You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Sarajevske Sveske

Sarajevo Notebook

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Jasna Koteska
Title: Nie u javnoj biblioteci (o kanonu i o nekoliko makedonskih primjera)
Nietzche in public library (about canon and about several macedonian examples)
Issue: 08-09/2005
Citation Jasna Koteska. "Nie u javnoj biblioteci (o kanonu i o nekoliko makedonskih primjera) ".
style: Sarajevske Sveske 08-09:74-86.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=217523
CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 74

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 75

Jasna Koteska

NIE U JAVNOJ BIBLIOTECI

(o kanonu i o nekoliko makedonskih primjera)

Linija koja mjeri

Etimologija rijei kanon dolazi iz grkog jezika i znai linija S makedonskog preveo:
koja mjeri, pravilo. To znai da, prije nego to neto postane Nenad Vujadinovi
kanon, postoji neto drugo uz pomo ega to treba da se iz-
mjeri, s im treba da se uporedi, to treba da se procijeni a
ono to preovlada postae pravilo. To neto, to stoji s druge
strane djela, to je radnik najstarije oblasti knjievnog proua-
vanja istoriar knjievnosti. Njegov gotov proizvod je ka-
non, kao lista veliina. Primjenom fine funkcije mjerljivosti,
poreenjem, linijom koja razgraniava, on govori o tome
kako dva djela stoje kad se uporede jedno s dugim. To je skali-
bilna funkcija, a ponekad nevidljive decimale odreuju kraj-
nji izgled kanona. Linija koja mjeri je varljiva, a da bi osigu-
rala svoj legitimitet, ona se koristi jednim od triju modela
knjievne istorije, koje je Cvetan Todorov nazvao modelima
biljke, kaleidoskopa i dana i noi.
Na osnovu prvog, organistikog modela, zakoni knjie-
vne razliitosti tretiraju se kao ivi organizam, koji se raa,
sazrijeva i stari pa se otuda govori o rastu drame, zrelosti
romana, opadanju manirizma i slino. Drugi model se oslanja
na temeljnu nepromjenjivost ovjekovog duha, koji je ve
izmislio sve elemente, a genijalnim se zove ono djelo koje u
datoj epohi iste elemente kombinuje na nov nain. Trei
model, dan i no je hegelovski u svojoj viziji knjievnih
mijena i javlja se kao teza (npr. romantizam), antiteza (npr.
realizam) i sinteza (npr. moderna).
Kad smo u toku posljednjih nekoliko decenija posmatrali
rezultate svog rada, shvatili smo da je kanon, u stvari, vie od
svega drugog arhivistika disciplina, a upravo to je razlog za
poslovine frustracije idealista koje susreemo meu studenti-
ma knjievnosti. Shvatili smo da smo umjesto istorije knjie-
vnosti stvorili ono to Miel Fuko naziva arheologijom znan-
ja, knjievnog umijea. Umjesto da zapamti knjievne spome-
nike kao djela prolosti, istorija pretvara djela u knjievne

75

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 76

spomenike, grupiui ih na nain na koji eli da budu zapam-

ena. Umjesto kanona imamo arhivistiki spisak, koji tei
tome da bude popis knjievnih spomenika. Rezultat svega
toga je iskljuivost kanona, njegova odbojnost u odnosu na to
da se dozvoli razmiljanje o razlikama, koju je Fuko formuli-
sao kao strah od toga da mislimo o Drugome u vrijeme nae
sopstvene misli.
Prole godine na stranicama Sarajevskih svesaka (br. 2,
2003) bio je objavljen rezultat mog istraivanja o enskoj knji-
evnosti u okviru makedonskog kanona predstavljen u prvoj
knjievnoj istoriji Miodraga Drugovca (Istorija na makedon-
skata knievnost XX vek). Zajedno s majkama i suprugama
autora, do 1990. enska knjievnost u optem makedonskom
kanonu participira s bijednih 0.2%! Tu smo pojavu, po ugledu
na Miglenu Nikolinu, nazvali paradoksom biblioteke: ena u
biblioteci ita svoju iskljuenost. Kanon je, onako kako je po-
stavljen, rotacija oeva. Ova teza Harolda Bluma svjedoi o
tome da je kanon rotacija oca i sina u odnosu na poziciju
autoriteta, tj. simbolinog mjesta pater familias, pa se govori
o sinovima Homera, sinovima Dostojevskog i slino. Susret
Laja i Edipa na raskrsnici Blum navodi kao najadekvatniju
metaforu knjievne istorije, zato to ona pokazuje da je istori-
ja smjena i prevlast monih individua na relaciji otac-sin.
Postoji i druga verzija porodine bitke mukih knjievnih
roaka. Nju iznosi formalista Viktor klovski, po kome na-
sljedstvo ne prelazi s oca na sina, ve s ujaka na sestria. Ovo
je nova metafora o estetski siromanom, ali idejno predu-
zimljivom, ujaku koji stremi ka novom i iji knjievni postu-
pak jo uvijek nije dobio mjesto u istoriji, ve je jedva stigao
do ranga knjievnosti za iroke mase, do itane beletristike.
Sestri iz sljedee generacije e kanonizovati njegov postupak
uzdiui ga do estetske vrline, kao to to radi Dostojevski s
avanturistikim romanom, Servantes s vitekim i slino.
Transbioloki karakter roatva ostavljamo za kasnije, a sad
da se uvjerimo da kanon postavlja i druge ultimatume koji su
roakog karaktera.
Kanon ima tvrdo, pasivno oko kad je rije o etnosu. Ma-
kedonski kanon je vie od 90% makedonski, zato to je nacio-
nalan, to kao mehanizam znai da etnos presuuje da li e se
neki autor vinuti u vrh, ili e popuniti nereprezentativnu
kolonu. Ona je manjinska u zemlji u kojoj ivi, ili pealbarska
u zemlji u kojoj ivi njegov etnos, ako ima takve.

76

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 77

U kanon su upisani statusni izuzeci. Prvo, na osnovu pro-

fesije. Primjetno je kako se najlake kanonizuju profesori knji-
evnosti, vlasnici izdavakih kua, mecene s knjievnim am-
bicijama. Ako je svaki peti stanovnik Makedonije do ranih
ezdesetih bio nepismen, ne moe nas uditi to su uski krug
knjievne produkcije i valorizacija funkcionisali kao knjievni
salon. U njega su, kao u biblijskoj paraboli, mnogi bili po-
zvani, a malo ih je bilo izabrano na osnovu zakona pismeno-
sti, pa su vrili vie funkcija istovremeno. Ipak, zbunjuje to
tako ustrojen kanon funkcionie i danas.
Drugo, na osnovu teritorije. Zapadni kanon je evropocen-
trian, autor iz glavnog grada ima prednost nad onim s peri-
ferije. U makedonskom kanonu ovo pravilo treba da razliku-
jemo kao princip roenja i stanovanja. Princip roenja na-
metnuo se tek poslije ezdesetih, zbog urbanog centriranja
kad su svi s knjievnim ambicijama ve postali stanovnici
Skoplja. To ne znai da je start makedonskog kanona bio libe-
ralan u odnosu na selo. Kao politiki projekat, on jednostavno
nije imao drugog izbora osim da svoj materijal trai kod auto-
ra sa sela, jer drugih nije ni bilo. to nas, opet, dovodi u neja-
snu dilemu: Da li je bilo estetskih vrlina koje su ostale u
mraku makedonskih seoskih atara? Statistike mogunosti su
male, ali malo nije isto to i nita, osobito zato to je ovdje
rije o kvantitativno, a ne o kvalitativno, malom.
Tree, iskljuivanje na osnovu biografskog detalja. Autor
koji je negirao ivot samoubistvom stvorio je biografski de-
talj koji pomae prilikom kanonizacije sluaj Silvije Plat.
Autor koji je negirao ivot mentalnim azilom sebi je odmo-
gao sluaj tajanstvenog Roberta Valzera u njemakoj knji-
evnosti, autora koji do danas muku mui sa svojim statusom
knjievne veliine a status koji je ipak stekao moe da za-
hvali jednom drugom biografskom detalju, injenici da je bio
omiljeni Kafkin pisac. Ali i ti detalji zavise od konteksta. Za
luksuzne drave solipsizam je in isputanja ventila, a okan-
tnost je izdavaki trik. Za male knjievnosti kao to je make-
donska, poeljno je da detalji imaju prosvjetiteljsku teinu.
ivot negiran traginom smru biografski je dozvoljen
sluaj Danice Ruigaj. To ne mora biti sluaj okantne samou-
bistvenosti, kao u sluaju Nauma Manivilova.
Ovaj kriterijum nam se moe initi nategnutim, ali dobro
je vidjeti da se u ultimativnim uslovima moe pokazati pre-
sudnim. U novom filmskom hitu Dan poslije sutra (The

77

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 78

Day After Tomorrow) jedna scena se deava u Javnoj bibliote-

ci na 42-oj ulici u Njujorku, gdje se mala grupa ljudi krije od
ledenog doba koje prijeti da uniti planetu. Oni moraju da se
griju palei ono to im je pri ruci knjige. Jedna djevojka u
rukama dri knjigu Niea i sprema se da je baci u plamen,
ime razgnjevljuje starijeg ovjeka koji kae da se ne smije
zapaliti jedan od najveih filozofa na svijetu. Ona mu na to
odgovara da je Nie bio zaljubljen u svoju sestru.
Ovaj gest biografskog odluivanja pokazuje da kriterijumi
kanonizacije zavise od kritine mase i od morala. To to jedna
epoha proputa, u drugoj eposi, koju odlikuje odsustvo otpora
dovoljnog broja ljudi, moe jednostavno zacementirati naa
kolektivna memorija; ak i kad je rije o estetskim biserima.
Kanon kanjava moralnu nepodobnost. Epohalne knjievnosti
Alistera Krolija jo uvijek nema u engleskom kanonu, zbog kon-
traverznosti ovog gurua narkomanske i satanistike kulture. U
makedonskom kanonu isto vai za domae autore koji su se
pojavili tokom devedesetih, ali njih i danas izdaje redakcija
asopisa Margina. Oni nisu moralno nepodobni, ali dovoljno
je, kao to smo prethodno ve rekli, da budu solipsistiki.
Kanon kanjava politiku nepodobnost. Venko Markov-
ski, pisac koji se izjasnio protiv makedonskog jezika i nacio-
nalnosti, jo uvijek je nekanonizovana vrijednost. ak i ako
ustvrdimo da on nije dobar autor, ne moemo rei da je manje
vrijedan od onih iz njegove generacije koji su kanonizovani.
Kanon radi u povratnoj sprezi s obrazovanjem. Kao to on
sainjava tkivo obrazovanja, tako i obrazovanje uva kanon
od jeretikih misli uenika, njegujui kod njih osjeanje o
postojanju granice iza koje se svaka misao proglaava abnor-
malnom.
Iskljuivanje moe biti privremeno. Dozvoliete mi da
iznesem lino iskustvo, da spomenem svog oca, pjesnika
Jovana Koteskog, koji je sredinom osamdesetih bio politiki
zatvorenik, i zbog toga iskljuen iz Drutva pisaca Makedo-
nije. Drutvo je tada bilo jedina asocijacija koja je objavljivala
antologije i birala/odmjeravala u okviru onoga to je bilo
uraeno u knjievnosti, pa je taj gest bio jednak iskljuiva-
nju iz knjievnog kanona. Ova ekskomunikacija trajala je, po
inerciji, nekoliko godina poto je on izaao iz zatvora, a okon-
ala se kad je jednog dana jednostavno ponovo ukljuen u
Drutvo. Ko je mistini agent koji stoji iza ovih ukljuivanja i
iskljuivanja? Iako svaki agent ima ime, pravi odgovor je da

78

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 79

niko ne stoji iza njih u izrazito linom smislu, osim u smislu

subjekta dresure. Kanon je knjievna razmjena u domenu
vrednovanja, a vrednovanje zavisi od autocenzure, koja fun-
kcionie na osnovu ve spomenutih parametara podobnosti.
Konano, kanon je pitanje ekonomije, ako je neko ve is-
kljuen, sistem e ga ponovo ukljuiti samo ako ima kapacitet
i energiju za to. Nain na koji funkcionie dogovorna kultura
podrazumijeva da ona svojim djelom proglaava samo one
subjekte podobnosti koje moe da kartografie, da ih popie i
izbroji. U bitku za stabilnost ukljuene su sve institucije kul-
ture: knjievni kanoni, kao i kole, zatvori, bolnice, brakovi;
da navedemo samo nekoliko omiljenih toposa Miela Fukoa.
To moemo da vidimo na jednom sasvim drugom primjeru,
koji je, u sutinskom smislu, ipak identian. Prije vie godina
bila je objavljena vijest da je dravnim slubenicima u San
Francisku dozvoljeno da vre operacije promjene pola, a da e
vei dio trokova pokriti socijalno osiguranje, dakle dravni
budet. Iako liberalan, ovaj primjer pokazuje da se drava
preutno moe saglasiti s naim metamorfozama, ali samo u
sluaju kad je njen aparat dovoljno veliki da ih kategorizuje,
popie, tj. da moe da kontrolie promjene. Trans-seksualci su
dobrodoli, ak su stimulisani da ostvaruju svoja ljudska pra-
va, samo ako sofisticirana dravna administracija ima mogu-
nost recipronog uvida u konverziju. Na isti nain treba da
razumijemo i aparaturu koja proizvodi knjievni kanon. Limit
odreuje funkcionalnost te aparature, a zauzvrat ona njeguje
limit koji garantuje njenu homeostazu. Kao to nam spome-
nuti primjer s Nieom pokazuje da se kanon moe suziti do
apsurda, on se do istog apsurda moe i proiriti u zavisnosti
od nosivosti aparature koja ga stvara, kao i u zavisnosti od
politikog momenta.
Polno motivisani projekat reotkrivanja zaboravljenih au-
torki u Americi primjer je koji, iako vri ukljuivanje, samo
pokazuje zavisnost kanona od politikih procesa. U toku
posljednjih decenija po prvi put su objavljeni dnevnici supru-
ga prvih amerikih doseljenika, koji opisuju njihovu svako-
dnevnicu. Jedna od ovih knjiga dobila je Pulicerovu nagradu
za knjievnost, koja je uz Nobelovu nagradu institucija ka-
nonizacije par excellence. Ali da kaemo ovdje i to da je i
Nobelova nagrada sumnjiva, u najmanju ruku u godinama
svjetskih kriza, kao npr. u vrijeme svjetskih ratova. to znai
da kanon proputa i greke.

79

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 80

Projekti enskih studija, kao primjer jedne cijele nove

kategorije ponovnih kanonskih iitavanja, na prvi pogled
izlaze u susret poznatoj krilatici iz udbenika knjievnosti:
istorija nije samo istorija generala, ve i obinih vojnika. Oni
pokazuju da je aparat koji stvara kanon fleksibilan, da je ka-
non otvoren. Ali to je samo privid. Njegova funkcija otvore-
nosti vie svjedoi o paradoksalnosti zbijanja redova, na isti
nain na koji je paradoksalna otvorenost demokratije, koja je
dozvoljena samo ako postoji panoptikum s centrima koji life-
ruju diskurse i koji sve vide. Smatram da u tome lei krajnja
instanca novog iitavanja kanona. Oni se itaju po novom
kljuu polno motivisanog, etnikog, moralnog, politikog i-
itavanja, samo zato to je porasla sofisticiranost tehnologije,
koja tu mogunost iitavanja ima. Nema u tome nieg loeg,
naprotiv. Moda su jedine dvije tehnike stvari u koje pola-
em sutinsku vjeru, dok ivim u maloj Makedoniji, tehno-
logija i kritina masa. Prva podrazumijeva bolju komunikaci-
ju, a druga vie ideja. Ali, one nisu dovoljne, jer za skeptike
uvijek ima neeg to je skriveno iza onoga to vidimo. Dakle,
to je to to, kad je rije o kanonu, budi nae nepovjerenje?

Kartezijanski hod ka izvjesnosti

Rije je ovdje o knjievnom istoriaru, jer se u njemu pre-

sijecaju linije odgovornosti. Ko garantuje status ovog subjekta
znanja? Nikad ne postoji nita s druge strane to knjievnom
istoriaru, kao tvorcu kanona, garantuje status nikakav kri-
terijum koji mu daje ovlaenje da izvrava svoje funkcije
mjerljivosti u ultimativnom smislu. To svjedoi Lakanov kon-
cept o subjektu za kojeg se pretpostavlja da zna (SsS). Povje-
renje u njega kao u subjekat koji mjeri je iz reda ceremonija,
simulacija koje ga postavljaju na mjesto knjievnog boga koji
presuuje, a kome pisci vjeruju. U emu se onda sastoji to
povjerenje u onoga ko sastavlja kanon? Jedino u njegovoj elji
da struktuira knjievna djela po principu: jedno u odnosu na
drugo, zato to u ovom sluaju samo elja ultimativno mo-
tivie i garantuje dato povjerenje. To znai da tvorac kanona
nikad ne ide ka istini jedne umjetnosti i ka njenim vrijedno-
stima, ve ka izvjesnosti. Zato je kanonizacija knjievnih djela
uvijek vie kartezijanski in.
Svaki kanon je kartezijanski, u onom smislu u kojem je-
dan autor uvijek pokuava da prevari onoga ko ga vrednuje.

80

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 81

Autor esto, na primer, dozira svoj ulazak u knjievnost, poku-

ava da ne ide prebrzo ili presporo, odluuje da izostavi bio-
grafski detalj, eli da ima privid kako je tempirao svoju knji-
evnu sudbinu. Ako je u pitanju pisac prosvjetitelj, pokuae
da se srodi sa zahtjevima svoje epohe, da bude blizu antikog
i renesansnog modela univerzalnog ovjeka, koji posjeduje
mnoga znanja i vjetine, tj. da performira ulogu pjesnika-soci-
ologa, pjesnika-ovjeka od akcije, koji e raditi za dobro
zajednice. U makedonskom kanonu takav je itav niz prvih
pisaca udbenika, svetenika s jeretikim aktivnostima, uni-
verzalaca.
Suprotno tome, u romantizmu e pisac pokuati da izne-
vjeri onoga koji ga vrednuje, predstavljajui se ne kao umje-
tnik-sociolog, ve kao pjesnik-genije. Pred anonimnim subje-
ktima koji e ih vrednovati, stvaraoci koji pripadaju ovoj eposi
osjeaju dunost da manifestuju ivotni stav i tip ponaanja
jednog genija i da ga promoviu u svakodnevnom ivotu.
Bajron e izgubiti nogu, ali e morati da plati cijenu za to.
Na osnovu istog koda, u makedonskom kanonu Radovan
Pavlovski e biti naznaen kao Princ metafore i sam e per-
formirati takav ivotni stil.
Pisac postmoderne je onaj koji informie i koji je infor-
misan, koji glasa na izborima, koji troi i razmjenjuje (kon-
cepte i ivotne stilove).
Prema tome, dananji pisac je bodibilder, odgajiva povr-
a i pisac politikih kolumni. Salman Rudi oenio se ma-
nekenkom, ali ovaj kod postmoderne poze u knjievnosti,
obrnuto, izaziva reciproni ulazak u knjievnost manekenki
koje piu romane, na primjer, Pamele Anderson. Ako post-
moderni pisac moe da objavljuje knjige recepata i da bude
alpinista, onda kuvar i alpinista mogu da piu romane. Samo
stari prtljag jedinstvenosti koji dijelimo kao posmatrai
knjievne scene, spreava nas, i to pogreno, da ovom knji-
evnom ulasku damo za pravo.
Ali tu je rije o neem drugom. Pisac promovie odgo-
varajui ivotni stil, ne u smilu da je on pisac-prevarant, ve
da se radi o piscu koji je prevaren. Kao to kae Lakan, ne lae
Drugi prevarant, ve Drugi prevareni. elja svakog pisca je da
bude kanonizovan.
ak i onaj ko ne vodi rauna o aktuelnim strujama, ko se
ne interesuje za kritiarsku recesiju djela, i ko ne brine o tome
da bude eventualno proitan od strane svojih savremenika,

81

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 82

poeljee da ga proitaju generacije poslije njegove smrti. Da

li to znai da on, u stvari, nesvjesno treba da izae u susret
postupku kanonizacije? Da se sretne sa svojim kanonizatorom
u jednoj dodirnoj taki? Subjekat knjievnosti, pisac, isto tako
je subjekat elje. On se plai toga da njegovo stvaralatvo bude
suspendovano, plai se gubljenja smisla, kolebanja. A elja je
jedina taka u kojoj nema potrebe za bilo kakvim znanjem.
Kao to kae Lakan, ona je apsolutna. Kanon tako postaje veza
izmeu elje prireivaa i rezolucije onoga to treba da se
objavi.
Sad se vraamo na ono na to smo prethodno obeali da
emo se vratiti na transbioloki karakter oinstva u kanonu.
Bilo da je rije o modelu otac-sin (Blum) ili ujak-sestri (klov-
ski), u tom transbiologizmu ima uvijek neto dvosmislenosti,
epavosti, posrtanja i simptoma razilaenja. Nijedan se autor
u kanonu istinski ne sree sa kanoniziranim kolegama. Da li
to znai da je kanon kola, album, kolekcija kao herbarijum
s leptirima, svaki je slian drugome, nijedan se ne sree s
drugim u autentinom susretu? Da li su zato knjievni kanoni
nategnuti? Tamo se prave paralele da bi se stvorio privid kon-
tinuiteta. Tamo se vezuje linijom paradigme ono to nije spo-
jivo ak ni na liniji sintagme. Kako da se prevazie ova do-
sljednost u smislu prevare knjievnog kanona? Drugim rije-
ima, sastavlja kanona i pored svoje dobre volje da kae
istinu, potpunu istinu i nita osim istine, to nikad ne moe da
uradi zbog prirode svoje uloge. Drugi ostaje da mu garantuje
njegovu poziciju sastavljaa sa eljom drugi/italac, koji
nema izbora.
Ako sastavlja kae itaocu da su Nataniel Hotorn i
Vilijem Blejk ili Mite Bogoevski i Blae Koneski dio kanona, a
pritom kae i da su dva i dva pet, italac e morati da mu po-
vjeruje. Za njega je sastavlja kanona apsolutni bog istine. Tu
ulogu kanonizatoru garantuje jedino vlastita elja za kanoni-
zovanjem. Ta vjera je slina onoj koju smo vidjeli u drugoj
ekranizovanoj verziji legendarnog romana Solaris Stanislava
Lema, reisera Stivena Soderberga, iz 2002. godine. Tamo se
nalazi jedna jasna linija u kojoj se tematizuje Drugi kao
savreni bog istine. Planeta Solaris zna istinu o nestalim ljudi-
ma, o subjektima nestalim pred apsolutnom istinom Drugog.
Kao to je poznato, ova se pria otvara u momentu kad na
svemirsku stanicu u blizini Solarisa dolazi advokat Kris Kelvin
koji treba da razrijei misteriju smrti u stanici. Ona mu kae:

82

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 83

Ja sam samoubistvena, budui da me ti pamti kao takvu.

Na svemirskoj stanici kraj planete Solaris, on dobija nazad ne
svoju mrtvu enu, nego bie koje inkorporira sve ono to on
zna o svojoj mrtvoj eni, i nita vie od toga, i tu sve poinje.
Ako je ona samoubistvena, to je tako jer je on smatrao da je
ona samoubistvena. To je svojevrsna ironija, ali nae relacije,
ivotne, knjievne i vrednosne ba su takve, ak i bez zarade
kad je rije o Lemovoj imaginarnoj planeti.
Mi vrednujemo faktike Druge, u odnosu na ono to je
zbir svega to mislimo da znamo o njima. Uas ove (ne)inter-
akcije sastoji se u tome da su svi oni kojih nema (u ivotu, u
kanonu), jednako kao i svi to jo jesu tamo (u ivotu, u
kanonu) kreacija subjekta; moja ideja o njima mene ini
savrenim bogom istine. Reja je samoubica budui da je
samoubistvenost to to Kelvin gleda u njoj. Kanon ini onaj
koji kanon posmatra. Jedna od sutinskih funkcija ovog oka
savrene istine je njegova gruba, hijerarhijska selektivnost.
Misao, treba da se kae ve jednom, stoji ispred ulnosti, ili,
tanije, postoji jedna misao ula i druga misao uma. Misao
stoji ak i ispred izvjesnosti, ali o tome drugi put.
Oko gleda tamo gdje misli da e ugledati neto veliko.
Pogled na makedonski kanon nekad, u okviru stare jugoslo-
venske federacije, i sad, u kontekstima raznih novih teritori-
jalnih imena kao to je Zapadni Balkan, uvijek doe kasnije,
poto je prethodno ve upuen pogled na drugi, vei kontekst.
I tu ne pomae ak ni Deridino decentriranje. Diskurs Srednje
Evrope, koji je proizaao iz rada komunistikih disidenata, bio
je najavljen kao spas za socijalistike i siromane istone zem-
lje. Ali, poslije samo dvadeset godina njegovog ivota, iz per-
spektive izvjesnosti iznevjerenih idealista, vidimo da Srednja
Evropa kao novi diskurzivni pronalazak nije bila decentriranje
nego novo centriranje, i to pod istim uslovima. Srednja Evro-
pa sad stoji, kao to pie Petar Krastev, nasuprot Rusiji kao
takvoj, i nasuprot Balkanu kao takvom. Ona nije bila politiki
izlaz za sve, nego samo za njih. Zato je druga funkcija pogle-
da da gleda u ono to nudi rjeenje. Tako je i s kanonom.
Njega formira onaj to ga posmatra, a on gleda prije svega
prema vlastitim centrima i gleda zbog vlastitih rjeenja.
Postoji jo jedna funkcija pogleda u smislu kanona. Uloga
savrenog arbitra sjeanja i istine, koja lei u kanonu kao
funkcija istine, uvijek je na meta-nivou. Na nivou kanona kao
forme, ta funkcija je in absentia. Kanon ne govori istinu o

83

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 84

jednoj knjievnosti, nego samo o njenoj izvjesnosti. Imamo

kanon i on je izvjestan. Kao i Dekart, i mi moemo da kae-
mo: Imam kanon, dakle postojim. Ovo naroito vai za male
knjievnosti, kao to je makedonska, i to je najee jedina
skrivena funkcija kanona. Kanon, drugim rijeima, svjedoi o
mogunosti subjekta nacionalne istorije, nacionalne estetike.
Na fascinirani pogled na mnotvo autora u tom kanonu ini
kanonsku knjievnost, nju ne ini kanon-po-sebi. Jer kao
knjievni tekst on postoji zbog pogleda nekog drugog. Kao to
Maljeviev kvadrat zatvoren u sefu nije umjetnost, tako ni
kanon zatvoren u odnosu na poglede svojih italaca, u je-
dnom tekstualnom smislu ne postoji. To je logika neopho-
dnost postojanja treeg lana itaoca, studenta knjievnosti,
srednjokolca, kome se selektuju najkorisnija i najljepa tiva
iz tog kanona i daju mu se na knjievnu konzumaciju. S kojim
ciljem? S ciljem da posvjedoe jednoj izvjesnosti, kartezijan-
skoj izvjesnosti. Zato iza ideje o kanonu, u stvari, stoji strah od
nesuverenosti svijesti, strah od gubljenja kontinuirane istori-
je, koja u svijesti trai svoju garanciju.

Smrt jedne discipline?

Iskljuivost radnika koji sastavljaju kanon ne poiva uvi-

jek na estetskom elitizmu, ak se moe rei da, paradoksalno,
elitizam ima malo veze s tom iskljuivou. Vidjeemo da je
rije ba o obrnutoj tendenciji koja govori o tome da u kanon
treba po svaku cijenu ukljuiti sve ono to ima garanciju iz-
vjesnosti, pa makar i po cijenu toga da nastrada estetska vrli-
na. Kanon nije izmiljen da uva estetske vrijednosti, ili bar to
nije primarno tako. Kanon je izmiljen od strane Aleksandri-
naca da bi sauvao izvjesnost njihove kulture, kao to
piramide nisu izmiljene da svjedoe o svojoj grandioznosti,
ve da svjedoe o opsjednutosti njihovih naruilaca smru.
Piramide su grobnice i svi elementi u njima su elementi kul-
ture koja velia smrtno, koja je toliko fascinirana vlastitim
pogledom na smrt da odluuje i ivot posvetiti smrti.
Iz obrnute perspektive (koja nije jedinstvena, koja ak
nije ni centralna, ali koja sigurno igra veliku ulogu, iako u iz-
vjesnosti nae misli ne elimo da je vidimo kao takvu) palje-
nje Aleksandrijske biblioteke, formirane s ciljem da skladiti
knjievni materijal o Prvom kanonu svijeta, akt je otpora pro-
tiv izvjesnosti. On je grozomoran u svom gestu ruenja, ali

84

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 85

sadri logiku postojanja koja je egzistirala prije i nezavisno od

izvjesnosti kao takve. Sve to produkuje besjedu i sve to je
gotova besjeda, ima uvijek i jedno svoje nesvjesno koje ne
moe da akumulira u sebe, koje je tu kao crna rupa, u kome se
deava prekid, rez kontinuiteta. Tako i kanon, kao zbir besje-
da, sadri jedno svoje nesvjesno u kome se briu oznaitelji.
Kanon ima jednu funkciju oblivijuma, nitavila; dok uklju-
uje, on neizostavno istovremeno i iskljuuje i brie zauvijek.
ak i kada je najprofesionalnije sastavljen, a u profesional-
nosti itamo skriveno ime elje (sastavljaa), kanon brie ne
samo one odsutne, nego i one koji su u njemu. Kanon ih pre-
tvara u muzejske vrijednosti, a obratite panju na to da pos-
toji temeljan otpor italake publike usmjeren ba prema ka-
nonizovanim knjievnostima. Vie niko ne ita klasike. Oni
koji itaju najee idu do polica sa bestselerima, u nadi da e
tu nai jo neklasifikovanu svjeu knjievnost, prije nego to
se ona zamrzne u arhivsku vrijednost. Zar i to nije jedan od
problema kojim treba da se pozabavi knjievna nauka, naro-
ito u smislu proglasa o smrti jedne discipline, kao to glasi i
naslov najnovije knjige Gajatri Spivak?
Moemo, kao i Lakan, da se zapitamo: U koji red spada
istina koju stvara naa praksa knjievnih kritiara i posredni-
ka? Tu prevara uvijek lebdi u vazduhu, od nje se osiguravamo
izvjesnim brojem ceremonija. Ako ne dobiju neki ritual iz
reda ovih ceremonija, studenti knjievnosti odmah zapadnu u
besmislenost prouavanja nove knjievne kanonske veliine.
Predajem knjievnost devetnaestog vijeka, a taj vijek dovodi u
pitanje religiju kao bazinu prevaru. Ali danas je smijeno
napadati religiju, kao to je udno i napasti kanon. Ljudi e
ipak dobiti injekciju obaveznih rituala i njih e ak i cinici pri-
hvatiti kao opteprihvaene. Obratite panju na to da ete na
asu uvijek imati ponekog studenta koji e izraziti temeljnu
sumnju u jednu knjievnu veliinu, kao to se i upani
pitao nije li Preern ve muzejska vrijednost. Ali on nee po-
sumnjati na jednom meta-nivou, u smislu kanona kao takvog.
Ipak, problem je, u stvari, u tome to je potovalac religije
vjernik, a potovalac kanona (onoga kojeg e legitimisati i
prouavati) nije neko ko treba iskreno da voli, nego ovjek od
nauke. Njega odlikuje doza ravnodunosti prema predmetu
prouavanja, to treba da garantuje objektivnost, i kad je rije
o pomoi vjernicima u kanonu, i kad je rije o statusu ka-
nona. Nije li zahtjev za garantovanim naunim statusom

85

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017

04 Koteska 5/8/05 1:00 PM Page 86

knjievnih prouavanja, praksa zaeta jo u Aleksandriji, je-

dan od razloga smrti ove discipline? Da li su nai snovi o
konzerviranju smrti, upakovani u ideal naunosti, doprinijeli
odumiranju nauke? Hoemo li vraanjem njenog lebdeeg,
fluidnog karaktera vratiti dostojanstvo knjievnoj nauci, a
time i knjievnom kanonu?
Moda, ali kanon e tada vjerovatno imati neko drugo lice.

86

CEEOL copyright 2017