Sie sind auf Seite 1von 314

Ive Mauran HRVATI I OSMANSKO CARSTVO

Copyright 1998, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridrana


Nakladnik
Golden marketing enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika Franjo Maleti, dipl. prav.
Recenzenti
Prof. dr. sc. Ivan Kampu Prof. dr. sc. Dragutin Pavlievi
Biblioteka Povijesna istraivanja
Ive Mauran
HRVATI I
OSMANSKO CARSTVO
Golden marketing Zagreb, Hrvatska 1998.
f -^~\ "(-Vs
Sadraj
Predgovor........................................... 9
Uvod.............................................13
Dinastiki rat u Hrvatskoj i prve turske provale..................... . 17
Poetak drobljenja Hrvatske i nove turske provale.....................25
Pad Bosne 1463. i neposredno ugroavanje Hrvatske...................34
irenje osmanske vlasti i razorni turski napadi u Hrvatskoj................40
Turska osvajanja u Hrvatskoj do 1532. godine.......................57
Gubitak Slavonije i Klisa 1537. godine...........................80
Turska osvajanja od 1541. do 1545. godine ........................92
Pad Virovitice i azme 1552. i prodor preko Une 1556. godine.............114
Turska osvajanja izmeu rijeka Une, Korane i Kupe...................127
Trea opsada Siska 1593. i kraj osmanske najezde....................152
Dugi rat i mir na utoku Zsitve u Dunav 1606. godine..................165
Razaranje naselja, odvoenje i raseljavanje stanovnitva ................180
Serhat - vojna krajina...................................185
Dijelovi Hrvatske u sastavu Osmanskog Carstva.....................193
Manje bitke i okraji na granici poslije 1606. godine...................226
Zimska vojna bana Nikole Zrinskog do Osijeka 1664. godine..............235
Rat za osloboenje od osmanske vladavine........................ 243
Razgranienje s Osmanskim Carstvom 1699. godine ..................276
Komorska uprava i proirenje Vojne granice.......................280
Ratovi s Osmanskim Carstvom 1716. i 1737........................ 296
Razgranienje s Osmanskim Carstvom 1741....................... 300
Posljednji rat s Osmanskim Carstvom i razgranienje 1795................ 304
Zakljuak..........................................307
Summary..........................................312
Zusammenfassung.....................................319
Osnovni izvori i literatura................................. 327
Kazalo osobnih imena................................... 335
Kazalo mjesta i zemljopisnih pojmova . .'..........................347
Biljeka o autoru...................................... 365
5
Mojoj Mariji
PREDGOVOR
Ve potkraj 14. stoljea bili su Hrvati suoeni s golemom opasnou i ne slutei
tada da e ona za njih imati tragine posljedice. Naglo irenje Osmanskog (Turskog)
Carstva na Balkanskom poluotoku, ne samo daje ugroavalo njihov opstanak, nego je
vodilo potpunom unitenju i brisanju Hrvata s etnike i politike karte ondanje
Europe. Nasuprot osmanskoj dravi koja je poput plimnog vala sve pred sobom
satirala, Hrvati su kao mali narod imali neusporedivo manje ljudske i materijalne
mogunosti da zaustave tursku vojsku i obrane svoj etniki prostor od Drave, Dunava
i Jadranskog mora. I vei narodi ubrzo su podlegli Osmanskom Carstvu i prepustili
se zloj sudbini. Za razliku od njih, Hrvati su, unato svemu, odabrali jedino
mogui put u obrani svoga bia, na kojem su ivot i smrt postajali jednoznani.
Stoljetne povijesne mijene i opasnosti kroz koje su prije toga prolazili, bile su
daleko manje i nikada nisu dovodile u pitanje njihovu opstojnost i dosegnutu
srednjoeuropsku razinu kulturnog i gospodarskog razvoja. Istina, tatarska je bujica
protutnjila Hrvatskom kao vihor ostavljajui za sobom zgarita i pusto, ali je i
sama na povratku bila gotovo umrtvljena i nikada se vie nije vratila.
U sudaru s Osmanskim Carstvom i stostruko nadmonijim neprijateljem, koji se nije
razlikovao samo nainom ratovanja, nego i cjelokupnom dravnom, drutvenom i
vjerskom organizacijom i svjetonazorom, Hrvatima svojstveno njihovu povijesnom
biu, jedino nije manjkalo hrabrosti i odlunosti da se estoko suprotstave
osmanskom divu i da se po cijenu ivota bore za svaku stopu svoje zemlje.
Od tog vremena, kao nitko i nigdje na europskom prostoru, Hrvati tri stoljea
ratuju s Turcima i generacijama ginu na bojitima. U ratnim okrajima preputeni su
uglavnom sami sebi i nadljudskim naporima i stradanjima suzbijaju turske napade.
Sve uestalije turske provale, pustoenja i razaranja crkava i samostana, sela i
naselja, odvoenje i unitavanja stanovnitva, slabili su njihovu otpornu snagu i
prisiljavali ih na povlaenje prema zapadnom dijelu Hrvatske. Nezatieno i
zastraeno stanovnitvo naputalo je pred Turcima svoje kue i kuita i zauvijek
odlazilo sjeverno od Save i Drave u Maarsku, eku i Austriju, ili preko
Jadranskog mora na Apeninski poluotok.
Za to vrijeme Turci su sustavno otkidali komad po komad hrvatskog prostora i
pomicali granicu Osmanskog Carstva sve dalje i dalje prema zapadu. Uzalud je 1522.
godine sjedobradi starac, knez Bernardin Frankapan, danima jahao do Nurnberga
traei pomo od njemakih knezova i stalea. Obraajui se nazonima na Saboru,
izrekao je 19. studenog znakovit govor na latinskom, u kojem je izmeu ostalog
rekao:
Ja dooh pred vas, svijetli knezovi i slavna gospodo, da vam ivom rijei kaem
kolika pogibelj prijeti od Turina, najprije Hrvatskoj, a preko nje i vaim
zemljama u susjedstvu Hrvatske, i da vas osobito na to sjetim da je Hrvatska tit i
vrata kranstva. Zato vas molim da u ime sve Hrvatske, dapae u ime svega
kranstva, ve jednom date pomo toj zemlji koja, emu nema drugdje primjera, sama
odbija turske navale sve od onog dana kada je Constantinopolis pao. Pomislite
koliki bi jadi nastali u kranskom svijetu da Hrvatska po nesrei padne. Naa je
potreba tako prijeka da se oklijevati ne smije. Da se Turin po nesrei Hrvatske
doepa, teko bi ga odanle istisnule vojske svega kranstva; takva je Hrvatska po
svojoj prirodi i takvi su joj gradovi. Mi neemo prosjaiti, onako kao to sam
vidio u Rimu da ine mnogi ugledni ljudi iz drugih zemalja. Neka se ganu vaa srca
naim suzama; sva Hrvatska pada pred vas i moli pomo u Kristovo ime. Vrei svoje
poslanstvo ja sa suzom u oku i prignutim koljenom vapim za pomo.
9
Ako nas ostavite bez pomoi, dogodit e se jedno od ovoga dvoga: ili e Hrvati
prihvatiti ponude Turske i tako se podloiti, ili e ostaviti svoju postojbinu te
se radije potucati svijetom od nemila do nedraga, nego da dou u tursko ropstvo.
Vapaji nesretnog kneza Bernardina nisu ganuli srca ni knezova ni stalea. ekajui
njihov odgovor, drugi dan obratio se ponovno Saboru i rekao: Kada je tome tako,
onda vas molim da mi date bilo kakav odgovor, pa da se vratim u svoju nesretnu
domovinu i donesem joj kobne glase, te da u svojim gradovima kao pravi Kristov
vojnik zavrim svoj ivot.
Duboko razoaran i oaloen, na povratku u svoju osakaenu domovinu, bio je knez
Bernardin svjestan da od Europe pomoi nema i da Hrvatima preostaje jedino da se
pouzdaju u vlastite snage i bore na ivot i smrt.
Uz granicu s Osmanskim Carstvom ubrzo je bio izdvojen dosta irok prostor i
pretvoren u Vojnu granicu ili krajinu, na kojem su svi sposobni za oruje postali
doivotni vojnici. Pod sve jaim pritiskom i naletima osmanske vojske, iscrpljena i
osiromaena Hrvatska je potkraj 16. stoljea svedena na ostatke ostataka {reliquiae
reliquiarum). Izgubila je dvije treine svoga prostora i vie od polovice
stanovnitva. Glad i neimatina njezina su ivotna stvarnost, a ratovanje protiv
Osmanskog Carstva postaje zanimanje veine stanovnika.
Ratujui s Turcima Hrvati su brzo uili, prihvaali njihov nain borbe i estoko
uzvraali udarce. Poput turskih akindija, njihovo lako i vrlo pokretljivo
konjanitvo upadalo je na prostor pod osmanskom vlau i pustoilo polja i turska
naselja, ili izvodilo kransko stanovnitvo na hrvatsku stranu. U primorskim
krajevima istaknutu ulogu imali su senjski uskoci, koji se protiv Turaka bore i na
kopnu i na moru.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti naseljavale skupine Srba i
Vlaha, ukljuivale ih u pomone vojne redove da ratuju protiv Hrvata, zbog ega su
bili osloboeni nekih davanja i poreza. Njihova naselja blizu granice, posebno u
okolici Pakraca, postaju sjedita razbojnikih druina koje odvode ljude, otimaju
stoku i napadaju iz zasjeda, prema kojima se osmanske vlasti blagonaklono odnose.
Ovisno o rasporedu snaga i sigurnosti radi, skupine doseljenika prelaze i na
hrvatsku stranu i nastavljaju boriti se protiv Turaka.
Pobjedom nad osmanskom vojskom 1593. kod Siska bila je, napokon, zaustavljena
turska najezda i Hrvatska je mogla makar malo predahnuti. Ponesena pobjedom,
krajika i banska vojska ubrzo prelazi u protunapad, provaljuje u okolicu Pakraca,
Poege i Slatine. Hajduci oteuju glasoviti Sulejmanov most kod Osijeka, a krae
vrijeme bio je Turcima preotet i Klis. Sklapanjem mira izmeu carske Austrije i
Osmanskog Carstva na utoku rijeke Zsitve u Dunav 1606. godine, borbe na granici u
Hrvatskoj nisu prestajale. Krajiki zapovjednici i turski pogranini sandakbegovi
samostalno vode mali rat, uzajamno provaljuju preko granice, pustoe i pljakaju.
Sredinje vlasti s obje strane meusobno se optuuju za krenje mira, ali mirovni
sporazum produuju. Zauzeti unutranjim nemirima, smjenama na prijestolju, ratom
protiv Poljske a potom i Venecije, Turci zapravo i ne ratuju u Hrvatskoj i
Ugarskoj. Koristei se stanjem ni rata ni mira, u nizu veih i manjih bitaka s
Turcima blizu granice, Hrvati izlaze kao pobjednici, to im vraa samopouzdanje i
raspiruje nadu da e u dogledno vrijeme uspjeti protjerati Turke iz osvojenih
krajeva Hrvatske.
Postavljanjem Fazil Ahmed-pae Kopriiluja za velikog vezira, odnosi s carskom
Austrijom zapali su u duboku krizu, pa je 1662. godine bilo zakljueno da se poe u
rat protiv Ugarske. Kao uvjet produenju mira, Turci su traili vraanje
Szekelyhida, ruenje novosagraene tvrave Novi Zrin hrvatskoga bana Nikole
Zrinskog nasuprot Nagykanizse, povlaenje carske vojske iz Erdelja i godinji danak
u iznosu trideset tisua zlatnika. Beki dvor pristao je na postavljene uvjete, ali
o plaanju danka nije elio ni uti. Idue godine na elu jake osmanske vojske
stigao je veliki vezir u Osijek, odakle je sporo napredovao prema Budimu oekujui
pomo Tatara. Kad je pomo pristigla, usmjerio je vojsku na Ujvar (Neuhausel, Nove
Zamky), koji se potkraj rujna predao Turcima. Poslije osvajanja Ujvara opsjednu
Turci Nograd i Levice i prisile njihove posade na predaju. Za to vrijeme pokuao je
Cengizade Ali-paa osvojiti Novi Zrin, ali ga je Petar Zrinski saekao u zasjedi i
potukao.
Zadovoljan uspjesima na bojnom polju, poslao je Ahmed-paa vojsku u zimovnike i
preko Budima i Osijeka otputovao u Beograd, gdje je elio prezimiti. Njegovo ratno
neiskustvo i
10
strateke pogreke iskoristio je Nikola Zrinski, pa je usred zime 1664. munjevito
provalio do Osijeka, opustoio i zapalio osjeku palanku i spalio velik dio
Sulejmanova mosta. U nastavku rata Turci su osvojili i razorili Novi Zrin, a veliki
vezir Ahmed-paa utaborio se na prijevoju Szentgothard, tonije u Mogersdorfu, gdje
je 1. kolovoza 1664. doivio teak poraz. Umjesto da iskoristi pobjedu, Beki dvor
je pourio sa sklapanjem mira 10. kolovoza u Vasvaru, koji je bio vrlo povoljan za
Turke. Sklapanje mira izazvalo je nezadovoljstvo vodeih velikaa u Hrvatskoj i
Ugarskoj, posebno Nikole Zrinskog. Ovjenan ratnom slavom, Nikola je ubrzo stradao
navodno lovei vepra, pa je tako s politike pozornice nestao najopasniji velika i
nezadovoljnik.
Poslije Nikoline smrti preuzeo je bansku dunost njegov brat Petar, ali je u nju
slubeno bio uveden istom 1668. godine. Rodbinski povezan s Franom Krstom
Frankapanom i Franjom Rakoczijem, pridruuje se palatinu Franji Wesselenyju,
dvorskom sucu Franji Nadasdvju i drugim velikaima koji ele nastavak rata protiv
Turaka i jasno vide kamo smjera politika cara Leopolda I. koji bezobzirno kri
ustavna, odnosno, staleka prava Hrvatske i Ugarske. Pomo trae od Francuske i
Venecije, ali ona posve izostaje. Iznenadna Wesselenyjeva smrt na vodei poloaj
dovodi Petra, koji uzalud trai podrku poljskog kralja. Osamljen i naputen, Petar
odustaje od protuturske politike i uz pomo Osmanskog Carstva eli suprotstaviti se
caru Leopoldu. Dobro obavijeten o svemu, Beki dvor je Petra Zrinskog, Frana Krstu
Frankapana i druge velikae optuio za urotu i unaprijed ih osudio na smrt, iako su
prema 31. lanu Zlatne bule kralja Andrije II. imali zakonito pravo dii oruje
protiv kralja, ako kri zakone. Iskazujui surovom silom neprikosnovenost i snagu
carske vlasti, optuba za urotu bila je, zapravo, smiljen izgovor da se atre
samosvijest velikaa i zastrai plemstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj, o emu svjedoi
suenje bez nazonosti stalekih predstavnika Hrvatske i Ugarske. Smaknue Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankapana 1671., bolje reeno unitenje njihova roda i
otimaina svih dobara, duboko se dojmila i trajno urezala u pamenje hrvatske
javnosti. Uza sve nevolje koje su pratile Hrvate u ratovanju s Turcima, kobne
posljedice tog ina odredile su budui razvoj dogaaja koji e Hrvatsku odvesti do
ruba ponora. Uvoenju apsolutistike vladavine cara Leopolda I. i njegovih
nasljednika nije vie nita stajalo na putu. Druga opsada Bea 1683. i poraz
velikog vezira Kara Mustafa-pae, promijenili su odnos snaga, ali se Beki dvor
opet pourio s ponudom mira. Nakon poraza osmanske vojske 8. listopada i kod
Parkanya, na mir se nije vie ni pomiljalo niti su Turci odgovarali na ponudu
Bekog dvora. Stvaranjem saveza, ili takozvane Svete lige 1684. godine,
posredovanjem pape Inocencija XI., izmeu cara Leopolda I., poljskog kralja Jana
Sobieskog i Republike Venecije, odlueno je nastaviti rat protiv zajednikog
neprijatelja. Prema sporazumu, svaki lan Lige samostalno je planirao i vodio rat,
a sve to bi u ratu osvojio iskljuivo je pripadalo njemu. Probijanjem turskog
serhata (vojne krajine) u Slavoniji i osvajanjem Virovitice 1684. godine bio je
krajikoj vojsci otvoren put do Osijeka. Padom Budima, Pecsi (Peuha), Siklosa,
Szigeta, Kaposvara i unitenjem Sulejmanova mosta 1686., bili su Turci izbaeni iz
Ugarske. Pokuaj velikog vezira Sulejman-pae da vrati izgubljeno zavrio je tekim
porazom kod Nagy Harsanya 12. kolovoza 1687. i protjerivanjem Turaka iz Slavonije i
veeg dijela Srijema. Pred snanim napadima i naletima hrvatske vojske bili su
Turci 1689. takoer prisiljeni napustiti cijelu Liku i Krbavu. Poraz i povlaenje
carske vojske 1690. iz Srbije, iskoristili su Turci za protunapad preko Save
opsadom Osijeka i osvajanjem Broda, Gradike, Pakraca i Poege. Sjajna pobjeda nad
Turcima blizu Slankamena 1691. zavrila je potiskivanjem Turaka zauvijek iz
Slavonije. Odluna bitka, od koje su obje zaraene strane oekivale da e biti
prijelomna, vodila se 1697. kod Sente, u kojoj su Turci bili strahovito potueni.
Poraz kod Sente oznaio je kraj iscrpljujuem ratu i ubrzao sklapanje mira s
Osmanskim Carstvom 1699. prema naelu tko to posjeduje neka mu i ostane
(utipossidetis).
Poslije duga tri stoljea beskrajnih patnji i nadljudske borbe za opstanak, bilo je
ratovanje Hrvata s Osmanskim Carstvom napokon zavreno. Velik dio Hrvatske bio je
osloboen ispod osmanske vlasti, ali su Biha i krajevi istono od Une, ili
takozvana Turska Hrvatska, ostali i dalje u sastavu Osmanskog Carstva.
Jo prije zavretka rata, ponesen uspjesima svoga oruja, pourio je car Leopold I.
sazvati Sabor u Pounu (Bratislavi). Na traenje stalekog sabora Hrvatske, dao je
car 18. listopada
11
1687. pismeno obeanje da e svi krajevi koji su nekad bili u sastavu Hrvatske biti
vraeni Hrvatskoj i stavljeni pod upravu bana. Davanjem tog obeanja koje ga niim
nije obvezivalo, imao je car sasvim drugo na umu, iz ega se jasno vidi na emu se
temeljila optuba za urotu Zrinskog i ostalih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj. Na
Saboru su poslanici trebali rijeiti dva krupna pitanja. Kao prvo, ozakoniti
nasljedstvo mukoj lozi Habsburgovaca i priznati za kralja Lepoldova sina Josipa
I., i drugo, ukinuti 31. lan Zlatne bule kralja Andrije II. iz 1222. godine, prema
kojemu je svakom plemiu bilo slobodno dii oruje protiv kralja kri li zakone
Kraljevstva. Dajui glas za te prijedloge hrvatski poslanici su uinili kobnu
pogreku, koja je odgodila prikljuenje osloboenih krajeva ispod osmanske vlasti
Hrvatskoj gotovo za dva stoljea.
0 tom, zaista, dugom i vie nego dramatinom razdoblju hrvatske povijesti, ije su
posljedice ostavile neizbrisive tragove, pisano je malo, a hrvatski povjesniari
nisu se dovoljno ni trudili uiniti vie. Pogotovo ako se ima na umu da je
zanimanje povjesniara bilo usmjereno na istraivanje starije i novije povijesti
Hrvatske, pa je u poimanju hrvatske povijesti u cjelini i zakonima uzronosti
uvijek nedostajala upravo ta prevana dionica, premda su neposredne i posredne
posljedice spomenutog razdoblja stoljeima lebdjele nad Hrvatskom, a na odreen
nain one je potresaju jo i danas. Nedostatak povijesnih izvora i nepoznavanje
orijentalnih jezika svakako su pridonosili tome, ali, istini za volju, nisu
koriteni ni oni izvori koji su bili dostupni.
Ve davne 1879. napisao je Dane Gruber raspravu Borba Hrvata s Turcima od pada
Sigeta do mira itva-Dorokog (1566 - 1606) na temelju dosta oskudne izvorne grae
i literature. Od 1885. do 1889. objavio je Radoslav Lopai tri knjige povijesnih
izvora Spomenici Hrvatske krajine, zatim 1888. raspravu Dva hrvatska junaka Marko
Mesi i Luka Ibriimovi, 1890. Biha i bihaka krajina i 1895. Oko Kupe i Korane.
U povodu obiljeavanja dvjestogodinjice osloboenja Slavonije izradio je 1891.
Tadija Smiiklas opsenu studiju Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i
rat za osloboenje. Kao podlogu istraivanju povijesti senjskih uskoka prikupio je
i objavio od 1910. do 1913. Karlo Horvat dvije knjige izvora Monumenta historiam
uscocchorum illustrantia. Dosta cjelovit prikaz ratovanja Hrvata s Turcima dao je
Vjekoslav Klai u svojoj velikoj Povijesti Hrvata, a vane zbirke izvora tiskali su
od 1912. do 1918. Ferdo ii Hrvatski saborski spisi I-Vi Emilij Laszowski
Habsburki spomenici 1-111. Pojedine dogaaje iz tog razdoblja takoer su obradili
i prikupili manje zbirke izvora: Franjo Raki, Radoslav Lopai, Matija Mesi,
Rudolf i Karlo Horvat, Aleksa Ivi, Emilij Laszowski, Ferdo ii, Vjekoslav Klai,
Luka Jeli, Ivan Tomai i Stjepan Ivi. Osim povjesniara i kroniara Antonija
Bonfinusa Rerum Ungaricarum decades, Nikole Istvanffyja Historiarum de rebus
Hungaricis libri XXXIV, Jurja Rattkaya Historia regum et bonorum regnorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae i Johana Philipa Abelinusa Theatrum Europaeum
pravi putokaz u istraivanju bilo je kapitalno djelo Josefa von Hammera Geschichte
des Osmanischen Reiches u deset knjiga, kao nezaobilazan izvor podataka.
Usporedo s tim, vane zbirke izvora koji govore o Hrvatskoj u tom razdoblju tiskali
su maarski povjesniari: Gyrgy Pray, Jzsef Teleki, Antal Gevay, Lajos Thallczy,
Antal Hodinka, Gusztv Wenzel, Samu Barabas, Ivan Nagy, Albert Nyary, Bla
Radvnszky, Levente Zvodszky, Kroly Zichy, ron Szildy, Sndor Szilgyi, Jzsef
Thury, Imre Karcson, Lajos Fekete i drugi.
Izmeu dva svjetska rata radova je sve manje i mogu se na prste izbrojiti. Poslije
Drugoga svjetskog rata od hrvatskih povjesniara gotovo se nitko nije ni bavio
istraivanjem tog razdoblja, osim pisca ove knjige. tovie, povijesna znanost u
Hrvatskoj nije ni poticala takva istraivanja, a jo manje sustavno radila na
objavljivanju izvora iz turskih arhiva. Nasuprot tome, u Turskoj, Maarskoj,
Austriji, Srbiji, a posebno u Bosni, napisane su brojne rasprave
1 knjige, objavljene su zbirke izvora i kronike osmanskih pisaca koje uvelike
proiruju i produbljuju znanje o hrvatskim krajevima za osmanske vladavine.
Ova je knjiga nastala na tragu upravo te injenice i elje da se neto vie kae o
najtraginijem razdoblju hrvatske povijesti. Njezin je cilj pribliiti itatelju
tri stoljea borbe Hrvata za goli opstanak kao dug prema prolim naratajima
ratnika i stradalnika, kako bi se makar donekle ispunila praznina u hrvatskoj
historiografiji. Isto tako njezin je cilj i potaknuti budue povjesniare da
nastave sa istraivanjem, mijenjajui pritom povijesno miljenje u prilog
cjelovitosti hrvatske povijesti prema naelima kauzaliteta, u kojoj se i oituje
povijesno bie hrvatskoga naroda.
12
UVOD
Na elu malog pograninog bejlika na granici s Bizantskim Carstvom u
sjeverozapadnom dijelu Male Azije, predvodei gazije (ratnike, junake), akhije
(poluvojni red u gradovima i selima) i spahije (uivatelje timara, lena), Gazi
Osman (1288. - 1326.) nije ni slutio da postavlja temelje buduem carstvu. tovie,
jednom od najveih i najmonijih u povijesti svijeta. U sukobu s bizantskom vojskom
1301. kod Bafeona (Koyun Hisari) izaao je Osman kao pobjednik. Pobjeda nad
bizantskom vojskom donijela je Osmanu slavu, pa su pod zastavu i na njegovu stranu
prelazile mnoge gazije iz Anadolije, da bi se prema imenu svoga voe nazvali
Osmani.
Smiljeno i postupno irei vlast, potkraj ivota osvojio je Osman Brusu (Bursu) i
uinio je prijestolnicom svoje drave.
Osmanov sin i nasljednik Orhan (1326. - 1362.) proglasio se sultanom i odluno je
nastavio sa osvajanjima. Zabrinut irenjem osmanske drave, mladi car Andronik III.
upustio se 1329. u bitku s Orhanom u Pelekanonu (Maltepe), alije bio potuen. Ve
1331. bila je izgubljena Nicomedia (Izmit), a 1333. godine Nicea (Iznik), paje
Orhan postao gospodar poluotoka Kocaeli (Kodaeli) i opasno se pribliio
Constantinopolisu. U nastavku ratovanja domogao se Orhan 1337. ili 1338. Smirne
(Izmir) i proirio svoju vlast na pokrajinu Karasi.
Osim stoje prvi od sultana kovao vlastiti novac, Orhan je proveo novu organizaciju
vojske i uprave koja stoljeima ostaje stup posve centralizirane osmanske drave.
Kao prvo, osnovao je stajau vojsku - janiare (vera = nov i geri = vojska), zatim
odvojio teko od lakog konjanitva i od redovne pjeadije (yaya, piyade), izdvojio
red vojnika za borbu na rijekama i moru - azape. Nova vojska temeljila se na
odabiru djeaka (devsirme) zarobljenika i pokorenih krana koji su kolovani za
razne vojne i upravne slube, i odgajani u islamskom duhu i fanatinoj odanosti
sultanu. Dobro izvjebani za borbu, janiari ubrzo postaju oslonac sultanove
vlasti, a ratovanje im je gotovo jedino i pravo zanimanje.
Vrlo pokretljivo lako konjanitvo bilo je naoruano sabljom ili dugim zakrivljenim
noem (yatagan), kratkim kopljem, lukom i tobolcem sa strjelicama, zatieno konim
prnjakom ili ianom kouljom. Kao prethodnica osvajakih pohoda ono je upadalo na
prostor drava i naroda koje su Osmani (Turci) eljeli osvojiti, sustavno ruei,
palei i unitavajui sve pred sobom i odvodei ljude u roblje. Zbog takvog naina
ratovanja to je konjanitvo bilo nazvano akindijama prema rijei akin u znaenju
upad, provala i pljaka.
U skladu s islamskim vjerskim uenjem i pravu (ser'iy), Orhan je vodio sveti rat
(gaza) protiv Bizantskog Carstva, ali istodobno i protiv bejlika i emirata u
Anadoliji i dalje u istonom dijelu Male Azije. Gaza je bila vaan initelj u
irenju osmanske drave, nadahnjujui i potiui vjernike na ratne pothvate i
rtve. Njezin ideal bio je sukladan interesima svih drutvenih slojeva drave i
carstva u nastajanju.
Poistovjeujui osmanski sultanat s islamskom dravom ili kuom islama (dar-ul-
islam), druge su drave bile poprite neprestanog svetoga rata (dar-ul-harb),
kojemu prema vjerskom uenju nije bio cilj unititi nego samo pokoriti nevjerniki,
odnosno, neislamski svijet.
Ubrzo nakon osvajanja Smirne, pod vodstvom Umur-bega, Turci su iz Canakkale
(anakale) prvi put preli preko Dardanela na europsko kopno. Iako prijelaz preko
Dardanela nije tada znaio i irenje osmanske vlasti, steeno vojno iskustvo bilo
je dragocjeno u planiranju
i:
Gazi Osman-beg, osniva osmanske drave
Sultan Oman, Osmanovsin i nasljednik
Sultan Murad I., poginuo na Kosovom polju 1389.
Sultan Bajezid I. Yildirlm (Munja)
budueg vojnog pohoda. S mnogo veim snagama, koje su pratili dervii (sufi,
vjerski mistici) kao borci i propovjednici vjere, osnivai samostana {zaviye,
tekke) i naselja, preao je 1345. Umur-beg po drugi put na europsko kopno i utro
put irenju osmanske vlasti. Ve 1352. zauzeo je Orhanov sin Sulejman tvravicu
Cimpe, a iskoristivi pomutnju izazvanu potresom zauzeli su Turci 1354. Galipolje
(Gelibolu). Na taj nain bila su dobivena na europskom kopnu vana uporita, kamo
su neprestano pristizali doseljenici iz Male Azije. Usporedo s tim, Turci su u
Anadoliji osvojili staru Ancvru (Angoru) odnosno Ankaru i stvorili ve monu i
prostranu dravu.
Iz svojih europskih uporita Turci su poput plimnog vala nezadrivo prodirali na
Balkanski poluotok. Uz spahijsko konjanitvo, janiare, akindije i druge vojne
redove, turska je vojska na bojnom polju upravo satirala svoje protivnike. Zemlja
osvojena sabljom (kilic) na tom prostoru proglaavana je dravnim dobrom (erazi
miri), koju sultan daje na doivotno uivanje zaslunim ratnicima i vojnicima,
vojnim posadama i dravnim slubenicima kao timare (feude, lena), uspostavljajui
tako poseban oblik feudalnih odnosa. Ovisno o veliini prihoda, svi uivaoci timara
bili su duni na sultanov poziv krenuti u rat kao konjanici ili pjeaci. U svakom
ratnom pohodu pruala im se prilika da steknu jo vee posjede i prihode. Takav
nain nagraivanja ratnika i dravnih slubenika bio je sam po sebi vaan initelj
vojnih pohoda i neprestanih tenji za osvajanjem novih prostora.
U osvojenim krajevima Turci nisu prisiljavali stanovnitvo da prihvati islam, ve
su bivim feudalcima, ako bi se dobrovoljno predali i sluili osmanskoj dravi,
ostavljali posjede. Podlono stanovnitvo, bez obzira na vjersku pripadnost,
zanimanje i mjesto boravka, nazivano je opim imenom raja (ra(iyya).
Obveze raje prema spahijama i sredinjoj vlasti sastojale su se od osobnih obveza
(rusu-i ra(iyyet), odnosno erijatskih (hukuk-i ser'iye) i dravnih redovnih i
izvanrednih poreza (tekalif-i 6rfiye i avarazi divani-yye). Kao posrednici izmeu
sredinje vlasti, spahija i podlonog stanovnitva, bile su kadije (suci) iz reda
obrazovanih predstavnika vjere ili uleme. Naime, prema islamskoj teoriji politika
je vlast bila samo sredstvo u primjeni erijata.
Oslanjajui se na vojne snage i jaanje dravne uprave, na zalasku ivota Orhan je
1361. godine osvojio Jedrene (Edirne), koje postaje nova prijestolnica. Prenoenje
sjedita vojne i dravne uprave iz Burse na europsko kopno bio je Orhanov
dalekovidan potez, koji je mladu osmansku dravu gotovo spasio od propasti.
14
Naslijedivi od oca Orhana ve snanu dravu, sultan Murad I. (1362. - 1389.)
razvija i poduzima brojne osvajake pohode na Balkanskom poluotoku. Zauzimanjem
orlua i potom Plovdiva (Filibe) bila je prekinuta veza Bizantskog Carstva sa
zemljama na Balkanu, pa je ono bilo svedeno na malu oblast oko Constantinopolisa,
opkoljenu sa svih strana turskim poloajima. Brzim napredovanjem Turci su jasno
pokazali da ele unititi Bizantiju i osvojiti cijeli Balkanski poluotok. Na rijeci
Marici kod ernomena turska vojska je 26. rujna 1371. naprosto satrla srpske
velikae i konano uvrstila poloaj osmanske drave u Europi. Ponesene pobjedom na
Marici, turske akindije prodiru duboko u Grku, Makedoniju, Albaniju i Srbiju.
Osvajanjem Sredeca (Sofija) 1385. i Nia 1386. godine bio je Turcima otvoren put
prema zapadu i Podunavlju. U jednom takvom naletu bila je turska vojska 1388.
potuena kod Plonika, pa je sultan Murad 1389. osobno poveo vojsku protiv Srbije.
Na Kosovu polju srpsku vojsku, potpomognutu odredima iz Bosne i Hrvatske, predvodio
je knez Lazar Hrebeljanovi. U vrlo estokoj bitci taje vojska bila poraena, ali
je na bojitu smrtno stradao i sultan Murad. Jo u toku bitke prijestolje je
preuzeo Muradov mlai sin Bajezid I. (1389. - 1402.), nazvan Yildirim (Munja), koji
je bio vie nego dostojan nasljednik svojih prethodnika. Za njegove kratke
vladavine Turci su 1391. osvojili Solun, 1392. Skopje i od 1394. do 1396. pokorili
Bugarsku, dok je Srbija bila pretvorena u vazalnu dravu.
/
16
DINASTIKI RAT U HRVATSKOJ I PRVE / TURSKE PROVALE
Na dvoru kralja Ludovika I. (1342. - 1382.) i u Hrvatskoj, znalo se za turska
osvajanja na europskom kopnu ve 1354. godine. Papa Inocencije VI. nagovarao je
kranske vladare da se suprotstave Turcima pod vodstvom srpskog cara Stefana
Duana.1 Osim dobre procjene stvarne opasnosti, od te zamisli nije bilo nita, jer
je ve idue godine Duan iznenada umro i njegovo se carstvo raspalo. Turci su bili
tada jo daleko i nisu ugroavali Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu, a kralj Ludovik imao
je posve druge vojne i dravne ciljeve. Mirom sklopljenim u Zadru 18. veljae 1358.
priznala je Republika Venecija poraz i predala Ludoviku sve dalmatinske gradove i
otoke od polovice Kvarnera do meaa grada Draa, a sam dud morao se odrei
naslova vojvode Dalmacije i Hrvatske.2 Raspadanju Duanova carstva pridonio je i
Ludovik kad je 1359. poslao vojsku u Srbiju da bi zatitio Mavansku banovinu. Osim
toga, on je iskoristio slabljenje bugarske drave, pa je 1364. pokorio tzv.
Vidinsku carevinu pretvorivi je u Bugarsku banovinu, a cara Sracimira je zarobio.
Zapravo bilo je to privremeno proirenje Severinske banovine, da bije uskoro vratio
Sracimiru kao svome vazalu.
Ludovikovo ratovanje u Srbiji i Bugarskoj olakavalo je Turcima da se uvrste na
europskom kopnu i ovladaju glavnim putovima idui prema zapadu. Takoer i ratni
pohodi u Bosni udaljavali su Ludovika od pridavanja vee pozornosti irenju i
jaanju osmanske drave. Pogotovo kad je 1370. godine, poslije smrti svoga ujaka
Kazimira III., postao i poljski kralj. Nasuprot tome, pobjeda osmanske vojske pored
rijeke Marice kod 1371. jasno je pokazala i najavila da je samo pitanje vremena kad
e Turci izbiti na granice Ugarske i Hrvatske. Meutim, zaokupljen sukobom izmeu
Venecije i Genove, Ludovik je stao na stranu Genove i 1378.upustio se u novi rat
protiv Venecije. Iscrpljena ratom, Venecija je 26. studenoga 1381. u Torinu ponovno
potvrdila sve odredbe mirovnog sporazuma u Zadru iz 1358. i obvezala se godinje
plaati hrvatsko-ugarskom kralju 7 000 zlatnika.3
Krae vrijeme zatim, 11. rujna 1382. godine kralj je Ludovik umro. U braku s
Elizabetom, kerkom bosanskog bana Stjepana Kotromania, imao je dvije maloljetne
keri. Po godinama stariju Mariju, vjerenicu ekog kralja Sigismunda
Luksemburkog, sina oca i kralja Karla IV., i mlau Hedvigu.
U Marijino ime vladavinu dravom preuzela je njezina prevrtljiva i astohlepna
majka Elizabeta. Veina velikaa u zemlji bila je nezadovoljna Marijinom vjeridbom
sa Sigismun-dom, niti je eljela Sigismunda za kralja. Jo vee nezadovoljstvo
izazivali su samovoljni postupci kraljice Elizabete i njezinih miljenika, koji su
vodili u otvorenu pobunu. Da bi, ipak, nekako ouvali dravno jedinstvo i smirili
duhove u zemlji, okupili su se sredinom svibnja 1385. krupni velikai Hrvatske i
Ugarske u Poegi, gdje su nagovorili kraljicu Mariju da razvrgne vjeridbu sa
Sigismundom i uda se za orleanskog vojvodu Louisa, brata francuskog kralja Charlesa
VI. Na takav ishod sukobljenih strana prividno je pristala i kraljica Elizabeta.
1 Wenzel, Gusztv, Magyar diplomacziai emlkek az Anjou-Korbl, Budapest 1875., IL,
p. 445,446.
2 Idem, o.e., IL, p. 501-522.
3 Ljubit, ime, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenstva i Mletake
Republike, Zagreb 1874., knj. IV., p. 119-180.
17
Zadovoljni postignutim dogovorom, velikai su odmah izabrali visoko poslanstvo s
erdeljskim vojvodom Ladislavom, krkim i modrukim knezom Ivanom Frankapanom i
krbavskim knezom Jurjem Kurjakoviem na elu da smjesta otputuje u Francusku i
dovede novoga kralja. Obavijest o poslanstvu i njegovu sastavu poslao je Juraj
Kurjakovi Republici Veneciji 27. lipnja iz Brinja.4
Saznavi za taj dogovor odluio je Sigismund silom oruja izboriti pravo na
prijestolje. Da bi osujetio njegove planove i neposredno utjecao na dalji razvoj
dogaaja u zemlji, otputovao je tada zagrebaki bisup Pavao Horvat u Napulj i
nagovorio Karla Drakog, nekadanjeg hrvatskog hercega (1365. - 1376.) i roaka
kralja Ludovika, da preuzme prijestolje. Uzalud je kraljica Margareta odgovarala
svoga mua da odustane od tog nauma, i nipoto nije pristajala da sa sobom povede i
njihova sina Ladislava, jer da e ga sigurno odvesti u smrt. Ve 12. rujna 1385.
stigao je Karlo u Senj, odakle je produio u Zagreb. Jo dokje boravio u Zagrebu
pozvala je Elizabeta Sigismunda u Budim da bi obavila njegovo vjenanje s Marijom.
Poslije sklapanja braka Sigismund je odmah napustio Ugarsku i prepustio svoju mladu
suprugu njezinoj sudbini. ekajui u Zagrebu da se okupe njegove pristae i stvore
uvjeti za nastavak putovanja, otputovao je Karlo u Stolni Biograd (Szekesfehervar),
gdje se 31. prosinca 1385. okrunio za kralja.5
U prvi mah inilo se daje dinastika kriza sretno prebroena i da e u zemlji
napokon zavladati mir. Ali bilo je to samo krae zatije pred oluju koja e snano
uzdrmati dravnu zajednicu izmeu Hrvatske i Ugarske i ostaviti iza sebe
neizbrisive tragove. Silno povrijeena i posve potisnuta u stranu, kraljica
Elizabeta nikako se nije mirila s takvim razvojem dogaaja, ve je snovala kako da
ukloni kralja Karla s prijestolja. I ne slutei to se zapravo na dvoru u potaji
sprema, im su velikai predvoeni braom Horvat i vranskim priorom Ivanom Palinom
doznali da je 24. veljae 1386. na poticaj kraljice Elizabete Karlo Draki ubijen,
odmah su pograbili oruje i silom zavladali Poekom, Vukovskom i Srijemskom
upanijom i Mavan-skom banovinom.
Mavanski ban i vjeran pristaa kraljice Marije i kralja Sigismunda Stjepan Korog
nalazio se u to vrijeme izvan svoje banovine. Kad je primio obavijest to se dogaa
na prostoru izmeu Drave, Dunava i Save, hitno se zaputio u Slavoniju i Mavu.
Okupivi vrlo brzo vojsku, u silovitu naletu razbio je Ladislava Horvata u ijim su
redovima bili odredi vojske bana Tvrtka iz Bosne i Lazara Hrebeljanovia iz Srbije
i podvrgao svojoj vlasti Poeku, Vukovsku i Srijemsku upaniju i Mavansku
banovinu. Izgubljena bitka nije znaila i odluan poraz jer su ubrzo Ladislavu
pritekli u pomo ban Ivan (Ivani) Horvat i vranski prior Ivan Palina, pa su
udruenim snagama potukli Stjepana Koroga. Pretrpjevi poraz, naao se Stjepan
Korog u tekom poloaju, jer obeana pomo iz Ugarske nije dolazila. Poslije
neizvjesne budunosti, kad je pomo ugarskih velikaa napokon stigla, zaputio se on
prema Poegi, gdje je blizu grada porazio ustaniku vojsku i prinudio pobunjene
velikae na povlaenje prema Savi i zapadnom dijelu Slavonije.
Openito nezadovoljan razvojem dogaaja, to vie to su u tim bespotednim
okrajima ljuto stradali i njegovi posjedi, odluio je palatin Nikola Gorjanski
osobno doi u Slavoniju i skriti otpor pobunjenih velikaa. Drei da e lake
ostvariti svoj naum, nagovorio je kraljice Elizabetu i Mariju da mu se pridrue s
dvorskom pratnjom, vjerujui da e njihova nazonost snano utjecati na smirivanje
stranakih borbi i obuzdavanje strasti.
Sredinom srpnja 1386. godine, kraljice Elizabeta i Marija s palatinom Nikolom
Gorjanskim prele su Dravu, gdje su ih doekale vjerne pristae Filip Korog i
njegov sin ban Stjepan, Ivan Morovi i lanovi obitelji Gorjanski. Iako se u
izvorima ne kae na kojem mjestu je obavljen prijelaz preko Drave, nema sumnje daje
rije o prijelazu kod Osijeka i kraem boravku u gradu obitelji Korog.
Nakon kraeg predaha i odmora od putovanja, iz Osijeka su produili do akova, i
potom krenuli prema Gorjanima. Kad su 25. srpnja bili blizu Gorjana, iznenada su ih
iz zasjede napali Ivan Palina i braa Horvat. Tu se zametnuo kratak ali krvav boj
u kojem su bili sasjeeni
4 Wenzel, o.e., III., p. 563-566, 582.
5 Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata, Zagreb 1975., knj. II., p. 251-254.
19
/
palatin Nikola Gorjanski, ubojica kralja Karla Drakog Bla Forga (Forgacs) i
brojni drugi velikai i lanovi dvorske pratnje. Bijegom su se spasili jedino Ivan
Morovi i Nikola Gorjanski Mlai. Kraljice Elizabeta i Marija i nekolicina krupnih
velikaa, meu kojima slavonski podban Martin Ders od Sredica (Zerdahel)6 i
mavanski ban Stjepan Korog, pali su u ruke svojih protivnika. Ivan Palina i braa
Horvat odveli su, zajedno s ostalim zarobljenicima, Stjepana Koroga u Poitelj u
Lici, a kraljicu Elizabetu i Mariju u Novigrad kod Zadra.7
Poslije bitke kod Gorjana cijela Hrvatska, vei dio Slavonije i Mavanska banovina
priznavale su vlast Ivania i Ladislava Horvata. Smrt palatina Nikole Gorjanskog,
zarobljavanje kraljica i najmonijih velikaa, izazvali su opi mete i rasulo u
zemlji, pa je kralj Sigismund pourio u Ugarsku i u ime svoje zarobljene supruge
preuzeo vladanje dravom. Potkraj iste godine stigao je on s vojskom u
sjeverozapadni dio Slavonije da bi to blie bio ratnom popritu. Njegova pojava u
Slavoniji izazvala je pobunjene velikae na jo ei i tvrdokorniji otpor, tako da
su prvih dana sijenja 1387. predali kraljicu Elizabetu krvniku. im je Sigismund
doznao za Elizabetinu nasilnu smrt, smjesta se povukao preko Drave, strahujui da
bi razjareni velikai mogli predati krvniku i njegovu suprugu Mariju i odcijepiti
sve hrvatske zemlje od Ugarske.
Takav razvoj dogaaja najzad je prisilio Sigismunda da se znatno bolje pripremi za
odluan obraun sa svojim protivnicima. Izmeu ostalog, zatraio je on diplomatsku
i stvarnu pomo od pape Urbana VI. i venecijanskog duda Antonija Venerija.8
Obavijeten o tim pripremama, provalio je Ivani Horvat iz Slavonije u Baranju i
opustoio grad Pecs (Peuh), oekujui da mu se pridrue protivnici kralja
Sigismunda. Ali dok je on bio zabavljen ratovanjem u Baranji, preli su na
Sigismundovu stranu krki i krbavski knezovi Frankapani i Kurjakovii i uz pomo
Venecije oslobodili iz zatvora kraljicu Mariju i zarobljene velikae.9 Odmah nakon
izlaska iz zatvora ti su se velikai pridruili kraljevskoj vojsci blizu Krievaca,
odakle su hitno krenuli preko Drave i potisnuli Ivania Horvata iz Baranje u
Slavoniju. U tim okrajima istaknutu ulogu imao je opet Stjepan Korog, koji se ve
otprije pokazao kao vjet i sposoban vojskovoa. Gonei biveg bana Ivania iz
Baranje ubrzo je Stjepan Korog razbio njegovu vojsku u Pobosuu i odbacio je preko
Save u Bosnu.10
Na taj nain bio je dinastiki rat u Slavoniji privremeno okonan, a zakleti
protivnici kralja Sigismunda nali su utoite u Bosni. Uz podrku bosanskog kralja
Stjepana Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia utjecaj Ivana Paline i
nekadanjeg bana Ivania Horvata na prilike juno od Save do Jadranskog mora jo
uvijek je bio vrlo jak, iako su Hrvatska i Dalmacija priznavale vlast kralja
Sigismunda i kraljice Marije. Zapravo, kraljevska je vlast na tom prostoru ovisila
o vojnoj moi i rasporedu snaga, jer su pojedini velikaki rodovi ostali i dalje
nepomirljivi kraljevi protivnici.
Za to vrijeme izbili su Turci na granicu Bosne i Mavanske banovine i opasno se
pribliili Hrvatskoj. Pobjedom nad srpskom vojskom na Kosovu polju 15. lipnja
1389., osigurali su oni put prema zapadu i neposredno ugrozili Bosnu, Hrvatsku i
Ugarsku. Svakako bolje obavijeten od drugih kako je zavrila spomenuta bitka,
ubrzo je kralj Sigismund poveo vojsku u Srbiju i stigao do tvrave Nikodim juno od
Prilepa. U njegovoj pratnji bili su istaknuti velikai Slavonije, meu kojima Ivan
Morovi, Stjepan Korog i Nikola Gorjanski Mlai. Jo 12. studenoga 1389. nalazio se
Sigismund u Nikodimu," odakle se urno vratio prije nastupa zime. Turci su pratili
nastupanje njegove vojske ali je nisu napadali, tako daje Sigismundov vojni pohod
zavrio bez ikakva uspjeha.
Preuzevi prijestolje jo u jeku bitke na Kosovu polju, imao je sultan Bajezid I.
tada vanijeg posla nego da se njegove vojskovoe uputaju u bitku s kraljem
Sigismundom, ije su snage,
6 Magyar orszgos levltar (dalje MOL), Budapest, Dl. 33 468 (Mratinus, filius
Georgii filii Ders, de Zerdahel).
7 MOL, Budapest, DI. 7 309; Wenzel, o.e., III., p. 634, 650; Smiciklas, Tade, Codex
diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), Zagreb 1981., Vol.
XVII. p. 85-92.
8 Wenzel, o.e., III., p. 634, 635.
9 Ljubic, o.e., IV., p. 240-242.
10 MOL, Budapest, Dl. 7 309; Wenzel, o.e., III., p. 536, 650; Smiciklas, CDXVII.,
p. 85-92; Klaic, o.e., IL, 261-270.
11 MOL, Budapest, Dl. 7 530.
20
oito, bile premone. Za mladoga i vrlo odlunog sultana bio je to pravi izazov, a
jednako tako i dokaz opasnosti koja prijeti turskim posjedima na Balkanskom
poluotoku. Sustavno irei vlast osmanske drave u Makedoniji i stvarajui krajite
sa sjeditem u Skopju, odakle su i zapoinjali turski prodori prema zapadu, ubrzo
je stanovnitvo istone Slavonije i Srijema iskusilo to su turske akindije i koji
su naini i ciljevi njihove borbe. Negdje sredinom 1391. godine, poput jahaa
Apokalipse, preli su jai akindijski odredi Savu i nasrnuli u istonu Slavoniju i
Srijem. Svuda gdje su prolazili, mahnito su ruili i palili sela i naselja,
pljakali i ubijali njihovo stanovnitvo i odvodili ga u roblje. Obavijeten o toj
provali, estoko se suprotstavio Turcima Ivan Morovi i razbio ih kod Manelosa,
ali su mu u okraju zarobili brata Dionizija. Koji dan kasnije sukobio se Ivan
Morovi ponovno s a-kindijima nedaleko od Morovia kod
mjesta Eng i potukao ih, zadobivi pri- Vrlo pokretljivi i lako naoruani
osmanski konjanik kao prethodnica tom dosta teke rane.12 buduih osvajanja -
akindija
Opisujui zasluge Ivana Morovia u
jednoj ispravi iz 1405. kae se daje bio prvi od velikaa koji se borio protiv
Turaka, ne tedei pritom ni sebe ni svoje slubenike i ratnike.13 Zapravo, bio je
to poetak neviene tragedije hrvatskog naroda i tri stoljea duge borbe Hrvata
protiv Turaka. U toj borbi najodlinije mjesto imao je Ivan Morovi kao pouzdan
oslonac kralja Sigismunda, ispisujui od tog vremena neponovljive ivotne stranice
izuzetno smjelog i najpoznatijeg vojskovoe i ratnika svoga doba.
Napad akindija shvatili su kralj Sigismund i vodei velikai Slavonije i Ugarske
vrlo ozbiljno, smatrajui da je nuno zaustaviti Turke i odbaciti ih to dalje
prema istoku. Za takvu vojnu trebalo se dobro pripremiti i osigurati pomo drugih
zemalja, to je u kraem roku bilo nemogue postii. Ipak, da ne bi stajao
skrtenih ruku, poveo je 1392. Sigismund vojsku uz Dunav do Golubca, preao zatim
Dunav i produio dolinom Mlave robei i palei sve do drela, odakle se vratio a da
nije postigao nikakav vojni uspjeh. tovie, taje vojna potaknula sultana Bajezida
na jo odlunije ratovanje.
Usporedo s tim prilike u Bosni i na jugu Hrvatske nakon smrti bosanskog kralja
Stjepana Tvrtka i polaganjem prava na prijestolje Ladislava Napuljskog, sina
ubijenog kralja Karla Drakog, postajale su sve zamrenije. Tvrtkov nasljednik
Stjepan Dabia podravao je Ivana Palinu i brau Horvat koji su odluno stali na
stranu Ladislava Napuljskog. Istodobno, da bi pridobio to vei broj pristaa
Ladislav je obilato dijelio posjede i povlastice irom Hrvatske i Ugarske.
Strahujui da bi Ivani Horvat i buntovni velikai iz Hrvatske opet mogli prijei s
vojskom Savu, trebao se 1393. Sigismund sastati s bosanskim kraljem navodno u
akovu radi utanaenja mira. O planiranom kraljevu dolasku u akovo znalo se i u
Zadru, pa je Veliko vijee 20. svibnja 1393. svojim izaslanicima dalo upute za
razgovor sa Sigismundom.14 Od susreta dvaju kraljeva nije, meutim, bilo nita,
niti su oni uope i dolazili u akovo. Naime,
12 MOL, Budapest, Dl. 8 302, 37 586; Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
(dalje AHAZU), Zagreb, D-VIIa-48; Sii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XV.
st., Starine JAZU 39, Zagreb 1938., p. 230-232.
13 MOL, Budapest, Dl. 8 998.
14 Smiiklas, CD, XVII, p. 507.
21
ako je Sigismund i namjeravao tada doi u akovo, morao je odustati od te zamisli,
jer su Turci 17. srpnja 1393. osvojili Trnovo i potom opkolili cara Ivana ima-na
u Nikopolju i prisilili na predaju, odakle su ga odveli u Plovdiv. Osvajanjem
istonog dijela Bugarske namjeravao je sultan Bajezid ve idue godine pokoriti i
Vlaku sjeverno od Dunava, odakle bi iz donjeg Podunavlja lako mogao provaljivati u
Erdelj i Ugarsku.
Dok se Bajezid pripremao za rat, dugo oekivani dolazak kralja Sigismunda u akovo
ostvario se prvih dana srpnja 1394. Zajedno s njim stigla je i dobro opremljena
vojska, da bi zauvijek atro otpor pobunjenih velikaa iz Hrvatske, utaborenih u
gradu Doboru na uu Bosne u Savu, i prisilio kralja Stjepana Dabiu na pokornost.
U estokom okraju strahovito je potukao protivniku vojsku i zarobio Ivana Palinu
i brau Ivania, Ladislava i Pavla Horvata, kao i vei broj njihovih pristaa.
Silno zaplaen teinom poraza i nadmoi Sigismundove vojske, poklonio se kralj
Stjepan Dabia Sigismundu, iskazujui pritom svoju pokornost. Zarobljene velikae i
njihove pristae poveo je Sigismund sa sobom, neprestano ih zlostavljajui na putu.
Kad su stigli u Peuh, nagovoren od kraljice Marije, dao je Ivania Horvata vezati
konju za rep i vui ulicama grada, i potom polumrtva muiti usijanim klijetima i
rasjei na etiri dijela. Ostali zarobljenici bili su odvedeni u Budim, gdje ih je
Sigismund osudio na smrt odsijecanjem glave, potediv-i ivot jedino Pavlu Horvatu
kao duhovnoj osobi.
Sigismundov svirep postupak izazvao je pravo zgraanje javnosti Hrvatske i Ugarske,
a stara mrnja protiv njega planula je opet punim arom. Samouvjeren u svoju nadmo
i odanost svojih vojskovoa i pristaa nije se Sigismund na to ozbiljnije ni
osvrtao, vjerujui da e nezadovoljne velikae lako prisiliti na pokornost. Dapae,
pobjeda vlakog vojvode Mire nad Turcima 10. listopada 1394. kod Rovina i
sklapanje saveza s njim, jo gaje vie osokolila u nadi da e u planiranom ratu
protiv Turaka izvojevati odlunu pobjedu.
Iznenadna smrt kraljice Marije 17. svibnja 1395. ugrozila je, meutim, Sigismundov
poloaj u dravi, jer su mnogi velikai mislili da se njezinom smru ugasilo i
njegovo pravo na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Bosanska vlastela pod vodstvom
Hrvoja Vukia Hrvatinia nije za Sigismunda vie htjela ni uti, ve je nakon
smrti kralja Stjepana Dabie prepustila vladanje njegovoj u-dovici Jeleni. Uskoro
zatim, sredinom proljea 1395., porazili su Turci vojvodu Miru i osvojili Malo
Nikopo-lje (Turnu Magurele). Oslanjajui se na banove Detrika Bubeka, Ivana
Morovia i Nikolu Gorjanskog Mlaeg, pohitao je Sigismund u pomo vojvodi Miri. U
tekim borbama oko Nikopolja (Nikopol) Turci su bili prisiljeni na predaju, a ratna
slava pripala je Ivanu Moroviu koji je tom prilikom bio teko ranjen.5
Daleko od tih zbivanja na Sigismundov poziv i uz podrku pape Bonifacija IX.
okupljala se u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj viteka i kriarska vojska za rat
protiv Turaka. Engleske vitezove predvodio je vojvoda od Lancastera, a francuske
burgundski vojvoda Jean.16 Njima su se u Njemakoj pridruili vitezovi iz Falake i
najamnici iz drugih zemalja. Veinu brodova koji su preko Constantinopolisa
uplovili u Dunav i nastavili put prema Nikopolju, dala je Republika Venecija. Na
elu te vojske zaputio se kralj Sigismund pored Dunava do Vidina i Orehovice i
osvojio ih najuri.17 U kraljevoj blizini bile su iskusne vojskovoe Ivan Morovi i
Nikola Gorjanski Mlai. Ponesen poetnim uspjesima u ratu stigao je Sigismund do
Nikopo-lja, gdje gaje ekao sultan Bajezid Yildirim i 25. rujna 1396. strahovito
potukao. Spaavajui gole ivote kralj Sigismund i Nikola Gorjanski Mlai pobjegli
su s bojita i potraili spas na mletakoj galiji na putu prema Constantinopolisu.
Pobjedom kod Nikopolja osigurao je sultan Bajezid turska osvajanja na Balkanskom
poluotoku i irom otvorio vrata osmanskoj vojsci za nesmetane prodore u Vlaku,
Srbiju i Bosnu, a preko njih u Hrvatsku i Ugarsku.
S ostacima svoje vojske urio je Ivan Morovi s bojita u svoje banovine Mavu i
Slavoniju. Naime, da bi iskoristio prednost pobjede i rasulo Sigismundove i
kriarske vojske ubrzo je nakon bitke kod Nikopolja sultan Bajezid poslao jake
akindijske snage u Slavoniju i zapadne dijelove Hrvatske. U silovitu naletu napale
su akindije Mitrovicu i opustoile velik dio Srijema sve do Slankamena.18 Jedan
njihov jai odred nasrnuo je u Poeku kotlinu i okolicu Naica, odakle su Turci
pored Drave stigli sve do Ptuja i ovladali gradom. Na povratku, gonei pred sobom
nekoliko stotina zarobljenika oba spola, Ptuj opljakaju i zapale i ponovno se
srue u Poeku kotlinu. Obavijeten o njihovu kretanju, upinjui sve snage, Ivan
Morovi okupi vojsku i razbije Turke blizu Poege.19 Gotovo u isto vrijeme stigle
su akindije i do Zrina, opustoile i spalile njegovu okolicu i odvele u roblje
mnotvo mukaraca, ena i djece.20
Poslije poraza kod Nikopolja, o kralju Sigismundu i palatinu Nikoli Gorjanskom
Mlaem nije se dugo nita znalo, pa je pravo Ladislava Napuljskog da preuzme
prijestolje postalo sve izglednije. Na poziv da doe u kraljevstvo bez kralja,
Ladislav se nije mogao odazvati, jer mu je opasan suparnik bio francuski kraljevi
Louis, koji je jo uvijek drao glavni grad Napuljske Kraljevine, veje kao svoje
namjesnike u Hrvatskoj i Ugarskoj imenovao Stjepana Lackovia i Stjepana od
Simontornje (de Simontornva) da u njegovo ime vladaju i pripremaju put do
prijestolja. Naivno vjerujui Stjepan Lackovi i njegovi privrenici mislili su da
bi se to moglo lako ostvariti sklapanjem saveza sa sultanom Bajezidom, odnosno,
enidbom Ladislava s nekom od Bajezidovih keri.
U meuvremenu iskrcali su se kralj Sigismund i Nikola Gorjanski s venecijanskih
galija 21. prosinca 1396. u Dubrovniku. Primajui najvie poasti i darove
dubrovakog kneza i vlastele, obeao je Sigismund da e Dubrovane uvijek drati
kao najvjernije podanike, te je dubrovakog kneza i njegove nasljednike imenovao
vitezom zlatne ostruge i odobrio Republici pravo kovanja novca s njegovim likom.
Kad su proli boini blagdani, zajedno s pratnjom otplovio je on venecijanskim
brodovima 29. prosinca iz Dubrovnika u Split.
Vijest o kraljevu povratku munjevito se irila, izazivajui ozbiljne neodumice. Iz
Splita je Sigismund produio do Knina, odakle se zaputio krbavskim knezovima
Kurjakoviima. Ve 13. veljae 1397. stigao je on u Topusko i nastavio put prema
Krievcima, gdje je njegov ban Detrik Bubek bio sazvao sabor slavonskih velikaa i
plemia. Na sabor je bio pozvan i Stjepan Lackovi sa svojim sljedbenicima. Mirni
poetak sabora pretvorio se u Stjepanovu optubu za izdaju i urovanje s Turcima,
pa su kraljeve pristae nasrnule na njega i 27. veljae 1397. na Sigismundov
oigled sasjekle Stjepana Lackovia i njegova neaka Andriju.
15 MOL, Budapest, Dl. 37 536.
16 MOL, Budapest, Dl. 33 380 (illustris princeps dominus Johannes primogenitus
duxBurgundiae).
17 MOL, Budapest, Dl. 8 202; Smiciklas, CD, XVIII, p. 202.
18 Klaic, o.c, II, p. 322.
19 MOL, Budapest, Dl.37 586; Fejer, Gyrgy, Codex diplomaticus Hungariae
ecclesiasticus ac civilis, Budae 1841, T.X/5, p. 295,297; Hammer, Joseph von,
Geschichte des Osmanischen Reiches, Pesth 1834, B. I, p. 201,202; Sisic, o.c.
Starine JAZU 39, p. 131, 232.
20 Sisic, o.c. Starine JAZU 39, p. 158.
23
Naputajui poprite tzv. "krvavog sabora" i urei se iz Krievaca preko Drave,
isprijeio se Sigismundu njegov zakleti protivnik Stjepan iz Prodavia (Virja),
nazvan Vrag (Vrdeg, Ordog), unuk nekad slavnog bana Mikca. Meutim, suoen s
nadmoi kraljeve vojske, Stjepan se povukao s bojnog polja i zatvorio u urevcu.
Uvidjevi da se nee moi odrati, potajno je napustio grad i prebjegao u Bosnu.21
Kupujui odanost i naklonost velikaa davanjem brojnih posjeda i dovoenjem
stranaca, ubrzo je Sigismund smirio prilike u zemlji. Strahujui od progona i
gubitka posjeda mnogi su plemii prignuli glavu pred Sigismundom, premda u dui
nikada nisu prestajali biti njegovi protivnici.
Prvih dana jeseni sazvao je Sigismund i veliki dravni Sabor u Temivaru na kojem
su bili doneseni vani zakljuci, kojih se kralj uglavnom nije pridravao. Nasuprot
tome zakljuci vezani za obranu zemlje od Turaka bili su dalekoseni i provoeni su
sve dosljednije. Na podruju ugroenom od Turaka svi plemii posjednici morali su
poi u rat. U sluaju bolesti bili su duni poslati svoje podanike ili za svakog
podanika platiti zlatnu forintu. Takoer, dok traje rat s Turcima morao je svaki
velika ili plemi opremiti jednog vojnika na dvadeset svojih podanika, a duhovna
lica i crkveni dostojanstvenici od svojih nadarbina dati polovicu prihoda za obranu
drave od Turaka ili drugih neprijatelja.
Od tekog poraza kod Dobora 1394. i tragine sudbine zarobljenih velikaa,
izbjegavao je vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini sukob s kraljem Sigismundom. Nasilna
smrt Stjepana Lackovia promijenila je njegovo dranje i priklanja se stranci
Ladislava Napuljskog. Ne ekajui kraj zime, s manjim odredom vojske i osobne
pratnje, preao je Sigismund Dravu i prije 19. veljae 1398. naao se u akovu.22
Provodei dane uglavnom u dokolici, ostao je Sigismund u akovu sve do kraja
oujka.23 Odatle je otiao u Ilok, vratio se opet u akovo, produio zatim u
Gorjane i poetkom lipnja stigao u Poegu.24 U Poegi je ostao desetak dana,
ekajui da se okupi vojska. Za to vrijeme nije ni vojvoda Hrvoje sjedio skrtenih
ruku, ve je traio saveznike sjeverno od Save i pozvao Turke u pomo. Poetkom
srpnja preao je Sigismund s vojskom Savu i prodro do Vrbakog grada (Orbaz), ali
gaje vojvoda Hrvoje uz pomo Turaka suzbio i prisilio na povratak.25
Da vrati kralju Sigismundu milo za drago, na poziv Sigismunda Naikog poslao je
1400. godine vojvoda Hrvoje svoju vojsku i odrede turskih akindija preko Save. U
toj provali teko su stradali posjedi kraljevih pristaa u okolici Poege, Naica,
Gorjana i Levanjske Varoi,26 a nije bila poteena ni okolica akova. Dio te
vojske preao je takoer i preko Une i napao cistercitsku opatiju Topusko i Zrin.27
O estini otpora na koji su tada Turci nailazili govori molba uenika novaka
Peuke biskupije, Nikole iz Nevne (Levanjske Varoi), upuena papi Bonifaciju LX.
da ga oslobodi svih crkvenih kazni, jer je u obrani domovine i kranstva okupio
manji broj krana i ratnika (bellatores) s kojima je zarobio i ubio nekolicinu
Turaka i Srba (Turcos et Rascianos) koji su spalili crkve, kue, sela i posjede.28
21 Klai, o.c, II, p. 328.
22 Malyusz, Elmer, Zsigmondkori okleveltar, Budapest 1951, T. I, p. 573.
23 Fejer, o.c, T. X/2, p. 645; Malyusz, o.c, T. I, p. 576; Kukuljevi, Ivan, Jura
Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagrabiae 1862, Pars I, p. 169.
24 Ljubi, o.c, IV, p. 413.
25 Klai, o.c, II, p. 336.
26 MOL, Budapest, Dl. 33 616 (... Sigismundus filius Alexandri de Nekche ... ad
castrum suum Nekche Boznenses et Turcos adducendo et per eosdem de eodem spolia,
incendia, strages et devastationes enormiter perpetrando, et quid plura dum nos
congregato valido nostro exercitu ad opprimendum pertinentiam dictorum Boznenses et
Turcorum versus prescriptum regnum Bozne personaliter accessisemur...); Zichy,
Kdroly, Codex diplomatics domus senioris comitum Zichy de Zich et Vasonkeo, Pesth
1874, T. V, p. 149; i'si, o.c. Starine JAZU 39, p. 131,132, 154.
27 ii, o.c. Starine JAZU 39, p. 158.
28 Monumenta vaticana historiam regni Hungariae. Bullae Bonifacii LX. P.M. (1396.-
1404.), Budapest 1889, II, p. 229, 230.
24
POETAK DROBLJENJA HRVATSKE I NOVE TURSKE PROVALE
Katastrofalan poraz sultana Bajezida I. Yildirima u ratu s mongolskim hanom Timurom
blizu Angore (Ankare) 1402. i prinevski rat u borbi za prijestolje, zaustavili su
Turke u irenju Osmanskog Carstva na europskom kontinentu. Prestankom opasnosti od
turskih napada u politikom ivotu Hrvatske i Ugarske ponovno je u prvi plan izbilo
pitanje kraljeve osobe. Nezadovoljstvo Sigismundovom vladavinom irilo se meu
svjetovnim i duhovnim velikaima koji izlaz i rjeenje vide u osobi Ladislava
Napuljskog, kojeg je svestrano podravao i zagovarao papa Bonifacije LX. Ohrabren
sve jaom podrkom, sredinom lipnja 1402. poslao je Ladislav vojvodu Alojzija
Aldemarisca sa pet galija i jednim brigantinom da u njegovo ime uspostavi vlast u
Dalmaciji i Hrvatskoj. Provodei dobiveni nalog milom ili silom, napao je
Aldemarisco 6. rujna Vranu, koja se nakon mjesec dana opsade predala. Osvajanjem
Vrane pokret protiv Sigismunda dobio je sveopi zamah u Hrvatskoj i Ugarskoj,
potaknut jo i Sigismundovim nametanjem svoga neaka Albrechta Austrijskog za
nasljednika. Procjenjujui da su uvjeti za preuzimanje prijestolja napokon sazreli,
19. srpnja 1403. iskrcao se Ladislav u Zadru. Tu su ga doekali vojvoda Hrvoje
Vuki, knez Ivan Nelipi i mnotvo plemia iz Bosne. Dva dana kasnije stigli su
ostrogonski (Esztergom) i kaloki (Kalocsa) nadbiskupi, zatim biskupi iz Zagreba,
Gyora, Veszprema i Nitre i bivi ban Detrik Bubek u pratnji ugarskih plemia.
Raspravljajui to poduzeti dalje, predloili su ugarski velikai Ladislavu da
otputuje u Stolni Biograd i okruni se za kralja. Ali zastraen oevom pogibijom,
Ladislav se nije usudio poi dalje, pa je 5. kolovoza 1403. krunidba obavljena u
Zadru.
Ladislavovu neodlunost i pomanjkanje hrabrosti iskoristio je Sigismund da silom
uspostavi svoju vlast i vrati mir u zemlji. Naime, pouzdavajui se u svoje uvijek
odane velikae i vojskovoe Nikolu Gorjanskog, Ivana Morovia, Martina Dersa,
Filipa Koroga i ibora iboria preao je Sigismund odmah u protunapad, odluno
slamajui arita otpora svojih protivnika. U nizu estokih okraja njegove su
vojskovoe ubrzo porazile Ladislavove pristae na sjeveru Hrvatske (Slavonija) i u
cijeloj Ugarskoj. tovie, da bi ubrzao slamanje otpora, proglasio je Sigismund
javni oprost svim pobunjenim velikaima uz jamstvo ivota i svih dobara.
Takav nepovoljan razvoj dogaaja potaknuo je Ladislava da se krajem listopada 1403.
vrati u Napulj, iako se nije odricao snova da e u dogledno vrijeme ipak zasjesti
na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Prije odlaska, svoje kraljevske ovlasti prenio
je na vojvodu Hrvoja i Alojzija Aldemarisca.
U procjepu izmeu kralja Sigismunda i vojvode Hrvoja Vukia, priklonio se bosanski
kralj Stjepan Ostoja Sigismundu. Bosanska vlastela na elu s vojvodom Hrvojem,
nezadovoljna mirenjem sa Sigismundom, zbacila je Ostoju s prijestolja i za kralja
Bosne postavila Stjepana Tvrtka II., sina kralja Tvrtka I. Zbaeni kralj zatraio
je pomo od Sigismunda, pa je 1405. poslao Ivana Morovia i hrvatskog bana Pavla
Bisena (Bessenvo de Ezdege) s vojskom preko Save. Nailazei na estok otpor osvojio
je Ivan Morovi Dobor, Bobovac, Srebrenik i cijelu Usoru, dok je Pavao Bisen,
unato osvajanju Bihaa i osobnoj pomoi kralja Sigismunda, bio suzbijen.1
Uvidjevi da na bojnom polju vie nee nita postii, vratio se Ivan Morovi iz
Usore.
1 MOL, Budapest, Dl. 8 923, 8 998; ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 256, 257;
Fejer, o.e., T. X/4, p. 398.
25
Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini
Prije odlaska predao je Stjepanu Ostoji Bo-bovac i u Srebreniku smjestio posadu pod
zapovjednitvom Nikole zvanog Garazda iz Kria (de Kerezthwr) iLadislava
Szilagvja.2 Ratovanje u Bosni nastavljeno je i 1406., a 1407. stigao je na elu
vojske do Bobovca i kralj Sigismund, ali se na putu razbolio i morao je uzmaknuti.3
Jo u vrijeme priprema za odlazak u Bosnu, ponudio je Sigismund Republici Veneciji
savez, ne bi li tako lake skrio mo vojvode Hrvoja Vukia i atro bosansku
vlastelu. Njegove ponude Republika je odluno odbila, ne elei se izravno mijeati
u sukob i utjecati na njegov ishod. Naime, u ratu izmeu pristaa kralja Sigismunda
i Ladisla-va Napuljskog ona je bila suzdrana, vjerujui da bi u pogodnom trenutku
mogla vie postii svojom diplomacijom nego orujem. Potivanje mirovnog sporazuma
u Torinu iz 13 81. bio je Republici dobar izgovor, iako je izbjegavala izvriti
preuzetu obvezu i godinje platiti sedam tisua zlatnika.4
Nezadovoljan polovinim uspjehom u Bosni, ve od jeseni 1407. zapoeo je Sigismund
s pripremama za novu vojnu. Prvih dana svibnja 1408. stigao je on na elu vojske u
Gorjane i akovo, gdje se zadrao krae vrijeme. Iz akova je Sigismund produio u
Dragotin, kamo je stigao 17. svibnja,5 i zaputio se u Bosnu. Nastupajui vrlo
urno, osmi dan utaborio se pod Doborom6 i poetkom lipnja strahovito potukao
vojsku Tvrtka II., a zarobljenu bosansku vlastelu bezobzirno je dao pogubiti.7
Meutim, Sigismundovi glavni protivnici Hrvoje Vuki i druge vojvode i velikai
izbjegli su njegovu osvetu i sauvali svoju samostalnost. Posebno, Sandalj Hrani
protiv koga je Sigismund slao vojsku, ali ga nije mogao slomiti.
Poraz kod Dobora zastraio je Sigismundove protivnike, pa je stranku Ladislava
Napuljskog zahvatilo ope rasulo. Meu prvima pokorio se Sigismundu moni knez Ivan
Nelipi,8 kojeg e uskoro slijediti i ostali velikai. Pritjenjen gotovo sa svih
strana i bez oslonca na turske vojne odrede zbog sudjelovanja u prinevskom ratu,
bio je potkraj 1408. prinuen izmiriti se s kraljem Sigismundom i vojvoda Hrvoje
Vuki.
Uvidjevi da od prijestolja preko Jadranskog mora nee nita biti, prodao je 9.
srpnja 1409. Ladislav Napuljski za stotinu tisua zlatnika Zadar, Novigrad, Vranu,
otok Pag i sva svoja prava na preostali dio Dalmacije Republici Veneciji. Ta
bezona trgovina, ije su posljedice odredile njezinu stoljetnu povijesnu sudbinu,
bila je kobna za Hrvatsku. Osim Zadra i okolice, do kraja jeseni Venecija je
zaposjela otoke Pag i Rab i opsjela ibenik. Uzalud je kralj Sigismund 1411. poveo
rat protiv Venecije, koji je 1413. zavrio primirjem na pet godina prema naelu tko
to posjeduje neka mu i ostane (utipossidetis). U odmjeravanju snaga na vojnom i
diplomatskom polju Hrvatska se bez dobro opremljenog ratnog brodovlja nije mogla
obraniti, pa je novom ratu protiv Venecije od 1418. do 1420. zajedno s otocima
izgubila svoje najvanije gradove (Split i Trogir) i najvrjedniji dio svoje obale,
a njezino more postaje
2 MOL, Budapest, Dl. 37 588; ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 259-263; Fejer, o.e.,
T. X/4, p. 385.
3 ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 291.
4 Wenzel, o.e., III., p. 472-474.
5 ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 306, 307.
6 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 307.
7 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 307-309; Fejer, o.e., X/4, p. 752.
8 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 312-314.
26
pomorski put Republike Venecije. Bio je to nenadoknadiv gubitak u kojem su Hrvati i
Hrvatska gotovo izgubili tlo pod nogama, a zajedno s njim ishodite i obiljeja
svoje stoljetne dravne i pravne opstojnosti na tom prostoru koja e mona
Republika sustavno zatirati.
Jo uoi tih sudbonosnih zbivanja, poslije jedanaest godina prinevskog rata,
prijestolje Osmanskog Carstva preuzeo je 1413. sultan Mehmed I. (1413. - 1421.) s
pridjevkom elebi (uen, sran i otmjen gospodin). Isto kao prijanjih godina,
otricu svojih napada Turci su opet usmjerili prema Ugarskoj, Srbiji i Bosni, a
preko njih i Hrvatskoj. Ve 1415. opustoili su akindijski odredi skopskog
krajinika Ishak-bega okolicu Zrina i Blinje, poharali posjede Nikole Frankapana i
prodrli u Sloveniju do Celja. Taje provala uslijedila nakon stoje vojvoda Hrvoje
sredinom kolovoza blizu Doboja udruenim snagama s Turcima strahovito porazio
slavonskog bana Pavla upora, Ivana Morovia, Ivana Gorjanskog, Martina Dersa od
Sredica i druge slavonske i ugarske velikae, koji su tom prilikom bili zarobljeni.
Osim Pavla upora, kojeg je zadrao vojvoda Hrvoje, ostale zarobljenike odveli su
Turci i za njihovo osloboenje zatraili visoku otkupninu. Znajui dobro koga su
zarobili, Turci su za Ivana Morovia u ime otkupnine traili pravo bogatstvo u
iznosu od etrdeset tisua zlatnika.9 Prikupljanje novca za njegovo oslobaanje
trajalo je vie godina, pa su Ivanova supruga Urula i njegovi roaci prodali i
zaloili veinu obiteljskih posjeda. Nakon vie od etiri godine tekog tamnovanja
bio je 1420. Ivan Morovi napokon slobodan.10
Zaokupljen vjerskim pitanjima kralj Sigismund nalazio se u to vrijeme u Konstanci,
odakle je otputovao u Francusku, ponovno se vratio u Konstancu i nastavio put kroz
Njemaku, da bi nakon sedam godina izbivanja opet stigao u Ugarsku. Premda daleko
od tih zbivanja, Sigismund je bio dobro obavijeten o svemu, pa je odmah iza
povratka 1419. zapoeo s vojnim pripremama za rat protiv Turaka. Pripreme su
obavljene dosta brzo, ali se vojni pohod pretvorio u pokazivanje sile i
zastraivanje protivnike strane. Dok je Sigismund na elu vojske boravio na
tromei Ugarske, Srbije i Bugarske blizu Orove," prele su turske akindije 1419.
Savu i opustoile vei broj naselja u Slavoniji.12 Traei predan ponudio je sultan
Mehmed I. primirje na pet godina, kojeg je Sigismund bez kolebanja prihvatio.
Meutim, njegov nasljednik sultan Murad II. (1421. - 1451.) smatrao je da ga
dogovor o primirju ne obvezuje, pa su Turci 1422. upali u Poeku kotlinu13 a 1423.
opustoili okolicu akova i zapalili crkvu u selu Joavi.14
Ratovanje s Turcima nastavljeno je u Vlakoj i sjevernoj Srbiji, u emu je
istaknutu ulogu opet imao Ivan Morovi.15 U nekoliko bitaka bila je turska vojska
poraena, da bi potkraj srpnja 1427. kralj Sigismund zaposjeo Beograd. Grad je
kralju predao neak i nasljednik nedavno preminulog despota Stefana Lazarevia,
ura Brankovi, potivajui tako ugovor sklopljen izmeu Sigismunda i despota
Stefana. Prema istom ugovoru trebao je Sigismund preuzeti i Golubac na Dunavu, ali
ga zapovjednik i vojvoda nije htio predati bez novane naknade koju mu je dugovao
despot Stefan. Vojvodin zahtjev Sigismund je odbio, pa je on za traeni iznos
tvravu predao Turcima. Gubitak Golupca potaknuo je kralja na novu vojnu i u
proljee 1428.
9 Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 209.
Nichilominus tamen tandem proutplacuit exercituum domino, in cuius manu omnis
consistit Victoria trumphalis, ipsi nostro exercitu fatis sinistra statuentibus,
prefatus Johannes banus post multa sui bellicosi laboribus certamina, inter alios
nostros fideles barones in area certaminis huiusmodi per iam fatos Turcos non sine
plurimorum suorum carissimorum fratrum et familiarium predictorum occisione et
interitu captus et in Turkyam abductus, ibique dirissime captiuitati et teterrimis
carceribus mancipatus per continuos quatuor annos et vltra huiusmodi captiuitatis
penas diriter preferre est coactus. Et licet ipse ob huiusmodi sudorosorum suorum
seruiciorum merita de talis modi dire captiuitatis mancipio nostre maiestatis
subsidio non in merito redimi debuerunt. Tamen nobis tunc racione prima in remotis
agentibus ex eoque et propter alia ardua agenda regnorum nostrorum notabilem
expedicionem concernencia sibi in hac parte subuenire nequencitibus a manibus
dictorum Turcorum suis propriis sumptibus, videlicet pro qu adraginta milibus
florenis puri auri per ipsius thesauri scrinalis, aliarumque ingencium rerum suarum
et honorum hincinde dissipacionem et dilapidacionem jobagionumque suorum non
modicam dispersionem ac possessionum suorum deuastacionem et desolacionem
difficilime acquisitis extitit liberatus...
10 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 182.
11 AHAZU, Zagreb, D-VIII-90.
12 Zichy, o.c, T.V., p. 559.
13 Lukcsics, o.c, T.I, p. 132.
14 Idem, o.c, T.I, p. 150.
15 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 209.
27
opsjeo je grad. Kad se oekivala predaja napol razruenog Golupca, stigao je sultan
Murad s vojskom gradu u pomo. Traei astan izlaz postignut je dogovor: neka
sultan zadri grad, a Sigismund se nesmetano s vojskom povue preko Dunava. Turci
se, meutim, nisu drali dogovora ve su iznenada napali Sigismundovu vojsku i
povlaenje se pretvorilo u golo spaavanje ivota i bijeg preko Dunava. Samo krae
vrijeme zatim poslao je sultan svoje akindije preko Save u Srijem.16
Nasuprot neuspjehu u opsadi Golupca, zaposjedanjem Beograda postigao je kralj
Sigismund krupan vojni uspjeh. Gotovo jedno stoljee bio je Beograd nesavladivo
uporite u obrani Ugarske i cijelog sjevera Hrvatske.
Voen raznim poslovima kao njemaki i eki kralj i rimski car, napustio je 1430.
Sigismund Ugarsku i Hrvatsku. Upravljanje dravnim poslovima povjerio je sebi
uvijek odanom palatinu Nikoli Gorjanskom, slavonskom banu i svome tastu Hermanu
Celjskom i hrvatskom banu Nikoli Frankapanu. Kraljevo izbivanje u tuini potaknulo
je trvenja izmeu krupnih velikaa, a nasilja, otimaine, razbojstva, ubojstva i
razna druga bezakonja prevrila su izmeu Save i Drave svaku mjeru. Usporedo s tim,
poetkom 1432. ugasio se ivot hrvatskog bana Nikole Frankapana, a ivotni put
Nikole Gorjanskog i Hermana Celjskog bliio se takoer kraju. Smrt bana Nikole
iskoristili su Turci i pod vodstvom Ishak-bega provalili u Hrvatsku sve do Zadra,
odakle su odveli manji broj zarobljenika i otjerali mnogo stoke.17
Na mnoge pritube plemstva iz Slavonije upuene kralju, sazvao je 1. svibnja 1432.
Herman Celjski Slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o alosnim prilikama u
zemlji i mjerama koje valja provesti da se onemogue bezakonja, a nakon provedene
istrage poinitelji zloina i nasilja kazne.
Tri mjeseca kasnije sastali su se duhovni i svjetovni velikai Ugarske u Budimu da
bi raspravili to je potrebno poduzeti za obranu od Turaka i drugih vanjskih
neprijatelja. Obavijeten o tom skupu kralj je Sigismund zakljuio da ugarski
velikai osim praznih mudrovanja nisu uinili nita. S obzirom na to, vjerojatno uz
izdanu pomo svojih savjetnika, izradio je on potkraj 1432. ili poetkom 1433.
osnovu za vojno ureenje i poslao staleima neka je na Saboru rasprave i proglase
zakonom u obrani zemlje. Prema toj osnovi pogranini krajevi bili su podijeljeni u
vojne oblasti, bolje reeno krajita, koje ine okosnicu obrane. Prva oblast
obuhvaala je juni i primorski dio Hrvatske nasuprot Republici Veneciji i Turcima.
Druga je bila slavonska uzdu rijeke Une, a trea, prostorno najvea, juno od Save
usorska oblast. U slavonskoj i usorskoj oblasti ratovali bi nii plemii iz svih
slavonskih upanija, kao i upanija june Ugarske. Osim spomenutih, preostale dvije
oblasti inila su temivarsko i erdeljsko krajite.18
Uspostava i raspored vojnih oblasti bila je dobro zamiljena obrana od Turaka i
posluila je kao zametak buduih banovina u Bosni, kao i Vojne granice u Hrvatskoj
u 16. stoljeu. Takav raspored nametale su obrambene i ivotne potrebe,
pretvarajui velik dio stanovnitva na tom prostoru u vojnike, kojima e ratovanje
protiv Turaka postajati gotovo zanimanje.
Smrt vrhovnog kancelara i zagrebakog biskupa Ivana Albena i palatina Nikole
Gorjanskog 1433. ubrzali su Sigismundov povratak u zemlju. Njegovi bliski suradnici
nestajali su jedan za drugim, a i sam je bio zaao u visoku ivotnu dob. Kao odanu
osobu i vjetog vojskovou jo 1433. postavio je Matka Talovca za upravitelja
Zagrebake biskupije, a nakon smrti Hermana Celjskog 1435. i za slavonskog bana.
Ope prilike u Bosni postajale su sve sloenije, pa se Sigismundov tienik Tvrtko
II. bez njegove pomoi nije mogao odrati. Nepokorna krupna vlastela neprestano je
urovala s Turcima i slabila kraljev poloaj. Vjerojatno znanjem kralja Sigismunda,
poveo je 1434. Matko Talovac vojsku u Bosnu i osvojio Jajce, Komotin, Boac i
Hodidjed.19 Osvajanje Hodidjeda neposredno je ugrozilo planove turskih vojskovoa
16 Fejer, o.e., X/6, p. 860-867;Klai, o.e., knj. III., p. 137.
17 Gelcich, Jozsef, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno
Hungariae, Budapest 1887, p. 367; Fermendin, Eusebius, Acta Bosnae, Zagrabiae
1892, p. 138.
18 Thallczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb
1916, p. 257-260.
19 AHAZU, Zagreb, D-X-67; Thallczy, Lajos - ldasy, Antal, Codex dipomaticus
partium regno Hungariae adnexa-rum, Budapest 1907, p. 124-126.
28
i krajinika, pa je Ishak-begov sin Barak potkraj 1435. napao grad.20 Kako je
prola ta opsada, ako je do nje s obzirom na doba godine uope i dolo, nije
poznato. Blie istini bit e da je vojvoda Barak ekao povoljnije vremenske prilike
u proljee 1436. i znatno bolje uvjete za siguran vojni uspjeh. Naime, prvih dana
proljea 1436. zapoeo je u Hrvatskoj rat za batinu kneza Ivania Nelipia protiv
Ivana (Ana) Frankapana, kojeg je po kraljevu nalogu vodio Matko Talovac. Nekako u
isto vrijeme upale su turske akindije u Slavoniju, a jedan njihov odred stigao je
i do Ostroca na Uni.2
Osvajanjem grada Hodidjeda dobili su Turci snano uporite u Bosni, odakle su
nesmetano mogli upadati u sredinji dio Bosne i dalje prema junim i zapadnim
dijelovima Hrvatske.
Ve na izmaku ivota, prikupio je kralj Si-gismund 1437. vojsku za novi ratni pohod
protiv Turaka, u kojem osobno nije sudjelovao. Uz ostale vojskovoe na elu te
vojske bili su erdeljski vojvoda Ivan Marczalv Sigismund, car i kralj (1386.-1437.)
i severinski ban Franko Talovac. Poslije prijelaza preko Dunava kod Poeane,
vojska je prodrla do Petrovca na Mlavi i spalila tursko brodovlje. Odatle je
produila do Kruevca i 23. lipnja zapalila grad. Na povratku, sustigao je vojvodu
Marczalvja voa akindija Ali-beg Mihaloglu kod Smedereva, gdje se zametnuo estok
boj u kojem su Turci bili posve poraeni. Koji mjesec kasnije, tonije 9. prosinca
1437., umro je kralj Sigismund u Pragu. Za njegova nasljednika bio je izabran
austrijski vojvoda Albrecht V. iz obitelji Habsburg (1437. - 1439.) odnosno, mu
Sigismundove jedine keri Elizabete.
Pobjeda nad Turcima kod Smedereva ubrzala je odluku sultana Murada da iskoristi
promjenu na prijestolju i 1439. osvoji Smederevo i zaposjedne gotovo cijelu Srbiju,
ugrozivi tako neposredno Hrvatsku i Ugarsku. Pokuaj kralja Albrechta da pritekne
Smederevu u pomo nije uspio, a njegova iznenadna smrt ostavila je nerijeeno
pitanje nasljednika prijestolja. Procjenjujui da e borba oko izbora novoga kralja
odvratiti pozornost u obrani granica i pograninih tvrava, zakljuio je sultan
Murad da tu priliku valja to prije iskoristiti. Odmah nakon povratka iz Smedereva
zapoeo je s pripremama za novu vojnu, a njezin cilj je bio osvajanje Beograda. Kao
iskusan dravnik i vojskovoa on je dobro znao da e, osvoji li Beograd, irom
otvoriti Turcima vrata za osvajake pohode daleko na zapadu. Ve prvih dana
proljea 1440. vojska je bila okupljena, pa se sultan Murad iz Edirnea zaputio
prema Beogradu.
Zapovjednik obrane Beograda i beogradski kapetan bio je u to vrijeme poglavar reda
vitezova ivanovaca u Hrvatskoj i Ugarskoj Ivan Talovac, brat hrvatskoga bana Matka
Talovca. Osim vojske pod njegovom zastavom, obrana grada sastojala se od nekoliko
stotina plaenih strijelaca iz Italije i eke, kao i manjeg broja Srba.
Obavijeten o kretanju osmanske vojske, prior Ivan briljivo se spremio za obranu i
duu opsadu grada. U grad je dopremio vee koliine hrane i streljiva te uvrstio
gradske zidove. Pribavio je takoer i novu vrstu oruja kojim se mogao
suprotstaviti i poraziti znatno veu vojsku. Novo oruje inile su dvije vrste
20 Gelcich, Jozsef, Diplomatarium, p. 394; Fermendzin, Eusebius, Acta Bosnae, p.
147.
21 Thallczy, Ljos - Barabs, Samu, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest
1897, p. 321.
22 Fermedzin, o.e., p. 142-144; Thallczy -Aldsy, o.c.,p. 119.
29
puaka, od kojih su jedne izbacivale desetak olovnih zrna, a druge jedno olovno ili
eljezno zrno s kojima se gaalo na udaljenost od nekoliko stotina metara. S
nekoliko desetaka takvih puaka i dovoljnim koliinama baruta, raunajui pritom i
na iznenaenje, bio je Ivan Talovac siguran da e moi odoljeti sultanu Muradu.
Prije nego to je sultan stigao do Beograda, zametnuo je on s Turcima boj na
otvorenom polju, ali se uskoro uvjerio da nema dovoljno snage i povukao se u
beogradsku tvravu. Za koji dan opkolio je Murad Beograd s kopna i vode i poeo ga
zasipati kamenim kuglama iz topova i pokretnih tornjeva, da bi u zidovima probio
otvore kroz koje e na juri upasti u grad i osvojiti ga. Ali to bi Turci i
njihovi topnici danju otetili ili poruili, branitelji su nou popravili. Otvore i
oteenja na zidovima zasipali su zemljom i kamenjem. Prolazili su tako dani i
mjeseci, a svaki turski juri slaman je pod zidovima grada. Pucnjevima iz puaka
branitelji su u turskim redovima stvarali pravu pusto. Bijesan zbog neuspjele
opsade naredio je tada sultan Murad da se jarak naokolo tvrave ispuni drveem i
granjem kako bi osmanskoj vojsci olakao penjanje ljestvama na gradske zidove.
Promatrajui to Turci rade, dovezeno drvee i granje branitelji su nou posuli
barutom i bacili na njih vee koliine lako zapaljivih tvari. Kad su idueg dana,
kako u izvoru stoji zabiljeeno, Turci poput skakavaca (quasi locustae) krenuli
preko jarka i poeli se ljestvama uspinjati na zidove, bacili su branitelji
upaljene baklje i klade na drvo u jarku. Posuto barutom drvo je planulo u golemu
vatru u kojoj je stradalo vie stotina Turaka. Pucajui iz topova i bacajui
zapaljive strijele, branitelji su takoer unitili ili zapalili tursko brodovlje na
Dunavu, dok su galije usidrene uz obalu zarobili. Uz teke gubitke i potpun poraz
bio je sultan Murad prisiljen na povlaenje, a za novi napad nije vie imao snage
niti se mogao suprotstaviti novoj vrsti oruja.
Da bi iskalio svoj bijes za pretrpljeni poraz, poslao je 1441. sultan Murad svoje
akindije koje su ognjem i maem opustoile itav kraj izmeu Save i Drave.23
Koliko su u tom napadu stradali pojedini dijelovi Slavonije, teko je prema
uopenim vijestima bilo to odreeno zakljuiti. Ali na temelju pojedinanih
podataka o sukobima i okrajima s akindijama kod Levanjske Varoi i Dobre Kue,
nema sumnje daje otpor Turcima bio vrlo estok.24 Podijeljeni u manje ete i
skupine upadaju tada akindije i u okolicu Topuskog, gdje u Boviu pale crkvu sv.
Kvirina.25
Stranaki rat i borbu poljskog kralja Vladislava za prijestolje nakon smrti kralja
Albrechta, iskoristio je bosanski vojvoda Stjepan Vuki, pa je u jesen 1440.
ovladao Omiem, Neretvom i upom Poljica. Unato tome i razornim provalama
akindija, izvojevao je 1441. i 1442. daroviti vojskovoa i vojvoda Ivan (Janos)
Hunyady sjajne pobjede nad Turcima, a poetkom 1444. izmeu Nia i Pirota u klancu
Kunovice nanio im teak poraz.26
Istodobno drei se podalje od sukoba i stranakih borbi i koristei zauzetost u
ratu s Turcima, Republika je Venecija pod izgovorom da e ih vratiti, poetkom
1444. zaposjela Omi i Poljica i nastavila sakaenjem primorskog dijela Hrvatske.
Hunyadyjevi uspjesi na bojnom polju snano su utjecali na ope raspoloenje i
uvjerenje da je Turke mogue ne samo zaustaviti u osvajakim pohodima, nego i
protjerati iz Europe. Svjestan stvarne opasnosti koja mu prijeti, pogotovo to se u
Maloj Aziji upleo u rat protiv Karamana, ponudio je sultan Murad sklapanje ugovora
o primirju, odnosno miru. Prema njegovoj mirovnoj ponudi miljenja su u dravnom
vijeu bila podijeljena i konaan ishod ovisio je o stavu Ivana Hunyadyja.
Nagovoren od despota ura, Hunyady se ipak priklonio miru. premda je papin
poslanik Julije Cesarini bio protiv toga. Poetkom srpnja 1444. doputovali su kralj
Vladislav i lanovi dravnog vijea u Szeged (Segedin), kamo je bio stigao i turski
poslanik. Nakon podue rasprave i pogaanja sklopljeno je primirje, tonije mir na
deset godina. Najvie koristi od mira imao je despot ura kojemu su Turci, uz
uvjet da plaa sultanu godinji danak i alje odreeni broj vojnika ako to bude od
njega zatraeno, vratili
23 Radoni, Jovan, Zapadna Evropa i balkanski narodi prema Turcima u prvoj polovici
XV. veka, Novi Sad 1905, p. 107.
24 Lucsics, Pl, XV. szazadi ppak oklevelei, Budapest 1938, II, p. 210, 301.
25 Lukcsics, o.e., II, p. 197.
26 Jireek, Konstantin, Istorija Srba, Beograd 1952, I, p. 367; Klai, o.e., III,
p. 229.
30
cijelu nekadanju Despotovinu. Ugarskoj je takoer bila vraena Vlaka, ali je
njezin vojvoda morao sultanu plaati danak. Osim toga, Turci su se obvezali da nee
prelaziti Dunav i provaljivati na podruje Ugarske, ako to ne bi inila druga
strana na prostoru Osmanskog Carstva.
Tako skopljeni mir znaio je pravu pobjedu turske diplomacije jer je Turcima davao
pravo slobodnog djelovanja prema Bosni, a preko nje i Hrvatskoj.
Samo nekoliko dana poslije sklapanja mira stiglo je kralju Vladislavu pismo
zapovjednika udruene kranske mornarice na Istoku, u kojem javlja da su stigli do
Helesponta (Darda-nela) i da e pokuati zaprijeiti sultanu Muradu povratak s
vojskom iz Male Azije. Na europskom prostoru inae je malo turske vojske, pa je
prilika da se Turci odatle protjeraju. Pismo slina sadraja dolo je kralju
Vladislavu i od bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa, u kojem ga poziva da se ne
dri mira s vjerolomnim Turcima, nego da iskoristi odsutnost sultana Murada i
smjesta udari na Turke. Kralju Vladislavu obratio se i sultan Karamana Ibrahim
istiui da je pravi as za vojnu protiv sultana Murada.
Protiv mira vatreno je istupio i papin poslanik, tvrdei da sklopljeni mir zapravo
i nije mir, niti su kralj i okupljeni velikai imali pravo sklopiti takav mir.
Naime, stupanjem ugarsko-hrvatskog kralja u savez s drugim kranskim vladarima u
borbi protiv Turaka, bez njihova pristanka uope nije bilo mogue sklopiti pravno
valjan mir. Dapae, s ugarske strane to je jednostran in koji druge ne obvezuje.
Sluajui Cesarinija, okupljeni velikai u dravnom vijeu polako su mijenjali
miljenje i otvoreno se alili da je sklapanje mira bilo prenagljeno i
nedomiljeno. Ponesen sadrajem primljenih pisama i istupom papinog izaslanika,
kralj Vladislav je odustao od mira. Kao iskusan vojskovoa jedino se Ivan Hunyady
drao suzdrano i nije bio sklon odustajanju od mira. Ali kada mu je kralj na
Cesarinijev prijedlog obeao Bugarsku kao nasljednu kraljevinu, nije Hunyady vie
kolebao, pa je 4. kolovoza bilo zakljueno da se ugovor o miru s Turcima proglaava
nitavnim, i da se do 1. rujna okupi i pripremi vojska za prijelaz preko Dunava.
Suprotno donesenom zakljuku ostao je despot ura vjeran Turcima i sultanu Muradu,
pa je desetak dana kasnije utanaio sa sultanovim izaslanicima poseban ugovor o
miru. tovie, u skladu s tim ugovorom onemoguio je Jurju Kastriotu da preko
Despotovine dovede vojsku koja e se pridruiti kralju Vladislavu.
Mlad i poletan i osobno hrabar, vjerovao je kralj Vladislav da je upravo njemu
povijest namijenila ulogu zaustavljanja turske najezde i protjerivanje Turaka iz
Europe. Meutim, oekivana pomo je izostala, pa se u kraljevu taboru okupilo jedva
desetak tisua vojnika. Od hrvatskih velikaa doao je kralju u pomo jedino brat
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana, Franko Talovac, predvodei nekoliko stotina
konjanika.
Dobro obavijeten o svemu odmah je sultan Murad prestao s napadima na Karaman i
sklopio mir sa sultanom Ibrahimom, da bi odatle pohitao s vojskom u Europu,
odnosno, tursku Rumeliju. Dvadesetog rujna preao je Vladislav kod Beograda s
vojskom Dunav i zaputio se u Vidin, ali ga nije elio opsjedati ve je produio do
Nikopolja. Spalivi podgrae u Nikopolju i zaobilazei potom gorske klance Balkana
dopro je 9. studenoga do Varne, odakle je namjeravao idui crnomorskom obalom stii
do Bospora. Istoga dana uveer ugledale su predstrae nedaleko od svoga logora
utaborenu vojsku sultana Murada II. Idueg dana 10. studenog 1444. zapoeo je u
prijepodnevnim satima odluan boj, u kojem je kralj Vladislav izgubio ivot, a
njegova vojska pretrpjela teak poraz.27
Pobjedom kod Varne rasprili su Turci snove o njihovom protjerivanju iz Europe i
osigurali svoju prevlast na Balkanskom poluotoku za nekoliko stoljea. Od tog
vremena Osmansko Carstvo stalno poveava pritisak na Bosnu, a ostaci Bizantskog
Carstva i srpska Despotovina bili su unaprijed osueni na propast. Turske akindije
i razne druge razbojnike druine krstare Bosnom i sve ee upadaju u Hrvatsku. U
proljee 1445. opustoile su akindije okqlicu Otoca i razorile benediktinski
samostan sv. Nikole.28
Za pogibiju kralja Vladislava kod Varne nije se neko vrijeme nita pouzdano znalo.
Istom kada je ta vijest bila potvrena, trebalo je to prije izabrati novoga
kralja. Raspravljajui dugo o
27 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 102-104; Klaic, o.e. III,
p. 235-237.
28 Lukcsics, o.e., IL, p. 227,228.
31
Vitez sa znakovljem Blagajskih, kraj 14. st.
Pavlsarsa znakovljem Kaniaja, oko 1450.
tome, konano je poetkom svibnja 1445. vojvoda Nikola Iloki u ime cijelog
plemstva predloio da to bude sin kralja Albrechta, Ladislav, roen poslije njegove
smrti. Budui daje Ladislav bio maloljetan i pod skrbnitvom, bilo je pitanje tko
e u njegovo ime upravljati dravom. Za taj vrlo utjecajan poloaj bilo je dosta
zainteresiranih, ali je najvie izgleda imao vojvoda Ivan Hunyady. Na Saboru
odranom na Rakokom polju ispred Pete, 6. lipnja 1446., Hun-yady je proglaen
gubernatorom i vladarom drave. Osobnim ugledom i vojnom silom utiao je on brzo
svoje protivnike, iako je u estokom ratnom sukobu s celjskim grofovima Friedrichom
i Ulrichom bio prisiljen na kompromis. Nasilniko ponaanje i razbojniki postupci
grofa Friedricha i njegova vojskovoe Jana Vitovca prevrili su mjeru i obzire
plemstva, pogotovo kad je Friedrich nakon smrti bana Matka Talovca prigrabio
slavonsko banstvo i preoteo vei broj gradova i posjeda u Slavoniji.
Ratniku i vojskovoi Hunyadyju ishod bitke kod Var-ne duboko se urezao u pamenje,
pa je gotovo bio opsjednut milju kako sultanu Muradu uzvratiti to snaniji udarac
i satrti ga na bojnom polju. Traei pomo na raznim stranama ubrzo je, meutim,
spoznao da se moe pouzdati samo u vojsku iz Ugarske i Hrvatske, kao i manji broj
vojnika iz Vlake, nekoliko stotina kriara iz Njemake i topnika iz eke. Vojsku
iz Hrvatske predvodili su hrvatsko-dalmatinski ban Franko Talovac, brat nekadanjeg
bana Matka Talovca, Hunyadyjev roak i slavonski ban Ivan Sekelj (Szekely) i
Stjepan Bani od Lendave.
Unato loem iskustvu s despotom urem u vojnom pohodu do Varne, Hunyady se nadao
da e ga nakon prelaska s vojskom preko Dunava ipak pridobiti na svoju stranu i da
e zajednikim snagama udariti na Turke. Oekujui takav ishod pregovora, poetkom
rujna 1448. preao je on Dunav kod Kovina i utaborio se blizu Smedereva, gdje je
ostao gotovo mjesec dana. Da se dobije na vremenu, u dosluhu s Turcima otezao je
despot ura s pregovorima, obavjetavajui istodobno Turke o Hunyadyjevim
planovima i snazi njegove vojske. Kad se napokon uvjerio da od saveznitva s
despotom urom nee biti nita, zaputio se potkraj rujna Hunyady prema Niu, usput
plijenei i palei kao da se nalazi u neprijateljskoj zemlji. Po dolasku u Ni
odustao je od prvotnog plana, vratio se na Kosovo polje i utaborio uz lijevu obalu
rijeke Sitnice. Na maloj udaljenosti znatno premonija turska vojska pratila gaje u
stopu i ve 17. listopada poeli su prvi konjaniki okraji. Ohrabren povlaenjem
sultana Murada s lijeve na desnu obalu Sitnice, poao je Hunyady odmah za njim i ne
slutei da se oko njega stee obru. Usprkos silnom junatvu i hrabrosti i
preziranju smrti, u idua
32
dva dana bila je Hunyadyjeva vojska naprosto satrvena, a on sam doivio je potpun
slom bezglavo bjeei s bojita. Meu nekoliko tisua poginulih ostali su na bojnom
polju banovi Ivan Sekelj i Franko Talovac, Stjepan Bani i drugi. Zajedno s njima
izginula je i veina Hrvata koje su predvodili. Traei spas u bijegu prema Dunavu,
saekivali su Srbi u zasjedama bjegunce, iskaljivali svoj bijes na njima zbog
pljake i palea i ubijali. Klonei se Turaka i Srba probio se Hunyady pjeaei do
Kladova, ali je bio prepoznat i odveden despotu uru i odmah zatvoren.29 Za
njegovo oslobaanje traio je despot vrlo velike ustupke koje su morali jamiti
vodei velikai Ugarske i Hrvatske, pa je uoi Boia 1448. nakon sastavljanja
ugovora i sveane prisege Hunyady opet bio na slobodi. Grb Ivana Talovca
Druga velika bitka na Kosovu polju nije oznaila samo odnos snaga u skoroj
budunosti i labui pjev sultana Mu-
rada, ve je ujedno pokazala i ukupnost duhovnih osobina sudionika u tim
zbivanjima, ije su ishodite Turci tako dobro shvatili i znalaki koristili u
ostvarivanju svojih ciljeva. To se duhovno stanje iskazivalo u vlastoljublju i
samoljublju, prijetvornosti i vjerolomnosti, udvor-nitvu, laskavosti,
licemjernosti, potkupljivosti i mrnji premajaemu, surovosti, nemilosrdnosti,
nasilnosti i grabeljivosti prema slabijem, zluradosti i zavisti prema drukijem i
sposobnijem, iskljuivosti, samodovljnosti i neprikosnovenosti u poimanju svijeta,
ljudskih i etikih vrijednosti toliko razliitih od srednjoeuropskih kulturnih,
civilizacijskih i kranskih dostignua. Na tom mentalnom sklopu i razdjelnici
izmeu Istoka i Zapada, Turci su silovito udarali po najranjivijim mjestima,
spretno uzmicali i poputali, sklapali saveze i ugovore, kao slijepo orue
iskoritavali pojedince i etnike skupine i bezobzirno ih odbacivali, sustavno
izgraujui vojnu i dravnu mo Osmanskog Carstva, da bi na kraju i sami postali
rtva tog istog mentaliteta.
Hrabrei zapravo sama sebe obeavao je Hunyady da e uskoro poi na novu vojnu
protiv Turaka, ali za tako to nije vie bilo dovoljno materijalnih i raspoloivih
ljudskih mogunosti, niti je on poslije izgubljene bitke na Kosovu polju bio ista
osoba. Navalni rat protiv Turaka pretvara se tada u obrambeni, u kojem Turci
stalnim napadima iscrpljuju branitelje i zadobivaju sve izrazitiju vojnu nadmo.
Premda ve na izmaku ivota, poslao je 1450. sultan Murad svoje akindije ponovno
preko Save. ira okolica Poege bila je opet iroka pozornica turskih razaranja, u
kojima je teko stradala i benediktinska opatija Rudina blizu sela eavca.30
Duga i vrlo uspjena vladavina sultana Murada II. znatno je ojaala osmansku
dravu, obranila osvojeno i stvorila vojne i druge pretpostavke za nove osvajake
pohode. Osim sjajnih pobjeda kod Varne i na Kosovu polju, Turci su u tom razdoblju
vrsto zagazili i preko rijeke Drine, zaposjeli Hodidjed i Vrhbosnu (budue
Sarajevo), odakle su akindije Isa-bega Isahkovia imale otvoren put prema dolini
Neretve, naroito sjeverno od Save i cijeloj Hrvatskoj.
29 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, Graz-Wien-Kln 1975.
Eingeleitet und bersetzet von Renate Lachmann, p. 103, 104.
30 Lukcsics, o.e., IL, p. 285.
33
PAD BOSNE 1463.1 NEPOSREDNO UGROAVANJE HRVATSKE
Sultana Murada II. naslijedio je 1451. njegov sin Mehmed II. (1451. - 1481.), uz
ije ime je ubrzo dodan pridjevak et-Fatih, odnosno, Osvaja. Preuzimajui
prijestolje kao najprei zadatak dravne i osvajake politike bilo je sultanu
Mehmedu osvajanje preostataka Bizantskog Carstva, tonije Constantinopolisa i ue
okolice grada. Napadom s kopna i mora bio je 29. svibnja 1453. Constantinopolis
osvojen i prestalo je postojati drevno Bizantsko Carstvo, a osmanska drava i
njezini sultani postaju batinici carskog zvanja i nekadanjeg Carstva. Ime gradu
promijenjeno je u Istanbul, koji postaje prijestolnica osmanskih vladara i drave.
Ponesen ratnom slavom idue godine stigao je na elu vojske sultan Mehmed u Srbiju
i opsjeo Smederevo, ali je despot ura uspio obraniti grad i privremeno odgoditi
propast srpske Despotovine. Na odlasku ispod Smedereva ostavio je sultan dio svoje
vojske koju su Srbi uz pomo Ivana Hunyadyja potukli, a sam Hunyady dobio je
donekle zadovoljtinu provalivi do Nia i spalivi Vidin.
Poraz osmanske vojske nije obeshrabrio sultana Mehmeda, ve je 1455. opet stigao u
Srbiju i poslije dueg opsjedanja osvojio Novo Brdo. Da bi dobio na vremenu i
proveo odgovarajue pripreme, sklopio je s despotom urom i mirovni ugovor,
ostajui i dalje nepokolebljiv u provoenju osvajakih planova.
Opasnost od turske najezde napokon je prisilila kralja Ladislava da se ozbiljnije
pozabavi obranom zemlje. Sredinom sijenja 1456. sastao se u Budimu Sabor stalea
radi dogovora o pripremi vojne protiv Turaka. Pregovori i dogovori krupnih velikaa
napredovali su vrlo sporo, unato zalaganju papinog poslanika Ivana Carvajala i
gorljivih istupa franjevca Ivana Kapis-trana, koji je za obranu kranskog svijeta
pozivao okupljene stalee na kriarski rat protiv Osmanskog Carstva.
Za opasnost od napada sultana Mehmeda znalo se, vie nego dobro, u Osijeku, odakle
je 8. veljae 1456. mavanski ban Ivan Korog javio Ivanu Kapistranu kako mu je
doao glasnik bosanskog kralja, a stigao mu je i list od despota ura. Na temelju
saznanja do kojih je doao, sultan Mehmed kree na opsadu Smedereva i Beograda. Od
bosanskog kralja, hercega Stjepana i vojvode Petra, sina vojvode Radoslava,
zatraio je sultan pomo u veem broju vojnika i ratne opreme, ali su mu oni
umjesto pomoi ponudili uobiajeni danak. Istog dana dok mu to javlja doao je u
Osijek i glasnik Skenderbega (Jurja) Kastriota, koji mu je prenio poruku daje
Skenderbeg voljan udariti na Turke.1
Kad su se na Saboru u Budimu krupni velikai konano uspjeli dogovoriti o obrani
zemlje od Turaka, stigla je dvoru obavijest da je sultan Mehmed pokrenuo vojsku
ispod Smedereva i zaputio se prema Beogradu.
Pod dojmom primljene obavijesti, izdao je kralj Ladislav hitan nalog da se utvrde
svi prijelazi preko Dunava, a gradovi opskrbe hranom i streljivom. Shvaajui kao
iskusan vojskovoa bolje od drugih kakva opasnost prijeti zemlji od osmanske
vojske, pohitao je s malobrojnim snagama Ivan Hunyady odmah za Beograd, a za njim
su krenuli papin poslanik Ivan Carvajal i na elu svojih kriara Ivan Kapistran.
1 Pettkd, Bela, Kapisztran Janos levelezese a magvarokkol, Tortenelmi tar,
Budapest 1901, p. 193, 194.
34
Svakako bolje i podrobnije obavijeten o tim zbivanjima od ostalih, tih je dana
napustio Osijek i ban Ivan Korog da bi se s manjim odredom vojske pridruio Hunya-
dyju u Beogradu. elei, navodno, biti to blie popritu ratnih zbivanja, ostao je
kralj Ladislav u Budimu, odakle je zajedno s Ulrichom Celjskim neprimjetno umakao u
Be. Kad su velikai saznali da je kralj napustio Ugarsku razili su se na sve
strane, a od saborskih zakljuaka ostala su samo mrtva slova na papiru. Obrana
Beograda bila je na taj nain preputena Ivanu Hunya-dyju, Kapistranovim kriarima,
banu Ivanu Korogu i papinu poslaniku Ivanu Carvajalu (Juan de Carvaial).
Poetkom srpnja 1456. opkolio je sultan Mehmed Beograd i odmah zapoeo s napadima.
Golema turska vojska tukla je topovima i bijesno juriala na gradske zidove vie od
dvadeset dana, ali bez ikakva uspjeha. Smjelost i odlunost branitelja Beograda, da
po cijenu ivota obrane grad, prisilila sultan Mehmed ll. Fatih (Osvaja) je
sultana Mehmeda na povlaenje, pretr-pjevi pritom dosta velike gubitke.
Pobjedniko slavlje branitelja Beograda nije trajalo dugo jer je 11. kolovoza
zarazna bolest pokosila Hunyadyja, a 23. listopada i Kapistrana u Iloku. Ozbiljno
naruena zdravlja vratio se iz Beograda u Osijek i ban Ivan Korog, gdje je dvije
godine kasnije umro.
Bez obzira na gubitke i poraze, nije sultan Mehmed odustajao od plana da srpsku
Despotovinu pretvori u tursku pokrajinu i tako osigura nesmetano irenje osmanske
drave prema zapadu. Prije odlaska s glavninom vojske 1458. u Grku, provoenje tog
plana povjerio je velikom veziru Mahmud-pai. Zaposjedajui vojna uporita i
gradove ostvario je vezir, meutim, polovian uspjeh. Istodobno da se osigura u
provoenju tog plana od iznenadna napada novoizabranog ugarskog i hrvatskog kralja
Matije (Matijaa, 1458. - 1490.), sina vojskovoe Ivana Hunyadyja, koji je po
gavranu (corvus) u oevu grbu bio prozvan Corvin, poslao je on svoga sina Ali-bega
s vojskom preko Save. Zajedno s njim krenuli su i krajiki zapovjednici na elu
akindija koje su podijeljene u manje skupine preplavile velik dio Slavonije.
Pustoei Srijemom sve do Petrovaradina i blizu Futoga, Ali-beg je napao i zapalio
Mitrovicu. O pokretima turske vojske u Slavoniji i Srijemu stizali su kralju Matiji
hitni izvjetaji, pa je uz pomo Ivana Carvajala i ostalih vojskovoa odluno
odbacio Turke preko Save u Bosnu i pokazao se dorastao protivnik sultanu Mehmedu.2
Osvajanjem utvrde arnovo (Avala) u kolovozu 1458. Mahmud-paa je opasno ugrozio
Beograd, kojeg su Turci od tog doba stalno imali na oku. Posve neometan, u proljee
1459. stigao je sultan Mehmed s vojskom do Smedereva, koje mu se 20. lipnja preda
bez borbe. Padom Smedereva prestala je postojati srpska Despotovina i pretvara se u
pograninu oblast Osmanskog Carstva. Njezinim ukljuivanjem u sastav osmanske
drave opasnost od turske najezde za Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu postaje sve
izrazitija i zlokobnija, a obrambeni rat pretvara se u opu znaajku ratovanja s
Turcima. Premda je u vojnim pohodima 1458. i 1459. stradalo mnotvo stanovnitva u
Srbiji, koje su Turci odveli u zarobljenitvo i raselili, znatan dio tog
stanovnitva uvrstili su oni i u pomone vojne redove i koristili ga u borbi protiv
Ugarske, i osobito protiv Hrvatske.
2 Nagy, Ivan -Nyry, Albert, Magyar diplomacziai emlekekMatyas kirly korbol,
Budapest 1875., Elsktet, p. 38-42; Babinger, Franz, Mehmed Eroberer und seine
Zeit, Mnchen 1953., p. 133.
35
Okonanjem ratovanja u Srbiji otricu svojih napada sultan Mehmed tada usmjerava
protiv vlakih vojvoda Vlada Dracula i Radula te Jurja Kastriota u Albaniji. Za to
vrijeme posredstvom i nagovorom pape Pija II. sklopio je 1461. kralj Matija savez s
bosanskim kraljem Stjepanom Tomaeviem. Oslanjajui se na taj savez i raunajui
na obeanu papinu pomo odbio je 1462. bosanski kralj platiti Turcima traeni
danak. Bio je to dobro doao izazov sultanu Mehmedu koji je ekao samo pogodnu
priliku da napadne Bosnu. U proljee 1463. okupio je on vojsku kod Edirnea, drei
u strogog tajnosti kamo e ona krenuti. tovie, primio Potelj, tvrava na Neretvi
je poslanstvo bosanskog kra-
lja i obeao primirje na petnaest godina. Usporedo s tim, pod zapovjednitvo Ali-
bega, sina vezira Mahmud-pae, poslao je i nekoliko odreda akindija prema Savi da
bi zadrao i zavarao kralja Matiju. Samo nekoliko dana kasnije, nastupajui vrlo
urno, stigao je sultan Mehmed s vojskom u Skopje i preko Vuitrna i Sjenice
munjevito udario na Bosnu. Kao svoju prethodnicu poslao je velikog vezira Mahmud-
pau koji je 19. svibnja doao do grada Bobovca, odakle je kralj s roacima i
dragocjenostima pobjegao u Jajce. Drugi dan naao se pod Bobovcem i sultan Mehmed,
a zapovjednik obrane grada, zastraen turskom vojskom, predao je grad bez borbe.
Ispod Bobovca pohitao je Mahmud-paa za kraljem u Jajce, ali je on ve bio napustio
grad i sklonio se u tvravu Klju. Kad je Mahmud stigao do Kljua opkolio je
tvravu i odmah je poeo tui topovima. Poloaj tvrave bio je takav daje ona mogla
izdrati vrlo dugu opsadu, pa se veliki vezir plaio da je nee moi osvojiti. S
obzirom na to pribjegao je on lukavstvu i pismeno zajamio kralju da mu se nita
zla nee dogoditi ako se preda. Vjerujui Mahmud-pai, predao se kralj Stjepan
Tomaevi i zajedno s Mahmud-paom otputovao u Jajce, gdje ih je ekao sultan
Mehmed. Pod sultanovom prisilom izdao je zarobljeni kralj naredbu posadama u
tvravama i gradovima da se predaju Turcima. Za desetak dana zaposjeli su Turci sve
vanije gradove i tvrave u Bosni. Unato dobivenom jamstvu velikog vezira, sultan
je nesretnom kralju dao odrubiti glavu. Na taj nain, gotovo bez ikakve borbe,
nestalo je Bosansko Kraljevstvo.
Pad Bosne i zla sudbina kralja Stjepana Tomaevia zaprepastili su i duboko
zabrinuli okolne zemlje, ponajvie Hrvatsku i Ugarsku. Ponesene pobjedom, pojurile
su turske akindije u Hrvatsku, opustoile i popalile cijelu Krbavu i Liku, kao i
posjede kneza Frankapana gotovo do Senja.3 U estokom okraju suprotstavio se
Turcima hrvatski ban Pavao pirani, ali su ga oni zaskoili i zarobili. Banova
supruga zatraila je tada pomo od Venecije ne bi li moda otkupom spasila mua.
Njezinu nevolju iskoristila je Venecija traei od nje da joj ustupi Klis, Knin i
Ostrovicu, a za uzvrat Republika e njoj i njezinoj djeci osigurati miran i
dostojanstven ivot.4 S obzirom na takve uvjete, zarobljenom banu nije bilo spasa i
gubi mu se potom trag.
Openito nezadovoljan razvojem dogaaja i shvativi da je u traenju pomoi od
pape, sklapanju saveza s talijanskim knezovima, Napuljskim Kraljevstvom i
Republikom Venecijom,
3 Idem, o.c, I, p. 216-219.
4 Idem, o.c, I, p. 237, 238.
36
samo izgubio na vremenu, i da gaje brzim pokretima vojske sultan Mehmed pretekao,
ubrzao je kralj Matija vojne pripreme. Izbijanjem Turaka na desnu obalu Save bile
bi Slavonija i juna Ugarska dovedene u smrtnu opasnost, pa je zbog toga trebalo
djelovati vrlo brzo i odluno da se ta opasnost ukloni. Voen tim ciljem, poetkom
jeseni 1463. preao je kralj Matija s vojskom Dravu kod Virovitice, odakle se
spustio do Gradike, gdje je preao Savu i zaputio se prema Jajcu. Zajedno s njim
ili su brojni slavonski, hrvatski i ugarski velikai sa svojim vojnicima, a meu
njima i hrvatski ban Stjepan Frankapan. Jo prije nego to je kralj stigao do Jajca
vojne su prethodnice napale i opsjele grad i tvravu Zveaj. Turci su hrabro
odbijali napade i zapovjednik tvravske posade u Jajcu, Harambai Iljas-beg, nije
elio ni uti o predaji.5 Puna dva mjeseca lomljena je turska obrana da bi Iljas-
beg bio prisiljen na predaju, pa je na sam Boi 1463. kralj Matija uao u grad.
Turska posada u Zveaju predala se nekoliko dana prije toga, jer takoer nije imala
nikakvog izgleda za obranu. Osvajanjem Jajca i Zveaja predala se kralju Matiji
gotovo cijela Bosanska Posavina, zatim nekoliko gradova uz Vrbas i u oblasti Usora.
U tim borbama velike zasluge na bojnom polju stekao je slavonski velika Emerik
Zapolja, zbog ega mu je kralj povjerio dunost upravitelja Bosne (gubernator
Bosne) da provede organizaciju obrane i uspostavi javnu upravu.
Vojna kralja Matije ohrabrila je sinove vojvode Stjepana Vukia, Vlatka i
Vladimira, koji su samostalno vodili rat protiv Turaka i otimali od njih pojedine
gradove i manje oblasti. Svoja osvajanja opravdavao je vojvoda Vladimir da to ini
u ime Republike Venecije, zbog ega se ona morala ispriavati kralju Matiji/'
Premda dobro obavijeten o zbivanjima u Bosni, sultan Mehmed nije odgovarao na
izazov niti kupio vojsku, jer u pravilu Turci nisu zimi ratovali. Zapravo, prividno
nezainteresiran za nepovoljan razvoj dogaaja, radio je on zduno na uvrivanju
osmanske vlasti u Bosni i pretvaranju Bosanskog krajita u Bosanski sandak. Na
elo novoosnovanog sandaka postavio je 1463. Mehmed-bega Minetoglua, koji je do
tada bio Smederevski sandakbeg. Osnivanje sandaka u Bosni bilo je sudbonosno za
dalji slijed dogaaja jer je svojim poloajem bio pogranini sandak, odakle e
ubudue zapoinjati svi turski napadi i provale u Hrvatskoj. To vie to je njegov
sandakbeg imao vrlo iroka ovlatenja {serbestiyet) i mogao je samostalno voditi
manje vojne pohode, organizirati provale i usmjeravati pljakake upade prema
mjestima i krajevima gdje se moglo ugrabiti najvie plijena.
Na izmaku zime okupio je 1464. sultan Mehmed novu vojsku da bi vratio izgubljeno i
zadobio nove prostore u Bosni. Isto kao prole godine poslao je u prethodnicu
velikog vezira Mahmud-pau, ija pojava je u Bosni izazvala silan mete i bjeanje
stanovnitva prema Dubrovniku i uope jadranskoj obali. Pogotovo kad su turske
akindije upale u zalee Splita, ibenika i Zadra, a preko Krbave i Like doprle do
posjeda bana Stjepana Frankapana i poinile mnoge tete.7
Potkraj lipnja stigao je u Bosnu i sultan Mehmed i 12. srpnja 1464. zapoeo s
opsadom Jajca. Punih etrdeset dana tukao je grad topovima, slao vojsku na jurie i
na kraju doivio poraz. Izvjetaji da opsjednutom gradu hita u pomo vojska kralja
Matije smanjivali su izglede za uspjeh opsade, pa je Mehmed osobno poticao vojsku
na jurie. Posada Jajca hrabro je odbijala napade i nanosila sve vee gubitke
turskoj vojsci. Pod vodstvom Emerika Zapolje bila je kraljeva vojska doista blizu
Jajca i sultanu Mehmedu nije preostalo drugo nego da prekine opsadu. Osim toga i
njegova vojska bila je sve iscrpljenija, ponestalo je hrane i stalno se poveavao
broj ranjenika. Da ne bi ostavio pobjednikoj strani velike topove salivene podno
grada, naredio je Mehmed da se prije povlaenja bace u Vrbas.8
Nakon odlaska sultana Mehmeda vratio se Emerik Zapolja s vojskom iz Bosne u
Slavoniju i pridruio kralju Matiji, koji je tada odluio osvojiti cijelu
sjeveroistonu Bosnu i odbaciti Turke preko Drine. Poetkom listopada preao je on
s vojskom Savu kod Rae9 i zaputio se pokraj
5 Memorien eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 140, \A\;Frakni, Vilmos,
Mtys kirly levelei, Budapest 1893.,T.I.,p. 63,64.
6 Ljubic, o.e., X., p. 278; Fermendiin, o.e., p. 257.
7 Nagy-Nyry, o.e., I., p. 286.
8 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 141.
9 ffl/c, o.e., IV., p. 71.
37
oo
HRVATSKA
SREBRENIKA I JAJAKA BANOVINA 1471.
| ] OSMANSKO CARSTVO MLETAKI POSJEDI
100 KM
' i\ VIS
Zvornika do Srebrenice. Kad je Srebrenica bila osvojena vratio se kralj Matija u
Zvornik, ali unato dobro postavljenom topnitvu tvravu nije mogao osvojiti. Kino
vrijeme, nedostatak hrane i rani poetak zime primorali su ga sredinom studenog na
povratak, koji je zbog raskvaenih putova i silna blata bio vrlo tegoban.
Osvajanjem u sjeveroistonoj Bosni i Podrinju elio je kralj Matija stvoriti
dovoljno irok pojas uzdu Save od Beograda preko Mave, Srebrenice i Jajca sve do
rijeke Une, koji e zaprijeiti Turcima napade i upade preko Save u Srijem i
Slavoniju i dalje u junu Ugarsku.
Takoer i 1465. boravio je kralj Matija s vojskom u Bosni.10 Koji je bio cilj
njegova dolaska, nije poznato. Vjerojatno da mu je namjera bila vojno ojaati
osvojena podruja i rijeiti neka od temeljnih pitanja vezanih za osnivanje Jajake
i Srebrenike banovine. U osnovi bilo je to ostvarenje obrambenog plana kralja
Sigismunda iz 1432., odnosno, 1433. i pretvaranje prostora Banovina u krajiko
podruje kao protuteu Bosanskom sandaku. Za njihovo snabdijevanje i vojnu pomo
bile su dune brinuti se Zagrebaka, Krievaka, Poeka, Vukovska i Srijemska
upanija. Umjesto krupnih velikaa, na elo Banovina postavljao je kralj Matija,
uglavnom, vojne zapovjednike vjete ratovanju s Turcima. To prije to su oni
najbolje i poznavali njihov nain borbe, u kojoj milosti nije bilo ni za jednu
stranu. Za vie od pedest godina surovih i bespotednih borbi s Turcima ve je bio
stasao poseban soj odlunih, ludo smjelih i od ivota ogrubjelih ratnika i
graniara koji e obiljeiti cijelu epohu neprestanih okraja i ratovanja Hrvata
protiv Turaka.
10 Nagy-Nydry, o.c. I, p. 364, 370, 371.
39
SIRENJE OSMANSKE VLASTI I RAZORNI TURSKI NAPADI U HRVATSKOJ
Osnivanjem Jajake i Srebrenike banovine 1465. zatitio je kralj Matija od veih
turskih napada i provala sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku. Nasuprot tome,
lijevo krilo osmanske vojske imalo je slobodan prostor djelovanja prema jadranskoj
obali, odnosno Hercegovini, dolini Neretve i uope jugu Hrvatske. Sultan Mehmed i
njegove krajike vojskovoe nisu stoga gubile na vremenu, nego su odmah krenule u
napade i osvajanja. Od veih i znaajnijih mjesta bila je 1465. osvojena Foa i
cijela njezina ira okolica, a 1466. bosanski sandakbeg Isa-beg Ishakovi zaposjeo
je Mostar.
Rat kralja Matije u ekoj i njegova zauzetost osobnim planovima, dobro je dola
Turcima za nove i jo razornije provale u Hrvatskoj. U jesen 1467. upale su
akindije Isa-bega Ishakovia u okolicu Zadra i ibenika, opljakale i unitile to
su mogle unititi, zarobile vei broj ljudi i natjerale stanovnitvo u panian
bijeg.' Potkraj zime 1468. upale su Isa-begove akindije njima dobro znanim
putovima do Modrua, unitile vie stotina seoskih domainstava i opasno ugrozile
Senj.2 Prvih dana rujna iste godine osobno je Isa-beg vodio pljakaki upad sve do
Zadra, opustoio i opljakao sela i dobra u zaleu grada, i na povratku iz okolice
Zadra i Splita odveo nekoliko stotina ljudi u zarobljenitvo.3 Takoer i sredinom
sijenja 1469. upao je Isa-beg u okolicu Zadra i ibenika hvatajui ljude i
otimajui njihova dobra. Spaavajui gole ivote, zastraeno stanovnitvo pod
vlau Venecije bjealo je na dalmatinske otoke,4 odakle su neki odlazili preko
Jadranskog mora na Apeninski poluotok.
Teko pogoeni turskim provalama, knezovi Frankapani trae pomo od Venecije, a
njima se pridruuju i krbavski knezovi Kurjakovii, iji su posjedi bili stalna
meta turskih napada. Ope stanje pogorao je novi upad Isa-bega poetkom svibnja,
koji je preko Krbave i Like stigao do Senja, odakle su ga bogatim darovima
odvratili knezovi Frankapani. Od Senja su Turci produili do Modrua i opustoili
njegovu okolicu, preli zatim Kupu i preko Metlike stigli do Ljubljane. etrnaest
dana trajalo je njihovo divljanje Kranjskom, unitavanje i pljakanje dobara,
pustoenje i paljenje crkava, hvatanje ena, djece i mukaraca.5 Kad su saznali da
e im Hrvati zaprijeiti povratak, pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika
stanu se odmah vraati. Zbog visoka vodostaja sve opljakano i sve zarobljenike
nisu mogli preko Kupe prevesti, ve su manje vrijedne stvari pobacali u vodu, a dio
zarobljenika sasjekli.
Jedva da je prola ta opasnost, uslijedila je nova turska provala potkraj lipnja i
poetkom srpnja, u kojoj su akindije iz Bosne pohvatale nekoliko tisua ljudi na
jugu Hrvatske i opustoile imanja kneza Stjepana Frankapana.6
Turske provale najvie su pogaale knezove Frankapane, pa se oni posve okreu
Veneciji, trae njezinu zatitu i vojnu posadu u Senju. Obavijeten o alosnim
prilikama u Hrvatskoj i dranju knezova Frankapana, napokon se trgnuo i kralj
Matija da bi vojnom silom osujetio
1 Nagy - Nyijy, o. c, II, p. 67, 68.
2 Idem, o.c, II., p. 75, 76.
3 Idem, o.c, II., p. 87.
4 Ljubit, o.c, X., p. 423; Fermendin, o.c, p. 277.
5 Nagy-Nydiy, o.c, II., p. 102, 103, 105, 117,118, 122, 123; Ljubi, o.c, X., p.
430,432, 434-439.
6 Idem, o.c, II., p. 130-132; Ljubi, o.c, X., p. 454.
40
takav razvoj dogaaja i uspostavio kraljevsku vlast. Opravdano zabrinut da se pod
izgovorom pomaganja Fran-kapanima, Venecija zapravo eli ugnijezditi u Senju,
odakle bi zavladala Podvelebitskim kanalom i sjevernim dijelom Hrvatskog primorja.
S obzirom na to, poslao je kralj iskusna kapetana Blaa Maara (Podmanickog), da
bez obzira na otpor knezova Frankapana, u njegovo ime zaposjedne Senj. Usred borbe
izmeu Frankapana i kraljeva kapetana provalili su Turci po etvrti put zaredom u
Hrvatsku i doprli do Save, ali su zbog poplave i raskvae-nih putova bili
prisiljeni na povratak. Poslije njihova odlaska nastavio je Bla Maar otimati
Frankapanima gradove i posjede da bi se probio do Senja. Prema izvjetaju
venecijanskog poslanika, Senj je neko vrijeme bio posve naputen jer je
stanovnitvo saznavi o pribliavanju Turaka pobjeglo iz grada, pa je vojska
Republike ula u Senj da ga ne bi ugrabili Turci, i tako sauvala za knezove
Frankapane. Krae vrijeme zatim nahrupio je sredinom studenoga 1469. Bla Maar s
vojskom u Senj, zaposjeo ga u kraljevo ime i pretvorio u sjedite kapetanije.7
Bio je to nesumnjivo otrouman potez koji je svoju vrijednost ubrzo pokazao i
dokazao, iako je produbio jaz izmeu kralja Matije i knezova Frankapana. Odlunost
Blaa Maara u provoenju kraljeva naloga neposredno je utjecala na njegovo
postavljenje za bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u svibnju 1470. godine.
Preuzimajui bansku dunost namjeravao je on provaliti u Bosnu,8 ali su ga Turci
oito pretekli i osujetili njegovu namjeru. Naime, ujesen iste godine upale su
turske akindije u Hrvatsku i poinile mnogo tete. Istodobno s upadima na jugu
Hrvatske zaletavaju se akindije i preko Save u Slavoniju, gdje nailaze na estok
otpor. U svibnju 1471. poharao je Isa-beg cijelu okolicu Splita, ibenika i Zadra
sve do gradskih zidova.'' Poetkom lipnja upao je takoer Isa-beg preko Hrvatske do
Ljubljane i Kranja, preao gornji tok Save i stigao do Celja, odakle se morao urno
vratiti kad je saznao da se pribliava vojska iz Koruke.10
Pljakakim upadima i stalnim uznemiravanjima, Turcima je bio cilj rastoiti obranu
Hrvatske i krajikim zapovjednicima odvratiti pozornost od glavnih toaka napada i
osvajanja. Osim toga, unitavanjem materijalnih dobara i odvoenjem stanovnitva
sustavno lomiti otpornu snagu te obrane, pretvarajui pojedine predjele u pravu
pusto koji e u pogodan as postati laki plijen osvajanja.
Osnivanjem Hercegovakog sandaka 1470. i postavljanjem na njegovo elo Hamza-bega,
dobila je osmanska vojska jau udarnu snagu i pokretljivost u napadima na Hrvatsku.
Dokje Isa-beg provaljivao prema zapadu, dotle je Hamza-beg napadao prostor uz obalu
Save i obrnuto.
7 Idem, o.c, II, p. 136.
8 7de/w, o.c, II., p. 174, 175.
9 Idem, o.c, II, p. 216.
10 Idem, o.c, II, p. 224; Klai, o.c, IV, p. 105.
Osmanski janiar (gore) i spahija (dolje)
41
Premda je Bla Maar sredinom 1471. dobio pomonike u banovanju u osobi Damjana
Horvata od Litve (de Lythwa) i Pavla Tara, nisu oni bili u stanju nositi se s
Turcima na sve strane. Zapravo, poetkom lipnja na oigled mavanskog bana Matijaa
Morovia presjekli su Turci obrambenu crtu izmeu Beograda i Jajca i pokraj Save
zapoeli graditi utvrdu Zaslon (Bogiirdelen), odnosno abac,11 odakle su mogli
upadati u Srijem i neprestano ugroavati vei dio Slavonije. Takav razvoj dogaaja
primorao je banove Blaa Maara i Damjana Horvata da ostanu s vojskom u Slavoniji,
pa je obrana juga Hrvatske bila preputena banu Pavlu Taru. Pomno pratei pokrete
banske vojske poslao je poetkom kolovoza Isa-beg akindije u Hrvatsku, koji su
opustoili okolicu Zagreba i unitili dominikanski samostan izvan gradskih
zidova.12 Nekako u isto vrijeme glavninu svojih snaga pod vodstvom Hamza-bega
usmjerio je on na Poitelj u donjem toku Neretve, kojeg su branili ban Pavao Tar i
katelan grada Pavao Sandar. Opsjednutom gradu pomogao je Dubrovnik u novcu, hrani
i oruju, ali mu nije bilo spasa. Premone turske snage osvojile su 19. rujna 1471.
Poitelj.
Osvajanjem Poitelja ostvarili su Turci krupan vojni uspjeh, a obrana Hrvatske
pretrpjela je znaajan gubitak. Granica s Osmanskim Carstvom pomaknuta je tada do
rijeke Cetine, osim priobalnog podruja uz Jadransko more. Samo koju godinu kasnije
osvojili su Turci i Livno i zaposjeli cijelo Livanjsko polje.
alosne prilike u Hrvatskoj i nedovoljna briga kralja Matije u obrani od Turaka,
izazvale su ope nezadovoljstvo i pobunu krupnih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj,
koji potajno rade na njegovu udaljavanju s prijestolja uz pomo poljskog kralja
Kazimira. Meutim, od svojih pristaa saznao je on za urotu i tko su njezine glavne
voe, pa ih je pozivao na dvor i na razne naine im ugaao, pravei se pritom da
nita ne zna. Meu najopasnijim njegovim protivnicima bio je vojvoda Nikola Iloki,
kojega je najvie i odlikovao. Da bi zadovoljio njegovu tatinu, imenovao gaje 10.
studenoga 1471. kraljem Bosne i banom Hrvatske i Slavonije, dajui mu jo i zvanje
priora Vranskog. Na slian nain pridobio je kralj Matija Emerika Zapolju, Petra
Gereba i druge velikae, i zavjera je propala. Posljedice zavjere pogodile su
jedino zagrebakog biskupa Osvalda Tuza i peujskog biskupa Ivana (Janus Panonius),
a donekle i bivega bana Blaa Maara.
Imenovanje Nikole Ilokog bosanskim kraljem nije imalo utjecaja na prilike u Bosni,
niti je on uz kralja Matiju bio dorastao tom poloaju.
Gorskim i planinskim stazama Dinare, Grmea, Pljeevice i Kapele, upadaju akindije
Isa-bega 1472. u Hrvatsku i preko iarije u Istri stiu do Kopra.13 U proljee
iste godine upadaju one i preko Save u Slavoniju, o emu svjedoi pogibija Gapara
Koroga, posljednjeg mukog potomka nekad mone obitelji.14 Prikupivi svjee snage
upao je Isa-beg u Hrvatsku i 1473., a pojedini akindijski odredi pustoe i plijene
Kranjskom, Korukom i tajerskom. Jo razomija provala uslijedila je 1474. kad su
Turci oplijenili posjede Stjepana Frankapana, preli zatim Savu i opustoili
okolicu Ptuja, Varadina, Koprivnice, Krievaca i Rakovca.5 Od turskih napada nisu
hrvatski krajevi bili poteeni ni 1475. kada akindije upadaju preko Save i
plijene u okolici azme.16
Sve uestalije turske provale i napadi napokon su pokrenuli kralja Matiju da se
odluno suprotstavi Turcima i zatiti junu granicu Ugarske. Prikupljanje vojske i
ratne opreme poelo je prvih dana jeseni, a potkraj prosinca 1475. doputovao je
kralj Matija u Beograd. Predvodei vojsku, iz Beograda je produio do apca, kamo
je stigao sredinom sijenja 1476. godine. Oekujui napad Turci su dobro utvrdili
grad, snabdjeli ga s dovoljno hrane i streljiva i posadom od vie stotina vojnika.
Odbijajui hrabro napade vie od mjesec dana, Turci nisu mogli obraniti grad i 15.
veljae uslijedila je predaja.17 Pokuaj Ali-bega iz Smedereva i ahin
11 Thalldczy-Aldasy, o.c, p. 262; Klai, o.c, IV, p. 105.
12 AHAZU, Zagreb, D-XV-59.
13 Fermendin, o.c, p. 280.
14 MOL, Budapest, Dl. 23 079.
15 Nagy-Nydry, o.c, II, p. 260; AHAZU, Zagreb, D-XV-89.
16 AHAZU, Zagreb, D-XIV-55.
17 Fraknoi, o.c. I, p. 334, 335, IV, p. 316, 317
42
vojvode da priteknu apcu u pomo nije uspio, jer nisu bili dovoljno jaki da se
upuste u boj s vojskom kralja Matije.
Osvajanjem apca namjeravao je kralj Matija napasti i Smederevo, ali se zbog izdaje
ostrogonskog nadbiskupa morao hitno vratiti u Budim. Prije odlaska dao je popraviti
abac i poslao svoje vojskovoe da poharaju i opustoe sav kraj preko Drine sve do
Viegrada.18
Padom apca izgubili su Turci vano uporite pokraj Save to e bitno usporiti
njihove osvajake planove. Zajedno s Beogradom Sabac postaje okosnica obrane
Srijema i Slavonije, bolje reeno sjeverne Hrvatske i cijele june Ugarske, pa je u
skladu s tim kralj Matija proveo i upravne promjene. Smru bana Matijaa Morovia,
posljednjeg iz svoga roda,19 drevna Mavanska banovina bila je ukinuta i umjesto
nje osnovana abako-Beogradska krajika kapetanija i banovina sa sjeditem u
Beogradu. Prvi njezin kapetan bio je iskusan vojskovoa i ratnik Pavao Kinii
(Kinizsv).
Za razliku od sjevernog dijela, jug je Hrvatske ostao i dalje nezatien od provala
i napada bosanskih i hercegovakih sandakbegova i njihovih krajikih vojskovoa, o
emu govori pustoenje i pljakanje Dalmacije i Hrvatske sredinom 1476. godine.20 O
pripremanju nove provale akindija iz Bosne, znalo se ve prvih dana proljea 1477.
i da im je cilj upasti preko Hrvatske i austrijskih pokrajina u Furlaniju.21
Oekivana provala doista je uslijedila sredinom 1477., u kojoj su bile opustoene
Kranjska, tajerska, Koruka i Furlanija, a nita manje i zapadna Slavonija. Smrt
bosanskog kralja Nikole Ilokog kao daje smanjila pritisak na turske snage u Bosni
i ubrzala njihove napade i provale u Hrvatskoj i dalje prema zapadu.
Silno pogoeno pljakakim upadom turskih akindija 1477. zatrailo je slavonsko
plemstvo pomo od kralja Matije, koji se u to vrijeme nalazio u Austriji. Dok se,
meutim, ekalo kraljev odgovor, Turci su u listopadu opet protutnjili Hrvatskom i
preko Krasa stutili se u Furlaniju.
Uz ispriku zauzetou dravnim poslovima kralj je Matija 18. studenoga odgovorio
slavonskom plemstvu da ne moe osobno doi i poslati vojsku u Slavoniju, ve je
predloio da nedavno postavljeni ban Ladislav od Egervara sazove opi Sabor
plemstva i svih posjednika, bez obzira na red i stale, na kojem e se utvrditi
koliko tko moe dati ljudi za obranu. Takoer, pod prijetnjom kazne neka Sabor
odredi da je svatko duan ustati na oruje kad je u pitanju obrana zemlje. Osim
toga, neka Sabor dogovorom sviju prisutnih izabere posebnog kapetana koji e
predvoditi plemiku i narodnu vojsku, te pozivati na opi ustanak i biti na pomoi
banu u borbi protiv Turaka. Shodno tome, da se to prije oporave od pretrpljenih
teta, kralj ih je oslobodio svih davanja i plaanja u roku od etiri godine.22
Odgovor kralja Matije znaio je da se slavonsko plemstvo i njihovi podlonici sami
brane od Turaka kako najbolje znaju i umiju. Uostalom, takvo stanje trajalo je ve
godinama na jugu Hrvatske, pa su pojedini velikai da bi zatitili svoje posjede
potajno urovali s Turcima ili se priklanjali Veneciji. Svoju naklonjenost Veneciji
otvoreno su pokazivali knezovi Ivan (An) Frankapan i Karlo Kurjakovi, to kralju
Matiji nimalo nije bilo po volji.
Privueni pljakom, u dva navrata upali su Turci u Hrvatsku, Kranjsku i Furlaniju i
1478., ali su ih hrvatski velikai, dobivi pomo u novcu i oruju od Venecije, na
povratku saekali i na posjedu Petra Zrinskog negdje na Uni razbili.23
Uplitanje Venecije u politike prilike na jugu Hrvatske razdrailo je kralja
Matiju, pa je od duda Giovannija Moceniga zatraio objanjenje zato to ini. To
vie to su Ivan Frankapan i Karlo Kurjakovi kraljevi odmetnici i njihovo
pomaganje znai krenje meudravnog ugovora. U istom pismu za Ivanova urjaka
Karla Kurjakovia kralj nije birao rijei, ve gaje nazvao obinim tatom i
razbojnikom.24
18 Nagy-Nyty, o.e., II, p. 309.
19 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 483, 484.
20 Vramecz, Antun, Kronika, Zagreb 1908, p. 51.
21 Nagy-Nyry, o.e., II, p. 350.
22 HDA, Zagreb, Privilegium Nro 45.
23 Unrest, Jacob, Chronicum Austriacum, Collectio monumentorum veterum et
recentium, Brunsvigae 1724, T.I, p. 642-645.
24 Klai, o.e., IV, p. 134.
43
Iskazujui tako otro svoje nezadovoljstvo, ma koliko se trudio, kralj Matija nije
shvaao ivotnu stvarnost u krajini nasuprot Turcima, koja je traila drukije
ljude i drukije ponaanje od ivota na dvoru, i da su Kurjakovii i Frankapani
bili najvei stradalnici od razornih upada turskih akindija. ivei i odrastajui
u takvoj stvarnosti njihov se ivot sastojao od nesmiljene borbe za opstanak, u
kojoj se nisu birala sredstva i saveznitvo. Daleko od kraljevskog dvora na jugu
najbre im je pomo mogla stii iz Venecije, a dajui pomo njima titila je
Venecija zapravo samu sebe.
U elji da uspjeno okona rat s Venecijom ponudio je sredinom 1478. sultan Mehmed
kralju Matiji sklapanje sporazuma o miru ili makar primirju. Ponudu o sklapanju
mira bio je kralj Matija voljan prihvatiti i pregovori s turskim poslanstvom
ulijevali su nadu u povoljan ishod, pa je bilo izabrano poslanstvo koje e
otputovati u Istanbul i zakljuiti sporazum. U iskrenost sultana Mehmeda nije,
meutim, bio uvjeren jer su turske provale u Hrvatsku i austrijske pokrajine
govorile suprotno, o emu svjedoe Matijina pisma upuena sultanu u srpnju i
kolovozu 1478. godine.25 Oito u elji da dobije na vremenu, Mehmed se posluio
diplomatskom igrom, i kad je 29. sijenja 1479. s Venecijom sklopio mir, za mirovne
pregovore s kraljem Matijom nije vie bio zainteresiran. tovie, poetkom kolovoza
1479. izvrili su Turci najveu do tada provalu u Hratskoj i upali prvi put u
jugozapadnu Ugarsku. Koristei suno doba i nizak vodostaj, pregazili su "trkai i
palikue" (akindije) rijeku Unu, Savu i Dravu i stigli u Meimurje, opustoili
okolicu Nedelia i akovca, produili odatle u tajersku oko Ptuja i Ljutomera i u
manjim etama rasuli se do rijeke Raabe i okolice Vasvara.2fl Istom brzinom kako su
doli, tako su se i vratili pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika. Jedva da
se stanovnitvo malo pribralo od iznenaenja i silnog straha, kad su Turci poetkom
jeseni ponovno upali u Hrvatsku i Slavoniju, produili u Kranjsku i tajersku svuda
robei i palei. U potjeri za "trkaima i palikuama" sustigao ih je zagorski knez
Juraj Vitovac, sin nekadanjeg bana Jana, i na povratku razbio, preoteo im dosta
konja i zarobljenika.
Osim turskih provala snala je Hrvatsku potkraj 1479. i druga nevolja, kad je kralj
Matija poslao svoga kapetana Blaa Maara da vojnom silom skri otpor kneza Ivana
Frankapana. Posljedica te odluke bila je gubitak Krka, posljednjeg hrvatskog otoka,
koji je 22. veljae 1480. preao u posjed Venecije.
Istodobno s provalama u Hrvatskoj i austrijskim pokrajinama, napali su Turci
Erdelj, pod vodstvom Ali-bega i Iskender-bega Mihaloglua, Isa-bega i Hasan-bega
Evrenosoglua, te Bali-bega Malkooglua i drugih vojskovoa, ali su na Krunom polju
(Kenvermezo) doivjeli strahovit poraz koji se pretvorio u pravi pokolj osmanske
vojske.27
Pogoen stradanjem svoje vojske u Erdelju, traio je sultan Mehmed zadovoljtinu na
drugoj strani i smiljao diplomatsku stupicu kralju Matiji. Naime, kao
glasnogovornik posluio mu je bosanski sandakbeg Daud-paa koji je kralju ponudio
mir, a u potaji pripremao vojsku za
25 Frakni, o.c, I, p. 381, 382.
26 Unrest, o.c, p. 654; Vramecz, o.c, p. 51.
27 Babinger, o.c, p. 325, 326; Vramecz, o.c, p. 51.
44
silovit udar. Preko svojih uhoda pratio je paa kretanje kralja Matije i to
smjera, kako bi odabrao najpovoljniji trenutak za napad. Poetkom kolovoza 1480.
poveo je Daud-paa vojsku i preko Hrvatske upao u Kranjsku, Koruku i tajersku.
Doline rijeka Krke, Drave i Mure, Turci su pretvorili u pravu pusto, spalili sve
kue, crkve i neutvrena mjesta, zarobili i pohvatali mnotvo ljudi, meu kojima
vei broj sveenika.28
Za to vrijeme kralj se Matija nalazio u Donjoj Lendavi, odakle je pourio ne bi li
moda sustigao Daud-pau i presjekao mu povratak. Obavijeten o kraljevu dolasku
povlaio se paa stoje bre mogao, i zajedno s plijenom i robljem umakao u Bosnu.
Izazvan painom drskou poveo je kralj Matija potkraj listopada 1480. vojsku u
Bosnu da bi unitio glavna turska uporita i kaznio Daud-pau za poinjena
razaranja, pale, otimainu i stradanje stanovnitva u Hrvatskoj i susjednim
austrijskim pokrajinama. Nekoliko dana prije nego stoje preao Savu kod Gradike,
poslao je u prethodnicu hrvatskoga i slavonskog bana Ladislava od Egervara, koji je
uglavnom predvodio konjanike i nastupao dolinom Vrbasa prema Jajcu. Banu Ladis-lavu
pridruio se srpski despot Vuk (Zmaj) Grgurevi, pa su udruenim snagama napadali
Turke idui do Jajca. Nakon dolaska u Jajce njima se prikljuio jajaki ban Petar
Doci (Doczy) da bi silovito udarili na Vrhbosnu (Sarajevo), iznenadili i razbili
Daud-pau, spalili grad i opustoili njegovu cijelu okolicu. Prikupivi urno nove
snage preao je paa u protunapad, ali je kod Travnika ponovno bio potuen.29
Dok su ban Ladislav i ostale vojskovoe vodili estoke bojeve s Daud-painim
snagama, boravio je kralj Matija u Jajcu, odakle se prvih dana prosinca 1480.
vratio u Zagreb.
Nekako u isto vrijeme s odlaskom kralja Matije u Bosnu, preao je Pavao Kinii s
vojskom Dunav istono od Smedereva i provalio u Srbiju, palei i pustoei sve do
Kruevca. Na povratku iz Srbije polo je s njim i nekoliko tisua Srba da ih
prevede u junu Ugarsku. Uskoro zatim preao je on i po drugi put Dunav kod
Smedereva, gdje ga je ekao s vojskom smederevski sandakbeg Bali-beg Malkooglu.
Dobro voenim napadom razbio je Kinii Bali-bega i natjerao ga u bijeg, svladavi
pritom jo i tursko brodovlje na Dunavu, i slavodobitno se vratio s bogatim
plijenom i zarobljenim ratnim zastavama."
Porazi u Bosni i Srbiji primirili su krajike sandakbegove na granici Hrvatske i
Ugarske jer je pozornost sredinje vlasti bila usmjerena prema Apeninskom
poluotoku, gdje se iskrcala osmanska vojska i osvojila Otranto. Pojava Turaka u
Italiji natjerala je strah u kosti papi Sikstu IV., napuljskom kralju Ferdinandu
III. i talijanskim knezovima koji su preklinjali kralja Matiju da im pritekne s
vojskom u pomo.
Nakon povratka iz Bosne proveo je kralj Matija zimu u Zagrebu, gdje je sazvao Sabor
i odrao kraljevski sud. Kralju se ubrzo pridruila i kraljica Beatrice, a zajedno
s njom doli su i vodei velikai u dravi. Boravak kraljevskog dvora u Zagrebu
privukao je i mnoge velikae i plemie koji su u znak odanosti doli pokloniti se
kralju, ili ishoditi potvrdu starih ili dobivanje novih povlastica. Neki od njih
doli su i na poziv suda da se opravdaju, jer je sud velik broj velikaa i plemia
proglasio krivim i osudio ih zbog raznih zlodjela, nasilja i urovanja s Turcima,
da bi na kraju uglavnom bili pomilovani. O ukidanju izreenih presuda kralj je
objavio proglas svim posjednicima da to ini kao ustupak i zbog toga uvodi u
Slavoniji novu dau od pola forinte.
Na poziv svoga tasta, napuljskog kralja Ferdinanda, odgovorio je 10. oujka 1481.
kralj Matija iz Zagreba da mu preko Senja alje u junu Italiju pomo u pjeatvu i
konjanitvu pod vodstvom iskusnog vojskovoe i ratnika Blaa Maara.31 Glavninu te
vojske inili su Hrvati, koji su ratnim iskustvom u borbi s Turcima i osobnom
hrabrou uvelike pridonijeli njihovu porazu, pa su Turci morali predati Otranto i
napustiti Italiju.
U jeku rasplamsavanja borbi za Otranto iznenada je 3. svibnja 1481. umro sultan
Mehmed II. Smrt, uzrokovana trovanjem, snala ga je u naponu muevne dobi.
Sultansko prijestolje preuzeo je tada njegov najstariji sin Bajezid II. (1481.
-1512.) s pridjevkom Veli (Sveti). Veliki
28 Unrest, o.e., p. 654; Klai, o.e., IV, p. 146; Frakndi, o.e., II, p. 43,44.
29 Frakni, o.c, II, p. 66, 76-80, 91, 92; Tomai, Ivan, Chronicon breve Regni
Croatiae, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, knj. LX, p. 21.
30 Frakni, o.c, IV, p. 341, 342.
31 Idem, o.e., III, p. 108.
45
Grb knezova Zrinskih
Grb knezova Frankapana
vezir Karaman Mehmed-paa trudio se svim silama da to mjesto pripadne njegovom
mlaem bratu, princu Demu, zbog ega je platio ivotom.
Vijest o smrti sultana Mehmeda II. doekana je u Veneciji i cijeloj Italiji s
velikim olakanjem i radou iskazanoj poklikom "Veliki orao je mrtav!" (La grande
aquila e morta). Krajiki zapovjednici u Hrvatskoj nisu pokazivali takvo
raspoloenje jer su dobro znali da promjena na prijestolju ne znai i kraj
ratovanja s Turcima, nego da im predstoji jo neizvjesnija budunost koja bi mogla
imati nesagledive posljedice. Konano osvajanje Hercegovine 1482. potvrdilo je
njihova oekivanja i da novom sultanu poput njegova oca ne manjka ratobornosti koja
e zasigurno utirati put velikim osvajakim pohodima.
Na turski napad nije se dugo ekalo, pogotovo kad je kralj Matija ponudio vojnu
pomo princu Demu da bi svrgnuo s prijestolja brata Bajezida. Poetkom listopada
1483. poslao je sultan jake akindijske snage iz Srbije i Bosne u Hrvatsku, koje su
prele Unu i Savu i preko Kranjske upale u Koruku. Na desnoj obali Une akindije
su se podijelile na tri alaja (skupine) i krenule svaka svojim smjerom, da bi se u
povratku opet nale zajedno. Hrvatski ban Matija Gereb bio je obavijeten o upadu
akindija, ali nije imao dovoljno vojske da se suprotstavi Turcima. Ne gubei na
vremenu izvijestio je ban krajike zapovjednike i pozvao okolne velikae da mu
priskoe u pomo, aljui istodobno dio svog konjanitva neka na odreenoj
udaljenosti prati Turke u stopu. Pozivu bana Gereba odazvali su se despot Vuk
Grgurevi, knezovi Frankapani, Zrinski i Blagajski i drugi velikai, koji su
doekali Turke kod "broda Zrinskog" (Novigrad, Novi) i u dvodnevnom boju 29. i 30.
listopada potukli akindije do nogu i oslobodili sve zarobljenike. S vojnog
gledita bila je to sjajna pobjeda, u kojoj se hrabrou i baratanjem orujem
osobito istakao knez Bernardin Frankapan. Vie od tisuu Turaka palo je na bojnom
polju, a jo vie bilo je zarobljeno.
O toj pobjedi Hrvata nepoznati pisac zabiljeio je glagoljicom sljedee: Let
gospodnjih 1483. tada tecae, kada Gerebi Mafija, ban hrvatski, i Vuk despot i
gospoda hrvatska Turke pobie na brodu Zrinskoga, pobie je prez isla n
Iako grijei u godini, slino kae i kroniar Antun Vramec: Ovo isto vreme
sedemnadeste jezer Turkov na konjeh, ez Harvatsku zemlu jesu na Kransku robiti,
gati ipleniti zali. Deset jezer robja pelajui, razbie je Vuk despot, Bernardin
Frankapan i Gereb ban. Od vsepogibelipobie Turke i od njih vez dobiek uzee na
granu pri Une vode.33
Pobjeda Hrvata nad Turcima duboko se dojmila kralja Matije, pa je 6. studenoga
1483. pourio podrobno izvijestiti o tome papu Siksta IV. i talijanske knezove.34
32 Kukuljevi, Ivan, Acta croatica, Zagrabiae 1863, p. 321; urmin, uro, Hrvatski
spomenici, Zagreb , Sv. I, p. 291.
33 Vramecz, o.c, p. 52.
34 ii, Ferdo, Rukovet spomenika o hercegu Ivaniu Korvinu i o borbama Hrvata s
Turcima (1473-1496), Starine JAZU 37, Zagreb 1934, p. 330-335; Tomai, o.c, p. 22;
Vramecz, o.c, p. 52.
46
Krae vrijeme zatim stigao je poslanik sultana Bajezida II. u Budim i ponudio
kralju Matiji primirje na pet godina uz vrlo povoljne i asne uvjete. Veina
magnata i velikaa bila je protivna sklapanju primirja, vjerujui daje to opet
jedna od smicalica osmanske diplomacije. Prihvaajui donekle njihovo miljenje,
kralj je odgovorio poslaniku da ne trai mir ili primirje, ali da ga i ne odbija
ako su doista takvi uvjeti kao to se nude. Svoj odgovor temeljio je kralj Matija
na injenici da je u borbi s Turcima ostao osamljen i da princa Dema nije mogao
dobiti u svoju vlast. Isto tako, da je car Friedrich neprestano moljakao Turke za
mir, a Republika Venecija gotovo otvoreno urovala sa sultanom Bajezidom. S obzirom
na to, zajedno s turskim poslao je on svoga poslanika u Istanbul, gdje je potkraj
1483. bilo utanaeno primirje na sedam godina.
Sklapanjem primirja prestao je rat izmeu kralja Matije i sultana Bajezida, iako je
na granici Hrvatske i Ugarske bilo manjih pljakakih okraja s obje strane. Unato
tome primirje se uglavnom potivalo i nije bilo veih sukoba, pa su krajiki
zapovjednici i vojnici mogli donekle predahnuti i pojaati svoje obrambene
poloaje. Usporedo s tim, obnovom razorenih gospodarstava i domainstava te
vraanjem ivota u svakodnevnu koloteinu, stasali su i novi narataji buduih
ratnika, koji e preuzimati mjesta svojih prethodnika kojima je prirodna smrt bila
prava povlastica.
Umjesto da iskoristi blagodati primirja, kralj se Matija meutim upustio u rat s
carom Friedrichom, nemilice troei i rasipajui materijalne i ljudske snage.
Obrana od Turaka i zaustavljanje njihove najezde bili su zbog toga zapostavljeni i
potisnuti na sporedan kolosijek, ije e posljedice biti vie nego kobne za Hrvate
i Hrvatsku. Naime, predah od nekoliko godina iskoristio je sultan Bajezid za
urivanje osobne vlasti i pripremu svjeih snaga koje e stvoriti i ostvariti
glavne preduvjete za irenje osmanske vlasti prema zapadu i prostoru Hrvatske i
Ugarske.
Smrt kralja Matije 6. travnja 1490. oznaila je prekretnicu u odnosu snaga i
poetak neprestanog ratovanja s Osmanskim Carstvom tijekom jednog stoljea, u kojem
e ono dosei svoj vrhunac, a Hrvatska biti razuena, zaustavljena u svome razvoju,
opustoena i svedena na "ostatke ostataka" (reliquiae reliquiarum).
Borbe oko prijestolja izmeu Vladislava II. Jagelovia i cara Maksimilijana bila je
dobra prigoda sultanu Bajezidu da nakon isteka primirja poalje "trkae i palikue"
iz Bosne pod vodstvom Hasan-bega Mihaloglua zvanog ahin (Sokol) u napad, koji su
poetkom rujna 1491. neoekivano preli Unu i preko Hrvatske upali u Kranjsku.
Gotovo mjesec dana boravili su oni u Kranjskoj, palei, pustoei i hvatajui
roblje. Na povratku iz Kranjske, doekao je hrvatski ban Ladislav od Egervara
Hasan-bega kod Vrpila blizu Udbine i porazio njegovu vojsku.35 U ruke pobjednika
pao je bogat plijen, a sve zarobljene osobe koje su pohvatali Turci bile su putene
na slobodu.
Poraz kod Vrpila primirio je Turke i 1492. oni ne provaljuju u Hrvatsku. Dolaskom
na elo Bosanskog sandaka Hadum Jakub-pae prilike se na granici naglo pogoravaju
i Turci kreu u silovite napade i postupno ire osmansku vlast. Sredinom travnja
1493. znalo se u Veneciji da e Turci napasti Jajce,36 a mjesec dana kasnije
opustoile su akindije gotovo cijelu Dalmaciju do Knina.37 Poetkom lipnja doao
je Jakub-paa do zidova Jajca, ali grad nije mogao osvojiti, ve je opustoio
cijelu njegovu okolicu.38 Nekako u isto doba upale su akindije i do ibenika.39 Od
Jajca je Jakub-paa produio do rijeke Une, nastavio zatim put do Kupe, preao Kupu
i udario na Kranjsku i tajersku, robei i palei do Celja, Ptuja i Maribora.
tajerski kapetan Jakov Sekely snano se suprotstavio pai i prisilio ga na uzmak.
Zadovoljan uspjelom provalom i ugrabljenim plijenom, proao je Jakub-paa na
povratku blizu Zagreba i zatim stigao do grada Modrua, sjedita Krbavske
nadbiskupije. Naselje ispod grada i katedralnu crkvu je unitio, a sam grad teko
otetio.
35 Tomai, Chronicon, Arkiv LX, p. 22.
36 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 6.
37 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 7.
38 Thalloczy, Ljudevit, Povijest Jajca 1450-1527, Zagreb 1916, p. 133.
39 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 14.
47
Naputajui podruje Mod-rua turska je vojska ila preko Pljeevice i sputala se
prema Krbavskom polju. Pratei pa-in povratak, hrvatski ban Emerik Derenin
(Derencse-nyi) okupio je vojsku da bi mu zaprijeio put u Bosnu. Pai-na vojska
bila je, meutim, brojnija i nadmonija, posebno, brojem konjanika. Knez Ivan
Frankapan mislio je da se s Turcima ne bi trebalo uputati u bitku na otvorenom
polju, nego da se oni napadnu u brdskim klancima i tjesnacima i tako onemogui
djelovanje njihova konjanitva. Nasuprot tome, ban je zagovarao bitku na bojnom
polju, voen vie srcem nego razumom vojsko-
Frankapanski grad Modru, sjedite Krbavske biskupije
voe. Banovo miljenje konano je prevladalo, pa su 9. rujna 1493. pokraj Udbine na
Krbavskom polju obje vojske poredane u tri bojna reda stajale jedna nasuprot
drugoj. Siloviti napad sjedne i druge strane uskoro je pokazao daje prevaga na
turskoj strani. Pogotovo kad je poljuljani bojni red pod zapovjednitvom kneza
Bernardina Frankapana napalo tursko konjanitvo s oba krila i gotovo pregazilo
pjeake, te se zatim svom estinom oborilo na bana Derenina. Za neto vie od
jednog sata borbe bila je banova vojska unitena. Na bojnom polju pali su knezovi
Ivan i Juraj Frankapan, Ivan knez Cetinski, jajaki ban Mihajlo Pethkev, knezovi
Zrinski i Blagajski, Dereninov sin i stotine drugih vitezova i ratnika, dok su
bana Derenina i kneza Nikolu Frankapana Turci zarobili. Bijegom se spasio jedino
knez Bernardin Frankapan s nekoliko suboraca od njih tri stotine koliko ih je
predvodio.
Teak poraz na Krbavskom polju u kojem je izginuo cvijet staroga hrvatskoga
plemstva, duboko se dojmio Hrvata i uzdrmao je obranu cijele Hrvatske. Zbog
veliine gubitaka i stradanja Krbavsko je polje u narodnoj predaji bilo nazvano
Krvavim poljem. Neposredne posljedice poraza bile su razaranje materijalnih i
kulturnih dobara irom Hrvatske i raseljavanje stanovnitva koje bjei prema
zapadu. Jednako tako bila je to i surova pouka Hrvatima da se ne uputaju s Turcima
u bitke na otvorenom polju ako nemaju dovoljno konjanika koji u to vrijeme ine
monu zatitu pjeaka i udarnu snagu u svakom ratnom okraju.
Izvjetavajui papu Aleksandra VI. o alosnim prilikama u Hrvatskoj nakon poraza na
Krbavskom polju, njegov izaslanik Antonije Fabregues 13. rujna 1493. iz Senja pie
daje seosko stanovnitvo napustilo svoja selita i potrailo spas u umama.40 Papu
Aleksandra izvijestio je 27. rujna o boju na Krbavskom polju i kninski biskup Juraj
Divni, iji opis dogaaja zasluuje povjerenje.41 Vijest o porazu Hrvata brzo je
stigla i do kralja Maksimilijana, pa je 24. rujna o tome javio bavarskom vojvodi
Albrechtu.42
Od domaih izvora o provali Hadum Jakub-pae u Hrvatsku i Kranjsku i boju na
Krbavskom polju, sauvan je zapis popa glagoljaa Martinca, napisan u Novom
Vinodolskom iste godine, u kojem se izmeu ostalog kae:
Tagda e roblahu vse zemle hrvatske i slovinske do Save i Drave daze do Gore
Zaprte, vse e deele Kranske daze do mora, robee i harajue i domi boie palee
ognem i oltari, gospodne razruujue, prestarih e izbijejue oruiem junoti e
djevi i vdovi, dae kvekajuie eda, pik
40 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 35-46; Tomai, o.c, p. 22-24; Vramecz, o.c, p.
53.
41 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 38-43.
42 Idem, o.c. Starine JAZU 33, p. 37.
48
boii pelajue v tuze milije, svezani uti elezom, ni prodajui e na triih
svoih, jakoe skotu obiai est. I oe izie baa Rumianie i Vrhbosne iporobiv
Posavje pade v Modruu i poe rvati Modruu, poga e ognem burge ohrstnie i
klotri oe i crkve gospodne. Tagda e gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigoe
voisku protivu im, boi zastupni v poli veliem Krbavskom. I tu borie se braniju
velieju. Tagda e pobjedena bist est hristjanska, tagda e uhitie bana
hrvatskoga oe ivua, tagda e ubie kneza Ivana Frankapana, tagda e otpelae
kneza Mikulu Frankapana, tagda e ubie bana jajakogo. Tagda e padoe krepci
vitezi i boriteli slavni v premoeniji ih vjeri radi Hristovi. Oe e i pisci
izabrani boriteli tu umrie, obstrti zastupi v pline polja, tue semert prijee
vjeri radi jakoe druba svetago Mavricija. Tkmo e knez Bernardin Frankapana izie
ot sredi boja s malimi. I tagda naee cviliti rodivie i vdovi mnoge i proi ini.
I bist skrb velije n vsih ivuih v strah sih, jeka e nest bila ot vremena
Tartarov i Gotov i Atelje neastivih.^
Krai zapis o dogaajima koji su prethodli boju na Krbavskom polju zabiljeio je
takoer upnik Petar Vidakovi, koji dorjeno glasi:
Leta 1493. bi rasap grada Modrue, koga Turciporobie ipopalie; iz koga pobie
astni gospodin Kristofor, biskup Modruki ali Karbavski i s nikoliki kanonici
stareimi, ki doavi simo v Novi grad va Vinodol, i ustani se tu i uini sebi
prebivanie i stolicu v crikvi svetih Filipa i Jakova apostoli, i tih kanonici uini
delnike od vsih prihodak te plovanie skupa s plovanom, ostavivi za se samo pola
desetini, a plovanu odlui od same desetini da daju kanonici dva dela za njegov
trud, kie e duan initi svoim podlonim duam. Sie pisah ja pop Petar Vidakovi
plovan.**
O boju na Krbavskom polju pisali su takoer njegovi suvremenici kroniari i
povjesniari, odnosno Jan Hasisteinsky z Lobkovic,45 Antonius Bonfinus,4i Jacob
Unrest,47 Florian Waldauf Ritter von Waldenstein,48 Paolo lovio49 i Ludovicus
Tubero (Crijevi),50 zatim Donado da Lezze,51 Nicolaus Isthuanffy,52 Rabi Josip ha
Konen,53 Johannes Lwenklau54 i Mehmed Saduddin.55
Sluei se djelima prethodnika i suvremenika koje dorjeno prepisuje, izradio je u
drugoj polovici 16. stoljea fra Ivan Tomai "Ljetopis Kraljevine Hrvatske", u
kojem o porazu Hrvata na Krbavskom polju uglavnom prepriava to su drugi rekli.
Izmeu ostalog on kae kako je Jakub-paa naredio da se izbroje svi leevi
poginulih krana i u znak sjeanja na pobjedu mnoge glave i odsjeeni nosovi
poalju sultanu. A poginulih je bilo vie od trinaest tisua. Naime, bio je to prvi
rasap Kraljevstva Hrvatskog, i tu je izginulo cijelo hrvatsko plemstvo {Hec est
prima destructio regni Crovatiae ibique tota nobilitas corruit Crovatiae, anno
salutis 1493.).56
Tomaiev suvremenik, kroniar Antun Vramec, grijei ak i u godini, a poraz Hrvata
na Krbavskom polju svodi na biljeku koja glasi: Turci Jemriha Derenina bana na
Vduinepobie iposjekoe mnoge, i bana ulovie iva Turci, a sinu mu glavu
odsjekoe.51
Turski pisac Saduddin vrlo kienim stilom velia Jakub-painu pobjedu na Krbavskom
polju, iako ona nije bila prijelomna niti je slomila otpornu snagu i odlunost
Hrvata da se bore protiv osvajaa.
43 Kukuljevi, Acta croatica, p. 154, 155; urmin, o.e., p. 376, 377.
44 Idem, o.e., p. 155, 156; Surmin, o.e., p. 377, 378.
45 Putovni k Svatmu hrobu. Die rukopisu prazskc. k. universitni knihovny vydal
Ferdinand Strejek, Praha 1902, p. 93-95.
46 Bonfinus, Anotnius, Rerum Hungaricum decadis (edit. Sambuci), Kln 1690, p. 510,
514-516.
47 Unrest, o.e., p. 750, 751, 793-795.
48 i'si, o.e., Starine JAZU 38, p. 133, 134.
49 lovio, Paolo, Commentario delle cose de Turchi, Basiliae 1532, s. pag.
50 Tubero, Ludovicus, Comentariorum de temporibus suis (apud Schwandtner,
Scriptores II), Vindobonae 1747, p. 171,200, 201.
51 Lezze, Donado da, Histrica Turchesca (1330-1514), Bucuresti 1910, p. 190-195.
52 Isthuanffy, Nicolaus, Regni Hungarici historia, Coloniae Agrippinae MDCCXXIV,
Lib. II, p. 18-20.
53 Tortnelmi tr, Budapest 1880, p. 345, 346.
54 Lwenklau, Johannes, Historiae Musulmanae Turcorum de monumentis ipsorum
exeriptae, Francofurti 1591, col. 634-636.
55 Thry, Jozsef, Trk trtenetirok, Budapest 1893, T.I, p. 173-175; Olesnicki,
Aleksandar, Krbavski razboj po Sa'd-ud-dinu, Nastavni vjesnik, Zagreb 1935, knj.
43, p. 197-208.
56 Tomai, Chronicon, Arkiv IX, p. 22-24.
57 Vramecz, o.e., p. 53.
49
O poginulima na Krbavskom polju brojke su oito preuveliane da bi se i na taj
nain istakla veliina pobjede i sama tragika poraza. Blie istini bit e daje
stradalo znatno manje boraca, a pogibija nekolicine krupnih velikaa nije znaila i
unitenje hrvatskog plemstva. To vie to ni osmanske snage nisu u to vrijeme bile
tako brojne kad su polazile u velike osvajake pohode.
Osim pobjede na Krbavskom polju, Turci su iste godine zaposjeli Makarsko primorje58
i sve se vie pribliavali Omiu.
Nakon povlaenja Hadum Jakub-pae u Bosnu akindije nisu mirovale, a silno
zabrinuti hrvatski stalei traili su pomo od pape Aleksandra VI. i kralja
Maksimilijana, jer od njihova kralja Vladislava pomoi nije bilo niti je urio s
postavljanjem novoga bana. Istom sredinom studenoga 1493. preuzeo je bansku dunost
Ladislav Kaniki koji je ve odavno bio pristaa kralja i njemakog cara
Maksimilijana, pa je u skladu s tim 22. studenoga izdao u Budimu ispravu kojom
priznaje nasljedno pravo obitelji Habsburg.59
Potkraj sijenja 1494. javio je kardinal Askanio Sforza milanskom vojvodi Lodoviku
Sforzi da su "trkai i palikue" ponovno provalili u Hrvatsku, gdje su osvojili tri
katela.60 O kojim katelima je bila rije, u pismu nije reeno.
Kao iskusan vojskovoa, ban Ladislav Kaniki mislio je da bi slavonski stalei sa
svojim etama trebali sudjelovati u obrani i juga Hrvatske, tonije, gdje se za to
ukae potreba. Smatrajui njegova nastojanja neumjesnim, pogotovo kad ih je poeo
provoditi silom, podnijeli su stalei kralju tubu protiv bana. Pismom od 11.
oujka kralj je Vladislav naredio banu da ne primorava slavonsko plemstvo na
ratovanje izvan granica Slavonije,61 pokazujui tako svoje neshvaanje veliine
opasnosti koja preko Hrvatske prijeti i Ugarskoj.
Trudei se koliko je mogao da makar donekle pripremi jug Hrvatske za obranu od
iduih turskih napada, sazvao je poetkom travnja 1494. ban Ladislav Kaniki sabor
u Bihau. to je bilo dogovoreno i zakljueno na zasjedanju Sabora nije poznato,
osim da su 10. travnja bila upuena pisma papi Aleksandru VI. i caru Maksimilijanu.
Obraajui se za pomo, pod zastraujuim dojmovima i prizorima bitke na Krbavskom
polju, stalei su prikazali alosno stanje u zemlji, naglaavajui izmeu ostalog:
Izgubili smo oeve, izgubili smo brau, izgubili smo roake, jednom rijeju
izgubili smo cijeli svoj imetak. Turci su esto meu nama i ognjem i maem
neprestano pustoe i pljakaju nau domovinu, a nas i nae oeve i djecu stalno
odvode u teko ropstvo. Kako osim naega zlosretnoga jezika nijednog drugog ne
znamo, niti se nakon gubitka imetka moemo po drugim krajevima svijeta razasuti,
hoe-nee morat emo uz gubitak naih dua i kranstva s vlastitim
progoniteljima traiti nain da ostanemo u svojoj domovini i ne budemo prisiljeni
raspriti se po stranim zemljama.62
U pismu sroenom istoga dana caru Maksimilijanu stalei su jasno rekli kakva
nevolja godinama pritie jug Hrvatske, kojoj oni vie sami ne mogu odoljeti.
Preko sedamdeset godina opiremo se stranome neprijatelju, izlaui svoje ivote i
svoja dobra smrtnoj opasnosti. Koliko je u ljudskoj moi branimo kranske zemlje
kao tvravu. Svakodnevno i svaki as rtvujemo svoj ivot, ast i imetak. Nai
oevi, braa i prijatelji, svirepo su ubijeni, neljudski pohvatani i zarobljeni.
Nae ene, djeca i keri su odvedeni i obeaeni, to je za nas najvea nesrea
na svijetu. Do sada smo se branili uvijek postojani u kranskoj vjeri, jer smo se
nadali da e car i izborni knezovi kao najvii vladari Rimskoga Carstva shvatiti
nae teko stanje i pritei nam u pomo, da se na taj nain otme groznoj nesrei ne
jedna ili dvije drave, nego itavo kranstvo. Padne li Hrvatska, lako e
neprijatelj iz nje napadati sve kranske zemlje. Ako nam se ne pomogne, neemo se
moi obraniti od Turaka, jer su nas ratovi s njima satrli, gradovi i kue su nam
djelomice prazne, podlonici i kmetovi odvedeni, a nae imanje oteto, opustoeno i
popaljeno. Do sada smo odbijali svakojake ponude koje su
58 Sabanovi, Hazim, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982, p. 161, 162.
59 ii, o.c. Starine JAZU, 38, p. 64, 65.
60 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 68.
61 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 74.
62 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 76, 77.
50
nam Turci nudili, jer smo drali da e se car i knezovi ve jednom oprijeti turskoj
sili, i da emo tako ostati povezani s kranskim svijetom. A sada se doista
obraniti ne moemo, jer su nam Turci do proljea ili ljeta postavili rok do kojega
im moramo odgovoriti i obeati nau pokornost.63
Vapijuim glasom traei pomo od pape i cara stalei nisu, meutim, ni pomiljali
na predaju Turcima. Slika prikazanog stanja nije bila pretjerana jer su "trkai i
palikue" pojedine krajeve pretvorili u pravu pusto, pa je pomo u novcu, hrani i
oruju doista bila pitanje ivota i smrti.
Strahovanja stalea da e Turci opet krenuti u napad nisu bila bez razloga, jer je
23. srpnja 1494. jajaki ban Franjo Berislavi javio iz Bijele Stijene kod Pakraca
vranskom prioru Bartolu Berislaviu da su Turci krenuli iz Lave, i da e preko
Slavonije upasti u pokrajine njemakog cara.64 Prvih dana kolovoza prela je turska
vojska Savu kod Mitrovice i zaputila se prema Zagrebu, robei i palei u okolici
Samobora i tajerskoj sve do Ptuja. Premda je tajerski zemaljski kapetan
Reinprecht von Reichen-burg dogovorio s banom Ladislavom Kanikim da e udruenim
snagama udariti na Turke,65 nije se kapetan odazvao pozivu niti je carska vojska
pokuala zaustaviti "trkae i palikue".
Na povratku iz pljake, vodei sa sobom mnotvo zarobljenika, uglavnom ena i
djece, ili su Turci Podravinom i od Virovitice spustili se u Poeku kotlinu, koju
su strahovito Ratnik sa znakovljem Frankapana, opustoili. Od ukupno 3 647
kmetskih selita bilo je tom oko 1480.
prilikom uniteno 411 selita.66 Ako se tome pribroje i ona
selita u okolici Virovitice, kao i ona koja su u toj provali djelomino stradala,
bila je tada opustoena gotovo polovina svih naseljenih mjesta na tom prostoru.67
Pozivom na Bonfinija, opisujui stanje poeke okolice nakon upada "trkaa i
palikua", maarski povjesniar Istvan Katona kae da su Turci odatle otjerali
mnogo plijena i da su posve poharali bogat i vinorodan poeki kraj s brojnim
naseljima, utvrdama i trgovitima.68
Ni mjesec dana od te provale uslijedila je provala pod vodstvom Hadum Jakub-pae.
Idui preko Krbave i Like stigao je on do Modrua, u kojem se nalazio knez
Bernardin Frankapan. Turci nisu napadali grad nego su pucnjevima iz puaka samo
plaili okolno stanovnitvo. Knezu Bernardinu poslao je Jakub-paa svoje glasnike
traei od njega da prisegne vjernost i plaa danak sultanu, kao to su to uinili
knezovi Blagajski. Ako prijee na stranu sultana i s njim se dogovori, sporazumjet
e se i kneginja Dora, udovica krbavskog kneza Karla Kurjako-via, kao i preostali
Hrvati, pa e jesti svoj kruh u miru (etmangarete elpan vostro in paxe).
Zaprepaten painim zahtjevom, zamolio je knez Bernardin da mu se odredi makar neki
rok kako bi se mogao dogovoriti sa svojim plemiima. Kneev odgovor znaio je
dobivanje na vremenu, u emu ga je odluno podrao otoki biskup Vincent de
Andreis. Iako vrlo zabrinut zbog paine prijetnje da e na povratku iz pljake
ostati pod gradom do njegove predaje i unititi njegovu okolicu za primjer drugima,
knez je znao da Jakub-paa nema tako snanu vojsku jer bi u protivnom napao grad, a
u meuvremenu mogao bi dobiti i pomo. Polazei od te injenice obratili su se 6.
listopada knez Bernardin i biskup Vincent dudu Agostinu Barbadicu i od njega
zatraili pomo.69
63 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 78-81.
64 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 84, 85.
65 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 86.
66 Adamek, Josip - Kampu, Ivan, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI.
stoljeu, Zagreb 1976, p. 3.
67 Idem, o.c, p. 4-6.
68 Katona, Istvan, Historia critica regnum Hungariae, Pest 1782, X, p. 664.
69 i'si, o.c. Starine JAZU 38, p. 87, 88.
51
Videi da od predaje kneza Bernardina nee nita biti, pohitao je Jakub-paa od
Modrua prema Zagrebu, odakle je provalio do Kostanjevice i poharao juni dio
tajerske. Na povratku iz pljake opustoili su "trkai i palikue" posjede Jurja
Katelanovia u okolici Daruvara,70 preli zatim opet Savu i vratili se u Bosnu.
Zaotravanje odnosa s Republikom Venecijom i provala Pavla Kiniija u Srbiju
promijenili su dranje sultana Bajezida, pa je ponudio kralju Vladislavu II.
primirje. Sredinom oujka 1495. stigli su turski poslanici u Pecs (Peuh), gdje je
potkraj mjeseca bilo sklopljeno primirje na tri godine. Ugovorom o primirju Turci
su se obvezali da za to vrijeme nee provaljivati u Hrvatsku i Ugarsku, i da e
pustiti na slobodu sve zarobljene u bitci na Krbavskom polju kod Udbine.
Bansku dunost u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji preuzeo je iste godine sin kralja
Matije, Ivani Korvin, koji e iskoristiti ratni predah za jaanje obrane Hrvatske
i obraun sa svojim protivnicima. Da bi uvrstio svoju vlast i stekao to vei
ugled, oenio je Ivani 1496. kneginju Beatricu, ker kneza Bernardina Frankapana.
Odolijevajui raznim nevoljama i dvorskim spletkama, kad je 1497. bio postavljen za
bana Juraj Kaniki, doekao je on spremno kraj primirja sa sultanom Bajezidom.
Pokuaj Skender-bega da 1498. provali iz Bosne u Hrvatsku, Ivani je odluno suzbio
i u dva navrata razbio tursku vojsku kod Livna. Pobjeda nad Turcima dojmila se
njegovih prijatelja i neprijatelja, pa je Skender-beg odluio neko vrijeme s banom
Ivaniem i Hrvatima ivjeti u miru, kako ne bi kralju Vladislavu dao povoda za
sklapanje saveza s Venecijom protiv koje se sultan spremao za rat.
Ratnik sa znakovljem Matije Gereba iz 1493.
Jo uoi izbijanja rata s Venecijom sredinom 1499. zapoeo je Skender-beg s
napadima na venecijanske posjede u Dalmaciji. U tim napadima stradala je okolica
Trogira, ibenika i Zadra, da bi se kender-beg zatim okomio na Ostrovicu, koju je
uzalud juriajui pokuao osvojiti. Prema zabiljeci Marina Sanuta, Turci su tada
navodno zarobili 674 mukarca i 1 314 ena i djece i otjerali ak 37 987 glava
sitne i krupne stoke.71 Neuspjeh pod Ostrovicom potaknuo je Skender-bega na jo
eu provalu, pa je, izbjegavajui sukob s banom Ivaniem, gorskim stazama preko
Hrvatske i Istre upao u venecijansku Furlaniju, odakle se natovaren bogatim
plijenom vratio u Bosnu.72 Za to vrijeme osvojili su Turci Makarsku i zavladali
cijelim Makarskim primorjem.73
Traei mone saveznike uspjela je Republika Venecija nagovoriti kralja Vladislava
II. da joj se pridrui u ratu protiv sultana Bajezida. Saznavi za te dogovore
Turci se nisu dvoumili nego su odmah krenuli u napad. Potkraj 1500. opsjedao je
Skender-beg Jajce, opustoio njegovu okolicu i razorio utvrde koje su sluile kao
stanice za opskrbu grada. Napol razruenom i izgladnjelom Jajcu pohitao je poetkom
1501. u pomo ban Ivani Korvin i natjerao Turke u panian bijeg.74 Poraz pod
Jajcem nije obeshrabrio Turke, nego je Skender-begov sin Mustaj-beg prikupio novu
vojsku i ponovno napao grad. Napadnutom Jajcu poslao je kralj Vladislav u pomo
kapetana Ivana Tarcaja (Tarczav), koji je s jakom vojnom pratnjom vozio gradu
opskrbu. im su Turci saznali za njegov dolazak napali su tabor sa iveom, ali su
bili suzbijeni. Povlaenjem dijela vojske ispod Jajca pokuao je Mustaj-beg zaci
Tarcaju
70 Idem, o.e., Starine JAZU 38, p. 90, 91.
71 Sanuto, Marino, I Diarii, Venezia 1879-1902, T.I, p. 943.
72 Idem, o.e., T.I, p. 949, 950, 974, 997, 1006.
73 Sabanovic, o.e., p. 160, 161.
74 Kukuljevic, Jura regni, Zagreb 1862, T.I, p. 248; Thallczy, Lajos-Hon'th
Sandor, Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarum (Banatus, Castrum et
oppidum Jajcza), Budapest 1915, Nro 94.
52
OJ
HRVATSKA
AKINDIJSKI UPADI 1391.-1490.
| | MLETAKI POSJEDI
100 KM
iza lea i osvojiti tabor sa iveom. Dok se tabor ilavo branio, izvrio je Tarcaj
snaan proboj i natjerao tursku vojsku u bijeg. Bjeanje je bilo tako naglo i
bezglavo da su Turci ostavili konje, topove, ratne zastave, orua i razne
dragocjenosti i pjeice hitali u ume. U Tarcajeve ruke palo je mnogo konja, ratnih
zastava i oko 400 turskih vojnika, meu kojima i 37 odlinijih Turaka.75
Zla sudbina pratila je takoer "trkae i palikue" kad su 1501. preli Savu i upali
u Vukovsku i Poeku upaniju. Pod vodstvom Jurja Kanikog njih su slavonski
velikai satjerali, razbili i protjerali iz Slavonije i Srijema.76
Osim manjih trvenja i pljakakih upada na granici, nije poslije toga bilo veih
sukoba. Sve zaraene strane eljele su okonati rat. Prva je to uinila Venecija, a
20. kolovoza 1503. sklopili su kralj Vladislav i sultan Bajezid primirje na sedam
godina. Ugovorom o primirju Turci su se izriito obvezali da nee provaljivati i
upadati preko oblasti i zemalja kralja Vladislava u druge kranske zemlje. Prema
istom ugovoru granica s Osmanskim Carstvom vodila je od Rogoznice, Proloca, Livna,
Kljua, Vinca, Vranduka, Doboja i Maglaja, zatim rijekom Krivajom preko Tuzle do
Srebrenika, odakle je preko Drine izbijala do apca, i potom Savom do Beograda.77
Nova granina crta bila je zapravo ruevina nekadanjeg sustava obrane kralja
Matije, vjerno oslikavajui ope vojno i politiko nazadovanje koje e se u skoroj
budunosti pretvoriti u pravu katastrofu. Ma koliko otvrdli u stoljetnom ratovanju
s Osmanskim Carstvom, krajiki su zapovjednici i vodei velikai u Hrvatskoj znali
da je sve do tada bio tek uvod u zavrni in drame, u kojoj e malo tko od njih ili
njihovih nasljednika preivjeti i obraniti se od osvajaa.
Primirje sa sultanom Bajezidom obnovio je 1511. kralj Vladislav na pet godina.
Meutim, bosanski i hercegovaki sandakbegovi nisu marili za primirje, ve su
neprestano uznemiravali pogranine gradove u Hrvatskoj, izgovarajui se pritom da u
sporazumu o primirju Hrvatska nije izriito spomenuta. Krajem kolovoza 1511. upali
su "trkai i palikue" do Modrua i opustoili okolicu Ribnika, Metlike, Ozlja i
Dubovca.78
Uskoro zatim dolo je do promjene na sultanskom prijestolju u Istanbulu. Sultana
Bajezida II. zbacio je 23. travnja 1512. s prijestolja njegov sin Selim I. (1512. -
1520.) s nadimkom Yavuz (Strogi, Okrutni). Novi sultan bio je znatno ratoborniji
nego njegov otac i nije se obazirao na ugovore koje je on sklopio, pa su uestale
provale akindija u Hrvatsku. Silovitim udarom poetkom jeseni 1512. osvojili su
Turci Srebrenik, Soko, Teanj i Brko, zapravo cijelu Srebreniku banovinu.79
Istodobno prele su akindije Savu i opustoile cijelu slavonsku Posavinu do utoka
Une u Savu.80 Poetkom ljeta 1513. upali su Turci na prostor izmeu Une i Kupe i
napali grad Blinju kod Petrinje. im je za tu provalu saznao ban Petar Berislavi,
okupio je vojsku i utaborio se
lvani Korvin, hrvatski ban (1495.-1504.)
75 Maie, o.e., IV, p. 262.
76 hthaunffy, o.e., Lib. IV, p. 31.
77 Vidi kartu Jajacke i Srebrenicke banovine
78 Thalldczy, Lajos-Hodinka, Antal, Codex diplomaticus partium regno Hungariae
adnexarum, Budapest 1903, T.I, p. 24.
79 Theinei; Augustino, Vetera monumenta historica Hungariam sacrum illustrantia,
Roma 1860, T. II, p. 594; Pray, o.e., I, p. 81.
80 Isthaunffy, o.e., Lib. IV, p. 38; Pray, o.e., I, p. 81.
54
kod Dubice. U poetku su Turci mislili daje rije o velikoj vojsci i ekali su da
budu napadnuti. Kad su dobili obavijest da su Hrvati mnogo slabiji, krenuli su
odmah u napad i doivjeli potpun poraz.8'
Pobjeda nad Turcima kod Dubice ohrabrila je Hrvate i vratila im samopouzdanje da se
hrabrou i odlunou uvijek mogu nositi sa Turcima. Nasuprot tome, na jugu
Hrvatske Turci su stigli do Skradina, a 1514. osvojili avinu i Sinj.82
Poloaj Jajca od 1512. bivao je sve nesigurniji a obrana grada sve slabija.
Bosanski sandakbeg Firuz-beg i njegove vojvode dolazili su do Jajca i budnim okom
pratili to se u gradu i okolici dogaa. Sredinom 1515. zaprijetila je Jajcu smrtna
opasnost, ali se ban Petar Berislavi uspio probiti i opskrbiti grad iveom,
novcem i vojskom.
Zauzet ratovanjem u Siriji i Egiptu, nije sultan Selim I. obraao veu pozornost na
prilike u Bosni, nego je voenje manjih napada i provala prepustio svojim krajikim
begovima, koji su sustavno slabili obranu Hrvatske.
Kao gost kneza Bernardina Frankapana boravio je poetkom svibnja 1520. hrvatski ban
Petar Berislavi u Steninjaku (Sjeniak), gdje je s knezom raspravljao o javnim
poslovima. Odatle se ban zaputio u Trsat i poslije nekoliko dana vratio u Otoac.
Tijekom boravka u Otocu stigao je banu glasnik da su "trkai i palikue" upali do
grada Drenika i opustoili njegovu okolicu. Pohitavi odmah za njima ban je
najprije svratio do Bihaa i pozvao graane na oruje. Usput je u Dreniku primio
je obavijest da se Turci nalaze u umi kod Korenice. Promijenivi tada smjer
kretanja, Berislavi je udario preko Pljeevice, spustio se do Korenice i naredio
svojim etama da napadnu Turke. U aru borbe, razgonei Turke, banovi su konjanici
otili predaleko i ostavili bana s dva mlada pratioca. Jaui za njima banov konj
je posrnuo i pao. Dok je zatezao stremen da bi opet uzjahao, na bana su iz zasjede
nahrupili Turci. Iznenadni napad zaprepastio je njegove pratioce da su od straha
bezglavo pobjegli i ostavili ga sama, suoena sa smru. Borei se oajniki protiv
brojnih Turaka, ban se branio dok ga nisu svladali i odrubili mu glavu. Kad su
banovi vojnici saznali za njegovu smrt smjesta su krenuli u potjeru za Turcima ne
bi li im makar oteli glavu svoga bana i vojskovoe. O nemilom dogaaju hitno je bio
obavijeten i krbavski knez Ivan Karlovi (Kurjakovi) u Udbini, koji je s lakim
konjanicima jaui mahnito pohitao u goru iznad Korenice, pronaao banovo tijelo i
odrubljenu glavu i odnio ih u Biha.83 Smrt junakog bana Petra Berislavia
81 Tubero, o.c, p. 283; Rattkay, Georgius, Memoria regum et banorum regnorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, Vienae Austriae MDCLII, p. 117; Isthuanffy, o.c.
Lib. IV, p. 38.
82 Sabanovic, o.c, p. 191; Ljubic, Commissiones et relationes venetae, Zagrabiae
1876, T. I, p. 139.
83 Isthaunffy, o.c. Lib. VI, p. 56; Tomasic, o.c, Arkiv IX, p. 24, Marnavich-
Vrancsics, Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimensis, Dalmatiae,
Croatiae, Slavoniaeque bani etc, Monumenta Hungariae historica, Scriptores III, p.
277-281.
Grb obitelji Berislavi
Grb obitelji Kurjakovi (Karlovi)
55
bolno je odjeknula u hrvatskom narodu i duboko se dojmila njegovih suvremenika,
zlokobno najavljujui sve traginiji rasplet buduih dogaaja. Njegovom smru bila
je Hrvatska obezglavljena i preputena sama sebi, upravo u sudbonosnom asu kad je
na njezinu elu trebala stajati sposobna i hrabra linost koja e odluno i brzo
djelovati u borbi s Turcima. Prema miljenju veine velikaa u Hrvatskoj bio je to
krbavski knez Ivan Karlovi, koji je odrastao u borbi s Turcima i najbolje poznavao
njihov nain borbe, kao i mnoge smicalice i varke kojima su se sluili u borbi.
Usprkos hitnosti u rjeavanju tog pitanja, kralj se Ludovik kolebao, pa je bansko
mjesto u Hrvatskoj ostalo nepopunjeno vie od godine dana.
56
TURSKA OSVAJANJA U HRVATSKOJ DO
1532. GODINE
Sultana Selima I. Yavuza, osvajaa Sirije 1516. i Egipta 1517., prvog osmanskog
halife (vjerskog poglavara) i uvara svetih mjesta islamskog svijeta, Meke i
Medine, naslijedio je 30. rujna 1520. njegov sin Sulejman (1520. - 1566.). Premda
vremenski dosta kratka, Selimova je vladavina pretvorila osmansku dravu u svjetsku
velesilu istonog i junog Mediterana, Bliskog istoka i jugoistone Europe.
Njegovim kolosalnim osvajanjima doseglo je Osmansko Carstvo opseg kao nikad prije i
prostiralo se na azijskom, afrikom i europskom kontinentu, iji su izvori vojnih i
materijalnih snaga izrasli u gotovo nezadrivu silu u daljnjem irenju osmanske
drave. Ostavljajui sinu Sulejmanu tako golemu dravu na upravljanje, imao je
sultan Selim vie nego dostojna nasljednika, koji e tijekom dugogodinje vladavine
znalaki upotrijebiti sve raspoloive snage u stvaranju ugleda i moi povjerene mu
drave, i osigurati mjesto jednog od najznaajnijih vladara i najveih osvajaa u
ratnoj povijesti Osmanskog Carstva.
Kao vrlo sposoban i darovit ovjek, iva i pronicljiva duha, odmah po dolasku na
vlast Sulejman ne razvija samo iroko zasnovane osvajake planove, nego usporedo i
dosljedno provodi jaanje i organizaciju dravne uprave, zbog ega su mu
suvremenici dali pridjevak Kanuni, odnosno, Zakonodavac. Odluno podravajui
nastavak zapoetih osvajanja na Bliskom istoku i obali sjeverne Afrike, nasuprot
ocu Selimu, teite svoje vanjske politike Sulejman usmjerava prema zapadu, kako bi
zavladao Panonskom nizinom i prodro u srednju Europu. Zapravo, odlino obavijeten
o stanju i odnosima snaga na zapadnoj granici Carstva, Sulejman je s dubokim
osjeanjem stvarnosti nepogreivo zakljuio da e napad u tom smjeru imati najvei
uspjeh i donijeti najvie koristi, gdje su inae razorni upadi "trkaa i palikua"
iz Bosne, Hercegovine, Srbije i Vlake, uglavnom, ve rastoili obrambene snage i
oslabili materijalnu i ivotnu osnovu Hrvatske i Ugarske, te utrli put osvajanjima
osmanskog oruja na tom prostoru.
Promjena na osmanskom prijestolju u Istanbulu nije izazvala veu pozornost na dvoru
kralja Ludovika II. u Budimu, jer se vjerovalo da e novi sultan nastaviti
osvajanja izvan Europe i da e tako Hrvatsku i Ugarsku zaobii vea iskuenja. S
takvim uvjerenjem i posve pogrenom procjenom razvoja dogaaja, doekan je poetkom
1521. u Budimu Sulejmanov poslanik Behrem-au, koji je u sultanovo ime zatraio
plaanje danka. Umjesto da se u pregovorima zbog nepovoljna rasporeda i odnosa
snaga pokua diplomatskom umjenou dobiti na vremenu i donekle otkloniti
opasnost, taj je zahtjev shvaen kao drzak izazov koji je poslanika stajao ivota.
Grubo krenje poslanikih prava i svirepo ubojstvo Behrem-aua silno je
razbjesnilo sultana Sulejmana i ubrzalo njegovu odluku da osobno povede vojsku
protiv Ugarske, a svojim pograninim sandakbegovima prepusti ratovanje u
Hrvatskoj. Od tog vremena nisu osvajaki mlinovi Osmanskog Carstva prestajali
desetljeima drobiti i satirati drave i narode koji su im se isprijeili na tom
putu.
Neuspjeh sultana Mehmeda Fatiha da ve pomalo davne 1456. osvoji Beograd, postaje
Sulejmanu neodoljiv izazov i cilj njegove prve velike vojne, koji e mu irom
otvoriti vrata Panonske nizine. Sredinom lipnja 1521. poslao je Sulejman
rumelijskog beglerbega Ahmed-
57
Sultan Selim I. Yavuz (Okrutni)
Sultan Sulejman Kanuni (Zakonodavac)
pau da napadne abac, a velikom veziru Piri-pai naredio da opsjedne Beograd. Iza
njih kao svojih prethodnica polagano je nastupao sam Sulejman predvodei glavninu
vojske. Posada apca junaki je odbijala turske jurie i ginula, dok se nije svela
na pedesetak vojnika. Sedmog srpnja uao je Ahmed-paa u grad i sasjekao ostatak
branitelja. Idueg dana stigao je u abac sultan Sulejman i naredio da se odmah
zapone s izgradnjom mosta preko Save. Prije toga Turci su pod vodstvom Bali-bega
Jahjaoglua preli Savu i upali u Srijem. Napredujui vrlo brzo osvojio je Bali-beg
Kupinovo, a Piri-paa Zemun.1 Osvajanjem Zemuna opkolio je veliki vezir Beograd sa
svih strana. Branitelji grada uporno su odbijali turske napade, iako su znali da
bez pomoi svjeih snaga nee odoljeti Turcima. To vie to je palatin Stjepan
Bathorv, unato pobjedi nad jaim odredom Bali-begovih akindija kod Mitrovice, bio
prisiljen povui se preko Dunava.
Obavijest daje veliki vezir Piri-paa napao Beograd i da se gradu pribliava sultan
Sulejman, doekao je kraljevski dvor u Budimu nespremno, pa je istom 9. srpnja
kralj Ludovik izdao nalog Peukom kaptolu da hitno poalje vojsku u Osijek, a na
njezino elo postavlja bosanskog biskupa Mihajla Keseria.2 Istoga dana naredio je
biskup Keseri Gyorgyu Gorffvju da s vojskom Tolnanske, Baranjske i Vukovske
upanije odmah krene za Osijek, i da osim svojih vojnika povede i petinu kmetova s
posjeda u Slavoniji i Ugarskoj, jer e u protivnom biti strogo kanjen.3 Alidok se
ta vojska jo okupljala, preao je 26. srpnja sultan Sulejman most preko Save kod
apca, nastavio put uzdu Save do Zemuna i 30. kolovoza 1521. slavodobitno uao u
Beograd. Za to vrijeme osvojio je ili razorio Bali-beg Bari, Mitrovicu, Vrdnik,
Kamenicu, Karlovce, Slankamen i cijeli istoni Srijem.4
Padom Beograda i gubitkom istonog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom
smrtna opasnost, koju kralj Ludovik i njegovi dvorjanici nisu ozbiljno shvaali
niti su eljeli suoiti se s istinom. Nasuprot tome, iskusni ratnici u borbi s
Turcima bili su posve sigurni da se sultan
1 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 31, 32, 36.
2 Thall6czy-Horvdth, o.c, p. 309; Mauran, Ive, Srednjovjekovni Osijek, Osijek
1962, p. 149.
3 Mauran, o.c, p. 150.
4 Thury, o.c, Szulejman naploi, I, p. 287, Ferdi-pasa, II, p. 54, Musztafa
Dselalzade, p. 142, 143, Katib Mohamed zaim, p. 371; Thall6czy-Hodinka, o.c, p. 36.
58
Sulejman nee na tom putu zaustaviti, i daje samo pitanje vremena kad e osmanska
vojska poput olujna oblaka protutnjiti dunavsko-savsko-dravskim meurjejem i
cijelim Podunavljem, satrti hrvatsko-ugarsku dravu i za dugi niz godina osigurati
svoju vladavinu na tom prostoru.
U isto doba s opsadom Beograda, napali su Turci i Jajce, ali ih je jajaki ban
Petar Keglevi doekao i otjerao od grada.5 Pokrete i upade turskih akindija iz
Bosne, koji su uznemi-ravali i pustoili okolicu Knina, budno je pratio knez
Bernardin Frankapan iz Bihaa.6
Prvih dana studenoga 1521. bio je napokon postavljen za hrvatskog bana Ivan
Karlovi. Njegovo banovanje pratile su sve vee i vee nevolje na koje nije mogao
utjecati niti im se oduprijeti. Provodei vrijeme stalno u pokretu i u konjskom
sedlu, izmeu Udbine, Drenika, Bihaa, Buima, Mutnice, Topuskog, Krievaca,
azme, Budima, Zagreba, Cetina i drugih mjesta, odluno i hrabro je obavljao bansku
dunost. Poput veine krajinika, odlino je baratao orujem i odlikovao se oporom
naravi. Kao vrlo obrazovan ovjek za ono vrijeme, s dugim obiteljskim rodoslovom,
znao se savladati i prilagoditi prilikama, umjeno voditi razgovore i obraati se
sugovornicima na dvorskoj razini, ali istodobno planuti kao munja i bezobzirno
postupiti protiv svojih protivnika. Jedino tako mogao se odrati na granici s
Osmanskim Carstvom i braniti svoje pradjedovske posjede, koje su "trkai i
palikue" do tog vremena veim dijelom opustoili.
Preuzimajui bansku dunost naao se Ivan Karlovi u nezavidnu poloaju koji e se
ubrzo pretvoriti u vladavinu ognja, maa i smrti, u kojoj Hrvati gube povijesni
prostor na kojem su prije gotovo devet stoljea postavljali temelje svoje pravne
posebnosti i dravne samostalnosti. Nasuprot banu Ivanu, stoje viestruko vojno
jai bosanski i hercegovaki sandakbeg Gazi Husrev-beg i Mahmud-beg, sin Ahmed-
pae Hercegovia, koji e se poput jastrebova ustremiti na jug Hrvatske.
Piui nadvojvodi Ferdinandu iz Udbine 15. oujka 1522., javio je Ivan Karlovi
kako Turci svakodnevno pljakaju i pustoe na granici, a bosanski sandakbeg e
navodno napasti Krupu i Biha.7 U pismu od 27. oujka iz Mutnice (Mutnika)
obavijestio je on nadvojvodu da su Turci upali u Hrvatsku i zbog toga strahuje da
bi mogli napasti njegove posjede u Primorju. Prema dobivenoj obavijesti, bosanski
sandakbeg se sprema upasti u Liku i osvojiti njegove gradove.8 Umjesto oekivanog
napada akindije su, meutim, upale u Kranjsku, opustoile okolicu Grobnika,
Ledenika, Brinja i Modrua.9 Za to vrijeme nasrnuo je Husrev-beg na Knin i 29.
svibnja 1522. osvojio grad. Za koji dan kasnije, pali su u turske ruke takoer
Drni i Skradin.10
Ban Ivan Karlovi nalazio se tada u Mutnici i potom u Topuskom, kamo su obavijesti
o stanju u Kninu i Skradinu stizale sa velikim kanjenjem." Poslije osvajanja Knina
krenuli su Turci na Klis. U tvravi je bila jaka posada koju Husrev-beg nije bio u
stanju slomiti i morao se povui. Krajiki zapovjednici oekivali su da e Turci
neuspjeh pod Klisom tada nadoknaditi na drugoj strani, odnosno, napasti Udbinu,
Biha i gradove u Primorju, a uz to opustoiti kraj izmeu Une i Save.12
Gubitak Knina uzdrmao je cijelu Hrvatsku. Nad starim kraljevskim gradom, sjeditem
juga Hrvatske i Kninske biskupije, zlokobno se nadvijala turska zastava s
polumjesecom. Kolijevka hrvatske drave i mjesto saborovanja hrvatskog plemstva
bilo je izgubljeno, a stanovnitvo protjerano i uniteno. Dalja sudbina ostalih
gradova i mjesta na tom prostoru bila je unaprijed odreena, i bilo je samo pitanje
vremena kad e i njih progutati Osmansko Carstvo. U vrlo dramatinim prilikama
opeg rasula i propasti, pokuavao je ban Ivan Karlovi, unato sukobu s knezovima
Frankapanima, spaavati to se spasiti dalo. Glavni oslonac u obrani od Turaka
postaje Biha, koji ujedno preuzima i vodeu ulogu u Hrvatskoj juno od Save.
5 Thall6czy, Povijest Jajca, p. 188.
6 Klai, o.c, IV, p. 379.
7 Thalldczy-Hodinka, o.c. I, p. 47.
8 Idem, o.c. I, p. 49.
9 Idem, o.c. I, p. 76, 77, 85, 96, 97.
10 abanovi, o.c, p. 176; Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 138, 139, 144, 151.
11 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 143.
12 Idem, o.c. I, p. 151.
59
Knin, stari grad hrvatskih kraljeva, nekad sjedite Kninske biskupije
Daleko ozbiljnije od kralja Ludovika shvatio je nadvojvoda Ferdinand kakva opasnost
prijeti od Turaka nakon pada Knina, pa je odmah banu Ivanu poslao u pomo svoga
zemaljskog kapetana grofa Nikolu Salma. O razgovorima i dogovorima s banom
izvijestio je 23. lipnja Salm nadvojvodu, kao i o tome daje na banovu molbu poslao
u Biha 400 konjanika jer se Turci opet spremaju provaliti u Hrvatsku i napasti
Biha ili Krupu.13 Zahvaljujui toj pomoi suzbijani su upadi "trkaa i palikua"
preko Une, Kupe i Save, pa je pritisak osmanske vojske poputao i nije bio
izgubljen niti je stradao jo poneki grad u Hrvatskoj.
Do kraja 1522. na granici je uglavnom bilo mirno i ban Ivan Karlovi mogao je malo
predahnuti i pozabaviti se drugim poslovima. Pomo nadvojvode Ferdinanda u obrani
gradova na Uni, posebno Bihaa i Krupe, ulijevala je samopouzdanje, iako su banovi
gradovi juno od Velebita bili bez jaih vojnih posada. Meu njima izuzetno vanu
ulogu imala je Ostrovica, koja je branila prilaze Zadru i osiguravala posjede Ivana
Karlovia na tom prostoru.
Predah od nekoliko mjeseci dobro je doao i Turcima da pojaaju svoje redove. U
proljee 1523. manje skupine akindija ponovno upadaju u Hrvatsku, a vojska
bosanskog i hercegovakog sandakbega opasno ugroava ibenik. Meutim, veih i
zapaenijih uspjeha Turci nisu imali jer ih je sprjeavala vojska nadvojvode
Ferdinanda u Hrvatskoj, a Republika Venecija uspjelaje ishoditi od sultana zabranu
Husrev-begu i Mahmud-begu da uznemiravaju i napadaju njezine posjede u Dalmaciji.
Pratei stanje na granici, inilo se da e Turci bar za neko vrijeme obustaviti
napade i povui se u zimovnike. Suprotno oekivanju krajikih zapovjednika,
akindije su poetkom studenog prele Unu i od Martinja (11. studenog) osam puta
pustoile okolicu Modrua i Ozlja.
13 Idem, o.c. I, p. 188.
60
Ludovik II. Jagelovi, hrvatsko-ugarski kralj (1516.-1526.), poginuo na Mohakom
polju
Izvjetavajui o tome Erasma Braunbarta u Ljubljani, Ferdinand Frankapan kae da mu
njegovi susjedi u Metlici i Kostanjevici nikako ne pomau, da bi na kraju pisma
pomiren sa sudbinom dodao: "Dok sam mogao, inio sam, a sada vie nemam to da
inim... Ne znam ni dan ni sat kad u poginuti. "14
Juno od Velebita, jo u kolovozu napali su Turci Ostrovicu, koju tada nisu mogli
osvojiti. Ban Ivan Karlovi vjerovao je da e jaka posada u gradu moi i dalje
odolijevati turskim napadima. Meutim, udruenim snagama doli su potkraj prosinca
1523. do Ostrovice Husrev-beg i Mahmud-beg i nakon kraeg opsjedanja zaposjeli
grad.13
Pad Ostrovice bacio je Ivana Karlovia na koljena i najavio skoru propast junog
dijela Hrvatske. Zamoren stalnim okrajima s Turcima koji su ga doveli na prosjaki
tap, bio je on zapravo ve i sit banske asti i banovanja. S obzirom na to,
traei izbavljenje od neminovne propasti, poslao je poetkom 1524. ban Ivan svoje
poslanike u Veneciju i ponudio Republici da preuzme sve njegove posjede. Banovu
ponudu nije Republika nipoto eljela prihvatiti, ve gaje savjetovala i hrabrila
da ustraje na tom poloaju, odobrivi mu plau i godinju pripomo od pet tisua
zlatnika.
Stanje na granici i dranje bana Ivana Karlovia zabrinuli su takoer nadvojvodu
Ferdinanda, pa je najmio 200 konjanika i 600 pjeaka da zajedno s Hrvatima brane
krajike gradove od turskih provala, a preko njih i austrijske pokrajine.
O stanju na jugu Hrvatske poslije pada Ostrovice, raspravljalo se i na dvoru kralja
Ludovika u Budimu. Kraljevi savjetnici mislili su da bi se banu Ivanu moglo pomoi
ako bi dobio sudruga u banovanju u osobi Ivana Tahvja. Njihov prijedlog naiao je
na podrku utjecajnih dvorja-nika, ali ne i veine velikaa u Hrvatskoj, koji se
zbog opih prilika u zajednikoj dravi sve vie i otvorenije okreu i obraaju za
pomo nadvojvodi Ferdinandu.
Dobro obavijeteni o nemoi kraljevskog dvora da zatiti ugroene prostore na jugu
Hrvatske, iskoristili su Turci za novi napad na Klis. Hercegovaki sandakbeg
Mahmud odluio je, bez obzira na rtve, osvojiti klisku tvravu kao posljednji
branik Hrvatske juno od Velebita. Poetkom veljae 1524. opasao je on grad jakim
snagama i postavio topove da rue tvravske zidove. Ako ne bi uspio silom, vjerovao
je da e glau prisiliti posadu na predaju.
Obrana Klisa pogoravala se iz dana u dan i doista je bilo samo pitanje vremena
dokle e izgladnjeli branitelji izdrati. Obavijest o pogibeljnom poloaju Klisa
primio je ban Ivan Karlovi u Bihau, odakle je 3. travnja javio kranjskom kapetanu
Josipu Lambergu da e uz Boju pomo s manjim snagama poi do Klisa i tako spasiti
grad od propasti. U istom pismu kae on daje od zarobljenih Turaka kod Udbine
saznao da e jake snage "trkaa i palikua" ubrzo provaliti u Kranjsku."' Iduega
dana tu je vijest potvrdio hrvatski plemi Ivan Kobasi u pismu kapetanu Johannu
Helfenbergeru, u kojem kae da e Turci provaliti preko Kupe.17 Sredinom travnja,
stigle su akindije do Metlike i napale grad. Kad su bili suzbijeni opustoili su
njezinu okolicu, kao i okolicu rnomelja.18
14 Idem, o.c, I, p. 274.
15 Sanuto, o.c, Arkiv VIII, p. 166, 169.
16 Thall6c2y-Hodinka, o.c, I, p. 289.
17 Idem, o.c. I, p. 295.
18 Idem, o.c. I, p. 304.
61
Ista sudbina zadesila je gradove i posjede knezova Frankapana, Zrinskih i
Blagajskih.19
Je li u takvim prilikama ban Ivan Karlovi odrao obeanje i pomogao obrani Klisa,
nije poznato. Nasuprot tome, senjski kapetani i kliski katelani Petar Krui i
Grgur Orlovi uspjeli su uz novanu pomo pape Klementa VII. prikupiti vojsku i
ukrcati je u Senju u brodovlje. Plovei samo nou taje vojska 10. travnja stigla do
Solina i prije svanua se iskrcala, odakle je ubrzanim hodom produila do Klisa i
uz zaglunu viku napala turski tabor. Preneraeni od iznenaenja nisu Turci ni
pomiljali na otpor, pa je Krui mnoge sasjekao, pohvatao i posve rastjerao, a
cijeli tabor zarobio. Posadu u Klisu je pojaao, opskrbio hranom i streljivom, a
sam grad jo jae utvrdio da bi i dalje odolijevao turskim napadima. Premda
poraeni pod Klisom, nisu Turci prestajali s provalama i napadima u Hrvatskoj.
Pozivom na izjavu svoga uhode javio je 23. lipnja zapovjednik lakih konjanika u
Metliki, Hans Katzianer von Katzenstein, vrhovnom zapovjedniku nadvojvode
Ferdinanda, Bernhardu Ritschanu, da se jaka turska vojska utaborila na Modrukom
polju. im je sasluao uhodu, smjetaje krenuo preko Kupe i poslao svoje konjanike
na tri strane da trae "trkae i palikue". Prema njegovu miljenju, Turci bi mogli
udariti preko Steninjaka prema Samoboru i upasti u Krko polje.2" Primivi tu
obavijest, pokrenuo je Ritschan cjelokupnu svoju vojsku, odnosno konjanitvo,
pjeatvo i topnitvo, i ve 25. lipnja stigao u Jastrebarsko. No prije njegova
dolaska Turci su umakli iz okolice Samobora i Jastrebarskog prema Kupi, pa ih vie
nije mogao dostii.21 Vie od mjesec dana ostao je Ritschan u okolici
Jastrebarskog, Samobora i Zagreba, odakle je 22. srpnja javio nadvojvodi Ferdinandu
o turskim provalama i svojim pripremama da ih suzbije.2
Osim obrane od Turaka, Ritschanu je takoer bilo povjereno da ishodi nagodbu izmeu
bana Ivana Karlovia i njegova sudruga u banovanju Ivana Tahvja. Naime, suprotno
protivljenju stalea u Hrvatskoj, kralj je Ludovik poetkom 1524. imenovao i
postavio Tahvja za bana. Od svoje odluke kraljevski dvor nije odustajao, pa je
Hrvatska potkraj ljeta u zao as ostala bez bana. Po svemu sudei banu Ivanu
Karloviu dodijale su dvorske spletke i vjerojatno se sam odrekao banske asti. Za
obranu Hrvatske bilo je to vie nego pogubno jer su Turci u jesen poeli opet
napadati i provaljivati. U pismu kneza Krste Frankapana, upuenog 19. studenog iz
Budima njegovu prijatelju i venecijanskom patriciju Antoniju Dandolu, izmeu
ostalog se kae, kako Turci ne prestaju razarati i pljakati ubogu Hrvatsku, a samo
koji dan prije toga opustoili su oni imanja njegova oca Bernardina oko Skrada i
Dubovca.23 Ve na izmaku ivota, pod teretom godina i surove stvarnosti, morao je
knez Bernardin napustiti napol razrueni Modru i preseliti u netom dograeni
Ogulin, odakle je 23. srpnja poslao Bernhardu Ritschanu obavijest o pripremanju
bosanskog sandakbega za novu vojnu.24
Za junaku obranu Klisa dao je 13. studenoga 1524. kralj Ludovik senjskim
kapetanima i kliskim katelanima, Petru Kruiu i Grguru Orloviu, katel
Brezovicu (Berzencze) u Virovitikoj upaniji, koji je prije toga bio u posjedu
vojvode Lovre Ilokog. Navodei njihove zasluge, u darovnici je istaknuto to su
poduzeli, i na koji su nain razbili tursku vojsku i obranili Klis.25
Pitanje izbora i postavljanja bana, u tako nesigurnom i opasnom vremenu, u kojem se
nije znalo to donosi svaki novi dan ili no, izazvalo je ope nezadovoljstvo nieg
i srednjeg plemstva u Hrvatskoj. Svoje nezadovoljstvo iskazalo je ono traei od
nadvojvode Ferdinanda, a ne od kralja Ludovika, da imenuje bana, istiui pritom da
to ne bude nitko od hrvatskih velikaa koji su toliko nemoni da sami sebe ne mogu
braniti, ali istodobno i nasilni da bi plemie pretvorili u svoje podanike.
Obraanje nadvojvodi Ferdinandu da imenuje hrvatskog bana, svjedoi o sveopoj i
dubokoj krizi juga Hrvatske, koju su Turci ve toliko razorili i opustoili, da je
u velikoj mjeri opao
19 Idem, o.c, I, p. 356, 361.
20 Idem, o.c, I, p. 356, 361, 390.
21 Idem, o.c. I, 361.
22 Idem, o.c. I, p. 365.
23 Theiner, o.c, T. II, p. 648.
24 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 390, 391.
25 AHAZU, Zagreb, D-XXVI - 72.
62
Skradin, sjedite Skradinske biskupije prije osmanskog osvajanja
ugled banske asti i dostojanstva, a ponestajalo je u takvim prilikama i
samopouzdanja u vlastite snage. Starim velikakim rodovima preostali su jedino
plemiki naslovi iza kojih vie nije bilo materijalne i vojne moi, pa se nisu
birala sredstva u borbi za golo preivljavanje.
Nadvojvoda Ferdinand nije se, dakako, elio mijeati u izbor i postavljanje bana,
niti je za to imao pravne osnove kao budui vladar druge drave. Ali da bi zatitio
austrijske pokrajine od turskih provala, nita mu nije stajalo na putu da pomae
knezove Ivana Karlovia, Frankapane i naroito Nikolu Zrinskog. tovie, s knezom
Nikolom Zrinskim sklopio je on 22. listopada 1524. poseban ugovor o preuzimanju
kneevih gradova Novog (Nevvhaus, Nevvgrad) i Dobre Njive na dvije godine. U njih
e nadvojvoda smjestiti svoje posade, opskrbiti ih hranom i streljivom, a po isteku
dvije godine opet vratiti knezu. Osim toga, darovao je nadvojvoda Nikoli Zrinskom
oruje i bojne sprave i primio ga u svoju slubu, a on se zauzvrat obvezao da e uz
mjesenu plau od 150 zlatnika uzdravati 50 konjanika. Slino tome, bio je Zrinski
voljan ustupiti i svoje rudnike u Gvozdanskom, ako mu Ferdinand dade u zamjenu
Pazinsku grofoviju i grad Kastav, emu se odluno usprotivio kralj Ludovik.26
Slanjem pomoi pridobivao je nadvojvoda Ferdinand hrvatske velikae, vezao ih za
sebe i postupno utirao put izboru za kralja Hrvatske, a preko nje i Ugarske. Naime,
diplomacija Bekog dvora budnim je okom pratila razvoj dogaaja u Hrvatskoj i
Ugarskoj i na temelju svestrane procjene zakljuila da hrvatsko-ugarska dravna
zajednica u sudaru s Osmanskim Carstvom u bliskoj budunosti vie nema izgleda za
opstanak. Prostor Hrvatske i zapadne Ugarske bio je stoga za nju od ivotne
vanosti, jer se preko njega branila cijela Austrija. U svojim procjenama polazila
je ona od vojne nadmoi i centralistike dravne uprave Osmanskog Carstva, koje su
inile stajaa vojska i koncentracija vlasti u osobi sultana, ije su odluke bile
neprikosnovene. Ratno iskustvo i odlunost Hrvata da oajniki brane svaku stopu
svoje zemlje bili su u tom pogledu prevaan inilac u stvaranju i razvijanju
sustava obrane austrijskih pokrajina, kojeg e potom pretvoriti u orue vojnih i
politikih ciljeva Bekog dvora.
I prije isteka zime na granici Bosanskog sandaka, oko Skradina, Ostrovice i Knina
poelo je okupljanje akindija, odakle su provaljivali do Udbine i plijenili
posjede kneza Ivana Karlovia. U tim naletima stigli su i do kneeva grada Obrovca,
kojeg je branio njegov dalji roak i katelan knez Ivan Posedarski. Iz Obrovca je
zatim Posedarski preko Podgorja otputovao u Bag, stari grad Ivana Karlovia
nasuprot otoku Pagu kojeg su branili knezovi Ivan i Gapar
26 Klai, o.c, IV., p. 395, 396.
63
Obrovac, grad i tvrava hrvatskoga bana Ivana Karlovia
Perui. Posve neoekivano napali su 27. veljae 1525. Turci iz Skradina grad Bag,
strahovito ga opljakali i popalili a stanovnitvo odveli u zarobljenitvo. Meu
zarobljenicima bili su takoer knezovi Peruii, Ivan Posedarski i Grgur Bani.27
Stradanje Baga izazvalo je opu uznemirenost stanovnitva u primorju, od Obrovca do
Senja i na otocima Pagu, Rabu i Krku. Piui o tome, venecijanski poglavar
Dalmacije Giovanni Vituri 12. oujka kae daje, zapravo, cijela Hrvatska ve
turska, a u najveoj opasnosti su takoer Senj i zadarska okolica, osim grada
Zadra.28
U sve kobnijim asovima za Hrvatsku, konano je 12. oujka 1525. kralj Ludovik
imenovao Franju Batthyanyja za hrvatskog bana, o kojem veina hrvatskih velikaa
poput Ivana Tahvja nije eljela ni uti. Ni mjesec dana nakon toga, upali su Turci
sve do Bakra i zapalili grad Modru.29 Ta je provala izazvala opi strah u Senju,
kojemu je kapetan Petar Krui povlaenjem dijela svoje vojske iz Klisa pritekao u
pomo.
Na drugoj strani, vie od godinu dana bilo je Jajce u smrtnom obruu Husrev-begove
vojske, koja gaje silom i glau pokuavala prisiliti na predaju. Kad se iz
opkoljenog Jajca uspio probiti glasnik i doi na kraljev dvor u Budimu, sluajui
njegov izvjetaj, svojevoljno se ponudio glasoviti ratnik i daroviti vojskovoa
Krsto Frankapan da e povesti vojsku do Jajca i opskrbiti grad hranom i orujem.
Njegovu ponudu prihvatili su kralj Ludovik i dravno vijee s odobravanjem,
obeavajui pritom izdanu pomo u broju pjeaka i konjanika, hrani i oruju.
Premda je pomo bila znatno manja od obeane, knez je Krsto poetkom lipnja kod
Gradike preao Savu i brzim hodom dolinom Vrbasa, izbjegavajui zasjede i vee
okraje s Turcima, probio se 11. lipnja 1525. do Jajca. Opskrbivi grad hranom,
istog dana na oigled Turaka utaborio se izvan Jajca. Istim putem kojim je doao,
borei se neprestano s Turcima i pobjeujui, za etiri dana vratio se natrag. U
sjajno voenom proboju, u dolasku i povratku izgubio je knez Krsto svega nekoliko
vojnika.
Podvig kneza Krste Frankapana iroko je odjeknuo u Hrvatskoj i Ugarskoj, pa su
ugarski stalei na Saboru 4. srpnja u Hatvanu zatraili od kralja Ludovika da kneza
Krstu imenuje za hrvatskog bana. Njihovo traenje nije se ostvarilo, iako se meu
staleima i na kraljevskom dvoru mnogo raspravljalo kako da se nagradi hrvatski
vojskovoa. Po dolasku u Budim, uzalud je knez Krsto ekao da ga kralj Ludovik
nagradi za uinjeno. Umjesto priznanja, zbog estokog sukoba s estregomskim
(Esztergom, Ostrogon) nadbiskupom Ladislavom Szalka-
27 Sanato, o.c, Arkiv, VIII, p. 196, 200; Ljubi, Commissiones, T. II, p. 258.
28 Sanato, o.c, Arkiv, VIII, p. 200; Klai, o.c, IV, p. 405.
29 Klai, o.c, IV, p. 405.
64
yem, stigao je, meutim, u tamnicu. Zalaganjem kraljice Marije, sestre nadvojvode
Ferdinanda, i papinog poslanika, knez se izmirio s nadbiskupom, doepao opet
slobode i praznih se ruku vratio u Hrvatsku.
Vrativi se u Hrvatsku i njezinu stvarnost, bilo je knezu Krsti Frankapanu posve
jasno da u borbi protiv Turaka od kralja Ludovika i cijelog kraljevskog dvora nema
Hrvatima i Hrvatskoj pomoi. Kao razborit ovjek i vrstan vojskovoa nagovarao je
stoga hrvatske stalee da se stave pod okrilje cara Karla i nadvojvode Ferdinanda,
to su vodei velikai u zemlji ve i uinili. Staleko poslanstvo upueno u Budim
dalo je kralju Ludoviku nedvosmisleno do znanja da e biti prinueno birati drugog
vladara ako ih ne bude zatiivao. Nekako u isto doba bilo je upueno poslanstvo i
nadvojvodi Ferdinandu, koji je dao novanu pomo i zadrao u svojoj slubi knezove
Ivana Karlovia i Nikolu Zrinskog.
Nemo kralja Ludovika i kraljevskog dvora da bilo to uine i pripreme se za obranu
od turske najezde, zlokobno su predskazivali da se blii dan propasti i unitenja.
Okonanjem rata s Perzijom, ujesen 1525. izdao je sultan Sulejman nalog da se
okuplja vojska i ratna oprema, a cilj vojnog pohoda bio je prodor u Panonsku
nizinu. Osmanske vojskovoe tono su znale to im je initi i kojim putem najbre
stii do cilja, a u njihovim planovima istaknutu ulogu imali su smederevski i
bosanski sandakbeg Bali-beg Jahjaoglu i Husrev-beg. Za to vrijeme ivot na dvoru
kralja Ludovika odvijao se ustaljenim redom kao da se nita vano ne zbiva, i da
Ugarskoj i Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost. Ali, kad je na dvor doao srpski
prebjeg ispod osmanske vlasti, vojvoda Pavao Baki i potanko izvijestio o turskim
pripremama i namjerama, vie nije bilo sumnje da e sultan Sulejman osobno
predvodei vojsku ubrzo udariti na Ugarsku.
0 predstojeoj vojni sultana Sulejmana bio je obavijeten nadvojvoda Ferdinand, pa
je 27. oujka 1526. imenovao za vrhovnog kapetana vojske u borbi protiv Turaka
Nikolu Juriia, koji se ve nekoliko godina nalazio u njegovoj slubi.30
Dva dana kasnije, javio je kralj Ludovik iz Budima banu Franji Batthyanyju kako je
posve sigurno da sigurnije ne moe biti, da e sultan Sulejman svim raspoloivim
snagama napasti Ugarsku. S obzirom na to sazvao je on 24. travnja Opi sabor
stalea zbog dogovora to da se poduzme i uini za obranu od neprijatelja.31
Dok se na Saboru istom trebalo raspraviti kako prikupiti vojsku i nabaviti ratnu
opremu, pripreme u sultanovu taboru bile su zavrene i 23. travnja 1526. napustio
je Sulejman Istanbul
1 na elu goleme vojske zaputio se prema Ugarskoj. Kao prethodnicu poslao je
velikog vezira Ibrahim-pau, kojeg je u Beogradu ekao s vojskom smederevski
sandakbeg Bali-beg. Kad je ta vojska iz Beograda krenula preko Save, istodobno je
preao Savu Husrev-beg s vojskom iz Bosne. Ve 7. srpnja osvojio je Bali-beg
Slankamen i zajedno s Ibrahim-paom okomio se 9. srpnja na Petrovaradin. Obrana
grada odolijevala je napadima i juriima sve do 28. srpnja, kad su Turci prodrli u
tvravu i gotovo sasjekli cijelu posadu. Malobrojna vojska kalokog nadbiskupa
Pavla Tomorija, poslana u Srijem da zaprijei Turcima dalje nadiranje, padom
Petrovaradina povukla se preko Dunava i zaputila u tabor kralja Ludovika.
Za to vrijeme osvojio je Husrev-beg Mitrovicu, Rau, Irig, Grgurevce i Berkasovo,32
a 1. kolovoza stigli su Turci do Iloka i bez veih napora osvojili grad. Dok je
sultan Sulejman s glavninom osmanske vojske jo boravio u Iloku, predali su 8.
kolovoza izaslanici Osijeka i Erduta gradske kljueve veziru Mustafa-pai
Jahjaogluu.33
Saznavi za pad Petrovaradina i da su Turci u Iloku, naredio je kralj Ludovik
palatinu Stjepanu Bathoryju da smjesta pouri s vojskom do Osijeka ne bi li moda
tu zaprijeio Turcima prijelaz preko Drave. estog kolovoza javio je dvorski
kancelar Stjepan Brodari kraljici Mariji da se tursko brodovlje ve nalazi oko
Erduta i da e ga Turci osvojiti. Ako ga moda ne osvoje,
30 Theiner, o.c, II, p. 759-766.
31 Thalldczy-Hodinka, o.c, I, p. 513.
32 Thury, o.c. I, p. 214, 219, 224, 229-231, 306, 309, 310, II, p. 12, 13, 62, 64,
65, 155, 156.
33 Idem, o.c, Szulejman naploi, I, p. 311, 313.
65
osvojit e zato im prije Osijek, a odatle i sva ostala mjesta kamo se s vojskom
zaputio palatin Stjepan Bathorv.34
Idui od Iloka pokraj Vukovara i Borova, stigao je Sulejman 14. kolovoza u Osijek i
odmah naredio da se otpone s gradnjom pontonskog mosta preko Drave. U elji da te
radove ubrza, postavio je ator nedaleko od gradilita kako bi osobnom nazonou
utjecao na graditelje. Radei vrlo uurbano na oigled sultana, graditelji su za
pet dana premostili Dravu. Poslije zavretka radova, osmanska je vojska 19.
kolovoza krenula preko mosta. Ali, budui da je most bio dosta uzak, prijelaz
vojske i komore odvijao se sporo i trajao je do 23. kolovoza. Naputajui
posljednji Osijek, odredi vojske iz Anadolije zapalili su grad, opustoili kue,
crkve i vrtove, a most iza sebe poruili.35
Od naputanja Budima 20. srpnja, pratila je kralja Ludovika silna neizvjesnost, jer
se u privremenim logorima na putu prema Mohacsu vojska okupljala sporo i u malom
broju. Pitanje je takoer bilo kome povjeriti vrhovno zapovjednitvo nad tom
vojskom, da bi izbor pao na kneza Krstu Frankapana, koji se u to vrijeme nalazio u
Njemakoj (Speier). Kad je vojska stigla u Batu (Bataszek) bilo je zakljueno da
vrhovno zapovjednitvo preuzme kaloki biskup Pavao Tomori dok ne stigne knez Krsto
Frankapan. Podizanjem vojnog logora na Mohakom polju, razboritiji velikai
savjetovali su kralja da se ne uputa u bitku prije nego doe knez Krsto, jer u
protivnom srlja u oitu propast. Dvorski kancelar Stjepan Brodari zduno je
podravao takvo miljenje, istiui pritom daje vojska nasuprot turskoj malobrojna,
i da svakako valja bitku odgoditi i ekati kneza Krstu i Hrvate, ljude ratoborne.
Protiv takvog miljenja najgrlatiji je bio estergomski nadbiskup Ladislav Szalkav,
koji nikako nije mogao zaboraviti dvije pljuske kneza Krste, proglaavajui sve
njegove zagovornike kukavicama i optuujui ih da ele ratnu slavu prepustiti
drugima.
U kraljev tabor uoi bitke stigao je hrvatski ban Franjo Batthyany predvodei vei
broj konjanika i pjeaka. Zajedno^ s njim doli su velikai Ivan Tahy, Ivan i
Sigismund Bani (Banffy), zagrebaki biskup imun i njegov brat Petar Erdody,
knezovi Mihajlo Zrinski i Matija Frankapan, senjski biskup Franjo Joefi i senjski
kapetan Grgur Orlovi. Nekoliko dana prije njih stigao je takoer bosansko-
akovaki biskup Juraj od Paline (de Palyna) na elu svoje ete (banderium).
Nakon prijelaza Drave, zbog kina vremena i raskvaena putova, napredovao je sultan
Sulejman dosta sporo. Osim toga, bio je i na oprezu da ga protivnika strana
poznavajui dobro taj prostor ne bi zaskoila. Peti dan od naputanja Osijeka obje
vojske stajale su jedna nasuprot drugoj. Osmanska vojska bila je viestruko
brojnija i raspolagala je znatno veim brojem dobro postavljenih topova. Sve do tri
sata poslije podne 29. kolovoza 1526. bitka nije zapoinjala, kad je na desnom
krilu prvi krenuo u napad Bali-beg. Jedva sat i pol od poetka bitke bila je
kraljeva vojska naprosto satrvena. U sveopem pokolju, bjeei s bojita, smrtno je
stradao u nabujalom potoku Cseleju (eleju) i kralj Ludovik II.
Od sudionika bitke iz Hrvatske, smrt su izbjegli: ban Franjo Batthyany, Ivan Tahy i
senjski biskup Franjo Joefi, kao i neznatan broj konjanika i pjeaka.
Svi zarobljeni vojnici i plemii, osim nekolicine, bili su idueg dana pogubljeni.
S Mohakog polja krenuo je Sulejman pored Dunava prema Budimu, kamo je stigao 10.
rujna, spalivi osim kraljevske palae Budim i Petu. Pljaki i razaranju prepustio
je takoer sva mjesta od Blatnog jezera (Balaton) do Gyora svojim "trkaima i
palikuama". Kao neposredan svjedok tih zbivanja kancelar Stjepan Brodari kae:
Nou i danju, koji su slijedili poslije bitke, neprijatelj se okomio na sva
oblinja podruja, usput ih opustoio i popalio ne tedei nikoga, bez obzira na
spol, dob i vjeru, poinivi nad bijednim narodom sva mogua odvratna i okrutna
djela. Ja nemam dovoljno rijei da oplaem poraz koji je toliko bio velik one noi
i sljedeih dana po cijelom onom kraju ovostrane Ugarske, i nije mi znano da je
ijedan neprijatelj poinio neto mahnitije i okrutnije. Izmeu ostalog, vjerojatno
se nikad prije nije dogodilo to sada, da su prealosne majke nejaku djeicu ivu
ukapale u
34 Pray, Georgius, Epistole procerum regni Hungariae, Posonii 1806, T.I, p. 268,
269.
35 Thry, o.c. I, p. 311, 313.
66
zemlju kako se vriskom ne bi odala, i kada su se one odande sklonile, djeca su se u
zemlji bez zraka uguila... A broj svih pogubljenih i zarobljenih u tom ratu, na
temelju onoga to sam mogao doznati, smijem tvrditi bio je blizu dvjesto tisua
ljudi.36
Zgranutost kancelara Brodarica nad mahnitanjem i okrutnosti osmanske vojske na
prostoru Ugarske, svjedoi o bolnom suoavanju s ratnim strahotama s kojima su se
Hrvati i Hrvatska suoavali ve desetljeima, iji su inae prostorni, materijalni
i ljudski gubici bili neusporedivo vei. To vie to su njihovi vapaji za pomo iz
godine u godinu ostajali na kraljevskom dvoru i meu dvorjanicima bez odjeka, jer
su njima osobni probici vie ili manje uvijek bili na umu unato smrtnoj opasnosti
od turske najezde, i uvelike su tako pridonijeli svojim dranjem i postupcima
vlastitoj propasti i propasti same dravne zajednice, u kojoj su Hrvati uglavnom
bili preputeni vlastitoj sudbini.
U opem meteu nakon poraza i glasinama o sudbini kralja Ludovika na Mohakom
polju, nad cijelom Hrvatskom nadvila se doista turska opasnost, pa je bilo samo
pitanje vremena kad e pojedine krajeve zadesiti ista sudbina. Pogotovo kad je
vijest o kraljevoj pogibiji bila potvrena i nametnulo se pitanje kome e pripasti
kraljevska kruna, jer nesretni kralj Ludovik nije imao zakonita nasljednika, to e
sjever i jug Hrvatske podijeliti u dva suprotna tabora.
Zapoinjui vojnu protiv Ugarske, na granici s Osmanskim Carstvom juno od Save,
Turci su neprestano uznemiravali hrvatska naselja i gradove i drali u napetosti
krajike zapovjednike. Traei pomo u novcu i oruju na raznim stranama ti se
zapovjednici sve ee obraaju nadvojvodi Ferdinandu, koji se odaziva njihovim
pozivima i molbama i pomae ih na razne naine. Dok su Turci opsjedali
Petrovaradin, uputili su sredinom srpnja 1526. velikai i hrvatsko plemstvo
nadvojvodi molbu za vojnom i drugom pomoi, jer su u borbi s Turcima naputeni od
kranskih vladara i svoga kralja i preputeni vlastitoj sudbini. Vjerojatno zbog
nemarnosti slubenika i vojnih zapovjednika, ili nekih drugih razloga, pomo koju
im nadvojvoda daje pristie u malim koliinama i neredovito.37 Isto tako alju se
nadvojvodi poslanstva, a 16. srpnja izvijestio je Nikola Jurii iz Cetina o stanju
obrane na granici i zahtjevima Hrvata za vojnom pomoi.38 Sljedeega dana potuio
se nadvojvodi knez Stjepan Blagajski da ne dobiva pomo, premda su njegovi gradovi
Blagaj, Otoka, Buevi i Ostroac i okolica, teko stradali od turskih provala i
prevani su u obrani granice.35 Koji dan kasnije, poslao je grof Ivan Karlovi
nadvojvodi pismo, u kojem javlja kako je u borbi s Turcima izgubio dvije svoje
pokrajine, Krbavu i Liku, i stigao dotle da vie nema gdje drati svoju ostarjelu
majku niti je moe hraniti. S obzirom na to moli nadvojvodu da mu dade neko mjesto
bilo gdje, u kojem bi mogao zbrinuti svoju majku sve do njezine smrti. Za uzvrat on
e nadvojvodi i kranstvu vjerno sluiti na granici i boriti se protiv Turaka do
kraja ivota. to se tie tvrave Weiters-felden koju mu je nadvojvoda dao da bi
zbrinuo majku, on je zbog siromatva ne moe preuzeti.40
Ratnik s dalmatinskim psom, sudionik Mohake bitke 1526.
36 Brodario, Stjepan, Mohaka bitka 1526. (De conflictu Hungarorum cum Solymano
Turcarum imperatore ad Mohach historia verissima). Preveo Stjepan Sran, Vinkovci
1990, p. 55, 57.
37 Laszowski, Emilij, Monumenta Habsburgica, Zagreb 1914, T.I, p. 2.
38 Idem, o.c. I, p. 4, 5.
39 Idem, o.c. I, p. 7, 8.
40 Idem, o.c. I, p. 6.
67
89
Odgovarajui na izvjetaje, molbe i pritube, upozorio je 4. kolovoza nadvojvoda
Ferdinand Nikolu Juriia da granica ne moe ostati bez posade i neka se pobrine za
grofa Ivana Karlovia, kneza Blagajskog i opata u Topuskom.41 Istoga dana poslao je
on i pismo hrvatskom plemstvu da ustraje u borbi protiv Turaka i pomo nee
izostati.42
Od obeanja, dobrih elja i krte pomoi nije se na granici moglo opstati, pa su
grof Ivan Karlovi i knezovi Vuk i Juraj Frankapan 29. kolovoza uputili nadvojvodi
predstavku da e bez redovite plae i pomoi, iako to ne ele, stupiti u slubu
Venecije, a grof Ivan Karlovi zajedno sa svojim posjedom i podvri e se
Veneciji.43
Usporedo s dogovorima i prepiskom s nadvojvodom Ferdinandom, knez je Krsto
Frankapan kupio vojsku da bi pohitao u tabor kralja Ludovika na Mohakom polju i
preuzeo vodstvo u predstojeoj bitci protiv Turaka. Prvoga rujna stigao je on u
Zagreb, kamo su idueg dana stizali bjegunci i priali o strahovitom porazu
kraljeve vojske. Zastraenost i uznemirenost meu stanovnitvom bila je tolika da
se ono spremalo na opi bijeg, pa je 3. rujna knez Krsto izdao proglas kako nema
razloga oajavanju, jer jo nije sve izgubljeno.
Na pobjedonosnom povratku iz Ugarske Turci su odmah zaposjeli Osijek i uurbano
otpoeli obnovu grada, tako daje do kraja 1526. uglavnom bio obnovljen.44 Sjajnom
pobjedom na Mohakom polju stekao je sultan Sulejman golemu prednost i osigurao put
novim osvajanjima u Panonskoj nizini. Jednako tako od hrvatsko-ugarske drave
ostala je na Mohakom polju samo osakaena leina, oznaivi ujedno i kraj
stoljetnom razdoblju hrvatske povijesti i poetak novog u posve drugom ozraju s
mnogo teim i sudbonosnijim posljedicama.
Prema biljeci kroniara Antuna Vramca, ini se da su Turci potkraj iste godine
provalili u Poeku kotlinu i tom prilikom opsjeli i grad Poegu.45
Smirivanjem prvotnih uzbuenja izazvanih teinom poraza na Mohakom polju, vodeu
ulogu u politikom ivotu Hrvatske preuzeo je tada knez Krsto Frankapan kao njezin
zatitnik i branitelj.46 Preuzimanjem te uloge nije se on u prvi mah priklanjao ni
vojvodi Ivanu Zapolji ni nadvojvodi Ferdinandu Habsburgu kao suparnicima za
kraljevsku krunu. U tom pogledu po strani se drao i ban Franjo Batthyany, premda
je 30. rujna 1526. od nadvojvode Ferdinanda traio da pomogne senjskog kapetana
Petra Kruia slanjem novca i pjeaka naoruanih pukama, jer bi gubitak krajikih
gradova (Klis i Senj), kojima zapovijeda, imao nesagledive posljedice.47 Isto tako,
negdje sredinom listopada predao je poslanik Franje Batthyanyja dvorskom vijeu u
Wiener Neustadtu pismeno sroene uvjete o preuzimanju banske asti u Hrvatskoj, u
kojima se posebno istie obrana krajikih gradova (Obrovac, Udbina i Biha) na
granici s Osmanskim Carstvom.48
Izborom nadvojvode Ferdinanda 23. listopada za kralja eke, bila je ubrzana
podjela na dva suprotna tabora, pogotovo kad se 11. studenoga Ivan Zapolja okrunio
u Stolnom Biogradu (Szekesfehervr) za kralja Ugarske. Na stranu Ivana Zapolje tada
odluno staju knez Krsto Frankapan, zagrebaki biskup imun Erddy i dio plemstva
izmeu Save i Drave, a kralju Ferdinandu priklanja se veina velikaa i plemstva u
Hrvatskoj i ban Franjo Batthyany, kao i nekolicina vodeih velikaa i dio plemstva
u samoj Ugarskoj.
Sredinom istog mjeseca boravili su u Pounu (Bratislavi) poslanici hrvatskih
stalea s kojima je doao i grof Ivan Karlovi, odakle su ubrzo otputovali u Be
radi pregovora s kraljem Ferdinandom. Poslanike je kralj primio vrlo blagonaklono i
s grofom Ivanom sklopio ugovor o davanju gradova Medvedgrada i Rakovca u zalog za
etiri tisue zlatnika.49 Poslije obavljenih razgovora, kralj je savjetovao
poslanike da se vrate u Poun i prisustvuju izbornom Saboru na kojem e Ferdinanda
birati i za kralja Ugarske, a krunidbu Ivana Zapolje proglasiti
41 Idem, o.e., I, p. 12-14.
42 Idem, o.e., I, p. 14, 15.
43 /dem, o.e., p. 17, 18.
44 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek 1994, p. 108, 109.
45 Vramecz, o.e., p. 55.
46 Laszowski, o.e., I, p. 20, 21.
47 Idem, o.e., I, p. 21.
48 Idem, o.e., I, p. 24, 25.
49 Idem, o.e., I, p. 28.
69
Ruevine Cetingrada, gdje je 1. sijenja 1527. izabran Ferdinand I. Habsburg za
kralja Hrvatske
nitavnom. Na prijedlog palatina Stjepana Bathorvja, okupljeni su stalei 17.
prosinca izabrali Ferdinanda za kralja Ugarske, odakle su se hrvatski poslanici
vratili opet u Be i dogovorili o slanju kraljevih opunomoenika, koji e
prisustvovati zasjedanju Hrvatskog sabora sazvanom za 21. prosinca u Cetinu. S
odgodom od deset dana zbog kanjenja kraljevih povjerenika, Sabor se sastao 1.
sijenja 1527. i jednoglasno izabrao Ferdinanda za kralja Hrvatske, potvrdivi tim
inom njezinu dravnu i pravnu posebnost.
U kraljevo ime povjerenici su pismeno zajamili da e kralj u Hrvatskoj drati i
plaati tisuu konjanika i dvije stotine pjeaka, kao i osam stotina konjanika koji
e biti dodijeljeni velikaima i plemiima ovisno o njihovoj asti i poloaju. Osim
toga, kralj e Ferdinand na granici Hrvatske i Kranjske drati primjeren broj
vojnika, dati pregledati sve gradove i tvrave u Hrvatskoj i opskrbiti ih vojnim i
drugim potreptinama, i nadasve potivati sve povlastice, prava, slobode i zakone
Kraljevine Hrvatske, te je uvijek braniti i tititi njezine stalee i stanovnike.50
Kao odgovor na Sabor u Cetinu, sazvao je 6. sijenja 1527. knez Krsto Frankapan
Sabor u Dubravi kod azme, na kojem su prisutni izabrali Ivana Zapolju za kralja.
Na taj nain sjever i jug Hrvatske podijelio se u dva suprotna tabora, u kojima su
ratniki bubnjevi postajali sve glasniji. Obrana od Turaka bila je zbog toga
potisnuta u stranu, tako da su o tome, uglavnom, brinuli oni velikai iji su
posjedi neposredno bili ugroeni i zapovjednici posada u krajikim gradovima i
pograninim mjestima.
Sukob oko izbora kralja i pripreme za rat protivnikih strana, pozorno je pratila
osmanska diplomacija, nastojei da iz tog sukoba sa to manje napora i snaga
postigne svoje osvajake ciljeve u Bosni i na jugu Hrvatske. Provodei tu zamisao,
bilo je stoga nareeno bosanskom sandakbegu Husrevu da uznemirava gradove uz
granicu i provaljuje na posjede Ivana Karlovia i Bernardina Frankapana. Poetkom
veljae 1527. poslao je on svoje akindije u dolinu Gacke, odakle su plijenili i
pustoili okolicu Brinja i Modrua sve do Kastva i Metlike.51
Straarei uz Unu nije Ivan Karlovi tada mogao stizati na sve strane, smatrajui
daje u tom asu obrana Krupe od presudne vanosti za Hrvatsku.52 Za svoje gradove
Udbinu i Obrovac
50 Staats u. Hofarchiv, Wien; Klaic, o.e., V, p. 82-85.
51 Thallczy-Hodinka, o.e., I, p. 611, 612.
52 Idem, o.e., I, p. 621; Laszowski, o.e., I, p. 44.
70
nije pokazivao toliku zabrinutost, vjerujui da e njihove dobro opremljene posade
izdrati turske napade. Od turskih provala i napada nije bio siguran i Nikola
Zrinski, pa je poetkom oujka iste godine zatraio od kralja Ferdinanda pomo u
barutu, pukama i topovima, kako bi ojaao obranu svojih gradova i posebno zatitio
rudnik Gvozdansko.53
Nekako u isto doba, na prostoru izmeu Save i Dunava izveo je naslovni srpski
despot Stjepan Berislavi Grabarski protunapad i preoteo Turcima utvrde u Erdutu,
Borovu i Vukovaru.54 Njegova je oita namjera bila zaci turskoj posadi u Osijeku
iza lea, odatle je protjerati i ovladati prijelazom preko Drave i drugim
stratekim uporitima pomou kojih bi se zaustavilo dalje nadiranje osmanske vojske
prema zapadu. S vojnog gledita bila je to smjela zamisao za koju Stjepan
Berislavi nije imao ni dovoljno vojnika ni ratne opreme, niti je dobio ikakvu
pomo iz Hrvatske i Ugarske. S obzirom na to njegov je protunapad ostao bez
utjecaja na budua zbivanja, jer su Turci spomenute utvrde ubrzo opet osvojili i u
njih smjestili jake posade.
Stalno uznemiravanje juga Hrvatske i opipavanje najranjivijih mjesta bila je
prigoda Husrev-begovu bivem robu, osloboeniku i ljubimcu, poturici Murad-begu
Tardiu porijeklom iz ibenika, da stekne ratnu slavu. Naime, po prirodi vrlo
ratoboran i zadojen osmanskim duhom, due vrijeme pratio je on stanje i
raspoloenje posada u pojedinim gradovima na granici. Na temelju dobivenih
obavijesti,
stekao je Murad-beg vrsta uvjerenja da bi gradovi Ivana Karlovia, Obrovac i
Udbina, lako mogli postati njegov plijen. Brzim pokretom vojske i lakog topnitva
doao je on do Obrovca, ija se posada poslije nekoliko topovskih hitaca 3. oujka
1527. predala.55
Prema sadraju pisma vlastelina Ivana Kobasica od 4. travnja kapetanu Johannu
Helfenber-geru, tih se dana u blizini Udbine nalazio navodno ban Franjo Batthyany,
gdje je razbio neku tursku etu i od zarobljenih Turaka saznao da e provaliti
preko Kupe ili upasti do Krasa.56 Okraj s Turcima kod Udbine nije obeshrabrio
Murad-bega, nego je pourio do Obrovca i do sredine travnja osvojio Udbinu i
katele Komi i Mrsinj.57
Osvajanjem Obrovca i Udbine slomili su Turci otpor na jugu Hrvatske, gdje je u
zaleu Splita, poput osamljena otoka u moru, izvan dosega njihove vlasti ostao
jedino Klis. Pad Obrovca i Udbine duboko se dojmio cjelokupne javnosti u Hrvatskoj,
zbog ega je 28. travnja bio sazvan Sabor u Cetinu. Okupljeni velikai na Saboru:
kninski biskup i topuski opat Andrija Tukani, knezovi Nikola Zrinski, Vuk i Krsto
Frankapani Brinjski, Juraj Frankapan Slunjski i Cetinski, Stjepan Blagajski, Ivan
Karlovi i brojno plemstvo, izrazili su kralju Ferdinandu otro negodovanje da ne
mari za obranu Hrvatske i ne dri se datih obeanja prigodom izbora za kralja.
Opisujui bijedno stanje u Hrvatskoj, slabosti obrane od Turaka i boravak bana
Franje Batthyanyja uglavnom izvan Hrvatske, sabornici su na kraju s ponosom i nikad
ugaslom svijeu o dravnoj posebnosti, kralju poruili:
Neka zna vae velianstvo da se ne moe nai da bi ikoji gospodar (vladar) s pomou
sile Hrvatskom zavladao. Jer iza smrti naega posljednjega kralja, sretne uspomene
Zvonimira, slobodne se volje pridruismo kruni Kraljevstva Ugarske, a nakon toga
sada vaemu velianstvu.5*
Grof Krsto Frankapan u talijanskom oklopu
53 Thallczy-Hodinka, o.c, I, p. 641.
54 Laszowski, o.e., I, p. 50.
55 Thallczy-Hodinka, o.c, I, p. 659.
56 Idem, o.c, I, p. 654.
57 Kukuljevic, Acta croatica, p. 222.
58 Chmel, Joseph, Actenstke zur Geschichte Croatiens und Slavoniens in den Jahren
1526 und 1527, Wien 1846, p. 43-48.
71
Odluno dranje Sabora i suglasno s tim usmeno izlaganje hrvatskih poslanika,
primoralo je kralja Ferdinanda da se jo jednom pismeno izjasni i neto uini prema
izbornim obeanjima. to se tie konjanika i pjeaka, kralj je poslanicima i
staleima dao do znanja da ih nije u stanju drati u Hrvatskoj, jer se sprema za
rat protiv Ivana Zapolje, ali je zato primio u slubu biveg bana Petra Keglevia i
naredio Nikoli Juriiu da Biha opskrbi ratnim potreptinama i pronae nain kako
bi grad bio stavljen pod kraljevsku vlast.
Uoi zasjedanja Sabora u Cetinu bilo je 27. travnja napokon rijeeno pitanje
predaje Medvedgrada i Rakovca grofu Ivanu Karloviu,59 a ubrzo je kralj Ferdinand
pridobio na svoju stranu i Stjepana Berislavia Grabarskog, Ludovika i Nikolu
Pakrakog (Pekry), Ivana Katelanovia od Svetog Duha, Ivana, Krstu i Franju
Svetake (Zempche), Ivana Hlapia (Alapy, Halapv) i druge, i tako ojaao svoju
stranku sjeverno od Save.
Istodobno s jaanjem Ferdinandove stranke, ope prilike u Hrvatskoj nimalo se nisu
poboljavale, o emu svjedoi pismo Krste Frankapana od 29. svibnja senjskom
biskupu Franji Joefiu, u kojem, izmeu ostalog, kae da nema dana od kako su
Turci osvojili Udbinu da ne pljakaju i pustoe dobra u Hrvatskoj.60 U takvim
prilikama bilo je dovedeno u pitanje i banovanje Franje Batthyanyja, pa u pismu
poslanom iz Rae kod Bjelovara 6. lipnja, ban objanjava palatinu Stjepanu
Bathoryju da se nije odrekao banske asti to ne eli sluiti kralju Ferdinandu,
nego je toliko siromaan da ima samo 16 forinti.61 Slino tome poalio se 14.
lipnja i Krsto Frankapan biskupu Joefiu kako nikad nije bio u veoj bijedi da ak
ne moe ni u zalog posuditi novac.62
Bijedno stanje bana Franje Batthyanyja i upitnost njegova daljeg banovanja, ubrzalo
je potkraj srpnja odluku kralja Ferdinanda o postavljanju Ivana Karlovia za bana.
Na taj nain elio je kralj olakati Franji Batthyanyju obavljanje banske dunosti,
a banu Ivanu povjeriti obranu Hrvatske od Turaka juno od Save. Stalei su tu
odluku prihvatili vrlo blagonaklono i meu banovima je odmah uspostavljena dobra
suradnja. Iako stalno na oprezu zbog turskih provala i napada, priskakao je ban
Ivan u pomo svom sudrugu u banovanju i sjeverno od Save, koji je potican od kralja
Ferdinanda svim silama radio na tome kako bi suzbio pristae Ivana Zapolje.
Rasplet stranakog sukoba ubrzala je vojna kralja Ferdinanda protiv Zapolje, ija
je vojska 27. rujna 1527. bila razbijena kod Tokaja.63 Istoga dana smrtno je
stradao ispred Varadina i Zapoljin nepokolebljiv pristaa knez Krsto Frankapan.64
Smru kneza Krste nestao je vodei Ferdinandov protivnik u Hrvatskoj i glavni
oslonac Zapoljine stranke, koja se nakon toga poinje osipati, a tvrdokornije
pristae stizati kazna. Nasuprot zagrebakom biskupu imunu Erdodyju, meu prvima
je zagrebaki Gradec iskazao svoju vjernost kralju Ferdinandu, pa je suglasno tome
kralj upozorio banove da potivaju i brane njegove gradske slobode i povlastice
dobivene jo od davnih vremena.65
Zaokupljen ratom protiv Ivana Zapolje i slavei pobjedu kod Tokaja, zanemario je,
meutim, kralj Ferdinand obranu Jajca u Bosni i cijele Jajake banovine. Naime,
jajaki banovi Ivan Horvat i Nikola Giletfy bili su prije tokajske bitke naklonjeni
Ivanu Zapolji, da bi ubrzo nakon njegova poraza preli na Ferdinandovu stranu.
Takav razvoj dogaaja zapravo je zaskoio kralja Ferdinanda i nije se na vrijeme
pobrinuo da Jajce i ostale gradove Jajake banovine opskrbi jaim posadama, hranom
i streljivom. Samu obranu Jajca povjerio je on nekom Stjepanu iz Gorbonoka
(Klotra), ija se posada sastojala od desetak vojnika. Katelani ostalih gradova
imali su jo manje vojnika koji su se osjeali naputeni i zaboravljeni. Pozorno
pratei to stanje, zakljuili su Husrev-beg i njegov suborac Murad-beg da je
prilika za napad koja se ne smije propustiti. Potkraj studenoga 1527. osvojila je
osmanska vojska Vinac, a desetak dana kasnije predalo se Husrev-begu Jajce. Do
kraja iste godine Turci su redom
59 Laszowski, o.c, I, p. 28, 58, 61, 63, 64, 109.
60 Thall6czy-Hodinka, o.c, I, p. 673.
61 Idem, o.c. I, p. 682.
62 Idem, o.c. I, p. 679.
63 Laszowski, o.c. I, p. 77, 79, 81.
64 Idem, o.c. I, p. 80.
65 Idem, o.c. I, p. 90,91.
72
osvojili gradove Sokol, Jezero, Greben, Komotin, Boac, Zveaj, Leva, Krupu, Banja
Luku, Vrbaki grad i druge, odnosno, cijelu Jajaku banovinu.66
Nestanak Jajake banovine bilo je zvono na uzbunu, jer su naselja i gradovi uz
rijeku Unu bili neposredno na udaru osmanske vojske. Isto tako bio je Turcima
otvoren put sjeverno od Save u Poeku i Krievaku upaniju, stoje ozbiljno
zabrinulo i uznemirilo cjelokupno stanovnitvo i plemstvo na tom prostoru. Usporedo
s tim razne i vrlo proturjene glasine neprestano su rasplamsavale taj nemir i
pothranjivale ga, dovodei stanovnitvo u oaj. To vie to se turski obru izmeu
Save i Drave doista poeo stezati nakon propasti Jajake banovine, gdje e Turci u
odnosu na ravniarski prostor primijeniti drugaiju strategiju u irenju osmanske
vlasti nego na junim dijelovima Hrvatske.
Prema gotovo ustaljenom obiaju i poetkom proljea 1528. krenuli su "trkai i
palikue" iz Bosne u pljaku i upali u Kranjsku do Novog Mesta, priinivi dosta
tete. Pismom iz Praga 10. travnja naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da
suzbija turske provale, i da u svim mjestima javno oglasi zabranu izvoza stoke u
Italiju pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svih dobara.67
Daleko od glavnih poprita zbivanja, obrana Klisa na jugu Hrvatske bila je na
izdisaju. Obraajui se 15. svibnja dvorskom blagajniku (Gerendyju) za pomo,
senjski i kliski kapetan Petar Krui poalio se kako ve tri godine dri Senj,
Klis i Otoac a da, unato kraljevu pismenom obeanju, nije primio nikakvu plau.
Piui o alosnim prilikama u kojima se nalazi obrana Klisa izmeu ostalog on kae:
Umiremo od gladi i svake nevolje. Neka vaa milost zna sve to sam imao dao sam u
zalog, blago, vjeru i duu, a sada vie nemam to dati. Dok je toga bilo ivio sam,
branio i drao gradove kraljeve svjetlosti. Sada vie dalje ne mogu jer mije svega
nestalo od ega ljudi ive.6*
Na temelju dobivene obavijesti iz Slavonije javili su 28. svibnja 1528. dvorski
savjetnici kralju Ferdinandu da je Sulejman naredio sedmorici paa da napadnu i
osvoje Morovi, Nijemce, Jaruge i Novigrad.69 Tjedan dana od primitka te obavijesti
javio je kralj Ferdinand banovima Ivanu Karloviu i Franji Batthyanyju da su Turci
opsjeli Morovi, Jaruge i Novigrad i naredio im da opsjednutima odmah priskoe u
pomo.70 Pismom iz akova 4. lipnja potvrdio je Ivan Tahy da se Turci zasigurno
spremaju osvojiti Morovi, a Husrev-beg e provaliti do Poege i opustoiti cijelu
okolicu. Na kraju pisma Tahy ie takoer dodao kako mu je upravo stigao glas da se
turska vojska ve nalazi u Gradiki.7 Kako je zavrila ta navodna opsada, nije
poznato, ali je posve sigurno da Turci nisu tada osvojili Morovi i ostala mjesta.
Nagaanja i razne glasine kamo e Turci krenuti, iskoristio je Husrev-beg i
poetkom srpnja preko Hrvatske provalio u Kranjsku sve do Ljubljane.72 Na drugoj
strani, javio je 6. srpnja Stjepan Berislavi iz Laslova kod Osijeka palatinu
Stjepanu Bathoryju da je golema turska vojska, koja e unititi i u prah pretvoriti
ostatak Kraljevstva, prela preko Save u Srijem. U odnosu na toliku silu njegove su
snage poput kapljice naspram mora. Osim njega, sa svojim vojnicima jedino je na
granici Ladislav More, pa ukoliko palatin ne poalje pomo i ne preuzme njegove
gradove, u roku od petnaest dana morat e ih napustiti.73
Da bi uzvratio Husrev-begu istom mjerom, preao je sredinom srpnja Ivan Tahy Savu i
provalio do Kotorvaroa, spalio grad i okolna sela, zarobio dosta ljudi i otjerao
mnogo stoke.74
I na jugu Hrvatske nije bilo mira. Pismom od 20. kolovoza 1528. obavijestio je ban
Ivan Karlovi iz Medvedgrada bana Batthyanyja daje od zarobljenih Turaka kod Udbine
saznao
66 Thallczy, Povijest Jajca, p. 218-229.
67 Laszowski, o.e., I, p. 98, 99.
68 Idem, o.c. I, p. 103, 104.
69 Ivi, Aleksa, Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do seobe pod
arnojeviima (1459-1690), Zagreb 1914, p. 71, nota 14.
70 Laszowski, o.c. I, p. 104, 105.
71 Idem, o.e., I, p. 106, 107.
72 Klai, o.c,V,p. 109.
73 Ivi, Aleksa, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad 1910,
p. 8.
74 Klai, o.c, V, p. 109.
73
o skoroj turskoj provali u Kranjsku. Primivi tu obavijest hitno je Batthyany
zatraio pomo od dvorskog kancelara i egerskog biskupa Tome Szalahazyja.7(i Izjava
zarobljenih Turaka bila je doista istinita, pa je 20. rujna ban Ivan javio iz
Mutnika banu Batthyanyju kako se sukobio s Turcima i razbio ih pred vratima Udbine,
ali da nije uspio pohvatati one Turke koji su otili pljakati i pustoiti dobra
kneza Bernardina Frankapana. Zapravo, njih je ekao tri dana i noi u zasjedi na
putovima kojima su obino prolazili. Suprotno njegovu oekivanju, oni su mu ipak
umakli, jer su na povratku krenuli stazom uz morsku obalu. Inae, koliko je od
zarobljenih Turaka mogao saznati, novi hercegovaki sandakbeg sprema se na provalu
u Hrvatsku i Kranjsku.77 U pismu poslanom istoga dana iz Mutnika, obavijestio je
ban Ivan o tome i ljubljanskog i tajerskog potkapetana Nikolu Thurna, molei ga da
s vojskom krene prema Metlici gdje se oekuju Turci, dok je on pozvao hrvatsku
vojsku da se okupi u Jastrebarskom kamo e i sam doi.7
Prema oekivanju Husrev-beg je i po trei put provalio u Hrvatsku i Kranjsku i
zaputio se prema Metlici. Zajedno s njim bili su hercegovaki sandakbeg i vei
broj vojvoda i glasovitih ratnika. Poetkom listopada javio je Petar Krui iz
Senja rijekom potkapetanu Ivanu Rezanu daje velika turska vojska stigla do Otoca,
pa ga moli neka o tome hitno javi ostalim vojnim zapovjednicima.79 Krajika vojska
sastavljena od Kranjaca, Korutanaca i Hrvata, pod zapovjednitvom Bernardina
Ritschana i bana Ivana Karlovia, spremno je doekala Husrev-bega. Poto su Turci
tri dana pljakali i pustoili oko gornjeg toka Kupe, 5. listopada 1528. obje
vojske nale su se oi u oi ispred grada Belaja nedaleko od Duge Rese. U
poslijepodnevnim satima poela je estoka bitka u kojoj su Turci bili poraeni i
natjerani u bijeg, a najvei dio onoga to su napljakali morali su ostaviti
pobjednikoj vojsci. Dosta mrtvih i ranjenih bilo je na obje strane. Loe je proao
i ban Ivan zadobivi navodno osamnaest rana koje su mu zadali Ritschanovi vojnici
mislei daje turski vojvoda.80
Uzajamne provale i trvenja na granici, pa i estoke bitke nisu, meutim, 1528.
dovele ni do kakve promjene granice Hrvatske i Osmanskog Carstva. Zapravo, bile su
one tek uvod u novu Sulejmanovu vojnu, iji je cilj bio osvajanje Bea.
Pripremajui se za tu vojnu jo od jeseni 1528., jjrvih dana proljea 1529. naredio
je sultan Sulejman da se podigne most preko Save kod Sapca, i utvrdi Osijek. U
najuoj vezi s tim radovima obavijestio je potkraj travnja Bernardin Henyey kralja
Ferdinanda da Turci grade most kod apca a neki Mehmed-beg podie drveni katel u
Osijeku, odakle e lako moi pustoiti vee dijelove Slavonije.81 Tko je bio taj
Mehmed-beg iz Henyeyeve obavijesti nije jasno. Nema sumnje da je rije o
smederevskom sandakbegu i beogradskom muhafizu (krajiniku) Mehmed-begu
Jahjaogluu.
Poslije neuspjelih pregovora kralja Ferdinanda o produenju primirja, kojeg Turci u
Hrvatskoj nikad nisu potivali, prema ratnom planu napustio je sultan Sulejman 10.
svibnja Istanbul i zaputio se u smjeru Beograda.82 Potkraj istog mjeseca javio je
ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da je Slavoniji zaprijetila golema opasnost
od velikog vezira Ibrahim-pae, koji e poharati itav kraj izmeu Save i Drave.83
Koji dan kasnije naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da se zduno zauzme
oko obrane od Turaka, istiui da ni u kojem sluaju ne naputa Slavoniju.84
Sredinom lipnja poslao je iz Palote Ladislav More de Chula kralju Ferdinandu pismo,
u kojem ga moli za hitnu pomo Moroviu, jer e u protivnom Turci grad u prvom
naletu osvojiti.5
75 Laszowski, o.c, I, p. 112.
76 Idem, o.c, I, p. 112, 113.
77 Idem, o.c.,l.,p. 114, 115.
78 Idem, o.c. I, p. 115, 116.
79 Idem, o.c.,l.,p. 118.
80 Idem, o.c. I, p. 119.
81 /dem, o.c. I, p. 159.
82 Behrnauer, W.F.A., Sulaiman Tagesbuch suf seinem Feldzuge nach Wien 1529, Wien
1858, p. 9.
83 Laszowski, o.c. I, p. 166.
84 ii, Acta comitialia Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Monumenta
spectantia JAZU, Vol. 33, Zagreb 1912, knj. I, p. 184.
85 Laszowski, o.c. I, p. 177.
74
Unato krajnje nepovoljnom razvoju vojnih i politikih prilika u Hrvatskoj, upinjao
se kralj Ferdinand da uspostavi na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom
svojevrstan sustav obrane. Istina, ta su nastojanja bila vie izraz dobrih elja
nego stvarnih snaga, a trebala su, ako nita drugo, da bar donekle vrate duboko
poljuljanu vjeru u mogunost obrane od nadmoi osmanske vojske. Pismom iz Speiera
21. travnja, javio je kralj banu Batthyanyju da mu alje u pomo 1 500 pjeaka i
strijelaca iz panjolske, istiui pritom neka budno pazi na pokrete turske vojske
na granici i o tome odmah izvijesti vojne zapovjednike u Kranjskoj.86 Na jugu
Hrvatske bilo je uglavnom mirno, pa je 7. lipnja kralj Ferdinand naredio banu Ivanu
Karloviu neka nipoto ne dopusti trgovanje Hrvata s Turcima kod Udbine, a jo
manje da se zarobljeni Turci putaju na slobodu bez banova znanja.87 Redovito
obavjetavan s raznih strana o pokretu osmanske vojske i namjerama sultana
Sulejmana, imenovaoje Ferdinand 23. lipnja 1529. krajikim kapetanom i vrhovnim
zapovjednikom krajine u Slavoniji, neustraivog ratnika i sposobnog vojskovou,
Ivana Hoberdanca iz Slatine.88 Isto tako uputio je i poziv plemstvu Poeke i
Vukovske upanije na slogu i opi ustanak protiv Turaka.89 S obzirom na dalji
slijed dogaaja taj je poziv ostao bez ikakva odjeka, jer su Turci do tog vremena
Vukovsku upaniju gotovo cijelu osvojili, i to su najistaknutiji velikai Poeke
kotline, udrueni s najutjecajnijim velikaima Virovitike, Krievake i Zagrebake
upanije, podravali protukralja Ivana Zapolju. Na taj nain, opem rasulu i
slabljenju obrane u zemlji, uvelike je pridonosio i poetak stranakih borbi i
sukoba na sjeveru Hrvatske. tovie, u sklopu tih vrlo zapletenih odnosa,
najgorljivije pristae Ivana Zapolje okupili su se 25. srpnja 1529. u Poegi i
odrali svoj Sabor.'"
U meuvremenu stigao je 17. srpnja Sulejman do Beograda, a 8. kolovoza utaborio se
podno Osijeka, ekajui da pontonski most na Dravi bude sagraen. Za to je vrijeme
veliki vezir Ibrahim-paa ulagao mnogo napora oko njegove izgradnje, jer se most
zbog visokog vodostaja Drave gradio jedno noite iznad Osijeka. Da bi olakao
kretanje vojske i ratne komore, naredio je veliki vezir vojsci iz Anadolije neka
pomou drvea i granja zatrpava movarne bare i dublje kaljue. Osim toga, bilo je
u vojnom logoru izdano i nareenje da se od okolnog stanovnitva nita ne oduzima,
ne pale niti pljakaju sela i ne odvode ljudi u zarobljenitvo. Kad je most bio
sagraen, 13. kolovoza preao je Sulejman preko njega i utaborio se na lijevoj
obali Drave. Idueg dana prela je Dravu i vojska iz Anadolije, a 15. kolovoza most
je bio poruen.91 Dok je vojska ruila most, prevalio je Sulejman put do Mohacsa,
gdje se sastao s Ivanom Zapoljom92 i odatle produio prema Beu.
PbOXIMVS ASVALVIOFERDNANWS-CAESARE'CABJ-0 REX-RDMANORVa-SICTVLITORAGEMAS , ' li
AIT- 5VAEXXIX fi
ANN A-D'XXXI <t
Ferdinand I. (1503.-1564.), cari kralj
86 Idem, o.c.,l, p. 153.
87 Idem, o.c, I., p. 173, 174.
88 Idem, o.c, I., p. 184, 185.
89 Idem, o.c, I, p. 185-187.
90 ii, Ada comitialia.,, I, p. 187,188.
91 Behrtiauer, o.c, p. 14-16.
92 Idem, o.c, p. 16.
75
Prije nego to je Sulejman stigao u Osijek, pozvao je 3. kolovoza kralj Ferdinand
hrvatsko plemstvo na vojnu protiv Turaka i da stoji pripravno sa 1 370 konjanika
koji e krenuti tamo kamo im se naredi. Meu pozvanima bili su ban Ivan Karlovi,
kapetan i dvorski savjetnik Ivan Katelanovi, grof Petar Keglevi, knez Juraj
Frankapan Slunjski, knez Nikola Zrinski, knez Stjepan Blagajski, knezovi Krsto i
Vuk Frankapan Brinjski, grof Petar Krui, kninski biskup i topuski opat Andrija
Tukani, vlastelin Mihajlo Budii, kapetan Gapar Kriani, te vlastelini Ivan
Kobasi i Stjepan Deshazv Susjedgradski.93 Neki od njih, poput Petra Keglevia,
sudjelovali su u obrani Bea, iako su prethodno imali estoke okraje s pristaama
Ivana Zapolje, poglavito sa zagrebakim biskupom imunom Erdodvjem.
Prolazei Srijemom i dijelom Slavonije, Turci nisu usput napadali utvrena mjesta i
gradove. Po svemu sudei, Nijemci su se predali sultanu bez ikakve borbe. U
Sulejmanovu dnevniku kae se daje 30. srpnja i Morovi priznao vrhovnu vlast
sultana.94 Tom prigodom Morovi je, meutim, samo nominalno priznao tursku vlast,
jer je i poslije zavrene opsade Bea 16. studenoga Ladislav More molio kralja
Ferdinanda za pomo radi obrane Morovia.95 Istoga dana uputio je Ferdinand Moreu
pismo, u kojem mu nareuje da se brine za obranu Morovia.96 Desetak dana kasnije
javio je More kralju da Morovi vie nee moi odrati.97 Prema sadraju tih
vijesti oito da su Turci ubrzo nakon toga, vjerojatno ve poetkom prosinca,
zauzeli i Morovi.
Osvjanjem Nijemaca i Morovia proirili su Turci do kraja 1529. svoju vlast na
itav Srijem i lijevu stranu Pobosua. Granina crta izmeu Hrvatske i Osmanskog
Carstva priblino je vodila iznad Osijeka zaobilazei tvravu Korog, odakle se
sputala prema Vinkovcima, od Vinkovaca Bosutom do utoka u Savu, zatim Savom do
Gradike, gdje je skretala prema jugu potocima Jablanica i Vrbaka, prelazila Sanu
do Kamengrada, ispod kojeg je produavala preko Grmea i Pljeevice i pribliavala
se Bakim Otarijama i Kosinju sa irokim pojasom niije zemlje.
Neuspjela opsada Bea 1529. kao daje odvratila pozornost velikaa na sjeveru
Hrvatske od turske opasnosti i ohrabrila pristae Ivana Zapolje nakon njegova
susreta sa sultanom Sulejmanom. Meusobno zatiranje sukobljenih strana poprima u to
vrijeme tolike razmjere da postaje gotovo pogubnije od turskih napada.
Takav razvoj dogaaja uvelike je koristio Osmanskom Carstvu u ostvarivanju njegovih
osvajakih ciljeva i uvrivanju vlasti na osvojenom prostoru. Prvih dana sijenja
1530. upali su "trkai i palikue" u Vinodol, osvojili i zapalili katel Novi a
stanovnitvo odveli u zarobljenitvo.98 Na stalne turske provale i pljake tue se
u to doba takoer Senjani, Brinjani i Otoani, i mole kralja Ferdinanda za pomo.99
Kralju Ferdinandu potuio se i Krsto Frankapan Traki da su 16. veljae Turci
opljakali cijelu gospotiju traku i doprli do zidova grada Trca, odakle su
odveli vie od tisuu osoba obaju spolova, oko etiri stotine konja i mnotvo sitne
i krupne stoke.100 Potkraj veljae obratili su se kralju za pomo i stanovnici
Bihaa, molei ga da hitno poalje vojnike i ratnu opremu kako bi se mogli obraniti
od Turaka.101 O prilikama na granici rjeito govori i pismo bana Ivana Karlovia
upueno 1. oujka vojskovoi Hansu Katzianeru von Katzensteinu, u kojem zbog silne
nevolje od njega trai novanu pomo i za krae vrijeme stotinu vojnika. Isto tako
moli ga da se pobrine i za smjetaj prebjega ispod turske vlasti.102 Tri dana
kasnije javio je kapetan Nikola Thurn da se turska vojska okuplja oko Udbine103
zbog ega krajiki zapovjednici moraju biti na oprezu. Nepoznati potpisnik pisma od
24. oujka upozorio je rijekog kapetana na pogibelj koja prijeti
93 Laszowski, o.c, I, p. 207, 208.
94 Behrnauer, o.c, p. 14.
95 Laszowski, o.c. I, p. 215.
96 Idem, o.c. I, p. 220.
97 Idem, o.c. I, p. 239.
98 Idem, o.c. I, p. 249, 250.
99 Idem, o.c. I, p. 252, 253.
100 Idem, o.c., I., p.21\, 212.
101 Idem, o.c. I, p. 261, 262.
102 Idem, o.c. I, p. 265, 266.
103 Idem, o.c. I, p. 266.
76
od Husrev-begova ehaje (zamjenika) Murad-bega Tardia, koji e moda napasti Klis
ili krenuti u neku drugu provalu.10
Kako je vrijeme odmicalo, prijetee vijesti s granice postajale su sve uestalije,
a obeavana kraljeva pomo malo je pristizala ili nikako nije dolazila. Prema
izvjetajima svojih uhoda, oekivao je ban Ivan Karlovi da e Turci napasti Biha
ili Ripa, ili poi u okolicu Senja.105 Ti su izvjetaji, uglavnom, bili dosta
pouzdani jer su Turci ubrzo provalili do Brinja i Otoca,106 a 30. travnja javio je
ban Ivan kapetanu konjanika Gaparu Karanu da je turska vojska preplavila Liku i
Krbavu.107 Dva dana kasnije poslali su kapetani Erasmo Obrian i Gapar Karan
izvjetaj Hansu Katzianeru o turskoj provali u okolici Klokoa.108 Nagaanja kamo
e krenuti Murad-beg bila su takoer ubrzo razjanjena napadom na Klis, ali gaje
kliska posada razbila ispred ulaza u grad. Krae vrijeme zatim udarili su Turci po
drugi put na Klis bez ikakva uspjeha, poinivi jedino vee tete na poljima u
okolici grada.109 Da bi donekle smanjili turski pritisak na granici, sredinom
srpnja upali su konjanici iz Bihaa do Knina, pohvatali manji broj ljudi i odveli
sitnu i krupnu stoku. 10
Osim redovne vojske i akindija, u borbi protiv Hrvata Turci tada sve vie koriste
poseban vojni red sastavljen, uglavnom, od pokorenih krana i Vlaha stoara iz
Bosne tzv. martoloze. Nainom borbe oni se nisu razlikovali od akindija,
obavljajui na granici najprljavije vojne poslove i ne prezajui ni od kakva
zloina. Pljaka i otimaina, odvoenje ljudi i trgovanje robljem, postaje njihov
stalan izvor prihoda i sam nain ivljenja. Poput razbojnikih druina, martolozi
postavljaju zasjede, prikradaju se izvorima, pojilitima stoke i naseljima, hvataju
ljude i otimaju sve to mogu ugrabiti. Obrana granice trai zbog toga jo vei
oprez, a ivot uz granicu pretvara se u surovu pustolovinu. Borba protiv martoloza
vodila se zato do istrebljenja i bez ikakve milosti.
Istodobno s provalama i napadima na jugu Hrvatske, nastavili su Turci s izgradnjom
i utvrivanjem Osijeka, sagradivi ispred tvrave vrlo prostranu i dobro utvrenu
palanku. Te su radove s velikom zabrinutou pratili krajiki zapovjednici i
neposredno ugroeni velikai koji nisu bili toliko zaslijepljeni stranakim
strastima, strahujui od novih turskih prodora i osvajanja u savsko-dravskom
meurjeju.
Ve prvih dana oujka 1530. javio je ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da su
Turci u Osijeku sagradili katel a grad opasuju zidovima, odakle e pruati pomo
pristaama Ivana Zapolje s kojima su nedavno sklopili savez.1" Iste godine, 16.
oujka, odgovorio je kralj banu Batthyanyju da u interesu obrane zemlje osjeki
katel valja osvojiti ili razoriti, jer e u protivnom Turci iz Osijeka lako moi
provaljivati i odvoditi podlono stanovnitvo iz okolnih mjesta.112 Pismo slina
sadraja poslao je 2. svibnja kralju Ferdinandu i vojvoda Pavao Baki, u kojem kae
da se u Osijeku naseljavaju Turci i da su podigli vrst toranj, ogradili ga
zidovima i grad opskrbili razliitim ratnim oruima, odakle e osvojiti sve
oblinje gradove i utvrde izmeu Drave i Save."3 Podravajui pristae Ivana
Zapolje, sredinom srpnja preli su Turci Savu i strahovito opustoili Orahovicu i
Mikleu, posjede Ladislava Morea, ije stanovnitvo je potrailo spas u bijegu."4
urovanje pristaa Ivana Zapolje s Turcima dovodilo je do moralnih i ljudskih
padova, o emu svjedoi optuba protiv upravitelja vranskog priorata Ivana Tahyja i
despota Stjepana Berislavia Grabarskog da su hvatali kranske djeake i
djevojice i predavali ih Turcima, koji su ih zatim odvodili u krajeve pod njihovom
vlau."5 Nasilniko ponaanje protivnika
104 Idem, o.e., I., p. 298, 299.
105 Idem, o.e., I, p. 307, 308.
106 Idem, o.e., I, p. 314.
107 Idem, o.e., I., p. 315, 316.
108 Idem, o.e., I, p. 317.
109 Idem, o.e., I, p. 336.
110 Idem, o.e., I, p. 367.
111 Idem, o.e., I, p. 268.
112 Idem, o.c. I., p. 294.
113 Ivi, Spomenici,, p. 36, 37.
114 Laszowski, o.e., I, p. 369.
115 Idem, o.c. I, p. 386.
77
kralja Ferdinanda poprimilo je takve razmjere da je orahoviki katelan Stjepan
kiljanovi 25. kolovoza javio Ludoviku Pakrakom kako su Ivan Tahy, Stjepan
Berislavi i Petar Markus gori nego roeni Turci.116
Zatije na granici juno od Save nije dugo trajalo, jer su potkraj kolovoza Turci
upali u Vinodol.117 Napad "trkaa i palikua" izmeu Kupe i Save oekivao je
takoer ban Ivan Karlovi, zbog ega je uputio poziv Hansu Katzianeru neka doe s
vojskom u Turopolje.118 etvrtog rujna upozorilo je Ratno vijee Hansa Katzianera
da izbjegava sukobe sa zagrebakim biskupom imunom Erdodvjem i ostalim pristaama
Ivana Zapolje, jer oekuju tursku pomo iz Osijeka."9 Prema oekivanju bana Ivana,
Turci su 7. rujna preli Kupu i krenuli u pljaku do Save, ali nisu poinili vee
tete.120 Pozivom na obavijest ptujskog kapetana Luke Bamsa, o turskim pripremama u
Osijeku javio je 21. rujna Hansu Katzianeru iz Graza i Andreas Hollenegh,
napominjui da e idueg mjeseca osjeki paa krenuti na etovanje.121
Drei krajike zapovjednike u stalnoj napetosti, i manjim upadima i provalama
odvraajui njihovu pozornost od stvarnih namjera osmanske vojske, poetkom
studenoga 1530. osvojio je Husrev-beg Koba na uu Orljave u Savu.122 U vojnom
pogledu bio je to znaajan uspjeh i gotovo klju kojim su se lako mogla otvoriti
vrata ne samo Posavine i Poeke kotline, nego i veeg dijela Slavonije i uope
sjevera Hrvatske. Istog mjeseca, gradei drvenu utvrdu u Kobau, oplijenio je i
popalio Husrev-beg znatan dio Posavine, osobito Oporovac, Bijelu Stijenu,
Kretelovac i veinu posjeda plemia Svetakih u iroj okolici Novske.123
Osvajanje Kobaa i stvaranje turskog uporita na lijevoj obali Save bilo je,
doista, zvono na uzbunu velikaima iji su se posjedi nali neposredno ugroeni.
Pod vodstvom Ivana Tahvja i uz pomo zagrebakog biskupa imuna Erdodvja bila je
zato hitno okupljena vojska da onemogui Turcima utvrivanje i odbaci ih preko
Save. Napad na Koba, Husrev-beg je spremno doekao i u estokom boju obranio
osvojeno, nanijevi pritom Ivanu Tahvju teak poraz.124 Do kraja prosinca 1530.
sagradio je Husrev-beg utvrdu u Kobau i opskrbio je topovima iz Jajca, odakle su
Turci ugroavali sva mjesta uzdu Save i na obroncima Dilja, Papuka, Krndije i
Poeke gore.125
Napadajui uvijek na vie strana stigli su Turci prije Boia 1530. do Brinja,
opsjeli grad i u dva neuspjela juria pokuali ga osvojiti.126
Primirje sklopljeno 25. prosinca 1530. izmeu kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana
u trajanju do 1. svibnja 1532. slabo se na granici potivalo, iako nije bilo veih
sukoba.
Sredinom travnja 1531. upali su "trkai i palikue" do Velike Gorice i opustoili
okolicu grada Zelina, odakle su vie od pet stotina ljudi odveli u ropstvo.127
Okupljanje turske vojske u Lici poetkom svibnja, uznemirilo je posadu i vojne
zapovjednike u Bihau, pretpostavljajui da se ona sprema na neku provalu ili e
napasti neki od gradova na granici. Samo koji dan kasnije taje vojska upala do
Brinja, a 18. svibnja javili su Petar olni i Grgur Gojmeri iz Modrua Hansu
Katzianeru da su razbili tursku etu pod vodstvom Deli Radia i oslobodili
zarobljene Brinjane.128 Manje ete turske vojske krstarile su takoer i u okolici
Zagreba, pa je 22. lipnja Salvator Prenzinger zatraio od Hansa Katzianera hitno
pomo Zagrebu jer bi ga ubrzo mogli napasti Turci.129 Na turske izazove nije
mirovala ni druga strana, zbog ega su Husrev-beg i
116 Idem, o.c, I, p. 394.
117 Idem, o.c, I, p. 398.
118 Idem, o.c. I, p. 403.
119 Idem, o.c. I, p. 407.
120 Idem, o.c. I, p. 410.
121 Idem, o.c. I, p. 426.
122 ii, Acta comitialia... I, g. 269; Laszowski, o.c. I, p. 453.
123 Laszowski, o.c. I, p. 452; ii, Acta comitialia... I, p. 269.
124 ii, Acta comitialia... I, p. 270.
125 Laszowski, o.c, II, p. 3,4.
126 Idem, o.c. I, p. 460.
127 Idem, o.c, II, p. 26.
128 Idem, o.c, II, p. 34, 35.
129 Idem, o.c, II, 52.
78
Murad-beg uloili banu Ivanu Karloviu i kapetanu Ivanu Puchleru prigovor o
izvrenoj provali kod Novog i Bilaja u Lici.130 to su, meutim, Huserv-begove
snage prije toga iz Kobaa upale u Poeku kotlinu i opustoile sela i na povratku
odvele dosta ljudi i stoke,131 nije Husrev-beg smatrao da na taj nain kri
dogovoreno primirje.
ivei stalno na oprezu i ekajui dalji razvoj dogaaja, umoran od brojnih bitaka
s Turcima i nevolja koje su ga pratile u ivotu, umro je 9. kolovoza 1531. u
Medvedgradu neustraivi ratnik i potomak prastarog hrvatskoga plemstva strasno
vezan uz rodnu grudu, ban Ivan Karlovi.132 Odlaskom bana Ivana u vjenost nestala
je s vojne i politike pozornice Hrvatske jedna od najmarkantnijih linosti toga
doba, prema kojoj su iskazivali potovanje prijatelji i protivnici, posebno turske
vojskovoe i ratnici. Zapravo, u sudbonosnom vremenu njegovom smru ostala je
Hrvatska obezglavljena, jer je bansku dunost napustio i Franjo Batthyany. Suoen s
tom injenicom nije kralj Ferdinand imao pogodne osobe za bansku dunost, ve je
suprotno starinskom ustavu Hrvatske postavio topuskog opata i kninskog biskupa
Andriju Tukania za banskog namjesnika i tako uveo u ivot novu ast koja u
politikom ivotu Hrvatske nije do tada bila poznata.
Smrt bana Ivana osokolila je turske vojskovoe na granici pa su, unato primirju,
desetak dana od njegove smrti opsjeli Krupu.13 Isto tako poslao je Murad-beg preko
Hrvatske u Kranjsku svoje martoloze, koji su opustoili okolicu Koevja, Metlike i
rnomelja.134
0 alosnim prilikamau Hrvatskoj poslije smrti bana Ivana, izvijestio je 25.
studenoga 1531. Stjepan Deszhazy iz Zelina Hansa Katzianera, istiui da u
Hrvatskoj nema upravitelja niti se itko brine za javno dobro, zbog ega bi je mogle
snai jo vee nevolje.135 Zloguki mir na granici upuivao je na zakljuak da se
Turci u potaji spremaju na veliku vojnu, to je ubrzo bilo i potvreno.
Stradanja stanovnitva, razaranja posjeda i naselja u pograninim provalama i
arkama, ma koliko pogubna i teka, bila su tek meuin stravinih prizora koji e
se zatim odigrati na sjeveru Hrvatske. Naime, na povratku s tree Sulejmanove vojne
iz Ugarske ispod Kiszega, kojeg je junaki branio i obranio Hrvat Nikola Jurii,
potkraj rujna 1532. preplavila je osmanska vojska ondanju Slavoniju. Zajedno s
cijelom svojom svitom proao je tada izmeu Varadina, Virovitice, Voina, Slatine,
Naica i akova i sultan Sulejman, a cjelokupna zapadna Slavonija bila je
preputena strahovitoj pljaki i haranju osmanske vojske. U tim danteovskim
prizorima vladavine ognja i maa, zlu sudbinu doivjela je i Poega. Snage velikog
vezira Ibrahim-pae osvojile su Poegu najuri, temeljito opljakale i zapalile
grad Prema biljeci turskog kroniara Delalzadea, Poega je u to doba bila golemi
grad s gotovo pedeset tisua stanovnika.137 Iznosei taj podatak nema sumnje daje
Delalzade viestruko pretjerao, to vie to cijela Poeka upanija jedva daje u
to vrijeme imala toliko stanovnika. Tom prilikom oito je stradalo samo poeko
podgrae, jer samu tvravu Turci nisu ni osvajali. U prilog tome govore i podaci da
na povratku s vojne 1532. nisu Turci uope ni opsjedali ni osvajali tvrde gradove.
Za takve pothvate, kako zbog poodmaklog doba godine, tako i zbog poljuljanog
borbenog morala vojske koja se vraala s neuspjele vojne, oni vie nisu imali ni
volje ni snage, a jo manje potrebnog topnitva u opsadi tvrava i gradova. Osim
toga, njihovu vojnu pokretljivost i udarnu sposobnost sputavao je, takoer, golemi
ratni plijen
1 nekoliko tisua zarobljenih ljudi koje su tjerali iz Ugarske, tajerske i
sjeverne Hrvatske.
Vojnom do Kiszega 1532. zavrilo je prvo razdoblje osvajakih ratova sultana
Sulejmana, u kojem se granica izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva iz 1530. nije
mijenjala.
130 Idem, o.c, II., p. 53, 54.
131 ii, Acta comitialia... I, p. 270.
132 Laszowski, o.c, II, p. 72, 73.
133 Idem,o.c.,U.,p.l6.
134 Idem, o.c, II, p. 77.
135 Idem, o.c, II, p. 92.
136 Hammer, o.c, II, p. 452; ii, Acta comilialia... I, p. 466.
137 Thury, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 219.
138 Hammer, o.c, II, 96.
79
GUBITAK SLAVONIJE I KLISA 1537. GODINE
Neprestani ratovi sultana Sulejmana Kanunija silno su iscrpili ljudske i
materijalne snage Carstva, pa je i Turcima bio potreban predah u ostvarivanju
osvajakih ciljeva. Koristei upravo taj predah, sklopio je 1533. kralj Ferdinand
sa sultanom Sulejmanom primirje, a nedugo zatim priznali su njegovu vlast i
najistaknutije pristae Ivana Zapolje. Prelaskom zagrebakog biskupa imuna i brata
mu Petra Erdodvja na Ferdinandovu stranu, izgubila je Zapoljina stranka na sjeveru
Hrvatske oslonac, pogotovo nakon smrti Zapoljina najodanijeg sljedbenika i palatina
Ivana Banica. Na taj nain bio je najzad zavren stranaki rat i ope stanje u
zemlji pokazivalo je znakove smirivanja i poputanje unutranjih napetosti.
Pitanje izbora i postavljanje novoga bana zaokupljalo je i dalje politiku javnost,
osobito od smrti kninskog biskupa Andrije Tukania poetkom svibnja 1533. kad je i
bansko namjes-nitvo bilo ispranjeno. Izmeu neposrednih takmaca za bansku ast:
Ludovika Pakrakog, Petra Keglevia, Nikole Zrinskog Starijeg, Stjepana Blagajskog
i drugih, odluio se kralj Ferdinand za Petra Keglevia kojeg je imenovao svojim
povjerenikom ili namjesnikom u Kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji.
Preuzevi spomenutu dunost, predsjedavao je Petar Keglevi u Zagrebu 24. lipnja
1533. Saboru, na kojem su se zajedno okupili stalei Hrvatske i Slavonije, to e
ubrzo postati ustaljeni obiaj da obje Kraljevine imaju samo jedan Sabor.
Primirje sklopljeno s Turcima, uglavnom se potivalo, iako manje pljakake provale
preko granice nisu izostale. Sredinom svibnja 1534. upali su martolozi preko
Hrvatske u Kranjsku do Kostela i Osilnice, odakle su odveli 17 ljudi i oteli 30
konja.1 Mjesec dana kasnije javio je iz Bihaa Petar Keglevi kralju Ferdinandu da
su Turci pustoili na poljima oko Bihaa, hvatali ljude i otimali stoku, ali ih je
posada iz grada razbila i protjerala. Druga jedna turska eta dola je pod Ripa,
kojoj su Keglevievi vojnici zali iza lea i neoekivano je napali. Iznenaeni
Turci bili su strahovito potueni, tako da se samo nekolicina uspjela spasiti
bijegom. Isto tako nahrupili su 31. svibnja Turci u Bosiljevo, posjed kneza Vuka
Frankapana, gdje su pohvatali i poveli sa sobom oko 250 ena, djece i mukaraca. Uz
pomo kneevih slubenika diglo se protiv Turaka cjelokupno stanovnitvo, napalo ih
sa svih strana, oslobodilo sve zarobljene i natjeralo turske pljakae u bijeg. Na
povratku s neuspjele provale saekao je Keglevi Turke i zarobio neke od njih, koji
su izjavili da ih je poslao Husrev-beg radi uznemiravanja. Osim toga da Husrev-beg
okuplja vojsku, pa e vjerojatno obnoviti Udbinu ili potrti ljetinu na poljima oko
Bihaa i Ripa kao to je nedavno uinio u okolici Klisa, ili moda graditi utvrdu
u Gradiki na desnoj obali Save. Prema povjerljivim izvjetajima koji su Kegleviu
pristizali, Turci su stalno dolazili pod Klis i bilo je samo pitanje vremena kad e
ga napasti.2
Do kraja 1534. vladalo je ipak na granici zatije, premda su Turci 37 dana bez
uspjeha opsjedali Klis.3 U miru je takoer protjecala i 1535. godina, u kojoj izbor
bana ponovno izbija u prvi plan. Naime, nezadovoljan svojim poloajem, a jo vie
daje banska ast navodno obeana Ludoviku Pakrakom, povukao se Petar Keglevi u
svoj grad Kostel u Hrvatskom zagorju,
1 Jug, Stanko, Turski napadi na Kranjsko in Primorsko od prve tretjine 16. stoletja
do bitke pri Sisku (1592), Zgodovinski asopis, Ljubljana 1955, Letnik IX, p. 27.
2 Laszowski, o.e., II, p. 205-207.
3 Idem, o.e., II, p. 220.
80
odakle je 11. srpnja otkazao kralju Ferdinandu svaku javnu slubu. Odgovorivi
istom 31. kolovoza na Keglevievo pismo, kralj je obeao namiriti dugovanje za
njegovu slubu i zamolio ga neka i dalje radi u korist opeg dobra.4
Poetkom rujna sastao se u Topuskom i Sabor, na kojem su okupljeni stalei uloili
kralju Ferdinandu otar prosvjed, traei od njega da se brine za obranu Hrvatske
od turskih napada, i da se u zemlji uspostavi vladavina prava. U protivnom neka im
vrati ispravu o izboru za kralja u Cetinu, a oni e vratiti povelju u kojoj su
njegovi izaslanici zajamili Hrvatskoj stara prava i povlastice i obeali pomo u
obrani zemlje.
Na predstavku Sabora istoga mjeseca kralj je Ferdinand pourio s odgovorom,
obeavi da e smjesta izabrati i postaviti banove te se pobrinuti za mir i obranu
zemlje. Zahtjev hrvatskih stalea za imenovanje bana podrao je i Ugarski sabor
odran 19. studenoga u Pounu. Odgovarajui Ugarskom saboru u prosincu 1535., kralj
je opet ponovio kako je pripravan imenovati bana i ublaiti tegobe stalea na
sjeveru Hrvatske. Meutim, prolazili su i prvi mjeseci 1536. da se u tom pogledu,
unato opetovanim obeanjima, nije nita dogodilo, pa je Hrvatska i dalje ostala
bez svoga bana i vrhovnoga vojnog zapovjednika. Takvo stanje postajalo je sve
opasnije, jer se sa istoka pribliavala orkanska oluja ije posljedice u tom asu
nije nitko mogao ni sagledati. Pogotovo to su turski napadi do tada bili usmjereni
prema jugu, dok je sjever Hrvatske u osvajakim planovima sultana Sulejmana bio i
ostao sporedno ratite, i to su osvajanja na tom prostoru od 1526. do 1532. voena
samo zbog toga da osiguraju osmanskoj vojsci kopneni i vodeni put u plodnu Panonsku
nizinu. U spomenutom razdoblju taj je prostor bio preputen vojnom djelovanju
smederevskog i bosanskog sandak-bega, kojima je, pored ostalih, bio jedan od
osnovnih zadataka da manjim upadima i uznemiravanjima to vie razjedine i oslabe
stranaki zavaene velikae i skrenu njihovu pozornost od glavnih osvajakih
ciljeva Sulejmana Kanunija. Izvravajui smiljeno te zadatke: osvajanje i
utvrivanje Osijeka, Morovia i Nijemaca, zatim svih utvrda i naselja na lijevoj
strani Pobosua i Kobaa na uu Orljave u Savu, sustavno je pripremana strateka
osnova za opi napad u dravsko-savskom meurjeju. irenje osmanske vlasti na tom
prostoru bilo je od posebne vojne i gospodarske vanosti za Osmansko Carstvo, gdje
je i samo voenje rata bilo mnogo lake nego na jugu Hrvatske, a ope koristi
neusporedivo vee.
U skladu s tim, ve prvih mjeseci 1536. nezadrivo se pribliavao zavrni in davno
otpoete drame, kojoj je povijest unaprijed odredila tragian zavretak. Vijesti
koje su pristizale iz pograninih krajeva ozbiljno su upozoravale na predstojeu
opasnost, posebno od Husrev-begovih snaga iz Bosne. Na pripreme i okupljanje
Mehmed-begove vojske u Srijemu i okolici Osijeka, obraana je manja pozornost, o
emu govori odluka hrvatsko-slavonskih velikaa koji su okupili vojsku i utaborili
se na Dilj-gori iznad Broda da bi zaprijeili Husrev-begu prijelaz preko Save.
Petoga srpnja javio je vojvoda Pavao Baki iz Gyora savjetnicima kralja Ferdinanda
da se smederevski i bosanski snadakbeg, odnosno, Husrev-beg i Mehmed-beg
Jahjaoglu, ozbiljno spremaju na osvajanje u Slavoniji, upozorivi ih da e Turci
ako osvoje Ivankovo lako osvojiti akovo i Gorjane.5 Koji dan kasnije obavijestio
je Baki ponovno kraljeve savjetnike da se turska vojska naveliko prikuplja i da e
u najskorije vrijeme napasti Slavoniju, u prvom redu posjede despota Stjepana
Berislavia.6 Krajem istog mjeseca odgovorilo je Donjoaustrijsko vijee Bakicu kako
mu je poznato da e Turci preko Save, pa ga moli da ih i dalje o tome izvjetava.7
Drugoga kolovoza poslao je Baki iz Pape savjetnicima hitno pismo, u kojem pie da
su Turci preli Savu i osvojili despotove posjede Brod, Jaruge i Novigrad, kao i
est katela ija mu imena nisu poznata.8 Vijest da su Turci preli Savu potvrdio
je pismom od 3. kolovoza iz Varadina i naslovni biskup Ivan iz Lunda.9 Sljedei dan
javili su kraljevi savjetnici Bakicu da su primili njegovo pismo, te ga ujedno
obavjetavaju da
4 Idem, o.c, II, p. 249, 250; Bojnii, Ivan, Kraljevske darovnice odnosee se na
Hrvatsku, Vjesnik kr. zem, arkiva, knj. VII, p. 205.
5 Ivi, Spomenici,, p. 143.
6 Idem, o.c, p. 145.
7 Laszowski, o.c, II, p. 286.
8 Ivi, Spomenicip. 146.
9 Laszowski, o.c, II, p. 288.
X
81
e u sluaju vee opasnosti hrvatskoj vojsci pritei u pomo Hans Katzianer s 1 200
vojnika.10 Istoga dana uputili su gradski sudac i vijee iz Ptuja tajerskom
vicedomu Mihajlu Meixneru pismo, u kojem javljaju kako su od uhoda i Petra Erdodvja
saznali da su Turci preli Savu kod Broda, ali da se hrvatska vojska s njima jo
nije sukobila.11 Piui 5. kolovoza, izvijestio je dvorski sudac Aleksije Turzo iz
Galgocza Donjoaus-trijsko vijee da se hrvatska vojska nalazi kod Orahovice, a
bosanskom sandaku Husrev-begu dolazi u pomo smederevski sandak Mehmed-beg.12 Dan
poslije javio je Nikola Jurii iz Kiszega istom vijeu o turskoj provali i
osvajanjima u Slavoniji, kao i o nadmoi osmanske vojske nad hrvatskom, koja se
pred Turcima povukla u tvrde gradove. S obzirom na takav odnos snaga Turci mogu po
volji pustoiti prostor ' izmeu Save i Drave.13 A10. kolovoza pisao
Nikola Jurii (o.1490.-1545.), vrhovni zapovjednik obrane u je Pavao Baki
ponovno iz Gyora da su Hrvatskoj i diplomat Turci osvojili posjede Stjepana
Berislavia:
Dobor, Brod, Jaruge, Novigrad, Garin i Pleternicu, gdje su odmah smjestili svoje
posade. Isto tako Vinicu, Vratnu i Babinu Gredu, koje su ujedno i spalili.14
Obavijeten o tim dogaajima, izvijestio je 13. kolovoza kralj Ferdinand
Donjoaustrijsko vijee da je u hrvatskoj vojsci dolo do otrih trvenja izmeu
vojskovoa te da e u sluaju vee opasnosti od Turaka poslati u pomo vojsku na
elu s Hansom Katzianerom.15 Nasuprot tome, 20. kolovoza pisao je Pavao Baki iz
Gyora kralju da su Turci u Brodu smjestili posadu od 1 500 vojnika; od toga 500
belija (krajiko lako konjanitvo s dnevnom plaom od 5 aki), 500 azapa i 500
martoloza, a nedaleko od Osijeka podiu pored Drave utvrdu, odakle e nesmetano
moi provaljivati i pustoiti po upanijama Baranya, Somogy i Zala.1(1 Tjedan dana
kasnije pisao je Baki opet kralju o prilikama u Slavoniji, gdje su Turci osvojena
mjesta dobro utvrdili, odakle ostalim gradovima i naseljima prijeti velika
opasnost. Osim toga, primio je i obavijest da su Turci zauzeli Sv. Juraj (ura)
pored Drave nedaleko od Osijeka i Valpova i utvrdili ga, a podigli su i utvrdu u
mjestu zvanom Polocske (Perechke), takoer pored Drave, udaljenom oko etiri milje
uzvodno od Osijeka.17
Izvjetaji krajikih zapovjednika i pojedinih velikaa krajem ljeta i prvih mjeseci
jeseni 1536., o turskim osvajanjima izmeu Save i Drave, bili su i dalje dosta
uopeni, a za pojedina mjesta netoni i proturjeni. Tako je polovicom rujna
Ladislav More javio kralju da su Turci za posljednjih 14 dana osvojili trinaest
utvrda i katela meu kojima i Poegu, odakle se razbjealo plemstvo i ostalo
stanovnitvo.18 Sedam dana kasnije izvijestio je Pavao Baki dvorske savjetnike da
e Mehmed-beg poslije osvajanja akova i Gorjana vjerojatno napasti Valpovo, grad
Petra Perenya.19 Nekako u isto vrijeme poslao je i zagrebaki biskup imun
10 Ivi, Spomenici.., p. 147.
11 Laszowski, o.e., II, p. 289, 290.
12 Idem, o.e., II, p. 291.
13 Idem, o.e., II, p. 292.
14 Ivi, Istorija Srba u Ugarskoj.., p. 117, nota 25.
15 Laszowski, o.e., II, p. 294.
16 Ivi, Spomenici.., p. 148.
17 Idem, o.e., p. 148.
18 Idem, o.e., p. 162; Laszowski, o.e., II, p. 298.
19 Idem, o.e., p. 152.
82
izvjetaj da su Turci u Brodu smjestili posadu od 1 500 vojnika i osvojili oba
katela zvana Gradite, tonije Gradac, zatim utvrde u Doboru, Jarugama, Novigradu
i Dubocu.20 Krajem rujna obavijestio je Aleksije Turzo iz Galgocza kralja
Ferdinanda da se Mehmed-beg opet sprema na osvajanje jo koje od oblinjih utvrda u
Poekoj upaniji. Stanovnitvo se inae, uglavnom, razbjealo i napustilo je svoja
selita, mada ima dosta i onih koji se predaju Turcima i preputaju sudbini. Osim
kmetova ine to i pojedini plemii i velikai koji su ak i skloni Turcima. Naime,
Mehmed-beg je razglasio da se svima onima koji dobrovoljno priznaju Ivana Zapolju
za kralja (zapravo, osmansku vlast) nee nita zla dogoditi i bit e poteeni oni
i njihov imetak. S tim u vezi Turzo napominje da ima prilian broj onih koji se
doista odazivaju tom pozivu i predaju Turcima, pa moli kralja za hitnu pomo.21
Potkraj listopada javio je dvorski savjetnik Luka Marenczv da su Turci poslije
opsade Orahovice otili prema Mikleuu i Sopju, i da su nedaleko Sopja opustoili
aavicu a stanovnitvo odveli.22 Na brojne izvjetaje o turskim osvajanjima izmeu
Save i Drave i vapaje za pomo, nije kralj Ferdinand poduzimao ita vrijedno
spomena, jer je samo ponavljao ve ranije data obeanja. U vlastitoj nemoi da se
odluno suprotstavi Turcima, poslao je on 5. studenoga iz Wiener-Neustadta pismo
zagrebakom biskupu imunu u kojem javlja daje odredio Hansa Katzia-nera da
priskoi s vojskom u pomo i udari na Turke.3 Pismo istog sadraja poslao je kralj
i Petru Erdodvju, ali od pustih obeanja i lijepo sroenih rijei nije bilo nita
osim mrtvih slova na papiru.24 Zapravo, krajiki zapovjednici i vodei velikai
bili su posve preputeni sami sebi u obrani Slavonije, odolijevajui nadmonim
turskim snagama koliko su mogli i umjeli, borei se odluno i ginei u obrani
svojih posjeda.
Prema izvjetajima Ladislava Morea i Ludovika Pakrakog, Turci su do sredine
studenoga 1536. osvojili akovo, Gorjane, Podgora, Palinu, Levanjsku Varo
(Nevna), Sedlak, Subo-ticu (Zombathel), Gradiku i tvrdi grad Korog. U istom
izvjetaju More posebno istie da su takoer Orahovica i tvrava Naice vrlo
ugroeni, i da im prijeti neposredna opasnost da ih Turci osvoje.25
Potkraj studenoga poslao je zagrebaki biskup imun iz Dubrave dvorskom savjetniku
Franji Batthyanyju pismo, u kojem kae da se Turci ponovno spremaju na osvajanje
izmeu Save i Drave. Izmeu ostalog, biskup posebno ukazuje na teke posljedice od
gubitka Broda, i da su Husrev-beg i Mehmed-beg razglasili da e svakome tko se sam
pokori sultanu ili Ivanu Zapolji biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Podlono
stanovnitvo doista se odaziva tom pozivu i vie ne slua svoje zemljine
gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokorava Turcima, nego prelazi i na islam, a
koliko je njemu poznato, islam je prihvatilo do tada vie od etrdeset tisua
osoba.26
O tekim prilikama u Slavoniji pisao je 3. prosinca biskup imun i kralju
Ferdinandu. U pismu kae da Mehmed-beg prikuplja svjee snage iz Bosne i sprema se
za novi napad. Silno zaplaeno stanovnitvo natjerano je u oaj, preputa se svojoj
zloj sudbini i prelazi na islam. S njegova posjeda Sopja podlonici su se uglavnom
razbjeali, a on svakog dana oekuje da e ga Turci osvojiti. Iz sredinjeg dijela
Slavonije neprestano stiu glasovi da se Turcima ne predaju samo kmetovi nego i
plemii. Da nevolja bude vea Drava se izlila iz korita i poplavila golema
prostranstva, pa siromani i od straha izbezumljeni svijet nema kamo da bi spasio
sebe i svoju imovinu.2
20 Idem, o.c, p. 162.
21 Laszowski, o.c, II, p. 304.
22 /vic, Spomenici.., p. 162, 163; Laszowski, o.c, II, p. 298.
23 Laszowski, o.c, II, p. 308, 309.
24 M;m, o.c, II, p. 309, 310.
25 Idem, o.c, II, p. 298; Ivi, Spomenici.., p. 162.
26 Idem, o.c, II, p. 311. U prikazivanju vjerskih prilika u Slavoniji za osmanske
vladavine, spomenuti izvjetaj I zagrebakog biskupa shvaen je kao vjerodostojno
svjedoanstvo, iako je daleko od stvarnosti i viestruko preuvelian. I
deseterostruko manji broj prijelaznika na islam bio bi u to doba izuzetno velik.
Pogotovo ako se ima na umu da u ratnim prilikama Turci nisu imali toliko vejrskih
slubenika i ustanova na osvojenom prostoru koje bi prihvatile tako brojne
prijelaznike na islam i poduile ih novoj vjeri. Iz tog razloga navedeni podatak ne
zasluuje povjerenje i nema nikakvu povijesnu vrijednost. Vidi Josip Butorac,
Katolika crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970, p. 21. sqq.
27 Pray, o.c, II, p. 68, 69.
83
Posljednjeg dana prosinca 1536. obratio se iz Buima Petar Keglevi kralju
Ferdinandu i zatraio od njega da hitno preuzme gradove Biha i Ripa, jer ih vie
ne moe braniti od Turaka. Isto tako u golemoj opasnosti je i njegov grad Bijela
Stijena koji se nalazi nedaleko od Gradike, gdje su inae Turci smjestili jaku
posadu. Prilikom napada turske vojske na Gradiku, nagrnula je u Bijelu Stijenu
sila izbjeglica meu kojima je ubrzo izbila neka zaraza, od koje je za nekoliko
dana umrlo sedamdesetak osoba. Ukoliko zaraza uskoro ne prestane, a gradu ne
pritekne pomo, Turci e Bijelu Stijenu osvojiti bez ikakve borbe, to oni
vjerojatno i ekaju.28
Prema nepotpunim popisima osvojenih gradova, Turci su do kraja 1536. osvojili:
Ivankovo, Cernu, Gradite, Babinu Gredu, Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod,
Zdence, Gradac (Graac), Vratnu, Vinicu, Petnjegrad, Dubovac, Duboac, Giletince,
agovinu, Gradiku, Zapolje, Pleternicu, Brin, Veliku, akovo, Goriane, Palinu,
Levanjsku Varo, Podgora, Sedlak i Suboticu, te navodno i tvrdi grad Korog.9 Iako
u izvjetajima nema ni spomena, iste godine osvojili su Turci i trgovita Naice i
Cernik.30
Niui kronolokim slijedom iznesene podatke i redoslijed ratnih djelovanja,
strateka zamisao turskih vojskovoa u 1536. moe se vie ili manje dosta vjerno
prikazati. Naime, na temelju vrlo pomno smiljenog i taktiki izvanredno razraenog
plana voenja rata, Turci su poetkom 1536. poeli uznemiravati okolicu Klisa i
provaljivati do Senja i Modrua.31 Sredinom svibnja i poetkom lipnja nastavili su
s upadima u okolicu Bihaa,32 drei tako u stalnoj napetosti krajike zapovjednike
na jugu Hrvatske. Prvih dana srpnja krenuli su Turci iz Bosne i Srijema u silovit
napad. Osmansku vojsku iz Srijema predvodio je smederevski sandakbeg Mehmed-beg
Jahjaoglu, a iz Bosne bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg. Glavnina Meh-med-begovih
snaga kretala se od Morovia i Nijemaca putovima Pobosua prema Ivankovu, akovu,
Gorjanima, Levanjskoj Varoi, Podgorau, Naicama i Orahovici. Jedan krak tih snaga
iao je u smjeru Broda, a drugi od Osijeka pored Drave prema Podravskoj Moslavini i
Sopju. Istaknutu ulogu u sastavu te vojske imao je Arnaud (Mehmed) Memi-beg, kome
je bilo povjereno osvajanje akova, Gorjana, Podgoraa i okolice.
Nakon prijelaza Save i osvajanja Broda, dijelila se i Husrev-begova vojska u
nekoliko veih skupina. Jedna od njih nastupala je uz Savu do Babine Grede i u
smjeru akova i Gorjana, druga prema Gradiki i Jasenovcu, a trea u smjeru Poege,
Velike, tvrave Naice i Orahovice.
Hrvatska vojska utaborena na Dilj-gori iznad Broda, umjesto da odmah krene u napad
i sprijei Husrev-begovim snagama osvajanje Broda i odbaci ih preko Save u Bosnu, a
potom se suprotstavi Mehmed-begu i prisili ga na povlaenje u Srijem, pretvorila se
naprosto u promatraa kojemu su Turci naoigled preoteli Brod i otpoeli silovit
napad uzdu Posavine. Kako zbog nesloge i kolebanja, tako i zbog proputene prilike
da napadne Husrev-bega dok je prelazio Savu, ta se vojska nakon pada Broda dijelom
povukla u oblinje tvrave, a dijelom napustila bojite. Naglo prodiranje Mehmed-
bega iz Srijema prisililo je ubrzo ostatke te vojske da se i odatle povue u
Orahovicu i tvravu Naice, pa su Posavina i sredinji dio Slavonije ostali bez
obrane. U vie nego odlunim trenucima bitke za Slavoniju, beskrvan i jalov pokuaj
hrvatsko-slavonskih velikaa da se suprotstave Turcima zavrio je tako kao posve
beznaajna epizoda.
U meuvremenu, dok se hrvatska vojska povlaila u Orahovicu i Naice, osvojile su
Mehmed-begove snage Ivankovo, Cernu, Gradite i sav kraj izmeu desnog Pobosua i
Save, zatim akovo, Gorjane, Podgora, Levanjsku Varo i negdje izmeu akova i
Babine Grede susrele
28 Laszomki, o.c, II., p. 317.
29 Ivi, Spomenici.., p. 163.
30 Tvrava i trgovite Naice dva su razliita lokaliteta, a zajedniko im je samo
ime. Za razliku od tvrave, trgovite je bilo naselje bez utvrda, smjeteno oko
franjevakog samostana i crkve, kao i samostana klarisa, odnosno na prostoru
dananjih Naica. Poslije osvajanja Podgoraa, Turci su 1536. na putu prema
Mikleuu bez tekoa zaposjeli trgovite Naice, dok je tvrava odolijevala
njihovim napadima jo nekoliko godina. Vidi Mauran, Popis naselja i stanovnitva u
Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988, p. 89, 90.
Budui da su Turci 1536. iznad Bain-Dola osvojili tvravu Gradac, sada zvanu
Graanica, zauzeli su tom prilikom i katel Cernik.
31 Laszowski, o.c, II, p. 265, 266, 281.
32 M, o.c., II, p. 271.
84
Valpovo, grad bana Ivana Morovia
se s Husrev-begovom vojskom. Dio Mehmed-begovih snaga poslanih iz Osijeka pored
Drave osvojio je utvrdu Sv. Juraj i opustoio Podravinu sve do Moslavine i Sopja.
Husrev-begova vojska osvojila je redom sve utvrde i gradove uz Savu: Babinu Gredu,
Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod, Duboac, Gradac, Cernik, Gradiku,
Jasenovac i prodrla prema Subockom Gradu i Kraljevoj Velikoj. Sredinji dio tih
snaga zauzeo je utvrde: Dubovac, Zdence kraj Broda, Pleternicu, Brin, Drenovac
blizu Poege, Veliku i odatle krenuo prema Orahovici i Naicama.
Istodobno, nakon osvajanja akova, Gorjana, Podgoraa i trgovita Naice, stigla je
nadomak tvrava Naice i Orahovica i Mehmed-begova vojska, ali kako Orahovicu i
Naice nije mogla osvojiti, zaputila se prema Mikleuu i Sopju i opustoila kraj
izmeu Naica, Slatine, Sopja i Drave. Negdje poetkom rujna povukao se Husrev-beg
s dijelom vojske u Bosnu, dok je Mehmed-beg vjerojatno ostao u Osijeku i prikupljao
svjee snage za nova osvajanja.
O uspjesima osmanskog oruja u Slavoniji 1536. suglasni su, manje ili vie,
izvjetaji suvremenika, kroniara i historiografa.33 Ali nasuprot tim izvjetajima
i miljenjima, tvrdi gradovi Korog, Poega i jo neki drugi, bili su i dalje izvan
dosega osmanske vlasti.
Katastrofalan razvoj dogaaja u Slavoniji potaknuo je sazivanje Sabora 15. kolovoza
u Krievcima, na kojem su stalei za vrhovnog (zemaljskog) kapetana izabrali Ivana
Alapia. Osim toga, bilo je odlueno da se u roku od petnaest dana ubere ratna daa
od jedne forinte, ne samo od kmetova i plemia jednoselaca nego i duhovnih stalea,
a pobira i blagajnik dae, bit e zagrebaki biskup imun Erdodv. Jednako tako
bilo je zakljueno da se u ime Sabora poalje kralju Ferdinandu bivi ban Franjo
Batthyany koji e mu prikazati alosno stanje u zemlji i od njega izmoliti toliko
potrebnu pomo. Nevezano uz sjednicu Sabora, obratio se 24. kolovoza kralju
Ferdinandu iz Biikszada i dvorski savjetnik i ubira poreza u Hrvatskoj Ivan
Katelanovi i zamolio ga da ve jednom imenuje bana, jer e inae cijela Hrvatska
propasti. Prema njegovu miljenju, najpogodnija osoba za tu ast i dunost bio bi
Ludovik Pakraki.34 Dva, odnosno, tri dana kasnije pisao je kralju Ferdinandu i
Aleksije Turzo istiui nunost imenovanja bana, na to mu je kralj 6. rujna
odgovorio da e doista imenovati vrijedna bana.35 I poslije toga, unato tolikim
obeanjima i sve veem turskom pritisku, kralj se neprestano kolebao i odgaao
donoenje odluke, pa je Hrvatska i dalje ostala bez bana.
Poslije kraeg zatija, usprkos poodmakla godinjeg doba i nastupa zime, krenuo je
Mehmed-beg potpomognut Husrev-begovim snagama ponovno u napad. Cilj mu je bio
osvojiti Poegu
33
34 35
Idem, o.c, II, p. 298; Ivi, Spomenici.., p. 162; Vitezovi, Pavao, Kronika aliti
szpomen vszega szvieta vikov u dva dela razredven, Zagreb 1696, p. 141; Vmmecz,
o.c, p. 56;Isthanffy, o.c, Lib. XIII, p. 129; Kercselics, Adam Baltazar, De regnis
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae 1770, p. 362;
Thuty, o.c, Lufti-pasa, II, p. 95; Klai, o.c, V, p. 142-148; Horvat, Rudolf,
Povijest Hrvatske, Zagreb 1924, p. 227; Evlija elebi, Putopis, Sarajevo 1973, p.
238, nota 68. ii, Acta comitialia... I, p. 357. Laszowski, o.c, II, p. 297, 298.
85
i podvri osmanskoj vlasti cijelu Poeku kotlinu. Kao to je spomenuto, o tim
pripremama za napad znalo se ve u prosincu 1536. na temelju obavijesti biskupa
imuna i Petra Keglevia, ali su one ostale bez ikakva odjeka i nita se nije
poduzimalo za obranu. to se tada zapravo dogaalo, opirno je 29. sijenja 1537.
pisao kralju Ferdinandu biskup imun, iznosei daje Mehmed-beg s vrlo jakim snagama
opsjeo ili Poegu ili Kaptol pokraj Poege. U istom pismu on je naveo i razlog zbog
ega nije mogao priskoiti Poegi u pomo, jer je i sam raspolagao s malim brojem
konjanika u Sopju, plaei se istodobno da e Turci ubrzo opsjesti i Sopje. Dapae,
dok je jo pisao spomenuto pismo, povjerljiv ga je ovjek iz Sopja izvijestio da se
nakon osvajanja Poege Mehmed-beg sprema napasti i Pakrac kako bi pretekao Husrev-
be-ga.36 Na Svijenicu, 2. veljae, opet je zagrebaki biskup pisao Ferdinandu,
ponavljajui istu obavijest o turskoj opsadi Poege.37 Istoga dana bila je iz
Slavonije, napokon, poslana i jedna ohrabrujua vijest. Blinjski katelan Ladislav
Krni i Pavao Bojnii javili su Petru Kegleviu da su blizu Jasenovca razbili
Turke.38
Meutim, dok su stizali ovi i slini izvjetaji i redali se manji okraji s
Turcima, Poegi i njezinoj okolici vie nije bilo pomoi. Prema obavijesti Franje
Tahvja od 4. veljae osvojio je Mehmed-beg do 15. sijenja vrlo znameniti grad
Poegu, a jo punih deset dana poslije toga, sve do 25. sijenja 1537. odolijevala
je turskoj sili drevna poeka tvrava. Zajedno s Poegom i poekom tvravom
osvojio je Mehmed-beg Kaptol i sve okolne utvrde i naselja i ovladao cijelom
Poekom kotlinom. Nekako u isto doba, dok je Mehmed-beg upinjao snage da osvoji
Poegu, napao je Husrev-beg Dubicu i oplijenio njezinu okolicu.39
0 ishodu Mehmed-begove zimske vojne javio je 5. veljae i dvorski savjetnik Mihajlo
Szentivanvi. U pismu poslanom Franji Batthyanyju on kae daje Poega osvojena a
Mikleu naputen, pa u tom asu Turci opsjedaju i svim silama nastoje osvojiti
Orahovicu. Usporedo s tim, prodrli su oni i do Mogor-grada i Kretelovca, a u
Meuriu su oteli prikupljeno ito i odatle ga odvezli.40 Takoer, 5. veljae
obratio se kralju Ferdinandu Franjo Tahy molei hitno pomo, jer e u protivnom
Turci osvojiti ne samo Slavoniju nego i cijelu Hrvatsku. Njegov bivi grad agovinu
Turci su obnovili i utvrdili i odatle neprestano kreu u pljaku.41
Zapoinjui zimsku vojnu Mehmed-beg je oito raunao na iznenaenje, vjerujui da
e tako najlake zaskoiti neprijatelja. U odnosu na postignute uspjehe, nema
sumnje da je njegov plan bio dobro smiljen i da gaje u cijelosti i ostvario. Moe
se rei daje on bio i prisiljen na taj gotovo neuobiajeni postupak u ondanjem
nainu ratovanja, jer vojna 1536. nije posve ispunila postavljene strateke
zadatke. Naime, prema zemljopisnom smjetaju osvojenih mjesta i gradova, nisu Turci
u toj vojni ovladali najvanijim stratekim uporitima, pa je njihov poloaj izmeu
Save i Drave jo uvijek bio vrlo nesiguran. S tog gledita osamljena tvrava Korog
juno od Osijeka nije im bila od neke osobite vojne vanosti, za razliku od Poege
i Poeke kotline koje su inile kljuna mjesta u zahvaanju prostora izmeu
obronaka Papuka, Krndije i Bilo-gore i Drave u klijeta, ije e krakove u
najpogodnijem trenutku Turci postupno zatvarati. Na taj nain preostali slobodan
prostor izmeu Krndije, Papuka i Drave bio je ve unaprijed osuen na propast, to
vie stoje na tom prostoru bilo nemogue provoditi smiljenu
1 organiziranu obranu u daljoj borbi s Turcima. Isto tako ni utvrivanje postojeih
a ni podizanje novih utvrda izmeu Valpova, Slatine i Virovitice nije vie imalo
veeg smisla i vojnog opravdanja, jer bi se one, kada Turci ponu zatvarati
klijeta, ubrzo nale opkoljene sa svih strana i stajale bi kao usamljeni otoi u
osmanskom moru.
Istodobno s Mehmed-begovim osvajanjem Poege i Poeke kotline, napali su Murad-beg
Tafdi i hercegovaki sandakbeg Piri-beg Klis, rijeeni da ga napokon osvoje.
Oslanjajui se na pouzdanost svoje posade u Klisu, traio je kapetan Petar Krui
pomo na sve strane. Od kralja Ferdinanda i pape Pavla III. ishodio je vei broj
vojnika pod vodstvom grofa Nikole Thurna i Luke iz Ancone. Kad se ta vojska 10.
oujka iskrcala s brodovlja u Solinu, napao je
36 Idem, o.c, II, p. 329, 330.
37 Idem, o.c, II, p. 331.
38 Idem, o.c, II, p. 330.
39 ii, Acta comitialia..., II, p. 11, 12.
40 Idem, o.c, II, p. 13.
41 Idem, o.c, II, p. 12.
86
Krui odmah utvrde koje su Turci podigli da bi Klis odvojili od ostalog svijeta i
tako prisilili na predaju. Osvojivi dvije i slamajui turski otpor u treoj
utvrdi, posve neoekivano pojavio se na Solinskom polju Murad-beg zajedno s Malko-
begom i poput vihora nasrnuo na Kruia i kransku vojsku. Iznenaena i zaplaena
vikom turskih konjanika i pjeaka natjerana je kranska vojska u panian bijeg.
Uzalud je Krui pokuavao zaustaviti bjegunce koji su hitali prema morskoj obali i
traili spas na brodovima. Kad su poeli bjeati i njegovi vojnici, uzjahao je
Krui konja i meu posljednjima stigao do obale i popeo se na brod. Ali kako je
brod bio pretovaren, nisu ga veslai mogli pokrenuti iz pliaka, pa su turski
konjanici zagazili u more i poeli sjei vojnike na brodu. Prepoznavi Kruia
okomili su se na njega, svladali ga i odrubili mu glavu i odnijeli je Murad-begu. S
odrubljenom glavom kapetana Kruia doao je Murad-beg pred Klis i pozvao posadu i
graane na predaju, a za uzvrat ponudio im slobodan izlazak iz grada. Nemajui vie
nikakva izgleda za opstanak, pogotovo to su Turci zauzeli i jedini izvor koji je
opskrbljivao posadu i graane vodom, predao se Klis 12. oujka 1537. Turcima.
Najvei dio posade i graana povukao se tada u Senj, gdje e pod imenom senjskih
uskoka ili samo uskoka, ubrzo nastaviti borbu protiv Turaka i na kopnu i na moru, a
potom i protiv Republike Venecije.
Padom Klisa bilo je izgubljeno posljednje uporite na jugu Hrvatske. Njegov gubitak
muno se dojmio javnosti, iako vie nije imao utjecaja na obranu Hrvatske. Zapravo,
neposredno je bila pogoena Venecija, koja je svojim dranjem i postupcima sama i
pridonijela padu Klisa. Junaka smrt i ivotna postojanost kliskog i senjskog
kapetana Petra Kruia, bolno je odjeknula i trajno se urezala u pamenje hrvatskog
naroda, uvrstivi ga meu svoje najistaknutije ratnike i borce za slobodu.
Ponesen pobjedom i promaknuem na vii poloaj, nedugo zatim, osvojio je Murad-beg
Kamengrad, pa se granica Osmanskog Carstva pribliila rijeci Uni. Gradovi blizu Une
i uz samu Unu na taj su nain bili prvi na udaru i o njima je ovisila obrana
preostalog dijela juga Hrvatske.
Gubitak Poege i okolice izazvao je silno uzbuenje u svim slojevima stanovnitva
Hrvatske. Izvjetaji krajikih zapovjednika iz dana u dan unosili su jo veu
zabrinutost, jer su govorili
0 sve teim uvjetima obrane na granici i neprestano rastuoj opasnosti od Turaka.
Takvo stanje napokon je primoralo kralja Ferdinanda da se ozbiljno pozabavi obranom
Slavonije, jer je odatle neposredno prijetila opasnost i austrijskim pokrajinama. S
obzirom na to, trebalo je doista brzo i odluno djelovati i po svaku cijenu
zaustaviti dalje napredovanje osmanske vojske. Podravan od svih stalea u zemlji,
odluio je stoga kralj prijei u protunapad i dobro pripremljenim vojnim pohodom
osvojiti Osijek i potom izbaciti Turke iz Slavonije. Za vrhovnog zapovjednika
planiranog pohoda postavio je vojskovou Hansa Katzianera i odmah otpoeo s ratnim
pripremama.
Sredinom travnja 1537. sastao se u Krievcima Sabor, na kojem je bilo zakljueno da
se do 25. prosinca iste godine proglasi mir u cijelom Kraljevstvu, jer su trvenja i
svae izmeu velikaa odvraale pozornost od obrane zemlje. Nadalje, da se podigne
eta od 800 konjanika
1 200 pjeaka kojom e zapovijedati Ludovik Pakraki umjesto zemaljskog kapetana.
Isto tako da svaki velika i plemi od deset selita dade po jednog pjeaka, ili da
to uini deset jednoselaca zajedno. Za uzdravanje te vojske treba hitno ubrati
porez od jedne forinte i u roku osam dana predati ga rizniaru Emeriku Bradau. Ako
bi se, meutim, netko protivio tom zakljuku, neka se prema njemu primijeni sila.
Osim toga, za tu vojsku treba osigurati hranu uz povoljnu cijenu. Odobren je i
cjenik, a uz to izabran i odbor koji e paziti pridravaju li se trgovci i
dobavljai hrane tog cjenika. to se tie vojnog djelovanja, valja u tom pogledu
uvijek raditi u punoj suglasnosti s Hansom Katzianerom.42
Drugoga svibnja odobrio je kralj Ferdinand saborske zakljuke, naglaavajui pritom
da se i dalje radi u najboljem sporazumu s vojskovoom Katzianerom. Usporedo s tim,
pozvao je on stalee da se listom dignu na oruje sa svojim banderijima i tako daju
punu podrku obrani zemlje, te da se pobrinu za dovoljan broj kola za prijevoz
hrane radi opskrbe vojske.43
42 Idem, o.c, II., p. 31-33.
43 Idem, o.c, II, p. 35-37, 43-45.
87
Izvravajui kraljeve preporuke i zahtjeve, Sabor je u Krievcima 17. lipnja
zakljuio da 300 konjanika stavi na raspolaganje zagrebaki bisup imun Erddy, 200
Ludovik Pakraki, 100 knezovi Zrinski, 200 Gapar Ernust, 100 Franjo Batthyany, 200
Petar Erddy, 100 Toma Nadasdy, 60 Petar Keglevi, 25 Franjo Tahy, 60 Stjepan
Bani, 100 Ladislav More, 25 Vuk Frankapan, 32 Vuk Stubenberger, 25 Stjepan Gyulay,
12 Pavao Rattkay, 6 Emerik Brada, 32 imanje Susjedgradsko, 25 grad Samobor, 40
Kaptol zagrebaki, 20 Kaptol azmanski, 8 samostan lepoglavski, 12 udovica Dessewfy
i 8 konjanika nasljednici Pavla Kerechenyja, ili ukupno 1 690 konjanika za sastav
banderijalne vojske. U pogledu prijevoza hrane i ostalih ratnih potreptina za
vojsku, zakljueno je takoer da 32 kola dade Petar Erddy, 25 Ladislav More, 25
knezovi Zrinski, 36 Gapar Ernust, 25 Franjo Batthyany, 20 Kaptol zagrebaki, 15
Kaptol azmanski, 20 Cesargrad, 10 Susjedgrad, 5 grad Samobor, 15 Petar i Vuk
Keglevi, 5 Stjepan Gyulay, 5 Pavao Rattkay, 10 grad Krievci, 6 opina Gradac
(Zagreb) i 6 kola Ivan Thuroczy, stoje bilo ukupno 260 kola. Za svaka kola sa
zapregom od est konja dogovoreno je da se dnevno daje 20 krajcera, dok je za
glavnog dobavljaa hrane bio odreen zagrebaki biskup imun Erddy. Da ne bi bilo
krijumarenja hrane, koju su neki prodavali i Turcima, na krijumare e paziti u
Podravini imun Erddy, Ladislav More i Stjepan Bani, a u Posavini obitelj
Svetakih i slubenici grada Kraljeve Velike.44
Saborske odluke i zakljuke odobrio je kralj Ferdinand 29. lipnja i od stalea
ujedno zatraio da ih u cijelosti i ostvare.45 Istodobno s donoenjem spomenutih
saborskih odluka, polako se okupljala vojska u Katzianerovu taboru pokraj
Koprivnice. Po svome sastavu taje vojska bila vrlo arolika, jer su vojnici
pristizali iz austrijskih pokrajina, tajerske, Koruke i Kranjske, zatim eke i
ostalih krajeva, od kojih veina nije imala nikakva iskustva u borbi s Turcima. Ve
po dolasku prvih odreda u tabor, zapoela su trvenja i nesporazumi izmeu velikaa
i Katzianera i prenosili se na vojsku, slabei njezinu djelotvornost i borbenu
sposobnost. Veliko kraljevo povjerenje u Katzianerove vojne sposobnosti nije imalo
uvjerljivih dokaza, jer ni sam Katzianer nije imao dovoljno iskustva u borbi s
Turcima, a jo manje je poznavao prostor preko kojeg je trebao povesti vojsku do
Osijeka. Od iskusnih ratnika u tom su pogledu u njegovu taboru bili jedino domai
velikai, meu kojima na prvom mjestu prava konjanika legenda, vojvoda Pavao
Baki.
44 /dem, o.e., II., p. 34-49, 51.
45 Idem, o.e., II., p. 51.
88
Senj, sjedite neustraivih uskoka u 16. st.
im su Turci saznali za okupljanje vojske u Katzianerovu taboru, pozvao je Mehmed-
beg hitno Husrev-bega iz Bosne, Dafer-bega iz Zvornika, Ahmed-bega iz Kruevca i
Murad-bega iz Klisa, na dogovor u Vukovar.46 Okupljeni sandakbegovi izradili su
plan i dogovorili se o nainu obrane, kako bi sa to manje napora porazili
Katzianera, izbjegavajui pritom otvoreno sueljavanje s njegovom vojskom. Kao
prvo, utvrdili su Osijek i opskrbili ga s jakom posadom. Drugi dio plana sastojao
se od stalnih uznemiravanja i onemoguavanja redovitog opskrbljivanja te vojske,
koja je do Osijeka morala proi opustoenim prostorom.
Jo uoi tog sastanka obavijestio je 3. svibnja Ludovik Pakraki kralja Ferdinanda
da se Husrev-begova vojska okuplja na Vrbakom polju, a Mehmed-begova u Srijemu i
okolici Osijeka. Turci inae ne miruju, ve su zauzeli Novigrad u Poekoj
upaniji, posjed Ladislava Morea.47
Pripreme u Katzianerovu taboru tekle su doista vrlo sporo, tako daje istom potkraj
kolovoza i poetkom rujna mogao zapoeti vojni pohod. Put je Katzianera vodio
Podravinom i teko se probijao neprohodnim i kiom raskvaenim zemljitem prema
Osijeku. Opskrba mu je bila vrlo neredovita, pa je vojska stalno patila od gladi,
praene jo i nedostatkom pitke vode. Ubrzo je zbog toga meu vojnicima izbila neka
crijevna zaraza, od koje su mnogi vojnici bili toliko iscrpljeni da su se jedva
kretali. Manji odredi turskih konjanika pratili su tu vojsku na odreenom
odstojanju i neprestano je uznemiravali. Konano, 26. rujna stigao je Katzianer na
milju udaljenosti od Osijeka i tu se utaborio. Od silnih napora, gladi i bolesti
vojska mu je bila posve iznurena i gotovo prepolovljena. Drugi dan pojavilo se
tursko konjanitvo i Katzianer je postavio vojsku u bojni red i naredio da se puca
iz topova, ali su se Turci pred topovskom paljbom odmah povukli. Tada je Katzianer
priao blie Osijeku i poeo ga tui topovima. Na taj napad odgovarali su Turci iz
Osijeka tek pojedinanom vatrom iz topova, znajui dobro da toj izgladnjeloj i
desetkovanoj vojsci ionako nema spasa. Svjestan da ne moe drati opsadu grada,
krenuo je Katzianer prema Erdutu, vjerujui da e moda tamo
46 Hammer, o.c, II, p. 143.
47 ii, Acta comitialia.., II, p. 38.
89
nai hrane. Njegova oekivanja bila su uzaludna i odatle se zaputio u Ivankovo,
izbjegavajui ii pokraj Osijeka da ga ne zaskoe Turci. Na putu prema Ivankovu
isprijeila mu se nabujala rjeica Vuka, pa je na brzinu dao podii most preko
kojeg su najprije prela kola, laki topovi i pjeaci. Kad je pokuao prevesti teke
topove, most je popustio i sruio se, zbog ega ih je Katzianer morao ostaviti
utonule u blatu. Poslije iscrpljujueg i dugog pjeaenja, napokon je doao u
Ivankovo, gdje je umjesto obilja hrane naao dosta vina. Veliki dio gladne vojske
pohlepno je pio vino i izopijao se do mrtvila. Za to vrijeme pribliavala se iz
Osijeka i okolnih gradova Murad-begova i Mehmed-begova laka konjica koju je
predvodio Mehmed-begov sin Arslan-beg. Odbijajui nalete konjanika, Katzianer se iz
Ivankova povlaio prema irokom Polju u nadi da e se uspjeti probiti do Valpova,
kamo je navodno bila stigla hrana namijenjena vojsci. Odstupajui to se bre
moglo, oko te vojske polako se stezao turski obru. Poput jastrebova ustremljivali
su se Turci na nju i zadavali joj udarac za udarcem. Idui u prvim redovima,
nedaleko od irokog Polja poginuo je 8. rujna u estokom boju proslavljeni ratnik
Pavao Baki, a zajedno s njim pali su i mnogi njegovi dugogodinji suborci. Istoga
dana u poslijepodnevnim satima, negdje izmeu irokog Polja i Gorjana, utaborio se
Katzianer na nekoj istini. Jedva stoje tabor bio podignut, pala je no i sve je
obavio mrkli mrak. Ubrzo su none strae javile daje tabor opkoljen sa svih strana.
Saznavi za to, pod okriljem noi odmah su se biskup Simun Erdodv, Ludovik
Pakraki, Ladislav More i Hans Ungnad na elu svojih odreda dali u bijeg. Slijedei
njih, bezglavo je iz tabora pobjegao i Hans Katzianer. Opkoljenu vojsku i njihove
zapovjednike: grofa Lodrona, Alberta Hardegga, Erasma Mevera, Nikolu Thurna i
Josipa Lamberga, obuzeo je nakon toga silan strah. Svatko je mislio kako izbjei
skorom zagrljaju smrti. U rano jutro 9. rujna 1537. nasrnuli su Turci na tabor i
bitka se pretvorila u pravi masakr. Borei se oajniki za ivot, bjealo se prema
sjeveru i zapadu ispred ubojitih sablji turskih konjanika. Ne prezajui ni pred
im, u najee okraje hitao je poput lava Arslan-beg, potvrujui tako svoje ime.
Na bojnom polju oko tabora i daleko od njega ostalo je leati na stotine mrtvih i
teko ranjenih vojnika koje su Turci ubijali. Zahvaljujui Murad-begu koji je znao
cijeniti vojniku hrabrost, mnogima su ipak bili poteeni ivoti odvoenjem u
zarobljenitvo.48
Obranom Osijeka i unitenjem Katzianerove vojske turske su vojskovoe znalaki i s
malim snagama sauvale osvojeno i osigurale prevlast Osmanskog Carstva na prostoru
izmeu Save i Drave punih 150 godina.
Neuspjeh Katzianerove vojne, od koje se zaista mnogo oekivalo, izazvao je pravu
buru negodovanja meu svim slojevima stanovnitva. Opasnost od turske najezde u
Slavoniji postala je nakon toga jo oitija, zahtijevajui sve vee i tee napore
da se ouva bar ono to se u takvim prilikama uope moglo ouvati. Da bi donekle
smirio uzavrele duhove i vratio poljuljano povjerenje, umjesto Katzianera imenovao
je kralj Ferdinand za vrhovnog kapetana u Hrvatskoj, proslavljenog borca protiv
Turaka Nikolu Juriia.45 Zbog hitnosti daljeg rjeavanja pitanja obrane od Turaka
bio je 5. studenoga sazvan Sabor stalea u Dubravi kod azme. Istupajui na Saboru,
izvijestio je Nikola Jurii prisutne stalee da kralj od njih trai neka upute
svoje poslanike u Graz, gdje e zajedno s austrijskim staleima vijeati i
zastupati interese Hrvatske radi obrane od Turaka. Taj je zahtjev bio vrlo
delikatan, jer se pravno kosio s hrvatskim ustavom. Nakon provedene rasprave, Sabor
je ipak donio takav zakljuak i uputio svoje poslanike u Graz, bez obzira na
protuustavan in.50 Saborske poslanike primio je kralj Ferdinand i uruio im svoj
prijedlog organizacije obrane granice od Turaka. Prouivi taj prijedlog, poslanici
su od kralja zatraili da povea broj vojnika na granici, osobito rijenim
brodovima (ajkama). Osim toga, da se napokon srede odnosi s Ivanom Zapoljom i da u
iduim vojnim pohodima kralj osobno predvodi vojsku.51 Primivi kraljev odgovor,
poslanici
48 lovio, Paulo, Historia sui temporis, Basiliae 1567, T. II, Lib. XXXVI, p. 35-66;
Hammer, o.e., II, p. 143, 144; Kupelwieser, Ludwig, Johann Katzianers Zug gegen die
Trken , Separatabdruck aus der "Neuen Armee-Zeitung", Jahrgang 1899, Wien, p. 7;
Laszowski, Tri priloga za povijest Kacijanerove vojne u Slavoniji 1537, Vjesnik
Zern, arhiva, Zagreb 1901, III, p. 157-178; Thry, o.e., Musztafa Dselalzade, II,
p. 225; isthaunffy, o.e., Lib. XIII, p. 132-134.
49 ii, Acta comitialia.., II, p. 56, 57.
50 Idem, o.e., II, p. 79, 80.
51 Idem, o.e., II, p. 86-96.
90
su izrazili miljenje da je razboritije graditi rijene brodove izvan Slavonije,
odnosno, u gornjem toku Drave i Save i donjem toku Mure, gdje postoji obilje jelove
i smrekove grae, a uz to ima vjetih brodograditelja i radnika kojima ne prijeti
turska opasnost. to se tie najpogodnijih mjesta gdje bi se spremala hrana
potrebna za vojsku, poslanici su predloili da to budu Zagreb i Varadin. Isto
tako, nadopunjavajui prijanji prijedlog, nabrojili su i gradove i tvrave u
Hrvatskoj koje bi trebalo to prije opskrbiti vojnim posadama, orujem i puanim
prahom. Na prostoru izmeu Drave i Save bili su to: Korog, Orahovica, Mikleu,
Drenovac, Brezovica, Voin, Bijela, Sira, Kamengrad, Ras, Pakrac, Kretelovac,
Sredice, Petrovina, Oporovac, Zelinjak, aklovac, Painac, Raia Sv. Stjepana,
Dinik, Bijela Stijena, Britvie-vina, Novska, Dijanovac (Okuani), Subocki Grad i
Kraljeva Velika. Juno od ave poslanici su naveli ove gradove i utvrde: Dubica,
Kostajnica, Novi, Otoka, Krupa, Hrastovica, Gradec, Buevi, Brekovica, Izai,
Biha, Ripa, Drenik, Trac, Cetin i Slunj.52
Iznesene prijedloge poslanika kralj je uglavnom prihvatio i obeao da e uskoro
imenovati banove po starom obiaju, da bi 9. prosinca javio staleima o
postavljanju Petra Keglevia i Tome Nadasdvja na bansku dunost.53 Istoga dana
pozvao je kralj i hrvatske velikae da dou na Saboru Krievce 6. sijenja 1538.
godine.54 U zakazano vrijeme sastao se Sabor, na kojem su banovi bili sveano
uvedeni u dunost, i u skladu s ranijim dogovorom s kraljem, zakljueno je kako
treba provesti organizaciju obrane zemlje.55
Juno od Osijeka, i poslije Katzianerova poraza, bio je i dalje slobodan grad
Korog. U njemu je bila smjetena manja posada preputena sama sebi, a prilaze gradu
oteavale su okolne movare. Prema miljenju stalekih poslanika Korog je svakako
trebalo sauvati i opskrbiti ga s dovoljnim brojem posade, hranom i streljivom.
Iako malobrojna, njegova je posada hrabro napala Turke kad su vozili iz
Katzianerova tabora topove u Osijek. Unato tome, i dobrim eljama stalekih
poslanika, poloaj posade i samoga grada bili su dalje neodrivi. Opisujui prilike
u Slavoniji i posebno se osvrui na Korog, javio je 22. studenoga kapetan Franjo
Zay kralju Ferdinandu da u gradu nema ni hrane ni praha ni olova, i da e ga
vojnici morati napustiti najkasnije do 25. studenoga.56 Prema toj obavijesti nema
sumnje daje Korog tada zaista bio naputen i da su ga Turci do kraja 1537.
zaposjeli. Na taj nain oni su neposredno osigurali zalee Osijeku i zavrili
osvajanja na tom prostoru.
Na drugoj strani, oko utoka Une u Savu, nastavljeni su okraji na granici manjih
razmjera. Naime, katelani plemia Svetakih iz Novske, Subockog Grada i okolnih
utvrda, sastali su se i dogovorili da uz pomo kmetova preotmu Turcima Jasenovac.
Neovisno o njihovu dogovoru i poslanici hrvatskih stalea istodobno su upozorili i
pozvali kralja Ferdinanda da svim silama onemogui Turcima utvrivanje Jasenovca,
jer ako se oni tu uvrste bit e uskoro izgubljen cijeli kraj uz Savu i rijeku Unu.
7 Ne ekajui to e kralj odgovoriti ili poduzeti, katelani su prikupili svoje
snage i uz podrku bana Tome Nadasdvja poetkom 1538. silovito napali Turke i
osvojili Jasenovac. Tom prilikom zarobili su dosta turskih vojnika, meu njima
Turhan-bega Vilica i ejvan vojvodu.58 Zahvaljujui odlunosti katelana, vratili
su tako plemii Svetaki izgubljene posjede, dok je istodobno Turcima bio
privremeno zaprijeen put za nove prodore uz Savu.
52 Idem, o.c, II, p. 96-100.
53 Idem, o.c, II, p. 102.
54 Idem, o.c, II, p. 103.
55 Idem, o.c, II, p. 139-148.
56 Laszomki, o.c, II, p. 350.
57 Kercselics, o.c, p. 362.
58 Fraknoi, Filmos, Monumenta comitialia Regni Hungariae, Budapest 1875, T. II, p.
235.
91
TURSKA OSVAJANJA OD 1541. DO 1545.
GODINE
Nakon propasti Katzianerove vojne, povukli su se Murad-beg i Husrev-beg u svoje
sandake. Prije odlaska u Bosnu, ostavio je Husrev-beg neto vojske nasuprot
krajikim utvrdama blizu Save. Na prostoru izmeu Drave i Save ostao je Mehmed-beg
bavei se utvrivanjem osvojenih mjesta i radei na uvoenju osmanske vlasti
osnivanjem novog sandaka sa sjeditem u Poegi. Da bi to bolje osigurali osvojeno
i dobili na vremenu, Turci su ponudili primirje do 23. travnja 1538. godine.1 Takav
predah bio im je potreban i zbog toga to je Osmansko Carstvo bilo u ratu s
Venecijom, pa su njegovi pogranini sandakbegovi u Bosni, Hercegovini i Klisu
imali pune ruke posla, borei se u Dalmaciji i dijelu Hrvatske pod vlau Venecije.
Kako, meutim, Venecija nije mogla sama odolijevati turskoj sili, obratila se za
pomo papi Pavlu III., caru Karlu V. i kralju Ferdinandu. Sklapanjem vojnog saveza
i stvaranjem tzv. Svete lige cilj je bio zaustaviti Osmansko Carstvo u daljem
irenju i skriti njegovu mo, osobito na moru. Nekako u isto vrijeme otpoeo je i
mirovni pregovor u Velikom Varadinu (Nagyvarad) izmeu Ivana Zapolje i kralja
Ferdinanda, pa je napokon bio okonan desetogodinji stranaki rat.
Spomenuti razvoj dogaaja nije, meutim, bitnije utjecao na ope stanje u
pograninim podrujima, jer su Turci, uza sve napore i voenje rata na vie strana,
ipak imali dovoljno raspoloivih snaga da i dalje provaljuju i napadaju u
Hrvatskoj. Ve 30. sijenja 1538. izvijestili su banovi Petar Keglevi i Toma
Nadasdv kralja Ferdinanda da od zakljuaka Sabora u Krievcima 6. sijenja nee
nita biti ako ih on stvarno ne pomogne, kako je to uostalom i obeao. Na prostoru
izmeu Drave i Save, tonije od Virovitice do Kraljeve Velike, nedovoljno je 400
konjanika da se suprotstave manjim turskim odredima, a kamoli dvojici sandakbegova
koji imaju na raspolaganju nekoliko tisua pjeaka i konjanika. Prije dva dana
udario je Murad-beg na Rasu, ali gaje posada iz Bijele Stijene prisilila na uzmak.
Od zarobljenih Turaka banovi su saznali da se u Gradiki okuplja turska vojska i
velik broj martoloza koji namjeravaju oplijeniti okolna mjesta, osvojiti Jasenovac
i obnoviti ga. A daje doista tako, govore i prebjezi kako su Turci hitno otili
prema Stupanici i Baba-gori nasjei i pripremiti grau za podizanje utvrde u
Jasenovcu, budui da je Murad-beg vojnim poslom morao odmah krenuti u Primorje.
Poloaj banske vojske kod Jasenovca posve je nezavidan, jer ona nema dovoljno ni
konjanika ni pjeaka ni brodova, pa ako Murad-beg bude htio obnavljati Jasenovac,
nee mu se moi ozbiljnije suprotstaviti. tovie, vojni graditelj koji je trebao
pregledati poloaj i odrediti oblik katela u Jasenovcu uope nije doao, a kako
prebjezi priaju, Murad-beg ve ima gotov plan po kojem bi se utvrda gradila.2
Pritisak osmanske vojske na granici nije poputao ni iduih mjeseci. Tako su prvih
dana veljae akindije provalile sve do Koprivnice, pustoei i palei sela i
naselja. Utaboreni s vojskom kod Ustilonje, javili su 15. veljae banovi kralju
kako nemaju nikakve pomoi u gradnji utvrde u Jasenovcu, mada je na Krievakom
saboru bilo zakljueno da im se ta pomo dade.3 Dan kasnije pisali su oni iz
Ustilonje da se u okolici Gradike zaista okuplja turska vojska pod
1 Laszovski, o.c, II, p. 350.
2 ii, Acta comitialia.., II, p. 157-162.
3 Idem, o.c, II, p. 171.
92
Petar Keglevi, hrvatski ban (1537.-1542.) i slavni ratnik
vodstvom Malko-bega, Murad-bega i Sa-uk vojvode, pa e vjerojatno napasti Rasu ili
popaliti sagraeno u Jasenovcu. Ako Turci osvoje Rasu, onda e lako osvojiti Pakrac
i Bijelu Stijenu. S tim u vezi banovi mole kralja da naredi knezu Ivanu Zrin-skom
neka se i on pobrine za obranu, ne samo svojih gradova Rase i Pakraca, nego i
okolnih utvrda koje dri u posjedu. to se tie djelovanja Katzianera u Slavoniji,
u istom pismu banovi su izvijestili kralja da on spletkari i buni plemie protiv
njega.4
Na molbe i vapaje Petra Keglevia i Tome Nadasdvja odgovorio je kralj Ferdinand
20., odnosno, 27. veljae, obeavajui kao i ranije da e im pomo stii u
najskorije vrijeme.5 Nekako u isto doba dok je kralj banovima slao puka obeanja,
javili su oni kralju da je uz Katzianera pristao vei broj knezova i plemia, i
daje kao njegov izaslanik Ivanu Zapolji poslan Valentin Torok. Inae, Katzianer se
nalazi u Gvozdanskom kod knezova Zrinskih, gdje navodno snuje kako bi zajedno s
Turcima ratovao protiv kralja.6 Uviajui doista teak poloaj obrane na granici,
naredio je 12. oujka kralj Ferdinand knezu Ivanu Zrinskom, da smjesta uputi pomo
Petru Kegleviu i Tomi Nadasdvju za gradnju utvrde u Jasenovcu, kako bi na taj
nain, bar donekle, ispunio obveze preuzete na Krievakom saboru.7 Spletke Hansa
Katzianera nisu ga posebno zabrinjavale, jer se poslije sklapanja mira s Ivanom
Zapoljom Katzianer sam naao u procjepu. Za razliku od toga, njegovo urovanje s
Turcima ozbiljno je brinulo kralja Ferdinanda, tim vie stoje ono moglo dovesti do
predaje vanih utvrda na granici i tako izazvati nesagladive posljedice u
postojeem sistemu obrane.
Do kraja oujka 1538. neprestano su stizale uznemiravajue vijesti s granice, koje
su poveavale opu napetost i strah od buduih dogaaja. Unato tekim gubicima i
brojnim kraljevim obeanjima o skorom slanju pomoi, bili su hrvatski velikai i
krajiki zapovjednici gotovo preputeni sami sebi, grevito se borei s Turcima za
gole ivote.
ivei i postojei na rubu srednjoeuropske civilizacije, sloene politike prilike
u zapadnoj Europi posredno i neposredno su utjecale i na stanje obrane u Hrvatskoj.
Naime, ukljuivanjem u borbu protiv reformacije u Njemakoj i stalan sukob
Habsburgovaca s Francuskom, naao se nadvojvoda Ferdinand poslije izbora za kralja
Hrvatske u golemim novanim potekoama, zbog kojih nije bio u stanju podmirivati
preuzete obveze prema Hrvatskoj. Traei privremeno izlaz iz tih neprilika morao se
on neprestano obraati austrijskim pokrajinskim staleima i moliti novanu pomo,
koja nikad nije bila dovoljna, pa je stalno ostajao duan hrvatskim velikaima i
krajikim zapovjednicima, koji su u njegovo ime ratovali protiv Turaka i uzdravali
vojsku na granici. Upravo zbog nedostatka novca vojska je preko zime uglavnom bila
rasputana, to su Turci, ovisno o vremenskim prilikama, koristili za napad.
Gospodarski upropateni i dovedeni do ruba bijede, nisu hrvatski stalei vie bili
u stanju sami nositi teret rata, bez obzira na hrabrost i odlunost u obrani svoje
zemlje. Pomo sa strane bila im je zato prijeko potrebna, a sama zakonitost prava
na tu pomo znaila je dodatni poticaj da se ustraje u toj borbi, premda se ta
pomo esto svodila na isprazna obeanja.
4 Idem, o.c, II, p. 173-176.
5 Idem, o.c, II, p. 180, 184,185.
6 Idem, o.c, II, p. 185-188.
7 /de/n, o.c, II., p. 188.
93
S druge strane, uspostava dobrih odnosa Francuske s Osmanskim Carstvom 1535.,
stavila je od tog vremena Hrvatsku i njezinu borbu za opstanak u rvanj globalnih
interesa u duhu protuhabsburke politike u kojoj za nju nije bilo mjesta. Na toj
okomici i sastavnici francuske politike, bili su Hrvatska i hrvatski narod gurnuti
u anonimnost i poistovjeeni s vladavinom Habsburgovaca, koji e svojim postupcima
istodobno teiti njihovom pretvaranju u nasljednu pokrajinu, od koje e zadrati
samo stare naslove.
Potkraj oujka 1538. javili su Petar Keglevi i Toma Nadasdv kralju Ferdinandu kako
se govorka da e Mehmed-beg udariti na Valpovo. Posve suprotno tim govorkanjima,
sigurno je da su Turci dopremili Savom u Gradiku vee koliine hrane i provalili
iz Bosne s veim brojem konjanika sve do Moslavine, odakle su odveli dosta ljudi i
stoke i spalili mnoga sela. U istom pismu banovi su kralja upozorili da se kod
kneza Zrinskog nalazi neki njegov slubenik po imenu Jankovi, koji stalno alje
razne izvjetaje Turcima. Nije im, meutim, jasno ini li on to potajno ili u
dosluhu svoga gospodara, odnosno, kneza Zrinskog.8
Pored svih nevolja koje su teko pogaale obranu granice, do sredine travnja
uspjelo je ipak Petru Kegleviu i Tomi Nadasdvju obnoviti Jasenovac i u katel
smjestiti jau posadu. Obnovom Jasenovca obrana granice na sjeveru Hrvatske dobila
je tako jo jedno vrsto uporite u borbi s Turcima. Ali, unato golemim naporima,
bio je to samo kratkotrajan uspjeh koji se rasplinuo poput mjehura od sapunice.
Naime, dok su jo stizali spomenuti izvjetaji, iznenada su nahrupili Turci iz
Bosne i 20. travnja 1538. osvojili tvrdi grad Dubicu. O dogaajima koji su
slijedili iza toga, povjesniar Isthuanffv kae da su vojnici u Jasenovcu i
Subockom Gradu zastraeni padom Dubice sami zapalili svoje gradove i razbjeali se.
Saznavi za to, da bi zatitili okolne utvrde i gradove, krenuli su Petar Keglevi
i Toma Nadasdv odmah s vojskom protiv Turaka. Budui da je Keglevi bio ve
slabijeg zdravlja, morao se vratiti kui. Predvodei dalje vojsku sam, nasrnuo je
Nadasdv silovito na Turke u Jasenovcu i uz pomo vojvode Marka Tomasovia otjerao
ih iz grada. Zarobljeni plijen u Jasenovcu podijelio je vojnicima, a grad zapalio i
razorio.9 Obavijeten s velikim zakanjenjem o zbivanjima u Jasenovcu, obratio se
9. svibnja zemaljski kapetan Nikola Jurii iz Ptuja Petru Kegleviu i Tomi
Nadasdvju i preporuio im da u Jasenovac stave posadu od oko 500 Hrvata odanih
kralju, kojima e osobno zapovijedati ban.10 Ma koliko elio pomoi banovima i
suosjeati s njima, Juriiev prijedlog bio je bespredmetan i daleko od stvarnosti.
Golemi napori Petra Keglevia i Tome Nadasdvja oko obrane i utvrivanja Jasenovca
zavrio je tako potpunim neuspjehom. Put za nove prodore uz Savu postao je Turcima
opet slobodan.
Silno uznemiren i vrlo zabrinut sudbinom Jasenovca, pozvao je Petar Keglevi
stalee na zasjedanje Sabora 19. svibnja u Zagrebu, o emu je hitno obavijestio i
Tomu Nadasdvja." Obavijest o sazivu Sabora poslao je 12. svibnja iz Krievaca
Nadasdvju i podban Andrija Tharnoczv, izvijestivi ga ujedno da su Turci u Dubici
smjestili posadu od 40 janiara, 100 martoloza i 300 konjanika, odakle neprestano
provaljuju.12 Istoga dana poslao je Petar Keglevi Tomi Nadasdvju i pismo u kojem
ga poziva na razgovor u Lobor-grad, odakle e zajedno poi na zasjedanje Sabora u
Zagrebu. Sredinom svibnja javio je Andrija Tharnoczv banu Nadasdvju da se zbog
velike opasnosti na granici zasjedanje Sabora odgaa, napomenuvi daje u Poegu
doao novi vojvoda13 i odmah zapoeo s napadima na granici, dok se Hans Katzianer
nalazi u Susjedgradu zajedno s knezovima Ivanom i Nikolom Zrinskim.14
Odgoeni Sabor bio je nakon toga sazvan 11. lipnja u Krievcima.15 Dvadesetak dana
prije zasjedanja Sabora, sastali su se 19. svibnja hrvatski stalei u Zagrebu da bi
raspravili to uiniti za obranu zemlje od Turaka poslije pada Dubice. Tom prigodom
izrazili su okupljeni stalei
8 Idem, o.e., II, p. 189-192.
9 Isthuanffy, o.e., Lib. XIII, p. 136.
10 Laszowski, o.e., II, p. 378.
11 ii, Acta comitialia.., II, p. 204.
12 Idem, o.e., II., p. 219.
13 Arslan-beg, sin Mehmed-bega Jahjaoglua, prvi poeki sandakbeg.
14 ii, Acta comitialia.., II, p. 222, 223.
15 Idem, o.e., II, p. 223,224.
94
spremnost uiniti i poduzeti sve to je u njihovoj moi, ali da za to nemaju sami
dovoljno snage ako im kralj ne pomogne.16
U oekivanju zasjedanja Sabora u Krievcima, pod teretom golemih briga i nevolja,
zamolio je 26. svibnja Petar Keglevi Hansa Ungnada, koji je u meuvremenu bio
postavljen za kraljeva povjerenika sa sjeditem u Ptuju, da ga novano pomogne jer
kao ban ne prima plau ni bilo koju vrstu pomoi. Izdaci za obranu granice u
Hrvatskoj postajali su iz dana u dan sve vei, a novca i druge pomoi niotkuda.
Njegovi gradovi Meuri i Kraljeva Velika u golemoj su opasnosti i pitanje je
vremena kad e ih Turci osvojiti. Sva njihova okolica je opljakana i opustoena,
tako da su njegovi podlonici bili prisiljeni zatraiti da ih se preseli, jer e u
protivnom stradati oni, njihove ene i djeca.17 Na to pismo odgovorio je Ungnad 31.
svibnja i pozvao Keglevia na razgovor u Ptuj kako bi se posavjetovali oko obrane
zemlje.18 Poslije nekoliko dana provedenih u razgovoru, Keglevi je napustio Ptuj i
zaputio se na zasjedanje Sabora u Krievcima, gdje je izvijestio stalee o sadraju
razgovora. Kad su prisutni na Saboru saznali da, unato vrsto danim obeanjima,
Keglevi nije primio ni novia, stalei su se u znak opeg negodovanja razili.19
Za to vrijeme, dok je Sabor u Krievcima jo zasjedao, Turci su iznenada u noi
napali Grabovnik (Klotar) i odveli vei broj ljudi i stoke. Prolazei, takoer,
nou pokraj Krievaca, upali su Turci i do Koprivnice, gdje su ugrabili mnogo
ljudi, stoke i sve ono to su mogli sa sobom ponijeti.20
aljui izvjetaj o razlazu okupljenih stalea na Saboru u Krievcima, javio je
podban Andrija Tarnoczv banu Nadasdvju daje Mehmed-beg prikupio oko Poege vei
broj konjanika, odakle e za koji dan vjerojatno napasti Gudovac.21
Nezadovoljstvo hrvatskih stalea i njihov razlaz u znak negodovanja, nisu imali
gotovo nikakav odjek, jer traena pomo i dalje nije stizala. Natjeran gotovo u
oaj, pisao je ban Petar Keglevi kralju Ferdinandu i njegovim ratnim savjetnicima
i povjerenicima da e se morati odrei banske asti, budui da ne prima plau ni
bilo kakvu pomo koja je obrani granice i te kako potrebna. Ne samo da se odricao
banskog dostojanstva, nego je upozorio kralja kako nije siguran hoe li moi
obraniti od Turaka svoje gradove Bijelu Stijenu i Ustilonju.22 U pismu upuenom
kralju iz Ormoa 15. rujna, Keglevi je opirno obrazloio kako su ga ratni
savjetnici u Ptuju u nekoliko navrata pozivali na razgovore i bezono zavaravali
isplatom njegove plae.23
Iako duboko povrijeen i ponien takvim postupkom, nije se Petar Keglevi predavao
i vrlo asno je obavlja bansku dunost. Poput vjetra stizao je na sve strane,
hrabrio posade u gradovima i smiljao da na turske napade odmah odgovori
protunapadom. Nakon povratka iz Ormoa u Topusko, pozvao je on 25. rujna Ivana
Katelanovia neka bude sa svojim etama pripravan i im dobije obavijest da odmah
krene s vojskom prema oznaenom mjestu. Iz Topuskog je 30. rujna Keglevi pisao i
kralju Ferdinandu kako je mogao lako preoteti Turcima Dubicu da su mu priskoili u
pomo knezovi Zrinski i drugi velikai.24
Pratei zbivanja i na drugim ratitima, javio je 10. listopada Ivan Pastor iz
Varadina kralju Ferdinandu da su Turci zavrili vojnu u Moldaviji, ali da je
sultan Sulejman naredio Mehmed-begu da s golemom vojskom napadne Slavoniju,
tajersku i Kranjsku.25
O alosnim prilikama na granici pisao je 18. listopada iz Ljubljane kralju
Ferdinandu i kapetan Ivan Lenkovi, istiui daje Otoac zaputen i u ruevnom
stanju, molei ujedno hitnu pomo Senju u hrani i opskrbi.26
16 Idem, o.c, II, p. 225.
17 Idem, o.c, II, p. 226, 227.
18 Idem, o.c, II, p. 228.
19 Idem, o.c, II, p. 236, 237.
20 Idem, o.c, II, p. 238.
21 Idem, o.c, II, p. 234.
22 Idem, o.c, II, p. 233, 243.
23 Laszowski, o.c, II, p. 397, 398.
24 M;m,o.c,II,p.400,401.
25 Idem, o.c, II, p. 403.
26 Idem, o.c, II, p. 406.
95
Preputeni sami sebi u borbi protiv Turaka, ogoreni praznim obeanjima i postupkom
ratnih savjetnika prema banu Petru Kegleviu, zatraili su hrvatski velikai i
stalei da se sazove Sabor na vijeanje.27 Vijesti o pokretima turske vojske, ma
koliko bile proturjene i daleko od stvarnosti, ozbiljno su brinule krajike
zapovjednike i pothranjivale stalan nemir meu svim slojevima stanovnitva. Jedino
uz izdanu materijalnu pomo i uz krajnje naprezanje svih raspoloivih ljudskih
mogunosti, moglo se je odolijevati Turcima bez veih prostornih gubitaka, ega je,
uostalom, bio svjestan i kralj Ferdinand. Naime, kao stoje prije reeno, ni uz
najbolju volju nije on mogao nasmagati tolika sredstva i boriti se protiv osmanske
najezde na tako ogromnom prostoru od srednjeg toka Dunava do Jadranskog mora.
Na brojne molbe i vapaje za pomo, napokon je kralj Ferdinand odgovorio Petru
Kegleviu 20. studenoga 1538. daje ve poduzeo odgovarajue mjere za obranu
Hrvatske, i da e traena pomo u najskorije vrijeme stii gdje bude najpotrebnija.
U istom pismu pozvao ga je neka budno pazi na svoje gradove Ustilonju i Bijelu
Stijenu da ih ne bi ugrabili Turci.28
Pod stalnim pritiskom krupnih velikaa iz Hrvatske i njihovu pozivanju na preuzete
obveze pri izboru za kralja, a jo vie da bi preko Hrvatske zatitio austrijske
pokrajine od turskih provala, sredinom sijenja 1539. poslao je Ferdinand u
Slavoniju oko etiri tisue najamnika iz panjolske i preporuio tu vojsku
staleima da joj budu od pomoi.29 Da bi se ujedno raspravila i pitanja vezana za
obranu zemlje, sazvao je za 24. travnja i Sabor u Krievcima.30 Isto tako, elei
napokon rijeiti opravdane zahtjeve Petra Keglevia, kralj se obvezao da e njemu
ili njegovim nasljednicima isplatiti dug u iznosu od 24 224 ugarskih forinti, od
kojih 3 224 odmah plaa u gotovu i 1 000 forinti od ratnog poreza koji e se ubrati
u Varadinskoj upaniji.31
Vojska najamnika iz panjolske imala je zadau pomagati krajikim zapovjednicima u
obrani pograninih gradova i utvrda i tititi stanovnitvo i njegove posjede od
turskih provala i pustoenja. Osim toga, ukae li se prigoda, uhvatiti Katzianera i
ukloniti ga s politike pozornice.
Na molbu vodeih velikaa zakazani Sabor u Krievcima bio je odgoen za 8. svibnja
u Dubravi kod azme. Okupivi se spomenutoga dana na saborskom zasjedanju u
Dubravi, stalei su izrazili zahvalnost kralju na poslanoj pomoi i odredili mjesta
gdje e se spremati hrana za vojsku iz panjolske. Za obranu granice stalei su
odobrili da se unovai i eta od oko 300 haramija (vojnika) po uzoru na turske
martoloze, koje e novaiti osobno ban i rasporeivati po utvrdama na granici da
progone i unitavaju turske martoloze. Uzdravanje te ete podmirivat e se
prihodima od izvanredno uvedenog poreza. Osim toga, Sabor je zakljuio da je svaki
plemi duan odazvati se banskom pozivu i priskoiti u pomo kada zaprijeti
opasnost od Turaka, jer e u protivnom izgubiti sve svoje posjede koje e banovi
zaposjesti i drati u kraljevo ime.32
Tijekom zasjedanja Sabora poslao je ban Petar Keglevi obavijest Nikoli Juriiu,
koji se tada nalazio s vojskom u Krievcima, da su Turci preli Savu i zaputili se
pored azme da opustoe sva mjesta do Zagreba. Meutim, kad su doznali da se kod
Krievaca nalazi vojska, promijenili su smjer i udarili prema Koprivnici i
Varadinu.33 Iako ta obavijest nije bila posve tona, Turci su poetkom srpnja
doista provalili izmeu azme, Krievaca i Dubrave, popalili i opljakali mnoga
sela i odveli dosta ljudi i stoke.34 Jesu li tom prilikom krajiki zapovjednici
imali kakav okraj s Turcima, ili su im oni na vrijeme umakli, nije poznato.
U ljeto iste godine napao je turski admiral Hajredin Barbarossa Senj, koji se jedva
obranio dobivi neto pomoi iz Bihaa. Krajnjim naporima suzbijao je kapetan Ivan
Lenkovi turske provale i odbijao napade, naavi se i sam na izmaku snaga.
27 ii, Acta comitialia.., II, p. 244.
28 Idem, o.c, II, p. 244, 245.
29 Idem, o.c, II, p. 249; Laszowski, o.c, II, p. 418.
30 Idem, o.c, II, p. 251.
31 Laszov/ski, o.c, II, p. 428.
32 ii, Acta comitialia.., II, p. 261-265.
33 Idem, o.c, II, p. 266.
34 Laszowski, o.c, II, p. 441,442.
35 /rfe/w,o.c,II,p.45I,452.
96
Ni u jesen nisu "trkai i palikue" mirovali, ve su poetkom listopada preli Kupu
i upali u Kranjsku, gdje su u okolici Koevja i Poljana pohvatali vei broj
ljudi.36
Opasnost od turskih provala nije prestajala, pa se ban Petar Keglevi zaputio s
vojskom u Kreie kod Bihaa, odakle je 26. studenoga javio kralju Ferdinandu da
se Murad-beg nalazi u Bistrici i okuplja vojsku radi provale u Hrvatsku i Kranjsku.
etiri dana prije toga na gori zvanoj Garinica, sukobila se jedna njegova eta od
etrdeset vojnika s Turcima, ije su inae snage bile neto brojnije, od kojih su
dvanaest ubili a trideset zarobili, pa se tek nekolicina uspjela spasiti bijegom.
Da bi zaprijeio turskim konjanicima prijelaz preko Kupe na mjestima koje oni
koriste, pojaao je Keglevi utvrenja kod Siska, u Hrastovici, Pokupskom i
Strile-kom (Imbrievina).37
Napetost na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom bila je, ipak, u znaku poputanja
zbog zauzetosti sultana Sulejmana ratom na istoku s Venecijom i njegovih
pograninih sandak -begova koji su ratovali u Dalmaciji. Pratei neravnomjerno
odmjeravanje snaga na ratitima, kralj je Ferdinand dobro znao da e ubrzo Venecija
biti prisiljena zatraiti mir i da e se Sveta liga neminovno raspasti. Stoga, da
bi preduhitrio rasplet dogaaja, poslao je Jeronima Laskvja u Istanbul da pregovara
sa sultanom o primirju. Takav predah bio je kralju Ferdinandu vie nego potreban
kako bi donekle obnovio svoje snage i pripremio se za vojni pohod protiv Turaka u
Ugarskoj.
Prestanak ratnih djelovanja irih razmjera nije bitnije utjecao na ope stanje i
poloaj obrane na granici u Slavoniji. panjolske ete poslane da olakaju obranu
od Turaka, zadavale su krajikim zapovjednicima vie brige nego to je od njih bilo
koristi. Naime, budui da su najamnici iz panjolske neredovito primali plau,
otimali su od stanovnitva sve do ega su mogli doi. Meu velikaima iji su
posjedi najvie stradali od najamnika bio je i zagrebaki biskup imun, koji je
zbog toga predloio kralju da ih to prije opozove.38
Tvrave i utvrde na granici bile su openito vrlo slabo opremljene za obranu; bez
dovoljno topova, streljiva, hrane i jaih posada. Pojedini velikai, u ijem su
posjedu one bile, nisu ih bez kraljeve pomoi zaista mogli sami uzdravati ni
hraniti. O tim prilikama rjeito je govorila predstavka Pounskog sabora upuena
mjeseca rujna 1539. kralju Ferdinandu da hitno priskoi u pomo tvravi Dobra Kua,
jer u njezinoj okolici nema niti jednog kmeta, a Franjo Szekelv je vie ne moe
drati i uvati.39 Slian izvjetaj poslao je 3. listopada i ban Toma Nadasdv,
istiui da Krsto Svetaki ni sam ne zna to da uini sa svojim gradovima, odnosno,
da li da ih napusti ili spali. Drvene katele Britvievinu i Oporovac moe spaliti
do temelja, ali Subocki Grad i Novsku koji su od kamena ako i popali, nema dovoljno
ljudi da ih porue i zatrpaju gradske jarke, pa ih Turci mogu kasnije lako
popraviti i obnoviti.40 Istoga mjeseca Pounski je sabor jo jednom zamolio kralja
Ferdinanda za hitnu pomo utvrdama i gradovima na granici u Slavoniji, posebno
Dobroj Kui.41
ivei u stalnoj neizvjesnosti na granici i uz granicu, gdje nitko nije znao to mu
donosi novi dan i no, urovanje Hansa Katzianera s Turcima ozbiljno je uznemirilo
knezove Ivana i Nikolu Zrinskog. To vie to je Katzianer zaprijetio da e se
zajedno s Kostajnicom, koju su mu Zrinski za neko vrijeme ustupili, predati
Turcima. Taje prijetnja toliko djelovala na Zrinske da su odluili rijeiti se pod
svaku cijenu neugodna gosta. Radei svakako u dosluhu s kraljem Ferdinandom, krajem
listopada doao je Nikola Zrinski u Kostajnicu i zbog izdaje i nevjere dao
Katzianera smaknuti, ili kako neki sumnjaju, sam ga je ubio.42 Na vijest o
Katzianerovu pogubljenju mnogi su velikai otvoreno negodovali, pogotovo potajne
pristae Ivana Zapolje. I sam sultan Sulejman bio je radi toga ojaen, pa je od
kralja Ferdinanda traio kanjavanje Zrinskih, ili e ih pomou svojih pograninih
sandakbegova on satrti.
36 Jug, o.c, p. 30.
37 Laszowski, o.c, II, p. 454.
38 Idem, o.c, II, p. 443,445.
39 Fraknoi, Monumenta comitialia.., II, p. 130.
40 ii, Acta comitialia.., II, p. 273, 274.
41 Fraknoi, Monumenta comitalia.,, II, p. 136.
42 Pray, o.c, II, p. 77; Laszowski, o.c, II, p. 451.
97
Dubica, tvrava na desnoj obali Une
Daleko od zbivanja na granici, uspio je Jeronim Lasky u Istanbulu ugovoriti sa
sultanom Sulejmanom primirje na est mjeseci, poevi od 1. sijenja 1540.
godine.43 Poetkom iste godine imenovao je kralj Ferdinand vrhovnim krajikim
zapovjednikom Hansa Ung-nada, a Petra Keglevia jedinim banom, jer se Toma Nadasdy
u meuvremenu zahvalio na banskom dostojanstvu.44
Unato ugovorenu primirju, na granici i dalje nije bilo mira.
Nisu ga se pridravali ni Turci ni krajiki zapovjednici, vodei ratove u malom i
poravnavajui neke svoje raune. Tako su 29. sijenja 1540. knezovi Zrinski napali
i otjerali Turke od Dubice, da bi Turci potom opsjeli Pakrac.45 Ban Petar Keglevi
poslao je protiv Turaka vojsku, ali je na poziv kraljice Ane odmah opozvao naredbu,
kako se ne bi krilo ugovoreno primirje.46 S druge strane, Turci su nastavili s
pljakama i provalama uz granicu, kao da ugovor o primirju uope i ne postoji.
Obavijetena o tome, naredila je 10. oujka kraljica Ana banu Kegleviu da izdvoji
30 do 40 konjanika i dade ih kao pripomo obrani Bihaa i Ripa.47 Napetost na
granici stalno se poveavala, pa je 14. oujka Nikola Zrinski zatraio od kralja
Ferdinanda i kraljice Ane pomo u obrani svojih gradova, jer se protiv njega
spremaju tri sandakbega koji ele osvojiti ne samo gradove nego i njegove rudnike
srebra, olova i eljeza. Ako ih osvoje, zaprijetit e odatle golema opasnost
Korukoj, Kranjskoj i tajerskoj.48 Da bi Zrinskima doista vratili milo za drago,
okupljao je Murad-beg vojsku nedaleko Gradike na Levakom polju, ekajui da mu se
pridrui Mehmed-beg i udruenim snagama krenu u napad. Okupljanje turske vojske kod
Gradike potaklo je bana Petra Keglevia na jo vei oprez. Prema dobivenim
obavijestima, raspolagali su Murad-beg i Mehmed-beg s toliko konjanika i pjeaka,
rijenih brodova, lakih i tekih topova, da su mogli ugroziti i velik dio Hrvatske.
Strahujui za sigurnost i obranu zemlje od tako mnogobrojne osmanske vojske,
Keglevi je izvijestio 24. oujka iz Topuskog o tome kraljicu Anu, molei je za
hitnu pomo.49
Samo nekoliko dana prije nego to se Keglevi obratio kraljici Ani, opustoili su
martolozi iru okolicu Podborja (Daruvar), poubijali i zarobili mnogo ljudi i
stoke.50
Posve siguran da se turska vojska okuplja nedaleko Gradike radi napada na njegova
imanja i gradove, pisao je potkraj oujka knez Ivan Zrinski kraljici Ani, istiui
da su oni tit i predzie Hrvatske u obrani od Turaka.51
Vjeno u pokretu i budno pratei pokrete osmanske vojske uz granicu, poslao je 12.
travnja iz Topuskog ban Keglevi Hansu Ungnadu obavijest da su prije est dana
Turci napali Krupu i Mraaj, gdje su bili suzbijeni i prisiljeni na povratak.52
Strepei od skorog Murad-begova napada na njegove gradove i posjede, obratio se 25.
travnja iz Gvozdanskog knez Ivan Zrinski zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu traei
hitno
43 44 45 46 47 48 49 50 51 52
ii, Acta comitialia.., II, p. 289. Idem, o.c, II, p. 285,286.
Laszowski, o. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c.
Idem, o.c.
c, II., p. 459. , p. 463. , p. 464. , p. 464-466. , p. 469,470. , p. 470. , p. 475.
,p.476.
98
pomo. Zauzimajui se u isto vrijeme za obranu Hrvatske, naredila je 2. svibnja
kraljica Ana knezovima Frankapanima da se sami pobrinu oko utvrivanja Otoca i da
se ne oslanjaju na to da e taj posao obaviti podlonici iz Kranjske, koji zbog
udaljenosti i opasnosti na putu nikako ne mogu doi.54
ekajui uzalud Ungnadov odgovor i pomo, javio je 4. svibnja knez Ivan Zrinski iz
Gvoz-danskog Nikoli Juriiu da su Turci opljakali i popalili njegove posjede,
unitili rudnike u Gvozdanskom i pokuali na juri osvojiti Zrin, Pedalj i
Gvozdansko. Zahvaljujui jedino sranoj obrani gradskih posada, turska je vojska
bila suzbijena i prisiljena na povlaenje.55
Na drugoj strani, glad i brojne druge ivotne nedae upravo su satirale
stanovnitvo i vojnu posadu u Senju, odakle je 7. svibnja kapetan Ivan Lenkovi
zatraio od zemaljskog kapetana Kranjske isplatu zaostalih plaa i hitno slanje
pomoi u hrani, barutu i drugim potreptinama.56
U odgovoru iz Bea 8. svibnja na pismo Tome Nadasdvja, kraljica Ana iznijela je
miljenje da e Turci ubudue prestati provaljivati nakon to su iskalili svoj
bijes i osvetili se knezu Zrinskom.57 Nasuprot tome, obraajui se 12. svibnja
kranjskim staleima da obavijeste knezove Slunjske, Blagajske i Brinjske kako se
sklopljeni mir s Turcima odnosi i na njihove posjede, kraljica je spomenula daje od
mira izuzet jedino knez Zrinski, kojeg su Turci nedavno za kaznu oplijenili.5
Prema ranijoj odluci, za to vrijeme preuzeo je od Bartola Raunacha mjesto kapetana
u Bihau Martin Gali. Odmah po dolasku u Biha, izvijestio je 10. svibnja kapetan
Gali zemaljskog kapetana o stanju obrane grada i okolnih utvrda, opisujui njihove
vojne nedostatke. Pozornost u njegovu izvjetaju privlai, meutim, brojnost vojnih
posada, koja sama za sebe dovoljno jasno govori kakve su bile stvarne mogunosti i
na emu se, zapravo, temeljila obrana jednog od kljunih mjesta na granici s
Osmanskim Carstvom. Pozivom na taj izvjetaj, u Bihau je tada zajedno s kapetanom
bilo ukupno 70 vojnika, od kojih 47 konjanika. Posada u Sokolu sastojala se od 6
vojnika, Izaiu 4 i Topuskom 3 vojnika koji su primali 3 forinte mjesene plae,
koja im je 14. svibnja isplaena u iznosu od 414 rajnskih forinti.59 Protiv sebe te
su posade s malobrojnim stanovnitvom uvijek imale neusporedivo nadmonijeg
neprijatelja pa je teko i povjerovati kako su uope tako dugo mogle i odolijevati
osmanskoj najezdi. To isto moe se, dakako, rei i za cjelokupnu obranu Hrvatske,
koja nigdje nije bila u izrazitijoj prednosti niti je raspolagala s veim
materijalnim i ljudskim mogunostima.
"Trkai i palikue" nisu prestajali napadati posjede Zrinskih, o emu svjedoi
pismo kneza Ivana upueno iz Zagreba 9. lipnja zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu.
Izmeu ostalog knez se u pismu ali kako Turci svakodnevno pustoe njegova imanja,
odvode ljude i spremaju se napasti njegove gradove. Progonei pljakae da im otmu
ugrabljeno i oslobode zarobljene, saekali su Turci njegove slubenike blizu
Kamengrada i razbili ih. Pritisnut brigama i borbom za opstanak ne moe k njemu
osobno doi na razgovor, ve mu alje brata Nikolu koji je u sve dobro upuen i
raspolae sa svim ovlatenjima. Poslao bi mu i svoga katelana u Kostajnici Jurja
Kobasica, kojeg su Turci nedavno bili zarobili, ali se on mora zadanom vjerom
vratiti u Tursku.6"
Uzajamni okraji i pustoenja na granici nisu prestajali, sve dok sredinom lipnja
nije Husrev-beg naredio da se prekine s pljakom.61 Opreza radi, zamolio je 15.
lipnja zemaljski kapetan Hans Ungnad bana Keglevia da ne raspusti vojsku
Varadinske upanije, jer bi se to moglo nepovoljno odraziti na austrijske
pokrajine.62
53 Afe/n,o.c.,II.,p.481,482.
54 Idem, o.c, II., p. 482, 483.
55 Idem, o.c, II, p. 483, 484.
56 Idem, o.c, II, p. 484, 485.
57 Idem, o.c, II, p. 487.
58 Idem, o.c, II, p. 492, 493.
59 Lopai, Radoslav, Spomenici Hrvatske krajine, Zagreb 1889, III, p. 395-398.
60 Laszowski, o.c, II, p. 495.
61 Idem, o.c, II, p. 498.
62 Idem, o.c, II, p. 499.
99
Dogaaji u Erdelju i smrt Ivana Zapolje 26. lipnja 1540. zapravo su odvratili
Turcima pozornost od Hrvatske. Smatrajui daje smru Ivana Zapolje nastupio
povoljan trenutak za osvajanje Budima, zapoeo je tada kralj Ferdinand u potaji
pripreme za vojni pohod. Da bi dobio na vremenu i lake ostvario svoje namjere,
poslao je u Istanbul opet Jeronima Laskyja da pregovara sa sultanom Sulejmanom o
produenju primirja. Prije odlaska kralj je Laskyja imenovao hrvatsko-slavonskim
banom i dao mu potrebne upute,63 krijui i pred njim prave razloge njegova puta u
Istanbul. Uoi njegova polaska uputio je Petar Keglevi pismo Mehmed-begu
Jahjaogluu i zatraio od njega da kraljevu poslaniku osigura nesmetan put do
sultana. Ime ratnika i bana Keglevia bilo je ve godinama dobro znano ne samo
pograninim sandakbegovima, nego i svakom turskom vojskovoi i etovoi, prema
kojemu su gajili duboko potovanje kao sebi ravnom protivniku. U odgovoru na to
pismo 15. kolovoza iz Beograda, Mehmed-beg je takav odnos prema Kegleviu jasno
iskazao u naslovu "najslavnijem i najodliinijem, vrlo potovanom i najhrabrijem
gospodinu banu Hrvatske i Slavonije, zapovjedniku sve vojske nagranici", priopivi
da e kraljeva poslanika prijazno primiti i pratiti do njegova cilja.64
Budno pratei cjelokupan razvoja dogaaja, Turci su pomou svojih uhoda i dounika
ubrzo prozreli namjere kralja Ferdinanda. Dvolinost njegove diplomacije
razbjesnila je sultana Sulejmana, pa je svoj bijes iskalio na Laskyju bacivi ga u
tamnicu. Neposredno zatim, Turci su odmah zapoeli s okupljanjem vojske oko Budima
i novim provalama i napadima na sjeveru Hrvatske. Ve 12. rujna javio je Krsto
Svetaki Tomi Nadasdyju iz Zagreba da su turski martolozi opustoili okolicu
Ivania, izrazivi pritom miljenje da bi vojska okupljena kod Budima trebala
slono udariti na Osijek i osvojiti ga da bi presjekla Turcima put, jer je s
obzirom na doba godine vie nego sigurno da sultan Sulejman nee doi.65 Iduega
dana pisao je zagrebaki biskup kralju o velikim tetama koje mu nanose turske
provale, pa u okolici Ivania i Dubrave vie nema ni jedne sauvane kue a ni
kmeta.66
Obrana granice od turskih napada i provala iziskivala je u takvim okolnostima i
nainu ratovanja goleme materijalne i ljudske napore, a uz to i nepokolebljivu
odlunost krajikih zapovjednika i posada da u tome ustraju po cijenu gubitka
vlastitog ivota. Na toj razornoj vjetrometini za veinu malih plemia, pa i
krupnih velikaa, temeljno je pitanje bilo kako uope preivjeti i kamo krenuti ako
izgube materijalnu osnovu svoga ivljenja. Vjerojatno zbog toga, ali i drugih
razloga, grevito traei izlaz i dvoumei to da uini, predao se potkraj
listopada 1540. Krsto Svetaki Turcima, zajedno sa svojim gradovima Subockim
Gradom, Novskom, Britvievinom i Oporovcem.67 Predaja Krste Svetakog zaprepastila
je krajike zapovjednike u Slavoniji, pogotovo to su nakon toga Kraljeva Velika,
Meuri, Bijela Stijena, Pakrac i Podborje bili neposredno na udaru osmanske
vojske. To je zaprepatenje bilo tim vee, jer je u istom mjesecu kralj Ferdinand
uputio obilniju novanu pomo za obranu granice. Tako je 18. listopada doznaio 300
forinti za utvrivanje Varadina i plau posadi od 50 do 60 vojnika u Ustilonji.
Istoga dana doznaio je kralj godinju plau od 2 000 forinti Vuku i Jurju
Frankapanu i Stjepanu Blagajskom za udravanje 400 konjanika radi obrane njihovih
posjeda i granice od turskih provala.6" Dva dana kasnije javilo je Dvorsko vijee
knezovima Zrinskim da im je kralj dao 1 000 dukata za obranu njihovih gradova,
utvrda i posjeda od turskih napada, kao i 2 000 dukata za 400 konjanika koji e se
boriti protiv Turaka.69
Po svemu sudei, nije Krsto Svetaki bio u prilici ni mogunosti da na odreeno
vrijeme kupi od Turaka mir i osigura zatitu svojih posjeda, kao stoje to uinio
Vuk Frankapan, zbog ega se ispriao kralju i zatraio od njega odobrenje da se
sastane s Murad-begom.70
63 iSi, Acta comitialia.., II, p. 298.
64 Laszowski, o.e., III, p. 3.
65 Idem, o.e., III, p. 8.
66 Idem, o.e., III, p. 8,9.
67 Gevay, Antal, Urkunden und Acktenstcke zur Geschichte der Verhltnisse zwischen
Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. u XVII. Jahrhunderte, Wien 1842, T. XI,
p. 17,102; Laszowski, o.e., III, p. 28.
68 Lazowski, o.e., III, p. 18-21.
69 Idem, o.e., III, p. 23, 24.
70 Idem, o.e., III, p. 29.
100
Krstarei tih dana uz granicu, provalili su Turci do urevca, gdje ih je 14.
studenoga saekao Petar Keglevi i natjerao u bijeg.71 Ponesen tim uspjehom,
Keglevi je obavijestio kralja 21. studenoga iz urevca, daje pozvao Hansa Ungnada
ne bi li zajednikim snagama provalili pored Drave do Osijeka ili udarili na
Poegu, pa ako se Ungnad ne odazove pozivu, onda e on sam provaliti i napasti
Turke.72 Prema daljem razvoju dogaaja, Keglevi je ubrzo morao odustati od te
provale i krenuti s vojskom u drugom smjeru.
Dok su "trkai i palikue" pljakali uz granicu, okupio je u Poegi Arslan-beg
vojsku Poekog sandaka i na poziv svoga oca Mehmed-bega uputio se u Osijek. Nakon
prelaska Save iao je na elu vojske Kliskog sandaka u Osijek i Murad-beg, kamo je
stigao 20. studenoga. Koji dan kasnije, zajedno s ostalim sandakbegovima, ta se
vojska zaputila u Budim.73 Jo uoi dolaska Murad-bega u Osijek, napao je
Ferdinandov vojskovoa Leonard Vels Budim, ali kako je to bio prekrupan zalogaj za
njegovu vojsku, morao se povui i odustati od opsade grada. Pokuaj kralja
Ferdinanda da se na prepad domogne Budima, zavrio je tako bez ikakva uspjeha.
Raspravljajui o moguem sustavu obrane od osmanske najezde na sjeveru Hrvatske
nakon predaje Krste Svetakog Turcima, krajiki su zapovjednici na temelju ope
procjene prilika i u krvi steenoga ratnog iskustva, dobro znali daje nemogue
braniti sve utvrde i gradove koji se nalaze na tom prostoru. Stoga je bio potkraj
1540. sastavljen popis gradova i utvrda koje treba braniti, opskrbiti posadama,
streljivom i hranom, a koje razoriti da ih ne ugrabe Turci i u njih smjeste svoje
posade. Ne raunajui Valpovo, prema tom popisu, okosnicu obrane od Turaka na
granici inile bi utvrde u urevcu, androvcu, Zdencima, Virovitici, Voinu,
Drenovcu, Mikleuu, Orahovici, Naicama, Bijeloj, Podborju, Pakracu, Stupanici,
Krete-lovcu, Meuriu, Kraljevoj Velikoj i Ustilonji. Sve ostale utvrde i katele
na tom prostoru blizu granice treba to prije razoriti, ili neka ih brane sami
velikai u ijem su posjedu. Stalna posada u androvcu sastojala bi se od 24
pjeaka, Zdencima od 25, Virovitici od 50, Mikleuu od 25, Orahovici od 50,
Naicama od 20, Bijeloj od 32, Podborju od 32, Kretelovcu od 25, Ustilonji od 20 i
Kraljevoj Velikoj od 50 pjeaka, ili ukupno 346 vojnika u sastavu stalnih posada.
Za plae tih vojnika trebalo je godinje osigurati 8 016 forinti, dok bi trokove
ostalih posada podmirivali sami velikai i drugi posjednici brinui se za obranu
svojih gradova.74
Turske provale i napadi u Hrvatskoj od 1537. do kraja 1540. nisu ipak doveli do
bitnijih promjena na granici. Voenje rata na vie strana odvodilo je glavninu
osmanskih snaga na druga ratita, zbog ega je ratno djelovanje u Hrvatskoj,
uglavnom, ostajalo u okvirima manjih sukoba i lokalnih akcija pograninih
sandakbegova i njihovih martolokih jedinica. Osnovni cilj tih provala i napada
bio je razaranje gospodarske podloge u pozadini krajike obrane kao priprema
buduih osvajanja. Posljedice takvih provala i napada bile su upravo katastrofalne
i oitovale su se u opem slabljenju gospodarstva i naglom smanjivanju stanovnitva
na tom prostoru. Predaja Krste Svetakog i njegovih gradova bio je Turcima u to
vrijeme dovoljan uspjeh, jer im se odatle pruala iroka mogunost za nove prodore
prema sjeveru i zapadu.
Uz dosta irok pojas "niije zemlje", granica Hrvatske prema Osmanskom Carstvu na
kraju 1540. vodila je od velebitskog sedla iznad naputenoga i razruenog grada
Baga na obali Jadranskog mora, odakle se sputala preko obronaka Velebita do Likog
polja i pribliavala rijeci Gackoj. Preko Male Kapele od Drenika i obroncima
Pljeevice do rijeke Une ispod Ripa, zatim Unom do njezina utoka u Savu kod
Jasenovca, od Jasenovca preko Kraljeve Velike, Meuria, Bijele Stijene, Pakraca,
Bijele, Rpdborja, Dobre Kue, Stupanice, Voina, Drenovca, Orahovice i Naica, a
od Naica pokraj Mikleua i Koske do Valpova i sjeverno od Valpova izbijala na
Dravu.75 Utvrde i katele pored Drave, Sv. Juraj, Moslavinu i Sopje, Turci su
osvojili jo 1537. i 1538. godine, ali ih tada nisu mogli i zadrati, pa je taj
prostor bio pod nadzorom posada u Valpovu, Brezovici, Virovitici, Orahovici, Voinu
i Mikleuu.
71 Idem, o.c, III, p. 31-33.
72 Idem, o.c, III, p. 34.
73 Idem, o.c, III, p. 32, 33.
74 Idem, o.c, III, p. 492, 493.
75 Idem, o.c, III, p. 491,492.
101
Neuspjeh pod Budimom nije, meutim, obeshrabrio kralja Ferdinanda, nego se odluio
okuati ratnu sreu i 1541. godine. Pouen iskustvom iz prethodne vojne, svim je
silama nastojao da ratne operacije zapone najkasnije prvih dana proljea, kako bi
preduhitrio sultana Sulejmana i velikog vezira Mehmed-pau prije nego stignu s
glavninom osmanske vojske do Budima. Drei se vrsto toga plana, Ferdinand se u
zimskim mjesecima uurbano pripremao i traio pomo od ekih nasljednih zemalja i
njemakog sabora. U tim pripremama nije zaboravio ni stanje na granici u Hrvatskoj,
pa je 1. sijenja 1541. uputio novanu pomo knezovima Ivanu i Nikoli Zrinskom radi
obrane i Boj Hrvata s Turcima uvanja njihovih pograninih
gradova i utvrda, osobito Pakraca.76 Isto tako odobrio je 13.
sijenja, na molbu kapetana Ivana Lenkovia, isplatu novane pomoi i nabavu hrane
Senju, Otocu i drugim mjestima na granici.77 Pismom od 15. sijenja obvezao se
Juraj Vragovi da e vjerno uvati grad Sokol izmeu Bihaa i Ripa, koji mu je na
temelju kraljeve odluke vratio kapetan Erasmo Thurn, i da e ga opet predati kralju
ako to od njega bude traio.7S Suprotno tome, 5. oujka, Melhior, Juraj i Petar
Katelanovi, ogradili su se pred Zagrebakim kaptolom od krivnje, ako njihovi
gradovi Sira, elnjak i Sv. Ladislav padnu u turske ruke, jer za njihovu obranu
nemaju nikakve pripomoi. U neto povoljnijem poloaju bio je Franjo Tahy, kojem
je 4. travnja kralj doznaio 200 forinti za uvanje i obranu njegovih utvrda i
gradova u Slavoniji, da bi istodobno obustavio sve isplate banu Petru Kegleviu
radi neposluha.80
Pri kraju travnja 1541. ratne pripreme u taboru kralja Ferdinanda bile su zavrene.
Za glavnog zapovjednika imenovao je on Vilima Rogendorfa, koji je ve 3. svibnja
opsjeo Budim. Jo za vrijeme nastupanja njegove vojske prema Budimu, ubrzali su i
Turci pripreme za obranu, pa je uskoro stigao u Beograd veliki vezir Mehmed-paa i
odmah poeo okupljati vojsku oko Mitrovice u Srijemu. Istodobno se kraj Osijeka
utaborio Mehmed-beg na elu vojske Smede-revskog sandaka, ekajui da mu se
pridrue okolni sandakbegovi.81 Kao i prole godine i u toj je vojni vjerojatno
sudjelovao Arslan-beg, iako se u izvorima izriito ne spominje. Poslije uzaludnih
pokuaja i juria da osvoji Budim, dolaskom velikog vezira Mehmed-pae bio je
Rogendorf prisiljen na povlaenje preko Dunava u Petu. Ali umjesto povlaenja,
doivio je Rogendorf 21. kolovoza pravu katastrofu, u kojoj je i sam zaglavio od
zadobivenih rana. Pet dana kasnije stigao je u Budim i Sulejman Kanuni. Boravak u
Budimu iskoristio je Sulejeman da Budim i njegovu iru okolicu pripoji Osmanskom
Carstvu i osnuje Budimski beglerbegluk.
76 Idem, o.c, III, p. 50.
77 Idem, o.c, III, p. 55-57.
78 Idem, o.c, III, p. 58, 59.
79 Idem, o.c, III, p. 495.
80 Idem, o.c, III, p. 67, 68.
81 Afem,o.cIII,p.71.
102
Potkraj rujna zaputio se Sulejman iz Budima u Istanbul, a zajedno s njim i osmanska
vojska u sandake odakle je i dola. Prolazei na povratku Slavonijom, osvojili su
Turci tvravu Naice, Ladislava Morea, udaljenu nekoliko kilometara od mjesta i
trgovita Naice.82 Je li u tom osvajanju sudjelovao Arslan-beg, u nedostatku
izvora nije mogue bilo to tvrditi, mada, s obzirom na dunost poekog
sandakbega koju je obavljao, nije iskljueno daje upravo on i bio njezin osvaja.
Osvajanjem tvrave Naice 1541. zadan je krajikoj obrani u Slavoniji vrlo
osjetljiv udarac, odakle je Turcima bio slobodan put prema Orahovici, Voinu,
Drenovcu, Mikleuu i donjoj Podravini.
Stavljanjem teita vojnog djelovanja na osvajanje Budima, nije kralj Ferdinand
gubio iz vida potrebe obrane granice u Hrvatskoj, premda je pomo koju je slao bila
nedovoljna. Na tu injenicu upozorio je kralja Nikola Zrinski 24. svibnja iz
Gvozdanskog, istiui da Pakrac nee moi dalje drati niti ga zbog veliine zidova
poruiti.83 O alosnim prilikama i nedovoljnoj pomoi, pisala je 9. svibnja kralju
i serijska opina, traei pomo u opskrbi i plae za vojsku, jer e se inae
stanovnitvo raseliti.4 Znajui da je doista tako kako su javljali krajiki
zapovjednici i pojedini velikai i inei stoje u tom asu mogao, dao je 10. lipnja
kralj Jurju Katelanoviu 300 forinti da lake brani od Turaka gradove Sira,
elnjak i samostan Podborje.85 Isto tako naredio je on 15. lipnja kapetanu Luki
Szekelvu da u njegovo ime preuzme gradove Varadin, urevac i Zdence.86
Vjerojatno poslije odlaska sultana Sulejmana iz Budima i uspostave Budimskog
ejaleta, napustio je Arslan-beg Poegu. estoki okraj s Turcima blizu Kraljeve
Velike imali su u to doba slubenici i vojnici Tome Nadasdvja, u kojem je poginulo
nekoliko turskih vojvoda, o emu je 2. listopada obavijestio kralja Ferdinanda
katelan u Steninjaku Andrija Tharnoczv.87 Dvadesetak dana kasnije iz Lukavca je
Nikola Zrinski pisao kralju i ponovno ga zamolio da od njega preuzme Pakrac, jer ga
on nikako ne moe drati i braniti niti nositi odgovornost ako bude izgubljen.88
Do kraja 1541. ili najkasnije poetkom 1542. za novog poekog sandakbega bio je
postavljen ratoborni Murad-beg Tardi. Ubrzo po dolasku u Poegu poeo se Murad-beg
odmah spremati za napad na gradove i krajika uporita na granici. Krajem veljae
1542. iznenada je krenuo na tvravu Orahovicu, koju je od straha pred Turcima
napustio Ladislav More, i poslije samo nekoliko dana opsjedanja je osvojio.8' Tom
prilikom vjerojatno je Murad-beg zauzeo jo Mikleu, Slatinu i Drenovac i u njih
odmah smjestio manje posade.
Pad Orahovice i okolnih mjesta uzdrmao je krajiku obranu u Slavoniji iz temelja, i
vie nije bilo sumnje da e Turci krakove klijeta otvorene jo 1536. izmeu
obronaka Krndije, Papuka i Drave, uskoro zatvoriti. U tom smrtonosnom zagrljaju
prvi na udaru bit e Valpovo, Brezovica i Voin, i potom izmeu Save, Psunja i
Bilogore Bijela, Sira, Stupanica, Dobra Kua, Podborje, Pakrac, Bijela Stijena,
Raa i Kraljeva Velika.
Na takav slijed dogaaja nije trebalo dugo ekati, to prije stoje pozornost kralja
Ferdinanda bila usmjerena na priznavanje prava na ugarsku krunu. Obuzet ostvarenjem
tog cilja i raunajui na potporu ugarskog plemstva nezadovoljnog pripajanjem
Budima Osmanskom Carstvu, pokrenuo je on 1542. novu vojnu na Budim s daleko veim
brojem vojnika i ratne opreme. Ali, poput prethodnih, i ta je vojna zavrila
potpunim neuspjehom. U okrajima i
82 Barabas, Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio,
Budapest 1896, T. I, p. 32. Prema komorskom popisu iz 1698. godine tvrava Naice
udaljena je od trgovita Naice jednu njemaku milju. U istom popisu o tome je
zabiljeeno dorjeno sljedee: "Arx ruderosa Nashicza distat a conventuali oppido
Nashicza uno miliari germanico". Hofkamer u. Finanz-Archiv, Wien, Anhang vermischte
ungarische Gegenstnde, Konskriptionen, Fasz. 40, T. I. Vidi Mauran, Popis
naselja.., p. 89. Pozivom na taj popis, nema sumnje daje tvrava Naice zapravo
Bedem-grad, ije ruevine i danas stoje na padinama Krndije.
83 Barabas, o.c. I, p. 27.
84 Laszowski, o.c, III, p. 73.
85 Idem, o.c, III, p. 76.
86 ' Idem, o.c, III, p. 79.
87 Barabas, o.c. I, p. 32.
88 Idem, o.c. I, p. 34.
89 Lasowski, o.c, III, p. 103, 104.
103
bojevima s Turcima pod Budimom i Petom istakao se Nikola Zrinski, pa gaje kralj
Ferdinand potkraj 1542. u znak priznanja za ratne zasluge imenovao hrvatsko-
slavonskim banom.90 Zapravo, jo od jeseni 1541. bila je banska stolica
ispranjena, budui daje Petar Keglevi doao u sukob s kraljem zbog posjeda svoga
zeta Gapara Ernusta, koji je umro bez nasljednika. Suprotno kraljevoj elji, te je
posjede Keglevi prisvojio, a obudovjelu kerpreudao za Ladislava Banica. Na
kraljeve pozive on se ogluivao, tako daje Pounski sabor donio zakljuak da se
Keglevi proglasi nevjernikom i buntovnikom s gubitkom ivota i posjeda.
Zbog uvrenja osmanske vlasti na prostoru Ugarske i da bi uzvratio kralju
Ferdinandu za opsadu Budima, napustio je 26. travnja 1543. sultan Sulejman Edirne i
zaputio se na elu vojske u Ugarsku.91 Desetak dana prije Sulejmanova polaska,
napali su Murad-beg iz Poege i Ulama-paa iz Bosne udruenim snagama Voin, kojeg
je branio Stjepan Paprotovi. Zastraena Paprotovievom nesretnom pogibijom, posada
se Voina predala uz uvjet da moe slobodno napustiti grad. Poslije toga udarili su
Murad-beg i Ulama-paa na Stupanicu i Bijelu Stijenu i osvojili ih.92 Takoer, tom
prilikom zauzeli su oni jo Dobru Kuu, Bijelu i Sira, i potom krenuli s vojskom
prema Dravi i opsjeli Valpovo.93 Grad je branio Mihajlo Arky, opskrbivi se s
dovoljno vojnika i hrane, tako da je dosta dugo mogao odolijevati napadima osmanske
vojske. Preputen u obrani grada sam sebi i ne oekujui pomo niotkuda, odluio je
Arky boriti se do krajnjih mogunosti. Za to vrijeme, dok je on odbijao turske
jurie na Valpovo, primicao se Sulejman s glavninom vojske sve bre Osijeku, pa su
osjeki Turci uurbano gradili most na Dravi i nastojali da to spremnije doekaju
sultana. Ve prvih dana lipnja poslao je ban Nikola Zrinski obavijest Nikoli
Juriiu da je most u Osijeku sagraen.94 Saznavi za skori dolazak sultana,
nasrnuli su Murad-beg i Ulama-paa jo ee na Valpovo, elei ga svakako osvojiti
prije nego Sulejman stigne u Osijek. Pod estokim naletima osmanske vojske,
iscrpljena gotovo dvomjesenom opsadom, bila je posada Valpova 23. lipnja 1543.
prisiljena na predaju.95 Tri dana iza toga utaborio se pod Valpovo sultan Sulejman
i za ratne zasluge nagradio Murad-bega poveanjem godinjih prihoda za 30 000 aki
a njegova sina timarom od 12 000 aki.96 Odatle se Sulejman vratio u Osijek, preao
s vojskom Dravu i na jugu Ugarske osvojio Pecs i Siklos, a na sjeveru
Szekesfehervar (Stolni Biograd), Tatu i Esztergom. Zajedno sa sultanovom vojskom
zaputio se i Murad-beg.
Ban Nikola Zrinski nalazio se u to doba kod Gyora na sjeveru Ugarske, kamo je
stigao na poziv kralja Ferdinanda i okupljao vojsku. Njegovu odsutnost iskoristili
su "trkai i palikue" i sredinom kolovoza upali u Hrvatsku, opljakali Bosiljevo i
Novigrad na Dobri i popalili Ribnik na rijeci Kupi. Nakon toga preli su Kupu i
opustoili Metliku, Semi i Krupu u Kranjskoj. Na povratku iz pljake doekali su
Turke hrvatski velikai pod vodstvom Petra Keglevia, kojima su pritekli u pomo i
Kranjci, i 24. kolovoza 1543. razbili ih nedaleko od Otoca.97
Da bi uzvratila Turcima za pljake i provale na jugu Hrvatske, krenula je sredinom
listopada 1543. uskoka posada u Senju u protunapad i od tog vremena poela
ispisivati svoju ratniku epopeju. U pismu poslanom iz Senja 27. listopada
obavijestio je kapetan Ivan Lenkovi kranjske stalee da su uskoci etovali kod
ibenika i Vrane i tom prilikom ubili nekoliko Turaka i 24 zarobili. Od drugih
vijesti, kako istie, nema to posebno javiti, osim da umjesto Bali-bega na elo
Hercegovakog sandaka dolazi Malko-beg Karumovi.98
Nekako u isto doba vratio se Murad-beg iz Ugarske i 5. studenoga 1543. gotovo na
prepad zauzeo izmeu Virovitice i Vake utvrdu Brezovicu.99
90 ii, Acta comitialia.., II, p. 307, 308.
91 Barabas, o.e., I, p. 54.
92 Pray, o.e., II, p. 131, 132; Isthuanffy, o.e., Lib. XV, p. 159; Vramecz, o.e.,
p. 58.
93 Lopai, Radoslav, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz tajerskog
zemaljskog arhiva u Gradcu, Starine JAZU 17, Zagreb 1885, p. 180; Laszowski, o.e.,
III, p. 100, 148, 151.
94 Barabas, o.e., I, p. 48, 49.
95 Idem, o.e., I, p. 54; Isthuanffy, o.e., Lib. XV, p. 160, 161; Lopai, o.e.,
Starine JAZU 17, p. 180, 182; Thry, o.e., Szinan csaus, I, 314, II, p. 292-300,
Ktib Mohamed zaim, II, p. 379, 380; Hammer, o.e., III, p. 711.
96 Hammer, o.e., II, p. 188.
97 Jug, o.e., p. 34; Vramecz, o.e., p. 58; Tomai, o.e., p. 25.
98 Laszowski, o.e., III, p. 161.
99 Lopai, o.e., Starine JAZU 17, p. 186, 187.
104
Gubitak Brezovice silno je uznemirio krajike zapovjednike, tako da su virovitiki
katelan Stjepan Toth i upravitelj grada Martin Pahy odmah izvijestili krajikog
kapetana Luku Szekelya da se nakon pada Brezovice Virovitica i cijela Podravina
nalaze u ivotnoj opasnosti.100 Njihovu izvjetaju i molbi za pomo pridruili su
se i krajiki zapovjednici iz urevca i Klotra, pa je 19. studenoga Franjo Tahy
javio Luki Szekelvu da e Turci po svemu sudei napasti Viroviticu i postaviti
granicu negdje kod Klotra.1 1 Poetkom prosinca poslao je Mihajlo Forgacs iz
Krievaca pismo Luki Szekelyu, u kojem javlja da se u Poegi okuplja osmanska
vojska i on dri da e ona napasti Viroviticu.102
Uzbuenje i strahovanja krajikih zapovjednika bili su posve opravdani, jer su
obrambene snage na granici bile malobrojne i jedva su suzbijale sve ee turske
nasrtaje. U prilog tome daje stanje doista tako i bilo, govori naputanje tvrdoga
grada Pakraca, koji se smatrao titom u obrani zemlje.103 Zauzimajui Brezovicu
nema sumnje da je Murad-beg tada zaposjeo i Slatinu, koja je ve odavno bila
naputena.
Ratnim djelovanjem i osvajanjem 1543. potpuno su Ulama-paa i Murad-beg zatvorili
krakove otvorenih klijeta osmanskih snaga izmeu obronaka Krndije, Papuka i rijeke
Drave. Od vanijih utvrda na granici, u Podravini je ostala slobodna samo
Virovitica, a u Posavini Kraljeva Velika.
Granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom vodila je tada od Drave izmeu Virovitice i
Brezovice preko obronaka Bilogore, Podborja, aklovca, Pakraca, Meuria i Kraljeve
Velike do utoka Lonje u Savu, zatim Savom do Jasenovca i dalje Unom prema jugu bez
ikakvih promjena.
Teki gubici na granici 1543. potakli su hrvatske stalee da se 25. sijenja 1544.
sastanu na Saboru u Zagrebu. Raspravljajui o alosnom stanju u zemlji, stalei su
izglasali nove poreze i donijeli odgovarajue mjere za obranu i opskrbu gradova na
granici, osobito Kraljeve Velike i naputenog Pakraca.104 Ali, jo za vrijeme
zasjedanja Sabora izvijestio je kapetan Luka Szekely upravitelja Kranjske baruna
Antuna Thurna, da se Turci spremaju napasti Viroviticu, a Ulama-paa i Murad-beg
dobili su navodno od sultana zapovijed da pokore Slavoniju sve do njemakih
mea.105
Vijesti o pripremama osmanske vojske stizale su iz dana u dan s raznih strana, a
krajiki zapovjednici nagaali su kamo e Turci udariti. Tako je 21. veljae javio
Juraj Keglevi kapetanu Jurju Wildensteinu da se Murad-beg nalazi u Brezovici s
veim brojem konjanika, pjeaka i topova, pa se govorka kako e udariti na
Viroviticu ili Koprivnicu. Nasuprot tome, on je mislio da e Murad-beg, kad je ve
okupio tako veliku vojsku, sigurno napasti Varadin ili moda Zagreb.106
U stanju ope neizvjesnosti na granici, pisao je 21. oujka 1544. Petar Keglevi iz
Topuskog Zagrebakom kaptolu da katel Ustilonju vie ne moe drati ni uvati, jer
na tom prostoru nema niti jednoga svoga vojnika i slubenika. Ako od bana ne dobije
pomo, morat e katel spaliti, istiui pritom daje voljan ustupiti ga Kaptolu uz
jamstvo sigurnog povratka.107
Dok su krajiki zapovjednici bili u nedoumici i nagaali kamo e krenuti Murad-beg,
zaputio se on s vojskom u Ugarsku, gdje je poetkom svibnja sudjelovao u osvajanju
Visegrada.108 Vjerojatno jo istog mjeseca vratio se on u Slavoniju, kamo su u
meuvremenu poveli vojsku bosanski i hercegovaki sandakbeg, odnosno, Ulama-paa i
Malko-beg. Prema obavijesti Jurja Wildensteina taje vojska prela Savu prije 20.
svibnja i trebala je napasti Varadin.1()lJ
100 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 187.
101 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 188.
102 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 188.
103 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 186.
104 ii, Acta comitialia.., II, p. 322.
105 Laszowski, o.c, III, p. 171.
106 Idem, o.c, II, p. 172.
107 Hammer, o.c, II, p. 194.
108 Laszowski, o.c, III, p. 174.
109 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 188, 190.
105
Suprotno oekivanjima i nagaanjima krajikih zapovjednika hoe li Turci napasti
Varadin ili koje drugo oblinje mjesto, poetkom lipnja usmjerili su oni napad na
Kraljevu Veliku. O kretanju osmanske vojske neto je bio nauo ban Nikola Zrinski i
3. lipnja 1544. iz Gvozdan-skog odmah izvijestio upravitelje Kranjske da su Turci
pod Kraljevom Velikom i sigurno im je cilj osvojiti je. 10 Piui o tome,
povjesniar Isthuanffv pripovijeda kako su Ulama-paa i Malko-beg doli pod Veliku
i opsjeli je. Bjeei pred Turcima u grad su nagrnuli kmetovi iz okolice, tako da
ih je bilo vie nego vojnika. Meu njima se nalazio i neki Andrija Pilat, inae
slubenik Vuka Svetakog, koji je nagovorio kmetove da otvore tvravska vrata i
predaju grad Turcima. Kmetovi su vjerovali da e ih Turci zbog toga nagraditi, ali
umjesto nagrade bili su sasjeeni."1 Slino biljei i kroniar Antun Vramec i kae
da su grad Veliku zauzeli Turci izdajom nekih kmetova.112 Predaja Kraljeve Velike
Turcima, vjerojatno se tako i zbila, jer je 10. srpnja kapetan Juraj Wildenstein
pisao kranjskim staleima daje Velika pala iako grad nije bio nimalo oteen. 13
Na jugu Hrvatske istodobno je kapetan Vuk Auersperg provalio do Udbine, spalio
njezino predgrae, ali utvrdu nije mogao osvojiti, zarobio je 50 osoba i oteo 100
goveda, o emu je izvijestio 8. srpnja 1544. iz Senja."4 Znatno podrobniji
izvjetaj o toj provali poslao je 20. srpnja iz Senja kapetan Ivan Lenkovi
namjesniku u Kranjskoj Christophu Kreigu, u kojem kae kako su senjski uskoci,
ostavljeni od banske vojske u Lici, opustoili i popalili Vranu i unitili mnogo
svijeta, opljakali Ostrovicu i svu okolicu do Obrovca, utjeravi Turcima silan
strah u kosti."5
Osvajanjem Kraljeve Velike uklonili su Turci i posljednju veu prepreku koja im je
stajala na putu prema Sisku i Zagrebu. Ban Nikola Zrinski upravo je zdvajao to da
uini, jer su sa svih strana stizali izvjetaji o vie nego alosnom stanju obrane
na granici, a pomoi u borbi s daleko premonim osmanskim snagama niotkuda.
Opisujui to stanje, pisao je on 24. srpnja iz Gvozdanskog kapetanu Hansu Wernikeru
da se nakon osvajanja Kraljeve Velike Ulama-paa utaborio u Cerniku, gdje okuplja
nove snage s kojima e osvojiti i preostale dijelove Hrvatske. Ne samo to, nego je
nauo da Ulama-paa oekuje pomo i od velikog vezira, koji je navodno ve krenuo
iz Istanbula.llf' Iduega dana pisao je Nikola Zrinski i Jurju Wilden-steinu kako
je od nekog prebjega iz Kamengrada doznao da e Turci napasti njegove gradove Krupu
i Kostajnicu, pa ga moli da o tome hitno izvijesti Leonarda Velsa i ostalu gospodu
da mu pomognu i ne ostave ga sama u borbi s Turcima.117 Svega etiri dana kasnije
pisao je Zrinski iz Gvozdanskog opet Wildensteinu daje tursko konjanitvo u Cerniku
u pripremi, eka skori dolazak velikog vezira i nema sumnje da e napasti njegov
grad Gvozdansko."8 Krajem istoga mjeseca poslao je iz Zadra Nikola Drakovi
obavijest kapetanu Ivanu Lenkoviu, u kojoj kae da se Turci okupljaju u Grahovu i
namjeravaju obnoviti gradove Vranu ili Udbinu, ili moda provaliti u Vinodol i
Kras.119 Na temelju dobivenih izvjetaja i pisama, javio je 8. kolovoza kapetan
Lenkovi iz Senja kapetanu Jakovu Ravnikaru da je Veli-beg sa tri tisue vojnika
stigao u Udbinu i popravlja grad, a uskoro bi mu trebali doi u pomo Ulama-paa i
Murad-beg.120
Izvjetaji krajikih zapovjednika potakli su tajerske stalee da se obrate
zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu, molei ga da odmah opskrbi Zagreb i sve utvrde
na granici u Slavoniji.121
Za to vrijeme dok su izvjetaji krajikih zapovjednika putovali od granice prema
Ptuju, Grazu i Beu i obrnuto, suprotno Lenkovievoj obavijesti, zaputio se Veli-
beg na poziv Ulama-pae
110 Laszowski, o.c, III, p. 175.
111 Isthuanffy, o.c, Lib. XVI, p. 190.
112 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190; Vramecz, o.c, p. 58.
113 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190.
114 Laszowski, o.c, III, p. 176.
115 Idem, o.c, III, p. 177, 178.
116 Idem, o.c, III, p. 179.
117 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190.
118 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 190; Laszowski, o.c, III, p. 180.
119 Laszowski, o.c, III, p. 180, 181.
120 Idem, o.c, III, p. 185.
121 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
106
u Slavoniju.122 Svakako prethodno obavijeten o njegovu dolasku, Murad-beg je
istodobno okupljao konjanike i pjeake u Podravskoj Moslavini, pa su virovitiki
katelan Ivan Szalav i upravitelj grada Martin Pahy vjerovali da se sprema na Virje
ili Viroviticu.123 Poetkom rujna napustio je Murad-beg Moslavinu, a nekako u isto
doba stigao je u Slavoniju Veli-beg i sastao se izmeu Cernika i Kraljeve Velike s
vojskom Ulama-pae. Nedugo zatim udruenim snagama su Ulama-paa, Murad-beg i Veli-
beg munjevito napali i osvojili Meuri i aklo-vac, zaposjeli naputeni Pakrac,
Kretelovac i Podborje, a silno zaplaen narod u Rai sam je zapalio raanski
toranj i razbjeao se.124 Krajiki su zapovjednici vjerovali da e oni iza toga
napasti Viroviticu, Novigrad na Savi ili Moslavinu,125 ali mimo njihova oekivanja,
osmanska se vojska povukla. Zadovoljni vojnim uspjehom vratili su se Ulama-paa i
Veli-beg u svoje sandake, a Murad-beg u Poegu.
Odlazak i boravak Ulama-pae i Veli-bega sjeverno od Save, iskoristili su uskoci iz
Senja i Vinodola tako da su poetkom rujna napali, popalili i opustoili Nadin,
smaknuli nekoliko Turaka i 15 zarobili te odveli oko 900 komada sitne i krupne
stoke.12(5 Poneseni tim uspjehom, podijeljeni u etiri ete ubrzo su uskoci iz
Senja kopnom i morem krenuli u novi napad. Prva eta stigla je do ua Neretve,
gdje je zarobila sedam Turaka. Druga se probila do brda Prolog iznad Livna i
ugrabila devet Turaka i tri ene. Trea je napala neki toranj u Grahovu, sasjekla
nekoliko i zarobila deset Vlaha i otjerala oko 100 dobrih konja. Iznad ibenika
prikrala se etvrta eta i zarobila dva Turina i etiri djeaka. Od zarobljenih
Turaka saznali su da Ulama-paa ostaje u Bosni, a umjesto Veli-bega za novog
kliskog sandakbega dolazi Mehmed-beg. Osmanska vojska pod vodstvom Ulama-pae jo
uvijek se nalazi kod Velike, a to ona smjera, njima nita nije poznato.127
Osvajanjem Meuria, Rae, aklovca, Pakraca, Kretelovca i Podborja, stekli su
Turci golemu prednost, odakle su neposredno ugrozili Moslavinu, azmu, Ivani,
Viroviticu, urevac, Klotar, Virje, a preko njih Koprivnicu, Varadin i Zagreb.
Jo uoi tih dogaaja predlagali su hrvatsko-slavonski stalei da se na pogodnom
mjestu sagradi tvrava koja e zaprijeiti Turcima dalje nadiranje i zatititi
preostale ostatke ostataka Hrvatske. Poslije osvajanja na granici 1543. i 1544. taj
je prijedlog uvelike dobio na vanosti i s njim se vie nije smjelo odugovlaiti.
Kako su budui dogaaji pokazali, izbor je sretno pao na Sisak. Prijedlog stalea
odobrio je 20. rujna 1544. kralj Ferdinand i obeao novanu pomo. Odobravajui
prijedlog stalea, kralj je ujedno traio da se ne ostane samo na prijedlogu ve da
se on u cijelosti i ostvari.128
estoki nasrtaji osmanske vojske i teki gubici na granici primorali su kralja
Ferdinanda da pitanju obrane u Slavoniji posveti veu pozornost, pa je 30. lipnja
naredio Tomi Nadasdvju neka svim silama brine za obranu Slavonije jer se osmanska
vojska nalazi u Kraljevoj Velikoj, odakle e napasti utvrde Zagrebakog kaptola ili
neka druga mjesta izmeu Save i Drave.19 Desetak dana kasnije pisao je kralj i
naredio banu Nikoli Zrinskom neka se zauzme kod stalea da se novac za gradnju
tvrave u Sisku prikupi u to kraem roku, kako je to Sabor i zakljuio. Poetkom
prosinca 1544. odobrio je Ferdinand novanu pomo za gradnju sisake tvrave, a
banu Nikoli Zrinskom preporuio da u tu svrhu pokua nagovoriti stalee neka
plaaju desetinu Zagrebakom kaptolu.130 Sredinom veljae 1545. odobrio je
izgradnju tvrave u Sisku i Ugarski sabor u Trnavi i zakljuio neka se za njezino
podizanje koriste i prihodi od kmetova i kanonika Zagrebake biskupije.131
Zakljuke Sabora u Trnavi prihvatio je i potvrdio kralj Ferdinand 26. oujka 1545.
u Wormsu.13
122 Laszowski, o.c, III, p. 189.
123 Idem, o.c, III, p. 193,194.
124 Idem, o.c, III, p. 194.
125 Idem, o.c, III, p. 195.
126 Idem, o.c, lll, p. 178, 189.
127 Idem, o.c, lll, p. 196.
128 ii, Acta comitialia.., II, p. 325, 326.
129 Idem, o.c, II, p. 328.
130 Idem, o.c, II, p. 328-331.
131 Idem, o.c, II, p. 332.
132 Laszowski, o.c, III, p. 238, 239.
107
Tvrava u Sisku, bakropis iz 1606.
iSl-SjCgK..
Pripremajui se za izgradnji tvrave u Sisku, istodobno je kralj Ferdinand poslao u
Istanbul JerolitnaAdorna (Adurna), prepota u Egeru, da pregovara sa sultanom
Sulejmanom o miru ili bar primirju. U oekivanju da ga sultan primi na razgovor,
Adorno je umro. Voenje pregovora nastavio je tada Niccolo Sicco, a njemu se uskoro
pridruio poslanik cara Karla V., Nizozemac Gerhard Veltwyck. Kao posrednik u
pregovaranju
bio im je poslanik francuskog kralja Francois I. Jean de Mo-
ntluc. Oslanjajui se na njega, poslije dugih razgovora i pregovaranja, bilo je,
napokon, ugovoreno primirje samo s budimskim paom (beglerbegom).
Na ugovor o primirju s budimskim paom nisu se Ulama-paa i Murad-beg uope ni
obazirali, nego su okupljali vojsku i spremali se za napad. Ve poetkom travnja
1545. poele su stizati vijesti da se osmanska vojska okuplja blizu granice. Cim su
za to saznali ban Nikola Zrinski i kapetan Juraj Wildenstein odluili su zaustaviti
Turke i suzbiti njihov napad. urei sa pripremama okupio je kapetan Wildenstein
oko 600 konjanika koje su vodili Pavao Rattkay, Franjo Tahy i Stjepan Dri
(Derssffy), a banskoj eti pridruili su se Petar Erddy Mlai, Juraj Frankapan
Slunjski, Stjepan Blagajski i Juraj Keglevi.133
0 pokretima osmanske vojske izvijestio je poetkom svibnja tajerske stalee ratni
tajnik u Slavoniji Bartol Lechner. Prema njegovu izvjetaju Malko-beg je krenuo s
vojskom iz Poege
1 provalio do Dubrave.134 etvrtog svibnja obavijestio je kapetan Luka Szekely
tajerske stalee da se osmanska vojska jo uvijek nalazi u umi pokraj Podravske
Slatine, i daje na nju zajedno s ostalim velikaima poao ban Nikola Zrinski. Gdje
se s vojskom nalazi kapetan Wildenstein, nije mu poznato, ali nema sumnje daje i on
zajedno s banom. Kako se uje, Turaka ima oko deset tisua, od kojih mnotvo ide
pjeice i nosi lopate i kopae, pa e vjerojatno napasti Varadin ili koje drugo
mjesto na granici.133
Uglavnom dobro obavijeteni o prikupljanju osmanske vojske, nisu krajiki
zapovjednici, ipak, bili sigurni kada i kamo e ona provaliti, ili e se pojaviti
tamo gdje je najmanje oekuju. Neke vijesti su ih ak i zbunjivale, a pojedine
glasine oito su proturali i sami Turci da bi prikrili svoje prave namjere. Isto
tako, neke su i kasnile iza dogaaja stvarajui lanu sliku stvarnog stanja. Naime,
na poziv Murad-bega doli su potkraj travnja u Poegu Ulama-paa i Malko-beg,
odakle su poveli vojsku i prodrli 1. svibnja 1545. blizu Varadina. Drugoga dana
postavili su atore po okolnim breuljcima kraj Varadinskih Toplica, a zatim
krenuli u Zagorje prema Zlataru i 3. svibnja stigli do grada Konjine (Selnice) i
utaborili se. im je Juraj Wildenstein saznao za njihov dolazak, smjesta je sa 600
konjanika poao Turcima u susret i u stopu ih pratio do Konjine. Nou istoga dana
stigao je onamo i ban Nikola Zrinski s nekoliko stotina konjanika. Ujutro 4.
svibnja predloili su velikai iz banove pratnje da se s Turcima ne zamee boj na
otvorenom, nego da se pokua ugovoriti primirje i pozvati ih neka se ogledaju na
junakom megdanu. Taj su prijedlog prihvatili i Turci, pa je s jedne i druge strane
izalo po stotinu odabranih momaka da se bore naoigled ostale vojske. Dok su se
tako lomila bojna koplja i sijevale sablje, iznenada je Ulama-paa proglasio
primirje isteklim i navalio svom snagom na Zrinskog i Wildensteina i razbio njihovu
vojsku.1'
133 hthuanffy, o.c, Lib. XVI, p. 169; Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
134 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
135 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
136 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 191-193; Isthuanffr, o.c, Lib. XVI, p. 169.
108
Ve iduega dana javio je Bartol Lechner kranjskim staleima da je ban Nikola
Zrinski strahovito potuen. Od nekih 1 500 konjanika nije se spasilo ni 300, a
konji su gotovo svi izgubljeni. Piui 6. svibnja iz Varadina, obavijestio je Hans
Ungnad kranjske stalee da su Turci navalili na Krko, opkolili Kostajnicu i
Novigrad na Uni, opljaali azmu i Krievce i potom se vratili u Dubravu, a
spremaju se napasti i Biha.'38 O provali do Krkog Valvasor kae da su Turci tada
opustoili prostor izmeu Krkog, entjerneja i Kostanjevice.139
Vijest o porazu Nikole Zrinskog munjevito se irila izazivajui pravo zaprepatenje
stalea, a jo vie graana Zagreba.140 Strah od Turaka i njihove skore najezde
zahvatio je ne samo stanovnitvo ostataka Hrvatske nego i susjednih austrijskih
pokrajina. Opoj strepnji i nemiru uvelike su pridonosile razne prie zastraenih i
gotovo izbezumljenih izbjeglica, u kojima su oni iskazivali vlastiti strah i
pretjerivali, navodei i ono ega zaista nije ni bilo. Piui o tome kroniar
Vramec kratko biljei: Miklovusa Zrinszkoga, bana szlovenszkoga, pod Konszkin
Turczi razbisse iporobisse dozta.141
Pobjeda Ulama-pae u tom prepadu nije bila toliko znaajna kako to prikazuje
spomenuti izvjetaji. Ni gubici Nikole Zrinskog i Jurja Wildensteina nisu bili tako
veliki. Kao neposredni sudionik bitke, javio je 6. svibnja kapetan Wildenstein iz
Varadina kranjskim staleima daje izgubljena samo veina konja, dok je vojnika
malo poginulo, a jo manje dopalo turskog ropstva. Pretrpljeni poraz nije ga se
nimalo dojmio, ve je daleko vie bio zabrinut obavijestima koje su mu preko uhoda
stizale da e Turci, im malo odmore konje, s jo veim snagama i topovima krenuti
u novu provalu i poharati gradove na granici. S obzirom na to molio je on stalee
za najhitniju pomo, jer s nekih 800 konjanika nee moi zaustaviti osmansku vojsku
na tako dugom graninom pojasu izmeu Save i Drave.142
Neposredno iza bitke kod Konjine, mimo obiaja da iskoristi prednost pobjede i
pohara vei dio Zagorja, Ulama-paa se urno vratio u Poegu, jer je Murad-beg bio
na umoru. Svega nekoliko dana poslije toga Murad je umro, a njegovo tijelo prenio
je Ulama-paa u Sarajevo i sahranio u mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begove damije i
mauzoleja. Dugogodinji suborci i neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno
na vjenom poinku. Ubrzo poslije Murad-begove smrti bio je postavljen za poekog
sandakbega vjerojatno njegov sin Mehmed-beg. Poput svoga prethodnika, jedva stoje
preuzeo spomenutu dunost, zapoeo je Mehmed-beg odmah s ratnim pripremama. U
prilog tome govori pismo Nikole Zrinskog od 19. lipnja 1545. kapetanu Wildensteinu,
u kojem kae kako je od zarobljenih Turaka kod Kamengrada saznao da se istog dana
treba sastati Ulama-paa s Mehmed-begom u Bilaju, odakle e zajedniki udariti na
gradove Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni. Zabrinut zbog toga pozvao je
Wildensteina da smjesta poalje vojsku iz Varadina u Zagreb, a dio konjanika neka
uputi preko Save i Kupe, te hitno o tome izvijesti zemaljskog kapetana Leonarda
Velsa.143 Obavijest gotovo istog sadraja poslao je kranjskim staleima kapetan
Wildenstein. I on kae da su njegovi ljudi etovali do Kamengrada i od zarobljenih
Turaka doznali o sastanku Ulama-pae i Mehmed-bega 19. lipnja u Bilaju zbog napada
na Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni, i pripremi turskih konjanika na
etovanje sve do Zagreba. Isto kao Zrinski i on je molio stalee da o tome im
prije izvijeste zemaljskog kapetana Velsa.144 Pismom od 23. lipnja javio je Jurica
Kirini Nikoli Zrinskom, da e poeki sandakbeg s vie topova doi na Lijeve
polje, gdje se ima sastati s Ulama-paom da bi zajednikim snagama popravljali
putove radi lakeg prijevoza topova.145 Krajem lipnja pisao je Wildenstein opet
kranjskim staleima da e Turci opkoliti Biha, a za napad je dobro pripremljen
poeki sandakbeg koji ima oko tisuu konjanika i dvije tisue pjeaka.14(1 Ali
dok su ti i slini izvjetaji
137 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 191.
138 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 191,192.
139 Valvasor, Johann Weichard, Die Ehre des Herzogthums Crain, Nrnberg 1689, XI,
p. 241, 333, XV, p. 460.
140 Lopasic, o.e., Starine JAZU 17, p. 194.
141 Vramecz, o.e., p. 58.
142 Lopasic, o.e., Starine JAZU 17, p. 192, 193.
143 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 195.
144 Idem, o.e., Starine JAZU 17. 17,195.
145 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 196.
146 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 196.
109
putovali do odredita, upali su "trkai i palikue" do Mokrica i na povratku preko
Samobora opustoili i opljakali Turopolje. Pratei ih na tom putu, saekali su
Hrvati pljakae i u okraju kod Vagatovieva Broda oteli im dio plijena.147
Sve ei nasrtaji osmanske vojske preko granice i sve uestaliji pozivi i molbe
krajikih zapovjednika za pomo, potakli su zemaljskog kapetana Leonarda Velsa na
razmiljanje ne bi li moda pregovorima zaustavio turske napade. Voen tom milju
poslao je on svoga poslanika Ulama-pai, traei od njega da se i on pridrava
primirja ugovorenog s budimskim paom. Suprotno diplomatskim obiajima, dao je
Ulama-paa poslanika okovati u lance i baciti u tamnicu. Tek kad je bio spreman za
vojni pohod, pustio je poslanika na slobodu i po njemu poruio da on o miru nita
ne zna, osim na prostoru izmeu Drave i Dunava. Ukoliko sultan javi da se mir
odnosi i na ostale krajeve, postupit e i on tako i o tome javiti zemaljskom
kapetanu Velsu.148
Postupak Ulama-pae prema Velsovu poslaniku i sadraj njegove poruke ozbiljno su
uznemirili Nikolu Zrinskog i kapetana Jurja Wildensteina. Oko 10. kolovoza pozvao
je Zrinski vojsku u Zagreb, a Wildentsein prikupio nekih 400 konjanika u Varadinu
i Koprivnici, nastojei da se na vrijeme okupi i ostala vojska. Samo dan ili dva
kasnije pisao je Wildenstein da su Turci etovali oko Krkog i spremaju se napasti
Kostajnicu i Novigrad, da bi potom kazao kako nisu ili na Novigrad, ve je Ulama-
paa s tisuu konajnika opustoio Kri i azmu i svu okolicu, odakle se zaputio
prema Moslavini, gradu Petra Erdodvja. Zajedno s Ulama-paom i Malko-begom bio je
i Mehmed-beg iz Poege s kojima se sastao blizu Gradike. im je posada u Moslavini
doznala za pribliavanje osmanske vojske, napustila je grad i razbjeala se. U
naputenu Moslavinu uao je Ulama-paa 20. kolovoza 1545. i u nju odmah smjestio
posadu.149
Poslije osvajanja Moslavine krenula je osmanska vojska prema Savi i oborila se na
grad Ustilonju. Napadnutom gradu pohitao je u pomo Juraj Wildenstein, a prema
obavijesti vojvode Marka Tomasovia iz Ivania, tukao je Ulama-paa Ustilonju
topovima jo i 1. rujna 1545. godine.15" Kako je zavrila ta opsada nema pouzdanih
vijesti, ali je posve sigurno da su Wildenstein i njegova vojska primorali Ulama-
pau, Malko-bega i Mehmed-bega na povlaenje.
Osvajanjem Moslavine ostvarili su Turci krupan uspjeh i pomakli granicu Osmanskog
Carstva jo vie prema zapadu, odakle su neposredno ugrozili azmu i prokrili put
do Zagreba, Koprivnice i Varadina.
U jesen iste godine uspjeli su poslanici kralja Ferdinanda i cara Karla V., nakon
dugih pregovora, sa sultanom Sulejmanom ugovoriti primirje na godinu dana. Ubrzo
iza sklapanja primirja sazvao je kralj Ferdinand Ugarski sabor u Pounu koji se
bavio i pitanjima od ivotne vanosti za obranu Hrvatske. Izmeu ostalog, stalei
su traili od kralja da povjeri banu ili nekom od svojih kapetana pregled svih
utvrda i gradova na granici, pa da one koje treba braniti preuzme kralj i opskrbi
ih sa svime to je potrebno, a sve ostale treba poruiti kako ih ne bi zaposjeli
Turci. Osim toga, stalei su uporno zahtijevali od kralja da hrvatskom banu namakne
potreban novac kako bi uvijek bio spreman sa svojim etama suprotstaviti se
Turcima.
Po zavretku zasjedanja Sabora kralj se Ferdinand vratio u Be, gdje gaje ekao ban
Nikola Zrinski radi sreivanja dugovanja prema njemu. Da bi podmirio svoje
dugovanje, kralj je Zrinskom zauvijek dao gradove akovec i trigovu, mada ih je i
dalje svojatao buntovni knez Petar Keglevi. Sredivi tako svoje dugovanje prema
Zrinskom, pobrinuo se kralj Ferdinand i za saziv Hrvatskog sabora. U tom smislu
izdao je on 18. oujka 1546. upute Luki Szekelvu i Krsti Batthyanyju, da kao
njegovi izaslanici odu na zasjedanje Sabora, koji je bio zakazan za 2. svibnja u
Zagrebu.151
147 Idem, o.c., Starine JAZU 17, p. 196.
148 Idem, o.c., Starine JAZU 17, p. 197.
149 Idem, o.c, Starine JAZU 17, p. 197.
150 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 197.
151 ii, Acta comitialia.., II, p. 332, 333,
111
akovec, grad grofova Zrinskih
Nasuprot dugo prieljkivanom i traenom primirju u borbi s Turcima, na granici
Hrvatske i dalje nije bilo mira. Na zasjedanju Sabora u Pounu hratski stalei su
se alili da Turci provaljuju i napadaju isto kao prije. O tim provalama "trkaa i
palikua" Valvasor kae kako su pokraj Koevja upali u Kranjsku, pustoili okolicu
Ribnice i Ortneka, a 24. oujka 1546. pljakali okolicu Bloka i Nadlika i stigli
etiri milje od Ljubljane.152 Valvasora dopunjuje izvjetaj koevskog upravitelja
Hansa Enstallera da su Turci natovareni plijenom 24. oujka proli blizu Koevja,
opustoili i popalili cijelu okolicu, i zatim prenoili u Kostelu na Kupi, gdje su
se sastali sa pjeacima, da se konjanici oslobode plijena i opet vrate u
pljaku.153 Takoer, i u mjesecu travnju pokuali su Turci prijei Kupu kod Vinice,
ali su bili suzbijeni i 20 ih je palo u ropstvo.154 Kao odgovor na turske provale i
pljake nisu mirovali ni Hrvati, pa u pismu od 17. travnja 1546. kapetan Vid Hallek
kae kako stalno etuju i provaljuju u Tursku. To osobito ini zagrebaki upnik
Matija - zvani Delipop, koji je zajedno s Petrom Erdodvjem Mlaim provalio pokraj
Kraljeve Velike preko Save pljakajui sve do Banja Luke.155 Poetkom lipnja pisao
je Nikola Zrinski iz Gvozdanskog Luki Szekelvu da su Turci preli Savu i
namjeravaju pustoiti krajeve oko Zagreba. Da bi osujetio njihove namjere,
pripremio se i sam na provalu u Bosnu, ne bi li na tom etovanju poharao koje
tursko selo.156 Slinu vijest poslao je i Radonja Hrekovac iz kaptolskog Gradeca
kod Hrastovice da su kliski sandakbeg i Malko-beg kod Svinjara preli Savu,
odakle e, kako se pria, zajedno s poekim sandak-begom provaliti prema
Zagrebu.157 Suprotno oekivanoj provali, 18. lipnja obavijestio je Nikola Zrinski
kapetana Luku Szekelva da su Turci iz Slavonije upali u Ugarsku i oplijenili
okolicu Lendave. Inae, on se sprema na provalu prema Cerniku i Slobotini, kako bi
Turcima uzvratio na njihove provale, i poziva ga da mu se pridrui.158
Ujesen 1546. prestali su vei okraji i upadi preko granice, osim to su manje
etice martoloza iz zasjeda napadale uz granicu. Na njihove pljake i napade
viestruko su uzvraali senjski uskoci, koji se nisu obazirali je li turski ili
venecijanski posjed. Svojim lakim i brzim brodicama
152 Valvasor, o.c, XI, p. 432, 467, XV, p. 460.
153 Jug, o.c, p. 37.
154 Valvasor, o.c, XV, p. 460.
155 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p 198.
156 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
157 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
158 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
112
plovili su oni uz obalu i na otvorenom uzdu Jadranskog mora sve do Dubrovnika.
Prikradali su se nou i saekivali u zasjedama, sijui svuda strah i trepet.
Kvarneri i Velebitski kanal bili su njihovo more, na kojem su uspostavili svoju
vlast.
Po isteku zime Turci su na jugu Hrvatske nastavili s upadima preko granice. U
travnju 1547. prele su akindije Unu i Kupu kod Metlike i pokraj Semia prodrle do
Novog Mesta, iju su okolicu strahovito opustoile i na povratku odvele vie od 100
ljudi.159 Istina, bila je to tada jedina vea provala, jer su ubrzo poslanici
kralja Ferdinanda i cara Karla V. uspjeli 19. lipnja 1547. sklopiti sa sultanom
Sulejmanom mir na pet godina, uz godinji "dar" od trideset tisua zlatnika.16"
159 Jug, o.c, p. 37.
160 Hammer, o.c, II, p. 202.
113
PAD VIROVITICE I AZME 1552.1 PRODOR PREKO UNE 1556. GODINE
Iako pod nepovoljnim uvjetima, sklapanje mira na pet godina znailo je kralju
Ferdinandu toliko eljeni predah u kojem e makar pokuati rijeiti neka od goruih
pitanja. Golemi ljudski, materijalni i prostorni gubici u dugotrajnom ratovanju s
nadmonim neprijateljem, traili su nova naprezanja i drugaiji nain obrane u
Hrvatskoj. U krhkost mira nitko u Hrvatskoj i Ugarskoj i na kraljevu dvoru nije
sumnjao, pa je dobiveni predah valjalo to bolje iskoristiti za skori poetak nove
osmanske najezde. Mir je u tom asu bio potreban i sultanu Sulejmanu radi obnove
snaga i okonanja iscrpljujueg rata s Perzijom, u kojem se upinjao da izae kao
pobjednik. Nita manje mir je bio potreban i banu Nikoli Zrinskom da bi privremeno
odloio bojno oruje u ratu s Turcima i uao u posjed gradova akovca i trigove,
koje Petar Keglevi nije elio napustiti. Jo u vrijeme pregovora o miru, doao je
Zrinski pred akovec i 2. rujna 1546. orujem prisilio Petra Keglevia na predaju.1
Njegovi sinovi uskoro su Zrinskom predali Koprivnicu, Virje (Prodavi) i urevac,
pa je 1.12. sijenja 1547. ban Nikola bio sveano uveden u posjed Meimurja. Unato
kraljevoj osudi i pruanju otpora, odnosei se s potovanjem prema istaknutom
ratniku i nekadanjem banu, omoguio je Zrinski Keglevievu sinu Jurju da izae
pred kralja i od njega za sebe i svoju brau izmoli milost. Kralj je Ferdinand 24.
lipnja 1547. Jurju i njegovoj brai: Franji, Gaparu, Matiji, Nikoli, Petru i
imunu, vratio oduzete posjede i gradove Buim, Ustilonju, Lobor, Kostel i pola
Krapine, da bi potom upozorio hrvatske velikae neka starinu Petra Keglevia ostave
na miru.
Objavljivanjem mira na pet godina prestali su okraji i trvenja na granici i uz
granicu. Svuda je odjednom, doista, zavladao mir kojeg su i Hrvati i Turci
potivali. Zamoreni i jedni i drugi neprestanim napadima, obranama i protunapadima,
predah od nekoliko godina olakao je Hrvatima preivljavanje na granici i
prikupljanje snaga za obranu, a Turcima pripremu za nova osvajanja. Doivljeno i
proivljeno kao daje blijedilo u sjeanju, iako su stare rane pekle poput eravice.
U oima suvremenika, godina mirna ivota na granici inila se nekako kraa u svome
trajanju. Strahovanja od buduih zbivanja pothranjivala su takva predvianja i
pretvarala ih u snove o nekom davno minulom ivotu, o kojem e jo dugo matati
generacije hrvatskog naroda sudbinski vezanog za taj prostor.
Uivajui blagodati mira nastojao je kralj Ferdinand srediti svoje odnose s
Njemakom, skriti otpor ekih stalea i pomoi caru Karlu V. u ratu protiv
malkaldskog protestantskoga saveza. Bavei se tim pitanjima nije on posve
zaboravio i jaanje obrane u Hrvatskoj. Naime, kao iskusan ratnik procijenio je ban
Nikola Zrinski da bi valjalo i Podravinu zatititi od turskih provala. Njegov
prijedlog prihvatio je kralj i 20. prosinca 1548. odobrio 2 000 forinti godinje
kapetanu Luki Szekelevu za vojne posade u Koprivnici, Virju i urevcu, i da brani
Klotar i Viroviticu.2 Bio je to dalekovidan potez, ija vrijednost je uskoro dola
do izraaja. To vie to je ujedno znaio i zaetak vojnog krajita u Podravini,
koje e se uklopiti u cjelokupan sustav obrane na granici. Usporedo s tim, dobro je
napredovala i gradnja tvrave u Sisku, a utvrivani su i gradovi zagrebakog
biskupa Kri, Otok i drugi.
1 Laszowski, o.c, III, p. 254, 255.
2 Horvat, Rudolf, Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik Zem. Arkiva, XV, p. 18,
24, 25.
114
U prvi mah inilo se da bi mir mogao i due potrajati, pa je 1. studenoga 1549.
kralj Ferdinand ovlastio Hansa Ungnada, Luku Szekelya, Pavla Rattkaya i Vida
Ugrinovia da pregovaraju s turskim povjerenicima o razgranienju, i u tom pogledu
dao im odgovarajue upute.3 Istodobno da bi ojaao obranu Bihaa, preuzeo je kralj
6. oujka 1550. od Ladislava Kerechenyja tvravu Sokol na est godina.4
Meutim, i prije isteka mira novi rat bio je opet na pomolu. Neposredan povod ratu
bile su prilike u Erdelju i pokuaj kralja Ferdinanda da erdeljsko pitanje rijei u
svoju korist. Premda se rat vodio u Erdelju i Ugarskoj, bila je ubrzo i Hrvatska
pretvorena u poprita ratnih razaranja. Ve 18. listopada 1550. obavijestio je
Nikola Zrinski iz akovca Tomu Nadasdyja
0 turskoj provali u Krievaku upaniju do mjesta Domanjku (Zenth Domankos) blizu
Rovia i postavljanju ratobornog Ulama-pae za poekog sandakbega.5
Dolaskom Ulama-pae na elo Poekog sandaka bio je zaista kraj miru na granici
Hrvatske
1 Osmanskog Carstva. Krajem listopada pisao je Zrinski Nadasdyju iz Rakovca da su
Turci upali do Zrina, spalili nekoliko kua i odveli desetak ljudi. Zapravo, oni do
mira nita ne dre, iako druga strana nita ne ini suprotno miru. to se njega
tie on bi se radije borio za domovinu, nego da gleda kako je Turci pustoe.6 Svoje
miljenje ponovio je Zrinski u pismu Nadasdyju od 26. studenoga, u kojem kae kako
drugih novosti nema, osim to Turci pustoe gradove na granici i odvode ljude, ali
je od kralja dobio nalog da se pridrava mira i nita protiv njih ne poduzima.7
Samo koji dan nakon slanja te obavijesti upali su Turci u Vinodol, opustoili
cijelu okolicu i odveli mnotvo ljudi.8 Na drugoj strani doli su "trkai i
palikue" do Ivania i poharali okolicu gradova Jamnice, Kostajnice, Zrina i
Hrastovice.9
Sav zdvojan zbog mirnog promatranja turskih provala i razaranja u Hrvatskoj,
otputovao je ban Nikola Zrinski iz Ozlja u Vranogra (Vranograd), odakle je 8.
veljae 1551. pisao Tomi Nadasdyju:
Mi boravimo ovdje u Hrvatskoj u pustim naim gradovima, gdje nita dobra ni nova ne
ujemo, vidimo svuda samo pusto u domovini.10
Izraavajui svoje misli i osjeanja i nosei teret surove stvarnosti u Hrvatskoj,
vratio se Zrinski iz Vranograa u Ozalj i 19. oujka javio Nadasdyju da su Turci
upali do Zrina i Pedlja i odveli vei broj ljudi. Isto tako doli su turski
konjanici do Prekovrkog, pohvatali neto ljudi i odveli ih sa sobom i jadnom
svijetu oteli svu stoku."
Uskoro je Zrinski iz Ozlja ponovno pisao Nadasdyju da turski pjeaci i konjanici u
sve veem broju, naroito martolozi, stalno pljakaju i razaraju u Hrvatskoj i
odvode ljude. S raznih strana stiu mu obavijesti da se u Bosni okuplja velika
vojska koja e napasti i popaliti njegov grad Gvozdansko, a nasuprot tako brojnom
neprijatelju on u Gvozdanskom ima samo nekoliko konjanika.12
Cijelo ljeto i jesen 1551. nastavili su Turci s pljakama i otimanjem svega do ega
su mogli doi, ali nisu poduzimali vee napade zbog zauzetosti ratom u Ugarskoj.
Kako je, meutim, 1552. i slubeno istjecao mir, krajiki zapovjednici u Hrvatskoj
i ban Nikola Zrinski, bili su posve sigurni da e granino podruje opet biti
poprite tekih borbi. U oekivanju turskih napada, 17. svibnja 1552. pisao je
Zrinski iz Zagreba Nadasdyju daje bosanski paa s jakim snagama u Ljevu, a Malko-
beg, koji je nedavno postao livanjski (kliski) sandakbeg, stoji takoer u
pripravnosti i moe svakog asa krenuti u napad. Osmanska vojska okuplja se i oko
Osijeka, odakle e sigurno poi u neku provalu.13 Koji dan kasnije napisao je
poslanik pape
3 Laszowski, o.e., III, p. 359.
4 Idem, o.e., III, p. 364, 365.
5 Barabas, o.e., I, p. 128, 129.
6 Idem, o.e., I, p. 129.
7 Idem, o.e., I, p. 130.
8 Idem, o.e., I, p. 136.
9 Idem, o.e., I, p. 138.
10 Idem, o.e., I, p. 145.
11 Idem, o.e., I, p. 147.
12 Idem, o.e., I, p. 149, 150.
13 ii, Acta comitialia.., II, p. 370, 371.
115
VilVOVITICZA
vlrovitica, nekad kraljevski posjed, poetkom 17. st.
Julija III., kardinal Jeronim Martinengus, pismo kralju Ferdinandu, u kojem kae da
sa svih strana stiu vijesti kako e Turci istodobno napasti Slavoniju, Erdelj i
Austriju, jer je tako i podijeljena njihova vojska.14 Krajem svibnja obavijestio je
Zrinski i Petra Keglevia o kretanju turske vojske i o tome daje bosanski paa kod
Gradike dao ukrcati topove na brodove. Kako se njemu ini, Turci oito namjeravaju
opsjedati Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju, pa ga moli da budno pazi i uva grad
Ustilonju.15 Osmoga lipnja pisao je Zrinski ponovno Nadasdvju da su livanjski,
hercegovaki i poeki sandakbegovi utaboreni s vojskom na Lijeve polju, a da se
bosanski paa nalazi navodno u Poegi.16 U kraoj zabiljeci od 27. srpnja Jeronim
Martinengus spominje neki okraj Nikole Zrinskog s Turcima, u kojem je Zrinski
razbio jak odred Ulama-paine vojske i zarobio dosta vojnika.17 O kojem je okraju
rije i gdje se on odigrao, nije poznato.
Primajui izvjetaje i aljui obavijesti o prikupljanju osmanske vojske na
granici, naprezao je Nikola Zrinski sve snage da to spremnije doeka Turke. Kako
se iz sadraja njegova pisma upuenog Petru Kegleviu jasno razabire, oekivao je
da e Turci udariti na Kostajnicu, Sisak ili Ustilonju. Ali mimo njegovih
oekivanja, kao i oekivanja ostalih krajikih zapovjednika, usmjerio je Ulama-paa
napad na Viroviticu, gdje mu se nitko nije nadao. Prema pismu Nikole Zrinskog od 1.
kolovoza Tomi Nadasdvju, Ulama-paa je 30. srpnja opsjeo Viroviticu i tukao je
estoko topovima.18 etvrtoga kolovoza poslao je kapetan Luka Szekelv iz Varadina
hitno pismo Nadasdvju, u kojem kae da je posada u Virovitici 2. kolovoza predala
grad Ulama-pai, koji se jo uvijek tamo nalazi, gdje je dao istiti jarak oko
grada i ostavio nekoliko topova i dio vojske kao posadu. Prema izjavama prebjega,
Ulama-paa e im prije napasti Koprivnicu.19 Obavijest o padu Virovitice poslao je
6. kolovoza Nikola Zrinski iz Rakovca i
14 Theiner, Augiistino, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium, Zagreb 1875, T.II,
p. 33.
15 Laszowski,o.c.,\U.,p. 425.
16 Barabas, o.c. I, p. 163.
17 Theiner, o.c, II, p. 33.
18 Barabas, o.c. I, p. 164.
19 Idem, o.c. I, p. 165.
116
Nadasdvju, napominjui da se posada grada svojevoljno predala Turcima. Vijest o
padu Virovitice munjevito se prenosila, pa se o tome ve 7. kolovoza znalo i u
Beu.21
Virovitiki grad, posjed Stjepana Banica, branio je tada katelan Juraj Broanin s
oko etrdesetak vojnika. Turci su najprije zauzeli franjevaki samostan koji se
nalazio ispred samoga grada, odakle su tukli topovima na opkope i trone gradske
zidine. Znajui da grad nee moi obraniti, Broanin je hitno zatraio pomo od
Luke Szekelva. Ali prije nego to je traena pomo i mogla stii, Broanin se 2.
kolovoza 1552. predao na milost i nemilost Ulama-pai sa aicom branitelja.
im je posada u Klotru saznala da su Turci opsjeli Viroviticu, od straha je
napustila katel i razbjeala se. Negdje 3. ili 4. kolovoza doao je Ulama-paa do
Klotra i spalio naputeni katel. Odatle se zaputio na Virje, ali je tu bio
suzbijen.
Opisujui stanje obrane u spomenutom pismu od 6. kolovoza, Zrinski kae:
Svoje malobrojne konjanike morao sam po kraljevoj naredbi smjestiti i ratrkatipo
Hrvatskoj tako na daleko i iroko, da oni sve do danas nisu mogli do nas doi. Oni
koji su pod zapovjednitvom Luke Szekelya smjeteni su najveim dijelom u
Koprivnici, Virju i urevcu, pa se ni ti nisu mogli tako brzo okupiti. Neprijatelj
je daleko jai od nas, te sada nakon to je spalio Klotar opsjeda Virje.22
Kad nije mogao osvojiti Virje krenuo je Ulama-paa na urevac. Zaplaeno turskim
napadom, stanovnitvo urevca i okolice bezglavo je naputalo svoje kue i kuita
i bjealo preko Drave. O napadu na urevac javio je 8. kolovoza Luka Szekelv iz
Varadina Nadasdvju:
Turci su estoko udarili na grad urevac. Juri je trajao gotovo est sati, ali se
posada hrabro drala, pa su meu Turcima poginule neke age i vojvode. Poslije
toliko uzaludna napora i obavljena posla, Turci su odatle krenuli prema Domanjkuu,
odakle e, kako pripovijeda neki prebjeg koji je upravo doao, poi osvajati
Dubravu, azmu, Ivani, Sisak i Kostajnicu.23
Nekako u isto doba dok je Ulama-paa opsjedao Viroviticu, provalio je Petar Erdodv
Mlai do Kraljeve Velike, osvojio je i trudio se, kako Zrinski kae, da u nju
smjesti posadu. O toj provali kroniar Vramec biljei:
Goszpodin PeterErdeudy posga ipopaly grad Gradisco i Veliku porobi ipopleniti
vchini. Dober dobichek vitezove i iunaczi iaky mochni i dobra zercza odnezosse.24
0 provali Petra Erdodvja historiar Isthuanffv pripovijeda opirnije, premda
grijei u godini
1 umjesto 1552. pie 1553. Naime, on kae daje Erdodv bio ogoren turskim
pustoenjima u Podravini, pa je okupio veu etu vojnika, kojoj se pridruio i
Juraj Frankapan Slunjski, i spustio se malim brodovima niz Savu u krajeve pod
osmanskom vlau. Voa mu je bio prokuan vojvoda i narodni junak Marko Tomasovi.
Navalivi iznenada na Gradiku, a na povratku i na Kraljevu Veliku, osvojio je i
popalio oba grada, potukao i zarobio dosta Turaka, te otjerao vei broj stoke,
osobito konja, i bez gubitka sretno se vratio kui. Vrativi se iz te provale ubrzo
je smrtno stradao Juraj Frankapan Slunjski, kojeg je pred vratima grada Steninjaka
ubio grom.25
Neuspjeh pod Virjem i urevcom, primorao je Ulama-pau na povlaenje, pa je poveo
vojsku prema Dubravi. Budno pratei pokrete_ osmanske vojske i Zrinski je bio
obavijeten da bi Ulama-paa mogao napasti Dubravu, azmu, Ivani, Sisak ili
Kostajnicu. Meutim, dok je on nagaao u kojem e smjeru Turci doista udariti,
pojavio se Ulama-paa neoekivano pod azmom. Malobrojna gradska posada od
dvadesetak vojnika bila je toliko zaplaena da je Turcima sama otvorila gradska
vrata i predala se.2f> Zastraeni padom azme, uvari katela
20 Idem, o.c, I, p. 165.
21 Theiner, o.c, II, p. 34.
22 Barabas, o.c. I, p. 165.
23 Idem, o.c. I, p. 166, 167.
24 Vramecz, o.c, p. 59.
25 7rfAuanj&,o.c,Lib.XIX,p.217.
26 /dem,o.cLib.XIX,p.216.
117
u Dubravi sami su zapalili i razorili katel i razbjeali se. Slinu sudbinu
doivio je tom prilikom svakako i grad Ustilonja, koji je sve do tada bio smatran
predstraom Sisku.
0 dogaajima u Slavoniji obavijestio je Zrinski odmah kralja Ferdinanda, a 21.
kolovoza pisao je iz Krievaca Tomi Nadasdvju i Franji Batthyanyju kako su Turci
nedavno osvojili azmu, koja se nalazi u "srcu ove Kraljevine", odakle e
uslijediti njezino potpuno unitenje. Osim toga, da se oko Ptuja okuplja vojska iz
tajerske i Kranjske, pa je zamolio kralja neka se ona poalje u Slavoniju da bi
zajednikim snagama pokuali oteti Turcima azmu.27
Na pismo Nikole Zrinskog odgovorio je kralj 21. kolovoza iz Bea da e kapetan Ivan
Lenkovi doi s vojskom iz Koruke i Kranjske u Zagreb, pa neka udruenim snagama i
po vlastitom izboru otmu Turcima neki grad, osobito ako to bude mogue Veliku,
azmu i Moslavinu. to se tie pomoi gradovima na granici, ini sve stoje u
njegovoj moi, a kao pomo Zrinskom
1 njegovim gradovima poslat e neto baruta. U pogledu obnove Dubrave neka se u
odnosu na doba godine uini stoje mogue i u njegovo ime zatrai pomo stalea.28
Posve suprotno oekivanju Nikole Zrinskog i Luke Szekelya, poslije osvajanja azme
vratio se Ulama-paa s glavninom vojske u Poegu, kamo je bio stigao carski
blagajnik radi isplate vojske na granici i janiara koji su u Virovitici sluili
kao posada.29 Ulama-paa nije vojsku rasputao nego je i dalje stajao u punoj
pripravnosti. Isto tako, oekujui snane protunapade hrvatske vojske kao odgovor
na osvajanja izuzetno vanih uporita, ostali su u Slavoniji s vojskom bosanski i
kliski sandakbeg, t.j. Ferhad-beg i Malko-beg. Njihov ostanak pogotovo je
nametnulo saznanje da je kralj Ferdinand poslao u Slavoniju vojsku Koruke,
Kranjske i tajerske i preporuio Zrinskom neka ponajprije pokua osvojiti Kraljevu
Veliku, azmu ili Moslavinu.
Zapravo, stalno pratei to se zbiva u taboru Zrinskog kraj Krievaca, Turci su za
to vrijeme mirovali i popunjavali svoje redove svjeim snagama. O tim pripremama
neto je bio douo Zrinski, tako da je 13. rujna 1552. pisao iz akovca Nadasdvju
kako e Turci do kraja mjeseca napasti Zagreb ili Kostajnicu.30 U pismu od 26.
rujna javio je Zrinski senjskom i uskokom kapetanu Ivanu Lenkoviu da se,bosanski
paa nalazi u Trnavi (nedaleko od Gradike), Malko-beg u Bain-Dolu , a Ulama-paa
u Poegi, gdje okuplja vojsku i zaprenu stoku za vuu topova. Prema njegovu
miljenju ini se da im je namjera osvajanje Siska. Ako ih u tome sprijee
vremenske prilike, onda e sigurno etovati prema Varadinu ili Zagrebu.31
Poloaj bana Nikole Zrinskog i ostalih krajikih zapovjednika na granici bio je i
dalje vrlo teak, unato vojsci koja je poslana u pomo. To vie to se nastupom
jeseni ta vojska poela razilaziti, a novosteena uporita na granici davala su
Turcima golemu prednost. Zabrinutost Nikole Zrinskog rjeito ocrtava biljeka na
spomenutom pismu Lenkoviu, gdje je pet puta napisano "hitno" (cito) i potom
"najhitnije" (citissime). Nakon razilaenja vojske iz tajerske, Kranjske i
Koruke, napustio je Slavoniju i kapetan Lenkovi i otiao u Senj. Na taj nain
ostali su Zrinski i Luka Szekely potpuno sami na braniku zemlje. ini se da su
Turci upravo ekali takav razvoj dogaaja i poetkom listopada krenuli su Ulama-
paa, Malko-beg i Ferhad-beg u munjevit napad. Nezapaeno su se probili pokraj
Koprivnice u Varadinsko polje i 3. listopada utaborili u Bikupcu kod Varadina,
odakle su pojedini odredi poli u pljaku prema tajerskoj granici. Hitno
obavijeten o turskoj provali, pojurio je Zrinski iz Krievaca sa oko 700 konjanika
stoje bre mogao, zaklonio se u Maruevcu i vrebao na Turke. Ne znajui za banov
dolazak, jedan turski alaj (odred) krenuo je prema Vinici i Zavraju (Vratno),
robei, palei i hvatajui ljude. Iz svoje zasjede Zrinski ih je poput vihora
napao, strahovito potukao i natjerao u bijeg, zarobio mnoge Turke i oslobodio
kransko roblje. U meuvremenu, mahnito jaui, dojurio je Luka Szekely s vojskom
iz urevca na Varadinsko polje i zajedno sa Zrinskim silovito nasrnuo na Ulama-
pau i ostale sandakbegove. U
27 Barabas, o.c, I, p. 169.
28 Afem, o.c., Ip. 171,172.
29 Laszowski, o.c, III, p. 443,445.
30 Barabas, o.c. I, p. 181-183.
31 Idem, o.c. I, p. 167.
118
Kostajnica, grad i tvrava grofova Zrinskih
estokom boju Turci su bili razbijeni i prisiljeni na povlaenje, a na bojnom polju
ostao je leati Ulama-pain sin Dafer, kojeg je ubio asnik u banskoj eti Ivan
Margiti.3
Bez obzira na poraz osmanske vojske i osobno poravnavanje starih rauna izmeu
Nikole Zrinskog i Ulama-pae, poloaj obrane na granici bio je vie nego
zabrinjavajui. Uostalom, Zrinski je odmah uoio i znalaki procijenio koliki je
gubitak za obranu Hrvatske otkako su pale Virovitica i azma, pa je 13. listopada
pisao kralju Ferdinandu daje gotovo nemogue braniti se od turskih napada s obzirom
na prirodan poloaj azme. Iz tog razloga on misli da azmu valja to prije i po
bilo koju cijenu osvojiti. Ako se to ne uini, moda e ve iste jeseni ili
najkasnije naredne zime propasti kukavni ostaci ove Kraljevine. Naime, otkako su
izgubljene Virovitica i azma nikako se ne mogu sprijeiti potajne provale turskih
pljakaa, bilo konjanika bilo pjeaka, zbog ega je narod toliko izbezumljen i
zastraen da ni sam ne zna to e sa sobom.33
Pomo od kralja Ferdinanda traili su tada Zagrebaki kaptol i upravitelj
Zagrebake biskupije Juraj od Hereinca. U toku 1552. Kaptol je podigao tvru Sokol
i kulu unti na svome imanju kod Hrastovice, gdje je ve otprije imao tri utvrde:
Petrinju (Jabukovac), te Gornji i Donji Gradac. Pozivajui se na to, Kaptol je
molio kralja neka na svoj troak uzdrava barem 100 vojnika u tvravi Sisak, koja
ima izuzetnu vanost za obranu Hrvatske otkako je propala tvrava Ustilonja. Inae,
Zagrebaka biskupija ima i previe trokova za uzdravanje svojih tvrava
Hrastovice, Svetog Kria, Ivani Grada, Ivani Klotra i Gradeca kod Krievaca, dok
su podgrae i tvrava u Dubravi posve razoreni.34
Kao odgovor na pismo Zrinskoga, kralj je Ferdinand 27. listopada 1552. sazvao u
Zagrebu komisiju koja e pregledati i odrediti koje utvrde i gradove na granici
valja podii, koje popraviti ili moda poruiti. Za lanove komisije imenovao je
bana Nikolu Zrinskog, Luku Szekelva,
32 Idem, o.c., l, p. 183- 187.
33 Laswzoski, o.c, III, p. 441, 442.
34 Idem, o.c, III, p. 449, 450.
119
Jurja Herbersteina, Ivana Lenkovia i Jakova Lamberga. Ovisno o kojem je podruju
rije, zajedno s lanovima komisije sudjelovat e u radu i ostali krajiki
zapovjednici i plemii u ijem su posjedu pojedini gradovi i utvrde.35
Neuspjeh Ulama-pae na Varadinskom polju nije, meutim, otupio otricu njegovih
nakana da izvri jo neku provalu na granici. U prilog tome govori izvjetaj
tajerskim staleima, varadinskog katelana Jorga Waltera od 19. listopada, da je
Ulama-paa 16. listopada pozvao u Poegu konjanike i pjeake, a bosanski sandakbeg
okuplja vojsku iz Bosne u Gradiki. Prema obavijestima s kojima raspolae, Ulama-
paa namjerava osvojiti urevac i Koprivnicu i popaliti na Varadinskom polju to
jo nije popaljeno.6 est dana kasnije pisao je Jorg Walter tajerskim staleima o
prikupljanju turske vojske i o tome da su bosanski sandakbeg i Malko-beg preli
Savu, dok se Ulama-paa nalazi u Poegi, a dio njegove vojske stoji zajedno s
topovima kraj Virovitice i vjerojatno e udariti na Koprivnicu ili Varadin.37
Slino ili sa znatno veim razlikama, pisao je Luka Szekely 1. studenoga Tomi
Nadasdyju da su Turci u azmi osnovali sandak i smjestili posadu od 1 400
konjanika i pjeaka. Osim toga, novi je sandakbeg nedavno izvrio i provalu do
Gradeca i Vrbovca, ali su ga razbili vojnici Nikole Zrinskog i oslobodili
zarobljenike. Od zarobljenih Turaka i vlastitih uhoda doznao je da se bosanski
sandakbeg nalazi na Lijeve polju, Malko-beg u Banjoj Luci na svome iftluku, a
Ulama-paa se navodno sprema na urevac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg.38
Obavijesti Jorga Waltera i Luke Szekelya, iako samo djelomino tone, nesumnjivo
dokazuju da su Turci doista izvrili i spremali se na neku provalu. Kako su dalje
tekle te pripreme i to su oni do kraja 1552. poduzeli, zbog pomanjkanja povijesnih
izvora, nije poznato. Jedinu, za sada znanu vijest, biljei kroniar Vramec, koji
kae: Porobi Malkoch Beg Krischiche i Mutniczu ipoyde na Jarak, na Koztaniczu i to
by na treh Krali dan, tj. 6. sijenja 1553. godine.39 Drukije reeno, Malko-beg
je opustoio Mutnicu i Kreie (Podzvizd) i udario na Jarak i Kostajnicu.
Usporedo s tim dogaajima, poslije gotovo punog desetljea neprestanih borbi s
Turcima i nebrojenih molbi za pomo i praznih obeanja kralja Ferdinanda, dao je
Nikola Zrinski 7. studenoga 1552. ostavku na bansko dostojanstvo. Piui o toj
ostavci Tomi Nadasdyju, Zrinski kae da se osjea stavljen u paklenske muke, a
nagnalo gaje na to to kralj nije ispunio svoja obeanja i to vidi "kako
Kraljevstvo danju i nou propada", zbog ega mu je crvenilo oblilo lice i suze
orosile oi.40
Odluka Nikole Zrinskog bila je posve razumljiva, budui da je tako dugo i
samoprijegorno obavljao bansku dunost, te vie ili manje stajao sam na braniku
zemlje. Njegovu ostavku nije, meutim, kralj prihvatio, ve je nastojao da bar
donekle nadoknadi proputeno i uini stoje trebao davno prije uiniti, pa ni
posljedice ne bi bile takve kakve jesu. Poetkom 1553. doao je Ferdinand u Graz,
gdje je uvjerio stalee tajerske, Kranjske i Koruke da je u njihovu interesu ako
plaaju stalnu vojsku od 4 200 ljudi na granici Hrvatske i Osmanskog Carstva, jer
e tako i sami biti zatieni od turskih provala i pljaki. Zemaljskim kapetanom
postavio je Hansa Ungnada, kojem je bila dunost da zajedniki i u sporazumu radi s
banom i kapetanom Ivanom Lenkoviem i ostalim krajikim zapovjednicima. U
zajednikom voenju ratnih operacija vrhovni zapovjednik sve vojske iskljuivo je
zemaljski kapetan.
Krae vrijeme zatim nagodio se kralj Ferdinand s Nikolom Zrinskim i nagovorio ga da
ostane i dalje na banskom poloaju. Isplatio mu je i sav dug, te odobrio dranje
veeg broja vojnika koji e dobivati istu plau kao i ostali vojnici na granici.
Jo prije nagodbe s Nikolom Zrinskim, naredio je kralj Ferdinand kapetanu Ivanu
Lenkoviu da izradi opi pregled stanja i prijedlog organizacije obrane na granici.
Uz pomo krajikih zapovjednika do 1. oujka 1553. Lenkovi je izradio takav
prijedlog i stalei su ga u cijelosti
35 ii, Acta comitialia.., II, p. 374 -379.
36 Laszowski, o.c, III, p. 442,443.
37 Idem, o.c, III, p. 445.
38 Barabas, o.c.,\.,p. 180, 181.
39 Vramecz, o.c, p. 60.
40 Barabas, o.c.,l.,p. 189.
120
prihvatili. Prema tom prijedlogu obrana izmeu Save i Drave sastojala bi se od
ukupno 1 375 konjanika i 1 416 pjeaka koje e plaati tajerski i koruki stalei.
Raspored vojnika kao stalnih posada po gradovima i utvrdama bio je sljedei: u
Zagrebu 100 njemakih vojnika, 100 haramija i vei broj konjanika; u Ivaniu 300
konjanika i 140 haramija; u Sisku 100 haramija koji su ujedno bili i ajkai; u
Krievcima 300 konjanika i 100 haramija; u Cirkveni 100 konjanika i 50 haramija; u
To-polovcu 50 konjanika i 40 haramija; u Kupi-novcu 50 haramija i 300 konjanika; u
Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 njemakih vojnika; u Ludbregu 75
konjanika i 20 haramija i u urevcu 150 konjanika i 250 haramija. Osim posada u
gradovima i utvrdama bile su razmjetene i stalne strae po Ivanici i Kalniku da
hvataju i progone turske martoloze i to: u Apatovcu 32 haramije, u Glogovici 30, u
Velikom Kalniku 20, u anjevu 32, u Remetincu 32, u Varadinskim Toplicama 50 i u
Varadinu 200 haramija. U sastavu stalnih posada u gradovima i ut-
Nikola Zrinski (o. 1508.-1566.), hrvatski ban (1542. poginuo branei Sziget
1557.),
vrdama bio je velik dio banskih eta Nikole Zrinskog, tj. u Rakovcu i Bojakovini
200 konjanika i 100 pjeaka, i u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjeaka.
Juno od Save sve do Senja bile su otprije ureene Senjska i Bihaka kapetanija.
Senjska je obuhvaala Senj, Starigrad, Brinje i Brlog, a Bihaka gradove Biha,
Ripa, Golubi, Sokol, Brekovicu, Topliki Turanj i Izai. U obje kapetanije
stalna posada sastojala se od 573 vojnika. Lenkovievim prijedlogom broj vojnika
poveao se za 200 konjanika i 400 pjeaka, od kojih je 50 konjanika i 50 pjeaka
bilo smjeteno u Bihau. Preostali vojnici bili su razmjeteni po gradovima i
utvrdama hrvatskih plemia koji sami nisu mogli braniti svoje gradove. Tako u
Ogulinu 50 konjanika i 30 pjeaka, Slunju 50 konjanika i 20 pjeaka. Osim toga, u
Velebitu je straarilo 50 pjeaka i na Krasu oko Kostela, Klane i Gotnika jo 50
pjeaka. Isto tako i 36 straara od Ripa do Primorja, kao i potanska sluba od 48
konja i 3 uhode koje e dojavljivati o svim pokretima i pripremama osmanske vojske.
Jednako tako i jedan dobro opremljen brod koji e krstariti od Senja do Dubrovnika
i paziti na svaki pokret neprijatelja, kao i pet postaja odakle e straari vatrom
i pucnjevima muara dojavljivati i upozoravati stanovnitvo na dolazak
neprijateljske vojske.
Sjeverno od Bihaa uz rijeku Unu bilo je od banske vojske 100 pjeaka u Kostajnici
i u Novigradu (Novom) i Prekovrkom 50 pjeaka, dok se 300 konjanika nalazilo uz
bana i stajalo je uvijek njemu na raspolaganju.41
Na taj je nain, zaslugom Nikole Zrinskog, Hrvatska dobila dosta jaku vojsku za
suzbijanje turskih provala i napada. Golemu veinu vojske na granici inilo je
domae ljudstvo, ojaano sa etom od 150 njemakih vojnika. Zajedno s banskim
etama obrana granice u Hrvatskoj raspolagala je s priblino 4 800 vojnika, to je
u odnosu na duinu granice bilo nedovoljno, iako se ta vojska mogla ravnopravno
nositi s vojskom turskih graniara i odolijevati znatno brojnijim protivnikim
snagama. Udarnu snagu te vojske inilo je lako pokretljivo konjanitvo, osobito na
istaknutim graninim uporitima, pa je ono premaivalo vie od polovice sve vojske
na granici.
U cilju jaanja obrane, istovremeno je dobro napredovala gradnja tvrave Nehaj
iznad Senja, kao i samo utvrivanje i opasivanje zidom grada Senja.
41 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 204-213.
121
Gledano u cjelini, bio je to krupan korak u stvaranju jedinstvenog sustava obrane
Hrvatske nasuprot Osmanskom Carstvu, koji se dijelio na hrvatsko i slavonsko
krajite, od kojeg e Turci jo dugo juno od Save nagrizati i otkidati dio po dio
i tako doista Hrvatsku svesti na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum).
Osvajenjem Virovitice i azme i razaranjem Ustilonje 1552. pomakli su Turci granicu
Osmanskog Carstva do krajnjih toaka izmeu Save i Drave. Granica izmeu Hrvatske,
odnosno Slavonije i Osmanskog Carstva, ila je tada priblino ovako: od rijeke
Drave ispod Vizvara pored Klotra do obronaka Bilogore izbijajui na Ciglarski
potok, odatle Ciglarskim potokom do utoka u esmu, zatim esmom do utoka u Lonju,
onda Lonjom do utoka u Savu, ispred koje se nalazilo podruje "niije zemlje".
Juno od Save rijekom Unom do Pljeevice i odatle sve do morske obale, gdje se
granica nije mijenjala.
Nekako u isto doba kada je Lenkovi podnosio svoj prijedlog organizacije obrane
granice staleima na odobrenje, poslao je 19. oujka 1553. kralj Ferdinand Antuna
Vrania i Franju Zaya u poslanstvo da pregovaraju sa sultanom Sulejmanom o miru.42
Na putu prema Istanbulu poslanstvo se zaustavilo u Budimu, gdje je pozdravilo novog
budimskog beglerbega Ali-pau Sokolovia i ugovorilo s njim primirje, a potom
produilo dalje.43 Prema dobivenim uputama, poslanici su ponudili Sulejmanu za
cijelu Ugarsku 150 000 zlatnika kao godinji dar, a za onaj dio Ugarske i Erdelja u
kojem je Ferdinand vladao jo 40 000 zlatnika. O prijedlogu da ustupi Ugarsku i
Erdelj nije Sulejman htio ni uti, nego je poslanicima predloio daje voljan
sklopiti mir na pet godina, ukoliko se kralj Ferdinand odrekne svojatanja Erdelja,
a onaj dio Erdelja kojeg je zaposjeo neka vrati Zapoljinu sinu i plaa godinji
danak od 15 000 zlatnika. Da bi upoznali kralja sa Sulejmanovim protuprijedlozima,
uputili su Vrani i Zay poslanika Malvezzia u Be i ostali u Istanbulu do konane
odluke. ekajui odgovor kralja Ferdinanda, ugovoreno primirje s budimskim paom
ostalo je i dalje na snazi, pa je na granici s Osmanskim Carstvom svuda vladao mir.
Sklapanjem primirja i voenjem mirovnih pregovora prestali su okraji s Turcima na
granici i upadi akindija preko granice. Bosanski sandakbeg Sofi Mehmed-paa i
novopostavljeni sandakbeg Poekog sandaka Mehmed-han radili su na uvrivanju i
jaanju osvojenih poloaja, a sredinja vlast zaokupljena ratom s Perzijom, u kojem
je poginuo Ulama-paa,44 nije ni pokuavala ni pokazivala volje i elje da zapone
novi rat. tovie, prema pismu Petra Erdodyja od 8. srpnja 1553., predlagali su
ehaja (zamjenik) bosanskog sandakbega i gradiki kapetan (kapudan) da razgovaraju
s kapetanima u Ivaniu, jer su odluili popravljati i raditi na utvrivanju
azme.45
Na ope smirivanje prilika uz granicu izmeu Save i Drave, znatno vie od mirovnih
pregovora, utjecalo je izbijanje kuge, koja se ujesen 1553. proirila iz turskog
dijela Slavonije u okolici Zagreba i do sredine 1554. harala je u Krievcima,
Vrbovcu, Gradecu i Sv. Petru (Orehovec), da bi potom zahvatila i Meimurje.46
Malaksavanjem kuge nestajalo je i mira na granici, pogotovo na prostoru juno od
Save koji je ostao poteen od zaraze. Ve 31. oujka 1554. javio je banu Nikoli
Zrinskom njegov slubenik Ivan Hojsi iz akovca da su Turci opustoili okolicu
Ripa, Ostroca i Zrina, odakle su odveli dosta ljudi i stoke, i da gotovo
svakodnevno ugrabe po nekoliko osoba.47 Ban se u to vrijeme nalazio u Pounu radi
isplate zaostale plae svojoj vojsci, da bi odatle produio u Be i od kralja
Ferdinanda ishodio pristanak o preuzimanju njegovih gradova Kostajnice i Novigrada
u kraljeve ruke. Svoj boravak u Beu iskoristio je Nikola Zrinski i za dobivanje
kraljeva pristanka da izae na junaki dvoboj s bosanskim sandakbegom Sofi Mehmed-
pa-om. Naime, jo od kraja 1553. bio je on u osobnoj zavadi s Mehmed-paom,
smatrajui da u obrani svoje asti i dostojanstva na paine lane optube, valja
pitanje zadovoljtine rijeiti
42 Klai, o.c, V, p. 249.
43 Matkovi, Petar, Putovanje po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71,
Zagreb 1884, p. 3.
44 Laszowski, o.c, III, p. 481.
45 Idem, o.c, III, p. 457.
46 Barabas, o.c. I, p. 218, 239.
47 Laszowski, o.c, III, p. 481.
122
vitekim dvobojem. O izazovu na dvoboj uskoro se znalo irom granice i oekivao se
dramatian rasplet. U pismu Hansu Ungnadu, negdje u srpnju ili poetkom kolovoza
1554., opravdavao je Mehmed-paa napade na posjede Zrinskog, napominjui da je
nedavno nekoliko stotina konjanika upalo do Velike, Siraa i Kamengrada, gdje su
pohvatali i odveli vei broj ljudi, a knez Zrinski upuuje mu pozive na dvoboj i
okuplja se vojska u Hrvatskoj.48 Odluan da se s Mehmed-paom ogleda na vitekom
dvoboju, stigao je 23. kolovoza 1554. Zrinski zajedno s pratnjom u urevac, ali od
pae i drugih odlinijih Turaka nije bilo ni traga. Za to vrijeme nalazio se
Mehmed-paa u mjestu Mrtvici blizu Banja Luke, gdje je imao svoje kupke, a poeki
sandakbeg Mehmed-han boravio je u Orahovici.45
Iz urevca se Zrinski vratio u akovec, da bi uskoro zbog neredovite isplate
vojske i svega 300 konjanika s kojima je morao braniti granicu u duini od 32
milje, a jo vie zbog raznih objeda osobnih neprijatelja, zamolio kralja
Ferdinanda neka ga oslobodi banske dunosti. O banovu raspoloenju u tom asu jasno
govori pismo upueno 24. studenoga 1554. Tomi Nadasdvju, u kojem kae da bi radije
amio u tamnici i godinu dana nego li dalje banovao.5"
Poput prethodne, ostavku na banski poloaj nije kralj prihvatio, ve je prije toga
naredio Zrinskom da sazove Sabor stalea, kojeg je on zakazao za 1. prosinca 1554.
u Zagrebu. Spomenutoga dana Sabor se sastao i na kraljev prijedlog donio odluku o
ratnoj dai isubsidium) od jedne forinte i utvrivanju gradova na granici, da bi
istodobno zakljuio kako svaki plemi i podanik mora biti dobro naoruan i
pripravan odazvati se smjesta banovu pozivu i poi u boj protiv neprijatelja.
Pregovori o miru sa sultanom Sulejmanom slabo su napredovali, a umjesto umrlog
poslanika Malvezzia poslao je kralj Ferdinand Augeria Ginselma Busbecqa, koji je
20. sijenja 1555. stigao u Istanbul. Cijelu zimu ekao je Busbecq s Vraniem i
Zayem da ih sultan primi na razgovor. U meuvremenu sultanov odnos prema miru se
izmijenio, jer je sklopio mirovni sporazum s Perzijom, a poslanik francuskog kralja
Henrija IV. neprestano ga je podbadao protiv Ferdinanda. S obzirom na izmijenjene
prilike Sulejman je odbacio kraljeve ponude za mir i zaprijetio da e zbog Erdelja
zapoeti rat, da bi na kraju ipak pristao na primirje od est mjeseci.
Sulejmanov odgovor jasno je pokazao da on na mir uope i ne pomilja, pa su u
skladu s tim pogranini sandakbegovi na granici Hrvatske zapoeli s provalama i
napadima. Ve 19. veljae 1555. pisao je Zrinski palatinu Nadasdvju da su Turci
nastavili s pljakom i otimanjem, te su ispod Krupe ugrabili osamnaest a kod Pedlja
petnaest ljudi.51 Drei se primirja, Zrinski nije odgovarao na taj izazov, to e
Turci iskoristiti i ponovno upasti do Krupe i Pedlja, hvatajui i odvodei ljude.
Piui o tome 4. oujka Zrinski kae da je Petar Erdody okupio oko 500 konjanika i
provalio u Bosnu do Kamengrada, gdje je uzalud mamio Turke iz grada u neku zasjedu.
Zajedno s Erdodyjem poli su i neki njegovi slubenici koji za taj pothvat nisu
imali njegovo odobrenje.52 O krenju primirja s Turcima javio je Zrinski Nadasdyju
i 12. oujka kako su prije nekoliko dana znanjem i odobrenjem Hansa Ungnada,
kapetani Ivan Alapi, Stjepan Brada i Ivan Gezthy s cjelokupnom vojskom provalili
sve do Pakraca. U istom pismu Zrinski pita odakle njima tolika sloboda da to ine,
jer kralj i sam palatin njega stalno opominju neka se pridrava primirja. Na te
izazove i etovanja Turci e svakako estoko odgovoriti, zbog ega on ne moe
snositi odgovornost.53
Protivno miljenju i oekivanju Zrinskoga, nisu Turci do kraja ljeta napadali niti
ozbiljnije ugroavali pogranina podruja, jer je budimski beglerbeg Ali-paa
Sokolovi zapoeo rat u jugozapadnom dijelu Ugarske. Poetkom rujna 1555. boravio
je Zrinski u Rakovcu, odakle se javio palatinovu kapetanu Stjepanu Zichyju da zbog
dolaska bosanskog pae s jakom vojskom do Velike (Kraljeve) ne moe napustiti svoju
banovinu i priskoiti u pomo opsjed-
48 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 195.
49 Laszowski, o.c, III, p. 477-482; Barabas, o.c. I, p. 258, 259.
50 Barabas, o.c. I, p. 263.
51 Idem, o.c. I, p. 283.
52 Idem, o.c. I, p. 285.
53 Idem, o.c. I, p. 286, 287.
124
nutim gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj. Iz Rakovca je 11. rujna pisao
Zrinski i Nadasdvju da bosanski paa stoji pripravan na granici u Slavoniji, ali ne
zna kamo e krenuti. Moda se sprema napasti neku utvrdu ili podii novu na
granici. Sto se njega tie Zrinski kae: Mi smo spremni za boj s onim etama koje
imamo sve do posljednjeg daha i bilo gdje sluiti kraljevskom velianstvu i
ljubljenoj domovini.55
Koji dan nakon toga napustio je Zrinski Rakovac i otputovao u Krievce, gdje se
sastao s kapetanom Jurjem Wildensteinom. ekajui u Krievcima kamo e Mehmed-paa
krenuti, primio je Zrinski od Petra Erdodvja obavijest daje bosanski sandakbeg jo
14. rujna napustio azmu i zaputio se nizvodno uz Savu prema Gradiki.56 Ohrabren
tim saznanjem otputovao je Zrinski u Koprivnicu i odatle produio na svoj posjed u
Csurgo (urgo) u Ugarskoj, odakle se na Wildensteinov poziv hitno vratio preko
Koprivnice u Krievce, jer da e Mehmed-paa napasti Sisak. Uz manje predahe,
jaui stoje bre mogao prema Krievcima, uo je Zrinski blizu Lovreine pucanje
topova u Vrbovcu, gdje su doli u pljaku dvojica aga iz Pakraca sa stotinu Turaka,
ali su ih banovi slubenici razbili i desetoricu zarobili.
Do kraja 1555. i poetka proljea 1556. vladao je na granici Hrvatske uglavnom mir,
a ban Nikola Zrinski nagovoren od kralja Ferdinanda zadrao je bansko dostojanstvo.
Da bi lake pridobio Zrinskoga, odredio je kralj banu osobnu plau i ovlastio ga na
troak javnih prihoda drati 600 konjanika i 400 pjeaka radi obrane granice od
turskih napada.
Neuspjeli pregovori sa sultanom Sulejmanom o Erdelju i o produenju primirja
najavili su, meutim, skori nastavak ratovanja irokih razmjera. Ve potkraj
travnja 1556. napali su Turci iz azme Vrbovec, opustoili i odveli dvadesetak
ljudi.58 Na Lijeve polju okupio je Mehmed-paa vojsku i sastao se s poekim i
kliskim sandakbegom da bi udruenim snagama izvrili neku provalu. Pratei
okupljanje osmanske vojske, krajiki zapovjednici su oekivali da e ta vojska u
najskorije vrijeme napasti neki grad ili poi na etovanje irom Hrvatske.59 U
stanju poveane pripravnosti na granici i ekajui to e Turci poduzeti, morao je
ban Nikola Zrinski poetkom svibnja otputovati u Celje radi dogovora sa tajerskim
povjerenicima o rasporedu banske vojske na granici. Raspravljajui o tome ban se
sloio s prijedlogom da 200 konjanika i 200 pjeaka smjesti oko Hrastovice i
Gradca, zatim 200 konjanika i 100 pjeaka oko Vrbovca i Rakovca i 100 pjeaka oko
Ivania, a da preostalih 200 konjanika s kojima e krstariti uzdu granice, ostane
uvijek pored njega.
Turci kao da su ekali odlazak bana Nikole u Celje, pa je Mehmed-paa neposredno
zatim podijelio vojsku u tri ete koje su opustoile imanje opatije Topusko i
posjede kneza Franje Frankapana Slunjskog uz Kupu, a u Slavoniji opljakali okolicu
Ivania i Vrbovca, odakle su odveli vei broj ljudi.6
Turske provale u Hrvatskoj prvih dana mjeseca svibnja 1556. bile su zapravo samo
uvod u opsadu Szigeta u junom dijelu Ugarske, kojeg je branio Hrvat Marko Stani.
Budimski beglerbeg Ali-paa Sokolovi opkolio je 11. lipnja s jakim snagama grad i
odmah zapoeo s napadima. Hrabro odbijajui turske jurie i napade bio je Stani
prisiljen napustiti podgrae (varo) i povui se u tvravu, zatraivi u nekoliko
navrata pomo jer su njegove snage malaksavale. Javljajui kralju Ferdinandu o
stanju obrane nakon mjesec dana opsade, Stani je upozorio da e Sziget biti
izgubljen ako pomo u najskorije vrijeme ne stigne. Zapravo, iz dana u dan
postojalo je stanje sve pogibeljnije, jer su Turci razorili dio utvrda i zatrpali
zemljom velik dio jarka oko grada.
Shvaajui vrlo ozbiljno da bi Sziget mogao pasti u Ali-paine ruke, vojska kralja
Ferdinanda pod vodstvom palatina Tome Nadasdvja okupljala se u Kanizsi
(Nagvkanizsa), kamo su do sredine srpnja iz Hrvatske doli ban Nikola Zrinski i
kapetani Ivan Lenkovi i Juraj Wilden-
54 Idem, o.c, I, p. 311.
55 Idem, o.c, I., p. 311, 312.
56 Idem, o.c. I, p. 321, 322.
57 Idem, o.c. I, p. 327.
58 Idem, o.c. I, p. 344.
59 Idem, o.c. I, p. 343, 344.
60 Idem, o.c. I, p. 346.
125
stein. Uoi odlaska u Kanizsu pisao je 6. srpnja Zrinski Nadasdvju iz Preloga daje
bosanski sandakbeg preao Savu i kani udariti prema Koprivnici i urevcu, ali
pouzdano ne zna to e stvarno poduzeti. Inae se kliski sandakbeg Malko, nalazi
u Gradiki, a hercegovaki pak u Travniku.61
Vojska okupljena u Kanizsi napala je 19. srpnja Babou (Babocsa) i primorala Ali-
pau da napusti opsadu Szigeta i pomogne obrani Baboe. U bojevima oko grada na
rijeci Rinji (Rinya) proslavio se Zrinski, premda pobjeda nad Ali-painom vojskom
nije bila potpuna, pa se kraljeva vojska povukla u Kanizsu. Na povratku od Baboe
doao je Ali-paa do Szigeta, kojeg je u meuvremenu Stani utvrdio i popravio
oteenja. Izgubivi nekoliko tisua vojnika nije Ali-paa vie imao snage da ga
osvoji i 31. srpnja se povukao. Za svoj neuspjeh prigovarao je Zrinskom i u
posebnom pismu ga ukorio:
Nijemci i Ugri mogu za te Boga moliti, jer da ti nisi bio nazoan, od svih njih ne
bi ni jedna noga umakla.62
0 naputanju Hrvatske i odlasku bana Nikole Zrinskog i kapetana Lenkovia i
Wildensteina u pomo Szigetu, bili su Mehmed-paa i Malko-beg na vrijeme
obavijeteni, tako da su u njihovoj odsutnosti udruenim snagama 16. srpnja 1556.
napali Kostajnicu. Na elu kraljevske posade u gradu bio je neki Pankracije
Lusthaler, kojeg su Turci oito podmitili i 23. srpnja uli u grad. Kroniar Vramec
o tom nemilom dogaaju kae:
Kosztaniczu grad Turczi zauiesse. Zdal je grada neki Nemecz Loztohar, kije
bilkapitan v gradu, za peneze Turkom, zkoteroga grada vsa horuaczka zemlia opuszte
i szlouenszka.63
Slino Vramcu, ali mnogo opirnije, o gubitku Kostajnice zabiljeio je kroniar
Ivan Tomai sljedee:
Godine Gospodnje... ljubljanski graanin, Lustar po imenu, iz pokrajine Kranjske,
budui kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima pretvrdi grad
Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrio je zlo. Turin
je iz reenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je
itavu Hrvatsku opustoio. Sam Bogzna koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok i
poetak rasula donjih strana Hrvatske i takoer Kranjske. Zbrojivi sve u jedno,
poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu etrdeset i est tisua nesretnih
dua.64
Osvajanjem Kostajnice Turci su strahovito opustoili naselja izmeu Une i Kupe, a
zastraena posada u Novigradu sama je zapalila grad i razbjeala se. Dosta snana
osmanska vojska prela je zatim Kupu i upala u Turopolje, gdje je 24. kolovoza
1556. ognjem i maem unitila sve to joj se nalo na putu. Natovareni plijenom i
vodei sa sobom mnotvo ugrabljene stoke
1 zarobljenih ljudi, Turci su na povratku iz Turopolja proli pokraj Hrastovice i
produili za Kostajnicu i dalje u Bosnu. Jedna turska eta prela je dapae i Savu
i stigla do zidova Zagreba, pa je u magli na nju nabasao Petar Erdody i u sukobu s
Turcima izgubio desetak ljudi. Gotovo u isto vrijeme doli su Turci iz azme do
Gradeca kod Vrbovca, opkolili katel i spalili do temelja, ubili 35 i odveli 60
osoba.65
Snaan pritisak osmanske vojske iz Bosne na Hrvatsku naglo je zatim popustio kad je
sredinom kolovoza 1556. kralj Ferdinand poeo okupljati novu vojsku u Kanizsi da bi
zatitio Sziget i preoteo Turcima Korotnu i Babocsu koje su oni prole godine
osvojili. Zajedno s vojskom iz Bosne i turske Slavonije morao je stoga Mehmed-paa
pohitati u pomo Baboi, gdje je osmanska vojska bila poraena i prisiljena na
povlaenje.
61 Idem, o.c, I, p. 380.
62 Idem, o.c, I, p. 387.
63 Vramecz, o.c, p. 60.
64 Tomai, o.c, p. 30.
65 Barabas, o.c. I, p. 405,406.
126
TURSKA OSVAJANJA IZMEU RIJEKA UNE, KORANE I KUPE
Osvajanjem Kostajnice 1556. probili su Turci obrambenu crtu Hrvatske na rijeci Uni
i uzdrmali iz temelja njezinu obranu juno od Save. Tim se probojem nadvila smrtna
opasnost nad ostatkom Hrvatske, ije umiranje je trajalo godinama. irenjem
osmanske vlasti preko Une, bile su preko Hrvatske neposredno ugroene Koruka i
Kranjska, a odatle i cijela srednja Europa.
Pad Kostajnice toliko je ojadio Nikolu Zrinskoga da je podnio kralju Ferdinandu
neopozivu ostavku na bansko dostojanstvo. O svojoj odluci pisao je on 21. kolovoza
1556. pismo palatinu Nadasdvju, u kojem kae:
Ja sam se doista odrekao banske asti i kralj me je milostivo nje oslobodio, samo
je traio neka bansko ime i naslov zadrim najdulje do Boia, kako bi kralj za to
vrijeme mogao nai koju pogodnu osobu.1
Izbor za novoga bana pao je na Petra Erdodvja, sina Petrova, kojeg je osobno
zagovarao Nikola Zrinski, budui da je 26. kolovoza iste godine s njegovom keri
Anom zaruio svoga sina Jurja.2 U pismu naslovljenom i upuenom 27. prosinca iz
akovca Tomi Nadasdvju Zrinski je, izmeu ostalog, javio:
Ve sam posve rijeen banske slube, jer je prejasni kralj Maksimilijan tono
ugovorio s Erd6dyjem uvjete za preuzee ove asti; imat e plau za 600 konjanika i
400pjeaka. Bog ga uzvisio jo vie da bude pomonik i zatitnik obrane bijedne
domovine i svijeta kranskog.11
Uvod Petra Erdodvja u bansku dunost sveano je obavljen 7. oujka 1557. na Saboru
u Zagrebu. Tom prigodom stalei su izglasali i nekoliko vanih odluka za obranu
zemlje. Jedna od njih bila je da kmetovi moraju utvrivati gradove i tvrave
Koprivnicu, Ivani, Krievce, Sv. Ivan abno, Gradec, Sisak, Zrin, Prekovrko,
Blinju, Drenik, Trac, Modru i Slunj. Isto tako i sami vlasnici moraju bolje
utvrditi Veliki Kalnik, Bojakovinu, Hrastovicu, Gradac, Raven, Kostanjevec i
Rasinju. Sto se tie slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, Sabor je zamolio kralja
neka se on sam pobrine za njegovu obranu. Da bi osigurao vea novana sredstva,
Sabor je odredio da svako ognjite mora platiti 1 forint kao ratnu dau koja
pripada kralju, dok e za potrebe obrane domovine svako ognjite platiti i 12
denara kao "dimnicu" zemaljskoj blagajni.4
Zimsko mirovanje prekinuli su Turci prvih dana proljea 1557. upadom do Ljenice i
Krupe, gdje su ih vojnici i slubenici Nikole Zrinskog iz okolnih utvrda udruenim
snagama potukli i razbili. U toj provali Turci su doivjeli teak poraz, jer ih je
osamdeset bilo ubijeno, a pedeset zarobljeno.5
Taj je poraz donekle primirio, ali istodobno i potaknuo Turke na jo ee provale
i napade. Pribojavajui se da bi mogli izvriti jai proboj, javio je 31. srpnja
1557. iz Zelina ban Erdodv
1 Barabas, o.c, I, p. 404.
2 Idem, o.c, I, p. 433-435; Mesi, Matija, ivot Nikole Zrinskoga, Sigetskog
junaka, Zagreb 1866, prilozi 33-35.
3 Barabas, o.c. I, p. 433-435.
4 ii, Acta comitialia.., III, p. 4-10; Fraknoi, Monumenta comitialia..., IV, p.
623-632.
5 Barabas, o.c. I, p. 457.
127
Tvrava i grad Krupa u 16. st.
Ivanu Lenkoviu da se u Banja Luci i Poegi okuplja turska vojska, koja se sprema
o-pustoiti ili osvojiti pretune ostatke Hrvatske. S obzirom na to neka se pobrine
da Turci ne zaskoe obranu i sve skupa zateknu na spavanju.6 O tim pripremama bio
je neto saznao od svojih uhoda i kapetan Lenkovi, odnosno, da se novi bosanski
sandakbeg Hadim Ali-paa sastao kod Banja Luke s Malko-begom iz Hercegovine i
Ferhad-begom iz Klisa, oito da bi provalili u Hrvatsku juno ili sjeverno od Save.
Banje Erdodv pozvao u pomo i Nikolu Zrinskog, koji zbog oekivanog napada
sandakbega iz Peuha nije mogao napustiti Meimurje, ve je poslao stotinu
konjanika za obranu svojih gradova na granici. Primivi banovo pismo, Zrinski je
odmah izvijestio Nadasdvja da e bosanski paa u kolovozu sigurno opsjesti
Hrastovicu ili Sisak.7 Neto vie o turskim namjerama saznao je ban Erdodv od
zarobljenih Turaka kod Zrina, pa je izdao zapovijed da svi ustanu na obranu,
savjetujui ujedno kapetana Lenkovia da se s vojskom smjesti u Krievcima, dok e
se on sa svojim etama utaboriti u Ivaniu i Rakovcu, a preostala vojska okupit e
se kod Topuskog.
Mjere opreza i bojazni bana Petra Erdodvja bile su zaista opravdane, jer se ubrzo
mladi i vrlo ratoborni sandakbeg novoosnovanog Cazmanskog sandaka, Ferhad-beg
Desisali Vuko-vi, zaputio s jakom vojskom dolinom Lonje i stigao do Sv. Jelene
blizu Rakovca. Na tu vojsku udario je 19. kolovoza 1557. Ivan Lenkovi, kojem su se
pridruili Ivan Alapi i Ladislav Kerecsenv, i strahovito porazili Ferhad-bega.
Istoga dana razbio je koprivniki kapetan barun Krsto Ungnad Turke iz Virovitice,
koji su na etovanju doprli do Koprivnice.8
Porazi osmanske vojske u Slavoniji nisu primirili bosanske Turke, nego je Malko-
beg, koji je zamjenjivao bolesnog Ali-pau, upinjao snage da izmeu Une i Kupe
zatre sve to je hrvatsko.
U jesen 1557. jaka turska vojska stigla je do Senja, koju su uskoci pod
zapovjednitvom kapetana Herbarta Auersperga ispadom iz grada razbili i natjerali u
bijeg. Osveujui se Turcima za pljake i razaranja, nisu tada uskoci imali obzira
ni prema Veneciji ni Dubrovakoj Republici i njihovim podanicima, zbog ega je
kralj Ferdinand ukorio Nikolu Zrinskog i naredio da vrati oteta dobra koja su
njegovi uskoci iz Bakra ugrabili na brodovima iz Perasta, Dubrovnika i Venecije u
luci Cigale i kod Cresa i dovukli u Bakar.9
Ne ekajui kraj zime, ve u veljai 1558. zapoeli su Turci novo etovanje na
granici i napadom na Blinju, grad Petra Keglevia Mlaeg, ija posada je uspjeno
odbila napad. Sredinom travnja nasrnula je osmanska vojska na Hrastovicu, kojoj su
priskoili u pomo ban Erdodv i general Ivan Lenkovi, i u silovitu protunapadu je
porazili. Jednako tako nisu Turci imali veeg uspjeha kad su poetkom kolovoza
pustoili okolicu Cazina, Buima, Ostroca, Hrastovice i Gore. Nasuprot tome, pod
vodstvom Malko-bega, Ferhad-bega iz azme i ehaja kliskog, hercegovakog i
poekog sandakbega, osmanska je vojska 29. rujna poharala okolicu Bovia,
Topuskog i Steninjaka, te se preko Perne, Krstinje, Kladue i Vranograa,
6 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 219.
7 Barabas, o.c. I, p. 460.
8 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 221.
9 Klai, o.c, V, p. 277.
128
Grad i tvrava Biha, klju obrane Pounja i Pokuplja
vratila u Bosnu. Ni mjesec dana od te provale, napao je Malko-beg i osvojio 1.
studenoga 1558. Ljenicu, a 3. studenoga Otoku i Buevi. Svega nekoliko dana iza
toga u odlunom protunapadu preoteo je Lenkovi Turcima Ljenicu, Otoku i Buevi i
razorio ih.
Naputajui privremeno Unu, okuao je Malko-beg ratnu sreu na drugoj strani
uputivi dosta jaku vojsku prema Koprivnici, koja se u noi 29. studenoga prikrala
gradu i zapalila podgrae. Kad su u opem meteu kapetani Vid Hallek, Krsto Ungand
i Jakov Szekelv izveli posadu iz Koprivnice, uzmakli su Turci prema urevcu.
Progonei Turke sustigli su ih kod urevca, od kojih su 150 ubili i 120 zarobili,
oslobodivi ujedno pohvatano stanovnitvo i preotevi sav plijen kojeg su
ugrabili.1"
Sve uestaliji i sve razorniji napadi Malko-begovih snaga izmeu Une i Kupe,
potakli su generala Lenkovia i ostale krajike zapovjednike na razmiljanje kako
nee biti mogue braniti svaki grad i katel na tom prostoru, ve bi one znaajnije
trebao preuzeti kralj, a manje znaajne i tronije poruiti da ih ne bi ugrabili
Turci i u njima se utvrdili. S takvom odlukom nisu bili zadovoljni pojedini plemii
jer su tako gubili svoje posjede, niti je ban Petar Erdodv u cijelosti bio suglasan
s predvienim postupkom. Pogotovo kad se htjelo poruiti Hrastovicu i Buevi, emu
se otro suprotstavio i doao u sukob s generalom Lenkoviem. Ipak, unato
protivljenju, bili su Blinja i jo dva katela porueni, od kojih jedan u posjedu
Nikole Zrinskog. Svoje miljenje o tome izrazio je 5. rujna 1558. Zrinski u pismu
Tomi Nadasdvju, istiui daje iz Zrina i Prekovrkog istjerano njegovih 100
konjanika i 50 pjeaka, jer su stavljeni pod kraljevo okrilje i predani na uvanje
nekim Vlasima. S obzirom na to valja se bojati da se sa Zrinom i Prekovrkim ne
dogodi kao to se prije dvije godine dogodilo s Kostajnicom i Novigradom. Uostalom,
im su Turci o tome doznali, smjesta su onamo udarili i sve opustoili i mnogo
ljudi sa sobom odveli. Istodobno okupio je Malko-beg dosta jaku vojsku, pa e
vjerojatno pustoiti izmeu Une i Kupe ili udariti preko Save."
Kao to je prije toga reeno, oekivanja Nikole Zrinskog ubrzo su bila pretvorena u
krutu zbilju, ije su posljedice na znakovit i sebi svojstven nain odredile slijed
buduih dogaaja. Poraz osmanske vojske kod urevca najavio je postupnu uspostavu
ravnotee sila izmeu Save i Drave, koja e dovesti do povlaenja osmanskih snaga
prema istoku. Naime, premda je Malko-beg krajem sijenja 1559. preko Hrvatske upao
u Kranjsku i opustoio okolicu Koevja, Ribnice, Pivke, Grobnika i bez uspjeha
udario na Klanu, u travnju iste godine razorio je azmu i sjedite sandaka prenio
u Pakrac.12 Bilo je to naputanje osvojenog prostora i
10 Barabas, o.c, I, p. 495-500; Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 222-231, Starine
JAZU 19, p. 1-4; Tomai, o.c, p. 31.
11 Idem, o.c. I, p. 492.
12 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 4; Jug, o.c, p. 40.
129
smjetaj upravnog sredita pograninog sandaka na sigurnije mjesto, gotovo 50 km
istono od azme, jer je Malko-beg dobro znao da u snanim i smiljeno voenim
protunapadima Hrvata, nee moi zadrati azmu. U sluaju da hrvatska vojska osvoji
azmu i u njoj se utvrdi, bio bi neposredno ugroen Pakrac, a odatle i sama Poega.
Ali ne samo to, nego je spomenuto povlaenje znailo i promjenu osvajakih planova,
koji e se od tog vremena usporedo odvijati sjeverno od Drave na prostoru Ugarske i
juno od Save u Hrvatskoj. Prema zamisli osmanskih vojskovoa, morao je u skladu s
tim dio Hrvatske izmeu Une i Kupe biti satrven, da se preko Kupe i Siska izvri
proboj do Zagreba, a preko Szigeta i june Ugarske stigne do Kanizse, kako bi se
preostali dio Slavonije izmeu Save i Drave naao izmeu dvaju krila osmanske
vojske, koja e se u dogledno vrijeme sklopiti. Na taj nain bio bi osmanskoj
vojsci irom otvoren put prema Beu i dalje do granica s Njemakom.
Suoeni s takvim planovima, koje su u osnovi ubrzo prozreli, nisu Hrvati i njihove
vojskovoe imali drugog izbora, osim da se u neravnopravnom odnosu snaga grevito
bore za goli opstanak nimalo ne prezajui od smrti, raunajui pritom na vojnu
pomo iz austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske, koje su preko
Hrvatske, zapravo, branile sebe i cijelu Austriju.
U provoenju tog plana Malko-beg je ulagao sve svoje ratnike sposobnosti,
okupljajui neprestano nove snage i smiljajui nove provale. Izloeni stalnim
pljakama i napadima, stanovnici Gvozdanskog, grada Nikole Zrinskog, utanaili su
poetkom travnja 1559. neku pogodbu s Turcima kojom su priznali njihovu vlast, kako
vie ne bi bili uznemiravani. Vijest o predaji Gvozdanskog duboko se dojmila
krajikih zapovjednika i kralja Maksimilijana, tako daje general Lenkovi optuio
njegove stanovnike zbog izdaje, a kralj ga ovlastio da ih pozove na sud. Istodobno
pozvao je kralj Nikolu Zrinskog neka zapovjedi svojim podanicima da smjesta opozovu
predaju i sve pogodbe koje su utanaili s Turcima. Pismom od 17. travnja 1559.
obavijestio je Zrinski palatina Nadasdvja daje naredio svome slubeniku Stjepanu
Kapitanoviu neka prisili stanovnike Gvozdanskog da prestanu urovati s Turcima i
plaati im ikakav danak. to se tie pozivanja na sudsku odgovornost, Zrinski se
usprotivio da to ini general Lenkovi jer nema prava sudbenosti nad njegovim
podanicima.13 Kako je zavrio taj spor, nema pouzdanih vijesti, ali nema sumnje da
su stanovnici Gvozdanskog raskinuli s Turcima i vrsto stali u obrani svoga grada.
Zajedno sa sinovima Daferom i Huseinom nije Malko-beg mirovao, nego je slao manje
ete "trkaa i palikua" koji su uznemiravali stanovnitvo uz granicu i posade u
krajikim gradovima. Pravodobno izvjetavani o njihovim pokretima, ban Erdodv,
general Lenkovi i njegovi zamjenici: Vid Hallek, Franjo Teuffenbach i Herbart
Auersperg stajali su uvijek pripravni da suzbiju napad, tako da Malko-beg nije
ostvario ita znaajnije u tom razdoblju. Istom 11. listopada 1559., vjerojatno pod
vodstvom Ferhad-bega, provalili su Turci do Novigrada Podravskog, gdje su poinili
manje tete.14
Jesen 1559. i zima 1560. protekli su na granici mirno, pa je obrana Hrvatske mogla
makar malo predahnuti i u granicama mogunosti poduzeti odgovarajue mjere da bi
to spremnije doekala nove napade osmanske vojske. Voen tom milju, sastao se 3.
oujka 1560. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei iskazali spremnost da podnesu i
najvee rtve. Sredinja pitanja
0 kojima se raspravljalo bila su utvrivanje i popravak gradova i utvrda:
Koprivnice, Cirkvene, Siska, Hrastovice, Sraice, Hresna, Bojne i Ogulina, a u
pogledu opskrbe hranom da svaki dim u Slavoniji i od pet dimova juno od Save daju
po jednu etvrtinku (Viertel, kvarta) penice ijednu etvrtinku prosa, koje e
itelji sami dovesti u Koprivnicu, Krievce, Zagreb, Topusko
1 Cetin. Da bi se zaprijeio Turcima prijelaz preko Kupe, Gline i Korane, bilo je
zakljueno to je nuno uiniti, o emu e, osim bana, voditi brigu pojedini
velikai. Kraljev prijedlog da se razore gradovi Zrin, Prekovrko, Pedal, Buevi i
Slunj, stalei nisu prihvatili, drei da su oni vrlo znaajni u obrani od Turaka,
pogotovo ako bi kralj dao obilatiju pomo knezu Nikoli Zrinskom koji bi u njih
smjestio jae posade i svoje katelane. Nasuprot tome, stalei su predloili da se
porue samostani uz Krievce i Hrastovicu i ovlastili bana i generala Lenkovia
13 Barabas, o.c, 1, p. 506, 507.
14 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 7.
130
Grof Franjo Frankapan Slunjski, hrvatski ban (1567.-1572.)
da to sporazumno uine, kako u sluaju napada ne bi posluili Turcima kao uporite
poput samostana u Virovitici 1552. godine.15
0 kraljevu prijedlogu izjasnio se 15. oujka Nikola Zrinski u pismu Tomi Nadasdvju,
da bi ruenjem spomenutih gradova propali
1 ostali na tom prostoru, jer su oni "cijeloj Hrvatskoj i Korukoj tit, bedem i
predstra-a" (quoniam toti Croatiae et Carinthiae scutum, propugnaculaquae et
excubiae sunt). Kako zapravo nitko nije elio preuzeti brigu o tim gradovima,
molili su stalei i general Lenkovi Zrinskog da preuzme nadzor nad njima i
pozabavi se njihovom obranom. Da bi ugodio staleima i kralju, a jo vie obrani
svoje domovine, preuzeo je on taj zadatak uz uvjet da ga kralj novano pomae, ali
se nije mogao obvezati da e ih osobno braniti i u njima boraviti.16
Jedva to je Sabor zavrio zasjedanje, jedna turska eta udarila je na Vranogra,
ali su je na povratku vojnici generala Lenkovia i
kneza Nikole Zrinskog razbili kod irovca i oteli plijen. Druga turska eta, robei
i palei, zaputila se prema Slunju, gdje je doivjela istu sudbinu. U tim bojevima
iskazao se hrabrou ijunakim dranjem knez Franjo Frankapan Slunjski, tada mladi
s jedva navrenih 23 godine ivota. Premda prisiljeni na uzmak, nisu Turci imali
veih gubitaka, osim stotinjak zarobljenih i priblino 200 konja. Oekujui dalji
razvoj dogaaja, dijelovi hrvatske vojske stajali su kod Steninjaka, dok je
Malko-beg za to vrijeme obnavljao Novigrad (Novi) na Uni.17
Okraji kod irovca i Slunja bili su, meutim, samo predigra stravinim ratnim
prizorima koji su neposredno zatim slijedili. Napadi osmanske vojske redali su se
jedan za drugim, tako da je Nikola Zrinski bio prisiljen doi iz Meimurja radi
obrane svojih gradova. Obraajui se 2. lipnja 1560. iz Ozlja Tomi Nadasdvju on
kae da Turci, ne samo svakoga dana nego gotovo svakoga sata, s jakim snagama
provaljuju i pustoe tunim ostacima hrvatske krajine, kojima se bez velike
pogibelji nije mogue oduprijeti. U gradovima na granici smjestio je svoje ljude,
ali su te posade premale da bi ih mogle obraniti od osmanske vojske. Zbog toga
Zrinski donekle izraava i aljenje to je preuzeo obranu tih gradova, napominjui
da je to uinio kako bi dolino sluio kralju i preslatkoj domovini
(dulcissimaepatriae). Na kraju pisma Zrinski javlja daje od zarobljenih Turaka uo
o izmirenju sultana Sulejmana sa sinom Bajezidom, i da e sultan s jakim snagama
napasti Hrvatsku ili Ugarsku.18
Petoga lipnja boravio je Zrinski s prvoroenim sinom Jurjem u Steninjaku, gdje je
razgledao grad i o tome idui dan javio Nadasdvju iz Dubovca." I ne znajui to se
zapravo zbiva, istoga dana doivio je njegov grad Novigrad (Todorovo) kod Pei
pravu katastrofu. S vrlo jakim snagama napao je Malko-begov sin Dafer Novigrad i
spalio sve kue u podgrau. Uvidjevi da grad nee moi osvojiti, prekinuo je
Dafer opsadu i poeo se povlaiti. Grad je branio slubenik Nikole Zrinskog,
proslavljeni ratnik i vitez Todor. Posve neoekivano dolo je u kuli s barutom do
eksplozije i vatra se munjevito irila. im su Turci uli prasak i vidjeli
sukljanje dima i vatre, smjesta su se vratili i opkolili grad, ekajui nee li se
moda netko pokuati spasiti bijegom iz grada. Pogoen prije toga metkom iz puke,
Todor je pao, a jak vjetar
15 ii, Acta comitialia.., III, p. 64-72.
16 Barabas, o.c. I, p. 533.
17 Idem, o.c. I, p. 538; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 5-8.
18 Idem, o.c, \.,p. 541.
19 Idem, o.c, I, p. 546.
131
raspirio je vatru koja se proirila na sve prostorije zahvativi izlaz, pa se
gotovo nitko nije uspio spasiti, ili bi izbezumljen od straha odmah pao u tursko
zarobljenitvo. Zajedno s Todorom, njegovom enom i djecom, smrt u plamenu nalo je
nekoliko stotina plemia i puana, propali su novac, srebro, plemeniti konji, razne
plemike dragocjenosti i druge stvari vrijedne vie od petnaest tisua forinti.20
Tragina sudbina Novigrada snano je potresla Nikolu Zrinskog i potakla krajike
zapovjednike na jo vei oprez. Pogotovo to se s raznih strana ulo da Malko-beg
okuplja vojsku i vjerojatno e napasti neki od gradova, moda Hrastovicu, Sisak,
Biha, Ripa ili Ostroac. Obavijeten o pripremama generala Lenkovia za obranu i
poveanom stanju pripravnosti vojske na granici, nije se Malko-beg usudio napasti,
pa je savjetovao i sinu Dafer-begu da se ne uputa u provalu, jer je svuda velika
"kaurska" vojska. Ne sluajui oev savjet, zaputio se sredinom rujna 1560. Dafer-
beg s nekoliko stotina konjanika preko Pakrakog sandaka prema Krievcima. Voda
puta bio mu je vlaki vojvoda Vujica, koji ga je odvraao od tog nauma i predlagao
da udari na Ivani, to je Dafer-beg i prihvatio. Saznavi za njegov dolazak,
poslao je kapetan Vid Hallek 68 haramija iz Ivania da postave zasjedu kod
razruene crkve zvane Popovac, udaljene jedno milju od azme. I ne slutei da
upadaju u zasjedu, iznenaene Turke haramije su razbile i natjerale u bijeg. U
bespotednom okraju poginuli su Dafer-beg, kapetan u Gradici, i vei broj
Turaka, dok su haramije imale dvanaestoricu mrtvih.
Dafer-begova pogibija imala je vrlo irok odjek meu Turcima, jer je bio oenjen
keri velikog vezira Rustem-pae i sultanovom unukom.21 Vapei za osvetom svoga
sina ekao je Malko-beg pogodnu priliku, pa je poetkom listopada osmanska vojska
na njegovu zapovijed upala do Kladue, odakle je ugrozila Cetin i okolna mjesta.
Zajedno s knezovima Frankapanima iz Trca i Slunja pohitao je ususret Turcima
kapetan Herbari Auersperg do Petrove gore da ih odvrati od daljeg pustoenja i
pljake, jer im nije mogao preoteti zarobljenike i ugrabljena dobra.22
Cijelu jesen 1560. i proljee 1561. nisu Turci napadali, kad se prvih dana ljeta
kliski sandakbeg Mustafa-beg Sokolovi, kao prethodnica Malko-begu, odluio na
provalu, krivudajui s vojskom pokraj Borievca, Bunia, Cazina i Buima do
Sraice, gdje su ga saekali general Lenkovi i kapetan Franjo Teuffenbach i
razbili. Krstarei s vojskom nije Mustafa-beg znao da ga Lenkovi prati i sprema
zasjedu, zbog ega je u kratkom okraju dosta Turaka bilo ubijeno i jo vie
zarobljeno, meu kojima i glavni begov putovoa (kalauz) neki Juraj Verli. Muen i
potom nabijen na kolac, Verli je izjavio da e Turci napasti Goru, a Malko-beg e
nakon toga udariti na Sisak, im zapone opsada Szigeta.23
Od najavljivanih napada nije, meutim, bilo nita, niti su Turci tada uope
pomiljali na opsadu Szigeta. Poraz kod Sraice primirio je Malko-bega, pa je za
neko vrijeme odustao od provala. U tom pogledu odlazak Nikole Zrinskog u Sziget i
preuzimanje sigetske kapetanije u rujnu 1561. doao mu je kao dobra prigoda koju
valja to bolje iskoristiti. Naime, naputanjem Hrvatske morao je Zrinski dii ruke
od obrane svojih gradova oko Une i prepustiti ih svojoj sudbini. Da ih ne bi
zaposjeli Turci, po kraljevu nalogu bili su tada razoreni Pedalj, irovac,
Prekovrko i drugi, to je Malko-beg odmah iskoristio za napad. Prema zabiljeci
kroniara Tomaia, turska je vojska 8. listopada prela Kupu ispod Hrastovice,
gdje je pljakala i ruila i palila sve pred sobom. Uz pomo neto vojnika ustali
su protiv Turaka kmetovi i u silovitu naletu razbili ih i natjerali u nabujalu
Kupu.24
Neuspjele provale osmanske vojske hrabrile su bana Petra Erdodvja da i sam krene u
protunapad, kako bi za neko vrijeme odvratio Turke od provala i pustoenja na
granici. Mijenjajui prvotni plan, u dogovoru s Nikolom Zrinskim bilo je zakljueno
da Erdodv iz Krievaca preko Pakrakog i Poekog sandaka provali u turski dio
Podravine, dok e Zrinski krenuti iz Szigeta preko Drave i napasti Turke u
Moslavini pored Drave. Jo poetkom oujka 1562. stigao je poeki sandakbeg
Arslan-beg Jahjaoglu u Osijek, gdje je okupio pogranine
20 Idem, o.c, I, p. 548.
21 Idem, o.c, I, p. 547-549; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 5-16; Tomai, o.c,
p. 32.
22 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 14.
23 Klai, o.c, V, p. 294.
24 Tomai, o.c, p. 32; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 26.
132
age i vojvode i odatle otiao graditi utvrde u Sv. Jurju (ura) i Moslavini.
Procjenjujui da je nastupio pravi as za napad, oborio se 20. oujka ban Erdodv s
koprivnikim kapetanom Gaparom Raabom na vlaka sela u okolici Voina, Mikleua i
Slatine, odakle su Vlasi neprestano upadali preko granice i pljakali. Spalivi
nekoliko stotina kua, napao je zatim utvrenu Slatinu, u kojoj se nalazila dosta
jaka posada pod zapovjednitvom mjesnog dizdara (katelana). Smjelo izvedenim
juriem Slatina je bila osvojena i unitena i ve 30. oujka vratio se ban Erdodv u
Krievce.25
Istoga dana s napadom na Slatinu, krenuo je 25. oujka Nikola Zrinski iz Szigeta s
vojskom preko Drave. Posve neoekivanim i munjevito izvedenim napadom iznenadio je
Arslan-bega, tako da se nije ni uputao u bitku, ve se odmah dao u bijeg prema
Osijeku. Podnosei 31. oujka kralju Maksimilijanu izvjetaj iz Szigeta o tom
etovanju, Zrinski je napisao:
Ve sam prije javio vaem velianstvu kako je poeki sandak Arslan-beg, sakupivi
ete sa svih strana, odluio podii utvrdu u Moslavini. Da tu njegovu nakanu
osujetim zatraio sam pomo kako od gospodina palatina tako i od gospodina
Lenkovia... Meutim, kad sam douo da je Arslan-beg ve zapoeo odreeni posao,
dobrotom gospodina Franje Tahyja i gospodina Vuka Perneczyija, koji su se meni
osobno pridruili, kao i nekih pedesetak palatinovih konjanika koji su ovamo iz
Zenyera doli, to sam 25. ovoga mjeseca oujka s tim etama stigao do broda
Martinci zvanog, gdje smo udruenim snagama preli Dravu. Sutradan u jutro pohitali
smo ravno prema Moslavini elei spomenutog Arslan-bega iznebuha zatei u logoru.
Ali to nam nije polo za rukom, jer je on jednu milju ispred svoga tabora postavio
strae od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, smjesta ubrzae i
dojavie to Arslan-begu, s kojim je bio Murad-begov sin Mehmed-beg. Nae
konjanitvo moglo je dodue poi za njima u potjeru, ali nam se nije inilo
sigurnim ostaviti za leima pjeatvo s topovima, dok nismo saznali za snagu
neprijatelja. Pourili smo zato prema Moslavini, pa kad smo onamo stigli a u taboru
nismo nali Arslan-bega, koji je malo prije toga odatle pobjegao da su ga nae
prednje ete jo vidjele, odmah smo poli za njim u potjeru, dok su nas pjeaci s
topovima slijedili. Bezglavo bjeei rasprile su se njegove ete na sve strane po
okolnim poljima, pa smo ih najveim dijelom poubijali ili zarobili. U pratnji od
jedva pedeset konjanika, on sam bjeao je tako sumanuto da su se njegovu konju
polomile obje stranje noge, tako da je uz najveu pogibljenost mogao zajaiti
drugog konja. Otevi mu dvije zastave i topove, progonili smo ga, koliko smo mogli
vidjeti, sve do mjesta Svetoga ura, koje je udaljeno od grada Valpova samo dvije
milje. Odatle smo se vratili natrag do njegova tabora i doli do utvrde, koju je na
dobar nain poeo graditi. Tu smo sve to je sagradio do temelja razorili, napunili
grabe i onamo dovezene grede spalili, pa smo onda zdravi i itavi preli Dravu i
vratili se javljajui radosnu pobjedu.26
Smjeli upad Nikole Zrinskog preko Drave i poraz Arslan-bega, odjeknuo je na granici
kao pucanj groma. S jedne strane iznenadio je slavonske Turke, a s druge vie nego
osokolio graniare na sjeveru Hrvatske. Nita manje bio je to i pravi izazov
ostarjelom sultanu Sulejmanu Kanuniju i njegovim vojskovoama u daljem irenju
osmanske vlasti prema zapadu, kojeg nipoto nije elio zaboraviti.
im su okolni sandakbegovi saznali to se dogodilo kod Moslavine, smjesta su
priskoili Arslan-begu u pomo i sredinom lipnja 1562. zapoeli obnovu popaljenih
sela, popravljanje oteenih gradova u Podravini i utvrivanje Moslavine.27 Isto
tako, da bi se osvetili za pretrpljeni poraz, Turci su u dva navrata iz Kostajnice
i Novigrada provalili do Kladue i Bovia, a jedna druga eta upala je sjeverno od
Save i pustoila sve do Ludbrega.28
Daleko od poprita surove stvarnosti i uasa rata, za to je vrijeme u Istanbulu
poslanik kralja Ferdinanda uspio dogovoriti s velikim vezirom i sultanom Sulejmanom
primirje na osam godina, pa je na granici zavladao dugo prieljkivan, ali i varav
mir.
Ratno zatije posluilo je generalu Lenkoviu i krajikim zapovjednicima za jaanje
obrane, ne samo uzdu granine crte izmeu Drave i Save i Jadranskog mora nego i u
dubini
25 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 21.
26 Barabas, o.c. I, p. 597-600; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 21; Klai, o.c,
V, p. 297, 298.
27 Barabas, o.c. I, p. 597; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 23,24.
28 Klai, o.c, V, p. 302.
Tvrava Nehaj povrh Senja, sagraena 1558.
r pograninog prostora. Idui
od sjevera prema jugu u sklopu tog prostora bili su: urevac, Sandrovac, Virje,
Koprivnica, Varadin, Ludbreg, Rasinja, Apatovac, Krievci, Sv. Ivan abno,
Cirkvena, Ro-vie, Gradec, Vrbovec, Dubrava, Bojakovina, Zagreb, Ivani, Kri i
cijelo Turopolje. Prema zakljuku Sabora od 15. svibnja 1562. bile su postavljene
stalne strae od jednog ili dva konjanika u Brestu, Vuko-vini, Zelinu, Kravarskom,
Brezovici, Letovaniu, Stre-likom i Jamnici, koji su krstarili okolicom i
dojavljivali o eventualnom dolasku turske vojske. Osim toga, i trideset haramija iz
Preseke, Zelina i Rakovca, straarili su i pazili pod Medvednicom da ne bi Turci
gorskim stazama upali na taj prostor.
Jednaku pozornost obratio je general Lenkovi obrani juga Hrvatske, gdje su
oekivani najei turski napadi. Glavna vojna uporita na crti obrane bili su:
Sisak, Petrinja, Hrastovica, Blinja, Gvozdansko, Buim, Cazin, Krupa, Ostroac,
Biha, Ripa, Drenik, Slunj, Cetin, Otoac, Brinje i Senj, gdje je 1558. bila
zavrena izgradnja tvrave Nehaj. Uz glavna uporita, podruje obrane od Turaka
protezalo se od Klane i Grobnika i obuhvaalo je gradove i utvrde: Rijeku, Trsat,
Bakar, Hreljin, Drivenik, Grian, Bribir, Novi, Lukovdol, Bosiljevo, Ogulin, Skrad,
Klju, Ledenice, Dabar, Brlog, Modru, Kremen, Otmi, Krstinju, Donju i Gornju
Kladuu, Hresno, Petrovu Goru, Pei, turli, Mutnik, Izai, Brekovicu, Pernu,
Sokol, Blauj, Bilu Stinu, Jezersko, Podzvizd, Vranogra, Gradac, Bojnu, Ajti,
Sraicu, Steninjak, Topusko i Gradac Gornji kod Petrinje,29 zatim Barilovi,
Dobru, Dubovac, Ozalj, Podsused i Samobor.
Zapravo, gledano u cjelini, stoje ostalo od Hrvatske bilo je pretvoreno u krajite
na kojem se vodila, i jo dugi niz godina e se voditi, nesmiljena borba za njezin
opstanak, a samim tim uope i opstojnost Hrvata kao staroga europskoga naroda.
Poput mnogih primirja s Osmanskim Carstvom i najnovije netom sklopljeno, bilo je
kratkog daha. Na zaotravanje odnosa i obnovu ratnih djelovanja utjecalo je vie
okolnosti. S jedne strane sama smrt kralja Ferdinanda 1564. i traenje od njegova
sina i nasljednika Maksimili-jana da isplati zaostali danak, a s druge, stoje
sultanov tienik Ivan Sigismund Zapolja napao Maksimilijanove gradove u Erdelju,
nato je on 1565. odgovorio osvajanjem Munkacsa i Tokaja. Premda je isplata
zaostalog danka bila izvrena, sultanu Sulejmanu oito nije bilo do mira, ve mu je
rat u Erdelju posluio kao izgovor, pa je odmah zapoeo vrlo opsene pripreme za
novu vojnu, koju e osobno predvoditi. O toj vojni raspravljalo se na sultanovu
dvoru nesumnjivo nekoliko godina, vjerojatno poslije neuspjele opsade Szigeta
1556., iji cilj je bio dvojak. Kao prvo, uspostaviti trajnu prometnu povezanost od
Budima do Istanbula, koja nee ovisiti o vremenskim prilikama i dobu godine,
izgradnjom mosta preko movara u Baranji izmeu Osijeka i palanke Darde, tonije
izgradnjom drvene ceste na hrastovim stupovima duge priblino 8 km. Sama zamisao i
jedinstven graditeljski pothvat na europskom prostoru, dostojan veliine sultana
Sulejmana i moi Osmanskoga Carstva. Drugi cilj bio je, napokon, satrti Nikolu
Zrinskog osvajanjem Szigeta i tako osigurati osmanskom oruju nesmetan put prema
Kanizsi sve do Bea. Gorljivi zagovornik te vojne, koja je po drugi put trebala
dovesti ostarjelog sultana do Bea, bio je novi veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi
(Sokolli).
29 ii, Acta comitialia.., III, p. 90-99; Lopai, Spomenici.., III, p. 426-432.
134
Glasoviti Sulejmanov most kod Osijeka, sagraen 1566.
Uvod u pomno pripreman vojni pohod bio je napad bosanskog sandakbega Mustafa-pae
Sokolovia na Krupu pored rijeke Une 4. lipnja 1565. Grad je branio hrvatski plemi
Matija Baki s posadom od 28 vojnika. Oekujui pomo odbijao je Baki turske
napade i jurie dvadeset dana. Kad je uvidio da od pomoi nema nita, provalio je
23. lipnja s preostalih sedam vojnika iz grada i smrtno stradao.30 Osvajanjem Krupe
ugrozili su Turci Ostroac, Biha, Ripa i cijelu junu crtu obrane. Hladnokrvan
odlazak Bakica i njegovih vojnika u sigurnu smrt, nije proao nezapaeno, i kao da
je svojom tragikom najavio ishod planirane vojne sultana Sulejmana.
Istodobno s opsadom Krupe podigao je uz pomo sandakbega iz Poege Ferhad-beg
utvrdu Sopje izmeu Virovitice i Brezovice, a dosta brojna eta konjanika i pjeaka
krenula je iz Pakraca i prodrla do Graca blizu Krievaca, odakle je bila prisiljena
na povlaenje.31 Samouvjereno i ponesen krilima pobjede, poetkom rujna preao je
Mustafa-paa Savu iz Bosne i uz rijeku Lonju i njezin pritok Glogovnicu, s nekoliko
tisua konjanika i pjeaka zaputio se prema Krievcima. Pravodobno upozoren na
dolazak osmanske vojske, saekao je ban Petar Erdodv pau kod Obreke blizu Ivania
i 10. rujna 1565. strahovito ga potukao. U banovoj vojsci bili su velikai imun i
Matija Keglevi, Ivan Alapi, Ivan Gyulay iz Vinice i drugi.32
Preostali dio jeseni i zima 1566. protekli su u grevitim pripremama za rat. Svim
beglerbego-vima i sandakbegovima u europskom dijelu Osmanskog Carstva bilo je
nareeno da bez ikakvih izgovora i kolebanja opreme vojsku koja e u proljee biti
spremna krenuti u planirani vojni pohod. Istaknutu ulogu u tim pripremama imali su
sandakbegovi Smedereva, tonije Beograda, Srijema, Poege, Mohacsa i Pecsi
(Peuha). Ponajvie poeki sandakbeg Nesuh i peujski Hamza-beg na kojima je bila
najvea odgovornost za izgradnju mosta preko Drave u Osijeku i premoivanje
baranjskih movara do palanke Darde.
Kad su pripreme u sultanovu taboru uglavnom bile zavrene, sveano ispraen od
mnotva ljudi, Sulejman je 26. travnja 1566. napustio Istanbul.33 Dok se on, njemu
dobro poznatim putevima polako pribliavao Beogradu, bili su Osijek i njegova
okolica pretvoreni u golemo radilite. Uz nadljudske napore bio je most izgraen
prije sultanova dolaska i 26. srpnja napustio je Sulejman Osijek i preao preko
Drave praen pucnjevima topova. Idui na svoju posljednju vojnu, ostavio je iza
sebe velianstvenu graevinu dostojnu veliine njegove
30 Isthaunjfy, o.c, Lib. XXII, p. 279.
31 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 27, 28.
32 Isthaunffy, o.c, Lib. XXII, p. 280; Vramecz, o.c, p. 61.
33 Hammer, o.c, II, p. 313. Pogreno datirano 1. svibnja.
135
vladavine. Nakon kraeg zadravanja u Mohacsu produio je Sulejman do Szigeta.
Skrhan boleu i vidljivim znakovima starake nemoi, na tom je putu njegova
ivotna svijea ve dogorijevala. Jedina veza sa svijetom i stvarnou bio mu je
veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi, koji gaje drao podalje od njegovih bliskih
suradnika i osoba povjerenja, uspostavljajui na taj nain smiljeno i postupno
vlastitu svemo u Carstvu.
U Szigetu je Sulejmana ekao Nikola Zrinski s posadom od priblino 2 500 iskusnih
vojnika s kojima je proao mnoge bitke. Pod vodstvom velikog vezira Mehmed-pae,
osmanska je vojska bila neusporedivo brojnija i raspolagala je s mnogo vie topova.
Uoi napada na grad doivio je u sultanovu taboru osobnu tragediju bivi poeki
sandakbeg, tada na poloaju budimskog beglerbega, Arslan-paa Jahjaoglu, ija
sudbina je znakovito obiljeila dosegnuti vrhunac Osmanskog Carstva, od kada se
njegova zvijezda poinje polako, ali sigurno gasiti.
Opisujui taj prizor, Grk Selanik kae da je 3. kolovoza Arslan-paa doao u ator
velikog vezira i zauzeo mjesto koje mu je prema poloaju pripadalo, jer je istoga
dana zasjedalo vezirovo vijee i sud (divan). Poslije krae prepirke pristupio je
veliki vezir Arslanu i navodno rekao: "to e ti ovdje? Komu si povjerio svoju
vojsku? Padiah (sultan) te je postavio za beglerbega, a ti si predao gradove
nevjernicima. Jao si ga tebi! Tvoja smrtna presuda je izreena, prokletnie!" Odmah
zatim okrenuo se aubai (zapovjedniku dvorskih slugu) i naredio mu: "Ukloni ovog
nevjernika s puta". U isti tren izvadio je Arslan-paa iz njedara dva izvjetaja za
sultana koji do njega nikada nisu stigli niti je bio upoznat s njihovim sadrajem.
Te je izvjetaje vezir naprosto istrgao Arslanu iz ruku, a aubaaje istodobno
pograbio svoju rtvu. Odvodei ga iz atora usput mu je Ajas-aga kazao: "Svijet
nema opstanka, ini pokoru i obrati se bogu."
Znajui daje svemu doao kraj, Arslan se obratio krvniku: "Dragi majstore, svri
brzo i dri dobro palac." Nato ga je ovaj pograbio i smjesta zadavio. Istoga dana
za budimskog beglerbega bio je postavljen dotadanji bosanski sandakbeg Mustafa,
neak velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia.34
0 stvarnim uzrocima Arslanove tragedije povijesni izvori nita izriito ne govore,
premda nema sumnje daje za njegovo smaknue morao postojati vrlo krupan razlog. To
prije to su
1 drugi prokuani vojni zapovjednici gubili bitke i doivljavali poraze a da gotovo
nitko od njih nije zato snosio tako teke posljedice. Pogotovo ako su bili lanovi
ue sultanove obitelji ili pripadnici starog osmanskog plemstva, bez obzira na
njihove ljudske slabosti, pa ak i onda kada su se odavali uicima vina i opijuma,
zbog ega je i Arslan bio esto napadan. Taj je uzrok oito bio mnogo dublji i
sloeniji nego to se na temelju krtih podataka u prvi mah uope moe i sagledati.
Ali ako se u daljem raspletu dogaaja koji su uslijedili neposredno nakon Arslanova
pogubljenja uoi naglo izbijanje Mustafe Sokolovia u prvi plan i njegov dolazak na
jedno od kljunih poloaja zapadnog dijela Osmanskog Carstva, onda se traeni
odgovor sam po sebi namee i odjednom cijela prethistorija toga zamrenog sluaja
postaje jasnija i razumljivija. Naime, vjerojatno kao nitko od suvremenika, Arslan
je shvatio da su silni osvajaki ratovi i irenje osmanske drave naprosto satrli i
potisli iz politikog ivota staro osmansko plemstvo, i da u novom rasporedu
drutvenih snaga balkanske poturice, ponajvie iz Bosne, i razni drugi skorojevii
postupno preuzimaju sve kljune poloaje u osmanskoj dravi. Isto tako, on je jasno
vidio i dobro znao da je Mehmed Sokolovi najistaknutiji predstavnik i olienje tih
snaga, a da ostarjeli sultan Sulejman vie nema ni snage ni moi da utjee na te
snage, ve je, naprotiv, i sam postao orue u njihovim rukama. Takvim razvojem
opih prilika u osmanskom drutvu nije se Arslan nikako mirio, pa je njegov sukob s
Mehmedom bio neizbjean. To prije stoje u Arslanovim oima i oima pripadnika
njegova stalea Mehmed uvijek ostao to je i bio, bez obzira na poloaje i dunosti
koje je imao i obavljao u osmanskoj dravi. S toga gledita dijelio ih je
nepremostivi jaz, posve suprotno poimanje ivota i moralnih vrijednosti koje su
inile ishodite u oblikovanju osmanske drave i drutva. Izmeu tih nepomirljivih
krajnosti nije postojalo nikakvo drugo rjeenje osim podmukle borbe na ivot i
smrt. Iza Arslana je stajalo stoljetno naslijee obitelji iji su predstavnici bili
neposredni sudionici stvaranja veliine i moi Osmanskog Carstva, a nemale
34 Afem,o.c,H,p.318,319.
136
zasluge pripadale su u tome i njemu. S obzirom na svoje podrijetlo i drutveni
poloaj, Arslan je u toj dravi doista bio netko, a snaga i mo dravne vlasti bile
su sastavni i nerazdvojan dio njegova bia. Tu je dravnu tvorevinu i njezin
organizam on osjeao kao dio sebe i strasno joj se predavao bez ostatka. Godinama i
desetljeima vjerno i ustrajno je sluio sultanu Sulejmanu i Osmanskom Carstvu i
nalazio se u njegovim prvim borbenim redovima, gledajui ne jednom smrti u oi. U
trenucima predaha i oputanja, osebujnou svoje linosti i irine znaaja,
neobuzdano se preputao uicima ivota i pjesnikim raspoloenjima, razdiran pritom
teretom ljudske prolaznosti i nemogunosti zaustavljanja postupnog rastakanja
moralnih i drutvenih vrijednosti Osmanskog Carstva. Praen glasom neustraiva
ratnika kojeg krase obrazovanje i viteki nain ophoenja, svaki vojni neuspjeh i
zapostavljanja na drutvenoj ljestvici, pa ak i privremeno umirovljenje 1560.,
pekli su ga kao iva rana, kidali mu srce i duu, pojaavali njegovo nezadovoljstvo
slutnjama kamo kree drutveni i politiki ivot osmanske drave u kojem dvorski
harem (enske odaje) preuzima vodeu ulogu.
Za to vrijeme kao adam-i oglan (doveden za janiara i dvorskog slugu) stasao je
Mehmed Sokolovi i razvijao svoje sposobnosti pod mirnim okriljem sultanova dvora,
daleko od ratnih bubnjeva i ratita. Preputen sudbini tisua djeaka poput njega,
zahvaljujui nesumnjivo vlastitoj darovitosti i sposobnostima, izdizao se malo-
pomalo iznad svoje okoline. Postavi s vremenom sljedbenik islama i njegovih
institucija, na tim je temeljima izgraivao svoje bie i poistovjeivao se s duhom
dravotvorne misli Osmanskog Carstva. U bespotednoj borbi za svoje mjesto na
drutvenoj ljestvici, ni sam nije znao da e na izmaku jednog doba postati
predvodnik novih snaga koje su bile prijeko potreban dotok svjee krvi u
produavanju ivotne sposobnosti osmanske drave. Voen tim ciljem i dosljedno
ostvarujui taj zadatak, stjecao je Mehmed potrebno iskustvo i korak po korak
zadobivao prednost pred svojim protivnicima, u emu se i oitovala povijesna
veliina uloge koju mu je sudbina namijenila.
Suprotno Arslanovu karakteru, Mehmed je bio vrlo oprezan, lukav i sumnjiav, i
vladao je svojim osjeajima. Hladno i proraunato uspinjao se do vrha ljestvice
osmanskog druta i neprestano je proirivao svoj drutveni i politiki utjecaj.
Ovisno o razvoju politikih prilika i odnosu snaga na dvoru, znalaki se povlaio i
pomno titio svoja ranjiva mjesta, a u najpresudnijim trenucima nasrtao je na svoje
protivnike kao razjarena zvijer. Dok je Arslanu islam bio stoljeno ishodite,
ivotna filozofija i nain ivljenja, Mehmedu je on bio nametnut i znaio je
vanjsku ljuturu u kojoj se vjeto prikrivala istinska priroda njegova bia.
Uostalom, poput svakog skorojevia, eljnog moi i vlasti, bio je Mehmed svjestan
svoga poloaja i opasnosti koja mu prijeti od izravnog sukoba s Arsla-nom. Pogotovo
u vrijeme dok je sultan Su-lejman jo vrsto drao sve konce vlasti u svojim
rukama. Meutim, pouen surovom kolom ivota i odlino poznavajui sve putove
utjecaja na sultanovu dvoru, znao se Mehmed suzdrati i ekati pogodan trenutak da
Arslana zauvijek ukloni. Ta mu se prilika pruila za sigetske vojne, kad je sultan
Sulejman ve bio ivi le, a od njegove veliine i moi ivo je bilojo samo
njegovo ime. U izravnom sudaru s Mehmedom, potpuno osamljen i zaskoen, Arslan nije
imao izbora. Ostavi dosljedno vjeran samome sebi, dostojanstvu svoga poloaja i
svojih predaka, hrabro je poao u smrt. Na . ,. . . .,,..
J r ' J r Veliki vezir Mehmed-pasa Sokolovi
137
taj nain rijeio se Mehmed opasnog protivnika i vojno-politikog nasljea koje je
stajalo iza Arslana, a dovoenjem svoga neaka za budimskog beglerbega, osigurao je
sebi mjesto vodee i neprikosnovene linosti u osmanskoj dravi. aljui Arslana u
smrti i dijelei se i sam od ivota, da li svjesno ili nesvjesno, sa ili bez
njegova znanja i odluke, povukao je Sulejman za sobom jednu od posljednjih linosti
koje su zapravo i inile njegovu epohu.
Na drugoj strani, nita manje dosljedan sebi, duboko svjestan povijesnog i
obiteljskog naslijea starijeg od osmanske drave, stajao je u Szigetu Nikola
Zrinski, iji se ivotni put poistovjetio s ratovanjem protiv osmanskih snaga koje
su u vojnim pohodima zatirale Hrvatsku. Zbog osobne hrabrosti i odlunosti na
bojnom polju, istinski je potivan i od svojih neprijatelja, a njegovo ime i osoba
bili su est predmet razgovora na sultanovu dvoru. Ustrajno koraajui na tom putu,
napokon, Zrinski se suoio sa sultanom Sulejmanom i cijelom osmanskom ordijom
(vojskom), od ijeg su imena strepili mnogi narodi. Mirno i staloeno ekao je on
napad viestruko nadmonije vojske i svojim dranjem jednostavno prkosio jednom od
najveih osvajaa u povijesti Osmanskog Carstva. Potomak starog hrvatskog roda i
zaljubljenik u rodnu grudu i slobodu, nije se nipoto dao zaplaiti od moi i
veliine svoga protivnika.
etvrti dan od Arslan-paine pogibije, nasrnuli su Turci sa svih strana na Sziget.
Nakon prvih i vrlo estokih okraja morao se Zrinski povui iz novog dijela grada u
stari, nanosei pritom Turcima, ali trpei i sam, velike gubitke. Punih dvadeset
dana odbijao je on juri za juriem i teko krvario. Obavijeten o stanju opsade
grada, kralj Maksimilijan nije ni pokuao priskoiti Zrinskom u pomo, ve gaje,
oklijevanjem i vlastitom neodlunou, svjesno rtvovao. Da bi dobio na vremenu i
ugodio Sulejmanu, slao je veliki vezir u Sziget poruke i ponude ne bi li makar
prividno mogao javiti sultanu radosnu vijest o predaji Zrinskog, koji je priznao
poraz i pred pobjednikom prignuo glavu. Za to vrijeme uzalud je Sulejman ekao i
nadao se padu Szigeta, dok ga 4. rujna nije pretekla smrt. Vjeto krijui od vojske
daje sultan umro, naredio je Mehmed-paa sveopi juri pred kojim se Zrinski morao
povui u tvravu. Kad je bila zapaljena i tvrava, naredio je Zrinski da se otvore
njezina vrata i 7. rujna 1566. s preostalim vojnicima krenuo u svoj posljednji
juri. Sveano odjeven i pomiren sa smru izjurio je na konju kroz tvravska vrata
i pao smrtno pogoen. Taj toliko eljeni trenutak i radost pobjede nad Zrinskim
osvajanjem Szigeta, Sulejman nije doivio. Kako dolikuje ratniku i neustraivu
junaku, Zrinski je poginuo na konju, pa je tako i u smrti ostao pobjednik.
Junaka pogibija Nikole Zrinskog odjeknula je irom Europe, a cijela Hrvatska
oplakivala je njegovu smrt. Vie od jednog stoljea prepriavane su te zgode, a
njezin glavni junak usporeivan je sa spartanskim kraljem Leonidom.
U isto vrijeme kad se opsada Szigeta pribliavala svome raspletu, okupio je ban
Petar Erdodv jaku vojsku blizu Topuskog. Zajedno s njim bili su knez Franjo
Frankapan Slunjski i kapetani Herbart Auersperg i Josip Jot Thurn. Ta je vojska
udarila prema Uni da bi napala Novigrad i Kostajnicu. Odmah po dolasku pjeaci su
se okomili na Novigrad, osvojili i zapalili varo i opsjeli tvravu. Dio konjanika
krenuo je prema Kostajnici, pustoei i palei uz Unu sve do Save. U pomo
Novigradu pohitali su Turci iz Kostajnice, ali su bili potueni i rastjerani i malo
ih se vratilo natrag. Hitno obavijeteni o provali bana Erdodvja, smjesta su
Husrev-beg iz Poege i Holi-beg iz Klisa s jakom vojskom pojurili prema Novigradu.
Oekujui njihov dolazak, odluili su ban Erdodv i Auersperg upustiti se nedaleko
Novigrada u bitku, u kojoj su Turci doivjeli potpun poraz. Sam Husrev-beg bio je
teko ranjen i zarobljen, odakle je zatim odveden u Ljubljanu, gdje je proveo vie
mjeseci dok se nije otkupio za trideset tisua dukata. Meu poginulim Turcima bio
je i Holi-beg, a cijeli njihov tabor, topovi i zastave pali su u ruke pobjednika.
Krae vrijeme nakon toga poslao je nadvojvoda Karlo banu Erdodvju i generalu
Auerspergu vojnu pomo i nalog neka provale prema Poegi. Pustoei i palei iru
okolicu Poege, na povratku s etovanja poveli su oni sa sobom brojne izbjeglice i
otjerali dosta ugrabljene stoke.35
Vrativi se kui, saznali su ban i krajiki zapovjednici o padu Szigeta i pogibiji
Nikole Zrinskog. Ozbiljno naruena zdravlja i pod dojmom tragine sudbine
proslavljenog bana i ratnika,
35 Klai, o.c, V, sr. 333; Mesi, o.c, p. 263.
138
snala je 26. travnja 1567. i Petra Erdodvja smrt u Jastrebarskom. ' Da nevolja
bude vea, zahvalio se na dunosti i povukao s poloaja teko bolestan slavni
ratnik i general Ivan Lenkovi, pa je Hrvatska ostala bez vodstva u obrani od
stalnih napada i upada osmanske vojske preko granice.
Shvaajui teinu obrane Hrvatske, imenovao je 13. lipnja 1567. car i kralj
Maksimilijan dotadanjeg koprivnikog kapetana Luku Szekelva od Ormoda vrhovnim,
odnosno zemaljskim kapetanom, a koji dan kasnije postavio je na banski poloaj
zagrebakog biskupa Jurja Drakovia i grofa Franju Frankapana Slunjskog. Njihovi
posjedi stajali su uz samu granicu, to je bio dovoljan razlog da ih oni odluno
brane.
Na zasjedanju Hrvatskog sabora 21. rujna iste godine stalei su oduevljeno
pozdravili nove banove i sveano ih uveli u bansku dunost prema ustaljenom
obiaju. Raspravljajui tom prigodom to je hitno potrebno uiniti za obranu
zemlje, stalei su zakljuili da ve od 6. listopada zapone utvrivanje
Koprivnice, kojoj prijeti najvea opasnost od osmanske vojske iz Slavonije. Isto
tako da se poprave utvrde u Ivaniu, Sisku, Vrbovcu, Hrastovici, Trcu i Cetinu, a
na rjeici Glini podigne utvrda Preseka.37
Provodei te zakljuke u skladu s mogunostima i vremenskim prilikama, u
meuvremenu je 17. veljae 1568. bilo u Edirneu sklopljeno primirje s Osmanskim
Carstvom na osam godina. Poput svoga oca, morao je i kralj Maksimilijan prihvatiti
obvezu da e sultanu Selimu II. slati godinji "dar" od 30 tisua ugarskih
zlatnika.38 Potpisujui ugovor o primirju obje strane prihvatile su zabranu
pljakakih upada i provala preko granice i odravanje tzv. vitekih dvoboja, ali i
zadrale pravo podizanja novih tvrava i utvrenja.
Sporazum o primirju tumaili su krajiki zapovjednici Bosanskog sandaka prema
vlastitom nahoenju i ponaali se kao da nije ni zakljuen. Manje skupine akindija
iz Kostajnice i Krupe zalijetale su se prema Hrastovici, Sisku, Gori, Glini i
drugim mjestima, zbog ega su banovi morali biti uvijek na oprezu i stajati
pripravni za borbu. Takve i sline upade privremeno je, meutim, zaustavila
epidemija kuge, koja je harala Hrvatskom do nastupa ljeta. Upravo poetkom ljeta,
tonije 24. lipnja 1568. odrano je i zasjedanje Hrvatskog sabora u Zagrebu.
Okupljeni stalei ponovili su zakljuak s prijanjeg zasjedanja o popravku tvrava
u Koprivnici, Ivaniu, Trcu i Cetinu, i njihovoj opskrbi ratnim potreptinama, kao
i dovretku izgradnje utvrde u Preseki. Obrana Hrastovice izazvala je ivu raspravu
stalea, da bi na kraju donijeli odluku o hitnom slanju 40 vojnika u Hrastovicu,
iju posadu je kuga jednostavno pokosila.39
Okupljanje i pokreti osmanske vojske uz rijeku Unu upozoravali su da e Turci
uskoro opet krenuti u napad. Prema dobivenim obavijestima taj se napad oekivao u
okolici Hrastovice i Siska prvih dana kolovoza. Saznavi za to banovi su smjesta
pohitali u pomo Sisku i Hrastovici, i.sredinom kolovoza natjerali osmansku vojsku
u bijeg. O toj provali stigle su carskom dvoru nepovoljne vijesti o dranju bana
Drakovia, koji je navodno pobjegao s bojita. Odgovarajui 8. listopada iz
Zagreba na pismo Antuna Vrania, Drakovi je ljutito napisao kako nije Turcima
pokazao lea nego elo i brojem svoje vojske prisilio ih na povlaenje.40
Pljakaki upadi nastavljeni su i 1569. preko Like i Krbave u zaleu Senja. Te su
upade pratili senjski uskoci, prikrali se Peruiu i postavili Turcima zasjedu. Ne
slutei to ih oekuje, poput bijesnih vukova nasrnuli su uskoci na akindije,
mnoge poubijali i zarobili. Meu zarobljenima bili su i martolozi, s kojima su
uskoci svirepo obraunali nabijanjem ivih na kolac, jer su hvatali djecu i
prodavali ih Turcima.41
Iako u donekle mirnijim prilikama, obranom zemlje bavio se Hrvatski sabor i 8.
svibnja 1569., raspravljajui ponajvie o utvrivanju Hrastovice i njezinih dviju
tvrava. Unato opoj bijedi
36 Vramecz, o.c, p. 62.
37 HDA, Zagreb, Protocolla generalium regni congregationum, sv. I. 1557-1601, p. 1-
21.
38 Hammer, o.c, III, p. 517.
39 ii, Acta comitialia.., III, p. 215-220.
40 Klai, o.c, V, p. 343.
41 Vitezovi, o.c, p. 157.
139
i gladi stanovnitva, osobnim zalaganjem bana Drakovia stalei su izglasali
izvanredni porez od pola forinte po dimnjaku, odnosno poreznoj jedinici, kako bi se
zidovima opasala ne samo Hrastovica nego i druga mjesta na granici. S istom svrhom
bilo je takoer zakljueno da se upotrijebe i svi podanici opatije u Topuskom radi
utvrivanja Topuskog i dogradnje nezavrene tvravice u Preseki.42
Kako se uope u to doba ivjelo u Hrvatskoj uzdu granice, zorno ocrtava prijedlog
Ugarske komore kralju Maksimilijanu 22. listopada 1569. neka oslobodi graane
Koprivnice godinjeg poreza, jer iz grada ne mogu izlaziti i obraivati svoja polja
zbog neprestanih turskih naleta i napada.43 U istom poloaju bila su i sva druga
mjesta i granine utvrde oko kojih su krstarile vee ili manje skupine osmanskih
krajinika koji su se prikradali selima i naseljima, pustoei, palei, pljakajui
i odvodei stanovnitvo.
Borbe na granici nisu prestajale ni 1570., pa su stalei na zasjedanju Sabora 12.
travnja isticali da cijela Bosna prijeti Hrastovici, a Turci se svakog tjedna dva
ili tri puta zalijeu preko granice.44 Ali umjesto oekivanog napada na Hrastovicu,
udarili su 19. srpnja Turci na Krstinju nedaleko Cetina, opljakali cijelo
trgovite i odveli oko stotinu ljudi. Samo nekoliko dana iza toga etovao je
Ferhad-beg iz Pakraca oko Ivania i zarobio zagrebakog kanonika Franju Filipovia
zvanog Delipop.5 Na turske izazove odgovorio je ban Franjo Frankapan provalom preko
Une ispod Kostajnice, u kojoj su sudjelovali knezovi Juraj Zrinski, Nikola
Frankapan Traki, Franjo Blagajski i kapetan Gapar Raab. Da na taj nain svjesno
kre primirje, tuio je bana i knezove nadvojvoda Karlo svome bratu i kralju
Maksimilijanu, koji je 16. studenoga 1570. u pismu naredio neka se posavjetuje s
ratnim vijeem o kanjavanju hrvatskih knezova.46 Razumije se, u postojeim
prilikama o kanjavanju nije moglo biti ni rijei, osim da se ono svede na opomenu
i suzdravanje od veih sukoba.
Utvrivanje i obrana Hrastovice ozbiljno su brinuli stalee, tako daje 5. travnja
1571. Sabor odredio besplatne radnike koji e utvrditi Blinju kod Hrastovice,
nedavno osloboenu od osmanske vladavine.47 Ban Franjo Frankapan stanovao je tada u
svome katelu Gori, neznatno udaljenom od Hrastovice. Za vrijeme dok je objedovao
sa svojom druinom, stigao mu je glas da Turci plijene polja i odvode stanovnitvo
u roblje. Istoga trena ustao je od stola i u pratnji konjanika pojurio na Turke, i
u tri navrata ih razbio. Zapravo, potkraj srpnja okomila se osmanska vojska iz
pakrakog i poekog sandaka na Hrastovicu, gdje se na elu posade nalazio kapetan
Josip Dornberg. Uz banovu pomo Turci su bili potueni i natjerani u bijeg.48
Na jugu Hrvatske, u Dalmaciji, takoer nije bilo mira. Zapoinjui rat protiv
Venecije napali su Turci iz Klisa Split, Zadar, Zemunik i Novigrad, od kojih su
Veneciji preoteli Zemunik. Uzvraajui Turcima osvojila je Venecija 1571. Skradin i
opsjela tvrdi Klis. Traei pomo na sve strane, sklopila je Venecija savez sa
senjskim uskocima, koji su odmah krenuli na kopnu i moru protiv Turaka.49
Pokuavajui osvojiti Korulu, bili su Turci potueni zahvaljujui sveopem otporu
stanovnitva. U pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. bila je turska
mornarica strahovito poraena i velikim dijelom potopljena. Iako je taj poraz
oznaio ope opadanje osmanske moi u Sredozemlju, izgubila je Venecija otok Cipar
i teko je odolijevala napadima pograninih sandakbegova u Dalmaciji.
Ne bi li smanjio turski pritisak na junom bojitu, poetkom 1572. provalio je knez
Juraj Zrinski u okolicu Virovitice. Zajedno s njim bili su kapetani Hans Glaubitzer
iz Koprivnice i Hans Kellner iz urevca. Ne nailazei ni na kakav otpor stigli su
do Brezovice, spalili nekoliko sela i sa sobom poveli stanovnitvo i njihovu
stoku.5" 0 toj provali izvjestio je 21. sijenja budimski beglerbeg kralja
Maksimilijana, upozorivi na krenje primirja i traei ujedno da
42 ii, Acta comitialia.., III, p. 244-249.
43 Idem, o.e., III, p. 267.
44 Idem, o.e., III, p. 290-294.
45 Staats u. Hofarchiv, Wien, Turcica 1570.
46 Klai, o.e., V, p. 352.
47 ii, Acta comitialia.., III, p. 319.
48 Rattkay, o.e., p. 146.
49 Theiner, o.e., II, p. 51;Horvat, Karlo, Monumenta useocehorum, Zagreb 1910, I,
p. 6.
50 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 37, 38.
140
se poinitelji kazne. Pismom od 3. veljae zabranio je kralj takve postupke i
naredio da se Turcima vrati oteto.51
Za obje strane Maksimilijanov odgovor budimskom beglerbegu nije znaio vraanje
mira i potivanje primirja, jer se ono nikad i nije ozbiljno shvaalo niti su mu
Turci pridavali neku vanost. Ve poetkom travnja Turci su napali i spalili
Klotar Ivani, opljakali okolna sela i udarili na utvrdu Topolovac nedaleko od
Krievaca.52 Stradanje Klotra Ivania ozbiljno je ugrozilo crtu obrane, pa je
Sabor 2. lipnja 1572. zakljuio da se ima to prije popraviti i odredio radnike
koji e sagraditi novu tvravu.3
Na jugu Hrvatske, oslanjajui se na izdaju nekog Mustafe, uspjela je Venecija
poetkom kolovoza zaposjesti Klis, ali gaje zbog nesposobnosti vojnog
zapovjednitva odmah izgubila.54
Stalno u iekivanju to e se desiti i kamo e Turci udariti, zadesila je Hrvatsku
nova nevolja. Naime, mladi ban Franjo Frankapan Slunjski trebao je sklopiti brak s
Juditom, kerkom Ladislava Kerecsenvja i supruge mu Klare Frankapan. Na putu prema
Mikulovu u Moravskoj, gdje se imala obaviti svadba, 2. prosinca 1572. ban je u
Varadinu iznenada umro. Smrt je prouzroio ir iza uha kojeg je neki lijenik
razrezao, zalio korpionovim uljem i tako ranu rastrovao. Svadbena povorka
pretvorila se u tuan sprovod i alost hrvatskog naroda. Banovo tijelo bilo je iz
Varadina dopremljeno u Zagreb i pokopano u stolnoj crkvi.55
Smru bana Franje Slunjskog ostao je biskup Juraj Drakovi sam na elu Hrvatske,
nad kojom se opasnost zlokobno poveavala. Natjerani u oaj postupcima vlastele,
ustali su poetkom veljae 1573. seljaci u irokoj okolici Zagreba protiv svojih
tlaitelja. Brzim djelovanjem banske i plemike vojske pod vodstvom Gapara
Alapia, seljaci su bili potueni i nad njima je izvrena svirepa odmazda.
Ubojstvom seljaka nestalo je nekoliko tisua radnih ruku i smanjeni su javni
prihodi toliko potrebni za plaanje vojske i odravanje utvrda i gradova na
granici. Svjestan svoga poloaja, zamolio je ban Drakovi kralja da ga oslobodi
banske dunosti ili neka mu odredi sudruga u banovanju koji e voditi vojne
poslove. Traei najpogodniju osobu izbor je pao na kneza Jurja Zrinskog, sina
nekadanjega hrvatskoga bana i sigetskog junaka Nikole, ali on nije elio
prihvatiti bansku dunost.
Prilike u Hrvatskoj dobro su dole Osmanskom Carstvu, pogotovo stoje 7. oujka
1573. bio s Republikom Venecijom sklopljen mir, tako da su njegovi pogranini
sandakbegovi mogli tada svoje snage usmjeriti na provale i napade izmeu Une i
Kupe i sjeverno od Save. Mjeseca travnja spalili su Turci Sokol juno od Bihaa i
upali do Kirina kod Vrginmosta. Sredinom kolovoza nasrnuli su izmeu Kupe i Save,
odakle ih je protjerao ban Drakovi. Pismom od 1. rujna 1573. pozvao je kralj
Maksimilijan biskupa i bana Drakovia i Zagrebaki kaptol da budno paze i dobro
uvaju Hrastovicu kao prevaan grad u obrani od Turaka.56 Krae vrijeme zatim
etovali su Turci do Cazina, a od manjih upada nije bio poteen ni kraj izmeu
Save i Drave.57
Teke borbe s Turcima nastavljene su i 1574. godine. Prvih dana iza Nove godine
napali su Turci iz Bosne Krstinju, opljakali Utinju i stigli sve do Bovia. Isto
tako etovali su i do Klinca juno od Hrastovice, a stradale su i utvrde Greda i
Rosac, koje su bile spaljene. Poetkom oujka poveo je Ferhad-beg Sokolovi jaku
vojsku i provalio do Steninjaka, oplijenio okolicu grada i odveo oko 500 ljudi u
ropstvo. Isto tako udarili su Turci iz Pakraca na Ivani, gdje ih je ivaniki
kapetan Ivan Panovi potukao s malim snagama i rastjerao. Pritisak osmanske vojske
nije, meutim, na granici prestajao, ve su poetkom travnja Turci opet napali
Steninjak, pohvatali i zarobili oko 100 ljudi.58
Sve tee odolijevajui napadima osmanske vojske, sastao se 15. svibnja 1574.
Hrvatski sabor u Zagrebu i jednoglasno zakljuio da se sagrade dvije utvrde, jedna
kod Topuskog, a druga
51 Klaic, o.e., V, p. 354.
52 Lopasic, o.e., Starine JAZU 19, p. 33.
53 Sisic, Acta comitalia..., III, p. 345-348.
54 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 7,8.
55 Rattkay, o.e., p. 146.
56 Lopasic, Spomenici.., I, p. 20, 21.
57 Kriegsarchiv, Wien, Register 1573, p. 382, 383.
58 Ibidem, Expedit prothocollum Ao 1574, p. 36,37,51.
141
\
\ i
Stari grad Budaki, vano uporite u obrani Hrvatske
kod Bresta, gdje su inae Turci obiavali prelaziti preko Kupe. Osim toga da se
poprave i pojaaju tvrave Slunj, Turanj, Tounj i Herendi, a sjeverno od Save
Rasinja, Gradac i Vrbovec. Nadalje, da se na troak cijele Hrvatske uzdrava 240
haramija, od kojih e pod zapovjednitvom podbana 200 braniti utvrde i paziti na
prijelaze preko Kupe, a preostalih 40 haramija stra-ariti na Zagrebakoj gori i
Ouri (Ivanici) i progoniti i suzbijati Vlahe, koji su kao
turski martolozi hvatali i odvodili djecu iz Hrvatskog zagorja. Da se namakne
potreban novac za uzdravanje haramija, Sabor je takoer zakljuio da se u
Hrvatskoj plaa "dimnica" od jedne forinte od svakoga dimnjaka.59
Saborski zakljuci i poduzete mjere nisu ipak bitnije utjecali na ope stanje
obrane, mada su te mjere za gospodarski upropateno i prorijeeno stanovnitvo
znaile golemo optereenje. U srpnju 1574. etovali su Turci opet do Bovia i
odveli vei broj ljudi, a mjesec dana iza toga popalili sela ispod Petrove gore i u
okolici Steninjaka.60 Kudikamo bio je opasniji napad na Koprivnicu, ije su
podgrae Turci zapalili i bez uspjeha pokuali osvojiti tvravu.61 Priblino u isto
doba, Turci su ponovno pljakali i pustoili oko Steninjaka.62
Pogoravanjem prilika na granici, molbe za osloboenjem banske slube i ostavke
Jurja Drakovia na banski poloaj, rijeio je kralj Maksimilijan napokon 15.
listopada 1574. godine. Naime, kao njegova sudruga u banovanju postavio je kralj
Gapara Alapia i povjerio mu voenje vojnih poslova, koje biskup Drakovi nije
mogao sam obavljati. Na saborskom zasjedanju 19. prosinca u Zagrebu bio je Alapi
sveano uveden u bansku dunost, premda su stalei negodovali to njegovo
imenovanje nije posebnim kraljevim nalogom bilo proglaeno staleima, redovima i
cijelom narodu. Obrana zemlje bila je staleima i na tom zasjedanju glavni predmet
rasprave, pa je bilo zakljueno da se obnovi i pregradi Koprivnica, utvrdi
Letovani na Kupi i podignu ograde oko Ivania i Krievaca.63
Uoi zasjedanja Hrvatskog sabora, umro je 12. prosinca 1574. sultan Selim II. i
naslijedio ga je njegov ratoborni sin Murad III. Novoga sultana sporazum o primirju
nije obvezivao, tako da je kralj Maksimilijan morao obnoviti pregovore o produenju
primirja. Od tih pregovora Hrvatska nije imala nita, jer su pogranini
sandakbegovi, ovisno o vremenskim prilikama i raspoloivim vojnim snagama,
napadali i provaljivali kao da primirje nije ni sklopljeno.
Ve prvih dana 1575. etovao je Ferhad-beg oko Cetina i stigao do Budakog na
rjeici Radonji. Tu gaje saekao krajiki potpukovnik Hans Auersperg i 7. sijenja
upustio se u bitku. Opkoljen sa svih strana bio je Auersperg tako strahovito
potuen, da se jedva bijegom spasio od propasti.64 Pod tekim dojmom poraza i
odavno natjerano u oaj, naputalo je stanovnitvo taj prostor i odlazilo u
sigurnije krajeve, naroito u Koruku, tajersku, Austriju i zapadnu Ugarsku.65
Turske provale i napadi u kojima je stradala okolica Ivania, urevca, Koprivnice
i Hrasto-vice, smjenjivali su se jedni za drugim. U rujnu 1575. pokuao je Ferhad-
beg osvojiti Biha.
59 ii, Acta comitialia.., III, p. 409-414.
60 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 38.
61 Hammer, o.c, IV, p. 613.
62 Kriegsarchiv, Wien, Expedit prothocollum Ao 1574, p. 47
63 ii, Acta comitialia.., III, p. 427-432.
64 Kriegsarchiv, Wien, Expedit prothocollum Ao 1575, p. 12-14.
65 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 39.
142
Kad mu to nije uspjelo, produio je s vojskom prema rijeci Kupi. Kod Budakog ekao
je Ferhad-bega zapovjednik hrvatske krajine Herbart Auersperg. Njegove snage bile
su neusporedivo slabije i malobrojnije daje upravo bilo nerazumno zapoinjati
bitku. Pouzdajui se u osobnu hrabrost i vjerujui u ratnu sreu, nasrnuo je
Auersperg na Turke i tri puta potisnuo njihov prvi bojni red, da bi u sudaru s
glavninom Ferhad-begove vojske izgubio ivot i bitku. Samo nekolicina vojnika iz
njegove pratnje uspjela se probiti s bojita i bijegom spasiti ivot. Kad je bitka
bila zavrena, stigla je krajika vojska na bojite, ali su je Turci jednostavno
pregazili i satrli. Svoje prethodnice poslao je tada Ferhad-beg do Metlike, gdje su
opljakale 16 sela i zarobile nekoliko stotina mukaraca, ena i djece. Ovjenan
ratnom slavom i natovaren bogatim plijenom, vratio se 24. rujna Ferhad-beg u Bosnu.
Na putu prema Bosni pojedini odredi njegove vojske pljakali su okolicu Steninjaka
i Kamenskog, da bi tom prilikom zaposjeli Bilu Stinu na lijevoj strani Une.66
Poraz kod Budakog imao je dalekosene posljedice, a osvajanje Bile Stine i
stvaranje vojnog uporita znailo je snaan turski iskorak prema rijekama Mrenici,
Korani i Kupi. Zadobivenu prednost i slabljenje hrvatske obrane, osmanska je vojska
obilno koristila i poveavala pritisak zapadno od Une, napadajui istodobno prostor
izmeu Save i Drave. Poetkom sijenja 1576. opljakali su Turci iz Moslavine i
Velike (Kraljeve) neko selo pored Save i odveli u ropstvom oko 80 ljudi. Sredinom
istoga mjeseca etovali su Turci iz Bosne oko rijeke Korane, gdje su pohvatali
nekoliko desetaka ljudi. Mjesec dana kasnije pokuali su osvojiti tvravu urevac
u Podravini, odakle su bili prisiljeni na povlaenje. Potkraj veljae stigle su
turske etovoe u okolicu Steninjaka i Ostroina, da bi uz pljake i pustoenja
odvele sa sobom gotovo tri stotine ena, djece i mukaraca. Okupivi snanu vojsku,
napao je Ferhad-beg u travnju Hrastovicu, ija posada je izdrala i odbila etiri
juria osmanske vojske. Neuspjeh pod Hrastovicom nadoknadio je Ferhad-beg
osvajanjem utvrde Pei (Pecki), gdje je dao pogubiti vei broj ljudi, a preostalo
stanovnitvo odveo u Bosnu kao ratno roblje. Slobodno krstarei u veim ili manjim
skupinama vojske izmeu Une i Kupe, negdje sredinom lipnja 1576. osvojili su Turci
na prevaru Buim, stari i tvrdi grad grofova Keglevia. Neposredno zatim bila je
napadnuta tvrava Gvozdansko, na koju su Turci tri dana juriali i pokuavali
slomiti obranu, ali je opsjednutom gradu pravodobno stigla pomo/'7
Poslije manjeg predaha nastavili su Turci vojno djelovanje, tako da su najprije
zauzeli Hojsiev Gradac, a 18. srpnja 1576. u noi prevarom Cazin. Nakon toga
udarili su na Ostroac, bezuspjeno juriajui na tvravu cijeli dan.
Uz pomo osmanske vojske iz Ugarske poli su istodobno i Turci iz Poekog sandaka
na etovanje prema Varadinu. Za njihov dolazak saznala je krajika posada iz
urevca, na prikladnom mjestu ih saekala i razbila, vie od 300 vojnika ubila i
zarobila.
Izvodei napad za napadom nije se Ferhad-beg smirivao, ve je 30. kolovoza bio
napadnut Biha, odakle su Turci odveli 32 zarobljenika. Mjesec dana kasnije pao je
u njihove ruke Podzvizd, a nedugo zatim bili su izgubljeni Gornja i Donja Kladua,
Bojna i Sraica, dok je plamen progutao Hresno.68 Prvih dana studenoga etovala je
Ferhad-begova vojska oko Steninjaka, gdje je ubila 35 i zarobila 147 ljudi.
Pljake i pustoenja nastavila je ona i u prosincu 1576. oko Skrada i uz rijeku
Koranu i ponovno oko Steninjaka, sustavno lomei obrambene snage Hrvatske i
pretvarajui njezina vojna uporita na tom prostoru u otoie okruene pustoi.69
Padom Buima, Cazina, Podzvizda i obiju Kladua, bio je izgubljen hrvatski prostor
izmeu Une i rjeice Gline, pa se crta obrane zlokobno pribliavala toku rijeka
Korane i Kupe. Na jugu Hrvatske drale su krajike posade Ripa, Sokol, Biha,
Izai, Ostroac, Mutnicu, Drenik i Trac, zapravo, uski pojas preko kojeg je
osmanska vojska nesmetano etovala i provaljivala. Osim prostornih gubitaka, loem
stanju obrane pridonosila je takoer neizvjesnost o izboru i postavljanju novoga
bana, jer su biskup Drakovi i Gapar Alapi jo u proljee
66 Radi, Paul von, Herbard VIII. Freiherr zu Auersperg, Wien 1862, p. 326;
Isthaunffy, o.c, Lib. XXV, p. 335, 336.
67 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 40, 41; ii, Acta comitalia.., III, p. 474,
475.
68 Lopai, Spomenici.., I, p. 23, 24.
69 Idem, o.c. I, p. 24.
143
r.*'* 1576. zatraili od kralja Mak-
similijana da ih razrijei banske dunosti. Bansko dosto--janstvo i poloaj bili su
tada ponueni iskusnom vojskovoi Krsti (Christophoru) Ung-nadu, ije uvjete kralj
nije elio prihvatiti. Trailo se obostrano prihvatljivo rjeenje, ali 12.
listopada 1576. umro je kralj Maksimilijan i naslijedio gaje njegov sin Rudolf II.
Pitanje banske stolice ostalo je tako nerijeeno, pa je novi kralj 22. listopada
zamolio Drako-via i Alapia neka u granicama svojih mogunosti i dalje Ruevine
Gvozdanskog, poprita stravinog umiranja u borbi protiv osvajaa banuju
Pregovori kraljevih poslanika
dobro su napredovali u Istanbulu i 25. prosinca 1576. bilo je sklopljeno primirje
na osam godina. Isto kao prije i to je primirje, na koje se Ferhad-beg i ostali
osmanski krajinici nisu ni obazirali, za Hrvatsku bilo daleko od stvarnosti.
Ulazei u 1577. godinu, prva crta obrane u Hrvatskoj vodila je od Drave preko
urevca, Virja, Novigrada, Topolovca, Sv. Ivana abno, Cirkvene, Gradeca, Vrbovca,
Bojakovine, Lupoglava, Ivania, Lekenika, Siska, Blinje, Zrina, Gvozdanskog,
Vranograa, Kladue, Pei, Mutnika, Ostroca, Bihaa, Ripa, Sokola, Izaia,
Drenika, Trca, Strulia, Slunja, Plakog, Modrua, Brinja i Otoca, do morske
obale kod Senja. Posade tih gradova i utvrda sastojale su se od 2 170 konjanika i
pjeaka.70 Na drugoj strani, nasuprot njima stajala je nekoliko puta brojnija i
nadmonija osmanska vojska, iji su izvori ljudstva i materijalnih dobara bili
neusporedivi.
elei, meutim, jo vie poveati pritisak na jug Hrvatske, osmanske su vlasti
nastupom proljea 1577. u opustoene krajeve Like i Krbave poele naseljavati
Vlahe. Obavijeten o tome naredio je 7. lipnja kralj Rudolf nadvojvodi Ernestu da
se Vlasi protjeraju. Desetak dana kasnije s tim su nalogom bili upoznati krajiki
zapovjednici, koji su vie u potaji nego javno trebali prikupiti vojsku i hranu i
potom udariti na Turke.71 Meutim, lake je to bilo rei nego uiniti, jer su
Ferhad-begove snage odmah prele u napad, pa je nekoliko stotina konjanika
pustoilo okolicu Steninjaka. Isto tako harala je osmanska vojska u srpnju i
kolovozu oko Bihaa, zatim ponovno u okolici Steninjaka i Kneje. Osobno predvodei
vojsku osvojio je Ferhad-beg do 29. rujna silom, predajom ili izdajom, Podzvizd,
Pei, Sturli, Ajti, Bojnu, Sraicu i obje Kladue. Tom prilikom pokuali su Turci
osvojiti jo i utvrde Hresno i Smrkovi, ali su njihovi napadi bili odbijeni.
Poetkom listopada poslao je Ferhad-beg jaku vojsku do rijeke Korane, koja je
pljakala i palila sela uz Koranu, dok je sam napao tvravu Gvozdansko. Prisiljen
na povlaenje od Gvozdanskog usmjerio je Ferhad-beg svoje snage tada na Ostroac i
13. studenoga bila je tvrava osvojena.72 Uoi osvajanja Ostroca upala je osmanska
vojska 5. studenoga blizu Topuskog, gdje je zapalila utvrdu Mazin, koju je bio
podigao biskup Draskovic radi obrane svoga imanja oko Topuskog.73
Prikupivi nove snage, iz Ostroca je Ferhad-beg krenuo na Zrin, i poslije krae
opsade bio je 20. prosinca 1577. Zrin osvojen.74
70 Idem, o.c, I, p. 33-40.
71 Idem, o,c.,\.,p. 30,31.
72 Idem, o.c, I, p. 24, 25.
73 Staats u. Hofarchiv, Wien, Turcica Ao 1577.
74 /3a/, o.c, V, p. 413.
144
Grad i tvrava Zrin, po kojem su knezovi ubii dobili pridjevak Zrinski
Ponesen uspjesima svoga o-ruja, uoi Boia stigao je Ferhad-beg opet do Gvoz-
danskog, kojeg su Turci drali nekoliko mjeseci u opsadi, onemoguavajui tako
dopremu hrane i streljiva braniteljima grada. Osim oskudice u hrani i streljivu
nedostajala je u gradu i voda. Gradska posada sastojala se od priblino 300 vojnika
i ljudi sposobnih za oruje kojima su zapovijedali iskusni ratnici i kapetani:
Stjepan Doktori, Nikola Oegovi i Andrija Stepi. Iznurena dugotrajnom opsadom,
posada je u Gvozdanskom ve danima gladovala i patila od ei i studeni. Psi, make
i sve drugo to se pojesti moglo bilo je ve pojedeno, a za ogrjev je koriteno sve
to je gorjeti moglo. Odbijajui turske napade i jurie, mnogi branitelji grada
bili su ranjeni, a od gladi, ei i zime posve iznemogli. Na Ferhad-begov poziv da
se predaju, odgovorili su da e radije umrijeti nego se sramno predati. Vrlo
prorijeeni u obrani, gotovo s posljednjim dahom ivota u sebi, odbili su
branitelji grada turske jurie 11. i 12. sijenja 1578. Da bi konano slomio otpor
obrane, naredio je Ferhad-beg da se oko ponoi izvede sveopi juri na grad. Ali na
iznenaenje osmanske vojske, odmah nakon ponoi bila su u gradu pogaena sva
svjetla. Prestale su takoer gorjeti i straarske vatre i vie nije bilo uti
glasa. Mislei da je posrijedi ratna varka, odgodio je Ferhad-beg napad do zore 13.
sijenja.
Kad su se Turci u zoru poeli pribliavati gradu, nitko se od branitelja nije
pojavio na zidovima niti je planula puka. Stigli su tako i do gradskih vrata, ali
se ni tada nitko nije oglasio. Nasrnuvi silovito na vrata, upali su u grad i
ostali osupnuti prizorom koji su zatekli. Nigdje iva stvora, ni mrvice hrane, ni
kapi vode. Svuda samo blijedi leevi izranjavanih, izgladnjelih i smrznutih ljudi
koji su svjesno poli u smrt. Duboko potresen nevienim prizorom, naredio je
Ferhad-beg da se mrtvi pokopaju po kranskom obredu uz vojne poasti.75
Obrana Gvozdanskog i njezin ishod nadmaili su sve ratne strahote s kojima su se
Hrvati nosili gotovo dva stoljea branei svoj opstanak u borbi protiv Osmanskog
Carsta. U suodnosu i nasuprot stvarnosti ina branitelja grada, sve antike
tragedije doimaju se jednostavno kao izazovno duhovno tivo u kojem se isprepliu
osobne strasti i sudbine na granici mogueg i nestvarnog u iskazivanju moralnih i
ljudskih vrlina. Posada u Gvozdanskom svojim je ivotom tvorno pokazala i potvrdila
snagu i veliinu moralnih, duhovnih i ljudskih vrijednosti u kojima se istodobno
zrcalio i sam duh naroda kojem je ona pripadala. Izjednaujui pravo na opstanak,
slobodu i smrt, u Gvozdanskom je samo smrt mogla biti pobjednik. Svjesno i u mukama
odlazei u nepovrat, sudionici tih vie nego stravinih zbivanja nisu ni slutili da
e, zapravo, umrijeti poslije smrti, a smrtni udarac zadat e im vlastiti narod
koji nije naao za shodno da ih sauva od zaborava i pretvori u vjeiti plamen i
spomenik odlunosti, hrabrosti i slobode, kao jednoj od znaajki svoga povijesnog
bia.
Shvativi daje osvojio mrtvi grad, vieno i doivljeno potiskivao je Ferhad-beg
novim ratnim pothvatima i osvajakim planovima. Dok se nalazio jo pod Gvozdanskim,
napala je osmanska vojska Budaki i upala u okolicu Steninjaka, palei i
pljakajui kue, odvodei ljude i stoku.r' Ni mjesec dana iza toga, nasrnuli su
Turci opet na sela u okolici Steninjaka, odakle su odveli vie stotina ljudi u
zarobljenitvo.77
75 Idem, o.c, V, p. 413,414.
76 Lopai, Spomenici.., I, p. 25.
77 Idem, o.c. I, p. 25.
145
ti*
Gubitak Ostroca, Cazina, Buima, Zrina i Gvozdanskog, napokon, su primorali kralja
Rudolfa da se odlunije zauzme za obranu Hrvatske, a preko nje i austrijskih
pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske. Prvi korak u tom smjeru bilo je
postavljanje Krste Ungnada za hrvatskog bana, koji je na zasjedanju Sabora 6.
veljae 1578. u Zagrebu bio sveano uveden u bansku dunost.78 Drugi, daleko
vaniji i dalekoseniji korak bilo je 12. rujna 1577. povjeravanje i 25. veljae
1578. predaja cjelokupne uprave nad krajitem u Hrvatskoj, kraljevu stricu
tajerskom nadvojvodi Karlu. U datim uputama, kako uspostaviti i organizirati Vojnu
granicu na tom prostoru, kralj se odrekao svih davanja iz Koruke, Kranjske i
tajerske to ih je on tada primao, koja e ubudue nadvojvoda upotrijebiti za
plaanje i uzdravanje krajike vojske. Osim toga, dobio je nadvojvoda Karlo pravo
da u Grazu osnuje Ratno vijee, u koje e Koruka i Kranjska birati 2 a tajerska 3
lana. Nadalje, sve generale, kapetane i druge asnike u Vojnoj granici moe
nadvojvoda sam imenovati, uz prethodni izvjetaj kralju. tovie, u kraljevo ime
morao se u vojnim poslovima pokoravati nadvojvodi i hrvatski ban i njemu podreena
vojska. Isto tako i svi stalei u zemlji i sva vojska pozvana na opi ustanak u
obrani protiv neprijatelja.79
Na temelju tako dobivenih ovlatenja bio je samostalnosti Hrvatske i banskoj vlasti
zadan teak udarac. U ostacima ostataka Hrvatske stvoren je na taj nain izdvojen
prostor, ije se vrhovno vojno zapovjednitvo nalazilo izvan Hrvatske. Banska vlast
jedva daje imala ikakav utjecaj na taj prostor, niti se mogla mijeati u izbor
vojnih zapovjednika. Zahvaljujui tome vojni zapovjednici iz austrijskih pokrajina
preuzimaju vodeu ulogu i potiskuju hrvatske ratnike, koji uglavnom obnaaju nie
asnike dunosti. Zajedno s njima prodire i njemaki jezik, da bi ubrzo postao i
slubeni na tom prostoru. Razuivanje Hrvatske i njezina povijesnog bia doseglo je
tako zavrni stupanj. Posljedice toga ina bile su katastrofalne za gospodarski,
kulturni i politiki razvoj hrvatskog naroda, i odredile su njegovu povijesnu
sudbinu u idua tri stoljea.
Raspravljajui vrlo dugo to uiniti i kako zaustaviti osmansku vojsku na granici
Hrvatske, zakljuili su i odluili kranjski, tajerski i koruki stalei na Saboru
u Brucku na Muri da se juno od Save i Kupe, odnosno u Hrvatskoj vojnoj granici,
uzdrava 2 435 vojnika, a sjeverno od Save ili u Slavonskoj vojnoj granici 2 700
vojnika uz godinji troak od 313 344 forinta. Udarnu snagu te vojske na obje
krajine inilo je 1 200 lako i s pukama naoruanih konjanika. Osim manjeg broja
strijelaca (arkebuzira) i viih vojnih zapovjednika, sva ostala vojska sastojala se
od hrvatskih pjeaka, odnosno haramija. Osim trokova za uzdravanje vojske,
stalei su takoer odobrili 420 000 forinti za popravak nekih tvrava i za gradnju
posve nove i vrlo jake tvrave koja e moi suzbijati osmanske napade. Svoje odluke
i zakljuke priopili su poslanici stalea nadvojvodi Karlu 1. oujka 1578.
godine.80 Istoga dana izdao je nadvojvoda Karlo naputak
0 vojnom redu za pjeake i konjanike u Vojnoj granici. Prema tom naputku svi
krajiki vojnici morali su poloiti prisegu vjernosti kralju i nadvojvodi Karlu, te
se bez ikakva pogovora pokoravati svojim kapetanima i ostalim vojnim
zapovjednicima. Drukije reeno, za njih nije postojala vlast hrvatskog bana i
Hrvatskog sabora, niti su oni bili duni iskazati vjernost najviim dravnim
1 upravnim tijelima naroda na ijem su prostoru ivjeli i kojem su pripadali.
Za neposluh, krae, otimaine, samovoljno etovanje, spavanje na strai,
zaboravljanje lozinke, izbjegavanje vojne slube, urovanje s neprijateljskom
stranom i naputanje bojnog reda, krajinici su kanjavani tjelesnim i novanim
kaznama i gubitkom ivota. Od rijeke Drave do morske obale dijelilo se graniarsko
podruje na Koprivniku, Krievaku, Ivaniku, Hrastoviku, Bihaku, Slunjsku,
Ogulinsku i Senjsku kapetaniju. Pjeaci su bili odjeveni u narodnu nonju,
naoruani kopljem, sabljom, bodeom, mlatom ili bojnom sjekirom. Odjea konjanika
sastojala se od izama, jahaih hlaa, koulje i kratkog haljetka, prsnog oklopa i
kacige. Naoruani su bili kopljem, titom, sabljom, bodeom, bojnom sjekirom ili
mlatom, a manji dio i kratkim pukama. Svi graniarski vojnici morali su biti
zdravi, mladi i snani, dobro uvjebani i vini oruju.81
78 ii, Acta comitialia.., IV, p. 3.
79 Lopai, Spomenici.., I, p. 48-51, 56-60.
80 Idem, o.c. I, p. 60-62.
81 Afe/n, o.c. I, p. 33-40,65-71.
146
Tvrava Karlovac (tlocrt), sagraena 1579. prema planu vojnog graditelja Matije
Gambona
Preustrojavanje vojnog krajita u Hrvatskoj, iskoristio je Ferhad-beg za nove
napade. Poetkom travnja 1578. bio je osvojen Drenik, a uskoro zatim neuspjeno su
Turci juriali i na tvrdi grad Dubovac. U isto vrijeme nahrupila je osmanska vojska
iz Slavonije na Koprivnicu, zapalila kue u podgrau i opustoila okolna sela
Ivanec, Koledinec i Buzinec, odakle je odvela manji broj ljudi i otela svu stoku.
Drei u stalnoj napetosti granino podruje, pokuali su Turci 14. svibnja zauzeti
tvravu Topusko, na koju su bijesno pucali i uzalud juriali. Na povratku od
Topuskog, ojaani veim brojem konjanika i pjeaka, saekali su oni 22. svibnja kod
Drenika novog zapovjednika Hrvatske granice Johanna Auera Ferabergera, koji se
vraao iz Bihaa nakon stoje grad opskrbio hranom i streljivom. Iskusan u borbi s
Turcima i osobno vrlo hrabar, Femberger je posve razbio osmansku vojsku, pohvatao i
poubijao nekoliko stotina turskih vojnika.82
Na turske provale i napade odluio je nadvojvoda Karlo odgovoriti dobro
pripremljenom vojnom koja e vratiti Turke do rijeke Une. O toj zamisli izvijestio
je hrvatske stalee na saborskom zasjedanju 15. srpnja 1578. u Zagrebu zapovjednik
Slavonske granice Vid Hallek. Stalei su prihvatili tu zamisao i zakljuili da se
do 6. kolovoza okupi vojska u taboru bana Krste Ungnada kod Odre u Turopolju.
Oekujui mnogo od te vojne, stalei su takoer odobrili i dali hranu za vojsku,
rijeili pitanje prijevoza topova iz Varadina i Zagreba na bojno polje i odredili
radnike za popravak i utvrivanje Koprivnice, Ivania, Krievaca, Graca, Topolovca
i Cirkvene. Iskazujuu punu podrku planiranoj vojni, stalei su pritom jasno rekli
da se hrvatski ban ne moe podrediti bilo kojem vojskovoi bez povrede banske asti
i starodrevnih prava i sloboda Hrvatske.83 Iznosei taj stav stalei su, zapravo,
otvoreno negodovali protiv politike nadvojvode Karla, koji je skoro cijelu Hrvatsku
podvrgao svojoj vlasti. Izmeu redaka to se negodovanje odnosilo i na bana Ungnada
jer nije potjecao niti je ulazio u red hrvatskih stalea.
82 Idem, o.c. I, p. 25, 26.
83 ii, Acta comitialia.., IV, p. 8-13.
147
Nadvojvoda Karlo tajerski, osniva Vojne granice u Hrvatskoj koja se dijelila na
Hrvatsku i Slavonsku granicu
Okupljanje vojske izvreno je u predvienom roku, a zapovjednitvo nad njom
povjerio je nadvojvoda Karlo korukom zemaljskom kapetanu grofu Georgu
Khevenhiille-ru. Ojaana sa 18 topova njegova se vojska sastojala od vojnika iz
Koruke, Kranjske, Gorice i austrijskog dijela Istre. Pod zastavom bana Ungnada
naao se takoer priblino isti broj konjanika i pjeaka. Obje vojske trebale su se
nai u Slunju i odatle krenuti protiv osmanskih snaga. Meutim, prije nego to su
te vojske stigle do Slunja i zapoele vojni pohod, preoteo je Turcima oko 1.
kolovoza Cazin i Ostroac zapovjednik Hrvatske granice Johann Fernberger, vraajui
se po drugi put iz Bihaa nakon to je grad opskrbio hranom i vojnim potreptinama.
Muno se probijajui od Slunja opustoenim krajem, stigli su 21. kolovoza
Khenvenhuller i Ungnad u Drenik i nastavili put prema Bihau. Napredovali su vrlo
sporo zbog premorenosti vojske i jo slabije prehrane i nedostatka pitke vode. Pred
njima se povlaio Ferhad-beg do 4. rujna ekajui da se ta vojska, suoena s
potekoama, sama od sebe pone osipati i gubiti svaku nadu u bilo koji vojni
uspjeh. Kad je meu vojnicima izbila i crijevna zaraza, vie nije bilo sumnje da se
odmah mora zapoeti s povlaenjem i da je vojni pohod propao. Pratei stalno na
odreenoj udaljenosti to se u protivnikom taboru deava, poeo je tada Ferhad-beg
polako napredovati, putajui Khevenhullera i Ungnada da se povuku. Dobivi u
meuvremenu pojaanje, napao je Ferhad-beg Cazin i 1. listopada opet ga osvojio, a
dva dana kasnije pao je u njegove ruke i Ostroac.84
Neuspjela vojna potvrdila je nadmo osmanskih snaga i daje prostor izmeu rijeka
Korane, Mrenice, Kupe i Une izgubljen.
Jo dok je trajala ta vojna, 17. kolovoza preli su Turci iz Berzence, Babocse i
Barcsa Dravu blizu Koprivnice i napali tvravicu Drnje, koju su poslije estoke
paljbe i juria osvojili i spalili, a manji broj ljudi pohvatali i zarobili. U
pomo Drnju pohitalaje iz Legrada jedna eta konjanika kneza Jurja Zrinskog koja se
poput oluje sruila na Turke, mnoge poubijala i zarobila, tako da ih se malo
spasilo bijegom. Tri dana nakon toga napao je Ferhad-beg iz Pakraca selo Kopinac
(Kupinovac) kod Bjelovara i odatle odveo sve ljude i stoku. Za njim se u potjeru
dao zapovjednik Slavonske granice Vid Hallek, sustigao ga na rijeci esmi i razbio,
oslobodio zarobljenike i preoteo stoku.85
Johann (Ivan) Fernberger, zapovjednik Hrvatske granice koji je prvi imao sjedite u
novosagraenoj tvravi u Karlovcu
84 Lopai, Spomenici.., I, p. 25, 26.
85 Idem, o.c. I, p. 26.
148
Premda u nepovoljnim okolnostima, elio je nadvojvoda Karlo da se odluka o gradnji
vojne tvrave donesena u Brucku im prije i ostvari. Temeljno pitanje bilo je na
kojem je mjestu graditi, kako bi najvie pridonijela jaanju obrane i titila iri
prostor od turskih provala i napada. Vjerojatno prema savjetu vojnih strunjaka,
ponajprije potpukovnika Fernbergera, odluio je nadvojvoda da se tvrava podigne
blizu utoka Korane u Kupu ispod grada Dubovca. Pripremni radovi za njezinu
izgradnju poeli su ve u ljeto 1578., o emu je nadvojvoda Karlo 2. rujna
izvijestio kralja Rudolfa.86 Usporedo s tim poslovima odvijala se na morskoj o-bali
i obnova Baga, starog grada bana Ivana Karlovia. Pismom od 14. veljae 1578.
upozorio je senjski kapetan Gapar Raab nadvojvodu Karla, da nipoto ne bi bilo
opravdano razoriti grad Bag ili Scrisu, kako to, zapravo, eli Venecija, jer bi
tada Turcima bio otvoren put do Senja, pa ga upravo zbog toga valja obnoviti.87
General Vid Hallek'zapoviednik Slav0nske sranice
Zapoinjui izgradnju nove tvrave nije,
meutim, nadvojvoda Karlo zatraio miljenje Hrvatskoga sabora niti je dobio
suglasnost vlasnika zemljita kneza Jurja Zrinskog. Istom kad je knez Zrinski
pristao prodati zemljite uz primjerenu cijenu, obratio se 22. oujka 1579.
nadvojvoda Saboru da odredi radnike, kola i zaprege za gradnju tvrave. Sabor je 3.
svibnja odrao zasjedanje u Zagrebu i zakljuio da kmetovi s imanja Ozalj,
Petrovina, Slaveti, Turanj i Jastrebarsko, kao i kmetovi s plemikih imanja na
desnoj strani Kupe, besplatno rade na izgradnji tvrave. to se tie mjesta njezine
gradnje, stalei su izrazili miljenje da nova tvrava ba i nee posluiti obrani
Hrvatske, pogotovo ako se ima na umu donji tok rijeke Kupe i mogunost prodora
osmanskih snaga u Turopolje. S obzirom na to bilo bi moda bolje da nadvojvoda
pojaa utvrdu i posadu u Brestu, umjesto da gradi novu tvravu podno Dubovca. Za
gradnju nove tvrave bila bi svakako prikladnija Kneja kod Steninjaka, a kao
sjedite zapovjednika Hrvatske granice mogao bi posluiti grad Topusko, kojemu
zapravo nedostaje samo krov.
Da bi se u to kraem roku dovrilo i utvrivanje Koprivnice, stalei su takoer
zakljuili da odreeni broj kmetova iz cijele Varadinske upanije iskopa obrambeni
jarak i podigne nasip oko grada. Na isti nain neka to uine i kmetovi iz
Zagrebake upanije postavljanjem ograda i zapreka u Brestu, Letovaniu, Hergoviu,
Gorici, Pranu, Sredikom, Brikievini, iinecu, Miljenoviu, Degoju,
Augutanovecu, Svetom Jakobu (Gazi) i Reici, gdje su inae Turci obiavali
prelaziti preko Kupe. Ali kako je u cijeloj Hrvatskoj u to vrijeme vladala silna
glad, na te poslove krenut e oni tek 1. kolovoza 1579. kada se poanje penica,
ra i jeam i bude novoga kruha.88
Na miljenje hrvatskih stalea nije se nadvojvoda Karlo ni osvrtao, ve je 13.
srpnja 1579. i slubeno zapoela gradnja nove tvrave, u ije su temelje graditelji
navodno ugradili 900 glava ubijenih osmanskih vojnika koji su prole godine
stradali u opsadi Dubovca. Zahvaljujui velikom broju radnika, gradnja tvrave brzo
je napredovala, tako da je do 2. rujna vei dio bedema bio sagraen, a ve 4.
listopada smjestio se u gotovoj tvravi potpukovnik Johann
86 Idem, o.c, I, p. 73,74.
87 Idem, o.c, I, p. 55, 56.
88 ii, Acta comitalia.., IV, p. 28-32.
149
Barun Jobst Joseph Thurn, Barun Andrija von Auersperg,
zapovjednik Hrvatske granice 1584. zapovjednik Hrvatske granice 1589.
Fernberger. Nova tvrava dobila je ime po nadvojvodi Karlu "Karlstadt", odnosno
Karlovac, kao to je obnovljeni stari grad Bag na isti nain dobio ime Karlovbag
ili Karlobag.9"
Gradnju tvrave Ferhad-beg nije ometao, nego je popravljao Zrin, Gvozdansko, Buim,
Cazin i Ostroac, dovlaio u tvrave topove i postavljao vojne posade. Pokrete
njegovih snaga budno je pratio potpukovnik Fernberger i nije dopustio nikakvo
iznenaenje. etovanje manjih razmjera na granici izvrili su Turci jedino iz
Poege i Pakraca do Topolovca kod Krievaca i urevca, ali su oba puta bili
suzbijeni i protjerani.1,1
Krajem listopada 1579. imenovao je nadvojvoda Karlo Weikharda Auersperga
zapovjednikom Hrvatske granice, a 6. studenoga unaprijedio ga u in pukovnika.'2
Novi zapovjednik trebao je stalno boraviti u Karlovcu na elu posade od 800
konjanika i pjeaka. Pod njegovim zapovjednitvom bili su kapetani u Hrastovici,
Bihau, Slunju, Ogulinu i Senju s ukupno 2 485 vojnika. Senjskoj kapetaniji
pripadale su tvrave i utvrde: Senj, Karlobag, Ledenice, Trsat, Brlog, Otoac i
Brinje. Ogulinska kapetanija obuhaala je Ogulin, Modru i Sveticu (kod Josipdola),
dok su Slunjsku kapetaniju inili gradovi i utvrde Slunj, Dabar, Jesenica, Cetin i
Trac. Bihaka kapetanija sastojala se od Bihaa, Izaia i Ripa, a Hrastovika
kapetanija od Hrastovice i Srednjeg Graca.
Pod neposrednim Auerspergovim nadzorom bili su gradovi i utvrde: Budaki, Hresno,
Petrova Gora (nekad pavlinski samostan), Smrkovi, Donja Kladua i Blagajski
Turanj, a mogao je zaposjesti: Blinju i Vinodol kod Hrastovice, Bojnu, Vranogra,
Gornju Kladuu, Klju na Korani, Plaki, Prozor kod Otoca, Perui u Lici i Sokol
kod Bihaa, ili razoriti ako ih njihovi vlasnici ne mogu odravati i braniti."
89 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 46.
90 Idem, Spomenici.., I, p. 94.
91 Lopai, Spomenici.., I, p. 26.
92 Idem, o.e., I, p. 92.
93 Idem, o.e., I, p. 76-80.
150
U Ivanikoj, Krievakoj i Koprivnikoj kapetaniji koje su inile Slavonsku
granicu, pod zapovjednitvom pukovnika Vida Halleka bilo je tada 1 794 vojnika. Ta
je vojska bila rasporeena u vojnim utvrdama i tvravama: Kri, Ivani, Remetinec,
Gradec, Cirkvena, Sv. Ivan abno, Sv. Petar vrstec, Krievci, Topolovac,
Varadinske Toplice, Ludbreg, Rasinja, elekovec, Drnje, Koprivnica, Novigrad i
urevac.94 Gledano u cjelini, na obje Granice, poev od Drave do morske obale
ukljuivo s posadom u Varadinu, bilo je svega 4 300 vojnika. Njihov raspored na
kljunim tokama obrane sam za sebe govori i svjedoi stoje od Hrvatske ostalo i
dokle se pruala sjena osmanske vlasti. Cijela Bihaka kapetanija okruena pustoi
ovisila je o dopremi hrane i streljiva, ija dostava je znaila pravu vojnu
pustolovinu s posve neizvjesnim ishodom. U takvim okolnostima bilo je pitanje
koliko dugo i hoe li ona uope moi opstati.
Miljenje hrvatskih stalea o mjestu gradnje vojne tvrave pokazalo se uskoro
opravdanim, kad je 29. lipnja 1580. Ferhad-beg provalio u Turopolje, pohvatao
mnotvo ljudi i stoke i nesmetano se vratio u Bosnu. Vjerojatno u dosluhu s Ferhad-
begom napali su Turci i urevac, a 6. srpnja juriali su od jutra do 4 sata
poslije podne na tvravicu Sv. Ivan abno. Desetak dana iza toga poslao je Ferhad-
beg svoje snage iz Kostajnice, koje su prele preko Gline i opljakale sela Reice
i Lipje na Kupi. Gonei na povratku mnotvo stoke i nekoliko stotina zarobljenih
ljudi, za njima se iz Karlovca u potjeru dao pukovnik Weikhard Auersperg, sustigao
ih i potukao i preoteo sav plijen. Loe sree bio je i pakraki sandakbeg Ali-beg
nakon stoje pustoio Turopoljem, jer gaje na povratku porazio ivaniki kapetan Ivan
Panovi, oteo est zastava i zarobio vie konja.55 Jo nesklonija sudbina bila je
Ferhad-begovom nasljedniku na elu Poekog sandaka Skender-begu, sinu Ulama-pae.
U rujnu 1580. poao je Skender-beg na Novigrad i Drnje, odakle bi mogao neposredno
ugroavati Koprivnicu i pustoiti okolicu Varadina. Ali nekako u isto vrijeme
krenuli su Juraj Zrinski, Baltazar Batthyany, Franjo Nadasdy i koprivniki kapetan
Hans Glaubitzer na etovanje u Poeki sandak. Kada su 29. rujna stigli do
popaljenog Klotra i zastali da se malo odmore, primili su obavijest da im u susret
ide osmanska vojska. im je Skender-beg doznao o njihovu dolasku, odmah je postavio
svoje snage u bojni red. Nakon otrog naleta sjedne i druge strane bitka se vodila
neodluno, dok nije Skender-beg bio ubijen. Prestraeni njegovom pogibijom i
gubitkom ostalih zapovjednika, Turci su poeli poputati, a zatim nagrnuli u bijeg.
Na bojnom polju ostalo je leati gotovo 250 osmanskih vojnika, a vie od 400 bilo
ih je na bijegu pohvatano i zarobljeno. Mrtvom Skender-begu pobjednici su odrubili
glavu i zajedno s otetim ratnim zastavama i bubnjevima poslali je nadvojvodi Karlu
u Graz, a njegovo krupno truplo omotali sagovima i ostavili da trune s ostalim
poginulim Turcima.96
Iznenadni uspjeh na bojitu ni u kome nije probudio varave nade o boljim izgledima
za budunost i davno zaboravljenim ivotom bez straha i patnji, jer se dobro znalo
da e odmah uslijediti sve ubojitiji napadi uzdu cijele crte obrane. Ali ne samo
to, nego da se unato poduzetim mjerama blii as u kojem e Hrvatska opstati ili
nestati.
94 Idem, o.c, I, p. 33-40.
95 Idem, o.c, I, p. 27.
96 Hammer, o.c, II, p. 512; Isthuanffy, o.c, Lib. XXV, p. 340, 341.
151
TREA OPSADA SISKA 1593.1 KRAJ OSMANSKE NAJEZDE
vrsta uspostava Hrvatske i Slavonske vojne granice i gradnja tvrave u Karlovcu,
ubrzali su odluku osmanskih vlasti da provedu svrsishodniju upravnu i vojnu podjelu
u europskom dijelu Osmanskog Carstva. U skladu s tim do kraja ljeta 1580. bio je
osnovan Bosanski beglerbegluk (paaluk) i na njegovo elo postavljen proslavljeni
ratnik i krajinik Ferhad-beg Sokolovi, koji je zbog novog poloaja dobio naslov
pae. Novoosnovani beglerbegluk obuhvaao je Pakraki, Poeki, Bosanski, Liki,
Kliski, Hercegovaki i Zvorniki sandak. Pod vlau bosanskog pae nalo se tako
podruje vee nego to je imao ijedan bosanski kralj ili neki drugi vladar na tom
prostoru.
Izgubivi u stoljetnom ratovanju protiv Osmanskog Carstva tri etvrtine svojih
podruja i vie od 60% stanovnitva, odjednom se Hrvatska s preostalim
stanovnitvom morala suoiti s cijelim Bosanskim paalukom, ije su prirodne,
gospodarske, ljudske i vojne snage bile viestruko nadmonije. Prema zamislima
osmanskih vojskovoa, uloga novoosnovanog paaluka bila je postupno satirati i
zatirati krajike toke obrane, zaobii tvravu u Karlovcu na slabije branjenim
mjestima i uiniti je bezopasnom, a u dogledno vrijeme pregaziti Hrvatsku i
ugroziti Veneciju. Na taj nain e se vezivati vojne snage kralja Rudolfa i
nadvojvode Karla u obrani toga prostora i olakati desnom krilu osmanske vojske
krenje putova preko Ugarske u smjeru Bea i sve dalje prema zapadu.
Svjesni goleme opasnosti u kojoj se nala krajika obrana i svi sposobni za oruje,
u Hrvatskoj nisu u postojeim prilikama imali drugog izbora: bez obzira na cijenu
zaustaviti osmanske snage i obraniti to bude mogue u Hrvatskoj, ili jednostavno
izginuti i nestati.
Pogibija Skender-bega i poraz vojske Poekog sandaka snano su odjeknuli
sultanovim dvorom i duboko su se dojmili turskih krajinika u Slavoniji. Da to
prije ukloni posljedice tog poraza, naredio je sultan Murad III. Ferhad-begu da se
iz Hercegovine hitno vrati u Poegu. Kao vrlo iskusan ratnik i vrstan znalac
prilika na slavonskoj granici, gdje je proveo vie od trideset godina, Ferhad-beg
je odlunim mjerama vratio samopouzdanje i poeo se odmah spremati za protunapad.
Osobito se u tom pogledu isticao pakraki sandakbeg, brat bosanskog beglerbega
Ferhad-pae, Ali-beg Sokolovi, pa mu je Ferhad-beg povjerio zapovjednitvo i nad
dijelom svoje vojske. U jeku zime, ve 19. sijenja 1581., provalio je Ali-beg
robei i palei oko Ivania i Gradeca, ali gaje krajika vojska razbila i natjerala
u bijeg. Poetkom oujka pljakali su Turci oko Topolovca i stigli do Katalene,
gdje ih je potukao koprivniki kapetan Glaubitzer. Na drugoj strani unitili su
Turci jednu etu haramija kod Hrastovice.1
Odgovarajui na svaki napad osmanske vojske protunapadom, slabili su krajiki
zapovjednici njezinu udarnu mo i stvarao se privid ravnotee snage na granici.
Produenje primirja s kraljem Rudolfom 1581. i novi rat protiv Perzije, donekle su
odvratili pozornost sredinje vlasti i osmanskih vojskovoa od Hrvatske i odgodili
njezino pribliavanje rubu ponora, iji e se ishod u dogledno vrijeme pretvoriti u
spasonosnu prekretnicu.
1 Lopai, Spomenici.., I, p. 27; Lopai o.c. Starine JAZU 19, p. 46.
152
Kao to su hrvatski stalei predviali, vrlo brzo je nadvojvoda Karlo uvidio da
gradnja Karlovca nije zatitila Donje Pokuplje i Turopolje. Stoga je on poslao na
saborsko zasjedanje 25. travnja 1581. u Varadin svoje izaslanike, koji su u
njegovo ime predloli da ban Ungnad s vojskom stalno boravi u katelu Letovani i
pazi na pokrete osmanske vojske, te da se podignu jake tvrave u Brestu i
Sredikom, u kojima e Hrvatska o svome troku uzdravati 200 konjanika i 300
pjeaka. Osim toga da se razori Hrastovica koju nee biti mogue zadrati, stoje
zapravo znailo ukidanje Hrastovake kapetanije. Stalei su podrali i odobrili
gradnju tvrava u Brestu i Sredikom, ali su odluno bili protiv ruenja Hrastovice
i preputanje toga prostora Turcima. To vie to je takvu odluku nadvojvoda donio,
a da se prije toga nije posavjetovao sa staleima. S obzirom na ope siromatvo i
pad javnih prihoda, Hrvatska moe u Brestu i Sredikom uzdravati samo 100 pjeaka.
Inae, te bi tvrave mogle imati dovoljno posade ako bi kralj poveao bansku vojsku
na 600 konjanika i 400 pjeaka, kako je to bilo za bana Petra Erdodvja.
Podravajui u osnovi iznesene prijedloge, stalei su zadrali miljenje da bi
Hrastovicu, Vinodol, Gradac i Topusko trebalo opskrbiti jakim posadama, pogotovo
kada je rije o Topuskom, gdje postoji prostrana tvrava u koju se moe smjestiti
dovoljan broj vojnika i streljiva.2
Na Saboru odranom 22. srpnja iste godine, bilo je zakljueno da ban pozove na opi
ustanak i 6. kolovoza poe s vojskom u Srediko, kako bi zatitio gradnju tvrave
od turskih provala. Prije donoenja spomenutog zakljuka stalei su potvrdili
imenovanje Gapara Drukovekog za podbana, jer se na toj asti i dunosti zahvalio
Stjepan Gregorijanec koji se nije slagao s banom Ungnadom. Zavravajui raspravu
stalei su takoer jo jednom upozorili nadvojvodu Karla i kralja Rudolfa na
krajnju opasnost koja prijeti Topuskom, i da je posljednji tren za postavljanje
posade u tvravi, pogotovo to ban to ne moe uiniti sam.
Osmanska vojska nije izravno ometala gradnju tvrave u Sredikom, ve je 3. rujna
na vie mjesta prela Kupu i poinila dosta tete. Samo koji dan iza toga upao je
Ali-beg iz Pakraca u Turopolje, opljakao nekoliko mjesta i odveo oko 100 osoba. Da
bi drali u stalnoj napetosti krajiku obranu, napali su 21. rujna Turci i Biha,
ali poslije gubitka 80 konja napustili su opsadu. U meuvremenu pristigle su im
nove snage, pa su 24. rujna jednu milju od Karlovca preli Kupu i na etovanju
pohvatali 400 ljudi i otjerali mnogo krupne stoke.4
Uspjena provala turskih snaga preko Kupe vjerojatno je ubrzala odlazak Weikharda
Auer-sperga iz Karlovca i krajem rujna postavljanje Josepha Jobsta Thurna (Turri)
za vrhovnog zapovjednika Hrvatske granice. Iskusan u ratovanju s Turcima bio je on
svakako pogodnija osoba, zbog ega je ostao na toj dunosti sve do smrti 15. lipnja
1589. u Senju.
Bogat plijen u Turopolju privukao je Ali-bega iz Pakraca i Ahmed-bega iz Cernika da
se u drugoj polovici rujna 1581. po drugi put zapute prema Turopolju. Meutim,
umjesto plijena, doekali su ih sa svojim etama braa Toma i Petar Erdodv, Gapar
Alapi, Stjepan Tahy i Mihajlo Szekely, i posve ih razbili. Izvjetavajui o tome
6. listopada 1581. iz Varadina, Vid Hallek kae da je Ahmed-beg teko poraen,
zarobljeni su njegovi konji i jedna zastava koju e poslati nadvojvodi Karlu
Za poraz vojske Pakrakog sandaka i Ali-begov neuspjeh na bojnom polju oekivali
su krajiki zapovjednici u najskorije vrijeme estok Ferhad-pain odgovor na raznim
mjestima i stranama. Tako je iz Bosne 20. veljae 1582. jedna eta napala katel
Kremen, koji se nalazio na Korani nedaleko Slunja. Katel su Turci najuri osvojili
i potom zapalili. Druga jedna eta sastavljena od konjanika i pjeaka priuljala se
27. veljae po noi Slunju, ljestvama prela ogradu i upala u predgrae. Iznenaeni
i bunovni od sna, Slunjani su pruali slab otpor traei spas u mraku, pa su Turci
zapalili cijelo predgrae, odnijeli sve stoje imalo neku vrijednost i odveli oko
tridesetak ljudi. Odatle su produili do trgovita Belaja blizu Karlovca, gdje su
takoer zarobili vei broj ljudi. O toj provali bilo je dojavljeno krajikoj vojsci
koja se odmah
2 ii, Acta comitialia.., IV, p. 58-64.
3 Idem, o.c, IV, p. 65-68.
4 Lopai, Spomenici.., I, p. 27.
5 Idem, o.c. Starine Jazu 19, p.47.
153
dala u potjeru i ubrzo ih sustigla. U kraem okraju bilo je ubijeno 85 osmanskih
vojnika, a 40 je zarobljeno, uz gubitak plijena i oslobaanje pohvatanih ljudi.6
Krajem veljae, tonije na samu Pepelnicu, upali su Turci u Mrenicu kod Duge Rese,
poubijali i pohvatali vei broj ljudi i otjerali svu stoku.7 Tih dana etovao je i
Ali-beg iz Pakraca predvodei oko 40 konjanika. Kod Gradeca se sukobio s haramijama
koji su ga razbili, poubijali nekoliko konja i odrubili glavu cernikom vojvodi.8
Ista sudbina zadesila je i dvije ete Turaka i Vlaha (martoloza), kad su ih
poetkom travnja napali i razbili haramije iz urevca.9
Polovian uspjeh na bojitu nije zadovoljavao Ferhad-pau, ve je smiljao nove
provale i etovanja. Oekujui takav razvoj dogaaja, nastojao je nadvojvoda Karlo
ojaati obranu na Kupi, pa je 7. oujka 1582. kralj Rudolf od kneza Jurja Zrinskog
kupio grad Dubovac i cijelo dubovako vlastelinstvo na ijem je prostoru bila
sagraena tvrava Karlovac.10 Potom se 1. travnja sastao i Hrvatski sabor na kojem
su stalei zakljuili da se ubrza dovrenje izgradnje utvrda u Brestu i Sredikom.
Taj su zakljuak stalei ponovili na saborskom zasjedanju 24. lipnja i odredili
rokove zavretka spomenutih poslova. Ponovljeni prijedlog nadvojvode Karla
0 ruenju Hrastovice i rasputanju Hrastovake kapetanije, izazvao je otro
protivljenje sabornika, jer bi naputanje toga prostora odmah iskoristili Turci i
naselili Vlahe. Raspravljajui nekoliko dana o tome, stalei su uvidjeli da nee
moi sauvati cijelu Hrastovicu koja se sastojala od gornje i donje tvrave i grada
opasanog zidom, kojeg su graani ve napustili i preselili u Karlovac. U odnosu na
tu injenicu, stalei su pristali da se razori donja tvrava i porui zid oko
biveg grada, a graevni materijal iskoristi za jo bolje utvrivanje gornje
tvrave u Hrastovici, i da se u nju smjesti jaka posada koja e biti predstraa
ostalim tvravama na Kupi.
Bavei se uope pitanjima obrane, stalei su takoer zakljuili da se popravi
tvrava u Ivaniu, Drnju i urevcu. Osim toga da se, napokon, rijei pitanje
Topuskog koje pripada zagrebakom biskupu. Naime, ako biskup ne moe brinuti o
tvravi neka se osigura pripomo od 200 talira, ili u protivnom, neka se razori,
kako je zbog nemara ne bi zaposjeli Turci."
ekajui povoljnu priliku da za pretrpljeni poraz dobije zadovoljtinu, svakako s
Ali-begovim znanjem i odobrenjem, okupio je Ahmed-beg iz Cernika dosta jaku vojsku.
Brzim pokretima pokraj Kria preko azme upao je u drugoj polovici kolovoza 1582.
do Vrbovca, opljakao i razorio posjede obitelji Erdodv, pohvatao mnogo ena i
djece i s bogatim plijenom vratio se u Cernik.12
Okupljanjem vojske Ferhad-paa i Ali-beg stalno su prijetili i drali u poveanoj
pripravnosti krajike posade, iako do kraja godine nisu vojno djelovali. Meutim,
na jugu Hrvatske, na poticaj pape i nadvojvode Karla kao i uz preutnu suglasnost
Venecije, odluili su senjski uskoci pod vodstvom svoga vojvode Jurja Daniia
preoteti Turcima Klis, Solin i Sinj. Smjelo zamiljena vojna bila je dobro
pripremljena, ali su je pojedinci, eljni ratne slave, upropastili. Naime, kad je
2. sijenja 1583. Danii udario na Klis, Turci su ga spremno doekali i odbili
napad.13
Cijela 1583. godina prola je na granici uglavnom mirno, to su hrvatski stalei
iskoristili za popravak tvrava u Koprivnici, Ivaniu, Krievcima i urevcu, te
dovrenje utvrda u Brestu
1 Sredikom.14 U toj godini dolo je i do promjene na banskom poloaju, pa je 25.
rujna kralj Rudolf javio kapetanima, vojvodama, zastavnicima i vojnicima o
imenovanju Tome Erdodvja hrvatskim banom.15 Sveani uvod u bansku dunost Tome
Erdodvja, starog svega 26 godina,
6 Idem, Spomenici,, I, p. 27, 28.
7 Idem, Spomenici,, I, p. 27; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
8 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 47, 48.
9 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
10 Lopai, Spomenici,, I, p. 116,117.
11 ii, Acta comitialia,, IV, p. 75-80, 86-94.
12 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
13 Horvat Monumenta uscocchorum, I, p. 30-32.
14 ii, Acta comitialia.., IV, p. 104-109.
15 Idem, o.c, IV, p. 109.
154
proveo je Hrvatski sabor 8. travnja 1584. u Zagrebu.16 Njegovo postavljenje na elo
Hrvatske bilo je prihvaeno opim odobravanjem, jer se, unato mladosti, dokazao
kao odluan i sposoban vojskovoa' u borbi protiv osmanske vojske, to je u
sudbonosnom raspletu dogaaja za Hrvate i Hrvatsku bilo od izuzetne vanosti.
Rat protiv Perzije potaknuo je sultana Mu-radalll. da 11. lipnja 1584. s kraljem
Rudol-fom produi primirje na jo osam godina. U odnosu na Hrvatsku, bosanski
beglerbeg Ferhad-paa i pogranini sandakbegovi nisu marili za to primirje, i
ponaali su se kao da ono uope i nije sklopljeno, niti se na njih odnosi. Usprkos
haranju kuge, cijelo ljeto okupljao je Ferhad-paa vojsku i spremao se na provalu.
Pod njegovim okriljem nalo se nekoliko tisua konjanika i manji broj pjeaka.
Zajedno s njima bili su istaknuti vojni zapovjednici, etovoe, puto-voe i
krajiki ratnici, a zapovjednitvo nad cijelom vojskom povjerio je Ferhad-paa
svome defterdaru (efu financija) Ali-agi. Toma Erdody (1558.-1624.), hrvatski ban
(1584.-1594., Lijepo jesenje vrijeme i zavretak ubiranja 1608.-1614) i slavni
ratnik
plodova obeavali su bogat plijen, pa je oko
20. listopada zapoela trka preko Hrvatske u Kranjsku. Osmanska je vojska
opljakala i opustoila okolicu Kostela, Poljana, Koevja, Dolenje vasi, Rakitnice
i Prigorice, a Poljane do temelja spalila. Svakako dobro obavijeten o provali, u
dogovoru s pukovnikom Thurnom, odluio je ban Toma Erdodv saekati Turke na
povratku. Kad je 26. listopada Ali-aga stigao s vojskom i plijenom u dolinu Moila
kod Slunja, napali su ga ban Erdodv i pukovnik Thurn sa 1 330 konjanika i 700
pjeaka i jednostavno satrli. Vie od 2 000 osmanskih vojnika palo je na bojnom
polju, meu njima Ali-aga i mnogi drugi odlinici. Preostali Turci bezglavo su
bjeali spaavajui gole ivote, od kojih 60 ipak nije uspjelo pobjei. Svi
zarobljeni i pohvatani bili su osloboeni, a sav plijen pripao je pobjednicima.17
Teak poraz, kakav Turci dugo nisu doivjeli, opomenuo je njihove vojskovoe da se
olako ne uputaju u pljake i provale. Tu je opomenu dobro shvatio Ferhad-paa,
zbog ega je na granici uglavnom vladao mir. Usporedo s tim, pobjedama nad
osmanskom vojskom uvrstila je samoupouzdanje na hrvatskoj strani i dokazala da se
odlunou, dobro voenom obranom i napadom moe poraziti znatno brojnija i
nadmonija vojska.
Zatije na granici iskoristio je ban Erdodv za saziv Sabora, koji je na zasjedanju
11. oujka 1585. odredio radnike za dovrenje utvrde u Brestu i gradnju nove kule u
iincu na Kupi. Osim toga da od 1. travnja 25 haramija straari na Kalniku, 18 na
Medvednici sve do Bojakovine i 15 haramija na Ivanici i uvaju okolna mjesta i
sela od pljake i provala vlakih razbojnika.18
Nezapamena sua i rijeke gotovo bez vode, zabrinuli su bana Erdodvja, nee li to
moda iskoristiti Turci i Vlasi za provalu preko Kupe. Prema pristiglim dojavama
taje bojazan bila opravdana, pa je 30. lipnja 1585. Sabor zakljuio da svaki
vlastelin mora imati u pripravnosti 5 pjeaka i 5 konjanika, koji e se na banov
poziv smjesta uputiti u njegov tabor.19
16 Idem, o.c, IV., p. 116-127.
17 Isthuanffy, o.c, Lib. XXV, p. 343; Valvasor, o.c, XI, p. 217.
18 5;',Actacomitialia..,IV, p. 168-172.
19 Idem, o.c, IV, p. 179.
155
Stalno u pokretu, drao je ban Erdodv pomou svojih uhoda Turke na oku i budno
pazio na prijelaze preko Kupe, tako da se, unato sui i niskom vodostaju, Ferhad-
paa nije usudio napasti. Zapravo, pokretima vojske on je stvarao takav dojam i
odvraao pozornost od Bihaa, prikupljajui jake snage da ga u to kraem roku
osvoji. U pomo je pozvao svoga brata Ali-bega iz Pakraca i proslavljenog ratnika i
krajinika Arnaud Memi-bega iz Zvornika. Udruenim snagama doao je 14. rujna 1585.
Ferhad-paa pred Biha i opsjeo ga. Grad je branio kapetan Franz Horner, koji se
nije dao zaplaiti. Idui dan dobro postavljenim topnitvom poeo je Horner pucati
i nanositi Turcima velike gubitke, tako daje Ferhad-paa morao odustati od opsade
Bihaa.20
Neuspjeh za neuspjehom potaknuli su Ferhad-pau da potrai vojni uspjeh na drugoj
strani. Premda je zima bila vrlo otra, preao je on sredinom sijenja 1586. preko
Save robei i palei sve do Gradeca. U isto doba etovao je i poeki sandakbeg do
Koprivnice, a osmanski ratnici preli su Dravu i napali urevac, odakle su odveli
13 haramija i dva zastavnika. Da uzvrate Turcima milo za drago i zastrae Vlahe, u
drugoj polovici sijenja upali su Mihajlo Szekelv i kapetan Glaubitzer s nekoliko
stotina haramija i konjanika u Pakraki sandak do Siraa, gdje su boravile
najopasnije vlake etovoe i putovoe, koji su predvodili razbojnike druine i
pljakali hrvatska sela. Svuda kamo su prolazili, ognjem i maem unitili su vlaka
naselja, poveli sa sobom vie od 100 vlakih ena i djece i zarobili kneza
Pejainovia, koji je Ferhad-pai bio voa puta do Gradeca i uvijek mu sluio kao
savjetnik.21
Manji okraj s martolozima (Vlasima) imao je poetkom travnja vojvoda Nikola
Oegovi iz Sv. Petra vrsteca, kad je izmeu Topolovca i Koprivnice sa 18 haramija
nabasao na njihovu dvostruko brojniju etu koju su predvodili neki Ostoja i Zuko iz
Virovitice. U ljutom kreevu posjekao je Oegovi Ostoju i odrubio mu glavu i potom
je odnio u Cirkvenu. Od zarobljenih Turaka i Vlaha saznao je on za Ferhad-pain
odlazak iz Bosne radi preuzimanja dunosti vrhovnog zapovjednika (seraskera)
osmanske vojske u ratu protiv Perzije.22
Obrana zemlje od osmanskih napada bila je banu Erdodvju najprea od svih poslova,
tako da je Sabor, izmeu ostalog, 20. travnja 1586. odredio besplatne radnike koji
e na Kupi popraviti utvrde Srediko, iinec, Pleter, Hergovi i Parevo, a u
Slavonskoj granici gradove i utvrde Koprivnicu, Krievce, Ivani, Dubravu i
urevac, te uz rijeku esmu podii ograde i postaviti zapreke.
Zbog ope nesigurnosti i ugroavanja stanovnitva, izazvanih napadima Vlaha i
njihovih razbojnikih druina, Sabor je takoer poveao broj haramija od 60 na 100,
koji e od 1. svibnja do 1. listopada straariti i hvatati vlake razbojnike na
Kalniku, Ivanici i Medvednici, te u okolici Bojakovine, Huma kod Hraine i
Dvoria. Ogorenost stalea ponaanjem vlakih razbojnika, koji su se gorskim i
umskim stazama prikradali i upadali u Hrvatsko zagorje, otimali i hvatali djecu i
njom trgovali, bila je tolika, da je Sabor donio drastinu odluku na temelju koje
su haramije uhvaenog Vlaha trebale najprije presluati i odmah potom ivoga nabiti
na kolac.23
Poslije zasjedanja Sabora poslao je poetkom lipnja 1586. zapovjednik Slavonske
granice Vid Hallek vojvodu Nikolu Oegovia iz Krievaca u izvianje oko Zdenaca i
Podborja (Daruvara), da bi to vie saznao o pripremama pakrakog sandakbega.
Predvodei etu od kojih 200 haramija, probio se on do Raanske kule, gdje se
sukobio s Turcima. Silovit napad s jedne i druge strane zavrio je porazom osmanske
vojske i zarobljavanjem dvojice aga.24 Radi pljake i osvete napali su krajem rujna
slavonski Turci Koprivnicu, oteli mnogo stoke i opustoili selo Ivanec.25 Dobro
pripremljen i s jakim snagama, provalio je 5. prosinca 1586. iz Pakraca Ali-beg i
preko Stare Mare stigao do Klotra Ivania, robei, palei i unitavajui sve pred
sobom. Uvjeren u svoju nadmo i oekujui bogat plijen, nije Ali-beg ni slutio da
ga od smrti dijele
20 Krcselics, o.c, p. 273.
21 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 49.
22 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 49.
23 i,Actacomitialia,,IV, p. 185-193,
24 Lopai, o.c, Starine JAZU 19, p. 50.
25 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 51.
156
samo sati. Naime, obavijeteni o njegovu dolasku, smjesta su kapetani Ivan Herkovi
iz Krievaca i Baltazar Summer iz Koprivnice krenuli prema Ivaniu, a njima se sa
svojim etama pridruio i Mihajlo Szekelv iz Gradeca. Prema Ivaniu zaputio se
takoer i ban Erdodv, u ijim su redovima bili naoruani i kmetovi zagrebakog
biskupa. Iduega dana, blizu utoka potoka Glogovnice u esmu, prvi sat iza podne,
zametnuo se kratak boj, u kojem je osmanska vojska bila potuena i natjerana u
bijeg. Ban Toma Erdodv i njegov brat Petar borili su se vrlo hrabro, izazivajui
paniku u redovima Ali-begove vojske. Ne prezajui od opasnosti, ban je nezadrivo
jezdio na konju, probio se do Ali-begova zastavnika i oteo mu zastavu. U meteu
bitke uskoro je pao i Ali-beg, kojeg je biskupov kmet Nikola Pavlei oborio s
konja i bojnom sjekirom odrubio mu glavu. Begova pogibija izazvala je tada ojje
rasulo u osmanskoj vojsci, koju su ban Erdodv i krajiki kapetani sjekli i
progonili sve do azme. Nakon toga, zarobljene zastave i Ali-begovu glavu poslao je
ban nadvojvodi Karlu u Graz.26
Nekako u isto doba, borei se s Turcima poluili su uspjeh i senjski uskoci
provalivi na podruje Like, gdje su zarobili i ubili vei broj Turaka i otjerali
oko 300 komada krupne stoke.27
Slavei pobjedu nad Ali-begom, bili su ban Erdodv i krajiki zapovjednici i dalje
na oprezu, jer su oekivali da e Ferhad-paa osvetiti bratovu smrt. To se
oekivanje nije meutim obistinilo, kako zbog golemog naprezanja Osmanskog Carstva
u ratu s Perzijom, tako i zbog tekog poraza osmanske vojske 1587., zaslugom kneza
Jurja Zrinskog nedaleko od Kacsorlaka u okolici Nagvkanizse.28 Osim toga, poueni
ratnim iskustvom, shvatili su i osmanski vojskovoe i etovoe iz Bosne, da se bez
dobre pripreme i jaih snaga ne uputaju u provale, jer su Hrvati na svaki napad
odgovarali jo eim protunapadom. S obzirom na to, na granici Hrvatske i
Osmanskog Carstva zavladalo je podue zatije, koje su hrvatski stalei iskoristili
za jaanje obrane. U skladu s tim, bilo je na saborskom zasjedanju 21. rujna 1587.
zakljueno da se poprave i utvrde Bojakovina, Pokupsko, Brest i Srediko, zatim
Krievci, Ivani, Dubrava, Gradec, Sv. Petar vrstec, Topolovec i Cirkvena.29
Ni pola mjeseca od zasjedanja Sabora zapaena su u graninom podruju Pakrakog
sandaka i previranja meu stanovnitvom, odakle je 7. listopada 14 vlakih
obitelji s mnogo stoke prelo na hrvatsku stranu. Odobrenjem nadvojvode Karla
polovica tih obitelji, s popom Gregorijem na elu, nastanila se u okolici
Koprivnice, a druga polovica u Varadinu.0
Miru na granici neposredno je pridonio i Ferhad-pain premjetaj 1588. na poloaj
budimskog beglerbega, kao i njegov tragian zavretak idue godine u Budimu.
Uivajui blagodati godinama prieljkivanog mira, predahnulo je stanovnitvo u
Hrvatskoj i oporavljalo se od prostornih, materijalnih i ljudskih gubitaka i
nadasve nadljudskih napora u borbi za osptanak. Istodobno, to je stanovnitvo bilo
svjesno da e, zavretkom rata Osmanskog Carstva s Perzijom, uskoro opet biti
izloeno razornim napadima osmanske vojske. Zapravo, u takav razvoj buduih
dogaaja nitko nije ni sumnjao, pa je 2. svibnja 1588. Sabor zakljuio da se
podigne zidana utvrda u Nebojanu na desnoj obali Kupe, zatim poprave utvrde Brest,
Srediko, Pleter i Parevo, a na slavonskom dijelu krajita Ivani, Gradec, Rasinja
i Ludbreg. to se tie rasporeda 100 haramija za hvatanje vlakih razbojnika koji
su otimali i krali djecu u Zagorju, bilo je odreeno da e 20 haramija uvati
prijelaze i gorske staze na Medvednici, 20 na Kalniku i oko Hraine, Huma i
anjeva, 20 oko Bojakovine, Rakovca, Bisaga i Morava, 20 oko Krapine, Lobora i na
Ivanici, a preostalih 20 haramija oko Ivanca, Bijele i Letakovca. Sabor je
takoer ponovio zakljuak da haramije uhvaene Vlahe moraju presluati i zatim
nabiti na kolac, dok e Hrvatska i dalje uzdravati 200 pjeaka na Kupi.31
U miruje protjecala i 1589. godina, osim to su Turci pokuali osvojiti Senj, ali
su ih uskoci razbili i protjerali, i pod vodstvom kapetana Furija Molze vrlo
uspjeno etovali u Lici.32
26 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 51, 52.
27 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 55.
28 Isthuanffy, o.c, Lib. XXVI, p. 352-354; Vitezovi, o.c, p. 169.
29 ii, Acta comitialia.., IV:, p. 206-212.
30 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 53, 54.
31 ii, Acta comitialia.., IV, p. 233- 236.
32 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 60.
157
Kako bi Hrvatska to spremnije doekala predstojee dogaaje, sastao se 29. svibnja
1589. Hrvatski sabor u Zagrebu i odluio da se obnove tvrave Vurot kod Bresta i
Klotar Ivani. Isto tako da se poprave, uvrste i ojaaju tvrave, utvrde i
kateli urevac, Koprivnica, Karlovac, Ivani, Ludbreg, Dubrava, Cirkvena,
Miketinec, Bojakovina, Rakovec, Totuevina (Topolovac), Brest i Srediko, a
umjesto bana zapovjednitvo nad etom pjeaka uz Kupu Sabor je povjerio Stjepku
Gregorijancu.33
Poput svojih prethodnika, ni ban Petar Erdodv nije bio bolje sree s obeavanom
novanom pomoi za uzdravanje vojske, zbog ega je 19. rujna 1589. podnio kralju
Rudolfu II. molbu da ga razrijei banske dunosti. Ostavku na banskoj asti podnio
je on 14. listopada i nadvojvodi Ernestu, a 6. studenoga ponovno kralju Rudolfu
koji mu je potkraj mjeseca odgovorio daje ne prihvaa.34 Premda nezadovoljan
kraljevim odgovorom, nastavio je Petar Erdodv banovati, da bi 20. lipnja 1590.
ponovno zamolio nadvojvodu Ernesta neka ishodi od kralja prihvaanje njegove
ostavke. U pismu kralju Rudolfu upitao je 30. lipnja nadvojvoda Ernest nije li ve
odluio imenovati novoga bana, na to mu je kralj 13. srpnja odgovorio neka
nagovori grofa Petra Erdodvja da zadri bansku ast.35
Okonanjem rata i zakljuenjem mira izmeu Osmanskog Carstva i Perzije 21. oujka
1590. i smru nadvojvode Karla 10. srpnja iste godine, nastupile su nove prilike,
zbog ega je ban Erdodv bio prisiljen odustati od svoje ostavke. Shvaajui dobro
to to znai, on je znao da je vrijeme miru isteklo i da Hrvatima predstoje
presudne bitke za opstanak. Napori diplomacije kralja Rudolfa i 29. studenoga 1590.
produavanje primirja sa sultanom Muradom III. na osam godina, bili su u tom
pogledu samo varava nada, koja e se ubrzo rasplinuti i pretvoriti u dugotrajan
iscrpljujui rat.
Protivno sporazumu o produavanju primirja, postavljanjem ratobornog Hasan-pae
Predo-jevia na elo Bosanskog beglerbegluka poetkom 1591., smjetaje porasla
napetost uzdu granice izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva. To vie to je Hasan-
paa odmah poeo okupljati vojsku oko Banja Luke da bi sustavno i jakim snagama
atro i pregazio ostatke Hrvatske. Ban Toma Erdodv brzo je prozreo njegove namjere,
pa je oekivao Hasan-pain napad na Biha ili Sisak. Raspravljajui o tome na
zasjedanju Hrvatskog sabora 26. srpnja 1591., stalei su zakljuili da se u sluaju
Hasan-paine provale u Hrvatsku digne opi ustanak, a da svi velikai, plemii i
graani, dobro naoruani, kao i njihovi podlonici, smjesta dou u banov tabor.36
Ve 1. kolovoza 1591. napao je Hasan-paa s jakim snagama Sisak. Svojim poloajem
tvrava je u Sisku branila lijevu stranu Kupe, ali i sam pristup Zagrebu. Grad su
branili kanonici Nikola Mikac i Stjepan Kovai. Posada od kojih 300 vojnika
odluno je odbijala sve napade, a 6. kolovoza upustila se u hrabar ispad iz grada i
udarila na Turke. Saznavi za opsadu Siska, poslao je ban Erdodv pomo napadnutom
gradu, zbog ega se Hasan-paa 11. kolovoza odluio na povlaenje. Na povratku
ispod Siska paa je osvojio i razorio Keglevievu utvrdu Totuevinu (Topolovac) na
Savi i produio u Bosnu.3
Istodobno, da bi smanjio pritisak osmanske vojske na Hrvatsku, napao je 12.
kolovoza ban Toma Erdodv pradjedovski grad Moslavinu. Trei dan opsade topovskom
paljbom znatno je otetio i zapalio tvravu ija se posada predala i potom je
razorio.38
Za uspjeh u borbi s osmanskom vojskom, dobio je ban Erdodv ve 19. kolovoza pohvalu
kralja Rudolfa, a idui dan i od nadvojvode Ernesta.3'
Neuspjela opsada Siska nije Hasan-pai dala mira, premda je sultan Murad bio
obavijeten da je upravo Hasan prvi prekrio netom sklopljeno primirje, koje inae
druga strana zaista
33 ii, Acta comitialia.., IV, p. 245-252.
34 Idem, o.c, IV, p. 259-263.
35 Idem, o.c, IV, p. 264, 265.
36 Idem, o.c, IV, p. 268-272.
37 Isthuanjfy, o.c, Lib. XXVII, p. 363.
38 Ivi, Aleksa, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku,
Starine JAZU 35, p. 330, 331; ii, Acta comitialia.., IV, p. 329.
39 ii, Acta comitialia.., IV, p. 272, 273.
158
potiva. Uope se ne osvrui na tu injenicu, poetkom listopada 1591. provalio je
Hasan-paa preko Pakrakog sandaka po drugi put u Hrvatsku. Prva na udaru bila je
Bojakovina, koju 5. listopada opsjedne, osvoji najuri i onda zapali. U grad se
bilo sklonilo mnogo ena, djece i djevojaka koje Turci zarobe i povedu sa sobom. U
zoru idueg dana krenuo je paa prema Vrbovcu, palei i pljakajui sela oko
Rakovca, Sv. Helene i Vrbovca. Jedna eta turskih konjanika pribliila se ak i
Zagrebu, a druga je opustoila i zapalila selo Guerovac ispod Kalnika. Hasan je
prenoio u Vrbovcu, kamo su osmanski vojnici dovodili zarobljenike i dogonili otetu
stoku. Natovaren plijenom i vodei mnotvo zarobljenika, plemia i puana, odatle
se paa zaputio prema Gradecu, ali je na putu saznao da e ga napasti krajika
vojska iz Krievaca, Koprivnice, Ivania i Gradeca. Druga loa vijest bila je da su
zbog kia nabujale rijeke Glogovica i Lonja, pa je Hasan-paa s prednjom etom
pourio prema Dubravi. Na taj nain izbjegao je potjeru koja se sruila na njegovu
zalaznicu i oslobodila 400 zarobljenika, pri emu se osobno istakao banov brat
Petar Erdody.4l)
Nakon povratka u Bosnu, napao je Hasan-paa 6. studenoga 1591. Ripa na Uni i drugi
dan ga osvojio. Nastavljajui ratno djelovanje, spalio je zatim selo Golubi
zapadno od Ripa i opustoio itav kraj oko Sturlia i Blagaja na Korani.41
Osvajanjem Ripa obru se oko Bihaa sve vie stezao i nije bilo sumnje da e ga
osmanska vojska uskoro napasti. Pred rastuom opasnosti Hrvatska nije imala izbora
i morala je upeti preostale snage i spremiti se za obranu. Ve 5. sijenja 1592. na
poticaj nadvojvode Ernesta sastao se Hrvatski sabor i donio zakonski lanak o
sveopem dizanju pod oruje. Prema tom lanku sva vlastela, plemii s jednim
selitem, vojno plemstvo (armalisti) i graani, moraju osobno doi u banov tabor.
Tko ne doe ili uoi bitke svojevoljno napusti tabor, izgubit e sve svoje posjede
a trgovci robu. Osim toga, vlastela je bila duna da na odreen broj (10) seoskih
domainstava opremi i naorua dva pjeaka i jednog konjanika. Bogatiji trgovci
morali su opremiti i naoruati jednog konjanika, a u sluaju da osobno ne bi
sudjelovali u vojni jo jednog konjanika koji e doi umjesto njih. Svi pjeaci
dobit e puke, a konjanici osim puaka kacigu, oklop i koplje. Isto tako i svi
kraljevski i slobodni gradovi (Zagreb, Krievci, Koprivnica i Varadin), kao i
samostan pavlina u Lepoglavi, morali su osigurati dovoljan broj kola i zaprega za
prijevoz topova, baruta i olova. Da vojska ne bi ostala bez hrane, Sabor je obvezao
bana, svjetovne i duhovne velikae, plemie, slobodne gradove, samostane,
Zagrebaki kaptol i upnike da od svakog kmetskog dimnjaka na svome posjedu do 1.
oujka dadu etvrtinku (oko 25 kg) rai, zobi i prosa i pola etvrtinke graha i
dopreme u Zagreb, gdje e hrana biti uskladitena.42
Na drugoj strani pripremao se za rat i Hasan-paa, ija je premo bila oita. U
vojnim planovima njegov glavni cilj bio je proboj hrvatske obrane na Kupi, odakle
je mogao ugroziti Zagreb i cijeli sjever Hrvatske. Osvajanje tvravica Brest i
Brikievina nije mu se inilo dovoljno pouzdanim uporitem, pa je Hasan-paa 12.
travnja 1592. blizu utoka Petrinjice u Kupu poeo graditi drvenu tvravu. Graevni
materijal za njezino podizanje bio je unaprijed prireen, a mnotvo radnika i
vojnika trebali su je podii u to kraem roku. Zapoinjui radove osvojio je
Hasan-paa oblinju tvravicu Goru, a 15. travnja predala mu se i Hrastovica.
Utvrdu Srednji Gradac Zagrebakog kaptola nije trebao ni osvajati, jer je nju
Kaptol jo sredinom srpnja 1591. dao poruiti kako ne bi pala u osmanske ruke.43
Nova tvrava zvana Yenikale, odnosno Petrinja, graena je u obliku etverokuta s
pet tornjeva i dvoja vrata. Oko tvrave bila je iskopana graba u koju se mogla
svesti voda iz Petrinjice. Hrastovi balvani bili su povezani dugim eljeznim
avlima i privreni eljeznim kukama. Kopanjem grabe dobio je dosta visok i
dovoljno irok nasip s kojeg se mogao braniti pristup tvravi. Posao oko njezine
izgradnje bio je dovren 2. svibnja, to su Hasan-paa i osmanska vojska proslavili
pucanjem iz topova i puaka, sviranjem u trube i udaranjem u bubnjeve. U
40 Lopai, Spomenici.., I, p. 162, 163; Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 363;
Rattkay, o.e. p. 155, 156; Krcselics, o.e., p. 279.
41 Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1943, p. 215.
42 ii, Acta comitialia.., IV, p. 277-283.
43 Krcselics, o.e., p. 280; Ivi, o.e., Starine JAZU 35, p. 342, 343.
159
'.'fa*'
7
novu tvravu postavio je paa jaku posadu s Rustem-begom na elu, a da bi ona imala
osigurano zalee, postavio je i posade u Gori i Hrastovici. Zadovoljan obavljenim
poslom, vratio se Hasan-paa 4. svibnja u Kostajnicu.44
Dok je Hasan-paa gradio tvravu, utaborio se ban Toma Erdodv s vojskom u Maloj
Gorici kod Bresta, odakle je 14. travnja zatraio da mu se iz Zagreba poalje hrana
za vojsku.45 ekajui dopremu hrane, iznenada je zbog jakih kia porastao vodostaj
Kupe koja se izlila iz korita, to je banu onemoguilo prijelaz rijeke da bi
sprijeio izgradnju tvrave. Stojei posve bespomono, vojska je poela naputati
tabor, pa se s banskom etom 7. svibnja, kad je tvrava ve bila sagraena, povukao
i Toma Erdodv.
U kraem predahu poslije odlaska u Kostajnicu, prikupio je Hasan-paa svjee snage
ojaane veim brojem topova i 12. lipnja udario na Biha. Grad je branio kapetan
Josip Lamberg s posadom od priblino 500 vojnika i nekoliko stotina graana
sposobnih za oruje. Opkolivi grad sa svih strana, osmanska je vojska topovskom
paljbom krila put do gradskih zidina, unosei svojom brojnou sumorno
raspoloenje u obranu, premda su se graani i vojnici bili zarekli boriti se do
smrti.46 Kako traena pomo niotkuda nije stizala, uvlaio se strah u graane i
vojnike i gubila nada u mogunost obrane. Pogotovo kad su Turci poeli prislanjati
ljestve na gradske zidove i pripremati se za opi juri. Zastraeni gradski suci
predloili su tada kapetanu Lambergu neka ponudi Hasan-pai asnu predaju, uz uvjet
da svatko moe slobodno ostati ili otii iz grada. Nimalo se ne dvoumei, paa je
prihvatio ponudu i zadao rije da se nikome nee nita zlo dogoditi, pa je 19.
lipnja 1592. osmanska vojska ula u stari kraljevski grad Biha.
Da bi zavarao graane, Hasan-paa je dijelio enama, djevojkama, djeci i mukarcima
novac i obeavao miran i spokojan ivot. Kapetana Lamberga i njegovu pratnju,
vojnike i njihove ene i djecu osobno je ispratio iz grada do sela elopeka i dao
im pratnju od nekoliko stotina konjanika da ih dalje vode i tite. Meutim, im se
Hasan-paa udaljio, nasrnuli su na njih konjanici i poeli zlostavljati, pljakati,
otimati ene i djecu. Branei ene i djecu od nasrtljivaca poginulo je nekoliko
odlinijih Turaka i okraj se pretvorio u pravi pokolj, u kojem su, osim Lamberga i
nekolicine ljudi, ostali smrtno stradali.
Dano obeanje nije odrao ni Hasan-paa, ve je u Bihau dao smaknuti mnotvo
graana, a stotine mukaraca, ena i djece poslao je u Istanbul, gdje je sveano
proslavljeno zauzee Bihaa.47
Prije ulaska u Biha osmanska je vojska osvojila Izai i potom Sokolac, dok su
Drenik i Trac bili naputeni.48
Gradnja tvrave u Petrinji, gubitak Bihaa, Izaia, Sokolca i naputanje Drenika
i Trca, iz temelja su uzdrmali hrvatsku obranu, nad kojom je smrtna opasnost
svakim danom bila blia. U prvi mah pomiljalo se napustiti sva mjesta i utvrde uz
Glinu, Mrenicu i Koranu i obranu svesti na Ogulin, Karlovac, Brest i Sisak.49
Laki pjeak, oko 1570.
44 Kovacsich, Martin, Obsidio Sisciensis domini Micatti Anno Domini 1592,
Scriptores rerum Hugnaricarum minores, Budae 1798., T.I., p. 201,202.
45 Kukuljevi, Acta croatica, p. 295.
46 Valvasor, o.c, XII, p. 127.
47 Lopai, Biha... p. 76-80; isthuannfy, o.c. Lib. XXVII, p. 365; Lopai,
Spomenici... I, p. 166; Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 58; Ivi, o.c. Starine JAZU
35, p. 342, 343.
48 Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 342; Lopai, Biha,, p. 220, 231.
49 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 61.
160
Na dalji razvoj dogaaja razliito su gledali i krajiki zapovjednici, pa je
kapetan umberakih uskoka Petar Erdodv bio uvjeren da e Hasan-paa iz Bihaa
krenuti na Slunj i onda na Karlovac, u to je bio gotovo siguran i zapovjednik
Hrvatske granice general Andrija Auer-sperg. Suprotno njima, zapovjednik Slavonske
granice pukovnik Stjepan Grassvvein oekivao je Hasan-pain napad na Ivani,
Krievce i Koprivnicu.
Procjenjujui, meutim, s vojnog gledita obrambene i ope prilike, ban je Toma
Erdodv dobro nasluivao i znao da e Hasan-paa najprije udariti na Brest i Sisak.
Ne sumnjajui u to, urno je okupljao vojsku i pripremao se za obranu, ali mu je
pritom zbog krivih procjena izostala nuna pomo generala Auersperga i pukovnika
Grassvveina.
Nevoljno stanje u Hrvatskoj i strepnje od buduih dogaaja, iskoristio je tada i
venecijanski admiral Tiepolo. Poetkom srpnja 1592. neoekivano je doplovio s
mornaricom pred stari grad Bag (Karlobag), topovima razorio tvravu i unitio
cijelo gradsko tkivo, posadu i stanovnitvo dijelom poubijao a dijelom odveo u
zarobljenitvo, ili prikovao na brodovlje.50 Grad je opet prestao ivjeti, a
njegove ruevine sablasno su stajale uz morsku obalu.
Prema oekivanju bana Tome Erdodvja, Hasan-paa je u noi od 18. na 19. srpnja
1592. iz Bihaa stigao u Petrinju. Odmah iza podne preao je s vojskom preko mosta
na Kupi i kod Bresta udario na bana Erdodvja. U dvosatnom boju, daleko nadmonija,
osmanska vojska je izvojevala sjajnu pobjedu. Mnotvo banovih vojnika palo je na
bojitu, ili je dopalo ropstva. Osim bojnih zastava kao ratni plijen, zarobio je
Hasan-paa i pet topova. Gubei bitku ban je sretno umakao s bojita i zaklonio se
u svome gradu Jastrebarskom.51
Idue noi, noen krilima pobjede, zauzeo je Hasan-paa tvravicu Brest i zapalio
je. Odmah zatim razorio je utvrde Hergovi i Gotou i spalio selo Dreninu, gdje je
poeo opsjedati tvravicu jer se posada nije htjela predati. Pustoei iza toga
okolna sela i naselja, spalio je takoer varo Sisak, odakle se stanovnitvo
sklonilo u tvravu. U jutarnjim satima 23. srpnja 1592. stigao je Hasan-paa po
drugi put pod tvravu Sisak, opkolio je sa svih strana i pozvao posadu na predaju.
Na elu posade bili su kanonici Nikola Mikac, Bla urak i Matija Finti, odluni
braniti Sisak do posljednjeg ovjeka. Uvidjevi da od predaje nema nita,
rasporedio je Hasan-paa 21 top i naredio paljbu na tvravu. Pucajui iz dana u dan
topnitvo je nanosilo velike tete tvravi i gubitke posadi, ali branitelji nisu
poputali. Uzaludni su bili i jurii koje su opsjednuti odbijali i nanosili
osmanskoj vojsci velike gubitke. Shvativi da nee ostvariti svoj cilj, napustio je
29. srpnja Hasan-paa opsadu Siska, zarekavi se pritom da nee mirovati dok ga ne
osvoji. Odlazei odatle strahovito je opustoio sisako vlastelinstvo i naredio da
se razori utvrda u Drenini koju su u meuvremenu Turci bili zauzeli.52
Jedva stoje Hasan-paa preao Kupu i vratio se u Bosnu, provalio je 18. kolovoza
Rustem-beg iz Petrinje u Turopolje i zarobio vei broj ljudi. Nekoliko dana
kasnije, u noi od 25. na 26. kolovoza, priuljalo se oko stotinjak Vlaha do
Lekenika, gdje su udarili na etu uskoka koji su tu zanoili i spavali. Iznenaeni
i bunovni uskoci su bili razbijeni, a njihov kapetan Petar Erdodv zahvaljujui noi
spasio se bijegom. Mjesec dana kasnije provalio je iz Petrinje u Turopolje i Hasan-
paa, zauzeo utvrde Lomnicu i Vukovinu i pokuao osvojiti katel elin, koji se
uspio obraniti. Kako pai nije bio cilj osvajanje novih prostora nego pljakanje i
odvoenje stanovnitva, osmanska je vojska opustoila i spalila sela Mraclin, Malu
i Veliku Goricu, Veliku i Malu Mlaku, Gornji i Donji Lukavec, Gornje i Donje ehe,
Novake, Novo ie, Kostanjevec, Kobili, Markuevec, Rakarje, Lazine, Oreje,
Konicu, Donju Lomnicu, Zaprue, Sv. Klaru, Plesno (Pleso), Hrae, Buzin, Botinec,
Brezovicu i Obre, ije se stanovnitvo u paninom bijegu sklanjalo po umama i
movarama. Od silne vatre nebo nad Turopoljem rumenilo se u veernjim i nonim
satima, naoigled graana Zagreba. Pljakake su horde stigle takoer i do
Kerestinca i na povratku ispod Vukomerikih gorica opustoile vinograde i satrle
dozrelo groe. Neka od spomenutih mjesta nisu vie ni obnavljana i
50 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 58; Idem, Spomenici.., I, p. 165.
51 Idem, Spomenici.,, I, p. 165; Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 343; Isthuannfy,
o.c, Lib. XXVII, p. 366; ii, Acta comitialia.., IV, p. 285.
52 Kovacsich, Obsidio Sisciensis.., p. 203-205.
161
I
Bitka kod Siska 1593.
netragom su nestala. Tjerajui mnotvo otete stoke i zarobljenih ljudi i vozei na
stotinama kola opljakano ito, vratio se Hasan-paa poetkom rujna u Petrinju.53
Dramatian razvoj dogaaja napokon je uvjerio kralja Rudolfa da je nuno poslati
vojsku i pomoi Hrvatskoj, ne bi li se moda opet uspostavila obrana na Kupi
osvajanjem Petrinje. S obzirom na godinje doba, dolazak i okupljanje vojske oko
Zagreba nije uope zabrinjavalo Hasan-pau, niti je tome pridavao vee znaenje.
Dapae, on je 14. studenoga 1592. opet provalio u Turopolje, gdje je spalio
nekoliko sela i odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo.5
Suoen kao nikad prije s neposrednom opasnou zatiranja Hrvatske i sudbonosnim
prilikama u kojima se ona nala, sastao se 24. sijenja 1593. Saboru Zagrebu, u
ijem je zapisniku prvi put izostavljeno ime Kraljevine Hrvatske. Sama injenica
daje to uinjeno, jasno govori i svjedoi stoje do tada ostalo od hrvatskog juga, i
da nitko od stalea s tog podruja nije bio nazoan zasjedanju niti je mogao doi.
Raspravljajui o bijednom stanju opustoene zemlje, stalei su konstatirali daje u
roku od dvije godine Hasan-paa osvojio i spalio oko 26 tvrava i utvrda na
granici, unitio stotine sela i naselja i odveo iz Hrvatske 35 000 ljudi, stoje
uvelike smanjilo njezine mogunosti obrane. Nita bolje od Turaka ne ponaaju se ni
vojnici pristigli u pomo, jer od bijednog stanovnitva otimaju hranu, vino, stoku,
odjeu i razne druge stvari, ne prezajui pritom ni od ubojstva. Tvravu u Sisku,
oteenu u nedavnom Hasan-painu napadu, valja hitno popraviti i opskrbiti svim
potreptinama, jer je ona branik ostalim pokrajinama s kojima Hrvatska granii.
Iznosei injenino stanje i traei pomo, ogoreni i razoarani sabornici su
istodobno kralju poruili:
Stalei i redovi najbjednije Kraljevine Slavonije, lieni pomoi i potpore, prije
nego li se nau pod turskom vlau, ili napuste prebivalite u svojoj predragoj
domovini, najprije pred Bogom, zatim Vaim prejasnim velianstvom, kao i
Kraljevstvom Ugarske i cijelim Kranstvom, najsveanije se oituju da e, dovedeni
u krajnju nevolju, za svoj ivot i opstanak uiniti ono to im sudbina i nuda
pokae kao povoljnije i korisnije.55
53 Rattkay, o.c, p. 157; Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 60; Valvasor, o.e., IV,
p. 127; Lopai, Spomenici.., I, p. 166.
54 Lopai, o.c. Spomenici.., I, p. 166; Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 343, 344.
55 ii, Acta comitialia.., IV, p. 284-287.
162
Grof Ruprecht von Eggenburg, vrhovni zapovjednik vojske u bitci kod Siska 1593.
U igri povijesne sudbine, oitovanje stalea nije dovelo do promjene postojeeg
stanja, niti je utjecalo na budui razvoj dogaaja. Akindije su nastavile
provaljivati u Turopolje. S njima je krajika vojska imala okraj 4. veljae kod
Vukovine, a koji dan kasnije i sa Rustem-begom kod Kravarskog. Na posjedima bana
Tome Erddyja akindije su poinile mnogo tete i zapalile cijela sela. Nakon
manjeg predaha, 20. svibnja Rustem-beg je preao s jakom vojskom Kupu, napao
Jamnicu i Brezovicu, odakle je odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo. Dva dana iza
toga provalio je sve do Kerestinca, Samobora i Jastrebarskog, popalio i opustoio
sela Stupnik, Zdeninu, Kupinec, Jamnicu, Galgovo i olnievo selo.56 Sustavno
unitavajui Turopolje, cijelu zimu i proljee spremao se Hasan-paa za rat,
odluan da osvoji Sisak i uniti ostatke Hrvatske. Prikupljao je vojsku iz cijele
Bosne i Hercegovine i osmanskog dijela Slavonije, koju su predvodili sandakbegovi
Zvornikog, Hercegovakog, Kliskog, Likog, Cernikog i Poekog sandaka. U
sastavu te vojske nali su se najistaknutije vojskovoe, etovoe i krajinici,
koji su svoje najbolje godine ivota proveli ratujui protiv Hrvata. Napadima na
Turopolje elio je Hasan-paa banu Erddyju i ostalim krajikim zapovjednicima
odvratiti pozornost od Siska. Meutim, dobro obavijeteni o painim planovima,
vojskovoe su odluile udruenim snagama suprotstaviti se osmanskoj vojsci. Osim
banovih snaga, svoju vojsku i pomone ete doveli su zapovjednik pomone carske
vojske u Hrvatskoj Ruprecht Eggenberg, general Andrija Auer-sperg, pukovnik Stjepan
Grasswein, Georg i Sigismund Paradeiser, Melchior Rdern, Christoph Obritschan i
kapetan Petar Erddy. Uz bana Erddyja, vrhovni zapovjednik te vojske bio je
Ruprecht Eggenberg.
Kad su pozvani sandakbegovi doveli vojsku u Petrinju, a gradiki kapetan dovezao
lae natovarene topovima i hranom, dao je Hasan-paa sastaviti od laa most preko
Kupe, da bi zatim preveo vojsku i 15. lipnja udario na Sisak. Isto kao prethodne
godine, grad su branili kanonici Bla urak i Matija Finti s priblino 400
vojnika. Odbijajui napade topnitvom i uzvraajui na paljbu Hasan-painih topova,
uskoro je Finti nesretnim sluajem poginuo, a urak zadobio teku ranu. Premda
teko ranjen, uspio je urak banu poslati poruku neka hitno doe u pomo. Vie iz
opreza, Eggenberg se kolebao, dok je ban Toma Erddy, kojem se pridruio i
Auersperg, bio odluan da se smjesta krene prema Sisku i upusti u bitku s Hasan-
paom, iako su njegove snage bile viestruko brojnije. S pomonim etama banska i
krajika vojska imala je priblino 4 000 pjeaka i konjanika, ispred kojih se
nalazilo izmeu 12 i 16 tisua osmanskih vojnika. Nastupajui dosta urno, stigla
je hrvatska i krajika vojska 21. lipnja do Siska i utaborila se ispred grada.
Iduega dana izmeu 11 i 12 sati zapoela je odluna bitka, o ijem je ishodu
ovisila sudbina Hrvatske. U prvom bojnom redu stajali su Hrvati s banom Tomom
Erddyjem na elu, iza kojih su na desnom i lijevom krilu, kao i sredinjem dijelu
bojnog reda zauzeli poloaje Auersperg, Eggenberg, Paradeiser, Rdern, Grasswein i
ostale vojskovoe. Nasuprot banu Erddyju postavio je Hasan-paa oko 1 000
odabranih konjanika, koji su trebali probiti bojni red i opkoljavanjem ga unititi.
Uz zagluujuu viku i buku obje vojske silovito su nasrnule jedna na drugu, ali je
nadmonija osmanska vojska poela potiskivati Hrvate prema drugom bojnom redu.
Promatrajui razvoj bitke krenuo je tada u napad Auersperg, iji su strijelci i
oklopnici stvarali pusto u Hasan-
56 Lopai, Spomenici.., I, p. 175,176.
163
painim redovima. Ohrabreni tim napadom, udarili su Hrvati jo ee i odlunije po
Turcima, pri emu se osobno isticao ban Toma Erddy. Neposredno zatim pokrenuli su
svoju vojsku Eggenberg i druge vojskovoe, stjerali Hasan-pau u kut izmeu Odre i
Kupe, i presjekli odstupnicu zauzimanjem mosta na Kupi. Uhvaen tako u pravu
stupicu i doveden u bezizlazan poloaj, paa nije imao kamo, nego jedino spaavati
se bijegom preko Kupe, ije su strme obale oteavale prijelaz. Kako veina vojnika
nije znala plivati, panino bjeei strmo-glavljivali su se u Kupu, hvatali se
jedni za druge i utapali se. Posve sigurni u pobjedu kakvu dugo nisu izvojevali,
krajiki konjanici, pjeaci i strijelci nemilosrdno su sjekli, pucali i zatirali
Hasan-painu vojsku, kojima se pridruila i posada iz Siska.
Osim Hasan-pae, meu poginulima ili utopljenima u Kupi bili su: njegov brat
Dafer-beg, cerniki sandakbeg, glasoviti gazija i krajinik Arnaud Memi-beg,
zvorniki sandakbeg, sultanov roak i hercegovaki sandakbeg Sultanzade Mehmed-
beg, Ramadan-beg, poeki sandakbeg, Ibrahim-beg, liki sandakbeg, Kurt-beg iz
Vuitrna i mnoge druge osmanske vojskovoe, kao i tisue osmanskih vojnika, aga i
spahija.57
Sjajna pobjeda kod Siska 22. lipnja 1593. znaila je prekretnicu u ratu Hrvata s
Osmanskim Carstvom. Ostaci ostataka Hrvatske bili su obranjeni, a dalje irenje
osmanske vlasti na njezinu prostoru bilo je zaustavljeno. Poslije cijelog stoljea
krvavih bitaka i tekih gubitaka, od poraza na Krbavskom polju 1493., bile su,
napokon, slomljene osvajake snage osmanske vojske i poturica iz Bosne. Njihova
udarna snaga izgubila je prodornost, i od poraza pod Siskom nije se vie uspjela
obnoviti. Istina, neko vrijeme nadvijala se nad Hrvatskom jo uvijek osmanska
opasnost, ali ona nije mogla ozbiljnije ugroziti njezinu opstojnost.
Prednost pobjede nad Hasan-paom kod Siska banje Erddy elio odmah iskoristiti
napadom na tursku Petrinju, ali su se tome usprotivile druge vojskovoe, drei da
vojska nema dovoljno hrane. Na taj nain bilo je izgubljeno dragocjeno vrijeme i na
vojni pohod krenulo se istom 9. kolovoza okupljanjem vojske kod Bresta. Kad je
vojska prela Kupu, udario je ban Erddy na tursku Petrinju s osam lakih topova,
koji nisu mogli tvravi nanijeti vee tete. Zbog toga se opsada otegla do 24.
kolovoza, odakle se Erddy s vojskom morao povui, jer je Petrinji s velikom
vojskom hitao u pomo Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Istoga
dana prela je osmanska vojska Kupu i napala Sisak. Tvravu su branili kanonici
Andrija Kovai i Gapar Grana s posadom od 100 vojnika. Snanom topovskom paljbom
Turci su probili zidove tvrave i na juri je pokuali osvojiti. Odbijajui juri
poginuo je kanonik Kovai, a 30. kolovoza bio je kanonik Grana primoran Sisak
predati Hasan-pai. Osvajanjem Siska poslao je paa u pljaku svoje lake konjanike,
koji su opustoili i popalili sela uz lijevu obalu Save sve do Bojakovine i
Kraljevca kod Dugog Sela, odakle su odveli u ropstvo oko tisuu ljudi. U prvi mah
inilo se da e osmanska vojska ugroziti i Zagreb, stoje izazvalo opi strah i
pomutnju, pa su kanonici riznicu Zagrebake biskupije poslali u Bolonju. Dok je
Zagreb strepio od mogueg razvoja dogaaja, za to je vrijeme Hasan-paa dobio hitnu
poruku neka smjesta s vojskom krene u Ugarsku, kamo se ve zaputio veliki vezir
Sinan-paa.58
Neovisno o pripremama bana Tome Erddyja i krajike vojske da osvoji tursku
Petrinju, na jugu Hrvatske provalio je poetkom kolovoza 1593. senjski kapetan
Juraj Lenkovi u Liku, spalio turski Buni i smaknuo vei broj Turaka, zarobio oko
200 ljudi i otjerao mnotvo sitne i krupne stoke.59 Takvi i slini i sve ei
napadi u Lici, kao i zaleu primorskih gradova pod vlau Venecije, slabili su
osmansku vlast, koja e na tim prostorima zapasti u dugotrajnu krizu.
57 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 64, 65; Idem, Spomenici... I, p. 182-185;
Radi, Pavao, Isprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine, Starine JAZU
19, p. 172-192; Horvat, Karlo, Kobenzelovi izvjetaji (1592-1594) kardinalu Cintiju
Aldobrandiniju, dravnomu tajniku pape Klementa VIII, Starine JAZU 32, p. 191-195;
hthuanffy, o.c, Lib. XXVII, p. 370.
58 Lopai, Spomenici.., I, p. 180, 181; Horvat, Kobenzelovi izvjetaji... Starine
JAZU 32, p. 212-214; Krcselics, o.c, p. 297.
59 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 74.
164
DUGI RAT I MIR NA UTOKU ZSITVE U DUNAV 1606. GODINE
Katastrofalan poraz osmanske vojske kod Siska 1593. izazvao je zaprepatenje na
dvoru sultana Murada III. Vojni krugovi i javnost, podjarivani od velikog vezira
Sinan-pae, traili su osvetu i objavljivanje rata caru i kralju Rudolfu II. Pod
pritiskom vojske, javnosti i sultanija iji su sinovi zaglavili pod Siskom, odluio
se sultan za rat. Odmah nakon donoenja sultanove odluke napustio je Sinan-paa s
vojskom Istanbul i zaputio se prema Beogradu, kamo je stigao 4. rujna. U predahu od
desetak dana nastavio je zatim put do Osijeka, gdje je 27. rujna preao glasoviti
Sulejmanov most. Jo dok je putovao preko Baranje, stigla mu je obavijest da se
carska vojska nalazi kod Gyora (Rab), pa je produio do Veszprema. Zauzimanjem
poloaja ispred grada i nakon trodnevnih napada, Veszprem se 13. listopada 1593.
predao, uz uvjet da posada moe slobodno napustiti grad. Isti sporazum odnosio se i
na tvravicu Palotu, ali je vjerolomni Sinan-paa njezinu posadu dao pogubiti.
Isplativi potom vojsku, vratio se veliki vezir u Beograd na zimovanje, odakle je
poslao u Istanbul obavijest o vojnim uspjesima.
Zapoevi uspjeno ratovanje na prostoru sjeverne Ugarske, vezir Sinan-paa nije ni
slutio da e u tom ratu Osmansko Carstvo vie izgubiti nego ostvariti snagom
oruja, i da su njegovi zvjezdani trenuci poeli gubiti na sjaju i polako tonuti u
prolost. Za pogranine sandakbe-gove u sastavu Bosanskog paaluka nije zbog toga
bojite u Hrvatskoj utihnulo niti izgubilo na vanosti. Pogotovo stoje osvojeno
trebalo obraniti i suprotstaviti se hrvatskoj vojsci koja nipoto nije mogla
trpjeti gubitak Siska da bi vratila granicu na Kupu. Dok je osmanska vojska na
granici s Hrvatskom gubila udarnu mo, dotle je hrvatska vojska objavom rata dobila
slobodu djelovanja i poduzimanja manjih udara uzdu cijele granice. Na taj nain
iscrpljivane su i rasipavane osmanske snage od sjevera Ugarske do Jadranskog mora,
gubei pritom ljudstvo i ekonomsku podlogu za dalje voenje rata. Ve potkraj 1593.
provalio je koprivniki kapetan s dijelom posade iz urevca u okolicu Virovitice,
gdje je opustoio nekoliko sela i na povratku odveo dosta zarobljenika i otjerao
velik broj krupne stoke.1
Cijela zima 1594. prolazila je u dogovorima i pripremama za vojni pohod, iji je
cilj bio osvajanje Siska i unitenje turske tvrave u Petrinji. Unato jasnim i
odlunim namjerama, ti su dogovori i planovi napredovali sporo, jer je u
meuvremeno dolo do promjena u vrhovnom i krajikom zapovjednitvu. Jo poetkom
listopada 1593. umro je general Andrija Auersperg i na njegovo mjesto bio je
postavljen Juraj Lenkovi. ivotni put zapovjednika Slavonske granice, pukovnika
Stjepana Grassvveina, bliio se takoer kraju. Umjesto nadvojvode Ernesta
namjesnitvo u Hrvatskoj, Austriji i Ugarskoj preuzeo je nadvojvoda Matija, a
uprava nad Vojnom granicom u Hrvatskoj i Slavoniji povjerena je mlaem kraljevu
bratu Maksimilijanu.
Oslukujui to se deava na drugoj strani, stigla je poetkom veljae 1594.
obavijest da se u Petrinji zapalio toranj s barutom od ije eksplozije su nastala
mnoga oteenja na tvravi. Prema saznanju zapovjednika Slavonske granice, pozvao
je budimski paa kapetane i zapovjednike turskih tvrava u Slavoniji neka dou sa
to vie vojske i pridrue se ostaloj vojsci na prostoru Ugarske.2
1 Horvat, Kobenzelovi izvjetaji... Starine JAZU 32, p. 236.
2 Idem, o.c. Starine JAZU 32, p. 242, 243.
165
Kako se bliilo proljee, podran od nadvojvode Maksimilijana, sazvao je ban Toma
Erddy 21. oujka 1594. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei zakljuili da pod
vodstvom bana udruenim snagama i uz osobno sudjelovanje nadvojvode udare na
Turke.3 Samo nekoliko dana kasnije, umjesto umrlog pukovnika Grassweina, imenovan
je zapovjednikom Slavonske granice general Hans Sigismund Herberstein, koji e
uspjeno obavljati preuzetu dunost i pridonijeti uspostavi ravnotee sila s
Osmanskim Carstvom na tom prostoru.
Zajedno s ostalim pripremama, o-kupljanje vojske u banovu taboru bilo je predvieno
za poetak mjeseca srpnja. Da bi zavarali osmansku obranu prije nego ta vojska poe
u na-Hrvatskiarkebuzir , pad, upao je general Herberstein iz
Krievaca sa 1500 vojnika u Cerniki sandak, 4. lipnja stigao do Siraa i zapalio
grad. Budui da nije imao topova s kojima bi ruio gradske zidove i samu tvravu,
poharao je cijelu okolicu, otjerao priblino 600 goveda i zarobio 30 ljudi.4 Taj
smjeli upad toliko se dojmio hrvatskog stanovnitva graninih krajeva Cernikog i
Poekog sandaka, da je u njemu raspalio nadu u skoro osloboenje od osmanske
vladavine. Nametnulo se pitanje kako i dokle e se osmanska vlast odrati na tom
prostoru.
Potkraj lipnja upali su senjski uskoci pod vodstvom kapetana Ivana Bemba u Liku i
Krbavu, pljakajui i palei turske posjede. Meutim, na povratku s provale
priskoilo je lako venecijansko konjanitvo iz Zadra u pomo Turcima, poubijalo
mnoge uskoke i njihova kapetana.5
Kad se u banovu taboru okupilo nekoliko tisua vojnika, zaputio se Toma Erddy
prema Petrinji, kamo je stigao 21. srpnja 1594. Iduega dana postavio je na
pogodnom mjestu pontonski most preko Kupe, preveo vojsku i topnitvo i opkolio
tursku Petrinju. S dosta jakom posadom i manjim brojem topova, tvravu je branio
Rustem-beg. Tjedan dana od poetka opsade stigao je banu u pomo i nadvojvoda
Maksimilijan s 1 000 konjanika. Dok se stezao obru oko tvrave stalno tuene
topnitvom, izgledi za njezinu obranu postajali su svakim danom manji. Oekujui
skori pad tvrave, osvojio je 5. kolovoza general Juraj Lenkovi utvrde u
Hrastovici i Gori i presjekao odstupnicu osmanskoj posadi u Sisku. Uviajui daje
otpor uzaludan, pod okriljem noi izmeu 9. i 10. kolovoza, napustio je Rustem-beg
Petrinju i pobjegao u Kostajnicu. Sutradan u paninom bijegu povukla se osmanska
posada iz Siska, zapalivi prije toga tvravu. Odmah zatim ula je u Sisak hrvatska
posada i zapoela s nunim popravcima. Zadovoljan postignutim, dao je nadvojvoda
Maksimilijan razoriti tursku tvravu u Petrinji i proglasio daje vojna zavrena/'
Ostvarivi postavljene vojne ciljeve, hrvatsko-slavonski stalei su 15. kolovoza u
taboru kod Petrinje iznijeli nadvojvodi Maksimilijanu svoja vienja i prijedloge o
tome to je prijeko potrebno uiniti za obranu zemlje. Ponajprije podii zidanu
tvravu slinu Karlovcu i Brestu, do proljea obnoviti i utvrditi Sisak i na sutoku
rijeka Save, Odre i Kupe sagraditi zidani toranj.7
3 ii, Acta comitialia.., IV., p. 299-303.
4 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67.
5 Horvat, Monumenta useocehorum, I, p. 79.
6 Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 387-389; Rattkay, o.e., p. 160; Krcselics, o.e.,
p. 298-300.
7 ii, Acta comitialia.., IV, p. 314.
166
Nedostatak novca, vremena i radnih ruku, iskoristio je meutim Rustem-beg i u
listopadu
1594. opet zaposjeo Hrastovicu i obnovio tvravu u Petrinji." Takav razvoj dogaaja
potaknuo je generala Jurja Lenkovia na provalu s posadom iz Karlovca, pa je 5.
studenoga vie zastraivanja radi napao Biha. Tvravu nije mogao zauzeti, ali je
zato zapalio varo, sasjekao dosta Turaka, oslobodio vie od tisuu zarobljenika i
trei dan vratio se u Karlovac s bogatim plijenom.9
Polovian uspjeh u ratu, odnos sredinje vlasti prema obrani u Hrvatskoj i neuspio
pokuaj nagodbe s kraljem Rudolfom da za podmirenje dugovanja dade banu Tomi
Erdodvju grofoviju Pazin u Istri, doveli su do Erdodvjeve vrste odluke o zahvali
na banskoj dunosti. Njegova odluka nije iznenadila stalee, premda je bila
donesena u vrlo nezgodno vrijeme. Sreujui povremeno orujem svoje odnose s
uskocima, napalo je poetkom oujka 1595. venecijansko brodovlje Senj i potopilo
nekoliko manjih brodica. Kao odgovor na taj napad, uskoci su upali sve do ua
Neretve i opljakali tri venecijanske fregate.10
Na saborskom zasjedanju 15. svibnja 1595. u Zagrebu, poloio je Toma Erdodv znakove
banske asti i dostojanstva. Njegovu ostavku stalei su nevoljko prihvatili,
iskazujui ujedno banu zahvalnost za sve stoje uinio za obranu domovine.
Zabrinutost stalea u tom asu bila je doista duboka, jer su u banovoj ostavci
nasluivali da bi kralj mogao ukinuti bansku ast i podvri Hrvatsku nekome od
svojih generala, to bi imalo nesagledive posljedice i vodilo posvemanjem gubitku
dravno-pravne samostalnosti. Zapravo, od zaustavljanja osmanske najezde kod Siska,
politiki poloaj Hrvatske se pogoravao, pa se tome trebalo odluno suprotstaviti.
Shvaajui dobro kamo smjera politika sredinje vlasti, Sabor je zato zakljuio i
poruio nadvojvodi Maksimilijanu:
Ne budemo li imali bana, neka Vaa Prejasnost zna da se neemo pokoravati nikakvome
generalu tue narodnosti, niti emo s njim polaziti u rat, pa makar svi zajedno s
domovinom izginuli. Prije emo sve poduzeti nego li dopustiti da nam se u tom
pogledu okrnji sloboda.
U protivnom, imenuje li kralj bana, Sabor se obvezao da e Hrvati, bez obzira na
alosne prilike u zemlji, podnijeti i najvee rtve koje nadilaze njihove
mogunosti. Dat e besplatne radnike za podizanje velike tvrave u Brestu i da se
obnovi spaljeni Sisak. Osim toga, na svoj e troak uzdravati 300 pjeaka i stalno
konjanitvo."
Spomenuti saborski zakljuci jasno govore i svjedoe da se u jeku rata s Osmanskim
Carstvom politika javnost u Hrvatskoj nala u procjepu. S jedne strane morala je
voditi politiku borbu sa sredinjom vlasti, a s druge strane odolijevati
nasrtajima osmanske vojske. Na taj nain budui poloaj Hrvatske postajao je sve
upitniji, i ovisio je o politikoj volji i odlunosti da se obrani bit njezine
samostalnosti.
Poetkom 1595. naslijedio je Murada III. njegov sin Mehmed III. i rat u Vlakoj i
Ugarskoj je nastavljen. Za prvoga vezira privremeno je bio postavljen Ferhad-paa,
a na elo Budimskog paaluka Hasan-paa Sokolovi, dok je dunost bosanskog
beglerbega i dalje obavaljao Hasan-paa Tiro. U Vlakoj i Ugarskoj osmanska je
vojska ostvarila manje uspjehe, ali istodobno pretrpjela i nekoliko tekih poraza
koji su se na odreen nain odrazili na stanje u graninom podruju Hrvatske.
vrsti stav i odluke Sabora od 15. svibnja 1595. kralj je primio na znanje, ali
zbog toga nije promijenio miljenje i odustao od svojih namjera. Vrhovni nadzor nad
Vojnom granicom u Hrvatskoj umjesto nadvojvode Maksimilijana povjerio je nadvojvodi
Ferdinandu, sinu tajerskog nadvojvode Karla, koji e poslati svoga generala
Eggenberga s vojskom iz Koruke, tajerske i Kranjske da zajedno s Hrvatima osvoje
Petrinju i Hrastovicu i uvrste napokon granicu na Kupi. Prije nego to je
Eggenberg stigao s vojskom u Hrvatsku, potkraj kolovoza
1595. provalio je general Herberstein iz Varadina u Cerniki sandak, i u okolici
Pakraca i Cernika osvajao i pustoio sela i naselja. Preko svojih dounika o toj je
provali bio hitno
8 Rattkay, o.e., p. 160; Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 389; Krcselics, o.e., p.
300.
9 Vitezovic, o.e., p. 175; Meyer, Martin, Ortelius redivivus et continuatus oder
der ungarischen Kriegs-Emprungen historische Beschreibung, Frankfurt 1665, p. 155.
10 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 81.
11 Sisic, Acta Comitialia,, IV, p. 322-327.
167
obavijeten kliko-livanjski sandakbeg Mustafa-beg, zvan Apardi, koji se nalazio s
vojskom u Kostajnici. Pourivi iz Kostajnice stoje bre mogao, stigao je Apardi-
beg do Cernika i 1. rujna sukobio se kod aklovca s Herbersteinom, gdje je doivio
potpun poraz. Podnosei izvjetaj o toj provali Herberstein je nesumnjivo
viestruko pretjerivao navodei da je ispod osmanske vladavine oslobodio gotovo 300
sela, jer cijeli Cerniki sandak i Poeka kotlina nisu tada imali toliko
naselja.12
Za potlaeno stanovnitvo poraz osmanske vojske kod aklovca bio je znak za
ustanak, koji je planuo oko Bijele Stijene i Poege. Pobunjeni narod pod vodstvom
hajduka i njihovih vojvoda poeo je nesmiljeno progoniti i ubijati svoje age i
begove. Meu njima osobito se isticao Lovro Ili, koji je na junakom megdanu,
navodno, ubio poekog sandakbega i pritom sam zaglavio.3
I nakon povlaenja Herbersteinove vojske nije se u okolici Poege i Cernika
pobunjeni narod smirivao. Raspreni u manje ete, ustanici su nastavili napadati
manja turska uporita i posjede, a neki od njih plaei se daljeg razvoja dogaaja
i osvete osmanskih vlasti, prebjegli su sa svojim obiteljima preko granice.
Gotovo u isto vrijeme upali su senjski uskoci u Liku, ali su ih Turci zaskoili i
vei broj poubijali, pretrpjevi u okraju i sami velike gubitke.14
Vrativi se iz provale od Cernika, zaputio se general Herberstein u Sisak, gdje se
22. rujna pridruio vojsci generala Ruprechta Eggenberga i Jurja Lenkovia. Istoga
dana krenuo je prema Petrinji kao prethodnica kapetan Danijel Frankol. Njemu u
susret iao je iz Petrinje Rustem-beg i upustio se u estok okraj, u kojem je bio
smrtno ranjen. Kad je 23. rujna Rustem-beg od zadobivene rane umro, napustila je
osmanska posada Petrinju i Hrastovicu i povukla se u Bosnu. U naputenu Petrinju i
Hrastovicu ula je 24. rujna 1595. hrvatska i kraljeva vojska i u njih odmah
smjestila stalne posade.15 Na prijedlog nadvojvode Ferdinanda dio banske vojske,
odnosno 200 vojnika, trebao je stalno boraviti u Petrinji, a grad opskrbiti hranom
i vojnim potreptinama, stoje i uinjeno.16 Stvaranjem vojnog uporita u Petrinji i
Hrastovici bila je uvrena granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom na Kupi i
zatieno Turopolje od provala i pljaki turskih akindija.
Nemiri u zapadnom dijelu Poekog sandaka nisu prestajali, a misao o skorom
osloboenju zahvatila je i dio Vlaha. Poetkom listopada doao je kriomice u
Krievce episkop Vasilije i zatraio od generala Herbersteina doputenje da se sa
40 Vlaha moe nastaniti u Krievcima. Prema njegovoj izjavi, ivot Vlaha postajao
je zbog turskih nasilja sve tei i nepodnoljiviji, jer ih Turci napadaju i progone
kao uhode i dounike. Episkop Vasilije imao je lijep stan u manastiru Orahovici i
dobar prihod koji se sastojao od nekoliko aki od svake vlake kue. Pismom iz
Varadina 5. listopada 1595., izvijestio je o tome Herberstein nadvojvodu
Ferdinanda, koji je u odgovoru 15. listopada dao doputenje i povrh toga jo i
potporu.17
Nadolaskom hladnijeg vremena, uzdu granice uglavnom je oruje mirovalo, osim to
su poetkom studenoga iste godine uskoci upali duboko na prostor pod osmanskom
vlau, smaknuli vei broj Turaka, zarobili ih 50 i oteli oko 500 glava krupne i
sitne stoke.151
Meutim, uspjehe na bojnom polju zasjenjivalo je pitanje izbora i postavljanja
novoga bana nakon ostavke Tome Erdodvja. To vie stoje 19. kolovoza 1595. kralj
Rudolf imenovao grofa Ivana Drakovia i zagrebakog biskupa Gapara Stankovekoga
kao banske namjesnike i odredio Tomu Erdodvja, Ivana Jooa i Nikolu Istvanfvja da ih
uvedu u bansku dunost. Njihovim imenovanjem na elu Hrvatske bio je i dalje Toma
Erdodv kao ban u ostavci, koju e kralj prihvatiti istom 30. rujna.19 Kako novim
banovima kralj nije predao bansku zastavu i
12 A/oic, o.e., V.,p. 515, 516.
13 vear, Ivan, Ogledalo Iliriuma, Zagreb 1839, p. 426, 427.
14 Iloivat, Monumenta useocehorum, I, p. 82.
15 Lopai, Spomenici.., I, p. 196, 197; Rattkay, o.e., p. 160; Krcselics, o.e., p.
302.
16 Lopai, Spomenici.., I, p. 197-199, 201.
17 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67, 68.
18 Horvat, Monumenta useocehorum, I, p. 86.
19 ii, Acta comitialia.., IV, p 327, 333.
168
jtjjmj -mam msmms
l'uglavar u Kraju* k oj
Ora nire Harrafilrc i IVimorttii- Nadftirairlj .
Barun Juraj Lenkovi, zapovjednik Hrvatske granice 1593.
i starim
odredio plau za uzdravanje banske vojske, nisu ih hrvatski stalei ni smatrali
pravim banovima, niti su oni sami eljeli da ih se pod takvim uvjetima uope uvodi
u bansku dunost. Naime, ako bi prihvatili takve uvjete, oni su mogli obavljati
samo upravni i sudaki dio banske vlasti, dok bi zapovjednitvo nad vojskom pripalo
generalu Rup-rechtu Eggenbergu, to je bilo nespojivo s dravno-pravnim poloajem
banske vlasti i posebnou Hrvatske. Drukije reeno, za Hrvatsku je to znailo
pitanje politike opstojnosti i obranu zakonitih prava, koje se kralj obvezao
potivati. S obzirom na to, sjednicu Sabora 17. prosinca 1595. nisu sazvali
imenovani banovi, nego upani Zagrebake, Krievake i Varadinske upanije.
Sazvani i okupljeni na taj nain, stalei su odredili Petra Katelanovia i
Melhiora Tompu da u svojstvu saborskog izaslanstva odu u Graz i Be nadvojvodi
Ferdinandu i Matiji, potanko im obrazloe stajalita Sabora i zamole ih neka
nagovore kralja Rudolfa da Ivana Drakovia i Ga-
para Stankovekoga imenuje pravim banovima u skladu s pravima Kraljevstva navadama.
Isto kao prije, Sabor je i tom prilikom iskazao svoju brinost za obranu zemlje, pa
je odredio da svako kmetsko selite (dimnjak) opremi i poalje jednog konjanika u
Petrinju. Takoer i svi plemii morali su tamo doi ili poslati naoruanog slugu.
Ta bi vojska preko zime u smjenama uvala Petrinju, jer se govorkalo da e bosanski
paa napasti i pokuati osvojiti tvravu. Osim toga, uveden je i poseban porez za
uzdravanje vojske tijekom zimskih mjeseci u Sisku, Gori, Brikievini, Reici i
Dunaria Slapu.20
Pred odlunim dranjem Sabora kralj je odustao od svoje namjere i odredio da se
Ivan Drakovi i Gapar Stankoveki uvedu u neokrnjenu bansku dunost prema starom
obiaju. Hrvatska je tako ostvarila politiku pobjedu i obranila svoj dravno-
pravni poloaj. Po kraljevu nalogu sazvao je bivi ban Toma Erdodv Hrvatski sabor,
koji se sastao 11. sijenja 1596. u Zagrebu. U prisutnosti kraljevih povjerenika
Nikole Istvanfvja i Matije Bazaria, poloio je Ivan Drakovi sveanu prisegu u
upnoj crkvi sv. Marka, a biskup Stankoveki, zbog teke bolesti, uinio je to u
biskupskom dvoru. Novi banovi potvrdili su slubu podbanu Stjepanu Berislaviu, dok
su stalei jednoglasno izabrali Ivana Keglevia na dunost zemaljskog kapetana i
banova brata Petra Drakovia na dunost zemaljskog blagajnika, koji e brinuti za
ubiranje poreza i drugih davanja, i od tih prihoda isplaivati pjeake i obavljati
smotru vojske.21
Prevladavai politiku krizu, pozornost hrvatske javnosti bila je opet okrenuta
obrani zemlje i nastavku rata s Osmanskim Carstvom. Jo uoi proljea paljivo su
uskoci ispitivali mogunost kako preoteti Turcima Klis, to im je i uspjelo, uz
pomo Hrvata iz Dalmacije 6. travnja 1596.22 Gubitak Klisa iznenadio je Turke, ali
su urno okupili vojsku i odmah zapoeli s opsadom grada. Opsjednutom Klisu pohitao
je u pomo Juraj Lenkovi s priblino 1 000 vojnika, kojima se pridruilo i
nekoliko stotina Hrvata pod vlau Venecije. Svoju pomo obeali su Lenkoviu i
Vlasi iz okolice, pa je 27. svibnja smjelo udario na osmansku vojsku i
20 Idem, o.c, IV., p. 334-338.
21 Idem, o.c, IV, p. 339, 340.
22 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 84-103.
169
natjerao je u bijeg. elei to prije stii s hranom i streljivom u Klis, upao je
Lenkovi zbog izdaje Vlaha u zasjedu i doivio strahovit poraz. Traei spas u
bijegu s bojita i sam je bio tee ranjen, a vie od 400 vojnika snala je smrt.
Meu poginulima bili su senjski biskup Antun de Dominis i tri splitska kanonika.
Klisu vie nije bilo spasa i 31. svibnja 1596. Turci su ponovno zaposjeli
tvravu.23
Vijest o preotimanju Klisa Turcima inae se munjevito irila prostorima Hrvatske i
njezinim dijelovima pod osmanskom vladavinom, pa je plamen nemira opet zahvatio
okolicu Poege. Ve 15. travnja napao je i ubio Vid Kovaevi dizdaragu Ismaila u
Vrhovcima i s omanjom etom ovladao gradom. Saznavi za to, poslao je poeki san-
dakbeg protiv Kovaevia svoga sina Hu-seina, ali on pogine opsjedajui Vrhovce.
Tada sandakbeg poe sam do Vrhovaca i vrsto opkoli grad. Uvidjevi da zbog
nestaice hrane nee moi odoljeti, poveo je Grof Vuk Krsto Frankapan, general
Hrvatske granice Kovaevi svoju etu iz grada na juri ne bi
li tako probio turski obru. Meutim, opkoljene sa svih strana premonijim snagama,
u silovitom okraju Turci ih do posljednjeg sasijeku.
Krae vrijeme zatim, negdje potkraj lipnja, potajno su uli u Poegu hajduci s
Franjom Iliem na elu. Na ugovoreni znak hajduci su iznenada napali i poubijali
dosta Turaka, opljakali i zapalili poeku varo i natovareni plijenom zaputili se
u Veliku. Kada su doli tamo, odmah su napali Turke, ali im je bilo javljeno da iz
Bosne u Poegu dolazi novi sandakbeg s velikom vojskom. Nato Ili smjesta poe
begu u susret i sukobi se s njim blizu Sulkovaca. U kraem okraju Ili je poginuo,
njegova eta bila je razbijena, a sam beg dopao je rane u nogu.24
Novi sandakbeg bio je Mustafa-beg, sin Mehmed-pae Pijale, koji se do tada nalazio
na dunosti kliskog sandakbega. Svojim premjetajem nije bio zadovoljan i elio se
vratiti u Kliski sandak.25 Dokle je ostao na tom poloaju nije jasno, jer se
uskoro o njemu govori kao o bosanskom sandakbegu.
Za poraz pod Klisom smatrali su krajiki zapovjednici da bi trebalo odgovoriti
napadom na Kostajnicu. Posve iskljuen i daleko od tih dogovora i priprema, umro je
30. lipnja 1596. zagrebaki biskup Gapar Stankoveki i na elu Hrvatske ostane sam
Ivan Drakovi. Okupljanje vojske bilo je do tada zavreno i 3. srpnja doao je ban
Drakovi u Petrinju. Koji dan kasnije stigle su i krajike ete generala Lenkovia
i Herbersteina, kao i 1000 konjanika poslanih od nadvojvode Ferdinanda. U dogovoru
s Turcima poruivali su Vlasi izmeu Kupe i Une banu i generalima da e prijei na
njihovu stranu i boriti se protiv osmanske vojske. Obavijeten o tim porukama i
razgovorima, ponudio je nadvojvoda Ferdinand Vlasima prava i slobode i zatraio od
Herbersteina i ostalih zapovjednika da se prema njima odnose obazrivo. Nastupajui
od Petrinje, stigla je 10. srpnja hrvatska i krajika vojska pred Kostajnicu, i na
brdu zvanom Djed porazila zdruene snage Vlaha i Turaka. Iz Banja Luke je tada
hitno krenuo prema Kostajnici u pomo Mustafa-beg Apardi, ali je dva dana kasnije i
on bio potuen. Procjenjujui stanje na bojitu, ban i generali su zakljuili da za
opsadu grada nemaju dovoljno snaga niti hrane za vojsku, i da je zbog
23 Idem, o.e., I, p. 112, 115-117,120.
24 vear, o.e., p. 428, 429.
25 TomiJ.H., Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i
poetkom XVII veka, Beograd 1933, knj.I, p. 172,183.
170
Petrinja, tvrava na Kupi - mjesto sloma osmanske najezde u Hrvatskoj 1596.
toga potrebno povui se. To vie to je u meuvremenu stigla vijest o dolasku jake
vojske u Kostajnicu, koju osobno vodi bosanski beglerbeg Ahmed-paa Hafiz.26
Ahmed-paa oito je i ekao povlaenje vojske od Kostajnice i njezin razilazak i
nije urio s napadom. Istom 14. rujna stigao je on do Petrinje i poeo opsadu
tvrave. U tvravi se nalazila posada od 400 vojnika pod zapovjednitvom kapetana
Danijela Frankola i Jurja Brestovskog. Osmanski su topnici bez prestanka pucali na
grad, a u predasima je vojska izvodila jurie. Posada je hrabro odbijala napade i
jurie, ali je postupno i malaksavala i pitanje je bilo dokle e izdrati. Hitno
obavijeteni o napadu na Petrinju, krenuli su odmah s vojskom ban Drakovi i
generali Lenkovi i Herberstein prema opsjednutom gradu i 19. rujna sastali su se
kod Bresta. Poslije kraeg savjetovanja odluili su povui se prema Sisku i ondje
prijei Kupu da bi kod Petrinje zametnuli boj na otvorenom polju. Naputanje tabora
i pokret banske i krajike vojske shvatili su Turci kao uzmak, pa je Hodaverdi-beg
s jakim snagama preao Kupu i dao se u potjeru. Meutim, u zgodan as naglo su
Drakovi, Lenkovi i Herberstein okrenuli svoju vojsku i u estokom naletu
strahovito potukli begove snage i natjerali ih u Kupu. Zaplaen porazom Hodaverdi-
bega, naredio je Ahmed-paa u noi od 19. na 20. rujna povlaenje tekih topova,
komore i dijela vojske prema Kostajnici. Da bi titio njihovu odstupnicu i uredno
se povukao, ostao je s odabranim snagama u taboru ispred Petrinje. U jutro 20.
rujna preli su ban i generali preko pontonskog mosta Kupu kod Siska i urno se
zaputili prema Petrinji. Idui tako naili su na osmanske predstrae kod Drenine i
razbili ih. Predstrae su javile Ahmed-pai njihov dolazak da se postavi u bojni
red. U silovitom sudaru izmeu Drenine i Petrinje bile su paine snage razbijene i
prisiljene na povlaenje. Kad je to vidjela posada u Petrinji, izjurila je iz
tvrave i oborila se na osmanske snage i pai nije vie bilo spasa. Njegovo
povlaenje pretvorilo se tako u bezglavo bjeanje i spaavanje golih ivota.27
Sjajnom obranom Petrinje 20. rujna 1596. bila je konano zaustavljena i slomljena
osmanska najezda na Hrvatsku. Opstanak Hrvatske nije od tog vremena doista vie bio
upitan, bez obzira to je ona u stoljetnom ratovanju s Osmanskim Carstvom bila
svedena na ostatke ostataka.
Svjestan upravo povijesne prekretnice u ratu s Osmanskim Carstvom, sazvao je ban
Drakovi odmah sjednicu Hrvatskog sabora, koji se sastao 25. rujna 1596. u
Zagrebu. Iskazujui svoje
26 Lopai, Spomenici.., I, p. 209-221;Rattkay, o.e., p. 167-170; Krcselics, o.e.,
p. 304.
27 Isthuanffy, o.e., Lib. XXX, p. 422,423; Rattkay, o.e., p. 170-178;Krcselics,
o.e., p. 304, 305.
171
raspoloenje u ozraju pobjede, stalei su izglasali da se vojvodi Jurju
Brestovskom, zastavniku Mihajlu Ivanicu i dvadesetosmorici lanova posade, za
junako dranje u obrani Petrinje isplati nagrada od 100 forinti. Za popravak i
utvrivanje Petrinje, Sabor je odredio da se poalje i dovoljan broj kmetova koji
e od 10. listopada 15 dana besplatno raditi.28
Sabor je zasjedao i 7. studenoga 1596., a povod sastajanja stalea bilo je kraljevo
pismo da Ivana Drakovia imenuje jedinim banom, to su sabornici s odobravanjem
prihvatili. Dobro raspoloenje kvarilo je nasilniko ponaanje generala
Herbersteina, koji je sebi podloio slobodne graane Varadina i prisvojio posjede
grofa Erdodvja i drugih plemia i nametnuo im razna davanja. Poput njega,
nasilniki se ponaala i njemaka posada u Varadinu, koja je sebi podvrgla posjede
svih plemia u okolici grada, pa ak i sela kraljevskog namjesnika Nikole
Istvanfvja. Ustajui odluno protiv toga, Sabor je zatraio od kralja Rudolfa neka
naredi Herbersteinu i njegovim strijelcima da ne kre stare slobode i povlastice,
jer se nipoto nee dalje podnaati neuvena podreenost u Hrvatskom kraljevstvu.29
Iako je ratovanje s Osmanskim Carstvom nastavljeno jo punih deset godina, nisu u
tom razdoblju velike osmanske vojske napadale Hrvatsku, niti su provaljivale preko
granice. Na taj nain pruila se Hrvatima prilika da umjesto obrambenog prijeu u
navalni rat. Razorne provale u dubinu prostora u sastavu Osmanskog Carstva
rastakale su osmansku vladavinu, koja se na tim prostorima morala boriti za svoj
opstanak. Ve poetkom studenoga 1596. upao je general Juraj Lenkovi u Poeki
sandak, gdje je ognjem i maem opustoio gotovo 200 sela i naselja i spalio
Voin.3" Taj smjeli upad atro je osmansku vlast na tom prostoru i pokrenuo
pokoreno stanovnitvo da i samo pridonese njezinu slabljenju. Jedva to su
posljedice Lenkovieva upada bile uklonjene, provalio je poetkom lipnja 1597. i
krievaki kapetan Georg Laibacher u Poeki sandak, opustoio okolicu Slatine,
Orahovice i Stupa-nice, spalio sela Kusonje, Drabnik (pustara Drapinka) i
Cjepidlake te oteo 1 000 goveda, od kojih se zbog loih putova polovica razbjeala.
Na povratku s etovanja pridruilo se njegovoj vojsci 117 Vlaha iz Cjepidlaka i
Stupanice, koji su sa sobom poveli 100 goveda i 400 glava sitne stoke. Nakon
prelaska u Hrvatsku ti su Vlasi bili nastanjeni u Cirkveni i Sv. Ivanu abno.31
Prevoenje Vlaha preko granice i naseljavanja oko Krievaca potaknulo je i ostale
da se izbave osmanske vlasti, pa su poeli pozivati i nagovarati krajike
zapovjednike na novu provalu u Slavoniju i osvajanje Virovitice. Uz ostalo,
poruili su Vlasi iz Cjepidlaka da e sami svladati posade u Stupanici i Dobroj
Kui, ako Virovitica bude osvojena, a Turci e tada biti prisiljeni sami napustiti
prostor oko Sopja, Brezovice, Slatine, Mikleua i Voina.32
Procjenjujui poruke i raspoloenje Vlaha kao vrlo pogodan trenutak da se s malo
napora zada osmanskoj obrani teak udarac, poveli su ban Drakovi i general
Herberstein vojsku i 8. rujna 1597. utaborili se blizu Virovitice. Drugoga dana
poslali su dvije ete vojnika da izvedu Vlahe koji su eljeli osloboditi se
osmanske vladavine. Jedna od tih eta pod zapovjednitvom Sigismunda Trautmansdorfa
i Georga Laibachera udarila je na Slatinu, razbila njezinu posadu i opustoila
cijelo naselje. Predvee istoga dana ete su se vratile vodei sa sobom 1 700 Vlaha
i 4 000 glava krupne i sitne stoke.33
Te je Vlahe Herberstein naselio u okolici Rovia na posjedu obitelji Dri (Ders),
od kojih je 100 unovaio umjesto hrvatskih pjeaka da slue za plau. Za preostale
trebalo je pribaviti hranu kako ne bi preko zime umirali od gladi, pa je nadvojvoda
Ferdinand zamolio Hrvatski sabor neka odobri prikupljanje hrane, istiui pritom
"dok se Vlasi ne naue obraivati zemlju".
Nadvojvodino obrazloenje Saboru privlai naroitu pozornost, jer je u njegovu
slojevitu sadraju bilo reeno s kakvim e se sve potekoama suoavati hrvatska
javnost ubudue. Unato opem stanju neimatine, Sabor je ipak 20. listopada 1597.
zakljuio da se hrana
28 ii, Acta comitialia.., IV, p. 352-354.
29 Idem, o.c, IV, p. 354-358.
30 Klai, o.c, V, p. 539.
31 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p 68.
32 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 69.
33 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 69.
172
Hans Sigismund Herberstein, zapovjednik Slavonske granice 1594.
prikuplja za prehranu Vlaha, i odobrio popravak utvrde u Roviu kamo bi se oni
mogli skloniti u sluaju napada osmanske vojske.34
Na proljee 1598. prebjeglo je preko granice u Hrvatsku jo 500 Vlaha koji su se
nastanili izmeu Koprivnice, Rasinje i Krievaca.35 Sredinom lipnja doli su vlaki
izaslanici generalu Herbersteinu i ponudili predaju Kraljeve Velike i Pakraca, to
mu se uinilo vrlo primamljivim, jer bi tako mogao osvojiti cijeli Cerniki i dio
Poekog sandaka i podvri vlasti kralja Rudolfa. U pismu nad-vojvotkinji Mariji
zatraio je u tu svrhu novanu pomo kako bi svoj plan mogao i mitom ostvariti.
Naseljavanje Vlaha imalo je i svoje protivnike, pa je u meuvremenu bila donesena
odredba da se oni vie ne primaju. S tim u vezi obratio se Herberstein 23. lipnja
1598. nadvojvotkinji da bi o toj odredbi valjalo ozbiljno razmisliti. Istina, Vlasi
su nepouzdani i prevrtljivi, ali ih sada ne bi trebalo ostavljati na cjedilu kad su
odluili prijei na drugu stranu. Oito nesklon Maarima
i Hrvatima, Herberstein dodaje da se ne moe pravo osloniti ni na njih kad ih
neprijatelj nadjaa, zaboravljajui pritom nedavnu obranu Petrinje i stotine bitaka
koje su Hrvati vodili s osmanskom vojskom. Inae, s Vlasima je sve ve dogovoreno,
da e svladati turske posade i otvoriti vrata Kraljeve Velike i Pakraca im se
vojska priblii. Te e tvrave lako biti uzdravati jer e ih Vlasi iz okolice
opskrbljivati s dovoljno hrane. Ako ih se ne bude moglo zadrati, prijei e oko 1
000 Vlaha i tako e osmanska vojska izgubiti svoje najbolje pjeake i straare koji
su uvelike pripomogli irenju osmanske vlasti na tom prostoru.36
Podravajui Herbersteinov plan, zatraio je 1. srpnja nadvojvoda Ferdinand od
kralja Rudolfa deset tisua forinti, ali. srpnja odobrio generalu da se upusti u
preseljenje Vlaha, obeavi mu u to ime tisuu forinti i pomonu vojsku iz
austrijskih pokrajina. U odgovoru nadvojvodi 22. srpnja Herberstein je izvijestio
daje opet imao razgovor s vlakim poslanstvom, koje gaje savjetovalo neka malo
prieka s napadom dok osmanske posade iz gradova ne odu u pomo opsjednutom Budimu.
Poslije toga oni e namamiti preostale Turke u zasjedu i predati generalu da ih
sasjee. Vlaha ima oko tisuu kua koji ele prijei na drugu stranu, od kojih oko
1 200 dobrih strijelaca. Osim milosti i slobode koje e Vlasi dobiti, Herberstein
je obeao vojnu pomo, uz uvjet predaje Kraljeve Velike i Pakraca. Za njihovu
predaju ponudio je nagradu od 2 000 talira, a prije odlaska darovao poslanicima 90
talira. Prihvativi njihov savjet, vojna je tako bila odgoena za mjesec dana.
Takoer, u dogovoru s poslanicima trebao je Herberstein uhapsiti nekoliko vlakih
glavara kako bi otklonio sumnje osmanskih vlasti.37
Od planova i dogovora generala Herbersteina s Vlasima, nije se, meutim, gotovo
nita ostvarilo. Njegova zlobna primjedba o Hrvatima pokazala se krajnje
nedolinom, jer bez njih zapravo nije ni mogao poi u ozbiljniju provalu. Tek
sredinom rujna 1597. zdruena vojska bana Drakovia, generala Lenkovia i
Herbersteina, upala je u Cerniki sandak a da nije ni pokuala napasti Kraljevu
Veliku ili Pakrac. Dva dana kasnije ta je vojska razbila osmanske snage blizu
Cernika, osvojila i zapalila Cernik, opustoila njegovu okolicu i na povratku
povela
34 Sii, Acta comitialia.., IV, p. 369; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 69, 70,
78, 79.
35 Valvasor, o.c, IV, p. 128; Ortelius redivivas, p. 243.
36 Lopai, Spomenici.., I, p. 266, 267.
37 Idem, o.c. I, p. 267.
173
oko 500 Vlaha. Ti su Vlasi su potom bili naseljeni oko Ivania, kamo je ubrzo
pristiglo jo 350 Vlaha.38
Vrativi se iz Slavonije imao je general Lenkovi pune ruke posla gonei i
suzbijajui pljakake druine iz Bosne, koje su upadale i pustoile sela u okolici
Karlovca. Prema biljeci kroniara Vitezovia, u jednom takvom okraju bio je 17.
prosinca 1598. Lenkovi kod Zveaja razbijen i jedva se spasio sa etrdesetak
svojih vojnika.3
Provale i pustoenja na prostoru Cernikog i zapadnom dijelu Poekog sandaka
izazvale su ope rasulo i osmanske vlasti nisu bile u stanju krenuti u protunapad.
Za to vrijeme juno od Save osmanska je vojska ozbiljno ugroavala Karlovac, pa je
ban Drakovi u svibnju 1599. upozorio kralja Rudolfa da bi za Hrvatsku granicu
trebalo vie brinuti jer nije iskljueno da bi Karlovac mogao i pasti. To prije to
su Turci obnovili naputeni Drenik i u njega smjestili stalnu posadu.4
Banova zabrinutost nije bila bez razloga, jer su osmanske vlasti osnivanjem
Bihakog sandaka oito eljele poveati pritisak na granici i zadavanjem manjih
udaraca ostvariti krupnije vojne uspjehe.
Pratei uvijek s posebnom pozornou vijesti o stanju na bojitu irom Ugarske,
oslanjajui se na hrvatsku vojsku pod zapovjednitvom biveg bana Tome Erdodvja,
kojeg je Sabor 26. travnja 1599. izabrao na dunost zemljakog kapetana,41 krenuo je
sredinom rujna general Herberstein u novu provalu. Nastupajui zajedno preko
Cernikog sandaka upali su u Poeku kotlinu i zaputili se u Poegu. Njima se
blizu Poege pridruio narodni vojvoda Luka Senevi s 500 hajduka koji su s
vojskom nahrupili u Poegu, zapalili poeku varo, razbili mjesne Turke i ubili
kadiju i poekog sandakbega Mustaj (Mustafu)-bega. Njihovom pomou zarobio je
Erdodv vei broj odlinijih Turaka i Mustaj-begova sina Mustafu, te oplijenio i
popalio svu poeku okolicu. Odmah zatim, natovareni plijenom i robljem vratili su
se Erdodv i Herberstein preko granice, a Senevi se sa svojim hajducima povukao u
ume. Jo dok su prolazili Cernikim sandakom obeao je Herberstein Vlasima da e
ih na povratku povesti sa sobom, ali kako se s Erdodvjem nije vraao istim putem,
poslao je 2. listopada 1599. iz Ivania etu od 300 vojnika koji su doveli 1 200
Vlaha i 3 000 komada stoke iz sela Bogievci, Medari, Dragali, Kukavica, Borovac,
Smrti, Cage, Benkovac, Bijela Stijena, Rogolje, Brljanica, Drenovac, Pustosel,
Rakovani, Rasoka i Daferaginci u okolici Cernika i Pakraca, od kojih neka nisu
potom ni obnavljana.
Neto vie od mjesec dana prije te provale zapalili su slavonski hajduci osjeki
most i razbili osmansku vojsku, unitili gotovo tisuu kua u okolici Valpova i
natjerali takav strah u kosti Turcima da su na samu vijest o dolasku carske vojske
bjeali glavom bez obzira. Oito dobro obavijeten o tim zbivanjima, pisao je 9.
kolovoza tajniku papinske drave kardinalu Cintiju Aldobrandiniju poslanik Hieronim
Porzia iz Graza.3 S obzirom na to nije iskljueno da su Erdodv i Herberstein
iskoristili taj trenutak i planirali provalu u Poeku kotlinu. O posljedicama te
provale, o nekoliko tisua spaljenih kua odakle je bio odnesen golemi plijen,
pisao je 27. prosinca 1599. Porzia kardinalu.4
U opem meteu izazvanom razornim upadima graniarske vojske, napadima pobunjenog
naroda i pogibije sandakbega i kadije u Poegi, provalio je 27. sijenja 1 600.
koprivniki kapetan Alban Grassvvein do Slatine i napao u noi dok je sve spavalo.
Nasmrt zaplaeni i bunovni od sna, Turci su se oajniki branili po kuama i radije
ginuli nego da budu zarobljeni. Koristei se prednou iznenaenja, Grasswein je
opljakao i zapalio Slatinu, zarobio tamonjeg dizdara Murat-agu, opustoio okolicu
Brezovice i Virovitice, orobio sela Bistricu, Miljavce, Medince, Gornji Miholjac i
Vukojevicu i oteo 1 500 goveda.45
38 Valvasor, o.c, IV, p. 128.
39 Vitezovi, o.c, p. 177.
40 Lopai, Spomenici.., I, p. 266, 269.
41 ii, Acta comitialia.., IV, p. 392.
42 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 72; ii, Acta comitialia.., IV, p. 395;
vear, o.c, p. 433, 434.
43 Horvat, Karlo, Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih, Starine JAZU 34,
Zagreb 1913, p. 142.
44 Idem, o.c. Starine JAZU 34, p. 143.
45 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 72.
174
Velik uspjeh imala je i provala poetkom svibnja, kad je ivaniki kapetan Caspar
Gleispach uz pomo vojske iz Petrinje upao u Cerniki sandak i odveo iz Kusonje,
Dereze, Grahovljana, Krike, Bobara, umetlice, Bukovlja, Cikota i Prgomelja 828
Vlaha, od kojih 309 sposobnih za oruje. Skoro polovicu uzeo je Gleispach na slubu
u Ivaniu, a preostali Vlasi nastanili su se u okolici Ivania i kod rodbine oko
Rovia, gdje su osnovali selo Prgomelje.
Sredinom svibnja upala je takoer vojska iz Krievaca do Voina radi pljake i
palea okolnih sela. Dolazak te vojske nije proao nezapaeno, pa su Turci iz
Brezovice, Slatine, Mikleua i Orahovice brzo okupili svoje snage i u dva navrata
okuali ratnu sreu, ali su oba puta bili suzbijeni, izgubivi navodno 30 ljudi.
Javljajui 2. lipnja 1600. nadvojvodi Ferdinandu o provalama vojske iz Ivania i
Krievaca preko granice, pisao je general Herberstein da je osmanska vojska u tim
okrajima imala 114 poginulih.46
Vjerojatno da su i te provale bile usko povezane s ustankom hrvatskog stanovnitva
na elu s hajdukim vojvodama Matom i Markom Lapsanoviem, koji su svladali
osmanske posade i popalili Bijelu Stijenu, Pakrac, Gradiku, Brod i Drenovac. Da
sprijei dalje irenje ustanka, napao je poeki sandakbeg Hasan ustanike kraj
Kobaa i razbio ih, a Lapsanovii sa svojim druinama povuku se u ume odakle
nastave etovanje irom Slavonije i Srijema. Vrativi se nakon toga u Poegu, poeo
je Hasan-beg surovo kanjavati pobunjeni narod i da ga to vie zaplai dao je
franjevakog gvardijana iz Velike nabiti na kolac.47
Na prevoenje Vlaha preko granice i njihovo naseljavanje oko Ivania, Krievaca,
Koprivnice i drugih mjesta, u poetku su hrvatski stalei i javnost gledali vrlo
blagonaklono, videi u tome in kranske solidarnosti i spas od osmanske
vladavine. Uostalom, i dotok novog stanovnitva na opustjele posjede bio je dobro
doao, kako zbog jaanja materijalne osnove tako i poveanja javnih prihoda
plaanjem poreza i drugih davanja, kao i doprinosa u obrani od napada osmanske
vojske. Hrvatska je vlastela, na ijim su posjedima Vlasi dobili gostoprimstvo i
mjesto stalnog boravka, oekivala da e s njima uspostaviti takve odnose koji nee
krnjiti ili ak potirati njezina feudalna prava, a jo manje da se na njih ne bi
odnosili hrvatski zakoni. Meutim, suprotno od toga, ubrzo je postalo jasno da
general Herberstein ima s Vlasima posve druge i vrlo pogubne namjere, koje e
Hrvatsku gospodarski i politiki slabiti iznutra. Kao prvo, upotrijebiti Vlahe
protiv Hrvata i od ostataka Hrvatske izdvojiti dio na kojem nee vladati ban nego
general. Drukije reeno, podvri Vlahe iskljuivo vojnim vlastima i tako ih
izuzeti ispod zakona Hrvatske na ijem su prostoru naseljeni. Podrku u tome davali
su Herbersteinu tajerski stalei, Ratno vijee u Grazu i nadvojvoda Ferdinand kao
vrhovni poglavar Hrvatske i Slavonske granice, pa je suprotstavljanje toj nakani i
odustajanje od nje bilo bez izgleda za hrvatske stalee, unato bezonom gaenju
legitimnih prava Hrvatske i njezine dravno-pravne posebnosti. Po prirodi same
stvari, provoenje te namjere znailo je zavrno drobljenje Hrvatske i njezino
suavanje na Varadinsku i ostatak Zagrebake i Krievake upanije. Ali ne samo
to, nego i njezino politiko podvrgavanje dugoronim interesima Bekog dvora, u
kojima e Hrvati na vlastitom ivotnom prostoru postati neravnopravni prema Vlasima
i doseljenicima iz austrijskih pokrajina. Na taj nain bila je Hrvatska suoena s
novom opasnou koja e je rastakati iznutra i slabiti u obrani njene politike i
dravne posebnosti. Uspostavljanjem takvih odnosa i u stalnom procjepu ratovanja s
Osmanskim Carstvom, ogledala se politika, gospodarska i kulturna stvarnost
Hrvatske na prijelazu u 17. stoljee, koja od tog vremena, zapravo, ini polazite
i bitnu odrednicu poimanja povijesne zbilje hrvatskog naroda na njegovu mukotrpnom
prevladavanju razuenosti svoga bia do izrastanja u suvremenu europsku naciju.
Krae vrijeme od preseljavanja prvih skupina Vlaha, ve poetkom srpnja 1599.
zatraio je zagrebaki biskup Nikola Stepani Selniki od kralja Rudolfa neka
Vlasima ne daje nikakve slobode i povlastice, i zabrani generalu Herbersteinu
mijeati se u dogovore s Vlasima na biskupovim posjedima Ivani i Kri. To vie to
nadvojvoda Ferdinand eli Vlahe osloboditi svih poreza i davanja bez obzira na
pravo vlasnika posjeda. Pismom od 12. srpnja pozvao je kralj nadvojvodu Ferdinanda
neka udovolji biskupovu zahtjevu i prepusti njemu dogovor s
46 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 72, 73.
47 vear, o.c, p. 437.
175
Vlasima. U odgovoru 7. rujna izvijestio je nadvojvoda kralja Rudolfa da se Vlasi
oko Ivania ne mogu podloiti zagrebakom biskupu, jer im je zajamena sloboda uz
obvezu ratovanja protiv Turaka.48
Obrazloenje nadvojvode Ferdinanda znailo je stvaranje nepremostiva jaza izmeu
Hrvata i Vlaha, odnosno starosjedilaca i doseljenika, koji e postati slijepo orue
u rukama Bekoga dvora. Premda su Hrvati stoljeima ratovali s Osmanskim Carstvom,
nitko im zato nije jamio posebna prava i slobodu i stavljao ih u povlateni
poloaj. Za razliku od Vlaha, Hrvati su ivjeli na svojoj zemlji i ona je bila
njihova domovina. Mukotrpno su je branili i ginuli za nju, duboko svjesni gotovo
tisugodinjega politikog, kulturnog i duhovnog naslijea svojih predaka. U njima
je bilo ivo sjeanje na stotine bitaka s osmanskom vojskom, ali i neugasiva vjera
i nada da e se jednom ipak vratiti na svoje izgubljene prostore. Prema opim
znaajkama bio je to cijeli svijet za sebe u sklopu srednjoeuropskog
civilizacijskog kruga, ije su povijesne, ivotne i duhovne razlike s doseljenim
Vlasima doista bile goleme. Svojim postupcima vojne su vlasti, sukladno interesima
Bekog dvora, podizale jo vei zid izmeu Hrvata i Vlaha, umjesto razvijanja
osjeaja pripadnosti zemlji koja ih je prihvatila, kako bi postupno i sami
postajali batinici ukupnog naslijea te zemlje i hrvatskoga naroda s kojima ih je
vezala povijesna sudbina.
Vjerojatno po nalogu nadvojvode Ferdinanda, preveli su u proljee 1599. ban
Drakovi i general Lenkovi preko granice i 325 Vlaha iz Udbine i naselili ih u
Gomirju i okolici. Zajedno s njima doli su i kalueri, koji su u Gomirju osnovali
manastir. Posjed Gomirje s okolicom batinili su Zrinski od Frankapana, pa je
potkraj oujka 1601. knez Juraj Zrinski pisao nadvojvodi Ferdinandu da mu podloi
te Vlahe, koji su uope bez njegova znanja i odobrenja naseljeni, i priznaju ga
tako svojim vlastelinom. Pravo na Gomirje isticao je takoer knez Juraj Frankapan
Traki, zbog ega je 8. svibnja general Lenkovi traio od nadvojvode Ferdinanda
neka knezu zabrani smetati Vlahe i braniti im uivanje zemlje u Gomirju. Iznosei
jasno miljenje o tome, javio je 4. listopada 1601. nadvojvoda Ferdinand Jurju
Zrinskom, da ne moe ni njemu niti knezu Jurju Trakom podloiti Vlahe u Gomirju
jer im je obeana sloboda kao i ostalim Vlasima.49 Prema datom obrazloenju
uzaludni su bili dalji pokuaji da se ta odluka promijeni ili makar djelomino
ublai.50 Drei se vrlo vrsto te odluke, zapravo je nadvojvoda Ferdinand branio
naelo da Vlasi pripadaju Vojnoj granici koja ne podlijee banskoj vlasti, kao ni
zakonima koje donosi Hrvatski sabor. Bolje i nedvosmisleno reeno, Vlasi ive na
hrvatskom prostoru ali ne podlijeu i ne priznaju vlast hrvatskog bana i zakona
koje donosi Hrvatski sabor. to se tim naelom nasilno poricala dravno-pravna
posebnost Hrvatske nije ni malo brinulo nadvojvodu Ferdinanda, a jo manje to e
tako stvoreni odnosi imati dalekosene povijesne posljedice.
Usporedo s reenim dogaajima, na granici su povremeno voeni manji okraji koji
nisu imali teih posljedica. Tako je 25. rujna 1600. Safer-beg iz Bihaa preao
Kupu s priblino 300 konjanika i upao u Turopolje, odakle se pred naletom banske
vojske i Petra Erdodvja morao povui neobavljena posla.5 Nasuprot tome, na glavnom
ratitu june Ugarske ostvarila je osmanska vojska krupnu pobjedu. Vezir Ibrahim-
paa osvojio je 20. listopada 1600. Kanizsu, gdje je odmah bio osnovan novi
beglerbegluk, u ijem sastavu se naao i Poeki sandak.
U uvrivanju osvojenog i jaanju obrane, prole su cijela 1601. i dio 1602.
godine, uglavnom, bez ratnih djelovanja. Obostrani prekid mira uslijedio je potkraj
kolovoza i poetkom rujna iste godine, kad je Safer-beg s jakim snagama preao Kupu
i opustoio Reicu kod Karlovca.52 Samo koji dan iza toga upala je krajika vojska
u Poeku kotlinu, opustoila i spalila 14 sela.53 Isto tako, poetkom travnja
1603. poao je koprivniki kapetan Jakov Grassvvein pokraj urevca na etovanje u
Poeki sandak, ali je izmeu Virovitice i Brezovice nabasao na Tatare koji su
naprosto sasjekli njegove vojnike, a njega iva uhvatili. Jaki tatarski odredi
doli
48 Lopasic, SpomenicL, I, p. 269-273.
49 Idem, o.c., I, p. 293,296, 306, 308.
50 Idem, o.c, I, p. 312, 313, 315, 323-326, 329.
51 Idem, o.c, I, p. 275.
52 HDA, Zagreb, Protocolla generalium regni congregationum, sv. II, 1601-1635, p.
16,21,23.
53 Horvat, o.c. Starine JAZU 34, p. 150.
176
su inae u pomo osmanskoj vojsci, da bi iznenadnim provalama zadali to jai
udarac krajikoj obrani na sjeveru Hrvatske i zapadnom dijelu Ugarske. Preavi
Dravu, Tatari su takoer krenuli u pljaku, da bi nakon unitenja Grassweinove ete
opustoili sva sela od Koprivnice do Vinice, opljakali i spalili Rasinju i onda
udarili na Varadin. Zahvaljujui banu Drakoviu i brzom pokretu njegove vojske,
grad i njegovo podgrae bili su obranjeni. Slino tome, Tatari su bili prisiljeni
na uzmak i od Krievaca, a nije im uspjela ni opsada Guerovca, kojeg su branili
Juraj Keglevi i Baltazar Vragovi. Nita bolje nisu proli Tatari ni u Meimurju,
gdje ih je potukao knez Juraj Zrinski.54 Da se osvete za Grassweinov poraz i
pljake i palee Tatara, potkraj rujna 1603. upali su ban Drakovi i novi
zapovjednik Slavonske granice general Sigismund Friedrich Trautmansdorf do Poege.
Jo dok su nastupali preko Cernikog sandaka prema Poegi, kod Dobre Kue
pridruio im se Mato Lapsanovi sa svojim hajducima, koji su prije toga porobili i
popalili Pakrac, Trojeglavu i Kamensku. Po dolasku u Poegu zapalili su varo i
okolna sela, satrli plodine i dozrelo ito na poljima. Prije toga imao je
Lapsanovi okraj s Hasan-painim sinom Mujom blizu Brestovca, kojeg je razbio i
zarobio i navodno nabio na kolac. urei odatle u Poegu da uhvati i Hasan-pau, s
neke zapaljene kue poklopila ga je greda i ubila. Saznavi za smrt svoga vojvode,
provalila je Lapsanovieva druina u poeki grad, uhvatila pau i strmoglavila ga
u ponor.55
Idue 1604. godine upale su 7. lipnja jake akindijske snage iz Bosne u Hrvatsko
primorje, pljakajui i palei sela u Vinodolu. Uz pristiglu pomo iz Karlovca,
Turcima su na povratku s pljake senjski uskoci postavili zasjedu, veinu sasjekli
i oteli im sav plijen. Da se jo vie osvete za tu provalu, doplovili su uskoci na
svojim brodovima do ibenika, upali na prostore pod osmanskom vlau i oteli oko
deset tisua krupne i sitne stoke. Prevozei tako velik plijen, napala je Venecija
uskoke i otela im gotovo sve to su ugrabili.5(5
Povremeni napadi osmanske vojske oekivani su i preko zime, pa je Sabor 9.
studenoga 1604. ovlastio bana Drakovia da u sluaju potrebe odmah pozove vojsku u
svoj tabor, u koji e Zagrebaka i Krievaka upanija od svakih deset kmetskih
kua poslati jednog strijelca, a od dvadeset kua jednog konjanika. Tu je odluku
Sabor 13. sijenja 1605. proirio i na Varadinsku upaniju, odredivi pritom da u
krajnjoj nudi pod prijetnjom kazne u banov tabor moraju doi svi velikai i
plemii, i da se sigurnosti radi i preko zime dri stalna vojska od 400 vojnika.57
Ozbiljna opasnost zaprijetila je tada Hrvatskoj od ustanka Istvana Bocskava u
Erdelju i dijelu Ugarske, koji se priklonio Osmanskom Carstvu i od bana Drakovia
zatraio da ga prizna svojim kraljem. Kad je Drakovi to odbio, poslao je Bocskai
svoju vojsku na Dravu, kojoj su se pridruili Turci i Tatari. Da bi predusreo takav
razvoj dogaaja, sastao se 18. listopada 1605. Sabor u Krapini i zakljuio da u
roku od est dana u banov tabor kod sela emovca moraju doi svi velikai i
plemii, kamo e svakih 5 kua poslati jednog pjeaka, a svakih 20 kua jednog
konjanika. Za svaki sluaj odreeno je takoer da uz Kupu uvijek ima dovoljno
vojske pod zapovjednitvom grofa Petra Erdodvja, koja e sprijeiti napad osmanske
vojske iz Bosne.58 Provedene mjere opreza odvratile su drugu stranu od napada, i
Hrvatska je tako bila poteena veih iskuenja.
Dugotrajno ratovanje sve je vie iscrpljivalo Osmansko Carstvo i nije bilo stvarnih
izgleda za uspjeh njegova daljeg irenja prema zapadu. Materijalni poloaj vojnih i
vladajuih slojeva osmanskog drutva stalno se pogoravao, jer je voenje rata
trailo goleme novane rashode, do kojih je osmanska vlast dolazila sustavnim
kvarenjem novca. Dobar novac povlaio se iz opticaja, a od oke srebra umjesto 500
kovalo se 1 000 aki.59 Ve krajem 16. stoljea vrijedio je dukat (filur) 130 a
pijaster 80 aki, da bi vrijednost dukata ubrzo porasla na 160, a pijastra
54 Rattkay, o.c, p. 179; Krcselics, o.e., p. 319.
55 Ivi, o.e., Starine JAZU 35, p. 354, 355; vear, o.c, p. 439.
56 Raki, Franjo, Prlog za poviest hrvatskih uskoka, Starine JAZU 9, Zagreb 1877,
p. 201.
57 ii, Acta comitialia.., IV, p. 454-457.
58 Idem, o.e., IV, p. 462,463.
59 Stojanovi, Ljubomir, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd 1923, No 967;
Ldszlfalvi Velics, Antal, Magyarorszga trk kinestri defterek, Budapest 1890,1,
p. 457.
178
na 110 aki. To je stanje uvelike pogoravao i rat s Perzijom, pa je sultan Ahmed
I. bio prisiljen okonati iscrpljujue ratovanje s carem i kraljem Rudolfom II.,
odnosno, protiv Hrvatske i Ugarske. Poslije dugih pregovaranja, polazei od naela
tko to posjeduje neka i zadri {utipossidetis) napokon je 11. studenoga 1606. na
utoku rijeke Zsitve u Dunav blizu Komarma bio sklopljen mir na dvadeset godina,
koji e stupiti na snagu 1. sijenja idue godine. Prema mirovnom ugovoru, Osmansko
je Carstvo priznalo Hrvatskoj pravo na tvrave Petrinju, azmu, Moslavinu, Gore i
Hrastovicu, zapravo, granicu uspostavljenu orujem. Ubudue car vie nee plaati
godinji danak, nego e jednom zauvijek poslati sultanu dar od 200 000 forinti.
Uzdu granice zabranjuju se provale, pljake, pustoenja i gradnja novih tvrava,
osim popravaka i obnavljanja postojeih tvrava i utvrda.61
Prema opim znaajkama bio je to doista pravi mir sklopljen s Osmanskim Carstvom,
jer su do tada osmanske vlasti samo pristajale i "dozvoljavale" primirja, nameui
pritom drugoj strani vrlo teke uvjete. Tim je mirom konano bila uspostavljena
ravnotea sila i Osmansko Carstvo, razdirano iznutra, nije vie imalo snage
zaustaviti budui razvoj dogaaja i usmjeriti ga u svoju korist. Granica izmeu
Hrvatske i Osmanskog Carstva sa irokim pojasom opustjelog prostora i niije
zemlje, nije se potom mijenjala do kraja osmanske vladavine.
60 Hammer, o.c, III, p. 378, 782.
61 Corpus iuris Hungarici, Tvrnaviae 1751, p. 649.
179
TT
RAZARANJE NASELJA, ODVOENJE I RASELJAVANJE STANOVNITVA
irenju osmanske vlasti uvijek su prethodili upadi i napadi lakog konjanitva
turskih akindija, koji su iznenadnim napadima unitavali materijalna dobra,
hvatali ljude, osobito ene i djecu, i odvodili ih u roblje. Sve to su mogli
ponijeti kao plijen nosili su sa sobom, a nepokretna dobra palili i unitavali.
Isto tako unitavali su i duhovni identitet stanovnitva na prostoru kojeg su
eljeli osvojiti i prikljuiti osmanskoj dravi. Meu prvima na udaru bile su crkve
i samostani, gdje se nalazilo dosta toga to se moglo oteti i opljakati. Na taj su
nain gospodarski i demografski satirali i upropatavali protivniku stranu i
slabili njezinu otpornu snagu. Bio je to ujedno i nerazdvojan dio vojne doktrine
osmanske drave, iji su izdaci za "trkae i palikue" bili neznatni, jer su oni
pod zapovjednitvom svojih vojvoda, aga i begova uglavnom ivjeli od pljake i
prodaje zarobljenih osoba. Feudalni poredak u Hrvatskoj i Bosni nije bio u stanju
oduprijeti se takvom nainu ratovanja ako nisu pokretane vee vojne koje su stajale
mnogo novca, i iji su ishodi vie ili manje bili vrlo upitni.
Iza upada i provala akindija svuda je ostajala prava pusto, a preostalom
stanovnitvu utjerivanje takav strah daje, natjerano u oaj, samo naputalo svoje
kue i kuita i bjealo u sigurnije krajeve. Ovisno o jaanju i irenju osmanske
drave, raseljavanje stanovnitva zapoelo je ve prvih godina 15. stoljea, da bi
nakon toga postalo sve uestalije. Istina, u povijesnim izvorima o tome ima malo
podataka, ali se pouzdano zna daje 1415. u istonom dijelu Vukovske upanije bilo
dosta pravoslavaca doseljenih iz zapadne Srbije i Mave, od kojih su neki preli na
katoliku vjeru.1 Isto tako, pod stalnim pritiskom turskih napada na Bosnu,
preseljavalo je stanovnitvo izmeu toka Drine i Bosne, zatim Usore i doline Lave
sjeverno od Save, meu kojim je bilo i plemikih obitelji.2 U tom pogledu vana je
isprava poekog upana Ladislava Tamasija iz 1437., u kojoj se kae da izmeu Save
i Dunava u Srijemu, osim katolika i pravoslavnih Srba, ive bosanski heretici i
husiti, tonije krstjani, koje apostolski vikar Jakov de Marchia obraa na
rimokatoliku vjeru. Zajedno s katolicima i pravoslavnim Srbima, Bosanci se takoer
nalaze i na lijevoj strani Dunava u Bakoj.3 O prelasku stanovnitva iz Bosne
sjeverno od Save, svjedoi i naziv mjesta Bonjaci, koje se u izvorima spominje ve
1476. godine.4
Nakon pada Bosne i osnivanja Jajake i Srebrenike banovine, bili su napadi
osmanske vojske usmjereni prema jugu Hrvatske, odakle je stanovnitvo bjealo u
primorske gradove i otoke pod vlau Venecije. Razaranje Modrua i okolice i
strahovit poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. otvorili su Turcima
slobodan put, ne samo u Koruku i Kranjsku, nego i sjeverno od Save. Ni godinu dana
od tekih gubitaka na Krbavskom polju i odvoenja mnotva stanovnitva u roblje,
akindije su 1494. opustoile i popalile gotovo polovicu svih naseljenih mjesta u
okolici Poege, Virovitice i dijela Vukovske upanije.5 Sve uestaliji napadi od
1496. do 1499. u zaleu Trogira, ibenika, Skradina, Ostrovice, Knina i Zadra,
zavravali
1 MOL, Budapest, Dl. 10 307,10 312.
2 AHAZU, Zagreb, D-IX-44.
3 Fermendin, o.e., 159.
4 Csanki, Desz, Magyarorszg tortnelmi fldrajza a Hunyadiak koraban, Budapest
1894, p. 297.
5 Adamek-Kampu, o.e., p. 3-6.
180
su odvoenjem veih skupina stanovnika i brojne sitne i krupne stoke. Prema
venecijanskom izvoru, bosanski su Turci 1499. pohvatali i odveli iz Krbave gotovo 3
000 ljudi, a u okolici Zadra 674 odrasla mukarca i 1 314 ena i djece te otjerali
ak 37 987 komada sitne i krupne stoke.6 Broj otjerane stoke svakako je pretjeran,
jer je teko i povjerovati daje na tom prostoru uope i bilo toliko stoke. Iste
godine krajem kolovoza upali su Turci preko Hrvatske i Krasa u Furlaniju, odakle su
odveli oko deset tisua mukaraca, ena i djece.7
Poslije kraeg zatija, upale su 1501. akindije iz Bosne opet preko Save u
Vukovsku i Poeku upaniju, ruei i palei sve pred sobom. Na njihov napad
odgovorili su krupni velikai pod vodstvom Jurja Kanikog protunapadom i odbacili
ih preko Save.8 Potkraj vladavine sultana Bajezida II. akindije su estoko
nasrtale na granina podruja, ili su duboko upadale na podruje juga Hrvatske.
Izmeu ostalog, 22. kolovoza 1511. stigli su "trkai i palikue" do Modrua, Ozlja
i Dubovca, gdje su spalili cijela sela, crkve, ito i sijeno na poljima. U nekoj
spilji kod Ozlja, kamo se narod sklanjao, uhvatili su 300 ljudi i odveli ih u
roblje.9
Osvajanjem cijele Usore u Bosni 1512. krenule su akindije ponovno preko Save,
pustoei i unitavajui ognjem i maem slavonsku Posavinu sve do utoka Une u
Savu.10 Stupanjem na prijestolje sultana Sulejmana I. 1520. i usmjeravanjem
osvajake politike prema zapadu, sudbina Hrvatske i Ugarske pribliavala se
zavrnom inu drame. Padom Beograda 1521. bio je izgubljen istoni dio Srijema, a
osvajanjem Knina 1522. Lici i Krbavi nije vie bilo spasa. Zastraeno razaranjem
osmanske vojske, bjealo je stanovnitvo iz Srijema preko Dunava, a na jugu
Hrvatske obuzeto beznaem spremalo se na seobu. Na molbu Franje Batthyanyja,
odobrio je 17. svibnja 1524. kralj Ludovik II. da na njegove posjede Enving i
Battyan u upanijama Veszprem i Fejer mogu preseliti Hrvati sa enama i djecom,
ije su kue i posjede unitili Turci i nemaju vie nikakvih uvjeta za ivot." U
odnosu na njihovu postojbinu ti su posjedi bili udaljeni oko 600 km, odakle nije
bilo povratka. Dapae, irenjem osmanske vlasti morali su i odatle seliti i bjeati
jo dalje.
Uoi proljea 1525. napali su Turci iz Skradina grad Bag bana Ivana Karlovia,
oplijenili ga i zapalili te zarobili oko 300 ljudi. Nastavljajui vojno djelovanje
upali su zatim u Vinodol i okolicu Bakra, gdje su poinili mnogo tete i zarobili
vei broj ljudi. Bjeei pred Turcima sklanjalo se stanovnitvo iz Primorja na otok
Krk, dok je 500 ljudi s obiteljima prelo preko Jadranskog mora u Italiju i
nastanilo se u Markama, Abruzzima i Apuliji,12 odakle takoer nije bilo povratka.
Cijelo Primorje od Senja do Obrovca bilo je tako pretvoreno u pusto.
Prodor osmanske vojske pod vodstvom sultana Sulejmana do Osijeka 1526. jednostavno
je atro stanovnitvo i naselja na desnoj strani Dunava i Drave, a poraz na
Mohakom polju oznaio je kraj dravne zajednice izmeu Hrvatske i Ugarske i
najavio opu propast i unitenje dijelova Hrvatske kakvi nisu zabiljeeni nigdje na
europskom prostoru. Traei spas u bijegu od osvajaa, tisue i tisue stanovnika
odlazilo je preko Dunava i Drave i rasipalo se irom june Ugarske. Nekad vea
trgovita i dobro naseljeni gradovi netragom su nestali, dok su manja naselja
pretvorena u prah i pepeo i zbrisana s lica zemlje. Primjera radi, od trgovita na
uu Drave u Dunav zvanog Ue Drave (Drazaad, Dravaszaj) s 92 porezovne kue
1469., nije ostalo nita. Isto tako propalo je i trgovite Aljma sa 198 porezovnih
kua, koje e nakon obnove pod osmanskom vlau imati 1579. samo etrdesetak
kua.13
Osvajanjem Udbine 1527., a 1528. Jajca i Banja Luke, izbili su Turci na Unu i do
1565. unitili veinu naselja izmeu Une, Mrenice, Korane, Kupe i Save. Podizanjem
drvenog katela 1530. na lijevoj strani Save u Kobau, osmanske su vojskovoe
neposredno ugrozile i srednji dio
6 Sanuto, I Diarii, T.I, p. 943.
7 Idem, o.c, T.I, p. 996.
8 hthuanffy, o.c, Lib. IV, p. 31.
9 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 24, 25.
10 Isthuanffr, o.c, Lib. IV, p. 38.
11 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 327, 328.
12 Sanudo, Marin, Odnoaji skupnovlade mletake prema junim Slavenom, Arkiv za
povjesnicu jugoslavensku, VIII, p. 196.
13 Mauran, Porezni popis grada i vlastelinstva Osijek i njegove okolice 1469.
godine, Starine JAZU 58, Zagreb 1980, p. 158-162; Livai Pojega mufassal tahrir
defteri, BaobakanlikAroivi, Istanbul, Tapu defeter 672, Fol. 10/146, 147.
181
Slavonije. Sredinom srpnja iste godine akindije su ognjem i maem opustoile
okolicu Orahovice sve do Mikleua, odakle se stanovnitvo razbjealo i zauvijek
napustilo svoja stanita. Nekoliko mjeseci kasnije opustoile su akindije okolicu
Bijele Stijene i odvele navodno deset tisua ljudi.'4
Na povratku ispod Kiszega (Koszeg) 1532. prepustio je sultan Sulejman cijeli
prostor izmeu Save i Drave na milost i nemilost svojih akindija sve do rijeke
Bosuta. Munjevitim napadom osmanske vojske 1536. bio je izgubljen istoni i
sredinji dio Slavonije, ije stanovnitvo masovno odlazi prema zapadu i preko
Drave u junu Ugarsku. Manji dio stanovnitva koji nije uspio pobjei bio je
preputen vlastitoj sudbini. U osvajakim pohodima od 1542. do 1552. unitila je
osmanska vojska veinu naselja, osobito u okolici Orahovice, Voina, Slatine,
Virovitice, Siraa, Podborja (Daruvara), Pakraca, Kutine, Kraljeve Velike i azme.
Na tom prostoru jedva da je bilo poteeno ijedno naselje, a starosjedilaki ivalj
bio je naprosto iskorijenjen.
Nastavljanjem vojnog djelovanja juno od Save izmeu Une i Kupe, unitavanje
materijalnih dobara, razaranje naselja i odvoenje ljudi, nije prestajalo do poraza
pod Siskom 1593. i zaustavljanja osmanske najezde osvajanjem Petrinje 1595. godine.
U stoljetnoj i surovoj borbi za opstanak s golemim i monim Osmanskim Carstvom,
Hrvatska je izgubila tri etvrtine svoga etnikog i dravnog prostora. Stoje sve za
to vrijeme bilo uniteno i razoreno i koji su bili ljudski i materijalni gubici,
nema pouzdanih podataka, niti se itko od povjesniara u Hrvatskoj uope bavio tim
pitanjima. Meutim, na temelju povijesne topografije i popisa crkvenih upa i
posjeda uoi osmanske najezde, mogue je makar priblino utvrditi veliinu
tragedije koja je tada zadesila Hrvatsku i hrvatski narod.
Prema tim izvorima, od Iloka, Tovarnika i Nijemaca do Kraljeve Velike, rijeke esme
i Virovitice, bilo je prije 1526. vie od 3 000 gradova, gradia, trgovita,
tvrava, utvrda, sela i naselja.15 Na tom prostoru nalazilo se i oko 350 veih i
manjih crkava i 20 samostana mukih i enskih vjerskih redova.16 Ako se tome
pribroje takva naselja i juno od Save, tonije izmeu toka Vrbasa, Une, Kupe,
Korane i Mrenice, zatim Like i Krbave i dijela Hrvatskog primorja, okolice Knina i
Skradina, ukupan broj naseljenih mjesta iznosio je oko 4 000, a broj crkava i
samostana svakako vie od pet stotina.
to je zapravo od toga ostalo nakon zavretka osvajakih ratova i prikljuenja
Osmanskom Carstvu na sjeveru Hrvatske izmeu Save i Drave, svjedoi i govori turski
popis Srijemskog i Poekog sandaka iz 1574., odnosno, 1579. godine, kad su
tragovi osvajanja jo bili vidljivi.
Osim okolice Cernika, Pakraca, Podborja i Kraljeve Velike, u vrijeme sastavljanja
popisa bilo je na tom prostoru svega 852 naseljena mjesta. Od tog broja do 10 kua
142 naselja, a izmeu 10 i 15 kua 145, ili ukupno 287 naselja, to je inilo vie
od jedne treine svih naseljenih mjesta. Pored toga, u 104 naselja iz kojih je
hrvatski ivalj netragom nestao, ivjeli su iskljuivo muslimani.17 Sve crkve i
samostani bili su uniteni i razoreni, a tek poneka od crkava bila je pretvorena u
damiju.
Usporede li se navedeni podaci s prijanjim, zakljuak se namee sam po sebi i
kazuje da je bilo uniteno dvije treine svih naseljenih mjesta. Sukladno tome
stradalo je i hrvatsko stanovnitvo, iji su gubici iznosili gotovo etiri petine.
Na pojedinim podrujima uz granicu, gdje se osmanska vlast jo uvrivala, posebno
u okolici Siraa, Podborja i Pakraca, hrvatski je ivalj bio gotovo iskorijenjen.
Juno od Save prema obali Jadranskog mora stanje je bilo jo i nepovoljnije, jer su
cijela Lika i Krbava bile pretvorene u takvu pusto da nije bilo mogue ak ni
uspostaviti osmansku vlast dugi niz godina. Kako se izmeu Une i Kupe ratovalo sve
do kraja 16. stoljea, i ono malo stoje na tom prostoru jo preostalo bilo je
uniteno. Stalnim unitavanjem materijalnih dobara
14 Laszowski, o.e., I, p. 452; ii, Acta comitialia... I, p. 269.
15 Csdnki, Dezs, Krsmegye aXV-ikszzadban, Budapest 1893, p. 4-133;Wem,
Magyarorszg trtenelmi fldrajza a Hunyadiakkorban, Budapest 1894, II, p. 228-
556.
16 Raki, Franjo, Popis upa zagrebake biskupije, Starine JAZU 4, Zagreb 1872, p.
201-229; Csnki, Krsmegye.., p. 62-111; Idem, Magyarorszg trtenelmi fldrajza,
II, passim; Buturac, Josip, Katolika crkva.., p. 7-18.
17 BasbakanlikArsivi, Istanbul, TD 672, Fol. 10/13-226.
182
Osmanske akindije pustoe i pale naselja i odvode stanovnitvo
i razaranjem naselja, hrvatsko se stanovnitvo naglo smanjivalo ili je potpuno
nestajalo. Dio tog stanovnitva stradao je u provalama i napadima akindija i u
borbi s osmanskom vojskom, a dio padom u zarobljenitvo i nasilnim odvoenjem u
nepoznato. Svi oni koji su na vrijeme uspjeli pobjei ili su prema sjeveru preko
Drave i Mure i odatle u najzapadniji dio Ugarske. Izgubivi posjede, i krupni
velikai poput Karlovia, Keglevia i Zrinskih, povlaili su se prema sjeveru, a
silno osiromaeno srednje i nie plemstvo vidjelo je svoju budunost u vojnim
zvanjima i slubi u tvravskim posadama na granici. Od 1536. izbjeglicama juno od
Save pridruilo se i stanovnitvo iz ire okolice Virovitice, urevca i
Koprivnice, koje takoer odlazi u junu ili zapadnu Ugarsku. Tek mali dio
stanovnika mirio se s tuinskom vlau, od kojih su neki i preli na islam.
Zarobljavanje i odvoenje stanovnitva nije trebalo posluiti samo gospodarskom i
biolokom slabljenju protivnike strane i trgovanju robljem. Smisao je bio mnogo
dublji i oitovao se u potrebnom dotoku svjee krvi, stalnoj obnovi osmanske vojske
i jaanju osmanskog drutva u cjelini. U neprestanom ratovanju gubici osmanske
vojske bili su vrlo veliki, i nisu se mogli nadoknaditi prirodnim prirastom. Zbog
toga je dio zarobljenika sluio kao radna snaga, dok su muka djeca odgajana u
islamskom duhu i uvrtavana u vojne redove, ponajvie janiare. Mlae ene,
djevojke i djevojice zavravale su u enskim odajama (haremima), odakle nije bilo
izlaska ni povratka, gdje su sluile kao rodilje i tako poveavale prirodni
prirataj stanovnitva. Bitan je bio otac a ne majka, kao i svuda u islamskom
svijetu, jer su uostalom i osmanski sultani bili sinovi robinja. U skladu s
vjerskim pravom (erijat) svaki je musliman mogao imati etiri ene, a ovisno o
materijalnim mogunostima i znatno vie. Djeca roena u braku s muslimanom uvijek
su bila muslimani, pa sredinja vlast nije trebala nasilno provoditi asimilaciju
ili nekoga tjerati da silom prihvati islam. Bila je to praktina i vrlo jednostavna
ivotna filozofija pomou koje se bre dolazilo do cilja, a potomstvo dobiveno na
taj nain inilo je sastavni dio osmanskog drutva u kojem se poistovjeivalo s
njim i trailo svoj udio u dravnoj vlasti.
Odrasliji djeaci silom odvedeni i odgojeni u islamskom duhu, nisu zaboravljali
svoje podrijetlo i odakle su doli, a meu njima je bilo i dosta Hrvata. Isto tako
i oni koji su svojevoljno prihvatili islam da bi kako-tako sauvali svoj posjed i
drutveni poloaj, bili su svjesni svojih predaka i njihove pripadnosti hrvatskom
narodu.
183
Od izbijanja osmanske vojske na hrvatski prostor do zaustavljanja osvajake
najezde, bila je Hrvatska gospodarski, politiki i demografski satrvena, izgubivi
vie od 60% svoga stanovnitva. Za to vrijeme bilo je uniteno i razoreno oko 3 000
gradova, sela i naselja i 500 crkava i samostana. U tom sklopu bile su takoer
unitene Makarska, Skradinska, Kninska, Krbavska, Bosansko-akovaka i Srijemska
biskupija, a u sastavu Zagrebake biskupije propali su Poeki i azmanski kaptol.
Propale su i sve crkvene upe i sva kulturna dobra stvarana stoljeima. Netragom su
nestali pisani spomenici, rukopisne i tiskane knjige i duhovne vrijednosti, kao i
sama arita pismenosti i kulturnog djelovanja. U najveoj mjeri bio je uniten i
obrazovani sloj hrvatskog naroda, a nekad moni rodovi pali su na prosjaki tap.
Nita manje, zauvijek je Hrvatska izgubila i dio svoga etnikog i dravnog prostora
izmeu rijeke Vrbasa i Une. Bijeda i siromatvo ivotna su stvarnost Hrvatske, a
njezino povijesno i politiko bie pretvoreno je u krhotine.
Ukratko reeno, opi gospodarski i kulturni razvoj Hrvatske nije bio samo
zaustavljen, nego vraen stoljeima unazad, a na osvojenom prostoru i pripojenom
Osmanskom Carstvu, izgubila je Hrvatska cijelo svoje nekad vrlo bujno i cvatue
srednjovjekovlje u sklopu srednjoeuropskoga kulturnog i duhovnog ozraja.
Takav stupanj razaranja i unitenja materijalnih i duhovnih dobara i stanovnitva
nije zabiljeen nigdje na europskom prostoru, niti je ijedan stari europski narod
doivio priblino istu katastrofu. Posljedice toga nita manje nisu bile tragine i
odredile su dalju sudbinu Hrvata i hrvatskog naroda u cjelini, iji izdanci jo i
danas ine nerazdvojan dio povijesne zbilje.
184
SERHAT - VOJNA KRAJINA
Od osnivanja osmanske drave vanu ulogu imali su pogranini krajevi, tonije
krajita (serhat),o kojima je sredinja vlast uvijek pokazivala izuzetnu brigu.
Njihovi vojni zapovjednici i sandakbegovi (uc sancakbev) imali su znatno vea
ovlatenja (serbestivet) od zapovjednika izvan takvih podruja, pa su samostalno
mogli donositi odluke i vojno djelovati s namjerom irenja osmanske vlasti. U
vojnim uporitima i gradovima na granici bile su stalne posade, koje su dnevno
primale plau (ulufeci) od nekoliko novia (aki),1 isplaivanu u obrocima. Za
opskrbu hranom, vojnim potreptinama i streljivom brinula se drava. Isto tako za
odravanje, popravke i gradnju novih gradova, utvrda i utvrenja. irenjem osmanske
vlasti krajiko se podruje stalno pomicalo, zbog ega su prethodno uspostavljene
takve oblasti gubile vojno-krajiki status. Obranu vanijih gradova i tvrava izvan
krajikog podruja preuzimali su tada mustahfizi (posadnici, uvari) i uivaoci
zajednikih (gedik-timar) i osobnih posjeda (timar).
Tako uspostavljena i organizirana vojna krajita bila su u velikoj prednosti
naspram gradova i utvrda na granici Hrvatske. Naime, ti su gradovi i utvrde bili u
posjedu velikakih rodova i pojedinih feudalnih vlasnika koji su o svome troku
morali uzdravati posade i boriti se protiv osmanske vojske. Osnivanje Jajake i
Srebrenike banovine bio je pokuaj stvaranja sline oblasti kao odgovor turskom
krajitu u Bosni. titei sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku, obrana juga
Hrvatske bila je preputena hrvatskim banovima i pojedinim velikaima iji su
posjedi bili neposredno na udaru. Probijanjem te obrane i satiranjem hrvatske
vojske na Krbavskom polju, proirilo se tursko krajite i na hrvatski prostor, a u
velikim osvajakim pohodima sultana Sulejmana i pograninih sandakbegova od 1521.
do 1565., protezalo se ono uzdu Hrvatske od Drave do venecijanskih posjeda uz
obalu Jadranskog mora.
Osnivanje Vojne granice u Hrvatskoj nasuprot turskoj krajini, bio je ve zakanjeli
in kojim se eljelo s jedne strane sauvati i obraniti stoje od Hrvatske u drugoj
polovici 16. stoljea uope i preostalo, a s druge strane zatititi austrijske
pokrajine.
Koje gradove i podruja je obuhvaao turski serhat i koliko je bilo vojske u njima,
vrlo uopeno i nepouzdano govori popis iz 1577. godine. Prema tome popisu na
hrvatskom i slavonskom dijelu turskog serhata bilo je 36 gradova, ukljuujui
Osijek, Gorjane i akovo, sa ukupno 6 563 vojnika graniara.2
Nasuprot tome, vrlo iscrpan i pravi odgovor o gradovima na turskom serhatu, broju
vojnika i redovima osmanske vojske koji su sluili kao stalne posade u njima, daje
slubeni popis graniara alufedija iz 1586. godine. Na dijelu serhata izmeu Drave
i Save u sastavu Poekog sandaka bili su gradovi Virovitica, Brezovica, Slatina,
Mikleu, Voin, Kamengrad (Kameni Grad) i Poega. Cijeli Pakraki sandak bio je
pretvoren u krajite, a stalne posade bile su u Zdencima, Podborju, Sirau, Dobroj
Kui, Kretelovcu, Pakracu, Cerniku, Granici, Moslavini, Meuriu i Kraljevoj
Velikoj.
1 Aka, sitan novi od srebra, osnovna novana jedinica u osmanskoj dravi. Za
vladavine Sulejmana Kanunija vrijednost dukata (filur, altun) kretala se izmeu 50
i 60 aki. Naziv aka potjee od turske rijei ak = bijel.
2 Lopai, Spomenici.., I, p. 44,45.
185
Juno od Save u sastavu Bosanskog sandaka podruja serhata inili su gradovi:
Gradika, Jasenovac, Dubica, Kostajnica, Zrin, Gvozdansko, Buim, Novi, Cazin,
Ostroac, Krupa, Novi Majdan, Kamengrad i Banja Luka.
Graniari alufedije dijelili su se na ove redove vojske: mustahfize (uvare,
posadnike), azape (poseban red tvravske pjeadije), farise (konjanike), topnike i
martoloze (poseban red pjeadije sastavljen uglavnom od kranskog stanovnitva).
Osim martoloza, pripadnici spomenutih redova vojske bili su iskljuivo muslimani.
Dijelili su se na demate (skupine, zajednice), a demati na ode ili buljuke. Puna
oda ili buljuk imala je obino deset vojnika (nefera). Demati istoga reda vojske
razlikovali su se prema rednom broju, odnosno pripadnosti kojemu od glavnih aga po
redu ili poloaju. Zapovjednici demata zvali su se age, oda ili buljuka odabae i
buljukbae, a zapovjednici topnika ser topi, topibae ili topi-age. U svim
redovima vojske age su imale svoje ehaje (zamjenike), koje se u martoloza ne
spominju.
Jezgru tvravskih i gradskih posada na serhatu inili su mustahfizi. Njihove age
bile su gotovo redovno i dizdari (zapovjednici) tvrava i gradova, pa se katkad
nazivaju i dizdar-age.
Poput mustahfiza i azapa u posadama svakoga grada bilo je po dvije ili vie oda.
Osim age i ehaje redovno su u svakom dematu bili reisi (starjeine,
zapovjednici). Najbrojniji i najvaniji u tvravama i gradovima bili su farisi.
Najvie ih je bilo prvih demata, premda u pojedinim gradovima i tvravama nisu
zabiljeeni.
Sastavni dio posade tvrava i gradova na serhatu bili su takoer i odredi
martoloza. Njihovi demati i ode sastojali su se od krana, ili krana i
muslimana. Age i ostali zapovjednici bili su im esto muslimani. Osim aga,
predvodili su ih juzbae, kalauzi, sermaje, kalauz-sermaje, divane i odabae.
Juzbae (zapovjednici stotine, stotnici) su postojale u gotovo svim dema-tima,
iako se brojno stanje u tim dematima kretalo izmeu 20 i 50 nefera. Budui da
martoloske age nisu imale ehaje, juzbaa je vjerojatno bio isto to i kod
mustahfiza ili azapa. Slina je bila i funkcija kalauza, tj. vodia ili onoga koji
predvodi i pokazuje put, kao zapovjednika martoloske ode ili odabae. Naziv divane
(junak, delija) bio je takoer sinonim za agu ili nieg zapovjednika, ne samo u
martoloza nego i u azapa.
U tvravskim i gradskim posadama topnika je bilo najmanje, jedva da su inili punu
odu. Redovno su bili ubrajani u mustahfize, pa je samo ponekad azap bio i topnik.
Jedino u iznimnim sluajevima bili su azapski reisi ujedno i zapovjednici topnika
(ser topi).
Osim topnika, svi demati redovne vojske na serhatu imali su, ili su mogli imati,
jo i svoje zastavnike, odnosno barjaktare ili alemdare.
Vojnici na serhatu bili su postavljeni ukazima (beratima), u kojima je bio naveden
dnevni iznos plae. Dnevnice aga iznosile su od 13 do 20 aki, ehaja od 8 do 15,
topibaa od 11 do 13, reisa od 9 do 10, martoloskih aga od 10 do 12 i juzbaa od 4
do 8 aki. Od obinih vojnika najvee plae imali su farisi od 7 do 9 i topnici od
6 do 8 aki, a mustahfiski i azapski neferi dobivali su od 4 do 6 aki. Najmanje
dnevnice primali su martoloski neferi drugog demata u iznosu od 3 do 4 ake.
Dnevnice vojnih zapovjednika istog zvanja oito nisu bile iste, ve su ovisile o
vanosti pojedinog grada na serhatu i poloaju odreenog demata. Meutim,
gledajui u cjelini, dnevnice su bile u skladu s iznosima timara stalnih posada. Na
primjer, ako je dizdar imao prosjenu dnevnicu 15 ili 20 aki, to je za hidretsku
godinu od 355 dana iznosilo 5 325, odnosno 7 100 aki, kako su se u prosjeku i
kretali timari pojedinih dizdara. Isto tako i timari mustahfiskih nefera iznosili
su obino po 1 400 aki, stoje odgovaralo dnevnici od 4 ake.
Plaa mustahfiskih zastavnika iznosila je dnevno od 9 do 13 aki, azapskih od 4 do
13, a martoloskih zastavnika 6 aki. Najveu plau imao je zastavnik mustahfiza u
Buimu i azapa u Jasenovcu i Meuriu. Tvravski vratar (bevab) u Slatini,
Brezovici, Cazinu i Buimu, primao je dnevno 7, a u Zrinu 8 aki.
Vjerski slubenici dobivali su takoer plau iz dravnih prihoda, pa su u popisu
alufedija uvijek ubiljeeni zajedno s mustahfizima, odmah iza dizdara, odnosno age
i ehaje. Dnevnica
186
Mustahfiz, vojnik posadnik na granici
Azap, poseban red vojnika na granici
hatiba (propovjednika) u Virovitici iznosila je 12 aki, Slatini i Brezovici 10, te
u Zrinu i Kamengradu 8 aki. Imam i mujezin u Brezovici imali su dnevno 7 aki, dok
su imami u Kretelovcu, Ostrocu, Gvozdanskom i Zrinu dobivali 10 aki. Dnevnica
mujezina u Virovitici, Slatini, Cazinu, Ostrocu i Gvozdanskom iznosila je 8 aki,
Poegi 6, Mikleuu, Pakracu i Krupi 5, a u Dubici samo 3 ake. Sline razlike
postojale su i kod devrihana4 i kajjima.5 U Poegi i Brezovici dobivao je devrihan
6, a u Virovitici 4 ake. Plaa kajjima u Voinu iznosila je 6 aki, Kostajnici 5,
Slatini i Brezovici 4, a u Virovitici 3 ake. Vrlo niska bila je plaa uitelja
(muallim), u Virovitici 5 i Krupi 3 ake.
Plae alufedija isplaivane su iz raznih dravnih prihoda, odnosno mukata6 koje su
esto bile i vrlo udaljene od gradova u kojima su se nalazile vojne posade.
Na slavonskom dijelu serhata najbrojniju posadu imala je tada Virovitica, a
sastojala se od 290 konjanika, 150 azapa, 80 mustahfiza, 10 topnika i 40 martoloza.
Vrlo snana posada bila je takoer u Brezovici, gdje se nalazilo 310 graniara
alufedija, od toga 160 farisa, 90 azapa i 60 mustahfiza. Kao najbrojniji bili su
farisi svrstani u 21 odu i tri demata, azapi u 9 oda i tri demata, a mustahfizi u
6 oda prvog demata. Mustahfizima je zapovijedao aga i njegov ehaja, azapima tri
age i njihove ehaje te dva reisa, farisima po jedan aga u dematu. U prvom dematu
imali su azapi i zastavnika, a meu mustahfizima nalazio se gradski vratar ili
kapidija. Vjersku slubu obavljali su hatib, imam, mujezin, devrihan i kajjim.
U oblinjoj Slatini bilo je 200 alufedija, i to 100 farisa, 40 mustahfiza, 20
azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Farisi su bili rasporeeni u 11 oda i dva
demata, topnici u 1 odu, a martolozi u 2 ode prvog demata. Na elu te posade
stajali su fariske age prvog i drugog demata,
3 Islamski sveenik koji obavlja podnevne molitve petkom i molitve na dva Bajrama.
4 Vjerski slubenik, ita kurana u damiji.
5 Vjerski slubenik koji se brinuo o istoi, opremi i osvjetljenju u damiji.
6 Svaki dravni prihod i zakup dravnih prihoda koji se plaao paualno u novcu.
187
mustahfiski aga i njegov ehaja, azapski aga i njegov ehaja te reis, ser topi i
njegov ehaja, martoloski aga i juzbaa. Jedan od mustahfiza bio je i gradski
vratar. Od vjerskih slubenika bili su hatib, imam, mujezin i kajjim.
Posada u Mikleuu sastojala se od 50 farisa, 30 azapa i 30 martoloza, ili ukupno
110 alufedija. Osim alufedija bilo je tu i nekoliko desetaka timarnika.
Alufedije su bile rasporeene u 11 oda prvog demata. Na njihovu elu stajali su
aga farisa, azapa i martoloza, azapski ehaja i reis te martoloski juzbaa, dok je
od vjerskih slubenika bio samo mujezin.
Tvravska posada u Voinu imala je 210 alufedija, od kojih 60 farisa prvog i
drugog demata, 40 mustahfiza i 30 azapa prvog demata, 10 topnika i 70 martoloza
prvog i drugog demata. Zapovjednici posade bili su dizdar grada i njegov ehaja,
age azapa, farisa i martoloza i martoloski juzbaa. Vjersku slubu obavljali su
imam i kajjim.
Dosta brojna posada bila je i u Kamengradu juno od Voina, koja se sastojala od 50
azapa, 50 farisa i 30 martoloza prvog demata. Osim alufedija u sastavu posade
bilo je i nekoliko desetaka timarnika. U gradu nije bilo dizdara, ve je aga azapa
bio ujedno i dizdar-aga. Ostali zapovjednici bili su azapski ehaja i reis, aga
farisa i njegov ehaja, martoloski aga, juzbaa i sermaje (glavar, nii
zapovjednik). Svoga zastavnika imali su azapi, a vjersku slubu vodio je hatib.
Vrlo jaku posadu imala je i Poega kao sjedite sandaka. Ta se posada sastojala od
40 azapa i 50 farisa alufedija prvog demata i oko 200 timarnika. Poeka tvrava
nije imala svoga dizdara, nego je spomenutu slubu obavljao prvi aga azapa.
Prema istom popisu bilo je, dakle, 1586. godine na serhatu Poekog sandaka ukupno
1 610 graniara alufedija. Tome broju valja svakako pribrojiti i nekoliko stotina
timarnika, iji se broj s vremenom i poveavao. Najvie alufedija bilo je u
Virovitici i okolnim mjestima koji su inili vie od dvije treine svih graniara
na serhatu Poekog sandaka. Uostalom, bilo je to i razumljivo, jer je taj prostor
bio najranjiviji i teko ga je bilo braniti.
Utvrde Mikleu, Slatina, Voin i Brezovica bile su pripojene serhatu Poekog
sandaka skoro deset godina prije Virovitice. Prvih godina od ulaska u sastav
serhata, posade u Mikleuu, Slatini i Brezovici sastojale su se samo od alufedija.
Od 1546. do 1549. godine primali su alufedije u Mikleuu plae iz prihoda carske
solane u Akhioli na Crnome moru. Godine 1550. isplaivane su alufedije u
Brezovici, Slatini i Mikleuu iz carskih prihoda solane u Gul Tekfur u Mramornome
moru.
Nakon osvajanja Virovitice, plaeni graniari u Mikleuu postupno su zamjenjivani
timarni-cima. Prema sumarnom popisu Poekog sandaka iz 1569. godine, nalazilo se
u Mikleuu 47 timarnika, od toga etiri buljuka mustahfiza i buljuk topnika od 6
vojnika. Dizdar grada Alija uivao je timar od 3 000, a njegov ehaja Ramadan od 1
900 aki. Vei timar od dizdareva imao je imam i hatib damije u Mikleuu, Mevlana
Ibrahim - 3 400 aki, a timar mujezina Velije, sina Mehmedova, iznosio je 1 800
aki. Timar zapovjednika topnika Kurda, sina Ferhadova, iznosio je 1 800, a njegova
ehaje 1 700 aki. Neznatno vei bio je timar topnikog buljukbae - 1 900 aki,
dok su mustahfiske buljukbae i 33 obina nefera uivali timare po 1 400 aki.
Jedan od topnika imao je timar od 1 700, a ostala dvojica po 1 400 aki. Meu
topnicima bio je timarnik i jedan kranin, zanimanjem tesar (duner).
Timarnici koji se spominju u Mikleuu 1569. svakako su postojali i u vrijeme popisa
alufedija 1586. godine. Nakon te godine pa sve do kraja osmanske vladavine, broj
timarnika vjerojatno se i poveavao, dok je broj alufedija moda bio i manji.
Stalne posade imali su u 17. stoljeu i gradovi Sopje i Podravska Moslavina, u
kojima je takoer bilo timarnika i alufedija. Krajem osmanske vladavine bila je u
Moslavini, ini se, veina alufedija, jer u izvoru stoji zabiljeeno da su
posadnici dobivali plau (incolae ejus Turcae, salarium habentes).7
Isto tako u Orahovici i Kaptolu nedaleko Poege, gdje su bila povojniena mnoga
sela i uspostavljene poluvojne organizacije, odnosno vojvodaluci Kaptol, Velika,
Gradite, Kutjevo, Pleternica, Brestovac i Kamenska.
7 Mauran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek 1966, p.
57.
188
Kao straari na granici ili pomoni vojnici u sastavu spomenutih vojvodaluka pod
zapovjednitvom poekih sandakbegova i krajikih zapovjednika, obavljali su vojne
dunosti takoer i stanovnici sela Dobrogoa, Latinovca, Ljeskovice, Londice,
Stojinovca, Jurkovca, Duboke, Hrnjevaca, Venja, Laza, Bresnice, Jaguplija,
Kantarovaca, Luinaca, Bratuljevaca, Mrtovlasa, Smoljanovaca, Ozdakovaca, Njeia,
Kaunice, Mijaa, Bogdaia, Strijeevice, eovaca, Saija, Amatovaca, Klise,
Vujaka i Vrhovaca.8
Serhat Poekog sandaka nije se mijenjao od osvajanja Virovitice 1552. do 1684.
godine, kad su osmanske snage gubitkom Virovitice, Brezovice, Vake, Podravske
Moslavine, Slatine i Mikleua bile potisnute iz slavonskog dijela Podravine.
Uz poeki serhat prislanjao se serhat Pakrakog sandaka, s kojim je zapravo inio
jedinstveno krajiko podruje izmeu Drave i Save. U 11 prije spomenutih krajikih
gradova, na tom prostoru bilo je 1586. godine 1 400 graniara alufedija, ije se
dnevnice nisu razlikovale od alufedija u sastavu Poekog sandaka. Svi gradovi
osim Pakraca imali su svoje dizdare, dok je dunost pakrakog dizdar-age obavljao
mustahfiski aga. Dnevnice dizdar-aga dosta su se razlikovale, tako daje dizdar u
Granici dobivao 10 aki, a u Kretelovcu dvostruko vie, dakle, 20 aki.
Najbrojnija posada alufedija nalazila se u Pakracu kao sjeditu sandaka. Ta se
posada sastojala od 50 mustahfiza, 70 azapa, 100 farisa i 40 martoloza, ili ukupno
260 alufedija. Toj su posadi nedostajali topnici, ili je moda netko od timarnika
obavljao takvu dunost. Njihovi zapovjednici bili su aga mustahfiza i njegov
ehaja, age prvog i drugog demata azapa, ehaja age prvog demata azapa, age prvog
i drugog demata farisa i njihove ehaje, aga martoloza, sermaje i kalauz. Svoje
zastavnike imali su jedino azapi prvog i drugog demata. U sastavu posade, vjersku
slubu obavljao je imam s dnevnicom od 5 aki.
Dosta jaka posada alufedija od 40 mustahfiza, 80 azapa, 40 farisa i 10 topnika
bila je u Kraljevoj Velikoj. Isto tako u Kretelovcu, jugozapadno od Podborja, 50
mustahfiza, 80 azapa i 40 martoloza, meu kojima je vanu ulogu imao imam, ija
dnevnica je iznosila 10 aki.
Posada alufedija u Podborju sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 50 farisa i
20 topnika svrstanih u 14 oda prvog i drugog demata. U odnosu na ostale redove
vojske, panju privlae topnici, kojih je na cijelom serhatu Pakrakog sandaka
bilo najvie. Dunost dizdara grada obavljao je aga mustahfiza i njegov ehaja.
Zapovjednici azapa bile su age prvog i drugog demata, njihove ehaje i reisi, a
topnika ser topi i njegov ehaja. Za vjersku slubu u posadi brinuo se imam s
dnevnicom od 7 aki.
I u tvravi Moslavini nalazilo se 140 graniara alufedija, od kojih 60 mustahfiza,
50 azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Po svome poloaju Moslavina se nalazila na
prvoj crti osmanske obrane nasuprot slavonskom dijelu Vojne granice. Zapovjednik
tvrave i njegov ehaja bili su ujedno zapovjednici mustahfiza. Na elu azapa bile
su age prvog i drugog demata i njihove ehaje te reis prvog demata, topnika ser
topi, dok su martoloze predvodili aga i juzbaa.
Po broju iste posade od 120 alufedija imale su tvrave Zdenci, Meuri istono od
Kutine i Granica. Posada u Meuriu sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 40
farisa i 10 topnika prvog demata. Osim 40 mustahfiza i 80 azapa u Zdencima je bilo
i timarnika koji su bili lanovi posade. Neto drugaiji sastav posade bio je u
Granici, gdje se nalazilo 20 mustahfiza, 40 azapa, 20 farisa, 10 topnika i 30
martoloza. Ovisno o redu vojske, njihovi zapovjednici imali su ista zvanja kao i u
drugim krajikim gradovima.
Pitanje na kojem se mjestu nalazila tvrava Granica zbunjivalo je istraivae, koji
su nesigurno pretpostavljali daje rije o gradini zvanoj Graanica iznad Bain-Dola
na obroncima Babje Gore. Samo ime Granica jasno kae da se tvrava morala nalaziti
na granici izmeu Poekog i Pakrakog sandaka. Tvrava Graanica svojim poloajem
posve odgovara tvravi Granica i sa sigurnou se moe s njom poistovjetiti. Zabuna
je, meutim, nastala zbog toga to se ta tvrava prethodno zvala Gradac (castrum
Gradach). U popisu iz 1698. ona je zabiljeena pod imenom Graac (arx deserta
Gracsacz)? na temelju kojeg je nastala izvedenica Graanica.
8 Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891, II, p. 146,
161, 182, 183, 188, 204, 208, 216, 231,233,235,237.
9 Mauran, Popis naselja.., p. 57.
189
Osmanski konjanik - faris, udarna snaga u posadama na granici
Turski konjanik
Tvrava Gradac nastala je poetkom 15. stoljea, koju su Turci osvojili 1536. i u
nju vjerojatno odmah smjestili posadu. Osnivanjem 1557. godine azmanskog sandaka
provedeno je razgranienje s Poekim sandakom, pa se spomenuta tvrava nala na
granici. S obzirom na to, nekadanju tvravu Gradac nazvali su Turci jednostavno
Granica, kao to je u stvarnosti i oznaila granicu. U prilog tome govori ime
oblinjeg sela Sinlije, u starijem obliku Sindlije, koje izvorno znai graniari.
Naime, prema turskom sindi (granica), jer se nalazilo na granici Poekog sandaka,
u kojem su boravili graniari i vjerojatno sluili u tvravi Granici.
Zbog ega je tvrava Granica imala tako jaku posadu, nije poznato. To vie to se
nalazila daleko od poprita ratnih zbivanja na serhatu Pakrakog sandaka. Moda je
titila Cernik, a jo vie prilaz Poegi.
Prilino brojna posada alufedija bila je i u Sirau, i sastojala se od 40
mustahfiza, 20 azapa i 20 farisa prvog demata. Obavljajui vjersku slubu tu se
takoer nalazio imam s dnevnicom od 6 aki. U Dobroj Kui (Dobri Grad), starom
gradu Nelipia, bilo je smjeteno 10 mustahfiza, 30 farisa i 10 topnika, a u
Cerniku samo 30 mustahfiza, gdje je svakako bio i vei broj timarnika.
Od 1546. do 1570. godine na serhatu Pakrakog sandaka spominju se jo tri grada u
kojima su stajale posade alufedija. To su gradovi Stupanica, Bijela Stijena i
aklovac. Do 1549. primale su alufedije plau u Stupanici iz prihoda solane
Akhioli na Crnom moru, a oko 1570. godine imale su posade u sva tri grada timare u
nahijama Bijela Stijena i Pakrac. Poslije 1577. te su gradove Turci napustili.
Promatra li se serhat izmeu Drave i Save u cjelini, bilo je na tom prostoru 1586.
ukupno 3 030 graniara alufedija smjetenih u 21 tvravi i krajikom gradu. Od
toga 1 080 konjanika, ili vie od treine sve vojske na granici, 930 azapa, 600
mustahfiza, 320 martoloza i 100 topnika. Udarnu snagu inili su konjanici, a
obrambenu topnici. U to doba bila je to vrlo snana i dobro rasporeena vojska
nasuprot hrvatskih graniara. Izdravanje te vojske stajalo je godinje oko 60
tisua zlatnika (filura), stoje silno optereivalo osmansku vlast i koje ona
nipoto nije mogla namaknuti iz lokalnih izvora.
190
Osvajanjem i razaranjem Moslavine 1591. bili su Turci prisiljeni na povlaenje do
Kutine i rijeke Ilove. Kao neposredna posljedica toga gubitka bilo je premjetanje
sjedita sandaka iz Pakraca u Cernik10 i provoenje nove organizacije obrane.
Naputena tvrava Bijela Stijena bila je obnovljena i u nju su smjetene
alufedije. Podignuta je takoer utvrda u Lipovljanima i Badljevini, u kojima su
bile stalne posade graniara. Osim toga, bila su povojniena sela Prva, Okuani,
Laze, agovina, Laevac, Borovac, Bodegraji, Donji Raji, Krike, Markovac,
eovica, Bijela, Donji Borki, Kip, Karanovac i Miljanovac, iji su stanovnici
straarili na Ilovi i postavljali zasjede hrvatskim graniarima. Ti su stanovnici
uglavnom bili doseljeni Vlasi, dok su u selima Prvi, Donjem Rajiu, Borovcu i
Badljevini vojnu slubu na granici obavljali i katolici pod zapovjednitvom
osmanskih vojskovoa.11 Tako uspostavljena obrana na serhatu Cernikog sandaka
nije se mijenjala sve do velikog rata za osloboenje od osmanske vladavine.
Kao stoje bilo uobiajeno, s obje strane uzdu granice prostirao se dosta irok
pojas spaljene i niije zemlje, gdje su postavljane zasjede ili se odlazilo u
pljakake upade.
Juno od Save nastavljao se serhat u sastavu Bosanskog i Krko-likog sandaka do
granice s Republikom Venecijom. Na tom prostoru bili su 1577. krajiki gradovi
Kostajnica, Novi, Buim, Cazin, Krupa, Kamengrad, Buni, Borievac, Bilaj, Udbina i
Ostrovica s navodno 3 700 pjeaka i konjanika.12 Do 1586. bila je granica Bosanskog
sandaka pomaknuta prema zapadu osvajanjem Zrina, Ostroca i Gvozdanskog, zatim
gradova do gornjeg toka Gline i Korane, Bile Stine, Brekovice, Mutnika, Jezerskog,
Vranograa i Trca. U sastav serhata bili su takoer ukljueni gradovi Gradika,
Jasenovac, Banja Luka i Novi Majdan (Bronzani Majdan).
Od svih gradova na serhatu najbrojniju posadu imala je Kostajnica. Ta se posada
sastojala od 80 mustahfiza prvog i drugog demata, 130 azapa, 60 farisa, 10 topnika
i 50 martoloza, ili ukupno 330 graniara alufedija.
Neznatno manja posada od 300 alufedija bila je u Krupi, koju su inili 60
mustahfiza, 110 azapa i 90 farisa prvog i drugog demata, 10 topnika i 30
martoloza. Po broju graniara iza Krupe bilo je Gvozdansko sa 220 alufedija, ija
se udarna i obrambena snaga sastojala od 80 farisa i 10 topnika.
Posade u Zrinu, Buimu i Jasenovcu imale su 200, a u Novom, Cazinu i Ostrocu 150
graniara alufedija. Osim alufedija bilo je u Jasenovcu i timarnika, jer se 1563.
spominje jedan zajedniki timar petorice jasenovakih mustahfiza u nahiji Drenovac
na podruju Pakrakog sandaka. Prihod od tog timara iznosio je 7 000 aki, tako
daje svakom mustahfizu pripadalo 1 400 aki godinje. Vjerojatno i dizdar grada bio
je timarnik, zbog ega se u popisu iz 1586. i ne spominje meu alufedijama.
U Gradiki i Dubici nalazilo se 170 odnosno 140 graniara alufedija. Od toga u
Dubici 50 mustahfiza, 30 azapa, 30 farisa, 10 topnika i 20 martoloza, a u Gradici
30 mustahfiza, 110 azapa i 30 martoloza. Zajedno s alufedijama bilo je u Gradici
i 24 mustahfiza i 3 topnika koji su uivali zajednike timare u nahijama Drenovac i
Cernik.
Vrlo male posade graniara alufedija bile su u Banja Luci, Kamengradu i Novom
Majdanu. Posada u Banja Luci i Kamengradu sastojala se od 30 mustahfiza i u Novom
Majdanu od 30 martoloza. Zbog strateke i ope vanosti tih gradova oito daje u
sastavu njihovih posada bio vei broj timarnika koji nisu obuhvaeni popisom
alufedija. Malo je takoer vjerojatno da se u to vrijeme posada u Novom Majdanu
sastojala samo od martoloza.
Svoje zastavnike imali su mustahfizi u Dubici, Kostajnici, Buimu, Cazinu i Zrinu,
ija dnevnica je iznosila od 9 do 13 aki. Gradski vratari postojali su u Zrinu,
Cazinu i Buimu, koji su za svoju slubu dobivali plau 7 i 8 aki. Od svih gradova
na bosanskom dijelu serhata, uitelj je spomenut jedino u Krupi. Njegova dnevnica
iznosila je samo 3 ake.
10 Mauran, Pakraki ili Cernjki sandak, Historijski zbornik XIX-XX, Zagreb 1966-
67, p. 409-412.
11 Idem, Popis naselja.., p. 206, 223-227,233,234,456,460,470, 472, 524, 534, 537,
548, 549, 551, 552.
12 Lopai, Spomenici.., I, p. 44.
191
Za vjerske slube i dnevne molitve u gradovima i posadama na serhatu brinuo se imam
u Kamengradu, Jasenovcu, Dubici, Kostajnici, Novom, Krupi, Cazinu, Buimu,
Ostrocu, Gvozdanskom i Zrinu. Dnevnica imama iznosila je od 5 do 10 aki. Pored
imama u Kamengradu je vjersku slubu obavljao i hatib. Uz imama bili su takoer
mujezini u Dubici, Krupi, Cazinu, Buimu i Gvozdanskom.13
Zbroje li se posade u spomenutim gradovima bilo je 1586. godine na serhatu
Bosanskog sandaka 2 300 graniara alufedija. Od toga 610 mustahfiza, 730 azapa,
530 farisa, 70 topnika i 360 martoloza. Ako se tome jo dodaju i timarnici, u
stalnim posadama na granici nalazilo se oko 2 500 osmanskih vojnika. Izdravanje te
vojske iznosilo je godinje oko 45 tisua zlatnika, to je bio velik izdatak
dravne blagajne. Usporedi li se stanje posada u krajikim gradovima, broj
konjanika na bosanskom serhatu bio je upola manji nego na serhatu izmeu Drave i
Save. Presudnu ulogu u tome nesumnjivo su imale prirodne odlike prostora, gdje su
manje posade mogle lake braniti osvojeno, nasuprot ravniarskih predjela na kojima
je pritisak hrvatskih graniara bio znatno vei.
Promatraju li se navedeni podaci zbirno, na cijelom serhatu uzdu Hrvatske bilo je
1586. godine 5 330 graniara alufedija koji su inili stalne posade u 32 krajika
grada. Zajedno s timarnicima kao stalnim lanovima posada taj se broj kretao izmeu
5 500 i 5 700 osmanskih vojnika. Za uzdravanje te vojske morala je dravna
blagajna godinje izdvojiti vie od 10 milijuna aki. Preraunato u zlatni novac
vie od 100 tisua zlatnika. Bila je to golema svota bez obzira na veliinu i mo
Osmanskog Carstva.
U to vrijeme vrlo brojna i snana vojska na serhatu, u ijem sastavu je bilo 1610
konjanika i 170 topnika, nije sluila samo za obranu nego istodobno i za ratno
djelovanje i pripremu novih osvajanja.
O stvarnom stanju na serhatu Krko-likog sandaka pouzdanih podataka nema, niti je
na tom prostoru, osim Udbine, bilo veih posada osmanskih graniara. Uostalom ni
protunapadi hrvatskih graniara nisu bili tako esti, niti su ozbiljnije ugroavali
osmansku vlast.
Osvajanjem Bihaa 1592. zauzela je osmanska vojska Izai, Sokolac i Ripa, a neto
kasnije Todorovo, Veliku Kladuu, Pei Grad, Sturli i Podzvizd. Na taj nain bilo
je podruja serhata pomaknuto jo vie prema jugu i zapadu, da bi idue godine
doseglo obalu Kupe. Zaustavljanjem osmanske najezde kod Siska 1593. i vraanjem
izgubljene Petrinje, Hrastovice i Gore, bili su Turci potisnuti prema Zrinu,
Gvozdanskom i Buimu. Samo u neke osvojene gradove osmanske su vlasti postavile
stalne posade, o emu govori popis alufedija iz 1642. godine.14 Nakon toga na
sjevernom dijelu bosanskog serhata nije do kraja 17. stoljea bilo vie promjena.
13 Handi, Adam, Prilog istoriji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj granici
pred kraj XVI vijeka, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XIII,
Sarajevo 1962, p. 321-338.
14 abanovi, Bosanski paaluk, p. 67.
192
DIJELOVI HRVATSKE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA
Upravna podjela
U organizaciji osmanske vlasti sandak (liva) je bio osnovna jedinica koja je
pokrivala vee podruje, a na njegovu elu bio je vojni namjesnik ili sandakbeg
(mir-i liva). Kao simbol svoje vlasti nekada je sandakbeg dobivao od sultana
sandak, tj. zastavu. Pored upravnih, sandakbeg je u prvom redu obavljao vojne
dunosti i vodio osmansku vojsku s podruja sandaka u rat. U obavljanju tih
dunosti imao je i svoje pomonike, odnosno alajbega (zapovjednika spahija),
ehaju, janiarskog agu, eribae (zapovjednike akindija), vojvode i druge nie
vojne zapovjednike. Ovisno o poloaju u granicama Osmanskog Carstva, neki sandaci
nazivani su krajikim ili udsandacima, iji su sandakbegovi imali vea vojna i
politika ovlatenja.
Podruje sandaka dijelilo se na sudsko-upravne jedinice, kadiluke ili kaze. Na
elu kadiluka bio je kadija (sudac) kao jedina ovlatena osoba u obavljanju sudskih
poslova na podruju kadiluka. Osim toga, imao je kadija iroka ovlatenja i
dunosti u podruju vojne i graanske uprave i pravo nadzora zakonitosti svih
odluka i rjeenja koje donose organi vlasti. Za sudske poslove kadija nije dobivao
plau, nego je ubirao propisane takse prema vrsti pravnih spisa i njihovo
ovjerovljavanje. Ovisno o dnevnom prihodu odreivan je i poloaj (rang) kadije i
kadiluka. Kadija u Istanbulu, iji se prihod procjenjivao na 500 aki dnevno, imao
je najvii poloaj, a najnii je bio izmeu 60 i 70 aki. Prema tome, kadiluk od
300 ili 150 aki nije znaio plau kadije nego rang kadiluka.
Kadije su pripadale redu obrazovanih predstavnika vjere, odnosno ulemi. Drukije
reeno, nitko nije mogao biti postavljen za kadiju ako nije pripadao spomenutom
redu. Ulema je imala vrlo krutu hijerarhiju koja se sastojala od muderisa,'
muftija2 i kadija, sa strogo utvrenim redom napredovanja. Na elu uleme bio je
ejh-ul islam. Na taj poloaj imenovao gaje ukazom sultan-halifa kao vjerski
poglavar islamske zajednice.
Presude i odluke donosio je kadija na temelju islamskoga vjerskog prava - erijata
i pravnih tumaenja (fetve) istaknutih pravnika koji su prouavali islamsko pravo i
tradicije (hadis), kao i zakona - kanuna koje su izdavali pojedini sultani. Isto
tako bio je kadija duan brinuti o provoenju sultanovih naredaba i nadzirati
financijsko poslovanje u kadiluku. U skladu s tim, kadija je ujedno bio obvezan
odmah izvijestiti sredinju upravu u Istanbulu o svakom protuzakonitom postupku
bilo kojeg od upravnih slubenika i spahija u kadiluku. Prema vrlo irokim pravnim
i upravnim ovlatenjima koje su kadije imale, kadiluci i njihove kadije bili su
jedan od stupova osmanske vlasti.
Kadiluk se dijelio na manja sudska okruja - nahije, na ijem elu su bili naibi
kao kadijini opunomoenici, u ije ime su obavljali pravne i upravne poslove.
Vei broj sandaka inilo je najviu upravnu jedinicu koja se zvala beglerbegluk,
ajalet ili paaluk. Na elu beglerbegluka stajao je, u svojstvu namjesnika
pokrajine, beglerbeg (beylerbey)
1 Upravitelj i profesor medrese, odnosno vie vjerske kole.
2 Najvii predstavnik islamskog duhovnitva na odreenom podruju, koji je bio
ovlaten izdavati fetve (pravno miljenje) o raznim pitanjima.
193
i :
u znaenju beg nad begovima, knez nad knezovima, vojvoda nad vojvodama i si. Od 17.
stoljea imali su beglerbegovi naslov vezira, a sandakbegovi naslov pae.
U europskom dijelu Osmanskog Carstva prva takva jedinica bio je Rumelijski
beglerbegluk, osnovan izmeu 1371. i 1385. godine. Ime Rumelija u turskom
(Rumeliye,Rum-ili) doslovno znai Grka, to jest grka zemlja, a u prenesenu
znaenju kranska zemlja ili zemlja krana. irenjem osmanske vlasti u 15. i 16.
stoljeu, novoosnovani sandaci u Srbiji, Grkoj, Albaniji, Bosni, Hercegovini,
Crnoj Gori i dijelovima Hrvatske, pripojeni su Rumelijskom ajaletu. Osnivanjem
Budimskog beglerbegluka 1541. godine, izdvojeni su Zvorniki, Osjeko-srijem-ski i
Poeki sandak iz Rumelijskog i pripojeni Budimskom paaluku.
Zapadni dio Slavonije sve do azme, osvojen izmeu 1542. i 1552., bio je prikljuen
Bosanskom sandaku. Kad je 1557. osnovan Cazmanski sandak, nije pripojen Budimskom
nego Rumelijskom beglerbegluku. Provodei novu upravnu podjelu 1580. osnivanjem
Bosanskog paaluka izdvojeni su Cazmanski, tada ve Pakraki, Poeki i Zvorniki
sandak iz Rumelijskog i Budimskog i pripojeni Bosanskom paaluku.
Nakon zauzimanja Kanizse (Nagvkanizsa) u jugozapadnom dijelu Ugarske 1600. i
osnivanja Kanikog ajaleta, izvrena je posljednja upravna promjena, pa je Poeki
sandak izdvojen iz Bosanskog i pripojen Kanikom ajaletu, dok je Pakraki, odnosno
Cerniki sandak zadrao svoje mjesto u Bosanskom paaluku, u ijem e sastavu oni
ostati sve do kraja osmanske vladavine.
Osjeko-srijemski sandak
Do sredine 1536. godine bio je Osijek krajnja toka Osmanskog Carstva izmeu Drave
i Save. U njegovu zaleu prostiralo se krajiko podruje, koje se protezalo od
Osijeka, Korogvara, Vukovara, dananjih Vinkovaca i uz rijeku Bosut do njezina
utoka u Savu. Poslije obnove Osijeka 1526. godine, Evlija elebi kae daje Osijek
"odreen za sjedite sandaka koji je podijeljen Kasim-pai Peujskom",3 jer je on
bio postavljen na elo obnove grada. Slino pie i Ferdi-paa, istiui daje Osijek
po sultanovu nalogu odreen za glavno mjesto na osvojenom podruju Srijemskog
otoka. Iz sadraja spomenutih obavijesti nije, meutim, jasno koje godine je
osnovan sandak u Osijeku, je li to bilo 1526. ili neke druge godine. Za razliku od
Evlije i Ferdi-pae, Mustafa Delalzade navodi daje to bilo 1529. godine, a na elo
Osjekog sandaka bio je postavljen neki Murad-beg.5 Ponavljajui manje ili vie
stoje Ferdi-paa rekao o smjetaju posade i obnovi Osijeka, Ibrahim Peevi dodaje
da je tim poslovima rukovodio azapski aga Kasim.6 Istina, Peevi zna za postojanje
Osjekog sandaka, a poput njega Ajni Ali i Koi-beg, ali o njemu govore mnogo
kasnije, ili u vrijeme kada on zaista vie nije postojao.7
Pozivom na spomenute osmanske pisce, koji su po vremenu svoga ivota bili blie tim
dogaajima, Evlija u svojoj tvrdnji svakako ne grijei, iako se postavlja pitanje
kada je osnovan Osjeki sandak, ili, bolje rei, koje godine je mogao biti
osnovan. Pretpostavi li se da je to bilo 1529., kao to kae Mustafa Delalzade,
ili moda 1533. kad se prvi put spominje osjeki kadiluk,8 toj se pretpostavci
suprotstavljaju podaci koji kazuju da se pod upravom Mehmed-bega Jahjaoglua kao
smederevskog sandakbega nalazio i Osijek. Naime, u pismu Bernardina Henyeya iz
1529. navodi se da izgradnjom utvrenja u Osijeku rukovodi Mehmed-beg,9 dok
Sempliciano Bizozeri pie daje 1535. Mehmed-beg utvrdio Osijek.10 Takoer, da bi
suzbio Katzianerov napad 1537., sazvao je Mehmed-beg okolne sandakbegove na
dogovor u
3 Evlija, elebi, Putopis, p. 362.
4 Thury, o.c, Ferdi-pasa, II, p. 85.
5 Idem, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 178.
6 Peeevi, Ibrahim, Tarihi, Istanbul 1968,1, p. 250.
7 Ayni, Ali, Kavanin-i al-i Osman der hulasa-i mezamin-i defteri divan, Istanbul
1280/1864, p. 17; Koeibey, Risalesi, Istanbul 1939, p. 100.
8 Tadi, Jorjo, Dubrovaka arhivska graa o Beogradu, Beograd 1950, knj. I, p. 5,6.
9 Laszovski, o.c. I, p. 159.
10 Bizozeri, Sempliciano, Notizia partlarie dello Stato passato, e presente de
regni d'Vngheria, Croatia e principato Transilvania, Bologna 1686, p. 221.
195
Vukovar i preuzeo vodeu u-logu u obrani Osijeka." U pismu Stjepana Stiljanovia
upuenog Tomi Nadasdvju poetkom 1538., kae se daje sultan Sulejman dao Meh-med-
begu na upravu itav Srijem i Slavoniju do Ivankova, a od Ivankova do Kobaa na
Savi njegovu sinu Arslan-be-gu.12 Prema navedenim podacima, oito je da Osjeki
sandak nije mogao biti osnovan prije 1538. godine, nego tek Turski Osijek 1687.
poslije osnivanja Poekog
sandaka.
Piui dosta iscrpno o tom pitanju, Hazim abanovi je zakljuio daje Osijek
"poslije 1529. godine postao, vjerojatno, sjedite komandanta potinjenog
smederevsko-beogradskom mu-hafizu",13 odnosno krajiniku. O valjanosti abanovieva
zakljuka svjedoe svi raspoloivi izvori, a pogotovo Peevijina napomena daje
1529. zapovjednik osjeke posade bio Kasim-aga, u to vrijeme na dunosti azapskog
age.
U skladu s promjenama nastalim osnivanjem Poekog sandaka 1538,, uslijedila je
takoer i nova organizacija osmanske vlasti u istonoj Slavoniji i Srijemu, pa je
1539. ili najkasnije 1540. osnovan sandak sa sjeditem u Osijeku. S obzirom na to
da mu je sjedite bilo u Osijeku, nazivao se do sredine 16. stoljea Osjekim
sandakom, a kada je njegovo sjedite bilo premjeteno u Ilok, nazvan je Ilokim
ili Srijemskim sandakom.
Prvi put o tom se sandaku posredno govori 1540. godine u dnevniku Jeronima
Laskvja, poslanika kralja Ferdinanda.' U poreznom defteru Peujskog sandaka
spominje se Osjeki sandak izriito 1548., odnosno timarnici Sofi Veli sin
Abdullaha i Vurus sin Ibrahima koji ive u Osjekom sandaku,15 pa nema sumnje daje
taj sandak mogao biti ukinut nakon te godine. Priblian odgovor na to pitanje daje
nalog sultana Sulejmana od 11. studenoga 1554. kojim se nareuje srijemskom
sandakbegu Halilu da preuzme dunost sandakbega Lipove, a kopanskom sandakbegu
Mehmedu da stupi na dunost sandakbega Srijemskog sandaka.1 ' Na temelju reenog
naloga, sa sigurnou se moe zakljuiti daje Osijek poslije 1548., a svakako prije
1554. godine, bio pripojen Poekom sandaku. Taje promjena uslijedila vjerojatno
uskoro poslije osvajanja Virovitice i azme 1552., pa su Osijek i osjeki kadiluk
izdvojeni iz nekadanjeg Osjekog i pripojeni Poekom sandaku, a samo sjedite
sandaka premjeteno je iz Osijeka u Ilok.
Kao to se tono ne zna godina osnivanja ni ukidanja Osjekog sandaka, tako se
pouzdano ne zna ni njegov opseg. Prema nedatiranom defteru mogue je zakljuiti da
je u prvim godinama postojanja obuhvaao prostor kadiluka Petrovaradin, Nijemci i
Osijek.17
Koliko je do sada poznato, prvi osjeki sandakbeg bio je Kasim-beg. Tko je on bio
i dokle je obavljao dunost sandakbega, nije mogue rei nita odreeno. Evlija
elebi ga naziva Peujski, a na drugom mjestu govori o njemu kao Osjeaninu."1
Budui da je Kasim kao budimski paa dao u Osijeku izgraditi damiju i da je pokraj
te damije bio pokopan, nije
11 Hammer, o.c, II, p. 143.
12 ii, Actacomitalia.., I, p. 160.
13 abanovi, Bosanski paaluk, p. 64.
14 Gevay, o.c, XI, p. 6.
15 Laszlofalvi, Velics, o.c, II, p. 56.
16 Kovaevi, Eref, Muhime defteri, Sarajevo 1985, p. 12.
17 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 1000; Zirojevi, Olga, Upravna podela
dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Matica srpska, Novi Sad 1971,
Zbornik za istoriju, br. 1, p. 14.
18 Evlija elebi, Putopis, p. 234.
196
iskljueno daje doista i bio porijeklom iz Osijeka." Neko vrijeme obavljao je
dunost osjekog sandakbega vjerojatno i Murad-beg Tardi,20 dok se iz Sinan-
auova teksta moe zakljuiti daje 1543. bio to vojvoda ejvan.21
Jo prije nego to je Osijek postao sjedite sandaka, osmanska je vlast u Osijeku
osnovala kadiluk. Koje godine je to bilo, tono se ne zna, ali je posve sigurno
daje 1533. postojao.22
Poslije ukidanja Osjekog sandaka, osjeki je kadiluk na istoku graniio s
kadilukom Ilok i Nijemci. U sastavu kadiluka Ilok bile su nahije Ilok, Morovi i
Vukovar, a u kadiluku Nijemci nahije Nijemci, Raa, Podgorje, Ivankovo i
Posavlje.23
Kliski sandak
aljui obavijest sultanu Sulejmanu o zauzimanju Klisa 12. oujka 1537., predloio
je bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg osnivanje sandaka u Klisu, i da se na
njegovo elo postavi njegov ehaja i dugogodinji suborac Murad-beg Tardi. Taj je
prijedlog bio prihvaen, pa je iste godine Kliski sandak osnovan i povjeren Murad-
begu. Njegovo slubeno sjedite bilo je u Klisu, iako su kliski sandakbegovi
uglavnom stolovali u Livnu.
Osnivanjem Kliskog sandaka bilo je smanjeno podruje Bosanskog sandaka, jer su u
njegov sastav uli svi osmanski posjedi sjeverozapadno od Solina, u jugozapadnom
dijelu Bosne, Krbavi i Lici.
Prilikom osnivanja dijelio se Kliski sandak na kadiluke Skradin, Neretva, Novosel,
Akhisar ili Prusac, Zagorje ili Klis i Jezero (Golhisar). Sredinji kadiluk bio je
Skradin, ije sjedite je ubrzo bilo premjeteno u Livno, zadravajui pritom i
dalje staro ime.
Kadiluk Skradin obuhvaao je nahije Grahovo, Sinj i Cetina, Dicmo, Zminje Polje,
Vrlika, Petrovo Polje, Petrova Gora, Kosovo, Neven, Strmica, Plavno, Popina,
Zrmanja, Knin, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac ili Bukovica, Klievac, Karin,
Nadin, Obrovac i Podgorje. Isto tako nahije Klis, Zagorje, Zvonigrad, Vrana, Velim
i Sonkovi, a u Krbavi i Lici Lapac, Nebljuh, Mazin, Buni, Graac, Udbina, Medak,
Lika, Perui, Bilaj i Novi.
Tako velik broj nahija u sastavu kadiluka govori daje sredinom 16. stoljea na tom
prostoru bilo malo muslimana, i da se proces islamizacije odvijao vrlo sporo.
Kad je bio osnovan Krko-liki sandak, izgubio je Kliski sandak znatan dio svoga
prostora zapadno od rijeke Krke i donjeg toka Une. Tonije, cijelo zalee Zadra,
okolicu Knina, Krbavu i Liku.24
Na dunosti kliskog sandakbega nije Murad-beg ostao dugo, ve je najkasnije
poetkom 1542. bio premjeten u Poegu.
Na junoj granici Kliskog sandaka, nasuprot venecijanskih posjeda u Dalmaciji,
vodio se neprestano mali rat. Da bi osigurala i zatitila svoje posjede, posebno
Split, nastojala je Venecija na bilo koji nain domoi se Klisa, ali istodobno i
sauvati mirne odnose s Osmanskim Carstvom nakon izgubljenog rata za otok Cipar.
Teak poraz osmanske vojske kod Siska 1593. i pogibija bosanskog beglerbega Hasan-
pae, potaknuli su stvaranje prave zavjere i pokretanje ope borbe protiv Osmanskog
Carstva na irokom prostoru od Drave i Dunava do Jadranskog mora. Unato potajnoj
naklonosti Venecije, u toj se borbi ona drala vrlo suzdrano kako bi izbjegla novi
rat s Osmanskim Carstvom, stoje dolo do punog izraaja nakon to su uskoci
privremeno zauzeli Klis 1596. godine.
Na dunosti kliskog sandakbega nalazio se tada Mustafa-beg (Mustaj-beg), odakle je
sredinom lipnja 1596. bio premjeten u Poegu, ali se elio to prije vratiti na
elo Kliskog
19 /rfe/?i,o.c,p. 370, 371.
20 Thury, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 239.
21 Idem, o.c, Szinan-csaus, II, p. 297.
22 Tadi, o.c, p. 6.
23 McGowan, Bruce W., irem sancagi mufassal tahrir defteri, Ankara 1983, p. 71-37,
129-157,404-461,488-518.
24 abanovi, Bosanski paaluk, p. 72, 73.
197
Nadih .^
sandaka. Njegovo mjesto i poloaj zauzeo je, meutim, Dervi-beg,26 da bi zatim
otiao na bojite u junoj Ugarskoj.
1 ni igogna razbio i prisilio na povlaenje. Izvijeten o tome, sultanov dvor je
zakljuio da se provede novo razgranie-
Sporovi o razgranienju izmeu Kliskog i Krko-likog sandaka i Venecije trajali
su desetljeima, pa je 1626.bosanski beglerbeg Murteza-paa poslao kliskog
sandakbega Mehmed-bega s jakim snagama u pljaku prema ibeniku, ali gaje ibenski
knez Giovan-
Nadin, osmanska tvrava na granici Kliskog sandaka
nje, koje nije dovelo ni do kakvih promjena, zbog razliitog tumaenja uspostave
granice pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovia 1573. godine.
U ratu za otok Kretu (Kandija) od 1645. do 1669., juni dijelovi Kliskog i Krko-
likog sandaka bili su poprite estokih borbi u kojima je Venecija preotela
Turcima Obrovac, Karin, Nadin, Islam, Zemunik, Ostrovicu, Skradin, Drni, Knin,
Vrliku, Klis i druga mjesta. Vlast Venecije priznali su takoer Makarska i Makarsko
primorje. Nakon poetnih uspjeha u ratu, osim Klisa, bila je Venecija prisiljena
napustiti osvojeno. Sklapanjem mira 9. rujna 1669. i povlaenjem novih granica
1671. godine zadrali su Turci Obrovac, Vranu, Zemunik, Skradin, Makarsku i
Poljica. Iako se Venecija obvezala da e vratiti Makarsku i Primorje, nije se
drala sporazuma, pa je tako stvoreno stanje ostalo do kraja osmanske vladavine.28
Poeki sandak
Poslije osvajanja Poege i obrane osvojenog prostora izmeu Drave i Save 1537.
godine, bili su stvoreni uvjeti za osnivanje sandaka sa sjeditem u Poegi.
Najkasnije do poetka proljea 1538. bio je sandak osnovan i po svome sjeditu
nazvan Poeki sandak, odnosno Sandak Poega. Prema obavijesti bana Petra
Keglevia i Tome Nadasdvja kralju Ferdinandu 30. sijenja iste godine, tom je
sandaku pripao sav kraj izmeu Drave i Save od Ivankova do Kobaa.29 U skladu s
tom obavijesti je i pismo podbana Andrije Tharnoczvja od 15. svibnja 1538., u kojem
se kae da je u Poegu stigao novi vojvoda i odmah poeo s napadima.30 Pozivom na
Osmansku kroniku (Tevarih-i Al-i Osmani) i kroniara Ferdi-pau, povjesniar Hammer
pie daje Poeki sandak osnovan prvih dana svibnja 1538. godine.31
Nasuprot ovim podacima, Olga Zirojevi kae da je Poeki sandak osnovan koju
godinu kasnije. Svoju tvrdnju ona temelji na djelomino ouvanom katastarskom
popisu iz 1540. godine, u kojem se nalazi i zakon za raju Srijema, koji je
istodobno vrijedio i za vilajet Poega.32 Prema njenu miljenju, mogao je Poeki
sandak biti osnovan najranije 1540. ili tek idue godine. Posve suprotno iznesenom
miljenju, u domaem izvoru poimence se spominje Poeki sandak ve 5. travnja
1540. godine.
25 Tomi, o.c. I, p. 172,183.
26 Novak, Grga, Commissiones et relationes venetae, Zagreb 1970, T.VI, p. 125.
27 Afe/w,o.c,T.VIIp.21,22.
28 Stanojevi, Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovimaXVI-XVIII
vijeka, Beograd 1970, p. 293,294; Novak, Grga, Prolost Dalmacije, Zagreb 1944, II,
p. 225.
29 ii, Acta comitialia... I, p. 160.
30 Idem, o.c. I, p. 223.
31 Hammer, o.c, II, p. 150.
32 Zirojevi, o.c, p. 13, 14.
33 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 160,161.
198
Usporeujui prije spomenute izvore, bez obzira na manje razlike u vremenu, oito
daje Poeki sandak bio osnovan prvih mjeseci 1538. godine.
Prvi poeki sandakbeg bio je Arslan-beg, sin Mehmed-pae Jahjaoglua, tada smede-
revskog sandakbega.34 Potjecao je iz vrlo ugledne velikake obitelji Jahja, iji
su lanovi generacijama obavljali visoke dravne dunosti jo od vremena sultana
Mehmeda Fati- Poega, oko 1700, za osmanske vladavine sjedite Poekog sandaka
ha. Po enskoj lozi pripadao je krugu sultanovih krvnih
srodnika, pa mu je Sulejman Kanuni bio ujak. Isticao se izvanrednom hrabrou i
irinom obrazovanja, a uz to je bio i darovit pjesnik.3 S obzirom na svoje
podrijetlo i drutveni poloaj, bio je ujedno i najznaajnija linost koja je ikada
dola na elo Poekog sandaka. Njegov ivotni put uglavnom je dobro poznat i
gotovo je bio sudbinski omeen osvajakim pohodima sultana Sulejmana, kojima
zavrava jedna od najblistavijih epoha Osmanskog Carstva. Na tom putu bio je
Arslan-beg posve osebujna i donekle tragina pojava svoga doba.
Ibrahim Peevi pie daje Arslan-beg bio postavljen za poekog sandakbega kad je u
Istanbul odnio vijest o padu Poege.36 Mislim daje taj podatak samo djelomino
toan, tonije daje neposredan povod bila Katzianerova vojna, a ne osvajanje
Poege. U prvom redu ve i stoga to je od pada Poege do osnivanja sandaka prola
godina dana, a i posljedice sloma Katzianerove vojne bile su mnogo vanije nego to
je bilo zauzimanje Poege. Nita manje, dobro je poznato da se u odlunoj bitci s
Katzianerovim snagama Arslan-beg osobno istakao i da je bio jedan od glavnih
zapovjednika osmanske vojske, te da su od bitke do osnivanja Poekog sandaka
prola jedva tri mjeseca. Dakle, ako se imaju na umu te injenice, onda je logian
zakljuak da je Katzianerov poraz bio stvaran povod postavljanju Arslan-bega na
elo novoosnovanog sandaka u Poegi.
Po svome poloaju u Osmanskom Carstvu, bio je Poeki sandak pogranini sandak,
pa je Arslan-beg imao vrlo iroka ovlatenja. U sjevernim i sjeverozapadnim
dijelovima sandaka bila je uspostavljena krajina (serhat). Krajiko podruje
protezalo se tada negdje na prostoru ispod Osijeka, Valpova, tvrave Naica,
Orahovice, Voina i zapadnih dijelova Poeke kotline. Kako se irila osmanska
vlast, tako se i pomicalo krajiko podruje prema zapadu.
Preuzimajui dunost sandakbega, bio je Arslan-beg u naponu ivotne snage i odmah
je zduno poeo raditi na uspostavi osmanske vlasti. Veliku pomo u tome davao mu
je otac Mehmed-beg, iskusan ratnik i dravnik. Ali dok se Arslan-beg bavio tim
poslovima, iznenada je vlastelin i vojskovoa Franjo Tahy sa stotinjak konjanika i
pedesetak strijelaca provalio u Poeku kotlinu do Kaptola, a njemu se na povratku
s uspjela etovanja pridruio vei broj stanovnika iz okolnih mjesta. im su
Arslan-beg i njegove etovoe saznale za tu provalu, smjesta su krenuli u potjeru
za Tahvjem, sustigli ga blizu Bijele Stijene i razbili. Prema obavijesti podbana
Andrije Tharnoczvja od 8. svibnja 1538. godine, u tom je okraju Tahy izgubio vei
broj konjanika i strijelaca, a stradalo je i oko 300 ljudi koji su bjeali ispod
jarma osmanske vlasti.37
Da bi predusreo slina iznenaenja, poslao je Arslan-beg svoje akindije koje su
robei i palei stigle gotovo do Virja.38 Samo nekoliko dana kasnije doao je
Mehmed-beg s jakim snagama
34 Hammer, o.c, II, p. 150; ii, Acta comitialia... I, p 160.
35 abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, p.
701.
36 Evtija elebi, o.c, p. 238, nota 68.
37 ii, Acta comitialia,, II, p. 214.
38 Idem, o.c, II, p. 223.
199
u Poegu, sinu u pomo, ili. lipnja napala je osmanska vojska nou Grabovnik
(Klotar), odakle je odvela mnogo ljudi, konja, krupne i sitne stoke. Drugi napad
uslijedio je ve sredinom istoga mjeseca, kad su "trkai i palikue" upali do
Koprivnice.39
Poslije tih pljakakih upada i provala bilo je stanje na granici uglavnom mirno,
pa se Arslan-beg mogao posvetiti uspostavi i jaanju osmanske vlasti. Vjerojatno
iste godine, usporedo s osnivanjem sandaka, bili su osnovani kadiluci Poega,
Brod, Gorjani i Podgora.
Potkraj 1541. ili poetkom 1542. godine otiao je Arslan-beg iz Poege, a na mjesto
poekog sandakbega bio je postavljen znameniti ratnik svoga doba Gazi Murad-beg
Tardi. Jedva to je preuzeo povjerenu mu dunost, zauzeo je Murad-beg Orahovicu,
Mikleu, Slatinu i Drenovac, a 1543. zajedno s Ulama-paom iz Bosne, Voin,
Stupanicu, Bijelu Stijenu, Dobru Kuu, Bijelu, Sira, Valpovo i Brezovicu nedaleko
od Virovitice.
Bijela Stijena, Stupanica, Dobra Kua, Sira i Bijela bili su pripojeni Bosanskom,
a svi ostali gradovi i krajevi Poekom sandaku. Usporedo sa irenjem osmanske
vlasti izmeu obronaka Papuka i rijeke Drave bili su osnovani novi kadiluci i
nahije. Istaknutu ulogu u tome imao je svakako Murad-beg, iji se ivot ugasio
1545. u Poegi, odakle je njegovo tijelo Ulama-paa prenio u Sarajevo i sahranio u
mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begova mauzoleja i damije. Dugogodinji suborci i
neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno na vjenom poinku.
Osvajanjem Virovitice 1552. i prikljuenjem osjekog kadiluka, dosegao je Poeki
sandak svoj konani opseg koji se nije mijenjao do kraja osmanske vladavine.
Prvih godina postojanja imao je kadiluk Poega u svome sastavu nahije: Poega,
Gnojnica, Svilna, Ruevo, Gradac, Kamengrad, Kutjevo, Orljavac, Voin, Drenovac i
Bresnica. Te se nahije spominju 1545. da bi zatim neke od njih bile ukinute ili
pripojene drugim kadilucima. Prema popisu iz 1579. na prostoru kadiluka bile su
nahije Poega, Svilna, Kutjevo, Orljavac i Bresnica.40
Vjerojatno od osnivanja 1538. do kraja osmanske vlasti, obuhvaao je kadiluk Brod
nahije: Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne, o kojima se govori i u popisu iz 1579.
godine.
Ako ne prije, onda svakako 1538. bio je osnovan kadiluk Gorjani, u ijem su sastavu
do 1545. godine bile nahije: akovo, Gorjani, Joava, Dragotin, Dubravnik, Prikraj
i Poljana. Poslije 1545. bila je ukinuta nahija Dubravnik i umjesto nje osnovana
nahija Nevna, odnosno Levanjska Varo. Sjedite kadiluka bilo je preneseno u
akovo, ali je zadrao nekadanji naziv, o emu svjedoi popis iz 1579. godine. Tom
je kadiluku bila pripojena i nahija Podgora nakon stoje bio ukinut kadiluk u
Podgorau.
Kadiluk Podgora spominje se od 1545. u ijem sastavu su bile nahije: Podgora,
Vrhovci (Vukojevci), Krstoija (Krinci), Podluje (Podgorje) i Koska. Taj je
kadiluk zatim ukinut, a njegove nahije bile su pripojene kadiluku Orahovica i
Valpovo.
Kadiluk Orahovica spominje se prvi put 1545. i potom 1579., 1626., 1660. i 1667.,
pa nema sumnje daje postojao do kraja osmanske vladavine. Poetkom svoga djelovanja
dijelio se na ove nahije: Orahovica, Mikleu, Slatina, Bukovica, Sopje, Brezovica,
aavica, Moslavina, Dolinci (Golinci) i Valpovo. Osvajanjem Virovitice i
osnivanjem kadiluka bila je provedena nova upravna podjela. Iz orahovikog kadiluka
bile su izdvojene nahije Slatina, Moslavina i Brezovica i pripojene kadiluku
Virovitica, dok su nahije Voin i Krinci pripadale kadiluku Orahovica. Isto tako,
neke od spomenutih nahija bile su ukinute.
Najkasnije 1553. bio je osnovan kadiluk u Virovitici, u ijem su sastavu 1579. bile
nahije Virovitica, Brezovica, Slatina i Moslavina.41
Prvi i najstariji kadiluk u Poekom sandaku bio je kadiluk Osijek, osnovan
vjerojatno 1529. godine. U sastavu tog kadiluka bile su 1579. nahije Osijek,
Karaevo, epin i Erdut.
Kada je osnovan kadiluk u Valpovu, nije poznato. Meutim, taj se kadiluk izriito
spominje 30. svibnja 1566. godine, kad je upuen sultanov nalog valpovakom kadiji
neka osigura
39 Idem, o.c, II, p. 238.
40 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, TD 672, Fol. 10/13-66.
41 Ibidem, TD 672, Fol. 10/213-226.
200
prenoite i potrebnu hranu za vojsku. Podruje kadiluka obuhvaalo je 1579. nahije
Valpovo i Koska. Prema zapisu Evlije elebija taj je kadiluk imao rang od 150
aki.43 O tom se kadiluku govori i 1684. godine,44 stoje nepobitan dokaz daje
postojao do kraja turske vladavine.
azmansko-pakrako-cerniki sandak
Ubrzo nakon stoje Ulama-paa 1552. osvojio azmu, na prijedlog bosanskog
sandakbega Mehmeda, bio je 15. listopada 1557. osnovan sandak sa sjeditem u
azmi. U osmanskim izvorima taj se sandak naziva Zaasna, a njegov prvi sandakbeg
bio je Ferhad-beg Desisa-li-Vukovi. Zbog estokih protunapada hrvatskih
graniara, Turci su 1559. razorili tvravu u azmi plaei se daje protivnika
strana ne osvoji i pretvori u snano uporite u borbi protiv osmanske vlasti.
Vjerojatno iste godine, ili najkasnije 1560., bilo je sjedite sandaka premjeteno
u Pakrac, iako se do 1565. nazivao Sandak Zaasna.45 Meutim, u katastarskom
popisu iz 1565. njegov slubeni naziv je Sandak Pakrac (Pakri).
Po svome poloaju cijeli Pakraki sandak bio je pogranini sandak, ukljuen u
serhat. Od osnivanja do 1580. pripadao je Rumelijskom beglerbegluku, a od 1580.
Bosanskom paaluku do propasti osmanske vladavine.
Na koje se kadiluke dijelio, pouzdano se ne zna. Meu prvima za koje se moe posve
odreeno rei bio je kadiluk Kraljeva Velika ili Velika, koji se spominje 1560. i
njegov kadija Mevlana Ahmed.6 Prema popisu iz 1565. bile su na podruju sandaka
ove nahije: Cernik, Sre-ani (Pakarski Sredel), Bijela Stijena, Podvrko, Pakrac,
Si-ra, Dobra Kua, aklovac, Stupanica, Kutina, agovi-na, Podborje i Drenovac.
Te su nahije zajedno s nahijom Velika vjerojatno pripadale kadiluku Velika.47
Kad je ban Toma Erdodv 1591. osvojio i razorio tvravu Moslavinu, bilo je
sigurnosti radi premjeteno sjedite sandaka iz Pakraca u Cernik.
Premjetanje iz Pakraca u Cernik zbilo se potkraj 1592., ili najkasnije poetkom
1593. godine. Naime, u bitci kod Siska 22. lipnja 1593. meu poginulima bio je i
Hasan-pain brat Dafer-beg, tada na dunosti cernikog sandakbega.48
Smirivanjem prilika na granici i povlaenjem osmanske vojske prema rijeci Ilovi,
provedena je potkraj 16. ili poetkom 17. stoljea upravna podjela Cernikog
sandaka. Podruje sandaka bilo je podijeljeno na kadiluk Cernik i Pakrac. Kadiluk
sa sjeditem u Pakracu morao je biti osnovan jo u vrijeme premjetanja sandaka iz
azme u Pakrac. Isto tako osnivanje kadiluka u Cerniku moralo je biti vezano za
ukidanje kadiluka Velika, kojem se potom gubi trag. Koje su nahije bile u sastavu
tih kadiluka, nije poznato. Ali moe se pretpostaviti da je kadiluk Pakrac
obuhvaao nahije: Pakrac, Podborje, Sira, Dobru Kuu, Stupanicu i druge, a
kadiluk Cernik nahije: Cernik, Bijela Stijena, Velika, Kutina i jo neke.
Kraljeva Velika, utvrda u sastavu serhata Cernikog sandaka
42 Kovaevi, o.c, p. 136.
43 Evlija, elebi, o.c, p. 490.
44 Fekete, Ludwig, Die Siyaqat-Schrieft, Budapest 1955, I, p. 807.
45 abanovi, Bosanski paaluk, p. 67.
46 Kovaevi, o.c, p. 34, 35.
47 abanovi, o.c, p. 223, 224.
48 Horvat, Kobenzelovi izvjetaji,. Starine JAZU 32, p. 192; Lopai, Spomenici..,
I, p. 179, 180, 185; Horvat, Prilozi,, Starine JAZU 34, p. 90.
201
Na proputovanju kroz Pakrac i Cernik zabiljeio je Evlija elebi da su to kadiluci
u rangu od 150 aki.49 S propau osmanske vlasti 1691. godine nestali su Cerniki
sandak i njegovi kadiluci.
Krko-liki sandak
Kao to je prije reeno, taj je sandak nastao izdvajanjem iz Kliskog sandaka. 0
godini njegova osnivanja miljenja se razilaze.
Tako Luka Jeli jednom kae daje to bilo 1573., a drugi put prije 1578. godine.50
Za razliku od Jelia, Milan Prelog istie da se taj sandak spominje istom 1584.
godine.51 Na temelju popisa Kliskog sandaka iz 1574. dokazao je Hazim abanovi da
to nikako nije moglo biti 1573., nego pozivom na zadubinsku povelju (vakufnamu)
Ferhad-pae Sokolovia i gradnju damije Ferhadije u Banja Luci, zakljuio daje
Krki ili Liki sandak osnovan poslije 1578., a najkasnije prije ljeta 1580.
godine, kad je osnovan Bosanski paaluk. Kako bi jo vie potkrijepio svoje
miljenje, on je u napomeni dodao da se moe posve sigurno tvrditi daje taj sandak
osnovan najkasnije 1581. godine jer se o njemu govori u jednom dokumentu.52
abanoviu nije, meutim, bio dostupan izvjetaj venecijanskog kneza i kapetana
Splita Alvise Loredana od 12. kolovoza 1580. godine, u kojem se kae daje Ferhad-
beg bosanski sandak-beg postao beglerbeg novoosnovanog Bosanskog paaluka pod
ijom se upravom nalazio i Liki sandak. Na temelju te obavijesti ne moe biti
sumnje daje Liki sandak ve postojao i daje osnovan najkasnije 1579. godine.
Prvi liki sandakbeg bio je vrlo iskusan ratnik i krajinik Arnaud Mehmed Memi-
beg, kojeg je naslijedio njegov sin Ibrahim-beg.54 Dugo vremena na elu ovoga
sandaka bio je Halil-beg, koji je 1647. zarobljen u Zemuniku, odveden u Zadar i
Veneciju, a potom u Bresciu, gdje je i umro. Njegov sin Durak-beg poginuo je u
obrani Zemunika.5
Sjedite Krko-likog sandaka bilo je u Kninu ili povremeno u Udbini. U
izvjetajima venecijanskih kapetana i upravitelja u Dalmaciji, pod imenom Sandak
Krka zabiljeen je istom 1626. godine.56 Od Kliskog sandaka dijelila gaje rijeka
Krka, pa je obuhvaao sjeverni dio Dalmacije, Krbavu i Liku i prostirao se uz
Velebit prema Senju, Brinju i Otocu, dotiui na sjeveru gornji tok rijeke Une. S
Venecijom je graniio od zapadne obale Vranskog jezera preko Rokova, Vrzen Gorice,
Prkosa, Zemunika, Smokovia, Brda, krline, Polenika, Suho-vara, Kaica, Karma,
Obrovca i Podgorja do Starigrada.57
Svojim poloajem u Osmanskom Carstvu bio je Krko-liki sandak pogranini, ije su
utvrde i gradovi inili sastavni dio serhata, u kojima su bile stalne posade
alufedija i timarnika.58
Osnivanjem Krko-likog sandaka bila je osnovana sudsko-upravna jedinica - kadiluk
Krka sa sjeditem u Kninu. Kadiluk je obuhvaao nahije: Knin, Strmica, Plavno,
Popina, Zrmanja, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac, Klievac, Karin, Nadin,
Vrana, Zvonigrad, Velin, Sonkovi, Obrovac, Podgorje, Mazin, Graac, Udbina, Buni,
Lika, Budak, Medak, Perui, Bilaj-Barleta, Novi i Kotari sa Zemunikom. Taj se
kadiluk prvi put spominje u izvorima 1591. i 1593. godine,59 iako nema sumnje da je
morao biti osnovan nekako u isto doba kada i Krko-liki sandak.
49 Evlija, elebi, o.e., p. 232,234.
50 Jeli, Luka, Liki sandakat i postanje mletake krajine poetkom Kandiskog rata
1645-1648, Narodni koledar, Zadar 1898., p. 79.
51 Prelog, Milan, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, dio I. (1463-1739),
Sarajevo 1910, p. 162.
52 abanovi, o.e., p. 75.
53 Novak, Commissiones.., IV, p. 233.
54 Wem, o.e., IV, p. 317,434,444, Vp. 88.
55 Wem,o.c,VIIp.68.
56 Wem, o.e., VII, p. 33, 34.
57 Jeli, o.e., p. 79, 80.
58 Raki, Franjo, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paalika,
Starine JAZU 14, Zagreb 1882, p. 182-184.
59 abanovi, o.e., p. 226, 227.
202
Godine 1638. spomenuta je u izvorima i druga sudsko-upravna jedinica - kadiluk
Kotari. Sjedite tog kadiluka bilo je u Zemuniku, a obuhvaao je nahije: Zemunik,
Karin i Kotari. Nakon stoje venecijanska vojska 1647. osvojila Zemunik, Nadin,
Karin, Novigrad, Vranu i Skradin, zatim 1648. Drni, Knin i Klis, nije poznato kamo
je bilo premjeteno sjedite kadiluka Krka. Ponovnim zauzimanjem Knina 1654. i
drugih gradova, bili su spomenuti kadiluci obnovljeni, da bi 1675. kadiluk Kotari
bio pripojen kadiluku Krka.60
Posljednjih godina osmanske vladavine bio je krko-liki sandakbeg Muhamed-beg
Durak-begovi, sin Durak-bega koji je poginuo kod Zemunika.61
Drutveni odnosi
Na osvojenim prostorima Hrvatske osmanska je vlast uspostavila spahijsko-timarski
sustav kao poseban oblik feudalnih drutvenih odnosa. Prema tome sustavu sva zemlja
i svi prihodi sa zemlje, bez obzira na njihov izvor, bili su sultanovo, odnosno
dravno dobro (erazimiri) osvojeno sabljom (kilig) u pobjedonosnom i svetom ratu
(gaza) osmanske vojske. Drutvena i politika osnova tog sustava temeljila se na
islamskim institucijama i naturalnom gospodarstvu. S obzirom na feudalni karakter
spahijsko-timarskog sustava, cjelokupno drutvo dijelilo se na dva osnovna sloja:
vladajui vojno-feudalni i podlonu raju.
Vojno-feudalni sloj dijelio se na timarnike i zaime, koji su se zajednikim imenom
zvali spahije. Njihova je dunost bila da u vrijeme rata sudjeluju u vojnom pohodu
kao konjanici. Ovisno
0 prihodu spahije su bile dune povesti u rat i odgovarajui broj vojnika bolje
naoruanih i opremljenih za rat (debelija). Ako je spahijin prihod iznosio do
tisuu aki, onda je takav spahija i sam sudjelovao u ratu kao debelija.
Timari su bili dobra s kojih je godinji prihod spahiji iznosio najvie 19 999
aki, a zeameti od 20 000 do 100 000 aki. Dobra koja su donosila vie od sto
tisua aki godinje nazivala su se hasovi, a davali su se na uivanje
sandakbegovima, beglerbegovima, lanovima sultanove obitelji i ostalim visokim
predstavnicima osmanske drave.
Istaknutim pojedincima i lanovima njihove obitelji, kao vrlo zaslunim ratnicima i
vojskovoama (gazijama), davana su zemljina dobra i u osobno vlasnitvo koje se
zvalo mulk. Vlasnici mulka mogli su svoja dobra prodati, zaloiti, prenijeti u
nasljedstvo i uope njima slobodno raspolagati. Prema rimskom graanskom pravu,
takva su dobra bila osobno vlasnitvo (dominium) s punim pravom raspolaganja. Posve
isti pravni status imala su i dobra koja su bila dobivena na temelju isprave zvane
malikana (malikana, millkname). Zapravo, malikana je isto to i mulk, pa su
vlasnici takvih dobara mogli s njima raspolagati kako hoe i na nain potpunog
vlasnitva (mulkiyet uzere). U istom pravnom statusu bilo je i vlasnitvo
nekretnina u gradovima, varoima i kasabama.
Zemljina dobra ili prihodi s njih mogli su se takoer stavljati u zaklade ili
zadubine u dobrotvorne ili ponajvie vjerske svrhe (vakufe). Vakufe je osnivala
dravna vlast i pojedinci koji su se odrekli dijela svojih prihoda. Inae, u vakuf
je mogla biti stavljena svaka nekretnina ili odgovarajui novani iznos. U
osvojenim krajevima Hrvatske vakufe je osnivala u prvom redu dravna vlast radi
izdravanja damija i ostalih vjerskih ustanova. Slijedei dravnu vlast
1 mnogi istaknuti i bogati pojedinci osnivali su vakufe u duhu islamske tradicije
(hadis): "Tko u ime Boga sagradi damiju, Bog e njemu sagraditi kuu u raju".
Vakufi su uglavnom bili osloboeni dravnih poreza i ostalih davanja, a uz to i
zatieni od posezanja svjetovnih vlasti. U 16. i osobito u 17. stoljeu razvili su
se vakufi posebna oblika (evladiyet vakufi) u kojima je dio zakladnog iznosa
zakonski odlazio zakladniku ili njegovim nasljednicima. Takav oblik vakufa bio je
zato vrlo rairena pojava.
Kao uivatelji prihoda s nekog dobra, spahije nisu ujedno bili i vlasnici tih
dobara, pa ih nisu mogli otuiti, odnosno prodati, zaloiti i uvakufiti. Ali s
obzirom na karakter drutvenih odnosa, nisu ni spahije bili samo uivatelji dijela
prihoda, ve su oni, dok su izvravali svoje
60 Idem, o.c, p. 227.
61 Desnica, Boko, Istorija kotarskih uskoka, Beograd 1951, sv. II, p. 64,65.
203
obveze prema sredinjoj vlasti, zapravo bili gospodari zemljita (sahibi erz), a
timari i zeameti bili su nasljedna dobra. Na taj nain spahije su bile spona izmeu
podlonog stanovnitva i sredinje vlasti, pa je takvo stanovnitvo bilo zavisno od
svojih spahija.
Izuzetno vano mjesto na drutvenoj ljestvici imala je ulema, iz ijih su redova
jedino mogle biti postavljene kadije. Svoje pravo na taj poloaj ulema je temeljila
na poznavanju nauka o vjeri, pa je samo ona bila iskljuivi tuma i izvritelj
islamskih zakona. Naime, prema islamskoj teoriji politika je vlast zapravo
sredstvo u primjeni erijata, pa je ulema smatrala daje drava podreena vjeri i
neprestano se borila da to ostvari. U skladu s tom teorijom, ulema se pozivala na
islamsku tradiciju, stvorenu jo u vrijeme djelovanja suboraca proroka Muhameda,
koja je govorila: "Ulema su nasljednici znanja svih proroka."
Nasuprot vladajuem vojno-feudalnom sloju, podlono stanovnitvo, bez obzira na
vjersku pripadnost, zanimanje i mjesto boravka, nazivalo se raja (ra(iyya).
Drutveni i gospodarski poloaj raje u 16. stoljeu bio je donekle podnoljiv, sve
dok je ona izvravala svoje obveze prema spahiji i sredinjoj vlasti. Dravne
obveze i obveze prema spahiji bile su u to doba umjerene i tono utvrene zakonima,
a njihovo ubiranje bilo je pod strogim nadzorom sudskih vlasti. Pravni poloaj raje
bio je tako vie ili manje postojan. U skladu s tim poloajem, raja je imala
(tesarruf) svoje sesije ili batine koje su bile ukljuene u timare, zeamete i
hasove. Pod odreenim uvjetima batina raje bila je nasljedna i ostajala je
uglavnom u krugu jedne obitelji, a novi uivatelj, na ije ime je batina bila
upisana, plaao je spahiji pristojbu za prijenos batine (resm-i tapu).
Spahija nije imao pravo protjerati raju sa zemlje, jer je ona uivala pravo
stalnosti na zemlji (hakki-ikarar) i koristiti je i obraivati prema svom nahoenju
(hakk-i tesarruf). Uz suglasnost spahije mogla je raja zemlju i prodati, pa ak i
napustiti bez odobrenja spahije. Ako spahija odbjeglu raju ne bi uspio vratiti na
zemlju u roku od deset godina, ona je postala slobodna. Ipak, u takvim ili slinim
sluajevima obveze raje ostajale su i dalje, pa je ona sve do stjecanja slobode
plaala pristojbu za naputenu zemlju (rism-igift bozon). Istina, tu je pristojbu
uglavnom plaala ona raja koja je otila sa zemlje u gradska naselja i ondje se
bavila drugim zanimanjem.
Unato pravu stalnosti na zemlji, raja nije pravno bila njezin vlasnik, iako je
zemlju stvarno uivala. U smjeni svojih spahija, raja je mijenjala samo gospodare
zemljita, a feudalna zavisnost i od spahija i od osmanske drave, odreivala je
njezin drutveni, gospodarski i pravni poloaj. Ali usprkos feudalnoj zavisnosti,
nije raja istodobno bila i kmet u smislu zapadnoeuropskog feudalizma. Zapravo, u
tome i jesu neke od bitnih razlika izmeu spahij-sko-timarskog sustava u klasinom
razdoblju njegova razvoja i feudalnih odnosa zapadne Europe.
Porezne obveze i davanja raje sastojale su se od osobnih obveza (rusu-i ra(iyyet) i
erijatom (hukuk-iseriye) odreenih pristojbi i urova (6r) - desetina, te zakonom
uobiajenih redovnih i izvanrednih poreza i pristojbi (tekalif-i orfiye i avariz-i
divaniyye).
Raja se dijelila na povlatenu i nepovlatenu, tj. na raju koja je plaala sve
dabine i na onu koja je bila optereena manjim davanjima (mu<afiyyet). Najvee
povlastice koje je raja mogla dobiti sastojale su se u potpunom oslobaanju od svih
davanja. Meutim, najee primjenjivana povlastica bila je oslobaanje raje od
redovnih i izvanrednih dravnih poreza i polovinog plaanja ostalih davanja.
Poloaj raje krana bio je nepovoljniji od raje muslimana. Raja krani plaali
su, ne samo sve dravne i osobne poreze i namete koje je plaala muslimanska raja,
ve su davali jo i hara, kao poseban porez na svoje batine. Rajinske batine
krana bile su optereene haraom i u sluaju ako bi prele u posjed muslimana,
sve do novog popisa, u kojem su obino pretvarane u rajinske ifluke (giflik).
Osim toga, i osobni porezi i davanja raje krana bili su vei od istih poreza i
davanja muslimanske raje.
Posebno je teko pogaao raju krane odabir zdravih i naoitih djeaka (devsirme)
koji su osmanske vlasti povremeno provodile i odvodile ih u Istanbul, gdje su
odgajani i obrazovani
204
u islamskom duhu za dvorske slube ili uvrtavani u janiarske redove. Za roditelje
takvih djeaka bio je to pravi danak u krvi, iako je osmanska drava o tim
djeacima vodila brigu i stvarala uvjete za njihovo napredovanje do najviih vojnih
i dravnikih poloaja u osmanskom drutvu.
Nasuprot raji na selu, poloaj raje u gradovima i gradskim naseljima bio je mnogo
povoljniji. Nepovlatena raja u gradovima i gradskim naseljima plaala je samo
osobne i dravne poreze, a zemljine samo onda ako je obraivala svoju zemlju u
granicama grada, ili rajinsku batinu izvan gradskog podruja. Muslimanska raja u
gradovima bila je osloboena izvanrednih dravnih nameta i redovitih osobnih
davanja, a kranska samo izuzetno.
Potkraj 16. i prvih godina 17. stoljea, gospodarski, drutveni i pravni poloaj
raje krana poeo se naglo pogoravati. Osnovni uzrok tome bilo je ope slabljenje
Osmanskog Carstva, praeno neprestanim poveavanjem dravnih poreza i nameta, pa je
raja optereivana sve veim davanjima, kako u korist drave tako i u korist raznih
predstavnika sredinje i pokrajinske uprave. Osim toga, sve ee zlouporabe
poloaja i samovoljni postupci pojedinih spahija i predstavnika dravne uprave, do
kojih autoritet sredinje vlasti jedva daje dopirao, dovodili su raju gotovo do
oaja i u nepodnoljivo gospodarsko stanje, kada ona vie nije mogla podnositi
teinu svojih tereta. Da se bar donekle zatiti od poveanih obveza, naputala je
raja batinske zemlje, preseljavala se s posjeda na posjed, a u pograninim
podrujima bjeala i preko granice ili se sklanjala u ume i odmetala u hajduke.
Pogoranju materijalnog stanja raje uvelike je pridonosilo i davanje javnih prihoda
u zakup (iltizam), jer je zakupac uvijek ubirao vie nego stoje bilo propisano.
Pored opeg pogoranja materijalnog i pravnog poloaja raje, nita manje vaan
imbenik u jaanju nezadovoljstva bilo je, takoer, to je hrvatsko stanovnitvo
pretvoreno u raju u graninim podrujima Osmanskog Carstva gajilo silnu nadu u
skoro osloboenje i nikada se nije mirilo s tuinskom vlau. Bez obzira na teinu
svoga poloaja, to je stanovnitvo bilo odluno u ouvanju nacionalnog bia u
surovoj borbi za opstanak. U toj borbi vanu ulogu imali su svijest o povijesnom
naslijeu i pripadnost katolikoj vjeri, kao mona zapreka u prihvaanju duha i
tekovina islamske civilizacije i potpunog poistovjeivanja s njom. Takav razvoj
drutvenih napetosti od kraja 16. i poetkom 17. stoljea doao je do punog izraza
u Poekom sandaku prerastanjem 1607. u opi ustanak kranske raje. Guenjem tog
ustanka surovom silom nije osmanska vlast od tog doba vie mogla slomiti duh otpora
potlaenoga hrvatskog stanovnitva, koje nije gubilo nadu da e ipak doi vrijeme
da i samo pridonese vlastitom osloboenju.
Kako se uspostavljala osmanska vlast na osvojenom prostoru Hrvatske, to je tada
bilo zateeno i koje su bile obveze raje, odgovor daju popisi i zakoni (kanun-name)
pojedinih sandaka. Prema popisu i zakonu za Poeki sandak iz 1545. godine,
osnovni porez raje na podruju tog sandaka bio je porez nazvan dukat (resm-i
filuri) ili filurija, a naplaivao se godinje o Jurjevu (Hirz-Ilijas), 23 travnja,
od svake kue u ime haraa u iznosu 60 aki. Prije sastavljanja popisa taj je porez
iznosio 50 aki. Prilikom popisivanja, pazei da se hara ne upie po stanovniku,
predstavnici raje su izjavili: "Ako se zapovijedi da se uzme od svake kue po jedan
dukat po ranijem obiaju, pristajemo dobrovoljno dati 60 aki kao resm-i filuri."
Osim filurije, za vrijeme vojnih pohoda plaala je svaka kua i ratni dukat ili
vojnicu (sefer filurisi, sefer harci). Isto kao i filurija i taj je porez prije
popisivanja iznosio 50 aki. Za podlono stanovnitvo Poekog sandaka nisu ti
porezi bili nikakva novost. Naime, i prije osmanske okupacije to je stanovnitvo
plaalo te poreze, ali samo pod drugim nazivom. U stvari, bili su to nekadanji
porezi poznati pod imenom porta (vrata) ili dimnica i ratna dika (dica).
Ozakonjenje spomenutih poreza ujedno dokazuje s koliko je umjenosti osmanska vlast
prilagoavala svoj spahijsko-timarski sustav zateenim prilikama i prihvaala
nekadanje fiskalne obveze podlonog stanovnitva, ako nisu bile suprotne samom
sustavu i ugraivala ih u svoju poreznu politiku.
Prije donoenja zakona za raju Poekog sandaka (kanun-i hukukve rusum-i reaya-i
livai Pojega) plaao se od itarskih proizvoda porez zvan plug. Umjesto tog poreza
zakonom je
205
bilo odreeno da se od svih zemljoradnikih proizvoda od raje uzima desetina (or,
uur) po odredbama erijata.
Od vinograda koji su bili u rukama raje muslimana plaao se porez na dunum (resm-i
donum) od pet aki za svaki dunum.62 Ako je vinograd bio u posjedu kranina
(zimmi),63 on je morao davati desetinu. Istu obvezu imao je zimija i onda kad bi
vinograd kupio od muslimana, tj. on nije mogao plaati porez u novcu odnosno resm-i
doniim. Ali ako bi musliman vinograd kupio od zimije na koji je bila upisana
desetina, morao je i on davati desetinu.
Vino prikupljeno od raje u ime desetine na carskim hasovima imalo je pravo
prednosti u prodaji, zbog ega je bio uveden monopol (monopolya) koji je godinje
trajao dva mjeseca. Vrijeme monopola moglo se odrediti po volji mjesnih vlasti. Dok
je trajao monopol, raja nije smjela prodavati svoje vino, ali ako bi se hasovsko
vino prodalo i prije isteka toga roka, monopol se ukidao. Isto tako, nakon isteka
dva mjeseca, bez obzira na to je li ili nije prodano hasovsko vino, monopol je
prestajao vrijediti.
Od ostalih obveza davala je raja svome spahiji od deset konica pela jednu
konicu. Za dvije ovce (koyun resm-i, resm-i ganem, resm-i agndm) ili dva svinjeta
(bid'at-i hinzir) plaala se jedna aka. Osim toga, plaala je svaka kua i pet
aki poreza u ime travarine (resm-i giydh). Takoer, prema prastarom obiaju,
plaao se godinje porez od 50 aki na vodenice (resm-i degirmen), koje su bile
postavljene na rijekama Dunavu, Dravi, Savi i Vuki. Za vodenice na manjim rijekama
i potocima taj je porez iznosio 32 ake.
Spomenutim zakonom bile su takoer odreene carine i troarine (bac) idi
poljoprivredne i stoarske proizvode, kao i svu trgovaku robu koja se prodavala na
sajmovima i trgovima. Od konjskog tovara penice, brana, rie, meda, sira, ribe,
sapuna, izama i papua ubiralo se dvije, a od kolskog tovara etiri ake. Od
tovara jema, zobi, rai, prosa ili lee troarina je iznosila jednu aku. Za kola
soli ubiralo se osam, a za konjski tovar maslinova ulja ili maslaca etiri ake.
Za vino koje su graani i seljaci donosili iz vlastitih vinograda svojim kuama
radi pia, nije se plaala nikakva troarina. Ali ako su vino prodavali kod svojih
kua, naplaivala se troarina od svakog bureta (resm-i fugi) 8 aki, a za vino
koje se prodavalo na trgovima 15 aki po buretu. Ako bi, meutim, kupac vino
prodao, morao je platiti jo 12 aki troarine. Takoer i svaki kupac vina koje je
iznosio ili izvozio izvan grada morao je platiti etiri ake troarine po buretu.
Od ovaca i koza koje su dogonjene radi prodaje, ubirala se za dvije ovce ili koze
od prodavaa jedna aka troarine. Ako je kupac bio mesar, plaao je za svake dvije
ovce ili koze jo jednu aku troarine. Za prodano govee mesaru, ubirale su se i
od kupca i prodavaoca po dvije ake. Ali ako kupac nije bio mesar, ve je kupovao
ovcu, kozu ili govee zbog vlastite prehrane, nije plaao nikakve troarine.
Prigodom prodaje muzne krave, plaao je i kupac i prodava dvije ake troarine.
Isto tako, za prodano svinje plaali su i kupac i prodava po jednu aku. Meutim,
za prodanu kravu ili svinju, koje su seljaci meusobno prodavali po selima ili kod
svojih kua, nije se plaala troarina.
Za uvezenu robu, poput suhog groa, smokava i drugih proizvoda, koja se prilikom
prodaje mjerila mjerom kantar, odnosno na cente, plaali su kupac i prodava po
jednu aku. U sluaju daje kupac ili trgovac istu robu opet prodavao na cente,
ubirala se jo jedna aka od prodavaa i kupca. Ali ako je trgovac kupljenu robu
prodavao na malo, po pet do deset aki, tada nije plaao troarinu.
U to doba rob oito nije bio na cijeni, pa je troarina za prodanog roba i konja
bila jednaka. Naime, za prodanog roba ili konja ubirala se trna troarina od
prodavaa i kupca po dvije ake.
Osnovni porez raje muslimana na zemljite (iftluk) iznosio je godinje 22 ake.
Ako ta raja nije uivala cijeli iftluk, plaala je svome spahiji godinje 12 aki
(resm-i bennak). Potpun
62 Mjera za povrinu iznosila 40 koraka u duinu i irinu, odnosno 1600 kvadratnih
arina ili 1088 kvadratnih metara.
63 Pripadnik monoteistike religije, nemusliman, pravno priznati podanik osmanske
drave.
206
rajinski iftluk sastojao se od 60 dunuma najbolje zemlje, od 80 do 90 dunuma
srednje kakvoe, te izmeu 120 i 130 dunuma zemlje loije kakvoe.
Do 1545. godine bio je drutveni i gospodarski poloaj raje Poekog sandaka
pravno nesiguran i teko podnoljiv. Ve prvih godina od uvoenja osmanske vlasti
bila je raja izloena raznim bezakonjima i nasiljima svojih spahija, koje su
naplaivale i utjerivale poreze i namete suprotno odredbama erijata i zakona
Osmanskog Carstva.
Umjesto desetine od ita i vina, naplaivao se porez u novcu, a u doba etve i
berbe vinograda ubirale su se i po dvije ake u ime takse za dozvolu. Kad se
naplaivao namet za ovce, svinje i konice pela, posebno se utjerivala i taksa za
brisanje navodnih dugova. Slino tome, kada se ubirala travarina, uzimale su
spahije za svoje konje i stoku sandakbegova, kadija i vojvoda jo i kola sijena,
ili su kao protuvrijednost za sijeno naplaivale od pet do deset aki. Isto tako,
spahije su od raje silom otimale kruh, meso, kokoi i sve ostale ivene namirnice,
i nisu plaale nita. Osim toga, morala je raja svojom stokom i kolima besplatno
prevoziti spahijama sijeno i drvo i obavljati razne druge poslove.
Stupanjem na snagu spomenutog zakona bio je drutveni, gospodarski i pravni poloaj
raje Poekog sandaka najzad utvren, a protuzakoniti postupci njihovih spahija
proglaeni su novotarijom i samovoljom, zbog ega su bili zabranjeni. Na taj nain
pravne odredbe zakona osigurale su raji mirnije uivanje i koritenje njezinih
dobara, sve dok je ona svoje iftluke (batine, sesije), livade, vinograde i vrtove
drala na temelju posjedovne isprave (tapije), i dok je uredno plaala poreze i
pristojbe i davala erijatom propisanu desetinu. Samo onda kad je zemljite bez
opravdanih razloga ostajalo tri godine zaputeno i u parlogu, timarnik (sahib-i
timar) je takav iftluk oduzimao i tapijom ga davao drugom na uivanje.
Takoer, bili su ukinuti i svi godinji zakupi iftluka, pa je zakonom bilo
odreeno da se od takvih iftluka, livada, vinograda i vrtova, ubudue uzima
erijatom propisana desetina.
Samovoljni postupci spahija i pravne zabrane navedene u zakonu, ujedno svjedoe da
su spahije u Poekom sandaku pretvarale naturalna u novana davanja, i da su
Turci prilikom osvajanja tog prostora zatekli ve razvijenije robno-novane odnose.
Ali kako su ti odnosi bili suprotni odredbama erijata, osmanska je vlast
zaustavila njihov razvoj i vratila ih ponovno u okvire naturalne ekonomije. U
sklopu tih odnosa, od posebne drutvene vanosti i znaenja bilo je ukidanje
zakupnih iftluka, jer ono rjeito govori o poetnoj pojavi i pokuaju pretvaranja
raje u Poekom sandaku u kmetove ili ifije. Naime, davanjem iftluka u zakup,
pojavljivao se izmeu raje i spahije i trei korisnik u osobi gospodara iftluka
(giflik sahibi), pa je ona dolazila u kmetski poloaj i morala je izvravati svoje
obveze kako prema dravi, tako i prema spahiji i prema iftluk-sahibiji.
U odnosu na rajinske obveze, u povlatenu poloaju bili su nahijske i seoske
ehaje, koji su se nazivali knezovi i primiuri. Oni su pomagali organima mjesne
uprave u prikupljanju poreza i pristojbi s podruja svojih nahija i sela te se
brinuli o naseljavanju naputenih sela. Zbog tih usluga koje su inili osmanskoj
vlasti, bili su osloboeni svih poreza i pristojbi, osim to su plaali ratnu
filuriju i filuriju na kuu (hanefilurisi).
Velike povlastice uivali su i vojnuci (vojnici), koji su bili osloboeni svih
poreza i nameta jer su njihove batine bile slobodne. Sinovi, braa i ostali
srodnici vojnuka plaali su dravi 30 aki osobnog poreza, ali ako su uivali
rajinsko zemljite, gubili su te povlastice i morali su plaati sve rajinske
obveze. U Poekom sandaku bilo je 1545. godine upisano 120 vojnuka i svi su bili
krani. Njihova je obveza bila da na svojim konjima i vlastitom ratnom opremom
obavljaju razliite vojne dunosti. Za vrijeme vojnih pohoda sluili su kao
graniari, izviali neprijateljske poloaje, upadali preko granice, bavili se
pljakom i odvoenjem kranskog stanovnitva u roblje ili su pod vodstvom svojih
vojvoda i sandakbegova odlazili u rat.64
Po svojoj drutvenoj, gospodarskoj i pravnoj vanosti, bio je zakon o porezima i
obvezama raje Poekog sandaka iz 1545. godine temeljni zakon u sve vrijeme
osmanske vladavine. Za nasljednika sultana Sulejmana Kanunija u 16. i 17. stoljeu,
s manjim izmjenama i dopunama unosile su se kljune odredbe tog zakona u
katastarske popise i potvrivale novim zakonima.
64 urev, Branislav, Poeka kanun-nama iz 1545. godine, Glasnik dravnog muzeja,
Sarajevo 1946,sv.I,p. 135-138.
207
Veina tih izmjena i dopuna odnosila se na poveanje novanih iznosa ve ustaljenih
obveza raje i pojanjenja nekih pristojbi, kao i na uvoenje novih poreza i nameta.
Tako je sultanovom pismenom zapovijedi (ferman-i humajun) 1566. bila poveana
filurija u Poekom sandaku sa 60 na 70, a 1574. godine na 75 aki.65
Sline ili posve iste obveze imala je i raja Srijemskog sandaka, paje filurija
1566. iznosila 60 aki, da bi u novom zakonu i popisu (Kanun-i hukuk ve rusum-i
raya-i liva-i irem) iz 1574. godine bila poveana na 70 aki. Za razliku od
Poekog, u Srijemskom sandaku je bilo 60 karamartoloza koji su hvatali razbojnike
u Frukoj Gori, uvali putove i na drugi nain pomagali osmanskoj vlasti u kadiluku
Nijemci, zbog ega su njihove batine bile slobodne i nisu plaali poreze.16 Novim
popisom i dopunjenim zakonom o porezima i obvezama raje Poekog sandaka iz 1579.
godine, bio je uveden porez na vrata (resm-i kapu) od 40 aki, koji se plaao u dva
jednaka obroka. Isto tako i porez za ispau (resm-i otlak) i torove (resm-i agil)
ovaca. Obrazlaui odredbu o ubiranju tog poreza, u zakonu se kae:
Ako u ovom sandaku ovce cijele godine borave na jednom mjestu, njihovi vlasnici na
svakih 10 ovaca plaaju torarinu (resm-i agil) jednu aku. Porez na ispau (resm-i
otlak) pripada mjestu gdje se ovce kreu, a ne pripada ovom mjestu gdje stanuje
vlasnik ovaca. Na onim mjestima, gdje je resm-i otlak upisan, neka se po starom
obiaju uzme od svakog stada jedna srednja ovca. Od ovaca koje dou iz drugog
sandaka na ispau, neka se u ime poreza za ispau od veeg stada uzme jedna ovca
ija je vrijednost 20 aki, od srednjeg stada jedna ovca ija je vrijednost 15
aki, a od slabijeg stada jedno iljee (toklu, jednogodinja ovca ili ovan) ija
je vrijednost 10 aki.
S tim u vezi, zakonom je bilo rijeeno i pitanje uobiajene ispae (otlak adet-i)
na poljima nakon etve i pobiranja plodina, paje odreeno da se stoka slobodno i
bez ikakva ogranienja napasa na njivama i strnitima.
Zakonom je bio uveden i porez na udaju, zapravo svadbu (resm-i arusane) koji je
plaao svome spahiji rajetin, djevojin otac, u iznosu od 60 aki. Za enu koja se
drugi put udavala plaalo se 30 aki, dok se od siromane ene ubiralo upola manje.
Taksa za vjenanje (resm-i nikah) pripadala je onome na ijem je timaru vjenanje
bilo obavljeno.
U selima je raja svake godine birala svoga kneza, koji je zbog svoje slube bio
osloboen plaanja pristojbi i davanja desetine, dok je dravne poreze i filuriju
plaao kao ostala raja.
Naknade i kazne za poljske tete, kazne za tjelesne povrede, ostavtine umrlih
osoba bez nasljednika (amme), takse za naputenu imovinu i stoku, prodaja pelinjeg
voska ovlatenim voskarima, irovanja svinja i sjea drveta u umama, bili su
takoer ureeni zakonom.67
U Krko-likom i junom dijelu Kliskog sandaka obveze raje donekle su se
razlikovale, jer je na tom prostoru, ovisno o prirodnim uvjetima ivota, vie bilo
stoara nego zemljoradnika. Osim filurije tu je raja svome spahiji plaala osobni
porez, odnosno ispendu (ispenca), a od poljoprivrednih i stoarskih proizvoda
erijatom propisanu desetinu. Davanja i plaanja raje muslimana nisu se razlikovala
od ostalih sandaka na prostoru Hrvatske.68
Od kraja 16. i poetkom 17. stoljea porezi i nameti raje postupno su poveavani,
bez obzira to je sredinja vlast nastojala ograniiti takav rast. Glavni i osnovni
uzroci tome bili su dugotrajni i vie nego iscrpljujui ratovi Osmanskog Carstva i
sve dublja kriza naturalnog gospodarstva koju prati neprestano padanje vrijednosti
turskog novca.
Dok je sredinom 16. stoljea jedan zlatnik (fdur) vrijedio oko 50 aki, ve potkraj
istog stoljea njegova je vrijednost bila izmeu 120 i 160 aki.69
Usporedo s pogoravanjem poloaja raje pogoravao se i poloaj osmanskih spahija.
Naime, u odnosu prema prihodima i obvezama zapadnoeuropskoga feudalnog posjednika
prema
65 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672. Kanun-i hukuk ve rusum-i reaya'yi
liva-i Pojega.
66 McGov/an, o.c, Kanun-i hukuk ve rusum-i raya-i liva-i irem, p. 1-6.
67 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672.
68 Spalio, D. Fehim, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta
historico-oeconomica Iugoslaviae, Zagreb 1985, Vol. 12, p. 21-116.
69 Stanojevi, Lj., o.c. No 967.
208
sredinjoj vlasti, bio je osmanski spahija neusporedivo optereeniji, pogotovo u
pograninim krajevima kada su provale hrvatskih graniara postajale sve ee i sve
razornije. S obzirom na to, nastojale su spahije da makar dio davanja u naturi
pretvore u novana i poveanjem poreza i nameta bar donekle ojaaju svoj
materijalni poloaj. Zbog toga se poveavala filurija, uveden je osobni porez na
muko stanovnitvo (ispenda) i kuluk, zatim razliite vrste darova spahijama, kao
to su maslo, konji, janjci, pijetlovi (kopuni) i slino, a udvostruuju se i
pristojbe na ovce, koze i svinje.
Jedna od najomrznutijih obveza raje, odabir djeaka, mogla se ve tada zamijeniti i
novanim davanjem. Tako je 1604. godine, kad je bilo odreeno da se u Poekom
sandaku sakupi 200 djeaka, umjesto kupljenja i odvoenja djeaka plaeno 400
zlatnika.70
Osim toga, bio je uveden i dotad posve nepoznat porez, nazvan dulus. Zapravo, bio
je to porez koji su morali plaati franjevaki sveenici kao naknadu to su bili
osloboeni dravnih obveza. Godine 1607. trebali su poeki franjevci platiti
dulus 2 000 talira, ali su ga prebacili na katoliko stanovnitvo, to je bio
povod izbijanju opeg ustanka potlaene raje, koji je zahvatio gotovo cijelu
Slavoniju.
U sklopu tih promjena neprestano se pogoravao i poloaj one raje kojoj su bile
nametnute krajike obveze, bez obzira to je ona bila u povlatenu poloaju i to
je osim filurije bila osloboena drugih davanja. Stalne provale i okraji na
granici, zapravo rat u malom koji nikad nije ni prestajao, iziskivali su goleme
ljudske i materijalne gubitke. Opa imovinska i ivotna nesigurnost toga
stanovnitva bila je gotovo jo tea nego raje koja je plaala sve dravne poreze i
davanja svojim spahijama.
Redovni porezi i nameti utvreni zakonima i katastarskim popisima nisu, ipak, u
cjelini bili pretjerani. Dapae, neki od njih ostali su vie ili manje
nepromijenjeni za sve vrijeme osmanske vladavine. Mnogo su tei bili izvanredni
nameti i druga davanja koja su pogaala raju vie od svih redovnih poreza. U prvom
redu razliiti oblici kuluenja, kako u mjestu tako i izvan mjesta boravka.
Primjera radi, morala je raja sela Tordinaca, Naica, Vukojevaca, Podgoraa,
Poljanaca, Bickog Sela, Gundinaca, Sikirevaca, Donjih Andrijevaca, Oprisavaca,
Garina, Gromanika i Slobodnice popravljati i odravati glasoviti Sulejmanov
osjeki most.71 Ta je obveza raji nesumnjivo bila teka, osobito onima udaljenijima
od Osijeka i vie od 80 kilometara.
Nita manje, oteavali su ivot samovoljni postupci spahija, nasilja i otimaine
vojske, pogotovo neredovitih tatarskih eta i razbojnikih druina koje su 1663. i
1664. godine pustoile i harale Srijemskim i Poekim sandakom.
0 takvim i slinim ivotnim prilikama stanovnitva u okolici Poege, vrlo dojmljivo
govore putopisne biljeke Evlije elebija. Piui o svojim doivljajima s tatarskim
i osmanskim vojnicima na povratku iz Meimurja 1664., Evlija, izmeu ostalog, kae
kako su susreli odred ratnika iz Poekog sandaka i grada akova, koji su krenuli
u pljaku. Nastavljajui dalje put s tim odredom stigli su oni tako i do Poege,
ali im se tu suprotstavio muselim (zastupnik)
1 ehaja poekog pae s pet stotina ljudi. Muselim ih je napao da su buntovnici i
nasilnici jer su pohvatali i zarobili sultanovu raju, pa je naredio da se odmah
povuku ispod grada. U protivnom, otvorit e na njih topovsku paljbu. Kako muselimu
nisu nita od opljakanog ponudili, smislio je da im se osveti i napadne ih pod
okriljem noi. Opisujui kako je dalje tekao taj sukob Evlija nastavlja:
Te noi postavili smo na sve etiri strane veoma jake zasjede koje su stajale
pripravne. Kada je bilo oko ponoi i kada su crni kradljivci doli u na tabor,
onda je u roku od pet sati bilo pobijeno preko tri stotine haramija (razbojnika);
svima su glave odsjeene. Tri sata prije zore zau se topot konjice i pjeadije
koja je dolazila iz grada Poege. Kako je bila mjeseina, konjica i pjeadija nae
ordije izbacila je na one koji su dolazili salvu tatarskih strijela i jednu salvu
krajikih puaka, tako da su se odmah zbunili. Mnogi povikae:
70 Historija naroda Jugoslavije, Zagreb 1959., II, p. 625.
71 Mauran, Popis naselja.,, p. 60,91,97, 108, 113, 115, 128, 131, 135, 170, 173,
178.
209
- Da bjeimo, ali ih doekae i napadoe nai ratnici koji su se ranije bili skrili
u zasjedama, te se gotovo sve haramije naoe u klopki, pa smo pri mjeseini do
rane zore posjekli sedam stotina ljudi, ne ostavivi nijedne ive due.
Ujutro smo pokupili njihovo oruje, konje i posjeene glave, koje smo natakli na
koplja, i kad smo drugog dana stigli u grad Osijek, ostavili njihove glave na sudu
i uzeli od kadije hudete11 o sluaju koji nam se dogodio pod gradom Poegom, pa se
onda s naim alajom (odredom) smjestili na panaduritu (sajmitu) izvan grada
Osijeka, pod nae atore.13
Bez obzira na Evlijina pretjerivanja, ovako krvavi, ili njima slini prizori i
jezivo sablasne povorke konjanika s ljudskim glavama nabodenim na koplja, zatim
svirepa kanjavanja deranjem koe sa ivih ljudi i nabijanje na kolac, nasilja i
otimaine prilikom ubiranja poreza, grabeljivost i potkupljivost predstavnika
pokrajinskih i sredinjih organa vlasti, silno su utjecali na ope raspoloenje
potlaenog stanovnitva, kojem jaram tuinske vlasti posljednjih desetljea 17.
stoljea postaje upravo nepodnoljiv. Svaki jai i dobro pripremljen upad hrvatskih
graniara preko granice, snano je rasplamsavao nadu u skoro osloboenje i poticao
stanovnitvo da izdri i u pogodnom trenutku samo sudjeluje u borbi za osloboenje,
osobito poslije strahovitog poraza osmanske vojske nedaleko od Vasvara 1664.
godine.
Gradovi i naselja
Prije osmanske najezde nije u Hrvatskoj bilo gradova s veim brojem stanovnika.
Uostalom, takvih gradova bilo je malo u to doba u cijeloj Europi, pa se Hrvatska u
tom pogledu nije razlikovala od veine drugih zemalja. Kako su zemljina dobra bila
temelj feudalnog sustava, najvei dio stanovnitva ivio je stoga u selima i
naseljima, a tek manji broj u gradovima opasanim zidovima i obrambenim kulama i
utvrenjima. U sluaju opasnosti od napada, seoska naselja nisu imala vlastitu
zatitu, nego su ih branili njihovi feudalni zemljoposjednici iz svojih utvrenih
dvorova (zamkova), tvrava, tvravica i dobro utvrenih gradova, ispod kojih su
nastajala i manja podgraa.
irom Hrvatske bilo je nekoliko stotina takvih gradova, tvrava i utvrda sagraenih
od kamena i opeka, koji su vie ili manje inili okosnicu njezine obrane. Isto tako
postojao je i znatan broj drvenih plemikih kurija (dvorova) koje su u sluaju
kakve opasnosti mogle pruiti privremeno zaklonite za ljude i njihovu pokretnu
imovinu. Ali kako su one bile vrlo ranjive, postajale su privlaan plijen turskih
akindija, pa ih je vatra gutala jednu za drugom.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti u gradovima i tvravama jedva
to mijenjale, ve su u njih odmah smjestile svoje posade. Ako su gradski ili
tvravski zidovi bili oteeni ili je vatra unitila dio prostorija, to su odmah
popravili, a zateene crkve i tvravske kapele pretvorili u damije. Zajedno s
posadama dolazilo je i novo islamizirano stanovnitvo iz susjedne Bosne i drugih
krajeva Osmanskog Carstva. Starosjedilaki ivalj koji je, usprkos svemu, uspio
preivjeti osvajanje, bio je potisnut iz uega gradskog podruja i morao je
odvojeno ivjeti od muslimana u posebnoj etvrti, odnosno kranskoj mahali. Dio
tog ivlja prihvatio je prvih godina osmanske vladavine islam, ne bi li tako makar
donekle ouvao svoj raniji poloaj u drutvu i olakao vlastiti ivot. Istina,
takvih prijelaznika na islam bilo je malo i inili su vrlo tanki sloj gradskog
stanovnitva.
U pograninim gradovima i tvravama, osim posada i lanova njihovih obitelji, malo
je bilo drugog stanovnitva. Od toga manji broj timarnika koji su takoer sluili u
posadama, zatim ponetko od spahija i zanatlija, a od krana gotovo nitko.
Kakvo je bilo stvarno stanje i koja su naselja imala status grada (kasaba) u
zapadnom dijelu Srijemskog i na podruju Poekog sandaka, govore katastarski
popisi iz 1574. i 1579. godine. Kao sjedite sandaka i kadiluka na prvom mjestu
bio je Ilok s 264 kue. Jedno stoljee kasnije zabiljeio je Evlija elebi da se u
Iloku nalazilo navodno 1 160 kua,74 po emu bi
72 Huccet, hudet - slubena potvrda koju izdaje kadija.
73 Evlija, elebi, Putopis, p. 499, 501-503.
74 Idem, o.c, p. 524.
210
zauzeo jedno od vodeih mjesta meu ondanjim gradovima na sjeveru Hrvatske.
Razumije se daje u tom razdoblju bilo u Iloku sagraeno dosta novih kua i daje
dobio izrazitija gradska obiljeja, ali je opravdana sumnja daje Evlija u tome
svakako pretjerao.
Iza Iloka na drugom mjestu bilo je dananje selo Nijemci s 256 kua, u to vrijeme i
do kraja osmanske vlasti sjedite kadiluka i nahije. Vukovar je zauzimao tree
mjesto s 209 kua i jedva da je imao tisuu stanovnika. Status gradia (varoi)
imalo je i selo Sotin nedaleko od Vukovara sa 66 kua. Sva ostala naselja bila su
sela (kariye) koja su u prosjeku imala izmeu 15 i 30 kua. Prava iznimka u tom
pogledu bilo je selo Lova (Uzun Lova) sa 74 kue.75
U Poekom sandaku bila je 1579. najvei grad Poega, kao sjedite sandaka,
kadiluka i nahije sa 464 kue. Iste godine imao je Osijek 345 kua i dijelio se na
grad opasan zidovima i utvreno podgrae - palanku.
Znatno manje kua nalazilo se tada u drugim gradovima, gradiima i trgovitima.
Tako u Orahovici 208 kua, Brodu 203, Mikleuu 169,Dubocu 167,akovu 133,Dalju
115,Valpovu 110 i Erdutu 106 kua. Preostali gradii i trgovita poput Kaptola,
Kutjeva, Slatine, Moslavine, Motiine, Podgoraa i epina imali su izmeu 55 i 98
kua. Najvea sela bila su u okolici Valpova: ura sa 76 kua i Petrijevci sa 72
kue.
Od nekad gusto naseljenih mjesta, veina sela imala je u prosjeku izmeu 10 i 15
kua. Zapravo neka od njih i nisu bila sela nego tek pojedinane kue, ili je uz
njihova imena zabiljeeno da su prije bila varoi, poput Naica s 28 kua,
Levanjske Varoi s 15, Voina s 9 kua i Sopja s 3 kue.76
Premda nema pouzdanih podataka, kao znaajno vojno uporite na serhatu bila je
Virovitica, svakako vea kasaba s nekoliko stotina kua. Vee naselje bilo je
takoer i dananje selo Luani kod Broda, koje se jednostavno i zvalo Kasaba.77
Napokon, sklapanjem mira 1606. otpoeo je bri razvoj gradova i naselja. Blagodati
mira i sigurniji nain ivota i ivljenja povoljno su utjecali na opi porast broja
kua i stanovnitva. Zahvaljujui Sulejmanovu mostu, ve prvih godina 17. stoljea
izbio je Osijek na prvo mjesto, da bi potkraj istog stoljea izrastao u najvei
grad, ne samo Poekog sandaka nego i cijele Hrvatske.78 Broj kua u Poegi bio je
takoer udvostruen, pa je mogla imati oko 4 000 stanovnika. Prema opisu Bosanskog
paaluka Ibrahim-pae Memibegovia, oko 1620. godine bilo je u Cerniku kao sjeditu
sandaka oko 500 kua, Virovitici oko 300, Kraljevoj Velikoj oko 200 i navodno u
Voinu 300 kua. Osim toga, isti izvor kazuje da se u to doba u manjim mjestima i
selima na podruju Poekog sandaka nalazilo priblino 10 000 kua i domainstava
koja su mogla dati i toliko ljudi sposobnih za oruje.79 Dakako, bila je to
slobodna procjena koja nije odgovarala stvarnom stanju, jer je vie od navedenog
iznosa bilo kua i domainstava jo 1579. godine.
Putujui od grada do grada i prolazei manjim mjestima 1663. i 1664. godine,
zabiljeio je Evlija elebi da je Osijek veliki grad, a iza tvrave u Valpovu
nalazi se varoica s tri mahale i 200 kua, dok je kasaba Nijemci vrlo bogata, ima
devet mahala i vie od tisuu kua, od kojih su neke podignute i na kat.80 U Krko-
likom i junom dijelu Kliskog sandaka nije bilo veih naselja. Zapravo, bila su
to podgraa ispod tvrava i tvravica sagraenih na uzvisinama. Na temelju
dostupnih izvora najvea naselja bili su gradii Knin i Udbina s priblino 300
kua. Vea naselja bili su takoer Skradin, Vrana, Zemunik, Islam, Nadin i Obrovac,
u kojima se nalazilo izmeu 100 i 150 kua. U Sinju, Vrlici, Drniu i Peruiu bilo
je izmeu 40 i 50 kua, dok se u nekim selima njihove okolice nalazilo ak i vie
kua, pa su uglavnom bila dosta dobro nastanjena.
75 McGowan, o.c, p. 36, 69, 129-134, 404-409.
76 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapudefter 672, Fol. 10/13-17,44,45,60,61,84,85,
102, 103,127, 133-135,150, 151, 157, 161,162, 168, 169,178,186-188, 218, 219
77 Maiuran, Popis naselja.., p. 191, 193.
78 Maiuran, Srednjovjekovni i turski Osijek, p. 190.
79 Raki, o.c. Starine JAZU 14, p. 185, 186.
80 Evlija, elebi, Putopis, p. 360-372,487, 490,491, 510.
211
Tako je 1604. zabiljeena u Hrvacama 61 kua, a u selu Spako polje (nestalo) iste
godine 53 kue. 1 Kao i na sjeveru Hrvatske, u spomenutim gradovima i gradiima uz
granicu, veinu stanovnika inile su vojne posade i manji broj ljudi razliitih
zanimanja.
Stanovnitvo
Prvih godina osmanske vladavine na osvojenom prostoru Hrvatske nailazile su
osmanske vlasti na ozbiljne potekoe zbog malog broja stanovnika. Naime, u
prethodno izvrenim pljakakim upadima i provalama, dio stanovnitva bio je
zarobljen i odveden pa su pojedini krajevi naprosto opustjeli. Isto tako smrtno je
stradalo i mnotvo ljudi ili su, spaavajui goli ivot, zauvijek otili iz svoga
zaviaja. Zaputenih imanja i naputene imovine i stoke bilo je svuda, ali nikoga
nije bilo tko e brinuti o njima i obraivati zemlju. Takvo zateeno stanje bilo je
u otroj suprotnosti ivotnim interesima osmanske drave, ije temelje je inilo
naturalno gospodarstvo.
Munjevito izvedena osvajanja 1536. i 1537. godine izmeu Save i Drave sprijeila su
bjeanje veeg broja stanovnika u selima koji vie nisu imali kamo otii. Ali,
unato tome, u prethodnim provalama to je stanovnitvo bilo znatno prorijeeno i
goleme povrine zemljita stajale su neobraene. S obzirom na to, uspostavljajui
svoju vlast osmanska je drava u selima postavljala primiure (premikiir),
starjeine ija zadaa je bila naseljavanje pustih zemljita, zbog ega su njihove
batine bile osloboene nekih poreza i davanja.
Odmah nakon osvajanja, osmanska je vojska zaposjela sve gradove i tvrave i poela
je uspostava osmanske vlasti. Usporedo s vojskom dolazilo je islamsko stanovnitvo
iz raznih krajeva, posebno iz susjedne Bosne. Meu tim stanovnitvom bili su
ponajprije vjerski slubenici i misionari, radi irenja islama.
Od nekad brojnog stanovnitva u gradovima i trgovitima, preostalo je malo
stanovnika i pokorilo se osmanskoj vlasti. Tek ponetko od njih prihvatio je islam
da bi donekle zatitio svoju imovinu i zadrao bolje mjesto unutar gradskog
naselja. U selima je prijelaza na islam bilo vrlo malo, a ni osmanske vlasti uope
nisu nasilno provodile islamizaciju. Uostalom, kranska je raja imala vee obveze
i plaala vie poreze nego muslimanska, pa bi njezinom islamizacijom osjetno bili
smanjeni dravni prihodi, kao i prihodi samih spahija.
Prema obavijesti zagrebakog biskupa imuna 24. studenoga 1536. godine banu Franji
Batthyanyju, poslije uspjeno zavrene vojne u Slavoniji, razglasili su Mehmed-beg
i Husrev-beg da e svakome onome tko se sam pokori sultanu ili kralju Ivanu Zapolji
biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Tom se pozivu zaista odazivaju kmetovi i
vie ne sluaju svoje zemljine gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokoravaju
Turcima, nego prelaze i na islam, a koliko je njemu poznato islam je prihvatilo do
tada gotovo 40 tisua osoba.82
U prikazivanju vjerskih i demografskih prilika za osmanske vladavine u Slavoniji,
na tu se obavijest esto pozivalo kao vjerodostojno svjedoanstvo,83 iako ona u
konfrontaciji s drugim izvorima nema nikakvu povijesnu vrijednost, i valja je
zauvijek odbaciti.
Koliko je do sada poznato, od krupnih velikaa predao se Turcima ujesen 1540. Krsto
Svetaki sa svojim gradovima Novskom, Subockom, Britvievinom i Oporovcem84 i potom
preao na islam. Na taj nain zadrao je dio svojih posjeda i uvrstio se u red
spahija, a njegovi nasljednici bili su begovi Svetakovii.85 Vjerojatno Krsto
Svetaki nije tada bio usamljena pojava, jer su, traei izlaz, i neki drugi
plemii uinili isto.
Do sredine 16. stoljea bio je uglavnom zavren prvi val naseljavanja muslimana u
Srijemskom i Poekom sandaku. Usporedo s tim odvijalo se i naseljavanje vlakog
stanovnitva, naroito u pograninim krajevima Poekog sandaka i na prostoru
cijeloga Pakrakog sandaka, koje vie ili manje traje sve do poetka 17 stoljea.
81 Spaho,o.c.,p. 81,92, 109,110.
82 Laszomki, o.c. I, p. 310, 311.
83 Buturac, Katolika crkva.., p. 21.
84 Gevaj, o.c, XI, p. 17, 102.
85 Lopai, Spomenici.., II, p. l\9;Mauran, Popis naselja.., p. 189, 191, 509,
536, 537.
212
Kakva je bila uloga Vlaha u Poekom sandaku, kae se u zakonskoj odredbi iz 1545.
godine:
Spomenuti su naseljeni na praznim mezrama*'' u pograninom vilajetu i obrauju ih.
Neki se bave zemljoradnjom, a neki napasaju svoju stoku i ovce. Odreeno je, kao
protuvrijednost za obraivanje zemlje i porez na stoku prema vlakom obiaju u
drugim vilajetima, svakoj kui 83 ake. To je zavedeno u defter. Oni su obvezni na
nadzor i uvanje granica i na vrenje slube kad osvane carski fermen. Ovo je
pogranini vilajet i kad ne bi bilo ovih Vlaha, ne bi ga se moglo naseliti.
Iste godine bile su 82 vlake kue, da bi se u roku od dvadeset godina taj broj
poveao na 486 kua.87 Osim vanosti pomone vojne slube Vlaha, oito daje
naseljavanje pustih prostora bilo najprei zadatak, koji ujedno svjedoi o stupnju
unitenja starosjedilakog ivlja.
Stalno jaanje osmanske vlasti i mirniji uvjeti ivota u Srijemskom i veim dijelom
Poekog sandaka, povoljno su utjecali na opi porast broja stanovnitva i njegov
raspored u gradovima i selima. Ve 70-tih godina 16. stoljea jasno se ocrtava ne
samo postojee, nego i budue stanje, u kojem je muslimansko stanovnitvo imalo
apsolutnu prevlast u gradovima i gradskim naseljima. Isto tako, da se ono jednim
dijelom smjestilo i u selima, u kojima nije bilo pripadnika drugih vjera, a takoer
daje u nekim selima bilo muslimana samo nekoliko kua.
Prema popisu iz 1574. u Iloku se pored 237 muslimanskih kua nalazilo svega 27 kua
koje su pripadale kranima. Imena novih muslimana pokrivena su eufemistikim
izrazom sin Abdullahov (abdullah - boji rob) koji kazuje daje otac takvog
muslimana bio kranin. Sinova Abdullahovih upisano je tada u Iloku 24, to ujedno
govori da su oni ve potjecali iz druge generacije novih muslimana.
U oblinjoj negdanjoj tvravi i podgrau Voin, sada arengradu, pripadala je 21
kua muslimanima i 15 kua kranima. Varoica Sotin sastojala se od 28 kua
krana i 38 kua muslimana, od kojih su 11 posjedovali novi muslimani. Inae, na
podruju cijele iloke nahije, ukljuujui i grad Ilok, bilo je 1 156 kua i
domainstava, od kojih su 836 imali krani i 320 muslimani. Navedeni podaci kazuju
da je iloka nahija bila dobro nastanjena i da je mogla imati izmeu pet i sedam
tisua stanovnika, od kojih skoro 28% muslimana. Do sredine 17. stoljea broj kua
i domainstava u Iloku se vie nego udvostruio, a u njemu je ivjelo oko 3 000
stanovnika, uglavnom muslimana.
Neto povoljnije stanje bilo je 1574. u Vukovaru, gdje se nasuprot 142 kue
muslimana nalazilo 67 kua krana. Meu vukovarskim muslimanima bilo je ak 35
sinova Abdullaha. Na podruju nahije Vukovar u 19 sela, od kojih se danas
prepoznaju Mikluevci, Negoslavci, Ceri, Bogdanovci, Lipovaa i Marinci, nalazile
su se 384 kue krana i svega 2 kue muslimana. Zajedno s Vukovarom, broj
kranskih kua u nahiji iznosio je 451 kua naprama 144 kue muslimana, koji su
inili oko 25% ukupnog stanovnitva.
Najvee kransko naselje bilo je u to doba u Nijemcima, gdje su se nalazile 142
kue krana i 114 kua muslimana, od kojih su 25 bili potomci novih muslimana.
Nahija Nijemci obuhvaala je 30 sela, meu kojima Podgrae, Otok, Komletince,
Privlaku, Svinjarevce, Ilau i Apevce sa 472 kranske kue i domainstva. Premda
su Nijemci bili sjedite kadiluka i nanije, stanovnici sela u sastavu nahije
pripadali su uglavnom katolikoj vjeroispovijedi. Muslimanski ivalj poveavao se
poslije toga jedino u Nijemcima, dok su okolna sela i dalje ostala bez muslimana.
U nahiji Podgorje nalazilo se 19 sela, od kojih i danas postoje sela eletovci,
Berak, akovci, Tompojevci i trgovite Tovarnik, u kojima je bila 281 kua krana
i samo 9 kua muslimana.
Nahija Ivankovo obuhvaala je 26 sela i naselja sa 407 kranskih kua i 4 kue
muslimana. Najvee naselje bilo je Ivankovo koje se sastojalo od 70 kua krana i
samo jedne kue muslimana. Osim Ivankova u sklopu nahije bila su sela Vinkovci,
Jarmina, Leskovac, Retkovci, Andrijaevci, Prkovci, ikovci, Slakovci, Jankovci,
Laze i Petrovci, dok su ostala nestala ili promijenila ime.
86 Obradivo zemljite ili staro selite sa svojim granicama i vidljivim tragovima
nekadanjeg naselja.
87 Moaanin, Nenad, Vlasi u Poekom sandaku 1545-1581, u Vojna krajina, Zagreb
1984, p. 197.
213
I u nahiji Posavlje s 26 sela bile su samo 2 kue muslimana nasuprot 350 kranskih
kua. Najvee naselje bila je varoica Cerna sa 45 kua, zatim Rahova (nestalo) s
34, Babina Greda s 31, upanja Blato s 23 i Gundinci s 22 kue, a izmeu 8 i 16
kua sela Stro-inci, Soljani, Jamena, Pod-gajci, titar, Vrbanja, Drenov-ci,
Gunja, Bonjaci, Rainovci
i Gradite.
Vukovar 1606. godine
Zbroje li se navedeni podaci, u zapadnom dijelu Srijem-
skog sandaka bilo je 1574. godine, dakle, 170 gradova, gradia, sela i naselja s 3
180 kua i domainstava, u kojima je ivjelo priblino 32 000 stanovnika. Od toga 2
587 kua krana i 593 kue muslimana koji su uglavnom boravili u gradskim
naseljima.
Bez hasova srijemskog sandakbega, na podruju Srijemskog sandaka nalazilo se
1636. godine 48 zeameta i 168 timara s kojih su njihove spahije godinje dobivale 2
158 120 aki,89 ili oko 1 350 zlatnika, to i nije bio tako velik iznos. Isti
podatak ujedno kazuje kolike su bile vojne snage spahijskog konjanitva, unato
obvezi da ovisno o prihodima spahije opreme i odreeni broj vojnika.
Raspored stanovnitva u Poekom sandaku nije se bitnije razlikovao od Srijemeskog
sandaka, iako su muslimani ivjeli i u selima, a vlako stanovnitvo smjestilo se
preteno u graninom podruju. Popis iz 1579. godine zorno prikazuje postojee
stanje i uklanja proizvoljne i neutemeljene zakljuke. Iako je Poeki sandak
jednim dijelom bio pogranini, veina muslimana ivjela je u gradovima i gradskim
naseljima. Od 464 kue u Poegi 412 posjedovali su muslimani, a 52 kue krani.
Osim Poege, poeka je nahija obuhvaala 71 selo i naselje s 506 kua i
domainstava, od kojih su 385 inila muslimanska domainstva. Muslimani su takoer
ivjeli u 34 sela, kao i u znatnoj veini u Kaptolu, dok se u 24 sela nalazio
iskljuivo kranski ivalj. Preostala sela i naselja imala su mijeano kransko i
muslimansko stanovnitvo.
U nahiji Svilna bila su 22 sela sa 182 kue, od kojih su krani imali 171, a
muslimani samo 11 kua. Za razliku od toga, potpunu prevlast imali su muslimani u
nahiji Kutjevo, gdje je od 36 sela bilo 20 muslimanskih. Isto tako u samom Kutjevu
nalazilo se dvostruko vie muslimanskih domainstava nego kranskih. Na prostoru
cijele nahije bilo je inae 470 kua i domainstava, od kojih 327 muslimanskih i
143 kranskih.
S 36 sela i naselja, nahija Orljavac kao pogranina, bila je nastanjena muslimanima
i manjim brojem Vlaha. Od 218 kua i domainstava muslimani su imali 172 kue, dok
su preostalih 46 inila vlaka domainstva.
Zajedno s gradom Poegom u 166 naseljenih mjesta nalazilo se, dakle, 1 376
domainstava, od kojih 895 muslimanskih i 481 kransko domainstvo, pa su
muslimani inili gotovo polovicu ukupnog stanovnitva.
Nahije Brod, Vrhovina, Brezna i Ravne, imale su 77 naseljenih mjesta s 1 384 kue i
domainstva, od kojih su 272 pripadale muslimanima. Muslimansko stanovnitvo
smjestilo se u Brodu i Dubocu, dok se u selima nalazilo 11 kua muslimana.
Slabije nastanjene bile su nahije akovo, Joava, Gorjani i Podgora s 90 sela i
naselja, u kojima su se nalazile 924 kue i domainstva. Muslimani su zaposjeli
akovo i Podgora, u kojima su bile 104, odnosno 54 muslimanske kue.
88 McGowan, o.e., p. 7-16, 23, 24, 69, 129-134, 404-510.
89 Finanz u. Hofkammerarchiv (dalje FHKA), Wien, Handschriften No 688.
214
Jo slabije po broju stanovnika i naseljenosti bile su nahije Koska, Podluje i
Prikraj s 50 sela i naselja, u kojima se nalazilo 256 kua i domainstava, od kojih
je 7 u Naicama pripadalo muslimanima.
U nahijama Dragotin, Poljana i Levanjska Varo (Nivna, Nevna) s 53 sela i naselja,
u kojima su se nalazile 473 kue i domainstva uope nije bilo muslimana. Svi
stanovnici i kuedomaini u Levanjskoj
Varoi bili su povlatena raja Erdut kasaba u istimenoi nahiji
(derbendije), jer su popravljali putove, postavljali uvare
i brinuli za sigurnost prolaza putnika kroz klance. Kako je iz popisa vidljivo,
sela su bila slabo naseljena i u prosjeku nisu imala ni 9 kua.
Sredinji dio Poekog sandaka obuhvaale su nahije Krstoije, Orahovica, Mikleu
i Slatina sa 100 sela i naselja, u kojima se nalazilo 1 643 kua i domainstava.
Muslimani su zaposjeli Orahovicu, Mikleu i Slatinu, gdje su obavljali vojne
dunosti i sluili kao vojne posade. Od 209 kua u Orahovici 187 pripadalo je
muslimanima i svega 22 kue kranima. U Mikleuu je taj odnos bio jo
nepovoljniji, pa je nasuprot 152 muslimanske kue bilo 17 kua krana. Vojna
posada u Slatini sastojala se od 29 mustahfiza, 15 azapa i 11 martoloza koji su
takoer bili muslimani. Osim toga, tu se nalazilo i 12 kua muslimanske raje i samo
5 kua krana. Najvee kransko naselje na tom prostoru bila je Motiina sa 65
kua, dok se u Gornjem Miholjcu, Kapincima, Vaki i okolnim selima nalazio i vei
broj vlakih domainstava.
Premda pogranina, nahija Brezovica s 20 naselja i 265 kua i domainstava bila je
nastanjena kranskim ivljem. Najvea sela u njezinu sastavu bila su Petrovci
(nestalo) i Detkovac s 33, odnosno 30 kua.
Nahija Moslavina sastojala se od 12 sela u kojima se nalazilo 305 kua i
domainstava. Iako s 55 kua, od kojih 7 kranskih, Moslavina je imala poloaj
kasabe u kojoj se nalazila vojna posada. Osim Moslavine, samo u Sopju bile su 3
kue muslimana. Vei broj stanovnika imala su sela aavica s 48 i (Gornje)
Predrijevo s 43 kue.
Brojem naselja i stanovnika, nahija Valpovo bila je najvea. Zajedno s Valpovom u
73 sela i naselja nalazilo se 911 kua i domainstava. Osim 100 muslimanskih kua u
Valpovu, na podruju cijele nahije ivjelo je iskljuivo kransko stanovnitvo.
Graniei s nahijom Valpovo, nahije Karaevo i epin imale su u svome sastavu 55
sela i naselja sa 792 kue i domainstva. Vea naselje bila su jedino epin sa 68 i
Sankovo (nestalo) sa 63 kue. Svi stanovnici u obje nahije bili su krani.
Najistonije nahije Poekog sandaka bile su Osijek i Erdut. Drugi po veliini
grad u sandaku bio je Osijek s 345 kua, od kojih su 319 posjedovali muslimani a
26 krani. Muslimani su ivjeli unutar gradskih zidova i najveim dijelom u
palanci. Nasuprot tome, kranski je ivalj stanovao iskljuivo u palanci, i u
odnosu na broj muslimana inio je svega 7,5 % ukupnog stanovnitva. Novih muslimana
bilo je unutar grada trinaest a u palanci tri.
Nahija Osijek obuhvaala je bliu okolicu grada s 18 sela i naselja, u kojima se
nalazilo 460 kua i domainstava. Sela Nemetin, Sarva, Trnovci (Bijelo Brdo),
Tenje i Mikluevci (nestalo), bila su nastanjena muslimanima u 86 kua. Ti su
muslimani uglavnom potjecali iz Bosne, osim est novih muslimana u Sarvau.
U selu Muaru (nestalo) s 27 i selu Marinovcima (nestalo) s 24 kue ivjelo je
vlako stanovnitvo koje su osmanske vlasti naselile sredinom 16. stoljea. Oko
njegova doseljenja i
215
smjetaja brinuo se vjerojatno primiur Mihajlo, sin Ivani-ev, zbog ega je bio
osloboen nekih poreza. Preostala sela bila su nastanjena preteno maarskim
ivljem u 323 kue. Od starohrvatskog bilo je tek poneko domainstvo, osim u selu
Orosinju (nestalo), koje je imalo i svoga kneza.
Zajedno s kuama u gradu Osijeku, na podruju cijele nahije Gradika, sjedite
kapetanije u sastavu Poekog sandaka bilo je, dakle, ukupno 805 kua
i domainstava i to 405 muslimanskih i 400 kranskih. Poput osjeke nahije, i
nahija Erdut bila je dobro naseljena. Obuhvaala je 24 sela i naselja s 825 kua i
domainstava. Vea mjesta bile su kasabe Dalj i Erdut s ukupno 231 kuom, od kojih
su 163 posjedovali muslimani. Kao sjeditu nahije, u Dalju se nalazilo 107 kua
muslimana i samo 8 kua krana. Pored 56 muslimanskih kua u Erdutu su bile i po
jedna mahala Srba s 23 i Maara s 27 kua. Novih muslimana bilo je u Erdutu, Dalju
i Palagaru (nestalo) ukupno 26, to je inilo priblino 16% svih muslimanskih
domainstava. Sela Tordinci, Paetin, Ljeskovo (nestalo), Korog, Aljma i Palagar
imala su izmeu 34 i 53 kue. Starohrvatski i maarski ivalj uspio se odrati u
Tordincima, Antinu i Korogu, dok su ostala sela zaposjeli pravoslavci doseljeni iz
Bosne i Srbije.90
Gledajui u cjelini, na podruju Poekog sandaka nalazilo se 1579. godine ukupno
727 gradova, gradia, sela i naselja s 9 950 kua i domainstava, od kojih je 2 463
pripadalo muslimanima. Vie od polovice svih muslimana ivjelo je u Poegi,
Osijeku, Orahovici, Mikleuu, Brodu, Dubocu, akovu i Valpovu.
Kako za nahiju Virovitica nedostaju podaci, broj naselja, kua i muslimanskih
domainstava bio je svakako vei, pa je iste godine u Poekom sandaku moglo biti
izmeu 110 i 120 tisua stanovnika svih uzrasta. Na toj podlozi broj stanovnika iz
godine u godinu se poveavao, posebno u Osijeku, Poegi, Brodu, akovu i Valpovu,
da bi potkraj osmanske vladavine dosegao oko 200 tisua. U prilog tome govori
zabiljeka Evlije elebija da je u Poekom sandaku bilo 23 zeameta i 296 timara,
i daje poeki paa mogao dii 4 000 vojnika,91 stoje vie ili manje odgovaralo
broju muslimanskih domainstava.
Bez uvida u osmanske popise o stanovnitvu Pakrakog, odnosno Cernikog sandaka,
mogue je govoriti samo na temelju posrednih podataka. Budui da je taj sandak bio
pogranini, sve gradske i tvravske posade inila je osmanska vojska, pa je u tim
mjestima veinsko stanovnitvo bilo muslimansko. Ponajprije u Pakracu, Sirau,
Podborju (Daruvaru), Lipovljanima, Kraljevoj Velikoj, Bijeloj Stijeni, Cerniku,
Kobau i Luanima. Nakon to je potkraj 16. stoljea sjedite sandaka premjeteno
iz Pakraca u Cernik, izrastao je Cernik u povee naselje s nekoliko stotina kua i
domainstava i priblino 1 500 stanovnika. Za razliku od sjevernog i zapadnog
dijela sandaka, njegov juni dio prema Savi nije toliko stradao u osvajakim
pohodima, pa se na tom prostoru uspio donekle odrati starohrvatski ivalj.
Nasuprot tome, izmeu rijeke Ilove i brdskih predjela Psunja, bilo je
starosjedilako stanovnitvo gotovo iskorijenjeno, zbog ega su osmanske vlasti na
opustjela selita sustavno naseljavale Vlahe iz Bosne. Zapravo od Okuana
(Dijanovac) do Grubinog Polja (Grubeino polje) nizala su se vlaka sela. S
obzirom na to i cijeli taj kraj bio je nazvan Mala Vlaka (Parva Valachia). Poput
otoka u moru bilo je selo Badljevina, u kojem je ivjelo katoliko stanovnitvo.
Prema komorskom popisu iz 1698. godine, uoi samog sloma osmanske vlasti, nalazilo
se u Cernikom sandaku neto vie od 100 sela i naselja, od kojih je tek
tridesetak bilo naseljeno
90 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672, Fol. 10/13-226.
91 Evlija, elebi, Putopis, p. 238.
iCastilk 2.Ciita 3 Baxtio>i<r.
216
Sinj, kasaba i nahija u sastavu Kliskog sandaka
katolikim ivljem. Istina, nisu to bila vea naselja jer su u prosjeku imala
izmeu 10 i 15 kua i domainstava, iji stanovnici su straarili na granici,
obavljali pomone vojne slube i u redovima osmanske vojske borili se protiv
hrvatskih graniara.92 Oslanjajui se na te podatke, na prostoru Cernikog sandaka
jedva da je bilo od 25 do 28 tisua stanovnika, pri emu je udio katolikog ivlja
bio vei nego to se to ini na temelju broja naselja. Piui o Cemiku, Ev-lija
Celebi kae da je to sandak s malim prihodima i velikim izdacima, u kojem se
nalazi samo 3 zeameta i 103 timara.93
O stanovnitvu u junom dijelu Kliskog i Krko-likog sandaka, podaci su vrlo
oskudni i nepouzdani. To vie to su Lika i Krbava bile toliko opustoene da su
gotovo pola stoljea uglavnom ostale bez stanovnitva. U prilog tome govori podatak
da se veina nahija na prostoru Like i Krbave spominje prvi put istom 1574. godine.
Nekako u to doba poele su osmanske vlasti naseljavati Vlahe koji su u Lici
zaposjeli oko dvadeset naputenih gradova i mjesta. Javljajui 3. lipnja 1577. o
tome kralju Rudolfu, predlagao je nadvojvoda Ernest da se zbog obrane granice Vlasi
odatle silom protjeraju. Prihvativi taj prijedlog, kralj je dao nalog Komori neka
namakne potreban novac za plaanje vojske i njezinu opremu i prehranu. O toj odluci
obavijestio je nadvojvoda kranjske stalee i krajike zapovjednike i pozvao ih neka
smjesta uine sve to je potrebno i potiho provedu pripreme radi istjerivanja
Vlaha. Ali kako je nedostajalo novca i odlunosti od te namjere nije bilo nita.94
Slinih prijedloga bilo je i poslije, ali su takoer zavrili bez ikakva uinka.
Zajedno s Vlasima pristizale su u Liku i Krbavu turske spahije i muslimansko
stanovnitvo, te nastanjuju sva vojna uporita i vanija naselja u kojima odmah
ine veinu ukupnog stanovnitva. Prije svega Graac, Udbinu, Lapac, Korenicu,
Bilaj, Buni, Novi i Perui. Osim Udbine, ta su mjesta imala izmeu 40 i 50 kua i
svega nekoliko stotina stanovnika.
Jugoistoni dio Krko-likog sandaka bio je znatno bolje naseljen, o emu svjedoi
opirni popis Bosanskog sandaka iz 1528., kao i popisi Kliskog sandaka iz 1550.,
1574. i 1604. godine. Tako su u nahiji Petrovo Polje 1528. bile 232 kue, od kojih
samo 4 muslimanske. Nahija Zminje Polje imala je 289 kranskih i 8 muslimanskih
kua. Prema popisu Kliskog sandaka 1550. ista nahija sastojala se od 24 sela s 335
vlakih kua i domainstava, iako je zapravo rije o katolikom ivlju koji se
bavio stoarstvom. Nahija Petrovo Polje obuhvaala je 18 sela s 295 kua katolika,
dok se posada u Drniu sastojala od 11 muslimana mustahfiza.95
Kakvo je stvarno stanje bilo u nahijama Sinj i Vrlika, govori popis Kliskog
sandaka iz 1604. godine. Na temelju tog popisa, u kasabi Sinju nalazile su se 54
kue muslimana koji su posjedovali i uivali zemljite i vinograde u njegovoj
okolici. Sama nahija Sinj obuhvaala je 38 sela i naselja s 805 kua i
domainstava, od kojih je 188 pripadalo muslimanima.
Poput Sinja i Vrlika je bila kasaba s 59 kua muslimana, kojima su pripadala okolna
zemljita i vinogradi. U sklopu nahije Vrlika nalazilo se 17 sela s 277 kua i
domainstava, od kojih 55 muslimanskih.9'
92 Mauran, Popis naselja.., p. 434-555.
93 Evlija, elebi, o.c, p. 232.
94 Lopai, Spomenici.., I, p. 32.
95 Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta histrico oeconomica
Iugoslaviae, 1986, Vol. 13, p. 50-82.
96 Idem, o.c. Acta Vol. 12, p. 32, 34, 92, 93.
217
Najvei grad, tvrava i sjedite Krko-likog sandaka bio je Knin, u kojem se
nalazilo oko 300 kua i priblino 2 000 stanovnika. Ostala vea mjesta i tvrave
bili su Skradin, Ostrovica, Vrana, Zemunik, Islam, Karin i Obrovac.'" O
stanovnitvu tih mjesta podaci su uopeni i stoga nepouzdani, pogotovo ako se
usporede s djelominim uvidom u sadraj osmanskih popisa Bosanskog i Kliskog
sandaka. Naime, dok se ti popisi ne objave i uine pristupanim, u tom e pogledu
izvoenje zakljuaka ostati na razini uopavanja i stvaranja demografske slike u
raskoraku sa stvarnim stanjem. Ipak, u nedostatku prvorazrednih izvora za sva
podruja Hrvatske pod osmanskom vlau, nema sumnje da je kranska raja ivjela u
selima i tek manjim dijelom u gradovima. Muslimansko stanovnitvo smjestilo se u
gradovima i veim naseljima, inei pritom dosta tanak vladajui sloj koji se
oslanjao na osmanske vojne snage i tvravske posade.
Vjerski ivot
U osvajakim pohodima osmanske vojske i provalama akindija, bila je na osvojenom
prostoru Hrvatske unitena katolika crkvena organizacija. Nestale su brojne crkve
i samostani i prestalo je vjersko bogosluje. Ouvanih crkava bilo je malo, a u
njima nije imao tko voditi vjerske obrede. Dijelei sudbinu stanovnitva,
sveenstvo je uglavnom stradalo ili se razbjealo, traei spas u sigurnijim
krajevima.
Uspostavljanjem osmanske vlasti bila je u gradovima i tvravama s vojnim posadama
istodobno uvedena islamska vjeroispovijed. Radi vjerskih potreba u tom su razdoblju
neke crkve odmah pretvorene u carske ili Sulejman-hanove damije. Tako je
franjevaka crkva u Iloku postala Sulejman-hanova damija, kao i upna crkva sv.
Trojstva i obiteljska grobnica baruna Koroga u Osijeku. Carske damije bile su
takoer u Poegi, Kaptolu, Orahovici, Valpovu, Brodu, Dubocu, Jasenovcu i Kninu.
Jaanjem muslimanskih zajednica {demata) ubrzo su iz temelja graene nove damije,
ili su podizane manje mahalske damije (mesdidi) koje nisu imale minber
(propovjedaonicu) a esto ni minaret. Njihovi graditelji bili su istaknute
vojskovoe i dobrotvori koji su ih gradili kao svoje zadubine. U muslimanskim
selima s manjim brojem kua postojale su, meutim, ureene prostorije u kojima su
obavljane zajednike molitve petkom. Meu prvima, svoje damije podigli su u Iloku
vjerojatno Mehmed-beg Jahjaoglu i Arslan-beg, sin Bali-bega Malkooglua, o kojima
govori Evlija elebi opisujui Ilok. Dobro opremljenu i veliku damiju dao je 1558.
podii Kasim-paa u Osijeku, a pet godina kasnije bila je u osjekoj palanci
izgraena i damija poekog sandakbega Filibeli Mustafa-pae. Po sultanovu nalogu
sagradio je Ferhad-beg Sokolovi takoer damije u Zemuniku i Hrvacama kod Sinja.
Osim spomenutih islamskih bogomolja, potkraj 16. stoljea postojale su damije i
mesdidi u arengradu (Voinu), Sotinu, Vukovaru, Nijemcima, Erdutu, Dalju, Bijelom
Brdu (Trnov-cu), Sarvau, Nemetinu, Dardi, akovu, Podgorau, Donjoj Pitani kod
Orahovice, Mikleu-u, Slatini, Brezovici, Moslavini, Voinu, Virovitici, Kamengradu
(Kamensko), Kutjevu, Doljanovcima, Grabarju, Graditu, Vukojevcima, Radovancima,
Knecima, Vidovcima, Brodskim Zdencima, Luanima, Kobau, Cerniku, Granici
(Gradcu), Sirau, Podborju, Pakracu, Kretelovcu, Bijeloj Stijeni, Kraljevoj
Velikoj i Lipovljanima. Na jugu Hrvatske u Klisu, Sinju, Vrlici, Drniu, Skradinu,
Ostrovici, Vrani, Nadinu, Islamu, Obrovcu, Karmu, Udbini i Graacu, i potom svakako
u Bilaju, Novom i Peruiu.
Koliko je bilo damija u pojedinim gradovima i mjestima, podaci su vrlo manjkavi, a
obavijesti putopisaca, naroito Evlije elebija, esto daleko od stvarnosti.
Prema popisu iz 1574. u Iloku su postojale etiri damije, od kojih jedan mahalski
mesdid, u Vukovaru svakako dvije i Nijemcima vjerojatno tri mahalska mesdida.
Osim toga u Vukovaru i Nijemcima nalazili su se derviki samostani (zaviye).
U Poegi je 1579. pored Sulejman-hanove bila i Jahja-begova damija. Zajedno s
bratom Ahmedom bio je Jahja-beg, sin Arslan-bega, nekadanjeg poekog sandakbega
i sina Mehmed-bega Jahjaoglua. Isto tako tu se nalazilo i est mahalskih damija i
to Hadi
97 Batini, Mijo Venceslav, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti,
Starine JAZU 17, p. 143, 144.
218
Daferov mesdid, Katiba (pisara) Muslihuddina, Hadi Alije, vojvode ejvana, Bali-
age i Hadi-age mesdid. Takoer i derviki samostan s brojnim posjedima dobivenim
kao zadu-bine, koji je za svoga sandakbegovanja osnovao Ulama-paa.
Unutar gradskih zidova u Osijeku je uz Sulejman-hanovu i Kasim-painu damiju bio i
Kapudan-begov mesdid, a u palanci nedaleko od Mustafa-paine damije nalazila se i
damija u muslimanskoj mahali.
Premda znatno manje brojem stanovnika, u akovu se nalazilo pet damija, od kojih
Benlu-age mesdid, Muslihuddin hode, Dervi-age, Sari (utog)-age i arijski,
odnosno mesdid na trnici.
Odmah nakon osvajanja 1543., tvravska crkvica sv. Ladislava i grobnica mavanskih
banova Morovia u Valpovu, bila ja pretvorena u Sulejman-hanovu damiju.
Naseljavanjem muslimanskog stanovnitva, ubrzo su u Valpovu kao zadubine podigli
svoje mahalske mesdide Mustafa ehaja i Sulejman-aga.
Tri su damije takoer bile 1579. u Brodu, od kojih jedna Sulejman-hana i mahalski
mesdidi Tuzdu Balije i Mehmeda elebije. Uz carsku damiju u Orahovici se nalazio
i mesdid u Hurrem-painoj mahali, a u Mikleuu mesdid Bali-age.
Derviki samostani postojali su jo u Kaptolu, Osijeku i Dalju, od kojih je
samostan u Dalju svakako bio vei, jer se 1579. u njemu nalazilo est dervia, koji
su vjerojatno zaposjeli stari pavlinski samostan u mjestu zvanom Irig, blizu Dalja.
U mjestima gdje su bile damije postojale su i osnovne kole (mektebi) u kojima su
vjerski slubenici poduavali djecu vjeri i pismenosti. Vie kole {medrese)
nalazile su se u veim gradovima poput Iloka, Osijeka, Valpova, Poege i Cernika.
Seoske i mnoge druge damije bile su graene od drveta, zbog ega su u ratnom
vihoru netragom nestale. Do kraja osmanske vladavine broj damija se u gradovima
svakako poveao, osobito u Poegi, Osijeku, Iloku, Brodu i Cerniku, dok se pouzdano
zna da su u Vukovaru bile etiri.
U blizini damija podizana su kao zadubine svratita za trgovce i smjetaj robe i
teglee stoke (karavan-saraji), skladita za robu (hanovi) i prenoita
(musafirhane), kao i javne kuhinje (imareti) za putnike i namjernike i kupalita
(hamami).9*
Navedeni podaci govore daje potkraj 17. stoljea na osvojenom prostoru Hrvatske
bilo oko 100 damija, od kojih su dvije treine bile smjetene u gradovima i veim
naseljima, to se u cijelosti podudaralo s razmjetajem muslimanskog stanovnitva.
Osnivanjem budimske eparhije 1541. i obnovom Peke patrijarije 1557. godine, bili
su stvoreni uvjeti i za uspostavu vjerske organizacije doseljenoga vlakog i
pravoslavnog stanovnitva izmeu Dunava, Drave i Save, to se uskoro odrazilo i na
ivotne prilike starosjedilakog ivlja katolike vjere. Vjerojatno poslije 1560.
bila je osnovana pravoslavna eparhija u Poegi, koja svakako prije 1579. postaje
mitropolija. Pomou osmanske vlasti mitropolija se eljela nametnuti i katolicima
na tom prostoru, od kojih trai plaanje posebnog doprinosa. O takvom doprinosu
svjedoi popis Poekog sandaka iz 1579. godine, u kojem se kae da se raja sela
Odvoraca, Frkljevaca, Pleternice, Kadanovaca i Vrin Dola, izmeu ostalog, oslobaa
plaanja poreza mitropoliti radi odravanja mosta na rijeci Orljavi. Ista odredba
vezana za javne radove i slube odnosila se i na raju sela aglin, enkovo i Tulnik
u nahiji Kutjevo, kao i nekih sela u nahijama Levanjska Varo, Valpovo, Karaevo i
Orahovica.'w Plaanje tog poreza izazivalo je otre nesporazume s katolikim
ivljem, koji su ponekad prerastali u otvorene sukobe. Meutim, preputeno u
pojedinim selima samo sebi, katoliko stanovnitvo se raseljavalo, ili je pod
pritiskom ivotne stvarnosti prelazilo na pravoslavlje.
Duhovno sredite pravoslavaca nije bilo u Poegi, nego u manastiru Duzluku kod
Orahovice, gdje je 1594. bila izgraena nova manastirska crkva. Za dugog rata s
Osmanskim Carstvom,
98 McGowan, o.e., 7-36, 69-134, 404-409; Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter
672; Evlija, elebi, Putopis; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek),
Sarajevo 1985, p. 201, 209, 210, 220, 221, 222.
99 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672, Fol. 10/38, 53. 127, 150, 182,
205.
219
preao je poetkom 1595. poeki mitropolit u Hrvatsku kao episkop svega
pravoslavlja u Slavoniji, a njega su potom slijedile mnoge vlake obitelji.100
Zahvaljujui pravu vjerskog djelovanja bosanskih franjevaca na temelju povelje
(ahdname) sultana Mehmeda Fatiha iz 1463., kao i stvaranja provincije Bosne
Srebrene 1517. godine, koja se protezala na Dalmaciju, Slavoniju, Srijem i Ugarsku,
uspjeli su neko vrijeme odrati se franjevaki samostani u arengradu, Lukovu i
akovu.101 Postojanje tih samostana nije, meutim, bilo dovoljno da se obnovi i
organizira vjerski ivot katolika.
U novoj politikoj i drutvenoj stvarnosti prvi su se ipak snali kalvini, koji su
ve 1551. godine odrali svoj crkveni sabor u Tordincima.102 O vjerskim prilikama i
stanju katolika na tom prostoru, neto se vie doznalo kada je 1571. stonski biskup
Bonifacije Drakoli izvrio kanonski obilazak Slavonije i Srijema.103 Svjetovnih
sveenika ostalo je malo, uglavnom u selima i manjim mjestima udaljenijim od
glavnih putova. Unato neizvjesnoj svakodnevici, neki od sveenika zadrali su se
takoer u Poegi, Kaptolu i Cerniku. Odjeveni poput ostale raje, nisu na sebe
svraali pozornost, lake su se kretali iz mjesta u mjesto i po kuama davali
vjersku poduku.
Oko 1575., ili najkasnije 1579. godine, poluili su franjevci znaajan uspjeh
osnivanjem samostana u Velikoj nedaleko od Poege, koji je uskoro postao duhovno
sredite katolika Poekog sandaka. Koju godinu kasnije, tonije 1581., odrali su
katoliki sveenici Slavonije i Srijema svoj sinod u crkvi sv. Marije u Bajincima,
meu kojima su bili upnici ili njihovi kapelani iz Ivankova, Gorjana, Dragotina,
Vrin Dola, Tompojevaca, Bapske i Morovia.104 Nisu to, dakako, bile sve upe na
tom prostoru, ve su tada postojale upe u Straemanu, Vetovu, Kaptolu i drugim
mjestima poeke okolice. Poslije spomenutog sinoda, ipak nije bila provedena
crkvena organizacija u Posavini, pa je 1586. papa Siksto V. poslao franjevca Jurja
iz Soli (Tuzle) da zajedno sa svojim suradnicima pridonese obnovi vjerskog ivota u
tom kraju.105 S istim ciljem bio je 1595. poslan i franjevac Luka Jurii u akovo
i Cernu.106
Nekad templarski i potom franjevaki samostan u Naicama, ostao je zaudo poteen
ratnih razaranja 1536., da bi potom 1596. godine iz njega bili redovnici
protjerani, a samostan zaposjela osmanska vojska. U izvjetaju biskupa Franje
Balievia iz 1600. godine, kae se da je tada i crkva ostala bez krova.10
Znatno gora sudbina zadesila je 1599. franjevaki samostan u arengradu. Naime,
bjeei pred Tatarima, neki od ustanika iz okolice Poege sklonili su se u
samostan, zbog ega je gvardijan bio optuen kao njihov jatak i nabijen na kolac.
Crkva i samostan bili su opljakani i opustoeni, a redovnici protjerani.10"
Po zavretku iscrpljujueg ratovanja 1606. i guenja ustanka potlaene raje 1607.
godine, nastupilo je razdoblje mirnijeg ivota i donekle slobodnijeg iskazivanja
vjerskih osjeaja i odravanje obreda, ukljuujui i popravak crkvenih zdanja.
U sklopu misionarskog djelovanja, od 1612. do 1618., obiao je Bartol Kai upe
Morovi, Nijemce, Ilau i Ljubu, a u okolici Valpova Karaevo, Sgregorijance
(nestalo), Kri, Kuzmince, Marijance i Viljevo.1
Do kraja Kaieva boravka u Srijemu i Slavoniji, osmanska je vojska napustila
naiki samostan, pa su franjevci 1621. obnovili samostan i crkvu i posvetili je
sv. Anti Padovan-
100 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67, 68.
101 Fermendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s.
Francisci Seraphici, Starine JAZU 22, p. 27, 28.
102 Idem, o.e., Starine JAZU 22, p. 28.
103 Idem, Acta Bosnae, p. 310.
104 Idem, Chronicon.., Starine JAZU 22, p. 30.
105 Idem, Acta Bosnae, p. 340.
106 Idem, o.e., p. 340.
107 Horvat, Karlo, Noviji spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, Glasnik
Zemaljskog muzeja, XXI, Sarajevo 1909, p. 69, 70.
108 Fermendin, Chronicon.., Starine JAZU 22, p. 28.
109 Idem, Acta Bosnae, p. 342-366.
220
skom.110 Na taj nain, uz samostan u Velikoj, vraeno je privremeno izgubljeno
duhovno arite katolika u sredinjem dijelu Slavonije.
Potpunije podatke o stanju katolikih upa i vjernika zabiljeio je barski
nadbiskup Petar Masarechi, koji je kao apostolski vizitator obiao 1623. i 1624.
Bugarsku, Srbiju, Slavoniju i Bosnu. Putujui od Zemuna, Masarechi je pregledao
upe: Bapska, Morovi, Ilaa, Nijemci, Otok, Cerna, Ivankovo, Tompojevci, Karaevo,
Kuzminci, Kri i Viljevo, te franjevake samostane u Naicama i Velikoj. Te su upe
brinule o katolicima u 140 naseljenih mjesta s priblino dvadeset tisua
stanovnika. to se tie Vukovara, Masarechi kae da ima izmeu 15 i 20 dua
katolika, a u Osijeku svega sedam obitelji. Veina stanovnika u okolici Valpova
prihvatila je protestantsku vjeroispovijed, ija su crkvena sredita u Sv. Jurju,
Sgregorijancima i Marijancima. Meutim, o broju kalvinskih sela i stanovnitva
Masarechi oito grijei, jer cijela Valpovtina i znatan dio Slavonije nije tada
imao pedeset tisua stanovnika. Samostan u Naicama imao je est i u Velikoj deset
redovnika, od kojih je u Velikoj jedan poduavao mlae fratre logici. Na elu upa
bili su uglavnom svjetovni sveenici, o kojima se Masarechi nije uvijek povoljno
izraavao.
Na kraju apostolske vizitacije obiao je Masarechi Bosnu, pod ijim imenom
podrazumijeva Bosanski paaluk, koji se protee od Novog Pazara do granice s
Hrvatskom. Procjenjujui da tri dijela stanovnitva ine muslimani i priblino
jednu etvrtinu katolici i pravoslavci, kojih moe biti i do 150 tisua uz desnu
obalu Save i juno odatle prema Jadranskom moru, Masarechi kae da nema crkvenih
upa nego bosanski franjevci obilaze mjesta i sela, odravaju po kuama mise i
obavljaju vjerske obrede.111 Drukije reeno, to znai da na junom dijelu Kliskog
kao i cijelom Krko-likom sandaku nisu postojale crkvene upe niti je tada, osim
islama, bila uspostavljena neka druga vjerska organizacija.
U izvjetaju o stanju franjevake provincije Bosne Srebrene iz 1629. stoji,
meutim, zabiljeeno da franjevakom samostanu u Naicama pripada est upa i to:
Zoljan, Motiina, Gazije, Gorjani, Selci akovaki i navodno Osijek. U samostanu
boravi 13 redovnika, dok je samostanska crkva posveena Pres. Trojstvu.112
Opisujui alosne prilike u Slavoniji i Srijemu, anonimni pisac izmeu 1629. i
1630. kae da su crkve uglavnom bez krova i posve opustoene iznutra. Da nevolja
bude vea, fratri i svjetovni sveenici se meusobno ne podnose, a nepoudne
vizitatore ak i tuakaju Turcima da su papine uhode, zbog ega ih oni prate s
nepovjerenjem i proganjaju.113
Kad je 1631. Petar Masarechi bio postavljen za apostolskog upravitelja
(administratora) Ugarske, Slavonije i Srbije, on zateeno stanje ne mijenja, jer
uza sva svoja nastojanja nije mogao dobiti dovoljan broj svjetovnih sveenika. Kao
pripomo Masarechiju, doao je Petar Sabbatini kao misionar po vlastitoj elji u
Nijemce 1632., gdje je postao duobrinik. Iz Nijemaca je Sabbatini, zajedno s
drugim sveenicima, predloio Kongregaciji za irenje vjere da to prije imenuje
smederevskog biskupa koji bi svoje sjedite imao u Nijemcima, odakle bi kao
srijemski vikar upravljao i ugarskim biskupijama pod osmanskom vlau. Idue 1633.
godine osnovao je on kole kako bi sebi i drugim sveenicima olakao irenje
vjerske poduke meu neukim svijetom.114
Pozivajui se na dobivene povlastice, bosanski su franjevci mislili da oni jedini
imaju pravo duobrinitva u zemljama pod osmanskom vladavinom, pa u skladu s tim,
u istonoj Slavoniji i Srijemu. Protivei se spomenutom tumaenju, traio je
Masarechi od Kongregacije da se povlastice bosanskih fratara tono odrede i provede
razgranienje izmeu uprave Bosanske biskupije na elu s naslovnim skradinskim
biskupom Tomom Ivkoviem i uprave
110 Horvat, Noviji spomenici... Glasnik Zemaljskoj muzeja, Sarajevo 1909, p. 69,
70; Smiiklasi, Dvijestagodinjica.., II, p. 10,11; Draganovi, Krunoslav, Izvjee
apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katol. naroda u Bugarskoj,
Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni 1623. i 1624, Starine JAZU 39, p. 40.
111 Draganovi, o.c. Starine, JAZU 39, P. 43,44.
112 Buturac, o.c, p. 42.
113 Fermendin, Acta Bosnae, p. 390, 391.
114 Buturac, o.c, p. 81.
221
Smederevske biskupije izmeu Dunava, Drave i Save. Isto tako pokuao je on ishoditi
od osmanskih vlasti slobodu vjerskog djelovanja poput fratara, ali u tome nije
uspio."5
Da se pitanje biskupijskih podruja napokon rijei, pozvala je Kongregacija
Masarechija u Rim, kamo je bio stigao i opunomoenik biskupa Ivkovia fra Ivan. Pod
predsjedanjem kardinala Antonija Barberinija, Kongregacija je 11. svibnja 1633.
donijela odluku da granica izmeu apostolskog vikara Bosanske biskupije Tome
Ivkovia i upravitelja Smederevske biskupije Petra Masarechija ima biti rijeka
Drava i trgovite Osijek. Na temelju te odluke istona Slavonija i cijeli Srijem
bili su izuzeti ispod uprave skradinskog biskupa i ostali su u sastavu uprave
Smederevske biskupije. Takva podjela vrijedila je i za njihove nasljednike dokle
Turci budu vladali tim prostorom. Istom odlukom bila je opozvana i ponitena odluka
Kongregacije donesena 20. studenoga 1626. godine."6
Spomenuto razgranienje bilo je manjkavo, zbog ega su trvenja izmeu fratara i
svjetovnog sveenstva nastavljena. Po nagovoru fratara, katolici iz Iloka, Ljube,
Sota, Berkasova, Bai-naca, Gibarca, Ilae i drugih sela, pisali su 30. lipnja
1634. Sv. Stolici da im odobri franjevce iz samostana u Olovu kao duobrinike.
Svoju predstavku obrazlagali su time da ih svjetovni sveenici slabo obilaze, zbog
ega ljudi u Velikim Remetama, uljamu, Dobrincima, Kraljevcima, Golubincima, Rumi,
Vognju, Manelosu i velikim dijelom u Mitrovici, prelaze na pravoslavlje."7 Slinu
predstavku uputili su 20. kolovoza iste godine i katolici iz Vukovara, Jankovaca i
Laza, traei od Sv. Stolice da im za duobrinike odobri franjevce, koji ve u
proljee 1635. dre u svojim rukama upe Laz i Jankovce."8
Takav razvoj dogaaja pokuavao je Masarechi sprijeiti, ali gaje 27. studenoga
1637. u Skopju snala smrt. Na skupu svjetovnih sveenika i fratara odranom 15.
travnja 1635. u Nijemcima, bio je kao Masarechijev nasljednik za vikara Smederevske
biskupije izabran Petar Sabbatini. Obraajui se Sv. Stolici, okupljeni fratri i
popovi opisali su tom prigodom kakvim je sve progonima i nasiljima izloen
katoliki ivalj i njihovo sveenstvo, otkako je istanbulski patrijarh Kirilo uspio
nagovoriti budimskog pau da na svome podruju uniti katoliki vjerski ivot, a
katolike podvrgne Pravoslavnoj crkvi. U sklopu progona i nasilja, franjevaki
gvardijan u Naicama i dva redovnika baeni su u okove, a pop Simun Matkovi i jo
dva sveenika zvjerski su zlostavljani i na razne naine mueni."9 Piui i sam 14.
svibnja 1635. iz Sarajeva Sv. Stolici, pop Simun kae da je vie puta namjeravao
pisati, ali zbog silnih progona, muka i straha od patrijarha Kirila, nije to mogao
uiniti. Potraju li progoni jo koju godinu, nee se u Bosni, Slavoniji i Ugarskoj
katolik moi odrati. Njega i jo dvojicu sveenika uhvatili su Turci, okovali ih
oko vrata i ruku i oko dva mjeseca ostavili na ledu i snijegu da su im otpali nokti
s prstiju na nogama. Kako bi im utjerali strah u kosti, drali su ih gdi nabijaju
na kolje ljude, druge pod palicama more, a tree sieku... Vie smo bili mrtvi nego
li ivi i dadosmo ono to itu: dvije tisue i petnaest kudi. I sada u Sarajevu od
Turaka uzimamo na kamatu i zalaemo brau i roake; a popovi i fratri iz Srijema
pobjegoe. Nas trojicu popova navlae Turci kao vuci ovce.12(1
Slinih progona i nasilnog utjerivanja poreza istanbulskom patrijarhu i pojedinim
pravoslavnim episkopima, bilo je i prije, od kojih su neki zavrili krvavim
obraunima. Katoliki ivalj nije se elio odrei svoje vjere, bez obzira na
progone osmanskih vlasti potaknutih nasrtljivou pravoslavnih episkopa.12
Poput svoga prethodnika, nastavio je Petar Sabbatini borbu protiv bosanskih fratara
koji se nisu pridravali odluke Kongregacije o razgranienju, ve su zaposjeli jo
nekoliko upa u Srijemu. tovie, fratri su 15. kolovoza 1643. iz Olova podnijeli
Kongregaciji tubu protiv Sabbatinija da ih je prognao iz Vukovara i Laza, i radi
na tome da ih protjera iz ostalih upa.122
115 Idem, o.c, p. 82.
116 Idem, o.c, p. 82, 83.
117 Fermendin, Acta Bosnae, p. 417, 418.
118 M?m, o.c, p. 419.
119 Idem, o.c, p. 423.
120 Idem, o.c, p. 422,423.
121 Vanino, Miroslav, Kaievo izvjee o don Simunu Matkoviu, Vrela i prinosi I,
Sarajevo 1932, p. 85-87.
122 Fermendin, Acta Bosnae, p. 445.
222
Kako je ta borba zauzimala sve vie maha, sastalo se 7. oujka 1650. svjetovno
sveenstvo u kui vikara Sabbatinija u Nijemcima i zakljuilo da vikar osobno poe
u Rim i podnese izvjetaj Kongregaciji o sporovima s fratrima.123 Premda je potkraj
iste godine Kongregacija zakljuila da beogradskom biskupu Matiji Benliu pripada
upa Dragotin kod akova,124 sukobi s fratrima nisu prestajali. Isto tako nisu
prestajali i progoni katolika, pa je stanovnitvo naputalo svoje kue i bjealo u
druge krajeve. Takvo stanje nije odgovaralo ni spahijama ni sredinjoj vlasti, zbog
ega je sultan Mehmed IV. uzeo 1657. katolike u Nijemcima i Mitrovici u zatitu i
naredio naibu u Nijemcima da revno pazi kako bi katolici po ustaljenim obiajima
mogli slobodno obavljati svoje vjerske obrede, i da ih se zato ne progoni i
globi.125 U ivotnoj stvarnosti taje zatita bila od male koristi, iako je na tom
prostoru, ovisno o razvoju politikih prilika, donekle pridonosila stvaranju
povoljnijeg ozraja.
Bosanski fratri nisu odustajali od nakane da proire svoj utjecaj, pa su 1658.
traili od Kongergacije da se franjevake upe u Lazu, Nijemcima i Bapskoj obnove i
silom pripoje franjevakom samostanu u Olovu.16 Kao svojevrstan odgovor na taj
zahtjev, sastali su se 1. kolovoza 1658. upnici i svjetovni sveenici u Poegi,
odakle su zamolili zagrebakog biskupa Petra Petretia za podrku apostolskom
vikaru Matiji Benliu protiv nasrtaja bosanskog biskupa Marijana Maravia.127
Njihovoj molbi pridruili su se 14. kolovoza i redovnici franjevakih samostana u
Velikoj i Naicama, traei od biskupa Petretia da ne dopusti bosanskom biskupu
zaposjedanje prostora izmeu Drave i Save, na koji nema nikakva prava.128
Potaknut tim molbama, poslao je biskup Petreti 1660. svoga generalnog vikara Petra
Nikolia u Slavoniju na obilazak upa, za koje se dralo da pripadaju Zagrebakoj
biskupiji. Opisujui vieno i to je na putovanju mogao saznati, Nikoli zapoinje
svoj izvjetaj od 28. svibnja 1660. konstatacijom da su izmeu Save i Drave dva
franjevaka samostana, jedan, sv. Augustina u Velikoj kod Poege i drugi, sv. Ante
Padovanskog u Naicama. Fratri iz tih samostana duobrinici su izmeu spomenutih
rijeka, koji poslije tree godine mijenjaju upu. Nedaleko od Velike, u selu
Poljanska ruevna je crkva i samostan, vjerojatno franjevakog reda. Stara i
obnovljena crkva sv. Nikole je u Pleternici, dok su mnoge u okolici razorene i
unitene.
U selu Kaptolu, nekad Kaptolu sv. Petra Zagrebake biskupije, unutar turske tvrave
je velika zidana crkva sv. Petra s visokim tornjem. Izvan tvrave u selu je drvena
crkva, dosta lijepa i dobro opremljena. Toj upi pripada i stara zidana crkva
posveena sv. Katarini.
U selu Straemanu nalazila se zidana i poruena crkva sv. Mihajla, gdje se svaki
mjesec na njezinim ruevinama itala sv. misa, posebno i sveano na dan sveca
zatitnika. Tu su takoer bile i ruevine neke kapele, iji oltar je ostao ouvan,
ali bez krova.
Dvije razorene crkve posveene sv. Marku i sv. Pavlu bile su takoer u Velikoj, kao
i stara zidana i ruevna crkva sv. Kuzme i Damjana u Vetovu.
U Kutjevu su ostaci velike opatije i samostana, Nikoliu nepoznata reda, iznad koje
su veliki fratri podigli drvenu crkvicu i uredili prikladno boravite.
Prema ostacima zidova i vanjskog izgleda, Poega je morala biti dosta velik grad,
gdje se nalazi jaka tvrava. Prastari franjevaki samostan razoren je do temelja,
osim crkve koju su Turci pretvorili u damiju. I druga crkva ispod tvrave, ije
ime nije poznato, bila je takoer pretvorena u damiju. Od upne, velike i vrlo
lijepe crkve kod gradskih vrata nije ostalo nita. U Poegi je inae dosta lijepa i
prostrana drvena crkva sv. Duha s tri oltara, koju je izuzetnim marom i zalaganjem
iz temelja podigao fra Toma Poeanin.
Na prostoru cijele upe Cernik nalazila se samo jedna zidana crkva, sv. Nikole,
dobro ureena i opremljena za bogosluje. Sve ostale crkve su razorene, od kojih se
na ruevinama crkve sv. Ivana i Martina povremeno svetkuje, dok je u Cerniku mala
kapela i noite za dva fratra.
123 Idem, o.c, p. 468.
124 Idem, o.c, p. 469.
125 Idem, ce, p. 481.
126 Idem, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentine, Starine JAZU 22, p.
42.
127 Fermendzin, Acta Bosnae, p. 482.
128 Idem, o.c, p. 483, 484.
223
Stara zidana crkva u Brodu, posveena sv. Marku, pretvorena je u damiju, a izvan
mjesta nalazi se dobro ouvana zidana crkva sv. Ante, ureena i opremljena svim
potreptinama.
upa Gradpotok, danas Zagrade, imala je dosta vjernika koji su se zbog ratne
opasnosti i drugih nevolja razbjeali na sve strane, kao to su to uinili vjernici
i ostalih upa. U toj su upi bile etiri zidane i dobro opremljene crkve i to:
Blaene Dj. Marije u Dubovcu, sv. Luke u Orioviu, sv. Jurja u Vrbovi i sv.
Mihajla u Gradpotoku.
I u upi Luani nalazila se samo jedna crkva, posveena Velikoj Gospi, dok su u
upi Drenovac bile tri crkve, obnovljena sv. Martina, sv. Demetrija i sv. Jurja,
kojoj je nedavno izgorio krov.
U upi sv. Benedikta, danas Podcrkavlje, bile su tri dobro opremljene crkve, jedna
posveena sv. Benediktu, druga sv. Stjepanu i trea sv. Andriji, a etvrta
posveena sv. Petru nije imala itav krov.
Osim upne crkve sv. Mihajla u Vrhovini, na podruju upe nalazila se i zidana
crkva sv. Jurja. Susjedna upa u Garinu imala je dvije dobro ureene zidane crkve,
jednu posveenu sv. Nikoli i drugu sv. Petru apostolu.
Podalje od glavnih putova bila je upa Vrindol, u kojoj su bile dvije crkve; jedna
drvena, sv. Martina i druga zidana, posveena Gospi Snjenoj.
upu Dragotin dala je Kongregacija na uivanje biskupu Matiji Benliu, u kojoj su
bile drvene crkve sv. Marka i Blaa te zidana sv. Ivana. Blizu samostana u Naicama
stajala je stara crkva sv. Trojstva, vjerojatno nekad upna crkva. Obnovljena,
dosta velika i lijepa crkva Sviju Svetih nalazila se u selu Motiini. U selu Zoljan
bio je neki samostan i stara crkva sv. Martina, a pokraj njih i crkva sv. Katarine.
Takoer u njihovoj blizini stajale su ruevine crkve zvane Petkovica. 0 kojem je
samostanu rije i gdje se on tono nalazio, Nikoli ne kae nita odreeno.
U selu i upi Poljana drvene su crkve sv. Fabijana i Sebastija i sv. Nikole u
Podgorau, te zidana crkva sv. Ivana Krstitelja. Idui iz Naica prema zapadu u
selu Martinu je stara, dobro ouvana zidana crkvica sv. Martina.
U Dugom Selu Lukakom bila je zidana crkva sv. Luke, a u upi Suha Mlaka Uznesenja
Gospina i drvena crkva sv. Katarine. Selo Buanci (nestalo) imalo je drvenu crkvu
sv. Jelene, dok je druga zidana, sv. Lovre, bila poruena.
Na podruju upe Selci kod akova nalazile su se dvije crkve: zidana sv. Franje i
drvena sv. Katarine. I u upi Gorjani bile su dvije crkve, jedna posveena sv.
Petru i druga sv. Martinu.
Dobro ouvane zidane crkve stajale su u selu Koki i upi Broanci, gdje su bile
crkve sv. Kria, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jurja.
Putujui prema istoku uz rijeku Dravu, zapazio je Nikoli velik broj ruevina
crkava i drugih graevina. U dobrom stanju bile su zidane crkve sv. Petra u
aavici i sv. Andrije u Viljevu. Ruevine nekog samostana i oteena crkva sv.
Jurja nalazili su se u selu Sv. Juraj (ura), gdje je stanovnitvo prihvatilo
kalvinsku vjeroispovijed. Sline tome bile su i ruevine dvaju samostana u Voinu,
od kojih je jedan vjerojatno bio franjevaki, a drugi reda sv. Klare.
upa Kuzminci, nazvana po crkvi sv. Kuzme i Damjana u Ladimirevcima, imala je na
svome podruju jo i crkve BI. Dj. Marije i sv. Kria. Samo selo Kuzminci nalazilo
se neto junije od Ladimirevaca i netragom je nestalo.
Posljednja upa blizu Osijeka bila je Karaevo, gdje se nalazila crkva sv. Nikole.
Toj su upi pripadali Osijek i sela Petrijevci i Samatovci.
Nedaleko od Save, u selu Mikanovcima, stajala je zidana i velika crkva sv. Bartola.
Tu su bila i tri mjesta s vidljivim ostacima crkava.
Kao najudaljenija upa, za koju je Nikoli smatrao da je moda pripadala
Zagrebakoj biskupiji, bila je upa Ivankovo. U samom Ivankovu bili su ostaci nekog
samostana, a u njegovoj okolici stajale su zidane, opustoene i bez krova, crkve
sv. Ivana i sv. Ilije. Toj je upi bila pripojena nekad samostalna upa Cerna.l2,)
Obiljem podataka Nikoliev izvjetaj je
129 Idem, o.c, p. 492-497; Smiiklas, Dvijestagodinjica.., II, p. 7-13.
224
najpotpuniji i nezaobilazan izvor koji dosta vjerno odslikava vjerski ivot
katolika u Slavoniji posljednjih desetljea osmanske vladavine. Istina, sva mjesta
koja on u izvjetaju spominje nije osobno obiao, ve je zabiljeio neke podatke
to ih je saznao od pojedinih upnika.
Broj crkava u kojima je u to doba obavljano bogosluje bio je ipak neto vei nego
to Nikoli kazuje. Tako jo moemo dodati crkve: sv. Ante u Podvinju, sv. Jurja i
sv. Margarete u Odvorcima, sv. Ivana Krstitelja u Vrhovcima Gradskim kod Poege,
sv. Luke u Orljavici (danas Pavlovci), sv. Juraja u Vrblju, sv. Magdalena u Siu,
sv. Nikole u Adamovcima, Svih Svetih u Sesvetama Poekim, sv. Katarine u Podgorju
i Orahovici, sv. Lovre u Joavi, sv. Jurja u Slobodnoj Vlasti, sv. Nikole u
Dubravniku, sv. Tiburcija u Tiborjancima, sv. Grgura u Sgregorijancima (nestalo) i
sv. Mihajla u Donjem Miholjcu.
Osim ve spomenutih, ruevine crkava i njihovi ostaci bili su tada u Berku, Borovu,
Korogu, Dalju, Paetinu, Bradinu, Erdutu, Antinu, Koprivni, Dopsinu, Ivanovcu,
Laslovu, epinu, Klakaru, Bebrini, Grabarju, Donjim Andrijevcima, Oriovcu, Buju
Brodskom, Koprivnici, Prvi, Starom Petrovom Selu, Kuzmici, Buku, Bilau, Ruevu,
Djedinoj Rijeci, Pavlovcima blizu Komorice, Svilni, Saijama, Mrtovlasima, Zveevu,
Tornju Poekom, Golobrdcima, titnjaku, Podsreu, Slobotini, Mitrovici
(Trenkovo), Kokoaku, Pakracu, Batinjanima, Dragoviu, Donjoj umetlici,
unjevcima, Sirau, Badljevini, Podborju, Bijeloj, Bijeloj Stijeni, Goleima,
Dragaliu, Donjem Rajiu, Novskoj, Sreanima, Borovcu, Rodaniku, Voarici,
Laevcu, Bujavici, Subockoj i Kraljevoj Velikoj.
Isto tako u Naicama, Mrincima (nestalo), akancima (nestalo), Novoj Skeli
(nestala),
Janevcima (nestalo), Poreu kod Valpova, Novom Selu, Turnaici, Buetini, Baevcu,
Nova-
kima, Kapincima, Slatini, Slatinskom Drenovcu, Bukovici, Cabuni, Bakiima, Gornjem
Miholjcu, Pelicu, Voinu, Kuzmi, Humu, Podgorju, Drenju i Levanjskoj Varoi.
Ostaci samostana bili su u Nutru, Naicama, Zoljanu, Podgorau, Voinu,
Virovitici,
Kutjevu, Rudini kod eavca, Poljanskoj, Podborju, Bijeloj, Dobroj Kui, Ivankovu i
Sv. Jurju
(ura).
Neke crkve razorili su Turci do temelja, a kamen i ostali graevni materijal
iskoristili za gradnju damija. Takvu sudbinu imala je crkva sv. Kuzme i Damjana u
Drenju, odakle je bio kamen odvezen u akovo. Poslije ruenja crkve sv. Martina u
unjevcima prevezli su Turci kamen u Brod, a na isti nain iz Ivanovaca u Valpovo
i Antina u Vukovar.13'
Niz ovih imena mjesta, nisu ujedno i sva mjesta u kojima su bile razorene crkve,
nego samo ona za koja se sigurno zna gdje su crkve postojale. Njihov broj svakako
je vei, pogotovo kada je rije o prostoru izmeu rijeka Une i Kupe i cijelom jugu
Hrvatske u sastavu Osmanskoga Carstva, za koji nema pouzdanih obavijesti. Ali
unato tome, navedeni podaci dovoljno sami za sebe govore i svjedoe o vjerskim
prilikama stanovnitva u osvojenim dijelovima Hrvatske, uoi sudbonosnih dogaaja
koji e potresti ondanji svijet i oznaiti kraj osmanske prevlasti u jugoistonom
dijelu Europe.
130 Mauran, Popis naselja, p. 89-554; Idem, Popis srednje i zapadne Slavonije, p.
20-23, 32, 37, 47, 48, 51, 61, 62, 64-66, 69,72, 74, 76, 79,81,84-86.
225
MANJE BITKE I OKRAJI NA GRANICI POSLIJE 1606. GODINE
Sklapanje mira 1606. na dvadeset godina, nije znailo i kraj opasnosti za opstanak
ostataka Hrvatske. Valjalo je i dalje biti na oprezu od iznenadnih provala i
pljakakih upada osmanske vojske. Usporedo s tim, zaprijetila je Hrvatskoj iznutra
nova opasnost, koja postaje nita manje razorna i vremenski duga poput ratova s
Osmanskim Carstvom. Udaljavajui se od onoga zbog ega je osnovana, Vojna granica
se postupno pretvara u mono orue Bekog dvora u krenju prava i suavanju
samostalnosti Hrvatske, te stvaranju svojevrsne vojnike drave na njezinu
prostoru, izuzete ispod banske vlasti i Hrvatskog sabora. Vojni zapovjednici iz
austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske potiskivali su Hrvate s vojnih
poloaja i preuzimali vodeu ulogu u svim pitanjima ivota na krajikom prostoru.
Radi lakeg ostvarivanja te zamisli, oni naseljavaju Vlahe koji iskljuivo priznaju
vlast Vojne granice i zaklinju se na vjernost caru. Hrvatska vlastela, na ije su
posjede Vlasi naseljavani, estoko se opirala tome i branila svoja prava u
Hrvatskom saboru i zajednikim saborima u Pounu. Carska i kraljevska vlast malo je
uvaavala takve istupe, ve je koristila svaku povoljniju priliku kako bi
ograniila bansku vlast i potkopala dravno-pravnu posebnost i samostalnost
Hrvatske.
U izravni sukob s krupnim velikaima, poput Zrinskih i Frankapana, nije se Beki
dvor ipak uputao, premda je nadvojvoda Ferdinand elio, kao budui
prijestolonasljednik, dokopati se Bakra i Vinodola i prikljuiti ih Vojnoj granici
kako bi odvojio Hrvatsku od Jadranskog mora. Do ostvarenja te zamisli trebalo je
samo strpljivosti, pri emu je izbor povijesnog trenutka bio od presudne vanosti s
unaprijed predvidivim ishodom.
Za opstojnost Hrvatske takav razvoj dogaaja bio je poguban, a njegove su
posljedice bile dalekosene i odreivale su povijesnu sudbinu hrvatskog naroda u
buduim zbivanjima. Slojevitost problema i priznavanje posebnih prava doseljenim
Vlasima, bilo je ujedno i kljuno razdoblje u razuivanju Hrvatske i potiranju
politike samosvijesti, svodei je na regionalna obiljeja.
Ovisno o povremenim napetostima na granici s Osmanskim Carstvom i Republikom
Venecijom, izbijanjem rata s uskocima, kao i zaotravanjem politikih i vjerskih
prilika u ekoj i njemakim pokrajinama, Beki dvor bio je pripravan na poputanje
i ublaavanje ponaanja prema Hrvatskoj, njezinim staleima i banskoj vlasti. Ratno
iskustvo Hrvata i njihovih vojskovoa u borbi s osmanskom vojskom bilo je dobro
dolo i valjalo gaje vojno i politiki iskoristiti u jaanju carske vlasti.
Iskazivanjem naklonosti u dodjeli raznih asti i visokih zvanja pojedinim
velikaima, stvarao se privid o blagonaklonosti carskog dvora i potivanju ustavnih
prava Hrvatske. Takvi postupci i otezanja u donoenju vanih odluka zavaravali su
javnost, koja, unato svemu, vjeruje svojim kraljevima i pripravna je rtvovati se
za njih, iako se nisu drali obeanja izreenih prilikom potvrde njihova izbora na
kraljevski poloaj.
Nalazei se stijenjena u procjepu izmeu monih sila, politika javnost Hrvatske
jedva daje u to vrijeme mogla uiniti ita vie do uporne borbe za ouvanje
samostalnosti Hrvatskog sabora i dostojanstva banske asti i vlasti u iskazivanju
politike opstojnosti Hrvatske, bez obzira na prostornu veliinu i brojnost
stanovnitva.
Mir na granici s Bosanskim i Kanikim paalukom trajao je vrlo kratko, a rat u
malom nastavljen je s obje strane granice. Uskoci upadaju u Liku i Krbavu, otimaju
hranu i stoku i hvataju ljude, za ije osloboenje trae otkupninu. Ve 1611.
inilo se da bi opet moglo doi
226