Kroz historiju su bile prisutne razliite forme iskoritavanja i zlostavljanja djece, od

blaih, fizikih kazni do onih najekstreminijih, koji za posljedicu imaju smrt djeteta. to se
dalje zalazi u historiju, zapaa se sve nii nivo staranja o djetetu, a veliki broj djece je ubijeno,
tjelesno kanjeno, naputeno ili seksualno zlostavljano. Tek se u drugoj polovini 20. st.
javljaju prvi pokuaji definisanja nasilja nad djecom. Savremeni aspekt definiranja ove pojave
polazi od potreba, interesa i osobenosti linosti djeteta. Tako se danas nasilje nad djecom
promatra kao kontinuitet nehumanih odnosa, koji se kreu od zapostavljanja, preko
zanemarivanja do zlostavljanja. U savremenoj literaturi moe se nai sveobuhvatan pojam
zloupotreba i zanimarivanje djece (child abuse and neglect), koji objedinjuju sve oblike
nasilja nad djecom.

Nasilje se moe odrediti kao upotreba sile da bi se neko povrijedio, upotreba fizike
sile sa ciljem utjecaja i iznuivanja odreenog ponaanja, napad na osobu, koji se sastoji u
fizikom nanoenju udaraca i povreda, emocionalnom i psihikom povrjeivanju; nezakonito
koritenje sile i fizike snage; ilegalna, protivpravna i nepravna upotreba sile; primjena
razliitih oblika prinude; oblik sile i agresije se koristi uz protivljenje i otpor onih nad kojima
se ona provodi. Nasilje se najee dovodi u vezu sa protivljenjem i otporom rtve, mada se
taj otpor i protivljenje ne moraju neposredno izraziti s obzirom na postojanje straha rtve. (B.
Kovaevi, 2005.)

Djeca mogu biti rtve nasilja u porodici, kao i rtve zlostavljanja i nasilja koje se
deava izvan i mimo porodice i kue: na ulici, u parkovima, u koli i oko kole, te u raznim
drutvenim institucijama. Jedna od zajednikih karakteristika napadaa, bez obzira o kojem se
obliku zlostavljanja radi, jeste da su i sami bili rtve nasilja. To se primjeuje i kod odraslih i
kod djece napadaa. Naalost, premalo je panje usmjereno na problem nasilja u kolama, kao
i na nasilje unutar porodice. Stoga e se u ovom radu pokuati ukazati na glavne znaajke
fizikog nasilja nad djecom u spomenutim situacijama, kao i samih nasilnika, te odgovornosti
od strane nastavnika, roditelja i vlasti.

Nasilje meu djecom javlja se u gotovo svim oblicima i u svim kolama. Ono moe
biti fiziko i verbalno, a obino je usmjereno na uenika koji se ne moe odbraniti od
nasilnika zbog slabije tjelesne grae, niskog samopotovanja i sl. (Buljan Flander, Durman
Marijanovi, ori poljak, 2007.) U fiziki oblik nasilja ubraja se sve ono to se moe
nazvati fizikim napadom i u okviru kojeg se mogu nanijeti fizike povrede, naruiti fiziko
stanje rtve nasilja (guranje, tua, upanje za kosu, otimanje stvari). Uenike zlostavljae je
mogue prepoznati na osnovu sljedeih karakteristika:

Samouvjereni (reagiraju munjevito, osjeaju se superiornije od svojih vrnjaka, to

moe stvoriti krivu sliku kod ostale djece, pa mu se dive zbog odlunosti i jake
linosti)
Socijalni nasilnici (koriste glasine, verbalne uvrede kako bi svoje rtve izbacili iz
socijalnih aktivnosti)
Oboruan nasilnik (trai priliku za slostavljanje kad ga niko ne vidi, naizgled miran,
ali hladan i bezosjeajan)
Hiperaktivni nasilnik (okrivljuje druge za svoje ispade, uglavnom imaju potekoa u
uenju i loe ocjene, ljubomorni su na drugu djecu, te reaguju agresijom i na male
provokacije)
Nasilnik rtva (istovremeno je i meta i nasilnik, napada puno slabije od sebe, potrebno
mu je dokazivanje, jer je i sam rtva bilo od vrnjaka, starijih ili lanova porodice)
Grupa nasilnika (u osnovi su ova djeca kukavice i snani su samo u grupi, te rade
stvari koje nikada ne bi izveli sami)
Banda nasilnika (zastraujua skupina djece, koja radi ta hoe i svi ih se boje) (S.
Zrili, 2010.)

Ako se posmatra nasilje iz ugla rtve moe se rei da svaka rtva ima neke od ovih
karakteristika: pod kontinuiranim su stresom jer je odlazak u kolu njihova svakodnevna
aktivnost. Boje se ii u kolu i mijenjaju uobiajni put do kole, nesigurni su i trae blizinu
nastavnika, imaju none more, ele ii u drugu kolu, pomiljaju na samoubistvo. (S. Zrili,
2010.) Isto tako brojna istraivanja pokazuju i na trajne posljedice koje vrenje nasilja ostavlja
na samom nasilniku. Nerijetko, takvi uenici kasnije postaju skloni zloinu i kaznenim
prijestupima. Olweus navodi da je nasilje najintenzivnije u dobi od 4. do 8. razreda. (D.
Olweus, 1998.) Rezultati iz istraivanja sprovedenog 2001./2002. godine u 35 zemalja i
regiona na preko 120. 000 uenika uzrasta 11, 13 i 15 godina pokazali su zabrinjavajui nivo
kolskog nasilja oko 34% ispitanih uenika je bar jednom bilo izloeno nasilju. Meu
nasilnicima je bilo znaajno vie djeaka nego djevojica. I tue su se pokazale kao relativno
este: 39% djece se bar jednom potuklo tokom prethodne godine, a njih 10% se potuklo triput
ili ee. Po stepenu nasilja na vrhu su bili Estonija, Grenland, Letonija, Litvanija, Portugal i
Ukrajina. Meu zemljama sa najmanje kolskog nasilja bile su eka, Slovenija, vedska i
Hrvatska. (D. Popadi, D. Plut, 2007.)

Iz svega navedenog vidi se da je intervencija roditelja i nastavnika najpotrebnija

upravo u osnovnoj koli. Meutim, ni roditelji ni nastavnici nisu dovoljno upueni i
zaintersovani za suzbijanje nasilja meu djecom ili jednostavno ignoriu takav oblik nasilja
kada se susretnu sa njim. Glavni razlozi su ti da roditelji esto reagiraju tek onda kada se
njihovo dijete vrati kui sa fizikim povredama, dok roditelji ija djeca vre nasilje esto
pravdaju njihove postupke i sl. Dalje, kako se nasilje uglavnom deava kada nastavnik nije u
blizini, tako nastavnici esto nisu svjesni tog istog nasilja ili jednostavno zamire pred njim.
Smiljana Zrili smatra da dobar nastavnik mora biti u stanju naslutiti da se neto neobino
deava meu njegovim uenicima jer u kolskom nasilju ne sudjeluju samo nasilnik i rtva,
ve i promatrai koji nita ne poduzimaju kako bi pomogli zlostavljanom djetetu. (S. Zrili,
2006.) Postoji nekoliko naina na koji roditelji mogu pomoi u suzbijanju nasilja u kolama:
uiti djecu kako da kontroliraju emocije, izbjegavati agresivno ponaanje pred djecom i uiti
ih kako mirno rjeavati sukobe. Kada roditelj sazna da je njegovo dijete nasilnik, treba
potraiti strunu pomo psihologa koji e znati usmjeriti djetetovu agresivnost na pozitivne
aktivnosti, a u sluaju da se roditelj mora suoiti sa injenicom da je njegovo dijete rtva
vrnjakog nasilja, onda treba razgovarati sa djetetom i pruiti mu podrku. Ono to kola
moe uiniti kako bi pomogla smanjenju nasilja meu uenicima jeste da reagira na svaki
oblik nasilja, bilo ono fiziko ili verbalno. Isto tako bitna je i edukacija uenika o
posljedicama zlostavljanja, ali i o ljudskim pravima i naelima neaktivnog rjeavanja sukoba.

Problem nasilja u kolama i porodici, najraireniji je problem, te se s njim u

svakodnevnoj praksi susreu i djeca jednako kao i roditelji i nastavnici. Nasilje u bilo kojem
obliku nema samo za posljedicu otean razvoj pojedinca ve i djelovanje tog pojedinca na
grupu uenika ime se krug iri. Kao to je ve ranije spomenuto, za zlostavljano dijete
postoji mogunost da e jednog dana biti jednako nasilan prema svojoj djeci, kao to su
njegovi roditelji bili prema njemu. Stoga, kada je rije o nasilju nad djecom u porodici treba
istai da to nije privatni problem porodice i da ne treba kao takav biti tretiran ni u jednoj
dravi. Iako se deava u porodici, najee iza zatvorenih vrata, ovaj problem utjee na itavo
drutvo i treba se baviti njegovim suzbijanjem.
 U prolosti je dugo vremena primjena fizikog kanjavanja opravdavana kao metod
vaspitanja. Meutim, kanjavanje je grub nain zaustavljanja ili smanjivanja ponaanja bez
objanjavanja, koje roditelj percipira kao nepoeljno. Time se naruava odnos roditelj dijete.
(D. Chelsom Gossen, 1994.) esto se misli da je fiziko zlostavljanje tetno a fiziko
kanjavanje nije, meutim teko je odrediti gdje je granica. Moglo bi se rei da fiziko
zlostavljanje najee nastaje kada fiziko kanjavanje izmakne kontroli. Pljuskanje, udaranje
predmetima, silovito drmanje, snano odgurivanje, udaranje akama ili nogama, teke batine,
grizenje, ubadanje, vezivanje od strane roditelje ili staratelja predstavlja fiziko nasilje.
Fiziki zlostavljana djeca se stide, ive u strahu da roditelji ne saznaju da su ih odali, vjeruju
da se o tim stvarima ne pria van kue. Neki od njih smatraju ponaanje roditelja normalnim
jer drugaije ne poznaju. Takva djeca su u kontaktu sa odraslima neobino oprezna,
srameljiva povuena, agresivna itd. Dalje, ne mogu uspostaviti prijateljske odnose sa
vrnjacima, nemaju povjerenje u vrnjake, slabe su im socijalne, kognitivne i jezine vjetine,
te posjeduju tendenciju da probleme rjeavaju nasiljem. Stoga, ukoliko nastavnik u razredu
ima uenika koji je rtva porodinog nasilja, sam pristup djetetu mu je onemoguen.
Nastavnik u takvoj situaciji treba suraivati sa svojim kolegama, psiholozima i pedagozima,
kako bi pomogli ueniku.

Nasilje nad djecom ostavlja viestruke, duboke i dugotrajne posljedice na fiziko i

mentalno zdravlje djeteta, njegov psihosocijalni razvoj i budui ivot, a u najekstremnijim
sluajevima okonava smrtnim ishodom. Porodica, primarna drutvena grupa, koja bi djetetu
trebalo da prui neophodnu ljubav, sigurnost i osjeaj da je u njoj najzatienije, ujedno moe
biti i izvor njegove najintezivnije ugroenosti. Poznat je sluaj ubistva etverogodinjeg
djeaka Smaje iz sarajevskog naselja Hadii. 1 Djeak je zlostavljan od strane majke, ouha,
dede i nane sve dok smrti. Spomenuti dogaaj je okirao BiH, te su svi javni mediji prenosili
vijest o ovom svirepom ubistvu kroz cijelu 2014/2015. godinu. Sigurno je da jo ima djece,
poput malog Smaje, koji su rtva nasilja u porodici. Stoga, nasilje nad djecom u porodici je
problem koji se tie cijele populacije i on njemu ne treba utjeti.

1
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/446494/Ubistvo-koje-je-sokiralo-BiH-Decaka-cela-porodica-svirepo-
zlostavljala-do-smrti