Naseljavanje Kupresa

Marijan Karaula
UPA SUHO POLJE NA KUPRESU

X.
naseljavanje kupresa
Anto Toni Ivi
Do dolaska Turaka u Bosnu, a kasnije i u Hercegovinu, migracije su imale lokalni

karakter. ivot je bio vezan za rodovske i plemenske zajednice. Turska
osvajanja su sasvim promijenila prilike. Promjene su i u politikom, drutvenom
i gospodarskom smislu. Od pada Jajca 1463. do pada Bihaa 1592.
proteklo je oko 130 godina. Ovo je bilo okrutno i iscrpljujue razdoblje za
stanovnitvo. Svaki novi sukob osmanlijskih osvajaa sa zapadnim susjedima
znait e novi udarac starosjedilakom katolikom stanovnitvu. Osmanlijska
osvajanja na prostoru srednje Bosne i istone Hercegovine ostavila su
406 opustoenih sela i 146 mezri ranije nastanjenih katolikim hrvatskim
ivljem. U vrijeme ugarskog kralja Matijaa Korvina, Turci su naselili oko
200.000 Vlaha u predjele Srednje Bosne u mjestima iz kojih su pobjegli Hrvati

katolici. U 16. stoljeu pravoslavni Vlasi su naseljeni na prostoru Maglaja,
Tenja, Teslia, Ozrena, Kupresa, Glamoa i drugih mjesta.257 I na teritorij
sjeverno od Glamoa, Kupresa i Jajca, u XVI. i XVII. stoljeu nastaju pravoslavna
naselja. Na tom prostoru praznoga je zemljita bilo dosta.
1. Demografske promjene nakon osmanlijskih osvajanja
ivot hrvatskog stanovnitva je obiljeen opom obespravljenou. Ono
seobenim koridorima od sredine XV. do kraja XVII. stoljea trai spas
u drugim krajevima meu svojim sunarodnjacima. Strani vlastodrci u
257 Pavo ivkovi, Povijesne dimenzije i povijesno utemeljenje hrvatstva Bosne i

Hercegovine,
Hrvatska misao br. 2, Sarajevo, 1997. str. 104.
... 239
hrvatskim zemljama svojom politikom i vojnima akcijama potiu iseljavanje
stanovnitva iz otomanske drave s ciljem popunjavanja prostora vlastite
drave. Povremeno se nakon smirivanja ratnih neprilika i popravljanja
politike ili bolje rei zbog ekonomske situacije dio stanovnitva ipak vraa
u staru postojbinu. Izbjegliki i prognaniki valovi katolikog stanovnitva
koji su se tijekom XVII. stoljea prelili iz sjevernih i sjeverozapadnih
dijelova Bosne, razlili su se u ravnice Slavonije i Ugarske, a neki su doprli i
do Austrije. Drugi su bili usmjereni uglavnom prema jugozapadu. To puanstvo
se uglavnom zaustavilo u uskom mletakom kopnenom pojasu uz
Jadran, a neki su nastavili putovanje i preko mora. Dok u prvom sluaju iz
suprotnog smjera nije bilo povratka, iz mletakog podruja se dio stanovnitva
vratio u smjeru otomanske Bosne.
Za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) koji se odvijao i na dalmatinskom

podruju, Turci su pozivali bjegunce da se vrate i obeavali im slobodu.
Neki su se i vratili, ponajprije oni koji se nisu zamjerili Turcima etovanjem.
Povratak je bio uglavnom u podruja nepristupana turskim konjima jer se
nisu pouzdavali u turska obeanja. Turskim agama i begovima bila je potrebna
radna snaga da bi se obnovila naputena imanja. Meutim, i dalje su
vremena bila nesigurna. Nije trebalo dugo ekati na novi sukob.
Beki rat (1683.-1698.) je imao dramatine posljedice na katolike jer je

opustoio Bosnu i Hercegovinu. Za razliku od krajeva u blizini granice s
mletakom i austrijskom dravom, malo bolje stanje je bilo s katolicima
obrtnicima u rudarskim mjestima. Mirom zakljuenim u Srijemskim Karlovcima
(studeni 1698. do 26. sijenja 1699.) sklopljenim na 25 godina,
povuene su granice izmeu Turske, Austrije i Venecije. Prestalo je uzajamno
etovanje, Porta se obvezala dati raji slobodu. Izuzevi neznatan broj
silnika, feudalci nisu krivo gledali na taj povratak. Osmansko Carstvo je
doivjelo veliki udarac, zaustavljeno je stoljetno irenje, a ono postaje ovisno
o europskoj politici.
Novi turskomletaki rat poznat kao Mali ili Sinjski ili Drugi Morejski
rat izbio je 1714. g. Mir je zakljuen 1718. u Poarevcu. Venecija je pomakla
granicu na vrhove Dinare, a osloboeni su Imotski i Vrgorac. Povratkom
mira, nada u povratak je bre rasla. Mleani nisu imali interesa
u mirnodopskim uvjetima zadrati one koji su se htjeli vratiti poto su bili
nepotreban viak ljudstva koji treba prehraniti. Neki od prebjega iz Bosne
vraali su se ipak natrag. Povratak i kretanja pojedinih obitelji u manjem
ili veem broju, bila su potaknuta ekonomskim, odnosno egzistencijalnim
240 ...
razlozima. U godinama gladi, krti pojas Dalmatinske zagore, u odnosu
na svoje potencijale prenapuen nakon pomicanja mletako-turske granice
prema unutranjosti, nije mogao osigurati opstanak narodu. Predajom se
prenosilo da je "tamo bila tiskoba".258 Dok je naputanje otomanskog podruja
bilo organizirano i uglavnom praeno vojskom koju su inili domai
ljudi, povratak je bio pojedinaan i bez organizacije. Miroslav Daja slikovito
kae da bi od vremena do vremena, "kapnula ova ili ona obitelj natrag,
gdjekad ee, a gdjekad rjee, kao da se boje da e biti opaeni. Najprije su
se vraali u blie krajeve, Duvno, Livno i zapadnu Hercegovinu, onda dalji
- Kupres, Ramu i Uskoplje.

Katolike upe 1741. godine
Iako ni same nisu bile gusto naseljene, s velikim krkim poljima livanjska
i duvanjska upa bile su najbrojnije polovinom XVIII. stoljea. Tomu
je pogodovala naslonjenost na mletako podruje. Bio je ovo tranzitni
pojas za povratak ranijih prebjega i izbjeglica s turskog podruja. Odavde
e krenuti ponovna revitalizacija sredinje i sjeverne Bosne, te zapadne
Hercegovine. Na taj nain e preostalom starosjedilakom katolikom
258 Mario Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Geografski i historijski

pregled
Livanjskog polja, Glasnik GZM Sarajevo, 1961., str. 35.
... 241
stanovnitvu pomoi u brojanom oporavku tijekom XVIII. i XIX. stoljea.
Na putu ovih migracija bilo je i podruje Kupresa koje je polovinom
18. stoljea dio upe Skoplje.

Za oporavak brojnosti katolika Hrvata od sredine XVIII. stoljea postoji
vie razloga. Ako izuzmemo razloge kao to su: rat, progon ili poast bolesti,
koji su openito utjecali na demografska kretanja i gustou naseljenosti,
moe se rei da su glavni imbenici koji su utjecali na razvoj naseobinskog
sustava na kuprekoj visoravni: blizina izvora vode, blizina komunikacija
koje su povezivale ovaj kraj s drugim podrujima, predodreenost za razvitak
stoarstva i seljenja kmetova na begovskim imanjima.
Putovi ponovnog naseljavanja kuprekog podruja

hrvatskim stanovnitvom u XVIII. i XIX. stoljeu
Revitalizaciji ivota na Kupresu nakon demografskih pustoenja u prolosti

doprinijelo je transhumantno stoarsko kretanje. Ali kretanje sa stokom
u bliskom podruju trajne nastanjenosti imalo je i karakteristike nomadskog
stoarstva. Dok u nomadskom kretanju sa stokom sudjeluje dio
stanovnika koji se bavi stoarstvom, u transhumantnom kretanju sudjeluju
i ostali koji se bave poljodjelstvom ili mjeovitim gospodarskim aktivnostima.
259 Kupreka visoravan je u uskom pojasu izmeu primorskog i sjevernog
259 Muhamed Hamidovi, Gramatika toposa Bosne, Zenica, 2000., str. 117.
242 ...
dinarskog pojasa. Obiljeje ovog uskog pojasa srednje dinarske zone je
manja udaljenost izmeu stalnih naselja i planinskih panjaka.260 Ovo je
omoguilo disperziju obitelji ponajprije s podruja Livanjskog i Duvanjskog
polja, zapadne Hercegovine, te dalmatinskog zalea.
Pastiri sa stokom koristili su od davnina utvrene staze koje su izbjegavale

naselja, drale se dalje od ume, a blie slobodnim povrinama na
kojima je blago paslo. Staze su prolazile blizu vode kojom bi se stoka pojila.
Bogatstvo ispae privlailo je okolne stoare na produljeni boravak u planini.
S vremenom bi se uveavale obiteljske zadruge, pa bi dijelovi obitelji
poeli nastanjivati planinske krajeve. Tako su neka planinska mjesta postajala
stalna naselja. U prolosti je postojao obiaj da se poveanjem obitelji,
diobom ili jednostavno nedostatkom prostora za gradnju kue u matinom
naselju, vri razdioba i iseljavanje, s naseljavanjem novog planinskog podruja,
odnosno selita. Jedno vrijeme, do 1676. i ukidanja danka u krvi, to
su bila stalna naselja na planini formirana na nepristupanim mjestima.261
Zajednika odlika svih stoarskih naselja po dinarskim planinama je da

su to bila najee mjesta u zavjetrini, zaravanci u blizini panjaka, mjesta
u blizini izvora, pristupnih putova i ume. Po mogunosti koristile su se i
prednosti kosog zemljita, odnosno donjih padina gorskih strana. Tako su
se kolibe mogle jednim dijelom ukopati u zemlju ili nasloniti na stijenu. Uz
stoarske kolibe nalazili su se torovi od drvene ograde.262 Sezonska kretanja
sa stokom radi ispae ali i radi obrade zemlje zadrala su se i u XX. stoljeu.
Od druge polovine XX. stoljea sve manje je muka radna snaga ila sa
stokom u planinu ve je zaradu traila na drugi nain.
2. Posljedice epidemija
U epohi turskih osvajanja, ratovima se cikliki pridruuju epidemije kuge.
Zbog vee gustoe naseljenosti, kuge su najvie pogaale gradska drutva,
ali ni seoske sredine nisu bile poteene. Pod imenom kuge nekad su se
pojavljivale i druge bolesti. Bila je vrlo rairena i tuberkuloza. Zbog kuge
mnoga naselja su opustjela ili su pak promijenila mjesta. Stanovnitvo
je esto glavom bez obzira bjealo od apokaliptinih prizora u pokuaju
260 Mirko Markovi, Stoarska kretanja na Dinarskim planinama, Zagreb, 2003, str.
27.
261 Muhamed Hamidovi, nav, dj,, str. 142.
262 Mirko Markovi, nav. dj., str. 79.
... 243
spaavanja od smrti. Poslije nekog vremena na opustjela podruja naseljavaju
se novi stanovnici. Epidemije je uglavnom pratila i glad jer nije imao
tko raditi na zemlji. Nekako ruku pod ruku, rat, glad i bolest bi se poigravali
sudbinama ljudi.
Godine 1686. zbog gladi narod se hranio biljem, korijenjem, korom drveta
i slino. "Ova bieda bijae to po sav narod bosanski osjetljivija to joj
se jo pridrui maniti gost, kuga koja mnogo naroda odprati na drugi sviet.
Valjda je sliedee tri godine taj bi neto jenjao jer se kanje javlja, da su
1690. kuga, oganj i glad opet stali biesniti po svietu. I ovaj put nastradali
narod morade se hraniti biljem, drveem, kamenjem, dapae i samim makama
i paadima."263
Makarski ljetopisac pie: "Ova zima del 1731. bi varlo ljuta i estoka i
snigom i ledom i svakim vitrom. Ove se zime oglasi kuga u Sarajevu, u
Jajcu i Vakupu i uini se velika kontumacija na taj nain da se zatvori Split
od Zagraa." U listopadu 1731. i dalje "mori kuga na jako u Mostaru i Ljubukomu",
a u prosincu ljetopisac biljei: "Ugasi se kuga u Dalmaciji ali po
turskoj zemlji sve to vema slidi. U jesen 1732. "od ove bolesti umre u Jajcu
o. fra Jerko iz Korule."264 Lavanin nije zapisao broj mrtvih nego da se

svakog dana ukapalo u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci po tristo mrtvaca,
a "u svoj Bosni nit osta grad, varo, ni selo gdi ne pomori."265 Iz makarskog
ljetopisa saznajemo da u listopadu 1742. "kuga po Bosni na vie mista mori
navlastito u Sarajevu, Travniku i u Mostaru, jeda Boga na pomo! I ovo sva
tri bia dooe: glad, vojska i kuga!" U srpnju 1743. "zlo zato se oglasi kuga
na vie mista po turskoj zemlji, po Bosni, Ercegovini.266
Unato epidemijama, porast katolikog puanstva bio je kontinuiran,
a trebalo je malo vie od jednog stoljea da katolici vrate brojnost koju su
imali pred Beki rat. Od vie epidemija kuge, jedna je ostala zapamena
kao velika kuga upravo po svojim posljedicama. Radilo se o epidemiji
koja je u vie mahova od 1814. do 1818. pokosila gotovo polovinu stanovnitva
otomanske Bosne. Najvie je stradalo muslimansko gradsko
stanovnitvo, zatim katoliko prigradsko i seosko, a zatim i pravoslavno,
263 Mijo Batini, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini, sv. II, Zagreb,
1883., str. 163-170
264 Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga prva, Sinj,
1955., str. 95,
98, 99, 106.

265 Nikola Lavanin, Ljetopis, Sarajevo, Zagreb, 2003., str. 207.
266 Josip Ante Soldo, nav. dj., str. 95, 98, 99, 121, 124
244 ...
Pokop u Bilom Potoku 1974. godine Pokop u Bilom Potoku 1974. godine
velikim dijelom stoarsko stanovnitvo. Od oko ukupno 110.000 katolika
na podruju bosanskog apostolskog vikarijata, koliko ih je bilo pred
pojavu bolesti, broj se smanjio na oko 75.000 to je bio gubitak od 1/3
ukupnog broja katolika.267 Na Kupresu je od 1994 katolika koliko je u upi
ivjelo 1813. godine, 1819. godinu doekalo 1.023 osobe. To je bio gubitak
od ak 48,7% katolikog puanstva Kupresa. Poslije ovog razdoblja,
sljedei znatan negativan prirast na Kupresu, bio je uzrokovan Drugim
svjetskim ratom i njegovim posljedicama.
3. Podrijetlo nekih rodova kuprekog donjeg polja

Nakon obuhvatnog pristupa Krunoslava Draganovia u monografi ji Sa
kupreke visoravni, malo toga se moe promijeniti ili dopuniti u prikazu
kuprekih prezimena. S ponekim neizbjenim ponavljanjima, ipak emo
u sljedeim retcima navesti podatke koji obogauju dosadanja saznanja o
kuprekim rodovima, a odnose se posebno na podrijetlo puanstva Donjeg
267 Podatci se zasnivaju na obradi dosad nepotpuno obraenih rezultata popisa nakon
vi
zitacija biskupa fra Augustina Miletia, bosanskog apostolskog vikara 1813.-1831.

(au
torov rad u pripremi).
... 245
polja i starije podatke o prezimenima.268 U nedostatku matinih knjiga unitenih
u Drugom svjetskom ratu, nije ostalo puno izvora za bolje istraivanje
kuprekih prezimena. Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, 1920.
godine, Borivoje Milojevi je istraivao podruja Glamokog, Kuprekog,
Vukovskog i Ravnog polja, te objavio djelo u izdanju Srpske akademije nauka
iz Beograda. Vrijedni podatci sadre ponajprije usmene predaje o podrijetlu
stanovnika Kupresa svih konfesija, ali sadre i pojedine zakljuke
autora za koje ne navodi pisane dokaze. Oslanjanje na usmene predaje ima
nedostatke, a neki Milojevievi zakljuci su dvojbeni.
Puanstvo ne samo Kupresa ve cijelog dinarskog podruja zapadne i

jugozapadne Bosne, zapadne Hercegovine i dalmatinskog zalea u stoljeima
proteklim pod osmanskom vlau bilo je podlono sloenim migracijskim
procesima. U irem smislu, na temelju pisanih izvora o migracijama,
pokazuje se da dananji Hrvati od Jadrana do Dunava ne samo u kulturolokom
i vjerskom smislu ve i fiziki pripadaju istoj etnikoj skupini bez
obzira na politike i dravne granice koje su postavile tue vojne sile. Neka
od navedenih prezimena koja su se pojavila i jo postoje na Kupresu, obraena
su zajedno zbog meusobne povezanosti ili da bi se naglasila razlika
izmeu pojedinih razliitih rodova istog prezimena.
IVII
Meu vie neovisnih rodova Ivia rasprostranjenih od Dunava do Jadrana

i od Istre do Dubrovnika, ovdje emo spomenuti Ivie iz srednjeg i junog
dinarskog pojasa Dalmacije, te jugozapadne Bosne i Hercegovine i osvrnuti
na podrijetlo kuprekih Ivia, zasnovano na istraivanju ponajprije pisanih
izvora. Milojevi pie: "Ivii su doselili iz Vranjice (zapravo Vranjica)
kod Splita269 krajem 18. veka u Mandino selo (u Duvnu), odatle u Suhovu.
Tako ni oni ni Trimunovii nisu u Rastievu starosjedioci.
Po miljenju Krunoslava Draganovia, dijelom utemeljenom na Milojevievim

podatcima: "Obje grane Ivia i one u rastievskoj upi i one u
268 Cijeli ovdje objavljeni rad dio je vee studije o hrvatskom stanovnitvu
Kupresa (u pripremi
od istog autora).
269 Vranjica se nalazi kod Trogira, a Vranjic, koji je zapravo bio izlaz na more
antike Salo
ne, danas je povezan sa Splitom. Ivii su naseljeni u Vranjic u XVII. stoljeu, a u

Vranji
ci, odn. Segetu se prezime pojavljuju tek nedavno.
246 ...
Zloselima - potjeu od istih predaka u Mandinu Selu kod Duvna. Tu ih je
bilo 1768. etiri obitelji s 58 lanova, ali znaju njihovi potomci i danas da su
iz "Dalmacije, zapravo iz Vranjica kod Splita. Vjerojatno su potomci onog
vala bosanskih doseljenika iz Rame, Kupresa, Livna itd. koji 1687.-1691.
naselie i jedan dio grada Splita, njegovu Contrada dei Bossinesi270. Miljenja
smo da je fra Jozo Ivi de Duvno god. 1774.271 skopaljski, odn. kupreki
kapelan otvorio vrata na Kupres svojim roacima iz Mandina sela. Tako
ovi dolaze potkraj XVIII st. najprije u Suhovu, a odatle kad je neki njihov
lan navodno ubio begovskog subau, u Rastievo i Zlosela. Tako oni nee
biti starosjedioci Rastieva, kako na jednom mjestu misli Milojevi, dok na
drugom opet iznosi drugaije realnije miljenje272, poto je Rastievo ve
dulje vremena raseljeno."273
Ivii ija loza u Vranjicu poinje dolaskom obitelji Boe Ivia, a spominje
se u dokumentima 1672. godine, kao i glavnina vranjiko-solinskog
stanovnitva doli su od ibenika. To je bila skupina iz one mase naroda
to je 1648. g. prela s drnikog podruja, odnosno Petrova polja, Miljevaca
i Promine u ibenik i okolicu, nakon ugovora fratara iz Visovca, kneza
Luke Mikelia i seoskih glavara sa ibenskim knezom Zorzijem. Ovim, kao
i svim ostalim Iviima oko ibenika i Splita, prapostojbina je Petrovo polje
i najvjerojatnije selo Gradac. Tijekom XVIII. stoljea ivjeli su u Siveriu
kod Drnia.274
Mleani su preselili Zagorce daleko od njihovih domova jer su tijekom

Kandijskog rata pojedine pogranine predjele zauzimali as Mleani, a as
Turci. Poruivi Zagorcima domove iza turske granice, bili su sigurni da se
vie nee vraati kuama. Meutim, vlast se i nije dostojno pobrinula oko
smjetaja tog naroda. Kuga koja je unesena u ibenik, primorala je njegov
dio da se raspri i odmakne od zaraenog grada. Tako je ova skupina prela
u trogirski kotar i onda, najranije u drugoj polovini 1650. god. dola u Vranjic.
O vranjikim doseljenicima Duan Kekemet pie: "Nema sumnje da
270 Danas postoji Bosanska ulica unutar stare jezgre u Dioklecijanovoj palai.
271 Fra Jozo je umro 21. travnja 1827. u Fojnici u 80. godini. Dakle, tada je imao
27 godina.
272 Borivoje Milojevi, Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje, Srpski
etnoloki
zbornik, Naselja i poreklo stanovnitva, knj.13, Beograd, 1923, str. 69; M. Daja,
nav. dj., str.422.

273 Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, nav. dj., str. 421.
274 Nevenka Bezi-Boani, Katoliki ivalj drnike upe od 1715. do pada mletake
re
publike 1797., Visovaki zbornik, Visovac, 1997., str. 432.
... 247
Objed nakon Objed nakon
ukopa /daa/
u Zloselima /Ivii/
su preci dananjih Vranjiana doselili u Vranjic 1650. iz Petrova Polja kod
Drnia. Neobino je da je u dananjoj i minuloj generaciji starih Vranjiana
ivo uvjerenje da su njihovi djedovi doli iz Bosne, a ne iz Dalmatinske
zagore. To pobijaju ne samo navedeni suvremeni povjesniari i sauvane
isprave, ve i sauvane matice vjenanih Nije, meutim, iskljueno
da tradicija o bosanskom podrijetlu ima opravdanje u pretpostavci da su
djedovi stanovnika Petrova Polja tu ranije doli iz Bosne, valjda u vrijeme
turskog osvajanja Bosne u petnaestom stoljeu. Zagorsko (odnosno ranije
bosansko) podrijetlo Vranjiana najoitije potvruje i to to su oni do danas
izraziti tokavci.
Prvi franjevac koji je prihvatio doseljenike, ujedno i prvi vranjiki upnik

(1650.-1652.), fra Gaspar d Oglio, inae splitski konventualac, naziva
se kurat bosnensis, tj. upnik vranjikih Bosanaca.275
U katastiku nove steevine izraenom 1706.-1711. za zadarski, ibenski i

trogirski kotar, u trogirskom dijelu u katastarskoj opini Gornjem Vinovu,
275 Duko Kekemet, Ivo Javori, Vranjic kroz vjekove, Split, 1984., str. 74, 86.
248 ...
meu popisanim nalaze se i obitelji Ivia kojih nije bilo kao starosjedilaca.
276 U istom mjestu u XVIII. stoljeu dijeljenjem starih rodova nastaju
prezimena Ivi-Kuli i Ivi-Vranjianin.277
Rodoslovlje vranjikih i solinskih Ivia ne daje dokaz da bi duvanjski

Ivii potjecali od prezimenjaka iz okolice Splita iako ostaje otvoreno pitanje
sudbine Boinih sinova Jerolima Ivia ro. 1676. i Antona Ivia ro. 1684.
Mogue je da je barem jedan od njih sa svojom obitelji preao u Bosnu, ali
je isto tako vjerojatno da su umrli mladi ili odselili drugdje.
Duvanjski Ivii su u Mandinu Selu ne od kraja XVIII. Stoljea, kako pie

Milojevi, nego cijelo jedno stoljee prije toga. Nisu iz skupine puanstva
koje se vaalo pod tursku vlast nakon Bekog rata (1683.-1699.) iz Dalmacije
i revitaliziralo Duvno. Spadaju u naseljenike svih konfesionalnosti iz
unutranjosti koje su begovi, u ovom sluaju duvanjski Kopii, nastanjivali
kako bi im obraivali zemlju koju su napustile izbjeglice u Bekom ratu.
Predaja mandoseljskih Ivia kazuje da je njihova pretka naselio beg Kopi
kao roba "iz travnikog paaluka", zarobljena u podruju dinarskih planina.
278 Rob se postajalo zarobljavanjem od neprijateljske vojske, a oslobaanje
je bio in milosra cijenjen i u krana i u muslimana. Teko je dokazati
je li bila rije o robu ili kmetu.
Ivii, nastanjeni u Mandinu Selu na Duvanjskom polju, koji se u Mandinu

Selu 1741. izjanjavaju kao Trogranii, a 1768. kao Ivii, imaju isti
korijen s fojnikim Kmetoviima i Trograniima. Njihove pretke u XVII.
stoljeu treba traiti u sredinjoj Bosni, preciznije u Fojnici. Fojnica je poput
Kreeva i Varea jedno od sredita u kojoj se zbog rudarske djelatnosti
povoljnije razvijao i sauvao katoliki element kroz razdoblje turske vlasti.
Iz loze duvanjskih Ivia posebno su poznata i uzorna dva duvanjska franjevca:

Ivan Ivi-Trograni (1701. Duvno - 1771. Kreevo) i Josip (r. Grgo)
Ivi-Trograni (1747. Duvno 1827. Fojnica). Upravo ovog fra Jozu Ivia,
276 Vjeko Omai, Katastik trogirskog dijela "nove steevine iz 1711.g. Graa i
prilozi za
povijest Dalmacije, sv. 8, Hist. arhiv Split, 1974., str. 104-105. To su obitelji
Antona,
Jerka pok. Boe, Mate pok. Vida, Matija pok. Rade iz Miljevaca, Pavla iz Miljevaca,
Petra pok. Vida. Miljevci su kod Drnia.
277 Kreimir Kui, Povijest dalmatinske Zagore, Knjievni krug, Split, 1997., str.
268.
278 Ilija umanovi, Tri stotine godina ognjita Ivia u Mandinu Selu, Sto godina
Osnovne
kole u Mandinu Selu, 1911.-2011., Zagreb-Mandino Selo, 2010. str. 165-167. Beg je
Iviu
i Dilaveru, jednom katoliku, a drugom muslimanu, dodijelio zemlje na svojim

posjedima
opustjelim zbog posljedica rata. Na njima su ove obitelji kasnije posjedovale

tapije.
... 249
koji je bio na slubi u vie upa, a u starijim godinama nepravedno optuivan
i trpio od turske vlasti, spomenuo je Draganovi kao kapelana skopaljske
upe, koji je vjerojatno otvorio put svojim roacima na Kupres.
Godine 1741. na krizmi u susjednom Livnu, u Sreviima je bio jedan

Ivi (r. 1729.), a 1768. Ivii se nalaze osim u Sreviima, i u Rapovinama. Do
poetka XIX. stoljea, bilo ih je i u drugim naseljima livanjskog kraja, a i u
samom
gradu. U valu povratnog naseljavanja preko Livna, iz Dalmacije su Ivii
stigli i u Glamo, gdje ih livanjske matice biljee 1798. U Glamou e se Ivii
koji su tada bili katolici, s vremenom rairiti u nekoliko mjesta i u XIX. stoljeu
u veinskom pravoslavnom okruenju postati Srbi. Iako postoje sline

indicije, nema pisanih tragova da bi se povezalo Srbe Ivie iz Kupresu susjednog
ipova s hrvatskim prezimenjacima s krajnjeg sjevera Kuprekog polja.
Opravdano je smatrati, ak i da nije bilo usmene tradicije i premda nemamo

siguran pisani dokaz, da kupreki Ivii potjeu od onih iz Mandina
Sela, ali je vjerojatno i da je meu njima krajem XVIII. ili poetkom XIX.
stoljea i poneki od pristiglih livanjskih prezimenjaka. To bi onda rasjasnilo
pojavu vjenanja parova istog prezimena tijekom XIX. stoljea. Na
temelju prijepisa kuprekih matinih knjiga od 1884. godine, mogue je
rekonstruirati povezanost rastievskih i zloselskih Ivia. Naime, bilo je prelazaka
iz jednog sela u drugo. Lokalne migracije nisu bile neobine.
Od duvanjskih Ivia nastali su: Malii, Banovii, umanovii, arci i

Rakilji. I neki od kuprekih Ivia su radi razlikovanja, dobivali zamjensko
prezime. Od Mate Ivia iz Rastieva (1815.-1906.) nastali su Matijai. Po
imenu Cele, ene Jure Ivia iz Rastieva, polovinom XIX. stoljea u Blagaju
nastaju Celii. Po Mati Iviu iz Zlosela (1851.-1910.), najvjerojatnijeg nadimka
Bilan, nastali su Bilandii. U Osmanlijama su poetkom XX. stoljea
ivjeli Ivii-Mihaljevii. Navedene Ivie-Matijae, Ivie-Bilandie i
Ivie Mihaljevie treba razlikovati od istozvunih prezimena drugih rodova
Matijaa, Bilandia i Mihaljevia. Mrebarski Ivii koji su bili poznati
kao Kreari, nisu slubeno upisivali ovaj razlikovni prezimenski dodatak.
Priu o Iviima u ovim krajevima dodatno uslonjava pojava ramskih

i uskopaljskih Ivia. Za Ivie iz Rumboka u Rami smatram da se ne moe
sasvim pouzdano rei da su jedna grana rumbokih Miliia, kako pie
Milenko Filipovi.279 Na temelju karaktera stoarskih kretanja i toponima
279 Milenko Filipovi, Rama u Bosni, Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 35.,
Srpski etnografski
zbornik, knj. LXIX, Beograd, 1955., str. 45. Prema Filipoviu, od Miliia su
250 ...
Mandino Selo u rumbokom kraju, moglo bi se zakljuiti da su ramski Ivii
rodbinski povezani sa susjednim Duvnjacima. Samo ih je Ljubua dijelila, a
planina za stoare nije granica ve poveznica. U uskopaljskoj dolini, u selima
od Gonjeg do Donjeg Vakufa, tijekom XVIII. i XIX. stoljea, pojavljuju
se Ivii koji potjeu iz Duvna i s Kupresa, te iz Mua u Dalmaciji. Budui da
se selidbe odvijaju na nain da esto doseljenici stiu u mjesta u kojima su
njihovi roaci, nije iskljuena veza dalmatinskih i bosanskih Ivia.
Dodajmo ovomu da su Ivii u Muu dio vala bosanskih izbjeglica te da

su u Mu naseljeni iz Hrvaca ili Glavica malo prije 1709. kamo su ranije
stigli u XVII. st. Ivii koji su prispjeli u okolicu Sinja, starijeg su prezimena
Masteli i izbjegli su s livanjskog podruja.280 Ovaj je primjer sloenosti
istraivanja podrijetla jer isto prezime mogu imati razliiti rodovi.
JAREVII
Godine 1741. u Ivanjskoj, u Stranjanima, ivjela je esterolana obitelj Ivana

Jarca, a u Delibainu Selu pokraj Banje Luke sedmerolana obitelj Ivana
Jarevia. U jajakoj upi tada nema popisanih Jarevia. tovie, nema ih
nijednom niti meu krizmanima, niti meu kumovima, tijekom boravka
biskupa Dragievia u jajakoj upi, od 28. studenoga do 10. prosinca
1741.281 Godine 1768. Jarevii su na popisu u Ivanjskoj i Jajcu.
Zbog stoarskog sezonskog kretanja iz planinskog podruja najsjevernijih

dinarskih planina, u koje spadaju Vlai i Vrhovine, dolinama rijeka
prema Posavini, ne udi meusobna povezanost stanovnitva jajakog,
kotor-varokog, dobretikog i vlaikog areala s podrujem donjeg toka
rijeke Vrbas. Kretanja vrhovskih stoara esto su imala razliite smjerove,
a tijekom ratnih neprilika u posavskom kraju bila su onemoguena, kao
to je npr. u razdoblju 1736.-1739. Tu tzv. peripanonsku zonu nije mogue
sasvim razgraniiti od pojasa planina sredinje i zapadne Bosne. Moglo bi
se zakljuiti da ovo posebno vrijedi za podruje od Kuprekog i Glamokog
polja te podruja planina od Hrbine, Vitoroga pa prema sjeveru.
nastali: Ivii, Iliii, Sandali ili arevii, Ostojii, Fofii, Barabani,

Nikolii-Dolani,
Franjii-Zelii.
280 Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knj. prva, Sinj, 1995.,
str. 56, 71,
107-108.; knj. druga, Sinj, 1997., str. 21.
281 Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine

[I]
(na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Sarajevo, 1979., str.
398.-402.
... 251
Na Kupresu je neko vrijeme u XVIII. stoljeu ivjela i obitelj Vrhovaca,
vjerojatno od Travnika.282 Ljudi kuprekog i jajakog prostora meusobno
su komunicirali. Zato bi mogla biti osnovano da se na Kupres neto prije
sredine XVIII. stoljea naselila jedna obitelj Jarevia iz Ljue kod Jajca. Za
mladoga sveenika glagoljaa Jakova otu, njegov djed kao glava obitelji
dolazi i ugovara se kod Jarevia 1760. godine za stanovanje.283
Nema razloga ne vjerovati da su jajaki Jarevii u rodbinskoj vezi kako

s ovim kuprekim, tako i s onim s podruja upa Banje Luke i Ivanjske,
ije roake susreemo i u Posavlju s neto izmijenjenim prezimenom Jari.
Moda bi ranije podrijetlo kuprekih Jarevia umjesto u Jajcu ipak trebalo
traiti u blizini Banje Luke. Za potpunu rekonstrukciju, bez obraenih podataka
iz jajakih matinih knjiga, tee je sklopiti potpuniju sliku o rodu i
kretanjima Jarevia.
Prema Milojeviu, Hrvati Jarevii iz Blagaja su na Kupresu tek od prve

polovine XIX. stoljea. Za Srbe Jarevie iz Ravna navodi kako su nepoznatog
podrijetla, starog prezimena Malivuk, a po jednom od njih s nadimkom
Jari dobili su prezime Jarevi. Hrvati Jarevii su izmeu dvaju svjetskih
ratova ivjeli u Blagaju, a dio prezimenjaka se s Kupresa odselio prema Bugojnu
i Donjem Vakufu. Neki od Jarevia promijenili su prezime u Rogalo.284
JURIII
Osim onih koji su ivjeli na Kupresu, postoji vie rodova Juriia. Mogue
su poveznice meu nekima od njih. Juriii u aprazlijama kod Livna su
bili apii, a doselili su iz Bitelia kod Sinja. U Podhumu kod Livna Juriii-
Cvitani potjeu od onih iz Zagorja kod Posuja. Na Brau su Juriii
zabiljeeni 1574. i 1626.285 Ovaj otok je naseljavan izbjeglicama s kopna
nakon turskih osvajanja.
282 Borivoje Milojevi, nav. dj., str. 54. Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, Sa
kupreke
visoravni, II. izd, Bako Polje Zagreb 1994., str. 395, Zanimljivo je pratiti
evoluciju
prezimena na primjeru Jarevii.
283 Borivoje Milojevi, nav. dj., str. 68.;Vlado Jagustin, Blaeni don Jakov ota
(glago
lja), Rastievo-Kupres 1997., str. 21.

285 Ante Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 212. Mario
PETRI,
nav. dj., str. 53,78.
252 ...
Kupreki
svatovi nekad:
kum i djever
na konjima
Nakon to su 1692. mletaki kolonelo Jure Crnica i Vinko Bujovi sklopili

ugovor o prelasku naroda iz Hercegovine na mletako podruje s Jurom
Cvitkoviem iz Goranaca, Pavlom Debiem i Pavlom Jeliiem iz
Brotnja i Matom Vuiem iz Blata, sljedee godine uslijedila je prva seoba
iz Brotnja, a 1694. velika seoba s oko pet tisua ljudi s podruja Mostara,
Blata, Brotnja i Goranaca. Jedan od harambaa koji su predvodili narod iz
Brotnja prema Sinjskoj krajini bio je Ilija Jurii.286 Premda popisi iz 1743. i
1768. Juriie ne evidentiraju u Brotnju, skopaljske matice potvruju da ih
je tamo bilo. Kata Jurii iz Brona udala se za Miju Kekia iz Ravna. Ki
joj se 1784. udala za Pavla Jazidia iz Vilia Polja.287 Ali zato 1768. u Brotnju
ima Dragievia, a jo prije toga 1741. i na Mostarskom Blatu. Broanski
Juriii nastali su od Dragievia, to se vidi iz dvostrukih prezimena
navedenih u matinim knjigama.288
286 Ante Josip Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga prva, Sinj
1955., str. 65-66.
Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba, itluk Tomislavgrad 2009., str.
174.
287 MV SK 1753.-1790., "63. 23.5.1784."Poto sam navijestio triput u dane

svetkovina na
sveanim misama i ispunio forme Sv. sabora tridentinskoga i nisam naao nikakve
kanonske
zapreke ja fra Nikola iz Ivanjske, upnik ispitao sam Pavla sina Martina Jazidia
iz Vili Polja i nj. z. . Ivane Stipovi iz Studenaca i Klaru ker Mije Kekia iz
Ravna
i nj. z. . Kate Jurii iz Brona. Dobivi od njih meusobni pristanak, zdruio
sam ih
u brak. Svjedoci su bili Jakov Arambaa iz Vili Polja i imun Bulai iz Bistrice."
Zapisano
je Juriscich Jurii, iako postoji i mala mogunost greke u pisanju jer u
Brotnju
postoji prezime Jurii.
288 Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba, itluk-Tomislavgrad 2009.,

str. 189.
... 253
Na Kupresu, kao dijelu skopaljske upe u XVIII. stoljeu, kuna zadruga
Filipa Juriia s 22 osobe, obitavala je 1768. u selu Botunu.289 U matinim
knjigama su sauvani podatci o Filipu Juriiu iz Botuna i eni Vidi (Begazi,
Gazilj) koji su dobili Nikolu (r. 1754.) i Aneliju (r. 1755.).290 etiri
mjeseca poslije, u srpnju 1755., Filip (vrlo vjerojatno udovac), sin Filipa,
oenio se Mandom iz Uskoplja.291 U Botunu su ivjeli i Toma Jurii i Petrua
Golem, koji su krstili ki Tomicu 1754.292
Najstarije uskopaljske matice krtenih potvruju prisutnost Juriia u

Botunu jo od 1. sijenja 1753. gdje su toga dana Stipan Jurii i ena mu
Matijana Kardum krstili sina Petra, a 1755. godine ki Ivanu.293 Te je godine
Stipan Jurii dva puta na Kupresu bio kum na krtenju. ena koja
se udavala i ije prezime nije upisano, bila je iz Zagorja.294 Krajem sijenja
1753. vjenali su se Mijo, sin Jure Juriia i Lucija Kvasini.295 Draganovi
je primijetio da su svi sudionici ovog vjenanja na popisu katolikih obitelji
1768. u selu Okoliu u Uskoplju i napominje kako su Juriii podrijetlom
iz Zagorja, sela posuke upe, gdje je bila zadruga Marka Juriia s 40 lanova.
296 Ali i da postoji druga grana Juriia iz Poljica, to nije ispravno.
Naime, tekst iz matice krtenih "Frane Jurievia iz Voljica", zbog slinosti
289 Dominik Mandi, Chroati Catholici Bosnae et hercegovinae in descriptionibus

annis
1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma 1962., str. 147.
290 MK SK 1745.-1768., bez brojeva, krtenja od 7. 1. 1754. i od 26. 3. 1755.
291 Dana 12. 7. 1755. ja fra Petar Lozi po (naredbi) s. m. C. zdrui Filipa sina
Filipa Juriia
iz Botuna s Mandom kerju Jozipa iz (S)kopja prid svidoci Nikolom Rategorcem
i Mandom Juriia.
292 MK SK 1745.-1768., bez br. od 7. 1. 1754

293 MK SK 1745.-1768., bez br, od 1. 1. 1753., Izti dan karsti Petra sina Stipana
Juriia iz
Botuna i nj. z. Matiane. Bi kum Ilia Rategorac. i od 12. 5. 1755.
294 MK SK 1745.-1768. bez br., Dana 6. 7. 1754. ja fra Petar Lozi karsti Pavla
sina Antuna
Vraaruia iz Botuna i nj. z. . Stane i(z) Zagorja. Kum bi Stipan Jurii.
Dana 17. 10. 1754. karsti ja fra Petar Lozi Matiu sina Tome Pavlievia iz
Otinovaca
i nj. z. Cecilie. Bi kum Stipan Jurii.
295 MV SK 1753.-1790., Dana 29. 1. 1754. ja fra Petar Lozi po naredbi s. m. C.
vina Miju
sina Jure Juriia s Luciom kerju Marka Kvasinaa prid svidoci Gargom Vraaruiem
i Domom Vraaruia.
296 Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, Sa kupreke visoravni, II izd. Bako
Polje-Zagreb,
1994., str.464. Dominik Mandi, Chroati Catholici Bosnae et hercegovinae in
descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1962., str. 110.
254 ...
slova, grekom je preveden s "Frane Juriia iz Poljica."297 Dakle, nije rije
o poljikim, nego Juriiima u susjednoj skopaljskoj dolini. Oni su u uskopaljska

sela pristigli ili s Kupresa ili iz Novih Sela u Cetinskoj krajini. U
Lavanskoj upi, u drugoj polovini XVIII. stoljea, Juriii su zabiljeeni u
Peinama i Novkoviima. Neke od ena ovog prezimena su podrijetlom iz
Skoplja, Biorina, iz Ciste i iz Kupresa.298
Iz napisanog nasluujemo da je Filip Jurii iz Botuna na Kupresu imao
sinove Filipa, Tomu, Stipana i Miju, te ki Domu i Anicu.299 Za drugu djecu
koju je imao ne moemo nai poveznicu. esterolana obitelj Mije Juriia,
jednog od sinova, 1768. godine zateena je na Okoliu, a taj isti brani par
je 15 godina poslije u Graanici krstio ki Mandu.300
Ovo potvruje migracijske smjerove kojim su se nositelji ovog prezimena

kretali iz Hercegovine prema Cetinskoj krajini, a zatim odatle i Posuja
prema Kupresu koji su napustili selei dalje prema sredinjoj Bosni.
KRITE I KRITII
Draganovi je uoio kako su Krite uz Ninie najstariji rod u Rastievu te

da je i za njih Milojevi pogreno naveo da su iz Duvna stigli poetkom
XIX. stoljea, ve ranije.301 Krite su esto u maticama upisivani i kao Kriste.

Dok je godine 1741. popisani u duvanjskom mjestu Omuljini (odn.
297 MK SK 1745.-1768., Dana 27.3.1755. karsti ja fra Petar Lozi Jozipa sina Frane
Jurievia
iz Voljica i nj. z. . Andriane od Pavia. Bi kum Ivan Jazidi.
298 MK LAVA 1765.-1784. 411. Dana 5. travnja 1775. ja fra Stipan iz Jajca, upnik,
krstio
sam Dominiku, ker Ilije Radia (Radich) i njegove zakonite ene Dominike Jurii
(Jurissich) s Kupresa. Kuma je bila Katarina Sudarevi (Sudarevich) iz Sudara.
299 MVSK 1753-1790., (sijeanj 1765.) Isti godine i miseca 9. vinaja o. fra Barno
iz Rame
parok po naredbi s(vete) m(ajke) Car(kve), Iliu sina Nikole Radia iz Bistrice i
Dominiku
Juriia s Kupresa. Svidoci bie Nikola Bulai i Ivan Tarbari.
MK SK 1745.-1768., Dana 22.2.1755. karsti ja fra Petar Lozi Pilipa sina Cvitka
Jazidia
iz Botuna i nj. z. . Anice od Juriia. Bi kum Nikola Jazidi.
Dana 8. 1. 1754. ja fra Stipan iz Livna karsti Matu sina Garge Vraaruia iz
Botuna
i nj. z. . Dome od Juriia. Kum bi Ivan Topi.
300 MK SK 1768.-1796., 109. Dana 28.4.1768. ja fra Stipan Kovaevi parok karsti
Mandu
ker Mie Juriia iz Graanice i njegove zakonite ene Lucie od Kvasinia. Kuma bi
Boica krabia.
301 MK Skopje 1745.- 1766. Dana 24. 5. 1755. karsti ja fra Petar Lozi Boinu sina
Nikole
Ninia iz Rastieva i nj. z. . Aneliu od Rategoraca. Bi kum Ivan Kristo.
... 255
Svatovi Jandre Mihaljevia i Zorke Franjki na Suhom Polju 26. sijenja 1970.
godine Svatovi Jandre Mihaljevia i Zorke Franjki na Suhom Polju 26. sijenja
1970. godine
Omolje), a zapravo u Boranima, popisana 22-lana obitelj Nikole Kritia,
godine 1768. tu nalazimo obitelji Petra, Jakova i Mate s ukupno 32 lana.
Krite, odnosno Kritii su u Boranima u Duvnu nastali od Radoa. Potvrdu
za to Joli temelji na prezimenu u duvanjskim maticama Rado-Kriti.
302 Radoi su brojan rod, od kojih su nastali mnogi drugi o emu govore
duvanjska prezimena: Rado-Andrei, Rado-Babi, Rado-Banovi, Rado-
Batak, Rado-Brki, Rado-evra, Rado-olina, Rado-Galei, Rado-
Grgi, Rado-Kneevi, Rado-Kolakui, Rado-Kosi, Rado-Krajinovi,
Rado-Kriti, Rado-Maji, Rado-Perki, Rado-Roi, Rado-iji,
Rado-iki, Rado-trljui.303
Vrlo rano susreemo i jedne i druge u bliim i daljim bosanskim podrujima

kamo su ih vodili egzistencijalni razlozi. Meutim, ne moemo
tvrditi da su mnogobrojni bosanski Kristii, kao ni Kritii rodbinski povezani.
Dok Radoe susreemo u Gornjem kuprekom polju, Kritii su vezani
vie za sela Donjeg polja, pa emo se stoga ovdje vie na njih osvrnuti.
Podrijetlo Kritia i Radoa treba traiti u Rokom polju, koje je u prvoj

polovini XVIII. stoljea dio stare duvanjske upe. Godine 1741. 18-lana
302 Robert Joli, ivot i smrt u Duvnu, Tomislavgrad 2005., 229-236.

303 Anto Ivi, nav. dj., 343.
256 ...
obitelj Kriana Krite ivjela je u Prisoju. Prezime Kristi i Kriti se
pojavljuje
na kumstvima u studenom 1741. u Grabovici i Mandinu Selu.
U sredinjoj Bosni duvanjske Krite u maticama nalazimo oko Travnika

i Fojnice. U Mounj kod Travnika doselio je Jure Kriti iz Rokog polja sa
svojom enom Mandom Trbi (manje vjerojatno Tarabi).304 Ivan Jozipovi
iz livanjskog kraja i Kata Krito iz Rokog polja doselili su u Gladnik pa u
Mounj. Nama koristan podatak je da je ena Ivana Miloa (drugaije Miloevia)
iz ojluka, bila Vida Kriti iz Malovana.305 Vjerojatno su ovo isti
Ivan i Vida koje je fra Petar Lozi vjenao 26. sijenja 1756.306 Mogua je
veza ovih Krita s onim na podruju Livna ili Bukog blata.307
304 MK Lava, 1765.-1784. 212. Dana 26. lipnja 1774. krstio sam ja, fra Stipan iz
Jajca,
pomonik upnika, Mandu, ker Jure Kritia (Cristich) iz Rokog Polja i njegove
zakonite
ene Mande Tarabi (Tarrabich) iz Duvna. Kuma je bila dobra djevojka, Jakovica
Skoibui (Scoibussich) iz Zabilja.
677. Dana 21. travnja 1776. Ja fra Bernard Dobreti, upnikov suradnik, krstio sam
dijete roeno od zakonitih katolikih roditelja, Jure Kritia (Kristich) iz Duvna,
sada
iz Mounja i Mande Tarabi (Tarabich) iz Duvna, kojemu sam nadio ime Marija. Kuma
je bila Ana orivanovi (orivanovich) iz Duvna, sada iz Mounja. 191. Die 29. Maji
1774. Karsti ja fra Tomo iz Dobretia Matiu, sina Ivana Jozipovia iz Livna i
nj/egove/
z/akonite/ Kate Kristia iz Roka Polja. Kum bi Antun Skoibui iz Zabilja.
305 MK Lava 1765.-1784. 59. Dana 19. sijenja 1777. Ja fra Bernardin Dobreti,
upnikov
suradnik, krstio sam dijete roeno od zakonitih katolikih roditelja, Ivana
Miloevia
(Miloscevich) iz ojluka, sada iz Guvana i Vide Kriti (Christich) iz Malovana,
komu
sam nadio ime Katarina. Kuma je bila Lucija Bogdanovi ili Novkovi (Bogdanovich
sive Novukovich) iz ipovika.; 112. Dana 3. oujka 1777. Ja fra Bernardin Dobreti,
upnikov suradnik, krstio sam dijete roeno od zakonitih katolikih roditelja,

Ivana
Miloevia (Miloscevich) iz ojluka i Mande Kriti (Cristich) iz Malovana ili
Kupresa,
kojem sam nadio ime Ana. Kuma je bila Manda Sudarevi (Sudarevih) iz Sudara.; 619.
Dana 27. prosinca 1778. Ja fra Tadija Tomi, upnikov suradnik, krstio sam dijete
roeno
od zakonitih roditelja Ivana Miloa (Milos) iz Polja i Vide Krii (Kristich) s
Kupresa,
kojem sam nadio ime Petar. Kum je bio Marko Agati (Agatich) iz Guvana.
306 Dana 26. 1. 1756. ja fra Petar Lozi po (naredbi) s. m. C. vina Ivana sina od
Tone Miloevia
iz ojluka s Mandom kerju Luke Krite prid svidoci Gargom i (nije upisano).
307 ML Lava, 355. Dana 29. listopada 1780. Ja fra Petar kuljevi, upnikov
suradnik, krstio
sam dijete roeno od zakonitih roditelja, Ivana Miloevia (Milossevich) iz ojluka
i
Mande Kriti (Kristich) iz Livna, kojem sam nadio ime Ivanica. Kuma je bila Ana
Kovaevi
(Kovachevich). Svi iz ojluka. 583. Polje, dana 22. lipnja 1781., roeno 16.
lipnja. Ja
fra Bernardin Dobreti, upnikov suradnik, krstio sam dijete roeno kao gore od
zakonitih
roditelja Ivana Miloevia (Milloscevich) iz Polja i Cvite Kriti (Christich) iz
Livna,
kojem sam nadio ime Ilija. Kum je bio (Dujma Krilovi (Karscilovich) iz
Polja.132.; Die
10. Mai 1766. K/a/r/s/ti ja fra Pavo Frankovi iz Fojnice Aneliu, er Ivana
Miloevia iz
ojluka i m/atere/ Mande Kritia iz Livna. Bi kuma Mare Kovaevia iz ojluka.
... 257
Kupreki kapelan fra Petar Lozi je malo manje od godine prije ovog
krstio sina Luke Kristia u Rastievu, i ker Lucije Kriti, ene Ilije
Lozia iz Zlosela.308 Dakle, ovo je najstariji spomen Rastieva i Krita u tom
mjestu.309 Zakljuujemo da su Krite na Kupres stigle prvo pod Malovan, a
zatim se premijetali prema sjeveroistoku.
KUNE I KUNII
Kuni je prezime roda iz mjesta Krstatice, juno od Imotskog, koji je u

tursko doba pripadao upi Vrdolu. Odatle potjee vie franjevaca iz XVII.
stoljea,310 a to potvruje i toponim Kuneva dolina. Kasnije su dobili nadimak
uur. Tako Kunia tamo nestaje.311
Smirivanjem ratnih aktivnosti, posebno nakon Poarevakog mira 1718.

godine, popravlja se demografska slika na Kupresu, pa tako i konkretno u
selu Osmanlijama.312 Migracijska kretanja u ovim pograninim krajevima
suprotstavljene Mletake Republike i Osmanskog Carstva, uvjetovana ratnim
posljedicama, ekonomskim i egzistencijalnim razlozima kao i veinu
ostalog katolikog stanovnitva Kupresa dovela su i Kunie na ovu visoravan.
Pisani trag izvan crk venih izvora o Kuniima s Kupresa nalazimo u

spisima sinjskog biljenika Ivana Suria iz 1758. Tada je evidentirana jedna
nama interesantna kupoprodaja. Naime, u Sinju je 1785. Mate Kuni,
pokojnog Jure iz Kupresa, kupio konja od Grge Bilia iz Dugopolja za 4
cekina u zlatu.313
308 MK Skopje 1745.-1766., Dana 27. 8. 1755. karsti ja fra Petar Lozi Petra sina
Luke
K(ris)tia iz Rastieva i nj. z. . Dorotie. Bi kum Marko Sunara; bez. br. /
25.3.1755./ Isti
dan karsti Ivanicu ker Ilie Lozia i(z) Zlosela i nj. z. Lucie od Kritia. Bi
kuma Ruica
Lozia.

310 Fra Marko, 1611. gvardijan u samostanu na Prolokom blatu, fra Stipan Kuni,
upnik
u Gorici, gdje je 1613. godine sagradio crk vu sv. Stipana, fra Pavo Kuni,
gvardijan samostana
u Makarskoj (1634.-1637.), fra Bernardin Kuni koji je postavio moi sv. Jure
na Biokovu 1671. godine. Usp. Ante Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad,
2001., str. 244-245.

311 Vjeko Vrci, upe Imotske krajine, knj. I., Imotski, 1978., str. 80.
312 Ve 1728. iz upisa ramskog franjevca imamo podatak o jednom pogrebu u
katolikom
groblju u Osmanlijama.
313 Josip Ante Soldo, nav, dj, knj. II, Sinj, 1997., str. 181.
258 ...
Da su na Kupresu, preciznije u Osmanlijama, nastanjeni i ranije svjedoe
najstarije sauvane matice skopaljske upe. Popis katolikih obitelji
u vrijeme apostolskog vikara fra Pave Dragievia 1741. ne biljei
Kunie na Kupresu, ali tada je zabiljeena sedmerolana obitelj Filipa
Kuniia. Njihovu prisutnost na Kupresu potvruju najstarije matine
knjige upe Skoplje. Godine 1745. u Osmanlijama Pilip Kunji i Kata
Samardi krste sina Ivana.314 Isti brani par deset godina poslije sina
Pavla eni Jelom Brstilo.315
Krtenje Ivana, sina Pilipa Kunjia i Kate Samardi 19. rujna 1745.
Drugi brani par, Petar Kuni i Tomica Toli 1755. dva puta su kumovi
na vjenanju u Osmanlijama. Drugi put je to bilo upravo Pavlu, sinu navedenog
Pilipa. Petrova ena Tomica Toli bila je iz Zagorja kod Posuja. Oni
su iste godine krstili sina Ivana.316
Nema pisane potvrde u maticama da su Pilip (Filip) i Kata na Kupres

stigli iz Dicma, to Draganovi utvruje na temelju drugog upisa.317 Meutim,
tamo ih se moe traiti. Bili su jedni od naseljenika u Cetinskoj krajini.
Podruje Potravlja 1697. godine naseljeno je uglavnom izbjeglicama
314 MK 1745.-1766., Dana 19. 9. 1745. isti karsti Ivana sina Pilipa Kunjia i Kate
od Samaria.
Bi kum Gargo Birstilov, svi s Kuprisa.
315 MV 1753.-1790. Dana 26. 1. 1755. ja fra Petar Lozi po naredbi s. m. C. zdrui
Pavla
sina Pilipa Kunia iz Osmanlia s Jelom kerju Marka Barstilova prid svidoci Petrom
Kuniem i Tomicom Kunia.
316 MV Skoplje 1753.-1790. bez r.br. od 20. 1. 1755., 26. 1. 1755., MK 1745.-1766.
bez r.br.
od 16. 3. 1755.
317 Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, nav. dj., str. 425, a na to se poziva i
Ante Ivankovi,
nav. dj., str. 244. Brani par Jure Samardia i Mande Milunovi (Milunovich, a
ne Cunovich), oboje iz Dicma, krsti djecu 1780. i 1781. MK Skopje 1768.-1796., r.
br.
107 od 6. 3. 1780. i 307 od 15. 8. 1781. U itanju rukopisa matica nije neobina
ovakva
greka, a u ovakvim sluajevima pomae tek usporedba s drugim upisima, uz pomo
dananje raunalne tehnologije.
... 259
iz Hercegovine. Jedno od popisanih prezimena je Kuni.318 Iste godine, u
Biteli je naseljena obitelj Petra Kunia.319
Bilo je jo branih parova koji su ivjeli u Osmanlijama. Marko Kuni i

njegova ena Kata krstili su sina Filipa 1752.320 Marko Kuni i njegova ena
Ivanica krstili su sina Filipa 1753.,321 a dvije godine nakon toga Antuna.
Mogue da je rije o istom Marku koji je ostao udovac.
Jure Kuni iz Osmanlija i njegova ena Marija dobili su sina Iliju 1753.322
Matija Kuna iz Osmanlija i njegova ena Tomica krstili su Jelu 1754.323 Vjerojatno
je to isti Mate koji je kupio konja u Dugopolju etiri godine poslije.
Moemo osnovano pretpostaviti da su muke osobe svih ovih branih parova
Petar, Marko, Jure i Matija - sinovi Jure Kunia. Prema tomu, on bi bio
rodoelnik kuprekih Kunia. U uskopaljskoj dolini Boo Stojanac iz Vrsa
kod Gornjeg Vakufa oenjen Matijanom Kunievi dobio je sina Iliju 1771.324
Zbog nedostatka matinih knjiga samostalne kapelanije Kupresa koja

se odvojila od matine upe Skoplje, ne moemo u kontinuitetu pratiti rodoslovna
stabla Kunia iz Osmanlija. Iz prikazanih upisa je vidljiva pojava
osobnog imena Filip pa je opravdano pretpostaviti da je jedan od navedenih
Filipa djed fra Filipa Kunia (1821.-1871.), angairanog Ilirca.
U vrijeme popisa apostolskog vikara, biskupa Marijana Bogdanovia,

1768. godine, jedinu obitelj Kunia, onu Marka Kunia, ija je kuna zadruga
brojila ak 24 lana, nalazimo u selu Osmanlijama na Kupresu. Osim
na Kupresu, isti popis ih biljei i u upama Ivanjskoj i Mostaru. Istiem
da su na popisu katolikih obitelji, nakon vizitacije apostolskog vikara fra
Pave Dragievia 1742. godine, u Rakoj Gori kod Mostara zabiljeene obitelji
Grge unia (Xunich) sa est lanova i etverolana obitelj Petra unia
(Xunicha). Ovog prezimena nema na drugim mjestima.325 Ostavljam
318 Josip Ante Soldo, nav, dj., knj. I, str. 84.

319 Josip Ante Soldo, nav. dj., str. 59.
320 MK 1745.-1766. bez r.br. od 18. 2. 1752.
321 MK 1745.-1766. bez r.br. od 27. 1. 1753., 16. 3. 1755.
322 MK 1745.-1766. bez r.br. 7. 3. 1753.
323 MK 1745.-1766.Dana 24.3.1754. Ja fra Stipan iz Livna karsti Jelu ker Matia
Kune iz
Osmanlia i nj. z. . Tomice od Baria. Kuma bi Jela Barstilovia.

324 MK 1768.1796., str. 246. Dana 26. 7. 1771. karsti ja fra imun i(z) Skopja Iliu
sina Boe
Stojanca s Varse i nj.z. . Matiane od Kunievi. Kum bi Krian Tvirdak s Verse.

325 Postoje muslimani unii u Podhumu kod Livna.
260 ...
mogunost da je ovdje trebalo pisati Kunich. U isto vrijeme u Mostaru je
ivjela sedmerolana obitelj Mate Kunia. Sedam godina prije toga, kada
je makarski biskup Stjepan Blakovi 1735. pohodio hercegovake upe, tu
bi biskup Blakovi "tako uljudno primljen da ne bi ni usred Italije mogao
vie oekivati. Pri njegovu dolasku izili su mu u susret svi vjernici s najviim
potovanjem i odanou. Pridravi mu konja, pomogoe mu sjahati
u prisutnosti mnogih turaka,326 uvedoe ga u dvorite, kranske ene, sve
graanske. Zatim ga uvedoe u kuu svu prostrtu ilimima, te ga sjedoe na
svileni jastuk, prekriivi noge po tursku. Meutim, ovo izvanredno slavlje
naroda donekle bi pomueno jer domain kue bi pozvan na mekjamu, tj.
u sudnicu da opravda s kakvom je ovlasti pripustio krane pred njihove
poglavare u svoju kuu. Posredovanjem kapetana Iserljia sve je dobro zavrilo.
Nadalje, hoda Malikjarzija (?) nije dopustio biskupu slaviti misu,
jer je tu bila njegova damija, naglaavajui da je on pijun zloinaca. Meutim,
biskup se pomoli Bogu i nasta veliko nevrijeme, da je grom sruio

munaru spomenutog hode koja je bila glavna (damija) u tom gradu. To
su ostali muslimani shvatili kao Boju kaznu, pa su dopustili biskupu obavljanje
obreda." Sutradan je biskup, jer mu ne dopustie turske starjeine te
mahale, misu drao na groblju i krizmao vjernike. Pred polazak u Brono,
biskup se iz Krivodola s Maslardom i mladim Nikolom Kuniem popeo
na jedan visoki breuljak da razgleda Mostar (moda Hum). Na upit dva
muslimana: "Kamo ide, veliki kranski hoda?" odgovorio je da ide blagosloviti
Nikolin vinograd. Tada su ga muslimani zamolili da se zadri na
uzvienju i blagoslovi sve njive i polja, to je biskup i uinio."327
Prezimena slina obliku Kuna i Kuni nalazimo i drugdje. Mogua je

povezanost i s prezimenima Kunica u Livnu i Kunii u Buiima, i u upi
Lava u navedenim biskupskim popisima. Pojava razliitih prezimenskih
oblika iste osnove, kao npr. Kuna i Kunievi u to doba nije bila neobina.
Proi e jo vie od stoljea dok se ovo prezime na Kupresu ne standardizira
u svom kraem obliku Kuna.
U Podgori kod Makarske godine 1695. ivjeli su Kunci, zabiljeeni 1733.

kao Kunevii.328 Takoer su poznati i kao Bigavii. Godine 1725, u popisu
326 Imenica pisana malim slovima jer se odnosi na domae muslimane.

327 Andrija Niki (prir.), Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blakovia iz 1735.
godi
ne, Mostar 1994., str. 60.-62.

328 Miroslav Ujdurovi, Stanovnitvo Makarskog primorja od 15. do 19. stoljea,
Gradac
2002., str. 79, 112.
... 261
Splitske nadbiskupije, u Poljicima, u Donjem Docu, evidentirano je prezime
Kunac Prilac, a u Srinjinama Kunai. Kunac je i prezime koje se
pojavljuje kod dalmatinskih Srba oko Drnia. Dri se da je legendarna Hasan-
aginica iz narodne pjesme bila zapravo ena Hasan-age Kune iz Knina,
najvjerojatnije poturice ili potomka poturica iz dalmatinskog zalea.
Moemo zakljuiti da bi migracijski put Kuna, odnosno Kunia, jednog

od najstarijih hrvatskih kuprekih rodova, bio vrlo slian onom Rategoraca
i veine naroda tijekom XVII. stoljea. Naime, izbjegliki put ih je vodio
s teritorija pod turskom vlau, u Sinjsku i Imotsku krajinu, a povratak je
neto kasnije bio prema Kupresa.
Ostavljam kao moguu poveznicu injenicu da je godine 1550. u opirnom

popisu Klikog sandaka kod Akhisara, tj. Prusca, naveden jedan
ifluk u Uskoplju koji je mezra Kuni.329 Mezre su stara ili naputena naselja
koje su turske vlasti obino nekome davale uz tapiju i paualno plaanje
poreza, a velik ih je broj u Uskoplju nakon pada pod Osmanlije.
LOZII I GALII
Fra Grgo Lozi iz Zlosela (1810.-1876.) pie o svojem podrijetlu ovako:

"Ja isti fra Grgo Lozi, to jest starinom iz Hercegovine, iz Brona, i mista
zvanog Ruii, zvalo se je moje kolino pria 800, velim osam stotina godin
Markonjii, velim Mrkonjii. Lozii zato smo se prozvali zato: budu naeg
starodavnog Dida tirka dvanaeste godine nevista Merkonjia Ilije, u vinoberju
pod lozom muko dite rodila, ter ga zato did Ilija zazvo lozom, jer je
se pod lozom rodio, od mila svoje jedino unue steeno u starosti svojoj!
Poslim toga iz etiri vieka moji stari zemlju i gospodstvo izgubili su, jer
ostali mlogi od mog roda Markonjii izturili su se naopako, i rodjacim
svojim Loziim, koi su ostali krstjani, zemlje, i dobra oteli! Iza toga su moji
stari u Vinicu blizu Ruka-polja doselili, di se i sad moje starodravne rodbine
nalazi Lozia, a moj stari iz Vinice Ilia pobigne sa 7 sinova u Zastinje
kod Livna, u kmetstvo Kadribegu Ljubuniu, da mu Turci plemenite, i
glavne kose mizinice ne poture cure hercegovaki, koi jeh bilo dolo 12,
daju na silu otmu, ali ju 7 bratje obrane, i branei juh, ubiju tri bae, a 7 baa
utee. Iz Zastinja moji stari poslim 70 godin, dosele u Kupres pria trista
329 Opirni popis Klikog sandaka iz 1550 godine, (prir. Fehim D. Spaho i Ahmed
S.
Alii), Sarajevo 2007., str. 357.
262 ...
S obreda blagoslova spomen-obiljeja fra Grgi Loziu na Kriu S obreda blagoslova
spomen-obiljeja fra Grgi Loziu na Kriu
godina, pak sve do danas pribivaju bratja, i rodjaci u Zloselim. Povjstnicu
ovu ukratko opisanu mog pokolenja, moji stari uli su od svoji starodavni
dida per traditionem successivam.330 Na emu mi molim ne zamiri mili
brate narodni tioe! A drim istinito! Da pravi narodnjak nee zamirit, al
zlobna ruka sva ova istinito pisana unitila! Madjuto, da bi se to dogodilo,
meni naudit nee, koji za narod vie sva ova piem Bog zna, neg sebi!"331
Iz zapisanih naslaga usmene predaje i ljudskog pamenja, ovih 800 godina

svakako je pretjerivanje, ali ostalo zapisano svakako ima veliku vrijed nost.
Vinica pokraj Ruka-polja u koju su Lozii doselili, je Vinica u Rokom polju.
Godine 1741. djecu Lozia biskup je krizmao u Rokom polju. U selu Vinica
tada je ivjelo 3 obitelji Lozia. Te iste jeseni, na Kupresu 27. studenoga
1741. poslije mise koja je slavljena pred domom Nikole Lozia, krizmani su
Mate, Marko i Jela Lozi.332 Nikola nije naveden u popisu, ve obitelj Boe
330 Po neprekinutoj predaji

331 Stipo Maneralo, Loziev ilirski san, Split Livno 1992, str. 51-52. Zbog
lake razu
mljivosti, ovdje je odstupljeno od izvornika u nekim interpuncijskim znakovima i od
vajanja pojedinih rijei koje su zajedno napisane.

332 Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine
[I]
(na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Sarajevo, 1979., faksimili
na
str. 397-398.
... 263
Lozia od 25 lanova, koja je ivjela u jednom od sela: Botun, Otinovci ili
Odak. Godine 1768. u Zloselima ive 19-lana obitelj Ilije i 12-lana obitelj
Tome Lozia. Te iste godine jedna obitelj Lozia ivi u Kovaima u Duvanjskom
polju, 4 u Vinici, i jedna obitelj u Vitini kod Ljubukog.333
U najstarijim matinim knjigama upe Skoplje, u vremenu 1745. do

1748., biljeena su krtenja u obitelji Lozi s Kupresa. Tek od 1752. do 1755.
spominju se Zlosela kao njihovo konkretno prebivalite,334 ali 1753. i jedna
obitelj iz Doljana kod Jablanice, u ramskoj upi. U Lavanskoj upi, u Peinama
od 1767. do 1779.335 na pet krtenja se navodi da je majka prezimena
Lozi s Kupresa.
Na osnovu navedenog bi se moglo zakljuiti da su Lozii na Kupresu

ve poetkom XVIII. stoljea i to u Gornjem polju, a negdje u vremenu
1742.-1745. prelaze u Donje polje, u Zlosela. Ova najuglednija katolika
kupreka obitelj u XVIII. stoljeu dala je 6 franjevaca. Za fra Petra Lozia
roenog 1725., koji je franjevaki habit obukao 5. oujka 1747. znamo da
je krtenog imena Pavao i da je s Kupresa,336 ali ne i iz kojeg sela. Ni za
starijeg,
fra Pavla Lozia, ne znamo gdje je roen.337 Osim brojnosti katolika i
prirodne odvojenosti od Uskoplja, sasvim sigurno su i franjevci Lozii dali
razloga stvaranju samostalne kapelanije na Kupresu. I sami su bili na slubi
kuprekih kapelana.
Milojevi navodi da su Galii nastali od najstarijih doseljenika Lozia

i da su doli iz Dalmacije. Meutim, nisu svi Galii istog podrijetla. Draganovi
ovo ispravlja te navodi da Lozii-Galii podrijetlom iz Vrlike nisu
333 Dominik Mandi, Chroati Catholici Bosnae et hercegovinae in descriptionibus

annis
1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma, 1962.
334 Primjeri: MK SK 1745.-1766. 4. 5. 1745. ja ozgor reeni (fra Brno Petrovi)

karsti Annu
ker Boinu Lozia i njegove ene Cvite Juria. Bi kuma Dominika Kujunia, svi iz
Kuprisa; Dana 31. 8. 1745., isti karsti Pavla sina Ilie Rategorca i Jele od
Lovria. Bi kum
Jure Lozi, svi s Kuprisa.
MV SK 1753.-1790. Dana 11. 11. 1753. ja fra Stipan iz Livna po naredbi s/vete/ m/
ajke/ C/rkve/ vina Juru sina Ilie Varovca iz Begova Sela si Mandom kerju Frane
Lozi
a i/z/ Zlosela prid svidoci Ivanom imunoviem iz Otinovaca i Ruicom Spreminom.
335 Prvi od njih: MK Lava 1765.-1784. 529. Die 28. 8bris 1767. Karsti ja fra Pavo
Frankovi
iz Fojnice Tadiu, sina Andrie Tualjia iz Peina i matere Kate Lozia s Kupresa. Bi
kum
Andria, sin p/okojnoga/ Tome Stipanovia iz Peina.

336 Robert Joli, Novicijat hercegovakih franjevaca, Mostar 2009., str. 75.
264 ...
isto s Loziima doseljenim iz Vinice u Rokom polju kod Duvna te da su
stigli nakon Lozia, a ime dobili po crnomanjastoj prababi Gali.338 Galia
je 1741. bilo u Posuju, Livnu i Banjoj Luci, a 1768. ih je bilo u zapadnoj
Hercegovini, od Mostarskog Blata, Brotnja, Posuja, do Livna i u Posavini.
LJUBASI
Milojevievu tvrdnju da su Ljubasi iz Rujana u Livanjskom polju ispravio

je Draganovi utvrdivi da su to snaan rod podrijetlom iz Rokog Polja.339
Kad je Nikola Bijankovi, makarski biskup, u ljeto 1706. stigao u duvanjski
kraj, narod je biskupa vidio nakon 36 godina. U tom pohodu upama, biskup
Bijankovi se tijekom boravka u Rokom Polju, nakon veernje mise popeo
na jedno strmo brdo kamo konj nije mogao ii, do kue Nikole Ljubaovia
(sic!), gdje je zatekao estero brae. Svi su bili oenjeni a ivjeli su u
kuanstvu,
odn. obiteljskoj zadruzi od 46 lanova. Od njih je etrdesetero krizmao.
I etiri godine poslije, isti biskup je prenoio u kui ovih Ljubasovia.

Tu no, oko tri sata zauo se amor. Otac obitelji i musliman Bajram kojega
su kapetan mjesta Zejnil-aga i dizdar tvrave Ahmed Izakaki dodijelili
biskupu kao pratnju, istrali naoruani da potrae napadae skrivene umom
i tamom. Razbojnici su mislili da biskup nosi zlato i srebro pa su ga
namjeravali opljakati.340
U srpnju 1735. makarskog biskupa Stipana Blakovia je u Rokom Polju

ugostio u svom domu Andrija Ljubasovi.341 Godine 1741. u Rokom
Polju su obitelji Dujma (11 lanova), Stipana (2), Ivana (21), Josipa (6),
Luke (8) i Martina Ljubasovia (6 lanova).342 U popisu iz 1768. u istom
mjestu ive obitelji Stipana (19), Antona (6), Kriana (9), Mate (5), Ivana
(6) i Tome (9 lanova).343

Ova brojna familija raseljavala se i u druge krajeve. Ve 1741. ih nalazimo
oko Bukog blata na podruju susjedne upe Livno, ali i u upi Skoplje, i to

340 Mile Vidovi, Nikola Bijankovi, spiltski kanonik i makarski biskup (1645.-
1730.),
Split, 1981., str. 99, 103,104.

341 Andrija Niki (prir.), Blakoviev dnevnik iz 1735., Mostar, 1994., str. 48.
342 Dominik Mandi, Chroati..., str. 25.
343 Dominik Mandi, Chroati..., str. 134.
... 265
kao Ljubusovie. Ovo prezime je jedno od onih na kojima se vidi sloenost
promjene priimenaka i procesa standardizacije prezimena. Ono se javljalo
u raznim inaicama. U Skopaljskoj upi u maticama krtenih 1745.-1810.
za neke osobe pie odakle potjeu. Biljeke svjedoe da su osobe oslovljavane
Ljubasovi, Ljubosavljevi, Ljubosinovi i Ljubosovi iz Rokog Polja.
U tim maticama zapisano je ak 14 oblika istog prezimenskog korijena! To
su: Ljubas, Ljubasovi, Ljubaevi, Ljubosavi, Ljubosavljev, Ljubosavljevi,
Ljuboevi, Ljubosi, Ljubosinovi, Ljubosovi, Ljubosavljevi, Ljubosovljevi,
Ljuboevi, Ljuboovi.344 Sa slinim izvedenicama Ljubas/Ljubos
nalazimo ih i na podruju sredinje Bosne i Posavine.
Vie je sveenika iz ovog roda, svjetovnih i redovnika franjevaca, kao to

su don Anton Ljubosovi (djelovao sredinom XVIII. st.), don Grgo Ljubasovi,
biljeen kao Ljubosavi 1779. ili fra Jure Ljubosovljevi, primljen u
franjevaki red 1785. godine, svi iz Rokog Polja. Jedna rokopoljska grana
Ljubasa doprla je i do oblinje kupreke visoravni.
RATEGORCI, ULJI I IMII
Rategorci su od demografske obnove nakon Bekog rata jedni od najstarijih

kuprekih rodova. Ovo prezime s neto drugaijom akcentuacijom
nalazimo i u Jajcu, sjeverozapadnoj Bosni i u Bosanskoj Posavini. Ostaje za
istraiti njihovu meusobnu povezanost. Etimologija prezimena ukazuje
na mjesto podrijetla. Radi se o Rakoj Gori iznad Mostara. Nije neobino
da na Kupresu nalazimo prezimena iz mostarskog podruja i sela Mostarskog
Blata. Kako su se prezivali ranije, u doba dok je priimenak, odnosno
prezime bila nestalna pojava, ne znamo. Mogue je da su to bili Slikovii,
jedan od najstarijih i najbrojnijih rodova iz Hercegovine od kojih su nastali
Aniii, orapine, Domii, Lovrii, kobii, umani, Tambii, Talii i
Vidovii svi na Rakoj Gori sjeverno od Mostara, a kod irokoga Brijega
ekii, Ramii i Nakii.345
To to Milojevi navodi usmenu predaju o dolasku iz Vrlike u Dalmaciji,

pokazuje da su tamo kao i mnotvo izbjeglikog i prognanikog katolikog
344 Anto Ivi, Puanstvo duvanjske upe 1469.-1800, prilog: Matica krtenih don
Antona
Ljubosovia (1750.-1758.), Tomislavgrad, 2011., str. 277.

345 Nikola Mandi, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne okolice Mostara, Mostar,
2005,
str. 436
266 ...
puanstva u ratovima druge polovice 17. stoljea izbjegli s podruja pod
otomanskom vlau, u ovom sluaju iz Hercegovine, potraivi sigurnost
na mletakom teritoriju. Nakon stabilizacije prilika, iz egzistencijalnih razloga
vraaju se s mletakog na tursko podruje. Djecu Vida i Andrije Rategorca
fra Martin Gabri krsti ve 1728. na Kupresu. Ne znamo u kojem
selu.346 I u najstarijim sauvanim upisima skopaljskih matica, odmah od
1745. nalazimo Rategorce.347
Krtenje Mande, keri Vida Rategorca "s Kuprisa", 2. prosinca 1728.
Godine 1741. Rategoraca, oslovljavanih i kao Raegorci ima u

Podmalovanu. Tada jo ne postoje Gornji i Donji Malovan, ve samo
jedno selo ispod planine Malovan u kojem su 2 kuanstva, Petra Raegorca
(23 lana) i Mije Raegorca (29 lanova). Obitelji Grge (9 lanova)
i Marka (10 lanova) ivjeli su i u jednom od sela: Botun, Otinovci
ili Odak. Te godine, 26. studenoga, pred kuom Ilije imundia,
i sljedeeg dana, pred domom Nikole Lozia, krizmani su Mijo, Mate
i Boo Raegorac.348 Godine 1768. obitavaju u Malovanu, Osmanlijama
i Zloselima. Nalaze se na trima razliitim stranama Kuprekog polja.
Fra Martin Gabri krsti i dijete Vukovia 1729. Prema popisima,
Vukovii su 1741. u Podmalovanu, a 1768. u Botunu. Ni ovo nam ne
olakava preciznije lociranje Rategoraca, ve vie govori o lokalnim
migracijama relativno brojnih Rategoraca u to doba i vjerojatnost da
je fra Martin tada Rategorcima dolazio ispod Malovana. U matinim
346 Biljeke fra Martina Gabria, Arhiv franjevakog samostana u Fojnici. Die
decembris
2. 1728. Fra Martin Gabri kristi Mandu kre Vida i Marte Rategorca s Kuprisa. Bi
Marta.; Die Julii 27. 1728. Fra Martin Gabri kristi Jelu kre Andria i Kate
Rategorca s
Kuprisa. Bi kuma Klara Ze(l)kovia.
347 MK Skopje 1745.-1766. Isti dan (25. 5. 1745.) ja ozgor reeni karsti Ivana sina
Marka
Rategorca i njegove ene Marie Vuenovia. Bi kuma Ivan Toli. I to bi na Kupresu,

u
Zloselii.
348 Luka akovi, nav. dj., faksimili na str. 397-398.
... 267
knjigama susjednih upa nalazimo Rategorke koje se udaju ili su s muevima
doselili s Kupresa.349
Milojevia je napisao: "Rategorci i ulji podrijetlom su od Vrlike (u

Dalmaciji). Jedan njihov predak ubio je bega, kad je ovaj zatraio da prvu
no provede s njegovom nevjestom. Onda je pobjegao nou u Malovan,
gdje ga je primio travniki paa Kukavica; paa mu je poruio da e mu
poslati sve to mu treba. Iz Malovana su doli u Strabenicu poetkom XIX.
stoljea, a odatle u Zlosela sredinom istog vijeka."350
Iz ovoga zakljuujemo da se predaja odnosi na Rategorce i na ulje koji

su nastali od njih. Skinimo naslage narodnog pretjerivanja o ubojstvima
begova (kakvo postoji kod mnogih obitelji) i odnosu s bosanskim paom, i
pokuajmo datirati ove dogaaje. Mehmed paa Kukavica je upravljao Bosnom
u dva maha od 1752. do 1756. i od 1757.do 1760. godine. Rategorci
su prije poetka njegove uprave, ve barem dvadeset i etiri godine na Kupresu.
Moda je mjesto doseljenja bilo u posjedu Kukavica? Predaja nam
moe pomoi utoliko da ukae na put naseljavanja na Kuprekom polju, iz
Dalmacije preko jugozapadnog dijela, ka zapadu i sjevero-istoku Kuprekog
polja. Ovim, kao i nekim drugim hrvatskim prezimenima, Milojevi je
"skratio postojanje na Kupresu za barem jedno stoljee. Dakle, Rategorci
su jedan od najstarijih kuprekih hrvatskih rodova za koji znamo da je sigurno
u kontinuitetu od 1728. pa do danas prisutan na kuprekoj visoravni.
uljevii su u Poljikoj Republici barem od 1613. godine, od kojih neki

na vodeim drutvenim poloajima, s mnogobrojnim ograncima: Akmai,
Bai, Buki, Buri, ori, Juras, Karaman, Lazarui, Luci, Matoin,
Mijatovi, Mikas, Miki, Pandi, Prelas, ipalo, Tadi, Zeljkovi.351 Za nositelje
bunjevakog prezimena uljevi u Podgradini kod Livna Petri navodi

da su doselili iz aporica kod Trilja, a one u Komoranima iz Otoka
kod Sinja.352 Neki su tamo imali nadimak Zloji. ulj/evi/i su poetkom
349 Npr. MK Lava 1765.-1784. 168. Dana 27. travnja 1777. Nadopunio sam
izostavljeno
nad Lucijom, keri Martina Anelia (Angelich) s Kupresa i Anelije Rategoreve
(Rastegoreve)
iz istog mjesta. Kuma je bila Lucija Buljanovi (Buglianovich) iz Zagorja,
sada iz Budiia.
350 Borivoje Milojevi, nav. dj., str. 75.

351 Marko Mierda, Spomenici Gornjih Poljica, pisani spomenici na podruju Gornjih
Poljica do propasti Poljica godine 1807., Split, 1981., na vie mjesta.

352 Mario Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Geografski i historijski
pregled
Livanjskog polja, Glasnik GZM Sarajevo 1961., str. 47, 62.
268 ...
XVIII. stoljea u Hrvacama.353 Mleanima su u oslobaanju Sinjske krajine
sluili Poljiani kao krajinici. Za nagradu dobivaju posjede. Tako harambaa
Mate uljevi dovodi 1691. godine obitelji iz Poljica, uglavnom iz Donjeg
Doca, Srinjana i Sitnoga. Duobrinitvo na novom prostoru vri don
Pavao uljevi. Njegovi prezimenjaci su se ratrkali po selima oko Trilja,
Otoka i u planinskim podrujima Dinare.354 U potpunosti su nestali iz Poljica,
jer ih vie nema na popisu poljikih obitelji iz 1725. godine.
uljevii su u Rami ve 1729., u Lapsunju.355 Popis biskupa Dragievia
ih biljei u susjednom Jakliu jer Lapsunj nije naveden u popisu. Tamo su
prema ramskoj matici 1745. godine. I na popisu 1768. nalaze se u Gmiima
i Jakliu. Barem pet godina neke ene prezimena ulj udale su se ili s muevima
odselile u Vili Polje u Uskoplju, a u Vrsama kod Gornjeg Vakufa
ivjela je jedna obitelj ulj, odnosno uljevi 1780. godine.
Nemamo pisani trag da su ulji nastali od Rategoraca. Zanimljivo je da

u upi Vodievo, na sjeverozapadu Bosne, 1768. u Batkovcima ivi jedna
obitelj ulj, a u Dobrljinu jedna obitelj Rategorac. Ovo nasluuje vjerojatnost,
ali ne potvruje da su ovo roaci pristigli iz dinarskih krajeva.
Nikola Mandi navodi kako su imii stari hrvatski rod od kojeg su nastali
Bilii, Biloi, Boii, Dedii, Iliii, Koromani, Perii, Petrilji, Pralasi,
Zelenii i ulji. U starini su se prezivali Vojnii, po kojem je selo pored
Ljubukog dobilo ime. To dokazuju stare matine knjige Tuepa zapoete
od 1662. u kojima se od poetka navodi prezime Vojni ili imi. Takoer,
za njih se navodi da su "od Mostara.356 Iz Vojnia su imii preli u Ruie
kod Gruda, nakon to su stari Ruii odselili u Dalmaciju. I danas su imii
prepoznatljivo grudsko prezime. Jedan od brojnih rodova imia su ulji
(imi alias uljevi), koji se javljaju prije 1800. Do kraja XIX. stoljea ostat
e samo oblik ulj. ulji e se raseliti u Posuje, Humac, Radiie kod Ljubukog
i u Mostar.357
Prema tradiciji, kupreki imii su iz Gruda, odakle krajem XVIII. stoljea

dolaze u Jurie, pa onda u Suhovu, a sredinom XIX. stoljea nakon
353 Josip Ante Soldo, nav, dj., knj. druga, str. 21, 35.
354 Josip Ante Soldo, nav. dj., knj. druga, str. 60-63.
355 Fra Martin Gabri je zapisao [14.] Die Januaris 15. 1729. Ja Martin Gabri
vina Ivanu
ker Grige i Ane Leia iz Jaklia za Grigu ulevia u Latsun.

356 Draganovi upozorava da bi ovo trebalo shvatiti kao da su "iz Hercegovine".
357 Nikola Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, str.
529.-531.614.
... 269
zadravanja u ujici, stiu u Malovan. Po nastanku, imi je patronimik,
nastao po oevom imenu, imenu rodoelnika - imi (od imena imun).
Tragom kretanja prezimena Rategorac, ulj odn. uljevi i imi otkrivamo

openito putove katolikih migracija potaknutih prvenstveno ratnim
nevoljama i izbjeglitvom, a zatim postupnim povratkom. U ovom sluaju,
to je migracija iz krajeva sjeverno od Mostara preko zapadne Hercegovine
u Dalmaciju, a zatim djelomini povratak i migracijsko kretanje sjevernog i
sjeveroistonog smjera. K tomu, nikako nisu prekidana lokalna kretanja od
zapadne Hercegovine, Livna, Duvna, Rakitna, Rame, Kupresa i Uskoplja.
VRGOI
Miljenje je Milojevia, prenijeto u Dajinoj i Draganovievoj knjizi, da

nositelji ovog prezimena potjeu iz Vrgorca, najvjerojatnije izvodei to iz
oblika Vrgoran. Meutim, akademik Petar imunovi kae: "Vrgo je nadimako
prezime, a odnosi se na eljade (iz)vrgnutih (urokljivih) oiju.
Prezime je nastalo stezanjem dvaju /o/ Vrgoo(a) kako pokazuje duina
posljednjeg sloga." Po osobinama oiju nastali su mnogi drugi nadimci i
nazivi kao npr. Buljevi (Buljook).358
Godine 1784. je u ojluku kod Travnika Mate Rategorac s Kupresa, u

potrebi bez nazonosti sveenika krstio Martu, ker Jure Pavkovia iz Poljica
i Ivanice Vrgora. Ne znamo je li prezime ene bilo Vrgora ili Vrgo
ili je trebalo pisati kako je Ivanica iz Vrgorca, ali ga moemo povezati s
Poljicima i Kupresom. 359
Meu stanovnitvom koje je polovinom XVII. stoljea naselilo Vranjic

kod Splita, nekadanji izlaz na more antike Salone, a u doba turske vlasti
njihov posjed, bila je i obitelj Ivana Vrgoa. Zna se da su 1650. ove obitelji
naselile Vranjic, a da potjeu iz Petrova polja kod Drnia. Zanimljivo je da
358 Petar imunovi, Hrvatska prezimena, Podrijetlo, znaenje, rasprostranjenost,

Zagreb,
1995., str. 216.
359 MK Lava 1765.-1784. br. 578. ojluk, dana 29. prosinca 1784., roeno 10.
studenog.
Mate Rategorac (Rastegorach) s Kupresa krstio sam dijete roeno od zakonitih
roditelja,
Jure Pavkovia (Paukovich) iz Poljica i Ivanice Vrgora (Vargorach), kojem je dano
ime Marta. Kuma je bila Manda Sudar (Sudar) iz ojluka. Ja fra Ludovik Filipovi iz
Jajca dopunio sam svete obrede 29. prosinca 1784. Nije rije o mjestu Vrgorac. U
kasnijem
upisu r. br. 596. naveden je Vrgorac, tj. Ana Marascovich de Vargoracz.
270 ...
je u Vranjiana, uvijek postojala svijest da su njihovi djedovi doli iz Bosne i
dalmatinske zagore. Ranije bosansko podrijetlo je najvjerojatnije iz XV. stoljea
iz vremena nadiranja Turaka. Prvi franjevac u Vranjicu bio je upnik
"bosanskih" Vranjiana.360 Vrgoe ne nalazimo na drnikom podruju.
Stari dokumenti podruja Gornjih Poljica nam svjedoe o prisutnosti

Vrgoa na prostoru Poljike Republike. Godine 1615. Vrgoi su u Poljicima.
Milou Terziu i njegovu sinu Bogdanu, pri kupnji jednog komada
zemlje, bio je svjedok Mili Vrgoevi.361 Bogdanova ki se udala za nekog
Vrgoa i s njime dobila sina Stipana. U sporu koji se vodio pred poljikim
velikim knezom, vojvodom i ostalim poljikim sucima, zabiljeenom u dokumentu
od 26. travnja 1705. godine, navodi se kako je taj Stipan Vrgo,
naslijedio zemlju na Rou (Donji Dolac, sjeverno od Omia), u blizini
Cetine i Biska, a po njoj "budui iste zemlje njiova starina" prodao Petru
Jakulu, kovau Manduiu i njegovu bratu Marku.362 Moglo bi se zakljuiti
da je tu zemlju Stipanova majka donijela u miraz ili neto slino jer kako je
zapisao don Jakov Stazi "1639. na 14. sinja. (isprava je na poetku datirana
28. XI. 1672.), Stipan Vrgo svojom rodbinom pusti zemljiu na Roci
koja je bila prodana njihovim starim Vargoem, i koja su iva rodbina
Vargoevia i Terzia pusti kovau Manduiu i bratu mu Marku, te Petru
Jakulju, koji kupie na tri dila kako se meu se pogodie. Svidoci Nikola
Ba(r)i i Tadija Vidakovi."363
Nakon Kandijskog (1645.-1669.) i Morejskog rata (1684.-1699.) u krajeve

dalmatinskog zalea, osloboene od Turaka, pristiu naseljenici s turskog
podruja. Oslobaanjem Sinjske krajine od turske vlasti, na ispranjenom
prostoru naseljavaju se doljaci iz Bosne, iz Hercegovine i iz Poljica.
Uski krti pojas pod mletakom vlau bio je pretijesan pa je bilo razumljivo
i irenje stanovnitva Poljica prema sjeveru.
360 Duko Kekemet, O doseljenju u Solin i nekim prezimenima doseljenika, u: Lovre

Kati,
Naseljenje dananjeg Solina (priredio Ivan Mui), Split 2007., str. 106.
361 Marko Mierda, Spomenici Gornjih Poljica, pisani spomenici na podruju Gornjih
Poljica do propasti Poljica godine 1807., Split, 1981,16, br. 42, 1615. Donji Dolac
"Pismo
Terzia od Roaca. Milo i i Bogdan Terzi (njegov sin op. a.) kupuju u Ivana
Pilipovia
i njegova sinovca Tadije i Jurjevih sinova to ji koli zapadae u Roci I Stipan
Mandui sa sinovcima Ivanom i Petrom prodadoe istima to ih u tom dilu zapadae
Sve za 40 groa. Cinci Mili Vrgoevi, Tomica Pezeljevi."
362 Marko Mierda, nav. dj., 70. br. 179., str. 132-133, br.352.
363 Marko Mierda, nav. dj., str. 132.
... 271
Vl. Ivica Mro propovijeda na uonicu Velike Gospe Vl. Ivica Mro propovijeda na
uonicu Velike Gospe
U katastarskom popisu 1709. godine, meu stanovnicima Sinjske krajine
u Biskom, u banderiji Sui-Akrap, nalazimo vie obitelji Vrgoa: Jure,
pok. Stipana (8 lanova obitelji), Mate pok. Mije (5), Marko pok. Mije (4),
Ivan pok. Jakova (7) i Petar Vrgo, pok. Jakova (3 lana).364 Dio puanstva
se iz Biska jo prije 1699. pomie na osloboene prostore prema Dinari.
Meu 21 obitelji koje su zauzele prostore "priko Cetine u kuratiji fra Pavla
Grabovca" bila je i ona Dujma Vrgoa.365 Oko 1750. godine, meu obiteljima
koje su se povukle prema brdskom naselju Tijarici, bili su i Vrgoi.366
Vrgoi, kao i mnogi drugi livanjski rodovi, doseljenici su iz Tijarice.

Naseljeni su u Rapovinama u drugoj polovici XIX. stoljea, tonije 1879.
godine, na dijelu nekadanje Boria Karaule.367 Kupreki Vrgoi su u Bili
Potok stigli svakako istim smjerom u drugoj polovini XIX. stoljea i vrlo
vjerojatno ih moemo smatrati rodbinski povezanim s Livnjacima.
ROMII I VUKADINI
Romii dospijevaju u Sinjsku krajinu tijekom Morejskog rata. Ante Soldo

je pretpostavio da bi Romii doseljeni u Hrvace mogli biti iz Livanjske
364 Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u XVII. I XVIII. stoljeu, knjiga prva, Sinj,
1995., str. 113.
365 Josip Ante Soldo, nav. dj., knj. II., Sinj, 1997., str. 25.
366 Josip Ante Soldo, nav. dj., knj. II., Sinj, 1997., str. 28.
367 Podatci dobiveni ljubaznou fra Mire Vrgoa iz Livna.
272 ...
krajine, odakle je harambaa Nikola Jadrijevi predvodio narod. Romia
je bilo i u banderiji harambae Grgura Cvitkovia pristigla iz Hercegovine.
368 Mletake vlasti su odredile 1697. da naseljeni Poljiani i prebjezi iz
Rakitna i Hercegovine obrauju zemlje na granici. U okolici Trilja zbog
prenapuenosti prebjezima, nastajali su sporovi jer dodijeljena zemlja
nije mogla zadovoljiti veliki broj novih obitelji. U rjeavanju jednog spora
spominje se harambaa Romi, vjerojatno iz Srednjih Pokleana u Rakitnu.
Godine 1709. u Sinjskoj krajini je vie popisanih Romia. U banderiji
Jadrijevi bio je Luka Romevi s 15 lanova obitelji. U Hrvacama,
u banderiji Cvitkovi, Marijan Romi pok. Grgura. ivjeli su i u Sutini.
Meu stanovnitvom koje je upisano u katastru iz 1709., koje je prelo iz
Hrvaca i Glavica u Mu, bili su i Romii.369 Dokumenti Romie spominju
i koncem 18. stoljea.370
U Livanjskoj upi su ve 1741. zabiljeeni u aprazlijama, a kasnije u

Priluci i G. Rujanima. Za one u G. Rujanima Petri veli da su iz Hrvaca
371to u usporedbi s onim na poetku reenim pokazuje povratno seobeno
kretanje iz Sinjske krajine. Godine 1814. se u maticama spominju Romii iz
Duvna. Romii su 1742. ivjeli u upama Duvnu, Livnu, Ivanjskoj i Bihau,
a 1768. su zabiljeeni u Duvnu, Livnu, Ivanjskoj, Lavi i Sarajevu. Nedugo
prije toga, zabiljeeni su i u Slimenu kod Omia u popisu katolika splitske
nadbiskupije iz 1725. godine. Draganovi veli kako su u Duvnu Romii
starinom Vukadini, odnosno Vukadinovii ije je podrijetlo u selima na
sjeveroistonom rubu duvanjskog polja, Seonici i Omolju.372 U duvanjskim
maticama se pojavljuju prezimena Rado-Romi i Vukadin-Romi, a rakitski
Romii su imali dvostruko prezime Vukadin(ovi)-Romi. U Kongori
368 Josip Ante Soldo, knj. I., str. 58., 89, 100.
369 Josip Ante Soldo, knj. I., str. 71, 109.
370 Josip Ante Soldo, knj. II., str. 106-107. Zemlju koju obitelj nije mogla
obraivati, ili ako
nije bilo mukih nasljednika, morala je vratiti dravi. Ivan Romi pok. Boe i
njegov
brat bili su tako nemoni 1785. da nisu mogli obraivati zemlju, te su je se
odrekli. Knj
2, str. 109. U brojnoj obitelij Romia u Hrvacama, nakon smrti Mate 1786., ostala
je
samo ki. Kuna zadruga je prihvatila dijete, a zemlje podijelila meu sobom. Knj.
2.,
str. 134. Godine 1785. Ivan Romi pok. Jure iz Hrvaca bio je duan 90 lira za ito,
za to
je dao u najam oranicu od jednog dana oranja uz davanje etvrtine od plodova, a
ostalo
na raun duga. Knj. II, str. 145, godine 1787. Ante Romi pok. Ivana iz Hrvaca bio
je
duan F. Bolisu u ime preminulog Marka Romia 144 lira, a za sebe 25 lira.
371 Mario Petri, nav. dj., str.80.

372 O tome i Draganovi, nav. dj., str. 433.
... 273
se Romii prvi put spominju 1832. kad je umro 70-godinji "poboni i prokuani
katolik" Ivan Romi.373
Vukadine, odnosno Vukadinovie 1742. osim u Duvnu, nalazimo i u

upama Livnu, Posuju, Lavi i Banjoj Luci, a 1768. u Duvnu, Livnu, Lavi,
Banjoj Luci i Velikoj. I jedni i drugi su naseljavali druga podruja. Biskup
fra Pavo Dragievi je prilikom svoje vizitacije upa i pohoda duvanjske
upe, 5. i 6. studenoga 1741. boravio u Rakitnu gdje je i dijelio sakrament
sv. potvrde. Prvi dan je u rakitskom groblju krizmao 21 osobu, a drugi
dan, 6. studenoga pred kuom Matije Vukadinovia (Vukadinovich) poslije
obreda, krizmano je 37 osoba. Tada su krizmani Joza Romi i Anton Vukadinovi.
Meu kumovima tog dana nali su se Marko i Jure Vukadinovi. U
Vedaiu su 9. studenoga krizmani Ivan, Bono, Mate i Manda Vukadinovi,
a dva dana poslije u Mandinu Selu i Jela Vukadinovi.374
U duvanjsku upu biskup fra Marijan Bogdanovi je 18. lipnja 1768.

stigao iz upe Blata,375 iz sela Crnaa. 376 Nakon to je u groblju sela Crnaa
slavio misu i razrijeio grijeha Ivu Nakia iz upe Blata, zbog "zloina otmice"
(djevojke), Bogdanovi se uputio kroz "opasnu pustinju" u kojoj putnike
doekuju razbojnici. Zbog opasnosti, prvu polovinu puta je uz biskupa bila
pratnja od dvanaest, a drugi dio od osam naoruanih krana. U noi je
stigao u selo Rakitno gdje ga je poboni katolik Grgo Romi primio u svoju
pojatu. Godine 1768. zabiljeena je sedmerolana obitelj Matije Romia u
Omolju i Grge Romia u Rakitnu s 14 lanova. Vukadinovii su zabiljeeni
1741. godine u Briniku - imuna (24 lana), u Omolju (ukljuujui Borane
i Seonicu) - Petra (7), Ivana (20), Matije (7), Matije (22), Matije (14
lanova), Vedaiu Stipana (7) i u Rakitnu Matije (11 lanova). Godine
1768. u Boranima Lovre (9), u Seonici Jure (11), Petra (5), Mije (15),
Petra (6) i Matije (8 lanova), u Letki - Stipana (11).377 Primjeuje se da se,
iako nije bilo Romia 1741. u Rakitnu, spomenuta Joza Romi krizmala s
ostalima pred kuom Vukad(inovi)a.
Zahvaljujui knjiici krtenja sveenika glagoljaa don Antona Ljubasovia

na podruju tadanje duvanjske upe kojoj je pripadalo i Rakitno, a
373 Robert Joli, ivot i smrt u Duvnu, Tomislavgrad, 2005., str. 182.
374 Luka akovi, nav. dj., str. 384-387.
375 Dananje Mostarsko Blato.
376 U dananjoj opini iroki Brijeg.
377 Dominik Mandi, Chroati..., str. 25.-29, 129.-133.
274 ...
vodio ju je od 1750. do 1758., znamo za jo neke Romie.378 U istoj matici
navedeni su vie puta Vukadini i Vukadinovii u tadanjoj upi Duvno.379
I prije svega navedenog, u izvjeu makarskog biskupa Blakovia je zabiljeeno

da je prilikom pohoda 1735. godine odsjeo u kui Petra Vukadinovia
u Seonici.380 Zahvaljujui brojnosti roda, stoarskim kretanjima i
egzistencijalnim razlozima, Vukadini naseljavaju Ramu, Kupres i Uskoplje.
I Romie i Vukadin(ovi)e iz ovih krajeva seobe su vodile i u druge bosanske
upe, a posebno u sredinju Bosnu i podruja prema Savi.
U plehanskom kraju, u maticama sauvanim od 1763., ve te godine susreemo

prezime Vukadin(ovi)i, koje se kasnije navodi kao duvanjsko.381 U upi
Ivanjskoj koja ima sauvane matice od 1729. godine, Vukadin(ovi)i se spominju
ve 1730. nedaleko od Banje Luke.382 Obnovi brojnosti katolika sjeverozapadne
Bosne doprinio je i val doseljavanja s juga u koji najvjerojatnije spadaju i
Vukadin(
ovi)i. Dok su selidbe u Posavinu voene ponajprije osiguranjem egzistencije
u plodnijim krajevima, selidbe u blie planinske krajeve imale su drugaiji
karakter. Naseljavanje Vukadina i Romia, kao i drugih Duvnjaka na Kupres,
treba ponajprije promatrati u kontekstu stoarskih sezonskih migracija ljudi u
planine i iskoritavanja prirodnih resursa za prehranu stoke, odnosno dijeljenja
brojnijih obiteljskih zadruga, a zatim i kao preseljenja na begovskim imanjima.
378 Anto Ivi, nav. dj., str. 195.-270, r. br. 17, 192, 234. 17. Ja d. Anton u
Rakitnnu na 15.
maja 1751. karsti(h) Jozipa, sina Gerge Romia i n. z. . Kate od Bonaka. Kum ni
Petar Drinovac i(z) sela istoga.
192. U Rakitnu na 26. prosinca 1756. ja isti dom Anton karsti(h) Ljubosovi Matiju,
sina Mate Drinovca i n. z. . Mande od Kernia. Kum bi Boo Romia iz Rak(i)tna.

234. Ja d. Anton iz Roka Polja na 1. sina 1758., karsti(h) Ivana, sina Stipana
Tokia
i n. z. . Mande od Perovia.
Kum bi Boe Romi. Iz Rak(i)tna svi koliki.
379 Anto Ivi, nav. dj., str. 195.-270, r. br. 8, 13, 133, 203, 226, 232, 235, 238,
239.
380 Andrija Niki, nav. dj., str. 51.
381 Mijat Jerkovi, Hrvati plehanskog kraja koncem XVIII. i poetkom XIX. stoljea,
Sarajevo,
Plehan, 2011, str. 76., 81. Die 8. Decembris [1768.] Kars[sti] Martu ker Petra
Jurakia iz ivinica i neg[ove] e[ne] Lucie od Vukadinovia iz Duvna. Kuma bi
Lucia
Krainovia iz Modrana., 60. Godine 1769., dana 18. oujka, ja fra Ambrozije,
pomonik
upnika, krstio sam Anu, ker Jakova Vukadinovia i njegove zakonite supruge
Mande. Kuma je bila Ivana Marij/i/ (Marijch). Svi iz eravca.
382 MK Ivanjska 1729.-1751. 211. Dana 25. veljae godine Gospodnje 1731. Ja otac
fra
Pavao Dragievi iz Fojnice, mjesni upnik, krstio sam juer roeno dijete
zakonitih
roditelja, tj. Jakova Kukuruza (Cucuruz) i Ane, keri Petra Tomia (Th omich)
kojemu
sam nadjenuo ime Matija. Kum je bio Stipan Vukadinovi (Vucadinovich).
... 275
TOKII
Iz stare upe Rakitna, poznate 1673. godine, katolici su se tijekom Bekog

rata iselili. Iz Rakitna su vjerojatno 1698. doli na mletaki teritorij i
smjeteni
ispod tvrave avine u Vedrinama: Mijo uki, Vid Vuli, Toma
Toki, Luka Toki, Antun Toki, Boo Toki, Andrija Buli, Nikola Mari,
Mijo Lavievi, Mate Toki i Ivan Toki.383 Prilikom organiziranog prelaska
granice 1694. godine, na mletako podruje stiglo je oko pet tisua ljudi
iz Hercegovine, tj, Goranaca, Mostarskog Blata i Brotnja. Predvodili su ih
narodni voe, serdari i harambae. Jedan od harambaa iz Goranaca bio je
Mijo Toki. Ponovno nakon osloboenja Imotske krajine, 1718. godine, i
uspostavljanja nove granice, katolici prelaze na mletako podruje. Mjesto
Biorine, kao i itava upa Ugljane, jedno je od onih naseljenih puanstvom
iz zapadne Hercegovine. Tada su braa Petar i imun Toki pristigli
iz Rakitna sa svojih 13 odnosno 6 lanova obitelji.384 Iz jedne izjave dane
1791. kod sinjskog biljenika, saznajemo da je Nikola Toki iz Mua doao
u kuu Jure Babia u selu Jabuci kao trinaestogodinjak i ostao do njegove
smrti, a zatim s njegovim sinom koji je takoer umro. Nikola Toki je dobio
neto zemlje od opeg providura 1773. godine kada je imao 70 godina.
U Jabuci je imao obitelj od 8 lanova.385
U povratku iz Dalmacije, kako je Draganovi napomenuo, u Rakitno,

kao dobro zaklonjenom planinskom predjelu, katolici se vraaju prije nego
u Duvno i ostale krajeve. Odavde e se kao i iz drugih dijelova duvanjske
upe revitalizirati podruja Ravna, Rame, Kupresa i Uskoplja. Dio gotovo
svih veih obitelji Rakitna seli prema Rami, Uskoplju, Duvnu, Ravnu,
Kupresu pa i Glamou. 386 Meu njima su i Tokii, od kojih su pojedini iz
Rakitna selili i prema Mostaru i Brotnju.387
Biskup fra Pavo Dragievi je prilikom vizitacija upa, 5. studenoga

1741. bio u Rakitnu, gdje je u groblju slavio svetu misu i podijelio
383 Ante Josip Soldo, nav. dj., knj. II., str. 67, 80, 83, 93- 95.
384 Vjeko Vrci, Plemena Imotske krajine, knj. II., str. 240.-243.
385 Ante Josip Soldo, nav. dj., knj. II., str. 27.
386 Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, nav. dj., str. 404, 408.
387 U itluk na uranj doselio je 1815. Stipan Toki iz Rakitna, a u Mostar Ilija,
sin Jure
Tokia iz Rakitna 1874. Nikola Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova

u
Brotnju, Mostar Brotnjo, 2001, str. 565.
Nikola Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar,
1999., str. 555.
276 ...
sakrament sv. potvrde 21 osobi. Tom prilikom krizmani su Lovro, Ruica,
Ana i Mate Toki, a jednoj osobi kum je bio Krian Toki. Dana 19. listopada
1742. biskup Dragievi je na povratku u Fojnicu, iz pohoda hercegovakim
upama, jo jednom posjetio Rakitno. Taj dan je odsjeo kod
Luke Dumania, a zatim jo dva dana bio u kui Mije Tokia.388 Godine
1741. u Rakitnu je ivjela obitelj Kriana Tokia s 23 lana, a 1768. Jure
Tokia s 30, i Matije Tokia s 4 lana.389
Don Anton Ljubasovi je, prema njegovoj knjiici krtenja 1750.-1758.

na podruju stare duvanjske upe, najvie puta krstio djecu s prezimenom
Ljubosovi iz Rokog Polja, i to devet puta. A zatim osam puta u Rakitnu
male Tokie.390 Prezime se pak pojavljuje puno vie puta.391
U razdoblju 1745.-1796. u maticama skopaljske upe zapisana su i prezimena

nekih osoba iz duvanjske upe. Prvi put je zapisano prezime Toki
kao rakitsko 1778. godine, a 1784. se navodi da je iz Duvna. I u matinim
knjigama krtenih i vjenanih upe Fojnice iz razdoblja 1776.-1803. susreemo
Tokie iz Rakitna, prvi put 1788.
Sav prethodni prikaz je bio potvrda ranijeg podrijetla kuprekih Tokia,

bez kojih nema potpune povijesti kuprekog Donjeg polja. Tokii su dio
skupine hrvatskog katolikog puanstva koji sudjeluje u revitalizaciji Kupresa
gotovo od polovice XVIII. stoljea.
VUKOVII, VUKOVII I VUCI
Vee koritenje svetakih katolikih imena potisnulo je stara narodna imena

rairena kod Hrvata kao to su npr. Vuk, Vuak i Vuko, to je osnova ovog
prezimena. Podrijetlo Vukovia se moe pratiti do 1250. godine, kada je
otprilike roen knez Vuko, njihov rodoelnik. Imao je sina Vuka Vukovia,
roenog oko 1280. a Vuk je imao sina Obrina roenog oko 1300. Ostoja
Obrinovi, ro. oko 1350. sin Vlatkov, bio je dvorski knez kralja Dabie
Kotromania 1394. Spominje se i Petar Obrinovi u dokumentima iz 1469.
388 Luka akovi, nav. dj., str. 683.

389 Dominik Mandi, Chroati..., str. 26, 133.
390 Najstariji je: 38. Ja d. Anton u Rakitnu na 24. mara 1753. karsti Gargu, sina
Jozipa
Tokia i n. z. . imice od Knezovia. Kum bi Gapar Toki is sela istoga.

391 Anto Ivi, nav. dj., r. br. upisa 38, 39, 73, 84, 85, 115, 137, 173, 174, 193,
197, 217, 234,
235, 240, 243, 244
... 277
i 1487. prvo kao korisnik svog imanja, a drugi put kad je primljen za dubrovakog
graanina. Dva sina Petra Obrinovia dospjeli su u tursko ropstvo
gdje su se poturili, a zatim sluili novoj vlasti pod imenima Mehmed-beg
i Kalinbaa, i kasnije postali visoko pozicionirani otomanski slubenici.392
S imanja u selima Podhumu, Seonici i Obrima kod Konjica, otomanskom
okupacijom, Vukovi potomci su raseljeni, prvo prema Duvnu oko 1500.,
a zatim u Bekom ratu prema Sinjskoj krajini. Nikola Mandi je uvjeren da
se krani od loze Obrinovia koji se spominju u popisu Klikog sandaka
1550. od loze Obrinovia, zapravo Vukovii, jer se u kasnijim izvorima
nigdje ne spominju kao krani Obrinovii nego samo Vukovii, kojim
turski popisivai po obiaju nisu upisivali prezime.393
Na Badnji dan 1551. godine, dirnut molbom Duvnjaka koji trpe tursku
vlast, da na ispranjeno mjesto imenuje biskupa koji e boraviti meu njima,
papa Julije upuuje pismo knezovima Grguru Luiu (Lucensi), Pavlu
Vu()koviu (Volcoviht), njihovim sinovima i svemu narodu grada Duvna
kojim javlja da je na njihovu molbu imenovao fra Danijela Glasnovia (Vocensisa),
koga su sami imenice traili, za duvanjskog biskupa. Opominje ih
i da budu strpljivi u nevoljama i postojani u vjeri i dobrim djelima.394 Duvanjsku
plemiku kuu jo iz predturskog vremena, ije prezime u izvorniku
glasi Volkoviht, Dominik Mandi oznaava kao Vukovi. Robert Joli
smatra da je rije o prezimenu Vukovi. Premda sam prije bio skloniji
prihvatiti Mandiev prijepis, miljenja sam da je ipak rije o Vukoviima
ili njegovoj priimenskoj inaici.395
392 Nikola Mandi, Vukovii, Crkva na kamenu, sijeanj 2014. Str. 38. Pavao
Aneli,
Historijski spomenici Konjica i okoline, str. 302.-303.; Euzebije Fermendin, Acta
Bosnae,
str. 53.; iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, Sarajevo
1911, str. 217, 222.
393 Nikola Mandi, Vukovii, Crkva na kamenu, sijeanj 2014. Str. 39. Opirni
popis Klikog
sandaka iz 1550 godine, (prir. Fehim D. Spaho i Ahmed S. Alii), Sarajevo,
2007., str. 244.
394 Dominik Mandi, (II. izdanje dopunio Bazilije Pandi) Acta Franciscanae
Hercegovinae,
sv. I. 1206.-1699., Mostar 2009., str. 130-133, Ovaj biskup e, iako je gotovo 20
godina proveo u svojoj biskupiji, ipak 1570. pred turskim progonom morati prijei
na
mletako podruje, a potom biti u panjolskoj i Italiji.
395 Robert Joli, Duvno kroz stoljea, Tomislavgrad, 2010, str. 319. Anto Ivi,
Puanstvo
duvanjske upe 1469.-1800, prilog: Matica krtenih don Antona Ljubosovia
(1750.1758.),
Tomislavgrad, 2011., str. 17.
278 ...
Rodoslovlje Vukovia iz Duvna prema fra Andriji Kaiu Mioiu
Nikola Mandi ukazuje da je fra Andrija Kai Mioi (1704.-1760.) u

djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga podatke o rodoslovlju Vukovia
dobio najvjerojatnije od fra Pavla Vukovia (r. 1658. u Duvnu - u. 1735. u
Sinju). Prema tomu, fra Pavlov predak Petar Vukovi prebivao je na didovini
u Duvnu 1506. godine sa sinovima Matijom, Grgom, imunom i Tomom.
Vukovii su pred kraj Morejskog rata (1684.-1699.) vrlo aktivno sudjelovali

u vojnim pohodima po Livnu, Duvnu, Kupresu, Rami i Hercegovini,
ali i u organiziranom prevoenju naroda pod vojnom pratnjom na
mletako podruje. U XVIII. stoljeu na duvanjskom podruju vie ih ne
zatiemo. Ne iznenauje da su prve investiture na mletakom podruju
dodijeljene skupini izbjeglica, brai Miji, Pavlu i Tadiji Vukovi iz Duvna,
u Brnazama 3. oujka 1688. Dobili su kulu, kuu i 100 kanapa zemlje bez
mlinova, vode i livada. Njihova skupina je imala 45 osoba. Meu njima je
bio i fra Pavao Vukovi, jedan od organizatora dolaska.396 Postojala je i
banderija Vukovi, koja je 1609. imala 206 lanova obitelji.397 Vukovii su
dugo bili na starjeinskim poloajima nad rodbinom i zadobili drutveni
ugled u Cetinskoj krajini.
Nije se samo Cetinska krajina naseljavala prebjezima iz Bosne i iz Hercegovine.

Jedno od podruja bilo je i splitsko predgrae. Prezime Kuprean
i Kupreanin je prema splitskim matinim knjigama nadimak obitelji
Vukovi, podrijetlom iz Kupresa. Upitan je nain itanja prezimena s latinskog,
pa tako i izgovora Vukovi, umjesto s Vukovi, ali drat emo se
izvora. U prvoj polovini XVIII. stoljea pojavljuje se vie puta u splitskim
396 Josip Ante Soldo, nav. dj. knj. I, str. 53.

397 Josip Ante Soldo, nav. dj. knj. I, str. 120.
... 279
Nekadanji obiaj unoenja
slame na Badnju veer
Nekadanji obiaj unoenja
slame na Badnju veer
maticama. Godine 1705. oenio se Andrija, sin mistra Nikole Vukovia
sive Kupreanin, s Frankom, keri mistra Ivana Grgievia. Mistro Andrija
Vukovi reeni Kupreanin 1728. krstio je sina Antu. Godine 1738. kao
kumovi su zapisani mistri Andrija Kupreanin i Marko-Andrija Kupreanin.
Godine 1731. u Makarskoj se udala Magdalena, ki Andrije Kuprianina
iz Suburbio Split, za kapetana Ivana Dugasa, sina Mihovila.398
Otok Bra je od najranijih vremena osmanske invazije bio utoite za

izbjeglice s kopna. Toga je bilo i kasnije. Zato su este veze s kopnenim
prezimenjacima. Vukovii su u maticama Postire od 1662. godine. U popisu
predstavnika obitelji koje su se sastale 1729. u Supetru da bi gradili
novu upnu crk vu, jer je stara stradala u poaru, bile su i obitelji Jurja i
Nikole Vukovi. U istom mjestu u maticama krtenih, Vukovii se spominju
i 1748., a upisi iz 1760. i 1763. otkrivaju njihova druga razlikovna
prezimena, tj. Vukovi alias Vlai i Vukovi alias Gundulaj, a 1821. magistri
Vukovi alias orinica. Dobivali su nadimke Cuparda, Riste, Mae,
398 Andre Jutroni, Prilog poznavanju veza Makarana s Braanima, Hvaranima, stanov
nicima jadranskih primorskih gradova i stranim dravljanima , Izdanja Historijskog
arhiva u Splitu, sv. 6., Split, 1967., str. 50, 64. bilj19.
280 ...
Cinkvantin, Konturo. Nalaze se i u popisu novog stanovnitva Supetra iz
1747. kao vjerojatni doljaci iz Bake Vode.399
Nema razloga ne vjerovati i da su duvanjski Vukovii u najmanju ruku

imali ispasita na Kupresu. Teko je ne pomisliti da su ipak Vukovii i
Vukovii koji su s Kupresa prebjegli u Split isti rod koji je u XVII. stoljeu,
tj. prije Morejskog rata, bio na Kupresu.
U doba dok se u prvoj polovini XVIII. stoljea Vukovii pojavljuju vie

puta u splitskim matinim knjigama, kao stanovnici splitskog predgraa, a
u popisu Splitske nadbiskupije 1725. zabiljeeni i kao stanovnici Dugopolja,
na Kupresu je 1728., najvjerojatnije ispod Malovana, krtena ki Ivana i
Ivanice Vukovi, a kuma je bila Anica Vukovi.400
Godine 1741. obitelj Petra Vukovia s 11 lanova ivjela je u Podmalovanu,

a 1768. je ovo prezime nosila obitelj Tome Vukovia koja je brojila 13
lanova.401 U sauvanim upisima skopaljskih matica, saznajemo da je 1754.
krten sin Tome Vuka iz Botuna.402 U razdoblju od 1741. do 1754. Vukovii
su preselili iz Podmalovana u Botun to nije bila neubiajena pojava na
begovskim imanjima. Ovo je ujedno i potvrda da je rije o inaicama istog
prezimena. Poput Vukadin(ovi)a, Brstil(ovi)a ili Ljubas(ovi)a prezime
je izgovarano uglavnom u kraem obliku. I Draganovi veli da "nema sumnje
da se oni, kao i njihovi potomci danas, nisu nazivali Vukoviima, ve
Vucima."403 I u Duvnu nalazimo ovaj krai prezimenski oblik.404
Zanimljivo je i da se 1783. u Uskoplje udala Ivana Vukovi iz Cetine.

Jedan od kumova je bio Stipan Milii s Kupresa.405 Rijetke su udaje
399 Andre Jutroni u Zbornik za narodni ivot i obiaje junih slavena, knjiga 34,
Antropogeografska
ispitivanja, Zagreb, 1950., str. 105.-108., 113., 118., 141., 148.
400 Biljeke fra Martina Gabria. Die decembris 25. 1729. Fra Martin Gabri kristi
Ivanu
kre Ivana i Ivanice Vukovia s Kuprisa. Bi kuma Anica niova.
401 Dominik Mandi, Chroati..., str. 32.-33., 147.
402 MK Skopje 1745.-1766. Dana 11.10.1754. karsti ja fra Petar Lozi Franu sina
Tome
Vukova iz Botuna i nj. z. Orule od Totia. Bi kum Antona Jazidi
403 Miroslav Daja, Krunoslav Draganovi, nav, dj. str., 460.
404 Anto Ivi, nav. dj., str. 214., 78. Ja d. Anton u Duvnu na 6. laka 1754.
karsti(h) Matiju,
er Antone Vuka i n. z. . Orule od Radoa. Kuma bi Kate Stojaneva.; 222. Na 24.
juna 1757., ja d. Anton (karstih) Kriana, sina Antone Vuka i n. z. . Orule. Kum
bi
Petar Kriti.
405 MV Skopje 1752.-1790. 21. 1.2.1783. Poto sam navijestio triput u dane
svetkovina
na sveanim misama i ispunio forme Sv. sabora tridentinskoga i nisam naao
... 281
Kapitul na rogoinama 14. rujna 2010. godine
djevojaka u dalje krajeve ako ne postoje neke veze s tim podrujem, koje su
naje e rodbinske.
Vukovii su jedan od najstarijih poznatih hrvatskih katolikih rodova

koje moemo smjestiti na prostor Duvna, ali i Kupresa, a njihove potomke,
kao i mnotva drugih, nai u Dalmaciji. Pretpostavimo li da su Vukovii
i Vukovii isti rod, zakljuujemo da su ovo jedni od rijetkih tragova o
prezimenima na Kupresu prije ratova u XVII. stoljeu koji su opustoili
naa podruja, rasprili katoliko puanstvo i sveli ga na najmanji broj u
povijesti. Nakon toga je tijekom XVIII. stoljea poela demografska obnova
brojnosti Hrvata u kojoj su na Kupresu sudjelovali Vukovii, odnosno
Vuci i mnogi drugi koje ovdje nismo spominjali.
nikakve kanonske zapreke ja fra Nikola iz Ivanjske, upnik ispitao sam Ivana sina
Jozipa Maruia iz Uzrija i nj. z. . Ivane Vukovi iz Cetine i Ruicu ker
Andrije
Petrovia iz Poloa i nj. z. . Birgite Zvirevi iz Paloa. Dobivi od njih
meusobni
pristanak, zdruio sam ih u brak. Svjedoci su bili Stipan Milii s Kuprisa i Jure
Marui iz Uzrija
282 ...

Naseljavanje Kupresa

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Naseljavanje Kupresa

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Marijan Karaula

UPA SUHO POLJE NA KUPRESU

Anto Toni Ivi

Do dolaska Turaka u Bosnu, a kasnije i u Hercegovinu, migracije su imale lokalni

200.000 Vlaha u predjele Srednje Bosne u mjestima iz kojih su pobjegli Hrvati

257 Pavo ivkovi, Povijesne dimenzije i povijesno utemeljenje hrvatstva Bosne i

Za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) koji se odvijao i na dalmatinskom

Beki rat (1683.-1698.) je imao dramatine posljedice na katolike jer je

- Kupres, Ramu i Uskoplje.

258 Mario Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Geografski i historijski

18. stoljea dio upe Skoplje.

Putovi ponovnog naseljavanja kuprekog podruja

Revitalizaciji ivota na Kupresu nakon demografskih pustoenja u prolosti

Pastiri sa stokom koristili su od davnina utvrene staze koje su izbjegavale

Zajednika odlika svih stoarskih naselja po dinarskim planinama je da

o. fra Jerko iz Korule."264 Lavanin nije zapisao broj mrtvih nego da se

98, 99, 106.

3. Podrijetlo nekih rodova kuprekog donjeg polja

zitacija biskupa fra Augustina Miletia, bosanskog apostolskog vikara 1813.-1831.

torov rad u pripremi).

Puanstvo ne samo Kupresa ve cijelog dinarskog podruja zapadne i

Meu vie neovisnih rodova Ivia rasprostranjenih od Dunava do Jadrana

Po miljenju Krunoslava Draganovia, dijelom utemeljenom na Milojevievim

ne, danas je povezan sa Splitom. Ivii su naseljeni u Vranjic u XVII. stoljeu, a u

ci, odn. Segetu se prezime pojavljuju tek nedavno.

Mleani su preselili Zagorce daleko od njihovih domova jer su tijekom

nav. dj., str.422.

publike 1797., Visovaki zbornik, Visovac, 1997., str. 432.

Prvi franjevac koji je prihvatio doseljenike, ujedno i prvi vranjiki upnik

U katastiku nove steevine izraenom 1706.-1711. za zadarski, ibenski i

Rodoslovlje vranjikih i solinskih Ivia ne daje dokaz da bi duvanjski

Duvanjski Ivii su u Mandinu Selu ne od kraja XVIII. Stoljea, kako pie

Ivii, nastanjeni u Mandinu Selu na Duvanjskom polju, koji se u Mandinu

Iz loze duvanjskih Ivia posebno su poznata i uzorna dva duvanjska franjevca:

Petra pok. Vida. Miljevci su kod Drnia.

i Dilaveru, jednom katoliku, a drugom muslimanu, dodijelio zemlje na svojim

opustjelim zbog posljedica rata. Na njima su ove obitelji kasnije posjedovale

Godine 1741. na krizmi u susjednom Livnu, u Sreviima je bio jedan

u veinskom pravoslavnom okruenju postati Srbi. Iako postoje sline

Opravdano je smatrati, ak i da nije bilo usmene tradicije i premda nemamo

iz jednog sela u drugo. Lokalne migracije nisu bile neobine.

Od duvanjskih Ivia nastali su: Malii, Banovii, umanovii, arci i

Priu o Iviima u ovim krajevima dodatno uslonjava pojava ramskih

Dodajmo ovomu da su Ivii u Muu dio vala bosanskih izbjeglica te da

Godine 1741. u Ivanjskoj, u Stranjanima, ivjela je esterolana obitelj Ivana

Zbog stoarskog sezonskog kretanja iz planinskog podruja najsjevernijih

nastali: Ivii, Iliii, Sandali ili arevii, Ostojii, Fofii, Barabani,

281 Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine

Nema razloga ne vjerovati da su jajaki Jarevii u rodbinskoj vezi kako

Prema Milojeviu, Hrvati Jarevii iz Blagaja su na Kupresu tek od prve

prezimena na primjeru Jarevii.

lja), Rastievo-Kupres 1997., str. 21.

nav. dj., str. 53,78.

Nakon to su 1692. mletaki kolonelo Jure Crnica i Vinko Bujovi sklopili

287 MV SK 1753.-1790., "63. 23.5.1784."Poto sam navijestio triput u dane

288 Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba, itluk-Tomislavgrad 2009.,

Najstarije uskopaljske matice krtenih potvruju prisutnost Juriia u

289 Dominik Mandi, Chroati Catholici Bosnae et hercegovinae in descriptionibus

292 MK SK 1745.-1768., bez br. od 7. 1. 1754

o poljikim, nego Juriiima u susjednoj skopaljskoj dolini. Oni su u uskopaljska

Ovo potvruje migracijske smjerove kojim su se nositelji ovog prezimena

Draganovi je uoio kako su Krite uz Ninie najstariji rod u Rastievu te

XIX. stoljea, ve ranije.301 Krite su esto u maticama upisivani i kao Kriste.