranja da parlamentarna veina kod odredaba
koje se tiu uvjeta politikog nadmetanja na neki nain djeluje pro domo sua,
te upravo kod izbornog zakonodavstva postoji opasnost da se odreena veina u
parlamentu ne rukovodi razmiljanjima od opeg dobra ve ciljem ouvanja vlastite
moi. To je razlog zbog kojega se kontrola ustavnog suda ne moe opozvati time
to e se odobriti ira sloboda predvianja prema vlastitom nahoenju.
4. Prema tim je mjerilima prohibitivna klauzula, odnosno izborni prag od 3%

(l. 2. st. 7. Zakona o izborima za Europski parlament), nespojiva s l. 3. st. 1. i l.
21. st. 1. Temeljnog zakona. Senat je u odluci od 9. studenog 2011. ustanovio da iz
danih i postojeih stvarnih i pravnih okolnosti ne proizlaze dovoljni razlozi kojima bi
se opravdalo teko zadiranje u naela jednakosti birakih prava i jednakosti izgleda
politikih stranaka, povezano s prohibitivnom klauzulom od 5%. U meuvremenu
nije dolo do znaajne promjene stvarnih i pravnih okolnosti. Prohibitivna klauzula
od 3% ne moe se opravdati oekivanim politikim i institucionalnim razvojem, te
s njime povezanim promjenama uvjeta funkcioniranja Europskog parlamenta u
sljedeem legislaturnom razdoblju.
a) Zakonodavac ispravno polazi od toga da bi antagonistiko profiliranje

vlade i opozicije na europskoj razini pod odreenim okolnostima moglo opravdati
prohibitivnu klauzulu u njemakim propisima o izborima za Europski parlament,

ako bi u pravnom i stvarnom smislu nastupile okolnosti usporedive s onima na

nacionalnoj razini, gdje je formiranje stabilne veine nuno za izbor vlade koja je
sposobna djelovati i za kontinuiranu podrku vladi. Takvom se razvoju Europskog
parlamenta dodue politiki tei, ali on je tek u zaecima. Trenutano se ne naziru
stvarne implikacije na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta, tako da
nema osnove za prognozu zakonodavca da bi se nepostojanje prohibitivne klauzule
od 3% moglo negativno odraziti na funkcioniranje Europskog parlamenta.
b) Europski parlament, kao to se vidi iz njegove Rezolucije od 22. studenog

2012. godine, u dogovoru sa sadanjom Komisijom slijedi cilj jaanja politikog
legitimiteta obje institucije, a izbor njihovih lanova bi trebao bi biti neposredno
povezan s odlukom biraa. Radi promicanja tog cilja trebali bi se nominirati
kandidati za funkciju predsjednika Europske komisije. No ne tei se izmjeni
odgovarajue osnove u europskom pravu. Nejasno je kako se politiki cilj jaanja
demokratskog formiranja volje na europskoj razini moe implementirati u okviru
vaeeg europskog prava, to je relevantno i za predmetno pitanje o kojemu treba
odluiti. Meutim, pitanja povezana s time mogu ostati otvorena.
c) Naime, s obzirom na stvarne okolnosti, u ovom se trenutku konkretno ne

nazire da bi se pokrenuti politiki razvoj bez prohibitivne klauzule u njemakim
propisima o izborima za Europski parlament mogao negativno odraziti na
funkcioniranje Europskog parlamenta.
aa) Trenutano se ne moe ak ni procijeniti u kojem opsegu i s kojim uincima

se stav koji dolazi do izraaja u Rezoluciji od 22. studenog 2012. moe ostvariti u
odnosu na predstavnike drava lanica u Europskom vijeu i Komisiji. I o opsegu
promjena kod politikih procesa u Europskom parlamentu u iduem legislaturnom
razdoblju, koje bi to eventualno moglo potaknuti, moe se samo pekulirati.
Ukoliko se prohibitivna klauzula od 3% opravdava razmiljanjem da se namjeravani
uzlet demokratizacije ne smije dovesti u pitanje time to e Njemaka prihvatiti
fragmentaciju Europskog parlamenta kao nuno zlo, time bi se promaila ne
samo svrha ustavnopravnih zahtjeva vezanih uz opravdanje zadiranja u jednakost
birakih prava i jednakost izgleda politikih stranaka. Time se ne bi udovoljilo
ni otvorenosti politikog procesa, koji je bitan za parlamentarnu debatu upravo
s obzirom na mogue prestrukturiranje, ako mu male stranke mogu dati vaan
doprinos.
bb) Ne moe se dokazati ni da bi to imalo negativne strukturalne implikacije na

formiranje veine u Europskom parlamentu uslijed politikih promjena kojima se
tei.
(1) Dodue, ne moe se iskljuiti da suradnja dvaju velikih klubova zastupnika

u Europskom parlamentu u budunosti vie nee postojati ili da e biti znatno
manjeg opsega. Hoe li to biti sluaj i u kojoj mjeri, jo je neizvjesno. Zamisliv
je u svakom sluaju i razvoj koji se ne bi negativno odrazio na sposobnost
funkcioniranja Europskog parlamenta. Postoje osnove za pretpostavku da e dva
228 | TREI DIO

NAELO PRAVNE DRAVE
velika kluba zastupnika koji u pravilu imaju apsolutnu veinu mandata i nadalje u
velikom broju sluajeva biti zainteresirani za suradnju, ili ak upueni na nju.
(2) Osim toga, ne moe se tek tako pretpostaviti da e fleksibilno formiranje

veine u parlamentu, kakvo se prakticiralo do sada, ulaskom novih zastupnika
manjih stranaka biti bitno oteano. Mogue je i da bi eventualno jasnije politike
suprotnosti izmeu pojedinih klubova zastupnika upravo poveale njihovu koheziju.
Osim toga, ostaje otvoreno pitanje hoe li percepcija Europskog parlamenta, koja
e se promijeniti uslijed jaeg profiliranja politikih stranaka, birae u veoj mjeri
nego do sada potaknuti na strateko ponaanje na izborima, to bi moglo sprijeiti
porast broja stranaka zastupljenih u Europskom parlamentu.
(3) Na usmenoj raspravi spomenuta je brojka od 80 zastupnika koji bi u

budunosti mogli biti neskloni suradnji, no s obzirom na trenutane neizvjesnosti
to se ne moe predvidjeti s dovoljnom vjerojatnou. Osim toga, te se izjave nisu
odnosile na oekivani broj nezavisnih zastupnika manjih stranaka s jednim ili dva
zastupnika, ve na zastupnike odreenih stranaka koje su kritine prema EU, za
koje izborni prag vjerojatno nee predstavljati prepreku.
(4) S obzirom na integracijsku snagu klubova zastupnika, naposljetku jo nije

razvidno da novoizabrani zastupnici manjih stranaka u sljedeem legislaturnom
razdoblju a priori nee biti primljeni u etablirane klubove zastupnika ili da se ne bi
mogli pridruiti novoosnovanim klubovima. Meutim, trebat e pratiti implikacije
zamislivog ulaska zastupnika drugih konkurirajuih stranaka koje postoje na
njemakoj politikoj sceni u Europski parlament. No ni u vezi s time trenutano se
ne moe dati sigurna procjena. Ukoliko bi bilo konkretnih naznaka da razvoj ide u
pogrenom smjeru, zakonodavac to jo uvijek moe uzeti u obzir.
d) Prohibitivna klauzula od 3%, dodue, manje zadire u jednakost birakih

prava i jednakost stranaka od ranijeg izbornog praga od 5%. Meutim, iz toga
ne proizlazi da se zadiranje u jednakost birakih prava povezano s izbornom
pragom od 3% moe zanemariti i da za to ne treba opravdanje. Mandat u
Europskom parlamentu moe se osvojiti primjerice ve s 1 % glasova biraa, tako
da prohibitivna klauzula ima uinke u praksi. Budui da prohibitivna klauzula u
njemakim propisima o izborima za Europski parlament trenutano nije nuna,
dakle nedostaje opravdanje temeljem zakonskog razloga, pitanje primjerenosti
izbornog praga od 3% u konanici nije presudno.
Izdvojeno miljenje suca Mllera:
Prema mom uvjerenju, senat postavlja prevelike zahtjeve glede negativnog uinka
na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta i time ne vodi dovoljno
rauna o nalogu zakonodavca za normativno ureenje izbornog prava. Ocjena
prostora izmeu isto teoretske mogunosti i sigurnih negativnih implikacija
za funkcioniranje parlamenta pridrana je zakonodavcu. Nije stvar Saveznog
ustavnog suda da odluku zakonodavca, koja se moe potkrijepiti argumentima,

zamijeni vlastitom odlukom, koja se takoer moe zastupati. U konanici, odluka

senata vodi do prihvaanja rizika negativnih uinaka na sposobnost funkcioniranja
Europskog parlamenta, barem tijekom trajanja jednog legislativnog razdoblja.
Nije mi razvidno da bi to nalagalo ustavno pravo.
Posljedica odluke senata je nedoputenost bilo kakve prohibitivne klauzule

kod izbora za Europski parlament. Ustavnopravna ocjena l. 2. st. 7. Zakona o
izborima za Europski parlament stoga mora poi od pitanja da li se kod odricanja
od prohibitivnih klauzula u EU moe poi od negativnih uinaka na sposobnost
funkcioniranja parlamenta. Kad se to uzme u obzir, ne moe se prigovoriti prognozi
zakonodavca da bi daljnja fragmentacija Europskog parlamenta onemoguila
stvaranje potrebnih veina. Ta je prognoza jednako plauzibilna kao i usporedive
prognoze koje se odnose na nacionalne parlamente. U kojoj mjeri bi integracijska
snaga postojeih klubova zastupnika mogla sprijeiti daljnju fragmentaciju
parlamenta, kao i stvaranje novih klubova zastupnika, ne moe se sagledati.
Kada se upuuje na suradnju velikih klubova zastupnika, tomu se protivi to to
opstanak njihove apsolutne veine vie nije zajamen. Zbog toga je zakonodavac
mogao zanemariti te okolnosti kod odluke koja se temelji samo na prognozi.
Negativni uinak na sposobnost funkcioniranja Europskog parlamenta dovoljno je

vaan da bi se opravdalo zadiranje u naelo izborne jednakosti i jednakog izgleda
stranaka. Europski parlament je parlament posebne vrste. Razlike u odnosu na
zadae i funkcije u usporedbi s Bundestagom (jo) su jako velike, meutim ne
opravdavaju naelno drugaije odvagivanje teine znaaja osiguranja njegove
sposobnosti funkcioniranja.
Ne sumnjam da l. 2. st. 7. Zakona o izborima za Europski parlament dovoljno

vodi rauna o naelima primjerenosti i nunosti. Ako se u obzir uzme nalaz da,
s iznimkom panjolske, sve drave lanice kao preduvjet za dodjelu mandata na
izborima za Europski parlament propisuju barem 3% udjela glasova, ne moe
se prigovoriti zakonodavcu to je takvu prohibitivnu klauzulu, odnosno izborni
prag od 3%, smatrao primjerenim kako bi se osigurala sposobnost funkcioniranja
Europskog parlamenta. Protiv nunosti zadiranja ne moe se iznijeti ni argument
mogue korekture propisa o izborima za Europski parlament od strane nacionalnog
zakonodavca koji bi poluio uinak tek tijekom sljedeeg legislaturnog razdoblja.
Umjesto toga, zakonodavac bi morao izmijeniti l. 7. st. 2. Zakona o izborima za
Europski parlament, ukoliko bi se naknadno ispostavilo da je njegova prognoza
bila pogrena.
230 | TREI DIO

20.
Privilegija stranaka
38) 2 BvE 11/12

(Negative Feststellung der Verfassungswidrigkeit
/ Negativna ocjena neustavnosti)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 20. veljae 2013.

- 2 BvE 11/12 -
Odbaeni zahtjevi stranke NPD protiv Bundestaga, Bundesrata i Savezne

vlade
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odbacio je u rjeenju koje je danas objavljeno
zahtjev Nacionaldemokratske stranke Njemake (NPD) za utvrivanje da ta
stranka nije protuustavna. Na Saveznom ustavnom sudu nije predvien postupak
za traeni zahtjev. No to nije povezano s prazninom u pravnoj zatiti, s obzirom
na to da NPD iznosi prigovor da aktualna debata o zabrani te stranke faktiki
ima uinak kao da je stranka zabranjena. Dravna tijela nita ne prijei da, uz
nunu objektivnost, u debati odvagnu argumente za i protiv postupka zabrane
rada stranke. Drugi senat Saveznog ustavnog suda takoer je odbacio supsidijarni
zahtjev NPD za utvrivanje da su gornji i donji dom njemakog parlamenta
(Bundestag i Bundesrat) te Savezna vlada povrijedili stranaka prava NPD-a
stalnim tvrdnjama o tome da je ta politika stranka protuustavna.
1. Glavni zahtjev je nedoputen. Savezni ustavni sud nije predvidio mogunost

da mu se neka politika stranka obrati radi utvrivanja svoje ustavnosti.
a) Sve dok Savezni ustavni sud ne utvrdi njihovu protuustavnost, politike

stranke mogu slobodno ostvarivati svoja prava. Ukoliko im se to pravo ospori,
mogu se obratiti sudovima. Prigovor podnositeljice zahtjeva da je pretjerano
traiti od politike stranke koja je oigosana kao stranka koja podriva ustavni
poredak da u svakom pojedinanom sluaju zatrai pravnu zatitu, koja se esto
pokazala neuinkovitom, ne ukazuje na strukturalni nedostatak pravne zatite.
Podnositeljica zahtjeva navodi samo praktine probleme koji se koliko je razvidno
mogu svladati uz prihvatljiv utroak sredstava.
232 | TREI DIO

PRIVILEGIJA STRANAKA
b) Nedostatak pravne zatite nije razvidan ni kada podnositeljica zahtjeva

tvrdi da izjave koje je saeto nazvala debata o zabrani, kao i ostale protiv nje
uperene mjere, imaju [isti] uinak kao zabrana.
aa) Politike stranke se sukladno svojoj zadai sudjelovanja u formiranju

politike volje naroda moraju izloiti javnoj polemici. Dio javne rasprave su i izjave
o ocjeni da je neka politika stranka protuustavna, ako su u granicama prava i
zakona. S takvim izjavama dotina se stranka moe i mora suoiti sredstvima
polemike.
Ukoliko dravna tijela vode politiku polemiku, moraju voditi rauna o granicama
koje im postavlja Ustav, to podlijee sudskoj kontroli. To vrijedi i za javne rasprave
treba li protiv neke stranke pokrenuti postupak zabrane rada te stranke. Meutim,
u tom sluaju moglo bi se raditi o povredi prava iz l. 21. st. 1. Temeljnog zakona,
ako se moe razaznati da takva debata nije usmjerena na odluku, ve se vodi s
ciljem dovoenja dotine stranke u nepovoljniji poloaj.
bb) Politike stranke i njihovo lanovi osim toga imaju mogunost obratiti se
sudu kako bi se rijeio prigovor protuustavnosti. Podnositeljica zahtjeva nipoto
nije pogreno procijenila da ustavnost neke politike stranke moe biti i jest
predmet sudske ocjene. No, iz neuspjeha na specijaliziranim sudovima ne slijedi
zakljuak kako postoji praznina u pravnoj zatiti.
cc) Zbog tih se razloga ne moe prigovoriti tomu to protivnici zahtjeva u Zakon
o Saveznom ustavnom sudu nisu uvrstili postupak za utvrivanje ustavnosti.
2. Supsidijarni zahtjev je kao tuba protiv tijela dozvoljen, ali je nedoputen

tako kako je obrazloen. Nema dovoljno injeninih navoda o tome da je mjerama
ili neinidbama protivnika zahtjeva povrijeen status podnositeljice zahtjeva kao
politike stranke ili je on neposredno ugroen. Podnositeljica zahtjeva navodi
izjave predsjednika vlada i ministara unutarnjih poslova saveznih zemalja,
pojedinih zastupnika Bundestaga i jedne savezne ministrice. No, nije razvidno da
su se navedeni oitovali u korist nekog od protivnika zahtjeva. Ni mjere savezne
ministrice kao to je poticanje programa protiv desnog ekstremizma ne mogu
se tek tako pripisati Saveznoj vladi kao kolegijalnom tijelu.

39) 2 BvE 4/13

(uerungsbefugnis des Bundesprsidenten /
Ovlasti saveznog predsjednika za izraavanje
miljenja)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvE 4/13 -
Odbaena tuba NPD-a protiv Saveznog predsjednika

(tuba protiv tijela dravne vlasti)
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odbacio je u odluci koja je danas objavljena
tubu stranke NPD protiv Saveznog predsjednika zbog njegovih izjava tijekom
predizborne kampanje 2013. godine. Savezni predsjednik naelno sam odluuje
o tome na koji e nain u praksi ostvarivati svoje reprezentativne zadae i
integrativnu ulogu. Pritom mora potivati Ustav i zakone, izmeu ostaloga i pravo
politikih stranaka na jednakost izgleda. Pojedine izjave Saveznog predsjednika
mogu se osporiti sudskim putem ako je u tim izjavama oito samovoljno zanemario
svoju integrativnu ulogu time to je bio pristran. To ovdje nije bio sluaj.
injenino stanje:
U kolovozu 2013. godine protivnik zahtjeva sudjelovao je u diskusiji koja se

odravala pred nekoliko stotina uenika strunih kola u dobi od 18 i 25 godina
u kolskom centru etvrti Berlin-Kreuzberg. Na skupu koji se odravao pod
krilaticom 22.09.2013. I tvoj glas se broji! protivnik zahtjeva je, izmeu ostalog,
ukazao na znaaj slobodnih izbora za demokraciju i potaknuo uenike i uenice
na socijalni i politiki angaman. Na pitanje jedne uenice, protivnik zahtjeva
se osvrnuo na dogaaje koji su bili povezani s prosvjedima lanova i pristaa
podnositeljice zahtjeva (NPD) protiv prihvatnog centra za osobe koje su zatraile
azil u gradskoj etvrti Berlin-Hellersdorf. U novinskim izvjeima o skupu citirane
su izjave protivnika zahtjeva: Trebaju nam graani i graanke koji e izai na ulice
i pokazati tim luacima gdje su granice. Svi ste pozvani da to uinite. i Ponosan
sam to sam predsjednik zemlje u kojoj graani brane svoju demokraciju.
234 | TREI DIO

PRIVILEGIJA STRANAKA
Bitna pitanja koja je razmotrio senat:
Izjavama protivnika zahtjeva koje osporava podnositeljica zahtjeva s gledita

Ustava ne moe se prigovoriti i stoga ne predstavljaju povredu prava podnositeljice
zahtjeva na jednakost izgleda politikih stranaka.
1. Savezni predsjednik predstavlja dravu i narod Savezne Republike Njemake

u odnosu na druge zemlje i u zemlji, te bi trebao utjelovljivati jedinstvo drave.
Obnaatelj funkcije Saveznog predsjednika u praksi naelno sam odluuje o tome
na koji e nain ostvarivati svoje reprezentativne zadae i integrativnu ulogu.
Ukoliko je jedna od bitnih zadaa Saveznog predsjednika da svojim javnim
nastupima vidno demonstrira jedinstvo drutva i potie ga autoritetom svoje
funkcije, utoliko mora imati iroku slobodu. Savezni predsjednik moe ispuniti
oekivanja koja se povezuju s njegovom funkcijom samo ako se, sukladno svojim
procjenama, moe osvrnuti na teme drutvenog razvoja i opih politikih izazova,
te pritom kod odabira tema imati jednaku slobodu kao i kod odluke o tome koji
je oblik komunikacije u datom sluaju primjeren. Saveznom predsjedniku stoga,
ak ni kad ukazuje na pogrene razvojne trendove ili upozorava na opasnosti i
pritom imenuje krug osoba ili osobe za koje smatra da su ih prouzroile, ne trebaju
zakonske ovlasti izvan ovlatenja da javno izraava miljenje, koje je imanentno
njegovoj funkciji.
2. Djelovanje Saveznog predsjednika ogranieno je obvezom da mora potivati

Ustav i zakone. U prava koja Savezni predsjednik mora potivati ubraja se pravo
politikih stranaka na jednakost izgleda iz l. 21. st. 1. Temeljnog zakona u vezi
s l. 38. st. 1. Temeljnog zakona ili l. 28. st. 1. Temeljnog zakona, kad se radi o
jednakosti izgleda na izborima. Negativan uinak na jednakost izgleda u politikom
nadmetanju za politiku stranku moe proizai i iz javnog iznoenja negativnih
vrijednosnih sudova o njezinim ciljevima ili aktivnostima.
3. Kod ustavnopravne kontrole izjava Saveznog predsjednika koje se tiu jednakosti

izgleda stranaka mora se uzeti u obzir da je iskljuivo nadlenost predsjednika
da odluuje o tome na koji e nain obavljati svoju funkciju i ostvariti svoju
integrativnu ulogu. Do koje e se mjere pritom rukovoditi idealom neutralnog
Saveznog predsjednika, ni openito ni u pojedinanom sluaju, ne podlijee
sudskoj kontroli.
S druge strane, bilo bi protivno naelima pravne drave kada politike stranke, ije
je pravo na jednakost izgleda bitan sastavni dio temeljnog demokratskog poretka,
u odnosu na Saveznog predsjednika ne bi imale mogunost pravne zatite.
Polazei od toga, ini se uputnim, ali i dovoljnim, da se negativne izjave Saveznog
predsjednika protiv neke stranke provjere od strane suda kako bi se utvrdilo je li
on oito samovoljno zanemario svoju integrativnu ulogu time to je bio pristran.
4. Polazei od tog mjerila, izjavama protivnika zahtjeva koje osporava podnositeljica

zahtjeva ne moe se prigovoriti.

a) Ukoliko podnositeljica zahtjeva smatra da su njezina prava povrijeena i

time to je protivnik zahtjeva javno podrao prosvjede protiv podnositeljice
zahtjeva u etvrti Berlin-Hellersdorf, zahtjev nema izgleda za uspjeh. Naime,
iz nuno objektivnog tumaenja izjava predsjednika ne moe se razabrati da je
Savezni predsjednik podravao, ili ak samo odobravao, nasilne prosvjede protiv
podnositeljice. Savezni predsjednik je na poetku svog odgovora izriito ukazao
na to da se ak ni trganje plakata ne moe odobriti. Stoga nije bilo nikakve dvojbe
da nipoto ne bi odobravao nasilne sukobe s podnositeljicom zahtjeva. Nadalje je
u stvari koja je predmet postupka samo ukazao na slobodu izraavanja miljenja
i slobodu okupljanja te potaknuo na politiku polemiku. A za to je imao ovlasti.
b) S ustavnopravnog gledita se ne moe prigovoriti ni upotrebi rijei luaci

u konkretnom kontekstu. Protivnik zahtjeva je time o podnositeljici zahtjeva, te
njezinim pristaama i pobornicima, iznio negativan vrijednosni sud, koji bi se, kad
bi ga se promatralo izolirano, mogao doimati kao difamacija, te bi ukazivao na
neobjektivno iskljuenje osoba koje su tako nazvane. Meutim, tu je kao to
proizlazi iz duktusa izjava protivnika zahtjeva naziv luaci, pored naziva kao to
su ideolozi ili fanatici, sluio kao zbirni pojam za ljude koji nisu shvatili povijest,
te unato stravinim posljedicama nacionalsocijalizma zastupaju ekstremistika
desniarska, nacionalistika i antidemokratska uvjerenja. Karikiranje sadrano
u nazivu luaci sudionicima skupa je trebalo ilustrirati ne samo nedokazivost
osoba koje su tako nazvane, ve i naglasiti da se uzalud nadaju da e uspjeti
provesti svoju ideologiju, ako im graani pokau gdje je granica. Time to,
nadovezujui se na lekciju koju je trebalo nauiti iz vladavine nepravde u doba
nacionalsocijalizma, nazone poziva na graanski angaman protiv politikih
stavova iz kojih, prema njegovom shvaanju, izvire opasnost za slobodarski
demokratski temeljni poredak, a za koje smatra da ih zastupa podnositeljica
zahtjeva, protivnik zahtjeva se zalagao za polemiku s takvim stavovima u obliku
koji je u skladu s Ustavom, pa time nije prekoraio granice izraavanja negativnog
miljenja u javnosti koje nalae Ustav.
236 | TREI DIO

etvrti dio
Otvorena dravnost
i meunarodna
suradnja
21.
Prijenos suverenih prava,
Europska unija, NATO,
meunarodno pravo,
meunarodni ugovori
(l. 23, l. 24, l. 25. i l. 59.
II. Temeljnog zakona)
40) BVerfGE 6, 309

(Reichskonkordat / Ugovor izmeu Svete Stolice
i Njemakog Reicha)
[]
Odluka Drugog senata od 26. oujka 1957.

- 2 BvG 1/55
U ustavnopravnom sporu oko pitanja je li savezna zemlja Donja Saska Dekretom

[] o zakonu o javnom kolstvu u Donjoj Saskoj od 14. rujna 1954. povrijedila
Ugovor izmeu Svete Stolice i Njemakog Reicha od 20. srpnja 1933. a time i
pravo savezne razine na potivanje obvezujuih meunarodnih ugovora od strane
saveznih zemalja []
IZREKA
Zahtjev Savezne vlade se odbacuje.
[]
OBRAZLOENJE
E.
[]
IV.
1. Nalazu do kojeg se dolo ne moe se prigovoriti da je nespojiv s ustavnom

obvezom potivanja meunarodnog prava koja do izraaja dolazi u l. 25.
Temeljnog zakona. Takvo shvaanje znailo bi pogreno tumaenje da Temeljni
zakon po pitanju obveze potivanja meunarodnog prava ne ide tako daleko
da se pridravanje postojeih meunarodnih ugovora osigurava obvezatnou
prava koje iz njih proizlazi za zakonodavca. Temeljni zakon ne polazi od toga
da se zakonodavstvo ustavnopravno mora obvezati na ugovorno pravo, bilo u
korist ugovora kojim se ureuju predmeti koji potpadaju pod nadlenost saveznog
zakonodavstva, bilo u korist ugovora saveznih zemalja iji predmet sukladno
Temeljnom zakonu spada u nadlenost zakonodavca saveznih zemalja. Temeljni
zakon odgovornost za ispunjenje postojeih meunarodnopravnih ugovornih
obveza preputa nadlenom zakonodavcu. lanak 25. Temeljnog zakona samo
opim normama meunarodnog prava priznaje karakter nacionalnog prava i
240 | ETVRTI DIO

PRIJENOS SUVERENIH PRAVA, EUROPSKA UNIJA, NATO, MEUNARODNO PRAVO...
daje im primat u odnosu na zakone. Uinak te odredbe je da te norme postaju

dio njemakog pravnog poretka bez zakona kojim bi se implementirale, dakle
neposredno, te imaju primat pred njemakim nacionalnim pravom, ali ne i
pred ustavnim pravom. Ti pravni postulati stavljaju izvan snage svaku normu
njemakih izvora prava koja je po rangu iza ili je u proturjeju s njima. Posebni
dogovori iz ugovora, ak i ako se njima utvruje objektivno pravo, nemaju takav
primat. Zakonodavac dakle ima ovlasti odluivanja o pravnoj steevini i tamo gdje
postoji ugovorna obveza, ako predmet koji se njome ureuje nisu opi postulati
meunarodnog prava.
[]
41) BVerfGE 102, 147

(Bananenmarktordnung / Uredba o ureenju
trita banana)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 7. lipnja 2000 .

- 2 BvL 1/97 -
Prethodno pitanje vezano uz Uredbu o ureenju trita banana

nedoputeno
Drugi senat Saveznog ustavnog suda je na temelju prethodnog pitanja Upravnog

suda iz Frankfurta trebao donijeti odluku o tome je li primjena europske Uredbe
o zajednikom ureenju trita banana u Saveznoj Republici Njemakoj spojiva s
Temeljnim zakonom.
I.
1. Uredba o zajednikom ureenju banana (posebice Uredbe EZ 404/93 i 1442/93)

razlikuju banane iz Europske unije (podrijetlo iz drava lanica EZ), banane iz
drava Afrike, Kariba i Pacifika (podrijetlo iz itavog niza drava AKP-a, potpisnica
Sporazuma iz Loma) i treih drava (ostale zemlje podrijetla).
OTVORENA DRAVNOST I MEUNARODNA SURADNJA | 241

Banane iz EZ i drava AKP-a na otvorenim tritima cijenom i kvalitetom ne mogu

konkurirati banana iz treih zemalja. U Njemakoj su prije donoenje predmetnih
normi prije svega bile poznate i rairene banane iz treih zemalja.
Uredba o zajednikom ureenju trita banana trebala bi poticati proizvodnju

banana iz EZ i omoguiti prodaju tzv. tradicionalnih banana iz drava AKP-a bez
carina. Tradicionalnim bananama iz drava AKP-a nazivaju se banane iz AKP-a do
odreene uvozne koliine koja odgovara uobiajenoj prodaji.
Za banane iz EZ u tu je svrhu donesena regulativa o subvencijama. Za tradicionalne

banane iz AKP-a potrebna je kao i za sve banane proizvedene izvan EZ - uvozna
dozvola, ali su osloboene carine. Netradicionalne banane iz AKP-a i treih zemalja
mogu se do odreenog kontingenta uvoziti po niim carinskim stopama ili bez
carine, dok koliine izvan tog kontingenta podlijeu vioj carinskoj stopi.
Odgovarajui carinski kontingenti raspodjeljuju se na uvoznike preko uvoznih

licenci.
U konanici regulativa EZ vodi do toga da su cijene koje sudionici na tritu plaaju

za banane iz treih zemalja vie od cijena banana iz EU i tradicionalnih banana
iz drava AKP-a.
2. U poetnim postupcima razni uvoznici banana uloili su tube zbog ogranienja

uvoza banana iz treih zemalja. Upravni sud u Frankfurtu stoga je Sudu Europske
zajednice uputio prethodno pitanje je li Uredba o zajednikom ureenju trita
banana spojiva s europskim pravom. Nakon to je Sud Europske zajednice odluio
da s obzirom na vaenje Uredbe 404/93 ne postoje nikakve dvojbe, Upravni sud u
Frankfurtu uputio je Saveznom ustavnom sudu pitanje je li primjena odredaba o
uvozu banana spojiva s Temeljnim zakonom. Prema njegovom shvaanju odredbe
predstavljaju povredu prava poduzea uvoznika koji su podigli tubu na vlasnitvo
(l. 14. st. 1. Temeljnog zakona), na slobodan izbor zanimanja [odnosno obavljanje
profesionalne djelatnosti] (l. 12. st. 1. Temeljnog zakona) i prava na jednakost
(l. 3. st. 1. Temeljnog zakona). Uslijed Uredbe o zajednikom ureenju trita
banana tuitelji su od 1. srpnja 1993. bez prijelaznih odredaba mogli u Saveznu
republiku Njemaku uvesti manje od 50% ranije uvezenih koliina banana iz
treih zemalja. To obezvrjeuje njihovo vlasnitvo nad proizvodnim pogonima i
ograniava njihovo pravo na obavljanje profesionalne djelatnosti na protuustavan
nain, posebice zbog toga to ne postoje prijelazne odredbe.
Upravni sud u Frankfurtu smatra da je prethodno pitanje upueno Saveznom

ustavnom sudu doputeno. Dodue, Sud Europske zajednice (SEZ) je zakonit sudac
s obzirom da se radi o normama sekundarnog prava Europske zajednice. SEZ je
zanijekao da se radi o povredi europskog prava. No ukoliko sud koji postavlja
prethodno pitanje smatra da sudska praksa SEZ-a ne osigurava zatitu temeljnih
prava zajamenu Temeljnim zakonom, ne potuje meunarodnopravne obveze
Savezne Republike Njemake iz Opeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) ili
242 | ETVRTI DIO

ne poduzima nita protiv postupanja zakonodavca EZ koje izlazi iz okvira odredaba

Ugovora o EZ ili predstavlja njihovu povredu, postavlja se pitanje primata primjene
europskog prava.
Od odluke o Ugovoru iz Maastrichta (BVerfGE 89, 155) Savezni ustavni sud je svoju
nadlenost za kontrolu i odbacivanje normi proirio i na akte Europske zajednice
koji su vaei i u Njemakoj. Za razliku od situacije nakon odluke Solange II
(Sve dok ), Savezni ustavni sud opet izriito obnaa ovlasti kontrole, premda u
suradnji sa Sudom Europske zajednice.
Savezni ustavni sud je Upravnom sudu ukazao na to da je nakon odluke o

prethodnom pitanju Sud Europske zajednice 26. studenog 1996. donio odluku
sukladno kojoj l. 30. Uredbe EZ 404/93 Komisiju obvezuje na donoenje svih
nunih prijelaznih mjera. Te prijelazne mjere bi trebale omoguiti rjeenje
problema, koji su nastali nakon uvoenja zajednikog ureenja trita, ali su
prouzroeni stanjem nacionalnih trita prije donoenja Uredbe.
Predsjedajui vijea koje je postavilo prethodno pitanje odgovorio je na taj dopis

Saveznog ustavnog suda. Ukazujui na navode iz podneska prikazao je da l. 30.
Uredbe EZ 404/93 ne nudi povod za otklanjanje povrede temeljnih prava. Ne radi
se o strogosti zakona u pojedinanom sluaju koju zakonodavac uredbe uope nije
sagledao ili ne sagledava na taj nain, ve se radi o svjesnoj strogosti.
II.
U rjeenju od 7. lipnja 2000. Drugi senat Saveznog ustavnog suda odluio je

sljedee:
Prethodno pitanje nije doputeno.
Kao to je senat ustanovio u svojoj odluci Solange II 1986. godine, Europske

zajednice, a posebice sudska praksa Suda Europske zajednice, jame uinkovitu
zatitu temeljnih prava u odnosu na suverenu vlast Europske zajednice.
Ona je u biti jednaka zatiti temeljnih prava koju bezuvjetno nalae Temeljni
zakon. Sve dok je to tako, Savezni ustavni sud nee obnaati jurisdikciju glede
primjenjivosti propisa izvedenih iz europskog prava. Prethodna pitanja u vezi
normi sekundarnog prava Europske zajednice upuena Saveznom ustavnom sudu
stoga nisu doputena (BVerfGE 73, 339). Toga se senat drao i u odluci o Ugovoru
iz Maastrichta. Senat je ondje istakao: Savezni ustavni sud svojom nadlenou
u suradnji s Sudom Europske zajednice osigurava uinkovitu zatitu temeljnih
prava stanovnika Njemake i openito u odnosu na suverenu vlast Europskih
zajednica. Sud Europske zajednice je pod preduvjetima koje je Savezni ustavni
sud formulirao u odluci Solange II nadlean i za zatitu temeljnih prava graana
Savezne Republike Njemake u odnosu na pravne akte nacionalne (njemake)
javne vlasti, koji su doneseni na osnovu sekundarnog prava EZ-a. Savezni ustavni
sud e u svoju nadlenost preuzeti tek i samo onda, ako je Sud Europske zajednice

odstupio od standarda temeljnih prava koja je senat definirao u odluci Solange

II.
Ta je sudska praksa potvrena l. 23. st. 1. al. 1. Temeljnog zakona koji je dodan
Zakonom od 21. prosinca 1992.
Time su, kao i do tada, ustavne tube i prethodna pitanja sudova unaprijed
nedoputena, ako u obrazloenju nije prikazano da je razvoj europskog prava
ukljuujui sudsku praksu Suda Europske zajednice nakon donoenja odluke
Solange II pao ispod nunog standarda temeljnih prava. Zbog toga u obrazloenju
podneska nekog suda treba detaljno prikazati da u datom sluaju openito
nije zajamena neophodno nuna pravna zatita. To iziskuje usporedbu zatite
temeljnih prava na nacionalnoj razini i na razini Europske zajednice, na nain kao
to je to uinio Savezni ustavni sud u odluci Solange II.
Ovdje to nedostaje. Obrazloenje prethodnog pitanja temelji se na pogrenom

shvaanju odluke o Ugovoru iz Maastrichta, pa stoga ne ispunjava pretpostavke
doputenosti. Sud koji postavlja prethodno pitanje smatra da Savezni ustavni
sud nakon odluke o Ugovoru iz Maastrichta opet izriito obnaa ovlasti kontrole
unato odluci Solange II, premda u suradnji sa Sudom Europske zajednice. To
se ne moe razabrati iz Odluke o Ugovoru iz Maastrichta. Ne postoji proturjeje
izmeu odluka Solange II i Maastricht. Senat u odluci o Ugovoru iz Maastrichta
ni na jednom mjestu nije napustio svoje shvaanje o razgranienju nadlenosti
jurisdikcije Suda Europske zajednice u odnosu na nadlenost Saveznog ustavnog
suda i obrnuto.
Osim toga, u predmetnom sluaju postojao je poseban povod za detaljno izlaganje

u vezi negativnog razvoja standarda [zatite] temeljnih prava u sudskoj praksi Suda
Europske zajednice. To proizlazi iz ve spomenute odluke SEZ-a od 26. studenog
1996. Koja sadri obvezu Komisije da donese sve prijelazne mjere koje smatra
nunima. Okolnost da je samo predsjedajui vijea Upravnog suda odgovorio na
odgovarajui ukaz Saveznog ustavnog suda ima za posljedicu nedoputenost tog
oitovanja ve iz formalnih razloga, kao to je to senat izloio u daljnjem slijedu.
Uostalom, Upravni sud nije mogao ustanoviti openit pad standarda [zatite]
temeljnih prava s obzirom na tu odluku Suda Europske zajednice.
244 | ETVRTI DIO

42) BVerfGE 118, 244

(Afghanistan-Einsatz / Misija u Afganistanu)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvE 2/07 -
Odbaena tuba kluba zastupnika Ljevice protiv sudjelovanja izviakih

zrakoplova Tornado u Afganistanu
Tuba kluba zastupnika Ljevice (stranaka PDS i Die Linke) protiv tijela dravne
vlasti, odnosno Savezne vlade, koja se odnosi na sudjelovanje njemakih oruanih
snaga u misiji Meunarodnih snaga za podrku sigurnosti u Afganistanu (ISAF)
je odbaena. Drugi senat Saveznog ustavnog suda u svojoj je odluci od 3. srpnja
2007. ustanovio da Savezna vlada svojom odlukom da se u Afganistan poalju
izviaki zrakoplovi tipa Tornado nije povrijedila prava Bundestaga iz l. 59. st.
2. al. 1. Temeljnog zakona u vezi s l. 24. st. 2. Temeljnog zakona. Misija ISAF-a
pod vodstvom NATO-a u Afganistanu slui sigurnosti euroatlantskog prostora, pa
stoga ne izlazi iz okvira bitnih strukturalnih odluka iz Ugovora o Sjevernoatlantskom
savezu. Osim toga, ne postoje polazita za strukturalno odvajanje NATO-a od
njegove mirovne orijentacije. (U vezi pozadine tog postupka, vidi Priopenja za
tisak br. 36 i 37/2007 od 30. oujka 2007.)
I. Zahtjevi su doputeni, a podnositeljica zahtjeva ima ovlasti podnoenja zahtjeva.

Podnositeljica je iznijela dostatne navode o tome da bi osporene mjere mogle
predstavljati povredu prava Bundestaga koja su mu prenesena Ustavom.
Za ugovore kojima se ureuju politiki odnosi Savezne Republike Njemake

sukladno l. 59. st. 2. al. 1. Temeljnog zakona potrebna je suglasnost zakonodavnih
tijela u obliku saveznog zakona. Svojom suglasnou za zakon o ratifikaciji donji i
gornji dom parlamenta (Bundestag i Bundesrat) odreuju opseg obveza Savezne
Republike Njemake koje proizlaze iz meunarodnog ugovora i za to snose trajnu
politiku odgovornost prema graanima. Bitna odstupanja od ugovorne osnove
stoga vie nisu pokrivena prvobitnim zakonom o ratifikaciji. Ako bi Savezna vlada

proirila takav ugovor izvan svojih ovlatenja, to bi predstavljalo povredu prava

Bundestaga na sudjelovanje u obnaanju vanjskopolitikih ovlasti.
Postoji jo jedno ogranienje za daljnji razvoj meunarodnog ugovora koji

predstavlja osnovu sustava uzajamne kolektivne sigurnosti u smislu l. 24. st.
2. Temeljnog zakona. Prema l. 24. st. 2. Temeljnog zakona Savezna Republika
Njemaka se radi ouvanja mira moe ukljuiti u sustav uzajamne kolektivne
sigurnost. S ustavnopravnog gledita je ukljuivanje Savezne Republike Njemake
u takav sustav i trajno sudjelovanje u njemu mogue uz nuni preduvjet ouvanja
mira. S ustavnopravnog gledita je zabranjena i preobrazba sustava koji je
prvobitno ispunjavao zahtjeve iz l. 24. st. 2. Temeljnog zakona u sustav koji vie
ne slui ouvanju mira, to stoga nije pokriveno ni sadrajem zakona o ratifikaciji.
II. Zahtjevi su neosnovani. Nije dolo do povrede prava Bundestaga iz l. 59. st. 2.
al. 1. Temeljnog zakona u vezi s l. 24. st. 2. Temeljnog zakona.
1. Misija ISAF-a pod vodstvom NATO-a u Afganistanu slui sigurnosti

euroatlantskog prostora. Stoga potpada pod program integracije temeljem
Ugovora o Sjevernoatlantskom savezu za koji je prema zakonu o ratifikaciji tog
ugovora suodgovoran Bundestag.
a) Regionalna poveznica kao kljuni element programa integracije temeljem

Ugovora o NATO-u od samog poetka nije znaila da vojne intervencije NATO-a
moraju biti ograniene samo na podruje drava lanica NATO-a. Cilj uspostavljanja
NATO-a kao zajednikog sustava nekoliko drava za obranu od vojnih napada
izvana, od samog poetka implicitno je podrazumijevao i vojne intervencije s
ciljem obrane izvan teritorija NATO-a, odnosno na teritoriju drave koja je izvrila
napad. Utoliko pored vojne obrane od napada izvana i objektivno i vremenski
povezana komplementarna intervencija kao reakcija na krizu na podruju drave
koja je izvrila napad jo potpada pod regionalno ogranienje Ugovora o NATO-u.
b) Stoga se u misiji ISAF-a u Afganistanu ne razbire da se NATO udaljio od svog

regionalnog okvira djelovanja. Naime, ta je misija oigledno usmjerena na to da
se ouva ne samo sigurnost Afganistana, ve upravo i sigurnost euroatlantskog
prostora od buduih napada. Misija ISAF-a od poetka je sluila cilju omoguavanja
i osiguranja civilne obnove Afganistana, kako bi se na taj nain sprijeilo da
ponovno ojaaju Talibani, Al-Qaida i druge skupine koje ugroavaju mir. Sigurnosni
interesi Sjevernoatlantskog saveza trebali bi se ouvati i time to se od stabilne
dravne vlasti u Afganistanu u budunosti ne bi mogla oekivati agresivna politika
koja bi ugroavala mir, bez obzira radi li se o aktivnom djelovanju same drave
ili nepoduzimanju radnji s obzirom na nastojanja terorista na podruju te drave.
Odgovorne osobe na razini NATO-a smjele su i smiju poi od toga da osiguranje
civilne obnove Afganistana neposredno doprinosi i vlastitoj sigurnosti unutar
euroatlantskog prostora.
2. Misija ISAF-a u Afganistanu u skladu sa stvarnim izvrenjem te nainom na koji

je politiki definirana u odgovarajuim odlomcima teksta deklaracija donesenih
246 | ETVRTI DIO

na summitu u Rigi, ne sadri polazita za strukturalno odvajanje NATO-a od

njegova cilja ouvanja mira (l. 24. st. 2. Temeljnog zakona). Karakter Ugovora
o Sjevernoatlantskom savezu nije se vidno promijenio uslijed misije ISAF-a u
Afganistanu i tamonjom suradnjom u okviru operacije Trajna sloboda (Operation
Enduring Freedom). ISAF i operacija Trajna sloboda slijede odvojene ciljeve,
imaju razliitu pravnu osnovu i jasno razgranieno podruje odgovornosti. Dok
operacija Trajna sloboda prije svega slui neposrednom suzbijanju terorizma,
ISAF slui ouvanju sigurnosti u Afganistanu kako bi se stvorila osnova za civilnu
obnovu drave. Suradnjom izmeu tih misija, koje bi trebale poveati sigurnost
u Afganistanu, ta pravna i stvarna razgranienja nisu dokinuta. Da se ne moe
govoriti o integriranim borbenim misijama proizlazi ve iz odluke Savezne vlade
o odailjanju izvidnikih zrakoplova tipa Tornado. U skladu s tom odlukom
zrakoplovi tipa Tornado trebalo bi imati zadae izvianja, te nije predvieno da
budu potpora iz zraka jer su ti zrakoplovi opremljeni samo orujem za vlastitu
zatitu. to se tie prosljeivanja rezultata izvianja operaciji Trajna sloboda,
ono je sukladno navedenoj odluci na temelju operativnog plana NATO-a za ISAF
predvieno samo ako je to nuno za provedbu operacije ISAF-a ili radi sigurnosti
snaga ISAF-a.
43) BVerfGE 123, 267

(Lissabon / Lisabonski ugovor)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvE 2/08, 2 BvE 5/08, 2 BvR 1010/08, 2 BvR 1022/08,
2 BvR 1259/08, 2 BvR 182/09 -
Zakon o ratifikaciji Lisabonskog ugovora spojiv s Temeljnim zakonom;

popratni zakon protuustavan, ako se zakonodavnim tijelima ne ustupe
dovoljna prava sudjelovanja
Drugi senat Saveznog ustavnog suda danas je odluio da je Zakon o ratifikaciji

Lisabonskog ugovora spojiv s Temeljnim zakonom. Za razliku od toga, Zakon o

proirenju i jaanu prava Bundestaga i Bundesrata u pitanjima Europske unije

predstavlja povredu l. 38. st. 1. u vezi s l. 23. st. 1. Temeljnog zakona, budui
da se Bundestagu i Bundesratu ne daju dovoljna prava sudjelovanja u okviru
europskih procedura donoenja pravnih propisa i izmjena ugovora. Isprava o
ratifikaciji Lisabonskog ugovora Savezne Republike Njemake ne smije se poloiti
tako dugo dok na snagu ne stupi konkretna zakonska norma kojom se ureuju
prava sudjelovanja parlamenta, kao to nalae Ustav. Odluka je donesena
jednoglasno, a s obzirom na obrazloenje sa sedam glasova za i jednim glasom
protiv (U vezi injeninog stanja usporedi Priopenja za tisak br. 2/2009 od 16.
sijenja 2009. i br. 9/2009 od 29. sijenja 2009).
1. Pregled glavnih aspekata odluke
Odluka se usredotouje na povezanost izmeu demokratskog sustava na saveznoj

razini koji propisuje Temeljni zakon, te dostignute razine samostalnog obnaanja
suverenih ovlasti na europskoj razini. Strukturni problem Europske unije postavlja
se u sredite ustavne kontrole: opseg politike moi Europske unije je, naposljetku
i kroz Lisabonski ugovor, stalno i znatno rastao, tako da Europska unija u nekim
podrujima politike raspolae ovlastima koje odgovaraju onima federalne drave
i analogne su ovlastima drave. Za razliku od toga, interni postupci odluivanja i
imenovanja, uglavnom analogno meunarodnom pravu, slijede uzor meunarodne
organizacije. Europska unija je i dalje u bitnim crtama ustrojena prema naelu
jednakosti drava.
Sve dok u okviru osnivanja europske savezne drave jedinstven europski narod
kao subjekt legitimiteta ne moe politiki djelotvorno formulirati volju veine
vodei rauna o naelu jednakosti, narodi drava lanica Europske unije i dalje
su mjerodavni nositelji javne vlasti, ukljuujui i vlast u Europskoj uniji. Za
pristupanje europskoj saveznoj dravi u Njemakoj bi se morao donijeti novi
Ustav, kojim bi se paralelno deklariralo odricanje od suvereniteta koju jami
Temeljni zakon. U predmetnom sluaju ne radi se o takvom aktu. Europska unija
i dalje predstavlja meunarodnopravno utemeljenu zajednicu drava koja trajno
poiva na ugovornoj volji suverenih drava. Primarna odgovornost za integraciju u
rukama je nacionalnih ustavnih tijela koja djeluju u ime svojih naroda. S obzirom
na sve vee nadlenosti i daljnje osamostaljenje tijela Europske unije, nuna su
osiguranja koja bi popratila taj razvoj, kako bi se ouvalo fundamentalno naelo
ogranienih pojedinanih ovlasti koje podlijeu kontroli drava lanica. U uvjetima
uznapredovale integracije treba ouvati i normativnu slobodu drava lanica
bitnu za ostvarivanje demokratskog formiranja volje. Posebice treba zajamiti da
odgovornost za integraciju i dalje zadre dravna predstavnika tijeka pojedinih
naroda.
irenjem nadlenosti Europskog parlamenta moe se smanjiti, ali ne i zatvoriti jaz

izmeu opsega ovlasti odluivanja tijela Europske unije i demokratske faktike
248 | ETVRTI DIO

moi graana. Europski parlament ni po svom sazivu ni unutar europskog ustroja

nadlenosti ne raspolae dovoljnim sredstvima za donoenje reprezentativnih i
pouzdanih veinskih odluka kod kljunih politikih pitanja. Polazei od zahtjeva
demokracije koji vrijede za pojedine drave, moe se ustanoviti da zastupnici
Europskog parlamenta nisu birani prema naelu jednakosti, a kod nadnacionalnog
ujednaavanja interesa izmeu drava lanica Europski parlament nije pozvan da
donosi kljune mjerodavne politike odluke. Zbog toga na njemu ne moe poivati
niti parlamentarna vlada, niti se po pitanju stranake politike moe organizirati
prema shemi vladajuih stranaka nasuprot opozicije, kako da bi odluka europskih
biraa o nekom usmjerenju politiki uope mogla biti djelotvorna. S obzirom na
taj strukturalni demokratski deficit, koji se ne moe razrijeiti unutar zajednice
drava, daljnji koraci prema integraciji u odnosu na postojee stanje ne bi
smjeli potkopati ni mogunost drava da kreiraju politiku, ni naelo ogranienih
pojedinanih ovlasti.
Ustavotvorna vlast poiva na narodima drava lanica EU. Temeljni zakon

posebnim tijelima zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti ne doputa da odluuju o
temeljnim elementima Ustava, dakle o ustavnom identitetu (l. 23. st. 1. al. 3, l.
79. st. 3. Temeljnog zakona). Ustavni identitet je neotuivi element demokratskog
samoodreenja naroda. Radi ouvanja djelotvornosti birakog prava i ouvanja
demokratskog samoodreenja nuno je da Savezni ustavni sud u okviru svoje
nadlenosti bdije nad time da zajednika vlast ili vlasti Europske unije svojim
suverenim aktima ne povrijede ustavni identitet i vidno ne prekorae nadlenosti
koje su im dane. Budui da se Lisabonskim ugovorom jo jednom poveava prijenos
ovlasti i osamostaljenje postupaka odluivanja, to stoga iziskuje uinkovitu
kontrolu prekoraenja ovlasti (kontrola ultra vires) i kontrolu identiteta pravnih
akata europskog podrijetla u podruju primjene Savezne Republike Njemake.
2. O mjerilu provjere
a) Zakon o ratifikaciji Lisabonskog ugovora sud ocjenjuje polazei od mjerila

birakog prava. Budui da je birako pravo izjednaeno s temeljnim pravima, u
sluaju njegove povrede moe se uloiti prigovor, odnosno ustavna tuba (l. 38.
st. 1. al. 1. u vezi s l. 93. st. 1. to. 4a Temeljnog zakona). Ono konkretizira
pravo na demokratsko samoodreenje, na slobodno i ravnopravno sudjelovanje
u obnaanju dravne vlasti u Njemakoj, te na potivanje naela demokracije,
ukljuujui potivanje ustavotvorne vlasti naroda. Provjera povrede birakog
prava ovdje obuhvaa i zadiranje u naela koja su utvrena l. 79. st. 3. Temeljnog
zakona kao identitet ustava. Pravo graana da slobodno i ravnopravno na
izborima i referendumima osobno i objektivno odluuju o javnoj vlasti koja ih
se tie, utemeljeno je u dostojanstvu ovjeka i elementarna je sastojnica naela
demokracije. Naelo demokracije ne podlijee odvagivanju. Izmjena Temeljnog
zakona, koja bi zadirala u naela utvrena u l. 1 i l. 20. Temeljnog zakona, nije
doputena (l. 79. st. 3. Temeljnog zakona). Tzv. klauzulom vjenosti (jamstvo
vjenosti ili nepromjenjivih naela) ovlast raspolaganja identitetom slobodarskog

ustavnog poretka oduzima se i zakonodavcu koji mijenja Ustav. Ustavotvorna vlast

predstavnicima i tijelima naroda nije dala mandat za izmjene temeljnih ustavnih
naela sukladno l. 79. st. 3. Temeljnog zakona.
b) Koncepcija naela demokracije Temeljnog zakona istovremeno je otvorena

za cilj da se Njemaka ukljui u meunarodni i europski mirovni poredak. Njemaki
ustav usmjeren je na otvorenost dravnog sustava vlasti za miroljubivu suradnju
nacija i europsku integraciju. Ni ravnopravna integracija u Europsku uniju, niti
ukljuivanje u mirovne sustave poput Ujedinjenih naroda ne vode nuno do promjene
sustava obnaanja javne vlasti Savezne Republike Njemake. tovie, radi se o
dragovoljnom, uzajamnom i ravnopravnom (ob)vezivanju s ciljem osiguranja mira
i jaanja mogunosti kreiranja politike kroz zajedniki koordinirano djelovanje.
Ustavni nalog, koji proizlazi iz l. 23. st. 1. i preambule Temeljnog zakona,
ostvarivanja ujedinjene Europe za njemaka ustavna tijela znai da sudjelovanje
u europskim integracijama ne podlijee njihovom politikom nahoenju. Intencija
izraena Temeljnim zakonom je ostvarivanje meunarodnog mirovnog poretka i
europske integracije, pa stoga ne vrijedi samo naelo potivanja meunarodnog
prava, ve i naelo potivanja europskog prava.
c) Meutim, ovlatenje za prijenos suverenih ovlasti na Europsku uniju

sukladno l. 23. st. 1. Temeljnog zakona uvjetovano je ouvanjem suverene
ustavne dravnosti na temelju prihvatljivog programa integracije prema naelu
ogranienog pojedinanog ovlatenja i uz potivanje ustavnopravnog identiteta
drave lanice, pri emu Savezna Republika Njemaka ne smije izgubiti svoju
sposobnost da u vlastitoj odgovornosti samostalno politiki i drutveno oblikuje
ivotne uvjete. lanak 23. st. 1. i preambula Temeljnog zakona ne sadre izjave
o konanom karakteru politikog ustrojstva Europe. Temeljni zakon lankom 23.
daje ovlatenje za ukljuivanje u Europsku uniju koja je koncipirana kao udruenje
drava i sudjelovanje u njenom razvoju. Pojam udruenja obuhvaa ue trajno
povezivanje suverenih drava, koje na ugovornoj osnovi obnaa javnu vlast,
ali njegov temeljni poredak potpada iskljuivo pod ovlasti odluivanja drava
lanica, a narodi, to jest graani koji su dravljani drava lanica, ostaju subjekti
demokratskog legitimiteta. Europska unija mora udovoljavati demokratskim
naelima, kako s obzirom na njihovu vrstu i opseg, tako i s obzirom na
organizacijsko i postupovno-pravno ureenje (l. 23. st. 1, l. 20. st. 1. i 2. u vezi
s l. 79. st. 3. Temeljnog zakona). To prije svega znai, da europska integracija
ne smije dovesti do potkopavanja demokratskog sustava vladavine u Njemakoj.
Dodue, odreeni broj ili odreena vrsta suverenih prava ne mora ostati u rukama
drave. Meutim, europsko ujedinjenje na osnovi ugovorne unije suverenih drava
ne smije se ostvariti na nain da drave lanice vie nemaju dovoljno prostora
za politiko oblikovanje gospodarskih, kulturnih i drutvenih ivotnih uvjeta. To
vrijedi posebice za podruja koja su bitna za ivotne uvjete graana, te utjeu prije
svega na njihovu privatnu sferu, koja potpada u vlastitu odgovornost i zatiena
je temeljnim pravima, te osobnu i socijalnu sigurnost, kao i za politike odluke
koje su posebice upuene na poznavanje kulturnih, povijesnih i jezinih datosti,
250 | ETVRTI DIO

te u prostoru koji je organiziran preko politikih stranaka i parlamenata podlijeu

javnom diskursu. Ukoliko u je u tim podrujima koja su posebno znaajna za
demokraciju uope mogu prijenos suverenih prava, treba ih tumaiti u uem
smislu. To vrijedi prije svega za kazneno pravosue, ovlasti u kojima policija i vojska
imaju monopol, naelne fiskalne odluke o prihodima i rashodima, te socijalno-
politiko oblikovanje ivotnih uvjeta kao i kulturno znaajne odluke koje se odnose
na odgoj, obrazovanje, ustroj medija i odnos prema vjerskim zajednicama.
d) Temeljni zakon ne daje ovlasti njemakim dravnim tijelima za prijenos

takvih suverenih prava, iz ijeg bi se ostvarivanja samostalno mogle izvesti daljnje
nadlenosti. Temeljni zakon brani prijenos nadlenosti za nadlenost. Naelo
ograniene pojedinane ovlasti stoga nije samo naelo europskog prava (l. 5.
st. 1. Ugovora o Europskim zajednicama; l. 5. st. 1. al. 1. i st. 2. Ugovora o
Europskoj uniji u verziji iz Lisabona), ve kao i obveza Europske unije na potivanje
identiteta drava lanica (l. 6. st. 3. Ugovora o EU; l. 4. st. 2. al. 1. Lisabonskog
ugovora) preuzima ustavna naela drava lanica. Program integracije Europske
unije stoga mora biti dostatno definiran. Ukoliko drave lanice ugovorno pravo
ureuju na nain da je uz naelno daljnje vaenje naela ograniene pojedinane
ovlasti mogua izmjena ugovornog prava bez postupka ratifikacije, Savezna vlada,
kao i zakonodavna tijela, imaju posebnu odgovornost u okviru suodluivanja, koja
u Njemakoj mora udovoljavati nacionalnim zahtjevima iz l. 23. st. 1. Temeljnog
zakona (odgovornost za integraciju). Zakon o ratifikaciji izmjena nekog europskog
ugovora i nacionalni popratni zakoni moraju biti takvi da se europska integracija
moe promicati prema naelu ograniene pojedinane ovlasti, a da Europska unija
pritom ne moe prisvojiti nadlenost za nadlenost, ni povrijediti ustavni identitet
drava lanica, u ovom sluaju identitet Temeljnog zakona, koji se ne smije
podrediti integraciji. Kod graninih sluajeva koji su u ustavnopravnom smislu
jo doputeni, njemaki zakonodavac u svojim popratnim zakonima uz ratifikaciju
mora predvidjeti mjere za dostatno ostvarivanje odgovornosti zakonodavnih tijela
za integraciju.
e) Savezni ustavni sud provjerava jesu li pravni akti europskih tijela i

institucija - potujui naelo supsidijarnosti europskog prava (l. 5. st. 2. UEZ;
l. 5. st. 1. al. 2 i st. 3. Lisabonskog ugovora) - u granicama suverenih prava koja
su im ustupljena temeljem ogranienog pojedinanog ovlatenja (kontrola ultra
vires). Osim toga, Savezni ustavni sud provjerava je li ouvana nepovrediva jezgra
ustavnog identiteta sukladno l. 23. st. 1. al. 3. u vezi s l. 79. st. 3. Temeljnog
zakona (kontrola identiteta). Obnaanje tih ustavnopravno nunih nadlenosti
provjere slui ouvanju temeljnih politikih i ustavnih struktura suverenih drava
lanica prema l. 4. st. 2. al. 1. Lisabonskog ugovora i u uvjetima uznapredovale
integracije. Kod konkretnog obnaanja ono slijedi naelo otvorenosti Temeljnog
zakona prema europskom pravu.

3. O supsumpciji
a) Ne postoje znaajne ustavnopravne dvojbe protiv Zakona o ratifikaciji

Lisabonskog ugovora.
aa) Europska unija ni kod stupanja Lisabonskog ugovora na snagu jo nee

poprimiti oblik koji bi bio analogan dravi koji bi stoga morao odgovarati razini
legitimacije demokratski ustrojenih drava. Ona nije federalna drava, ve
udruenje suverenih drava u kojem vrijedi naelo ogranienog pojedinanog
ovlatenja. Europski parlament nije predstavniko tijelo suverenog europskog
naroda, ve nadnacionalno predstavniko tijelo naroda drava lanica, tako da
se na njega ne primjenjuje naelo jednakosti birakih prava koje je zajedniko
europskim dravama. Druge odredbe iz Lisabonskog ugovora, kao to je dvostruka
kvalificirana veina u Vijeu (l. 16. st. 4. Lisabonskog ugovora, l. 238. st. 2.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije), participacijski, asocijacijski i direktni
elementi demokracije (l. 11. Lisabonskog ugovora) te institucionalno priznanje
nacionalnih parlamenata (l. 12. Lisabonskog ugovora) ne mogu kompenzirati
deficit europskih suverenih vlasti sukladno zahtjevima demokracije koji vrijede za
drave, ali ipak poveavaju razinu legitimnosti udruenja drava.
b) Savezna Republika Njemaka nakon stupanja Libanonskog ugovora na

snagu ostaje suverene drava, te je i dalje zatiena posebice supstanca njemake
dravne vlasti. Raspodjela i razgranienje nadlenosti Europske unije u odnosu na
nadlenosti drava lanica uslijedit e prema naelu ogranienog pojedinanog
ovlatenja i daljnjih materijalno-pravnih zatitnih mehanizama, posebice regulative
o obnaanju nadlenosti. Prijenos suverenih ovlasti na EU koji se na taj nain moe
kontrolirati i zastupati, ne dovodi se u pitanje pojedinim odredbama Lisabonskog
ugovora. To vrijedi prije svega za pojednostavljeni postupak donoenja izmjena
(usp. posebice l. 48. st. 6. Lisabonskog ugovora). Suglasnost Savezne Republike
Njemake u pojednostavljenom postupku donoenja izmjena pretpostavlja zakon
u smislu l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona kao lex specialis uz l. 59. st. 2.
Temeljnog zakona.
cc) Ako opa prijelazna klauzula iz l. 48. st. 7. Lisabonskog ugovora omoguava
prelazak s naela jednoglasnosti na naelo kvalificirane veine kod donoenja odluka
Vijea, ili prelazak s posebnog na redovan legislativni postupak, radi se takoer o
izmjenama ugovora koje treba ocijeniti prema l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona.
Pravo nacionalnih parlamenata (l. 48. st. 7. Podstavak 3. Lisabonskog ugovora)
da odbiju takve izmjene nije dovoljan ekvivalent pridraju ratifikacije. Predstavnik
njemake vlade u Europskom vijeu stoga se smije suglasiti s izmjenama ugovora
temeljem primjene ope prijelazne klauzule samo ako Bundestag i Bundesrat,
unutar roka koji jo treba definirati, a oslanja se na svrhu l. 48. st. 7. podstavak
3. Lisabonskog ugovora, usvoje zakon sukladno l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog
zakona. To vrijedi takoer i za sluaj da se primjenjuje posebna prijelazna klauzula
prema l. 81. st. 3. podstavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
252 | ETVRTI DIO

dd) Zakon u smislu l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona nije nuan ako posebne
prijelazne klauzule nisu ograniene na struna podruja koja su ve dostatno
odreena Lisabonskim ugovorom i ne predviaju pravo nacionalnih parlamenata
na odbijanje suglasnosti. Meutim, i u tom sluaju Bundestag, a ako se to tie
zakonodavnih ovlasti saveznih zemalja i Bundesrat, treba preuzeti odgovornost
za integraciju na neki drugi primjereni nain. Od prava veta u Vijeu se i kod
predmeta koji su objektivno ve definirani ugovorima ne smije odustati bez
ukljuivanja zakonodavnih tijela. Predstavnik njemake vlade u Europskom vijeu
ili Vijeu ministara stoga svoju suglasnost za izmjenu primarnog prava primjenom
posebne prijelazne klauzule smije dati u ime Savezne Republike Njemake samo
ako su Bundestag - a ako regulativa o zakonodavstvu to iziskuje i Bundesrat -
unutar roka koji jo treba definirati, a oslanja se na svrhu l. 48. st. 7. podstavak
3. Lisabonskog ugovora, dali svoju suglasnost za takvu odluku.
ee) I klauzula o fleksibilnosti iz l. 352. Ugovora o funkcioniranju Europske

unije moe se protumaiti na nain da njemaka zakonodavna tijela moraju moi
predvidjeti i definirati program integracije koji se namjerava ostvariti odreenim
propisima. S obzirom na neodreenost moguih sluajeva primjene, koritenje
klauzule o fleksibilnosti s ustavnopravnog gledita pretpostavlja ratifikaciju od
strane Bundestaga i Bundesrata na temelju l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona.
ff) Na nadlenost kontrole Saveznog ustavnog suda koju nalae Ustav ne

utjee Izjava br. 17 o primatu priloena Jedinstvenom europskom aktu uz
Lisabonski ugovor. Osnova i granice za vaenje prava EU u Saveznoj Republici
Njemakoj je nalog za primjenu prava sadran u Zakonu o ratifikaciji, koji se moe
dati samo u okviru vaeeg ustavnog poretka. Stoga nije od presudnog znaaja
je li primat primjene prava EU koji je Savezni ustavni sud naelno priznao za
pravnu steevinu Zajednice predvien samim ugovorima ili u Izjavi br. 17, koja
je priloena Jedinstvenom europskom aktu uz Lisabonski ugovor.
gg) Nove ili vee nadlenosti na podruju pravosudne suradnje u kaznenim i

graanskim predmetima, vanjskotrgovinskih odnosa, zajednike obrane te kod
socijalnih pitanja koje se uspostavljaju Lisabonskim ugovorom iziskuju tumaenje
Ugovora u skladu s njegovom svrhom, a tijela Europske unije ih, kako bi se izbjegla
protuustavnost, moraju obnaati tako da na razini drava lanica postoje zadae
koje, kako po svom opsegu tako i po supstanci, imaju dovoljnu teinu, a pravno
i praktiki su zadaa ive demokracije. Pritom posebice treba voditi rauna o
sljedeem:
Zbog posebno osjetljivih utjecaja kaznenih i kazneno-procesnih normi na

demokratsko samoodreenje, odgovarajuu ugovornu osnovu za takve
nadlenosti treba tumaiti striktno, a nipoto ekstenzivno, i za njihovo
koritenje potrebno je posebno opravdanje.
Da se koritenjem dinamikih blanketnih ovlatenja prema l. 83. st. 1.

podstavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ovisno o kretanju

kriminaliteta proiri katalog posebno tekih prekograninih kaznenih djela,

u stvari predstavlja proirenje nadlenosti EU i stoga potpada pod zakonsko
ogranienje iz l. 23. st. 1. al. 2. Temeljnog zakona.
Na podruju pravosudne suradnje u kaznenim predmetima treba postaviti

dodatne posebne zahtjeve prema regulativi koja nekoj dravi lanici daje
posebna prava u legislativnoj proceduri (l. 82. st. 3, l. 83. st. 3. Ugovora o
funkcioniranju EU, tzv. postupak konice za sluaj opasnosti). Nuna mjera
demokratskog legitimiteta preko parlamenata drava lanica s gledita
njemakog ustavnog prava moe se zajamiti samo time da njemaki
predstavnik u Vijeu prava drava lanica navedena u l. 82. st. 3. i l.
83. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU ostvaruje samo u skladu s nalozima
Bundestaga, kao i Bundesrata ako to iziskuju odredbe o zakonodavstvu.
I kod stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i dalje bi postojao

konstitutivni pridraj prava parlamenta na davanje suglasnosti za misiju
oruanih snaga u inozemstvu. Lisabonski ugovor Europskoj uniji ne prenosi
nadlenost za koritenje oruanih snaga drava lanica bez suglasnosti
dotine drave lanice ili njezinog parlamenta. On takoer ne ograniava
niti mogunosti Bundestaga da oblikuje socijalnu politiku u takvom opsegu
da bi se to negativno odrazilo na naelo socijalne drave na nain koji bi
s ustavnopravnog gledita bio dvojben (l. 23. st. 1. al. 3 u vezi s l. 79.
St. 3. Temeljnog zakona) ili tako da bi se time nedoputeno suzio nuan
manevarski prostor za demokratsko donoenje odluka.
b) Kad se radi o Zakonu o izmjenama temeljnog zakona (l. 23, l. 45 i l. 95.),

takoer ne postoje vee ustavnopravne dvojbe. Do povrede demokratskih naela
iz l. 79. st. 3. Temeljnog zakona nee doi ni uslijed l. 23. st. 1a nove verzije
Temeljnog zakona, kojim se normira pravo na podizanje tube zbog povrede naela
supsidijarnosti kao manjinskog prava, te se utvruje da je potreban kvorum od
jedne etvrtine lanova, niti l. 45. st. 3. nove verzije Temeljnog zakona.
c) Za razliku od toga, Zakon o proirenju i jaanju prava Bundestaga i

Bundesrata kod pitanja Europske unije predstavlja povredu l. 38. st. 1. u vezi s
l. 23. st. 1. Temeljnog zakona, jer prava sudjelovanja Bundestaga i Bundesrata
nisu normirana u opsegu kojega nuno nalae Ustav. Ukoliko drave lanice na
osnovu naela ogranienog pojedinanog ovlatenja europske ugovore koncipiraju
na nain da tijela EU sama ili kao mjerodavna instanca mogu izmijeniti ugovore i
bez postupka ratifikacije - premda je za to potrebna jednoglasna odluka Vijea
nacionalna ustavna tijela imaju posebnu odgovornost u okviru svog suodluivanja.
Ta odgovornost za integraciju u Njemakoj na nacionalnoj razini mora udovoljavati
ustavnopravnim zahtjevima, posebice onima iz l. 23. st. 1. Temeljnog zakona.
254 | ETVRTI DIO

44) BVerfGE 126, 286

(Ultra-vires-Kontrolle Mangold / Kontrola
prekoraenja ovlasti u predmetu Mangold)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 6. srpnja 2010.

2 BvR 2661/06
Presuda Suda Europske unije u predmetu Mangold ne predstavlja

prekoraenje ovlasti, kojemu bi trebalo prigovoriti s ustavnopravnog
gledita
Podnositelj tube je poduzee dobavlja automobilske industrije koje je u veljai

2003. zakljuilo nekoliko ugovora o radu na odreeno vrijeme s osobama koje su
prije toga bile nezaposlene, bez navoenja objektivnog razloga za ogranienje
ugovora. Prema tada vaeoj verziji l. 14. st. 3. al. 4. Zakona o skraenom radnom
vremenu i radu na odreeno vrijeme (TzBfG) moglo se odstupiti od naela da je za
radne odnose na odreeno vrijeme potreban objektivan razlog, ako je zaposlenik
na poetku radnog odnosa ve napunio 52. godine.
Tuitelj u prvostupanjskom postupku, koji je od podnositelja ustavne tube

zaposlen na taj nain, kasnije je u odnosu na podnositelja tube iznio prigovor
nevaljanosti ogranienja svog ugovora o radu. Njegov zahtjev za utvrivanje
daljnjeg postojanja radnog odnosa i vraanja na rad pred Saveznim sudom za rad
bio je uspjean.
Savezni sud za rad je ustanovio da radni odnos izmeu stranaka nije zavrio istekom
ogranienja. Nacionalni sudovi ne smiju primjenjivati l. 14. st. 3. al. 4. Zakona
o skraenom radnom vremenu i radu na odreeno vrijeme (TzBfG), jer ih u tom
dijelu obvezuje presuda Suda Europske unije od 22. studenog 2005. u predmetu
Mangold (Zbirka odluka 2005, str. I-9981). U skladu s tom odlukom nacionalna
regulativa poput one iz l. 14. st. 3. al. 4. TzBfG nespojiva je s Direktivom Vijea
o uspostavi opeg okvira za jednako postupanje pri zapoljavanju i obavljanju
zanimanja 2000/78/EZ te naelom o zabrani diskriminacije na osnovi dobi. Budui
da je odluka Suda EU jednoznana, nije potrebno ponovno prethodno pitanje.
Premda je dogovor o ogranienju ugovora o radu koji je predmet spora sklopljen

prije presude u predmetu Mangold, Savezni sud za rad odbio je primijeniti l. 14.
st. 3. al. 4. TzBfG iz razloga zatite povjerenja europskog ili nacionalnog prava.
Podnositelj ustavne tube smatra da je presudom Saveznog suda za rad povrijeena

njegova ugovorna autonomija i njegovo pravo na zakonitog suca. Prigovor povrede
ugovorne autonomije iznosi polazei od dva razliita gledita. Povreda proizlazi
najprije iz toga to se Savezni sud za rad u velikoj mjeri oslanja na odluku Suda EU
u predmetu Mangold, kojom je Sud Europske unije u nekoliko aspekata prekoraio
svoje ovlasti. Prema shvaanju podnositelja tube, povreda ugovorne autonomije
nadalje proizlazi iz toga to Savezni sud za rad nije zajamio dostatnu zatitu
povjerenja. I naposljetku je Savezni sud za rad Sudu EU trebao uputiti pitanje
ne nalau li naela zatite povjerenja europskog ili nacionalnog prava vremensko
ogranienje odluke u predmetu Mangold.
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odbacio je ustavnu tubu. Odluka je s

obzirom na obrazloenje donesena sa est glasova za i dva glasa protiv, a
u samoj stvari sa sedam glasova za i jednim glasom protiv. Sudac Landau
predao je izdvojeno miljenje.
1. Ugovorna autonomija podnositelja tube nije povrijeena zbog toga to

osporena presuda Saveznog suda za rad poiva na nedoputenom razvoju prava
kroz sudsku praksu Suda EU i zbog toga to se tzv. Odluka Mangold, kao akt
kojim su prekoraene ovlasti, nije smjela primijeniti u Njemakoj.
Kao to je senat ustanovio u svojoj odluci o Lisabonskom ugovoru, Savezni ustavni

sud moe provoditi kontrolu prekoraenja ovlasti (kontrola ultra vires) radnji
europskih tijela i institucija samo u duhu europskog prava. Ta kontrola stoga dolazi
u obzir samo ako se radi o dovoljno kvalificiranoj povredi nadlenosti europskih
tijela ili institucija. To podrazumijeva da je postupanje vlasti EU oigledno protivno
nadlenostima te osporeni akt unutar strukture nadlenosti drava lanica i EU
vodi do strukturalno znaajnog pomicanja tih ovlasti na tetu drava lanica.
Kod kontrole radnji europskih tijela i institucija Savezni ustavni sud naelno mora
uzeti u obzir odluke Suda EU kao obvezujue tumaenje prava EU. Ako Sud EU jo
nije razjasnio postavljena pitanja, prije pretpostavke da se radi o aktu ultra vires
treba mu dati priliku za tumaenje ugovora te za odluku o vaenju i tumaenju
upitnih radnji.
Polazei od tog kriterija, Savezni sud za rad nije pogreno ocijenio doseg ugovorne
autonomije podnositelja tube. Odluka Suda EU u predmetu Mangold u svakom
sluaju ne predstavlja kvalificirano prekoraenje nadlenosti.
To vrijedi prije svega za izvoenje zakljuka vezanog uz zabranu diskriminacije

na osnovi dobi. Nebitno je da li se to naelo moe izvesti iz zajednike ustavne
tradicije i meunarodnih ugovora drava lanica. Jer i predmnijevan razvoj prava
256 | ETVRTI DIO

kroz sudsku praksu Suda EU, koji se s gledita pravne metodologije ne bi mogao
zastupati, predstavljao bi dovoljno kvalificiranu povredu njegovih nadlenosti tek
ako bi imao praktini uinak uspostavljanja nadlenosti. Izvoenjem zakljuka
o opem naelu zabrane diskriminacije niti je uspostavljenja nova nadlenost
Europske unije, niti je proirena neka postojea nadlenost. Utoliko ve Direktivom
o uspostavi opeg okvira za jednako postupanje pri zapoljavanju i obavljanju
zanimanja 2000/78/EZ zabrana diskriminacije na osnovi dobi postaje obvezatna
kod pravnih odnosa iz ugovora o radu, ime se otvara prostor za tumaenje od
strane Suda EU.
2. Ugovorna autonomija podnositeljice tube nije povrijeena ni zbog toga to

osporavana presuda Saveznog suda za rad ne bi jamila zatitu povjerenje.
Na povjerenje u daljnje vaenje nekog zakona moe se odraziti ne samo

retrogradno utvrivanje njegove nitetnosti od strane Saveznog ustavnog suda,
ve i retrogradno utvrivanje njegove neprimjenjivosti od strane Suda EU.
Meutim, mogunosti drava lanica da zajame zatitu povjerenja obiljeene
su i ograniene pravom EU. U skladu s time, sudovi drava lanica ne mogu
zajamiti zatitu povjerenja time to e nacionalnu regulativu, ako je utvreno
da je nespojiva s pravom EU, primjenjivati u vrijeme prije donoenja odluke o
prethodnom pitanju.
Za razliku od toga, u sudskoj praksi Suda EU ne mogu se nai uporita za to

da je sudovima drava lanica zabranjeno jamiti sekundarnu zatitu povjerenja
kompenziranjem tete nastale uslijed naruavanja povjerenja. Zbog osiguranja
ustavnopravne zatite povjerenja stoga bi trebalo razmotriti mogunost da se u
konstelacijama u kojima je temeljem odluke Suda EU retrogradno utvreno da se
neki zakon ne moe primjenjivati, na nacionalnoj razini zajami odteta zbog toga
to se osoba koja je time pogoena uzdala u zakonsku regulativu i polazei od tog
povjerenja izvrila odreene dispozicije.
Polazei od tog mjerila, Savezni sud za rad nije pogreno ocijenio doseg zatite
povjerenja koju ustavnopravno treba zajamiti. Zbog primata primjene europskog
prava, sud je smatrao da nije u stanju zajamiti zatitu povjerenja na taj nain
da potvrdi odluke niih sudova u korist podnositelja tube. Pravo na odtetu od
Savezne Republike Njemake zbog imovinskih gubitaka podnositelja tube uslijed
ukidanja ogranienja radnog odnosa, a koje bi bilo mogue bez povrede primata
primjene europskog prava, nije bilo predmet postupka pred Saveznim sudom za
rad.
3. Podnositelju tube u konanici nije uskraeno pravo na zakonskog suca time

to Savezni sud za rad nije pokrenuo postupak prethodnog pitanja pred Sudom
Europske unije. Savezni sud za rad je u tom dijelu, to je prihvatljivo, poao od
toga da nije obvezan pokrenuti postupak prethodnog pitanja.

Savezni ustavni sud u tom kontekstu potvruje svoju sudsku praksu sukladno
kojoj kriterij za arbitrarnost, od kojeg openito polazi kod tumaenja i primjene
normi o nadlenostima, vrijedi i za obvezu postavljanja prethodnog pitanja prema
l. 267. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU (usp. BVerfGE 82, 159 <194>). Savezni
ustavni sud europsko pravo ne obvezuje na potpunu kontrolu obveze pokretanja
postupka prethodnog pitanja prema europskom pravu, pri emu e se ravnati
prema sudskoj praksi, odnosno odlukama Suda EU u takvom postupku (za razliku
od toga: BVerfG, Rjeenje Treeg vijea Prvog senata od veljae 2010. - 1 BvR
230/09 -, NJW 2010, str. 1268 <1269>).
Izdvojeno miljenje suca Landaua:
Sudac Landau smatra da veina senata postavlja pretjerane zahtjeve u vezi

utvrivanja prekoraenja nadlenosti (akt ultra vires) kod postupanja zajednikih
tijela, odnosno tijela Europske unije od strane Saveznog ustavnog suda. Time
naputa konsenzus na kojem poiva odluka o Lisabonskom ugovoru, u kojoj se
postavlja zahtjev da se ne radi samo o vidnoj ve i o dovoljno kvalificiranoj
povredi nadlenosti. Takva povreda ne bi bila samo oigledna, ve bi morala dovesti
do strukturno znaajnog pomicanja ustroja nadlenosti izmeu drava lanica
i nadnacionalnih organizacija. Time veina senata pogreno tumai da svako
obnaanje suverenih ovlasti sukladno odluci o Ugovoru iz Lisabona mora poivati
na demokratskom legitimitetu. To meutim nije sluaj kod povrede nadlenosti
zajednikih tijela ili tijela EU.
Sud EU svojom odlukom u predmetu Mangold vidno je prekoraio ovlasti tumaenja

europskog prava koje su mu dane. Na pitanje koje veina senata ostavlja
otvorenim, je li Sud EU napustio podruje prihvatljivog tumaenja, odgovor bi oito
bio potvrdan. Posebice nije prihvatljivo da se specifina zabrana diskriminacije na
osnovu dobi izvodi iz zajednike ustavne tradicije ili meunarodnih ugovora drava
lanica.
Pod tim okolnostima Savezni sud za rad nije se smio pozivati na odluku u predmetu
Mangold, te ne primijeniti l. 14. st. 3. al. 4. Zakona o skraenom radnom vremenu
i radu na odreeno vrijeme (TzBfG), kao ni odobriti tubu za ukidanje ogranienja
ugovora o radu. Budui da Savezni sud za rad nije mogao slobodno odluiti o tome
hoe li donijeti odluku oigledno odstupajui od sudske prakse Suda EU, trebao
je odvagnuti i raspraviti sve raspoloive mogunosti, kako bi razrijeio ovu oito
sloenu situaciju.
258 | ETVRTI DIO

45) BVerfGE 129, 124

(Mechanismus zur Stabilisierung des
europischen Finanzmarktes [EFS] /
Mehanizam za europsku financijsku stabilnost
[MEFS])
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvR 987/10, 2 BvR 1485/10, 2 BvR 1099/10 -
Ustavne tube protiv mjera pomoi Grkoj i mehanizma za zatitu eura

neuspjene nije dolo do povrede proraunske autonomije Bundestaga
Savezni ustavni sud presudom koja je objavljena danas odbacio je tri ustavne
tube protiv njemakih i europskih pravnih akta te daljnjih mjera u vezi pomoi
Grkoj i mehanizma za zatitu eura.

od 9. lipnja 2011. na Web stranici Saveznog ustavnog suda.
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odluio je da se Zakon o stabilnosti monetarne

unije i financijskoj stabilnosti, iz kojega proizlaze ovlatenja za pomo Grkoj, te
Zakon o preuzimanju jamstva u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma,
koji se odnosi na mehanizam za zatitu eura, ne predstavljaju povredu birakog
prava iz l. 38. st. 1 Temeljnog zakona. Bundestag usvajanjem tih zakona nije na
ustavnopravno nedoputen nain negativno utjecao na proraunsku autonomiju
buduih saziva Bundestaga.
Meutim, lanak 1. st. 4 Zakona o stabilizacijskom mehanizmu za zatitu eura

samo je kod ustavnog tumaenja spojiv s Temeljnim zakonom. Propis treba
tumaiti na nain da je Savezna vlada prije preuzimanja jamstava u smislu zakona
obvezna unaprijed ishoditi suglasnost Odbora za proraun.
U ostalom dijelu senat je ustavnopravne granice za ovlatenje davanja jamstava

protumaio u korist drugih drava unutar Europske monetarne unije.

I. Opseg provjere / Doputenost
Senat podignute ustavne tube smatra doputenima samo u onome dijelu u kojem
graani pozivanjem na birako pravo zatieno l. 38. Temeljnog zakona iznose
prigovor sutinskog gubitka vlasti koji im daje ustavna drava dalekosenim ili
opsenim prijenosom zadaa i ovlasti Bundestaga. lanak 38. st. 1. Temeljnog
zakona titi od umanjivanja nadlenosti sadanjeg ili budueg (saziva) Bundestaga,
kojima bi se pravno ili praktiki onemoguilo ostvarivanje politike volje graana.
Takvo umanjenje znaaja izbora naelno prijeti onda kada se daje ovlatenje za
jamstva radi provedbe obveza koje je preuzela Savezna Republika Njemaka u
okviru meunarodnih sporazuma radi ouvanja likvidnosti drava Monetarne unije.
Senat nije ulazio u pitanje pod kojim se pretpostavkama ustavne tube protiv
izvanugovornih izmjena primarnog prava EU mogu oslanjati na l. 38. st. 1. al.
1. Temeljnog zakona. to se toga tie, podnositelji tubi nisu pokazali konkretnu
povezanost koja bi ukazivala na izvanugovornu izmjenu primarnog prava EU uslijed
osporenih mjera. I s obzirom na moguu povredu temeljnog prava na vlasnitvo
(l. 14. Temeljnog zakona), podnositelji tubi nisu iznijeli dovoljno injenica iz
kojih bi proizalo da bi se osporene mjere objektivno i znaajno mogle negativno
odraziti na kupovnu mo eura. Ustavne tube nisu doputene u onome dijelu u
kojemu nisu usmjerene samo protiv mjerodavnih zakona, jer nedostaje valjana
pravna osnova tube.
II. Mjerilo za provjeru
lanak 38. Temeljnog zakona, u vezi s postulatima naela demokracije (l. 20. st.
1. i st. 2, l. 79. st. 3. Temeljnog zakona) iziskuje da odluka o primicima i izdacima
javnog sektora radi demokratske sposobnosti kreiranja vlastite politike u ustavnoj
dravi bude pridrana Bundestagu. I u meuvladinom sustavu parlamentarni
zastupnici kao izabrani predstavnici naroda moraju zadrati kontrolu nad temeljnim
odlukama vezanim uz proraunsku politiku. Utoliko je Bundestagu zabranjeno
uspostavljati mehanizme s financijskim uinkom koji vode do nepreglednog znatnog
optereenja prorauna bez ponovne konstitutivne suglasnosti Bundestaga. Stoga
Bundestag ni kao zakonodavac ne smije etablirati trajne meunarodnopravne
mehanizme koji bi znaili preuzimanje odgovornosti za voljne odluke drugih
drava, posebice kada su povezane s posljedinim uincima koji se teko mogu
predvidjeti. Bundestag mora pojedinano odobriti svaku solidarnu mjeru pomoi
veeg opsega, koja utjee na rashodovnu stranu prorauna, na saveznoj razini, na
meunarodnom planu ili u EU. I kad se radi o namjeni sredstava koja se stavljaju
na raspolaganje, mora se osigurati dovoljan utjecaj parlamenta.
Senat, kojemu je ishodina situacija cijelog postupka branila provjeru osporenih

zakona na temelju odredaba europskog prava, ipak ukazuje na to da postojei
europski ugovori nisu protivni shvaanju nacionalne proraunske autonomije kao
260 | ETVRTI DIO

bitne i neotuive nadlenosti parlamenata drava lanica koji imaju neposredan

demokratski legitimitet, ve ju dapae predmnijevaju. Striktno pridravanje
europskih ugovora jami da e radnje koje poduzimaju tijela EU u Njemakoj i
za Njemaku poivati na dostatnom demokratskom legitimitetu. Senat u tom
kontekstu upuuje na to da je ugovorna koncepcija Monetarne unije, kao zajednice
kojom se osigurava stabilnost, osnova i predmet njemakog zakona o ratifikaciji,
kao to je to senat ve jasno pokazao u odluci o Ugovoru iz Maastrichta (BVerfGE
89, 155 <205>).
III. Supsumpcija
Savezni ustavni sud kod utvrivanja zabranjenog odricanja od proraunske

autonomije ne moe vlastitom strunom kompetencijom preuzeti mjesto
zakonodavca. Svoju provjeru s obzirom na opseg preuzimanja jamstava mora
ograniiti na prekoraenje krajnjih granica. Zakonodavac po pitanju vjerojatnosti
ispunjenja jamstava ima slobodan prostor za procjenu kojega Savezni ustavni sud
mora potovati. To vrijedi i za procjenu budue odrivosti saveznog prorauna
i gospodarske snage Savezne Republike Njemake. Uzevi u obzir ovaj primat
zakonodavca kod procjene i polazei od ustavnopravnih mjerila ija je primjena
doputena, pokazalo se da su kako Zakon o stabilnosti monetarne unije i financijskoj
stabilnosti, tako i Zakon o stabilizacijskom mehanizmu za zatitu eura spojivi s
Temeljnim zakonom. Stoga Bundestag nije na ustavnopravno nedoputen nain
iscrpio svoje pravo na usvajanje prorauna, niti se ogluio o sutinski sadraj
odluivanja sukladno naelu demokracije.
Ne moe se utvrditi da visina preuzetih jamstava toliko premauje granicu

opteretivosti prorauna da bi proraunska autonomija praktiki bila dovedena u
pitanje. Ocjena zakonodavca da su ovlasti za jamstva od ukupno 170 milijardi eura
prihvatljive ne predstavlja prekoraenje njegove slobode procjene, pa se stoga
tomu s ustavnopravnog gledita ne moe prigovoriti. Isto vrijedi i za oekivanje
da e se, ak i u sluaju da u cijelosti nastupi rizik povezan s jamstvom, gubici
jo moi refinancirati poveanjem prihoda, smanjenjem izdataka i dugoronim
dravnim obveznicama.
Trenutano ne postoji temelj za pretpostavku o ireverzibilnom procesu koji bi imao

konsekvence za proraunsku autonomiju Bundestaga. Njemaki Zakon o ratifikaciji
Ugovora iz Maastrichta u verziji Lisabonskog ugovora nudi ustavnopravno dovoljno
odreeno jamstvo da se Savezna Republika Njemaka nee izloiti nepreglednom
automatizmu zajednice dunika kojim se, kada se jednom pokrene, vie ne bi dalo
upravljati.
Ni jednim od dva osporavana zakona ne uspostavlja se niti jaa automatizam

kojim bi se Bundestag odrekao svog prava na usvajanje prorauna.
Zakon o stabilnosti monetarne unije i financijskoj stabilnosti sadri ogranienje

visine jamstava za koje se daje ovlatenje, svrhu jamstva i u odreenom opsegu

ureuje i uvjete isplate, te sadri i dogovore s Grkom koji su osnova za preuzimanje

jamstava. Time je ovlatenje za davanje jamstava sadrajno dovoljno odreeno.
Zakon o stabilizacijskom mehanizmu za zatitu eura ne definira samo svrhu i

osnovne uvjete, ve i volumen moguih jamstava. Njihovo preuzimanje mogue
je samo u odreenom razdoblju i uvjetuje se ugovaranjem programa gospodarske
i financijske politike s tom dravom lanicom. Za njega je potrebna suglasnost
drava euro zone, ime je osiguran odreen utjecaj njemake vlade. Meutim, l.
1. st. 4. al. 1. tog zakona Saveznu vladu obvezuje samo na to da prije nego to
preuzme jamstvo mora postii suglasnost s odborom za proraun Bundestaga.
To nije dovoljno. Kako bi se zajamila parlamentarna proraunska autonomija
potrebno je tovie ustavno tumaenje te odredbe koje bi znailo da je Savezna
vlada naelno prije preuzimanja jamstava obvezna unaprijed ishoditi suglasnost
odbora za proraun.
46) BVerfGE 132, 195

(Europischer Stabilittsmechanismus /
Europski stabilizacijski mehanizam)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvR 1390/12, 2 BvR 1421/12, 2 BvR 1438/12,
2 BvR 1439/12, 2 BvR 1440/12, 2 BvE 6/12 -
Zahtjevi za donoenje privremene mjere radi sprjeavanja ratifikacije

Ugovora o europskom stabilizacijskom mehanizmu i fiskalnom paktu
uglavnom odbijeni
Savezni ustavni sud danas je objavio svoju odluku o nekoliko zahtjeva za donoenje
privremene mjere. Zahtjevi su prije svega usmjereni na to da se Saveznom
predsjedniku sve do odluke u glavnom predmetu zabrani potpisivanje zakona,
koje su 29. lipnja 2012. usvojili Bundestag i Bundesrat, ime bi se tvorili uvjeti za
ratifikaciju meunarodnih ugovora koji se odobravaju tim zakonima: Ugovora o
262 | ETVRTI DIO

uspostavljanju europskog stabilizacijskog mehanizma (Ugovor o ESM-u) i Ugovor o

stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj Uniji (tzv. Fiskalni
ugovor).

od 2. srpnja 2012. na Web stranici Saveznog ustavnog suda.
Drugi senat Saveznog ustavnog suda odbio je zahtjeve uz preduvjet da je

ratifikacija Ugovora o ESM-u doputena samo se meunarodnopravno osigura da:
1. se l. 8. st. 5. al. 1. Ugovora o ESM-u, kojim se ureuje ogranienje

odgovornosti, sve obveze plaanja Savezne Republike Njemake iz tog
Ugovora ogranie na udio u odobrenom temeljnom kapitalu europskog
stabilizacijskog mehanizma (190.024.800.000 eura) i da se ni jedna odredba
tog Ugovora ne smije tumaiti na nain da Savezna Republika Njemaka
bez suglasnosti njemakog predstavnika u tijelima ESM-a preuzima vee
obveze plaanja,
2. odredbe Ugovora o ESM-u o tajnosti dokumentacije ESM-a (l.

32. st. 5. i l. 35. st. 1. Ugovora o ESM-u) i profesionalnoj obvezi uvanja
tajne svih osoba koje rade za ESM (l. 34. Ugovora o ESM-u) ne smiju
prijeiti detaljno informiranje Bundestaga i Bundesrata.
Savezna Republika Njemaka mora dati na znanje da ne eli da ju obvezuje cijeli

Ugovor o ESM-u ako bi se zadrke koje bi iznijela pokazale nedjelotvornima.
I. Opseg provjere/Doputenost u glavnoj stvari
1. Senat provjeru u hitnom postupku za razliku od uobiajenog opsega

provjere kod postupaka donoenja privremenih mjera nije ograniio samo na
odvagivanje posljedica, ve je kod osporenih zakona o ratifikaciji meunarodnih
ugovora, ukljuujui popratne zakone, sumarno provjerio i doputene prigovore
o povredama prava na koje se ale podnositelji zahtjeva. Bila je uputna sumarna
provjera pravne situacije, zato to Savezna Republika Njemaka ratifikacijom tih
ugovora preuzima meunarodne obveze, iz kojih ukoliko bi se u postupku u
glavnoj stvari utvrdile ustavne povrede ne bi mogla samo tako izai. Ukoliko
bi sumarna provjera u hitnom postupku pokazala da je istaknuta povreda naela
demokracije, koje l. 79. st. 3. Temeljnog zakona definira kao identitet Ustava, vrlo
vjerojatna, neodobravanje privremene pravne zatite imalo bi teke posljedice
za ope dobro, koje bi imale veu teinu od gospodarskih i politikih posljedica
povezanih s odgodom stupanja na snagu osporenih zakona.
2. Senat je smatrao da je postupak u glavnoj stvari doputen u onom dijelu

u kojem se podnositelji zahtjeva, pozivajui se na l. 38. Temeljnog zakona, ale
na povredu ukupne odgovornosti Bundestaga za proraunsku politiku koja je

ustavnopravno utemeljena naelom demokracije (l. 20. st. 1. i 2, l. 79. st. 3.

Temeljnog zakona).
Kada podnositelji tube u postupku 2 BvR 1421/12 u vezi mjera Europske sredinje
banke za spas eura, posebice za kupnju dravnih obveznica na sekundarnom
tritu, iznose prigovor da je time prekoraen okvir ovlasti njemakih zakona o
ratifikaciji Ugovora o EU (tzv. pravni akti ultra vires), ta tuba na utvrenje
nije obuhvaena zahtjevom za donoenje privremene mjere, te stoga podlijee
provjeri u postupku u glavnoj stvari.
II. Mjerilo provjere
Kao to je senat ve ustanovio u odluci o pomoi Grkoj i Europskom fondu za

financijsku stabilnost od 7. rujna 2011. godine, l. 38. Temeljnog zakona u vezi
s naelom demokracije (l. 20. st. 1. i st. 2. te l. 79. st. 3. Temeljnog zakona),
odluke o primicima i izdacima javnog sektora radi demokratske sposobnosti
kreiranja vlastite politike u ustavnoj dravi moraju biti pridrane Bundestagu.
I u meuvladinom sustavu parlamentarni zastupnici kao izabrani predstavnici
naroda moraju zadrati kontrolu nad temeljnim odlukama vezanim uz proraunsku
politiku. Utoliko je Bundestagu zabranjeno uspostavljati mehanizme s financijskim
uinkom koji vode do nepreglednog znatnog optereenja prorauna bez ponovne
konstitutivne suglasnosti Bundestaga. Stoga Bundestag ni kao zakonodavac ne
smije etablirati trajne meunarodnopravne mehanizme koji bi znaili preuzimanje
odgovornosti za voljne odluke drugih drava, posebice kada su povezane s
posljedinim uincima koji se teko mogu predvidjeti. Bundestag mora pojedinano
odobriti svaku solidarnu mjeru pomoi veeg opsega, koja utjee na rashodovnu
stranu prorauna, na saveznoj razini, na meunarodnom planu ili na razini EU.
I kad se radi o namjeni sredstava koja se stavljaju na raspolaganje, mora se
osigurati dovoljan utjecaj parlamenta.
Ukupna odgovornost Bundestaga za proraunsku politiku zajamena je i

dosadanjom ugovornom koncepcijom Monetarne unije kao zajednice koja poiva
na stabilnosti, posebice odredbama Ugovora o EU i Ugovora o funkcioniranju
EU. Meutim, izmjene zahtjeva vezanih uz stabilnost u pravu EU koje bi imale
demokratski legitimitet nisu a priori protuustavne. Temeljni zakon ne jami
postojanje vaeeg prava u neizmijenjenom obliku, ve strukture i postupke
kojima se uspostavlja demokratski proces radi ostvarivanja stabilnosti u okviru
kontinuiranog razvoja Monetarne unije i pritom se osigurava ukupna odgovornost
Bundestaga za proraunsku politiku. Obvezivanje proraunskog zakonodavca da e
voditi odreenu proraunsku i fiskalnu politiku nije unaprijed protivno demokraciji
i moe uslijediti i na temelju prava EU ili meunarodnog prava.
III. Supsumpcija
Prema tim mjerilima zahtjevi su uglavnom neosnovani.
264 | ETVRTI DIO

1. Ratifikacijski zakon za uvoenje l. 136. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU ne

utjee negativno na naelo demokracije. Iz l. 136. st. 3. Ugovora o funkcioniranju
EU predvienog odlukom Europskog vijea od 25. oujka 2011. proizlaze ovlasti
za uspostavljanje trajnog mehanizma uzajamne pomoi dravama lanicama
eurozone. Odvajanjem od naela neovisnosti nacionalnih prorauna, koje je do
sada bilo karakteristino za Monetarnu uniju, reorganizira se dodue dosadanja
Ekonomska i monetarna unija. Meutim time se ne naputa usmjerenost Monetarne
unije na stabilnost, jer se ne dira u bitne elemente arhitekture stabilnosti, kao
to su posebice neovisnost Europske sredinje banke, obveza drava lanica da
se dre proraunske discipline i vlastita odgovornost za nacionalni proraun.
Mogunost za uspostavljanje stalnog stabilizacijskog mehanizma koju pravo EU
otvara l. 136. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU ne vodi do gubitka nacionalne
proraunske autonomije, zato to Bundestag osporenim zakonom o ratifikaciji jo
ne prenosi nadlenosti vezane uz proraunsku politiku na tijela EU ili institucije
osnovane u okviru njih. lanom 136. st. 3. Ugovora o funkcioniranju EU ne
pokree se stabilizacijski mehanizam, ve se samo dravama lanicama otvara
mogunost da uspostave takav mehanizam na osnovi meunarodnih ugovora.
Zahtjev ratifikacije kod uspostavljanja stabilizacijskog mehanizma pretpostavlja
sudjelovanje zakonodavnih tijela prije njegova stupanja na snagu.
2. Osporeni Zakon o ratifikaciji Ugovora o ESM-u u bitnome vodi rauna o

ustavnopravnim zahtjevima vezanim uz ouvanje ukupne odgovornosti Bundestaga
za proraunsku politiku.
a) Meutim, u okviru meunarodnog postupka ratifikacije potrebno je osigurati

da se odredbe Ugovora o ESM-u ne mogu tumaiti na nain da odgovornost
Savezne Republike Njemake bez suglasnosti Bundestaga ne moe prerasti njezin
udio u odobrenom temeljnom kapitalu ESM-a, a mora se osigurati i informiranje
Bundestaga i Bundesrata u skladu s ustavnopravnim odrednicama.
Izriitim ogranienjem odgovornosti na visinu odobrenih udjela lanica ESM-a

u temeljnom kapitalu, koje se ureuje u l. 8. st. 5. al. 1. Ugovora o ESM-u,
obveze Savezne Republike Njemake koje se odraavaju na proraun u vezi s
aktivnostima ESM-a obvezujue su ograniene na 190.024.800.000 eura, a ta
gornja granice vrijedi i za sve transfere kapitala koje se povlae prema l. 9.
Ugovora o ESM-u, ukljuujui revidirane poveane transfere kapitala prema l.
25. st. 2. Ugovora o ESM-u koje bi u sluaju nemogunosti plaanja jedne od
lanica ESM-a vrijedile za ostale plateno sposobne drave lanice, ime bi ih se
razmjerno vie opteretilo. Meutim, nije iskljueno tumaenje Ugovora o ESM-u
na nain da lanice ESM-a u sluaju revidirane poveane trane kapitala koji se
povlai ne mogu pozvati na gornju granicu ogranienja odgovornosti, jer doslovan
tekst l. 25. st. 2. Ugovora o ESM-u ne sadri ogranienje visine, a svrha mu je
da se i u neoekivanim izvanrednim situacijama osigura bonitet ESM-a i ouva
njegova djelotvornost. Radi ouvanja ustavnopravne odrednice da proraunska
optereenja moraju biti jasno i definitivno utvrena, Savezna Republika Njemaka
se stoga prilikom ratifikacije Ugovora o ESM-u mora pobrinuti za odgovarajue

razjanjenje i osigurati da ju ugovor u cijelosti obvezuje samo ako se njime bez

suglasnosti Bundestaga ne uspostavljaju obveze plaanja iznad gornje granice
ogranienja.
Takva je zadrka u postupku ratifikacije potrebna i s obzirom na odredbe Ugovora

o EMS-u o tajnosti dokumentacije ESM-a (l. 32. st. 5. i l. 35. st. 1. Ugovora
o EMS-u), profesionalnoj obvezi uvanja tajne svih osoba koje rade za ESM (l.
34. Ugovora o EMS-u). Puno toga govori u prilog tome da se tim odredbama eli
sprijeiti prije svega odljev informacija neovlatenim treim osobama, primjerice
sudionicima trita kapitala, ali ne i parlamentima drava lanica, koji su odgovorni
prema svojim graanima za obveze koje poivaju na EMS-u tijekom daljnje
primjene ugovora. Meutim, budui da ta regulativa ne sadri izriite odredbe
o informacijama koje idu od EMS-a prema nacionalnim parlamentima, s obzirom
na razliite ustavnopravne situacije vezane uz prava sudjelovanja i informiranja
parlamenata u dravama lanicama zamislivo je i tumaenje koje bi prijeilo
dostatnu parlamentarnu kontrolu EMS-a od strane Bundestaga. Ratifikacija
Ugovora o EMS-u je stoga doputena samo ako se Savezna Republika Njemaka
pobrine za tumaenje ugovora koje e zajamiti da Bundestag i Bundesrat dobiju
nune detaljne informacije potrebne za donoenje svojih odluka.
b) U ostalom dijelu se odredbama Ugovora o ESM-u kod sumarne provjere ne

moe prigovoriti. Odredba l. 4. st. 8. Ugovora o ESM-u prema kojoj se sva prava
glasa drave lanice suspendiraju ako ona u cijelosti ne ispuni svoje obveze plaanja
prema EMS-u, s obzirom na potencijalne dalekosene posljedice vezane uz aspekt
ukupne odgovornosti za proraunsku politiku, mogla bi biti problematina, jer
dotina drava lanica tijekom razdoblja neplaanja vie nema utjecaja na odluke
ESM-a. Time bi sudjelovanje Bundestaga u odlukama njemakog predstavnika
u tijelima ESM-a, predvieno nacionalnim odredbama, bilo bez ikakvog uinka,
a legitimitet mjera ESM-a koji se uspostavlja takvim sudjelovanjem parlamenta
prekinut. Meutim, ta odredba ne predstavlja povredu ukupne odgovornosti
Bundestaga za proraun, zato to se Bundestag moe i mora pobrinuti da ne doe
do suspenzije prava glasa Njemake. Stoga mora poduzeti proraunsko-pravne
mjere da se njemaki udio u odobrenom temeljnom kapitalu ESM-a uvijek moe
uplatiti pravovremeno i u cijelosti.
Nadalje, ne moemo ustanoviti da visina jamstava preuzetih sudjelovanjem

u ESM-u ukupne nominalne vrijednosti od 190.024.800.000 eura do te mjere
prekorauje proraunsku granicu optereenja da bi proraunska autonomija
uslijed toga praktiki bila bez ikakvog uinka. To vrijedi i onda kada se u obzir
uzme cjelokupan njemaki angaman u stabilizaciji Europske monetarne unije.
Kod provjere vodi li opseg obveza plaanja i preuzete odgovornosti do odricanja
od proraunske autonomije Bundestaga, zakonodavac ima prostor za slobodnu
ocjenu koja obuhvaa i procjenu budue gospodarske platene moi Savezne
Republike Njemake, ukljuujui posljedice alternativnih opcija. Zakonodavac
svojom ocjenom da se stavljanjem na raspolaganje njemakih udjela u ESM-u
ulazi u sagledive rizike - dok bi u sluaju neodobravanja financijske pomoi preko
266 | ETVRTI DIO

ESM-a cijelom gospodarskom i socijalnom sustavu prijetile nesagledive teke

posljedice - nije prekoraio svoju slobodu procjene, to Savezni ustavni sud stoga
mora prihvatiti.
Samom Ugovoru o ESM-u ne moe se prigovoriti da bi ESM mogao postati instrument

za protuustavno financiranje drava od strane Europske sredinje banke. Kada
bi ESM samo povukao kapital od Europske sredinje banke ili ga preuzeo uz
deponiranje dravnih obveznica, to ne bi bilo spojivo sa zabranom monetarnog
financiranja prorauna utemeljenom u l. 123. Ugovora o funkcioniranju EU. Stoga
se Ugovor moe shvatiti samo tako da ne doputa takve operacije s obveznicama.
Europski stabilizacijski mehanizam potpada pod institucije navedene u l. 123.
st. 1. Ugovora o funkcioniranju EU, kojima Europska sredinja banka ne smije
davati kredite. Kada bi se preko EMS-a deponirale dravne obveznice pri Europskoj
banci kao sredstvo osiguranja kredita, to bi takoer predstavljalo povredu zabrane
neposrednog stjecanja zadunica javnog sektora. Pritom je nebitno da li bi se radilo
o preuzimanju zadunica direktno od javnog emitenta na primarnom tritu, ili bi
se to u sluaju stjecanja preko EMS-a smatralo kupnjom na sekundarnom tritu.
Naime, kad bi Europska sredinja banka kupila dravne obveznice na sekundarnom
tritu, s ciljem financiranja prorauna drava lanica neovisnog o tritu kapitala,
to bi takoer bilo zabranjeno jer bi se smatralo zaobilaenjem zabrane monetarnog
financiranja prorauna. U predmetnom postupku radi donoenja privremene mjere,
koja se odnosi iskljuivo na zakone o ratifikaciji Ugovora o ESM-u i Fiskalnom
paktu te odgovarajue popratne zakone, nije trebalo odluiti o tome do koje je
mjere program kupnje dravnih obveznica drava eurozone koje imaju financijske
potekoe, koji je usvojilo vijee Europske sredinje banke 6. 9. 2012. godine, u
skladu s tim pravnim odrednicama.
3. Propisi o ukljuivanju Bundestaga u procese odluivanja o ESM-u, koji

proizlaze iz Zakona o ratifikaciji Ugovora o ESM-u i Zakona o financiranju ESM-a
(ESMFinG), u bitnome udovoljavaju zahtjevima vezanim uz osiguranje naela
demokracije na nacionalnoj razini. To vrijedi kako za normativno ureenje prava
suodluivanja Bundestaga, tako i s obzirom na njegovo pravo na informacije te
osobni legitimitet njemakih predstavnika u tijelima ESM-a. Oni moraju sudjelovati
na sjednicama ESM-a i provoditi odluke Bundestaga. Zakon o financiranju ESM-a
pretpostavlja da su njemaki predstavnici obvezni drati se odluka Bundestaga i
duni su mu polagati raune.
a) Dodue, upitno je da li je suodluivanje Bundestaga koje nalae Ustav

na nacionalnoj razini dostatno ureeno i s obzirom na emisiju udjela temeljnog
kapitala ESM-a iznad nominalne vrijednosti (l. 8. st. 2. al. 4. Ugovora o ESM-u) i je
li utoliko s obzirom na mogue dalekosene posljedice za njemaki proraun kao
i kod poveanja temeljnog kapitala ESM-a potrebno izriito zakonsko ovlatenje.
Budui da je kod tumaenja l. 4. st. 1. Zakona o financiranju ESM-a, u skladu
s Ustavom za emisiju udjela iznad nominalne vrijednosti potrebna suglasnost
plenuma Bundestaga, nije potrebno donositi privremenu mjeru.

b) Kod dodjele prava suodluivanja plenumu, Odboru za proraun i posebnim

tijelima, zakonodavac se rukovodio kriterijima koje je Savezni ustavni sud naveo
u svojoj odluci od 28. veljae 2012. (2 BvE 8/11; usp. Priopenje za tisak br.
14/2012). Meutim, ini se da nije iskljueno da Zakon o financiranju ESM-a Odboru
za proraun daje ovlasti koje bi zbog dalekosenih posljedica trebao imati plenum,
primjerice kod odluke o bitnim izmjenama procedure i uvjeta povlaenja kapitala
ESM-a. Meutim, ni tu nije potrebna privremena mjera, jer plenum Bundestaga
dvojbe oko ustavnosti dodjele prava sudjelovanja Odboru za proraun moe uvijek
otkloniti tako to e ostvarujui svoje pravo iz l. 5. st. 5. Zakona o financiranju
ESM-a povui ovlasti Odbora za proraun, odnosno prebaciti ih na sebe.
4. Zakon o ratifikaciji tzv. Fiskalnog ugovora ne predstavlja povredu ukupne

odgovornosti Bundestaga za proraunsku politiku.
a) Sadraj koji se ureuje tim ugovorom, iji je cilj jaanje Ekonomske i

monetarne unije promicanjem proraunske discipline, uglavnom se podudara s ve
postojeim odrednicama o konici u sluaju duga iz Temeljnog zakona (l. 109,
115. i 143d Temeljnog zakona), te specifinim proraunskim obvezama iz Ugovora
o funkcioniranju Europske unije. U postupak u sluaju deficita koji je ureen
primarnim pravom (l. 126. UFEU) ve je ukljuena obveza drava ugovornica
sukladno l. 5. st. 1. Fiskalnog ugovora da kod prekomjernog proraunskog deficita
moraju predoiti proraunski program i program gospodarskog partnerstva.
Nije predvieno neposredno mijeanje tijela EU u nacionalno proraunsko
zakonodavstvo.
b) Fiskalni ugovor tijelima EU ne daje ovlasti koje bi utjecale na ukupnu

proraunsku odgovornost Bundestaga. Ukoliko bi drave ugovornice u sluaju
znatnih odstupanja od srednjoronih ciljeva vezanih uz uravnoteen proraun na
nacionalnoj razini morale uspostaviti tzv. korektivni mehanizam i pritom se oslanjati
na pravila koja predlae Europska komisija (l. 3. st. 2. Ugovora o stabilnosti,
koordinaciji i upravljanju u Ekonomskoj i monetarnoj uniji), ta se odredba tie
samo institucionalnih, ali ne i konkretnih materijalnih odrednica o formiranju
prorauna. Tom se odredbom tovie izriito pojanjava da se mora ouvati pravo
prvenstva nacionalnih parlamenta i time od poetka iskljuuje djelomian prijenos
odgovornosti za proraun na Europsku komisiju. Ni nadlenosti Suda EU, koji se
prema l. 8. st. 1. USKU moe baviti povredom obveza iz l. 3. st. 2. USKU, ne
zadiru u konkretnu normativnu slobodu nacionalnog (proraunskog) zakonodavca.
c) Naposljetku, Savezna Republika Njemaka ratifikacijom Fiskalnog ugovora

ne ulazi u ireverzibilnu obvezu pridravanja odreene proraunske politike. Ugovor
dodue ne predvia pravo drava ugovornica da izau iz Fiskalnog ugovora ili
ga otkau. Meutim, s gledita meunarodnog obiajnog prava priznato je da je
uvijek mogu sporazuman izlazak iz nekog ugovora, a jednostran izlazak u svakom
sluaju ukoliko se radikalno promjene okolnosti koje su bile mjerodavne u trenutku
sklapanja ugovora.
268 | ETVRTI DIO

47) 2 BvR 1390/12 et al.

(Ultra vires-Kontrolle OMT /
Kontrola prekoraenja ovlasti u predmetu OMT)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenja od 17. prosinca 2013. i 14. sijenja 2014.

2 BvR 1390/12 (djelomino odvojeni postupak 2 BvR 2728/13)
2 BvR 1439/12
2 BvR 1440/12
2 BvE 6/12 (djelomino odvojeni postupak 2 BvE 13/13)
Glavni predmet ESM/ESB: Odluka objavljena sukladno prethodnom

pitanju upuenom Sudu Europske unije
Drugi senat Saveznog ustavnog suda e na temelju glavne rasprave odrane 11.
i 12. lipnja 2013. (vidi Priopenja za tisak br. 29/2013 od 19. travnja 2013. i br.
36/2013 od 14. svibnja 2013.) u
utorak, 18. oujka 2014, u 10.00 sati,

u sudnici Saveznog ustavnog suda,
slubeno sjedite Waldstadt, Rintheimer Querallee 11, 76131 Karlsruhe
objaviti svoju odluku u predmetima povezanim s uvoenjem Europskog

stabilizacijskog mehanizma i Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju
gospodarskom i monetarnom unijom (Fiskalni ugovor) od 2. oujka 2012. Uvjeti
akreditacije bit e objavljeni kasnije, a trenutano akreditacije jo nisu mogue.
Predmete postupka koji se odnose na odluku Vijea Europske sredinje banke

vezanu uz izravne monetarne transakcije (OMT) od 6. rujna 2012. senat je
razdvojio, privremeno obustavio postupak i Sudu EU uputio nekoliko prethodnih
pitanja. Predmet postupka prethodnog pitanja je prije svega je li odluka o izravnim
monetarnim transakcijama spojiva s primarnim pravom EU. Prema shvaanju
senata, vani razlozi govore u prilog tome da ta odluka izlazi iz ovlasti Europske
sredinje banke za monetarnu politiku, ime se zadire u nadlenost drava
lanica i kri zabrana monetarnog financiranja prorauna. Senat je stoga sklon

pretpostavci da se radi o aktu ultra vires, no smatra moguim da se restriktivnim

tumaenjem odluke o izravnim monetarnim transakcijama prema Ugovorima
postigne sukladnost s primarnim pravom. Odluka je donesena sa est glasova za
i dva glasa protiv. Sutkinja Lbbe-Wolff i sudac Gerhardt predali su izdvojeno
miljenje.
O injeninom stanju:
Podnositelji ustavnih tubi i podnositelj zahtjeva u sporu zbog sukoba nadlenosti

izmeu tijela vlasti, iji su zahtjevi ocjenjeni razumnim, upereni su s jedne
strane protiv sudjelovanja Njemake sredinje banke (Deutsche Bundesbank) u
provedbi odluke Vijea Europske sredinje banke od 6. rujna 2012. o tehnikim
znaajkama izravnih monetarnih transakcija (Technical features of Outright
Monetary Transactions), a s druge strane protiv toga to Savezna vlada i
Bundestag nakon to su vidjeli tu odluku nisi nita poduzeli. Odluka o izravnim
monetarnim transakcijama predvia da Europski sustav sredinjih banaka moe
neogranieno kupovati dravne obveznice odreenih drava lanica, ako i sve dok
te drave sudjeluju u programu reformi dogovorenom u okviru Europskog fonda za
financijsku stabilnost (EFSF) ili Europskog stabilizacijskog mehanizma. Deklarirani
cilj je osigurati urednu monetarno-politiku transmisiju i ujednaenu monetarnu
politiku. Odluka o izravnim monetarnim transakcijama jo nije provedena.
1. Zadaa kontrole Saveznog ustavnog suda prema stalnoj sudskoj praksi obuhvaa
i kontrolu toga da li radnje tijela i institucija EU poivaju na oitom prekoraenju
nadlenosti ili se tiu neprenosivog dijela zatienog identiteta Ustava iz l. 79. st.
2. Ukoliko odluka o izravnim monetarnim transakcijama predstavlja povredu

mandata Europske sredinje banke za monetarnu politiku ili povredu zabrane
monetarnog financiranja prorauna, radilo bi se o aktu izvan ovlasti (ultra vires
akt).
a) Prema odluci Saveznog ustavnog suda u predmetu Honeywell (BVerfGE 126,

286) nuno je da se radi o dovoljno kvalificiranoj povredi. To pretpostavlja da je
postupanje vlasti EU oigledno suprotno nadlenostima, a osporeni akt u ustroju
nadlenosti vodi do strukturno znaajnog pomaka nadlenosti na tetu drava
lanica.
b) Ugovori sadre mandat Europske sredinje banke, koji je ogranien na monetarnu

politiku (l. 119. i 127. ff. UFEU te l. 17. ff. Statuta ESB-a). ESB nema ovlasti za
neovisnu gospodarsku politiku, ve je ona ograniene na podrku gospodarske
politike u EU (l. 119. st. 2, l. 127. st. 1. al. 2. UFEU; l. 2. al. 2. Statuta ESB). Ako se
uz zadrku tumaenja Suda EU poe od toga da se odluka o izravnim monetarnim
transakcijama moe kvalificirati kao neovisna mjera gospodarske politike, onda bi
ona oito predstavljala povredu podjele nadlenosti. Takvo pomicanje nadlenosti
270 | ETVRTI DIO

bilo bi i strukturno znaajno, jer odluka o izravnim monetarnim transakcijama

moe prikriti mjere pomoi u okviru Politike spaavanja eura, koje se ubrajaju
u kljune nadlenosti drava lanica iz podruja gospodarske politike (usp. l.
136. st. 3. UFEU). Osim toga, izravne monetarne transakcije (Outright Monetary
Transactions) mogu dovesti do znaajne preraspodjele izmeu drava lanica i
poprimiti znaajke financijskog poravnanja, to nije predvieno ugovorima o EU.
c) Ukoliko bi odluka o izravnim monetarnim transakcijama predstavljala povredu

zabrane monetarnog financiranja prorauna (l. 123. st. 1. UFEU), radilo bi se
o oitom i strukturno znaajnom prekoraenju nadlenosti. Ta bi povreda bila
oita, jer primarno pravo EU izriito normira tu zabranu i van sumnje u tom dijelu
iskljuuje nadlenosti Europske sredinje banke. Ta bi povreda bila i strukturno
znaajna, jer je zabrana monetarnog financiranja prorauna jedno od glavnih
pravila u okviru koncepcije Monetarne unije kao unije kojom se uspostavlja
stabilnost. Osim toga, njome se osigurava ukupna odgovornost Bundestaga za
proraunsku politiku.
3. Pozitivan odgovor na pitanje radi li se o aktu ultra vires u tom bi smislu potaknula
obvezu njemakih dravnih tijela na proputanje i obvezu poduzimanja odreenih
radnji, protiv kojih se u svakom sluaju moe podii ustavna tuba pred Saveznim
ustavnim sudom, ako se radi o ustavnim tijelima.
a) Iz odgovornosti za integraciju proizlazi dunost Savezne vlade i Bundestaga da

bdiju nad pridravanjem programa integracije i da kod oitih i strukturno znaajnih
prekoraenja nadlenosti tijela EU aktivno djeluju u smislu pridravanja programa
integracije. Prisvajanju nadlenosti naknadno bi mogli dati legitimitet time to bi
se potaknula izmjena primarnog prava, te bi se u okviru postupka prema l. 23. st.
1. al. 2 i 3. Temeljnog zakona formalno prenijela konzumirana suverena prava.
Ako to ne bi bilo mogue ili poeljno, Vlada i Bundestag bi naprotiv naelno bili
obvezni u okviru svojih nadlenosti pravnim ili politikim sredstvima djelovati na
ukidanje mjera koje nisu pokrivene programom integracije, a sve dok su mjere
na snazi, poduzeti odgovarajue pripreme kako bi uinci tih mjera u zemlji bili
ogranieni u to veoj mjeri.
b) Povreda tih dunosti znaila bi povredu subjektivnih prava graana s pravom

glasa, zbog koje se moe podii ustavna tuba. Prema uvrijeenoj sudskoj praksi
senata do povrede l. 38. st. 1. al. 1. Temeljnog zakona dolazi ako postoji opasnost
da birako pravo, u nekom podruju koje je bitno za politiko samoodreenje
naroda, ostane bez stvarnih uinaka. Za razliku od toga, l. 38. st. 1. al. 1.
Temeljnog zakona ne osigurava pravo Saveznog ustavnog suda na kontrolu
zakonitosti demokratskih veinskih odluka.
U odnosu na oigledno i strukturalno znaajno prekoraenje nadlenosti od

strane tijela EU, zatita iz l. 38. st. 1. al. 1. Temeljnog zakona ima i postupovnu
komponentu: graanin s birakim pravom radi osiguranja demokratskih
mogunosti utjecaja na proces europske integracije naelno ima pravo na to
da se prijenos suverenih prava odvija samo u predvienom obliku, a to se kod

samovoljnog prisvajanja nadlenosti zaobilazi. Graanin zbog toga moe traiti da

se Bundestag i Savezna vlada aktivno pozabave pitanjem na koji se nain ponovo
moe uspostaviti valjani sustav nadlenosti, te potaknuti pozitivnu odluku o tome
to treba poduzeti kako bi se to ostvarilo. Akt ultra vires nadalje moe biti predmet
tube zbog sukoba nadlenosti izmeu dravnih tijela.
4. Uz zadrku zbog toga to se jo eka tumaenje Suda EU, odluka o izravnim

monetarnim transakcijama prema procjeni Saveznog ustavnog suda nespojiva je
s primarnim pravom. Meutim, mogua je drugaija ocjena kod tumaenja odluke
o izravnim monetarnim transakcijama, koje bi bilo sukladno s primarnim pravom.
a) Odluka o izravnim novanim transakcijama nije pokrivena mandatom

Europske sredinje banke. Monetarna politika se prema doslovnom tekstu,
sistematici i ciljevima ugovora o EU mora razgraniiti od gospodarske politike,
koja je prvenstveno u nadlenosti drava lanica. Kod tog razgranienja bitni su
objektivni neposredni ciljevi neke mjere, sredstva odabrana za ostvarivanje tih
ciljeva te njihova povezanost s drugom regulativom. U prilog tome da se odluka o
izravnim monetarnim transakcijama moe svrstati u mjere gospodarske politike
govori neposredan cilj neutraliziranja kamatnog aija za dravne obveznice
pojedinih drava lanica eurozone. Prema shvaanju Europske sredinje banke,
to jednim dijelom poiva na strahu ulagaa od reverzibilnosti eura, dok prema
gledanju Njemake centralne banke (Bundesbank) takav kamatni aio odraava
skepsu sudionika trita da e se pojedine drave lanice pridravati proraunske
discipline, kako bi trajno sauvale platenu sposobnost. I selektivna kupnja
dravnih obveznica samo nekih drava indikator je da se odluka o izravnim
monetarnim transakcijama moe kvalificirati kao mjera gospodarske politike,
jer monetarno-politiki okvir djelovanja Europskog sustava sredinjih banaka
naelno ne pravi razlike kod postupanja prema pojedinim dravama lanicama.
Paralelizam s mjerama pomoi Europskog fonda za financijsku stabilnost, odnosno
Europskog stabilizacijskog mehanizma, te opasnost zaobilaenja njihovih ciljeva
i naloenih mjera, potvruju takav nalaz. Kupnja dravnih obveznica predviena
odlukom o izravnim monetarnim transakcijama radi rastereenja pojedinih drava
lanica stoga je oito funkcionalni ekvivalent mjera pomoi navedenih institucija,
meutim bez parlamentarnog legitimiteta i kontrole.
b) lanak 123. st. 1. UFUE Europskoj sredinjoj banci zabranjuje kupnju dravnih
obveznica direktno od drava lanica koje ih izdaju. Oito je da se ta mjera smije
zaobii ne samo mjerama koje su po funkciji ekvivalentne. Navedeni aspekti
neutralizacije kamatnog aija, selektivnost kupnje i paralelizam s programima
pomoi Europskog fonda za financijsku stabilnost, odnosno Europskog
stabilizacijskog mehanizma, govore u prilog tome da je odluka o izravnim
monetarnim transakcijama usmjerena na zabranjeno zaobilaenje l. 123. st. 1.
UFEU. K tomu treba dodati i sljedee aspekte: spremnost da se s obzirom na
obveznice koje e se kupiti sudjeluje u rezanju dugova, poveani rizik, mogunost
da se kupljenje obveznice dre sve do konanog dospijea, zadiranje u formiranje
cijena na tritu i ohrabrenje Vijea ESB-a upueno sudionicima na tritu da
kupuju te obveznice na primarnom tritu.
272 | ETVRTI DIO

c) Prema shvaanju Saveznog ustavnog suda, cilj otklanjanja smetnji kod

monetarnog transmisijskog mehanizma, koji navodi ESB kako bi opravdala odluku
o izravnim monetarnim transakcijama, ne mijenja nita na stvari. To to kupnja
dravnih obveznica pod odreenim okolnostima moe pomoi ostvarivanju ciljeva
monetarne politike, ne znai da je odluka o izravnim monetarnim transakcijama
mjera monetarne politike. Kada bi kupnja dravnih obveznica bila doputena kod
svakog poremeaja monetarnog transmisijskog mehanizma, to bi bilo isto kao da
se ESB da ovlast da otkloni svaki pad boniteta neke od drava eurozone kupnjom
dravnih obveznica te drave. A to bi zabranu monetarnog financiranja prorauna
veim dijelom stavilo izvan snage.
d) S gledita Saveznog ustavnog suda, odluci o izravnim monetarnim transakcijama

moda se ne bi moglo prigovoriti kada bi se ona u skladu s primarnim pravom
tumaila ili ograniila na taj nain da ne zaobilazi uvjete programa pomoi
Europskog fonda za financijsku stabilnost, odnosno Europskog stabilizacijskog
mehanizma i stvarno zadri samo karakter podrke gospodarskoj politici EU. Kad
se uzme u obzir l. 123. st. 1. UFEU, preduvjet za to vjerojatno bi bio da se mora
iskljuiti mogunost rezanja duga, da se ne mogu kupovati dravne obveznice
pojedinih drava u neogranienom iznosu, te da se zadiranje u formiranje cijena na
tritu mora izbjei koliko god je to mogue. Izjave predstavnika ESB-a na glavnoj
raspravi i tijekom postupka pred senatom upuuju na to da bi takvo tumaenje u
skladu s primarnim pravom EU moglo biti spojivo sa smislom i svrhom odluke o
izravnim monetarnim transakcijama.
5. Predstavlja li odluka o izravnim monetarnim transakcijama i njezino izvrenje

povredu ustavnog identiteta Temeljnog zakona, u ovom se trenutku ne moe sa
sigurnou sagledati i ovisi napokon i o sadraju i dosezima tumaenja te odluke
u skladu s primarnim pravom EU.
Izdvojeno miljenje sutkinje Lbbe-Wolff:
U svom nastojanju da osigura vladavinu prava, sud moe prekoraiti granice

sudake nadlenosti. Po mom miljenju, upravo se to ovdje dogodilo. Zahtjeve je
trebalo odbaciti kao nedoputene. Pitanje na koji e nain Bundestag i Savezna
vlada reagirati na povredu suvereniteta Savezne Republike Njemake, bez obzira
radi li se o povredi uslijed djelovanja oruanih snaga ili drugim oblicima povrede,
ne moe se svrsishodno regulirati nametanjem odreenih pozitivnih dunosti
poduzimanja radnji. Odabir neke od brojnih moguih reakcija koje seu od
izraavanja negodovanja do izlaska iz Monetarne unije, stvar je iskljuivo politike
procjene. Stoga ne udi da se takva pravila ne mogu izvesti ni iz slova Ustava ni
iz tradicije sudske prakse.
Pretpostavka da se pod poblie definiranim preduvjetima pozivanjem na l. 38.

st. 1. Temeljnog zakona mogu osporiti ne samo pozitivni akti njemakih ustavnih
tijela kojima se ograniava suverenitet, ve i sama neinidba kod kvalificiranog
prekoraenja nadlenosti EU odstupa od nedavno potvrene sudske prakse,

sukladno kojoj se neinidba ili propust od strane Bundestaga ili Savezne vlade
moe osporiti ustavnom tubom samo ako se podnositelj tube moe pozvati na
izriit mandat temeljnog zakona, kojim se u bitnome ograniava sadraj i opseg
obveze djelovanja za koju se tvrdi da je povrijeena. I kod zahtjeva u sporu zbog
nadlenosti dravnih tijela senat je nedavno ustanovio da su doputeni samo protiv
konkretnih neinidbi (propusta), to jest samo protiv nepoduzimanja konkretne
radnje za koju se ujedno moe pokazati da je bila i nuna. Pretpostavka da, izmeu
ostalog, samo proputanje Savezne vlade da se na razini EU ponaa na odreeni
nain moe biti doputeni predmet ustavne tube protivna je shvaanju sukladno
kojemu su ak i pozitivne radnje Savezne vlade u smislu suodluivanja o odlukama
tijela EU ili meuvladinim odlukama u pitanjima EU jo nedavno proglaene
neprihvatljivim predmetima pobijanja.
Izdvojeno miljenje suca Gerhardta:
Smatram da su ustavne tube i zahtjevi u sporu oko nadlenosti tijela dravne

vlasti nedoputene, ukoliko se tiu odluke o izravnim monetarnim ulaganjima.
Predmetna odluka proiruje mogunosti pojedinca da preko l. 38. st. 1. Temeljnog
zakona bez povratne veze s materijalnim temeljnim pravom pokrene kontrolu
akata tijela EU od strane Ustavnog suda. Doputanjem takve kontrole prekoraenja
ovlasti (kontrola ultra vires) otvaraju se vrata openitom zahtjevu vezanom uz
izvrenje zakona kakav Temeljni zakon ne poznaje.
Odgovornost njemakih ustavnih tijela za integraciju postoji u odnosu na javnost,

i iz nje ne proizlazi nita u prilog konstrukcije subjektivnog prava svakog graana
s pravom glasa na pokretanje radnji od strane ustavnih tijela. Kod pitanja radi li se
o kvalificiranom aktu prekoraenja nadlenosti, Savezna vlada i Bundestag moraju
imati slobodu procjene i ocjene, koju graani moraju prihvatiti. Ta odluka polazi
od toga da prekoraenje nadlenosti moe biti oigledno i onda kada mu prethodi
dugi proces razjanjavanja. Taj nam sluaj iznimno jasno pokazuje koliko je teka
primjena kriterija oiglednosti u praksi. Monetarna i ekonomska politika upuene
su jedna na drugu i ne mogu se striktno razgraniiti. Kad se sve to uzme u obzir,
ini mi se da se argument da se u prvom redu radi o ponovnom uspostavljanju
monetarnog transmisijskog mehanizma ne moe tako jednoznano opovrgnuti.
Ne uklapa se u naelne okvirne uvjete parlamentarnog rada da pojedinac bavljenje

Bundestaga vlastitim nadlenostima preko Saveznog ustavnog suda moe
okrenuti u odreenom smjeru. Graanin preko podnesaka, stranaka i zastupnika
te posebice preko medija moe utjecati na nain i ciljeve formiranja politikog
htjenja. Bundestag je bez veih potekoa politikim putem mogao izraziti svoje
neodobravanje odluke o izravnim monetarnim transakcijama, te eventualno i
zaprijetiti tubom na utvrenje nitetnosti, priekati reakciju Europske sredinje
banke i financijskih trita, te potom povui daljnje konzekvence. To to on to nije
uinio ne upuuje na deficit demokracije, ve je odraz veinske odluke u korist
odreene politike prevladavanja dunike krize u koju su upale neke drave euro
zone.
274 | ETVRTI DIO

22.
Jednakost dravljana javne
slube (l. 33. II. Temeljnog
zakona)
48) 2 BvR 1322/12, 2 BvR 1989/12

(Altershchstgrenzen im ffentlichen Dienst /
Najvia dobna granica za zapoljavanje u javnim
slubama)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Priopenje za tisak br. 34/2015 od 28. svibnja 2015.

- 2 BvR 1322/12, 2 BvR 1989/12 -
Odredbe o najvioj dobnoj granici za zapoljavanje u javnim slubama

savezne zemlje Sjeverne Rajne i Vestfalije su neustavne
Zakon o dravnim slubenicima savezne zemlje Sjeverne Rajne i Vestfalije ne

sadri dovoljno odreeno ovlatenje za donoenje uredbi kojima se odreuje dobna
granica za zapoljavanje. Stoga odredbe o najvioj dobnoj granici, predviene
Uredbom o napredovanju dravnih slubenika od 30. lipnja 2009. godine, nisu
u skladu s l. 33. st. 2 Temeljnog zakona. Tako je odluio Drugi senat Saveznog
ustavnog suda u presudi koja je objavljena danas. Senat je prihvatio dvije ustavne
tube, te predmete vratio na ponovno odluivanje Saveznom upravnom sudu.
Senat je istodobno konkretizirao materijalne zahtjeve glede dobne granice za
zapoljavanje: ona je naelno doputena radi osiguranja uravnoteenog omjera
vremena provedenog u dravnoj slubi i u mirovini. Zakonodavac utoliko ima
normativnu slobodu, pri emu ogranienja, izmeu ostalog, proizlaze iz naela
uinka, koje se odnosi na napredovanje u slubi ovisno o rezultatima (l. 33. st. 2.
Temeljnog zakona), kao i iz naela razmjernosti.
Podnositelji tubi su nastavnici koji su namjetenici javnih kola u Sjevernoj Rajni

i Vestfaliji. Traili su zasnivanje radnog odnosa u statusu slubenika na probni
rok, iako su ve navrili 40 godina, ime su prema vaeoj Uredbi o napredovanju
dravnih slubenika preli starosnu dob za zapoljavanje.
Podnositelj tube iz postupka 2 BvR 1322/12 roen je 1963. godine, a od 1991.

do 1997. studirao je slikarstvo i grafiku. Nakon to mu je diploma priznata kao
Prvi dravni ispit za nastavnike u strukovnim kolama, 2004. godine zaposlen je u
276 | ETVRTI DIO

JEDNAKOST DRAVLJANA JAVNE SLUBE
javnom kolstvu savezne zemlje Sjeverne Rajne i Vestfalije. Nakon pripravnikog

staa od 2005. do 2007. poloio je Drugi dravni ispit. Potom je zaposlen kao
nastavnik sa statusom namjetenika. Godine 2009. podnio je zahtjev za zasnivanje
radnog odnosa u statusu slubenika na probni rok, koji je Zavod za kolstvo pri
okrunom poglavarstvu odbio.
Podnositeljica tube iz postupka BvR 1989/12, roena 1959. godine, poloila je

Prvi dravni ispit 1984. godine, a 1987. Drugi dravni ispit za nastavnike. Nakon
roditeljskog dopusta od 1992. radila je kao nastavnica u katolikoj koli, koja
ima status usporediv s javnim kolama. Od 2001. godine podnositeljica tube
zaposlena je javnom kolstvu savezne zemlje. Godine 2009. je drugi put podnijela
zahtjev za zasnivanje radnog odnosa u statusu slubenika na probni rok, koji je
Zavod za kolstvo pri okrunom poglavarstvu odbio.
U oba sluaja tube pred upravnim sudovima bile su neuspjene.
Mjerodavne odredbe Uredbe o napredovanju dravnih slubenika, prema kojima se

zapoljavanje moe temeljiti na dobi, predstavljaju povredu l. 33. st. 2. Temeljnog
zakona. Odlukama sudova i slubenih tijela koje poivaju na tim odredbama
povrijeena su temeljna prava podnositelja tubi iz l. 33. st. 2. Temeljnog zakona.
1. Naela pravne drave i demokracije obvezuju zakonodavca da uglavnom sam

donese regulativu mjerodavnu za ostvarenje temeljnih prava i da to ne prepusti
izvrnoj vlasti. Delegiranje odluka na donositelja uredbi udovoljava pridraju
donoenja zakona, ako parlamentarni zakonodavac bitne odluke donese sam i ako je
osnova ovlasti za donoenje uredbi dovoljno odreena. Naelna odluka parlamenta
ravna se prema zahtjevima pravne drave iz l. 80. st. 1. al. 2 Temeljnog zakona,
sukladno kojima u zakonu treba odrediti sadraj, svrhu i opseg ovlasti. Odreenost
norme iz koje proizlaze ovlasti mora biti u skladu s ustavnopravnom relevantnou
propisa za koji se daje ovlatenje. to vie takav propis zadire u pravni poloaj
odreenih osoba, to su vii zahtjevi vezani uz stupanj odreenosti ovlasti. Stoga
ve iz samog ovlatenja mora biti razvidno i predvidivo to e biti doputeno u
odnosu na graana. Premda se l. 80. st. 1. Temeljnog zakona ne moe izravno
primijeniti na ovlasti za donoenje uredbi zakonima saveznih zemalja, naela koja
iz njega proizlaze obvezujua su i za zakonodavstvo savezne zemlje.
Kada se radi o radnim odnosima u javnoj slubi, l. 33. st. 2. Temeljnog zakona
sadri odredbu koja dopunjuje pravo na slobodan izbor zanimanja iz l. 12. st.
1. al. 1 Temeljnog zakona. Sukladno toj odredbi, svakom Nijemcu je ovisno o
sposobnosti, profesionalnoj osposobljenosti i uspjesima u struci zajameno
pravo na jednaki pristup svakoj javnoj slubi, bez ogranienja i pridraja. Propis
kojim se eli urediti podruje temeljnih prava za koja ne vrijede ogranienja ili
prava izjednaenih s temeljnim pravima, nuno odreuje i konkretizira njihova
ogranienja koja proizlaze iz Ustava. Stoga je zadaa parlamentarnog zakonodavca

prvenstveno odvagnuti i uravnoteiti naelo uinka iz l. 33. st. 2. Temeljnog

zakona i drugih interesa zatienih Ustavom. Za izuzee od naela uinka prilikom
primanja u dravnu slubu je sukladno tome naelno potrebna (parlamentarna)
zakonska osnova.
Naposljetku, glede zahtjeva da parlamentarni zakonodavac donese regulativu,

treba uzeti u obzir i oblike zabrane diskriminacije na osnovi dobi europskog
prava u Direktivi 2000/78/EZ. Ti zahtjevi iz prava EU poveavaju ustavnopravnu
nunost, jer je parlamentarni zakonodavac taj koji je pozvan odluiti o uvoenju
i normiranju najvie dobne granice za dravne slubenike, te opravdanje vrste
i opsega nejednakog postupanja u skladu s navedenim iziskuje odvagivanje s
drugim legitimnim ciljevima.
2. Polazei od toga, l. 5. st. 1. Zakona o dravnim slubenicima savezne zemlje

Sjeverne Rajne i Vestfalije (LBG) ne sadri dovoljno odreene ovlasti za odreivanje
najvie dobne granice za zapoljavanje.
a) Dobna granica za zapoljavanje predstavlja teko zadiranje u l. 12. st. 1.

Temeljnog zakona, a naelno i u l. 33. st. 2. Temeljnog zakona. Njome se u
pravilu iskljuuje mogunost da stariji kandidati steknu status slubenika, bez
obzira na sposobnost, profesionalnu osposobljenost i uspjehe u struci, to vodi do
nejednakog postupanja koje ima odreenu teinu i u suprotnosti je s kvalifikacijama
kandidata. Budui da se njome definiraju uvjeti primanja u javnu slubu, starosna
dob za zapoljavanje, jednako kao i dobne granice za odlazak u mirovinu, ima
funkciju odreivanja statusa.
b) Paualno ovlatenje za ureivanje napredovanja dravnih slubenika u l.

5. st. 1. al. 1. Zakona o dravnim slubenicima savezne zemlje ne udovoljava
ustavnopravnim zahtjevima glede dovoljno odreene osnove za takve ovlasti. Ni
iz same norme ni iz njezine povezanosti s drugim propisima, a ni iz zakonodavnih
podloga, nije razvidno da je zakonodavac Sjeverne Rajne i Vestfalije razmiljao
o uvoenju dobne granice za zapoljavanje i o njezinoj relevantnosti u smislu
zadiranja u temeljna prava. Stoga ve od samog poetka nedostaje naelna odluka
parlamenta.
3. Stoga je upitna i materijalna ustavnost odreivanja konkretne starosne dobi

od strane zakonodavca savezne zemlje. S obzirom da ve dulje vrijeme postoji
pravna nesigurnost u vezi ustavnopravne doputenosti odreivanja najvie dobne
granice za zapoljavanje, elimo upozoriti na sljedee:
a) Odluke o odabiru kandidata, koje potpadaju pod l. 33. st. 2. Temeljnog

zakona, mogu poivati samo na aspektima koji se neposredno tiu sposobnosti
i profesionalne osposobljenosti kandidata, te njihovih uspjeha u struci. Starosna
dob je kriterij koji je imanentan sposobnosti ako dravni slubenik navravanjem
odreene dobi obino vie ne ispunjava zahtjeve vezane uz odreenu funkciju.
To, primjerice, moe biti sluaj kod interventnih jedinica u vojsci, u policijskim ili
278 | ETVRTI DIO

JEDNAKOST DRAVLJANA JAVNE SLUBE
vatrogasnim postrojbama. Meutim, kod ocjene ope najvie dobne granice za

zapoljavanje od 40 godina u predmetnom sluaju, fizika snaga nastavnika ne
igra nikakvu ulogu.
b) Dobna granica za zapoljavanje slui, osim u gore spomenutim zanimanjima, u

svrhe koje nisu povezane sa sposobnou za ostvarivanje ciljeva koji ne potpadaju
pod naelo uinka. Takvi interesi se prilikom zapoljavanja u javnoj slubi mogu
uzeti u obzir samo ako imaju ustavni rang. Ogranienja u propisima o dravnim
slubenicima mogu, primjerice, proizai iz. l. 33. st. 5. Temeljnog zakona, ako
su nuna zbog smisla i svrhe konkretnog radnog odnosa i lojalnosti slubenika,
ili ako slue tomu da se zajame uvrijeena naela koja vrijede za profesionalne
slubenike koja imaju ustavni rang. To se posebice odnosi na naelo doivotnog
statusa slubenika i naelo materijalnog zbrinjavanja dravnih slubenika.
Kao svrha najvie dobne granice kod zapoljavanja dravnih slubenika u

bitnome se navodi da treba zajamiti uravnoteen omjer vremena provedenog u
dravnoj slubi i u mirovini. Tu dolazi do izraaja da je materijalno zbrinjavanje
umirovljenog dravnog slubenika opravdano samo ako je tijekom dueg razdoblja
bez ogranienja svoj rad stavio na raspolaganje poslodavcu.
Najvia dobna granica za zapoljavanje moe zajedno s dobnom granicom za

odlazak u mirovinu, posebice s obzirom na dulji ivotni vijek i sve vee optereenje
javnog prorauna, predstavljati bitnu osnovu za mogunost financiranja i
funkcioniranja sustava mirovinske skrbi dravnih slubenika, pa time sluiti
provedbi naela materijalnog zbrinjavanja dravnih slubenika i naela doivotnog
statusa slubenika. Stoga u praksi treba uskladiti suprotstavljena naela iz l. 33.
st. 2. i l. 5 Temeljnog zakona.
c) Ako zakonodavac vodi rauna o tim pretpostavkama, onda zadiranje u temeljno

pravo iz l. 33. st. 2. Temeljnog zakona odreivanjem najvie dobne granice za
zapoljavanje naelno moe biti opravdano. Ekonomska vrijednost mirovinske
skrbi ne moe se egzaktno iskazati brojkama, jer osim o trajanju faze akumulacije
kapitala tijekom aktivnog staa ovisi i o trajanju faze isplate mirovine, o platnom
razredu slubenika, o priznavanju mirovinskih prava i drugim imbenicima.
Zbog tih nepoznanica, zakonodavcu kod uvoenja i definiranja dobne granice
za zapoljavanja slubenika treba dati normativnu slobodu, pri emu opseg
te slobode, izmeu ostalog, proizlazi iz ogranienja sadranih u l. 33. st. 2.
Temeljnog zakona, te iz naela razmjernosti. Osim toga, treba potivati i odrednice
iz Direktive 2000/78/EZ.
d) Za razliku od toga, zahtjev uravnoteene dobne strukture uglavnom nije

primjeren kao argument za opravdavanje maksimalne dobne granice kod
zapoljavanja. Dobna struktura ovisi o broju mjesta predvienih proraunom,
te zapoljavanju novih slubenika tijekom odreenog razdoblja. Slijedom toga
bi se uravnoteena dobna struktura prije mogla osigurati varijabilnom dobi kod
zapoljavanja.

Peti dio
Pravosue i temeljna
prava
(l. 100 ff. Temeljnog zakona)
23.
Pravo na pristup sudu
49) BVerfGE 133, 168

(Absprachen im Strafprozess / Sporazumi u
kaznenom postupku)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -

- 2 BvR 2628/10, 2 BvR 2883/10, 2 BvR 2155/11 -
Zakonska regulativa o nagodbama u kaznenom postupku je u skladu s

Ustavom neformalni dogovori nisu doputeni
Zakonske odredbe o sporazumima u kaznenom postupku, unato znatnim

nedostacima kod izvrenja, trenutano nisu protuustavne. Meutim, zakonodavac
mora stalno provjeravati i eventualno unaprijediti djelotvornost zatitnih
mehanizama koji slue potivanju ustavnopravnih zahtjeva. Nedoputeni su
tzv. neformalni dogovori izvan zakonske regulative. Tako je odluio Drugi senat
Saveznog ustavnog suda u presudi koja je objavljena danas. Savezni ustavni sud
je istovremeno zbog povreda Ustava ukinuo presude specijaliziranih sudova koje
su osporili podnositelji ustavnih tubi, te predmete vratio na ponovno odluivanje.
1. Podnositelji tube ustali su ustavnom tubom protiv osuujue presude

kaznenog suda koja je uslijedila nakon dogovora, odnosno sporazuma, izmeu
suda i sudionika u postupku. U postupcima 2 BvR 2628/10 i 2 BvR 2883/10 ustavne
tube osim toga su usmjerene protiv odredbe iz l. 257c Zakona o kaznenom
postupku (StPO), koja je dodana Zakonom o ureivanju sporazuma u kaznenom
postupku od 29. srpnja 2009. (u daljnjem slijedu: Zakon o sporazumu u kaznenom
postupku).
2. Ustavne tube su osnovane u onom dijelu u kojem se odnose na osporene

presude, a u ostalom dijelu su odbaene.
a) Kazneno pravo poiva na naelu krivnje koje ima ustavni rang. Ono je
utemeljeno na jamstvu dostojanstva ovjeka i vlastite odgovornosti (l. 1. st. 1.
Temeljnog zakona i l. 2. st. 1. Temeljnog zakona) te u naelu pravne drave (l.
20. st. 3. Temeljnog zakona). Dravi Ustav nalee da zajami funkcionalno kazneno
284 | PETI DIO

PRAVO NA PRISTUP SUDU
pravosue. Glavni cilj kod kaznenog postupka je utvrditi istinito injenino stanje,
bez kojeg se ne moe ostvariti materijalno naelo krivnje.
Pravo na pravian postupak okrivljeniku jami postupovna prava i primjerenu

mogunost obrane od zadiranja u ta prava, posebice od strane dravnih slubi.
Normativno ureenje tih postupovnih prava u prvom je radu zadaa zakonodavca.
O povredi prava na pravian postupak radi se tek onda ako bi se, kada se sagleda
postupovno pravo u cjelini, pokazalo da nisu uslijede nune pravne konzekvence
ili se odustalo od neodricivih naela pravne drave. Pritom treba imati u vidu i
funkcioniranje kaznenog pravosua, ukljuujui naelo ubrzanja postupka.
Naelo da okrivljenik ne mora teretiti samoga sebe i pretpostavka nedunosti

utemeljene su na naelu pravne drave i imaju ustavni rang. Okrivljenik posebice
bez ikakve prisile mora na vlastitu odgovornost moi odluiti hoe li i eventualno
u kojoj mjeri sudjelovati u kaznenom postupku.
b) Polazei od toga, sporazumi sadre i opasnost da se nee u cijelosti voditi

rauna o ustavnopravnim normama. Pa ipak, zakonodavcu Ustav sam po sebi ne
brani da dopusti sporazume radi pojednostavljivanja postupka. Kako bi se ispunili
ustavnopravni zahtjevi, zakonodavac je smatrao nunim donijeti jasne zakonske
norme za institut sporazuma koji u praksi igra znaajnu ulogu, premda je oduvijek
bio sporan. Zakonom o sporazumu u kaznenom postupku nije stvorio novi model
postupka koji poiva na konsenzusu, ve je sporazum integrirao u vaei sustav
kaznenog postupovnog prava.
aa) Zakon o sporazumu u kaznenom postupku izriito upuuje da to ne utjee

na obvezu suda da po slubenoj dunosti rasvijetli injenino stanje. Time je
zakonodavac pojasnio da sporazum kao takav nikada ne moe biti jedina osnova
za presudu, ve je to i dalje iskljuivo uvjerenje suda. Osim toga, kod priznanja
koje se temelji na sporazumu obvezatno treba provjeriti njegovu tonost. Ako se
time ograniava praktino podruje primjene sporazuma, to je nuna konzekvenca
njegovog uvoenja u sustav vaeeg kaznenog postupovnog prava. I pravna
ocjena izmie dispoziciji u okviru nagodbe, to vrijedi i za pomicanje raspona kazne
kod posebice tekih ili manje tekih sluajeva.
bb) Zakon o sporazumu u kaznenom postupku zakljuno ureuje doputenost

sporazuma u kaznenom postupku. Time zabranjuje one naine postupanja za koje
se esto koristi eufemizam neformalni dogovori. Osim toga, sporazum ograniava
na predmet glavne rasprave. Tzv. ukupna rjeenja, kod kojih dravno odvjetnitvo
pristaje i na obustavu drugih istranih postupaka, stoga su nedoputena.
cc) Transparentnost i dokumentiranje predstavljaju teite te regulative. Time

se treba zajamiti uinkovita kontrola javnosti, dravnog odvjetnitva i albenog
suda. Posebice sve radnje povezane sa sporazumom moraju biti iscrpno obraene
tijekom glavne rasprave, koja je obino otvorena za javnost. To istovremeno
predstavlja dodatnu potvrdu da uvjerenje suca mora proizai iz same glavne
rasprave.
PRAVOSUE I TEMELJNA PRAVA | 285

Povreda obveza vezanih uz transparentnost i dokumentiranje naelno vodi

do protupravnosti postignutog sporazuma. Ukoliko bi sud ostao pri takvom
nezakonitom sporazumu, u pravilu se nee moi iskljuiti da presuda poiva na
zakonskoj povredi.
Od posebnog znaaja je kontrola dravnog odvjetnitva. Dravo odvjetnitvo nije

samo obvezno uskratiti svoju suglasnost za nezakoniti sporazum, ve mora uloiti
i pravni lijek protiv presuda koje poivaju na njemu. Obvezatnost pridravanja
naloga i obveze izvjetavanja osim toga omoguuju uspostavljanje jedinstvenih
standarda kod obnaanje te funkcije kontrole od strane dravnog odvjetnitva.
dd) Zakon o sporazumu u kaznenom postupku naposljetku predvia da

optuenika treba pouiti o tome pod kojim pretpostavkama i s kojim posljedicama
sud moe odstupiti od izglednog rezultata. Ova pouka o pravima optueniku treba
omoguiti da donese autonomnu odluku o svom sudjelovanju u sporazumu. Kod
povrede obveze pouavanja optuenika o pravima u okviru provjere od strane
revizijskog suda u pravilu e se poi od toga da i priznanje, a time i presuda,
poivaju na tome.
c) Zakon o sporazumu u kaznenom postupku dostatno osigurava pridravanje

ustavnopravnih normi. Znatni deficiti kod primjene, odnosno izvrenja tog zakona
u praksi trenutano ne dovode do neustavnosti zakonske regulative.
aa) Koncept te regulative bio bi neustavan jedino kad bi predvieni zatitni

mehanizmi imali pravne praznine ili bili nedostatni na drugi nain koji bi poticao
neformalne dogovore u praksi koji predstavljaju povredu Temeljnog zakona,
dakle ako bi deficit u izvrenju bio predodreen strukturom same norme.
bb) Ni rezultat empirijskog istraivanja ni oitovanja dana u ustavnim tubama

ne upuuju nuno na pretpostavku da postoje strukturalni nedostaci kod
normativnog ureenja iz kojih proizlaze dosadanji deficiti u izvrenju. Razlozi su
slojeviti. Kao glavni razlog u empirijskom istraivanju navodi se to da su propisi
teko primjenjivi u praksi. To govori o dosad nedovoljno izraenoj svijesti o
tome da u kaznenom postupku ne bi smjeli postojati sporazumi bez pridravanja
zahtjeva Zakona o sporazumu u kaznenom postupku.
d) Zakonodavac mora brino pratiti daljnji razvoj. Ako sudska praksa i dalje
u velikoj mjeri bude zaobilazila zakonsku regulativu, a Zakon o sporazumu u
kaznenom postupku ne bi bio dostatan da se otklonili ustanovljeni nedostaci
u primjeni, zakonodavac e morati poduzeti odgovarajue mjere protiv takvog
razvoja koji ide u pogrenom smjeru. Ako bi to propustio uiniti, nastupilo bi
protuustavno stanje.
3. Presude specijaliziranih sudova osporene ustavnim tubama nisu spojive s

normama Temeljnog zakona za sporazum u kaznenom postupku.
286 | PETI DIO

PRAVO NA PRISTUP SUDU
a) Presude koje podnositelji tubi osporavaju u postupcima 2 BvR 2628/10

i 2 BvR 2883/10 predstavljaju povredu njihovog prava na pravian postupak u
skladu s naelima pravne drave, te prava okrivljenika da ne terete sami sebe.
Sporazum je u pravilu spojiv s naelom pravinog postupka samo onda ako je
optuenik prije zakljuenja sporazuma pouen o tome da on ima samo ogranien
obvezujui uinak za sud. Ukoliko priznanje dobiveno uz povredu obveze o pouci
optuenika bude uzeto u obzir kod donoenja presude, takva presuda poiva na
povredi temeljnih prava, osim ako se moe iskljuiti uzrono-posljedina veza
izmeu pogreke u pouci i priznanja, jer bi ga optuenik dao i da je bio uredno
pouen o svojim pravima. To e konkretno morati utvrditi revizijski sud.
b) Odluka Zemaljskog suda osporena u postupku 2 BvR 2155/11 ve zbog toga

predstavlja povredu ustavnopravnog naela krivnje, jer je Zemaljski sud osudio
podnositelja tube uglavnom na temelju neprovjerenog formalnog priznanja.
Osim toga, presuda poiva na shvaanju koje sadri nedoputenu dispoziciju o
osuujuoj presudi. U tom je sluaju znatno prekoraena granica protuustavnog
utjecaja na pravo okrivljenika da ne tereti sam sebe. Zemaljski sud je razliku
izmeu dva raspona kazne, koja je sama po sebi ve bila prevelika, jo dodatno
uvjetovao pristankom na izricanje uvjetne kazne, koja je uope bila mogua samo
ako bi se raspon kazne smanjio na kaznu zaprijeenu za manje teak delikt.

24.
Ne bis in idem
(l. 103. III. Temeljnog zakona)
50) BVerfGE 95, 96

(Mauerschtzen / Strijelci na Zidu)
1. a) Zabrana retrogradne primjene zakona iz l. 103. st. 2. Temeljnog

zakona je apsolutna i ispunjava svoju funkciju jamstva pravne drave i
temeljnih prava kroz striktnu formalizaciju.
b) Ona nalae da se i dalje primjenjuje razlog za iskljuenje protupravnosti

koji je bio zakonski ureen u vrijeme poinjenja kaznenog djela a prestao
je vaiti u vrijeme kaznenog postupka. Nije donesena konana odluka
o tome titi li i u kojoj mjeri l. 103. st. 2. Temeljnog zakona na isti
nain i povjerenje u daljnje postojanje nepisanih razloga za iskljuenje
protupravnosti.
2. Striktna zabrana retroaktivne primjene zakona iz l. 103. st. 2.

Temeljnog zakona s gledita pravne drave je opravdana posebnom
osnovom povjerenja na kojima poivaju kazneni zakoni, ako ih je usvojio
demokratski zakonodavac koji ima obvezu potivanja temeljnih prava.
3. Takva osnova povjerenja ne postoji ako je nositelj dravne vlasti

za najtea kaznena djela iskljuio kanjivost razlozima za iskljuenje
protupravnosti, time to je potaknuo nepravdu ili joj pogodovao izaavi
iz okvira pisanih normi i na taj nain u najteem obliku prekrio ljudska
prava koja su ope priznata u meunarodnoj zajednici. U tom sluaju
striktna zatita povjerenja prema l. 103. st. 2. Temeljnog zakona dolazi
u drugi plan.
Rjeenje Drugog senata od 24. listopada 1996.
- 2 BvR 1851, 1853, 1875 i 1852/94 -
IZREKA
Ustavne tube se odbacuju.
OBRAZLOENJE
A.
Ustavne tune povezane u postupku radi donoenja zajednike odluke odnose se

na pitanje kanjivosti radnji lanova Nacionalnog vijea za obranu Demokratske
Republike Njemake (DDR) te jednog pripadnika graninih postrojbi DDR-a zbog
ubojstva prebjega na granici izmeu Zapadne i Istone Njemake.
290 | PETI DIO

NE BIS IN IDEM
I.
1. Ustavne tube 2 BvR 1851, 1853 i 1875/94
a) Presudom Zemaljskog suda podnositelji ustavne tube pod 2) i 3) osueni su

zbog poticanja na ubojstvo na mah, podnositelj ustavne tube pod 2) osuen je
na zatvorsku kaznu od sedam godina i est mjeseci, a podnositelj ustavne tube
pod 3) na zatvorsku kaznu od pet godina i est mjeseci. Podnositelj ustavne tube
pod 1) je zbog pomaganja u izvrenju ubojstva na mah, uzevi u obzir kaznu za
vie djela u stjecaju iz jedne druge presude, osuen na ukupnu zatvorsku kaznu
od etiri godine i est mjeseci.
aa) Zemaljski sud je smatrao da je za podnositelja tube pod 2) dokazano da je

sudjelovao u ubojstvu sedam osoba, a za podnositelje tube pod 1) i 3) dokazano
da su sudjelovali u ubojstvu est osoba koje su izmeu 1971. i 1989. htjele pobjei
iz DDR-a preko granice izmeu Istone i Zapadne Njemake. Radilo se konkretno
o sljedeim sluajevima, od koji se prvi odnosi samo na podnositelja tube pod 2):
- Dana 8. travnja 1971, osamnaestogodinji S. nagazio je pri pokuaju

prelaska preko minskog polja u blizini mjesta Schwickershausen (danas
okrug Schmalkalden-Meiningen) na minu u zemlji. Mina mu je otrgnula lijevu
nogu, ali ipak je uspio doi do teritorija Savezne Republike Njemake. Nakon
nekoliko operacija, tu je 4. svibnja 1971. umro od posljedica ranjavanja.
- Dana 16. sijenja 1973, u eksploziji rasprsne mine tip SM-70 na teritoriju
DDR-a nedaleko mjesta Bltlingen (okrug Lchow-Dannenberg) teko
je ozlijeen F. (star 26 godina). Ipak je uspio doi do teritorija Savezne
Republike Njemake. Ondje je 17. sijenja 1973. od posljedica ranjavanja
umro u bolnici.
- Dana 14. srpnja 1974, nedaleko mjesta Hohegei/Harz, V. (star 25 godina)

je izazvao eksploziju triju rasprsnih mina tipa SM-70. Kako je bio teko
izranjavan brojnim rapnelima, granini vojnici DDR-a 20 minuta kasnije
primili su ga za noge i odvukli ga u pozadinu. Nakon toga je utovaren na
kamion. Tek dva sata nakon tog incidenta dovezen je u bolnicu Wernigerode,
gdje je od posljedica ranjavanja umro 15. srpnja 1974.
- Dana 7. travnja 1980, kod mjesta Veltheim u okrugu Halberstadt, prilikom

eksplozije rasprsne mina tip SM-70, teko je ranjen B. (star 28 godina).
Nakon niza operacija, 11. svibnja 1980. umro je u bolnici u Halberstadtu od
posljedica ranjavanja.
- Dana 22. oujka 1984, nedaleko mjesta u okrugu Mhlhausen, u eksploziji

rasprsne mine tip SM-70 teko je ranjen M. (star 20 godina) te je umro na
licu mjesta nakon to su ga iz minskog polja izvukli granini vojnici. Lijenik
kojega su pozvali ustanovio je smrt.

- Dana 1. prosinca 1984, u 3.15 h u Berlinu dva granina vojnika su ne

prekidajui paljbu pucala na S. (star 20 godina), koji se preko ljestava
pokuavao popeti preko Zida, te ga pogodila u gornji dio lea. Ranjeniku
je uskraena lijenika pomo. Tek oko 5.15 h ga je policija dopremila u
bolnicu. U tom trenutku je ve iskrvario. Da mu je odmah pruena lijenika
pomo, vjerojatno bi preivio. Strijelci su pohvaljeni, a prigovoreno je jedino
da su potroili previe streljiva.
- U noi s 5. na 6. veljae 1989, G. (star 20 godina) i njegov vrnjak G.

pokuali su se popeti preko Zida kako bi doli do Zapadnog Berlina. Pritom
je granini vojnik usmrtio G. hicem koji ga je pogodio u grudi. G. je ranjen
drugim hicem. Strijelci su formalno pohvaljeni.
bb) Podnositelji tubi pod 1), 2) i 3) obnaali su vane funkcije u partijskom i

dravnom aparatu DDR-a i do 1989. godine bili lanovi u Nacionalnom vijeu
za obranu. Podnositelj tube pod 1) je 1963. postao lan centralnog komiteta
Jedinstvene socijalistike stranke Njemake (SED), a 1972. lan Nacionalnog
vijea za obranu. Podnositelj tube pod 2) 1957. godine postao je zapovjednik
vojnog zrakoplovstva Narodne armije DDR-a, a od 1967. kao lan glavnog stoera
Narodne armije bio je i lan Nacionalnog vijea za obranu. Od 1985. obnaao je
funkciju ministra nacionalne obrane. Podnositelj tube pod 3) je 1971. pristupio
Nacionalnom vijeu za obranu te postao njegov lan 1979. u svojstvu zamjenika
ministra nacionale obrane.
cc) Prema injeninom stanju koje je utvrdio Zemaljski sud u postupku protiv
podnositelja tubi od 1) do 3) sve glavne zapovijedi ministra za nacionalnu obranu,
dakle i zapovijedi koje su se ticale uporabe vatrenog oruja na granici, poivale su
na odlukama Nacionalnog vijea za obranu. []
Kao dio oruanih snaga DDR-a granine postrojbe potpadale su pod zapovjednu
odgovornost predsjednika Nacionalnog vijea za obranu.
dd) Ovlasti graninih postrojbi za koritenje vatrenog oruja temeljile su se,

izmeu ostaloga, na odluci Narodne skuptine od 1968. i bile su ureene zakonima
objavljenima u Slubenom listu DDR-a. To nije vrijedilo za ovlasti postavljanja mina
ili instaliranje rasprsnih mina. Od 1961. godine, a posebice u vrijeme poinjenja
kaznenih djela od 1971. do 1989. godine, na temelju odgovarajuih odluka
Nacionalnog vijea za obranu izdane su brojne zapovijedi i slubeni propisi o zatiti
granice kopnenim minama ii rasprsnim minama te uporabi vatrenog oruja.
[...] Sukladno l. 17. st. 2. Zakona o narodnoj policiji (VoPoG) uporaba vatrenog
oruja bila je doputena u sljedeim sluajevima:
a) radi sprjeavanja izvrenja kaznenog djela koje neposredno prijeti ili nastavka
izvrenja kaznenog djela koje prema okolnostima predstavlja:
292 | PETI DIO

NE BIS IN IDEM
- teko kazneno djelo protiv suverenosti Njemake Demokratske Republike, mira,

ovjenosti i ljudskih prava
- teko kazneno djelo protiv Njemake Demokratske Republike
- teko kazneno djelo protiv linosti
- teko kazneno djelo protiv javne sigurnosti ili dravnog poretka
- neko drugo teko kazneno djelo koje je poinjeno ili trebalo biti izvreno uz
primjenu vatrenog oruja ili eksploziva
b) radi sprjeavanja bijega ili radi uhienja odbjeglih osoba
- protiv kojih postoji osnovana sumnja da su poinili teko kazneno djelo, ili su
zbog nekog tekog kaznenog djela zadrani ili uhieni
- protiv kojih postoji osnovana sumnja da su poinili lake kazneno djelo, ili su zbog
nekog lakeg kaznenog djela zadrani, zatvoreni ili osueni na zatvorsku kaznu,
te ako postoje polazita da je koriteno vatreno oruje ili su koriteni eksplozivi,
ili je bijeg uslijedio uz primjenu sile ili napada na osobe kojima je povjereno
zadravanje, uhienje, uvanje ili nadzor, ili ako se radilo o kolektivnom bijegu
- koje su osuene na zatvorsku kaznu i upuene su na izdravanje kazne u strogi

zatvor ili kaznionicu
c) protiv osoba koje su uz primjenu sile pokuale osloboditi osobe zadrane,

uhiene ili osuene na zatvorsku kaznu zbog teeg ili lakeg kaznenog djela ili im
pomagale pri bijegu.
[]
U Dekretu o ustroju pograninih zona i teritorijalnih voda Njemake Demokratske

Republike (GrenzO) od 15. lipnja 1972 [] osim toga u l. 62. izriito je odreeno
da je uporaba vatrenog oruja od strane pripadnika graninih postrojbi doputena
samo u skladu s odgovarajuim vojnim nalozima ministra za nacionalnu obranu.
Zakon o dravnoj granici Njemake Demokratske Republike (GrenzG) od 25. oujka
1982. koji je stupio na snagu 1. svibnja 1982. godine, u IV. glavi ureuje ovlasti
graninih postrojbi, a u vezi uporabe vatrenog oruja u l. 27. propisuje sljedee:
(1) Uporaba vatrenog oruja je krajnja mjera primjene nasilja prema osobama.
Vatreno oruje smije se koristiti samo u sluajevima kada je primjena fizike sile
sa ili bez pomagala bezuspjena ili oito ne obeava uspjeh. Uporaba vatrenog
oruja protiv osoba doputena je samo ako svrha nije postignuta uz pomo stvari
ili ivotinja koji imaju uinak oruja.
(2) Uporaba vatrenog oruja je opravdana radi sprjeavanja izvrenja kaznenog

djela koje neposredno prijeti ili nastavka izvrenja kaznenog djela koje prema

okolnostima predstavlja teko kazneno djelo. Ona je opravdana i radi uhienja

osoba za koje postoji osnovana sumnja da su poinile teko kazneno djelo.
[]
B.
[]
C.
Ustavne tube nisu osnovane.
[]
I.
Posebice nije osnovan prigovor koji istiu podnositelji tube od 1) do 3), doputen
prema l. 2. st. 1. u vezi s l. 25. Temeljnog zakona (usp. BVerfGE 77, 170 [232]), da
kazneni progon protiv njih kao bivih visokih dunosnika vlade i lanova ustavnog
tijela DDR-a radi njihovog imuniteta, koji i dalje vrijedi, predstavlja povredu opeg
pravila meunarodnog prava.
1. DDR je prema meunarodnom pravu neovisno o meunarodnom priznanju

od strane Savezne Republike Njemake (usp. BVerfGE 36, 1 [22]) bila drava
i kao takva subjekt meunarodnog prava. Stoga se u odnosu na DDR mogu
primjenjivati opa pravila meunarodnog prava u smislu l. 25. Temeljnog zakona
(usp. BVerfGE 36, 1 [23 f.]; 92, 277 [320]). Pod njima se uglavnom podrazumijeva
univerzalno meunarodno obiajno pravo dopunjeno priznatim opim pravnim
postulatima (usp. BVerfGE 15, 25 [32 f., 34 f.]; 16, 27 [33]; 23, 288 [317]).
Nastanak univerzalnog meunarodnog obiajnog prava dodue ne iziskuje da su
se s nekim pravnim postulatom meunarodnog prava izriito ili konkludentnom
radnjom suglasile sve drave bez iznimke. No meunarodno obiajno pravo mora
poivati na openitoj, uvrijeenoj praksi brojnih drava koje se temelji na pravnom
uvjerenju da je takvo ponaanje legitimno (usp. BVerfGE 92, 277 [320]).
Doktrina Act of State na koju se pozivaju podnositelji tube, oslanjajui se

na anglo-ameriko pravno shvaanje, ne moe se smatrati opim pravilom
meunarodnog prava u smislu l. 25. Temeljnog zakona, budui da nije priznata
izvan anglo-amerikog pravnog kruga []. Osim toga, u skladu sa shvaanjem
openito zastupljenim u meunarodnopravnoj literaturi i shvaanjem od kojega
polaze i osporene presude u ovom predmetu, imunitet ne moe nadivjeti
postojanje drave iji je dravljanin osoba koja se na njega poziva []. Shvaanje
podnositelja tube pod 3) da je dolo do povrede l. 25. Temeljnog zakona ve zbog
toga to kazneni progon kojem je izloen predstavlja nepotivanje suvereniteta
DDR-a, upravo iz tog razloga nije ispravno.
[]
294 | PETI DIO

NE BIS IN IDEM
II.
Nije dolo do povrede l. 103. st. 2. Temeljnog zakona.
Podnositelji tube smatraju da povreda l. 103. st. 2. Temeljnog zakona poiva

prije svega na tome da su im kazneni sudovi uskratili pozivanje na razlog za
iskljuenje protupravnosti koji proizlazi iz propisa DDR-a o graninom reimu u
vrijeme poinjenja kaznih djela, kako se tumaio i primjenjivao u dravnoj praksi.
Osim toga, podnositelji tube od 1) do 3) smatraju da je njihovo pravo iz l. 103.
st. 2. Temeljnog zakona povrijeeno i stoga to su primjenom prava Savezne
Republike Njemake osueni kao posredni poinitelji.
Oba su prigovora neosnovana.
1. a) U lanku 103. stavak 2. Temeljnog zakona odraava se naelo pravne drave

(usp. BVerfGE 78, 374 [382]). Njime se utemeljuje ostvarivanje prava na slobodu,
time to se jami pravna sigurnost, dravna vlast obvezuje na potivanje zakona i
titi povjerenje. Naelo pravne drave, kao jedna od ideja vodilja Temeljnog zakona,
obuhvaa i zahtjev za materijalnom pravednou (usp. BVerfGE 45, 187 [246]). Na
podruju kaznenog prava ti su ciljevi vezani uz pravnu dravu obuhvaeni naelom
nulla poena sine culpa. To naelo istovremeno je utemeljeno na ljudskom
dostojanstvu i vlastitoj odgovornosti koje pretpostavlja Temeljni zakon, koji su
zatieni snagom Ustava prema l. 1. st. 1. i l. 2. st. 1. Temeljnog zakona, te
iz zakonodavac mora potivati pri normativnom ureenju kaznenog prava (usp.
BVerfGE 25, 269 [284 f.]). Na tom naelu poiva i l. 103. st. 2. Temeljnog zakona
(usp. BVerfGE 20, 323 [331]; 25, 269 [285]).
lankom 103. stavak 2. Temeljnog zakona osigurava se ostvarenje tih ciljeva,

time to on doputa kanjavanje samo zbog djela za koje u trenutku poinjenja
na temelju dovoljno odreenog, zakonski definiranog injeninog stanja bila
zaprijeena kazna. lanak 103. stavak 2. Temeljnog zakona osim toga titi i od
izricanja kazne koja je vea od one koja je zakonom bila zaprijeena u trenutku
poinjenja kaznenog djela. U interesu pravne sigurnosti i pravednosti, l. 103. st.
2. Temeljnog zakona jami i da na podruju kaznenog prava, na osnovi kojega
drava moe poduzeti i najtea zadiranja u osobnost, samo zakonodavac smije
odrediti koje su povrede pravnih dobara kanjive. To dolazi do izraaja u l. 103.
st. 2. Temeljnog zakona time to se obaveza potivanja zakona u pravnoj dravi
jo vie pootrava i striktno je pridrana parlamentu (usp. BVerfGE 71, 108
[114]; 78, 374 [382]; stalna sudska praksa). Za graane l. 103. st. 2. Temeljnog
zakona znai povjerenje u to da e drava kao kanjiva djela goniti samo oblike
ponaanje za koje je zakonodavac u trenutku poinjenja kaznenog djela zakonski
odredio kanjivost i visinu kazne. Graanin na temelju toga svoje ponaanje u
vlastitoj odgovornosti moe usmjeriti na izbjegavanje kanjivosti. Ta je zabrana
retrogradne primjene zakona u kaznenom pravu apsolutna (usp. BVerfGE 30,
367 [385]). Ona ispunjava funkciju jamstva pravne drave i temeljnih prava kroz
striktnu formalizaciju. To je jedna od posebnosti meu jamstvima vladavine prava
[].

b) lanak 103. st. 2. Temeljnog zakona titi od toga da se ocjena stupnja

protupravnosti kaznenog djela kasnije promjeni na tetu poinitelja (usp. BVerfGE
46, 188 [193]). Zbog toga nalae da se i dalje primjenjuje razlog za iskljuenje
protupravnosti koji je bio zakonski ureen u vrijeme poinjenja kaznenog djela
a prestao je vaiti u vrijeme kaznenog postupka. Meutim, kod razloga za
iskljuenje protupravnosti za razliku od elemenata kaznenog dijela i zaprijeenu
kaznu ne vrijedi striktno zakonsko ogranienje. Kaznenopravni razlozi za
iskljuenje protupravnosti mogu vrijediti i na temelju obiajnog prava ili sudske
prakse. Ukoliko se priznati, nepisani razlozi za iskljuenje protupravnosti u vrijeme
poinjenja kaznenog djela kasnije ne uzmu u obzir, postavlja se pitanje titi li i
u kojoj mjeri l. 103. st. 2. Temeljnog zakona na isti nain i povjerenje u daljnje
postojanje nepisanih razloga za iskljuenje protupravnosti. O tom se pitanju
ovdje ne mora donijeti openita odluka, jer se u predmetnom sluaju podnositelji
tube pozivaju na razlog za iskljuenje protupravnosti, koji je dijelom normiran, a
dijelom poiva na nalozima i praksi drave pod pretpostavkama koje iz ustavnih
razloga doputaju ogranienja apsolutne zabrane retroaktivne primjene zakona iz
l. 103. st. 2. Temeljnog zakona.
aa) lanak 103. stavak 2. Temeljnog zakona u pravilu vodi rauna o tome da
je djelo poinjeno i osueno u podruju primjene materijalnog kaznenog prava
Savezne Republike Njemake na koje se odraava Temeljni zakon. U tom sluaju
kazneno pravo, koje je nastalo u uvjetima demokracije, trodiobe vlasti i obveza
potivanja temeljnih prava i naelno udovoljava zahtjevima za materijalnom
pravdom, u skladu s naelom pravne drave nudi polazite za apsolutnu i striktnu
zatitu povjerenja zajamenu l. 103. st. 2 Temeljnog zakona.
bb) To vie ne vrijedi neogranieno ako je kao posljedica ponovnog ujedinjenja

Njemake [] zakonski propisano da kod ocjene kaznenih djela poinjenih u
bivem DDR-u treba primjenjivati kazneno pravo DDR-a. Ta je odredba posljedica
toga to je Savezna Republika Njemaka preuzela kazneno pravosue na podruju
DDR-a. Ta je odredba kao takva u skladu sa l. 103. st. 2. Temeljnog zakona, jer
su graani biveg DDR-a osueni prema kaznenom pravu koje je vrijedilo za njih
u vrijeme poinjenja kaznenog djela, a pravo Savezne Republike Njemake, koje
je bilo mjerodavno u trenutku donoenja presude, primjenjivalo se samo onda
ako je bilo blae. Meutim, ovakva pravna situacija u kojoj Savezna Republika
Njemaka obnaa kaznenu vlast na temelju prava drave, u kojoj nisu ostvarene
ni demokracija, ni trodioba vlasti ni temeljna prava, moe dovesti do konflikta
izmeu neodrecivih zahtjeva pravne drave iz Temeljnog zakona i apsolutne
zabrane retroaktivne primjene zakona iz l. 103. st. 2. Temeljnog zakona. Striktna
zabrana retrogradne primjene zakona iz l. 103. st. 2. Temeljnog zakona s gledita
vladavine prava opravdana je, kao to se pokazalo, posebnim povjerenjem
koje podupiru kazneni zakoni ako ih je donio demokratski zakonodavac kojega
obvezuju temeljna prava. Ta posebna osnova povjerenja ne postoji ako je druga
drava za najtea kaznena djela dodue propisala elemente kaznenog djela, ali je
istovremeno kod nekih iskljuila kanjivost razlozima za iskljuenje, time to je
296 | PETI DIO

NE BIS IN IDEM
potaknula nepravdu ili joj pogodovala izaavi iz okvira pisanih normi i na taj nain
u najteem obliku prekrila ljudska prava koja su ope priznata u meunarodnoj
zajednici. Na taj nain nositelj dravne moi poinio je ekstremnu dravnu
nepravdu koja moe opstati samo tako dugo koliko faktiki postoji dravna vlast
koja je za nju odgovorna.
U toj posebnoj situaciji zahtjev materijalne pravde, koji obuhvaa i potivanje

meunarodno priznatih ljudskih prava, zabranjuje primjenu takvog razloga za
iskljuenje protupravnosti. U tom sluaju mora striktna zatita povjerenja iz l.
103. st. 2. Temeljnog zakona dolazi u drugi plan. U suprotnom sluaju bi kazneno
pravosue Savezne Republike Njemake bilo u proturjeju s premisama pravne
drave. Graaninu koji sada potpada pod kaznenu vlast Savezne Republike
Njemake zabranjeno je pozivanje na takav razlog za iskljuenje protupravnosti, a
inae je zajameno povjerenje da e biti kanjen sukladno zakonu koji je za njega
vrijedio u vrijeme poinjenja kaznenog djela.
cc) Sline konfliktne situacije u Saveznoj Republici Njemakoj javile su se ve kod

ocjene nepravde u doba nacionalsocijalizma.
(1) []
(2) Savezni ustavni sud do sada se problemom zakonske nepravde bavio samo
izvan kaznenog prava. Sud je uzeo je u obzir to da se u sluajevima neprihvatljivog
proturjeja pozitivnog prava u odnosu na pravednost naelu pravne sigurnosti
prilikom ocjene mogla pridati manja vanost negoli materijalnoj pravdi. Sud se
pritom pozvao na izlaganja Gustava Radbrucha [], posebice na tzv. Radbruchovu
formulu (usp. BVerfGE 3, 225 [232 f.]; 6, 132 [198 f.]; 6, 389 [414 f.]). Pritom je
u nekoliko navrata naglasio da nevaenje pozitivnog prava treba biti ogranieno
na ekstremne iznimne sluajeve te da zakonodavstvo, koje je samo nepravedno,
te ga prema korigiranom shvaanju treba odbaciti, uslijed imanentnog elementa
ureenja moe postati pravovaljano i stvoriti pravnu sigurnost (usp. BVerfGE 6, 132
[199]; 6, 389 [414 f.]). Meutim, upravo je vrijeme vladavine nacionalsocijalizma
pokazalo da zakonodavac moe poiniti teku nepravdu (usp. BVerfGE 3, 225
[232]; 23, 98 [106]) i stoga se ve od samog poetka zbog neprihvatljivog
proturjeja u odnosu na pravdu treba ogluiti na takvu normu, odnosno uskratiti
joj poslunost (usp. BVerfGE 23, 98 [106]; 54, 53 [67 f.]).
2. Osporene presude ispunjavaju ustavnopravni kriterij prikazan pod tokom 1.
a) Savezni ustavni sud razvio je svoju sudsku praksu samo kod ocjene tzv. zloina
vlade tijekom reima SED-a u bivem DDR-u (usp. BGHSt 39, 1 [15 ff.]; 39, 168 [183
f.]; 40, 218 [232]; 40, 241 [244 ff.]). Na njoj se temelje i osporene odluke. U skladu
s time kod primjene prava treba zanemariti razlog za iskljuenje protuustavnosti,
ako je pokrivao kvalificirano ubojstvo osoba koje nisu htjele nita drugo nego
nenaoruane, ne ugroavajui ope priznata pravna dobra, prijei granicu izmeu
Istone i Zapadne Njemake. Jer takav razlog za iskljuenje protupravnosti, koji

zabrani prelaska granice daje prednost u odnosu na pravo ljudi na ivot, zbog
oigledne, neprihvatljive povrede elementarnih zahtjeva pravde i povrede ljudskih
prava zatienih meunarodnim pravom nije valjan. Ta je povreda toliko teka
da kri pravna uvjerenja koja se odnose na vrijednost i dostojanstvo ovjeka i
zajednika su svim narodima. U takvom sluaju pozitivno pravo treba ustupiti pred
pravdom.
[]
b) Ta je ocjena u skladu s Temeljnim zakonom. Ona se oslanja i na odluku

Saveznog ustavnog suda od 31. srpnja 1973. u svezi Ugovora o osnovama
odnosa izmeu Savezne Republike Njemake i Njemake Demokratske Republike
(Grundlagenvertrag). U toj je odluci utvreno da je praksa DDR-a u vezi granici
izmeu Istone i Zapadne Njemake bila neovjena, te da su Zid, bodljikava ica,
tzv. patrole smrti i zapovijed uporabe vatrenog oruja nespojive s preuzimanjem
ugovornih obveza od strane DDR-a (usp. BVerfGE 36, 1 [35]).
c) Rezultatu da se razlog za iskljuenje protupravnosti za ubojstvo osoba koje su

poinile povredu dravne granice, koji je postojao sukladno dravnoj praksi, kao
ekstremni oblik dravne nepravde ne smije uzeti u obzir, podnositelji tube ne mogu
prigovoriti da time pravo na ivot i pravo na slobodu kretanja prema propisima
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima nisu zajameni bez zadrke,
jer i zapadne demokratske zemlje u svojim zakonskim propisima pod odreenim
okolnostima, posebice u vezi s progonom i uhienjem poinitelja kaznenih djela,
izriito predviaju uporabu vatrenog oruja. Tono je, dodue, da zakonski propisi
DDR-a kojima se ureuje uporaba vatrenog oruja na njemako-njemakoj granici,
odgovaraju doslovnom tekstu propisa Savezne Republike Njemake o neposrednoj
primjeni prisilnih mjera. Meutim, iz injeninog stanja utvrenog u osporenim
presudama proizlazi da su pored zakonske situacije postojale zapovijedi koje
nisu ostavljale nimalo prostora za ogranienje uporabe vatrenog oruja sukladno
naelu razmjernosti, te su se pripadnici graninih postrojbi na licu mjesta mogli
prikloniti shvaanju svojih pretpostavljenih, a u konanici Nacionalnog vijea za
obranu, da osobe koje su poinile povredu dravne granice, treba eliminirati
ako se prelazak granice ne moe sprijeiti drugim sredstvima. Podreivanje prava
pojedinca na ivot dravnom interesu sprjeavanja prelaska granice vodilo je do
zanemarivanja pisanog prava u odnosu na zahtjeve politike svrsishodnosti. To je
najtei oblik materijalne nepravde.
[]
298 | PETI DIO

25.
Pravna jamstva kod liavanja
slobode
51) 2 BvR 388/09

(Beschleunigungsgrundsatz in Haftsachen /
Naelo urnosti postupka kod kaznenih
predmeta povezanih s liavanjem slobode)
Savezni ustavni sud

- Ured za tisak -
Rjeenje od 13. svibnja 2009.

- 2 BvR 388/09 -
O naelu urnosti postupka kod kaznenih predmeta povezanih s liavanjem

slobode
Podnositelj tube je privremeno uhien 14. studenog 2007. zbog sumnje na

nedozvoljeno posjedovanje vatrenog oruja i nanoenje tekih tjelesnih povreda,
te je od tada temeljem uhidbenog naloga Opinskog suda Mnchengladbacha od
15. studenog 2007. neprekidno bio u istranom zatvoru. Podnositelj tube je 31.
oujka 2008. zbog tih delikata osuen na ukupnu zatvorsku kaznu od tri godine i est
mjeseci. Istovremeno je uhidbeni nalog ostao na snazi. Podnositelj tube je protiv
te presude 4. travnja 2008. uloio albu. Predsjednik porotnikog suda naloio je
da se presuda 21. travnja 2008. dostavi branitelju i opunomoenici supsidijarne
tuiteljice, to je izvreno 20. svibnja 2008. Dana 4. lipnja 2008. izdan je nalog
da se spis dostavi dravnom odvjetnitvu, koji je tamo zaprimljen 20. lipnja 2008.
Dravno odvjetnitvo predalo je albu Zemaljskom sudu Mnchengladbach 26.
lipnja 2008. Glavna rasprava u albenom postupku, u kojem je alba odbaena, a
uhidbeni nalog i dalje ostao na snazi, odrana je 27. sijenja 2009. O reviziji koja je
uloena 3. veljae 2009. sud jo nije odluio. Protiv produljenja istranog zatvora
podnositelj tube je nakon neuspjene albe na istrani zatvor podigao ustavnu
tubu.
Drugo Vijee Drugog senata Saveznog ustavnog suda prihvatilo je ustavnu tubu
koja je doputena u onom dijelu u kojem se odnosi na rjeenje o produljenju
istranog zatvora. Kod predmetnih odluka nije se vodilo rauna o uputnom naelu
urnosti postupaka kod kaznenih predmeta povezanih s liavanjem slobode.
300 | PETI DIO

PRAVNA JAMSTVA KOD LIAVANJA SLOBODE
Iz osporenih odluka Zemaljskog suda i Vieg zemaljskog suda nije razvidno da

je uslijedilo odvagivanje prava okrivljenika na slobodu i prava drave na kazneni
progon koje nalae Ustav, pa ih je stoga trebalo ukinuti. Prilikom ponovnog
odluivanja kod odvagivanja produljenja istranog zatvora Vii zemaljski sud
morat e uzeti u obzir da prema stalnoj sudskoj praksi Saveznog ustavnog suda s
trajanjem istranog zatvora rastu i zahtjevi vezani uz brzinu postupka u premetu
povezanom s istranim zatvorom. U okviru odvagivanja okrivljenikovog prava na
slobodu i prava na kazneni progon bitna je primjerenost trajanja postupka na
temelju objektivnih kriterija, pri emu se kod duljeg trajanja istranog zatvora
postavljaju vei zahtjevi vezani uz postojanje opravdavajueg razloga. To iziskuje
analizu tijeka postupka koja se odnosi na konkretni sluaj.
Prema stalnoj sudskoj praksi Saveznog ustavnog suda, sama teina kaznenog
djela i razmjerno tomu i visina oekivane kazne kod znatnog otezanja postupka,
koje se moglo izbjei a moe se pripisati dravi, nije dostatna kao opravdanje za
ionako dugo trajanje istranog zatvora. Nije presudno je li pojedinana radnja
s kojom se kasnilo u postupku poprimila znatne razmjere, ve jesi li predmetna
odugovlaenja postupka sveukupno dosegla granicu koja u okviru odvagivanja
vie ne doputa daljnje produljenje istranog zatvora.
Vii zemaljski sud prema tim kriterijima treba ocijeniti tijek postupka. Pritom
e u predmetnom sluaju morati uzeti u obzir da postupak po donoenju
prvostupanjske presude nije bio proveden dovoljno brzo. Posebice period izmeu
naloga za dostavu presude Opinskog suda te kasnije dostave spisa dravnom
odvjetnitvu ukazuju na to da je pisarna Opinskog suda predmet tretirala kao da
se radi o kaznenom postupku protiv optuenika koji se brani sa slobode, te da se
nije dovoljno vodilo rauna o naelu urnosti kaznenih postupaka. Daljnje otezanje
s postupkom moglo je biti skrivljeno obradom predmeta na albenom sudu. Iz
spisa svakako nije razvidan objektivan razlog za to da je od zaprimanja spisa na
Zemaljskom sudu 26. lipnja 2008. i glavne rasprave 27. sijenja 2009. proteklo
sedam mjeseci.
Ustavna tuba protiv samog uhidbenog naloga nije prihvaena, pa se utoliko

odustalo od obrazloenja te odluke.

Index Kazalo pojmova Odluka

Abgeordnete zastupnici BVerfGE 131, 316; BVerfGE 129,
300; BVerfGE 132, 195; BVerfGE
129, 124; 2 BvE 11/12; 2 BvR
1390/12 i dr.; 2 BvE 2/13 i dr.;
1 BvF 1/11 i 1 BvF 4/11
Abstrakte Normenkontrolle apstraktna kontrola BVerfGE 128, 1; 1 BvF 1/11 i 1

normi BvF 4/11;
Allgemeines ope pravo osobnosti BVerfGE 121, 69; BVerfGE 128,

Persnlichkeitsrecht 1; BVerfGE 67, 213; BVerfGE 125,
260;
Auflsung des Bundestages rasputanje BVerfGE 131, 316

Bundestaga
Auslegung von Gesetzen tumaenje zakona BVerfGE 129, 78; BVerfGE 128,
90, 27; BVerfGE 117, 244;
BVerfGE 67, 213; 1 BvR 31/08 i
1 BvR 3386/08; BVerfGE 123,
132, 195; BVerfGE 55, 72;
BVerfGE 124, 300; 2 BvR 1956/10
i 2 BvR 2346/10; 2 BvE 2/13 i dr.
Berufsfreiheit sloboda izbora BVerfGE 121, 317; 1 BvR 1746/10;

zanimanja BVerfGE 128, 1; BVerfGE 125,
260; 1 BvR 471/10, 1 BvR
1181/10; 2 BvR 1322/12,
2 BvR 1989/12; BVerfGE 102, 147
Bestimmtheit von Gesetzen/ odreenost zakona / BVerfGE 124, 300; BVerfGE

Bestimmtheitsgrundsatz naelo odreenosti 95, 96; 2 BvR 1322/12, 2 BvR
1989/12
Bundesprsident Savezni predsjednik 2 BvE 4/13; BVerfGE 132, 195
Bundesrat Bundesrat BVerfGE 132, 195; BVerfGE 123,

267; 2 BvE 11/12; BverfGE 118,
244
Bundesregierung Savezna vlada 2 BvE 11/12; BVerfGE 6, 309;

BVerfGE 118, 244; BVerfGE 129,
124; 2 BvR 1390/12 i dr.; BverfGE
46, 160; BverfGE 110, 177;
BverfGE 123, 267
Bundesstaat savezna drava BVerfGE 123, 267
Bundestag Bundestag BVerfGE 131, 316; 2 BvE 11/12;

132, 195; 2 BvR 1390/12 i dr.;
BverfGE 129; 300; 2 BvE 2/13 i dr.
Chancengleichheit jednakost izgleda 1 BvR 990/13 i dr.; BVerfGE 129,

300; BVerfGE 131, 316; 2 BvE
2/13 i dr.; 2 BvE 4/13
Datenschutz zatita podataka BVerfGE 125, 260
302 | INDEX
Demokratie/ demokracija / naelo 2 BvE 2/13 i dr.; 2 BvE 4/13;
Demokratieprinzip demokracije BVerfGE 123, 267; BVerfGE 129,
95, 96; BVerfGE 102, 370;
300
Demokratische Grundordnung demokratski poredak 2 BvE 4/13; BVerfGE 20, 162
Demonstrationen prosvjedi BVerfGE 128, 226
Diskriminierung/ diskriminacija / BVerfGE 129, 78; BVerfGE 126,

Diskriminierungsverbot zabrana diskriminacije 400; BVerfGE 133, 377; BVerfGE
124, 300; BVerfGE 126, 286; 2
BvR 1322/12, 2 BvR 1989/12
Durchsuchung pretraga BVerfGE 20, 162; BVerfGE 117,

244
Ehe brak BVerfGE 124, 199; BVerfGE 126,

133, 377; BVerfGE 108, 82;
BVerfGE 125, 175; BVerfGE 55, 72
Eigentum /Eigentumsgarantie vlasnitvo / jamstvo BVerfGE 128, 226; BVerfGE 128,

vlasnitva 1; BVerfGE 90, 27; 1 BvR 31/08
i 1 BvR 3386/08; BVerfGE 102,
129, 124
Eingetragene registrirano ivotno BVerfGE 124, 199; BVerfGE 126,

Lebenspartnerschaft partnerstvo 400; BVerfGE 133, 59; BVerfGE
133, 377
Elternrecht pravo roditelja BVerfGE 133, 59; BVerfGE 108,

82; BVerfGE 121, 69; 1 BvR
1178/14; 1 BvR 471/10, 1 BvR
1181/10
Enteignung izvlatenje 1 BvR 3139/08 i 1 BvR 3386/08
Entscheidungsspielraum sloboda kod BVerfGE 128, 1; BVerfGE 46, 160;

odluivanja 1 BvR 990/13 i dr.; BVerfGE 125,
260; BVerfGE 123, 267
Europische Union Europska unija BVerfGE 129, 78; BVerfGE 125,

123, 267; BVerfGE 126, 286;
195; 2 BvR 1390/12 i dr.; 1 BvR
31/08 i 1 BvR 3386/08
Europischer Gerichtshof Europski sud / BVerfGE 125, 260; BVerfGE 102,

Sud Europske unije 147; BVerfGE 126, 286; BVerfGE
132, 195; 2 BvR 1390/12 i dr.;
326
Europischer Gerichtshof fr Europski sud za BVerfGE 128, 326; 1 BvR 471/10,

Menschenrechte ljudska prava 1 BvR 1181/10
Freiheit der Person sloboda osobe BVerfGE 128, 326
Freiheitsentziehung liavanje slobode BVerfGE 128, 326
INDEX | 303
Freizgigkeit sloboda kretanja BVerfGE 2, 266; BVerfGE

110, 177; 1 BvR 31/08 i 1 BvR
3386/08; BVerfGE 95, 96
Gemeinwohl ope dobro BVerfGE 128, 1; BVerfGE

121, 317; 1 BvR 31/08 i 1 BvR
3386/08; BVerfGE 110, 177;
2 BvE 2/13 i dr.
Gerichtsverhandlungen roita 1 BvR 990/13 i dr.
Gesetzgebungsorgan zakonodavno tijelo BVerfGE 123, 267; BVerfGE 132,

195
Gewalt, staatliche vlast / dravna vlast BVerfGE 128, 226; BVerfGE 46,
20, 162; BVerfGE 125, 260;
BVerfGE 2, 266; 1 BvF 1/11 i
1 BvF 4/11; BVerfGE 102, 147,
286; BVerfGE 95, 96
Gewaltenteilung trodioba vlasti BVerfGE 95, 96
Glaubens-, Bekenntnisfreiheit sloboda vjere i 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10

vjeroispovijesti
Gleichbehandlung jednako postupanje BVerfGE 55, 72; BVerfGE 126,

400; BVerfGE 133, 59; 1 BvR
990/13 i dr.; BVerfGE 133, 377;
102, 147; 1 BvR 471/10, 1 BvR
1181/10
Gleichheitssatz naelo jednakosti BVerfGE 128, 1; BVerfGE 55, 72;

400; 1 BvR 990/13 i dr.; BVerfGE
133, 377; BVerfGE 110, 177;
BVerfGE 133, 59
Handlungsfreiheit (allgemeine) (opa) sloboda BVerfGE 128, 226; 1 BvR 1746/10

djelovanja
Haushaltsautonomie proraunska BVerfGE 129, 124; BVerfGE 132,

autonomija 195
Hoheitsrecht suvereno pravo 2 BvR 1390/12 i dr.; BVerfGE 123,

267
Informationsfreiheit sloboda informiranja BVerfGE 90, 27
juristische Personen, pravne osobe / strane BVerfGE 129, 78

auslndische pravne osobe
Kind(er) dijete /djeca BVerfGE 126, 400; BVerfGE 133,

108, 82; BVerfGE 121, 69;
BVerfGE 125, 175; 1 BvR 1178/14;
BVerfGE 90, 27; BVerfGE 102, 370
(Staats-)Kirche (dravna) Crkva BVerfGE 102, 370
Konkrete Normenkontrolle konkretna kontrola BVerfGE 55, 72; BVerfGE 133, 59;
normi BVerfGE 2, 266; BVerfGE 125,
175; BVerfGE 102, 147
304 | INDEX
Gerichtliche Kontrolle sudska kontrola / BVerfGE 125, 260; BVerfGE 125,
provjera 175; 2 BvE 2/13 i dr.; 2 BvE 4/13;
2 BvR 1390/12 i dr.
Gleichstellung jednakost BVerfGE 129, 78; BVerfGE 124,

133, 377
Kollektivbeleidigung kolektivna uvreda 1 BvR 1036/14
Kopftuch marama koja se nosi 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10

na glavi (hidab)
Krperliche Unversehrtheit tjelesni integritet 2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10;

BVerfGE 102, 370
Kunstfreiheit sloboda umjetnosti BVerfGE 67, 213
Landesregierung vlada savezne zemlje BVerfGE 128, 1; 1 BvR 31/08 i

1 BvR 3386/08
Maastricht-Urteil Presuda u vezi BVerfGE 102, 147; BVerfGE 129,

Ugovora o Maastrichtu 124
Meinungsfreiheit sloboda (izraavanja) BVerfGE 128, 226; BVerfGE 20,

miljenja 162; BVerfGE 124, 300; 1 BvR
1036/14
Menschenwrde ljudsko dostojanstvo BVerfGE 102, 370; BVerfGE

125, 175; 1 BvR 471/10, 1 BvR
1181/10; BVerfGE 123, 267;
BVerfGE 133, 168, BVerfGE 95, 96
NATO Sjevernoatlantski BVerfGE 20, 162; BVerfGE 118,

savez / NATO 244
Nationalsozialismus Nacionalsocijalizam BVerfGE 124, 300; BVerfGE 67,

213; 2 BvE 4/13; 2 BvE 4/13;
BVerfGE 95, 96
Ne bis in idem/ Verbot der Ne bis in idem / BVerfGE 95, 96

Doppelbestrafung zabrana dvostrukog
kanjavanja
Nichtigkeit von Gesetzen nitetnost zakona BVerfGE 128, 326; BVerfGE 125,
131, 316; BVerfGE 126, 286; 2
BvE 2/13 i dr.
Normenkontrolle kontrola normi / Vidi: apstraktna i konkretna

ocjena ustavnosti i kontrola normi
zakonitosti
Opposition opozicija BVerfGE 129, 300; 2 BvE 2/13 i dr.
Organstreit spor izmeu tijela 2 BvE 2/13 i dr.; 2 BvR 1390/12 i

zakonodavne, izvrne dr.; 2 BvE 2/13 i dr.
i sudbene vlasti
Parteien (politische) politike stranke BVerfGE 129, 300; 2 BvE 2/13

i dr.; 2 BvE 11/12; 2 BvE 4/13;
BVerfGE 131, 316; 1 BvF 1/11 i 1
BvF 4/11; 2 BvR 1390/12 i dr.
INDEX | 305
[Schutz der] Persnlichkeit, zatita osobnosti, BVerfGE 128, 1; BVerfGE 133, 59;
Entfaltung der Persnlichkeit slobodan razvoj BVerfGE 90, 27; BVerfGE 67, 213;
osobnosti BVerfGE 121, 69; BVerfGE 125,
95, 96
Pressefreiheit sloboda tiska BVerfGE 20, 162; BVerfGE 117,

244
Recht auf den gesetzlichen pravo na zakonskog BVerfGE 129, 78; BVerfGE 126,
Richter suca 286
Recht auf ein faires Verfahren pravo na pravian 2 BvR 2048/13; 2 BvR 1596/10 i 2
postupak BvR 2346/10; BVerfGE 133, 168
Recht auf Leben pravo na ivot BVerfGE 46, 160
Rechtssicherheit pravna sigurnost BVerfGE 95, 96
Rechtsstaat pravna drava Vidi: naelo pravne drave
Rechtsstaatsprinzip naelo pravne drave BVerfGE 129, 300; 2 BvR

2048/13; BVerfGE 131, 316
2 BvE 2/13 u.a. ; 2 BvR 1322/12,
2 BvR 1989/12; BVerfGE 102,
95, 96; BVerfGE 110, 177;
326; BVErfGE 125, 260; 2 BvE
4/13, 2 BvR 1596/10 i 2 BvR
2346/10
Regierung vlada Vidi: Savezna vlada ili vlada
savezne zemlje
Religionsfreiheit vjerska sloboda BVerfGE 102, 370
Revision/ Revisionsverfahren revizija / postupak BVerfGE 124, 199; BVerfGE 67,

revizije 213; BVerfGE 133, 168; 1 BvR
1036/14; 2 BvR 2048/13; 2 BvR
388/09
Richtervorbehalt obveza ishoenja 2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10;

sudskog naloga BVerfGE 125, 260
Rckwirkung von Gesetzen/ retrogradna ili BVerfGE 128, 326; BVerfGE 95, 96
Rckwirkungsverbot retroaktivna primjena
zakona / zabrana
retroaktivnosti
Rundfunkfreiheit sloboda medija 1 BvF 1/11 i 1 BvF 4/11
Schutz der Familie zatita obitelji BVerfGE 126, 400; BVerfGE 133,
108, 82
Schutzpflicht des Staates obveza zatite ljudskih BVerfGE 46, 160; BVerfGE 126,
prava (za nositelje 400; BVerfGE 125, 260
dravne vlasti)
Sicherungsverwahrung sigurnosni zatvor BVerfGE 128, 326
Sozialstaat/ Sozialstaatsprinzip socijalna drava BVerfGE 125, 175; BVerfGE 123,

/ naelo socijalne 267
drave
Sperrklausel bei Wahlen prohibitivna klauzula BVerfGE 129, 300; 2 BvE 2/13 i.
kod izbora dr.
306 | INDEX
Splittingverfahren Metoda splittinga BVerfGE 133, 377
Steuern porezi BVerfGE 126, 400; BVerfGE 133,

377
Strafvollzug izvrenje / izdravanje BVerfGE 128, 326

kazne
Subjektives Recht subjektivno pravo 1 BvR 990/13 i dr.; BVerfGE 20,

162; 2 BvR 1390/12 i dr.
Subsidiaritt supsidijarnost BVerfGE 110, 177; BVerfGE 123,

267
Telekommunikation telekomunikacije BVerfGE 125, 260
bertragung von prijenos suverenih BVerfGE 123, 267; 2 BvR 1390/12

Hoheitsrechten prava i dr.
Umgangsrecht pravo posjeivanja BVerfGE 108, 82

djeteta
Unschuldsvermutung presumpcija BVerfGE 133, 168

nedunosti
Untersuchungshaft istrani zatvor 2 BvR 388/09
Urheberrecht autorska prava BVerfGE 129, 78
Vaterschaftsanerkennung priznanje oinstva BVerfGE 108, 82; 1 BvR 1178/14
Vereinigungsfreiheit sloboda udruivanja 1 BvR 3017/11
Verfassungskonforme tumaenje sukladno BVerfGE 129, 78; 1 BvF 1/11 i

Auslegung Ustavu / ustavno 1 BvF 4/11; BVerfGE 108, 82;
tumaenje BVerfGE 121, 69; 1 BvR 31/08 i
1 BvR 3386/08; BVerfGE 129,
124; 1 BvR 471/10, 1 BvR
1181/10; BVerfGE 132, 195;
BVerfGE 2, 266
Verfassungsorgan ustavno tijelo BVerfGE 123, 267; 2 BvR 1390/12

i dr.; BVerfGE 95, 96, BVerfGE
46, 160
Verhltnismigkeitsgrundsatz naelo razmjernosti BVerfGE 128, 226; BVerfGE 133,

125, 260; BVerfGE 95, 96; 2 BvR
1322/12, 2 BvR 1989/12; BVerfGE
128, 1; BVerfGE 128, 326;
BVerfGE 121, 317
Versammlungsfreiheit sloboda okupljanja BVerfGE 128, 226; 2 BvE 4/13;

1 BvR 2135/09
Vertrauensschutz zatita povjerenja BVerfGE 126, 286; BVerfGE 95,

96; BVerfGE 128, 326
Vlkerrecht meunarodno pravo BVerfGE 128, 326; BVerfGE 6,

126, 286; BVerfGE 132, 195;
BVerfGE 95, 96, BVerfGE 118,
244; BVerfGE 102, 147
Vorabentscheidungsverfahren Postupak prethodnog BVerfGE 129, 78; BVerfGE 125,

pitanja 260; 2 BvR 1390/12 i dr.
Vorbehalt des Gesetzes naelo zakonitosti BVerfGE 123, 267; BVerfGE 95, 96
INDEX | 307
Vorlagepflicht obveza podnoenja BVerfGE 129, 78; BVerfGE 126,

zahtjeva za tumaenje 286
/ obveza postavljanja
prethodnog pitanja
Vorratsdatenspeicherung preventivno BVerfGE 125, 260

pohranjivanje
podataka
Wahlrecht / Wahlgesetz birako pravo / Zakon BVerfGE 129, 300; BVerfGE 131,
o izborima 316; 2 BvE 2/13 i dr.; BVerfGE
123, 267; BVerfGE 129, 124
Willkrverbot zabrana arbitrarnosti BVerfGE 55, 72; BVerfGE 133, 59;

2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10
Zeugen Jehovas Jehovini svjedoci BVerfGE 102, 370
Zustimmungsgesetz Zakon o ratifikaciji / BVerfGE 118, 244; BVerfGE 123,

ratifikacijski zakon 267; BVerfGE 132, 195
308 | INDEX

Izbor Odluka Ustavnog Suda Njemačke PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Izbor Odluka Ustavnog Suda Njemačke PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

IZBOR ODLUKA

IZBOR ODLUKA USTAVNOG SUDA

prof. dr. Andreas Vokuhle,

prof. dr. Jasna Omejec,

Zaklada Konrad Andenauer

Prijevod: Ines Metrovi

Urednici: Tobias Zern

Za nakladnika: Thorsten Geissler

Tisak: Tiskara Zelina, Zelina

Tiskano u 450 primjeraka

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u

Ova je publikacija besplatna. Nastala je na inicijativu Zaklade Konrad Adenauer u

2015. Konrad-Adenauer-Stiftung e.V.

Predgovor - Thorsten Geissler,

Prvi dio: Naela

1. Pravo i obveza potivanja temeljnih prava .................................... 33

1) BVerfGE 128, 226 (Frankfurter Flughafen

2) BVerfGE 129, 78 (Anwendungserweiterung

Drugi dio: Temeljna prava (l. 1-19. Temeljnog zakona)

2. Ope pravo osobnosti (l. 2. I. u vezi sa l. 1. I. GG) .................... 45

3) BVerfGE 128, 1 (Gentechnikgesetzt

3. Pravo na pravino suenje (l. 2. I. u vezi sa l. 20. III. GG) ....... 51

4) 2 BvR 2048/13 (Verstndigung im Strafverfahren

4. Pravo na ivot i tjelesni integritet (l. 2. II. 1. GG) ....................... 55

5) BVerfGE 46, 160 (Schleyer / predmet Schleyer) ............................. 56

5. Osobna sloboda (l. 2. II. 2. GG) ..................................................... 59

6) BVerfGE 128, 326 (EGMR - Zur nachtrglichen

6. Ope naelo jednakosti (l. 3. I. GG) .............................................. 67

7) BVerfGE 55, 72 (Prklusion I / Prekluzija I) ................................... 68

8) BVerfGE 124, 199 (Hinterbliebenenrente fr eingetragene

10) BVerfGE 133, 59 (Sukzessive Adoption durch

11) 1 BvR 990/13 u. a. (Platzvergabe im

12) BVerfGE 133, 377 (Steuersplitting fr eingetragene

7. Sloboda vjere, savjesti, vjerskih i svjetonazorskih

14) 1 BvR 471/10, 1 BvR 1181/10 (Pauschales

8. Sloboda miljenja, tiska, medija i informiranja (l. 5. I. GG) ...... 107

15) BVerfGE 20, 162 (Spiegel / Politiki tjednik) ................................. 108

16) BVerfGE 90, 27 (Parabolantenne / Parabolina antena) ................ 113

17) BVerfGE 117, 244 (Cicero / Predmet Cicero)* ............................ 120

18) BVerfGE 124, 300 (Rudolf He-Gedenkfeier

19) 1 BvF 1/11 i 1 BvF 4/11 (ZDF-Staatsvertrag

20) 1 BvR 1036/14 (Kollektivbeleidigung / Kolektivna uvreda)* .......... 131

9. Sloboda umjetnosti i znanosti (l. 5. III. GG) .............................. 133

21) BVerfGE 67, 213 (Anachronistischer Zug

22) BVerfGE 108, 82 (Schutz des biologischen Vaters

23) BVerfGE 121, 69 (Elterliche Erziehungs- und

24) 1 BvR 1178/14 (Sorgerechtsentziehung

11. Sloboda okupljanja (l. 8. I. GG) ................................................... 155

25) 1 BvR 2135/09 (Versammlungsrechtliche Auflagen

12. Sloboda udruivanja (l. 9. GG) ..................................................... 159

26) 1 BvR 3017/11 (Rauchverbot bei ffentlichen

13. Tajnost pisma i pote (l. 10. GG) ................................................. 163

27) BVerfGE 125, 260 (Vorratsdatenspeicherung

14. Sloboda kretanja (l. 11. GG) ......................................................... 177

28) BVerfGE 2, 266 (Notaufnahme / Hitan prihvat izbjeglica) ............. 178

29) BVerfGE 110, 177 (Sptaussiedler

15. Sloboda izbora zanimanja (l. 12. GG) .......................................... 183

30) BVerfGE 121, 317 (Rauchverbot in Gaststtten I

31) 1 BvR 1746/10 (Rauchverbot in Gaststtten II

32) 1 BvR 3139/08 i 1 BvR 3386/08 (Garzweiler II

17. Uinkovita pravna zatita i jamstvo

33) 2 BvR 1596/10 i 2 BvR 2346/10

Trei dio: Naela dravnog ustroja i privilegija stranaka