You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Politika Misao

Croatian Political Science Review

Location: Croatia
Author(s): No Author Specified
Title: Osvrti, prikazi, recenzije
Book reviews
Issue: 03/2006
Citation No Author Specified. "Osvrti, prikazi, recenzije". Politika Misao 03:165-178.
style:

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=43271
CEEOL copyright 2017
Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178
Osvrti, prikazi, recenzije
Recenzija povjerio. Ali da je tako radio, postoji
Duan Bilandi
Povijest izbliza: Memoarski
zapisi
Prometej, Zagreb, 2006., 735 str.
Duan Bilandi, istraitelj i iznimno
plodan pisac, nije poblie objasnio kako
su nastali ovi njegovi Memoarski zapisi.
Tamo gdje ih je prekinuo, primjerice u
prvoj polovini 1984., te gotovo cijele
1985., 1994., 1997. i 1998., naziva ih
dnevnikom. I, doista, zapisi su datirani
poput dnevnika u vrlo dugom vremen-
skom rasponu od 1960. do 2005., s tim
to su pravi dnevniki ispisi zapravo vo-
eni tek od 1966. godine. Dakle, otpa-
daju prigovori razliitih Bilandievih
osporavatelja kako je ovdje rije o re-
ceptu rekla-kazala. Dnevnici su po
svojoj naravi subjektivni jer biljee in-
timna zapaanja i procjene, bez primisli
da e jednom biti podijeljeni sa irim au-
ditorijem, jo manje u obliku jedne ovako
bogato ureene knjige.
Pa, ipak, Duan Bilandi u jednom
se trenutku odluio svoje dnevnike za-
pise vjerojatnije raznolike biljenice u
kojima je godinama pohranjivao dojmo-
ve o ljudima i vremenima podijeliti sa
irokim itateljstvom, sadanjim i budu-
im. I dobro je da je to uinio jer emo
preko njegova odabira sugovornika, te
preko situacija koje su bile svojstvene
njemu i samo njemu, ui u intimni, pa i
intelektualni, ivot nae politike klase
one iz sumraka titoizma i Jugoslavije i
ove iz razdoblja raanja hrvatske drave i
sukob koji su ga pratili. Dakako, kad se
jednom odluio na javnost, Bilandi je
nesumnjivo i ureivao svoju sauvanu
dnevniku masu. Koliko i kako, nije nam
CEEOL copyright 2017
165
mnotvo neizravnih dokaza. Moemo
pretpostaviti koji zapisi nisu uli u
knjigu. Primjerice, nema uope niega o
njegovim iskustvima u nevladinim orga-
nizacijama poput HHO-a. A ima i drugih
promjena. Tu i tamo po koji pojedinac
nije spomenut imenom nego samo inici-
jalima ili postaje tek novinarom iz Za-
greba. Kad potom proitamo da je taj
novinar iz Zagreba veljae 1988. ela-
borirao uvarovu tezu da je [tjednik]
Danas preao na maspokovske pozicije
(312), moemo biti sigurni da je Duan
Bilandi imao samilosti prema nekom
jo uvijek aktivnom suvremeniku, koji bi
danas, na osnovi prie iz 1988., mogao
trpjeti zbog svoje ondanje gluposti.
Kad bismo svi mogli trpjeti tovie
morali trpjeti zbog svoje nekadanje
politike gluposti ili moralne tuposti,
naa bi javnost nalikovala istilitima sa
zidova seoskih crkava u kojima se mno-
tvo grenika pri u sumpornoj vatri. Jer
kad uemo u prvotni sustav, onaj krepu-
skularnog komunizma, koji nas je odre-
dio do dananjeg dana i koji Bilandi
vjerno ralanjuje, a to je i najvaniji dio
njegove knjige, onda ne moemo previ-
djeti sve njegove kontradikcije koje iz-
ravno vode u predvorje hada. Kavkaski
krug kredom jugoslavenskoga liberal-
nog komunizma nazire se u Bilandie-
voj sistematizaciji Bakarievih teza iz
svibnja 1964.: nauka ne moe biti slu-
kinja Partiji, ali ako se netko suprotstavi
drutvenom razvoju, ii emo i do hape-
nja (40). Poruka je jasna: budite slobo-
dni u svemu osim u vrlo rastegljivom
djelokrugu drutvenog razvoja. U
ovome je i bila Ahilova peta jugoslaven-
skog sustava: velikosveeniki sloj znao
je sve nedostatke drutvenog razvoja,
tovie, sustavno je kritiki bogohulio,
ali nije doputao pluralistika rjeenja,
nije doputao viestranaje i demokra-
ciju. Bilandiev Kardelj tako jasno na-
vodi da je Jugoslavija produkt epohe
imperijalizma, da je projekt i diktat
CEEOL copyright 2017
166
velikih sila, pobjednica u Prvom svjet-
skom ratu, a ne djelo vjekovnih tenji
njenih naroda. Kao takva ona nije i ne
moe postati organska i trajna zajednica,
ve je jedan povijesni promaaj (107).
Sada smo, kae Kardelj 1971. go-
dine, est mjeseci prije nego to e bitno
pridonijeti raspadu reformnog pokreta u
Hrvatskoj, u fazi stvaranja konfedera-
cije. Nakon amandmana, koje emo do-
nijeti za mjesec dana, pokuat emo odr-
avati Jugoslaviju na takvim principima,
sve dok se meunarodna konstelacija ne
promijeni. Ako ni to ne bi ilo, moramo
napustiti ideju Jugoslavije. Za takvu so-
luciju nune su velike promjene u svije-
tu. Kardelj je, veli Bilandi, radikal-
niji od maspokovaca u Hrvatskoj (107).
On je to doista i bio, jednako kao i Baka-
ri, ali su i jedan i drugi svoje ciljeve
promicali stvaranjem uporita u dijelo-
vima aparata, a nikad mobilizacijom i
demokracijom. Bilandi to uvia i zato
u dijelovima njegova teksta vidimo nje-
gove rastue frustracije: Kardelj ne zna
ni kamo ide ni kako da to ostvari (128).
Kardeljeva teorija izlazi iz bolesnog
uma (134). Bakarievo inzistiranje na fak-
toru vrijeme ini ga alosnim (164) itd.
Tipian je Bilandiev zapis od 28.
sijenja 1980.: Od 22. do 27. IX. 1980.
sudjelujem na meunarodnom simpoziju
Socijalizam u svijetu. Manje-vie ide-
ologizirane prie. Ali, kao obino, kori-
stim prisutnost brojnih politiara i inte-
lektualaca pa biljeim te prie (206). To
je zapravo unutarnji sadraj tih Memoar-
skih zapisa, sa svim boswellovskim za-
pletima s trpez primarijus socijalizma.
To je takoer vaan posao. Sukobi na li-
niji Bakari piljak, piljak uvar, da stikog paternalizma, te vlasti svake re-
spomenem samo neke, rasprave oko ru-
skog interesa, kojeg ima i kad ga nema
(Boko iljegovi: Tito nas je uvijek
plaio Rusima, str. 219.), strah od naci-
onalizma i njegovo arobno prihvaanje
kao idejno-politikog usmjerenja to na-
u politiku klasu ugroava znatno manje
od liberalne demokracije (iljegovi se
boji prodora nacionalizma koji bi mo-
gao iskoristiti demokratske inicijative,
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
str. 220.), tek su dio te bogate zbirke,
koja bolje od bilo kojeg djela to je meni
poznato (moda uz iznimku memoara
Drae Markovia) govori o svijetu nae
bive nomenklature.
Za autsajdera poput mene velik je
izazov vrlo visoka razina cinizma sve te
nebrojene djece revolucije i relativno ne-
znatna vjera u inherentnu snagu sustava.
Ispada da u socijalizam i Jugoslaviju
nitko nije niti vjerovao. Sistem je ivio
na potroenoj vjeri i strahu od plurali-
zma. Zato je muno itati razmiljanja
lijevih intelektualaca poput Leona Ger-
kovia, za koga je pod vidom svestra-
nog razvijanja samoupravljanja putem
slobodnog udruivanja radnika u podu-
zeima, slobodnog udruivanja poduzea
u velike sisteme, slobodnog dogovaranja
meu republikama u federaciji, obnov-
ljen liberalizam kao pogled na svijet. ...
Zar nije liberalizam da poduzee vodi
poslovnu politiku, sudjeluje u kulturnoj
politici ugovorima o financiranju kulture,
sudjeluje u zdravstvenoj politici ugovo-
rom o financiranju zdravstva, znanstvenu
politiku ugovorom o davanju sredstava
za znanost itd., zar sve to nije liberali-
zam? Usto, liberalizam je i to kad radnik
u svom poduzeu rjeava i svoje stambe-
no pitanje i kolovanje svoje djece, ak i
srednje kole i fakulteta. Slino je s te-
zom da radnik moe kreirati visoku poli-
tiku, od lokalnog i republikog do save-
znog nivoa. Ispod tog sustava radi krtica
koja se zove interes, i to je jedan komar
u kojemu stihijski raste tehnomenader-
ska vlast, pa se, na bazi takve robne pro-
izvodnje, restaurira kapitalizam (210).
Takva vrsta straha od slobode duboki je
uzrok naeg zaostajanja, naega populi-
akcionarne oligarhije politike, intelek-
tualne, crkvene u suvremenoj Hrvatskoj.
Manje vaan dio Bilandievih zapi-
sa odnosi se na razdoblje nakon promje-
ne vlasti 1990. godine, zacijelo zbog toga
to je taj period, uza sve svoje zaplete,
ipak bio otvoreniji i jasniji nego pretho-
dni. Usamljenost nositelja vlasti i ovdje
je oit. Jasno je da cijeli niz ljudi iz ue-
CEEOL copyright 2017
Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178
ga Tumanova kruga (Jarnjak, Valenti,
Bobetko, Greguri, Relji), s kojima je
Bilandi komunicirao, nije bio na li-
niji. No, i ovdje je na djelu oportuni-
stika linija iz vremena komunizma. Na
Reljiev upit s poetka sijenja 1997.
(Pozivajui se na moja politika isku-
stva, pita je li vrijeme da se distancira od
toga /tumanovskog/ drutva, pored os-
taloga i zato to oekuje izborni poraz
vladajue stranke), Bilandi mu savje-
tuje da ne izlazi iz struktura, jer sa svoje
pozicije moe koristiti drutvu i preporu-
io nastavak razgovora, pa i komunika-
ciju s opozicijom (487). Bilandi za-
pravo slavi hrvatsku tradiciju bolje je
priekati nego se istravati, i posebno ne
izazivati eventualnog protivnika, a to je
sam reim (523), koju naziva mae-
kovsko-bakarievskom politikom, a
osuuje avanturistiku manjinu /koja/ je
forsirala sukobe (524). Premda u tom
kontekstu spominje Tumana i Veselicu
za vrijeme komunizma, nee biti sluajno
da u njegovim zapisima uope nema
mjesta za izvanparlamentarnu opoziciju
devedesetih godina (HHO, nezavisni in-
telektualci, Feral itd.).
Ovdje bih se osvrnuo na Bilandie-
ve zapise iz travnja 1991. oko podjele
Bosne, koji su izazvali toliko komentara,
uglavnom politikantskih. Ne vjerujem da
je Duan Bilandi bio instrumentom
Tumanove politike podjele Bosne. to-
vie, ljudi poput njega, upravo na liniji
rada u strukturama, u nekoj su mjeri
pokuavali zaustaviti najgore aspekte
svake naopake politike komunistike ili
Tumanove. Bilandi ovdje igra ulogu
Maksima Litvinova, ovjeka koji unutar
sistema opstruira misiju. Isto kao to je
Litvinov iz moskovskog MVP-a koncem
rata upozoravao zapadne diplomate da e
sovjetska izma stati tek onda kad joj se
onemogui daljnje napredovanje, tako je
Bilandi kupovao vrijeme i kod Tu-
mana i kod Koste Mihajlovia. U tome
nema niskog padanja. teta je to nije
mogao uiniti jo mnogo vie.
Ipak, postoji i druga strana medalje.
Bilandi doista vjeruje da ne treba pre-
CEEOL copyright 2017
167
tjerivati u dobrim djelima i u dobroj po-
litici. On otvoreno priznaje da je za svje-
doenja pred Haakim tribunalom u rujnu
1998. zatajio /.../ da nas je predsjednik
Tuman instruirao kako treba raditi na
podjeli BiH radi proirenja hrvatskih dr-
avnih granica i da je sporazum sa Srbi-
jom o tome mogu (492). Zato on i na-
lazi razumijevanja za Raanovu oportu-
nistiku politiku (Raan misli /10. XII.
1993./ kako se irokim masama jo ne
smije sugerirati akcija protiv /Tumano-
ve/ politike u BiH, iako ona vodi u naci-
onalnu propast. On smatra da njegovu
stranku /SDP/ ne treba uvlaiti u borbu
protiv te politike, dapae, on ljude SDP-a
hladi od zagrijavanja za borbeniji na-
stup. Uostalom, valja prepustiti HDZ-u
da ispije asu otrova do kraja i tek
poslije njihova totalnog kompromitiranja
mogue je neto uiniti (428). Moda je
zatajiti ipak lake nego ne uiniti.
I na kraju, na kljunom (i zaklju-
nom) mjestu, Bilandi veli i ovo: Samo
su oajnici, avanturisti, hazarderi, mito-
mani, pustolovi, primitivci i zaslijepljeni
antikomunisti mogli u svojoj ludosti juri-
ati na postojei jugoslavenski reim i
svjetski poredak (698). Pozivanje na
svjetski poredak jest suvremeni oblik
apologije titoizma. Ipak, ironija je u tome
to bi takav nain razmiljanja, uz mini-
malne preinake, posve onemoguilo ono
oajniko i avanturistiko jurianje
to je mladca iz Maljkova i Ferianaca
odvelo u umu 1941. godine. Ljudi, re-
kao je Gaj Julije Cezar, uvijek vjeruju
ono to im odgovara. Sustavi su samo
okviri bolji ili gori. Oni omoguuju ili
stvaraju prepreke za napredovanje asti.
Moda nije bilo najlake ivjeti asno s
Titom. Mnogo je gore ivjeti beasno u
mekim vremenima pluralizma. Ova je
polumemoarska knjiga izvrstan izvor i
predmet za razmiljanje o naem vre-
menu. Budue e generacije iz nje mno-
go nauiti o razdobljima koja e im biti
teko razumljiva. Naa je srea to e biti
tako.
Ivo Banac
CEEOL copyright 2017
168
Prikaz turu, a drugi na mo. On trai vezu izme-
Jonathan Hearn
Rethinking Nationalism,
A Critical Introduction
Palgrave Macmillan, 2006., 272 str.
Ova knjiga sadrava pregled razlii-
tih teorija nacionalizma, kritiku analizu
tih teorija te originalne pokuaje u obja-
njavanju uzroka i posljedica nacionali-
zma. Rije je o sustavnom i nijansiranom
pregledu, analizi i kritikim opservaci-
jama na postojee teorije nacije i nacio-
nalizma. To je razlog za jedan sustavan
prikaz i ocjenu ove vrijedne knjige.
Knjiga ima deset poglavlja. U uvodnom
poglavlju autor prezentira glavne spo-
znaje (pojmove, teorije) o nacionalizmu i
daje svoju definiciju nacionalizma. U
sljedeim poglavljima sustavno se anali-
ziraju kljune teorije i pojmovi (kon-
strukti) nacionalizma, kao to su primor-
dijalizam i njegova kritika, modernizam i
njegova kritika, mo i kultura kao klju-
ne odrednice nacionalizma i nacional-
nog identiteta, te na kraju (zavrno po-
glavlje) autor iznosi sumarne teze o naci-
onalizmu i pokuava povezati u kohe-
rentnu cjelinu pojmove moi, kulture i
nacionalizma.
U uvodnom poglavlju autor najprije
iznosi razliite suprotstavljene definicije
nacionalizma (Renan, Deutch, Connor i
drugi), te sumira razliite teze o naciona-
lizmu kao osjeanju, kao identitetu, kao
ideologiji, kao socijalnom pokretu te hi-
storijskom procesu. Sam Hearn misli da
je nacionalizam sve to istodobno, iako se
naglasci mogu mijenjati u razliitim
vremenima. On, pak, smatra da se istra-
ivanje nacionalizma mora osloniti po-
najprije na pojmove moi i kulture, a da
e naini razumijevanja tih pojmova od-
rediti i nae razumijevanje nacionalizma.
Pritom, jedni stavljaju naglasak na kul-
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
u tih pojmova i to je sr njegova pristu-
pa istraivanju nacionalizma.
Detaljno je prikazao primordijalisti-
ke i modernistike teorije nacionalizma.
Primordijalizam se temelji na tezi da je
suvremeni nacionalizam vezan za etnike
zajednice (ethnies), te da tako ima histo-
rijsko podrijetlo i dubinu i na toj osnovi
emocionalni naboj i vezanost za zajed-
niko srodstvo i sudbinu. Po moderni-
stikim teorijama nacije i nacionalizma
(Gellner, Mann, Anderson i drugi) nacije
su suvremene tvorevine, nastale u 18. i
19. stoljeu. One su funkcionalne adapta-
cije na pritiske socijetalne modernizacije,
industrijalizacije i urbanizacije i time
potrebe za univerzalnom standardizaci-
jom komunikacije i naina ivota. Ti
procesi vode povezivanju kulture i moi
(drave) u jednu cjelinu te tako nastaju
moderne nacionalne drave. Dakako da i
meu modernistima postoje razlike.
Ovdje, pak, ne namjeravamo prikazi-
vati poznate teorije i teoretiare nacije i
nacionalizma, nego emo se usmjeriti na
Hearnov doprinos tome. Kao to smo re-
kli, on smatra da se istraivanje naciona-
lizma mora osloniti na pojmove moi i
kulture, te na samo shvaanje tih poj-
mova. To je u skladu s njegovom radnom
definicijom nacionalizma: Nacionali-
zam je postavljanje kombiniranih zahtje-
va, u ime populacije, na identitet, na ju-
risdikciju i na teritorij (11). Pravo na
identitet vezano je prije svega za pojam
kulture, dok je pravo na jurisdikciju (su-
verenitet, samo-vlast) vezano za pojam
moi. Hearn misli da postoje tendencije
kod onih koji naglaavaju mo da defini-
raju nacionalizam primarno s pomou te-
nji k dravnoj moi, a ideoloku mo
drave da generira socijalne identitete i
politike lojalnosti. Oni koji, pak, nagla-
avaju kulturu u objanjavanju nacionali-
zma (primordijalisti, etno-simbolisti) tee
odvajanju kulture od moi. Sada treba
vidjeti kako Heran objanjava pojam
moi, a kako pojam kulture. To on ini
na vie mjesta u svojoj knjizi.
CEEOL copyright 2017

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178 169

On pojam moi vee za primarne Definicija, kae on, doputa injenicu da
ljudske potrebe i tenje, dok pojam naci- je liberalna demokracija, kao politiki
onalizma ili etniciteta nije dio ljudske oblik, dovoljno otvorena za stvarne ne-
primarne motivacije. Smatra, dakle, da je suglasnosti i konflikte oko koncepcija na-
potreba za moi u korijenu veine ljud- cionalnog identiteta i tone vlade. Tako
skih tenji, da je dakle to prirodna po- liberalne demokracije ne transcendiraju
treba i motiv, te da kao takva nije privi- nacionalizam, koliko ga domesticiraju,
legij elita ili drava nego ljudi openito. rutiniziraju njegovu dinamiku kanalizira-
Na toj osnovi postavlja tezu o mogu- njem njegove energije kroz kljune poli-
nosti razumijevanja nacionalizma samo tike institucije. Nacionalizam se ozbilj-
kroz utvrivanje dinamike stvaranja no promijenio u liberalnom demokrat-
moi kroz interakciju kompleksnih orga- skom kontekstu, otupio je svoju estinu,
nizacijskih oblika (151). To je izvjesna ali je ostao nuan aspekt dravne stalne
novost u istraivanju nacije i nacionali- potrebe za legitimacijom i neizbjenom
zma. Mo, dakle, vee za dinamiku kom- kompeticijom izmeu socijalnih grupa u
pleksnih organizacijskih oblika u drutvu procesu definiranja ireg drutva (166).
i smatra je normalnim nainom ljudskog
djelovanja. Ona je kao takva transhisto- On takoer istie da se istodobno s
rijske naravi i u pozadini je veine ljud- procesom promjene klasno orijentirane
skih procesa. Smatra da se ljudi mogu stranake politike razvijaju stranake po-
motivirati nacionalizmom u svom soci- litike koje nastoje reprezentirati interese
jalnom djelovanju te da on moe postati cijele nacionalne populacije. Na taj na-
uinkovita socijalna snaga, ali u krajnjoj in, daleko od transcendiranja nacionali-
liniji, ta je snaga ukorijenjena u funda-zma, stranke dre nacionalni identitet
mentalnoj potrebi za moi, a nacionali- konstantno na laganom vrenju, jer je
zam je vie oblik te tenje za moi pod nacionalizam, tako shvaen, esencijalni
izvjesnim uvjetima nego razlog sui gene- resurs za odravanje legitimacije u de-
ris (169). mokratskim reimima, koji obuzdavaju
njegovu opasnu energiju, dok se takoer
Hearn se u svojoj analizi donekle koriste njime (168).
oslanja na radove Gellnera, Breuillya,
Manna i drugih teoretiara nacionalizma. Kako je, pak, pitanje nacionalnog i
Tako je on suglasan s Gellnerom u tome politikog identiteta openito vezano za
da je nacionalizam zapravo tenja ka pojam kulture, vano je vidjeti kako
kongruenciji izmeu nacije i drave, kao Hearn razumije taj pojam. To je vano
i s Breuillyjevom tezom da je nacionali- zato to se nacionalizam ne moe odvo-
zam ideologija koja ima za cilj brisanje jiti od socijalne organizacije i dinamike
distinkcije izmeu drave i drutva i tako organizacije moi, a ta se organizacija ne
stvaranje jedne kulturne grupe i njene dr- moe ostvariti bez kulture. Budui da je
ave kongruentnima. Nacionalizam je je- kultura vana varijabla u dinamici stva-
dnostavno tenja za ovim ciljem. Hearn ranja moi, vano je vidjeti to se misli
se, meutim, ne slae s Breuillyjem da pod pojmom kulture? Problem nastaje i
razlozi za nacionalizam nakon toga ne- oko odreivanja odnosa izmeu kulture
staju. To bi, pak, znailo da u modernim i ideologije, jer se nacionalizam vrlo
nacionalnim, napose demokratskim dra- esto tretira kao ideologija. Hearn kriti-
vama, nema vie razloga za nacionali- zira antropoloke definicije kulture kao
zmom i nacionalnim identitetom. Hearn, irokog spektra ideacijskih fenomena
meutim, ne misli tako. On, zapravo, mi- (vrijednosti, normi, obiaja itd.), kao
sli da je njegova osobna definicija nacio- naina ivota u cjelini, kao pojma koji
nalizma dovoljno iroka da omoguuje obuhvaa sve manifestacije socijalnih
prijepore oko nacionalnog identiteta, op- navika zajednice, ... te produkte ljudskih
sega i funkcija vlade itd., i kad u nekoj aktivnosti kako su odreeni ovim navi-
zajednici nema teritorijalnih problema. kama (F. Boas). On takoer kritiki

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017
170
vrednuje utjecajnu antropoloku defini-
ciju kulture od autora kao to je C.
Geertz (1973.) koji kulturu definira kao
sisteme znaenja koji su ugraeni u sim-
bole i tako odreuju znanje i stavove
ljudi o ivotu. On smatra da odreivanje
kulture u ideacijskim okvirima (kao si-
stem ideja, stavova i vrijednosti ugrae-
nim u simbole i mitove), stvara tekou
razlikovanja kulture i ideologije. Hearn
misli da postoji drugi smisao pojma kul-
ture, koji se moe vezati za uenje K.
Deutcha (1953), u tvrdnji da ona nije
skup ideacijskih sadraja (simbola, mito-
va, vrijednosti itd.), nego radije model
odnosa (relations) meu svim vrstama
socijalnih fenomena, ideacijskim, ali ta-
koer emocionalnim, institucionalnim,
organizacijskim, materijalnim, koji ine
da oni izgledaju da stoje zajedno (10).
On je svoje stajalite o kulturi izrazio jo
tonije na drugom mjestu u svojoj knjizi
kad je ustvrdio: Gledam na kulturu kao
na mnogo vie od ideja kao kompleksni
skup odnosa izmeu ideja, sentimenata,
identiteta, organizacija i praksi, ... Anali-
tika dimenzija ideacije je previe uska
da uhvati tu kompleksnost. Potom, dale-
ko od toga da kultura bude odvojena od
moi, tvrdim da upravo mo vue zaje-
dno taj kompleksni set odnosa (201).
Kako Hearn vidi izvore nacionalizma u
univerzalnoj ljudskoj potrebi za moi
koja vodi do razliitih oblika socijalne
organizacije, to ukljuuje i dravu, ta-
kvu organizaciju nije mogue odvojiti od
ukupnih socijalnih fenomena, osobito
ideacijskih, kao to su ideje, simboli,
vrijednosti, identiteti, institucije itd., po-
trebno je, smatra on, preciznije odrediti
samu kulturu i ideologiju kao kljune fe-
nomene. Kultura se, smatra on, ne moe
reducirati na ove ideacijske pojave. Kul-
tura je za njega mnogo kompleksnija
vrsta odnosa: ona je povezanost tih fe-
nomena, kauzalno determinirana socijal-
nom organizacijom moi (208). I ovdje
nastaje zaokret u pogledu na kulturu. U
dosadanjim teorijama kultura je uzima-
na kao varijabla koja povezuje. Sada,
pak, Hearn tvrdi da nije kultura ta koja
vee, nego mo. Mo, u povezivanju (in
binding), stvara kulturu (208). To staja-
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
lite nije lako ilustrirati primjerima zato
to se kultura ovdje razumije kao vrsta
odnosa, prije nego kao objekt. Kultura ne
stoji toliko u simbolima, idejama, koliko
u tome kako oni stoje zajedno (kako se
pokazuju kao povezani) u promjenjivim
gravitacijskim poljima organizacija i nji-
hovih moi. Kad postajemo svjesni tih
odnosa u dinamici stvaranja moi, to je
ono to ini kulturu. Kultura je postajanje
svjesnim dinamike stvaranja moi, a u toj
dinamici sudjeluju razliiti ideacijski fe-
nomeni (simboli, mitovi, identiteti itd.).
To poimanje kulture nije lako objasniti
jer bi se mogao stei zakljuak kako je
kultura u toj perspektivi samo epifeno-
men stvaranja moi. Teza kako mo
stvara kulturu vodi upravo k tome. Hearn
je svjestan toga pa upozorava da je kultu-
ra i esencijalno konceptualno sredstvo za
trasiranje funkcija moi.
Dok, pak, etno-simbolisti (Smith,
Hutchinson i dr.) naglaavaju kulturu
kao ideacijsku dimenziju nacionalizma,
drugi teoretiari tu ideacijsku dimenziju
razumiju vie kao ideologiju. Dakle,
postoje dva naina promatranja ideja u
fenomenu nacije i nacionalizma, jedan je
kulturalni a drugi ideoloki (Hobsbawm,
Kedourie). Rije je dakle o kulturalnim i
ideolokim teorijama nacionalizma. Pro-
blem je u tome to su i kultura i ideolo-
gija ideacijske pojave. Socijalne znanosti
su jo uvijek optereene nejasnim kon-
ceptualnim razlikovanjem pojmova ide-
ologije i kulture. Hearn zato predlae
sljedeu razliku: ideologija je vie ili
manje namjerna upotreba ideja (ideation
kao krovni pojam za sve socijalne kogni-
cije) u stvaranju i ruenju socijalne moi,
dok je kultura nain kojim se sve vrste
socijalnih fenomena (ideacijski, emocio-
nalni, institucionalni) pokazuju da stoje
zajedno (hang together) zbog utjecaja
organizacijskih centara moi. Tako su
naini konceptualizacije kulture, moi i
socijalne organizacije vrlo meuovisni.
Ta perspektiva pokazuje, kae Hearn,
kako su pokuaji da se definira kulturu,
nacije i nacionalizam primarno s pomou
sistema simbola i znaenja neadekvatni.
Te je simbolike procese bolje sagledati
CEEOL copyright 2017

Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178 171

kao primjere ideologije koja se prelijeva prikazuje razvoj teorija nacije i naciona-
u ire polje ideacija i to takoer treba ra- lizma (primordijalistikih i modernisti-
zumjeti u odnosu na relevantne centre kih), daje originalnu definiciju nacionali-
socijalno organizirane moi. Dakle, na zma i pokuava ga objasniti kroz procese
nain da mo, u povezivanju, stvara stvaranja moi, u kojima sudjeluju poje-
kulturu (232). Hearn, ini se, prihvaa dinci, institucije, ideje (kultura i ideolo-
miljenje A. Heywooda (1994.) da su gija) na kompleksan i povezan nain. U
ideologije sistematske ideje koje osigu- tom smislu opravdana je njegova defini-
ravaju temelj za neku vrstu socijalnog cija nacionalizma kao kombiniranog
djelovanja, te E. Wolfovu (1999.) tezu zahtjeva za identitetom, jurisdikcijom i
da se ideologije veu za mo, dok kulturu teritorijem. A to se ne moe objasniti bez
promatra relacijski, a ne fenomenalno, moi, kulture, ideologije i socijalne orga-
kao proces razvojnog nastajanja svijesti o nizacije. I konano, treba istaknuti da
kompleksnoj povezanosti svih socijalnih Hearn jasno pokazuje kako nacionalizam
fenomena, koji se neprestano odvija u di- nije neto negativno po sebi, nego da je
namici stvaranja moi. U tom smislu, to naturalizirano, danas u demokracijama
kako ja razumijem tu perspektivu, mo je moderirano, rutinizirano stanje stvari.
doista ta koja u procesu svoga izgraiva- Demokracije nacionalizam rutiniziraju i
nja, koristei ideje i institucije, povezuje domesticiraju prije nego transcendiraju.
nepovezano i tako stvara kulturu. Kul- Moemo samo dodati da se suvremenim
tura je na neki nain postojanje svijesti o pojmom graanstva ne moe ni kompen-
povezanosti razliitih socijalnih feno- zirati, a jo manje objasniti, pojam poli-
mena, u prikazu (slici, dojmu) kako oni tikog identiteta, koliko god se trudili
stoje zajedno, dok je ideologija svjeto- pokazati razliku izmeu civilnog (civic) i
nazor za konkretno socijalno djelovanje kulturnog (ethnic) identiteta. Zapravo
(za postizanje odreenog cilja, na primjer pojam graanskog identiteta ima smisla
stvaranje drave, odreenog oblika vla- samo ako postoji pojam nacionalnoga
davine itd.). U cjelini, dakle, jasno je da (kulturalnog) identiteta. Bez identiteta
se pojam nacije i nacionalizma ne moe (pripadanja, priznavanja, lojalnosti) nije
objasniti bez pojmova kulture, ideologije, mogue razumjeti pitanje graanstva
moi i dinamike socijalne organizacije (statusa, prava i jednakosti). Ovu knjigu
moi. vrijedi itati jer je ona pregledno, kritiko
i u nekim aspektima originalno tivo o
Hearn na kraju raspravlja o normativ- naciji, nacionalnoj dravi, nacionalizmu i
nim kritikama i obranama nacionalizma, nacionalnom identitetu.
kao to su teorije liberalnog nacionali-
zma (Y. Tamir, D. Miller, Ch. Taylor),
te o postmodernim pristupima koji poku- Vladimir Vuji
avaju dekonstruirati nacionalistika i
nacionalna obiljeja nacionalne drave te
sidriti pitanje nacionalnog identiteta u lo-
kus drugoga i tako dokazati njegovu
hibridnost. Hearn kritizira to stajalite jer
zapostavlja tezu o trajnoj ljudskoj potrebi
za moi, a time i za identitetom. Zato on
zastupa teoriju o nacionalizmu kao pre-
vladavajuem tipu u dugoj i razvojnoj li-
niji oblika socijalne organizacije, ulana-
vanja moi i kulture. Pridruujem se tom
nainu miljenja.
Na kraju moemo zakljuiti kako je
rije o vrlo dobroj knjizi. Ona sustavno

CEEOL copyright 2017

CEEOL copyright 2017
172
Prikaz bilo tako dobro, ali se pita jesmo li zbog
Ralf Dahrendorf
U potrazi za novim poretkom.
Predavanja o politici slobode u
21. stoljeu
Deltakont, Zagreb, 2005., 158 str.
Novo, na hrvatski jezik prevedeno,
djelo glasovitoga njemako-britanskog
politikog teoretiara, sociologa i politi-
ara Ralfa Dahrendorfa U potrazi za no-
vim poretkom. Predavanja o politici slo-
bode u 21. stoljeu, zbirka je od ukupno
est predavanja, koja su odrana krajem
2001. i poetkom 2002. godine pod po-
kroviteljstvom Zaklade Krupp na Kultu-
rolokom institutu u Essenu. Predavanja
su, kako autor navodi u predgovoru nje-
makom izdanju, socijalna i politika
analiza sadanjosti, pa su prema tome
pod utjecajem vremena u kojem ivi-
mo. Zbirka se sastoji od est poglav-
lja/predavanja: 1. Nikada nam nije bilo
tako dobro. O ivotnim prilikama; 2.
Svijet bez uporita. Globalizacija i ano-
mija; 3. Kapital bez rada. Socijalna re-
konstrukcija ivota; 4. Klase bez borbe,
borba bez klasa. Moderni drutveni su-
kob; 5. Liberalni poredak pod pritiskom:
Demokratske dileme; 6. Ideja ope po-
vijesti s gledita svjetskoga graanstva.
itajui djelo, moe se primijetiti da
nije rije o odvojenim, zasebnim te-
mama, nego da Dahrendorf povezuje
probleme koji su sadrani u naslovima
pojedinih predavanja. Tako je, primje-
rice, s temom o ivotnim ansama. To je
tema kojom se Dahrendorf intenzivno
znanstveno bavio sedamdesetih godina
prolog stoljea, a ovdje je on ispreplee
u svim predavanjima, iako najjasnije u
prvome. Dahrendorf svoje shvaanje
obuhvaa s tri Ali prikazanima u tezi da
nam jo nikada nije bilo tako dobro:
Prvo Ali objanjava da nam nikada nije
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
toga sretniji. Srea, kao najvia svrha i-
vota najveeg broja ljudi bila je dugo
cilj javnog djelovanja (14). ivotne
anse su opcije, mogunost izbora, a op-
cije su i pravo na neto. Jedno takvo
pravo na neto su izbori. Druga strana
opcija je ponuda. Stajalite da nam ni-
kada nije bilo tako dobro objanjava
Dahrendorf, ogleda se u tome da ljudi
imaju stvarne mogunosti izbora (16).
Drugo Ali Dahrendorf saima pitanjem
Ali zauvijek?, odnosno reenicom da po-
vijest ne slijedi nikakav unaprijed odre-
eni plan (17), nego se oblikuje slobod-
nim djelovanjem ljudi. I u treem Ali
Dahrendorf istie da je polazite ivotnih
ansi politika slobode. Prvi korak politike
slobode, polazna toka nade jest koli-
ina ivotnih ansi, proirenje ivotnih
prilika, a drugi korak jest djelovanje.
Sloboda je uvijek izazov na djelovanje
i ne podrazumijeva se sama po sebi
(24). U tom smislu treba mnogima osigu-
rati prava i mogunosti u kojima mi
sami ve uivamo (25). Osim cilja dje-
latne slobode vana su i dva sredstva
kojima se on postie. Jedno sredstvo se
odnosi na pravila kojima sloboda prvo
stjee institucionalan oblik, pritom Da-
hrendorf misli na ustav slobode, a
drugo se sredstvo odnosi na osnovno
pravo na ivotne prilike koje u naelu
pripadaju svima (25-26). Sam Dahren-
dorf, meutim, ne vjeruje u harmonizi-
ranu viziju u smislu udruivanja slobo-
de, jednakosti i bratstva, jer sloboda i je-
dnakost oznauju dva razliita pogleda
na socijalne odnose, a nejednakost je u
biti jedan element slobode (26). Zbog
toga Dahrendorf zakljuuje da slobodno
drutvo ostavlja mnogo slobodnog pro-
stora za razlike meu ljudima, protiv
ega pomae samo osiguranje osnovnih
prava za sve graane, kojim pravima
treba dodati i pravo na prihvatljivu ra-
zinu ivotnog standarda. Prema tome, u
Dahrendorfovu smislu djelatna sloboda
apelira na nas da budemo aktivni, a ne
pasivni, jer nam uvijek moe biti bolje, a
pogotovo onima koji ne uivaju u naim
ivotnim prilikama (26-27).
CEEOL copyright 2017
Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178
U drugom predavanju Dahrendorf ot-
vara novu temu temu globalizacije i
anomije. Pritom on iznosi svoje miljenje
da ne postoji ni neki svjetski duh koji
povijest vodi prema odreenim ciljevima,
bez obzira na gubitke, niti nikakva ima-
nentna nunost nezadrivog tehnikog
napretka, pa je u tom smislu mogue da
e se globalizacija pojaviti tek kao jedna
epizoda, jedna prolazna stranputica kapi-
talizma s manje trajnim posljedicama
(31). Bez obzira na uvrijeena stajalita o
globalizaciji, pa i o drutvu rizika, koje
za neke poput Ulricha Becka, kao to is-
tie Dahrendorf, predstavlja priliku, a za
druge jo vei rizik, danas ivimo u vre-
menima promjena, koja su i vremena ra-
spadanja. A takvo je raspadanje odredilo
proces modernizacije. To stanje od-
bjeglog svijeta (runaway world) prema
Giddensu, Dahrendorf naziva svijetom
bez uporita (34). On to objanjava time
to mu se nestalnost ini njegovim dvo-
znanim obiljejem nitko ga ne moe
zadrati i mi u njemu ne nalazimo upori-
te (34). Dahrendorf se vraa problemu
iz prvog predavanja o politici slobode.
On se pita to je cilj politike slobode. I
odgovara da su to najbolje ivotne pri-
like najveeg broja ljudi (42). ivotne
anse su mogunosti izbora, one su op-
cije i zahtijevaju dvije stvari pravo na
sudjelovanje i izbor djelovanja i dobara,
pa ipak, to nije dovoljno. Te opcije
prema Dahrendorfu trebaju pratiti i liga-
ture, koje predstavljaju duboke veze,
bez kojih ne bi bilo mogunosti biranja.
Ligature dre elemente drutva na okupu,
a Dahrendorf ih opisuje i kao subjek-
tivnu, unutarnju stranu normi koje ga-
rantiraju socijalne strukture.
Dahrendorf u treem predavanju go-
vori o kapitalu bez rada. To je jo jedna
za njega velika tema, ije razmatranje
dovodi do odgovora na pitanje to se do-
gaa kad drutvu rada ponestane rada.
On se i u ovoj kratkoj analizi vraa
Marxu i podjeli na carstvo slobode i car-
stvo nunosti, a zadovoljavajui odgovor
nalazi u distanciranju od Marxova razli-
kovanja tih dvaju carstava. Sloboda je,
smatra Dahrendorf nedjeljiva; ona ili
CEEOL copyright 2017
173
vlada u svim sferama ljudske ivotne
djelatnosti ili je u svima ugroena (56).
Pritom analizira drutvo znanja, Young-
ovo meritokratsko drutvo, Turnerovu
politiku ekonomiju slobode, te najprije
zakljuuje da je svijet rada poprimio
patchwork-karakter (stari svijet rada sa
strukturama poput obrazovanja, rada,
slobodnog vremena i mirovine, za veinu
je, prema Dahrendorfu, samo sjeanje) i
potom, da rad u javnom, a i u politi-
kom diskursu poprima sve osebujniju
ulogu (68). Dahrendorfova analiza vodi
k slobodi. On smatra da je ukidanje dru-
tva rada bila samo prolazna nada i
podsjea da u povijesti nema potrebnog
napretka, no postoji i vjerovanje da su
nastale nove mogunosti ljudskog obli-
kovanja ivota (72). S tim u vezi on
uvodi pojam djelatnosti, pa je otuda slo-
boda ivot kao djelatnost, odnosno kao
autonomno, samoodreeno djelovanje.
No, takva djelatnost poinje u samom
radu. ivot kao djelatnost za Dahrendor-
fa nije samo prazan ideal. To je po-
novno vraanje starih ivotnih oblika na
jednoj razini blagostanja koja se enormno
poveala bez, esto brutalnih, ovisnosti iz
prolosti (74). U tom smislu, on s pra-
vom zakljuuje da kraj drutva rada ne
znai kraj djelatnosti, pa ni kraj rada, jer
se drutvo djelatnosti nee ostvariti samo
od sebe nego stalno zahtijeva na trud.
U etvrtom predavanju Dahrendorf
se tematski vraa svojim razmiljanjima
iz osamdesetih godina prolog stoljea
kad je oblikovao svoju teoriju drutvenog
sukoba. Sada pokuava odgovoriti na pi-
tanje to bi bila nova nejednakost, mo-
emo li je prihvatiti i hoe li ona postati
izvor novih sukoba, te to se dogodilo sa
sukobom nakon klasne borbe, postoji li
on ili ne. Dahrendorf smatra da je danas
sukob raspren i da postoji svugdje. To
je ujedno i osnovno obiljeje modernoga
drutvenog sukoba. A stari je sukob vi-
en ili kao sukob klasa ili slojeva, ili kao
sukob sindikata i udruenja poduzetnika
idilian u usporedbi s terorizmom, ma-
fijakom moi, sitnim i velikim zloi-
nom (90).
CEEOL copyright 2017
174
U petom, pretposljednjem predavanju
zaokupljen je demokracijom i liberalnim
poretkom. Citirajui Poppera, Dahren-
dorf smatra da bi demokracija trebala ...
dopustiti rasputanje vlade bez prolijeva-
nja krvi, da ona stvara forum za
stvarnu kontrolu monih i omoguuje
narodu koji bira, graanima, da se nji-
hovi interesi i preferencije unesu u poli-
tiki proces (99). Kako bi ostvarila ova
svoja tri zadatka, demokracija se mora
uvrstiti u liberalnom poretku. Dahren-
dorf analizira razvoje koji institucije de-
mokracije dovode u pitanje, te uvia po-
stojanje sumnje, koju pobuuju ti razvoji,
u sposobnost da se ouva demokracija i
ustav slobode, kao i postojanje nunosti
za nadovezivanjem na prva naela libe-
ralnog poretka. I kao to Dahrendorf za-
kljuuje, njegova analiza vodi natrag k
budnom i aktivnom graaninu, budnoj i
aktivnoj graanki, ije su obveze traiti mira i generaliziranje osnovnih ljudskih
novo i ukloniti krivo. On, dapae,
smatra da demokracija bez demokrata
unitava samu sebe te da je politiko
djelovanje samo jedan mali dio graan-
sko-drutvenog djelovanja. U tom po-
gledu Dahrendorf je skeptian prema
onima koji ne ele imati udjela u svijetu
u kojem ive, jer kako kae: Druga
strana novog autoritarizma je drutvo
couch potatoes gledatelja televizije koji
svoje dane provode na kauu jedui ips,
a na ekranu im prolazi svijet u kojem
vie nemaju udjela i u kojem uskoro vie
nee niti moi imati udjela (119).
Posljednje, esto predavanje nosi na-
slov Ideja ope povijesti s gledita
svjetskog graanstva. U njemu se Da-
hrendorf dotie svih u prethodnih pet
predavanja razmatranih tema, ali ovaj
puta vie ne, kao to i sam navodi, sa
stajalita politike znanosti ili pak soci-
ologije, nego iz perspektive povijesne
filozofije. Da e u ovoj posljednjoj ana-
lizi krenuti od Kanta, bilo je vidljivo ve
iz naslova predavanja, koji je identian
naslovu Kantova spisa iz 1784. godine
Idee zu einer allgemeinen Geschichte in
weltbrgerlicher Absicht. Dahrendorf
polazi od teze da su ljudi odgovorni za
davanje smisla povijesti, kao to imaju
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
odgovornost za poveavanje ili unitava-
nje ivotnih ansi. Pritom tvrdi da su se
gospodarstvo, drutvo i politika promije-
nili u znaku globalizacije te da jedna
nova globalna klasa utjelovljuje nadu u
nesluena bogatstva (122). Polazei od
Kanta i Poppera, on nadalje smatra da
sami sebi moemo postaviti ciljeve koji-
ma se vlastitim trudom moemo priblii-
ti. Prema Kantu, jedan takav cilj je ope
graansko drutvo upravljano pravom
(122). U njemu je, kako Dahrendorf raz-
lae, hobbesovski rat svih protiv sviju
ukroen i postao je najvea sloboda
koju je mogue ostvariti jedino u drutvu.
Globalizacija, rei e dalje Dahrendorf,
moe voditi k ovom cilju, ona nas za
korak pribliava ovom cilju. On se pri-
tom dotie i drugoga Kantova spisa K
vjenom miru. Taj je spis vaan, jer po-
uava kako nai uvjete za mogunosti
prava. Upravo to Dahrendorf vidi kao
kozmopolitski izazov demokracijama
nacionalnih drava, koji je 200 godina
nakon objavljivanja Kanta aktualniji
nego ikad (123-124). To je toka na
kojoj Dahrendorf ponovo objanjava po-
jam slobode. Sloboda je najvii cilj ...
javnog djelovanja, ona je nedjeljiva, i
nepotpuna dokle god je bila privilegija
(pritom se kritiki dotie shvaanja slo-
bode u Aristotela jer su, kako kae Ari-
stotelova gospoda bila slobodna, i to
kao gospoda u dvostrukom znaenju
dakle bez gospoa, ali istovremeno sa
svojim robovima uivajui u svojoj
slobodi uz visoku cijenu. Bili su slobodni
na raun drugih (126)). Nasuprot tome,
Dahrendorf istie da je liberalni poredak
poredak za sve graane pa se tek tada
kad je takav poredak uspostavljen moe
govoriti o slobodnom drutvu. U tu svrhu
on se i zakljuno ponovno vraa temi i-
votnih ansi. Iako ih je definirao kao op-
cije, kao funkciju prava, one, naglaava
Dahrendorf, imaju smisla kad opcije
ostaju umetnute u koordinate solidarno-
sti, pripadnosti i povezanosti, a onoga
trenutka kad se drutvo raspadne, nestane
i mogunosti izbora, a nastaje anomija.
Nita se od ovoga ipak ne dogaa samo
od sebe, iako zbog opasnosti od zablu-
CEEOL copyright 2017
Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178
da, poveanje ivotnih prilika dospijeva
u opasnost, a time i sloboda. Sloboda o
kojoj Dahrendorf govori je djelatna slo-
boda, a ona je ipak najvea maksima.
Dahrendorf s temeljne liberalne pozi-
cije analizira socijalnu i politiku dimen-
ziju vremena u kojem ivimo. Autor u
ovih est predavanja razmatra pojmove
od slobode kao djelovanja koje ostva-
ruje ivotne prilike, i u tom smislu dje-
latne slobode, a ne slobode kao stanja,
preko ivotnih ansi kao mogunosti iz-
bora, anomije kao toke u kojoj najve-
a sloboda prelazi u najveu neslobodu,
kapitala kao kapitala bez rada i socijal-
ne rekonstrukcije ivota preko klasa i
modernoga drutvenog sukoba kao suko-
ba koji postoji, ali ne nalazi svoj izraz u
velikom pokretu protiv globalne moi
do liberalnog poretka i demokracije, te
ideje ope povijesti s gledita svjetskoga
graanstva. Ova zbirka tekstova zapravo
je Dahrendorfova misao u malom. Ona
objedinjuje sve vane teme kojima se on
znanstveno bavio i tako predstavlja do-
prinos svima onima koje one zbog gra-
anskih, prirodno-ljudskih ili profesio-
nalnih pobuda zanimaju.
Ana Paanin
Prikaz
Cindy Skach
Borrowing Constitutional
Designs: Constitutional Law in
Weimar Germany and The
French Fifth Republic
Princeton and Oxford: Princeton
University Press, 2005., 151 str.
Od rada Mauricea Duvergera A new
political system model: Semi-presidential
government iz 1980. godine traje raspra-
va i stvaraju se teorije o treem tipu su-
CEEOL copyright 2017
175
stava vlasti: semiprezidencijalizmu.
Osim tradicionalna dva, parlamentarnog i
predsjednikog, polupredsjedniki tip se
pojavio ve s Weimarskom Republikom i
Ustavom Finske iz 1919. godine, ali se u
literaturi prototipski vee tek uz francu-
sku Petu Republiku. Duverger je svoju
teoriju razvio polazei upravo od Pete
Republike, ali se u praksi pokazalo (oso-
bito nakon ruenja komunizma i nastanka
novih politikih sustava u Srednjoj i Isto-
noj Europi) da se ti sustavi katkad me-
usobno znatno razlikuju te da tekoe u
primjeni odreenih teorija semipreziden-
cijalizma na njih predstavlja problem koji
znanstvenici pokuavaju rijeiti na razli-
ite naine. S jedne se strane stvaraju
nove teorije koje nastoje obuhvatiti mje-
ovite sustave vlasti pod jedan tip, ak i
ako se oni meusobno znatno razlikuju, a
s druge se strane ine stroge klasifikacije
koje iskljuuju odreene drave iz polu-
predsjednikog tipa sustava vlasti ako
one ne odgovaraju svim kriterijima koje
pojedini autori navode kao definirajue
za semiprezidencijalizam. Ipak, ni jedna
od mnotva teorija koje su nastale od
1980. godine do danas nije uspjela pomi-
riti te razlike meu mjeovitim sustavima
vlasti niti sve te sustave podvesti pod je-
dan tip. Nijedna od teorija nije uspjela
stei dominantno mjesto meu ostalim
teorijama semiprezidencijalizma, a poje-
dini su autori i sami mijenjali i dopunja-
vali svoja stajalita i postavke. Stvara-
njem novih teza, teorija i definirajuih
kriterija za taj sustav vlasti pojavljuju se
sve vee razlike meu autorima koje se iz
sadanje perspektive ine nerazrjeivima.
Danas je mogue napraviti podjele teorija
semiprezidencijalizma prema razliitim
kriterijima, a jedna je od tih podjela
prema kriteriju smatraju li se ti sustavi
sustavima vlasti sui generis ili ne. Prvu
skupinu ine teorije koje semipreziden-
cijalizam smatraju takvim sustavom, a
druga obuhvaa teorije koje semiprezi-
dencijalizam smatraju samo izmjenom
razdoblja predsjednikog i parlamentar-
nog sustava unutar istoga ustavnog rei-
ma. Amerika politologinja Cindy Skach
odbacuje ovu drugu skupinu teorija (ko-
joj pripada i Duverger), ali odbacuje i te-
CEEOL copyright 2017
176
orije koje semiprezidencijalizam ne
smatraju jedinstvenim sustavom vlasti,
nego skupinom vie tipova sustava vlasti
koji imaju neke zajednike karakteristike
kombiniranih ili mjeovitih sustava. U
ove potonje pripada i Shugartova i Ca-
reyeva podjela polupredsjednikih susta-
va na premijersko-predsjednike i pred-
sjedniko-parlamentarne. Skach smatra
da polupredsjedniki sustav ima svoje
podtipove, ali su oni izborno generirani,
to znai da nastaju s obzirom na to
stvara li se nakon izbora parlamentarna
veina (kojoj pripadaju predsjednik i
premijer ili samo premijer) ili ta veina
ne nastaje. Iz postojanja ili nepostojanja
te veine ovisi mogunost stabiliziranja
politikog sustava i daljnjeg odravanja
te stabilnosti (kao primjerice u Petoj Re-
publici) ili njegove propasti (kao sluaj
Weimarske Republike).
Konceptualne suprotnosti dvaju tra-
dicionalnih tipova sustava vlasti, parla-
mentarizma i prezidencijalizma, Cindy
Skach objanjava kroz prizmu uzajamne
ovisnosti/neovisnosti zakonodavne i izvr-
ne vlasti. Dok prvi sustav obiljeava nji-
hova uzajamna ovisnost, drugi obiljeava
uzajamna neovisnost: zakonodavna i
izvrna vlast imaju odvojene i fiksne iz-
borne mandate (13). Za trei, polupred-
sjedniki sustav, ona navodi samo dva
definirajua kriterija: izbor predsjednika
drave na pukim izborima i postojanje
premijera i njegova podlonost izglasa-
vanju nepovjerenja u parlamentu. Njezi-
na podjela polupredsjednikog sustava
vlasti na tri podtipa pokazuje kakvi su
odnosi izmeu predsjednika, premijera i
veine u parlamentu. Konsolidirana ve-
inska vlast postoji kad i predsjednik, i
premijer, i veina u parlamentu pripadaju
istoj stranci ili koaliciji. Podijeljena ve-
inska vlast predstavlja situaciju kad su
predsjednik na jednoj strani, te premijer i
parlamentarna veina na drugoj, meu-
sobno suprotstavljeni, a podijeljena ma-
njinska vlast kad predsjednik i premijer
pripadaju jednoj politikoj opciji, a ve-
ina u parlamentu ne postoji. Posljednji
podtip je potencijalno najopasniji za de-
mokraciju jer, ne mogavi se osloniti na
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
veinu u parlamentu, predsjednik drave
nastoji iroko koristiti svoje ustavne ov-
lasti i vladati preko dekreta. Taj je sluaj
postojao, primjerice, u Weimarskoj Re-
publici, te u Rusiji za vrijeme predsjed-
nika Jeljcina, ije je razdoblje vladavine
bilo obiljeeno ustavnim krizama i poli-
tikim nestabilnostima, te sukobima s
parlamentom. Nasuprot tome podtipu,
konsolidirana veinska vlast je, prema
Cindy Skach, najpogodnija za konsolidi-
ranje demokracije u nekoj zemlji jer se
izbjegavaju sukobi izmeu institucija
vlasti i pribjegavanje ekstenzivnom kori-
tenju ustavnih ovlasti od strane pred-
sjednika drave. Veina u parlamentu,
prema tome, predstavlja odluujui im-
benik koji odreuje hoe li postojati po-
tencijalno nestabilni ili potencijalno sta-
bilni podtip semiprezidencijalizma, a na
mogunost formiranja te veine utjee
priroda stranakog sustava. Tri su uvjeta
za stvaranje parlamentarne veine. Prvi
je uvjet institucionalizacija stranakog
sustava jer institucionaliziran sustav
omoguuje da stranke postanu glavnim
akterima stvaranja politikog procesa.
Ako sustav nije takav, politika je manje
predvidljiva. Drugi uvjet je stvaranje ve-
ine preko izbornog sustava koji moe
utjecati na broj stranaka u parlamentu
nakon izbora. Veinski izborni sustav
tako dovodi do smanjenja tog broja i time
olakava stvaranje parlamentarne veine,
a razmjerni ga poveava i oteava nje-
zino stvaranje. Posljednji uvjet je posto-
janje potpore predsjedniku drave od
strane neke politike stranke, tj. njegova
ukljuenost u stranaki sustav. Stranaki
predsjednik omoguuje postojanje ne-
konfliktnoga polupredsjednikog sustava,
dok nestranaki nema potporu nijedne
stranke pa sustav postaje nestabilnijim i
prelazi se u njegov konfliktniji podtip.
Dva politika sustava koje autorica
analizira u ovoj knjizi su Weimarska Re-
publika i francuska Peta Republika. Na-
stala 1919. godine, Weimarska Repub-
lika je naziv koji se u literaturi koristi za
novu njemaku dravu koja je nastala
nakon pada Carstva 1918. te koja je po-
stojala do dolaska Hitlera i nacista na
CEEOL copyright 2017
Politika misao, Vol. XLIII, (2006.), br. 3, str. 165178
vlast 1933. Osim Finske, ona je bila prva
drava koja je svojim ustavom usposta-
vila polupredsjedniki sustav vlasti, koji
se kasnije pokazao kobnim za njezin
opstanak. U etrnaest godina trajanja, u
njoj su postojala sva tri podtipa koje u
teorije semiprezidencijalizma uvodi
Cindy Skach. Konsolidirana veinska
vlast postojala je samo otprilike godinu
dana, podijeljena veinska vlast neto
dulje, dok je u najveem dijelu toga etr-
naestogodinjeg razdoblja postojala po-
dijeljena manjinska vlast. Skach poku-
ava dokazati da se taj posljednji podtip
pokazao kobnim za opstanak demokra-
cije u Njemakoj i sprjeavanje dolaska
antisistemskih snaga na njezino elo.
Ustavotvorci su 1919. dali predsjedniku
Reicha znatne ustavne ovlasti kojima se
eljelo izbjei stanje kakvo je postojalo u
francuskoj Treoj Republici iji je poli-
tiki sustav bio obiljeen nestabilnou
vlada i slabim predsjednikom koji nije
mogao utjecati na razrjeavanje politi-
kih kriza. lankom 48. novoga njema-
kog Ustava, predsjedniku je dana ovlast
donoenja dekreta za koju je predvieno
da se koristi u izvanrednim situacijama.
Prvi njemaki predsjednik, socijaldemo-
krat Friedrich Ebert, dekrete je donosio
rijetko, ali nakon dolaska na elo drave
Paula von Hindenburga 1925. godine,
predsjedniki se dekreti donose sve e-
e, te su pred kraj Weimarske Republike
1933. umnogome premaivali broj zako-
na koje je donio parlament. Time se ulo
u razdoblje ustavne diktature koju je ka-
rakteriziralo vladanje koritenjem ustav-
nih ovlasti predvienih za izvanredne si-
tuacije te postojanje nestranakih, tehno-
kratskih vlada. Von Hindenburg je bio
nestranaki predsjednik koji je najvjero-
jatnije bio antisistemski orijentiran. Time
je od samog poetka njegove vladavine
bila iskljuena mogunost postojanja
konsolidirane veinske vlasti te se demo-
kracija u Njemakoj, za cijelog razdoblja
Weimarske Republike, nije ni mogla
konsolidirati. Usto, iako je bio nestrana-
ka linost, imao je odreene simpatije
prema konzervativnim strankama, ali je
ipak naglaavao svoje nadstranako
opredjeljenje. U sustavu u kojemu pred-
CEEOL copyright 2017
177
sjednik ima znatne ustavne ovlasti to do-
vodi do njegova sukobljavanja s parla-
mentom te do destabilizacije politikog
sustava. Prema Ustavu, dekrete koje on
donosi Reichstag moe apsolutnom vei-
nom glasova odbiti, ali budui da se ta-
kva veina u visoko fragmentiranom ti-
jelu teko moe postii, njegove uredbe
po pravilu ostaju na snazi. Drugi imbe-
nik koji je nepovoljno utjecao na mogu-
nost stvaranja bilo kakve parlamentarne
veine u tom razdoblju bio je izborni su-
stav koji je osiguravao visok stupanj raz-
mjernosti stranaka u parlamentu, ali po-
sljedino tomu, i visok stupanj fragmen-
tacije parlamenta. Trei imbenik koji je
djelovao protiv stvaranja veine bile su
tehnokratske vlade, Fachkabinette, koje
su inile nestranake osobe, a koje je
imenovao Hindenburg kad se nije slagao
s parlamentom. Dodatni doprinos one-
moguivanju konsolidacije demokracije
bile su antisistemske stranke koje su s
vremenom sve vie jaale, sve dok na
posljednjim demokratskim izborima na-
cionalsocijalisti nisu uspjeli osvojiti ve-
inu mjesta u parlamentu.
Za razliku od izbornog i stranakog
sustava, te sustava vlasti koji su imali de-
struktivne uinke za Weimarsku Repub-
liku, sustav vlasti koji je uspostavljen u
Petoj Republici omoguio je konsolida-
ciju demokracije i stabilizaciju politikog
sustava Francuske. Podijeljena manjinska
vlast, koja se izrodila u ustavnu diktaturu
u Njemakoj, bila je prisutna u Petoj Re-
publici samo u razdoblju od poetka
1959. do 1962. godine. Od tada pa do
1986. godine i predsjednik i premijer
oslanjali su se na parlamentarnu veinu.
Nakon toga su postojala tri razdoblja ko-
habitacije ili podijeljene veinske vlasti
koji, zahvaljujui ustavnim mehanizmi-
ma i spremnosti politikih aktera na pri-
lagoivanje situaciji, nisu izazivali krizu
ni poremeaje u politikom sustavu, koji
bi ugrozili njegovo postojanje. Prvo raz-
doblje je bilo od 1986. do 1988. kad je na
elu drave bio socijalist Franois Mitter-
rand, a premijer Jacques Chirac iz stran-
ke desnog centra Rassemblement pour la
Rpublique. Kohabitacija je zavrila ras-
CEEOL copyright 2017
178
putanjem Nacionalne skuptine 1988. i
pobjedom socijalista na prijevremenim
parlamentarnim izborima. Drugo razdo-
blje trajalo je od 1993. do 1995., za vri-
jeme drugoga Mitterrandova predsjed-
nikog mandata, kad je u parlamentu ve-
inu ponovo imao desni centar. Premijer
douard Balladur izbjegavao je sukob s
predsjednikom Republike jer se priboja-
vao prijevremenih predsjednikih izbora
i pobjede njegova stranakog rivala Chi-
raca. Zbog toga je izbjegavanjem sukoba
nastojao uvrstiti svoj poloaj kao pred-
sjednikog kandidata na izborima koji bi
se odrali 1995. Na tim je izborima ipak
pobijedio Chirac. Iako je desnica imala
veinu u parlamentu, on 1997. rasputa
Nacionalnu skuptinu zbog taktikih ra-
zloga, oekujui da e desni centar pono-
vo pobijediti i tako uspjeti provesti nepo-
pularne mjere zbog kojih bi moda izgu-
bio izbore da se odravaju godinu dana
kasnije. Neoekivano za Chiraca, na iz-
borima ponovo pobjeuju socijalisti te
zapoinje tree i dosad najdulje razdoblje
podijeljene veinske vlasti u Petoj Re-
publici. Postojanju parlamentarne veine
u Francuskoj u veem dijelu razdoblja od
1958. godine do danas pogodovalo je ne-
koliko imbenika koji nisu postojali u
Weimarskoj Republici, a iji je nedosta-
tak na kraju uzrokovao i unitenje tog su-
stava. Najprije, za razliku od weimar-
skoga stranakog sustava koji je bio fra-
CEEOL copyright 2017
Osvrti, prikazi, recenzije
gmentiran i slabo institucionaliziran,
francuski se stranaki sustav nakon po-
etne faze prilagoivanja novome poli-
tikom poretku od 1962. poeo sve vie
institucionalizirati, postajao je manje
polariziranim i manje fragmentiranim.
Potom, za razliku od visoko razmjernoga
izbornog sustava u Weimarskoj Repub-
lici, parlamentarni izbori u Francuskoj se
provode po veinskom sustavu u dva
kruga u kojima jedan od kandidata mora
osvojiti apsolutnu veinu valjanih gla-
sova u prvom krugu izbora ili se provodi
drugi krug u kojem je za pobjedu dovolj-
na i relativna veina. I najzad, na pred-
sjednikim izborima kandidati nastoje
imati potporu neke politike stranke jer
su svjesni da inae imaju slabe anse za
pobjedu. Zbog toga su (osim De Gaullea)
svi dosadanji predsjednici bili stra-
naki, a neki su, kao Mitterrand, i samu
stranku kojoj su pripadali pripremali da
bude spremna za pobjedu na parlamen-
tarnim izborima i za pruanje potpore
svome kandidatu kad ovaj postane pred-
sjednikom Republike. Zbog postojanja
tih imbenika, za Petu Republiku moe
se rei da je dosad najuspjeniji politiki
sustav od desetak njih koji su se u Fran-
cuskoj izmijenili od Revolucije 1789.
godine.
Davor Boban