Don Branko Sbutega Sebedarje

D.M.
Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don Branko Sbutega "Sebedarje"
Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don

Branko Sbutega "Sebedarje"
DIGITALNA ANTOLOGIJA
Don Branko Sbutega
Autor. Dijana Miloevi

Projekt je financiran sredstvima Fonda za zatitu i ostvarivanje manjinskih
prava
1
D.M. Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don Branko Sbutega "Sebedarje"
POETSKO SEBEDARJE BRANKA SBUTEGE

_____________________________________________________________________________________
Zvonimir Mrkonji
1.
Dugo dugo
Ja sam zvao
Zvao slike, boje, ptice ...
Branko Sbutega, Simfonijske skice
Poezija nastaje u zazivu, ali ne prua nadzor nad imenovanim: ona je isprva tek
osjeaj slobode koju pjesnik daje rijeima u njihovu kolebanju izmedu predmetnog
i zvukovnog. Jedna od prvih pjesama iz ostavtine Branka Sbutege, Simfonijske
skice, ocrtavaju poetski dogaaj kao igru izmedu dvije boje, jednog vitkog stuba i
etiri ptice. U toj igri predmetni i plastini izraz natjeu se sa zvukovnim u
neobuzdanom nizanju rima: Oko stuba to se sija / I uvija i zavija / Od zelenog
zelenija / Od crvenog crvenija. U svojoj poeziji Sbutega nam se u poetku
predstavlja kao poklonik apstrakcije i bijega smisla - premda ne i ponitenja smisla
- izmedu uzoraka formalne igre. Uzor za sve to nalazi u glazbi koja je, usprkos
svojoj formi bijega, enja za prisutnou. Ili, prema opisu vlastite poetike u
pjesmi Skala : Na skali svemira / misao mi prebira. / Vidim tonove / ujem sliku /
razaznaju u Praliku / obrise njene, otiske sebe / i pruam ruku put zvijezda / i
bia, / vremena i bezvremena, / prostora i neprostora, / enjivu / da dohvatim
Tebe. O tome pjesnik govori u svom spisu O poeziji: Tako pjevanje postaje
verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, ve otkrivanje
posjedujueg. Sbutega teko odolijeva zavodIjivosti rima ak i onda kada one ne
nude lak izlaz ili, ako je to samo izlaz za nudu, pa e zavriti dugo nizanje stihova
ovako: ekam sudbu neskrojemu / to mi nkad stii nee / To je mog ivota sjena /
Od nje sjene nema vee.
Pjesnik vidi ivot kao projekt, istodobno taj je projekt sjena. Pjesma Etida u
C-duru pokuava poeziju svesti na glazbu, bez obzira na apsurdnost rijei iz kojih
se ona sklada. Na drugaiji nain u Tokati hoe vizualizirati glazbu arhitektonskim
uokvirenjem stupova, poantirajui pjesmu pitanjem o boanstvu koje se slavi meu
stupovima hrama. Lauretanske litanije uspjeli je pokuaj da se parafrazira ili,
tovie, parodira jedan liturgijski tekst tako da se u njega kao cantus firmus umetne
poetski komentar, a istodobno to je dosad najuspjeliji Sbutegin pokuaj u poeziji.
On e se ubudue usredotoiti na formu koja programira mjesto glazbe a ujedno je
puni problemskim gradivom iz pjesnikova ivota.
2
3 Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don Branko Sbutega "Sebedarje"
2.
Ja sam mrtav sada vi ste bili prije: stihom koji je je napisan u jedanaestom od
njegovih Odraza, tj. niza od dvadeset i etiri soneta, Branko Sbutega (1952-2oo6.)
obraa nam se danas, nakon svoje smrti, rijeima namijenjenim trenutku susreta sa
itaocem. Oni dokazuju da je autor pisao svoje stihove s nakanom da jednom budu
objavljeni, da mu pretpostavka postojanja primatelja nije puka retorika
konvencija. Ovim nismo objasnili zagonetnost druge polovice stiha - vi ste bili
prije - koji govori o tome kako su itaoci njegovih pjesama ivjeli prije njega kao
to e ivjeti i poslije, ali da se prava komunikacija odvija u zbilji koja nije
ovozemaljska. Zamisao soneta nazvanih Odrazi, gdje pjesnik zakljuuje svoju
poruku rijeima neu biti nita, ita se kao slika u ogledalu. Stihovi iz prvog soneta
itaju se u odrazu soneta, obrnutim redoslijedom, po kojem posljednji stih prvog
postaje poetni stih odraenog soneta, pri emu dolazi do drugaijeg slijeda pa,
dakle, i smisla stihova. Je li to Brankova poruka - i poruka cijelih Odraza koji
stalno sueljuju ovostrano gledite s onostranim - da emo s njim komunicirati kad
njega vie ne bude i da svaka komunikacija nuno mijea dvije zbilje, jer
istovjetnim tijelom drugi ivot eli?
Suptilni soneti Odraza metafizika su meditacija o posljednjim pitanjima,

gdje pjesniku nije nakana s Holderlinom prozvati "odbjegle bogove" kao krivce za
ovjekovu osamljenost, nego, kako se ita u prvom sonetu, pozvati se na neutjenu
Boju blizinu:
Ono oko Boje to parnjaka nema
Gleda te iz svoje zemaljske blizine
uti u govoru ojaenih ljudi
Viui u utnji ispaene brae
Svoj vlastiti udio pjesnik e iskazati osjeajem da svoju pozvanost, jer e rei
Boe zato mene - ne zahvaljuje svojoj iznimnosti: Ja gluhi nijemak mudroslovno
ludi / Produavam kratko a dugo bih krae. Kraj soneta saimlje don Brankovo
prihvaanje svog poziva, na pozadini amblematski saetog bokokotorskog zaviaja
koji posveuje kao ex-voto sliku Bogorodici: Mramor oko glave voda pod nogama
/ Kraljica u srebru okovana bjee. U drugom sonetu se govori o inicijaciji,
prihvaanju svog imena i o prihvaanju poziva, kao posljedice prihvaanja
obiteljske tradicije, od prastare navade obiteljske volje. Prihvaanje starog umjesto
novog, znailo je slamanje individualne volje: Prvo je moj otpor a zatim predanje /
Netko drugi hoe mjesto volje moje. Sonet biljei trenutak napetosti i njezino
razrijeenje. Kriptografski uvrnut, trei sonet govori na jeziku maniristikih opreka
ognja i leda, izabranih i prokletih, mladosti i starosti, cvata i uvenua s porukom o
unutarnjoj borbi koja se zavrava paradoksom: Ugaena vatra arki uva plamen.
Ako smo usvojili Sbutegin jezik simbola i esencija, bez potekoe vidjet emo u
etvrtom sonetu Isusovo udo s umnaanjem kruha i ribe, otajstvo euharistije na
pozadini prijepora izmedu konkretnog i apstraktnog. Je li mogue izbjei napast

tjelesnosti kao i trapljenje, pita se u petom sonetu, pa makar ta tjelesnost bila puko
konceptualno uporite, s obzirom da se sonet po svom petrarkistikom podrijetlu
ukljuuje u paradoksom prizvanu udnju: Snana mi je nemo oslabljen sam jai.
U estom sonetu kao u vrtoglavoj montai slika koje kreu od zaziva Bogorodice,
pjesniku se privia da oponaa Krista i ustaje od mrtvih, zatjee sam sebe u grijehu
neautentinosti, u osobi lanog proroka: Ja sam koji nisam nisam koji hou /
Moram bit to hou hou to ne mogu. Ne bi se trebalo to Sbutegina pjesnika
ikonografija stoji u okruju njegova duhovnog zvanja, pa sedmi sonet polazi od
crkvenog enterijera, reklo bi se u malarmeovskim naznakama predmeta, koji
svojim dokinuem postaju sagestije, sa sinestezijskim spojevima izmeu plamnih
geranija i bruja zvona. Tu se napokon slavi trenutak duhovnog bogosluja u
kojemu on samog sebe prilae kao rtvu: Zanijekavi sebe pretpostavku stvara /
Sebedarje sebe ko zalog e dati / Onaj to svog sina i ki je i mati. Ovaj zaziv
Bogomajke produuje se i u osmom sonetu arom molitvenog petrarkizma: Dok
anela jata opet ne dolete / Ostajem radosno sa tobom u srodstvu / Nee nikad
biti na udo potomstvu. U desetom sonetu vraamo se na poprite krvave zbilje,
nemogunosti istih ruku, istih misli i istih slika. Napokon zavrni dvanaesti
sonet vraa se podnevnoj kontemplaciji Valeryjeva Groblja kraj mora nad
krajolikom mrtvih uz pjesmu cvraka, svijet se zaustavlja u upokoju ivota - ivi
nedostaju mrtvi su na broju. Tako se zakljuuju Odrazi kao saetak vanijih tema
don Brankova ivota. Forma neosimbolistikog soneta, kojemu se kao jedan od
moguih uzora mogu navesti Vojnovievi Lapadski soneti i isposniko ozraje
Ujevieve Kolajne, idealna je za refleksiju koja izlaui apstraktne pretpostavke
unosi naznake konkretne zbilje, omoguujui stvaranje osobitog poetskog
amalgama Brankova kova, njegovih opsesivnih slika, nesputanih asocijacija i
kontroliranih emocija.
3.
Opsegom nevelika, pjesnika ostavtina don Branka Sbutege pokazuje vie

poetikih rjeenja i pjesnikih formi, poevi od soneta, strofne rimovane pjesme
do pjesama u slobodnom stihu. Ciklus soneta Odrazi, pisanih vjerojatno krajem
80-ih i poetkom 9o-ih godina, a nastalim na poticaj obnove soneta u suvremenom
hrvatskom pjesnitvu, pokazuje nam pjesnika obuzeta naporom da ekonomizira
svoju uporabu forme i verbalnu rastronost povezujui neke od vanijih, simboliki
saetih tema svog ivota. Disciplinu koju taj napor iziskuje valja vidjeti kao nain
koncentracije oko forme, gdje se ne moe zapaziti utjecaj postmodernih iskustava
sa sonetom u hrvatskoj poeziji u kojima dolaze esto do izraaja humor i
persiflaa. Vano je pri tom napomenuti da tip samoodraenog, pa dakle i
autorefleksivnog soneta to ga je Branko izmislio, treba u stanovitom smislu
shvatiti kao jednu postmodernu inaicu soneta. On stoga preteno potuje zahtjeve
istoslonog dvanaesterakog soneta s izmjeninim rimama koje se ne ponavljaju, a

takoer se uvijek ne podudaraju u naglasku.
Nita se pri tom ne mijenja u sonetima koje su posveeni nekim poznatim
osobama, kao to je to primjerice majka Tereza, ili posvete nepoznatim osobama,
primjerice djevojici Jeleni, gdje Branko, ne sluajno, posee za matoevskim
modelom. U sonetu Zdenki on prepoznaje u sjeanju pojedine osobe po njihovoj
karizmi kojom se opiru memorijskoj sjeni: Oni koji sebe raskono podijele, / njih i
djelii oituju cijele, / ni odsustvo onda prisustvo ne strati. Sbutegina prigodna
poezija, pisana osobito u ratnim godinama, sva stoji u znaku patetine pobune
protiv zaborava, a njoj upravo stavlja u slubu pjesmu: ivot nije pjesma,
alpjesma mu dio / ponajbolji kau koji ga poznaju / i Bog je u pjesmi sebe izrazio -
rei e u sonetu posveenom Marku. Jedan takav izlazak iz memorijske sjene
pjesma je Lorka, sjeanje je moda na Brankovu prvu pjesmu napisanu 1967. u
duhu tog velikog pjesnika a koja nije drugo do amblematski saetak Lorkine
poezije:
Sa nostalgijom se sjeaju panije
I njega, kad sam ih slutio
Kroz otvoren prozor
Kinog novembarskog popodneva 1967. godine.
Usredotoenost na obraun pred vjenim Gledaocem - kako bi se moda

mogao opisati program Odraza - ne prijei Sbutegu, reklo bi se naprotiv, da utoliko
tonije iskae svoju opsjednutost vremenitou gdje samo mig boanskoga oka sad
dokida iu, / dunost umiljaja, obavezu biti. Zasienost vremenitim i prostornim,
unutar kojih koordinata doputa mu saeti ivotno iskustvo: Gladan sam preplivo
prostornu puinu / Sit sada gledam modru vremensku planinu. Promiljenost tih
iskustava doputa Branku osjetiti ekstazu trenutka, prisutnost bia ili otkrie ideje,
kao to e to rei pjesmom Vidio sam te samo jednom, koja hvata bit iznimnosti,
iznimku kao pojavu osobe koju bi Rene Char nazvao "prvodolom". Pojave toliko
zasljepljujue jedinstvene da se pjesnik pita, je li se uope dogodila. Cijelu pjesmu
Branko zapravo posveuje injenici zaudnog nestanka nekog tko se tako pojavio
takvom punoom oevidnosti da se nastala odsutnost jedva moe podnijeti. Srodna
u kojeemu je pjesma Oprostite koja hvata oevidno kao divljenje vienim dok jo
nije postalo predmetom skepse. Dok sonet priprema taktiku protiv sudbine koja
nam oduzima sva bia, dogaaj izvan obzora sonetne strukture otvara ranu koja se
ne da iskupiti formom:
Dok lutaju misli da pronau rimu

I pravi izraz, a to nije lako,
Jer treba se urit i pretei zimu,
Iz due mi iknu mlaz krvavi jako.
Niz pjesama posvetio je susretima s pojedinim osobama, tako u sonetu

posveenom agi govori Branko o sebi kao o dvojnom Janusu, u raskoraku
izmeu elje i njezine zbilje, osobi s dva lica/maske, jedan / Koji sebe trai tamo
gdje ga nije / A tamo gdje jeste snuden je i bijedan / Reiser ga vjeto
mepublikom krije.
O susretu s Bogom, Sbutega govori kao o susretu s osobom u nekoliko
pjesama gdje postie vrhunac pjesnike autentinosti. U sonetu Ko no uti,
prisutnost se uti skupom neusuglasivih osjeta i dimenzija raskrojene zbilje, koji se
hoe naviknuti na neku veu zapreminu: Dua trai stana / prostranijeg, veeg i
voljenijeg nekog / za rije jednu samo. U nekoj drugoj pjesmi, Sbutega se pita:
Odakle mi misao da si ispred mene? Izuzmu li se oni izuzetni trenutci osjeaja
Boje prisutnosti, veina ostalih trenutaka ivota i bia dokazi su neprisutnosti:
Nenazonost tvoja jedino me tlai. Sve ono to nije Bog odjednom ga sueljuje s
teko podnosivom samoom: Samo ne tiina, nit pusta samoa, / ne skuenost
tijela, ne uasi svijesti. Slian doivljaj bliskosti u nepoznatom ita se o sonetu
Siao sam duboko traei komade / tvog tijela u mome, dio kakve slike... Tekst
djeluje kao virtualni spoj jednog Shakespeareova soneta i opove poeme Dok
svemiri venu, pokuaj opipavanja neopljivovog, traenja nepoznatog Boga u
neizvjesnosti poznatog svijeta: Trae tebe tako, / lutao sam dugo predjelima
udnim / danteovske zbilje. U djeliu svatko / mogao je biti...Tu otprilike Sbutegina
potraga prestaje, prestaje zapravo biti vidljiva, postaje projekcija njegova nemira
koji se teko miri s bilo kojim poznatim oblikom bogocraenja, ali ostaje uvijek,
zauvijek sebedarje.
4.
Nema nikakve sumnje da je Sbutegin kanconjer pisan po kronologiji njegova

unutarnjeg dnevnika gdje se doivljaji, uzbuenja izmjenjuju s usmjerenom
meditacijam o suvremenim pojavama, pa mu tu padaju na um ilustratori
izofrenija na mersarski nain. Politike prilike koje se katastrofalno ubrzale oko
njegova zaviaja Branko Sbutega je u svojoj poeziji krajnje interiorizirao - dosta je
navesti sonete Obmana, Poreenja i Mrtvi su gradovi. Izrazi kojima se slui uzeti
su iz repertoara apokaliptikih slika biblijskih proroka, s openitim zakljukom da
su arhajska vremena svratila rijeke prolivene krvi u nau suvremenost:
Poreenja vie nisu potrebita.

Krajolik ljepote scena je uasa.
Gmazovi su javni, orhideja skrita,
Oluja se gri u umu talasa.
Stada rasprena, a pastiri ute.

Pasita obrasla draom i kukoljem.

Savitljive palme postale su krute
Pronao se prorok u vremenu boljem.
Gazit nam je sada posred zmijskog legla.

Lav se s jagnjetom nije udruio -
Vremena su stara na nova nalegla.
Mesija ko nikad da nije ni bio.

Ali mi smo bili i jo sada jesmo
Kada ja ne mogu bar ti pjevaj, pjesmo.
5.
Doista bogata asocijacija na nedavnu balkanofoniju noeva koja ga navesti da

se upita: Ko je kriv za krv? - da bi zatim u nekoliko stihova varirao asonantne rijei
krivica i krv koje govore o svojoj neporecivoj srodnosti. Idejom o nitavnosti
ivota kao ovjekova pokuaja da se izvue iz nule, bavi se sonet Kada se rodi,
jedan od rijetkih primjera crnog humora u Sbutege, kome je ozbiljnost njegova
poziva sudbinski izbor: Vidjee, nula se pridoda nuli, / sve druge su brojke tek
tlapnje puste. / U grobu nula pored nule truli, / zajedniki dvije u grob se spuste. U
duhu te iste ozbiljnosti napisat e Branko svoj pokorniki psalam, Nemojte me
podsjeati, nigdje ne pribjegavajui za njega toliko tipinim subjektivnim obratima
raspoloenja i tona. Iako su u tom Sbuteginom "ispitu savjesti" sve samooptube
formulski jako openite, starinski pokorniki uzorak, poput neumoljive brojanice
koja iz ispitanika izvlai krivnju ili ruha od kostrijeti koje spominje isposniku
svrhu govorenja, daje iskazu snagu sedam puta ponovljenim pripjevom: Prosti mi
Boe moje slaboe. U ovom pokornikom psalmu, u kojemu kad da se nadovezuje
za jaki glas Gundulieva prijevoda psalama, Sbutega je napisao svoju jedinu isto
"pobonu"pjesmu, ali koliko rjeitu, odricanjem od osobnoga glasa.
Tri posljednje pjesme Sbutegina kanconjera, kojih bi datacija oito bila blie
naim danima, razvijaju ne vie neizvjesnu slutnju bliske smrti. Sonet Opet na isti
kamen nalazi pjesnika u zaviajnoj kontemplaciji gdje dua ni u ljepoti toj se ne da
/ oteti sjeanju na stravu iza gorja. Ali to je, kae Branko, tek kratki predah u mom
tvrdom hodoau. Sonet Skrivena u zoru oznauje minulost ljeta koje pobuuje
ve jesenju sjetu u stihovima pjesnikova nevoljkog oprotaja sa ivotom: I gledah
gdje zemlja zae empres mlad / Da nad mojim grobom gusti satka hlad. I doista u
posljednjim njegovim stihovima upuenim svima onima koji su ga voljeli, sjetu
razbija ponovo probueni prkos ljubavi koja se kao univerzalna sveobuhvatna
pojava uzdie iznad pojedinanih, ivotnih sluajeva:
Spali me u srcu
a zatim raspi moj pepeo
gorama visokim
kroz oblake
zelenim panjacima
vjetrom
vodama okeana
kroz kiu.
Tako u pepelom
kad rukama ne mogu
svijet da zagrlim.
O POEZIJI
_____________________________________________________________________________________
don Branko Sbutega
Kad Marina Cvetajeva dijeli pjesnike na one - sa, i bez historije, uporeuje ih
- prve sa strijelicom, druge sa krugom. Strijelica je misao, krug osjeanje. Valjda
zato jer osjeanje nema razvie, samo pulsaciju, nema povod, nema predvidIjivost,
ve je u sebi ukljuilo predosjeaj. Stoga ista lirika ivi u krugu, njena
strijelovitost je privid, ona ne stremi, ne cilja, ve je cilj oko kojeg se naa
misaonost okuplja, centrira - ona je centar. Ona ne oscilira, poput klatna, ona
pulsira poput membrane. Pulsira jezikom raspjevanog govora koji se ostvaruje u
raspjevnoj rijei. Zato uvijek isto lirsko ne iscrpljuje nas dosadom opetovanja, jer
zapravo vadei iz ponora osjeanja, iz bezdana oceana, predoava i nudi novu
novu svjeu vodu koja nije samo znak neiscrpnosti izvora nego i nepoputajue
ei. Neunitivost lirskog osigurana je dvojstvom kojim je poetsko determinirano,
s jedne strane uvijek prisutna e, s druge neiscrpnost oceana osjeajnosti,
nepotroivost fantazije misaonosti.
Otud i potekoa, zato ne rei i nemo, razdvajanje Iirskog od metafizikog
uvstva. ovjeku uroniti, ponirati, isto je kao uzletjeti, letjeti. Cjelovitost
uvstvenosti se ne dokida u fragmentarnosti intelektualnog iskustva; misaona
strijela ne ispada iz kruga osjeaja koji su je odapeli. Poetsko je ne dokida u
nemoi da sve obuhvati jer njegov lirski, uvstveni vid jeste izraz pjesnikog
totaliteta.
Strijelica ispaljena put zvijezde jamano ne uspijeva probiti gravitacioni
omota, ali zvijezda uspijeva biti dio galaktikog sustava onoga koji je odapinje.
Ona ista gravitaciona sila koja misaonu strijelu vraa nakon kratkog leta u centar
ukljuuje u polet poetskog jedinstva sveukupnost bivstvovanja. Tako pjevanje
postaje verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, ve
otkrivanje posjedujueg. Poput priesti, dijeljenjem se ne umanjuje, jer u svakom
dijelu je cjelina. Magija poetske moi zapravo je otajstvo, a ne udo. Prokletstvo
pjesnika je u sveobuhvatnosti rijei koju posjeduje i limitiranosti misli koju tvori.
Boanska objava (Biblija), utiskuje se u povijest pjesnikom objavnou rijei, ali
obrnuti postupak ovjeku nije dan. Posjedovati sve ne znai posjedovati sebe. Ja,
sadri, ali je i sadrano. Samosadrajnost je impuls, ne time i mogunost. Objaviti
svijet oko sebe znai objaviti svijet u sebi, lirsko je objava osjeajnosti svijeta kroz
sebe, ono je objava osjeajnosti svijeta u nama. Poetsko polje je gravitaciono,
tenja ka centru, jedinstvenosti i ne svodi ga na crnu rupu ponitenja, ve na
vidovitost sveobuhvatnog. Rijei su samo fotoni poetske svjetlosti, njihovu
enegriju treba potraiti u njhovom suodnosu i slijepljenosti koja ih uobliava u
izriaj, omoguuje partnerstvo, suradnju i konano pomak ka jednistvu.1
1
Rukopis u arhivu obitelji Sbutega, objavljen u radu Antun Sbutega, Don Branko Sbutega, skice
za jednu biografiju. Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru, LIV, Kotor 2006, str. 48-49.
10
PJESME NE
PADAJU S NEBA
Pjesme ne padaju s neba

One se raaju
Kao ovjek
Kao bijelo jagnje
Pjesme su kao kapi rosne
Para ivota na listu zelene masline

Zgusnute ko para na listu masline
Rasplinu se opet kada sunce sine
U titraju neba traiti ih treba
U pogledu druga u gustini tmine

Tamo gdje sam snaniji
Gdje mi bol ne mine
Od udarca sudbine
Opasnost gdje vreba

Njih traiti treba
Ali kuda s njima kad ih pronaemo
Zar da tue ui moju pjesmu uju

Kako da se u tom svijetu snaem
Kada misli moje drugi ivot snuju
11
SIMFONIJSKE SKICE
Allegro con motto
Na granici dvije boje Ni da mrdne

Pored jednog vitkog stuba Niti trene
etiri ptice na tlu stoje Ona eka
Mi smo tvoja nova sudba Bez odjeka
U glas viu u glas dree Tu na mene
Taj zvuk pee
Taj zvuk sijee (meno mosso)
Taj zvuk tee Na granici dvije boje
Kroz tokove krvnog sistema Iznad jedne crne rupe
Bude savjest to zadrijema etiri ptice u vodi stoje
Na granici dvije boje Pamet svjetsku tu da kupe
Ispod jedne zelene grane Nadu hoe slomit moju
Tri mi ptice sudbu kroje Uglas poju
Odkad mrkne dok ne svane Ptijem roju
Lijevo crno desno bijelo I boj voju
U sredini tanka crta Na sjenama prole sree
udno neko tu posijelo Na put jedna od njih kree
Oko stuba to se sija Ostale se u bijeg dale
I uvija i zavija Tri su ptice na krov pale
Od zelenog zelenija Pale ptice lie palo
Od crvenog crvenija Rumen daka njega vije
Dvije ptice pjesmu poju Od privida dalje malo
Da skonaju sudbu moju Sjenka smrti ptice krije
Na granci dva vremena Dvije ptice uta oka
Dva sna snena to ne daju nikom roka
U as trena Da sabere dane prole
Bez plijena I ostavi dahu trena
Kao ena Sade ut cvijet gdje leae
Jedna ptica odjevena Posred oka mojeg zjena
U bojama ljetnjeg ita Jedna ptica
Tamo stoji bez da pita Kao pjena
12
Odlepra put vidika

Gdje ni neon stigo nije
Da lje stvarnost ili slika
Ko bi znao
Sve se slije
Sve sakrije
Od pogleda srca moga
I sad mi je slike ao
Oh kako sam nisko pao
Dugo dugo
Ja sam zvao
Zvao slike, boje, ptice
(tranquillo)
Zgrilo se moje lice
U treptaju bezvremena
ekam sudbu neskrojenu
to mi nikad stii nee
To je mog ivota sjena
Od nje sjene nema vee
Padova. 21. srpnja 1992.

( oko 23 sata, pivnica)
RONDO (PST, TIINA!)

Adagio misterioso
Pst, tiina! Ona spava

eka plimu zaborava.
Pst, tiina! Ona sniva

Niti mrtva niti iva
Koracima priguenim
Prolazite pokraj odra.

Ispod svoda modro plava
ujete li nie trava
Na joj lei njena glava.

A usudil' se tko da ree
Kako ona ne postoji
Znat e za dan ne za vee
Miso ne smje da se roji
Nit izusti rije kriva.

Pokriva je njena slava
Nek ne kau rije je kriva
Tko ne spava taj ne skriva
Univerzum slatke tajne
to se dui objavljuje.

Lav se s janjem udruio
U ivotu tako biva
Na trn ruu namnoio
Pored guje leptir pliva.

Ispod glave nie trava
Cvjetni jastuk vedre noi
Mistine joj poda moi.
14

Nit nevina a nit' kriva
Nit' bolesna a nit' zdrava.

ivot se u smrt preliva.
Pst, tiina! Ona sniva.
Padova, 21. srpnja 1992.

(oko 24 sata, pivnica)
SKALA
Na skali svemira
misao mi prebira.
Vidim tonove
ujem sliku
razaznuju u Praliku
obrise njene, otiske sebe
i pruam ruku put zvijezda
i bia,
vremena i bezvremena,
prostora i neprostora,
enjivu
da dohvatim Tebe.
Prima
Sam sa instinktom na
nonoj strai.
Gazi, prijatelju! Gazi!
Seconda
Rastanak - put po izlomljenoj
krunici.
Svijest - opet u se sresti.
Terza
Nad Petrom sramota sijeva
dok zorom
pijetao ne zapjeva.
16
Quarta
Vrijeme je u lutanju
Minosovim dvorcem.
Ko e nam dati klupko sjeanja
da se vratimo na poetak?
Quinta
Pentateuh svemira
kontrapunktira s duom
u Stvaranju Brojeva
i Izlasku Prvog
i Ponovljenog zakona.
Octava
Okuni poetak.
Okoena trava.
Okradeno blago.
Oklopljena srca.
Okvaeni obraz.
Okopana raka.
Okamenjena nada.
Oktava ivota.
17
18
MOMENTO
MUSICALE
Ako ivot upoznat ne mogu

bar ljubiti njega mi je dano
i to vie hou otkriti ga
to sve vie on se meni skriva
al to vea moja udnja biva
da proniknem u tu stranu tajnu
zato slijepac ja svjetlost osjeam.
PRELUDIJ
Opus izgubljeni
Trg.
Usnuli
Kamen
Odjekuje pucketanjem
Davno upaljenje vatre.
arki odsjaj lomae
I blijedo treperenje zvijezda.
Svi pitaju
Vjetar
I savjest
Kud rasprie prah
Mog
ordana Bruna.
ETIDA C - DUR
Na klatnu sobnog sata

objeeno srce jednog tata
kog ivot u pono se ugasi
a za malo da se spasi.
I tad moj tat
ko sat
taan je bio
al sat nije htio
da otkuca kao uvijek
jednaki minuta broj.
Tat se dade u bijeg
al' u glavi kratki spoj.
Mjesto put vrata
krene put sata.
I da vidi jada:
srce pada
iz grudiju tata
ispod klatna sata.
A sat klatno dui
put srca ga prui
uhvati oko struka
podie bez muka
i sada
na klatnu sata
njie se srce jednog tata.
20
TOKATA
Stub do stuba
Stub do stuba
kolonada jedna tee
ispod kamenog arhitrava
ispod svoda jednog hrama
trai postolje
torzo
bar komad ruke
glave dio
bilo to
bilo gdje
i nek je mramor
i nek je kamen
i nek je bronza
ali samo
samo bar mali
bar mali pouzdani
pouzdani i jasni
jasni i utjeni
znak i trag
da je tu
me stubovima
nad ljudima
i nad recima
stajao neki
moni i svemoni
lijepi i nedodirljivi
snani i pravedni
vjeno mladi Bog.
Ne
nigdje zapis
nigdje trag.
Samo stubovi.
21
ETIDA
Prospimo bokore cvijea
Zlaanih latica
Na glavu skromnog heroja
Djejeg lica
Bez pitanja ime zaslui
Tolike asti
Kad svi dobro znate
Kolike li slasti
I ponosa to ga imamo
Za brata.
Zahvatite mirisne vode
Za njegove ruke
Umijte mu prste i dlanove
uljevite ruke
Dotaknite i njegove krupne
Oi snene
Paljivo i njeno nakvasite
Da se ne prene
Posuite ga ljekovitim i toplim
Dahom iz grudi
Miluju pogledom sjete
Smjela ovjeka.
Zaslui on tih poasti
Gomila to eka
Da buenjem otkrije kako usvoji
Tajnu za majku
I traei njenog tvorca pretvori
ivot u bajku.
Rim, 1978.
22
LAURETANSKE ELEGIJE
Kraljice mira Sveta Djevo djevica
Sve je stalo Vidi li urotu jeseni
Violina ne svira Dijete mi se davi
Na itna polja inje palo. U ampanjskoj pjeni.
Kuo zlatna Kuo zlatna

Odjekuju u dui Odjekuje u dui
Udarci klatna Udar klatna
Vrijeme gui. Koji sve gui.
Tornju bjelokosni Utjeho alosnih

Med se istoio Med sklopljene ruke
Ostali su dani Sakrio se djeli
I gorki i posni. I od tvoje muke.
Pomonice krana Ufanje putnika

Na usnama slatki Ne treba nam utjeha
Ostaje mi ukus Dosta nam je samo
Olizanih rana. Tvoja slika sveta.
Majko dobrog savjeta Na Tripundan 1995. u Padovi

Nek se asa pije
Na mnogaja ljeta
Radi mojih sumnji
Nebo mi se smije.
23
24
ODRAZI 1
Godine su prole nisu uspomene
Misli uvijek isto Boe zato mene
Upitima drae spokoj neba nijema
Znavi i ne znavi da nikad ne trene
Ono oko Boje to parnjaka nema

Viui u utnji ispaene brae
Ja gluhi nijemak mudroslovno ludi

Produavam kratko a dugo bih krae
Tijek promjene nije vlasnost djela sama
Posveenje stie ruke grijeh drijee

Mramor oko glave voda pod nogama
Kraljica u srebru okovana bjee
...................................................
Kraljica u srebru okovana bjee

Mramor oko glave voda pod nogama
Posveenje stie ruke grijeh drijee
Tijek promjene nije vlasnost djela sama

Produavam kratko a dugo bih krae
Ja gluhi nijemak mudroslovno ludi
Viui u utnji ispacene brae

Ono oko Boije to parnajka nema
Znavi i ne znavi da nikad ne trene

Upitima drae spokoj neba nijema
Misli uvijek isto Boe zato mene
Godine su prole nisu uspomene
25
ODRAZI 2
Imenom tvojim i mene imenova
Prastara navada obiteljske volje
Kad se staro moglo vratit isponova
Kada novo nije nuno bilo bolje
Nisu znali to to za me znait mora

elja drugo biti drugom pripadati
Ljudsko lice kae to je samo kora
Sr elju nam skriva elju elja prati
Prvo je moj otpor a zatim predanje

Netko drugi hoe mjesto volje moje
Ti si to to jesi u meni si zvanje
Rizici su tvoji a drugi se boje

Ime postat moram ime su mi dali
Ostajem mu vjeran jer su me pozvali
...........................................................
Ostajem mu vjeran jer su me pozvali

Ime postat moram ime su mi dali
Rizici su tvoji a drugi se boje
Ti si to to jesi u meni si zvanje

Netko drugi hoe mjesto volje moje
Prvo je moj otpor a zatim predanje
Sr elju nam skriva elju elja prati

Ljudsko lice kae to je samo kora
elja drugo biti drugom pripadati
Nisu znali to to za me znait mora
Kada novo nije nuno bilo bolje

Kad se staro moglo vratir isponova
Prastara navada obiteljske volje
Imenom tvojim i mene imenova
26
ODRAZI 3
Izgorjeti ne elim okovan u ledu
Cjelovom me sledi cjelovom rastali
ekat strpljivo nek bude po redu
Prokleti ustaju izabrani pali
Naruen poredak uma domiljata

Smirenome srcu prosvjetljenje daje
Izabranje sveto za gizdavog svata
Sramota je asak poast uvijek traje
Mladost bia stara zalog djetinjasti

Upokoj ivota u vjenosti znamen
Uveli pupoljak iz praha e cvasti
Ugaena vatra arki uva plamen

Kraj poetak sluti poetak tiinu
Dah se zaustavlja sav nemir uminu
.........................................................
Dah se zaustavlja sav nemir uminu

Kraj poetak sluti poetak tiinu
Ugaena vatra arki uva plamen
Uveli pupoljak iz praha e cvasti

Upokoj ivota u vjenosti znamen
Mladost bia stara zalog djetinjasti
Sramota je asak poast uvijek traje

Izabranje sveto za gizdavog svata
Smirenome srcu prosvjetljenje daje
Naruen poredak uma domiljata
Prokleti ustaju izabrani pali

ekat u strpljivo nek bude po redu
Cjelovom me sledi cjelovom rastali
Izgorjeti ne elim okovan u ledu
27
ODRAZI 4
rtvu prinosimo u njoj krvi nije
Sok ivota cijeen au prepunio
Ispit mi je do dna s tajnom koju krije
Sveto sam se srebro taknut usudio
Grlim metal hladni cjelov u mu dati

Na dlanu mi tijelo svemir aka stie
Upomo svi sveti moram istrajati
Ja smrtnik sam samo ti boansko bie
Budi budi tijelo gledati te elim

Makar oblik nije odslik tvoga tijela
Me posue sveto samog sebe selim
Gdje se hljeb dijelio gdje se riba jela

Siromaku gladnom dostalo obilja
Napaena dua drhtava od milja
.....................................................
Napaena dua drhtava od milja

Siromaku gladnom dostalo obilja
Gdje se hljeb dijelio gdje se riba jela
Me posue sveto samog sebe selim

Makar oblik nije odslik tvoga tijela
Budi budi tijelo gledati te elim
Ja smrtnik sam samo ti boansko bie

Upomo svi sveti moram istrajati
Na dlanu mi tijelo svemir aka stie
Grlim metal hladni cjelov u mu dati
Sveto sam se srebro taknut usudio

Ispit mi je do dna s tajnom koju krije
Sok ivota cije en au prepunio
rtvu prinosimo u njoj krvi nije
28
ODRAZI 5
Doi polako mi prii bez dodira
Ne tii se mojih uda bure dahom
Otmjenost nalae drugog odabira
Zato ja ovako uzdiem sa strahom
I ne reci nita pogled je dovoljan

Prodorom shvaanja do dubine bia
Sud neka ti bude po mene povoljan
Starac je u meni u vidu mladia
Drhtavo mi meso kosti rastreene

Tek to srca udar prijetnju oglaava
Oku mi se ne da niti tren da trene
Budniji u duhu dok tijelo mi spava

Snana mi je nemo oslabljen sam jai
Nenazonost tvoja jedino me tlai
......................................................
Nenazonost tvoja jedino me tlai

Snana mi je nemo oslabljen sam jai
Budniji u duhu dok tijelo mi spava
Oku mi se ne da niti tren da trene

Tek to srca udar prijetnju oglaava
Drhtavo mi meso kosti rastreene
Stara je u meni u vidu mladia

Sud neka ti bude po mene povoljan
Prodorom shvaanja do dubine bia
I ne reci nita pogled je dovoljan
Zato ja ovako uzdiem sa strahom

Otmjenost nalae drugog odabira
Ne tii se mojih uda bure dahom
Doi polako mi prii bez dodira
29
ODRAZI 6
Trg zbornica svijeta gle mati mi plae
Kulo bjelokosna nek zatvore vrata
Ruke mi na glavu pritisnite jae
Mrtav sam ustat u iza dva tri sata
Ja sam koji nisam nisam koji hou

Moram bit to hou hou to ne mogu
Napuen predanjem sad nemoan mou
Sloit nepomirno u harmonsku slogu
Svetac pored mene blagost oka ista

Dotrajali ivot izgorjela svijea
Gasei se oku jae mi zablista
Dvojba ponitena a nadanja vea

Tarem o tlo tvrdo ko po mekoj puti
Sa hridi na more ivot me uputi
....................................................
Sa hridi na more ivot me uputi

Tarem o tlo tvrdo ko po mekoj puti
Dvojba ponitena a nadanja vea
Gasei se oku jae mi zablista

Dotrajali ivot izgorjela svijea
Svetac pored mene blagost oka ista
Sloit nepomirno u harmonsku slogu

Napuen predanjem sad nemoan mou
Moram bit to hou hou to ne mogu
Ja sam koji nisam nisam koji hou
Mrtav sam ustat u iza dva tri sata

Ruke mi na glavu pritisnite jae
Kulo bjelokosna nek zatvore vrata
Trg zbornica svijeta gle mati mi plae
30
ODRAZI 7
Sveti razgovori ugodnika neba
Na zlaanom platnu lijevoga oltara
Glasovirskoj glazbi maestrala treba
Rashlada nokturna nakon dnevnog ara
Kao vode sa ei plamnih geranija

Bruj zvona u pozdrav kraljevstvu dalekom
as je koji lea podaniki svija
Talas uzvratio molitvenom jekom
Krug kupole odslik nebeskih vrtloga

Uzdiui vapi zavjet kraj oltara
Gospoda doziva ite Boga svoga
Zanijekavi sebe pretpostavku stvara

Sebedarje sebe ko zalog e dati
Onoj to svog sina i ki je i mati
....................................................
Onoj to svog sina i ki je i mati

Sebedarje sebe ko zalog e dati
Zanijekavi sebe pretpostavku stvara
Gospoda doziva ite Boga svoga

Uzdiue vapi zavjet kraj oltara
Krug kupole odslik nebeskih vrtloga
Talas uzvratio molitvenom jekom

as je koji lea podaniki svija
Bruj zvona u pozdrav kraljevstvu dalekom
Kap vode sa edi plamnih geranija
Rashlada nokturna nakon dnevnog ara

Glasovirskoj glazbi maestrala treba
Na zlaanom platnu lijevoga oltara
Sveti razgovori ugodnika neba
31
32
ODRAZI 8
Ti nijesi ivjela obinim ivotom
U crnim oima azur tvog imena
Opijenost spasom uenom ljepotom
Zaboravom grlim gorinu spomena
Vosak otisnuti lika ti smrtnoga

Osmijeh i spomenar od listova praznih
Prie o anelu i zahtjevu Zloga
U svibanjskoj smrti na koju zakasnih
Svijee u noi i nevinost nakane

Privid luda uma ruka due svete
Nikad noi ovoj jutro da osvane
Dok andela jata opet ne dolete

Ostajem radosno sa tobom u srodstvu
Nee nikad biti na udo potomstvu
.........................................................
Nee nikad biti na udo potomstvu

Ostajem radosno sa tobom u srodstvu
Dok andela jata opet ne dolete
Nikad noi ovoj jutro da osvane

Privid luda uma ruka due svete
Svijee u noi i nevinost nakane
U svibanjskoj smrti na koju zakasnih

Prie o andelu i zahtjevu Zloga
Osmijeh i spomenar od listova praznih
Vosak otisnuti lika ti smrtnoga
Zaboravom grlim gorinu spomena

Opijenost spasom uenom ljepotom
U crnim oima azur tvog imena
Ti nijesi ivjela obinim ivotom
33
ODRAZI 9
Strah ili enju svejedno dostie
Barku nemir goni Eol duevnosti
Nije dar to nebu usnama uzdie
Samilosno stanje zbog onog Oprosti
Tisuama puta rijei ponavljane

Zalog da bi jednom nebo dotakao
injenice nove injenice znane
Sve kad sloi opet samo je pakao
Bijegu mjesta nema svud isto je stanje

Povjesna izvjesnost opu jezu stvara
to straha je vie ni ljubavi manje
Nit ljepota hridi ocean razara

Ne elim da sumnjom nadu tvoju trujem
Smiri se zauvjek ja te odrjeujem
................................................................
Smiri se zauvjek ja te odrjeujem

Ne elim da sumnjom nadu tvoju trujem
Nit ljepota hridi ocean razara
to straha je vie ni ljubavi manje

Povjesna izvjesnost opu jezu stvara
Bijegu mjesta nema svud isto je stanje
Sve kad sloi opet samo je pakao

injenice nove injenice znane
Zalog da bi jednom nebo dotakao
Tisuama puta rijei ponavljane
Samilosno stanje zbog onog Oprosti

Nije dar to nebu usnama uzdie
Barku nemir goni Eol duevnosti
Strah ili enju svejedeno dostie
ODRAZI 10
Je li to bila strast za gorjem surim
Danas ne mogu pitanje ti postavit
Tad stidan i glup ne htjedoh da urim
Pribliit u se miljah i bolje predstavit
Kasnije bilo je prekasno za upit

Krv tekla je tamna obilno liptala
Posvud zloin a moramo se ljubit
Ruandska krv po zemlji je pala
Trebalo je sprati okupat se cijeli

Posut se izopom uronjen u pjenu
Kad morski pokriva opet nam zabjeli
Oduzet e tajni njenu plavu sjenu

Sreemo se na vrh Taborske gore
A pod nama safirno Palestinsko more
.............................................................
A pod nama safirno Palestinsko more

Sreemo se na vrh Taborske gore
Oduzet e tajni njenu plavu sjenu
Kad morski pokriva opet nam zabjeli

Posut se izopom uronjen u pjenu
Trebalo je sprati okupat se cijeli
Ruandska krv po zemlji je pala

Posvud zloin a moramo se ljubit
Krv tekla je tamna obilno liptala
Kasnije bilo je prekasno za upit
Pribliit u se miljah i bolje predstavit

Tad stidan i glup ne htjedoh da urim
Danas ne mogu pitanje ti postavit
Je li to bila strast za gorjem surim
ODRAZI 11
Ja sam mrtav sada vi ste bili prije
Prednost kratka daha vremenom sustigoh
to je bilo bjee sada vie nije
Kao da se isti sa kamena digoh
Pogled upijae obris krajolika

Ohrabren koraknuh s ovog uporita
Provri miso jaka cerebralna vika
Postigoh smisao neu biti nita
Al to je to neto to to biti tei

Za sebe za druge dijete grjenog roda
Istovjetnim tijelom drugi ivot eli
Koga bie ljubi tome se i poda

Na svjetlosnom repu osvijeen poletih
Bljetave zvijezde nad zaljevom svetih
..............................................................
Bljetave zvijezde nad zaljevom svetih

Na svjetlosnom repu osvijeen poletih
Koga bie ljubi tome se i poda
Istovjetnim tijelom drugi ivot eli

Za sebe za druge dijete grjenog roda
Al to je to neto to to biti tei
Postigoh smisao neu biti nita

Provri miso jaka cerebralna vika
Ohrabren koraknuh s ovog uporita
Pogled upijae obris krajolika
Kao da se isti sa kamena digoh

to je bilo bjee sada vie nije
Prednost kratka daha vremenom sustigoh
Ja sam mrtav sada vi ste bili prije
ODRAZI 12
Od mene sjen samo a od vas ni traga
Preko puta otok drugu tajnu krije
U mrklini zemlje kraj crkvenog praga
Tamo vjeru traim gdje vas vie nije
ivi nedostaju mrtvi su na broju

Hrabrost na istrajnost strah uporno bodri
Upokoj ivota na mora spokoju
Pokretom bez strasti trag ostavlja modri
Smrt polako pliva kao da je iva

Titraj zraka vrela mir podnevni para
Cvrkov poj enjivi uporno doziva
U smaragdnoj sjeni osama odmara

La praznoga groba hlad cipresa pravi
Ljubav u legendi legenda ljubavi
.............................................................
Ljubav u legendi legenda ljubavi

La praznoga groba hlad cipresa pravi
U smaragdnoj sjeni osama odmara
Cvrkov poj enjivi uporno doziva

Titraj zraka vrela mir podnevni para
Smrt polako pliva kao da je iva
Pokretom bez strasti trag ostavlja modri

Upokoj ivota na mora spokoju
Hrabrost na istrajnost strah uporno bodri
ivi nedostaju mrtvi su na broju
Tamo vjeru traim gdje vas vie nije

U mrklini zemlje kraj crkvenog praga
Preko puta otok drugu tajnu krije
Od mene sjen samo a od vas ni traga
ODRAZI 13
Ne vratit se neu sve i kad bih htio
U vremenskoj rijeci ja se sad obretoh
elju za povratkom duboko sam skrio
Tamo gdje se vidjeh kad Njega susretoh
Plovit mi je dalje plivati daleko

Strah tek rije je a muka je stanje
Suznu kaplju prosuh ocean sam steko
Za veliko vrijedi izgubiti manje
Stiem ali kada pita nestrpljenje

Hoe li me ekat ono obeano
Spreman sam svejedno slijedit to htijenje
Po kojemu vidjeh kad ne bjee znano

Koliko udesa sprema se do kraja
U koji se ivot sa vjenou spaja
............................................................
U koji se ivot sa vjenou spaja

Koliko udesa sprema se do kraja
Po kojemu vidjeh kad ne bjee znano
Spreman sam svejedno slijedit to htijenje

Hoe li me ekat ono obeano
Stiem ali kada pita nestrpljenje
Za veliko vrijedi izgubiti manje

Suznu kaplju prosuh ocean sam steko
Strah tek rije je a muka je stanje
Plovit mi je dalje plivati daleko
Tamo gdje se vidjeh kad Njega susretoh

elju za povratkom duboko sam skrio
U vremenskoj rijeci ja se sad obretoh
Ne vratit se neu sve i kad bih htio
MAJCI TEREZI
Reci mi blaena kakvo je blaenstvo
Majko bez djece majko siroadi
Da li se i gore gledaju jadi
Ostaje li uvjek trpljenja prvenstvo
Kalkuta spava samo patnja budna

Rana na ranu neprestano boli
Umije li ljubav zaista da voli
Tamo - u smrti - kad se stigne do dna
Postoje li gore aneoske rane

Je li tamo slino kao ovo dole
Sklapa li jo ruke i da li se mole
Sputa li se no gdje Bog sam osvane

Znam puno te pitam u sveanom asu
Duom mi se sada udna milost rasu
.............................................................
Duom mi se sada udna milost rasu

Znam puno te pitam u sveanom asu
Sputa li se no gdje Bog sam osvane
Sklapa li jo ruke i da li se mole

Je li tamo slino kao ovo dole
Postoje li gore aneoske rane
Tamo - u smrti - kad se stigne do dna

Umije li ljubav zaista da voli
Rana na ranu neprestano boli
Kalkuta spava samo patnja budna
Ostaje li uvjek trpljenja prvenstvo

Da li se i gore gledaju jadi
Majko bez djece majko siroadi
Reci mi blaena kakvo je blaenstvo
19. 10. 2003.

39
OZANA
Zid kameni uva stjenku srca tvoga
Nebo neko bjee svod svijetle elije
Sama ispod zvijezda i dok sunce grije
Svugdje sama nosi svevinjega Boga
Koprena ti skriva lice ispaeno

Kost i gruba kostrijet u jedno se slili
Zazidanom tijelu nisu nebo krili
Ni umrtvljeni udi ni oko ti sneno
Duh sada je budan i nikad ne spava

eka uzbudljivi trenutak susreta
Sveta se raa i postajes sveta
ANA
Ana!
Jesi li uspjela prepoznati tajnu dana,
iltrenutno bila zaslijepljena bljetavilom noi.
Ana!
Je li te zaboljela srebrnika rana
dok su rue po tvojoj koi cvale?
Il se i tebi bol uinio tako sveobuhvatnim,
a radost tako izmiua?
Vidi li moda to mi ne vidimo,
osjea li moda to smo mi eznuli?
Moe li ikoga uhvatit za ruku i izvesti,
pogledati u oi i utjeiti?
Mene Leonardo nije udostojio panje,
niti mi se ki Marija zove.
Ime mi snagu ne nosi,
nit ruke pregrt maslinovih granica.
Ana!
Ko nas to tjera iz ivotnog stana
i zakazuje sastanak u prostoru nemoi?
Ana!
Zato nam mudrost nije vie znana
i zaborav izbirljiviji i cjelovitiji?
Mora li se ba ovako letjeti
ko ni ljudi, ni ptice, bez krila i bez tla.
Imate li vi ene moda neku tajnu
koju vam utroba skriva?
Ili se to tek ivot u vama
na tren zaustavi kako bi se obnovio
za svoju misterioznu svrhu?
Ana!
Moda je dovoljno ako sebi nisi strana,
makar te drugi ne uspjeli prepoznati.
Ana!
Moe li ba ista rije postati hrana,
ili je naa glad svodljiva na ekanje?
Ana!
Ako je ljubav poput oceana
zato smo mi samo kapljice?
Molim te, nita ne odgovori.
Ostavi mi iluziju da si mogla i znala.
Na sv. Anu 1996.
OLGI
(Nosit ime Olga nije tako lako,
a zvati te drukije usudit se ne smijem)
Tata ti princ nije, al ti jesi princeza,

i nemoj mene pitat zato je to tako
ja ni za njega ni za tebe prstom nisam mak'o,
valjda jer ti si s vezom, a on bjee bez veza.
Dakle, ko to rekoh, ti si prava princeza

i kao dokaz tome nek ti pjesma poslui.
Uostalom, kod tebe se to odmah i skui.
ao mi jedino zbog velikih obaveza
koje visoki titul sada pred tebe stavlja

pa es morati esto da se povlai u bajku.
Ne zaboravi pritom da povede i svoju majku.
Za tatu ne brini, visosti, on puca od zdravlja.

U visokom drutvu tvome morat es kazati la -
kad pitaju za njega ko je, ti reci kratko:"Pa".
Veljaa, 1993.
BOSILJKI
Uplela sam u kosu zlatne tulipane.
Sjedoh na prag noi. Drhtaji plavi
i ekanje. Mjesec se javi.
Zdravo! Kada e da svane?
Oslukujem neizvjesnu tiinu,

prvo praskozorje. Ko zna trenutak
kad on dolazi. Miluje lahor lak
strepnju i nadanja. No uminu
za brdima. Na proljee miriem,

na lijepo slutim. Gledaj me, neznani,
lijepa sam ko tajna. Sunce mi mami
iskreno priznanje. Budunost diem,

grle neizvjesnost i enju. Zavodljiva,
iz daljina sudba me doziva.
1979.
JELENI
Samo tren zastani, lutko porcelanska.
Sad jedna godina vjekovi se :ine
I vidjet e vrijeme kako brzo mine
Kad sa lica spadne djeija ti maska.
Barko na talasu od maminih ruku

Ljuljat e te bure nepoznatih voda.
Grcat e u svijetu promjenjivih moda,
Moda plakat gorko, piti tuu muku.
Oh, sjeti se, duo i sjeti se, rode,

Da si prvu svijeu utrnula sada,
Ogrnuta platom istkanom od pada
Zvijezda repatica i nada to vode

Malenu ti ruku danu smijeha punom.
Ovjenat e vrijeme glavu tvoju krunom.
Sijeanj, 1981.
44
ZDENKI
Neuhvatljivi treni minulih vremena
ipak zapis neki ostavljaju dui.
U okovanom srcu sjeanje se gui,
zaborav je samo memorijska sjena.
Ne treba sumnjati, povjerenje prati

one koji sebe raskono podijele,
njih i dijelii oituju cijele,
ni odsustvo onda prisustvo ne strati.
Vremenska smo bia, pa opet vjeiti,

ovako zbunjeni smjesom suprotnosti.
Oholi u asu najdublje skromnosti
ostajemo nijemi ba kad smo rjeiti.

Dobro i zlo smjenit e se u vihoru ratnom,
krug e se zatvorit u prstenu zlatnom.
45
MARKU
Moda e stii neka bolja vremena
i moda e tebi sve ljepe biti.
Kad zaborav prolost pokrije ko sjena
tad e moj lik u tom hladu skriti.
Svejedno ostat u dalje tu nastanjen

kao dio jedne padovanske zime,
odraslome momku ja potpuno smanjen
prisjeanje piem u obliku rime.
ivot nije pjesma, alpjesma mu dio

ponajbolji kau koji ga poznaju
i Bog je u pjesmi sebe izrazio
zato u njoj bia mnogo due traju.

Godinama ovim dodaj desetljea,
a Padova nek te na mene podsjea.
46
47
AGI
Masku preko maske stavit u na lice
Janusova sudba moje odreenje
U teatru svijeta svi smo sada ptice
Za gmazove to je boansko htijenje
Sto likova ima a ipak je - jedan

Koji sebe trai tamo gdje ga nije
A tamo gdje jeste snuden je i bijedan
Reiser ga vjeto me' publikom krije
I samome sebi dok u loi sjedi

Gledaju na scenu mesnatu dolinu
U dui mu zlatno sjeanje izblijedi
Tamno danas biva to jue zasinu

Zauzmite mjesta predstava poinje
Para se die iz Talijine krinje
.......................................................
Para se die iz Talijine krinje

Zauzmite mjesta predstava poinje
Tamno danas biva to jue zasinu
U dui mu zlatno sjeanje izblijedi

I samome sebi dok u loi sjedi
Gledaju na scenu mesnatu dolinu
Reiser ga vjeto me publikom krije

A tamo gdje jeste snuden je i bijedan
Koji sebe trai tamo gdje ga nije
Sto likova ima a ipak je - jedan
Za gmazove to je boansko htijenje

U teatru svijeta svi smo sada ptice
Janusova sudba moje odreenje
Masku preko maske stavit u na lice
GREGORU NOVAKU SA
ELJOM DA BLISTAVO
SVIJETLI
Nijesam nikada znao kako se pale zvijezde,
Jer bih da mogu bar jednu upalio
I onda pustio oblake da nebom jezde,
Sam se za to vrijeme u hlad skrio.
Kopaju duboko do dna palmina debla,

Ispod monih ila razgrtao zeleni plamen.
Koji ruku ne grije, alniti bi zebla
Dok rije da nae odgovarajui kamen.
Kamen pun sklada - prozrane ljepote,

Svijetlei nou, a po danu taman
Mali ko planete, sunan poput lopte,
Pun zelena svjetla, od tiine satkan.

Na nebu bi zvijezda, kada oblak proe,
Sa ruke mi kamen pozvala da doe.
49
LORKA
Federiko Garsija Lorka jae na arapskom konju.
Arapski konj je u Andaluziji roen.
Voli travu zelenu.
Crne se oi Federika Garsija Lorke.
Smije se sunce u njima,
pansko sunce.
I svi toreadori pored puta

Dre u rukama naranino cvijee.
A Dona Eulalija mae sa balkona -
Rep joj je od bika u ruci.
Voljela je Mehijasa.
Mehijas je volio enu pored rijeke.
Federiko Garsija Lorka jae na arapskom konju

I ja ga oekujem
Sa nostalgijom se sjeaju panije
I njega, kad sam ih slutio
Kroz otvoreni prozor
Kinog novembarskog popodneva 1967. godine.
50
OBMANA
Obmana dana
Prevare noi
U lai vremena
Peku ko rana
Hodanje oblika
Promjenjivih udi
Kroz uenje
Smijenih uesnika
Klizava uporita
Niskosti obrgljena
Rukom izdajnikom
Sve ili nita

Za trenutak neba
Grijenika vreba
51
POREENJA
Poreenja vie nisu potrebita.
Krajolik ljepote scena je uasa.
Gmazovi su javni, orhideja skrita,
Oluja se gri u umu talasa.
Stada rasprena, a pastiri ute.

Pasita obrasla draom i kukoljem.
Savitljive palme postale su krute
Pronao se prorok u vremenu boljem.
Gazit nam je sada posred zmijskog legla.

Lav se s jagnjem nije udruio -
Vremena su stara na nova nalegla.
Mesija ko nikad da nije ni bio.

Ali mi smo bili i jo sada jesmo
Kada ja ne mogu bar ti pjevaj, pjesmo.
52
TO SE ZNATI MOGLO
to se znati moglo tek sada se shvaa,
Poput ledna brijega na sred oceana,
Tenim pretvara se dok toplog se laa
Iseljen iz bijelog ledenoga stana.
Sve vee mu sunce, sve manje u sebi,

Pretae se poput ivotnog iskustva
Koje bi mudrosti, ali krize ne bi,
Niti bol i muku, ta jedina uvstva.
Po kojima jesi star i ve dozrio

Za kraj, za slijevanje u zdenac bez kraja.
Strah te to je dno u bezdan sakrio
I to mu se rub sa beskrajem spaja.

Na pustinjskoj palmi datulja dozriva,
Slatki plod starosti u grobu se skriva.
53
54
KO NO
Ko no uti, mili, zemljana ti koa
ne drhti na dodir nemirna mi dlana.
Mir postaje vriskav, njenost poput noa
prodire do kosti. Dua trai stana
prostranijeg, veeg i voljenog nekog
za rije jednu samo. Bar um nazonosti
bilo kakvog bia, ne mora bit Bog,
alako je ve, tad Boe oprosti.
Samo ne tiina, nit pusta samoa,
ne skuenost tijela, ne uasi svijesti.
Pred sobom, u sebi, dua onemoa,
kad jedino tama nudi joj se jesti.
Negdje ipak jesi, ekanje je samo
pitanje strpljenja, dok doznamo kamo.
MRTVI SU GRADOVI
Mrtvi su gradovi i pusta pasita.
Ribar ne doziva, zvono ne poziva.
Od jeke i leleka ne ostade nita.
Nitko se ne udi to i kamen pliva.
Kosti na dnu mora raspale tartane

Svjedoci su mrtvi vremena daleka.
Istim svijetlom jutro opet e da svane,
Opet tvrda brda postati e meka.
Reklo bi se isto, a sve je drukije,

Sad se ini jeste, no bilo je prije,
Dok nam more svira stare melodije.
A ja se pribijam uz orgulja dirke,

Pritiskam na zvuke radosnih sazvuja
Dok novo izlazi, al iz stare zbirke.
55
NO POPUT SVIH NOI

No poput svih noi, kamen kao kamen,
Datum zvonom zvoni, prve pale svijee.
Poj cedrovom tronu, jedan stidni znamen,
Odrazom u vodi sve postaje vee.
apat ko molitva, molitva ko vapaj,

Bdijenje do jutara i zvijezde to pre,
Pokori tijelo i sad ruke sklapaj
Porodi polako zaivi to bre.
Ploniku prikloni postieno lice,

Dar darom dariva, uzlet bia primi.
U plonik e sadit za svoj itak klice,
Kolovoz za sjetvu etva je po zimi.

Dan poput svih dana, ljeto poput ljeta,
Pronosim ga svjedok do na kraj svijeta.
SIAO SAM DUBOKO

Siao sam duboko traei komade
tvoga tijela u mome, dio kakve slike,
bilo to, al neto to mi jo ostade
od one tiine i od one vike.
Pogled, miso, gesta. Traze tebe tako,

lutao sam dugo predjelima udnim
danteoveske zbilje. U djeliu svatko
mogao je biti. Letjeh okom udnim
u skrivene kutke pohranjenih sanja.

I sretoh mnoge i mnoge djelove,
a tebe ne bjee. enja mi je manja
sada kad sam naao svjedoke to plove

kroz prostranstva prolog gdje se sada skriva.
Jesi kad te nije, dok je ljubav iva.
BIO SAM SIGURAN

Bio sam siguran da nikada neu.
Traiti prisutnost u sjeanjima.
Odakle mi misao da si ispred mene?
Zelen kao pitosporum okrugle kronje
Izgledao si meu ogoljelim jablanovima
Na ovoj cesti.
Varavo zadravanje na utiscima,
a svi znaju da mi izmiemo
i svi se prave da ne znaju,
kao da imaju trenutak vjenosti
koji nas ipak guraju u izvjesnost vremena,
u doivljaj prolaznosti i oajanje.
Zar zvijezde mogu u asfaltu ogledati svoja lica?

Koja je boja barice vode pored benzinske pumpe?
Cijeenje ljepote u mraku koji sve skriva,
je li to potenje duhovne uzvienosti?
Zbunjena udnja, skrivalica svijesti,
trag za opravdanjem do jutarnjeg polusvijetla.
Koje li lude avanture!

HTJEDOH
NETO REI
Htjedoh nesto rei,
Al' bi li me ula?
ak i kad bi ula
to dodati stanju
Gdje e za tiinom
Gasi rije mi trula,
Dok se mala nada
Svodi jo na manju.
LAVANDA U CVATU
Lavanda u cvatu, zrikavac u noi,
Ljeskanje planktona, pun mjesec u svibnju.
Moe se ovako do beskraja doi
Ne briu zasluge, ne dodavi krivnju.
Slatki poj slavuja, urlici sirena,

Ljupko milovanje - no za ispod grla.
Ljubljena Laura - silovana ena,
Smrdljive kloake - atmosfera urla.
Slike, oh, te slike, metafore - fore,

Potroeni znaci lanih ugoaja,
Iz septike jame povjesnice zbore.
Amalgam je stvoren, ivot nas sve spaja.

Rustina istina, profinjene slike,
Sloboda Sotone za rajske prilike.
OSTALI SU SILNI
Ostali su silni, mi smo jadni samo,
Nebitak iz bitka, ispljuvak nektara,
Nesvjesni u svijesti, u znanju ne znamo.
Polutci cjeline, sleenoga ara.
Trajni kao treni, stameni ko vjetar,

Ostali su moni, mi slabi smo samo,
Skruena ponosa, giganti od metra,
Odredeni ciljem, ni tamo ni amo.
Rugobno privlani, beskrajni u kraju

Velike povijesti, ali male prie,
Uporni teimo paklenome raju.
Dok drugi kliu, na svijet narie

Iz mrane svjetlosti ka svjetlosnoj tami.
Ostali zajedno, mi ostasmo sami.
DRUGA VREMENA
DOLAZE
Druga vremena dolaze, drugi ljudi,
teemo sve bre, obale promiu.
ivotne sokove smrt dokida i budi
nas za realnost koju miljenja ne tiu.
Gdje je moj uvir i gdje tvoji izvori,

ne pitamo se u asu kad je podvig
plivati i kada se s maticom bori
tijelo u gru oaja. Samo mig
boanskoga oka sad dokida icu,

dunost umiljaja, obavezu biti.
Pridruit se mrvom plutajuem ptiu
u mojemu truplu sve nemire skriti -

nakana je vode kojom ja otiem.
Pristajem na igru. Radostan uskliem.
VIDIO SAM TE
SAMO JEDNOM
Vidio sam te samo jednom
u trenu
bljetavu i jasnu.
I tek to uroniti htjedoh
nije te bilo,
cjelovito si nestala.
Udisao sam udno
zrak oko sebe
pomno istraivao tlo
ni malo mirisa,
ni obrisa, ni traga,
nisi ostavila.
Nita kao utjeha
za sve koje mi podari.
Ne umiljam da se nisi desila.
Kao da bi mi bilo
od te pomisli lake.
Ne umiljam da e se opet
podariti
pa nek mi je od te misli tee.
U faktima dana prepoznajem
konano tvoje odsustvo.
Koliko je lalce disati
u znanju da si negdje prisutna,
u vjenom kruenju milosti.
61
POTICAJ
Poticaj pokrenu golemu gromadu
Samo vrh glave tie povrinu.
Uronjena u tvar a nesklona padu
Tjemenom zrak skuplja nebesku prainu
Na tom mjestu stojim podastiru glavu

Nudei se cijeli ali tek sam dio
Zaborav u lizat nipoto ne slavu
Mjesto medovine more sam popio
Okus soli sjea na uskrnja jaja

Kamen poput zibke obgrljuje tijelo
Sve je ispunjeno obeanjem raja
Ruzmarin i mirta nude se za jelo

Gladan sam preplivo prostornu puinu
Sit sada gledam modru vremensku planinu
....................................................................
Sit sada gledam modru vremensku planinu

Gladan sam preplivo prostornu puinu
Ruzmarin i mirta nude se za jelo
Sve je ispunjeno obeanjem raja

Kamen poput zibke obgrljuje tijelo
Okus soli sjea na uskrnja jaja
Mjesto medovine more sam popio

Zaborav u lizat nipoto ne slavu
Nudei se cijeli ali tek sam dio
Na tom mjestu stojim podastiru glavu
Tjemenom zrak skuplja nebesku prainu

Uronjena u tvar, a nesklona padu
Samo vrh glave tie povrinu
Poticaj pokrenu golemu gromadu
NEUHVATLJIVI ATOMI
Neuhvatljivi atomi minulih godina
Udaraju u misli. Moram da plaam
Zaostale dugove istorije.
Ali, oprostite, ako to ne shvaam.
Vazduhom trepere niti beta i gama

Zraka pa i kada ih se laam,
Izmiu u eonske prostore neba.
U mojoj glavi udna misao se javlja

Hou kosmos u srce da gaam
I pomjerim mu ravnoteu sila.
DOK LUTAJU MISLI

Dok lutaju misli da pronau rimu
I pravi izraz, a to nije lako,
Jer treba se urit i pretei zimu,
Iz due mi iknu mlaz krvavi jako.
Pritisnuh rukom ranu na grudima,

Kroz prste gusta i ljepljiva tee
as slabije, pa jae, k'o osjeka ilplima,
Tamna, crna tenost to boli i pee.
Uas me savi, bespomo savlada,

Al' instinktivno tada glavu savih
U grudi zavlae na srce je stavih.
Ona tamo stoji, evo sve do sada.
OPROSTITE!
Oprostite !
Ja kao da vas poznajem.
Moda smo se ranije
sreli u nekom drugom svijetu,
kad sam bio pravedniji,
jer vi ste tako ista pogleda,
i kad sam bio ljupkiji,
jer vi ste tako njena osmijeha,
i kad sam bio povjerljiv,
jer vi ste tako potena dranja.
Uostalom, neu nagaati,
ja vas se ne sjeam,
ali kao da vas volim.
Ukoliko se vi mene sjeate,
molim,
molim vas
recite tko sam bio
ne bih li prepoznao
onaj ivot tamo,
davno, kad sam morao
drukiji biti,
inae nade za moju
polost nemam.
NO
No
kao onda
na putu prema Misiru
obeava rumen sa zapada
i mazno treperenje u kronjama,
sada lovorika i palmi,
a onda ...
Da li to bjehu topole
ili platani?
Asfalt je bio izdijeljen
kao i ovaj
bijelom sredinom.
Ni veeras nitko ne prolazi.
No
kao tamo
na putu prema Misiru
ista slinost u sjeanju,
natjeranom ovom samoom,
koja eka prvi nagovjetaj dana
da se u svjetlosti utopi.
66
KADA SE RODI
Kada se rodi u nuli si sklupan
I zrakom noen ko u balunu.
Od toga trena ivot ti je muan,
svi brojevi svijeta na tebe jurnu.
Oduzmi, saberi, podijeli, dodaj,

umnoi, kvadriraj, korijen izvedi,
kupi, raunom najvjetijim preprodaj,
pa sumu na kraju postepeno svedi.
Vidjee, nula se pridoda nuli,

sve druge su brojke tek tlapnje puste.
U grobu nula pored nule truli,
zajedniki dvije u grob se spuste.

To je neto vie nego kada krene
ivot iz nule, a nula bez mene.
NE ZNAM
Ne znam te jo tko si
al' znam to te eka
jer prolost daleka
sutra tvoje nosi.
I to je uenje
za nas i za tebe
sad dok sve zebe
kad e bit buenje.
Da poet e s plaom
ko svim smrtnicima
da sa nadom jaom
februarska zima
doeka proljee
i uzdari cvijee.
67
68
VEOMA RADO
Veoma rado bih se raspolutio
Da to ve nisam
Svako dalje cijepanje
Bilo bi samo ereenje
A to me odve podsjea
Na neke stare drvoreze
Prema kojima su konji
Obavljali in dijeljenja
I sve to mi se ini
Da nai psihijatri
A bogme ni psiholozi
Ne bi poslije nali naina
Obaviti posao sljepljivanja
Ne odve. talentirani
Ilustratori
izofrenije na mesarski nain
KO JE KRIV
ZA KRV
Ko je kriv za krv?
Krv je kriva za grijeh.
Grijeh je kriv za krivicu.
Krivica je kriva za grijeh.
Grena je naa krv.
Krv krvi je grena.
U krvi krivica krvari.
Grijeh krvlju iskapa.
Zemlju topi krivica.
I grijeh se krvavo pere.
Krvava zemlja pod nogama.
Oiena dua u grudima.
I stid kola u venama.
69
NEMOJTE ME
PODSJEATI
Nemojte me podsjeati, i sam znadem,
da nijesam od naroite kakvoe.
Ipak sam jo uvijek sposoban da kaem:
Prosti mi, Boe, moje slaboe!
Ne samo ono to loe radim,

ne samo za one vidljive zloe.
Duboko zapretane lee mi rijei:
Djela i misli, propusti i rijei

i kad mi se nee i kad mi se hoe
stoje u meni i nadamnom. Viem:
Uvrni i izvrni svu nutrinu svoju,

gdje zrije trulo i smrdljivo voe,
na drvu spoznaje ostat e nada:
U gru kajanja, u plimi optubi,

as istine, vjerujem doe,
jer sam jo uvijek sposoban moliti:
Jedino grijeh je vlasnitvo nae

koje sa nama u grob poi e,
a ja u iz groba usrdno zazvat:
Podaj mi snage, blagi Oe,

da vjerujem i da moje usne hoe
i onda u asu smrti da proapu:
71
OPET NA ISTI KAMEN

Opet na isti kamen sjela i gleda
put iste puine plavetnog obzorja.
Dua ni u ljepoti toj se ne da
oteti sjeanju na stravu iza gorja.
Nek je sve isto dok sve se mijenja.

Poslije svih trka na koljena pau,
tu gdje je mekota izbijeljena stijenja,
kratki predah u mom tvrdom hodoau.
Rije utjeha nije niti ohrabrenje.

Moda samo upit iz mutnoga oka
ostaje nam spona. Ali ovo stijenje
moe se nacijedit za kap jednu soka

i plua napunit uzdahom put vjetra
darovima bijelog svetog naeg Petra.
SKRIVENA U ZORU
Skrivena u zoru avgustovske ege,
U podnevno sunce minuloga ljeta.
Dok cvrkovoj strasti oslobaa stege,
U meni se raa ve jesenja sjeta.
Dolazi polako dahom maestrala,

Rashlauju strasti, brige uspaljene,
Pa i kad bi voda do morskoga ala
Donosila zavjet, mjesto morske pjene,
Ja ga dao ne bih, niti rije izrek'o.

Znaju da brdima vrijeme kapu plete
Pokriva sam bijeli skupa s njima eko,
Preputaju se slasti iznenande sjete.

I gledah gdje zemlja zae empres mlad
Da nad mojim grobom gusti satka hlad.
SPALI ME
U SRCU
Spali me u srcu
a zatim raspi moj pepeo
gorama visokim
kroz oblake
zelenim panjacima
vjetrom
vodama okeana
kroz kiu.
Tako u pepelom
kad rukama ne mogu
svijet da zagrlim.
POGOVOR
.....................................................................................................................................
Antun Sbutega
Objavljivati posthumno neija literarna djela nezahvalan je posao, pogotovo ako

se radi o nekome ko vam je jako blizak, kao to je meni moj brat don
Branko Sbutega. Pored tekoa da se rukopisi proitaju, da se od njih napravi
adekvatan izbor, te da se pripreme za tampu, taj pothvat nosi u sebi rizik da se
njihova literarna vrijednost precijeni, pod uticajem emocija i pijeteta prema autoru.
Ja sam se dakle odluio na taj pothvat svjestan toga rizika; najzad svaki literarni ili
izdavaki pothvat je rizian, to mu i daje dra avanture.
Branko nije ostavio pisani testament, a nije nikome, koliko mi je poznato,
ostavio u zadatak da objavi njegove rukopise. Prema tome inicijativa je iskljuivo
moja, ohrabrena i podrana od nekih bliskih prijatelja. Iako je bilo ponuda od vie
izdavaa iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije, ja sam se odluio da prihvatim ponudu
KotorArta, festivala klasine muzike u ijem je osnivanju Branko uestvovao i iji
je poasni predsjednik bio. Smatrao sam da ova knjiga treba da bude izdana u
Boki, budui da je Branko cijeli svoj ivot ugradio u nju i da je njegova poezija
vezana tematski, inspiracijom i atmosferom za njen fiziki i kulturni prostor, iako u
mjeri u kojoj se vinula u visoke poetske sfere, postaje univerzalna. Istovremeno,
njen duboko spiritualni karakter je suma personalnog duhovnog iskustva njenog
autora, ali i kolektivne duhovnosti Zaliva svetaca, u kome se on formirao.
Branko je imao veliki talent za komunikaciju u svim njenim oblicima, bilo za
neposredni dijalog, mas-medije, muziku, pa i literaturu. No, interesantno je, da dok
je za ivota objavio veliki broj tekstova u novinama, asopisima, nekoliko knjiga,
dao veliki broj intervjua novinama, radiju, esto nastupao na televiziji, promovirao
knjige, rado uestvovao u javnim raspravama, konferencijama, otvarao izlobe i
muzike festivale, sa strau diskutirao na razne teme ne samo sa prijateljima i
poznanicima ve sa svim sagovornicima koje je sretao, raznih nivoa i profila, nije
nikad pokuao da objavi svoje pjesme, koje je pisao od rane mladosti. One su bile
dio njegove najintimnije sfere, koju je dijelio samo sa najbliima, kojima bi
ponekad itao neke od njih. Jedina polujavna dimenzija njegove poezije je bila ona
koja se odnosila na prigodne pjesme, koje je, najee u formi soneta, poklanjao
prijateljima prigodom nekih znaajnih dogaaja u njihovim ivotima (vjenanja,
roenja djece, roendani ...). Drugi su u takvim prilikama donosili materijalne
poklone, a Branko, sonete.
Branko nije bio lien sujete, ali nije nikada osjeao ozbiljan izazov da svoje
pjesme objavi, bar nikada nije pokuao, iako je mogao. Uvjeren sam da je
objanjenje za to dvostruko. S jedne strane, imao je veoma visoke literarne kriterije
74
i nije bio siguran, budui da je teko procjenjivati vlastita djela, da li njegove

poetske tvorevine spadaju zaista u poeziju, ili su samo elagantne eruditske stilske
vjebe jednog literarnog diletanta. Drugi motiv je bio znatno dublji; smatrao je da
poezija ima dvije bitne dimenzije, jednu literarnu, a drugu spiritualnu, svakako
vezanu sa onom prvom koja je njena emanacija. Radi se o poeziji kao uzvienom
duhovnom stanju, kao fundamentalnom iskustvu, kao prostoru u kome dotiemo
sutinu naeg transcendentog bia, nau boansku dimenziju. To poetsko bie je u
sutini svake umjetnosti, bilo da se radi o likovnoj, scenskoj, muzici ili literaturi; to
je ono to povezuje sve umjetnosti meusobno, ali isto tako ono to ini umjetnost,
zajedno sa religijom i filozofijom, emanacijom apsolutnog duha, odnosno Boga, i
kao takvom, prepoznatljivom kao nae najvanije i najdublje iskustvo. Zato je
poezija neto veoma intimno i dragocjeno, misteriozno i mistino, sa ime treba
postupati sa krajnjim respektom. Zato je, rekao bih, Branko svoje pjesme itao
samo najintimnijim prijateljima u osobitim trenucima, zato ih je poklanjao
osobama koje su mu mnogo znaile u posebno vanim prilikama njihovog ivota,
kao potvrdu da dijele isti duhovni i poetski prostor.
Branko se rodio i formirao u mikrokosmosu Boke, kojoj je posvetio praktino
cijeli ivot, gdje je i umro, i sahranjen. Boka je zaliv, jedna fizika cjelina, koja
preko kopna i mora komunicira ne samo sa svojim bliim okuenjem ve i sa
svijetom. Tako se u njoj susrijeu uticaji najvanijih kultura Evrope i Mediterana,
od grke i rimske, preko bizantijske, venecijanske, do srednjeevropske, habsburke
i naravno kulture slavenskih i drugih naroda iz okruenja, koji su prisutni ne samo
u formi arhelokih nalazita, umjetnikih djela, arhitekture, knjiga i dokumenata,
ve su se ugradili duboko u kolektivno nesvjesno, u mitove i legende, jezik,
obiaje, mentalitet. Boka je i jedan spiritualni prostor, sa svojim ckrvama,
samostanima, manastirima, svecima i blaenicima, sa njihovim hagiografijama,
relikvijama, sa liturgijskim slavljima, procesijama, duhovnom muzikom, himnama,
simbolima, znakovima, zvonicima i kupolama.
Boka se nalazi na granici svjetova, na mjestu gdje se ve vie milenija dodiruju
Zapad i Istok. Stoljeima je bila krajnji prostor Zapada (Venecije, Austrije), prema
Balkanu osvojenom od otomanske imperije.
Boka je i jedan maestozni prirodni ambijent, dramatian i njean, statian i
dinamian, epski i lirski istovremano, uvijek impresivan. I ta njena dimenzija
uvodi u prostor duha, stimulie metafizike spekulacije, potie poetska stanja,
ponekad melankolina, a ponekad ekstatina.
Branko se dakle rodio i formirao u prostoru koji je svojim prirodnim i
kulturnim svojstvima stimulirao njegov poetski senzibilitet, kao to je ve
stoljeima stimulirao literarnu, a osobito poetsku, produkciju vie generacija
pisaca, od renesanse do modernog doba. Bokeljski pisci su pripadali, kao i ukupna
bokeljska kultura, prevashodno zapadnoj civilizaciji, slijedei velike uzore,
latinske, italijanske i hrvatske renesansne i barokne pisce, piui na latinskom i
italijanskom (ponekad na francuskom), a kasnije na narodnom jeziku. Pored te
autorske knjievnosti, ovdje se razvila i usmena narodna knjievnost, epska i lirska
(religiozna, satirina, ljubavna, junaka, itd). No istovremano, budui rubni

civilizacioni prostor, na granici Istoka i Zapada, u njoj se mijeaju ne samo
konfesije, kulturne i umjetnike sfere, ve i razni lingvistiki i literarni uticaji.
Od malena je Branko sluao u obitelji recitiranje stihova, kako lokalnih pisaca,
tako i onih znaajnih hrvatskih (Gundulia, Maurania, Preradovia, itd.), te
crnogorskih pisaca (Njegoa, Nikole Petrovia itd).
Istovremano je doao u kontakt i sa poezijom Homera, Pindara, Virgilija,
Ovidija i Horacija, ije su stihove esto recitirali na grkom i latinskom Brankov
djed Antun, pranjski upnik Don Niko Lukovi i drugi Pranjani te generacije
koji su u mladosti stekli klasino obrazovanje. Djed Antun je medutim najvie
volio Dantea (iju je "Boanstvenu komediju" na italijanskom, sa ilustracijama
Gustava Dorea, esto itao unucima, kao i "Osloboeni Jeruzalem" od Torkvata
Tasa), dok je majka Olga najvie voljela francuske romantine pjesnike, osobito
Lamartina, ije je stihove (posebno pjesmu "Jezero") recitirala na francuskom
jeziku. Djed i baka po majci, Stanoje (ovjek znatnog literarnog talenta) i Draga
Begovi, te ujaci Milan i Boro Begovi, israknuti crnogorski glumac, su takoe
doprinijeli razvoju njegovog poetskog senzibiliteta.
Branko je esto nastupao na kolskim priredbama recitirajui rodoljubivu
poeziju pisaca raznih junoslovenskih naroda, kako se tada uobiavalo. Pored
brojnih proznih djela (osobito romana), Branko je sa strau itao djela raznih
pjesnika. Posebno u toku kolovanja u gimnaziji u Kotoru razvija se njegovo
interesovanje za poeziju. itao je djela ruskih autora (na ruskom), od Pukina i
Ljermontova do Bloka, Majakovskog i Jesenjina, panaca, osobito Lorke,
Francuza, od Vijona preko romantiara i simbolista, do Bretona, Aragona i
Prevera, njemake klasike, obino Getea, ilera i Hajnea, do Amerikanaca, osobito
Poa, Kineza Li Tai Poa, te arapskih i persijskih pjesnika. Jako ga je privlaila
japanska haiku poezija. Bio je fasciniran ekspirom, ne samo njegovim dramama i
komedijama, ve i sonetima.
Nastavio je da ita italijanske autore, osobito Leopardija, Kvazimoda i
Ungaretija.
Ovaj posljednji je posebno vaan za Pranj, budui da je za vrijeme svoga
djetinjstva u Egiptu imao odgojiteljicu iz Pranja, koja mu je razvila ljubav prema
poeziji i kojoj je posvetio vie pjesama. Tako je jednom, u drugoj polovini
ezdesetih godina, posjetio Pranj, gdje ga je Branko kao djeak imao prilike sresti.
Branko kasnije nastavlja, na studijama u Beogradu, Zagrebu, Beu i Rimu, da
ita poeziju na raznim jezicima, od one mistine, raznih provenijencija (ukljuujui
i islamske sufije), do Borhesa, koga je osobito ijenio. Najzad, kao to e italac
imati prilke da se uvjeri, sve njegove pjesme, bez obzira na tematiku i formu, imaju
u dubini duhovnu, vjersku dimenziju; one su jedna forma molitve ili ispovijedi,
neka vrsta poetskog sakramenta, te je potrebno naglasiti da je njihov autor crpio
inspiraciju iz vjerske i duhovne poezije od veda od kranskih himni, te naravno
prije svega iz Biblije, koja je dobrim dijelom pisana u poetskoj formi.
Jo od ranog djetinjstva Branko je pisao stihove. No, od tih ranih radova, nije
sauvano nita, bar da ja znam, budui da on nije skrupulozono uvao svoje stvari i
spise, te da te svoje radove nije smatrao posebno vrijednim; oni su bili neka vrsta
pripremnih radova, stilskih vjebi za ono sto je kasnije napisao.
Rukopisi koji su sauvani, iako je samo mali broj od njih datiran, koliko znam
i mogu rekonstruirati, napisani su najranije od kraja sedamdestih godina, iz
vremena Brankovih studija u Beu i Rimu, a najvei broj pjesama je iz perioda od
njegovog povratka u Boku (1980.) do smrti (2006.).
Nije bilo lako rekonstruirati te tekstove jer je samo mali broj uredno tampan,
dok je veina pisana Brankovim esto teko itljivim rukopisom, ponekad na
poleini hotelskih rauna, na marginama nekih listova; esto neke pjesme imaju
vie verzija, nekada su neki stihovi ili rijei kriani, nekada je zaista teko
razumjeti njihovo znaenje.
Te rukopise sam naao poslije Brankove smrti na raznim mjestima, u rekao
bih, mistinom prostoru njegove upne kue na Svetom Stasiji, meu brojnim
spisima i desetinama hiljada knjiga u njegovoj haotinoj i nadrealistinoj
biblioteci. Brankov ivot je bio veoma intenzivan, polivalentan, esto pun
frenetinih aktivnosti; poezija je bila kao molitva, nesto samozatajno, intimno, to
se dogaa u tiini, daleko od razuzdane gomile; neke od pjesama su, istina, bile
napisane u trenucima poetske iluminacije u nekim restoranima, kupeima vozova,
hotelskim sobama, ali rekao bih da je najvei broj nastao u tiini njegove sobe, u
kasnim nonim satima kada je bio osvijetljen, kako je sam napisao, "fotonima
poetske svjetlosti".
Dakle, kada sam proitao rukopise njegovih pjesama, (od kojih mi je on
mnoge itao, obino u dugim zimskim noima kada bi, ponekad do zore, ostajali
sami diskutiruajui o raznim temama, ali ih je bilo jo vie, koje sam sreo prvi put),
odluio sam da ih prije ili poslije objavim. Motiv nije samo pijetet prema bratu,
ve prije svega taj to smatram da one to zasluuju svojim kvalitetom.
Ja im, kao ni knjievni kritiari, ne mogu nita dodati niti oduzeti, osim im
dati mogunost da ive. One e, dakle, imati od sada samostalni ivot, svoj
samostalni let kroz poetski i duhovni prostor, poput strjelice ispaljene put zvijezda.
Izbor pjesama koji je objavljen u ovoj knjizi je tematski i stilski heterogen.
Radi se, uglavnom, o pjesmama koje sam najbolje uspio da rekonstruiram. Ostali
brojni rukopisi e, nadam se, takoe biti objavljeni. Moje i lektorove intervencije u
tekstovima su bile minimale. Nekim pjesmama bez naslova dat je kao naslov
poetni dio prvog stiha.
elim da zahvalim izdavau, KotorArt-u, a posebno njegovom poasnom pred-
sjedniku Branislavu agi Miunoviu i umjetnikom direktoru Ratimiru
Martinoviu. Osobitu zahvalnost dugujem gospodinu Stevanu Kordiu, koji je
posvetio ovom izdanju vrijeme i eneregiju, preuzevi na sebe dizajn, pripremu za
tampu, a istovremeno je autor fotografija kojima je ova knjiga ilustrirana. Izabrali
smo da knjigu ilustriramo prevashodno reprodukcijama umjetnikih djela, najee
onima sa sakralnim temama, koja su izraz bokeljske duhovnost, i koja su uticala na
duhovno i estetsko formiranje don Branka, te djelima suvremenih umjetnika koja

je on, kao mecena, ne samo naruio i financirao, ve najee imao aktivnu ulogu u
njihovom koncipiranju, ili ih inspirirao. Zahvaljujem dr. Gracijeli uli za brinu
suradnju. elim da se zahvalim i don Andriji Lukinoviu, Brankovom i mome
prijatelju, koji je svesrdno podrao ovaj projekt i akademiku Sretenu Peroviu, koji
je s ljubavlju i panjom obavio posljednje itanje Brankove poezije pred njen
ulazak u tampu. Zahvaljujem, najzad, gospodinu Zvonimiru Mrkonjiu koji je, i
pored kratkog vremena koje je imao na raspolaganju, napisao lijep i kompetentan
prikaz Brankove poezije.
Rim, oujak zoo7.

79
SADRAJ
POETSKO SEBEDARJE BRANKA SBUTEGE .....................................................2

O POEZIJI..................................................................................................................8
PJESME NE PADAJU S NEBA .............................................................................11
SIMFONIJSKE SKICE ...........................................................................................12
RONDO (PST, TIINA!) ........................................................................................14
SKALA ....................................................................................................................16
MOMENTO MUSICALE .......................................................................................19
PRELUDIJ ...............................................................................................................19
ETIDA C - DUR ......................................................................................................20
TOKATA .................................................................................................................21
ETIDA ......................................................................................................................22
LAURETANSKE ELEGIJE ....................................................................................23
ODRAZI 1................................................................................................................25
ODRAZI 2................................................................................................................26
ODRAZI 3................................................................................................................27
ODRAZI 4................................................................................................................28
ODRAZI 5................................................................................................................29
ODRAZI 6................................................................................................................30
ODRAZI 7................................................................................................................31
ODRAZI 8................................................................................................................33
ODRAZI 9................................................................................................................34
ODRAZI 10..............................................................................................................35
ODRAZI 11..............................................................................................................36
ODRAZI 12..............................................................................................................37
ODRAZI 13..............................................................................................................38
MAJCI TEREZI .......................................................................................................39
OZANA ....................................................................................................................40
ANA .........................................................................................................................41
OLGI ........................................................................................................................42
BOSILJKI ................................................................................................................43
JELENI.....................................................................................................................44
80
ZDENKI ...................................................................................................................45
MARKU ...................................................................................................................46
AGI ........................................................................................................................48
GREGORU NOVAKU SA ELJOM DA BLISTAVO SVIJETLI ........................49
LORKA ....................................................................................................................50
OBMANA ................................................................................................................51
POREENJA ...........................................................................................................52
TO SE ZNATI MOGLO ........................................................................................53
KO NO ..................................................................................................................55
MRTVI SU GRADOVI ...........................................................................................55
NO POPUT SVIH NOI ......................................................................................56
SIAO SAM DUBOKO ..........................................................................................56
BIO SAM SIGURAN ..............................................................................................57
HTJEDOH NETO REI........................................................................................59
LAVANDA U CVATU ...........................................................................................59
OSTALI SU SILNI ..................................................................................................60
DRUGA VREMENA DOLAZE .............................................................................60
VIDIO SAM TE SAMO JEDNOM .........................................................................61
POTICAJ ..................................................................................................................62
NEUHVATLJIVI ATOMI.......................................................................................63
DOK LUTAJU MISLI .............................................................................................63
OPROSTITE! ...........................................................................................................64
NO .........................................................................................................................66
KADA SE RODI ...................................................................................................67
NE ZNAM................................................................................................................67
VEOMA RADO.......................................................................................................69
KO JE KRIV ZA KRV ............................................................................................69
NEMOJTE ME PODSJEATI ................................................................................70
OPET NA ISTI KAMEN .........................................................................................72
SKRIVENA U ZORU..............................................................................................72
SPALI ME U SRCU ................................................................................................73
POGOVOR ..............................................................................................................74
82

Don Branko Sbutega Sebedarje

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Don Branko Sbutega Sebedarje

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

D.M.

Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don Branko Sbutega "Sebedarje"

Hrvatsko pjesnitvo Boke Kotorske - Don

Don Branko Sbutega

Autor. Dijana Miloevi

POETSKO SEBEDARJE BRANKA SBUTEGE

Suptilni soneti Odraza metafizika su meditacija o posljednjim pitanjima,

pozadini prijepora izmedu konkretnog i apstraktnog. Je li mogue izbjei napast

Opsegom nevelika, pjesnika ostavtina don Branka Sbutege pokazuje vie

istoslonog dvanaesterakog soneta s izmjeninim rimama koje se ne ponavljaju, a

Usredotoenost na obraun pred vjenim Gledaocem - kako bi se moda

Dok lutaju misli da pronau rimu

Niz pjesama posvetio je susretima s pojedinim osobama, tako u sonetu

Nema nikakve sumnje da je Sbutegin kanconjer pisan po kronologiji njegova

Poreenja vie nisu potrebita.

Stada rasprena, a pastiri ute.

Pasita obrasla draom i kukoljem.

Gazit nam je sada posred zmijskog legla.

Mesija ko nikad da nije ni bio.

Doista bogata asocijacija na nedavnu balkanofoniju noeva koja ga navesti da

Pjesme ne padaju s neba

Pjesme ne padaju s neba

U pogledu druga u gustini tmine

Pjesme ne padaju s neba

Zar da tue ui moju pjesmu uju

Na granici dvije boje Ni da mrdne

Odlepra put vidika

Padova. 21. srpnja 1992.

RONDO (PST, TIINA!)

Pst, tiina! Ona spava

Pst, tiina! Ona sniva

Pst, tiina! Ona spava

Pst, tiina! Ona sniva

Pst, tiina! Ona spava

Pst, tiina! Ona sniva

Pst, tiina! Ona spava

Pst, tiina! Ona sniva

Pst, tiina! Ona spava

Pst, tiina! Ona sniva.

Padova, 21. srpnja 1992.

Ako ivot upoznat ne mogu

Na klatnu sobnog sata

Kuo zlatna Kuo zlatna

Tornju bjelokosni Utjeho alosnih

Pomonice krana Ufanje putnika

Majko dobrog savjeta Na Tripundan 1995. u Padovi

Ono oko Boje to parnjaka nema

Ja gluhi nijemak mudroslovno ludi

Posveenje stie ruke grijeh drijee

Kraljica u srebru okovana bjee

Tijek promjene nije vlasnost djela sama

Viui u utnji ispacene brae

Znavi i ne znavi da nikad ne trene

Nisu znali to to za me znait mora

Prvo je moj otpor a zatim predanje

Rizici su tvoji a drugi se boje

Ostajem mu vjeran jer su me pozvali

Ti si to to jesi u meni si zvanje

Sr elju nam skriva elju elja prati

Kada novo nije nuno bilo bolje

Naruen poredak uma domiljata

Mladost bia stara zalog djetinjasti

Ugaena vatra arki uva plamen

Dah se zaustavlja sav nemir uminu