PREHRANA KOD SLAVENA

Stari Slaveni bili su izraziti poljodjelci te nas to navodi da vjerujemo kako su jela od brana
predstavljala osnovu njhove svakodnevne prehrane. Prema arheolokim nalazima i svjedoanstvima
opih slavenskih naziva, najznanije vrste hrane bile su kaa i kruh. Te dvije vrste se razlikuju s jedne
strane obzirom na vrste brana a s druge prema nainu pripravljanja. Tu takoer treba spomenuti
vrstu hladetine(elea), dobivene od brana ili krupice pomou tople vode. Kombinacija topive tvari
zrnja s vodom daje tu hladetinastu, kiselkastu masu koa se u gotovo svim slavenskim jezicima naziva
KYSEL, to znai kisel i o tome u neto kasnije priati.

to se tie kaa, najposebnija je i sa skoro identinim nazivima kod svih slavena- JAGLA, JAGLI,
JAGLII, JAGLO. Ti nazivi su uglavnom oznaavali razliite vrste itarica, a najee se to odnosilo na
jemenu ili prosenu kau. Zakljuak bi bio pripisati starim Slavenima upotrebu prosenog il jemenog
zrnja za pripravu kae njihove vrlo este i najmilije hrane.

Vrlo malo panje s obzirom na njegovo porijeklo je privuklo jo jedno braneno jelo, isto slinih naziva
u Slavena: MLIN, BLINY, BLINCY, MLINCI. Pitanje etimologije i porijekla tih rijei ostaje otvoreno, ali
neosporna je injenica da su ti identini nazivi nego i to da su u veini sluaja ta jela vrlo slina, u
osnovi uvijek od brana. Na primjer, kod junih slavena, mlinci su veinom nepravilna i etvorasta
oblika, kuhani u vodi i zamateni, bjeloruski su peeni u tavi u koju se stavlja ukiseljeno tijesto, a eki
ili ruski se spremaju od ukiseljenog tijesta peenog na tavi u obliku omleta.

Idue zajedniko jelo svih slavena bila je GIBANICA, BHANKA, BANICA.. To je veinom bio komad
tijesta punjen bilo kakvim mekanim nadjevom i zamotan ili oblikovan na razliite naine. Unato svim
vrstama tog jela razliite veliine, vrste nadjeva i oblika radi se gotovo uvijek o sasvim slinim jelima te
se moe zakljuit, s obzirom na injenicu o identinim nazivima, da gibanica kao jelo tradcijske hrane
davnih slavena obogauje invertar tadanjih slavenskih jela.

Smolastu masu od brezove kore, stari su Slaveni koristili za podmazivanje razliitih predmeta(npr.
Osovina kotaa), a takoer se moe dokazati da su je i vakali radi odravanja higijene. Razliiti su
nazivi za tu smolu: ruski vak, bugarski d'vka, dafka, dvaka. vakanje smolastih ili katranskih
supstanci dobro je poznato kod mnogih euroazijskih naroda pa ak i ugrofinskih i sibirskih naroda. Za
stare slavene nema arheolokog dokaza o tome, ali se navika moe dokazati jer je potvrena tradicija
vakanja breze kod rusa i bugara i nazivi za tu tvar se savreno podudaraju. Takoer tim nazivima
odgovaraju brojni glagoli u svim slavenskim jezicima koji znae vakati: eki vti, poljski wa,
ukrajinski uvaty a i hrvatski il srpski, vakati.

to se tie jela KYSEL' kojeg sam spomenuo na poetku, ono je dakle bilo iroko rasprostranjeno
meu svim slavenima ve u doba slavenske zajednice. Njemaki etnograf Karl Rhamm usporeuje to
jelo s njemakim jelom GEISLITZ, to u prijevodu znai kiselica ili kisela kaa. Na prvu to djeluje kao
isto jelo, ali razlika je u tome to se drugaije pripremaju i jedu. Geislitz se priprema od zobene
krupice koja se prelije vrelom vodom te se nakon toga pri i u istuca u krupicu dok se kysel u pravilu
prireuje od obinog zobenog brana, a ne od krupice. Iz novijih vremena, potvrde o ovom jelu su
opirne; postoje mnogi recepti iz razliitih zemalja, od Bjelorusije, Poljske, Ukrajine koji se ine gotovo
identini jedan drugom i najee spremani za vrijeme blagdana. Meutim, kod junih slavena se
prividno ne moe nai nikakva potvrda za rije Kysel, osim jedne poslovice u podruju kajkavskog
narjeja Deveta voda kisela!, ako se aljivo hoe naglasiti kako je neko srodstvo udaljeno, tanko ili
ga gotovo nema. Analogija te uzreice i jela kysel je u tome to se takve poslovice koriste i kod
sjevernih slavena te ju njihov narod moe s razumijevanjem i realnim smislom primjenjivati.

Ako se oslanjamo na rezultate poredbenih slavenskih istraivanja moe se doi do uvjerjenja da

slavenska prehrana u slavenskoj pradomovini nije bila tako jednostavna i jednolina. Jer pored tvari
jestivih u sirovom stanju ili pripravljeni samo peenjem ili kuhanjem, oni su poznavali i jela
pripravljanja na kompliciranije naine. Hrana im je bila obogaena nekolicinom jela boljih od
prosjene svakodnevne seljake hrane, recimo mlinci i gibanica koji nam daju tonu predodbu o
davnoj slavenskoj kuhinji.