Sie sind auf Seite 1von 18

ANDRAGOKI CIKLUS: je sistem radnih postupaka ili uih, meusobno povezanih podsistema koji

se oblikuju na pojedinim fazama odgojno-obrazovnog rada.

1. Ispitivanje obrazovnih potreba i motiva: potreba se odnosi na objektivni obrazovni ili odgojni
deficit u odnosu prema nekom standardu ili kriteriju. Motiv je subjektivan dojam, odnosno
svijest o objektivnoj potrebi i samo ona pokree obrazovanje.
2. Planiranje obrazovnog rada: planiranje je sustav osnovnih smjernica za rad. Plan kadrova
sadri podatke o broju radnika odreenih zanimanja i kvalifikacija radi organiziranja
aktivnosti. Planiranje obrazovanja je usmjereno na podruju i programe obrazovanja,
ustanove, cilj, ishod uenja, oblike, trajanje, aktere, organizaciju, financije.
3. Programiranje obrazovnih sadraja: programiranje u uem smislu ima zadau da sadrajima
odreenim ispitivanjem obrazovnih potreba dadne optimalan oblik kako bi se postigao sklad
izmeu formalnog i sadrajnog aspekta obrazovne grae. U irem smislu obuhvaa ne samo
oblikovanje i rasporeivanje obrazovnih dobara nego i deduktivno odreivanje sadraja.
4. Neposredno pripremanje i organiziranje obrazovno-odgojnog procesa: pripremanje andragoga-
nastavnika i drugih andragokih djelatnika , razliiti aspekti, pripreme djelatnika, priprema
organizacijskog oblika kao izdvojena faza obrazovnog rada.
5. Izvoenje obrazovno-odgojnog procesa: oblici nastave mogu biti neposredni ili direktni; e-
uenje, uloga andragoga-nastavnika, naglasak na uenje, a ne pouavanje.
6. Vrednovanje rezultata obrazovno-odgojnog rada: naini i postupci vrednovanja ishoda uenja,
ujedno i prva faza andragokog ciklusa, doprinos razvoju linosti, ekonomskog, drutvenog i
kulturnoj okolini.

FUNKCIJE OBRAZOVANJA ODRASLIH:


Funkcije se odnose na posljedice obrazovanja odraslih na ljude i to planirane i neplanirane.
Najvanije funkcije:
1. Konzervativna povezanost obrazovanja odraslih sa potekoama, naglaenija je u
konzervativnijim drutvima, a zapostavljena je u drutvima koja njeguju pragmatian odnos, prema
zbilji i koja su okrenuta prema sadanjosti i budunosti.
2. Adaptivna (funkcija prilagoavanja) dugo vremena je bila prenaglaena, postavlja se pitanje;
moe li se obrazovanje odraslih svesti samo na pomo u prilagoavanju novim situacijama.
3. Progresivna okrenuta budunosti
4. Kreativnost pod isticanje ljudske kreativnosti putem obrazovanja odraslih, poticanje pluralizma
(poticanje na razliitost, prihvaanje razliitih miljenja)
5. Mobilnost; a) vertikalna napredovanje od nekvalificiranog radnika na vie
b) horizontalna prelazak sa jednog radnog mjesta na drugo bez promjena kvalifikacije
MODALITETI OBRAZOVANJA ODRASLIH
1. Kompenzacijsko obrazovanje obuhvaa obrazovanje svih onih koji su ostali nepismeni ili
polupismeni (prevladava u nerazvijenim zemljama), stjecanje onih znanja koja se u formalnom
obrazovanju nisu stekla nadopunjavanju znanja.
2. Daljnje obrazovanje obrazovanje koji ljudi stjeu nakon to su stekli ue ili ire prethodno
obrazovanje (prevladava u razvijenim zemljama) nastanak obrazovanja.

ISKUSTVA ODRASLIH:
1. Teorijsko (obrazovno, kolsko) iskustvo iskustvo steeno obrazovanjem. Prednosti; ne mora se ii
metodom pokuaja i pogreaka, uimo znanja koja su prije provjerena. Nedostaci; nemamo uporite u
praksi, nemamo mogunost komparacije, znanja stjeemo bez kritinosti.

2. Radno iskustvo (iskustvo steeno aktivnou) ima itav niz prednosti, ali i ogranienja. Ona
djeluje snano i vrlo trajno, ono to se aktivnou stekne, ostaje iskustvo steene aktivnou i to je
redovno i praktino. Ogranienja; uenje na bazi pokuaja i pogreaka. ''Radno sljepilo '' u stjecanju
iskustava prilagoavamo se na pozitivno i negativno, javlja se kao nedostatak radnog iskustva.

3. Drutveno iskustvo iskustvo kojeg nismo svjesni i stjeemo ga u drutvenoj sredini od najranijeg
djetinjstva. Postajemo ga svjesni kada npr. se susretnemo sa strancem iz druge drutvene sredine.
Tua iskustva razliita od naih daju nam svjesnost na naem drutvenom iskustvu.
Vanost neformalnog stjecanja iskustva tj. onog koji se ne stjee u institucijama, ve indirektno.

VRSTE OBRAZOVANJA:
1. Formalno standardizirano sa fiksiranim programima, unaprijed odreenim sistemom evaluacije, to
je kolsko obrazovanje.
2. Neformalno ne dobivamo kvalifikacije, certifikat (diplomu), unato tomu bre se iri.
Ovakvo obrazovanje nije standardizirano.
3. Informalno kombinacija namjernog (intecionalnog) i nenamjernog obrazovanja.
Npr. dijete informalno stjee znanjem o higijeni, komuniciranjem., protee se kroz cijeli ivot, najtee
ga je identificirati.

MODELI OBRAZOVANJA NA DALJINU:


1. Konzultativno-instruktivna nastava je intencionalni proces u kojem su sudionici ponajvie upueni
na samostalno pouavanje nastavnih sadraja iz udbenika kao osnovnog nastavnog medija.
Sudionici nisu obvezni svakodnevno dolaziti na pouavanje u obrazovnu ustanovu. Naglasak je na
konzultiranju vezi s onim dijelovima sadraja koje polaznici tee svladavaju samostalno.
Konzultacije oznaavaju zajednike oblike rada nastavnika i polaznika, a dijele se na individualne i
skupne (s obzirom na broj osoba koje sudjeluju u njima), odnosno na modne nastavne i predispitne
(s obzirom na vrijeme organiziranja u toku obrazovanja.
2. Dopisno-konzultativna nastava izvorite dopisnog obrazovanja je nastajanje ljudi da utjeu jedni
na druge posredno pisanom rijei. Dvije su osnovne koncepcije takvog obrazovanja;
- korespodentno obrazovanje; je zamjena za tradicionalnu kolsku nastavu u okolnostima kad se
neposredna nastava ne moe ostvariti.
- ; usmjereno je na daljnje obrazovanje odraslih. U dopisnoj se nastavi,
a posebno u procesima uenja nalazi mnogo elemenata autodidaktikog rada, koje je zasnovan na
prouavanju tekstova. Meutim, povremeno je neizostavno usmeno neposredno komuniciranje izmeu
sudionika i nastavnika u ovakvom obliku nastave.
Osim povremenih sastanaka formalnih konzultativnih grupa esto se organiziraju neformalne grupe za
uenje, a uestalo je i posredno usmeno komuniciranje putem telefona to se u novije vrijeme sve vie
zamjenjuje komuniciranjem elektronikom potom.
3. Multimedijska nastava na daljinu ukljuuje klasinu kombinaciju; radio +televizija +tisak,
meutim ta se koncepcija danas sve vie proiruje. Prvi ovakvom obrazovanju posebnu panju treba
posvetiti masovnosti i heterogenosti publike te jednosmjernosti komunikacije.
U tom smislu napor pedagoga i andragoga moraju se usredotoiti na; izbor obrazovnih programa koji
imaju masovnu primjenu, didaktiko oblikovanje sredstava masovnih komunikacija, pronalaenje
najefikasnijih puteva za osiguravanje dvosmjerne komunikacije, odgoj i osposobljavanje nastavnika i
polaznika za koritenje odgojno-obrazovne mogunosti masovnih medija.

POSEBNE ANDRAGOKE DISCIPLINE:


1. Podruna andragogija bavi se problemima obrazovanja roditelja.
2. Industrijska andragogija tj andragogija rada, bavi se problemom izobrazbe na radnom mjestu, ali i
odnosima prema radu, slobodnom vremenu.
3. Vojna andragogija osobito se razvijala tijekom i nakon drugog svjetskog rata. Upotrebljavale su
se nove tehnike koje je trebalo savladati. Amerikanci dolaze do spoznaje da se samo tehnologijom n
dolazi do rezultata. Bitno je pitanje ljudske svijesti, motivacije.
Amerikanci nisu bili ugroeni, a morali su se baviti. Vojska je nastojala pripremiti svoje vojnike.
Drugi aspekt edukacija stanovnitva, a trei je edukacija strunjaka.
4. Penoloka andragogija obrazovanje u vezi resocijalizacije zatvorenika. Cilj je da se izlaskom iz
zatvora ljudi ukljue u normalan svakodnevni ivot. Tako obrazovanje razvijeno je u
zemljama. Nastoji se razviti sistem poluslobodnjaka, zaposlenici rade i zaposleni su, ali vezani uz
zatvorsku instituciju. Dopisnim obrazovanjem mogue je ak zavriti sveuilini studij.
5. Socijalna andragogija bavi se marginaliziranim skupinama. To mogu biti hendikepirane osobe,
nacionalne manjine, blago retardirane osobe, ''zaboravljene skupine ''.

TO JE OBRAZOVNA GRUPA : obrazovna grupa je mala socijalna skupina ili mikrogrupa.


Njezina se edukativna funkcija temelji na obrazovnim potrebama sudionika i prihvaenim ciljevima te
odgovarajuim sadrajima, a ostvaruje se u grupnoj interkaciji. Uspjenost andragokog rada s
grupama odraslih sudionika pridonose ope spoznaje o osobama i uenju odraslih, kao i prikupljeni i
analizirani podaci o ivotnim situacijama tih ljudi, poznavanje sastava cijele grupe, praenje njezina
formiranja jer se tek na temelju tih spoznaja moe utjecati na tok i efekte zajednikog rada.

SAMOOBRAZOVANJE: je organizacija vlastitih aktivnosti radi stjecanja znanja, razvijanja


sposobnosti i vjetina nunih za u radnoj, samoupravnoj i ivotnih praksi bez izravne instruktivne
pomoi pouavatelja, ali uz mogunost postojanja takve pomoi.
Dva su oblika samoobrazovanja:
- potpuno samostalno samoobrazovanje
- samouvjereno samoobrazovanje
Ova dva oblika trae od samoobrazovnika poznavanje odreene tehnike uenja i postojanje odreene
motivacije.
- FUNKCIJA SAMOOBRAZOVANJA U PERAMENTNOM OBRAZOVANJU:
samoobrazovanje unutar permanentnog obrazovanja daje mogunost za napredovanje, zadatak svakog
kolovanja je osposobljavanje za samoobrazovanje.
- PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE SAMOOBRAZOVANJA: jedan je od bitnih svojstava
ovjekova rada jest planiranje. Planiranje je bitna pretpostavka uspjeha rada koji slijedi prije bilo
kakva planiranja samoobrazovanja. Polaznici moraju biti informirani o organizaciji obrazovanja u
ustanovi koja e pomagati njegov samoobrazovni rad, o prirodi komunikacije izmeu polaznika i
nastavnika, o dinamici i prirodi kontrole napredovanja te o drugim bitnim pojedinostima koje su
potrebne kako bi samoobrazovnik mogao racionalno organizirati uenje.
Individualni rad ovisit e o motivaciji, slobodnom vremenu, optereenosti, radnim zadacima u radnoj
organizaciji, objektivnim uvjetima za uenje, te o drugim imbenicima.
- ORGANIZACIJA SAMOOBRAZOVANJA: svaki ovjek koji dio svog vremena posveuje
uenju treba poznavati naela pravilne organizacije uenja, te objektivne i subjektivne uvjete koje
treba osigurati da olakamo uenje.
Objektivni uvjeti; samoobrazovnik treba imati odreene objektivne uvjete u kojima moe efikasno
uiti. Treba osigurati stalno mjesto za uenje, dobit osvijetljene prostorije s lijeve strane onoga tko ui
te stalna temperatura.
Subjektivni uvjeti; jasna namjera povezana s planom rada, motivacija, sposobnost pamenja, iskustvo i
mentalna kondicija osobne linosti, interes za sadrajem, pravilan tempo uenja.
METODE SAMOOBRAZOVANJA: metoda demonstracije, metoda praktinog rada, metoda
crtanja, metoda pismenih radova, metoda itanja i rada na tekstu, metoda razgovora i metoda usmenog
izlaganja.
SMJERNICE ZA ORGANIZACIJU SAMOSTALNOG UENJA: smjernice su koncentracija,
uenje s namjerom, plan rada, navika na mjesto i vrijeme rada, aktivno uenje, grupiranje slinih
zadataka, pravilan tempo uenja, pravilna metoda prelaenja materijala, izbjegavanje svega to
smanjuje koncentraciju.
PROCES INTERKACIJE OBRAZOVNE GRUPE: preuzimanjem individualnih zaduenja
meusobnom nunom suradnjom, seminarskim nainom rada, samoupravljanjem, izvan nastavnim
susretima, studijskim projektima, potiu se interakcije a i interakcija grupe.
PSIHIKE OSOBINE: mata openito moemo rei da je mata odraslih usmjerena na aktivnosti,
realistinija od djece i stvaralatva; pamenje- kod odraslih je bolje neposredno, a kod trajnog
pamenja prednosti imaju djeca, djeca su uspjenija u mehanikom pamenju, dok odrasli mogu biti
uspjeniji u logikom pamenju zbog pojmova kojima vladaju; miljenje djeje miljenje vezano je
uz stvarnost, dok je miljenje odraslih apstraktno i kritino; emocije djeca brzo mijenjaju
emocionalna stanja dok odrasli esto koe emocije zbog iskustva; inteligencija sposobnost
snalaenja u nepoznatim situacijama u kojima prijanja iskustva ne mogu puno pomoi.
Istraivanja pokazuju razliite rezultate.
MOTIVI U OBRAZOVANJU ODRASLIH: motivi su splet unutarnjih i vanjskih podisticanja
zapoinju od potreba i prepoznavanja vlastitih potreba. Postoji hijerarhija potreba svatko trai najbolji
nain da zadovolji svoju potrebu, nakon toga dolazi do podmirenja potrebe, a zatim do gubljenja
poetne napetosti i stanja oputenosti i rastereenja ove karike ime motivacijski ciklus.
Treba razlikovati motive (potrebe) od pokriva.
Poriv je osnovni bioloki motiv (najelementarniji poriv je potreba za kisikom).
elje su obino slabije, mogu dovesti do neke akcije, ali mogu i ostati samo na misaonom nivou.
MOTIVI KLASIFIKACIJA U OBRAZOVANJU ODRASLIH: Motivi praktine naravi-
materijalne prirode, via klasifikacija znai vei dohodak. Oni su snaniji kod ljudi koji se bore samo
za egzistenciju i za svoj poloaj kod ljudi s niom strunom spremom i kod ljudi koji sve ele
prekvalificirati. Ovakvi motivi ne moraju uvijek biti profesionalne prirode ve i neprofesionalne
(npr. teajevi ivanja, kuhanja, polaganja vozakog).
Drutveni motivi- svi ljudi ive u drutvu i potaknuti su drutvom, neki ljudi ele povisiti drutveni
status, stei potovanje drugih, biti ugledniji i sl., dakle raspon drutvene motivacije je velik.
KOJI SU NAJVANIJI DOKUMENTI U OBRAZOVANJU ODRASLIH U BiH: okvirni zakon
u srednjem obrazovanju i obuci u BiH, okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH,
zakon o srednjokolskom obrazovanju na podruju Hercegovako-neretvanske upanije.
METODE OBRAZOVANJA ODRASLIH: metode obrazovanja su putevi, naini, postupci koji
vode realiziranju zadataka nastave (obrazovanja) tj. naini rada u nastavi.
- Metoda usmenog izlaganja pripovijedanje, opisivanje, obrazloenje, objanjavanje i rasuivanje;
metode privlaenja panje, metode ouvanja panje i metode ubjeivanja slualaca.
- Metoda razgovora sredstvo sporazumijevanja te sredstvo i put uenja, strukturu razgovora ine
pitanja i odgovori. U svezi s rasporedom pitanja i odgovora Juri govori o ''lancu'', raspravi, zvijezdi,
razgovoru i ''mrei'' kao tehnikim modalitetima odvijanja razgovora.
Nastavni razgovor moe imati razliite forme; razvojni razgovor, slobodni razgovor, diskusija,
razgovor u krugu, debata te oluja ideja.
Holler spominje slijedee tipove ponaanja osoba u grupi tijekom razgovora; znalac, pametan, naivan,
askalo, mislilac, nekritian, tvrdoglav, opozicioniran, prigovaralo, marljiv, nezainteresiran, nadaren.
- Metoda demonstracije lat.demonstratio- pokazivanje, dokazivanje, dokaz sve ono to se moe
perceptivno doivjeti. Aktivnosti koje zahtijevaju demonstraciju; praktine aktivnosti, intelektualne
aktivnosti, aktivnosti izraavanja i senzorne aktivnosti.
- Metoda praktinih radova
- Metoda itanja i rada na tekstu
- Metoda itanja i pisanja
- Metoda igranja uloga

PREMA DEARDENU OPISATI IZOBRAZBU: Dearden o izobrazbi kae da obino ukljuuje


instrukcije i praksu kao rezultat izobrazbe sposobni smo odgovoriti adekvatno na oekivane i tipine
situacije.

1.PREDMET ANDRAGOGIJE I NJEGOVE ODREDNICE: Andragogija je znanost o


obrazovanju i odgoju odraslih ljudi. Predmet andragogije je istraivanje zakonitosti pripremanja,
izvoenja i vrednovanja kolovanja, osposobljavanja i slobodno vrijeme.
Edukacija odraslih je drutvena djelatnost koja kao cilj ima osloboenje ovjeka; viestrani razvoj
njegove linosti. Komplementarni ciljevi obrazovanja ekonomski i drutveni kojima se stvaraju
pretpostavke za ostvarivanje humanistikog cilja odgoja i obrazovanja. Odrasla je ona osoba kod
koje je zavren proces biolokog rasta i koja je vie ili manje psihiki, socijalna i profesionalno zrela.
Predmet andragogije kao teorije edukacije odraslih sadri tri osnovne dimenzija ili aspekte:
- radne postupke koji slue povezivanju obrazovne djelatnosti sa stvarnim potrebama ovjeka,
privrede i drutva i uspjenom protjecanju obrazovnih i odgojnih procesa u eljenom smjeru (radni
postupci u edukaciji odraslih).
- osnovna podruja obrazovanja i odgoja odraslih unutar kojih se ti postupci primjenjuju
(obrazovanje i odgoj za rad, upravljanje radom i aktivnosti u slobodnome vremenu)
- osnovne oblike ili obrazovne puteve kojima se obrazovanje i odgoj odraslih izvodi (kolovanje,
neformalno osposobljavanje i usavravanje odraslih, te neintecionalna edukacija odraslih)

RADNI POSTUPCI U EDUKACIJI ODRASLIH: obrazovni rad je viefazni proces koji se sastoji
od postupaka, pripremanja, izvoenja i vrednovanja.
Obrazovanje odraslih ne podrazumijeva samo procese neposrednog pripremanja i izvoenja, nego i
postupke ireg pripremanja o kojima ovisi izbor polaznika i sadraja obrazovanja, te postupke
vrednovanja uinaka obrazovnog rada u njegovoj socijalnoj i ekonomskoj okolini, a ne samo u koli.
Ti postupci slue povezivanju obrazovne djelatnosti o potrebama privrede i drutva i osobnim
potrebama ovjeka, te osiguravanju njegova uspjena poticanja u eljenome smjeru.
Obrazovanje detatizira i podrutvljuje. Postupcima andragokog ciklusa nastoji se osigurati postizanje
vanjskih i unutranjih ciljeva obrazovne djelatnosti na razliitim podrujima obrazovanja odraslih.
CILJEVI OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH: Obrazovanje i odgoj drutveno su i
individualno uvjetovani. Glavne drutvene odrednice su: razvijenost proizvodnih snaga i drutvenih
odnosa u jednoj zajednici te njezina kulturna tradicija. Individualne odrednice su: sposobnosti za
uenje te osobni motivi koje pojedinac nastoji obrazovanjem realizirati.
Ciljeve i zadatke obrazovne djelatnosti ne odreuju ni pedagozi ni andragozi ve drutvo ili tonije oni
njegovi dijelovi koji imaju najveu drutvenu mo. Razlike u ciljevima ne proistjeu samo iz razlika u
ekonomskoj razvijenosti zemlje, nego i iz razlika u vrijednostima prema kojima je jedno drutvo
orijentirano. Ciljevi se mogu klasificirati u tri dosta iroke kategorije:
1. HUMANISTIKI prva skupina ciljeva moemo nazvati humanistikim jer se obrazovni i odgojni
ideal sastoji u viestranom razvoju linosti ovjeka. Moemo ga jo nazvati ''unutranji cilj ''obrazovne
grupe.
2. EKONOMSKI poticanje ekonomskog, odnosno privrednog rasta , tj. razvoj proizvodnih snaga
odreenog drutva, ali i unapreivanje ekonomskog poloaja pojedinaca koji se obrazuju (vanjski cilj)
3. SOCIJALNI unapreivanje socijalnog poloaja pojedinca, idejnoj homogenizaciji drutva te
uvruju razvoj dominantnog drutvenog odnosa (vanjski cilj)

OSNOVNA PODRUJA I OBLICI OBRAZOVANJA I ODGOJA ODRASLIH:


Prilikom operacionalizacije ciljeva obrazovne djelatnosti mogua su dva pristupa:
1. Onaj koji polazi od podjele osobina linosti koje se obrazovanjem i odgojem razvijaju.
To su kognitivne osobine (znanja, vjetina, sposobnosti), koje se razvijaju obrazovanjem, te afektivne i
motivacijske osobine (emocije, stavovi, navike, vrijednosti) koje se razvijaju odgojem.
Tako se konkretizira unutranji cilj.
2. Polazi od vanjskih, ekonomskih i socijalnih ciljeva obrazovanja, odnosno strukture obrazovnih i
odgojnih potreba koje proistjeu iz interaktivnog odnosa ovjeka i promjenjivih zahtjeva njegove
okolne.

VRSTE ODGOJNIH I OBRAZOVNIH PODRUJA:


- obrazovanje i odgoj za rad
- samoupravljanje
- slobodno vrijeme
- podruje osnovnog obrazovanja odraslih

Koncepcija obrazovanja odraslih obuhvaa sva vana podruja ovjekove aktivnosti, te sve puteve
obrazovanja od institucionalnog kolovanja do neintecionalne samoedukacije.

Kompenzacijsko obrazovanje: je ono kojim se nadoknauju deficiti nastali zbog objektivnih, najee
ekonomskih okolnosti ili zato to su anse za obrazovanjem u mladosti bile proputene zbog
subjektivnih razloga. Osnovno obrazovanje odraslih te njihovo struno osposobljavanje je
kompenzacijsko.
Daljnje ili produeno obrazovanje odraslih: permanentno je usavravanje za obavljanje razliitih
aktivnosti. Ono je potrebno zbog drutvenih, tehnikih i kulturnih promjena.

OBRAZOVANJE ODRASLIH U GLOBALNOM OBRAZOVNOM SISTEMU:


Transformacija obrazovanja odraslih obuhvaa; struno i neprofesionalno obrazovanje,
kompenzacijsko i daljnje obrazovanje, kolovanje i neformalno obrazovanje.

POSEBNE ANDRAGOKE DISCIPLINE:

industrijska andragogija razliite metodike


socijalna andragogija opa povijest andragogije
vojna andragogija nacionalna povijest andragogije
penoloka andragogija komparativna andragogija
andragoka didaktika

PROGRAMIRANJE OBRAZOVNIH SADRAJA /ANDRAGOKI CIKLUS/


1. Problemsko programiranje orijentiran je na odreeni problem za ije rjeavanje treba osposobiti
polaznike. Takav je program integracija sadraja koji pripadaju razliitim podrujima u omjerima i
kombinacijama zadanim strukturom problema.
2. Predmetno programiranje za predmetni je program karakteristina podjela sadraja obrazovanja u
nastavne predmete koji uglavnom korespondiraju pojedinim znanstvenim disciplinama i podrujima.
3. Integracijsko programiranje prevladava u programiranju neformalnog obrazovanja, a s
andragokog stajalita je efikasnije jer vodi vremenskoj utedi u realizaciji i veoj aplikativnosti.

KARAKTERISTIKE UENJA ODRASLIH - Podruja uenja:


1. Spoznajno (kognitivno) podruje ovjek saznaje pojedinosti koje prije nije poznavao, ui rjeenje
problema.
2. Psihomotorno podruje ovjek ui nove sklopove, pokrete kojima moe obaviti neto to prije
nije uspijevao.
3. Afektivno-motivacijsko podruje ovjek stjee i mijenja stavove, interese, prosudbe, sklonosti,
sustav vrednota i sl., obino ponavljanje ne omoguuje dugorono pamenje.

Tri glavne teorije zaboravljanja:


1. TEORIJA SLABLJENJA TRAGA kae da trag pamenja slabi zato to se u intervalima retencije
ne koristi graa koju trag reprezentira u mozgu, ne ponavlja.
2. TEORIJA INTERFERENCIJE naglaava da trag u mozgu ne slabi nego dolazi do uzajamnog
ometanja razliitih tragova, te se smanjuje njihova upotrebljivost.
3. TEORIJA POGRENOG PLANA REPRUDUKCIJE plan se reprodukcije stvara u procesu
uenja, ako se u testu pamenja ne primijeti isti nego drugi neki plan, dolazi do greaka u reprodukciji.

Faktori uenja i pamenja:


1. MOTIVACIJSKI FAKTORI izuzetno su znaajni u uenju i pamenju. Visoki nisko motivirani
pojedinci razlikuju se u toku uenja, u brzini itanja i shvaanja proitanog. Nisko motivirani
pojedinci bre zaboravljaju ono to su nauili, slaba im je koncentracija, panja im je raspodijeljena i
na druge podraaje, pogreno shvaaju ono to ue, znanje im openito ueg opsega. Najvaniji inioci
motiviranosti su: namjera uenja, interes za grau, tenja za postignuem, razina aspiracije, uspjeh i
neuspjeh u uenju, poznavanje rezultata uenja, intrinzian motiv, ekstrinzian motiv.
2. OBRADA INFORMACIJA I NJIHOVO ZAPAMIVANJE kod njih se daje informacije
transformiranjem, a moe biti ili lingvistiki ili predodbeni, a korisniji je drugi.
Onaj tko je stvorio predodbenu neke informacije ima vie izgleda da e je zapamtiti.
Najbolji su rezultati zapamivanja ako se graa kodira dvostruko i predodbeni i lingvistiki.
3.ISKUSTVO javlja se;
a) kao vea ili manja poznatost grae koja se ui i
b) iskustvo u uenju uope
Odrasli ljudi posjeduju vie relevantnog iskustva, a to moe biti pozitivno i negativno (posveena
proaktivna interferencija). Neka su iskustva irelevantna u kolskim situacijama, tj. nemaju jasnije veze
s onim to se u koli ui i zbog toga je efikasnije ono obrazovanje odraslih koje se provodi za poznate
aktivnosti.
4. MENTALNA KODICIJA je psihofiziko stanje, a posljedica je duljeg sustavnog uenja. U
odraslih se ljudi ne moe oekivati brz kognitivni razvoj. Za pojedince slabije mentalne kondicije treba
osobito paljivo organizirati uenje u skladu s njihovim individualnim osobinama.
5. OSOBINE LINOSTI mogu znaajno odreivati proces uenja.
Npr anksioznije osobe trae vie povratnih informacija izvana, a porastom ivotne dobi dolazi do
promjena u kompoziciji ovjekove inteligencije.

Pojedinci se razlikuju u:
- sposobnostima, stilovima uenja, interesima, sklonostima.

ORGANIZACIJA NASTAVE ZA ODRASLE


1. Priroda odgojne komunikacije u nastavi za odrasle; s obzirom na broj osoba koje sudjeluju u
komunikaciji:
- Interpersonalna komunikacija- je ''unutranji govor'' ili ''razgovor sa samim sobom''.
Prethodi svakoj meuljudskoj komunikaciji. Ova komunikacija je u vezi sa samovrednovanjem,
odnosno samoocjenjivanjem.
- Interpersonalno komuniciranje odnosi se na direktnu komunikaciju dviju ili vie osoba ili
komuniciranje indirektnim putem (npr. pisma, telefoni i sl.)
- Masovno komuniciranje usmjerenost na iroku i heterogenu skupinu. Obavijesti se prenose javno
te su dostupne i onima koji nisu ukljueni u organizirane oblike nastavnog rada.

2. Pouavanje i uenje u nastavi za odrasle; pouavanje oznaava nastavne situacije u kojima je


nastavnik po vanjskim pokazateljima aktivniji od polaznika, dok uenje oznaava nastavne situacije u
kojima je polaznik aktivniji od nastavnika.

3. Sistemi nastave za odrasle;


- Direktna nastava za odrasle (redovna) polaznici svakodnevno dolaze u obrazovnu ustanovu,
najvei dio sadraja koji je predvien programom obrauje nastavnik, dominira direktna personalna
komunikacija, naglaena aktivnost pouavanja u odnosu prema uenju, osnovni izvori znanja su
personalni, provjeravanje znanja i sposobnosti nije izdvojeno kao posebna etapa nastavnog rada, u
radu dominiraju predavaka, predavako-prikazivaka i heuristika nastava.

ETAPE U ORGANIZACIJI NASTAVE:


1. Pripremanje za nastavni rad odnosi se na izbor i pripreme adekvatnih medija i s njima povezanih
metoda rada, zatim na spoznajnu i psiholoku pripremu polaznika za nastavni rad.

2. Obrada nastavnih sadraja realizira se najee s grupama od 15 30 polaznika. Nakon pripreme


nastavnik usmeno izlae, objanjava, opisuje sadraje polaznicima ili im pomae da te sadraje
samostalno upoznaju iz apersonalnih izvora.

3. Vjebanje osnovna svrha je razvijanje radnih sposobnosti. Tri su osnovna sistema organiziranje
vjebanja: globalni, operacijski i kombinirani.

4. Ponavljanje svaka nastava treba postii trajnije promjene u ponaanju polaznika. Polaznik treba
usvojiti znanja, sposobnosti te stavove i uvjerenja kao trajne kvalitete linosti.

5. Provjeravanje i ocjenjivanje nastavnik od polaznika trai da u toku pokau koliko su shvatili ono
to je obraeno, te kako izvode radnje koje su bile predmetom vjebanja. Registrira se odreenom
ocjenom.

SISTEMI NASTAVE S OBILJEJIMA DALJINSKOG POUAVANJA:


1. konzultativno-instruktivna nastava
2. Dopisno-konzultativna nastava
3. Multimedijska nastava na daljinu
Organizacija i oblici - oblici obrazovanja sa stalnim sastavom sudionika su;
1. Konzultacije organizacijski oblik obrazovanja odraslih kojim se ostvaruje meusobni usmeni, ali i
pismeni kontakti i komuniciranje nastavnika i polaznika i time usmjerava samostalno uenje
(privremene i stalne, neposredne i posredne, grupne i individualne, tematske i ope, uvodne,
pripremne, kontrolne i zavrne)
2. Seminar organizacijski oblik usavravanja grupe sudionika. Temelji se na ve steenim
iskustvima sudionika koja se u seminaru sreuju, proiruju i korigiraju.
3. Teaj kontinuirani niz predavanja i vjebi iz nekog predmeta ili podruja. Osnovna je svrha
stjecanje novih znanja i vjetina, te razvijanje odgovarajuih stavova.
Teajem se u strunom obrazovanju uspjenije osposobljava za obavljanje radnih zadataka ili za
posao, nego za zanimanje. esto se kombiniraju teorijski i praktini rad. Obino zavrava provjerom
steenih znanja i vjetina, a dobiva se certifikat (osnovni, dopunski i specijalni).
4. Kruak ili studijska grupa organizacijski oblik temeljen na individualnom studiju, razmjeni
iskustva u grupi i konzultacijama, pri emu se rad povezuje uz praksu sudionika sa studijem i
studijskim putovanjima.
5. Kolokvij razgovor predavaa s uenicima radi ustanovljivanja njihovih znanja. U obrazovanju
odraslih je skup strunjaka koji zajedno i ravnopravno razgovaraju jedna ili nekoliko dana o nekom
problemu.
6. Simpozij naziv za skup za koji na nizu sastanaka znanstvenici, strunjaci ili umjetnici raspravljaju
o istoj temi s nekoliko aspekata ili raspravljaju o nekoliko problema iste teme s jednog stajalita.
7. Strune ekskurzije omoguuju sudionicima da se upoznaju s pojavama, procesima, predmetima i
objektima u prirodnom ambijentu ili simuliranim situacijama.
8. Konferencije, savjetovanja i kongresi omoguuje komuniciranje brojnih sudionika. Mnogi prije
svega imaju obrazovno znaenje , a neki i meunarodne implikacije. Tokom skupa se razmjenjuju
znanja i iskustva.

OBLICI OBRAZOVANJA S NESTALNIM SASTAVOM SUDIONIKA:


1. Javno predavanje tradicionalni oblik usmenog komuniciranja predavaa s publikom
3. Ciklus predavanja organizacijski oblik koji sadri niz tematskih meusobno povezanih javnih
predavanja.
3. Razliite priredbe

ORGANIZACIJA ISPITA U NASTAVI FUNKCIJE ISPITIVANJA I OCJENJIVANJA:


vrednovanjem se nastoji utvrditi;
- kvaliteta steenih znanja, vjetina i navika
- kvaliteta postignua
- odnos sudionika predam radu koji su obavili
- koliko je sudionik napredovao u radu za odreeno razdoblje
- je li sudionik neka od steenih znanja uspjeo primijeniti u ivotu

VREDNOVANJE IMA NEKOLIKO FUNKCIJA:


1. Kontrolna funkcija omoguuje kontrolu i autokontrolu sudionika i nastavnika
2. Informativna funkcija u vezi s rezultatima ispitivanja i ocjenjivanja i uvidom u opseg, intezitet,
tonost, trajnost i primjenjivost steenih znanja i vjetina.
3. Preventivna funkcija dolazi do izraaja kad se uoe nepotpunost i netonost u procesu uenja.
4. Operativna funkcija izraena je u poduzimanju mjera u kojima se korigira dotadanji rad,
unapreuje taj rad, poboljava uenje i pouavanje.
5. Odgojna funkcija odnosi se na razvijanje odgojnog potencijala, unapreivanje kulture
intelektualnog rada, radne discipline, poticanje samokontrole i usmjeravanje vlastitog razvoja.
Vrednovanje ispitivanjem i ocjenjivanjem ostvaruje se neposredno prije zapoete edukacije da bi se
utvrdilo predznanje u toku odgojnog-obrazovnog procesa na zavretku odgojno-obrazovnog rada i
vrednovanjem primjene odgojno-obrazovnog postignua u praksi sudionika.
Ispitivanje mora biti sistematsko i redovito, treba biti objektivno.
Mora biti cjelovito i obuhvatiti sva nastavna podruja. Ispitiva uzima u obzir individualne osobine
ispitanika, osobito u interpretiranju gradiva. U neposrednoj se nastavi nastoje angairati svi sudionici,
a ne samo oni koji su upravo ispitani. Ispitanik se suoava sa razliitim zadacima.
Ispitivanje i ocjenjivanje je praena saopavanjem ocjene i povratnim informiranjem ispitanika o
elementima prema kojima je ta ocjena formulirana.

OBLICI ISPITIVANJA:
1. Usmeno ispitivanje ostvaruje se odgovaranjem ispitanika na postavljena pitanja, razgovorom,
raspravom, objanjavanjem, slobodnim izlaganjem. Koristi se za dijagnosticiranje i analizu greaka
koje su se pokazale kao simptomatine u prethodnom pismenom ispitivanju, testiranju ili pri
praktinim radovima. U neposrednom se kontaktu pitanja mogu razjasniti, dijalog usmjeravati i
odgovori proiriti. Ogranienja su u tome to svaki ispitanik prima druga pitanja, a njihovu teinu nije
mogue objektivno odrediti, nije moguan egzaktna usporedba meu ispitanicima.
2. Pismeno ispitivanje pitanja koja nastavnik postavlja pismeno ili usmeno dok sudionici odgovaraju
pismeno, tekstualno, numeriki, grafiki (diktati, krai pismeni odgovori, kontrolni zadatci, nizovi
zadataka otvorenog tipa, pismene zadae)
3. Testiranje test od jednog ili niza pitanja i zadataka kojima se izazivaju odgovori i aktivnosti,
provodi se u kontroliranim uvjetima(/testovi obrazovanja, sposobnosti, linosti u uem smislu itd)
4. Praktino provjeravanje evaluira se primjena znanja i vjetina , utjecaji navika, stavova i
sposobnosti potrebnih za obavljanje odreenih djelatnosti. Vrednuju se osobine za rjeavanje radnih
zadataka te radni uinak.
5. Kombinirano ispitivanje povezuje pismeno i usmeno ispitivanje, usmeno ispitivanje i testiranje,
pismeno ispitivanje s testiranjem i praktinim provjeravanjem, kako bi rezultati ispitivanja dali realniji
i svestraniji uvid u napredovanje sudionika.

Komisija se sastoji od predsjednika, lanova ispitivaa njihovih zamjenika i zapisniara. Ispitna


komisija rasporeuje kandidate, odreuje ispitne termine, pregledava i odobrava ispitna pitanja,
priprema organizaciju ispita prema pravilniku i reimu ispita, prati tok ispitivanjem donosi odluku o
uspjehu kandidata i o tome vodi dokumentaciju.
O uspjehu kandidata odluuje se na prijedlog ispitivaa, veinom glasova.

METODE OBRAZOVANJA ODRASLIH metode obrazovanja su putevi, naini, postupci koji


omoguuju realiziranje zadataka obrazovanja.

Nastavne metode: metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja, metoda demonstracije, metoda
praktinih radova, metoda itanja i rada na tekstu, metoda crtanja i pisanja, metoda igranja uloga.

1.Metoda usmenog izlaganja s obzirom na prirodu sadraja razlikujemo; pripovijedanje, opisivanje,


obrazloenje, objanjenje i rasuivanje.
Kada pripovijedamo realno i detaljno govorimo o epskom pripovijedanju, a kada se unose elementi
emocionalnog o lirskom pripovijedanju. Efikasno ga je dramatizirati, pa govorimo o dramskom
pripovijedanju. Moemo razlikovati znanstveno i umjetniko opisivanje.
Znanstveni opis; podrazumijeva objektivno i tono iznoenje karakteristika promatranih objekata,
pojava, ivih bia.
Umjetniki opis doputeno je unoenje elemenata i emocionalnoga i subjektivnoga, te koritenje
stilskih figura. Ponekad je injenice iz prirodne i drutvene stvarnosti potrebno obrazloiti, odnosno
potrebno je iznijeti uzrok, dopuniti je nepoznatim argumentima ili iznijeti nove analogne primjere
vezane za pojavu. Sloeniji oblik usmenog izlaganja je objanjavanje. Objanjavaju se apstrakcije
odnosno generalizacije (zakoni, teorije, pravila, problemi itd). Tei pridonoenju shvaanju veza i
odnosa iz prirodne i drutvene stvarnosti. U nekim sluajevima se i uz znanstveno rijeen problem
trai glasno rasuivanje polaznika, odnosno trai se da oni analiziraju problem, iznose pretpostavke o
moguim rjeenjima ili trae rjeenje problema. U vezi s usmenim izlaganjem postoji tri metode
usmenog izlaganja: metoda privlaenja panje sluaoca, metoda ouvanja panje i metoda ubjeivanja.
Panja sluaoca se moe privui na razliite naine: razumno predstavljanje govornika publici, krae
posmatranje auditorija na poetku bez ikakvog govora, formuliranjem osnovne teme usmenog
izlaganja, otkrivanjem auditoriju podatke koji su drugim nainom komuniciranja, nedostupni,
povezivanje izlaganja sa svakodnevnim ivotnim problemima publike, skiciranjem osnovne teme u
nekoliko reenica ili pitanja, te najavom trajanja usmenog izlaganja. Kako bi se panja odrala
potrebno je ne udaljavati se previe od teme, ako brine o stilu izlaganja, svojem rjeniku, izbjegavanje
''potapalica'' i nepotrebne pokrete tijelom (klimanje tijela, oblizavanje usana, ekanje po glavi),
elementi humora. U ispravnost onoga to govorimo postiemo povezivanjem na autoritet,,
povezivanjem na injenice.

2. Metoda razgovora sredstvo sporazumijevanja, te sredstvo i put uenja. U strukturi su svakog


razgovora pitanja i odgovori. U vezi s rasporedom pitanja i odgovora Juri (1979.) govori o ''lancu'',
raspravi, zvijezdi, razgovoru i ''mrei'' kao tehnikom modalitetu odvijanja razgovora. Nastavni
razgovor moe imati razliite forme; razvojni razgovor, slobodni razgovor, diskusija, razgovor u
krugu, debata, te oluja ideja.
Razvojni razgovor karakterizira postepeno voenje prema shvaanju. Odvija se sistemom: pitanje-
odgovor-konstatacija. Takav se razgovor vodi u grupama od 10 30 ljudi.
Slobodni razgovor slobodan dijalog lanova obrazovne grupe i nastavnika.
Velika je motivacijska i odgojna vrijednost takvog razgovora u obrazovanju.
Diskusija bitno je osigurati demokratsko uvaavanje miljenja svakog sudionika i voditelja
razgovora. Sadraj mora biti u problemskom obliku. Uspjeh ovisi o odabranom sadraju, o
sposobnostima voditelja, te kulturi i lanova grupe.
Razgovor u krugu nakon uvodnog izlaganja jednog od lanova grupe, trai se da svaki lan kae
vlastito miljenje o problemu. Nakon razgovora u manjem krugu voditelj iznosi stavove u kojima su
se sloili, i u kojima se nisu sloili u plenarnoj diskusiji koju s cijelom grupom vodi nastavnik ili
posebno zaduen lan obrazovne grupe.
Debata -
Oluja ideja tipovi ponaanja osoba u grupi (Holler): znalac, pametan, naivan, askalo, mislilac,
nekritian, tvrdoglav, opozicioniran, prigovaralo, marljiv, nezainteresiran, nadaren, dodvorica.

3. Metoda demonstracije lat. demonstratio pokazivanje, dokazivanje, dokaz, sve ono to se


perceptivno moe doivjeti. Aktivnosti koje zahtijevaju demonstraciju: praktine aktivnosti,
intelektualne aktivnosti, aktivnosti izraavanja i senzorne aktivnosti.

4. Metode praktinih radova osobito je prisutna pri realizaciji programa strunost osposobljavanja za
obavljanje odreenih praktinih poslova i aktivnosti.
Za izvoenje bilo kojeg praktinog rada potrebno je ispuniti odreene uvijete, materiju na kojoj se
radi za mijenjanje, te materije ruka i noga, i odgovarajue orue za rad.

5. Metoda itanja i rada na tekstu tekstualni mediji su udbenici, prirunici, rjenici, enciklopedije,
nastavna pisma i sl. U sklopu realizacije zadataka materinskog ili stranog jezika trai se glasno
izraajno itanje. Za druge obrazovne sadraje naglasak je na razumijevanju proitanog, te
upamivanju odreenih injenica. Treba razlikovati itanje koje je u funkciji razonode i itanje koje je
u funkciji uenja koje treba da pridonese realizaciji zadataka obrazovanja. itanje koje je u funkciji
razonode u pravilu ne trai intezivnije misaono naprezanje itaa niti neke druge posebne aktivnosti,
dok itanje od kojeg se oekuje realizacija zadataka uenja trai odgovarajue misaone, izraajne,
intelektualne, a katkad i praktine aktivnosti da bi se do kraja shvatio proitani sadraj, odnosno da bi
se u cjelini postigli predvieni efekti uenja.

6. Metoda crtanja i pisanja crte je medij komuniciranja pogodan za upoznavanje strukture predmeta
i pojava. Zbog mogunosti pojednostavljenog prikazivanja ponekad je u prednosti u odnosu prema
drugim medijima. U sklopu obrazovnih aktivnosti crtaju se grafiki znaci. Valja razlikovati grafike
znakove i grafike simbole. Znak je uvijek jednoznaan i oznaava konkretan objekt, predmet, dok su
simboli vieznani. Jedan simbol za razliite osobe moe imati razliita znaenja. U nastavi susreemo
zatim geometrijske crtee, crtee koji pokazuju kvantitativne odnose, te shematsko prikazivanje
predmeta i procesa. Prilikom uenja crtanje i pisanje se dopunjuju, au tom dopunjavanju ima razliitih
oblika tih aktivnosti. Doslovno prepisivanje ili citiranje, slobodno konceptiranje, izradu pregleda i
teza, izradu saetaka, postavljanje pismenih pitanja, te zabiljeke na rubu knjige.

7. Metoda igranja uloga u nekim je programima osposobljavanja nuno uvjebavanje odreenih


aktivnosti izraavanja govorom, mimikom, gestikulacijom i sl. Za uvjebavanje tih aktivnosti potrebno
je polaznike staviti u realnu ili zamiljenu situaciju i traiti da izvode odgovarajue aktivnosti radi
uvjebavanja. Dakle, polaznici nakon instruktora demonstriraju odreene aktivnosti izraavanja
kombinirajui ih s drugim aktivnostima (senzornim, intelektualnim). Ova metoda je pogodna za
osposobljavanje kadrova koji e obavljati poslove vezane za postupanje s ljudima.
Takvi su npr. poslovi nastavnika, konobara, trgovca, rukovodioca i sl. Prije nego se nau u situaciji da
postupaju s ljudima, budui radnici se dovode u situaciju da eksperimentiraju nainima postupanja s
ljudima bez straha da e njihov lo postupak izazvati negativne efekte.
Staton navodi 9 osnovnih koraka za postizanje adekvatnih efekata igranjem uloga;
- odrediti cilj epizode
- konstruirati situaciju kojom e se taj cilj postii
- odrediti uloge i odabrati sudionike
- pripremiti sluaoce i sudionike za epizodu
- odigrati situaciju
- analizirati epizodu
- procijeniti, rezimirati i diskutirati o epizodi

OBRAZOVNA GRUPA Djelovanje obrazovne grupe: obrazovna grupa uspjeno djeluje kod
zadovoljavanja edukativne potrebe sudionika. Dvosmjerno komuniciranje s nastavnicima olakava
percipiranje obrazovnih informacija, uenje i interpretaciju gradiva. Obrazovna grupa djeluje kao
socijalno organizirana, ime se prirodan, drutveni nain ivljenja ostvaruje u obrazovnoj situaciji.
Povezujui samostalni rad u osami sa zajednikim radom u grupi sudionik prevladava poziciju
izoliranosti, to je vrlo vano pri duljem obrazovanju. Sudjelujui u interakciji obrazovne grupe
obogauje se novim drutvenim kontaktima.
Poznato je da uspjeno obrazovanje pridonosi kulturnom razvoju irenju horizonta i skupina. Sudionici
obrazovne grupe pripadali su i pripadaju razliitim kulturnim sredinama, formirani su pod utjecajima.
Zajedniki rad u grupi motivira na uenje, omoguuju osobnu afirmaciju.
Interakcijom u grupi zadovoljavaju se psihike potrebe sudionika. Djelovanjem sudionika jednih od
drugih, procesom interakcije ostvaruje se GRUPNA DINAMIKA.
Pod grupnom dinamikom podrazumijevamo sva zbivanja i promjene u odnosima izmeu pojedinih
lanova unutar same grupe i promjene u odnosima izmeu te grupe prema drugim grupama koje se s
njom nalaze u nekom prostornom ili psiholokom kontaktu.
Osim unutranjeg meusobnog djelovanja u obrazovnoj grupi moemo zapaziti utjecaje grupa kojima
sudionici pripadaju kao i grupa u kojima ne pripadaju, ali s njima odravaju povremene kontakte.

FORMIRANJE OBRAZOVNE GRUPE:


- Vanjski poticaji za formiranje obrazovne grupe;

sve informacije koje potencijalni sudionici primaju prije poetka obrazovanja (najvanije su
informacije o ciljevima, tematici, trajanju obrazovanja, reimu nastave i drugim nastavnim
uvjetima)
brojnost sudionika u grupi
privlanost i ostvarljivost postavljenih obrazovnih ciljeva i sadraja edukativnog rada

ETAPE INTEGRACIJE GRUPE ;

o etapa predintegracije
o proces integracije
o etapa postintegracije

ETAPA PREDINTEGRACIJE poinje onog momenta kad se kandidat poeo odluivati za


obrazovanje i traje do trenutka ukljuivanja u obrazovni proces.
Kandidati prikupljaju informacije o obrazovanju, pri emu ih osobito interesira program, obaveza i
teina nastave, trajanja obrazovanja, to se time postie, kakav je reim nastavnog rada i koliki su
trokovi. U etapi predintegracije poinje prikupljanje podataka o ivotnoj situaciji sudionika.
Na temelju podataka o sudionicima formiraju se obrazovne grupe.
Prilagoena provedba obrazovnog programa, metodika i organizacija rada sastava sudionika.
Za izradu njihovih profita vane su ove grupe podataka:
- generalije
- socijalni status
- obrazovni nivo
- fiziki uvjeti
- procjena psihikih osobina
- opi uvjeti obrazovanja

ETAPA INTEGRACIJE preuzimanjem individualnih zaduenja, meusobnom vanom suradnjom,


seminarskim nainom rada, samoupravljanjem, izvannastavnim susretima, studijskim posjetima,
potiu se interakcije, a onda integracija grupe.

RAZDOBLJE POSTINTEGRACIJE sudionici obrazovne grupe esto i poslije zavretka


obrazovanja odravaju neposredne i pismene kontakte, oni dalje meusobno komuniciraju.

ANDRAGOKI CIKLUS je sistem radnih postupaka ili uih, meusobno povezanih podsistema
koji se oblikuju na pojedinim fazama obrazovnog i odgojnog rada. Svaka faza andragokog ciklusa
dobiva svoj smisao tek u povezanosti s drugim fazama

1. Ispitivanje obrazovnih potreba i motiva: obrazovanje odraslih usmjereno je na zadovoljavanje


obrazovnih potreba pojedinca i njegove obitelji, organizacije u kojoj radi i socijalne zajednice
u kojoj ivi. Svi tee razvoju linosti lanova zajednice te ekonomskom prosperitetu i
socijalnom razvoju. No pri tome razina potrebe i interesa ne mora biti ista.
Potreba se odnosi na objektivni obrazovni ili odgojni deficit u odnosu prema nekom standardu
ili kriteriju kojeg pojedinac . organizacija ili drutvo ne moraju biti svjesni.
Motiv je subjektivni dojam, odnosna svijest o objektivnoj potrebi i samo ona pokree
obrazovanje. Npr. pojedinac moe biti i nepismen, tj. imati objektivno izrazitu potrebu za
obrazovanjem, a da pri tom ne osjea elju da se obrazuje.
Motivi za obrazovanjem odraslih temelje se na osnovnim univerzalnim motivima ljudi koji su
organizirani u hijerarhijski ureeni sistem motiva.
Motivi se dijele na 3 skupine: na ekonomsko-utilitarne (njima odgovaraju bioloki motivi i
motivi sigurnosti), socijalne (kojima bi korespondirali motivi drutvenosti i socijalnog
prestia), te motivi za samoaktualizaciju. Motivi pojedinca u radnoj organizaciji
zadovoljavaju se ostvarivanjem tzv. radnih vrijednosti. Motivacija odraslih za obrazovanje u
funkciji je ostvarivanja tih ciljeva. U hijerarhiji motiva dominiraju socijalne i
samoaktualizirajue vrijednosti nas ekonomsko-utilitaristinima. Najvaniji inilac jest socio-
ekonomski poloaj ovjeka. to je on vii i motivacija za dalje obrazovanje je vea.
Obrazovna potreba je razlika izmeu znanja, vjetina i drugih osobina linosti koje se mogu
razviti obrazovanjem, a koje su potrebne za uspjeno obavljanje odreenih aktivnosti ili
funkcija, te onih znanja, vjetina i osobina linosti, u uem smislu (stavova, vrijednosti,
navika), to ih odrasla osoba ve posjeduje.
Obrazovne potrebe se ispituju viefaznim postupkom koji poinje analizom aktivnosti za koju
treba osposobiti pojedinca, organizaciju ili odreenu socijalnu zajednicu.
2. Planiranje obrazovnog rada: planiranje je sustav osnovnih smjernica za rad.
U vezi s planiranjem u obrazovanju treba razlikovati planiranje kadrova, planiranje
obrazovanja i planiranje obrazovnog rada kao faze andragokog ciklusa.
Planovi obrazovanja polaze od globalnih i diferenciranih obrazovnih potreba. Globalne
obrazovne potrebe se oituju u razlici izmeu plana kadrova i kadrovske strukture, dok su
diferencirane obrazovne grupe izraene u znanjima, vjetinama, stavovima, navikama i sl.
Plan obrazovanja polazi od globalnih, a plan obrazovne akcije polazi od diferenciranih
obrazovnih potreba.
Kljune toke svakog plana osposobljavanja ili usavravanja su; ciljevi i zadaci edukativne
akcije, namjena programa, organizacijski oblik edukativne akcije, objekti i metode
edukativnog rada, realizatori programa, kriteriji i organizacija praenja i valorizacije, termini
svih faza andragokog ciklusa, financijski plan edukativne akcije.
3. Programiranje obrazovnih sadraja: programiranje je u uem smislu ima zadau da sadrajima
odreenim ispitivanjem obrazovnih potreba dadne optimalan oblik kako bi se postigao sklad
izmeu formalnog i sadrajnog aspekta obrazovne grae. U irem smislu obuhvaa ne samo
oblikovanje i rasporeivanje obrazovnih dobara nego i deduktivno odreivanje sadraja.
Program nastaje kombinacijom induktivnog i deduktivnog pristupa.
U osnovnom programu obrazovanja dominira deduktivni, dok je kod osposobljavanja teite
je na indukciji.
Problemsko programiranje orijentiran je na odreeni problem za ije rjeavanje treba
osposobiti polaznike. Takav je program integracija sadraja koji pripadaju razliitim
podrujima u omjerima i kombinacijama zadanim i strukturom problema.
Predmetno programiranje za predmetni je program karakteristina podjela sadraja
obrazovanja u nastavne predmete koji uglavnom korespondiraju pojedinim znanstvenim
disciplinama i podrujima.
Integracijsko programiranje prevladava u programiranju neformalnog obrazovanja, s
andragokog je stajalita efikasnije jer vodi vremenskoj utedi u realizaciji i vremenskoj
aplikativnosti.
4. Neposredno pripremanje i organiziranje obrazovnog i odgojnog rada: neposredna priprema
obrazovnog i odgojnog procesa obuhvaa pripremu nastavnika, instruktora, voditelja i
polaznika za izvoenje i sudjelovanje u procesu obrazovanja.
Ukljuuje i tehniku osnovu te organizaciju obrazovnog procesa.
Organizacijski aspekt pripreme moe se odvojiti u posebnu fazu obrazovnog rada.
5. Izvoenje obrazovno odgojnog procesa