WILLIAM

FAULKNER
Nobelova nagrada za knjievnost
1949.

Izabrala i priredila
SONJA BAI

KOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1998.

 Scan: postar
Obrada: boden
BalkanDownload.org
 Sadraj
Naslovnica

Sadraj

BUKA I BIJES
Sedmi travnja 1928.
Drugi lipnja 1910.
esti travnja 1928.
Osmi travnja 1928.

KAD LEAH NA SAMRTI

DARL
CORA
DARL
JEWEL
DARL
CORA
DEWEY DELL
TULL
ANSE
DARL
PEABODY
DARL
VARDAMAN
DEWEY DELL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
DARL
 VARDAMAN
DARL
ANSE
DARL
ANSE
SAMSON
DEWEY DELL
TULL
DARL
TULL
DARL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
CORA
ADDIE
WHITFIELD
DARL
ARMSTID
VARDAMAN
MOSELEY
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
CASH
PEABODY
MacGOWAN
VARDAMAN
DARL
DEWEY DELL
CASH

GOVOR WILLIAMA FAULKNERA

WILLIAM FAULKNER

Biljeke
BUKA I BIJES
Roman
 Naslov izvornika
THE SOUND AND THE FURY
Vintage Book, New York 1990

Copyright 1929, 1956 by William Faulkner. Copyright 1946 by Random House, Inc. Copyright
1984 by Jill Faulkner Summers.

Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House Inc.

S engleskoga prevela
NADA OLJAN
 Sedmi travnja 1928.

Kroz ogradu, izmeu kovravih cvjetnih otvora, vidio sam ih kako udaraju. Dolazili su onamo gdje
je stajala zastavica a ja sam hodao uz ogradu. Luster je neto traio u travi kraj cvjetnog drveta.
Izvukli su zastavicu i udarali su. Onda su zataknuli zastavicu natrag i poli do uzvisine, i on je udario
i drugi je udario. Onda su ili dalje, a ja sam hodao uz ogradu. Luster se udaljio od cvjetnog drveta i
ili smo uz ogradu i oni su stali i mi smo stali i ja sam gledao kroz ogradu dok je Luster traio
po travi.
- Pazi, caddie. - Udario je. Otili su preko panjaka. vrsto sam se drao za ogradu i promatrao ih
kako odlaze.
- Ma uje li ti sebe. - rekao je Luster. - E jesi mi nekakav, trideset tri su ti godine a ovako se
ponaa. A ak sam ti do grada oo kupit onu tortu. Prestani cvilit. Bolje mi pomozi prona onih
dvadeset pet centi da mogu veeras na prestavu.
Malo su udarali, preko panjaka. Vratio sam se uz ogradu do tamo gdje je bila zastavica. Lepetala
je na sjajnoj travi i drveu.
- Ajdemo. - rekao je Luster. - Dosta smo gledali. Nee se oni tako skoro vratit. Ajmo dolje do
potoka na onaj novi prije neg ga crnci nau.
Bila je crvena i lepetala je na panjaku. Onda je ptica ukoso sletjela i ljuljala se na njoj. Luster ju
je gaao. Zastavica je lepetala na sjajnoj travi i drveu. Drao sam se za ogradu.
- Daj prestani ve jednom cvilit. - rekao je Luster. - Ne mogu ih valjda prisilit da dou ako ne
dolaze, jel tako. Ako ne umukne, mamica ti nee pravit roendan. Ako ne umukne, zna to u
uinit. Pojest u ti cijelu cjelcatu tortu. I svjeice u pojest, da zna. Pojest u sve trideset tri svijee.
Ajde, idemo dolje na potok. Moram na onaj svoj novi. Moda naemo i koju njihovu loptu. Eno.
Eno ih. ak tamo preko. Vidi. - Priao je ogradi i pokazao rukom. - Vidi ih. Nee oni vie
vamo. Ajdemo.
Hodali smo uz ogradu i doli do vrtne ograde, gdje su nam bile sjene. Moja je sjena bila via od
Lusterove na ogradi. Doli smo do rupe u ogradi i ili kroz nju.
- ekaj malo. - rekao je Luster. - Opet si zapeo za onaj avao. Ma to se nikad ne moe ovuda
provu da ne zapne za taj avao.
Caddy me otkvaila i provukli smo se. Ujak Maury je rekao da pazimo da nas netko ne vidi, pa
je bolje da se sagnemo, rekla je Caddy. Sagni se, Benjy. Ovako, vidi. Sagnuli smo se i preli smo
vrt, gdje su cvjetovi strugali o nas i uketali. Zemlja je bila tvrda. Popeli smo se preko ograde,
gdje su svinje roktale i njukale. Valjda su alosne zato to je jedna od njih danas zaklana, rekla je
Caddy. Zemlja je bila tvrda, izrovana i vorasta.
Dri ruke u depovima, rekla je Caddy. Inae e ti se smrznuti. Nee valjda da ti ruke budu
smrznute na Boi, je li.
- Previe je zima vani. - rekao je Versh. - Bolje ti je da ne izlazi.
- to je sad opet. - rekla je Majka.
- On hoe van. - rekao je Versh.
- Neka onda ide. - rekao je Ujak Maury.
- Previe je zima. - rekla je Majka. - Bolje da bude u kui. Benjamine. Smjesta prestani s tim.
- Nita mu nee biti. - rekao je Ujak Maury.
- uj, Benjamine. - rekla je Majka. - Ako ne bude dobar, morat e u kuhinju.
- Mamica kau nek joj danas ne dolazi u kuhinju. - rekao je Versh. - Zato to mora tolko toga
skuvat.
- Pusti ga neka ide, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Razboljet e se od brige za njega.
- Kao da ne znam. - rekla je Majka. - To mi je kazna Boja. Ponekad se pitam.
- Znam, znam. - rekao je Ujak Maury. - Mora sauvati snagu. Napravit u ti pun.
- To me samo jo vie uznemiri. -rekla je Majka. - Ti to dobro zna.
- Bit e ti bolje, sigurno. - rekao je Ujak Maury. - Dobro ga umotaj, mali, i izii malo s njim.
Ujak Maury je otiao. Versh je otiao.
- Molim te uuti. - rekla je Majka. - Trudimo se koliko god moemo da to prije izie. Ne elim
da se razboli.
Versh mi je navukao kaljae i ogrta i uzeli smo moju kapu i izili. Ujak Maury spremio je bocu u
kredenc u blagovaonici.
- Neka bude vani oko pola sata, mali. - rekao je Ujak Maury. - Ostanite u dvoritu, uje.
- Da, gospodine. - rekao je Versh. - Nikad ga mi ne putamo van.
Izili smo. Sunce je bilo studeno i sjajno.
- Kamo si krenio. - rekao je Versh. - Ne misli valjda i u grad, jelda. - Prolazili smo kroz
uketavo lie. Vrata su bila studena. - Bolje dri ruke u depovima. - rekao je Versh. - Zaljepit e ti
se od zime na ovu kapiju, pa to onda. Zato ih ne eka u kui. - Zatakao mi je ruke u depove. uo
sam ga kako uka u liu. Mirisao sam studen. Vrata su bila studena.
- Evo ti malo oraha. Juhuuj. Ravno na drvo. Gle, vidi vjevericu, Benjy.
Uope nisam osjeao vrata, ali sam mirisao sjajnu studen.
- Bolje spremi ruke natrag u depove.
Caddy je hodala. Onda je trala, a kolska torba se ljuljala i poskakivala iza nje.
- Zdravo, Benjy. - rekla je Caddy. Otvorila je vrata i ula i sagnula se. Caddy je mirisala kao
lie. - Jesi li mi doao ususret. - rekla je. - Jesi li doao ususret Caddy. Zato si pustio da mu se ruke
ovako smrznu, Versh.
- Rekao sam mu nek ih dri u depovima. - rekao je Versh. - A on se vjea za te reetke.
- Jesi li doao ususret Caddy, - rekla je ona trljajui mi ruke. - to je bilo. to bi ti to htio rei
Caddy. - Caddy je mirisala kao drvee i kao kad kae da smo spavali.
Zato li sad cvili, rekao je Luster. Moe ih opet gledati kad doemo do potoka. Evo. Evo ti
uti kunjak. Dao mi je cvijet. Proli smo kroz ogradu, u polje.
 - to je bilo. - rekla je Caddy. - to bi ti to htio rei Caddy. Jesu li ga oni poslali van, Versh.
- Nisu ga mogli zadrat u kui. - rekao je Versh. - Dodijavao je sve dok ga nisu pustili i onda je
doo ravno ovamo gledat kroz vrata.
- to je bilo. - rekla je Caddy. - Jesi li mislio da e biti Boi kad ja doem iz kole. To si mislio,
je li. Boi je prekosutra. Djed Boinjak, Benjy. Djed Boinjak. Hajde, idemo trati do kue da se
ugrijemo. - Uhvatila me za ruku i trali smo kroz sjajno utavo lie. Ustrali smo uza stube i iz
sjajne studeni u tamnu studen. Ujak Maury spremio je bocu natrag u kredenc. Pozvao je Caddy. Caddy
je rekla:
- Vodi ga unutra k vatri, Versh. Idi s Vershom. - rekla je. - Ja u zaas doi.
Otili smo k vatri. Majka je rekla,
- Je li mu hladno, Versh.
- Nije, gospoja. - rekao je Versh.
- Skini mu ogrta i kaljae. - rekla je Majka. - Koliko ti puta moram rei da ga ne vodi u kuu s
kaljaama na nogama.
- Razumijem, gospoja. - rekao je Versh. - Ajde, miran budi. - Izuo mi je kaljae i raskopao mi
kaput. Caddy je rekla:
- ekaj, Versh. Zar on ne bi mogao opet izii, Majko. Htjela bih da ide sa mnom.
- Bolje da ga ostavi ovdje. - rekao je Ujak Maury. - Danas je ve dosta bio vani.
- Mislim da je najbolje da oboje ostanete kod kue. - rekla je Majka. - Dilsey kae da je jo vie
zahladilo.
- Oh, Majko. - rekla je Caddy.
- Glupost. - rekao je Ujak Maury. - Bila je cijeli dan u koli. Treba joj svjeeg zraka. Hajde, samo
ti idi, Candace.
- Pusti ga da ide sa mnom, Majko. - rekla je Caddy. - Molim te. Zna da e plakati.
- Zato si to onda pred njim spominjala. - rekla je Majka. - Zato si ulazila u kuu. Da mu da
izliku da me opet mui. Danas si ve dovoljno bila vani. Radije sjedni amo i igraj se s njim.
- Ma pusti ih da idu, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Malo zime im nee nauditi. Upamti, mora
uvati snagu.
- Znam. - rekla je Majka. - Nitko ne zna koliko se grozim Boia. Nitko to ne zna. Nisam ja od
onih ena koje mogu svata podnijeti. Kamo sree da sam snanija, zbog Jasona i djece.
- Mora se truditi koliko moe, ali ne smije se toliko brinuti zbog njih. - rekao je Ujak Maury. -
Hajde, idite vas dvoje. Ali nemojte predugo ostati vani. Majka e biti u brizi.
- Da, ujae. - rekla je Caddy. - Hajde, Benjy. Idemo opet van. - Zakopala mi je kaput i poli smo
prema vratima.
- Zar e to dijete voditi van bez kaljaa. - rekla je Majka. - Zar hoe da se razboli, dok nam je
kua puna gostiju.
- Zaboravila sam. - rekla je Caddy. - Mislila sam da ih ima na nogama.
Vratili smo se. - Mora misliti. - rekla je Majka. Sad mirno stoj rekao je Versh. Stavio mi je
kaljae. - Jednog dana mene vie nee biti i onda e ti morati misliti za njega. - Sada lupi nogama
rekao je Versh. - Doi ovamo i poljubi Majku, Benjamine.
 Caddy me odvela do Majina naslonjaa i Majka mi je uzela lice meu ruke i onda me privila k
sebi.
- Jadno moje djetece. - rekla je. Pustila me iz zagrljaja. - Zlato, ti i Versh dobro pazite na njega.
- Hoemo, mama. - rekla je Caddy. Izili smo. Caddy je rekla:
- Ti ne mora ii, Versh. Ja u ve paziti na njega.
- U redu. - rekao je Versh. - A i nije mi neko veselje i van na tu zimu. - On je otiao a mi smo se
zaustavili u predvorju i Caddy je klekla i ovila mi ruke oko vrata i prislonila svoje hladno sjajno lice
uz moje. Mirisala je kao drvee.
- Nisi ti jadno djetece. Je li da nisi. Je li da nisi. Ima ti svoju Caddy. Je li da ima svoju Caddy.
Ma ta ne moe ve prestat cvilit i slinit, rekao je Luster. Nije te sram dizat ovakvu graju.
Proli smo kraj kolnice, gdje je bila koija. Imala je novi kota.
- Ajde, ulazi sad i sjedi mirno dok ne doe tvoja mama. - rekla je Dilsey. Ugurala me u koiju. T.P.
je drao uzde. - Na asnu rije ne znam zato Jason ne nabavi novu koiju. - rekla je Dilsey. - Ova e
se krntija jednog dana samo raspast pod vama. Ma vidi te kotae.
Majka je izila navlaei veo preko lica. Nosila je cvijee.
- Gdje je Roskus. - upitala je.
- Roskus danas ne moe di ruke. - rekla je Dilsey. - T.P. zna vozit, bez brige.
- Strah me je. - rekla je Majka. - Ba biste mi mogli jednom na tjedan priskrbiti koijaa da me
vozi. Bog mi je svjedok, ne traim mnogo.
- Vi znate ba ko i ja, gospoo Carline, da Roskusa tako strano mui njegova reuma da ne moe
radit vie nego to mora. - rekla je Dilsey. - Ajde, doite ovamo i popnite se u koiju. T.P. e vas
vozit isto tako dobro ko Roskus.
- Strah me je. - rekla je Majka. - S djetetom.
Dilsey se popela stubama. - Vi to stvorenje zovete djetetom. - rekla je. Uhvatila je Majku za ruku.
- Mukarac velik kao T.P. Ajdemo sad, ako ste nakanili oti.
- Strah me je. - rekla je Majka. Sili su po stubama i Dilsey je pomogla majci da se popne u
koiju. - Moda e to biti najbolje, za sve nas. - rekla je Majka.
- Ma ta vas nije sram ovako govorit. - rekla je Dilsey. - Valjda znate da se hoe vie od
osamnaestogodinjeg crnca da natjera nau Queenie u bijeg. Starija je ona nego T.P. i Benjy zajedno. I
da mi nisi tjero egu s Queenie, jesi l me uo, T.P. Ako ne bude vozio kako milostiva hoe, dat u te
Roskusu u ake. Jo nije previe ukoen za to.
- Razumijem, gospoo. - rekao je T.P.
- Znam sigurno da e se neto dogoditi. - rekla je Majka. - Prestani, Benjamine.
- Dajte mu cvijet u ruke. - rekla je Dilsey. - To trai. - Pruila je ruku u koiju.
- Ne, ne. - rekla je Majka. - Sve e ih rasuti.
- Vi ih drte. - rekla je Dilsey. - Ja u mu jedan izvui. - Dala mi je cvijet i ruka joj je otila.
- Ajde sad, prije nego vas vidi Quentin pa htjedne i ona s vama. - rekla je Dilsey.
- Gdje je Quentin. - rekla je majka.
- U kui je, igra se s Lusterom. - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni, T.P. Vozi ta kola kako te Roskus
nauio, uje.
 - Razumijem. - rekao je T.P. - Hija, Queenie.
- Quentin. - rekla je Majka. - Ne daj da...
- Bez brige. - rekla je Dilsey.
Koija je drndala i kripjela na kolnom putu. - Strah me je otii i ostaviti Quentin. - rekla je
Majka. - Bolje da ne idem, T.P. - Provezli smo se kroz kolni ulaz, gdje vie nije drndalo. T.P. je
oinuo Queenie biem.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka.
- Moram je razdrmat. - rekao je T.P. - Drat je budnom dok se ne vratimo u talu.
- Okreni. - rekla je Majka. - Strah me je otii i ostaviti Quentin.
- Ne mogu tu okrenut. - rekao je T.P. Onda je put postao iri.
- Zar ne moe ovdje okrenuti. - rekla je majka.
- U redu. - rekao je T.P. Poeli smo se okretati.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka steui me.
- Nekako se moram okrenut. - rekao je T.P. - Ehej, Queenie. - Zaustavili smo se.
- Prevrnut e nas. - rekla je Majka.
- A to onda oete. - rekao je T.P.
- Strah me kad se ti kua okrenuti. - rekla je Majka.
- Ajde Queenie, krei. - rekao je T.P. Ili smo dalje.
- Znam sigurno da e Dilsey dopustiti da se Quentin neto dogodi dok nas nema. - rekla je Majka. -
Moramo odmah natrag.
- Hija, idemo. - rekao je T.P. Oinuo je Queenie biem.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka i vrsto me stegnula uza se. uo sam Queeniena kopita i sjajne su
prikaze promicale glatke i ravnomjerne s obje strane, a sjene su im tekle preko kobilinih lea.
Prolazile su poput sjajnih bica na kotaima. Tada su se one s jedne strane zaustavile kod visokog
bijelog stupa gdje je stajao vojnik. Ali na drugoj strani i dalje su ile glatko i ravnomjerno, samo
malo polaganije.
- to hoe. - rekao je Jason. Zataknuo je ruke u depove i olovku iza uha.
- Idemo na groblje. - rekla je Majka.
- U redu. - rekao je Jason. - Ne branim vam, jel tako. Je li to sve to si htjela od mene, samo da mi
to kae.
- Znam da ti nee ii s nama. - rekla je Majka. - Osjeala bih se sigurnijom da ide.
- Sigurnijom od ega. - rekao je Jason. - Otac i Quentin ne mogu ti nauditi.
Majka je uvukla rupi pod veo. - Prestani, Majko. - rekao je Jason. - Ba hoe natjerati ovog
prokletog idiota da tuli nasred trga. Vozi dalje, T.P.
- Hija, Queenie. - rekao je T.P.
- To mi je kazna od Boga. - rekla je Majka. - Ali i mene ubrzo nee biti.
- ekaj. - rekao je Jason.
- Ehej. - rekao je T.P. Jason je rekao,
- Ujak Maury podie pedeseticu s tvog rauna. to misli poduzeti s tim u vezi.
 - Zato mene pita. - rekla je Majka. - Moja rije ne znai nita. Trudim se da ne zadajem brige
tebi i Dilsey. Uskoro u ionako otii, i onda e ti -
- Hajde, kreni, T.P. - rekao je Jason.
- Hija, Oueenie. - rekao je T.P. Prikaze su i dalje tekle. One s druge strane opet su se pojavile,
sjajne i hitre i glatke, kao kad Caddy kae da idemo spavati.
Cmizdravac jedan, rekao je Luster. to te nije sram. Ili smo kroz talu. Sve su pregrade bile
otvorene. Sad vie nema konja arca za jahanje, rekao je Luster. Tlo je bilo suho i
pranjavo. Krov se uruio. Rupe u kosini bile su pune uskovitlanog utila. A zato sad hoe ba
onamo, jelda. Hoe da ti otkinu glavu s onim njihovim loptama.
- Dri ruke u depovima. - rekla je Caddy. - Inae e ti se smrznuti. Ne eli valjda imati smrznute
ruke na Boi, je li.
Ili smo oko tale. Jedna velika i jedna mala krava stajale su na vratima, i uli smo kako Prince i
Queenie i Fancy unutra topu kopitima. - Da nije tako hladno, jaili bismo Fancy. -rekla je Caddie. -
Ali danas je prehladno za jahanje. - Tada smo vidjeli potok, odakle se dizao dim. - Eno tamo kolju
svinju. - rekla je Caddy. - Moemo se vratiti onuda i gledati ih. - Spustili smo se nizbrdo.
- Ti bi elio nositi pismo. - rekla je Caddy. - Moe ga nositi. - Izvukla je pismo iz svog depa i
stavila ga u moj. - To je boini dar. - reklaje Caddy. - Ujak Maury hoe iznenaditi gospou
Patterson. Moramo joj ga predati da nas nitko ne vidi. Dri vrsto ruke u depovima, uje. - Doli
smo do potoka.
- Zaledio se. - rekla je Caddy. - Gledaj. - Otrgla je povrinu vode i prinijela mi komadi licu. -
Led. Po tome se vidi kako je hladno. - Pomogla mi je da prijeemo i krenuli smo uzbrdo. - Ne
smijemo rei ak ni Majci i Ocu. Zna li to ja mislim da je ovdje unutra. Mislim da je tu iznenaenje
i za Majku i za Oca a i za gospodina Pattersona, zato to ti je gospodin Patterson jednom poslao
bombone. Sjea li se kad ti je gospodin Patterson prolog ljeta poslao bombone.
Tu je bila ograda. Lozica je bila suha, i vjetar je ukao u njoj.
- Samo ne razumijem zato Ujak Maury nije poslao Versha. - rekla je Caddy. - Versh ne bi nikome
rekao. - Gospoa Patterson gledala je kroz prozor. - Tu me ekaj. - rekla je Caddy. - Tono ovdje,
uje. Vraam se za minutu. Daj mi to pismo. - Izvadila mi je pismo iz depa. - Dri ruke u
depovima. - Popela se na ogradu s pismom u ruci i prola kroz smee, ukavo cvijee. Gospoa
Patterson izila je na vrata i otvorila ih i stajala na njima.
Gospodin Patterson je plijevio u zelenom cvijeu. Prestao je plijeviti i pogledao me. Gospoa
Patterson dotrala je preko vrta. Kad sam joj vidio oi, poeo sam plakati. Idiote jedan, rekla je
gospoa Patterson, rekla sam mu da te vie nikad ne alje samoga. Daj mi to. Brzo. Gospodin
Patterson se hitro pribliio, s motiicom u ruci. Gospoa Patterson nagnula se preko ograde,
ispruene ruke. Pokuala se popeti na ogradu. Daj mi ga, rekla je, Daj mi ga. Gospodin Patterson
popeo se na ogradu. Uzeo je pismo. Haljina gospoe Patterson zakvaila se za ogradu. Opet sam
joj vidio oi i pojurio nizbrdo.
- Tamo preko nema nit osim kua. - rekao je Luster. - Ajmo dolje do potoka.
Prale su dolje na potoku. Jedna je od njih pjevala. Mirisao sam rublje koje je lepetalo i dim koji
se dizao iznad vode.
- Ostani ove dolje. - rekao je Luster. - Tamo preko nema to trait. Jo e dobit po glavi.
 - to on to oe.
- Ne zna on to oe. - rekao je Luster. - On misli da oe onamo gore di udaraju onu loptu. Ajde ti
ljepo sjedni ove i igraj se s tvojim cvijetom. Gledaj djecu kako se igraju kod vode, ako ba neto
mora gledat. Zato se ne zna ponaat ko eljade. - Sjeo sam na obalu gdje su ene prale, i gdje se
dim modro dizao.
- Je li ko od vas vidio ove novi od dvadeset pet centi. - rekao je Luster.
- Kakav novi.
- Onaj to sam ga jutros imao ove. - rekao je Luster. - Negdi sam ga izgubio. Ispo mi je kroz ovu
rupu u depu. Ako ga ne naem ne mogu veeras na prestavu.
- A odakle tebi taj novi, mali. Nao si ga valjda nekom bjelcu u depu dok nije gledo.
- Nao sam ga ge se ve novci nalaze. - rekao je Luster. - I one ih ima jo puno. Samo ja moram
prona ovaj. Jel ga ko od vas ve nao.
- Briga mene za tvoj novi. Imam ja svog posla.
- Ajde, ovamo doi. - rekao je Luster. - Pomogni mi trait.
- Ne bi on prepozno novi ni da ga vidi, jelda.
- Ipak mi moe pomo trait. - rekao je Luster. - Idete li vi veeras na prestavu.
- Ma kakva prestava, to je tebi. Kad zavrim s ovim u koritu neu se moi maknut od umora.
- Glavu dajem da e do. - rekao je Luster. - Glavu dajem da si i sino bila. Glavu dajem da ete
svi bit u atoru kad se otvori.
- Bit e dosta crnaca i bez mene. Sino je bilo.
- Valjda novac crnca valja isto koliko i bjelca.
- Bjelci daju crncima novac jer znaju da e im prvi bjelac koji naie s muzikom sve to uzet, pa e
crnac opet morat rintat da zaradi jo.
- A jel te ko sili da ide na prestavu.
- Jo ne. Tome se valjda jo nisu domislili.
- to ti ima protiv bjelaca.
- Nemam ja nit protiv njiju. Ja gledam svoja posla a oni nek gledaju svoja. Briga mene za tu
prestavu.
- Ima tamo jedan koji zna svirat na pili. Svira na njoj ko da je banjo.
- Vi ste ili sino. - rekao je Luster. - Ja idem veeras. Ako pronaem di sam izgubio onaj novi.
- Valjda i njega vodi sa sobom.
- Ja da njeg vodim. - rekao je Luster. - Misli da mi se hoe bit kraj njeg kad pone urlat.
- A to radi kad pone urlat.
- Premlatim ga. - rekao je Luster. Sjeo je i zavrnuo nogavice kombinezona. Oni su se igrali u
potoku.
- Jeste ve nali koju loptu. - rekao je Luster.
- Ma vidi to se pravi vaan. Bolje da ti baka ne uje kako govori.
Luster je zagazio u potok gdje su se igrali. Traio je po vodi, uz obalu.
- Imo sam ga kad smo jutros bili ove. - rekao je Luster.
 - Gdje si ga to izgubio.
- Tono iz ove rupe u depu. - rekao je Luster. Traili su po vodi. Onda su se svi brzo uspravili i
prestali, a onda su se prskali i tukli u potoku. Luster ju je uzeo i svi su unuli u vodi, gledajui na
breuljak izmeu grmlja.
- e su. - rekao je Luster.
- Jo ih se ne vidi.
Luster ju je spremio u dep. Doli su niz breuljak.
- Je li ovamo pala neka lopta.
- Sigurno je u vodi. Da je nije koji od vas djeaka vidio ili uo.
- Nisam uo da bi to doletilo ovamo. - rekao je Luster. - uo sam kako je neto tresnulo one u
ono stablo. Ne znam na koju je stranu otilo.
Traili su u potoku.
- K vragu. Pogledaj du potoka. Ovamo je doletjela. Vidio sam je.
Traili su du potoka. Zatim su se vratili uz breuljak.
- Je li kod tebe ta lopta. - rekao je djeak.
- to bi ja s loptom. - rekao je Luster. - Nisam ja vidio nikakvu loptu.
Djeak je zagazio u vodu. Hodao je dalje. Osvrnuo se i opet pogledao Lustera. Poao je dalje niz
potok.
ovjek je na breuljku rekao Caddie. Djeak je iziao iz vode i krenuo uzbrdo.
- Ma uje ti ovo. - rekao je Luster. - Daj zavei.
- Rata sad cvili.
- A Bog bi ga znao. - rekao je Luster. - Samo mu tako doe. Cijelo jutro ve cvili. Valjda zato to
mu je roendan.
- Kolko mu je godina.
- Trideset i tri. - rekao je Luster. - Jutros je napunio trideset i tri.
- Oe re, ve trideset godina ima tri godine.
- Ja samo kaem to su mamica rekli. - rekao je Luster. - Ja ne znam. Ali na torti e bit trideset i tri
svjeice. Mala torta. Jedva e stat na nju. uti sad. Ajde, doi ovamo. - Priao je i uhvatio me za
ruku. - Ti blentavac jedan. - rekao je. - Ba hoe da te izmlatim.
- Sigurno i hoe.
- I jesam, kolko puta. uti, uje. - rekao je Luster. - Pa ljepo sam ti reko da ne moe onamo gore.
Ko nita e ti otkinut glavu onom njihovom loptom. Ajde, doi ovamo. - Povukao me natrag. - Sjedni.
- Sjeo sam a on mi je izuo cipele i zavrnuo nogavice hlaa. - A sad ajde u vodu i igraj se i prestani
slinit i cvilit.
Uutio sam i zagazio u vodu i Roskus je doao i rekao da tdemo veerati a Caddy je rekla
Jo nije vrijeme veeri. Ja ne idem.
Bila je mokra. Igrali smo se u potoku i Caddy je unula i smoila haljinu i Versh je rekao,
- Mama e te izmlatit to si smoila opravu.
- A ja znam da me nee izmlatiti. - rekla je Caddy.
 - Kako zna. - upitao je Quentin.
- Nije vano kako znam. - rekla je Caddy. - Odakle ti zna.
- Rekla je da e te istui. - rekao je Quentin. - Osim toga, ja sam stariji od tebe.
- Ja imam sedam godina. - rekla je Caddy. - Valjda znam.
- Ja sam jo stariji. - rekao je Quentin. - Ja idem u kolu. Je li da idem, Versh.
- Zna da e te izlemat ako smoi opravu. - rekao je Versh.
- Nije mokra. - rekla je Caddy. Uspravila se u vodi i pogledala haljinu. - Skinut u je. - rekla je. -
Onda e se osuili.
- Kladim se da nee. - rekao je Quentin.
- Kladim se da hou. - rekla je Caddy.
- Kladim se da je bolje da je ne skida. - rekao je Quentin.
Caddy je prila Vershu i meni i okrenula nam lea.
- Otkopaj me, Versh. - rekla je.
- Da se nisi usudio, Versh. - rekao je Quentin.
- Pa nije to moja oprava. - rekao je Versh.
- Otkopaj je, Versh. - rekla je Caddy. - Ili u ispriati Dilsey to si juer radio. - I Versh ju je
otkopao.
- Samo se usudi skinuti haljinu. - rekao je Quentin. Caddy je svukla haljinu i bacila je na obalu.
Tada na sebi vie nije imala nita osim potkoulje i gaica, i Quentin ju je pljusnuo i ona se
poskliznula i pala u vodu. Kad se digla poela je trcati Quentina vodom, a Quentin je trcao nju.
Usput su malo zalili i Versha i mene pa me Versh podigao i smjestio na obalu. Rekao je da e tuiti
Caddy i Quentina, a onda su Quentin i Caddy poeli Versha polijevati vodom. Sakrio se iza grma.
- Sve u vas tuit mamici, da znate. - rekao je Versh.
Quentin se uzverao na obalu i pokuao uloviti Versha, ali Versh je stao i vikao da e sve tuiti.
Caddy mu je rekla da e mu dopustiti da se vrati ako ih ne bude tuio. Onda je Versh rekao da nee,
pa su mu dopustili.
- Sad si valjda zadovoljna. - rekao je Quentin. - Sad e nas oboje istui.
- Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ja u pobjei od kue.
- Ma nemoj. - rekao je Quentin.
- Pobjei u i nikad se vie neu vratiti. - rekla je Caddy. Poeo sam plakati. Caddy se okrenula
prema meni i rekla - Tiho - pa sam utihnuo. Onda su se igrali u potoku. I Jason se igrao. On je bio
sam dalje nizvodno. Versh je doao iz grma i opet me stavio u vodu. Caddy je bila sva mokra i blatna
otraga, i ja sam poeo plakati i unuo sam u vodu.
- Tiho, uje. - rekla je. - Neu ja nikamo pobjei. - I utihnuo sam. Caddy je mirisala kao drvee
na kii.
Ma to je tebi, rekao je Luster. to ne moe ve jednom prestat cvilit i igrat se u potoku ko
eljade.
Zato ga ne vodi kui. Zar ti nisu rekli da ga ne vodi s imanja.
On jo misli da je panjak njihov, rekao je Luster. A iz kue se ne moe vidit ovamo, nikako.
 Mi vidimo. A ljudi ne vole gledat maloumnog. To nosi nesreu.
Doao je Roskus i rekao da idemo veerati a Caddy je rekla da jo nije vrijeme veeri.
- Ba je. - rekao je Roskus. - Dilsey kae nek svi doete kui. Dovedi ih, Versh. - Poao je uz
breuljak, gdje je mukala krava.
- Moda emo se osuiti dok stignemo do kue. - rekao je Quentin.
- Svemu si ti kriv. - rekla je Caddy. - Ba bih htjela da nas istuku. - Navukla je haljinu i Versh ju je
zakopao.
- Nee ni znat da si se smoila. - rekao je Versh. - Nit se ne vidi. Samo ako te ja i Jason ne
tuimo.
- Hoe li nas tuiti, Jasone. - rekla je Caddy.
- Koga tuiti. - rekao je Jason.
- Nee on nita rei. - rekao je Quentin. - Je li da nee, Jasone.
- Kladim se da hoe. - rekla je Caddy. - Rei e Bakici.
- Ne moe njoj rei. - rekao je Quentin. - Ona je bolesna. Ako budemo polagano hodali, bit e
premrano da vide.
- Ba me briga hoe li vidjeti ili nee. - rekla je Caddy. - Ja u im sama rei. Ponesi ga uzbrdo,
Versh.
- Jason nas nee odati. - rekao je Quentin. - Sjea li se onog luka i strijele to sam ti ih napravio,
Jasone.
- Sad su potrgani. - rekao je Jason.
- Neka samo kae. - rekla je Caddy. - Fuka se meni. Ponesi Mauryja uz brijeg, Versh. - Versh je
unuo i ja sam mu se uspeo na lea.
Vidimo se veeras svi na prestavi, rekao je Luster. Ajde, bre malo. Moramo na taj novi.
- Ako budemo polagano hodali, bit e mrano kad stignemo. - rekao je Quentin.
- Ja neu hodati polagano. - rekla je Caddy. Popeli smo se uzbrdo, ali Quentin nije bio s nama. On
je jo bio kod potoka kad smo mi stigli do mjesta gdje ve vonjaju svinje. Roktale su i njukale u
valovu u kutu. Jason je iao za nama, s rukama u depovima. Roskus je muzao kravu na vratima tale.
Krave su iskakale iz tale.
- Hajde. - rekao je T.P. - Hajde, opet se deri. I ja u se derat. Uuuuuu. - Quentin je opet udario
T.P.ja nogom. Gurnuo ga je u valov iz kojega su jele svinje i T.P. je ostao leati. - Sveca mu. - rekao
je T.P. - Vidi kako me spopao. Gle kako me bjelac sad udario. Uuhuuuu.
Nisam plakao, ali nisam mogao prestati. Nisam plakao, ali tlo se micalo, i onda sam zaplakao. Tlo
se neprestano uzdizalo i krave su trale nizbrdo. T.P. je pokuao ustati. Opet je pao u valov a krave su
trale nizbrdo. Quentin me drao za nadlakticu i ili smo prema tali. Onda tale nije bilo i morali
smo ekati da se vrati. Nisam vidio da se vraa. Dola je iza nas i Quentin me posadio u jasle iz
kojih su jele krave. Drao sam se vrsto za njih. I one su odlazile, i ja sam se vrsto drao. Krave su
opet trale nizbrdo, kroz vrata. Nisam mogao prestati. Quentin i T.P. dolazili su uz breuljak i tukli se.
T.P. je padao nizbrdo a Quentin ga je vukao uzbrdo. Quentin je udario T.P.ja. Ja nisam mogao prestati.
- Ustani. - rekao je Quentin. - I ostani ovdje. Ne mii se dok se ja ne vratim.
- Ja i Benjy emo se vratit na svadbu. - rekao je T.P. - Uuuhuuuu.
 Quentin je opet udario T.P.ja. Onda je poeo njime lupati o zid. T.P. se samo smijao. Svaki put kad
je Quentin lupio njime o zid pokuao je rei Uuuuu, ali nije mogao od smijeha. Nisam vie plakao, ali
nisam mogao prestati. T.P. je pao na mene i vrata od tale su otila. Otila su nizbrdo i T.P. se tukao
sam i opet je pao. I dalje se smijao, a ja nisam mogao prestati, i pokuao sam ustati i pao sam, i
nisam mogao prestati. Versh je rekao,
- E da zna da je dosta. Bogami si preero. Prestani ve jednom s tom derainom.
T.P. se i dalje smijao. Skljokao se na vrata i smijao se. - Uuuuuuu. - rekao je. - Ja i Benjy se
vraamo na svadbu. - Moti. - rekao je T.P.
- Tiho. - rekao je Versh. - A otkuda ti.
- Iz podruma. - rekao je T.P. - Uuuuu.
- Tiho, uje. - rekao je Versh. - A otkud iz podruma.
- Odsvuda. - rekao je T.P. I opet se smijao. - Ostalo je vie od sto boca. Vie od miljun. Pazi,
crnjo, sad u urlati.
Quentin je rekao, - Podigni ga.
Versh me podigao.
- Popij ovo, Benjy. - rekao je Quentin. aa je bila vrua. - I lajde, budi tiho. - rekao je Quentin. -
Popij ovo.
- Mot. - rekao je T.P. - Dajte da ja popijem, gospon Quentin.
- Zavei. - rekao je Versh. - Gospon Quentin e te prebiti.
- Dri ga, Versh. - rekao je Quentin.
Drali su me. Bilo mi je vrue na bradi i na koulji. - Pij. - rekao je Quentin. Drali su mi glavu.
Bilo je vrue u meni, i opet sam poeo. Sad sam plakao, i neto se u meni dogaalo i jo sam jae
plakao, a oni su me drali dok se to nije prestalo dogaati. Onda sam umuknuo. Jo se uvijek vrtjelo,
i onda su poele prikaze. Otvori staju, Versh. Ile su polako. Prostri te prazne vree po podu. Ile su
bre, gotovo dovoljno brzo. Tako. Sad ga uhvati za noge. I dalje su ile, glatke i sjajne. uo sam kako
se T.P. smije. Iao sam s njima, uz sjajan breuljak.
Na vrhu brda Versh me spustio na zemlju. - Doi ovamo, Quentine. - zazvao je i osvrnuo se niz
breuljak. Quentin je jo stajao dolje kod potoka. Skrivao se u sjeni gdje je bio potok.
- Ma ostavi tu sinju kukavicu. - rekla je Caddy. Uzela me za ruku i proli smo kraj tale i kroz
velika vrata. Vidjeli smo abu na puteljku od opeka, uala je nasred puta. Caddy ju je prekoraila i
povukla me za sobom.
- Idemo, Maury. - rekla je. aba je i dalje uala na putu dok je Jason nije odgurnuo nogom.
- Dobit e bradavicu od nje. - rekao je Versh. aba je odskakutala.
- Idemo, Maury. - rekla je Caddy.
- Veeras imaju goste. - rekao je Versh.
- Kako zna. - rekla je Caddy.
- Sva svjetla gore. - rekao je Versh. - Svjetlo u svakom prozoru.
- Pa valjda moemo upaliti sva svjetla i bez gostiju ako hoemo. - rekla je Caddy.
- Kladim se da su gosti. - rekao je Versh. - Bolje vam je oti na stranji ulaz i onda tiho gore po
stubama.
 - Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ja idem ravno u salon gdje su gosti.
- Kladim se da e te tatica onda istui. - rekao je Versh.
- Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ui u ravno u salon. Ui u ravno u blagovaonicu i lijepo
veerati.
- Kamo e sjest. - rekao je Versh.
- Sjest u u bakin stolac. - rekla je Caddy. - Ona ionako jede u krevetu.
- Ja sam gladan. - rekao je Jason. Protrao je kraj nas i jurnuo puteljkom. Ruke je drao u
depovima i pao je. Versh mu je priao i podigao ga.
- Da ne zabija ruke u depove, mogo bi se zadrat na nogama. - rekao je Versh. - Em ih ne stigne
izvu na vrijeme, em si debeo, pa onda jasno da mora past.
Otac je stajao kraj stuba za kuhinju.
- Gdje je Quentin. - rekao je.
- Eno dolazi puteljkom. - rekao je Versh. Quentin je polako dolazio. Koulja mu je bila bijela
mrlja.
- Hm. - rekao je Otac. Svjetlo je padalo niz stube, na njega.
- Caddy i Quentin su se polijevali vodom. - rekao je Jason.
ekali smo.
- Polijevali se, ha. - rekao je Otac. Quentin je doao, i Otac je rekao, - Danas moete veerati u
kuhinji. - Sagnuo se i podigao me, i svjetlo se izlilo niza stube i na mene, i mogao sam s visoka
gledati na Caddy i Jasona i Quentina i Versha. Otac se okrenuo prema stubitu. - Ali morate biti
mirni. - rekao je.
- Zato moramo biti mirni, Oe. - rekla je Caddy. - Imamo li goste.
- Da. - rekao je otac.
- Reko sam ti da su doli gosti. - rekao je Versh.
- Nisi. - rekla je Caddy. - Ja sam rekla da su doli gosti. Ja sam rekla da u...
- utite. - rekao je Otac. Uutjeli su i Otac je otvorio vrata i preli smo stranju verandu i uli u
kuhinju. Ondje je bila Dilsey i Otac me posjeo na stolac i spustio preku i privukao stolac stolu gdje
je bila veera. Puila se.
- Sad da ste sluali Dilsey, jeste li razumjeli, - rekao je Otac. - Ne daj im da galame vie nego to
ba moraju, Dilsey.
- Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey. Otac je otiao.
- Zapamtite da morate sluati Dilsey, jeste li razumjeli. - rekao je iza nas. Nagnuo sam lice ondje
gdje je bila veera. Puila mi se u lice.
- Daj da veeras sluaju mene, Oe. - rekla je Caddy.
- Ja neu. - rekao je Jason. - Ja u sluati Dilsey.
- Morat e, ako ti Otac naredi. - rekla je Caddy. - Daj da mene sluaju, Oe.
- Ja neu. - rekao je Jason. - Ja te neu sluati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Onda dobro, svi sluajte Caddy. Kad zavre, povedi ih gore po stranjim
stubama, Dilsey.
 - Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey.
- Eto. - rekla je Caddy. - Sad ete me valjda sluati.
- Budite svi tiho, ujete. - rekla je Dilsey. - Veeras morate biti mirni.
- Zato moramo veeras biti mirni. - apnula je Caddy.
-Nije vano. - rekla je Dilsey. - Saznat ete kad dragom Bogu bude po volji. - Donijela mi je moju
zdjelicu. Para se dizala iz nje i kakljala mi lice. - Amo, doi, Versh. - rekla je Dilsey.
- Kad je to dragom Bogu po volji, Dilsey. - rekla je Caddy.
- U nedjelju. - rekao je Quentin. - Ti ba nita ne zna.
- Pssst. - rekla je Dilsey. - to vam nije gospodin Jason reko da budete mirni. Ajde, sad veerajte.
Ti, Versh. Uzmi njegovu licu. - Vershova se ruka pojavila sa licom, ula u zdjelicu. lica mi se
podigla do usta. Para me kakljala u ustima. Onda smo prestali jesti i zgledali smo se i bili smo
mirni, i onda smo opet ono uli i ja sam poeo plakati.
- to je to bilo. - rekla je Caddy. Poloila je svoju ruku na moju.
- To je bila Majka. - rekao je Quentin. lica se podigla i jeo sam, onda sam opet zaplakao.
- uti. - rekla je Caddy. Ali nisam uutio i ona mi je prila i ovila ruke oko mene. Dilsey je otila i
zatvorila i jedna i druga vrata, onda to vie nismo uli.
- uti, uje. - rekla je Caddy. Uutio sam i jeo sam. Quentin nije jeo, ali Jason jest.
- Ono je bila Majka. - rekao je Quentin. Ustao je.
- Da si odma sjeo. - rekla je Dilsey. - Gore imaju goste, a ti u ovako blatnoj odjei. I ti sjedni,
Caddy, i zavri s tim jelom.
- Plakala je. - rekao je Quentin.
- Ne, ono je netko pjevao. - rekla je Caddy. - Je li, Dilsey.
- Samo vi pojedite svoju veeru, kako je reko gospodin Jason. - rekla je Dilsey. - Saznat ete sve
kad dragom Bogu bude po volji. - Caddy se vratila na svoj stolac.
- Kazala sam vam da imaju goste. - rekla je.
Versh je rekao: - Sve je pojeo.
- Daj ovamo njegovu zdjelu. - rekla je Dilsey. Zdjela je otila.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Quentin ne jede svoju veeru. Je li da me on mora sluati.
- Pojedi tu veeru, Quentin. - rekla je Dilsey. - Morate zavrit i pokupit se iz moje kuhinje.
- Vie mi se ne jede. - rekao je Quentin.
- Mora jesti ako ti ja kaem. - rekla je Caddy. - Je li da mora, Dilsey.
Zdjela mi se puila u lice, i Vershova je ruka zamoila licu u nju i para mi je ula u usta i
kakljala me.
- Neu vie jesti. - rekao je Quentin. - Kako se mogu zabavljati s gostima kad je Bakica bolesna.
- Gosti e biti dolje. - rekla je Caddy. - Ona moe izii na galeriju i gledati ih. Tako u i ja, kad
obuem spavaicu.
- Majka je plakala. - rekao je Quentin. - Je li da je plakala, Dilsey.
- Ne dodijavaj mi, mali. - rekla je Dilsey. - Moram skuvat veeru za sve te ljude im vi pojedete.
Poslije nekog vremena ak je i Jason zavrio s jelom, i poeo je plakati.
 - Ajde, samo si jo ti falio. - rekla je Dilsey.
- Plae svake noi otkako se Bakica razbolila pa ne moe vie s njom spavati. - rekla je Caddy. -
Cmizdravac.
- Sve u vas tuiti, da znate. - rekao je Jason.
Plakao je. - Ve jesi. - rekla je Caddy. - Sad vie nema to ispriati.
- Ajde, svi morate u krevet. - rekla je Dilsey. Prila mi je i spustila me sa stolca i obrisala mi lice
i ruke toplom krpom. - Versh, moe li ih tiho odvesti gore stranjim stubama. Ti, Jasone, prestani
cmizdriti.
- Jo je prerano za spavanje. - rekla je Caddy. - Nikad ne moramo ovako rano ii spavati.
- Veeras idete. - rekla je Dilsey. - Va tatica je reko da smjesta poete gore im poveerate. uli
ste ga.
- Rekao je da moraju mene sluati. - rekla je Caddy.
- Ja te neu sluati. - rekao je Jason.
- Mora. - rekla je Caddy. - Hajdemo, uje. Mora initi sve to ti ja kaem.
- Pazi da budu tiho, Versh. - rekla je Dilsey. - Bit ete tihi, jelda.
- Zato veeras moramo biti tako tihi. - rekla je Caddy.
- Vaa majica se ne osjea dobro. - rekla je Dilsey. - Ajde, hodite s Vershom.
- Rekao sam ti da Majka plae. - rekao je Quentin. Versh me podigao i otvorio vrata na stranju
verandu. Izili smo i Versh je zatvorio vrata i bilo je crno. Mogao sam namirisati Versha i osjetiti ga.
Sad svi budite tiho. Jo neemo gore. Gospodin Jason je rekao da svi doemo gore. Rekao je da me
sluate. Ja te neu sluati. Ali rekao je da svi morate. Jel da je rekao, Quentine. Osjeao sam
Vershovu glavu. uo sam nas. Jel da je rekao, Versh. Da, tako je. Onda ja kaem da svi jo malo
izaemo. Hajdemo. Versh je otvorio vrata i svi smo izili.
Sili smo niz stube.
- Moda da bi bilo najbolje da odemo do Vershove kue, pa emo biti na miru. - rekla je Caddy.
Versh me spustio i Caddy me uzela za ruku i zaputili smo se puteljkom od opeke.
- Hajde. - rekla je Caddy. - Nema vie one abe. Ve je sigurno odskakutala preko u vrt. Moda
emo vidjeti koju drugu. - Naiao je Roskus s vjedrima za mlijeko. Poao je dalje. Quentin nije iao s
nama. Sjedio je na kuhinjskom stubitu. Spustili smo se do Vershove kue. Volio sam mirisati
Vershovu kuu. Unutra je gorjela vatra i T.P. je uao u koulji pred njom i potpirivao je da se
rasplamsa.
Onda sam ja ustao i T.P. me obukao i otili smo u kuhinju i jeli smo. Dilsey je pjevala i ja sam
poeo plakati pa je ona prestala.
- Pazi da ne prilazi kui, uje. - rekla je Dilsey.
- Ne moemo i onamo. - rekao je T.P.
Igrali smo se u potoku.
- Ne moemo i tamo prijeko. - rekao je T.P. - Pa zna da mamica kae da ne smijemo.
Dilsey je pjevala u kuhinji i ja sam poeo plakati.
- uti. - rekao je T.P. - Ajde, doi. Idemo dolje do staje.
Roskus je muzao krave u staji. Muzao je jednom rukom i stenjao. Nekoliko ptica sjedilo je na
vratima staje i gledalo ga. Jedna se od njih spustila i jela s kravama. Gledao sam Roskusa kako muze
dok je T.P. hranio Queenie i Princea. Tele je bilo u svinjcu. Gurkalo je njukicom ianu ogradu i
mukalo.
- T.P. - rekao je Roskus. T.P. je rekao tu sam, iz staje. Fancy je pruila glavu iznad vrata, jer je T.P.
jo nije bio nahranio. - Zavri s tim. - rekao je Roskus. - Morat e ti must. Desna mi ruka vie nije
nizato.
T.P. je doao i poeo musti.
- Zato ne ide doktoru. - rekao je T.P.
- Nita tu doktor ne moe. - rekao je Roskus. - Bar ne u ovoj kui.
- to fali ovoj kui. - rekao je T.P.
- Nema sree u ovoj kui. - rekao je Roskus. - Dovedi ono tele kad zavri.
Nema sree u ovoj kui, rekao je Roskus. Plamen se uzdizao i padao iza njega i Versha, klizio
po njegovom i Vershovom licu. Dilsey me napokon spremila u krevet. Krevet je mirisao kao T.P. To
mi se svialo.
- to ti zna o tome. - rekla je Dilsey. - U kakvom si to transu bio.
- Ne treba ti za to nikakva transa. - rekao je Roskus. - Ko da ne lei znak toga tono one na onoj
postelji. Ko da rije taj znak tu ve petnajst godina, tako da ga svi mogu vidit.
- Pa moda i jest. - rekla je Dilsey. - Ali tebi i tvojima nije nita naudio, jelda. Versh radi a Frony
nam se udala, a T.P. e uskoro dovoljno odrast da te zamjeni kad te tvoja reuma dokraji.
- Dosad su bila dva. - rekao je Roskus. - A bit e jo jedan. Ja sam vidio znak, a vidla si ga i ti.
- uo sam one noi sovuljagu. - rekao je T.P. - Ni Dan nije htio do veerat. Nije htio i dalje od
staje. Poeo je zavijat odma posije sumraka. Versh ga je uo.
- Bit e ih i vie od jednog. - rekla je Dilsey. - Pokai mi ovjeka koji nee umrijet, blaeno bilo
ime Isusovo.
- Nije sve ni u smrti. - rekao je Roskus.
- Znam ja to ti misli. - rekla je Dilsey. - I nee bit sree ni kad ga zovnu tim imenom, ako ne
sjedi s njim dok plae.
- Nema sree u ovoj kui. - rekao je Roskus. - Vidio sam to jo i prije, ali kad su mu promjenili
ime, sad znam sigurno.
- Ma uuti. - rekla je Dilsey. Navukla je pokrivae preko mene. Mirisali su kao T.P. - Sad da ste
svi bili tiho dok on ne zaspi.
- Vidio sam znak. - rekao je Roskus.
- Znak da e T.P. morat radit sve umjesto tebe. - rekla je Dilsey. Odvedi njega i Quentin dolje u
kuu, T.P, nek se igraju s Lusterom, ge Frony moe na njih pazit, a ti onda doi pomo svom
tatici.
Zavrili smo s jelom. T.P. je podigao Quentin i sili smo do T.P.jeve kue. Luster se igrao na
zemlji. T.P. je spustio Quentin pa se i ona igrala na zemlji. Luster je imao nekakve pule pa su se on i
Quentin potukli oko njih i Quentin mu je uzela pule. Luster je zaplakao i dola je Frony i dala
Lusteru limenku da se s njom igra, a ja sam onda uzeo pule i Quentin se poela sa mnom tui i ja sam
plakao.
 - Pst, tiho. - rekla je Frony. - Ma ta te nije sram. Uzet malom djetetu igraku. - Oduzela mi je
pule i vratila ih Quentin.
- Tiho, uje. - rekla je Frony. - Tiho, kaem ti.
- Uuti. - rekla je Frony. - Tebe treba biem, to tebi treba. - Podigla je Lustera i Quentin. - Doite
ovamo. - rekla je. Ili smo u staju. T.P. je muzao kravu. Roskus je sjedio na sanduku.
- to mu je sad opet. - rekao je Roskus.
- Morat e ga ove zadrat. - rekla je Frony. - Opet se tue s onom malom djecom. Otima im
igrake. Ostani tu s T.P.jem i pokuaj malo biti tiho.
- Pazi, dobro oisti to vime. - rekao je Roskus. - Onu junicu si zimus izmuzo na suho. Ako i ovu
izmuze na suho, nee vie bit mljeka.
Dilsey je pjevala.
- Ne onam prijeko. - rekao je T.P. - Pa zna da mamica kau da ne smije onamo.
Pjevali su.
- Ajdemo. - rekao je T.P. - Idemo se igrat s Quentin i s Lusterom. Ajde.
Quentin i Luster igrali su se na zemlji ispred T.P.jeve kue. U kui je gorjela vatra, uzdizala se i
padala, a Roskus se crn isticao pred njom.
- To je tree, Bogu hvala. - rekao je Roskus. - Reko sam ti prije dvije godine. Nema sree u ovoj
kui.
- Zato onda ne ode. - rekla je Dilsey. Svlaila me. - Zbog tih tvojih brbljanja o nesrei Versh oe
u Memphis. Sad ti je valjda srce na mjestu.
- Ne daj Boe gore nesree za Versha. - rekao je Roskus.
Ula je Frony.
- Jeste li gotovi. - rekla je Dilsey.
- T.P. e sve dovrit. - rekla je Frony. - Milostiva eli da spremi Quentin u krevet.
- Doi u im uzmognem. - rekla je Dilsey. - Sad bi joj ve moglo bit jasno da nemam krila.
- To ti ou re. - rekao je Roskus. - Ne moe bit sree u kui ge se nikad ne spominje ime jednog
njihovog roenog djeteta.
- Pst. - rekla je Dilsey. - Oe da opet pone.
- Podizat djete a da ne zna kako joj se roena mati zove. - rekao je Roskus.
- Ne beri ti brigu zbog nje. - rekla je Dilsey. - Ja sam ih sve podigla pa valjda mogu podi jo
jedno. Ajde, umukni. Nek spava ako hoe.
- Ne re ime. - rekla je Frony. - Pa ne zna on niije ime.
- Samo mu ga kai pa da vidi kako ne zna. - rekla je Dilsey. - Kai mu ga dok spava, i glavu
dajem da e ga ut.
- Zna on puno vie nego to ljudi misle. - rekao je Roskus. - On je znao kad im je dola posljednja
ura, kao i onaj prepeliar. I znao bi ti re kad e i njemu do, kad bi mogo govorit. Ili tebi. Ili meni.
- Izvadi Lustera iz tog kreveta, mamice. - rekla je Frony. - Taj e ga deko zacoprat.
- Zavei, jes me ula. - rekla je Dilsey. - Valjda ti nije vrana mozak popila. Zato uope slua
Roskusa. Lezi, Benjy.
 Dilsey me gurnula i legao sam u krevet u kojem je ve bio Luster. Spavao je. Dilsey je uzela
dugaak komad drveta i poloila ga izmeu Lustera i mene. - Ostani na svojoj strani, uje. - rekla je
Dilsey. - Luster je malean, i ne smije mu nuudit.
Jo ne moe ii, rekao je T.P. ekaj.
Gledali smo iza ugla kue i promatrali kako koije odlaze.
- Sad. - rekao je T.P. Podigao je Quentin i potrali smo dolje do ugla ograde i gledali ih kako
prolaze. - Eno ga. - rekao je T.P. - Vidi onu sa staklom. Pogledaj ga. Lei u njoj. Vidi.
Ajdemo, rekao je Luster, odnjet u ovu loptu doma da je ne izgubim. Ne, gospodine moj, ti je ne
moe dobit. Ako te oni ljudi vide s njom, rei e da si je ukro. Ajd uti, uje. Ne mogu li je dat. I
to bi ti s njom. Ne zna se ni loptat.
Frony i T.P. igrali su se na zemlji kraj vrata. T.P. je imao krijesnice u boci.
- Kako to da ste opet vani. - rekla je Frony.
- Imamo goste. - rekla je Caddy. - Otac je rekao da me veeras svi moraju sluati. Mislim da ete
me morati sluati i ti i T.P.
- Ja te neu sluati. - rekao je Jason. - A Frony i T.P. isto ne moraju.
- Sluat e ako im ja kaem. - rekla je Caddy. - Ali moda od njih to neu traiti.
- T.P. nikad nikog ne slua. - rekla je Frony. - Je li ve poeo taj sprovod.
- to je to sprovod. - rekao je Jason.
- to ti nisu mamica rekli da im ne kae. - rekao je Versh.
- To je kad nariu. - rekla je Frony. - Naricali su dva dana za sestrom Beulom Clay.
Naricali su u Dilseynoj kui. Dilsey je naricala. Kad je Dilsey naricala Luster je rekao, Tiho, i
utihnuli smo, a onda sam ja poeo plakati i Blue je zavijala pod kuhinjskim stubama. Onda je
Dilsey prestala i mi smo prestali.
- Oh. - rekla je Caddy. - To je za crnce. Bijeli ljudi nemaju sprovoda.
- Mamica su rekli da im ne kaemo, Frony. - rekao je Versh.
- to to. - rekla je Caddy.
Dilsey je naricala, i kad sam ja doao onamo poeo sam plakati a Blue je zavijala pod stubama.
Luster, rekla je Frony s prozora. Odvedi ih dolje do staje, ne mogu nit skuvat kraj tolke dreke. I
tog psa makni. Vodi ih odavde.
Ne idem ja tamo dolje, rekao je Luster. Mogo bi one sastat taticu. Sino sam ga vidio, lamatao
je rukama u staji.
- Da mi je znat zato ne bi smjela re. - rekla je Frony. - I bjelci isto umiru. Tvoja baka je mrtva
isto ko da je crnac, zna.
- Psi su mrtvi. - rekla je Caddy. - A kad je Nancy pala u jarak i Roskus ju je ustrijelio onda su
doli kopci i svukli je.
Okrugle su se kosti izboile iz jarka, gdje su u crnom jarku bile tamne povijue, ravno u
mjeseinu, kao da su tu stale neke od prikaza. Onda su sve stale i bio je mrak, i kad sam prestao da
opet ponem uo sam Majku, i korake kako se hitro udaljuju, i mogao sam outjeti onaj vonj. Tada je
dola soba, ali oi su mi se zaklopile. Nisam prestao. utio sam vonj. T.P. je otkopao posteljinu.
 - Tiho. - rekao je. - Pssssst.
Ali ja sam utio vonj. T.P. me podigao i brzo mi navukao odjeu.
- uti, Benjy. - rekao je. - Idemo dolje u nau kuu. Jel da hoe naoj kui, tamo ge je Frony.
uti. Psssst.
Zavezao mi je cipele i nataknuo mi kapu i izili smo. U hodniku je gorjelo svjetlo. S druge strane
hodnika uli smo Majku.
- Pssssssssst, Benjy. - rekao je T.P. - Zaas smo vani.
Otvorila su se jedna vrata i utio sam onaj vonj vie nego prije, i pojavila se jedna glava. Nije to
bio Otac. Otac je ondje bio bolestan.
- Jel ga moe izvest iz kue.
- Ve smo krenuli. - rekao je T.P. Dilsey se popela uza stube.
- Pst. - rekla je. - Pst. Vodi ga naoj kui, T.P. Frony mu sprema krevet. Sluaj, pazite na njega. Pst,
Benjy. Ajde, idi s T.P.jem.
Otila je onamo odakle smo uli Majku.
- Bolje da bude ondje. - To nije bio Otac. Zatvorio je vrata, ali ja sam ipak osjeao vonj.
ili smo stubama. Stube su se sputale u mrak i T.P. me uzeo za ruku i izili smo kroz vrata, van iz
mraka. Dan je sjedio u stranjem dvoritu i zavijao.
- On to njui. - rekao je T.P. - I ti si tako sazno, je li.
Spustili smo se stubama, gdje su bile nae sjene.
- Zaboravio sam tvoj kaput. - rekao je T.P. - Moro bi ga nosit. AL ne vraam se.
Dan je zavijao.
- Sad budi tiho. - rekao je T.P. Nae su se sjene kretale, ali Danova sjena nije se kretala osim to
je s njim zavijala.
- Ne mogu te povest doma dok ovako urla. - rekao je T.P. - Ve je bilo gadno s tobom i prije nego
ti je glas posto ko u starog apca. Ajmo.
Ili smo po puteljku od opeka, s naim sjenama. Kotac je vonjao kao svinje. Krava je stajala na
travi, vakala i gledala nas. Dan je zavijao.
- Probudit e cjeli grad. - rekao je T.P. - Moe li umuknut.
Vidjeli smo Fancy kako pase uz potok. Mjesec je sjao na vodu kad smo stigli onamo.
- Ne, gospodine moj. - rekao je T.P. - Ovo je preblizu. Ne moemo se ove zaustavit. Ajmo. Ma
pogledaj se. Cjelu si nogu smoio. Ajde, idemo. - Dan je zavijao.
Jarak je izronio iz trave to je zujala. Kosti su se izboile iz crnih povijua.
- Evo. - rekao je T.P. - Sad moe urlat dok ne promukne. Ima cjelu no i dvadeset jutara
panjaka pred sobom, pa urlaj kolko ti volja.
T.P. je legao u jarak a ja sam sjeo i gledao kosti gdje su kopci jeli Nancy, lepeui van iz jarka
crni i spori i teki.
Imo sam ga kad sam ranije bio ovdje, rekao je Luster. Pokazo sam ti ga. Zar ga nisi vidio.
Izvuko sam ga iz depa ba ove na ovom mjestu i pokazo sam ti ga.
- Ne misli valjda da e kopci svui bakicu. - rekla je Caddy. - Ba si blesav.
 - Ti si runa ptiurina. - rekao je Jason. Poeo je plakati.
- A ti si onda prase. - rekla je Caddy. Jason je plakao. Ruke je zataknuo u depove.
- Jason e postat bogata. - rekao je Versh. - Uvjek dri ruku na novcu.
Jason je plakao.
- Sad si ga rasplakao. - rekla je Caddy. - Tiho budi, Jason. Kako mogu kopci ui k bakici. Otac im
ne bi dao. Pa zar bi ti dao da te kobac svue. Hajde, uuti.
Jason je uutio. - Frony je rekla da je to sprovod. - rekao je.
- E nije. - rekla je Caddy. - Nego je primanje. Frony o tome pojma nema. On bi htio tvoje
krijesnice, T.P. Daj mu ih da ih malo dri.
T.P. mi je dao staklenku s krijesnicama.
- Sigurna sam da emo neto vidjeti ako odemo do prozora od salona. - rekla je Caddy. - Onda
ete mi vjerovati.
- Ja ve znam. - rekla je Frony. - Ne moram ja nit vidit.
- Bolje ti je da zavee, Frony. - rekao je Versh. - Mamica e te izmlatit.
- to ti to zna. - rekla je Caddy.
- Ja znam to znam. - rekla je Frony.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Idemo naprijed pred kuu.
Krenuli smo.
- T.P. oe svoje krijesnice. - rekla je Frony.
- Daj mu da ih jo malo dri, T.P. - rekla je Caddy. - Donijet emo ih natrag.
- Vi ih niste ni navatali. - rekla je Frony.
- A ako kaem da i ti i T.P. moete ii s nama, hoe li mu dati da ih dri. - rekla je Caddy.
- Niko nije reko da ja i T.P. moramo tebe sluat. - rekla je Irony.
- Ako kaem da ne morate, hoete li mu dati da ih dri. - rekla je Caddy.
- Moe. - rekla je Frony. - Daj mu da ih dri, T.P. Mi ih idemo gledat kako nariu.
- Nitko ne narie. - rekla je Caddy. - Kaem ti da imaju primanje. Zar nariu, Versh.
- Kako da znamo to rade ako ove stojimo. - rekao je Versh.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Frony i T.P. me ne moraju sluati. Ali ostali moraju. Najbolje da ga
ti ponese, Versh. Ve se mrai.
Versh me podigao i krenuli smo oko kuhinje.
Kad smo pogledali iza ugla vidjeli smo svjetla kako se primiu kolnim putem. T.P. se vratio do
podrumskih vrata i otvorio ih.
Zna to je one dolje, rekao je T.P. Soda voda. Vidio sam gospodina Jasona kako izlazi odande
s rukama punim boca. Priekaj malo ove.
T.P. je otiao pogledati kroz kuhinjska vrata. Dilsey je rekla, to sad zaviruje amo. e je Benjy.
Ove vani, rekao je T.P.
Onda ga uvaj, rekla je Dilsey. Ne daj mu u u kuu.
Razumijem, rekao je T.P. Jesu l ve poeli.
 Samo ti dr tog djeaka podalje, uje, rekla je Dilsey. Ja imam pune ruke posla.
Zmija je ispuzala ispod kue. Jason je rekao da se on ne boji zmija a Caddy je rekla da se on boji
ali ona ne a Versh je rekao da se i jedno i drugo boje a Caddy je rekla neka budu mirni, kao to je
otac rekao.
Nee sad valjda poet tulit, rekao je T.P. Moda bi malo ovog mota.
kakljao me u nosu i oima.
Ako ga nee popit, daj meni, rekao je T.P. Dobro, evo ti. Bolje da uzmemo jo jednu bocu dok
nas niko ne smeta. Budi sad tiho, razumije.
Zaustavili smo se pod stablom kraj prozora od salona. Versh me posjeo na mokru travu. Bilo je
hladno. U svim su prozorima bila svjetla.
- Ondje je bakica. - rekla je Caddy. - Sad je svaki dan bolesna. Kad ozdravi, priredit emo piknik.
- Ja znam to znam. - rekla je Frony.
Stabla su zujala, i trava.
- Iza onoga prozora kraj ovoga imamo ospice. - rekla je Caddy. - Gdje ti i T.P. imate ospice,
Frony.
- Imamo ih egod se zatekli, valjda. - rekla je Frony.
- Jo nisu poeli. - rekla je Caddy.
Spremaju se poet, rekao je T.P. Ti stoj ove i ne mii se dok ja ne donesem onaj sanduk tako da
moemo gledat kroz prozor. Ajde, ispijmo ovaj mot do kraja. Doe mi iznutra ba ko da sam ona
sova to zove smrt.
Ispili smo mot i T.P. je gurnuo bocu kroz prozorsku reetku, pod kuu, i otiao. uo sam ih u
salonu i noktima sam se hvatao za zid. T.P. je vukao sanduk. Pao je, i poeo se smijati. Leao je u
travi i smijao se. Ustao je i dovukao sanduk pod prozor, i trudio se da se ne smije.
- Bojao sam se da u cmizdrit. - rekao je T.P. - Popni se na sanduk i pogledaj jesu i poeli.
- Nisu poeli jer jo nije stigla glazba. - rekla je Caddy.
- Nee bit nikakve glazbe. - rekla je Frony.
- Odakle ti zna. - rekla je Caddy.
- Ja znam to znam. - rekla je Frony.
Nc zna ti nita. - rekla je Caddy. Prila je stablu. - Podigni me gore, Versh.
- Tvoj tatica su rekli da ne ide ni blizu tom stablu. - rekao je Versh.
- To je bilo davno. - rekla je Caddy. - Sigurna sam da je to ve zaboravio. Osim toga, rekao je
neka me veeras svi sluate. Je li tako, je li rekao da me veeras sluate.
Ja te neu sluati. - rekao je Jason. - A nee ni Frony ni T.P., da zna.
- Podigni me, Versh. - rekla je Caddy.
- Dobro. - rekao je Versh. - Ti e dobit batine. Ne ja. - Priao je i podigao Caddy uz drvo do prve
grane. Gledali smo zaprljani tur njezinih gaica. Onda je vie nismo vidjeli. uli smo samo kako se
stablo trese.
- Gospodin Jason su rekli da e te izmlatit ako slomi to stablo. - rekao je Versh.
- I ja u je tuiti, eto. - rekao je Jason.
 Stablo se prestalo tresti. Pogledali smo gore u nepomine grane.
- to vidi. - apnula je Frony.
Vidio sam ih. Onda sam vidio Caddy, sa cvijeem u kosi, i i luakim velom poput blistavog
vjetra. Caddy Caddy
- Tiho. - rekao je T.P. - ut e te. Brzo silazi. - Povukao me. Caddy. Zakvaio sam se noktima za
zid Caddy. T.P. me vukao. - Tiho. - rekao je. - Tiho. Ajde, brzo. - I dalje me vukao. Caddy Uuti,
Benjy. Nee valjda da te uju. Ajde, popit emo jo malo motia, a onda se moemo vratit ako
bude tiho. Bolje da uzmemo jo jednu bocu inae emo obojica cmizdrit. Moemo re da ju je Dan
ispio. Gospodin Quentin uvijek govori kako je pametan, pa moemo re i da zna to je mot.
Mjeseina se prosipala niz podrumske stube. Popili smo jo mota.
- Zna to bi ja elio. - rekao je T.P. - elio bi da medvjed ue na ta podrumska vrata. I zna to bi
ja onda uinio. Io bi ravno k njemu i pljunio mu u oko. Daj mi tu bocu da zaepim usta prije nego
ponem cmizdrit.
T.P. je pao. Poeo se smijati, i podrumska vrata i mjeseina su odskoili i neto me udarilo.
- Tiho budi. - rekao je T.P., i silio se da ugui smijeh. - Boe, ut e nas. Ustani. - rekao je T.P. -
Ustani, Benjy, brzo. - Mlatarao je rukama oko sebe i smijao se a ja sam pokuavao ustati. Podrumske
stube penjale su se uzbrdo na mjeseini i T.P. je pao na uzbrdici, u mjeseinu, a ja sam trao uz
ogradu i T.P. je trao za mnom i govorio - Tiho budi tiho budi. - Tada je pao u cvijee, sve se smijui,
a ja sam naletio na sanduk. Kad sam se pokuao popeti na njega odskoio je i udario me u zatiljak
i grlo mi je pustilo nekakav glas. Opet je pustilo taj glas i ja sam prestao pokuavati da ustanem, i
onda je opet pustilo onaj glas i poeo sam plakati. Ali grlo mi je i dalje putalo onaj glas dok me T.P.
vukao. Putalo ga je i dalje i nisam znao plaem li ili ne, i T.P. je onda pao preko mene, u smijehu, a
ja sam i dalje putao onaj glas i Quentin je udario nogom T.P.ja i Caddy je ovila oko mene ruke, i
svoj blistavi veo, i vie nisam mogao mirisati drvee, i udario sam u pla.
Benjy, govorila je Caddy, Benjy. Opet je ovila ruke oko mene, ali ja sam otiao. - to je bilo,
Benjy. - rekla je. - Moda ovaj eir. - Skinula je eir i opet mi prila, a ja sam otiao.
- Benjy. - rekla je. - to je bilo, Benjy. to je Caddy uinila.
- Ne svia mu se ta cifrasta haljina. - rekao je Jason. - Misli da si odrasla, je li. Misli da si
bolja od drugih, je li. Cifrasta.
- Ti zavei. - rekla je Caddy. - Prljavi mali gade. Benjy.
- Misli da si odrasla, samo zato to ti je etrnaest godina, je li. - rekao je Jason. - Misli da si
netko i neto. Je li.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Uznemirit e majku. Tiho.
Ali nisam bio tiho, i kad je otila poao sam za njom, i ona je stala na stubitu i ekala, i ja sam
takoer stao.
- to hoe, Benjy. - rekla je Caddy. - Reci Caddy. Ona e to uiniti. Pokuaj.
- Candace. - rekla je Majka.
- Da, majice. - rekla je Caddy.
- Zato ga izaziva. - rekla je Majka. - Dovedi ga ovamo.
Otili smo u Majinu sobu, gdje je ona leala s boleu na krpi oko glave.
 - to se sad dogodilo. - rekla je Majka. - Benjamine.
- Benjy. - rekla je Caddy. Opet je dola, ali ja sam otiao.
- Sigurno si mu neto napravila. - rekla je Majka. - Zato ga ne ostavi na miru, tako da se ja mogu
malo odmoriti. Daj mu tu kutiju i molim te idi i ostavi ga na miru.
Caddy je uzela kutiju i stavila je na pod i otvorila. Bila je puna zvijezda. Kad sam ja mirovao, one
su mirovale. im sam se pomaknuo, zablistale su i zasvjetlucale. Uutio sam.
Tada sam uo kako Caddy hoda i opet sam poeo.
Benjamine. - rekla je Majka. - Doi k meni. - Poao sam k vratima. - Tebi govorim, Benjamine. -
rekla je Majka.
- to je sad opet. - rekao je Otac. - Kamo si se zaputio.
- Jasone, odvedi ga dolje i neka netko pripazi na njega. - rekla je Majka. - Zna da sam bolesna, a
ipak...
Otac je zatvorio vrata za nama.
- T.P. - rekao je.
- Molim, gospodine. - rekao je T.P. dolje kod stuba.
- Benjy sad silazi. - rekao je Otac. - Hodi s T.P.jem.
Poao sam k vratima od kupaonice. Jasno sam uo vodu.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Jasno sam uo vodu. Sluao sam je.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Sluao sam vodu.
Nisam uo vodu, i Caddy je otvorila vrata.
- No, Benjy. - rekla je. Pogledala me i ja sam priao i ovila ie ruke oko mene. - Jesi li opet naao
Caddy. - rekla je. - Nisi valjda mislio da je Caddy pobjegla. - Caddy je mirisala kao drvee.
Otili smo u Caddynu sobu. Sjela je pred zrcalo. Zaustavila je svoje ruke i pogledala me.
- No, Benjy. to je sad. - rekla je. - Ne smije plakati. Caddy nee otii. Pogledaj. - rekla je.
Uzela je u ruku bocu i izvukla ep i stavila mi je pod nos. - Slatko. Mirie. Fino.
Otiao sam i nisam uutio, a ona je drala bocu u ruci i gledala me.
- Aha. - rekla je. Odloila je bocu i prila mi i ogrlila me. - Dakle to je bilo. I pokuao si rei
Caddy i nisi joj mogao rei. Htio si, ali nisi mogao, je li. Naravno da Caddy nee. Naravno da Caddy
nee. Priekaj samo da se obuem.
Caddy se obukla i opet je uzela bocu i sili smo u kuhinju.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Benjy ima dar za tebe. - Sagnula se i stavila mi bocu u ruku. - Hajde,
predaj to Dilsey. - Caddy mi je ispruila ruku i Dilsey je uzela bocu.
- Ma vidi ti ovo. - rekla je Dilsey. - to nije moje djetece dalo svojoj Dilsey bocu parfema.
Pogledaj molim te, Roskus.
Caddy je mirisala kao drvee. - Mi naime ne volimo parfeme. - rekla je Caddy.
Mirisala je kao drvee.
- Ajmo sad. - rekla je Dilsey. - Prevelik si da spava s drugim narodom. Sad si veliki deko. Ima
trinajst godina. Dosta si velik da spava sam u sobi ujaka Mauryja. - rekla je Dilsey.
Ujak Maury je bio bolestan. Oko mu je bilo bolesno, i usta. Versh mu je odnio veeru na pladnju.
- Maury kae da e ustrijeliti tu hulju. - rekao je Otac. - Rekao sam mu da Pattersonu to radije ne
spominje unaprijed. - Pio je.
- Jasone. - rekla je Majka.
- Koga e ustrijeliti, Oe. - rekao je Quentin. - Zato e ga ujak Maury ustrijeliti.
- Zato to nije mogao shvatiti malu alu. - rekao je Otac.
- Jasone. - rekla je Majka. - Kako moe. Ti bi mirno sjedio i gledao kako Mauryja ubijaju iz
zasjede i smijao se.
- Onda bi Mauryju bilo najbolje da se kloni zasjede. - rekao je Otac.
- Koga to ustrijeliti, oe. - rekao je Quentin. - Koga e ujak Maury ustrijeliti.
- Nikoga. - rekao je Otac. - Ja nemam pitolja.
Majka je zaplakala. - Ako ti teko pada to Maury jede tvoju hranu, zato nisi dovoljno mukarac
da mu to kae u lice. Ovako ovjeka ismijavati pred djecom, njemu iza lea.
- Naravno da mi to ni na pamet ne pada. - rekao je Otac. - Ja se divim Mauryju. On je od
neprocjenjive vrijednosti za moj osobni osjeaj rasne superiornosti. Ne bih mijenjao Mauryja ni za
par zaprenih konja. A znade li zato, Quentine.
- Ne znam, oe. - rekao je Quentin.
- Et ego in Arcadia zaboravio sam latinsku rije za sijeno. - rekao je Otac. - No, no. - rekao je. -
Samo sam se alio. - Ispio je svoju au i odloio je i priao Majci i poloio joj ruku na rame.
- Nije to nikakva ala. - rekla je Majka. - Moja je obitelj jednako dobra roda kao i tvoja. Samo
zato to je Maury slaba zdravlja.
- Dakako. - rekao je Otac. - Slabo je zdravlje primarni razlog svega ivota. Boleu stvoren,
truleom okruen, na putu u raspadanje. Versh.
- Izvolite, gospodine. - rekao je Versh iza mog stolca.
- Uzmi ovu bocu i napuni je.
- I reci Dilsey neka doe i odvede Benjamina gore u krevet. - rekla je Majka.
- Ti si veliki deko. - rekla je Dilsey. - Caddy vie nee spavat s tobom. Ajde, uuti, pa e zaspat.
- Soba je otila, ali ja nisam uutio, i soba se vratila i dola je Dilsey i sjela na krevet, i gledala me.
- Zar nee bit dobar deko i uutit. - rekla je Dilsey. - Nee, jelda. Pa onda, ajde priekaj asak.
Otila je. Niega nije bilo na vratima. Onda je na njima bila Caddy.
- Pst. - rekla je Caddy. - Dolazim.
Uutio sam i Dilsey je odgrnula pokriva na krevetu i Caddy |e legla izmeu pokrivaa i deke.
Nije skidala kupai ogrta.
- Evo me. - rekla je. - Tu sam. - Dilsey je dola s dekom i pokrila je i ugurala krajeve oko nje.
Zaas e zaspat. - rekla je Dilsey. - Ostavit u svjetlo u vaoj sobi.
- U redu. - rekla je Caddy. Priljubila je glavu uz moju na jastuku. - Laku no, Dilsey.
- Laku no, duo. - rekla je Dilsey. Soba je pocrnjela. Caddy je mirisala kao drvee.
Gledali smo gore u stablo kamo se popela.
 - to ona vidi, Versh. - proaputala je Frony.
- Psssst. - rekla je Caddy sa stabla.
Dilsey je rekla: - Da ste odmah doli vamo. - Naila je iza ugla kue. - Zato niste otili spavat,
kako su vam tatica rekli, umjesto da mi se iza lea iskradate iz kue. Gdje su Caddy i Quentin.
- Ja sam joj rekao da se ne penje na to stablo. - rekao je Jason. - Tuit u je.
- Tko to i na kakvo stablo. - rekla je Dilsey. Pribliila se i pogledala gore u stablo. - Caddy. -
rekla je Dilsey. Grane su se opet poele tresti.
- Ti, vrae jedan. - rekla je Dilsey. - Da si smjesta sila.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Pa zna da je Otac rekao da budemo tiho. - Pojavile su joj se noge i
Dilsey je pruila ruke i izvukla je iz stabla.
- Gdje ti je pamet da ih puta ovamo. - rekla je Dilsey.
- Nisam joj mogo dokazat. - rekao je Versh.
- to uope ove radite. - rekla je Dilsey. - Ko vam je reko da idete pred kuu.
- Ona. - rekla je Frony. - Ona nam je rekla nek idemo.
- A tko vam je reko da morate radit to ona kae. - rekla je Dilsey. - Ajte smjesta kui. - Frony i
T.P. su otili. Nestali su nam iz vida dok su jo odlazili.
- Ovako i van usred noi. - rekla je Dilsey. Podigla me i poli smo u kuhinju.
- mugnut iz kue meni iza lea. - rekla je Dilsey. - A dobro znate da ste odavno morali bit u
krevetu.
- Psssst, Dilsey. - rekla je Caddy. - Nemoj tako glasno govoriti. Moramo biti tihi.
- Onda ti zavei i budi tiho. - rekla je Dilsey. - Gdje je Quentin.
- Quentin je bijesan zato to su me veeras svi morali sluati. - rekla je Caddy. - On jo ima onu
T.P.jevu staklenku s krijesnicama.
- Mislim da T.P. moe izdrat bez nje. - rekla je Dilsey. - Versh, ajde potrai Quentina. Roskus
kae da ga je vidio e ide prema tali. - Versh je otiao. Nismo ga mogli vidjeti.
- Nita ne rade tamo unutra. - rekla je Caddy. - Samo sjede u foteljama i gledaju.
- Za to im se nee nikakve pomoi od vas. - rekla je Dilsey. Proli smo kraj kuhinje.
Kamo bi ti sad io, rekao je Luster. Hoe natrag gledat kako udaraju onu loptu. Ve smo one
traili. Evo. ekaj malo. ekaj me ove a ja u se vratit po onu loptu. Neto sam smislio.
Kuhinja je bila tamna. Stabla su bila crna na nebu. Dan se dogegao ispod stubita i grickao mi
gleanj. Iao sam oko kuhinje, onamo gdje je bio mjesec. Dan je docapkao za mnom, u mjesec.
- Benjy. - rekao je T.P. u kui.
Cvjetno stablo kraj prozora od salona nije bilo tamno, ali debela stabla jesu. Trava je zujala na
mjeseini gdje je moja sjena hodala po travi.
- uj, Benjy. - rekao je T.P. u kui. - e se krije. Bjei nekamo, jelda. Znam ja tebe.
Luster se vratio. ekaj, rekao je. Evo. Nemoj i onamo. Gospodica Quentin i njen momak su
one u ljuljaki. Ti doi ovamo. Vrati se, jesi uo, Benjy.
Bilo je tamno pod drveem. Dan nije htio doi. Ostao je na mjeseini. Onda sam ugledao ljuljaku
i poeo sam plakati.
 Ajde se mii odande, Benjy, rekao je Luster. Zna da e se gospoica Quentin razbjesniti.
Sad ih je bilo dvoje, zatim samo jedno na ljuljaki. Caddy je dolrala, bijela u tami.
- Benjy. - rekla je. - Kako si uspio umai. Gdje je Versh.
Ogrlila me i ja sam uutio i drao se za njezinu haljinu i pokuavao je odvui.
- Ej, Benjy. - rekla je. - to ti je. T.P. - zazvala je.
Onaj iz ljuljake je ustao i doao, a ja sam plakao i vukao Caddy za haljinu.
- Benjy. - rekla je Caddy. - Pa ovo je Charlie. Zar ne poznaje Charlieja.
- Gdje je onaj njegov crnac. - rekao je Charlie. - Zato ga putaju da ovako sam luta naokolo.
- Pst, Benjy. - rekla je Caddy. - Otii, Charlie. Ne svia mu se. - Charlie je otiao i ja sam uutio.
Vukao sam Caddy za haljinu.
- Ej, Benjy. - rekla je Caddy. - Zar mi ne da da malo ostanem ovdje i porazgovaram sa
Charliejem.
- Zovi onoga crnca. - rekao je Charlie. Vratio se. Ja sam plakao i vukao Caddy za haljinu.
- Odlazi, Charlie. - rekla je Caddy. Charlie je doao i stavio ruke na Caddy i ja sam jo jae
zaplakao. Glasno sam plakao.
- Ne, ne. - rekla je Caddy. - Ne. Ne.
- On ne zna govoriti. - rekao je Charlie. - Caddy.
- Jesi li poludio. - rekla je Caddy. Poela je brzo disati. - On vidi. Nemoj. Nemoj. - Caddy se
otimala. Oboje su brzo disali. - Molim te. Molim te. - aputala je Caddy.
- Rijei ga se. - rekao je Charlie.
- Hou. - rekla je Caddy. - Pusti me.
- Hoe li ga se rijeiti. - rekao je Charlie.
- Hou. - rekla je Caddy. - Pusti me. - Charlie je otiao. - Pst. - rekla je Caddy. - Otiao je. -
Uutio sam. Mogao sam je uti i osjetiti kako joj se prsa nadimlju.
- Morat u ga odvesti u kuu. - rekla je. Uzela me za ruku. - Idem. - apnula je.
- ekaj. - rekao je Charlie. - Dozovi onog crnca.
- Ne. - rekla je Caddy. - Vratit u se. Hajdemo, Benjy.
- Caddy. - apnuo je harlie, glasno. Ili smo dalje. - Mora se vratiti. Hoe li se vratiti. - Caddy
i ja ve smo trali. - Caddy. - rekao je Charlie. Istrali smo na mjeseinu, prema kuhinji.
- Caddy. - rekao je Charlie.
Caddy i ja smo trali. Ustrali smo kuhinjskim stubama, na verandu, i Caddy je klekla u mraku i
zagrlila me. uo sam je i osjeao njezina prsa. - Neu vie. - rekla je. Neu nikad vie, nikad.
Benjy, Benjy. - I tada je stala plakati, i ja sam plakao, i vrsto smo se drali. - Tiho. - rekla je. - Tiho.
Neu nikad vie. - I ja sam uutio i Caddy je ustala i poli smo u kuhinju i upalili svjetlo i Caddy je
uzela kuhinjski sapun i isprala usta nad sudoperom, jako. Caddy je mirisala kao drvee.
Ma govorio sam ti da se makne odande, rekao je Luster. Brzo su se uspravili u ljuljaki.
Quentin je imala ruke na kosi. On je imao crvenu kravatu.
Ti stari blesavi kretenu, rekla je Quentin. Rei u Dilsey kako ga puta da me slijedi kamo god
poem. Natjerat u je da te dobro izmlati.
 - Nisam ga mogo zaustavit. - rekao je Luster. - Odi ovamo, Benjy.
- Naravno da si mogao. - rekla je Quentin. - Nisi ni pokuao. Obojica njukate za mnom. Je li vas
baka poslala ovamo da me uhodite. - Iskoila je iz ljuljake. - Ako ga sad smjesta ne odvede odavde
i ne pazi na njega, rei u Jasonu da te izmlati.
- Ne mogu nit poet s njim. - rekao je Luster. - Kuajte vi, ako mislite da moete.
- Zavei. - rekla je Quentin. - Hoe li ga maknuti odavde ili nee.
- Ah, ma neka ostane. - rekao je. Imao je crvenu kravatu. Sunce je na njoj bilo crveno. - Gledaj
ovo, stari. - Zapalio je ibicu i stavio je u usta. Zatim je izvadio ibicu iz usta. Jo je gorjela. - Hoe
li pokuati. - rekao je. Poao sam k njemu. - Otvori usta. - rekao je. Otvorio sam usta. Quentin je
tresnula ibicu rukom i ona je otila.
- Vrag te odnio. - rekla je Quentin. - Zar hoe da opet pone. Zar ne zna da bi urlikao cijeli dan.
Tuit u te Dilsey. - Otrala je.
- Ej, mala. - rekao je. - uj. Vrati se. Neu ga vie zafrkavali.
Quentin je trala prema kui. Zaobila je kuhinju.
- Lijepu si svinjariju napravio, stari. - rekao je. - Jelda.
- Ne razumije on to mu govorite. - rekao je Luster. - Gluhonjem je.
- A je li. - rekao je. - A kako je dugo ovakav.
- Ba danas ima cijele trideset tri godine. - rekao je Luster. - Roen je mutav. Jeste vi jedan od
onih iz cirkusa.
- Zato pita. - rekao je.
- Ne pamtim da sam vas prije vio ovuda. - rekao je Luster.
- No, i to onda. - rekao je.
- Nita. - rekao je Luster. - Ja idem veeras.
On me gledao.
- Niste valjda vi taj to svira na pili, jelda. - rekao je Luster.
- Stajat e te etvrt dolara da sazna. - rekao je. Pogledao je u mene. - Zato ga ne dre zatvorena.
- rekao je. - Zato si ga doveo ovamo.
- Meni govorite. - rekao je Luster. - Nit ja ne mogu s njim. Doo sam ovamo samo potrait novi
koji sam izgubio, jer ou veeras na prestavu. Sad mi se ini da neu mo i. - Luster je gledao u
zemlju. - Vi nemate sluajno etvrt dolara zviega, jelda. - rekao je Luster.
- Ne. - rekao je on. - Nemam.
- Ondak u ipak morat na onaj otprije. - rekao je Luster. Turio je ruku u dep. - A vi sigurno ne bi
kupili ni jednu loptu za golf, jelda. - rekao je Luster.
- Kakvu loptu. - rekao je.
- Loptu za golf. - rekao je Luster. - Dam je za samo etvrt dolara.
- A emu. - rekao je on. - to bih ja s loptom.
- Ma to sam i mislio. - rekao je Luster. - Doi ovamo, magare. - rekao je. - Doi ovamo i gledaj
kako udaraju onu loptu. Evo ti. Evo ti neto za zanimaciju uz taj kunjak. - Luster je neto podigao i
dao mi. Sjajilo se.
 - Gdje si to naao. - rekao je. Kravata mu se crvenjela na suncu dok je hodao.
- Nao sam ispod ovog grma. - rekao je Luster. - Naas sam pomislio da je to onaj novac koji sam
izgubio.
Doao je i uzeo ga.
- Pst. - rekao je Luster. - Vratit e ti kad pogleda.
- Kutija kurtona. - rekao je. Pogledao je prema kui.
- Pst. - rekao je Luster. - Evo, sad e je vratit.
Dao mi ju je i ja sam uutio.
- Tko joj je sino dolazio. - rekao je.
- Ne znam. - rekao je Luster. - Dou svaku no kad se ona moe spustit niz stablo. Nije moje da im
ulazim u trag.
- Vrag me odnio ako jedan nije ostavio dobar trag. - rekao je. Pogledao je prema kui. Tada je
otiao i legao u ljuljaku. - Idite. - rekao je. - Nemojte me smetati.
- Doi vamo. - rekao je Luster. - Finu si svinjariju napravio. I vrijeme je da te gospoica Quentin
tui.
Doli smo do ograde i gledali smo kroz kovrave cvjetne otvore. Luster je traio po travi.
- Tono sam ga ove imo. - rekao je. Vidio sam kako zastava lepee, i kako sunce ukoso sja na
irinu trave.
- Uskoro e neki doi. - rekao je Luster. - Ima ih i sad, ali ve odlaze. Ajde ovamo i pomogni mi
trait.
Hodali smo du ograde.
- Umukni. - rekao je Luster. - Kako ih mogu prisilit da dou ovamo, ako nee. ekaj. Doi e, evo
sad. Gledaj onamo. Eno ih, idu.
Iao sam uz ogradu do vrata, gdje su prolazile djevojice sa kolskim torbama. - uj, Benjy. -
rekao je Luster. - Vrati se ovamo.
Ni ti ne koristi gledat kroz ta vrata, rekao je T.P. Gospoica Caddy je otila ima ve dugo.
Udala se i ostavila te. Ni ti ne koristi drat se za ta vrata i plakat. Ona te ne moe ut.
to on to hoe, T.P., rekla je Majka. to se ne moe igrati s njim da bude mir.
Silom hoe dolje gledat kroz ona vrata, rekao je T.P.
Ne, to nikako ne moe, rekla je Majka. Pada kia. Morat e se igrati s njim i paziti da bude
miran. uj, Benjamine.
Ni njega ne moe umirit, rekao je T.P. On misli, ako sie do onih vrata, gospoica Caddy e se
vratit.
Gluposti, rekla je Majka.
uo sam ih kako govore. Iziao sam kroz vrata i nisam ih uo, i siao sam do vrtnih vrata gdje su
prolazile djevojice sa kolskim torbama. Gledale su me i brzo hodale, otkrenute glave. Pokuavao
sam im rei, ali one su nastavile hodati, a ja sam hodao du ograde, i pokuavao rei, a one su hodale
bre. Zatim su trale a ja sam doao do ugla ograde i nisam mogao dalje, i drao sam se za ogradu,
gledao za njima i pokuavao im rei.
 - Ej, Benjy. - rekao je T.P. - to ti pada na pamet, ovako se iskrast iz kue. Pa zna da e te Dilsey
izmlatit.
- Ni ti ne koristi da cvili i slini kroz tu ogradu. - rekao je T.P. - Isprepado si tu djecu. Gledaj,
sad idu drugom stranom ceste.
Kako je uspio izii, rekao je Otac. Jasone, jesi li ostavio ulazna vrata otvorena kad si doao.
Jasno da nisam, rekao je Jason. Kao da bih ja napravio takvu glupost. Kao da sam htio da se
ovako neto dogodi. Bog mi je svjedok da ova familija i bez toga ima dosta nevolja. Uvijek sam
znao da e se ovako neto dogoditi. Valjda ete ga sad poslati u Jackson. Ako ga gospodin Burgess
prije toga ne ustrijeli.
uti, rekao je Otac.
Znao sam ja dobro da e se ovako neto dogoditi, rekao je Jason.
Bila su otvorena kad sam ih dotaknuo, i vrsto sam se drao za njih u sutonu. Nisam plakao, i
pokuao sam prestati, i gledao sam djevojice kako nailaze u sutonu. Nisam plakao.
- Eno ga.
Zaustavile su se.
- Ne moe izii. Ali ionako ne bi nikome nita naao uinio. Hajdemo.
- Mene je strah. Strah me je. Ja idem na drugu stranu ceste.
- Ne moe on izii.
Ja nisam plakao.
- Ne budi kukavica. Hajdemo.
Nailazile su u sutonu. Ja nisam plakao, i drao sam se za vrata. Dolazile su polako.
- Strah me je.
- Nee ti on nita. Ja ovuda prolazim svakoga dana. On samo tri uz ogradu.
Naile su. Otvorio sam vrata i one su stale i okrenule se. Pokuao sam rei, i uhvatio sam je, i
pokuao sam rei, a ona je kriknula i ja sam pokuavao rei i pokuavao i blistave su se prikaze
poele zaustavljati i ja sam pokuao izii. Pokuao sam ono skinuti s lica, ali blistave su se sjene
opet kretale. Penjale su se uz breuljak gdje on prestaje i pokuao sam plakati. Ali kud sam udahnuo,
nisam mogao opet izdahnuti da zaplaem, i pokuao sam se zadrati da ne padnem s breuljka i pao
sam s breuljka u sjajne, uskovitlane prikaze.
Ej, blento, rekao je Luster. Evo, idu neki. Prestani vie s tim slinjenjem i cviljenjem.
Doli su do zastavice. On ju je izvukao i udarali su, onda je vratio zastavicu na mjesto.
- Gospodine. - rekao je Luster.
Osvrnuo se. - to je. - rekao je.
- Oete kupit lopticu za golf. - rekao je Luster.
- Da vidim. - rekao je. Priao je ogradi i Luster mu je pruio lopticu kroz nju.
- Odakle ti ta lopta. - rekao je.
- Nao je. - rekao je Luster.
- To znam. - rekao je. - A gdje. U neijoj torbi za golf.
- Nao sam je na zemlji one u dvoritu. - rekao je Luster. - Dam je za etvrt dolara.
 - A zato ti misli da je tvoja. - rekao je.
- Ja sam je nao. - rekao je Luster.
- Onda si nai jo jednu. - rekao je. Stavio ju je u dep i otiao.
- Moram veeras i u cirkus. - rekao je Luster.
- Ma nemoj. - rekao je. Poao je prema uzvisini. - Pozor, caddie. - rekao je. Udario je.
- Tako mi svega. - rekao je Luster. - Pravi cirkuse kad ih ne vidi i pravi cirkuse kad ih vidi.
Ma to ne moe prestat. to misli da ljudima ve nije dosta da te neprestano sluaju. Evo. Sad si
izgubio svoj kunjak. - Podigao ga je i vratio. - Treba ti novi. Ovaj si ve sasvim istroio. - Stali smo
kraj ograde i gledali ih.
- Teko je s bjelcem. - rekao je Luster. - Vidio si kako mi je uzeo lopticu. - Oni su ili dalje. Mi
smo ili dalje uz ogradu. Doli smo do vrta i dalje nismo mogli. Ja sam se drao za ogradu i gledao
kroz cvjetne otvore. Oni su otili.
- A sad nema zato cvilit. - rekao je Luster. - Zavei. Ja sam taj koji bi moro cvilit a ne ti. Evo.
Pripazi na taj korov. Poet e zbog njega opet urlat. - Dao mi je cvijet. - A kamo li si sad krenuo.
Nae su sjene bile na travi. Stigle su do stabala prije nas. Moja je stigla prva. A onda smo mi
stigli onamo i onda su sjene otile. U boci je bio jedan cvijet. Stavio sam u nju drugi cvijet.
- I ti si mi neko odraslo eljade, je li. - rekao je Luster. - Igra se s dva korova u boci. Zna to e
s tobom uiniti kad umre milostiva. Poslat e te u Jackson, kamo i spada. Tako kae gospodin Jason.
I tamo se moe cijeli dan drat za reetke ko svi drugi luaci i slinit. ta na to kae.
Luster je prevrnuo cvijee rukom. - Tako e oni s tobom u Jacksonu kad pone urlat.
Pokuao sam podii cvjetove. Luster ih je podigao pa su otili. Ja sam poeo plakati.
- Urlaj. - rekao je Luster. - Urlaj. Hoe da ti dam neki razlog da urla. Pa dobro onda. Caddy. -
Proaputao je. - Caddy. Sad urlaj. Caddy.
- Luster. - rekla je Dilsey iz kuhinje.
Cvijee se vratilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Evo ti ih. Gledaj. Sve sam namjestio ba kao to je bilo i prije. Ajd,
umukni.
- uj, Luster. - rekla je Dilsey.
- Evo me odma. - rekao je Luster. - Dolazimo. Napravio si svinjariju. Ustani. - Povukao me za
ruku i ustao sam. Izili smo iz stabala. Naih sjena nije bilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Vidi kako te svi ti ljudi gledaju. Tiho.
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Dilsey. Sila je niza stube.
- to si mu sad uinio. - rekla je.
- Ba ni nisam uinio. - rekao je Luster. - Samo je poeo urlat.
- Jesi, da zna. - rekla je Dilsey. - Neto si mu napravio. Gdje ste bili.
- Gore preko pod onim cedrovima. - rekao je Luster.
- I stalno morate ljutit Quentin. - rekla je Dilsey. - Zato ga ne moe drat dalje od nje. Dobro
zna da ona ne voli biti tamo e je on.
- Mogla bi ga i ona pazit kolko i ja. - rekao je Luster. - Nije meni ujak.
 - Da mi nisi odgovarao, crniu. - rekla je Dilsey.
- Ba mu ni nisam uinio. - rekao je Luster. - One se igrao i onda je odjednom stao urlat.
- Da nisi neto prtljao s njegovim grobljem. - rekla je Dilsey.
- Nisam mu ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali. - rekla je Dilsey. Popeli smo se stubama i u kuhinju. Dilsey je otvorila
vrata od tednjaka i dovukla stolac pred njih i ja sam sjeo. Uutio sam.
Zato je ba morate ljutiti, rekla je Dilsey. Zato ga putate onamo.
Samo je gledao u vatru, rekla je Caddy. Majka ga je uila njegovo novo ime. Nismo je htjeli
naljutiti.
Znam da niste, rekla je Dilsey. On na jednoj strani kue a ona na drugoj. Pazite, da mi niste
dirali moje stvari. Nemojte nita taknut dok se ne vratim.
- Zar te nije stid. - rekla je Dilsey. - Ovako ga tentat. - Stavila je tortu na stol.
- Uope ga nisam tento. - rekao je Luster. - Igrao se s onom bocom punom korova i iznenada je
poeo urlat. ula si ga.
- Da nisi neto uinio njegovom cvjeu. - rekla je Dilsej.
- Nisam ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster. - to e meni njegove gluposti. Ja sam samo
traio onaj moj novi.
- Izgubio si ga, jelda. - rekla je Dilsey. Zapalila je svijee na torti. Neke su od njih bile malene.
Neke su bile velike razrezane na male komadie. - Ljepo sam ti rekla da ga spremi. Sad sigurno
hoe da ti nabavim novce od Frony.
- Moram i u taj cirkus i briga me za Benjyja. - rekao je Luster. - Neu ja i dan i no hodat za njim.
- Radit e tono ono to on oe da radi, mali. - rekla je Dilsey. - Jesi me uo.
- Ko da nisam i prije. - rekao je Luster. - Ko da ne radim uvjek to on oe. Jel tako, Benjy.
- Onda tako i nastavi. - rekla je Dilsey. - Nego ga vodi ovamo dok zavija pa se onda i ona uzruja.
Ajde sad, jedite te torte prije nego doe Jason. Neu da me napada zbog te torte koju sam kupila
svojim vlastitim novcem. Da ne bi ove pekla tortu, kad mi broji svako jaje koje ue u ovu kuhinju.
Da vidimo moe li ga sad malo ostavit na miru, osim ako ti veeras nije do cirkusa.
Dilsey je otila.
- Ti ne moe puhnut svijee. - rekao je Luster. - Gledaj kako u ih ja ugasit. - Nagnuo se i
napuhnuo lice. Svijee su otile. Ja sam poeo plakati. - Tiho. - rekao je Luster. - Evo. Gledaj u vatru
dok ja reem tortu.
uo sam sat, i uo sam Caddy kako stoji iza mene, i uo sam krov. Jo pada kia, rekla je
Caddy. Mrzim kiu. Sve mrzim. I onda joj je glava dola u moje krilo i plakala je, i grlila me, i ja
sam poeo plakati. Tada sam opet pogledao u vatru i sjajne glatke prikaze opet su krenule. uo
sam sat i krov i Caddy.
Pojeo sam komad torte. Lusterova ruka je dola i uzela jo jedan komad. uo sam ga kako jede.
Gledao sam u vatru.
Dugaak komad ice iao mi je preko ramena. Doao je do vrata i onda je vatra otila. Poeo sam
plakati.
- emu sad urla. - rekao je Luster. - Pogledaj onamo. - Vatra je bila ondje. Uutio sam. - to ne
moe sjedit i gledat u vatru i bit miran ko to su ti mamica rekli. - rekao je Luster. - Neka te bude
sram. Evo. Evo ti jo malo torte.
- A to si mu sad uinio. - rekla je Dilsey. - Ba ga ne moe pustit na miru.
- Samo sam ga htio natjerat da uuti i ne zasmeta milostivi. - rekao je Luster. - Neto ga je opet
pokrenilo.
- A ja znam kako se to neto zove. - rekla je Dilsey. - Rei u ja Vershu da te izmlati kad doe
kui. Ba izaziva, da zna. I radi to cijeli dan. Jesi ga vodio dolje do potoka.
- Nisam. - rekao je Luster. - Ovdje smo u ovom dvoritu cijeli bogovetni dan, ba ko to si rekla.
Njegova je ruka posegla za jo jednim komadom torte. Dilsey ga je lupila po ruci. - Posegni jo
jednom i odsjei u ti je evo ovim mesarskim noem. - rekla je Dilsey. - Glavu dajem da nije probo
ni komadia.
- Je, ba je. - rekao je Luster. - Ve je pojeo dvaput vie od mene. Pitaj ga, vidjet e.
- Samo posegni jo jednom. - rekla je Dilsey. - Samo posegni, pa da vidi.
Tako je, rekla je Dilsey. Vjerujem da e sljedei put doi red na mene da plaem. Valjda e mi i
Maury dopustiti da se malo rasplaem nad njim.
On se sad zove Benjy, rekla je Caddy.
Ma kako sad to, rekla je Dilsey. Pa nije valjda ve iznosio ono ime s kojim se rodio, je li.
Benjamin je ime iz Biblije, rekla je Caddy. To je bolje ime za njega nego Maury.
Ma kako sad to, rekla je Dilsey.
Majka kae da jest, rekla je Caddy.
Ha, rekla je Dilsey. Nita mu ime nee pomoi, a nee mu bome ni kodit. Nema sree za ljude
ako mjenjaju imena. Moje je ime Dilsey jo od prije nego pamtim i bit e Dilsey kad me ve svi
zaborave.
Kako e onda znati da je Dilsey ako te ve svi zaborave, Dilsey, rekla je Caddy.
Jer e stajat u Knjizi ivota, duo, rekla je Dilsey. Lijepo napisano.
A zna li ga ti proitati, rekla je Caddy.
Neu morat, rekla je Dilsey. Proitat e ga oni umjesto mene. Ja samo moram re, ove sam.
Dugaka ica ila mi je preko ramena i vatra je otila. Poeo sam plakati.
Dilsey i Luster su se svaali.
- Vidla sam te ja. - rekla je Dilsey. - Oho, vidla sam te ja, da zna. - Izvukla je Lustera iz kuta i
tresla ga. - Nita mu nisi inio, jelda. Samo ekaj dok se tvoj tatica ne vrati kui. Da sam bar mlada
ko to sam neko bila, ui bi ti iz glave iupala. Najrae bi te zakljuala u onaj podrum i ne bi te
pustila veeras u cirkus, da zna.
- Au, mamice. - rekao je Luster. - Au, mamice.
Pruio sam ruku onamo gdje je prije bila vatra.
- Povuci ga. - rekla je Dilsey. - Ej, povuci ga.
Moja se ruka trgnula unatrag i stavio sam je u usta i Dilsey me zgrabila. Jo sam mogao uti sat
izmeu moga glasa. Dilsey je zamahnula i tresnula Lustera po glavi. Glas mi je svaki put iznova bio
snaan.
 - Donesi mi onu sodu. - rekla je Dilsey. Izvukla mi je ruku iz usta. Glas mi se onda pojaao i ruka
mi se pokuala vratiti natrag u usta, ali Dilsey ju je drala. Glas mi se pojaao. Posipala mi je ruku
sodom.
- Pogledaj tamo u smonicu i otrgni komad one krpe to visi na avlu. - rekla je. - Tiho, uje.
Nee valjda da ti se majica opet razboli, je li. Evo, gledaj u vatru. Dilsey e napravit da te ruka
zaas prestane pei. Gledaj u vatru. - Otvorila je vrata od vatre. Gledao sam vatru, ali ruka mi nije
prestajala i ja nisam prestajao. Ruka mi je pokuavala ii do usta, ali Dilsey ju je drala.
Omotala je oko nje krpu. Majka je rekla,
- A to je sad opet. Ne mogu ak ni bolovati na miru. Moram li ustati iz kreveta da siem k njemu,
uz dva odrasla crnca koji ga paze.
- Sad je dobro. - rekla je Dilsey. - Prestat e zaas. Samo je malo speko ruku.
- Uz dva odrasla crnca, morate mi ga voditi u kuu da ovdje urla. - rekla je Majka. - Namjerno ga
potiete, jer znate da sam bolesna. - Dola je i stala kraj mene. - Tiho. - rekla je. - Smjesta uuti. Jesi
li mu ti dala ovu tortu.
- Kupila sam mu je. - rekla je Dilsey. - Nije iz Jasonove smonice. Spremila sam mu za proslavit
roendan.
- Hoe ga otrovati tom jeftinom kupovnom tortom. - rekla je Majka. - To hoe, je li. Pa zar neu
ovdje nikad imati ni aska mira.
- Ajte vi opet gore u sobu i legnite. - rekla je Dilsey. - Ovo e ga zaas prestat pe pa e uutit.
Ajde, idemo.
- A njega da pustim ovdje dolje da mu jo neto napravite. - rekla je Majka. - Kako mogu gore
leati dok mi on ovdje dolje urla. Benjamine. Da si smjesta uutio.
- Nemamo inae kamo s njime. - rekla je Dilsey. - Vie nemamo onolko mjesta ko nekad. Ne moe
bit vani u dvoritu i plakat da ga svi susjedi vide.
- Znam, znam. - rekla je Majka. - Svemu sam ja kriva. Uskoro mene vie nee biti, i ti i Jason ete
se puno bolje sloiti. - Zaplakala je.
- Nemojte sada, ajde. - rekla je Dilsey. - Opet e vam bit zlo. Ajte lijepo gore u sobu. Luster e ga
odvest u bibloteku i igrat e se s njim dok mu ja ne skuvam veeru.
Dilsey i Majka su izale.
- Uuti. - rekao je Luster. - Uuti, uje. Oe da ti opeem i drugu ruku. Nita ti nije. Uuti.
- Evo. - rekla je Dilsey. - Ajde, prestani plakat. - Dala mi je cipelicu i uutio sam. - Odvedi ga u
bibloteku. - rekla je. - I ako ga opet ujem, ovom u te rukom izmlatiti, da zna.
Otili smo u biblioteku. Luster je upalio svjetlo. Prozori su pocrnjeli i tamno visoko mjesto na
zidu je dolo i ja sam priao i dodirnuo ga. Bilo je kao vrata, samo to to nisu bila vrata.
Iza mene je dola vatra i ja sam otiao do vatre i sjeo na pod, drei cipelicu u ruci. Vatra je
narasla. Popela se do jastuia na Majinom stolcu.
- Uuti. - rekao je Luster. - Ma to ne moe bar malo zaepit. Evo sam ti ove naloio vatru, a ti
je nee ni pogledat.
Ime ti je Benjy, rekla je Caddy. uje li. Benjy. Benjy.
Nemoj mu to govoriti, rekla je Majka. Dovedi ga ovamo.
 Caddy me podigla ispod pazuha.
Ustani, Mau ... hou rei, Benjy, rekla je.
Nemoj ga pokuavati nositi, rekla je Majka. Zar ga ne moe dovesti ovamo. Je li previe traiti
od tebe da to napravi.
Mogu ga nositi, rekla je Caddy. - Daj mi da ga odnesem gore, Dilsey.
- Ma ajde, Mrvice. - rekla je Dilsey. - Nema u tebi snage ni da buhu ponese. Makni se i da te
nismo uli, ko to je reko gospodin Jason.
Na vrhu stubita bilo je svjetlo. Otac je stajao ondje, u koulji bez kaputa. Lice mu je govorilo
Tiho. Caddy je proaputala,
- Je li Majka bolesna.
Versh me spustio i poli smo u Majinu sobu. Tamo je bila vatra. Penjala se i padala po
zidovima. Bila je jo jedna vatra u zrcalu. Mogao sam nanjuiti bolest. Bila je na krpi smotanoj na
Majinoj glavi. Kosa joj je bila na jastuku. Vatra nije stizala do nje, ali sjala joj je na ruci, gdje
joj je skakalo prstenje.
- Hajde doi i poeli Majci laku no. - rekla je Caddy. Prili smo krevetu. Vatra se ugasila u
zrcalu. Otac je ustao s kreveta i podigao me i Majka mi je poloila ruku na glavu.
- Koliko je sati. - rekla je Majka. Oi su joj bile zatvorene.
- Deset do sedam. - rekao je Otac.
- Jo je prerano da ide spavati. - rekla je Majka. - Probudit e se onda u zoru, a ja naprosto ne
mogu podnijeti jo jedan ovakav dan.
- No, no. - rekao je Otac. Dodirnuo je Majino lice.
- Znam da sam ti samo na teret. - rekla je Majka. - Ali uskoro me vie nee biti. Onda ti vie nitko
nee dodijavati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Ja u ga naas odvesti dolje. - Podigao me. - Hajdemo, stari moj. Idemo
malo dolje po stubama. Samo emo morati biti tiho dok Quentin ui.
Caddy je prila i nagnula lice nad krevetom i Majina se ruka pojavila u svjetlu ognja. Prstenovi
su joj poskakivali na Caddyinim leima.
Majka je bolesna, rekao je Otac. Dilsey e te spremiti u krevet. Gdje je Quentin.
Versh je iao po njega, rekla je Dilsey.
Otac je stajao i gledao nas kako prolazimo. uli smo Majku u njezinoj sobi. Caddy je rekla - Tiho.
- Jason se jo penjao stubama. Ruke su mu bile u depovima.
- Veeras morate biti jako dobri. - rekao je Otac. - I tihi, da ne uznemirujete Majku.
- Bit emo tihi. - rekla je Caddy. - Sad mora biti tih, Jasone. - rekla je. Hodali smo na prstima.
uli smo krov. Vidio sam vatru i u zrcalu. Caddy me opet podigla.
- Hajde, idemo. - rekla je. - Onda se moe opet vratiti k vatri. Tiho, uje.
- Candace. - rekla je Majka.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Majka te eli naas vidjeti. Budi dobar deko. Onda se moe
vratiti. Benjy.
Caddy me spustila, i uutio sam.
 - Pusti ga da ostane ovdje, Majko. Kad prestane gledati u vatru, onda mu moe rei.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy se sagnula i podigla me. Zateturali smo. - Candace. - rekla je
Majka.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Jo je moe vidjeti. Tiho.
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Majka. - Prevelik je da ga nosi. Nemoj to vie pokuavati.
Ozlijedit e si kimu. Sve se ene naeg roda die lijepim dranjem. Zar eli izgledati kao pralja.
- Nije mi preteak. - rekla je Caddy. - Mogu ga ja nositi.
- E dobro, a ja ne elim da ga se nosi, eto. - rekla je Majka. - Petogodinje dijete. Ne, ne. Ne meni
u krilo. Neka stoji.
- Ako ga zagrli, prestat e. - rekla je Caddy. - Tiho. - rekla je. - Odmah e se moi vratiti. Evo.
Tu je tvoj jastuk. Vidi.
- Nemoj, Candace. - rekla je Majka.
- Pusti ga da gleda vatru i bit e miran. - rekla je Caddy. - Priekaj samo as dok ga izvuem. Evo,
Benjy, gledaj. -
Gledao sam i uutio.
- Previe mu ti poputa. - rekla je Majka. - I ti i tvoj otac. Vi ne shvaate da sam ja ta koja na
kraju za sve to ispata. Bakica je tako razmazila Jasona i trebale su mu dvije godine da se iz toga
izvue, a ja nisam dovoljno snana da sve to jo jednom proem s Benjaminom.
- Ne mora se ti s njim muiti. - rekla je Caddy. - Ja se volim brinuti za njega. Je li tako, Benjy.
- Candace. - rekla je Majka. - Rekla sam ti da ga tako ne zove. Kao da nije dosta to je tvoj otac
inzistirao na onom glupom nadimku za tebe, i ne elim da sad i on ima nadimak. Nadimci su vulgarni.
Samo ih prostaci upotrebljavaju. Benjamine. - rekla je.
- Pogledaj me. - rekla je Majka.
- Benjamine. - rekla je. Uzela mi je lice u ruke i okrenula ga prema svome.
- Benjamine. - rekla je. - Makni taj jastuk, Candace.
- Plakat e. - rekla je Caddy.
- Makni taj jastuk, kad ti kaem. - rekla je Majka. - Mora nauiti sluati.
Jastuk je otiao.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy.
- Ti idi onamo i sjedni. - rekla je Majka. - Benjamine. - Prinijela je moje lice svome.
- Prestani s tim. - rekla je. - Prestani.
Ali ja nisam prestao i Majka me uhvatila u naruje i poela je plakati i ja sam plakao. Onda se
pojavio jastuk i Caddy ga je drala visoko iznad Majine glave. Povukla je Majku nazad u naslonja i
Majka se plaui naslonila na crveni i uti jastuk.
- Tiho, Majko. - rekla je Caddy. - Sad idi lijepo gore i legni da bude na miru bolesna. Ja idem po
Dilsey. - Odvela me do vatre i gledao sam jarke, glatke prikaze. Jasno sam uo vatru i krov.
Otac me podigao. Mirisao je kao kia.
- No onda, Benjy. - rekao je. - Jesi li danas bio dobar djeak.
Caddy i Jason tukli su se u zrcalu.
 - uj, Caddy. - rekao je Otac.
Tukli su se. Jason je poeo plakati.
- Caddy. - rekao je Otac. Jason je plakao. Vie se nije tukao, ali vidjeli smo Caddy u zrcalu kako
se tue i Otac me spustio i uao u zrcalo i takoer se tukao. Podigao je Caddy. Ona se otimala. Jason
je legao na pod i plakao. U ruci je imao kare. Otac je drao Caddy.
- Razrezao je sve Benjyjeve lutke. - rekla je Caddy. - Glavu u mu razbiti.
- Candace. - rekao je Otac.
- Hou. - rekla je Caddy. - Hou. - Otimala se. Otac ju je drao. Udarila je Jasona nogom.
Otkotrljao se u kut, iz zrcala. Otac je donio addy do vatre. Sad su svi izili iz zrcala. Samo je vatra
bila u njemu. Kao da je vatra u vratima.
- Prestani s tim. - rekao je Otac. - Hoe li da Majci pozli u njezinoj sobi.
Caddy je prestala. - Razrezao je sve lutke koje smo Mau... Benjy i ja izradili. - rekla je Caddy. -
Napravio je to iz iste podlosti.
- Nisam. - rekao je Jason. Sada je sjedio i plakao. - Nisam ja znao da su njegove. Mislio sam
samo da su nekakav stari papir.
- Nemoj mi rei da nisi znao. - rekla je Caddy. - Napravio si to iz iste -
- Tiho. - rekao je Otac. - Jasone. - rekao je.
- Napravit u ja tebi sutra druge. - rekla je Caddy. - Napravit emo ih puno. Evo, sad moe
gledati i u jastuk.
Jason je uao.
Lijepo sam ti govorio da uti, rekao je Luster.
A to je sad, rekao je Jason.
- Ma inati se, nita drugo. - rekao je Luster. - I ovako radi ve cjeli cjelcati dan.
- A zato ga onda ne ostavi na miru. - rekao je Jason. - Ako ga ne moe smiriti, morat e ga
odvesti van u kuhinju. Mi se ostali ne moemo zatvoriti u svoju sobu kao Majka.
- Mamica kae da mu ne damo blizu kuhinji dok ne zgotovi veeru. - rekao je Luster.
- Onda se igraj s njim i pripazi da bude miran. - rekao je Jason. - Zar ba moram raditi cijeli dan i
onda doi kui u ovakvu ludnicu. - Otvorio je novine i itao.
Moe gledati vatru i zrcalo a i jastuk, rekla je Caddy. Nee morati ekati do veere da gleda
jastuk. uli smo krov. uli smo i Jasona kako glasno plae s one strane zida.
Dilsey je rekla, - Doi, Jasone. A ti da si mu dao mira, uje li.
- Razumijem. - rekao je Luster.
- e nam je Quentin. - rekla je Dilsey. - Veera tek to nije.
- Ne bi znao. - rekao je Luster. - Nisam ju vidio.
Dilsey je otila. - Quentin. - rekla je u predvorju. - Quentin. Veera je gotova.
uli smo krov. I Quentin je mirisao kao kia.
to je Jason uinio, rekao je.
Razrezao je sve Benjyjeve lutke, rekla je Caddy.
 Majka je rekla da ga ne zove Benjy, rekao je Quentin. Sjedio je na tepihu kraj nas. Kad bar ne
bi kiilo, rekao je. Nita ne moe poeti.
Potukli ste se, rekla je Caddy. Je l tako.
Ma, nita to nije bilo, rekao je Quentin.
To ti kae, rekla je Caddy. Otac e odmah vidjeti.
Ba me briga, rekao je Quentin. Da bar ne pada kia.
Quentin je rekla, - Zar nije Dilsey kazala da je veera gotova.
- Je, je. - rekao je Luster. Jason je pogledao Quentin. Onda je opet itao novine. Quentin je ula. -
Veli da tek to nije gotova. - rekao je Luster. Quentin se bacila u Majin naslonja. Luster je rekao,
- Gospodine Jason.
- to je. - rekao je Jason.
- Oete mi dat dva novia. - rekao je Luster.
- A zato. - rekao je Jason.
- Io bi veeras na prestavu. - rekao je Luster.
- Mislio sam da e ti Dilsey nabaviti dvadeset pet centi od Frony. - rekao je Jason.
- I je. - rekao je Luster. - A ja ih izgubio. Ja i Benjy smo cijeli dan traili taj novi. Samo ga
pitajte.
- Onda posudi od njega. - rekao je Jason. - Ja se za moje novce teko namuim. - itao je novine.
Quentin je gledala u vatru. Vatra joj je bila u oima i na ustima. Usta su joj bila crvena.
- Pokuao sam ga zadrat da ne ide onamo. - rekao je Luster.
- Zavei gubicu. - rekla je Quentin. Jason ju je pogledao.
- to sam ti rekao da u ti uiniti ako te jo jednom vidim s onim cirkusantom. - rekao je. Quentin
je gledala u vatru. - Jesi li me ula. - rekao je Jason.
- ula sam te. - rekla je Quentin. - Pa zato to onda ne uini.
- Nita se ne brini, i hou. - rekao je Jason.
- Ne brinem se. - rekla je Quentin. Jason je opet itao novine.
uo sam krov. Otac se nagnuo naprijed i pogledao Quentina.
Zdravo, rekao je. Tko je pobijedio.
- Nitko. - rekao je Quentin. - Razdvojili su nas. Uitelji.
- A tko je to bio. - rekao je Otac. - Hoe li rei.
- Sve je u redu. - rekao je Quentin. - Bio je velik kao i ja.
- Onda dobro. - rekao je Otac. - Moe li mi rei oko ega ste se posvaali.
- Ma nita, zapravo. - rekao je Quentin. - Rekao je da e joj slaviti abu u klupu i da se ona nee
usuditi da ga izmlati.
- Aha. - rekao je Otac. - Ona. A to onda.
- Pa, eto. - rekao je Quentin. - A onda sam ga ja recimo udario.
uli smo krov i vatru, i mrcanje pred vratima.
- A gdje je mislio pronai abu u studenom. - rekao je Otac.
 - Pojma nemam, oe. - rekao je Quentin.
Jasno smo ih uli.
- Jasone. - rekao je Otac. uli smo Jasona.
- Jasone. - rekao je Otac. - Doi ovamo i prestani s tim.
uli smo krov i vatru i Jasona.
- Prekini s tim, smjesta. - rekao je Otac. - Hoe li da te opet istuem. - Otac je podigao Jasona na
naslonja kraj sebe. Jason je mrcao. uli smo vatru i krov. Jason je malo jae zamrcao.
- Jo jednom. - rekao je Otac. uli smo vatru i krov.
Dilsey je rekla, Gotovo je. Sad moete svi do na veeru.
Versh je mirisao kao kia. Mirisao je i kao pas. uli smo vatru i krov.
uli smo Caddy kako brzo hoda. Otac i Majka pogledali su u vrata. Caddy je prola kraj njih, u
brzom hodu. Nije gledala. Brzo je hodala.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy je prestala hodati.
- Da, Majko. - rekla je.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac.
- Doi ovamo. - rekla je Majka.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac. - Ostavi je na miru.
Caddy je dola na vrata i stajala na njima i gledala u Oca i Majku. Oi su joj poletjele prema
meni, a onda otile. Poeo sam plakati. Pla je postao glasan i ja sam ustao. Caddy je ula i stala
leima uza zid i gledala u mene. Poao sam prema njoj plaui, a ona se priljubila uza zid i ja sam joj
vidio oi i zaplakao sam glasnije i povukao je za haljinu. Ispruila je ruke, ali ja sam je povlaio za
haljinu. Oi su joj bjeale.
Versh je rekao, sada ti je ime Benjamin. Zna kako to da ti je sad ime Benjamin. Oni prave od
tebe modrousta. Mamica kau da je u stara vremena tvoj djedica promijenio ime jednome crncu i
on je postao propovjednik, a kad su ga pogledali, i on je bio modrousti. Ali prije toga nije bio,
zna. A kad ga trudna enska pogleda u oi za punog mjeseca, onda se i djete rodi ko modrousti. A
jedne veeri kad je desetak te modrouste djece tralo naokolo, on nije doo doma. Lovci na
oposume su mu nali u umi samo kostur, bez mesa. A zna ko ga je prodro. Ona modrousta djeca.
Bili smo u predvorju. Caddy me je jo gledala. Ruku je prislonila na usta i ja sam joj vidio oi i
plakao sam. Popeli smo se stubama. Ona se opet zaustavila, uza zid, i pogledala me i ja sam plakao a
ona je pola dalje i ja sam iao za njom i plakao sam, a ona se priljubila uza zid i gledala me.
Otvorila je vrata svoje sobe, ali ja sam je povukao za haljinu i uli smo u kupaonicu i ona je stala na
vrata i gledala me. Tada je stavila ruku preko lica, a ja sam se gurao uz nju plaui.
to mu to radi, rekao je Jason. to ga ne moe pustiti na miru.
Nisam ga ni tako, rekao je Luster. Ovakav je cjeli bogovetni dan. Treba ga izmlatit.
Treba ga poslati u Jackson, rekla je Quentin. Kako ovjek uope moe ivjeti u ovakvoj kui.
Ako ti se ne svia, mlada damo, izvoli otii, rekao je Jason.
I hou, rekla je Quentin. Bez brige.
Versh je rekao - Odmakni se malo, da osuim noge. - Malo me odgurnuo. - Nemoj mi sad poet
urlat, uje. Jo je moe vidjet. Ionako nema drugog posla. Ti ne mora bit vani na kii ko ja. Roen
si pod sretnom zvjezdom, a to i ne zna. - Ispruio se na leima pred vatrom.
- Zna kako to da se sad zove Benjamin. - rekao je Versh. - Tvoja majka je preohola za tebe. Tako
kau mamica.
- Sad miruj i daj mi da osuim noge. - rekao je Versh. - Ili zna to u ti napravit. Kou u ti odrat.
uli smo vatru i krov i Versha.
Versh se brzo uspravio i naglo privukao noge pod sebe. Otac je rekao, - Sve je u redu, Versh.
- Ja u ga veeras nahraniti. - rekla je Caddy. - Ponekad plae kad ga Versh hrani.
- Nosi ovaj pladanj gore. - rekla je Dilsey. - A onda pouri natrag i nahrani Benjyja.
- Zar nee da te Caddy nahrani. - rekla je Caddy.
Zar ba mora drati tu staru prljavu cipelu na stolu, rekla je Quentin. Zato ga ne hranite u
kuhinji. Ovo je kao da ovjek jede s prascem.
Ako ti se ne svia kako mi jedemo, nemoj dolaziti za stol, rekao je Jason.
Para se dizala iz Roskusa. Sjedio je pred tednjakom. Vrata penice bila su otvorena i Roskus je
drao noge u njoj. Para se dizala iz zdjelice. Caddy mi je polako stavila licu u usta. Unutra u zdjelici
bila je crna mrlja.
Ajde, ajde, rekla je Dilsey. Nee ti vie smetat.
Spustilo se ispod toke. Onda je zdjelica bila prazna. Otila je. - Veeras je gladan. - rekla je
Caddy. Zdjelica se vratila. Nisam mogao vidjeti mrlju. Onda jesam. - Veeras je pregladnio. - rekla
je Caddy. - Pogledaj koliko je pojeo.
Hoe, nego to, rekla je Quentin. Vi ga aljete da me uhodi. Ne podnosim ovu kuu. Pobjei u.
Roskus je rekao, - Cjelu no e kiit.
Ve ti dugo bjei, ali uvijek se stigne vratiti na jelo, rekao je Jason.
Samo ekaj, vidjet e, rekla je Quentin.
- Onda ne znam to u poet. - rekla je Dilsey. - Sad me tako uvatilo u kuku da se jedva kreem.
Cijelu veer trat gore dolje po tim stubama.
O, ne bih se ni iznenadio, rekao je Jason. Nita me od tebe ne bi iznenadilo.
Quentin je bacila ubrus na stol.
Uuti Jasone, rekla je Dilsey. Prila je i rukom obgrlila Quentin. Sjedni, duo, rekla je Dilsey.
Sram ga bilo, predbacuje ti ono to nije tvoja krivnja.
- Opet joj neto nije po volji, je Ii. - rekao je Roskus.
- Daj zavei. - rekla je Dilsey.
Quentin je odgurnula Dilsey. Gledala je Jasona. Usta su joj bila crvena. Uzela je svoju au s
vodom i zamahnula rukom gledajui u Jasona. Dilsey ju je uhvatila za ruku. Hrvale su se. aa se
razbila na stolu, i voda je otekla u stol. Quentin je trala.
- Majka je opet bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije udo. - rekla je Dilsey. - Od ovakvog vremena svatko se mora razboljet. Kad e ve
zavrit s tim jelom, mome.
Proklet bio, rekla je Quentin. Proklet bio. uli smo je kako tri po stubama. Mi smo otili u
knjinicu.
Caddy mi je dala jastuk i mogao sam gledati jastuk i zrcalo i vatru.
- Moramo biti tiho dok Quentin ui. - rekao je Otac. - to radi, Jasone.
- Nita. - rekao je Jason.
- Onda to moe raditi i ovdje. - rekao je Otac.
Jason je iziao iz kuta.
- to to vae. - rekao je Otac.
- Nita. - rekao je Jason.
- Opet vae papir. - rekla je Caddy.
- Doi ovamo, Jasone. - rekao je Otac.
Jason je bacio neto u vatru. Ono je zaitalo, razmotalo se i pocrnjelo. Onda je bilo sivo. Onda je
nestalo. Caddy i Otac i Jason bili su u Majinom naslonjau. Jasonove su oi bile nateene i
zatvorene, a usnice su mu se micale kao da neto kua. Caddyna glava bila je na Oevom ramenu.
Kosa joj je bila kao vatra, i male iskrice vatre bile su joj u oima, i ja sam priao i Otac je i mene
podigao u naslonja, i Caddy me zagrlila. Mirisala je kao drvee.
Mirisala je kao drvee. U kutu je bilo mrano, ali mogao sam vidjeti prozor. Tu sam uao i
drao cipelu. Nisam je mogao vidjeti, ali moje su je ruke vidjele, i uo sam kako pada no, i moje
su ruke vidjele cipelu ali ja je sam nisam mogao vidjeti, ali moje su ruke vidjele cipelu, i uao
sam ondje i sluao kako pada mrak.
A tu li si ti, rekao je Luster. Vidi to ja imam. Pokazao mi ga je. Zna otkud mi. Gospoica
Quentin mi ga je dala. Znao sam da me nee mo zadrat. A to zaboga radi u tom kutu. Mislio
sam da si ve opet vani. Ma zar nisi dosta cvilio i slinio cijeli cjelcati dan, nego se jo skriva
ovdje u ovoj praznoj sohi, i mrmlja i pravi cirkus. Ajde sad u krevet tako da ja mogu sti tamo
prije nego pone. Ne mogu se ove s tobom natezat cjelu no. Samo nek se one trube po prvi put
oglase, i odo ja.
Nismo ili u nau sobu.
Ovdje imamo ospice. - rekla je Caddy. - Zato moramo noas ovdje spavati.
- to te briga e spava. - rekla je Dilsey. Zatvorila je vrata i sjela i poela me svlaiti. Jason je
poeo plakati. - Tiho. - rekla je Dilsey.
- Hou spavati s bakicom. - rekao je Jason.
- Ona je bolesna. - rekla je Caddy. - Moe spavati s njom kad ozdravi. Je li tako, Dilsey.
- Tiho, uje. - rekla je Dilsey. Jason je utihnuo.
- Ovdje su nam spavaice, i sve. - rekla je Caddy. - Ba kao da smo se preselili.
- I bolje vam je da ih odmah navuete. - rekla je Dilsey. - Ti raskopaj Jasona.
Caddy je raskopala Jasona. On je poeo plakati.
- Ti ba trai batine. - rekla je Dilsey. Jason je uutio.
Quentin, rekla je Majka u predvorju.
to je, rekla je Quentin s druge strane zida. uli smo Majku kako zakljuava vrata. Navirila se
kroz naa vrata i ula i nagnula se nad krevetom i poljubila me u elo.
 Kad ga spremi u krevet, idi i pitaj Dilsey ima li to protiv da mi pripremi termofor, rekla je
Majka. Reci joj ako ima, onda u se pokuati snai bez njega. Reci joj samo da me zanima.
U redu, gospoo, rekao je Luster. Hajdemo. Skidaj hlae.
Uli su Quentin i Versh. Quentin je odvratio lice. - Zato plae. - rekla je Caddy.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Ajde, smjesta se svucite. Ti sad moe kui, Versh.
Skinuo sam se i pogledao sam se i poeo sam plakati. Umukni, rekao je Luster. Ne vrijedi ti ih
trait. Nema ih vie. Ako ovako nastavi, vie ti neemo slavit roendan, zna. Navukao mi je
spavaicu. Umuknuo sam, a onda je Luster stao, i okrenuo glavu prema prozoru. Onda je poao do
prozora i pogledao van. Vratio se i uhvatio me za ruku. Eno je, ide, rekao je. Sad budi tiho. Poli
smo do prozora i pogledali van. Neto je izilo iz Quentininog prozora i popelo se preko na stablo.
Gledali smo kako se stablo trese. Tresavica se sputala niz stablo, onda je izila i gledali smo kako
odlazi preko trave. Onda je vie nismo vidjeli. Hajde, rekao je Luster. Mirno. uje li
trube. Upadaj u taj krevet dok se nisam razljutio.
Bila su tu dva kreveta. Quertin je uao u drugi. Okrenuo je lice prema zidu. Dilsey je polegla
Jasona kraj njega. Caddy je svlaila haljinu.
- Ma pogledaj te tvoje gae. - rekla je Dilsey. - Srea tvoja da te mati nije vidla.
- Ja sam je ve tuio. - rekao je Jason.
- Mogla sam mislit. - rekla je Dilsey.
- I vidi to si time dobio. - rekla je Caddy. - Tuibaba.
- to sam dobio. - rekao je Jason.
- Zato ne obue spavaicu. - rekla je Dilsey. Otila je pomoi Caddy da skine prsluk i gaice. -
Ma, pogledaj se. - rekla je Dilsey. Zguvala je gaice i protrljala njima Caddynu zadnjicu. -
Promoilo ti je skroz do koe. - rekla je. - Ali veeras nema kupanja. Eto. - Navukla je Caddy
spavaicu i Caddy se zavukla u krevet i Dilsey je prila vratima i stajala rukom na svjetlu. - Sad da
ste svi bili tiho, jeste uli. - rekla je.
- Dobro. - rekla je Caddy. - Majka veeras nee doi. - rekla je. - Prema tome me i dalje svi
moraju sluati.
- Da. - rekla je Dilsey. - Ajde sad, spavajte.
- Majka je bolesna. - rekla je Caddy. - I ona i bakica su bolesne.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Spavajte sad.
Soba se zacmjela, osim vrata. Tada su se i vrata zacrnjela. Caddy je rekla, - Tiho, Maury. - i
poloila ruku na mene. I onda sam utihnuo. uli smo sebe. uli smo mrak.
Mrak je otiao i Otac je gledao u nas. Gledao je Quentina i Jasona, zatim je priao i poljubio
Caddy a meni poloio ruku na glavu.
- Je li Majka jako bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije. - rekao je Otac. - Hoe li se lijepo brinuti za Mauryja.
- Hou. - rekla je Caddy.
Otac je otiao do vrata i opet nas pogledao. Onda se mrak vratio, i on je stajao crn na vratima, a
onda su i vrata opet pocrnjela. Caddy me drala i uo sam sve nas, i tminu, i neto to sam mogao
namirisati. A onda sam vidio prozore, gdje su stabla umjela. Onda je mrak poeo prelaziti u glatke,
blistave prikaze, kao to uvijek prelazi, ak i onda kad Caddy kae da sam spavao.
 Drugi lipnja 1910.

Kad se sjena prozorskog okvira pojavila na zastorima bilo je izmeu sedam i osam sati i tada sam
se opet vratio u vrijeme, i uo sam sat. Bio je djedov i kad mi ga je otac dao rekao je dajem ti
mauzolej svih nada i elja; zapravo je bolno prikladno to e se njime sluiti kako bi postigao
reducto absurdum cjelokupnog iskustva ovjeanstva koje tvojim osobnim potrebama ne moe
odgovarati nita bolje nego to je odgovaralo njegovima ili njegova oca. Dajem ti ga ne da bi mislio
na vrijeme ve da bi ga tu i tamo mogao na trenutak zaboraviti a ne troiti svu svoju snagu na pokuaj
da ga pobijedi. Jer ni jedna se bitka nikad ne dobiva rekao je. Bitke se ak i ne vode. Bojno polje
tek otkriva ovjeku vlastitu ludost i oaj, a pobjeda je obmana filozofa i budala.
Stajao je prislonjen uz kutiju za ovratnike i leao sam i sluao ga. uo ga, zapravo. Vjerujem da
nitko nikad namjerno ne slua runu ili zidnu uru. Nema potrebe. Moe dugo ne biti svjestan toga
zvuka, a tada ti odjednom u jednoj sekundi tiktakanja moe u duhu otvoriti beskrajnu aveniju vremena
koje nisi uo. Kao to je otac rekao niz duge i usamljene zrake svjetla moe, recimo, vidjeti Isusa
kako hoda. I dobrog Svetog Franju koji je rekao Sestrica Smrt, a koji nikad nije imao sestre.
Kroza zid sam uo opruge na Shreveovu krevetu, a onda njegove papue kako ljapkaju po podu.
Ustao sam i priao komodi i preao rukom po njoj i dodirnuo sat i okrenuo ga brojanikom nadolje i
vratio se u krevet. Ali sjena okvira jo se uvijek vidjela a ja sam nauio pogaati vrijeme gotovo na
minutu, pa sam joj morao okretati lea kad se visoko popela osjeajui kako me svrbe one oi koje
su ivotinje nekad imale na zatiljku. ovjek uvijek poali dokone navike koje je stekao. Otac je to
rekao. I da Krist nije bio raspet: istroilo ga je siuno kuckanje malih kotaia. Koji nije imao
sestre.
I tako im sam znao da ga ne mogu vidjeti, poeo sam se pitati koliko je sati. Otac je rekao kako je
neprestano nagaanje glede poloaja mehanikih kazaljki na nekom proizvoljnom brojaniku simptom
funkcioniranja mozga. Izluina rekao je otac poput znoja. A ja sam govorio Dobro. Pitaj se. Hajde,
pitaj se.
Da je bilo oblano mogao sam pogledati prozor razmiljajui o onome to je rekao o dokonim
navikama. Razmiljajui kako bi moglo biti lijepo za njih dolje u New Londonu ako se ovakvo
vrijeme zadri. A zato i ne bi? Mjesec nevjesta, glas koji je aputao Istrala je ravno iz zrcala, iz
nagomilanog mirisa. Rue. Rue. Gospodin Jason Richmond Thompson i gospoa najavljuju
vjenanje. Rue. Ne djevice poput pasjakovine, mljeike. Rekao sam da sam poinio rodoskvrnue,
Oe rekao sam. Rue. Lukave i smirene. Ako studira na Harvardu godinu dana a ne vidi veslaku
regatu, morali bi ti vratiti novac. Neka ga dobije Jason. Daj Jasonu jednu godinu na Harvardu.
Shreve je stajao na vratima, stavljao ovratnik, naoale su mu ruiasto svjetlucale kao da ih je
umio zajedno s licem. - Danas markira?
- Zar je tako kasno?
 Pogledao je na sat. - Zvoni za dvije minute.
-Nisam znao da je tako kasno. - I dalje je gledao na sat dok su mu usta oblikovala rijei. - Moram
pouriti. Ne smijem vie markirati. Dekan mi je rekao proli tjedan... - Spremio je sat natrag u dep.
Tada sam prestao govoriti.
--Navuci sad lijepo hlae i potri - rekao je. Onda je iziao.
Ustao sam i motao se po sobi, sluajui ga kroza zid. Uao je u dnevnu sobu i krenuo prema
vratima.
- Jo nisi gotov?
- Nisam jo. Ti idi. Ja u ve stii.
Iziao je. Vrata su se zatvorila. uo sam njegove korake kako se udaljavaju hodnikom. Tada sam
opet uo sat. Prestao sam se kretati i priao prozoru i razmaknuo zastore i promatrao ih kako tre da
stignu na molitvu, uvijek iste, kako se bore s uvijek istim podignutim rukavima na kaputima, iste
knjige i leprave ovratnike kako jure kraj mene poput naplavine na bujici, i Spoadea. Koji je nazvao
Shrevea mojim muem. Ah, ostavite ga na miru, rekao je Shreve, ako ima vie soli u glavi nego da
juri za prljavim malim kurvama, koga se to tie. Na Jugu se stidi ako si djevac. Momci. Mukarci.
Uvijek lau o tome. Zato to to enama manje znai, rekao je otac. Rekao je da su mukarci izmislili
djevianstvo, ne ene. To je kao smrt, rekao je otac: samo stanje u kojem su drugi ostavljeni, a ja sam
rekao Ali vjerovati da to nije vano, a on je rekao, Ba je to alosno u svemu tome: ne samo u
djevianstvu, a ja sam rekao, Zato nisam mogao ja biti nedjevica, a ne ona, a on je rekao, Ba zato je
to alosno; nita ne zavreuje ak ni da se promijeni a Shreve je rekao ako on ima dovoljno razuma
da ne juri za prljavim malim kurvama a ja sam rekao Jesi li ikad u ivotu imao sestru? Jesi li? Jesi li?
Spoade se kretao usred njih kao kornjaa u ulici punoj uskovitlanog otpalog lia, ovratnika
podignuta oko uiju, napredujui svojim uobiajenim laganim hodom. Bio je iz June Karoline,
student etvrte godine. Njegov se klub hvalio kako on nikad nije trao da stigne na molitvu i kako
nikad nije stigao na vrijeme i kako nikad nije izostao u etiri godine studija i kako nikad nije stigao ni
na molitvu ni na prvo predavanje u koulji ili s arapama na nogama. Oko deset sati doao bi k
Thompsonu, naruio dvije alice kave, sjeo i izvukao arape iz depa i izuo cipele i navlaio arape
dok se kava hladi. Oko podneva vidjeli biste ga u koulji s ovratnikom, kao i sve ostale. Drugi su
prolazili kraj njega u trku, ali on nikad nije ni malo ubrzao korak. Nakon nekog vremena dvorite je
opustjelo.
Jedan je vrabac ukoso sletio preko sunane zrake na prozorsku dasku i nagnuo glavicu prema
meni. Oko mu je bilo okruglo i blistavo. Najprije me promatrao jednim okom, zatim flik! I pojavilo bi
se drugo dok mu je sitno grlo kucalo bre od bilo kojeg pulsa. Poeo je odbijati puni sat. Vrabac je
prestao izmjenjivati oi i sve dok udarci nisu utihnuli uporno me promatrao jednim te istim kao da i
on slua. Tada je otprhnuo s daske i iezao.
Prolo je neko vrijeme prije nego je posljednji udarac sata prestao treperiti. Zadrao se jo dugo u
zraku, i vie se osjeao nego uo. Poput svih zvona koja su ikad zvonila jo uvijek zvone u dugim
umiruim zrakama svjetla i Isus i Sveti Franjo govore o njegovoj sestri. Jer kad bi to vodilo samo u
pakao; kad bi to bilo sve. Zavreno. Kad bi sve naprosto zavrilo samo od sebe. I nikoga ondje do
nje i mene. Da smo bar mogli uiniti neto tako strano da bi svi pobjegli iz pakla osim nas. Ja sam
poinio rodoskrvnue rekao sam Oe ja a ne Dalton Ames I kad je stavio Dalton Ames. Dalton
Ames. Dalton Ames. Kad mi je stavio pitolj u ruku ja nisam. Zato nisam. Jer on bi bio ondje i ona bi
bila i ja bih bio. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton Ames. Da smo bar mogli uiniti neto tako
strano a otac je rekao I to je alosno ljudi ne mogu uiniti nita tako strano ne mogu uiniti ba nita
zaista strano ne mogu se sutra ak ni prisjetiti to je danas izgledalo strano a ja sam rekao, ovjek
se moe izmai svemu i svaemu a on je rekao, Ah, misli. A ja u spustiti pogled i vidjeti svoje kosti
koje mrmore i duboku vodu poput vjetra, poput krova od vjetra, i nakon dugog vremena nitko ne moe
razaznati ak ni kosti na pustom i neokaljanom pijesku. Sve dok onoga Dana kad On kae Ustaj samo
glaalo ne izroni na povrinu. Nije to onda kad shvati da ti nita ne moe pomoi - vjera, ponos, bilo
to - ve kad shvati da ti nikakva pomo i nije potrebna. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton Ames.
Da sam bar mogao biti njegova majka leei otvorena tijela podignuta u smijehu, zadravajui
njegova oca svojom rukom, uskraujui, videi, gledajui ga kako umire prije nego je poivio. Jedan
trenutak je stajala na vratima
Priao sam komodi i uzeo sat jo uvijek okrenut brojanikom prema dolje. Pokucao sam kristalom
po uglu komode i uhvatio krhotine u ruku i stavio ih u pepeljaru i savio i otrgnuo kazaljke i stavio i
njih u pepeljaru. Sat je i dalje tiktakao. Okrenuo sam ga licem prema gore, prazni brojanik s malim
kotaiima koji kuckaju i kuckaju iza njega, jer drugo ne znaju. Isus koji hoda po Galilejskom jezeru i
Washington koji nikad ne lae. Otac je donio Jasonu privjesak za sat sa sajma u Saint Louisu: siuni
dalekozor u kojemu kad zakilji jednim okom vidi neboder, golemi kota u zabavitu sav pauinast,
slapove Niagare na glavici pribadae. Na brojaniku je bila crvena mrlja. Kad sam je vidio palac me
poeo pei. Odloio sam sat i otiao u Shreveovu sobu i pronaao jod i namazao posjekotinu. Iistio
sam ostatak stakla iz okvira runikom.
Izvukao sam dva para donjeg rublja, s arapama, kouljama, ovratnicima i kravatama, i spakirao
koveg. Spremio sam unutra sve osim novoga odijela i jednoga staroga i dva para cipela i dva eira
i svojih knjiga. Odnio sam knjige u dnevnu sobu i poslagao ih na stol, one koje sam donio od kue i
one Otac je rekao da se gospodin nekad poznavao po svojim knjigama; danas se poznaje po onima
koje nije vratio i zakljuao koveg i napisao adresu. Satovi su odbili etvrt. Zastao sam i sluao sve
dok udarci nisu utihnuli.
Okupao sam se i obrijao. Prst me malo zapekao od vode, pa sam ga opet namazao jodom. Obukao
sam novo odijelo i stavio sat i spakirao drugo odijelo i pribor i brija i etke u runu torbu, i
umetnuo klju od kovega u presavijeni komad papira i stavio ga u omotnicu i naslovio na oca, i
napisao dvije poruke i zatvorio omotnice.
Sjena se jo nije dokraja povukla s trijema. Zaustavio sam se na vratima i gledao kako se sjena
kree. Kretala se gotovo primjetno, zavlaei se natrag kroz vrata, gonei mi sjenu natrag u vrata.
Samo to je ona ve trala kad sam ono uo. U zrcalu je trala prije nego sam znao to je to. Tako
brzo je s povlakom prebaenom preko ruke istrala iz zrcala poput oblaka, veo joj je vijorio u
dugim odsjajima na potpeticama krhkim i hitrim pridravajui haljinu uz rame drugom rukom,
trala je iz zrcala mirisi rue rue glas koji je aputao iznad zemaljskog raja. Tada je ve prela
verandu nisam joj mogao uti potpetice zatim na mjeseini poput oblaka, zaleprana sjena vela
koja tri preko trave u urlanje. Istrala je iz svoje haljine steui svoj nevjestinski veo, trei u
urlanje gdje T.P. u rosi Hej mota Benjy ispod sanduka urla. Otac je na prsima u trku nosio srebrni
oklop u obliku slova V
Shreve je rekao: - Ma vidi ga samo... Ide na vjenanje ili na pogreb?
- Nisam mogao stii - rekao sam.
- Naravno, kad se toliko licka. to je s tobom? Misli moda da je danas nedjelja?
- Pa nee me valjda uhititi zato to sam jednom obukao novo odijelo - rekao sam.
 - Mislio sam na one besposliare na trgu. Mislit e da ide na Harvard. Da ti nije moda ispod
asti ii i na predavanja?
- Idem najprije neto pojesti. - Sjena je na verandi nestala. Zakoraio sam u svjetlo sunca i opet
pronaao svoju sjenu. Silazio sam stubama neposredno ispred nje. Otkucalo je pola. Tada su udarci
sata utihnuli i iezli.
Na fakultetski podvornik nije bio ni na poti. Zalijepio sam marke na dvije omotnice i poslao
jednu ocu i spremio Shreveovu u svoj unutarnji dep, a tada sam se sjetio gdje sam ga posljednji put
vidio. Vidio sam ga na Dan odlikovanja, usred povorke, u odori Grand Army of the Republic. Ako si
dovoljno dugo stajao na bilo kojem uglu, mogao si ga vidjeti u prvoj povorci koja naie. Prije ove
slavio je Kolumbov ili Garibaldijev ili tko zna iji roendan. Stupao je u grupi istaa ulica, u
cilindru, nosei talijansku zastavu od pet centimetara, puei cigaru usred metli i lopata. Ali
posljednja je bila povorka G.A.R., jer je Shreve rekao:
- Vidi ovo. Samo pogledaj to je tvoj djed napravio od tog jadnog starog crnca.
- Da - rekao sam. - Sad moe dan za danom marirati u povorkama. Da nije bilo mog djeda, morao
bi crniti kao bijelci.
Nigdje ga nisam vidio. Ali nikad nisam upoznao ak ni radnika crnca koga moe nai kad ga
treba, a kamoli lijeninu koji ivi na tui raun. Naiao je tramvaj. Otiao sam u grad Parkeru i
dobro dorukovao. Dok sam jeo uo sam kako odbija puni sat. Ali pretpostavljam da je ovjeku
potreban barem jedan sat da u njemu izgubi vrijeme, ako mu je trebalo dulje od povijesti da se uivi u
njegovo mehaniko napredovanje.
Kad sam zavrio doruak kupio sam cigaru. Prodavaica je rekla kako je ona od pedeset centi
najbolja, pa sam jednu i kupio i pripalio i iziao na ulicu. Stajao sam i otpuhnuo nekoliko dimova,
zatim sam je drao u ruci i poao dalje prema uglu. Proao sam kraj draguljareva izloga, ali sam na
vrijeme odvratio pogled. Na uglu su me spopala dva istaa cipela, svaki sa svoje strane, glasova
grubih i prodornih poput avke. Jednome sam dao cigaru, a drugome novi od dvadeset i pet centi.
Onda su me ostavili na miru. Onaj s cigarom pokuao ju je drugome prodati za novi.
Sat je stajao visoko na suncu i pomislio sam kako te vlastito tijelo potajno nastoji navesti da
uini neto to nikako ne eli, a da toga nisi ni svjestan. Osjeao sam miie na zatiljku, a onda sam
jasno uo svoj sat kako kucka u depu i poslije nekog vremena uspio sam iskljuiti sve druge zvukove
tako da je ostao samo sat u mom depu. Vratio sam se ulicom do onog izloga. Radio je za pultom iza
izloga. Poeo je elaviti. U oku je imao staklo - metalnu cijev uarafljenu u lice. Uao sam.
Prostorija je bila puna tiktakanja, kao da slua zrikavce u rujanskoj travi, a jasno sam uo veliku
uru na zidu iznad njegove glave. Podigao je pogled, oka velikog i rasplinutog i kao da hita k meni s
onu stranu stakla. Izvukao sam svoj sat i pruio mu ga.
- Razbio sam sat.
Premetao ga je u ruci. - Ba i jeste. Sigurno ste stali na njega.
- Da, jesam. Sruio sam ga s komode i stao na njega u mraku. Ipak jo ide.
Otvorio je poklopac na poleini i zavirio unutra. - ini mi se da je u redu. Ne mogu meutim nita
rei dok ga ne pogledam. Uzet u ga u posao danas popodne.
- Donijet u ga kasnije - rekao sam. - Molim vas lijepo, moete li mi rei je li neki od ovih satova
u izlogu toan?
Drao je moj sat na dlanu i pogledao me svojim rasplinutim hitrim okom.
 - Okladio sam se s kolegom - rekao sam. - A jutros sam zaboravio uzeti naoale.
- Da, kako ne - rekao je. Odloio je sat i napola se podigao s tronoka i navirio se preko pregrade.
Zatim je pogledao prema zidu. - Sada je dvade...
- Nemojte mi rei - rekao sam. - Molim vas. Samo mi recite je li koji od njih toan.
Opet me pogledao. Sjeo je natrag na stoli i gurnuo ono staklo na elo. Ostavilo je crveni krug
oko oka i bez njega cijelo mu je lice izgledalo golo. - to danas slavite? - rekao je. - Ona regata je
tek idui tjedan, je li?
- Ne, gospodine. Samo privatna proslava. Roendan. Ide li koji tono?
- Ne. Ali jo nisu regulirani i navijeni. Ako mislite koji od njih kupiti...
- Ne, hvala. Ne treba mi sat. Imamo zidni u naoj dnevnoj sobi. Ovaj u dati srediti kad mi bude
trebao. - Pruio sam ruku.
- Bolje da ga sad ostavite.
- Donijet u vam ga kasnije. - Dao mi je sat. Stavio sam ga u dep. Sad ga nisam uo, uz kuckanje
svih onih ostalih. - Najljepa vam hvala. Nadam se da vam nisam oduzeo previe vremena.
- Nema na emu. Donesite ga kad se odluite. I bolje bi bilo da odgodite vau proslavu dok ne
pobijedimo u regati.
- Da, razumijem. Pravo imate.
Iziao sam i zatvorio vrata kuckanju. Opet sam pogledao u izlog. On me promatrao preko
pregrade. U izlogu je bilo desetak ura, pokazujui desetak razliitih sati a svaki s istom onom
nametljivom i proturjenom sigurnou kao i moj, potpuno bez kazaljki. Proturjeei jedni drugima.
uo sam svoj kako uporno tiktaka u mom depu, premda ga nitko nije mogao vidjeti, i premda ne bi
mogao nita ni pokazati da ga je tko i vidio.
I tako sam rekao sam sebi da uzmem taj. Jer otac kae da ure ubijaju vrijeme. On kae da je
vrijeme mrtvo sve dok ga mali kotaii otkucavaju; tek kad se sat zaustavi vrijeme oivljava.
Kazaljke su bile izduene, malo zakrivljene prema horizontali pod blagim kutem, poput galeba koji se
nagnuo u vjetar. Drale su u sebi sve za im sam alio kao to mladi mjesec dri vodu, kako kau
crnci. Urar je i opet radio sagnut nad svojim pultom, s onom cijevi zabodenom u lice. Kosa mu je bila
razdijeljena po sredini. Razdjeljak se gubio gore u eli, nalik na isuenu movaru u prosincu.
Vidio sam eljezariju na drugoj strani ulice. Nisam znao da se glaala prodaju na kilogram.
- Moda vi elite krojaka - rekao je trgovaki pomonik. - Ona su teka pet kila. - Samo to su
bila vea nego to sam mislio. Zato sam uzeo dva manja od tri kile, jer e, kad se umotaju, izgledati
kao par cipela. Zajedno su bila prilino teka, ali ja sam i opet pomislio kako je otac govorio o
reducto absurdum ljudskoga iskustva, i na jedinu priliku koja mi oito preostaje da primijenim
Harvard. Moda idue godine; jer moda su potrebne dvije godine na fakultetu da ovjek to temeljito
svlada.
Ali vani su mi se uinili dovoljno tekima. Naiao je tramvaj. Popeo sam se. Nisam vidio natpis
na prednjoj strani. Bio je pun, uglavnom naizgled imunih ljudi koji su itali novine. Jedino prazno
sjedalo bilo je kraj jednog crnca. Nosio je kruti eir i uglaane cipele a u ruci je drao izgorjeli
opuak od cigare. Nekad sam mislio da Junjak mora uvijek biti svjestan crnaca. Mislio sam da
Sjevernjaci to od njega oekuju. Kad sam prvi put doao na Istok neprestano sam mislio Mora drati
na umu kako su oni za tebe obojeni a ne crnci i da sluajno nisam samo rijetko dolazio u dodir s
njima, bio bih potratio mnogo vremena i truda prije nego to bih nauio kako je najbolje prihvaati
sve ljude, crne ili bijele, onako kako oni vide sami sebe, a onda ih ostaviti na miru. Tada sam shvatio
kako crnac nije toliko osoba koliko nain ponaanja; neka vrsta obratnog odraza bijelih ljudi meu
kojima ivi. Ali isprva sam mislio kako bi mi moralo nedostajati to ih nemam gomilu oko sebe jer
sam mislio da to Sjevernjaci misle, ali nisam bio svjestan kako mi zaista nedostaju Roskus i Dilsey i
svi sve do onog jutra u Virginiji. Vlak se zaustavio kad sam se probudio i podigao sam roletu i
pogledao van. Vagon se preprijeio na raskriju, odakle su se dvije bijele ograde sputale nizbrdo, a
onda se irile prema van i nadolje kao dio skeleta nekog roga, a usred skorenih blatnih tragova kola
na putu sjedio je crnac na mazgi i ekao da se vlak pomakne. Koliko je ondje ekao ne znam, ali
zajahao je mazgu, glave umotane u komad pokrivaa, kao da su oboje ondje napravljeni zajedno s
ogradama i cestom, ili s breuljkom, isklesani iz breuljka samog, poput putokaza koji je tamo
postavljen da kae Opet si kod kue. Nije imao sedla i noge su mu visjele gotovo do zemlje. Mazga
je izgledala kao zec. Podigao sam prozor.
- Hej, Ujae - rekao sam. - Jesmo li na putu?
- Molim, gospodine? - Pogledao me, zatim otpustio pokriva i podigao ga s uha.
- Boini dar! - rekao sam. - Ti mi duguje!
- Aha, gazda. Uvatili ste me, jelda.
- Opratam ti ovaj put. - Izvukao sam hlae iz mreice za prtljagu i uzeo iz njih novi od dvadeset
pet centi. - Ali drugi put pripazi. Vraam se ovuda dva dana poslije Nove godine, pa onda pripazi. -
Bacio sam novi kroz prozor. - Kupi si neto za Boi.
- Hou, gospodine - rekao je. Sagnuo se i podigao novi i protrljao ga o nogavicu. - Hvala, mladi
gospodaru. Hvala. - Tada se vlak poeo kretati. Nagnuo sam se kroz prozor u hladan zrak i gledao
unatrag. Stajao je ondje kraj onog mravog zeca od mazge, oboje bijedni, otrcani i nepomino lieni
nestrpljenja. Vlak je naglo zakrenuo u zavoju, lokomotiva je huktala u kratkim tekim dahtajima, i
tako su mi glatko iezli iz vida, u onoj njima svojstvenoj bijednoj i bezvremenoj strpljivosti,
statinoj vedrini: onoj mjeavini djetinjaste i voljne nesposobnosti i paradoksalne pouzdanosti koja
njeguje i titi one koje voli iznad svih granica razuma i neprestano ih potkrada i izbjegava
odgovornost i obveze sredstvima preoitim ak i da bi se nazvala strategijom i otkriva se u krai ili
izbjegavanju posla iskljuivo s iskrenim i spontanim divljenjem prema pobjedniku koje gospodin
osjea prema svakome tko ga pobijedi u pravednoj borbi, emu valja pridodati jo i njenu i
nepokolebljivu trpeljivost prema nestalucima bijelaca, nalik onoj djeda ili bake prema njihovoj
nepredvidivoj i napornoj djeci, koju sam ve bio zaboravio. I cijeli taj dan, dok je vlak krivudao
kroz zahuktale klance i po strminama gdje je kretanje znailo tek muan zvuk ispunih cijevi i
stenjanja kotaa, a vjene su se planine gubile u tekome nebu, mislio sam na dom, na sumornu
postaju i na blato i na crnce i na seljake koji se okupljaju na trgu, s krpenim majmuniima i kolima i
utim eerom u vreicama i blagdanskim petardama koje iz njih stre i cijela bi mi se utroba
okretala kao onda u koli kad sam uo zvono.
Ne bih poeo brojiti sve dok sat nije otkucao tri. Tada bih poeo, brojao do ezdeset i savio jedan
prst i mislio o ostalih etrnaest prstiju koji ekaju da ih savijem, ili trinaest, ili dvanaest, ili osam, ili
sedam, sve dok iznenada ne bih postao svjestan utnje i budnih duhova i rekao Molim, gospoo?
Ti se zove Quentin, je li? - rekla je gospoica Laura. Zatim opet utnja i okrutni budni duhovi i
ruke koje se uz trzaj diu u tiini. Henry, reci Quentinu tko je otkrio rijeku Mississippi. DeSoto.
Tada bi duhovi nestali i poslije nekog vremena preplaio bih se da sam zaostao i brojao sam brzo i
savio jo jedan prst, a tada sam se pobojao da previe urim pa sam usporio, pa sam se pobojao i
opet brojao brzo. I tako se nikad nisam mogao uskladiti sa zvonom, i s osloboenim valom nogu koje
se ve kreu, koje osjeaju zemlju u istroenom podu, i dan poput prozorskog okna lagano, otro
udarena i sve bi u meni uzdrhtalo dok sam jo mirno sjedio. Uzdrhtalo dok sam mirno sjedio. Moja
je utroba za te uzdrhtalo. Jednu je minutu stajala na vratima, Benjy. Urla. Benjamin edo moje
starosti urla. Caddy! Caddy!
Pobjei u. On je poeo plakati ona je prila i taknula ga. uti. Ne boj se, neu. uti. Uutio je.
Dilsey.
On e nanjuit to mu kae kad oe. Ne mora ni sluat ni govorit.
Moe li nanjuit ono novo ime to su mu dali? Moe li nanjuit nesreu?
to njega briga za nesreu. Nita njemu nesrea ne moe.
Zato su mu onda mjenjali ime ako ne da pomognu njegovoj srei?
Tramvaj je stao, krenuo, opet stao. Ispod prozora promatrao sam tjemena prolaznika ispod novih
jo neizblijedjelih slamnih eira. Sad je ve u tramvaju bilo ena, s koarama za trnicu, a
mukaraca u radnoj odjei uskoro je bilo vie od ulatenih cipela i ovratnika.
Crnac mi je dodirnuo koljeno. - Oprostite - rekao je. Pomaknuo sam noge i pustio ga da proe.
Prolazili smo kraj gologa zida, klopot se odbijao natrag u kola, o ene s koarama na koljenima i
jednog mukarca u masnom eiru s lulom zataknutom o vrpcu. Osjetio sam vonj vode, i u praznini u
zidu ugledao sam odsjaj vode i dva jarbola i galeba nepominog u zraku, kao da je na nevidljivoj ici
razapetoj izmeu jarbola, i podigao sam ruku i kroz kaput dodirnuo pisma koja sam napisao. Kad je
tramvaj stao siao sam.
Most je bio podignut da propusti jednu kunu. Vukao ju je teglja, daui pod krmom, rigajui
dim, ali sam brod kao da se kretao bez neke vidljive sile. ovjek gol do pasa namotavao je konop na
pramanom dijelu palube. Preplanulo tijelo bilo je boje duhanskog lista. Drugi ovjek u slamnom
eiru od kojega je ostao samo obod stajao je za kormilom. Brod je proao kroz most, kreui se pod
golim stupovima poput sablasti usred bijela dana, dok su tri galeba lebdjela iznad krme kao da su
igrake na nevidljivim icama.
Kad se most zatvorio preao sam na drugu stranu i naslonio se na ogradu iznad spremita za
amce. Splav je bila prazna i vrata zatvorena. Momad se upravo povukla sada u kasno popodne da
se odmori prije. Sjena mosta, preke ograde, moja sjena plotimice oslonjena na vodu, tako sam lako
nadmudrio nju to me nije htjela napustiti. Bila je najmanje petnaest metara dugaka i da sam bar
imao neto da je uronim u vodu, drim je dok se ne utopi, dok sjena paketa nalik na dvije umotane
cipele lei na vodi. Crnci kau kako sjena utopljenika neprestano eka ovjeka u vodi. Svjetlucala je
i blistala kao da die, i splav spora kao da die, a smee napola potonulo hrlilo je k moru i piljama
morskim i peinama. Istisnuta voda jednaka je neemu neega. Reducto ad absurdum cjelokupnog
ljudskog iskustva, a dva eljezna glaala od tri kile tee vie od jednog krojakog glaala. Kakvo
greno rasipnitvo rekla bi Dilsey. Benjy je znao kad je bakica umrla. Plakao je. On to njui. On to
njui.
Teglja se vraao natrag niz rijeku, rasijecajui vodu u dugakim zakovrnutim valjcima, i napokon
zaljuljao splav jekom svog prolaza, te se splav naglo podigla na zakovrnuti valjak uz pljuskanje i
otegnutu kripu kad su vrata gurnuta natrag i izila dva mukarca, nosei lagani portski amac.
Spustili su ga u vodu i trenutak kasnije iziao je Bland s veslima. Imao je na sebi flanelske hlae, sivi
sako i kruti slamni eir. Ili on ili njegova majka negdje su proitali kako oksfordski studenti veslaju
u flanelskim hlaama i krutim eirima pa su poetkom jednoga oujka kupili Geraldu amac
jednosjed i on je u svojim flanelskim hlaama i krutom eiru siao na rijeku. Ljudi iz spremita za
amce prijetili su da e pozvati policiju, ali on nije odustao. Njegova je majka doputovala u
unajmljenom automobilu, umotana u krzno poput polarnog istraivaa da ga isprati, po vjetru od
dvadeset i pet milja na sat i usred neprekinute struje ledenih santi nalik na stado prljavih ovaca.
Odonda vrsto vjerujem kako je Bog ne samo gospodin i porta; on je uz to rodom iz Kentuckyja.
Kad je otplovio, ona je napravila krug i opet se spustila na rijeku i vozila usporedo s njim u prvoj
brzini. Prialo se kako ovjek ne bi rekao da su se njih dvoje prije ikad i vidjeli, nisu se ak ni
gledali, poput kakvog kralja i kraljice, ve se naprosto kretali usporedo po Massachusettsu,
paralelnim putanjama kao dva planeta.
Uao je u amac i zaveslao. Sad je ve dobro veslao. I morao je. Prialo se kako ga je majka
pokuala nagovoriti da se okani veslanja i radi neto drugo to ostali na njegovoj godini ne mogu ili
nee, ali taj je jedini put bio tvrdoglav. Ako se tvrdoglavou moe nazvati ono sjedenje u stavu
kneevske dosade, s onom kovravom utom kosom i onim ljubiastim oima i onim trepavicama i
onom njujorkom odjeom, dok nam njegova majica pria o Geraldovim konjima i Geraldovim
crncima i Geraldovim enskama. Muevi i oevi u Kentuckyju zacijelo su bili blaeni kad je ona
odvukla Geralda u Cambridge. Uzela je stan preko u gradu, a i Gerald je ondje unajmio stan, uz onaj
u koledu. Odobravala je Geraldovo druenje sa mnom jer sam u najmanju ruku pokazao neki
nezgrapan osjeaj za noblesse oblige time to sam se dao roditi na Jugu ispod Mason-Dixonove
granice, i jo s nekoliko drugih koji su udovoljavali (minimalnim) geografskim uvjetima. Opratala, u
najmanju ruku. Ili zatvarala oi. Ali otkako je srela Spoadea kad je izlazio iz kapele jedne On je
rekao kako ona ne moe biti dama jer jedna dama ne bi bila vani u to doba noi nikad mu nije mogla
oprostiti to ima pet imena, ukljuivi i jedno sadanje engleske vojvodske kue. Siguran sam da se
tjeila time to je samu sebe uvjerila kako se neki izrod iz kue Maingault ili Mortemar spetljao s
vratarevom kerkom. to je bilo posve vjerojatno, izmislila to ona ili ne. Spoade je bio svjetski
prvak u gubljenju vremena, majstor svih zahvata i niskih udaraca doputenih u borbi za tu titulu.
amac je sad bio tek mrljica, vesla su hvatala sunce u razmaknutim odsjajima, kao da treptajem
trup amca pouruje njega pouruje. Jesi li ikad imao sestru? Ne, ali sve su one kurve. Jesi li ikad
imao sestru? Jednu minutu je bila. Kurve. Ne kurva jednu minutu je stajala na vratima Dalton
Ames. Dalton Ames. Koulje Dalton. Uvijek sam mislio da su to grube ukastozelenkaste kaki
koulje, vojniki kaki, dok nisam vidio da su od teke kineske svile ili najfinijeg flanela, jer mu je
iznad njih lice bilo tako tamnoputo a oi tako plave. Dalton Ames. Tek mu je za mrvicu izmakla
otmjenost. Teatarski rekvizit. Samo papirmae, onda takni. Oh. Azbest. Zamalo bronca. Ali nee ga
pozvati u kuu.
I Caddy je ena upamti. I ona mora tota initi iz enskih razloga.
Zato ga ne dovede kui, Caddy? Zato to mora raditi kao crnkinje na panjaku u jarcima u
mranim umama zadihane skrivene pomamne u mranim umama.
I nakon nekog vremena shvatio sam da ve dugo sluam svoj sat i osjetio sam kako mi pisma
ukaju kroz kaput na ogradi, i naslonio sam se na ogradu promatrajui svoju sjenu, kako sam je
prevario. Kretao sam se du ograde, ali i odijelo mi je bilo tamno i mogao sam obrisati ruke,
promatrajui svoju sjenu, kako sam je prevario. Zaao sam u sjenu mola. Tada sam krenuo prema
istoku.
Harvard moj deko na Harvardu Harvardu harvardu Onaj pritiavi balavac koga je upoznala na
utakmici uz arene vrpce. to se vukao za njom uz ogradu i pokuao je dozvati zvidanjem kao tene.
Budui da ga nisu mogli namamiti u blagovaonicu majka je vjerovala kako on ima nekakvu mo i
kako e je opiniti kad je zatekne samu. A ipak bilo koja nitarija Leao je kraj sanduka pod
prozorom i urlao to se moe dovesti u limuzini sa cvijetom u zapuku. Harvard. Quentine ovo je
Herbert. Moj deko s Harvarda. Herbert e biti veliki brat ve je Jasonu obeao
Vedar, celuloidan poput trgovakog putnika. Lice puno zubi koji se bijele ali se ne smijei. uo
sam gore za njega. Sami zubi ali se ne smijei. Ti e voziti?
Ui Quentine.
Ti e voziti.
To je njezin auto zar se ne ponosi svojom sestricom koja posjeduje prva kola u gradu Herbert
njegov dar. Louis je poduava svakoga jutra zar nisi dobio moje pismo Gospodin Jason Richmond
Compson i gospoa najavljuju vjenanje svoje keri Candace za gospodina Sidneyja Herberta Heada
dvadeset petog travnja tisuu devetsto desete u Jeffersonu, Mississippi. Kuna adresa poslije prvoga
kolovoza Avenija ta i ta broj taj i taj, South Bend, Indiana. Shreve je rekao Zar ga nee ak ni
otvoriti? Tri dana. Puta. Gospodin Jason Richmond Compson i gospoa Mladi Lochinvar otiao je
sa Zapada poneto prebrzo zar ne?
Ja sam s Juga. Ti voli ale, je li.
O da znao sam da je to negdje u provinciji.
Voli ale je li. Trebao bi nastupati u cirkusu.
I jesam. Tako sam i unitio vid zalijevajui buhe na slonu. Tri puta Ove djevojke iz provincije.
Nikad ne zna na emu si s njima, je li. No dobro, u svakom sluaju Byron nikad nije ostvario svoju
elju, Bogu hvala. Ali ne udariti ovjeka s naoalama. Zar ga nee ak ni otvoriti? Lealo je na
stolu i svijee su gorjele na svakom uglu na omotnici povezanoj prljavom ruiastom podvezicom
dva umjetna cvijeta. Ne udariti ovjeka s naoalama.
Ovi jadni provincijalci nikad jo nisu vidjeli auto gle koliko ih je zatrubi malo Candace Nije me
htjela ni pogledati da se maknu s puta nije me htjela ni pogledati tvoj otac ne bi volio da nekoga
ozlijedi kaem ti da e tvoj otac sad naprosto morati nabaviti auto gotovo da mi je ao da si ga
ovamo dovezao Herberte premda sam silno uivala u vonji dakako imamo koiju ali tako esto kad
elim izii gospodin Compson nae nekog posla za crnce stradala bih da ih u tome ometam on tvrdi
da mi je Roskus na raspolaganju u svako doba ali ja znam to to znai znam kako esto ljudi daju
obeanja samo da bi umirili vlastitu savjest hoe li ti tako postupati s mojom malom djevojicom
Herberte ali znam da nee Herbert nas je strano razmazio Quentine jesam li ti pisala da e on
namjestiti Jasona u svojoj banci im Jason zavri gimnaziju Jason e biti sjajan bankar on je jedino
moje dijete sa smislom za praktino to moete meni zahvaliti uvrgao se na moju obitelj a svi su drugi
pravi Compsoni Jason je nabavljao brano. Lijepili su zmajeve na stranjoj verandi i prodavali ih
za pet centa komad, on i mali Patterson. Jason je bio blagajnik.
Nije bilo ni jednog crnca u ovom tramvaju a eiri jo neizbledjeli promicali su pod prozorom.
Idem na Harvard. Prodali smo Benjyjev Leao je na zemlji pod prozorom i urlao. Prodali smo
Benjyjev panjak da bi Quentin mogao ii na Harvard brat tvoj. Tvoj mali brat.
Trebali biste imati kola silno vam je koristila vonja je li tako Quentine vidite kako ga odmah
zovem Quentin toliko sam loga uo o njemu od Candace.
 Ma zato ne biste elim da moji deki budu vie nego prijatelji da Candace i Quentin vie nego
prijatelji Oe ja sam poinio kakva teta da nemate ni brata ni sestre Ni sestre ni sestre nisam imao
ni sestre Nemojte pozvati Quentina i on i gospodin Compson osjeaju se malo uvrijeenima kad ja
imam dovoljno snage da siem u blagovaonicu sad ivim iskljuivo snagom volje a platit u to
kasnije kad sve proe i kad mi odvedete moju kerkicu Moja sestrica nije imala. Kad bih mogao
rei Majko. Majko
Osim ako ne uspijem odoljeti napasti i povedem vas umjesto nje mislim da gospodin Compson ne
bi mogao sustii kola.
Ah Herberte uje li ti to Candace Nije me htjela gledati meki tvrdoglavi ugao eljusti nije se
osvrtao Ali ne mora biti ljubomorna on to samo laska jednoj staroj eni odrasla udata ki naprosto
ne mogu vjerovati.
Glupost izgledate ba kao djevojica mnogo ste mlaa od Candace rumenih obraza kao djevojica
Lice prijekorno plano zadah kamfora i suza glas koji narie uporno i tiho iza sumranih vrata
sumrano obojeni miris kozokrvine. Nose prazne kovege niz tavanske stube zvue kao mrtvaki
sanduci putovanje u French Lick. Nije nala smrt na solilima
eiri neizblijedjeli i bez eira. Za tri godine mogu ne nositi eir. Mogao ne nositi. Bio. Hoe li
tada biti eira budui da mene nije a niti Harvarda tada. Gdje najbolje misli kae Otac prianjaju
poput vitica mrtvog brljana uz stare mrtve cigle. Ni Harvarda tada. Ne za mene, barem. Opet.
Tunije nego bio. Opet. Najtunije od svega. Opet.
Spoade je na sebi imao koulju; dakle mora da jest. Kad opet budem mogao vidjeti svoju sjenu ne
budem li oprezan to sam je na prijevaru satjerao u vodu gazit u opet po svojoj neprodornoj sjeni.
Ali nema sestre. Ne bih to uinio. Ne doputam da se moju kerku uhodi Ne bih.
Kako mogu obuzdati i jednog od njih kad si ih uvijek uio da ne potuju ni mene ni moje elje
znam da gleda s visoka na moju obitelj ali je li to razlog da ui moju djecu moju roenu djecu za
koju sam trpjela da se ne potuju Zabijajui kostur moje sjene u beton tvrdim petama a tada sam uo
sat i opipao sam pisma kroz kaput.
Ne elim da moju kerku uhodi ni ti ni Quentin ni bilo tko drugi ma to ona po tvom miljenju
uinila
Ako nita drugo priznaje da ima razloga da je nadziremo
Ja ne bih ja ne bih. Znam da ti ne bi nisam htio tako otro govoriti ali ene ne potuju jedna
drugu sebe same
Ali zato je ona Ura je poela otkucavati kad sam stupio na svoju sjenu ali bila je tek etvrt.
Naeg podvornika, Deacona, nigdje nije bilo na vidiku, mislim da bih bio da sam mogao
Nije ona to htjela rei ene se tako ponaaju rekla je zato to voli Caddy
Uline svjetiljke silazile bi nizbrdo a onda se penjale prema gradu Hodao sam po trbuhu svoje
sjene. Mogao sam ispruiti ruku iza nje, osjeao sam Oca iza sebe iza hrapave tmine ljeta i
kolovoza ulinih svjetiljki Otac i ja titimo ene jednu od druge od njih samih nae ene ene su
takve one ne stjeu znanje o ljudima mi smo za to one se naprosto raaju s praktinim sjemenom
sumnje koje svako toliko donese ploda i obino su u pravu imaju neku sklonost prema zlu neku
elju da nadoknade sve to zlu nedostaje da ga nagonski privuku na sebe kao to na sebe privlai
posteljinu u polusnu pripremajui tlo za njega u duhu dok zlo ne poslui svojoj svrsi bez obzira je
li ona ikad postojala ili nije. Nalazio se izmeu dvojice brucoa. Jo se oito nije posve oporavio
od raspoloenja parade, jer me vojniki pozdravio kao pravi visoki asnik.
- Razgovarao bih s tobom na trenutak - rekao sam zastavi.
- Sa mnom? U redu. Vidimo se, deki - rekao je, zaustavio se i okrenuo; - drago mi je to smo
proavrljali. - Uvijek isti, na Deacon. ivi primjer prirodnog psihologa. Kau da u etrdeset godina
nije ni jednom propustio vlak na poetku semestra, i da na prvi pogled moe prepoznati Junjaka.
Nikad nije pogrijeio, a kad je uo ovjeka da govori, znao je i iz koje je drave. Imao je pravu
odoru u kojoj je doekivao vlakove, neku vrstu kompleta iz ia Tomine kolibe, sa zakrpama i svime
to tome pripada.
- Da, efe. Ovuda molim, mladi gospodine, evo nas - i pritom uzima tvoju prtljagu. - Amo mali,
doi amo i uzmi ove torbe. - Nato bi se pokretna planina prtljage primakla otkrivajui bijelog
djeaka od kojih petnaest godina, i Deacon bi nekako uspio objesiti jo jednu torbu na njega i otjerati
ga. - Hajde sad, pazi da ti neto ne ispadne. Da efe, mladi gospodine, samo dajte starom crncu va
broj sobe i sve e bit cakum-pakum kad stignete.
Od tada pa nadalje sve dok te nije potpuno pokorio u svako je doba zalazio u tvoju sobu,
svenazoan i govorljiv, premda mu se ponaanje postupno pomicalo prema sjevernjakom usporedo s
boljom odjeom pa te napokon kad te ve toliko iscijedio da si se opametio poeo i tikati, zvati
Quentin ili kako ti je ve ime, i kad si ga sljedei put susreo ve je nosio iznoeno odijelo marke
Brooks i eir s vrpcom zaboravio sam kojeg princetonskog kluba koji mu je netko darovao a on
blaeno i nepokolebljivo vjerovao da je dio pojasa od odore Abea Lincolna. Netko je prije mnogo
godina, kad se prvi put tko zna odakle pojavio na sveuilitu, proirio priu da je diplomirao
teologiju. I kad je uspio shvatiti to to znai toliko mu se dopalo da je i sam poeo prepriavati priu,
dok napokon valjda nije i sam povjerovao da je istinita. U svakom sluaju, pripovijedao je dugake
anegdote bez poante o svojim studentskim danima, familijarno nazivajui profesore koji su umrli ili
otili krsnim imenom, obino netonim. Ali bio je voa mentor i prijatelj bezbrojnim nizovima
nedunih i usamljenih brucoa, i vjerujem da uza sve njegove sitne trikove i licemjerje nije bio vei
trn u oku nebesima od mnogih drugih.
- Nisam te vidio tri-etiri dana - rekao je, odmjeravajui me iz svoje jo uvijek vojnike
perspektive. - Jesi bio bolestan?
- Ne. Dobro sam. Radio sam valjda. Ali ja sam tebe vidio.
- Da?
- Na paradi neki dan.
- A to. Da, bio sam. Nije meni do tih stvari, razumije, ali deki vole da sam s njima, oni vetrani.
Gospoje vole da svi vetrani dou, zna. I onda moram posluat.
- I jo i na onaj digiki blagdan - rekao sam. - Tada si valjda morao posluati ensko drutvo za
borbu protiv alkohola?
- A to? To sam radio zbog svog zeta. On cilja na poso u gradskoj slubi. Pometaa ulica. Kaem
mu da njemu treba samo metla na kojoj e spavati. Znai vidio si me, je l da?
- Oba puta. Da.
- Mislim, u uniformi. I kako sam ti izgledo?
- Izgledao si sjajno. Izgledao si bolje od svih. Morali bi te imenovati generalom, zna.
Dodirnuo mi je nadlakticu, lagano, ruka mu je bila izraena, meka, kao sve crnake ruke. - uj.
Ovo nije za tue ui. Tebi to kaem jer ti i ja smo isti ljudi, okreni-obrni. - Nagnuo se malo prema
meni, govorio je brzo i nije me gledao. - Neke stvari sam pokrenio, ve sada. ekaj do sljedee
godine. Samo priekaj. A onda e vidjet gdje u bit u povorci. Ne moram ti re kako u to sredit;
kaem samo, priekaj mome pa e vidjet. - Sad me pogledao i lagano me potapao po ramenu i
zaljuljao se na petama, kimajui glavom. - Da, gospodine moj. Nisam ja zabadava preo u demokrate
prije tri godine. Moj zet u gradskoj; ja - Da, gospodine moj. Ako je samo prei u demokrate dosta da
se ta nitarija primi posla... A to se mene tie: samo ti stani ondje na onaj ugao za godinu dana od
prekjuer i vidjet e.
- Nadam se. Zavrijedio si to, svakako. I dok mi je to jo na pameti... - izvukao sam pismo iz depa.
- Odnesi ovo sutra u moju sobu i daj Shreveu. Kod njega e se nai neto za tebe. Ali tek sutra,
zapamti.
Uzeo je pismo i paljivo ga pogledao. - Zapeaeno je.
- Jest. A unutra pie, Vrijedi tek od sutra.
- Hm - rekao je. Pogledao je u omotnicu nakubivi usta. - Neto za mene, kae?
- Da. Dar od mene.
Sad me opet pogledao, omotnica u crnoj ruci bijela na suncu. Oi su mu bile mekane i bez arenica
i smee, i iznenada sam vidio Roskusa kako me promatra iza svih tih bjelakih naklapanja o
uniformama i politici i tih harvardskih manira, nepovjerljiv, tajnovit, nemut i tuan. - Ti se valjda ne
ali sa starim crncem, je li?
- Zna da se ne alim. Zar se ikad neki Junjak s tobom naalio?
- Ima pravo. Fini su to ljudi. Ali ne da se s njima ivjet.
- Jesi li kad pokuao? - upitao sam. Ali Roskus je nestao. Opet je bio onakav kakvim se odavno
nauio predstavljati pred oima svijeta, razmetljiv, laan, gotovo prost.
- Pokorit u se tvojim eljama, sinko.
- Ne prije sutra, upamti.
- Sigurno - rekao je - razumio sam, sinko. No dobro -
- Nadam se... - rekao sam. Pogledao me odozgo, dobroudno, prodorno. Iznenada sam pruio ruku
i rukovali smo se, on ozbiljan, s umiljenih visina svog sna o gradskoj i vojnikoj slubi. - Dobar si ti
ovjek, zna. Nadam se... Pomogao si ve mnogim mladiima.
- Trudio sam se bit poten prema svima - rekao je. - Ne marim ja za nekakve staleke granice.
ovjek je za mene ovjek, ge god ga nao.
- Nadam se da e uvijek nalaziti mnogo prijatelja, kao i dosad.
- Mladi ljudi. Dobro se s njima slaem. A ni oni mene ne zaboravljaju - rekao je, maui mojom
omotnicom. Spremio ju je u dep i zakopao kaput. - Da, efe - rekao je. - Uvijek sam imao dobrih
prijatelja.
Satovi su opet poeli odbijati, pola sata. Stajao sam u trbuhu svoje sjene i sluao smirene otkucaje
ravnomjerno rasporeene po sunevom svjetlu, meu tankim, jo sitnim listiima. Ravnomjerne i
mirne i vedre, s onim svojstvom jeseni koja se u zvonjavi uvijek osjea ak i u mjesecu nevjesta.
Leao je na zemlji pod prozorom i urlao Samo ju je pogledao i znao je. Iz djejih usta. Uline
svjetiljke Otkucaji su utihnuli. Vratio sam se u potu nogama utiskujui svoju sjenu u plonik, silaze
nizbrdo zatim se uspinju prema gradu poput svjetiljki koje su objeene jedna iznad druge na zidu.
Otac je rekao zato to ona voli Caddy voli ljude zbog njihovih nedostataka. Ujak Maury raskreenih
nogu pred kaminom mora pokrenuti jednu ruku dovoljno dugo da nazdravi Boi. Jason je trao, s
rukama u depovima pao i leao kao pile svezano za peenje dok ga Versh nije podigao. Zato ne
izvue ruke iz depova dok tri onda bi mogo i ustat Vrtio je glavom u kolijevci vrtio je dok nije
izravnao zatiljak. Caddy je rekla Jasonu i Vershu da ujak Maury ne radi zato to je vrtio glavom u
kolijevci kad je bio mali.
Shreve je nailazio putem, vukui noge, ozbiljan debeljko, s naoalama koje su svjetlucale pod
strujom lia kao jezerca.
- Dao sam Deaconu pismo da pokupi neke stvari. Moda me nee biti danas poslije podne, pa mu
nemoj dati nita do sutra, molim te.
- U redu. - Pogledao me. - uj, pa to ti to danas zapravo radi? Sav si se dotjerao i vue se
naokolo tuna lica kao da se sprema na obredno spaljivanje. Jesi li jutros bio na psihologiji?
- Ne radim nita. Nita do sutra.
- A to ti je ovo?
- Nita. Par cipela koje sam dao pooniti. Nita do sutra, razumije?
- Dobro. U redu. Oh, kad smo kod toga, jesi li jutros uzeo jedno pismo sa stola?
- Nisam.
- Ondje ti je. Od Semiramide. Voza ga je donio prije deset sati.
- Dobro. Uzet u ga. Zanima me to sad hoe.
- Vjerojatno jo jedan koncert orkestra. Tampti ta-ta ta, Gerald sad. Malo jae na tom bubnju,
Quentin. Boe, ba sam sretan to nisam gospodin. - Poao je dalje privijajui k sebi knjigu, malo
bezoblian, uporni debeljko. Uline svjetiljke misli li zato to je jedan od naih predaka bio
guverner a trojica generali a majini nisu
svaki je iv ovjek bolji od mrtvoga ali nijedan iv ili mrtav ovjek nije mnogo bolji od bilo
kojeg drugog ivog ili mrtvog ovjeka Ali gotovo u majinoj glavi. Svreno. Svreno. Tada smo svi
otrovani ti brka grijeh i udoree ene to ne ine tvoja majka misli na udoree a je li to grijeh ili
nije nije joj palo na pamet
Jasone ja moram otii odavde ti zadri ostale povest u sa sobom Jasona i otii onamo gdje nas
nitko ne poznaje da mu se prui prilika da odraste i da sve ovo zaboravi ostali me ne vole oni nikad
nita nisu voljeli zbog one svoje compsonovske sebinosti i lanog ponosa Jason je bio jedini koga
sam mogla prigrliti bez straha
glupost Jasonu ovdje nita ne fali ali mislio sam im ti bude bolje ti i Caddy biste mogle otii u
French Lick
i ostaviti Jasona ovdje sama s tobom i crncima
ona e ga zaboraviti onda e sve te prie prestati nije smrt nala na solilima
moda u joj moi nai mua ne smrt na solilima
Tramvaj je doao i zaustavio se. Zvona su jo odbijala pola. Uao sam i kola su opet krenula,
briui pola sata. Ne: tri etvrt. Tada e ionako biti deset do. Ostaviti Harvard san tvoje majke za
koji je prodala Benjyjev panjak
to sam uinila pa da zasluim ovakvu djecu ve mi je Benjamin bio dovoljna kazna a sad ona
nema vie nikakvog potovanja prema meni prema svojoj roenoj majci patila sam zbog nje i snivala
snove i kovala planove i rtvovala se sila sam u ovu suznu dolinu a ipak mi nikad otkako je otvorila
oi nije posvetila nijednu nesebinu misao ponekad je gledam i pitam se moe li ona uope biti moje
dijete osim Jasona on me nikad ni jednog trenutka nije rastuio otkako sam ga prvi put uzela u naruje
znala sam tada da e mi on biti radost i spasenje mislila sam da mi je Benjamin dovoljna kazna za
sve to sam sagrijeila mislila sam da mi je on kazna zato to sam pogazila svoj ponos i udala se za
ovjeka koji se smatrao boljim od mene ipak ne alim se voljela sam ga vie nego sve druge zbog
toga i osjeaja dunosti premda mi je Jason cijelo vrijeme bio prirastao srcu ali sad uviam da nisam
dovoljno patila sad uviam da moram ispatati i za tvoje ne samo za moje grijehe to si uinio kakve
je to grijehe tvoja ohola obitelj svalila na mene ali ve e ti ustati u njihovu obranu uvijek si nalazio
isprike za svoju vlastitu krv samo Jason moe pogrijeiti jer on je vie Bascomb nego Compson dok
tvoja roena ki moja kerkica moja mala curica ona ona nije nita bolja od obine kad sam bila
djevojka bila sam nesretna to sam tek Bascombova uili su me da nema sredine da je ena ili dama
ili nije ali nikad nisam ni u snu pomislila kad sam je drala u naruju da bi se moja ki mogla toliko
zaboraviti zar ti ne zna meni je dosta da je pogledam u oi i da znam sve moda ti misli da bi tebi
rekla ali ona nikome nita ne govori o sebi ona je tajnovita ne zna ti nju ja znam stvari koje je ona
poinila ali radije bih umrla nego da ti kaem tako je samo ti i dalje kritiziraj Jasona optuuj me da
sam ga navela da je uhodi kao da je to zloin dok tvoja roena ki moe znam ti ga ne voli znam da
jedva eka da povjeruje u njegove mane nikad ga nisi da rugaj mu se kao to si se uvijek rugao
Mauryju ne moe mi nanijeti bola vie nego to su to dosad uinila tvoja djeca i tada me vie nee
biti i Jason nee imati nikoga tko e ga voljeti i tititi od ovoga gledam ga svakoga dana u strahu da
u vidjeti kako se u njemu napokon pojavljuje ta compsonovska krv dok mu se sestra iskrada iz kue
da se sastane tko zna s kim jesi li ga ti ikad u ivotu vidio hoe li mi bar dopustiti da pokuam otkriti
tko je on ne zbog mene ja ne bih mogla podnijeti pogled na njega ve zbog tebe da tebe zatitim ali
tko se moe boriti protiv neiste krvi ti mi ne da ni da pokuam moramo sjediti prekrienih ruku dok
ona ne samo povlai tvoje ime po blatu ve okuuje i sam zrak koji tvoja djeca udiu Jasone mora
me pustiti da odem ne mogu to vie podnositi daj da uzmem Jasona a ti zadri ostale oni nisu moja
krv i meso kao on tui su mi nita od mene nemaju i bojim ih se mogu uzeti Jasona i otii nekamo gdje
nas ne poznaju past u na koljena i moliti za oprost svojih grijeha da bar on izbjegne toj kletvi i
pokuati zaboraviti da su oni ostali ikad postojali
Ako su ono bile tri etvrti, jo nema vie od deset minuta. Jedan je vlak netom otiao, a ljudi ve
ekaju sljedei. Pitao sam, ali nisu znali rei hoe li jo koji naii prije podneva, premda bi ovjek
pomislio da e meugradski. Prvi je tako opet bio tramvaj. Uao sam. ovjek osjeti kad je podne.
Zanima me osjeaju li ga i rudari u utrobi zemlje. Stoga postoje zvidaljke: zbog ljudi koji se znoje, i
ako si dovoljno daleko od znoja nee uti zvidaljku a za osam minuta morao bi biti toliko udaljen
od znoja u Bostonu. Otac je rekao da je ovjek zbroj vlastitih nesrea. ovjek bi pomislio da e se i
nesree jednom zamoriti, ali upravo je vrijeme tvoja nesrea, rekao je otac. Galeb privezan za
nevidljivu icu vue se kroz prostor. Sa sobom u vjenost nosi simbol svojih neispunjenih nada.
Tada su krila vea kae otac samo tko zna svirati harfu.
uo sam svoj sat kad god bi se tramvaj zaustavio, ali ne esto ve su jeli Tko bi svirao jelo
jedenje u tebi i prostor prostor i vrijeme izmijeani eludac kae podne mozak kae sat jela U redu
zanima me koliko je sati pa to. Ljudi su izlazili iz tramvaja. Sad se nije tako esto zaustavljao,
ispranjen jelom.
Tada je prolo. Siao sam i stajao u svojoj sjeni i nakon nekog vremena naiao je tramvaj i ja sam
uao i vratio se na meugradsku postaju. Jedan je tramvaj upravo bio na odlasku, i naao sam mjesto
do prozora i tramvaj je krenuo i gledao sam kako se nekako odmotava u movarne ravnice, a onda u
drvee. Tu i tamo ugledao bih rijeku i mislio kako bi divno bilo njima dolje u New Londonu kad bi
vrijeme i kako Geraldov amac sveano klizi u blistavo prijepodne i pitao sam se to ona stara ena
sad hoe od mene kad mi alje pismo prije deset sati ujutro. Koju sliku Geraldovu u kojoj bih ja
morao biti dio Dalton Ames oh azbest Quentin je pucao pozadine. Neega u emu ima i djevojaka.
ene zaista imaju uvijek njegov glas iznad agora glas koji je aputao sklonost ka zlu, uvjeren da se
ni u jednu enu ne smije pouzdati, ali da su neki mukarci odvie naivni da se sami zatite. Neugledne
djevojke. Daleke roakinje i prijateljice obitelji kod kojih je samo poznanstvo nametnulo neku vrstu
krvne obveze noblesse oblige. A ona ondje sjedi i govori nam njima u lice kako je teta to je Gerald
pokupio svu ljepotu obitelji zato to mukarcu ljepota nije potrebna, ak mu je bolje bez nje dok je
djevojka bez nje naprosto izgubljen sluaj. I pria nam o Geraldovim enskama Quentin je ustrijelio
Herberta ustrijelio je njegov glas kroz pod Caddyne sobe tonom samodopadnog odobravanja. Kad
mu je bilo sedamnaest godina rekla sam mu jednoga dana Ba teta to ima takova usta ta bi trebala
biti na djevojakom licu i moete li zamisliti zastori naslonjeni na suton iznad mirisa jabuka u
cvatu njezina glava na pozadini sutona njezine ruke iza glave s krilima kimona glas koji je
aputao nad zemaljskim rajem odjea na postelji njuhom viena povrh jabuke to je rekao?
upamtite, tek je napunio sedamnaestu. Majko rekao je pa esto i jesu. I sjedio je tako u
kraljevskoj pozi i promatrao dvije tri njih kroz polusputene trepavice. Poput lastavica koje slijeu,
te njegove trepavice. Shreve je rekao da se uvijek Hoe li se brinuti za Benjyja i oca
to manje govori o Benjyju i ocu to bolje kad si ti uope na njih i mislila Caddy
Obeaj
Ne mora se uznemirivati zbog njih ti odlazi zdrava i itava
Obeaj bolesna sam mora mi obeati pitao tko je smislio tu alu ali kako je uvijek smatrao
gospou Bland izvanredno uuvanom enom rekao je da ona priprema Geralda da jednom zavede
neku vojvotkinju. Govorila je za Shrevea onaj debeli mladi Kanaanin dvaput je uredila da dobijem
novog sobnog kolegu a da me uope nije pitala, jednom da ja iselim, jednom
Otvorio je vrata u suton. Lice mu je izgledalo kao okrugla pita od bundeve.
- Pa eto, dolo vrijeme da se odiljamo. Kruta nas sudba moe rastaviti, ali ja nikad neu drugoga
ljubiti. Nikada.
- O emu ti to govori?
- Govorim o krutoj sudbi umotanoj u sedam metara svile boje marelice koja na sebi razmjerno
teini nosi vie metala od galeota i jedinoj vlasnici i posjednici prava neopozivog putujueg uvara
nae pokojne konfederacije. - Tada mi je ispriao kako je od proktora zahtijevala da ga iseli i kako je
proktor pokazao dovoljno vulgarne tvrdoglavosti da inzistira na tome kako najprije mora razgovarati
sa Shreveom. Tada je ona predloila neka smjesta pozove Shrevea i obavi taj razgovor, a on nije
pristao, pa je poslije toga bila vrlo neuljudna prema Shreveu. - Nastojim nikad ne govoriti runo o
enama - rekao je Shreve - ali ta enska ima vie osobina kurve od bilo koje dame u ovim naim
suverenim dravama i dominionima. - i sada Pismo na stolu poslano po dostavljau, zapovijed s
mirisom i bojom orhideje Da je znala da sam proao gotovo ispod prozora znajui da je tamo a da
nisam Potovana gospoo jo nisam bio u prilici primiti vau poruku ali unaprijed molim da me
ispriate za danas ili juer i sutra ili kad Koliko se sjeam sljedea e pria biti kako Gerald baca
svog crnca niza stube i kako crnac preklinje da mu dopuste da se upie na teologiju kako bi bio blizu
gospodina mladog gospona Geralda i Kako je trao cijelim putem do postaje uz koiju sa suzama u
oima kad je mladi gospon Gerald odlazio ekat u da doe dan za onu priu o muu iz pilane doao
je na kuhinjska vrata sa samaricom a Gerald je siao i pregrizao puku na pola i vratio mu je i
obrisao ruke u svileni rubac i bacio rubac u pe tu sam priu uo samo dvaput
ustrijelio ga kroz vidio sam vas kad ste uli pa sam iskoristio zgodan trenutak i navratio mislio
sam da bismo se mogli upoznati izvolite cigaru
Hvala ne puim
Ne mora da se ondje prilino toga izmijenilo otkako sam otiao nee vam smetati ako ja zapalim
Samo izvolite
Hvala puno sam uo o vama vjerujem da vaa majka nee zamjeriti ako bacim ibicu iza ograde je
li puno o vama Candace je neprestano govorila o vama tamo u Licksu postao sam prilino
ljubomoran kaem ja ma tko je taj Quentin moram vidjeti kako to stvorenje izgleda jer znate prilino
sam se zatreskao im sam vidio tu curicu ne ustruavam se priznati nikad mi nije palo na pamet da je
brat taj o kojemu ona neprestano govori ne bi mogla vie govoriti o vama ni da ste jedini mukarac na
svijetu ni o muu se ne bi toliko prialo sigurno se neete predomisliti i zapaliti
Ja ne puim
U tom sluaju neu inzistirati premda je ovo prilino pristojno lie kota me dvadesetpet dolara
sto komada na veliko preko prijatelja u Havani da siguran sam da se gore mnogo tota promijenilo
neprestano obeajem sam sebi da u otii u posjet ali nikad ne dospijem ve deset godina sam vezan
za posao ne mogu se maknuti iz banke za vrijeme semestra ovjek izmijeni navike znate stvari koje
studentu izgledaju vane priajte mi kako je gore kod njih
Neu rei ocu i majci ako ste na to mislili
Neete rei neete aha o tome vi govorite je li shvaate da se meni ivo fuka hoete Ii rei ili
neete shvaate to moda jest neugodno ali nikako nije kriminalni in nisam bio ni prvi ni zadnji
naprosto nisam imao sree moda ste vi imali vie sree
Laete
Ma smirite se nisam vas htio prisiliti da kaete neto to ne elite nisam vas mislio uvrijediti
naravno mladi poput vas sada e ovakvu stvar shvatiti mnogo ozbiljnije nego za pet godina Ja
shvaam prijevaru samo na jedan nain sumnjam da u na Harvardu nauiti neki drugi
Ma gle bolji smo od kazalita sigurno ste ili u dramsku grupu dobro imate pravo nema potrebe da
im se o tome govori to je bilo bilo je jelda nema razloga da se takva sitnica isprijei meu nama
sviate mi se Quentine svia mi se kako izgledate niste nalik onim drugim provincijalcima drago mi
je to emo se ovako dobro sloiti obeao sam vaoj majci da u se zauzeti za Jasona ali volio bih i
vama pomoi Jasonu bi i ovdje bilo sasvim dobro ali u ovakvoj rupi nema budunosti za mladia
poput vas
Hvala radije se drite Jasona on e vam bolje odgovarati od mene
ao mi je zbog cijele te stvari ali bio sam jo klinac nikad nisam imao majku poput vae da me
naui nekim finesama samo bi je nepotrebno raalostilo da sazna tako je imate pravo nema potrebe to
ukljuuje i Candace dakako
Rekao sam ni majci ni ocu
ujte pogledajte me to mislite koliko biste izdrali sa mnom
 Ne bih morao dugo izdrati ako ste se i vi uili boksati na fakultetu hajde pokuajte i vidjet ete
koliko u
Prokleti mali balavac to ti sebi umilja
Pokuajte i vidjet ete
O Boe moja cigara to bi rekla tvoja majka da nae izgoretinu na polici od kamina u zadnji as
uj Quentine nakanili smo napraviti neto to emo obojica poaliti ti mi se svia svidio si mi se
im sam te vidio rekao sam u sebi mora da je vraki zgodan momak taj tko god on bio inae Candace
ne bi bilo toliko stalo do njega uj ve je deset godina otkako se sam snalazim u velikom svijetu te
stvari kasnije nisu toliko vane i sam e doi do toga hajde da se ti i ja sad sloimo kao sinovi
staroga Harvarda i tome slino mislim da ga moda vie ne bih ni prepoznao najbolje mjesto na
svijetu za mladog ovjeka poslat u onamo i svoje sinove pruiti im bolju priliku nego to sam ja
imao ekaj nemoj jo ii porazgovarajmo o tome mladi se zanosi nekim idejama i ja nemam nita
protiv koriste mu dok je na fakultetu oblikuju mu karakter jaka je u tradiciji ta kola ali kad krene u
ivot mora se izboriti za sebe kako najbolje umije jer e otkriti da to rade i svi ostali i neka sve ide k
vragu ako evo stisnimo si ruku i to je bilo bilo je za dobrobit tvoje majke misli na njezino zdravlje
hajde daj mi ruku pogledaj je ravno iz samostana gledaj nema ni jedne mrlje nije ak jo ni savijana
gle
Idi k vragu skupa s tvojim novcem
Ne ne ma hajde pa ja sad pripadam obitelji znam kako je to s mladim ljudima uvijek imaju svu silu
osobnih trokova za koje je teko izmusti novce od staroga znam ja to sve sam ja to proao i to jo
nedavno ali sad se enim i tako a posebno ondje kod vas ma hajde ne budi lud sluaj kad budemo
imali prilike na miru porazgovarati htio bih ti priati o jednoj maloj udovici prijeko u gradu
I to sam ve uo zadri svoj prokleti novac
Pa shvati to onda kao zajam dok okom trene bit e ti pedeset godina
Mii ruke s mene i bilo bi ti bolje da skine onu cigaru s kamina
Pa reci onda i neka te vrag nosi pa da vidi koliko e ti to koristiti da nisi takva budala vidio bi
ve da ih previe imam u aci a da bi mi nekakav utokljuni vitez od brata ovdje tvoja mi je majka
priala kakav si napuhane glave oh ui duo ui Quentin i ja smo se ba upoznali govorimo o
Harvardu neto si me trebala ne moe ti dugo bez svog staroga jeli
Izii naas Herberte htjela bih razgovarati s Quentinom Ui samo ui lijepo emo probrbljati i
upoznati se ba sam govorio Quentinu
Molim te Herberte izii malo
No dobro u redu ti i braco se valjda elite jo jednom sastati je li
Hoe li maknuti tu cigaru s kamina
U pravu si kao obino mladiu briem ja odavde neka ti nareuju dok mogu ali od prekosutra
Quentine morat e se traiti doputenje od staroga je li zlato moje poljubi me srdace
Oh prestani sauvaj to za prekosutra
Onda u traiti i kamate ne daj Quentinu da zapone neto to ne moe dovriti oh kad smo kod
toga jesam li ispriao Quentinu onu priu o ovjeku s papigom i to se s njom dogodilo tuna pria
podsjeti me na nju dri je na umu pa-pa vidimo se u vicevima
Onda
 Onda
to si sad naumio
Nita
Opet se plete u moje poslove zar ti nije bilo dosta ljetos
Caddy ti ima groznicu Bolesna si io ti je
Jednostavno sam bolesna. Ne mogu traiti.
Ustrijelio mu je glas kroz
Ne tu nitariju Caddy
Tu i tamo rijeka bi blistala onkraj stvari u strelovitim blistajima, preko podneva i poslije. Sada
ve znatno poslije, premda smo proli mjesto gdje je on jo uvijek veslao uzvodno velianstven pred
licem boga bogova. Bolje. Bogova. Bog bi u Bostonu u Massachusettsu takoer bio samo plebs. Ili
moda tek ne mu. Mokra vesla trepui ga pouruju naprijed uz sjajne treptaje i enske dlanove. S
divljenjem. S divljenjem ako nije mu ignorirao bi Boga. Onu nitariju, Caddy Rijeka je svjetlucala
u daljini iza strelovitog zavoja.
Bolesna sam mora mi obeati
Bolesna to ti je
Jednostavno sam bolesna ni od koga to jo ne mogu traiti obeaj mi da e
Ako se za njih uope treba brinuti to je samo zbog tebe to ti je Pod prozorom smo uli auto kako
odlazi na kolodvor na vlak u 8 i 10. Da doveze rodbinu. Glave. Rastu glava za glavom ali nisu frizeri.
Manikerke. Neko smo imali istokrvnog konja. Da, u tali, ali obino kljuse pod sedlom. Quentin je
ustrijelio sve njihove glasove kroz pod Caddyne sobe
Tramvaj se zaustavio. Siao sam, u sredite svoje sjene. Cesta je kriala kolosijek. Pod drvenom
strehom jedan je starac neto jeo iz papirne vreice, a onda je i buka tramvaja iezla u daljini. Cesta
je ulazila meu drvee gdje bi trebalo biti sjenovito, ali lie u Novoj Engleskoj u lipnju nije mnogo
gue od travanjskoga kod nas kod kue. Vidio sam dimnjak. Okrenuo sam mu lea, utiskujui svoju
sjenu nogama u prainu. Neto je uasno bilo u meni ponekad sam u noi vidjela kako mi se ceri
vidjela sam kako mi se ceri kroz njih kroz njihova lica sad se izgubilo i bolesna sam
Caddy
Nemoj me dirati samo obeaj
Ako si bolesna ne moe
Ipak mogu i onda e sve biti u redu nee biti vano ne daj da ga poalju u Jackson obeaj
Obeajem ti Caddy Caddy
Ne diraj me diraj me
Kako to izgleda Caddy
to to
Ono to ti se ceri kroz njih ona stvar
Jo sam vidio dimnjak. Ondje e biti voda, to hrli k moru i mirnim piljama. Mirno e se
kovitlati, a kad On kae Ustajte samo glaala. Kad smo Versh i ja lovili po cijele dane nismo uope
nosili sa sobom hranu, i u dvanaest sati ja bih ogladnio. Bio sam gladan do jedan, a onda bih
iznenada ak zaboravio da vie nisam gladan. Uline svjetiljke silaze nizbrdo tada sam uo auto
kako silazi nizbrdo. Ruka naslonjaa plosnata prohladna glatka pod mojim elom to se priljubilo
uz naslonja jabuka naslonjena na kosu iznad zemaljskog raja odjea njuhom viena Ima vruicu
osjetio sam je juer kao da stojim kraj pei.
Ne dotii me.
Caddy ne moe to uiniti ako si bolesna. Za onu nitariju.
Za nekoga se moram udati. Onda su mi rekli da kost treba iznova slomiti
Napokon vie nisam vidio dimnjak. Cesta je ila uza zid. Stabla su se nadvijala preko zida,
pokropljena suncem. Kamen je bio prohladan. Dok si hodao kraj njega mogao si osjetiti tu ugodnu
hladnou. Samo to nai krajevi nisu poput ovoga. Dovoljno je hodati onuda pa da neto osjeti. Neku
tihu i silovitu plodnost koja kao da utauje i glad za kruhom. Koja tee oko tebe, ne oklijeva i ne
tetoi svaki bijedni kamiak. Kao da mora stvoriti privid zelenila izmeu drvea pa ak i modrila
daljina ne onu bujnu tlapnju, rekli mi da e se kost morati ponovo slomiti i u meni je zastenjalo Ah
Ah Ah i probio me znoj. Ba me briga znam to je slomljena noga nita to nije samo u morati malo
dulje ostati kod kue nita drugo i miii oko eljusti su mi se ukoili a usta govore ekaj ekaj
samo as kroz znoj ah ah ah kroz zube a otac prokleti konj taj prokleti konj. ekaj ja sam kriv.
Dolazio je uz plot svakoga jutra s koaricom prema kuhinji i vukao tap po plotu svakoga jutra
dovlaio sam se do prozora zajedno s gipsom i ekao ga s komadom ugljena Dilsey je govorila
unitit e se zar nema pameti u glavi tek su etri dana kako si je slomio. ekaj naviknut u se na
to za koji tren ekaj samo tren ja u
Kao da je ak i buka posustajala u tom zraku, kao da se zrak umorio to je tako dugo nosio buku.
Lave pasa dopire dalje nego vlak, barem u tami. A i glas nekih ljudi. Crnaca. Louis Hatcher nikad
nije ni upotrijebio svoj rog koji je nosio sa sobom uz onaj stari lampa. Rekao sam: - Louis, kad si
posljednji put oistio taj lampa?
- Oistio sam ga ima ve neko vrijeme. Sjea se kad je ona poplava odnjela one ljude preko?
istio sam ga ba tog dana. Moja stara i ja sjedimo tako pred ognjitem te veeri i veli ona meni
Louis, a to e ako ona poplava doe sve dovde? a ja u Pravo ima. Moda je najbolje da
oistim onaj lampa. I tako sam ga te veeri oistio.
- Pa ta je poplava bila ak u Pensilvaniji - rekao sam. - Nikako nije mogla stii ak dovde.
- To ti kae - ree Louis. - Ja bi opet reko da voda u Jeffersonu moe biti isto tako visoka i mokra
ko i u Pensilvaniji. Zna, ba te koji priaju kako bujica ne moe do dovde naemo kasnije kako
plutaju na sljemenjai.
- Jeste li ti i Martha te veeri izili iz kue?
- Jesmo, da zna. Oistio sam onaj lampa i onda smo ona i ja sjedili sve do zore na vrhu onog
one breuljka iza groblja. A da sam znao za neko vie mjesto, otili bi onamo.
- I odonda nisi oistio taj lampa.
- A emu da ga istim kad nema potrebe?
- Misli, dok opet ne naie bujica?
- Od one nas je spasio.
- Ma hajde, strie Louis - rekao sam.
- Da, gospodine moj. Ti radi po svome, a ja u po svome. Ako mi je dosta oistiti ovaj moj
lampa da se zatitim od bujice, nemam se ja tu to prepirat oko toga.
- Stric Louis ne bi nit uvatijo da mu valja svjetlo - rekao je Versh.
- Lovio sam ja ove oposume dok su tvom ai utapali gnjide u petroleju, sinko - rekao je Louis. -
I navato ih se.
- Istina - rekao je Versh. - Mislim da je stric Louis navato vie oposuma nego ijedno eljade u
ovoj zemlji.
- Da, gospodine moj - rekao je Louis. - Ima tu dosta svjetla da oposumi vide, bez brige. Nisam jo
uo da su se alili. Pst, sad tiho. Eno ga. Hej. Za njim, uko. - I sjedili smo u suhom liu koje je
potiho aputalo od sporog disanja naeg ekanja i sporog disanja zemlje i bezvjetarnog listopada,
dok je jetki vonj lampaa zagaivao otri staklasti zrak, i sluali pse i jeku Louisova glasa kako
zamire u daljini. Nikad ga nije podigao, a ipak smo ga u tihim noima uli na naoj prednjoj verandi.
Kad bi dozivao pse zvuao je ba poput roga to ga je nosio prebaena preko ramena a nikad nije
upotrijebio, ali ie, toplije, kao da mu je glas dio mraka i tiine, kao da se iz njih spiralasto izvija i
onda opet natrag u njih uvija. HuUuuuu. HuUuuu. HuHuuuuuuuuuuu. Za nekoga se moram udati
Je li ih bilo mnogo Caddy
Ne znam previe hoe li se brinuti za Benjyja i oca
Ti dakle ne zna ije je zna li on
Ne dodiruj me hoe li se brinuti za Benjyja i oca
Poeo sam osjeati vodu jo prije nego to sam stigao do mosta. Most je bio od sivoga kamena,
obrastao liajem, proaran upornom vlagom na mjestima osutim gljivicama. Ispod njega voda je bila
bistra i mirna u sjeni, i aptala i klokotala oko kamena u izblijedjelim vrtlozima uskovitlanog neba.
Caddy za onu
Za nekoga se moram udati Versh mi je priao o ovjeku koji je sam sebe osakatio. Otiao je u
umu i uinio to britvom, sjedei u jarku. Slomljenu britvu i njih bacio je ravno iza sebe preko
ramena u jednoj neprekinutoj kretnji sa iktajem usporednih mlazova krvi. Ali nije u tome stvar. Nije
stvar u tome da ih nema. Da ih nikad nisam imao onda bih mogao rei A To pa To je za mene kineski
ja ne znam kineski. A otac je rekao zato to si djevac: zar ne razumije? ene nikad nisu djevice.
istoa je negativno stanje i stoga protivna prirodi. Priroda je ono to tebe mui ne Caddy a ja sam
rekao To su samo rijei a on I nevinost |c samo rije a ja sam rekao ti ne zna. Ti to ne moe znati a
on je rekao Da. Onog trenutka kad to uspijemo shvatiti tragediju postaje od drugorazredne vanosti.
Na mjestu gdje je most bacao sjenu mogao sam vidjeti duboko u vodu, ali ne i sve do dna. Kad
ostavi list u vodi na dulje vrijeme tkivo e se raspasti a njene e niti lelujati polako poput kretanja
sna. Ne dodiruju se, ma koliko neko bile vrsto isprepletene, ma koliko neko bile vrsto
priljubljene uz kostur. I moda e kad On rekne Ustaj i oi isplivati na povrinu, iz dubokog mira i
sna, da gledaju slavu Njegovu. A poslije nekog vremena isplivat e i glaala. Sakrio sam ih pod kraj
mosta a onda sam se vratio i naslonio na ogradu.
Nisam mogao vidjeti dna, ali sam vidio duboko u vodeni tok koliko mi je pogled sezao, i tada sam
vidio sjenu kako se giba poput debele strijele uperene u struju. Vodencvjetovi su leprali ulazei u
sjenu mosta i izlijeui iz nje tik iznad vodene povrine. Kad bi onkraj toga bio tek pakao: isti
plamen nas dvoje vie no mrtvi. Tada e imati samo mene tada samo mene tada nas dvoje usred
sramote i uasa onkraj istog plamena Strijela je narasla bez pokreta, zatim je hitro sunuvi pastrva
zgrabila muicu tik pod povrinom onom delikatnou diva kojom slon podie kikiriki. Izblijedjeli
vrtlog odmicao je polako nizvodno i onda sam opet ugledao strijelu, s vrkom prema struji, kako se
njeno leluja u skladu s gibanjem vode iznad koje su lebdjeli i slijetali vodencvjetovi. Samo ti i ja
usred sramote i uasa ograeni istim plamenom
Pastrva je visjela, njena i nepokretna, izmeu lelujavih sjena. Tri djeaka s ribikim tapovima
dola su na most i svi smo se naslonili na ogradu i gledali dolje u pastrvu. Oni su poznavali tu ribu.
Bila je poznata linost u okolici.
- Ve dvadeset pet godina pokuavaju uloviti tu pastrvu. Jedan duan u Bostonu nudi ribiki tap
od dvadeset pet dolara onome tko je ulovi.
- Pa zato je onda vi ne ulovite? Ne bi vas veselilo da dobijete tap od dvadeset pet dolara?
- Bi - rekli su. Naslonili su se na ogradu zagledani u pastrvu.
- Bome, mene bi - rekao je jedan.
- Ja ne bi uzeo tap - rekao je drugi. - Uzeo bi mjesto toga novac.
- Moda ti ne bi dali - rekao je onaj prvi. - Glavu dajem da bi te natjerali da uzme tap.
- Onda bi ga prodao.
- Ne bi za njega nikad dobio dvadeset pet dolara.
- E, pa onda bi uzeo to mi daju. Ja mogu uloviti isto toliko riba s ovim tapom kao to bi mogao s
onim od dvadeset pet dolara. - Onda su razgovarali o tome to bi uinili s dvadeset pet dolara.
Govorili su svi odjednom, glasova upornih i proturjenih i nestrpljivih, pretvarajui nestvarnost u
mogunost, zatim vjerojatnost, zatim neoborivu injenicu, kao to to ljudi ve ine kad im elje
postanu rijei.
- Ja bih kupio konja i kola - rekao je drugi.
- Ma nemoj - rekla su druga dvojica.
- Bih, nego ta. Znam gdje to mogu kupiti za dvadeset pet dolara. Poznajem ovjeka.
- A koji je to ovjek?
- Nije vano koji je. Znam da mogu kupiti konja i kola za dvadeset pet dolara.
- togod - rekla su druga dvojica. - Ne zna on nita. Samo se pravi vaan.
- Pravim se vaan, je li? - rekao je djeak. I dalje su mu se rugali, ali on vie nije rekao ni rijei.
Naslonio se na ogradu, zagledan u pastrvu koju je ve potroio, i iznenada je iz njihovih glasova
nestala gorina, nestala svadljivost, kao da se i njima uinilo kako je on uhvatio ribu i kupio svog
konja i kola, kao da i oni prihvaaju onu sklonost odraslih da se dadu u bilo to uvjeriti stavom
utljive nadmoi. ini mi se da ljudi, kad toliko troe sebe i druge rijeima, zaista dosljedno
pripisuju mudrost utljivom jeziku, i neko sam vrijeme jasno osjeao kako ona dvojica uurbano
tragaju za nekim nainom da ga nadmudre, da mu oduzmu njegova kola i konja.
- Ne bi nikad izvukao dvadeset pet dolara za taj tap - rekao je prvi djeak. - Kladim se u to
hoe da ne bi.
- Pa jo nije ni ulovio tu pastrvu - rekao je trei iznenada, i onda su obojica viknuli:
- Ha, to sam ti rekao? Kako se zove taj ovjek? Hajde, reci ako se usudi. Nema takva.
- Ma daj, zavei - rekao je drugi djeak. - Gledaj. Evo je opet. - Naslonili su se na ogradu,
nepomini, jednaki, dok su im vitki tapovi bili iskoeni u sunanim zrakama, takoer jednaki.
Pastrva je polako izbila na povrinu, sjena u blagom lelujavom rastu; i opet se mali vrtlog polako
izgubio nizvodno. - Juuj - promrmljao je prvi djeak.
- Vie je ne pokuavamo uloviti - rekao je. - Samo gledamo ove iz Bostona kako dolaze i trude se.
- Je li ovo jedina riba u ovom dijelu?
- Jest. Sve je druge otjerala. Najbolje mjesto za ribiiju u blizini je dolje kod Vira.
- Ne, nije - rekao je drugi. - Dvaput je bolje kod Bigelowovog mlina. - Onda su se neko vrijeme
prepirali oko toga gdje je najbolje mjesto za ribu a zatim su iznenada uutjeli da bi gledali pastrvu
kako se opet izdie prema povrini i kako razbijeni vir vode usisava djeli neba u sebe. Upitao sam
koliko ima do najblieg grada. Rekli su mi.
- Ali najblia tramvajska pruga je ondje - rekao je drugi djeak pokazujui dolje niz cestu. - Kamo
idete?
- Nikamo. Tako, samo etam.
- Vi ste s fakulteta?
- Da. Ima li u tom gradu neka tvornica?
- Tvornica? - Pogledali su me.
- Nema - rekao je drugi djeak. - Ondje ih nema. - Pogledali su moju odjeu. - Traite posao?
- A recimo Bigelowov mlin? - rekao je trei. - To je tvornica.
- Tvornica, togod. On misli na pravu pravcatu tvornicu.
- Onakvu, sa sirenom - rekao sam. - Nisam jo uo sirenu u jedan.
- A - rekao je drugi djeak. - Na tornju unitarijanske crkve je sat. Moete tamo pogledati koliko je
sati. A zar nemate sat na tom lancu?
- Jutros sam ga razbio. - Pokazao sam im svoj sat. Ozbiljno su ga razgledali.
- Jo uvijek ide - rekao je drugi djeak. - A koliko kota ovakav sat?
- Dobio sam ga na dar - rekao sam. - Dao mi ga je otac kad sam maturirao.
- Vi ste Kanaanin? - rekao je trei. Imao je crvenu kosu.
- Kanaanin?
- Ne govori on kao Kanaani - rekao je drugi. - uo sam ih ja govoriti. On govori kao oni to
glume crnce na pozornici.
- Ej - rekao je trei. - Ne boji se da e te udariti?
- Udariti?
- Rekao si da govori kao crnac.
- Ma daj, zavei - rekao je drugi. - Vidjet ete zvonik im prijeete onaj breuljak.
Zahvalio sam im. - Nadam se da ete imati sree. Samo nemojte uhvatiti ovoga starca tu dolje.
Zasluuje da ga se ostavi na miru.
- Nitko ne moe uloviti tu ribu - rekao je prvi djeak. Naslonili su se na ogradu, zagledani dolje u
vodu, dok su im tri tapa blistala kao tri iskoene niti ute vatre na suncu. Hodao sam po svojoj sjeni,
opet je nogama utiskujui u suncem proaranu polutminu ispod stabala. Put je skretao, uspinjui se
dalje od vode. Prelazio je breuljak, zatim se vijugavo sputao, vodei oko i duh naprijed u tihi
zeleni tunel, i prema etvrtastoj kupoli nad stablima i okruglom oku sata na tornju, jo prilino
dalekom. Sjeo sam uz cestu. Trava mi je bila do gleanja, bezbrojna. Sjene na cesti jo su bile onako
mirne kao da su nacrtane ablonom, iskoenim olovkama sunca. Ali bio je to samo vlak, i poslije
nekog vremena zamro je iza stabala, taj otegnuti zvuk, i onda sam jasno uo svoj sat i vlak kako
zamire u daljini, kao da vozi negdje kroz neki drugi mjesec ili neko drugo ljeto, kao da hita pod
galebom u zraku i svime i svaim to hita. Osim Geralda. I on bi bio nekako velianstven, dok vesla
osamljen preko podneva, kad bi izveslao ravno iz podneva, i onda se uspeo po dugome sjajnome
zraku kao u apoteozi, u snenu beskonanost gdje su samo on i galeb, jedan zastraujue nepomian,
drugi u stalnom i ravnomjernom ritmu podizanja vesala i sputanja to se hrani samom inercijom, a
maleni svijet sakriven pod njihovim sjenama na suncu. Caddy ta nitarija ta nitarija Caddy
Njihovi su glasovi dolazili preko brda, a za njima tri vitka ribika tapa poput zaljuljanih niti
tekue vatre. Pogledali su me u prolazu, ne usporavajui.
- Onda - rekao sam. - Nigdje je ne vidim.
- Nismo je ni pokuali uloviti - rekao je prvi djeak. - Tu ribu ne moe uloviti.
- Eno sata - rekao je drugi, pokazujui prstom. - Moete vidjeti koliko je sati kad doete malo
blie.
- Da - rekao sam. - U redu. - Ustao sam. - Idete u grad?
- Idemo do Vira loviti klenove - rekao je prvi djeak.
- Nita se ne moe uloviti kod Vira - rekao je drugi.
- Nego valjda hoete ii na mlin, gdje deki pljuskaju i rastjeruju svu ribu.
- Nikakvu ribu ne moe uloviti kod Vira.
- Neemo nigdje nita ni uloviti ako ve jednom ne krenemo - rekao je trei.
- Ne znam zato neprestano govorite o tom Viru - rekao je drugi djeak. - Nita se ondje ne moe
uloviti.
- Nitko tebe ne sili da ide - rekao je prvi. - Nisi privezan za mene.
- Hajdmo do mlina na kupanje - rekao je trei.
- Ja idem do Vira i lovit u ribu - rekao je prvi djeak. - Vi radite to vas je volja.
- uj, kad si zadnji put uo da je netko uhvatio ribu kod Vira? - rekao je drugi djeak treemu.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je trei.
Kupola zvonika polako je tonula iza drvea, a okruglo lice sata bilo je jo prilino daleko. Hodali
smo dalje u suncem proaranoj sjeni. Doli smo do vonjaka, ruiastog i bijelog. Bio je pun pela;
ve smo ih jasno uli.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je trei.
Put je skretao kraj vonjaka. Trei je djeak usporio i zaustavio se. Prvi je nastavio hodati, i
sunane pjege klizile su mu po tapu preko ramena i nie niz lea koulje. - Hajdemo - rekao je trei.
Sada se i drugi djeak zaustavio. Zato se za nekoga mora udati Caddy
eli li da to izreknem, misli li da ako to izreknem nee biti
- Hajdemo do mlina - rekao je. - Idemo.
Prvi je djeak dalje hodao. Njegove su bose noge koraale neujno, sputajui se tie od lia u
sitnu prainu. U vonjaku, pele su zujale poput vjetra koji se podie, zvuk zadran kao nekom
arolijom tik ispod samog crescenda. Put je iao uza zid, nadsvoen, zasut cvijetom, rastvarajui se u
drvee. Suneve su ga zrake ukoso presijecale, oskudne i eljne. uti su leptiri leprali po sjeni poput
mrlja sunca.
- Zato li eli ii do Vira? - rekao je drugi djeak. - I kod mlina moe loviti ako hoe.
- Ah, ma pusti ga - rekao je trei. Gledali su za njim. Sunevo je svjetlo u krpicama klizilo preko
njegovih ramena u pokretu, svjetlucalo po tapu poput utih mrava.
- Kenny - rekao je drugi djeak. Reci to ocu hoe li ja hou Roditelj sam svog oca izumio sam
ga stvorio ga Reci mu to nee biti jer on e rei ja nisam a onda emo ti i ja budui ljubimo
potomstvo
- Hajde, idemo - rekao je trei djeak. - Neki su ve tamo. Pogledali su za prvim djeakom. - Ma -
rekli su iznenada, - samo idi, mamina mazo. Ako ide plivati smoit e glavu i onda e dobiti batina. -
Skrenuli su na put i ili dalje, dok su uti leptiri u kosom letu leprali oko njih po sjeni.
to je zato to ne postoji nita drugo ja vjerujem da neto ipak postoji ali moda i ne a tada u ja
Ti e otkriti kako je ak i nepravda jedva vrijedna onoga to vjeruje da jesi Nije obraao
pozornost na mene, vrsto stisnute eljusti u profilu, lica malo odvraena od mene pod poderanim
eirom.
- Zato se ne ide kupati s njima? - rekao sam. ta hulja Caddy
Ti si svakako pokuao zapoeti svau s njim je li
Laljivac i pokvarenjak Caddy izbaen je iz svog kluba jer je varao na kartama izopen
uhvaen kako vara na semestralnim ispitima i iskljuen
E pa to onda ne namjeravam kartati s
- Vie voli loviti ribu nego plivati? - upitao sam. Zuj pela se stiao ali i dalje se uo, kao da je
umjesto da utone u tiinu tiina tek narasla meu nama, kao to voda raste za plime. Put je opet
skretao i postao je ulica izmeu sjenovitih tratina s bijelim kuama. Caddy ta hulja moe li misliti
na Benjyja i na oca i to uiniti ne na mene
A o emu drugome i mogu misliti o emu sam drugome mislila Djeak je skrenuo s ulice. Popeo
se preko plota ne osvrui se i preao tratinu do jednog stabla i odloio ribiki tap i popeo se u
ralju stabla i ondje sjedio, leima okrenut cesti, arene mrlje sunca napokon nepomine na njegovoj
bijeloj koulji. drugome mislila ne mogu ak ni plakati lani sam umrla rekla sam ti da jesam ali
tada nisam znala to sam time htjela rei nisam znala to govorim Neki su dani kasnog kolovoza
kod nas kod kue ovakovi, zrak proziran i poticajan poput ovoga, a u sebi ima neto tuno i
eznutljivo i poznato. ovjek je zbroj svojih klimatskih doivljaja rekao je otac. ovjek je zbroj ega
god hoete. Problem neistih svojstava koji se muno svodi na jedno nepromjenjivo nita: ah mat
praha i poude, ali sada znam da sam mrtva kaem ti
Zato onda mora uj moemo otii ti i Benjy i ja nekamo gdje nas nitko ne poznaje gdje Bijeli
konj vukao je koiju i kopita su mu kloparala u sitnoj praini; pauinasti kotai suho su klepetali,
kreui se uzbrdo pod uzbibanim alom lia. Bresta. Ne: brijesta. Brijesta.
ime s tvojim novcem za kolarinu s novcem za koji su prodali panjak tako da ti moe ii na
Harvard zar ne shvaa da sad mora zavriti ako ne zavri on nee imati nita
Prodali panjak Bijela mu je koulja bila nepomina u ralji, u ustreptaloj sjeni. Kotai su bili
pauinasti. Ispod ovjeenog dna koije, kopita spretna i hitra poput kretnji vezilje smanjuju se a da ne
napreduju, poput lika na pokretnoj pozornici koji brzo odvlae sa scene. Ulica je opet skrenula. Jasno
sam vidio bijelu kupolu, okruglo glupo nametanje sata. Prodali panjak Otac e umrijeti za godinu
dana kau ako ne prestane piti a on nee prestati ne moe prestati otkako sam ja od prologa ljeta
a tada e poslati Benjyja u Jackson ja ne mogu plakati ne mogu plakati ak ni jedan trenutak ona
je stajala na vratima a sljedeeg trenutka vukao ju je za haljinu i urlao njegov je glas bubnjao s
kraja na kraj poput ekia izmeu zidova u valovima a ona se priljubljivala uza zid i postajala sve
manja i manja s onim blijedim licem i oima kao da su zatjerane u nj palcima sve dok je nije
izgurao iz sobe njegov je glas bubnjao s kraja na kraj kao da se jednom krenuvi vie ne moe
zaustaviti kao da u tiini za njega nema mjesta urlao
Kad su se otvorila vrata zazvonilo je zvonce, ali tek jednom, visoko i jasno i sitno u urednoj tami
iznad vrata, kao da je badareno i ugoeno da proizvede taj jedan jedini jasni sitni zvuk koji nee
istroiti zvono niti zahtijevati prevelik utroak tiine u povratku kad su se vrata otvorila uz svje
topao miris peenog kruha; mala prljava djevojica s oima kao u plianog medvjedia i dvije
pletenice kao od lakirane koe.
- Zdravo, sestrice. - Lice joj je u slatkoj toploj praznini bilo poput alice mlijeka s malo kave. -
Ima Ii koga?
Ali ona me samo gledala dok se nisu otvorila vrata i pojavila se gospoa. Iznad tezge s redovima
prhkih oblika iza stakla primicalo se njezino uredno sivo lice, njezina kosa, zategnuta i oskudna na
uredno sivoj lubanji, naoale u urednim sivim okvirima, kao na ici, poput ladice s novcem u
trgovini. Izgledala je kao knjiniarka. Neto smjeteno meu pranjave police s poredanim
izvjesnostima koje su se odavno odvojile od zbilje i mirno se sue, kao da dah onoga zraka koji vidi
kako se ini nepravda
- Molim dvije od ovih, gospoo.
Ispod tezge izvukla je etvrtasto izrezan komad novinskog papira i poloila ga na tezgu i uzela
dvije emlje. Djevojica ih je motrila netremice mirnim oima poput dviju groica koje nepomino
plutaju u alici slabe kave Zemlja ifuta domovina digia. Motala je kruh, uredne sive ruke, irok
zlatan prsten na lijevom prstenjaku, zaglavljen modrim zglavkom.
- Vi sve ovo sama peete, gospoo?
- Molim, gospodine? - rekla je. Ba tako. Molim gospodine? Kao na sceni. Molim, gospodine? -
Pet centi. elite li jo to?
- Ne, gospoo. Ja vie nita. Ali ova mlada dama neto eli.
Nije bila dovoljno visoka da vidi preko vitrine, pa je otila do ruba tezge i pogledala djevojicu.
- Jeste li je vi ovamo doveli?
- Nisam, gospoo. Bila je ve ovdje kad sam ja uao.
- Vraje derite - rekla je. Izila je iza tezge, ali nije dodirnula djevojicu. - Jesi li neto stavila u
depove?
- Ona uope nema depova - rekao sam. - Nita nije radila. Samo je tu stajala i ekala vas.
- Zato onda nije zazvonilo zvonce? - Srdito me gledala. Samo joj je jo nedostajala iba u ruci i
ploa iza nje 2x2 = 5. - Neto e sakriti pod haljinu i nitko iv nee nita primijetiti. Ti, mala. Kako
si ovamo ula?
Djevojica nije govorila nita. Gledala je u enu, zatim mi letimino dobacila pogled iz crnih
oiju i onda opet gledala u enu. - Ti stranci - rekla je ena. - Kako je samo ula a da zvono nije
zazvonilo?
 - Ula je kad sam ja otvorio vrata - rekao sam. - Zazvonilo je jednom za nas oboje. Uostalom,
odavde ne moe nita dosei. A zapravo, mislim da i ne bi. Ne bi, je li, sestrice? - Mala me
djevojica gledala, tajnovita, zamiljena. - to eli? kruha?
Ispruila je aicu. Rastvorila se i pokazala novi od pet centi, vlaan i prljav, vlana prljavtina
urezana u pregibe maloga dlana. Novi je bio gotovo mokar i topao. Osjeao sam mu miris, blago
kovinast.
- Imate li hljeb za pet centi, molim, gospoo?
Ispod tezge izvukla je etvrtasti komad novina i poloila ga na tezgu i zamotala kruh u njega.
Poloio sam na tezgu njezin novi i jo jedan. - I jo jednu od onih emiki, molim vas, gospoo.
Izvukla je jo jednu emiku iz vitrine. - Dajte mi taj omot - rekla je. Dao sam joj ga i ona ga je
razmotala i stavila treu emiku unutra i opet ga umotala i uzela novie i pronala dva bakrenjaka u
pregai i dala mi ih. Ja sam ih predao djevojici. Njezini su se prstii zatvorili nad njima, vlani i
vrui kao crvii.
- Njoj ete dati tu emiku? - rekla je ena.
- Hou, gospoo - rekao sam. - Vjerujem da njoj vae pecivo mirie isto tako dobro kao i meni.
Uzeo sam dva omota i dao kruh djevojici, dok nas je ena sva elinosiva iza tezge promatrala s
hladnom sigurnou. - ekajte malo - rekla je. Otila je u prostoriju iza duana. Vrata su se opet
otvorila i zatvorila. Djevojica me gledala, steui kruh uz svoju prljavu haljinicu.
- Kako se zove? - rekao sam. Prestala me gledati ali i dalje je bila nepomina. inilo se da ak i
ne die. ena se vratila. U ruci je nosila neto vrlo smijeno. Nosila je to, recimo, kao da je uginuli
pitomi takor.
- Evo ti - rekla je. Dijete ju je gledalo. - Uzmi - rekla je ena i gurnula to prema djevojici. -
Samo izgleda udno. Ali mislim da nee osjetiti nikakve razlike kad bude jela. Evo. Ne mogu tu
stajati cijeli dan. - Dijete je to uzelo, i dalje zagledano u nju. ena je protrljala ruke pregaom. -
Moram dati srediti to zvonce - rekla je. Otila je k vratima i naglim ih trzajem otvorila. Zvonce je
jednom zacinkalo, slabano i jasno i nevidljivo. Krenuli smo prema vratima pod eninim pogledom.
- Zahvaljujemo na kolau - rekao sam.
- Ti stranci - rekla je, zagledana u tminu gdje je zacinkalo zvonce. - Posluajte moj savjet i klonite
ih se, mladiu.
- Svakako, gospoo - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Izili smo. - Hvala vam, gospoo.
Zatvorila je vrata, zatim ih opet naglo otvorila, tako da se zvonce oglasi svojim jedinim sitnim
tonom. - Stranci - rekla je, virkajui gore u zvonce.
Nastavili smo hodati. - Onda - rekao sam. - to kae na jedan sladoled? - Jela je kvrgavi kola. -
Voli sladoled? - Dobacila mi je crni smireni pogled, i dalje vaui. - Hajdemo.
Doli smo do slastiame i jeli sladoled. Nije htjela odloiti svoj kruh. - Zato ga ne odloi pa e
lake jesti? - rekao sam i ponudio sam da u joj ga uzeti. Ali ona ga je vrsto stegnula, i pritom
vakala sladoled kao da je karamela. Nagrieni kola leao je na stolu. Smireno je pojela sladoled a
onda se opet bacila na kola, ogledavajui se po vitrinama. Zavrio sam svoj sladoled i izili smo.
- U kojem smjeru stanuje? - upitao sam.
Koija, ona s bijelim konjem. Samo je doktor Peabody debeo. Sto trideset kila. Kad se s njim vozi
na uzbrdici, mora se vrsto drati. Djeca. Lake je pjeaiti nego se tako voziti na uzbrdici. Jesi li
ve bila kod doktora jesi li bila Caddy
Ne moram sad ne mogu pitati kasnije e biti sve u redu nee biti vano
Jer ene su tako njene tako tajnovite kae otac. Rafinirana ravnotea periodine prljavtine
izmeu dva uravnoteena mjeseca. Mjeseca rekao je on punih i utih kao mjesec u kolovozu njezini
bokovi bedra. Uvijek izvan izvan njih ali. uti. Noge tabani kao u hodu. A tada znati da je neki
mukarac da je sve te skrivene tajnovite i ohole. Sa svim to iznutra oblikuje neku izvanjsku glatkou
koja oekuje dodir. Tekua trule poput potopljenih stvari to plutaju kao blijeda guma mlohavo
napunjena mijeajui u to miris kozokrvine.
- Bilo bi bolje da odnese taj kruh kui, je li?
Pogledala me. vakala je mirno i ravnomjerno; u pravilnim razmacima malo joj se proirenje
glatko sputalo niz grlo. Otvorio sam svoj omot i dao joj jednu emiku. - Zbogom - rekao sam.
Poao sam dalje. Tada sam se osvrnuo. Bila je iza mene. - Stanuje li negdje u ovom smjeru? -
Nita nije rekla. Hodala je uz mene, gotovo ispod mog lakta i jela. Ili smo dalje. Bilo je mirno,
jedva da je koga bilo na ulici mijeajui u to i miris kozokrvine Bila bi mi rekla a ne ostavila me da
sjedim ondje na stubama i sluam njezina vrata sumrak kako se s treskom zatvaraju ujem Benjyja
kako i dalje plae Veera tada bi morala sii mijeajui u sve to i kozokrvinu Doli smo do ugla
ulice.
- E, ja sad moram na ovu stranu - rekao sam. - Zbogom. - I ona se zaustavila. Progutala je
posljednji komad kolaa, tada se prihvatila emike, gledajui me preko nje. - Zbogom - rekao sam.
Skrenuo sam u ulicu i poao dalje, ali zaustavio sam se tek kod sljedeeg ugla.
- Kako se ide do tvoje kue? - rekao sam. - Ovuda? - pokazao sam niz ulicu. Ona me samo
gledala. - Stanuje li ondje prijeko? Kladim se da stanuje blizu kolodvora, tamo gdje su vlakovi. Je
li? - Ona me samo gledala, smirena i tajnovita i vaui. Ulica je bila prazna u oba smjera, tihe
tratine i kue uredne meu drveem, ali nije bilo nikoga, osim ondje odakle smo doli. Okrenuli smo
se i poli natrag. Dva su mukarca sjedila na stolcima pred trgovinom.
- Poznate li ovu djevojicu? Nekako mi se prilijepila a ne mogu ustanoviti gdje stanuje.
Prestali su gledati u mene i pogledali su u nju.
- Sigurno je iz jedne od ovih novih talijanskih obitelji - rekao je jedan. Imao je na sebi olinjali
redengot. - Ve sam je viao. Kako se zove, djevojice? - Ona ih je neko vrijeme mirno gledala dok
su joj se eljusti uporno kretale. Gutala je ne prestajui vakati.
- Moda ne zna engleski? - rekao je drugi.
- Poslali su je po kruh - rekao sam. - Neto vjerojatno ipak zna rei.
- Kako ti se zove tata? - rekao je prvi ovjek. - Pete? Joe? moda mu je ime John, ha? - Ona je
odgrizla jo jedan komad emike.
- to da sad s njom radim? - rekao sam. - Stalno me slijedi. Ja se moram vratiti u Boston.
- Vi ste s fakulteta?
- Tako je. I moram se uriti natrag.
- Moete nastaviti dalje ulicom i predati je Anseu. Sigurno je u konjunici. On je erif.
- Pa ini se da mi nema druge - rekao sam. - Neto s njom moram napraviti. Najljepa hvala.
Hajdemo, sekice.
Ili smo ulicom po sjenovitoj strani gdje nam je isprekidana sjena fasada polako mraila put.
Doli smo do konjunice. erifa ondje nije bilo. ovjek koji je sjedio u stolcu prislonjenom na iroka
niska vrata, odakle je izmeu redova pregradaka pirio tamni hladan povjetarac sa zadahom
amonijaka, rekao mi je neka pogledam u poti. Ni on je nije poznavao.
- Ti stranci. Svi su jednaki. Najbolje da je odvedete tamo preko pruge gdje oni stanuju, nai e se
valjda netko ija je.
Otili smo na potu. Bila je nie niz ulicu odakle smo doli. ovjek u redengotu upravo je otvarao
novine.
- Anse se ba odvezao iz grada - rekao je. - Mislim da je najbolje da odete ovuda kraj kolodvora i
poete kraj onih kua uz rijeku. Netko e je ondje znati.
- Oito u morati - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Gurnula je posljednji komadi emike u usta
i progutala je. - Hoe jo jednu? - rekao sam. Gledala me netremice crnim i prijaznim oima i
vakala. Izvukao sam preostale dvije emike i dao joj jednu, dok sam ja zagrizao drugu. Upitao sam
nekog ovjeka gdje je kolodvor i on mi je pokazao. - Hajdemo, sestrice.
Stigli smo do kolodvora i preli prugu prema rijeci. Preko rijeke vodio je most, a ulica
porazbacanih drvenih kua slijedila je rijeku okrenuta stranjom stranom prema njoj. Bijedna ulica,
ali istodobno raznolika i ivahna. Usred jednog neobraenog komada zemlje okruenog plotom s
mnogo odvaljenih ili slomljenih letvi stajala je prastara naherena koija i neka oronula kua, na kojoj
je s jednog gornjeg prozora visio komad odjee ivahno ruiaste boje.
- Izgleda li ovo kao tvoja kua? - rekao sam. Pogledala me preko emike. - Ova ovdje? - rekao
sam pokazujui prstom. Ona je samo vakala, ali uinilo mi se da sam u njezinom dranju razaznao
neto potvrdno, nekakvo prihvaanje, premda poneto nevoljko. - Ova ovdje? - rekao sam. -
Hajdemo onda. - Uao sam kroz razvaljena vrata na plotu. Osvrnuo sam se za njom. - Ovdje? - rekao
sam. - Izgleda li ovo kao tvoja kua?
Hitro je kimnula glavom gledajui u mene, grizui vlani polumjesec kruha. Hodali smo dalje.
Puteljak od izlomljenih nepravilnih kamenih ploa, izmeu kojih su probijale svjee grube vlati trave,
vodio je do razvaljenog trijema. U kui se uope nita nije micalo, i ruiasti je komad odjee mirno
visio s gornjeg prozora u zraku bez vjetra. Zvonce na potezanje s porculanskom drkom bilo je
privreno na otprilike dva metra ice, i nakon nekog vremena prestao sam potezati i pokucao.
Djevojica je drala koru kruha poprijeko u ustima i vakala.
Neka ena otvorila je vrata. Pogledala me a tada je neto brzo rekla djevojici na talijanskom, sve
vie podiui glas dok nije zavrila s upitnom stankom. Onda joj je opet neto rekla dok ju je
djevojica promatrala preko krajika kore, gurajui je u usta prljavom ruicom.
- Ona kae da tu stanuje - rekao sam. - Sreo sam je u gradu. Je li to va kruh?
- Ne govoriti - rekla je ena. Opet je neto rekla djevojici. Djevojica ju je samo gledala.
- Ne ivi tu? - rekao sam. Pokazao sam prstom na djevojicu pa na nju pa na vrata. ena je stresla
glavom. Neto je brzo govorila. Dola je do ruba trijema i prstom pokazala niz cestu, neprekidno
govorei.
Odreito sam kimnuo glavom. - Vi doi pokazati? - rekao sam. Uzeo sam je za ruku, a drugom sam
mahao prema cesti. Neto je brzo govorila i pokazivala prstom. - Vi doi pokazati - rekao sam
nastojei je povesti niz stepenice.
- Si, si - rekla je, povlaei se, i pokazujui mi to god to bilo. Opet sam kimnuo glavom.
- Hvala. Hvala. Hvala. - Siao sam stubama i krenuo prema vratima, ne trkom, ali prilino brzo.
Stigao sam do vrata i stao i naas je pogledao. Kore vie nije bilo, a ona me gledala onim svojim
crnim, prijaznim oima. ena je stajala na stubama i promatrala nas.
- Onda hajdemo - rekao sam. - Morat emo prije ili kasnije nai pravu kuu.
Ila je tik uz mene pod mojim laktom. Nastavili smo hodati. Sve kue kao da su bile prazne. Ni
ive due na vidiku. Neko mrtvilo, esto kod praznih kua. A ipak nisu sve mogle biti prazne. Sve one
razliite sobe, kad bi se samo moglo iznenada rastvoriti zidove. Gospoo, vaa kerka, ako dopustite.
Ne. Gospoo, za Boga miloga, vaa kerka. Kretala se uz mene tik pod mojim laktom, sa sjajnim
vrstim pletenicama, a tada je nestala i posljednja kua i put je skrenuo i izgubio se iza zida, pratei
rijeku. Ona je ena izila na ruevna vrata, prebacivi al preko glave i steui ga ispod podbratka.
Put je skretao dalje, prazan. Pronaao sam kovani novi i dao ga djevojici. etvrt dolara. -
Zbogom, sestrice - rekao sam. Onda sam potrao.
Trao sam brzo, ne osvrui se. Neposredno prije nego e put skrenuti, osvrnuo sam se. Ona je
stajala na cesti, malo stvorenjce, vrsto privijajui hljeb kruha uz svoju prljavu haljinicu, netremice
gledajui smirenim i crnim oima. Trao sam dalje.
Jedna je staza skretala s ceste. Krenuo sam tim smjerom i poslije nekog vremena usporio u brzi
hod. Staza je prolazila iza zaelja kua - neolienih kua, s jo onakvih veselih i jarkih arenih
komada odjee na konopcima, jednim hambarom razvaljenog stranjeg zida, koji je tiho trunuo meu
bujnim stablima u vonjaku, neobrezanim i zaraslim u korov, ruiastim i bijelim, punim mrmora
sunca i pela. Osvrnuo sam se. Poetak je stazice bio pust. Jo sam vie usporio, dok me sjena pratila
u stopu, vukui glavu kroz korov koji je skrivao plot.
Staza je opet skretala do zatvorene ljese, gubila se u travi kao obian puteljak, jedva vidljivi
oiljak na mladoj travi. Popeo sam se preko ljese u mali gaj i preao ga i stigao do drugog zida i
hodao uz njega, sjena sad iza mene. Ovdje je bilo divlje loze i povijua, gdje bi kod nas kod kue
rasla kozokrvina. I mirisala bi i mirisala, posebno u sumrak kad kii, i tako se kozokrvina mijea u
sve to kao da nije dovoljno bez toga, kao da nije dovoljno nepodnoljivo. Zato si mu dopustila da
te poljubi poljubi
Nisam mu dopustila natjerala sam gleda me kako bjesnim to kae na to? Crveni otisak moje
ruke koji joj izbija kroz lice kao da se svjetlo upalilo pod rukom oi joj zasjale
Nisam te zbog poljupca pljusnuo. Djevojaki laktovi u petnaestoj Otac kae guta kao da ti je u
grlu riblja kost to je to s tobom i Caddy s druge strane stola da me ne gledate. Zbog toga to si
dopustila da to bude neki prokleti gradski skitnica zato sam te pljusnuo ti e hoe li sad valjda
rei predajem se. Moja joj se crvena ruka izdie iz lica. to misli o tome trljajui joj glavu u.
Trava granice isprepletene utisnute u meso peku trljajui joj glavu. Reci predajem se reci
Nisam uostalom poljubio prljavicu kao to je Natalie Zid je uao u sjenu, a zatim i moja sjena,
opet sam je nadmudrio. Zaboravio sam da i rijeka skree uz cestu. Popeo sam se na zid. A tada me
gledala kako sam skoio s njega, steui kruh uz haljinu.
Stajao sam u korovu i neko smo se vrijeme gledali.
- Zato mi nisi rekla da ovdje negdje stanuje, sestrice? - Kruh se polako probijao kroz papir; ve
mu je bio potreban novi. - No dobro onda, hajde mi pokai svoju kuu. - Ne prljavicu kao to je
Natalie. Kiilo je jasno smo uli kiu na krovu kako uzdie kroz visoku slatku prazninu tale.
Ovdje? dodirujui je Ne tu
Ovdje? nije jako kiilo ali nismo mogli uti nita osim krova i moda je to bila moja krv ili
njezina krv
Gurnula me niz ljestve i otrala i ostavila me Caddy me ostavila
Je li te tu zaboljelo kad je Caddy pobjegla je li to bilo tu
Oh Hodala mi je tik ispod lakta, tjeme njezine lakaste glavice, s kruhom to je probijao novinski
papir.
- Ako se brzo ne vrati kui potpuno e istroiti taj kruh. A to e ti onda rei mama? - Kladim se
da te mogu podii
Ne moe preteka sam
Je li Caddy otila je li otila u kuu ne moe vidjeti hambar iz nae kue jesi li kad pokuao
vidjeti talu iz
Ona je kriva ona me odgurnula ona je otrala
Mogu te podii vidi da mogu
Oh njezina krv ili moja krv Oh Hodali smo dalje po sitnoj praini, naa stopala tiha poput gume u
sitnoj praini gdje se snop sunevih zraka iskosio u drvee. I jasno sam opet osjetio vodu kako tee
hitro i mirno u tajnovitoj sjeni.
- Daleko stanuje, je li. Ba si ti pametna djevojica, kad zna sama otii tako daleko u grad. - To
je kao kad plee sjedei jesi li kad pokuala plesati sjedei? Jasno smo uli kiu, takora u
jaslama, praznu talu bez konja. Kako dri partnera kod plesa dri li ovako
Oh
Obino sam drao ovako mislila si da nisam dovoljno snaan je li
Oh Oh Oh Oh
Drao ovako obino hou rei jesi li ula to sam rekao rekao
oh oh oh oh
Cesta se nastavljala, tiha i pusta, a sunce se sve vie iskosilo. Krute su joj male pletenice na
krajevima bile zavezane komadiima jarkocrvene krpe. Jedan ugao omotnog papira lepetao je malo
dok je hodala, ogolivi vrh hljeba. Zaustavio sam se.
- uj me. Stanuje li ti negdje uz ovu cestu? Nismo proli ni jednu kuu ve kilometar i pol.
Pogledala me, tamna i tajnovita i prijazna.
- Gdje ti stanuje, sestrice? Da moda ne stanuje gore u gradu?
Negdje u umi, iza razlomljenih i rijetkih kosih sunevih zraka, ula se neka ptica.
- Tvoj e tata biti u brizi zbog tebe. Zar se ne boji da e te istui to nisi dola ravno kui s tim
kruhom?
Ptica je opet zafiukala, nevidljiva, zvuk besmislen i dubok, jednolian, odjednom prekinut kao
prerezan udarcem noa, a onda iznova, i onaj osjet vode hitre i mirne nad tajnovitim mjestima, vode
koju osjea a ne vidi i ne uje.
- Oh, k vragu, sestrice. - Otprilike polovica papira mrtvo je visjela. - Od ovoga zbilja vie
nikakve koristi. - Strgnuo sam ga i bacio uz cestu. - Hajdemo. Morat emo se vratiti u grad. Idemo
natrag uz obalu rijeke.
Otili smo s ceste. U mahovini rasli su blijedi cvjetii, i onaj osjet vode nijeme i neviene. Drao
ovako sam obino hou rei obino sam drao Stajala je na vratima i gledala nas s rukama na
bokovima
Ti si me gurnula ti si kriva i zaboljelo me
Plesali smo sjedei kladim se da Caddy ne zna plesati sjedei
Prestani s tim prestani s tim
Samo sam ti htio oetkati smee s lea haljine
Makni te tvoje ogavne ruetine s mene ti si kriv ti si me gurnuo bijesna sam na tebe
Ba me briga gledala nas je samo ti bjesni otila je Tada je do nas doprla cika, pljuskanje; u
trenutku mi je pred oima zasvjetlucalo jedno smee tijelo.
Samo ti bjesni. Koulja mi je bila sve vie mokra, a i kosa. Preko krova sada sam jasno uo krov
vidio sam Natalie kako odlazi kroz vrt po kii. Samo pokisni nadam se da e dobiti upalu plua
samo idi kui kravetino. Skoio sam to sam jae mogao u svinjski brlog i smrdljivo blato zautilo
me do struka i dalje sam uranjao u njega dok nisam pao i valjao se po njemu - uje ih kako se
kupaju, sestrice? Ne bih ni ja imao nita protiv. - Kad bih imao vremena. Kad budem imao vremena.
uo sam svoj sat. blato je bilo toplije od kie grozno je zaudaralo. Bila mi je okrenuta leima
zaobiao sam je i stao pred nju. Zna to sam radio? Okrenula mi je lea ja sam je zaobiao i
doao pred nju kia se uvlaila u blato zalijepivi joj potkoulju kroz haljinu zaudaralo je uasno.
Grlio sam je eto to sam radio. Okrenula mi je lea a ja sam je zaobiao i doao pred nju grlio sam
je kaem ti.
Ba me briga to ste radili
Nije te briga je li nije te briga natjerat u te ja natjerat u te da te bude briga. Odgurnula mi je
ruke a ja sam je drugom rukom namazao blatom nisam mogao osjetiti mokru pljusku njezine ruke
obrisao sam blato s nogu i razmazao ga po njezinom mokrom tvrdom izvijenom tijelu uo sam joj
prste kako mi zadiru u lice ali nisam to mogao osjetiti ak ni kad mi je kia postala slatka na
usnama.
Oni su nas prvi vidjeli iz vode, nae glave i ramena. Vrisnuli su i jedan je od njih skoio iz unja
i bacio se meu njih. Izgledali su poput dabrova, a voda im je laptala oko brade. I ciali su.
- Odvedite tu curu! Zato ste doveli curu ovamo? Hajde, miite se!
- Nee vam ona nita. Mi bi vas samo malo gledali.
uali su u vodi. Skupili su glave na hrpu i gledali nas, a tada su se razdvojili i jurnuli prema
nama, pljuskajui vodu rukama. Hitro smo se povukli.
- ujte, deki; nee vam ona nikakva zla uiniti.
- Nosite se odavde, Harvard! - Bio je to drugi djeak, onaj koji je sanjario o konju i kolima tamo
na mostu. - Zalijte ih, deki!
- Ajdmo izii i baciti ih unutra - rekao je drugi. - Ne bojim se ja nikakvih cura.
- Zalijte ih! Zalijte ih! - Jurnuli su prema nama trcajui nas vodom. Ustuknuli smo. - Nosite se
odavde! - vikali su. - Nosite se!
Otili smo. Oni su se skutrili tik pod obalom, glatke glave poredane na blistavoj vodi. Poli smo
dalje. - Nije ovo za nas, je li. - Sunce je tu i tamo sjalo kroz drvee na mahovinu, ali ne vie tako
koso kao prije. - Jadno dijete, ti si samo curica. - Mali su cvjetii rasli meu mahovinom, manjih
nisam u ivotu vidio. - Ti si samo curica. Jadno dijete. - Bila je tu staza koja je vijugala uz vodu.
Tada je voda opet postala mirna, tamna i mirna i hitra. - Samo curica. Jadna moja sestrice. - Leali
smo u mokroj travi i teko disali kia poput ledene same na mojim leima. Je li ti sada stalo je li
je li
O Boe ba smo se zasvinjili ustani. Gdje mi je kia dodirivala elo poelo me pei pogledao
sam ruku crveno mi je otjecalo u ruiastim prugama na kii. Boli li te
Naravno da boli a to ti misli
Pokuala sam ti iskopati oi o Boe ba smrdimo najbolje da se pokuamo oprati tu u potoku -
Evo, opet smo u gradu, sestrice. Sad mora otii kui. Ja se moram vratiti na fakultet. Vidi kako je
ve kasno. Sad e lijepo kui, je li? - Ali ona me samo gledala onim svojim tamnim, tajnovitim,
prijaznim pogledom, steui polugoli kruh na prsa. - Sav je mokar. Mislio sam da smo na vrijeme
odskoili. - Uzeo sam rupi i pokuao obrisati kruh, ali kora se poela skidati pa sam prestao. -
Nita, morat emo ga ostaviti da se sam osui. Dri ga ovako. - Drala ga je tako. Izgledao je pomalo
kao da su ga takori nagrizli. i voda nam se podizala i podizala uz lea dok smo uali oljuteno
blato zaudaralo je prema povrini i istokalo ju je pod kiom poput masti na vruem tednjaku.
Rekao sam ti da u te natjerati
Ba mi se fuka to radi
Tada smo uli tranje i zastali i osvrnuli se i ugledali ga kako nailazi stazom u trku i kako mu
vodoravne sjene poigravaju po nogama.
- Ovaj se uri. Mi emo... - tada sam vidio jo jednog mukarca, postarijeg ovjeka, kako s
naporom tri sa tapom u ruci, i jednog djeaka golog od pasa na gore, koji je rukom pridravao
hlae u trku.
- Eno ga Julio - rekla je djevojica, i tada sam vidio njegovo talijansko lice i oi kad se bacio na
mene. Pali smo na zemlju. Rukama me grabio za lice i neto je govorio i pokuao me ugristi, ini mi
se, a tada su ga odvukli i drali dok se on otimao i mlatarao rukama i vikao a oni su ga drali za ruke
i on me pokuao udariti nogom dok ga napokon nisu odvukli. Djevojica je tulila, i drala kruh
objema rukama. Onaj polugoli djeak skakutao je i jurio naokolo, pridravajui hlae a onda me
netko podigao ba na vrijeme da vidim jo jednu golu golcatu pojavu kako trkom nailazi iza mirnog
zavoja na stazi i usred trka mijenja smjer i uskae u umu vukui za sobom dva komada odjee
skrutnuta poput daske. Julio se i dalje otimao. ovjek koji me podigao na noge rekao je: - A, tu smo.
Imamo vas. - Imao je na sebi samo prsluk, ne i kaput. Na prsluku je bila privrena metalna znaka.
U drugoj je ruci stezao vornati, uglaani tap.
- Vi ste Anse, zar ne? - rekao sam. - Ba sam vas traio. to se dogodilo?
- Upozoravam vas da se sve to kaete moe upotrijebiti protiv vas - rekao je. - Vi ste uhieni.
- Ubim ga - rekao je Julio. Otimao se. Dva su ga mukarca drala. Djevojica je uporno tulila,
drei svoj kruh. - Ukrao mi sestra - rekao je Julio. - Pustite mene, gospoini.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. - Pa ja sam...
- Zaveite - rekao je Anse. - To moete rei sucu.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. Julio se oteo ljudima i opet skoio na mene, ali straar mu se
suprotstavio i hrvali su se dok mu druga dvojica opet nisu sputala ruke iza lea. Anse ga je pustio,
teko diui.
 - Prokleti stranac - rekao je. - Najrae bi i tebe priveo, za tvorni napad. - Opet se okrenuo prema
meni. - Idete li dragovoljno ili vam moram staviti lisice?
- Idem dragovoljno - rekao sam. - to god elite, samo da uspijem nai nekoga - da neto uinim -
Ukrao mu sestru - rekao sam. - Ukrao mu...
- Upozorio sam vas - rekao je Anse. - On vas je nakanio optuiti za zloin s predumiljajem. ujte
vi tamo, neka ta mala zavee.
- Ah - rekao sam. A onda sam se poeo smijati. Jo su dva djeaka zalizane kose i okruglih oiju
izila iz grmlja, zakopavajui koulje koje su im se ve ovlaile na ramenima i rukama, i ja sam se
pokuao prestati smijati, ali nisam mogao.
- Pazi na njega, Anse, mislim da je lud.
- M-moram p-prestati - rekao sam. - Zaas e pre-prestati. Proli put je bilo ah, ah, ah - rekao sam
u smijehu. - Samo da malo sjednem. - Sjeo sam, a oni su me gledali, i ona mala djevojica uprljana
lica i s kruhom koji je izgledao oglodan, dok je voda tekla hitra i smirena ispod puteljka. Poslije
nekog vremena smijeh je zamro. Ali grlo nije prestajalo s pokuajem da se smije, kao to ovjek
povraa i kad mu je eludac ve prazan.
- Ej, ujte - rekao je Anse. - Saberite se.
- Da - rekao sam steui grlo. Doletio je jo jedan uti leptir, kao da se oslobodila mrlja sunane
svjetlosti. Poslije nekog vremena vie nisam morao tako vrsto stezati grlo. Ustao sam.
- Spreman sam. Kamo emo?
Ili smo stazom, druga su dvojica pazila na Julija i na djevojicu, a deki su ili otraga. Staza je
slijedila rijeku do mosta. Preli smo most i prugu, i ljudi su izlazili na vrata da nas gledaju i jo se
nekoliko djeaka stvorilo odnekud tako da je, kad smo skrenuli u glavnu ulicu, ve nastala cijela
procesija. Pred slastiarnicom stajao je automobil, velik, ali nisam prepoznao ljude u njemu dok
gospoa Bland nije rekla:
- Gle, Quentin! Quentin Compson. - I tada sam ugledao Geralda, i Spoadea na stranjem sjedalu sa
zatiljkom na naslonu. I Shrevea. Dvije djevojke nisam poznavao.
- Quentin Compson! - rekla je gospoa Bland.
- Dobar dan - rekao sam podigavi eir. - Ja sam uhien. ao mi je to nisam dobio vau poruku.
Je li vam Shreve rekao?
- Uhien? - rekao je Shreve. - Oprostite - rekao je. Uspravio se i preverao se preko njihovih nogu
i iziao. Imao je na sebi moje flanelske hlae, koje su ga stezale kao rukavice. Nisam se sjeao da
sam ih zaboravio. Nisam se sjeao ni koliko podbradaka ima gospoa Bland. Najzgodnija je
djevojka, naravno, bila sprijeda, s Geraldom. Promatrale su me kroz svoje koprene, s nekakvim
profinjenim zgraanjem. - Tko je uhien? - rekao je Shreve. - to sve ovo znai, gospodine?
- Geralde - rekla je gospoa Bland. - Otpremi ove ljude. Vi hajdete k nama u kola, Quentine.
Gerald je iziao. Spoade se nije ni pomaknuo.
- to je napravio, kapetane? - rekao je. - Opljakao kokoinjac?
- Upozoravam vas - rekao je Anse. - Poznajete li uhienika?
- Da li ga poznajemo - rekao je Shreve. - ujte...
- Onda moete s nama k sucu. Ovdje ometate zakonski postupak. Ajdemo. - Prodrmao mi je ruku.
- Onda, do vienja - rekao sam. - Drago mi je da smo se vidjeli. ao mi je to ne mogu s vama.
 - uj, Geralde - rekla je gospoa Bland.
- Sluajte, pozornie - rekao je Gerald.
- Upozoravam vas da se upleete u posao slubenika zakona - rekao je Anse. - Ako imate bilo to
rei, moete ii sucu i svjedoiti o uhieniku. - Ili smo dalje. Sad ve cijela procesija, sa mnom i
Anseom na elu. uo sam ih kako govore to se dogodilo, i kako Spoade postavlja pitanja, a onda je
Julio rekao neto estoko na talijanskom i osvrnuo sam se i vidio djevojicu kako stoji na rubu
plonika i kako me prati svojim prijaznim, zagonetnim pogledom.
- Nosi se kui - vikao je Julio na nju. - Prebijem te ko vola u kupusu.
Ili smo ulicom i skrenuli na komadi tratine na kojem je, uvuena od ulice, stajala jednokatnica
od opeke, obrubljene bijelim. Ili smo kamenom poploanom stazom do vrata, gdje je Anse zaustavio
sve osim nas i natjerao ih da ostanu vani. Uli smo u praznu sobu koja je zaudarala na ustajali
duhanski dim. Usred drvenog okvira ispunjenog pijeskom stajala je pe od lijevana eljeza, a na zidu
izblijedjeli zemljovid i zaprljani nacrt kotara. Iza izgrebanog stola zatrpanog papirima mukarac s
divljom grivom eljeznosive kose zurio je u nas preko naoala s elinim okvirom.
- Uhvatio si ga, je l da, Anse? - rekao je.
- Uhvatio, gospodine sue.
On otvori golemu pranjavu knjigu i privue je sebi i umoi prljavo pero u tintarnicu napunjenu
neim nalik na ugljenu prainu.
- ujte, gospodine - rekao je Shreve.
- Ime uhienika - rekao je sudac. Rekao sam mu. Polako ga je zapisao u knjigu, i pero je pritom
kripalo i izluivalo sporou.
- ujte, gospodine - rekao je Shreve. - Mi poznajemo ovog ovjeka. Mi...
- Red u sudnici - rekao je Anse.
- Zavei, stari - rekao je Spoade. - Neka on to obavi po svome. To je i naumio, to god mi
poduzeli.
- Dob - rekao je sudac. Rekao sam mu. I to je zapisao, miui usnama dok je pisao. - Zanimanje. -
Rekao sam. - A-ha, student na Harvardu? - rekao je. Podigao je pogled prema meni, iskrivivi malo
vrat da vidi preko naoala. Oi su mu bile bistre i ledene, kao u jarca. - I to vas je spopalo, da
dolazite ovamo i otimate djecu?
- Ma oni su ludi, sue - rekao je Shreve. - Tko god kae da ovaj deko otima...
Julio je napravio jednu estoku kretnju. - Ludi? - rekao je. - to nisam ga ja uvatio? to nisam
vidio s roene oi...
- Laete - rekao je Shreve. - Uope niste...
- Red, red - rekao je Anse, podigavi glas.
- Vi tamo, umuknite - rekao je sudac. - Anse, ako ne budu tiho, izbaci ih. - Utihnuli su. Sudac je
pogledao Shrevea, zatim Spoadea, zatim Geralda. - Vi poznajete ovog mladia? - rekao je Spoadeu.
- Da, vae gospodstvo - rekao je Spoade. - On vam je samo provincijalac koji ovdje studira. Nije
on mislio nita zla. Mislim da e pozornik ustanoviti kako je sve to samo zabuna. Otac mu je
sveenik, znate.
- Hm - rekao je sudac. - A to ste to, zapravo, uinili? - Ispriao sam mu, a on me promatrao
svojim hladnim, blijedim oima. - Onda, to misli, Anse?
 - Mogue je - rekao je Anse. - Vrag odnio i te strance.
- Ja, Merikanac - rekao je Julio. - Ima papir.
- Gdje je mala?
- On ju je poslao doma - rekao je Anse.
- Je li bila preplaena ili tako neto?
-Nije, dok ovaj Julio nije navalio na uhienika. Oni su samo hodali stazom uz rijeku prema gradu.
Neki deki koji su se kupali rekli su nam kojim su putem otili.
- To je sve zabuna, gospodine sue - rekao je Spoade. - Djeca i psi uvijek ovako idu za njim. Nita
on tu ne moe.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme gledao kroz prozor. Promatrali smo ga. uo sam kako se
Julio ee. Sudac je opet pogledao u nas.
- Vi tamo, jeste li uvjereni bez svake sumnje da djevojica nije ozlijeena?
- Nije ozljeena sada - rekao je Julio mrzovoljno.
- A vi ste prekinuli posao da bi je traili?
- Jasno da prekinuo. Tro sam. Tro ko vrag. Gleda tu, gleda tamo, onda neki kae mene da vidio
ga da joj daje jest. Ila je s njim.
- Hm - rekao je sudac. - No, dobro, sinko, drim da Juliju duguje neto jer je zbog tebe morao
prekinuti posao.
- Dobro, gospodine - rekao sam. - Koliko?
- Drim, jedan dolar.
Dao sam Juliju jedan dolar.
- U redu - rekao je Spoade. - Ako je to sve... valjda je sad slobodan, vae gospodstvo?
Sudac ga nije gledao. - Koliko si ga dugo gonio, Anse?
- Najmanje tri kilometra. Prolo je skoro dva sata prije nego smo ga uhvatili.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme razmiljao. Promatrali smo ga, promatrali njegovu
ukruenu krestu, naoale sputene nisko na nos. uti obris prozora polako je rastao na podu, dosegao
zid i poeo se penjati. Zrnca praine kovitlala su se ukoso. - est dolara.
- est dolara? - rekao je Shreve. - A zato to?
- est dolara - rekao je sudac. Naas je pogledao Shrevea, a onda opet mene.
- Ma, ujte - rekao je Shreve.
- Zavei - rekao je Spoade. - Daj mu ih, stari, i hajdemo odavde. Dame nas ekaju. Ima li est
dolara?
- Imam - rekao sam. Dao sam mu est dolara.
- Sluaj rijeen - rekao je.
- Uzmi potvrdu - rekao je Shreve. - Uzmi potpisanu potvrdu za taj novac.
Sudac je blago pogledao Shrevea. - Sluaj rijeen - rekao je ne podiui glas.
- Neka me vrag odnese... - rekao je Shreve.
- Hajde, doi - rekao je Spoade i uhvatio ga za ruku. - Zbogom, gospodine sue. Najljepa hvala. -
Dok smo izlazili kroz vrata Julijev se glas opet podigao, estoko, zatim utihnuo. Spoade me gledao
ispitivakim, pomalo hladnim pogledom smeih oiju. - No onda, stari, vjerojatno e poslije ovoga
juriti za curama samo u Bostonu.
- Budalo jedna - rekao je Shreve. - to ti je uope palo na pamet da ovuda lunja i uputa se s tim
prokletim digiima?
- Hajdemo - rekao je Spoade. - Ve su sigurno nestrpljive.
Gospoa Bland je razgovarala s njima. Bile su to gospoica Holmes i gospoica Daingerfield i
one su prestale sluati to im ona govori i opet me pogledale s onim profinjenim i znatieljnim
zgraanjem, velova podignutih iznad malih bijelih nosia, oiju hitrih i tajnovitih ispod vela.
- Quentine Compson - rekla je gospoa Bland. - to bi rekla vaa majka. Naravno da mladi ovjek
upada u razne nevolje, ali da se dade uhvatiti na djelu od provincijskog policajca! A to su mislili da
je uinio, Geralde?
- Nita - rekao je Gerald.
- Glupost. to je bilo, recite mi, Spoade?
- Pokuao je oteti onu prljavu malu curicu, ali su ga na vrijeme uhvatili - rekao je Spoade.
- Glupost - rekla je gospoa Bland, ali glas joj je nekako zamro i na trenutak je zurila u mene, dok
su djevojke duboko udahnule tako da se uo jedan jedini tihi zvuk. Kojetarije - rekla je gospoa
Bland otresito. - To je i slino tim neukim prostacima Jenkijima. Ulazi, Quentine.
Shreve i ja sjeli smo na dva mala sloiva sjedala. Gerald je ruicom pokrenuo motor, uao u kola i
krenuli smo.
- No, Quentine, a sad mi lijepo ispriajte kakva je to zapravo glupost bila - rekla je gospoa
Bland. Ispriao sam im, dok je Shreve sjedio zgrbljen i bijesan na svom malom sjedalu, a Spoade
opet oslonjen zatiljkom na naslon kraj gospoice Daingerfield.
- A najsmjenije je od svega to nas je Quentin dosad cijelo vrijeme obmanjivao - rekao je
Spoade. - Cijelo vrijeme smo mislili da je on uzoran mladi kome svatko moe mirno povjeriti ker,
dok ga policija nije raskrinkala u njegovu zloinakom inu.
- Dosta, Spoade - rekla je gospoa Bland. Vozili smo se ulicom i preli most i proli kraj kue
gdje je ruiasti komad odjee visio na prozoru. - To je sve zato to niste proitali moju poruku.
Zato niste doli po nju? Gospodin MacKenzie kae kako vas je obavijestio da je ondje.
- Tako je, gospoo. Namjeravao sam, ali zapravo se nisam vie vratio u sobu.
- I pustili biste nas da ondje sjedimo i ekamo tko zna dokad, da nije bilo gospodina MacKenzieja.
Kad je on rekao da se niste vratili, ostalo nam je jedno slobodno mjesto pa smo njega pozvali da
poe s nama. Ali u svakom sluaju, drago nam je to ste s nama, gospodine MacKenzie. - Shreve nije
rekao nita. Prekriio je ruke i zurio ravno pred sebe kraj Geraldove kape. Bila je to kapa za
automobiliste u Engleskoj. Tako je rekla gospoa Bland. Proli smo kraj te kue i kraj jo tri, i kraj
jo jednog dvorita gdje je kod dvorinih vrata stajala ona djevojica. Sad vie nije drala kruh, a
lice joj je izgledalo kao premazano ugljenom prainom. Mahnuo sam joj rukom ali nije odgovorila,
samo je polako okretala glavu dok je automobil prolazio i slijedila nas svojim netreminim
pogledom. Tada smo jurili kraj zida, i nae su sjene jurile zidom, i poslije nekog vremena proli smo
kraj nekih poderanih novina koje su leale uz cestu i ja sam se opet poeo smijati. Osjeao sam
smijeh u grlu i gledao sam u daljinu, u stabla, gdje se iskosilo svjetlo poslijepodneva, mislei na
poslijepodne i na onu pticu i na one djeake kako se kupaju. Ali ipak nisam mogao zaustaviti smijeh i
tada sam shvatio da u, budem li se previe silio da ga zaustavim, zaplakati i pomislio sam kako sam
mislio o tome kako ne mogu biti djevac kraj tolikih koje hodaju po sjenama i apuu svojim ljupkim
djevojakim glasovima to se zadravaju u sjenovitim zakutcima i do mene dopiru rijei i parfem i
oi koje moe osjetiti ali ne vidi, ali ako je to tako jednostavno uiniti to onda nije nita, a ako nije
nita, to sam ja i onda je gospoa Bland rekla - Quentine? Je li njemu zlo, gospodine MacKenzie? - I
onda je Shreveova debeljukasta ruka dodirnula moje koljeno i Spoade je poeo govoriti i ja sam se
prestao truditi da ga zaustavim.
- Ako mu ova koara smeta, gospodine MacKenzie, odmaknite je na svoju stranu. Donijela sam
koaru vina zato to mislim da mlada gospoda moraju piti vino, premda je moj otac, Geraldov djed -
ikad uinio Jesi li to ikad uinio U sivoj tmini maleno svjetlo i njezine ruke stegnute oko
- I piju ga, kad mogu do njega doi - rekao je Spoade. - Jelda, Shreve? - koljena njezino lice
okrenuto prema nebu miris kozokrvine na njezinu licu i vratu
- I pivo, isto tako - rekao je Shreve. Njegova mi je ruka opet dotakla koljeno. Opet sam pomakao
koljeno, poput tankog premaza svjetloljubiaste boje govorei o njemu dovodei
- Ti nisi gospodin - rekao je Spoade. ga meu nas dok se njezina sjena nije rasplinula ali ne
zbog tame
- Ne, ja sam Kanaanin - rekao je Shreve. govorei o njemu dok ga vesla treptajem pouruju
treptajem Kapa napravljena za automobiliste u Engleskoj i cijelo vrijeme hita odozdo i njih dvoje
rasplinuti jedno u drugome zauvijek bio je u vojsci ubijao ljude
- Oboavam Kanadu - rekla je gospoica Daingerfield. - Mislim da je predivna.
- Jesi li kad pio parfem? - rekao je Spoade. jednom ju je rukom mogao podii na rame i otrati s
njom trati Trati
- Ne - rekao je Shreve. trala je zvijer s dvojim leima i ona rasplinuta u treperavim veslima
trala Eubelejeve svinje to se u trku pare koliko njih Caddy
- Nisam ni ja - rekao je Spoade. Ne znam previe bilo je neto grozno u meni grozno u meni Oe
ja sam poinio Jesi li to ikad uinio Nismo nismo to uinili jesmo li to uinili - a Geraldov je djed
uvijek sam brao metvicu prije doruka, dok je na njoj jo bilo rose. Nije ak dao ni starom Wilkieju
da je takne sjea li se Geralde ve ju je uvijek sam skupljao i sam pripravljao svoj julep. Bio je
strano osjetljiv na taj svoj julep kao neka stara frajla, sve je mjerio prema receptu koji je drao u
glavi. Samo je jednom ovjeku u ivotu dao taj recept; to je bio - jesmo uinili smo kako ne zna ako
se strpi rei u ti kako je to bilo bio je to zloin poinili smo straan zloin ne moemo ga sakriti
ti misli da moemo ali ekaj Jadni Quentine ti to nikad nisi uinio je li da nisi a ja u ti ispriati
kako je to onda u ispriati ocu tako mora biti zato to ti voli oca i tada emo morati otii posred
upiranja prstom i zgraanja isti plamen ja u te natjerati da kae da jesmo jai sam od tebe ja
u te natjerati da shvati da jesmo ti si mislila da su oni ali to sam bio ja sluaj ja sam te cijelo
vrijeme zavaravao ja sam bio taj ti si mislila da sam ja u kui gdje ona vraja kozokrvina i trudio
se da ne mislim ona ljuljaka cedrovi potmula plima dahtanje spojeni pijui divlji dah da Da Da
da - nikad nije to vino pio sam ali uvijek je govorio kako je koara u kojoj ste to knjizi itali u onoj
gdje je Geraldov veslaki dres vina nuan sastavni dio opreme za piknik svakog gospodina - jesi li ih
voljela Caddy jesi li ih voljela Kad bi me dodirnuli umirala sam jedan je as samo stajala a ve je
sljedei on vikao i povlaio joj haljinu uli su u hodnik a onda uza stube i on je vikao i gurao je uza
stube do vrata kupaonice i tu je stala leima prema vratima s rukom preko lica i vikao je i pokuavao
je ugurati u kupaonicu kad je dola na veeru T.P. ga je hranio i on je opet poeo isprva samo cviljeti
dok ga nije dodirnula a tada je zaurlao ona je stajala oiju poput takora u kripcu a tada sam ja
otrao u sivu tminu mirisalo je na kiu i na sve cvjetne mirise rasprene u vlanom toplom zraku i
cvrci su pilili u travi okruujui me malim putujuim otokom tiine Fancy me promatrala preko
ograde arena kao poplun na uetu pomislio sam vrag odnio tog crnca opet ju je zaboravio nahraniti i
strao sam niz breuljak u onom vakuumu cvraka poput daha to putuje zrcalom ona je leala u vodi
glave poloene na pjeani sprud voda joj je tekla oko bokova bilo je neto vie svjetla u vodi suknja
napola promoena lepetala joj je oko bokova u ritmu vode u tekim valiima koji nikamo nisu ili i
obnavljali se vlastitim kretanjem stajao sam na obali i osjeao miris kozokrvine na toj vodi inilo se
da zrak rominja kozokrvinom i struganjem cvraka kao da je to neka tvar koju moe osjetiti na koi
plae li jo Benjy
ne znam da ne znam
jadni Benjy
sjeo sam na obalu trava je bila malo mokra tada sam zapazio da su mi cipele mokre
izii iz te vode jesi li luda
ali nije se pokrenula lice joj je bila bijela mrlja uokvirena i istaknuta kosom u mrlji pijeska
smjesta izlazi
sjela je tada je ustala suknja je lepetala oko nje cijedei se popela se uz obalu odjea joj je
lepetala i sjela
zato je ne iscijedi hoe se prehladiti
hou
voda je grgoljila i klokotala preko pjeanog spruda i dalje u tamu izmeu vrba preko pliaka
mrekala se poput komada krpe i jo zadravala malo svjetla kao to to voda hoe
preao je on sve oceane oplovio cijeli svijet
tada je govorila o njemu obujmivi mokra koljena lica zabaena u sivom svjetlu miris kozokrvine
svjetlo je gorjelo u majinoj sobi i u Benjyjevoj gdje ga je T.P. stavljao na spavanje
voli li ga
njezina se ruka ispruila a ja se nisam ni pomaknuo i poela je pipajui prelaziti niz moju
podlakticu i onda mi je pritisnula ruku na svoja prsa dok joj je srce udaralo
ne ne
je li te natjerao dakle on te natjerao na to da mu dopusti bio je jai nego ti i on sutra u ga ubiti
kunem se da hou otac ne mora nita znati dok ne bude gotovo a onda emo ti i ja nitko nikad ne mora
saznati moemo uzeti moj novac za kolovanje moemo ponititi moj upis Caddy ti ga mrzi je li da
ga mrzi je li
drala je moju ruku na prsima dok joj je srce udaralo okrenuo sam se i uhvatio je za ruku
Caddy ti ga mrzi je li
podigla mi je ruku do grla srce joj je udaralo poput ekia
jadni Quentin
njezino je lice gledalo u nebo bilo je nisko tako nisko da se inilo da su se svi mirisi i zvukovi
noi zgusnuli pod njim kao pod nekim labavim atorom a posebno kozokrvina ona mi je ula u dah
bila je na njezinom licu i grlu poput naslage boje njezina mi je krv udarala o ruku oslonio sam se na
drugu poela se trzati i poskakivati i morao sam teko disati da uope doem do zraka usred te guste
sive kozokrvine
da mrzim ga umrla bih za njega ve sam za njega umrla umirem za njega svaki put iznova svaki put
kad se to dogodi
kad sam podigao ruku jo sam osjeao kako me peku isprepletene granice i trava utisnuta u dlan
jadni Quentin
naslonila se na laktove ruku stegnutih oko koljena
ti to nikad nisi uinio je li
to to nisam uinio
ono to sam ja to sam ja uinila
da da jesam mnogo puta s mnogim djevojkama
a tada sam zaplakao i njezina me ruka opet dodirnula a ja sam plakao naslonjen na njezinu mokru
bluzu i onda je ona leala na leima i gledala iznad moje glave u nebo jasno sam vidio bijeli rub
ispod njezinih arenica otvorio sam no
sjea li se onog dana kad je bakica umrla kad si sjela u vodu u gaicama
da
drao sam joj vrak noa na grlu
trajat e samo sekundu tek sekundu a onda mogu svoje mogu onda svoje
dobro onda moe svoje sam
mogu otrica je dovoljno dugaka Benjy je sad ve u krevetu
jest
trajat e samo sekundu nastojat u da ne boli
u redu
hoe li zatvoriti oi
ne inae e morati jae gurnuti
dodirni ga rukom
ali nije se pokrenula oi su joj bile irom otvorene i gledale kraj moje glave u nebo
Caddy sjea se kako se Dilsey uzrujala zato to su ti gaice bile prljave
nemoj plakati
ne plaem ja Caddy
gurni ga hoe li
eli li
da gurni
dodirni ga rukom
nemoj plakati jadni Quentine
ali nisam mogao prestati ona mi je drala glavu priljubljenu uz svoje mokre tvrde grudi jasno sam
uo kako joj srce kuca vrsto i polako sad ne kao eki i vodu kako grgolji meu vrbama u mraku i
valovi kozokrvine lebdjeli su u zraku moja ruka i rame bili su izvrnuti poda mnom
 to je to radi
njezini su se miii skupili ja sam sjeo
moj no ispustio sam ga
ona je sjela
koliko je sati
ne znam
podigla se na noge ja sam pipajui traio po zemlji
idem ja ostavi ga
prema kui
osjeao sam je kako stoji ondje osjeao sam miris njezine mokre odjee osjeao sam je ondje
mora tu negdje biti
ostavi ga sad moe ga sutra nai hajdemo
ekaj samo as nai u ga
zar se boji
evo tu je cijelo je vrijeme bio ovdje
je li hajdemo
ustao sam i poao za njom ili smo uzbrdo a cvrci su utihnuli ispred nas
ba smijeno kako ovjek sjedne i neto mu padne i onda to mora posvuda traiti
sivo bilo je sivo od rose to se ukoso penjala u sivo nebo a zatim jo dalje drvee
prokleta ta kozokrvina da bar hoe jednom prestati
nekad si je volio
preli smo uzvisinu i ili dalje prema drveu ona je naletjela na mene i malo se odmaknula jarak
je bio crni oiljak na sivoj travi opet je naletjela na mene pogledala me i odmaknula se stigli smo do
jarka
idemo ovuda
a zato
da pogledamo vide li se jo Nancyne kosti nisam se ve odavno sjetio pogledati a ti
bio je zarastao divljom lozom i trnjem mrano
bile su ba ovdje ne moe se rei vidi li ih ili ne vidi je li
prestani Quentine
hajde
jarak se suzio i zatvorio ona je skrenula prema stablima
prestani Quentine
Caddy
opet sam stao pred nju
Caddy
prestani
 drao sam je
jai sam od tebe
stajala je nepomina tvrda nepodatna ali mirna
neu se s tobom tui prestani molim te prestani
Caddy nemoj Caddy
nita to nee koristiti zar ti nije jasno da nee ostavi me
kozokrvina je sipila i sipila jasno sam uo cvrke kako nas promatraju u krugu ona se povukla i
obila me i krenula prema drveu
samo se ti vrati kui ne mora sa mnom
hodao sam dalje
zato se ne vrati kui
prokleta kozokrvina
doli smo do ograde ona se puzei provukla kroz nju i ja sam se puzei provukao kroz nju kad sam
se uspravio on je izlazio iz drvea u sivilo prema nama dolazio prema nama visok i ravan i miran ak
se i kretao kao da miruje ona je pola prema njemu
ovo je Quentin ja sam mokra skroz sam mokra ne mora ako nee
njihove sjene jedna sjena glava joj se podigla iznad njegove na nebu viem od njihove dvije glave
ne mora ako nee
zatim ne vie dvije glave tama je mirisala na kiu na mokru travu i lie sivo svjetlo je sipilo
poput kiice kozokrvina se podizala u vlanim valovima vidio sam joj lice kao nejasnu mrlju na
njegovu ramenu drao ju je jednom rukom kao da nije vea od djeteta pruio je ruku
drago mi je to smo se upoznali
rukovali smo se zatim smo stajali njezina sjena visoka uz njegovu sjenu jedna jedina sjena
to e ti sada Quentine
malo etati mislim da u ii kroz umu do ceste i vratiti se kroz grad
okrenuo sam se da poem
laku no
Quentine
zastao sam
to hoe
u umi su se glasale abe kreketue miriui kiu u zraku zvuale su kao muzike kutije koje se
teko navijaju i ona kozokrvina
doi ovamo
to hoe
doi ovamo Quentine
vratio sam se dodirnula mi je rame sagnuvi se njezina sjena mrlja njezina lica sagnuta iz njegove
visoke sjene ustuknuo sam
pazi
 samo ti idi kui
ne spava mi se idem proetati
ekaj me kod rijeke
idem proetati
brzo u se vratiti ekaj me ekaj
ne ja idem umom
nisam se osvrtao abe kreketue nisu obraale pozornost na mene sivo svjetlo poput mahovine u
stablima sipilo je ali jo nije kiilo poslije nekog vremena okrenuo sam se i vratio na rub ume i im
sam stigao onamo poeo sam opet osjeati miris kozokrvine vidio sam svjetlo na satu sudnice i
odsjaj grada trga na nebu i tamne vrbe uz rijeku i svjetlo u majinim prozorima i svjetlo koje je
gorjelo u Benjyjevoj sobi i sagnuo sam se da proem kroz ogradu i potrao preko panjaka trao sam
u sivoj travi meu cvrcima kozokrvina i vonj vode postajali su sve jai i jai i tada sam vidio vodu
boje sive kozokrvine i legao sam na obalu lica priljubljena uz zemlju tako da ne mogu namirisati
kozokrvinu vie je tada nisam mogao namirisati i tako sam leao i osjeao kako mi zemlja prodire
kroz odjeu i sluao vodu i poslije nekog vremena nisam onako teko disao i leao sam mislei ako
ne pokrenem lice neu morati duboko disati i mirisati je i tada vie nisam mislio ni o emu i ona je
naila obalom i zaustavila se nisam se pomaknuo
kasno je hajde idi kui
to
hajde idi kui kasno je
dobro
odjea joj je utala nisam se pokrenuo prestala je utati
hoe li sad kui kako sam ti kazala
nita nisam uo
Caddy
da hou ako ti eli hou
sjeo sam ona je sjela na zemlju obgrlivi rukama koljeno
hajde sad kui kako sam ti kazala
da uinit u sve to eli sve da
nije me ak ni pogledala uhvatio sam je za rame i snano je stresao
prestani
stresao sam je
prestani prestani
da
podigla je lice tada sam vidio da me uope i ne gleda vidio sam onaj bijeli rub
ustani
povukao sam je bila je posve mlitava podigao sam je na noge
hajde sada
je li Benjy jo plakao kad si otiao
 hajde
preli smo rijeku na vidiku se pojavio krov a zatim prozori na katu
on sad spava
morao sam se zaustaviti i zakraunati ulazna vrata ona je ila dalje u sivo svjetlo miris kie a ipak
nikako da kii i kozokrvina je navirala iza vrtne ograde navirala ula je u sjenu uo sam joj tada
korake
Caddy
zaustavio sam se na stubama nisam joj uo korake
Caddy
tada sam joj uo korake moja ju je ruka dotakla nije bila topla ni hladna tek mirna njezina odjea
jo malo vlana
voli li ga sada
nije disala osim sporih udisaja kao iz daleka
Caddy voli li ga sada
ne znam
vani sivo svjetlo sjene predmeta poput mrtvih predmeta u ustajaloj vodi
da si bar mrtva
je li hoe li sad ui
misli li sad na njega
ne znam
reci mi o emu misli reci mi
prestani prestani Quentine
uti uti uje me uuti hoe li ve jednom uutjeti
dobro prestat u u redu previe galamimo
ubit u te uje li me
idemo do ljuljake ovdje e te uti
ja ne plaem ne kae valjda da plaem
ne tiho sad probudit emo Benjyja
hajde ui sad u kuu hajde ui
idem ne plai ja sam ionako pokvarena ti tu nita ne moe mi smo prokleti nije to naa krivnja je
li to naa krivnja
pst hajde ui sad i idi spavati
ne moe me prisiliti mi smo prokleti
napokon sam ga vidio upravo je ulazio u brijanicu pogledao je van ja sam dalje hodao i ekao
traim vas ve dva tri dana
eljeli ste me vidjeti
i vidjet u vas
hitro je smotao cigaretu u cigla dva pokreta i zapalio ibicu palcem
 ovdje ne moemo razgovarati kako bi bilo da se negdje naemo
doi u k vama u sobu jeste li u hotelu
ne to ba nije zgodno znate li onaj most preko rukavca tamo iza
dobro u redu
u jedan sat moe
da
okrenuo sam se
zahvalan sam vam
ujte
zaustavio sam se i osvrnuo
je li ona dobro
izgledao je kao izliven od bronce u svojoj kaki koulji
jesam li joj zbog ega potreban
bit u ondje u jedan
ula me kako govorim T.P.ju da osedla Princea u jedan sat neprestano me gledala nije mnogo jela i
prila mi je
to si sad naumio
nita zar ne mogu otii na jahanje ako mi se ide
ide neto uiniti to to
ne tie te se kurvo kurvo
T.P. je doveo Princea na pokrajnja vrata
nee mi trebati ii u pjeke
siao sam niz kolni put i izaao kroz vrata i skrenuo na cestu tada sam trao sve dok nisam stigao
do mosta vidio sam ga oslonjena na ogradu konj je bio privezan u umi gledao je preko ramena tada
mi je okrenuo lea nije podizao pogled sve dok ja nisam doao na most i zaustavio se drao je u
rukama komad kore od drveta i otkidao komadie s njega i sputao ih preko ograde u vodu
doao sam vam rei da odete iz grada
sporom je kretnjom odlomio komad kore i paljivo ga spustio u vodu i promatrao kako pluta dalje
od mosta
rekao sam da morate otii iz grada
pogledao me
je li vas ona poslala k meni
ja kaem da morate otii ne moj otac ili bilo tko drugi ja kaem
ujte o tome emo kasnije htio bih znati je li ona dobro jesu li joj kod kue moda pravili
neprilike
vi zbog toga ne morate razbijati glavu
onda sam uo sama sebe kako govorim dajem vam rok do zalaska sunca da odete iz grada
odlomio je komad kore i bacio ga u vodu zatim je poloio koru na ogradu i smotao cigaretu s ona
dva hitra pokreta i frknuo ibicu preko ograde
a to ete uiniti ako ne odem
ubit u vas nemojte misliti zato to vam izgledam kao dijete
dim mu je strujio u dva mlaza iz nosnica preko lica
koliko vam je godina
poeo sam se tresti ruke su mi bile na ogradi pomislio sam ako ih sakrijem on e znati zato
dat u vam vremena do veeras
ujte mladiu kako se ono zovete Benjy je slabouman je li a vi ste
Quentin
moja su usta to rekla ja to uope nisam rekao
dajem vam rok do zalaska sunca
Quentin
paljivo je ostrugao pepeo s cigarete o ogradu inio je to polako i paljivo kao da ilji olovku
ruke su mi se prestale tresti
ujte ne vrijedi se zbog toga toliko uzrujavati niste vi tome krivi mali ve bi se naao netko drugi
jeste li vi kad imali sestru je li
nisam ali sve su one kurve
udario sam ga otvorenim dlanom i svladao neodoljivu ejju da ga stisnem u aku i lupim ga ruka
mu se pokrenula jednako brzo kao moja cigareta je preletjela preko ograde zamahnuo sam drugom
rukom ali on je i nju uhvatio prije nego je cigareta stigla do vode drao mi je oba zapea u istoj ruci
drugom je posegnuo pod pazuho pod kaput iza njega sunce je prosipalo kose zrake i ptica je pjevala
negdje iza sunca gledali smo se dok je ptica pjevala oslobodio mi je ruke
sluajte
uzeo je koru s ograde i bacio je u vodu ona se zavrtjela i struja ju je zahvatila i otplutala je
njegova je ruka poivala na ogradi rahlo drei pitolj ekali smo
ne moete je vie pogoditi
ne
plutala je dalje u umi je bilo posve tiho i opet sam uo pticu i vodu kasnije se pitolj podigao
uope nije ciljao kora je iezla zatim su se njezini djelii pojavili na povrini i rairili se pogodio
je jo dva djelia kore ne vea od srebrnog dolara
to je valjda dovoljno
izvukao je cilindar i puhnuo u cijev raziao se tanki pramen dima ponovo je napunio tri leita za
metak zatvorio cilindar i dao mi ga drei ga za cijev
emu neu vas pokuati nadmaiti
po onome to ste rekli potreban vam je ovaj vam dajem jer ste vidjeli to moe napraviti
k vragu i va pitolj
udario sam ga i dalje sam ga pokuavao udariti jo dugo nakon to mi je drao zapea ali ja sam i
dalje pokuavao a tada mi se uinilo kao da gledam u njega kroz obojeno staklo uo sam svoju krv a
zatim sam opet vidio nebo i granje na pozadini neba i sunce koje se iskosilo kroz njih i njega koji me
dri na nogama
jeste li me udarili
nita nisam uo
to
jesam kako se osjeate
dobro pustite me
pustio me i naslonio sam se na ogradu
je li vam dobro
ostavite me na miru dobro mi je
jeste li u stanju stii do kue
hajde idite ostavite me na miru
bolje bi bilo da ne pokuavate hodati uzmite mog konja
ne hajde samo vi idite
moete objesiti uzde na jabuicu i pustiti ga da ide sam vratit e se u staju
ostavite me na miru idite vi i ostavite mene na miru
naslonio sam se na ogradu i gledao u vodu i uo kako je odvezao konja i odjahao i poslije nekog
vremena nita vie nisam uo ve vodu a tada opet onu pticu otiao sam s mosta i sjeo leima uz
stablo i naslonio sam glavu na stablo i zaklopio oi krpica sunca probila se kroz granje i pala mi na
oi i pomaknuo sam se malo dalje uz stablo opet sam uo pticu i vodu a tada kao da se sve otkotrljalo
i nisam vie uope nita osjeao osjeao sam se gotovo dobro nakon svih onih dana i noi punih
kozokrvine koja mi prodire iz mraka u sobu gdje pokuavam zaspati ak i kad sam nakon nekog
vremena shvatio da me nije udario da je i o tome lagao zbog nje i da sam se naprosto onesvijestio
kao curica ali ak ni to vie nije bilo vano i tako sam sjedio oslonjen na stablo dok su mi mrljice
sunca milovale lice poput utog lia na granici i sluao vodu i nisam mislio ba ni o emu ak i kad
sam uo konja kako nailazi u trku sjedio sam zatvorenih oiju i uo topot nogu koje su rasprile
itavi pijesak i uurbane korake i njezine vrste uurbane ruke
budalo budalo jesi li ranjen
otvorio sam oi njezine su mi ruke prelazile licem nisam znala kamo dok nisam ula pitolj nisam
znala gdje nisam mislila da ete ti i on nekamo potajice pobjei nisam mislila da bi on
drala mi je lice meu rukama i udarala mi glavom o stablo
prestani prestani s tim
uhvatio sam je za zapea
dosta uje dosta
znala sam da on ne bi znala sam da ne bi
pokuala mi je glavom tresnuti o stablo
rekla sam mu da mi vie nikad ne izie na oi rekla sam mu
pokuala je osloboditi zapea
pusti me
prestani jai sam od tebe prestani uje
 pusti me moram ga uhvatiti i zamoliti ga da pusti me da idem Quentine molim te pusti me pusti me
odjednom je prestala i zapea su joj omlohavila
da mogu mu rei mogu ga natjerati da vjeruje kad god hou mogu ga natjerati
Caddy
nije privezala Princa lako je mogao krenuti kui ako mu se prohtije
kad god hou on e mi vjerovati
voli li ga Caddy
to si pitao
pogledala me i tada joj se iz oiju sve ispraznilo i izgledale su poput oiju kipova prazne i
obnevidjele i smirene stavi mi ruku na grlo
uzela mi je ruku i prislonila je na svoje grlo
sad reci njegovo ime
Dalton Ames
osjetio sam prvu plimu krvi u njemu navirala je u snanim sve brim otkucajima
reci ga opet
lice joj je bilo okrenuto gore prema stablima gdje se sunce iskosilo i gdje je ptica
reci ga opet
Dalton Ames
krv joj je navirala i ravnomjerno otkucavala i otkucavala uz moju ruku
I tekla je jo dugo vremena, ali lice mi je bilo hladno i kao zamrlo a oko i posjekotina na prstu
opet su me pekli. Jasno sam uo Shrevea kako pumpa vodu, zatim se vratio s lavorom u kojem je
podrhtavala okrugla mrlja sumraka sa utim rubom poput balona koji nestaje, a zatim moj odraz.
Pokuao sam vidjeti svoje lice u njemu.
- Je li prestalo? - rekao je Shreve. - Daj mi tu krpu. - Pokuao mi ju je uzeti iz ruke.
- Pazi - rekao sam. - Mogu i sam. Da, ve je skoro sasvim prestalo. - Opet sam umoio krpu,
razbivi balon. Krpa je obojila vodu. - Da bar imam neku istu.
- Treba ti govei odrezak za to oko - rekao je Shreve. - Sveca mu, sutra e imati gadnu masnicu.
Svinja jedna - rekao je.
- Jesam li ja njega ozlijedio? - Imikao sam rupi i pokuao oistiti krv s prsluka.
- To ne moe skinuti - rekao je Shreve. - Morat e ga dati u istionicu. Hajde, dri ovo na oku,
bit e ti bolje.
- Neto ipak mogu skinuti - rekao sam. Ali nije mi ba ilo. - Kako mi izgleda ovratnik?
- Ne znam - rekao je Shreve. - Hajde, pritisni to na oko. Ovako.
- Pusti - rekao sam. - Mogu i sam. Jesam li ja njega ozlijedio?
- Moda si ga udario. Moda sam sluajno ba pogledao na drugu stranu ili zatreptao ili tako
neto. Prebio te na mrtvo. Prebio te kao mrcinu. A to ti je dolo da se s njim ide boksati? Budalo
jedna blesava. Kako se osjea?
- Dobro mi je - rekao sam. - Tko zna bih li mogao neto nai da oistim ovaj prsluk.
- Ma daj, zaboravi sad te proklete krpe. Boli li te oko?
 - Dobro mi je - rekao sam. Sve je bilo nekako ljubiasto i tiho, zeleno nebo blijedilo je u zlato
iznad zabata kue, a perjanica dima dizala se iz dimnjaka u zrak bez daka vjetra. Opet sam uo
crpku. Neki je ovjek punio vjedro i gledao nas preko ramena koje se dizalo i sputalo nad crpkom.
Neka je ena prola kraj vrata ali nije pogledala van. uo sam kako negdje mue krava.
- Hajde - rekao je Shreve. - Ostavi tu tvoju odjeu na miru i stavi ovu krpu na oko. Ujutro u ti
odmah poslati odijelo na ienje.
- U redu. ao mi je to nisam bar malo krvario po njemu, ako nita drugo.
- Svinja jedna - rekao je Shreve. Spoade je iziao iz kue, vjerojatno je razgovarao s onom enom,
i preao dvorite. Pogledao me svojim hladnim, ispitivakim pogledom.
- No, stari moj - rekao je gledajui me - bome vidim da daje sve od sebe da se nekako zabavi.
Prvo otmica djeteta, onda tua. A to radi kad si na ferijama? pali kue?
- Sad sam dobro - rekao sam. - to je rekla gospoa Bland?
- Grdi Geralda na pasja kola to te je raskrvario. Kad te vidi i tebe e izgrditi na pasja kola to si
mu to dopustio. Nita ona nema protiv tue, njoj ide na ivce krv. Mislim da si se poneto srozao u
njezinim oima zato to ne zna zadrati krv. Kako se osjea?
- Naravno - rekao je Shreve. - Ako ve ne moe biti Bland, jedino to ti preostaje jest da s
jednim od njih poini preljub ili da se napije i s jednim od njih potue, ve prema prilikama.
- Tono - rekao je Spoade. - Ali nisam znao da je Quentin bio pijan.
- Nije bio - rekao je Shreve. - Mora li biti pijan da poeli odalamiti onog kurvinog sina?
- Pa, mislim da bih morao biti prilino pijan da pokuam, kad vidim kako je Quentin proao. Gdje
je nauio boksati?
- Ide svakog dana u grad Mikeu - rekao sam.
- Je li? - rekao je Spoade. - Jesi li to znao kad si ga udario?
- Ne znam - rekao sam. - Valjda jesam. Jesam.
- Namoi ga opet - rekao je Shreve. - Hoe li iste vode?
- Ova je jo dobra - rekao sam. Opet sam namoio krpu i poloio je na oko. - Da bar imam neto
ime bih oistio prsluk. - Spoade me jo uvijek promatrao.
- uj - rekao je. - Zato si ga zapravo udario? to je on to rekao?
- Ne znam. Ne znam zato sam ga udario.
- Znam samo da si iznenada skoio i rekao: Jesi li ikad imao sestru? jesi li? i kad je on rekao da
nije ti si ga lupio. Primijetio sam da ga neprestano gleda ali kao da uope nisi sluao to tko govori
sve dok nisi skoio i upitao ga ima li sestara.
- Ah, ma pravio se vaan kao obino - rekao je Shreve - sa svojim enskama. Zna ve: kako on
obino govori pred djevojkama, tako da one ne razumiju to im zapravo kae. Sve one odurne aluzije
i lai i stvari koje zapravo nemaju smisla. Priao je o nekakvoj drolji s kojom je dogovorio spoj u
plesnoj dvorani u Atlantic Cityju i kako ju je prevario i otiao u hotel spavati, i kako je onda leao u
krevetu i bilo mu je ao to ga eka vani na molu, a njega nema da joj dade ono to eli. Govorio o
ljepoti tijela i tunom njegovom kraju i kako je teko enama, jer ne znaju i ne mogu nita drugo nego
lei na lea. Leda koja vreba iz gutika, i stenje i cvili za labudom, razumije. Svinja jedna. Ja bih ga
sam odalamio. Samo ja bih zgrabio onu njenu prokletu koaru s vinom i njom bih ga tresnuo.
- Oh - rekao je Spoade - zatitnik plemenitih dama. Stari, ti ne pobuuje samo divljenje ve i
jezu. - Gledao me je, hladno i ispitivaki. - Boe dragi - rekao je.
- ao mi je to sam ga udario - rekao sam. - Izgledam li previe grozno da se vratim i to raistim?
- Nee se valjda ispriavati - rekao je Shreve. - Neka idu k vragu. Mi idemo u grad.
- Morao bi se vratiti, tako da im bude jasno da se tue kao gospodin - rekao je Spoade. - Mislim,
dobiva batine kao gospodin.
- Ovako da ide? - rekao je Shreve. - S tom okrvavljenom odjeom?
- No, dobro - rekao je Spoade. - Ti zna najbolje.
- Pa ne moe hodati okolo u potkoulji - rekao je Shreve. - Jo nije na treoj godini. Hajde, idemo
u grad.
- Vi ne morate ii - rekao sam. - Vi se vratite na piknik.
- K vragu i piknik - rekao je Shreve. - Hajdemo.
- A to da im kaem? - rekao je Spoade. - Da im kaem da ste se i ti i Quentin potukli?
- Nita im nemoj rei - rekao je Shreve. - A njoj reci da joj je opcija istekla sa zalaskom sunca.
Hajdemo, Quentin. Pitat u ovu enu gdje je najblia prigradska...
- Ne - rekao sam. - Ja se ne vraam u grad.
Shreve je stao i pogledao me. Kad se okrenuo, stakla na naoalama izgledala su mu kao mali uti
mjeseci.
- Nego to e uiniti?
- Jo se ne vraam u grad. Samo vi idite natrag na piknik. Recite im da se neu vratiti jer sam
zaprljao odjeu.
- uj - rekao je. - to si sad naumio?
- Nita. Sasvim mi je dobro. Ti i Spoade se vratite. Vidimo se sutra. - Krenuo sam preko dvorita
prema cesti.
- Zna li gdje je postaja? - rekao je Shreve.
- Nai u je. Vidimo se sutra. Recite gospoi Bland da mi je ao to sam joj pokvario zabavu. -
Stajali su i gledali me. Poao sam oko kue. Kamenita staza vodila je dolje do ceste. Rue su rasle s
obje strane staze. Iziao sam kroz vrata u ogradi na cestu. Sputala se nizbrdo prema umi, i u daljini
sam vidio auto kraj ceste. Krenuo sam uzbrdo. Bilo je sve svjetlije dok sam se penjao, i prije nego
sam stigao do vrha uo sam vlak. Zvuao je kao da je daleko u sumraku i stao sam i sluao. Vie
nisam mogao razaznati auto, ali vidio sam Shrevea kako stoji na cesti pred kuom i gleda uzbrdo. Iza
njega, uto se svjetlo razlilo kao namaz boje po krovu kue. Podigao sam ruku i nastavio preko brda,
oslukujui pritom vlak. Tada je kue nestalo i ja sam se zaustavio u zelenom i utom svjetlu i uo
kako vlak postaje sve buniji i buniji dok nije, ba kad je poeo jenjavati, potpuno utihnuo. ekao
sam dok nisam uo da je opet krenuo. Tada sam nastavio hodati.
Dok sam se sputao svjetlo se polako gubilo, a da pritom nije mijenjalo svoju narav, kao da se
mijenjam i slabim ja, a ne svjetlo, premda se ak i ondje gdje je cesta zala meu drvee moglo itati
novine. Uskoro sam doao do neke staze. Skrenuo sam na nju. Bila je ua i mranija od ceste, ali kad
je izila na postaju - jo jednu drvenu nadstrenicu - svjetlo je i dalje bilo nepromijenjeno. Poslije
one staze inilo se jasnijim, kao da sam po toj stazi hodao nou i iziao opet ujutro. Vrlo brzo naiao
je vlak. Uao sam u njega, svi su se okrenuli da pogledaju moje oko, i naao sam sjedalo na lijevoj
strani.
 U kolima su bila upaljena svjetla, pa dok smo prolazili izmeu drvea nisam mogao vidjeti nita
osim svoga lica i ene meni nasuprot, sa eirom nasaenim tono na vrh glave, u koji je zataknula
slomljeno pero, ali kad smo izili iz stabala, opet sam mogao vidjeti sumrak, onu kakvou svjetla pri
kojoj se ini da se vrijeme zaista naas zaustavilo, dok sunce visi neposredno ispod horizonta, a tada
smo proli nadstrenicu gdje je onaj starac jeo iz vreice, i put je iao dalje ispod sumraka, u sumrak,
i moglo se osjetiti da je iza njega voda, mirna i hitra. Zatim je tramvaj vozio dalje, i propuh je
neprestao jaao kroz otvorena vrata dok nije ravnomjerno pronosio kroz kola miris ljeta i tmine,
svega osim kozokrvine. Mislim da je miris kozokrvine najtuniji od svih. Sjeam se mnogih mirisa.
Na primjer glicinije. Za kinih dana, kad se majka nije osjeala tako loe da ne bi smjela prii
prozorima, znali smo se igrati pod glicinijom. Kad je majka ostala u krevetu, Dilsey bi nam navukla
staru odjeu i pustila nas da idemo na kiu jer, govorila je, kia nikad nije naudila mladom eljadetu.
Ali ako je majka bila na nogama uvijek smo se ispoetka igrali na verandi dok ona ne bi rekla da
previe galamimo, a tada bismo izili i igrali se pod pergolom s glicinijom.
Tu sam posljednji put jutros vidio rijeku, otprilike na ovom mjestu. Mogao sam osjetiti vodu iza
sutona, namirisati je. Kad je cvjetalo u proljee i kad je kiilo miris je bio posvuda inae se nije
toliko primjeivao ali kad je kiilo miris bi se poeo uvlaiti u kuu u sumrak ili je jae kiilo u
sumrak ili je tada bilo neto u samome svjetlu ali uvijek je tada mirisalo najjae dok bih ja leei u
krevetu mislio kada e prestati, kada e prestati. Propuh kroz vrata mirisao je na vodu, vlani,
ravnomjerni dah. Ponekad bih se uspavao ponavljajui to neprestano sve dok se kozokrvina nije s tim
izmijeala i cijela stvar postala simbolom noi i nemira i inilo se da leim ni u snu ni budan i da
gledam niz dugi hodnik sivog polusvjetla u kojem sve to je stalno postaje poput sjene paradoksalno
sve to sam uinio sjene sve to sam osjetio pretrpio poprima vidljiv oblik groteskno i izopaeno
izrugivanje bez pravog smisla poriui znaenje koje je trebalo imati mislei bio sam nisam bio taj
koji nisam bio taj koji nisam bio.
Osjeao sam miris rijeke na zavojima iza sumraka i vidio sam kako se posljednje svjetlo ispruilo
smireno na pliinama poput komadia razbijenog zrcala, a zatim, iza njih, sinula su svjetla u blijedom
vedrom zraku, treperei malo poput leptira koji lebde u daljini. Benjamin edo moje. Kako je znao
sjediti pred tim zrcalom. Najsigurnije utoite u kojem je sukob ublaen uutkan izravnan. Benjamin
edo moje starosti zadran kao talac u Egiptu. O Benjamine. Dilsey je rekla da je to zato to je majka
preohola za njega. Oni tako prodiru u ivote bijelih ljudi u iznenadnim otrim crnim kapima koje na
trenutak izoliraju bijele injenice u nepokolebljivoj istini kao pod mikroskopom; inae, to su tek
glasovi koji se smiju kad ti ne vidi nita smijeno, suze kad nema razloga suzama. Oni e se kladiti u
parni ili neparni broj alobnika na pogrebu. Cijeli ih je bordel u Memphisu zapao u vjerski trans i
gole su istrale na cestu. Tri su policajca bila potrebna da svladaju tek jednu od njih. Da Isuse Oh
dobri ovjee Isuse Oh taj dobri ovjek.
Vlak se zaustavio. Iziao sam, dok su svi gledali moje oko. Kad je doao tramvaj, bio je pun.
Zakoraio sam na stranju platformu.
- Ima mjesta naprijed - rekao je kondukter. Pogledao sam u kola. Na lijevoj strani nije bilo mjesta.
- Ne vozim se daleko - rekao sam. - Ostat u ovdje stajati.
Preli smo rijeku. Most, zapravo, koji se izvijao sporo i visoko u prostor, izmeu tiine i nitavila
gdje su svjetla - uta i crvena i zelena - treperila i ponavljala se u bistrome zraku.
- Bolje idite naprijed i sjednite - rekao je kondukter.
- Zaas silazim - rekao sam. - Samo dva bloka.
 Siao sam prije nego to smo stigli do pote. Ali sad svi ve negdje sjede, a tada sam uo svoj sat
i poeo oslukivati otkucaje s tornja i dodirnuo Shreveovo pismo kroz kaput, dok su mi izgriene
sjene brijestova klizile po ruci. A tada je kad sam skrenuo u dvorite ura zaista poela otkucavati i
iao sam dalje dok su tonovi nailazili poput krugova na jezeru i prolazili kraj mene i irili se dalje,
govorei etvrt do koliko? U redu. etvrt do koliko.
Nai su prozori bili tamni. Ulaz je bio prazan. Hodao sam tik uz lijevi zid kad sam uao, ali sve je
bilo prazno: tek su stube skretale gore u sjene odjeke koraka tunih pokoljenja poput lagane praine
na sjenama, i moje ih noge bude kao prainu, da bi se opet lagano slegla.
Vidio sam pismo prije nego to sam upalio svjetlo, oslonjeno o knjigu na stolu, tako da mi upadne
u oi. Zvali ga mojim muem. A onda je Spoade rekao da nekamo idu, da se nee do kasna vratiti, i
da e gospoi Bland trebati drugi kavalir. Ali ja sam ga morao vidjeti a on ne moe stii na drugi
tramvaj jo barem jedan sat jer je prolo est. Izvukao sam sat i sluao kako otkucava, ne znajui da
ne moe ak ni lagati. Tada sam ga poloio na stol brojanikom prema gore i uzeo pismo gospoe
Bland i rasparao ga poprijeko i bacio komadie u ko za otpatke i skinuo haljetak, prsluk, ovratnik,
kravatu i koulju. I kravata je bila unitena, meutim crnci. Moda e s ovim krvavim uzorkom moi
rei da ju je Krist nosio. Pronaao sam benzin u Shreveovoj sobi i rairio prsluk ravno na stolu i
otvorio bocu s benzinom.
prvi auto u gradu djevojka Djevojka to Jason nije mogao podnijeti zadah benzina izazivao mu
je muninu tada bi se jo vie razbjesnio jer djevojka Djevojka nije imala sestre ve Benjamina
dijete moje tune da sam bar imao majku pa da mogu rei Majko Majko Trebalo je mnogo benzina
a onda vie nisam razaznavao je li to jo mrlja ili samo benzin. Posjekotina me od njega opet zapekla
pa sam kad sam se otiao oprati objesio prsluk na stolac i spustio svjetiljku tako da arulja sui
mrlju. Oprao sam lice i ruke, ali ak i tada sam mu osjeao miris kroz sapun to mi je bockao i malo
stezao nosnice. Tada sam otvorio kovei i izvukao koulju i ovratnik i kravatu i stavio unutra one
okrvavljene i zatvorio kovei i obukao se. Dok sam etkao kosu otkucalo je pola. Ali imao sam
ionako vremena do tri etvrti osim ako kojim sluajem gledajui na jureoj tmini tek svoje lice bez
slomljenog pera osim ako ih nisu dva ali ne idu dva takva u Boston iste veeri tada na trenutak
moje lice njegovo lice uz tutnjavu kad se iz tmine dva osvijetljena prozora sudaraju u krutom srazu
nestaje njegovo lice i moje tek vidim vidio jesam li vidio ne zbogom nadstrenicu praznu od ljudi
koji jedu cestu praznu u tmini u tiini most to se izvija u tiinu tminu san vodu mirnu i hitru ne
zbogom
Ugasio sam svjetlo i poao u spavau sobu, dalje od benzina ali jo sam ga mogao osjetiti. Stajao
sam kraj prozora zastori su se polako pomicali iz tmine dodirujui mi lice poput nekoga tko die u
snu, polako izdiui natrag u tminu, ostavljajui dodir. Nakon to su se popeli na kat majka se
zavalila u svoj naslonja s rupiem natopljenim komforom na ustima. Otac se nije pomakao i
dalje je sjedio kraj nje drei je za ruku urlici su tutnjali kao da im nema mjesta u tiini Kad sam
bio malen u jednoj od naih knjiga bila je slika, mrana prostorija u koju jedna jedina slaba zraka
svjetla iskosa pada na dva lica izdignuta iz sjene. Zna li to bih uinila da sam kralj? nikad nije
bila kraljica ili vila uvijek je bila kralj ili div ili general Razvalila bih tu tamnicu i izvukla ih i sve
ih dobro izmlatila Slika je bila istrgnuta, nazubljena na rubovima. To mi je bilo drago. Inae bih joj
se neprestano morao vraati sve dok zatvor ne bi postao sama majka ona i otac zagledani u vis u
blijedo svjetlo drei se za ruke a mi izgubljeni negdje ak ispod njih bez i jedne jedine zrake svjetla.
Tada je unutra prodrla kozokrvina. im bih ugasio svjetlo i pokuao zaspati poela bi navirati u sobu
u valovima sve veim i veim dok ne bih morao teko disati da uope uhvatim zraka iz nje sve dok
napokon ne bih morao ustati i pipajui se kretati po sobi kao kad sam bio mali ruke mogu vidjeti
dodirom oblikovati u duhu neviena vrata Vrata sad ruke nemaju to vidjeti Moj je njuh mogao
vidjeti benzin, prsluk na stolu, vrata. Hodnik je jo bio prazan bez svih onih koraka tunih pokoljenja
to trae vodu. a ipak oi koje ne vide stisnute poput zuba bez nevjerice ak sumnjajui u odsutnost
bola goljenica gleanj koljeno dugaki nevidljivi tok stubine ograde gdje jedan pogrean korak u
mraku ispunjenom usnulom Majkom Ocem Caddy Jasonom Mauryjem vrata ja se ne bojim samo su
Majka Otac Caddy Jason Maury ve toliko odmakli u snu vrsto u zaspati kad ja vrata Vrata
vrata I on je bio prazan, cijevi, porculan, zaprljani mirni zidovi, tron razmiljanja. Zaboravio sam
au, ali mogao sam ruke mogu vidjeti osvjeujui prsti nevidljivi labui vrat gdje manji od
Mojsijeva tapa dodir provizorne ae prekida bubnjanje u tankom svjeem grlu bubnjajui hladi
kovinu aa puna prepuna rashlaujui, aa prsti ispiru san ostavljajui okus navlaenog sna u
dugoj utnji grla Vratio sam se hodnikom budei u tiini izgubljena stopala to se aptom kreu u
etama u miris benzina, a sat je i dalje kazivao svoju bjesomunu la na tamnom stolu. Tada su mi
zastori dahnuli iz mraka na lice, ostavljajui mi dah na licu. Jo etvrt sata. A onda neu biti. Te
najsmirenije rijei. Najsmirenije rijei. Non fui. Sum. Fui. Non sum. Negdje sam jednom uo zvona.
U Mississippiju ili Massachusettsu. Bio sam. Nisam. U Massachusettsu ili Mississippiju. Shreve ima
bocu u svom kovegu. Zar je nee ak ni otvoriti Gospodin Jason Richmond Compson i gospoa
najavljuju Tri puta. Dana. Zar je nee ak ni otvoriti vjenanje svoje keri Candace to te pie tjera
da pobrka sredstvo s ciljem jesam. Pij. Nisam bio. Idemo prodati Benjyjev panjak tako da Quentin
moe ii na Harvard a ja da mogu neprestano klepetati kostima. Biti u mrtav za. Je li ono Caddy
rekla za godinu dana. Shreve ima bocu u kovegu. Gospodine meni nee biti potrebna Shreveova
boca ja sam prodao Benjyjev panjak i mogu umrijeti na Harvardu Caddy je rekla u piljama i
peinama morskim mirno se prevrui uz mijene plime i oseke jer Harvard tako krasno zvui 40
jutara nije visoka cijena za krasan zvuk. Krasan mrtvi zvuk zamijenit emo Benjyjev panjak za
krasan mrtvi zvuk. Dugo e mu potrajati jer on ga ne moe uti osim ako ga ne namirie im je dola
na vrata poeo je plakati cijelo sam vrijeme mislio da je to tek jedan od onih gradskih fifiria zbog
kojih ju je otac uvijek zadirkivao sve dok. Nisam mu obraao veu pozornost nego bilo kojem
drugom trgovakom putniku ili slino mislio sam da su to vojnike koulje sve dok iznenada nisam
shvatio kako on uope ne misli o meni kao potencijalnom izvoru nevolje ve misli na nju kad gleda u
mene gleda u mene kroz nju kao kroz obojeno staklo zato se mora petljati u moje poslove zar ne
zna da to ne vodi niemu mislila sam da si to prepustio majci i Jasonu
je li majka poslala Jasona da te uhodi ja ne bih.
ene se samo slue tuim kodeksima asti to je zato to ona voli Caddy ostajala je dolje ak i
kad je bila bolesna tako da otac ne bi zadirkivao ujaka Mauryja pred Jasonom otac je govorio kako je
klasina naobrazba ujaka Mauryja prebijedna da bi se usudio osobno igrati slijepog malog
besmrtnika trebao je odabrati Jasona jer Jason bi napravio samo istu vrstu pogreke kao ujak Maury a
ne onu koju bi morao platiti masnicom na oku mali Patterson bio je ak manji od Jasona oni su
prodavali zmajeve po dvadeset pet centi komad sve dok nisu nastale nevolje s financijama Jason je
uzeo novoga partnera jo manjega svakako dovoljno malenoga jer je T.P. rekao kako je Jason i dalje
blagajnik ali otac je rekao zato bi uope ujak Maury morao raditi kad on otac moe izdravati pet ili
est crnaca koji ne rade ba nita cijeli bogovetni dan nego sjede s nogama u penici onda svakako
moe s vremena na vrijeme pruiti stan i hranu ujaku Mauryju i posuditi mu malo novaca njemu koji
tako ivo podgrijava oevo uvjerenje u nebesko podrijetlo vlastite vrste tada bi se majka rasplakala i
rekla kako otac vjeruje da je njegova obitelj bolja od njezine kako se on izruguje ujaku Mauryju da
bismo i mi tako mislili nije shvaala da nas otac ui kako su svi mukarci tek nakupine lutke
ispunjene piljevinom sakupljene sa smetlita na koje su baene sve ranije lutke i piljevina curi iz koje
rane na kojim slabinama koje nisu za mene umrle nisu. Nekad sam zamiljao smrt kao mukarca neto
poput djeda nekog njegovog prijatelja nekog prisnog i posebnog prijatelja ba kao to smo neko
mislili o djedovom pisaem stolu ne dodirivati ga ak ni glasno govoriti u sobi u kojoj se stol nalazi
uvijek sam zamiljao da su negdje zajedno i da cijelo vrijeme ekaju da stari pukovnik Sartoris sie i
sjedne s njima ekali su ga na uzviici iza cedrova pukovnik Sartoris bio je na jo viem mjestu i
gledao je neto u daljini a oni su ekali da on zavri gledati i da sie k njima djed je nosio svoju
odoru i jasno smo uli mrmor njihovih glasova iza cedrova uvijek su razgovarali i djed je uvijek bio
u pravu
Poele su odbijati tri etvrti. Prva je nota zazvuala, odmjerena i smirena, s nekom vedrom
odlunou, praznei sporu tiinu za sljedeu i tako je to ilo kad bi ljudi bar mogli jedan drugoga
zamijeniti zauvijek pretopiti se na taj nain u jedno poput plamena koji zapaluca na trenutak a onda se
posve ugasi u hladnoj vjenoj tmini umjesto da lee i trude se ne misliti na ljuljaku sve dok svi
cedrovi ne poprime onaj prodorni mrtvi miris parfema koji je Benjy tako mrzio. Samo zamiljajui
onaj gaj inilo mi se da mogu uti apat potmulu plimu mirisati bubnjanje vrue krvi pod divljom
neskrovitom puti promatrati ispod crvenih kapaka odvezane svinje koje u dvoje srljaju sparene u
more a on mi moramo tek ostati budni neko vrijeme i vidjeti kako se ini zlo nije to zauvijek a ja za
hrabrog ovjeka to ne mora trajati ak ni toliko a on smatra li to hrabrou a ja da oe zar ti ne
smatra a on svaki je ovjek arbitar vlastitih vrlina smatra li ti to hrabrim ili ne vanije je nego sam
in nego bilo koji in inae ne bi mogao misliti ozbiljno a ja ti ne vjeruje da ja mislim ozbiljno a on
mislim da misli previe ozbiljno a da bi mi dao razloga za zabrinutost inae ne bi osjetio potrebu da
se utekne lukavtini i da mi kae kako si poinio rodoskvrnue a ja ja nisam lagao nisam lagao a on
ti si htio sublimirati prirodnu ljudsku nepromiljenost u strahotu a onda je egzorcirati istinom a ja to
je bilo zato da je izdvojim iz glasnoga svijeta tako da zazor od nas svijetu postane nunost a tada bi
sve zvualo kao da nikad nije bilo a on jesi li je pokuao natjerati na to a ja bojao sam se bojao se da
bi moda pristala a tada od toga ne bi bilo nikakve koristi ali kad bih ti ja mogao rei da smo to
poinili bilo bi tako i onda drugi ne bi bili tako i tada bi svijet netragom othujao a on a sad ono drugo
ti ni sad ne lae ali jo si slijep na ono to je u tebi na onaj dio ope istine na slijed prirodnih
dogaaja i njihovih uzroka koji zasjenjuje elo svakog ovjeka pa ak i benjyja ti ne razmilja o
konanosti ti misli na apoteozu u kojoj e se privremeno stanje duha simetrino izdii iznad puti a
svjesno i sebe i puti koju nee posve odbaciti nee ak zapravo biti ni mrtav a ja privremeno a on ne
moe podnijeti pomisao da te jednoga dana vie nee ovako boljeti sada dolazimo na ono pravo ini
se da ti to promatra tek kao puki doivljaj od kojega e ti prekono osijediti kosa pritom takorei
uope ne izmijenivi tvoj izgled ti to nee uiniti pod tim uvjetima bit e to igra na sreu a
udnovato je da se ovjek koji je sluajno zaet i kojega je svaki dah novo kockanje dok su kocke
ve namjetene protiv njega ne eli suoiti s onim konanim bacanjem s kojim se to ve unaprijed
zna mora suoiti a da ne iskua razne lukavtine koje seu od nasilja do sitnih podvala kakve ne bi
zavarale ni dijete dok jednog dana iz pukog gaenja ne riskira sve i na slijepo stavi sve na jednu
kartu ni jedan ovjek to ne ini u prvom bjesomunom naletu oaja ili kajanja ili tuge zbog gubitka on
to ini samo kad je shvatio kako ak ni taj oaj ni kajanje ni bolni gubitak nisu posebno vani onom
mranom kockaru a ja privremeno a on teko je povjerovati da su ljubav ili tuga obveznice koje se
kupuju bez plana i koje dospijevaju htio ti to ili ne i povlae se bez upozorenja da bi ih nadomjestili
bilo kakvi papiri koje bogovi u to doba sluajno putaju u opticaj ne ti to nee uiniti dok konano
ne povjeruje da ak ni ona moda nije bila zapravo vrijedna oaja a ja to neu nikad nitko ne zna
ono to ja znam a on mislim da je bolje da smjesta ode u Cambridge moe otii u maine na mjesec
dana ti to sebi moe dopustiti ako paljivo raspolae s novcem ne bi bilo uope loe razumna je
tednja zalijeila vie rana nego isus a ja recimo da shvaam ono to u po tome shvatiti ondje gore
sljedei tjedan ili sljedei mjesec a on tada e se sjetiti kako je san tvoje majke od kako si se rodio
bio da ide na harvard a ni jedan compson nije nikad razoarao damu a ja privremeno bit e bolje za
mene i za sve nas a on svaki je ovjek arbitar vlastitih vrlina ali neka nitko ne propisuje to je dobro
za drugoga a ja privremeno a on bilo je najtunija rije od svih nita drugo nema na svijetu nije oaj
dok nije vrijeme nije ak ni vrijeme dok nije bilo
Odzvonio je posljednji udarac. Napokon je jeka prestala treperiti i tmina je opet bila tiha. Uao
sam u dnevnu sobu i upalio svjetlo. Navukao sam prsluk. Benzin se tek malo osjeao, jedva zamjetan,
a u zrcalu se nije vidjela mrlja. Ne kao moje oko, u svakom sluaju. Stavio sam kaput. Shreveovo
pismo zapucketalo je kroz tkaninu pa sam ga izvukao i pogledao adresu i stavio ga u dep sa strane.
Tada sam odnio sat u Shreveovu sobu i stavio ga u njegovu ladicu i otiao u svoju sobu i izvukao isti
rupi i poao k vratima i stavio ruku na prekida. Tada sam se sjetio kako nisam oprao zube pa sam
opet morao otvoriti kovei. Naao sam etkicu i uzeo malo Shreveove paste i iziao i oprao zube.
Stisnuo sam etkicu koliko sam mogao da se osui i stavio je natrag u kovei i zatvorio ga, i opet
poao k vratima. Prije nego to sam ugasio svjetlo ogledao sam se da vidim ima li jo to, tada sam
primijetio da sam zaboravio eir. Morat u proi kraj pote i sigurno u sresti neke od njih, pa bi
mogli pomisliti kako sam jedan od onih harvardskih studenata koji se pretvaraju da su starije godite.
I njega sam zaboravio oetkati, ali Shreve je imao etku, pa vie nisam morao otvarati kovei.
 esti travnja 1928.

Jednom kurva uvijek kurva, kaem ja. Sretna si kaem ako te brine samo to izostaje iz kole.
Kaem, ona bi ovog asa morala biti dolje u kuhinji, a ne da gore u svojoj sobi mae lice bojama i
eka da joj est crnaca, koji ne mogu ni iz stolca ustati ako nemaju pred sobom zdjelu punu kruha i
mesa da im odri ravnoteu, pripreme doruak. A majka kae,
- Ali da ravnatelj misli kako ja nemam nikakve kontrole nad njom, kako je ne mogu...
- Pa i ne moe, je li? - kaem ja. - Nikad nisi ni pokuala neto s njom - kaem. - Kako zamilja
da e poeti sada, kad joj je ve sedamnaest godina?
Neko je vrijeme o tome razmiljala.
- Ali da oni misle kako... nisam znala ak ni da su poslali svjedodbu. Prole mi je jeseni rekla da
su ih ove godine ukinuli. I sad mi odjednom profesor Junkin telefonira i kae da e, ako jo jednom
izostane, morati napustiti kolu. to to ona radi? Kamo ide? Ti si cijeli dan u gradu; ti bi je morao
vidjeti ako je negdje na ulici.
- Da - kaem ja. - Kad bi bila negdje na ulici. Sumnjam da bi izostajala iz kole samo zato da radi
neto to moe raditi javno - kaem ja.
- Na to to misli? - rekla je.
- Ni na to ja ne mislim - kaem ja. - Samo sam odgovorio na tvoje pitanje. - Tada je opet poela
plakati i govoriti kako su njezina vlastita krv i meso ustali da na nju bace prokletstvo.
- Pitala si me - kaem ja.
- Ne mislim na tebe - kae ona. - Ti si jedini od njih koji mi ne pravi sramotu.
- Jasno - kaem ja. - Nisam nikad imao ni vremena za to. Nikad nisam imao vremena da idem na
Harvard ili da se opijam kao zemlja. Morao sam raditi. Ali dakako ako eli da je posvuda slijedim i
pazim to radi, mogu ostaviti duan i nai neki posao koji mogu obavljati nou. Onda je mogu pratiti
po danu, a Ben ti moe posluiti za nonu smjenu.
- Ja znam da sam ti samo na nevolju i na teret - kae ona, plaui na jastuku.
- Ve bih i morao znati - kaem ja. - Govori mi to trideset godina. ak bi i Ben to ve morao
znati. Hoe li onda da s njom porazgovaram?
- Misli li da e od toga biti neke koristi? - kae ona.
- Nee ako ti doe i pone se plesti ba kad ja krenem - kaem ja. - Ako eli da ja vodim o njoj
rauna samo mi reci i onda prste k sebi. Svaki put kad ja pokuam, ti se umijea, pa nam se samo
ruga.
- Sjeti se da je ona tvoja krv i meso - kae ona.
- Jasno - kaem ja - ba to i imam na umu - meso. A i malo krvi, kad bi bilo po mome. Kad se ljudi
ponaaju ko crnuge, ma tko bili, preostaje nam samo da postupamo s njima kao s cmugama.
- Bojim se da e izgubiti ivce s njom - rekla je.
- No dobro - kaem ja. - Ti nisi imala mnogo sree s tvojim odgojnim mjerama. Hoe li da sad ja
neto poduzmem ili nee? Odlui se; ja moram na posao.
- Znam da mora robijati za sve nas - kae ona. - Zna da bi kad bi bilo po mome ti imao svoj
vlastiti ured i radno vrijeme kakvo prilii jednom Bascombu. Jer ti jesi Bascomb unato tvom
prezimenu. Znam da je tvoj otac samo mogao predvidjeti...
- No dobro - kaem ja - valjda je i on imao pravo da se s vremena na vrijeme zabuni, ba kao i
svaki obian ovjek. - Opet je poela plakati.
- Kad samo ujem kako ogoreno govori o svom pokojnom ocu - kae ona.
- U redu - kaem ja - u redu. Neka bude po tvome. Ali budui da nemam svog ureda, moram otii
do onoga to imam. Hoe li da joj neto kaem?
- Bojim se da e izgubiti ivce s njom - kae ona.
- U redu - kaem ja. - Onda neu rei nita.
- Ali neto treba poduzeti - kae ona. - Da ljudi misle kako joj ja doputam da izostaje iz kole i
skita se ulicama ili kako je ne mogu sprijeiti da to radi... Jasone, Jasone - kae ona. - Kako si
mogao. Kako si me mogao ostaviti s tolikim teretom.
- No, no - kaem ja. - Jo e se razboljeti. Zato je ili ne zakljua na cijeli dan, ili je prepusti
meni i rijei se brige o njoj?
- Moje meso i moja krv - kae ona, plaui. Onda ja kaem:
- U redu. Ja u se pobrinuti za nju. Prestani plakati, hajde. - Nemoj gubiti ivce - kae ona. -
Upamti da je ona samo dijete.
- Neu - kaem ja. - Neu gubiti ivce. - Iziao sam i zatvorio vrata.
- Jasone - kae ona. Nisam se odazivao. Iao sam dalje hodnikom. - Jasone - kae ona iza vrata.
Iao sam dalje niza stube. U blagovaonici nije bilo nikoga, a onda sam je uo u kuhinji. Pokuavala je
natjerati Dilsey da joj da jo jednu alicu kave. Uao sam.
- Bit e da je ovo tvoja kolska uniforma? - kaem ja. - Ili je moda danas blagdan?
- Samo pola alice, Dilsey - kae ona. - Molim te.
- Ne, gospoice moja - kae Dilsey. - Nee me na to nagovorit. Ne treba tebi vie od jedne
alice, curici od sedamnajst godina, a to bi mi tek gospoa Carline rekli. Ajde idi sad i obuci se za
kolu, pa se moe vozit u grad s Jasonom. Opet e okasnit.
- Ne, nee - kaem ja. - Odmah emo to rijeiti. - Gledala me drei alicu u ruci. Odmaknula je
kosu s lica, i kimono joj je spuznuo s ramena. - Odloi tu alicu i doi malo ovamo - kaem ja.
- Zato? - kae ona.
- Samo doi - kaem ja. - Stavi tu alicu u sudoper i doi ovamo.
- to si to nakanio, Jasone? - kae Dilsey.
- Ti moda misli da mene moe vui za nos kao tvoju baku i sve ostale - kaem ja. - Ali ja u te
nauiti pameti. Dajem ti deset sekundi da odloi tu alicu, razumije.
Nije me vie gledala. Pogledala je Dilsey. - Koliko je sati, Dilsey? - kae ona. - Kad proe deset
sekundi, zazvidi. Samo pola alice. Dilsey, mol...
 Zgrabio sam je za nadlakticu. Ispustila je alicu. Razbila se na podu i ona se trgnula unatrag,
pogleda uprta u mene, ali ja sam je jo drao za nadlakticu. Dilsey je ustala sa svog stolca.
- uj, Jasone - kae ona.
- Pusti me - kae Quentin. - Pljusnut u te.
- Pljusnut e me, ma nemoj? - kaem ja. - Ozbiljno misli? Zamahnula je rukom prema meni.
Uhvatio sam i tu ruku i drao je kao divlju maku. - Pljusnut e me, jelda? - kaem ja. - Ozbiljno,
jelda?
- uj, Jasone! - kae Dilsey. Odvukao sam je u blagovaonicu. Kimono joj se razvezao i leprao
oko nje, bila je bome skoro gola. Dilsey je epesala za nama. Okrenuo sam se i nogom joj zalupio
kuhinjska vrata pred nosom.
- Ti ne ulazi ovamo - kaem ja.
Quentin se naslonila na stol i vezivala kimono. Gledao sam je.
- Dakle, htio bih znati to sve ovo znai, to to bjei iz kole i lae svojoj baki i krivotvori
njezin potpis na tvojoj svjedodbi i uzrujava je tako da se ve razbolila. to ti sve to znai?
Nita nije rekla. Skupila je svoj kimono pod bradom vrsto ga steui oko sebe i gledala me. Jo
se nije stigla namazati i lice joj je izgledalo kao da ga je ulatila krpom za ienje puke. Priao sam
joj i zgrabio je za zapee. - to ti sve to znai? - kaem ja.
- Tebe se to ne tie - kae ona. - Pusti me.
Dilsey se pojavila na vratima. - uj, Jasone - kae ona.
- Nosi se odavde kao to sam ti rekao - kaem ja ne osvrui se. - elim znati kamo ide kad
izostaje iz kole - kaem ja. - Nisi na ulici jer bih te ja vidio. S kim se vucara? Skriva se u umi s
nekim od onih idiotskih nalickanih fifiria? Onamo ide, je li?
- Ti... ti stari prokletnie! - kae ona. Otimala se, ali ja sam je drao. - Ti prokleti stari
prokletnie! - kae ona.
- Pokazat u ti ja - kaem ja. - Moda moe preplaiti jednu staru enu, ali ja u ti pokazati tko te
sada dri u aci. - Drao sam je jednom rukom i tada se prestala otimati i gledala me, sve veim i sve
crnjim oima.
- to e poduzeti? - kae ona.
- ekaj dok izvuem ovaj remen - rekao sam izvlaei remen. Tada me Dilsey zgrabila za ruku.
- Jasone - kae ona. - uj, Jasone, ta te nije sram.
- Dilsey - kae Quentin. - Dilsey.
- Neu mu dat - kae Dilsey. - Nit se ti ne brini, zlato. - Zadravala mi je ruku. Tada sam izvukao
pojas do kraja, trgnuo se i gurnuo je od sebe. Posrnula je ravno na stol. Bila je tako stara da se jedva
mogla kretati. Ali nita to ne smeta: potreban nam je netko u kuhinji da pojede one otpatke koje mladi
ne mogu odvui. Doepesala je meu nas i opet me pokuala zadrati. - Udri onda mene - kae ona -
ako ve nekog mora udrit. Udri me - kae ona.
- Misli da neu? - kaem ja.
- Ma znam ja da si ti spreman za svaku gadost - kae ona. Tada sam uo Majku na stubama. Mogao
sam i misliti da ona nee izdrati da se ne umijea. Pustio sam je. Oteturala je prema zidu, vrsto
steui kimono.
 - U redu - kaem ja. - Ovo emo samo malo odgoditi. Ali nemoj misliti da mene moe vui za
nos. Nisam ja stara baba, niti olinjala polumrtva crnkinja. Vraja mala flundro - kaem ja.
- Dilsey - kae ona. - Dilsey, hou svojoj majci.
Dilsey joj je prila. - Ajde, ajde - kae ona. - Nee te on ni prstom taknut dok sam ja tu. - Majka je
sila stubama.
- Jasone - kae ona. - Dilsey.
- Ajde, ajde - kae Dilsey. - Neu mu ja dat ni da te takne. - Poloila je ruku na Quentin. Ona ju je
odgurnula.
- Prokleta stara crnkinjo - kae ona. Jurnula je prema vratima.
- Dilsey - kae majka na stubama. Quentin je ustrala stubama kraj nje. - Quentin - kae majka. -
uj, Quentin. - Quentin je i dalje trala. uo sam je kad je stigla do vrha, onda u hodniku. Onda su
tresnula vrata.
Majka je bila zastala. Tada je pola dalje. - Dilsey - kae ona.
- Da, da - kae Dilsey. - Evo me. Ajde ti samo i izvezi auto i ekaj - veli ona - pa je moe vozit u
kolu.
- Bez brige - velim ja. - Odvest u je ja u kolu i pobrinut u se da ondje i ostane. Toga sam se
prihvatio, i to u dovriti.
- Jasone - veli majka na stubama.
- Ajde, idi - kae Dilsey idui prema vratima. - Oe da sad i ona pone. Evo me, odma, gospoo
Carlin.
I tada sam iziao. uo sam ih na stubama. - Odite vi fino natrag u krevet - govorila je Dilsey. -
Valjda znate da vam jo nije dosta dobro da ustanete? Ajde, odite. Ja u se pobrinut da ona ne okasni
u kolu.
Iziao sam na stranji ulaz da izvezem auto, a onda sam opet morao obii cijelu kuu prije nego
sam ih naao.
- Mislim da sam ti rekao da izmijeni onu gumu na stranjem kotau - kaem ja.
- Nisam imo kad - kae Luster. - Nema ga ko pazit dok mamica ne zavri poso u kuhinji.
- Nego - kaem ja. - Hranim punu kuhinju vrajih crnaca da idu posvuda za njim, ali ako elim da
mi se promijeni guma na automobilu, onda to moram sam.
- Nisam ga imo s kim ostavit - kae on. Onda je on poeo zavijati i sliniti.
- Vodi ga iza kue - kaem ja. - Koji te vrag tjera da ga dri ovdje gdje ga ljudi mogu vidjeti? -
Prisilio sam ih da odu prije nego je on poeo ozbiljno urlati. Ve mi je dovoljno gadno nedjeljom,
kad je ono prokleto igralite puno ljudi koji nemaju ovakav cirkus kod kue niti est crnaca koje
moraju hraniti, pa naganjaju naokolo nekakvu idiotsku divovsku naftalinsku kuglu. On onda
neprestano tri gore dolje uz onu ogradu i urla svaki put kad se oni pojave, i jo malo pa e mi
poeti raunati lanarinu za golf klub, a onda e majka i Dilsey morati uzeti nekoliko porculanskih
kvaki za vrata i tap i nauiti igrati, osim ako ja ne ponem nou udarati uz svjetiljku. Onda e
nas moda sve poslati u Jackson. asti mi, da se to dogodi tamo bi priredili puko veselje.
Vratio sam se u garau. Ondje je bila guma, oslonjena o zid ali vrag me odnio ako mi je bilo do
toga da je sam mijenjam. Izvezao sam se i okrenuo. Ona je stajala kraj kolnog puta. Velim ja:
- Znam da nema knjiga: samo sam htio pitati to si s njima uinila, ako se to mene uope tie.
Naravno da nemam nikakva prava pitati - kaem ja. - Ja sam samo onaj koji je prologa rujna za njih
platio 11,65 dolara.
- Majka kupuje moje knjige - kae ona. - Ti ne troi ni centa svog novca na mene. Radije bih
umrla od gladi.
- Je li? - kaem ja. - Kai to svojoj baki pa da vidi to e ti ona rei. Ne bi se reklo ni da si ba
gola - kaem ja - premda to mazivo na tvom licu skriva vie od svega to ima na sebi.
- Misli li da je na ovo otiao jedan jedini cent tvog ili njezinog novca? - kae ona.
- Pitaj svoju baku - kaem ja. - Pitaj je samo to se dogodilo s onim ekovima. Koliko se sjeam, i
ti si vidjela kako je jedan spalila. - Nije me ak ni sluala, i s lica ulijepljenog bojom samo su me
gledale oi tvrde kao u psa skitnice.
- Zna Ii to bih uinila kad bih mislila da je ovo plaeno i jednim centom tvoga ili njezinog
novca? - kae ona dodirujui rukom haljinu.
- to bi uinila? - kaem ja. - Hodala okolo u bavi?
- Strgnula bih je sa sebe i bacila je na ulicu - kae ona. - Ne vjeruje mi?
- Sigurno da bi - kaem ja. - To stalno radi.
- Da vidi da hou - kae ona. Uhvatila se obim rukama za ovratnik haljine kao da e je razderati.
- Rastrgaj tu haljinu - kaem ja - i ja u te smjesta tako izmlatiti da e to cijeli ivot pamtiti.
- Da vidi hou li - kae ona. Tada sam vidio da je zaista hoe poderati, da je hoe strgnuti sa
sebe. Dok sam uspio zaustaviti kola i zgrabiti je za ruke, skupilo se ve oko desetak ljudi. To me je
tako razbjesnilo da sam na as gotovo obnevidio.
- Uini jo jednom ovako neto i poalit e to si se ikad rodila - kaem ja.
- Ve jesam - kae ona. Prestala je, a onda su joj oi postale nekako udne, i rekao sam sebi ako
bude plakala tu, u ovom autu, na ulici, premlatit u te. Dotui u te. Srea njezina to nije zaplakala,
pa sam joj oslobodio zapea i dalje vozio. Sreom smo bili blizu jedne sporedne uliice, gdje sam
mogao skrenuti u manju ulicu i izbjei trg. Ve su podizali ator na Beardovom zemljitu. Earl mi je
ve dao dvije besplatne ulaznice da ga reklamiramo u izlogu. Sjedila je u kolima okrenuta lica i
grizla usnicu. - Ve jesam poalila - rekla je. - Ne znam zato sam se uope rodila.
- A ja poznam bar jo jednoga koji ne razumije sve to o tome zna - kaem ja. Zaustavio sam se
pred kolom. Ve je zvonilo i posljednji su uenici upravo ulazili. - Barem si za promjenu jednom
dola na vrijeme - kaem ja. - Hoe li ui i ondje ostati, ili ja moram s tobom da te prisilim? - Izila
je i tresnula vratima. - Upamti to sam ti rekao - kaem ja. - Ja najozbiljnije mislim. Samo neka jo
jednom ujem da si se vucarala po sumnjivim etvrtima s nekakvom prokletom nitarijom.
Okrenula je glavu na te rijei. - Ja se ne vucaram naokolo - rekla je. - Svatko moe znati sve to ja
radim.
- A svi i znaju - kaem ja. - Svatko u ovom gradu zna to si. Ali toga mi je sada dosta, uje? to
se mene tie, zapravo mi je sasvim svejedno to radi - kaem ja. - Ali ja u ovom gradu imam
nekakav poloaj i ne elim da se ijedan lan moje obitelji ponaa kao nekakva crnaka flundra. Jesi li
me razumjela?
- Ba me briga - kae ona. - Ja sam pokvarena i idem u pakao i ba me briga. Radije bih bila u
paklu nego bilo gdje s tobom.
- Ako jo jednom ujem da nisi bila u koli, poeljet e da bude u paklu - kaem ja. Okrenula se
i potrala preko dvorita. - Samo jo jednom, upamti - kaem ja. Nije se osvrnula.
Otiao sam na potu i uzeo sve to je za nas stiglo i dovezao se do duana i parkirao. Earl me
pogledao kad sam uao. Dao sam mu priliku da pripomene kako sam zakasnio, ali on je samo rekao,
- Doli su oni motokultivatori. Najbolje da pomogne Ujaku Jobu oko montae.
Otiao sam otraga gdje je stari Job otvarao sanduke tempom od otprilike tri zavrtnja na sat.
- Trebao bi raditi za mene - kaem ja. - Polovica lijenih crnaca u gradu jede u mojoj kuhinji.
- Ja radim kako odgovara ovjeku koji me plaa subotom naveer - kae on. - Kad to napravim, ne
ostaje mi puno vremena da ugodim drugim ljudima. - Odarafio je maticu. - Ionako se dandanas niko
ne pretrgne od posla u ovoj zemlji, osim iaka - kae on.
- I budi sretan to nisi iak koji eka na te kultivatore - kaem ja. - Morao bi se na smrt naraditi
prije nego bi bili pripravni da te sprijee.
- Pravo kaete - kae on. - iku nije lako u ivotu. Mora raditi iz dana u dan, i po egi i po suncu i
po kii. Nema verande da lijepo sjedne i gleda kako rastu lubenice, a subota mu ne znai ba nita.
- Subota ni tebi ne bi znaila nita - kaem ja - kad bi bilo na meni da te plaam. Izvadi ve
jednom te stvari iz paleta i dovuci ih u duan.
Otvorio sam najprije njezino pismo i izvukao ek. Tipino enski. est dana zakanjenja. A silno
se trude uvjeriti mukarce kako su sposobne voditi poslove. Koliko bi u poslu potrajao mukarac koji
bi mislio da prvi u mjesecu pada estoga. I po svoj prilici bi banka kad alje izvod htjela znati zato
sam uloio svoju plau tek estoga. eni takve stvari nikad nee pasti na pamet.
Nisam dobila odgovora na svoje pismo o Quentininoj uskrnjoj haljini. Je li stigla u redu? Nisam
dobila odgovora ni na posljednja dva pisma koja sam joj pisala, premda je ek u onom posljednjem
unoven zajedno s onim drugim ekom. Je li bolesna? Odmah me obavijesti ili u doi sama da
se uvjerim. Obeao si da e me obavijestiti kad joj neto treba. Oekujem da mi se javi prije 10-
og. Ne, bolje da mi smjesta brzojavi. Ti otvara moja pisma za nju. Znam to kao da te pritom
gledam. Odmah mi dakle brzojavi to je s njom na ovu adresu.
Otprilike u to vrijeme Earl je poeo vikati na Joba, pa sam odloio pisma i otiao ovjeku uliti
malo ivota. Ovoj zemlji nuno treba bijela radna snaga. Kad bi pustili te vraje lijene crnce da par
godina gladuju, vidjeli bi oni kakav su lagodan ivot imali.
Oko deset sati poao sam u duan. Doao je neki trgovaki putnik. Bilo je nekoliko minuta do
deset, pa sam ga pozvao preko puta na koka-kolu. Poeli smo razgovarati o usjevima.
- Nije to nita - kaem ja. - Pamuk je usjev za pekulante. Napune seljaku glavu najslaim
obeanjima i natjeraju ga da proizvede veliki prirod za pekulacije na tritu s kojima onda preiaju
naivce. Mislite li da seljak od toga neto dobije osim crvene ije i grbe na leima? Mislite da ovjek
koji se preznoji da to zasije dobije i prebitu paru vie nego da odri goli ivot - kaem ja. - Dok je
urod obilan, ne isplati mu se brati; ako je mali, nee imati dosta da odveze u mlin. A emu? zato da bi
banda prokletih idova s istoka ne govorim pritom o ljudima idovske vjere - kaem ja. - Poznavao
sam neke idove koji su bili dobri graani. Moda ste i vi jedan od njih - kaem ja.
- Nisam - kae on. - Ja sam Amerikanac.
- Bez uvrede - kaem ja. - Priznajem svakom ovjeku to ga ide, bez obzira na religiju ili to
drugo. Nemam nita protiv idova kao pojedinaca - kaem ja. - Stvar je u rasi. Morate priznati da oni
ne proizvode nita. Slijede pionire u svaku novu zemlju i prodaju im odjeu.
 - Vi mislite na Armence - kae on - jelda. Jer pionirima nije potrebna nova odjea.
- Bez uvrede - kaem ja. - Ne kritiziram ja niiju vjeru.
- Jasno - kae on. - Ja sam Amerikanac. Moji imaju neto francuske krvi, zato imam ovakav nos.
Ali sam pravi pravcati Amerikanac.
- I ja - kaem ja. - Nije nas mnogo ostalo. Ali ja govorim o onim gadovima koji lijepo sjede gore u
New Yorku i tjeraju budale da pekuliraju.
- Tako je - kae on. - Nisu pekulacije za sirotinju. To bi trebalo zakonom zabraniti.
- Mislite da nisam u pravu? - kaem ja.
- Jeste - kae on. - Mislim da ste potpuno u pravu. Seljak uvijek strada, kako god okrene.
- Ja znam da sam u pravu - kaem ja. - To je lutrija za budale, osim ako ovjek ne dobiva tajne
informacije od nekoga tko zna to se dogaa. Sluajno sam povezan s nekim ljudima koji su u samom
sreditu zbivanja. Imaju za savjetnika jednog od najveih strunjaka u New Yorku. to se mene tie -
kaem ja - nikad ne riskiram mnogo odjednom. Oni vrebaju na ovjeka koji misli da sve zna i htio bi
dobiti glavni zgoditak s tri dolara. Zbog takvih i jesu u tom poslu.
Onda je odbilo deset sati. Otiao sam na alter za brzojave. Poetni je teaj bio sasvim dovoljan,
ba kao to su rekli. Povukao sam se u kut i opet izvukao brzojav da budem sasvim siguran. Dok sam
ga gledao stigao je izvjetaj. Teaj je porastao za dva poena. Svi su kupovali. To sam shvatio iz
onoga to su govorili. Ubacivali su se. Kao da ne znaju da to moe zavriti samo na jedan nain. Kao
da postoji nekakav zakon ili propis koji zabranjuje sve drugo osim da se kupuje. No dobro,
vjerojatno i ti idovi na istoku moraju od neega ivjeti. Ali neka me vrag nosi ako stvari nisu zbilja
pole po zlu kad svaki idiot od stranca koji ne moe zaraditi za ivot u zemlji u koju ga je
Bog smjestio moe doi u ovu i izvlaiti novac iz depa Amerikancu. Porastao je jo za dva poena.
etiri poena. Ali k vragu, oni su tamo na izvoru i znaju to se dogaa. A ako ne elim posluati njihov
savjet, zato ih onda plaam deset dolara na mjesec. Iziao sam, tada sam se sjetio i vratio i poslao
brzojav. Sve u redu. Q danas pie.
- Q? - upitao je inovnik.
- Da - kaem ja. - Q. Ne znate napisati Q?
- Samo sam pitao, da ne bude zabune - kae on.
- Samo poaljite kako sam ja napisao i jamim da nee biti zabune - kaem ja. - Poaljite na
njihov raun.
- to to aljete, Jasone? - kae Doc Wright gledajui me preko ramena. - Je li to ifrirani nalog za
kupnju?
- Neemo o tome - kaem ja. - Vi deki radite po svojoj glavi. Ionako o tome znate vie od onih u
New Yorku.
- Zapravo bih morao znati - kae Doc. - Ove bih godine utedio novaca da sam podigao dva centa
po funti.
Stigao je jo jedan izvjetaj. Pao je za jedan poen.
- Jason prodaje - kae Hopkins. - Pogledaj mu lice.
- Neemo sad o tome to ja radim - kaem ja. - Vi deki samo radite po svojoj glavi. I oni bogati
idovi u New Yorku moraju od neega ivjeti kao i svi drugi - kaem ja.
Vratio sam se u duan. Earl je bio zaposlen u prednjem dijelu lokala. Otiao sam k pisaem stolu u
ured i proitao Lorrainino pismo. Dragi tatice, da si bar ovdje. Nema dobre zabave kad tatica nije
tu, jako mi fali moj slatki tatica. Dajem glavu da joj fali. Posljednji put dao sam joj 40 dolara. Ba
dao. Nikad nita ne obeajem eni niti joj unaprijed govorim to u joj dati. To je jedini nain da s
njima izae na kraj. Neka uvijek ive u neizvjesnosti. Ako ne moe smisliti nikakvo drugo
iznenaenje, raspali ih po zubima.
Poderao sam ga i spalio nad pljuvanicom. Moje je pravilo da nikad ne uvam ni komadi papira
sa enskim rukopisom a niti ja enama kad piem. Lorraine uvijek navaljuje da joj piem ali ja velim
sve to sam ti zaboravio rei moe mirno ekati dok opet ne doem u Memphis ali velim ja nemam
nita protiv da mi ti tu i tamo napie pismo u obinoj kuverti, ali ako me pokua zvati telefonom,
velim ja, Memphis e ti postati pretijesan. Ja velim kad sam gore sav sam za drutvo, ali ne trpim da
me bilo koja enska zove telefonom. Evo ti velim ja, i dam joj 40 dolara. Ako se kad napije i padne
ti na pamet da me zove telefonom, samo se sjeti onoga to sam ti rekao i izbroji do deset prije nego
to uini.
- A kad e to biti? - kae ona.
- to? - kaem ja.
- Kad e opet doi? - kae ona.
- Javit u ti - kaem ja. Onda je htjela naruiti pivo, ali ja joj nisam dao. - uvaj svoj novac -
kaem ja. - Kupi si za njega haljinu. - I slukinji sam dao pet dolara. Napokon, uvijek govorim kako
novac nema nikakve vrijednosti; radi se samo o tome kako ga troi. Nikome ne pripada, pa zato
ga onda zgrtati. Novac pripada samo onome koji ga zna stei i zadrati. Ima ba ovdje u Jeffersonu
ovjek koji je zaradio silne novce prodajui bezvrijednu robu crncima, stanovao je u sobi iznad
duana ne veoj od svinjca i sam sebi kuhao. Prije etiri ili pet godina razbolio se. Prepao se na smrt
i kad se opet oporavio ulanio se u crkvu i kupio sebi jednog kineskog misionara, pet tisua dolara na
godinu. esto mislim kako e biti bijesan ako umre i otkrije da nema raja, a sjeti se svojih pet tisua
na godinu. Ba kaem, bolje mu je da odmah umre i pritedi taj novac.
Kad je posve izgorjelo ba sam se spremao gurnuti ostala pisma u dep kad kao da mi je iznenada
neto reklo neka otvorim Quentinino prije nego odem kui, ali ba je tada Earl poeo vikati neka
doem u prednji dio duana pa sam ih spremio i otiao da podvorim seljainu kome je trebalo
petnaest minuta da odlui hoe li remen za ham od dvadeset centi ili od trideset pet centi.
- Bolje vam je da uzmete ovaj dobri - kaem ja. - Kako se vi ljudi uope nadate da ete
napredovati ako radite s jeftinom opremom?
- Ako ovaj ove ne valja - kae on - zato ga ondak prodajete?
- Nisam rekao da ne valja - kaem ja. - Rekao sam da nije tako dobar kao onaj drugi.
- Kako znate da nije - kae on. - Jeste l kad rabili jal jedan jal drugi?
- Zato to za njega ne trae 35 centi - kaem ja. - Po tome znam da nije tako dobar.
Drao je onaj od dvadeset centi u rukama i provlaio ga kroz prste. - Mislim da u uzeti ovaj ove
- veli on. Ponudio sam da u mu ga zamotati, ali on ga je smotao i strpao u svoj kombinezon. Zatim je
izvukao vreicu za duhan i napokon je uspio razvezati i istresao je nekoliko kovanica. Dao mi je
etvrt dolara. - S ovih petnejst centi prigrist u neto za ruak - kae on.
- U redu - kaem ja. - Vi ste gazda. Ali nemojte mi se doi aliti dogodine kad budete morali
kupovati novu opremu.
- Ne sadim ja jo za sljedeu godinu - kae on. Napokon sam ga se rijeio, ali svaki put kad bih
izvukao ono pismo, neto bi iskrsnulo. Svi su nagrnuli u grad zbog cirkusa, dolazili su u gomilama da
potrate svoj novac na neto od ega grad nije imao nikakve koristi i to nita nee donijeti osim
onoga to korupcionai u gradonaelnikovu uredu podijele meusobno, a Earl je jurio amo-tamo kao
bezglava koko u kokoinjcu i govorio: - Da, gospoo, gospodin Compson e vas podvoriti. Jasone,
pokai ovoj dami stap ili one kukice za mreu protiv komaraca po deset centi.
No eto, Jason voli raditi. Kaem ja ne nikad nisam uivao prednosti fakultetske naobrazbe jer te na
Harvardu ue da nou ide plivati premda ne zna plivati a na Sewaneeju te ne naue ak ni to je
voda. Velim moete me poslati na dravno sveuilite; moda u nauiti kako da zaustavim sat
kapljicama za nos a Bena onda moete poslati u mornaricu kaem ja ili barem u konjicu, u konjici im
trebaju utrojeni konji. I onda kad mi je poslala Quentin kui da i nju hranim rekao sam i to je valjda
u redu, umjesto da idem ak na sjever traiti posao poslali su mi posao ovamo dolje a onda je Majka
poela plakati a ja kaem nije da imam neto protiv toga da mi je posao ovdje; ako ti to ini
zadovoljstvo prestat u raditi i sam je njegovati a ti i Dilsey ete paziti da smonica bude puna, ili
moda Ben. Ili ga iznajmi cirkusu; sigurno ima ljudi koji bi platili deset centi da ga vide onda je ona
jo jae udarila u pla i neprestano govorila jadno moje bolesno dijete a ja kaem istina on e ti biti
od velike pomoi kad posve izraste jer sad je tek jedan i pol puta vii od mene, a ona kae da e i
tako uskoro umrijeti i onda e nam svima biti bolje i onda ja kaem, no dobro, no dobro, neka
bude po tvome. Ona je tvoje unue, to je vie nego to njegovi drugi djed i baka mogu sa sigurnou
rei. Samo velim ja to je samo pitanje vremena. Ako vjeruje da e ona uiniti to kae i nee je
pokuati vidjeti, ljuto se vara jer je prvi put to bilo Majka je neprestano govorila hvala Bogu da nisi
Compson osim po imenu, zato to si ti sad sve to mi je ostalo, ti i Maury a ja kaem no dobro to se
mene tie ja bih mogao i bez ujaka Mauryja i onda su doli i rekli da su spremni krenuti. Majka je
tada prestala plakati. Navukla je veo preko lica i onda smo sili. Ujak Maury je izlazio iz
blagovaonice s rupiem na licu oni su napravili kao neki palir i izili smo na vrata upravo na
vrijeme da vidimo kako Dilsey tjera Bena i T.P.-ja natrag iza kue. Sili smo stubama i popeli se.
Ujak Maury je neprestano govorio Jadna mala sestrice, jadna sestrice, muljao je preko neega
u ustima i tapao majku po ruci. Muljao je, tako je.
- Jesi li stavio crni flor? - kae ona. - Zato ne krenu prije nego Benjamin izie i napravi
predstavu. Jadni djeai. On nita ne zna. On to ak ne moe ni shvatiti.
- Hajde, hajde - kae ujak Maury tape je po ruci i mulja preko onog u ustima. - I bolje je tako.
Neka ne bude svjestan svog gubitka dok ne bude morao.
- Druge ene imaju djecu da ih u ovakvim trenucima tjee - kae majka.
- Ti ima Jasona i mene - kae on.
- Za mene je ovo zbilja uasno - kae ona. - Izgubiti njih dvojicu ovako, u manje od dvije godine.
- Hajde, hajde - kae on. Poslije nekog vremena nekako je potajice prinio ruku ustima i bacio ih
kroz prozor. Onda sam znao to mi je cijelo vrijeme mirisalo. Klinii. Valjda je mislio da je to
najmanje to moe napraviti na oevom ili je moda kredenc mislio kako je to jo uvijek otac i
natjerao ga da se spotakne u prolazu. Uvijek govorim, ako je ve morao neto prodati da poalje
Quentina u Harvard svima bi nam bilo sto puta bolje da je prodao taj kredenc i dijelom tog novca
kupio sebi luaku koulju s jednim rukavom. Bit e da je sve Compsonovo nestalo prije no to je
dolo k meni kako kae majka zato to je on sve popio. Svakako nisam nikad uo da je ponudio da e
neto prodati kako bi mene poslao na Harvard.
I tako ju je on i dalje tapao po ruci i govorio Jadna sestrice, tapao je po ruci s jednom od onih
crnih rukavica za koje smo etiri dana kasnije dobili raun zato to je bio dvadeset i esti zato to je
istog dana jednoga mjeseca otac otiao gore i uzeo je i donio je kui i nita nije htio rei o tome gdje
je ona ni bilo to drugo i majka je plakala i govorila - I nisi ga ak ni vidio? Nisi ga ak ni pokuao
natjerati da je nekako osigura? - A otac kae: - Ne nee ona ni taknuti njegov novac ni jednog jedinog
centa - a majka kae: - Moe ga se prisiliti preko suda. On nita ne moe dokazati osim ako .... Jasone
Compson - kae ona. - Valjda nisi bio toliko glup da kae...
- uti, Caroline - kae otac, zatim me poslao da pomognem Dilsey dovui onu staru kolijevku s
tavana i ja kaem:
- Eto, veeras su mi donijeli posao doma - zato to smo se cijelo vrijeme nadali da e oni sve
srediti meu sobom i da e je on zadrati jer je majka neprestano govorila kako e ona u najmanju
ruku imati dovoljno obzira prema obitelji da ne ugrozi moju priliku nakon to su ona i Quentin dobili
svoju.
- A kamo bi inae spadala? - kae Dilsey. - I ko e je drugi podi osim mene? to nisam ja podigla
sve vas redom?
- I bome se moe pohvaliti rezultatom - kaem ja. - U svakom sluaju, sad e se bar imati zato
uzrujavati. - I tako smo snesli kolijevku i Dilsey ju je poela postavljati u svojoj staroj sobi. I tada je
jasno majka poela.
- Tiho, gospoo Carline - kae Dilsey. - Probudit ete je.
- Ovdje? - kae majka. - Da se zarazi tom atmosferom? I bez toga e joj biti dovoljno teko s tim
naslijeem koje ve nosi.
- Tiho - kae otac. - Ne budi smijena.
- A zato ne bi spavala ove - kae Dilsey. - U istoj sobi e sam ja stavljala njenu mamu spavat
otkako je narasla dovoljno da spi sama.
- Ti to ne razumije - kae majka. - Da mu odbaci moju roenu ker. Jadno neduno djetece -
kae ona gledajui Quentin. - Nikad nee znati koliko si patnji prouzroila.
- Tiho, Caroline - kae otac.
- Zato morate ovako govoriti pred Jasonom? - kae Dilsey.
- Nastojala sam ga potedjeti - kae majka. - Uvijek sam ga nastojala od svega ovoga potedjeti. I
barem se mogu potruditi da i nju zatitim.
- Rad bi znat kako joj spavanje u ovoj sobi moe naudit - kae Dilsey.
- Nita ja tu ne mogu - kae majka. - Znam da sam samo dosadna stara ena. Ali znam da se ljudi
ne mogu rugati Bojim zakonima nekanjeno.
- Glupost - kae otac. - Smjesti je onda u milostivinu sobu, Dilsey.
- Lako je tebi rei glupost - kae majka. - Ali ona nikad ne smije saznati. Ne smije nikad ak ni
uti to ime. Dilsey, zabranjujem ti da ikad spomene to ime pred njom. Kad bi mogla odrasti a da ne
sazna kako je imala majku, zahvalila bih Bogu.
- Ne govori bedastoe - kae otac.
- Nikad se nisam plela u tvoj odgoj - kae majka. - Ali sad vie ne mogu izdrati. Moramo o tome
odluiti jo veeras. Ili se to ime nikad pred njom nee spomenuti, ili ona ide iz kue, ili idem ja.
Odaberi.
- Tiho - kae otac. - Ti si samo uzrujana. Smjesti je ovdje, Dilsey.
 - A i vi ste mi nekako bolesni - kae Dilsey. - Izgledate ko sablast. Legnite u krevet i ja u vam
pripremit grog i pokuajte zaspat. Sigurna sam da se niste dobro naspavali otkako ste otili.
- Ne - kae majka. - Pa ne zna to je doktor rekao? Zato ga potie da pije? Od toga mu je loe.
Pogledaj mene, i ja patim ali nisam tako slaba da se moram ubijati viskijem.
- togod - kae otac. - to doktori znaju? ive od toga da ljudima savjetuju neka ine bilo to to
trenutno ne ine, i to bi otprilike bilo sve to znaju o degeneriranom majmunu. Jo malo pa e
pozvati sveenika da me dri za ruku. - Tada je majka zaplakala i on je iziao. Siao je niza stube i
onda sam uo kredenc. Probudio sam se i opet sam ga uo kako silazi. Majka je valjda ve zaspala
jer je kua napokon utihnula. I on se trudio da bude tih, zato to ga nisam uo, samo rub njegove
none koulje i bose noge pred kredencom.
Dilsey je namjestila kolijevku i svukla je i poloila u nju. Nije se ni jednom probudila otkako ju je
donio u kuu.
- Skoro je ve prevelika za nju - kae Dilsey. - Eto. Prostrt u svoju slamnjau tu preko u hodniku
pa se neete morat dizat po noi.
- Ja neu spavati - kae majka. - Idi ti samo doma. Meni nee nita smetati. Rado u joj posvetiti
ovo malo to mi je ostalo od ivota, samo ako mogu sprijeiti...
- Tiho, nemojte - kae Dilsey. - Mi emo se brinut za nju. A ti da si io u krevet - kae ona meni. -
Sutra mora u kolu.
I tako sam iziao a onda me majka pozvala natrag i malo plakala nada mnom.
- Ti si mi jedina nada - veli ona. - Svake veeri zahvaljujem Bogu to te imam. - Dok smo ondje
ekali da zaponu ona kae Hvala Bogu ako je ve i njega morao uzeti, dobro da mi je ostavio tebe a
ne Quentina. Hvala Bogu to nisi Compson, jer sad ste mi ostali samo ti i Maury a ja velim No dobro
to se mene tie mogao bih ja i bez ujaka Mauryja. No dobro, on ju je neprestano tapao po ruci
svojom crnom rukavicom i muljao iz kuta usana. Skinuo ih je kad je doao red na njega da uzme
lopatu. Poao je naprijed, gdje su drali kiobrane nad njima, i svako malo toptali nogama da bi
stresli blato s cipela i udarali po lopatama jer se lijepilo o njih, i onda uplje odzvanjalo kad je
padalo na njega, i kad sam zakoraio natrag iza koije vidio sam ga iza jednog nadgrobnog
spomenika kako potee jo jednu iz boce. Pomislio sam da nikad nee prestati jer sam i ja imao na
sebi novo odijelo, ali sluajno jo nije bilo mnogo blata na kotaima, samo ga je majka vidjela i
rekla ja ne znam kad e moi dobiti novo, a ujak Maury kae: - Hajde, hajde. Nita se ti ne brini.
Moi e se na mene osloniti, u svako doba.
I oslanjali smo se. U svako doba. etvrto je pismo bilo od njega. Ali nije bilo potrebe da ga
otvaram. Mogao sam ga sam napisati, ili joj ga napamet izrecitirati, dodajui deset dolara za svaku
sigurnost. Ali neto sam slutio u vezi s onim drugim pismom. Ba sam osjeao kako je otprilike
vrijeme da ona opet pokua neku svoju lukavtinu. Poslije onog prvog puta prilino se opametila.
Prilino je brzo otkrila da sam ja neto sasvim drugo nego otac. Kad su ga poeli zatrpavati majka je
naravno opet poela plakati, pa je ujak Maury uao s njom u koiju i odvezli su se. Meni veli Ti se
moe s nekim dovesti; svatko e te rado uzeti. Ja moram odvesti tvoju majku a ja sam htio rei,
Da morao si ponijeti dvije boce umjesto samo jedne, samo sam se sjetio gdje smo pa sam ih pustio da
odu. Ba njih briga koliko u se ja smoiti, jer onda bi se majka mogla do mile volje nauivati straha
da ne dobijem upalu plua.
No dobro, mislio sam tako o tome i promatrao kako bacaju zemlju u njega, kako je utiskuju
lopatama kako god, kao da prave buku ili tako neto ili zidaju ogradu, i poeo sam se osjeati
nekako udno pa sam odluio malo proetati naokolo. Mislio sam da e me ako krenem prema gradu
dostii i nagovarati da se s nekim povezem u koiji pa sam krenuo natrag prema crnakom groblju.
Stao sam pod neke cedrove gdje nije jako kiilo, samo pomalo curilo, odakle sam mogao vidjeti
kako zavravaju i odlaze. Poslije nekog vremena nikoga vie nije bilo pa sam asak priekao i iziao.
Morao sam se drati staze da ne zagazim u mokru travu pa je nisam primijetio sve dok nisam bio
prilino blizu, i vidio je kako stoji u crnom ogrtau i promatra cvijee. Odmah sam znao tko je i prije
nego se okrenula i pogledala me i podigla veo.
- Zdravo, Jasone - rekla je pruajui mi ruku. Rukovali smo se.
- to radi ovdje? - kaem ja. - Mislio sam da si obeala majci da se vie nee vraati. Mislio
sam da si pametnija.
- Je li? - kae ona. Opet je pogledala cvijee. Bilo ga je najmanje za pedeset dolara. Netko je
stavio kiticu na Quentinov grob. - To si mislio? - kae ona.
- Ali ne udim se - kaem ja. - Ne udim se niemu to ti napravi. Tebi nije stalo ni do koga. Ba
tebe briga za druge.
- Aha - kae ona - misli na onaj posao. - Pogledala je grob. - ao mi je zbog toga, Jasone.
- Glavu dajem da ti je ao - kaem ja. - Sad izigrava kajanje. Ali nisi se trebala vraati. Nita
nije ostalo. Pitaj ujaka Mauryja, ako meni ne vjeruje.
- Nita ja ne elim - kae ona. Gledala je grob. - Zato me nisu obavijestili? - kae ona. - Sasvim
sam sluajno vidjela u novinama. Na zadnjoj strani. Sasvim sluajno.
Nita nisam rekao. Stajali smo tako, gledali grob, i tada sam poeo razmiljati o tome kako smo
bili mali i jedno s drugim poeo sam se nekako udno osjeati, nekako ljut, to li, kad sam pomislio
kako e nam se sad ujak Maury neprestano motati po kui, kako e on zapovijedati ovako kao to me
ostavio da se sam vraam doma po kii. Kaem ja,
- Zbilja nema obzira, douljati se ovamo im je umro. Ali nita ti to ne vrijedi. Nemoj misliti da
moe iskoristiti priliku da se opet uvali natrag. Ako ti ne valja konj koga si odabrala, morat e
pjeaiti - kaem ja. - ak ti ni ime ne znamo u naoj kui - kaem ja. - Zna? ak ti ni ime ne znamo.
Bilo bi ti bolje da si tu unutra, s njim i Quentinom - kaem ja. - Zna?
- Znam - kae ona. - Jasone - kae ona i gleda pritom u grob - ako nekako uredi da je vidim samo
na minutu dat u ti pedeset dolara.
- Nema ti pedeset dolara - kaem ja.
- Hoe li? - kae ona i ne gleda me.
- Da ih vidimo - kaem ja. - Ne vjerujem da ima pedeset dolara.
Vidio sam kako joj se ruke kreu pod ogrtaem, zatim je ispruila ruku. I vrag me odnio ako nije
bila puna novca. Lijepo sam vidio dvije ili tri ute.
- I jo ti daje novac? - kaem ja. - Koliko ti sad alje?
- Dat u ti stotinu - kae ona. - Hoe li?
- Samo jednu minutu - kaem ja. - I tono kako ja kaem. Ne bih htio da ona sazna, ni za tisuu
dolara.
- Dobro - kae ona. - Napravit emo tono kako ti kae. Samo da je vidim na minutu. Neu moliti
ni praviti scene. Smjesta u otputovati.
- Daj mi novac - kaem ja.
 - Dat u ti ga poslije - kae ona.
- Ne vjeruje mi? - kaem ja.
- Ne - kae ona. - Poznajem te. Odrasli smo zajedno.
- Sad se javila prava da govori o povjerenju meu ljudima - kaem ja. - No, dobro - kaem ja. -
Moram otii, maknuti se s ove kie. Zbogom. - Krenuo sam kao da odlazim.
- Jasone - kae ona. Stao sam.
- Da? - kaem ja. - Pouri. Sav u se smoiti.
- U redu - kae ona. - Evo ti. - Nikoga nije bilo na vidiku. Vratio sam se i uzeo novac. Ona ga je i
dalje drala. - Hoe li mi to uiniti? - kae i gleda me ispod onog vela. - Obeaje?
- Pusti to - kaem ja. - Hoe da netko naie i vidi nas? Pustila je novac iz ruke. Ja sam ga
spremio u dep. Uinit e to, je li, Jasone? - kae ona. - Ne bih to od tebe traila da postoji neka
druga mogunost.
- Moe se kladiti da ne postoji druga mogunost - kaem ja. - Naravno da u to uiniti. Rekao
sam da hou, je l tako? Samo to e ti morati raditi tono to ja kaem, razumije.
- Da - kae ona. - Hou. - I tako sam joj rekao gdje da bude i otiao sam do konjunice. Zurio sam
i stigao onamo upravo kad su isprezali onu koiju. Upitao sam jesu li ve namirili raun a on je rekao
Nisu a ja sam rekao da je gospoa Compson neto zaboravila i da joj koija opet treba pa su mi
dopustili da je preuzmem. Mink je vozio. Kupio sam mu cigaru pa smo se vozikali naokolo po
pokrajnjim uliicama gdje ga nisu mogli vidjeti sve dok se nije poelo mraiti. Tada je Mink rekao
da e morati odvesti zapregu natrag a ja sam rekao da u mu kupiti jo jednu cigaru i tako smo se
dovezli na kolni ulaz i ja sam preko dvorita poao u kuu. Zaustavio sam se u hodniku dok nisam uo
da su majka i ujak Maury gore, zatim sam se vratio u kuhinju. Ona i Ben bili su ondje s Dilsey. Rekao
sam da je majka trai i odnio sam je u kuu. Pronaao sam kini ogrta ujaka Mauryja i omotao je i
uzeo je u naruje i poao natrag do kolnog ulaza i u koiju. Rekao sam Minku neka vozi na kolodvor.
Bojao se proi kraj konjunice, pa smo morali ii okolnim putem i tada sam je vidio kako stoji na
uglu pod svjetlom i rekao sam Minku neka vozi sasvim uz plonik a kad ja kaem Hajde da oine
zapregu. Tada sam skinuo kini ogrta s nje i podigao je na prozor i Caddy ju je vidjela i nekako
poskoila naprijed.
- Oini, Mink! - velim ja, i Mink je opalio biem i projurili smo kraj nje kao vatrogasna kola. -
Sad hajde na taj vlak kao to si obeala - kaem ja. Vidio sam kroz stranji prozori kako tri za
nama. - Opet oini - kaem ja. - Idemo brzo doma. - Kad smo zakrenuli za ugao jo je trala.
I tako sam te veeri opet prebrojio novac i spremio ga, i ve sam se bolje osjeao. To e ti
vjerojatno biti dobra pouka, velim. Vjerojatno e sad shvatiti da mi ne moe zabrljati posao i proi
nekanjeno. Nije mi ni na pamet palo da ona nee odrati obeanje i da nee otii na onaj vlak. Ali
tada nisam mnogo znao o njima. Bio sam dovoljno nerazborit da vjerujem sve to mi kau, jer vrag
me odnio ako sljedeeg jutra nije ula ravno u duan, jedino to je ipak bila toliko prisebna da
nosi veo i da ni s kim ne razgovara. Bila je subota ujutro jer sam ja bio u duanu i ona je brzim
koracima dola ravno do pulta za kojim sam ja stajao.
- Laljive - kae ona. - Laljive.
- Jesi li poludjela? - kaem ja. - to je tebi? Ovako upasti ovamo? - Krenula je unutra ali ja sam
joj preprijeio put. Kaem ja - Ve si me stajala jednoga posla; hoe li da izgubim i ovaj? Ako mi
ima to rei, sastat emo se negdje naveer. to mi uope ima rei? - kaem ja. - Nisam li uinio
sve to si rekla? Rekao sam da e je vidjeti na minutu, je li tako? No dobro, jesi li je vidjela? - Ona
je samo stajala i gledala me tresui se kao u groznici, dok su joj se stisnute ake trzale u gru. -
Uinio sam tono ono to sam obeao - kaem ja. - Ti si ta koja je lagala. Ti si obeala da e otii
onim vlakom. Zar nisi? Nisi li obeala? Ako misli da moe dobiti taj novac natrag, samo pokuaj -
kaem ja. - Da si mi dala i tisuu dolara, jo bi mi bila duna poslije ove opasnosti kojoj sam
se izloio. I ako ujem ili vidim da si jo u gradu nakon to ode broj 17 - kaem ja - rei u majci i
ujaku Mauryju. A onda e se naekati da je opet vidi. - Ona je samo stajala i gledala me i krila
ruke.
- Proklet bio - rekla je. - Proklet bio.
- Svakako - kaem ja. - Nemam nita protiv. Ali sad zapamti to sam rekao. Samo neka proe broj
17, i rei u im.
Nakon to je otila, bolje sam se osjeao. Velim ja, sad e valjda dvaput promisliti prije nego me
lii posla koji mi je obean. Tada sam bio dijete. Vjerovao sam ljudima kad bi obeali da e neto
uiniti. Odonda sam doao k pameti. Osim toga, ve sam rekao, mislim da mi ne treba niija pomo
da se probijem, znam stajati na vlastitim nogama kao to sam oduvijek znao. A tada sam se iznenada
sjetio Dilsey i ujaka Mauryja. Sjetio sam se kako ona zna smotati Dilsey, a kako bi ujak Maury
napravio bilo to za deset dolara. A ja se ne mogu ak ni maknuti iz duana da zatitim roenu majku.
Kako ona kae, ako mi je ve jedno od vas morao uzeti, hvala Bogu da mi je ostavio tebe, na tebe se
mogu osloniti a ja kaem eto vjerojatno se neu nikad toliko udaljiti od duana da me ne moe
dostii. Netko valjda mora ostati i brinuti se za ono malo to nam je ostalo.
I tako, im sam se vratio kui, obradio sam Dilsey. Rekao sam Dilsey da ona ima gubu, i uzeo sam
Bibliju i itao na onom mjestu gdje s ovjeka otpada trulo meso i rekao sam joj da ako ona ikad
pogleda nju ili Bena ili Quentin oni e se takoer razboljeti. I tako sam mislio da sam sve lijepo
sredio sve do onog dana kad sam se vratio kui i zatekao Bena kako urla. Dere se iz petnih ila i nitko
ga ne moe umiriti. Majka je rekla, pa dobro, dajte mu onda onu cipelu. Dilsey se pravila da ne uje.
Majka joj je ponovila a ja sam rekao ja idem jer ne mogu vie podnijeti tu prokletu galamu. Jer
uvijek govorim mnogo toga ja mogu podnijeti i ne oekujem ne znam to od njih ali ako moram cijeli
dan raditi u onom prokletom duanu neka me vrag odnese ako ne zavreujem bar malo mira i tiine
dok veeram. I tako sam rekao da idem a Dilsey brzo kae - Jasone!
No dakle, u tren oka bilo mi je jasno to se dogodilo, ali za svaki sluaj otiao sam i uzeo cipelu i
donio je u sobu i tono kao to sam mislio, kad ju je vidio ovjek bi pomislio da ga koljemo. Tada
sam natjerao Dilsey da prizna, a onda sam ispriao majci. Poslije toga morali smo je odvesti gore u
krevet, i nakon to su se stvari malo smirile, natjerao sam Dilsey strah u kosti. Ukoliko je crnca uope
mogue bilo ime zastraiti, dakako. To je nevolja s crnakom poslugom, kad su dugo vremena u
jednoj obitelji tako se ponu praviti vani da vie nisu nizato. Misle da oni zapovijedaju cijeloj
obitelji.
- Rada bi znat to je loe na tome da ta jadna mala vidi svoje roeno djetece - kae Dilsey. - Da
su gospodin Jason jo tu, sve bi bilo drukije.
- Samo to gospodin Jason nije tu - kaem ja. - Ja znam da mene nee sluati, ali valjda e
uiniti bar ono to majka kae. Samo je ovako mui, pa e i nju spremiti u grob, a onda moe cijelu
kuu napuniti probisvijetima i nitarijama. Ali kako ti je palo na um da dopusti onom luaku da je
vidi?
- Ti si hladan ovjek, Jasone, ako si uope ovjek - kae ona. - Falim Bogu to mi je dao vie
srca, pa makar bilo i crno.
- Barem sam dovoljno ovjek da se brinem da smonica bude puna - kaem ja. - A ako to jo
jednom napravi, vie iz nje nee jesti.
I tako sam joj sljedei put rekao da e, ako opet pokua neto s Dilsey, majka najuriti Dilsey,
poslati Bena u Jackson i uzeti Quentin i otii. Neko me vrijeme samo promatrala. U blizini nije bilo
uline svjetiljke i nisam joj dobro vidio lice. Ali mogao sam osjetiti kako me gleda. Kad smo bili
mali, pa kad bi se razbjesnila i osjetila kako je nemona, gornja bi joj usnica poela podrhtavati.
Svaki put kad bi zadrhtala otkrilo bi se malo vie zuba, i cijelo to vrijeme stajala je mirno kao kip i
ni jedan joj se mii nije micao, samo joj se usnica trzala sve vie i vie uza zube. Ali nita nije
rekla. Rekla je samo:
- U redu. Koliko?
- Pa, ako je jedan pogled kroz prozor koije vrijedio sto dolara - kaem ja. I tako se poslije toga
prilino lijepo ponaala, samo je jednom zatraila da vidi izvode iz bankovnih rauna.
- Znam da imaju majin potpis na poleini - rekla je. - Ali elim vidjeti izvod iz banke. elim
sama vidjeti kamo idu ti ekovi.
- To je na majinom privatnom raunu - kaem ja. - Ako ti misli da ima prava zabadati nos u
njezine privatne poslove rei u joj da vjeruje kako su ti ekovi pronevjereni i da eli slubenu
kontrolu zato to se ne pouzdaje u nju.
Nije nita ni rekla niti se pomaknula. uo sam kako ape Proklet bio oh proklet bio oh proklet
bio.
- Samo reci glasno - kaem ja. - Vjerujem da nije tajna to ti i ja jedno o drugome mislimo. Moda
eli novac natrag - kaem ja.
- Sluaj, Jasone - kae ona. - Nemoj mi sad lagati. Mislim na nju. Neu traiti nikakve raune. Ako
ovo dosad nije dovoljno, slati u vie svakoga mjeseca. Samo mi obeaj da e ona... da e... Ti to
moe uiniti. Stvari za nju. Budi njean s njom. Male stvarice koje ja ne mogu, koje mi ne daju...
Ali ti nee. Nikad nisi imao ni kapi tople krvi u sebi. Sluaj - kae ona. - Ako nagovori majku da mi
je vrati, dat u ti tisuu dolara.
- Ti nema tisuu dolara - kaem ja. - Sad znam da lae.
- Da, imam. Imat u ih. Mogu ih dobiti.
- I znam i kako e ih dobiti - kaem ja. - Dobit e ih na isti nain na koji si dobila nju. A kad ona
malo naraste...
Tada sam pomislio da e me zbilja pljusnuti, a onda vie nisam znao to e. Izgledala je kao
nekakva igraka koja je prenavijena i svaki e se as razletjeti u komadie.
- Oh, ma ja sam luda - kae ona. - Nisam pri sebi. Pa ja je ne mogu uzeti. Zadri je. O emu ja to
mislim. Jasone - kae ona i zgrabi me za ruku. Ruke su joj bile vrue kao u ognjici. - Morat e
obeati da e se brinuti za nju, da e... Ona ti je rod; tvoje meso i krv. Obeaj, Jasone. Ti nosi
oevo ime: misli li da bih njega morala dvaput moliti? pa ak i jednom?
- Dakle - kaem ja. - Neto mi je ipak ostavio. I to sad hoe da ja napravim - kaem ja. - Da
kupim pregau i runa kolica? Nisam te ja u ovo uvalio - kaem ja. - Ja riskiram vie od tebe, jer ti
ne stavlja nita na kocku. Ako dakle oekuje...
- Ne - kae ona. Tada se poela smijati i istodobno susprezati smijeh. - Ne. Nita ja ne stavljam na
kocku - kae ona, i dalje se tako udnovato glasajui i pokrivajui rukama usta. - Ni-i-nita - kae
ona.
- uj - velim ja. - Prestani s tim!
- Trudim se - veli ona drei ruke na ustima. - O Boe, o Boe.
- Idem ja odavde - kaem ja. - Ne smiju me ovdje vidjeti. A ti se smjesta pokupi iz grada, jesi li
ula?
- ekaj - kae ona, uhvativi me za ruku. - Prestala sam. Vie neu. Obeaje mi, Jasone? - veli
ona, i ja joj osjeam oi gotovo kao da mi dodiruju lice. - Obeaje? Majka... Onaj novac... ako joj
katkad neto ustreba... Ako ja budem slala ekove za nju na tebe, uz one druge, hoe li joj ih dati? I
nee nita rei? Pobrinut e se da ima sve stvari kao druge djevojice?
- Naravno - kaem ja. - Sve dok se ti ponaa kako treba i radi to ti ja kaem.
I tako, kad je Earl doao u prednji dio duana sa eirom na glavi, kae on: - Idem skoiti do
Rogersa da neto prigrizem. Mislim da neemo imati vremena ii kui na ruak.
- to znai da neemo imati vremena? - kaem ja.
- Pa s ovim cirkusom u gradu i tako - kae on. - Daju i popodnevnu predstavu, i svi e htjeti do
onda obaviti poslove da stignu na vrijeme. Zato bi bilo bolje da samo skoimo do Rogersa.
- U redu - kaem ja. - Napokon, to je tvoj eludac. Ako eli robovati svom poslu, nemam ja nita
protiv.
- Ti valjda nikad nee robovati nekom poslu - kae on.
- Neu, osim ako to ne bude posao Jasona Compsona.
I tako, kad sam se vratio i otvorio ga, iznenadilo me samo to je unutra bila novana uputnica, a ne
ek. Tako je, gospodine moj. Ni jednoj ne moe vjerovati. Nakon tolikih opasnosti kojima sam se
izloio, opasnosti da majka sazna kako ona dolazi ovamo, jednom ili ponekad dvaput na godinu, a ja
onda moram majci lagati o tome. Eto to ti je zahvalnost. I ne bih se uope udio da je moda
obavijestila potu kako je nitko ne smije unoviti osim nje. Davati ovakvom djetetu 50 dolara. Pa ja
nikad nisam ni vidio 50 dolara dok nisam navrio dvadeset prvu, dok su svi ostali deki bili slobodni
svako popodne i cijelu subotu a ja sam radio u duanu. Kao to rekoh, kako oni mogu oekivati da
emo je odgojiti ako joj ona daje novac nama iza lea. Ona ima isti dom kao to si ti imala, kaem ja,
i isti odgoj. Valjda majka zna bolje prosuditi to je njoj potrebno nego ti, koja uope nema doma. -
Ako joj eli dati novac - kaem ja - poalji ga majci, nemoj ga njoj davati. Ako se ja moram izlagati
tom riziku svakih nekoliko mjeseci, onda i ti mora initi kao to ja kaem, ili je s tim gotovo.
I ba nekako kad sam se pripremio da ponem raditi na tome jer ako je Earl mislio da u se ja sad
zaletjeti preko ceste i ubaciti u sebe etvrt dolara jeftine hrane na njegov raun i pokvariti eludac
onda se gadno prevario. Moda ja ne sjedim s nogama na stolu od mahagonija ali plaen sam za ono
to radim u ovoj zgradi i ako sebi ne mogu dopustiti da ivim civiliziranim ivotom izvan nje, otii u
onamo gdje mogu. Znam ja stajati na vlastitim nogama; nije mi potreban niiji stol od mahagonija da
me podupre. I ba kad sam nakanio poeti morao sam sve ostaviti i otrati da prodam nekakvom
seljaini aku avala ili neto slino, a Earl je ondje progutao sendvi i ve je po svoj prilici bio na
pola puta natrag i onda sam otkrio da vie nemam ekova. Tada sam se sjetio kako sam ih namjeravao
nabaviti ali sad je bilo prekasno, i onda sam podigao pogled i vidio je kako ulazi. Na stranja vrata.
uo sam je kako pita staroga Joba jesam li ja tu. Imao sam upravo dovoljno vremena da sve gurnem u
ladicu i zatvorim je.
 Prila je mom stolu. Pogledao sam na sat.
- Ve si bila na ruku? - kaem ja. - Tek je dvanaest; ba sam uo kako odbija. Sigurno si letjela
kui i natrag.
- Ne idem ja kui na ruak - rekla je. - Je li danas stiglo pismo za mene?
- Zar si ga oekivala? - kaem ja. - Ima nekog dragog koji zna pisati?
- Od majke - kae ona. - Jesam li dobila pismo od majke? - kae ona i gleda me.
- Majka je dobila jedno od nje - kaem ja. - Nisam ga otvorio. Morat e ekati da ga ona otvori.
Vjerojatno e ti dopustiti da ga vidi.
- Molim te, Jasone - kae ona kao da me uope nije ula. - Jesam li dobila pismo?
- to ti je? - kaem ja. - Nikad jo nisam vidio da si tako zabrinuta za nekoga. Sigurno oekuje
neki novac od nje.
- Rekla je da e... - kae ona. - Molim te, Jasone - kae ona. - Jesam li?
- Danas si vjerojatno ipak bila u koli - kaem ja. - Negdje gdje su te nauili da kae molim.
Priekaj dok podvorim ovu muteriju.
Otiao sam i podvorio ga. Kad sam se okrenuo da se vratim nije se vidjela iza stola. Potrao sam.
Potrao sam oko stola i uhvatio je ba kad je trgnula ruku iz ladice. Uzeo sam joj pismo, lupao sam
joj zglavcima o stol sve dok ga nije ispustila.
- Ne da se krstiti, je li? - kaem ja.
- Daj mi ga - kae ona. - Ve si ga otvorio. Daj mi ga. Molim te, Jasone. Moje je. Vidjela sam ime.
- Dat u ti ja remenom - kaem ja. - To e ti dobiti. Prekapati po mojim papirima.
- Ima li u njemu novca? - kae ona, posegnuvi za njim. - Rekla je da e mi poslati novaca.
Obeala je da e poslati. Daj mi ga.
- A to e tebi novac? - kaem ja.
- Rekla je da e ga poslati - kae ona. - Daj mi ga. Molim te, Jasone. Nikad vie nita neu traiti
od tebe, samo ako mi ga ovaj put dade.
- Hou, ako mi da vremena - kaem ja. Izvukao sam pismo i novanu uputnicu i dao joj pismo.
Posegnula je za novanom uputnicom, a pismo je jedva i pogledala. - Morat e je najprije potpisati -
kaem ja.
- Na koliko je? - kae ona.
- Proitaj pismo - kaem ja. - Valjda negdje pie.
Proitala ga je brzo, preletjela ga izmeu dva treptaja oka.
- Ne veli nita - kae ona, podiui pogled. Pustila je pismo da padne na pod. - Na koliko je?
- Deset dolara - kaem ja.
- Deset dolara? - kae ona i zuri u mene.
- I budi sretna da si i to dobila - kaem ja. - Ovakvo dijete. I emu odjednom ta pohlepa za
novcem?
- Deset dolara? - kae ona kao da govori u snu. - Samo deset dolara? - Brzo je posegnula za
uputnicom. - Lae - kae ona. - Lopove! - kae. - Lopove!
- To bi ti, je li? - kaem ja, zadravajui je.
 - Daj mi je! - kae ona. - Moja je. Meni ju je poslala. Hou je vidjeti. Hou.
- Hoe? - kaem ja i zadravam je. - A kako e to izvesti?
- Samo mi daj da vidim, Jasone - kae ona. - Molim te. Vie nikad neu nita traiti.
- Ti misli da ja laem? - kaem ja. - Ba zato ti ne dam da je vidi.
- Ali samo deset dolara - kae ona. - Rekla mi je da... rekla mi je... Jasone, molim te molim te
molim te. Potreban mi je novac. Zbilja mi je potreban. Daj mi je, Jasone. Uinit u to god hoe ako
mi je da.
- Reci mi zato ti je taj novac potreban - kaem ja.
- Potreban mi je - kae ona. Gledala me. A onda me iznenada prestala gledati, a da uope nije
svrnula pogled. Znao sam da e sad lagati. - Duna sam neki novac - kae ona. - Moram ga vratiti.
Moram ga danas vratiti.
- A kome? - kaem ja. Ruke su joj se grile. Lijepo sam vidio kako se trudi da izmisli neku la. -
Jesi li opet uzimala neto u duanima na kredit? - kaem ja. - Nemoj mi ni pokuati s tom priom.
Ako moe nai i jednog ovjeka u ovome gradu koji e ti dati neto na kredit poslije onoga to sam
im ja ispriao, spreman sam to pojesti.
- Jednoj djevojci - kae ona. - Jednoj djevojci sam duna. Posudila sam neto novca od jedne
djevojke. Moram joj ga vratiti. Jasone, daj mi ga. Molim te. Sve u uiniti. Potreban mi je. Majka e
ti platiti. Pisat u joj da ti plati i da vie neu nikad nita od nje traiti. Pokazat u ti to pismo. Molim
te, Jasone. Potreban mi je taj novac.
- Reci mi zato, pa u vidjeti - kaem ja. - Reci mi. - Ona je samo stajala, a ruke su joj gnjeile
haljinu. - U redu - kaem ja. - Ako ti je deset dolara premalo, onda u ih odnijeti kui majci, i zna
to e se s njima onda dogoditi. Naravno, ako si toliko bogata da ti ne treba deset dolara...
Stajala je, gledala u pod i mrmljala kao za sebe. - Rekla je da e mi poslati novaca. Rekla je da
ona alje ovamo novac a ti kae da ne alje nita. Rekla je da je ovamo poslala mnogo novca. Kae
da je to za mene. Da neto od toga ide meni. A ti kae da nemamo novca.
- Ti o tome zna isto koliko i ja - kaem ja. - Vidjela si to se dogaa s onim ekovima.
- Da - kae ona i gleda u pod. - Deset dolara - kae ona. - Deset dolara.
- I zahvali nebesima to ima i deset dolara - kaem ja. - Evo - kaem ja. - Stavio sam novanu
uputnicu licem prema dolje na stol i drao ruku na njoj. - Potpii je.
- Hoe li mi dati da vidim? - kae ona. - Samo bih je htjela pogledati. Ma to na njoj pisalo, trait
u samo deset dolara. Moe zadrati ostatak. Samo je elim vidjeti.
- Ba nee, kad si se ovako ponaala - kaem ja. - Mora nauiti jedno: kad ti ja kaem da neto
uini, onda to mora i uiniti. Potpii se na toj crti.
Uzela je pero, ali umjesto da se potpie samo je stajala pognute glave, dok joj se pero treslo u
ruci. Ba kao i njezina majka. - O, Boe - kae ona - o, Boe.
- Da - kaem ja. - To mora nauiti pa makar nikad nita drugo ne nauila. Sad potpii i nosi se
odavde.
Potpisala je. - Gdje je novac? - kae ona. Uzeo sam uputnicu, posuio tintu i spremio je u dep.
Tada sam joj dao deset dolara.
- A sad da si se vratila danas popodne u kolu, uje? - kaem ja. Nije odgovorila. Zguvala je
novanicu u ruci kao da je kakva krpa i izila na prednja vrata ba kad je Earl ulazio. Jedna je
muterija ula s njim i zaustavili su se u prednjem dijelu duana. Skupio sam stvari i stavio eir na
glavu i krenuo naprijed.
- Je li bilo prometa? - kae Earl.
- Ne ba - kaem ja. Gledao je kroz vrata.
- Ono ondje su tvoja kola? - kae. - Bolje da ne pokua ii kui na ruak. Vjerojatno emo imati
jo jednu navalu prije nego pone predstava. Uzmi si ruak kod Rogersa i stavi raun u ladicu.
- Najljepa hvala - kaem ja. - Mislim da sam se jo uvijek u stanju sam prehraniti.
I tono e ondje ostati, i straariti na tim vratima kao sokol sve dok se ja opet ne pojavim. No
dobro, malo e morati priekati; zbilja sam davao sve od sebe. Posljednji sam put rekao sam sebi
kako mi je to zadnji; kako se moram sjetiti da odmah nabavim nove. Ali tko bi sve popamtio u svoj
ovoj guvi. A sad je jo ovamo morao doi i taj prokleti cirkus ba toga dana kad moram po cijelom
gradu loviti nove ekove, uza sve ostalo to mi je initi da odravam kuanstvo, i sad mi Earl straari
na vratima kao sokol.
Otiao sam do tiskare i rekao vlasniku kako bih se htio naaliti s prijateljem, ali on nije imao
nita. Onda mi je rekao neka pogledam u staroj zgradi opere gdje je netko uskladitio masu papira i
smea iz stare Trgovake i Zemljoradnike banke kad je propala, pa sam iao pokrajnjim ulicama da
me Earl ne bi vidio i napokon sam naao staroga Simmonsa i dobio od njega klju i otiao gore i
prekopavao. Konano sam naao blok ekova iz jedne banke u Saint Louisu. Naravno da e ona
odabrati ba ovaj put da ga promotri izbliza. No dobro, morat e posluiti. Nisam vie mogao gubiti
vrijeme.
Vratio sam se u duan. - Zaboravio sam neke papire koje majka eli staviti u banku - kaem ja.
Poao sam u stranji dio duana za stol i sredio ek. U svoj toj urbi, govorio sam sam sebi kako je
ba dobro to joj vid slabi, strpljivoj bogobojaznoj kranki kao to je majka, kad ve ivi s onom
malom kurvicom u kui. Kaem joj ti zna isto tako dobro kao i ja u to e ona izrasti ali kaem ja to
je tvoja stvar, ako je eli zadrati i odgojiti u svojoj kui samo zbog oca. Onda ona pone plakati i
govoriti kako je to njezina krv i meso a ja samo kaem u redu. Neka bude po tvome. Ja to mogu
izdrati ako ti moe.
Opet sam sredio pismo i iznova ga zalijepio i iziao.
- Pokuaj se vratiti to je prije mogue - rekao je Earl.
- U redu - kaem ja. Otiao sam do telegrafa. Svi su pametnjakovii ve bili ondje.
- Deki, je li tko od vas ve zaradio svoj milijun? - kaem ja.
- Kako se moe bilo to zaraditi uz ovakvo trite? - kae Doc.
- A kako stoji? - kaem ja. Uao sam i pogledao. Bilo je tri poena ispod poetnog teaja. - Pa
neete valjda vi deki dopustiti da vas pobijedi ovakva sitnica kao to je trite pamuka, je li? -
kaem ja. - Mislio sam da ste za to prepametni.
- Vraga pametni - kae Doc. - U dvanaest sati teaj je pao za dvanaest poena. Oistilo me do kraja.
- Dvanaest poena? - kaem ja. - Pa zato mi nitko nije javio, bogamu? Zato mi niste javili? -
kaem ja telegrafistu.
- Ja primam ovo kako dolazi - kae on. - Ne bavim se meetarenjem ispod ruke.
- Vidi to smo pametni! - kaem ja. - ovjek bi pomislio da bi mogli nai vremena da me nazovete
kad ve kod vas troim toliki novac. Ili je moda ta vaa prokleta firma u sprezi s onim prokletim
pljakaima na Istoku.
Nita nije rekao. Pravio se da je zaposlen.
- Neto se previe pravite vani - kaem ja. - Da vam se ne dogodi da jo morate i raditi da bi se
prehranili.
- A to je tebi? - kae Doc. - Jo si tri poena u plusu.
- Da - kaem ja. - Kad bih sluajno prodavao. Mislim da to jo nisam spomenuo. Vi ste deki sve
izgubili?
- Ja sam se dvaput ulovio - kae Doc. - Prealtao sam se upravo na vrijeme.
- No dobro - kae I. O. Snopes. - Dosad sam znao pogodit; pa valjda je u redu da i mene jedanput
pogodi.
I tako sam ih ostavio da meusobno trguju za pet centi po poenu. Pronaao sam jednog crnca i
poslao ga da mi doveze auto, i stajao sam na uglu i ekao. Nisam vidio Earla kako gleda gore i dolje
niz ulicu, virei jednim okom na sat, jer s toga mjesta nisam mogao vidjeti vrata. Nakon otprilike
tjedan dana vratio se s kolima.
- A gdje si bio dovraga? - kaem ja. - Vozikao se naokolo da te cure vide?
- Doo sam im sam mogo - kae on. - Moro sam vozit skroz oko trga, sve je puno kola.
Nisam jo sreo crnca koji za sve to uini nema neoborivi alibi. Ali samo mu daj automobil i
odmah e se poeti praviti vaan. Uao sam i odvezao se oko trga. Krajikom oka primijetio sam
Earla na vratima s druge strane trga.
Otiao sam ravno u kuhinju i rekao Dilsey neka pouri s rukom.
- Quentin jo nije dola - kae ona.
- Pa to onda? - kaem ja. - Sad e mi jo rei da ni Luster nije jo spreman za jelo. Quentin
dobro zna kad se u ovoj kui objeduje. Hajde, pouri sad s tim.
Majka je bila u svojoj sobi. Dao sam joj pismo. Otvorila ga je i izvukla ek i sjedila drei ga u
ruci. Ja sam otiao u kut i donio joj lopaticu i dao joj ibicu. - Hajde - kaem ja. - Zavri s tim. Jo
malo pa e zaplakati.
Uzela je ibicu ali je nije zapalila. Sjedila je i gledala ek. Ba kao to sam ja predvidio.
- Grozno mi je to ovo inim - kae ona. - Da ti oteavam teret time to mora jo i Quentin...
- Nekako emo se ve snai - kaem ja. - Hajde. Zavri s tim.
Ali ona je samo sjedila s ekom u ruci.
- Ovaj glasi na neku drugu banku - kae ona. - Prije su glasili na banku u Indianapolisu.
- Da - kaem ja. - enama je i to doputeno.
- to to? - kae ona.
- Pa da dre novac u dvije razliite banke - kaem ja.
- Aha - kae ona. Neko je vrijeme gledala ek. - Drago mi je da znam da je tako... da ima toliko...
Bog vidi da ispravno postupam - kae ona.
- Hajde - kaem ja. - Obavi to. Priuti si zabavu.
- Zabavu? - kae ona. - Kad pomislim...
- Mislio sam da spaljuje ovih dvjesto dolara mjeseno za zabavu - kaem ja. - Hajde, idemo.
Hoe da ja zapalim ibicu?
- Mogla bih se prisiliti da ih prihvatim - kae ona. - Za dobro moje djece. Ja uope nemam
ponosa.
- Onda nikad ne bi imala mira - kaem ja. - Zna da ne bi. Jednom si tako odluila, pa neka tako i
ostane. Mi se moemo snai.
- Ja sve tebi preputam - kae ona. - Ali ponekad se bojim kako te na taj nain liavam svega to ti
po pravu pripada. Moda e me Bog za to kazniti. Ako eli, zatomit u svoj ponos i prihvatiti ih.
- A to bi koristilo da pone sada, kad ih unitava ve petnaest godina? - kaem ja. - Ako s tim
nastavi, nita ne gubi, ali ako ih sad pone prihvaati, bit e na gubitku pedeset tisua dolara.
Dosad smo nekako izlazili, je li? - kaem ja. - Jo nisam primijetio da si u ubonici.
- Da - kae ona. - Nama Bascombima nije potrebno niije milosre. A najmanje milosre jedne
posrnule ene.
Kresnula je ibicu i zapalila ek i stavila ga u lopaticu, a za njim i omotnicu, i gledala ih kako
gore.
- Ti ne zna kako je to - kae ona. - Zahvali Bogu to nikad nee saznati to majka osjea.
- Ima mnogo ena na ovom svijetu koje nisu nita bolje od nje - kaem ja.
- Ali one mi nisu keri - kae ona. - Ne radi se o meni - kae ona. - Ja bih je od srca rado uzela
natrag, unato grijesima i svemu, jer ona je moje meso i moja krv. Ali mislim na Quentin.
No dobro, mogao sam joj rei kako ba nema anse da netko ozbiljno naudi Quentin, ali kao to
kaem ne oekujem mnogo ali ipak elim jesti i spavati a da mi pritom dvije enske ne cvile i ne
svaaju se po kui.
- I na tebe - kae ona. - Znam to osjea prema njoj.
- to se mene tie - kaem ja - moe je mirno pozvati da se vrati.
- Ne - kae ona. - To dugujem uspomeni na tvog oca.
- A zar te on nije neprestano nagovarao neka joj dopusti da se vrati kui kad ju je Herbert
izbacio? - kaem ja.
- Ti to ne razumije - kae ona. - Znam da mi ne namjerava oteavati poloaj. Ali na meni je da
trpim za svoju djecu - kae ona. - Ja sam to kadra podnijeti.
- ini mi se da si pritom zadaje mnogo nepotrebnih briga - kaem ja. Papir je izgorio. Odnio sam
ga do kamina i bacio unutra. - Naprosto mi se ini grenim spaljivati dobar novac - kaem ja.
- Dao Bog da nikad ne doekam dan kad moja djeca budu prisiljena prihvatiti ovo, plau za grijeh
- kae ona. - Radije bih prije vidjela ak i tebe mrtvog u lijesu.
- Neka bude po tvome - kaem ja. - Hoemo li skoro ruati? - kaem ja. - Jer inae, moram dosta
brzo natrag. Danas imamo prilino posla. - Ustala je. - Jednom sam joj ve rekao - kaem ja. - ini
se da eka Quentin ili Lustera ili nekoga. Evo, sad u je pozvati. Priekaj. - Ali ona je pola do vrha
stubita i zazvala.
- Quentin jo nije dola - kae Dilsey.
- E, onda moram natrag na posao - kaem ja. - Pojest u negdje u gradu sendvi. Ne elim kvariti
Dilseyjin program - kaem ja. No dobro, to ju je opet potaklo da pone kukati, dok je Dilsey epesala
amo-tamo i mrmljala i govorila:
 - Dobro, dobro, odma u vas podvorit.
- Ja se trudim da svima ugodim - kae majka. - Trudim se da ti olakam teret koliko god mogu.
- Pa ja se ne alim, jel tako? - kaem ja. - Jesam li rekao i jednu jedinu rije osim da se moram
vratiti na posao?
- Znam - kae ona. - Znam da ti nisi dobio priliku kao drugi, da si se morao zakopati u ovaj mali
provincijski duan. eljela sam da napreduje. Znala sam da tvoj otac nikada nee shvatiti kako si ti
jedini koji ima smisla za posao, a onda kad je sve ostalo propalo, vjerovala sam da e kad se ona uda
i Herbert... nakon to je obeao...
- Pa on je vjerojatno takoer lagao - kaem ja. - Moda uope i nije imao banku. A da jest, ne
vjerujem da bi iao sve do Mississippija da nae inovnika za nju.
Neko smo vrijeme jeli. uo sam Bena u kuhinji, gdje ga je Luster hranio. Kao to kaem, ako
moramo hraniti jo jedna usta a ona ne eli uzeti taj novac, zato njega ne poslati u Jackson. Ondje bi
mu bilo mnogo bolje, meu sebi ravnima. Ja kaem sam Bog zna kako se u ovoj obitelji nemamo ba
ime ponositi, ali i ne treba mnogo ponosa pa da ovjeku bude muno gledati tridesetogodinjeg
mukarca kako se igra po dvoritu s malim crncem, i kako tri gore dolje uz ogradu i mue kao krava
kad god ondje vani igraju golf. Kaem, da smo ga odmah poslali u Jackson, danas bi nam svima bilo
bolje. Kaem, ti si svoju dunost prema njemu izvrila; uinila si sve to itko od tebe moe oekivati,
ak vie nego to bi veina uinila, pa zato ga onda ne poslati onamo i izvui bar tu korist iz ovih
poreza koje plaamo. A ona onda kae - Mene uskoro nee biti. Znam da sam ti samo na teret - a ja
kaem - To ve tako dugo govori da u ti poeti vjerovati - samo, kaem ja, bolje da pripazi da ne
oda kako te vie nema, jer u ga inae sigurno ukrcati na onaj broj sedamnaest iste veeri a, kaem
ja, mislim da znam mjesto koje e i nju uzeti, a ono se svakako ne zove Ulica Meda i mlijeka. Onda je
ona poela plakati a ja kaem, U redu u redu i ja se ponosim svojom obitelji kao i svi drugi
ljudi premda ne znam uvijek odakle joj neki lanovi potjeu.
Neko smo vrijeme jeli. Majka je poslala Dilsey pred kuu da ponovo pogleda ide li Quentin.
- Neprestano ti govorim da ona nee doi na ruak kaem ja.
- Pa valjda ima toliko pameti - kae majka. - Zna da joj ja ne doputam da se skita ulicama i da
mora doi kui na ruak. Jesi li dobro pogledala, Dilsey?
- Onda joj ne daj - kaem ja.
- A to ja mogu - kae ona. - Svi ste se sa mnom rugali. Oduvijek.
- Da se ti ne mijea, ve bih je ja nauio da slua - kaem ja. - Bio bi mi dovoljan jedan dan da je
nauim redu.
- Ti bi bio previe okrutan prema njoj - kae ona. - Ti ima ud svog ujaka Mauryja.
To me podsjetilo na pismo. Izvukao sam ga i pruio joj ga. - Ne mora ga otvarati - kaem ja. -
Banka e te obavijestiti koliko je ovaj put.
- Adresirano je na tebe - kae ona.
- Hajde onda, otvori ga - kaem ja. Otvorila ga je i proitala i vratila mi ga.

Dragi moj mladi neae, pisalo je

Bit e ti drago uti da sam trenutno u poziciji da se okoristim jednom prilikom koju, iz razloga
koje u ti odmah razjasniti, ne bih potanje razglabao dok mi se ne prui prilika da ti je otkrijem na
sigurniji nain. Moje me poslovno iskustvo nauilo da se u stvarima povjerljive prirode klonim bilo
kojeg konkretnijeg medija od govora, i po mojem krajnjem oprezu u ovom sluaju morao bi naslutiti
kolika je vrijednost toga pothvata. Nije potrebno naglasiti kako sam netom zavrio najiscrpniju
analizu svih njegovih faza i ne oklijevam ni aska da te izvijestim kako je to onakva zlatna ansa
kakva se ovjeku prua samo jednom u ivotu, te sad pred sobom jasno vidim onaj cilj prema kome
sam tako dugo i tako nepokolebljivo teio: tj., konanu solidnost mojih poslova putem koje bi na
njezin zaslueni poloaj mogao vratiti onu obitelj kojoj imam ast biti jedini preostali muki
potomak; onu obitelj u koju sam oduvijek ukljuivao tvoju gospou majku i njezinu djecu.
Stjecajem okolnosti nisam posve u poziciji da u potpunosti iskoristim sve prednosti koje ta prilika
prua, ali radije nego da se osvrnem negdje izvan obitelji, danas u podii u banci tvoje majke onaj
mali iznos potreban da dopunim svoju poetnu investiciju, za to ovdje prilaem, kao puku
formalnost, vlastoruno ispisanu obveznicu na osam posto kamata na godinu. Nije potrebno naglasiti
kako je to tek formalnost, da bi tvoja majka bila osigurana za onu sluajnost koje je ovjek vazda
igraka i zabava. Jer ja u dakako taj iznos iskoristiti kao da je moj vlastiti, te na taj nain omoguiti
tvojoj majci da se i sama okoristi prilikom koja se na temelju mog iscrpnog ispitivanja pokazala
istom sreom, izvorom - ako mi doputa ovu jeftinu uspredbu - bistre vode i pravim zlatnim
rudnikom.
Shvatit e da je sve ovo u povjerenju, izmeu dvojice poslovnih ljudi; sami emo brati u naim
vinogradima, je li? A poznavajui krhko zdravlje tvoje majke i bojaljivost koju tako delikatno
odgojene junjake dame prirodno osjeaju u vezi s poslovima, te njihovu ljupku sklonost da nehotice
otkriju takve stvari u razgovoru, predloio bih ti da joj to i ne spominje. Kad bolje razmislim, ak ti
savjetujem da joj to ne spominje. Najbolje bi bilo naprosto uplatiti taj iznos u banku, nekog budueg
datuma, u komadu s ostalim malim iznosima za koje sam se kod nje ve zaduio, i njoj o tome nita ne
govoriti. Dunost nam je da je titimo od ovog grubog materijalnog svijeta koliko je god to mogue.
Tvoj odani ujak
Maury L. Bascomb

- I to sad eli poduzeti? - kaem ja odgurnuvi prstom pismo preko stola.

- Ja znam da mu zamjera to mu ja dajem novac - kae ona.
- Novac je tvoj - kaem ja. - Ako ga eli bacati, ak i pticama, to je tvoja stvar.
- On mi je roeni brat - kae majka. - On je posljednji Bascomb. Kad mi umremo, nee biti vie
nikoga od nas.
- Nekome e to sigurno teko pasti - kaem ja. - No dobro, dobro - kaem ja. - Novac je tvoj. Radi
s njim to ti je volja. Hoe li da dam nalog banci da plati?
- Znam da mu zamjera - kae ona. - Uviam koliki ti je teret na leima. Kad mene vie ne bude,
bit e ti mnogo lake.
- Mogao bih ga ja sebi odmah olakati - kaem ja. - No dobro, dobro, neu to vie spominjati.
Preseli kompletnu ludnicu ovamo, ako hoe.
- On ti je roeni brat - kae ona. - ak ako i jest hendikepiran.
- Uzet u tvoju ekovnu knjiicu - kaem ja. - Danas u podii svoj ek.
- Tjera te da eka est dana - kae ona. - Jesi li siguran da mu posao ide kako treba? Vrlo mi je
udno da solventno poduzee ne moe na vrijeme isplaivati svoje namjetenike.
 - Ma, u redu je on - kaem ja. - vrst kao banka. Ja sam mu sam rekao neka se ne brine oko moje
plae dok ne skupimo sve to potraujemo svakog mjeseca. Zato ponekad kasni.
- Ne bih naprosto mogla podnijeti da izgubi i ono malo to sam za tebe morala investirati - kae
ona. - esto mislim kako Earl nije ba uspjean u svom poslovanju. Znam da ti ne povjerava onoliko
o poslu koliko bi tvoja investicija u njemu zahtijevala. Porazgovarat u s njim o tome.
- Ne, ostavi ga na miru. - kaem ja. - To je njegovo poduzee.
- Uloio si u njega tisuu dolara.
- Samo ga ostavi na miru - kaem ja. - Vodim ja rauna o svemu. Imam tvoju punomo. Sve e biti
u redu.
- Ti i ne zna kolika si mi utjeha - kae ona. - Oduvijek si mi bio ponos i dika, ali kad si mi sam od
svoje volje predloio, zahtijevao da svaki mjesec ulae svoju plau na moje ime u banci, zahvalila
sam Bogu to si mi ba ti ostao, kad su oni ve morali otii.
- Pa ni oni nisu bili tako loi - kaem ja. - Vjerojatno su radili kako su najbolje mogli.
- Kad tako govori znam da se s puno ui sjea svog oca - kae ona. - I to vjerojatno s pravom.
Ali srce me boli kad to ujem.
Ustao sam. - Ako si odluila plakati - kaem ja - morat e to obaviti sama, jer ja se moram vratiti
na posao. Idem po ekovnu knjiicu.
- Idem ja po nju - kae ona.
- Samo miruj - kaem ja. - Ja u. - Popeo sam se stubama i uzeo ekovnu knjiicu iz njezinog
pisaeg stola i vratio se u grad. Otiao sam u banku i poloio na raun ek i novanu uputnicu i jo
deset dolara i onda navratio u telegraf. Indeks se pomakao za jedan poen iznad poetnog. Ve sam
izgubio trinaest poena, a sve zato to je ona u dvanaest sati dola praviti cirkus i gnjaviti me za ono
pismo.
- U koje je doba stigao ovaj izvjetaj? - kaem ja.
- Prije otprilike jedan sat - kae on.
- Prije jedan sat? - kaem ja. - A zato vas plaamo? -, kaem ja. - Za tjedni izvjetaj? Kako
oekujete da ovjek neto poduzme? Sve bi moglo otii k vragu, a mi ne bi ni znali.
- Ja i ne oekujem da neto poduzmete - kae on. - Promijenili su onaj zakon o pekulacijama na
tritu pamuka.
- Jesu li? - kaem ja. - Nita nisam uo. Vjerojatno su to javili preko Western Union telegrafa.
Vratio sam se u trgovinu. Trinaest poena. Vrag me odnio ako vjerujem da itko ita znade o tim
vrajim poslovima osim onih koji su se lijepo izvalili u svojim newyorskim uredima i gledaju kako
im dolaze budale iz provincije i preklinju ih neka im uzmu novac. No dobro, ovjek koji se oslanja na
njihove izvjetaje pokazuje da nema vjere u sebe, a kao to rekoh, ako nisi pripravan prihvatiti
savjet, emu za njega plaati. Osim toga, ti su ljudi ondje gore na samom izvoru, znaju sve to se
dogaa. Osjeao sam brzojav u svom depu. Morao bih samo dokazati da su se posluili telegrafskom
kompanijom u svrhu prijevare. Da je to neka vrsta ilegalne burze. A ne bih se dugo premiljao. Ali
neka me vrag nosi ako mogu povjerovati da tvrtka velika i bogata kao to je Western Union ne moe
na vrijeme razaslati burzovni izvjetaj. Barem upola tako brzo kao to ti alju brzojav u kojem
javljaju Va je raun zatvoren. Ali ba njih briga koliko je crno pod noktom. Oni su se urotili s
onom bandom iz New Yorka. To je svakome jasno.
 Kad sam uao, Earl je pogledao na sat. Ali nita nije rekao sve dok muterija nije otila. Onda
kae,
- Iao si doma na ruak?
- Morao sam ii zubaru - kaem ja jer njega se ba nita ne tie gdje ja jedem ali moram provesti
cijelo popodne s njim u trgovini. I jo mi tu prigovara nakon svega to sam izdrao. Obian mali
provincijski kramar uvijek kaem da e se ovjek koji ima tek petsto dolara brinuti kao da ima
pedeset tisua.
- Mogao si mi rei - kae on. - Oekivao sam da e se odmah vratiti.
- Dajem ti ovaj zub i jo deset dolara uz to, u svako doba - kaem ja. - Na je dogovor bio jedan
sat za ruak - kaem ja. - I ako ti se ne svia kako radim, zna to moe napraviti u vezi s tim.
- Znam ja to ve dosta dugo - kae on. - I da nema tvoje majke, bio bih to ve davno i napravio. To
je gospoa s kojom iskreno suosjeam, Jasone. teta to neki koje poznajem to za se ne mogu rei.
- Onda moe to suosjeanje zadrati za sebe - kaem ja. - Kad nam bude potrebno, obavijestit u
te na vrijeme.
- Ve te dugo titim u vezi s onim poslom, Jasone - kae on.
- Da? - kaem ja i putam ga da nastavi. Sluam to e sve rei prije nego mu zaepim usta.
- Mislim da znam bolje od nje odakle onaj automobil.
- Misli, je li? - kaem ja. - I kad e proiriti vijest da sam ga ukrao od svoje majke?
- Nita ja ne kaem - kae on. - Znam da ima njezinu punomo. I znam da ona jo uvijek vjeruje
da je tisuu dolara uloeno u ovu firmu.
- U redu - kaem ja. - Budui da toliko zna, rei u ti jo neto: idi u banku i pitaj ih na iji raun
ja ulaem sto ezdeset dolara svakoga prvog u mjesecu, ve dvanaest godina.
- Nita ja ne kaem - kae on. - Samo te molim da ubudue bude malo paljiviji.
Nisam vie nita rekao. Nikakve koristi od toga. Ustanovio sam da je ovjeka kad upadne u neku
koloteinu najbolje u njoj i ostaviti. A kad si ovjek zabije u glavu da nekome mora neto povjeriti o
tebi za tvoje dobro, laku no. Drago mi je da nemam onu vrstu savjesti koju mora neprestano tetoiti
kao bolesno tene. Kao da bih ja ikad u bilo emu bio tako paljiv kao on u nastojanju da mu ona
bijedna rupa od duana ne donese vie od osam posto. Valjda misli kako bi ga kaznili zbog lihvarstva
da zarauje vie od istih osam posto. Kakvu vraju ansu uope ima ovjek, vezan u ovakvoj
selendri i za ovakav posao. Ma da mi je preuzeti tu njegovu firmu na godinu dana sredio bih je tako
da vie nikad ne bi morao raditi, samo kakav je, on bi sve to poklonio crkvi ili nekome slinome.
Ako mi neto ide na ivce onda je to prokleti licemjer. ovjek koji misli kako je sve to ne razumije
sigurno lopovluk i kako ima moralnu obvezu da u prvoj prilici koja mu se prui ispria nekom treem
sve ono to nikako ne bi smio ispriati. Kao to kaem kad bih svaki put pomislio kako je ovjek koji
radi neto to ja ne razumijem sigurno lopov, vjerujem da bih bez problema naao neto u onim
knjigama otraga to po tvome ne bi vrijedilo ispriati nekome koji bi po mome to morao znati, jer oni
o tome znaju moda jo mnogo vie nego ja, a ako ne znaju to se mene ionako ne tie a on kae: -
Moje su knjige svakome otvorene. Svi koji imaju nekog udjela ili misle da imaju nekog udjela u ovoj
firmi mogu ih pogledati kad god zaele.
- Naravno, ti joj nee sam rei - kaem ja. - Ti to ne bi mogao srediti sa svojom savjeu. Ti e
je samo odvesti u ured i dopustiti joj da to sama otkrije. Sam joj nee nita rei.
 - Ne pokuavam se ja mijeati u tvoj ivot - kae on. - Ja znam da su tebi uskraene neke stvari
koje je Quentin imao. Ali tvoja je majka takoer imala vrlo nesretan ivot, i kad bi ona sad dola
ovamo i upitala me zato si otiao, morao bih joj rei. Nije rije o tih tisuu dolara. Ti to zna. Nego
ovjek nee nikamo dospjeti ako mu se injenice i glavne knjige ne slau. A ja neu nikome lagati, ni
zbog sebe ni zbog bilo koga drugoga.
- No dobro onda - kaem ja. - ini mi se da je ta tvoja savjest mnogo marljiviji inovnik od mene;
ne mora ii kui u podne na ruak. Samo pripazi da mi ne kvari apetit - kaem ja, jer kako dovraga
mogu bilo to obaviti kako treba, uz tu prokletu obitelj i nju koja se uope ne trudi da naui redu ni
nju ni sve druge kao onaj put kad je sluajno vidjela kako jedan ljubi Caddy i cijeli je sljedei dan
hodala po kui u crnoj haljini s velom preko lica i ak ni otac je nije mogao natjerati da kae jednu
rije osim to je plakala i govorila kako je njezina kerkica mrtva a Caddy je tada imala tek oko
petnaest godina pa bi po tome za tri godine morala nositi kostrijet ili vjerojatno smirak da je tako
nastavila. Misli da mogu sebi priutiti da se ona skie ulicama sa svakim trgovakim putnikom koji
doe u grad, kaem ja, i da onda oni priaju svima drugima niz cestu i uz cestu gdje e nai jednu
vatrenu kad stignu u Jefferson. Nema u meni mnogo ponosa, i ne mogu ga sebi priutiti dok
imam kuhinju punu crnaca koje moram hraniti, a pritom kradem dravnoj ludnici njezinu glavnu
zvijezdu. Loza, kaem ja, guverneri i generali. Sva je srea da nismo nikad imali kraljeva
i predsjednika u obitelji; sad bismo svi bili dolje u Jacksonu i lovili leptire. Kaem, bilo bi dosta
gadno da je moja; ali tada bih u najmanju ruku bio siguran da je kopile, ako nita drugo, no sad to
vjerojatno ne moe ni dragi Bog sigurno znati.
I tako sam poslije nekog vremena uo kako svira muzika, i svi su poeli odlaziti. Ili na predstavu,
svi do jednoga. Tu se cjenkaju oko remena od dvadeset centi da utede petnaest centi da bi ga onda
dali hrpi Yankeeja koji dolaze ovamo i plaaju moda jedva deset dolara za dozvolu. Otiao sam u
stranji dio duana.
- No dobro - kaem ja. - Ako ne pripazi, ta e ti matica urasti u ruku. Onda u morati uzeti sjekiru
i isjei je. to misli da e jesti ici ako ne sastavi te kultivatore da im osiguraju urod? - kaem ja.
- Kadulju?
- Ma ovi zbilja znaju svirat - kae on. - Priaju ljudi da jedan u tom cirkusu moe svirat na pili.
Ba ko da je bendo.
- uj - kaem ja. - Zna li koliko e taj cirkus potroiti u ovom gradu? Oko deset dolara - kaem
ja. - Deset dolara, to ih je Buck Turpin ve spremio u dep.
- A zato su dali gospodinu Bucku deset dolara? - kae on.
- Za dozvolu da ovdje nastupaju - kaem ja. - A ono ostalo to e potroiti moe ti stat u oko.
- Oete re da oni plaaju deset dolara samo da daju ove prestavu? - kae on.
- Samo toliko - kaem ja. - A to misli koliko e...
- U, bogamu - kae on. - Oete re oni njima naplauju da bi im dali prestavljat? Ja bi platio deset
dolara da vidim onog ovjeka e svira na onoj pili kad bi moro. Onda bi mu sutra ujutro bio duan
jo devet dolara i sedamdeset pet.
I onda ti Yankeeji priaju o tome kako crnci napreduju. Samo neka napreduju, kaem ja. Neka tako
uznapreduju da vie nee moi nai ni jednog juno od Louisvillea pa makar ih traio sa psima. Jer
kad sam mu rekao kako e oni u subotu naveer otii iz kotara s najmanje tisuu dolara, on kae
- Nisam im zavidan. Ja sebi mogu priutit da potroim dvadeset pet centi.
 - Dvadeset pet centi, togod - kaem ja. - To je tek poetak. A gdje je onih deset ili petnaest centi
koje e spiskati na neku bijednu kutiju bombona koja ne vrijedi ni dva centa. I to je s ovim
vremenom koje trati sada, dok slua kako sviraju.
- Pravo kae - kae on. - No dobro, ako doivim veeras onda e oni oti iz grada s dvadeset pet
centi vie, to je sigurno.
- Onda si budala - kaem ja.
- Pa - kae on. - Ne kaem da nisam. Da je to zloin, ne bi svi robijai bili crnci.
Dakle, ba u tom trenutku sluajno sam podigao pogled i vidio je na ulici. Kad sam se povukao iza
vrata i pogledao na sat nisam odmah primijetio tko je onaj s njom jer sam gledao na sat. Bilo je tek
dva i trideset, etrdeset pet minuta prije nego bi bilo tko osim mene mogao oekivati da e se ona
pojaviti na ulici. I tako je prvo to sam vidio kad sam zavirio iza vrata bila crvena kravata koju je on
imao na sebi i pomislio sam kakav je to dovraga mukarac koji nosi crvenu kravatu. Ali ona se
uljala uliicom, pazei na vrata, pa nisam o njemu razmiljao sve dok nisu proli. Pitao sam se
osjea li ona tako malo potovanja za mene da ne samo izostaje iz kole kad sam joj rekao da ne
smije, ve da se usuuje proi tono ispred trgovine i ba me izazivati da je vidim. Samo to
nije mogla vidjeti nita kroz vrata jer je sunce padalo ravno unutra i zabljetilo je kao far automobila,
pa sam ja stajao i gledao je kako prolazi, s licem nalarfanim kao klaun, s kosom ulijepljenom i
nakovranom i u haljini koja je jedva pokrivala noge i guzicu pa bi da je tako izila ak i na ulicu
Gayoso ili Beale u mojim mladim danima zavrila u zatvoru. Vrag neka me nosi ako se te enske ne
oblae ba kao da ele natjerati svakog mukarca koji kraj njih proe na cesti da prui ruku i
pljesne ih otraga. I tako sam mislio koji bi to vraji mukarac nosio crvenu kravatu kad sam iznenada
shvatio kako je to jedan od onih iz cirkusa ba kao da mi je sama kazala. No dobro, mogu ja svata
progutati; kad ne bih mogao bio bih u gadnom kripcu, i tako sam kad su zakrenuli za ugao skoio i
poao za njima. Da ja, gologlav, usred popodneva, moram jurcati sporednim uliicama da bih
sauvao dobar glas svoje majke. Uvijek govorim, nita ne moe postii s takvom enskom ako to
ona ima u sebi. Ako joj je to u krvi, nita ti tu ne moe. Moe se je samo rijeiti, pustiti je neka ide
svojim putem i ivi sa sebi slinima.
Iziao sam na ulicu ali nije ih bilo na vidiku. I tako sam stajao bez eira, kao da sam i ja siao s
uma. I naravno da bi ovjek to i pomislio, jedan od njih je lud a drugi se utopio a onu je mu izbacio
na ulicu, pa po kojoj onda logici i oni ostali nisu ludi. Cijelo ih vrijeme gledam kako me motre kao
sokol, i jedva ekaju priliku da kau Eto uope se ne udim zapravo sam to oekivao itava je obitelj
luda. Prodati zemlju da njega poalju na Harvard i cijelo to vrijeme plaati porez za uzdravanje
dravnog sveuilita koje ja uope nisam ni vidio osim dvaput na utakmici bejzbola i ne doputati da
se ime njene keri izgovori u kui sve dok nakon nekog vremena otac vie nije htio ni dolaziti u grad
ve je samo sjedio cijeli dan s bocom pred sobom vidio sam mu rub spavaice i gole noge i uo
kako boca zvecka sve dok mu napokon T.P. nije morao toiti a ona kae Ti uope ne tuje uspomenu
na svog oca a ja kaem ne znam zato jer ona je zbilja vrlo iva samo ako sam i ja lud Bog zna ta u
napraviti u vezi s tim samo od pogleda na vodu mi je muno i radije bih progutao benzin nego au
viskija a Lorraine im govori on moda ne pije ali ako ne vjerujete da je mukarac rei u vam kako
ete saznati ona kae Ako te uhvatim da si se spleo i s jednom od ovih kurvi zna to u uiniti kae
ona premlatit u je ako vidim da je pipa ja u je premlatiti ako je samo naem kae ona a ja kaem
ako ne pijem to je moja stvar ali jesam li kad bio krt prema tebi kaem ja kupit u ti dovoljno piva
da se u njemu okupa ako hoe jer ja od srca potujem dobru i potenu kurvu jer uz ovakvo
majino zdravlje i poloaj koji pokuavam odravati ona ne pokazuje nikakva potovanja za ono to
ja za nju nastojim uiniti nego ini sve da njezino ime i moje i ime moje majke budu ruglo cijelom
gradu.
Nekako mi je umakla iz vida. Vidjela me kako dolazim i umakla u drugu uliicu, i tako se vukla po
gradu s nekim prokletim cirkusantom u crvenoj kravati koju e svatko pogledati i pomisliti kakav je
to vraji mukarac koji e ponijeti crvenu kravatu. No dobro, deko mi je i dalje neto govorio pa
sam uzeo brzojav a da nisam ni znao da sam ga uzeo. Nisam shvatio o emu se radi dok nisam
potpisao primitak, i brzo sam ga otvorio a da nisam pravo ni mislio to je u njemu. Valjda sam cijelo
vrijeme i znao to je. To je bilo jedino to se jo moglo dogoditi, i samo je ekalo da poloim onaj
ek na bankovni raun.
Ne shvaam kako se u gradu veliine New Yorka moe smjestiti dovoljno ljudi da pokupe novac
od nas provincijskih budala. Radi i znoji se svaki dan i cijeli dan, alje im svoj novac i dobije
natrag papiri, stanje vaeg rauna je 20.62. Vuku te za nos, dopuste ti da nagomila malo profita na
papiru, a onda tres! Stanje vaeg rauna je 20.62. I kao da to nije dovoljno, jo plaa deset dolara na
mjesec nekome da te poui kako e ga to bre izgubiti, koji ili nema pojma o tome, ili je u dosluhu s
telegrafskom tvrtkom. No dobro, sad sam s njima gotov. Ovo su me posljednji put preveslali. Svaka
budala, osim ovjeka koji je dovoljno glup da se oslanja na savjet idova, mogla je rei da teaj
nee neprestano rasti, kad cijeloj prokletoj delti opet prijeti poplava i pamuk bi mogao biti
kompletno otplavljen iz zemlje kao i prole godine. Neka samo otplavljuje ovjeku urod, godinu za
godinom, a oni gore u Washingtonu neka troe pedeset tisua dolara na dan da dre vojsku u
Nicaragui ili nekom slinom mjestu. Naravno da e opet poplaviti i onda e pamuk vrijediti ezdeset
centi po kili. No dobro, htio bih samo jo jednom pogoditi i vratiti novac. Ne elim nikoga odrati do
koe; to je cilj samo onim sitnim provincijskim kockarima, meni je tek do toga da povratim svoj
novac koji su mi ti vraji idovi digli sa svojim navodno zajamenim tajnim informacijama. A onda
je gotovo; neka me vrag odnese ako poslije toga dobiju od mene i prebijenu paru.
Vratio sam se u duan. Ve je bilo skoro pola etiri. Zbilja premalo vremena da se bilo to
napravi, ali ja sam na to ve navikao. Nisam morao ii na Harvard da to nauim. Muzika je prestala
svirati. Sad su ih sve ve dovukli pod ator i vie ne moraju troiti sape. Earl kae:
- Naao te, je li? Donio ga je malo prije. Mislio sam da si negdje otraga.
- Jesam - kaem ja. - Dobio sam ga. Nisu mi ga mogli zadrati cijelo popodne. Grad je za to
premalen. Moram skoiti kui na minutu - kaem ja. - Moe mi to odbiti od plae ako ti je tako
milije.
- Samo idi - kae on. - Mogu sad i sam. Nadam se da nije neka loa vijest.
- Morat e otii u telegrafski ured da to sazna - kaem ja. - Oni e imati dovoljno vremena da ti
kau. Ja nemam.
- Samo sam pitao - kae on. - Tvoja majka zna da se na mene uvijek moe osloniti.
- Bit e joj jako drago - kaem ja. - Neu ostati dulje nego to moram.
- Ne mora se uriti - kae on. - Sad mogu i sam. Samo idi.
Uzeo sam auto i otiao kui. Jedanput jutros, dva puta u podne, i sad opet, i jo ono s njom i to je
moram naganjati po cijelom gradu a onda ih moliti da mi dopuste da pojedem neto one hrane koju
plaam. Ponekad pomislim emu zapravo sve to. Sa svim onim to sam proao mora da sam lud to
uope guram dalje. A sada mislim da u stii kui ba na vrijeme da odem na lijepu dugu vonju po
koaru rajica ili neto slino a onda u se morati vratiti u grad i zaudarat u kao tvornica kamfora
samo da mi glava ne eksplodira na ramenima. Neprestano joj govorim kako u tom aspirinu nema
niega osim brana i vode za umiljene bolesnike. Kaem joj ti ne zna ta je glavobolja. Kaem joj ti
misli da bih se ja uope natezao s tim prokletim autom kad bi to ovisilo o meni. Kaem joj mogu se
ja snai bez auta nauio sam se snalaziti bez mnogo ega ali ako eli riskirati ivot u onoj staroj
isluenoj koiji s nedoraslim crnakim momkom kao vozaem onda dobro jer kaem ja Bog se
brine za ovakve kao to je Ben, Bog zna da neto za njega mora uiniti, ali ako ti misli da u ja
povjeriti tisuu dolara vrijednu osjetljivu spravu jednom nedoraslom pa ak i odraslom crncu, onda
mu ga radije kupi sama jer, kaem ja, ti si ta koja se voli voziti autom i zna da to voli.
Dilsey je rekla da je ona u kui. Poao sam u predvorje i osluhnuo, ali nita nisam uo. Popeo sam
se na kat ali ba kad sam prolazio kraj njezinih vrata pozvala me.
- Samo me zanimalo tko je - kae ona. - Toliko sam ovdje sama da ujem svaki um.
- Ne mora neprestano biti u kui - kaem ja. - Mogla bi provoditi cijeli dan u posjetama kao
druge ene, da hoe. - Dola je na vrata.
- Mislila sam da ti je moda zlo - kae ona. - Kad onako mora uriti s rukom kao danas.
- Sljedei put imat u vie sree - kaem ja. - to hoe?
- Neto se dogodilo? - kae ona.
- to bi se dogodilo? - kaem ja. - Zar ne mogu doi kui usred popodneva a da ne uzbunim cijelu
kuu?
- Jesi li vidio Quentin? - kae ona.
- U koli je - kaem ja.
- Prolo je tri - kae ona. - ula sam kako sat odbija prije najmanje pola sata. Ve bi morala biti
kod kue.
- Morala bi? - kaem ja. - Jesi li je kad vidjela prije mraka?
- Morala bi biti kod kue - kae ona. - Kad sam ja bila djevojka...
- Imala si nekoga tko se brinuo da se pristojno ponaa - kaem ja. - Ona nema.
- Nita ja s njom ne mogu - kae ona. - Pokuavala sam, toliko puta.
- A meni to iz nekog neshvatljivog razloga ne doputa - kaem ja. - Prema tome mora biti
zadovoljna. - Poao sam u svoju sobu. Tiho sam okrenuo klju u vratima i stajao dok nisam vidio
kako se kvaka pokree. Tada ona kae:
- Jasone.
- to je - kaem ja.
- Samo sam pomislila da neto nije u redu.
- Ovdje je sve u redu - kaem ja. - Dola si na krivo mjesto.
- Ne bih ti htjela zadavati brige - kae ona.
- Drago mi je uti - kaem ja. - Nisam ba bio siguran. Mislio sam da se moda varam. eli li
to?
Nakon nekog vremena ona kae - Ne. Ba nita. - Tada je otila. Skinuo sam kutiju odozgo i
izbrojao novac i opet je sakrio i otkljuao vrata i iziao. Pomislio sam na kamfor, ali sad bi ionako
bilo prekasno. A ionako sam imao samo jo jednu vonju do grada i natrag. Stajala je na vratima i
ekala.
- eli li neto iz grada? - kaem ja.
 - Ne - kae ona. - Ne elim se mijeati u tvoje poslove. Ali ne znam to bih ja da se tebi neto
dogodi, Jasone.
- Meni je posve dobro - kaem ja. - Samo me boli glava.
- Da bar uzme aspirin - kae ona. - Znam da nee prestati voziti taj auto.
- Kakve veze ima auto s tim? - kaem ja. - Kako ovjek moe dobiti glavobolju od auta?
- Zna da ti je oduvijek bilo muno od benzina - kae ona. - Jo otkako si bio dijete. eljela bih da
uzme aspirin.
- Samo i dalje eli - kaem ja. - To ti nee nakoditi.
Uao sam u auto i krenuo natrag prema gradu. Netom sam skrenuo na ulicu kad sam primijetio kako
jedan ford luakom brzinom juri prema meni. Odjednom se zaustavio. uo sam kako kotai kripe a
onda je stao i zavezao unatrag i opet jurnuo i ba kad sam pomislio koga to vraga rade, vidio sam onu
crvenu kravatu. Tada sam prepoznao njezino lice koje se vidjelo kroz stranji prozor. Naglo je
skrenuo u pokrajnju ulicu. Vidio sam ga kako se opet okree, ali kad sam ja stigao do te ulice ve
je nestajao, jurei kao lud.
Pobjesnio sam. Kad sam prepoznao onu crvenu kravatu, nakon svega to sam joj rekao, ni na to
vie nisam mislio. ak nisam mislio ni na svoju glavu sve dok nisam stigao do prvog raskrija i
morao stati. Ma kolike samo novce troimo na ceste a vrag neka me nosi ako se po njima ne vozi kao
po valovitom limu za krovove. Volio bih znati kako se od ovjeka oekuje da sustigne i take. Previe
cijenim svoj auto; ne elim ga rastreskati u komade kao da je nekakav ford. Po svoj prilici su ga
ukrali, pa onda ba ih briga. Kao to uvijek govorim, svoju krv ne moe zatajiti. Ako u sebi ima
takve krvi, sve si kadar uiniti. Kaem ma kakve obveze po tvom miljenju ima prema njoj ve si ih
se davno oslobodila; od sada pa nadalje kaem moe kriviti samo sebe jer zna to bi svaka razumna
osoba napravila. Ako se ve moram toliko baviti vrajim detektivskim poslom, kaem, onda u bar
ii onamo gdje e me za to platiti.
Morao sam se dakle zaustaviti na tom raskriju. A onda sam se sjetio. Osjeao sam kao da mi je u
glavi netko s ekiem i da po njoj udara. Pokuao sam te potedjeti brige kaem; to se mene tie
neka ide k vragu im zaeli i to prije to bolje. to moe oekivati kaem nego svakog prokletog
trgovakog putnika i jeftinog cirkusanta koji doe u grad jer ak je i ovi gradski fifirii sad ve
zaobilaze. Ti ne zna to se dogaa kaem ja, ti ne uje ona govorkanja koja ja ujem i moe se
kladiti da u im ja zaepiti gubice. Kaem moji su ovdje bili robovlasnici kad ste svi vi bili samo
bijedni kramari ili obraivali zemlju koju ni jedan crnac ne bi prihvatio ni kao napoliar.
Ako ste je uope obraivali. Sva srea da je Gospod Bog neto napravio za ovu zemlju; ljudi koji
na njoj ive nikad nisu. Petak poslije podne, i tono odavde lijepo vidim pet kilometara zemlje na
kojoj nikad nije zaorana ni jedna brazda, a svaki za rad sposoban mukarac u pokrajini na toj je
predstavi u gradu. Mogao sam biti stranac koji umire od gladi, a nigdje na vidiku ni ive due ak ni
da je upitam kako u stii do grada. A ona me pokuava nagovoriti neka uzmem aspirin. Kaem ja kad
jedem kruh jedem za stolom. Uvijek govori koliko se toga odrie zbog nas, a pritom bi mogla kupiti
deset novih haljina na godinu onim novcem to ga troi na kojekakve sumnjive lijekove. Ne treba
meni nikakav lijek za glavobolju meni treba samo prilika da je ne dobijem ali sve dok moram raditi
deset sati na dan da izdravam kuhinju punu crnaca na nain na koji su navikli i jo ih aljem na
predstavu gdje su svi crnci u pokrajini, samo on je ve zakasnio. Dok stigne onamo sve e
biti gotovo.
Nakon nekog vremena priao je autu i kad mu je napokon doprlo do mozga kako ga pitam je li kraj
njega prolo dvoje u fordu, rekao je da jest. Vozio sam dalje, i kad sam doao do mjesta gdje skree
neki put za teretna kola vidio sam tragove guma. Ab Russel bio je na svom imanju, ali nisam se
potrudio da ga upitam i tek to sam iziao iz vidokruga njegova hambara vidio sam ford. Pokuali su
ga sakriti. To im je polo za rukom otprilike kao sve drugo to je ona radila. Kao to kaem nije da se
zbog toga toliko bunim; moda ona i ne moe drugaije, nego to nema ni toliko obzira prema svojoj
obitelji da bude malo diskretnija. Neprestano strahujem da u naletjeti na njih tono nasred ceste ili
pod kolima na trgu, kao na par pasa.
Parkirao sam i iziao. I sad sam morao ii sve naokolo i prijei uzorano polje, jedino koje sam
vidio otkako sam iziao iz grada, a pri svakom koraku osjeao sam kao da netko hoda iza mene i
mlati me toljagom po glavi. Neprestano sam mislio da u kad prijeem to polje barem hodati po
neemu ravnome, neemu to me nee uzdrmati pri svakom koraku, ali kad sam uao u umu bila je
puna niskoga grmlja i morao sam se probijati kroz njega i obilaziti ga, a onda sam doao do jarka
punog vrijesa. Hodao sam uz njega neko vrijeme, ali bivao je sve gui, a za to je vrijeme Earl
vjerojatno telefonirao kui da pita gdje sam i opet uzrujavao majku.
Kad sam se napokon probio toliko sam ve obilazio i skretao da sam morao stati i izraunati gdje
e tono biti auto. Znao sam da ne mogu biti daleko, vjerojatno ispod najblieg grma, pa sam se
okrenuo i poeo se probijati natrag prema cesti. Nisam znao koliko sam zapravo odmakao, pa sam
morao stati i osluhnuti a tada, kako mi nogama nije trebalo toliko krvi, sve mi je navalilo u glavu kao
da e svakog trenutka eksplodirati, i sunce se sputalo tono do mjesta odakle mi je sjalo ravno u oi
i ui su mi bubnjale tako da nita nisam uo. Hodao sam dalje, nastojei da se kreem tiho, a onda
sam uo psa ili neto slino i znao sam da e kad me nanjui sigurno jurnuti prema meni uz paklensku
larmu i onda e sve biti gotovo.
Imao sam po sebi iaka i granica i svega i svaega, i u odjei i u cipelama i u svemu, a onda
sam se sluajno okrenuo i zatekao se s rukom tono na otrovnom ruju. Jedino nisam mogao razumjeti
zato samo ba otrovni ruj a ne zmija ili neto slino. Tako da se nisam ni potrudio da maknem ruku.
Samo sam stajao dok pas nije otiao. Onda sam nastavio hodati.
Nisam imao pojma gdje je sad auto. Ni o emu nisam mogao misliti osim o svojoj glavi, i samo
bih zastao na mjestu i poeo se pitati jesam li ja zaista i vidio neki ford, i postalo mi je zapravo
svejedno jesam li ili nisam. Jer uvijek kaem neka se samo slobodno valja cijeli dan i cijelu no sa
svakim tko nosi hlae u gradu, ba me briga. Ne dugujem ja nita osobi koja prema meni nema
nikakvih obzira, koja bi ak bila kadra namjerno smjestiti taj ford onamo i natjerati me da potratim
cijelo popodne dok Earl nju vodi u stranji ured i pokazuje joj knjige samo zato to je previe
krepostan za ovaj svijet. Kaem ja bit e ti gadno na nebu, gdje nee imati prilike zabadati nos
u tue poslove samo nemoj da te uhvatim na djelu kaem ja, ja namjerno zatvaram oi zbog tvoje
bake, ali samo nemoj da te ja uhvatim kako to radi ovdje, gdje ivi moja majka. Ti prokleti mali
ulickani probisvjeti, misle da je to zabavno ko vrag, pokazat u ja njima to je vrag, da zna, a i tebi.
Prisilit u onoga tvoga da povjeruje kako je njegova prokleta crvena kravata konopac kojim se
otvaraju vrata pakla, ako misli da se moe vucarati po umama s mojom neakinjom.
I tako dok mi je sunce bljetalo u oi i krv navalila u glavu tako da sam mislio kako e mi se
odjednom raspuknuti i onda e sve biti gotovo, i uz ono grmlje i sve to se za me hvatalo stigao sam
napokon do pjeanog jarka gdje su ranije bili i prepoznao sam stablo pod kojim je stajao auto, i ba
kad sam iziao iz jarka i poeo trati uo sam kako su kola krenula. Odjurila su velikom brzinom i
trubei. Neprestano su trubili kao da govore Je. Je. Jeeeeee, dok su mi se gubili iz vida. Stigao
sam na cestu ba na vrijeme da vidim kako nestaju.
 Kad sam stigao do mjesta gdje mi je bio auto, njih vie nije bilo na vidiku, ali truba se jo uvijek
ula. Nita nisam mogao misliti osim to sam u sebi govorio Bjei. Bjei natrag u grad. Bjei doma i
pokuaj uvjeriti majku kako te ja nisam vidio u onom autu. Pokuaj je natjerati da vjeruje kako ja ne
znam tko je on. Pokuaj je natjerati da vjeruje kako nisam samo za tri metra zakasnio da te uhvatim u
onom jarku. Pokuaj je natjerati da vjeruje kako si ondje uspravno stajala.
I dalje se ulo Je, Je, Jeeeeee, ali sve slabije i slabije. Tada je prestalo i jasno sam uo kravu
kako mue u Russellovoj tali. A ipak jo nisam mogao misliti. Poao sam do vrata automobila i
otvorio ih i podigao nogu da uem. Uinilo mi se kao da su kola nagnuta neto vie nego to trai
nagib ceste, ali nisam to otkrio sve dok nisam uao i zapalio motor.
No dobro, ostao sam sjediti. Sunce je skoro zalo, a do grada je oko osam kilometara. Nisu imali
dovoljno petlje ak ni da je probue, da probiju rupu u njoj. Samo su ispustili zrak. Ja sam samo
ostao stajati neko vrijeme, i mislio na onu kuhinju punu crnaca i kako ni jedan jedini od njih nije
naao vremena da podigne gumu na dizalicu i priarafi nekoliko matica. Bilo je to ak pomalo
smijeno jer ak ni ona nije mogla planirati dovoljno unaprijed pa da namjerno izvadi pumpu, osim
ako se moda nije toga sjetila dok je on isputao zrak. Ali najvjerojatnije je netko uzeo pumpu i dao
je Benu da se s njom igra kao s vodenim pitoljem jer oni bi rastavili cijeli auto kad bi on to poelio
a Dilsey kae, Niko ti nije ni tako tvoj auto. to bi se mi s njim zabavljali? A ja kaem Ti si crnkinja.
Ima sreu, je li ti to jasno? Mijenjao bih se s tobom kad god hoe, kaem ja, jer samo bijelac moe
biti dovoljno glup pa da se brine zbog toga to radi jedna mala kurvica.
Otiao sam pjeke do Russella. On je imao pumpu. Rekao bih da su to naprosto previdjeli. Samo
to i dalje nisam mogao vjerovati da je imala toliko petlje. To mi nije ilo iz glave. Ne znam zato ja
oito nikako ne mogu nauiti da je enska u stanju sve napraviti. Stalno sam mislio, Zaboravimo
naas to ja osjeam prema tebi i to ti osjea prema meni: ja tebi ovako neto naprosto ne bih
napravio. Ne bih ti ovako neto napravio bez obzira kako se ti ponijela prema meni. Jer kao to
kaem krv je krv i tome se ne moe izbjei. Ne radi se tu o ali kakvu je mogao smisliti bilo koji
osmogodinji djeak, nego o tome da doputa da ti roenog ujaka ismijava mukarac koji je voljan
nositi crvenu kravatu. Takvi nam dou ovamo i nazivaju nas provincijalcima i seljainama i uvjereni
su da je grad premalen za njih. E da zna - nije on ni svjestan koliko je u pravu. A i ona. Ako i ona
tako misli, onda bolje da odmah krene dalje a mi moemo biti sretni to smo se rijeili nevolje.
Zaustavio sam se kod Russella i vratio pumpu i vozio dalje prema gradu. Poao sam u dragstor i
popio kolu a onda sam otiao u telegraf. Teaj je zavrio na 20.21, etrdeset poena dolje. etrdeset
puta pet dolara; kupi neto s tim ako moe, a ona e rei, trebaju mi, zbilja mi trebaju a ja u rei
ba teta morat e pokuati drugdje, ja nemam novaca; bio sam tako zauzet da nisam mogao
zaraivati.
Ja sam ga samo gledao.
- Rei u vam jednu novost - kaem ja. - Zapanjit ete se kad ujete da mene zanima trite
pamuka - kaem ja. - To vam nikad nije palo na pamet, je li?
- Uinio sam sve da ga dostavim - rekao je. - Pokuao sam dvaput u trgovini i zvao sam vau kuu,
ali nisu znali gdje ste - kae on prekapajui po ladici.
- to da dostavite? - kaem ja. Uruio mi je brzojav. - Kad je ovo dolo? - kaem ja.
- Oko pola etiri - kae on.
- A sad je pet sati i deset minuta - kaem ja.
- Pokuao sam ga dostaviti - kae on. - Nisam vas mogao nai.
 - To nije moja krivnja, je li tako? - kaem ja. Otvorio sam ga samo da vidim kakvu e mi la ovaj
put podvaliti. Mora da su u gadnom stanju ako se moraju potruditi ak do Mississippija da ukradu
deset dolara na mjesec. Prodajte, pisalo je. Trite e biti nestabilno, s openitom tendencijom pada.
Prema vladinom izvjetaju nema mjesta uznemirenosti.
- Koliko stoji ovakva poruka? - kaem ja. Rekao mi je.
- Oni su platili - kae on.
- Onda im toliko dugujem - kaem ja. - Ovo sam ve znao. Poaljite ovo na njihov raun - kaem,
uzimajui formular. Kupujte, napisao sam, Trite tek to nije eksplodiralo. Povremena kolebanja s
ciljem da zagrize jo nekoliko blesavih seljaina koji jo nisu stigli do telegrafske centrale. Nema
mjesta uznemirenosti. - Poaljite to na njihov raun - kaem ja.
Pogledao je poruku zatim je pogledao na sat. - Burza je zatvorena prije jedan sat - kae on.
- No dobro - kaem ja. - Ni to nije moja krivnja. Ja je nisam izmislio; ja sam samo neto kupovao
dok sam ivio u uvjerenju kako e me telegrafska firma obavjetavati o svemu to se dogaa.
- Izvjetaj se alje im stigne - kae on.
- Da - kaem ja. - A u Memphisu ga piu na plou svakih deset sekundi - kaem ja. - Jednom sam
danas popodne bio samo na sto kilometara odande.
Pogledao je poruku. - elite ovo poslati? - kae on.
- Jo uvijek se nisam predomislio - kaem ja. Ispisao sam i drugu i izbrojio novac. - I ovu
poaljite, ako ste sigurni da znate napisati rije eks-plo-di-ra-lo.
Vratio sam se u trgovinu. uo sam muziku s kraja ulice. Prohibicija je izvrsna stvar. Neko su
dolazili u grad subotom, cijela je obitelj imala jedan par cipela koje je on nosio, i ili su dolje do
ureda za ekspresne poiljke i podizali njegov paket; sad svi idu na predstavu bosonogi, a trgovci ih,
kao tigrovi ili neke druge zvijeri u kavezu, gledaju s vrata kako prolaze. Earl je rekao:
- Nadam se da nije bilo nita ozbiljno.
- to? - kaem ja. Pogledao je na sat. Tada je poao k vratima i pogledao na sat na sudnici. - Ti bi
morao imati jeftin sat - kaem ja. - Bilo bi ti jeftinije vjerovati kako ti svaki put lae.
- to? - kae on.
- Nita - kaem ja. - Nadam se da si se nekako snaao bez mene.
- Nije bilo mnogo prometa - kae on. - Svi su ili na predstavu. Sve je u redu.
- Ako nije - kaem ja - zna to moe poduzeti u vezi s tim.
- Rekao sam da je u redu - kae on.
- uo sam te - kaem ja. - A ako nije, zna to moe poduzeti u vezi s tim.
- eli li dati otkaz? - kae on.
- Nije ovo moja firma - kaem ja. - Moje elje nisu vane. Ali nemoj ivjeti u uvjerenju da me
titi time to me zadrava u slubi.
- Ti bi bio vrlo dobar poslovni ovjek kad bi to sebi dopustio, Jasone - kae on.
- U najmanju ruku znam gledati svoja posla i ne zabadati nos u tua - kaem ja.
- Ne znam zato se toliko trudi prisiliti me da te otpustim - kae on. - Zna da moe otii kad god
zaeli i da ti ja to uope ne bih zamjerio.
- Moda zato i ne dajem otkaz - kaem ja. - Sve dok radim svoj posao, za to me i plaa. - Poao
sam u stranju prostoriju i popio malo vode i onda iziao na stranja vrata. Job je napokon montirao
one kultivatore. Ondje je bilo mirno, i ubrzo mi je u glavi postalo malo lake. Sad sam ih uo kako
pjevaju, a onda je opet zasvirala muzika. No dobro, neka pokupe svaki novi u kotaru; meni ni iz
depa ni u dep. Ja sam uinio koliko sam mogao; ako ovjek mojih godina ne zna kad treba odustati
onda je budala. Posebno kad to uope nije moja stvar. Naravno, da je ona moja ki sve bi bilo
drugaije, jer ona za takve stvari ne bi imala vremena; morala bi raditi da nahrani nekoliko invalida i
idiota i crnaca, jer kako bih imao obraza bilo koga dovesti u tu kuu. Previe potujem ljude a da
bih tako neto uinio. Ja sam mukarac, ja to mogu podnijeti, to je moje meso i krv ali da vidim tog
ovjeka koji bi bez potovanja govorio o nekoj eni koja mi je prijateljica one proklete pristojne
ene su tome krive volio bih vidjeti pristojnu, pobonu ensku koja ide u crkvu a koja je i upola
toliko potena kao Lorraine, bila ona kurva ili ne. Uvijek kaem kad bih se ja oenio ti bi
eksplodirala kao balon i nemoj rei da ne bi a ona kae elim da bude sretan da ima svoju obitelj a
ne da cijeli ivot robija za nas. Ali mene uskoro nee biti a onda se moe oeniti ali nikad nee
nai enu koja je tebe vrijedna a ja kaem da mogao bih. Ti bi ustala ravno iz groba zna da bi. Ne
najljepa hvala kaem ja imam ovdje dovoljno ena da se za njih brinem a kad bih se oenio ena bi
mi vjerojatno ispala morfinistica ili tako neto. Samo nam jo to fali u ovoj obitelji kaem ja.
Sunce je sad ve bilo zalo za metodistiku crkvu, i golubovi su oblijetali oko zvonika, i kad je
glazba prestala uo sam ih kako guu. Nije prolo ni etiri mjeseca od Boia a ve ih je bilo gotovo
isto koliko i prije. Vjerujem da je upniku Walthallu sada ve puna kapa. ovjek bi pomislio da
pucamo u ljude, koliko on propovijeda o tome pa ak i odgurne ovjeku puku da ne zapuca. Govori
o miru na zemlji o dobroj volji prema svima i da ni vrabac ne smije pasti na zemlju. Ali ba njega
briga koliko ih se nakotilo, on nema nita s tim: ba njega briga koliko je sati. On ne plaa porez, ne
mora gledati kako njegov novac svake godine odlazi na ienje sata na sudnici da bi mogao
ii. Morali su ovjeku za to ienje platiti etrdeset pet dolara. Izbrojio sam preko stotinu netom
izvaljenih golubova na zemlji. ovjek bi pomislio da imaju toliko pameti da se pokupe iz grada.
Moram rei, srea to nisam za ovo ovdje nita vie vezan nego golub.
Muzika je opet zasvirala, neku glasnu brzu melodiju, kao za razlaz. Valjda su sad svi bili
zadovoljni. Vjerojatno e im biti dosta glazbe da ih zabavlja dok se voze etrnaest ili petnaest milja
do kue i ispreu konje u tami i hrane stoku i muzu. Onda samo jo moraju zvidati one melodije koje
su sluali i priati viceve stoci u tali, a zatim mogu izraunati koliko su zaradili time to i stoku nisu
vodili na predstavu. Mogu izraunati da ako ovjek ima petero djece i sedam mula, onda je zaradio
istih dvadeset pet centi to je na predstavu odveo samo obitelj. Tono tako. Earl se vratio s dva
zamotka.
- Evo jo neto to treba otposlati - kae on. - Gdje je ujak Job?
- Pa, po svoj prilici je otiao na predstavu - kaem ja. - Osim ako nisi straario nad njim.
- On nema obiaj nestati - kae on. - Na njega se mogu osloniti.
- Misli, za razliku od mene - kaem ja.
Otiao je na vrata, pogledao van i osluhnuo.
- Dobro sviraju - kae on. - Ali ini mi se da je nekako vrijeme da zavre.
- Osim ako ondje ne namjeravaju prenoiti - kaem ja. Sad su dole lastavice, a uo sam jato
vrabaca kako lepraju u stablima u dvoritu sudnice. Svako malo cijelo bi ih se jato izdiglo iznad
krova a zatim nestalo. Za moj pojam oni su isto takva napast kao i golubovi. Ne moe sjesti ni pod
drvee pred sudnicom od njih. Nisi se pravo ni snaao a ono, pljas. Ravno na tvoj eir. Ali ovjek
bi morao biti milijuna pa da ih moe ubijati po pet centi metak. Da samo pospu malo otrova ondje
po trgu rijeili bi ih se u jedan dan, jer ako trgovac ne moe sprijeiti da mu perad tri po trgu onda
bi mu bilo bolje da trguje neim drugim a ne piliima, neim to ne jede, recimo plugovima ili lukom.
A ako se ovjek ne brine za svoje pse, onda ih ili ne eli ili nema nikakva prava da ih dri. Uvijek
govorim ako u gradu svi posluju kao da su na selu, onda e imati selo a ne grad.
- Nikakve tebi koristi od toga, ak i da sad prekinu - kaem ja. - I ovako moraju odmah upregnuti i
krenuti da bi do ponoi stigli kui.
- Pa dobro - kae on. - Neka ljudi uivaju. Neka tu i tamo potroe koji novi i na zabavu.
Zemljoradnik u brdima strano naporno radi, a slabe ima koristi od toga.
- Nema zakona koji ih tjera da obrauju zemlju u brdima - kaem ja. - Ili bilo gdje drugdje.
- A gdje bismo bili ti i ja da nema zemljoradnika? - kae on.
- Ja bih sad bio kui - kaem ja. - Leao bih s oblogom od leda.
- Preesto ima te glavobolje - kae on. - Zato ne da dobro pregledati zube? Je li ti ih jutros sve
pregledao?
- Tko to? - kaem ja.
- Rekao si jutros da ide zubaru.
- Ima li neto protiv da imam glavobolju za vrijeme radnog vremena? - kaem ja. - Je li u tome
stvar? - Sad su prelazili uliicu vraajui se s predstave.
- Evo ih - kae on. - Najbolje da odem naprijed u duan. - Otiao je. udnovato kako e ti, ma to
ti nedostajalo, mukarac uvijek rei da dade pregledati zube, a ena da se oeni. Uvijek e ti osim
toga upravo onaj mukarac koji nikad ni na emu nije mnogo zaradio tumaiti kako da vodi svoj
posao. Kao oni profesori na fakultetu koji nemaju ni par itavih arapa, a ue te kako e zaraditi
milijun dolara u deset godina, ili ena koja nije uspjela ak ni nai mua a tebe ui kako da podigne
obitelj.
Stari Job doao je s kolima. Trebalo mu je neko vrijeme da omota vojke oko biala.
- Onda - kaem ja. - Je li predstava bila dobra?
- Jo nisam bio - kae on. - Ali veeras me mogu i zatvorit u onom atoru.
- Vraga nisi bio - kaem ja. - Ve te nema od tri sata. Gospodin Earl je malo prije bio ovdje i
traio te.
- Bio sam poslom - kae on. - Gospodin Earl zna e sam bio.
- Njega moe i prevariti - kaem ja. - Ja te neu odati.
- Onda je on jedini ovjek ove kog bi pokuo prevarit - kae on. - emu gubit vrijeme i varat
nekog za kog mi je svejedno ou l ga viet u subotu ii neu? Vas ne bi kuo prevarit - kae on. - Vi
ste za mene prepametni. Jata, gospodine moj - kae on, i pravi se kao da je strano zaposlen
stavljajui pet ili est malih omotia u kola. - Vi ste prepametni za mene. Nema ove ovjeka da vam
je ravan po pameti. Vi moete prevarit ovjeka koji je tako pametan da ni sam sebi nita ne moe -
kae on i ue u kola i razmota uzde.
- Tko je taj? - kaem ja.
- To je gospodin Jason Compson - kae on. - ija, Dan!
Jedan od kotaa zamalo nije otpao. Gledao sam hoe li izii s kolima iz uliice prije nego
otpadne. Evo ti, i onda daj crncu bilo kakvo vozilo. Kaem ona stara krntija tako je grozna da bode
oi a ipak e je drati u koijanici sto godina samo zato da bi se mali mogao jednom na tjedan
odvesti na groblje. Kaem ne bi on bio prvi ovjek na svijetu koji mora uiniti neto to ne eli. Ja
bih ga natjerao da se vozi u automobilu kao civilizirano stvorenje ili da ostane doma. to on zna o
tome kamo ide ili u emu ide, a mi drimo koiju i konja zato da bi se on mogao vozikati u nedjelju
popodne.
Ba Joba briga hoe li mu otpasti kota ili nee, samo da ne mora predugo pjeaiti po njega.
Uvijek govorim jedino mjesto na koje oni spadaju je polje, gdje bi morali raditi od zore do mraka.
Ne mogu oni izdrati blagostanje ili lagan posao. Pusti i jednoga od njih da se neko vrijeme muva oko
bijelaca, i nee vie biti vrijedan ni metka. Toliko se izvjete da te mogu nasamariti i zabuavati tebi
naoigled, kao Roskus ija je jedina pogreka bila da je jednog dana postao neoprezan i umro.
Izvlae se i kradu i postaju sve drskiji i drskiji dok ih na kraju jednog dana ne mora odalamiti
letvom. No, dobro, ovo je Earlova firma. Ali meni bi bilo grozno da moj duan po gradu
predstavlja jedan stari oronuli crnac i kola za koja misli da e se svaki put kad zakrenu za ugao
raspasti na komade.
Sunce je sad ve zamaklo za obzorjem, a u duanu se poeo hvatati mrak. Preao sam u prednji
dio. Trg je bio pust. Earl se vratio i zatvarao je sef, a onda je poela odbijati ura.
- Jesi zakljuao stranja vrata? - kae on. Otiao sam natrag i zakljuao ih i vratio se. - Vjerojatno
ide veeras na predstavu - kae on. - Juer sam ti dao one besplatne karte, je li?
- Jesi - kaem ja. - Hoe ih natrag?
- Ne, ne - kae on. - Samo sam zaboravio jesam li ti ih dao ili nisam. Nema smisla da propadnu.
Zakljuao je vrata i rekao laku no i iziao. Vrapci su jo uvijek brbljali u drveu, ali trg je bio
gotovo pust, osim nekoliko automobila. Pred kafiem je stajao ford ali nisam ga ni pogledao. Ja
dobro znam kad treba prestati. Nemam nita protiv da joj pomognem, ali sve ima svoje granice.
Moda bih mogao nauiti Lustera da vozi, pa bi je onda mogli lijepo cijeli dan loviti naokolo ako ba
hoe, a ja bih ostao kod kue i igrao se s Benom.
Uao sam i kupio par cigara. Onda sam pomislio da bi mi dobro dola jo jedna aa protiv
glavobolje, za sreu, i zastao sam i porazgovarao s njima.
- Dakle - kae Mac. - Vjerujem da si ove godine stavio novce na Yankeeje.
- Za to? - kaem ja.
- Pa, za prvenstvo - kae on. - Nema nikog u ligi tko bi ih mogao pobijediti.
- Vraga nema - kaem ja. - Oni su gotovi - kaem ja. - Misli da jedna momad moe vjeno imati
sree?
- Ja to ne zovem sreom - kae Mac.
- Ne bih se ja kladio ni na jednu momad u kojoj igra onaj Ruth - kaem ja. - ak i da znam da e
pobijediti.
- Je li? - kae Mac.
- Mogu ti navesti deset ljudi u svakoj ligi koji vie vrijede od njega - kaem ja.
- A to ima protiv Rutha? - kae Mac.
- Nita - kaem ja. - Ba nita nemam protiv njega. Samo mu ne volim ni sliku gledati. - Iziao
sam. Svjetla su se polako palila i ljudi su hodali ulicama prema kui. Ponekad se vrapci ne bi utiali
sve dok se potpuno ne smrkne. One noi kad su zapalili nova svjetla oko sudnice probudili su ih, pa
su leprali naokolo i zalijetali se u svjetiljke cijelu bogovetnu no. Tako je to ilo dvije ili tri noi, a
onda su jednog jutra svi nestali. A za otprilike dva mjeseca svi su se opet vratili.
Vozio sam se kui. Svjetla jo nisu bila upaljena, ali svi e sigurno gledati kroz prozor, dok Dilsey
guna u kuhinji kao da je njezina ta hrana koju mora drati na toplom dok ja ne doem. Kad je slua
pomislio bi da na svijetu postoji samo jedna jedina veera, i to ba ta koju ona zbog mene mora
nekoliko minuta podgrijavati. No dobro, barem se jednom mogu vratiti kui a da ne zateknem Bena i
onog crnca kako vise na kapiji kao medvjed i majmun u istom kavezu. Samo neka sunce krene prema
zapadu a on ve ide prema tim vratima kao krava prema staji, i vjea se na njih i mae glavom i tuno
jeca sam za sebe. To ti je kad je ovjek pohlepan na kaznu. Da se meni dogodilo ono to i njemu, zato
to se dao navui na ludost kraj otvorenih vrata, nikad ta vrata vie ne bih elio ni vidjeti. esto sam
se pitao o emu on to razmilja dolje kod ograde, dok gleda djevojice kako se vraaju iz kole i
nastoji neto eljeti a ak ne pamti ni da to ne eli i vie ne moe eljeti. I to bi mislio kad bi ga
svukli i kad bi sluajno pogledao na sebe i poeo plakati kao obino. Ali ja kaem, jo uvijek nisu
dovoljno napravili. Kaem znam ja to je tebi potrebno potrebno ti je ono to su napravili Benu i
onda bi se ponaala kako treba. Ako ne zna to je to velim ja pitaj Dilsey neka ti kae.
U majinoj je sobi gorjelo svjetlo. Zaustavio sam auto i poao u kuhinju. Ondje su bili Luster i
Ben.
- Gdje je Dilsey? - kaem ja. - Priprema li veeru?
- Gore je na katu s gospoom Carline - kae Luster. - Grozno se svade. Neprestano otkako je
gospoica Quentin dola doma. Mamica je gore da im ne da da se potuku. Je li dola ona prestava,
gospodine Jason?
- Jest - kaem ja.
- inilo mi se da sam uo muziku - kae on. - Da bar mogu i - kae on. - I mogo bi samo da imam
novi.
Ula je Dilsey. - Doo si, jelda? - kae ona. - A gdje si bio cijelu veer? Zna kolko imam posla;
zato nisi doo na vrijeme?
- Moda sam iao na predstavu - kaem ja. - Je li veera gotova?
- Da bar mogu i - kae Luster. - I mogo bi samo da imam novi.
- Nema ti to trait na nikakvim prestavama - kae Dilsey. - Idi sad u kuu i sjedni - kae ona. -
Nemoj sad i gore pa da opet ponu, jes me uo.
- A to se dogodilo? - kaem ja.
- Quentin je dola maloprije i kae da si je cijelu veer pratio a onda je gospoa Carlin skoila
na nju. Ma zato joj ne da mira? to ne moe ivjet u istoj kui s roenom neakinjom a da se ne
svadi?
- Ne mogu se s njom svaati - kaem ja - zato to je nisam od jutros vidio. I to kae, to sam sad
napravio? natjerao je da ide u kolu? To je zbilja gadno - kaem ja.
- Ma daj, ti se bavi svojim poslom i pusti nju na miru kae Dilsey. - Ja u se brinut za nju ako mi
ti i gospoa Carlin dopustite. Ajde sad unutra i pusti me na miru da donesem veeru.
- Kad bi samo imo novi - kae Luster. - Mogo bi i na onu prestavu.
- A da ima krila mogo bi odletit u nebo - kae Dilsey. - Ne elim ut vie ni jednu jedinu rije o
toj prestavi.
 - A da, sad sam se sjetio - kaem ja. - Dobio sam dvije karte. - Izvukao sam ih iz sakoa.
- I vi ete i? - kae Luster.
- Ja ne - kaem ja. - Ne bih ja onamo iao ni za deset dolara.
- Dajte mi onda jednu, gospodine Jason - kae on.
- Prodat u ti je - kaem ja. - ta kae na to?
- Ja nemam novce - kae on.
- E ba teta - kaem ja. Krenuo sam kao da u izii.
- Dajte mi jednu, gospodine Jason - kae on. - Vama nee trebat obadvije.
- Zavei, uje - kae Dilsey. - to ti nije jasno da ti on nee nita dat?
- Kolko traite za nju? - kae on.
- Pet centi - kaem ja.
- Nemam tolko - kae on.
- Koliko ima? - kaem ja.
- Nemam nit - kae on.
- Dobro - kaem ja. Krenuo sam.
- Gospodine Jason - kae on.
- Ma ta ne zavee? - kae Dilsey. - Vidi da te samo tenta. On kani sam iskoristit karte. Ajde
Jasone, i pusti ga na miru.
- Ja ih ne elim - kaem ja. Vratio sam se do tednjaka. - Doao sam ih ovamo spaliti. Ali ako
hoe kupiti jednu za deset centi? - kaem ja, gledam u njega i otvaram poklopac na tednjaku.
- Nemam tolko - kae on.
- Dobro - kaem ja. Bacio sam jednu ulaznicu u vatru.
- Sluaj, Jasone - kae Dilsey. - ta te nije stid?
- Gospodine Jason - kae on. - Molim vas, gospodine. Sreivat u vam gume svaki dan, cjeli
mjesec dana.
- Meni treba gotovina - kaem ja. - Moe je dobiti za deset centi.
- uti, Luster - kae Dilsey. Povukla ga je natrag. - Ajde - kae ona. - Baci je unutra. Ajde. Zavri
s tim.
- Moe je dobiti za deset centi - kaem ja.
- Ajde - kae Dilsey. - Nema on nikakvih deset centi. Ajde. Baci je.
- U redu - kaem ja. Bacio sam je, i Dilsey je zatvorila tednjak.
- Odrastao mukarac, a gle kakav si - kae ona. - Nosi se iz moje kuhinje. uti - kae ona Lusteru. -
Nemoj sad da i Benjy pone. Ja u ti veeras nabavit dvajspet centi od Frony i onda moe i sutra na
veer. Ajde, uti sad.
Poao sam u dnevnu sobu. Nita nisam uo s gornjega kata. Otvorio sam novine. Poslije nekog
vremena uli su Ben i Luster. Ben je priao onom tamnom mjestu na zidu gdje je nekad bilo zrcalo, i
poeo ga trljati rukama i sliniti i cviliti. Luster je potaknuo vatru.
- to radi? - kaem ja. - Veeras nam ne treba vatra.
 - Ou ga smirit - kae on. - Vazda je hladno na Uskrs - kae on.
- Samo sad nije Uskrs - kaem ja. - Ostavi to, uje.
Odloio je ara, uzeo jastui iz majina naslonjaa i dao ga Benu, i on se skutrio pred kaminom
i smirio se.
itao sam novine. S kata se nije ulo ni glasa kad je ula Dilsey i poslala Bena i Lustera u kuhinju
i rekla da je veera gotova.
- U redu - kaem ja. Izila je. Ja sam sjedio i itao novine. Poslije nekog vremena uo sam kako se
Dilsey navirila na vrata.
- Zato ne doe jest? - kae ona.
- ekam veeru - kaem ja.
- Na stolu je - kae ona. - Rekla sam ti.
- Je li? - kaem ja. - Ispriavam se. Nisam uo da je netko siao odozgo.
- One nee do - kae ona. - Ti doi i pojedi, tako da im ja inogu neto odnjet gore.
- Jesu li bolesne? - kaem ja. - ta kae doktor, to im je? Nadam se da nisu crne kozice.
- Ajde doi, Jasone - kae ona. - Tako da mogu sve obavit.
- U redu - kaem ja i podignem opet novine. - Sad ekam veeru.
Mogao sam osjetiti kako me gleda s vrata. itao sam novine.
- Ba se mora ovako ponaat? - kae ona. - I sam zna kolko i bez tog imam posla.
- Ako je majci gore nego to joj je bilo kad je dola na ruak, dobro - kaem ja. - Ali sve dok
kupujem hranu za ljude mlae od mene, neka izvole sii do stola da je pojedu. Javi mi kad veera
bude gotova - kaem ja i opet se prihvatim novina. uo sam je kako se penje po stubama, kako vue
noge i guna i stenje ba kao da su sasvim okomite i po metar visoke. uo sam je na majinim
vratima, zatim sam je uo kako doziva Quentin, kao da su vrata zakljuana, zatim se vratila u
majinu sobu, onda je majka otila razgovarati s Quentin. Tada su sile stubama. Ja sam itao novine.
Dilsey se opet pojavila na vratima. - Ajde, doi - kae ona - prije nego smisli jo neku gadariju.
Veeras bogami izaziva.
Poao sam u blagovaonicu. Quentin je sjedila pognute glave. Opet je nalarfala lice. Nos joj je
izgledao kao porculanski izolator.
- Drago mi je to se osjea dovoljno dobro da sie - kaem ja majci.
- To je najmanje to za tebe mogu uiniti, doi za stol - kae ona. - Ma kako se osjeala. Jasno mi
je da kad ovjek cijeli dan radi eli za veerom biti okruen svojom obitelji. Ja ti elim ugoditi.
Samo da se bar ti i Quentin bolje slaete. Bilo bi mi lake.
- Mi se sasvim dobro slaemo - kaem ja. - Nemam nita protiv da ostane zakljuana cijeli dan u
svojoj sobi ako eli. Ali neu trpjeti ovakve predstave i objeene noseve za stolom. Znam da mnogo
traim od nje, ali takav sam ja u mojoj vlastitoj kui. Tvojoj kui, htio sam rei.
- Tvoja je - kae majka. - Ti si joj sad glava.
Quentin nije podigla pogled. Napunio sam tanjure i poela je jesti.
- Jesi li dobila dobar komad mesa? - kaem ja. - Ako nisi, pokuat u ti odabrati bolji.
Nita nije rekla.
 - Kaem, jesi li dobila dobar komad mesa? - kaem ja.
- to? - kae ona. - Da, dobar je.
- Hoe li jo rie? - kaem ja.
- Ne - kae ona.
- Bolje da ti dam jo malo - kaem ja.
- Ne elim jo malo - kae ona.
- Nema na emu - kaem ja. - I drugi put.
- Je li ti prola glavobolja? - kae majka.
- Glavobolja? - kaem ja.
- Pobojala sam se da ti je ba poela - kae ona. - Kad si danas popodne bio kod kue.
- A - kaem ja. - Ne, nije se pojavila. Imali smo toliko posla danas popodne da sam na nju i
zaboravio.
- Zato si zakasnio? - kae majka. Vidio sam da Quentin slua. Pogledao sam je. No i vilica jo su
joj radili, ali uhvatio sam je kako me gleda, a tada je opet spustila pogled na tanjur. Velim ja:
- Ne. Ali posudio sam svoj auto nekom ovjeku oko tri sata i morao sam ekati da se s njim vrati.
- Neko sam vrijeme jeo.
- Tko je to bio? - kae majka.
- Jedan od onih iz cirkusa - kaem ja. - Navodno je mu njegove sestre krenuo na vonju s nekom
enskom iz grada pa je iao u potjeru za njima.
Quentin je nepomino sjedila i vakala.
- Ne smije takvim ljudima posuivati auto - kae majka. - Ti si previe velikoduan s tim autom.
Zato te ja nikad ne traim da mi ga da ako to ikako mogu izbjei.
- Da zna da sam i ja to naas pomislio - kaem ja. - Ali vratio se, bez problema. Kae da je naao
ono to je traio.
- A tko je bila ta enska? - kae majka.
- Rei u ti kasnije - kaem ja. - Ne volim o takvim stvarima govoriti pred Quentin.
Quentin je prestala jesti. Svako malo otpila bi malo vode, zatim je sjedila i mrvila pecivo meu
rukama, lica sagnuta nad tanjurom.
- Da - kae majka. - Valjda ene koje su ovako zatvorene u kui cijeli dan kao ja pojma nemaju to
se u gradu dogaa.
- Da - kaem ja. - Pojma nemaju.
- Moj je ivot bio posve drugaiji - kae majka. - Hvala Bogu da nita ne znam o takvim
opainama. Ne elim ak ni znati o njima. Nisam ja kao veina ljudi.
Nita vie nisam rekao. Quentin je sjedila i mrvila pecivo dok ja nisam prestao jesti. Tada veli:
- Mogu li sad ii? - ne gledajui ni u koga.
- to? - kaem ja. - Jasno da moe ii. Zar si nas ekala?
Pogledala me. Ve je razmrvila sav kruh, ali ruke su joj i dalje radile kao da ga jo mrve i oi su
joj gledale kao da je uhvaena u stupicu ili tako neto a onda je poela gristi usne da bi ovjek
pomislio kako e se otrovati s onolikom koliinom crvenog olova.
 - Bako - kae ona. - Bako...
- Jesi li moda htjela jo neto pojesti? - kaem ja.
- Zato on ovako sa mnom postupa, bako? - kae ona. - Nikad mu nisam nita naao uinila.
- Ja elim da se vas dvoje slaete - kae majka. - Vi ste mi sve to mi je na svijetu ostalo, i zaista
elim da se bolje slaete.
- On je kriv - kae ona. - Ne puta me na miru, i onda moram. Ako me ne eli ovdje u kui, zato
mi ne dopusti da se vratim k...
- Sad je dosta - kaem ja. - Da nisam vie uo ni rijei.
- Zato me onda ne ostavi na miru? - kae ona. - On... on samo...
- On je najblie ocu to u ivotu ima - kae majka. - I ti i ja jedemo njegov kruh. I s punim pravom
oekuje od tebe poslunost.
- On je tome kriv - skoila je od stola. - On me tjera na to. Kad bi samo... - pogledala nas je, oiju
kao u stupici, dok su joj se ruke nekako udno trzale uz bokove.
- to kad bih samo? - kaem ja.
- to god ja inim, ti si tome kriv - kae ona. - Ako sam pokvarena, onda je to zato to sam morala
biti pokvarena. Ti si me na to natjerao. Da sam bar mrtva. Da smo bar svi mrtvi. - Tada je potrala.
uli smo je kako tri uza stube. Onda su se zalupila vrata.
- To je prva razumna stvar koju je izgovorila - kaem ja.
- Danas nije ila u kolu - kae majka.
- Kako zna? - kaem ja. - Bila si u gradu?
- Eto tako, znam - kae ona. - Da si bar malo ljubazniji s njom.
- Tada bih morao svakako urediti da je viam ee nego jednom na dan - kaem ja. - Morat e je
natjerati da dolazi za stol za svaki obrok. Onda joj uvijek mogu dati jo jedan komad mesa.
- Ima malih stvari koje bi mogao za nju uiniti - kae ona.
- Na primjer da ne obraam pozornost kad me ti moli neka se pobrinem da ide u kolu? - kaem
ja.
- Danas nije ila u kolu - kae ona. - Znam da nije. Kae da se ila voziti autom danas popodne s
jednim dekom i da si je ti pratio.
- Kako sam mogao? - kaem ja. - Kad je netko imao moj auto cijelo popodne? Je li bila danas u
koli ili nije, sad je ve stvar prolosti - kaem ja. - Ako ve mora voditi rauna o tome, priekaj do
ponedjeljka.
- eljela sam da se ti i ona dobro slaete - kae ona. - Ali naslijedila je sve one tvrdokorne crte. I
Quentinove takoer. Ve sam onda mislila treba li joj, s tim nasljedstvom koje ve ima, jo dati i to
ime. Ponekad pomislim kako su me njih oboje njome kaznili.
- Za Boga miloga - kaem ja. - to tebi svata ne padne na pamet. Nije udo da si neprestano
bolesna.
- to? - kae ona. - Ne razumijem.
- I nadam se da ne razumije - kaem ja. - Pristojnoj eni promakne mnogo toga to je i bolje da ne
zna.
- Oboje su bili takvi - kae ona. - Udruili bi se s tvojim ocem protiv mene kad sam ih pokuala
ispravljati. On je uvijek govorio kako njima ne treba odgoja, kako ve znaju to je istoa i potenje,
to je najvie to ovjeka uope moe nauiti. I nadam se da je sad zadovoljan.
- Ima jo Bena na koga se moe osloniti - kaem ja. - Glavu gore.
- Namjerno su me iskljuili iz svojih ivota - kae ona. - Uvijek ona i Quentin. Uvijek u zavjeri
protiv mene. I protiv tebe takoer, premda si bio premlad da to shvati. Uvijek su gledali na tebe i
mene kao na strance, kao i na tvog ujaka Mauryja. Uvijek sam govorila tvom ocu kako im doputa
previe slobode, kako su previe zajedno. Kad je Quentin poao u kolu morali smo sljedee godine i
nju upisati, tako da moe biti s njim. Nije mogla podnijeti da netko od vas radi neto to ona ne smije.
Bila je to tatina u njoj, tatina i oholost. A tada, kad su poele njene nevolje, znala sam da e
Quentin osjeati kako i on mora poiniti neto jednako strano. Ali nisam vjerovala da e biti toliko
sebian pa da... Nisam ni u snu mogla pomisliti da e...
- Moda je znao da e biti djevojica - kaem ja. - I da jo jednu takvu vie ne bi mogao podnijeti.
- On ju je znao drati pod kontrolom - kae ona. - inilo se da je on jedina osoba prema kojoj ona
ima nekakvog obzira. Ali i to je valjda dio Boje kazne.
- Da - kaem ja. - teta da ja nisam bio na njegovu mjestu. Tebi bi bilo mnogo bolje.
- Ti takve stvari govori samo da me mui - kae ona. - Premda i zasluujem. Kad su poeli
prodavati zemlju da poalju Quentina na Harvard rekla sam tvom ocu kako mora odvojiti jednaka
sredstva i za tebe. Onda kad je Herbert ponudio da e te uzeti u banku rekla sam, Jason je sad
osiguran, ali kad su se trokovi poeli gomilati i ja bila prisiljena prodati namjetaj i preostale
panjake, smjesta sam joj pisala i rekla da e uvidjeti kako su ona i Quentin dobili svoj dio ali
dijelom i Jasonov i da sad o njoj ovisi kako e mu to nadoknaditi. Rekla sam da e to uiniti iz
potovanja prema svom ocu. Tada sam u to vjerovala. Ali ja sam tek jadna stara ena; odgojili su me
da vjerujem kako su se ljudi spremni mnogo ega odrei zbog svoje obitelji. Ja sam svemu kriva.
Ima pravo to mi predbacuje.
- Zar ti misli da je meni potrebna bilo ija pomo da stojim na vlastitim nogama? - kaem ja. - A
posebno ene koja ne zna ni ime oca svog roenog djeteta.
- Jasone - kae ona.
- U redu - kaem. - Nisam tako mislio. Naravno da nisam.
- Kad bih vjerovala da je to mogue, nakon svih mojih patnji.
- Naravno da nije - kaem ja. - Nisam tako mislio.
- Nadam se da u bar toga biti poteena - kae ona.
- Jasno da hoe - kaem ja. - Previe je slina i jednome i drugome da bi ovjek mogao dvojiti.
- To ne bih mogla podnijeti - kae ona.
- Onda prestani o tome misliti - kaem ja. - Je li te kasnije jo gnjavila da eli naveer izii?
- Nije. Uvjerila sam je kako je to za njezino dobro i kako e mi jednog dana na tome biti zahvalna.
Ona uzme sa sobom knjige i ui poto ja zakljuam vrata. Ponekad nou vidim kod nje svjetlo jo u
jedanaest sati.
- A kako zna da ui? - kaem ja.
- Ne znam to bi inae radila sama u sobi - kae ona. - Nikad nije itala.
- Ne - kaem ja. - Ti ne moe znati. I moe zahvaliti Bogu to ne zna - kaem ja. Ali to bi
vrijedilo rei to naglas. Samo bi mi se opet rasplakala.
 uo sam je kako se penje stubama. Onda je zazvala Quentin i Quentin je rekla to je? kroz vrata. -
Laku no - rekla je majka. Onda sam uo klju u bravi i majka se vratila u svoju sobu.
Kad sam dovrio cigaru i otiao na kat, svjetlo je jo uvijek gorjelo. Vidio sam praznu kljuanicu,
ali nisam uo ni glaska. Uila je tiho. Moda je to nauila u koli. Zaelio sam majci laku no i poao
u svoju sobu i izvukao kutiju i ponovo ga prebrojio. Jasno sam uo Velikog Amerikog Ukopljenika
kako hre kao elektrina pila. Negdje sam proitao da su tako kopili mukarce kako bi dobili enski
glas. Ali moda on nije znao to su mu uinili. Mislim da nije ak znao ni to je to nakanio uiniti, ili
zato ga je gospodin Burgess raspalio po glavi letvom iz ograde. A da su ga samo poslali u Jackson
dok je jo bio pod eterom, uope ne bi ni primijetio razliku. Ali tako neto bilo bi prejednostavno za
jednog Compsona. Ni izdaleka dovoljno zamreno. Nego se i s tim eka sve dok nije istrao
iz dvorita i pokuao oboriti malu djevojicu na cestu njezinom roenom ocu na oigled. No, uvijek
govorim, prekasno su poeli s tim odsijecanjem, a i prebrzo zavrili. Jer znam bar jo dvije kojima bi
neto slino bilo potrebno, a jedna od njih nije ni dva kilometra daleko. Premda zapravo nisam
siguran bi li to uope koristilo. Kao to kaem, jednom kurva uvijek kurva. I da mi je samo dvadeset
etiri sata a da mi ni jedan prokleti newyorki idov ne dijeli savjete. Ne elim ja postii
veliki zgoditak; samo vi to uvajte da namamite u igru one velike lukavce. elim samo pravednu
priliku da dobijem natrag svoj novac. A kad to jednom napravim onda mogu ovamo dovesti cijelu
ulicu Beale i cijelu ludnicu i njih dvoje mogu spavati u mom krevetu a trei moe zauzeti i moje
mjesto za stolom.
 Osmi travnja 1928.

Dan je svanuo sumoran i studen, pokretan zid sivog svjetla sa sjeveroistoka koji se, umjesto da se
rastvori u vlagu, naizgled raspadao u siune i otrovne estice nalik na prainu to su joj se, kad je
Dilsey otvorila vrata svoje kolibe i izila, dijagonalno zabadale u meso i taloile se ne kao vlaga ve
kao neka tvar po kvaliteti nalik rijetkom, ne posve stinutom ulju. Preko turbana natakla je kruti crni
slamni eir, a ispod smee barunaste pelerine obrubljene ofucanim i anonimnim krznom nosila je
haljinu od ljubiaste svile, i stajala je tako neko vrijeme na vratima sa svojim mirijadom bora
izbrazdanim i upalim licem podignutim prema nebu, i jednom mravom rukom, dlana svjetlog i
mekanog poput ribljeg trbuha, a tada je odmaknula pelerinu i stala pomno promatrati prednji dio
svoje oprave.
Oprava kraljevske i ugaene boje visjela joj je s mravih ramena, preko upalih grudi, zatim se
nategla na trbuhu i onda opet padala, nadimljui se malo iznad podsukanja koje e skidati jednu po
jednu kako proljee napreduje i naiu topli dani. Bila je to neko krupna ena ali sad je posvuda
izbijao kostur, labavo pokriven suhom istanjenom koom to se opet zategnula na gotovo nabreklom
trbuhu, kao da su miii i tkivo neko bili hrabrost ili snaga koju su dani ili godine troili sve dok
nije preostao samo nesavladivi kostur uzdiui se poput ruevine ili meaa iznad snene i
nepristupane utrobe, a iznad svega toga ono oronulo lice koje se doimalo kao da su i same kosti
izvan mesa, podignute prema tom silovitom danu s izrazom punim istodobno i fatalizma i djetinjasto
zaprepatenog razoaranja, sve dok se nije okrenula i opet ula u kuu i zatvorila vrata.
Zemlja neposredno oko vrata bila je ogoljela. Kao da su potplati bosih nogu itavih pokoljenja
ostavili na njoj neku patinu, kao na starome srebru ili na zidovima meksikih kua koje lijepe rukom.
Kraj kue, dajui hlad u ljeti, stajala su tri stabla duda, i makasti listovi koji e kasnije postati iroki
i smireni poput dlanova ruku lepetali su u plosnatim valovima na snanom vjetru. Par ojki pojavio se
niotkuda, zakovitlavi se na zapuhu poput arenih komadia krpe ili papira i spustivi se na
dudove, gdje su se ljuljale i naginjale prodorno krijetei u vjetar koji je sa svoje strane trgao i nosio
njihove grube krikove u daljinu poput komadia papira ili krpe. Tada su im se pridruile jo tri pa su
se i one neko vrijeme ljuljale i naginjale u iskrivljenim granama i krijetale. Vrata kolibe su se
otvorila i Dilsey se opet pojavila, ovaj put u mukom pustenom eiru i vojnikoj kabanici, ispod
ijih je otrcanih skuta visjela njezina plava kockasta haljina i nejednako se nadimala, i lepetala oko
nje dok je prelazila dvorite i penjala se stubama do kuhinjskih vrata.
as kasnije pojavila se, ovaj put nosei otvoreni kiobran koji je drala ukoso u vjetar, prela do
hrpe drva te odloila kiobran na zemlju, jo otvoren. Onda ga je brzo uhvatila i zadrala i neko
vrijeme tako s njim stajala ogledajui se oko sebe. Tada ga je zatvorila i poloila na zemlju i
naslagala drvo za ogrjev u naramak, privila ga uz prsa, uzela kiobran i napokon ga uspjela otvoriti i
vratila se do stuba i drala drva u nesigurnoj ravnotei dok je pokuavala zatvoriti kiobran, koji je
onda stavila uspravno u kut odmah kraj vrata. Izbacila je drva u sanduk iza pei. Tada je skinula
kabanicu i eir i uzela prljavu pregau sa zida i privezala je i naloila vatru u tednjaku. Dok je to
radila, tropoui reetkom i zvekeui poklopcima, gospoa Compson poela ju je dozivati s vrha
stuba.
Imala je na sebi jutarnju haljinu od proivenog crnog satena, i vrsto ju je jednom rukom stezala
pod podbratkom. U drugoj je ruci drala crveni gumeni termofor, i tako je stajala na vrhu stranjega
stubita i dozivala - Dilsey - jednolino i u ravnomjernim razmacima u tiho stubite koje se sputalo u
potpunu tamu a tada opet izranjalo ondje gdje je na njega padalo sivo svjetlo s prozora. - Dilsey -
zvala je, bez modulacije i bez naglaska i bez urbe, kao da uope ne oekuje odgovor. - Dilsey.
Dilsey se javila i prestala kloparati oko tednjaka, ali prije nego je stigla prijei kuhinju gospoa
Compson ju je opet zazvala, i jo jednom prije nego je prela blagovaonicu i stala tako da joj se
glava isticala na sivoj mrlji prozora.
- Dobro, dobro - rekla je Dilsey. - Dobro, tu sam. Napunit u ga im bude vrue vode. - Podigla je
suknje i popela se stubama, potpuno izbrisavi sivo svjetlo. - Ostavite ga dolje i ajte natrag u krevet.
- Nije mi bilo jasno to se dogaa - rekla je gospoa Compson. - Leim budna ve najmanje jedan
sat, a ne ujem ni glaska iz kuhinje.
- Ostavite ga dolje i ajte natrag u krevet - rekla je Dilsey. S mukom se uspinjala stubama,
bezoblina, zadihana. - Vatra e se razgorit za minutu, a voda e bit topla za dvije.
- Leim budna ve bar jedan sat - rekla je gospoa Compson. - Mislila sam da moda eka da ja
siem i naloim vatru.
Dilsey je stigla do vrha stubita i uzela termofor. - Sredit u ga ja za minutu - rekla je. - Luster je
zaspo jutros, izgubio je pol noi u onom cirkusu. Ja u sama zapalit vatru. Ajte sad, da se drugi ne
probude dok sve ne zgotovim.
- Ako doputa Lusteru stvari to ga odvlae od posla, onda si sama kriva to zbog toga trpi -
rekla je gospoa Compson. - A Jasonu nee biti drago ako uje za to. Zna da nee.
- E, nije io s Jasonovim novcem - rekla je Dilsey. - To sigurno. - Pola je prema stubama.
Gospoa Compson se vratila u svoju sobu. Dok se opet uvlaila u krevet ula je kako Dilsey jo
silazi niza stube s onom bolnom i jezivom sporou koja bi ovjeka izludjela da je nije nakon nekog
vremena progutalo kloparanje vrata na smonici.
Ula je u kuhinju i naloila vatru i poela pripremati doruak. U jednom trenutku prekinula je
posao, otila do prozora i pogledala prema svojoj kolibi, zatim pola na vrata i otvorila ih i viknula u
vjetrovito jutro.
- Luster! - vikala je i stala da osluhne, okreui lice od vjetra. - Ej, Luster! - Opet je osluhnula, i
kad se pripremila da jo jednom vikne, Luster se pojavio iza ugla kuhinje.
- Molim? - rekao je neduno, tako neduno da ga je Dilsey, na trenutak nepomina, pogledala
izraavajui licem vie od pukog iznenaenja.
- A e si ti? - rekla je.
- Nige - rekao je on. - Samo u podrumu.
- I to radi u podrumu? - rekla je. - I nemoj mi tu stajat na kii, budalo jedna - rekla je.
- Ni ne radim - rekao je. Popeo se stubama.
- Da se nisi usudio pro kroz ova vrata bez naramka drva - rekla je. - Evo, morala sam i drvo vu
i jo palit vatru. Jel ti nisam sino rekla da ne odlazi odavde prije nego onaj sanduk za ogrjev
napuni do vrha?
- I jesam - rekao je Luster. - Napunio sam ga.
- I kamo je onda nestalo?
- Ne znam. Nisam ga ja ni tako.
- No dobro, sad ga lijepo napuni - rekla je. - I onda idi gore i pobrini se za Benjyja.
Zatvorila je vrata. Luster je krenuo prema drvima. Onih je pet ojki lepetalo oko kue, krijetalo, i
opet sjedalo na dud. Promatrao ih je. Uzeo je kamen i bacio ga. - I - rekao je. - Ajte natrag u pakao
kamo i spadate. Jo nije ponedjeljak.
Natovario je na sebe cijelo brdo drva za ogrjev. Nije vidio preko njega, i doteturao je do stuba i
uz njih i tresnuo o vrata, rasipajui cjepanice. Tada je dola Dilsey i otvorila mu vrata i on je
zateturao preko kuhinje. - Ej, Luster! - viknula je, ali on je ve izbacio drvo u sanduk uz gromovit
tresak. - Ha! rekao je.
- Oe ti to probudit cijelu kuu? - rekla je Dilsey. Klepnula ga je dlanom po zatiljku. - Sad idi
gore i nek se Benjy obue.
- Razumijem - rekao je. Poao je prema vanjskim vratima.
- Kamo si krenijo? - rekla je Dilsey.
- Mislio sam da je bolje da idem oko kue i na prednja vrata, da ne probudim milostivu i njih.
- Idi po stranjim stubama kako sam ti rekla i obuci Benjyja - rekla je Dilsey. - Ajde, jes uo.
- Razumijem - rekao je Luster. Vratio se i iziao kroz vrata blagovaonice. Poslije nekog vremena
prestala su lupati. Dilsey se pripremila da zamijesi pecivo. Dok je ravnomjerno tresla sito nad
daskom za mijeenje, pjevala je, najprije za sebe, neto bez odreene melodije ili rijei, neto to se
ponavljalo, turobno, alostivo i suzdrano, dok je brano iz njezinih ruku fino i ravnomjerno snijeilo
kroz sito na dasku za mijeenje. tednjak je poeo zagrijavati prostoriju i ispunjati je mrmljavim
molovima vatre, i ubrzo je ve pjevala glasnije, kao da joj se i glas malo otopio u sve jaoj toplini, a
tada ju je gospoa Compson opet zazvala iz kue. Dilsey je podigla lice kao da joj oi mogu
prodrijeti i zaista prodiru kroz zidove i strop i vide staricu u njezinoj proivenoj jutarnjoj haljini na
vrhu stubita, kako u redovitim razmacima poput automata zaziva njezino ime.
- O, Boe - rekla je Dilsey. Spustila je sito, podigla rub pregae i obrisala ruke te uzela termofor
sa stolca na koji ga je stavila i omotala pregaom drak kotlia iz kojega je ve malo sukljala para. -
Samo as - viknula je. - Voda se evo ba zgrijala.
Meutim nije termofor bio ono to je gospoa Compson htjela, i drei ga za grljak kao mrtvu
koko, Dilsey je otila do podnoja stubita i pogledala gore.
- Pa to Luster nije gore s njim? - rekla je.
- Lustera uope nema u kui. Ve dugo ovdje leim i ekam da ga ujem. Znala sam da e
zakasniti, ali ipak sam se nadala da e doi na vrijeme da sprijei Benjamina da ne probudi Jasona
ba ovaj jedini dan u tjednu kad moe ujutro dulje spavati.
- Ne znam kako moete oekivat da e netko spavat dok vi tako stojite na vrh stuba i urlate na
eljad ve u cik zore - rekla je Dilsey. Poela se s velikim naporom uspinjati stubama. - Poslala sam
tog maloga gore prije pola sata.
Gospoa Compson ju je gledala i pridravala jutarnji ogrta pod podbratkom. - to e sad? -
rekla je.
 - Idem obu Benjyja i dovest u ga dolje u kuhinju da nam ne probudi Jasona i Quentin - rekla je
Dilsey.
- Jo nisi poela praviti doruak?
- I za to u se pobrinut - rekla je Dilsey. - Bolje da idete natrag u krevet dok vam Luster ne zapali
vatru. Studeno je jutros.
- Kao da ne znam - rekla je gospoa Compson. - Noge su mi kao led. Tako su hladne da sam se od
toga probudila. - Gledala je kako se Dilsey penje stubama. Dugo joj je trebalo. - Zna kako se Jason
uzrujava kad doruak kasni - rekla je gospoa Compson.
- Ne mogu ja ba sve odjednom - rekla je Dilsey. - Ajte natrag u krevet, prije nego mi jo i vi
budete jutros na brizi.
- Ako e sad sve ostaviti da obue Benjamina, bolje da ja siem i pripremim doruak. Ti zna
isto tako dobro kao i ja kako se Jason uzrujava kad doruak kasni.
- A ko e onda jest vae splaine? - rekla je Dilsey. - Samo mi to recite. Ajte sad - rekla je,
uspinjui se s mukom. Gospoa Compson je stajala i gledala je kako se penje odupirui se o zid
jednom rukom, pridravajui suknju drugom.
- Ide ga probuditi samo zato da ga obue? - rekla je.
Dilsey je zastala. Podignuvi nogu prema sljedeoj stubi, s rukom na zidu, stajala je nepokretna i
bezoblina pred sivom mrljom prozora iza sebe.
- Pa to nije budan? - rekla je.
- Nije bio kad sam ja pogledala - rekla je gospoa Compson. - Ali ve mu je davno vrijeme. On
zbilja nikad ne spava poslije pola osam. Ti to dobro zna.
Dilsey nita nije odgovorila. Nije se makla s mjesta, ali premda je nije mogla jasno vidjeti osim
kao kvrgavu plonu sjenu, gospoa Compson je znala da je malo oborila lice i da sad stoji ondje kao
to krave stoje na kii, drei prazan termofor za grljak.
- Nisi ti ta koja mora snositi posljedice - rekla je gospoa Compson. - To nije tvoja briga. Ti
moe otii. Ne mora nositi cijeli taj teret iz dana u dan. Ti nita ne duguje ni njima ni uspomeni na
gospodina Compsona. Znam da nikad nisi osjeala nikakve ljubavi prema Jasonu. Nisi to nikad
pokuala ni sakriti.
Dilsey nije nita rekla. Polako se okrenula i poela silaziti, sputajui tijelo od stube na stubu, kao
malo dijete, pridravajui se rukom o zid. - Ajde, idite i ostavite ga na miru - rekla je. - Nemojte vie
i unutra. Ja u poslat Lustera k njemu im ga naem. Ostavite ga na miru.
Vratila se u kuhinju. Pogledala je u tednjak, zatim je skinula pregau preko glave i navukla
kabanicu i otvorila vanjska vrata i ogledala se po dvoritu. Vrijeme joj se zabadalo u meso, otro i
prodorno, ali nita se drugo na vidiku nije micalo. Sila je stubama, oprezno, kao da se boji da ne
proizvede buku, i zamakla iza ugla kuhinje. Ba u tom trenutku Luster se iznenada i neduno pojavio
na podrumskim vratima.
Dilsey se zaustavila. - to sad radi? - rekla je.
- Nita - rekao je Luster. - Gospon Jason su rekli da pronaem odakle curi ona voda u podrumu.
- A kad ti je reko da to napravi? - rekla je Dilsey. - Lani za Novu godinu, jelda?
- Pa mislio sam da pogledam dok spavaju - rekao je Luster. Dilsey je dola do podrumskih vrata.
Odmaknuo se i ona je zavirila dolje u tminu koja je vonjala na vlanu zemlju i plijesan i gumu.
 - Hm - rekla je Dilsey. Opet je pogledala Lustera. Doekao ju je pogledom nedunim, pitomim i
otvorenim. - Ne znam to radi, ali bolje ti je da odma prestane. Valjda si se i ti danas nameraio na
mene kao i svi drugi, jelda? Da si smjesta otio gore k Benjyju, uje li?
- Razumijem - rekao je Luster. Poao je urno prema kuhinjskim stubama.
- Ej - rekla je Dilsey. - Donesi mi jo jedan naramak drva dok si tu.
- Razumijem - rekao je. Proao je kraj nje na stubama i uputio se k hrpi drva. Kad je as kasnije
opet doteturao do vrata, i opet nevidljiv i slijep unutar i iza svog drvenog avatara, Dilsey je otvorila
vrata i usmjerila ga vrstom rukom preko kuhinje.
- Samo baci opet u onaj sanduk - rekla je. - Samo baci.
- I moram - rekao je Luster, zadihan. - Ne mogu ga inae nikako spustit.
- Onda tu stoj neko vrijeme i dr ga - rekla je Dilsey. Skidala mu je teret drvo po drvo. - to te
jutros spopalo? Kadgod te poaljem po drva ne donese vie od est cjepanica odjednom pa da te
ubijem, a vidi sad ovo danas. to si naumio trait od mene? Pa ta taj cirkus nije ve otio iz grada?
- Je. Otio je.
Stavila je i posljednju cjepanicu u sanduk. - Ajde sad gore k Benjyju ko to sam ti rekla. I nemoj
da me netko zivka sa stuba sve dok ja ne pozvonim. Jes me uo?
- Jesam - rekao je Luster. Nestao je kroz okretna vrata. Dilsey je metnula jo drva u tednjak i
vratila se svojem tijestu. Nakon nekog vremena opet je poela pjevati.
Prostorija se ugrijala. Ubrzo je Dilseyjina koa poprimila nekakav topli, puniji sjaj dok se tako
kretala po kuhinji prikupljajui sastojke za doruak, sastavljajui obrok i nije vie, kao Lusterova i
njezina put prije toga, izgledala kao da je posuta finim drvenim pepelom. Na zidu iznad kredenca,
nevidljiv osim u noi pri svjetlu svjetiljke pa ak i tada duboko zagonetan jer je imao samo jednu
kazaljku, kuckao je starinski zidni sat, a nakon to je ispustio neki udan zvuk kao da se nakaljava,
odbio je pet.
- Osam sati - rekla je Dilsey. Stala je, podigla glavu i oslukivala. Ali nije se ulo nita osim sata
i vatre. Otvorila je penicu i pogledala svoje tijesto, a tada je onako pognuta zastala dok je netko
silazio stubama. ula je korake kako prelaze blagovaonicu, zatim su se okretna vrata otvorila i uao
je Luster, a za njim krupan mukarac koji kao da je bio oblikovan od neke tvari iji sastojci ne ele ili
ne mogu prionuti nijedan uz drugoga, ni uz kostur koji ih odrava. Koa mu je izgledala mrtvaki i bez
dlake; pritom sav nabrekao, kretao se nezgrapno, gegajui kao dresirani medvjed. Kosa mu je bila
blijeda i rijetka. Bila je glatko zaeljana niz elo kao u djece na starim fotografijama. Oi su mu bile
bistre, njeno blijedoplave poput razlika, a debele su usnice visjele otvorene i malo slinave.
- Je li mu zima? - rekla je Dilsey. Obrisala je ruke o pregau i dodirnula mu ruku.
- Ako njemu nije, meni je - rekao je Luster. - Uvijek je zima za Uskrs. Nefaljeno. Gospoa Carlin
kae da ako nema vremena da joj pripremi termofor onda nije ni vano.
- O Boe - rekla je Dilsey. Dovukla je stolac u kut izmeu sanduka za ogrjev i tednjaka. Mukarac
je posluno otiao do njega i sjeo. - Daj pogledaj u blagovaonicu i vidi e sam ostavila taj termofor -
rekla je Dilsey. Luster je donio termofor iz blagovaonice i Dilsey ga je napunila i dala mu ga. - Ajde,
pouri - rekla je. - Vidi jel Jason budan. Reci im da je sve gotovo.
Luster je iziao. Benjy je sjedio kraj tednjaka. Sjedio je mlitavo, posve nepokretan osim glave
koja kao da je neprestano kimala dok je svojim milim neodreenim pogledom gledao Dilsey kako se
kree po kuhinji. Luster se vratio.
 - Usto je - rekao je. - Gospoa Carlin kae da prostre stol. - Priao je tednjaku i rairio nad
njim ruke s dlanovima nadolje. - Usto je, velim - rekao je. - ini mi se da je ljut ko pas.
- Ma to je sad? - rekla je Dilsey. - Makni se odatle. Kako mogu neto radit kad mi tu stoji iznad
tednjaka?
- Zima mi je - rekao je Luster.
- Na to si moro mislit dok si bio u onom podrumu - rekla je Dilsey. - A to to ljuti Jasona?
- Kae da smo ja i Benjy razbili onaj prozor u njegovoj sobi.
- Sto, razbit je? - rekla je Dilsey.
- Tako on kae - ree Luster. - Kae da sam ga ja razbio.
- Kako si mogo kad dri sobu zakljuanu dan i no?
- Kae da sam baco kamenje i razbio ga - rekao je Luster.
- Pa jesi li?
- Na asnu rije nisam - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali - rekla je Dilsey.
- Ma nisam, kad kaem - rekao je Luster. - Pitaj Benjyja ako jesam. Nisam ni gledo taj prozor.
- Ko ga je onda mogo razbit? - rekla je Dilsey. - On samo gnjavi, da probudi Quentin - rekla je i
izvukla lim s pecivom iz penice.
- A bit e - rekao je Luster. - udna je to eljad. Drago mi je to nisam njiov.
- Da nisi njiov? - rekla je Dilsey. - Samo da ti kaem, crniu, ima u tebi isto tolko kompsonske
gadosti ko u njima. Jesi siguran da ti nisi razbio onaj prozor?
- A zato bi ga io razbijat?
- A zato radi sve tvoje ostale gadosti? - rekla je Dilsey. - Ajde, pazi sad na njega, da opet ne
opee ruku dok ja ne namjestim stol.
Pola je u blagovaonicu, gdje su je uli kako se kree, zatim se vratila i stavila tanjur na kuhinjski
stol i napunila ga hranom. Ben ju je gledao i slinio, isputajui nekakav nejasan, lakom zvuk.
- Dobro je, dobro, zlato - rekla je. - Evo tvog doruka. Dovui njegov stolac, Luster. - Luster je
pomaknuo stolac i Ben je sjeo, cvilei i slinei. Dilsey mu je svezala krpu oko vrata i obrisala mu
usta okrajkom. - I gledaj da bar jedanput ne zaprlja sve na sebi - rekla je, dodajui Lusteru licu.
Ben je prestao cviliti. Gledao je licu kako mu se podie prema ustima. Kao da je ak i lakomost u
njemu bila povezana s miijem, a sama glad nesuvisla, nesvjesna da je glad. Luster ga je hranio
vjeto i ravnoduno. Tu i tamo, pozornost bi mu se vratila dovoljno da naglo odmakne licu tako da
Ben zatvori usta na prazan zrak, ali bilo je oito da su Lusterove misli negdje drugdje. Druga mu je
ruka poivala na naslonu stolca i na toj se mrtvoj povrini pokretala oprezno, njeno, kao da
izvlai neku neujnu melodiju iz te mrtve praznine, pa je jednom, dok su mu prsti iz ubijenog drveta
izazivali bezvuni i sloeni arpeggio, ak zaboravio izazivati Bena licom sve dok ga Ben nije
ponovno prizvao jecajem.
Dilsey se kretala amo-tamo po blagovaonici. Nakon nekog vremena pozvonila je malim jasnim
zvoncem, a tada je Luster u kuhinji uo kako gospoa Compson i Jason silaze i uo je Jasonov glas i
sluajui zakolutao oima tako da su se vidjele samo bjeloonice.
- Naravno, znam da ga oni nisu razbili - rekao je Jason. - Naravno, znam. Moda se razbio od
promjene vremena.
- Ne znam kako se to moglo dogoditi - rekla je gospoa Compson. - Tvoja soba je zakljuana
cijeli cjelcati dan, tono onako kako je ostavi kad ide u grad. Nitko od nas nikad onamo ne ulazi
osim u nedjelju kad je istimo. Ne bih htjela da pomisli kako bih ja ulazila nekamo gdje sam
nepoeljna, ili da bih to bilo kome drugome dopustila.
- Pa nisam ni rekao da si ga ti razbila, je li tako? - rekao je Jason.
- Ja ne elim ulaziti u tvoju sobu - rekla je gospoa Compson. - Ja potujem svaiji privatni ivot.
Ne bih ja prela preko tog praga ak i da imam klju.
- Da - rekao je Jason. - Znam da tvoji kljuevi ne pristaju u moju bravu. Zato sam je i dao
izmijeniti. Ali hou samo znati kako se taj prozor mogao razbiti.
- Luster kae da ga on nije razbio - rekla je Dilsey.
- To sam znao a da ga i ne pitam - rekao je Jason. - A gdje je Quentin? - rekao je.
- One di i svake nedjelje ujutro - rekla je Dilsey. - Ma to je to tebe spopalo ovih zadnjih par
dana, ha?
- No dobro, od sada e sve biti drugaije - rekao je Jason. - Idi gore i reci joj da je doruak gotov.
- Ostavi je na miru, Jasone - rekla je Dilsey. - Ona se die za doruak svakog jutra u tjednu, i
gospoa Carlin joj je dopustila da ostane u krevetu u nedjelju. Ti to zna.
- Ne mogu drati punu kuhinju crnaca koji e je sluiti kad se sjeti, ma koliko ja to elio - rekao je
Jason. - Idi i reci joj neka sie na doruak.
-Niko je ni ne mora sluit - rekla je Dilsey. - Ja stavim njen doruak na toplo i...
- Jesi li me ula? - rekao je Jason.
- ujem ja tebe - rekla je Dilsey. - Ni drugo ni ne ujem kad si ti u kui. Ako se ne svadi s
Quentin ili s mamom, onda vie na Lustera i Benjyja. Zato mu putate da se tako ponaa, gospoo
Carlin?
- Bolje da poslua - rekla je gospoa Compson. - On je sad glava kue. Njegovo je pravo
zahtijevati od nas da potujemo njegove elje. Ja se trudim, pa ako mogu ja, moe i ti.
- Svejedno je glupo bit tako zle volje pa tjerat Quentin iz kreveta samo zato to to njemu pae -
rekla je Dilsey. - Moda misli da je ona razbila taj prozor.
- Bi ona, da se sluajno toga sjetila - rekao je Jason. - Hajde sad idi i napravi to sam ti rekao.
- A ne bi joj ba nit zamjerila da je - rekla je Dilsey idui prema stubama. - Kad joj neprestano
cekee cijelo bogovetno vrijeme dok si u kui.
- Tiho, Dilsey - rekla je gospoa Compson. - Ne prilii ni tebi ni meni da Jasonu govorimo to e
uiniti. Ponekad mislim da nije u pravu, ali trudim se da se pokorim njegovim eljama zbog svih vas.
Ako sam ja dovoljno jaka da doem k stolu, onda moe i Quentin.
Dilsey je izila. uli su je kako se uspinje stubama. Dugo su je uli na stubitu.
- Ima velianstvenu zbirku sluinadi - rekao je Jason. Podvorio je majku i sebe hranom. - Jesi li
ikad imala ijednoga koji je bio vrijedan i metka? Valjda ipak jesi, nekad, prije nego sam dovoljno
odrastao da to upamtim.
- Moram im ugaati - rekla je gospoa Compson. - Potpuno ovisim o njima. Na alost, preslaba
sam. Da sam bar snana. Da bar mogu sama obavljati sav kuni posao. Mogla bih ti barem taj teret
skinuti s lea.
- Da, u lijepom bismo svinjcu onda ivjeli - rekao je Jason. - Pouri, Dilsey - viknuo je.
- Znam da mi predbacuje - rekla je gospoa Compson to sam im dopustila da danas odu u
crkvu.
- Kamo da odu? - rekao je Jason. - Zar onaj vraji cirkus jo nije otiao?
- U crkvu - rekla je gospoa Compson. - Crnci imaju posebnu uskrsnu misu. Obeala sam Dilsey
prije dva tjedna da mogu ii.
- to znai da emo imati hladni ruak - rekao je Jason - ili ga uope neemo imati.
- Znam da sam ja kriva - rekla je gospoa Compson. - Znam da sad meni predbacuje.
- A to? - rekao je Jason. - Pa nisi valjda ti uskrsla Krista. Ili jesi?
uli su Dilsey kako se popela na posljednju stubu, zatim kako polako hoda po hodniku.
- Quentin - rekla je. Kad je zazvala prvi put, Jason je odloio no i vilicu, i kao da su i on i
njegova majka svaki sa svoje strane stola ekali u potpuno identinom poloaju; jedan hladan i lukav,
guste smee kose koja se sa svake strane ela uvijala u dva tvrdoglava uvojka, kao u barmena na
karikaturama, i smeih oiju s crno obrubljenim arenicama poput pekula, a druga hladna i plaljiva,
potpuno bijele kose i oiju podbulih i izgubljenih i tako tamnih da se inilo da su sama zjenica
ili sama arenica.
- Quentin - rekla je Dilsey. - Ustani, duo. ekaju te s dorukom.
- Ne shvaam kako se taj prozor mogao razbiti - rekla je gospoa Compson. - Jesi li siguran da se
to dogodilo ba juer? Mogao je dugo stajati razbijen, uz ovo toplo vrijeme. Gornje okno, skriveno
iza aluzine.
- Po posljednji put ti kaem da se to dogodilo juer - rekao je Jason. - Misli valjda da ne
poznajem sobu u kojoj stanujem? Misli da sam mogao ivjeti u njoj tjedan dana s rupom u prozoru
kroz koju moe provui ruku... - glas mu se prekinuo, posustao, i ostao je zurei u majku oima na
trenutak potpuno praznim, bez ikakva izraaja. Kao da su mu oi zadravale dah dok ga je majka
gledala, lica mlohavog i plaljivog, rasplinutog, vidovitog a ipak tupog. Dok su tako sjedili, Dilsey je
govorila:
- Quentin. Nemoj se poigravat sa mnom, duo. Sii na doruak, duo. ekaju te.
- Nikako mi to nije jasno - rekla je gospoa Compson. - Ba kao da je netko pokuao provaliti u
kuu... - Jason je skoio. Stolica se prevrnula s treskom. - to... - rekla je gospoa Compson zurei u
njega kad je projurio kraj nje i zaletio se preskaui stube, na kojima je susreo Dilsey. Lice mu je
sad bilo u sjeni i Dilsey je rekla:
- Duri se. Tvoja mama nije otkljuala... - Ali Jason je projurio kraj nje hodnikom sve do vrata.
Nije zvao. Zgrabio je kvaku i pokuao otvoriti, tada je stajao s kvakom u ruci i malo pognute glave
kao da oslukuje neto mnogo udaljenije nego to je taj omeeni prostor iza vrata, neto to je ve
uo. Drao se kao ovjek koji se pretvara da slua kako bi pred sobom sa krio ono to ve uje. Iza
njega se gospoa Compson penjala stubama i zvala ga. Tada je ugledala Dilsey i prestala zvati njega,
i umjesto toga zvala nju.
- Kaem ti da jo nije otkljuala ta vrata - rekla je Dilsey.
Kad je progovorila on se okrenuo i potrao prema njoj, ali glas mu je bio miran, staloen. - Nosi
klju sa sobom? - rekao je. - Hou rei, ima li ga sada, ili ga moda...
 - Dilsey - rekla je gospoa Compson sa stubita.
- Ili to? - rekla je Dilsey. - Zato ne pusti...
- Klju - rekao je Jason. - Od ove sobe. Nosi li ga cijelo vrijeme sa sobom. Majko. - Tada je
ugledao gospou Compson i siao joj stubama u susret. - Daj mi taj klju - rekao je. Poeo je pipati
depove pohabanog crnog jutarnjeg ogrtaa na njoj. Ona se opirala.
- Jasone - rekla je. - Jasone! Zar me ti i Dilsey hoete opet strpati u krevet? - rekla je gurajui ga
od sebe. - Ne da mi ni da nedjelju provedem u miru?
- Klju - rekao je Jason pretraujui je. - Ovamo s njim. - Osvrnuo se prema vratima, kao da
oekuje da e se naglo rastvoriti prije nego opet stigne do njih s kljuem koji jo nema.
- Dilsey, molim te! - rekla je gospoa Compson, steui ogrta oko sebe.
- Daj mi klju, budalo jedna stara! - povikao je Jason iznenada. Iz depa joj je silom izvukao
golemi sveanj zahralih kljueva na eljeznom kolutu kao u srednjovjekovnog uzniara i odjurio
natrag hodnikom, dok su ga dvije ene slijedile.
- Ej, Jasone! - rekla je gospoa Compson. - Nikad nee pronai pravi - rekla je. - Zna da ja nikad
nikome ne doputam da uzima moje kljueve, Dilsey - rekla je. Poela je naricati.
- Tiho - rekla je Dilsey. - Nee on njoj nita napravit. Ja mu neu dat.
- Ali u nedjelju ujutro, u mojoj vlastitoj kui - rekla je gospoa Compson. - A toliko sam se trudila
da ih odgojim kao krane. Daj meni da naem pravi klju, Jasone - rekla je. Stavila mu je ruku na
nadlakticu. Onda se poela hrvati s njim, ali on ju je laktom odgurnuo u stranu i naas je pogledao
ledenim i opsjednutim oima a zatim se opet okrenuo vratima i glomaznim nezgrapnim kljuevima.
- utite - rekla je Dilsey. - uj, Jasone!
- Neto se strano dogodilo - zavapila je gospoa Compson. - Sigurna sam. uj, Jasone - rekla je i
opet ga uhvatila za ruku. - Gle, ne da mi ak ni da pronaem klju od sobe u mojoj vlastitoj kui!
- No, no - rekla je Dilsey. - Ma to se moe dogodit? Ja sam tu. Neu mu ja dat da joj neto naao
uini. Quentin - rekla je podigavi glas - nita se ti ne boj, duo, ja sam tu.
Vrata su se naglo otvorila prema unutra. Stajao je na njima na trenutak, skrivajui pogled na sobu,
a zatim je zakoraio u stranu. - Uite - rekao je hrapavim, ravnim glasom. Ule su. Nije to bila soba
mlade djevojke. Nije to bila niija soba, i slabaan vonj jeftine kozmetike i ono nekoliko enskih
predmeta i drugih dokaza nezgrapnih i beznadnih pokuaja da je uine enstvenom samo su podvlaili
njezinu anonimnost, pridajui joj onu mrtvu i stereotipnu privremenost soba u sumnjivim svratitima.
Krevet je bio netaknut. Na podu je leao zamazani komad rublja od jeftine kriave ruiaste svile, iz
poluotvorene ladice komode visjela je jedna jedina arapa. Prozor je bio otvoren. Tik uz kuu rasla
je kruka. Bila je u cvatu i grane su strugale i greble o kuu a zasien zrak, koji je prodirao
kroz prozor, donosio je u sobu turoban miris cvijea.
- No eto - rekla je Dilsey. - Jel vam nisam rekla da joj nije nita?
- Nita? - rekla je gospoa Compson. Dilsey je pola za njom u sobu i stavila joj ruku na rame.
- Ajde, lijepo idite i legnite - rekla je. - Na u ja nju za deset minuta.
Gospoa Compson je otresla ruku sa sebe. - Pronai pismo - rekla je. - Quentin je ostavio pismo
kad je to napravio.
- U redu - rekla je Dilsey. - Na u ga. Ajte vi samo u svoju sobu.
- Znala sam onog asa kad su je prozvali Quentin da e se ovo dogoditi - rekla je gospoa
Compson. Prila je komodi i poela prevrtati predmete razasute po njoj - boice od parfema, kutiju s
puderom, izgrienu olovku, karice s jednim slomljenim krakom koje su leale na pokrpanom alu
pranom od pudera i zamrljanom ruem. - Nai to pismo - rekla je.
- I ou - rekla je Dilsey. - Ajte sad, ujete. Ja i Jason emo ga na. Samo vi ajte u svoju sobu.
- Jasone - rekla je gospoa Compson. - Gdje je on? - Pola je k vratima. Dilsey ju je slijedila niz
hodnik do drugih vrata. Bila su zatvorena. - Jasone - zazvala je kroz vrata. Nije bilo odgovora.
Pokuala je okrenuti kvaku, zatim ga je opet pozvala. Ali i dalje nije bilo odgovora, jer on je iz
ormara bacao iza sebe stvari, odjeu, cipele, koveg. Tada je iziao nosei ispiljeni dio drvene
obloge i stavio je na pod i opet uao u ormar i iziao s metalnom kutijom. Stavio ju je na krevet i
gledao u razbijenu bravu na kutiji dok je iz depa izvlaio kolut s kljuevima i odabirao klju, i onda
opet stajao s odabranim kljuem u ruci promatrajui razbijenu bravu. Tada je spremio kljueve natrag
u dep i paljivo istresao sadraj kutije na krevet. Jednako paljivo slagao je papire, podiui i
istresajui jedan po jedan. Tada je prevrnuo kutiju pa i nju istresao i onda polako spremio papire
natrag i opet stajao, gledajui razbijenu bravu, s kutijom u rukama i oborene glave. Vani pred
prozorom uo je kako se ojke kovitlaju i krijete i onda odlijeu, dok im vjetar raznosi krikove, a
negdje se ulo kako je proao neki automobil i taj je zvuk takoer iezao. Majka ga je iza vrata
ponovo zvala, ali nije se ni pomakao. uo je Dilsey kako je odvodi hodnikom, a zatim kako se
zatvaraju neka vrata. Tada je opet spremio kutiju natrag u zidni ormar i pobacao u njega odjeu i
poao niza stube do telefona. Dok je stajao sa slualicom uz uho i ekao, Dilsey je sila stubama.
Pogledala ga je ne zaustavljajui se i otila dalje.
Dobio je vezu. - Ovdje Jason Compson - rekao je, i glas mu je bio tako hrapav i promukao da je
morao ponoviti. - Jason Compson - rekao je, nastojei da kontrolira glas. - Pripremite kola za deset
minuta, s vaim zamjenikom ako vi ne moete ii. Ja u doi... to? ... Provalna kraa. Moja kua.
Znam tko je... Provalna kraa, kaem. Pripremite kol... to? Zar vi niste plaeni da provodite zakon...
Da, bit u ondje za pet minuta. Neka ta kola budu spremna da odmah krenemo. Ako ne budu, izvijestit
u o tome guvernera.
Tresnuo je slualicom i preao blagovaonicu, gdje je jedva naeti obrok sada stajao hladan na
stolu i uao u kuhinju. Dilsey je punila termofor vodom. Ben je sjedio, smiren i prazna pogleda. Kraj
njega je Luster izgledao kao nekakav pas uvar, bistar i budan. Neto je jeo. Jason je preao kuhinju.
- to nee nit pojest za doruak? - rekla je Dilsey. Nije uope obraao pozornost na nju. - Ajde,
odi jest, Jasone. - Nije ni zastao. Vanjska vrata zalupila su se za njim. Luster je ustao i poao k
prozoru i pogledao van.
- Uu - rekao je. - to se tamo gore dogaa? Da nije moda mlatio gospoicu Quentin?
- Ti zaepi - rekla je Dilsey. - Samo mi sad uzrujaj Benjyja pa u ti glavu razbit. Dr ga na miru
kako god zna dok se ja ne vratim, uje. - Zaarafila je ep na termoforu i izila. uli su je kako se
penje stubama, a onda su uli kako Jason prolazi kraj kue u svom automobilu. Poslije toga u kuhinji
nije bilo vie nikakvog zvuka osim upornog mrmljanja kotlia i sata.
- Zna na to se kladim? - rekao je Luster. - Kladim se da ju je premlatio. Kladim se da ju je
tresnio po glavi i sad je otio po doktora. Na to se kladim, da zna. - Sat je tiktakao, sveano
i duboko. Glasao se kao potmuli puls same te kue u raspadanju, i poslije nekog vremena zakripao je
i proistio grlo i odbio est puta. Ben je podigao pogled prema njemu, zatim prema okruglastom
obrisu Lusterove glave na prozoru i opet poeo klimati glavom i sliniti. Zastenjao je.
- Zavei, ludo - rekao je Luster ne okreui se. - Sve mi se ini, nita danas od nae crkve. - Ali
Ben je sjedio u stolcu i tiho cvilio dok su mu velike mekane ruke visjele izmeu koljena. Iznenada je
zaplakao, gotovo zatulio, otegnuto, zvuk bez smisla i bez stanke. - uti - rekao je Luster. Okrenuo se i
podigao ruku. - Oe da te prebijem? - Ali Ben ga je gledao i otegnuto tulio pri svakom izdisaju.
Luster mu je priao i stresao ga. - Da si smjesta uutio! - viknuo je. - Evo - rekao je. Izvukao je Bena
iz stolca i povukao stolac pred tednjak, zatim otvorio vrata tednjaka i gurnuo Bena u stolac.
Izgledalo je kao da mali teglja uvodi nekakav nezgrapni tanker u uski dok. Ben je opet sjeo licem
okrenut prema ruiastim vratima. Uutio je. Tada su opet uli sat, i Dilsey kako se sporo kree
stepenicama. Kad je ula on je opet zajecao. Tada je podigao glas.
- to si mu sad uinio? - rekla je Dilsey. - Ma to ga ne moe bar danas ujutro pustit na miru?
- Nit mu nisam uinio - rekao je Luster. - Gospodin Jason ga je isprepado, to ti je. Nije valjda
ubio gospoicu Quentin, jelda?
- Tiho, Benjy - rekla je Dilsey. Utihnuo je. Ona je prila prozoru i pogledala van. - Je li kia
prestala? - rekla je.
- Je - rekao je Luster. - Prestala je ve davno.
- Onda hajte sad malo van - rekla je. - Ba sam nekako smirila milostivu.
- Idemo mi u crkvu? - rekao je Luster.
- Rei u ti kad doe vrijeme. Ti ga dr podalje od kue dok te ne zovnem.
- Moemo li oti na panjak? - rekao je Luster.
- U redu. Samo ga dr daleko od kue. Za danas sam istrpjela kolko sam mogla.
- Dobro - rekao je Luster. - Kamo je io gospodin Jason, mamice?
- A i to se tebe tie, jelda? - rekla je Dilsey. Poela je raspremati stol. - Tiho, Benjy. Luster e te
odvest van da se igra.
- A ta je napravio gospoici Quentin, mamice? - rekao je Luster.
- Ni joj nije napravio. Hajte van, vas dvojica.
- Kladim se da nije tu - rekao je Luster.
Dilsey ga je pogledala. - Kako zna da nije tu?
- Ja i Benjy smo je vidli sino e izlazi kroz prozor. Jelda, Benjy?
- Vidli je? - rekla je Dilsey gledajui ga.
- Mi je vidimo svake veeri - rekao je Luster. - Sputa se lijepo dolje po onoj kruki.
- Da mi nisi lagao, crniu - rekla je Dilsey.
- Ne laem ja. Pitaj Benjyja je li laem.
- A zato onda nisi neto reko, ha?
- Nije to moja stvar - rekao je Luster. - Neu se ja valjda plest u poslove bijelaca. Ajmo, Benjy,
idemo van, uje.
Izili su. Dilsey je neko vrijeme stajala za stolom, zatim je iznijela sue od doruka iz
blagovaonice i pojela svoj doruak i oistila kuhinju. Tada je skinula pregau i objesila je i otila
u podnoje stubita i naas osluhnula. Nije se ulo ni glaska. Navukla je kabanicu i eir i pola
preko u svoju kolibu. dwd
Kia je prestala. Vjetar je sad nailazio s jugoistoka, otkrivajui plave mrlje neba. Na hrptu
breuljka, iza drvea i gradskih krovova i tornjeva pojavilo se sunevo svjetlo kao blijedi komad
krpe, zatim nestalo. Kroz zrak se razleglo zvono, a tada su, kao na neki znak, druga zvona prihvatila
taj zvuk i ponovila ga.
Vrata kolibe su se otvorila i Dilsey je izila, opet u onoj smeoj pelerini i ljubiastoj haljini, s
prljavim bijelim rukavicama do lakta, ali sada bez rupca na glavi. Stala je u dvorite i zazvala
Lustera. ekala je neko vrijeme, zatim pola do kue i oko nje do podrumskih vrata, neprestano se
drei zida, i pogledala kroz vrata. Ben je sjedio na stubama. Pred njim je Luster uao na vlanom
podu. Drao je u lijevoj ruci pilu, koje se otrica malo ugnula pritisnuta njegovom rukom, i upravo se
spremao udariti po otrici istroenim drvenim ekiem s kojim je Dilsey vie od trideset godina
radila tueno pecivo. Tada je pila jedan jedini put lijeno zazveala i zvuk je bez ivotne bodrosti
zamro dok se otrica zadrala u tankom istom luku izmeu Lusterove ruke i poda. Ipak se i dalje
neshvatljivo izvijala.
- Ovako je on to radio - rekao je Luster. - Samo to jo nisam nao pravu stvar ime u je lupit.
- To dakle radi, jel? - rekla je Dilsey. - Donesi mi taj eki - rekla je.
- Nisam ga pokvario - rekao je Luster.
- Donesi ga ovamo - rekla je Dilsey. - I nosi tu pilu onamo e si ju nao.
Odloio je pilu i donio joj eki. Tada je Ben opet zatulio, beznadno i otegnuto. Nije to bilo nita.
Tek zvuk. Moda je bilo sve vrijeme i sva nepravda i sva tuga pretvorena u jednom trenutku nekom
konstelacijom planeta u glas.
- Sluaj ga - rekao je Luster. - Ovako tuli otkako si nas poslala van iz kue. Ne znam to ga je
danas ujutro spopalo.
- Dovedi ga ovamo - rekla je Dilsey.
- Doi, Benjy - rekao je Luster. Spustio se opet stubama i uhvatio Bena za ruku. On je iao
posluno, tulei, onim sporim promuklim zvukom kojim se glasaju brodovi, koji kao da poinje prije
nego je sam zvuk poeo, i prekida se prije nego je sam zvuk prestao.
- Ajde potri i donesi mu kapu - rekla je Dilsey. - Da nisi buio tako da te gospoa Carlin uje.
Ajde, pouri. Ve kasnimo.
- Ona e ga ionako ut ako ga ne uutka - rekao je Luster.
- Prestat e kad se maknemo od kue - rekla je Dilsey. On to njui. To je to.
- to on to njui, mamice? - rekao je Luster.
- Ajde, idi po tu kapu - rekla je Dilsey. Luster je otiao. Stajali su na podrumskim vratima, Ben
jednu stubu ispod nje. Nebo se sada rastrgalo u krpice koje su se vukle, naganjale i izvlaile svoje
hitre sjene iz zaputenog vrta, preko razbijene ograde i dvorita. Dilsey je gladila Benovu glavu,
polako i ravnomjerno, i ravnala mu ike na elu. On je tulio smireno, bez urbe. - Tiho - govorila je
Dilsey. - Tiho, uje. Zaas emo oti. Tiho, uje. - I dalje je tulio smireno i uporno.
Luster se vratio, nosei na glavi kruti novi slamni eir sa arenom vrpcom, a u ruci suknenu kapu.
inilo se da eir, poput reflektora, izdvaja Lusterovu lubanju u oima promatraa, da istie sve
njezine posebne plohe i uglove. Tako je izniman i poseban bio taj oblik da se na prvi pogled inilo
kako je eir na glavi nekoga koji stoji neposredno iza Lustera. Dilsey je pogledala eir.
- Zato nisi uzeo stari eir? - rekla je.
- Nisam ga mogo na - rekao je Luster.
- Kladim se da nisi. Kladim se da si prolu no sredio tako da ga ne moe na. Naumio si
pokvariti ovaj.
- Joj, mamice - rekao je Luster. - Nee padat kia.
- Kako zna? Idi po onaj stari eir i spremi taj novi.
- Joj, mamice.
- Onda idi i donesi kiobran.
- Joj, mamice.
- Odlui se - rekla je Dilsey. - Ili donesi stari eir ili kiobran. Meni je sve isto.
Luster je otiao u kolibu. Ben je tiho tulio.
- Ajdemo - rekla je Dilsey. - Oni e nas sti. Idemo sluat kako pjevaju. - Obili su kuu i poli
prema dvorinim vratima. - Tiho - govorila je Dilsey s vremena na vrijeme dok su ili kolnim putem.
Stigli su do vrata. Dilsey ih je otvorila. Luster je dolazio kolnim putem iza njih i nosio kiobran. S
njim je bila neka ena. - Evo ih - rekla je Dilsey. Izili su kroz vrata. - No eto - rekla je. Ben je
uutio. Luster i njegova majka su ih sustigli. Frony je imala na sebi haljinu od jarko modre svile i
eir ukraen cvijeem. Bila je mrava ena, glatka, ugodna lica.
- Sad nosi est tjedana posla na leima - rekla je Dilsey. - to e ako pone kia?
- A smoit se, valjda - rekla je Frony. - Nikad jo nisam zaustavila kiu.
- Mamica uvjek govore kako e padat kia - rekao je Luster.
- Ako se ja ne brinem za vas, ne znam ko e - rekla je Dilsey. - Ajdemo, ve smo zakasnili.
- Danas propovijeda veleasni Shegog - rekla je Frony.
- Je li? - rekla je Dilsey. - Ko je taj?
- On je iz Saint Looeya - rekla je Frony. - Onaj poznati propovjednik.
- Ha - rekla je Dilsey. - Ovdje nam i treba ovjek koji e u ove mlade crne lijenine utjerat strah
od Boga.
- Veleasni Shegog to moe - rekla je Frony. - Bar tako kau.
Ili su ulicom. Njezinom mirnom duinom kretali su se prema crkvi bijeli vjernici u arolikim
hrpicama, pod zvonjavom raznoenom vjetrom, ponekad osvijetljeni nestalnim i bojaljivim suncem.
Vjetar je bio otar, s jugoistoka, hladan i surov poslije toplih dana.
- Da ga bar stalno ne vodi u crkvu, mamice - rekla je Frony. - Ljudi priaju.
- Koji ljudi? - rekla je Dilsey.
- Ja ujem - rekla je Frony.
- A ja znam tono koji ljudi - rekla je Dilsey. - Bjelo smee. Oni tako govore. Misle da nije dosta
dobar za bjelu crkvu ali da crnaka crkva nije dosta dobra za njega.
- Eto, ipak priaju - rekla je Frony.
- Onda ih poalji k meni - rekla je Dilsey. - Reci im da je dragom Bogu svejedno jel on pametan
ili nije. To je svejedno svima osim bjelom smeu.
Ulica je skretala pod pravim kutom, i spustivi se pretvarala u zemljani put. S jedne i druge strane
teren se ruio strmije; oronuli krovovi malih koliba razasutih po irokoj ravnici bili su u ravnini s
putem. Kuice su stajale na esticama bez trave, ali krcatim razbijenim stvarima, ciglama, daskama,
suem, stvarima koje su neko imale upotrebnu vrijednost. Na njima nije raslo nita osim bujnog
korova, a od stabala dudovi i rogai i makljeni - stabla koja kao da su takoer poprimila neto od
one odvratne sasuenosti to je okruivala kue; stabla kojih su i sami izdanci bili tek alosni i
tvrdoglavi ostatak rujna, kao da ih je ak i proljee mimoilo i ostavilo da se hrane zasitnim
i karakteristinim mirisom crnaca u kojem su rasli.
Dok su prolazili, crnci su im se obraali s kunih ulaza i pitali Dilsey:
- Sestro Gibson, kako je, kako ide?
- Dobro. A vi, dobro?
- Vrlo dobro, hvala.
Izlazili su iz koliba i s mukom se uspinjali strminom do ceste - mukarci u dostojanstvenom
tamnosmeem ili crnom, sa zlatnim lancima od sata, i ponekad sa tapom u ruci; mladi mukarci u
jeftinim kriavim modrim ili prugastim odijelima i s kicokim eirima; ene u poneto krutim,
utavim suknjama, i djeca, u odjei kupljenoj iz druge ruke od bijelaca, koja su gledala u Bena
kradomice poput nonih ivotinja:
- Kladim se da ga se ne usudi taknut.
- Zato se ne bi usudio?
- Kladim se da ne moe. Kladim se da te strah.
- Nee on nikome nit. On je samo blentav.
- Kako to da blentavac nee nikome nit?
- Ovaj nee. Ja sam ga dotaknula.
- Kladim se da sad nee.
- Zato to gospoa Dilsey gleda.
- Nee nikako.
- Nee on nikome nita. On je samo blentav.
A stariji su se ljudi neprestano obraali Dilsey, dok je ona, osim ako nisu bili vrlo stari, doputala
Frony da im odgovara.
- Mamica se jutros ne osjeaju dobro.
- ao mi je. Ali veleasni Shegog e to rijeit. Dat e joj utjehu i skinut joj teret s due.
Cesta se opet uspinjala prema prizoru nalik na oslikanu kulisu. Usjeena u prosjeklinu crvene
gline okrunjene hrastovima, cesta kao da se naglo prekidala, poput prerezane vrpce. Kraj nje se iznad
oronule crkve podizao ruevan zvonik kao daje na slici, i cijeli je prizor bio plosnat i bez
perspektive kao oslikani karton postavljen na sam rub plosnate zemlje, na pozadini vjetrovitog
sunanog blistavog prostora i travnja i kasnoga jutra ispunjenog zvonjavom. Hrlili su prema crkvi u
smirenom blagdanskom raspoloenju, ene i djeca ulazili su, a mukarci su se zaustavljali vani i
razgovarali u tihim grupicama dok zvono nije prestalo zvoniti. Tada su i oni uli.
Crkva je bila okiena oskudnim cvijeem iz kuhinjskih vrtova i sa ivica i vrpcama od arenog
krep-papira. Iznad propovjedaonice visjelo je izguvano boino zvono, koje se moglo sloiti poput
harmonike. Propovjedaonica je bila prazna, ali je zbor ve bio na svom mjestu i hladio se lepezama
premda nije bilo toplo.
Veina se ena okupila na jednoj strani crkve. Razgovarale su. Tada je zvono jednom zazvonilo i
one su se razile po svojim sjedalima, pa je i pastva na trenutak sjedila u iekivanju. Zvono je jo
jednom zazvonilo. Zbor je ustao i zapjevao i svi su se vjernici okrenuli kao jedan kad je ulo estero
male djece - etiri djevojice vrsto spletenih pletenica svezanih komadiima tkanine kao da su
leptirii i dva djeaka kratko oiane kose - i poelo koraati sredinom crkve, povezano ormom
bijelih vrpca i cvijea, a slijedila su ih dva mukarca, jedan za drugim. Drugi je mukarac bio golem,
boje bijele kave, vrlo impozantan u redengotu i bijeloj kravati. Glava mu je bila velianstvena,
s izrazom duboko zamiljenim, a vrat iznad ovratnika sloen u bogate nabore. Ali on im je bio poznat,
pa su tako glave i dalje bile okrenute kad je on proao, i tek kad je zbor prestao pjevati shvatili su da
je sveenik gost ve uao, i kad su vidjeli ovjeka koji je hodao ispred njihovog upnika kako se
penje na propovjedaonicu, jo uvijek ispred njega, crkvom se razlegao nekakav neopisiv um, uzdah,
zvuk zaprepatenja i razoaranja.
Posjetitelj je bio vrlo mala rasta, u otrcanom kaputu od alpake. Crno lice bilo mu je smeurano
kao u ostarjelog majmuna. I cijelo vrijeme dok je zbor opet pjevao, i ono estero djece ustalo i
zapjevalo tankim, preplaenim, nemelodinim apatom, gotovo su zapanjeno promatrali tog
neuglednog ovjeka kako sjedi nekako patuljast i provincijalan pred impozantnom masom njihovog
sveenika. Jo su ga gledali zapanjeni i u nevjerici kad je upnik ustao i predstavio ga sonim,
zvunim glasom, udvornim reenicama koje su samo jo vie isticale beznaajnost posjetitelja.
- I to su doveli ak iz Saint Louisa - apnula je Frony.
- Znao se na Gospodin posluit i udnijim alatom od ovoga - rekla je Dilsey. - Tiho, uje - rekla
je Benu. - Sad se spremaju opet zapjevat.
Kad je posjetitelj ustao da propovijeda zvuao je kao bijelac. Glas mu je bio uravnoteen i
hladan. inio se presnanim da bi potekao od njega, i isprva su ga sluali iz znatielje, kao to
bi sluali majmuna koji govori. Onda su ga poeli promatrati kao to bi promatrali akrobata na ici.
ak su zaboravili kako je neugledan, zaokupljeni virtuoznou kojom je trao i balansirao i ljuljao se
na hladnoj i nesavitljivoj ici svoga glasa tako da je napokon, kad se kao u strmoglavom letu glatko
spustio sa svojih visina do stalka za knjigu, oduprijevi se jednom rukom o njega u visini ramena,
majmunskog tijela posve nepokretnog kao u mumije ili ispranjene posude, pastva uzdahnula kao
da se probudila iz zajednikog sna i promekoljila se na sjedalima. Iza propovjedaonice, zbor se
uporno hladio lepezama. Dilsey je apnula - Tiho, uje. Sad se spremaju zapjevat.
Tada je jedan glas rekao - Brao.
Propovjednik se nije ni pomaknuo. Ruka mu je jo poivala na stalku i zadrao je tu pozu dok mu
je glas zamirao u zvunoj jeci izmeu zidova. Razliit kao dan i no od njegova ranijeg tona, imao je
neki tuan timbar nalik na rog to im je prodirao duboko u srca i ondje jo govorio kad se izgubio u
sve tiim valovima jeke.
- Brao i sestre - javio se opet glas. Propovjednik je maknuo ruku sa stalka i poeo hodati amo-
tamo ispred njega, ruku stisnutih na leima, mrav lik, sav zgrbljen i uvuen u sebe poput nekoga ve
davno osuenog na borbu s neumoljivom zemljom.
- Nosim vam sjeanje na krv Jaganjca! - Koraao je uporno amo-tamo pod papirnatim vrpcama i
boinim zvonom, pogrbljen, ruku stegnutih na leima. Bio je poput izglaanog malog kamena,
rastoenog uzastopnim valovima njegova glasa. inilo se kao da vlastitim tijelom hrani taj glas to je
poput vampira zario svoje zube u njega. I inilo se da pastva svojim oima gleda kako ga taj glas
prodire dok od njega nije preostalo nita i od njih nije preostalo nita, te vie nije bilo ak ni glasa
ve su umjesto toga njihova srca govorila jedno drugome u monotonom pijevnom ritmu te nije bilo
potrebe za rijeju, tako da su kad se zaustavio da se odmori kraj stalka, uzdignuta majmunskog lica i
cijelim tijelom nalik na nekakvo smireno, izmueno raspelo koje nadilazi svoju runou i ini je
posve nevanom, odjednom otegnuto i s jecajem odahnuli a onda se oglasio jedan enski sopran:
- O, Isuse!
Dok je danje svjetlo promicalo nad njima, prljavi su se prozori arili i blijedih u sablasnim
mijenama. Neki je auto proao vani po cesti, muio se u pjeskovitom tlu i zamro. Dilsey je sjedila
uspravna kao svijea, s rukom na Benovu koljenu. Dvije su joj suze klizile niz upale obraze,
probijajui se kroz mirijadu brazgotina, tragova rtvovanja i odricanja i vremena.
- Brao - rekao je sveenik grubim apatom, ne pokrenuvi se s mjesta.
- O, Isuse! - opet se javio enski glas, jo priguen.
- Brao i sestre! - Glas mu je opet odjeknuo poput trube. Odmaknuo je ruku i uspravio se i
podigao ruke. - Nosim vam sjeanje na krv Jaganjca Bojeg! - Nisu ni primijetili u kojem je tono
trenutku njegova intonacija i izgovor poprimio karakteristike crnakog govora, samo su sjedili i
pomalo se ljuljali na svojim sjedalima dok ih je taj glas privijao k sebi.
- Kad duge, studene... O, kaem vam brao, kad duge, studene... Ja vidim svjetlo i ja vidim rije,
ja, bijedni grenik! Nestale su u Egiptu, one blistave koije; cijela su pokoljenja nestala. On bje
bogata: a to je sada, o brao moja? On bje siromah: a to je sada, o sestre moje? Oh, kaem vam,
to ete ako u vas ne budne mlijeka i rose pravoga spasenja kad proteknu te duge i studene godine!
- O, Isuse!
- Kaem vam, brao moja, i kaem vam, sestre moje, doi e vrijeme. Bijedni e grenik rei Daj
mi da poinem s Gospodinom, daj mi da odloim svoj teret. A ta e onda Isus rei, brao moja?
Sestre moje? Nosi li ti sjeanje na krv Jaganjca Bojeg? Jer ja ne elim pretrpati raja!
Poeprkao je po kaputu i izvukao rubac i obrisao lice. Tihi sloni mrmor podigao se iz pastve: -
Mmmmmmmmmmmmm!
- enski je glas rekao - O, Isuse! Isuse!
- Brao! Pogledajte onu djeicu koja ondje sjede. I Isus je jednom bio takav. Njegova je majica
pretrpjela i slavu i bol. Moda ga je ponekad obno drala u naruju, dok su mu aneli pjevali
uspavanku; moda je pogledala kroz vrata i vidjela kako prolaze rimski biri. - Hodao je amo-tamo i
brisao rupcem lice.
- Posluajte, brao moja! Ja vidim taj dan. Marija sjedi na vratima s Isusom u krilu, sa svojim
malim djetetom Isusom. S malim djetetom Isusom istim kao to su ona djeica tamo. ujem anele
kako pjevaju pjesme mira i slave ga; vidim te oi kako se sklapaju; i vidim Mariju gdje skae kad
pred sobom vidi lice vojnika: Ubit emo ga! Ubit emo tvog malog Isusa! ujem pla i naricanje te
jadne majice bez spasenja i bez rijei Boje!
- Mmmmmmmmmmmmmmmmmm! Isuse! Mali Isuse! - I jo jedan glas koji se podie:
- Ja vidim, o Isuse! Oh, vidim! - i jo jedan, bez rijei, poput mjehuria koji se podiu na vodi.
- Ja to vidim, brao! Ja to vidim! Vidim taj strani, zasljepljujui prizor! Vidim Kalvariju, s
njezinim Svetim drveem, vidim lopova i ubojicu i najmanjega meu njima; ujem hvalisanje i
ruganje: Ako jesi Isus, podigni svoj kri i otii! ujem kuknjavu ena i veernje naricanje; ujem
pla i jadikovke i odvraeno lice Boje: ubili su Isusa; ubili su mi Sina!
- Mmmmmmmmmmmmmm. Isuse! Ja vidim, o Isuse!
- O slijepi grenie! Brao moja, velim vam; sestre moje, velim vam, kad je Bog okrenuo svoje
mono lice, rekao je, neu pretrpati raj! Vidim oaloenog Boga kako zatvara svoja vrata, vidim
kako se podie divlji potop; vidim mrak i smrt zanavijeke na svim pokoljenjima. A onda gle! Brao!
Da, brao moja! Gle, to ja vidim? to ja vidim, o grenie? Vidim uskrsnue i svjetlost; vidim
krotkog Isusa koji govori Oni su mene ubili da biste vi opet ivjeli; ja sam umro da onaj koji vidi i
vjeruje nikad ne umre. Brao, o brao moja! Vidim kako svie Sudnji dan i kako zlatne trublje slave
Boga, i uskrsle mrtve koji znaju krv i sjeanje na Jaganjca Bojeg!
Usred svih tih glasova i ruku Ben je sjedio, zanesen, blagih modrih oiju. Dilsey je sjedila kraj
njega, uspravna kao svijea, i plakala ukoeno i tiho ojaana sjeanjem na krv nezaboravnog
Jaganjca Bojeg.
I dok su hodali kroz jarko podnevno svjetlo po pjeskovitom putu, a vjernici razilazei se opet
zapodijevali razgovor izmeu malih skupina, ona je i dalje plakala, ne osvrui se na ono to govore.
- Ovo je propovjednik i pol, ovjee! Isprva ba nije izgledao nikako, ali jes ga uo!
- Vidio je mo i slavu Boju.
- Da, gospodine moj. Vidio je. Vidio licem u lice.
Dilsey nije davala glaska od sebe, lice joj je bilo posve nepomino dok su se suze kretale svojim
upalim i zavojitim tokom, i hodala je podignute glave, ne trudei se ak ni da ih utre.
- Zato ne prestane s tim, mamice? - rekla je Frony. - Svi te gledaju. Uskoro emo prolaziti kraj
bijelaca.
- Ja sam vidla prvo i posljednje - rekla je Dilsey. - Nita se ti ne obaziri na mene.
- Prvo i posljednje od ega? - rekla je Frony.
-Nije vano - rekla je Dilsey. - Vidla sam poetak, a sad vidim svretak.
Ipak je prije nego to su stigli do ulice zastala i podigla suknju te obrisala oi rubom najgornje
podsuknje. Zatim su hodali dalje. Ben se vukao uz Dilsey i promatrao Lustera koji je lakrdijao pred
njima, s kiobranom u ruci i novim slamnim eirom fakinski nakrivljenim na suncu, kao nekakav
veliki budalasti pas koji gleda malog i pametnog psia. Doli su do dvorinih vrata i uli. Ben je
odmah poeo opet cviliti i neko su vrijeme svi stajali i gledali etvrtastu, neokreenu kuu s natrulim
trijemom.
- to li se danas dogaa one gore? - rekla je Frony. - Neto se dogaa.
- Nita - rekla je Dilsey. - Ti gledaj svoja posla, a bijelci nek gledaju svoja.
- Neto se dogaa - rekla je Frony. - ula sam ga jo rano ujutro. Ali ima pravo, to se mene ne
tie.
- A ja znam to se dogodilo, eto - rekao je Luster.
- Ti zna vie nego to je za te dobro - rekla je Dilsey. - Jesi li sad uo kako Frony kae da se to
tebe ne tie? Odvedi Benjyja iza kue da bude mir dok ja pristavim ruak.
- Ja znam e je gospoica Quentin - rekao je Luster.
- Onda to ljepo dri za sebe - rekla je Dilsey. - im Quentin bude trebala tvoj savjet, dat u ti znat.
A sad se ajte igrat iza kue, uje.
- Zna to e bit im oni prijeko ponu igrat loptom - rekao je Luster.
- Nee poet tako skoro. Dotle e ve stii T.P. da ga poveze. Ajde, daj mi taj novi eir.
Luster joj je dao eir i on i Ben uputili su se u stranje dvorite. Ben je jo cvilio, premda ne tako
glasno. Dilsey i Frony otile su u kolibu. Poslije nekog vremena Dilsey je izila, opet u onoj
izblijedjeloj pamunoj haljini i pola u kuhinju. Vatra se gotovo ugasila. U kui se nije ulo ni glaska.
Stavila je pregau i popela se na gornji kat. Nigdje se nije ulo ni glaska. Quentinina je soba bila
onakva kakvom su je ostavili. Dilsey je ula i podigla komad rublja s poda i gurnula arapu natrag u
ladicu i zatvorila je. Vrata gospoe Compson bila su zatvorena. Dilsey je neko vrijeme stajala kraj
njih, oslukujui. Tada ih je otvorila i ula, ula u prodoran vonj kamfora. Zastori su bili
navueni, soba, pa i krevet, u polumraku, tako da je isprva pomislila kako gospoa Compson spava
pa je upravo htjela zatvoriti vrata kad se ona javila.
- No? - rekla je. - to se dogodilo?
- Ja sam - rekla je Dilsey. - Trebate neto?
Gospoa Compson nije odgovarala. Poslije nekog vremena, uope ne pokreui glavu, rekla je: -
Gdje je Jason?
- Jo se nije vratio - rekla je Dilsey. - to hoete?
Gospoa Compson nije nita rekla. Poput tolikih hladnih, slabih ljudi ona je, kad se napokon
suoila s neizbjenom katastrofom, odnekud iskopala nekakvu snagu, vrstinu. U njezinom sluaju
bilo je to nepokolebljivo uvjerenje koje se ticalo jo nedokuiva dogaaja. - Onda - rekla je nakon
nekog vremena. - Jesi li ga nala?
- to to? O emu govorite?
- Pismo. U najmanju bi ruku imala dovoljno obzira da ostavi pismo. ak ga je i Quentin ostavio.
- O emu vi to priate? - rekla je Dilsey. - Zar ne znate da je ona dobro? Kladim se da e u na
ova vrata prije nego padne mrak.
- Glupost - rekla je gospoa Compson. - To joj je u krvi. Kakav ujak takva neakinja. Ili kakva
majka. Ne znam to bi bilo gore. Ali sve mi se ini da mi je ba svejedno.
- emu ovako govorite? - rekla je Dilsey. - emu bi ona tako neto napravila?
-Ne znam ja. Kakav je razlog imao Quentin? Za Boga miloga, kakav je razlog imao? Nije mi se
valjda htio samo narugati i naljutiti me. Ma tko da je Bog, on to ne bi dopustio. Ja sam dama. Moda
to ovjek ne bi rekao ako sudi po mom potomstvu, ali jesam.
- Samo vi ekajte pa ete vidit - rekla je Dilsey. - Bit e ona veeras ove, u svom krevetu. -
Gospoa Compson nije rekla nita. Krpa natopljena kamforom leala joj je na elu. Crna jutarnja
haljina leala je u dnu kreveta. Dilsey je stajala drei ruku na kvaki.
- No, dobro - rekla je gospoa Compson. - to sad hoe? Hoe li pripremiti veeru za Jasona i
Benjamina ili nee?
- Jason jo nije doo - rekla je Dilsey. - Ve u neto skuvat. Sigurno neete nita? Boca je jo
dosta topla?
- Moe mi dodati moju Bibliju.
- Dala sam vam je jutros prije nego sam ola.
- Stavila si je na rub kreveta. to si mislila, koliko e ondje ostati?
Dilsey je prila krevetu i pipkajui traila po mraku ispod kreveta i pronala Bibliju, otvorenu i
okrenutu licem prema dolje. Poravnala je izguvane stranice i opet poloila knjigu na krevet.
Gospoa Compson nije otvarala oi. Njezina kosa i jastuk bili su iste boje, ispod koprene od platna
natopljenog kamforom izgledala je poput neke stare redovnice u molitvi. - Nemoj je vie onamo
stavljati - rekla je, ne otvarajui oi. - Prije si je onamo stavila. Zar hoe da moram ustati iz kreveta
da je dohvatim?
Dilsey isprui ruku preko nje i poloi knjigu na slobodnu stranu kreveta. - Ionako ne vidite itat -
rekla je. - Oete da malo podignem zastor?
- Ne. Ostavi ih na miru. Hajde, idi i pripremi Jasonu neto za jelo.
Dilsey je izila. Zatvorila je vrata i vratila se u kuhinju. tednjak je bio gotovo hladan. Dok je
ondje stajala, sat iznad kredenca odbio je deset puta. - Jedan sat - rekla je glasno. - Jason se nee
vratit doma. Vidla sam i prvo i posljednje - rekla je, gledajui hladni tednjak. - Vidla sam i prvo i
posljednje. - Postavila je neto hladnih jela na stol. Dok se kretala amo-tamo pjevala je nekakav
psalam. Neprestano je ponavljala samo prva dva stiha na cijelu melodiju. Pripremila je obrok i otila
na vrata i pozvala Lustera, i uskoro su u kuhinju uli Luster i Ben. Ben je jo uvijek malo cvilio, kao
za sebe.
- Nikako da prestane - rekao je Luster.
- Ajde, odite ovamo jest - rekla je Dilsey. - Jason nee do na ruak. - Sjeli su za stol. Ben je
dosta dobro sam izlazio na kraj s vrstom hranom, ali mu je Dilsey ipak svezala ubrus oko vrata
makar su pred njim bila samo hladna jela. On i Luster su jeli. Dilsey se kretala po kuhinji i pjevala
ona dva stiha psalma koje je upamtila. - Samo vi mirno jedite - rekla je. - Jason nee do kui.
U tom je trenutku on bio oko trideset kilometara daleko. Kad je otiao iz kue, urno se odvezao u
grad, prestiui polagane nedjeljne grupice i upornu zvonjavu u vjetrom iskidanom zraku. Preao je
pusti trg i skrenuo u usku uliicu u kojoj je iznenada bilo jo tie, zaustavio se pred jednom kuom s
drvenim gredama i krenuo cvijeem obrubljenim puteljkom prema trijemu.
Ljudi su razgovarali iza mreastih vrata. Kad je podigao ruku da pokuca uo je korake, pa je
zadrao ruku dok mu nije otvorio krupan mukarac u crnim suknenim hlaama i bijeloj koulji krute
prednjice bez ovratnika. Imao je vrstu neurednu kosu sivu kao elik, a sive su mu oi bile okrugle i
blistave kao u malog djeaka. Uhvatio je Jasona za ruku i rukujui se uvukao ga u kuu.
- Samo naprijed - rekao je. - Samo naprijed.
- Jeste li sad spremni krenuti? - rekao je Jason.
- Hajde, izvolite ui - rekao je drugi, usmjeravajui ga laktom u sobu gdje su sjedili jedan
mukarac i jedna ena. - Poznajete Myrtleinog mua, je li? Jason Compson, Vernon.
- Da - rekao je Jason. Nije ni pogledao ovjeka, i kad je erif dovukao stolac s druge strane sobe,
ovjek je rekao:
- Mi emo izii da moete na miru razgovarati. Hodi, Myrtle.
- Ne, ne - rekao je erif. - Samo vi ostanite sjediti. Valjda nije nita tako ozbiljno, je li Jasone?
Izvolite, sjednite.
- Rei u vam putem - rekao je Jason. - Uzmite kaput i eir.
- Idemo - rekao je onaj ovjek i ustao.
- Samo vi sjedite - rekao je erif. - Ja i Jason emo izii na trijem.
- Uzmite vi svoj kaput i eir - rekao je Jason. - Ve imaju dvanaest sati prednosti. - erif je
krenuo pred njim prema trijemu. Neki mukarac i neka ena rekli su mu nekoliko rijei u prolazu.
Odgovorio im je uz srdanu kienu kretnju. Zvona su jo uvijek zvonila iz smjera dijela grada
poznatog pod imenom Crnaki dol. - Uzmite eir, erife - rekao je Jason. erif je privukao dva
stolca.
- Sjednite i recite mi u emu je stvar.
- Ve sam vam rekao na telefonu - rekao je Jason stojei. - Zvao sam vas da utedimo na vremenu.
Hou li morati ii na sud da vas prisilim da obavite dunost na koju ste prisegli?
- Samo vi sjednite i recite u emu je stvar - rekao je erif. - Ja u se ve za to pobrinuti, bez brige.
- Pobrinut ete se vraga - rekao je Jason. - Ovo to sad radite vi zovete brigom?
- Vi ste taj koji nas zavlai - rekao je erif. - Samo sjednite i ispriajte mi u emu je stvar.
Jason mu je ispriao, i osjeaj nanesene mu nepravde i nemoi hranio se zvukom njegovih vlastitih
rijei, tako da je ubrzo zaboravio i na urbu u silovitom gomilanju samoopravdanja i gnjeva. erif ga
je uporno promatrao hladnim blistavim oima.
- Ali vi ne znate da su oni to zaista uinili - rekao je. - Vi samo mislite da jesu.
- Ne znam? - rekao je Jason. - Proveo sam dva vraja dana lovei je po ulicama ne bih li je
maknuo od njega, i nakon to sam joj rekao to u joj uiniti ako je ikad uhvatim s njim, vi mi kaete
kako ja ne znam je li ta mala k...
- No, no - rekao je erif. - Bilo bi dosta. Bilo bi toga dosta. - Pogledao je na drugu stranu ulice,
ruku zaturenih u depove.
- I kad dolazim k vama, ovlatenom predstavniku zakona... - rekao je Jason.
- Ovaj tjedan daju predstavu u Mottsonu - rekao je erif.
- Da - rekao je Jason. - A da sam mogao nai policajca kojemu je bar malo stalo do zatite ljudi
koji su ga na taj poloaj izabrali, sad bih i ja ve bio ondje. - Ogoreno je ponovio cijelu priu,
gotovo kao da nalazi istinski uitak u vlastitom gnjevu i nemoi. inilo se da ga erif uope ne slua.
- Jasone - rekao je. - to vam je trebalo da sakrijete tri tisue dolara u kui?
- to? - rekao je Jason. - Moja je stvar gdje ja drim svoj novac. Vaa je stvar da mi ga pomognete
pronai.
- Je li vaa majka znala da imate toliko novca u kui?
- Sluajte - rekao je Jason. - Moja je kua opljakana. Znam tko je to uinio i znam gdje su ti ljudi.
Dolazim k vama kao ovlatenom slubeniku zakona, i pitam vas jo jednom, hoete li se potruditi da
vratite moje vlasnitvo ili neete?
- A to namjeravate uiniti s tom djevojkom, ako ih uhvatite?
- Nita - rekao je Jason. - Ba nita. Ne bih je ja ni prstom taknuo. Tu kurvu, koja me stajala posla,
jedine prilike koju sam ikad imao da napredujem, koja je ubila mog oca i koja svakog dana skrauje
ivot mojoj majci, a od mene je napravila ruglo u gradu. Nita joj neu uiniti - rekao je. - Ba nita.
- Jasone, vi ste natjerali tu djevojku u bijeg - rekao je erif.
- Vas se ne tie kako ja upravljam svojom obitelji - rekao je Jason. - Hoete li mi pomoi ili
neete?
- Vi ste je otjerali od kue - rekao je erif. - Osim toga, nagaam kome taj novac zapravo pripada,
premda mislim da nikad neu sa sigurnou utvrditi.
Jason je ustao, polako guvajui obod eira u rukama. Rekao je ispod glasa: - Vi se dakle neete
potruditi da mi ih uhvatite?
- To zaista nije moj posao, Jasone. Da imate neki stvarni dokaz, morao bih postupiti po dunosti.
Ali bez toga, shvaate, to nikako nije moj posao.
- I to je va konaan odgovor? - rekao je Jason. - Dobro razmislite.
- To je moj odgovor, Jasone.
- U redu - rekao je Jason. Stavio je eir na glavu. - Poalit ete vi to. Neu ostati skrtenih ruku.
Nije ovo Rusija gdje je ovjek imun na zakon samo zato to nosi malu metalnu znaku. - Spustio se
niza stube i uao u auto i upalio motor. erif ga je promatrao kako vozi, zaokree i kako onda juri kraj
kue prema gradu.
Zvona su opet zazvonila, raznosei arolike ispremijeane krpice zvuka visoko u vjetrom ibanom
svjetlu sunca. Zaustavio se kod benzinske crpke i dao pregledati gume i napuniti spremnik.
- Idemo na izlet, ha? - upitao ga je crnac. Nije mu odgovorio. - Valjda e se vrijeme ipak
proljepat - rekao je crnac.
- Vraga e se proljepati - rekao je Jason. - Lijevat e ko iz kabla jo prije dvanaest. - Pogledao je
u nebo i mislio na kiu, na skliske putove od ilovae, na sebe kako je zapeo negdje kilometrima
daleko od grada. Mislio je o tome nekako pobjedonosno, o injenici da e propustiti objed, da e ako
krene odmah te tako udovolji svom nagonu za urbom, biti u podne na najveoj moguoj udaljenosti
od oba grada. inilo mu se da mu okolnosti u tome daju ansu, pa je rekao crncu:
- Koga vraga sad radi? Plaa li te netko da zadri ova kola koliko god moe?
- U ovoj ove uope nema zraka - rekao je crnac.
- Onda se nosi odavde i daj mi tu pumpu - rekao je Jason.
- Sad je dobra - rekao je crnac ustajui. - Sad ve moete vozit.
Jason je uao u kola i upalio motor i krenuo. Preao je u drugu brzinu, i motor je kaljao i hvatao
dah, a on ga je natjeravao pritiui gas i divljaki zatvarajui i otputajui dovod goriva. - Padat e
kia - rekao je. - Doi u do pola puta, a onda e biti potop. - I dalje je vozio i iziao iz dosega zvona
i iz grada, i zamiljao sebe kako gazi po blatu, i kako trai par mula da ga izvuku. - A svi e do
jednoga biti u crkvi. - Mislio je o tome kako e napokon nai crkvu i kako e uzeti zapregu i kako
e vlasnik izii, i vikati na njega, i kako e ga on akom oboriti na zemlju. - Ja sam Jason Compson.
Pokuajte me zaustaviti. Pokuajte izabrati na poloaj ovjeka koji me moe zaustaviti - rekao je, i
zamiljao kako ulazi u sudnicu s etom vojnika i kako iz nje izbacuje erifa. - Misli da moe sjediti
skrtenih ruku i gledati kako ja gubim namjetenje. Pokazat u ja njemu to je namjetenje. - O svojoj
neakinji uope nije razmiljao, niti o proizvoljnoj procjeni vrijednosti onoga novca. Ni jedno ni
drugo nije punih deset godina za njega imalo nikakva identiteta ili osobnosti; zajedno su naprosto bili
simbol onog posla u banci kojega je bio lien jo prije nego ga je dobio.
Zrak se razbistrio, krpice sjene promicale su sada njemu ususret, i inilo mu se da je to to se dan
razvedrava jo jedan lukavi potez sa strane neprijatelja, nova bitka u koju ulazi sa starim ranama. Od
vremena do vremena prolazio je kraj crkava, neolienih drvenih zgrada s limenim zvonicima,
okruenih konjskim zapregama i bijednim automobilima, i uinilo mu se da je svaki od njih
promatranica s koje ga zalaznica okolnosti kriomice motri u prolazu. - A i Tebe neka nosi vrag -
rekao je. - Da vidimo moe li me zaustaviti - zamiljajui sebe kako, pred svojom etom vojnika i sa
erifom u lisicama na zaelju, zbacuje Svemoguega s njegova prijestolja, bude li
potrebno; zamiljajui borbene legije i pakla i raja, kroz koje on sebi kri put te napokon uspijeva
sustii svoju odbjeglu neakinju.
Vjetar je puhao s jugoistoka. Neprestano ga je osjeao na obrazu. inilo mu se da mu taj
dugotrajan propuh prodire u lubanju, i iznenada je, kao da ga je upozorio neki stari predosjeaj, naglo
pritisnuo konicu i zaustavio se i ostao posve nepomino sjediti. Tada je podigao ruku na zatiljak i
poeo psovati, i tako je sjedio i psovao grubim apatom. Kad se spremao dulje vremena voziti,
obino se opskrbio rupcem natopljenim u kamfor koji bi zavezao oko vrata im bi odmaknuo
od grada i onda udisao pare, pa je iziao i podigao jastuk na sjedalu ne bi li sluajno ondje naao
koji zaboravljeni rubac. Zagledao je pod oba sjedala i opet stao, psujui, svjestan kako ga je vlastiti
osjeaj trijumfa izvrgnuo ruglu. Naslonio se na vrata i zatvorio oi. Moe se vratiti po taj
zaboravljeni kamfor ili moe voziti dalje. U svakom sluaju, glava e mu pucati, ali kod kue bi
sigurno naao kamfora ak i u nedjelju dok, ako nastavi, u to nije mogao biti siguran. Ali ako se vrati,
stii e u Mottson sat i pol kasnije. - Moda mogu voziti polagano - mislio je. - Moda mogu voziti
polagano i misliti na neto drugo...
Uao je u kola i krenuo. - Mislit u o neemu drugome - rekao je, pa je poeo misliti o Lorraine.
Zamiljao je sebe u krevetu s njom, samo je tek leao kraj nje i preklinjao je da mu pomogne, zatim
se opet prisjetio novca, i kako ga je nasamarila ena, djevojka. Kad bi bar mogao vjerovati da ga je
opljakao mukarac. Ali da mu ono to mu je trebalo nadoknaditi izgubljeni posao, to je stekao uz
tako mnogo napora i opasnosti, otme ba sam simbol tog izgubljenog posla i, to je najgore, jedna
obina jeftina kurvica. Vozio je dalje i uglom kaputa titio lice od upornog vjetra.
Jasno je vidio suprotstavljene sile svoje sudbine i svoje volje kako hrle jedna drugoj ususret,
prema neizbjenom spoju; postao je lukav. Ne smijem zabrljati, rekao je sam sebi. Postoji samo jedna
prava stvar, bez alternative: i to mora uiniti. Vjerovao je da bi ga njih oboje prepoznali na prvi
pogled, dok se on mora pouzdati u to da e nju vidjeti prvu, osim ako mukarac i dalje ne nosi onu
crvenu kravatu. A injenica da mora ovisiti o toj crvenoj kravati inila mu se konanim simbolom
katastrofe koja mu prijeti; mogao ju je gotovo namirisati, osjetiti je ak i uz ono potmulo bubnjanje u
glavi.
Popeo se na posljednju uzvisinu. Dim je skrivao dolinu i krovove, tek toranj ili dva vidio se iznad
drvea. Spustio se niz brdo i u grad, usporivi, ponovo upozoravajui sam sebe kako mora biti
oprezan, kako mora najprije otkriti gdje je ator smjeten. Sad vie nije dobro vidio, i znao je da ga
to katastrofa tjera da nastavi voziti i nabavi neto protiv glavobolje. Na benzinskoj crpki rekli su mu
kako ator jo nije podignut, ali kako su cirkuska kola na sporednom kolosijeku na kolodvoru.
Odvezao se onamo.
Dva areno obojena pulman vagona stajala su na pruzi. Dobro ih je promotrio prije nego to je
iziao. Nastojao je plitko disati, da bi ublaio bubnjanje u lubanji. Iziao je i hodao du kolodvorskog
zida i promatrao vagone. Nekoliko komada odjee visjelo je na prozorima, mlohavo i zguvano, kao
da je nedavno oprano. Na zemlji kraj ulaza u jedan vagon stajala su tri platnena stolca. Ali nije vidio
ba nikakva znaka ivota sve dok se neki ovjek u prljavoj pregai nije pojavio na vratima i irokom
kretnjom ispraznio vjedro vode od suda, tako da su suneve zrake zasvjetlucale na metalnom trbuhu
vjedra, zatim je opet uao u vagon.
Sad ovoga moram uhvatiti na prepad prije nego ih uspije upozoriti, pomislio je. Nije mu uope
palo na pamet da oni moda i nisu u tom vagonu. Jer da ne budu unutra, da cijeli rezultat ne ovisi o
tome je li ih on vidio prvi ili su oni njega vidjeli prvi, bilo bi suprotno svim prirodnim zakonima i
opreno itavom ritmu dogaanja. I vie od toga: on ih mora prvi vidjeti, dobiti natrag svoj novac, a
to oni onda dalje ine njemu je posve svejedno, dok e u protivnom sluaju cijeli svijet znati kako je
njega, Jasona Compsona, opljakala Quentin, njegova neakinja, kurva.
Opet je promatrao okolinu. Zatim je poao do vagona i popeo se stubama, hitro i tiho, i zastao na
vratima. ajna kuhinja bila je mrana i zaudarala je na ustajalu hranu. ovjek je bio tek bijela mrlja,
i pjevao je napuklim, drhtavim tenorom. Starac, pomislio je, i nije velik kao ja. Uao je u vagon i
ovjek je podigao pogled.
- Ej? - rekao je, prekinuvi pjesmu.
- Gdje su? - rekao je Jason. - Recite, brzo. U spavaim kolima?
- Tko to? - rekao je ovjek.
- Da mi niste lagali - rekao je Jason. Pokuavao je prodrijeti dalje u tamu punu zapreka.
- to ste rekli? - rekao je drugi. - Koga vi to nazivate laljivcem? - Kad ga je Jason zgrabio za
rame, viknuo je: - Pazite se, ovjee!
- Da niste lagali - rekao je Jason. - Gdje su?
- Ma, gade jedan - rekao je ovjek. Jason mu je stezao nadlakticu, krhku i tanku. Pokuavao se
oteti, zatim se okrenuo i poeo pipati po neredu na stolu za sobom.
- Hajde - rekao je Jason. - Gdje su?
- Kazat u vam ja gdje su - vritao je ovjek. - Samo nek naem svoj mesarski no.
- ujte - rekao je Jason, trudei se da ovjeka zadri. - Samo sam vas neto pitao.
- Gade jedan - vritao je ovjek i pipao po stolu. Jason ga je pokuao zgrabiti obim rukama, da bi
nekako obuzdao njegov slabani bijes. Osjeao je pod rukama tijelo, tako staro, tako krhko, a ipak
tako kobno usredotoeno na jedan cilj da je Jason prvi put jasno i nepomueno vidio katastrofu prema
kojoj srlja.
- Dosta, hajde! - rekao je. - Evo! Izii u. Dajte mi vremena i izii u.
- Meni rei da laem - kukao je onaj drugi. - Pustite me. Pustite me samo na as. Pokazat u vam.
Jason se bjesomuno osvrtao oko sebe, ne isputajui ovjeka iz ruku. Vani je sad bilo vedro i
sunano, ivo i vedro i pusto, i pomislio je na ljude koji e uskoro mirno ii kui na nedjeljni objed,
sveano odjeveni, dok on pokuava zadrati tog kobnog, gnjevnog staria, i ne usuuje ga se pustiti
iz aka ak ni toliko da mu okrene lea i pobjegne.
- Hoete se smiriti bar toliko da iziem? - rekao je. - Je li? - Ali onaj drugi se i dalje otimao, i
Jason je oslobodio jednu ruku i udario ga po glavi. Nespretan, uurban i ne ba jak udarac, ali starac
se smjesta skljokao i skliznuo uz zveket meu zdjele i vjedra na pod. Jason je stajao nad njim
daui, oslukujui. Tada se okrenuo i jurnuo iz vagona. Na vratima se sabrao i krenuo polagano niz
stube i opet stao. Izdisao je uz nekakav udnovati zvuk, ha, ha, ha, pa je stao i pokuao suspregnuti to
dahtanje, i samo mu je pogled zvjerao na sve strane, kad se na nekakav um iza sebe okrenuo upravo
na vrijeme da vidi kako stari nespretno i bijesno iskae iz hodnika, s hravom sjekirom u visoko
podignutoj ruci.
Zgrabio je sjekiru, ne osjetivi pritom nikakva straha, ali svjestan da pada, mislei Dakle ovako
e to zavriti, i povjerovao je da e umrijeti i kad mu se neto svom silom spustilo na zatiljak
pomislio je Kako me je udario? Ali moda me udario ve davno, pomislio je, A ja sam tek sad
osjetio, i pomislio je Pouri. Pouri. Zavri s tim, a zatim ga je obuzela bjesomuna elja da ne umre
i otimao se, sluajui pritom kako starac vie i psuje svojim napuklim glasom.
Jo se otimao kad su ga podigli na noge, ali su ga vrsto drali pa je prestao.
- Krvarim li jako? - rekao je. - Moj zatiljak. Krvarim li? - I jo dok je govorio osjetio je kako ga
urno odvlae odande i uo je kako starev tanki gnjevni glas zamire iza njega. - Pogledajte mi glavu
- rekao je. - ekajte, ja...
- Vraga emo ekati - rekao je ovjek koji ga je drao. - Onaj vraji mali strljen e vas ubiti.
Samo hodajte. Niste ranjeni.
- Udario me - rekao je Jason. - Krvarim li?
- Samo hodajte - rekao je drugi. Vodio je Jasona dalje iza ugla kolodvora, do praznog perona na
kojem je stajao ekspresni teretni vagon, gdje je na zemljitu ukoeno rasla trava obrubljena ukoenim
cvjetovima medu kojima se isticao svijetlei natpis: Dri Mottson na ; u praznini je bilo ucrtano
ljudsko oko sa aruljom umjesto zjenice. ovjek ga je pustio.
- Sad ujte - rekao je. - Nestanite to prije odavde i ne vraajte se. I to ste zapravo htjeli? ubiti
se?
- Traio sam dvoje ljudi - rekao je Jason. - Samo sam ga upitao gdje su.
- A koga to traite?
- Jednu djevojku - rekao je Jason. - I mukarca. Juer je u Jeffersonu imao crvenu kravatu. Tu je u
cirkusu. Opljakali su me.
- A - rekao je ovjek. - Vi ste, dakle, taj. E, njih ovdje nema.
- To sam i mislio - rekao je Jason. Naslonio se na zid i opipao rukom zatiljak i onda pogledao
dlan. - Mislio sam da krvarim - rekao je. - Mislio sam da me udario onom sjekirom.
- Udarili ste glavom o tranicu - rekao je ovjek. - Bolje da odete odavde. Njih ovdje nema.
- Da. I rekao mi je da nisu ovdje. Mislio sam da lae.
- Mislite da i ja laem? - rekao je ovjek.
- Ne - rekao je Jason. - Znam da nisu ovdje.
- Rekao sam mu neka se tornjaju dovraga, i on i ona - rekao je ovjek. - Ne elim ja takvih u mom
teatru. Ja vodim pristojan teatar s pristojnom trupom.
- Da - rekao je Jason. - I ne znate kamo su poli?
- Ne znam. I ne elim znati. Ni jedan lan mog cirkusa nee meni praviti ovakve svinjarije. Vi ste
joj... brat?
- Ne - rekao je Jason. - Nije vano. Samo sam ih htio vidjeti. Sigurni ste da me nije udario?
Mislim, nema krvi.
- Bilo bi krvi i te kako da ja nisam doao onda kad sam doao. Nestanite to prije odavde, ujete.
Onaj mali gad e vas ubiti. Je li ono tamo va auto?
- Jest.
- No, dobro. Onda lijepo sjednite u njega i natrag u Jefferson. Ako ih naete, neete ih sigurno
nai u mom cirkusu. Ja imam pristojne ljude u trupi. Kaete da su vas opljakali?
- Ne - rekao je Jason. - Ali nije vano. - Otiao je do auta i sjeo unutra. to ono moram uiniti?
pitao se. Tada se sjetio. Upalio je motor i polagano vozio ulicom dok nije pronaao dragstor. Vrata su
bila zakljuana. Neko je vrijeme stajao s rukom na kvaki, malo pognute glave. Tada se okrenuo i kad
je nakon nekog vremena proao neki ovjek upitao ga je ima li negdje otvoren jo koji dragstor, ali
nije bio. Tada je upitao kad vozi vlak prema sjeveru, a ovjek mu je odgovorio da ide u dva i
trideset. Preao je plonik i opet uao u auto i sjedio u njemu. Poslije nekog vremena prola su dva
momka crnca. Zazvao ih je.
 - Zna li koji od vas dvojice voziti auto?
- Da, gospodine.
- to bi me stajalo da me sad odmah odvezete u Jefferson?
Zgledali su se i neto promrmljali.
- Platit u vam dolar - rekao je Jason.
Opet su neto promrmljali. - Ne bi io za tolko - rekao je jedan.
- A za koliko bi iao?
- Moe li ti? - rekao je jedan.
- Nemam slobodno - rekao je drugi. - Zato ga ti ne odveze? Ionako nema nikakvog posla.
- Ba imam.
- A to to ima?
Opet su neto promrmljali i nasmijali se.
- Dat u vam dva dolara - rekao je Jason. - Jednom ili drugom.
- Ni ja ne mogu nikamo - rekao je prvi.
- Onda dobro - rekao je Jason. - Samo idite.
Sjedio je tako neko vrijeme. uo je kako sat odbija pola, zatim su poeli prolaziti ljudi u
nedjeljnoj i uskrsnoj odjei. Neki bi ga pogledali u prolazu, tog mukarca koji mirno sjedi za
volanom jednog malog automobila dok se njegov nevidljivi ivot rasplee oko njega poput iznoene
arape, i ili dalje. Poslije nekog vremena priao mu je jedan crnac u radnom kombinezonu.
- Jeste vi onaj koji oe u Jefferson? - rekao je.
- Jesam - rekao je Jason. - to e mi raunati?
- etri dolara.
- Dat u ti dva.
- Ne idem za manje od etri. - ovjek u kolima nepomino je sjedio. Nije ga ak ni gledao. Crnac
ree: - Onda, oete li ili ne?
- U redu - ree Jason. - Ulazi.
Pomaknuo se na sjedalu i crnac je preuzeo volan. Jason je zaklopio oi. Mogu kupiti nekakav lijek
u Jeffersonu, rekao je sam sebi, prilagoujui se drmanju. Ondje mogu neto kupiti. Vozili su dalje,
ulicama kojima su se ljudi mirno vraali kuama i nedjeljnim rukovima, i van iz grada. Mislio je na
to. Nije mislio na kuu, gdje Ben i Luster jedu hladni ruak za kuhinjskim stolom. Neto mu je -
odsutnost katastrofe, prijetnje, u svakom trajnom zlu - doputalo da zaboravi Jefferson kao da ga
nikad u ivotu nije vidio i kao da ne mora opet nastaviti svoj ivot u njemu.
Kad su Ben i Luster zavrili s jelom, Dilsey ih je otpremila iz kue. - I pobrini se da bude miran
do etri. Onda e do T.P.
- Razumijem - rekao je Luster. Izili su. Dilsey je pojela svoj ruak i pospremila kuhinju. Tada je
pola do podnoja stubita i osluhnula, ali nije ula ni glaska. Vratila se kroz kuhinju, izila na
stranja vrata i zastala na stubama. Bena i Lustera nije bilo na vidiku, ali dok je ondje stajala opet je
ula otegnuto zveckanje iz smjera podruma i kad je dola na vrata ugledala je ponovljeni prizor od
jutros.
 - Ba je ovako radio - govorio je Luster. Promatrao je nepominu pilu utueno, ali ipak s nadom. -
Nemam pravu stvar koju bi po njoj vuko - rekao je.
- A nee je ove dolje ni na - rekla je Dilsey. - Odvedi ti njega van na sunce. Obadva ete navu
upalu plua u ovoj vlazi.
ekala je i promatrala ih kako prelaze dvorite prema skupini cedrova kraj ograde. Tada je
nastavila do svoje kolibe.
- uj, nemoj mi sad poinjat - rekao je Luster. - Danas sam ve imo dost muke s tobom. - Tu je
bila ljuljaka napravljena od duica bave, umotanih u isprepletenu icu. Luster je legao u ljuljaku,
ali Ben je nastavio hodati neodreeno i besciljno. Opet je poeo cviljeti. - Tiho, uje - rekao je
Luster. - Inae da zna da u te namlatit. - Zavalio se u ljuljaki. Ben je ostao na mjestu, ali Luster ga
je uo kako cvili. - Oe li prestat ili nee? - rekao je. Ustao je i poao za njim i naao ga kako
ui pred malim humkom zemlje. Na svakom kraju humka bila je u zemlju zabodena prazna boca od
modrog stakla koja je neko sadravala otrov. U jednoj je od njih sad bila sasuena
stabljika kunjaka. Ben je uao pred njom i stenjao, tulio sporim, neartikuliranim zvukovima. Pritom
je nespretno tapkao oko sebe i pronaao jednu granicu i zataknuo je u drugu bocu. - Zato
ne umukne? - rekao je Luster. - Oe da ti dam razloga da plae, ha? Recimo, ovako neto. -
Kleknuo je i naglo zgrabio bocu i sakrio je iza sebe. Ben je prestao cviljeti. uao je, zurei u malu
udubinu gdje je maloprije stajala boca, zatim mu je, kad je napunio plua, Luster brzo opet pokazao
bocu. - Pst! - proitao je. - Da se nisi usudio urlat! Jes uo. Evo ti je, tu je. Vi? Tu je. Znam da e
poet ako ove ostanemo. Ajmo pogledat jesu l ve poeli udarat onu loptu. - Uhvatio je Bena
za ruku i podigao ga i otili su do ograde i stajali ondje rame uz rame, virei izmeu isprepletene
kozokrvine koja jo nije bila procvala.
- Eno - rekao je Luster. - Eno, neki dolaze. Vidi ih?
Gledali su etvorku kako igra na travi i ide dalje, i kako onda kree prema uzvisini i udara. Ben je
gledao, cvilio i slinio. Kad je etvorka pola dalje, slijedio ih je uz ogradu, posrui i cvilei. Jedan
je igra rekao:
- Ej, caddie. Donesi torbu.
- uti, Benjy - rekao je Luster, ali Ben je nastavio svoje nespretno geganje, pridravajui se za
ogradu, i zavijao promuklim, beznadnim glasom. ovjek je odigrao i poao dalje, a Ben ga je ukorak
pratio sve dok ograda nije skrenula pod pravim kutom, a onda se prihvatio za ogradu i gledao kako
igrai idu dalje i nestaju iz vida.
- Oe sad uutit? - rekao je Luster. - Oe sad uutit? - Stresao mu je ruku. Ben se grevito drao
ograde, i uporno i promuklo zavijao. - Ma oe ve prestat? - rekao je Luster. - uje me? - Ben je
zurio kroz ogradu. - Onda dobro, - rekao je Luster. - Oe neto zbog ega e urlat? - Pogledao je
preko ramena, prema kui. Onda je proaputao: - Caddy! Sad urlaj. Caddy! Caddy! Caddy!
as kasnije, u sporim intervalima Benova glasa, Luster je uo kako ih Dilsey zove. Uhvatio je
Bena za ruku i poli su dvoritem prema njoj.
- Reko sam ti da on nee bit miran - rekao je Luster.
- Nesreo jedna! - rekla je Dilsey. - to si mu uinio?
- Ni mu ja nisam uinio. Reko sam ti, kad oni tamo ponu igrat, pone i on.
- Doi ovamo - rekla je Dilsey. - Miruj, Benjy. Ajde, miruj. - Ali nije se mogao smiriti. Brzo su
preli dvorite do kolibe i uli. - Tri po onu cipelu - rekla je Dilsey. - Ali da mi nisi smetao gospoi
Carline. Ako neto upita, reci da je on kod mene. Ajde, pouri; to valjda moe obavit kako treba. -
Luster je iziao. Dilsey je odvela Bena do kreveta i zajedno su sjeli, i ona ga je ogrlila, ljuljala ga i
brisala mu slinu s ruke rubom suknje. - Ajde, miruj - rekla je, gladei ga po glavi. - Miruj. Sad si kod
Dilsey. - Ali on je i dalje urlao, otegnuto, oajno, bez suza; tupi beznadan zvuk svekolikog nijemog
jada pod ovim suncem. Luster se vratio nosei u ruci bijelu satensku cipelicu. Ve je bila poutjela i
ispucana i zaprljana, ali kad su je stavili Benu u ruku, naas je uutio. Ipak je i dalje jecao i ubrzo
je opet podigao glas.
- Misli da moe nai T.P.-ja? - rekla je Dilsey.
- Juer je reko da danas ide u St. John. Reko je da e se vratit u etri.
Dilsey se ljuljala naprijed-natrag, gladei Bena po glavi.
- O, Isuse Boe, to je jo dugo - rekla je. - Jo dugo.
- Ja znam vozit onu koiju, mamice - rekao je Luster.
- Pa da ubije i sebe i njega - rekla je Dilsey. - Za tebe je sve nekakva zafrkancija. Znam da nisi
blesast. AL ne mogu se pouzdat u tebe. Tiho, ajde - rekla je. - Tiho budi. Tiho.
- Ali, mamice, znao bi - rekao je Luster. - Uvijek ja vozim s T.P.-jem. - Dilsey se i dalje ljuljala
naprijed-natrag, drei Bena. - Gospoa Carline veli ako ga ne moe smirit, onda e ona ustat i do
ovamo da ga smiri.
- Tiho, duo - rekla je Dilsey, gladei Bena po glavi. - Lustere, duo - rekla je. - Oe li ti mislit
na svoju staru mamicu i vozit ta kola kako valja?
- Hou, mamice - rekao je Luster. - Vozit u tono ko T.P.
Dilsey je gladila Bena po glavi i ljuljala se s njim. inim najvie to mogu - rekla je. - Bog mi
je svjedok. Ajde onda, idi po nju - rekla je i ustala. Luster je istrao. Ben je drao cipelu u ruci i
plakao. - Tiho, uje. Luster je otio po koiju da te vozi na groblje. Neemo riskirat da idemo po
tvoju kapu - rekla je. Otila je do ormara, zapravo ugla sobe zakrivenog pamunim zastorom, i
izvukla pusteni eir koji je sama neko nosila. - Spali smo mi na jo gore od ovoga, samo to to
ljudi ne znaju - rekla je. - Ali ti si ionako Boje dijete. A i ja u uskoro bit, Bog mi budi na pomoi.
Evo. - Stavila mu je eir na glavu i zakopala kaput. On je uporno zavijao. Uzela mu je cipelu iz
ruke i stavila je na stranu, pa su izili. Luster se pojavio s prastarim bijelim konjem upregnutim u
oronulu i naherenu koiju.
- Pazit e, Luster? - rekla je.
- Ou, mamice - rekao je Luster. Pomogla je Benu da sjedne otraga. Prestao je plakati, ali je onda
opet zacvilio.
- Cvijet trai - rekao je Luster. - ekaj, idem ga ubrat.
- Ti samo sjedi - rekla je Dilsey. Prila je i uzela vojku. - Ajde, pouri sad i donesi mu ga. - Luster
je otrao oko kue u vrt. Vratio se s jednim sunovratom.
- Taj ti je slomljen - rekla je Dilsey. - Zato ne donese jednog itavog?
- Samo sam ovaj nao - rekao je Luster. - Zna da ste u petak sve pobrali za okitit crkvu. ekaj,
sredit u ga. - I tako je, dok je Dilsey drala konja, Luster za stabljiku cvijeta napravio udlagu od
granice i dva komadia page, i dao je Benu. Onda se popeo i uhvatio uzde. Dilsey je jo drala
ular.
- Sigurno zna put? - rekla je. - Ulicom gore, pa oko trga, na groblje i onda ravno doma.
 - Da, mamice - rekao je Luster. - iha, Queenie.
- Pazit e, jelda?
- Ou, mamice. - Dilsey je otpustila ular.
- iha, Queenie, iha Queenie - rekao je Luster.
- uj - rekla je Dilsey. - Daj meni taj bi.
- Ali, mamice - rekao je Luster.
- Daj ga ovamo - rekla je Dilsey, pribliavajui se kotau. Luster joj ga je nevoljko predao.
- Sad nikad neu pokrenuti Queenie.
- Ne beri brige - rekla je Dilsey. - Queenie zna kamo ide bolje od tebe. Samo ti sjedi tu i dri
uzde. Onda, zna put?
- Da, mamice. Isti put kojim T.P. vozi svake nedjelje.
- Onda ti napravi to isto ove nedjelje.
- I hou. Ko da nisam vozio za T.P.-ja vie od sto puta!
- Onda ajde opet - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni. I ako se Benjyju to dogodi, samo se uvaj, ti
zloesti crniu. Ionako te eka robija; ali poslat u ja tebe onamo jo prije nego ti pripreme lance.
- Da, mamice - rekao je Luster. - iha, Queenie.
Pucnuo je uzdama po kobilinim irokim sapima, i koija se trgnula i krenula.
- Ej, Luster! - rekla je Dilsey.
- iha, ajmo! - rekao je Luster. Opet je pljesnuo kobilu uzdama. Uz nekakvu podzemnu tutnjavu,
Queenie je polako kaskala kolnim putem i skrenula na ulicu, gdje ju je Luster potaknuo na hod
ponajvie nalik sporom i zadranom padu u smjeru napredovanja.
Ben je prestao jecati. Sjedio je usred sjedala, drei onaj popravljeni cvijet uspravno u ruci, a
pogled mu je bio smiren i neopisiv. Tono pred njim, Lusterova se okrugla glava neprestano okretala
sve dok se kua nije izgubila iz vida, a tada je stao uz rub ceste i, dok ga je Ben gledao, siao s koije
i otrgnuo granu sa ivice. Queenie je spustila glavu i pasla travu dok se Luster nije popeo i podigao
joj glavu uzdama i opet je natjerao u pokret, a tada je zabacio laktove i s onim prutom u ruci i visoko
podignutim uzdama zauzeo nekakvo oholo dranje koje nikako nije bilo u skladu sa smirenim
klopotom kobilinih kopita, niti s popratnim tonovima iz njezine utrobe nalik na duboke registre
orgulja. Kraj njih su prolazili automobili i pjeaci; naili su i na skupinu crnakih djeaka.
- Ej, Luster, kamo si krenio, Luster? Na groblje?
- Ja - rekao je Luster. - Ali ne na ono isto na koje ste vi krenuli. Ajmo, slone.
Pribliili su se trgu, na kojem je vojnik Konfederacije praznim oima zurio u vjetar i nepogode
ispod svoje mramorne ruke. Luster se jo malo osokoli i oine nepokolebljivu Queenie prutom,
ogledavajui se pritom po trgu. - Ono su kola gospodina Jasona - rekao je, a onda ugleda jo jednu
skupinu crnaca. - Ajde da pokaemo ovim crninama to znai klasa, Benjy - rekao je. - to kae? -
Osvrnuo se. Ben je sjedio sa cvijetom u aci, a pogled mu je bio prazan i nepomuen. Luster opet
udari Queenie i skrene lijevo kod spomenika.
Na jedan trenutak Ben je sjedio potpuno ukoen. Tada je zaurlao. Urlik je slijedio za urlikom, glas
mu se podizao tako da mu je jedva preostalo vremena da udahne. U tom se glasu osjealo vie od
zaprepatenja, bio je to uas; strava; bol, obnevidjela i nijema; tek zvuk, i Lusterove oi koje su se na
tren izvrnule do bjeloonica. - Za Boga miloga - rekao je. - uti! Za Boga miloga! - Opet se okrenuo i
oinuo Queenie prutom. Prut se slomio i bacio ga je, i dok se Benov glas podizao prema svom
nevjerojatnom crescendu, Luster je prihvatio krajeve uzda i nagnuo se naprijed, u istom trenutku kad
se Jason zaletio preko trga i skoio na stepenicu.
Hrptom je ruke odbacio Lustera u stranu i zgrabio uzde i povukao Queenie nekoliko puta da je
usmjeri, zatim skratio uzde i oinuo je po bedrima. Udarao ju je neprestano dok je nije natjerao u
nespretni galop, okruen pritom Benovim promuklim bolnim urlikom, i skrenuo desno od spomenika.
Tada je akom tresnuo Lustera po glavi.
- Kako ti je palo na pamet da ga vodi na lijevo? - rekao je. Onda se nagnuo natrag i udario Bena,
slomivi mu pritom stabljiku cvijeta. - Zavei! - rekao je. - Zavei! - Trgnuvi uzde zaustavio je
Queenie i skoio iz koije. - Tornjaj se sad kui s njim, jesi li me uo. Ako jo jednom izie s njim
kroz ona vrata, ubit u te!
- Razumijem, gospodine! - rekao je Luster. Uhvatio je uzde i jednim krajem oinuo Queenie. -
Ajdemo! Ajdemo, uje! Benjy, za Boga miloga!
Benov je glas rikao i rikao. Queenie se opet pokrenula, kopita su joj opet poela ravnomjerno
kloparati, i odjednom je Ben utihnuo. Luster se hitro osvrnuo preko ramena, zatim nastavio voziti.
Slomljeni se cvijet objesio preko Benove ake, a oi su mu opet bile prazne i modre i smirene dok su
vijenci na zgradama i proelja opet glatko promicali s lijeva na desno, stup i stablo, prozor i vrata i
natpis, svojim ustaljenim redom.

New York, N. Y.
Listopad 1928.
KAD LEAH NA SAMRTI
Roman

Za Hala Smitha
 Naslov izvornika
AS I LAY DYING
Vintage Book, New York 1990
Copyright 1930 by William Faulkner. Copyright renewed 1958
by William Faulkner
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House, Inc.

S engleskoga prevela
MAJA ZANINOVI
 DARL

Jewel i ja uspinjemo se s polja, hodajui stazom jedan iza drugog. Iako sam ja pet metara ispred
njega, svatko tko nas gleda iz spremita za pamuk moe vidjeti Jewelov otrcan i izlomljen slamni
eir za itavu glavu iznad moga.
Staza se prua ravna kao visak, uglaana nogama i zapeena poput cigle srpanjskim suncem,
izmeu zelenih redova okopanog pamuka do spremita za pamuk u sredini polja, gdje zakree i
obilazi oko spremita pod etiri zaobljena prava kuta i ide dalje preko polja, utabana tako nogama u
crtu neotrih rubova.
Spremite je od neotesanih brvana, izmeu kojih je odavno ispalo punilo. etverouglasto, s
uruenim krovom na jednu vodu, stoji nagnuto na suncu u svojoj praznoj i titravo vreloj oronulosti, sa
po jednim irokim prozorom na dva suprotna zida koji se otvaraju na prilaze stazi. Kad smo stigli do
spremita, ja skreem i idem stazom koja obilazi zgradu. Jewel, pet metara iza mene, gledajui ravno
naprijed, zakorai kroz prozor u jednom jedinom koraku. Jo uvijek zurei ravno preda se,
blijedih oiju nalik na dva komadia drva umetnutih u njegovo drveno lice, prelazi preko poda u
etiri koraka, ukoenim dostojanstvom drvenog Indijanca ispred prodavaonice cigara, odjevenog u
zakrpljene radnike hlae s oprnjakom i obdarenog ivotom od pasa nadolje, te zakorai jednim
jedinim korakom kroz prozor na suprotnom zidu i ponovo na stazu, ba kad ja obilazim oko ugla.
Jedan za drugim i u razmaku od metar i pol i s Jewelom sada ispred mene, uspinjemo se stazom
prema podnoju strmine.
Tullova kola stoje pokraj izvora, privezana za ogradu, s uzdama omotanim oko motke uz sjedalo za
koijaa. U kolima su dva stolca. Jewel zastaje kod izvora, uzima izdubljenu tikvicu objeenu o granu
vrbe i pije. Prolazim pokraj njega i uspinjem se stazom, a do mene poinje dopirati zvuk Cashove
pile.
Dok sam stigao do vrha, prestao je piliti. Stojei meu iverjem, spaja dvije daske. Izmeu
osjenanih dijelova, daske su ute kao zlato, kao mekano zlato, pokazujui na stranama u glatkim
valovima tragove otrice bradve: dobar je tesar, Cash. Stavlja dvije daske na kozlie, spojene
rubovima u etvrtinu dovrenog lijesa. Klekne i primirivi ispituje rubove, zatim ih sputa na zemlju
i uzima bradvu. Dobar tesar. Addie Bundren nije mogla poeljeti bolji lijes u kojem e leati. Pruit
e joj pouzdanje i udobnost. Produujem prema kui, praen zvukom
Tak. Tak. Tak.
udaraca bradve.

CORA
 I tako sam pritedjela jaja i juer sam ispekla kolae. Ba su dobro ispali. Jako su nam potrebne te
nae kokoi. Dobre su nesilice, ono malo njih koliko nam je ostalo nakon oposuma i slinog. I zmija,
ljeti. Zmija e zatrt kokoinjac bre od bilo ega. I tako, nakon to su stajale mnogo vie nego to je
gospodin Tull mislio i nakon to sam obeala da e razliku nadoknadit vei broj jaja, moram sad
pazit vie nego ikad, jer smo ih uzeli na moj nagovor. Mogli smo uzet neke jeftinije pilie, ali ja sam
dala svoju rije, kako mi je gospoica Lawington rekla kad me je savjetovala neka uzmem dobru
vrstu, jer gospodin Tull i sam priznaje da se dobra pasmina krava ili svinja na kraju uvijek isplati.
Tako, kad smo ih toliko izgubili, nismo si vie mogli priutit troit jaja na nas, jer nisam
mogla dopustit da me gospodin Tull kori kad smo ih uzeli na moj nagovor. I tako, kad mi je
gospoica Lawington rekla za kolae, pomislih da ih ja mogu ispe i zaradit u jedan put dovoljno da
poveam istu vrijednost jata za protuvrijednost od dvije kokoi. I da me, ako svaki put pritedim
jedno jaje, ak ni jaja nee nita stajat. A one su tog tjedna tako dobro nosile da nisam samo
pritedjela dovoljno jaja s kojima u ispe kolae, povrh onog to smo se obvezali prodat, nego
sam ih pritedjela dovoljno da me ni brano, ni eer, ni drvo za tednjak nee nita stajat. I juer
sam ih pekla, paljivije nego ikad u ivotu i ba su dobro ispali. Ali kad smo jutros doli u grad,
gospoica Lawington mi je rekla da se gospoa predomislila i da naposljetku nee imat goste.
- Svejedno je trebala uzet te kolae - kae Kate.
- Pa - kaem ja - raunam da joj sad uope nisu od potrebe.
- Trebala ih je uzet - kae Kate. - Ali te se bogate gradske gospoje mogu predomislit. Sirotinja ne
moe.
Bogatstvo ne znai nita pred licem Gospoda, jer On moe proniknut u duu. - Moda ih mogu
prodat u subotu na protenju - kaem ja. Zbilja su dobro ispali.
- Ne moe za njih dobit dva dolara po komadu kae Kate.
- Pa, i tako me nisu nita stajali - kaem ja. Skupila sam ih i trampila tucet za eer i brano. Zbilja
se ne moe re da su me kolai ita stajali, jer gospodin Tull i sam shvaa da su jaja koja sam
sauvala bila povrh i preko onog to smo se obvezali prodat, pa je to bilo kao da smo ta jaja nali ili
kao da su nam bila poklonjena.
- Trebala je uzet te kolae kad ti je zamalo dala rije - kae Kate. Gospod moe proniknut u duu.
Ako je Njegova volja da neki ljudi drugaije shvaaju potenje od drugih, nije moje da dvojim o
Njegovoj volji.
- Raunam da joj vie nisu trebali - kaem. A ba su dobro ispali.
Poplun joj je navuen do brade, makar je vrue, samo su joj ruke i lice vani. Poduprta je o jastuk,
podignute glave, tako da moe vidjet kroz prozor, a ujemo ga svaki put kad uzme bradvu ili pilu. Da
smo gluhe, gotovo bismo mogle motrit njeno lice i ut njega, vidjet njega. Lice joj je propalo, tako
da joj se kosti ocrtavaju u bijelim linijama odmah ispod koe. Oi su joj kao dvije svijee kad ih
gleda kako se gue u aicama eljeznih svijenjaka. Ali vjekovjeno i neprolazno spasenje i milost
ne silazi na nju.
- Ispali su zbilja dobro - kaem. - Ali ne onako kako ih je Addie znala ispe. - Po jastunici se
vidi kako ta cura pere i glaa, ako ju je uope ikad izglaala. Moda e joj to otvorit oi, to ovdje
lei na milosti i njezi etvorice mukaraca i jedne divljakue. - Nema u ovom kraju nijedne ene koja
bi se u tom mogla mjerit s Addie Bundren - kaem. - Neemo se pravo ni sna, a ona e ustat na
noge i opet poet pe kolae, a onda mi svoje uope vie neemo mo prodat. - Njezino tijelo
pod poplunom ne nadie poplun vie od kakvog tapa, a ukanje komuina u madracu jedino je po
emu moe znat da die. ak joj se ni kosa na obrazu ne mie, iako joj ta djevojka stoji iznad glave
i hladi je lepezom. Dok je gledamo, ona, ne zastavi, premjesti lepezu u drugu ruku.
- Je li spava? - apne Kate.
- Samo gleda Casha tamo dolje - kae djevojka. ujemo zvuk pile u dasci. Zvui poput hrkanja.
Eula se okrene na sanduku i pogleda kroz prozor. Ogrlica joj stvarno lijepo pristaje uz taj crveni
eir. Ne bi se reklo da je stajala samo dvadeset i pet centi.
- Trebala je uzet one kolae - kae Kate.
Meni bi novac zbilja dobro doao. Ali ne mogu re da su me ita stajali, osim truda. Mogu mu
re kako svatko moe promait, ali ne moe se svatko iz toga izvu bez gubitka, mogu mu re. Ne
moe svatko izjest svoje greke, mogu mu re.
Netko dolazi kroz hodnik. To je Darl. Ne gleda unutra dok prolazi kraj vrata. Eula ga promatra dok
ide dalje prema stranjem dijelu kue i ponovo nestaje iz vida. Ruka joj se podie i lagano dodiruje
perle oko vrata, zatim kosu. Kad otkrije da je gledam, pogled joj se isprazni.

DARL

aa i Vernon sjede na stranjem trijemu. aa trese burmut s poklopca burmutice u donju usnicu,
drei usnicu nategnutu palcem i kaiprstom. Osvru se kad prelazim preko trijema, te uranjam
tikvicu u vjedro s vodom i pijem.
- Gdje je Jewel? - pita aa. Jo dok sam bio mali nauio sam koliko je voda ukusnija kad malo
odlei u vjedru od cedrovine. Toplo-hladna, s blagim okusom nalik na miris vrelog srpanjskog vjetra
u kronjama cedrova. Mora odleati najmanje est sati i treba je piti iz tikvice. Vodu nikad ne treba
piti iz posude od kovine.
A nou je jo bolja. Znao sam leati na slamarici u hodniku, ekajui dok ne bih uo da su svi
zaspali, tako da mogu ustati i otii otraga do vjedra. Bila bi crna, crna poput treseta, mirna povrina
vode okrugli otvor u nitavilo, gdje bih, prije nego to bih je razbudio zaimaom, moda ugledao
jednu ili dvije zvijezde u vjedru i moda zvijezdu ili dvije u zaimai, prije nego to bih se napio.
Onda sam postao vei, stariji. Tada bih ekao da svi pozaspu, kako bih mogao leati sa zadignutom
kouljom, sluajui ih kako spavaju, osjeajui sebe bez dodirivanja, osjeajui svjeu tiinu kako mi
zapahnjuje udove i pitajui se da li Cash tamo u mraku radi to isto, i moda je to radio ve
dvije godine prije nego to sam ja to mogao eljeti ili raditi.
aina su stopala jako iroka i iskrenuta prema van, prsti su mu zgreni i svinuti i iskrivljeni, a na
malom prstu obje noge uope nema nokta, od napornog rada u djetinjstvu, po kii i u grubim, kod kue
napravljenim cokulama. Pokraj stolca stoje njegove cokule. Izgledaju kao da su istesane tupom
sjekirom iz komada sirovog eljeza. Vernon je bio u gradu. Nikad ga nisam vidio da ide u grad u
radnom kombinezonu. Ne da mu ena, kau. Ona je, neko, poduavala u koli.
Pljusnem talog iz zaimae na zemlju i obriem usta rukavom. Kia e pasti prije jutra. Moda i
prije mraka. - Dolje kod staje - kaem. - Upree zapregu.
Luduje tamo dolje s onim konjem. Proi e kroz staju, ui u panjak. Konja nee biti na vidiku: on
je gore meu mladim borovima, u hladovini. Jewel zazvidi, jednom i otro. Konj zafrke, onda ga
Jewel spazi, u jednom bljetavom trenutku kako se ljeska meu plaviastim sjenkama. Jewel ponovo
zvizne; konj se odazove, silazei niz kosinu ukoenih nogu, striui nauljenim uima, kolutajui
svojim nejednakim oima i zaustavi se, dvadesetak metara dalje, bono, motrei Jewela preko plea,
nestaan i na oprezu.
- Doi ovamo, gospodine - kae Jewel. On se pokrene. Od pokreta mu zaigra arena dlaka, koa se
nabora, miii trepere poput plamenih jezika. Tresui grivom i visoko dignuvi rep, kolutajui oima,
propne se i pojuri jo jednom u kratak trk i ponovo stane, ukopanih nogu, motrei Jewela. Jewel
polako ide prema njemu, ruku oputenih uz bedra. Osim Jewelovih nogu, izgledaju kao dvije figure
izrezbarene za sliku nekakvog divljeg prizora na suncu.
Kad ga Jewel ve gotovo moe dodirnuti, konj se uspravi na stranje noge i obori se na Jewela.
Potom je Jewel obuhvaen ljeskavim spletom kopita kao nekakvom priinom krila; izmeu njih,
ispod uspravljenih konjskih grudi, on se kree munjevitom gipkou zmije. Na trenutak, prije nego to
mu ruke istegne trzaj, on vidi itavo svoje tijelo odvojeno od tla, vodoravno, gibljivo kao u zmije kad
napada, dok ne napipa konjske nozdrve i ponovo dotakne zemlju. A onda stoje ukoeni, bez pokreta,
zastraujui, konj u uzmaku na ukruenim, drhtavim nogama, sputene glave; Jewel, ukopan u zemlju
petama, zaepivi jednom rukom konju nozdrve, drugom ga tape po vratu nebrojenim kratkim
pokretima i miluje, psujui ga prostakom estinom.
Stoje tako u ukoenom, stranom hijatu, konj drhe i hrope. Zatim ga Jewel uzjai. Uzlijee gore
u prignutom zaskoku poput udarca biem, tijelo mu se u zraku oblikuje prema konju. Jo trenutak, konj
stoji rairenih nogu, sputene glave, a onda jurne u propanj. Sputaju se niz brijeg u skokovima koji
lome kimu, Jewel, priljubljen poput pijavice, visoko na hrptu, do ograde gdje konj, propinjui se,
ponovo stane.
- Dobro - kae Jewel - sad moe prestat, ako ti je bilo dosta.
U staji, Jewel u trku sklizne s konja prije nego to se konj zaustavi. Konj ue u pregradu, Jewel za
njim. Ne osvrui se, konj se ritne prema njemu, tresnuvi kopitom o zid uz prasak nalik na hitac iz
pitolja. Jewel ga udari nogom u trbuh; konj izvije vrat unazad, iskeenih zubi; Jewel ga udari akom
u lice i sklizne do jasala, te se popne na njih. Drei se za ljesu, sputa glavu i pilji preko ograde
pregradaka i kroz vrata staje. Puteljak je pust; odavde ak ne uje Casha kako pili. On posegne
rukom gore i uurbano vue naramke sijena i gura ih u jasle.
- Jedi - kae. - Mii to prokleto sijeno iz vida dok za to ima prilike, kopile zloudno. Dragi
kukin sine - kae.

JEWEL

To je zato to on stoji tamo vani, tono ispod prozora, udaraju tim ekiem i pile taj prokleti
koveg. Tu gdje ga ona mora vidjet. Gdje je svaki dah koji udahne pun njegovog kuckanja i pilenja,
gdje ga moe vidjet kako kae Vidi. Vidi kakav dobar koveg pravim za tebe. Rekao sam mu neka
ode negdje drugdje. Rekao sam Za Boga miloga, zar je ti eli vidjet u tome. To je kao ono kad je
bio mali i ona ree kako bi pokuala uzgajat cvijee kad bi imala gnojiva, a on je na to uzeo posudu
za peenje kruha i donio je natrag iz staje punu stajskog gnoja.
I sad one druge sjede tu poput leinara. ekaju, hlade se lepezama. Jer, rekao sam, Kad ti ne bi
neprekidno pilio i zabijao avle tako da ovjek ne moe ak ni spavat, a njezine ruke lee na
poplunu kao dva korijena iskopana iz zemlje koje pokuava oprat i ne moe ih oistit. Vidim
lepezu i ruku Dewey Dell. Rekoh, kad biste je bar pustili na miru. Pilite i kuckate i stalno joj tjerate
zrak iznad lica tako brzo da ga, kad si umoran, ne moe disat, i ta prokleta bradva stalno pjeva
Jedan udarac manje. Jedan udarac manje. Jedan udarac manje dok svatko tko proe putem nee morat
zastat i pogledat ga i re kakav je on sjajan tesar. Da je barem bilo mene kad je Cash pao s te crkve
i da je barem bilo mene kad je aa pao u krevet zbog onog tovara drva to se sruio na njega, ne bi
se sad dogaalo da svako kopile iz okruga dolazi zurit u nju jer ako ima Boga emu dovraga On
slui. Bili bismo samo ja i ona na visokom brdu i ja bih valjao kamenje niz brdo u njihova lica,
grabio ih i bacao nizbrdo, lica i zube i sve, bogamu, sve dok ona ne bi imala mir i ne bi bilo te
proklete bradve koja pjeva Jedan udarac manje. Jedan udarac manje i mogli bismo imat mira.

DARL

Gledamo ga kako dolazi iza ugla i penje se stubama. Ne gleda nas. - Jesi spreman? - kae.
- Ako si ti upregao kola - kaem ja. Kaem - ekaj. - On stane, gleda au. Vernon otpljune, ne
pokrenuvi se. Pljuje s dostojanstvenom i sporom preciznou u prainu ispod trijema izbuenu
pljuvakom. aa polako trlja ruke o koljena. Gleda nekud preko grebena strmine, nekud preko polja.
Jewel ga trenutak promatra, onda odlazi do vjedra i ponovo se napije.
- Meni je isto toliko mrsko ne mo se odluit, ba ko i svakom drugom - kae aa.
- To su tri dolara - kaem ja. Koulja na ainoj grbi vie je izblijedjela od drugih dijelova. Nema
mrlja od znoja na njegovoj koulji. Nikad nisam vidio mrlju od znoja na njegovoj koulji. Jednom se
razbolio od rada na suncu kad je imao dvadeset i dvije godine i sad govori ljudima da e umrijeti,
ako se ikad oznoji. Pretpostavljam da on doista u to vjeruje.
- Ali ako ona ne potraje dok se ne vratite - kae. - Bit e razoarana.
Vernon otpljune u prainu. Ali kia e sigurno pasti prije jutra.
- Ona je raunala na to - kae aa. - Ona e htjet da odmah krenemo. Znam ja nju. Obeao sam
joj da e zaprega bit ovdje i spremna, i ona rauna na to.
- Trebat e nam onda ta tri dolara, sigurno - kaem ja. On gleda zamiljeno u daljinu, trlja dlanove
o koljena. Otkako je izgubio zube, svaki put kad sagne glavu, usta mu padnu, sporo ponavljajui
pokret. S onim ekinjama na donjem dijelu lica izgleda kao kakav stari pas. - Morao bi se brzo
odluit, tako da stignemo tamo i natovarimo kola prije mraka - kaem mu.
- Mama nije toliko bolesna - kae Jewel. - Zavei, Darl.
- Tako je - kae Vernon. - Danas vie slii na sebe nego cijeli proli tjedan. Dok se ti i Jewel
vratite, ona e ve sjedit u krevetu.
- Ti bi to trebao znat - kae Jewel. - Dovoljno si je esto dolazio gledat. Ti ili tvoji. - Vernon ga
pogleda. Jewelove su oi poput blijeda drveta u onom njegovom rumenom licu. On je za glavu vii
od svih nas, uvijek je bio. Govorio sam im da ga je mama zbog toga vie ibala i vie mazila od nas.
Jer je u kui vie strio. Zato ga je nazvala Jewel,{1} rekao sam im.
- uti, Jewel - kae aa, ali kao da jedva slua to se govori. Pilji preko polja, trljajui koljena.
 - Mogao bi posudit na zajam Vernonova kola, a mi bismo vas poslije dostigli - kaem ja. - Ako
nas ona ne bude ekala.
- Ah, zavei, dovraga, tu tvoju glupu jeziinu - kae Jewel.
- Ona e htjet i u naim - kae aa. Trlja koljena. - Nikom ovo nije mrskije neg meni.
- Zato to lei tamo, to gleda Casha kako tee taj prokleti... - kae Jewel. On to govori osorno,
estoko, ali ne izgovara tu rije. Poput djearca u mraku, koji sam sebe hrabri, pa odjednom zauti,
uasnut vlastitom galamom.
- Ona je to htjela, kao to hoe i u naim vlastitim kolima - kae aa. - Spokojnije e poivat
kad zna da je dobro napravljen i zatvoren. Ona je svoje stvari uvijek voljela drat za sebe. Ti to
dobro zna.
- Onda joj pusti nek bude tako - kae Jewel. - Ali kako dovraga moe oekivat da ona... - On
gleda ai u zatiljak, a oi su mu poput svijetlih drvenih oiju.
- Sigurno - kae Vernon - izdrat e dok ne bude dovren. Izdrat e dok sve ne bude spremno, dok
sama ne ocjeni da je pravi trenutak. A s ovakvim cestama kakve su sad, zaas ete je prevest do
grada.
- Sprema se kia - kae aa. - Ja ba nemam sree. Nikad je nisam imao. - On trlja ruke o
koljena. - Taj prokleti doktor, moe do bilo kad. Nisam ga mogao ranije obavijestit. Ako doe
sutra i kae joj da se blii as, ona nee ekat. Znam ja nju, bila tu kola ili ne, ona nee ekat. Onda
e se uzrujat, a ja ju ne bih htio uzrujat ni za to na svijetu. Bit e nestrpljiva, s tim obiteljskim
grobom u Jeffersonu i onima njezina roda koji je tamo ekaju. Dao sam joj rije da emo ju ja i deki
prebacit tamo toliko brzo koliko mazge budu mogle hodat, da moe poivat u miru. - Protrlja ruke o
koljena. - Nikad nikom nije bilo mrskije oklijevat.
- Kad samo ne bi svi tako vraki urili da je tamo otpreme - ree Jewel onim svojim otrim,
srditim glasom. - I taj Cash, po itav dan pod njezinim prozorom, udara i pili po tom...
- To je bila njena elja - kae aa. - Ti nema nimalo ljubavi, ni njenosti za nju. Nikad je nisi
imao. Mi ne elimo nikom nita bit duni - kae - ja i ona. Nikad to dosad nismo bili i ona e mirnije
poivat kad zna da joj je njena vlastita krv ispilila daske i zakucala avle. Ona je uvijek voljela
sama poistit za sobom.
- To su tri dolara - kaem ja. - Hoe da idemo ili ne? - aa protrlja koljena. - Vratit emo se
sutra, pod veer.
- Pa... - kae aa. Gleda preko polja, raupane kose, vaui polako burmut bezubim desnima.
- Doi - kae Jewel. Silazi niz stepenice. Vernon nacilja i otpljune u prainu.
- Pazite, do zalaza sunca - kae aa. - Neu da ona eka.
Jewel kratko pogleda preko ramena, zatim produi oko kue. Ja ulazim u predsoblje, ujem
glasove prije nego to sam stigao do vrata. Kako naa kua lei malo nagnuta na kosini, vjetri stalno
piri kroz predsoblje, ukoso prema gore. Pero baeno blizu ulaznih vrata podignut e se i kliziti uz
strop ukoso prema natrag, dok ne dospije u struju koja skree prema dolje, uz stranja vrata: tako je i
s glasovima. Kad ue u predsoblje, oni zvue kao da dolaze iz zraka oko tvoje glave.

CORA
 Bilo je to neto najdirljivije to sam ikad vidjela. Kao da je znao da je nee vie vidjet, da ga
Anse Bundren tjera od samrtne postelje njegove majke, da ju nikad vie ne vidi na ovome svijetu.
Uvijek sam govorila da je Darl drugaiji od ovih ostalih. Uvijek sam govorila da od svih njih jedino
on ima majinu narav, jedino u njemu ima neto uroene njenosti. Ne onaj Jewel, s kojim se toliko
namuila dok ga je raala i kog je tetoila i mazila, a on se stalno estio ili durio, smiljaju
nepodoptine kojima e je uzrujavat, tako da mi je toliko put dolo da ga iibam. Nije on doao i
oprostio se s majkom. Ne bi on propustio priliku zaradit ta tri ekstra dolara, makar i po cijenu
majinog oprotajnog cjelova. Bundren od glave do pete, nit koga voli, nit mu je do bilo ega stalo,
osim kako e do do neeg uz to manje truda. Gospodin Tull kae da ih je Darl molio neka
priekaju. Rekao je da ih je Darl gotovo na koljenima preklinjao neka ga ne sile da je ostavi u ovom
njezinom stanju. Ali nita nije pomoglo, Anse i Jewel moraju zaradit ta tri dolara. Nitko tko poznaje
Ansea ne bi drugo ni oekivao, ali kad pomislim da taj djeak, taj Jewel, tako proda sve one godine
samoodricanja i naisto osobite sklonosti - mene nisu mogli prevarit: gospodin Tull kae da je
gospoa Bundren najmanje voljela Jewela od sve svoje djece, ali ja sam znala da to nije istina. Znala
sam da mu je ona posebno sklona, onom istom svojstvu u njemu koje je njoj dalo snage podnosit
Ansea Bundrena, premda je gospodin Tull rekao da ga je trebala otrovat - da on zbog tri
dolara odrie umiruoj majci priliku za oprotajni cjelov.
Eto, u zadnja tri tjedna dolazila sam ovamo kad god sam mogla, dolazila sam ponekad i kad nije
trebalo, zanemarivi vlastitu obitelj i dunosti kako bi netko bio s njom u njezinim posljednjim
trenucima, kako se ne bi morala sama suoit sa Stranom nepoznanicom, bez ijednog poznatog lica
koje e joj ulit hrabrosti. Ne mislim da zbog tog zasluujem priznanje: oekivat u da to isto uine
za mene. Ali, Bogu hvala, bit e to lica mog voljenog roda i poroda, moja krv i meso, jer me je Bog
blagoslovio boljim muem i djecom nego to ih ima veina ena, iako sam ponekad s njima prolazila
velike kunje.
Ona je ivjela ivotom osamljene ene, osamljene u svom ponosu, pokuavajui navest ljude da
povjeruju kako to nije tako, skrivajui injenicu da su je oni samo podnosili, jer nije se ni ohladila u
lijesu, a ve su je ili teglit pedeset i est kilometara odavde da je tamo ukopaju, sprdajui se s
Bojom voljom. Odriui joj pravo da lei u istoj zemlji s tim Bundrenima.
- Ali ona je htjela oti - rekao je gospodin Tull. - To je bila njezina elja leat meu svojima.
- Zato onda nije otila iva? - rekla sam. - Nitko je od njih ne bi zaustavljao, sad kad je i onaj
mali gotovo dovoljno star da bude sebian i srca kamenog kao svi ostali.
- To je bila njezina elja - rekao je gospodin Tull. - uo sam kako je Anse to rekao.
- A ti mu, naravno, vjeruje - rekla sam. - To je ba tebi slino. Priaj ti to nekom drugom.
- Vjerujem mu ono od eg se ne moe nadat nikakvoj koristi ako mi to ne kae - rekao je
gospodin Tull.
- Priaj ti to nekom drugom - rekla sam. - eni je mjesto uz mua i djecu, ivoj ili mrtvoj. Bil ti
od mene oekivao da ostavim tebe i djevojke kad meni doe vrijeme i zaelim se vratit u Alabamu
koju sam napustila od svoje volje kako bih s tobom dijelila dobro i zlo, do smrti i poslije?
- Pa, nisu svi ljudi isti - odgovorio mi je.
I nadam se da nisu. Trudila sam se ivjet kako valja pred Bogom i ljudima, zbog asti i potpore
svom kranskom muu i zbog ljubavi i tovanja svoje kranske djece. Tako da kad umrem svjesna
svoje dunosti i nagrade budem okruena licima punim ljubavi i ponesem sa sobom kao nagradu
oprotajni cjelov svakog od mojih dragih. A ne kao Addie Bundren, koja umire sama, skrivajui svoj
ponos i srce prepuklo od tuge. Sretna to odlazi. Leei tamo, glave poduprte jastukom, kako
bi mogla vidjet Casha dok pravi lijes, vjerojatno ga mora nadzirat kako ne bi krtario s daskama, i
uz one druge muke koji se samo brinu imaju li vremena zaradit jo tri dolara prije nego pone padat
kia i rijeka nabuja toliko da je vie nee moi prije. Vjerojatno, da nisu odluili preuzet taj
posljednji tovar, utovarili bi je u kola na poplunu i prvo preli rijeku, pa tek onda stali i dali joj
vremena da umre, onakvom kranskom smru kakvom bi joj ve dopustili umrijet.
Osim Darla. To je bilo neto najdirljivije to sam ikad vidjela. Katkad privremeno izgubim vjeru u
ljude; obuzmu me sumnje. Ali Gospod mi svaki put vrati vjeru i otkrije mi Svoju dobrostivu ljubav
prema stvorenjima Svojim. Ne Jewel, ne onaj kog je ona uvijek tako pazila, ne on. Njega su zanimala
ona tri dodatna dolara. Nego Darl, onaj za kog ljudi kau da je udan, lijen, danguba nita bolja od
Ansea, dok je Cash dobar tesar i uvijek zapoinje vie neg to stigne dovrit, i Jewel koji
uvijek radi neto to e mu donijet togod novaca ili e se zbog tog o njemu priat, i ta polugola
cura koja stalno stoji iznad Addie s lepezom, tako da svaki put kad ovjek pokua s njom razgovarat
i malo je obodrit, ona se odmah uri umjesto nje odgovorit, kao da nastoji sprijeit da joj bilo tko
uope prie blizu.
Darl je bio taj. On je doao do vrata i stajao je tamo, gledajui svoju umiruu majku. Samo ju je
gledao, a ja sam ponovo osjetila dobrostivu ljubav Boju i Njegovo milosre. Vidjela sam da se s
Jewelom samo pretvarala, a da je razumijevanje i ona prava ljubav postojala zapravo izmeu nje i
Darla. On ju je samo gledao, nije ak uao dublje u sobu gdje bi ga ona mogla vidjet i uzrujat se,
znajui da ga Anse tjera od kue i da je nikad vie nee vidjet. Nita nije rekao, samo ju je gledao.
- to hoe, Darl? - pitala je Dewey Dell, ne prestajui mahat lepezom, javivi se odmah,
zadravajui ak i njega podalje od majke. Nije joj odgovorio. Samo je stajao i gledao u umiruu
majku, srca toliko puna da nita nije mogao re.

DEWEY DELL

Prvi put, ja i Lafe brali smo pamuk niz jedan red. aa se ne usudi oznojitjer bi se na smrt
razbolio, pa tako misli svako ko doe, dolazi nam pomo. A Jewela nije nizato briga, on nam nije
rod u brizi, nije brian rod. A Cash voli pilit dugake vrue ute sumorne dane u daske i avlima ih
sastavljat u neto. A aa misli to je zato to se susjedi uvijek tako odnose jedan prema drugom jer
on je uvijek bio previe zaokupljen time kako e pustit susjede da rade za njega da bi otkrio to se
dogaa. A nisam mislila da e to otkrit Darl, koji uveer sjedi za stolom a oi mu blude nekud dalje
od hrane i svjetiljke, pune zemlje iskopane iz njegove lubanje i upljina ispunjenih daljinom preko
granica zemlje.
Brali smo niz taj red, uma je bila sve blie i blie i skrovita sjenka, brali smo prema skrovitoj
sjenci s mojom vreom i Lafeovom vreom. Jer rekla sam hou li ili neu kad je vrea jo bila
dopola puna, jer rekla sam, ako vrea bude puna kad doemo do ume, onda to neu bitja. Rekla
sam, ako mi nije sueno da to uinim vrea nee bit puna i ja u krenut uz sljedei red ali ako vrea
bude puna, onda ja tu nita ne mogu. Bit e da je tako moralo bit i ja tu nita ne mogu. I brali smo
dalje prema skrovitoj sjenci i nae bi se oi stapale dok bi se njegove ruke i moje ruke dodirivale i ja
nita nisam rekla. Rekla sam: - to to radi? - a on je rekao: - Berem u tvoju vreu. - I tako je
vrea bila puna kad smo stigli do kraja reda i ja tu nita nisam mogla.
 I tako se to zbilo jer ja tu nita nisam mogla. Zbilo se tada, a onda sam vidjela Darla i on je znao.
Rekao mi je da zna bez rijei kao to mi je bez rijei rekao da e mama umrijet i ja sam znala da on
zna, jer da mi je rijeima rekao da zna, ne bih vjerovala da je bio tamo i vidio nas. Ali on je rekao da
zna, a ja sam rekla: - Hoe re ai ili e ga ubit? - bez rijei sam to rekla, a on je rekao: - Zato?
- bez rijei. I zato mogu govorit s njim sa znanjem i s mrnjom, jer on zna.
On stoji u vratima, gleda u nju.
- to hoe, Darl? - kaem.
- Ona e umrijet - kae on. A stari leinar Tull dolazi gledat kako ona umire, ali ja ih mogu
zavarat.
- Kad e umrijet? - kaem.
- Prije nego se mi vratimo - kae on.
- Zato onda vodi Jewela? - kaem.
- Hou da mi pomogne tovarit - kae on.

TULL

Anse stalno trlja koljena. Njegove su radnike hlae izblijedile; na jednom koljenu je zakrpa od
sera, izrezana iz para nedjeljnih hlaa, sjajna od izlizanosti. - Nikom to nije mrskije nego meni -
kae.
- ovjek kadikad mora unaprijed pogaat to e bit - kaem ja. - Ali sve u svemu, kako god
ispadne, nee bit veliko zlo.
- Ona e htjet da se smjesta krene - kae on. - Dovoljno je daleko do Jeffersona po najboljem
vremenu.
- Ali ceste su sad dobre - kaem ja. Ali e noas padat kia. A njegovi se ukapaju u New Hopeu,
ni pet kilometara odavde. Samo, to je ba njemu slino, oenit se enom roenom na dobar dan
vonje odavde i doekat da ona umre prije njega.
On gleda u daljinu preko polja i trlja koljena. - Nikom to nije toliko mrsko - kae.
- Vratit e se oni na vrijeme - kaem ja. - Ja se ne bih brinuo.
- To su tri dolara - kae on.
- Moe bit da se uope nee trebat urit natrag - kaem ja. - Nadam se da nee.
- Ona odlazi - kae on. - Odluila je umrijet. - Teak je ovo ivot za ene, istina je. Neke ene.
Sjeam se, moja je mamica ivjela sedamdeset i jo koju. Radila je svaki dan, po kii i po suncu; ni
jednog dana nije leala bolesna otkako je rodila posljednjeg momia, sve dok se jednog dana nije
nekako kao osvrnula oko sebe i potom otila i uzela onu spavaicu ukraenu ipkom koju je imala
etrdeset i pet godina i nikad je nije izvadila iz krinje, obukla je, legla na krevet, navukla pokrivae
do brade i sklopila oi. - Morat ete se brinut za au kako god znate - rekla je. - Ja sam umorna.
Anse trlja dlanove o koljena. - Bog daje - kae. ujemo Casha kako udara ekiem i pili iza ugla.
To je istina. Nikad nije izreena vea istina. - Bog daje - kaem.
Onaj se deko uspinje uz brijeg. Nosi ribu gotovo toliko dugaku koliki je on. Zavitla je na zemlju
i proguna: - Ha - pa otpljune preko ramena poput odrasla mukarca. Vraki blizu njegove duine.
- to je to? - kaem - Riba svinja? Gdje si je ulovio?
- Dolje kod mosta - kae djeak. On je okrene, trbuh joj je oblijepljen prainom tamo gdje je
mokra, oko prekriveno zemljom, izboeno ispod blata.
- Nee je valjda tako tu ostavit? - kae Anse.
- Hou je pokazat mami - kae Vardaman. Pogleda prema vratima. ujemo glasove to ih donosi
struja propuha. I Casha, kako kuca i zakiva daske. - Unutra ima nekog - kae djeak.
- Samo moja obitelj - kaem ja. - I njima e bit drago vidjet ribu.
On nita ne govori, gleda u vrata. Zatim pogleda dolje u ribu koja lei u praini. Obrne je nogom i
nonim palcem gura izboeno oko, pritie ga. Anse gleda preko polja. Vardaman pogleda u Ansovo
lice, potom u vrata. Okrene se, poe prema uglu kue, kad ga Anse zazove ne okreui glavu.
- Oisti tu ribu - kae.
Vardaman stane. - Zato je ne moe oistit Dewey Dell? -pita.
- Ti oisti tu ribu - kae Anse.
- O, aa - kae Vardaman.
- Ti je oisti - kae Anse. Ne osvre se. Vardaman se vrati i podigne ribu sa zemlje. Riba mu
sklizne iz ruku, prljajui ga blatom, i opet pljusne na zemlju, valjajui se iznova u praini,
razjapljenih usta, iskolaenih oiju, skrivajui se u praini kao da se srami to je mrtva, kao da se
uri ponovo sakrit. Vardaman je psuje. Psuje ribu poput kakva odrasla mukarca, stojei raskreenih
nogu iznad nje. Anse se ne osvre. Vardaman ponovo podigne ribu. Obilazi ugao kue nosei je u
naruju poput naramka drva, ona mu visi s obje strane, glava i rep. Vraki je blizu toliko velika kao
on.
Anseova zapea izviruju iz rukava: itavog ga svog ivota nisam vidio u koulji koja bi izgledala
kao da je njegova. Sve su izgledale kao da mu je Jewel dao svoje stare. Ipak, ne Jewel. On je
dugoruk, iako je mrav. Osim to nema tragova znoja. Po tome se odmah vidi da nisu bile niije do
Anseove, bez greke. Oi mu izgledaju poput ugaslih eravki usaenih u lice dok gleda preko polja.
Kad je sjena dotakla stepenice trijema on ree: - Pet sati.
Ba kad sam ustao, Cora doe do vrata i kae kako je vrijeme da krenemo kui. Anse posegne za
cipelama. - Nemojte, gospodine Bundrene - kae mu Cora - nemojte ustajat. - On navlai cipele,
nabijajui noge u njih, nezgrapno kao i sve to radi, kao da se itavo vrijeme nada da to zapravo nije
u stanju napravit pa se moe prestat trudit oko toga. Dok idemo prema predsoblju, ujemo kako
lupaju o pod kao da su od eljeza. On prilazi vratima sobe gdje je ona, mirkajui, kao da gleda
nekud naprijed, prije nego to vidi, kao da se nada da e je zate kako sjedi, moda u stolcu ili
moda kako mete, i gleda u sobu onako iznenaeno kao svaki put kad pogleda unutra i nae je jo
uvijek u krevetu i uz nju Dewey Dell kako je jo uvijek hladi lepezom.
0 - Pa, mislim da je bolje da krenemo - kae Cora. Moram jo nahranit kokoi. - A sprema se i
kia. Ovakvi oblaci ne lau, a pamuku treba svaki dan sunca koji Bog poalje. To e mu bit jo jedna
briga. Cash jo tee daske. - Ako ima ita to mi moemo uinit - kae Cora.
- Anse e nam javit - kaem ja.
Anse nas ne gleda. Obzire se uokolo, mirkajui, na taj svoj iznenaeni nain, kao da ga je iznurila
ta stalna iznenaenost pa je sad jo iznenaen i time. Kad bi Cash barem tako briljivo radio na
mojoj staji.
- Rekao sam Anseu kako vjerojatno nee bit nikakve potrebe - kaem. - Barem se tako nadam.
- Ona je to naumila - kae on. - Raunam da e nas sigurno ostavit.
- Sve nas to eka - kae Cora. - Nek vam Bog dade utjehe.
- to se tie onog kukuruza - kaem ja. Ponovo mu kaem kako u mu pomo nae li se u kripcu,
s njom tako bolesnom i svim tim. Kao i veina ljudi ovdje, ve sam mu toliko puta pomogao da se
sad ne mogu povu.
- Mislio sam se danas prihvatit tog posla - kae on. - Izgleda, nisam u stanju donijet nikakvu
odluku.
- Moda e ona potrajat dok ne zavrite s okopavanjem - kaem ja.
- Ako Bog tako hoe - kae on.
- Nek vam Bog prui utjehe - kae Cora.
Da barem Cash tako briljivo radi na mojoj staji. On die pogled kad prolazimo kraj njega. -
Raunam da neu sti do vas ovog tjedna - kae.
- Nema hitnje - kaem ja. - Doi kad stigne.
Uli smo u kola. Cora poloi kutiju s kolaima u krilo. Sprema se na kiu, to je sigurno.
- Ne znam to e on - kae Cora. - Jednostavno ne znam.
- Jadni Anse - kaem. - Gonila ga je da radi trideset i koliko godina. Pretpostavljam da se umorila.
- A ja mislim da e ga ganjat jo trideset godina - kae Kate. - Ili ako nee ona, nai e on neku
drugu, jo prije berbe pamuka.
- Pretpostavljam da se Cash i Darl sad mogu oenit - kae Eula.
- Taj jadni deko - kae Cora. - Jadan mali djearac.
- A to je s Jewelom? - kae Kate.
- Moe i on - kae Eula.
- Hmm - kae Kate. - Raunam da hoe. Tako mi se ini. Raunam da ima dosta cura u ovom kraju
koje ne ele vidjet Jewela vezanog. Pa, ne trebaju se brinut.
- Zaboga, Kate! - kae Cora. Kola zaklepeu. - Jadan mali djearac - kae Cora.
Sprema se kia ove noi. O, da. Klepetanje kola znai da ve jako dugo nema kie, za Birdsell.
Ali to e se popravit. Zasigurno hoe.
- Trebala je uzet te kolae kad je rekla da hoe - kae Kate.

ANSE

Prokleta ta cesta. A jo se sprema kia. Mogu ovdje stajat i ve je vidim, kao da sam vidovit,
kako se sputa iza njih poput kakva zida, sputa se izmeu njih i obeanja koje sam joj dao. inim
sve to mogu, u tolikoj mjeri koliko se mogu usredotoit na bilo to, ali ti vraji deki.
Lei tamo, ravno do mojih vrata, gdje je svaka zla srea koja se tuda skita mora na. Rekao sam
Addie kad je cesta dola amo kako nije nikakva srea ivjet na cesti, a ona mi je, ba ko prava ena,
rekla: - Ustani, onda, i seli se. - Ali ja sam joj rekao da nema od toga sree, zato to je Gospod
postavio ceste za putovanje: zato ih je polegao vodoravno na zemlju. Kad On eli da se neto stalno
kree, onda to napravi u duljinu, kao cestu ili konja ili kola, a kad hoe da neto ostane na mjestu,
onda to napravi u visinu, kao stablo ili ovjeka. I tako, On nikad nije elio da ljudi ive na cesti, jer
to dolazi prvo, kaem ja, kua ili cesta? Jesi li ikad vidjela da je On postavio cestu pokraj neke
kue? kaem ja. Nisi nikad, kaem ja, jer su uvijek ljudi ti koji nemaju mira dok ne sagrade kuu tamo
gdje im svatko tko prolazi kolima moe pljunut na prag, pa to stalno izaziva nemir u obitelji i elju
da se ode negdje drugdje, dok je Njegova namjera bila da ostanu na mjestu, kao stablo ili stabljika
kukuruza. Jer da je On htio da se ovjek stalno kree i nekamo putuje, zar ga ne bi postavio uzduno,
na trbuh, kao zmiju? Logino je da bi tako postupio.
Tu su je napravili, gdje je svaka nesrea to vreba moe na i do ravno meni na vrata, i jo mi,
povrh svega, naplauju dabine. Tjeraju me da plaam za to to je Cash zamislio da bude tesar, a da
cesta nije dola ovamo, nikad mu to ne bi palo na pamet; za njegov pad s crkve i to to est mjeseci
nije ni prstom mrdnuo, a ja i Addie smo rintali kao robovi, premda ima i ovdje na pretek toga to bi
mogao napravit s pilom, ako ba mora pilit.
I Darl, takoer. Nagovaraju me da ga pustim, prokleti bili. Ne radi se o tom da se ja bojim posla;
uvijek sam hranio sebe i svoje i brinuo se da imamo krov nad glavom: radi se o tom da bi me oni
htjeli ostavit bez dovoljno radnika samo zato to se on dri za sebe, samo zato to su mu oi uvijek
pune daljine. Ja im kaem, on je u poetku bio u redu, s tim oima punim daljine, jer sva se zemlja
unaokolo pruala tada u visinu; tek kad je dola cesta i prebacila zemlju oko nas u vodoravan
poloaj, a njegove su oi jo uvijek bile pune daljine, tek tada su mi se poeli grozit nek ga pustim,
pokuavajui mi zakonom oduzet jednog radnika.
Tjeraju me da plaam za tu cestu. Ona bi bila zdrava i ila ko svaka druga ena, da nema te ceste.
Samo je leala, odmarala se u svom vlastitom krevetu, ne trae ni od koga nita - Jesi li bolesna,
Addie? - pitao sam je.
- Nisam bolesna - rekla mi je.
- Samo ti lei i odmaraj se - rekao sam. - Znao sam ja da nisi bolesna. Samo si umorna. Lei i
odmori se.
- Nisam bolesna - rekla je. - Ustat u.
- Mirno lei i odmori se - rekao sam joj. - Samo si umorna. Sutra moe ustat. - I leala je tamo,
zdrava i ila ko svaka druga ena, samo da nije bilo te ceste.
- Nisam poslao po vas - rekao sam. - Vi ste mi svjedok da nisam poslao po vas.
- Znam da nisi - odgovorio mi je Peabody. - Preuzimam to na sebe. Gdje je ona?
- Prilegla je - rekao sam. - Samo je malo umorna, ali e -
- Izai, Anse - rekao mi je. - Idi na trijem i sjedi tamo neko vrijeme.
I sad moram plaat za to; ja koji nemam nijednog zuba u glavi i koji sam se nadao da u uspjet
odvojit toliko da si dam sredit zube, kako bih mogao jest kako Bog zapovijeda, a ona zdrava i ila
ko svaka druga ena u ovom kraju, sve do tog dana. Moram platit za to to mi trebaju ta tri dolara.
Moram platit za put kojim deki moraju oti odavde da ih zarade. A sad vidim, ba kao da sam
vidovit, kako se kia sputa meu nas, kako mi se primie tom cestom kao da sam proklet, kao da na
cijeloj zemlji nema druge kue na koju bi padala.
uo sam ljude kako proklinju svoju zlu sreu i s pravom, jer bili su grenici. Ali ne kaem da je na
meni prokletstvo, jer nisam uinio nikakvo zlo zbog kojeg bi me prokleli. Ja nisam ba poboan,
rekao bih. Ali srce je moje spokojno: to znam. Napravio sam neke stvari, ali ni bolje ni gore od onih
koji se pretvaraju da nisu grijeili, i znam da e se Gospodar neba i zemlje pobrinut za mene kao to
se brine za svakog vrapca koji padne. Ali ini mi se okrutno da se ovjeku u nevolji moe
tako narugat jedna cesta.
Vardaman dolazi iza ugla kue, krvav do koljena kao da je klao svinju, a ona je riba
najvjerojatnije raskomadana sjekirom ili baena negdje, kako bi meni mogao lagat da su je pojeli
psi. Pa, pretpostavljam da nemam pravo oekivat od njega da bude bolji od svoje odrasle brae. On
prilazi, promatrajui kuu, utke, i sjeda na stepenice. - Uf - kae - naisto sam se umorio.
- Idi, operi te ruke - kaem mu. No, ni jedna se ena ne bi bila mogla trudit vie od Addie da ih
dovede u red, mladie i djeake: to joj se mora priznat.
- Bila je puna krvi i utrobe kao svinja - kae on. Ali ini se kao da jednostavno nemam volje ni za
to, a usto mi jo ovo vrijeme sie snagu. - aa - kae on - je li mama jo vie bolesna?
- Idi, operi te ruke - kaem. Ali kao da jednostavno ne mogu u to unijet nimalo snage i volje.

DARL

Iao je u grad ovog tjedna: potiljak mu je kratko oian, s bijelom crtom izmeu kose i opaljenog
vrata, poput bijelog zgloba.
- Jewel - kaem. Odmotavajui se unazad, ulijebljena izmeu dva para uzbibanih uiju mazgi,
cesta nestaje ispod kola kao da je vrpca, a prednja osovina kao da je kalem. - Zna da e ona
umrijet, Jewel?
Potrebno je dvoje ljudi da te naprave, a umire sam. Takav e biti kraj svijeta.
Kaem Dewey Dell: - Ti hoe da ona umre, kako bi ti mogla oti u grad, je li tako? - Nije htjela
rei ono to smo oboje znali. - Nee to re zato jer ako to kae, ak i samoj sebi, znat e da je to
istina. Ali ti i sad zna da je to istina. Mogu ti re gotovo u dan kad si shvatila da je to istina. Zato
to nee re, ak ni samoj sebi? - Nee to rei. Samo ponavlja: Oe re ai? Oe ga ubit? -
Ne moe povjerovat da je to istina, zato to ne moe vjerovat da Dewey Dell, Dewey
Dell Bundren, moe zadesit takva nesrea, je li tako?
Sunce, jedan sat prije zapada, lebdi kao krvavo jaje iznad kreste olujnih oblaka; svjetlo je
poprimilo bakrenu boju: oku zloslutna, nosu sumporovita, mirie na munje. Kad doe Peabody, morat
e upotrijebiti ue. Dobio je trbuinu od toga to jede hladna variva. Uetom e ga vui uz puteljak,
poput balona, kroz zrak to mirie na sumpor.
- Jewel - kaem - zna da e Addie Bundren umrijet? Addie Bundren e umrijet?

PEABODY

Kad me je Anse napokon pozvao sam od sebe, rekao sam: - Napokon ju je iznurio. - I bogme sam
dobro rekao, pa isprva nisam htio otii, jer bih moda mogao neto uiniti i morao bih je vratiti
natrag, Boga mu. Mislio sam, moda se na nebu dre iste glupe etike kao na medicinskom fakultetu i
da je to moda opet Vernon Tull slao po mene, da doem tamo u zadnji as, kao to Vernon uvijek sve
radi, nastojei izvui najvie to moe za Anseov novac kao to inae nastoji izvui za svoj. No, kad
je dan dovoljno poodmakao da vidim kakvo se vrijeme sprema, znao sam da me nije mogao pozvati
nitko drugi nego Anse. Znao sam da se samo nekom zlosretniku moe dogoditi da mu ustreba lijenik
pred oluju. I znao sam, ako se Anse napokon sam sjetio da treba lijenika, onda je ve prekasno.
Kad sam stigao do izvora i siao s kola privezati zapregu, sunce se spustilo iza nakupine crnih
oblaka to je podsjeala na planinski lanac bez podnoja, na hrpu troske baene tamo, i nije bilo ni
daka vjetra. uo sam Casha kako pili na kilometar i pol prije nego to sam tamo stigao. Anse stoji
na vrhu strmine iznad staze.
- Gdje je konj? - pitam.
- Jewel se pokupio i otiao - kae on. - Nitko ga drugi ne moe uhvatit. Mislim da ete se morat
sami uspet.
- Ja da se penjem gore, s mojih sto kila? - kaem ja. - Da se penjem uz taj prokleti zid? - On stoji
tamo uz jedno stablo. Kakva teta to je Gospod napravio pogreku i stablima dao korijenje, a
Anseima Bundrenima, koje je stvorio, stopala i noge. Da ih je samo zamijenio, ne bi se nikad trebalo
bojati da e ova zemlja ostati jednog dana bez stabala. - to sad zamilja da u uiniti? - kaem. -
Ostati ovdje dolje i ekati da me vjetar otpue preko granica okruga kad se digne oluja? - ak bi mi i
s konjem trebalo petnaest minuta da prejaim preko panjaka do vrha grebena i stignem do kue.
Staza izgleda kao kakva grbava grana pribodena vjetrom za strminu. Anse dvanaest godina nije bio u
gradu. A s obzirom da je on sin svoje majke, kako li se ona uope popela gore da ga porodi.
- Vardaman je iao uzet konop - kae on.
Nakon nekog vremena pojavi se Vardaman s uetom za plug. On daje jedan kraj Anseu i silazi niz
stazu, odmotavajui ue.
- vrsto ga dri - kaem. - Ve sam upisao ovaj posjet u svoje knjige, prema tome zaraunat u ti
ga, stigao gore ili ne stigao.
- Drim ga - kae Anse. - Moete se poet penjat.
Neka sam proklet ako shvaam zato jo ovo radim. ovjek od sedamdeset godina i od sto i neto
kila, puta da ga vuku uetom gore-dolje po nekakvoj prokletoj planini. Valjda zato to moram dosei
pedeset tisua dolara nenaplaenih rauna u svojim knjigama prije nego to odem u mirovinu. - Koga
vraga misli ta tvoja ena - kaem - da se ila razboljeti na vrh vraje planine?
- Zbilja mi je ao - kae on. Pustio je ue, samo ga je ispustio na zemlju i krenuo prema kui.
Ovdje gore jo uvijek ima malo danjeg svjetla boje sumpornih igica. Daske izgledaju kao trake
sumpora. Cash se ne osvre. Vernon Tull kae da on svaku dasku donosi do prozora da je ona pogleda
i kae da je u redu. Djeak nas prestie. Anse se osvre prema njemu. - Gdje je konop? - kae.
- Tamo gdje si ga ti ostavio - kaem ja. - Ali pusti sad ue. Moram se nekako spustiti niz tu
strminu. Ne kanim ekati da me oluja uhvati ovdje gore. Vraki bi me daleko otpuhala, kad bi me
dohvatila.
Djevojka stoji uz krevet, hladi je lepezom. Kad ulazimo, ona okree glavu i pogleda nas. Ona je
ve mrtva svih ovih deset dana. Pretpostavljam da je to to je tako dugo bila dio Ansea ono zbog
ega ne moe napraviti ak ni tu promjenu, ukoliko bi to uope bila promjena. Sjeam se kako sam u
mladosti vjerovao da je smrt fizika pojava; sada znam da je to puka funkcija duha - i to duha onih
koji su pretrpjeli gubitak. Nihilisti kau da je to kraj; fundamentalisti da je poetak; a u stvarnosti nije
vie od selidbe nekog stanara ili obitelji iz stana ili grada.
Ona nas gleda. ini se kao da joj se miu samo oi. Kao da nas dodiruju, ne vidom ili razumom,
nego kao kad te dotakne mlaz iz mrka, mlaz koji je u trenutku udara do te mjere odijeljen od otvora
cijevi kao da nikad i nije bio tamo. Uope ne gleda Ansea. Gleda mene, zatim djeaka. Njezino tijelo
ispod popluna doimlje se poput svenja trulih tapova.
- Onda, gospoice Addie - kaem. Djevojka ne prestaje mahati lepezom. - Kako si, sestro? -
kaem. Njezina ispijena glava lei na jastuku, gledajui u djeaka. - Lijepo si vrijeme odabrala da me
dovue ovamo i podigne oluju. - Onda poaljem van Ansea i djeaka. Ona gleda djeaka kako
izlazi iz sobe. Nita se na njoj nije pomaknulo, osim oiju.
On i Anse su na trijemu kad izlazim iz sobe, djeak sjedi na stubama, Anse stoji pokraj drvenog
stupa, ak se ne naslanja na njega, ruke mu vise, kosa zabaena i sljepljena kao u mokrog pijevca. On
okree glavu, mirkajui prema meni.
- Zato me nisi ranije pozvao? - pitam.
- Naprosto, bilo je sad ovo, sad ono - kae on. - Htjeli smo zavrit s kukuruzom, ja i deki, a
Dewey Dell se lijepo brine o njoj i susjedi navraaju i nude pomo i slino, pa sam mislio...
- Dovraga i novac - kaem. - Jesi li ikad uo da nekoga ganjam dok ne moe platiti?
- Nije meni ao novca - kae on. - Samo sam mislio... Ona odlazi, zar ne? - Onaj mali deran sjedi
na najgornjoj stubi i izgleda manji nego ikad u ovom svjetlu boje sumpora. To je nevolja s ovom
zemljom: svaka stvar, vrijeme, sve, predugo traje. Kao nae rijeke, nae njive: tamne, spore, silovite;
uobliavaju i stvaraju ljudski ivot prema svom neumoljivom i tromom obliju. - Znao sam - kae
Anse. - Svako malo pogledam da se nisam prevario. Zabila si je to u glavu.
- I to joj je bila vraki dobra odluka - kaem. - S tim malenim... - On sjedi na najgornjoj stubi,
malen, nepomian u izblijedjelom kombinezonu. Kad sam iziao van, on je pogledao mene, pa Ansea.
Ali sad je prestao gledati u nas. Samo sjedi tamo.
- Jeste li joj ve rekli? - pita Anse.
- A zato? - kaem ja. - Za koga vraga?
- Znat e ona to i sama. Ja sam znao da e ona sve znat im vas vidi, kao da vidi napisano. I da
joj neete trebat re. Zabila si je to...
Iza nas djevojka kae: - aa. - Ja je pogledam, pogledam njezino lice.
- Bolje je da pouri - kaem.
Kad ulazimo u sobu, ona gleda u vrata. Zagleda se u mene. Oi su joj poput svjetiljaka kad se
rasplamsaju trenutak prije nego to nestane petroleja. - Ona hoe da izaete - kae djevojka.
- Nemoj, Addie - kae Anse - kad je doao ak iz Jeffersona da ti pomogne? - Ona me gleda:
osjeam njezine oi. Kao da me gura oima. Ve sam to ranije vidio u nekih ena. Vidio sam kako
tjeraju iz sobe one koji su im doli ispunjeni suosjeanjem i suuti, nudei im stvarnu pomo, a dre
se neke beskorisne ivotinje kojoj nikad nisu znaile vie od teglee marve. To je ono to se naziva
ljubavlju koja nadilazi shvaanje: taj ponos, ta bjesomuna elja da se sakrije kukavna golotinja koju
donosimo ovamo s nama, koju nosimo s nama u operacijske dvorane, nosimo je tvrdoglavo i
bjesomuno ponovo s nama pod zemlju. Izlazim iz sobe. Tamo ispred trijema, Cashova pila neumorno
hroplje kroz dasku. Trenutak kasnije, ona zazove njegovo ime, strogim i jakim glasom.
 - Cash - kae ona - hej, Cash!

DARL

aa stoji kraj kreveta. Vardaman viri iza njegove noge, s onom svojom okruglom glavom i oi su
mu razrogaene, a usta se poinju otvarati. Ona gleda au; sav ivot koji se gasi kao da se slio u
njezine oi, estok, nenadoknadiv. - Ona trai Jewela - kae Dewey Dell.
- Pa, Addie - kae aa - on i Darl odoe prevest jo jedan tovar. Mislili su da ima vremena. Da
e ih ti ekat, a ta tri dolara i to... - On se prigne, poloi svoju ruku na njezinu. Jo neko vrijeme ona
ga gleda pogledom u kojem nema prijekora, u kojem nema niega, kao da joj jedino oi oslukuju
neopoziv prekid njegova glasa. Onda se pridigne, ona koja se nije pomakla deset dana. Dewey Dell
se naginje nad nju, pokuava je pritisnuti natrag na jastuke.
- Mama - kae: - Mama.
Ona gleda kroz prozor, u Casha ustrajno nagnutog nad dasku u zamiruem svjetlu, dok predano radi
do mraka i u mraku, kao da potezi pile osvjetljavaju vlastito kretanje, prouzroeno daskom i pilom.
- Hej, Cash - povie, glas joj je strog, snaan i neoslabljen. - Hej, Cash!
On die pogled prema ispijenom licu uokvirenom prozorom u sumraku. U toj se slici sastavlja
sveukupno vrijeme od dana njegova djetinjstva. On isputa pilu i podie dasku da je ona vidi,
gledajui prozor u kojem se lice nije pomaklo. Dovlai drugu dasku u odgovarajui poloaj i
namjeta ih jednu uz drugu, pod konanim nagibom, pokazujui rukom na ostale jo na zemlji,
oblikujui pantomimskim pokretima prazne ruke dovreni lijes. Jo neko vrijeme ona gleda dolje u
njega iz te, vremenski slojevite slike u okviru prozora, ne pokazujui ni prijekor, ni odobravanje.
Zatim lice nestaje.
Ona se zavali na uzglavlje i okree glavu, ne dobacivi ai ak ni letimian pogled. Gleda
Vardamana; njezine oi, ivot u njima, naglo nabuja; dva plamena proplamsaju u jednom produenom
trenutku. Potom se ugase, kao da se netko nagnuo i puhnuo u njih.
- Mama - kae Dewey Dell: - Mama! - Naginjui se nad krevet, malo podignutih ruku, a lepeza je
jo uvijek u pokretu kao to je to ve deset dana, poinje naricati. Glas joj je jak, mlad, treperav i
ist, zanesen vlastitom bojom i zvunou, a lepeza se jo uvijek ujednaeno kree gore-dolje,
bibajui nepotrebni zrak. Zatim se baca preko koljena Addie Bundren, grevito je hvatajui, tresui
je estokom snagom mladosti prije nego to e se odjednom prostrijeti preko pregrta suhih
kostiju koje je Addie Bundren ostavila za sobom, uzdrmavi itav krevet u egrtavo ukanje
komuine u slamarici, rairenih ruku, a lepeza u jednoj ruci jo uvijek, posljednjim izdisajima, udara
o poplun.
Vardaman viri iza aine noge, usta su mu razjapljena i sva se boja s njegova lica slila u usta, kao
da je na neki nain zario u sebe vlastite zube, siui. Zatim se polako poinje povlaiti od kreveta,
razrogaenih oiju, dok mu se blijedo lice gubi u sumraku poput komada papira prilijepljenog na zid
koji se uruava i tako izlazi kroz vrata.
aa se naginje nad krevet u polumraku, njegov grbavi obris poprima onaj sovi nalik izraz
naroguene, zlovoljne ogorenosti, unutar koje se skriva mudrost, odve duboka ili odve troma da bi
se razvila u jasnu misao.
 - Dovraga i ti deki - kae.
Jewel, kaem. Nad glavom dan protie jednolian i siv, skrivajui sunce rojem sivih kopalja.
Mazge se malo pue u kii, poprskane utim blatom, desna se, skliui, dri ruba ceste iznad jarka.
Nagnuta drva mutnouto are, natopljena kiom i teka kao olovo, nagnuta pod otrim kutom u
jarku iznad slomljenog kotaa; oko polomljenih bica i oko Jewelovih gleanja vrtloi se uti
potoi ni vode, ni zemlje, zavojito se sputajui niz brijeg zajedno sa utom cestom, ni od zemlje,
ni od vode, rastaui se u tekuu tamnozelenu masu ni zemlje, ni neba. Jewel, kaem.
Cash dolazi do vrata, nosei pilu. aa stoji kraj kreveta, pogrbljen, objeenih ruku. On okree
glavu, njegov jadan profil, brada mu polako pada dok premee duhan meu desnima.
- Otila je - kae Cash.
- Otila i ostavila nas - kae aa. Cash ga ne gleda. - Hoe li skoro dovrit? - pita aa. Cash
ne odgovara. Ulazi, nosei pilu. - Raunam da ti je bolje da se primi posla - kae aa. - Morat e
se sna kako zna, sad kad su deki otili. - Cash gleda dolje u njeno lice. Uope ne slua au. Ne
prilazi krevetu. Zastane nasred sobe, pilu dri uz nogu, oznojenih miica lagano napraenih
pilovinom, smirena lica. - Ako se nae u kripcu, moda kogod sutra doe amo i pomogne ti -
kae aa. - Moda Vernon. - Cash ne slua. On gleda dolje u njezino smireno, ukoeno lice to se
gubi u sumraku kao da je tama prethodnica konane zemlje, sve dok se napokon ne uini da lice lebdi
iznad tijela, odvojeno, lako poput odraza uvelog lista. - Ima dovoljno krana koji e ti pomo - kae
aa. Cash ga ne slua. Nakon nekog vremena, okree se ne gledajui oca i izlazi iz sobe. Zatim se
ponovo zauje hroptavi zvuk pile. - Oni e nam pomo u naoj alosti - kae aa.
Zvuk pile je postojan, pouzdan, neuurban, i giba zamirue svjetlo tako da se ini kako se njezino
lice sa svakim potezom pomalo budi u izraz oslukivanja i oekivanja, kao da ona broji poteze pile.
aa gleda dolje u to lice, u rasutu crnu kosu Dewey Dell, njezine rairene ruke, grevito stisnutu
lepezu to sad nepokretno lei na poplunu koji se gubi u sve guem mraku. - Mislim da bi trebala
po pripravit veeru - kae.
Dewey Dell se ne mie.
- Ajde, dii se i pristavi veeru - kae aa. - Moramo odrat snagu. Sigurno je doktor Peabody
poteno ogladnio, preao je toliki put. A i Cash e morat brzo neto pojest i vratit se na posao kako
bi na vrijeme bio gotov.
Dewey Dell ustaje, s mukom se podie na noge. Gleda dolje u to lice. Ono sad lei na jastuku
poput nejasna bronana odljeva, samo su jo ruke zadrale neki privid ivota: skvrenu, kvrgavu
nepokretnost; nekakav izraz istodobne nemoi i napetosti iz kojeg se jo nije izgubio umor,
iscrpljenost, napor, kao da te ruke ak i sad sumnjaju u stvarnost odmora, nadzirui uljevitom i
krtom budnou taj prekid za koji znaju da ne moe potrajati.
Dewey Dell se prigiba i izvlai poplun ispod njih, te ga navlai preko njih do brade, ravnajui ga,
navlaei ga kako bi ga izravnala. Potom, ne gledajui au, obie oko kreveta i izie iz sobe.
Otii e tamo van gdje je Peabody, gdje moe stajati u sumraku i gledati mu u lea s takvim
izrazom, da e on, osjetivi njen pogled i okrenuvi se, rei: Ja ne bih tugovao zbog nje, zna. Bila
je stara i k tome, bolesna. Trpjela je vie nego to smo znali. Ne bi se vie oporavila. Vardaman je
ve velik, a ti si tu da se o svima njima brine. Ja bih pokuao ne dopustiti da me svlada tuga.
Bolje poi i pripravi neto za veeru. Ne mora biti puno toga. Ali trebat e im neto dati jesti, a
ona e ga gledati i njene e oi govoriti Vi biste mi mogli toliko pomo kad biste htjeli. Kad biste
samo znali. Ja sam ja a vi ste vi i ja to znam a vi ne znate i mogli biste mi puno pomo kad biste
samo htjeli kad biste samo htjeli onda bih vam sve mogla rei i onda niko ne bi morao za to znati
osim vas i mene i Darla
aa stoji nad krevetom, objeenih ruku, grbav, nepomian. Podie ruku do glave, trlja kosu,
oslukujui pilu. Prilazi blie i otare ruku, dlan i nadlanicu, o bedro i poloi je na njeno lice i potom
na izboinu popluna gdje su njezine ruke. Gladi poplun kao to je vidio da radi Dewey Dell,
pokuavajui ga poravnati do ispod brade, ali ga umjesto toga poremeti. Pokuava ga ponovo
zagladiti, nespretno, ruka mu je nezgrapna poput kande, ravnajui nabore koje je napravio i koji se i
dalje pojavljuju ispod njegove ruke takvom perverznom sveprisutnou da na kraju odustaje, ruka mu
pada uz bok i ponovo se tare, dlanom i nadlanicom, o bedro. U sobu dopire ujednaeni, hroptavi
zvuk pile. aa die, tiho i hripavo, premeui duhan bezubim desnima. - Nek se vri Boja volja -
kae. - Sad si mogu nabavit zube.
Jewelu eir mlitavo visi na vratu, usmjeravajui vodu na promoenu vreu svezanu oko ramena
dok stojei u jarku do gleanja u vodi, sluei se daskom koja stalno klizi ustranu i jednom trulom
kladom kao potpornjem, pokuava odignuti osovinu. Jewel, kaem, ona je mrtva, Jewel. Addie
Bundren je mrtva

VARDAMAN

Onda ponem trat. Trim prema stranjem dijelu kue i doem do ruba trijema i stanem. Onda
ponem plakat. Osjeam gdje je riba leala u praini. Sad je izrezana u komade ne-ribe, ne-krv je na
mojim rukama i kombinezonu. To onda nije bilo tako. To se onda nije dogodilo. A sad je ona izmakla
toliko daleko da je ne mogu dosti.
Stabla izgledaju kao kokoi kad se za vruih dana naroguena perja kupaju u prohladnoj praini.
Ako skoim s trijema, bit u gdje je bila riba, a ona je sad sva izrezana u ne-ribu. ujem krevet i
njeno lice i njih i osjeam kako se pod trese dok on hoda po njem taj to je doao i to uinio. Taj to
je doao i to uinio kad je njoj bilo sasvim dobro ali je on doao i to uinio.
- Taj debeli kukin sin.
Skoim s trijema, trim. Krov staje die se visoko nada mnom u sumraku. Ako skoim mogu
proletjet kroz njega poput one ruiaste gospoe u cirkusu, ravno u topli vonj, neu morat ekat dok
do njega doem. Ruke mi grabe grmlje; pod nogama mi se kotrlja kamenje i osipa zemlja.
Onda ponovo mogu disat, u toplom vonju. Ulazim u pregradu, pokuavajui ga dotaknut, i tad u
mo plakat tad u mo iz sebe izbljuvat pla. im se prestane ritat, mogu i onda mogu plakat,
pla moe iz mene.
- On ju je ubio. On ju je ubio.
ivot u njemu drhtavo promie ispod koe, ispod moje ruke, promie kroz mrlje od suza, vonj mi
se die u nos gdje munina poinje plakat, rigajui pla i onda mogu disat, bljujui to iz sebe. To
to izlazi iz mene vrlo je buno. Osjeam vonj ivota koji mi struji ispod prstiju, penje mi se uz ruke i
onda mogu iza iz pregrade.
Ne mogu ga na. U mraku, pipam u praini, po zidovima, ne mogu ga na. Plakanje stvara mnogo
buke. Volio bih da ne stvara toliku buku. Onda ga naem u spremitu za kola, u praini, i trim preko
zemljita i na cestu, tap mi poskakuje na ramenu.
Oni me gledaju dok im prilazim u trku, poinju se otimat, oi im kolutaju, frku, trzaju glavama
uzde kojima su privezani za ogradu. Udaram. ujem kako tap udara; vidim kako ih udara po
glavama, po remenju na grudima, katkad ih sasvim promai jer se propinju i uzmiu, ali meni je ba
drago.
- Ubili ste moju mamu!
tap se prelomi, oni se propinju i frku, kopita glasno praskaju o zemlju; glasno jer e kia i zrak
je prazan za kiu. Ali jo je dovoljno dug. Trim amo-tamo dok se oni propinju i trzaju privezane
uzde, udarajui po njima.
- Ubili ste je!
Udaram po njima, udaram, oni zakrenu u dugaki skok, kola se nakrenu na dva kotaa i ostanu
nepomina kao da su prikovana za zemlju i konji nepomini kao da su stranjim nogama zakovani u
sreditu nekakve ploe to se vrti.
Trim kroz prainu. Ne vidim, trei kroz prainu to se uskovitlala, gdje su nestala kola nakrenuta
na dva kotaa. Udaram, tap udara o zemlju, odskoi, udara u prainu i onda opet u zrak, a praina se
kovitla niz cestu bre nego da je u njoj kakav automobil. I onda mogu plakat, gledajui tap. Polomio
mi se sve do ake, nije dui od trijeske za pe, a bio je dugaak tap. Bacam ga i mogu plakat. To
sad vie ne stvara toliku buku.
Krava stoji u vratima staje i preiva. Kad me vidi kako dolazim, mue, usta su joj puna
provakane trave, jezik joj visi.
- Neu te pomust. Nita neu napravit za njih.
ujem je kako se okree dok prolazim. Kad se okrenem, ona je odmah iza mene sa svojim blagim,
vruim, snanim dahom.
- Jesam ti reko da neu?
Ona me gurka, otpuhujui. Jei duboko, zatvorenih usta. Trgnem ruku, psujui je kao to to Jewel
ini.
- Gubi se, ajde.
Sputam ruku do zemlje i potrim prema njoj. Ona odskoi i pobjegne pa stane, gleda me. Mue.
Ode do puteljka i tamo stoji, gledajui uz puteljak prema kui.
U staji je mrano, vonja, toplo je, tiho. Mogu tiho plakat, promatrajui vrh brijega.
Cash izlazi na brijeg, epajui nogom na koju je pao s crkve. Gleda dolje prema izvoru, potom uz
cestu pa natrag, prema staji. Ukoeno silazi puteljkom i gleda u otkinute uzde na ogradi i u prainu na
cesti i dalje uz cestu, kamo je otiao oblak praine.
- Nadam se da su dosad ve proli Tullovu kuu. Zbilja se to nadam.
Cash se okrene i poe uz puteljak, epajui.
- Proklet bio. Pokazao sam mu. Proklet bio.
Ne plaem sada. Nita ne radim. Dewey Dell izlazi na brdo i zove me. Vardaman. Ja nita ne
radim. Tiho sjedim. Ti, Vardaman. Sad mogu tiho plakat, mogu osjetit i ut svoje suze.
- Onda to nije bilo. Onda se to nije dogodilo. Leala je ba tamo na zemlji. A ona je sad ide
kuhat.
 Mrano je. ujem drvo, tiinu: to poznajem. Ali nikog ivog, ak ni njega. Kao da ga je mrak
razrijeio njegove cjelovitosti, pretvorio ga u nepovezane, rasute komponente - hrzanje i udaranje
kopitima; vonj tijela koje se hladi i dlake natopljene amonijakom; iluzija koordinirane cjeline,
sastavljene od mrljama proarane koe i jakih kostiju, unutar koje se nalazi, samostalno i tajno i
prisno, jedno jest razliito od mojeg. Vidim kako se raspada - noge, kolutajue oko, arene mrlje
poput hladna plamena - i kako pluta kroz mrak u nejasnoj rastoenosti; sve dijelovi cjeline a opet ni
jedno ni drugo; sve bilo jedno bilo drugo a opet ni jedno od toga. Mogu vidjet sluh kako se svija
prema njemu, milujui, oblikujui njegov vrsti oblik - zglob nad kopitom, bok, rame i glavu; vonj i
zvuk. Ne bojim se.
- Skuhat e je i pojest. Skuhat i pojest.

DEWEY DELL

On bi mi mogao tako puno pomo, samo kad bi htio. Mogao bi sve rijeit. ini se kao da je sad
za mene sve na svijetu u koritu punom crijeva, tako da se pita kako unutra moe bit mjesta za bilo
to drugo jako vano. On je veliko korito puno crijeva a ja sam malo korito puno crijeva i ako u
velikom koritu crijeva nema mjesta za neto drugo vano, kako onda moe bit mjesta u malom koritu
crijeva. Ali ja znam da je to tamo jer je Bog dao enama znak da znaju kad se dogodilo neko zlo.
To je zato to sam sama. Kad bih ga samo mogla osjetit, bilo bi drukije, jer ne bih bila sama. Ali
kad ne bih bila sama, svi bi to znali. A on bi mi toliko mogao pomo i onda ne bih bila sama. Onda
bih mogla biti skroz u redu sama.
Pustila bih ga da stane izmeu mene i Lafea, kao to je Darl stao izmeu mene i Lafea, i tako je
Lafe takoer sam. On je Lafe a ja sam Dewey Dell, i kad je majka umrla morala sam prije preko i
izvan sebe i Lafea i Darla kako bih tugovala, jer on bi mi tako puno mogao pomo a on to ne zna. On
to ak ni ne zna.
Sa stranjeg trijema ne mogu vidjet staju. A onda do mene dopre zvuk Cashove pile iz tog smjera.
To je kao pas izvan kue, koji tri amo-tamo oko kue do svakih vrata na koja doe, eka da ga
pusti unutra. Rekao mi je Ja se brinem vie od tebe a ja sam mu rekla Ti ne zna to je briga zato se
ja ne mogu brinut. Pokuavam, ali ne mogu mislit dovoljno dugo da bih se brinula.
Palim kuhinjsku svjetiljku. Riba, isjeena u komade neravnih rubova, tiho krvari u tavi. Brzo je
stavljam u ormari, oslukujem zvukove iz predvorja, ujem. Trebalo joj je deset dana da umre;
moda jo ne zna da se to ve dogodilo. Moda ne eli oti dok Cash. Ili moda dok Jewel. Uzimam
posudu s povrem iz ormaria i posudu s kruhom iz hladnog tednjaka, i stanem, gledaju u vrata.
- Gdje je Vardaman? - pita Cash. U svjetlu svjetiljke njegove pilovinom zapraene ruke doimlju se
poput pijeska.
- Ne znam. Nisam ga vidjela.
- Peabodyjeva zaprega je pobjegla. Pokuaj na Vardamana. Konj e se njemu dat da ga uhvati.
- Dobro. Reci im nek dou veerat.
Ne mogu vidjet staju. Rekla sam, ja ne znam kako bih se brinula, ne znam kako bih plakala.
Pokuala sam, ali ne mogu. Nakon nekog vremena, zvuk pile stie do mene oko kue, puzi mraan po
tlu u sumraku. Zatim ga ugledam, kako se mie gore-dolje iznad daske.
- Doi na veeru - kaem. - Reci njemu. - On bi sve mogao rijeit. A ne zna to. On je svoja utroba
a ja svoja. A ja sam i Lafeova utroba. Tako je. Ne vidim zato nije ostao u gradu. Mi smo seljaci,
nismo fini kao ljudi iz grada. Ne vidim zato nije. Tada ugledam krov staje. Krava stoji u podnoju
puteljka i mue. Kad sam se okrenula, Casha vie nije bilo.
Unosim mlaenicu u kuu. aa i Cash sjede za stolom.
- Gdje je ona velika riba to ju je Bud ulovio, sestro? - kae on.
Stavljam posudu s mlijekom na stol. - Nisam je imala vremena spravit.
- Golo lie od repe bogme je mravo jelo za ovako krupna ovjeka kao to sam ja - kae on. Cash
jede. Oko glave ima utisnut obru gdje mu se kosa znojila ispod ruba eira. Na koulji se vide mrlje
od znoja. Nije oprao ake ni ruke.
- Trebala si na vremena - kae aa. - Gdje je Vardaman?
Idem prema vratima. - Ne mogu ga na.
- Ajde, sestro - kae on - ne brini se zbog ribe. Nee se pokvarit, pretpostavljam. Doi i sjedni,
- Ne brinem se ja zbog nje - kaem. - Idem pomust kravu dok ne pone padat kia.
aa stavlja sebi jelo na tanjur i gurne zdjelu dalje. Ali ne jede. ake su mu napola stisnute s obje
strane tanjura, glava malo prignuta, neuredna kosa stri u svjetlosti svjetiljke. Izgleda kao vol odmah
nakon to ga udari malj pa nije vie iv a jo ne zna da je mrtav.
Ali Cash jede, a i on takoer. - Bolje pojedi neto - kae on. Gleda au. - Kao Cash i ja. Trebat
e ti.
- Aj, tako je - kae aa. Uspravlja se, kao vol koji je kleao na pojilu a ti ga potjera. - Ona mi ne
bi zamjerila.
Kad me vie ne vide iz kue, ubrzam korak. Krava mue u podnoju strmine. Gurka me njukom,
otpuhuje, pue mi svoj dah u blagim, vrelim zapusima kroz haljinu u moju vrelu nagost, jeei. -
Mora malo priekat. Onda u se pobrinut za tebe. - Ona ide za mnom u staju gdje sputam kablicu
na zemlju. Ona pue u kablicu, jei. - Rekla sam ti. Jednostavno, sad mora ekat. Imam toliko toga
za obavit da ne mogu sti. - Staja je mrana. Dok prolazim, on udari kopitom o zid, samo
jednom. Idem dalje. Slomljena daska je poput svijetle daske koja stri. Onda ugledam kosinu, osjetim
kako mi zrak opet struji preko lica, tromo, blijed, s manje mraka i vidljivo prazan, skupine
borova izgledaju kao mrlje na strmoj padini, tajanstvene i vrebajue.
Obris krave u otvoru vrata gura njukom obris kablice, jei.
Onda prolazim pokraj pregrade. Gotovo sam je prola. Dugo oslukujem da mi to kae prije nego
to moe izre tu rije i onaj dio mene koji slua boji se da nee bit vremena da je izgovori.
Osjeam kako se moje tijelo, kosti i miii poinju razdvajat i otvarat nad samoom, a prelazak u
nesamou je straan. Lafe. Lafe. - Lafe. - Lafe. Lafe. Naginjem se malo naprijed, jedna noga
iskoraena u mrtvom hodu. Osjeam tminu kako srlja mimo mojih grudi, mimo krave; poinjem srljati
na tminu ali me krava zaustavi i tmina srlja dalje na blagi zapuh njenog jeeeg daha, ispunjena
mirisom drveta i tiinom.
- Vardaman. Hej, Vardaman.
On izlazi iz pregrade. - ulja se, gade mali! ulja se!
On se ne brani; posljednja struja tmine odlijee uz fijuk. - to je? Nisam nita napravio.
 - ulja se, gade mali! - Moje ga ruke tresu, svom snagom. Moda ih ne bi mogla zaustavit. Nisam
znala da one mogu tako snano trest. Tresu nas oboje, tresui.
- Nisam ja - kae on. - Nisam ih ni pipnuo.
Moje ga ruke prestanu trest, ali ga jo uvijek drim. - to radi ovdje? Zato se nisi javio kad sam
te zvala?
- Nita ne radim.
- Ajde odmah kui veerat.
Otima se. Ja ga drim. - Prestani ve jednom. Pusti me na miru.
- to si radio ovdje dolje? Nisi doao mene uhodit?
-Nisam. Nisam. Prestani ve jednom. Nisam uope znao da si ovdje. Pusti me na miru.
Drim ga, naginjem se da mu vidim lice, opipavam ga oima. On je na rubu plaa. - Ajde sad.
Dala sam veeru i doi u im pomuzem kravu. Bolje pouri dok on nije sve pojeo. Nadam se da e
zaprega pobje ravno natrag u Jefferson.
- On ju je ubio - kae on. Pone plakat.
- uti.
- Ona mu nita nije napravila a on je doao i ubio je.
- uti. - On se otimlje. Ja ga drim. - uti.
- On ju je ubio. - Krava nam dolazi iza lea, tuli. Ponovo ga tresem.
- Da si odmah prestao. Ovog asa. Razbolit e se i onda nee mo u grad. Ajde sad u kuu
veerat.
- Neu veerat. Neu u grad.
- Onda emo te ostavit ovdje. Ako ne bude dobar, ostavit emo te. Ajde sad, dok ti ona stara
travoderska kaca crijeva nije sve pojela. - On poe, nestajui polako na uzbrdici. Vrh brijega,
stabla, krov kue ocrtavaju se prema nebu. Krava me gurka njukom, alosno tule. - Ti e
jednostavno morat ekat. To to ti ima u sebi nije nita prema onom to ja imam u sebi, makar si i ti
ensko. - Ona ide za mnom, tuli. Onda mi mrtvi, vrui, blijedi zrak ponovo zapahne lice. On bi to
lako mogao sredit, samo da hoe. A to ak ni ne zna. Mogao bi mi sve rijeit kad bi samo to znao.
Krava mi pue u bokove i lea, dah joj je topao, blag, izmuen, tulei. Nebo je naleglo na padinu, na
tajanstvene borove. Iza brijega bljeskanje rasvijetli nebo i umine. Mrtvi zrak obuhvaa mrtvu zemlju
u mrtvom mraku, dalje nego to pogled obuhvaa mrtvu zemlju. Lei na meni, mrtav i topao,
dodirujui me golu ispod haljine. Rekla sam Ti ne zna to je briga. Ja ne znam to je to. Ne znam
brinem li se ili ne. Mogu li se ili ne mogu brinut. Ne znam mogu li ili ne mogu plakat. Ne znam
jesam li pokuala plakat ili nisam. Osjeam se poput vlanog sjemena podivljalog u vreloj slijepoj
zemlji.

VARDAMAN

, Kad ga dovre stavit e je u njega i onda to dugo nisam mogao re. Vidio sam tminu kako se
podigla i u vrtlogu udaljila i rekao sam - Hoe li je zakovat u njega, Cash? Cash? Cash? - Ja sam
tako ostao zatvoren u sanduku za kukuruz nova su vrata bila previe teka za mene zatvorila su se i
nisam mogao disat jer je takor potroio sav zrak. Rekao sam - Hoe je zakovat unutra, Cash?
Zakovat? Zakovat?
aa hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo, preko Casha koji se die i sputa iznad pile, uz tu
vraju dasku.
Dewey Dell je rekla da emo kupit banana. Vlak je iza stakla, crven na tranicama. Kad se kree
tranice bljeskaju na mahove. aa je rekao da su brano i eer i kava tako skupi. Zato to sam ja sa
sela zato to djeaci u gradu. Bicikli. Zato su brano i eer i kava tako skupi kad je on seoski
djeak. - Ne bi rae banane mjesto toga? - Banana vie nema, pojedene su. Nema ih. Kad je krenuo
tranice su opet bljesnule. - Zato ja nisam gradski djeak, aa? - rekao sam. Mene je napravio Bog.
Ja nisam Bogu rekao da me napravi na selu. Ako On moe napravit vlak, zato ne moe sve njih
napravit u gradu zbog brana i eera i kave. - Ne bi rae banane?
On hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo.
To nije bila ona. Bio sam tamo, gledao. Vidio sam. Mislio sam da je ona, ali nije bila. Ona je
otila nekud kad je ona druga legla u njen krevet i navukla poplun do brade. Otila je nekud. -
Jel otila daleko, do grada? - Otila je dalje od grada. - Da li svi oni zeevi i oposumi idu dalje od
grada? - Bog je napravio zeeve i oposume. On je napravio vlak. Zato On mora za njih
napravit jedno drukije mjesto kamo e oti ako je ona ba kao zec.
aa hoda okolo. Njegova sjena hoda. Pila zvui kao da je zaspala.
I tako ako Cash zakuje lijes, ona nije zec. I tako ako ona nije zec ja nisam mogao disat u sanduku
za kukuruz i Cash e ga zakovat. I tako ako mu ona to dopusti to nije ona. Ja znam. Ja sam bio tamo.
Vidio sam kad to vie nije bila ona. Vidio sam. A oni misle da je i Cash e to zakovat.
To nije bila ona jer je to lealo tamo prijeko u praini. I sad je to izrezano na komade. Ja sam to
izrezao. Sad lei u kuhinji u krvavoj tavi, eka da ga skuhaju i pojedu. Onda to nije bilo a ona je bila,
a sad to jest a ona nije bila. I sutra e to skuhat i pojest i ona e bit on i aa i Cash i Dewey Dell i u
lijesu nee bit nieg i tako ona moe disat. To je lealo tamo prijeko na zemlji. Mogu dovest
Vernona. On je bio tu i vidio je to, i kad budemo nas obojica to e bit i onda to nee bit.

TULL

Bila je ve skoro pono i poela je padat kia kad nas je probudio. No je bila zloslutna, s
olujom u zraku; no kad ovjek oekuje da bi se svata moglo dogodit prije nego dospije nahranit
stoku i vratit se u kuu i pojeli smo veeru i legli u krevet s kiom koja je poela padat, a kad se
pojavila Peabodyjeva zaprega, sva u pjeni, s pokidanom ormom koja se vukla po zemlji i oglavom
meu nogama denjaka, Cora ree: - Addie Bundren. Napokon je umrla.
- Peabody je mogao bit u bilo kojoj od tucet kua ovdje u blizini - kaem ja. - Osim toga, kako
zna da je to njegova zaprega?
- Pa zar nije? - kae ona. - Ajde sad, zapregni kola.
- Zato? - kaem ja. - Ako je umrla, ne moemo nita uinit prije jutra. A jo se sprema i oluja.
- To je moja dunost - kae ona. - Upregni konje.
 Ali nisam je htio posluat. - Pretpostavljam da bi poslali po nas da smo im od potrebe. Ti ak ni
ne zna je li ve umrla.
- Pa, zar ti ne zna da je to Peabodyjeva zaprega? Tvrdi li moda da nije? No, onda. - Ali ja
nisam htio i. Kad te ljudi trebaju, najbolje je priekat dok poalju po tebe, tako sam ja mislio. - To
je moja kranska dunost - kae Cora. - Zar ti hoe stat izmeu mene i moje kranske dunosti?
- Moe sutra ostat cijeli dan, ako hoe - kaem ja.
Tako, kad me je Cora probudila, kia je ve poela padat.
Kad sam ve iao prema vratima sa svjetiljkom i ona je bacala svjetlo na staklo tako da je mogao
vidjet da dolazim, kucanje se nastavilo. Nije bilo glasno, ali ustrajno, kao da je zaspao kucaju, ali
uope nisam primijetio kako je nisko na vratima to mjesto s kojeg dolazi kucanje dok nisam otvorio
vrata i prvo nita nisam vidio. Podigao sam svjetiljku, a kia je svjetlucala kroz nju i Cora je iza
mene, u predsoblju, pitala: - Tko je to, Vernone? - ali ja nisam isprva vidio ba nikog, sve dok
nisam pogledao dolje i iza vrata, spustivi svetiljku.
Izgledao je kao pokislo tene, u onom kombinezonu, bez eira, zaprskan do koljena nakon to je
preao est i pol kilometara po blatu. - Dakle, nek me vrag odnese - kaem.
- Tko je to, Vernone? - kae Cora.
On me pogleda, oi su mu okrugle i crne u sredini kao kad nou svjetiljkom osvijetli sovu. -
Sjeate se one ribe - kae mi.
- Ui u kuu - kaem ja. - to je? Je li mama...
- Vernone - kae Cora.
On stoji malo kao iza vrata, u mraku. Kiu je vjetar nosio na svjetiljku, cvrala je na staklu i bojao
sam se da bi moglo svaki as puknut. - Bili ste tamo - kae on. - Vidjeli ste je.
Onda Cora doe do vrata. - Ulazi odmah unutra s te kie - kae i povue ga unutra, a on gleda
mene. Izgleda ba kao pokislo tene. - Rekla sam ti - kae Cora. - Rekla sam ti da se to dogodilo. Idi i
zapregni konje.
- Ali nije rekao... - kaem ja.
On me gleda, voda kaplje s njega na pod. - Upropastit e mi tepih - kae Cora. - Ti idi po konje
dok ga ja odvedem u kuhinju.
Ali on se opirao a voda se i dalje cijedila s njega i gledao je u mene onim svojim oima. - Bili ste
tamo. Vidjeli ste je da tamo lei. Cash ju misli zakovat unutra, a to je lealo tamo na zemlji. Vidjeli
ste. Vidjeli ste trag u praini. Kia je poela padat tek kad sam ja ve krenuo amo. Tako se jo
moemo na vrijeme vratit.
Nek me vrag odnese ako nisam osjetio jezu, mada jo nisam znao. Ali Cora je znala. - Zapregni te
konje to bre moe - kae mi. - Vidi da nije pri sebi od alosti i brige.
Odnio me vrag ako se nisam najeio. S vremena na vrijeme ovjek pone razmiljat. O tolikom
jadu i patnjama na ovom svijetu; kako nesrea moe udarit bilo gdje, poput munje. Pretpostavljam da
je ovjeku potrebna velika vjera u Boga da ga uva, premda ponekad mislim da je Cora mrvicu
previe oprezna, kao da bi htjela izgurat druge ljude i progurat se blie od ikog drugog. Ali opet,
kad se ovako neto dogodi, pomislim kako ona ima pravo i kako treba stalno tome teit i
pretpostavljam da trebam zahvalit Bogu to imam enu koja se uvijek trudi bit pobonom i init
dobro, kako mi to ona govori.
 S vremena na vrijeme ovjeka obuzmu takve misli. Premda, ne esto. to je dobro. Jer Gospodin
je ovjeku namijenio da radi i da ne troi previe vremena na razmiljanje, jer je njegov mozak poput
kakva stroja: ne podnosi puno naprezanja. Najbolje je kad itav radi jednoliko, obavljajui svoju
dnevnu koliinu posla i kad se ni jedan njegov dio ne rabi vie nego to je nuno. Rekao sam ve i
ponavljam, to je jedina nevolja s Darlom: on je jednostavno previe nasamo i previe
razmilja. Cora ima pravo kad kae kako njemu samo treba ena koja e ga spravit u red. I kad
mislim o tom, pomislim ako mukarcu nita ne moe pomo osim enidbe, onda bogme za
mukarce nema puno nade. Ali pretpostavljam da je Cora u pravu kad kae kako je razlog zbog kojeg
je Gospod morao stvorit enu taj to mukarac ne zna to je za njega dobro ni kad mu je to pod
nosom.
Kad sam se vratio do kue sa zapregom, oni su bili u kuhinji. Ona je obukla haljinu preko
spavaice, omotala al oko glave i u ruci je drala kiobran i svoju Bibliju omotanu u
gumirano platno, a on je sjedio na preokrenutom kafu na pocinanoj ploi tednjaka kamo ga je
posjela, a voda iz promoene odjee kapala je na pod. - Ne mogu iz njega izvu nita osim neto o
nekakvoj ribi - kae mi Cora. - Boji je sud na njima. Vidim Boju ruku na tom deku kao kaznu i
opomenu Anseu Bundrenu.
- Kia je poela tek kad sam otiao - kae on. - Ve sam bio otiao. Bio sam na putu. A to je bilo
tamo u praini. Vi ste to vidjeli. Cash ju hoe zakovat, ali vi ste to vidjeli.
Kad smo stigli tamo kia je pljutala, a on je sjedio na sjedalu izmeu nas, umotan u Corin al.
Nita vie nije rekao, samo je sjedio tamo a Cora mu je drala kiobran iznad glave. S vremena na
vrijeme Cora bi prestala pjevat dovoljno dugo da kae - To je Boji sud nad Anseom Bundrenom.
Neka mu to ukae na put grijeha kojim ide. - Zatim bi opet zapjevala, a on je sjedio izmeu nas,
nagnut malo naprijed kao da mazge ne mogu i dovoljno brzo, toliko brzo koliko bi on htio.
- Lealo je tono tamo - kae - ali kia je poela nakon to sam se spremio i krenuo. Znai, mogu
oti otvorit prozore, jer ju Cash jo nije zakovao.
Davno je prola pono kad smo zabili zadnji avao i no je ve gotovo prelazila u sivilo
praskozorja kad sam se vratio kui, ispregnuo mazge i vratio se u krevet, pokraj Corine none kapice
na drugom jastuku. I neka sam proklet ako mi se jo i tad nije inilo da ujem Coru kako pjeva i
osjeam djeaka kako se naginje izmeu nas kao da brza ispred mula, i kao da jo uvijek vidim Casha
kako se mie naprijed-natrag za pilom i Ansea kako stoji tamo poput straila, kao da je vol koji
stoji do koljena u vodi na pojilu, a netko je naiao i izvrnuo baru, a on to jo nije primijetio.
Ve se zamalo bliilo svanue kad smo zabili posljednji avao i odvukli lijes u kuu gdje je ona
leala na krevetu uz otvoreni prozor i kia je ponovo padala po njoj. Dvaput je to uinio, a tako je bio
smrtno pospan da Cora kae kako mu je lice izgledalo kao jedna od ovih ovdje boinih maski koje
su neko vrijeme leale u zemlji zakopane pa su onda otkopane, sve dok ju nismo stavili u lijes i
zakovali ga tako da vie nije mogao prema njoj otvarat prozor. A ujutro su ga nali kako u koulji
spava na podu poput oborenog junca, a poklopac lijesa izbuen rupama i Cashovo novo svrdlo
slomljeno u posljednjoj rupi. Kad su skinuli poklopac vidjeli su da je dvije rupe prosvrdlao ravno u
njeno lice.
Ako je to Boja kazna, onda to nije pravo. Jer Gospod ima vanijeg posla od toga. Sigurno ima.
Jer jedini je teret to ga je Anse Bundren morao nosit bio on sam. I kad ljudi govore o njemu s
prijezirom, ja si mislim kako on nije ba toliki slabi jer inae ne bi sebe mogao podnosit toliko
dugo.
 Nije to pravo. Neka me vrag odnese ako jest. Jer ni to to je On rekao Pustite k meni malene jo
uvijek ne znai da je to pravo. Cora je rekla: - Rodila sam ti ono to mi je Gospod poslao. Suoila
sam se s tim bez bojazni i straha jer je moja vjera u Gospodina bila jaka, ona me podupirala i
krijepila. Ako nema sina, to je zato to je Bog u svojoj mudrosti drugaije odredio. A moj ivot jest
i oduvijek je bio otvorena knjiga svakom mukarcu i eni meu Njegovim stvorovima jer ja se uzdam
u svoga Boga i svoju nagradu.
Pretpostavljam da je ona u pravu. Pretpostavljam ako je ikad igdje postojao neki mukarac ili ena
kojima bi On mogao sve predat u ruke i bez brige oti, onda je to Cora. I pretpostavljam da bi ona
dosta tog promijenila, bez obzira na to kako je On upravljao svijetom. I pretpostavljam da bi te
promjene bile za nae dobro. U najmanju ruku, morale bi nam se sviat. U najmanju ruku, mogli
bismo se, kad je ve tako, pravit kao da nam se sviaju.

DARL

Petrolejska svjetiljka stoji na panju. Hrava, masna, s napuklim cilindrom zacrnjenim na jednoj
strani prema vrhu slojem ai, svjetiljka baca slabaan i mutan odsjaj na kozlie i daske i okolno tlo.
Na tamnom tlu iverje slii na mrlje njene blijede boje nasumce razbacane po crnom platnu. Daske
slie na dugake glatke trake otrgnute od plone tmine i okrenute na nalije.
Cash naporno radi oko kozlia, ide amo-tamo, podie i stavlja daske uz tresak koji dugo odjekuje
u nepokretnom zraku kao da ih podie i baca na dno nekog nevidljivog bunara, zvukovi prestaju ali ne
odlaze, kao da ih svaki pokret moe iznova izbaciti iz okolnog zraka u ponovljene odjeke. On opet
pili, laktovi mu polako promiu kroz odsjaj svjetiljke, tanka nit vatre treperi na otrici pile, gubi se i
iznova pojavljuje pri vrhu i dnu svakog poteza u neprekinutom produenju, tako da se ini kao da je
pila dugaka dva metra, kao da ulazi i izlazi iz aine jadne i besciljne siluete. - Dodaj mi tu dasku -
kae Cash. - Ne; onu drugu. - On sputa pilu i prilazi i podie dasku koju eli, pomevi au ustranu
dugakim, zanjihanim bljeskom daske koju dri po sredini.
Zrak vonja na sumpor. Njihove se sjene oblikuju na njegovoj neopipljivoj plohi kao na zidu, kao
da se, poput zvuka, nisu udaljile daleko od njih, nego su se samo na trenutak zgusnule, neposredno uz
njih i oklijevajui. Cash dalje radi, napola okrenut prema slabom svjetlu, jedno bedro i miica tanka
poput tapa napeti su pruajui mu uporite, lice mu je nagnuto u svjetlost u zanesenoj, dinaminoj
nepominosti iznad neumornog lakta. Pri dnu neba munje povremeno uspavano proplamsaju; na
njihovu svjetlu ocrtavaju se stabla, nepomina, naroguena do posljednje granice, naduta, nabrekla,
kao da su bremenita.
Poinje padati kia. Prve otre, rijetke, brze kapi hitaju kroz lie i padaju na zemlju uz dugaak
uzdah, kao da uzdiu od olakanja nakon nepodnoljive neizvjesnosti. Krupne su poput same, tople
kao da su ispaljene iz puke; prolijeu preko svjetiljke uz zlokobno itanje. aa podie lice, donja
usnica mu je oputena, vlani crni rub duhana za vakanje zalijepljen je uz dno golih desni; iza
zapanjenog mlohavog lica razmilja, kao odnekud izvan vremena, o toj krajnjoj uvredi. Cash
pogleda jednom u nebo, zatim u svjetiljku. Pila nije posustala, treperavo ljeskanje njezine otrice
nalik na kretanje klipa nastavlja se bez prekida. - Donesi neto da pokrijemo svjetiljku - kae.
aa odlazi prema kui. Kia se iznenada spusti, bez grmljavine, bez ikakvog upozorenja; on
utrava na trijem na korak ispred pljuska, a Cash je u trenutku mokar do koe. Ipak, kretanje pile nije
se pokolebalo, kao da ona i ruka djeluju u smirenom uvjerenju kako je kia tek puka halucinacija.
Potom on odloi pilu i odlazi i prigiba se nad svjetiljkom, zaklanjajui je tijelom, njegova mrava i
kotunjava lea istiu se ispod mokre koulje kao da ga je netko iznenada okrenuo na nalije,
zajedno s kouljom.
aa se vraa. Na sebi ima Jewelovu kabanicu i u ruci nosi kabanicu Dewey Dell. uei nad
svjetiljkom, Cash posee rukom iza lea, dohvati etiri tapa i zabode ih u zemlju pa uzme Dewey
Dellinu kabanicu od ae i rasprostre je preko tapova, napravivi tako krov iznad svjetiljke. aa
ga promatra. - Ne znam to e ti - kae. - Darl je svoju kabanicu odnio sa sobom.
- Bit u mokar - kae Cash. Ponovo uzima pilu; ona se ponovo kree naprijed-natrag, u dasku i iz
daske, onom neuurbanom hladnokrvnou kakvom se klip kree u ulju; mokar, mrav, neumoran,
vitkog, sitnog tijela kao u kakva djeaka ili starca. aa ga promatra, trepui, niz lice mu se slijeva
kia; ponovo die pogled prema nebu s tim izrazom nijeme i potitene uvrijeenosti ali i potvrene
slutnje, kao da nita drugo nije ni oekivao; s vremena na vrijeme se trgne, pokrene, mrav i pokisao,
uzima neku dasku ili alatku i potom ih ponovo odloi. Tu je sad Vernon Tull i Cash na sebi ima
kabanicu gospoe Tull, a on i Vernon tragaju za pilom. Nakon nekog vremena nau je u ainoj ruci.
- Zato ne ode u kuu i skloni se s kie? - kae Cash. aa ga gleda, s lica mu se polako cijede
kapljice kie. ini se kao da se na lice to ga je istesao nekakav okrutni karikaturist slila nekakva
udovina burleska svekolike ucviljenosti. - Poi ti unutra - kae Cash. - Ovo moemo dovrit ja i
Vernon.
aa ih gleda. Rukavi Jewelove kabanice su mu prekratki. Kia mu lije niz lice, polako poput
hladnog glicerina. - Nije mi krivo to zbog nje kisnem - kae. Ponovo se pokrene i stane premjetati
daske, podiui ih i opet briljivo sputajui, kao da su od stakla. Odlazi do svjetiljke i zatee
razastrtu kabanicu dok je ne srui pa Cash doe i iznova je namjesti.
- Idi ti u kuu - kae Cash. On vodi au do kue i vraa se s kabanicom, sloi je i stavi pod
zaklon iznad svjetiljke. Vernon nije prekinuo s radom. Podigne glavu, jo uvijek pilei.
- To si odmah trebao napravit - kae. - Znao si da se sprema kia.
- Nije dobro da kisne zbog one njegove groznice - kae Cash. Gleda dasku.
- Da - kae Vernon. - On bi ionako doao.
Cash pozorno pilji u dasku. O njen dugaki boni rub neprekidno se rasprskavaju kine kapi,
bezbrojne, neujednaene. - Napravit u kose rubove - kae.
- To e ti uzet vie vremena - kae Vernon. Cash postavi dasku na rub; Vernon ga jo trenutak
gleda, a onda mu doda blanju.
Vernon pridrava dasku dok Cash blanjom obrauje rub munom i minucioznom briljivou
zlatara. Gospoa Tull dolazi do ruba trijema i doziva Vernona. - Koliko vam jo treba da zavrite? -
kae.
Vernon ne die glavu. - Ne dugo. Jo malo.
Ona gleda Casha prignutog nad dasku, gleda kako mu pojaani, nemirni odsjaj svjetiljke klizi
preko kabanice dok se mie. - Ti poi dolje i skini nekoliko dasaka sa staje pa dovrite to i sklonite
se s kie - kae. - Obojica ete se prehladit. - Vernon se ne mie. - Vernone - kae ona.
- Neemo jo dugo - kae on. - Jo malo pa smo gotovi. - Gospoa Tull ih neko vrijeme promatra.
Zatim se vrati u kuu.
 - Ako budemo u stisci, mogli bismo uzet nekoliko onih daski - kae Vernon. - Ja u ti pomo
stavit nove.
Cash prestane blanjati i kroz polustisnute kapke odmjerava rub daske, briui ga dlanom. - Dodaj
mi sljedeu - kae.
Nekako pred zoru kia prestaje padati. Ali jo se nije razdanilo kad Cash zakuca posljednji avao
i ukoeno se uspravi i gleda dolje u dovreni lijes, dok ostali gledaju njega. U svjetlu svjetiljke
njegovo je lice smireno, zamiljeno; odlunom, zavrnom i pribranom gestom polako trlja ruke o
bedra pokrivena kabanicom. Potom njih etvorica - Cash i aa i Vernon i Peabody - podiu lijes na
ramena i kreu prema kui. Lagan je, ali se oni sporo kreu; prazan, ali ga briljivo nose; beivotan,
ali oni se kreu dobacujui jedan drugome priguenim glasom rijei upozorenja, govorei o njemu
kao da sad, dovren, drijema oivljen u lakom polusnu, ekajui da se probudi. Njihove
noge nezgrapno trupkaju po tamnom podu kao da dugo nisu hodali po podovima od dasaka.
Sputaju ga pokraj kreveta. Peabody tiho kae: - Ajmo neto prigristi. Gotovo se razdanilo. Gdje
je Cash?
On se vratio do kozlia, ponovo prignut u slabanom svjetlu svjetiljke dok skuplja svoj alat, brie
ga briljivo krpom i slae u sandui s konom trakom za noenje preko ramena. Potom uzima
sandui, svjetiljku i kabanicu i vraa se prema kui, uspinjui se uz stube dok mu se nejasna silueta
ocrtava prema blijedom nebu na istoku.
U nepoznatoj sobi mora se potpuno isprazniti kako bi zaspao. A prije nego se isprazni za
spavanje, to si. A kad si ispranjen za spavanje, nisi. I kad si ispunjen snom, nikad nisi bio. Ja ne
znam to sam. Ne znam jesam li ili nisam. Jewel zna da jest, jer on ne zna da ne zna je li ili nije. On
se ne moe isprazniti za spavanje jer on nije ono to jest i jest ono to nije. Iza zida neosvijetljenog
svjetiljkom ujem kiu kako oblikuje kola koja su naa, a tovar koji vie nije onih koji su ga
posjekli i raspilili, niti je jo onih koji su ga kupili i koji nije ni na, iako lei na kolima koja su naa,
jer ga samo vjetar i kia oblikuju samo za Jewela i mene, koji ne spavamo. A kako je san nije, a kia i
vjetar su bio, tovar nije. Meutim, kola jesu, jer kad kola budu bio, Addie Bundren nee biti. A Jewel
jest, dakle Addie Bundren mora biti. A onda i ja moram biti, inae se ne bih mogao isprazniti za
spavanje u nepoznatoj sobi. A ako se jo nisam ispraznio, ja sam jest.
Koliko sam puta leao pod kiom koja udara po nepoznatom krovu, mislei na svoj dom.

CASH

Napravio sam kose rubove.

1. Vea je povrina i avli mogu bolje drat.
2. Na svakom je spoju dvaput ira povrina dodira.
3. Voda e bit prisiljena prodirat unutra iskosa. Voda se lake kree gore dolje ili popreke pod
ravnim kutom.
4. Ljudi u kui stoje uspravno dvije treine vremena. Zato se spojevi i zglobovi rade odozgor na
dolje. Jer pritisak djeluje odozgor na dolje.
5. Na krevetu, u kojem ljudi uvijek lee, zglobovi i spojevi rade se bono, jer i pritisak djeluje
bono.
6. Osim.
7. Tijelo nije etverouglasto kao prag.
8. ivotinjski magnetizam.
9. ivotinjski magnetizam mrtvog tijela mijenja pravac pritiska i on djeluje iskosa. Zato se spojevi
i zglobovi na lijesovima rade nakoso.
10. Na nekom starom grobu moe vidjet da zemlja tone ukoso.
11. Dok u nekoj prirodnoj rupi u zemlji tlo tone u sredini jer pritisak djeluje odozgor prema dolje.
12. Zato sam ga napravio s kosim rubovima.
13. Sad je to solidno napravljen posao.

VARDAMAN

Moja je majka riba.

TULL

Bilo je deset sati kad sam se vratio s Peabodyjevom zapregom privezanom otraga za kola. Ve su
dovukli njegova laka kola s mjesta na kojem ih je Quick naao prevrnuta iznad jarka oko kilometar i
pol od izvora. Maknuli su ih s ceste i ostavili kod izvora, a tamo je ve bilo oko dvanaestak kola.
Quick je bio taj koji ih je naao. Rekao je da je rijeka narasla i da jo raste. Rekao je kako jo nikad
nije vidio da je prekrila tako visoku oznaku vodostaja na potpornjima mosta. - Taj most nee izdrat
tako veliku vodu - rekao sam. - Je l to netko rekao Anseu?
- Ja sam mu rekao - ree Quick. - On kae da misli da su deki uli i istovarili i da se sad ve
vraaju. On kae da jo stignu utovarit i prije rijeku.
- Bolje bi mu bilo da ne eka i da je pokopa u New Hopeu - ree Armstid. - To je stari most. Ja ne
bih iskuavao sreu s njime.
- On je vrsto odluio vozit je u Jefferson - ree Quick.
- Onda bi bilo bolje da krene to prije - ree Armstid.
Anse nas doekuje na vratima. Obrijao se, ali nije to dobro obavio. Na bradi ima dugaku
posjekotinu, a obukao je nedjeljne hlae i bijelu koulju bez ovratnika, zakopanu do grla. Koulja
mu je nategnuta preko grbe, pa se grba ini veom nego ikad, to je i inae sluaj s bijelim kouljama,
a i lice mu je drugaije. Sad gleda ljude u oi, dostojanstveno, lice mu je tragino i pribrano, rukuje
se s nama kad se uspinjemo na trijem i struemo cipele da ih oistimo od blata, pomalo ukoeni u
nedjeljnom ruhu, nae nedjeljno ruho uka, ne gledajui Ansea u lice dok se pozdravlja s nama.
- Bog dao, Bog uzeo - kaemo mi.
- Bog dao, Bog uzeo.
 Djeak nije tamo. Peabody je ispriao kako je doao u kuhinju i rasplakao se, objesio se o Coru i
grebao ju kad je vidio da pripravlja onu ribu, i kako ga je Dewey Dell odvela dolje u staju. - Moji su
konji dobro? - pita Peabody.
- Dobro su - kaem mu. - Jutros sam ih nahranio. I s kolima je izgleda sve u redu. Nita nije
slomljeno.
- Ne zato to to netko nije elio - kae on. - Dao bih pet centi da saznam gdje je bio taj djeak kad
su se konji otrgnuli.
- Ako je neto slomljeno, ja u to popravit - kaem ja.
ene prolaze preko trijema i ulaze u kuu. ujemo ih kako razgovaraju i hlade se lepezama.
Lepeze ute ,,, a one priaju, njihovo prianje zvui poput zujanja pela u vjedru za vodu.
Mukarci ostaju na trijemu, izmjene poneku rije, ne gledajui jedan drugoga.
- Bog, Vernon - kau. - Bog, Tull.
- Izgleda da e jo padat.
- Fakat, tako izgleda.
- Tako je. Jo e padat.
- Brzo je dola.
- A odlazi sporo. Uvijek je tako.
Odlazim iza kue. Cash puni rupe koje je mali izbuio u poklopcu. Noem tee epove za rupe,
jedan po jedan, drvo je vlano i teko se ree. Mogao bi izrezat limenku i pokrit rupe, nitko ne bi
primijetio razliku. U svakom sluaju, nitko mu to ne bi zamjerio. Vidio sam ga kako je tako utroio
itav sat teui jedan klin kao da obrauje staklo, a mogao je posegnut rukom oko sebe, pokupit
tucet iba, zabit ih u spojeve i zadovoljit se time.
Kad smo zavrili, vratio sam se pred kuu. Ljudi su se malo udaljili od kue, sjedili su na
krajevima dasaka i na kozliima, tamo gdje smo ga noas dovravali, neki su sjedili, a neki uali.
Whitfield jo nije doao.
Pogledaju me, pitajui me oima.
- Pri kraju je - kaem. - Spreman je zakucat avle.
Dok oni ustaju, Anse dolazi do vrata i gleda nas, a mi se vraamo na trijem. Ponovo struemo
cipele od blata, briljivo, ekajui jedan drugog tko e ui prvi, gurajui se malo na vratima. Anse
stoji s unutranje strane vrata, dostojanstveno, pribrano. Poziva nas rukom da uemo i vodi nas u
sobu.
Poloili su je u lijes obrnuto. Cash ga je napravio u obliku stojeeg sata, ovako sa svakim spojem
i rubom ukoenim i uglaanim blanjom, tako da je bio nepropustan poput bubnja i uredan poput
koarice za ivanje, a postavili su je nogama prema uzglavlju kako joj se ne bi zguvala haljina. To
je bila njezina vjenana haljina i imala je zvonoliku suknju pa su je poloili nogama prema uzglavlju
kako bi joj mogli rairit haljinu i napravili su joj koprenu od mree za komarce kako se ne bi vidjele
rupe od svrdla na licu.
Kad izlazimo iz kue, stie Whitfield. Ulazi mokar i blatan do pojasa. - Neka Bog podari utjehe
ovoj kui - kae. - Kasnim jer je voda odnijela most. Spustio sam se do starog gaza i natjerao konja
da prepliva prijeko, sam Bog me je uvao. Neka se Njegova milost spusti na ovu kuu.
Vraamo se kozliima i krajevima dasaka pa sjedimo ili uimo.
 - Znao sam da e ga odnijet - kae Armstid.
- Dugo je stajao, taj most - kae Quick.
- Misli, Bog ga je drao - kae stric Billy. - Ne znam da ga je itko dotakao ekiem u zadnjih
dvadeset pet godina.
- Koliko je dugo stajao, strie Billy? - pita Quick.
- Sagraen je ... ekaj da vidim ... To je bilo 1888. godine - kae stric Billy. - Sjeam se toga zato
to je Peabody prvi preao preko njega putem do moje kue kad se rodio Jody.
- Da sam ga otada preao svaki put kad ti je ena raala, Billy, ve bi odavno popustio - kae
Peabody.
Smijemo se, odjednom glasno, zatim odjednom ponovo uutimo. Pogledavamo pomalo iskosa
jedan drugoga.
- Puno ih je prelo preko njega koji nee vie prelazit nikakve mostove - kae Houston.
- Bogme, fakat - kae Littlejohn. - Tono tako.
- Jo ga jedna nee prije, to je sigurno - kae Armstid. - Trebalo bi im dva do tri dana da je
prevezu kolima do grada. Ovako e im trebat itav tjedan da je odvezu u Jefferson i da se vrate.
- Zato je Anse uope zabio sebi u glavu vozit je u Jefferson? - kae Houston.
- Obeao joj je - kaem ja. - Ona je to htjela. Ona je otamo rodom. Jako joj je bilo stalo do tog.
- I Anseu je jako stalo do tog - kae Quick.
- Aha - kae stric Billy. - To je njemu slino, pustio je da mu sve u ivotu ide kako hoe, a sad je
zabio u glavu neto to e svima koji ga poznaju donijet najvee nevolje.
- Pa, samo bi je Bog sada mogao prenijeti preko ove rijeke - kae Peabody. - Anse to nee uspjeti.
- A ja mislim da e On to uinit - kae Quick. - On ve dugo pomae Anseu.
- Bogme, fakat - kae Littlejohn.
- Previe dugo da bi sad prestao - kae Armstid.
- Pretpostavljam da je s Njim isto kao sa svima nama kae stric Billy. - Toliko dugo to radi i sad
vie ne moe prestat.
Cash izie iz kue. Obukao je istu koulju; kosa mu je mokra i glatko zaeljana na elo, glatka i
crna kao da ju je naslikao na glavi. On ukoeno une meu nas, mi ga gledamo.
- Osjea ovo vrijeme, zar ne? - kae Armstid.
Cash uti.
- Slomljena kost uvijek osjea promjenu vremena - kae Littlejohn. - ovjek sa slomljenom kosti
unaprijed zna da e bit nevrijeme.
- Srea je da se Cash izvukao samo sa slomljenom nogom - kae Armstid. - Mogao je cijeli ivot
ostat prikovan za krevet. S koje si visine pao, Cash?
- Oko osam metara i ezdeset dva i pol centimetra - odgovori Cash. Ja se premjestim do njega.
- ovjek se bome lako moe poskliznut na mokrim daskama. - kae Quick.
- Ba teta - kaem ja. - Ali ti tu nita nisi mogao.
- To su te vraje enske - kae on. - Napravio sam ga da joj odgovara. Napravio sam ga po
njezinoj mjeri i teini.
 Ako su potrebne mokre daske da bi ljudi padali, onda mi izgleda da e bit mnogo padanja dok
ne proe ova kia.
- Ti tu nita nisi mogao - kaem ja.
Ne smeta mene to ljudi padaju. Brinem se zbog pamuka i kukuruza.
Ni Peabody nema nita protiv da ljudi padaju. Jel tako, doktore?
To je fakat. Otplavit e ga naisto iz zemlje. Izgleda da se s ljetinom uvijek neto dogodi.
Normalno. Zato neto i vrijedi. Da se nita ne dogaa i da svi imaju dobru etvu, misli da bi
vrijedilo sijat?
Pa, nek me nosi vrag ako mi se svia gledat kako voda nosi moj trud, trud zbog kojeg sam
prolio toliko znoja.
iva istina. ovjeku ne bi bilo krivo gledat kako mu voda nosi trud kad bi sam mogao putat
kiu.
Tko je taj ovjek koji to moe? Tko ga je ikad vidio?
Aj. Gospodin je uinio da ono raste. Do Njega je hoe l ga otplavit ako Ga je tako volja.
- Ti tu nita nisi mogao - kaem ja.
- To su te vraje enske - kae on.
U kui ene ponu pjevat. ujemo kako poinje prvi stih i postupno buja kako im glasovi postaju
sigurniji, te ustajemo i primiemo se vratima, skidajui eire i bacajui duhan koji smo vakali. Ne
ulazimo unutra. Zastajemo kod stepenica, zbijeni jedan uz drugog, drei eire u oputenim rukama
ispred sebe ili iza lea, stojimo s jednom nogom isturenom i oborenih glava, gledajui ustranu, dolje,
na eire u naim rukama i u zemlju, ili tu i tamo prema nebu ili jedan drugom u ozbiljno, pribrano
lice.
Pjesma zavrava; glasovi podrhtavaju sputajui se prema punom i zamiruem zavrnom tonu.
Whitfield poinje. Njegov je glas vei od njega. Kao da nisu jedno. ini se kao da je on jedno, a
njegov glas drugo, kao da su jaui na dva konja, jedan uz drugog, pregazili rijeku i dolaze u kuu,
jedan uprskan blatom, a drugi se nije ni smoio, pobjedonosan i tuan. Netko u kui pone plakat. To
zvui kao da su joj oi i glas okrenuti prema unutra, oslukujui; pomiemo se, prebacujemo teinu na
drugu nogu, pogledi nam se susreu i prave se kao da se nisu dotakli.
Whitfield napokon prestaje. ene ponovo pjevaju. U gustom zraku ini se kao da im glasovi dolaze
iz zraka, protjeui dalje zajedno u tunim, utjenim napjevima. Kad uminu, ini se kao da nisu otili.
ini se kao da su samo nestali u zrak i kad se pokrenemo, ponovo emo ih oslobodit iz zraka oko
sebe, tune i utjene. Onda one zavre i mi stavljamo eire na glavu, ukoenim pokretima, kao da
nikad dosad nismo nosili eire.
Na putu kui Cora jo uvijek pjeva. Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi, pjeva, sjedei na
kolima, ogrnuta alom preko ramena i s otvorenim kiobranom iznad glave, iako ne pada kia.
- Ona je dobila svoju - kaem ja. - Ma kamo da je otila, dobila je svoju nagradu jer se oslobodila
Ansea Bundrena. - Leala je tri dana tamo u tom lijesu, ekajui na Darla i Jewela da se vrate sve
do kue i uzmu novi kota i opet se vrate tamo gdje su kola leala u jarku. Uzmi moju zapregu,
Anse, rekao sam.
ekat emo nau, odgovorio je. Ona bi tako eljela. Ona je uvijek htjela da sve bude kako treba.
 Vratili su se treeg dana i utovarili je u kola i krenuli i ve je bilo prekasno. Morat ete i
okolo, sve do Samsonovog mosta. Trebat e vam itav dan do tamo. A onda e vam ostat
jo ezdeset etiri kilometra do Jeffersona. Uzmi moju zapregu, Anse.
ekat emo nau. Ona bi tako htjela.
Preli smo oko kilometar i pol od kue kad smo ga vidjeli kako sjedi na rubu lokve. Koliko ja
znam, u toj lokvi nema ribe od pamtivijeka. Okrenuo se da nas pogleda, oi su mu bile okrugle i
spokojne, lice prljavo, tap udice leao mu je preko koljena. Cora je jo uvijek pjevala. O;bra.da
Bo:de,n
- Danas nije dobar dan za pecanje - rekao sam mu. - Doi s nama kui pa emo ja i ti sutra rano
ujutro oti na rijeku i upecat neku ribu.
- Ovdje unutra je jedna - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
- Doi s nama. Rijeka je najbolje mjesto za pecanje.
- Ovdje je - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi, pjevala je Cora.

DARL

- To to je mrtvo nije tvoj konj, Jewel - kaem. On sjedi uspravno na sjedalu, nagnut malo
naprijed, ukoenih lea. Obod eira, promoen kiom, odvojio se na dva mjesta od kalote i visi mu
preko ukoenog lica pa tako, kad spusti glavu, gleda kroz njega kao kroz vizir kacige, gledajui dugo
preko doline tamo gdje se staja naslanja o strminu, uobliavajui nevidljivog konja. - Vidi ih? -
kaem. Visoko iznad kue, prema uskovitlanom tmurnom nebu, oni krue u sve uim
krugovima. Odavde ne izgledaju vei od mrljica, neumoljivi, strpljivi, zloslutni. - Ali nije tvoj konj,
to to je mrtvo.
- Prokleta ti dua bila - kae on. - Prokleta ti dua bila. Ne mogu voljeti svoju majku jer ja nemam
majke. Jewelova je majka konj.
Nepomini, veliki leinari lebde kruei visoko gore, a oblaci stvaraju iluziju kao da lete unatrag.
Nepomian, ukoenih lea, ukoena lica, on uobliava konja u ukoenom stavu, pognute ije,
poput jastreba kad se obruava na plijen svinutih krila. Oni nas ekaju, spremni da prenesu lijes,
ekaju njega. On ulazi u pregradak i eka da se konj ritne prema njemu, kako bi kliznuo kraj njega i
popeo se na jasle i tamo zastao, piljei preko ograda drugih pregradaka prema pustoj stazi prije nego
to posegne u sjenik.
- Prokleta mu dua bila. Prokleta mu dua bila.

CASH

- Jedan kraj pretee. Ako ga hoete nosit i vozit tako da ne sklizne, morat emo...
 - Digni ga. Prokleta ti dua bila, digni ga.
- Kaem vam, neete ga mo nosit i vozit ako ne...
- Dii! Dii, vrag ti odnio tu tvrdoglavu duu, dii!
Nee mo drat ravnoteu. Ako ga hoe nosit i vozit da ne sklizne, morat e...

DARL

Stoji pogrbljen nad njim meu nama, dvije od osam ruku. Krv mu u valovima navire u lice i
povlai se iz njega. Meu njima, njegova put izgleda zelenkasto, otprilike poput glatke, guste,
blijedozelene boje poluprobavljene trave u kravljoj gubici kad krava preiva; lice mu je naduveno,
bijesno, podignuta gornja usnica otkriva mu zube. - Dii! - kae. - Dii, vrag odnio tvoju tvrdoglavu
duu!
On se upne, podiui itavu jednu stranu tako naglo da smo svi priskoili da uhvatimo lijes i
izravnamo ga prije nego to ga potpuno prevrne. Lijes se opire na trenutak, kao da ima svoju volju,
kao da se njezino poput pruta mravo tijelo u njemu, premda mrtvo, grevito dri neke vrste ednosti,
kao da je bila pokuala sakriti uprljanu haljinu, sramei se to nije mogla sprijeiti svoje tijelo da je
uprlja. Onda se lijes oslobodi, podiui se iznenada kao da je ispijenost njezina tijela podarila
dodatnu lakou daskama ili kao da ona, vidjevi kako haljina samo to nije strgnuta s nje, uri
iznenada za njom u strastvenom obratu koji se podruguje vlastitoj elji i potrebi. Jewelovo lice
potpuno pozeleni i ujem kako mu dah iti kroz zube.
Nosimo lijes niz hodnik, noge nam grubo i nezgrapno udaraju o pod, kreemo se kratkim koracima,
struui nogama, i izlazimo kroz vrata.
- Drite ga sad malo - kae aa i puta lijes. Okree se da zatvori i zakljua vrata, ali Jewel nee
ekati.
- Idemo - kae tim glasom kao da se gui. - Idemo.
Oprezno ga sputamo niza stube. Pomiemo se, odravajui ga u ravnotei kao da nosimo neto
beskrajno dragocjeno, lica okrenutih ustranu, diemo kroz zube kako bismo mogli drati stisnute
nosnice. Silazimo stazom, prema padini.
- Bolje je da priekamo - kae Cash. - Kaem vam da sad nije u ravnotei. Trebat e nam jo jedan
na tom brijegu.
- Onda pusti - kae Jewel. On ne eli stati. Cash poinje zaostajati, epajui uurbano da odri
korak, daui; zatim ostaje iza nas i Jewel sad nosi sam itav prednji kraj, tako da lijes, nagnut kako
staza postaje strmija, poinje izmicati iz mojih ruku i klizi niz zrak poput sanjki na nevidljivom
snijegu, glatko praznei atmosferu u kojoj jo uvijek ostaje osjeaj njegova oblika.
- Jewel, ekaj - kaem. Ali on ne eli ekati. Sad ve gotovo tri i Cash ostaje iza nas. Meni se
ini kao da kraj koji sad nosim sam nema nikakve teine, kao da plovi poput slamke noene
bjesomunom plimom Jewelova oajanja. Vie ga ni ne dotiem kad ga Jewel, okrenuvi se i
podignuvi ga uz zamah, puta da mu preleti preko glave, te ga zaustavi i ubaci u kola jednim
pokretom i osvrne se prema meni, lica preplavljenog bijesom i oajanjem.
- Proklet bio dovijeka. Proklet bio dovijeka.
 VARDAMAN

Idemo u grad. Dewey Dell kae da ga nee prodatjer pripada sv. Nikoli i on ga je odnio sa sobom
do idueg Boia. Onda e opet bit iza stakla, sjajei se od ekanja.
aa i Cash silaze niz strminu, ali Jewel polazi prema staji. - Jewel - kae aa. Jewel ne zastaje.
- Kamo e? - kae aa. Ali Jewel ne zastaje. - Ostavi tog konja ovdje - kae aa. Jewel stane i
pogleda au. Jewelove su oi poput pekula. - Ostavi tog konja ovdje - kae aa. - Svi emo po u
kolima s mamom, kako je ona eljela.
Ali moja je majka riba. Vernon ju je vidio. On je bio tamo.
- Jewelova majka je konj - rekao je Darl.
- Onda moja moe bit riba, jel tako, Darl? - rekao sam.
Jewel je moj brat.
- Onda e i moja morat bit konj - rekao sam.
- Zato? - rekao je Darl. - Ako je aa tvoj aa, zato tvoja mama mora biti konj samo zato to je
Jewelova mama konj?
- Zato mora bit? - rekao sam. - Zato mora bit, Darl?
Darl je moj brat.
- to je onda tvoja mama, Darl? - rekao sam.
- Ja nemam nikakvu mamu - rekao je Darl. - Jer da je imam, to je bilo. A ako je bilo, ne moe biti
jest. Jel moe?
- Ne moe - rekao sam.
- Onda ja nisam - rekao je Darl. - Jesam li?
- Nisi - rekao sam.
Ja jesam. Darl je moj brat.
- Ali ti jesi, Darl - rekao sam.
- Ja to znam - rekao je Darl. - Zato nisam jest. Jeste je previe njih za jednu enu da bi ih
odrebila.
Cash nosi svoju kutiju s alatom. aa ga pogleda. - Ostat u kod Tulla na povratku - kae Cash. -
Da mu popravim onaj krov na staji.
- Nema potovanja - kae aa. - Namjerno vrijea nju i mene.
- Hoe da se vrati ak ovamo i da pjeice nosi alat do Tulla? - kae Darl. aa pogleda Darla,
usta mu vau. aa se sad svaki dan brije jer je moja mama riba.
- Nije to u redu - kae aa.
Dewey Dell nosi zaveljaj u rukama. Nosi i koaru s naom veerom.
- to je to? - kae aa.
- Kolai gospoe Tull - kae Dewey Dell, penjui se u kola. - Zamolila me da ih odnesem u grad.
- Nije to u redu - kae aa. - Nemate potovanja prema mrtvima.
 Bit e tamo. Bit e tamo kad bude Boi, rekla je, sjajei se na tranicama. Kae da ga on nee
prodat nikim djeacima u gradu.

DARL

On ide prema staji, ulazi u dvorite, ukoenih lea.

Dewey Dell nosi koaru preko jedne ruke, u drugoj ruci nosi neto etverouglasto, umotano u
novine. Lice joj je smireno i sumorno, oi su joj zamiljene i budne; u njima vidim Peabodyjeva lea
kao dva okrugla graka u dva naprstka: moda su u Peabodyjevim leima dva onakva crva koja ti se
potajno i neprekidno probijaju kroz tijelo i iziu na drugoj strani, a ti se naglo budi iz sna ili iz
polubudnog stanja s izrazom iznenaenja, napetosti i zabrinutosti. Ona sputa koaru u kola i penje se,
istie joj se dugaka noga ispod haljine koja se napela: ta poluga koja pokree svijet; jedan krak onog
estara koji mjeri duinu i irinu ivota. Ona sjeda na sjedalo pokraj Vardamana i odlae zamotuljak
na krilo.
Onda on ulazi u staju. Nije se osvrnuo.
- Nije to u redu - kae aa. - Mogao bi barem toliko uinit za nju.
- Kreni - kae Cash. - Pusti ga nek ostane ako hoe. Ovdje mu se nita nee dogodit. Moda ode
gore do Tullovih i ostane s njima.
- Stii e nas - kaem ja. - Poi e preacem i ekat e nas kod Tullovog prilaza.
- Bogme bi bio uzjahao onog konja - kae aa. - da ga nisam zaustavio. Tog prokletog, divljeg
pjegavog stvora, goreg od divlje make. Namjerno bi izvrgao ruglu nju i mene.
Kola krenu; ui mazgi poinju se gibati gore-dolje. Iza nas, iznad kue, nepomini u visokim i
lebdeim krugovima, oni se smanjuju i nestaju.

ANSE

Rekao sam mu nek ne vodi tog konja iz potovanja prema svojoj mrtvoj mami, jer ne bi bilo
pravo da on ipa kraj nas na toj svojoj vrajoj betiji ko iz cirkusa, a ona je eljela da budemo s
njom u kolima svi koji su potekli od njezine krvi i mesa, ali jedva smo proli Tullov prilaz kad se
Darl pone smijat. Sjedi tamo otraga s Cashom na daski, mrtva mu mama lei pod nogama u lijesu, a
on se smije. A rekao sam mu, ni sam ne znam koliko puta, kako takve stvari navode ljude da priaju
o njemu. Kaem mu, ja ipak vodim rauna o tom to ljudi priaju o mojoj krvi i mesu, ak i ako je
tebi to svejedno, ak i ako sam podigao takvo svojeglavo krdo sinova, a kad se ti ponaa tako da
ljudi mogu o tebi re takve stvari, to se odraava na tvoju mamu, kaem, ne na mene: ja sam muko i
ja to mogu podnijet; to pogaa enske u tvojoj obitelji, tvoju mamu i sestru do kojih bi ti trebalo bit
stalo, i okrenem se i pogledam otraga u njega, a on sjedi tamo i smije se.
- Ne oekujem od tebe nikakvo potovanje prema meni - kaem. - Ali tvoja se vlastita mama jo
nije ni ohladila u lijesu.
 - Tamo - kae Cash, trznuvi glavom prema prilaznom putu. Konj je jo udaljen dobar komad puta,
pribliava se u galopu, ali ne trebaju mi re tko je to. Samo sam pogledao otraga u Darla, koji sjedi
tamo i smije se.
- Ja sam napravio sve to sam mogao - kaem. - Trudio sam se da bude onako kako bi ona eljela.
Bog e me odrijeit krivnje i oprostit ponaanje onih koje mi je On poslao. - A Darl sjedi na daski
ravno iznad nje, tamo gdje ona lei i smije se.

DARL

On se brzo primie putom, ali smo mi ve tristo metara dalje od mjesta gdje se put sastaje s
cestom kad on skree na cestu, blato prti pod hitrim udarcima kopita. Potom uspori malo, vitak i
uspravan u sedlu dok konj kaska kroz blato sitnim koracima.
Tull je u svom dvoritu. Gleda nas, podie ruku. Mi idemo dalje, kola kripe, blato uti pod
kotaima. Vernon jo stoji tamo. Gleda Jewela kako prolazi, konj se kree laganim kasom, visoko
diui noge, tristo metara iza nas. Mi vozimo dalje, kretanje kola tako je uspavljujue, tako slino snu
da ne ukljuuje napredovanje, kao da se izmeu nas i grada smanjuje vrijeme, a ne prostor.
Cesta skree pod pravim kutevima, tragovi kotaa od prole nedjelje sad su izravnani: gladak,
crvenom ljakom posut put zavija meu borove; bijela ploa s izblijedjelim slovima: New Hope
Church. 5 km. Pribliava nam se poput nepomine ruke podignute iznad duboke pustoi oceana; iza
nje crveni put lei poput bice kotaa kojem je kolo Addie Bundren. Promie pokraj nas, prazan,
neizrovan, bijela ploa okree od nas svoju izblijedjelu i spokojnu tvrdnju. Cash utke gleda niz
crveni put, glava mu se okree dok prolazimo kraj ploe poput glave sove, lice mu je pribrano. aa
gleda ravno naprijed, pogrbljen. Dewey Dell takoer gleda put, potom se osvre prema meni,
u oima joj je budan i odriui pogled, nema u njima onog pitanja koje je neko vrijeme tinjalo u
Cashovim oima. Ploa promakne mimo kola; neizrovan put jo je ispred nas. Onda Dewey Dell
okrene glavu. Kola nastavljaju kretanje uz kripu.
Cash otpljune preko kotaa. - Za koji dan poet e zaudarat - kae.
- Mogao bi to re Jewelu - kaem.
On je sad nepomian, sjedi na konju na raskriju, uspravno, gleda nas, nita manje ukoen od
ploe koja die svoju izblijedjelu rekapitulaciju nasuprot njemu.
- Ne lei dovoljno stabilno za dugu vonju - kae Cash.
- Reci mu i to - kaem. Kola nastavljaju kretanje uz kripu.
Kilometar i pol dalje niz cestu on nas prestie, konj je, izvijene ije, pritegnut uzdom u brzi korak.
On sjedi u sedlu lako, sigurno, uspravno, ukoena lica, razlijepljeni mu je eir razmetljivo
nakrivljen. Hitro nas pretjee, ne gledajui nas, konj tri, kopita itavo grabe u blatu. Komad blata,
odbaen kopitom, pada na lijes. Cash se naginje naprijed i vadi alatku iz svog sanduia, te oprezno
skida blato. Kad cesta prelazi preko Whiteleafa, vrbe se naginju dovoljno blizu, on otkine
jednu granu i trlja mrlju mokrim liem.
 ANSE

Nemilostiv je ovo kraj za ovjeka; nemilostiv. Dvanaest kilometara znoja isprano iz njegova tijela
na zemlju Gospodnju, tamo gdje mu je sam Gospodin rekao da ga prolije. Nigdje na ovom grjenom
svijetu ne moe jedan estit, radian ovjek togod privrijedit. Zarauju oni to dre duane u
gradovima, koji se ne moraju znojit, nego ive od onih to se znoje. A ne ovjek koji teko radi,
seljak. Ponekad se pitam zato i dalje hoemo to radit. To je zato to nas eka nagrada tamo
gore, kamo oni ne mogu ponijet svoje aute i slino. Svi e ljudi tamo bitjednaki i Gospodin e uzet
od njih to to imaju i dat onima koji nemaju.
Ali na to treba dugo ekat, sve mi se ini. Loe je to ovjek mora zasluit nagradu za svoja
pravedna djela izlau sprdnji sebe i svoje mrtve. Vozili smo se itav taj dan i stigli do Samsonovog
duana u sumrak, ali voda je odnijela i taj most. Ne pamte da su ikad vidjeli rijeku tako visoku, a kia
jo nije prestala. Ima nekih starih ljudi koji nikad nisu vidjeli, nit su uli da itko pamti tako visoku
vodu. Mene je Gospodin odabrao, jer koga On voli, toga i kanjava. Ali vrag me odnio ako On
ne bira nekakve udne naine da to pokae, kako se ini.
Ali sad mogu nabavit zube. To e mi bit utjeha. Bome hoe.

SAMSON

Bilo je to ba prije zalaska sunca. Sjedili smo na trijemu kad su cestom naila kola s njih petero
unutra i jo jednim na konju iza kola. Jedan je od njih podigao ruku na pozdrav, ali htjeli su pro
mimo duana bez zaustavljanja.
- Tko je to? - kae MacCallum: ne mogu mu se sjetit imena: Rafeov blizanac; taj je to rekao.
- To je Bundren, kua mu je tamo dolje, iza New Hopea - kae Quick. - Ono je jedan od
Snopesovih konja, onaj to ga Jewel jai.
- Nisam znao da jo ima neki od tih konja - kae MacCallum. - Mislio sam da ste ih se vi tamo
dolje napokon svih uspjeli rijeit.
- Pokuaj uhvatit ovog - kae Quick. Kola su nastavljala put.
- Kladim se da mu ga nije dao stari Lon - kaem ja.
- Nije - kae Quick. - Kupio ga je od mog tate. - Kola su nastavljala put. - Oni sto posto nisu uli
za most - kae on.
- to uope rade ovdje? - kae MacCallum.
- Valjda je odluio praznovat otkako je pokopao enu - kae Quick. - Pretpostavljam da idu ovim
putem u grad sad kad je i Tullov most odnijela voda. Pitam se jesu li uli za most.
- Ako su ovuda krenuli u grad, morat e letjet - kaem ja. - Ne mislim da postoji jo neki most
odavde do ua Ishatawe.
Imali su neto u kolima. Ali Quick je pred tri dana bio na pogrebu i nama se prirodno nita nije
inilo udno, osim da su vraki zakasnili s tim putom i da nisu uli za most. - Bolje ih zazovi - kae
MacCallum. Prokletstvo, ma na vrh jezika mi je njegovo ime. I tako ih Quick zazove i oni se ustave i
on ode do kola i ree im.
Vratio se s njima. - Idu u Jefferson - kae. - Otiao je i onaj most kod Tullove kue. - Kao da mi to
nismo znali, a lice mu je bilo nekako udno, oko nosnica, ali oni su samo sjedili tamo, Bundren i
djevojka i djeak na sjedalu, a Cash i onaj drugi, onaj o kojem ljudi svata govore, na daski u
stranjem dijelu kola, i jo onaj na onom arenom konju. No, pretpostavljam da su se oni dotad ve
privikli na to, jer kad sam rekao Cashu da e morat ponovo pro pokraj New Hopea i to bi trebali
uinit, on samo ree,
- Mislim da moemo do do grada.
Ja se ne volim puno mijeat. Ja kaem, neka svatko vodi svoj duan onako kako mu odgovara. Ali
nakon to sam razgovarao s Rachel o tom kako nisu imali propisnog ovjeka koji bi ju sredio i kako
je srpanj i to, vratio sam se dolje do staje i pokuao o tom razgovarat s Bundrenom.
- Obeao sam joj - kae on. - Ona si je to bila zabila u glavu.
Primijetio sam kako e lijenina, netko kome se inae mrsko pokrenut, tvrdoglavo ustrajat u
kretanju kad jednom krene, kao da mu samo kretanje nije toliko mrsko, koliko polazak i zaustavljanje.
I kao da je nekako ponosan ako se pojavi neto zbog ega to kretanje ili mirovanje izgleda teko.
Sjedio je tamo na kolima, pogrbljen, mirkajui, sluajui nas kako govorimo kakvom se brzinom
sruio most i kako je visoka bila voda i odnio me vrag ako se nije drao kao da je ponosan zbog
tog, kao da je on sam natjerao rijeku da naraste.
- Kae via je nego to si je ti ikad dosad vidio? - kae. -, Neka se vri volja Boja - kae. -
Pretpostavljam da ni sutra ujutro nee bit mnogo nia - kae.
- Bolje da ostanete ovdje noas - kaem ja - pa sutra ujutro rano krenete za New Hope. - Samo mi
je bilo ao onih mravih mazgi. Rekao sam Rachel, kaem joj: - Pa, zar bi ti bilo drae da sam ih
otjerao po mraku, na dvanaest kilometara od kue? to sam drugo mogao - kaem. - Ostat e samo
jednu no i drat e to u staji, a sigurno e krenut im se razdani. - I tako kaem. - Ostanite noas
ovdje, a sutra rano ujutro moete se vratit u New Hope. Ja imam dovoljno alata i deki se
mogu prihvatit posla odmah nakon veere pa mogu iskopat i pripremit raku ako hoe - a onda
spazih djevojku kako me gleda. Da su joj oi bile pitolji, ne bih sad ovo govorio. Krepo
dabogda, ako me nije streljala tim oima. I tako kad sam siao dolje do staje i zatekao ih tamo, a ona
je govorila, tako da uope nije primijetila kad sam doao.
- Obeao si joj - kae ona. - Nije htjela oti dok joj nisi obeao. Mislila je da se moe pouzdat u
tebe. Ako ne odri rije, stii e te kletva.
- Nitko ne moe re da ja ne kanim odrat rije - kae Bundren. - Moje je srce otvorena knjiga.
- Briga mene to je tvoje srce - kae ona. Govorila je brzo i nekako kao aptala. - Obeao si joj.
Mora to izvrit. Mora... - Onda je vidjela mene i uutjela, stojei tamo. Da su te oi bile pitolji,
ne bih sad ovo govorio. I tako, kad sam s njim govorio o tom, on mi kae,
- Obeao sam joj. Ona si je to zabila u glavu.
- Ali, ini mi se da bi ona vie voljela da joj je mama pokopana negdje blizu, tako da moe...
- Obeao sam to Addie - kae on. - Ona si je to zabila u glavu.
I tako sam im rekao neka uvezu kola u staju, jer je opet izgledalo na kiu, te da je veera zamalo
gotova. Samo, oni nisu htjeli ulazit u kuu.
- Zahvaljujem - kae Bundren. - Ne bismo htjeli smetat. Imamo neto malo u koari. Bit e
dovoljno.
- Pa - kaem mu ja - kad ve ti ima toliko obzira prema svom enskinju, imam ga i ja. A kad ljudi
ovdje stanu u vrijeme obroka i nee do za stol, moja ena to smatra za uvredu.
I tako je djevojka otila u kuhinju pomoi Rachel. A onda je Jewel doao k meni.
- Naravno - kaem mu. - Uzmi sa sjenika koliko ti treba. Nahrani ga kad bude hranio mazge.
- Ja bih vam radije platio za njega - kae on.
- A zato? - kaem ja. - Ne bih nikom uskratio hranu za konja.
- Ja bih vam radije platio - kae on; uinilo mi se da je rekao dodatno.
- Dodatno za to? - kaem ja. - Zar on ne jede sijeno i kukuruz?
- Dodatnu hranu - kae on. - Ja mu dajem malo vie i ne elim bit nikom duan.
- Od mene ne moe kupit krmivo, deko - kaem mu. - A ako on moe pojest sve to je na
sjeniku, ujutro u ti pomo natovarit staju na kola.
- On nikad nikom nije bio duan - kae mi on. - Radije bih vam platio za to.
A da se mene pita to bih radije, vi uope ne bi bili ovdje, htio sam mu re. Ali samo kaem. -
Onda mu je krajnje vrijeme da pone. Od mene ne moe kupit krmu.
Kad je Rachel iznijela veeru, ona i djevojka odu i namjeste nekoliko leaja. Ali nitko od njih nije
htio spavat u kui. - Ona je ve dovoljno dugo mrtva da vie ne mari za takve gluposti - kaem ja. Ja,
naime, nemam nita manje potovanja prema mrtvima od bilo kojeg drugog ovjeka, ali mora
potivat i samog mrtvaca, a kad neka ena lei mrtva u lijesu ve etiri dana, najbolje e joj iskazat
potovanje ako je ukopa u zemlju to bre moe. Ali nisu htjeli pristat.
- Ne bi bilo pravo - kae Bundren. - Naravno, ako deki hoe spavat u krevetu, onda u,
pretpostavljam, ja sjedit uz nju. Nee mi bit teko to uinit za nju.
I tako, kad sam ponovo otiao dolje, uali su tamo oko kola, svi do jednog. - Pusti barem onog
malog da doe u kuu i naspava se - kaem. - A bilo bi bolje da i ti doe - kaem djevojci. Nisam se
mislio mijeat. A sasvim sigurno joj nita nisam napravio, koliko znam.
- On je ve zaspao - kae Bundren. Stavili su ga spavat u jasle u jednom praznom pregratku.
- Dobro, doi onda ti - kaem njoj. Ali mi ona ni na to nita ne odgovori. Samo su uali tamo.
Jedva si ih mogao vidjet. - A vi, deki? - kaem. - Sutra vas eka naporan dan. - Nakon nekog
vremena Cash odgovori.
- Zahvaljujem se. Ve emo se nekako sna.
- Ne elimo bit duni - kae Bundren. - Lijepa hvala.
I tako sam ih ostavio da tamo ue. Pretpostavljam da su se oni ve bili privikli na to nakon etiri
dana. Ali Rachel nije.
- To je sramota - kae ona. - Sramota.
- to je drugo mogao? - kaem. - Dao joj je rije.
- Tko govori o njemu? - kae ona. - Koga briga za njega? - kae, plaui. - Samo elim da ti i on i
svi mukarci na svijetu koji nas mue dok smo ive i rugaju nam se kad umremo, navlaei nas gore-
dolje po itavom kraju...
- Ajde, ajde - kaem. - Uzrujana si.
- Ne diraj me! - kae ona. - Da me nisi taknuo!
 ovjek nikad nije naisto s njima. ivim s istom enom petnaest godina i vrag me odnio, ako mogu
re da je poznajem. Zamiljao sam svakakve stvari koje se mogu meu nas isprijeit, ali proklet bio
ako mi je ikad palo na pamet da bi to mogao bit netko tko je mrtav etiri dana i jo k tome jedna
ena. Ali one sebi oteavaju ivot, jer ga nee prihvatit onako kako dolazi, kao to to ini mukarac.
I tako sam leao tamo, sluajui kiu koja je poela padat, mislei na njih tamo dolje, kako ue
oko kola dok kia udara po krovu, i mislei na Rachel kako tamo plae, sve dok mi se nakon nekog
vremena nije poelo priinjat da ju ujem kako plae, iako je ve usnula, i da osjeam smrad, iako
sam znao da ga ne mogu osjeat. Nisam ak ni tada mogao odredit osjeam li ga ili ne osjeam, ili
je to samo zato to znam da je to ono to je.
I tako ujutro nisam ni otiao dolje. uo sam ih kako upreu kola i onda, kad sam znao da ve
moraju otprilike bit spremni za polazak, iziao sam pred kuu i poao niz cestu do mosta, sve dok
nisam uo kola kako izlaze iz dvorita i kreu natrag prema New Hopeu. A onda, kad sam se vratio u
kuu, Rachel je skoila na mene to nisam bio tu da ih natjeram da dou unutra na doruak. Ne moe
bit naisto s njima. Ba kad zakljui da misle jedno, neka me vrag odnese ako nisi prisiljen
promijenit miljenje i jo po svoj prilici podnijet da te ispsuju na pasja kola to si mislio da one to
misle.
Ali jo uvijek mi se priinjalo da mogu osjetit smrad. I tako sam onda zakljuio da ga zapravo ne
osjeam, nego da je to samo zato to znam da je ta stvar bila tamo, kako se to ve ovjeku zna katkad
dogodit da se prevari. Ali kad sam otiao u staju, shvatio sam da nije tako. Kad sam uao u prednji
prostor, vidio sam neto. Nekako je kao ualo tamo kad sam uao i prvo sam pomislio da je jedan
od njih ostao, a onda sam vidio to je to. To je bio leinar. Gledao je naokolo i vidio me i
poao prema izlazu, rairenih nogu, nekako kao zgrenih krila, gledajui me prvo preko jednog, pa
preko drugog ramena, kao kakav elavi starac. Kad je iziao van, poeo je mahat krilima. Morao je
dugo mahat krilima da se uope uspije dignut u zrak, tako je zrak bio gust i teak i pun kie.
Ako su ba naumili po u Jefferson, pretpostavljam da su mogli krenut zaobilaznim putom preko
Mount Vernona, kao to je Mac Callum napravio. On e otprilike prekosutra sti kui, jaui na
konju. Onda bi im jo ostalo samo tridesetak kilometara do grada. Ali moda mu je injenica da je i
ovaj most otiao prosvijetlila pamet.
Taj MacCallum. On povremeno trguje sa mnom ve dvanaest godina. Znam ga otkad smo bili
djeaci; znam mu ime isto tako dobro kao i svoje vlastito. Ali odnio me vrag ako sam u stanju re
kako se zove.

DEWEY DELL

Ploa je na vidiku. Sad je otkrenuta od nas i gleda na put, jer ona moe ekat. New Hope. 5 km.
pisat e na njoj. New Hope. 5 km. New Hope. 5 km. A onda e poet put, krivudajui meu
drveem, pust od ekanja, govorei New Hope pet kilometara.
ula sam da je moja majka mrtva. Voljela bih da sam imala vremena pustit je da umre. Voljela bih
da sam imala vremena poeljet da sam ga imala. To je zato to u divlju i oskvrnutu zemlju prerano
prerano prerano. Nije da ja nisam htjela ili da neu htjet, nego je to prerano prerano prerano
Sad poinje govorit. New Hope pet kilometara. New Hope pet kilometara. To je ono to misle
kad kau krilo vremena: bol i oajanje rastegnutih kostiju, vrsti pojas u kojem lei oskvrnuta
utroba dogaaja Cashova se glava polako okree dok se pribliavamo, njegovo blijedo prazno tuno
pribrano i upitno lice prati taj crveni i pusti zavoj; pokraj stranjeg kotaa Jewel jae konja, pogleda
uprtog ravno preda se.
Krajobraz nestaje iz Darlovih oiju; one se vrtoglavo skupljaju u tokice. Poinju od mojih nogu i
penju mi se uz tijelo do lica, a onda nema vie moje haljine: sjedim gola na sjedalu iznad neuurbanih
mazgi, iznad njihova munog napora. Recimo da mu kaem neka skrene. Posluat e me. Zar ne zna
da e me posluat? Jednom sam se probudila s crnom prazninom koja je sukljala ispod mene. Nita
nisam vidjela. Ugledala sam Vardamana kako ustaje, odlazi do prozora i zabada no u ribu, krv je
iknula, itei poput pare, ali ja je nisam mogla vidjet. Posluat e me. Uvijek me poslua. Mogu
ga nagovorit na bilo to. Zna da mogu. Recimo da mu kaem Skreni ovdje. To je bilo kad sam tog
puta umrla. Recimo da mu kaem. Otii emo u New Hope. Neemo morat i u grad. Ustala sam i
izvukla no iz ribe, iz koje je navirala krv jo uvijek itei i ubila sam Darla.
U vrijeme kad sam jo spavala s Vardamanom runo sam sanjala jednom sam mislila da sam se
probudila ali nita nisam vidjela i nita nisam osjeala nisam osjeala krevet ispod sebe i nisam se
mogla sjetit to sam nisam se mogla sjetit svog imena nisam se ak mogla sjetit da sam
djevojica nisam se ak mogla sjetit Ja nit sam se mogla sjetit da se ja elim probudit nit sam
se mogla sjetit to je suprotno buenju tako da bih mogla to uinit znala sam da neto prolazi ali
nisam se ak mogla sjetit vremena onda sam odjednom znala da neto jest to je bio vjetar koji je
puhao po meni bilo je kao da se vjetar digao i otpuhao me natrag s tog mjesta gdje je bilo to da
nisam postojala otpuhavi sobu i usnulog Vardamana i sve njih natrag ispod mene i puui dalje
poput komada hladne svile koja se prevlai preko mojih golih nogu
Pue hladan vjetar iz borova, tuan jednolian zvuk. New Hope. Bilo je 5 kilometara. Bilo je 5
kilometara. Vjerujem u Boga vjerujem u Boga.
- Zato nismo otili u New Hope, aa? - kae Vardaman. - Gospodin Samson je rekao da idemo,
ali ve smo proli skretanje.
Darl kae: - Vidi, Jewel. - Ali on ne gleda u mene. Gleda u nebo. Leinar je tako nepomian kao
da je prikovan za nebo.
Skreemo na Tullov prilaz. Prolazimo pokraj staje i idemo dalje, kotai ute u blatu, prolazimo
pokraj zelenih redova pamuka u divljoj zemlji i Vernona malenog preko polja iza pluga. On die ruku
na pozdrav dok prolazimo i dugo stoji tamo, gledajui za nama.
- Jewel, vidi - kae Darl. Jewel sjedi na svom konju kao da su i on i konj od drva, gleda ravno
preda se.
Vjerujem u Boga, Boe. Boe, vjerujem u Boga.

TULL

Kad su proli, ispregnuo sam mazgu, smotao lance orme i krenuo za njima. Sjedili su u kolima na
kraju nasipa. Anse je sjedio tamo, gledajui most kako je utonuo u rijeku tako da su se vidjela samo
dva kraja. Gledao je u to kao da je itavo vrijeme vjerovao da mu ljudi lau kad govore kako mosta
vie nema, ali i kao da se itavo vrijeme nadao da je to stvarno istina. Izgledao je nekako zadovoljno
zaprepaten, sjedei u kolima u svojim nedjeljnim hlaama, vaui bezubim ustima. Izgledao je, to
ja znam, kao neistimaren konj u sveanom ruhu.
Djeak je gledao utonulu sredinu mosta, gdje je voda naplavila balvane i slino, a nagnuti su
krajevi podrhtavali kao da e se svakog trenutka itav most sruit, gledao je u to iroko otvorenih
oiju, kao da je u cirkusu. I cura isto tako. Kad sam im priao, okrenula je glavu prema meni, oi su
joj zaplamsale i otvrdnule kao da sam je htio dirat. Zatim je opet pogledala Ansea i onda se ponovo
okrenula rijeci.
Narasla je gotovo do nasutih prilaza mostu s obje strane, pokrivala je zemlju osim jezika na
kojem smo se nalazili i koji je vodio do mosta i zatim dolje u vodu, i da ovjek nije znao kako su
cesta i most ranije izgledali, ne bi mogao re gdje zavrava rijeka, a gdje poinje obala. Sve se
pomijealo u uskovitlano utilo i nasip nije bio iri, reklo bi se, od tupe strane noa i mi na njemu,
sjedei u kolima i na konju i na mazgi.
Darl je gledao u mene, a onda se Cash okrenuo i pogledao me onim svojim pogledom kao kad je
one noi raunao u sebi hoe li daske odgovarat za nju, kao da ih mjeri u sebi i ne pita te to ti misli
i ak ne pokazuje da te slua ako si ipak neto rekao, ali je i te kako sluao. Jewel se nije ni
pomaknuo. Sjedio je tamo na konju, naginjui se malo prema naprijed, s istim izrazom na licu kao kad
su on i Darl juer proli pokraj kue, vraajui se po nju.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest prijeko - ree Anse. - Mogli bismo se
lijepo prevest preko njega.
Katkad bi voda odgurnula neki trupac preko nanosa i on bi plutao, valjajui se i okreui se, i
mogli smo ga pratit pogledom kako plovi do mjesta gdje je neko bio gaz. Usporio bi i isprijeio se
u vrtlogu, strei naas iz vode i po tome si mogao naslutit da je tu neko bio gaz.
- Ali to nita ne znai - kaem ja. - Mogao bi biti nanos ivog pijeska koji se tamo stvorio. -
Gledamo trupac. Onda cura opet pogleda u mene.
- Gospodin Whitfield je pregazio rijeku - kae.
- On ju je preao na konju - kaem. - I prije tri dana. Otad je narasla metar i pol.
- Kad bi samo most bio iznad vode - kae Anse.
Trupac poskoi i otplovi niz rijeku. Voda je puna naplavina i pjene i uje se kako hui.
- Ali je utonuo - kae Anse.
Cash kae: - Kad bi ovjek oprezno hodao, mogao bi prije preko dasaka i greda.
- Ali ne bi mogao nita prenijet - kaem ja. - Osim toga, vjerojatno e se sve sruit, im stupi
nogom na tu podrtinu. to ti misli, Darl?
On me gleda. Nita ne govori; samo me gleda tim svojim udnim oima zbog kojih ljudi svata
govore. Ja uvijek kaem, nije stvar toliko u tome to je napravio ili rekao ili bilo to drugo koliko
nain na koji te gleda. Kao da je, nekako, uao u tebe. Kao da nekako gleda sebe i svoje postupke
njegovim oima. Onda osjetim kako me ta cura gleda kao da sam je krenuo dirat. Govori neto
Anseu. - ... gospodin Whitfield ... - kae.
- Dao sam joj asnu rije pred licem Gospodnjim - kae Anse. - Mislim da se ne treba brinut.
Ali jo uvijek nije potjerao mazge. Sjedimo tamo iznad vode. Jo jedan trupac poskoi preko
brane i zaplovi niz vodu; gledamo ga kako se zaustavlja i za trenutak polako njie na mjestu gdje je
bio gaz. Onda otplovi dalje.
- Mogla bi noas poet opadat - kaem. - Mogli biste priekat jo jedan dan.
Onda se Jewel okrene postrance na konju. Sve dosad nije se pomaknuo, a sad se okrene i pogleda
me. Lice mu je nekako zeleno, onda pocrveni pa opet pozeleni. - K vragu, vrati se svom prokletom
oranju - kae. - Tko te je, dovraga, zvao da doe amo za nama?
- Nisam mislio nita loe - kaem.
- Zaepi, Jewel - kae Cash. Jewel se opet zagleda u vodu, , lice mu je srdito, as crveno pa
zeleno pa opet crveno. Dakle - kae Cash nakon nekog vremena - to hoe da napravimo?
Anse ne odgovara. Sjedi pogrbljen, vaui bezubim ustima.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest prijeko - kae.
- Idemo - kae Jewel i podbode konja.
- ekaj - kae Cash. On gleda u most. Mi gledamo u njega, svi osim Ansea i cure. Oni gledaju u
vodu. - Najbolje je da Dewey Dell i Vardaman i aa prijeu pjeice preko mosta - kae Cash.
- Vernon im moe pomo - kae Jewel. - A mi moemo zapregnut njegovu mazgu ispred naih.
- Neete moju mazgu vodit u tu vodu - kaem.
Jewel me pogleda. Oi su mu poput komada razbijenog tanjura. - Platit u ti za tu tvoju prokletu
mazgu. Kupit u je od tebe sad, na licu mjesta.
- Moja mazga nee i u tu vodu - kaem.
- Jewel e zapregnut svog konja - kae Darl. - Zato ti ne e riskirat svoju mazgu, Vernone?
- Zaepi, Darl - kae Cash. - Zaepite obojica, i ti i Jewel.
- Moja mazga nee i u tu vodu - kaem ja.

DARL

On sjedi na konju, srdito zurei u Vernona, njegovo usko lice obliveno je rumenilom do blijedih
ukoenih oiju i iznad njih. Onog ljeta kad mu je bilo petnaest godina, uhvatila ga je bolest spavanja.
Jednog jutra kad sam otiao nahraniti mazge krave su jo uvijek bile privezane u staji i onda sam uo
au kako se vraa u kuu i kako ga zove. Kad smo se vratili u kuu na doruak, proao je pokraj nas
s kablicama za mlijeko, posrui kao da je pijan i muzao je krave kad smo mi ve uprezali mazge pa
smo otili u polje bez njega. Bili smo tamo oko jedan sat i on se jo nije pojavio. Kad je Dewey Dell
dola s rukom, aa ju je poslao natrag da potrai Jewela. Nali su ga kod krava, u staji, kako sjedi
na tronocu i spava.
Nakon toga, aa je svakog jutra ulazio u sobu i budio ga. Zaspao bi za stolom kod veere ili bi,
im bi zavrio s veerom, odlazio u krevet, a kad bih ja doao u krevet, leao bi tamo kao mrtvac. Pa
ipak bi ga aa morao ujutro buditi. Ustao bi, ali jedva bi bio napola budan: otrpio bi bez rijei
aine prodike i gunanje, uzeo bi kablice za mlijeko i otiao u staju, i jednom sam ga naao kako
spava na kravi, kablica je bila na mjestu i dopola puna, a njegove ruke do doruja u mlijeku i glava
oslonjena o kravlju slabinu.
Nakon toga je Dewey Dell morala preuzeti munju. On se jo uvijek dizao kad bi ga aa probudio
i obavljao bi ono to smo mu rekli da napravi na taj nekakav oamueni nain. inilo se kao da se
silno trudi da to obavi; kao da je isto toliko zbunjen kao i svi ostali.
- Jesi li bolestan? - pitala ga je mama. - Ne osjea se dobro?
- Ne - odgovorio je Jewel. - Dobro se osjeam.
- Naprosto je lijen, iskuava moje strpljenje - rekao je aa, a Jewel je stajao tamo i ko bog
stojeki spavao. - Je li tako? - rekao je aa, probudivi ga ponovo da mu odgovori.
- Ne - odgovorio je Jewel.
- Svui se i ostani danas u kui - rekla je mama.
- Kad nas eka itav donji komad koji treba okopat? - rekao je aa. - Ako nisi bolestan, to ti je
onda?
- Nita - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Dobro ti je? - rekao je aa. - Spava na nogama dok ti ovo govorim.
- Ne - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Ja hou da on danas ostane kod kue - rekla je mama.
- Trebat u ga - rekao je aa. - Jedva emo to obavit i ako svi prionemo.
- Morat e napravit koliko moe s Cashom i Darlom - rekla je mama. - Ja hou da on danas
ostane kod kue.
Ali on nije htio na to pristati. - Dobro mi je - rekao je, krenuvi s nama. Ali nije mu bilo dobro.
Svatko je to mogao vidjeli. Mravio je i ja sam ga vidio kako je kopajui zaspao; gledao sam kako se
motika kree sve sporije i sporije, sa sve manjim i manjim zamahom, sve dok nije stala, a on ostao
naslonjen na nju u jarkom treperenju sunca.
Mama je htjela otii doktoru, ali aa nije htio troiti novac ako nije prijeko potrebno, a Jewel je
doista izgledao u redu, osim te njegove mravosti i sklonosti da u bilo kojem trenutku utone u san. Jeo
je s prilinim tekom, osim to bi zaspao nad tanjurom, s komadom kruha na pola puta do usta i dok bi
mu vilice jo uvijek vakale. Ali kleo se da mu je dobro.
Mama je natjerala Dewey Dell da umjesto njega muze krave, platila joj je nekako, a za ostale
poslove po kui koje je Jewel obavljao prije veere nala je nekakav nain da ih prebaci na Dewey
Dell i Vardamana. Ili bi ih sama obavila kad aa nije bio tu. Pripravljala mu je posebna jela i
skrivala ih za njega. I tada sam moda prvi put otkrio da Addie Bundren moe skrivati neto to je
napravila, ona koja nas je pokuavala uiti kako je prevara takvo zlo da u svijetu gdje ona postoji
nita drugo ne moe biti jako loe ili jako vano, ak ni siromatvo. A katkad, kad bih poao u krevet,
naao bih je kako sjedi u mraku uz Jewela, tamo gdje je spavao. I znao sam da mrzi samu sebe zbog te
prevare i da mrzi Jewela zbog toga to ga mora toliko voljeti da mora varati.
Jedne noi mama se razboljela i kad sam otiao u staju upregnuti mazge da se odvezem do
Tullovih, nisam mogao nai fenjer. Sjetio sam se da sam ga ranije uveer vidio objeena na avlu, ali
sad, u pono, nije bio tamo. Tako sam upregnuo mazge u mraku i odvezao se i vratio se s gospoom
Tull malo poslije svanua. I fenjer je bio tamo, visio je na avlu kako sam bio zapamtio, ali gdje ga
ranije nisam naao. I onda jednog jutra, dok je Dewey Dell muzla krave malo prije izlaska
sunca, Jewel je uao u staju sa stranje strane, kroz rupu u stranjem zidu, s fenjerom u rukama.
Ispriao sam to Cashu i Cash i ja pogledali smo jedan drugoga.
- Tjera se - ree Cash.
 - Da - rekoh. - Ali to e mu fenjer? I ba svake noi. Nije udo da mravi. Hoe li mu neto
rei?
- Ne bi nita koristilo - ree Cash.
- Nita mu nee koristit ni ovo to sad radi.
- Znam. Ali morat e to sam nauit. Daj mu vremena da shvati kako se to nee potroit, kako e
toga bit i sutra, jo i vie, i sve e bit u redu. Mislim da ne treba nikom nita govorit.
- Slaem se - rekoh. - Rekao sam Dewey Dell da nita ne govori. Barem ne mami, u svakom
sluaju.
- Ne. Ne mami.
Nakon toga mislio sam kako je to zbilja komino: kako se pravi zbunjen i voljan obavljati
dunosti, a umire od pospanosti i mrav je kao tap, i pritom misli kako je silno lukav. Pitao sam se
tko je djevojka. Prebirao sam u pameti sve za koje sam znao da bi mogle biti, ali ni za jednu nisam
mogao sa sigurnou rei da je to ta.
- Nije to nikakva djevojka - rekao je Cash. - To je neka udana ena negdje. Ne bi ni jedna mlada
djevojka imala toliko smjelosti i izdrljivosti. To je ba ono to mi se ne svia.
- Zato? - rekao sam. - Takva bi za njega bila manje opasna od neke djevojke. Razumnija je.
On me pogleda, oi mu petljaju, petlja rijeima dok pokuava izrei ono to mi hoe rei. - Na
ovom svijetu nisu uvijek bezopasne stvari one koje ovjek...
- Hoe rei, bezopasne stvari nisu uvijek najbolje?
- Aha; najbolje - kae on, ponovo zamuckujui. - Nisu najbolje stvari, one koje su dobre za njega...
Za mladog deka. ovjeku je nekako mrsko vidjet ga... da se valja u tuem kalu... - To je ono to je
pokuavao rei. Kad je neto novo i vrsto i svijetlo, trebalo bi postojati neto malo bolje od puke
sigurnosti, budui da su upravo bezopasne stvari one koje ljudi tako dugo rade da su se izlizale na
rubovima i nema u njima niega to bi ovjeku doputalo da kae, To nitko nikad dosad nije radio i
nitko to ne moe ponoviti.
I tako ga nismo odali, ak ni kad se nakon nekog vremena poelo dogaati da se odjednom pojavi
u polju pokraj nas i prione na posao, a da nije imao vremena otii kui i pretvarati se kako je itavu
no proveo u krevetu. Rekao bi mami da nije doao na doruak zato to nije bio gladan ili da je pojeo
komad kruha dok je uprezao mazge. Ali smo Cash i ja znali da tih noi uope nije bio kod kue i da je
iziao iz ume kad smo mi stigli u polje. Ali nismo ga odali. Ljeto je tad ve bilo na izmaku; znali
smo da e, kad noi postanu svjee, njoj biti dosta, ako njemu i ne bude.
Ali kad je stigla jesen i kad su noi poele bivati sve due, jedina je razlika bila u tome to bi on
uvijek bio u krevetu kad bi ga aa doao buditi, uspijevajui ga na posljetku dovesti do onog
prvotnog stanja polublesavosti kao kad je sve to poelo, zapravo je bilo gore nego kad je ostajao
vani cijelu no.
- Bogme je enska izdrljiva - rekao sam Cashu. - Prije sam joj se divio, ali sad prema njoj
osjeam pravo potovanje.
- Nije enska - rekao je.
- Ti zna - rekao sam. Ali me on samo gledao. - Pa to je onda?
- To je ono to namjeravam otkrit - rekao mi je.
- Slobodno se uljaj za njim po umi itavu no ako to eli - rekao sam mu. - Ja neu.
 - Ja se ne uljam za njim - rekao je. - Ne radim to da bih ga uhodio.
I tako nekoliko noi kasnije uo sam Jewela kako ustaje i iskrada se kroz prozor, a onda sam uo
Casha kako je ustao i poao za njim. Kad sam ujutro doao u staju, Cash je ve bio tamo, mazge su
bile nahranjene i pomagao je Dewey Dell musti krave. I kad sam ga vidio, znao sam da zna to je.
Povremeno bih ga ulovio kako gleda u Jewela nekakvim udnim pogledom, kao da mu je to to je
otkrio kamo Jewel odlazi i to radi napokon dalo razloga da se stvarno zamisli. Ali to nije
bio zabrinut pogled; bio je to onakav pogled kakav bih zapazio u njega kad bih ga zatekao kako
obavlja neke od Jewelovih poslova po kui, onih poslova za koje je aa jo uvijek mislio da ih
Jewel obavlja, a za koje je mama mislila da ih obavlja Dewey Dell. I tako mu nita nisam rekao,
vjerujui da e mi sam rei kad to do kraja probavi u sebi. Meutim, nije mi rekao.
Jednog jutra - tad je ve bio studeni, pet mjeseci nakon to je sve to poelo - Jewel nije bio u
svom krevetu i nije nam se pridruio u polju. Tada je mama prvi put saznala neto o onom to se
dogaa. Poslala je Vardamana do nas dolje da sazna gdje je Jewel i nakon nekog vremena sila je i
sama u polje. Bilo je to kao da smo, sve dok se prevara odvijala tiho i jednolino, svi doputali sebi
da budemo prevareni, podupirui je nesvjesno ili iz kukaviluka, budui da su svi ljudi kukavice i
prirodno im je draa bilo kakva la jer ugodnije izgleda. Ali sad se inilo kao da smo svi - i to
nekakvim telepatskim dogovorom o priznavanju straha - odbacili itavu stvar sa sebe poput
pokrivaa u krevetu i svi sjedimo uspravno u svojoj golotinji, zurei jedan u drugoga i govorei - Sad
je na redu istina. On nije doao kui. Neto mu se dogodilo. Dopustili smo da mu se neto dogodi.
A onda smo ga ugledali. Primicao se uz jarak, a onda je skrenuo ravno preko polja, jaui na
konju. Griva i rep vijorili su kao da mrljavu aru njegove dlake prevode u pokret: doimao se kao da
jae na velikom vatrenom kolu, bez sedla, s uetom umjesto uzde, gologlav. Bio je to jedan od
potomaka onih teksakih ponija koje je Flem Snopes doveo ovamo prije dvadeset pet godina i
prodavao ih na drabi za dva dolara, a nitko nikad nije uspio uhvatiti konja kojeg je kupio, osim
starog Lona Quicka, koji je jo uvijek imao nekoliko grla od te pasmine, jer se nikako nije mogao od
njih odvojiti.
Dojurio je do nas u galopu i stao, zabivi pete konju u rebra, a on je poigravao i vrtio se kao da
oblik njegove grive i repa i mrlje na dlaci nemaju nikakve veze s konjem od krvi i mesa ispod koe,
dok je Jewel sjedio na njemu, gledajui nas.
- Odakle ti taj konj? - upita aa.
- Kupio sam ga - ree Jewel. - Od gospodina Quicka.
- Kupio si ga? - ree aa. - ime? Jesi ga kupio na moju rije?
- To su bili moji novci - ree Jewel. - Zaradio sam ih. Ti se ne mora za to brinut.
- Jewel - ree mama. - Jewel.
- Sve je u redu - ree Cash. - Zaradio je taj novac. Oistio je onih etrdeset rali nove zemlje koju
je Quick proljetos iskrio. Sam je to napravio, radio je nou uz fenjer. Ja sam ga vidio. Prema tome,
raunam da taj konj ne staje nikog nita, osim Jewela. Mislim da se ne trebamo brinut.
- Jewel - ree mama. - Jewel... - Zatim ree: - Odmah da si otiao kui spavati.
- Jo ne - odgovori Jewel. - Nemam vremena. Moram zaradit za sedlo i uzde. Gospodin Quick
kae on...
- Jewel - ree mama, gledajui ga. - Ja u dati... ja u dati... dati... - Onda je poela plakati.
Ridala je, ne skrivajui lice, stojei tamo u svom izblijedjelom kunom ogrtau, gledajui ga, a on je,
sjedei na konju, gledao dolje u nju, lice mu je postupno dobivalo sve hladniji izraz i izgledalo je kao
da mu je pomalo muno, sve dok brzo nije skrenuo pogled ustranu, a Cash joj je priao i dotaknuo je.
- Vrati se u kuu - rekao je Cash. - Ovdje u dolini previe je vlano za tebe. Hajde, idi sad. - Ona
je tada pokrila lice rukama i nakon nekog vremena krenula, spotiui se malo preko brazda. Ali
prilino se brzo uspravila i nastavila hodati. Nije se osvrtala. Kad je stigla do jarka, zastala je i
zazvala Vardamana. On je gledao konja, trkarajui uz njega gore-dolje kao da plee.
- Pusti mene da jaim, Jewel - rekao je. - Pusti mene da jaim, Jewel.
Jewel ga je pogledao, onda je opet okrenuo glavu, smirujui konja pritegnutim uzdama. aa ga je
gledao, bezubo vaui usnice.
- Tako dakle, kupio si konja - ree. - Otiao si tamo iza mojih lea i kupio konja. Nita me nisi
pitao; zna kako teko sastavljamo kraj s krajem, a ipak si kupio konja da ga ja hranim. Liavao si
roenu obitelj svoga rada i njime kupio konja.
Jewel pogleda au, oi su mu bile blijee no ikad. - On nikad nee pojest ni zalogaja tvoje krme
- ree. - Ni zalogaja. Prije u ga ubit. Nemoj to nikad mislit. Nikad.
- Pusti mene da jaim, Jewel - ree Vardaman. - Pusti mene da jaim, Jewel. - Zvuao je poput
cvrka u travi, onog malenog. - Pusti mene da jaim, Jewel.
Te veeri zatekao sam mamu kako sjedi uz krevet na kojem je on spavao, u mraku. Gorko je
plakala, moda zato to je morala tako tiho plakati; a moda zato to se zbog tih suza osjeala isto kao
i zbog onog varanja, mrzila je sebe to to radi, mrzila je njega zato to to mora raditi. A onda sam
shvatio da znam. Znao sam to isto tako jasno tog dana kao to sam onog dana znao za Dewey Dell.

TULL

I tako su napokon naveli Ansea da kae to hoe i on i cura i djeak siu s kola. Ali ak i kad smo
ve bili na mostu, Anse se stalno osvrtao, kao da je mislio da e moda, sad kad je jednom siao s
kola, sve nekako odletjet u zrak i on e se ponovo na dolje u polju, a ona e leat gore u kui,
ekajui da umre i sve e opet poet ispoetka.
- Trebao si ih pustit da uzmu tvoju mazgu - kae, a most se trese i ljulja pod nama, tonui u
zapjenjenu vodu kao da je utonuo skroz do druge strane zemlje, a drugi se kraj izdie iz vode kao da
to uope nije isti most i kao da oni koji bi izali iz vode na tu stranu moraju do sa samog dna
zemlje. Ali jo je uvijek bio itav; mogao si to vidjet po tome to uope nije izgledalo da se ljulja
drugi kraj kad se ovaj kraj ljuljao: samo su se stabla i obala na drugoj strani njihali polako amo-tamo
poput klatna na kakvom velikom satu. A oni trupci su strugali i udarali o potonuli dio mosta i koso se
uspravljali jednim krajem pa onda sasvim iskakali iz vode i valjali se dalje prema gazu i
ekanju, vrtei se, skliski, pokriveni pjenom.
- Kakve bi koristi bilo od toga? - kaem. - Ako tvoje mazge ne mogu na gaz i dovu kola
prijeko, kakva bi korist bila od tri ili ak deset mazgi?
- Ne traim to od tebe - kae on. - Uvijek u se nekako sna za sebe i svoje. Ne traim od tebe da
riskira svoju mazgu. To nije tvoj mrtvac; ne zamjeram ti.
- Oni bi se trebali vratit natrag i priekat do sutra - kaem ja. Voda je bila hladna. Gusta, poput
smrvljenog leda. Samo to je nekako bila kao iva. Jedan dio tebe znao je da je to samo voda, ono
isto to ve odavno tee ispod ovog istog mosta, a ipak, kad bi ti trupci bljunuli iz nje, ne bi te to
iznenadilo, kao da su oni dio vode, dio ekanja i prijetnje.
Nekako tek kad smo ve bili prijeko, kad smo ponovo izili iz vode i imali tvrdo tlo pod nogama,
kao da sam se tek tada iznenadio. Nekako kao da nisam oekivao da e most iza na drugu obalu,
opet na neto tako pitomo kao to je tvrdo tlo, po kojem smo gazili prije ove nepogode i dobro ga
poznavali. Kao da to nisam mogao biti ja, jer ja ne bih bio toliko glup da se uputam u ovo to sam
upravo napravio. I kad sam pogledao iza sebe i vidio drugu obalu i kad sam vidio svoju mazgu
kako stoji tamo gdje sam bio i shvatio da se nekako moram opet tamo vratit, znao sam da je to
nemogue, jer jednostavno nisam mogao zamislit da bi me bilo to ikad moglo nagnat da makar
samo jo jednom prijeem preko tog mosta. A opet, bio sam tu, a taj koji bi sebe mogao prisilit da ga
prijee dvaput nisam mogao bit ja, ak ni kad bi mu Cora naredila da ga prijee.
To je bio taj djeak. Rekao sam mu: - Evo; bolje e bit da mene uhvati za ruku - i on je priekao
i drao se za mene. Neka me vrag odnese ako to nije ispalo kao da se vratio i on poveo mene; kao da
je govorio Nita ti se nee dogodit. Kao da mi je priao o nekom divnom mjestu za koje on zna, gdje
Boi dolazi dvaput, kao i Praznik zahvalnosti, i traje itavu zimu i proljee i ljeto, i ako samo
ostanem s njim, ne moram se ni ja nieg bojat.
Kad sam pogledao prijeko svoju mazgu, bilo mi je kao da je ta mazga jedan od onih dalekozora pa
mogu gledat u nju kako tamo stoji i vidjet iroka polja i svoju kuu sagraenu znojem prolivenim na
njima, kao da to tako ide, to vie znoja, to ira polja; to vie znoja, to vra kua, jer za Coru je
potrebna vrsta kua da je dri poput upa s mlijekom u izvoru: mora imat vrsti up ili e trebat
jaki izvor, tako ako ima veliki izvor, onda tek ima razloga imat vrste, dobro napravljene upove,
jer je to tvoje mlijeko, kiselo ili ne, jer ti je drae imat mlijeko koje se hoe skiselit nego mlijeko
koje nee, jer si mukarac.
A on me dri za ruku, ruka mu je topla i puna povjerenja, tako da sam mu htio re: Pogledaj. Vidi
onu mazgu tamo prijeko? Ona nema zato bit ovdje, zato i nije prela, budui da je samo mazga. Jer
ovjek ponekad vidi da su djeca razumnija od njega. Ali im to ne eli priznat, sve dok im ne naraste
brada. A kad im naraste brada, previe su zaposleni jer ne znaju hoe li se ikad uspjet vratit u
vrijeme kad su bili razumni prije nego to su odlakavili, zato ti onda ne smeta priznat ljudima koji se
brinu zbog iste stvari koja nije vrijedna brige da si takav kakav si.
A onda smo bili prijeko i stajali smo tamo, gledajui Casha kako okree kola. Gledali smo ih kako
se vraaju cestom do mjesta gdje put skree ispod nasipa. Nakon nekog vremena kola su nestala iz
vida.
- Bolje je da siemo do gaza i pripremimo se da im pomognemo - kaem.
- Dao sam joj rije - kae Anse. - Za mene je to svetinja. Znam da mi ti to zamjera, ali ona e te
blagoslivljat na nebu.
- No, prvo moraju svladat prepreke na kopnu, prije nego to se upuste u borbu s vodom - rekoh. -
Doi.
- To bi znailo prekrit rije - ree on. - Ne valja prekrit rije, nema u tom sree.
Stajao je tamo, pogrbljen, alostan, gledajui praznu cestu iza mosta koji se ljuljao i svijao. A i ta
cura takoer, s koarom na jednoj ruci i tim paketiem ispod druge ruke. Jednostavno, ide enska u
grad. Zabila si je to u glavu i bog. Spremni su i kroz vatru, zemlju, vodu, sve samo zato da bi pojeli
vreicu banana. - Trebali ste prekinut put na jedan dan - rekoh. - Sigurno bi opala malo do jutra.
Moe bit noas ne bi pala kia. A vie od ovog ne moe narast.
- Dao sam rije - kae mi on. - Ona rauna na to.

DARL

Ispred nas tee mutna tamna struja. Govori nam svojim neprekidnim i tisustrukim uborom, uta
joj je povrina udovino namrekana kratkotrajnim vrtlozima to na trenutak putuju povrinom,
neujni, nestalni i kao slutnja nekog dubljeg znaenja, kao da se odmah ispod povrine neto golemo i
ivo prenulo na trenutak iz lakog drijemea u lijenu budnost i zatim ponovo zadrijemalo.
Voda klokoe i ubori izmeu bica kotaa i oko koljena mazgi, uta, posuta naplavljenim smeem
i debelim komadima prljave pjene kao da se oznojila, zapjenila, poput konja tjeranog biem. Protjee
kroz ipraje uz alostiv, zamiljen zvuk; podlokana trska i mladice naginju se u njoj kao u zapusima
bure, njiui se bez odraza kao da vise na nevidljivim icama s grana iznad sebe. Iznad
nezaustavljive povrine stoje tako - stabla, trska, povijue - bez korijena, odrezani od zemlje,
sablasni iznad prizora neizmjerne a ipak omeene pustoi ispunjene glasom beskorisne i tune vode.
Cash i ja sjedimo u kolima; Jewel sjedi na konju pokraj desnog zadnjeg kotaa. Konj drhti, oko mu
koluta divlje i svijetlo-plavo na toj dugakoj ruiastoj glavi, disanje mu je hroptavo kao da stenje.
Jewel sjedi na njemu uspravan, postojan, pogledavajui mirnim, vrstim i hitrim pogledima sad na
jednu, sad na drugu stranu, lice mu je smireno, donekle blijedo, oprezno. Cashovo je lice takoer
ozbiljno i pribrano; on i ja gledamo jedan drugog dugim ispitljivim pogledima, pogledima kojima
jedan drugom neometano zaranjamo kroz oi, do onog krajnje skrovitog mjesta gdje Cash i Darl na
trenutak ue oigledno i neskriveno obuzeti iskonskim uasom i zlim slutnjama, oprezni i utljivi i
bez srama. Kad progovorimo, glasovi su nam mirni, bezizraajni.
- Mislim da smo jo na cesti, dobro je.
- Tull je posjekao dva velika hrasta. uo sam priat kako su ljudi neko, za velike vode,
hrastovim trupcima oznaavali gaz.
- Valjda je to napravio prije dvije godine kad je ovdje sjekao umu. Mislim da nije ni pomislio da
e se itko ikad vie koristit ovim gazom.
- Vjerojatno. Da, sigurno je to tada napravio. Tada je ovuda posjekao svu silu stabala. Time je
otplatio onu hipoteku, tako kau.
- Da. Da, moglo bi bit tako. Reko bih da je mogao to napravit.
- Sasvim sigurno. Veina ljudi koji ovuda sjeku umu trebaju prokleto dobro imanje da si mogu
priutit pilanu. Ili moda duan. Ali raunam da je Vernon to mogao izvest.
- I ja. On je sila od ovjeka.
- Aj. Sila je Vernon. Da, mora bit da je jo tu. Nikad ne bi uspio odovud izvu trupce da nije
oistio tu staru cestu. Mislim da smo jo na njoj. - On oprezno gleda oko sebe, gleda poloaj stabala,
naginjui se as ovamo, as onamo, osvrui se da procijeni poloaj nevidljive ceste, nejasno
naznaen gore, u zraku, poloajem okresanih i posjeenih stabala, kao da je i cesta, podlokana vodom
i otrgnuta od zemlje, otplovila uvis, kako bi tim svojim sablasnim tragom ostavila spomen na jo
dublju pusto od ove nad kojom mi sad sjedimo, razgovarajui mimo o nekadanjoj sigurnosti i
davnim beznaajnim stvarima. Jewel pogleda njega, zatim mene, onda mu se lice ponovo zatvori
u ono utljivo, uporno istraivanje okolnog prizora, dok mu konj tiho i ujednaeno drhe meu
koljenima.
- On bi mogao polako krenut ispred nas i ispitat put - kaem.
- Da - kae Cash, ne gledajui me. Vidim mu lice iz profila dok gleda naprijed, tamo gdje je Jewel
preao ispred nas.
- Ne moe promait rijeku - kaem. - Mora je vidjet na pedeset metara ispred sebe.
Cash me ne gleda, lice mu je okrenuto u profil. - Da sam ovo slutio, mogao sam do ovamo proli
tjedan i izvidit teren.
- Onda je most jo stajao - kaem. On me ne gleda. - Whitfield je preao preko njega na konju.
Jewel opet gleda u nas, na licu mu je ozbiljan, oprezan i suzdran izraz. Glas mu je tih. - to
hoete da napravim?
- Trebao sam do ovamo proli tjedan i izvidit teren - kae Cash.
- Nismo mogli znat - kaem ja. - Nikako to nismo mogli znat.
- Ja idem naprijed - kae Jewel. - Vi onda moete do za mnom tamo gdje sam ja. - On potjera
konja. Konj uzmie, sputene glave; on se naginje konju niz vrat, govori mu, pomiui ga naprijed
gotovo fiziki, konj oprezno, uz pljuskanje, sputa kopita u vodu, drhti, hrope. On ga umiruje, mrmlja
mu. - Hajde - kae. - Neu dopustit da ti se neto desi. Hajde, daj.
- Jewel - kae Cash. Jewel se ne osvre. Tjera konja dalje.
- On zna plivat - kaem. - Kad bi samo dao konju vremena, a opet.... - Kad se rodio, bio je
slabaak. Mama bi nou sjedila uz svjetiljku, drei ga u krilu, na jastuku. Mi bismo se probudili i
zatekli je tako. Nije se ulo ni glaska od njih.
- Onaj je jastuk bio dui od njega - kae Cash. On se lagano naginje prema naprijed. - Trebao sam
do amo proli tjedan i izvidit teren. Trebao sam to napravit.
- Tako je - kaem. - Ni glava, ni noge nisu mu dopirali do kraja jastuka. Nisi mogao znat - kaem.
- Trebao sam to napravit - kae on. Podie uzde. Mazge krenu, Jewelovim tragom; kotai ubore
kroz vodu. On pogleda iza sebe i dolje u Addie. - Ne lei dovoljno stabilno. -kae.
Napokon se stabla rastvore; prema otvorenoj rijeci Jewel sjedi na konju; konj je napola okrenut,
sad ve do trbuha u vodi. Na drugoj obali vidimo Vernona i au i Vardamana i Dewey Dell. Vernon
nam mae, pokazuje nam da odemo nie niz rijeku.
- Previsoko smo - kae Cash. Vernon i vie, ali od huanja vode ne moemo razumjeti to nam
govori. Rijeka sad tee jednolina i duboka, glatka, kao da stoji, dok nije naila jedna klada, vrtei se
sporo u struji. - Gledaj je - kae Cash. Gledamo je i vidimo kako usporava i ostaje na trenutak u
mjestu, dok struja iza nje raste u snani val koji naas potopi kladu, a onda ona ponovo iskoi i
nastavi se valjati niz rijeku.
- Tamo je - kaem.
- Aha - kae Cash. - Tamo je. - Ponovo pogledamo Vernona. On sad mae rukama gore-dolje.
Sputamo se nie niz rijeku, polako i oprezno, stalno motrei Vernona. On spusti ruke. - To je ovdje -
kae Cash.
- Pa, k vragu, hajdmo onda prijeko - kae Jewel. On potjera konja.
- ekaj - kae Cash. Jewel se ponovo zaustavi.
 - Pa, bogamu... - kae. Cash gleda u vodu, potom opet u Addie. - Ne lei stabilno - kae.
- Onda se vrati do tog prokletog mosta i prijei pjeice - kae Jewel. - I ti i Darl. Pustite mene na
kola.
Cash ne obraa pozornost na njega. - Ne lei stabilno - kae. - Tako je. Morat emo pazit na
njega.
- Vraga emo pazit - kae Jewel. - Silazi s tih kola i pusti mene da ih vozim. Bogamu, ako se ti
boji prevest kola prijeko... - Oi su mu blijede poput dva izblijedjela iverka. Cash ga gleda.
- Prevest emo ga prijeko - kae. - Rei u ti to e ti napravit. Odjai natrag i prijei pjeice
preko mosta, poi do mjesta gdje trebamo iza i priekaj nas tamo s uetom. Vernon e povest konja
svojoj kui i brinut se za njega dok se ne vratimo.
- Idi dovraga - kae Jewel.
- Uzet e ue i poi niz obalu i pripremit e se da nam ga dobaci - nastavi Cash. - Trojica ne
mogu uinit vie od dvojice - jedan vozi, drugi pridrava lijes.
- Proklet bio - kae Jewel.
- Nek Jewel uzme kraj ueta i krene preko rijeke malo uzvodno od nas i pritee ue - kaem ja. -
Pristaje na to, Jewel?
Jewel se otro zagleda u mene. Onda brzo pogleda Casha, pa opet mene, oi su mu budne i otre. -
Meni je svejedno. Samo nek neto napravimo. Ako emo ovako sjedit skrtenih ruku...
, - Hajde da tako napravimo, Cash - kaem.
- Pa, morat emo tako, pretpostavljam - kae Cash.
Sama rijeka nije ira od sto metara, a dokle dopire pogled jedino se aa i Vernon i Vardaman i
Dewey Dell izdvajaju iz jedinstvene monotonije pustoi nagnute tom silinom malo zdesna ulijevo,
kao da smo stigli do mjesta gdje se kretanje opustoenog svijeta ubrzava pred konanim ponorom. Pa
ipak, izgledaju nekako maleni. Kao da je ovaj prostor izmeu nas vrijeme: neto neopozivo. Kao da
vrijeme vie ne tee ravno ispred nas u pravcu koji se skrauje, nego sad tee usporedno izmeu
nas poput uzice savijene u petlju, tako da je udaljenost podvostruujue produenje niti a ne razmak
izmeu dvije toke. Mazge stoje, prednje su im noge ve malo nie, tako da im je stranji dio
povien. I u njihovom se disanju sada uje duboki, hroptavi prizvuk; osvrnuvi se jednom, njihov
pogled prelazi preko nas s nekakvim divljim, tunim, dubokim i oajnikim izrazom u oima, kao da
su one u mutnoj vodi ve vidjele obrise propasti, ali nam to ne mogu rei, a mi to ne moemo vidjeti.
Cash se okree prema stranjem dijelu kola. Osloni se dlanovima o Addie i zanjie je malo. Lice
mu je mirno, sumorno, zamiljeno, zabrinuto. Onda podigne svoju kutiju s alatom i ugura je naprijed
ispod sjedala; potom zajedno guramo Addie naprijed i zaglavimo je izmeu kutije s alatom i
platforme kola. Onda me Cash pogleda.
- Ne - kaem. - Mislim da u ostat. Moda emo obojica bit potrebni.
Iz kutije za alat Cash izvadi smotano ue i dvaput omota jedan kraj oko draa sjedala i, ne
vezavi ga, prui ga meni. Drugi kraj dobaci Jewelu, koji ga omota oko unkaa.
On mora prisiliti konja da ue u maticu. Konj ulazi visoko diui noge, izvijajui vrat, kopajui
kopitima i otimljui se. Jewel sjedi u sedlu pomaknut malo prema naprijed, koljena su mu malo
uzdignuta; ponovo njegov hitar budan miran pogled prelazi preko nas i dalje. Uvodi konja u rijeku,
umirujui ga tihim mrmljanjem. Konj se posklizne, utone do sedla, podie se na noge, a bujica
zapljuskuje Jewelova bedra.
- Pazi - kae Cash.
- Sad sam na gazu - kae Jewel. - Moete sad krenut.
Cash grabi uzde i uvodi mazge oprezno i vjeto u rijeku.
Osjetio sam kako nas je zahvatila struja i po tome sam znao da smo na gazu, jer smo samo po
tom klizeem dodiru mogli vidjeti da se uope kreemo. Ono to je neko bilo ravna povrina, sad
je niz uvalica i breuljaka to se uzdiu i padaju oko nas, gurajui nas, draei nas lakim, lijenim
dodirima u trenucima varljive sigurnosti vrstog tla pod nogama. Cash se osvrnuo prema meni i u
tom sam trenutku shvatio da smo gotovi. Ali nisam shvatio zbog ega nam je potrebno ue, sve
dok nisam ugledao kladu. Izronila je iz vode i stajala na trenutak uspravno iznad te nabujale i
uzburkane pustoi poput Krista. Iskoi i pusti da te struja odnese dolje iza zavoja, rekao mi
je Cash, Izvui e se. Ne, odgovorio sam, jednako u se smoiti, tako ili ovako
Klada se pojavljuje iznenada izmeu dva vala kao da je odjednom izletjela s dna rijeke. S vrha joj
visi dugaka nakupina pjene poput brade starca ili jarca. Kad je Cash progovorio, znao sam da ju je
on itavo vrijeme promatrao, tu kladu i Jewela na tri metra ispred nas. - Pusti ue - rekao mi je Cash.
Drugom je rukom posegnuo dolje i strgnuo ona dva navoja s draa sjedala. - Pouri, Jewel - rekao
je; - moda nas uspije izvu prije klade.
Jewel vie na konja; opet se ini kao da ga fiziki podie izmeu koljena. On je sad tono na
sredini gaza i konj je naao nekakvo uporite jer je jurnuo naprijed, sjajei mokar napola izvan vode,
probijajui se kroz struju u nizu zaleta. Kree se nevjerojatno brzo; po tome Jewel napokon shvati da
je ue slobodno, jer vidim ga kako pritee uzde, glave okrenute prema nama, dok se klada propinje
izmeu nas u tromom zamahu, plovei prema mazgama. One je takoer vide; na trenutak se i one crno
sjaje izvan vode. Onda ona koja je nizvodno nestaje pod vodom i povlai drugu za sobom; kola
zakreu popreno, stoje izdignuta na grebenu gaza kad klada udara o njih, nadiui ih uvis i na stranu.
Cash je napola okrenut, jednom rukom dri napete uzde koje na drugom kraju nestaju u vodi, a
drugom rukom, ispruenom iza lea pridrava Addie pritisnutu uz visoku stranu kola. - Skai - tiho mi
kae. - Dri se dalje od mazgi i ne pokuavaj se opirat struji. Pusti se i ona e te odnijet u zavoj.
- Doi i ti - kaem. Vernon i Vardaman tre po obali, aa i Dewey Dell stoje i gledaju nas,
Dewey Dell s onom njezinom koarom i paketom u rukama. Jewel pokuava primorati konja da se
vrati u rijeku. Pojavljuje se glava jedne mazge, raskolaenih oiju; gleda na trenutak natrag prema
nama, glasajui se gotovo ljudskim glasom. Zatim glava opet nestaje.
- Jewel, natrag - vie Cash. - Natrag, Jewel. - Jo jedan trenutak vidim ga kako se pridrava za
nagnuta kola, ruka mu pridrava Addie i kutiju s alatom; vidim bradatu glavu uzdignute klade kako
ponovo udara, a iza nje Jewela kako je dignuo konja na stranje noge, izvio uzdama glavu ustranu i
udara po njoj stisnutom akom. Skaem s kola na nizvodnu stranu. Izmeu dva grebena vala jo
jednom ugledam mazge. Valjajui se, pojavljuju se na povrini jedna za drugom, potpuno preokrenute,
ukoenih, ispruenih nogu kao u trenutku kad su izgubile dodir sa zemljom.

VARDAMAN
 Cash je pokuao ali ona je ispala i Darl je skoio i otiao pod vodu nestao je pod vodom i Cash je
vikao neka je uhvati i ja sam vikao trao i vikao a Dewey Dell je vikala na mene Vardaman hej
vardaman hej vardaman i Vernon je protrao kraj mene jer ju je vidio kako je izila na povrinu i
opet uronila i Darl ju jo nije ulovio
On je izronio da vidi i ja mu viem uhvati je Darl uhvati je a on se nije vratio jer je ona previe
teka morao ju je nastavit lovit i ja viem uhvati je darl uhvati je darl jer u vodi ona moe plivat
bre od ovjeka i Darl ju mora zgrabit ali sam znao da ju on moe ulovit jer on najbolje zna kako
treba zgrabit makar mu mazge smetaju one su opet izronile voda ih valja noge su im ukoene voda ih
prevre sad su im lea gore i Darl mora opet zaronitjer ona u vodi moe plivat bre od svakog
mukarca ili ene i protrao sam kraj Vernona a on nee u u vodu i pomo Darlu nee je i hvatat
s Darlom on zna ali nee pomo.
Mazge su izronile opet zaronile noge su im ukoene njihove ukoene noge sporo se valjaju i onda
opet Darl i ja viem uhvati je darl uhvati je usmjeri je prema obali darl a Vernon nee pomo i onda
se Darl provue mimo mazgi tamo gdje je mogao drao ju je pod vodom i plivao prema obali plivao
je polako jer u vodi ona se borila ostat pod vodom ali je Darl snaan i pribliava se polako i tako
sam znao da ju je ulovio jer je iao polako i utrao sam u vodu da mu pomognem i nisam
mogao prestat vikatjer je Darl jak i vrsto ju je drao pod vodom makar se borila nije ju pustio
vidio me je i drao ju je i sad je sve u redu sad je sve u redu sve je u redu
Onda on izlazi iz vode. Izlazi polako i dugo prije nego su izale njegove ruke ali on je mora
imati mora i tako mogu izdrat. Onda njegove ruke izlaze iz vode i itav je iznad vode. Ne mogu
prestat. Nemam vremena pokuat prestat. Pokuat u kad stignem ali njegove ruke izlaze iz vode
prazne voda se s praznih ruku slijeva prazna
- Gdje je mama, Darl? - pitam. - Uope ju nisi ulovio. Znao si da je riba i pustio si je da pobjegne.
Uope ju nisi ulovio. Darl. Darl. Darl. - Poeo sam trat obalom, gledajui mazge kako opet tromo
izranjaju i onda ponovo tonu.

TULL

Kad sam ispriao Cori kako je Darl iskoio iz kola i ostavio Casha koji je ostao sjedit i pokuao
ih spasit i kako su se kola prevrnula i kako se Jewel koji je ve gotovo iziao na obalu borio s
konjem da ga vrati tamo kamo konj nije bio toliko lud da se vrati, ona ree: - I ti si jedan od onih koji
kau da je Darl udan, da nije bistar, a on je jedini imao dovoljno pameti da skoi s tih kola. Vidim
da je Anse bio previe pametan da bi uope bio u kolima.
- On ne bi nita mogao uinit, da je bio tamo - rekoh. - Dobro su krenuli i uspjeli bi da nije bilo
one klade.
- Klada, kojeta - ree Cora. - To je bio prst Boji.
- Kako onda moe re da je to bila ludost? - kaem joj ja. - Nitko ne moe izbje prst Boji.
Bilo bi bogohuljenje pokuat tako neto.
- Zato su onda ili izazivat Boga? - ree Cora. - To mi reci.
- Anse nije - rekao sam. - Ali mu ti ba to zamjera.
 - Njegovo je mjesto bilo tamo - rekla je Cora. - Da je muko, bio bi tamo, a ne bi tjerao sinove da
naprave ono to se on ne usuuje.
- Nije mi jasno to ti zapravo hoe - rekao sam. - Prvo kae da su se usudili izazvat prst Boji,
a onda napada Ansea to nije bio s njima. - Onda ona opet pone pjevat, poslujui oko korita za
pranje rublja, s onim izrazom koji ona ima na licu kad pjeva, kao da je digla ruke od ljudi i njihovih
ludosti i, ostavivi ih za sobom, krenula pjevajui ravno prema nebu.
Kola su dugo visjela nakrenuta, dok se voda nakupljala iza njih gurajui ih s gaza, a Cash se sve
vie naginjao pokuavajui zadrat lijes da ne sklizne dolje i do kraja prevrne kola. Ubrzo nakon to
su se kola toliko nakrenula da ih je struja lako mogla dokrajit, klada je nastavila put. Zaobila je
kola i zaplovila niz rijeku poput vjeta plivaa. inilo se kao da je bila poslana obavit posao i kad
ga je obavila, krenula je dalje.
Kad su se mazge napokon otrgnule, na trenutak se inilo kao da bi Cash moda ipak mogao
izravnat kola. inilo se kao da se on i kola uope ne miu i samo se Jewel borio s konjem, tjerajui
ga natrag prema kolima. Onda je onaj djeak protrao kraj mene, trao je i dozivao Darla, a cura ga
je pokuavala uhvatit i onda sam vidio mazge kako tromo izlaze na povrinu, raskreenih, ukoenih
nogu kao da se tako, izvrnute na lea, jo uvijek opiru i kako valjajui se ponovo nestaju pod vodom.
Onda su se kola okrenula i onda se sve to, kola i Jewel i konj, pomijealo u jedno. Cash se izgubio
iz vida, jo uvijek pridravajui lijes, a onda vie nita nisam mogao razaznat od konjskog skakanja i
prskanja. Mislio sam da je Cash tada odustao i da pliva kako bi spasio ivu glavu i derao sam se
na Jewela neka se vrati, a onda su odjednom on i konj takoer potonuli i pomislio sam da e se svi
utopit. Znao sam da je bujica i konja odvukla s gaza, a s tim divljim konjem koji se utaplja i tim
kolima i lijesom koji sad nosi bujica, bit e prilino gadno i stajao sam tamo, do koljena u vodi,
urlajui na Ansea iza sebe: - Vidi sad to si napravio? Vidi sad to si napravio?
Konj je ponovo izronio. Plivao je prema obali, zabacujui glavom, a onda sam ugledao jednog od
njih kako se dri za sedlo na nizvodnoj strani, stoga sam poeo trat niz obalu ne bih li spazio Casha
jer on ne zna plivat, urlajui na Jewela gdje je Cash kao kakva prokleta budala, nita bolji od onog
djeaka koji je nie dolje jo uvijek vikao na Darla.
I tako sam uao dublje u vodu, toliko da sam jo uvijek imao nekakvo uporite u mulju, kad
ugledah Jewela. Bio je do pasa u vodi, tako sam barem znao da je na gazu, nagnut jako na uzvodnu
stranu, a onda ugledam ue i onda vidim kako se voda nakuplja tamo gdje on dri kola da ih voda ne
odnese, odmah ispod gaza. I tako se Cash drao za konja kad je konj, s mukom nalazei uporite i
pljuskajui, izlazio na obalu, hripljui i stenjui ba kao kakav ovjek. Kad sam doao do njega,
upravo je ritanjem odbacio Casha koji se drao za sedlo. Lice mu se na sekundu okrenulo prema nebu
dok je klizio natrag u vodu. Bilo je sivo, zatvorenih oiju i preko cijelog se lica pruao dugaki trag
mulja. Onda se pustio i okrenuo se u vodi. Izgledao je ba kao kakav smotuljak stare odjee koji voda
nosi na obalu i ponovo odvlai. Izgledao je kao da lei tamo u vodi, licem prema dolje, njiui se
lagano na valovima, kao da gleda neto dolje, na dnu.
Mogli smo gledat nategnuto ue kako ree vodu i osjetit teinu kola koja su se nekako, kao da im
se nee, lijeno zanosila i trzala u vodi, a to ue se otro usjeklo u vodu poput kakve eljezne ipke.
Mogli smo ut vodu kako iti na njemu kao da je uareno. Kao da je to ravna eljezna ipka
zarivena u dno a mi se drimo za njen kraj, a kola se lijeno njiu gore-dolje, nekako kao da nas
gurkaju i podbadaju, kao da su nas zaobila i dola nam iza lea, nekako lijeno, kao da su se kolebala
i onda odluila kako ipak radije ne bi. Proao je jedan krmak, nadut kao balon: jedan od onih arenih
krmaka Lona Quicka. Udario je o napeto ue kao da je to doista bila eljezna ipka i odbio se i
otplovio dalje, a mi smo gledali to ue kako pod kutom ulazi u vodu. Gledali smo ga.

DARL

Cash lei na zemlji ispruen na leima, glava mu je podignuta na smotani komad odjee. Oi su mu
zatvorene, lice sivo, kosa slijepljena u glatki potez preko ela poput poteza povuenog kistom. Lice
mu se doimlje kao da je malo upalo, koa se objesila s kotanih rubova onih duplji, nosa, vilica, kao
da je voda omekala vrstinu koja je kou drala napetom; zubi su mu, usaeni u blijede desni, malo
razdvojeni, kao da se bezglasno smije. Lei mrav kao prut u mokroj odjei, pokraj glave je mala
lokvica bljuvotine i jedan mu se koni sline cijedi iz ugla usta i niz obraz, tamo gdje nije mogao
dovoljno brzo i dovoljno duboko nagnuti glavu, sve dok se Dewey Dell ne prigne i ne obrie ga
rubom svoje haljine.
Prilazi Jewel. On ima blanju. - Vernon je upravo naao kutomjer - kae. Gleda dolje u Casha, s
njega se takoer cijedi voda. - Jo nije progovorio?
- Imao je pilu i eki i tesarsku pagu i metar - kaem. - To znam.
Jewel poloi kutomjer na zemlju. aa ga gleda. - Nije ih moglo daleko odnijet - kae aa. - Sve
je zajedno ispalo. Je li ikad nekog pratila takva nesrea.
Jewel ne gleda au. - Bolje zovi Vardamana natrag ovamo - kae. Gleda Casha. Onda se okree i
odlazi. - Natjerajte ga da progovori im bude mogao - kae nam - kako bi nam mogao re to je jo
bilo u kutiji.
Vraamo se rijeci. Kola smo izvukli van i kotae zakoili (briljivo: svi smo pomagali; inilo se
kao da se u tom jadnom, dobro poznatom, nepokretnom obrisu kola nekako zadrala, prikrivena a ipak
neposredno bliska, ona estina koja je ubila mazge koje su ih vukle jo prije nepunih sat vremena)
iznad ruba nabujale rijeke. U kolima lei lijes, dugake blijede daske potamnjele su malo od vode ali
jo se ute, kao zlato ispod vode, ako se izuzmu dvije dugake blatne pruge. Prolazimo kraj kola i
silazimo do obale.
Jedan kraj ueta privezan je za stablo. Uz rub matice, do koljena u vodi, stoji Vardaman, nagnut
malo prema naprijed i napeto zuri u Vernona. Prestao je vikati i mokar je do pazuha. Vernon je na
drugom kraju ueta, stoji u vodi do ramena, okrenuo je glavu i gleda u Vardamana. - Jo vie natrag -
kae. - Idi natrag do stabla i dri mi ue da ne sklizne.
Vardaman se povlai natrake uz ue do stabla, hodajui naslijepo, oiju uperenih u Vernona. Kad
mi dolazimo do obale, pogleda nas jednom, oi su mu iroko rastvorene i pomalo odsutne. Zatim se
ponovo zagleda u Vernona u tom stavu napete budnosti.
- Naao sam i eki - kae Vernon. - ini mi se da smo ve trebali prona tu tesarsku pagu. Ona
bi trebala plivat.
- I otplivala je - kae Jewel. - Neemo je na. Ali trebali bismo na pilu.
- I ja mislim - kae Vernon. Zagleda se u vodu. - A i tu pagu. to je jo imao?
- Jo nije progovorio - kae Jewel, ulazei u vodu. Osvrne se preko ramena prema meni. - Ti idi
tamo i potakni ga da progovori - kae mi.
 - aa je tamo - kaem ja. Ulazim za Jewelom u vodu, drei se za ue. Osjeam ga u ruci kao da
je ivo, neznatno svijeno u izduen i rezonantan luk. Vernon me gleda.
- Bilo bi bolje da ode - kae. - Bilo bi bolje da si tamo.
- Hajdmo vidit to jo moemo na prije nego voda sve odnese nie dolje - kaem.
Drimo se za ue, voda se mreka i struji oko naih ramena. Ali ispod te lane blagosti, tromo nas
potiskuje stvarna snaga struje. Nisam mislio da voda moe biti tako hladna u srpnju. Kao da nas
nekakve ruke mijese i bodu do samih kostiju. Vernon jo uvijek gleda natrag prema obali.
- Misli da e nas sve izdrat? - kae. Mi takoer pogledamo otraga, slijedei pogledom krutu
ipku ueta od mjesta gdje izlazi iz vode do stabla i uz njega pomalo zgurenog Vardamana koji
nas gleda. - Samo da moja mazga ne ode kui - kae Vernon.
- Hajde - kae Jewel. - Daj da to obavimo i izvuemo se odavde.
Zaranjamo naizmjence, drei se za ue, grabei jedan drugog dok hladni zid vode usisava mulj s
kosog dna prema natrag i uzvodno ispod naih nogu i mi lebdimo tako, pipajui po hladnom dnu
rijeke. Tu ak ni mulj nije miran. Ledeno deranje struje uz dno stvara dojam kao da se zemlja ispod
nas takoer kree. Dodirujemo i opipavamo jedan drugom ispruene ruke, sputajui se oprezno niz
ue; ili, naizmjence uspravljeni, promatramo vodu kako se vrtloi i komea tamo gdje se jedan
od druge dvojice bori sa strujom ispod povrine. aa je siao na obalu i promatra nas.
Vernon izranja, voda se slijeva s njega, lice mu se skupilo u napuena, uspuhana usta. Usnice su
mu plavkaste, poput kruga stare gume. Naao je metar.
- To e ga razveselit - kaem. - Sasvim je nov. Tek ga je prolog mjeseca kupio putem kataloga.
- Kad bismo samo tono znali to jo treba trait - kae Vernon, gledajui preko ramena i potom
se okreui licem prema mjestu gdje je Jewel nestao pod vodu. - Zar on nije zaronio prije mene? -
pita Vernon.
- Ne znam - odgovaram. - Mislim da je. Da. Da, zaronio je prije.
Gledamo mutnu namrekanu povrinu koja struji mimo nas u lijenim vrtlozima.
- Daj mu znak uetom - kae mi Vernon.
- On je na tvom kraju ueta - kaem ja.
- Na mom kraju ueta nema nikog - kae on.
- Privuci ue k sebi - kaem. Ali on je to ve uinio, drei kraj ueta iznad vode; a onda
ugledamo Jewela. On je deset metara dalje; izranja otpuhujui vodu i gleda nas, zabacujui trzajem
glave svoju dugu kosu, onda gleda prema obali; vidimo kako puni plua zrakom.
- Jewel - kae Vernon, ne kae to glasno, ali glas mu odjekuje pun i jasan preko vode, odluan a
ipak taktian. - Bit e ovdje negdje. Bolje doi ovamo.
Jewel ponovo zaroni. Stojimo tamo, nagnuti kako bismo se oduprli struji, gledajui vodu na mjestu
gdje je on nestao, drei mlitavo ue izmeu nas poput dvojice ljudi koji dre kraj vatrogasnog
mrka, ekajui da potee voda. Odjednom, Dewey Dell je u vodi iza nas. - Natjerajte ga da se vrati
- kae nam. - Jewel! - vie. On ponovo izranja, zabacuje kosu s oiju. Sad pliva prema obali, struja
ga zakree bono i nosi nizvodno. - Hej, Jewel! - kae Dewey Dell. Mi stojimo drei ue i
vidimo ga kako je doao do obale i kako se izvlai van. Kad je iziao iz vode, prigiba se i podie
neto sa zemlje. Vraa se obalom prema nama. Naao je tesarsku pagu. Kad je doao do mjesta
nasuprot nama, stane i pone gledati okolo kao da neto trai. aa ide niz obalu. Ide ponovo
pogledati mazge, tamo gdje njihovi napuhani trupovi plutaju i blago se taru jedan o drugog u mirnoj
vodi unutar rijenog zavoja.
- to si uinio s ekiem, Vernone? - pita Jewel.
- Dao sam ga njemu - kae Vernon, trznuvi glavom prema Vardamanu. Vardaman gleda za aom.
Zatim pogleda Jewela. - Zajedno s kutomjerom. - Vernon promatra Jewela. Kree prema obali,
prolazei pokraj Dewey Dell i mene.
- Ti izlazi iz vode - kaem. Ona nita ne odgovara, gleda Jewela i Vernona.
- Gdje je eki? - kae Jewel. Vardaman potri uz obalu i donese ga.
- On je tei od pile - kae Vernon. Jewel vezuje kraj tesarske page za drku ekia.
- eki ima vie drveta - kae Jewel. On i Vernon stoje suelice jedan drugom i gledaju u
Jewelove ruke.
- I plosnatiji je - kae Vernon. - anse su gotovo tri naprama jedan da bi mogao plivat. Pokuaj s
blanjom.
Jewel pogleda Vernona. Vernon je takoer visok; dugaak i mrav, stoje tako oi u oi u
pripijenoj, mokroj odjei. Lon Quick je mogao pogledati ak i oblano nebo i rei koliko je sati, a da
ne pogrijei vie od deset minuta. Mislim na velikog Lona, ne na malog.
- Zato ne izae iz vode? - kaem.
- Ona nee plivat kao pila - kae Jewel.
- Plivat e slinije pili od ekia - kae Vernon.
- Hoe se kladit - kae Jewel.
- Neu se kladit - kae Vernon.
Stoje tamo i gledaju Jewelove nepomine ruke.
- K vragu - kae Jewel. - Daj onda blanju.
I tako uzmu blanju i veu je za tesarsku pagu i ponovo ulaze u vodu. aa se vraa uz obalu.
Zastaje i neko vrijeme nas promatra, pogrbljen, tuan, kao umirui bik ili neka velika stara ptica.
Vernon i Jewel vraaju se u vodu, naginjui se kako bi se oduprli struji. - Makni nam se s puta -
kae Jewel Dewey Dell. - Izlazi iz vode.
Ona se naas pribije uz mene kako bi oni mogli proi, Jewel dri blanju visoko kao da je od
stakla, plava se uzica vue za njim, prebaena preko ramena. Prou pokraj nas i zaustave se, te se
stanu tiho prepirati na kojem su se tono mjestu kola prevrnula.
- Darl bi to morao znat - kae Vernon. Obojica pogledaju u mene.
- Ja to ne znam - kaem. - Nisam tako dugo ostao u kolima.
- K vragu - kae Jewel. Krenu dalje, oprezno, naginjui se u struju, istraujui nogama dno gaza.
- Dri se za ue? - pita Vernon. Jewel ne odgovara. Osvre se prema obali, proraunava pravac,
zatim opet prema vodi. Baca blanju ispred sebe, proputajui uzicu kroz prste, na prstima ostaje plavi
trag tamo gdje je uzica prela preko njih. Kad se uzica zaustavila, on je ponovo predaje Vernonu.
- Bolje sad pusti mene - kae Vernon. Jewel opet nita ne odgovara; gledamo ga kako uranja pod
povrinu.
- Jewel - zacvili Dewey Dell.
 - Tu nije tako duboko - kae Vernon. Ne gleda natrag. Gleda vodu tamo gdje je Jewel zaronio.
Kad Jewel izroni, u ruci mu je pila.
Kad prolazimo kraj kola, aa stoji uz lijes i trlja akom lia one dvije blatne mrlje. Jewelov
konj doimlje se prema ikari poput arena pokrivaa izvjeena da se osui.
Cash se nije ni pomaknuo. Stojimo nad njim, drei blanju, pilu, eki, kutomjer, metar i tesarsku
pagu, a Dewey Dell une i pridigne mu glavu. - Cash - kae; - Cash.
On otvori oi i ozbiljno zuri gore u naa obrnuta lica.
- Je li ikad ikog pratila takva nesrea - kae aa.
- Gledaj, Cash - kaemo mu, drei alat tako da ga on moe vidjeti; - to si jo imao u sanduiu?
On pokuava govoriti, okree glavu, sklapa oi.
- Cash - kaemo; - Cash.
Povraa, zato je okretao glavu. Dewey Dell mu brie usta mokrim rubom svoje haljine; nakon toga
moe govoriti.
- Komplet otrica za pilu - kae Jewel. - Nove su, kupio ih je kad je kupio ovaj sklopivi metar. -
On se odmie, okree se i odlazi. Vernon gleda gore za njim, jo uvijek uei. Onda se uspravi i
krene za Jewelom prema rijeci.
- Je li ikad ikog pratila takva nesrea - kae aa. On stri visoko iznad nas dok mi uimo;
izgleda poput kipa to ga je nekakav pijani karikaturist nevjeto istesao od tvrda drva. - Ovo je teka
kunja - kae. - Ali ne zamjeram joj zbog tog. Nitko ne moe re da joj to zamjeram. - Dewey Dell je
ponovo poloila Cashovu glavu na sloeni kaput, okreui je malo ustranu, dalje od izbljuvka. Pokraj
njega lei njegov alat. - Moglo bi se re da je imao sreu to je slomio istu nogu koju je slomio kad
je pao s one crkve - kae aa. - Ali ja joj nita ne zamjeram.
Jewel i Vernon ponovo su uli u rijeku. Odavde se ini kao da uope ne reu tijelima povrinu
vode; ini se kao da ih je obojicu prerezala jednim udarcem: dva torza koja se pomiu po povrini
kreui se beskrajno malim i apsurdno briljivim pokretima. Rijeka izgleda mirna, poput strojeva
koje si dugo gledao i sluao. Kao da se zgruanost koja si ti rastopila u tisustruke izvorne pokrete,
kao da su vid i sluh u sebi samima oslijepili i ogluili; bijes se u sebi utiao od ustajalosti. Na
Dewey Dell, koja ui, mokra haljina oblikuje za mrtve oi trojice slijepaca te apsurdne obline
sisavaca koje su obzori i udoline ove zemlje.

CASH

Nije stabilno leao. Rekao sam im, ako hoe da bude stabilan dok ga nose i voze, morat e

CORA

Razgovarale smo jednog dana. Ona nikad nije bila zbilja pobona, ak ni nakon onog ljeta kad se
Brat Whitfield na molitvenom skupu hrvao s njezinim duhom, kad ju je izdvojio i borio se s tatinom
u njezinom smrtnom srcu, a ja sam joj puno puta govorila. - Bog ti je dao djecu da ti budu utjeha u
tekoj muci tvoje ljudske sudbine i kao zalog Svoje patnje i ljubavi, jer si ih u ljubavi zaela i nosila.
- Govorila sam joj to jer je ona Boju ljubav i svoju dunost prema Njemu shvaala previe
jednostavno, kao neto to je samo po sebi razumljivo, a Njemu se ne svia takvo dranje. Rekla sam
joj - On nam je podario sposobnost da uzdiemo svoje glasove hvalei Ga neprekidno - jer rekla sam
vea je radost na nebu zbog jednog grenika nego zbog stotine onih koji nikad nisu zgrijeili. A ona
mi je rekla - Moj je svakodnevni ivot priznanje i okajavanje moga grijeha - a ja sam rekla - Tko si ti
da moe re to je grijeh a to nije? Na Bogu je da sudi; nae je da glasno hvalimo Njegovo
milosre i Njegovo sveto ime pred ostalim smrtnicima, naim blinjima - jer samo On vidi to je u
naim srcima i samo zato to ivot neke ene izgleda pravedan u ljudskim oima, ona ne moe znat da
je njezino srce bez grijeha ako ne otvori srce Gospodinu i ne primi Njegovu milost. Rekla sam joj -
Samo zato to si bila vjerna ena svome muu, to jo nije znak da si u srcu bez grijeha, i samo zato to
ti je ivot teak, to jo nije znak da te je Gospodin odrijeio grijeha Svojom milou. - A ona je rekla
- Ja znam to sam zgrijeila. Znam da sam zavrijedila kaznu. Ne alim se zbog nje. - A ja sam joj
rekla - To iz tebe govori tatina kad se usuuje mjesto Njega sudit o grijehu i spasenju. Nama je na
ovom svijetu sueno patit i uzdizat svoj glas u slavu Onog koji sudi nae grijehe i nudi nam put
spasenja kroz kunje i patnje u vijeke vjekova amen. I to nakon to je Brat Whitfield, bogobojazan
ovjek, ako je ikad takav udahnuo Boji dah, molio za tebe i borio se kao to se nitko drugi nikad ne
bi mogao osim njega. Balk,a.ndown,load
Jer ne moemo mi sudit o svojim grijesima ili znat to je grijeh u Bojim oima. Ona je imala
mukotrpan ivot, ali takav je ivot svake ene. No, kad bi je uli kako govori, pomislili biste da ona o
grijehu i spasenju zna vie od samog Gospodina Boga, vie od onih koji su se hrvali i borili s
grijehom u ovom grjenom svijetu. A jedini je grijeh to ga je ona ikad poinila bio u tom to je
previe voljela Jewela koji nju nikad nije volio i koji joj je ve po tome bio kazna, vie od Darla,
kojeg je sam Bog obiljeio, a mi ga smrtnici smatrali udnim, i koji ju je stvarno volio. Rekla sam joj
- U tome je tvoj grijeh. I tvoja kazna. Jewel je tvoja kazna. Ali gdje je tvoje spasenje? A ivot je
ionako prekratak - rekla sam. - da bismo u njemu stigli zasluit vjenu milost. A Bog ne voli ohole.
Njegovo je da sudi i odmjerava, a ne tvoje.
- Znam - rekla je. - Ja... - Zastala je, a ja sam rekla:
- to zna?
- Nita - rekla je. - On je moj kri i on e bit moje spasenje. On e me spasit od vode i od vatre.
ak i ako se ve budem rastala s duom, on e me spasit.
- Kako zna, kad Mu nisi otvorila srce i uzdignula svoj glas Njemu u hvalu? - rekla sam joj. A
onda sam shvatila da ona nije mislila Boga. Shvatila sam da je u oholosti srca svoga hulila na Boga. I
odmah sam se tamo bacila na koljena. Preklinjala sam je da klekne i otvori svoje srce i izbaci iz
njega vraju napast tatine i preda se Bojoj milosti. Ali nije htjela. Samo je sjedila tamo, izgubljena
u svojoj tatini i oholosti koja joj je zatvorila srce za Boga i postavila na Njegovo mjesto tog
sebinog smrtnog djeaka. Molila sam se za nju na koljenima. Molila sam se za tu jadnu zaslijepljenu
enu kao to se nikad nisam molila za sebe i za svoje.

ADDIE
 Popodne kad bi kola zavrila i kad bi i posljednje dijete otilo sa svojim prljavim slinavim
nosiem, umjesto da odem kui, sila bih niz brijeg do izvora, gdje sam mogla utjeti i mrziti ih. U to
bi vrijeme tamo bilo mimo, voda je uborei navirala iz zemlje i otjecala i mir je bio u kronjama
obasjanim kosim zrakama sunca i u vonju vlanog i natrulog lia i svjee zemlje; osobito u rano
proljee, jer bi tada bilo najgore.
Mogla sam se samo sjeati kako je moj otac znao govoriti da ivimo zato kako bismo se pripremili
da dugo budemo mrtvi. I kad sam ih morala gledati iz dana u dan, svako od njih s njegovim ili
njezinim potajnim i sebinim mislima, i krvlju tuom krvi svih ostalih i tuom mojoj krvi, i misliti
kako se ini da je to jedini nain kako se ja mogu pripremiti da dugo budem mrtva, mrzila bih svoga
oca to me je ikad zaeo. Veselila sam se trenucima kad bi pogrijeili, jer sam ih onda mogla
iibati. Svaki udarac ibe osjeala bih na svojoj koi; kad bi im koa natekla i pukla, krv koja bi
potekla bila je moja krv i sa svakim udarcem ibe pomislila bih: Sad zna da postojim! Sad sam
postala neto u tvom tajnom i sebinom ivotu, ja koja sam tvoju krv obiljeila svojom za vijeke
vjekova.
I tako sam uzela Ansea. Vidjela sam ga ranije tri ili etiri puta kako prolazi pokraj kole i saznala
kako se zbog toga vozi est i pol kilometra duim putem. Primijetila sam tada kako se ve poinje
pogrbljeno drati - visok i mlad mukarac - tako da je, sjedei u tim kolima, ve izgledao kao kakva
velika ptica zgrbljena na hladnoi. Provezao bi se pokraj kolske zgrade, uz sporu kripu kola,
polako okreui glavu prema vratima kole kad bi kola odmakla, sve dok ne bi skrenuo u zavoj i
nestao iz vida. Jednog sam dana izala na vrata i stajala sam tamo dok je prolazio. Kad me je
ugledao, brzo je skrenuo pogled i nije se vie osvrnuo.
Najgore je bilo u rano proljee. Ponekad sam mislila da to neu moi podnijeti, leei nou u
krevetu dok su divlje guske letjele na sjever i njihovi krici dopirali do mene iz divlje tame daleki,
visoki i divlji, a danju mi se inilo da neu moi doekati da i posljednji od njih ode kako bih mogla
otii do izvora. I tako, kad sam tog dana podigla glavu i ugledala Ansea kako stoji tamo u svom
blagdanskom odijelu, okreui eir u rukama, rekla sam:
- Ako ima kakvog enskog roda, zato te, zaboga, one ne natjeraju da se oia?
- Nemam nikakvog enskog roda - odgovorio mi je. A onda odjednom ree, a oi mu se usmjere na
mene poput dva psa u tuem dvoritu: - Upravo sam vas zbog tog doao vidjeti.
- I zato te ne natjeraju da se ravno dri - rekla sam. - Nema enskog roda? Ali ima kuu. Rekli
su mi da ima kuu i lijepo imanje. I da tamo ivi sam, da se sam o sebi brine, je li tako? - Samo
me je gledao, vrtei eir u rukama. - Novu kuu - rekoh. - Misli se eniti?
A on opet ree, gledajui me ravno u oi: - Upravo sam vas zbog tog doao vidjeti.
Kasnije mi je rekao. - Nemam nikakve rodbine. Tako da se zbog tog ne mora brinut.
Pretpostavljam da ti to ne moe re.
- Ne mogu. Ja imam rodbinu. U Jeffersonu.
Lice mu se malo sneveselilo. - Pa, imam mali posjed. tedljiv sam; ljudi me znaju kao potenog
ovjeka. Znam kakvi su ljudi iz grada, ali moda ako porazgovaraju sa mnom...
- Moda e te sasluati - rekoh. - Ali nee ti biti lako s njima razgovarati. - Pozorno mi je motrio
lice. - Oni su na groblju.
- Ali tvoji ivi roaci - odvrati on. - Oni e bit drugaiji.
- Misli? - rekoh. - Ne znam. Nikad nisam imala nikakve druge osim mrtvih.
 I tako sam uzela Ansea. A kad sam shvatila da nosim Casha, shvatila sam da je ivot straan i da je
to odgovor na njega. Spoznala sam da rijei niem ne slue; da rijei nikad ne odgovaraju ak ni
onom to pokuavaju izraziti. Kad se rodio, shvatila sam da je majinstvo izmislio netko kome je
bila potrebna rije za to, jer onome tko ima djecu svejedno je postoji li za to rije ili ne. Shvatila sam
da je strah izmislio netko tko strah nikad nije osjetio, a ponos netko tko nikad nije imao ponosa.
Shvatila sam da to nije bilo zato to su oni imali prljave noseve, nego zato to smo se morali sluiti
jedni drugima putem rijei poput pauka to vise s grede drei se ustima za nit, njiu se i vrte i nikad
se ne dotaknu, i da je samo kroz udarce ibe moja i njihova krv mogla potei zajednikim mlazom.
Shvatila sam da to nije bilo zato to je moja samoa morala biti svakog dana iznova skrnavljena,
nego zato to je nikad nitko nije oskvrnuo sve dok Cash nije doao. ak ni Anse, nou.
On je takoer imao jednu rije. Ljubav, tako je to zvao. Ali ja sam odavno navikla na rijei. Znala
sam da je ta rije ista kao i ostale: samo oblik koji treba popuniti prazninu; i da kad doe pravi
trenutak, nee ti trebati rije za to, kao ni za ponos ili strah. Cash je nije trebao rei meni, ni ja njemu,
i ja bih rekla, Neka se Anse slui tom rijei, ako eli. I tako je bilo Anse ili ljubav; ljubav ili Anse:
svejedno.
Mislila sam to ak i dok bih u mraku leala uz njega, a Cash bi spavao u kolijevci, meni na dohvat
ruke. Mislila sam, kad bi se on probudio i zaplakao, nahranila bih i njega svojim mlijekom. Anse ili
ljubav: svejedno. Moja je samoa bila oskvrnuta i zatim ponovo zacijeljena skrnavljenjem: vrijeme,
Anse, ljubav, to vam drago, izvan kruga.
Onda sam otkrila da nosim Darla. Isprva nisam htjela vjerovati. Onda sam vjerovala da u ubiti
Ansea. inilo mi se kao da me je prevario, skriven iza rijei kao iza paravana od papira i onda mi
kroz nju zabio no u lea. Ali onda sam shvatila da su me prevarile rijei starije od Ansea ili ljubavi,
i da je ista rije prevarila i Ansea, te da e moja osveta biti to to on nikad nee znati da mu se
osveujem. I kad se Darl rodio, molila sam Ansea neka mi obea da e me odvesti natrag u Jefferson
kad umrem, jer sam znala da je otac imao pravo, premda on nije mogao znati da ima pravo kao to ni
ja nisam mogla znati da grijeim.
- Makar to - rekao je Anse - ti i ja nismo jo ni izbliza zavrili s tesanjem, tek su dvojica.
Nije znao da je tog asa bio mrtav. Katkad bih leala uz njega u mraku, oslukujui zemlju koja je
sad bila dio moje krvi i mesa, i mislila bih: Anse. Zato Anse. Zato si ti Anse. Mislila bih o njegovu
imenu sve dok tu rije ne bih nakon nekog vremena vidjela kao oblik, kao posudu, i gledala bih ga
kako se rastapa i tee u nju poput hladne melase to tee iz tame u posudu, sve dok up ne bi stajao
pun i nepokretan: znaajan oblik potpuno beivotan poput praznog okvira vrata; a onda bih otkrila da
sam zaboravila ime tog upa. Mislila bih: Oblik moga tijela, tamo gdje sam neko bila djevica, ima
oblik i nisam mogla u mislima uobliiti Anse, nisam se mogla sjetiti Anse. Nije se radilo o tome da ja
ne mogu o sebi misliti kao o nekom tko vie nije djevica, jer sad sam bila troje. I kad bih pomislila
Cash i Darl na taj nain sve dok njihova imena ne bi umrla i stvrdnuta se u oblik i zatim izblijedjela
u nita, rekla bih, U redu. Nije vano. Nije vano kako ih zovu.
I tako kad bi mi Cora Tull rekla da nisam prava majka, mislila bih kako rijei odlaze ravno gore u
tankoj crti, brze i bezazlene, a kako se djela strano vuku po zemlji, drei se tla, tako da se nakon
stanovitog vremena te dvije crte previe udalje jedna od druge da bi ih jedna ista osoba mogla
opkoraiti; i da su grijeh i ljubav i strah samo zvuci koje ljudi koji nikad nisu grijeili, ni ljubili, ni
strahovali, rabe za ono to nikad nisu osjetili i ne mogu osjetiti dok ne zaborave rijei. Kao
Cora, koja ak ne zna ni kuhati.
 Ona bi mi govorila to dugujem svojoj djeci i Anseu i Bogu. Dala sam Anseu djecu. Ja ih nisam
traila. Nisam od njega traila ak ni ono to mi je mogao dati: ne-Ansea. Bila je to moja dunost
prema njemu, da ne traim to od njega, i ja sam ispunila tu dunost. Ja u biti ja; pustit u njega da
bude oblik i odjek svoje rijei. To je bilo vie od onog to je on traio, jer on nije mogao traiti to i
biti Anse, upotrebljavajui sebe tako s jednom rijei.
A onda je umro. On nije znao da je mrtav. Leala bih uz njega u mraku, oslukujui mranu zemlju
kako govori o Bojoj ljubavi i Njegovoj ljepoti i Njegovu grijehu; oslukujui mranu bezglasnost u
kojoj su rijei djela, i one druge rijei koje nisu djela, koje su samo praznine u ljudskim
manjkavostima, kako dopiru odozgo poput krikova gusaka iz divlje tame u onim nekadanjim stranim
noima, petljajui oko djela poput siroia kojima su pokazali dva lica u gomili i rekli im, To je va
otac, vaa majka.
Vjerovala sam da sam to nala. Vjerovala sam da je razlog dunost prema ivima, prema stranoj
krvi, gorkoj crvenoj bujici to kljua kroz zemlju. Mislila bih o grijehu kao to bih mislila o odjei
koju smo oboje nosili pred svijetom, kao o oprezu nunom zato to je on bio on, a ja sam bila ja; tom
grijehu utoliko potpunijem i stranijem jer je sredstvo odreeno od Boga koji je stvorio grijeh, da
posveti grijeh koji je On stvorio. Dok sam ekala na njega u umi, ekajui ga prije nego to bi me
vidio, zamiljala bih ga odjevenog u grijeh. Zamiljala bih ga kako i on mene zamilja odjevenu u
grijeh, on je bio ljepi jer je halja koju je zamijenio grijehom bila posveena. Mislila bih o grijehu
kao o odjei koju emo skinuti kako bismo oblikovali i ukrotili stranu krv prema izgubljenom odjeku
mrtve rijei visoko u zraku. Onda bih ponovo legla s Anseom - nisam mu lagala: samo sam ga odbila,
ba kao to sam odbila Casha i Darla od sise kad je prolo vrijeme dojenja - oslukujui mranu
zemlju kako govori svojim bezglasnim govorom.
Nita nisam skrivala. Nikoga nisam pokuala varati. Bilo bi mi svejedno. Samo sam poduzela
mjere opreza koje je on smatrao potrebnima zbog sebe, nisam to inila zbog svoje sigurnosti, nego
jednostavno na isti nain kao to sam pred licem svijeta nosila odjeu. I onda, kad bi mi Cora
govorila, mislila bih kako uzviene mrtve rijei, ini se, s vremenom izgube ak i znaenje svog
mrtvog zvuka.
A onda je tome doao kraj. Kraj u smislu da je on otiao i ja sam znala da ga, premda u ga
ponovo vidjeti, nikad vie neu vidjeti kako hitro i potajno dolazi k meni kroz umu odjeven u grijeh
kao u ljubavno ruho koje ve razgre i nosi ustranu brzina kojom mi potajno prilazi.
Ali za mene nije bio kraj. Hou rei, nije bio kraj u smislu poetka i svretka, jer za mene tada
nita nije imalo poetka ni svretka. ak sam i Ansea jo uvijek obuzdavala, ne kao da ga privremeno
drim podalje od sebe, nego kao da nikad nije ni bilo drugaije. Moja su djeca proistekla samo od
mene, od ove divlje krvi to kljua uz tlo, od mene i svega to ivi; od nikoga i od svih. Onda sam
otkrila da nosim Jewela. Kad sam se trgnula kako bih se sjetila to otkriti, ve je bio u meni vie od
dva mjeseca.
Moj je otac rekao kako ivimo zato da bismo se pripremili ostati mrtvi. Napokon sam shvatila to
je time htio rei i shvatila sam da on ni sam nije mogao znati to time hoe rei, jer mukarac ne moe
nita znati o ienju kue nakon toga. I tako sam oistila kuu. Kad sam raala Jewela - leala
sam pokraj svjetiljke, pridiui glavu vlastitim rukama, gledajui ga kako preklapa i spaja avovima
kou prije nego je dijete poelo disati - divlja je krv otekla i njezin je um prestao. Nakon toga je
postojalo samo mlijeko, toplo i smireno, i ja leim smirena u sporoj tiini, pripremajui se da oistim
svoju kuu.
 Dala sam Anseu Dewey Dell da poniti Jewela. Onda sam mu dala Vardamana da zamijeni dijete
koje sam mu ukrala. I , tako on sad ima troje djece koja su njegova, a ne moja. I nakon toga sam se
mogla pripremiti da umrem.
Jednog sam dana razgovarala s Corom. Ona je molila za mene jer je vjerovala da sam slijepa za
grijeh, htjela je da i ja kleknem i molim, jer ljudima za koje je grijeh samo pitanje rijei, za njih se i
spasenje sastoji samo od rijei.

WHITFIELD

Kad mi rekoe da ona umire, cijelu tu no provedoh hrvajui se s Neastivim i pobijedih silu
neistu. Otvorie mi se oi za neizmjernu veliinu moga grijeha; napokon ugledah pravo svjetlo,
padoh na koljena i ispovjedih se Bogu, molei ga neka me uputi to da inim i On me uputi. - Ustani -
ree. - Poi u tu kuu u koju si unio ivu la, meu te ljude pred kojima si okaljao Moju Rije;
ispovjedi glasno svoj grijeh. Na njima je, na tom prevarenom suprugu da ti oprosti, a ne na Meni. - I
ja pooh. Kad uh da je Tullov most odnijela voda, rekoh: - Hvala ti, o Gospode, o Moni Vladaru
svega svijeta; - jer po tim tekoama koje u trebati svladati vidjeh da me On nije napustio; da e
trenutak kad me milostivo primi natrag u Svoj sveti mir i ljubav biti zbog toga jo slai. - Samo ne
dopusti da poginem prije nego to isprosim oprotenje tog ovjeka ije sam povjerenje iznevjerio -
molio sam. - Ne dopusti da doem prekasno; ne dopusti da pria o mom i njenom prijestupu potee s
njezinih usnica, umjesto s mojih. Ona se tada bila zaklela da to nikad nee rei, ali strano je gledati
u oi vjenosti: nisam li se i ja hrvao bedro o bedro s Neastivim? ne dopusti da nosim na dui jo i
grijeh njezine prekrene zakletve. Ne dopusti da se vode Tvoje Mone Srdbe sklope nada mnom dok
ne oistim duu od grijeha u nazonosti onih kojima sam naudio.
Njegova me je ruka sigurno nosila iznad povodnja i otklanjala od mene opasnosti nabujalih voda.
Moj se konj prestraio, a i meni je srce klonulo kad vidjeh trupce i stabla istrgnuta iz korijena kako
jure prema meni i shvatih koliko sam malen. Ali mi dua nije klonula: svaki put iznova vidjeh kako
mijenjaju smjer trenutak prije konanog unitenja i podigoh glas da nadglasam huku potopa: - Slava
budi Tebi, o Moni Gospodaru i Kralju. Ovo je znak da u oistiti svoju duu i doi ponovo pod
okrilje Tvoje vjene ljubavi.
Znao sam tada da mi je oproteno. Poplava, opasnost, ostadoe za mnom i dok sam jahao dalje
opet po vrstome tlu i pribliavao se pozornici svoje getsemanske kunje, smiljao sam rijei koje u
izrei. Ui u u kuu; zaustavit u je prije nego to progovori; rei u njenom suprugu: - Anse,
zgrijeio sam. ini sa mnom to hoe.
inilo se kao da je to ve izvreno. Osjeao sam se u dui slobodnijim, spokojnijim nego to sam
se ve godinama osjeao; kao da se ve u mene ponovo uselio trajni mir dok sam jaio dalje. Vidio
sam Njegovu ruku slijeva i zdesna; u srcu sam uo Njegov glas: - Hrabro naprijed. Ja sam s tobom.
A onda stigoh do Tullove kue. Njegova najmlaa ki istri iz kue i zazove me dok sam prolazio.
Ree mi da je ona ve umrla.
Zgrijeio sam, o Gospodine. Ti zna koliko se kajem i zna da sam duhom bio voljan. Ali Bog je
milosrdan; On e prihvatiti volju kao in, On koji zna da sam Anseu govorio rijei svoje ispovijedi
dok sam ih smiljao, premda on nije bio tamo. Bog je taj, koji je u Svojoj beskrajnoj mudrosti
zadrao rijei na njezinim umiruim usnicama dok je leala okruena onima koji su je voljeli i koji su
joj vjerovali; moje je zadrala muka s vodom koju sam prebrodio poduprt snagom Njegove ruke.
Slava Tebi u Tvojoj dobrostivoj i svemoguoj ljubavi; O, slava Ti.
Uoh u kuu alosti, skromno prebivalite u kojem leae jo jedan grjean smrtni stvor dok dua
njezina stajae pred stranim i neopozivim sudom, mir pepelu njezinu.
- Milost Boja bila vazda na kui ovoj - rekoh.

DARL

Na konju je odjahao do Armstida i vratio se na konju, vodei Armstidove mazge. Upregnuli smo
ih i poloili Casha povrh Addie. Kad smo ga polegli opet je povraao, ali je ovog puta na vrijeme
okrenuo glavu nad dno kola.
- Dobio je jo i udarac u eludac - rekao je Vernon.
- Moda ga je konj ritnuo i u eludac - rekao sam. - Jel te ritnuo u eludac, Cash?
Pokuao je neto rei. Dewey Dell mu je ponovo obrisala usta.
- to kae? - upita Vernon.
- to hoe, Cash? - pitala je Dewey Dell. Nagnula se nad njega. - Njegov alat - rekla je. Vernon
pokupi alat i stavi ga u kola. Dewey Dell pridigne Cashu glavu kako bi ga mogao vidjeti. Krenuli
smo, Dewey Dell i ja sjeli smo uz Casha kako bismo ga pridravali, a on je na konju jahao ispred
kola. Vernon je neko vrijeme stajao i gledao za nama. Onda se okrenuo i poao natrag prema mostu.
Hodao je sitnim koracima, otresajui mokre rukave koulje kao da se netom smoio.
On je sjedio na konju ispred ulaza u dvorite. Armstid je ekao na ulazu. Zaustavili smo se i on
je sjaio pa smo spustili Casha iz kola i ponijeli ga u kuu, gdje je gospoa Armstid ve pripremila
krevet. Ostavili smo nju i Dewey Dell da ga svuku.
Mi smo poli za aom vani do kola. On se popeo odostrag u kola i uao je s njima u dvorite, a
mi smo pjeice ili za kolima. Moenje je pomoglo, jer je Armstid rekao. - Izvolite gore, u kuu. To
moete ostaviti ovdje. - On je doao za nama, vodei konja, te stao uz kola, s uzdama u ruci.
- Hvala ti - rekao je aa. - Smjestit emo se u onu upu dolje. Znam da smo vam na smetnju.
- Izvolite u kuu - ree Armstid. On je opet na licu imao onaj drveni izraz; onaj prkosan, osoran,
zajapuren ukoen izraz kao da su mu lice i oi dvije boje drveta, ali pogreno rasporeene: blijedo
je ono to treba biti tamno, a tamno ono to treba biti blijedo. Koulja mu se poela suiti, ali se
jo uvijek lijepila za njega kad bi se pomaknuo.
- Ona bi to cijenila - rekao je aa.
Ispregnuli smo mazge i odgurali kola natrake u upu. Jedna je strana upe bila otvorena.
- Tu ete bit zatieni od kie - rekao je Armstid. - Ali ako biste radije...
U dnu upe bilo je nekoliko hravih ploa krovnog lima. Uzeli smo dvije ploe i prislonili ih pred
otvorenu stranu upe.
- Izvolite u kuu - ree Armstid.
 - Hvala ti - ree aa. - Bio bih ti uistinu zahvalan ako njima da neto da prigrizu.
- Jasno - odgovori Armstid. - Lula e pripravit veeru im se pobrine za Casha. - On je opet
otiao do konja i skidao je s njega sedlo, a vlana mu se koulja lijepila za tijelo pri
svakom pokretu.
aa nije htio ulaziti u kuu.
- Doi jesti - rekao je Armstid. - Veera je zamalo gotova.
- Meni se nita ne jede - ree aa. - Zahvaljujem ti se.
- Doi unutra, osui se i pojedi neto - ree Armstid. - Tu je na sigurnom, nita se nee dogoditi.
- Samo zbog nje - ree aa. - Samo njoj za volju jedem. Ostao sam bez mazgi, bez iega. Ali ona
e svakom od vas bit zahvalna.
- Jasno - ree Armstid. - Doite lijepo svi u kuu i osuite se.
Ali nakon to je Armstid dao ai da neto popije, aa se osjeao bolje, a kad smo otili u kuu
da vidimo kako je Cash on nije doao s nama. Kad sam se osvrnuo vidio sam ga kako vodi konja u
staju ve je priao o tome kako treba nabaviti novu zapregu i do veere ju je ve tako rei kupio. On
je tamo dolje u staji, gipko se provlai uz areni propinjui kovitlac u pregradu s njime. Penje se
na jasle i vue sijeno sa sjenika i izlazi iz pregrade i trai i nalazi eagiju. Onda se vraa i
hitro klizne pokraj jednog jedinog snanog udarca kopita i prilazi konju tamo gdje ga ne moe
dohvatiti. Poinje ga etkati, drei se unutranje strane udarnog kruga kopita, gipko
poput kakvog akrobata, psujui konja ispod glasa opscenim izrazima njenosti. Konj zabacuje
glavu, iskeenih zubi; oi mu kolutaju u sumraku poput staklenih kugli na sjajnom barunu kad ga
on udari po glavi obratnom stranom eagije.
 ARMSTID

No nakon to sam mu dao jo jedan gutljaj whiskyja i kad je veera bila zamalo pripravljena, on
je ve od nekoga kupio zapregu, na kredu. Tad je ve mjerkao i birao, govorio kako mu se ne svia
ovaj par i kako ne bi dao svoj novac za neto ega je vlasnik taj i taj, ak ni za kokoinjac.
- Mogao bi otii do Snopesa - rekao sam mu. - On ima tri ili etiri para. Moda bi ti jedan od njih
odgovarao.
On je onda poeo vakati onim svojim bezubim ustima, gledajui me kao da ja imam jedini par
mazgi u itavom kraju i neu mu ih prodati, dok je meni bilo jasno kako se oni najvjerojatnije nikad
nee izvui iz mog dvorita ako ih ne izvue moja zaprega. Samo ne znam to e s mazgama, ako ih
dobiju. Littlejohn mi je rekao da je rijeka odnijela nasip u dolini Haley u duini od tri kilometra i da
se do Jeffersona moe doi jedino zaobilaznim putem preko Mottsona. Ali to je bio Anseov problem.
- S njim je teko trgovat - ree, vaui bezubo. Ali kad sam mu dao jo jedan gutljaj nakon
veere, malo se razvedrio. Namjeravao se vratiti u upu i bdjeti uz nju. Moda je mislio, ako samo
ostane tamo dolje, spreman za pokret, moda e mu sveti Nikola donijeti par mazgi. - Ali
pretpostavljam da ga mogu nagovorit - ree. - Svaki e ovjek pomo svom blinjem u nevolji, ako
u njemu ima barem kap kranske krvi.
- Naravno, ja u ti rado posuditi svoje - rekoh, znajui koliko on vjeruje da je to razlog.
- Hvala ti - ree on. - Ona e se htjet vozit s naima. - kae, znajui koliko ja vjerujem da je to
razlog.
Poslije veere Jewel je odjahao prijeko do Zavoja po Peabodyja. uo sam da bi trebao danas biti
tamo kod Varnera. Vratio se oko ponoi. Peabody je otiao negdje dolje iza Invernessa, ali je s njim
doao stric Billy, sa svojom torbom konjskog lijenika. Kako on kae, ovjek se, sve u svemu, ne
razlikuje ba mnogo od konja ili mazge, osim to mazga ili konj imaju malo vie pameti. - to si to
sad izveo, djeae? - kae, gledajui Casha. - Dajte mi madrac, stolac i au whiskyja - kae.
Natjerao je Casha da popije whisky, onda je Ansea istjerao iz sobe. - Srea to je to ista noga koju
je slomio prolog ljeta - kae Anse snudeno, vaui bezubim ustima i trepui. - I to je ve neto.
Poloili smo presavijeni madrac Cashu preko nogu i na njega stavili stolac, pa smo ja i Jewel sjeli
na stolac, cura je drala svjetiljku, a stric Billy je strpao u usta malo duhana za vakanje i dao se na
posao. Cash se neko vrijeme prilino estoko borio dok se nije onesvijestio. Potom je mirno leao, a
na licu su mu stajale krupne grake znoja koje kao da su se poele kotrljati i onda se zaustavile da ga
priekaju.
Kad je doao k svijesti, stric Billy je ve bio pokupio svoje stvari i otiao. Stalno je pokuavao
neto rei dok se cura nije prignula i obrisala mu usta. - Njegov alat - rekla je.
- Ja sam ga donio - ree Darl. - Kod mene je.
On opet pokua neto rei; ona se nagne nad njega. - Hoe ga vidjet - ree. I tako Darl odnese alat
u sobu da ga on moe vidjeti. Gurnuli su ga pod krevet, tako da Cash moe pruiti ruku i dotaknuti
alatke kad mu bude bolje. Ujutro je Anse uzeo onog konja i odjahao do Zavoja da razgovara sa
Snopesom. On i Jewel stajali su neko vrijeme u dvoritu i razgovarali, a onda se Anse popeo na
konja i odjahao. Mislim da je to bilo prvi put to je Jewel pustio da netko drugi jae tog konja i sve
dok se Anse nije vratio, uznemireno se vrtio oko kue gledajui cestu kao da bi najradije potrao za
Anseom i uzeo mu konja.
Negdje oko devet sati ve je postalo prilino vrue. Tada sam ugledao prvog leinara. Zato to je
bio u vodi, pretpostavljam. U svakom sluaju, bio je ve uvelike dan kad sam ih vidio. Sreom,
povjetarac je nosio miris od kue, tako da su se pojavili tek kad je jutro ve bilo poodmaklo. Ali im
sam ih vidio, uinilo mi se da osjeam vonj na kilometar i pol daleko, u polju, od samog pogleda na
njih, a oni su kruili i kruili tako da je itav okrug mogao vidjeti to je u mojoj upi.
Bio sam jo dobrih osam stotina metara od kue kad sam uo onog deka kako krii. Pomislio sam
da je moda upao u bunar ili tako neto pa sam pourio i trei uao u dvorite.
Najmanje ih je tucet sjedilo na krovu upe, a onaj deko je ganjao jo jednog po dvoritu kao da je
tukac, a on je poletio tek toliko da mu umakne i tromo maui krilima spustio se opet na krov upe u
kojoj ga je bio naao kako sjedi na lijesu. Tad je ve bilo svojski zagrijalo i povjetarac je prestao ili
promijenio smjer ili to ja znam, pa sam krenuo po Jewela, ali je u to Lula izala pred kuu.
- Mora neto uinit - rekla je. - Ovo je zloin.
- To upravo i kanim - rekao sam.
- To je zloin - rekla je ona. - Trebao bi odgovarat pred zakonom to ovako s njom postupa.
- On se trudi da je pokopa kako najbolje umije - odgovorio sam joj. I tako sam naao Jewela i
pitao ga ne bi li uzeo jednu od mazgi i odjahao do Zavoja da vidi to je s Anseom. Nita mi nije
odgovorio. Samo me je gledao onim svojim blijedim oima i stiui zube tako da mu je vilica
pobijelila poput kosti, a onda se okrenuo i poeo zvati Darla.
- to misli uinit? - pitao sam ga.
Nije mi odgovorio. Darl je iziao iz kue. - Doi - rekao mu je Jewel.
- to namjerava uinit? - pitao je Darl.
- Maknut u kola - odgovori mu Jewel preko ramena.
- Nemoj biti glup - rekao sam. - Nisam time nita mislio. Vi tu nita ne moete. - I Darl je
oklijevao, ali Jewela nita nije moglo smiriti.
- Zaepi tu svoju prokletu gubicu - kae on.
- Negdje mora stajat - ree mu Darl. - Krenut emo im se aa vrati.
- Nee mi pomo? - kae Jewel, a one njegove blijede oi nekako kao da urlaju i itavo mu se
lice trese kao u groznici.
- Ne - ree Darl. - Neu. Priekaj dok se vrati aa.
I tako sam stajao u vratima i gledao ga kako gura i vue ta kola. Tlo je pod nadstrenicom bilo
koso i u jednom trenutku pomislio sam da e izbiti stranji zid upe. Onda je zazvonilo zvono za
ruak. Zazvao sam ga, ali se on nije osvrnuo. - Doi na ruak - rekao sam. - Pozovi tog djeaka. - Ali
nije mi odgovorio, pa sam otiao ruati. Cura je otila dolje po djeaka, ali se vratila bez njega.
Negdje u pola ruka, opet smo ga uli kako krii, tjerajui onog leinara od kola.
- To je zloin - ree Lula. - Zloin.
- On ini sve to moe - rekoh. - Sa Snopesom ne moe obavit posao u trideset minuta. Sjedit e
cijelo popodne u hladovini i cjenkati se.
- ini? - kae ona. - ini? On je ve previe uinio.
 I pretpostavljam da jest. Nesrea je samo to e njegovo odustajanje ubrzo natjerati nas da neto
uinimo. On ne moe kupiti mazge ni od koga, a pogotovo ne od Snopesa, ako nema neto to e dati u
zalog, neto za to jo nije znao hoe li mu primiti kao zalog. I tako, kad sam se vratio u polje,
pogledao sam svoje mazge i ve sam se s njima oprostio na neko vrijeme. A kad sam se te veeri
vratio kui, nakon to je sunce itav dan sjalo na onu upu, nisam ba bio siguran da u poaliti
to sam mu ih posudio.
Dojahao je ba kad sam iziao na trijem gdje su svi oni ekali. Izgledao je nekako udno: nekako
jo turobnije nego obino, a u isti mah nekako ponosno. Kao da je napravio neto to je smatrao
lukavim potezom, ali sad vie nije sasvim siguran kako e drugi na to gledati.
- Nabavio sam zapregu - rekao je.
- Kupio si zapregu od Snopesa? - upitao sam.
- Pa, pretpostavljam da Snopes nije jedini u ovom kraju koji se zna pogaat - odgovorio je.
- Jasno - rekao sam. On je gledao Jewela, tim nekakvim udnim pogledom, ali Jewel je ve siao
s trijema i iao je prema konju. Da vidi to mu je Anse napravio, pretpostavljam.
- Jewel - ree Anse. Jewel se osvrne. - Doi ovamo - ree Anse. Jewel se vrati nekoliko koraka i
ponovo stane.
, - to hoe? - upita.
- Znai, dobio si mazge od Snopesa - rekoh. - Pretpostavljam da e ih on noas poslat ovamo?
Morate ujutro rano krenut, s obzirom da morate preko Mottsona.
On tada promijeni taj izraz koji je neko vrijeme imao. Opet je poprimio onaj paeniki izraz kakav
je uvijek imao, vaui bezubim ustima.
- Ja inim ono to mogu - ree. - Bog mi je svjedok, nema na ovom svijetu ovjeka koji je pretrpio
tolike kunje i poruge koliko sam ih ja pretrpio.
- ovjek koji je upravo nadigrao Snopesa u trgovanju trebao bi se prilino dobro osjeati - rekoh.
- to si mu dao, Anse?
Nije gledao u mene. - Dao sam mu u zalog svoju pokretnu imovinu, kultivator i sijaicu -
odgovorio mi je.
- Ali to ne vrijedi ni etrdeset dolara. Koliko daleko misli sti sa zapregom vrijednom etrdeset
dolara?
Svi su ga sad gledali, utke i ustrajno. Jewel na mjestu gdje je stao, vrativi se pola puta, ekajui
da ode do konja. - Dao sam druge stvari - ree Anse. Opet je poeo mijesiti ustima, stojei tamo kao
da eka da ga netko udari i kao da je ve odluio da se nee braniti.
- Koje druge stvari? - pitao je Darl.
- K vragu - rekao sam. - Uzmi moje mazge. Moe mi ih vratit. Ja u se ve nekako snai.
- Znai zato si sino pretraivao Cashovu odjeu - ree Darl. Rekao je to kao da te rijei ita iz
novina. Kao da mu je sasvim svejedno. Jewel se sad vratio, stajao je tamo, gledajui Ansea tim
svojim staklenim oima. - Cash je tim novcem mislio kupiti od Suratta onu spravu to govori -
ree Darl.
Anse je stajao tamo, vaui u prazno. Jewel ga je gledao. Jo ni jednom nije trepnuo.
- Ali to je samo osam dolara vie - nastavi Darl, tim glasom kao da samo slua vlastite rijei, ali
ga se one nita ne tiu. - To jo uvijek nije dosta za mazge.
 Anse pogleda Jewela, nakratko, samo kao klizne oima na tu stranu, a onda opet obori pogled. -
Sam Bog zna je li se ikad iko toliko napatio - ree. Oni jo uvijek nita ne govore. Samo ga gledaju,
ekaju, a on klizi oima prema njihovim stopalima i uz noge, ali ne ide dalje od toga. - I konja - ree.
- Kojeg konja? - pitao je Jewel. Anse je samo stajao tamo. Odnio me vrag, ako ovjek nije kadar
natjerati sinove na posluh, treba ih otjerati od kue, ma kako bili veliki. A ako to nije kadar, odnio me
vrag ako onda ne bi sam trebao otii. Odnio me vrag ako ja to ne bih napravio. - Hoe re da si
pokuao trampit moga konja? - kae Jewel.
Anse stoji tamo, mlitavo oputenih ruku. - Ve petnaest godina nemam jednog zuba u glavi - kae. -
Bog mi je svjedok. On zna da petnaest godina nisam jeo jela koja je On namijenio ovjeku za jest
kako bi odrao snagu i tedio sam novi ovdje, novi tamo, kako moja obitelj ne bi trpjela zbog
tog, kako bi sebi kupio zube da mogu jest hranu koju Bog zapovijeda. Dao sam taj novac. Mislio
sam, ako se ja mogu odre jela, moji sinovi se mogu odre jahanja. Tako sam mislio, Bog mi je
svjedok.
Jewel stoji s rukama na bokovima, gledajui u Ansea. Onda skrene pogled. Gleda u daljinu, preko
polja, lice mu je mimo, kao od kamena, kao da netko drugi govori o neijem tuem konju, a on ak i
ne slua. Onda polako otpljune i ree - Dovraga - i okrene se i ode do ulaza i odvee konja i uzjae
ga. Konj je ve kasao kad je Jewel uskoio u sedlo i im mu se naao na leima, pojurili su niz cestu
kao da ih ganja policija. Tako su nam nestali iz vida, njih dvojica kao neka vrsta arenog vihora.
- No, dobro - kaem mu. - Uzmi moje mazge - rekoh. Ali on nije htio ni uti. I ak nisu htjeli vie
ni ostati, a onaj je djeak itav dan tjerao leinare po suncu dok zamalo nije postao isto toliko lud kao
i svi ostali. - Ostavite barem Casha ovdje - rekao sam im. Ali nisu ga htjeli ostaviti Napravili su
od popluna leaj za njega na lijesu i poloili ga na njega i stavili njegov alat uz njega, a onda smo
upregli moje mazge i odvukli kola otprilike kilometar i pol niz cestu.
- Ako emo te ovdje smetat - kae mi Anse - samo reci.
- Jasno - rekoh. - Ovdje e biti dobro. I sigurno. Sad doite sa mnom i veerajte.
- Zahvaljujem ti - ree Anse. - Imamo neto malo u koari. Bit e dovoljno.
- Odakle vam to? - pitao sam.
- Ponijeli smo od kue.
- Ali to e sad ve biti staro - rekoh. - Doite pojesti neto toplo.
Ali nisu htjeli. - Mislim da e bit dovoljno. - I tako sam ih ostavio tamo da ue oko male vatre,
ekajui sam Bog zna to.
Vratio sam se kui. Stalno sam mislio na njih tamo i na onog momka kako je odjurio na tom konju.
I kako je to posljednji put to su ga vidjeli. I odnio me vrag ako sam mu to mogao zamjeriti. Ne zato
to nije htio dati konja, nego to se odvojio od takve proklete budale kao to je Anse.
Odnosno, tako sam tada mislio. Jer, tako mi svega, ako u takvim ljudima kao to je Anse nema
neto to ovjeka tjera da im pomogne, ak i onda kad zna da e se ve sljedeeg trenutka zbog toga
lupati po glavi. Jer, otprilike jedan sat nakon doruka sljedeeg jutra pojavi se Eustace Grimm koji
radi na Snopesovom imanju s dvije mazge, traei Ansea.
- Mislio sam da se on i Anse nisu pogodili - rekoh.
- Jasno da jesu - ree Eustace. - Oni su samo htjeli tog konja. Ko to rekoh gospodinu Snopesu,
daje ove mazge za peset dolara, a da je samo njegov stric Flem zadro one teksake konje kad ih je
imo, Anse nikad ne bi...
 - Konja? - pitao sam. - Anseov mali je uzeo tog konja i izgubio se sino odavde, vjerojatno je ve
na pola puta do Teksasa, a Anse...
- Nisam znao ko ga je doveo - ree Eustace. - Nisam vidio nikog. Samo sam jutros nao konja u
staji kad sam poo nahranit mazge i reko sam gospodinu Snopesu, a on mi ree da vodim mazge
amo.
No, sad ga sigurno nikad vie nee vidjeti. Pretpostavljam da e za Boi moda dobiti od njega
razglednicu iz Teksasa. A da to nije napravio Jewel, pretpostavljam da bih mu pomogao ja; toliko mu
ipak dugujem. Odnio me vrag ako Anse nekako ne zaara ovjeka. Odnio me vrag ako on nije neki
udan svat.

VARDAMAN

Sad ih je sedam, u malim visokim crnim krugovima.

- Gledaj, Darl - kaem: - vidi?
On pogleda gore. Promatramo ih u malim visokim crnim krugovima nekretanja.
- Juer su bila samo etiri - kaem.
Bilo ih je vie od etiri na upi.
- Zna to bih ja napravio kad bi on opet pokuao sletjet na kola? - kaem.
- to bi napravio? - pita Darl.
- Ne bih ga pustio sletit na nju - kae. - Ne bih ga pustio sletit ni na Casha.
Cash je bolestan. Bolestan je na lijesu. Ali moja majka je riba.
- Moramo kupit kakav lijek u Mottsonu - kae aa. - Mislim da emo jednostavno morat.
- Kako ti je, Cash? - pita Darl.
- Nije strano - kae Cash.
- Hoe da ju jo malo vie podignemo? - pita Darl.
Cash ima slomljenu nogu. Imao je dvije slomljene noge. Lei na lijesu s pokrivaem smotanim
ispod glave i komadom drveta ispod koljena.
- Pretpostavljam da smo ga trebali ostavit kod Armstida - kae aa.
Ja nemam slomljenu nogu i aa nema i Darl nema i - Samo mi smeta truckanje - kae Cash. -
Nekako kao da malo zastrue kraj o kraj kad kola bubnu. Nije strano. - Jewel je otiao. On i njegov
konj otili su jednog dana u vrijeme veere
- To je zato to ona ne bi htjela da budemo nekom neto duni - kae aa. - Bog vidi, ja se trudim
vie nego to se iko ikad trudio - Je li to zato, Darl, to je Jewelova majka konj? kaem.
- Moda mogu malo jae zategnut ue - kae Darl. Zato smo Jewel i ja bili u upi i ona je bila u
kolima jer konj ivi u staji i ja sam morao stalno tjerat leinara od
- Ako ti se da - kae Cash. I Dewey Dell nema slomljenu nogu i ja nemam. Cash je moj brat.
Zaustavljamo se. Kad Darl popusti ue, Cash se ponovo pone znojiti. Vide mu se zubi.
- Boli? - pita Darl.
 - Mislim da je bolje da ga vrati - kae Cash.
Darl vraa ue natrag, zateui iz sve snage. Cashu se opet vide zubi.
- Boli? - pita Darl.
- Nije strano - kae Cash.
- Hoe da aa sporije vozi? - pita Darl.
- Ne - kae Cash. - Nema vremena za otezanje. Nije strano.
- Morat emo kupit kakav lijek u Mottsonu - kae aa. - Mislim da emo morat.
- Reci mu da krene - kae Cash. Kreemo dalje. Dewey Dell se nagne natrag i obrie Cashu lice.
Cash je moj brat. Ali Jewelova majka je konj. Moja majka je riba. Darl kae da u je moda vidjet
kad opet doemo do vode, a Dewey Dell je rekla, Ona je u lijesu, kako je mogla iza? Izala je
van kroz rupe koje sam ja izbuio, u vodu rekao sam, i kad opet doemo do vode, vidjet u je. Moja
majka nije u lijesu. Moja majka ne zaudara tako. Moja majka je riba
- Ti e kolai lijepo izgledat kad stignemo u Jefferson - kae Darl.
Dewey Dell ne okree glavu prema njemu.
- Bolje ih pokuaj prodat u Mottsonu - kae Darl.
- Kad emo sti u Mottson, Darl? - pitam.
- Sutra - kae Darl. - Ako se ove mazge ne raspadnu. Snopes ih je izgleda hranio piljevinom.
- Zato ih je Snopes hranio piljevinom, Darl? - pitam.
- Gledaj - kae Darl. - Vidi?
Sad ih je devet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
Kad smo stigli u podnoje brda aa zaustavi kola i Darl, Dewey Dell i ja silazimo. Cash ne moe
hodatjer ima slomljenu nogu. - Hajde, mazge - kae aa. Mazge se uspinju s naporom; kola kripe.
Darl, Dewey Dell i ja hodamo iza kola, uzbrdo. Kad smo se popeli na vrh brda, aa ustavlja mazge
i mi se vraamo u kola.
Sad ih je deset, visoko u malim visokim crnim krugovima na nebu.

MOSELEY

Sluajno sam podigao pogled i ugledao je pred izlogom kako gleda unutra. Nije stajala blizu
staklu i ni u to posebno nije gledala; samo je stajala tamo glave okrenute ovamo i oiju uprtih ravno
u mene i nekako kao praznog pogleda, kao da eka na nekakav znak. Kad sam ponovo pogledao, ila
je prema vratima.
Trenutak je kao petljala oko vanjskih vrata s mreom protiv komaraca, kako to oni obino rade, i
ula unutra. Imala je slamnati eiri krutog oboda nataknut na vrh glave i nosila je nekakav paketi,
omotan u novinski papir: pomislio sam da ima etvrt dolara ili najvie dolar i da e, nakon to prvo
malo razgleda naokolo, kupiti moda kakav jeftin ealj ili boicu crnake toaletne vode, pa sam je
ostavio na miru minutu ili tako nekako, osim to sam zapazio da je ljepuna na nekakav
prkosan, nezgrapan nain i da izgleda daleko bolje u svojoj pamunoj haljini i istog, nenaminkanog
lica, nego to e izgledati nakon to kupi bilo to za to se konano odlui. Ili mi kae to eli. Znao
sam da se odluila jo prije nego to je ula. Ali morate im dati vremena. Zato sam nastavio s onim
to sam radio, raunajui da u pustiti Alberta neka je poslui kad joj je on ve priao pokraj
spremnika s osvjeavajuim piima, ali Albert se vratio do mene.
- Ta ena - ree. - Pogledajte vi to ona hoe.
- A to hoe? - rekao sam.
- Ne znam. Ne mogu iz nje izvu ni rijei. Bolje je vi posluite.
I tako sam obiao oko tezge. Vidio sam da je bosa, stajala je punim tabanom na podu i oputeno,
kao da je na to navikla. Zurila je u mene, drei onaj zamotuljak: vidio sam da ima valjda najcrnje
oi koje sam ikad vidio i da mi je nepoznata. Nisam se mogao sjetiti da sam je ikad dosad vidio u
Mottsonu. - Mogu li vam neto pomoi? - pitao sam.
Ona jo uvijek nita nije govorila. Zurila je u mene ne trepui. Onda je pogledala iza sebe na
ljude oko spremnika s piima. Zatim se mimo mene zagledala prema stranjem dijelu duana.
- elite pogledati neke stvari za toaletu? - pitao sam. - Ili elite neki lijek?
- Tako je - rekla je. Brzo se opet osvrnula na ljude oko tezge s piima. Tako sam pomislio da ju je
moda mama ili netko drugi poslao po neku od ovih enskih gluposti pa ju je sram pitati. Znao sam da
ne bi mogla imati takav ten da ona sama to upotrebljava, pogotovo jer je jedva imala dovoljno godina
da uope zna emu to slui. alosno je kako se ene truju tim stvarima. Ali ovjek to mora imati na
skladitu u ovoj zemlji ili moe odmah zatvoriti duan.
- Oh - rekao sam. - to vi upotrebljavate? Imamo... - Opet me je pogledala, gotovo kao da kae -
tie - i zatim se opet zagledala prema stranjem dijelu trgovine.
- Rae bi ila tamo - rekla je.
- U redu - rekao sam. Morate im ugaati. Tako utedite na vremenu. Poao sam za njom prema
stranjem dijelu. Stavila je ruku na pregradu. - Tamo nema nita osim ormaria s lijekovima - rekao
sam. - to vi zapravo elite? - Zastala je i pogledala me. inilo se kao da je podigla nekakav pokrov
s lica, s oiju. Najvie su me iznenadile njezine oi: nekako nijeme i pune nade i turobno pripravne
na razoaranje, sve u isti mah. Ali cura je bila u nekoj nevolji; to mi je odmah bilo jasno. - to te
mui? - pitao sam. - Reci mi to eli. Imam dosta posla. - Nisam je mislio pourivati, ali ovjek
jednostavno nema toliko vremena kao ti seljaci tamo u brdima.
- To su enske stvari - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Samo to? - Pomislio sam da je moda mlaa nego to izgleda i da je prvi put
dobila pa se malo uplaila ili joj je jedna bila malo obilnija kako to zna biti u mladih ena. - Gdje ti
je mama? - pitao sam. - Zar nema mamu?
- Ona je tamo vani u kolima - rekla je.
- Zato prvo s njom ne razgovara prije nego uzme kakav lijek - pitao sam. - Svaka bi te ena
uputila o tom. - Ona me pogledala i ja sam ponovo pogledao nju i upitao: - Koliko ima godina?
- Sedamnaest - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Mislio sam da si moda... - Uporno me je motrila. No, enama se po oima
ionako nikad ne moe rei koliko imaju godina i uvijek te gledaju kao da sve na svijetu znaju. - Je li ti
previe redovita ili nije dovoljno redovita?
Prestala me je gledati ali se nije pomakla. - Da - ree - Rekla bih da je to. Da.
 - Dakle, to? - pitao sam. - Zar ne zna? - Sve je to zloin i sramota, ali na kraju krajeva, kupit e
to od nekog drugoga. Stajala je tamo, ne gledajui u mene. - Hoe neto da to prestane? - pitao sam.
- Jel to hoe?
- Ne - rekla je. - To je to. Ve je prestalo.
- Pa, to... - Malo je oborila glavu, lice joj je bilo suzdrano, kako to one imaju obiaj kad
razgovaraju s mukarcem, tako da ovjek nikad ne zna gdje e udariti sljedea munja. - Ti nisi udana,
je li tako? - rekao sam.
- Nisam.
- Oh - rekao sam. - I koliko je prolo otkako je to prestalo? oko pet mjeseci, moda?
- Nije prolo vie od dva - rekla je.
- Pa, ja nemam u duanu nita to bi ti htjela kupiti - rekao sam - osim ako hoe dudu. I ja bih ti
savjetovao da to kupi i ode doma i kae to svom ai, ako ga ima, pa da on natjera tog nekog da
kupi dozvolu za vjenanje. Je li to sve to si htjela?
Ali ona je samo stajala tamo, ne gledajui u mene.
- Imam novaca, mogu vam platit - rekla je.
- Je li to tvoj novac ili se on barem toliko muki ponio da ti da neto novaca?
- On mi je dao. Deset dolara. Rekao je da e to bit dosta.
- Tisuu dolara ne bi ti bilo dovoljno u mom duanu, nit bi ti bilo dovoljno deset centi - rekao
sam. - Posluaj moj savjet, idi kui i reci ai ili brai ako ih ima ili prvom mukarcu kojeg sretne
na cesti.
Ali ona se nije micala. - Lafe je rekao da mogu to dobit u drogeriji. Rekao mi je da vam kaem da
ja i on neemo nikad nikom re da ste nam to prodali.
- A ja bih volio da je tvoj ljubljeni Lafe sam doao po to; to bih volio. Ne znam: moda bih onda
imao malo potovanja prema njemu. Moe se vratiti i rei mu da sam to rekao - ako dosad ve nije
na pol puta do Teksasa, u to ne sumnjam. Ja, ugledan apotekar, koji u ovom gradu vodim trgovinu,
tu sam podigao djecu i redovito pohaam crkvu ve pedeset i est godina. Imam volju sam otii i rei
tvojima, samo da znam tko su.
Ona me sad pogledala, oi i lice opet su joj nekako bez izraza kao kad sam je prvi put vidio kroz
izlog. - Ja nisam znala - ree. - On mi je rekao da mogu neto nabavit u drogeriji. Rekao mi je da mi
moda nee htjet prodat ali ako imam deset dolara i ako im kaem da nikad nikom neu re...
- Nije ti to rekao za ovu drogeriju - rekao sam. - Ako jest ili ako je spomenuo moje ime, trait u
da mi to dokae. Trait u ga da mi to ponovi ili u ga tuiti sudu i trait u za njega najveu moguu
kaznu, tako mu reci.
- Ali moda neka druga drogerija hoe prodat - ree ona.
- Onda ja to ne elim znati. to se mene tie, to je... - Onda sam je pogledao. Teak je ivot tih
ena; ponekad neki mukarac... ako uope moe biti ikakve isprike za grijeh, a ne moe je biti.
Uostalom, ivot nije zamiljen da ljudima bude lako: ne bi imali nikakva razloga da budu dobri i
umru. - Gledaj - rekao sam joj. - Izbij si takve misli iz glave. Bog ti je dao to to ima, premda se
posluio vragom da to postigne; pusti ga da On to uzme od tebe ako je Njegova volja da to uini. Ti
se lijepo vrati Lafeu i uzmite tih deset dolara i platite time vjenanje.
- Lafe je rekao da mogu nabavit neto u drogeriji - ree ona.
 - Onda idi i nabavi - rekoh. - Ovdje to nee dobiti.
Ona je na to izala, nosei onaj zamotuljak, ulo se kako joj bose noge struu po podu. Opet je
petljala s vratima i izala. Vidio sam je kroz staklo kako ide niz ulicu.
Albert mi je ispriao ostalo. Rekao mi je da su kola stajala ispred Grummetove eljezarije i dok
su ene bjeale prema gornjem i donjem kraju ulice s rupiima na nosevima, gomila mukaraca i
djeaka manje osjetljivih noseva stajala je oko kola sluajui erifa kako se prepire s tim ovjekom.
On je bio nekakav visok, mrav ovjek, sjedio je na kolima i govorio kako je to javna ulica i kako on
misli da ima isto toliko prava biti tu kao i bilo tko drugi, a erif ga je uvjeravao kako e morati
otii; ljudi to ne mogu podnositi. To je bilo mrtvo ve osam dana, rekao je Albert. Doli su iz nekog
zabitog mjesta u Yoknapatawpha okrugu i pokuavali su s tim doi do Jeffersona. Mora da je sve
skupa izgledalo kao kad komad smrdljivog sira upadne u mravinjak, u tim rasklimanim kolima, za
koja je Albert rekao kako su se ljudi bojali da e se raspasti prije nego to dospiju izii iz grada, s
tim lijesom koji su sami sklepali i jednim drugim momkom sa slomljenom nogom koji je leao
na poplunu prostrtom preko lijesa, te s ocem i jednim djeakom na koijakom sjedalu dok ih je erif
pokuavao natjerati da odu iz grada.
- Ovo je javna ulica - kae taj ovjek. - Mislim da moemo stat togod kupit, ba kao bilo tko
drugi. Imamo novca da to platimo i nema nikog zakona koji kae da ovjek ne moe potroit svoj
novac tamo gdje hoe.
Stali su kupiti neto cementa. Drugi je sin bio u duanu, pokuavajui nagovoriti Grummeta da
otvori vreu i proda im cementa za deset centi i naposljetku je Grummet otvorio vreu samo da ga se
rijei. Htjeli su tim cementom nekako uvrstiti slomljenu nogu onog momka.
- Zaboga, ubit ete ga - rekao im je erif. - Dovest ete ga do toga da izgubi nogu. Vozite ga
doktoru i zakopajte tu stvar to bre moete. Zar ne znate da moete u zatvor zbog ugroavanja
zdravlja graana?
- inimo sve to moemo - odgovorio je otac. Zatim je ispriao dugaku priu o tome kako su
morali ekati da se kola vrate i kako je voda odnijela most i kako su ili trinaest kilometara do
drugog mosta ali ni njega vie nije bilo, pa su se vratili i preplivali preko gaza i mazge su se utopile i
kako su nabavili druge mazge i otkrili da je voda otplavila cestu, pa su morali zaobilaziti ak preko
Mottsona, a onda se vratio onaj s cementom i rekao im da zaepe.
- Oti emo odavde za koji trenutak - rekao je taj momak erifu.
- Nismo nikom htjeli smetat - rekao je otac.
- Vodite tog momka doktoru - rekao je erif onom s cementom.
- Ja mislim da je on dobro - odgovorio mu je momak.
- Nemojte misliti da smo mi tvrda srca - rekao je erif. - Ali valjda i sami vidite kako je.
- Naravno - rekao je momak. - Oti emo im se vrati Dewey Dell. Ona je otila isporuit jedan
paket.
I tako su stajali tamo, a ljudi su se odmaknuli od kola s rupcima na licu, dok ubrzo nije stigla ona
djevojka s tim zamotuljkom omotanim novinama.
- Doi - rekao je onaj s cementom - izgubili smo previe vremena. - I tako su se ukrcali u kola i
otili. A kad sam otiao na veeru, jo uvijek mi se inilo da osjeam zadah. A sutradan sam sreo
erifa i poeo njukati zrak i rekao,
- Osjea da neto smrdi?
 - Pretpostavljam da su sad veu Jeffersonu - ree on.
- Ili u zatvoru. No, hvala ti Boe, to nije na zatvor.
- Bogme, da - ree erif.

DARL

- Evo jedne kue - kae aa. Zaustavlja mazge i sjedi, gledajui kuu. - Mogli bismo tamo prijeko
uzet neto vode.
- U redu - kaem. - Dewey Dell, morat e od njih posudit vedro.
- Bog mi je svjedok - kae aa. - Nikom ne elim bit duan, Bog mi je svjedok.
- Ako vidi neku poveu konzervu, moe nju donijet - kaem. Dewey Dell sie s kola, nosei
zamotuljak. - Bilo ti je tee prodat te kolae u Mottsonu nego to si mislila - kaem joj. Kako se nai
ivoti raspliu u ne-vjetar, ne-zvuk, umorne geste u umornoj rekapitulaciji: odjeke davnih prinuda ne-
ruke na ne-icama: u sumrak upadamo u mahnitanje, mrtve geste lutaka. Cash je slomio nogu i sad iz
njega curi piljevina. Iskrvarit e Cash.
- Ne bih htio nikom bit duan - kae aa. - Bog mi je svjedok.
- Onda se ti pomokri - kaem mu. - Moemo upotrijebit Cashov eir.
Kad se Dewey Dell vraa, s njom dolazi taj ovjek. Onda on zastaje, a ona ide dalje i on stoji
tamo i nakon nekog vremena vraa se natrag prema kui i stoji na trijemu, promatra nas.
- Bolje e bit da ga ne pokuavamo sputat s kola - kae aa. - Moemo to napravit ovdje.
- Hoe da te spustimo na zemlju, Cash? - pitam.
- Zar neemo sutra bit u Jeffersonu? - kae on. On nas promatra, pogled mu je upitan, napet i
tuan. - Mogu jo toliko izdrat.
- Bit e ti lake - kae aa. - To e sprijeit ta dva kraja da struu jedan o drugi.
- Mogu toliko izdrat - kae Cash. - Zadrat emo se.
- Sad smo ve kupili cement - kae aa.
- Mogao bih toliko izdrat - kae Cash. - To je samo jo jedan dan. Ne boli toliko da bi bilo
vrijedno spomena. Gleda u nas ispitujuim pogledom, oiju iroko rastvorenih na mravom, sivom
licu. - On se tako stee - kae.
- Sad smo ga ve kupili - kae aa.
Mijeam cement u konzervi, polako mijeajui vodu u guste blijedozelene spirale. Donosim
konzervu do kola gdje ju Cash moe vidjeti. On lei na leima, njegov se mravi profil ocrtava prema
nebu, asketski i zamiljen. - Da li ti ovo izgleda otprilike kako treba? - pitam ga.
- Ne smije stavit previe vode, nee se stisnut kako treba - kae on.
- Jel ovo previe?
- Ako moda moe na malo pijeska - kae on. - To je samo jo jedan dan - kae. - Uope me ne
boli.
Vardaman odlazi natrag do mjesta gdje smo preli rukavac i vraa se s pijeskom. Polako ga sipa u
guste spirale u konzervi. Opet odlazim do kola.
- Jel sad izgleda kako treba?
- Da - kae Cash. - Mogao sam toliko izdrat. Uope me ne boli.
Olabavljujemo udlage i polako mu lijevamo cement preko noge.
- Pazite na lijes - kae Cash. - Nemojte prolit po njemu ako moete.
- Aha - kaem. Dewey Dell otkine komad papira od svog zamotuljka i brie s poklopca lijesa
cement koji kaplje s Cashove noge.
- Kako ti se ini?
- Dobro je - kae on. - Hladno. Dobro je.
- Kad bi ti bar pomoglo - kae aa. - Molim te za oprotaj. Nisam to mogao predvidjet, kao ni ti.
- Dobro je - kae Cash.
Kad bismo se mogli jednostavno rasplesti u vrijeme. To bi bilo lijepo. Bilo bi lijepo kad bismo se
mogli jednostavno rasplesti u vrijeme.
Ponovo namjetamo udlage, uzice, steemo ih vrsto, gusta, blijedozelena masa cementa navire
sporo izmeu vezova, a Cash nas utke promatra tim zamiljenim, upitnim pogledom.
- To e je drat - kaem.
- Aha - kae Cash. - Zahvaljujem.
Onda se svi okrenemo u kolima i promatramo njega. On dolazi cestom iza nas, ukoenih lea,
ukoena lica, mie se samo od bokova nadole. Prilazi bez rijei, blijedih ukoenih oiju na visoko
uzdignutom mrgodnom licu i penje se u kola.
- Ovdje se cesta uspinje - kae aa. - Mislim da ete svi morat si i hodat.

VARDAMAN

Darl i Jewel i Dewey Dell i ja hodamo uzbrdo za kolima. Jewel se vratio. Doao je cestom i
popeo se u kola. Hodao je. Jewel vie nema konja. Jewel je moj brat. Cash je moj brat. Cash ima
slomljenu nogu. Popravili smo Cashovu nogu tako da ga ne boli. Cash je moj brat. I Jewel je moj
brat, ali on nema slomljenu nogu.
Sad ih je pet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
- Gdje su oni preko noi, Darl? - pitam. - Kad mi stanemo preko noi u nekoj upi, gdje oni noe?
Brijeg se penje prema nebu. Onda se sunce ukae iza brijega i mazge i kola i aa kreu se u
suncu. Ne moe ih gledat, dok se sporo kreu u suncu. U Jeffersonu on stoji crven na tranicama iza
stakla. Tranice se sjaje i idu okolo naokolo. Tako kae Dewey Dell.
Noas u vidjet gdje oni noe dok smo mi u staji.

DARL
 - Jewel - kaem - iji si ti sin?
Povjetarac se podigao iz pravca staje, pa smo je stavili pod jabuku, gdje mjeseina ara sjenkama
grana dugake kose daske iza kojih ona povremeno govori u tihim uboreim naletima tajnog i
mrmoravog klokotanja. Poveo sam Vardamana da to poslua. Kad smo se pribliili, maka skoi s
lijesa i pobjegne u mrak uz bljesak srebrne kande i srebrna oka.
- Tvoja je majka bila konj, ali tko ti je otac, Jewel?
- Prokleti laljivi kukin sine.
- Ne zovi me tako - kaem.
- Prokleti laljivi kukin sine.
- Ne zovi me tako, Jewel. - U jakoj mjeseini njegove oi izgledaju kao dvije toke od bijela
papira zalijepljene na visoku malu nogometnu loptu.
Poslije veere Cash se poeo malo znojiti. - Postaje malo vru - rekao je. - To je zato to ga je
sunce grijalo cijeli dan, pretpostavljam.
- Hoe da na to izlijemo malo vode? - pitamo. - Moda e ti to olakat.
- Bio bih vam zahvalan - kae Cash. - To je zato to je bilo na suncu, pretpostavljam. Trebao sam
mislit na to i pokrit to mjesto.
- Mi smo trebali mislit na to - rekli smo mu. - Ti to nisi mogao slutit.
- Uope nisam primijetio da se ugrijalo - ree Cash. - Trebao sam pripazit.
I tako smo polili vode preko cementa. Njegova noga i stopalo ispod cementa izgledali su kao
kuhani. - Je li sad bolje? - pitali smo.
- Hvala vam - ree Cash. - Sad je dobro.
Dewey Dell mu brie lice rubom haljine.
- Pokuaj malo odspavat - kaemo mu.
- Hou - kae Cash. - Zbilja sam vam zahvalan. Sad je dobro.
Jewel, kaem, Tko je tvoj otac, Jewel?
Proklet bio. Proklet bio.

VARDAMAN

Ona je bila pod jabukom i Darl i ja idemo kroz mjeseinu, a maka skoi i pobjegne i onda smo je
uli unutra iza daski.
- uje? - kae Darl. - Prisloni uho.
Ja prislonim uho i ujem je. Samo ne mogu razabrat to govori.
- to kae, Darl? - kaem. - S kim to razgovara?
- S Bogom - kae Darl. - Priziva ga da joj pomogne.
- to ona hoe da Bog uini? - pitam.
- Hoe da je On sakrije od ljudskih pogleda - kae Darl.
 - Zato se ona hoe sakrit od ljudskih pogleda, Darl?
- Kako bi mogla preminut - kae Darl.
- A zato ona eli preminut, Darl?
- Sluaj - kae Darl. ujemo je. ujemo je kako se okree na bok. - Sluaj - kae Darl.
- Okrenula se - kaem. - Gleda me kroz drvo.
- Da - kae Darl.
- Kako ona moe vidjet kroz drvo, Darl?
- Doi - kae Darl. - Moramo je pustit na miru. Doi.
- Ne moe tuda vidjet van jer su rupe na poklopcu - kaem. - Kako moe vidjet, Darl?
- Idemo vidjet kako je Cashu - kae Darl.
A ja sam vidio neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim
Cashu nije dobro u nogi. Danas popodne smo mu popravili nogu, ali opet mu je loe u njoj dok
lei u krevetu. Mi mu polijevamo nogu vodom i onda mu je dobro.
- Dobro mi je - kae Cash. - Hvala vam.
- Pokuaj malo spavat - kaemo mu.
- Dobro mi je - kae Cash. - Hvala vam.
A ja sam vidio neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim. To nema veze s aom i
nema veze s Cashom i nema veze s Jewelom i nema veze s Dewey Dell i nema veze sa mnom
Dewey Dell i ja spavat emo na slamarici. Slamarica je na stranjem trijemu odakle vidimo staju i
mjesec obasjava pola slamarice pa emo leat dopola u bijelom i dopola u crnom, s mjeseinom na
nogama. A onda u vidjet gdje su oni po noi dok smo mi u staji. Mi noas nismo u staji ali ja vidim
staju i tako u otkrit gdje su oni po noi.
Leimo na slamarici, s nogama na mjeseini.
- Vidi - kaem - noge mi izgledaju crne. I tvoje noge izgledaju crne.
- Spavaj - kae Dewey Dell.
Do Jeffersona je jo dobar komad puta.
- Dewey Dell.
- to.
- Sad nije Boi, kako e onda bit tamo?
Ide okolo naokolo po sjajnim tranicama. Onda tranice idu sjajei se okolo naokolo.
- Hoe li to bit tamo?
- Onaj vlak. U izlogu.
- Spavaj sad. Sutra e vidjet je li tamo.
Moda sveti Nikola nee znat da su oni djeaci iz grada.
- Dewey Dell.
- Spavaj. On nee dat da ga dobije neko od gradskih djeaka.
Stajao je u izlogu, crven na tranicama, sjajnim tranicama koje idu okolo naokolo. Srce me je
boljelo kako je bio lijep. A onda sam vidio au i Jewela i Darla i deka gospodina
Gillespieja. Noge deka gospodina Gillespieja vire ispod njegove none koulje. Kad je uao u
mjeseinu, vide mu se dlake na nogama. Oni idu oko kue prema jabuci.
- to e sad napravit, Dewey Dell?
Otili su oko kue prema jabuci.
- Osjeam njezin vonj - kaem. - Da li ga i ti osjea?
- Tiho - kae Dewey Dell. - Vjetar je promijenio smjer. Spavaj.
I tako u uskoro saznat gdje oni borave preko noi. Oni dolaze oko kue, prelaze dvorite
obasjano mjeseinom, nose je na ramenima. Nose je dolje do staje, mjesec sja na nju, tiho i
ravnoduno. Onda se vraaju i ponovo ulaze u kuu. Dok su bili na mjeseini, noge deka gospodina
Gillespieja bile su dlakave. A onda sam priekao i rekao Dewey Dell? i onda sam priekao i onda
sam iao vidjet gdje su oni preko noi i vidio sam neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne
govorim.

DARL

ini se kao da je iznikao iz mraka u tamnom otvoru vrata, vitak poput trkaeg konja onako, u
donjem rublju, u prvom odsjaju plamena. Skae na zemlju s izrazom bijesne nevjerice na licu. Vidio
me je, premda ak nije okrenuo glavu ni oi u kojima pliva vatra poput dvije male baklje. - Doi -
kae, grabei dugim skokovima prema staji.
Jo jedan trenutak tri posrebren mjeseinom, a onda se ocrta poput kakva plonog lika izrezanog
od lima prema nagloj i bezglasnoj eksploziji kad itavo potkrovlje staje odjednom bukne plamenom
kao da je bilo puno baruta. Prednji zid, stoasto proelje s kvadratnim otvorom ulaza presjeenim
samo pravokutnim zdepastim oblikom lijesa na drvenim kozliima poput kakva kubistikog kukca,
otro se ocrtava u svjetlu poara. Iza mene iz kue izlaze aa pa Gillespie i Mack i Dewey Dell i
Vardaman.
On zastaje kraj lijesa, naginje se, pogleda u mene, lice mu je srdito. Iznad naih glava poar tutnji
poput groma; zapahne nas hladan propuh; unutra jo uope nije vrue i pregrt pljeve odjednom se
podie i struja zraka ga hitro usisava i nosi preko pregradaka staje gdje njiti jedan konj. - Brzo -
kaem; - konji.
On jo trenutak srdito bulji u mene, zatim u krov iznad glave, a onda skoi prema pregratku u
kojem njiti konj. Konj se baca i udara kopitima, zvuk praskanja kopita gubi se u tutnjanju vatre. Vatra
zvui poput kakva beskonanog vlaka koji prelazi preko nekakvog beskrajnog drvenog mosta.
Gillespie i Mack protre kraj mene u nonim kouljama do koljena, viui, glasovi su im slabi i
piskavi i besmisleni, te u isti mah izbezumljeni i tuni: - .....Krava.....Pregradak.....- Gillespiejeva
nona koulja leti ispred njega noena strujom zraka, napuhnuta oko njegovih dlakavih bedara.
Vrata pregratka su se zalupila. Jewel ih gura stranjicom i pojavljuje se, lea svijenih u napeti luk,
miii mu se ocrtavaju ispod potkoulje dok vue konja iz pregratka, drei ga za glavu. U odsjaju
plamena konjske se oi kolutaju ispunjene mekom, brzom, divljom, mlijenoljeskavom vatrom; miii
mu se gre i podrhtavaju dok zamahuje glavom, odiui Jewela s poda. On ga nastavlja vui, polako,
uz straan napor; ponovo mi preko ramena dobacuje samo jedan srdit pogled, bijesan i kratak. ak i
kad su izali iz staje, konj se i dalje otimlje i rita prema ulazu, sve dok Gillespie ne proe pokraj
mene, potpuno gol, njegova nona koulja omotana je mazgi oko glave, i udarcima ne istjera
izluenog konja kroz vrata.
Jewel se vraa, trei; ponovo pogleda dolje u lijes. Ali ide dalje. - Gdje je krava? - vie,
prolazei kraj mene. Ja idem za njim. U pregratku, Mack se bori s drugom mazgom. Kad je okrenula
glavu, u odsjaju poara vidim kako se i njoj divlje kolutaju oi, ali nije putala glasa od sebe. Samo
je stajala tamo, motrei Macka preko ramena, zamahujui stranjim nogama prema njemu svaki put
kad bi joj se pribliio. On se osvre prema nama, njegova su usta i oi tri okrugle rupe u licu
na kojem pjegice izgledaju kao engleski graak na tanjuru. Glas mu je tanak, kretav, dalek.
- Nita ne mogu.... - ini se kao da mu je zvuk otrgnut s usnica i odbaen nekud daleko uvis, tako
da njegove rijei dopiru do nas iz goleme daljine iscrpljenosti. Jewel klizne mimo nas; mazga se
hitro okrene i ritne, ali se on ve provukao do glave. Nagnem se Macku na uho:
- Koulja. Oko glave.
Mack zuri u mene. Zatim strgne koulju sa sebe i baca je mazgi preko glave, ona odmah postaje
posluna. Jewel urla na njega: - Krava? Krava?
- Otraga - vie Mack. - Zadnji pregradak.
Krava nas gleda dok ulazimo. Povukla se u kut, glava joj je sputena, jo preiva, iako ubrzano.
Ali se ne mie. Jewel je zastao, gledajui gore i odjednom promatramo kako itav pod sjenika
nestaje. Jednostavno se pretvara u plamen; po nama se osipa rijetka kia varnica. On se osvre oko
sebe. Gurnut pod jasle stoji tronoac za muu. On ga dohvata i zamahuje njime prema daskama
stranjeg zida. Lomi jednu dasku, zatim drugu, treu; trgamo rukama preostale dijelove dasaka. Dok
smo nagnuti kraj otvora, neto se odostrag zalijee prema nama. To je krava; uz jedan jedini zvidavi
uzdah ona jurne meu nas i kroz otvor u poarom rasvijetljenu no, uspravljenog i ukoenog repa to
slii na metlu okrenutu uvis i prikucanu za donji dio njenih lea.
Jewel krene natrag u staju. - Hej - kaem; - Jewel! - Hvatam ga; on mi odbacuje ruku. - Budalo -
kaem - ne vidi da tuda vie ne moe proi? - Prolaz uz pregratke slii na reflektor pretvoren u
kiu. - Doi - kaem - idemo okolo, ovuda.
Kad smo proli kroz otvor, on pone trati. - Jewel - kaem, trei. On hitro zamakne za ugao. Kad
ja stiem do ugla, on je ve zamalo stigao do sljedeeg, ocrtavajui se u trku prema jarko
rasvijetljenoj pozadini poput one figure izrezane od lima. aa i Gillespie i Mack stoje malo dalje,
promatrajui staju, ruiastu prema tmini gdje je trenutno sjaj poara nadjaao svjetlost mjeseca. -
Uhvatite ga! - viem. - Zaustavite ga!
Kad stiem pred staju, on se bori s Gillespiejem; jedan vitak u donjem rublju, drugi potpuno gol.
Slie na likove s kakva grkog friza, izdvojeni iz stvarnosti crvenim odsjajem poara. Prije nego to
uspijevam stii do njih, on je oborio Gillespieja na zemlju, okrenuo se i otrao natrag u staju.
Zvuk poara postao je sada gotovo smiren, kao to se bilo smirilo huanje nabujale rijeke.
Promatramo kroz proscenij vrata koji postupno guta vatra kako Jewel pognut tri do stranjeg dijela
lijesa i naginje se nad njega. Za trenutak pogleda gore i van prema nama kroz kiu zapaljenog sijena
kao kroz zastor od plamteih perli i ja vidim kako mu se usta oblikuju dok vie moje ime.
- Jewel! - vie Dewey Dell; - Jewel! - ini mi se kao da sad ujem njezin glas nakupljen kroz
zadnjih pet minuta i ujem je kako strue nogama i bori se, dok je aa i Mack zadravaju, vriskajui
- Jewel! Jewel! - Ali on vie ne gleda prema nama. Vidimo kako mu se ramena napinju dok sam
uspravlja lijes i puta ga da sklizne s kozlia. Uspravljen, lijes izgleda nevjerojatno dugaak, zakriva
ga: ne bih vjerovao da bi Addie Bundren trebalo toliko prostora da se udobno isprui u njemu; jo
trenutak lijes ostaje uspravan dok kia varnica pada po njemu i odbija se u rasutim jatima kao da se
od dodira stvaraju nove vamice. A onda se lijes rui prema naprijed, postupno dobivajui zamah, i
otkriva Jewela i vamice to takoer i po njemu padaju u jatima to se umnaaju, tako da se doimlje
obavijen prozirnim oblakom vatre. Ne zaustavljajui se, lijes se prevrne i ponovo uspravlja, zatim se
polako strovali naprijed kroz zastor varnica. Ovog puta Jewel jae na njemu, drei se vrsto za
njega, sve dok lijes ne tresne o zemlju i odbaci ga naprijed i dalje od vatre, a Mack jurne u slabi vonj
oprenog mesa i udara dlanom po sve irim grimizno obrubljenim rupama to se rascvjetavaju na
njegovoj potkoulji poput cvjetova.

VARDAMAN

Kad sam iao vidjet gdje su oni preko noi, vidio sam neto Rekli su: - Gdje je Darl? Kamo je
otiao?
Odnijeli su je natrag pod jabuku.
Staja je jo uvijek bila crvena, ali to sad nije bila staja. Sruila se, a crveno je poletjelo u zrak u
uskovitlanim oblacima. Staja je odletjela u zrak u vrtlogu malih crvenih komadia, prema nebu i
zvijezdama, tako da su zvijezde uzmaknule.
A onda je Cash jo uvijek bio budan. Okretao je glavu s jedne strane na drugu, lica mokrog od
znoja.
- Hoe jo vode po njoj, Cash? - pitala je Dewey Dell.
Cashu je pocrnjela noga i stopalo. Drali smo svjetiljku i gledali u Cashovu nogu i stopalo tamo
gdje je bilo crno.
- Noga ti izgleda kao noga kakvog crnje, Cash. - rekao sam.
- Mislim da emo mu to morat razbit - rekao je aa.
- Koga vrapca ste mu to stavljali - rekao je gospodin Gillespie.
- Mislio sam da e je to uvrstit - rekao je aa. - Samo sam mu htio pomo.
Donijeli su komad eljezne ipke i eki. Dewey Dell je drala svjetiljku. Morali su jako udarat.
A onda je Cash zaspao.
- On sad spava - rekao sam. - Ne moe ga boljet dok spava.
Samo se raspucalo. Nije otpalo.
- Skinut e mu i kou - rekao je gospodin Gillespie. - Kog vrapca ste mu to stavljali. Nitko se od
vas nije sjetio prvo namazat nogu mau?
- Samo sam mu htio pomo - rekao je aa. - Darl mu je to stavio.
- Gdje je Darl? - pitali su.
- Zar nitko od vas nije bio toliko pametan da se toga sjeti? - rekao je gospodin Gillespie. - Mislio
bih da e se barem on toga sjetit.
Jewel je leao na trbuhu. Lea su mu bila crvena. Dewey Dell mu je na njih stavila lijek. Lijek je
napravila od maslaca i ae, da izvue vatru. Onda su mu lea bila crna.
- Jel te boli, Jewel? - pitao sam ga. - Lea ti izgledaju kao lea nekog crnje, Jewel - rekao sam.
Cashova noga i stopalo izgledaju kao da su od nekog crnje. Onda su mu to otrgnuli s noge. Cashova je
noga poela krvarit.
- Ti idi i lezi - rekla mi je Dewey Dell. - Trebao si ve spavat.
- Gdje je Darl? - pitali su.
On je tamo vani pod jabukom, s njom, lei na njoj. Tamo je kako se maka ne bi vratila. Rekao
sam. - Nee dat maki da joj doe blizu, Darl?
Mjeseina je i njega iarala mrljama svjetla i sjene. Na njoj su te are leale mirno, ali su se na
Darlu bibale gore-dolje.
- Ne treba plakat - rekao sam mu. - Jewel ju je spasio. Ne treba plakat, Darl.
Staja je jo uvijek crvena. Bila je jo crvenija od ovog. A onda je poletjela u vrtlog, tjerajui
zvijezde da uzmiu bjeei a nisu padale. Srce me je zaboljelo od toga kao od vlaka.
Kad sam iao vidjet gdje su oni preko noi, vidio sam neto ali Dewey Dell kae da to nikom ne
smijem re

DARL

Ve neko vrijeme prolazimo mimo oglasnih ploa: drogerija, trgovina s odjeom, ljekarija,
automehaniara i kavana, a miljokazi pokazuju sve manje brojke, sve se napadnije umnoavaju: 4 km,
3 km. S vrha brda, kad smo se ponovo popeli u kola, vidimo dim, nizak i ravan, naizgled nepokretan u
to mlitavo poslijepodne.
- Jel to kud idemo, Darl? - kae Vardaman. - Jel to Jefferson? - I on je smravio; poput naih, lice
mu ima napet, odsutan i izmuen izraz.
- Da - kaem. On die glavu i gleda u nebo. Visoko prema nebu oni lebde u koncentrinim
krugovima, poput dima, ne pokazujui pod vanjskim prividom oblika i cilja nikakvu naznaku kretanja,
unaprijed ili unazad. Ponovo se penjemo u kola gdje Cash lei na lijesu, s nazubljenim komadima
razlomljenog cementa oko noge. Jadne mazge klonulo klopou i zveckaju niz brijeg.
- Morat emo ga odvest doktoru - kae aa. - Pretpostavljam da nam nema druge. - Kroz
Jewelovu koulju na leima, tamo gdje ga se tkanina dotie, probijaju crne, masne mrlje. ivot se
rodio u dolinama. Na brda su ga odnijeli davno proli strahovi, davno prole poude, davno prola
oajavanja. Zato mora pjeaiti uzbrdo da bi se mogao spustiti u kolima.
Dewey Dell sjedi na prednjem sjedalu, u krilu joj je onaj paketi umotan u novine. Kad smo stigli
u podnoje brda gdje se cesta izravnava izmeu gustih zidova od stabala, ona se pone utke
ogledavati naokolo, gledajui s jedne strane ceste na drugu. Naposljetku ree,
- Ja moram stat.
aa je pogleda, njegov jadni profil odaje zlovoljno predvianje i srditost. Ne ustavlja mazge. -
Zbog ega?
- Moram u grmlje - kae Dewey Dell.
aa ne ustavlja mazge. - Ne moe ekat dok doemo u grad? Sad nema vie od kilometra i pol.
- Stani - kae Dewey Dell. - Moram u grmlje.
 aa zaustavi kola nasred ceste i mi gledamo Dewey Dell kako silazi, nosei svoj zamotuljak. Ne
osvre se.
- Zato ne ostavi kolae ovdje? - kaem. - Mi emo ti ih pazit.
Ona nastavlja silaziti, ne gledajui prema nama.
- Kako bi znala gdje treba oti ako bi ekala da doemo u grad? - kae Vardaman. - Gdje bi to
ila napravit u gradu, Dewey Dell?
Ona pokupi zamotuljak s kola, okrene se i nestane meu stablima i grmljem.
- Nemoj ostat due nego to mora - kae aa. - Nemamo vremena za gubljenje. - Ona ne
odgovara. Nakon nekog vremena, ak je vie i ne ujemo. - Trebali smo napravit kako su nam rekli
Armstid i Gillespie i javit unaprijed da se grob iskopa i pripremi - kae.
- Zato nisi? - kaem. - Mogao si telefonirat.
- Zato? - kae Jewel. - K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat rupu u zemlji?
Iza brda dolazi neki automobil. Uspori i pone trubiti. Vozi uz rub ceste u maloj brzini, vanjski su
mu kotai u jarku, prolazi nas i ide dalje. Vardaman ga gleda dok se ne izgubi s vida.
- Koliko je jo daleko, Darl?
, - Nije daleko - kaem.
- Trebali smo tako napravit - kae aa. - Samo, nisam htio bit duan nikom, osim onima koji su
njena krv.
- K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat prokletu rupu u zemlji? - kae Jewel.
- Nije pristojno tako govorit o njezinom grobu - kae aa. - Vi ne znate kako je to. Vi je nikad
niste pravo voljeli, nitko od vas. - Jewel ne odgovori. Sjedi pomalo ukoeno, nastojei izbjei da mu
koulja dodiruje lea. Lice mu je crveno, brada prkosno uzdignuta.
Dewey Dell se vraa. Gledamo je kako izlazi iz grmlja, nosei onaj zamotuljak i kako se uspinje u
kola. Sad na sebi ima svoju nedjeljnu haljinu, ogrlicu, cipele i arape.
- Mislim da sam ti rekao da tu odjeu ostavi kod kue - kae aa. Ona ne odgovara, ne gleda
nas. Odloi zamotuljak na kola i popne se. Kola krenu.
- Koliko jo ima brda, Darl? - pita Vardaman.
- Samo jo jedno - kaem. - Sljedee se uspinje ravno u grad.
Ovo je brdo crveni pijesak, obrubljeno na obje strane crnakim kolibama; ispred nas proteu se
prema nebu brojne telefonske ice, a sat na zgradi suda uzdie se visoko meu kronjama stabala.
Kotai tiho ute u pijesku, kao da sama zemlja eli utiati na ulazak. Silazimo na mjestu gdje
poinje uzbrdica.
Hodamo iza kola, kotai ute, prolazimo pokraj koliba gdje se na vratima iznenada pojavljuju
lica iskolaenih oiju. ujemo iznenaene glasove, uzvike. Jewel se ogledavao s jedne strane na
drugu; sad gleda ravno naprijed i ja vidim kako mu ui postaju jo tamnije crvene od bijesa. Tri
Crnca hodaju uz cestu ispred nas; oko tri metra ispred njih hoda jedan bijelac. Kad prolazimo pokraj
Crnaca, njihove se glave naglo okreu s onim izrazom zaprepatenja i nagonskog zgraanja. -
Gospode Boe - kae jedan - to to imaju u tim kolima?
Jewel se naglo okrene. - Kukini sinovi - kae. Kad to kae nalazi se u ravnini s onim bijelcem
koji je zastao. ini se da se Jewelu na trenutak zamrailo pred oima, jer se okrenuo prema tom
bijelcu.
 - Darl! - zazove Cash iz kola. Grabim Jewela. Bijelac je ustuknuo malo, lica jo uvijek objeena
od iznenaenja, a onda mu se vilice stegnu, stie zube. Jewel se naginje nad njim, miii oko brade
su, mu pobijelili,
- to si rekao? - kae.
- Hej - kaem. - Ne misli on nita loe, gospodine. Jewel - kaem. Kad ga dodirnem, on zamahne
akom na ovjeka. Grabim ga za ruku; borimo se. Jewel uope ne gleda u mene. Pokuava osloboditi
ruku. Kad ponovo pogledam onog ovjeka, on u ruci ima otvoreni no.
- Stanite, gospodine - kaem; - ja ga drim. Jewel - kaem.
- Misli zato to je prokleti gradski fifiri - kae Jewel, zadihano, pokuavajui se otrgnuti od
mene. - Kukin sin - kae.
ovjek se pokrene. Poinje se uljati oko mene, motrei Jewela, no dri nisko uz bok. - Nee
mene nitko tako zvati - kae. aa je siao s kola, Dewey Dell dri Jewela, odguruje ga. Ja ga putam
i okreem se onom ovjeku.
- ekajte - kaem. - On nita ne misli time. Bolestan je; sino je u poaru dobio opekline, nije pri
sebi.
- Ne tie me se - kae ovjek. - Nee meni nitko rei da sam kukin sin.
- On je mislio da ste vi njemu neto rekli - kaem.
- Uope mu nita nisam rekao. Nikad ga dosad nisam vidio.
- Za Boga - kae aa. - Za Boga.
- Znam - kaem. - Nije on nita mislio. Povui e to to je rekao.
- Hajde onda, nek povue.
- Vi maknite no pa e povui.
ovjek me gleda. Gleda Jewela. Jewel je sad miran.
- Maknite no - kaem.
ovjek sklopi no.
- Za Boga - kae aa. - Za Boga.
- Jewel, reci mu da nisi nita mislio - kaem.
- Mislio sam da je neto rekao - kae Jewel. - Samo zato to je...
- uti - kaem. - Reci mu da nisi tako mislio.
- Nisam tako mislio - kae Jewel.
- I bolje da nije - kae onaj ovjek. - Rei mi da sam...
- Mislite da vam se on to boji re? - kaem.
ovjek me pogleda. - To nisam rekao - kae.
- Nemoj to ni mislit - kae Jewel.
- Zaepi - kaem. - Doi. Vozi, aa.
Kola krenu. Onaj ovjek stoji i promatra nas. Jewel se ne osvre. - Jewel bi ga prebio - kae
Vardaman.
Pribliavamo se vrhu uzbrdice, preko koje vodi ulica, gdje automobili voze amo-tamo; mazge
vuku kola uz kosinu, na vrh i na ulicu. aa ih zaustavlja. Ulica vodi dalje naprijed, do mjesta gdje se
otvara trg i gdje spomenik stoji ispred zgrade suda. Ponovo ulazimo u kola dok se glave oko nas
okreu s onim izrazom koji poznajemo; ulazimo svi osim Jewela. On ne ulazi u kola, premda su kola
opet krenula. - Ulazi, Jewel - kaem. - Doi. Idemo odavde. - Ali on ne ulazi. Umjesto toga,
stavlja nogu na glavinu stranjeg kotaa, uhvativi jednom rukom motku koja podupire uzdunu
stranu kola i dok se glavina glatko okree pod njegovim stopalom, privue drugu nogu te ui tamo,
zurei ravno naprijed, nepokretan, mrav, ukoenih lea, kao da je istesan tako, u unju, iz komada
suhog drveta.

CASH

Drugo nismo mogli. Mogli smo ili poslat njega u Jackson ili pustit da nas Gillespie tui, jer on je
nekako znao da je Darl podmetnuo vatru. Ne znam kako je to znao, ali znao je. Vardaman ga je vidio
kako to radi, ali on se kune da nikom nije rekao, samo Dewey Dell i da mu je ona rekla da to nikom
ne govori. Ali Gillespie je znao. Ali on bi to posumnjao prije ili kasnije. Mogao je to otkrit one noi,
jednostavno gledajui kako se Darl ponaa.
I tako aa ree - Reko bih da nam nema druge - a Jewel ree,
- Hoe ga sad sredit?
- Sredit? - upita aa.
- Uhvatit ga i vezat - ree Jewel. - Dovraga, hoe ekat da ti zapali prokleta kola i mazge?
Ali nije bilo nikakve potrebe za to. - Nema nikakve potrebe za to - rekoh. - Moemo priekat dok
ona ne bude pod zemljom. - Ako e neki momak ostatak svog ivota provest u zatvoru treba mu
pustit da doivi onoliko zadovoljstva koliko moe, prije nego ode tamo.
- Pretpostavljam da bi trebao bit tamo s nama - kae aa. - Sam Bog zna kakva je to kunja za
mene. ini se da nesrei nema kraja kad jednom pone.
Katkad nisam ba siguran jel itko ima pravo re kad je neki ovjek lud, a kad nije. Katkad mislim
da nitko od nas nije naisto lud i nitko od nas nije naisto pri zdravoj pameti, sve dok mi ostali ne
ponemo o njemu tako govorit. Izgleda, nije toliko vano to netko napravi, nego kako veina ljudi
gleda na njega kad to napravi.
Jer Jewel je previe nemilostiv prema njemu. Dakako, Jewel je morao dat svog konja da bismo je
mogli dopremit ovako blizu grada i u stanovitom smislu Darl je pokuao zapalit vrijednost tog
konja. Ali meni je vie nego jednom prola kroz glavu misao, prije nego to smo preli rijeku i
poslije, kako bi bio pravi Boji blagoslov kad bi je On uzeo iz naih ruku i uklonio je na nekakav ist
nain i inilo mi se da se Jewel na neki nain suprotstavlja Bogu kad se onako trudio da je izvue iz
rijeke i onda, kad je Darl vidio da izgleda kao da e netko od nas morat neto uinit, gotovo mogu
vjerovat da je pravo uinio, na neki nain. Ali mislim da nita ne opravdava podmetanje vatre pod
neiju staju i ugroavanje njegove stoke i unitavanje njegove imovine. Po tome se, ja mislim, vidi da
je netko lud. Po tome se vidi da on ne moe gledat na stvari onako kako na njih gledaju drugi ljudi. I
mislim da se s njim nita drugo ne moe uinit nego ono za to veina ljudi kae da je pravo.
Ali, na neki nain, teta to je tako. Ljudi su izgleda odbacili stari dobri nauk koji kae da avle
uvijek treba do kraja zabit i rubove dobro obradit kao da radi za sebe i za vlastitu udobnost. ini
se kao da neki ljudi imaju glatke, lijepe daske da od njih grade sudske zgrade, a drugi imaju samo
neotesana brvna prikladna za gradnju kokoinjca. Ali bolje je sagradit vrst kokoinjac, nego
traljavu zgradu suda, a kad je i jedno i drugo sagraeno loe ili sagraeno dobro, ovjek se nema
zato osjeat bolje ili loije, ni zato to je radio dobro, ni zato to je radio traljavo.
I tako smo poli ulicom prema trgu, a on ree: - Bolje je da prvo odvezemo Casha doktoru.
Moemo ga ostavit tamo i poslije se vratit po njega. - To je to. To je zato to smo se ja i on rodili
nablizu jedan iza drugog, a prolo je skoro deset godina prije nego su poeli stizat Jewel i Dewey
Dell i Vardaman. Osjeam da su mi i oni rod, jasno, ali ne znam. I to to sam najstariji i to sam ve
razmiljao o onom to je on napravio: ne znam.
aa se zagledao u mene, pa u njega, vaui bezubim ustima.
- Samo vozi - rekoh. - Prvo emo to obavit.
- Ona bi eljela da svi budemo tamo - kae aa.
- Hajdmo prvo odvest Casha doktoru - ree Darl. - Ona e priekat. eka ve devet dana.
- Ne znate vi kako je to - kae aa. - Netko s kim si bio mlad i ti si ostario u njoj, a ona je ostarila
u tebi, i vide kako dolazi starost to je bio netko koga si mogao ut da kae nije vano i znat da je to
istina izvan ovog surovog svijeta i svih alosti i kunji koje ovjek prolazi. Vi to ne znate.
- Morat emo jo i kopat - rekoh.
- Armstid i Gillespie su ti lijepo rekli da javi ljudima nek iskopaju raku - ree Darl. - Zar ti,
Cash, ne bi htio odmah ii Peabodyju?
- Vozite dalje - rekoh. - Sad mi je sasvim dobro. Najbolje se drat reda kad se neto radi.
- Da je bar iskopana raka - kae aa. - A jo smo zaboravili uzet nau lopatu.
- Tako je - ree Darl. - Ja u oti u eljezariju. Morat emo je kupit.
- To e kotat novaca - kae aa.
- ao ti je toliko potroit na nju? - kae Darl.
- Idi i kupi lopatu - ree Jewel. - ekaj. Daj meni novac.
Ali aa nije zaustavio kola. - Raunam da moemo negdje nabavit lopatu - ree. - Raunam da
ovdje ima kranskih dua. - I tako Darl ostane sjedit i vozimo dalje, a Jewel ui na stranjoj strani
kola i zuri Darlu u potiljak. Izgledao je kao jedan od onih buldoga, onih pasa koji uope ne laju, dok
je tako uao tamo uz ue napeto preko stranjeg otvora, motrio plijen i ekao kad e na njega skoit.
Sjedio je tako itavo vrijeme dok smo stajali pred kuom gospoe Bundren, iz koje se ula
muzika, motrio je Darlov potiljak onim svojim tvrdim blijedim oima.
U kui je svirala muzika. To je bio jedan od onih grafofona. Zvualo je kao pravo, kao da sviraju
muzikanti.
- Hoe da odemo Peabodyju? - ree Darl. - Oni mogu ovdje ekat i re ai, a ja u te odvest
Peabodyju i vratit se po njih.
- Ne - rekoh. Bolje da prvo nju stavimo pod zemlju, sad kad smo ve tako blizu i samo ekamo da
aa posudi lopatu. On je vozio ulicom dok nismo uli muziku.
- Moda ovdje imaju kakvu - ree. Zaustavio je kola pred kuom gospoe Bundren. Kao da je
znao. Ponekad mislim, kad bi bar radin ovjek mogao naslutit rad tako dobro kao to lijenina moe
naslutit ljenarenje. I tako, zaustavio je kola tamo kao da je znao, ispred te male nove kue gdje je
svirala muzika. ekali smo tamo, sluali. Moda sam se mogao cjenkat sa Surattom da spusti cijenu
onom svom na pet dolara. Ugodna je to stvar, muzika. - Moda ovdje imaju kakvu - kae aa.
 - Hoe da ide Jewel - kae Darl. - ili misli da je bolje da idem ja?
- Mislim da je bolje da idem ja - kae aa. On sie s kola i ode puteljkom pa oko kue do
stranjeg ulaza. Muzika prestane, pa opet zapone.
- Dobit e je, vidjet e - ree Darl.
- Aha - rekoh. On je to rekao kao da zna, kao da moe vidjet kroz zidove i znat to e se dogodit
u sljedeih deset minuta.
Samo, trajalo je due od deset minuta. Muzika je prestala i prilino dugo nije opet poela svirat,
dok su ona i aa razgovarali iza kue. Mi smo ekali u kolima.
- Daj da te odvezem natrag do Peabodyja - ree Darl.
- Ne - rekoh. - Prvo emo nju stavit u zemlju.
- Ako se on ikad vrati - ree Darl. Poeo je psovat. Poeo je silazit s kola. - Idem - ree.
Onda smo vidjeli au kako se vraa. Dolazio je oko kue, s dvije lopate. Stavio ih je u kola i
popeo se i krenuli smo dalje. Muzika nije ponovo poela svirat. aa je gledao natrag prema kui.
Malo je kao podigao ruku i vidio sam kako se zastor malko odmie ustranu i njeno lice na prozoru.
Ali najudnija od svega bila je Dewey Dell. To me iznenadilo. Jasno mi je itavo vrijeme zato
ljudi za njega govore da je udan, ali ba zato se nitko nije na njega mogao uvrijedit. inilo se kao
da je on izvan toga, ba kao i ti, i srdit se zbog tog bilo bi kao da se srdi na lokvu koja te poprskala
kad si stao u nju. Osim toga, oduvijek mi se nekako inilo da izmeu njega i Dewey Dell postoje
nekakve tajne. Da sam mogao re kako ona nekog od nas voli vie od drugih, rekao bih da je to
Darl. Ali kad smo zatrpali raku i pokrili grob i izvezli se kroz vrata groblja i skrenuli na put gdje su ti
ljudi ekali, kad su oni izali i krenuli prema njemu i on se trgnuo unazad, Dewey Dell je bila ta koja
je skoila na njega, ak i prije nego to ga je Jewel uspio dohvatit. I tada mi se uinilo da znam kako
je Gillespie znao o tom kako se zapalila njegova staja.
Ni rijei nije rekla, nije ga ak ni pogledala, ali kad su mu ti ljudi rekli to hoe i kad su prili da
ga vode i on se trgnuo unazad, skoila je na njega kao divlja maka, tako da ga je jedan od tih
momaka morao pustit da nju zadri, a ona ga je grebla i napadala poput divlje make, dok su drugi
momak i aa i Jewel bacili Darla na zemlju i drali ga dolje, oborenog na lea, a on je gledao u
mene.
- Mislio sam da bi mi ti rekao - ree. - Nikad nisam mislio da mi ti ne bi rekao.
- Darl - rekoh. Ali on se ponovo poeo borit, on i Jewel i onaj momak, a drugi je drao Dewey
Dell i Vardaman je vikao, a Jewel je govorio,
- Ubijte ga. Ubijte tog kukinog sina.
Nije bilo dobro tako. To nije bilo dobro. Ne moe pobje od loe napravljenog posla. Ne moe.
Pokuao sam mu to re, ali on je samo rekao: - Mislio sam da bi mi ti rekao. Ne kaem da ja - rekao
je, a onda se poeo smijat. Onaj drugi momak odvukao je Jewela od njega i on je sjedio tamo na
zemlji i smijao se.
Pokuao sam mu re. Da sam se barem mogao pomaknut, sjest makar. Ali pokuao sam mu re i
on se prestao smijat i pogledao je gore u mene.
- Ti eli da idem? - rekao je.
- Bit e bolje za tebe - rekao sam. - Tamo e bit mimo, nitko te nee gnjavit i slino. Bit e bolje
za tebe, Darl - rekao sam.
 - Bolje - rekao je. Opet se poeo smijat. - Bolje - rekao je. Jedva je to mogao izgovorit od
smijeha. Sjedio je na zemlji, a mi smo ga gledali, i smijao se i smijao. Nije bilo dobro. Nije bilo
dobro tako. Proklet bio ako ja tu mogu vidjet neto emu se moe smijat. Jer jednostavno nema toga
ime moe opravdat namjerno unitavanje onog to je neki ovjek sagradio vlastitim znojem i u to
spremio plod svoga znoja.
Ali nisam ba siguran da itko ima pravo re tko je lud a tko nije. ini se kao da je u svakom
ovjeku neki stvor koji je izvan zdravog razuma ili ludila i koji promatra razumne i lude postupke tog
ovjeka s jednakim uasom i jednakim zaprepatenjem.

PEABODY

Rekoh - Pretpostavljam da bi ovjek kad se nae u kripcu mogao pustiti Billa Varnera da ga
pokrpa kao kakvu prokletu mazgu, ali vrag me odnio ako ovjek koji dopusti Anseu Bundrenu da ga
lijei sirovim cementom nema vie rezervnih nogu od mene.
- Oni su mi samo mislili malo olakat - ree on.
- Mislili, vraga - rekoh. - I koga je vraga Armstid mislio kad im je dopustio da te ponovo stave na
ta kola?
- Poelo se jako osjeat - ree on. - Nismo imali vremena ekat. - Samo sam ga pogledao. -
Nita me nije smetalo - ree.
- Nemoj mi tu leati i uvjeravati me da si se est dana vozio sa slomljenom nogom na kolima bez
opruga i da te nita nije smetalo.
- Nije me jako smetalo - ree on.
- Hoe rei, nije jako smetalo Ansea - rekoh. - Kao to ga nije smetalo oboriti onog jadnika na
zemlju nasred javne ceste i pustiti da mu stave lisice kao kakvom prokletom ubojici. Nita mi nemoj
govoriti. I nemoj mi rei da te nee smetati to e izgubiti metar i neto koe dok ti skinemo taj
cement. I nemoj mi rei da te nee smetati to e ostatak ivota morati epati naokolo na jednoj
kraoj nozi - ako uope bude mogao hodati. Beton - rekoh. - Svemogui Boe, zato te Anse nije
odnio do najblie pilane i gurnuo ti nogu pod pilu? To bi je sigurno izlijeilo. A onda ste vi mogli
gurnuti pod pilu njegovu glavu i izlijeiti cijelu obitelj... Gdje je, uostalom, Anse? to je
sad smislio?
- Vraa one lopate koje je posudio - ree on.
- Tono - rekoh. - Naravno, morao je posuditi lopatu da zakopa enu. Kad ve nije mogao posuditi
rupu u zemlji. teta to niste i njega strpali unutra... Boli li ovo?
- Nije vrijedno spomena - ree on, a kapljice znoja krupne poput pekula cijedile su mu se niz lice
i lice mu je imalo boju otprilike kao bugaica.
- Naravno da nije - rekoh. - Negdje idueg ljeta moi e lijepo epati naokolo na toj nozi. Onda
te to nee smetati, nee biti vrijedno spomena... Ako si uope imao neto to se moe zvati sreom,
moglo bi se rei da si imao sree to je to ista noga koju si ranije slomio - rekoh.
- To kae i aa - ree on.
 MacGOWAN

Sluajno sam bio iza ormaria s lijekovima, toio sam si malo preljeva od okolade, kad se Jody
vrati i kae. - uj, Skeet, tamo naprijed je jedna enska koja trai doktora i kad sam pitao Kakvog
doktora traite, rekla je da trai doktora koji ovdje radi i kad sam joj rekao Ovdje ne radi nikakav
doktor, samo je stajala tamo i gledala na ovu stranu, prema stranjem dijelu.
- Kakva je to enska? - kaem. - Reci joj da ode gore Alfordu.
- Seljanka - kae Jody.
- Poalji je u sud - kaem - Reci joj da su svi doktori otili u Memphis na Skuptinu brijaa.
- U redu - kae on, odlazei. - Prilino dobro izgleda za curu sa sela - kae.
- ekaj - kaem mu. On prieka i ja odem i provirim kroz pukotinu. Ali stajala je okrenuta leima
svjetlu i nisam mogao razaznati nita drugo osim da ima dobre noge. - Je li mlada, to ti se ini? -
kaem.
- Izgleda prilino dobar komad enske, za curu sa sela - kae on.
- Dri ovo - kaem, pruajui mu okoladu. Skinuo sam pregau i otiao tamo. Izgledala je
prilino dobro. Jedna od onih crnookih koje izgledaju kao da bi te lako mogle ubosti noem ako ih
prevari. Izgledala je prilino dobro. U duanu nije bilo nikoga osim nas; bilo je vrijeme ruka.
- Izvolite, to ste trebali? - kaem.
- Jeste vi doktor? - kae ona.
- Dakako - kaem. Ona prestane gledati u mene i stane se nekako ogledavati naokolo.
- Moemo oti tamo natrag? - kae.
Bilo je tek podne i etvrt, ali sam otiao i rekao Jodyju neka malo kao pripazi i zafuka ako se
stari pojavi, premda se on nikad nije vraao prije jedan.
- Bolje se ostavi toga - kae Jody. - Stari e te izbaciti krmom naprijed dok ne trepne.
- On se nikad ne vraa prije jedan - kaem. - Vidio si da je otiao u potu. Ti samo pripazi i funi
mi ako ga vidi.
- to e napraviti? - kae on.
- Ti samo gledaj ide li stari. Priat u ti kasnije.
- Nee mene pustiti da uzmem repete? - kae on.
- to ti, dovraga, misli da je ovo? - kaem: - Rasplodna farma? Ti samo pazi da ne naie stari. Ja
idem s njom pretresti neka pitanja.
I tako sam otiao otraga. Zastao sam pred zrcalom i zagladio kosu, zatim sam otiao iza ormaria
za lijekove, gdje je ona ekala. Naao sam je kako gleda u ormari s lijekovima, a onda pogleda u
mene.
- Onda, gospoo - kaem ja; - kakve imate tegobe?
- One enske stvari - kae ona, paljivo me motrei. - Imam novaca - kae.
- Ah - kaem ja. - Imate enske stvari ili elite dobiti enske stvari? Ako je tako, doli ste pravom
doktoru. - Ti seljaci. Pola njih ne zna to hoe, a ostatak ne zna rei to to hoe. Sat je pokazivao
podne i dvadeset.
- Ne - kae ona.
- Ne, koje? - kaem ja.
- Nisam dobila - kae ona. - To je to. - Gleda me. - Imam novaca - kae.
Postalo mi je jasno o emu ona govori.
- Oh - kaem. - Ima neto u trbuhu to bi eljela da nema. - Ona me gleda. - Htjela bi imati malo
vie ili malo manje, ha?
- Imam novaca - kae ona. - On je rekao da mogu za to neto dobit u drogeriji.
- Tko je to rekao? - kaem.
- On - kae ona, gledajui me.
- Ne eli rei ime - kaem ja. - Onaj koji ti je stavio taj ir u trbuh? On ti je to rekao? - Ona uti. -
Nisi udana, jel tako? - kaem. Nisam vidio nikakav prsten. Ali oni tamo po svoj prilici nisu jo ni
uli da ljudi kod vjenanja rabe prstenje.
- Imam novaca - kae ona. Pokazuje mi ga, zavezanog u rupi: novanicu od deset dolara.
- Bogami, ima - kaem. - On ti je to dao?
- Da - kae ona.
- Koji? - kaem. Ona me gleda. - Koji ti je od njih to dao?
- Nema nego jedan - kae. Gleda me.
- Daj, molim te - kaem. Ona uti. Nezgoda je s podrumom to ima samo jedan izlaz, a taj vodi
natrag u duan po unutranjim stubama. Sat pokazuje dvadeset pet minuta do jedan. - Takva zgodna
cura kao to si ti - kaem.
Ona me gleda. Pone ponovo zavezivati novac u rupi. - Ispriaj me na trenutak - kaem. Obiem
ormari s lijekovima. - Jesi uo za onog momka koji je iaio uho? - kaem. - Nakon toga nije vie
uo ni sam sebe kad bi se podrignuo.
- Bolje ti je da je otpremi odatle prije nego to stari doe - kae Jody.
- Ako bude stajao tamo naprijed, gdje te on plaa da stoji, nee uhvatiti nikog osim mene -
kaem.
On krene, polako, prema prednjem dijelu. - to joj radi, Skeet? - kae.
- Ne mogu ti rei - kaem ja. - Ne bi bilo etino. Idi tamo i straari.
- uj, Skeet - kae on.
- Ah, nestani - kaem. - Ne radim nita, samo piem recept.
- On ti moda nee nita zbog te enske tamo otraga, ali ako otkrije da si petljao oko tog ormaria
za lijekove, tresnut e te nogom u krmu da e se skotrljati niz te stepenice ravno do podruma.
- Mene su udarali nogom u krmu vei gadovi od njega - kaem. - Idi sad tamo i pazi da ne naie.
I tako se vratim natrag. Sat pokazuje petnaest minuta do jedan. Ona vezuje novac u rupi. - Vi
niste doktor - kae.
- Naravno da jesam - kaem. Ona me promatra. - Izgledam ti previe mlad ili sam previe zgodan?
- kaem. - Imali smo neko ovdje hrpu starih klimavih doktora - kaem. - Jefferson je neko bio za
njih neka vrsta doktorskog starakog doma. Ali posao je poeo opadati i ljudi su stalno bili zdravi,
sve dok jednog dana nisu otkrili da se ene jednostavno nisu htjele razboljeti. Onda su otjerali sve te
stare doktore i pozvali nas mlade i zgodne koji e se sviati enama i onda su ene opet
poele pobolijevati i posao se popravio. To rade svuda u cijeloj zemlji. Nisi ula za to? Moda zato
to ti nikad nije trebao doktor.
- Treba mi sad - kae ona.
- I dola si pravome - kaem joj ja. - Ve sam ti to rekao.
- Imate neto za to? - kae ona. - Imam novaca.
- Pa sad - kaem ja - naravno, doktor mora svata nauiti dok ui praviti smotke kalomela{2}, ne
moe to izbjei. Ali to se tie tvojih tegoba, nisam ba siguran.
- On mi je rekao da mogu neto dobit. Rekao mi je da to mogu dobit u drogeriji.
- Je l ti rekao kako se to zove? - kaem. - Najbolje je da ode k njemu i pita ga.
Ona prestane gledati u mene i pone kao motati onaj rupi po rukama. - Neto moram napravit -
kae.
- Koliko ti je stalo do tog da neto poduzme? - kaem. Ona me pogleda. - Naravno, doktor naui
svakakve stvari za koje ljudi ne misle da ih on zna. Ali ne smije rei sve to zna. To je protuzakonito.
Jody se javi iz prednjeg dijela duana. - Skeet.
- Ispriaj me trenutak - kaem. Odem u prednji dio. - Vidi ga? - kaem.
- Jo nisi gotov? - kae on. - Moda bi bilo bolje da ti doe ovamo i pazi, a mene pusti da
obavim te konzultacije.
- A moda ti snese jaje - kaem. Vratim se natrag. Ona me gleda. - Ti, naravno, shvaa da bi
mene mogli strpati u zatvor ako uinim to to eli - kaem. - Izgubio bih dozvolu i onda bih morao
ii raditi. Shvaa to?
- Imam samo deset dolara - kae ona. - Ostatak bih mogla donijet drugi mjesec, moda.
- Pih - kaem ja - deset dolara? Vidi, ja ne mogu odrediti cijenu svom znanju i vjetini. Ali to
sigurno nije nekakav bijedni, triavi desetak.
Ona me gleda. Uope ne trepe. - Onda, to hoe?
Sat pokazuje etiri minute do jedan. I tako odluim da e biti bolje da je otpravim. - Pogaaj tri
puta, a onda u te otpratiti do izlaza - kaem.
Ona uope ne trepe. - Moram neto uinit - kae. Osvrne se iza sebe i oko sebe, zatim pogleda
prema prednjem dijelu duana. - Prvo mi dajte ljekariju - kae.
- Hoe rei, spremna si to uzeti odmah sada? - kaem. - Ovdje?
- Prvo mi dajte ljekariju - kae ona.
I tako uzmem menzuru i okrenem se kao leima prema njoj i uzmem bocu koja je izgledala u redu,
jer bi ovjek koji ostavlja otrov da se povlai naokolo u neoznaenoj boci svakako zasluio da ga se
strpa u zatvor. Vonjalo je na terpentin. Ulio sam malo toga u au i dao joj. Ona pomirie, gledajui
me preko ae.
- Smrdi po terpentinu - kae.
- Aha - kaem. - To je tek poetak terapije. Vrati se noas u deset sati pa u ti dati ostatak lijeka i
obaviti operaciju.
- Operaciju? - kae ona.
 - Nee te boljeti. To si ve iskuala. ula si za ono klin se klinom, i to?
Ona me gleda. - Hoe li djelovat? - kae.
- Jasno da hoe. Ako se vrati i dobije to ti treba.
I tako ona popije to to je bilo u ai ne trepnuvi okom i izie. Ja odem u prednji dio duana.
- Jesi li dobio? - pita Jody.
- to to? - kaem.
- Daj, molim te - kae on. - Ne boj se, neu ti je pokuati preoteti.
- Ah, nju misli - kaem. - Samo je traila nekakvu triavu ljekariju. Ima gadan proljev i bilo ju je
sram rei to pred nepoznatim mukarcem.
Ovo je bila moja no, u svakom sluaju, zato sam pomogao starom gadu da prebroji utrak i donio
sam mu eir i ispratio ga iz duana u pola devet. Otiao sam s njim do ugla i gledao za njim dok nije
proao ispod dvije uline svjetiljke i izgubio mi se iz vida. Onda sam se vratio u duan i ekao do
pola deset pa sam utrnuo svjetla u prednjem dijelu i zakljuao vrata, a ostavio sam samo jedno
svjetlo straga, zatim sam otiao otraga i usuo talk u est kapsula i malo kao poistio podrum i
onda sam bio sasvim spreman.
Dola je tono u deset, prije nego to je sat prestao otkucavati. Otvorio sam joj vrata i ona je ula
brzim koracima. Pogledao sam kroz vrata, ali nije bilo nikog osim nekog djeaka u kombinezonu koji
je sjedio na rubu plonika. - Treba neto? - pitao sam ga. Nita nije odgovorio, samo me je gledao.
Zakljuao sam vrata i ugasio svjetlo i otiao otraga. Ona je ekala. Sad me nije gledala.
- Gdje je to? - rekla je.
Pruio sam joj kutiju s kapsulama. Drala je kutiju u ruci, gledajui u kapsule.
- Sigurni ste da e to djelovat? - upita.
- Siguran sam - kaem joj. - Kad dobije ostatak terapije.
- Gdje u je dobit? - pita me ona.
- Dolje u podrumu - kaem joj ja.

VARDAMAN

Sad je ire i svjetlije, ali duani su mrani jer su svi otili kui. Duani su mrani, ali svjetla
prolaze preko izloga kad mi prolazimo. Svjetla su u stablima oko zgrade suda. Ona noe u kronjama,
ali zgrada suda je mrana. Sat na njoj gleda na etiri strane, jer on nije mraan. Ni mjesec nije
mraan. Nije jako mraan. Darl je otiao u Jackson je moj brat Darl je moj brat. Samo to je prijeko,
na onu stranu, sjaji se na tranicama.
- Hajdmo onuda, Dewey Dell - kaem.
- Zato? - kae Dewey Dell. Tranice se sjaje i idu oko cijelog izloga, on crven na tranicama. Ali
ona je rekla da ga on nee prodat djeacima iz grada. - Ali bit e tamo za Boi - kae Dewey Dell. -
Morat e priekat do tada, on ga o Boiu opet donese.
Darl je otiao u Jackson. Puno ljudi nije otilo u Jackson. Darl je moj brat. Moj brat ide u
Jackson
 Dok hodamo svjetla idu okolo, noe na stablima. Na sve strane isto. Idu oko zgrade suda i onda ih
ne moe vidjet. Ali ih moe vidjet u crnim izlozima na drugoj strani. Svi su otili kui spavat
osim mene i Dewey Dell.
Ide vlakom u Jackson. Moj brat
U duanu gori svjetlo, duboko unutra. U izlogu su dvije velike ae napitka sa soda vodom, crvena
i zelena. Dva ovjeka ih ne bi mogla popit. Ne bi mogle dvije mazge. Ne bi mogle dvije krave. Darl
Neki ovjek izlazi na vrata. Gleda u Dewey Dell.
- Ti ekaj ovdje vani - kae Dewey Dell.
- Zato ne mogu u unutra? - kaem. - Hou i ja i unutra.
- Ti ekaj ovdje vani - kae ona.
- U redu - kaem.
Dewey Dell ode unutra.
Darl je moj brat. Darl je poludio
Plonik je tvri nego kad sjedi na zemlji. On stoji u otvorenim vratima. Gleda me. - Treba
neto? - kae. Glava mu je zalizana. Jewelova je glava ponekad zalizana. Cashova glava nije
zalizana. Darl ode u Jackson moj brat Darl Na ulici je pojeo bananu. Ne bi rae banane? rekla je
Dewey Dell. ekaj do Boia. Onda e bit tamo. Onda ga moe vidjet. Tako emo jest banane.
Pojest emo punu vreicu, ja i Dewey Dell. On zakljua vrata. Dewey Dell je unutra. Onda svjetlo
namigne i ugasi se.
Otiao je u Jackson. Poludio je i otiao u Jackson. Puno ljudi nije poludilo. aa i Cash i Jewel
i Dewey Dell i ja, mi nismo poludili. Mi uope nismo poludili. A nismo ni otili u Jackson. Darl
Dugo ve ujem kravu, klip-klop ulicom. Onda dolazi na trg. Prelazi preko trga, sputene glave
klip-klop
Mue. Nije bilo nieg na trgu prije nego to je muknula, ali nije bio prazan. Sad je prazan nakon
to je muknula. Krava ide dalje, klip-klop. Mue. Moj je brat Darl. On je otiao u Jackson, vlakom.
Nije iao u vlak poludjet. Poludio je u naim kolima. Darl Ona je ve dugo unutra. I krava je otila.
Ona je unutra due nego to je krava bila tu. Ali ne toliko dugo kao praznina. Darl je moj brat. Moj
brat Darl
Dewey Dell izlazi. Gleda me.
- Hajdmo sad okolo onim putem - kaem.
Ona me gleda. - Nee djelovat - kae. - Taj kukin sin.
- to nee djelovat, Dewey Dell?
- Jednostavno znam da nee - kae ona. Ne gleda ni u ta. - Jednostavno znam.
- Idemo onim putem - kaem.
- Moramo se vratit u hotel. Kasno je. Moramo se uuljat unutra.
- Ne moemo ipak pro onuda i pogledat?
- Ne bi rae jeo banane? Ne bi to rae?
- U redu. - Moj brat je poludio i otiao u Jackson. Dui je put do Jacksona nego do ludila
- Nee djelovat - kae Dewey Dell. - Jednostavno znam da nee.
 - to nee djelovat? - kaem. Morao se ukrcat na vlak da ode u Jackson. Ja nikad nisam bio u
vlaku, ali Darl je bio. Darl. Darl je moj brat. Darl. Darl

DARL

Darl je otiao u Jackson. Odveli su ga u vlak, smijao se, niz dugaki vagon, smijao se, glave su se
okretale kao glave sova dok je prolazio. - emu se smije? - rekao sam.
- Da da da da da.
Dva su ga ovjeka vodila u vlak. Nosili su pretijesne kapute, nadignute straga iznad desnog
bonog depa. Vratovi su im bili izbrijani do kose kao da su njihovi nedavni i istodobni brijai imali
tesarsku pagu poput Cashove. - Smije li se to pitoljima? - rekao sam. - Zato se smije? - rekao
sam. - Zar zato to ti je mrzak zvuk smijanja?
Sastavili su dva sjedala kako bi Darl mogao sjediti uz prozor i smijati se. Jedan je od dvojice sjeo
kraj njega, a drugi na sjedalo nasuprot njima, vozei se natrake. Jedan se od njih morao voziti
natrake jer dravni novac ima lice prema svakom naliju i nalije prema svakom licu, a oni se voze
za dravni novac koji predstavlja incest. Novi od pet centi ima enu na jednoj strani i bivola na
drugoj; dva lica i ni jedno nalije. Ne znam to to predstavlja. Darl je imao jedan mali
kaleidoskop koji je nabavio kad je ratovao u Francuskoj. U njemu je bila jedna ena i jedna svinja s
dvije stranjice i bez lica. Znam to to predstavlja. - Smije li se tome, Darl?
- Da da da da da da
Kola stoje na trgu, zapregnuta, mazge nepomine, uzde omotane oko opruge sjedala, stranji dio
kola okrenut je prema zgradi suda. Nimalo se ne razlikuje od stotine drugih kola tamo; Jewel stoji
pokraj njih i gleda niz ulicu poput bilo kojeg drugog ovjeka u gradu tog dana, pa ipak ima u tome
neto drukije, neto posebno. Ima u tome onog jasno prepoznatljivog ozraja konanog i neposredno
predstojeeg odlaska koje imaju vlakovi, moda zbog injenice da Dewey Dell i Vardaman gore na
sjedalu i Cash na leaju u kolima jedu banane iz papirne vreice. - Smije li se tome, Darl?
Darl je na brat, na brat Darl. Na brat Darl u kavezu u Jacksonu gdje, s prljavim rukama mlitavo
poloenim u tihe razmake izmeu reetki, gleda van s pjenom na ustima.
- Da da da da da da da da.

DEWEY DELL

Kad je vidio novac rekla sam: - To nije moj novac, ne pripada meni.
- A iji je onda?
- To je novac Core Tull. Gospoe Tull. To sam dobila za kolae.
- Deset dolara za dva kolaa?
- Ne diraj to. To nije moje.
- Nisi ni imala te kolae. To je la. U tom si paketu imala nedjeljnu odjeu.
 - Da ga nisi dirnuo! Ako ga uzme onda si lopov.
- Moja vlastita ki optuuje me da sam lopov. Moja vlastita ki.
- aa. aa.
- Ja sam vas hranio i brinuo se da imate krov nad glavom. Dajem vam svoju ljubav i skrb, pa ipak
me moja vlastita ki, ki moje pokojne ene, naziva lopovom nad grobom svoje majke.
- To nije moje, kaem ti. Sam Bog zna, da je moje, pustila bih te da ga uzme.
- Gdje si dobila deset dolara?
- aa. aa.
- Nee mi re. Zar si do njih dola na takav sramotan nain da se ne usuuje re?
- To nije moje, kaem ti. Ne moe razumjet da nije moje?
- Kao da ih ja ne bih vratio. Ali ona svom vlastitom ocu kae da je lopov.
- Ne mogu, kaem ti. Kaem ti da to nije moj novac. Sam Bog zna da bih ti ga dala.
- Ne bih ga uzeo. Moja roena ki koja je sedamnaest godina jela moj kruh nee mi posudit deset
dolara.
- Nisu moji, ne mogu.
- A iji su onda?
- To sam dobila. Da za to neto kupim.
- to da kupi?
- aa. aa.
- Samo e mi posudit. Bog mi je svjedok, mrsko mi je da mi roena djeca predbacuju. Ali ja
njima dajem sve to je moje, bez krtarenja. S veseljem im dajem i ne krtarim. A oni sad meni
uskrauju. Addie. Srea je tvoja da si umrla, Addie.
- aa. aa.
- Sam Bog zna da je tako. Uzeo je novac i izaao van.

CASH

I tako, kad smo stali tamo da posudimo lopate, uli smo kako u kui svira grafofon i tako kad smo
zavrili s lopatama, aa kae: - Pretpostavljam da ih sad trebam vratit.
I tako smo se vratili natrag do te kue. - Bolje da odvezemo Casha Peabodyju - ree Jewel.
- Zaas u bit gotov - ree aa. Sie s kola. Sad nije svirala muzika.
- Nek ide Vardaman - ree Jewel. - On e to obavit upola bre od tebe. Ili ekaj, pusti mene...
- Mislim da je bolje da ja to obavim - kae aa. - S obzirom na to da sam ih ja posudio.
I tako smo sjedili u kolima, ali muzika sad nije svirala. Pretpostavljam da je dobro da nikad nismo
imali jedan od tih grafofona. Pretpostavljam da uope ne bih stigao napravit nikakav posao, samo bih
ga sluao. Ne znam moe li ovjek sebi priutit neto ljepe od malo muzike. ini mi se, kad
uveer doe umoran kui, nita ga ne moe tako opustit kao da pusti svirat malo muzike dok se
odmara. Vidio sam takve koji se zatvore kao putna torba, imaju ruku i sve, tako da ih ovjek moe
ponijet kamo ga volja.
- to misli, to radi? - kae Jewel. - Ja sam dosad mogao prenijet te lopate amo i tamo deset
puta.
- Pusti, mora mu dat malo vremena - rekoh. - Zapamti da on nije tako ustar kao ti.
- Zato onda nije mene pustio da ih vratim? Moramo sredit tvoju nogu tako da sutra moemo
krenut kui.
- Imamo jo puno vremena - rekoh. - Pitam se koliko te maine kotaju na rate.
- Rate ega? - ree Jewel. - to ti ima ime bi ga kupio?
- Ne moe znat - rekoh. - Mogao bih kupit onog od Suratta za pet dolara, mislim.
I tako se aa vratio i otili smo Peabodyju. Dok smo bili tamo, aa ree da se ide obrijat u
brijanicu. I tako nam je te veeri rekao da ima nekog posla koji mora obavit, gledao je nekako kao
ustranu dok je to rekao, a kosa mu je bila mokra i glatko zaeljana i mirisala je po parfemu, ali ja
sam rekao pustite ga na miru; ne bih ni ja imao nita protiv da jo malo ujem one muzike.
I tako je idueg jutra opet otiao, onda se vratio i rekao nam da upregnemo kola i budemo spremni
za polazak i da e nas on presrest, a kad su ostali otili, rekao je,
- Pretpostavljam da ti vie nema novaca.
- Peabody mi je dao samo toliko da platim hotel - odgovorio sam. - Nita nam drugo nit ne treba,
jel tako?
- Ne - ree aa. - Ne. Nita nam ne treba. - Stajao je tamo, ne gledaju u me.
- Ako misli da bismo neto morali kupit, pretpostavljam da bi moda Peabody - rekoh.
-Ne - ree on. - Nita drugo ne treba. ekajte me na uglu.
I tako je Jewel doveo mazge i doao po mene i onda su mi napravili leaj u kolima i odvezli smo
se preko trga do ugla gdje je aa rekao i ekali smo tamo u kolima, a Dewey Dell i Vardaman su jeli
banane, kad smo ih vidjeli kako dolaze s donjeg kraja ulice. aa je hodao s onim u isti mah
izazovnim i posramljenim izrazom kakav je obino imao kad bi kanio napravit neto to je znao da se
mami nee svidjet, nosio je putnu torbu u rukama, a Jewel upita,
- Tko je to?
A onda smo vidjeli da nije zbog te torbe izgledao nekako drugaije; lice mu je bilo drugaije i
Jewel ree: - Nabavio je zube.
Fakat. Zbog njih je izgledao tridesetak centimetara vii, nekako je kao hodao uzdignute glave,
posramljeno i ponosno u isti mah, a onda smo vidjeli nju iza njega, kako nosi drugu torbu - pomalo
kao patkasto graenu enu, svu nalickanu, s onim kao izbuljenim oima tvrda pogleda kao da svakog
ivog izaziva neka se samo usudi neto re. I sjedili smo tako tamo i gledali ih, Dewey Dell i
Vardaman s poluotvorenim ustima i napola pojedenim bananama u rukama, a ona je izvirivala iza
ae, gledajui nas kao da nas izaziva da neto kaemo. A onda sam vidio da je torba koju ona nosi
jedan od onih malih grafofona. I fakat je to bio, sav sklopljen i lijep ko slika i svaki put kad stigne
potom nova ploa naruena iz kataloga, a mi budemo sjedit u kui, zimi, i sluat, ja u mislit
kakva teta to Darl ne moe bit tamo da i on uiva. Ali ovako je bolje za njega. Ovaj svijet nije
njegov svijet; ovaj ivot nije njegov ivot.
- Ovo je Cash i Jewel i Vardaman i Dewey Dell - kae aa, malo kao posramljeno i u isti mah
ponosno, s tim svojim zubima i svime, premda se ne usudi pogledat u nas. - Upoznajte se s gospoom
Bundren - kae.
GOVOR WILLIAMA FAULKNERA
ODRAN PRI DODJELI NOBELOVE NAGRADE 1950.
 Nobel Lecture 1950
The Nobel Foundation 1951

S engleskoga prevela
MAJA ZANINOVI
 Stockholm, 10. prosinca 1950.{3}
Osjeam da ova nagrada nije dodijeljena meni kao ovjeku, nego mom djelu - djelu stvaranom
itavog jednog ivota u mukama i znoju ljudskog duha, ne zbog slave i ponajmanje zbog zarade, nego
da bih iz materijala ljudskoga duha stvorio neto to dotad nije postojalo. Stoga je ova nagrada meni
samo dana na uvanje. Nee biti teko nai namjenu novanom dijelu nagrade, primjerenu njegovoj
izvornoj svrsi i znaenju. Meutim, elio bih to isto uiniti s priznanjem, koristei se ovim trenutkom
kao vrhuncem s kojeg e moje rijei moda doprijeti do mladih mukaraca i ena koji su se ve
posvetili istim mukama i trudu, meu kojima se ve nalazi onaj koji e jednog dana stajati ovdje, gdje
ja sada stojim.
Naa je tragedija danas opi i posvemanji fiziki strah koji sad ve tako dugo izdravamo da ga
ak moemo podnositi. Nema vie problema duha. Postoji samo pitanje: kad e me raznijeti bomba?
Zbog toga je mladi pisac, mukarac ili ena, koji danas pie, zaboravio probleme ljudskog srca u
sukobu sa samim sobom, jedine koji mogu pisanje uiniti vrijednim jer je to jedino o emu vrijedi
pisati, jedino to je vrijedno muka i znoja.
Mora ih ponovo nauiti. Mora sam sebe poduiti kako je najneasnije od svega biti uplaen; i
poduivi se tome, zauvijek zaboraviti strah, ne ostavljajui u svojoj radionici mjesta za bilo to
drugo osim starih zbiljnosti i istina srca, starih univerzalnih istina, bez kojih je svaka pria prolazne
vrijednosti i osuena na propast - o ljubavi i asti i milosru i ponosu i suuti i rtvovanju. Dok tako
ne uini, sav mu je trud uzaludan. On ne pie o ljubavi, nego o poudi, o porazima u kojima nitko ne
gubi nita to je iole vrijedno, o pobjedama bez nade i, najgore od svega, bez milosra i suuti.
Njegovi jadi nikoga ne pogaaju, ne ostavljaju oiljke. On ne pie o srcu, nego o lijezdama.
Sve dok iznova ne naui te stvari, pisat e kao da je stajao i gledao propast ljudskog roda. Ja
odbijam prihvatiti propast ljudskog roda. Lako je rei da je ovjek besmrtan jednostavno zato to e
izdrati: pa i kad zvono Sudnjeg dana posljednji put udari i zamre s posljednje bezvrijedne stijene to
liena vremena visi u posljednjim crvenim i umiruim zracima veernjeg sunca, jo uvijek e
preostati jedan zvuk: zvuk njegova slaba neumorna glasa koji jo uvijek govori. Ne elim to
prihvatiti. Ja vjerujem da ovjek nee samo izdrati: on e nadvladati. On nije besmrtan zato to
jedini od svih stvorenja ima neumoran glas, nego zato to ima duu, duh koji je sposoban
suosjeati, rtvovati se i izdrati. Pjesnikova je, spisateljeva, dunost pisati o tim stvarima. Njegova
je privilegija pomoi ovjeku da izdri tako to e mu uzdizati srce, podsjeati ga na hrabrost i ast
i nadu i ponos i suosjeanje i milosre i rtvu, sve ono to je dalo sjaj njegovoj prolosti. Pjesnikov
glas ne mora biti tek puki zapis o ovjeku, on mu moe biti jedan od potpornja, jedan od stupova koji
e mu pomoi izdrati i nadvladati.
 WILLIAM FAULKNER

Dva se Faulknera neprestano prepleu u djelima kritiara i oima (ak i najireg) itateljstva. Prvi
je pisac amerikog Juga, dakle kroniar regije i njezine povijesti, a drugi genijalni modernistiki
eksperimentator, mnogo blii Jamesu Joyceu nego to su to kritiari jo uvijek spremni priznati.
U popularnoj imaginaciji, ameriki se Jug vrlo esto poistovjeuje s elegantnim neoklasicistikim
palaama junjakih robovlasnika, tradicionalnom engleskom kavalirtinom i lepravim krinolinama
filma Zameo ih vjetar. Faulknerov je Jug, meutim, u mnogoemu neki posve drugi Jug. Za razliku od
sjevernih drava amerikog Juga - Karoline ili Virginije, koje su bile naseljene jo u 17. stoljeu i
gdje je ivjela plantaerska aristokracija - ili junih drava uz Meksiki zaljev gdje se veza s
Europom odravala preko lukih gradova kakav je npr. egzotini New Orleans, Faulknerov je
Mississippi bio mlada savezna drava, pripojena Uniji tj. Sjedinjenim Amerikim Dravama tek
1817. godine. U to je doba samo juna treina drave bila naseljena bijelcima. Trebalo je pedesetak
godina da se s preostalog teritorija istisnu Indijanci i da se cijela savezna drava naseli novim
stanovnitvom, uglavnom siromanim svijetom koji je krenuo onamo trbuhom za kruhom. Takav je
siromani doljak bio i Faulknerov pradjed stari pukovnik William Clark Falkner, uzor za lik
pukovnika Johna Sartorisa koji je u njegovim romanima simbol legendarnog starog Juga. Unato
Faulknerovim povremenim aristokratskim pretenzijama, podrijetlo njegove obitelji dakle ne see
daleko u prolost, a njezin je ugled ostvaren u provincijalnoj sredini i regiji koja je bila preteno
neplantaerska, zaostala i siromana. etiri sugeneracije Falknera vezane uz gradie sjevernog
Mississippija: New Albany (gdje je Faulkner roen 25. rujna 1897), Ripley (gdje je proveo rano
djetinjstvo) i napokon Oxford, kamo se Faulkner doselio s roditeljima 1902. kad mu je bilo pet
godina, gdje je proivio djetinjstvo i mladost, oenio se i kupio kuu u koju se uvijek vraao, i gdje
je i umro.
Godine 1902. Oxford je brojio 1800 dua, a njegov kotar, Lafayette (Faulkner je insistirao na
izgovoru lafejet s naglaskom na drugom slogu), imao je 22 000 stanovnika, od kojih su gotovo
polovica bili crnci. Stanovnitvo je uglavnom ivjelo od uzgajanja pamuka. Na glavnom trgu stajala
je zgrada suda sa spomenikom Vojniku Konfederacije (uz takav je spomenik, koija Benjyja smio
provesti uvijek samo u jednom smjeru). Narod, koji bi subotom nagmuo u mjesto iz okolnih sela,
za ograuje sudnice vezivao konje i kola. Od ljudi - crnih i bijelih - koji bi se skupljali u sjenci
stabala na trgu ili u zimsko doba sjedili oko pei oeva ureda, koje je sretao u lovu ili u polju i
druio se s njima cijelog ivota, sluao je kadence lokalnog govora, promatrao i pamtio razgovore i
anegdote, esto protkane specifinim humorom i tematikom narodne pripovijetke. Usprkos svim
njegovim kasnijim modernistikim uzletima, Faulkner je bio i ostao nenadmaen kroniar svog kraja,
kao to je James Joyce u svom modernistikom remek-djelu, Uliksu, ostao ujedno i najpomniji
kroniar Dublina malih ljudi. Od svih velikih anglo-amerikih modernista, Faulkner je bio i ostao
najvei provincijalac, a to mu je bila i vrlina i mana.
Kao gimnazijalac, Faulkner nije pokazivao nikakvog zanimanja za kolu, ali je mnogo itao, knjige
koje bi mu donosio prijatelj i lokalni mentor u mladosti Phil Stone, ali i sve drugo to mu je
dolazilo pod ruku: svjetske klasike i francuske simboliste, Balzaca i popularne, esto treerazredne
junjake romane. Ne zavrivi srednju kolu, pred kraj Prvoga svjetskog rata prijavio se u britansko
zrakoplovstvo (za ameriku je avijaciju bio suvie niska rasta!). U srpnju 1918. zapoeo je obuku
u pilotskoj koli u Torontu u Kanadi. U prijavi za vojsku prvi je put slubeno upotrijebio novu
ortografiju svog prezimena i ispustio srednji inicijal. Nije vie bio William C. (Cuthbert) Falkner
nego - William Faulkner. Primirje ujesen 1918. prisililo ga je da se vrati u Oxford ne okusivi ratnih
letova ni okraja. Od legendarne amerike trojke, koja je obiljeila ameriku i svjetsku prozu
dvadesetih i tridesetih godina naeg stoljea, frustraciju zbog preranog primirja doivio je i Scott
Fitzgerald, koji se takoer prijavio kao dobrovoljac, ali nije dospio otii preko mora. Rat u Europi
okusio je samo Ernest Hemingway: pria nam je poznata iz romana Zbogom oruje.
Faulknerovo desetljee nakon Prvoga svjetskog rata, izmeu njegove dvadesete i tridesete godine,
nije dalo naslutiti sazrijevanje jednog od velikana modeme knjievnosti. Faulkner je naoko gotovo
vegetirao. Vratio se kui u Oxford. Kao ratni veteran mogao se i bez mature upisati na sveuilite i
kratko je vrijeme studirao jezike. Nakon faze pilotskog dandyizma, esto je hodao okolo nedotjeran
i pripit. Na stanu i hrani kod roditelja, igrao je tenis i golf, i povremeno radio kao soboslikar za
deparac. (Piti je poeo zarana, i s vremenom postao teki alkoholiar, poput njegovih suvremenika
Hemingwaya i Fitzgeralda!). Krae je vrijeme boravio u New Yorku. Zatim je dvije-tri godine vodio
malu lokalnu potu u Oxfordu. Odlazio je u Memphis, grad notoran po svom nonom ivotu. Ljeto i
proljee 1925. proveo je u New Orleansu, koji je atmosferom i slobodnim nainom ivota bio
potpuna suprotnost svemu to obino drimo tradicionalno amerikim. Druio se s piscima i
umjetnicima, poeo pisati za novine i, premda vrlo siromaan, kao mladi iz dobre obitelji
posjeivao i elegantnije graanske krugove.
Odmah nakon povratka iz vojske poeo je pisati, preteno poeziju, i crtati. Prvo to je ikad
objavio bio je crte u sveuilinom godinjaku Ole Miss za 1916/17. Sveuilini list The
Mississippian tiskao mu je prvu pjesmu i prvu novelu 1919. Sve je to, meutim, bilo osrednje,
epigonski, u duhu davno prohujalog fin de siclea. Faulknerova je poezija bila dio njegova
naukovanja, mjeavina klasinih, romantinih i francuskih simbolistikih utjecaja, neto to je trebalo
preboljeti poput ospica. Njegovo prvo tiskano djelo bila je knjiga loih pjesama Mramorni faun
(1924) u kojoj je ak i sam naslov bio posuen (od Nathaniela Hawthomea). Nakon nekih kraih
proza, uslijedio je 1926. prvi Faulknerov roman, Vojnikova plaa (Soldiers Pay). I to je bio
poetniki rad, Faulknerov prilog temi izgubljene generacije, takoer posuenoj, kojoj se
poslije uglavnom vie nije vraao. Uslijedio je Faulknerov moda najloiji roman, Mosquitoes
(1927).
Uskoro zatim, pojavljuje se prva znakovita najava da je jo neotkriveni genij naao svoje pravo
fikcionalno podneblje. Krajem 1927. godine Faulkner je izdavau predao rukopis svog treeg romana
s naslovom Zastave u praini (Flags in the Dust). Ni taj roman, meutim, nije oduevio ni njegova
agenta i prijatelja Bena Wassona, ni urednike. Bio je, drali su s pravom, previe razvuen i
neorganiziran. Razoarani Faulkner digao je ruke od rukopisa Zastava, koji je objavljen - pod novim
naslovom, Sartoris, poto ga je Wasson sam drastino skratio - tek poetkom 1929, iste godine kad i
Buka i bijes (The Sound and the Fury). Nekraeni rukopis s originalnim naslovom tiskan je mnogo
kasnije, desetak godina poslije pieve smrti. Premda Sartoris u mnogoemu jo uvijek nije
onaj pravi veliki Faulkner, on predstavlja prekretnicu. Sa Sartorisom i Zastavama u praini
zapoinje izgradnja cijelog jednog povijesnog i geografskog fikcionalnog univerzuma na sliku i
priliku Faulknerova Mississippija, njegova zaviajnog kotara Lafayette, koji sad dobija
indijansko ime i postaje, kako ga je Faulkner sam nazvao, njegov apokrifni kotar Voknapatawpha
(izg. Joknapatafa) dok se Ripley, New Albany i Oxford stapaju u takoer apokrifni Jefferson.
Faulkner je Yoknapatawphu zamislio posve precizno, poput najpedantnijeg realista (tako je, na
jednoj razini, i Joyce opisao Dublin): ona se prostire na podruju od 2400 etvornih milja i ima oko
petnaest tisua stanovnika: oko est tisua bijelaca i devet tisua crnaca. Pedantni prouavatelji
Faulknerova djela u njemu su izbrojili oko dvije tisue likova koje Faulkner u svojih
dvadesetak romana i vie od 70 novela poimence spominje. Faulkner je sam rukom nacrtao zemljovid
tog podruja i na njoj napisao: William Faulkner, jedini vlasnik i posjednik. Na tom su zemljovidu
ucrtani Zavoj starog Francuza, gdje je u Svetitu (Sanctuary) gangster Popeye ubio Tawmmija, i gdje
u romanu Zaselak (The Hamlet) Flem Snopes poinje svoj bezduni kapitalistiki uspon; ucrtano je i
Sutpenovo imanje iz romana Abalome, sine moj!; lovite Majora de Spaina, gdje Ike McCaslin i
njegov uitelj mjeanac Sam Fathers u romanu Sii, Mojsije (Go Down, Moses) gledaju kako
zauvijek nestaje mitska divljina; tu je i Compsonova milja, budue sredite Jeffersona, koje je prvi
Jason Compson dobio od indijanskog poglavice Ikkemottubbea u zamjenu za kobilu; tu je, na kraju, i
eljeznica koju je izgradio stari John Sartoris (dok je pravu eljeznicu u tom kraju gradio Faulknerov
pradjed, Stari Pukovnik William Falkner).
Povijest Faulknerove mitske pokrajine poinje 1800, dok u njoj jo vladaju Indijanci. Meu
pionirima koji e osnovati vodee obitelji, tu su Thomas Sutpen (protagonist Abaloma) koji dolazi
onamo 1833. godine i John Sartoris koji dolazi 1837, a uz njih obitelji Stevens (advokat
Gavin Stevens javlja se u nekoliko romana i novela), Compson (Buka i bijes je pria o toj obitelji, a
Quentin je pripovjeda Abaloma), te obitelji Drake i Benbow. Osim to su protagonisti Sartorisa,
braa Horace i Narcissa Benbow imaju veliku ulogu i u Svetitu, gdje je glavna junakinja
Temple Drake). Ovdje ive i seljake obitelji, meu kojima su npr. Bundrenovi (Kad leah na samrti
- As I Lay Dying), te imuni farmeri poput McCaslinovih, na ijem imanju ivi cijela razgranata loza
obojenih slugu i teaka koji su potekli od njihova zajednikog pradjeda, a meu njima se ponosom i
svojevoljom istie stari crnac Lucas Beauchamp. (Svi oni zajedno protagonisti su romana/zbirke
novela Sii, Mojsije.) Od crnakih likova posebno mjesto valja dati staroj slukinji Dilsey u Buci i
bijesu, koja je s vremenom stekla gotovo mitski status u Faulknerovu opusu. Tu je i bijeli olo koji
se uspinje na drutvenoj ljestvici, npr. mnogolani i nesavladivi klan Snopes ija se najezda opisuje u
romanu Zaselak.
U Faulknerovim romanima esto nailazimo na grafike prikaze obiteljskih stabala, u njima vanu
ulogu imaju roaki odnosi, javni i tajni, nerijetko zasnovani na incestu i mijeanju rasa. Jedna od
kljunih figura mitskog segmenta Faulknerove prie jest stari Sam Fathers, sin indijanskog poglavice
i majke crnkinje, koji bdije nad mladim Isaacom McCaslinom i njegovom inicijacijom u rituale lova i
potivanja divljine u slavnoj noveli Medvjed (The Bear), ukljuenoj u roman Sii, Mojsije. U
bezbroj pojedinosti, Faulknerova je Yoknapatawpha izrasla iz njegova osobnog iskustva koje je
nesumnjivo pridonijelo vizualnom i uope osjetilnom bogatstvu opisa prirode, lokalne atmosfere,
prizora iz svakodnevnog ivota. Tu su pranjave ceste u ljetnoj egi, berai pamuka s platnenim
torbama preko ramena, mukarci u lovu na divlja; seoski duani prepuni karakteristinih mirisa i
potanko opisanog poljoprivrednog alata, orme, uadi; konji, lovaki psi i mazge, pokrajinske krme i
prenoita, graanski domovi i odnosi u obiteljima. Posebna je vrijednost jezik tih romana, a napose
prenoenje rjenika i intonacije lokalnog govora, bjelakog i (jedinstvenog i neprevodivog) crnakog
idioma, dakle amerikog kolokvijalnog fikcionalnog koin, koji je prvi izmislio Mark Twain u
romanu Doivljaji Huckleberryja Finna, genijalnom nezaobilaznom temelju modernog amerikog
realizma.
Yoknapatawpha je uronjena u povijest. U njoj je sredinji dogaaj graanski rat izmeu Saveza
sjevernih drava i Konfederacije junih drava. Rat je trajao od 1861. do 1865, i bio je neobino
krvav i okrutan. Sjever je pobijedio, a poraeni Jug bio je uniten, sagan, ponien, s privrednom a
esto i drutvenom strukturom unitenom do temelja, dok su se rijeke osloboenih crnaca prelijevale
u gradove sjevera i zapada. Romani o Yoknapatawphi, meutim, nisu povijesni romani. U
Faulknerovoj viziji, katastrofalan ameriki Graanski rat postaje metaforom. Rat je kamen kunje za
junatvo i osjeaj narodnog, gotovo nacionalnog zajednitva u nesrei i patnji, koja jest povijesna, ali
se onda majstorskim, esto kontradiktornim i neuhvatljivim emocionalnim i simbolikim
preobrazbama, iri i obuhvaa sveukupnost modeme ljudske sudbine, Malrauxove condition
humaine. U stvaranju svog fikcionalnog svijeta, Faulkner polazi od realizma i esto krajnjeg
naturalizma, ali su oni uvijek uklopljeni u modernistiki okvir. Faulknerov je osjeaj povijesti dubok,
bitan za njegovu definiciju ovjeka. On je meutim vrlo ambivalentan, esto kontradiktoran, i to je
vrlo vano, gotovo nikad nije prikazan kroz mannovske ili sartreovske intelektualne uene rasprave,
nego kroz situacije, ljude i njihove odnose koji su proeti modernistikim pesimizmom, a esto
pretvoreni u univerzalne simbolike ili mitske funkcije. Sam je Faulkner jednom rekao da Jug za
njega nema neko posebno znaenje. On ga sluajno poznaje, ali ivot u njemu ne razlikuje se od
dmgih ivota: ivot je pojava, ali u njemu se ne dogaa nita novo, uvijek isti grozniavi
steeplechase u susret nitavilu. Umjetnost, naglaava Faulkner, jednostavnija je nego to ljudi
misle, jer stvari o kojima ovjek moe pisati ima vrlo malo. Sve to je potresno u povijesti ovjeka
vjeno je, i sve je to ve odavno napisano ...

U Faulknerovom svijetu, na djelu su plodovi nekih povijesnih situacija i odnosa koji su moda bili
nametnuti ili neminovni, ali su ipak greni. Ameriki su doseljenici na primjer istjerali, istrijebili
Indijance i prisvojili njihovu zemlju. Zatim su stoljeima iskoritavali ljude crne rase i stvorili
rasistiko drutvo. Kao graanin, Faulkner je pomalo starinski i patrijarhalno gledao na cmako
pitanje. Neizmjerno je volio i potivao svoju crnu dadilju Mammie Callie koja je bila lan obitelji,
koju je pokopao na obiteljskoj parceli i podigao joj nadgrobni spomenik. U Buci i bijesu stvorio je
zaslueno slavan portret crne sluavke Dilsey, koja ostaje jednim od njegovih najveih,
najkranskijih i najhumanijih likova. U svojim je djelima nesumnjivo evoluirao od Sartorisa, gdje
su crni sluge prikazani kao nepouzdana i neodgovorna djeca, do Uljeza u prainu (Intruder in the
Dust, 1948), gdje se Gavin Stevens strastveno odupire rasnoj diskriminaciji. U svom znamenitom
monologu o rasnoj jednakosti Gavin, poput Faulknera, ipak misli da ispunjenje tog sna nije mogue
u bliskoj budunosti.

U jesen 1928, sa zgotovljenim rukopisom Buke i bijesa u torbi, Faulkner je krenuo u New York. U
poetku ni jedan izdava nije prepoznao genijalnost tog remek-djela. Faulkner je te jeseni snubio
izdavae, progonjen dugovima, lumpao i pio. U New Yorku, njegov se krug prijatelja sastojao od
junjakih provincijalaca, poput njega pomalo izgubljenih u velikom gradu. Pred Boi Faulkner se
vratio u Oxford i zapoeo novi roman, Svetite (1931), senzacionalnu priu o mladoj djevojci iz
dobrog drutva i o impotentnom gangsteru Popeyju koji je siluje kukuruznim klipom, a poslije dri
zatvorenu u bordelu. Izdava se prestraio kad je primio rukopis: Boe moj, to ne mogu tiskati,
napisao mu je. Obojica bismo zavrili u zatvoru.
Faulkner je bio demoraliziran, uvjeren da nikad nee uspjeti kao pisac. Bile su mu 32 godine.
Siromaan i nepriznat, oenio se Estellom Oldham, svojom mladenakom ljubavi, sad razvedenom
enom s dvoje djece. Obitelj se nastanila u Oxfordu u iznajmljenom stanu, a Faulkner se zaposlio kao
nadzornik none smjene u loionici male elektrine centrale Mississippijskog sveuilita.
Sartoris je tiskan poetkom 1929. Njegov je naslov prezime jeffersonske patricijske obitelji koja
je dijelom zamiljena prema (idealiziranom i demoniziranom) predloku obitelji Falkner. Radnja je
smjetena u vrijeme poslije Prvoga svjetskog rata u kojem pogiba jedan od unuka blizanaca starog
Bayarda Sartorisa, a drugi se iz njega vraa kao ukleti predstavnik izgubljene generacije,
progonjen junjakim prokletstvom. U njegovu odnosu prema eni Narcissi, kao i u njezinoj
nenormalnoj vezanosti za brata Horacea, nailazimo i na freudovsku elaboraciju naturalistike teme
obiteljske degeneracije (Glembajevi!), kao i na nedoreenu ali jasnu Faulknerovu naznaku o uroenoj
pokvarenosti ili bar ambivalentnosti enske prirode: Narcissa naime ljubomorno uva (valjda zato
to je uzbuuju!) seksualno nedolina pisma stanovitog Byrona Snopesa, bankovnog inovnika iz
obitelji bijelog oloa, koji preuzima prevlast u svijetu Yoknapatawphe i predstavlja olienje
duhovne bijede i materijalne pohlepe nove klase i modernoga doba. Sa Zastavama i Sartorisom
roen je, u svoj svojoj nedosljednosti i nedoreenosti, fikcionalni svijet Faulknerove
Yoknapatawphe, posljednji od velikih povijesno/mitskih romanesknih svjetova realizma, to ga je
Faulkner obojio i svim bojama svjetskih modemizama. Iza tog bogatog i raznolikog, ali jo uvijek
tentativnog dvojnog kamena temeljca, uslijedio je dugaak niz romana i knjiga pripovijesti od kojih je
velik dio smjeten u Yoknapatawphu.
Roman Buka i bijes tiskan je 7. listopada 1929. godine. Mnogi su kritiari bili oduevljeni, ali se
roman slabo prodavao. Faulknerov biograf Blotner navodi da se prvo izdanje tiskalo u (za SAD
neopisivo maloj) nakladi od 1789 primjeraka. Te je jeseni Faulkner ve bjesomuno i nadahnuto
pisao Dok leah na samrti i rukopis navodno zavrio za 47 dana.
U to je vrijeme Faulkner kupio veliku i lijepu, ali vrlo ruevnu kuu, udaljenu svega jednu milju
od Oxforda. Kuu je nazvao Rowan Oak, navodno prema vrsti arobnog hrasta o kojem je itao u
Frazerovoj Zlatnoj grani. Danas je Rowan Oak Faulknerov muzej, svetite u koje hodoaste tisue i
tisue poklonika njegova djela. Slika te kue u kolonijalnom stilu, s njezinim elegantnim trijemom
obrubljenim bijelim stupovima, danas je u Americi poznata jednako kao i Lincolnov spomenik u
Washingtonu ili Guggenheimov muzej u New Yorku.
Godine 1931. napokon je tiskano Svetite i uskoro postalo succs de scandale prvoga reda.
Faulkner je govorio da je to tekst napisan na brzinu, samo radi novca, i to je navelo mnoge da ga
itaju kao senzaciju i zato previde njegove umjetnike kvalitete. Junjaki su domoljubi bili posebno
ogoreni i optuili Faulknera da je tom priom iz bordela u Memphisu, gdje se mlada djevojka iz
visokog drutva odaje perverznim uicima, oskvmuo ast Junjaka. U elji da pokae kako nasilje tog
romana (u kojem ima i linovanja) Faulkner nije isisao iz prsta, njegov biograf Joseph Blotner
sugestivno rezimira neke dogaaje koji su se zbili dok je nastajao roman: U novoj 1929. godini nije
bilo nita manje nasilja nego u staroj... bilo je devet linovanja, od toga tri u dravi Mississippi.
Prvih dana nove godine, jedan je crni robija na farmi tamnice Parchman ubio uvara i prisilio
kerku ubijenog da s njim pjeai trideset i tri sata. Poslije ga je grupa ljudi privezala za gomilu
drva, polila mu odjeu benzinom i zapalila ga. (str. 601). U dva mjeseca prodano je sedam
tisua primjeraka Svetita, ali ni to nije rijeilo Faulknerovu katastrofalnu financijsku situaciju.
Premda je udio za uspjehom, Faulkner nije dobro podnosio njegove popratne pojave: novinare,
intervjue, primanja. Jedno je bilo sigurno: bjeao je od tamnikih hodnika knjievnih razgovora
(Faulkner citiran u Blotner, 756) skrivajui se iza ae viskija, priama o konjima i mazgama, ili iza
tvrdoglave, neprijazne utnje. Nije uope bio neki majstor u komuniciranju.
Zbog neprestanih novanih tekoa, 1932. prihvatio je ponudu MetroGoldwyn Mayera da u
Hollywoodu radi kao scenarist za honorar od 500 dolara na tjedan. Ugovor je od njega traio da
pie originalne sadraje i dijaloge, adaptacije i preradbe. U poetku nije volio boraviti u
Kaliforniji. O Los Angelesu je jednom rekao, za sto godina, arheolozi koji ovdje budu vrili
iskapanja nee nai nita... (Blotner 776). Ali honorari su bili visoki, Paramount mu je otkupio
prava za film Svetite za est tisua dolara, i to mu je omoguilo da napokon ivi pristojno. ak je
sebi dopustio luksuz privatnog aviona i mnogo je letio. Letenje je bila njegova neispunjena
mladenaka strast. Izlijeio ju je tek nakon tragine pogibije najmlaeg brata Deana, koji se sruio
upravljajui Faulknerovim avionom 1935. godine.
Godine 1932. objavljenje roman Svjetlo u kolovozu (Light in August), a 1933. rodila mu se kerka
Jill. Faulkner se nakon oeve smrti brinuo za majku i novano pomagao brai. Kupio je jo zemlje da
povea teren oko Rowan Oaka. I dalje je neprestano bio bez novca. Njegova su pisma iz tridesetih
godina najee naslovljena agentima, urednicima i izdavaima, i u njima je gotovo uvijek rije o
novcu, dugovima, predujmovima. Kad mu je bilo 37 godina napisao je u pismu: Ne mogu, neu dalje
ovako. Vjerujem da u meni jo ima dovoljno dobre literature i da zasluujem da u razumnim
granicama budem poteen sitnih materijalnih briga i obveza, i da ne moram zbog njih svake dvije
godine ostavljati pisanje i raditi za film.
Godine 1935. poinje intenzivno raditi na konanom rukopisu Abaloma, ali krajem godine opet
polazi na rad u Hollywood, ne dovrivi roman. Abalom je napokon objavljen 1936. godine. Te se
godine Faulkner vraa u Los Angeles, sa enom i kerkom, i ostaje ondje oko godinu dana. Vraa se u
Oxford i ostaje kod kue vie od etiri godine. Kupuje imanje izvan grada, na njemu uzgaja neto
kukuruza i stone hrane, neko vrijeme uzgaja i mazge. Farmom u poetku upravlja njegov brat
John, zatim uzima upravitelja. Volio je zemlju, prirodu i konje, ali poljodjelstvo mu je bilo i ostalo
hobi, neto to mu je tih godina bilo potrebno za stvaranje imagea ladanjskog gospara, koji sluajno
pie i knjige. Faulkneru su uvijek bile potrebne dimne zavjese, igre skrivaa, nove uloge, iza kojih je
ljubomorno skrivao svoju osobnu i knjievniku intimu. Biografi ipak misle da mu je to farmersko
iskustvo pomoglo u pisanju njegova dva naredna remek-djela, Zaselak 1940. i Sii, Mojsije 1942.
etrdesetih godina, Faulkner ponovno u redovitim razmacima boravi i radi u Hollywoodu: 1942.
pet mjeseci, 1943. sedam, 1944. deset, a 1945. oko tri mjeseca. To je bilo doba njegove veze s
Metom Carpenter, sekretaricom znamenitog reisera Howarda Hawksa. Ni u Oxfordu ni
u Hollywoodu, Faulkner se - za razliku od Joycea, Eliota, Pounda ili V. Woolf - nije kretao u
knjievnim i intelektualnim krugovima usprkos svom dubokom i profesionalnom literarnom
angamanu, niti je drugovao sa jet-setom, poput Fitzgeralda i posebno Hemingwaya. Premda poznat
i priznat meu znalcima kao pisac, kao osoba dugo je ostao na marginama - minijaturni provincijski
gospodin s lulom, Junjak u holivudskim studijima, pomalo tajnovit, moda i neugledan, udak.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata poelo je Faulknerovo dopisivanje s Malcolmom Cowleyjem,
knjievnim kritiarom i publicistom koji je 1946. izdao izbor iz njegovih djela u jednom svesku u
znamenitom nizu depnih izdanja Viking Portable Series. U to su doba svi Faulknerovi romani (osim
Svetita) bili odavno rasprodani. Pisac, koji e pet godina poslije dobiti Nobelovu nagradu, gotovo
nije postojao na amerikom tritu. U Francuskoj, gdje je Faulkner od ranih tridesetih bio na velikoj
cijeni, nije bilo tako. Cowley 1945. Faulkneru prenosi razgovor s novim francuskim dramatiarom
koji se zove Jean Paul Sartre: O vama je rekao, Pour les jeunes en France Faulkner cest un dieu.
(Za mlade u Francuskoj, Faulkner je bog.) Kotrljajte to sad malo preko jezika. (cit. u Blotner 1187).
Debeli svezak depnog Faulknera sa svojih 600 stranica, uz ponovljeno izdanje Buke i bijesa,
oznaio je prekretnicu u ivotu Faulknera kao umjetnika i javne osobe. U pismu objavljenom u
knjizi Faulknerove prepiske s Cowleyjem, pod naslovom Spis Faulkner-Cowley (The Faulkner-
Cowley File), Cowley pie Faulkneru 22. VII. 1944. (Faulkneru je tada bilo 47 godina):
elite li uti izvjetaj s newyorkog trita...? Slui Vam na ast, ali je lo za Va novanik. Prvo,
meu izdavaima, ime Vam ne vrijedi ni piljiva boba. Svi su uvjereni da se Vae knjige uope ne bi
prodavale, kakva teta, kau kao da im je drago ... Drugorazredni kritiki umovi svojim su
nerazumijevanjem i te kako pridonijeli tome da se Vae knjige ne prodaju... Ali ako umjesto s
izdavaima i njihovim mezimcima kritiarima o djelu Williama Faulknera govorite s piscima, pria
je posve drugaija; tamo neete uti gotovo nita osim divljenja, a to su pisci bolji, to je i divljenje
obino vee. Conrad Aiken Vas, na primjer, stavlja na vrh cijele hrpe... (Cowley, 9-10)
U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata, Faulkner je napokon okusio slavu. Godine 1948.
izabran je za lana Amerike akademije umjetnosti; 1950. dodijeljena mu je Nobelova nagrada.
Godine 1951. objavio je Rekvijem za opaticu (Requiem for a Nun), knjigu sastavljenu od
dramskih i proznih dijelova. Tu je knjigu na francuskom za kazalite adaptirao Albert Camus. Godine
1954. tiskan je vrlo opsean roman, Bajka (A Fable), vrlo ambiciozna alegorija o rtvi i ratu, koji je
ugledni Robert Penn Warren nazvao divovskim neuspjehom. Ironijom knjievne sudbine, upravo je
za taj roman Faulkner dobio dvije najprestinije anerike knjievne nagrade - Nacionalnu i
Pulitzerovu. Toliko je vremena kritiarima trebalo da prihvate taj teki i esto nepristupani opus!
Faulkner kao da je sad odjednom odluio izai iz svoje ljuture i prihvatiti poasti i javna
priznanja. Sve je vie boravio izvan Oxforda i putovao u Europu, Junu Ameriku, Japan - nekoliko
puta pod slubenim pokroviteljstvom State Departmenta. Kasnih pedesetih objavljena su preostala
dva dijela trilogije o obitelji Snopes: Grad (The Town, 1957) i Palaa (The Mansion, 1959). U
dva je navrata boravio kao gost-pisac na Virginijskom sveuilitu u Charlottesvilleu gdje je sa
svojom obitelji ivjela njegova kerka Jill. Tamo je kupio kuu gdje je posljednjih godina ivota
esto boravio.
Posljednji Faulknerov roman, Lupei (The Reivers) humoristina i elegina pria o inicijaciji
djeaka Chicka Mallisona, objavljen je u lipnju 1962. Mjesec dana kasnije, 6. srpnja, Faulkner je
umro u Oxfordu od sranog udara.
Iz Faulknerovih razgovora sa studentima na Virginijskom sveuilitu 1957/58. godine nastala je
kasnije slavna knjiga Faulkner na sveuilitu (Faulkner in the University, 1966). U kasnijim je
godinama dao vei broj esto pretiskavanih intervjua i odrao nekoliko govora, od kojih se najee
citira zahvala na sveanosti dodjele Nobelove nagrade. Afirmativno moralizatorsko/racionalni ton tih
diskurzivnih tekstova iz njegova kasnijeg razdoblja nije karakteristian za njegov fikcionalni opus, a
posebno je u raskoraku s njegovim najveim djelima, koja su nastala izmeu 1928. i 1942. godine.
Od romana to su pored Buke i bijesa jo Kad leah na samrti, Svetite, Svjetlost u kolovozu,
Abalome, sine moji, te Zaselak i Sii, Mojsije.

U svojim priama i romanima iz Yoknapatawphe, Faulkner je napisao novu, krvavu i nesretnu,

melodramatsku i ironinu, svakodnevnu i simboliku povijest jedne uklete zemlje, domovine traginih
gubitnika, u kojoj idioti postaju posveeni vidovnjaci (kao u romanima Dostojevskog), nepismene
crne slukinje tragine junakinje, a gospodske keri kurve, gdje se linuju neduni, zbog incesta
ubijaju roena braa, kolje britvom i dave djeca u kolijevci; odlazi se u obredni lov na mitskog
medvjeda, ali se divljaki lovi i kastrira odbjeglog ubojicu bez prava na priziv i obranu, a pretci-
ratnici vraaju se i oskvmjuju postelje potomaka. U isto vrijeme, sirotinja preivljava, raa djecu,
ui pred seoskim duanom i prepriava ale i traeve, ore i kopa, mete dvorite u kojem je glina
utabana generacijama bosih nogu, pjeva uz tednjak, moli se Bogu. Nekadanja elita najee
propada i preputa mjesto novim poduzetnicima, potomcima kuferaa sa Sjevera ili domaeg bijelog
oloa (za te nove ljude, Faulknerovo pero pokazuje samo prezir i podsmijeh). Dok itamo o
nevjerojatnim, stravinim ili groteskno prikazanim dogaajima i ljudima, koji su tako esto
karikature, lakrdijai, fanatici, luaci ili zloinci, pitamo se odakle Faulkneru takva komama
imaginacija? On je sam napisao prijatelju: pogodili ste da je moj stil rezultat samoe... Naslijeeno
regionalno ili geografsko prokletstvo uinilo ga je jo kompliciranijim. Mogli biste rei da se radi o
junjakoj retorici koja je izrasla iz samoe, o govomitvu iz samoe.... Jedan drugi ameriki
Junjak, Edgar Allan Poe, napisao je stotinjak godina ranije da uas u njegovim priama ne potjee iz
Njemake (kolijevke romantine knjievnosti strave i uasa), nego iz due. Tu je tvrdnju Robert Penn
Warren primijenio na Faulknera i rekao da nasilje i strast u njegovim djelima ne potjeu s Juga, nego
iz due. Faulknerova najvea ranija tragina djela u sebi nose neto biblijsko, retoriki
predimenzionirano, fatalistiko, na mahove upravo histerino i neprihvatljivo izvan njihova
knjievnog konteksta. itatelj je suoen s dugim nizom nerjeivih pitanja: Zato je, na primjer,
obitelj Compson u Buci i bijesu osuena na propast? Koji je pravi razlog traginog sukoba izmeu
Joea Christmasa i Joanne Bundren u Svjetlu u kolovozu? Koje znaenje ima sudbina sveenika Gaila
Hightowera u istom romanu? Zato se Isaac McCaslin odrie svog nasljedstva u romanu
Sii, Mojsije? Zato Quentin Compson drhti dok govori o sudbini Thomasa Sutpena? Kakvo to
prokletstvo ivi u sreditu Faulknerove tragine slike svijeta?
Odgovor na ta pitanja moda je najjasnije i najbogatije razraen u romanu Svjetlost u kolovozu,
gdje Faulkner panoramskom irinom slika tri aspekta junjakog (za razliku od istonog) grijeha -
rasizam, vjerski fanatizam i historicizam.

Bez obzira na sumnje u mogunost sretnog izmirenja rasa, Faulkner je rasnu mrnju prikazao kao
strano zlo, uvijek je vezujui za tamnu i bolesnu stranu seksualnosti. Najsnaniju osudu rasizma
Faulkner je dao stvarajui lik Joea Christmasa u Svjetlosti u kolovozu. Joe ne zna tko mu je bio otac
i, premda izgleda poput bijelca, odrasta u sumnji da ima crne krvi, pa jer je podsvjesno rasist, mrzi i
razara samoga sebe. U traginoj Christmasovoj prii nailazimo na osudu jo jednog povijesnog
grijeha Amerike: strogosti i fanatizma puritanske tradicije koju on uopeno naziva kalvinizmom.
Nepopustljiv vjerski odgoj jo je jedan od razloga Christmasove propasti: u revoltu protiv fanatinog
ouha, on bjei od njega, a onda ga u samoobrani ubija. Tako zapoinje jo jedno mitsko ameriko
putovanje: bijeg izopenika pred rukom (ne)pravde, ali za razliku od legendarnog junaka westema, na
kraju njegova puta nema oprosta ni iskupljenja. Uz Joea Christmasa, traginom trolistu romana
pripada i Joanna Burden, dobrotvorka i zatitnica obespravljenih crnaca, ena koju je junjaka
sredina odbacila jer su njezini preci doli sa Sjevera poslije graanskog rata, dodue s plemenitim
namjerama da pomognu poraenima, ali su, mijeajui se nepozvani u njihovu sudbinu, za domoroce
bili i ostali uljezi... Njezina ljubavna veza s Joeom dolazi prekasno da bi je spasila od perverzne
seksualnosti i vjerskog fanatizma. Na kraju, u fanatizmu svog odmetnitva, zapravo takoer u
samoobrani, Joe Joannu zakolje britvom, kao to njega, uhvativi ga u bijegu, ubija (i kastrira)
fanatini branitelj bjelake supremacije ... U tom se romanu vjerskom i rasnom fanatizmu pridruuje i
fanatina (bolesna) opsjednutost povijeu koja je, u sluaju veleasnog Hightowera, takoer
smrtonosna. Hightower ne umije komunicirati s vjernicima, ne moe zadovoljiti (ak ni voljeti) enu.
U tom romanu mogli bismo rei da je na djelu patoloka strana povijesti. Njegovi su protagonisti
otrovani ustajalim vodama poraza i provincijalnosti iz kojih se iri zaraza. Slino je i u Abalomu,
gdje Quentin Compson pokuava rekonstruirati priu o usponu i padu kue Sutpen. U toj prii ima
spolnog mijeanja rasa i incesta, nasilja (Sutpenove keri gledaju kako se on hrve sa svojim divljim
polugolim crnim robovima) i bespomone sterilnosti (patuljasta stara gospoica Rosa, nakazno
debela Sutpenova ena Ellen). Glavna je motivacija radnje Quentinova potreba da sebi objasni
povijest nasilja koje je njegova sudbina, a to ga nasilje opsjeda i razara i, ako mislimo i na Buku i
bijes, tjera ga u smrt.
U recentnom Vodiu kroz Faulknerovo djelo, Cambridge Companion to Faulkner, kritiar Richard
Moreland iznosi teze iz svoje poznate knjige Faulkner and Modernism (Faulkner i modernizam).
Prvo, da se u Faulknerovu djelu implicitno kritizira cijela amerika kultura kao udovina,
paradoksalna i zla. Drugo, da Faulkneru estina njegovih osjeaja ne doputa da govori iz samog
srca ili savjesti te iste kulture, koja mu se poela initi perverznom i pokvarenom, nego iz nekog
duboko nesretnog progonstva.... Moreland zakljuuje:
(to je) jedno od moguih tumaenja naoko grotesknih ispada i nezgrapnosti koje nalazimo i u
Faulknerovu stilu. Taj je stil dramatizacija opetovanih neuspjeha glasova razuma i prirode, koji
nastoje potisnuti, ili bar gramatiki zauzdati, neumoljive strahote, tvrdoglave nedoumice, beskonana
okolianja. Neki tu kritiku kulture koja se javlja u Sjedinjenim Dravama i Zapadnoj Europi
poetkom dvadesetog stoljea pripisuju opem razoaranju idejama Progresa, nakon to su i
najciviliziranije nacije svijeta sudjelovale u opem i moda nepotrebnom pokolju
Prvoga svjetskog rata. Drugi upozoravaju na osjeaje ugroenosti mukih povlastica, kolonijalne
moi, vjerskih sustava i pretpostavki o kulturnom konsenzusu; ili, govorei specifino o Faulkneru
kao bijelom Junjaku, ukazuju na (junjaku) povijest poraza, siromatva, i razoaranja. (Weinstein,
20-21)
Sline argumente iznijela sam u radu Vampir Povijesti: Joyce, Faulkner i Krlea gdje posebno
naglaavam povijesnu srodnost ta tri pisca: sva su trojica potekla iz zemalja (ili regija) smjetenih na
marginama zapadnoga svijeta, koje su stoljeima bile u neijoj ekonomskoj ili politikoj vlasti i u
kojima su tinjale snane frustracije uzrokovane bijedom, osjeajem provincijalnosti i zaostalosti
vlastite sredine. U sva tri pisca meutim nailazimo i na veliku ljubav prema zemlji i narodu, koja se
paradoksalno mijea s mrnjom ili neim to se, u ironino iskrenutoj samoobrani, ideoloki iskazuje
kao mrnja, a stilski izraava naturalistikim ili ekspresionistikim okom, grotesknom hiperbolom i
hermetikom ili vieznanom naracijom.
Sve su se te udesne osobine u svoj punoi objavile u Buci i bijesu. Bujica Faulknerova genija,
dotad skrovita i neuhvatljiva poput rijeke ponornice, sad se silovito probila na povrinu. Bio je to
nezaustavljiv prolom stvaralake snage, udesan bogodani preokret, otkrivenje, vertigo ljepote i
uasa - poroenje djetia-romanopisca u srcu Juga (the deep South) od, kako je navodno Faulkner
sam negdje rekao u ali, majke crnkinje i oca aligatora. Od par hljebova i neto ribica doteklo je
duhovne hrane za cijele narataje itatelja, ukljuujui i nau.
Buka i bijes, uz Svjetlost u kolovozu i Abalome, sine moj!, pripada Faulknerovoj velikoj
traginoj trijadi koja obiljeava njegovo prvo stvaralako razdoblje. O nastanku Buke i bijesa
Faulkner je poslije esto govorio, a najee je spominjao dva polazita: sliku djevojice
blatom uprljanih gaica koja zaviruje u prijetei svijet odraslih, gdje se obavljaju pripreme za
pogreb; i patos djeje nevinosti koju predstavlja Benjy: ...bila su tri djeaka i jedna djevojica, i
djevojica je jedina imala hrabrosti da se popne na ono drvo i pogleda kroz zabranjeni prozor da
bi vidjela to se dogaa... Bila je to vrlo potresna slika koju je simbolizirao blatni donji dio njezinih
gaica...I simbolizam blatnih gaica preobrazio se u izgubljenu Caddy, to je jednog brata dovelo do
samoubojstva, dok je drugi brat prisvojio novac koji je slala djetetu, kerci. Mislio sam da e to biti
novela, neto to e stati na dvije stranice, tisuu rijei. Ispalo je drugaije... (Meriwether, str. 31-
32)
Premda je Faulkner isprva poricao da je Uliksa proitao prije nego to je napisao Buku i bijes, taj
je roman nezamisliv bez Joycea. (Da je Uliksa posjedovao, pa valjda bar dijelom i proitao ranije,
znamo po primjerku tog romana naenog u Faulknerovoj biblioteci u Oxfordu, s posvetom Phila
Stonea negdje s poetka dvadesetih godina.) Kao to u Uliksu Joyce konstruira tri potpuno razliite
struje svijesti (Stephena Daedalusa, Leopolda Blooma i njegove nevjerne Penelope, Molly), tako i
Faulkner prva tri (od ukupno etiri) dijela svog romana prikazuje kao unutarnje monologe tri brata
Compsona.
Prvi dio pripada idiotu Benjyju i datiran je na Veliku subotu, 7. travnja 1928, njegov 33. roendan.
Drugi dio je unutarnji monolog inteligentnog i suicidalnog Quentina, studenta na Harvardu, 2. lipnja
1910, na dan njegova samoubojstva. Trei dio pripada sardoninom i nemilosrdnom Jasonu, a datiran
je dan prije Benjyja, na Veliki petak, 6. travnja 1928. I Faulknerovi su monolozi meusobno krajnje
razliiti, kao i Joyceovi. Ono to meutim otkrivamo ak i najpovrnijim itanjem, njihova je
nesumnjiva originalnost u koncepciji i stilu i unato oitoj srodnosti, pomanjkanje svake ovisnosti o
Joyceu.
Zamislite samo unutarnji monolog (mnogi e rei struju svijesti) gluhonijemog idiota! Tu
naizgled neizvedivu zadau Faulkner je rijeio dvostrukim salomonskim rezom, prerezavi prvo
privid svakog pokuaja realistikog imitiranja struje svijesti idiota, i drugo izgradivi model posve
jednostavnog preslikavanja obinih svakodnevnih radnji i prizora iz sadanjosti i sjeanja, koje bi
moglo imati recimo jedno dijete. Benjy posve objektivno fotografira prizore i doslovno snima
dijaloge koji su zato sadrajno i stilski potpuno transparentni i objektivni, ali krajnje subjektivni u
izboru koji je iskljuivo vezan za oboavanu i izgubljenu sestru Caddy. Unato transparentnosti,
Benjyjev je monolog teko razumjeti zato to nas izravno uvodi meu ljude koje (jo) ne poznajemo
i dogaaje koje ne razaznajemo, jer nema pripovjedaa da nas pripremi na ono to slijedi, a poslije
toga prokomentira ono to je prolo.
Ljubav prema Caddy opsesivno motivira i Quentinov monolog u kojem sestra - zbog svog
promiskuiteta - predstavlja iznevjereni ideal junjake asti, ali i mrani predmet (incestuozne?)
udnje. Poetski zgusnut i retoriki zahuktan, Quentinov je monolog stilski ista suprotnost Benjyjevu,
ali mu je tematski blizak jer su oba brata opsjednuta gubitkom sestre. I Jason je opsjednut uspomenom
na Caddy, ali on je motiviran mrnjom. Njegov je odjeljak romana originalni spoj melodrame,
okantne okrutnosti i krajnje kolokvijalnog stila. U prva tri dijela romana, sadanjost i prolost
neprestano se vrtoglavo isprepleu, dok etvrti dio, isprian tradicionalno, u treem licu, ostaje u
sadanjosti i zakljuuje radnju. Znamo da je Quentin skoio u rijeku, da je Caddy, odbaena od mua,
rodila prije braka zaeto dijete, djevojicu Quentin. Znamo jo da je (tata, hladna i glupa) majka,
ucijenivi oca, kerku zauvijek udaljila od kue, i da se otac propio i umro. Takoer napokon prvi put
vidimo preivjele protagoniste prie i oronulu kuu, sruene gospodarske zgrade, ogoljele zidove i
rasklimanu obiteljsku koiju. Iz takve sredine mlada Quentin bjei zauvijek s nekim cirkuskim
artistom ...

Nasuprot toj traginoj crti, Faulknerov opus slijedi i humoristiku, moda manje izrazitu i poneto
zatamnjenu krivulju koja nas vodi od Kad leah na samrti do Zaselka i Lupea, i usput za sobom
povlai lijep broj novela i cjelina u romanima (Mule in the Yard, Was, Spotted Horses, Old Mari),
kao i bezbroj anegdota i ulomaka.
Jedna od teza koju sam iznijela u svojoj knjizi Modernistike subverzije: Joyce i Faulkner jest
neprestano paradoksalno kretanje pripovjedakih tokova Faulknera (i Joycea) izmeu dva potpuno
suprotstavljena narativno/stilska kompleksa. Jedan je doivljajni, uivljava nas u radnju i identificira
s likovima; u Faulkneru on je uglavnom tragian i vrlo se esto oslanja na udarnu modernistiku
tehniku unutarnjeg monologa. Pisac stvara modele struje svijesti koji u procesu sjeanja slijede
naelo asocijacije, i ponitava kronoloki pojam vremena zato to svijest proizvoljno boravi na vie
vremenskih razina, ukidajui razliku izmeu prolosti i sadanjosti. U takvim romanima, iznad svega
u Buci i bijesu i Abalomu, pisac se oslanja i na metaforiki, simboliki, pjesniki postupak.
Drugi je kompleks udaljavanja, najee kroz ironini humoristiki ili groteskni odmak, ali i kroz
kritiku svijest o razlici koju generira parodija, odnosno kako kritiari danas vole rei -
hipertekstualnost. Hipertekstualnost je ironijska svijest o literamosti teksta, koja vodi npr. do
poigravanja s knjievnim postupcima i stilovima, mijeanja tradicionalno nespojivih stilova unutar
jednog djela, pedantne ironijske rekonstrukcije neke knjievne tehnike ili figure - dakle do postupaka
koji nam kazuju da pred sobom imamo Knjigu, a ne sam ivot.
Dva romana tiskana u ovom svesku, premda bliska po vremenu nastajanja, razlikuju se, i zapravo
ilustriraju dvije opozicije koje smo istaknuli u ovom predgovoru. U prvoj opoziciji, Faulkner kao
visoki stilistiar, retoriar, pjesnik, i egzaltirani bard suprotstavljen je pukom,
prizemnom pripovjedau koji anegdote, ale i prie crpi iz regionalnih, esto crnakih tradicija
usmene knjievnosti, kao i iz kolokvijalnog bogatstva lokalnog govora. U drugoj se opoziciji sublimni
tragiar susree s tamnim humoristom koji ima poseban afinitet za hiperbolu i grotesku. Buka i bijes
gotovo je paradigmatska ilustracija prvog lana obje opozicije, dok se manje poznato djelo, prvi put
prevedeno u nas, Kad leah na samrti, savreno uklapa u drugi.
Kad leah na samrti jedno je od Faulknerovih remek-djela. Njegovi su junaci lanovi obitelji
siromanih bijelih farmera, Bundrenovi, koji s najrazliitijim osjeajima doivljuju smrt majke
Addie, a zatim je tvrdoglavo, i nerazumno, doslovno kroz vatru i kroz vodu, u lijesu prevoze
na daleko groblje u Jeffersonu, zato to je to bila njezina posljednja elja. Roman je pisan tehnikom
struje svijesti, s petnaest razliitih pripovjedakih motrilita koja su podijeljena na ezdesetak
odjeljaka. Odjeljci se izmjenjuju, a duina im varira od jedne reenice do nekoliko stranica. Radnja
romana je ekstravagantna i sumanuta, ali proeta silnom ljudskom toplinom. Naslov potjee iz
jedanaeste knjige Odiseje u kojoj duh Agamemnonov govori Odiseju kako mu, kad je leao na samrti,
ene pseih oiju nisu htjele zaklopiti kapke dok se sputao u Had. Rukopis tog romana Faulkner je
zavrio u 47 dana.
Pomno itanje otkrit e nam, dakako, da nema potpunog reza izmeu jedne i druge tendencije: U
prvom romanu nailazimo na humor, kao i na niski stil (npr. stil cijelog Jasonovog monologa), dok u
drugom nailazimo i na izrazito tragine i poetske tonove (Addin monolog, Darlovi monolozi, pa i
Vardamanova tvrdnja Moja je majka riba.). Usprkos tome, prvi e roman ostati do savrenstva
oblikovana poetska vizija okajavanja junjakog grijeha i univerzalni prikaz propadanja obitelji
u kojoj nema ljubavi. Drugi, jednako eksperimentalan i genijalan roman, pria je o seljakoj obitelji,
koja je tonom i motivima blia praini i balegi Faulknerova rodnog tla.
Faulknerov je fikcionalni svijet sazdan od samih suprotnosti. U toj prozi, razapetoj izmeu
krajnosti mitske i povijesne vizije s jedne strane i tvrdoglave omeenosti granicama provincijske i
provincijalne svakodnevice s druge, izmeu tragedije i (crne) komedije, nije uvijek lako prepoznati
novost i razliku Faulknerove modemosti. Ona je meutim nedvojbeno prisutna i presudna za razvoj
amerike knjievnosti naeg stoljea.
SONJA BAI
 Biljeke

{1}
Jewel - dragulj - op. Prev.
{2}
Kalomel - ivin klorid, bijeli praak bez ukusa, neko upotrebljavan kao sredstvo protiv crijevnih glista - op. Prev.
{3}
Faulkner je dobio Nobelovu nagradu za 1949. godinu, ali mu je uruena 1950. (op. ur.)