PALAA SKOIBUI LUKARIS

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI NA
BUCI ISTONOG PROELJA

UDK: 728.8.033.4 (497.5 Split) Dr. sc. BRANKO MATULI
728.8.025.3 (497.5 Split) Umjetnika akademija u Splitu
Primljeno: 9. 11. 2009. Odsjek za konzervaciju i restauraciju
Struni rad Fausta Vrania 17
21 000 Split, HR

Mr. sc. TONI BOROVAC

ANTONIJA BULJAN
Hrvatski restauratorski zavod
Odjel u Splitu
Porinova 2a
21 000 Split, HR

Konzervatorsko-restauratorski zahvati izvoeni tijekom 2006. i

2007. godine na Peristilu, izmeu ostalog, obuhvatili su i cjelo-
vitu obnovu i prezentaciju istonog proelja palae Skoibui-
Lukaris. U lanku se daje iscrpni pregled svih zatitnih zahvata
provedenih na bukanim oblogama koje svojom povijesnom
slojevitou i tehnoloko-tehnikim izvedbenim svojstvima oboga-
uju graditeljsku batinu stare splitske jezgre i daju nove spoznaje
o funkciji i karakteristikama buka u Dalmaciji.

Kljune rijei: konzervacija, restauracija, buka, vapno, doku-

mentacija, Peristil

POVIJESNO-PROSTORNI KONTEKST GRAEVINE

Palaa Skoibui-Lukaris smjetena je u samom srcu Splita, uz jugozapad-

ni ugao Peristila. Pripada sklopu romaniko-gotikih graevina koje omeuju
279
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

ulice Kraj sv. Ivana sa sjeverne strane, Ilirske akademije s june strane, Peristil s
istone te unutranje dvorite sa zapadne strane. Palaa je zapravo sjeverni dio
sklopa koji je s dvjema kuama na jugu povezan stubitem prilikom ureenja
prostora za potrebe Centra za ope obrazovanje Radnikog sveuilita uro
Salaj ezdesetih godina 20. stoljea.1
Za potrebe budueg Muzeja sakralne umjetnosti godine 2005. izraena je
povijesno-prostorna analiza sklopa graevina jugozapadno od Peristila,2 meu
koje spada i palaa Skoibui-Lukaris. Ona, kao i brojne druge splitske pala-
e nije djelo jednog autora niti je u potpunosti izgraena u jednom razdoblju.
Oblikovala se je tijekom stoljea te je danas splet razliitih stilsko-umjetnikih
djelovanja koja nije jednostavno iitati.
U razdoblju antike na prostoru dananje palae stajao je hram okruglog
tlocrta posveen boici Kibeli,3 kao pandan Venerinu hramu ije ostatke nala-
zimo neto sjevernije, pod palaom Cipci. Kripta hrama i stilobat otkriveni su
prilikom istraivanja Urbanistikog biroa 1957. godine,4 kao i ulomak vijenca
te dva ulomka kasetona periptera. Unutar kripte pronaeni su i ostaci zabata
predromanike oltarne ograde pa se moe pretpostaviti kako je okrugla grae-
vina u predromanici sluila kao crkva.5 Ne moe se sa sigurnou rei kada se
na tom podruju zapoelo s izgradnjom palae, no zasigurno je najstariji za-
mijeeni arhitektonski slog romaniki. Navedenom razdoblju pripada vijenac
s reljefnim motivom izmjeninih etvorina ugraen na prvom katu palae,6 a
istom bi razdoblju mogao pripadati i okrugli stupi uzidan ispod praga junih
vrata,7 sudei prema crteu Lavalea iz 18. st., koji istono proelje palae pri-
kazuje s tri romanike bifore na treem katu i zazidanim monoforama.8
U ranogotikom razdoblju, krajem 14. st. grade se dvokatna krila, ime se
formira sredinje dvorite unutar kojeg se u 15. st. oblikuju dvije loe. Juna,
s dva gotika luka, ije je sredite stup koji nosi kapitel s grbom i druga kojoj
su pripadali polukapiteli uzidani nad prozorom prvoga kata. Renesansno je
razdoblje donijelo brojne preinake istonog proelja, reprezentativni ulazni
portal s kanelirama i gotikim kapitelima, dva prozora s profiliranim okvirima
na prvome katu te balkon na drugome katu.9 Uzidani balkon s dva otvora is-
pod lukova Peristila poiva na etiri dvostruke konzole ukraene vegetabilnim
motivima.
Devetnaesto stoljee donosi nove izmjene istonog proelja; uz protiron
u prizemlju na mjestu starijih postavljaju se nova vrata prema stubitu koje

280
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

vodi na vie katove, sada ve viestambene zgrade. Iznad antikog vijenca fino
klesanim kamenom gradi se novo proelje treeg kata, a grubo zidano proelje
prekriva se bukom s urezanim fugama koje imitiraju kamene blokove.10
Prema grbu u luneti iznad gotikog otvora na sjevernom proelju sa sim-
bolom sv. Luke Evanelista palaa se pripisuje obitelji de Luccaris, jednoj od
znaajnijih splitskih plemikih obitelji ije se prezime prvi put javlja 1387.
godine.11 Poveznicu s obitelji Skoibui donosi Cvito Fiskovi, koji u inici-
jalima VS uklesnim na grbu kapitela gotike loe prepoznaje ime Vladislava
Skoibuia.12 U katastarskoj knjizi iz 1831. zabiljeeno je kako palaa pri-
pada obitelji de Geremia, da bi je godine 1878. kupio Antonio Nonveiller i
pretvorio u viestambenu zgradu za iznajmljivanje.
Nakon preureenja 1960-ih godina palaa je dio kompleksa Centra opeg
obrazovanja Radnikog sveuilita. Danas je u nekim prostorima smjetena
Privatna turistika i ekonomska kola, a nakon cjelovite revitalizacije palae u
njoj e se smjestiti Muzej sakralne umjetnosti.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKA ISTRAIVANJA

Postavljanjem prikladne radne platforme koja udovoljava svim propisima

zatite na radu, mogli su zapoeti izravni zatitni zahvati na istonom proelju
palae Skoibui-Lukaris.13 Na tzv. preliminarnoj dokumentaristikoj pod-
lozi koja u pravilu ima administrativni karakter inventarizacije, registracije i
katalogizacije, izrauje se i razvija tzv. sistemska dokumentacija koja sadri svu
potrebnu tehniku i istraivako-analitiku dokumentaciju. Jedna od prvih
zadaa sistemske dokumentacije je izraditi precizni grafiki crte na podlozi
kojega se biljee zateena stanja (slika 1. i 2.), ali i sve kasnije konzervator-
sko-restauratorske intervencije.14 Daljnjim postupcima na pripremljenoj gra-
fikoj podlozi in situ se runo ucrtavaju svi potrebiti podatci pomou laser-
skog daljinomjera, laserske libele, vodene vage, viska i rasterne mree. Sve tako
zabiljeene informacije ubacuju se u raunalo, kombiniraju s fotografskom
dokumentacijom i obradom u nekom od specijaliziranih programa za obra-
du crtea i fotografija, pretvaraju u nacrte, planove i dokumente podijelje-
ne u smislene cjeline prema vrsti pojedinih zahvata.15 Ispravno provoenje
izrade dokumentacije u pravilu rezultira uspjenim dijagnosticiranjem stanja
predmeta zatitnih zahvata i napokon odabir najprikladnijih metoda i tehnika

281
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

konzervatorsko-restauratorskih intervencija.16 Ba na ovom primjeru viesloj-

nih intervencija dobukavanja, koje same po sebi u umjetnikom smislu nisu
znaajne, pa se s tim u svezi esto postavlja i pitanje ekonominosti zatite,
vano je istraivanje dokumentarnih svojstava buke kako bi se utvrivanjem
njezinih sirovinskih osobina, oblika, konstrukcije, tehnologije, namjene, upo-
rabe, prostornih suodnosa i konano poruke koju nam prenosi kao znak ljud-
ske djelatnosti u odreenom vremenu, razumjelo njezino znaenje u irem
kontekstu graditeljske batine.17
Proelje palae Skoibui-Lukaris prije restauratorsko-konzervatorskih
radova odraavalo je stanje kroninog zasienja naplavinama vremena na epi-
dermi kamenih i bukanih ploha u obliku raznih skrama, tamnih kora i ne-
istoa, slojeva s biolokim i anorganskim naslagama. Posljedice toga oituju
se u nejasnoi slojeva, debalansu razliitih materijala i tmurnom opem vizu-
alnom dojmu proelja koje bi trebalo biti lice s prepoznatljivom osobnou
palaa toga tipa (slika 3). Proelja povijesnih graevina esto u protoku vre-
mena pretrpe raznovrsne intervencije kako u smislu materijala tako i u tehnici
oblaganja. Uzroke takvih promjena, meu ostalim, treba traiti u nastojanjima
da se prekriju stilske znaajke koje vie nisu aktualne ili u prilagodbi vaeim
standardima opreme tadanjih palaa, ljetnikovaca, kua i sl. Postoje mnogi
primjeri povijesnih graevina s intervencijama na vanjskim zidovima u smislu
mijenjanja same tehnike oblaganja, mijenjanja materijala zbog promjene stila,
kolorita, nunih popravaka, preinaka, popravaka u vidu krpanja, rekonstruk-
cije, sanacije i slino.18 Najei materijal kojim se mijenjala koncepcija izvor-
nih fasadnih zidova proelja bila je vapnena buka koja se pojavljuje u niz ina-
ica i s toliko razliitih receptura da bi se slobodno moglo rei kako je svaki zid
koji je doivio takvu vrstu intervencija obloen i posebnom bukom. Ona e
se razlikovati, makar u nijansama, od one koja je nanesena na nekom bliskom
slinom objektu. Dovoljna je mala razlika u koliinskim odnosima granulata
osnovnih punila ili u njihovoj boji da se dobiju razliiti konani vizualni efek-
ti. Kada se tomu pridodaju varijacije zavrnih obrada takvih buka kao to su
raznovrsne teksture, glatkoa, odnosno hrapavost, moemo govoriti o veem
broju razliitih vizualnih efekata takvih proelja. Tomu treba pridodati i pro-
mjenjivost navedenih znaajki vapnenih buka prilikom njihovog prirodnog
suenja jer se konana kristalizacija vapna dogaa tek nakon nekoliko mjeseci
do godinu dana, a u kemijskom smislu i mnogo due. Zahvaljujui takvoj

282
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

odlici vapnenih buka, uvijek e postojati odreena razlika u finim nijansa-

ma boje kod buka koje su postavljene u razliitim vremenskim razmacima
makar spravljene po identinim recepturama i od istih komponenti. Zbog
lake dostupnosti vapna u svim povijesnim razdobljima, to je temeljeno na
bogatstvu kvalitetnih vapnenaca kao sirovine za njegovu proizvodnju na ovim
prostorima, vapnena buka bila je medij kojim se na relativno jednostavan,
jeftin i brz nain mogao obraditi bilo koji unutarnji ili vanjski zid.19 Osim
vapnenih buka u posljednjim desetljeima XIX. stoljea na ovom podruju
(splitsko-katelanski bazen) javlja se novo graevinsko vezivo cement, koji e
s vremenom u potpunosti zamijeniti vapno. Jaka cementna industrija je svoju
jezgru nala upravo na ovom podruju i utemeljila nove moderne pristupe u
graevinarstvu, arhitekturi i tehnologiji materijala.20 Novi trendovi mijenjaju
i asortiman dekorativnih elemenata koji se pojavljuju na proeljima i koji po-
primaju industrijski, serijski karakter. Izrada dekorativnih elemenata, makar
oni bili jednostavnih formi, kao to su imitacije kamenih blokova sa slijepim
sljubnicama na proelju palae Skoibui-Lukaris, sve se rjee pojavljuju i sve
rjee izrauju od vapnenih buka.21 Primjeri slijepih sljubnica na proeljima
nekih kua i palaa u Splitu pokazuju uestalost takvog jednostavnog deko-
rativnog tretmana proelja (slika 4. i 5.), to bi se moglo objasniti i kao svoje-
vrstan sentimentalni odnos prema kamenu koji se, ponajprije iz financijskih
razloga, u kvalitetnijoj i skupljoj formi obrade lica, nije moglo upotrijebiti za
oblogu proelja. Osobito esto su se dekorativni elementi toga tipa javljali u
secesijskim ostvarenjima na poetku XX. stoljea koristei sve varijacije ce-
mentnih i vapneno-cementnih buka.22
Proelje palae Skoibui-Lukaris nije u cijelosti obukano.23 Vjerojatno
su se na taj nain pokuala pomiriti dva principa: a) djelomino oblaganje
proelja bukom kako bi se pokuao prikriti prvotni izgled graevine (dio ko-
lonade koja ograuje prostor Peristila), te, istodobno (slika 9) b) prezentirati
uobiajene atribute palaa toga vremena. Oblaganje bukom idealan je nain
za stvaranje dojma novog ruha proelja jer na jednostavan nain prua mogu-
nosti izmjena, reverzibilnosti, ali i otpornosti materijala, a estetski je usklae-
no s vidljivim izvornim kamenim elementima. Takvim nainom integriranja
u izvorne arhitektonske sklopove proelje palae Skoibui-Lukaris ulazi u
krug velikog broja primjera koji pokazuju da su se takvi zahvati vrlo esto
izvodili u razliitim epohama. Obnovom koja traje od 1958. pokuavaju se

283
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

valorizirati svi povijesni slojevi tijekom sedamnaest stoljea graenja unutar

ovoga sklopa. Palaa Cipci, koja zajedno s palaom Skoibui-Lukaris di-
jeli proelje zapadne kolonade Peristila, izvrstan je primjer graevine koja
je u sebi sauvala sve slojeve iz karakteristinih faza od Dioklecijanova doba
do XIX. stoljea.24 Prostor meu kolonadama zatvarao se manjim kamenim
blokovima vidno razliitih dimenzija i naina zidanja u odnosu na postojee
izvorne antike kamene blokove. U strukturi vezivne buke sljubnica tih ma-
njih kamenih blokova vidljiv je specifian odnos granulata (punila) i vapna
(veziva) tipian za sline primjere romanikih graevinskih zahvata. Oito je
da je ta buka iz prostora sljubnica viekratno mijenjana te je sadanja naj-
vjerojatnije postavljena krajem XIX. stoljea u predradnjama za obukavanje
proelja. Vidljiv je granulatni agregat u tri kalibra, i to kopani sitnozrni oker
pijesak do 1 mm, lomljeni vapnenac do 1,5 mm i lomljena opeka do 2 mm
(slika 6.). Prema kvalitativnim analizama unutar odreenog uzorka spome-
nute buke odnos punila i veziva je otprilike 5:1. Takav odnos omoguuje
dovoljno vezivne snage buke u povezivanju kamenih segmenata pri zidanju,
a u sluaju demontiranja takva buka je rahlija i podatnija za uklanjanje. Na-
stali raster sljubnica idealan je za prihvat podlonog sloja neke vapnene buke
kojom e se obloiti spomenuti zid.25
Oploje vanjskoga zida palae Skoibui-Lukaris bilo je obloeno buka-
nim slojevima simulirajui kamenu gradnju izvornih elemenata kolonade Peri-
stila. Izvorni dijelovi buke na proelju imitiraju raster sljubnica kamenih blo-
kova u pokuaju nastavljanja ritma izvornih kamenih blokova i sljubnica. Ov-
dje rije izvorni upuuje na danas integralno sauvanu buku, u kombinaciji s
nekoliko razliitih vrsta buka sporadino sauvanih na proelju palae, koja
oito nije mogla nastati u vrijeme pregradnji i dogradnji palae. Sastav, boja
buke i zavrna obrada - etkanje po svjeoj buci (slika 8.) upuuju na daleko
kasnije vrijeme nastanka nego to su to bile pretpostavke nekih konzervatora.
Naime, potezi etke jasno se ocrtavaju na povrini buke bez znakova erozije
i pohabanosti, to bi se bez iznimke dogodilo na osjetljivoj podlozi vapnene
buke stare nekoliko stotina godina. Ti vidljivi potezi vee etke su otrih ne-
oteenih bridova ak i nakon restauratorskog zahvata kemijskog ienja. U
prvo vrijeme vapnene buke takvog tipa dosta dobro podnose sve izazove na
otvorenom i izloenost atmosferskim utjecajima. Problemi se poinju javljati
nakon stotinjak godina, kada takve buke gube stabilnost, a vezivna mo va-

284
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

pna rapidno poinje opadati zahvaljujui prestanku kristalizacijskih procesa u

njegovoj mikrostrukturi. To bi bio jedan od argumenata recentnijeg vremena
nastanka, vjerojatno kraja XIX. ili poetka XX. stoljea. Na takvo razmiljanje
upuuje i nalaz fragmenta buke v vrpcama u crvenoj i plavoj boji otkriven
sondiranjem ispod buke na kojoj su izvedene slijepe sljubnice (sl. 7). Bio je
to jedini nalaz starije buke koja se u svim znaajkama razlikuje od nekoliko
inaica buka upotrijebljenih za zadnji sloj na proelju palae. Oslik te starije
buke izveden je u tehnici a secco na zaglaenom sloju intonaca i zanimljivo
je dekorativno rjeenje dijela proelja na prvom katu, ispod balkona palae te
bi mogao biti vezan uz kakva zahvate u vrijeme baroka. Na temelju tog nalaza
moe se pretpostaviti da su jo neka podruja proelja mogla biti dekorirana
istom tehnikom.

KONZERVATORSKO - RESTAURATORSKI ZAHVATI

Zadaa Odsjeka za zidno slikarstvo i mozaik pri splitskoj radionici HRZ-a

bila je intervenirati s ciljem definiranja sauvane izvorne buke na proelju te
rekonstrukcije nedostajuih dijelova.26 U rekonstruktivnom dijelu zadae tre-
balo je zadovoljiti ope restaurastorsko-konzervatorske standarde te posebne,
naroito u odabiru boje buke, teksture i stupnja zaglaenosti. Potrebno je
bilo i uskladiti konane efekte zavrenih restauratorskih zahvata na kamenim i
obukanim dijelovima proelja.27
Iz analize svih slojeva buke koja se pojavljuje na fasadnom oploju pala-
e, ukljuujui i buku u sljubnicama kamenih blokova kolonada iz antikog
vremena, razvidno je da se radi o vapnenoj buci sastavljenoj od biranog gra-
nulatnog sloga i odleanog kvalitetnog vapna. Granulat punila sastoji se od dva
kalibra zrna koji u vapnenom konglomeratu odlino homogenizira supstanciju
buke. Kameno oploje (lice proelja) obloeno je slojem buke ujednaene de-
bljine, oko 3 cm. Sondanim ispitivanjem buke u dijelu povrine A1 (slika 10.)
zamijeen je vieslojni karakter oplatne buke koja se sastoji od tri elementarna
sloja: prihvatni, u debljini od oko 1 cm, sredinji od oko 2,5 cm i zavrni, toni-
rani sloj, od oko 0,2 cm. U donjim zonama zida je vea koncentracija lakuna
koje nastaju osipanjem kao posljedice arita isoljavanja u unutranjosti buke, i
to manjim dijelom na izvornom oploju, a veim dijelom u zonama dometnute
produne buke koju treba ukloniti i zamijeniti odgovarajuom bukom koja

285
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

e zadovoljiti temeljne znaajke izvorne. Na to dometnutom sloju zamjetan je

osjetno deblji zavrni sloj koji se moe uklanjati mehaniki (skalpelom), osobito
u zonama gdje prelazi na izvorni dio buke. Prvi sloj je prihvatni sloj za kameno
lice zida, koji ujedno ispunjava prostor fuga, debljine je oko 20 mm i sastavljen je
od nelomljenoga glatkog granulata (oblutci) veliine do 4 mm, rijenog porije-
kla, svijetle oker boje, i do 20 posto od lomljenih zrnaca opeke veliine do 3 mm.
Drugi sloj je debljine oko 10 mm i oito je postavljen naknadno na prvi sloj,
dakle nakon njegova suenja. Granulat u buci drugog sloja je sivkasti rijeni
pijesak veliine zrnaca do 2 mm, a vezivo mu je vapno neto boljih znaajki.
Na prvom dijelu treeg sloja utisnute su linije koje simuliraju raster sljub-
nica kamenih blokova u pravilnom ritmu i nastavljaju se na zavrnom bojanom
sloju. Drugi dio zavrnog sloja je pigmentirana tekua28 buka koja je spravlje-
na po recepturi neke od vapnenokazeinskih buka i debljine je oko 1,5 mm. U
ulozi je bojanog sloja na buci i nije postavljena u isto vrijeme kad i trei sloj.
Vjerojatno ima ulogu prekrivanja cijele povrine zbog neujednaenosti alteri-
ranih tonova. Nanesena je veim kistom (etkom) na svjei zaglaeni prvi dio
zavrnog sloja tako da su dobro vidljivi tragovi poteza kista iju je teksturu za-
punila tekua pigmentirana buka. Pigmentirana je tamnijom nijansom okera
koji alterira u sive varijante zbog tetnih kemijskih procesa na povrini buke
koja je u najizraenijim zonama posljedica neispiranja kinicom (zone podno
balkona i nadstrenice). U dijelovima koji su izloeni utjecaju atmosferilija taj
pigmentirani sloj potpuno je ieznuo.
Dvojba oko problema prezentacije zavrnog oblika vidljivog sloja ovim je
rijeena jer je alterirani tonirani zavrni sloj ipak izvan konteksta istih kamenih
ploha i dijelova s izvornom bukom koja se svojom izvornom pigmentacijom
najbolje uklapa u cjelokupnu vizualnu percepciju fasade palae. Kemijskim
metodama ienja, koristei se uobiajenim sredstvima u pastoznom obliku
poradi uinkovitijeg tretiranja na povrini, dobili smo prihvatljivije rezultate.
Sondanim ienjem pastom Monumentiq C uspijevaju se ukloniti temeljna
alterirana pigmentacija zavrnog sloja i mrljavost, ali uz ostatke pigmenta unu-
tar brazdi nastalih nanoenjem sloja kistom.
Dosta bolji uinak postignut je tzv. Morovom pastom, iji glavni sastojak
amonijev karbonat, uspjeno uklanja implantirani pigment u zavrnom sloju.
Morovu pastu nanosimo na nekoliko sondi s razliitim vremenskim razma-
cima tretiranja, kako bismo dobili eljeni rezultat ienja. Najbolji rezultat

286
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

postie se tretiranjem u trajanju od 24 sata nakon kojega pastu uklanjamo i

neutraliziramo vodom dodatno ribajui tretiranu povrinu etkama uklanja-
jui pigmentirani sloj. Time topli svijetlookerrumeni tonalitet izvorne buke
ostaje sauvan i vrlo slian onim dijelovima izvorne buke koji su bili izloeni
utjecajima atmosferilija.
Kao komparativni primjer ienja uinjene su dvije manje sonde (ie-
nja) laserom, koji je dodue vrlo uinkovito oistio pigmentirani sloj, ali je
stvorio izrazito anemian efekt zbog preiavanja finih brazdi teksture nasta-
lih prigodom obradbe i nanoenja spomenutog sloja kistom. Zbog navedenih
razloga, ali i zbog ekstravagantnosti upotrebe skupe metode ienja laserom
u konanici diskutabilne povijesne kategorizacije spomenute buke (radi se o
buci postavljenoj u XIX. stoljeu,) najprimjerenija je metoda ienja Moro-
vom pastom, to vie to je njezina upotreba primjerena i uobiajena u dosta
zahtjevnijim sluajevima ienja kako plemenitih povijesnih buka tako i zid-
nih slikarija, fresaka i zgrafita.29
Prigodom pranja i neutralizacije cjelokupne zone A1 vodom, kako bi se
uklonile naslage povrinskih neistoa (praina, mikroestice razliitih plino-
va, aerosoli), a podloga pripremila za tretman s Morovom pastom, pojavilo se
isoljavanje, naroito na mjestima napuknua i lakuna. Pojava soli na povrini
govori o njihovoj akumulaciji unutar tijela buke tijekom duljega vremenskog
razdoblja. Njihovo izbijanje na povrinu potaknula je voda kojom se tretirala
cijela povrina zone A1. Budui da je rije o lako topljivim solima (kloridi),
one se transportiraju na povrinu putem vlage u kapilarnom sustavu graevin-
skog materijala (buke) i prigodom hlapljenja pretvaraju se u kristale. Zahva-
tom desalinizacije pomou obloga od glinenih pripravaka (Sepiolite) i celulo-
zne pulpe (Arbocel) uspjeno su uklonjeni tragovi soli zbog njihovog taloenja
u medij navedenih obloga. Time se neutralizirala njihova pojava na povrini
buke i ujedno latentna opasnost od poveanja volumena kristala koja bi u
duljem razdoblju mogla otetiti buku. Simultano sa zahvatima uzorkovanja,
sondanog ienja i odsoljavanja uklanjani su i dijelovi neizvorne produne
buke koja se dobrim dijelom rascvjetala, naroito u donjim zonama, u prvom
redu zbog neprimjerenog udjela vrijednosti vapna, cementa i punila, ali i zbog
loe pripreme kamene podloge. S pojedinih mjesta izvorne buke trebalo je
ukloniti eljezne iljke, avle i icu kako bi se sprijeile eventualne tetne po-
sljedice korozije.

287
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

Injektiranjem se stabiliziraju svi dijelovi odvojeni od podloge i kritine zone

uokolo lakuna i napuknua. Ovim zahvatom treba osigurati dijelove kojima
prijeti daljnje odvajanje od podloge i usidriti one ve odvojene. Injekcijskom
smjesom treba nadomjestiti zrane depove meu slojevima buke koji su se
ve odvojili i one kojima prijeti odvajanje. Napuknua se takoer injekcij-
skom smjesom primjerene viskoznosti konsolidiraju do prihvatljivih parame-
tara kompaktnosti s izvornom bukom. Injektiranje je provedeno uz upotrebu
ve postojeih rupa, rubova lakuna napuknua i pukotina kao ulaznih mjesta
injekcijske smjese do zasienja. Sam zahvat se izvodio injekcijama manjih ku-
batura (5 cm3) radi bolje kontrole ulazne injekcijske smjese. Na najkritinijim
mjestima bilo je potrebno otvoriti nove ulazne kaverne kako bi se zasitile zone
sa zranim depovima. Kao ve prokuana injekcijska smjesa koriten je Ledan
01 iji osnovni sastojak je superventilirajue vapno u prahu umijeano s vodom
u prilagoenom omjeru uz dodatak Primala ac 33 kao uobiajenog aditiva radi
poboljanja fiziko-kemijskih svojstava injekcijske smjese.30
Izvorna buka posjeduje specifian odnos mase granulata i veziva. Vapne-
no vezivo odrava konzistenciju i izdrljivost slojeva. Koloristika razigranost
agregata (granule) otkriva raznorodnost materijala koji su se crpili iz izvora u
okolici (pijesak, ljunak, lomljeni granulat, tuena opeka, sitniji rijeni oblut-
ci). Fina ispunjenost kvalitetnim vapnom, to dokazuje kompaktni raster va-
pnene mase izmeu granula punila, potvruje solidnu izvedbu i kvalitetu odle-
anog vapna bez neugaslih estica. Rekonstruktivna buka trebala bi potovati
priblinu kalibraciju granulata i kvalitetu punila, ime se postie vjerodostojna
kopija izvornika u strukturi i boji (to se tie boje, pravi intenzitet boje vidljiv
je tek nakon nekoliko mjeseci nakon njezina nanoenja).
Recepture za rekonstruktivne buke:

1. VAPNENA BUKA ZA POPUNJAVANJE I PRIC

Znaajke: Visoka parapropusnost

Minimalan napon prilikom stvrdnjavanja
Visoka otpornost na vremenske utjecaje
Bez hidrofobnih dodataka
Hidraulina svojstva
Dobra mogunost zavrne obrade

288
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

Sastav: Prirodno hidraulino vapno 0-0,05 mm

Obli kameni granulat 5-10 mm
Lomljeni kameni granulat 3-5 mm

2. HIDRAULINA VAPNENA REKONSTRUKTIVNA BUKA

Znaajke: Visoka parapropusnost

Visoka otpornost na vremenske utjecaje
Topli (svijetli oker-rumeni) koloristiki efekt prirodne
vapnene buke
Niske vrijednosti napona pri stvrdnjavanju
Odlina mogunost zavrne obrade
Bez hidrofobnih dodataka
Minimalna debljina sloja 15 mm

Sastav: Prirodno hidraulino vapno 0-0,05 mm

Visoko kvalitetan lomljeni vapnenac 0-3 mm
Kopani pijesak 0-1mm

3. HIDRAULINA VAPNENA FINA BUKA ZA ZAVRNI SLOJ

Znaajke: Visoka otpornost na vremenske utjecaje

Parapropusnost
Minimalan napon pri stvrdnjavanju
Izvrsna kvaliteta obrade
Prirodna regulacija vlage nanesenog sloja
Dobro prianjanje na sredinji sloj
Koloristiki ujednaena u skladu s izvornom bukom

Sastav: Prirodno hidraulino vapno 0-0,03 mm

Kopani pijesak 0-0,3 mm
Lomljeni visokokvalitetni vapnenac 0-1 mm
Kvarcni pijesak 0-1 mm

289
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

BILJEKE
1
Jerko Marasovi - Tomislav Marasovi: Pregled radova Urbanistikog biroa na istraivanju,
zatiti i ureenju Dioklecijanove palae od 1955. do 1965. godine. Urbs br. 4 Istraivanje i
ureenje Dioklecijanove palae Split, 1961.-1962. Split, 1965., 23-54
2
Katja Marasovi, Vlasta Mari: Sklop graevina jugozapadno od Peristila, Kulturna bati-
na, 33, Split, 2006., 75-98.
3
Hram u svojem govoru 1558. godine spominje Antonio Proculiano. Katja Marasovi,
Vlasta Mari: n. dj., 75-98 donosi iz Antonio Proculiano: Oratione al Clarissimo M.
Giovan Battista Calbo. Venetia, MDCLX-VII, pretiskano u Commissiones et relationes
Venetae, III, Zagreb, 197-238.
4
Jerko Marasovi, Tomislav Marasovi: n. dj., 23
5
Katja Marasovi, Vlasta Mari: n. dj., 78.
6
Cvito Fiskovi: Romanike kue u Splitu i u Trogiru. Starohrvatska prosvjeta, III sv. 2.,
1952, 169.
7
Katja Marasovi, Vlasta Mari: n. dj., 78.
8
Louis Francois Cassas - Joseph Lavalle: Voyage Pittoresque et Historique de LIstrie et Dal-
matie (Putovanje po Istri i Dalmaciji), slikovni dio, Paris, 1802.
9
Katja Marasovi, Vlasta Mari: n. dj., 80-81
10
Katja Marasovi, Vlasta Mari: n. dj., 81
11
Kada se Nicola Tomasi de Lucaris spominje kao sudac br. 2. u Splitu. Rodonaelnikom
loze smatra se Lukar Andrijin roen oko 1240. godine, Mario Nepo Kuzmani: Splitski
plemii, prezime i etnos. Knjievni krug, Split, 1998., 27.
12
Cvito Fiskovi: Umjetniki obrt XV-XVI. Stoljea u Splitu. Zbornik Marka Marulia
1450-1950., Zagreb, 1950.
13
Zatitne radove novano su pomogli Grad Split, Ministarstvo kulture RH, te strani do-
natori World Monuments Found, Antiqua Foundation i American Express Foundation.
Radove je izvodio Hrvatski restauratorski zavod - Odjel u Splitu, Odsjeci za kamen i
Odsjek za zidno slikarstvo i mozaik, a nadzor su vodili Konzervatorski odjel u Splitu uz
asistenciju Slube za staru gradsku jezgru Grada Splita.
14 Vidi temeljne postavke za ovu vrstu zatitnih radova u Graphic Documentation System in
Mural Painting Conservation. Research Seminar,Rome16-20 November 1999.; Paolo
Mora, Laura Mora, Paul Philippot: Conservation of Wall Paintings. London 1984., 17-34.
15 Paolo Mora, Laura Mora, Paul Philippot: Conservation of Wall Paintings. London 1984.,
25-34; Branko Matuli, Toni Borovac, Antonija Gluhan: Zidne i svodne slike i oltar u
Crkvi Sv. Duha u Splitu. Kulturna batina 33, Split 2006., 27.
16 Guido Botticelli: Metodologia di restauro delle pitture murali. Cento Di, Firenza 1993.,
51-55.
17 Ivo Maroevi: Uvod u muzeologiju. Zavod za informacijske studije, Zagreb 1993., 133-
139.
18 Cvito Fiskovi: Romanike kue u Splitu i Trogiru. Starohrvatska prosvjeta, III serija
svezak 2, 129-146.

290
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

19
Praktino sva svjetska bibliografija koja se odnosi na sve aspekte primjene, svojstava,
propadanja i zatite buka nalazi se u The GCI Project Biliographies Series, Preservation
of Lime Mortars and Plasters. The Getty Conservation Institute, 2003.
20
Guido Botticelli: Tecnica e restauro delle pitture murali, Firenze 1980.
21
Ante Sapunar: Prva dalmatinska tvornica cementa (Gilardi-Bettiza) i njeni dekorativni
proizvodi u arhitekturi Splita. Kulturna batina 11-12, Split 1981, 105-114.
22 Mario Kezi: Arhitektura secesije. Knjievni krug, Split, 1991., 25-33.
23 bukane povrine nalaze se u podrujima oko vrata i manjeg prozora u prizemlju, oko pro-

zora na 1. katu iznad vrata u prizemlju, oko prozora na prvom katu ispod balkona te na 2.
katu oko prozora iznad vrata i unutar lukova oko balkonskih vrata (podruja B i C na slici).
24 Obnova povijesne jezgre. Ured za povijesnu jezgru, Split, 1997. g., str. 66-67.
25 Marin Barii, Toni Borovac, Sagita Mirjam Sunara: Konzervatorsko restauratorski rado-

vi na proelju palae Skoibui-Lukaris. katalog Konzervatorsko-restauratorski radovi na

Peristilu Dioklecijanove palae, Hrvatski zavod, Split 2007.
26 Voditelj projekta bio je mr. sc. Toni Borovac, vii konzervator-restaurator, a u radnom

timu bili su dr. sc. Branko Matuli, konzervator-restaurator savjetnik, Ivana Jerkovi,
konzervator-restaurator, Antonija Buljan, konzervator-restaurator i Josipa Milii, kon-
zervator-restaurator. U nekim dijelovima procesa obnove proelja sudjelovali su i stu-
denti Umjetnike akademije - Odsjeka za konzervaciju i restauraciju specijalistikog
usmjerenja konzervacija-restauracija zidnog slikarstva i mozaika.
27 Ivo Hammer: Bedeutung historischer Fassadenputze und denkmalpflegerische Konsequen-

zen. Zur Erhaltung der Materialitt von Architekturoberflche, Historische Architekturo-

berflchen, Klak-Putz-Farbe, Internationale Fachtagung des Deutschen Nationalkomi-
tees von ICOMOS und des Bayerischen Landesamtes fur Denkmalpflege, Mnchen,
20.-22. November, 2002., 183-209.
28 Tekua buka pojam nastaje tijekom viegodinje restauratorske prakse za buke koje se

nanose u tekuem stanju te ne spadaju u tipine slojeve buke s uobiajenim granulatnim

punilima, nego im je punilo u veoj mjeri pigment. Primjere takvih buka nalazimo na
povrinama koje su obraivane u kasnijim razdobljima (od XIX. st. nadalje).
29 Mauro Matteini, Arcangelo Moles: La Chimica nel Restauro, I Materiali dellArte Pitto-

rica. Firenze 1989., 127-129; Paolo Mora, Laura Mora, Paul Philippot: Conservation of
Wall Paintings, London 1984., 342-343; Guido Botticelli: Metodologia di restauro delle
pitture murali. Firenza 1993., 88-94.
30 Branko Matuli, Toni Borovac: Konzervatorsko-restauratorski zahvati na freskama u Cr-

kvi sv. Mihajla u Stonu. Dubrovnik - asopis za knjievnost i znanost, Nova serija, godite
XI., broj 1-2, Dubrovnik 2000., 235-241; Toni Borovac, Vinicije B. Lupis, Branko
Matuli: Konzervatorsko-restauratorski zahvati na tukaturama i zidnom osliku u Sv. Mi-
hovilu u Vignju na Peljecu 1994.-1996., Dubrovnik, asopis za knjievnost i znanost,
Nova serija, godite XVII, broj 1-2; Dubrovnik 2006., 295-296; Branko Matuli, Toni
Borovac, Konzervacija i djelomina restauracija ostataka crtea brodova ugljenom u crkvici
sv. Kuzme i Damjana u Zablau. Zbornik radova Blato do kraja 18. stoljea, svezak 3.,
Blato 2005., 201.

291
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

SKOIBUI-LUKARIS PALACE CONSERVATION-RESTAURATION

WORK ON THE EAST PORTION OF THE FAADE PLASTER
Summary

The Skoibui-Lukaris Palace is situated in the very heart of Split, on the south-east
corner of the Peristil. Like many other palaces in Split, the palace is neither a work of a
single author nor was it built in a particular period of time: it was gradually created through
centuries assimilating elements from different artistic periods.
Therefore the Palace is not a mere reflection of a particular style: its construction
relfects both ancient and more contemporary influences. Structural complexity is not only
accentuated through interpolation of the faade into the colonnade and the arches of the
Peristil, but through its partially plastered east portion of the faade. Although these multiple
layers of plaster bear no artistic significance, it is yet important to study their construction,
quality and methods of application, in order to define their significance in the broader context
of building heritage.
The stone and plaster surfaces of the Skoibui Lukaris Palace faade, prior to
conservation-restauration work, reflected signs of deterioration that occured in the course of
time, such as thick films, impurities, discolorations and layers of biological growths.
The surface of the outer wall of the palace was covered with layers of plaster simulating
the original stone construction of the colonnade of the Diocletians peristyle. The original
portions of the faade plaster emulate joint pattern of the ancient stone blocks.
The analysis of both plaster layers from the faade surface and the ancient stone block
joints reveals high quality granulated lime plaster. The plaster is pigmented with darker shade
of ocher, which, due to damaging chemical processes over the course of time, gradually faded
into the shades of grey.
Specific faade finish, reflected in the original pigmentation of the faade plaster, gives the
palace its unique character and adds to its visual perception.
Altered pigmentation and discoloration of the finish base was successfully removed by
various methods of chemical cleaning, which both preserved and restored the original light
ocher shade of the faade and its portions that were under atmospheric influences. Using the
specific method of desalinization, that is, the clay compresses and cellulose pulp, the traces of
salt were successfully removed from the inner and outer layers of plaster. All portions of the
faade detached from its base, as well as the critical zones around fissures, were stabilized using
the method of injection.
Reconstruction plaster, possessing the quality of granular calibration and filler similar
to the original one, successfully served its primary purpose. Having successfully replaced the
original, it also created the authentic copy good enough to meet visual aesthetic and artistic
criteria.

292
B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

slika 1.Sl.1.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka
Arhitektonski crte gornjih katova palae s dokumentiranim vrstama buka
Sl.1.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka
Sl.1.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka
Izvornavapnenabuka
Izvorna vapnena buka
Izvornavapnenabuka
Cementnabuka
Izvornavapnenabuka
Cementnabuka
Cementna
Produnabuka
Cementnabuka buka
Produnabuka
Produna
Produnabuka buka

Sl.2.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka
Sl.2.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka
slika 2. Arhitektonski crte gornjih katova palae s dokumentiranim vrstama buka


293
Sl.2.Arhitektonskicrtegornjihkatovapalaesdokumentiranimvrstamabuka


ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

B
C

slika 3.
A - izvorni kameni
Sl.3.Aizvornikamenielementikolonade elementi kolonade
B - linija dodira izvornih kamenih elemenata i njihove imitacije u buci
C imitacija kamenih elemenata tehnikom apliciranja slijepih sljubnica
Blinijadodiraizvornihkamenihelemenataiimitacijeistihubuci
294
Cimitacijakamenihelemenatatehnikomapliciranjaslijepihfuga
 B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

Sl. 5.
epih sljubnica na proeljima

Sl. 4. Sl. 5. sljubnica na proeljima

slika 4. i 5. Primjeri slijepih
Primjeri slijepih sljubnica na proeljima

Sl.6.bukausljubnici
izmeudvakamena
segmenta
Sl.6.bukausljubnici
izmeudvakamena
segmenta
slika 6. buka u sljubnici izmeu dva kamena segmenta

295
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

Sl. 7. Tragovi ranijih bojanih slojeva buke

slika 7. Tragovi prijanjih bojanih slojeva buke
Sl. 7. Tragovi ranijih bojanih slojeva buke

slika 8. Tragovi etke po svjeoj buci

Sl.8. Tragovi etke po sveoj buci
296 Sl.8. Tragovi etke po sveoj buci


B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui... KB 36, 279-298, Split 2010.

Sl . 9. Grubo klesani kameni segmenti kojima se ispunio prostor izmeu dva stupa
kolonade

slika 9. Grubo klesani kameni segmenti kojima je ispunjen prostor izmeu dva stupa
kolonade
Sl . 9. Grubo klesani kameni segmenti kojima se ispunio prostor izmeu dva stupa
kolonade

A1

A2

A1

A2 slika 10. Poloaji sondiranja buke
Sl. 10. Pozicije sondiranja buke
297
ZATITA SPOMENIKA B. Matuli, T. Borovac, A. Buljan: Palaa Skoibui...

slika 11. Proelje palae nakon restauratorsko-konzervatorskih zahvata

Sl. 11. Proelje palae nakon restauratorsko-konzervatorskih zahvata

298