Ive Mauran HRVATI I OSMANSKO CARSTVO

Copyright 1998, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridrana

Nakladnik
Golden marketing enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika Franjo Maleti, dipl. prav.
Recenzenti
Prof. dr. sc. Ivan Kampu Prof. dr. sc. Dragutin Pavlievi
Biblioteka Povijesna istraivanja
Ive Mauran
HRVATI I
OSMANSKO CARSTVO
Golden marketing Zagreb, Hrvatska 1998.
f -^~\ "(-Vs
Sadraj
Predgovor........................................... 9
Uvod.............................................13
Dinastiki rat u Hrvatskoj i prve turske provale..................... . 17
Poetak drobljenja Hrvatske i nove turske provale.....................25
Pad Bosne 1463. i neposredno ugroavanje Hrvatske...................34
irenje osmanske vlasti i razorni turski napadi u Hrvatskoj................40
Turska osvajanja u Hrvatskoj do 1532. godine.......................57
Gubitak Slavonije i Klisa 1537. godine...........................80
Turska osvajanja od 1541. do 1545. godine ........................92
Pad Virovitice i azme 1552. i prodor preko Une 1556. godine.............114
Turska osvajanja izmeu rijeka Une, Korane i Kupe...................127
Trea opsada Siska 1593. i kraj osmanske najezde....................152
Dugi rat i mir na utoku Zsitve u Dunav 1606. godine..................165
Razaranje naselja, odvoenje i raseljavanje stanovnitva ................180
Serhat - vojna krajina...................................185
Dijelovi Hrvatske u sastavu Osmanskog Carstva.....................193
Manje bitke i okraji na granici poslije 1606. godine...................226
Zimska vojna bana Nikole Zrinskog do Osijeka 1664. godine..............235
Rat za osloboenje od osmanske vladavine........................ 243
Razgranienje s Osmanskim Carstvom 1699. godine ..................276
Komorska uprava i proirenje Vojne granice.......................280
Ratovi s Osmanskim Carstvom 1716. i 1737........................ 296
Razgranienje s Osmanskim Carstvom 1741....................... 300
Posljednji rat s Osmanskim Carstvom i razgranienje 1795................ 304
Zakljuak..........................................307
Summary..........................................312
Zusammenfassung.....................................319
Osnovni izvori i literatura................................. 327
Kazalo osobnih imena................................... 335
Kazalo mjesta i zemljopisnih pojmova . .'..........................347
Biljeka o autoru...................................... 365
5
Mojoj Mariji
PREDGOVOR
Ve potkraj 14. stoljea bili su Hrvati suoeni s golemom opasnou i ne slutei
tada da e ona za njih imati tragine posljedice. Naglo irenje Osmanskog (Turskog)
Carstva na Balkanskom poluotoku, ne samo daje ugroavalo njihov opstanak, nego je
vodilo potpunom unitenju i brisanju Hrvata s etnike i politike karte ondanje
Europe. Nasuprot osmanskoj dravi koja je poput plimnog vala sve pred sobom
satirala, Hrvati su kao mali narod imali neusporedivo manje ljudske i materijalne
mogunosti da zaustave tursku vojsku i obrane svoj etniki prostor od Drave, Dunava
i Jadranskog mora. I vei narodi ubrzo su podlegli Osmanskom Carstvu i prepustili
se zloj sudbini. Za razliku od njih, Hrvati su, unato svemu, odabrali jedino
mogui put u obrani svoga bia, na kojem su ivot i smrt postajali jednoznani.
Stoljetne povijesne mijene i opasnosti kroz koje su prije toga prolazili, bile su
daleko manje i nikada nisu dovodile u pitanje njihovu opstojnost i dosegnutu
srednjoeuropsku razinu kulturnog i gospodarskog razvoja. Istina, tatarska je bujica
protutnjila Hrvatskom kao vihor ostavljajui za sobom zgarita i pusto, ali je i
sama na povratku bila gotovo umrtvljena i nikada se vie nije vratila.
U sudaru s Osmanskim Carstvom i stostruko nadmonijim neprijateljem, koji se nije
razlikovao samo nainom ratovanja, nego i cjelokupnom dravnom, drutvenom i
vjerskom organizacijom i svjetonazorom, Hrvatima svojstveno njihovu povijesnom
biu, jedino nije manjkalo hrabrosti i odlunosti da se estoko suprotstave
osmanskom divu i da se po cijenu ivota bore za svaku stopu svoje zemlje.
Od tog vremena, kao nitko i nigdje na europskom prostoru, Hrvati tri stoljea
ratuju s Turcima i generacijama ginu na bojitima. U ratnim okrajima preputeni su
uglavnom sami sebi i nadljudskim naporima i stradanjima suzbijaju turske napade.
Sve uestalije turske provale, pustoenja i razaranja crkava i samostana, sela i
naselja, odvoenje i unitavanja stanovnitva, slabili su njihovu otpornu snagu i
prisiljavali ih na povlaenje prema zapadnom dijelu Hrvatske. Nezatieno i
zastraeno stanovnitvo naputalo je pred Turcima svoje kue i kuita i zauvijek
odlazilo sjeverno od Save i Drave u Maarsku, eku i Austriju, ili preko
Jadranskog mora na Apeninski poluotok.
Za to vrijeme Turci su sustavno otkidali komad po komad hrvatskog prostora i
pomicali granicu Osmanskog Carstva sve dalje i dalje prema zapadu. Uzalud je 1522.
godine sjedobradi starac, knez Bernardin Frankapan, danima jahao do Nurnberga
traei pomo od njemakih knezova i stalea. Obraajui se nazonima na Saboru,
izrekao je 19. studenog znakovit govor na latinskom, u kojem je izmeu ostalog
rekao:
Ja dooh pred vas, svijetli knezovi i slavna gospodo, da vam ivom rijei kaem
kolika pogibelj prijeti od Turina, najprije Hrvatskoj, a preko nje i vaim
zemljama u susjedstvu Hrvatske, i da vas osobito na to sjetim da je Hrvatska tit i
vrata kranstva. Zato vas molim da u ime sve Hrvatske, dapae u ime svega
kranstva, ve jednom date pomo toj zemlji koja, emu nema drugdje primjera, sama
odbija turske navale sve od onog dana kada je Constantinopolis pao. Pomislite
koliki bi jadi nastali u kranskom svijetu da Hrvatska po nesrei padne. Naa je
potreba tako prijeka da se oklijevati ne smije. Da se Turin po nesrei Hrvatske
doepa, teko bi ga odanle istisnule vojske svega kranstva; takva je Hrvatska po
svojoj prirodi i takvi su joj gradovi. Mi neemo prosjaiti, onako kao to sam
vidio u Rimu da ine mnogi ugledni ljudi iz drugih zemalja. Neka se ganu vaa srca
naim suzama; sva Hrvatska pada pred vas i moli pomo u Kristovo ime. Vrei svoje
poslanstvo ja sa suzom u oku i prignutim koljenom vapim za pomo.
9
Ako nas ostavite bez pomoi, dogodit e se jedno od ovoga dvoga: ili e Hrvati
prihvatiti ponude Turske i tako se podloiti, ili e ostaviti svoju postojbinu te
se radije potucati svijetom od nemila do nedraga, nego da dou u tursko ropstvo.
Vapaji nesretnog kneza Bernardina nisu ganuli srca ni knezova ni stalea. ekajui
njihov odgovor, drugi dan obratio se ponovno Saboru i rekao: Kada je tome tako,
onda vas molim da mi date bilo kakav odgovor, pa da se vratim u svoju nesretnu
domovinu i donesem joj kobne glase, te da u svojim gradovima kao pravi Kristov
vojnik zavrim svoj ivot.
Duboko razoaran i oaloen, na povratku u svoju osakaenu domovinu, bio je knez
Bernardin svjestan da od Europe pomoi nema i da Hrvatima preostaje jedino da se
pouzdaju u vlastite snage i bore na ivot i smrt.
Uz granicu s Osmanskim Carstvom ubrzo je bio izdvojen dosta irok prostor i
pretvoren u Vojnu granicu ili krajinu, na kojem su svi sposobni za oruje postali
doivotni vojnici. Pod sve jaim pritiskom i naletima osmanske vojske, iscrpljena i
osiromaena Hrvatska je potkraj 16. stoljea svedena na ostatke ostataka {reliquiae
reliquiarum). Izgubila je dvije treine svoga prostora i vie od polovice
stanovnitva. Glad i neimatina njezina su ivotna stvarnost, a ratovanje protiv
Osmanskog Carstva postaje zanimanje veine stanovnika.
Ratujui s Turcima Hrvati su brzo uili, prihvaali njihov nain borbe i estoko
uzvraali udarce. Poput turskih akindija, njihovo lako i vrlo pokretljivo
konjanitvo upadalo je na prostor pod osmanskom vlau i pustoilo polja i turska
naselja, ili izvodilo kransko stanovnitvo na hrvatsku stranu. U primorskim
krajevima istaknutu ulogu imali su senjski uskoci, koji se protiv Turaka bore i na
kopnu i na moru.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti naseljavale skupine Srba i
Vlaha, ukljuivale ih u pomone vojne redove da ratuju protiv Hrvata, zbog ega su
bili osloboeni nekih davanja i poreza. Njihova naselja blizu granice, posebno u
okolici Pakraca, postaju sjedita razbojnikih druina koje odvode ljude, otimaju
stoku i napadaju iz zasjeda, prema kojima se osmanske vlasti blagonaklono odnose.
Ovisno o rasporedu snaga i sigurnosti radi, skupine doseljenika prelaze i na
hrvatsku stranu i nastavljaju boriti se protiv Turaka.
Pobjedom nad osmanskom vojskom 1593. kod Siska bila je, napokon, zaustavljena
turska najezda i Hrvatska je mogla makar malo predahnuti. Ponesena pobjedom,
krajika i banska vojska ubrzo prelazi u protunapad, provaljuje u okolicu Pakraca,
Poege i Slatine. Hajduci oteuju glasoviti Sulejmanov most kod Osijeka, a krae
vrijeme bio je Turcima preotet i Klis. Sklapanjem mira izmeu carske Austrije i
Osmanskog Carstva na utoku rijeke Zsitve u Dunav 1606. godine, borbe na granici u
Hrvatskoj nisu prestajale. Krajiki zapovjednici i turski pogranini sandakbegovi
samostalno vode mali rat, uzajamno provaljuju preko granice, pustoe i pljakaju.
Sredinje vlasti s obje strane meusobno se optuuju za krenje mira, ali mirovni
sporazum produuju. Zauzeti unutranjim nemirima, smjenama na prijestolju, ratom
protiv Poljske a potom i Venecije, Turci zapravo i ne ratuju u Hrvatskoj i
Ugarskoj. Koristei se stanjem ni rata ni mira, u nizu veih i manjih bitaka s
Turcima blizu granice, Hrvati izlaze kao pobjednici, to im vraa samopouzdanje i
raspiruje nadu da e u dogledno vrijeme uspjeti protjerati Turke iz osvojenih
krajeva Hrvatske.
Postavljanjem Fazil Ahmed-pae Kopriiluja za velikog vezira, odnosi s carskom
Austrijom zapali su u duboku krizu, pa je 1662. godine bilo zakljueno da se poe u
rat protiv Ugarske. Kao uvjet produenju mira, Turci su traili vraanje
Szekelyhida, ruenje novosagraene tvrave Novi Zrin hrvatskoga bana Nikole
Zrinskog nasuprot Nagykanizse, povlaenje carske vojske iz Erdelja i godinji danak
u iznosu trideset tisua zlatnika. Beki dvor pristao je na postavljene uvjete, ali
o plaanju danka nije elio ni uti. Idue godine na elu jake osmanske vojske
stigao je veliki vezir u Osijek, odakle je sporo napredovao prema Budimu oekujui
pomo Tatara. Kad je pomo pristigla, usmjerio je vojsku na Ujvar (Neuhausel, Nove
Zamky), koji se potkraj rujna predao Turcima. Poslije osvajanja Ujvara opsjednu
Turci Nograd i Levice i prisile njihove posade na predaju. Za to vrijeme pokuao je
Cengizade Ali-paa osvojiti Novi Zrin, ali ga je Petar Zrinski saekao u zasjedi i
potukao.
Zadovoljan uspjesima na bojnom polju, poslao je Ahmed-paa vojsku u zimovnike i
preko Budima i Osijeka otputovao u Beograd, gdje je elio prezimiti. Njegovo ratno
neiskustvo i
10
strateke pogreke iskoristio je Nikola Zrinski, pa je usred zime 1664. munjevito
provalio do Osijeka, opustoio i zapalio osjeku palanku i spalio velik dio
Sulejmanova mosta. U nastavku rata Turci su osvojili i razorili Novi Zrin, a veliki
vezir Ahmed-paa utaborio se na prijevoju Szentgothard, tonije u Mogersdorfu, gdje
je 1. kolovoza 1664. doivio teak poraz. Umjesto da iskoristi pobjedu, Beki dvor
je pourio sa sklapanjem mira 10. kolovoza u Vasvaru, koji je bio vrlo povoljan za
Turke. Sklapanje mira izazvalo je nezadovoljstvo vodeih velikaa u Hrvatskoj i
Ugarskoj, posebno Nikole Zrinskog. Ovjenan ratnom slavom, Nikola je ubrzo stradao
navodno lovei vepra, pa je tako s politike pozornice nestao najopasniji velika i
nezadovoljnik.
Poslije Nikoline smrti preuzeo je bansku dunost njegov brat Petar, ali je u nju
slubeno bio uveden istom 1668. godine. Rodbinski povezan s Franom Krstom
Frankapanom i Franjom Rakoczijem, pridruuje se palatinu Franji Wesselenyju,
dvorskom sucu Franji Nadasdvju i drugim velikaima koji ele nastavak rata protiv
Turaka i jasno vide kamo smjera politika cara Leopolda I. koji bezobzirno kri
ustavna, odnosno, staleka prava Hrvatske i Ugarske. Pomo trae od Francuske i
Venecije, ali ona posve izostaje. Iznenadna Wesselenyjeva smrt na vodei poloaj
dovodi Petra, koji uzalud trai podrku poljskog kralja. Osamljen i naputen, Petar
odustaje od protuturske politike i uz pomo Osmanskog Carstva eli suprotstaviti se
caru Leopoldu. Dobro obavijeten o svemu, Beki dvor je Petra Zrinskog, Frana Krstu
Frankapana i druge velikae optuio za urotu i unaprijed ih osudio na smrt, iako su
prema 31. lanu Zlatne bule kralja Andrije II. imali zakonito pravo dii oruje
protiv kralja, ako kri zakone. Iskazujui surovom silom neprikosnovenost i snagu
carske vlasti, optuba za urotu bila je, zapravo, smiljen izgovor da se atre
samosvijest velikaa i zastrai plemstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj, o emu svjedoi
suenje bez nazonosti stalekih predstavnika Hrvatske i Ugarske. Smaknue Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankapana 1671., bolje reeno unitenje njihova roda i
otimaina svih dobara, duboko se dojmila i trajno urezala u pamenje hrvatske
javnosti. Uza sve nevolje koje su pratile Hrvate u ratovanju s Turcima, kobne
posljedice tog ina odredile su budui razvoj dogaaja koji e Hrvatsku odvesti do
ruba ponora. Uvoenju apsolutistike vladavine cara Leopolda I. i njegovih
nasljednika nije vie nita stajalo na putu. Druga opsada Bea 1683. i poraz
velikog vezira Kara Mustafa-pae, promijenili su odnos snaga, ali se Beki dvor
opet pourio s ponudom mira. Nakon poraza osmanske vojske 8. listopada i kod
Parkanya, na mir se nije vie ni pomiljalo niti su Turci odgovarali na ponudu
Bekog dvora. Stvaranjem saveza, ili takozvane Svete lige 1684. godine,
posredovanjem pape Inocencija XI., izmeu cara Leopolda I., poljskog kralja Jana
Sobieskog i Republike Venecije, odlueno je nastaviti rat protiv zajednikog
neprijatelja. Prema sporazumu, svaki lan Lige samostalno je planirao i vodio rat,
a sve to bi u ratu osvojio iskljuivo je pripadalo njemu. Probijanjem turskog
serhata (vojne krajine) u Slavoniji i osvajanjem Virovitice 1684. godine bio je
krajikoj vojsci otvoren put do Osijeka. Padom Budima, Pecsi (Peuha), Siklosa,
Szigeta, Kaposvara i unitenjem Sulejmanova mosta 1686., bili su Turci izbaeni iz
Ugarske. Pokuaj velikog vezira Sulejman-pae da vrati izgubljeno zavrio je tekim
porazom kod Nagy Harsanya 12. kolovoza 1687. i protjerivanjem Turaka iz Slavonije i
veeg dijela Srijema. Pred snanim napadima i naletima hrvatske vojske bili su
Turci 1689. takoer prisiljeni napustiti cijelu Liku i Krbavu. Poraz i povlaenje
carske vojske 1690. iz Srbije, iskoristili su Turci za protunapad preko Save
opsadom Osijeka i osvajanjem Broda, Gradike, Pakraca i Poege. Sjajna pobjeda nad
Turcima blizu Slankamena 1691. zavrila je potiskivanjem Turaka zauvijek iz
Slavonije. Odluna bitka, od koje su obje zaraene strane oekivale da e biti
prijelomna, vodila se 1697. kod Sente, u kojoj su Turci bili strahovito potueni.
Poraz kod Sente oznaio je kraj iscrpljujuem ratu i ubrzao sklapanje mira s
Osmanskim Carstvom 1699. prema naelu tko to posjeduje neka mu i ostane
(utipossidetis).
Poslije duga tri stoljea beskrajnih patnji i nadljudske borbe za opstanak, bilo je
ratovanje Hrvata s Osmanskim Carstvom napokon zavreno. Velik dio Hrvatske bio je
osloboen ispod osmanske vlasti, ali su Biha i krajevi istono od Une, ili
takozvana Turska Hrvatska, ostali i dalje u sastavu Osmanskog Carstva.
Jo prije zavretka rata, ponesen uspjesima svoga oruja, pourio je car Leopold I.
sazvati Sabor u Pounu (Bratislavi). Na traenje stalekog sabora Hrvatske, dao je
car 18. listopada
11
1687. pismeno obeanje da e svi krajevi koji su nekad bili u sastavu Hrvatske biti
vraeni Hrvatskoj i stavljeni pod upravu bana. Davanjem tog obeanja koje ga niim
nije obvezivalo, imao je car sasvim drugo na umu, iz ega se jasno vidi na emu se
temeljila optuba za urotu Zrinskog i ostalih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj. Na
Saboru su poslanici trebali rijeiti dva krupna pitanja. Kao prvo, ozakoniti
nasljedstvo mukoj lozi Habsburgovaca i priznati za kralja Lepoldova sina Josipa
I., i drugo, ukinuti 31. lan Zlatne bule kralja Andrije II. iz 1222. godine, prema
kojemu je svakom plemiu bilo slobodno dii oruje protiv kralja kri li zakone
Kraljevstva. Dajui glas za te prijedloge hrvatski poslanici su uinili kobnu
pogreku, koja je odgodila prikljuenje osloboenih krajeva ispod osmanske vlasti
Hrvatskoj gotovo za dva stoljea.
0 tom, zaista, dugom i vie nego dramatinom razdoblju hrvatske povijesti, ije su
posljedice ostavile neizbrisive tragove, pisano je malo, a hrvatski povjesniari
nisu se dovoljno ni trudili uiniti vie. Pogotovo ako se ima na umu da je
zanimanje povjesniara bilo usmjereno na istraivanje starije i novije povijesti
Hrvatske, pa je u poimanju hrvatske povijesti u cjelini i zakonima uzronosti
uvijek nedostajala upravo ta prevana dionica, premda su neposredne i posredne
posljedice spomenutog razdoblja stoljeima lebdjele nad Hrvatskom, a na odreen
nain one je potresaju jo i danas. Nedostatak povijesnih izvora i nepoznavanje
orijentalnih jezika svakako su pridonosili tome, ali, istini za volju, nisu
koriteni ni oni izvori koji su bili dostupni.
Ve davne 1879. napisao je Dane Gruber raspravu Borba Hrvata s Turcima od pada
Sigeta do mira itva-Dorokog (1566 - 1606) na temelju dosta oskudne izvorne grae
i literature. Od 1885. do 1889. objavio je Radoslav Lopai tri knjige povijesnih
izvora Spomenici Hrvatske krajine, zatim 1888. raspravu Dva hrvatska junaka Marko
Mesi i Luka Ibriimovi, 1890. Biha i bihaka krajina i 1895. Oko Kupe i Korane.
U povodu obiljeavanja dvjestogodinjice osloboenja Slavonije izradio je 1891.
Tadija Smiiklas opsenu studiju Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i
rat za osloboenje. Kao podlogu istraivanju povijesti senjskih uskoka prikupio je
i objavio od 1910. do 1913. Karlo Horvat dvije knjige izvora Monumenta historiam
uscocchorum illustrantia. Dosta cjelovit prikaz ratovanja Hrvata s Turcima dao je
Vjekoslav Klai u svojoj velikoj Povijesti Hrvata, a vane zbirke izvora tiskali su
od 1912. do 1918. Ferdo ii Hrvatski saborski spisi I-Vi Emilij Laszowski
Habsburki spomenici 1-111. Pojedine dogaaje iz tog razdoblja takoer su obradili
i prikupili manje zbirke izvora: Franjo Raki, Radoslav Lopai, Matija Mesi,
Rudolf i Karlo Horvat, Aleksa Ivi, Emilij Laszowski, Ferdo ii, Vjekoslav Klai,
Luka Jeli, Ivan Tomai i Stjepan Ivi. Osim povjesniara i kroniara Antonija
Bonfinusa Rerum Ungaricarum decades, Nikole Istvanffyja Historiarum de rebus
Hungaricis libri XXXIV, Jurja Rattkaya Historia regum et bonorum regnorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae i Johana Philipa Abelinusa Theatrum Europaeum
pravi putokaz u istraivanju bilo je kapitalno djelo Josefa von Hammera Geschichte
des Osmanischen Reiches u deset knjiga, kao nezaobilazan izvor podataka.
Usporedo s tim, vane zbirke izvora koji govore o Hrvatskoj u tom razdoblju tiskali
su maarski povjesniari: Gyrgy Pray, Jzsef Teleki, Antal Gevay, Lajos Thallczy,
Antal Hodinka, Gusztv Wenzel, Samu Barabas, Ivan Nagy, Albert Nyary, Bla
Radvnszky, Levente Zvodszky, Kroly Zichy, ron Szildy, Sndor Szilgyi, Jzsef
Thury, Imre Karcson, Lajos Fekete i drugi.
Izmeu dva svjetska rata radova je sve manje i mogu se na prste izbrojiti. Poslije
Drugoga svjetskog rata od hrvatskih povjesniara gotovo se nitko nije ni bavio
istraivanjem tog razdoblja, osim pisca ove knjige. tovie, povijesna znanost u
Hrvatskoj nije ni poticala takva istraivanja, a jo manje sustavno radila na
objavljivanju izvora iz turskih arhiva. Nasuprot tome, u Turskoj, Maarskoj,
Austriji, Srbiji, a posebno u Bosni, napisane su brojne rasprave
1 knjige, objavljene su zbirke izvora i kronike osmanskih pisaca koje uvelike
proiruju i produbljuju znanje o hrvatskim krajevima za osmanske vladavine.
Ova je knjiga nastala na tragu upravo te injenice i elje da se neto vie kae o
najtraginijem razdoblju hrvatske povijesti. Njezin je cilj pribliiti itatelju
tri stoljea borbe Hrvata za goli opstanak kao dug prema prolim naratajima
ratnika i stradalnika, kako bi se makar donekle ispunila praznina u hrvatskoj
historiografiji. Isto tako njezin je cilj i potaknuti budue povjesniare da
nastave sa istraivanjem, mijenjajui pritom povijesno miljenje u prilog
cjelovitosti hrvatske povijesti prema naelima kauzaliteta, u kojoj se i oituje
povijesno bie hrvatskoga naroda.
12
UVOD
Na elu malog pograninog bejlika na granici s Bizantskim Carstvom u
sjeverozapadnom dijelu Male Azije, predvodei gazije (ratnike, junake), akhije
(poluvojni red u gradovima i selima) i spahije (uivatelje timara, lena), Gazi
Osman (1288. - 1326.) nije ni slutio da postavlja temelje buduem carstvu. tovie,
jednom od najveih i najmonijih u povijesti svijeta. U sukobu s bizantskom vojskom
1301. kod Bafeona (Koyun Hisari) izaao je Osman kao pobjednik. Pobjeda nad
bizantskom vojskom donijela je Osmanu slavu, pa su pod zastavu i na njegovu stranu
prelazile mnoge gazije iz Anadolije, da bi se prema imenu svoga voe nazvali
Osmani.
Smiljeno i postupno irei vlast, potkraj ivota osvojio je Osman Brusu (Bursu) i
uinio je prijestolnicom svoje drave.
Osmanov sin i nasljednik Orhan (1326. - 1362.) proglasio se sultanom i odluno je
nastavio sa osvajanjima. Zabrinut irenjem osmanske drave, mladi car Andronik III.
upustio se 1329. u bitku s Orhanom u Pelekanonu (Maltepe), alije bio potuen. Ve
1331. bila je izgubljena Nicomedia (Izmit), a 1333. godine Nicea (Iznik), paje
Orhan postao gospodar poluotoka Kocaeli (Kodaeli) i opasno se pribliio
Constantinopolisu. U nastavku ratovanja domogao se Orhan 1337. ili 1338. Smirne
(Izmir) i proirio svoju vlast na pokrajinu Karasi.
Osim stoje prvi od sultana kovao vlastiti novac, Orhan je proveo novu organizaciju
vojske i uprave koja stoljeima ostaje stup posve centralizirane osmanske drave.
Kao prvo, osnovao je stajau vojsku - janiare (vera = nov i geri = vojska), zatim
odvojio teko od lakog konjanitva i od redovne pjeadije (yaya, piyade), izdvojio
red vojnika za borbu na rijekama i moru - azape. Nova vojska temeljila se na
odabiru djeaka (devsirme) zarobljenika i pokorenih krana koji su kolovani za
razne vojne i upravne slube, i odgajani u islamskom duhu i fanatinoj odanosti
sultanu. Dobro izvjebani za borbu, janiari ubrzo postaju oslonac sultanove
vlasti, a ratovanje im je gotovo jedino i pravo zanimanje.
Vrlo pokretljivo lako konjanitvo bilo je naoruano sabljom ili dugim zakrivljenim
noem (yatagan), kratkim kopljem, lukom i tobolcem sa strjelicama, zatieno konim
prnjakom ili ianom kouljom. Kao prethodnica osvajakih pohoda ono je upadalo na
prostor drava i naroda koje su Osmani (Turci) eljeli osvojiti, sustavno ruei,
palei i unitavajui sve pred sobom i odvodei ljude u roblje. Zbog takvog naina
ratovanja to je konjanitvo bilo nazvano akindijama prema rijei akin u znaenju
upad, provala i pljaka.
U skladu s islamskim vjerskim uenjem i pravu (ser'iy), Orhan je vodio sveti rat
(gaza) protiv Bizantskog Carstva, ali istodobno i protiv bejlika i emirata u
Anadoliji i dalje u istonom dijelu Male Azije. Gaza je bila vaan initelj u
irenju osmanske drave, nadahnjujui i potiui vjernike na ratne pothvate i
rtve. Njezin ideal bio je sukladan interesima svih drutvenih slojeva drave i
carstva u nastajanju.
Poistovjeujui osmanski sultanat s islamskom dravom ili kuom islama (dar-ul-
islam), druge su drave bile poprite neprestanog svetoga rata (dar-ul-harb),
kojemu prema vjerskom uenju nije bio cilj unititi nego samo pokoriti nevjerniki,
odnosno, neislamski svijet.
Ubrzo nakon osvajanja Smirne, pod vodstvom Umur-bega, Turci su iz Canakkale
(anakale) prvi put preli preko Dardanela na europsko kopno. Iako prijelaz preko
Dardanela nije tada znaio i irenje osmanske vlasti, steeno vojno iskustvo bilo
je dragocjeno u planiranju
i:
Gazi Osman-beg, osniva osmanske drave
Sultan Oman, Osmanovsin i nasljednik
Sultan Murad I., poginuo na Kosovom polju 1389.
Sultan Bajezid I. Yildirlm (Munja)
budueg vojnog pohoda. S mnogo veim snagama, koje su pratili dervii (sufi,
vjerski mistici) kao borci i propovjednici vjere, osnivai samostana {zaviye,
tekke) i naselja, preao je 1345. Umur-beg po drugi put na europsko kopno i utro
put irenju osmanske vlasti. Ve 1352. zauzeo je Orhanov sin Sulejman tvravicu
Cimpe, a iskoristivi pomutnju izazvanu potresom zauzeli su Turci 1354. Galipolje
(Gelibolu). Na taj nain bila su dobivena na europskom kopnu vana uporita, kamo
su neprestano pristizali doseljenici iz Male Azije. Usporedo s tim, Turci su u
Anadoliji osvojili staru Ancvru (Angoru) odnosno Ankaru i stvorili ve monu i
prostranu dravu.
Iz svojih europskih uporita Turci su poput plimnog vala nezadrivo prodirali na
Balkanski poluotok. Uz spahijsko konjanitvo, janiare, akindije i druge vojne
redove, turska je vojska na bojnom polju upravo satirala svoje protivnike. Zemlja
osvojena sabljom (kilic) na tom prostoru proglaavana je dravnim dobrom (erazi
miri), koju sultan daje na doivotno uivanje zaslunim ratnicima i vojnicima,
vojnim posadama i dravnim slubenicima kao timare (feude, lena), uspostavljajui
tako poseban oblik feudalnih odnosa. Ovisno o veliini prihoda, svi uivaoci timara
bili su duni na sultanov poziv krenuti u rat kao konjanici ili pjeaci. U svakom
ratnom pohodu pruala im se prilika da steknu jo vee posjede i prihode. Takav
nain nagraivanja ratnika i dravnih slubenika bio je sam po sebi vaan initelj
vojnih pohoda i neprestanih tenji za osvajanjem novih prostora.
U osvojenim krajevima Turci nisu prisiljavali stanovnitvo da prihvati islam, ve
su bivim feudalcima, ako bi se dobrovoljno predali i sluili osmanskoj dravi,
ostavljali posjede. Podlono stanovnitvo, bez obzira na vjersku pripadnost,
zanimanje i mjesto boravka, nazivano je opim imenom raja (ra(iyya).
Obveze raje prema spahijama i sredinjoj vlasti sastojale su se od osobnih obveza
(rusu-i ra(iyyet), odnosno erijatskih (hukuk-i ser'iye) i dravnih redovnih i
izvanrednih poreza (tekalif-i 6rfiye i avarazi divani-yye). Kao posrednici izmeu
sredinje vlasti, spahija i podlonog stanovnitva, bile su kadije (suci) iz reda
obrazovanih predstavnika vjere ili uleme. Naime, prema islamskoj teoriji politika
je vlast bila samo sredstvo u primjeni erijata.
Oslanjajui se na vojne snage i jaanje dravne uprave, na zalasku ivota Orhan je
1361. godine osvojio Jedrene (Edirne), koje postaje nova prijestolnica. Prenoenje
sjedita vojne i dravne uprave iz Burse na europsko kopno bio je Orhanov
dalekovidan potez, koji je mladu osmansku dravu gotovo spasio od propasti.
14
Naslijedivi od oca Orhana ve snanu dravu, sultan Murad I. (1362. - 1389.)
razvija i poduzima brojne osvajake pohode na Balkanskom poluotoku. Zauzimanjem
orlua i potom Plovdiva (Filibe) bila je prekinuta veza Bizantskog Carstva sa
zemljama na Balkanu, pa je ono bilo svedeno na malu oblast oko Constantinopolisa,
opkoljenu sa svih strana turskim poloajima. Brzim napredovanjem Turci su jasno
pokazali da ele unititi Bizantiju i osvojiti cijeli Balkanski poluotok. Na rijeci
Marici kod ernomena turska vojska je 26. rujna 1371. naprosto satrla srpske
velikae i konano uvrstila poloaj osmanske drave u Europi. Ponesene pobjedom na
Marici, turske akindije prodiru duboko u Grku, Makedoniju, Albaniju i Srbiju.
Osvajanjem Sredeca (Sofija) 1385. i Nia 1386. godine bio je Turcima otvoren put
prema zapadu i Podunavlju. U jednom takvom naletu bila je turska vojska 1388.
potuena kod Plonika, pa je sultan Murad 1389. osobno poveo vojsku protiv Srbije.
Na Kosovu polju srpsku vojsku, potpomognutu odredima iz Bosne i Hrvatske, predvodio
je knez Lazar Hrebeljanovi. U vrlo estokoj bitci taje vojska bila poraena, ali
je na bojitu smrtno stradao i sultan Murad. Jo u toku bitke prijestolje je
preuzeo Muradov mlai sin Bajezid I. (1389. - 1402.), nazvan Yildirim (Munja), koji
je bio vie nego dostojan nasljednik svojih prethodnika. Za njegove kratke
vladavine Turci su 1391. osvojili Solun, 1392. Skopje i od 1394. do 1396. pokorili
Bugarsku, dok je Srbija bila pretvorena u vazalnu dravu.
/
16
DINASTIKI RAT U HRVATSKOJ I PRVE / TURSKE PROVALE
Na dvoru kralja Ludovika I. (1342. - 1382.) i u Hrvatskoj, znalo se za turska
osvajanja na europskom kopnu ve 1354. godine. Papa Inocencije VI. nagovarao je
kranske vladare da se suprotstave Turcima pod vodstvom srpskog cara Stefana
Duana.1 Osim dobre procjene stvarne opasnosti, od te zamisli nije bilo nita, jer
je ve idue godine Duan iznenada umro i njegovo se carstvo raspalo. Turci su bili
tada jo daleko i nisu ugroavali Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu, a kralj Ludovik imao
je posve druge vojne i dravne ciljeve. Mirom sklopljenim u Zadru 18. veljae 1358.
priznala je Republika Venecija poraz i predala Ludoviku sve dalmatinske gradove i
otoke od polovice Kvarnera do meaa grada Draa, a sam dud morao se odrei
naslova vojvode Dalmacije i Hrvatske.2 Raspadanju Duanova carstva pridonio je i
Ludovik kad je 1359. poslao vojsku u Srbiju da bi zatitio Mavansku banovinu. Osim
toga, on je iskoristio slabljenje bugarske drave, pa je 1364. pokorio tzv.
Vidinsku carevinu pretvorivi je u Bugarsku banovinu, a cara Sracimira je zarobio.
Zapravo bilo je to privremeno proirenje Severinske banovine, da bije uskoro vratio
Sracimiru kao svome vazalu.
Ludovikovo ratovanje u Srbiji i Bugarskoj olakavalo je Turcima da se uvrste na
europskom kopnu i ovladaju glavnim putovima idui prema zapadu. Takoer i ratni
pohodi u Bosni udaljavali su Ludovika od pridavanja vee pozornosti irenju i
jaanju osmanske drave. Pogotovo kad je 1370. godine, poslije smrti svoga ujaka
Kazimira III., postao i poljski kralj. Nasuprot tome, pobjeda osmanske vojske pored
rijeke Marice kod 1371. jasno je pokazala i najavila da je samo pitanje vremena kad
e Turci izbiti na granice Ugarske i Hrvatske. Meutim, zaokupljen sukobom izmeu
Venecije i Genove, Ludovik je stao na stranu Genove i 1378.upustio se u novi rat
protiv Venecije. Iscrpljena ratom, Venecija je 26. studenoga 1381. u Torinu ponovno
potvrdila sve odredbe mirovnog sporazuma u Zadru iz 1358. i obvezala se godinje
plaati hrvatsko-ugarskom kralju 7 000 zlatnika.3
Krae vrijeme zatim, 11. rujna 1382. godine kralj je Ludovik umro. U braku s
Elizabetom, kerkom bosanskog bana Stjepana Kotromania, imao je dvije maloljetne
keri. Po godinama stariju Mariju, vjerenicu ekog kralja Sigismunda
Luksemburkog, sina oca i kralja Karla IV., i mlau Hedvigu.
U Marijino ime vladavinu dravom preuzela je njezina prevrtljiva i astohlepna
majka Elizabeta. Veina velikaa u zemlji bila je nezadovoljna Marijinom vjeridbom
sa Sigismun-dom, niti je eljela Sigismunda za kralja. Jo vee nezadovoljstvo
izazivali su samovoljni postupci kraljice Elizabete i njezinih miljenika, koji su
vodili u otvorenu pobunu. Da bi, ipak, nekako ouvali dravno jedinstvo i smirili
duhove u zemlji, okupili su se sredinom svibnja 1385. krupni velikai Hrvatske i
Ugarske u Poegi, gdje su nagovorili kraljicu Mariju da razvrgne vjeridbu sa
Sigismundom i uda se za orleanskog vojvodu Louisa, brata francuskog kralja Charlesa
VI. Na takav ishod sukobljenih strana prividno je pristala i kraljica Elizabeta.
1 Wenzel, Gusztv, Magyar diplomacziai emlkek az Anjou-Korbl, Budapest 1875., IL,
p. 445,446.
2 Idem, o.e., IL, p. 501-522.
3 Ljubit, ime, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenstva i Mletake
Republike, Zagreb 1874., knj. IV., p. 119-180.
17
Zadovoljni postignutim dogovorom, velikai su odmah izabrali visoko poslanstvo s
erdeljskim vojvodom Ladislavom, krkim i modrukim knezom Ivanom Frankapanom i
krbavskim knezom Jurjem Kurjakoviem na elu da smjesta otputuje u Francusku i
dovede novoga kralja. Obavijest o poslanstvu i njegovu sastavu poslao je Juraj
Kurjakovi Republici Veneciji 27. lipnja iz Brinja.4
Saznavi za taj dogovor odluio je Sigismund silom oruja izboriti pravo na
prijestolje. Da bi osujetio njegove planove i neposredno utjecao na dalji razvoj
dogaaja u zemlji, otputovao je tada zagrebaki bisup Pavao Horvat u Napulj i
nagovorio Karla Drakog, nekadanjeg hrvatskog hercega (1365. - 1376.) i roaka
kralja Ludovika, da preuzme prijestolje. Uzalud je kraljica Margareta odgovarala
svoga mua da odustane od tog nauma, i nipoto nije pristajala da sa sobom povede i
njihova sina Ladislava, jer da e ga sigurno odvesti u smrt. Ve 12. rujna 1385.
stigao je Karlo u Senj, odakle je produio u Zagreb. Jo dokje boravio u Zagrebu
pozvala je Elizabeta Sigismunda u Budim da bi obavila njegovo vjenanje s Marijom.
Poslije sklapanja braka Sigismund je odmah napustio Ugarsku i prepustio svoju mladu
suprugu njezinoj sudbini. ekajui u Zagrebu da se okupe njegove pristae i stvore
uvjeti za nastavak putovanja, otputovao je Karlo u Stolni Biograd (Szekesfehervar),
gdje se 31. prosinca 1385. okrunio za kralja.5
U prvi mah inilo se daje dinastika kriza sretno prebroena i da e u zemlji
napokon zavladati mir. Ali bilo je to samo krae zatije pred oluju koja e snano
uzdrmati dravnu zajednicu izmeu Hrvatske i Ugarske i ostaviti iza sebe
neizbrisive tragove. Silno povrijeena i posve potisnuta u stranu, kraljica
Elizabeta nikako se nije mirila s takvim razvojem dogaaja, ve je snovala kako da
ukloni kralja Karla s prijestolja. I ne slutei to se zapravo na dvoru u potaji
sprema, im su velikai predvoeni braom Horvat i vranskim priorom Ivanom Palinom
doznali da je 24. veljae 1386. na poticaj kraljice Elizabete Karlo Draki ubijen,
odmah su pograbili oruje i silom zavladali Poekom, Vukovskom i Srijemskom
upanijom i Mavan-skom banovinom.
Mavanski ban i vjeran pristaa kraljice Marije i kralja Sigismunda Stjepan Korog
nalazio se u to vrijeme izvan svoje banovine. Kad je primio obavijest to se dogaa
na prostoru izmeu Drave, Dunava i Save, hitno se zaputio u Slavoniju i Mavu.
Okupivi vrlo brzo vojsku, u silovitu naletu razbio je Ladislava Horvata u ijim su
redovima bili odredi vojske bana Tvrtka iz Bosne i Lazara Hrebeljanovia iz Srbije
i podvrgao svojoj vlasti Poeku, Vukovsku i Srijemsku upaniju i Mavansku
banovinu. Izgubljena bitka nije znaila i odluan poraz jer su ubrzo Ladislavu
pritekli u pomo ban Ivan (Ivani) Horvat i vranski prior Ivan Palina, pa su
udruenim snagama potukli Stjepana Koroga. Pretrpjevi poraz, naao se Stjepan
Korog u tekom poloaju, jer obeana pomo iz Ugarske nije dolazila. Poslije
neizvjesne budunosti, kad je pomo ugarskih velikaa napokon stigla, zaputio se on
prema Poegi, gdje je blizu grada porazio ustaniku vojsku i prinudio pobunjene
velikae na povlaenje prema Savi i zapadnom dijelu Slavonije.
Openito nezadovoljan razvojem dogaaja, to vie to su u tim bespotednim
okrajima ljuto stradali i njegovi posjedi, odluio je palatin Nikola Gorjanski
osobno doi u Slavoniju i skriti otpor pobunjenih velikaa. Drei da e lake
ostvariti svoj naum, nagovorio je kraljice Elizabetu i Mariju da mu se pridrue s
dvorskom pratnjom, vjerujui da e njihova nazonost snano utjecati na smirivanje
stranakih borbi i obuzdavanje strasti.
Sredinom srpnja 1386. godine, kraljice Elizabeta i Marija s palatinom Nikolom
Gorjanskim prele su Dravu, gdje su ih doekale vjerne pristae Filip Korog i
njegov sin ban Stjepan, Ivan Morovi i lanovi obitelji Gorjanski. Iako se u
izvorima ne kae na kojem mjestu je obavljen prijelaz preko Drave, nema sumnje daje
rije o prijelazu kod Osijeka i kraem boravku u gradu obitelji Korog.
Nakon kraeg predaha i odmora od putovanja, iz Osijeka su produili do akova, i
potom krenuli prema Gorjanima. Kad su 25. srpnja bili blizu Gorjana, iznenada su ih
iz zasjede napali Ivan Palina i braa Horvat. Tu se zametnuo kratak ali krvav boj
u kojem su bili sasjeeni
4 Wenzel, o.e., III., p. 563-566, 582.
5 Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata, Zagreb 1975., knj. II., p. 251-254.
19
/
palatin Nikola Gorjanski, ubojica kralja Karla Drakog Bla Forga (Forgacs) i
brojni drugi velikai i lanovi dvorske pratnje. Bijegom su se spasili jedino Ivan
Morovi i Nikola Gorjanski Mlai. Kraljice Elizabeta i Marija i nekolicina krupnih
velikaa, meu kojima slavonski podban Martin Ders od Sredica (Zerdahel)6 i
mavanski ban Stjepan Korog, pali su u ruke svojih protivnika. Ivan Palina i braa
Horvat odveli su, zajedno s ostalim zarobljenicima, Stjepana Koroga u Poitelj u
Lici, a kraljicu Elizabetu i Mariju u Novigrad kod Zadra.7
Poslije bitke kod Gorjana cijela Hrvatska, vei dio Slavonije i Mavanska banovina
priznavale su vlast Ivania i Ladislava Horvata. Smrt palatina Nikole Gorjanskog,
zarobljavanje kraljica i najmonijih velikaa, izazvali su opi mete i rasulo u
zemlji, pa je kralj Sigismund pourio u Ugarsku i u ime svoje zarobljene supruge
preuzeo vladanje dravom. Potkraj iste godine stigao je on s vojskom u
sjeverozapadni dio Slavonije da bi to blie bio ratnom popritu. Njegova pojava u
Slavoniji izazvala je pobunjene velikae na jo ei i tvrdokorniji otpor, tako da
su prvih dana sijenja 1387. predali kraljicu Elizabetu krvniku. im je Sigismund
doznao za Elizabetinu nasilnu smrt, smjesta se povukao preko Drave, strahujui da
bi razjareni velikai mogli predati krvniku i njegovu suprugu Mariju i odcijepiti
sve hrvatske zemlje od Ugarske.
Takav razvoj dogaaja najzad je prisilio Sigismunda da se znatno bolje pripremi za
odluan obraun sa svojim protivnicima. Izmeu ostalog, zatraio je on diplomatsku
i stvarnu pomo od pape Urbana VI. i venecijanskog duda Antonija Venerija.8
Obavijeten o tim pripremama, provalio je Ivani Horvat iz Slavonije u Baranju i
opustoio grad Pecs (Peuh), oekujui da mu se pridrue protivnici kralja
Sigismunda. Ali dok je on bio zabavljen ratovanjem u Baranji, preli su na
Sigismundovu stranu krki i krbavski knezovi Frankapani i Kurjakovii i uz pomo
Venecije oslobodili iz zatvora kraljicu Mariju i zarobljene velikae.9 Odmah nakon
izlaska iz zatvora ti su se velikai pridruili kraljevskoj vojsci blizu Krievaca,
odakle su hitno krenuli preko Drave i potisnuli Ivania Horvata iz Baranje u
Slavoniju. U tim okrajima istaknutu ulogu imao je opet Stjepan Korog, koji se ve
otprije pokazao kao vjet i sposoban vojskovoa. Gonei biveg bana Ivania iz
Baranje ubrzo je Stjepan Korog razbio njegovu vojsku u Pobosuu i odbacio je preko
Save u Bosnu.10
Na taj nain bio je dinastiki rat u Slavoniji privremeno okonan, a zakleti
protivnici kralja Sigismunda nali su utoite u Bosni. Uz podrku bosanskog kralja
Stjepana Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinia utjecaj Ivana Paline i
nekadanjeg bana Ivania Horvata na prilike juno od Save do Jadranskog mora jo
uvijek je bio vrlo jak, iako su Hrvatska i Dalmacija priznavale vlast kralja
Sigismunda i kraljice Marije. Zapravo, kraljevska je vlast na tom prostoru ovisila
o vojnoj moi i rasporedu snaga, jer su pojedini velikaki rodovi ostali i dalje
nepomirljivi kraljevi protivnici.
Za to vrijeme izbili su Turci na granicu Bosne i Mavanske banovine i opasno se
pribliili Hrvatskoj. Pobjedom nad srpskom vojskom na Kosovu polju 15. lipnja
1389., osigurali su oni put prema zapadu i neposredno ugrozili Bosnu, Hrvatsku i
Ugarsku. Svakako bolje obavijeten od drugih kako je zavrila spomenuta bitka,
ubrzo je kralj Sigismund poveo vojsku u Srbiju i stigao do tvrave Nikodim juno od
Prilepa. U njegovoj pratnji bili su istaknuti velikai Slavonije, meu kojima Ivan
Morovi, Stjepan Korog i Nikola Gorjanski Mlai. Jo 12. studenoga 1389. nalazio se
Sigismund u Nikodimu," odakle se urno vratio prije nastupa zime. Turci su pratili
nastupanje njegove vojske ali je nisu napadali, tako daje Sigismundov vojni pohod
zavrio bez ikakva uspjeha.
Preuzevi prijestolje jo u jeku bitke na Kosovu polju, imao je sultan Bajezid I.
tada vanijeg posla nego da se njegove vojskovoe uputaju u bitku s kraljem
Sigismundom, ije su snage,
6 Magyar orszgos levltar (dalje MOL), Budapest, Dl. 33 468 (Mratinus, filius
Georgii filii Ders, de Zerdahel).
7 MOL, Budapest, DI. 7 309; Wenzel, o.e., III., p. 634, 650; Smiciklas, Tade, Codex
diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD), Zagreb 1981., Vol.
XVII. p. 85-92.
8 Wenzel, o.e., III., p. 634, 635.
9 Ljubic, o.e., IV., p. 240-242.
10 MOL, Budapest, Dl. 7 309; Wenzel, o.e., III., p. 536, 650; Smiciklas, CDXVII.,
p. 85-92; Klaic, o.e., IL, 261-270.
11 MOL, Budapest, Dl. 7 530.
20
oito, bile premone. Za mladoga i vrlo odlunog sultana bio je to pravi izazov, a
jednako tako i dokaz opasnosti koja prijeti turskim posjedima na Balkanskom
poluotoku. Sustavno irei vlast osmanske drave u Makedoniji i stvarajui krajite
sa sjeditem u Skopju, odakle su i zapoinjali turski prodori prema zapadu, ubrzo
je stanovnitvo istone Slavonije i Srijema iskusilo to su turske akindije i koji
su naini i ciljevi njihove borbe. Negdje sredinom 1391. godine, poput jahaa
Apokalipse, preli su jai akindijski odredi Savu i nasrnuli u istonu Slavoniju i
Srijem. Svuda gdje su prolazili, mahnito su ruili i palili sela i naselja,
pljakali i ubijali njihovo stanovnitvo i odvodili ga u roblje. Obavijeten o toj
provali, estoko se suprotstavio Turcima Ivan Morovi i razbio ih kod Manelosa,
ali su mu u okraju zarobili brata Dionizija. Koji dan kasnije sukobio se Ivan
Morovi ponovno s a-kindijima nedaleko od Morovia kod
mjesta Eng i potukao ih, zadobivi pri- Vrlo pokretljivi i lako naoruani
osmanski konjanik kao prethodnica tom dosta teke rane.12 buduih osvajanja -
akindija
Opisujui zasluge Ivana Morovia u
jednoj ispravi iz 1405. kae se daje bio prvi od velikaa koji se borio protiv
Turaka, ne tedei pritom ni sebe ni svoje slubenike i ratnike.13 Zapravo, bio je
to poetak neviene tragedije hrvatskog naroda i tri stoljea duge borbe Hrvata
protiv Turaka. U toj borbi najodlinije mjesto imao je Ivan Morovi kao pouzdan
oslonac kralja Sigismunda, ispisujui od tog vremena neponovljive ivotne stranice
izuzetno smjelog i najpoznatijeg vojskovoe i ratnika svoga doba.
Napad akindija shvatili su kralj Sigismund i vodei velikai Slavonije i Ugarske
vrlo ozbiljno, smatrajui da je nuno zaustaviti Turke i odbaciti ih to dalje
prema istoku. Za takvu vojnu trebalo se dobro pripremiti i osigurati pomo drugih
zemalja, to je u kraem roku bilo nemogue postii. Ipak, da ne bi stajao
skrtenih ruku, poveo je 1392. Sigismund vojsku uz Dunav do Golubca, preao zatim
Dunav i produio dolinom Mlave robei i palei sve do drela, odakle se vratio a da
nije postigao nikakav vojni uspjeh. tovie, taje vojna potaknula sultana Bajezida
na jo odlunije ratovanje.
Usporedo s tim prilike u Bosni i na jugu Hrvatske nakon smrti bosanskog kralja
Stjepana Tvrtka i polaganjem prava na prijestolje Ladislava Napuljskog, sina
ubijenog kralja Karla Drakog, postajale su sve zamrenije. Tvrtkov nasljednik
Stjepan Dabia podravao je Ivana Palinu i brau Horvat koji su odluno stali na
stranu Ladislava Napuljskog. Istodobno, da bi pridobio to vei broj pristaa
Ladislav je obilato dijelio posjede i povlastice irom Hrvatske i Ugarske.
Strahujui da bi Ivani Horvat i buntovni velikai iz Hrvatske opet mogli prijei s
vojskom Savu, trebao se 1393. Sigismund sastati s bosanskim kraljem navodno u
akovu radi utanaenja mira. O planiranom kraljevu dolasku u akovo znalo se i u
Zadru, pa je Veliko vijee 20. svibnja 1393. svojim izaslanicima dalo upute za
razgovor sa Sigismundom.14 Od susreta dvaju kraljeva nije, meutim, bilo nita,
niti su oni uope i dolazili u akovo. Naime,
12 MOL, Budapest, Dl. 8 302, 37 586; Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
(dalje AHAZU), Zagreb, D-VIIa-48; Sii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XV.
st., Starine JAZU 39, Zagreb 1938., p. 230-232.
13 MOL, Budapest, Dl. 8 998.
14 Smiiklas, CD, XVII, p. 507.
21
ako je Sigismund i namjeravao tada doi u akovo, morao je odustati od te zamisli,
jer su Turci 17. srpnja 1393. osvojili Trnovo i potom opkolili cara Ivana ima-na
u Nikopolju i prisilili na predaju, odakle su ga odveli u Plovdiv. Osvajanjem
istonog dijela Bugarske namjeravao je sultan Bajezid ve idue godine pokoriti i
Vlaku sjeverno od Dunava, odakle bi iz donjeg Podunavlja lako mogao provaljivati u
Erdelj i Ugarsku.
Dok se Bajezid pripremao za rat, dugo oekivani dolazak kralja Sigismunda u akovo
ostvario se prvih dana srpnja 1394. Zajedno s njim stigla je i dobro opremljena
vojska, da bi zauvijek atro otpor pobunjenih velikaa iz Hrvatske, utaborenih u
gradu Doboru na uu Bosne u Savu, i prisilio kralja Stjepana Dabiu na pokornost.
U estokom okraju strahovito je potukao protivniku vojsku i zarobio Ivana Palinu
i brau Ivania, Ladislava i Pavla Horvata, kao i vei broj njihovih pristaa.
Silno zaplaen teinom poraza i nadmoi Sigismundove vojske, poklonio se kralj
Stjepan Dabia Sigismundu, iskazujui pritom svoju pokornost. Zarobljene velikae i
njihove pristae poveo je Sigismund sa sobom, neprestano ih zlostavljajui na putu.
Kad su stigli u Peuh, nagovoren od kraljice Marije, dao je Ivania Horvata vezati
konju za rep i vui ulicama grada, i potom polumrtva muiti usijanim klijetima i
rasjei na etiri dijela. Ostali zarobljenici bili su odvedeni u Budim, gdje ih je
Sigismund osudio na smrt odsijecanjem glave, potediv-i ivot jedino Pavlu Horvatu
kao duhovnoj osobi.
Sigismundov svirep postupak izazvao je pravo zgraanje javnosti Hrvatske i Ugarske,
a stara mrnja protiv njega planula je opet punim arom. Samouvjeren u svoju nadmo
i odanost svojih vojskovoa i pristaa nije se Sigismund na to ozbiljnije ni
osvrtao, vjerujui da e nezadovoljne velikae lako prisiliti na pokornost. Dapae,
pobjeda vlakog vojvode Mire nad Turcima 10. listopada 1394. kod Rovina i
sklapanje saveza s njim, jo gaje vie osokolila u nadi da e u planiranom ratu
protiv Turaka izvojevati odlunu pobjedu.
Iznenadna smrt kraljice Marije 17. svibnja 1395. ugrozila je, meutim, Sigismundov
poloaj u dravi, jer su mnogi velikai mislili da se njezinom smru ugasilo i
njegovo pravo na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Bosanska vlastela pod vodstvom
Hrvoja Vukia Hrvatinia nije za Sigismunda vie htjela ni uti, ve je nakon
smrti kralja Stjepana Dabie prepustila vladanje njegovoj u-dovici Jeleni. Uskoro
zatim, sredinom proljea 1395., porazili su Turci vojvodu Miru i osvojili Malo
Nikopo-lje (Turnu Magurele). Oslanjajui se na banove Detrika Bubeka, Ivana
Morovia i Nikolu Gorjanskog Mlaeg, pohitao je Sigismund u pomo vojvodi Miri. U
tekim borbama oko Nikopolja (Nikopol) Turci su bili prisiljeni na predaju, a ratna
slava pripala je Ivanu Moroviu koji je tom prilikom bio teko ranjen.5
Daleko od tih zbivanja na Sigismundov poziv i uz podrku pape Bonifacija IX.
okupljala se u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj viteka i kriarska vojska za rat
protiv Turaka. Engleske vitezove predvodio je vojvoda od Lancastera, a francuske
burgundski vojvoda Jean.16 Njima su se u Njemakoj pridruili vitezovi iz Falake i
najamnici iz drugih zemalja. Veinu brodova koji su preko Constantinopolisa
uplovili u Dunav i nastavili put prema Nikopolju, dala je Republika Venecija. Na
elu te vojske zaputio se kralj Sigismund pored Dunava do Vidina i Orehovice i
osvojio ih najuri.17 U kraljevoj blizini bile su iskusne vojskovoe Ivan Morovi i
Nikola Gorjanski Mlai. Ponesen poetnim uspjesima u ratu stigao je Sigismund do
Nikopo-lja, gdje gaje ekao sultan Bajezid Yildirim i 25. rujna 1396. strahovito
potukao. Spaavajui gole ivote kralj Sigismund i Nikola Gorjanski Mlai pobjegli
su s bojita i potraili spas na mletakoj galiji na putu prema Constantinopolisu.
Pobjedom kod Nikopolja osigurao je sultan Bajezid turska osvajanja na Balkanskom
poluotoku i irom otvorio vrata osmanskoj vojsci za nesmetane prodore u Vlaku,
Srbiju i Bosnu, a preko njih u Hrvatsku i Ugarsku.
S ostacima svoje vojske urio je Ivan Morovi s bojita u svoje banovine Mavu i
Slavoniju. Naime, da bi iskoristio prednost pobjede i rasulo Sigismundove i
kriarske vojske ubrzo je nakon bitke kod Nikopolja sultan Bajezid poslao jake
akindijske snage u Slavoniju i zapadne dijelove Hrvatske. U silovitu naletu napale
su akindije Mitrovicu i opustoile velik dio Srijema sve do Slankamena.18 Jedan
njihov jai odred nasrnuo je u Poeku kotlinu i okolicu Naica, odakle su Turci
pored Drave stigli sve do Ptuja i ovladali gradom. Na povratku, gonei pred sobom
nekoliko stotina zarobljenika oba spola, Ptuj opljakaju i zapale i ponovno se
srue u Poeku kotlinu. Obavijeten o njihovu kretanju, upinjui sve snage, Ivan
Morovi okupi vojsku i razbije Turke blizu Poege.19 Gotovo u isto vrijeme stigle
su akindije i do Zrina, opustoile i spalile njegovu okolicu i odvele u roblje
mnotvo mukaraca, ena i djece.20
Poslije poraza kod Nikopolja, o kralju Sigismundu i palatinu Nikoli Gorjanskom
Mlaem nije se dugo nita znalo, pa je pravo Ladislava Napuljskog da preuzme
prijestolje postalo sve izglednije. Na poziv da doe u kraljevstvo bez kralja,
Ladislav se nije mogao odazvati, jer mu je opasan suparnik bio francuski kraljevi
Louis, koji je jo uvijek drao glavni grad Napuljske Kraljevine, veje kao svoje
namjesnike u Hrvatskoj i Ugarskoj imenovao Stjepana Lackovia i Stjepana od
Simontornje (de Simontornva) da u njegovo ime vladaju i pripremaju put do
prijestolja. Naivno vjerujui Stjepan Lackovi i njegovi privrenici mislili su da
bi se to moglo lako ostvariti sklapanjem saveza sa sultanom Bajezidom, odnosno,
enidbom Ladislava s nekom od Bajezidovih keri.
U meuvremenu iskrcali su se kralj Sigismund i Nikola Gorjanski s venecijanskih
galija 21. prosinca 1396. u Dubrovniku. Primajui najvie poasti i darove
dubrovakog kneza i vlastele, obeao je Sigismund da e Dubrovane uvijek drati
kao najvjernije podanike, te je dubrovakog kneza i njegove nasljednike imenovao
vitezom zlatne ostruge i odobrio Republici pravo kovanja novca s njegovim likom.
Kad su proli boini blagdani, zajedno s pratnjom otplovio je on venecijanskim
brodovima 29. prosinca iz Dubrovnika u Split.
Vijest o kraljevu povratku munjevito se irila, izazivajui ozbiljne neodumice. Iz
Splita je Sigismund produio do Knina, odakle se zaputio krbavskim knezovima
Kurjakoviima. Ve 13. veljae 1397. stigao je on u Topusko i nastavio put prema
Krievcima, gdje je njegov ban Detrik Bubek bio sazvao sabor slavonskih velikaa i
plemia. Na sabor je bio pozvan i Stjepan Lackovi sa svojim sljedbenicima. Mirni
poetak sabora pretvorio se u Stjepanovu optubu za izdaju i urovanje s Turcima,
pa su kraljeve pristae nasrnule na njega i 27. veljae 1397. na Sigismundov
oigled sasjekle Stjepana Lackovia i njegova neaka Andriju.
15 MOL, Budapest, Dl. 37 536.
16 MOL, Budapest, Dl. 33 380 (illustris princeps dominus Johannes primogenitus
duxBurgundiae).
17 MOL, Budapest, Dl. 8 202; Smiciklas, CD, XVIII, p. 202.
18 Klaic, o.c, II, p. 322.
19 MOL, Budapest, Dl.37 586; Fejer, Gyrgy, Codex diplomaticus Hungariae
ecclesiasticus ac civilis, Budae 1841, T.X/5, p. 295,297; Hammer, Joseph von,
Geschichte des Osmanischen Reiches, Pesth 1834, B. I, p. 201,202; Sisic, o.c.
Starine JAZU 39, p. 131, 232.
20 Sisic, o.c. Starine JAZU 39, p. 158.
23
Naputajui poprite tzv. "krvavog sabora" i urei se iz Krievaca preko Drave,
isprijeio se Sigismundu njegov zakleti protivnik Stjepan iz Prodavia (Virja),
nazvan Vrag (Vrdeg, Ordog), unuk nekad slavnog bana Mikca. Meutim, suoen s
nadmoi kraljeve vojske, Stjepan se povukao s bojnog polja i zatvorio u urevcu.
Uvidjevi da se nee moi odrati, potajno je napustio grad i prebjegao u Bosnu.21
Kupujui odanost i naklonost velikaa davanjem brojnih posjeda i dovoenjem
stranaca, ubrzo je Sigismund smirio prilike u zemlji. Strahujui od progona i
gubitka posjeda mnogi su plemii prignuli glavu pred Sigismundom, premda u dui
nikada nisu prestajali biti njegovi protivnici.
Prvih dana jeseni sazvao je Sigismund i veliki dravni Sabor u Temivaru na kojem
su bili doneseni vani zakljuci, kojih se kralj uglavnom nije pridravao. Nasuprot
tome zakljuci vezani za obranu zemlje od Turaka bili su dalekoseni i provoeni su
sve dosljednije. Na podruju ugroenom od Turaka svi plemii posjednici morali su
poi u rat. U sluaju bolesti bili su duni poslati svoje podanike ili za svakog
podanika platiti zlatnu forintu. Takoer, dok traje rat s Turcima morao je svaki
velika ili plemi opremiti jednog vojnika na dvadeset svojih podanika, a duhovna
lica i crkveni dostojanstvenici od svojih nadarbina dati polovicu prihoda za obranu
drave od Turaka ili drugih neprijatelja.
Od tekog poraza kod Dobora 1394. i tragine sudbine zarobljenih velikaa,
izbjegavao je vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini sukob s kraljem Sigismundom. Nasilna
smrt Stjepana Lackovia promijenila je njegovo dranje i priklanja se stranci
Ladislava Napuljskog. Ne ekajui kraj zime, s manjim odredom vojske i osobne
pratnje, preao je Sigismund Dravu i prije 19. veljae 1398. naao se u akovu.22
Provodei dane uglavnom u dokolici, ostao je Sigismund u akovu sve do kraja
oujka.23 Odatle je otiao u Ilok, vratio se opet u akovo, produio zatim u
Gorjane i poetkom lipnja stigao u Poegu.24 U Poegi je ostao desetak dana,
ekajui da se okupi vojska. Za to vrijeme nije ni vojvoda Hrvoje sjedio skrtenih
ruku, ve je traio saveznike sjeverno od Save i pozvao Turke u pomo. Poetkom
srpnja preao je Sigismund s vojskom Savu i prodro do Vrbakog grada (Orbaz), ali
gaje vojvoda Hrvoje uz pomo Turaka suzbio i prisilio na povratak.25
Da vrati kralju Sigismundu milo za drago, na poziv Sigismunda Naikog poslao je
1400. godine vojvoda Hrvoje svoju vojsku i odrede turskih akindija preko Save. U
toj provali teko su stradali posjedi kraljevih pristaa u okolici Poege, Naica,
Gorjana i Levanjske Varoi,26 a nije bila poteena ni okolica akova. Dio te
vojske preao je takoer i preko Une i napao cistercitsku opatiju Topusko i Zrin.27
O estini otpora na koji su tada Turci nailazili govori molba uenika novaka
Peuke biskupije, Nikole iz Nevne (Levanjske Varoi), upuena papi Bonifaciju LX.
da ga oslobodi svih crkvenih kazni, jer je u obrani domovine i kranstva okupio
manji broj krana i ratnika (bellatores) s kojima je zarobio i ubio nekolicinu
Turaka i Srba (Turcos et Rascianos) koji su spalili crkve, kue, sela i posjede.28
21 Klai, o.c, II, p. 328.
22 Malyusz, Elmer, Zsigmondkori okleveltar, Budapest 1951, T. I, p. 573.
23 Fejer, o.c, T. X/2, p. 645; Malyusz, o.c, T. I, p. 576; Kukuljevi, Ivan, Jura
Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagrabiae 1862, Pars I, p. 169.
24 Ljubi, o.c, IV, p. 413.
25 Klai, o.c, II, p. 336.
26 MOL, Budapest, Dl. 33 616 (... Sigismundus filius Alexandri de Nekche ... ad
castrum suum Nekche Boznenses et Turcos adducendo et per eosdem de eodem spolia,
incendia, strages et devastationes enormiter perpetrando, et quid plura dum nos
congregato valido nostro exercitu ad opprimendum pertinentiam dictorum Boznenses et
Turcorum versus prescriptum regnum Bozne personaliter accessisemur...); Zichy,
Kdroly, Codex diplomatics domus senioris comitum Zichy de Zich et Vasonkeo, Pesth
1874, T. V, p. 149; i'si, o.c. Starine JAZU 39, p. 131,132, 154.
27 ii, o.c. Starine JAZU 39, p. 158.
28 Monumenta vaticana historiam regni Hungariae. Bullae Bonifacii LX. P.M. (1396.-
1404.), Budapest 1889, II, p. 229, 230.
24
POETAK DROBLJENJA HRVATSKE I NOVE TURSKE PROVALE
Katastrofalan poraz sultana Bajezida I. Yildirima u ratu s mongolskim hanom Timurom
blizu Angore (Ankare) 1402. i prinevski rat u borbi za prijestolje, zaustavili su
Turke u irenju Osmanskog Carstva na europskom kontinentu. Prestankom opasnosti od
turskih napada u politikom ivotu Hrvatske i Ugarske ponovno je u prvi plan izbilo
pitanje kraljeve osobe. Nezadovoljstvo Sigismundovom vladavinom irilo se meu
svjetovnim i duhovnim velikaima koji izlaz i rjeenje vide u osobi Ladislava
Napuljskog, kojeg je svestrano podravao i zagovarao papa Bonifacije LX. Ohrabren
sve jaom podrkom, sredinom lipnja 1402. poslao je Ladislav vojvodu Alojzija
Aldemarisca sa pet galija i jednim brigantinom da u njegovo ime uspostavi vlast u
Dalmaciji i Hrvatskoj. Provodei dobiveni nalog milom ili silom, napao je
Aldemarisco 6. rujna Vranu, koja se nakon mjesec dana opsade predala. Osvajanjem
Vrane pokret protiv Sigismunda dobio je sveopi zamah u Hrvatskoj i Ugarskoj,
potaknut jo i Sigismundovim nametanjem svoga neaka Albrechta Austrijskog za
nasljednika. Procjenjujui da su uvjeti za preuzimanje prijestolja napokon sazreli,
19. srpnja 1403. iskrcao se Ladislav u Zadru. Tu su ga doekali vojvoda Hrvoje
Vuki, knez Ivan Nelipi i mnotvo plemia iz Bosne. Dva dana kasnije stigli su
ostrogonski (Esztergom) i kaloki (Kalocsa) nadbiskupi, zatim biskupi iz Zagreba,
Gyora, Veszprema i Nitre i bivi ban Detrik Bubek u pratnji ugarskih plemia.
Raspravljajui to poduzeti dalje, predloili su ugarski velikai Ladislavu da
otputuje u Stolni Biograd i okruni se za kralja. Ali zastraen oevom pogibijom,
Ladislav se nije usudio poi dalje, pa je 5. kolovoza 1403. krunidba obavljena u
Zadru.
Ladislavovu neodlunost i pomanjkanje hrabrosti iskoristio je Sigismund da silom
uspostavi svoju vlast i vrati mir u zemlji. Naime, pouzdavajui se u svoje uvijek
odane velikae i vojskovoe Nikolu Gorjanskog, Ivana Morovia, Martina Dersa,
Filipa Koroga i ibora iboria preao je Sigismund odmah u protunapad, odluno
slamajui arita otpora svojih protivnika. U nizu estokih okraja njegove su
vojskovoe ubrzo porazile Ladislavove pristae na sjeveru Hrvatske (Slavonija) i u
cijeloj Ugarskoj. tovie, da bi ubrzao slamanje otpora, proglasio je Sigismund
javni oprost svim pobunjenim velikaima uz jamstvo ivota i svih dobara.
Takav nepovoljan razvoj dogaaja potaknuo je Ladislava da se krajem listopada 1403.
vrati u Napulj, iako se nije odricao snova da e u dogledno vrijeme ipak zasjesti
na hrvatsko i ugarsko prijestolje. Prije odlaska, svoje kraljevske ovlasti prenio
je na vojvodu Hrvoja i Alojzija Aldemarisca.
U procjepu izmeu kralja Sigismunda i vojvode Hrvoja Vukia, priklonio se bosanski
kralj Stjepan Ostoja Sigismundu. Bosanska vlastela na elu s vojvodom Hrvojem,
nezadovoljna mirenjem sa Sigismundom, zbacila je Ostoju s prijestolja i za kralja
Bosne postavila Stjepana Tvrtka II., sina kralja Tvrtka I. Zbaeni kralj zatraio
je pomo od Sigismunda, pa je 1405. poslao Ivana Morovia i hrvatskog bana Pavla
Bisena (Bessenvo de Ezdege) s vojskom preko Save. Nailazei na estok otpor osvojio
je Ivan Morovi Dobor, Bobovac, Srebrenik i cijelu Usoru, dok je Pavao Bisen,
unato osvajanju Bihaa i osobnoj pomoi kralja Sigismunda, bio suzbijen.1
Uvidjevi da na bojnom polju vie nee nita postii, vratio se Ivan Morovi iz
Usore.
1 MOL, Budapest, Dl. 8 923, 8 998; ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 256, 257;
Fejer, o.e., T. X/4, p. 398.
25
Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini
Prije odlaska predao je Stjepanu Ostoji Bo-bovac i u Srebreniku smjestio posadu pod
zapovjednitvom Nikole zvanog Garazda iz Kria (de Kerezthwr) iLadislava
Szilagvja.2 Ratovanje u Bosni nastavljeno je i 1406., a 1407. stigao je na elu
vojske do Bobovca i kralj Sigismund, ali se na putu razbolio i morao je uzmaknuti.3
Jo u vrijeme priprema za odlazak u Bosnu, ponudio je Sigismund Republici Veneciji
savez, ne bi li tako lake skrio mo vojvode Hrvoja Vukia i atro bosansku
vlastelu. Njegove ponude Republika je odluno odbila, ne elei se izravno mijeati
u sukob i utjecati na njegov ishod. Naime, u ratu izmeu pristaa kralja Sigismunda
i Ladisla-va Napuljskog ona je bila suzdrana, vjerujui da bi u pogodnom trenutku
mogla vie postii svojom diplomacijom nego orujem. Potivanje mirovnog sporazuma
u Torinu iz 13 81. bio je Republici dobar izgovor, iako je izbjegavala izvriti
preuzetu obvezu i godinje platiti sedam tisua zlatnika.4
Nezadovoljan polovinim uspjehom u Bosni, ve od jeseni 1407. zapoeo je Sigismund
s pripremama za novu vojnu. Prvih dana svibnja 1408. stigao je on na elu vojske u
Gorjane i akovo, gdje se zadrao krae vrijeme. Iz akova je Sigismund produio u
Dragotin, kamo je stigao 17. svibnja,5 i zaputio se u Bosnu. Nastupajui vrlo
urno, osmi dan utaborio se pod Doborom6 i poetkom lipnja strahovito potukao
vojsku Tvrtka II., a zarobljenu bosansku vlastelu bezobzirno je dao pogubiti.7
Meutim, Sigismundovi glavni protivnici Hrvoje Vuki i druge vojvode i velikai
izbjegli su njegovu osvetu i sauvali svoju samostalnost. Posebno, Sandalj Hrani
protiv koga je Sigismund slao vojsku, ali ga nije mogao slomiti.
Poraz kod Dobora zastraio je Sigismundove protivnike, pa je stranku Ladislava
Napuljskog zahvatilo ope rasulo. Meu prvima pokorio se Sigismundu moni knez Ivan
Nelipi,8 kojeg e uskoro slijediti i ostali velikai. Pritjenjen gotovo sa svih
strana i bez oslonca na turske vojne odrede zbog sudjelovanja u prinevskom ratu,
bio je potkraj 1408. prinuen izmiriti se s kraljem Sigismundom i vojvoda Hrvoje
Vuki.
Uvidjevi da od prijestolja preko Jadranskog mora nee nita biti, prodao je 9.
srpnja 1409. Ladislav Napuljski za stotinu tisua zlatnika Zadar, Novigrad, Vranu,
otok Pag i sva svoja prava na preostali dio Dalmacije Republici Veneciji. Ta
bezona trgovina, ije su posljedice odredile njezinu stoljetnu povijesnu sudbinu,
bila je kobna za Hrvatsku. Osim Zadra i okolice, do kraja jeseni Venecija je
zaposjela otoke Pag i Rab i opsjela ibenik. Uzalud je kralj Sigismund 1411. poveo
rat protiv Venecije, koji je 1413. zavrio primirjem na pet godina prema naelu tko
to posjeduje neka mu i ostane (utipossidetis). U odmjeravanju snaga na vojnom i
diplomatskom polju Hrvatska se bez dobro opremljenog ratnog brodovlja nije mogla
obraniti, pa je novom ratu protiv Venecije od 1418. do 1420. zajedno s otocima
izgubila svoje najvanije gradove (Split i Trogir) i najvrjedniji dio svoje obale,
a njezino more postaje
2 MOL, Budapest, Dl. 37 588; ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 259-263; Fejer, o.e.,
T. X/4, p. 385.
3 ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 291.
4 Wenzel, o.e., III., p. 472-474.
5 ii, o.e., Starine JAZU 39, p. 306, 307.
6 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 307.
7 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 307-309; Fejer, o.e., X/4, p. 752.
8 Idem, o.e., Starine JAZU 39, p. 312-314.
26
pomorski put Republike Venecije. Bio je to nenadoknadiv gubitak u kojem su Hrvati i
Hrvatska gotovo izgubili tlo pod nogama, a zajedno s njim ishodite i obiljeja
svoje stoljetne dravne i pravne opstojnosti na tom prostoru koja e mona
Republika sustavno zatirati.
Jo uoi tih sudbonosnih zbivanja, poslije jedanaest godina prinevskog rata,
prijestolje Osmanskog Carstva preuzeo je 1413. sultan Mehmed I. (1413. - 1421.) s
pridjevkom elebi (uen, sran i otmjen gospodin). Isto kao prijanjih godina,
otricu svojih napada Turci su opet usmjerili prema Ugarskoj, Srbiji i Bosni, a
preko njih i Hrvatskoj. Ve 1415. opustoili su akindijski odredi skopskog
krajinika Ishak-bega okolicu Zrina i Blinje, poharali posjede Nikole Frankapana i
prodrli u Sloveniju do Celja. Taje provala uslijedila nakon stoje vojvoda Hrvoje
sredinom kolovoza blizu Doboja udruenim snagama s Turcima strahovito porazio
slavonskog bana Pavla upora, Ivana Morovia, Ivana Gorjanskog, Martina Dersa od
Sredica i druge slavonske i ugarske velikae, koji su tom prilikom bili zarobljeni.
Osim Pavla upora, kojeg je zadrao vojvoda Hrvoje, ostale zarobljenike odveli su
Turci i za njihovo osloboenje zatraili visoku otkupninu. Znajui dobro koga su
zarobili, Turci su za Ivana Morovia u ime otkupnine traili pravo bogatstvo u
iznosu od etrdeset tisua zlatnika.9 Prikupljanje novca za njegovo oslobaanje
trajalo je vie godina, pa su Ivanova supruga Urula i njegovi roaci prodali i
zaloili veinu obiteljskih posjeda. Nakon vie od etiri godine tekog tamnovanja
bio je 1420. Ivan Morovi napokon slobodan.10
Zaokupljen vjerskim pitanjima kralj Sigismund nalazio se u to vrijeme u Konstanci,
odakle je otputovao u Francusku, ponovno se vratio u Konstancu i nastavio put kroz
Njemaku, da bi nakon sedam godina izbivanja opet stigao u Ugarsku. Premda daleko
od tih zbivanja, Sigismund je bio dobro obavijeten o svemu, pa je odmah iza
povratka 1419. zapoeo s vojnim pripremama za rat protiv Turaka. Pripreme su
obavljene dosta brzo, ali se vojni pohod pretvorio u pokazivanje sile i
zastraivanje protivnike strane. Dok je Sigismund na elu vojske boravio na
tromei Ugarske, Srbije i Bugarske blizu Orove," prele su turske akindije 1419.
Savu i opustoile vei broj naselja u Slavoniji.12 Traei predan ponudio je sultan
Mehmed I. primirje na pet godina, kojeg je Sigismund bez kolebanja prihvatio.
Meutim, njegov nasljednik sultan Murad II. (1421. - 1451.) smatrao je da ga
dogovor o primirju ne obvezuje, pa su Turci 1422. upali u Poeku kotlinu13 a 1423.
opustoili okolicu akova i zapalili crkvu u selu Joavi.14
Ratovanje s Turcima nastavljeno je u Vlakoj i sjevernoj Srbiji, u emu je
istaknutu ulogu opet imao Ivan Morovi.15 U nekoliko bitaka bila je turska vojska
poraena, da bi potkraj srpnja 1427. kralj Sigismund zaposjeo Beograd. Grad je
kralju predao neak i nasljednik nedavno preminulog despota Stefana Lazarevia,
ura Brankovi, potivajui tako ugovor sklopljen izmeu Sigismunda i despota
Stefana. Prema istom ugovoru trebao je Sigismund preuzeti i Golubac na Dunavu, ali
ga zapovjednik i vojvoda nije htio predati bez novane naknade koju mu je dugovao
despot Stefan. Vojvodin zahtjev Sigismund je odbio, pa je on za traeni iznos
tvravu predao Turcima. Gubitak Golupca potaknuo je kralja na novu vojnu i u
proljee 1428.
9 Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 209.
Nichilominus tamen tandem proutplacuit exercituum domino, in cuius manu omnis
consistit Victoria trumphalis, ipsi nostro exercitu fatis sinistra statuentibus,
prefatus Johannes banus post multa sui bellicosi laboribus certamina, inter alios
nostros fideles barones in area certaminis huiusmodi per iam fatos Turcos non sine
plurimorum suorum carissimorum fratrum et familiarium predictorum occisione et
interitu captus et in Turkyam abductus, ibique dirissime captiuitati et teterrimis
carceribus mancipatus per continuos quatuor annos et vltra huiusmodi captiuitatis
penas diriter preferre est coactus. Et licet ipse ob huiusmodi sudorosorum suorum
seruiciorum merita de talis modi dire captiuitatis mancipio nostre maiestatis
subsidio non in merito redimi debuerunt. Tamen nobis tunc racione prima in remotis
agentibus ex eoque et propter alia ardua agenda regnorum nostrorum notabilem
expedicionem concernencia sibi in hac parte subuenire nequencitibus a manibus
dictorum Turcorum suis propriis sumptibus, videlicet pro qu adraginta milibus
florenis puri auri per ipsius thesauri scrinalis, aliarumque ingencium rerum suarum
et honorum hincinde dissipacionem et dilapidacionem jobagionumque suorum non
modicam dispersionem ac possessionum suorum deuastacionem et desolacionem
difficilime acquisitis extitit liberatus...
10 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 182.
11 AHAZU, Zagreb, D-VIII-90.
12 Zichy, o.c, T.V., p. 559.
13 Lukcsics, o.c, T.I, p. 132.
14 Idem, o.c, T.I, p. 150.
15 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 209.
27
opsjeo je grad. Kad se oekivala predaja napol razruenog Golupca, stigao je sultan
Murad s vojskom gradu u pomo. Traei astan izlaz postignut je dogovor: neka
sultan zadri grad, a Sigismund se nesmetano s vojskom povue preko Dunava. Turci
se, meutim, nisu drali dogovora ve su iznenada napali Sigismundovu vojsku i
povlaenje se pretvorilo u golo spaavanje ivota i bijeg preko Dunava. Samo krae
vrijeme zatim poslao je sultan svoje akindije preko Save u Srijem.16
Nasuprot neuspjehu u opsadi Golupca, zaposjedanjem Beograda postigao je kralj
Sigismund krupan vojni uspjeh. Gotovo jedno stoljee bio je Beograd nesavladivo
uporite u obrani Ugarske i cijelog sjevera Hrvatske.
Voen raznim poslovima kao njemaki i eki kralj i rimski car, napustio je 1430.
Sigismund Ugarsku i Hrvatsku. Upravljanje dravnim poslovima povjerio je sebi
uvijek odanom palatinu Nikoli Gorjanskom, slavonskom banu i svome tastu Hermanu
Celjskom i hrvatskom banu Nikoli Frankapanu. Kraljevo izbivanje u tuini potaknulo
je trvenja izmeu krupnih velikaa, a nasilja, otimaine, razbojstva, ubojstva i
razna druga bezakonja prevrila su izmeu Save i Drave svaku mjeru. Usporedo s tim,
poetkom 1432. ugasio se ivot hrvatskog bana Nikole Frankapana, a ivotni put
Nikole Gorjanskog i Hermana Celjskog bliio se takoer kraju. Smrt bana Nikole
iskoristili su Turci i pod vodstvom Ishak-bega provalili u Hrvatsku sve do Zadra,
odakle su odveli manji broj zarobljenika i otjerali mnogo stoke.17
Na mnoge pritube plemstva iz Slavonije upuene kralju, sazvao je 1. svibnja 1432.
Herman Celjski Slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o alosnim prilikama u
zemlji i mjerama koje valja provesti da se onemogue bezakonja, a nakon provedene
istrage poinitelji zloina i nasilja kazne.
Tri mjeseca kasnije sastali su se duhovni i svjetovni velikai Ugarske u Budimu da
bi raspravili to je potrebno poduzeti za obranu od Turaka i drugih vanjskih
neprijatelja. Obavijeten o tom skupu kralj je Sigismund zakljuio da ugarski
velikai osim praznih mudrovanja nisu uinili nita. S obzirom na to, vjerojatno uz
izdanu pomo svojih savjetnika, izradio je on potkraj 1432. ili poetkom 1433.
osnovu za vojno ureenje i poslao staleima neka je na Saboru rasprave i proglase
zakonom u obrani zemlje. Prema toj osnovi pogranini krajevi bili su podijeljeni u
vojne oblasti, bolje reeno krajita, koje ine okosnicu obrane. Prva oblast
obuhvaala je juni i primorski dio Hrvatske nasuprot Republici Veneciji i Turcima.
Druga je bila slavonska uzdu rijeke Une, a trea, prostorno najvea, juno od Save
usorska oblast. U slavonskoj i usorskoj oblasti ratovali bi nii plemii iz svih
slavonskih upanija, kao i upanija june Ugarske. Osim spomenutih, preostale dvije
oblasti inila su temivarsko i erdeljsko krajite.18
Uspostava i raspored vojnih oblasti bila je dobro zamiljena obrana od Turaka i
posluila je kao zametak buduih banovina u Bosni, kao i Vojne granice u Hrvatskoj
u 16. stoljeu. Takav raspored nametale su obrambene i ivotne potrebe,
pretvarajui velik dio stanovnitva na tom prostoru u vojnike, kojima e ratovanje
protiv Turaka postajati gotovo zanimanje.
Smrt vrhovnog kancelara i zagrebakog biskupa Ivana Albena i palatina Nikole
Gorjanskog 1433. ubrzali su Sigismundov povratak u zemlju. Njegovi bliski suradnici
nestajali su jedan za drugim, a i sam je bio zaao u visoku ivotnu dob. Kao odanu
osobu i vjetog vojskovou jo 1433. postavio je Matka Talovca za upravitelja
Zagrebake biskupije, a nakon smrti Hermana Celjskog 1435. i za slavonskog bana.
Ope prilike u Bosni postajale su sve sloenije, pa se Sigismundov tienik Tvrtko
II. bez njegove pomoi nije mogao odrati. Nepokorna krupna vlastela neprestano je
urovala s Turcima i slabila kraljev poloaj. Vjerojatno znanjem kralja Sigismunda,
poveo je 1434. Matko Talovac vojsku u Bosnu i osvojio Jajce, Komotin, Boac i
Hodidjed.19 Osvajanje Hodidjeda neposredno je ugrozilo planove turskih vojskovoa
16 Fejer, o.e., X/6, p. 860-867;Klai, o.e., knj. III., p. 137.
17 Gelcich, Jozsef, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno
Hungariae, Budapest 1887, p. 367; Fermendin, Eusebius, Acta Bosnae, Zagrabiae
1892, p. 138.
18 Thallczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb
1916, p. 257-260.
19 AHAZU, Zagreb, D-X-67; Thallczy, Lajos - ldasy, Antal, Codex dipomaticus
partium regno Hungariae adnexa-rum, Budapest 1907, p. 124-126.
28
i krajinika, pa je Ishak-begov sin Barak potkraj 1435. napao grad.20 Kako je
prola ta opsada, ako je do nje s obzirom na doba godine uope i dolo, nije
poznato. Blie istini bit e da je vojvoda Barak ekao povoljnije vremenske prilike
u proljee 1436. i znatno bolje uvjete za siguran vojni uspjeh. Naime, prvih dana
proljea 1436. zapoeo je u Hrvatskoj rat za batinu kneza Ivania Nelipia protiv
Ivana (Ana) Frankapana, kojeg je po kraljevu nalogu vodio Matko Talovac. Nekako u
isto vrijeme upale su turske akindije u Slavoniju, a jedan njihov odred stigao je
i do Ostroca na Uni.2
Osvajanjem grada Hodidjeda dobili su Turci snano uporite u Bosni, odakle su
nesmetano mogli upadati u sredinji dio Bosne i dalje prema junim i zapadnim
dijelovima Hrvatske.
Ve na izmaku ivota, prikupio je kralj Si-gismund 1437. vojsku za novi ratni pohod
protiv Turaka, u kojem osobno nije sudjelovao. Uz ostale vojskovoe na elu te
vojske bili su erdeljski vojvoda Ivan Marczalv Sigismund, car i kralj (1386.-1437.)
i severinski ban Franko Talovac. Poslije prijelaza preko Dunava kod Poeane,
vojska je prodrla do Petrovca na Mlavi i spalila tursko brodovlje. Odatle je
produila do Kruevca i 23. lipnja zapalila grad. Na povratku, sustigao je vojvodu
Marczalvja voa akindija Ali-beg Mihaloglu kod Smedereva, gdje se zametnuo estok
boj u kojem su Turci bili posve poraeni. Koji mjesec kasnije, tonije 9. prosinca
1437., umro je kralj Sigismund u Pragu. Za njegova nasljednika bio je izabran
austrijski vojvoda Albrecht V. iz obitelji Habsburg (1437. - 1439.) odnosno, mu
Sigismundove jedine keri Elizabete.
Pobjeda nad Turcima kod Smedereva ubrzala je odluku sultana Murada da iskoristi
promjenu na prijestolju i 1439. osvoji Smederevo i zaposjedne gotovo cijelu Srbiju,
ugrozivi tako neposredno Hrvatsku i Ugarsku. Pokuaj kralja Albrechta da pritekne
Smederevu u pomo nije uspio, a njegova iznenadna smrt ostavila je nerijeeno
pitanje nasljednika prijestolja. Procjenjujui da e borba oko izbora novoga kralja
odvratiti pozornost u obrani granica i pograninih tvrava, zakljuio je sultan
Murad da tu priliku valja to prije iskoristiti. Odmah nakon povratka iz Smedereva
zapoeo je s pripremama za novu vojnu, a njezin cilj je bio osvajanje Beograda. Kao
iskusan dravnik i vojskovoa on je dobro znao da e, osvoji li Beograd, irom
otvoriti Turcima vrata za osvajake pohode daleko na zapadu. Ve prvih dana
proljea 1440. vojska je bila okupljena, pa se sultan Murad iz Edirnea zaputio
prema Beogradu.
Zapovjednik obrane Beograda i beogradski kapetan bio je u to vrijeme poglavar reda
vitezova ivanovaca u Hrvatskoj i Ugarskoj Ivan Talovac, brat hrvatskoga bana Matka
Talovca. Osim vojske pod njegovom zastavom, obrana grada sastojala se od nekoliko
stotina plaenih strijelaca iz Italije i eke, kao i manjeg broja Srba.
Obavijeten o kretanju osmanske vojske, prior Ivan briljivo se spremio za obranu i
duu opsadu grada. U grad je dopremio vee koliine hrane i streljiva te uvrstio
gradske zidove. Pribavio je takoer i novu vrstu oruja kojim se mogao
suprotstaviti i poraziti znatno veu vojsku. Novo oruje inile su dvije vrste
20 Gelcich, Jozsef, Diplomatarium, p. 394; Fermendzin, Eusebius, Acta Bosnae, p.
147.
21 Thallczy, Ljos - Barabs, Samu, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest
1897, p. 321.
22 Fermedzin, o.e., p. 142-144; Thallczy -Aldsy, o.c.,p. 119.
29
puaka, od kojih su jedne izbacivale desetak olovnih zrna, a druge jedno olovno ili
eljezno zrno s kojima se gaalo na udaljenost od nekoliko stotina metara. S
nekoliko desetaka takvih puaka i dovoljnim koliinama baruta, raunajui pritom i
na iznenaenje, bio je Ivan Talovac siguran da e moi odoljeti sultanu Muradu.
Prije nego to je sultan stigao do Beograda, zametnuo je on s Turcima boj na
otvorenom polju, ali se uskoro uvjerio da nema dovoljno snage i povukao se u
beogradsku tvravu. Za koji dan opkolio je Murad Beograd s kopna i vode i poeo ga
zasipati kamenim kuglama iz topova i pokretnih tornjeva, da bi u zidovima probio
otvore kroz koje e na juri upasti u grad i osvojiti ga. Ali to bi Turci i
njihovi topnici danju otetili ili poruili, branitelji su nou popravili. Otvore i
oteenja na zidovima zasipali su zemljom i kamenjem. Prolazili su tako dani i
mjeseci, a svaki turski juri slaman je pod zidovima grada. Pucnjevima iz puaka
branitelji su u turskim redovima stvarali pravu pusto. Bijesan zbog neuspjele
opsade naredio je tada sultan Murad da se jarak naokolo tvrave ispuni drveem i
granjem kako bi osmanskoj vojsci olakao penjanje ljestvama na gradske zidove.
Promatrajui to Turci rade, dovezeno drvee i granje branitelji su nou posuli
barutom i bacili na njih vee koliine lako zapaljivih tvari. Kad su idueg dana,
kako u izvoru stoji zabiljeeno, Turci poput skakavaca (quasi locustae) krenuli
preko jarka i poeli se ljestvama uspinjati na zidove, bacili su branitelji
upaljene baklje i klade na drvo u jarku. Posuto barutom drvo je planulo u golemu
vatru u kojoj je stradalo vie stotina Turaka. Pucajui iz topova i bacajui
zapaljive strijele, branitelji su takoer unitili ili zapalili tursko brodovlje na
Dunavu, dok su galije usidrene uz obalu zarobili. Uz teke gubitke i potpun poraz
bio je sultan Murad prisiljen na povlaenje, a za novi napad nije vie imao snage
niti se mogao suprotstaviti novoj vrsti oruja.
Da bi iskalio svoj bijes za pretrpljeni poraz, poslao je 1441. sultan Murad svoje
akindije koje su ognjem i maem opustoile itav kraj izmeu Save i Drave.23
Koliko su u tom napadu stradali pojedini dijelovi Slavonije, teko je prema
uopenim vijestima bilo to odreeno zakljuiti. Ali na temelju pojedinanih
podataka o sukobima i okrajima s akindijama kod Levanjske Varoi i Dobre Kue,
nema sumnje daje otpor Turcima bio vrlo estok.24 Podijeljeni u manje ete i
skupine upadaju tada akindije i u okolicu Topuskog, gdje u Boviu pale crkvu sv.
Kvirina.25
Stranaki rat i borbu poljskog kralja Vladislava za prijestolje nakon smrti kralja
Albrechta, iskoristio je bosanski vojvoda Stjepan Vuki, pa je u jesen 1440.
ovladao Omiem, Neretvom i upom Poljica. Unato tome i razornim provalama
akindija, izvojevao je 1441. i 1442. daroviti vojskovoa i vojvoda Ivan (Janos)
Hunyady sjajne pobjede nad Turcima, a poetkom 1444. izmeu Nia i Pirota u klancu
Kunovice nanio im teak poraz.26
Istodobno drei se podalje od sukoba i stranakih borbi i koristei zauzetost u
ratu s Turcima, Republika je Venecija pod izgovorom da e ih vratiti, poetkom
1444. zaposjela Omi i Poljica i nastavila sakaenjem primorskog dijela Hrvatske.
Hunyadyjevi uspjesi na bojnom polju snano su utjecali na ope raspoloenje i
uvjerenje da je Turke mogue ne samo zaustaviti u osvajakim pohodima, nego i
protjerati iz Europe. Svjestan stvarne opasnosti koja mu prijeti, pogotovo to se u
Maloj Aziji upleo u rat protiv Karamana, ponudio je sultan Murad sklapanje ugovora
o primirju, odnosno miru. Prema njegovoj mirovnoj ponudi miljenja su u dravnom
vijeu bila podijeljena i konaan ishod ovisio je o stavu Ivana Hunyadyja.
Nagovoren od despota ura, Hunyady se ipak priklonio miru. premda je papin
poslanik Julije Cesarini bio protiv toga. Poetkom srpnja 1444. doputovali su kralj
Vladislav i lanovi dravnog vijea u Szeged (Segedin), kamo je bio stigao i turski
poslanik. Nakon podue rasprave i pogaanja sklopljeno je primirje, tonije mir na
deset godina. Najvie koristi od mira imao je despot ura kojemu su Turci, uz
uvjet da plaa sultanu godinji danak i alje odreeni broj vojnika ako to bude od
njega zatraeno, vratili
23 Radoni, Jovan, Zapadna Evropa i balkanski narodi prema Turcima u prvoj polovici
XV. veka, Novi Sad 1905, p. 107.
24 Lucsics, Pl, XV. szazadi ppak oklevelei, Budapest 1938, II, p. 210, 301.
25 Lukcsics, o.e., II, p. 197.
26 Jireek, Konstantin, Istorija Srba, Beograd 1952, I, p. 367; Klai, o.e., III,
p. 229.
30
cijelu nekadanju Despotovinu. Ugarskoj je takoer bila vraena Vlaka, ali je
njezin vojvoda morao sultanu plaati danak. Osim toga, Turci su se obvezali da nee
prelaziti Dunav i provaljivati na podruje Ugarske, ako to ne bi inila druga
strana na prostoru Osmanskog Carstva.
Tako skopljeni mir znaio je pravu pobjedu turske diplomacije jer je Turcima davao
pravo slobodnog djelovanja prema Bosni, a preko nje i Hrvatskoj.
Samo nekoliko dana poslije sklapanja mira stiglo je kralju Vladislavu pismo
zapovjednika udruene kranske mornarice na Istoku, u kojem javlja da su stigli do
Helesponta (Darda-nela) i da e pokuati zaprijeiti sultanu Muradu povratak s
vojskom iz Male Azije. Na europskom prostoru inae je malo turske vojske, pa je
prilika da se Turci odatle protjeraju. Pismo slina sadraja dolo je kralju
Vladislavu i od bizantskog cara Ivana VIII. Paleologa, u kojem ga poziva da se ne
dri mira s vjerolomnim Turcima, nego da iskoristi odsutnost sultana Murada i
smjesta udari na Turke. Kralju Vladislavu obratio se i sultan Karamana Ibrahim
istiui da je pravi as za vojnu protiv sultana Murada.
Protiv mira vatreno je istupio i papin poslanik, tvrdei da sklopljeni mir zapravo
i nije mir, niti su kralj i okupljeni velikai imali pravo sklopiti takav mir.
Naime, stupanjem ugarsko-hrvatskog kralja u savez s drugim kranskim vladarima u
borbi protiv Turaka, bez njihova pristanka uope nije bilo mogue sklopiti pravno
valjan mir. Dapae, s ugarske strane to je jednostran in koji druge ne obvezuje.
Sluajui Cesarinija, okupljeni velikai u dravnom vijeu polako su mijenjali
miljenje i otvoreno se alili da je sklapanje mira bilo prenagljeno i
nedomiljeno. Ponesen sadrajem primljenih pisama i istupom papinog izaslanika,
kralj Vladislav je odustao od mira. Kao iskusan vojskovoa jedino se Ivan Hunyady
drao suzdrano i nije bio sklon odustajanju od mira. Ali kada mu je kralj na
Cesarinijev prijedlog obeao Bugarsku kao nasljednu kraljevinu, nije Hunyady vie
kolebao, pa je 4. kolovoza bilo zakljueno da se ugovor o miru s Turcima proglaava
nitavnim, i da se do 1. rujna okupi i pripremi vojska za prijelaz preko Dunava.
Suprotno donesenom zakljuku ostao je despot ura vjeran Turcima i sultanu Muradu,
pa je desetak dana kasnije utanaio sa sultanovim izaslanicima poseban ugovor o
miru. tovie, u skladu s tim ugovorom onemoguio je Jurju Kastriotu da preko
Despotovine dovede vojsku koja e se pridruiti kralju Vladislavu.
Mlad i poletan i osobno hrabar, vjerovao je kralj Vladislav da je upravo njemu
povijest namijenila ulogu zaustavljanja turske najezde i protjerivanje Turaka iz
Europe. Meutim, oekivana pomo je izostala, pa se u kraljevu taboru okupilo jedva
desetak tisua vojnika. Od hrvatskih velikaa doao je kralju u pomo jedino brat
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana, Franko Talovac, predvodei nekoliko stotina
konjanika.
Dobro obavijeten o svemu odmah je sultan Murad prestao s napadima na Karaman i
sklopio mir sa sultanom Ibrahimom, da bi odatle pohitao s vojskom u Europu,
odnosno, tursku Rumeliju. Dvadesetog rujna preao je Vladislav kod Beograda s
vojskom Dunav i zaputio se u Vidin, ali ga nije elio opsjedati ve je produio do
Nikopolja. Spalivi podgrae u Nikopolju i zaobilazei potom gorske klance Balkana
dopro je 9. studenoga do Varne, odakle je namjeravao idui crnomorskom obalom stii
do Bospora. Istoga dana uveer ugledale su predstrae nedaleko od svoga logora
utaborenu vojsku sultana Murada II. Idueg dana 10. studenog 1444. zapoeo je u
prijepodnevnim satima odluan boj, u kojem je kralj Vladislav izgubio ivot, a
njegova vojska pretrpjela teak poraz.27
Pobjedom kod Varne rasprili su Turci snove o njihovom protjerivanju iz Europe i
osigurali svoju prevlast na Balkanskom poluotoku za nekoliko stoljea. Od tog
vremena Osmansko Carstvo stalno poveava pritisak na Bosnu, a ostaci Bizantskog
Carstva i srpska Despotovina bili su unaprijed osueni na propast. Turske akindije
i razne druge razbojnike druine krstare Bosnom i sve ee upadaju u Hrvatsku. U
proljee 1445. opustoile su akindije okqlicu Otoca i razorile benediktinski
samostan sv. Nikole.28
Za pogibiju kralja Vladislava kod Varne nije se neko vrijeme nita pouzdano znalo.
Istom kada je ta vijest bila potvrena, trebalo je to prije izabrati novoga
kralja. Raspravljajui dugo o
27 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 102-104; Klaic, o.e. III,
p. 235-237.
28 Lukcsics, o.e., IL, p. 227,228.
31
Vitez sa znakovljem Blagajskih, kraj 14. st.
Pavlsarsa znakovljem Kaniaja, oko 1450.
tome, konano je poetkom svibnja 1445. vojvoda Nikola Iloki u ime cijelog
plemstva predloio da to bude sin kralja Albrechta, Ladislav, roen poslije njegove
smrti. Budui daje Ladislav bio maloljetan i pod skrbnitvom, bilo je pitanje tko
e u njegovo ime upravljati dravom. Za taj vrlo utjecajan poloaj bilo je dosta
zainteresiranih, ali je najvie izgleda imao vojvoda Ivan Hunyady. Na Saboru
odranom na Rakokom polju ispred Pete, 6. lipnja 1446., Hun-yady je proglaen
gubernatorom i vladarom drave. Osobnim ugledom i vojnom silom utiao je on brzo
svoje protivnike, iako je u estokom ratnom sukobu s celjskim grofovima Friedrichom
i Ulrichom bio prisiljen na kompromis. Nasilniko ponaanje i razbojniki postupci
grofa Friedricha i njegova vojskovoe Jana Vitovca prevrili su mjeru i obzire
plemstva, pogotovo kad je Friedrich nakon smrti bana Matka Talovca prigrabio
slavonsko banstvo i preoteo vei broj gradova i posjeda u Slavoniji.
Ratniku i vojskovoi Hunyadyju ishod bitke kod Var-ne duboko se urezao u pamenje,
pa je gotovo bio opsjednut milju kako sultanu Muradu uzvratiti to snaniji udarac
i satrti ga na bojnom polju. Traei pomo na raznim stranama ubrzo je, meutim,
spoznao da se moe pouzdati samo u vojsku iz Ugarske i Hrvatske, kao i manji broj
vojnika iz Vlake, nekoliko stotina kriara iz Njemake i topnika iz eke. Vojsku
iz Hrvatske predvodili su hrvatsko-dalmatinski ban Franko Talovac, brat nekadanjeg
bana Matka Talovca, Hunyadyjev roak i slavonski ban Ivan Sekelj (Szekely) i
Stjepan Bani od Lendave.
Unato loem iskustvu s despotom urem u vojnom pohodu do Varne, Hunyady se nadao
da e ga nakon prelaska s vojskom preko Dunava ipak pridobiti na svoju stranu i da
e zajednikim snagama udariti na Turke. Oekujui takav ishod pregovora, poetkom
rujna 1448. preao je on Dunav kod Kovina i utaborio se blizu Smedereva, gdje je
ostao gotovo mjesec dana. Da se dobije na vremenu, u dosluhu s Turcima otezao je
despot ura s pregovorima, obavjetavajui istodobno Turke o Hunyadyjevim
planovima i snazi njegove vojske. Kad se napokon uvjerio da od saveznitva s
despotom urom nee biti nita, zaputio se potkraj rujna Hunyady prema Niu, usput
plijenei i palei kao da se nalazi u neprijateljskoj zemlji. Po dolasku u Ni
odustao je od prvotnog plana, vratio se na Kosovo polje i utaborio uz lijevu obalu
rijeke Sitnice. Na maloj udaljenosti znatno premonija turska vojska pratila gaje u
stopu i ve 17. listopada poeli su prvi konjaniki okraji. Ohrabren povlaenjem
sultana Murada s lijeve na desnu obalu Sitnice, poao je Hunyady odmah za njim i ne
slutei da se oko njega stee obru. Usprkos silnom junatvu i hrabrosti i
preziranju smrti, u idua
32
dva dana bila je Hunyadyjeva vojska naprosto satrvena, a on sam doivio je potpun
slom bezglavo bjeei s bojita. Meu nekoliko tisua poginulih ostali su na bojnom
polju banovi Ivan Sekelj i Franko Talovac, Stjepan Bani i drugi. Zajedno s njima
izginula je i veina Hrvata koje su predvodili. Traei spas u bijegu prema Dunavu,
saekivali su Srbi u zasjedama bjegunce, iskaljivali svoj bijes na njima zbog
pljake i palea i ubijali. Klonei se Turaka i Srba probio se Hunyady pjeaei do
Kladova, ali je bio prepoznat i odveden despotu uru i odmah zatvoren.29 Za
njegovo oslobaanje traio je despot vrlo velike ustupke koje su morali jamiti
vodei velikai Ugarske i Hrvatske, pa je uoi Boia 1448. nakon sastavljanja
ugovora i sveane prisege Hunyady opet bio na slobodi. Grb Ivana Talovca
Druga velika bitka na Kosovu polju nije oznaila samo odnos snaga u skoroj
budunosti i labui pjev sultana Mu-
rada, ve je ujedno pokazala i ukupnost duhovnih osobina sudionika u tim
zbivanjima, ije su ishodite Turci tako dobro shvatili i znalaki koristili u
ostvarivanju svojih ciljeva. To se duhovno stanje iskazivalo u vlastoljublju i
samoljublju, prijetvornosti i vjerolomnosti, udvor-nitvu, laskavosti,
licemjernosti, potkupljivosti i mrnji premajaemu, surovosti, nemilosrdnosti,
nasilnosti i grabeljivosti prema slabijem, zluradosti i zavisti prema drukijem i
sposobnijem, iskljuivosti, samodovljnosti i neprikosnovenosti u poimanju svijeta,
ljudskih i etikih vrijednosti toliko razliitih od srednjoeuropskih kulturnih,
civilizacijskih i kranskih dostignua. Na tom mentalnom sklopu i razdjelnici
izmeu Istoka i Zapada, Turci su silovito udarali po najranjivijim mjestima,
spretno uzmicali i poputali, sklapali saveze i ugovore, kao slijepo orue
iskoritavali pojedince i etnike skupine i bezobzirno ih odbacivali, sustavno
izgraujui vojnu i dravnu mo Osmanskog Carstva, da bi na kraju i sami postali
rtva tog istog mentaliteta.
Hrabrei zapravo sama sebe obeavao je Hunyady da e uskoro poi na novu vojnu
protiv Turaka, ali za tako to nije vie bilo dovoljno materijalnih i raspoloivih
ljudskih mogunosti, niti je on poslije izgubljene bitke na Kosovu polju bio ista
osoba. Navalni rat protiv Turaka pretvara se tada u obrambeni, u kojem Turci
stalnim napadima iscrpljuju branitelje i zadobivaju sve izrazitiju vojnu nadmo.
Premda ve na izmaku ivota, poslao je 1450. sultan Murad svoje akindije ponovno
preko Save. ira okolica Poege bila je opet iroka pozornica turskih razaranja, u
kojima je teko stradala i benediktinska opatija Rudina blizu sela eavca.30
Duga i vrlo uspjena vladavina sultana Murada II. znatno je ojaala osmansku
dravu, obranila osvojeno i stvorila vojne i druge pretpostavke za nove osvajake
pohode. Osim sjajnih pobjeda kod Varne i na Kosovu polju, Turci su u tom razdoblju
vrsto zagazili i preko rijeke Drine, zaposjeli Hodidjed i Vrhbosnu (budue
Sarajevo), odakle su akindije Isa-bega Isahkovia imale otvoren put prema dolini
Neretve, naroito sjeverno od Save i cijeloj Hrvatskoj.
29 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, Graz-Wien-Kln 1975.
Eingeleitet und bersetzet von Renate Lachmann, p. 103, 104.
30 Lukcsics, o.e., IL, p. 285.
33
PAD BOSNE 1463.1 NEPOSREDNO UGROAVANJE HRVATSKE
Sultana Murada II. naslijedio je 1451. njegov sin Mehmed II. (1451. - 1481.), uz
ije ime je ubrzo dodan pridjevak et-Fatih, odnosno, Osvaja. Preuzimajui
prijestolje kao najprei zadatak dravne i osvajake politike bilo je sultanu
Mehmedu osvajanje preostataka Bizantskog Carstva, tonije Constantinopolisa i ue
okolice grada. Napadom s kopna i mora bio je 29. svibnja 1453. Constantinopolis
osvojen i prestalo je postojati drevno Bizantsko Carstvo, a osmanska drava i
njezini sultani postaju batinici carskog zvanja i nekadanjeg Carstva. Ime gradu
promijenjeno je u Istanbul, koji postaje prijestolnica osmanskih vladara i drave.
Ponesen ratnom slavom idue godine stigao je na elu vojske sultan Mehmed u Srbiju
i opsjeo Smederevo, ali je despot ura uspio obraniti grad i privremeno odgoditi
propast srpske Despotovine. Na odlasku ispod Smedereva ostavio je sultan dio svoje
vojske koju su Srbi uz pomo Ivana Hunyadyja potukli, a sam Hunyady dobio je
donekle zadovoljtinu provalivi do Nia i spalivi Vidin.
Poraz osmanske vojske nije obeshrabrio sultana Mehmeda, ve je 1455. opet stigao u
Srbiju i poslije dueg opsjedanja osvojio Novo Brdo. Da bi dobio na vremenu i
proveo odgovarajue pripreme, sklopio je s despotom urom i mirovni ugovor,
ostajui i dalje nepokolebljiv u provoenju osvajakih planova.
Opasnost od turske najezde napokon je prisilila kralja Ladislava da se ozbiljnije
pozabavi obranom zemlje. Sredinom sijenja 1456. sastao se u Budimu Sabor stalea
radi dogovora o pripremi vojne protiv Turaka. Pregovori i dogovori krupnih velikaa
napredovali su vrlo sporo, unato zalaganju papinog poslanika Ivana Carvajala i
gorljivih istupa franjevca Ivana Kapis-trana, koji je za obranu kranskog svijeta
pozivao okupljene stalee na kriarski rat protiv Osmanskog Carstva.
Za opasnost od napada sultana Mehmeda znalo se, vie nego dobro, u Osijeku, odakle
je 8. veljae 1456. mavanski ban Ivan Korog javio Ivanu Kapistranu kako mu je
doao glasnik bosanskog kralja, a stigao mu je i list od despota ura. Na temelju
saznanja do kojih je doao, sultan Mehmed kree na opsadu Smedereva i Beograda. Od
bosanskog kralja, hercega Stjepana i vojvode Petra, sina vojvode Radoslava,
zatraio je sultan pomo u veem broju vojnika i ratne opreme, ali su mu oni
umjesto pomoi ponudili uobiajeni danak. Istog dana dok mu to javlja doao je u
Osijek i glasnik Skenderbega (Jurja) Kastriota, koji mu je prenio poruku daje
Skenderbeg voljan udariti na Turke.1
Kad su se na Saboru u Budimu krupni velikai konano uspjeli dogovoriti o obrani
zemlje od Turaka, stigla je dvoru obavijest da je sultan Mehmed pokrenuo vojsku
ispod Smedereva i zaputio se prema Beogradu.
Pod dojmom primljene obavijesti, izdao je kralj Ladislav hitan nalog da se utvrde
svi prijelazi preko Dunava, a gradovi opskrbe hranom i streljivom. Shvaajui kao
iskusan vojskovoa bolje od drugih kakva opasnost prijeti zemlji od osmanske
vojske, pohitao je s malobrojnim snagama Ivan Hunyady odmah za Beograd, a za njim
su krenuli papin poslanik Ivan Carvajal i na elu svojih kriara Ivan Kapistran.
1 Pettkd, Bela, Kapisztran Janos levelezese a magvarokkol, Tortenelmi tar,
Budapest 1901, p. 193, 194.
34
Svakako bolje i podrobnije obavijeten o tim zbivanjima od ostalih, tih je dana
napustio Osijek i ban Ivan Korog da bi se s manjim odredom vojske pridruio Hunya-
dyju u Beogradu. elei, navodno, biti to blie popritu ratnih zbivanja, ostao je
kralj Ladislav u Budimu, odakle je zajedno s Ulrichom Celjskim neprimjetno umakao u
Be. Kad su velikai saznali da je kralj napustio Ugarsku razili su se na sve
strane, a od saborskih zakljuaka ostala su samo mrtva slova na papiru. Obrana
Beograda bila je na taj nain preputena Ivanu Hunya-dyju, Kapistranovim kriarima,
banu Ivanu Korogu i papinu poslaniku Ivanu Carvajalu (Juan de Carvaial).
Poetkom srpnja 1456. opkolio je sultan Mehmed Beograd i odmah zapoeo s napadima.
Golema turska vojska tukla je topovima i bijesno juriala na gradske zidove vie od
dvadeset dana, ali bez ikakva uspjeha. Smjelost i odlunost branitelja Beograda, da
po cijenu ivota obrane grad, prisilila sultan Mehmed ll. Fatih (Osvaja) je
sultana Mehmeda na povlaenje, pretr-pjevi pritom dosta velike gubitke.
Pobjedniko slavlje branitelja Beograda nije trajalo dugo jer je 11. kolovoza
zarazna bolest pokosila Hunyadyja, a 23. listopada i Kapistrana u Iloku. Ozbiljno
naruena zdravlja vratio se iz Beograda u Osijek i ban Ivan Korog, gdje je dvije
godine kasnije umro.
Bez obzira na gubitke i poraze, nije sultan Mehmed odustajao od plana da srpsku
Despotovinu pretvori u tursku pokrajinu i tako osigura nesmetano irenje osmanske
drave prema zapadu. Prije odlaska s glavninom vojske 1458. u Grku, provoenje tog
plana povjerio je velikom veziru Mahmud-pai. Zaposjedajui vojna uporita i
gradove ostvario je vezir, meutim, polovian uspjeh. Istodobno da se osigura u
provoenju tog plana od iznenadna napada novoizabranog ugarskog i hrvatskog kralja
Matije (Matijaa, 1458. - 1490.), sina vojskovoe Ivana Hunyadyja, koji je po
gavranu (corvus) u oevu grbu bio prozvan Corvin, poslao je on svoga sina Ali-bega
s vojskom preko Save. Zajedno s njim krenuli su i krajiki zapovjednici na elu
akindija koje su podijeljene u manje skupine preplavile velik dio Slavonije.
Pustoei Srijemom sve do Petrovaradina i blizu Futoga, Ali-beg je napao i zapalio
Mitrovicu. O pokretima turske vojske u Slavoniji i Srijemu stizali su kralju Matiji
hitni izvjetaji, pa je uz pomo Ivana Carvajala i ostalih vojskovoa odluno
odbacio Turke preko Save u Bosnu i pokazao se dorastao protivnik sultanu Mehmedu.2
Osvajanjem utvrde arnovo (Avala) u kolovozu 1458. Mahmud-paa je opasno ugrozio
Beograd, kojeg su Turci od tog doba stalno imali na oku. Posve neometan, u proljee
1459. stigao je sultan Mehmed s vojskom do Smedereva, koje mu se 20. lipnja preda
bez borbe. Padom Smedereva prestala je postojati srpska Despotovina i pretvara se u
pograninu oblast Osmanskog Carstva. Njezinim ukljuivanjem u sastav osmanske
drave opasnost od turske najezde za Ugarsku, Hrvatsku i Bosnu postaje sve
izrazitija i zlokobnija, a obrambeni rat pretvara se u opu znaajku ratovanja s
Turcima. Premda je u vojnim pohodima 1458. i 1459. stradalo mnotvo stanovnitva u
Srbiji, koje su Turci odveli u zarobljenitvo i raselili, znatan dio tog
stanovnitva uvrstili su oni i u pomone vojne redove i koristili ga u borbi protiv
Ugarske, i osobito protiv Hrvatske.
2 Nagy, Ivan -Nyry, Albert, Magyar diplomacziai emlekekMatyas kirly korbol,
Budapest 1875., Elsktet, p. 38-42; Babinger, Franz, Mehmed Eroberer und seine
Zeit, Mnchen 1953., p. 133.
35
Okonanjem ratovanja u Srbiji otricu svojih napada sultan Mehmed tada usmjerava
protiv vlakih vojvoda Vlada Dracula i Radula te Jurja Kastriota u Albaniji. Za to
vrijeme posredstvom i nagovorom pape Pija II. sklopio je 1461. kralj Matija savez s
bosanskim kraljem Stjepanom Tomaeviem. Oslanjajui se na taj savez i raunajui
na obeanu papinu pomo odbio je 1462. bosanski kralj platiti Turcima traeni
danak. Bio je to dobro doao izazov sultanu Mehmedu koji je ekao samo pogodnu
priliku da napadne Bosnu. U proljee 1463. okupio je on vojsku kod Edirnea, drei
u strogog tajnosti kamo e ona krenuti. tovie, primio Potelj, tvrava na Neretvi
je poslanstvo bosanskog kra-
lja i obeao primirje na petnaest godina. Usporedo s tim, pod zapovjednitvo Ali-
bega, sina vezira Mahmud-pae, poslao je i nekoliko odreda akindija prema Savi da
bi zadrao i zavarao kralja Matiju. Samo nekoliko dana kasnije, nastupajui vrlo
urno, stigao je sultan Mehmed s vojskom u Skopje i preko Vuitrna i Sjenice
munjevito udario na Bosnu. Kao svoju prethodnicu poslao je velikog vezira Mahmud-
pau koji je 19. svibnja doao do grada Bobovca, odakle je kralj s roacima i
dragocjenostima pobjegao u Jajce. Drugi dan naao se pod Bobovcem i sultan Mehmed,
a zapovjednik obrane grada, zastraen turskom vojskom, predao je grad bez borbe.
Ispod Bobovca pohitao je Mahmud-paa za kraljem u Jajce, ali je on ve bio napustio
grad i sklonio se u tvravu Klju. Kad je Mahmud stigao do Kljua opkolio je
tvravu i odmah je poeo tui topovima. Poloaj tvrave bio je takav daje ona mogla
izdrati vrlo dugu opsadu, pa se veliki vezir plaio da je nee moi osvojiti. S
obzirom na to pribjegao je on lukavstvu i pismeno zajamio kralju da mu se nita
zla nee dogoditi ako se preda. Vjerujui Mahmud-pai, predao se kralj Stjepan
Tomaevi i zajedno s Mahmud-paom otputovao u Jajce, gdje ih je ekao sultan
Mehmed. Pod sultanovom prisilom izdao je zarobljeni kralj naredbu posadama u
tvravama i gradovima da se predaju Turcima. Za desetak dana zaposjeli su Turci sve
vanije gradove i tvrave u Bosni. Unato dobivenom jamstvu velikog vezira, sultan
je nesretnom kralju dao odrubiti glavu. Na taj nain, gotovo bez ikakve borbe,
nestalo je Bosansko Kraljevstvo.
Pad Bosne i zla sudbina kralja Stjepana Tomaevia zaprepastili su i duboko
zabrinuli okolne zemlje, ponajvie Hrvatsku i Ugarsku. Ponesene pobjedom, pojurile
su turske akindije u Hrvatsku, opustoile i popalile cijelu Krbavu i Liku, kao i
posjede kneza Frankapana gotovo do Senja.3 U estokom okraju suprotstavio se
Turcima hrvatski ban Pavao pirani, ali su ga oni zaskoili i zarobili. Banova
supruga zatraila je tada pomo od Venecije ne bi li moda otkupom spasila mua.
Njezinu nevolju iskoristila je Venecija traei od nje da joj ustupi Klis, Knin i
Ostrovicu, a za uzvrat Republika e njoj i njezinoj djeci osigurati miran i
dostojanstven ivot.4 S obzirom na takve uvjete, zarobljenom banu nije bilo spasa i
gubi mu se potom trag.
Openito nezadovoljan razvojem dogaaja i shvativi da je u traenju pomoi od
pape, sklapanju saveza s talijanskim knezovima, Napuljskim Kraljevstvom i
Republikom Venecijom,
3 Idem, o.c, I, p. 216-219.
4 Idem, o.c, I, p. 237, 238.
36
samo izgubio na vremenu, i da gaje brzim pokretima vojske sultan Mehmed pretekao,
ubrzao je kralj Matija vojne pripreme. Izbijanjem Turaka na desnu obalu Save bile
bi Slavonija i juna Ugarska dovedene u smrtnu opasnost, pa je zbog toga trebalo
djelovati vrlo brzo i odluno da se ta opasnost ukloni. Voen tim ciljem, poetkom
jeseni 1463. preao je kralj Matija s vojskom Dravu kod Virovitice, odakle se
spustio do Gradike, gdje je preao Savu i zaputio se prema Jajcu. Zajedno s njim
ili su brojni slavonski, hrvatski i ugarski velikai sa svojim vojnicima, a meu
njima i hrvatski ban Stjepan Frankapan. Jo prije nego to je kralj stigao do Jajca
vojne su prethodnice napale i opsjele grad i tvravu Zveaj. Turci su hrabro
odbijali napade i zapovjednik tvravske posade u Jajcu, Harambai Iljas-beg, nije
elio ni uti o predaji.5 Puna dva mjeseca lomljena je turska obrana da bi Iljas-
beg bio prisiljen na predaju, pa je na sam Boi 1463. kralj Matija uao u grad.
Turska posada u Zveaju predala se nekoliko dana prije toga, jer takoer nije imala
nikakvog izgleda za obranu. Osvajanjem Jajca i Zveaja predala se kralju Matiji
gotovo cijela Bosanska Posavina, zatim nekoliko gradova uz Vrbas i u oblasti Usora.
U tim borbama velike zasluge na bojnom polju stekao je slavonski velika Emerik
Zapolja, zbog ega mu je kralj povjerio dunost upravitelja Bosne (gubernator
Bosne) da provede organizaciju obrane i uspostavi javnu upravu.
Vojna kralja Matije ohrabrila je sinove vojvode Stjepana Vukia, Vlatka i
Vladimira, koji su samostalno vodili rat protiv Turaka i otimali od njih pojedine
gradove i manje oblasti. Svoja osvajanja opravdavao je vojvoda Vladimir da to ini
u ime Republike Venecije, zbog ega se ona morala ispriavati kralju Matiji/'
Premda dobro obavijeten o zbivanjima u Bosni, sultan Mehmed nije odgovarao na
izazov niti kupio vojsku, jer u pravilu Turci nisu zimi ratovali. Zapravo, prividno
nezainteresiran za nepovoljan razvoj dogaaja, radio je on zduno na uvrivanju
osmanske vlasti u Bosni i pretvaranju Bosanskog krajita u Bosanski sandak. Na
elo novoosnovanog sandaka postavio je 1463. Mehmed-bega Minetoglua, koji je do
tada bio Smederevski sandakbeg. Osnivanje sandaka u Bosni bilo je sudbonosno za
dalji slijed dogaaja jer je svojim poloajem bio pogranini sandak, odakle e
ubudue zapoinjati svi turski napadi i provale u Hrvatskoj. To vie to je njegov
sandakbeg imao vrlo iroka ovlatenja {serbestiyet) i mogao je samostalno voditi
manje vojne pohode, organizirati provale i usmjeravati pljakake upade prema
mjestima i krajevima gdje se moglo ugrabiti najvie plijena.
Na izmaku zime okupio je 1464. sultan Mehmed novu vojsku da bi vratio izgubljeno i
zadobio nove prostore u Bosni. Isto kao prole godine poslao je u prethodnicu
velikog vezira Mahmud-pau, ija pojava je u Bosni izazvala silan mete i bjeanje
stanovnitva prema Dubrovniku i uope jadranskoj obali. Pogotovo kad su turske
akindije upale u zalee Splita, ibenika i Zadra, a preko Krbave i Like doprle do
posjeda bana Stjepana Frankapana i poinile mnoge tete.7
Potkraj lipnja stigao je u Bosnu i sultan Mehmed i 12. srpnja 1464. zapoeo s
opsadom Jajca. Punih etrdeset dana tukao je grad topovima, slao vojsku na jurie i
na kraju doivio poraz. Izvjetaji da opsjednutom gradu hita u pomo vojska kralja
Matije smanjivali su izglede za uspjeh opsade, pa je Mehmed osobno poticao vojsku
na jurie. Posada Jajca hrabro je odbijala napade i nanosila sve vee gubitke
turskoj vojsci. Pod vodstvom Emerika Zapolje bila je kraljeva vojska doista blizu
Jajca i sultanu Mehmedu nije preostalo drugo nego da prekine opsadu. Osim toga i
njegova vojska bila je sve iscrpljenija, ponestalo je hrane i stalno se poveavao
broj ranjenika. Da ne bi ostavio pobjednikoj strani velike topove salivene podno
grada, naredio je Mehmed da se prije povlaenja bace u Vrbas.8
Nakon odlaska sultana Mehmeda vratio se Emerik Zapolja s vojskom iz Bosne u
Slavoniju i pridruio kralju Matiji, koji je tada odluio osvojiti cijelu
sjeveroistonu Bosnu i odbaciti Turke preko Drine. Poetkom listopada preao je on
s vojskom Savu kod Rae9 i zaputio se pokraj
5 Memorien eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 140, \A\;Frakni, Vilmos,
Mtys kirly levelei, Budapest 1893.,T.I.,p. 63,64.
6 Ljubic, o.e., X., p. 278; Fermendiin, o.e., p. 257.
7 Nagy-Nyry, o.e., I., p. 286.
8 Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik, p. 141.
9 ffl/c, o.e., IV., p. 71.
37
oo
HRVATSKA
SREBRENIKA I JAJAKA BANOVINA 1471.
| ] OSMANSKO CARSTVO MLETAKI POSJEDI
100 KM
' i\ VIS
Zvornika do Srebrenice. Kad je Srebrenica bila osvojena vratio se kralj Matija u
Zvornik, ali unato dobro postavljenom topnitvu tvravu nije mogao osvojiti. Kino
vrijeme, nedostatak hrane i rani poetak zime primorali su ga sredinom studenog na
povratak, koji je zbog raskvaenih putova i silna blata bio vrlo tegoban.
Osvajanjem u sjeveroistonoj Bosni i Podrinju elio je kralj Matija stvoriti
dovoljno irok pojas uzdu Save od Beograda preko Mave, Srebrenice i Jajca sve do
rijeke Une, koji e zaprijeiti Turcima napade i upade preko Save u Srijem i
Slavoniju i dalje u junu Ugarsku.
Takoer i 1465. boravio je kralj Matija s vojskom u Bosni.10 Koji je bio cilj
njegova dolaska, nije poznato. Vjerojatno da mu je namjera bila vojno ojaati
osvojena podruja i rijeiti neka od temeljnih pitanja vezanih za osnivanje Jajake
i Srebrenike banovine. U osnovi bilo je to ostvarenje obrambenog plana kralja
Sigismunda iz 1432., odnosno, 1433. i pretvaranje prostora Banovina u krajiko
podruje kao protuteu Bosanskom sandaku. Za njihovo snabdijevanje i vojnu pomo
bile su dune brinuti se Zagrebaka, Krievaka, Poeka, Vukovska i Srijemska
upanija. Umjesto krupnih velikaa, na elo Banovina postavljao je kralj Matija,
uglavnom, vojne zapovjednike vjete ratovanju s Turcima. To prije to su oni
najbolje i poznavali njihov nain borbe, u kojoj milosti nije bilo ni za jednu
stranu. Za vie od pedest godina surovih i bespotednih borbi s Turcima ve je bio
stasao poseban soj odlunih, ludo smjelih i od ivota ogrubjelih ratnika i
graniara koji e obiljeiti cijelu epohu neprestanih okraja i ratovanja Hrvata
protiv Turaka.
10 Nagy-Nydry, o.c. I, p. 364, 370, 371.
39
SIRENJE OSMANSKE VLASTI I RAZORNI TURSKI NAPADI U HRVATSKOJ
Osnivanjem Jajake i Srebrenike banovine 1465. zatitio je kralj Matija od veih
turskih napada i provala sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku. Nasuprot tome,
lijevo krilo osmanske vojske imalo je slobodan prostor djelovanja prema jadranskoj
obali, odnosno Hercegovini, dolini Neretve i uope jugu Hrvatske. Sultan Mehmed i
njegove krajike vojskovoe nisu stoga gubile na vremenu, nego su odmah krenule u
napade i osvajanja. Od veih i znaajnijih mjesta bila je 1465. osvojena Foa i
cijela njezina ira okolica, a 1466. bosanski sandakbeg Isa-beg Ishakovi zaposjeo
je Mostar.
Rat kralja Matije u ekoj i njegova zauzetost osobnim planovima, dobro je dola
Turcima za nove i jo razornije provale u Hrvatskoj. U jesen 1467. upale su
akindije Isa-bega Ishakovia u okolicu Zadra i ibenika, opljakale i unitile to
su mogle unititi, zarobile vei broj ljudi i natjerale stanovnitvo u panian
bijeg.' Potkraj zime 1468. upale su Isa-begove akindije njima dobro znanim
putovima do Modrua, unitile vie stotina seoskih domainstava i opasno ugrozile
Senj.2 Prvih dana rujna iste godine osobno je Isa-beg vodio pljakaki upad sve do
Zadra, opustoio i opljakao sela i dobra u zaleu grada, i na povratku iz okolice
Zadra i Splita odveo nekoliko stotina ljudi u zarobljenitvo.3 Takoer i sredinom
sijenja 1469. upao je Isa-beg u okolicu Zadra i ibenika hvatajui ljude i
otimajui njihova dobra. Spaavajui gole ivote, zastraeno stanovnitvo pod
vlau Venecije bjealo je na dalmatinske otoke,4 odakle su neki odlazili preko
Jadranskog mora na Apeninski poluotok.
Teko pogoeni turskim provalama, knezovi Frankapani trae pomo od Venecije, a
njima se pridruuju i krbavski knezovi Kurjakovii, iji su posjedi bili stalna
meta turskih napada. Ope stanje pogorao je novi upad Isa-bega poetkom svibnja,
koji je preko Krbave i Like stigao do Senja, odakle su ga bogatim darovima
odvratili knezovi Frankapani. Od Senja su Turci produili do Modrua i opustoili
njegovu okolicu, preli zatim Kupu i preko Metlike stigli do Ljubljane. etrnaest
dana trajalo je njihovo divljanje Kranjskom, unitavanje i pljakanje dobara,
pustoenje i paljenje crkava, hvatanje ena, djece i mukaraca.5 Kad su saznali da
e im Hrvati zaprijeiti povratak, pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika
stanu se odmah vraati. Zbog visoka vodostaja sve opljakano i sve zarobljenike
nisu mogli preko Kupe prevesti, ve su manje vrijedne stvari pobacali u vodu, a dio
zarobljenika sasjekli.
Jedva da je prola ta opasnost, uslijedila je nova turska provala potkraj lipnja i
poetkom srpnja, u kojoj su akindije iz Bosne pohvatale nekoliko tisua ljudi na
jugu Hrvatske i opustoile imanja kneza Stjepana Frankapana.6
Turske provale najvie su pogaale knezove Frankapane, pa se oni posve okreu
Veneciji, trae njezinu zatitu i vojnu posadu u Senju. Obavijeten o alosnim
prilikama u Hrvatskoj i dranju knezova Frankapana, napokon se trgnuo i kralj
Matija da bi vojnom silom osujetio
1 Nagy - Nyijy, o. c, II, p. 67, 68.
2 Idem, o.c, II., p. 75, 76.
3 Idem, o.c, II., p. 87.
4 Ljubit, o.c, X., p. 423; Fermendin, o.c, p. 277.
5 Nagy-Nydiy, o.c, II., p. 102, 103, 105, 117,118, 122, 123; Ljubi, o.c, X., p.
430,432, 434-439.
6 Idem, o.c, II., p. 130-132; Ljubi, o.c, X., p. 454.
40
takav razvoj dogaaja i uspostavio kraljevsku vlast. Opravdano zabrinut da se pod
izgovorom pomaganja Fran-kapanima, Venecija zapravo eli ugnijezditi u Senju,
odakle bi zavladala Podvelebitskim kanalom i sjevernim dijelom Hrvatskog primorja.
S obzirom na to, poslao je kralj iskusna kapetana Blaa Maara (Podmanickog), da
bez obzira na otpor knezova Frankapana, u njegovo ime zaposjedne Senj. Usred borbe
izmeu Frankapana i kraljeva kapetana provalili su Turci po etvrti put zaredom u
Hrvatsku i doprli do Save, ali su zbog poplave i raskvae-nih putova bili
prisiljeni na povratak. Poslije njihova odlaska nastavio je Bla Maar otimati
Frankapanima gradove i posjede da bi se probio do Senja. Prema izvjetaju
venecijanskog poslanika, Senj je neko vrijeme bio posve naputen jer je
stanovnitvo saznavi o pribliavanju Turaka pobjeglo iz grada, pa je vojska
Republike ula u Senj da ga ne bi ugrabili Turci, i tako sauvala za knezove
Frankapane. Krae vrijeme zatim nahrupio je sredinom studenoga 1469. Bla Maar s
vojskom u Senj, zaposjeo ga u kraljevo ime i pretvorio u sjedite kapetanije.7
Bio je to nesumnjivo otrouman potez koji je svoju vrijednost ubrzo pokazao i
dokazao, iako je produbio jaz izmeu kralja Matije i knezova Frankapana. Odlunost
Blaa Maara u provoenju kraljeva naloga neposredno je utjecala na njegovo
postavljenje za bana Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u svibnju 1470. godine.
Preuzimajui bansku dunost namjeravao je on provaliti u Bosnu,8 ali su ga Turci
oito pretekli i osujetili njegovu namjeru. Naime, ujesen iste godine upale su
turske akindije u Hrvatsku i poinile mnogo tete. Istodobno s upadima na jugu
Hrvatske zaletavaju se akindije i preko Save u Slavoniju, gdje nailaze na estok
otpor. U svibnju 1471. poharao je Isa-beg cijelu okolicu Splita, ibenika i Zadra
sve do gradskih zidova.'' Poetkom lipnja upao je takoer Isa-beg preko Hrvatske do
Ljubljane i Kranja, preao gornji tok Save i stigao do Celja, odakle se morao urno
vratiti kad je saznao da se pribliava vojska iz Koruke.10
Pljakakim upadima i stalnim uznemiravanjima, Turcima je bio cilj rastoiti obranu
Hrvatske i krajikim zapovjednicima odvratiti pozornost od glavnih toaka napada i
osvajanja. Osim toga, unitavanjem materijalnih dobara i odvoenjem stanovnitva
sustavno lomiti otpornu snagu te obrane, pretvarajui pojedine predjele u pravu
pusto koji e u pogodan as postati laki plijen osvajanja.
Osnivanjem Hercegovakog sandaka 1470. i postavljanjem na njegovo elo Hamza-bega,
dobila je osmanska vojska jau udarnu snagu i pokretljivost u napadima na Hrvatsku.
Dokje Isa-beg provaljivao prema zapadu, dotle je Hamza-beg napadao prostor uz obalu
Save i obrnuto.
7 Idem, o.c, II, p. 136.
8 7de/w, o.c, II., p. 174, 175.
9 Idem, o.c, II, p. 216.
10 Idem, o.c, II, p. 224; Klai, o.c, IV, p. 105.
Osmanski janiar (gore) i spahija (dolje)
41
Premda je Bla Maar sredinom 1471. dobio pomonike u banovanju u osobi Damjana
Horvata od Litve (de Lythwa) i Pavla Tara, nisu oni bili u stanju nositi se s
Turcima na sve strane. Zapravo, poetkom lipnja na oigled mavanskog bana Matijaa
Morovia presjekli su Turci obrambenu crtu izmeu Beograda i Jajca i pokraj Save
zapoeli graditi utvrdu Zaslon (Bogiirdelen), odnosno abac,11 odakle su mogli
upadati u Srijem i neprestano ugroavati vei dio Slavonije. Takav razvoj dogaaja
primorao je banove Blaa Maara i Damjana Horvata da ostanu s vojskom u Slavoniji,
pa je obrana juga Hrvatske bila preputena banu Pavlu Taru. Pomno pratei pokrete
banske vojske poslao je poetkom kolovoza Isa-beg akindije u Hrvatsku, koji su
opustoili okolicu Zagreba i unitili dominikanski samostan izvan gradskih
zidova.12 Nekako u isto vrijeme glavninu svojih snaga pod vodstvom Hamza-bega
usmjerio je on na Poitelj u donjem toku Neretve, kojeg su branili ban Pavao Tar i
katelan grada Pavao Sandar. Opsjednutom gradu pomogao je Dubrovnik u novcu, hrani
i oruju, ali mu nije bilo spasa. Premone turske snage osvojile su 19. rujna 1471.
Poitelj.
Osvajanjem Poitelja ostvarili su Turci krupan vojni uspjeh, a obrana Hrvatske
pretrpjela je znaajan gubitak. Granica s Osmanskim Carstvom pomaknuta je tada do
rijeke Cetine, osim priobalnog podruja uz Jadransko more. Samo koju godinu kasnije
osvojili su Turci i Livno i zaposjeli cijelo Livanjsko polje.
alosne prilike u Hrvatskoj i nedovoljna briga kralja Matije u obrani od Turaka,
izazvale su ope nezadovoljstvo i pobunu krupnih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj,
koji potajno rade na njegovu udaljavanju s prijestolja uz pomo poljskog kralja
Kazimira. Meutim, od svojih pristaa saznao je on za urotu i tko su njezine glavne
voe, pa ih je pozivao na dvor i na razne naine im ugaao, pravei se pritom da
nita ne zna. Meu najopasnijim njegovim protivnicima bio je vojvoda Nikola Iloki,
kojega je najvie i odlikovao. Da bi zadovoljio njegovu tatinu, imenovao gaje 10.
studenoga 1471. kraljem Bosne i banom Hrvatske i Slavonije, dajui mu jo i zvanje
priora Vranskog. Na slian nain pridobio je kralj Matija Emerika Zapolju, Petra
Gereba i druge velikae, i zavjera je propala. Posljedice zavjere pogodile su
jedino zagrebakog biskupa Osvalda Tuza i peujskog biskupa Ivana (Janus Panonius),
a donekle i bivega bana Blaa Maara.
Imenovanje Nikole Ilokog bosanskim kraljem nije imalo utjecaja na prilike u Bosni,
niti je on uz kralja Matiju bio dorastao tom poloaju.
Gorskim i planinskim stazama Dinare, Grmea, Pljeevice i Kapele, upadaju akindije
Isa-bega 1472. u Hrvatsku i preko iarije u Istri stiu do Kopra.13 U proljee
iste godine upadaju one i preko Save u Slavoniju, o emu svjedoi pogibija Gapara
Koroga, posljednjeg mukog potomka nekad mone obitelji.14 Prikupivi svjee snage
upao je Isa-beg u Hrvatsku i 1473., a pojedini akindijski odredi pustoe i plijene
Kranjskom, Korukom i tajerskom. Jo razomija provala uslijedila je 1474. kad su
Turci oplijenili posjede Stjepana Frankapana, preli zatim Savu i opustoili
okolicu Ptuja, Varadina, Koprivnice, Krievaca i Rakovca.5 Od turskih napada nisu
hrvatski krajevi bili poteeni ni 1475. kada akindije upadaju preko Save i
plijene u okolici azme.16
Sve uestalije turske provale i napadi napokon su pokrenuli kralja Matiju da se
odluno suprotstavi Turcima i zatiti junu granicu Ugarske. Prikupljanje vojske i
ratne opreme poelo je prvih dana jeseni, a potkraj prosinca 1475. doputovao je
kralj Matija u Beograd. Predvodei vojsku, iz Beograda je produio do apca, kamo
je stigao sredinom sijenja 1476. godine. Oekujui napad Turci su dobro utvrdili
grad, snabdjeli ga s dovoljno hrane i streljiva i posadom od vie stotina vojnika.
Odbijajui hrabro napade vie od mjesec dana, Turci nisu mogli obraniti grad i 15.
veljae uslijedila je predaja.17 Pokuaj Ali-bega iz Smedereva i ahin
11 Thalldczy-Aldasy, o.c, p. 262; Klai, o.c, IV, p. 105.
12 AHAZU, Zagreb, D-XV-59.
13 Fermendin, o.c, p. 280.
14 MOL, Budapest, Dl. 23 079.
15 Nagy-Nydry, o.c, II, p. 260; AHAZU, Zagreb, D-XV-89.
16 AHAZU, Zagreb, D-XIV-55.
17 Fraknoi, o.c. I, p. 334, 335, IV, p. 316, 317
42
vojvode da priteknu apcu u pomo nije uspio, jer nisu bili dovoljno jaki da se
upuste u boj s vojskom kralja Matije.
Osvajanjem apca namjeravao je kralj Matija napasti i Smederevo, ali se zbog izdaje
ostrogonskog nadbiskupa morao hitno vratiti u Budim. Prije odlaska dao je popraviti
abac i poslao svoje vojskovoe da poharaju i opustoe sav kraj preko Drine sve do
Viegrada.18
Padom apca izgubili su Turci vano uporite pokraj Save to e bitno usporiti
njihove osvajake planove. Zajedno s Beogradom Sabac postaje okosnica obrane
Srijema i Slavonije, bolje reeno sjeverne Hrvatske i cijele june Ugarske, pa je u
skladu s tim kralj Matija proveo i upravne promjene. Smru bana Matijaa Morovia,
posljednjeg iz svoga roda,19 drevna Mavanska banovina bila je ukinuta i umjesto
nje osnovana abako-Beogradska krajika kapetanija i banovina sa sjeditem u
Beogradu. Prvi njezin kapetan bio je iskusan vojskovoa i ratnik Pavao Kinii
(Kinizsv).
Za razliku od sjevernog dijela, jug je Hrvatske ostao i dalje nezatien od provala
i napada bosanskih i hercegovakih sandakbegova i njihovih krajikih vojskovoa, o
emu govori pustoenje i pljakanje Dalmacije i Hrvatske sredinom 1476. godine.20 O
pripremanju nove provale akindija iz Bosne, znalo se ve prvih dana proljea 1477.
i da im je cilj upasti preko Hrvatske i austrijskih pokrajina u Furlaniju.21
Oekivana provala doista je uslijedila sredinom 1477., u kojoj su bile opustoene
Kranjska, tajerska, Koruka i Furlanija, a nita manje i zapadna Slavonija. Smrt
bosanskog kralja Nikole Ilokog kao daje smanjila pritisak na turske snage u Bosni
i ubrzala njihove napade i provale u Hrvatskoj i dalje prema zapadu.
Silno pogoeno pljakakim upadom turskih akindija 1477. zatrailo je slavonsko
plemstvo pomo od kralja Matije, koji se u to vrijeme nalazio u Austriji. Dok se,
meutim, ekalo kraljev odgovor, Turci su u listopadu opet protutnjili Hrvatskom i
preko Krasa stutili se u Furlaniju.
Uz ispriku zauzetou dravnim poslovima kralj je Matija 18. studenoga odgovorio
slavonskom plemstvu da ne moe osobno doi i poslati vojsku u Slavoniju, ve je
predloio da nedavno postavljeni ban Ladislav od Egervara sazove opi Sabor
plemstva i svih posjednika, bez obzira na red i stale, na kojem e se utvrditi
koliko tko moe dati ljudi za obranu. Takoer, pod prijetnjom kazne neka Sabor
odredi da je svatko duan ustati na oruje kad je u pitanju obrana zemlje. Osim
toga, neka Sabor dogovorom sviju prisutnih izabere posebnog kapetana koji e
predvoditi plemiku i narodnu vojsku, te pozivati na opi ustanak i biti na pomoi
banu u borbi protiv Turaka. Shodno tome, da se to prije oporave od pretrpljenih
teta, kralj ih je oslobodio svih davanja i plaanja u roku od etiri godine.22
Odgovor kralja Matije znaio je da se slavonsko plemstvo i njihovi podlonici sami
brane od Turaka kako najbolje znaju i umiju. Uostalom, takvo stanje trajalo je ve
godinama na jugu Hrvatske, pa su pojedini velikai da bi zatitili svoje posjede
potajno urovali s Turcima ili se priklanjali Veneciji. Svoju naklonjenost Veneciji
otvoreno su pokazivali knezovi Ivan (An) Frankapan i Karlo Kurjakovi, to kralju
Matiji nimalo nije bilo po volji.
Privueni pljakom, u dva navrata upali su Turci u Hrvatsku, Kranjsku i Furlaniju i
1478., ali su ih hrvatski velikai, dobivi pomo u novcu i oruju od Venecije, na
povratku saekali i na posjedu Petra Zrinskog negdje na Uni razbili.23
Uplitanje Venecije u politike prilike na jugu Hrvatske razdrailo je kralja
Matiju, pa je od duda Giovannija Moceniga zatraio objanjenje zato to ini. To
vie to su Ivan Frankapan i Karlo Kurjakovi kraljevi odmetnici i njihovo
pomaganje znai krenje meudravnog ugovora. U istom pismu za Ivanova urjaka
Karla Kurjakovia kralj nije birao rijei, ve gaje nazvao obinim tatom i
razbojnikom.24
18 Nagy-Nyty, o.e., II, p. 309.
19 HDA, Zagreb, Doc. antiq. et med, Nro 483, 484.
20 Vramecz, Antun, Kronika, Zagreb 1908, p. 51.
21 Nagy-Nyry, o.e., II, p. 350.
22 HDA, Zagreb, Privilegium Nro 45.
23 Unrest, Jacob, Chronicum Austriacum, Collectio monumentorum veterum et
recentium, Brunsvigae 1724, T.I, p. 642-645.
24 Klai, o.e., IV, p. 134.
43
Iskazujui tako otro svoje nezadovoljstvo, ma koliko se trudio, kralj Matija nije
shvaao ivotnu stvarnost u krajini nasuprot Turcima, koja je traila drukije
ljude i drukije ponaanje od ivota na dvoru, i da su Kurjakovii i Frankapani
bili najvei stradalnici od razornih upada turskih akindija. ivei i odrastajui
u takvoj stvarnosti njihov se ivot sastojao od nesmiljene borbe za opstanak, u
kojoj se nisu birala sredstva i saveznitvo. Daleko od kraljevskog dvora na jugu
najbre im je pomo mogla stii iz Venecije, a dajui pomo njima titila je
Venecija zapravo samu sebe.
U elji da uspjeno okona rat s Venecijom ponudio je sredinom 1478. sultan Mehmed
kralju Matiji sklapanje sporazuma o miru ili makar primirju. Ponudu o sklapanju
mira bio je kralj Matija voljan prihvatiti i pregovori s turskim poslanstvom
ulijevali su nadu u povoljan ishod, pa je bilo izabrano poslanstvo koje e
otputovati u Istanbul i zakljuiti sporazum. U iskrenost sultana Mehmeda nije,
meutim, bio uvjeren jer su turske provale u Hrvatsku i austrijske pokrajine
govorile suprotno, o emu svjedoe Matijina pisma upuena sultanu u srpnju i
kolovozu 1478. godine.25 Oito u elji da dobije na vremenu, Mehmed se posluio
diplomatskom igrom, i kad je 29. sijenja 1479. s Venecijom sklopio mir, za mirovne
pregovore s kraljem Matijom nije vie bio zainteresiran. tovie, poetkom kolovoza
1479. izvrili su Turci najveu do tada provalu u Hratskoj i upali prvi put u
jugozapadnu Ugarsku. Koristei suno doba i nizak vodostaj, pregazili su "trkai i
palikue" (akindije) rijeku Unu, Savu i Dravu i stigli u Meimurje, opustoili
okolicu Nedelia i akovca, produili odatle u tajersku oko Ptuja i Ljutomera i u
manjim etama rasuli se do rijeke Raabe i okolice Vasvara.2fl Istom brzinom kako su
doli, tako su se i vratili pretovareni plijenom i mnotvom zarobljenika. Jedva da
se stanovnitvo malo pribralo od iznenaenja i silnog straha, kad su Turci poetkom
jeseni ponovno upali u Hrvatsku i Slavoniju, produili u Kranjsku i tajersku svuda
robei i palei. U potjeri za "trkaima i palikuama" sustigao ih je zagorski knez
Juraj Vitovac, sin nekadanjeg bana Jana, i na povratku razbio, preoteo im dosta
konja i zarobljenika.
Osim turskih provala snala je Hrvatsku potkraj 1479. i druga nevolja, kad je kralj
Matija poslao svoga kapetana Blaa Maara da vojnom silom skri otpor kneza Ivana
Frankapana. Posljedica te odluke bila je gubitak Krka, posljednjeg hrvatskog otoka,
koji je 22. veljae 1480. preao u posjed Venecije.
Istodobno s provalama u Hrvatskoj i austrijskim pokrajinama, napali su Turci
Erdelj, pod vodstvom Ali-bega i Iskender-bega Mihaloglua, Isa-bega i Hasan-bega
Evrenosoglua, te Bali-bega Malkooglua i drugih vojskovoa, ali su na Krunom polju
(Kenvermezo) doivjeli strahovit poraz koji se pretvorio u pravi pokolj osmanske
vojske.27
Pogoen stradanjem svoje vojske u Erdelju, traio je sultan Mehmed zadovoljtinu na
drugoj strani i smiljao diplomatsku stupicu kralju Matiji. Naime, kao
glasnogovornik posluio mu je bosanski sandakbeg Daud-paa koji je kralju ponudio
mir, a u potaji pripremao vojsku za
25 Frakni, o.c, I, p. 381, 382.
26 Unrest, o.c, p. 654; Vramecz, o.c, p. 51.
27 Babinger, o.c, p. 325, 326; Vramecz, o.c, p. 51.
44
silovit udar. Preko svojih uhoda pratio je paa kretanje kralja Matije i to
smjera, kako bi odabrao najpovoljniji trenutak za napad. Poetkom kolovoza 1480.
poveo je Daud-paa vojsku i preko Hrvatske upao u Kranjsku, Koruku i tajersku.
Doline rijeka Krke, Drave i Mure, Turci su pretvorili u pravu pusto, spalili sve
kue, crkve i neutvrena mjesta, zarobili i pohvatali mnotvo ljudi, meu kojima
vei broj sveenika.28
Za to vrijeme kralj se Matija nalazio u Donjoj Lendavi, odakle je pourio ne bi li
moda sustigao Daud-pau i presjekao mu povratak. Obavijeten o kraljevu dolasku
povlaio se paa stoje bre mogao, i zajedno s plijenom i robljem umakao u Bosnu.
Izazvan painom drskou poveo je kralj Matija potkraj listopada 1480. vojsku u
Bosnu da bi unitio glavna turska uporita i kaznio Daud-pau za poinjena
razaranja, pale, otimainu i stradanje stanovnitva u Hrvatskoj i susjednim
austrijskim pokrajinama. Nekoliko dana prije nego stoje preao Savu kod Gradike,
poslao je u prethodnicu hrvatskoga i slavonskog bana Ladislava od Egervara, koji je
uglavnom predvodio konjanike i nastupao dolinom Vrbasa prema Jajcu. Banu Ladis-lavu
pridruio se srpski despot Vuk (Zmaj) Grgurevi, pa su udruenim snagama napadali
Turke idui do Jajca. Nakon dolaska u Jajce njima se prikljuio jajaki ban Petar
Doci (Doczy) da bi silovito udarili na Vrhbosnu (Sarajevo), iznenadili i razbili
Daud-pau, spalili grad i opustoili njegovu cijelu okolicu. Prikupivi urno nove
snage preao je paa u protunapad, ali je kod Travnika ponovno bio potuen.29
Dok su ban Ladislav i ostale vojskovoe vodili estoke bojeve s Daud-painim
snagama, boravio je kralj Matija u Jajcu, odakle se prvih dana prosinca 1480.
vratio u Zagreb.
Nekako u isto vrijeme s odlaskom kralja Matije u Bosnu, preao je Pavao Kinii s
vojskom Dunav istono od Smedereva i provalio u Srbiju, palei i pustoei sve do
Kruevca. Na povratku iz Srbije polo je s njim i nekoliko tisua Srba da ih
prevede u junu Ugarsku. Uskoro zatim preao je on i po drugi put Dunav kod
Smedereva, gdje ga je ekao s vojskom smederevski sandakbeg Bali-beg Malkooglu.
Dobro voenim napadom razbio je Kinii Bali-bega i natjerao ga u bijeg, svladavi
pritom jo i tursko brodovlje na Dunavu, i slavodobitno se vratio s bogatim
plijenom i zarobljenim ratnim zastavama."
Porazi u Bosni i Srbiji primirili su krajike sandakbegove na granici Hrvatske i
Ugarske jer je pozornost sredinje vlasti bila usmjerena prema Apeninskom
poluotoku, gdje se iskrcala osmanska vojska i osvojila Otranto. Pojava Turaka u
Italiji natjerala je strah u kosti papi Sikstu IV., napuljskom kralju Ferdinandu
III. i talijanskim knezovima koji su preklinjali kralja Matiju da im pritekne s
vojskom u pomo.
Nakon povratka iz Bosne proveo je kralj Matija zimu u Zagrebu, gdje je sazvao Sabor
i odrao kraljevski sud. Kralju se ubrzo pridruila i kraljica Beatrice, a zajedno
s njom doli su i vodei velikai u dravi. Boravak kraljevskog dvora u Zagrebu
privukao je i mnoge velikae i plemie koji su u znak odanosti doli pokloniti se
kralju, ili ishoditi potvrdu starih ili dobivanje novih povlastica. Neki od njih
doli su i na poziv suda da se opravdaju, jer je sud velik broj velikaa i plemia
proglasio krivim i osudio ih zbog raznih zlodjela, nasilja i urovanja s Turcima,
da bi na kraju uglavnom bili pomilovani. O ukidanju izreenih presuda kralj je
objavio proglas svim posjednicima da to ini kao ustupak i zbog toga uvodi u
Slavoniji novu dau od pola forinte.
Na poziv svoga tasta, napuljskog kralja Ferdinanda, odgovorio je 10. oujka 1481.
kralj Matija iz Zagreba da mu preko Senja alje u junu Italiju pomo u pjeatvu i
konjanitvu pod vodstvom iskusnog vojskovoe i ratnika Blaa Maara.31 Glavninu te
vojske inili su Hrvati, koji su ratnim iskustvom u borbi s Turcima i osobnom
hrabrou uvelike pridonijeli njihovu porazu, pa su Turci morali predati Otranto i
napustiti Italiju.
U jeku rasplamsavanja borbi za Otranto iznenada je 3. svibnja 1481. umro sultan
Mehmed II. Smrt, uzrokovana trovanjem, snala ga je u naponu muevne dobi.
Sultansko prijestolje preuzeo je tada njegov najstariji sin Bajezid II. (1481.
-1512.) s pridjevkom Veli (Sveti). Veliki
28 Unrest, o.e., p. 654; Klai, o.e., IV, p. 146; Frakndi, o.e., II, p. 43,44.
29 Frakni, o.c, II, p. 66, 76-80, 91, 92; Tomai, Ivan, Chronicon breve Regni
Croatiae, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, knj. LX, p. 21.
30 Frakni, o.c, IV, p. 341, 342.
31 Idem, o.e., III, p. 108.
45
Grb knezova Zrinskih
Grb knezova Frankapana
vezir Karaman Mehmed-paa trudio se svim silama da to mjesto pripadne njegovom
mlaem bratu, princu Demu, zbog ega je platio ivotom.
Vijest o smrti sultana Mehmeda II. doekana je u Veneciji i cijeloj Italiji s
velikim olakanjem i radou iskazanoj poklikom "Veliki orao je mrtav!" (La grande
aquila e morta). Krajiki zapovjednici u Hrvatskoj nisu pokazivali takvo
raspoloenje jer su dobro znali da promjena na prijestolju ne znai i kraj
ratovanja s Turcima, nego da im predstoji jo neizvjesnija budunost koja bi mogla
imati nesagledive posljedice. Konano osvajanje Hercegovine 1482. potvrdilo je
njihova oekivanja i da novom sultanu poput njegova oca ne manjka ratobornosti koja
e zasigurno utirati put velikim osvajakim pohodima.
Na turski napad nije se dugo ekalo, pogotovo kad je kralj Matija ponudio vojnu
pomo princu Demu da bi svrgnuo s prijestolja brata Bajezida. Poetkom listopada
1483. poslao je sultan jake akindijske snage iz Srbije i Bosne u Hrvatsku, koje su
prele Unu i Savu i preko Kranjske upale u Koruku. Na desnoj obali Une akindije
su se podijelile na tri alaja (skupine) i krenule svaka svojim smjerom, da bi se u
povratku opet nale zajedno. Hrvatski ban Matija Gereb bio je obavijeten o upadu
akindija, ali nije imao dovoljno vojske da se suprotstavi Turcima. Ne gubei na
vremenu izvijestio je ban krajike zapovjednike i pozvao okolne velikae da mu
priskoe u pomo, aljui istodobno dio svog konjanitva neka na odreenoj
udaljenosti prati Turke u stopu. Pozivu bana Gereba odazvali su se despot Vuk
Grgurevi, knezovi Frankapani, Zrinski i Blagajski i drugi velikai, koji su
doekali Turke kod "broda Zrinskog" (Novigrad, Novi) i u dvodnevnom boju 29. i 30.
listopada potukli akindije do nogu i oslobodili sve zarobljenike. S vojnog
gledita bila je to sjajna pobjeda, u kojoj se hrabrou i baratanjem orujem
osobito istakao knez Bernardin Frankapan. Vie od tisuu Turaka palo je na bojnom
polju, a jo vie bilo je zarobljeno.
O toj pobjedi Hrvata nepoznati pisac zabiljeio je glagoljicom sljedee: Let
gospodnjih 1483. tada tecae, kada Gerebi Mafija, ban hrvatski, i Vuk despot i
gospoda hrvatska Turke pobie na brodu Zrinskoga, pobie je prez isla n
Iako grijei u godini, slino kae i kroniar Antun Vramec: Ovo isto vreme
sedemnadeste jezer Turkov na konjeh, ez Harvatsku zemlu jesu na Kransku robiti,
gati ipleniti zali. Deset jezer robja pelajui, razbie je Vuk despot, Bernardin
Frankapan i Gereb ban. Od vsepogibelipobie Turke i od njih vez dobiek uzee na
granu pri Une vode.33
Pobjeda Hrvata nad Turcima duboko se dojmila kralja Matije, pa je 6. studenoga
1483. pourio podrobno izvijestiti o tome papu Siksta IV. i talijanske knezove.34
32 Kukuljevi, Ivan, Acta croatica, Zagrabiae 1863, p. 321; urmin, uro, Hrvatski
spomenici, Zagreb , Sv. I, p. 291.
33 Vramecz, o.c, p. 52.
34 ii, Ferdo, Rukovet spomenika o hercegu Ivaniu Korvinu i o borbama Hrvata s
Turcima (1473-1496), Starine JAZU 37, Zagreb 1934, p. 330-335; Tomai, o.c, p. 22;
Vramecz, o.c, p. 52.
46
Krae vrijeme zatim stigao je poslanik sultana Bajezida II. u Budim i ponudio
kralju Matiji primirje na pet godina uz vrlo povoljne i asne uvjete. Veina
magnata i velikaa bila je protivna sklapanju primirja, vjerujui daje to opet
jedna od smicalica osmanske diplomacije. Prihvaajui donekle njihovo miljenje,
kralj je odgovorio poslaniku da ne trai mir ili primirje, ali da ga i ne odbija
ako su doista takvi uvjeti kao to se nude. Svoj odgovor temeljio je kralj Matija
na injenici da je u borbi s Turcima ostao osamljen i da princa Dema nije mogao
dobiti u svoju vlast. Isto tako, da je car Friedrich neprestano moljakao Turke za
mir, a Republika Venecija gotovo otvoreno urovala sa sultanom Bajezidom. S obzirom
na to, zajedno s turskim poslao je on svoga poslanika u Istanbul, gdje je potkraj
1483. bilo utanaeno primirje na sedam godina.
Sklapanjem primirja prestao je rat izmeu kralja Matije i sultana Bajezida, iako je
na granici Hrvatske i Ugarske bilo manjih pljakakih okraja s obje strane. Unato
tome primirje se uglavnom potivalo i nije bilo veih sukoba, pa su krajiki
zapovjednici i vojnici mogli donekle predahnuti i pojaati svoje obrambene
poloaje. Usporedo s tim, obnovom razorenih gospodarstava i domainstava te
vraanjem ivota u svakodnevnu koloteinu, stasali su i novi narataji buduih
ratnika, koji e preuzimati mjesta svojih prethodnika kojima je prirodna smrt bila
prava povlastica.
Umjesto da iskoristi blagodati primirja, kralj se Matija meutim upustio u rat s
carom Friedrichom, nemilice troei i rasipajui materijalne i ljudske snage.
Obrana od Turaka i zaustavljanje njihove najezde bili su zbog toga zapostavljeni i
potisnuti na sporedan kolosijek, ije e posljedice biti vie nego kobne za Hrvate
i Hrvatsku. Naime, predah od nekoliko godina iskoristio je sultan Bajezid za
urivanje osobne vlasti i pripremu svjeih snaga koje e stvoriti i ostvariti
glavne preduvjete za irenje osmanske vlasti prema zapadu i prostoru Hrvatske i
Ugarske.
Smrt kralja Matije 6. travnja 1490. oznaila je prekretnicu u odnosu snaga i
poetak neprestanog ratovanja s Osmanskim Carstvom tijekom jednog stoljea, u kojem
e ono dosei svoj vrhunac, a Hrvatska biti razuena, zaustavljena u svome razvoju,
opustoena i svedena na "ostatke ostataka" (reliquiae reliquiarum).
Borbe oko prijestolja izmeu Vladislava II. Jagelovia i cara Maksimilijana bila je
dobra prigoda sultanu Bajezidu da nakon isteka primirja poalje "trkae i palikue"
iz Bosne pod vodstvom Hasan-bega Mihaloglua zvanog ahin (Sokol) u napad, koji su
poetkom rujna 1491. neoekivano preli Unu i preko Hrvatske upali u Kranjsku.
Gotovo mjesec dana boravili su oni u Kranjskoj, palei, pustoei i hvatajui
roblje. Na povratku iz Kranjske, doekao je hrvatski ban Ladislav od Egervara
Hasan-bega kod Vrpila blizu Udbine i porazio njegovu vojsku.35 U ruke pobjednika
pao je bogat plijen, a sve zarobljene osobe koje su pohvatali Turci bile su putene
na slobodu.
Poraz kod Vrpila primirio je Turke i 1492. oni ne provaljuju u Hrvatsku. Dolaskom
na elo Bosanskog sandaka Hadum Jakub-pae prilike se na granici naglo pogoravaju
i Turci kreu u silovite napade i postupno ire osmansku vlast. Sredinom travnja
1493. znalo se u Veneciji da e Turci napasti Jajce,36 a mjesec dana kasnije
opustoile su akindije gotovo cijelu Dalmaciju do Knina.37 Poetkom lipnja doao
je Jakub-paa do zidova Jajca, ali grad nije mogao osvojiti, ve je opustoio
cijelu njegovu okolicu.38 Nekako u isto doba upale su akindije i do ibenika.39 Od
Jajca je Jakub-paa produio do rijeke Une, nastavio zatim put do Kupe, preao Kupu
i udario na Kranjsku i tajersku, robei i palei do Celja, Ptuja i Maribora.
tajerski kapetan Jakov Sekely snano se suprotstavio pai i prisilio ga na uzmak.
Zadovoljan uspjelom provalom i ugrabljenim plijenom, proao je Jakub-paa na
povratku blizu Zagreba i zatim stigao do grada Modrua, sjedita Krbavske
nadbiskupije. Naselje ispod grada i katedralnu crkvu je unitio, a sam grad teko
otetio.
35 Tomai, Chronicon, Arkiv LX, p. 22.
36 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 6.
37 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 7.
38 Thalloczy, Ljudevit, Povijest Jajca 1450-1527, Zagreb 1916, p. 133.
39 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 14.
47
Naputajui podruje Mod-rua turska je vojska ila preko Pljeevice i sputala se
prema Krbavskom polju. Pratei pa-in povratak, hrvatski ban Emerik Derenin
(Derencse-nyi) okupio je vojsku da bi mu zaprijeio put u Bosnu. Pai-na vojska
bila je, meutim, brojnija i nadmonija, posebno, brojem konjanika. Knez Ivan
Frankapan mislio je da se s Turcima ne bi trebalo uputati u bitku na otvorenom
polju, nego da se oni napadnu u brdskim klancima i tjesnacima i tako onemogui
djelovanje njihova konjanitva. Nasuprot tome, ban je zagovarao bitku na bojnom
polju, voen vie srcem nego razumom vojsko-
Frankapanski grad Modru, sjedite Krbavske biskupije
voe. Banovo miljenje konano je prevladalo, pa su 9. rujna 1493. pokraj Udbine na
Krbavskom polju obje vojske poredane u tri bojna reda stajale jedna nasuprot
drugoj. Siloviti napad sjedne i druge strane uskoro je pokazao daje prevaga na
turskoj strani. Pogotovo kad je poljuljani bojni red pod zapovjednitvom kneza
Bernardina Frankapana napalo tursko konjanitvo s oba krila i gotovo pregazilo
pjeake, te se zatim svom estinom oborilo na bana Derenina. Za neto vie od
jednog sata borbe bila je banova vojska unitena. Na bojnom polju pali su knezovi
Ivan i Juraj Frankapan, Ivan knez Cetinski, jajaki ban Mihajlo Pethkev, knezovi
Zrinski i Blagajski, Dereninov sin i stotine drugih vitezova i ratnika, dok su
bana Derenina i kneza Nikolu Frankapana Turci zarobili. Bijegom se spasio jedino
knez Bernardin Frankapan s nekoliko suboraca od njih tri stotine koliko ih je
predvodio.
Teak poraz na Krbavskom polju u kojem je izginuo cvijet staroga hrvatskoga
plemstva, duboko se dojmio Hrvata i uzdrmao je obranu cijele Hrvatske. Zbog
veliine gubitaka i stradanja Krbavsko je polje u narodnoj predaji bilo nazvano
Krvavim poljem. Neposredne posljedice poraza bile su razaranje materijalnih i
kulturnih dobara irom Hrvatske i raseljavanje stanovnitva koje bjei prema
zapadu. Jednako tako bila je to i surova pouka Hrvatima da se ne uputaju s Turcima
u bitke na otvorenom polju ako nemaju dovoljno konjanika koji u to vrijeme ine
monu zatitu pjeaka i udarnu snagu u svakom ratnom okraju.
Izvjetavajui papu Aleksandra VI. o alosnim prilikama u Hrvatskoj nakon poraza na
Krbavskom polju, njegov izaslanik Antonije Fabregues 13. rujna 1493. iz Senja pie
daje seosko stanovnitvo napustilo svoja selita i potrailo spas u umama.40 Papu
Aleksandra izvijestio je 27. rujna o boju na Krbavskom polju i kninski biskup Juraj
Divni, iji opis dogaaja zasluuje povjerenje.41 Vijest o porazu Hrvata brzo je
stigla i do kralja Maksimilijana, pa je 24. rujna o tome javio bavarskom vojvodi
Albrechtu.42
Od domaih izvora o provali Hadum Jakub-pae u Hrvatsku i Kranjsku i boju na
Krbavskom polju, sauvan je zapis popa glagoljaa Martinca, napisan u Novom
Vinodolskom iste godine, u kojem se izmeu ostalog kae:
Tagda e roblahu vse zemle hrvatske i slovinske do Save i Drave daze do Gore
Zaprte, vse e deele Kranske daze do mora, robee i harajue i domi boie palee
ognem i oltari, gospodne razruujue, prestarih e izbijejue oruiem junoti e
djevi i vdovi, dae kvekajuie eda, pik
40 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 35-46; Tomai, o.c, p. 22-24; Vramecz, o.c, p.
53.
41 ii, o.c. Starine JAZU 38, p. 38-43.
42 Idem, o.c. Starine JAZU 33, p. 37.
48
boii pelajue v tuze milije, svezani uti elezom, ni prodajui e na triih
svoih, jakoe skotu obiai est. I oe izie baa Rumianie i Vrhbosne iporobiv
Posavje pade v Modruu i poe rvati Modruu, poga e ognem burge ohrstnie i
klotri oe i crkve gospodne. Tagda e gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigoe
voisku protivu im, boi zastupni v poli veliem Krbavskom. I tu borie se braniju
velieju. Tagda e pobjedena bist est hristjanska, tagda e uhitie bana
hrvatskoga oe ivua, tagda e ubie kneza Ivana Frankapana, tagda e otpelae
kneza Mikulu Frankapana, tagda e ubie bana jajakogo. Tagda e padoe krepci
vitezi i boriteli slavni v premoeniji ih vjeri radi Hristovi. Oe e i pisci
izabrani boriteli tu umrie, obstrti zastupi v pline polja, tue semert prijee
vjeri radi jakoe druba svetago Mavricija. Tkmo e knez Bernardin Frankapana izie
ot sredi boja s malimi. I tagda naee cviliti rodivie i vdovi mnoge i proi ini.
I bist skrb velije n vsih ivuih v strah sih, jeka e nest bila ot vremena
Tartarov i Gotov i Atelje neastivih.^
Krai zapis o dogaajima koji su prethodli boju na Krbavskom polju zabiljeio je
takoer upnik Petar Vidakovi, koji dorjeno glasi:
Leta 1493. bi rasap grada Modrue, koga Turciporobie ipopalie; iz koga pobie
astni gospodin Kristofor, biskup Modruki ali Karbavski i s nikoliki kanonici
stareimi, ki doavi simo v Novi grad va Vinodol, i ustani se tu i uini sebi
prebivanie i stolicu v crikvi svetih Filipa i Jakova apostoli, i tih kanonici uini
delnike od vsih prihodak te plovanie skupa s plovanom, ostavivi za se samo pola
desetini, a plovanu odlui od same desetini da daju kanonici dva dela za njegov
trud, kie e duan initi svoim podlonim duam. Sie pisah ja pop Petar Vidakovi
plovan.**
O boju na Krbavskom polju pisali su takoer njegovi suvremenici kroniari i
povjesniari, odnosno Jan Hasisteinsky z Lobkovic,45 Antonius Bonfinus,4i Jacob
Unrest,47 Florian Waldauf Ritter von Waldenstein,48 Paolo lovio49 i Ludovicus
Tubero (Crijevi),50 zatim Donado da Lezze,51 Nicolaus Isthuanffy,52 Rabi Josip ha
Konen,53 Johannes Lwenklau54 i Mehmed Saduddin.55
Sluei se djelima prethodnika i suvremenika koje dorjeno prepisuje, izradio je u
drugoj polovici 16. stoljea fra Ivan Tomai "Ljetopis Kraljevine Hrvatske", u
kojem o porazu Hrvata na Krbavskom polju uglavnom prepriava to su drugi rekli.
Izmeu ostalog on kae kako je Jakub-paa naredio da se izbroje svi leevi
poginulih krana i u znak sjeanja na pobjedu mnoge glave i odsjeeni nosovi
poalju sultanu. A poginulih je bilo vie od trinaest tisua. Naime, bio je to prvi
rasap Kraljevstva Hrvatskog, i tu je izginulo cijelo hrvatsko plemstvo {Hec est
prima destructio regni Crovatiae ibique tota nobilitas corruit Crovatiae, anno
salutis 1493.).56
Tomaiev suvremenik, kroniar Antun Vramec, grijei ak i u godini, a poraz Hrvata
na Krbavskom polju svodi na biljeku koja glasi: Turci Jemriha Derenina bana na
Vduinepobie iposjekoe mnoge, i bana ulovie iva Turci, a sinu mu glavu
odsjekoe.51
Turski pisac Saduddin vrlo kienim stilom velia Jakub-painu pobjedu na Krbavskom
polju, iako ona nije bila prijelomna niti je slomila otpornu snagu i odlunost
Hrvata da se bore protiv osvajaa.
43 Kukuljevi, Acta croatica, p. 154, 155; urmin, o.e., p. 376, 377.
44 Idem, o.e., p. 155, 156; Surmin, o.e., p. 377, 378.
45 Putovni k Svatmu hrobu. Die rukopisu prazskc. k. universitni knihovny vydal
Ferdinand Strejek, Praha 1902, p. 93-95.
46 Bonfinus, Anotnius, Rerum Hungaricum decadis (edit. Sambuci), Kln 1690, p. 510,
514-516.
47 Unrest, o.e., p. 750, 751, 793-795.
48 i'si, o.e., Starine JAZU 38, p. 133, 134.
49 lovio, Paolo, Commentario delle cose de Turchi, Basiliae 1532, s. pag.
50 Tubero, Ludovicus, Comentariorum de temporibus suis (apud Schwandtner,
Scriptores II), Vindobonae 1747, p. 171,200, 201.
51 Lezze, Donado da, Histrica Turchesca (1330-1514), Bucuresti 1910, p. 190-195.
52 Isthuanffy, Nicolaus, Regni Hungarici historia, Coloniae Agrippinae MDCCXXIV,
Lib. II, p. 18-20.
53 Tortnelmi tr, Budapest 1880, p. 345, 346.
54 Lwenklau, Johannes, Historiae Musulmanae Turcorum de monumentis ipsorum
exeriptae, Francofurti 1591, col. 634-636.
55 Thry, Jozsef, Trk trtenetirok, Budapest 1893, T.I, p. 173-175; Olesnicki,
Aleksandar, Krbavski razboj po Sa'd-ud-dinu, Nastavni vjesnik, Zagreb 1935, knj.
43, p. 197-208.
56 Tomai, Chronicon, Arkiv IX, p. 22-24.
57 Vramecz, o.e., p. 53.
49
O poginulima na Krbavskom polju brojke su oito preuveliane da bi se i na taj
nain istakla veliina pobjede i sama tragika poraza. Blie istini bit e daje
stradalo znatno manje boraca, a pogibija nekolicine krupnih velikaa nije znaila i
unitenje hrvatskog plemstva. To vie to ni osmanske snage nisu u to vrijeme bile
tako brojne kad su polazile u velike osvajake pohode.
Osim pobjede na Krbavskom polju, Turci su iste godine zaposjeli Makarsko primorje58
i sve se vie pribliavali Omiu.
Nakon povlaenja Hadum Jakub-pae u Bosnu akindije nisu mirovale, a silno
zabrinuti hrvatski stalei traili su pomo od pape Aleksandra VI. i kralja
Maksimilijana, jer od njihova kralja Vladislava pomoi nije bilo niti je urio s
postavljanjem novoga bana. Istom sredinom studenoga 1493. preuzeo je bansku dunost
Ladislav Kaniki koji je ve odavno bio pristaa kralja i njemakog cara
Maksimilijana, pa je u skladu s tim 22. studenoga izdao u Budimu ispravu kojom
priznaje nasljedno pravo obitelji Habsburg.59
Potkraj sijenja 1494. javio je kardinal Askanio Sforza milanskom vojvodi Lodoviku
Sforzi da su "trkai i palikue" ponovno provalili u Hrvatsku, gdje su osvojili tri
katela.60 O kojim katelima je bila rije, u pismu nije reeno.
Kao iskusan vojskovoa, ban Ladislav Kaniki mislio je da bi slavonski stalei sa
svojim etama trebali sudjelovati u obrani i juga Hrvatske, tonije, gdje se za to
ukae potreba. Smatrajui njegova nastojanja neumjesnim, pogotovo kad ih je poeo
provoditi silom, podnijeli su stalei kralju tubu protiv bana. Pismom od 11.
oujka kralj je Vladislav naredio banu da ne primorava slavonsko plemstvo na
ratovanje izvan granica Slavonije,61 pokazujui tako svoje neshvaanje veliine
opasnosti koja preko Hrvatske prijeti i Ugarskoj.
Trudei se koliko je mogao da makar donekle pripremi jug Hrvatske za obranu od
iduih turskih napada, sazvao je poetkom travnja 1494. ban Ladislav Kaniki sabor
u Bihau. to je bilo dogovoreno i zakljueno na zasjedanju Sabora nije poznato,
osim da su 10. travnja bila upuena pisma papi Aleksandru VI. i caru Maksimilijanu.
Obraajui se za pomo, pod zastraujuim dojmovima i prizorima bitke na Krbavskom
polju, stalei su prikazali alosno stanje u zemlji, naglaavajui izmeu ostalog:
Izgubili smo oeve, izgubili smo brau, izgubili smo roake, jednom rijeju
izgubili smo cijeli svoj imetak. Turci su esto meu nama i ognjem i maem
neprestano pustoe i pljakaju nau domovinu, a nas i nae oeve i djecu stalno
odvode u teko ropstvo. Kako osim naega zlosretnoga jezika nijednog drugog ne
znamo, niti se nakon gubitka imetka moemo po drugim krajevima svijeta razasuti,
hoe-nee morat emo uz gubitak naih dua i kranstva s vlastitim
progoniteljima traiti nain da ostanemo u svojoj domovini i ne budemo prisiljeni
raspriti se po stranim zemljama.62
U pismu sroenom istoga dana caru Maksimilijanu stalei su jasno rekli kakva
nevolja godinama pritie jug Hrvatske, kojoj oni vie sami ne mogu odoljeti.
Preko sedamdeset godina opiremo se stranome neprijatelju, izlaui svoje ivote i
svoja dobra smrtnoj opasnosti. Koliko je u ljudskoj moi branimo kranske zemlje
kao tvravu. Svakodnevno i svaki as rtvujemo svoj ivot, ast i imetak. Nai
oevi, braa i prijatelji, svirepo su ubijeni, neljudski pohvatani i zarobljeni.
Nae ene, djeca i keri su odvedeni i obeaeni, to je za nas najvea nesrea
na svijetu. Do sada smo se branili uvijek postojani u kranskoj vjeri, jer smo se
nadali da e car i izborni knezovi kao najvii vladari Rimskoga Carstva shvatiti
nae teko stanje i pritei nam u pomo, da se na taj nain otme groznoj nesrei ne
jedna ili dvije drave, nego itavo kranstvo. Padne li Hrvatska, lako e
neprijatelj iz nje napadati sve kranske zemlje. Ako nam se ne pomogne, neemo se
moi obraniti od Turaka, jer su nas ratovi s njima satrli, gradovi i kue su nam
djelomice prazne, podlonici i kmetovi odvedeni, a nae imanje oteto, opustoeno i
popaljeno. Do sada smo odbijali svakojake ponude koje su
58 Sabanovi, Hazim, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982, p. 161, 162.
59 ii, o.c. Starine JAZU, 38, p. 64, 65.
60 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 68.
61 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 74.
62 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 76, 77.
50
nam Turci nudili, jer smo drali da e se car i knezovi ve jednom oprijeti turskoj
sili, i da emo tako ostati povezani s kranskim svijetom. A sada se doista
obraniti ne moemo, jer su nam Turci do proljea ili ljeta postavili rok do kojega
im moramo odgovoriti i obeati nau pokornost.63
Vapijuim glasom traei pomo od pape i cara stalei nisu, meutim, ni pomiljali
na predaju Turcima. Slika prikazanog stanja nije bila pretjerana jer su "trkai i
palikue" pojedine krajeve pretvorili u pravu pusto, pa je pomo u novcu, hrani i
oruju doista bila pitanje ivota i smrti.
Strahovanja stalea da e Turci opet krenuti u napad nisu bila bez razloga, jer je
23. srpnja 1494. jajaki ban Franjo Berislavi javio iz Bijele Stijene kod Pakraca
vranskom prioru Bartolu Berislaviu da su Turci krenuli iz Lave, i da e preko
Slavonije upasti u pokrajine njemakog cara.64 Prvih dana kolovoza prela je turska
vojska Savu kod Mitrovice i zaputila se prema Zagrebu, robei i palei u okolici
Samobora i tajerskoj sve do Ptuja. Premda je tajerski zemaljski kapetan
Reinprecht von Reichen-burg dogovorio s banom Ladislavom Kanikim da e udruenim
snagama udariti na Turke,65 nije se kapetan odazvao pozivu niti je carska vojska
pokuala zaustaviti "trkae i palikue".
Na povratku iz pljake, vodei sa sobom mnotvo zarobljenika, uglavnom ena i
djece, ili su Turci Podravinom i od Virovitice spustili se u Poeku kotlinu, koju
su strahovito Ratnik sa znakovljem Frankapana, opustoili. Od ukupno 3 647
kmetskih selita bilo je tom oko 1480.
prilikom uniteno 411 selita.66 Ako se tome pribroje i ona
selita u okolici Virovitice, kao i ona koja su u toj provali djelomino stradala,
bila je tada opustoena gotovo polovina svih naseljenih mjesta na tom prostoru.67
Pozivom na Bonfinija, opisujui stanje poeke okolice nakon upada "trkaa i
palikua", maarski povjesniar Istvan Katona kae da su Turci odatle otjerali
mnogo plijena i da su posve poharali bogat i vinorodan poeki kraj s brojnim
naseljima, utvrdama i trgovitima.68
Ni mjesec dana od te provale uslijedila je provala pod vodstvom Hadum Jakub-pae.
Idui preko Krbave i Like stigao je on do Modrua, u kojem se nalazio knez
Bernardin Frankapan. Turci nisu napadali grad nego su pucnjevima iz puaka samo
plaili okolno stanovnitvo. Knezu Bernardinu poslao je Jakub-paa svoje glasnike
traei od njega da prisegne vjernost i plaa danak sultanu, kao to su to uinili
knezovi Blagajski. Ako prijee na stranu sultana i s njim se dogovori, sporazumjet
e se i kneginja Dora, udovica krbavskog kneza Karla Kurjako-via, kao i preostali
Hrvati, pa e jesti svoj kruh u miru (etmangarete elpan vostro in paxe).
Zaprepaten painim zahtjevom, zamolio je knez Bernardin da mu se odredi makar neki
rok kako bi se mogao dogovoriti sa svojim plemiima. Kneev odgovor znaio je
dobivanje na vremenu, u emu ga je odluno podrao otoki biskup Vincent de
Andreis. Iako vrlo zabrinut zbog paine prijetnje da e na povratku iz pljake
ostati pod gradom do njegove predaje i unititi njegovu okolicu za primjer drugima,
knez je znao da Jakub-paa nema tako snanu vojsku jer bi u protivnom napao grad, a
u meuvremenu mogao bi dobiti i pomo. Polazei od te injenice obratili su se 6.
listopada knez Bernardin i biskup Vincent dudu Agostinu Barbadicu i od njega
zatraili pomo.69
63 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 78-81.
64 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 84, 85.
65 Idem, o.c. Starine JAZU 38, p. 86.
66 Adamek, Josip - Kampu, Ivan, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI.
stoljeu, Zagreb 1976, p. 3.
67 Idem, o.c, p. 4-6.
68 Katona, Istvan, Historia critica regnum Hungariae, Pest 1782, X, p. 664.
69 i'si, o.c. Starine JAZU 38, p. 87, 88.
51
Videi da od predaje kneza Bernardina nee nita biti, pohitao je Jakub-paa od
Modrua prema Zagrebu, odakle je provalio do Kostanjevice i poharao juni dio
tajerske. Na povratku iz pljake opustoili su "trkai i palikue" posjede Jurja
Katelanovia u okolici Daruvara,70 preli zatim opet Savu i vratili se u Bosnu.
Zaotravanje odnosa s Republikom Venecijom i provala Pavla Kiniija u Srbiju
promijenili su dranje sultana Bajezida, pa je ponudio kralju Vladislavu II.
primirje. Sredinom oujka 1495. stigli su turski poslanici u Pecs (Peuh), gdje je
potkraj mjeseca bilo sklopljeno primirje na tri godine. Ugovorom o primirju Turci
su se obvezali da za to vrijeme nee provaljivati u Hrvatsku i Ugarsku, i da e
pustiti na slobodu sve zarobljene u bitci na Krbavskom polju kod Udbine.
Bansku dunost u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji preuzeo je iste godine sin kralja
Matije, Ivani Korvin, koji e iskoristiti ratni predah za jaanje obrane Hrvatske
i obraun sa svojim protivnicima. Da bi uvrstio svoju vlast i stekao to vei
ugled, oenio je Ivani 1496. kneginju Beatricu, ker kneza Bernardina Frankapana.
Odolijevajui raznim nevoljama i dvorskim spletkama, kad je 1497. bio postavljen za
bana Juraj Kaniki, doekao je on spremno kraj primirja sa sultanom Bajezidom.
Pokuaj Skender-bega da 1498. provali iz Bosne u Hrvatsku, Ivani je odluno suzbio
i u dva navrata razbio tursku vojsku kod Livna. Pobjeda nad Turcima dojmila se
njegovih prijatelja i neprijatelja, pa je Skender-beg odluio neko vrijeme s banom
Ivaniem i Hrvatima ivjeti u miru, kako ne bi kralju Vladislavu dao povoda za
sklapanje saveza s Venecijom protiv koje se sultan spremao za rat.
Ratnik sa znakovljem Matije Gereba iz 1493.
Jo uoi izbijanja rata s Venecijom sredinom 1499. zapoeo je Skender-beg s
napadima na venecijanske posjede u Dalmaciji. U tim napadima stradala je okolica
Trogira, ibenika i Zadra, da bi se kender-beg zatim okomio na Ostrovicu, koju je
uzalud juriajui pokuao osvojiti. Prema zabiljeci Marina Sanuta, Turci su tada
navodno zarobili 674 mukarca i 1 314 ena i djece i otjerali ak 37 987 glava
sitne i krupne stoke.71 Neuspjeh pod Ostrovicom potaknuo je Skender-bega na jo
eu provalu, pa je, izbjegavajui sukob s banom Ivaniem, gorskim stazama preko
Hrvatske i Istre upao u venecijansku Furlaniju, odakle se natovaren bogatim
plijenom vratio u Bosnu.72 Za to vrijeme osvojili su Turci Makarsku i zavladali
cijelim Makarskim primorjem.73
Traei mone saveznike uspjela je Republika Venecija nagovoriti kralja Vladislava
II. da joj se pridrui u ratu protiv sultana Bajezida. Saznavi za te dogovore
Turci se nisu dvoumili nego su odmah krenuli u napad. Potkraj 1500. opsjedao je
Skender-beg Jajce, opustoio njegovu okolicu i razorio utvrde koje su sluile kao
stanice za opskrbu grada. Napol razruenom i izgladnjelom Jajcu pohitao je poetkom
1501. u pomo ban Ivani Korvin i natjerao Turke u panian bijeg.74 Poraz pod
Jajcem nije obeshrabrio Turke, nego je Skender-begov sin Mustaj-beg prikupio novu
vojsku i ponovno napao grad. Napadnutom Jajcu poslao je kralj Vladislav u pomo
kapetana Ivana Tarcaja (Tarczav), koji je s jakom vojnom pratnjom vozio gradu
opskrbu. im su Turci saznali za njegov dolazak napali su tabor sa iveom, ali su
bili suzbijeni. Povlaenjem dijela vojske ispod Jajca pokuao je Mustaj-beg zaci
Tarcaju
70 Idem, o.e., Starine JAZU 38, p. 90, 91.
71 Sanuto, Marino, I Diarii, Venezia 1879-1902, T.I, p. 943.
72 Idem, o.e., T.I, p. 949, 950, 974, 997, 1006.
73 Sabanovic, o.e., p. 160, 161.
74 Kukuljevic, Jura regni, Zagreb 1862, T.I, p. 248; Thallczy, Lajos-Hon'th
Sandor, Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarum (Banatus, Castrum et
oppidum Jajcza), Budapest 1915, Nro 94.
52
OJ
HRVATSKA
AKINDIJSKI UPADI 1391.-1490.
| | MLETAKI POSJEDI
100 KM
iza lea i osvojiti tabor sa iveom. Dok se tabor ilavo branio, izvrio je Tarcaj
snaan proboj i natjerao tursku vojsku u bijeg. Bjeanje je bilo tako naglo i
bezglavo da su Turci ostavili konje, topove, ratne zastave, orua i razne
dragocjenosti i pjeice hitali u ume. U Tarcajeve ruke palo je mnogo konja, ratnih
zastava i oko 400 turskih vojnika, meu kojima i 37 odlinijih Turaka.75
Zla sudbina pratila je takoer "trkae i palikue" kad su 1501. preli Savu i upali
u Vukovsku i Poeku upaniju. Pod vodstvom Jurja Kanikog njih su slavonski
velikai satjerali, razbili i protjerali iz Slavonije i Srijema.76
Osim manjih trvenja i pljakakih upada na granici, nije poslije toga bilo veih
sukoba. Sve zaraene strane eljele su okonati rat. Prva je to uinila Venecija, a
20. kolovoza 1503. sklopili su kralj Vladislav i sultan Bajezid primirje na sedam
godina. Ugovorom o primirju Turci su se izriito obvezali da nee provaljivati i
upadati preko oblasti i zemalja kralja Vladislava u druge kranske zemlje. Prema
istom ugovoru granica s Osmanskim Carstvom vodila je od Rogoznice, Proloca, Livna,
Kljua, Vinca, Vranduka, Doboja i Maglaja, zatim rijekom Krivajom preko Tuzle do
Srebrenika, odakle je preko Drine izbijala do apca, i potom Savom do Beograda.77
Nova granina crta bila je zapravo ruevina nekadanjeg sustava obrane kralja
Matije, vjerno oslikavajui ope vojno i politiko nazadovanje koje e se u skoroj
budunosti pretvoriti u pravu katastrofu. Ma koliko otvrdli u stoljetnom ratovanju
s Osmanskim Carstvom, krajiki su zapovjednici i vodei velikai u Hrvatskoj znali
da je sve do tada bio tek uvod u zavrni in drame, u kojoj e malo tko od njih ili
njihovih nasljednika preivjeti i obraniti se od osvajaa.
Primirje sa sultanom Bajezidom obnovio je 1511. kralj Vladislav na pet godina.
Meutim, bosanski i hercegovaki sandakbegovi nisu marili za primirje, ve su
neprestano uznemiravali pogranine gradove u Hrvatskoj, izgovarajui se pritom da u
sporazumu o primirju Hrvatska nije izriito spomenuta. Krajem kolovoza 1511. upali
su "trkai i palikue" do Modrua i opustoili okolicu Ribnika, Metlike, Ozlja i
Dubovca.78
Uskoro zatim dolo je do promjene na sultanskom prijestolju u Istanbulu. Sultana
Bajezida II. zbacio je 23. travnja 1512. s prijestolja njegov sin Selim I. (1512. -
1520.) s nadimkom Yavuz (Strogi, Okrutni). Novi sultan bio je znatno ratoborniji
nego njegov otac i nije se obazirao na ugovore koje je on sklopio, pa su uestale
provale akindija u Hrvatsku. Silovitim udarom poetkom jeseni 1512. osvojili su
Turci Srebrenik, Soko, Teanj i Brko, zapravo cijelu Srebreniku banovinu.79
Istodobno prele su akindije Savu i opustoile cijelu slavonsku Posavinu do utoka
Une u Savu.80 Poetkom ljeta 1513. upali su Turci na prostor izmeu Une i Kupe i
napali grad Blinju kod Petrinje. im je za tu provalu saznao ban Petar Berislavi,
okupio je vojsku i utaborio se
lvani Korvin, hrvatski ban (1495.-1504.)
75 Maie, o.e., IV, p. 262.
76 hthaunffy, o.e., Lib. IV, p. 31.
77 Vidi kartu Jajacke i Srebrenicke banovine
78 Thalldczy, Lajos-Hodinka, Antal, Codex diplomaticus partium regno Hungariae
adnexarum, Budapest 1903, T.I, p. 24.
79 Theinei; Augustino, Vetera monumenta historica Hungariam sacrum illustrantia,
Roma 1860, T. II, p. 594; Pray, o.e., I, p. 81.
80 Isthaunffy, o.e., Lib. IV, p. 38; Pray, o.e., I, p. 81.
54
kod Dubice. U poetku su Turci mislili daje rije o velikoj vojsci i ekali su da
budu napadnuti. Kad su dobili obavijest da su Hrvati mnogo slabiji, krenuli su
odmah u napad i doivjeli potpun poraz.8'
Pobjeda nad Turcima kod Dubice ohrabrila je Hrvate i vratila im samopouzdanje da se
hrabrou i odlunou uvijek mogu nositi sa Turcima. Nasuprot tome, na jugu
Hrvatske Turci su stigli do Skradina, a 1514. osvojili avinu i Sinj.82
Poloaj Jajca od 1512. bivao je sve nesigurniji a obrana grada sve slabija.
Bosanski sandakbeg Firuz-beg i njegove vojvode dolazili su do Jajca i budnim okom
pratili to se u gradu i okolici dogaa. Sredinom 1515. zaprijetila je Jajcu smrtna
opasnost, ali se ban Petar Berislavi uspio probiti i opskrbiti grad iveom,
novcem i vojskom.
Zauzet ratovanjem u Siriji i Egiptu, nije sultan Selim I. obraao veu pozornost na
prilike u Bosni, nego je voenje manjih napada i provala prepustio svojim krajikim
begovima, koji su sustavno slabili obranu Hrvatske.
Kao gost kneza Bernardina Frankapana boravio je poetkom svibnja 1520. hrvatski ban
Petar Berislavi u Steninjaku (Sjeniak), gdje je s knezom raspravljao o javnim
poslovima. Odatle se ban zaputio u Trsat i poslije nekoliko dana vratio u Otoac.
Tijekom boravka u Otocu stigao je banu glasnik da su "trkai i palikue" upali do
grada Drenika i opustoili njegovu okolicu. Pohitavi odmah za njima ban je
najprije svratio do Bihaa i pozvao graane na oruje. Usput je u Dreniku primio
je obavijest da se Turci nalaze u umi kod Korenice. Promijenivi tada smjer
kretanja, Berislavi je udario preko Pljeevice, spustio se do Korenice i naredio
svojim etama da napadnu Turke. U aru borbe, razgonei Turke, banovi su konjanici
otili predaleko i ostavili bana s dva mlada pratioca. Jaui za njima banov konj
je posrnuo i pao. Dok je zatezao stremen da bi opet uzjahao, na bana su iz zasjede
nahrupili Turci. Iznenadni napad zaprepastio je njegove pratioce da su od straha
bezglavo pobjegli i ostavili ga sama, suoena sa smru. Borei se oajniki protiv
brojnih Turaka, ban se branio dok ga nisu svladali i odrubili mu glavu. Kad su
banovi vojnici saznali za njegovu smrt smjesta su krenuli u potjeru za Turcima ne
bi li im makar oteli glavu svoga bana i vojskovoe. O nemilom dogaaju hitno je bio
obavijeten i krbavski knez Ivan Karlovi (Kurjakovi) u Udbini, koji je s lakim
konjanicima jaui mahnito pohitao u goru iznad Korenice, pronaao banovo tijelo i
odrubljenu glavu i odnio ih u Biha.83 Smrt junakog bana Petra Berislavia
81 Tubero, o.c, p. 283; Rattkay, Georgius, Memoria regum et banorum regnorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, Vienae Austriae MDCLII, p. 117; Isthuanffy, o.c.
Lib. IV, p. 38.
82 Sabanovic, o.c, p. 191; Ljubic, Commissiones et relationes venetae, Zagrabiae
1876, T. I, p. 139.
83 Isthaunffy, o.c. Lib. VI, p. 56; Tomasic, o.c, Arkiv IX, p. 24, Marnavich-
Vrancsics, Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimensis, Dalmatiae,
Croatiae, Slavoniaeque bani etc, Monumenta Hungariae historica, Scriptores III, p.
277-281.
Grb obitelji Berislavi
Grb obitelji Kurjakovi (Karlovi)
55
bolno je odjeknula u hrvatskom narodu i duboko se dojmila njegovih suvremenika,
zlokobno najavljujui sve traginiji rasplet buduih dogaaja. Njegovom smru bila
je Hrvatska obezglavljena i preputena sama sebi, upravo u sudbonosnom asu kad je
na njezinu elu trebala stajati sposobna i hrabra linost koja e odluno i brzo
djelovati u borbi s Turcima. Prema miljenju veine velikaa u Hrvatskoj bio je to
krbavski knez Ivan Karlovi, koji je odrastao u borbi s Turcima i najbolje poznavao
njihov nain borbe, kao i mnoge smicalice i varke kojima su se sluili u borbi.
Usprkos hitnosti u rjeavanju tog pitanja, kralj se Ludovik kolebao, pa je bansko
mjesto u Hrvatskoj ostalo nepopunjeno vie od godine dana.
56
TURSKA OSVAJANJA U HRVATSKOJ DO
1532. GODINE
Sultana Selima I. Yavuza, osvajaa Sirije 1516. i Egipta 1517., prvog osmanskog
halife (vjerskog poglavara) i uvara svetih mjesta islamskog svijeta, Meke i
Medine, naslijedio je 30. rujna 1520. njegov sin Sulejman (1520. - 1566.). Premda
vremenski dosta kratka, Selimova je vladavina pretvorila osmansku dravu u svjetsku
velesilu istonog i junog Mediterana, Bliskog istoka i jugoistone Europe.
Njegovim kolosalnim osvajanjima doseglo je Osmansko Carstvo opseg kao nikad prije i
prostiralo se na azijskom, afrikom i europskom kontinentu, iji su izvori vojnih i
materijalnih snaga izrasli u gotovo nezadrivu silu u daljnjem irenju osmanske
drave. Ostavljajui sinu Sulejmanu tako golemu dravu na upravljanje, imao je
sultan Selim vie nego dostojna nasljednika, koji e tijekom dugogodinje vladavine
znalaki upotrijebiti sve raspoloive snage u stvaranju ugleda i moi povjerene mu
drave, i osigurati mjesto jednog od najznaajnijih vladara i najveih osvajaa u
ratnoj povijesti Osmanskog Carstva.
Kao vrlo sposoban i darovit ovjek, iva i pronicljiva duha, odmah po dolasku na
vlast Sulejman ne razvija samo iroko zasnovane osvajake planove, nego usporedo i
dosljedno provodi jaanje i organizaciju dravne uprave, zbog ega su mu
suvremenici dali pridjevak Kanuni, odnosno, Zakonodavac. Odluno podravajui
nastavak zapoetih osvajanja na Bliskom istoku i obali sjeverne Afrike, nasuprot
ocu Selimu, teite svoje vanjske politike Sulejman usmjerava prema zapadu, kako bi
zavladao Panonskom nizinom i prodro u srednju Europu. Zapravo, odlino obavijeten
o stanju i odnosima snaga na zapadnoj granici Carstva, Sulejman je s dubokim
osjeanjem stvarnosti nepogreivo zakljuio da e napad u tom smjeru imati najvei
uspjeh i donijeti najvie koristi, gdje su inae razorni upadi "trkaa i palikua"
iz Bosne, Hercegovine, Srbije i Vlake, uglavnom, ve rastoili obrambene snage i
oslabili materijalnu i ivotnu osnovu Hrvatske i Ugarske, te utrli put osvajanjima
osmanskog oruja na tom prostoru.
Promjena na osmanskom prijestolju u Istanbulu nije izazvala veu pozornost na dvoru
kralja Ludovika II. u Budimu, jer se vjerovalo da e novi sultan nastaviti
osvajanja izvan Europe i da e tako Hrvatsku i Ugarsku zaobii vea iskuenja. S
takvim uvjerenjem i posve pogrenom procjenom razvoja dogaaja, doekan je poetkom
1521. u Budimu Sulejmanov poslanik Behrem-au, koji je u sultanovo ime zatraio
plaanje danka. Umjesto da se u pregovorima zbog nepovoljna rasporeda i odnosa
snaga pokua diplomatskom umjenou dobiti na vremenu i donekle otkloniti
opasnost, taj je zahtjev shvaen kao drzak izazov koji je poslanika stajao ivota.
Grubo krenje poslanikih prava i svirepo ubojstvo Behrem-aua silno je
razbjesnilo sultana Sulejmana i ubrzalo njegovu odluku da osobno povede vojsku
protiv Ugarske, a svojim pograninim sandakbegovima prepusti ratovanje u
Hrvatskoj. Od tog vremena nisu osvajaki mlinovi Osmanskog Carstva prestajali
desetljeima drobiti i satirati drave i narode koji su im se isprijeili na tom
putu.
Neuspjeh sultana Mehmeda Fatiha da ve pomalo davne 1456. osvoji Beograd, postaje
Sulejmanu neodoljiv izazov i cilj njegove prve velike vojne, koji e mu irom
otvoriti vrata Panonske nizine. Sredinom lipnja 1521. poslao je Sulejman
rumelijskog beglerbega Ahmed-
57
Sultan Selim I. Yavuz (Okrutni)
Sultan Sulejman Kanuni (Zakonodavac)
pau da napadne abac, a velikom veziru Piri-pai naredio da opsjedne Beograd. Iza
njih kao svojih prethodnica polagano je nastupao sam Sulejman predvodei glavninu
vojske. Posada apca junaki je odbijala turske jurie i ginula, dok se nije svela
na pedesetak vojnika. Sedmog srpnja uao je Ahmed-paa u grad i sasjekao ostatak
branitelja. Idueg dana stigao je u abac sultan Sulejman i naredio da se odmah
zapone s izgradnjom mosta preko Save. Prije toga Turci su pod vodstvom Bali-bega
Jahjaoglua preli Savu i upali u Srijem. Napredujui vrlo brzo osvojio je Bali-beg
Kupinovo, a Piri-paa Zemun.1 Osvajanjem Zemuna opkolio je veliki vezir Beograd sa
svih strana. Branitelji grada uporno su odbijali turske napade, iako su znali da
bez pomoi svjeih snaga nee odoljeti Turcima. To vie to je palatin Stjepan
Bathorv, unato pobjedi nad jaim odredom Bali-begovih akindija kod Mitrovice, bio
prisiljen povui se preko Dunava.
Obavijest daje veliki vezir Piri-paa napao Beograd i da se gradu pribliava sultan
Sulejman, doekao je kraljevski dvor u Budimu nespremno, pa je istom 9. srpnja
kralj Ludovik izdao nalog Peukom kaptolu da hitno poalje vojsku u Osijek, a na
njezino elo postavlja bosanskog biskupa Mihajla Keseria.2 Istoga dana naredio je
biskup Keseri Gyorgyu Gorffvju da s vojskom Tolnanske, Baranjske i Vukovske
upanije odmah krene za Osijek, i da osim svojih vojnika povede i petinu kmetova s
posjeda u Slavoniji i Ugarskoj, jer e u protivnom biti strogo kanjen.3 Alidok se
ta vojska jo okupljala, preao je 26. srpnja sultan Sulejman most preko Save kod
apca, nastavio put uzdu Save do Zemuna i 30. kolovoza 1521. slavodobitno uao u
Beograd. Za to vrijeme osvojio je ili razorio Bali-beg Bari, Mitrovicu, Vrdnik,
Kamenicu, Karlovce, Slankamen i cijeli istoni Srijem.4
Padom Beograda i gubitkom istonog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom
smrtna opasnost, koju kralj Ludovik i njegovi dvorjanici nisu ozbiljno shvaali
niti su eljeli suoiti se s istinom. Nasuprot tome, iskusni ratnici u borbi s
Turcima bili su posve sigurni da se sultan
1 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 31, 32, 36.
2 Thall6czy-Horvdth, o.c, p. 309; Mauran, Ive, Srednjovjekovni Osijek, Osijek
1962, p. 149.
3 Mauran, o.c, p. 150.
4 Thury, o.c, Szulejman naploi, I, p. 287, Ferdi-pasa, II, p. 54, Musztafa
Dselalzade, p. 142, 143, Katib Mohamed zaim, p. 371; Thall6czy-Hodinka, o.c, p. 36.
58
Sulejman nee na tom putu zaustaviti, i daje samo pitanje vremena kad e osmanska
vojska poput olujna oblaka protutnjiti dunavsko-savsko-dravskim meurjejem i
cijelim Podunavljem, satrti hrvatsko-ugarsku dravu i za dugi niz godina osigurati
svoju vladavinu na tom prostoru.
U isto doba s opsadom Beograda, napali su Turci i Jajce, ali ih je jajaki ban
Petar Keglevi doekao i otjerao od grada.5 Pokrete i upade turskih akindija iz
Bosne, koji su uznemi-ravali i pustoili okolicu Knina, budno je pratio knez
Bernardin Frankapan iz Bihaa.6
Prvih dana studenoga 1521. bio je napokon postavljen za hrvatskog bana Ivan
Karlovi. Njegovo banovanje pratile su sve vee i vee nevolje na koje nije mogao
utjecati niti im se oduprijeti. Provodei vrijeme stalno u pokretu i u konjskom
sedlu, izmeu Udbine, Drenika, Bihaa, Buima, Mutnice, Topuskog, Krievaca,
azme, Budima, Zagreba, Cetina i drugih mjesta, odluno i hrabro je obavljao bansku
dunost. Poput veine krajinika, odlino je baratao orujem i odlikovao se oporom
naravi. Kao vrlo obrazovan ovjek za ono vrijeme, s dugim obiteljskim rodoslovom,
znao se savladati i prilagoditi prilikama, umjeno voditi razgovore i obraati se
sugovornicima na dvorskoj razini, ali istodobno planuti kao munja i bezobzirno
postupiti protiv svojih protivnika. Jedino tako mogao se odrati na granici s
Osmanskim Carstvom i braniti svoje pradjedovske posjede, koje su "trkai i
palikue" do tog vremena veim dijelom opustoili.
Preuzimajui bansku dunost naao se Ivan Karlovi u nezavidnu poloaju koji e se
ubrzo pretvoriti u vladavinu ognja, maa i smrti, u kojoj Hrvati gube povijesni
prostor na kojem su prije gotovo devet stoljea postavljali temelje svoje pravne
posebnosti i dravne samostalnosti. Nasuprot banu Ivanu, stoje viestruko vojno
jai bosanski i hercegovaki sandakbeg Gazi Husrev-beg i Mahmud-beg, sin Ahmed-
pae Hercegovia, koji e se poput jastrebova ustremiti na jug Hrvatske.
Piui nadvojvodi Ferdinandu iz Udbine 15. oujka 1522., javio je Ivan Karlovi
kako Turci svakodnevno pljakaju i pustoe na granici, a bosanski sandakbeg e
navodno napasti Krupu i Biha.7 U pismu od 27. oujka iz Mutnice (Mutnika)
obavijestio je on nadvojvodu da su Turci upali u Hrvatsku i zbog toga strahuje da
bi mogli napasti njegove posjede u Primorju. Prema dobivenoj obavijesti, bosanski
sandakbeg se sprema upasti u Liku i osvojiti njegove gradove.8 Umjesto oekivanog
napada akindije su, meutim, upale u Kranjsku, opustoile okolicu Grobnika,
Ledenika, Brinja i Modrua.9 Za to vrijeme nasrnuo je Husrev-beg na Knin i 29.
svibnja 1522. osvojio grad. Za koji dan kasnije, pali su u turske ruke takoer
Drni i Skradin.10
Ban Ivan Karlovi nalazio se tada u Mutnici i potom u Topuskom, kamo su obavijesti
o stanju u Kninu i Skradinu stizale sa velikim kanjenjem." Poslije osvajanja Knina
krenuli su Turci na Klis. U tvravi je bila jaka posada koju Husrev-beg nije bio u
stanju slomiti i morao se povui. Krajiki zapovjednici oekivali su da e Turci
neuspjeh pod Klisom tada nadoknaditi na drugoj strani, odnosno, napasti Udbinu,
Biha i gradove u Primorju, a uz to opustoiti kraj izmeu Une i Save.12
Gubitak Knina uzdrmao je cijelu Hrvatsku. Nad starim kraljevskim gradom, sjeditem
juga Hrvatske i Kninske biskupije, zlokobno se nadvijala turska zastava s
polumjesecom. Kolijevka hrvatske drave i mjesto saborovanja hrvatskog plemstva
bilo je izgubljeno, a stanovnitvo protjerano i uniteno. Dalja sudbina ostalih
gradova i mjesta na tom prostoru bila je unaprijed odreena, i bilo je samo pitanje
vremena kad e i njih progutati Osmansko Carstvo. U vrlo dramatinim prilikama
opeg rasula i propasti, pokuavao je ban Ivan Karlovi, unato sukobu s knezovima
Frankapanima, spaavati to se spasiti dalo. Glavni oslonac u obrani od Turaka
postaje Biha, koji ujedno preuzima i vodeu ulogu u Hrvatskoj juno od Save.
5 Thall6czy, Povijest Jajca, p. 188.
6 Klai, o.c, IV, p. 379.
7 Thalldczy-Hodinka, o.c. I, p. 47.
8 Idem, o.c. I, p. 49.
9 Idem, o.c. I, p. 76, 77, 85, 96, 97.
10 abanovi, o.c, p. 176; Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 138, 139, 144, 151.
11 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 143.
12 Idem, o.c. I, p. 151.
59
Knin, stari grad hrvatskih kraljeva, nekad sjedite Kninske biskupije
Daleko ozbiljnije od kralja Ludovika shvatio je nadvojvoda Ferdinand kakva opasnost
prijeti od Turaka nakon pada Knina, pa je odmah banu Ivanu poslao u pomo svoga
zemaljskog kapetana grofa Nikolu Salma. O razgovorima i dogovorima s banom
izvijestio je 23. lipnja Salm nadvojvodu, kao i o tome daje na banovu molbu poslao
u Biha 400 konjanika jer se Turci opet spremaju provaliti u Hrvatsku i napasti
Biha ili Krupu.13 Zahvaljujui toj pomoi suzbijani su upadi "trkaa i palikua"
preko Une, Kupe i Save, pa je pritisak osmanske vojske poputao i nije bio
izgubljen niti je stradao jo poneki grad u Hrvatskoj.
Do kraja 1522. na granici je uglavnom bilo mirno i ban Ivan Karlovi mogao je malo
predahnuti i pozabaviti se drugim poslovima. Pomo nadvojvode Ferdinanda u obrani
gradova na Uni, posebno Bihaa i Krupe, ulijevala je samopouzdanje, iako su banovi
gradovi juno od Velebita bili bez jaih vojnih posada. Meu njima izuzetno vanu
ulogu imala je Ostrovica, koja je branila prilaze Zadru i osiguravala posjede Ivana
Karlovia na tom prostoru.
Predah od nekoliko mjeseci dobro je doao i Turcima da pojaaju svoje redove. U
proljee 1523. manje skupine akindija ponovno upadaju u Hrvatsku, a vojska
bosanskog i hercegovakog sandakbega opasno ugroava ibenik. Meutim, veih i
zapaenijih uspjeha Turci nisu imali jer ih je sprjeavala vojska nadvojvode
Ferdinanda u Hrvatskoj, a Republika Venecija uspjelaje ishoditi od sultana zabranu
Husrev-begu i Mahmud-begu da uznemiravaju i napadaju njezine posjede u Dalmaciji.
Pratei stanje na granici, inilo se da e Turci bar za neko vrijeme obustaviti
napade i povui se u zimovnike. Suprotno oekivanju krajikih zapovjednika,
akindije su poetkom studenog prele Unu i od Martinja (11. studenog) osam puta
pustoile okolicu Modrua i Ozlja.
13 Idem, o.c. I, p. 188.
60
Ludovik II. Jagelovi, hrvatsko-ugarski kralj (1516.-1526.), poginuo na Mohakom
polju
Izvjetavajui o tome Erasma Braunbarta u Ljubljani, Ferdinand Frankapan kae da mu
njegovi susjedi u Metlici i Kostanjevici nikako ne pomau, da bi na kraju pisma
pomiren sa sudbinom dodao: "Dok sam mogao, inio sam, a sada vie nemam to da
inim... Ne znam ni dan ni sat kad u poginuti. "14
Juno od Velebita, jo u kolovozu napali su Turci Ostrovicu, koju tada nisu mogli
osvojiti. Ban Ivan Karlovi vjerovao je da e jaka posada u gradu moi i dalje
odolijevati turskim napadima. Meutim, udruenim snagama doli su potkraj prosinca
1523. do Ostrovice Husrev-beg i Mahmud-beg i nakon kraeg opsjedanja zaposjeli
grad.13
Pad Ostrovice bacio je Ivana Karlovia na koljena i najavio skoru propast junog
dijela Hrvatske. Zamoren stalnim okrajima s Turcima koji su ga doveli na prosjaki
tap, bio je on zapravo ve i sit banske asti i banovanja. S obzirom na to,
traei izbavljenje od neminovne propasti, poslao je poetkom 1524. ban Ivan svoje
poslanike u Veneciju i ponudio Republici da preuzme sve njegove posjede. Banovu
ponudu nije Republika nipoto eljela prihvatiti, ve gaje savjetovala i hrabrila
da ustraje na tom poloaju, odobrivi mu plau i godinju pripomo od pet tisua
zlatnika.
Stanje na granici i dranje bana Ivana Karlovia zabrinuli su takoer nadvojvodu
Ferdinanda, pa je najmio 200 konjanika i 600 pjeaka da zajedno s Hrvatima brane
krajike gradove od turskih provala, a preko njih i austrijske pokrajine.
O stanju na jugu Hrvatske poslije pada Ostrovice, raspravljalo se i na dvoru kralja
Ludovika u Budimu. Kraljevi savjetnici mislili su da bi se banu Ivanu moglo pomoi
ako bi dobio sudruga u banovanju u osobi Ivana Tahvja. Njihov prijedlog naiao je
na podrku utjecajnih dvorja-nika, ali ne i veine velikaa u Hrvatskoj, koji se
zbog opih prilika u zajednikoj dravi sve vie i otvorenije okreu i obraaju za
pomo nadvojvodi Ferdinandu.
Dobro obavijeteni o nemoi kraljevskog dvora da zatiti ugroene prostore na jugu
Hrvatske, iskoristili su Turci za novi napad na Klis. Hercegovaki sandakbeg
Mahmud odluio je, bez obzira na rtve, osvojiti klisku tvravu kao posljednji
branik Hrvatske juno od Velebita. Poetkom veljae 1524. opasao je on grad jakim
snagama i postavio topove da rue tvravske zidove. Ako ne bi uspio silom, vjerovao
je da e glau prisiliti posadu na predaju.
Obrana Klisa pogoravala se iz dana u dan i doista je bilo samo pitanje vremena
dokle e izgladnjeli branitelji izdrati. Obavijest o pogibeljnom poloaju Klisa
primio je ban Ivan Karlovi u Bihau, odakle je 3. travnja javio kranjskom kapetanu
Josipu Lambergu da e uz Boju pomo s manjim snagama poi do Klisa i tako spasiti
grad od propasti. U istom pismu kae on daje od zarobljenih Turaka kod Udbine
saznao da e jake snage "trkaa i palikua" ubrzo provaliti u Kranjsku."' Iduega
dana tu je vijest potvrdio hrvatski plemi Ivan Kobasi u pismu kapetanu Johannu
Helfenbergeru, u kojem kae da e Turci provaliti preko Kupe.17 Sredinom travnja,
stigle su akindije do Metlike i napale grad. Kad su bili suzbijeni opustoili su
njezinu okolicu, kao i okolicu rnomelja.18
14 Idem, o.c, I, p. 274.
15 Sanuto, o.c, Arkiv VIII, p. 166, 169.
16 Thall6c2y-Hodinka, o.c, I, p. 289.
17 Idem, o.c. I, p. 295.
18 Idem, o.c. I, p. 304.
61
Ista sudbina zadesila je gradove i posjede knezova Frankapana, Zrinskih i
Blagajskih.19
Je li u takvim prilikama ban Ivan Karlovi odrao obeanje i pomogao obrani Klisa,
nije poznato. Nasuprot tome, senjski kapetani i kliski katelani Petar Krui i
Grgur Orlovi uspjeli su uz novanu pomo pape Klementa VII. prikupiti vojsku i
ukrcati je u Senju u brodovlje. Plovei samo nou taje vojska 10. travnja stigla do
Solina i prije svanua se iskrcala, odakle je ubrzanim hodom produila do Klisa i
uz zaglunu viku napala turski tabor. Preneraeni od iznenaenja nisu Turci ni
pomiljali na otpor, pa je Krui mnoge sasjekao, pohvatao i posve rastjerao, a
cijeli tabor zarobio. Posadu u Klisu je pojaao, opskrbio hranom i streljivom, a
sam grad jo jae utvrdio da bi i dalje odolijevao turskim napadima. Premda
poraeni pod Klisom, nisu Turci prestajali s provalama i napadima u Hrvatskoj.
Pozivom na izjavu svoga uhode javio je 23. lipnja zapovjednik lakih konjanika u
Metliki, Hans Katzianer von Katzenstein, vrhovnom zapovjedniku nadvojvode
Ferdinanda, Bernhardu Ritschanu, da se jaka turska vojska utaborila na Modrukom
polju. im je sasluao uhodu, smjetaje krenuo preko Kupe i poslao svoje konjanike
na tri strane da trae "trkae i palikue". Prema njegovu miljenju, Turci bi mogli
udariti preko Steninjaka prema Samoboru i upasti u Krko polje.2" Primivi tu
obavijest, pokrenuo je Ritschan cjelokupnu svoju vojsku, odnosno konjanitvo,
pjeatvo i topnitvo, i ve 25. lipnja stigao u Jastrebarsko. No prije njegova
dolaska Turci su umakli iz okolice Samobora i Jastrebarskog prema Kupi, pa ih vie
nije mogao dostii.21 Vie od mjesec dana ostao je Ritschan u okolici
Jastrebarskog, Samobora i Zagreba, odakle je 22. srpnja javio nadvojvodi Ferdinandu
o turskim provalama i svojim pripremama da ih suzbije.2
Osim obrane od Turaka, Ritschanu je takoer bilo povjereno da ishodi nagodbu izmeu
bana Ivana Karlovia i njegova sudruga u banovanju Ivana Tahvja. Naime, suprotno
protivljenju stalea u Hrvatskoj, kralj je Ludovik poetkom 1524. imenovao i
postavio Tahvja za bana. Od svoje odluke kraljevski dvor nije odustajao, pa je
Hrvatska potkraj ljeta u zao as ostala bez bana. Po svemu sudei banu Ivanu
Karloviu dodijale su dvorske spletke i vjerojatno se sam odrekao banske asti. Za
obranu Hrvatske bilo je to vie nego pogubno jer su Turci u jesen poeli opet
napadati i provaljivati. U pismu kneza Krste Frankapana, upuenog 19. studenog iz
Budima njegovu prijatelju i venecijanskom patriciju Antoniju Dandolu, izmeu
ostalog se kae, kako Turci ne prestaju razarati i pljakati ubogu Hrvatsku, a samo
koji dan prije toga opustoili su oni imanja njegova oca Bernardina oko Skrada i
Dubovca.23 Ve na izmaku ivota, pod teretom godina i surove stvarnosti, morao je
knez Bernardin napustiti napol razrueni Modru i preseliti u netom dograeni
Ogulin, odakle je 23. srpnja poslao Bernhardu Ritschanu obavijest o pripremanju
bosanskog sandakbega za novu vojnu.24
Za junaku obranu Klisa dao je 13. studenoga 1524. kralj Ludovik senjskim
kapetanima i kliskim katelanima, Petru Kruiu i Grguru Orloviu, katel
Brezovicu (Berzencze) u Virovitikoj upaniji, koji je prije toga bio u posjedu
vojvode Lovre Ilokog. Navodei njihove zasluge, u darovnici je istaknuto to su
poduzeli, i na koji su nain razbili tursku vojsku i obranili Klis.25
Pitanje izbora i postavljanja bana, u tako nesigurnom i opasnom vremenu, u kojem se
nije znalo to donosi svaki novi dan ili no, izazvalo je ope nezadovoljstvo nieg
i srednjeg plemstva u Hrvatskoj. Svoje nezadovoljstvo iskazalo je ono traei od
nadvojvode Ferdinanda, a ne od kralja Ludovika, da imenuje bana, istiui pritom da
to ne bude nitko od hrvatskih velikaa koji su toliko nemoni da sami sebe ne mogu
braniti, ali istodobno i nasilni da bi plemie pretvorili u svoje podanike.
Obraanje nadvojvodi Ferdinandu da imenuje hrvatskog bana, svjedoi o sveopoj i
dubokoj krizi juga Hrvatske, koju su Turci ve toliko razorili i opustoili, da je
u velikoj mjeri opao
19 Idem, o.c, I, p. 356, 361.
20 Idem, o.c, I, p. 356, 361, 390.
21 Idem, o.c. I, 361.
22 Idem, o.c. I, p. 365.
23 Theiner, o.c, T. II, p. 648.
24 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 390, 391.
25 AHAZU, Zagreb, D-XXVI - 72.
62
Skradin, sjedite Skradinske biskupije prije osmanskog osvajanja
ugled banske asti i dostojanstva, a ponestajalo je u takvim prilikama i
samopouzdanja u vlastite snage. Starim velikakim rodovima preostali su jedino
plemiki naslovi iza kojih vie nije bilo materijalne i vojne moi, pa se nisu
birala sredstva u borbi za golo preivljavanje.
Nadvojvoda Ferdinand nije se, dakako, elio mijeati u izbor i postavljanje bana,
niti je za to imao pravne osnove kao budui vladar druge drave. Ali da bi zatitio
austrijske pokrajine od turskih provala, nita mu nije stajalo na putu da pomae
knezove Ivana Karlovia, Frankapane i naroito Nikolu Zrinskog. tovie, s knezom
Nikolom Zrinskim sklopio je on 22. listopada 1524. poseban ugovor o preuzimanju
kneevih gradova Novog (Nevvhaus, Nevvgrad) i Dobre Njive na dvije godine. U njih
e nadvojvoda smjestiti svoje posade, opskrbiti ih hranom i streljivom, a po isteku
dvije godine opet vratiti knezu. Osim toga, darovao je nadvojvoda Nikoli Zrinskom
oruje i bojne sprave i primio ga u svoju slubu, a on se zauzvrat obvezao da e uz
mjesenu plau od 150 zlatnika uzdravati 50 konjanika. Slino tome, bio je Zrinski
voljan ustupiti i svoje rudnike u Gvozdanskom, ako mu Ferdinand dade u zamjenu
Pazinsku grofoviju i grad Kastav, emu se odluno usprotivio kralj Ludovik.26
Slanjem pomoi pridobivao je nadvojvoda Ferdinand hrvatske velikae, vezao ih za
sebe i postupno utirao put izboru za kralja Hrvatske, a preko nje i Ugarske. Naime,
diplomacija Bekog dvora budnim je okom pratila razvoj dogaaja u Hrvatskoj i
Ugarskoj i na temelju svestrane procjene zakljuila da hrvatsko-ugarska dravna
zajednica u sudaru s Osmanskim Carstvom u bliskoj budunosti vie nema izgleda za
opstanak. Prostor Hrvatske i zapadne Ugarske bio je stoga za nju od ivotne
vanosti, jer se preko njega branila cijela Austrija. U svojim procjenama polazila
je ona od vojne nadmoi i centralistike dravne uprave Osmanskog Carstva, koje su
inile stajaa vojska i koncentracija vlasti u osobi sultana, ije su odluke bile
neprikosnovene. Ratno iskustvo i odlunost Hrvata da oajniki brane svaku stopu
svoje zemlje bili su u tom pogledu prevaan inilac u stvaranju i razvijanju
sustava obrane austrijskih pokrajina, kojeg e potom pretvoriti u orue vojnih i
politikih ciljeva Bekog dvora.
I prije isteka zime na granici Bosanskog sandaka, oko Skradina, Ostrovice i Knina
poelo je okupljanje akindija, odakle su provaljivali do Udbine i plijenili
posjede kneza Ivana Karlovia. U tim naletima stigli su i do kneeva grada Obrovca,
kojeg je branio njegov dalji roak i katelan knez Ivan Posedarski. Iz Obrovca je
zatim Posedarski preko Podgorja otputovao u Bag, stari grad Ivana Karlovia
nasuprot otoku Pagu kojeg su branili knezovi Ivan i Gapar
26 Klai, o.c, IV., p. 395, 396.
63
Obrovac, grad i tvrava hrvatskoga bana Ivana Karlovia
Perui. Posve neoekivano napali su 27. veljae 1525. Turci iz Skradina grad Bag,
strahovito ga opljakali i popalili a stanovnitvo odveli u zarobljenitvo. Meu
zarobljenicima bili su takoer knezovi Peruii, Ivan Posedarski i Grgur Bani.27
Stradanje Baga izazvalo je opu uznemirenost stanovnitva u primorju, od Obrovca do
Senja i na otocima Pagu, Rabu i Krku. Piui o tome, venecijanski poglavar
Dalmacije Giovanni Vituri 12. oujka kae daje, zapravo, cijela Hrvatska ve
turska, a u najveoj opasnosti su takoer Senj i zadarska okolica, osim grada
Zadra.28
U sve kobnijim asovima za Hrvatsku, konano je 12. oujka 1525. kralj Ludovik
imenovao Franju Batthyanyja za hrvatskog bana, o kojem veina hrvatskih velikaa
poput Ivana Tahvja nije eljela ni uti. Ni mjesec dana nakon toga, upali su Turci
sve do Bakra i zapalili grad Modru.29 Ta je provala izazvala opi strah u Senju,
kojemu je kapetan Petar Krui povlaenjem dijela svoje vojske iz Klisa pritekao u
pomo.
Na drugoj strani, vie od godinu dana bilo je Jajce u smrtnom obruu Husrev-begove
vojske, koja gaje silom i glau pokuavala prisiliti na predaju. Kad se iz
opkoljenog Jajca uspio probiti glasnik i doi na kraljev dvor u Budimu, sluajui
njegov izvjetaj, svojevoljno se ponudio glasoviti ratnik i daroviti vojskovoa
Krsto Frankapan da e povesti vojsku do Jajca i opskrbiti grad hranom i orujem.
Njegovu ponudu prihvatili su kralj Ludovik i dravno vijee s odobravanjem,
obeavajui pritom izdanu pomo u broju pjeaka i konjanika, hrani i oruju.
Premda je pomo bila znatno manja od obeane, knez je Krsto poetkom lipnja kod
Gradike preao Savu i brzim hodom dolinom Vrbasa, izbjegavajui zasjede i vee
okraje s Turcima, probio se 11. lipnja 1525. do Jajca. Opskrbivi grad hranom,
istog dana na oigled Turaka utaborio se izvan Jajca. Istim putem kojim je doao,
borei se neprestano s Turcima i pobjeujui, za etiri dana vratio se natrag. U
sjajno voenom proboju, u dolasku i povratku izgubio je knez Krsto svega nekoliko
vojnika.
Podvig kneza Krste Frankapana iroko je odjeknuo u Hrvatskoj i Ugarskoj, pa su
ugarski stalei na Saboru 4. srpnja u Hatvanu zatraili od kralja Ludovika da kneza
Krstu imenuje za hrvatskog bana. Njihovo traenje nije se ostvarilo, iako se meu
staleima i na kraljevskom dvoru mnogo raspravljalo kako da se nagradi hrvatski
vojskovoa. Po dolasku u Budim, uzalud je knez Krsto ekao da ga kralj Ludovik
nagradi za uinjeno. Umjesto priznanja, zbog estokog sukoba s estregomskim
(Esztergom, Ostrogon) nadbiskupom Ladislavom Szalka-
27 Sanato, o.c, Arkiv, VIII, p. 196, 200; Ljubi, Commissiones, T. II, p. 258.
28 Sanato, o.c, Arkiv, VIII, p. 200; Klai, o.c, IV, p. 405.
29 Klai, o.c, IV, p. 405.
64
yem, stigao je, meutim, u tamnicu. Zalaganjem kraljice Marije, sestre nadvojvode
Ferdinanda, i papinog poslanika, knez se izmirio s nadbiskupom, doepao opet
slobode i praznih se ruku vratio u Hrvatsku.
Vrativi se u Hrvatsku i njezinu stvarnost, bilo je knezu Krsti Frankapanu posve
jasno da u borbi protiv Turaka od kralja Ludovika i cijelog kraljevskog dvora nema
Hrvatima i Hrvatskoj pomoi. Kao razborit ovjek i vrstan vojskovoa nagovarao je
stoga hrvatske stalee da se stave pod okrilje cara Karla i nadvojvode Ferdinanda,
to su vodei velikai u zemlji ve i uinili. Staleko poslanstvo upueno u Budim
dalo je kralju Ludoviku nedvosmisleno do znanja da e biti prinueno birati drugog
vladara ako ih ne bude zatiivao. Nekako u isto doba bilo je upueno poslanstvo i
nadvojvodi Ferdinandu, koji je dao novanu pomo i zadrao u svojoj slubi knezove
Ivana Karlovia i Nikolu Zrinskog.
Nemo kralja Ludovika i kraljevskog dvora da bilo to uine i pripreme se za obranu
od turske najezde, zlokobno su predskazivali da se blii dan propasti i unitenja.
Okonanjem rata s Perzijom, ujesen 1525. izdao je sultan Sulejman nalog da se
okuplja vojska i ratna oprema, a cilj vojnog pohoda bio je prodor u Panonsku
nizinu. Osmanske vojskovoe tono su znale to im je initi i kojim putem najbre
stii do cilja, a u njihovim planovima istaknutu ulogu imali su smederevski i
bosanski sandakbeg Bali-beg Jahjaoglu i Husrev-beg. Za to vrijeme ivot na dvoru
kralja Ludovika odvijao se ustaljenim redom kao da se nita vano ne zbiva, i da
Ugarskoj i Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost. Ali, kad je na dvor doao srpski
prebjeg ispod osmanske vlasti, vojvoda Pavao Baki i potanko izvijestio o turskim
pripremama i namjerama, vie nije bilo sumnje da e sultan Sulejman osobno
predvodei vojsku ubrzo udariti na Ugarsku.
0 predstojeoj vojni sultana Sulejmana bio je obavijeten nadvojvoda Ferdinand, pa
je 27. oujka 1526. imenovao za vrhovnog kapetana vojske u borbi protiv Turaka
Nikolu Juriia, koji se ve nekoliko godina nalazio u njegovoj slubi.30
Dva dana kasnije, javio je kralj Ludovik iz Budima banu Franji Batthyanyju kako je
posve sigurno da sigurnije ne moe biti, da e sultan Sulejman svim raspoloivim
snagama napasti Ugarsku. S obzirom na to sazvao je on 24. travnja Opi sabor
stalea zbog dogovora to da se poduzme i uini za obranu od neprijatelja.31
Dok se na Saboru istom trebalo raspraviti kako prikupiti vojsku i nabaviti ratnu
opremu, pripreme u sultanovu taboru bile su zavrene i 23. travnja 1526. napustio
je Sulejman Istanbul
1 na elu goleme vojske zaputio se prema Ugarskoj. Kao prethodnicu poslao je
velikog vezira Ibrahim-pau, kojeg je u Beogradu ekao s vojskom smederevski
sandakbeg Bali-beg. Kad je ta vojska iz Beograda krenula preko Save, istodobno je
preao Savu Husrev-beg s vojskom iz Bosne. Ve 7. srpnja osvojio je Bali-beg
Slankamen i zajedno s Ibrahim-paom okomio se 9. srpnja na Petrovaradin. Obrana
grada odolijevala je napadima i juriima sve do 28. srpnja, kad su Turci prodrli u
tvravu i gotovo sasjekli cijelu posadu. Malobrojna vojska kalokog nadbiskupa
Pavla Tomorija, poslana u Srijem da zaprijei Turcima dalje nadiranje, padom
Petrovaradina povukla se preko Dunava i zaputila u tabor kralja Ludovika.
Za to vrijeme osvojio je Husrev-beg Mitrovicu, Rau, Irig, Grgurevce i Berkasovo,32
a 1. kolovoza stigli su Turci do Iloka i bez veih napora osvojili grad. Dok je
sultan Sulejman s glavninom osmanske vojske jo boravio u Iloku, predali su 8.
kolovoza izaslanici Osijeka i Erduta gradske kljueve veziru Mustafa-pai
Jahjaogluu.33
Saznavi za pad Petrovaradina i da su Turci u Iloku, naredio je kralj Ludovik
palatinu Stjepanu Bathoryju da smjesta pouri s vojskom do Osijeka ne bi li moda
tu zaprijeio Turcima prijelaz preko Drave. estog kolovoza javio je dvorski
kancelar Stjepan Brodari kraljici Mariji da se tursko brodovlje ve nalazi oko
Erduta i da e ga Turci osvojiti. Ako ga moda ne osvoje,
30 Theiner, o.c, II, p. 759-766.
31 Thalldczy-Hodinka, o.c, I, p. 513.
32 Thury, o.c. I, p. 214, 219, 224, 229-231, 306, 309, 310, II, p. 12, 13, 62, 64,
65, 155, 156.
33 Idem, o.c, Szulejman naploi, I, p. 311, 313.
65
osvojit e zato im prije Osijek, a odatle i sva ostala mjesta kamo se s vojskom
zaputio palatin Stjepan Bathorv.34
Idui od Iloka pokraj Vukovara i Borova, stigao je Sulejman 14. kolovoza u Osijek i
odmah naredio da se otpone s gradnjom pontonskog mosta preko Drave. U elji da te
radove ubrza, postavio je ator nedaleko od gradilita kako bi osobnom nazonou
utjecao na graditelje. Radei vrlo uurbano na oigled sultana, graditelji su za
pet dana premostili Dravu. Poslije zavretka radova, osmanska je vojska 19.
kolovoza krenula preko mosta. Ali, budui da je most bio dosta uzak, prijelaz
vojske i komore odvijao se sporo i trajao je do 23. kolovoza. Naputajui
posljednji Osijek, odredi vojske iz Anadolije zapalili su grad, opustoili kue,
crkve i vrtove, a most iza sebe poruili.35
Od naputanja Budima 20. srpnja, pratila je kralja Ludovika silna neizvjesnost, jer
se u privremenim logorima na putu prema Mohacsu vojska okupljala sporo i u malom
broju. Pitanje je takoer bilo kome povjeriti vrhovno zapovjednitvo nad tom
vojskom, da bi izbor pao na kneza Krstu Frankapana, koji se u to vrijeme nalazio u
Njemakoj (Speier). Kad je vojska stigla u Batu (Bataszek) bilo je zakljueno da
vrhovno zapovjednitvo preuzme kaloki biskup Pavao Tomori dok ne stigne knez Krsto
Frankapan. Podizanjem vojnog logora na Mohakom polju, razboritiji velikai
savjetovali su kralja da se ne uputa u bitku prije nego doe knez Krsto, jer u
protivnom srlja u oitu propast. Dvorski kancelar Stjepan Brodari zduno je
podravao takvo miljenje, istiui pritom daje vojska nasuprot turskoj malobrojna,
i da svakako valja bitku odgoditi i ekati kneza Krstu i Hrvate, ljude ratoborne.
Protiv takvog miljenja najgrlatiji je bio estergomski nadbiskup Ladislav Szalkav,
koji nikako nije mogao zaboraviti dvije pljuske kneza Krste, proglaavajui sve
njegove zagovornike kukavicama i optuujui ih da ele ratnu slavu prepustiti
drugima.
U kraljev tabor uoi bitke stigao je hrvatski ban Franjo Batthyany predvodei vei
broj konjanika i pjeaka. Zajedno^ s njim doli su velikai Ivan Tahy, Ivan i
Sigismund Bani (Banffy), zagrebaki biskup imun i njegov brat Petar Erdody,
knezovi Mihajlo Zrinski i Matija Frankapan, senjski biskup Franjo Joefi i senjski
kapetan Grgur Orlovi. Nekoliko dana prije njih stigao je takoer bosansko-
akovaki biskup Juraj od Paline (de Palyna) na elu svoje ete (banderium).
Nakon prijelaza Drave, zbog kina vremena i raskvaena putova, napredovao je sultan
Sulejman dosta sporo. Osim toga, bio je i na oprezu da ga protivnika strana
poznavajui dobro taj prostor ne bi zaskoila. Peti dan od naputanja Osijeka obje
vojske stajale su jedna nasuprot drugoj. Osmanska vojska bila je viestruko
brojnija i raspolagala je znatno veim brojem dobro postavljenih topova. Sve do tri
sata poslije podne 29. kolovoza 1526. bitka nije zapoinjala, kad je na desnom
krilu prvi krenuo u napad Bali-beg. Jedva sat i pol od poetka bitke bila je
kraljeva vojska naprosto satrvena. U sveopem pokolju, bjeei s bojita, smrtno je
stradao u nabujalom potoku Cseleju (eleju) i kralj Ludovik II.
Od sudionika bitke iz Hrvatske, smrt su izbjegli: ban Franjo Batthyany, Ivan Tahy i
senjski biskup Franjo Joefi, kao i neznatan broj konjanika i pjeaka.
Svi zarobljeni vojnici i plemii, osim nekolicine, bili su idueg dana pogubljeni.
S Mohakog polja krenuo je Sulejman pored Dunava prema Budimu, kamo je stigao 10.
rujna, spalivi osim kraljevske palae Budim i Petu. Pljaki i razaranju prepustio
je takoer sva mjesta od Blatnog jezera (Balaton) do Gyora svojim "trkaima i
palikuama". Kao neposredan svjedok tih zbivanja kancelar Stjepan Brodari kae:
Nou i danju, koji su slijedili poslije bitke, neprijatelj se okomio na sva
oblinja podruja, usput ih opustoio i popalio ne tedei nikoga, bez obzira na
spol, dob i vjeru, poinivi nad bijednim narodom sva mogua odvratna i okrutna
djela. Ja nemam dovoljno rijei da oplaem poraz koji je toliko bio velik one noi
i sljedeih dana po cijelom onom kraju ovostrane Ugarske, i nije mi znano da je
ijedan neprijatelj poinio neto mahnitije i okrutnije. Izmeu ostalog, vjerojatno
se nikad prije nije dogodilo to sada, da su prealosne majke nejaku djeicu ivu
ukapale u
34 Pray, Georgius, Epistole procerum regni Hungariae, Posonii 1806, T.I, p. 268,
269.
35 Thry, o.c. I, p. 311, 313.
66
zemlju kako se vriskom ne bi odala, i kada su se one odande sklonile, djeca su se u
zemlji bez zraka uguila... A broj svih pogubljenih i zarobljenih u tom ratu, na
temelju onoga to sam mogao doznati, smijem tvrditi bio je blizu dvjesto tisua
ljudi.36
Zgranutost kancelara Brodarica nad mahnitanjem i okrutnosti osmanske vojske na
prostoru Ugarske, svjedoi o bolnom suoavanju s ratnim strahotama s kojima su se
Hrvati i Hrvatska suoavali ve desetljeima, iji su inae prostorni, materijalni
i ljudski gubici bili neusporedivo vei. To vie to su njihovi vapaji za pomo iz
godine u godinu ostajali na kraljevskom dvoru i meu dvorjanicima bez odjeka, jer
su njima osobni probici vie ili manje uvijek bili na umu unato smrtnoj opasnosti
od turske najezde, i uvelike su tako pridonijeli svojim dranjem i postupcima
vlastitoj propasti i propasti same dravne zajednice, u kojoj su Hrvati uglavnom
bili preputeni vlastitoj sudbini.
U opem meteu nakon poraza i glasinama o sudbini kralja Ludovika na Mohakom
polju, nad cijelom Hrvatskom nadvila se doista turska opasnost, pa je bilo samo
pitanje vremena kad e pojedine krajeve zadesiti ista sudbina. Pogotovo kad je
vijest o kraljevoj pogibiji bila potvrena i nametnulo se pitanje kome e pripasti
kraljevska kruna, jer nesretni kralj Ludovik nije imao zakonita nasljednika, to e
sjever i jug Hrvatske podijeliti u dva suprotna tabora.
Zapoinjui vojnu protiv Ugarske, na granici s Osmanskim Carstvom juno od Save,
Turci su neprestano uznemiravali hrvatska naselja i gradove i drali u napetosti
krajike zapovjednike. Traei pomo u novcu i oruju na raznim stranama ti se
zapovjednici sve ee obraaju nadvojvodi Ferdinandu, koji se odaziva njihovim
pozivima i molbama i pomae ih na razne naine. Dok su Turci opsjedali
Petrovaradin, uputili su sredinom srpnja 1526. velikai i hrvatsko plemstvo
nadvojvodi molbu za vojnom i drugom pomoi, jer su u borbi s Turcima naputeni od
kranskih vladara i svoga kralja i preputeni vlastitoj sudbini. Vjerojatno zbog
nemarnosti slubenika i vojnih zapovjednika, ili nekih drugih razloga, pomo koju
im nadvojvoda daje pristie u malim koliinama i neredovito.37 Isto tako alju se
nadvojvodi poslanstva, a 16. srpnja izvijestio je Nikola Jurii iz Cetina o stanju
obrane na granici i zahtjevima Hrvata za vojnom pomoi.38 Sljedeega dana potuio
se nadvojvodi knez Stjepan Blagajski da ne dobiva pomo, premda su njegovi gradovi
Blagaj, Otoka, Buevi i Ostroac i okolica, teko stradali od turskih provala i
prevani su u obrani granice.35 Koji dan kasnije, poslao je grof Ivan Karlovi
nadvojvodi pismo, u kojem javlja kako je u borbi s Turcima izgubio dvije svoje
pokrajine, Krbavu i Liku, i stigao dotle da vie nema gdje drati svoju ostarjelu
majku niti je moe hraniti. S obzirom na to moli nadvojvodu da mu dade neko mjesto
bilo gdje, u kojem bi mogao zbrinuti svoju majku sve do njezine smrti. Za uzvrat on
e nadvojvodi i kranstvu vjerno sluiti na granici i boriti se protiv Turaka do
kraja ivota. to se tie tvrave Weiters-felden koju mu je nadvojvoda dao da bi
zbrinuo majku, on je zbog siromatva ne moe preuzeti.40
Ratnik s dalmatinskim psom, sudionik Mohake bitke 1526.
36 Brodario, Stjepan, Mohaka bitka 1526. (De conflictu Hungarorum cum Solymano
Turcarum imperatore ad Mohach historia verissima). Preveo Stjepan Sran, Vinkovci
1990, p. 55, 57.
37 Laszowski, Emilij, Monumenta Habsburgica, Zagreb 1914, T.I, p. 2.
38 Idem, o.c. I, p. 4, 5.
39 Idem, o.c. I, p. 7, 8.
40 Idem, o.c. I, p. 6.
67
89
Odgovarajui na izvjetaje, molbe i pritube, upozorio je 4. kolovoza nadvojvoda
Ferdinand Nikolu Juriia da granica ne moe ostati bez posade i neka se pobrine za
grofa Ivana Karlovia, kneza Blagajskog i opata u Topuskom.41 Istoga dana poslao je
on i pismo hrvatskom plemstvu da ustraje u borbi protiv Turaka i pomo nee
izostati.42
Od obeanja, dobrih elja i krte pomoi nije se na granici moglo opstati, pa su
grof Ivan Karlovi i knezovi Vuk i Juraj Frankapan 29. kolovoza uputili nadvojvodi
predstavku da e bez redovite plae i pomoi, iako to ne ele, stupiti u slubu
Venecije, a grof Ivan Karlovi zajedno sa svojim posjedom i podvri e se
Veneciji.43
Usporedo s dogovorima i prepiskom s nadvojvodom Ferdinandom, knez je Krsto
Frankapan kupio vojsku da bi pohitao u tabor kralja Ludovika na Mohakom polju i
preuzeo vodstvo u predstojeoj bitci protiv Turaka. Prvoga rujna stigao je on u
Zagreb, kamo su idueg dana stizali bjegunci i priali o strahovitom porazu
kraljeve vojske. Zastraenost i uznemirenost meu stanovnitvom bila je tolika da
se ono spremalo na opi bijeg, pa je 3. rujna knez Krsto izdao proglas kako nema
razloga oajavanju, jer jo nije sve izgubljeno.
Na pobjedonosnom povratku iz Ugarske Turci su odmah zaposjeli Osijek i uurbano
otpoeli obnovu grada, tako daje do kraja 1526. uglavnom bio obnovljen.44 Sjajnom
pobjedom na Mohakom polju stekao je sultan Sulejman golemu prednost i osigurao put
novim osvajanjima u Panonskoj nizini. Jednako tako od hrvatsko-ugarske drave
ostala je na Mohakom polju samo osakaena leina, oznaivi ujedno i kraj
stoljetnom razdoblju hrvatske povijesti i poetak novog u posve drugom ozraju s
mnogo teim i sudbonosnijim posljedicama.
Prema biljeci kroniara Antuna Vramca, ini se da su Turci potkraj iste godine
provalili u Poeku kotlinu i tom prilikom opsjeli i grad Poegu.45
Smirivanjem prvotnih uzbuenja izazvanih teinom poraza na Mohakom polju, vodeu
ulogu u politikom ivotu Hrvatske preuzeo je tada knez Krsto Frankapan kao njezin
zatitnik i branitelj.46 Preuzimanjem te uloge nije se on u prvi mah priklanjao ni
vojvodi Ivanu Zapolji ni nadvojvodi Ferdinandu Habsburgu kao suparnicima za
kraljevsku krunu. U tom pogledu po strani se drao i ban Franjo Batthyany, premda
je 30. rujna 1526. od nadvojvode Ferdinanda traio da pomogne senjskog kapetana
Petra Kruia slanjem novca i pjeaka naoruanih pukama, jer bi gubitak krajikih
gradova (Klis i Senj), kojima zapovijeda, imao nesagledive posljedice.47 Isto tako,
negdje sredinom listopada predao je poslanik Franje Batthyanyja dvorskom vijeu u
Wiener Neustadtu pismeno sroene uvjete o preuzimanju banske asti u Hrvatskoj, u
kojima se posebno istie obrana krajikih gradova (Obrovac, Udbina i Biha) na
granici s Osmanskim Carstvom.48
Izborom nadvojvode Ferdinanda 23. listopada za kralja eke, bila je ubrzana
podjela na dva suprotna tabora, pogotovo kad se 11. studenoga Ivan Zapolja okrunio
u Stolnom Biogradu (Szekesfehervr) za kralja Ugarske. Na stranu Ivana Zapolje tada
odluno staju knez Krsto Frankapan, zagrebaki biskup imun Erddy i dio plemstva
izmeu Save i Drave, a kralju Ferdinandu priklanja se veina velikaa i plemstva u
Hrvatskoj i ban Franjo Batthyany, kao i nekolicina vodeih velikaa i dio plemstva
u samoj Ugarskoj.
Sredinom istog mjeseca boravili su u Pounu (Bratislavi) poslanici hrvatskih
stalea s kojima je doao i grof Ivan Karlovi, odakle su ubrzo otputovali u Be
radi pregovora s kraljem Ferdinandom. Poslanike je kralj primio vrlo blagonaklono i
s grofom Ivanom sklopio ugovor o davanju gradova Medvedgrada i Rakovca u zalog za
etiri tisue zlatnika.49 Poslije obavljenih razgovora, kralj je savjetovao
poslanike da se vrate u Poun i prisustvuju izbornom Saboru na kojem e Ferdinanda
birati i za kralja Ugarske, a krunidbu Ivana Zapolje proglasiti
41 Idem, o.e., I, p. 12-14.
42 Idem, o.e., I, p. 14, 15.
43 /dem, o.e., p. 17, 18.
44 Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek 1994, p. 108, 109.
45 Vramecz, o.e., p. 55.
46 Laszowski, o.e., I, p. 20, 21.
47 Idem, o.e., I, p. 21.
48 Idem, o.e., I, p. 24, 25.
49 Idem, o.e., I, p. 28.
69
Ruevine Cetingrada, gdje je 1. sijenja 1527. izabran Ferdinand I. Habsburg za
kralja Hrvatske
nitavnom. Na prijedlog palatina Stjepana Bathorvja, okupljeni su stalei 17.
prosinca izabrali Ferdinanda za kralja Ugarske, odakle su se hrvatski poslanici
vratili opet u Be i dogovorili o slanju kraljevih opunomoenika, koji e
prisustvovati zasjedanju Hrvatskog sabora sazvanom za 21. prosinca u Cetinu. S
odgodom od deset dana zbog kanjenja kraljevih povjerenika, Sabor se sastao 1.
sijenja 1527. i jednoglasno izabrao Ferdinanda za kralja Hrvatske, potvrdivi tim
inom njezinu dravnu i pravnu posebnost.
U kraljevo ime povjerenici su pismeno zajamili da e kralj u Hrvatskoj drati i
plaati tisuu konjanika i dvije stotine pjeaka, kao i osam stotina konjanika koji
e biti dodijeljeni velikaima i plemiima ovisno o njihovoj asti i poloaju. Osim
toga, kralj e Ferdinand na granici Hrvatske i Kranjske drati primjeren broj
vojnika, dati pregledati sve gradove i tvrave u Hrvatskoj i opskrbiti ih vojnim i
drugim potreptinama, i nadasve potivati sve povlastice, prava, slobode i zakone
Kraljevine Hrvatske, te je uvijek braniti i tititi njezine stalee i stanovnike.50
Kao odgovor na Sabor u Cetinu, sazvao je 6. sijenja 1527. knez Krsto Frankapan
Sabor u Dubravi kod azme, na kojem su prisutni izabrali Ivana Zapolju za kralja.
Na taj nain sjever i jug Hrvatske podijelio se u dva suprotna tabora, u kojima su
ratniki bubnjevi postajali sve glasniji. Obrana od Turaka bila je zbog toga
potisnuta u stranu, tako da su o tome, uglavnom, brinuli oni velikai iji su
posjedi neposredno bili ugroeni i zapovjednici posada u krajikim gradovima i
pograninim mjestima.
Sukob oko izbora kralja i pripreme za rat protivnikih strana, pozorno je pratila
osmanska diplomacija, nastojei da iz tog sukoba sa to manje napora i snaga
postigne svoje osvajake ciljeve u Bosni i na jugu Hrvatske. Provodei tu zamisao,
bilo je stoga nareeno bosanskom sandakbegu Husrevu da uznemirava gradove uz
granicu i provaljuje na posjede Ivana Karlovia i Bernardina Frankapana. Poetkom
veljae 1527. poslao je on svoje akindije u dolinu Gacke, odakle su plijenili i
pustoili okolicu Brinja i Modrua sve do Kastva i Metlike.51
Straarei uz Unu nije Ivan Karlovi tada mogao stizati na sve strane, smatrajui
daje u tom asu obrana Krupe od presudne vanosti za Hrvatsku.52 Za svoje gradove
Udbinu i Obrovac
50 Staats u. Hofarchiv, Wien; Klaic, o.e., V, p. 82-85.
51 Thallczy-Hodinka, o.e., I, p. 611, 612.
52 Idem, o.e., I, p. 621; Laszowski, o.e., I, p. 44.
70
nije pokazivao toliku zabrinutost, vjerujui da e njihove dobro opremljene posade
izdrati turske napade. Od turskih provala i napada nije bio siguran i Nikola
Zrinski, pa je poetkom oujka iste godine zatraio od kralja Ferdinanda pomo u
barutu, pukama i topovima, kako bi ojaao obranu svojih gradova i posebno zatitio
rudnik Gvozdansko.53
Nekako u isto doba, na prostoru izmeu Save i Dunava izveo je naslovni srpski
despot Stjepan Berislavi Grabarski protunapad i preoteo Turcima utvrde u Erdutu,
Borovu i Vukovaru.54 Njegova je oita namjera bila zaci turskoj posadi u Osijeku
iza lea, odatle je protjerati i ovladati prijelazom preko Drave i drugim
stratekim uporitima pomou kojih bi se zaustavilo dalje nadiranje osmanske vojske
prema zapadu. S vojnog gledita bila je to smjela zamisao za koju Stjepan
Berislavi nije imao ni dovoljno vojnika ni ratne opreme, niti je dobio ikakvu
pomo iz Hrvatske i Ugarske. S obzirom na to njegov je protunapad ostao bez
utjecaja na budua zbivanja, jer su Turci spomenute utvrde ubrzo opet osvojili i u
njih smjestili jake posade.
Stalno uznemiravanje juga Hrvatske i opipavanje najranjivijih mjesta bila je
prigoda Husrev-begovu bivem robu, osloboeniku i ljubimcu, poturici Murad-begu
Tardiu porijeklom iz ibenika, da stekne ratnu slavu. Naime, po prirodi vrlo
ratoboran i zadojen osmanskim duhom, due vrijeme pratio je on stanje i
raspoloenje posada u pojedinim gradovima na granici. Na temelju dobivenih
obavijesti,
stekao je Murad-beg vrsta uvjerenja da bi gradovi Ivana Karlovia, Obrovac i
Udbina, lako mogli postati njegov plijen. Brzim pokretom vojske i lakog topnitva
doao je on do Obrovca, ija se posada poslije nekoliko topovskih hitaca 3. oujka
1527. predala.55
Prema sadraju pisma vlastelina Ivana Kobasica od 4. travnja kapetanu Johannu
Helfenber-geru, tih se dana u blizini Udbine nalazio navodno ban Franjo Batthyany,
gdje je razbio neku tursku etu i od zarobljenih Turaka saznao da e provaliti
preko Kupe ili upasti do Krasa.56 Okraj s Turcima kod Udbine nije obeshrabrio
Murad-bega, nego je pourio do Obrovca i do sredine travnja osvojio Udbinu i
katele Komi i Mrsinj.57
Osvajanjem Obrovca i Udbine slomili su Turci otpor na jugu Hrvatske, gdje je u
zaleu Splita, poput osamljena otoka u moru, izvan dosega njihove vlasti ostao
jedino Klis. Pad Obrovca i Udbine duboko se dojmio cjelokupne javnosti u Hrvatskoj,
zbog ega je 28. travnja bio sazvan Sabor u Cetinu. Okupljeni velikai na Saboru:
kninski biskup i topuski opat Andrija Tukani, knezovi Nikola Zrinski, Vuk i Krsto
Frankapani Brinjski, Juraj Frankapan Slunjski i Cetinski, Stjepan Blagajski, Ivan
Karlovi i brojno plemstvo, izrazili su kralju Ferdinandu otro negodovanje da ne
mari za obranu Hrvatske i ne dri se datih obeanja prigodom izbora za kralja.
Opisujui bijedno stanje u Hrvatskoj, slabosti obrane od Turaka i boravak bana
Franje Batthyanyja uglavnom izvan Hrvatske, sabornici su na kraju s ponosom i nikad
ugaslom svijeu o dravnoj posebnosti, kralju poruili:
Neka zna vae velianstvo da se ne moe nai da bi ikoji gospodar (vladar) s pomou
sile Hrvatskom zavladao. Jer iza smrti naega posljednjega kralja, sretne uspomene
Zvonimira, slobodne se volje pridruismo kruni Kraljevstva Ugarske, a nakon toga
sada vaemu velianstvu.5*
Grof Krsto Frankapan u talijanskom oklopu
53 Thallczy-Hodinka, o.c, I, p. 641.
54 Laszowski, o.e., I, p. 50.
55 Thallczy-Hodinka, o.c, I, p. 659.
56 Idem, o.c, I, p. 654.
57 Kukuljevic, Acta croatica, p. 222.
58 Chmel, Joseph, Actenstke zur Geschichte Croatiens und Slavoniens in den Jahren
1526 und 1527, Wien 1846, p. 43-48.
71
Odluno dranje Sabora i suglasno s tim usmeno izlaganje hrvatskih poslanika,
primoralo je kralja Ferdinanda da se jo jednom pismeno izjasni i neto uini prema
izbornim obeanjima. to se tie konjanika i pjeaka, kralj je poslanicima i
staleima dao do znanja da ih nije u stanju drati u Hrvatskoj, jer se sprema za
rat protiv Ivana Zapolje, ali je zato primio u slubu biveg bana Petra Keglevia i
naredio Nikoli Juriiu da Biha opskrbi ratnim potreptinama i pronae nain kako
bi grad bio stavljen pod kraljevsku vlast.
Uoi zasjedanja Sabora u Cetinu bilo je 27. travnja napokon rijeeno pitanje
predaje Medvedgrada i Rakovca grofu Ivanu Karloviu,59 a ubrzo je kralj Ferdinand
pridobio na svoju stranu i Stjepana Berislavia Grabarskog, Ludovika i Nikolu
Pakrakog (Pekry), Ivana Katelanovia od Svetog Duha, Ivana, Krstu i Franju
Svetake (Zempche), Ivana Hlapia (Alapy, Halapv) i druge, i tako ojaao svoju
stranku sjeverno od Save.
Istodobno s jaanjem Ferdinandove stranke, ope prilike u Hrvatskoj nimalo se nisu
poboljavale, o emu svjedoi pismo Krste Frankapana od 29. svibnja senjskom
biskupu Franji Joefiu, u kojem, izmeu ostalog, kae da nema dana od kako su
Turci osvojili Udbinu da ne pljakaju i pustoe dobra u Hrvatskoj.60 U takvim
prilikama bilo je dovedeno u pitanje i banovanje Franje Batthyanyja, pa u pismu
poslanom iz Rae kod Bjelovara 6. lipnja, ban objanjava palatinu Stjepanu
Bathoryju da se nije odrekao banske asti to ne eli sluiti kralju Ferdinandu,
nego je toliko siromaan da ima samo 16 forinti.61 Slino tome poalio se 14.
lipnja i Krsto Frankapan biskupu Joefiu kako nikad nije bio u veoj bijedi da ak
ne moe ni u zalog posuditi novac.62
Bijedno stanje bana Franje Batthyanyja i upitnost njegova daljeg banovanja, ubrzalo
je potkraj srpnja odluku kralja Ferdinanda o postavljanju Ivana Karlovia za bana.
Na taj nain elio je kralj olakati Franji Batthyanyju obavljanje banske dunosti,
a banu Ivanu povjeriti obranu Hrvatske od Turaka juno od Save. Stalei su tu
odluku prihvatili vrlo blagonaklono i meu banovima je odmah uspostavljena dobra
suradnja. Iako stalno na oprezu zbog turskih provala i napada, priskakao je ban
Ivan u pomo svom sudrugu u banovanju i sjeverno od Save, koji je potican od kralja
Ferdinanda svim silama radio na tome kako bi suzbio pristae Ivana Zapolje.
Rasplet stranakog sukoba ubrzala je vojna kralja Ferdinanda protiv Zapolje, ija
je vojska 27. rujna 1527. bila razbijena kod Tokaja.63 Istoga dana smrtno je
stradao ispred Varadina i Zapoljin nepokolebljiv pristaa knez Krsto Frankapan.64
Smru kneza Krste nestao je vodei Ferdinandov protivnik u Hrvatskoj i glavni
oslonac Zapoljine stranke, koja se nakon toga poinje osipati, a tvrdokornije
pristae stizati kazna. Nasuprot zagrebakom biskupu imunu Erdodyju, meu prvima
je zagrebaki Gradec iskazao svoju vjernost kralju Ferdinandu, pa je suglasno tome
kralj upozorio banove da potivaju i brane njegove gradske slobode i povlastice
dobivene jo od davnih vremena.65
Zaokupljen ratom protiv Ivana Zapolje i slavei pobjedu kod Tokaja, zanemario je,
meutim, kralj Ferdinand obranu Jajca u Bosni i cijele Jajake banovine. Naime,
jajaki banovi Ivan Horvat i Nikola Giletfy bili su prije tokajske bitke naklonjeni
Ivanu Zapolji, da bi ubrzo nakon njegova poraza preli na Ferdinandovu stranu.
Takav razvoj dogaaja zapravo je zaskoio kralja Ferdinanda i nije se na vrijeme
pobrinuo da Jajce i ostale gradove Jajake banovine opskrbi jaim posadama, hranom
i streljivom. Samu obranu Jajca povjerio je on nekom Stjepanu iz Gorbonoka
(Klotra), ija se posada sastojala od desetak vojnika. Katelani ostalih gradova
imali su jo manje vojnika koji su se osjeali naputeni i zaboravljeni. Pozorno
pratei to stanje, zakljuili su Husrev-beg i njegov suborac Murad-beg da je
prilika za napad koja se ne smije propustiti. Potkraj studenoga 1527. osvojila je
osmanska vojska Vinac, a desetak dana kasnije predalo se Husrev-begu Jajce. Do
kraja iste godine Turci su redom
59 Laszowski, o.c, I, p. 28, 58, 61, 63, 64, 109.
60 Thall6czy-Hodinka, o.c, I, p. 673.
61 Idem, o.c. I, p. 682.
62 Idem, o.c. I, p. 679.
63 Laszowski, o.c. I, p. 77, 79, 81.
64 Idem, o.c. I, p. 80.
65 Idem, o.c. I, p. 90,91.
72
osvojili gradove Sokol, Jezero, Greben, Komotin, Boac, Zveaj, Leva, Krupu, Banja
Luku, Vrbaki grad i druge, odnosno, cijelu Jajaku banovinu.66
Nestanak Jajake banovine bilo je zvono na uzbunu, jer su naselja i gradovi uz
rijeku Unu bili neposredno na udaru osmanske vojske. Isto tako bio je Turcima
otvoren put sjeverno od Save u Poeku i Krievaku upaniju, stoje ozbiljno
zabrinulo i uznemirilo cjelokupno stanovnitvo i plemstvo na tom prostoru. Usporedo
s tim razne i vrlo proturjene glasine neprestano su rasplamsavale taj nemir i
pothranjivale ga, dovodei stanovnitvo u oaj. To vie to se turski obru izmeu
Save i Drave doista poeo stezati nakon propasti Jajake banovine, gdje e Turci u
odnosu na ravniarski prostor primijeniti drugaiju strategiju u irenju osmanske
vlasti nego na junim dijelovima Hrvatske.
Prema gotovo ustaljenom obiaju i poetkom proljea 1528. krenuli su "trkai i
palikue" iz Bosne u pljaku i upali u Kranjsku do Novog Mesta, priinivi dosta
tete. Pismom iz Praga 10. travnja naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da
suzbija turske provale, i da u svim mjestima javno oglasi zabranu izvoza stoke u
Italiju pod prijetnjom smrtne kazne i gubitka svih dobara.67
Daleko od glavnih poprita zbivanja, obrana Klisa na jugu Hrvatske bila je na
izdisaju. Obraajui se 15. svibnja dvorskom blagajniku (Gerendyju) za pomo,
senjski i kliski kapetan Petar Krui poalio se kako ve tri godine dri Senj,
Klis i Otoac a da, unato kraljevu pismenom obeanju, nije primio nikakvu plau.
Piui o alosnim prilikama u kojima se nalazi obrana Klisa izmeu ostalog on kae:
Umiremo od gladi i svake nevolje. Neka vaa milost zna sve to sam imao dao sam u
zalog, blago, vjeru i duu, a sada vie nemam to dati. Dok je toga bilo ivio sam,
branio i drao gradove kraljeve svjetlosti. Sada vie dalje ne mogu jer mije svega
nestalo od ega ljudi ive.6*
Na temelju dobivene obavijesti iz Slavonije javili su 28. svibnja 1528. dvorski
savjetnici kralju Ferdinandu da je Sulejman naredio sedmorici paa da napadnu i
osvoje Morovi, Nijemce, Jaruge i Novigrad.69 Tjedan dana od primitka te obavijesti
javio je kralj Ferdinand banovima Ivanu Karloviu i Franji Batthyanyju da su Turci
opsjeli Morovi, Jaruge i Novigrad i naredio im da opsjednutima odmah priskoe u
pomo.70 Pismom iz akova 4. lipnja potvrdio je Ivan Tahy da se Turci zasigurno
spremaju osvojiti Morovi, a Husrev-beg e provaliti do Poege i opustoiti cijelu
okolicu. Na kraju pisma Tahy ie takoer dodao kako mu je upravo stigao glas da se
turska vojska ve nalazi u Gradiki.7 Kako je zavrila ta navodna opsada, nije
poznato, ali je posve sigurno da Turci nisu tada osvojili Morovi i ostala mjesta.
Nagaanja i razne glasine kamo e Turci krenuti, iskoristio je Husrev-beg i
poetkom srpnja preko Hrvatske provalio u Kranjsku sve do Ljubljane.72 Na drugoj
strani, javio je 6. srpnja Stjepan Berislavi iz Laslova kod Osijeka palatinu
Stjepanu Bathoryju da je golema turska vojska, koja e unititi i u prah pretvoriti
ostatak Kraljevstva, prela preko Save u Srijem. U odnosu na toliku silu njegove su
snage poput kapljice naspram mora. Osim njega, sa svojim vojnicima jedino je na
granici Ladislav More, pa ukoliko palatin ne poalje pomo i ne preuzme njegove
gradove, u roku od petnaest dana morat e ih napustiti.73
Da bi uzvratio Husrev-begu istom mjerom, preao je sredinom srpnja Ivan Tahy Savu i
provalio do Kotorvaroa, spalio grad i okolna sela, zarobio dosta ljudi i otjerao
mnogo stoke.74
I na jugu Hrvatske nije bilo mira. Pismom od 20. kolovoza 1528. obavijestio je ban
Ivan Karlovi iz Medvedgrada bana Batthyanyja daje od zarobljenih Turaka kod Udbine
saznao
66 Thallczy, Povijest Jajca, p. 218-229.
67 Laszowski, o.e., I, p. 98, 99.
68 Idem, o.c. I, p. 103, 104.
69 Ivi, Aleksa, Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do seobe pod
arnojeviima (1459-1690), Zagreb 1914, p. 71, nota 14.
70 Laszowski, o.c. I, p. 104, 105.
71 Idem, o.e., I, p. 106, 107.
72 Klai, o.c,V,p. 109.
73 Ivi, Aleksa, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad 1910,
p. 8.
74 Klai, o.c, V, p. 109.
73
o skoroj turskoj provali u Kranjsku. Primivi tu obavijest hitno je Batthyany
zatraio pomo od dvorskog kancelara i egerskog biskupa Tome Szalahazyja.7(i Izjava
zarobljenih Turaka bila je doista istinita, pa je 20. rujna ban Ivan javio iz
Mutnika banu Batthyanyju kako se sukobio s Turcima i razbio ih pred vratima Udbine,
ali da nije uspio pohvatati one Turke koji su otili pljakati i pustoiti dobra
kneza Bernardina Frankapana. Zapravo, njih je ekao tri dana i noi u zasjedi na
putovima kojima su obino prolazili. Suprotno njegovu oekivanju, oni su mu ipak
umakli, jer su na povratku krenuli stazom uz morsku obalu. Inae, koliko je od
zarobljenih Turaka mogao saznati, novi hercegovaki sandakbeg sprema se na provalu
u Hrvatsku i Kranjsku.77 U pismu poslanom istoga dana iz Mutnika, obavijestio je
ban Ivan o tome i ljubljanskog i tajerskog potkapetana Nikolu Thurna, molei ga da
s vojskom krene prema Metlici gdje se oekuju Turci, dok je on pozvao hrvatsku
vojsku da se okupi u Jastrebarskom kamo e i sam doi.7
Prema oekivanju Husrev-beg je i po trei put provalio u Hrvatsku i Kranjsku i
zaputio se prema Metlici. Zajedno s njim bili su hercegovaki sandakbeg i vei
broj vojvoda i glasovitih ratnika. Poetkom listopada javio je Petar Krui iz
Senja rijekom potkapetanu Ivanu Rezanu daje velika turska vojska stigla do Otoca,
pa ga moli neka o tome hitno javi ostalim vojnim zapovjednicima.79 Krajika vojska
sastavljena od Kranjaca, Korutanaca i Hrvata, pod zapovjednitvom Bernardina
Ritschana i bana Ivana Karlovia, spremno je doekala Husrev-bega. Poto su Turci
tri dana pljakali i pustoili oko gornjeg toka Kupe, 5. listopada 1528. obje
vojske nale su se oi u oi ispred grada Belaja nedaleko od Duge Rese. U
poslijepodnevnim satima poela je estoka bitka u kojoj su Turci bili poraeni i
natjerani u bijeg, a najvei dio onoga to su napljakali morali su ostaviti
pobjednikoj vojsci. Dosta mrtvih i ranjenih bilo je na obje strane. Loe je proao
i ban Ivan zadobivi navodno osamnaest rana koje su mu zadali Ritschanovi vojnici
mislei daje turski vojvoda.80
Uzajamne provale i trvenja na granici, pa i estoke bitke nisu, meutim, 1528.
dovele ni do kakve promjene granice Hrvatske i Osmanskog Carstva. Zapravo, bile su
one tek uvod u novu Sulejmanovu vojnu, iji je cilj bio osvajanje Bea.
Pripremajui se za tu vojnu jo od jeseni 1528., jjrvih dana proljea 1529. naredio
je sultan Sulejman da se podigne most preko Save kod Sapca, i utvrdi Osijek. U
najuoj vezi s tim radovima obavijestio je potkraj travnja Bernardin Henyey kralja
Ferdinanda da Turci grade most kod apca a neki Mehmed-beg podie drveni katel u
Osijeku, odakle e lako moi pustoiti vee dijelove Slavonije.81 Tko je bio taj
Mehmed-beg iz Henyeyeve obavijesti nije jasno. Nema sumnje da je rije o
smederevskom sandakbegu i beogradskom muhafizu (krajiniku) Mehmed-begu
Jahjaogluu.
Poslije neuspjelih pregovora kralja Ferdinanda o produenju primirja, kojeg Turci u
Hrvatskoj nikad nisu potivali, prema ratnom planu napustio je sultan Sulejman 10.
svibnja Istanbul i zaputio se u smjeru Beograda.82 Potkraj istog mjeseca javio je
ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da je Slavoniji zaprijetila golema opasnost
od velikog vezira Ibrahim-pae, koji e poharati itav kraj izmeu Save i Drave.83
Koji dan kasnije naredio je kralj Ferdinand banu Batthyanyju da se zduno zauzme
oko obrane od Turaka, istiui da ni u kojem sluaju ne naputa Slavoniju.84
Sredinom lipnja poslao je iz Palote Ladislav More de Chula kralju Ferdinandu pismo,
u kojem ga moli za hitnu pomo Moroviu, jer e u protivnom Turci grad u prvom
naletu osvojiti.5
75 Laszowski, o.c, I, p. 112.
76 Idem, o.c, I, p. 112, 113.
77 Idem, o.c.,l.,p. 114, 115.
78 Idem, o.c. I, p. 115, 116.
79 Idem, o.c.,l.,p. 118.
80 Idem, o.c. I, p. 119.
81 /dem, o.c. I, p. 159.
82 Behrnauer, W.F.A., Sulaiman Tagesbuch suf seinem Feldzuge nach Wien 1529, Wien
1858, p. 9.
83 Laszowski, o.c. I, p. 166.
84 ii, Acta comitialia Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Monumenta
spectantia JAZU, Vol. 33, Zagreb 1912, knj. I, p. 184.
85 Laszowski, o.c. I, p. 177.
74
Unato krajnje nepovoljnom razvoju vojnih i politikih prilika u Hrvatskoj, upinjao
se kralj Ferdinand da uspostavi na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom
svojevrstan sustav obrane. Istina, ta su nastojanja bila vie izraz dobrih elja
nego stvarnih snaga, a trebala su, ako nita drugo, da bar donekle vrate duboko
poljuljanu vjeru u mogunost obrane od nadmoi osmanske vojske. Pismom iz Speiera
21. travnja, javio je kralj banu Batthyanyju da mu alje u pomo 1 500 pjeaka i
strijelaca iz panjolske, istiui pritom neka budno pazi na pokrete turske vojske
na granici i o tome odmah izvijesti vojne zapovjednike u Kranjskoj.86 Na jugu
Hrvatske bilo je uglavnom mirno, pa je 7. lipnja kralj Ferdinand naredio banu Ivanu
Karloviu neka nipoto ne dopusti trgovanje Hrvata s Turcima kod Udbine, a jo
manje da se zarobljeni Turci putaju na slobodu bez banova znanja.87 Redovito
obavjetavan s raznih strana o pokretu osmanske vojske i namjerama sultana
Sulejmana, imenovaoje Ferdinand 23. lipnja 1529. krajikim kapetanom i vrhovnim
zapovjednikom krajine u Slavoniji, neustraivog ratnika i sposobnog vojskovou,
Ivana Hoberdanca iz Slatine.88 Isto tako uputio je i poziv plemstvu Poeke i
Vukovske upanije na slogu i opi ustanak protiv Turaka.89 S obzirom na dalji
slijed dogaaja taj je poziv ostao bez ikakva odjeka, jer su Turci do tog vremena
Vukovsku upaniju gotovo cijelu osvojili, i to su najistaknutiji velikai Poeke
kotline, udrueni s najutjecajnijim velikaima Virovitike, Krievake i Zagrebake
upanije, podravali protukralja Ivana Zapolju. Na taj nain, opem rasulu i
slabljenju obrane u zemlji, uvelike je pridonosio i poetak stranakih borbi i
sukoba na sjeveru Hrvatske. tovie, u sklopu tih vrlo zapletenih odnosa,
najgorljivije pristae Ivana Zapolje okupili su se 25. srpnja 1529. u Poegi i
odrali svoj Sabor.'"
U meuvremenu stigao je 17. srpnja Sulejman do Beograda, a 8. kolovoza utaborio se
podno Osijeka, ekajui da pontonski most na Dravi bude sagraen. Za to je vrijeme
veliki vezir Ibrahim-paa ulagao mnogo napora oko njegove izgradnje, jer se most
zbog visokog vodostaja Drave gradio jedno noite iznad Osijeka. Da bi olakao
kretanje vojske i ratne komore, naredio je veliki vezir vojsci iz Anadolije neka
pomou drvea i granja zatrpava movarne bare i dublje kaljue. Osim toga, bilo je
u vojnom logoru izdano i nareenje da se od okolnog stanovnitva nita ne oduzima,
ne pale niti pljakaju sela i ne odvode ljudi u zarobljenitvo. Kad je most bio
sagraen, 13. kolovoza preao je Sulejman preko njega i utaborio se na lijevoj
obali Drave. Idueg dana prela je Dravu i vojska iz Anadolije, a 15. kolovoza most
je bio poruen.91 Dok je vojska ruila most, prevalio je Sulejman put do Mohacsa,
gdje se sastao s Ivanom Zapoljom92 i odatle produio prema Beu.
PbOXIMVS ASVALVIOFERDNANWS-CAESARE'CABJ-0 REX-RDMANORVa-SICTVLITORAGEMAS , ' li
AIT- 5VAEXXIX fi
ANN A-D'XXXI <t
Ferdinand I. (1503.-1564.), cari kralj
86 Idem, o.c.,l, p. 153.
87 Idem, o.c, I., p. 173, 174.
88 Idem, o.c, I., p. 184, 185.
89 Idem, o.c, I, p. 185-187.
90 ii, Ada comitialia.,, I, p. 187,188.
91 Behrtiauer, o.c, p. 14-16.
92 Idem, o.c, p. 16.
75
Prije nego to je Sulejman stigao u Osijek, pozvao je 3. kolovoza kralj Ferdinand
hrvatsko plemstvo na vojnu protiv Turaka i da stoji pripravno sa 1 370 konjanika
koji e krenuti tamo kamo im se naredi. Meu pozvanima bili su ban Ivan Karlovi,
kapetan i dvorski savjetnik Ivan Katelanovi, grof Petar Keglevi, knez Juraj
Frankapan Slunjski, knez Nikola Zrinski, knez Stjepan Blagajski, knezovi Krsto i
Vuk Frankapan Brinjski, grof Petar Krui, kninski biskup i topuski opat Andrija
Tukani, vlastelin Mihajlo Budii, kapetan Gapar Kriani, te vlastelini Ivan
Kobasi i Stjepan Deshazv Susjedgradski.93 Neki od njih, poput Petra Keglevia,
sudjelovali su u obrani Bea, iako su prethodno imali estoke okraje s pristaama
Ivana Zapolje, poglavito sa zagrebakim biskupom imunom Erdodvjem.
Prolazei Srijemom i dijelom Slavonije, Turci nisu usput napadali utvrena mjesta i
gradove. Po svemu sudei, Nijemci su se predali sultanu bez ikakve borbe. U
Sulejmanovu dnevniku kae se daje 30. srpnja i Morovi priznao vrhovnu vlast
sultana.94 Tom prigodom Morovi je, meutim, samo nominalno priznao tursku vlast,
jer je i poslije zavrene opsade Bea 16. studenoga Ladislav More molio kralja
Ferdinanda za pomo radi obrane Morovia.95 Istoga dana uputio je Ferdinand Moreu
pismo, u kojem mu nareuje da se brine za obranu Morovia.96 Desetak dana kasnije
javio je More kralju da Morovi vie nee moi odrati.97 Prema sadraju tih
vijesti oito da su Turci ubrzo nakon toga, vjerojatno ve poetkom prosinca,
zauzeli i Morovi.
Osvjanjem Nijemaca i Morovia proirili su Turci do kraja 1529. svoju vlast na
itav Srijem i lijevu stranu Pobosua. Granina crta izmeu Hrvatske i Osmanskog
Carstva priblino je vodila iznad Osijeka zaobilazei tvravu Korog, odakle se
sputala prema Vinkovcima, od Vinkovaca Bosutom do utoka u Savu, zatim Savom do
Gradike, gdje je skretala prema jugu potocima Jablanica i Vrbaka, prelazila Sanu
do Kamengrada, ispod kojeg je produavala preko Grmea i Pljeevice i pribliavala
se Bakim Otarijama i Kosinju sa irokim pojasom niije zemlje.
Neuspjela opsada Bea 1529. kao daje odvratila pozornost velikaa na sjeveru
Hrvatske od turske opasnosti i ohrabrila pristae Ivana Zapolje nakon njegova
susreta sa sultanom Sulejmanom. Meusobno zatiranje sukobljenih strana poprima u to
vrijeme tolike razmjere da postaje gotovo pogubnije od turskih napada.
Takav razvoj dogaaja uvelike je koristio Osmanskom Carstvu u ostvarivanju njegovih
osvajakih ciljeva i uvrivanju vlasti na osvojenom prostoru. Prvih dana sijenja
1530. upali su "trkai i palikue" u Vinodol, osvojili i zapalili katel Novi a
stanovnitvo odveli u zarobljenitvo.98 Na stalne turske provale i pljake tue se
u to doba takoer Senjani, Brinjani i Otoani, i mole kralja Ferdinanda za pomo.99
Kralju Ferdinandu potuio se i Krsto Frankapan Traki da su 16. veljae Turci
opljakali cijelu gospotiju traku i doprli do zidova grada Trca, odakle su
odveli vie od tisuu osoba obaju spolova, oko etiri stotine konja i mnotvo sitne
i krupne stoke.100 Potkraj veljae obratili su se kralju za pomo i stanovnici
Bihaa, molei ga da hitno poalje vojnike i ratnu opremu kako bi se mogli obraniti
od Turaka.101 O prilikama na granici rjeito govori i pismo bana Ivana Karlovia
upueno 1. oujka vojskovoi Hansu Katzianeru von Katzensteinu, u kojem zbog silne
nevolje od njega trai novanu pomo i za krae vrijeme stotinu vojnika. Isto tako
moli ga da se pobrine i za smjetaj prebjega ispod turske vlasti.102 Tri dana
kasnije javio je kapetan Nikola Thurn da se turska vojska okuplja oko Udbine103
zbog ega krajiki zapovjednici moraju biti na oprezu. Nepoznati potpisnik pisma od
24. oujka upozorio je rijekog kapetana na pogibelj koja prijeti
93 Laszowski, o.c, I, p. 207, 208.
94 Behrnauer, o.c, p. 14.
95 Laszowski, o.c. I, p. 215.
96 Idem, o.c. I, p. 220.
97 Idem, o.c. I, p. 239.
98 Idem, o.c. I, p. 249, 250.
99 Idem, o.c. I, p. 252, 253.
100 Idem, o.c., I., p.21\, 212.
101 Idem, o.c. I, p. 261, 262.
102 Idem, o.c. I, p. 265, 266.
103 Idem, o.c. I, p. 266.
76
od Husrev-begova ehaje (zamjenika) Murad-bega Tardia, koji e moda napasti Klis
ili krenuti u neku drugu provalu.10
Kako je vrijeme odmicalo, prijetee vijesti s granice postajale su sve uestalije,
a obeavana kraljeva pomo malo je pristizala ili nikako nije dolazila. Prema
izvjetajima svojih uhoda, oekivao je ban Ivan Karlovi da e Turci napasti Biha
ili Ripa, ili poi u okolicu Senja.105 Ti su izvjetaji, uglavnom, bili dosta
pouzdani jer su Turci ubrzo provalili do Brinja i Otoca,106 a 30. travnja javio je
ban Ivan kapetanu konjanika Gaparu Karanu da je turska vojska preplavila Liku i
Krbavu.107 Dva dana kasnije poslali su kapetani Erasmo Obrian i Gapar Karan
izvjetaj Hansu Katzianeru o turskoj provali u okolici Klokoa.108 Nagaanja kamo
e krenuti Murad-beg bila su takoer ubrzo razjanjena napadom na Klis, ali gaje
kliska posada razbila ispred ulaza u grad. Krae vrijeme zatim udarili su Turci po
drugi put na Klis bez ikakva uspjeha, poinivi jedino vee tete na poljima u
okolici grada.109 Da bi donekle smanjili turski pritisak na granici, sredinom
srpnja upali su konjanici iz Bihaa do Knina, pohvatali manji broj ljudi i odveli
sitnu i krupnu stoku. 10
Osim redovne vojske i akindija, u borbi protiv Hrvata Turci tada sve vie koriste
poseban vojni red sastavljen, uglavnom, od pokorenih krana i Vlaha stoara iz
Bosne tzv. martoloze. Nainom borbe oni se nisu razlikovali od akindija,
obavljajui na granici najprljavije vojne poslove i ne prezajui ni od kakva
zloina. Pljaka i otimaina, odvoenje ljudi i trgovanje robljem, postaje njihov
stalan izvor prihoda i sam nain ivljenja. Poput razbojnikih druina, martolozi
postavljaju zasjede, prikradaju se izvorima, pojilitima stoke i naseljima, hvataju
ljude i otimaju sve to mogu ugrabiti. Obrana granice trai zbog toga jo vei
oprez, a ivot uz granicu pretvara se u surovu pustolovinu. Borba protiv martoloza
vodila se zato do istrebljenja i bez ikakve milosti.
Istodobno s provalama i napadima na jugu Hrvatske, nastavili su Turci s izgradnjom
i utvrivanjem Osijeka, sagradivi ispred tvrave vrlo prostranu i dobro utvrenu
palanku. Te su radove s velikom zabrinutou pratili krajiki zapovjednici i
neposredno ugroeni velikai koji nisu bili toliko zaslijepljeni stranakim
strastima, strahujui od novih turskih prodora i osvajanja u savsko-dravskom
meurjeju.
Ve prvih dana oujka 1530. javio je ban Franjo Batthyany kralju Ferdinandu da su
Turci u Osijeku sagradili katel a grad opasuju zidovima, odakle e pruati pomo
pristaama Ivana Zapolje s kojima su nedavno sklopili savez.1" Iste godine, 16.
oujka, odgovorio je kralj banu Batthyanyju da u interesu obrane zemlje osjeki
katel valja osvojiti ili razoriti, jer e u protivnom Turci iz Osijeka lako moi
provaljivati i odvoditi podlono stanovnitvo iz okolnih mjesta.112 Pismo slina
sadraja poslao je 2. svibnja kralju Ferdinandu i vojvoda Pavao Baki, u kojem kae
da se u Osijeku naseljavaju Turci i da su podigli vrst toranj, ogradili ga
zidovima i grad opskrbili razliitim ratnim oruima, odakle e osvojiti sve
oblinje gradove i utvrde izmeu Drave i Save."3 Podravajui pristae Ivana
Zapolje, sredinom srpnja preli su Turci Savu i strahovito opustoili Orahovicu i
Mikleu, posjede Ladislava Morea, ije stanovnitvo je potrailo spas u bijegu."4
urovanje pristaa Ivana Zapolje s Turcima dovodilo je do moralnih i ljudskih
padova, o emu svjedoi optuba protiv upravitelja vranskog priorata Ivana Tahyja i
despota Stjepana Berislavia Grabarskog da su hvatali kranske djeake i
djevojice i predavali ih Turcima, koji su ih zatim odvodili u krajeve pod njihovom
vlau."5 Nasilniko ponaanje protivnika
104 Idem, o.e., I., p. 298, 299.
105 Idem, o.e., I, p. 307, 308.
106 Idem, o.e., I, p. 314.
107 Idem, o.e., I., p. 315, 316.
108 Idem, o.e., I, p. 317.
109 Idem, o.e., I, p. 336.
110 Idem, o.e., I, p. 367.
111 Idem, o.e., I, p. 268.
112 Idem, o.c. I., p. 294.
113 Ivi, Spomenici,, p. 36, 37.
114 Laszowski, o.e., I, p. 369.
115 Idem, o.c. I, p. 386.
77
kralja Ferdinanda poprimilo je takve razmjere da je orahoviki katelan Stjepan
kiljanovi 25. kolovoza javio Ludoviku Pakrakom kako su Ivan Tahy, Stjepan
Berislavi i Petar Markus gori nego roeni Turci.116
Zatije na granici juno od Save nije dugo trajalo, jer su potkraj kolovoza Turci
upali u Vinodol.117 Napad "trkaa i palikua" izmeu Kupe i Save oekivao je
takoer ban Ivan Karlovi, zbog ega je uputio poziv Hansu Katzianeru neka doe s
vojskom u Turopolje.118 etvrtog rujna upozorilo je Ratno vijee Hansa Katzianera
da izbjegava sukobe sa zagrebakim biskupom imunom Erdodvjem i ostalim pristaama
Ivana Zapolje, jer oekuju tursku pomo iz Osijeka."9 Prema oekivanju bana Ivana,
Turci su 7. rujna preli Kupu i krenuli u pljaku do Save, ali nisu poinili vee
tete.120 Pozivom na obavijest ptujskog kapetana Luke Bamsa, o turskim pripremama u
Osijeku javio je 21. rujna Hansu Katzianeru iz Graza i Andreas Hollenegh,
napominjui da e idueg mjeseca osjeki paa krenuti na etovanje.121
Drei krajike zapovjednike u stalnoj napetosti, i manjim upadima i provalama
odvraajui njihovu pozornost od stvarnih namjera osmanske vojske, poetkom
studenoga 1530. osvojio je Husrev-beg Koba na uu Orljave u Savu.122 U vojnom
pogledu bio je to znaajan uspjeh i gotovo klju kojim su se lako mogla otvoriti
vrata ne samo Posavine i Poeke kotline, nego i veeg dijela Slavonije i uope
sjevera Hrvatske. Istog mjeseca, gradei drvenu utvrdu u Kobau, oplijenio je i
popalio Husrev-beg znatan dio Posavine, osobito Oporovac, Bijelu Stijenu,
Kretelovac i veinu posjeda plemia Svetakih u iroj okolici Novske.123
Osvajanje Kobaa i stvaranje turskog uporita na lijevoj obali Save bilo je,
doista, zvono na uzbunu velikaima iji su se posjedi nali neposredno ugroeni.
Pod vodstvom Ivana Tahvja i uz pomo zagrebakog biskupa imuna Erdodvja bila je
zato hitno okupljena vojska da onemogui Turcima utvrivanje i odbaci ih preko
Save. Napad na Koba, Husrev-beg je spremno doekao i u estokom boju obranio
osvojeno, nanijevi pritom Ivanu Tahvju teak poraz.124 Do kraja prosinca 1530.
sagradio je Husrev-beg utvrdu u Kobau i opskrbio je topovima iz Jajca, odakle su
Turci ugroavali sva mjesta uzdu Save i na obroncima Dilja, Papuka, Krndije i
Poeke gore.125
Napadajui uvijek na vie strana stigli su Turci prije Boia 1530. do Brinja,
opsjeli grad i u dva neuspjela juria pokuali ga osvojiti.126
Primirje sklopljeno 25. prosinca 1530. izmeu kralja Ferdinanda i sultana Sulejmana
u trajanju do 1. svibnja 1532. slabo se na granici potivalo, iako nije bilo veih
sukoba.
Sredinom travnja 1531. upali su "trkai i palikue" do Velike Gorice i opustoili
okolicu grada Zelina, odakle su vie od pet stotina ljudi odveli u ropstvo.127
Okupljanje turske vojske u Lici poetkom svibnja, uznemirilo je posadu i vojne
zapovjednike u Bihau, pretpostavljajui da se ona sprema na neku provalu ili e
napasti neki od gradova na granici. Samo koji dan kasnije taje vojska upala do
Brinja, a 18. svibnja javili su Petar olni i Grgur Gojmeri iz Modrua Hansu
Katzianeru da su razbili tursku etu pod vodstvom Deli Radia i oslobodili
zarobljene Brinjane.128 Manje ete turske vojske krstarile su takoer i u okolici
Zagreba, pa je 22. lipnja Salvator Prenzinger zatraio od Hansa Katzianera hitno
pomo Zagrebu jer bi ga ubrzo mogli napasti Turci.129 Na turske izazove nije
mirovala ni druga strana, zbog ega su Husrev-beg i
116 Idem, o.c, I, p. 394.
117 Idem, o.c, I, p. 398.
118 Idem, o.c. I, p. 403.
119 Idem, o.c. I, p. 407.
120 Idem, o.c. I, p. 410.
121 Idem, o.c. I, p. 426.
122 ii, Acta comitialia... I, g. 269; Laszowski, o.c. I, p. 453.
123 Laszowski, o.c. I, p. 452; ii, Acta comitialia... I, p. 269.
124 ii, Acta comitialia... I, p. 270.
125 Laszowski, o.c, II, p. 3,4.
126 Idem, o.c. I, p. 460.
127 Idem, o.c, II, p. 26.
128 Idem, o.c, II, p. 34, 35.
129 Idem, o.c, II, 52.
78
Murad-beg uloili banu Ivanu Karloviu i kapetanu Ivanu Puchleru prigovor o
izvrenoj provali kod Novog i Bilaja u Lici.130 to su, meutim, Huserv-begove
snage prije toga iz Kobaa upale u Poeku kotlinu i opustoile sela i na povratku
odvele dosta ljudi i stoke,131 nije Husrev-beg smatrao da na taj nain kri
dogovoreno primirje.
ivei stalno na oprezu i ekajui dalji razvoj dogaaja, umoran od brojnih bitaka
s Turcima i nevolja koje su ga pratile u ivotu, umro je 9. kolovoza 1531. u
Medvedgradu neustraivi ratnik i potomak prastarog hrvatskoga plemstva strasno
vezan uz rodnu grudu, ban Ivan Karlovi.132 Odlaskom bana Ivana u vjenost nestala
je s vojne i politike pozornice Hrvatske jedna od najmarkantnijih linosti toga
doba, prema kojoj su iskazivali potovanje prijatelji i protivnici, posebno turske
vojskovoe i ratnici. Zapravo, u sudbonosnom vremenu njegovom smru ostala je
Hrvatska obezglavljena, jer je bansku dunost napustio i Franjo Batthyany. Suoen s
tom injenicom nije kralj Ferdinand imao pogodne osobe za bansku dunost, ve je
suprotno starinskom ustavu Hrvatske postavio topuskog opata i kninskog biskupa
Andriju Tukania za banskog namjesnika i tako uveo u ivot novu ast koja u
politikom ivotu Hrvatske nije do tada bila poznata.
Smrt bana Ivana osokolila je turske vojskovoe na granici pa su, unato primirju,
desetak dana od njegove smrti opsjeli Krupu.13 Isto tako poslao je Murad-beg preko
Hrvatske u Kranjsku svoje martoloze, koji su opustoili okolicu Koevja, Metlike i
rnomelja.134
0 alosnim prilikamau Hrvatskoj poslije smrti bana Ivana, izvijestio je 25.
studenoga 1531. Stjepan Deszhazy iz Zelina Hansa Katzianera, istiui da u
Hrvatskoj nema upravitelja niti se itko brine za javno dobro, zbog ega bi je mogle
snai jo vee nevolje.135 Zloguki mir na granici upuivao je na zakljuak da se
Turci u potaji spremaju na veliku vojnu, to je ubrzo bilo i potvreno.
Stradanja stanovnitva, razaranja posjeda i naselja u pograninim provalama i
arkama, ma koliko pogubna i teka, bila su tek meuin stravinih prizora koji e
se zatim odigrati na sjeveru Hrvatske. Naime, na povratku s tree Sulejmanove vojne
iz Ugarske ispod Kiszega, kojeg je junaki branio i obranio Hrvat Nikola Jurii,
potkraj rujna 1532. preplavila je osmanska vojska ondanju Slavoniju. Zajedno s
cijelom svojom svitom proao je tada izmeu Varadina, Virovitice, Voina, Slatine,
Naica i akova i sultan Sulejman, a cjelokupna zapadna Slavonija bila je
preputena strahovitoj pljaki i haranju osmanske vojske. U tim danteovskim
prizorima vladavine ognja i maa, zlu sudbinu doivjela je i Poega. Snage velikog
vezira Ibrahim-pae osvojile su Poegu najuri, temeljito opljakale i zapalile
grad Prema biljeci turskog kroniara Delalzadea, Poega je u to doba bila golemi
grad s gotovo pedeset tisua stanovnika.137 Iznosei taj podatak nema sumnje daje
Delalzade viestruko pretjerao, to vie to cijela Poeka upanija jedva daje u
to vrijeme imala toliko stanovnika. Tom prilikom oito je stradalo samo poeko
podgrae, jer samu tvravu Turci nisu ni osvajali. U prilog tome govore i podaci da
na povratku s vojne 1532. nisu Turci uope ni opsjedali ni osvajali tvrde gradove.
Za takve pothvate, kako zbog poodmaklog doba godine, tako i zbog poljuljanog
borbenog morala vojske koja se vraala s neuspjele vojne, oni vie nisu imali ni
volje ni snage, a jo manje potrebnog topnitva u opsadi tvrava i gradova. Osim
toga, njihovu vojnu pokretljivost i udarnu sposobnost sputavao je, takoer, golemi
ratni plijen
1 nekoliko tisua zarobljenih ljudi koje su tjerali iz Ugarske, tajerske i
sjeverne Hrvatske.
Vojnom do Kiszega 1532. zavrilo je prvo razdoblje osvajakih ratova sultana
Sulejmana, u kojem se granica izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva iz 1530. nije
mijenjala.
130 Idem, o.c, II., p. 53, 54.
131 ii, Acta comitialia... I, p. 270.
132 Laszowski, o.c, II, p. 72, 73.
133 Idem,o.c.,U.,p.l6.
134 Idem, o.c, II, p. 77.
135 Idem, o.c, II, p. 92.
136 Hammer, o.c, II, p. 452; ii, Acta comilialia... I, p. 466.
137 Thury, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 219.
138 Hammer, o.c, II, 96.
79
GUBITAK SLAVONIJE I KLISA 1537. GODINE
Neprestani ratovi sultana Sulejmana Kanunija silno su iscrpili ljudske i
materijalne snage Carstva, pa je i Turcima bio potreban predah u ostvarivanju
osvajakih ciljeva. Koristei upravo taj predah, sklopio je 1533. kralj Ferdinand
sa sultanom Sulejmanom primirje, a nedugo zatim priznali su njegovu vlast i
najistaknutije pristae Ivana Zapolje. Prelaskom zagrebakog biskupa imuna i brata
mu Petra Erdodvja na Ferdinandovu stranu, izgubila je Zapoljina stranka na sjeveru
Hrvatske oslonac, pogotovo nakon smrti Zapoljina najodanijeg sljedbenika i palatina
Ivana Banica. Na taj nain bio je najzad zavren stranaki rat i ope stanje u
zemlji pokazivalo je znakove smirivanja i poputanje unutranjih napetosti.
Pitanje izbora i postavljanje novoga bana zaokupljalo je i dalje politiku javnost,
osobito od smrti kninskog biskupa Andrije Tukania poetkom svibnja 1533. kad je i
bansko namjes-nitvo bilo ispranjeno. Izmeu neposrednih takmaca za bansku ast:
Ludovika Pakrakog, Petra Keglevia, Nikole Zrinskog Starijeg, Stjepana Blagajskog
i drugih, odluio se kralj Ferdinand za Petra Keglevia kojeg je imenovao svojim
povjerenikom ili namjesnikom u Kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji.
Preuzevi spomenutu dunost, predsjedavao je Petar Keglevi u Zagrebu 24. lipnja
1533. Saboru, na kojem su se zajedno okupili stalei Hrvatske i Slavonije, to e
ubrzo postati ustaljeni obiaj da obje Kraljevine imaju samo jedan Sabor.
Primirje sklopljeno s Turcima, uglavnom se potivalo, iako manje pljakake provale
preko granice nisu izostale. Sredinom svibnja 1534. upali su martolozi preko
Hrvatske u Kranjsku do Kostela i Osilnice, odakle su odveli 17 ljudi i oteli 30
konja.1 Mjesec dana kasnije javio je iz Bihaa Petar Keglevi kralju Ferdinandu da
su Turci pustoili na poljima oko Bihaa, hvatali ljude i otimali stoku, ali ih je
posada iz grada razbila i protjerala. Druga jedna turska eta dola je pod Ripa,
kojoj su Keglevievi vojnici zali iza lea i neoekivano je napali. Iznenaeni
Turci bili su strahovito potueni, tako da se samo nekolicina uspjela spasiti
bijegom. Isto tako nahrupili su 31. svibnja Turci u Bosiljevo, posjed kneza Vuka
Frankapana, gdje su pohvatali i poveli sa sobom oko 250 ena, djece i mukaraca. Uz
pomo kneevih slubenika diglo se protiv Turaka cjelokupno stanovnitvo, napalo ih
sa svih strana, oslobodilo sve zarobljene i natjeralo turske pljakae u bijeg. Na
povratku s neuspjele provale saekao je Keglevi Turke i zarobio neke od njih, koji
su izjavili da ih je poslao Husrev-beg radi uznemiravanja. Osim toga da Husrev-beg
okuplja vojsku, pa e vjerojatno obnoviti Udbinu ili potrti ljetinu na poljima oko
Bihaa i Ripa kao to je nedavno uinio u okolici Klisa, ili moda graditi utvrdu
u Gradiki na desnoj obali Save. Prema povjerljivim izvjetajima koji su Kegleviu
pristizali, Turci su stalno dolazili pod Klis i bilo je samo pitanje vremena kad e
ga napasti.2
Do kraja 1534. vladalo je ipak na granici zatije, premda su Turci 37 dana bez
uspjeha opsjedali Klis.3 U miru je takoer protjecala i 1535. godina, u kojoj izbor
bana ponovno izbija u prvi plan. Naime, nezadovoljan svojim poloajem, a jo vie
daje banska ast navodno obeana Ludoviku Pakrakom, povukao se Petar Keglevi u
svoj grad Kostel u Hrvatskom zagorju,
1 Jug, Stanko, Turski napadi na Kranjsko in Primorsko od prve tretjine 16. stoletja
do bitke pri Sisku (1592), Zgodovinski asopis, Ljubljana 1955, Letnik IX, p. 27.
2 Laszowski, o.e., II, p. 205-207.
3 Idem, o.e., II, p. 220.
80
odakle je 11. srpnja otkazao kralju Ferdinandu svaku javnu slubu. Odgovorivi
istom 31. kolovoza na Keglevievo pismo, kralj je obeao namiriti dugovanje za
njegovu slubu i zamolio ga neka i dalje radi u korist opeg dobra.4
Poetkom rujna sastao se u Topuskom i Sabor, na kojem su okupljeni stalei uloili
kralju Ferdinandu otar prosvjed, traei od njega da se brine za obranu Hrvatske
od turskih napada, i da se u zemlji uspostavi vladavina prava. U protivnom neka im
vrati ispravu o izboru za kralja u Cetinu, a oni e vratiti povelju u kojoj su
njegovi izaslanici zajamili Hrvatskoj stara prava i povlastice i obeali pomo u
obrani zemlje.
Na predstavku Sabora istoga mjeseca kralj je Ferdinand pourio s odgovorom,
obeavi da e smjesta izabrati i postaviti banove te se pobrinuti za mir i obranu
zemlje. Zahtjev hrvatskih stalea za imenovanje bana podrao je i Ugarski sabor
odran 19. studenoga u Pounu. Odgovarajui Ugarskom saboru u prosincu 1535., kralj
je opet ponovio kako je pripravan imenovati bana i ublaiti tegobe stalea na
sjeveru Hrvatske. Meutim, prolazili su i prvi mjeseci 1536. da se u tom pogledu,
unato opetovanim obeanjima, nije nita dogodilo, pa je Hrvatska i dalje ostala
bez svoga bana i vrhovnoga vojnog zapovjednika. Takvo stanje postajalo je sve
opasnije, jer se sa istoka pribliavala orkanska oluja ije posljedice u tom asu
nije nitko mogao ni sagledati. Pogotovo to su turski napadi do tada bili usmjereni
prema jugu, dok je sjever Hrvatske u osvajakim planovima sultana Sulejmana bio i
ostao sporedno ratite, i to su osvajanja na tom prostoru od 1526. do 1532. voena
samo zbog toga da osiguraju osmanskoj vojsci kopneni i vodeni put u plodnu Panonsku
nizinu. U spomenutom razdoblju taj je prostor bio preputen vojnom djelovanju
smederevskog i bosanskog sandak-bega, kojima je, pored ostalih, bio jedan od
osnovnih zadataka da manjim upadima i uznemiravanjima to vie razjedine i oslabe
stranaki zavaene velikae i skrenu njihovu pozornost od glavnih osvajakih
ciljeva Sulejmana Kanunija. Izvravajui smiljeno te zadatke: osvajanje i
utvrivanje Osijeka, Morovia i Nijemaca, zatim svih utvrda i naselja na lijevoj
strani Pobosua i Kobaa na uu Orljave u Savu, sustavno je pripremana strateka
osnova za opi napad u dravsko-savskom meurjeju. irenje osmanske vlasti na tom
prostoru bilo je od posebne vojne i gospodarske vanosti za Osmansko Carstvo, gdje
je i samo voenje rata bilo mnogo lake nego na jugu Hrvatske, a ope koristi
neusporedivo vee.
U skladu s tim, ve prvih mjeseci 1536. nezadrivo se pribliavao zavrni in davno
otpoete drame, kojoj je povijest unaprijed odredila tragian zavretak. Vijesti
koje su pristizale iz pograninih krajeva ozbiljno su upozoravale na predstojeu
opasnost, posebno od Husrev-begovih snaga iz Bosne. Na pripreme i okupljanje
Mehmed-begove vojske u Srijemu i okolici Osijeka, obraana je manja pozornost, o
emu govori odluka hrvatsko-slavonskih velikaa koji su okupili vojsku i utaborili
se na Dilj-gori iznad Broda da bi zaprijeili Husrev-begu prijelaz preko Save.
Petoga srpnja javio je vojvoda Pavao Baki iz Gyora savjetnicima kralja Ferdinanda
da se smederevski i bosanski snadakbeg, odnosno, Husrev-beg i Mehmed-beg
Jahjaoglu, ozbiljno spremaju na osvajanje u Slavoniji, upozorivi ih da e Turci
ako osvoje Ivankovo lako osvojiti akovo i Gorjane.5 Koji dan kasnije obavijestio
je Baki ponovno kraljeve savjetnike da se turska vojska naveliko prikuplja i da e
u najskorije vrijeme napasti Slavoniju, u prvom redu posjede despota Stjepana
Berislavia.6 Krajem istog mjeseca odgovorilo je Donjoaustrijsko vijee Bakicu kako
mu je poznato da e Turci preko Save, pa ga moli da ih i dalje o tome izvjetava.7
Drugoga kolovoza poslao je Baki iz Pape savjetnicima hitno pismo, u kojem pie da
su Turci preli Savu i osvojili despotove posjede Brod, Jaruge i Novigrad, kao i
est katela ija mu imena nisu poznata.8 Vijest da su Turci preli Savu potvrdio
je pismom od 3. kolovoza iz Varadina i naslovni biskup Ivan iz Lunda.9 Sljedei dan
javili su kraljevi savjetnici Bakicu da su primili njegovo pismo, te ga ujedno
obavjetavaju da
4 Idem, o.c, II, p. 249, 250; Bojnii, Ivan, Kraljevske darovnice odnosee se na
Hrvatsku, Vjesnik kr. zem, arkiva, knj. VII, p. 205.
5 Ivi, Spomenici,, p. 143.
6 Idem, o.c, p. 145.
7 Laszowski, o.c, II, p. 286.
8 Ivi, Spomenicip. 146.
9 Laszowski, o.c, II, p. 288.
X
81
e u sluaju vee opasnosti hrvatskoj vojsci pritei u pomo Hans Katzianer s 1 200
vojnika.10 Istoga dana uputili su gradski sudac i vijee iz Ptuja tajerskom
vicedomu Mihajlu Meixneru pismo, u kojem javljaju kako su od uhoda i Petra Erdodvja
saznali da su Turci preli Savu kod Broda, ali da se hrvatska vojska s njima jo
nije sukobila.11 Piui 5. kolovoza, izvijestio je dvorski sudac Aleksije Turzo iz
Galgocza Donjoaus-trijsko vijee da se hrvatska vojska nalazi kod Orahovice, a
bosanskom sandaku Husrev-begu dolazi u pomo smederevski sandak Mehmed-beg.12 Dan
poslije javio je Nikola Jurii iz Kiszega istom vijeu o turskoj provali i
osvajanjima u Slavoniji, kao i o nadmoi osmanske vojske nad hrvatskom, koja se
pred Turcima povukla u tvrde gradove. S obzirom na takav odnos snaga Turci mogu po
volji pustoiti prostor ' izmeu Save i Drave.13 A10. kolovoza pisao
Nikola Jurii (o.1490.-1545.), vrhovni zapovjednik obrane u je Pavao Baki
ponovno iz Gyora da su Hrvatskoj i diplomat Turci osvojili posjede Stjepana
Berislavia:
Dobor, Brod, Jaruge, Novigrad, Garin i Pleternicu, gdje su odmah smjestili svoje
posade. Isto tako Vinicu, Vratnu i Babinu Gredu, koje su ujedno i spalili.14
Obavijeten o tim dogaajima, izvijestio je 13. kolovoza kralj Ferdinand
Donjoaustrijsko vijee da je u hrvatskoj vojsci dolo do otrih trvenja izmeu
vojskovoa te da e u sluaju vee opasnosti od Turaka poslati u pomo vojsku na
elu s Hansom Katzianerom.15 Nasuprot tome, 20. kolovoza pisao je Pavao Baki iz
Gyora kralju da su Turci u Brodu smjestili posadu od 1 500 vojnika; od toga 500
belija (krajiko lako konjanitvo s dnevnom plaom od 5 aki), 500 azapa i 500
martoloza, a nedaleko od Osijeka podiu pored Drave utvrdu, odakle e nesmetano
moi provaljivati i pustoiti po upanijama Baranya, Somogy i Zala.1(1 Tjedan dana
kasnije pisao je Baki opet kralju o prilikama u Slavoniji, gdje su Turci osvojena
mjesta dobro utvrdili, odakle ostalim gradovima i naseljima prijeti velika
opasnost. Osim toga, primio je i obavijest da su Turci zauzeli Sv. Juraj (ura)
pored Drave nedaleko od Osijeka i Valpova i utvrdili ga, a podigli su i utvrdu u
mjestu zvanom Polocske (Perechke), takoer pored Drave, udaljenom oko etiri milje
uzvodno od Osijeka.17
Izvjetaji krajikih zapovjednika i pojedinih velikaa krajem ljeta i prvih mjeseci
jeseni 1536., o turskim osvajanjima izmeu Save i Drave, bili su i dalje dosta
uopeni, a za pojedina mjesta netoni i proturjeni. Tako je polovicom rujna
Ladislav More javio kralju da su Turci za posljednjih 14 dana osvojili trinaest
utvrda i katela meu kojima i Poegu, odakle se razbjealo plemstvo i ostalo
stanovnitvo.18 Sedam dana kasnije izvijestio je Pavao Baki dvorske savjetnike da
e Mehmed-beg poslije osvajanja akova i Gorjana vjerojatno napasti Valpovo, grad
Petra Perenya.19 Nekako u isto vrijeme poslao je i zagrebaki biskup imun
10 Ivi, Spomenici.., p. 147.
11 Laszowski, o.e., II, p. 289, 290.
12 Idem, o.e., II, p. 291.
13 Idem, o.e., II, p. 292.
14 Ivi, Istorija Srba u Ugarskoj.., p. 117, nota 25.
15 Laszowski, o.e., II, p. 294.
16 Ivi, Spomenici.., p. 148.
17 Idem, o.e., p. 148.
18 Idem, o.e., p. 162; Laszowski, o.e., II, p. 298.
19 Idem, o.e., p. 152.
82
izvjetaj da su Turci u Brodu smjestili posadu od 1 500 vojnika i osvojili oba
katela zvana Gradite, tonije Gradac, zatim utvrde u Doboru, Jarugama, Novigradu
i Dubocu.20 Krajem rujna obavijestio je Aleksije Turzo iz Galgocza kralja
Ferdinanda da se Mehmed-beg opet sprema na osvajanje jo koje od oblinjih utvrda u
Poekoj upaniji. Stanovnitvo se inae, uglavnom, razbjealo i napustilo je svoja
selita, mada ima dosta i onih koji se predaju Turcima i preputaju sudbini. Osim
kmetova ine to i pojedini plemii i velikai koji su ak i skloni Turcima. Naime,
Mehmed-beg je razglasio da se svima onima koji dobrovoljno priznaju Ivana Zapolju
za kralja (zapravo, osmansku vlast) nee nita zla dogoditi i bit e poteeni oni
i njihov imetak. S tim u vezi Turzo napominje da ima prilian broj onih koji se
doista odazivaju tom pozivu i predaju Turcima, pa moli kralja za hitnu pomo.21
Potkraj listopada javio je dvorski savjetnik Luka Marenczv da su Turci poslije
opsade Orahovice otili prema Mikleuu i Sopju, i da su nedaleko Sopja opustoili
aavicu a stanovnitvo odveli.22 Na brojne izvjetaje o turskim osvajanjima izmeu
Save i Drave i vapaje za pomo, nije kralj Ferdinand poduzimao ita vrijedno
spomena, jer je samo ponavljao ve ranije data obeanja. U vlastitoj nemoi da se
odluno suprotstavi Turcima, poslao je on 5. studenoga iz Wiener-Neustadta pismo
zagrebakom biskupu imunu u kojem javlja daje odredio Hansa Katzia-nera da
priskoi s vojskom u pomo i udari na Turke.3 Pismo istog sadraja poslao je kralj
i Petru Erdodvju, ali od pustih obeanja i lijepo sroenih rijei nije bilo nita
osim mrtvih slova na papiru.24 Zapravo, krajiki zapovjednici i vodei velikai
bili su posve preputeni sami sebi u obrani Slavonije, odolijevajui nadmonim
turskim snagama koliko su mogli i umjeli, borei se odluno i ginei u obrani
svojih posjeda.
Prema izvjetajima Ladislava Morea i Ludovika Pakrakog, Turci su do sredine
studenoga 1536. osvojili akovo, Gorjane, Podgora, Palinu, Levanjsku Varo
(Nevna), Sedlak, Subo-ticu (Zombathel), Gradiku i tvrdi grad Korog. U istom
izvjetaju More posebno istie da su takoer Orahovica i tvrava Naice vrlo
ugroeni, i da im prijeti neposredna opasnost da ih Turci osvoje.25
Potkraj studenoga poslao je zagrebaki biskup imun iz Dubrave dvorskom savjetniku
Franji Batthyanyju pismo, u kojem kae da se Turci ponovno spremaju na osvajanje
izmeu Save i Drave. Izmeu ostalog, biskup posebno ukazuje na teke posljedice od
gubitka Broda, i da su Husrev-beg i Mehmed-beg razglasili da e svakome tko se sam
pokori sultanu ili Ivanu Zapolji biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Podlono
stanovnitvo doista se odaziva tom pozivu i vie ne slua svoje zemljine
gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokorava Turcima, nego prelazi i na islam, a
koliko je njemu poznato, islam je prihvatilo do tada vie od etrdeset tisua
osoba.26
O tekim prilikama u Slavoniji pisao je 3. prosinca biskup imun i kralju
Ferdinandu. U pismu kae da Mehmed-beg prikuplja svjee snage iz Bosne i sprema se
za novi napad. Silno zaplaeno stanovnitvo natjerano je u oaj, preputa se svojoj
zloj sudbini i prelazi na islam. S njegova posjeda Sopja podlonici su se uglavnom
razbjeali, a on svakog dana oekuje da e ga Turci osvojiti. Iz sredinjeg dijela
Slavonije neprestano stiu glasovi da se Turcima ne predaju samo kmetovi nego i
plemii. Da nevolja bude vea Drava se izlila iz korita i poplavila golema
prostranstva, pa siromani i od straha izbezumljeni svijet nema kamo da bi spasio
sebe i svoju imovinu.2
20 Idem, o.c, p. 162.
21 Laszowski, o.c, II, p. 304.
22 /vic, Spomenici.., p. 162, 163; Laszowski, o.c, II, p. 298.
23 Laszowski, o.c, II, p. 308, 309.
24 M;m, o.c, II, p. 309, 310.
25 Idem, o.c, II, p. 298; Ivi, Spomenici.., p. 162.
26 Idem, o.c, II, p. 311. U prikazivanju vjerskih prilika u Slavoniji za osmanske
vladavine, spomenuti izvjetaj I zagrebakog biskupa shvaen je kao vjerodostojno
svjedoanstvo, iako je daleko od stvarnosti i viestruko preuvelian. I
deseterostruko manji broj prijelaznika na islam bio bi u to doba izuzetno velik.
Pogotovo ako se ima na umu da u ratnim prilikama Turci nisu imali toliko vejrskih
slubenika i ustanova na osvojenom prostoru koje bi prihvatile tako brojne
prijelaznike na islam i poduile ih novoj vjeri. Iz tog razloga navedeni podatak ne
zasluuje povjerenje i nema nikakvu povijesnu vrijednost. Vidi Josip Butorac,
Katolika crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970, p. 21. sqq.
27 Pray, o.c, II, p. 68, 69.
83
Posljednjeg dana prosinca 1536. obratio se iz Buima Petar Keglevi kralju
Ferdinandu i zatraio od njega da hitno preuzme gradove Biha i Ripa, jer ih vie
ne moe braniti od Turaka. Isto tako u golemoj opasnosti je i njegov grad Bijela
Stijena koji se nalazi nedaleko od Gradike, gdje su inae Turci smjestili jaku
posadu. Prilikom napada turske vojske na Gradiku, nagrnula je u Bijelu Stijenu
sila izbjeglica meu kojima je ubrzo izbila neka zaraza, od koje je za nekoliko
dana umrlo sedamdesetak osoba. Ukoliko zaraza uskoro ne prestane, a gradu ne
pritekne pomo, Turci e Bijelu Stijenu osvojiti bez ikakve borbe, to oni
vjerojatno i ekaju.28
Prema nepotpunim popisima osvojenih gradova, Turci su do kraja 1536. osvojili:
Ivankovo, Cernu, Gradite, Babinu Gredu, Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod,
Zdence, Gradac (Graac), Vratnu, Vinicu, Petnjegrad, Dubovac, Duboac, Giletince,
agovinu, Gradiku, Zapolje, Pleternicu, Brin, Veliku, akovo, Goriane, Palinu,
Levanjsku Varo, Podgora, Sedlak i Suboticu, te navodno i tvrdi grad Korog.9 Iako
u izvjetajima nema ni spomena, iste godine osvojili su Turci i trgovita Naice i
Cernik.30
Niui kronolokim slijedom iznesene podatke i redoslijed ratnih djelovanja,
strateka zamisao turskih vojskovoa u 1536. moe se vie ili manje dosta vjerno
prikazati. Naime, na temelju vrlo pomno smiljenog i taktiki izvanredno razraenog
plana voenja rata, Turci su poetkom 1536. poeli uznemiravati okolicu Klisa i
provaljivati do Senja i Modrua.31 Sredinom svibnja i poetkom lipnja nastavili su
s upadima u okolicu Bihaa,32 drei tako u stalnoj napetosti krajike zapovjednike
na jugu Hrvatske. Prvih dana srpnja krenuli su Turci iz Bosne i Srijema u silovit
napad. Osmansku vojsku iz Srijema predvodio je smederevski sandakbeg Mehmed-beg
Jahjaoglu, a iz Bosne bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg. Glavnina Meh-med-begovih
snaga kretala se od Morovia i Nijemaca putovima Pobosua prema Ivankovu, akovu,
Gorjanima, Levanjskoj Varoi, Podgorau, Naicama i Orahovici. Jedan krak tih snaga
iao je u smjeru Broda, a drugi od Osijeka pored Drave prema Podravskoj Moslavini i
Sopju. Istaknutu ulogu u sastavu te vojske imao je Arnaud (Mehmed) Memi-beg, kome
je bilo povjereno osvajanje akova, Gorjana, Podgoraa i okolice.
Nakon prijelaza Save i osvajanja Broda, dijelila se i Husrev-begova vojska u
nekoliko veih skupina. Jedna od njih nastupala je uz Savu do Babine Grede i u
smjeru akova i Gorjana, druga prema Gradiki i Jasenovcu, a trea u smjeru Poege,
Velike, tvrave Naice i Orahovice.
Hrvatska vojska utaborena na Dilj-gori iznad Broda, umjesto da odmah krene u napad
i sprijei Husrev-begovim snagama osvajanje Broda i odbaci ih preko Save u Bosnu, a
potom se suprotstavi Mehmed-begu i prisili ga na povlaenje u Srijem, pretvorila se
naprosto u promatraa kojemu su Turci naoigled preoteli Brod i otpoeli silovit
napad uzdu Posavine. Kako zbog nesloge i kolebanja, tako i zbog proputene prilike
da napadne Husrev-bega dok je prelazio Savu, ta se vojska nakon pada Broda dijelom
povukla u oblinje tvrave, a dijelom napustila bojite. Naglo prodiranje Mehmed-
bega iz Srijema prisililo je ubrzo ostatke te vojske da se i odatle povue u
Orahovicu i tvravu Naice, pa su Posavina i sredinji dio Slavonije ostali bez
obrane. U vie nego odlunim trenucima bitke za Slavoniju, beskrvan i jalov pokuaj
hrvatsko-slavonskih velikaa da se suprotstave Turcima zavrio je tako kao posve
beznaajna epizoda.
U meuvremenu, dok se hrvatska vojska povlaila u Orahovicu i Naice, osvojile su
Mehmed-begove snage Ivankovo, Cernu, Gradite i sav kraj izmeu desnog Pobosua i
Save, zatim akovo, Gorjane, Podgora, Levanjsku Varo i negdje izmeu akova i
Babine Grede susrele
28 Laszomki, o.c, II., p. 317.
29 Ivi, Spomenici.., p. 163.
30 Tvrava i trgovite Naice dva su razliita lokaliteta, a zajedniko im je samo
ime. Za razliku od tvrave, trgovite je bilo naselje bez utvrda, smjeteno oko
franjevakog samostana i crkve, kao i samostana klarisa, odnosno na prostoru
dananjih Naica. Poslije osvajanja Podgoraa, Turci su 1536. na putu prema
Mikleuu bez tekoa zaposjeli trgovite Naice, dok je tvrava odolijevala
njihovim napadima jo nekoliko godina. Vidi Mauran, Popis naselja i stanovnitva u
Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988, p. 89, 90.
Budui da su Turci 1536. iznad Bain-Dola osvojili tvravu Gradac, sada zvanu
Graanica, zauzeli su tom prilikom i katel Cernik.
31 Laszowski, o.c, II, p. 265, 266, 281.
32 M, o.c., II, p. 271.
84
Valpovo, grad bana Ivana Morovia
se s Husrev-begovom vojskom. Dio Mehmed-begovih snaga poslanih iz Osijeka pored
Drave osvojio je utvrdu Sv. Juraj i opustoio Podravinu sve do Moslavine i Sopja.
Husrev-begova vojska osvojila je redom sve utvrde i gradove uz Savu: Babinu Gredu,
Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod, Duboac, Gradac, Cernik, Gradiku,
Jasenovac i prodrla prema Subockom Gradu i Kraljevoj Velikoj. Sredinji dio tih
snaga zauzeo je utvrde: Dubovac, Zdence kraj Broda, Pleternicu, Brin, Drenovac
blizu Poege, Veliku i odatle krenuo prema Orahovici i Naicama.
Istodobno, nakon osvajanja akova, Gorjana, Podgoraa i trgovita Naice, stigla je
nadomak tvrava Naice i Orahovica i Mehmed-begova vojska, ali kako Orahovicu i
Naice nije mogla osvojiti, zaputila se prema Mikleuu i Sopju i opustoila kraj
izmeu Naica, Slatine, Sopja i Drave. Negdje poetkom rujna povukao se Husrev-beg
s dijelom vojske u Bosnu, dok je Mehmed-beg vjerojatno ostao u Osijeku i prikupljao
svjee snage za nova osvajanja.
O uspjesima osmanskog oruja u Slavoniji 1536. suglasni su, manje ili vie,
izvjetaji suvremenika, kroniara i historiografa.33 Ali nasuprot tim izvjetajima
i miljenjima, tvrdi gradovi Korog, Poega i jo neki drugi, bili su i dalje izvan
dosega osmanske vlasti.
Katastrofalan razvoj dogaaja u Slavoniji potaknuo je sazivanje Sabora 15. kolovoza
u Krievcima, na kojem su stalei za vrhovnog (zemaljskog) kapetana izabrali Ivana
Alapia. Osim toga, bilo je odlueno da se u roku od petnaest dana ubere ratna daa
od jedne forinte, ne samo od kmetova i plemia jednoselaca nego i duhovnih stalea,
a pobira i blagajnik dae, bit e zagrebaki biskup imun Erdodv. Jednako tako
bilo je zakljueno da se u ime Sabora poalje kralju Ferdinandu bivi ban Franjo
Batthyany koji e mu prikazati alosno stanje u zemlji i od njega izmoliti toliko
potrebnu pomo. Nevezano uz sjednicu Sabora, obratio se 24. kolovoza kralju
Ferdinandu iz Biikszada i dvorski savjetnik i ubira poreza u Hrvatskoj Ivan
Katelanovi i zamolio ga da ve jednom imenuje bana, jer e inae cijela Hrvatska
propasti. Prema njegovu miljenju, najpogodnija osoba za tu ast i dunost bio bi
Ludovik Pakraki.34 Dva, odnosno, tri dana kasnije pisao je kralju Ferdinandu i
Aleksije Turzo istiui nunost imenovanja bana, na to mu je kralj 6. rujna
odgovorio da e doista imenovati vrijedna bana.35 I poslije toga, unato tolikim
obeanjima i sve veem turskom pritisku, kralj se neprestano kolebao i odgaao
donoenje odluke, pa je Hrvatska i dalje ostala bez bana.
Poslije kraeg zatija, usprkos poodmakla godinjeg doba i nastupa zime, krenuo je
Mehmed-beg potpomognut Husrev-begovim snagama ponovno u napad. Cilj mu je bio
osvojiti Poegu
33
34 35
Idem, o.c, II, p. 298; Ivi, Spomenici.., p. 162; Vitezovi, Pavao, Kronika aliti
szpomen vszega szvieta vikov u dva dela razredven, Zagreb 1696, p. 141; Vmmecz,
o.c, p. 56;Isthanffy, o.c, Lib. XIII, p. 129; Kercselics, Adam Baltazar, De regnis
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae 1770, p. 362;
Thuty, o.c, Lufti-pasa, II, p. 95; Klai, o.c, V, p. 142-148; Horvat, Rudolf,
Povijest Hrvatske, Zagreb 1924, p. 227; Evlija elebi, Putopis, Sarajevo 1973, p.
238, nota 68. ii, Acta comitialia... I, p. 357. Laszowski, o.c, II, p. 297, 298.
85
i podvri osmanskoj vlasti cijelu Poeku kotlinu. Kao to je spomenuto, o tim
pripremama za napad znalo se ve u prosincu 1536. na temelju obavijesti biskupa
imuna i Petra Keglevia, ali su one ostale bez ikakva odjeka i nita se nije
poduzimalo za obranu. to se tada zapravo dogaalo, opirno je 29. sijenja 1537.
pisao kralju Ferdinandu biskup imun, iznosei daje Mehmed-beg s vrlo jakim snagama
opsjeo ili Poegu ili Kaptol pokraj Poege. U istom pismu on je naveo i razlog zbog
ega nije mogao priskoiti Poegi u pomo, jer je i sam raspolagao s malim brojem
konjanika u Sopju, plaei se istodobno da e Turci ubrzo opsjesti i Sopje. Dapae,
dok je jo pisao spomenuto pismo, povjerljiv ga je ovjek iz Sopja izvijestio da se
nakon osvajanja Poege Mehmed-beg sprema napasti i Pakrac kako bi pretekao Husrev-
be-ga.36 Na Svijenicu, 2. veljae, opet je zagrebaki biskup pisao Ferdinandu,
ponavljajui istu obavijest o turskoj opsadi Poege.37 Istoga dana bila je iz
Slavonije, napokon, poslana i jedna ohrabrujua vijest. Blinjski katelan Ladislav
Krni i Pavao Bojnii javili su Petru Kegleviu da su blizu Jasenovca razbili
Turke.38
Meutim, dok su stizali ovi i slini izvjetaji i redali se manji okraji s
Turcima, Poegi i njezinoj okolici vie nije bilo pomoi. Prema obavijesti Franje
Tahvja od 4. veljae osvojio je Mehmed-beg do 15. sijenja vrlo znameniti grad
Poegu, a jo punih deset dana poslije toga, sve do 25. sijenja 1537. odolijevala
je turskoj sili drevna poeka tvrava. Zajedno s Poegom i poekom tvravom
osvojio je Mehmed-beg Kaptol i sve okolne utvrde i naselja i ovladao cijelom
Poekom kotlinom. Nekako u isto doba, dok je Mehmed-beg upinjao snage da osvoji
Poegu, napao je Husrev-beg Dubicu i oplijenio njezinu okolicu.39
0 ishodu Mehmed-begove zimske vojne javio je 5. veljae i dvorski savjetnik Mihajlo
Szentivanvi. U pismu poslanom Franji Batthyanyju on kae daje Poega osvojena a
Mikleu naputen, pa u tom asu Turci opsjedaju i svim silama nastoje osvojiti
Orahovicu. Usporedo s tim, prodrli su oni i do Mogor-grada i Kretelovca, a u
Meuriu su oteli prikupljeno ito i odatle ga odvezli.40 Takoer, 5. veljae
obratio se kralju Ferdinandu Franjo Tahy molei hitno pomo, jer e u protivnom
Turci osvojiti ne samo Slavoniju nego i cijelu Hrvatsku. Njegov bivi grad agovinu
Turci su obnovili i utvrdili i odatle neprestano kreu u pljaku.41
Zapoinjui zimsku vojnu Mehmed-beg je oito raunao na iznenaenje, vjerujui da
e tako najlake zaskoiti neprijatelja. U odnosu na postignute uspjehe, nema
sumnje da je njegov plan bio dobro smiljen i da gaje u cijelosti i ostvario. Moe
se rei daje on bio i prisiljen na taj gotovo neuobiajeni postupak u ondanjem
nainu ratovanja, jer vojna 1536. nije posve ispunila postavljene strateke
zadatke. Naime, prema zemljopisnom smjetaju osvojenih mjesta i gradova, nisu Turci
u toj vojni ovladali najvanijim stratekim uporitima, pa je njihov poloaj izmeu
Save i Drave jo uvijek bio vrlo nesiguran. S tog gledita osamljena tvrava Korog
juno od Osijeka nije im bila od neke osobite vojne vanosti, za razliku od Poege
i Poeke kotline koje su inile kljuna mjesta u zahvaanju prostora izmeu
obronaka Papuka, Krndije i Bilo-gore i Drave u klijeta, ije e krakove u
najpogodnijem trenutku Turci postupno zatvarati. Na taj nain preostali slobodan
prostor izmeu Krndije, Papuka i Drave bio je ve unaprijed osuen na propast, to
vie stoje na tom prostoru bilo nemogue provoditi smiljenu
1 organiziranu obranu u daljoj borbi s Turcima. Isto tako ni utvrivanje postojeih
a ni podizanje novih utvrda izmeu Valpova, Slatine i Virovitice nije vie imalo
veeg smisla i vojnog opravdanja, jer bi se one, kada Turci ponu zatvarati
klijeta, ubrzo nale opkoljene sa svih strana i stajale bi kao usamljeni otoi u
osmanskom moru.
Istodobno s Mehmed-begovim osvajanjem Poege i Poeke kotline, napali su Murad-beg
Tafdi i hercegovaki sandakbeg Piri-beg Klis, rijeeni da ga napokon osvoje.
Oslanjajui se na pouzdanost svoje posade u Klisu, traio je kapetan Petar Krui
pomo na sve strane. Od kralja Ferdinanda i pape Pavla III. ishodio je vei broj
vojnika pod vodstvom grofa Nikole Thurna i Luke iz Ancone. Kad se ta vojska 10.
oujka iskrcala s brodovlja u Solinu, napao je
36 Idem, o.c, II, p. 329, 330.
37 Idem, o.c, II, p. 331.
38 Idem, o.c, II, p. 330.
39 ii, Acta comitialia..., II, p. 11, 12.
40 Idem, o.c, II, p. 13.
41 Idem, o.c, II, p. 12.
86
Krui odmah utvrde koje su Turci podigli da bi Klis odvojili od ostalog svijeta i
tako prisilili na predaju. Osvojivi dvije i slamajui turski otpor u treoj
utvrdi, posve neoekivano pojavio se na Solinskom polju Murad-beg zajedno s Malko-
begom i poput vihora nasrnuo na Kruia i kransku vojsku. Iznenaena i zaplaena
vikom turskih konjanika i pjeaka natjerana je kranska vojska u panian bijeg.
Uzalud je Krui pokuavao zaustaviti bjegunce koji su hitali prema morskoj obali i
traili spas na brodovima. Kad su poeli bjeati i njegovi vojnici, uzjahao je
Krui konja i meu posljednjima stigao do obale i popeo se na brod. Ali kako je
brod bio pretovaren, nisu ga veslai mogli pokrenuti iz pliaka, pa su turski
konjanici zagazili u more i poeli sjei vojnike na brodu. Prepoznavi Kruia
okomili su se na njega, svladali ga i odrubili mu glavu i odnijeli je Murad-begu. S
odrubljenom glavom kapetana Kruia doao je Murad-beg pred Klis i pozvao posadu i
graane na predaju, a za uzvrat ponudio im slobodan izlazak iz grada. Nemajui vie
nikakva izgleda za opstanak, pogotovo to su Turci zauzeli i jedini izvor koji je
opskrbljivao posadu i graane vodom, predao se Klis 12. oujka 1537. Turcima.
Najvei dio posade i graana povukao se tada u Senj, gdje e pod imenom senjskih
uskoka ili samo uskoka, ubrzo nastaviti borbu protiv Turaka i na kopnu i na moru, a
potom i protiv Republike Venecije.
Padom Klisa bilo je izgubljeno posljednje uporite na jugu Hrvatske. Njegov gubitak
muno se dojmio javnosti, iako vie nije imao utjecaja na obranu Hrvatske. Zapravo,
neposredno je bila pogoena Venecija, koja je svojim dranjem i postupcima sama i
pridonijela padu Klisa. Junaka smrt i ivotna postojanost kliskog i senjskog
kapetana Petra Kruia, bolno je odjeknula i trajno se urezala u pamenje hrvatskog
naroda, uvrstivi ga meu svoje najistaknutije ratnike i borce za slobodu.
Ponesen pobjedom i promaknuem na vii poloaj, nedugo zatim, osvojio je Murad-beg
Kamengrad, pa se granica Osmanskog Carstva pribliila rijeci Uni. Gradovi blizu Une
i uz samu Unu na taj su nain bili prvi na udaru i o njima je ovisila obrana
preostalog dijela juga Hrvatske.
Gubitak Poege i okolice izazvao je silno uzbuenje u svim slojevima stanovnitva
Hrvatske. Izvjetaji krajikih zapovjednika iz dana u dan unosili su jo veu
zabrinutost, jer su govorili
0 sve teim uvjetima obrane na granici i neprestano rastuoj opasnosti od Turaka.
Takvo stanje napokon je primoralo kralja Ferdinanda da se ozbiljno pozabavi obranom
Slavonije, jer je odatle neposredno prijetila opasnost i austrijskim pokrajinama. S
obzirom na to, trebalo je doista brzo i odluno djelovati i po svaku cijenu
zaustaviti dalje napredovanje osmanske vojske. Podravan od svih stalea u zemlji,
odluio je stoga kralj prijei u protunapad i dobro pripremljenim vojnim pohodom
osvojiti Osijek i potom izbaciti Turke iz Slavonije. Za vrhovnog zapovjednika
planiranog pohoda postavio je vojskovou Hansa Katzianera i odmah otpoeo s ratnim
pripremama.
Sredinom travnja 1537. sastao se u Krievcima Sabor, na kojem je bilo zakljueno da
se do 25. prosinca iste godine proglasi mir u cijelom Kraljevstvu, jer su trvenja i
svae izmeu velikaa odvraale pozornost od obrane zemlje. Nadalje, da se podigne
eta od 800 konjanika
1 200 pjeaka kojom e zapovijedati Ludovik Pakraki umjesto zemaljskog kapetana.
Isto tako da svaki velika i plemi od deset selita dade po jednog pjeaka, ili da
to uini deset jednoselaca zajedno. Za uzdravanje te vojske treba hitno ubrati
porez od jedne forinte i u roku osam dana predati ga rizniaru Emeriku Bradau. Ako
bi se, meutim, netko protivio tom zakljuku, neka se prema njemu primijeni sila.
Osim toga, za tu vojsku treba osigurati hranu uz povoljnu cijenu. Odobren je i
cjenik, a uz to izabran i odbor koji e paziti pridravaju li se trgovci i
dobavljai hrane tog cjenika. to se tie vojnog djelovanja, valja u tom pogledu
uvijek raditi u punoj suglasnosti s Hansom Katzianerom.42
Drugoga svibnja odobrio je kralj Ferdinand saborske zakljuke, naglaavajui pritom
da se i dalje radi u najboljem sporazumu s vojskovoom Katzianerom. Usporedo s tim,
pozvao je on stalee da se listom dignu na oruje sa svojim banderijima i tako daju
punu podrku obrani zemlje, te da se pobrinu za dovoljan broj kola za prijevoz
hrane radi opskrbe vojske.43
42 Idem, o.c, II., p. 31-33.
43 Idem, o.c, II, p. 35-37, 43-45.
87
Izvravajui kraljeve preporuke i zahtjeve, Sabor je u Krievcima 17. lipnja
zakljuio da 300 konjanika stavi na raspolaganje zagrebaki bisup imun Erddy, 200
Ludovik Pakraki, 100 knezovi Zrinski, 200 Gapar Ernust, 100 Franjo Batthyany, 200
Petar Erddy, 100 Toma Nadasdy, 60 Petar Keglevi, 25 Franjo Tahy, 60 Stjepan
Bani, 100 Ladislav More, 25 Vuk Frankapan, 32 Vuk Stubenberger, 25 Stjepan Gyulay,
12 Pavao Rattkay, 6 Emerik Brada, 32 imanje Susjedgradsko, 25 grad Samobor, 40
Kaptol zagrebaki, 20 Kaptol azmanski, 8 samostan lepoglavski, 12 udovica Dessewfy
i 8 konjanika nasljednici Pavla Kerechenyja, ili ukupno 1 690 konjanika za sastav
banderijalne vojske. U pogledu prijevoza hrane i ostalih ratnih potreptina za
vojsku, zakljueno je takoer da 32 kola dade Petar Erddy, 25 Ladislav More, 25
knezovi Zrinski, 36 Gapar Ernust, 25 Franjo Batthyany, 20 Kaptol zagrebaki, 15
Kaptol azmanski, 20 Cesargrad, 10 Susjedgrad, 5 grad Samobor, 15 Petar i Vuk
Keglevi, 5 Stjepan Gyulay, 5 Pavao Rattkay, 10 grad Krievci, 6 opina Gradac
(Zagreb) i 6 kola Ivan Thuroczy, stoje bilo ukupno 260 kola. Za svaka kola sa
zapregom od est konja dogovoreno je da se dnevno daje 20 krajcera, dok je za
glavnog dobavljaa hrane bio odreen zagrebaki biskup imun Erddy. Da ne bi bilo
krijumarenja hrane, koju su neki prodavali i Turcima, na krijumare e paziti u
Podravini imun Erddy, Ladislav More i Stjepan Bani, a u Posavini obitelj
Svetakih i slubenici grada Kraljeve Velike.44
Saborske odluke i zakljuke odobrio je kralj Ferdinand 29. lipnja i od stalea
ujedno zatraio da ih u cijelosti i ostvare.45 Istodobno s donoenjem spomenutih
saborskih odluka, polako se okupljala vojska u Katzianerovu taboru pokraj
Koprivnice. Po svome sastavu taje vojska bila vrlo arolika, jer su vojnici
pristizali iz austrijskih pokrajina, tajerske, Koruke i Kranjske, zatim eke i
ostalih krajeva, od kojih veina nije imala nikakva iskustva u borbi s Turcima. Ve
po dolasku prvih odreda u tabor, zapoela su trvenja i nesporazumi izmeu velikaa
i Katzianera i prenosili se na vojsku, slabei njezinu djelotvornost i borbenu
sposobnost. Veliko kraljevo povjerenje u Katzianerove vojne sposobnosti nije imalo
uvjerljivih dokaza, jer ni sam Katzianer nije imao dovoljno iskustva u borbi s
Turcima, a jo manje je poznavao prostor preko kojeg je trebao povesti vojsku do
Osijeka. Od iskusnih ratnika u tom su pogledu u njegovu taboru bili jedino domai
velikai, meu kojima na prvom mjestu prava konjanika legenda, vojvoda Pavao
Baki.
44 /dem, o.e., II., p. 34-49, 51.
45 Idem, o.e., II., p. 51.
88
Senj, sjedite neustraivih uskoka u 16. st.
im su Turci saznali za okupljanje vojske u Katzianerovu taboru, pozvao je Mehmed-
beg hitno Husrev-bega iz Bosne, Dafer-bega iz Zvornika, Ahmed-bega iz Kruevca i
Murad-bega iz Klisa, na dogovor u Vukovar.46 Okupljeni sandakbegovi izradili su
plan i dogovorili se o nainu obrane, kako bi sa to manje napora porazili
Katzianera, izbjegavajui pritom otvoreno sueljavanje s njegovom vojskom. Kao
prvo, utvrdili su Osijek i opskrbili ga s jakom posadom. Drugi dio plana sastojao
se od stalnih uznemiravanja i onemoguavanja redovitog opskrbljivanja te vojske,
koja je do Osijeka morala proi opustoenim prostorom.
Jo uoi tog sastanka obavijestio je 3. svibnja Ludovik Pakraki kralja Ferdinanda
da se Husrev-begova vojska okuplja na Vrbakom polju, a Mehmed-begova u Srijemu i
okolici Osijeka. Turci inae ne miruju, ve su zauzeli Novigrad u Poekoj
upaniji, posjed Ladislava Morea.47
Pripreme u Katzianerovu taboru tekle su doista vrlo sporo, tako daje istom potkraj
kolovoza i poetkom rujna mogao zapoeti vojni pohod. Put je Katzianera vodio
Podravinom i teko se probijao neprohodnim i kiom raskvaenim zemljitem prema
Osijeku. Opskrba mu je bila vrlo neredovita, pa je vojska stalno patila od gladi,
praene jo i nedostatkom pitke vode. Ubrzo je zbog toga meu vojnicima izbila neka
crijevna zaraza, od koje su mnogi vojnici bili toliko iscrpljeni da su se jedva
kretali. Manji odredi turskih konjanika pratili su tu vojsku na odreenom
odstojanju i neprestano je uznemiravali. Konano, 26. rujna stigao je Katzianer na
milju udaljenosti od Osijeka i tu se utaborio. Od silnih napora, gladi i bolesti
vojska mu je bila posve iznurena i gotovo prepolovljena. Drugi dan pojavilo se
tursko konjanitvo i Katzianer je postavio vojsku u bojni red i naredio da se puca
iz topova, ali su se Turci pred topovskom paljbom odmah povukli. Tada je Katzianer
priao blie Osijeku i poeo ga tui topovima. Na taj napad odgovarali su Turci iz
Osijeka tek pojedinanom vatrom iz topova, znajui dobro da toj izgladnjeloj i
desetkovanoj vojsci ionako nema spasa. Svjestan da ne moe drati opsadu grada,
krenuo je Katzianer prema Erdutu, vjerujui da e moda tamo
46 Hammer, o.c, II, p. 143.
47 ii, Acta comitialia.., II, p. 38.
89
nai hrane. Njegova oekivanja bila su uzaludna i odatle se zaputio u Ivankovo,
izbjegavajui ii pokraj Osijeka da ga ne zaskoe Turci. Na putu prema Ivankovu
isprijeila mu se nabujala rjeica Vuka, pa je na brzinu dao podii most preko
kojeg su najprije prela kola, laki topovi i pjeaci. Kad je pokuao prevesti teke
topove, most je popustio i sruio se, zbog ega ih je Katzianer morao ostaviti
utonule u blatu. Poslije iscrpljujueg i dugog pjeaenja, napokon je doao u
Ivankovo, gdje je umjesto obilja hrane naao dosta vina. Veliki dio gladne vojske
pohlepno je pio vino i izopijao se do mrtvila. Za to vrijeme pribliavala se iz
Osijeka i okolnih gradova Murad-begova i Mehmed-begova laka konjica koju je
predvodio Mehmed-begov sin Arslan-beg. Odbijajui nalete konjanika, Katzianer se iz
Ivankova povlaio prema irokom Polju u nadi da e se uspjeti probiti do Valpova,
kamo je navodno bila stigla hrana namijenjena vojsci. Odstupajui to se bre
moglo, oko te vojske polako se stezao turski obru. Poput jastrebova ustremljivali
su se Turci na nju i zadavali joj udarac za udarcem. Idui u prvim redovima,
nedaleko od irokog Polja poginuo je 8. rujna u estokom boju proslavljeni ratnik
Pavao Baki, a zajedno s njim pali su i mnogi njegovi dugogodinji suborci. Istoga
dana u poslijepodnevnim satima, negdje izmeu irokog Polja i Gorjana, utaborio se
Katzianer na nekoj istini. Jedva stoje tabor bio podignut, pala je no i sve je
obavio mrkli mrak. Ubrzo su none strae javile daje tabor opkoljen sa svih strana.
Saznavi za to, pod okriljem noi odmah su se biskup Simun Erdodv, Ludovik
Pakraki, Ladislav More i Hans Ungnad na elu svojih odreda dali u bijeg. Slijedei
njih, bezglavo je iz tabora pobjegao i Hans Katzianer. Opkoljenu vojsku i njihove
zapovjednike: grofa Lodrona, Alberta Hardegga, Erasma Mevera, Nikolu Thurna i
Josipa Lamberga, obuzeo je nakon toga silan strah. Svatko je mislio kako izbjei
skorom zagrljaju smrti. U rano jutro 9. rujna 1537. nasrnuli su Turci na tabor i
bitka se pretvorila u pravi masakr. Borei se oajniki za ivot, bjealo se prema
sjeveru i zapadu ispred ubojitih sablji turskih konjanika. Ne prezajui ni pred
im, u najee okraje hitao je poput lava Arslan-beg, potvrujui tako svoje ime.
Na bojnom polju oko tabora i daleko od njega ostalo je leati na stotine mrtvih i
teko ranjenih vojnika koje su Turci ubijali. Zahvaljujui Murad-begu koji je znao
cijeniti vojniku hrabrost, mnogima su ipak bili poteeni ivoti odvoenjem u
zarobljenitvo.48
Obranom Osijeka i unitenjem Katzianerove vojske turske su vojskovoe znalaki i s
malim snagama sauvale osvojeno i osigurale prevlast Osmanskog Carstva na prostoru
izmeu Save i Drave punih 150 godina.
Neuspjeh Katzianerove vojne, od koje se zaista mnogo oekivalo, izazvao je pravu
buru negodovanja meu svim slojevima stanovnitva. Opasnost od turske najezde u
Slavoniji postala je nakon toga jo oitija, zahtijevajui sve vee i tee napore
da se ouva bar ono to se u takvim prilikama uope moglo ouvati. Da bi donekle
smirio uzavrele duhove i vratio poljuljano povjerenje, umjesto Katzianera imenovao
je kralj Ferdinand za vrhovnog kapetana u Hrvatskoj, proslavljenog borca protiv
Turaka Nikolu Juriia.45 Zbog hitnosti daljeg rjeavanja pitanja obrane od Turaka
bio je 5. studenoga sazvan Sabor stalea u Dubravi kod azme. Istupajui na Saboru,
izvijestio je Nikola Jurii prisutne stalee da kralj od njih trai neka upute
svoje poslanike u Graz, gdje e zajedno s austrijskim staleima vijeati i
zastupati interese Hrvatske radi obrane od Turaka. Taj je zahtjev bio vrlo
delikatan, jer se pravno kosio s hrvatskim ustavom. Nakon provedene rasprave, Sabor
je ipak donio takav zakljuak i uputio svoje poslanike u Graz, bez obzira na
protuustavan in.50 Saborske poslanike primio je kralj Ferdinand i uruio im svoj
prijedlog organizacije obrane granice od Turaka. Prouivi taj prijedlog, poslanici
su od kralja zatraili da povea broj vojnika na granici, osobito rijenim
brodovima (ajkama). Osim toga, da se napokon srede odnosi s Ivanom Zapoljom i da u
iduim vojnim pohodima kralj osobno predvodi vojsku.51 Primivi kraljev odgovor,
poslanici
48 lovio, Paulo, Historia sui temporis, Basiliae 1567, T. II, Lib. XXXVI, p. 35-66;
Hammer, o.e., II, p. 143, 144; Kupelwieser, Ludwig, Johann Katzianers Zug gegen die
Trken , Separatabdruck aus der "Neuen Armee-Zeitung", Jahrgang 1899, Wien, p. 7;
Laszowski, Tri priloga za povijest Kacijanerove vojne u Slavoniji 1537, Vjesnik
Zern, arhiva, Zagreb 1901, III, p. 157-178; Thry, o.e., Musztafa Dselalzade, II,
p. 225; isthaunffy, o.e., Lib. XIII, p. 132-134.
49 ii, Acta comitialia.., II, p. 56, 57.
50 Idem, o.e., II, p. 79, 80.
51 Idem, o.e., II, p. 86-96.
90
su izrazili miljenje da je razboritije graditi rijene brodove izvan Slavonije,
odnosno, u gornjem toku Drave i Save i donjem toku Mure, gdje postoji obilje jelove
i smrekove grae, a uz to ima vjetih brodograditelja i radnika kojima ne prijeti
turska opasnost. to se tie najpogodnijih mjesta gdje bi se spremala hrana
potrebna za vojsku, poslanici su predloili da to budu Zagreb i Varadin. Isto
tako, nadopunjavajui prijanji prijedlog, nabrojili su i gradove i tvrave u
Hrvatskoj koje bi trebalo to prije opskrbiti vojnim posadama, orujem i puanim
prahom. Na prostoru izmeu Drave i Save bili su to: Korog, Orahovica, Mikleu,
Drenovac, Brezovica, Voin, Bijela, Sira, Kamengrad, Ras, Pakrac, Kretelovac,
Sredice, Petrovina, Oporovac, Zelinjak, aklovac, Painac, Raia Sv. Stjepana,
Dinik, Bijela Stijena, Britvie-vina, Novska, Dijanovac (Okuani), Subocki Grad i
Kraljeva Velika. Juno od ave poslanici su naveli ove gradove i utvrde: Dubica,
Kostajnica, Novi, Otoka, Krupa, Hrastovica, Gradec, Buevi, Brekovica, Izai,
Biha, Ripa, Drenik, Trac, Cetin i Slunj.52
Iznesene prijedloge poslanika kralj je uglavnom prihvatio i obeao da e uskoro
imenovati banove po starom obiaju, da bi 9. prosinca javio staleima o
postavljanju Petra Keglevia i Tome Nadasdvja na bansku dunost.53 Istoga dana
pozvao je kralj i hrvatske velikae da dou na Saboru Krievce 6. sijenja 1538.
godine.54 U zakazano vrijeme sastao se Sabor, na kojem su banovi bili sveano
uvedeni u dunost, i u skladu s ranijim dogovorom s kraljem, zakljueno je kako
treba provesti organizaciju obrane zemlje.55
Juno od Osijeka, i poslije Katzianerova poraza, bio je i dalje slobodan grad
Korog. U njemu je bila smjetena manja posada preputena sama sebi, a prilaze gradu
oteavale su okolne movare. Prema miljenju stalekih poslanika Korog je svakako
trebalo sauvati i opskrbiti ga s dovoljnim brojem posade, hranom i streljivom.
Iako malobrojna, njegova je posada hrabro napala Turke kad su vozili iz
Katzianerova tabora topove u Osijek. Unato tome, i dobrim eljama stalekih
poslanika, poloaj posade i samoga grada bili su dalje neodrivi. Opisujui prilike
u Slavoniji i posebno se osvrui na Korog, javio je 22. studenoga kapetan Franjo
Zay kralju Ferdinandu da u gradu nema ni hrane ni praha ni olova, i da e ga
vojnici morati napustiti najkasnije do 25. studenoga.56 Prema toj obavijesti nema
sumnje daje Korog tada zaista bio naputen i da su ga Turci do kraja 1537.
zaposjeli. Na taj nain oni su neposredno osigurali zalee Osijeku i zavrili
osvajanja na tom prostoru.
Na drugoj strani, oko utoka Une u Savu, nastavljeni su okraji na granici manjih
razmjera. Naime, katelani plemia Svetakih iz Novske, Subockog Grada i okolnih
utvrda, sastali su se i dogovorili da uz pomo kmetova preotmu Turcima Jasenovac.
Neovisno o njihovu dogovoru i poslanici hrvatskih stalea istodobno su upozorili i
pozvali kralja Ferdinanda da svim silama onemogui Turcima utvrivanje Jasenovca,
jer ako se oni tu uvrste bit e uskoro izgubljen cijeli kraj uz Savu i rijeku Unu.
7 Ne ekajui to e kralj odgovoriti ili poduzeti, katelani su prikupili svoje
snage i uz podrku bana Tome Nadasdvja poetkom 1538. silovito napali Turke i
osvojili Jasenovac. Tom prilikom zarobili su dosta turskih vojnika, meu njima
Turhan-bega Vilica i ejvan vojvodu.58 Zahvaljujui odlunosti katelana, vratili
su tako plemii Svetaki izgubljene posjede, dok je istodobno Turcima bio
privremeno zaprijeen put za nove prodore uz Savu.
52 Idem, o.c, II, p. 96-100.
53 Idem, o.c, II, p. 102.
54 Idem, o.c, II, p. 103.
55 Idem, o.c, II, p. 139-148.
56 Laszomki, o.c, II, p. 350.
57 Kercselics, o.c, p. 362.
58 Fraknoi, Filmos, Monumenta comitialia Regni Hungariae, Budapest 1875, T. II, p.
235.
91
TURSKA OSVAJANJA OD 1541. DO 1545.
GODINE
Nakon propasti Katzianerove vojne, povukli su se Murad-beg i Husrev-beg u svoje
sandake. Prije odlaska u Bosnu, ostavio je Husrev-beg neto vojske nasuprot
krajikim utvrdama blizu Save. Na prostoru izmeu Drave i Save ostao je Mehmed-beg
bavei se utvrivanjem osvojenih mjesta i radei na uvoenju osmanske vlasti
osnivanjem novog sandaka sa sjeditem u Poegi. Da bi to bolje osigurali osvojeno
i dobili na vremenu, Turci su ponudili primirje do 23. travnja 1538. godine.1 Takav
predah bio im je potreban i zbog toga to je Osmansko Carstvo bilo u ratu s
Venecijom, pa su njegovi pogranini sandakbegovi u Bosni, Hercegovini i Klisu
imali pune ruke posla, borei se u Dalmaciji i dijelu Hrvatske pod vlau Venecije.
Kako, meutim, Venecija nije mogla sama odolijevati turskoj sili, obratila se za
pomo papi Pavlu III., caru Karlu V. i kralju Ferdinandu. Sklapanjem vojnog saveza
i stvaranjem tzv. Svete lige cilj je bio zaustaviti Osmansko Carstvo u daljem
irenju i skriti njegovu mo, osobito na moru. Nekako u isto vrijeme otpoeo je i
mirovni pregovor u Velikom Varadinu (Nagyvarad) izmeu Ivana Zapolje i kralja
Ferdinanda, pa je napokon bio okonan desetogodinji stranaki rat.
Spomenuti razvoj dogaaja nije, meutim, bitnije utjecao na ope stanje u
pograninim podrujima, jer su Turci, uza sve napore i voenje rata na vie strana,
ipak imali dovoljno raspoloivih snaga da i dalje provaljuju i napadaju u
Hrvatskoj. Ve 30. sijenja 1538. izvijestili su banovi Petar Keglevi i Toma
Nadasdv kralja Ferdinanda da od zakljuaka Sabora u Krievcima 6. sijenja nee
nita biti ako ih on stvarno ne pomogne, kako je to uostalom i obeao. Na prostoru
izmeu Drave i Save, tonije od Virovitice do Kraljeve Velike, nedovoljno je 400
konjanika da se suprotstave manjim turskim odredima, a kamoli dvojici sandakbegova
koji imaju na raspolaganju nekoliko tisua pjeaka i konjanika. Prije dva dana
udario je Murad-beg na Rasu, ali gaje posada iz Bijele Stijene prisilila na uzmak.
Od zarobljenih Turaka banovi su saznali da se u Gradiki okuplja turska vojska i
velik broj martoloza koji namjeravaju oplijeniti okolna mjesta, osvojiti Jasenovac
i obnoviti ga. A daje doista tako, govore i prebjezi kako su Turci hitno otili
prema Stupanici i Baba-gori nasjei i pripremiti grau za podizanje utvrde u
Jasenovcu, budui da je Murad-beg vojnim poslom morao odmah krenuti u Primorje.
Poloaj banske vojske kod Jasenovca posve je nezavidan, jer ona nema dovoljno ni
konjanika ni pjeaka ni brodova, pa ako Murad-beg bude htio obnavljati Jasenovac,
nee mu se moi ozbiljnije suprotstaviti. tovie, vojni graditelj koji je trebao
pregledati poloaj i odrediti oblik katela u Jasenovcu uope nije doao, a kako
prebjezi priaju, Murad-beg ve ima gotov plan po kojem bi se utvrda gradila.2
Pritisak osmanske vojske na granici nije poputao ni iduih mjeseci. Tako su prvih
dana veljae akindije provalile sve do Koprivnice, pustoei i palei sela i
naselja. Utaboreni s vojskom kod Ustilonje, javili su 15. veljae banovi kralju
kako nemaju nikakve pomoi u gradnji utvrde u Jasenovcu, mada je na Krievakom
saboru bilo zakljueno da im se ta pomo dade.3 Dan kasnije pisali su oni iz
Ustilonje da se u okolici Gradike zaista okuplja turska vojska pod
1 Laszovski, o.c, II, p. 350.
2 ii, Acta comitialia.., II, p. 157-162.
3 Idem, o.c, II, p. 171.
92
Petar Keglevi, hrvatski ban (1537.-1542.) i slavni ratnik
vodstvom Malko-bega, Murad-bega i Sa-uk vojvode, pa e vjerojatno napasti Rasu ili
popaliti sagraeno u Jasenovcu. Ako Turci osvoje Rasu, onda e lako osvojiti Pakrac
i Bijelu Stijenu. S tim u vezi banovi mole kralja da naredi knezu Ivanu Zrin-skom
neka se i on pobrine za obranu, ne samo svojih gradova Rase i Pakraca, nego i
okolnih utvrda koje dri u posjedu. to se tie djelovanja Katzianera u Slavoniji,
u istom pismu banovi su izvijestili kralja da on spletkari i buni plemie protiv
njega.4
Na molbe i vapaje Petra Keglevia i Tome Nadasdvja odgovorio je kralj Ferdinand
20., odnosno, 27. veljae, obeavajui kao i ranije da e im pomo stii u
najskorije vrijeme.5 Nekako u isto doba dok je kralj banovima slao puka obeanja,
javili su oni kralju da je uz Katzianera pristao vei broj knezova i plemia, i
daje kao njegov izaslanik Ivanu Zapolji poslan Valentin Torok. Inae, Katzianer se
nalazi u Gvozdanskom kod knezova Zrinskih, gdje navodno snuje kako bi zajedno s
Turcima ratovao protiv kralja.6 Uviajui doista teak poloaj obrane na granici,
naredio je 12. oujka kralj Ferdinand knezu Ivanu Zrinskom, da smjesta uputi pomo
Petru Kegleviu i Tomi Nadasdvju za gradnju utvrde u Jasenovcu, kako bi na taj
nain, bar donekle, ispunio obveze preuzete na Krievakom saboru.7 Spletke Hansa
Katzianera nisu ga posebno zabrinjavale, jer se poslije sklapanja mira s Ivanom
Zapoljom Katzianer sam naao u procjepu. Za razliku od toga, njegovo urovanje s
Turcima ozbiljno je brinulo kralja Ferdinanda, tim vie stoje ono moglo dovesti do
predaje vanih utvrda na granici i tako izazvati nesagladive posljedice u
postojeem sistemu obrane.
Do kraja oujka 1538. neprestano su stizale uznemiravajue vijesti s granice, koje
su poveavale opu napetost i strah od buduih dogaaja. Unato tekim gubicima i
brojnim kraljevim obeanjima o skorom slanju pomoi, bili su hrvatski velikai i
krajiki zapovjednici gotovo preputeni sami sebi, grevito se borei s Turcima za
gole ivote.
ivei i postojei na rubu srednjoeuropske civilizacije, sloene politike prilike
u zapadnoj Europi posredno i neposredno su utjecale i na stanje obrane u Hrvatskoj.
Naime, ukljuivanjem u borbu protiv reformacije u Njemakoj i stalan sukob
Habsburgovaca s Francuskom, naao se nadvojvoda Ferdinand poslije izbora za kralja
Hrvatske u golemim novanim potekoama, zbog kojih nije bio u stanju podmirivati
preuzete obveze prema Hrvatskoj. Traei privremeno izlaz iz tih neprilika morao se
on neprestano obraati austrijskim pokrajinskim staleima i moliti novanu pomo,
koja nikad nije bila dovoljna, pa je stalno ostajao duan hrvatskim velikaima i
krajikim zapovjednicima, koji su u njegovo ime ratovali protiv Turaka i uzdravali
vojsku na granici. Upravo zbog nedostatka novca vojska je preko zime uglavnom bila
rasputana, to su Turci, ovisno o vremenskim prilikama, koristili za napad.
Gospodarski upropateni i dovedeni do ruba bijede, nisu hrvatski stalei vie bili
u stanju sami nositi teret rata, bez obzira na hrabrost i odlunost u obrani svoje
zemlje. Pomo sa strane bila im je zato prijeko potrebna, a sama zakonitost prava
na tu pomo znaila je dodatni poticaj da se ustraje u toj borbi, premda se ta
pomo esto svodila na isprazna obeanja.
4 Idem, o.c, II, p. 173-176.
5 Idem, o.c, II, p. 180, 184,185.
6 Idem, o.c, II, p. 185-188.
7 /de/n, o.c, II., p. 188.
93
S druge strane, uspostava dobrih odnosa Francuske s Osmanskim Carstvom 1535.,
stavila je od tog vremena Hrvatsku i njezinu borbu za opstanak u rvanj globalnih
interesa u duhu protuhabsburke politike u kojoj za nju nije bilo mjesta. Na toj
okomici i sastavnici francuske politike, bili su Hrvatska i hrvatski narod gurnuti
u anonimnost i poistovjeeni s vladavinom Habsburgovaca, koji e svojim postupcima
istodobno teiti njihovom pretvaranju u nasljednu pokrajinu, od koje e zadrati
samo stare naslove.
Potkraj oujka 1538. javili su Petar Keglevi i Toma Nadasdv kralju Ferdinandu kako
se govorka da e Mehmed-beg udariti na Valpovo. Posve suprotno tim govorkanjima,
sigurno je da su Turci dopremili Savom u Gradiku vee koliine hrane i provalili
iz Bosne s veim brojem konjanika sve do Moslavine, odakle su odveli dosta ljudi i
stoke i spalili mnoga sela. U istom pismu banovi su kralja upozorili da se kod
kneza Zrinskog nalazi neki njegov slubenik po imenu Jankovi, koji stalno alje
razne izvjetaje Turcima. Nije im, meutim, jasno ini li on to potajno ili u
dosluhu svoga gospodara, odnosno, kneza Zrinskog.8
Pored svih nevolja koje su teko pogaale obranu granice, do sredine travnja
uspjelo je ipak Petru Kegleviu i Tomi Nadasdvju obnoviti Jasenovac i u katel
smjestiti jau posadu. Obnovom Jasenovca obrana granice na sjeveru Hrvatske dobila
je tako jo jedno vrsto uporite u borbi s Turcima. Ali, unato golemim naporima,
bio je to samo kratkotrajan uspjeh koji se rasplinuo poput mjehura od sapunice.
Naime, dok su jo stizali spomenuti izvjetaji, iznenada su nahrupili Turci iz
Bosne i 20. travnja 1538. osvojili tvrdi grad Dubicu. O dogaajima koji su
slijedili iza toga, povjesniar Isthuanffv kae da su vojnici u Jasenovcu i
Subockom Gradu zastraeni padom Dubice sami zapalili svoje gradove i razbjeali se.
Saznavi za to, da bi zatitili okolne utvrde i gradove, krenuli su Petar Keglevi
i Toma Nadasdv odmah s vojskom protiv Turaka. Budui da je Keglevi bio ve
slabijeg zdravlja, morao se vratiti kui. Predvodei dalje vojsku sam, nasrnuo je
Nadasdv silovito na Turke u Jasenovcu i uz pomo vojvode Marka Tomasovia otjerao
ih iz grada. Zarobljeni plijen u Jasenovcu podijelio je vojnicima, a grad zapalio i
razorio.9 Obavijeten s velikim zakanjenjem o zbivanjima u Jasenovcu, obratio se
9. svibnja zemaljski kapetan Nikola Jurii iz Ptuja Petru Kegleviu i Tomi
Nadasdvju i preporuio im da u Jasenovac stave posadu od oko 500 Hrvata odanih
kralju, kojima e osobno zapovijedati ban.10 Ma koliko elio pomoi banovima i
suosjeati s njima, Juriiev prijedlog bio je bespredmetan i daleko od stvarnosti.
Golemi napori Petra Keglevia i Tome Nadasdvja oko obrane i utvrivanja Jasenovca
zavrio je tako potpunim neuspjehom. Put za nove prodore uz Savu postao je Turcima
opet slobodan.
Silno uznemiren i vrlo zabrinut sudbinom Jasenovca, pozvao je Petar Keglevi
stalee na zasjedanje Sabora 19. svibnja u Zagrebu, o emu je hitno obavijestio i
Tomu Nadasdvja." Obavijest o sazivu Sabora poslao je 12. svibnja iz Krievaca
Nadasdvju i podban Andrija Tharnoczv, izvijestivi ga ujedno da su Turci u Dubici
smjestili posadu od 40 janiara, 100 martoloza i 300 konjanika, odakle neprestano
provaljuju.12 Istoga dana poslao je Petar Keglevi Tomi Nadasdvju i pismo u kojem
ga poziva na razgovor u Lobor-grad, odakle e zajedno poi na zasjedanje Sabora u
Zagrebu. Sredinom svibnja javio je Andrija Tharnoczv banu Nadasdvju da se zbog
velike opasnosti na granici zasjedanje Sabora odgaa, napomenuvi daje u Poegu
doao novi vojvoda13 i odmah zapoeo s napadima na granici, dok se Hans Katzianer
nalazi u Susjedgradu zajedno s knezovima Ivanom i Nikolom Zrinskim.14
Odgoeni Sabor bio je nakon toga sazvan 11. lipnja u Krievcima.15 Dvadesetak dana
prije zasjedanja Sabora, sastali su se 19. svibnja hrvatski stalei u Zagrebu da bi
raspravili to uiniti za obranu zemlje od Turaka poslije pada Dubice. Tom prigodom
izrazili su okupljeni stalei
8 Idem, o.e., II, p. 189-192.
9 Isthuanffy, o.e., Lib. XIII, p. 136.
10 Laszowski, o.e., II, p. 378.
11 ii, Acta comitialia.., II, p. 204.
12 Idem, o.e., II., p. 219.
13 Arslan-beg, sin Mehmed-bega Jahjaoglua, prvi poeki sandakbeg.
14 ii, Acta comitialia.., II, p. 222, 223.
15 Idem, o.e., II, p. 223,224.
94
spremnost uiniti i poduzeti sve to je u njihovoj moi, ali da za to nemaju sami
dovoljno snage ako im kralj ne pomogne.16
U oekivanju zasjedanja Sabora u Krievcima, pod teretom golemih briga i nevolja,
zamolio je 26. svibnja Petar Keglevi Hansa Ungnada, koji je u meuvremenu bio
postavljen za kraljeva povjerenika sa sjeditem u Ptuju, da ga novano pomogne jer
kao ban ne prima plau ni bilo koju vrstu pomoi. Izdaci za obranu granice u
Hrvatskoj postajali su iz dana u dan sve vei, a novca i druge pomoi niotkuda.
Njegovi gradovi Meuri i Kraljeva Velika u golemoj su opasnosti i pitanje je
vremena kad e ih Turci osvojiti. Sva njihova okolica je opljakana i opustoena,
tako da su njegovi podlonici bili prisiljeni zatraiti da ih se preseli, jer e u
protivnom stradati oni, njihove ene i djeca.17 Na to pismo odgovorio je Ungnad 31.
svibnja i pozvao Keglevia na razgovor u Ptuj kako bi se posavjetovali oko obrane
zemlje.18 Poslije nekoliko dana provedenih u razgovoru, Keglevi je napustio Ptuj i
zaputio se na zasjedanje Sabora u Krievcima, gdje je izvijestio stalee o sadraju
razgovora. Kad su prisutni na Saboru saznali da, unato vrsto danim obeanjima,
Keglevi nije primio ni novia, stalei su se u znak opeg negodovanja razili.19
Za to vrijeme, dok je Sabor u Krievcima jo zasjedao, Turci su iznenada u noi
napali Grabovnik (Klotar) i odveli vei broj ljudi i stoke. Prolazei, takoer,
nou pokraj Krievaca, upali su Turci i do Koprivnice, gdje su ugrabili mnogo
ljudi, stoke i sve ono to su mogli sa sobom ponijeti.20
aljui izvjetaj o razlazu okupljenih stalea na Saboru u Krievcima, javio je
podban Andrija Tarnoczv banu Nadasdvju daje Mehmed-beg prikupio oko Poege vei
broj konjanika, odakle e za koji dan vjerojatno napasti Gudovac.21
Nezadovoljstvo hrvatskih stalea i njihov razlaz u znak negodovanja, nisu imali
gotovo nikakav odjek, jer traena pomo i dalje nije stizala. Natjeran gotovo u
oaj, pisao je ban Petar Keglevi kralju Ferdinandu i njegovim ratnim savjetnicima
i povjerenicima da e se morati odrei banske asti, budui da ne prima plau ni
bilo kakvu pomo koja je obrani granice i te kako potrebna. Ne samo da se odricao
banskog dostojanstva, nego je upozorio kralja kako nije siguran hoe li moi
obraniti od Turaka svoje gradove Bijelu Stijenu i Ustilonju.22 U pismu upuenom
kralju iz Ormoa 15. rujna, Keglevi je opirno obrazloio kako su ga ratni
savjetnici u Ptuju u nekoliko navrata pozivali na razgovore i bezono zavaravali
isplatom njegove plae.23
Iako duboko povrijeen i ponien takvim postupkom, nije se Petar Keglevi predavao
i vrlo asno je obavlja bansku dunost. Poput vjetra stizao je na sve strane,
hrabrio posade u gradovima i smiljao da na turske napade odmah odgovori
protunapadom. Nakon povratka iz Ormoa u Topusko, pozvao je on 25. rujna Ivana
Katelanovia neka bude sa svojim etama pripravan i im dobije obavijest da odmah
krene s vojskom prema oznaenom mjestu. Iz Topuskog je 30. rujna Keglevi pisao i
kralju Ferdinandu kako je mogao lako preoteti Turcima Dubicu da su mu priskoili u
pomo knezovi Zrinski i drugi velikai.24
Pratei zbivanja i na drugim ratitima, javio je 10. listopada Ivan Pastor iz
Varadina kralju Ferdinandu da su Turci zavrili vojnu u Moldaviji, ali da je
sultan Sulejman naredio Mehmed-begu da s golemom vojskom napadne Slavoniju,
tajersku i Kranjsku.25
O alosnim prilikama na granici pisao je 18. listopada iz Ljubljane kralju
Ferdinandu i kapetan Ivan Lenkovi, istiui daje Otoac zaputen i u ruevnom
stanju, molei ujedno hitnu pomo Senju u hrani i opskrbi.26
16 Idem, o.c, II, p. 225.
17 Idem, o.c, II, p. 226, 227.
18 Idem, o.c, II, p. 228.
19 Idem, o.c, II, p. 236, 237.
20 Idem, o.c, II, p. 238.
21 Idem, o.c, II, p. 234.
22 Idem, o.c, II, p. 233, 243.
23 Laszowski, o.c, II, p. 397, 398.
24 M;m,o.c,II,p.400,401.
25 Idem, o.c, II, p. 403.
26 Idem, o.c, II, p. 406.
95
Preputeni sami sebi u borbi protiv Turaka, ogoreni praznim obeanjima i postupkom
ratnih savjetnika prema banu Petru Kegleviu, zatraili su hrvatski velikai i
stalei da se sazove Sabor na vijeanje.27 Vijesti o pokretima turske vojske, ma
koliko bile proturjene i daleko od stvarnosti, ozbiljno su brinule krajike
zapovjednike i pothranjivale stalan nemir meu svim slojevima stanovnitva. Jedino
uz izdanu materijalnu pomo i uz krajnje naprezanje svih raspoloivih ljudskih
mogunosti, moglo se je odolijevati Turcima bez veih prostornih gubitaka, ega je,
uostalom, bio svjestan i kralj Ferdinand. Naime, kao stoje prije reeno, ni uz
najbolju volju nije on mogao nasmagati tolika sredstva i boriti se protiv osmanske
najezde na tako ogromnom prostoru od srednjeg toka Dunava do Jadranskog mora.
Na brojne molbe i vapaje za pomo, napokon je kralj Ferdinand odgovorio Petru
Kegleviu 20. studenoga 1538. daje ve poduzeo odgovarajue mjere za obranu
Hrvatske, i da e traena pomo u najskorije vrijeme stii gdje bude najpotrebnija.
U istom pismu pozvao ga je neka budno pazi na svoje gradove Ustilonju i Bijelu
Stijenu da ih ne bi ugrabili Turci.28
Pod stalnim pritiskom krupnih velikaa iz Hrvatske i njihovu pozivanju na preuzete
obveze pri izboru za kralja, a jo vie da bi preko Hrvatske zatitio austrijske
pokrajine od turskih provala, sredinom sijenja 1539. poslao je Ferdinand u
Slavoniju oko etiri tisue najamnika iz panjolske i preporuio tu vojsku
staleima da joj budu od pomoi.29 Da bi se ujedno raspravila i pitanja vezana za
obranu zemlje, sazvao je za 24. travnja i Sabor u Krievcima.30 Isto tako, elei
napokon rijeiti opravdane zahtjeve Petra Keglevia, kralj se obvezao da e njemu
ili njegovim nasljednicima isplatiti dug u iznosu od 24 224 ugarskih forinti, od
kojih 3 224 odmah plaa u gotovu i 1 000 forinti od ratnog poreza koji e se ubrati
u Varadinskoj upaniji.31
Vojska najamnika iz panjolske imala je zadau pomagati krajikim zapovjednicima u
obrani pograninih gradova i utvrda i tititi stanovnitvo i njegove posjede od
turskih provala i pustoenja. Osim toga, ukae li se prigoda, uhvatiti Katzianera i
ukloniti ga s politike pozornice.
Na molbu vodeih velikaa zakazani Sabor u Krievcima bio je odgoen za 8. svibnja
u Dubravi kod azme. Okupivi se spomenutoga dana na saborskom zasjedanju u
Dubravi, stalei su izrazili zahvalnost kralju na poslanoj pomoi i odredili mjesta
gdje e se spremati hrana za vojsku iz panjolske. Za obranu granice stalei su
odobrili da se unovai i eta od oko 300 haramija (vojnika) po uzoru na turske
martoloze, koje e novaiti osobno ban i rasporeivati po utvrdama na granici da
progone i unitavaju turske martoloze. Uzdravanje te ete podmirivat e se
prihodima od izvanredno uvedenog poreza. Osim toga, Sabor je zakljuio da je svaki
plemi duan odazvati se banskom pozivu i priskoiti u pomo kada zaprijeti
opasnost od Turaka, jer e u protivnom izgubiti sve svoje posjede koje e banovi
zaposjesti i drati u kraljevo ime.32
Tijekom zasjedanja Sabora poslao je ban Petar Keglevi obavijest Nikoli Juriiu,
koji se tada nalazio s vojskom u Krievcima, da su Turci preli Savu i zaputili se
pored azme da opustoe sva mjesta do Zagreba. Meutim, kad su doznali da se kod
Krievaca nalazi vojska, promijenili su smjer i udarili prema Koprivnici i
Varadinu.33 Iako ta obavijest nije bila posve tona, Turci su poetkom srpnja
doista provalili izmeu azme, Krievaca i Dubrave, popalili i opljakali mnoga
sela i odveli dosta ljudi i stoke.34 Jesu li tom prilikom krajiki zapovjednici
imali kakav okraj s Turcima, ili su im oni na vrijeme umakli, nije poznato.
U ljeto iste godine napao je turski admiral Hajredin Barbarossa Senj, koji se jedva
obranio dobivi neto pomoi iz Bihaa. Krajnjim naporima suzbijao je kapetan Ivan
Lenkovi turske provale i odbijao napade, naavi se i sam na izmaku snaga.
27 ii, Acta comitialia.., II, p. 244.
28 Idem, o.c, II, p. 244, 245.
29 Idem, o.c, II, p. 249; Laszowski, o.c, II, p. 418.
30 Idem, o.c, II, p. 251.
31 Laszov/ski, o.c, II, p. 428.
32 ii, Acta comitialia.., II, p. 261-265.
33 Idem, o.c, II, p. 266.
34 Laszowski, o.c, II, p. 441,442.
35 /rfe/w,o.c,II,p.45I,452.
96
Ni u jesen nisu "trkai i palikue" mirovali, ve su poetkom listopada preli Kupu
i upali u Kranjsku, gdje su u okolici Koevja i Poljana pohvatali vei broj
ljudi.36
Opasnost od turskih provala nije prestajala, pa se ban Petar Keglevi zaputio s
vojskom u Kreie kod Bihaa, odakle je 26. studenoga javio kralju Ferdinandu da
se Murad-beg nalazi u Bistrici i okuplja vojsku radi provale u Hrvatsku i Kranjsku.
etiri dana prije toga na gori zvanoj Garinica, sukobila se jedna njegova eta od
etrdeset vojnika s Turcima, ije su inae snage bile neto brojnije, od kojih su
dvanaest ubili a trideset zarobili, pa se tek nekolicina uspjela spasiti bijegom.
Da bi zaprijeio turskim konjanicima prijelaz preko Kupe na mjestima koje oni
koriste, pojaao je Keglevi utvrenja kod Siska, u Hrastovici, Pokupskom i
Strile-kom (Imbrievina).37
Napetost na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom bila je, ipak, u znaku poputanja
zbog zauzetosti sultana Sulejmana ratom na istoku s Venecijom i njegovih
pograninih sandak -begova koji su ratovali u Dalmaciji. Pratei neravnomjerno
odmjeravanje snaga na ratitima, kralj je Ferdinand dobro znao da e ubrzo Venecija
biti prisiljena zatraiti mir i da e se Sveta liga neminovno raspasti. Stoga, da
bi preduhitrio rasplet dogaaja, poslao je Jeronima Laskvja u Istanbul da pregovara
sa sultanom o primirju. Takav predah bio je kralju Ferdinandu vie nego potreban
kako bi donekle obnovio svoje snage i pripremio se za vojni pohod protiv Turaka u
Ugarskoj.
Prestanak ratnih djelovanja irih razmjera nije bitnije utjecao na ope stanje i
poloaj obrane na granici u Slavoniji. panjolske ete poslane da olakaju obranu
od Turaka, zadavale su krajikim zapovjednicima vie brige nego to je od njih bilo
koristi. Naime, budui da su najamnici iz panjolske neredovito primali plau,
otimali su od stanovnitva sve do ega su mogli doi. Meu velikaima iji su
posjedi najvie stradali od najamnika bio je i zagrebaki biskup imun, koji je
zbog toga predloio kralju da ih to prije opozove.38
Tvrave i utvrde na granici bile su openito vrlo slabo opremljene za obranu; bez
dovoljno topova, streljiva, hrane i jaih posada. Pojedini velikai, u ijem su
posjedu one bile, nisu ih bez kraljeve pomoi zaista mogli sami uzdravati ni
hraniti. O tim prilikama rjeito je govorila predstavka Pounskog sabora upuena
mjeseca rujna 1539. kralju Ferdinandu da hitno priskoi u pomo tvravi Dobra Kua,
jer u njezinoj okolici nema niti jednog kmeta, a Franjo Szekelv je vie ne moe
drati i uvati.39 Slian izvjetaj poslao je 3. listopada i ban Toma Nadasdv,
istiui da Krsto Svetaki ni sam ne zna to da uini sa svojim gradovima, odnosno,
da li da ih napusti ili spali. Drvene katele Britvievinu i Oporovac moe spaliti
do temelja, ali Subocki Grad i Novsku koji su od kamena ako i popali, nema dovoljno
ljudi da ih porue i zatrpaju gradske jarke, pa ih Turci mogu kasnije lako
popraviti i obnoviti.40 Istoga mjeseca Pounski je sabor jo jednom zamolio kralja
Ferdinanda za hitnu pomo utvrdama i gradovima na granici u Slavoniji, posebno
Dobroj Kui.41
ivei u stalnoj neizvjesnosti na granici i uz granicu, gdje nitko nije znao to mu
donosi novi dan i no, urovanje Hansa Katzianera s Turcima ozbiljno je uznemirilo
knezove Ivana i Nikolu Zrinskog. To vie to je Katzianer zaprijetio da e se
zajedno s Kostajnicom, koju su mu Zrinski za neko vrijeme ustupili, predati
Turcima. Taje prijetnja toliko djelovala na Zrinske da su odluili rijeiti se pod
svaku cijenu neugodna gosta. Radei svakako u dosluhu s kraljem Ferdinandom, krajem
listopada doao je Nikola Zrinski u Kostajnicu i zbog izdaje i nevjere dao
Katzianera smaknuti, ili kako neki sumnjaju, sam ga je ubio.42 Na vijest o
Katzianerovu pogubljenju mnogi su velikai otvoreno negodovali, pogotovo potajne
pristae Ivana Zapolje. I sam sultan Sulejman bio je radi toga ojaen, pa je od
kralja Ferdinanda traio kanjavanje Zrinskih, ili e ih pomou svojih pograninih
sandakbegova on satrti.
36 Jug, o.c, p. 30.
37 Laszowski, o.c, II, p. 454.
38 Idem, o.c, II, p. 443,445.
39 Fraknoi, Monumenta comitialia.., II, p. 130.
40 ii, Acta comitialia.., II, p. 273, 274.
41 Fraknoi, Monumenta comitalia.,, II, p. 136.
42 Pray, o.c, II, p. 77; Laszowski, o.c, II, p. 451.
97
Dubica, tvrava na desnoj obali Une
Daleko od zbivanja na granici, uspio je Jeronim Lasky u Istanbulu ugovoriti sa
sultanom Sulejmanom primirje na est mjeseci, poevi od 1. sijenja 1540.
godine.43 Poetkom iste godine imenovao je kralj Ferdinand vrhovnim krajikim
zapovjednikom Hansa Ung-nada, a Petra Keglevia jedinim banom, jer se Toma Nadasdy
u meuvremenu zahvalio na banskom dostojanstvu.44
Unato ugovorenu primirju, na granici i dalje nije bilo mira.
Nisu ga se pridravali ni Turci ni krajiki zapovjednici, vodei ratove u malom i
poravnavajui neke svoje raune. Tako su 29. sijenja 1540. knezovi Zrinski napali
i otjerali Turke od Dubice, da bi Turci potom opsjeli Pakrac.45 Ban Petar Keglevi
poslao je protiv Turaka vojsku, ali je na poziv kraljice Ane odmah opozvao naredbu,
kako se ne bi krilo ugovoreno primirje.46 S druge strane, Turci su nastavili s
pljakama i provalama uz granicu, kao da ugovor o primirju uope i ne postoji.
Obavijetena o tome, naredila je 10. oujka kraljica Ana banu Kegleviu da izdvoji
30 do 40 konjanika i dade ih kao pripomo obrani Bihaa i Ripa.47 Napetost na
granici stalno se poveavala, pa je 14. oujka Nikola Zrinski zatraio od kralja
Ferdinanda i kraljice Ane pomo u obrani svojih gradova, jer se protiv njega
spremaju tri sandakbega koji ele osvojiti ne samo gradove nego i njegove rudnike
srebra, olova i eljeza. Ako ih osvoje, zaprijetit e odatle golema opasnost
Korukoj, Kranjskoj i tajerskoj.48 Da bi Zrinskima doista vratili milo za drago,
okupljao je Murad-beg vojsku nedaleko Gradike na Levakom polju, ekajui da mu se
pridrui Mehmed-beg i udruenim snagama krenu u napad. Okupljanje turske vojske kod
Gradike potaklo je bana Petra Keglevia na jo vei oprez. Prema dobivenim
obavijestima, raspolagali su Murad-beg i Mehmed-beg s toliko konjanika i pjeaka,
rijenih brodova, lakih i tekih topova, da su mogli ugroziti i velik dio Hrvatske.
Strahujui za sigurnost i obranu zemlje od tako mnogobrojne osmanske vojske,
Keglevi je izvijestio 24. oujka iz Topuskog o tome kraljicu Anu, molei je za
hitnu pomo.49
Samo nekoliko dana prije nego to se Keglevi obratio kraljici Ani, opustoili su
martolozi iru okolicu Podborja (Daruvar), poubijali i zarobili mnogo ljudi i
stoke.50
Posve siguran da se turska vojska okuplja nedaleko Gradike radi napada na njegova
imanja i gradove, pisao je potkraj oujka knez Ivan Zrinski kraljici Ani, istiui
da su oni tit i predzie Hrvatske u obrani od Turaka.51
Vjeno u pokretu i budno pratei pokrete osmanske vojske uz granicu, poslao je 12.
travnja iz Topuskog ban Keglevi Hansu Ungnadu obavijest da su prije est dana
Turci napali Krupu i Mraaj, gdje su bili suzbijeni i prisiljeni na povratak.52
Strepei od skorog Murad-begova napada na njegove gradove i posjede, obratio se 25.
travnja iz Gvozdanskog knez Ivan Zrinski zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu traei
hitno
43 44 45 46 47 48 49 50 51 52
ii, Acta comitialia.., II, p. 289. Idem, o.c, II, p. 285,286.
Laszowski, o. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c. Idem, o.c.
Idem, o.c.
c, II., p. 459. , p. 463. , p. 464. , p. 464-466. , p. 469,470. , p. 470. , p. 475.
,p.476.
98
pomo. Zauzimajui se u isto vrijeme za obranu Hrvatske, naredila je 2. svibnja
kraljica Ana knezovima Frankapanima da se sami pobrinu oko utvrivanja Otoca i da
se ne oslanjaju na to da e taj posao obaviti podlonici iz Kranjske, koji zbog
udaljenosti i opasnosti na putu nikako ne mogu doi.54
ekajui uzalud Ungnadov odgovor i pomo, javio je 4. svibnja knez Ivan Zrinski iz
Gvoz-danskog Nikoli Juriiu da su Turci opljakali i popalili njegove posjede,
unitili rudnike u Gvozdanskom i pokuali na juri osvojiti Zrin, Pedalj i
Gvozdansko. Zahvaljujui jedino sranoj obrani gradskih posada, turska je vojska
bila suzbijena i prisiljena na povlaenje.55
Na drugoj strani, glad i brojne druge ivotne nedae upravo su satirale
stanovnitvo i vojnu posadu u Senju, odakle je 7. svibnja kapetan Ivan Lenkovi
zatraio od zemaljskog kapetana Kranjske isplatu zaostalih plaa i hitno slanje
pomoi u hrani, barutu i drugim potreptinama.56
U odgovoru iz Bea 8. svibnja na pismo Tome Nadasdvja, kraljica Ana iznijela je
miljenje da e Turci ubudue prestati provaljivati nakon to su iskalili svoj
bijes i osvetili se knezu Zrinskom.57 Nasuprot tome, obraajui se 12. svibnja
kranjskim staleima da obavijeste knezove Slunjske, Blagajske i Brinjske kako se
sklopljeni mir s Turcima odnosi i na njihove posjede, kraljica je spomenula daje od
mira izuzet jedino knez Zrinski, kojeg su Turci nedavno za kaznu oplijenili.5
Prema ranijoj odluci, za to vrijeme preuzeo je od Bartola Raunacha mjesto kapetana
u Bihau Martin Gali. Odmah po dolasku u Biha, izvijestio je 10. svibnja kapetan
Gali zemaljskog kapetana o stanju obrane grada i okolnih utvrda, opisujui njihove
vojne nedostatke. Pozornost u njegovu izvjetaju privlai, meutim, brojnost vojnih
posada, koja sama za sebe dovoljno jasno govori kakve su bile stvarne mogunosti i
na emu se, zapravo, temeljila obrana jednog od kljunih mjesta na granici s
Osmanskim Carstvom. Pozivom na taj izvjetaj, u Bihau je tada zajedno s kapetanom
bilo ukupno 70 vojnika, od kojih 47 konjanika. Posada u Sokolu sastojala se od 6
vojnika, Izaiu 4 i Topuskom 3 vojnika koji su primali 3 forinte mjesene plae,
koja im je 14. svibnja isplaena u iznosu od 414 rajnskih forinti.59 Protiv sebe te
su posade s malobrojnim stanovnitvom uvijek imale neusporedivo nadmonijeg
neprijatelja pa je teko i povjerovati kako su uope tako dugo mogle i odolijevati
osmanskoj najezdi. To isto moe se, dakako, rei i za cjelokupnu obranu Hrvatske,
koja nigdje nije bila u izrazitijoj prednosti niti je raspolagala s veim
materijalnim i ljudskim mogunostima.
"Trkai i palikue" nisu prestajali napadati posjede Zrinskih, o emu svjedoi
pismo kneza Ivana upueno iz Zagreba 9. lipnja zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu.
Izmeu ostalog knez se u pismu ali kako Turci svakodnevno pustoe njegova imanja,
odvode ljude i spremaju se napasti njegove gradove. Progonei pljakae da im otmu
ugrabljeno i oslobode zarobljene, saekali su Turci njegove slubenike blizu
Kamengrada i razbili ih. Pritisnut brigama i borbom za opstanak ne moe k njemu
osobno doi na razgovor, ve mu alje brata Nikolu koji je u sve dobro upuen i
raspolae sa svim ovlatenjima. Poslao bi mu i svoga katelana u Kostajnici Jurja
Kobasica, kojeg su Turci nedavno bili zarobili, ali se on mora zadanom vjerom
vratiti u Tursku.6"
Uzajamni okraji i pustoenja na granici nisu prestajali, sve dok sredinom lipnja
nije Husrev-beg naredio da se prekine s pljakom.61 Opreza radi, zamolio je 15.
lipnja zemaljski kapetan Hans Ungnad bana Keglevia da ne raspusti vojsku
Varadinske upanije, jer bi se to moglo nepovoljno odraziti na austrijske
pokrajine.62
53 Afe/n,o.c.,II.,p.481,482.
54 Idem, o.c, II., p. 482, 483.
55 Idem, o.c, II, p. 483, 484.
56 Idem, o.c, II, p. 484, 485.
57 Idem, o.c, II, p. 487.
58 Idem, o.c, II, p. 492, 493.
59 Lopai, Radoslav, Spomenici Hrvatske krajine, Zagreb 1889, III, p. 395-398.
60 Laszowski, o.c, II, p. 495.
61 Idem, o.c, II, p. 498.
62 Idem, o.c, II, p. 499.
99
Dogaaji u Erdelju i smrt Ivana Zapolje 26. lipnja 1540. zapravo su odvratili
Turcima pozornost od Hrvatske. Smatrajui daje smru Ivana Zapolje nastupio
povoljan trenutak za osvajanje Budima, zapoeo je tada kralj Ferdinand u potaji
pripreme za vojni pohod. Da bi dobio na vremenu i lake ostvario svoje namjere,
poslao je u Istanbul opet Jeronima Laskyja da pregovara sa sultanom Sulejmanom o
produenju primirja. Prije odlaska kralj je Laskyja imenovao hrvatsko-slavonskim
banom i dao mu potrebne upute,63 krijui i pred njim prave razloge njegova puta u
Istanbul. Uoi njegova polaska uputio je Petar Keglevi pismo Mehmed-begu
Jahjaogluu i zatraio od njega da kraljevu poslaniku osigura nesmetan put do
sultana. Ime ratnika i bana Keglevia bilo je ve godinama dobro znano ne samo
pograninim sandakbegovima, nego i svakom turskom vojskovoi i etovoi, prema
kojemu su gajili duboko potovanje kao sebi ravnom protivniku. U odgovoru na to
pismo 15. kolovoza iz Beograda, Mehmed-beg je takav odnos prema Kegleviu jasno
iskazao u naslovu "najslavnijem i najodliinijem, vrlo potovanom i najhrabrijem
gospodinu banu Hrvatske i Slavonije, zapovjedniku sve vojske nagranici", priopivi
da e kraljeva poslanika prijazno primiti i pratiti do njegova cilja.64
Budno pratei cjelokupan razvoja dogaaja, Turci su pomou svojih uhoda i dounika
ubrzo prozreli namjere kralja Ferdinanda. Dvolinost njegove diplomacije
razbjesnila je sultana Sulejmana, pa je svoj bijes iskalio na Laskyju bacivi ga u
tamnicu. Neposredno zatim, Turci su odmah zapoeli s okupljanjem vojske oko Budima
i novim provalama i napadima na sjeveru Hrvatske. Ve 12. rujna javio je Krsto
Svetaki Tomi Nadasdyju iz Zagreba da su turski martolozi opustoili okolicu
Ivania, izrazivi pritom miljenje da bi vojska okupljena kod Budima trebala
slono udariti na Osijek i osvojiti ga da bi presjekla Turcima put, jer je s
obzirom na doba godine vie nego sigurno da sultan Sulejman nee doi.65 Iduega
dana pisao je zagrebaki biskup kralju o velikim tetama koje mu nanose turske
provale, pa u okolici Ivania i Dubrave vie nema ni jedne sauvane kue a ni
kmeta.66
Obrana granice od turskih napada i provala iziskivala je u takvim okolnostima i
nainu ratovanja goleme materijalne i ljudske napore, a uz to i nepokolebljivu
odlunost krajikih zapovjednika i posada da u tome ustraju po cijenu gubitka
vlastitog ivota. Na toj razornoj vjetrometini za veinu malih plemia, pa i
krupnih velikaa, temeljno je pitanje bilo kako uope preivjeti i kamo krenuti ako
izgube materijalnu osnovu svoga ivljenja. Vjerojatno zbog toga, ali i drugih
razloga, grevito traei izlaz i dvoumei to da uini, predao se potkraj
listopada 1540. Krsto Svetaki Turcima, zajedno sa svojim gradovima Subockim
Gradom, Novskom, Britvievinom i Oporovcem.67 Predaja Krste Svetakog zaprepastila
je krajike zapovjednike u Slavoniji, pogotovo to su nakon toga Kraljeva Velika,
Meuri, Bijela Stijena, Pakrac i Podborje bili neposredno na udaru osmanske
vojske. To je zaprepatenje bilo tim vee, jer je u istom mjesecu kralj Ferdinand
uputio obilniju novanu pomo za obranu granice. Tako je 18. listopada doznaio 300
forinti za utvrivanje Varadina i plau posadi od 50 do 60 vojnika u Ustilonji.
Istoga dana doznaio je kralj godinju plau od 2 000 forinti Vuku i Jurju
Frankapanu i Stjepanu Blagajskom za udravanje 400 konjanika radi obrane njihovih
posjeda i granice od turskih provala.6" Dva dana kasnije javilo je Dvorsko vijee
knezovima Zrinskim da im je kralj dao 1 000 dukata za obranu njihovih gradova,
utvrda i posjeda od turskih napada, kao i 2 000 dukata za 400 konjanika koji e se
boriti protiv Turaka.69
Po svemu sudei, nije Krsto Svetaki bio u prilici ni mogunosti da na odreeno
vrijeme kupi od Turaka mir i osigura zatitu svojih posjeda, kao stoje to uinio
Vuk Frankapan, zbog ega se ispriao kralju i zatraio od njega odobrenje da se
sastane s Murad-begom.70
63 iSi, Acta comitialia.., II, p. 298.
64 Laszowski, o.e., III, p. 3.
65 Idem, o.e., III, p. 8.
66 Idem, o.e., III, p. 8,9.
67 Gevay, Antal, Urkunden und Acktenstcke zur Geschichte der Verhltnisse zwischen
Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. u XVII. Jahrhunderte, Wien 1842, T. XI,
p. 17,102; Laszowski, o.e., III, p. 28.
68 Lazowski, o.e., III, p. 18-21.
69 Idem, o.e., III, p. 23, 24.
70 Idem, o.e., III, p. 29.
100
Krstarei tih dana uz granicu, provalili su Turci do urevca, gdje ih je 14.
studenoga saekao Petar Keglevi i natjerao u bijeg.71 Ponesen tim uspjehom,
Keglevi je obavijestio kralja 21. studenoga iz urevca, daje pozvao Hansa Ungnada
ne bi li zajednikim snagama provalili pored Drave do Osijeka ili udarili na
Poegu, pa ako se Ungnad ne odazove pozivu, onda e on sam provaliti i napasti
Turke.72 Prema daljem razvoju dogaaja, Keglevi je ubrzo morao odustati od te
provale i krenuti s vojskom u drugom smjeru.
Dok su "trkai i palikue" pljakali uz granicu, okupio je u Poegi Arslan-beg
vojsku Poekog sandaka i na poziv svoga oca Mehmed-bega uputio se u Osijek. Nakon
prelaska Save iao je na elu vojske Kliskog sandaka u Osijek i Murad-beg, kamo je
stigao 20. studenoga. Koji dan kasnije, zajedno s ostalim sandakbegovima, ta se
vojska zaputila u Budim.73 Jo uoi dolaska Murad-bega u Osijek, napao je
Ferdinandov vojskovoa Leonard Vels Budim, ali kako je to bio prekrupan zalogaj za
njegovu vojsku, morao se povui i odustati od opsade grada. Pokuaj kralja
Ferdinanda da se na prepad domogne Budima, zavrio je tako bez ikakva uspjeha.
Raspravljajui o moguem sustavu obrane od osmanske najezde na sjeveru Hrvatske
nakon predaje Krste Svetakog Turcima, krajiki su zapovjednici na temelju ope
procjene prilika i u krvi steenoga ratnog iskustva, dobro znali daje nemogue
braniti sve utvrde i gradove koji se nalaze na tom prostoru. Stoga je bio potkraj
1540. sastavljen popis gradova i utvrda koje treba braniti, opskrbiti posadama,
streljivom i hranom, a koje razoriti da ih ne ugrabe Turci i u njih smjeste svoje
posade. Ne raunajui Valpovo, prema tom popisu, okosnicu obrane od Turaka na
granici inile bi utvrde u urevcu, androvcu, Zdencima, Virovitici, Voinu,
Drenovcu, Mikleuu, Orahovici, Naicama, Bijeloj, Podborju, Pakracu, Stupanici,
Krete-lovcu, Meuriu, Kraljevoj Velikoj i Ustilonji. Sve ostale utvrde i katele
na tom prostoru blizu granice treba to prije razoriti, ili neka ih brane sami
velikai u ijem su posjedu. Stalna posada u androvcu sastojala bi se od 24
pjeaka, Zdencima od 25, Virovitici od 50, Mikleuu od 25, Orahovici od 50,
Naicama od 20, Bijeloj od 32, Podborju od 32, Kretelovcu od 25, Ustilonji od 20 i
Kraljevoj Velikoj od 50 pjeaka, ili ukupno 346 vojnika u sastavu stalnih posada.
Za plae tih vojnika trebalo je godinje osigurati 8 016 forinti, dok bi trokove
ostalih posada podmirivali sami velikai i drugi posjednici brinui se za obranu
svojih gradova.74
Turske provale i napadi u Hrvatskoj od 1537. do kraja 1540. nisu ipak doveli do
bitnijih promjena na granici. Voenje rata na vie strana odvodilo je glavninu
osmanskih snaga na druga ratita, zbog ega je ratno djelovanje u Hrvatskoj,
uglavnom, ostajalo u okvirima manjih sukoba i lokalnih akcija pograninih
sandakbegova i njihovih martolokih jedinica. Osnovni cilj tih provala i napada
bio je razaranje gospodarske podloge u pozadini krajike obrane kao priprema
buduih osvajanja. Posljedice takvih provala i napada bile su upravo katastrofalne
i oitovale su se u opem slabljenju gospodarstva i naglom smanjivanju stanovnitva
na tom prostoru. Predaja Krste Svetakog i njegovih gradova bio je Turcima u to
vrijeme dovoljan uspjeh, jer im se odatle pruala iroka mogunost za nove prodore
prema sjeveru i zapadu.
Uz dosta irok pojas "niije zemlje", granica Hrvatske prema Osmanskom Carstvu na
kraju 1540. vodila je od velebitskog sedla iznad naputenoga i razruenog grada
Baga na obali Jadranskog mora, odakle se sputala preko obronaka Velebita do Likog
polja i pribliavala rijeci Gackoj. Preko Male Kapele od Drenika i obroncima
Pljeevice do rijeke Une ispod Ripa, zatim Unom do njezina utoka u Savu kod
Jasenovca, od Jasenovca preko Kraljeve Velike, Meuria, Bijele Stijene, Pakraca,
Bijele, Rpdborja, Dobre Kue, Stupanice, Voina, Drenovca, Orahovice i Naica, a
od Naica pokraj Mikleua i Koske do Valpova i sjeverno od Valpova izbijala na
Dravu.75 Utvrde i katele pored Drave, Sv. Juraj, Moslavinu i Sopje, Turci su
osvojili jo 1537. i 1538. godine, ali ih tada nisu mogli i zadrati, pa je taj
prostor bio pod nadzorom posada u Valpovu, Brezovici, Virovitici, Orahovici, Voinu
i Mikleuu.
71 Idem, o.c, III, p. 31-33.
72 Idem, o.c, III, p. 34.
73 Idem, o.c, III, p. 32, 33.
74 Idem, o.c, III, p. 492, 493.
75 Idem, o.c, III, p. 491,492.
101
Neuspjeh pod Budimom nije, meutim, obeshrabrio kralja Ferdinanda, nego se odluio
okuati ratnu sreu i 1541. godine. Pouen iskustvom iz prethodne vojne, svim je
silama nastojao da ratne operacije zapone najkasnije prvih dana proljea, kako bi
preduhitrio sultana Sulejmana i velikog vezira Mehmed-pau prije nego stignu s
glavninom osmanske vojske do Budima. Drei se vrsto toga plana, Ferdinand se u
zimskim mjesecima uurbano pripremao i traio pomo od ekih nasljednih zemalja i
njemakog sabora. U tim pripremama nije zaboravio ni stanje na granici u Hrvatskoj,
pa je 1. sijenja 1541. uputio novanu pomo knezovima Ivanu i Nikoli Zrinskom radi
obrane i Boj Hrvata s Turcima uvanja njihovih pograninih
gradova i utvrda, osobito Pakraca.76 Isto tako odobrio je 13.
sijenja, na molbu kapetana Ivana Lenkovia, isplatu novane pomoi i nabavu hrane
Senju, Otocu i drugim mjestima na granici.77 Pismom od 15. sijenja obvezao se
Juraj Vragovi da e vjerno uvati grad Sokol izmeu Bihaa i Ripa, koji mu je na
temelju kraljeve odluke vratio kapetan Erasmo Thurn, i da e ga opet predati kralju
ako to od njega bude traio.7S Suprotno tome, 5. oujka, Melhior, Juraj i Petar
Katelanovi, ogradili su se pred Zagrebakim kaptolom od krivnje, ako njihovi
gradovi Sira, elnjak i Sv. Ladislav padnu u turske ruke, jer za njihovu obranu
nemaju nikakve pripomoi. U neto povoljnijem poloaju bio je Franjo Tahy, kojem
je 4. travnja kralj doznaio 200 forinti za uvanje i obranu njegovih utvrda i
gradova u Slavoniji, da bi istodobno obustavio sve isplate banu Petru Kegleviu
radi neposluha.80
Pri kraju travnja 1541. ratne pripreme u taboru kralja Ferdinanda bile su zavrene.
Za glavnog zapovjednika imenovao je on Vilima Rogendorfa, koji je ve 3. svibnja
opsjeo Budim. Jo za vrijeme nastupanja njegove vojske prema Budimu, ubrzali su i
Turci pripreme za obranu, pa je uskoro stigao u Beograd veliki vezir Mehmed-paa i
odmah poeo okupljati vojsku oko Mitrovice u Srijemu. Istodobno se kraj Osijeka
utaborio Mehmed-beg na elu vojske Smede-revskog sandaka, ekajui da mu se
pridrue okolni sandakbegovi.81 Kao i prole godine i u toj je vojni vjerojatno
sudjelovao Arslan-beg, iako se u izvorima izriito ne spominje. Poslije uzaludnih
pokuaja i juria da osvoji Budim, dolaskom velikog vezira Mehmed-pae bio je
Rogendorf prisiljen na povlaenje preko Dunava u Petu. Ali umjesto povlaenja,
doivio je Rogendorf 21. kolovoza pravu katastrofu, u kojoj je i sam zaglavio od
zadobivenih rana. Pet dana kasnije stigao je u Budim i Sulejman Kanuni. Boravak u
Budimu iskoristio je Sulejeman da Budim i njegovu iru okolicu pripoji Osmanskom
Carstvu i osnuje Budimski beglerbegluk.
76 Idem, o.c, III, p. 50.
77 Idem, o.c, III, p. 55-57.
78 Idem, o.c, III, p. 58, 59.
79 Idem, o.c, III, p. 495.
80 Idem, o.c, III, p. 67, 68.
81 Afem,o.cIII,p.71.
102
Potkraj rujna zaputio se Sulejman iz Budima u Istanbul, a zajedno s njim i osmanska
vojska u sandake odakle je i dola. Prolazei na povratku Slavonijom, osvojili su
Turci tvravu Naice, Ladislava Morea, udaljenu nekoliko kilometara od mjesta i
trgovita Naice.82 Je li u tom osvajanju sudjelovao Arslan-beg, u nedostatku
izvora nije mogue bilo to tvrditi, mada, s obzirom na dunost poekog
sandakbega koju je obavljao, nije iskljueno daje upravo on i bio njezin osvaja.
Osvajanjem tvrave Naice 1541. zadan je krajikoj obrani u Slavoniji vrlo
osjetljiv udarac, odakle je Turcima bio slobodan put prema Orahovici, Voinu,
Drenovcu, Mikleuu i donjoj Podravini.
Stavljanjem teita vojnog djelovanja na osvajanje Budima, nije kralj Ferdinand
gubio iz vida potrebe obrane granice u Hrvatskoj, premda je pomo koju je slao bila
nedovoljna. Na tu injenicu upozorio je kralja Nikola Zrinski 24. svibnja iz
Gvozdanskog, istiui da Pakrac nee moi dalje drati niti ga zbog veliine zidova
poruiti.83 O alosnim prilikama i nedovoljnoj pomoi, pisala je 9. svibnja kralju
i serijska opina, traei pomo u opskrbi i plae za vojsku, jer e se inae
stanovnitvo raseliti.4 Znajui da je doista tako kako su javljali krajiki
zapovjednici i pojedini velikai i inei stoje u tom asu mogao, dao je 10. lipnja
kralj Jurju Katelanoviu 300 forinti da lake brani od Turaka gradove Sira,
elnjak i samostan Podborje.85 Isto tako naredio je on 15. lipnja kapetanu Luki
Szekelvu da u njegovo ime preuzme gradove Varadin, urevac i Zdence.86
Vjerojatno poslije odlaska sultana Sulejmana iz Budima i uspostave Budimskog
ejaleta, napustio je Arslan-beg Poegu. estoki okraj s Turcima blizu Kraljeve
Velike imali su u to doba slubenici i vojnici Tome Nadasdvja, u kojem je poginulo
nekoliko turskih vojvoda, o emu je 2. listopada obavijestio kralja Ferdinanda
katelan u Steninjaku Andrija Tharnoczv.87 Dvadesetak dana kasnije iz Lukavca je
Nikola Zrinski pisao kralju i ponovno ga zamolio da od njega preuzme Pakrac, jer ga
on nikako ne moe drati i braniti niti nositi odgovornost ako bude izgubljen.88
Do kraja 1541. ili najkasnije poetkom 1542. za novog poekog sandakbega bio je
postavljen ratoborni Murad-beg Tardi. Ubrzo po dolasku u Poegu poeo se Murad-beg
odmah spremati za napad na gradove i krajika uporita na granici. Krajem veljae
1542. iznenada je krenuo na tvravu Orahovicu, koju je od straha pred Turcima
napustio Ladislav More, i poslije samo nekoliko dana opsjedanja je osvojio.8' Tom
prilikom vjerojatno je Murad-beg zauzeo jo Mikleu, Slatinu i Drenovac i u njih
odmah smjestio manje posade.
Pad Orahovice i okolnih mjesta uzdrmao je krajiku obranu u Slavoniji iz temelja, i
vie nije bilo sumnje da e Turci krakove klijeta otvorene jo 1536. izmeu
obronaka Krndije, Papuka i Drave, uskoro zatvoriti. U tom smrtonosnom zagrljaju
prvi na udaru bit e Valpovo, Brezovica i Voin, i potom izmeu Save, Psunja i
Bilogore Bijela, Sira, Stupanica, Dobra Kua, Podborje, Pakrac, Bijela Stijena,
Raa i Kraljeva Velika.
Na takav slijed dogaaja nije trebalo dugo ekati, to prije stoje pozornost kralja
Ferdinanda bila usmjerena na priznavanje prava na ugarsku krunu. Obuzet ostvarenjem
tog cilja i raunajui na potporu ugarskog plemstva nezadovoljnog pripajanjem
Budima Osmanskom Carstvu, pokrenuo je on 1542. novu vojnu na Budim s daleko veim
brojem vojnika i ratne opreme. Ali, poput prethodnih, i ta je vojna zavrila
potpunim neuspjehom. U okrajima i
82 Barabas, Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio,
Budapest 1896, T. I, p. 32. Prema komorskom popisu iz 1698. godine tvrava Naice
udaljena je od trgovita Naice jednu njemaku milju. U istom popisu o tome je
zabiljeeno dorjeno sljedee: "Arx ruderosa Nashicza distat a conventuali oppido
Nashicza uno miliari germanico". Hofkamer u. Finanz-Archiv, Wien, Anhang vermischte
ungarische Gegenstnde, Konskriptionen, Fasz. 40, T. I. Vidi Mauran, Popis
naselja.., p. 89. Pozivom na taj popis, nema sumnje daje tvrava Naice zapravo
Bedem-grad, ije ruevine i danas stoje na padinama Krndije.
83 Barabas, o.c. I, p. 27.
84 Laszowski, o.c, III, p. 73.
85 Idem, o.c, III, p. 76.
86 ' Idem, o.c, III, p. 79.
87 Barabas, o.c. I, p. 32.
88 Idem, o.c. I, p. 34.
89 Lasowski, o.c, III, p. 103, 104.
103
bojevima s Turcima pod Budimom i Petom istakao se Nikola Zrinski, pa gaje kralj
Ferdinand potkraj 1542. u znak priznanja za ratne zasluge imenovao hrvatsko-
slavonskim banom.90 Zapravo, jo od jeseni 1541. bila je banska stolica
ispranjena, budui daje Petar Keglevi doao u sukob s kraljem zbog posjeda svoga
zeta Gapara Ernusta, koji je umro bez nasljednika. Suprotno kraljevoj elji, te je
posjede Keglevi prisvojio, a obudovjelu kerpreudao za Ladislava Banica. Na
kraljeve pozive on se ogluivao, tako daje Pounski sabor donio zakljuak da se
Keglevi proglasi nevjernikom i buntovnikom s gubitkom ivota i posjeda.
Zbog uvrenja osmanske vlasti na prostoru Ugarske i da bi uzvratio kralju
Ferdinandu za opsadu Budima, napustio je 26. travnja 1543. sultan Sulejman Edirne i
zaputio se na elu vojske u Ugarsku.91 Desetak dana prije Sulejmanova polaska,
napali su Murad-beg iz Poege i Ulama-paa iz Bosne udruenim snagama Voin, kojeg
je branio Stjepan Paprotovi. Zastraena Paprotovievom nesretnom pogibijom, posada
se Voina predala uz uvjet da moe slobodno napustiti grad. Poslije toga udarili su
Murad-beg i Ulama-paa na Stupanicu i Bijelu Stijenu i osvojili ih.92 Takoer, tom
prilikom zauzeli su oni jo Dobru Kuu, Bijelu i Sira, i potom krenuli s vojskom
prema Dravi i opsjeli Valpovo.93 Grad je branio Mihajlo Arky, opskrbivi se s
dovoljno vojnika i hrane, tako da je dosta dugo mogao odolijevati napadima osmanske
vojske. Preputen u obrani grada sam sebi i ne oekujui pomo niotkuda, odluio je
Arky boriti se do krajnjih mogunosti. Za to vrijeme, dok je on odbijao turske
jurie na Valpovo, primicao se Sulejman s glavninom vojske sve bre Osijeku, pa su
osjeki Turci uurbano gradili most na Dravi i nastojali da to spremnije doekaju
sultana. Ve prvih dana lipnja poslao je ban Nikola Zrinski obavijest Nikoli
Juriiu da je most u Osijeku sagraen.94 Saznavi za skori dolazak sultana,
nasrnuli su Murad-beg i Ulama-paa jo ee na Valpovo, elei ga svakako osvojiti
prije nego Sulejman stigne u Osijek. Pod estokim naletima osmanske vojske,
iscrpljena gotovo dvomjesenom opsadom, bila je posada Valpova 23. lipnja 1543.
prisiljena na predaju.95 Tri dana iza toga utaborio se pod Valpovo sultan Sulejman
i za ratne zasluge nagradio Murad-bega poveanjem godinjih prihoda za 30 000 aki
a njegova sina timarom od 12 000 aki.96 Odatle se Sulejman vratio u Osijek, preao
s vojskom Dravu i na jugu Ugarske osvojio Pecs i Siklos, a na sjeveru
Szekesfehervar (Stolni Biograd), Tatu i Esztergom. Zajedno sa sultanovom vojskom
zaputio se i Murad-beg.
Ban Nikola Zrinski nalazio se u to doba kod Gyora na sjeveru Ugarske, kamo je
stigao na poziv kralja Ferdinanda i okupljao vojsku. Njegovu odsutnost iskoristili
su "trkai i palikue" i sredinom kolovoza upali u Hrvatsku, opljakali Bosiljevo i
Novigrad na Dobri i popalili Ribnik na rijeci Kupi. Nakon toga preli su Kupu i
opustoili Metliku, Semi i Krupu u Kranjskoj. Na povratku iz pljake doekali su
Turke hrvatski velikai pod vodstvom Petra Keglevia, kojima su pritekli u pomo i
Kranjci, i 24. kolovoza 1543. razbili ih nedaleko od Otoca.97
Da bi uzvratila Turcima za pljake i provale na jugu Hrvatske, krenula je sredinom
listopada 1543. uskoka posada u Senju u protunapad i od tog vremena poela
ispisivati svoju ratniku epopeju. U pismu poslanom iz Senja 27. listopada
obavijestio je kapetan Ivan Lenkovi kranjske stalee da su uskoci etovali kod
ibenika i Vrane i tom prilikom ubili nekoliko Turaka i 24 zarobili. Od drugih
vijesti, kako istie, nema to posebno javiti, osim da umjesto Bali-bega na elo
Hercegovakog sandaka dolazi Malko-beg Karumovi.98
Nekako u isto doba vratio se Murad-beg iz Ugarske i 5. studenoga 1543. gotovo na
prepad zauzeo izmeu Virovitice i Vake utvrdu Brezovicu.99
90 ii, Acta comitialia.., II, p. 307, 308.
91 Barabas, o.e., I, p. 54.
92 Pray, o.e., II, p. 131, 132; Isthuanffy, o.e., Lib. XV, p. 159; Vramecz, o.e.,
p. 58.
93 Lopai, Radoslav, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz tajerskog
zemaljskog arhiva u Gradcu, Starine JAZU 17, Zagreb 1885, p. 180; Laszowski, o.e.,
III, p. 100, 148, 151.
94 Barabas, o.e., I, p. 48, 49.
95 Idem, o.e., I, p. 54; Isthuanffy, o.e., Lib. XV, p. 160, 161; Lopai, o.e.,
Starine JAZU 17, p. 180, 182; Thry, o.e., Szinan csaus, I, 314, II, p. 292-300,
Ktib Mohamed zaim, II, p. 379, 380; Hammer, o.e., III, p. 711.
96 Hammer, o.e., II, p. 188.
97 Jug, o.e., p. 34; Vramecz, o.e., p. 58; Tomai, o.e., p. 25.
98 Laszowski, o.e., III, p. 161.
99 Lopai, o.e., Starine JAZU 17, p. 186, 187.
104
Gubitak Brezovice silno je uznemirio krajike zapovjednike, tako da su virovitiki
katelan Stjepan Toth i upravitelj grada Martin Pahy odmah izvijestili krajikog
kapetana Luku Szekelya da se nakon pada Brezovice Virovitica i cijela Podravina
nalaze u ivotnoj opasnosti.100 Njihovu izvjetaju i molbi za pomo pridruili su
se i krajiki zapovjednici iz urevca i Klotra, pa je 19. studenoga Franjo Tahy
javio Luki Szekelvu da e Turci po svemu sudei napasti Viroviticu i postaviti
granicu negdje kod Klotra.1 1 Poetkom prosinca poslao je Mihajlo Forgacs iz
Krievaca pismo Luki Szekelyu, u kojem javlja da se u Poegi okuplja osmanska
vojska i on dri da e ona napasti Viroviticu.102
Uzbuenje i strahovanja krajikih zapovjednika bili su posve opravdani, jer su
obrambene snage na granici bile malobrojne i jedva su suzbijale sve ee turske
nasrtaje. U prilog tome daje stanje doista tako i bilo, govori naputanje tvrdoga
grada Pakraca, koji se smatrao titom u obrani zemlje.103 Zauzimajui Brezovicu
nema sumnje da je Murad-beg tada zaposjeo i Slatinu, koja je ve odavno bila
naputena.
Ratnim djelovanjem i osvajanjem 1543. potpuno su Ulama-paa i Murad-beg zatvorili
krakove otvorenih klijeta osmanskih snaga izmeu obronaka Krndije, Papuka i rijeke
Drave. Od vanijih utvrda na granici, u Podravini je ostala slobodna samo
Virovitica, a u Posavini Kraljeva Velika.
Granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom vodila je tada od Drave izmeu Virovitice i
Brezovice preko obronaka Bilogore, Podborja, aklovca, Pakraca, Meuria i Kraljeve
Velike do utoka Lonje u Savu, zatim Savom do Jasenovca i dalje Unom prema jugu bez
ikakvih promjena.
Teki gubici na granici 1543. potakli su hrvatske stalee da se 25. sijenja 1544.
sastanu na Saboru u Zagrebu. Raspravljajui o alosnom stanju u zemlji, stalei su
izglasali nove poreze i donijeli odgovarajue mjere za obranu i opskrbu gradova na
granici, osobito Kraljeve Velike i naputenog Pakraca.104 Ali, jo za vrijeme
zasjedanja Sabora izvijestio je kapetan Luka Szekely upravitelja Kranjske baruna
Antuna Thurna, da se Turci spremaju napasti Viroviticu, a Ulama-paa i Murad-beg
dobili su navodno od sultana zapovijed da pokore Slavoniju sve do njemakih
mea.105
Vijesti o pripremama osmanske vojske stizale su iz dana u dan s raznih strana, a
krajiki zapovjednici nagaali su kamo e Turci udariti. Tako je 21. veljae javio
Juraj Keglevi kapetanu Jurju Wildensteinu da se Murad-beg nalazi u Brezovici s
veim brojem konjanika, pjeaka i topova, pa se govorka kako e udariti na
Viroviticu ili Koprivnicu. Nasuprot tome, on je mislio da e Murad-beg, kad je ve
okupio tako veliku vojsku, sigurno napasti Varadin ili moda Zagreb.106
U stanju ope neizvjesnosti na granici, pisao je 21. oujka 1544. Petar Keglevi iz
Topuskog Zagrebakom kaptolu da katel Ustilonju vie ne moe drati ni uvati, jer
na tom prostoru nema niti jednoga svoga vojnika i slubenika. Ako od bana ne dobije
pomo, morat e katel spaliti, istiui pritom daje voljan ustupiti ga Kaptolu uz
jamstvo sigurnog povratka.107
Dok su krajiki zapovjednici bili u nedoumici i nagaali kamo e krenuti Murad-beg,
zaputio se on s vojskom u Ugarsku, gdje je poetkom svibnja sudjelovao u osvajanju
Visegrada.108 Vjerojatno jo istog mjeseca vratio se on u Slavoniju, kamo su u
meuvremenu poveli vojsku bosanski i hercegovaki sandakbeg, odnosno, Ulama-paa i
Malko-beg. Prema obavijesti Jurja Wildensteina taje vojska prela Savu prije 20.
svibnja i trebala je napasti Varadin.1()lJ
100 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 187.
101 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 188.
102 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 188.
103 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 186.
104 ii, Acta comitialia.., II, p. 322.
105 Laszowski, o.c, III, p. 171.
106 Idem, o.c, II, p. 172.
107 Hammer, o.c, II, p. 194.
108 Laszowski, o.c, III, p. 174.
109 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 188, 190.
105
Suprotno oekivanjima i nagaanjima krajikih zapovjednika hoe li Turci napasti
Varadin ili koje drugo oblinje mjesto, poetkom lipnja usmjerili su oni napad na
Kraljevu Veliku. O kretanju osmanske vojske neto je bio nauo ban Nikola Zrinski i
3. lipnja 1544. iz Gvozdan-skog odmah izvijestio upravitelje Kranjske da su Turci
pod Kraljevom Velikom i sigurno im je cilj osvojiti je. 10 Piui o tome,
povjesniar Isthuanffv pripovijeda kako su Ulama-paa i Malko-beg doli pod Veliku
i opsjeli je. Bjeei pred Turcima u grad su nagrnuli kmetovi iz okolice, tako da
ih je bilo vie nego vojnika. Meu njima se nalazio i neki Andrija Pilat, inae
slubenik Vuka Svetakog, koji je nagovorio kmetove da otvore tvravska vrata i
predaju grad Turcima. Kmetovi su vjerovali da e ih Turci zbog toga nagraditi, ali
umjesto nagrade bili su sasjeeni."1 Slino biljei i kroniar Antun Vramec i kae
da su grad Veliku zauzeli Turci izdajom nekih kmetova.112 Predaja Kraljeve Velike
Turcima, vjerojatno se tako i zbila, jer je 10. srpnja kapetan Juraj Wildenstein
pisao kranjskim staleima daje Velika pala iako grad nije bio nimalo oteen. 13
Na jugu Hrvatske istodobno je kapetan Vuk Auersperg provalio do Udbine, spalio
njezino predgrae, ali utvrdu nije mogao osvojiti, zarobio je 50 osoba i oteo 100
goveda, o emu je izvijestio 8. srpnja 1544. iz Senja."4 Znatno podrobniji
izvjetaj o toj provali poslao je 20. srpnja iz Senja kapetan Ivan Lenkovi
namjesniku u Kranjskoj Christophu Kreigu, u kojem kae kako su senjski uskoci,
ostavljeni od banske vojske u Lici, opustoili i popalili Vranu i unitili mnogo
svijeta, opljakali Ostrovicu i svu okolicu do Obrovca, utjeravi Turcima silan
strah u kosti."5
Osvajanjem Kraljeve Velike uklonili su Turci i posljednju veu prepreku koja im je
stajala na putu prema Sisku i Zagrebu. Ban Nikola Zrinski upravo je zdvajao to da
uini, jer su sa svih strana stizali izvjetaji o vie nego alosnom stanju obrane
na granici, a pomoi u borbi s daleko premonim osmanskim snagama niotkuda.
Opisujui to stanje, pisao je on 24. srpnja iz Gvozdanskog kapetanu Hansu Wernikeru
da se nakon osvajanja Kraljeve Velike Ulama-paa utaborio u Cerniku, gdje okuplja
nove snage s kojima e osvojiti i preostale dijelove Hrvatske. Ne samo to, nego je
nauo da Ulama-paa oekuje pomo i od velikog vezira, koji je navodno ve krenuo
iz Istanbula.llf' Iduega dana pisao je Nikola Zrinski i Jurju Wilden-steinu kako
je od nekog prebjega iz Kamengrada doznao da e Turci napasti njegove gradove Krupu
i Kostajnicu, pa ga moli da o tome hitno izvijesti Leonarda Velsa i ostalu gospodu
da mu pomognu i ne ostave ga sama u borbi s Turcima.117 Svega etiri dana kasnije
pisao je Zrinski iz Gvozdanskog opet Wildensteinu daje tursko konjanitvo u Cerniku
u pripremi, eka skori dolazak velikog vezira i nema sumnje da e napasti njegov
grad Gvozdansko."8 Krajem istoga mjeseca poslao je iz Zadra Nikola Drakovi
obavijest kapetanu Ivanu Lenkoviu, u kojoj kae da se Turci okupljaju u Grahovu i
namjeravaju obnoviti gradove Vranu ili Udbinu, ili moda provaliti u Vinodol i
Kras.119 Na temelju dobivenih izvjetaja i pisama, javio je 8. kolovoza kapetan
Lenkovi iz Senja kapetanu Jakovu Ravnikaru da je Veli-beg sa tri tisue vojnika
stigao u Udbinu i popravlja grad, a uskoro bi mu trebali doi u pomo Ulama-paa i
Murad-beg.120
Izvjetaji krajikih zapovjednika potakli su tajerske stalee da se obrate
zemaljskom kapetanu Hansu Ungnadu, molei ga da odmah opskrbi Zagreb i sve utvrde
na granici u Slavoniji.121
Za to vrijeme dok su izvjetaji krajikih zapovjednika putovali od granice prema
Ptuju, Grazu i Beu i obrnuto, suprotno Lenkovievoj obavijesti, zaputio se Veli-
beg na poziv Ulama-pae
110 Laszowski, o.c, III, p. 175.
111 Isthuanffy, o.c, Lib. XVI, p. 190.
112 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190; Vramecz, o.c, p. 58.
113 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190.
114 Laszowski, o.c, III, p. 176.
115 Idem, o.c, III, p. 177, 178.
116 Idem, o.c, III, p. 179.
117 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 190.
118 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 190; Laszowski, o.c, III, p. 180.
119 Laszowski, o.c, III, p. 180, 181.
120 Idem, o.c, III, p. 185.
121 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
106
u Slavoniju.122 Svakako prethodno obavijeten o njegovu dolasku, Murad-beg je
istodobno okupljao konjanike i pjeake u Podravskoj Moslavini, pa su virovitiki
katelan Ivan Szalav i upravitelj grada Martin Pahy vjerovali da se sprema na Virje
ili Viroviticu.123 Poetkom rujna napustio je Murad-beg Moslavinu, a nekako u isto
doba stigao je u Slavoniju Veli-beg i sastao se izmeu Cernika i Kraljeve Velike s
vojskom Ulama-pae. Nedugo zatim udruenim snagama su Ulama-paa, Murad-beg i Veli-
beg munjevito napali i osvojili Meuri i aklo-vac, zaposjeli naputeni Pakrac,
Kretelovac i Podborje, a silno zaplaen narod u Rai sam je zapalio raanski
toranj i razbjeao se.124 Krajiki su zapovjednici vjerovali da e oni iza toga
napasti Viroviticu, Novigrad na Savi ili Moslavinu,125 ali mimo njihova oekivanja,
osmanska se vojska povukla. Zadovoljni vojnim uspjehom vratili su se Ulama-paa i
Veli-beg u svoje sandake, a Murad-beg u Poegu.
Odlazak i boravak Ulama-pae i Veli-bega sjeverno od Save, iskoristili su uskoci iz
Senja i Vinodola tako da su poetkom rujna napali, popalili i opustoili Nadin,
smaknuli nekoliko Turaka i 15 zarobili te odveli oko 900 komada sitne i krupne
stoke.12(5 Poneseni tim uspjehom, podijeljeni u etiri ete ubrzo su uskoci iz
Senja kopnom i morem krenuli u novi napad. Prva eta stigla je do ua Neretve,
gdje je zarobila sedam Turaka. Druga se probila do brda Prolog iznad Livna i
ugrabila devet Turaka i tri ene. Trea je napala neki toranj u Grahovu, sasjekla
nekoliko i zarobila deset Vlaha i otjerala oko 100 dobrih konja. Iznad ibenika
prikrala se etvrta eta i zarobila dva Turina i etiri djeaka. Od zarobljenih
Turaka saznali su da Ulama-paa ostaje u Bosni, a umjesto Veli-bega za novog
kliskog sandakbega dolazi Mehmed-beg. Osmanska vojska pod vodstvom Ulama-pae jo
uvijek se nalazi kod Velike, a to ona smjera, njima nita nije poznato.127
Osvajanjem Meuria, Rae, aklovca, Pakraca, Kretelovca i Podborja, stekli su
Turci golemu prednost, odakle su neposredno ugrozili Moslavinu, azmu, Ivani,
Viroviticu, urevac, Klotar, Virje, a preko njih Koprivnicu, Varadin i Zagreb.
Jo uoi tih dogaaja predlagali su hrvatsko-slavonski stalei da se na pogodnom
mjestu sagradi tvrava koja e zaprijeiti Turcima dalje nadiranje i zatititi
preostale ostatke ostataka Hrvatske. Poslije osvajanja na granici 1543. i 1544. taj
je prijedlog uvelike dobio na vanosti i s njim se vie nije smjelo odugovlaiti.
Kako su budui dogaaji pokazali, izbor je sretno pao na Sisak. Prijedlog stalea
odobrio je 20. rujna 1544. kralj Ferdinand i obeao novanu pomo. Odobravajui
prijedlog stalea, kralj je ujedno traio da se ne ostane samo na prijedlogu ve da
se on u cijelosti i ostvari.128
estoki nasrtaji osmanske vojske i teki gubici na granici primorali su kralja
Ferdinanda da pitanju obrane u Slavoniji posveti veu pozornost, pa je 30. lipnja
naredio Tomi Nadasdvju neka svim silama brine za obranu Slavonije jer se osmanska
vojska nalazi u Kraljevoj Velikoj, odakle e napasti utvrde Zagrebakog kaptola ili
neka druga mjesta izmeu Save i Drave.19 Desetak dana kasnije pisao je kralj i
naredio banu Nikoli Zrinskom neka se zauzme kod stalea da se novac za gradnju
tvrave u Sisku prikupi u to kraem roku, kako je to Sabor i zakljuio. Poetkom
prosinca 1544. odobrio je Ferdinand novanu pomo za gradnju sisake tvrave, a
banu Nikoli Zrinskom preporuio da u tu svrhu pokua nagovoriti stalee neka
plaaju desetinu Zagrebakom kaptolu.130 Sredinom veljae 1545. odobrio je
izgradnju tvrave u Sisku i Ugarski sabor u Trnavi i zakljuio neka se za njezino
podizanje koriste i prihodi od kmetova i kanonika Zagrebake biskupije.131
Zakljuke Sabora u Trnavi prihvatio je i potvrdio kralj Ferdinand 26. oujka 1545.
u Wormsu.13
122 Laszowski, o.c, III, p. 189.
123 Idem, o.c, III, p. 193,194.
124 Idem, o.c, III, p. 194.
125 Idem, o.c, III, p. 195.
126 Idem, o.c, lll, p. 178, 189.
127 Idem, o.c, lll, p. 196.
128 ii, Acta comitialia.., II, p. 325, 326.
129 Idem, o.c, II, p. 328.
130 Idem, o.c, II, p. 328-331.
131 Idem, o.c, II, p. 332.
132 Laszowski, o.c, III, p. 238, 239.
107
Tvrava u Sisku, bakropis iz 1606.
iSl-SjCgK..
Pripremajui se za izgradnji tvrave u Sisku, istodobno je kralj Ferdinand poslao u
Istanbul JerolitnaAdorna (Adurna), prepota u Egeru, da pregovara sa sultanom
Sulejmanom o miru ili bar primirju. U oekivanju da ga sultan primi na razgovor,
Adorno je umro. Voenje pregovora nastavio je tada Niccolo Sicco, a njemu se uskoro
pridruio poslanik cara Karla V., Nizozemac Gerhard Veltwyck. Kao posrednik u
pregovaranju
bio im je poslanik francuskog kralja Francois I. Jean de Mo-
ntluc. Oslanjajui se na njega, poslije dugih razgovora i pregovaranja, bilo je,
napokon, ugovoreno primirje samo s budimskim paom (beglerbegom).
Na ugovor o primirju s budimskim paom nisu se Ulama-paa i Murad-beg uope ni
obazirali, nego su okupljali vojsku i spremali se za napad. Ve poetkom travnja
1545. poele su stizati vijesti da se osmanska vojska okuplja blizu granice. Cim su
za to saznali ban Nikola Zrinski i kapetan Juraj Wildenstein odluili su zaustaviti
Turke i suzbiti njihov napad. urei sa pripremama okupio je kapetan Wildenstein
oko 600 konjanika koje su vodili Pavao Rattkay, Franjo Tahy i Stjepan Dri
(Derssffy), a banskoj eti pridruili su se Petar Erddy Mlai, Juraj Frankapan
Slunjski, Stjepan Blagajski i Juraj Keglevi.133
0 pokretima osmanske vojske izvijestio je poetkom svibnja tajerske stalee ratni
tajnik u Slavoniji Bartol Lechner. Prema njegovu izvjetaju Malko-beg je krenuo s
vojskom iz Poege
1 provalio do Dubrave.134 etvrtog svibnja obavijestio je kapetan Luka Szekely
tajerske stalee da se osmanska vojska jo uvijek nalazi u umi pokraj Podravske
Slatine, i daje na nju zajedno s ostalim velikaima poao ban Nikola Zrinski. Gdje
se s vojskom nalazi kapetan Wildenstein, nije mu poznato, ali nema sumnje daje i on
zajedno s banom. Kako se uje, Turaka ima oko deset tisua, od kojih mnotvo ide
pjeice i nosi lopate i kopae, pa e vjerojatno napasti Varadin ili koje drugo
mjesto na granici.133
Uglavnom dobro obavijeteni o prikupljanju osmanske vojske, nisu krajiki
zapovjednici, ipak, bili sigurni kada i kamo e ona provaliti, ili e se pojaviti
tamo gdje je najmanje oekuju. Neke vijesti su ih ak i zbunjivale, a pojedine
glasine oito su proturali i sami Turci da bi prikrili svoje prave namjere. Isto
tako, neke su i kasnile iza dogaaja stvarajui lanu sliku stvarnog stanja. Naime,
na poziv Murad-bega doli su potkraj travnja u Poegu Ulama-paa i Malko-beg,
odakle su poveli vojsku i prodrli 1. svibnja 1545. blizu Varadina. Drugoga dana
postavili su atore po okolnim breuljcima kraj Varadinskih Toplica, a zatim
krenuli u Zagorje prema Zlataru i 3. svibnja stigli do grada Konjine (Selnice) i
utaborili se. im je Juraj Wildenstein saznao za njihov dolazak, smjesta je sa 600
konjanika poao Turcima u susret i u stopu ih pratio do Konjine. Nou istoga dana
stigao je onamo i ban Nikola Zrinski s nekoliko stotina konjanika. Ujutro 4.
svibnja predloili su velikai iz banove pratnje da se s Turcima ne zamee boj na
otvorenom, nego da se pokua ugovoriti primirje i pozvati ih neka se ogledaju na
junakom megdanu. Taj su prijedlog prihvatili i Turci, pa je s jedne i druge strane
izalo po stotinu odabranih momaka da se bore naoigled ostale vojske. Dok su se
tako lomila bojna koplja i sijevale sablje, iznenada je Ulama-paa proglasio
primirje isteklim i navalio svom snagom na Zrinskog i Wildensteina i razbio njihovu
vojsku.1'
133 hthuanffy, o.c, Lib. XVI, p. 169; Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
134 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
135 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 191.
136 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 191-193; Isthuanffr, o.c, Lib. XVI, p. 169.
108
Ve iduega dana javio je Bartol Lechner kranjskim staleima da je ban Nikola
Zrinski strahovito potuen. Od nekih 1 500 konjanika nije se spasilo ni 300, a
konji su gotovo svi izgubljeni. Piui 6. svibnja iz Varadina, obavijestio je Hans
Ungnad kranjske stalee da su Turci navalili na Krko, opkolili Kostajnicu i
Novigrad na Uni, opljaali azmu i Krievce i potom se vratili u Dubravu, a
spremaju se napasti i Biha.'38 O provali do Krkog Valvasor kae da su Turci tada
opustoili prostor izmeu Krkog, entjerneja i Kostanjevice.139
Vijest o porazu Nikole Zrinskog munjevito se irila izazivajui pravo zaprepatenje
stalea, a jo vie graana Zagreba.140 Strah od Turaka i njihove skore najezde
zahvatio je ne samo stanovnitvo ostataka Hrvatske nego i susjednih austrijskih
pokrajina. Opoj strepnji i nemiru uvelike su pridonosile razne prie zastraenih i
gotovo izbezumljenih izbjeglica, u kojima su oni iskazivali vlastiti strah i
pretjerivali, navodei i ono ega zaista nije ni bilo. Piui o tome kroniar
Vramec kratko biljei: Miklovusa Zrinszkoga, bana szlovenszkoga, pod Konszkin
Turczi razbisse iporobisse dozta.141
Pobjeda Ulama-pae u tom prepadu nije bila toliko znaajna kako to prikazuje
spomenuti izvjetaji. Ni gubici Nikole Zrinskog i Jurja Wildensteina nisu bili tako
veliki. Kao neposredni sudionik bitke, javio je 6. svibnja kapetan Wildenstein iz
Varadina kranjskim staleima daje izgubljena samo veina konja, dok je vojnika
malo poginulo, a jo manje dopalo turskog ropstva. Pretrpljeni poraz nije ga se
nimalo dojmio, ve je daleko vie bio zabrinut obavijestima koje su mu preko uhoda
stizale da e Turci, im malo odmore konje, s jo veim snagama i topovima krenuti
u novu provalu i poharati gradove na granici. S obzirom na to molio je on stalee
za najhitniju pomo, jer s nekih 800 konjanika nee moi zaustaviti osmansku vojsku
na tako dugom graninom pojasu izmeu Save i Drave.142
Neposredno iza bitke kod Konjine, mimo obiaja da iskoristi prednost pobjede i
pohara vei dio Zagorja, Ulama-paa se urno vratio u Poegu, jer je Murad-beg bio
na umoru. Svega nekoliko dana poslije toga Murad je umro, a njegovo tijelo prenio
je Ulama-paa u Sarajevo i sahranio u mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begove damije i
mauzoleja. Dugogodinji suborci i neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno
na vjenom poinku. Ubrzo poslije Murad-begove smrti bio je postavljen za poekog
sandakbega vjerojatno njegov sin Mehmed-beg. Poput svoga prethodnika, jedva stoje
preuzeo spomenutu dunost, zapoeo je Mehmed-beg odmah s ratnim pripremama. U
prilog tome govori pismo Nikole Zrinskog od 19. lipnja 1545. kapetanu Wildensteinu,
u kojem kae kako je od zarobljenih Turaka kod Kamengrada saznao da se istog dana
treba sastati Ulama-paa s Mehmed-begom u Bilaju, odakle e zajedniki udariti na
gradove Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni. Zabrinut zbog toga pozvao je
Wildensteina da smjesta poalje vojsku iz Varadina u Zagreb, a dio konjanika neka
uputi preko Save i Kupe, te hitno o tome izvijesti zemaljskog kapetana Leonarda
Velsa.143 Obavijest gotovo istog sadraja poslao je kranjskim staleima kapetan
Wildenstein. I on kae da su njegovi ljudi etovali do Kamengrada i od zarobljenih
Turaka doznali o sastanku Ulama-pae i Mehmed-bega 19. lipnja u Bilaju zbog napada
na Ripa, Biha, Krupu ili Novigrad na Uni, i pripremi turskih konjanika na
etovanje sve do Zagreba. Isto kao Zrinski i on je molio stalee da o tome im
prije izvijeste zemaljskog kapetana Velsa.144 Pismom od 23. lipnja javio je Jurica
Kirini Nikoli Zrinskom, da e poeki sandakbeg s vie topova doi na Lijeve
polje, gdje se ima sastati s Ulama-paom da bi zajednikim snagama popravljali
putove radi lakeg prijevoza topova.145 Krajem lipnja pisao je Wildenstein opet
kranjskim staleima da e Turci opkoliti Biha, a za napad je dobro pripremljen
poeki sandakbeg koji ima oko tisuu konjanika i dvije tisue pjeaka.14(1 Ali
dok su ti i slini izvjetaji
137 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 191.
138 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 191,192.
139 Valvasor, Johann Weichard, Die Ehre des Herzogthums Crain, Nrnberg 1689, XI,
p. 241, 333, XV, p. 460.
140 Lopasic, o.e., Starine JAZU 17, p. 194.
141 Vramecz, o.e., p. 58.
142 Lopasic, o.e., Starine JAZU 17, p. 192, 193.
143 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 195.
144 Idem, o.e., Starine JAZU 17. 17,195.
145 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 196.
146 Idem, o.e., Starine JAZU 17, p. 196.
109
putovali do odredita, upali su "trkai i palikue" do Mokrica i na povratku preko
Samobora opustoili i opljakali Turopolje. Pratei ih na tom putu, saekali su
Hrvati pljakae i u okraju kod Vagatovieva Broda oteli im dio plijena.147
Sve ei nasrtaji osmanske vojske preko granice i sve uestaliji pozivi i molbe
krajikih zapovjednika za pomo, potakli su zemaljskog kapetana Leonarda Velsa na
razmiljanje ne bi li moda pregovorima zaustavio turske napade. Voen tom milju
poslao je on svoga poslanika Ulama-pai, traei od njega da se i on pridrava
primirja ugovorenog s budimskim paom. Suprotno diplomatskim obiajima, dao je
Ulama-paa poslanika okovati u lance i baciti u tamnicu. Tek kad je bio spreman za
vojni pohod, pustio je poslanika na slobodu i po njemu poruio da on o miru nita
ne zna, osim na prostoru izmeu Drave i Dunava. Ukoliko sultan javi da se mir
odnosi i na ostale krajeve, postupit e i on tako i o tome javiti zemaljskom
kapetanu Velsu.148
Postupak Ulama-pae prema Velsovu poslaniku i sadraj njegove poruke ozbiljno su
uznemirili Nikolu Zrinskog i kapetana Jurja Wildensteina. Oko 10. kolovoza pozvao
je Zrinski vojsku u Zagreb, a Wildentsein prikupio nekih 400 konjanika u Varadinu
i Koprivnici, nastojei da se na vrijeme okupi i ostala vojska. Samo dan ili dva
kasnije pisao je Wildenstein da su Turci etovali oko Krkog i spremaju se napasti
Kostajnicu i Novigrad, da bi potom kazao kako nisu ili na Novigrad, ve je Ulama-
paa s tisuu konajnika opustoio Kri i azmu i svu okolicu, odakle se zaputio
prema Moslavini, gradu Petra Erdodvja. Zajedno s Ulama-paom i Malko-begom bio je
i Mehmed-beg iz Poege s kojima se sastao blizu Gradike. im je posada u Moslavini
doznala za pribliavanje osmanske vojske, napustila je grad i razbjeala se. U
naputenu Moslavinu uao je Ulama-paa 20. kolovoza 1545. i u nju odmah smjestio
posadu.149
Poslije osvajanja Moslavine krenula je osmanska vojska prema Savi i oborila se na
grad Ustilonju. Napadnutom gradu pohitao je u pomo Juraj Wildenstein, a prema
obavijesti vojvode Marka Tomasovia iz Ivania, tukao je Ulama-paa Ustilonju
topovima jo i 1. rujna 1545. godine.15" Kako je zavrila ta opsada nema pouzdanih
vijesti, ali je posve sigurno da su Wildenstein i njegova vojska primorali Ulama-
pau, Malko-bega i Mehmed-bega na povlaenje.
Osvajanjem Moslavine ostvarili su Turci krupan uspjeh i pomakli granicu Osmanskog
Carstva jo vie prema zapadu, odakle su neposredno ugrozili azmu i prokrili put
do Zagreba, Koprivnice i Varadina.
U jesen iste godine uspjeli su poslanici kralja Ferdinanda i cara Karla V., nakon
dugih pregovora, sa sultanom Sulejmanom ugovoriti primirje na godinu dana. Ubrzo
iza sklapanja primirja sazvao je kralj Ferdinand Ugarski sabor u Pounu koji se
bavio i pitanjima od ivotne vanosti za obranu Hrvatske. Izmeu ostalog, stalei
su traili od kralja da povjeri banu ili nekom od svojih kapetana pregled svih
utvrda i gradova na granici, pa da one koje treba braniti preuzme kralj i opskrbi
ih sa svime to je potrebno, a sve ostale treba poruiti kako ih ne bi zaposjeli
Turci. Osim toga, stalei su uporno zahtijevali od kralja da hrvatskom banu namakne
potreban novac kako bi uvijek bio spreman sa svojim etama suprotstaviti se
Turcima.
Po zavretku zasjedanja Sabora kralj se Ferdinand vratio u Be, gdje gaje ekao ban
Nikola Zrinski radi sreivanja dugovanja prema njemu. Da bi podmirio svoje
dugovanje, kralj je Zrinskom zauvijek dao gradove akovec i trigovu, mada ih je i
dalje svojatao buntovni knez Petar Keglevi. Sredivi tako svoje dugovanje prema
Zrinskom, pobrinuo se kralj Ferdinand i za saziv Hrvatskog sabora. U tom smislu
izdao je on 18. oujka 1546. upute Luki Szekelvu i Krsti Batthyanyju, da kao
njegovi izaslanici odu na zasjedanje Sabora, koji je bio zakazan za 2. svibnja u
Zagrebu.151
147 Idem, o.c., Starine JAZU 17, p. 196.
148 Idem, o.c., Starine JAZU 17, p. 197.
149 Idem, o.c, Starine JAZU 17, p. 197.
150 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 197.
151 ii, Acta comitialia.., II, p. 332, 333,
111
akovec, grad grofova Zrinskih
Nasuprot dugo prieljkivanom i traenom primirju u borbi s Turcima, na granici
Hrvatske i dalje nije bilo mira. Na zasjedanju Sabora u Pounu hratski stalei su
se alili da Turci provaljuju i napadaju isto kao prije. O tim provalama "trkaa i
palikua" Valvasor kae kako su pokraj Koevja upali u Kranjsku, pustoili okolicu
Ribnice i Ortneka, a 24. oujka 1546. pljakali okolicu Bloka i Nadlika i stigli
etiri milje od Ljubljane.152 Valvasora dopunjuje izvjetaj koevskog upravitelja
Hansa Enstallera da su Turci natovareni plijenom 24. oujka proli blizu Koevja,
opustoili i popalili cijelu okolicu, i zatim prenoili u Kostelu na Kupi, gdje su
se sastali sa pjeacima, da se konjanici oslobode plijena i opet vrate u
pljaku.153 Takoer, i u mjesecu travnju pokuali su Turci prijei Kupu kod Vinice,
ali su bili suzbijeni i 20 ih je palo u ropstvo.154 Kao odgovor na turske provale i
pljake nisu mirovali ni Hrvati, pa u pismu od 17. travnja 1546. kapetan Vid Hallek
kae kako stalno etuju i provaljuju u Tursku. To osobito ini zagrebaki upnik
Matija - zvani Delipop, koji je zajedno s Petrom Erdodvjem Mlaim provalio pokraj
Kraljeve Velike preko Save pljakajui sve do Banja Luke.155 Poetkom lipnja pisao
je Nikola Zrinski iz Gvozdanskog Luki Szekelvu da su Turci preli Savu i
namjeravaju pustoiti krajeve oko Zagreba. Da bi osujetio njihove namjere,
pripremio se i sam na provalu u Bosnu, ne bi li na tom etovanju poharao koje
tursko selo.156 Slinu vijest poslao je i Radonja Hrekovac iz kaptolskog Gradeca
kod Hrastovice da su kliski sandakbeg i Malko-beg kod Svinjara preli Savu,
odakle e, kako se pria, zajedno s poekim sandak-begom provaliti prema
Zagrebu.157 Suprotno oekivanoj provali, 18. lipnja obavijestio je Nikola Zrinski
kapetana Luku Szekelva da su Turci iz Slavonije upali u Ugarsku i oplijenili
okolicu Lendave. Inae, on se sprema na provalu prema Cerniku i Slobotini, kako bi
Turcima uzvratio na njihove provale, i poziva ga da mu se pridrui.158
Ujesen 1546. prestali su vei okraji i upadi preko granice, osim to su manje
etice martoloza iz zasjeda napadale uz granicu. Na njihove pljake i napade
viestruko su uzvraali senjski uskoci, koji se nisu obazirali je li turski ili
venecijanski posjed. Svojim lakim i brzim brodicama
152 Valvasor, o.c, XI, p. 432, 467, XV, p. 460.
153 Jug, o.c, p. 37.
154 Valvasor, o.c, XV, p. 460.
155 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p 198.
156 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
157 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
158 Idem, o.c. Starine JAZU 17, p. 199.
112
plovili su oni uz obalu i na otvorenom uzdu Jadranskog mora sve do Dubrovnika.
Prikradali su se nou i saekivali u zasjedama, sijui svuda strah i trepet.
Kvarneri i Velebitski kanal bili su njihovo more, na kojem su uspostavili svoju
vlast.
Po isteku zime Turci su na jugu Hrvatske nastavili s upadima preko granice. U
travnju 1547. prele su akindije Unu i Kupu kod Metlike i pokraj Semia prodrle do
Novog Mesta, iju su okolicu strahovito opustoile i na povratku odvele vie od 100
ljudi.159 Istina, bila je to tada jedina vea provala, jer su ubrzo poslanici
kralja Ferdinanda i cara Karla V. uspjeli 19. lipnja 1547. sklopiti sa sultanom
Sulejmanom mir na pet godina, uz godinji "dar" od trideset tisua zlatnika.16"
159 Jug, o.c, p. 37.
160 Hammer, o.c, II, p. 202.
113
PAD VIROVITICE I AZME 1552.1 PRODOR PREKO UNE 1556. GODINE
Iako pod nepovoljnim uvjetima, sklapanje mira na pet godina znailo je kralju
Ferdinandu toliko eljeni predah u kojem e makar pokuati rijeiti neka od goruih
pitanja. Golemi ljudski, materijalni i prostorni gubici u dugotrajnom ratovanju s
nadmonim neprijateljem, traili su nova naprezanja i drugaiji nain obrane u
Hrvatskoj. U krhkost mira nitko u Hrvatskoj i Ugarskoj i na kraljevu dvoru nije
sumnjao, pa je dobiveni predah valjalo to bolje iskoristiti za skori poetak nove
osmanske najezde. Mir je u tom asu bio potreban i sultanu Sulejmanu radi obnove
snaga i okonanja iscrpljujueg rata s Perzijom, u kojem se upinjao da izae kao
pobjednik. Nita manje mir je bio potreban i banu Nikoli Zrinskom da bi privremeno
odloio bojno oruje u ratu s Turcima i uao u posjed gradova akovca i trigove,
koje Petar Keglevi nije elio napustiti. Jo u vrijeme pregovora o miru, doao je
Zrinski pred akovec i 2. rujna 1546. orujem prisilio Petra Keglevia na predaju.1
Njegovi sinovi uskoro su Zrinskom predali Koprivnicu, Virje (Prodavi) i urevac,
pa je 1.12. sijenja 1547. ban Nikola bio sveano uveden u posjed Meimurja. Unato
kraljevoj osudi i pruanju otpora, odnosei se s potovanjem prema istaknutom
ratniku i nekadanjem banu, omoguio je Zrinski Keglevievu sinu Jurju da izae
pred kralja i od njega za sebe i svoju brau izmoli milost. Kralj je Ferdinand 24.
lipnja 1547. Jurju i njegovoj brai: Franji, Gaparu, Matiji, Nikoli, Petru i
imunu, vratio oduzete posjede i gradove Buim, Ustilonju, Lobor, Kostel i pola
Krapine, da bi potom upozorio hrvatske velikae neka starinu Petra Keglevia ostave
na miru.
Objavljivanjem mira na pet godina prestali su okraji i trvenja na granici i uz
granicu. Svuda je odjednom, doista, zavladao mir kojeg su i Hrvati i Turci
potivali. Zamoreni i jedni i drugi neprestanim napadima, obranama i protunapadima,
predah od nekoliko godina olakao je Hrvatima preivljavanje na granici i
prikupljanje snaga za obranu, a Turcima pripremu za nova osvajanja. Doivljeno i
proivljeno kao daje blijedilo u sjeanju, iako su stare rane pekle poput eravice.
U oima suvremenika, godina mirna ivota na granici inila se nekako kraa u svome
trajanju. Strahovanja od buduih zbivanja pothranjivala su takva predvianja i
pretvarala ih u snove o nekom davno minulom ivotu, o kojem e jo dugo matati
generacije hrvatskog naroda sudbinski vezanog za taj prostor.
Uivajui blagodati mira nastojao je kralj Ferdinand srediti svoje odnose s
Njemakom, skriti otpor ekih stalea i pomoi caru Karlu V. u ratu protiv
malkaldskog protestantskoga saveza. Bavei se tim pitanjima nije on posve
zaboravio i jaanje obrane u Hrvatskoj. Naime, kao iskusan ratnik procijenio je ban
Nikola Zrinski da bi valjalo i Podravinu zatititi od turskih provala. Njegov
prijedlog prihvatio je kralj i 20. prosinca 1548. odobrio 2 000 forinti godinje
kapetanu Luki Szekelevu za vojne posade u Koprivnici, Virju i urevcu, i da brani
Klotar i Viroviticu.2 Bio je to dalekovidan potez, ija vrijednost je uskoro dola
do izraaja. To vie to je ujedno znaio i zaetak vojnog krajita u Podravini,
koje e se uklopiti u cjelokupan sustav obrane na granici. Usporedo s tim, dobro je
napredovala i gradnja tvrave u Sisku, a utvrivani su i gradovi zagrebakog
biskupa Kri, Otok i drugi.
1 Laszowski, o.c, III, p. 254, 255.
2 Horvat, Rudolf, Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik Zem. Arkiva, XV, p. 18,
24, 25.
114
U prvi mah inilo se da bi mir mogao i due potrajati, pa je 1. studenoga 1549.
kralj Ferdinand ovlastio Hansa Ungnada, Luku Szekelya, Pavla Rattkaya i Vida
Ugrinovia da pregovaraju s turskim povjerenicima o razgranienju, i u tom pogledu
dao im odgovarajue upute.3 Istodobno da bi ojaao obranu Bihaa, preuzeo je kralj
6. oujka 1550. od Ladislava Kerechenyja tvravu Sokol na est godina.4
Meutim, i prije isteka mira novi rat bio je opet na pomolu. Neposredan povod ratu
bile su prilike u Erdelju i pokuaj kralja Ferdinanda da erdeljsko pitanje rijei u
svoju korist. Premda se rat vodio u Erdelju i Ugarskoj, bila je ubrzo i Hrvatska
pretvorena u poprita ratnih razaranja. Ve 18. listopada 1550. obavijestio je
Nikola Zrinski iz akovca Tomu Nadasdyja
0 turskoj provali u Krievaku upaniju do mjesta Domanjku (Zenth Domankos) blizu
Rovia i postavljanju ratobornog Ulama-pae za poekog sandakbega.5
Dolaskom Ulama-pae na elo Poekog sandaka bio je zaista kraj miru na granici
Hrvatske
1 Osmanskog Carstva. Krajem listopada pisao je Zrinski Nadasdyju iz Rakovca da su
Turci upali do Zrina, spalili nekoliko kua i odveli desetak ljudi. Zapravo, oni do
mira nita ne dre, iako druga strana nita ne ini suprotno miru. to se njega
tie on bi se radije borio za domovinu, nego da gleda kako je Turci pustoe.6 Svoje
miljenje ponovio je Zrinski u pismu Nadasdyju od 26. studenoga, u kojem kae kako
drugih novosti nema, osim to Turci pustoe gradove na granici i odvode ljude, ali
je od kralja dobio nalog da se pridrava mira i nita protiv njih ne poduzima.7
Samo koji dan nakon slanja te obavijesti upali su Turci u Vinodol, opustoili
cijelu okolicu i odveli mnotvo ljudi.8 Na drugoj strani doli su "trkai i
palikue" do Ivania i poharali okolicu gradova Jamnice, Kostajnice, Zrina i
Hrastovice.9
Sav zdvojan zbog mirnog promatranja turskih provala i razaranja u Hrvatskoj,
otputovao je ban Nikola Zrinski iz Ozlja u Vranogra (Vranograd), odakle je 8.
veljae 1551. pisao Tomi Nadasdyju:
Mi boravimo ovdje u Hrvatskoj u pustim naim gradovima, gdje nita dobra ni nova ne
ujemo, vidimo svuda samo pusto u domovini.10
Izraavajui svoje misli i osjeanja i nosei teret surove stvarnosti u Hrvatskoj,
vratio se Zrinski iz Vranograa u Ozalj i 19. oujka javio Nadasdyju da su Turci
upali do Zrina i Pedlja i odveli vei broj ljudi. Isto tako doli su turski
konjanici do Prekovrkog, pohvatali neto ljudi i odveli ih sa sobom i jadnom
svijetu oteli svu stoku."
Uskoro je Zrinski iz Ozlja ponovno pisao Nadasdyju da turski pjeaci i konjanici u
sve veem broju, naroito martolozi, stalno pljakaju i razaraju u Hrvatskoj i
odvode ljude. S raznih strana stiu mu obavijesti da se u Bosni okuplja velika
vojska koja e napasti i popaliti njegov grad Gvozdansko, a nasuprot tako brojnom
neprijatelju on u Gvozdanskom ima samo nekoliko konjanika.12
Cijelo ljeto i jesen 1551. nastavili su Turci s pljakama i otimanjem svega do ega
su mogli doi, ali nisu poduzimali vee napade zbog zauzetosti ratom u Ugarskoj.
Kako je, meutim, 1552. i slubeno istjecao mir, krajiki zapovjednici u Hrvatskoj
i ban Nikola Zrinski, bili su posve sigurni da e granino podruje opet biti
poprite tekih borbi. U oekivanju turskih napada, 17. svibnja 1552. pisao je
Zrinski iz Zagreba Nadasdyju daje bosanski paa s jakim snagama u Ljevu, a Malko-
beg, koji je nedavno postao livanjski (kliski) sandakbeg, stoji takoer u
pripravnosti i moe svakog asa krenuti u napad. Osmanska vojska okuplja se i oko
Osijeka, odakle e sigurno poi u neku provalu.13 Koji dan kasnije napisao je
poslanik pape
3 Laszowski, o.e., III, p. 359.
4 Idem, o.e., III, p. 364, 365.
5 Barabas, o.e., I, p. 128, 129.
6 Idem, o.e., I, p. 129.
7 Idem, o.e., I, p. 130.
8 Idem, o.e., I, p. 136.
9 Idem, o.e., I, p. 138.
10 Idem, o.e., I, p. 145.
11 Idem, o.e., I, p. 147.
12 Idem, o.e., I, p. 149, 150.
13 ii, Acta comitialia.., II, p. 370, 371.
115
VilVOVITICZA
vlrovitica, nekad kraljevski posjed, poetkom 17. st.
Julija III., kardinal Jeronim Martinengus, pismo kralju Ferdinandu, u kojem kae da
sa svih strana stiu vijesti kako e Turci istodobno napasti Slavoniju, Erdelj i
Austriju, jer je tako i podijeljena njihova vojska.14 Krajem svibnja obavijestio je
Zrinski i Petra Keglevia o kretanju turske vojske i o tome daje bosanski paa kod
Gradike dao ukrcati topove na brodove. Kako se njemu ini, Turci oito namjeravaju
opsjedati Sisak, Kostajnicu ili Ustilonju, pa ga moli da budno pazi i uva grad
Ustilonju.15 Osmoga lipnja pisao je Zrinski ponovno Nadasdvju da su livanjski,
hercegovaki i poeki sandakbegovi utaboreni s vojskom na Lijeve polju, a da se
bosanski paa nalazi navodno u Poegi.16 U kraoj zabiljeci od 27. srpnja Jeronim
Martinengus spominje neki okraj Nikole Zrinskog s Turcima, u kojem je Zrinski
razbio jak odred Ulama-paine vojske i zarobio dosta vojnika.17 O kojem je okraju
rije i gdje se on odigrao, nije poznato.
Primajui izvjetaje i aljui obavijesti o prikupljanju osmanske vojske na
granici, naprezao je Nikola Zrinski sve snage da to spremnije doeka Turke. Kako
se iz sadraja njegova pisma upuenog Petru Kegleviu jasno razabire, oekivao je
da e Turci udariti na Kostajnicu, Sisak ili Ustilonju. Ali mimo njegovih
oekivanja, kao i oekivanja ostalih krajikih zapovjednika, usmjerio je Ulama-paa
napad na Viroviticu, gdje mu se nitko nije nadao. Prema pismu Nikole Zrinskog od 1.
kolovoza Tomi Nadasdvju, Ulama-paa je 30. srpnja opsjeo Viroviticu i tukao je
estoko topovima.18 etvrtoga kolovoza poslao je kapetan Luka Szekelv iz Varadina
hitno pismo Nadasdvju, u kojem kae da je posada u Virovitici 2. kolovoza predala
grad Ulama-pai, koji se jo uvijek tamo nalazi, gdje je dao istiti jarak oko
grada i ostavio nekoliko topova i dio vojske kao posadu. Prema izjavama prebjega,
Ulama-paa e im prije napasti Koprivnicu.19 Obavijest o padu Virovitice poslao je
6. kolovoza Nikola Zrinski iz Rakovca i
14 Theiner, Augiistino, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium, Zagreb 1875, T.II,
p. 33.
15 Laszowski,o.c.,\U.,p. 425.
16 Barabas, o.c. I, p. 163.
17 Theiner, o.c, II, p. 33.
18 Barabas, o.c. I, p. 164.
19 Idem, o.c. I, p. 165.
116
Nadasdvju, napominjui da se posada grada svojevoljno predala Turcima. Vijest o
padu Virovitice munjevito se prenosila, pa se o tome ve 7. kolovoza znalo i u
Beu.21
Virovitiki grad, posjed Stjepana Banica, branio je tada katelan Juraj Broanin s
oko etrdesetak vojnika. Turci su najprije zauzeli franjevaki samostan koji se
nalazio ispred samoga grada, odakle su tukli topovima na opkope i trone gradske
zidine. Znajui da grad nee moi obraniti, Broanin je hitno zatraio pomo od
Luke Szekelva. Ali prije nego to je traena pomo i mogla stii, Broanin se 2.
kolovoza 1552. predao na milost i nemilost Ulama-pai sa aicom branitelja.
im je posada u Klotru saznala da su Turci opsjeli Viroviticu, od straha je
napustila katel i razbjeala se. Negdje 3. ili 4. kolovoza doao je Ulama-paa do
Klotra i spalio naputeni katel. Odatle se zaputio na Virje, ali je tu bio
suzbijen.
Opisujui stanje obrane u spomenutom pismu od 6. kolovoza, Zrinski kae:
Svoje malobrojne konjanike morao sam po kraljevoj naredbi smjestiti i ratrkatipo
Hrvatskoj tako na daleko i iroko, da oni sve do danas nisu mogli do nas doi. Oni
koji su pod zapovjednitvom Luke Szekelya smjeteni su najveim dijelom u
Koprivnici, Virju i urevcu, pa se ni ti nisu mogli tako brzo okupiti. Neprijatelj
je daleko jai od nas, te sada nakon to je spalio Klotar opsjeda Virje.22
Kad nije mogao osvojiti Virje krenuo je Ulama-paa na urevac. Zaplaeno turskim
napadom, stanovnitvo urevca i okolice bezglavo je naputalo svoje kue i kuita
i bjealo preko Drave. O napadu na urevac javio je 8. kolovoza Luka Szekelv iz
Varadina Nadasdvju:
Turci su estoko udarili na grad urevac. Juri je trajao gotovo est sati, ali se
posada hrabro drala, pa su meu Turcima poginule neke age i vojvode. Poslije
toliko uzaludna napora i obavljena posla, Turci su odatle krenuli prema Domanjkuu,
odakle e, kako pripovijeda neki prebjeg koji je upravo doao, poi osvajati
Dubravu, azmu, Ivani, Sisak i Kostajnicu.23
Nekako u isto doba dok je Ulama-paa opsjedao Viroviticu, provalio je Petar Erdodv
Mlai do Kraljeve Velike, osvojio je i trudio se, kako Zrinski kae, da u nju
smjesti posadu. O toj provali kroniar Vramec biljei:
Goszpodin PeterErdeudy posga ipopaly grad Gradisco i Veliku porobi ipopleniti
vchini. Dober dobichek vitezove i iunaczi iaky mochni i dobra zercza odnezosse.24
0 provali Petra Erdodvja historiar Isthuanffv pripovijeda opirnije, premda
grijei u godini
1 umjesto 1552. pie 1553. Naime, on kae daje Erdodv bio ogoren turskim
pustoenjima u Podravini, pa je okupio veu etu vojnika, kojoj se pridruio i
Juraj Frankapan Slunjski, i spustio se malim brodovima niz Savu u krajeve pod
osmanskom vlau. Voa mu je bio prokuan vojvoda i narodni junak Marko Tomasovi.
Navalivi iznenada na Gradiku, a na povratku i na Kraljevu Veliku, osvojio je i
popalio oba grada, potukao i zarobio dosta Turaka, te otjerao vei broj stoke,
osobito konja, i bez gubitka sretno se vratio kui. Vrativi se iz te provale ubrzo
je smrtno stradao Juraj Frankapan Slunjski, kojeg je pred vratima grada Steninjaka
ubio grom.25
Neuspjeh pod Virjem i urevcom, primorao je Ulama-pau na povlaenje, pa je poveo
vojsku prema Dubravi. Budno pratei pokrete_ osmanske vojske i Zrinski je bio
obavijeten da bi Ulama-paa mogao napasti Dubravu, azmu, Ivani, Sisak ili
Kostajnicu. Meutim, dok je on nagaao u kojem e smjeru Turci doista udariti,
pojavio se Ulama-paa neoekivano pod azmom. Malobrojna gradska posada od
dvadesetak vojnika bila je toliko zaplaena da je Turcima sama otvorila gradska
vrata i predala se.2f> Zastraeni padom azme, uvari katela
20 Idem, o.c, I, p. 165.
21 Theiner, o.c, II, p. 34.
22 Barabas, o.c. I, p. 165.
23 Idem, o.c. I, p. 166, 167.
24 Vramecz, o.c, p. 59.
25 7rfAuanj&,o.c,Lib.XIX,p.217.
26 /dem,o.cLib.XIX,p.216.
117
u Dubravi sami su zapalili i razorili katel i razbjeali se. Slinu sudbinu
doivio je tom prilikom svakako i grad Ustilonja, koji je sve do tada bio smatran
predstraom Sisku.
0 dogaajima u Slavoniji obavijestio je Zrinski odmah kralja Ferdinanda, a 21.
kolovoza pisao je iz Krievaca Tomi Nadasdvju i Franji Batthyanyju kako su Turci
nedavno osvojili azmu, koja se nalazi u "srcu ove Kraljevine", odakle e
uslijediti njezino potpuno unitenje. Osim toga, da se oko Ptuja okuplja vojska iz
tajerske i Kranjske, pa je zamolio kralja neka se ona poalje u Slavoniju da bi
zajednikim snagama pokuali oteti Turcima azmu.27
Na pismo Nikole Zrinskog odgovorio je kralj 21. kolovoza iz Bea da e kapetan Ivan
Lenkovi doi s vojskom iz Koruke i Kranjske u Zagreb, pa neka udruenim snagama i
po vlastitom izboru otmu Turcima neki grad, osobito ako to bude mogue Veliku,
azmu i Moslavinu. to se tie pomoi gradovima na granici, ini sve stoje u
njegovoj moi, a kao pomo Zrinskom
1 njegovim gradovima poslat e neto baruta. U pogledu obnove Dubrave neka se u
odnosu na doba godine uini stoje mogue i u njegovo ime zatrai pomo stalea.28
Posve suprotno oekivanju Nikole Zrinskog i Luke Szekelya, poslije osvajanja azme
vratio se Ulama-paa s glavninom vojske u Poegu, kamo je bio stigao carski
blagajnik radi isplate vojske na granici i janiara koji su u Virovitici sluili
kao posada.29 Ulama-paa nije vojsku rasputao nego je i dalje stajao u punoj
pripravnosti. Isto tako, oekujui snane protunapade hrvatske vojske kao odgovor
na osvajanja izuzetno vanih uporita, ostali su u Slavoniji s vojskom bosanski i
kliski sandakbeg, t.j. Ferhad-beg i Malko-beg. Njihov ostanak pogotovo je
nametnulo saznanje da je kralj Ferdinand poslao u Slavoniju vojsku Koruke,
Kranjske i tajerske i preporuio Zrinskom neka ponajprije pokua osvojiti Kraljevu
Veliku, azmu ili Moslavinu.
Zapravo, stalno pratei to se zbiva u taboru Zrinskog kraj Krievaca, Turci su za
to vrijeme mirovali i popunjavali svoje redove svjeim snagama. O tim pripremama
neto je bio douo Zrinski, tako da je 13. rujna 1552. pisao iz akovca Nadasdvju
kako e Turci do kraja mjeseca napasti Zagreb ili Kostajnicu.30 U pismu od 26.
rujna javio je Zrinski senjskom i uskokom kapetanu Ivanu Lenkoviu da se,bosanski
paa nalazi u Trnavi (nedaleko od Gradike), Malko-beg u Bain-Dolu , a Ulama-paa
u Poegi, gdje okuplja vojsku i zaprenu stoku za vuu topova. Prema njegovu
miljenju ini se da im je namjera osvajanje Siska. Ako ih u tome sprijee
vremenske prilike, onda e sigurno etovati prema Varadinu ili Zagrebu.31
Poloaj bana Nikole Zrinskog i ostalih krajikih zapovjednika na granici bio je i
dalje vrlo teak, unato vojsci koja je poslana u pomo. To vie to se nastupom
jeseni ta vojska poela razilaziti, a novosteena uporita na granici davala su
Turcima golemu prednost. Zabrinutost Nikole Zrinskog rjeito ocrtava biljeka na
spomenutom pismu Lenkoviu, gdje je pet puta napisano "hitno" (cito) i potom
"najhitnije" (citissime). Nakon razilaenja vojske iz tajerske, Kranjske i
Koruke, napustio je Slavoniju i kapetan Lenkovi i otiao u Senj. Na taj nain
ostali su Zrinski i Luka Szekely potpuno sami na braniku zemlje. ini se da su
Turci upravo ekali takav razvoj dogaaja i poetkom listopada krenuli su Ulama-
paa, Malko-beg i Ferhad-beg u munjevit napad. Nezapaeno su se probili pokraj
Koprivnice u Varadinsko polje i 3. listopada utaborili u Bikupcu kod Varadina,
odakle su pojedini odredi poli u pljaku prema tajerskoj granici. Hitno
obavijeten o turskoj provali, pojurio je Zrinski iz Krievaca sa oko 700 konjanika
stoje bre mogao, zaklonio se u Maruevcu i vrebao na Turke. Ne znajui za banov
dolazak, jedan turski alaj (odred) krenuo je prema Vinici i Zavraju (Vratno),
robei, palei i hvatajui ljude. Iz svoje zasjede Zrinski ih je poput vihora
napao, strahovito potukao i natjerao u bijeg, zarobio mnoge Turke i oslobodio
kransko roblje. U meuvremenu, mahnito jaui, dojurio je Luka Szekely s vojskom
iz urevca na Varadinsko polje i zajedno sa Zrinskim silovito nasrnuo na Ulama-
pau i ostale sandakbegove. U
27 Barabas, o.c, I, p. 169.
28 Afem, o.c., Ip. 171,172.
29 Laszowski, o.c, III, p. 443,445.
30 Barabas, o.c. I, p. 181-183.
31 Idem, o.c. I, p. 167.
118
Kostajnica, grad i tvrava grofova Zrinskih
estokom boju Turci su bili razbijeni i prisiljeni na povlaenje, a na bojnom polju
ostao je leati Ulama-pain sin Dafer, kojeg je ubio asnik u banskoj eti Ivan
Margiti.3
Bez obzira na poraz osmanske vojske i osobno poravnavanje starih rauna izmeu
Nikole Zrinskog i Ulama-pae, poloaj obrane na granici bio je vie nego
zabrinjavajui. Uostalom, Zrinski je odmah uoio i znalaki procijenio koliki je
gubitak za obranu Hrvatske otkako su pale Virovitica i azma, pa je 13. listopada
pisao kralju Ferdinandu daje gotovo nemogue braniti se od turskih napada s obzirom
na prirodan poloaj azme. Iz tog razloga on misli da azmu valja to prije i po
bilo koju cijenu osvojiti. Ako se to ne uini, moda e ve iste jeseni ili
najkasnije naredne zime propasti kukavni ostaci ove Kraljevine. Naime, otkako su
izgubljene Virovitica i azma nikako se ne mogu sprijeiti potajne provale turskih
pljakaa, bilo konjanika bilo pjeaka, zbog ega je narod toliko izbezumljen i
zastraen da ni sam ne zna to e sa sobom.33
Pomo od kralja Ferdinanda traili su tada Zagrebaki kaptol i upravitelj
Zagrebake biskupije Juraj od Hereinca. U toku 1552. Kaptol je podigao tvru Sokol
i kulu unti na svome imanju kod Hrastovice, gdje je ve otprije imao tri utvrde:
Petrinju (Jabukovac), te Gornji i Donji Gradac. Pozivajui se na to, Kaptol je
molio kralja neka na svoj troak uzdrava barem 100 vojnika u tvravi Sisak, koja
ima izuzetnu vanost za obranu Hrvatske otkako je propala tvrava Ustilonja. Inae,
Zagrebaka biskupija ima i previe trokova za uzdravanje svojih tvrava
Hrastovice, Svetog Kria, Ivani Grada, Ivani Klotra i Gradeca kod Krievaca, dok
su podgrae i tvrava u Dubravi posve razoreni.34
Kao odgovor na pismo Zrinskoga, kralj je Ferdinand 27. listopada 1552. sazvao u
Zagrebu komisiju koja e pregledati i odrediti koje utvrde i gradove na granici
valja podii, koje popraviti ili moda poruiti. Za lanove komisije imenovao je
bana Nikolu Zrinskog, Luku Szekelva,
32 Idem, o.c., l, p. 183- 187.
33 Laswzoski, o.c, III, p. 441, 442.
34 Idem, o.c, III, p. 449, 450.
119
Jurja Herbersteina, Ivana Lenkovia i Jakova Lamberga. Ovisno o kojem je podruju
rije, zajedno s lanovima komisije sudjelovat e u radu i ostali krajiki
zapovjednici i plemii u ijem su posjedu pojedini gradovi i utvrde.35
Neuspjeh Ulama-pae na Varadinskom polju nije, meutim, otupio otricu njegovih
nakana da izvri jo neku provalu na granici. U prilog tome govori izvjetaj
tajerskim staleima, varadinskog katelana Jorga Waltera od 19. listopada, da je
Ulama-paa 16. listopada pozvao u Poegu konjanike i pjeake, a bosanski sandakbeg
okuplja vojsku iz Bosne u Gradiki. Prema obavijestima s kojima raspolae, Ulama-
paa namjerava osvojiti urevac i Koprivnicu i popaliti na Varadinskom polju to
jo nije popaljeno.6 est dana kasnije pisao je Jorg Walter tajerskim staleima o
prikupljanju turske vojske i o tome da su bosanski sandakbeg i Malko-beg preli
Savu, dok se Ulama-paa nalazi u Poegi, a dio njegove vojske stoji zajedno s
topovima kraj Virovitice i vjerojatno e udariti na Koprivnicu ili Varadin.37
Slino ili sa znatno veim razlikama, pisao je Luka Szekely 1. studenoga Tomi
Nadasdyju da su Turci u azmi osnovali sandak i smjestili posadu od 1 400
konjanika i pjeaka. Osim toga, novi je sandakbeg nedavno izvrio i provalu do
Gradeca i Vrbovca, ali su ga razbili vojnici Nikole Zrinskog i oslobodili
zarobljenike. Od zarobljenih Turaka i vlastitih uhoda doznao je da se bosanski
sandakbeg nalazi na Lijeve polju, Malko-beg u Banjoj Luci na svome iftluku, a
Ulama-paa se navodno sprema na urevac, Koprivnicu, Rasinju i Ludbreg.38
Obavijesti Jorga Waltera i Luke Szekelya, iako samo djelomino tone, nesumnjivo
dokazuju da su Turci doista izvrili i spremali se na neku provalu. Kako su dalje
tekle te pripreme i to su oni do kraja 1552. poduzeli, zbog pomanjkanja povijesnih
izvora, nije poznato. Jedinu, za sada znanu vijest, biljei kroniar Vramec, koji
kae: Porobi Malkoch Beg Krischiche i Mutniczu ipoyde na Jarak, na Koztaniczu i to
by na treh Krali dan, tj. 6. sijenja 1553. godine.39 Drukije reeno, Malko-beg
je opustoio Mutnicu i Kreie (Podzvizd) i udario na Jarak i Kostajnicu.
Usporedo s tim dogaajima, poslije gotovo punog desetljea neprestanih borbi s
Turcima i nebrojenih molbi za pomo i praznih obeanja kralja Ferdinanda, dao je
Nikola Zrinski 7. studenoga 1552. ostavku na bansko dostojanstvo. Piui o toj
ostavci Tomi Nadasdyju, Zrinski kae da se osjea stavljen u paklenske muke, a
nagnalo gaje na to to kralj nije ispunio svoja obeanja i to vidi "kako
Kraljevstvo danju i nou propada", zbog ega mu je crvenilo oblilo lice i suze
orosile oi.40
Odluka Nikole Zrinskog bila je posve razumljiva, budui da je tako dugo i
samoprijegorno obavljao bansku dunost, te vie ili manje stajao sam na braniku
zemlje. Njegovu ostavku nije, meutim, kralj prihvatio, ve je nastojao da bar
donekle nadoknadi proputeno i uini stoje trebao davno prije uiniti, pa ni
posljedice ne bi bile takve kakve jesu. Poetkom 1553. doao je Ferdinand u Graz,
gdje je uvjerio stalee tajerske, Kranjske i Koruke da je u njihovu interesu ako
plaaju stalnu vojsku od 4 200 ljudi na granici Hrvatske i Osmanskog Carstva, jer
e tako i sami biti zatieni od turskih provala i pljaki. Zemaljskim kapetanom
postavio je Hansa Ungnada, kojem je bila dunost da zajedniki i u sporazumu radi s
banom i kapetanom Ivanom Lenkoviem i ostalim krajikim zapovjednicima. U
zajednikom voenju ratnih operacija vrhovni zapovjednik sve vojske iskljuivo je
zemaljski kapetan.
Krae vrijeme zatim nagodio se kralj Ferdinand s Nikolom Zrinskim i nagovorio ga da
ostane i dalje na banskom poloaju. Isplatio mu je i sav dug, te odobrio dranje
veeg broja vojnika koji e dobivati istu plau kao i ostali vojnici na granici.
Jo prije nagodbe s Nikolom Zrinskim, naredio je kralj Ferdinand kapetanu Ivanu
Lenkoviu da izradi opi pregled stanja i prijedlog organizacije obrane na granici.
Uz pomo krajikih zapovjednika do 1. oujka 1553. Lenkovi je izradio takav
prijedlog i stalei su ga u cijelosti
35 ii, Acta comitialia.., II, p. 374 -379.
36 Laszowski, o.c, III, p. 442,443.
37 Idem, o.c, III, p. 445.
38 Barabas, o.c.,\.,p. 180, 181.
39 Vramecz, o.c, p. 60.
40 Barabas, o.c.,l.,p. 189.
120
prihvatili. Prema tom prijedlogu obrana izmeu Save i Drave sastojala bi se od
ukupno 1 375 konjanika i 1 416 pjeaka koje e plaati tajerski i koruki stalei.
Raspored vojnika kao stalnih posada po gradovima i utvrdama bio je sljedei: u
Zagrebu 100 njemakih vojnika, 100 haramija i vei broj konjanika; u Ivaniu 300
konjanika i 140 haramija; u Sisku 100 haramija koji su ujedno bili i ajkai; u
Krievcima 300 konjanika i 100 haramija; u Cirkveni 100 konjanika i 50 haramija; u
To-polovcu 50 konjanika i 40 haramija; u Kupi-novcu 50 haramija i 300 konjanika; u
Koprivnici 200 konjanika, 100 haramija i 50 njemakih vojnika; u Ludbregu 75
konjanika i 20 haramija i u urevcu 150 konjanika i 250 haramija. Osim posada u
gradovima i utvrdama bile su razmjetene i stalne strae po Ivanici i Kalniku da
hvataju i progone turske martoloze i to: u Apatovcu 32 haramije, u Glogovici 30, u
Velikom Kalniku 20, u anjevu 32, u Remetincu 32, u Varadinskim Toplicama 50 i u
Varadinu 200 haramija. U sastavu stalnih posada u gradovima i ut-
Nikola Zrinski (o. 1508.-1566.), hrvatski ban (1542. poginuo branei Sziget
1557.),
vrdama bio je velik dio banskih eta Nikole Zrinskog, tj. u Rakovcu i Bojakovini
200 konjanika i 100 pjeaka, i u Vrbovcu 100 konjanika i 100 pjeaka.
Juno od Save sve do Senja bile su otprije ureene Senjska i Bihaka kapetanija.
Senjska je obuhvaala Senj, Starigrad, Brinje i Brlog, a Bihaka gradove Biha,
Ripa, Golubi, Sokol, Brekovicu, Topliki Turanj i Izai. U obje kapetanije
stalna posada sastojala se od 573 vojnika. Lenkovievim prijedlogom broj vojnika
poveao se za 200 konjanika i 400 pjeaka, od kojih je 50 konjanika i 50 pjeaka
bilo smjeteno u Bihau. Preostali vojnici bili su razmjeteni po gradovima i
utvrdama hrvatskih plemia koji sami nisu mogli braniti svoje gradove. Tako u
Ogulinu 50 konjanika i 30 pjeaka, Slunju 50 konjanika i 20 pjeaka. Osim toga, u
Velebitu je straarilo 50 pjeaka i na Krasu oko Kostela, Klane i Gotnika jo 50
pjeaka. Isto tako i 36 straara od Ripa do Primorja, kao i potanska sluba od 48
konja i 3 uhode koje e dojavljivati o svim pokretima i pripremama osmanske vojske.
Jednako tako i jedan dobro opremljen brod koji e krstariti od Senja do Dubrovnika
i paziti na svaki pokret neprijatelja, kao i pet postaja odakle e straari vatrom
i pucnjevima muara dojavljivati i upozoravati stanovnitvo na dolazak
neprijateljske vojske.
Sjeverno od Bihaa uz rijeku Unu bilo je od banske vojske 100 pjeaka u Kostajnici
i u Novigradu (Novom) i Prekovrkom 50 pjeaka, dok se 300 konjanika nalazilo uz
bana i stajalo je uvijek njemu na raspolaganju.41
Na taj je nain, zaslugom Nikole Zrinskog, Hrvatska dobila dosta jaku vojsku za
suzbijanje turskih provala i napada. Golemu veinu vojske na granici inilo je
domae ljudstvo, ojaano sa etom od 150 njemakih vojnika. Zajedno s banskim
etama obrana granice u Hrvatskoj raspolagala je s priblino 4 800 vojnika, to je
u odnosu na duinu granice bilo nedovoljno, iako se ta vojska mogla ravnopravno
nositi s vojskom turskih graniara i odolijevati znatno brojnijim protivnikim
snagama. Udarnu snagu te vojske inilo je lako pokretljivo konjanitvo, osobito na
istaknutim graninim uporitima, pa je ono premaivalo vie od polovice sve vojske
na granici.
U cilju jaanja obrane, istovremeno je dobro napredovala gradnja tvrave Nehaj
iznad Senja, kao i samo utvrivanje i opasivanje zidom grada Senja.
41 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 204-213.
121
Gledano u cjelini, bio je to krupan korak u stvaranju jedinstvenog sustava obrane
Hrvatske nasuprot Osmanskom Carstvu, koji se dijelio na hrvatsko i slavonsko
krajite, od kojeg e Turci jo dugo juno od Save nagrizati i otkidati dio po dio
i tako doista Hrvatsku svesti na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum).
Osvajenjem Virovitice i azme i razaranjem Ustilonje 1552. pomakli su Turci granicu
Osmanskog Carstva do krajnjih toaka izmeu Save i Drave. Granica izmeu Hrvatske,
odnosno Slavonije i Osmanskog Carstva, ila je tada priblino ovako: od rijeke
Drave ispod Vizvara pored Klotra do obronaka Bilogore izbijajui na Ciglarski
potok, odatle Ciglarskim potokom do utoka u esmu, zatim esmom do utoka u Lonju,
onda Lonjom do utoka u Savu, ispred koje se nalazilo podruje "niije zemlje".
Juno od Save rijekom Unom do Pljeevice i odatle sve do morske obale, gdje se
granica nije mijenjala.
Nekako u isto doba kada je Lenkovi podnosio svoj prijedlog organizacije obrane
granice staleima na odobrenje, poslao je 19. oujka 1553. kralj Ferdinand Antuna
Vrania i Franju Zaya u poslanstvo da pregovaraju sa sultanom Sulejmanom o miru.42
Na putu prema Istanbulu poslanstvo se zaustavilo u Budimu, gdje je pozdravilo novog
budimskog beglerbega Ali-pau Sokolovia i ugovorilo s njim primirje, a potom
produilo dalje.43 Prema dobivenim uputama, poslanici su ponudili Sulejmanu za
cijelu Ugarsku 150 000 zlatnika kao godinji dar, a za onaj dio Ugarske i Erdelja u
kojem je Ferdinand vladao jo 40 000 zlatnika. O prijedlogu da ustupi Ugarsku i
Erdelj nije Sulejman htio ni uti, nego je poslanicima predloio daje voljan
sklopiti mir na pet godina, ukoliko se kralj Ferdinand odrekne svojatanja Erdelja,
a onaj dio Erdelja kojeg je zaposjeo neka vrati Zapoljinu sinu i plaa godinji
danak od 15 000 zlatnika. Da bi upoznali kralja sa Sulejmanovim protuprijedlozima,
uputili su Vrani i Zay poslanika Malvezzia u Be i ostali u Istanbulu do konane
odluke. ekajui odgovor kralja Ferdinanda, ugovoreno primirje s budimskim paom
ostalo je i dalje na snazi, pa je na granici s Osmanskim Carstvom svuda vladao mir.
Sklapanjem primirja i voenjem mirovnih pregovora prestali su okraji s Turcima na
granici i upadi akindija preko granice. Bosanski sandakbeg Sofi Mehmed-paa i
novopostavljeni sandakbeg Poekog sandaka Mehmed-han radili su na uvrivanju i
jaanju osvojenih poloaja, a sredinja vlast zaokupljena ratom s Perzijom, u kojem
je poginuo Ulama-paa,44 nije ni pokuavala ni pokazivala volje i elje da zapone
novi rat. tovie, prema pismu Petra Erdodyja od 8. srpnja 1553., predlagali su
ehaja (zamjenik) bosanskog sandakbega i gradiki kapetan (kapudan) da razgovaraju
s kapetanima u Ivaniu, jer su odluili popravljati i raditi na utvrivanju
azme.45
Na ope smirivanje prilika uz granicu izmeu Save i Drave, znatno vie od mirovnih
pregovora, utjecalo je izbijanje kuge, koja se ujesen 1553. proirila iz turskog
dijela Slavonije u okolici Zagreba i do sredine 1554. harala je u Krievcima,
Vrbovcu, Gradecu i Sv. Petru (Orehovec), da bi potom zahvatila i Meimurje.46
Malaksavanjem kuge nestajalo je i mira na granici, pogotovo na prostoru juno od
Save koji je ostao poteen od zaraze. Ve 31. oujka 1554. javio je banu Nikoli
Zrinskom njegov slubenik Ivan Hojsi iz akovca da su Turci opustoili okolicu
Ripa, Ostroca i Zrina, odakle su odveli dosta ljudi i stoke, i da gotovo
svakodnevno ugrabe po nekoliko osoba.47 Ban se u to vrijeme nalazio u Pounu radi
isplate zaostale plae svojoj vojsci, da bi odatle produio u Be i od kralja
Ferdinanda ishodio pristanak o preuzimanju njegovih gradova Kostajnice i Novigrada
u kraljeve ruke. Svoj boravak u Beu iskoristio je Nikola Zrinski i za dobivanje
kraljeva pristanka da izae na junaki dvoboj s bosanskim sandakbegom Sofi Mehmed-
pa-om. Naime, jo od kraja 1553. bio je on u osobnoj zavadi s Mehmed-paom,
smatrajui da u obrani svoje asti i dostojanstva na paine lane optube, valja
pitanje zadovoljtine rijeiti
42 Klai, o.c, V, p. 249.
43 Matkovi, Petar, Putovanje po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71,
Zagreb 1884, p. 3.
44 Laszowski, o.c, III, p. 481.
45 Idem, o.c, III, p. 457.
46 Barabas, o.c. I, p. 218, 239.
47 Laszowski, o.c, III, p. 481.
122
vitekim dvobojem. O izazovu na dvoboj uskoro se znalo irom granice i oekivao se
dramatian rasplet. U pismu Hansu Ungnadu, negdje u srpnju ili poetkom kolovoza
1554., opravdavao je Mehmed-paa napade na posjede Zrinskog, napominjui da je
nedavno nekoliko stotina konjanika upalo do Velike, Siraa i Kamengrada, gdje su
pohvatali i odveli vei broj ljudi, a knez Zrinski upuuje mu pozive na dvoboj i
okuplja se vojska u Hrvatskoj.48 Odluan da se s Mehmed-paom ogleda na vitekom
dvoboju, stigao je 23. kolovoza 1554. Zrinski zajedno s pratnjom u urevac, ali od
pae i drugih odlinijih Turaka nije bilo ni traga. Za to vrijeme nalazio se
Mehmed-paa u mjestu Mrtvici blizu Banja Luke, gdje je imao svoje kupke, a poeki
sandakbeg Mehmed-han boravio je u Orahovici.45
Iz urevca se Zrinski vratio u akovec, da bi uskoro zbog neredovite isplate
vojske i svega 300 konjanika s kojima je morao braniti granicu u duini od 32
milje, a jo vie zbog raznih objeda osobnih neprijatelja, zamolio kralja
Ferdinanda neka ga oslobodi banske dunosti. O banovu raspoloenju u tom asu jasno
govori pismo upueno 24. studenoga 1554. Tomi Nadasdvju, u kojem kae da bi radije
amio u tamnici i godinu dana nego li dalje banovao.5"
Poput prethodne, ostavku na banski poloaj nije kralj prihvatio, ve je prije toga
naredio Zrinskom da sazove Sabor stalea, kojeg je on zakazao za 1. prosinca 1554.
u Zagrebu. Spomenutoga dana Sabor se sastao i na kraljev prijedlog donio odluku o
ratnoj dai isubsidium) od jedne forinte i utvrivanju gradova na granici, da bi
istodobno zakljuio kako svaki plemi i podanik mora biti dobro naoruan i
pripravan odazvati se smjesta banovu pozivu i poi u boj protiv neprijatelja.
Pregovori o miru sa sultanom Sulejmanom slabo su napredovali, a umjesto umrlog
poslanika Malvezzia poslao je kralj Ferdinand Augeria Ginselma Busbecqa, koji je
20. sijenja 1555. stigao u Istanbul. Cijelu zimu ekao je Busbecq s Vraniem i
Zayem da ih sultan primi na razgovor. U meuvremenu sultanov odnos prema miru se
izmijenio, jer je sklopio mirovni sporazum s Perzijom, a poslanik francuskog kralja
Henrija IV. neprestano ga je podbadao protiv Ferdinanda. S obzirom na izmijenjene
prilike Sulejman je odbacio kraljeve ponude za mir i zaprijetio da e zbog Erdelja
zapoeti rat, da bi na kraju ipak pristao na primirje od est mjeseci.
Sulejmanov odgovor jasno je pokazao da on na mir uope i ne pomilja, pa su u
skladu s tim pogranini sandakbegovi na granici Hrvatske zapoeli s provalama i
napadima. Ve 19. veljae 1555. pisao je Zrinski palatinu Nadasdvju da su Turci
nastavili s pljakom i otimanjem, te su ispod Krupe ugrabili osamnaest a kod Pedlja
petnaest ljudi.51 Drei se primirja, Zrinski nije odgovarao na taj izazov, to e
Turci iskoristiti i ponovno upasti do Krupe i Pedlja, hvatajui i odvodei ljude.
Piui o tome 4. oujka Zrinski kae da je Petar Erdody okupio oko 500 konjanika i
provalio u Bosnu do Kamengrada, gdje je uzalud mamio Turke iz grada u neku zasjedu.
Zajedno s Erdodyjem poli su i neki njegovi slubenici koji za taj pothvat nisu
imali njegovo odobrenje.52 O krenju primirja s Turcima javio je Zrinski Nadasdyju
i 12. oujka kako su prije nekoliko dana znanjem i odobrenjem Hansa Ungnada,
kapetani Ivan Alapi, Stjepan Brada i Ivan Gezthy s cjelokupnom vojskom provalili
sve do Pakraca. U istom pismu Zrinski pita odakle njima tolika sloboda da to ine,
jer kralj i sam palatin njega stalno opominju neka se pridrava primirja. Na te
izazove i etovanja Turci e svakako estoko odgovoriti, zbog ega on ne moe
snositi odgovornost.53
Protivno miljenju i oekivanju Zrinskoga, nisu Turci do kraja ljeta napadali niti
ozbiljnije ugroavali pogranina podruja, jer je budimski beglerbeg Ali-paa
Sokolovi zapoeo rat u jugozapadnom dijelu Ugarske. Poetkom rujna 1555. boravio
je Zrinski u Rakovcu, odakle se javio palatinovu kapetanu Stjepanu Zichyju da zbog
dolaska bosanskog pae s jakom vojskom do Velike (Kraljeve) ne moe napustiti svoju
banovinu i priskoiti u pomo opsjed-
48 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 195.
49 Laszowski, o.c, III, p. 477-482; Barabas, o.c. I, p. 258, 259.
50 Barabas, o.c. I, p. 263.
51 Idem, o.c. I, p. 283.
52 Idem, o.c. I, p. 285.
53 Idem, o.c. I, p. 286, 287.
124
nutim gradovima Kaposvaru i Korotni u Ugarskoj. Iz Rakovca je 11. rujna pisao
Zrinski i Nadasdvju da bosanski paa stoji pripravan na granici u Slavoniji, ali ne
zna kamo e krenuti. Moda se sprema napasti neku utvrdu ili podii novu na
granici. Sto se njega tie Zrinski kae: Mi smo spremni za boj s onim etama koje
imamo sve do posljednjeg daha i bilo gdje sluiti kraljevskom velianstvu i
ljubljenoj domovini.55
Koji dan nakon toga napustio je Zrinski Rakovac i otputovao u Krievce, gdje se
sastao s kapetanom Jurjem Wildensteinom. ekajui u Krievcima kamo e Mehmed-paa
krenuti, primio je Zrinski od Petra Erdodvja obavijest daje bosanski sandakbeg jo
14. rujna napustio azmu i zaputio se nizvodno uz Savu prema Gradiki.56 Ohrabren
tim saznanjem otputovao je Zrinski u Koprivnicu i odatle produio na svoj posjed u
Csurgo (urgo) u Ugarskoj, odakle se na Wildensteinov poziv hitno vratio preko
Koprivnice u Krievce, jer da e Mehmed-paa napasti Sisak. Uz manje predahe,
jaui stoje bre mogao prema Krievcima, uo je Zrinski blizu Lovreine pucanje
topova u Vrbovcu, gdje su doli u pljaku dvojica aga iz Pakraca sa stotinu Turaka,
ali su ih banovi slubenici razbili i desetoricu zarobili.
Do kraja 1555. i poetka proljea 1556. vladao je na granici Hrvatske uglavnom mir,
a ban Nikola Zrinski nagovoren od kralja Ferdinanda zadrao je bansko dostojanstvo.
Da bi lake pridobio Zrinskoga, odredio je kralj banu osobnu plau i ovlastio ga na
troak javnih prihoda drati 600 konjanika i 400 pjeaka radi obrane granice od
turskih napada.
Neuspjeli pregovori sa sultanom Sulejmanom o Erdelju i o produenju primirja
najavili su, meutim, skori nastavak ratovanja irokih razmjera. Ve potkraj
travnja 1556. napali su Turci iz azme Vrbovec, opustoili i odveli dvadesetak
ljudi.58 Na Lijeve polju okupio je Mehmed-paa vojsku i sastao se s poekim i
kliskim sandakbegom da bi udruenim snagama izvrili neku provalu. Pratei
okupljanje osmanske vojske, krajiki zapovjednici su oekivali da e ta vojska u
najskorije vrijeme napasti neki grad ili poi na etovanje irom Hrvatske.59 U
stanju poveane pripravnosti na granici i ekajui to e Turci poduzeti, morao je
ban Nikola Zrinski poetkom svibnja otputovati u Celje radi dogovora sa tajerskim
povjerenicima o rasporedu banske vojske na granici. Raspravljajui o tome ban se
sloio s prijedlogom da 200 konjanika i 200 pjeaka smjesti oko Hrastovice i
Gradca, zatim 200 konjanika i 100 pjeaka oko Vrbovca i Rakovca i 100 pjeaka oko
Ivania, a da preostalih 200 konjanika s kojima e krstariti uzdu granice, ostane
uvijek pored njega.
Turci kao da su ekali odlazak bana Nikole u Celje, pa je Mehmed-paa neposredno
zatim podijelio vojsku u tri ete koje su opustoile imanje opatije Topusko i
posjede kneza Franje Frankapana Slunjskog uz Kupu, a u Slavoniji opljakali okolicu
Ivania i Vrbovca, odakle su odveli vei broj ljudi.6
Turske provale u Hrvatskoj prvih dana mjeseca svibnja 1556. bile su zapravo samo
uvod u opsadu Szigeta u junom dijelu Ugarske, kojeg je branio Hrvat Marko Stani.
Budimski beglerbeg Ali-paa Sokolovi opkolio je 11. lipnja s jakim snagama grad i
odmah zapoeo s napadima. Hrabro odbijajui turske jurie i napade bio je Stani
prisiljen napustiti podgrae (varo) i povui se u tvravu, zatraivi u nekoliko
navrata pomo jer su njegove snage malaksavale. Javljajui kralju Ferdinandu o
stanju obrane nakon mjesec dana opsade, Stani je upozorio da e Sziget biti
izgubljen ako pomo u najskorije vrijeme ne stigne. Zapravo, iz dana u dan
postojalo je stanje sve pogibeljnije, jer su Turci razorili dio utvrda i zatrpali
zemljom velik dio jarka oko grada.
Shvaajui vrlo ozbiljno da bi Sziget mogao pasti u Ali-paine ruke, vojska kralja
Ferdinanda pod vodstvom palatina Tome Nadasdvja okupljala se u Kanizsi
(Nagvkanizsa), kamo su do sredine srpnja iz Hrvatske doli ban Nikola Zrinski i
kapetani Ivan Lenkovi i Juraj Wilden-
54 Idem, o.c, I, p. 311.
55 Idem, o.c, I., p. 311, 312.
56 Idem, o.c. I, p. 321, 322.
57 Idem, o.c. I, p. 327.
58 Idem, o.c. I, p. 344.
59 Idem, o.c. I, p. 343, 344.
60 Idem, o.c. I, p. 346.
125
stein. Uoi odlaska u Kanizsu pisao je 6. srpnja Zrinski Nadasdvju iz Preloga daje
bosanski sandakbeg preao Savu i kani udariti prema Koprivnici i urevcu, ali
pouzdano ne zna to e stvarno poduzeti. Inae se kliski sandakbeg Malko, nalazi
u Gradiki, a hercegovaki pak u Travniku.61
Vojska okupljena u Kanizsi napala je 19. srpnja Babou (Babocsa) i primorala Ali-
pau da napusti opsadu Szigeta i pomogne obrani Baboe. U bojevima oko grada na
rijeci Rinji (Rinya) proslavio se Zrinski, premda pobjeda nad Ali-painom vojskom
nije bila potpuna, pa se kraljeva vojska povukla u Kanizsu. Na povratku od Baboe
doao je Ali-paa do Szigeta, kojeg je u meuvremenu Stani utvrdio i popravio
oteenja. Izgubivi nekoliko tisua vojnika nije Ali-paa vie imao snage da ga
osvoji i 31. srpnja se povukao. Za svoj neuspjeh prigovarao je Zrinskom i u
posebnom pismu ga ukorio:
Nijemci i Ugri mogu za te Boga moliti, jer da ti nisi bio nazoan, od svih njih ne
bi ni jedna noga umakla.62
0 naputanju Hrvatske i odlasku bana Nikole Zrinskog i kapetana Lenkovia i
Wildensteina u pomo Szigetu, bili su Mehmed-paa i Malko-beg na vrijeme
obavijeteni, tako da su u njihovoj odsutnosti udruenim snagama 16. srpnja 1556.
napali Kostajnicu. Na elu kraljevske posade u gradu bio je neki Pankracije
Lusthaler, kojeg su Turci oito podmitili i 23. srpnja uli u grad. Kroniar Vramec
o tom nemilom dogaaju kae:
Kosztaniczu grad Turczi zauiesse. Zdal je grada neki Nemecz Loztohar, kije
bilkapitan v gradu, za peneze Turkom, zkoteroga grada vsa horuaczka zemlia opuszte
i szlouenszka.63
Slino Vramcu, ali mnogo opirnije, o gubitku Kostajnice zabiljeio je kroniar
Ivan Tomai sljedee:
Godine Gospodnje... ljubljanski graanin, Lustar po imenu, iz pokrajine Kranjske,
budui kapitanom u Kostajnici, prodao je za novce i izdao Turcima pretvrdi grad
Kostajnicu u Hrvatskoj i to dana 23. srpnja. Nesretnik taj zavrio je zlo. Turin
je iz reenoga grada iznebuha stao udarati na polja, vesi, sela i gradove, te je
itavu Hrvatsku opustoio. Sam Bogzna koliko je ubijao i zaplijenio. To je uzrok i
poetak rasula donjih strana Hrvatske i takoer Kranjske. Zbrojivi sve u jedno,
poginulo je i odvedeno je iz Hrvatske u Bosnu etrdeset i est tisua nesretnih
dua.64
Osvajanjem Kostajnice Turci su strahovito opustoili naselja izmeu Une i Kupe, a
zastraena posada u Novigradu sama je zapalila grad i razbjeala se. Dosta snana
osmanska vojska prela je zatim Kupu i upala u Turopolje, gdje je 24. kolovoza
1556. ognjem i maem unitila sve to joj se nalo na putu. Natovareni plijenom i
vodei sa sobom mnotvo ugrabljene stoke
1 zarobljenih ljudi, Turci su na povratku iz Turopolja proli pokraj Hrastovice i
produili za Kostajnicu i dalje u Bosnu. Jedna turska eta prela je dapae i Savu
i stigla do zidova Zagreba, pa je u magli na nju nabasao Petar Erdody i u sukobu s
Turcima izgubio desetak ljudi. Gotovo u isto vrijeme doli su Turci iz azme do
Gradeca kod Vrbovca, opkolili katel i spalili do temelja, ubili 35 i odveli 60
osoba.65
Snaan pritisak osmanske vojske iz Bosne na Hrvatsku naglo je zatim popustio kad je
sredinom kolovoza 1556. kralj Ferdinand poeo okupljati novu vojsku u Kanizsi da bi
zatitio Sziget i preoteo Turcima Korotnu i Babocsu koje su oni prole godine
osvojili. Zajedno s vojskom iz Bosne i turske Slavonije morao je stoga Mehmed-paa
pohitati u pomo Baboi, gdje je osmanska vojska bila poraena i prisiljena na
povlaenje.
61 Idem, o.c, I, p. 380.
62 Idem, o.c, I, p. 387.
63 Vramecz, o.c, p. 60.
64 Tomai, o.c, p. 30.
65 Barabas, o.c. I, p. 405,406.
126
TURSKA OSVAJANJA IZMEU RIJEKA UNE, KORANE I KUPE
Osvajanjem Kostajnice 1556. probili su Turci obrambenu crtu Hrvatske na rijeci Uni
i uzdrmali iz temelja njezinu obranu juno od Save. Tim se probojem nadvila smrtna
opasnost nad ostatkom Hrvatske, ije umiranje je trajalo godinama. irenjem
osmanske vlasti preko Une, bile su preko Hrvatske neposredno ugroene Koruka i
Kranjska, a odatle i cijela srednja Europa.
Pad Kostajnice toliko je ojadio Nikolu Zrinskoga da je podnio kralju Ferdinandu
neopozivu ostavku na bansko dostojanstvo. O svojoj odluci pisao je on 21. kolovoza
1556. pismo palatinu Nadasdvju, u kojem kae:
Ja sam se doista odrekao banske asti i kralj me je milostivo nje oslobodio, samo
je traio neka bansko ime i naslov zadrim najdulje do Boia, kako bi kralj za to
vrijeme mogao nai koju pogodnu osobu.1
Izbor za novoga bana pao je na Petra Erdodvja, sina Petrova, kojeg je osobno
zagovarao Nikola Zrinski, budui da je 26. kolovoza iste godine s njegovom keri
Anom zaruio svoga sina Jurja.2 U pismu naslovljenom i upuenom 27. prosinca iz
akovca Tomi Nadasdvju Zrinski je, izmeu ostalog, javio:
Ve sam posve rijeen banske slube, jer je prejasni kralj Maksimilijan tono
ugovorio s Erd6dyjem uvjete za preuzee ove asti; imat e plau za 600 konjanika i
400pjeaka. Bog ga uzvisio jo vie da bude pomonik i zatitnik obrane bijedne
domovine i svijeta kranskog.11
Uvod Petra Erdodvja u bansku dunost sveano je obavljen 7. oujka 1557. na Saboru
u Zagrebu. Tom prigodom stalei su izglasali i nekoliko vanih odluka za obranu
zemlje. Jedna od njih bila je da kmetovi moraju utvrivati gradove i tvrave
Koprivnicu, Ivani, Krievce, Sv. Ivan abno, Gradec, Sisak, Zrin, Prekovrko,
Blinju, Drenik, Trac, Modru i Slunj. Isto tako i sami vlasnici moraju bolje
utvrditi Veliki Kalnik, Bojakovinu, Hrastovicu, Gradac, Raven, Kostanjevec i
Rasinju. Sto se tie slobodnog i kraljevskog grada Zagreba, Sabor je zamolio kralja
neka se on sam pobrine za njegovu obranu. Da bi osigurao vea novana sredstva,
Sabor je odredio da svako ognjite mora platiti 1 forint kao ratnu dau koja
pripada kralju, dok e za potrebe obrane domovine svako ognjite platiti i 12
denara kao "dimnicu" zemaljskoj blagajni.4
Zimsko mirovanje prekinuli su Turci prvih dana proljea 1557. upadom do Ljenice i
Krupe, gdje su ih vojnici i slubenici Nikole Zrinskog iz okolnih utvrda udruenim
snagama potukli i razbili. U toj provali Turci su doivjeli teak poraz, jer ih je
osamdeset bilo ubijeno, a pedeset zarobljeno.5
Taj je poraz donekle primirio, ali istodobno i potaknuo Turke na jo ee provale
i napade. Pribojavajui se da bi mogli izvriti jai proboj, javio je 31. srpnja
1557. iz Zelina ban Erdodv
1 Barabas, o.c, I, p. 404.
2 Idem, o.c, I, p. 433-435; Mesi, Matija, ivot Nikole Zrinskoga, Sigetskog
junaka, Zagreb 1866, prilozi 33-35.
3 Barabas, o.c. I, p. 433-435.
4 ii, Acta comitialia.., III, p. 4-10; Fraknoi, Monumenta comitialia..., IV, p.
623-632.
5 Barabas, o.c. I, p. 457.
127
Tvrava i grad Krupa u 16. st.
Ivanu Lenkoviu da se u Banja Luci i Poegi okuplja turska vojska, koja se sprema
o-pustoiti ili osvojiti pretune ostatke Hrvatske. S obzirom na to neka se pobrine
da Turci ne zaskoe obranu i sve skupa zateknu na spavanju.6 O tim pripremama bio
je neto saznao od svojih uhoda i kapetan Lenkovi, odnosno, da se novi bosanski
sandakbeg Hadim Ali-paa sastao kod Banja Luke s Malko-begom iz Hercegovine i
Ferhad-begom iz Klisa, oito da bi provalili u Hrvatsku juno ili sjeverno od Save.
Banje Erdodv pozvao u pomo i Nikolu Zrinskog, koji zbog oekivanog napada
sandakbega iz Peuha nije mogao napustiti Meimurje, ve je poslao stotinu
konjanika za obranu svojih gradova na granici. Primivi banovo pismo, Zrinski je
odmah izvijestio Nadasdvja da e bosanski paa u kolovozu sigurno opsjesti
Hrastovicu ili Sisak.7 Neto vie o turskim namjerama saznao je ban Erdodv od
zarobljenih Turaka kod Zrina, pa je izdao zapovijed da svi ustanu na obranu,
savjetujui ujedno kapetana Lenkovia da se s vojskom smjesti u Krievcima, dok e
se on sa svojim etama utaboriti u Ivaniu i Rakovcu, a preostala vojska okupit e
se kod Topuskog.
Mjere opreza i bojazni bana Petra Erdodvja bile su zaista opravdane, jer se ubrzo
mladi i vrlo ratoborni sandakbeg novoosnovanog Cazmanskog sandaka, Ferhad-beg
Desisali Vuko-vi, zaputio s jakom vojskom dolinom Lonje i stigao do Sv. Jelene
blizu Rakovca. Na tu vojsku udario je 19. kolovoza 1557. Ivan Lenkovi, kojem su se
pridruili Ivan Alapi i Ladislav Kerecsenv, i strahovito porazili Ferhad-bega.
Istoga dana razbio je koprivniki kapetan barun Krsto Ungnad Turke iz Virovitice,
koji su na etovanju doprli do Koprivnice.8
Porazi osmanske vojske u Slavoniji nisu primirili bosanske Turke, nego je Malko-
beg, koji je zamjenjivao bolesnog Ali-pau, upinjao snage da izmeu Une i Kupe
zatre sve to je hrvatsko.
U jesen 1557. jaka turska vojska stigla je do Senja, koju su uskoci pod
zapovjednitvom kapetana Herbarta Auersperga ispadom iz grada razbili i natjerali u
bijeg. Osveujui se Turcima za pljake i razaranja, nisu tada uskoci imali obzira
ni prema Veneciji ni Dubrovakoj Republici i njihovim podanicima, zbog ega je
kralj Ferdinand ukorio Nikolu Zrinskog i naredio da vrati oteta dobra koja su
njegovi uskoci iz Bakra ugrabili na brodovima iz Perasta, Dubrovnika i Venecije u
luci Cigale i kod Cresa i dovukli u Bakar.9
Ne ekajui kraj zime, ve u veljai 1558. zapoeli su Turci novo etovanje na
granici i napadom na Blinju, grad Petra Keglevia Mlaeg, ija posada je uspjeno
odbila napad. Sredinom travnja nasrnula je osmanska vojska na Hrastovicu, kojoj su
priskoili u pomo ban Erdodv i general Ivan Lenkovi, i u silovitu protunapadu je
porazili. Jednako tako nisu Turci imali veeg uspjeha kad su poetkom kolovoza
pustoili okolicu Cazina, Buima, Ostroca, Hrastovice i Gore. Nasuprot tome, pod
vodstvom Malko-bega, Ferhad-bega iz azme i ehaja kliskog, hercegovakog i
poekog sandakbega, osmanska je vojska 29. rujna poharala okolicu Bovia,
Topuskog i Steninjaka, te se preko Perne, Krstinje, Kladue i Vranograa,
6 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 219.
7 Barabas, o.c. I, p. 460.
8 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 221.
9 Klai, o.c, V, p. 277.
128
Grad i tvrava Biha, klju obrane Pounja i Pokuplja
vratila u Bosnu. Ni mjesec dana od te provale, napao je Malko-beg i osvojio 1.
studenoga 1558. Ljenicu, a 3. studenoga Otoku i Buevi. Svega nekoliko dana iza
toga u odlunom protunapadu preoteo je Lenkovi Turcima Ljenicu, Otoku i Buevi i
razorio ih.
Naputajui privremeno Unu, okuao je Malko-beg ratnu sreu na drugoj strani
uputivi dosta jaku vojsku prema Koprivnici, koja se u noi 29. studenoga prikrala
gradu i zapalila podgrae. Kad su u opem meteu kapetani Vid Hallek, Krsto Ungand
i Jakov Szekelv izveli posadu iz Koprivnice, uzmakli su Turci prema urevcu.
Progonei Turke sustigli su ih kod urevca, od kojih su 150 ubili i 120 zarobili,
oslobodivi ujedno pohvatano stanovnitvo i preotevi sav plijen kojeg su
ugrabili.1"
Sve uestaliji i sve razorniji napadi Malko-begovih snaga izmeu Une i Kupe,
potakli su generala Lenkovia i ostale krajike zapovjednike na razmiljanje kako
nee biti mogue braniti svaki grad i katel na tom prostoru, ve bi one znaajnije
trebao preuzeti kralj, a manje znaajne i tronije poruiti da ih ne bi ugrabili
Turci i u njima se utvrdili. S takvom odlukom nisu bili zadovoljni pojedini plemii
jer su tako gubili svoje posjede, niti je ban Petar Erdodv u cijelosti bio suglasan
s predvienim postupkom. Pogotovo kad se htjelo poruiti Hrastovicu i Buevi, emu
se otro suprotstavio i doao u sukob s generalom Lenkoviem. Ipak, unato
protivljenju, bili su Blinja i jo dva katela porueni, od kojih jedan u posjedu
Nikole Zrinskog. Svoje miljenje o tome izrazio je 5. rujna 1558. Zrinski u pismu
Tomi Nadasdvju, istiui daje iz Zrina i Prekovrkog istjerano njegovih 100
konjanika i 50 pjeaka, jer su stavljeni pod kraljevo okrilje i predani na uvanje
nekim Vlasima. S obzirom na to valja se bojati da se sa Zrinom i Prekovrkim ne
dogodi kao to se prije dvije godine dogodilo s Kostajnicom i Novigradom. Uostalom,
im su Turci o tome doznali, smjesta su onamo udarili i sve opustoili i mnogo
ljudi sa sobom odveli. Istodobno okupio je Malko-beg dosta jaku vojsku, pa e
vjerojatno pustoiti izmeu Une i Kupe ili udariti preko Save."
Kao to je prije toga reeno, oekivanja Nikole Zrinskog ubrzo su bila pretvorena u
krutu zbilju, ije su posljedice na znakovit i sebi svojstven nain odredile slijed
buduih dogaaja. Poraz osmanske vojske kod urevca najavio je postupnu uspostavu
ravnotee sila izmeu Save i Drave, koja e dovesti do povlaenja osmanskih snaga
prema istoku. Naime, premda je Malko-beg krajem sijenja 1559. preko Hrvatske upao
u Kranjsku i opustoio okolicu Koevja, Ribnice, Pivke, Grobnika i bez uspjeha
udario na Klanu, u travnju iste godine razorio je azmu i sjedite sandaka prenio
u Pakrac.12 Bilo je to naputanje osvojenog prostora i
10 Barabas, o.c, I, p. 495-500; Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 222-231, Starine
JAZU 19, p. 1-4; Tomai, o.c, p. 31.
11 Idem, o.c. I, p. 492.
12 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 4; Jug, o.c, p. 40.
129
smjetaj upravnog sredita pograninog sandaka na sigurnije mjesto, gotovo 50 km
istono od azme, jer je Malko-beg dobro znao da u snanim i smiljeno voenim
protunapadima Hrvata, nee moi zadrati azmu. U sluaju da hrvatska vojska osvoji
azmu i u njoj se utvrdi, bio bi neposredno ugroen Pakrac, a odatle i sama Poega.
Ali ne samo to, nego je spomenuto povlaenje znailo i promjenu osvajakih planova,
koji e se od tog vremena usporedo odvijati sjeverno od Drave na prostoru Ugarske i
juno od Save u Hrvatskoj. Prema zamisli osmanskih vojskovoa, morao je u skladu s
tim dio Hrvatske izmeu Une i Kupe biti satrven, da se preko Kupe i Siska izvri
proboj do Zagreba, a preko Szigeta i june Ugarske stigne do Kanizse, kako bi se
preostali dio Slavonije izmeu Save i Drave naao izmeu dvaju krila osmanske
vojske, koja e se u dogledno vrijeme sklopiti. Na taj nain bio bi osmanskoj
vojsci irom otvoren put prema Beu i dalje do granica s Njemakom.
Suoeni s takvim planovima, koje su u osnovi ubrzo prozreli, nisu Hrvati i njihove
vojskovoe imali drugog izbora, osim da se u neravnopravnom odnosu snaga grevito
bore za goli opstanak nimalo ne prezajui od smrti, raunajui pritom na vojnu
pomo iz austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske, koje su preko
Hrvatske, zapravo, branile sebe i cijelu Austriju.
U provoenju tog plana Malko-beg je ulagao sve svoje ratnike sposobnosti,
okupljajui neprestano nove snage i smiljajui nove provale. Izloeni stalnim
pljakama i napadima, stanovnici Gvozdanskog, grada Nikole Zrinskog, utanaili su
poetkom travnja 1559. neku pogodbu s Turcima kojom su priznali njihovu vlast, kako
vie ne bi bili uznemiravani. Vijest o predaji Gvozdanskog duboko se dojmila
krajikih zapovjednika i kralja Maksimilijana, tako daje general Lenkovi optuio
njegove stanovnike zbog izdaje, a kralj ga ovlastio da ih pozove na sud. Istodobno
pozvao je kralj Nikolu Zrinskog neka zapovjedi svojim podanicima da smjesta opozovu
predaju i sve pogodbe koje su utanaili s Turcima. Pismom od 17. travnja 1559.
obavijestio je Zrinski palatina Nadasdvja daje naredio svome slubeniku Stjepanu
Kapitanoviu neka prisili stanovnike Gvozdanskog da prestanu urovati s Turcima i
plaati im ikakav danak. to se tie pozivanja na sudsku odgovornost, Zrinski se
usprotivio da to ini general Lenkovi jer nema prava sudbenosti nad njegovim
podanicima.13 Kako je zavrio taj spor, nema pouzdanih vijesti, ali nema sumnje da
su stanovnici Gvozdanskog raskinuli s Turcima i vrsto stali u obrani svoga grada.
Zajedno sa sinovima Daferom i Huseinom nije Malko-beg mirovao, nego je slao manje
ete "trkaa i palikua" koji su uznemiravali stanovnitvo uz granicu i posade u
krajikim gradovima. Pravodobno izvjetavani o njihovim pokretima, ban Erdodv,
general Lenkovi i njegovi zamjenici: Vid Hallek, Franjo Teuffenbach i Herbart
Auersperg stajali su uvijek pripravni da suzbiju napad, tako da Malko-beg nije
ostvario ita znaajnije u tom razdoblju. Istom 11. listopada 1559., vjerojatno pod
vodstvom Ferhad-bega, provalili su Turci do Novigrada Podravskog, gdje su poinili
manje tete.14
Jesen 1559. i zima 1560. protekli su na granici mirno, pa je obrana Hrvatske mogla
makar malo predahnuti i u granicama mogunosti poduzeti odgovarajue mjere da bi
to spremnije doekala nove napade osmanske vojske. Voen tom milju, sastao se 3.
oujka 1560. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei iskazali spremnost da podnesu i
najvee rtve. Sredinja pitanja
0 kojima se raspravljalo bila su utvrivanje i popravak gradova i utvrda:
Koprivnice, Cirkvene, Siska, Hrastovice, Sraice, Hresna, Bojne i Ogulina, a u
pogledu opskrbe hranom da svaki dim u Slavoniji i od pet dimova juno od Save daju
po jednu etvrtinku (Viertel, kvarta) penice ijednu etvrtinku prosa, koje e
itelji sami dovesti u Koprivnicu, Krievce, Zagreb, Topusko
1 Cetin. Da bi se zaprijeio Turcima prijelaz preko Kupe, Gline i Korane, bilo je
zakljueno to je nuno uiniti, o emu e, osim bana, voditi brigu pojedini
velikai. Kraljev prijedlog da se razore gradovi Zrin, Prekovrko, Pedal, Buevi i
Slunj, stalei nisu prihvatili, drei da su oni vrlo znaajni u obrani od Turaka,
pogotovo ako bi kralj dao obilatiju pomo knezu Nikoli Zrinskom koji bi u njih
smjestio jae posade i svoje katelane. Nasuprot tome, stalei su predloili da se
porue samostani uz Krievce i Hrastovicu i ovlastili bana i generala Lenkovia
13 Barabas, o.c, 1, p. 506, 507.
14 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 7.
130
Grof Franjo Frankapan Slunjski, hrvatski ban (1567.-1572.)
da to sporazumno uine, kako u sluaju napada ne bi posluili Turcima kao uporite
poput samostana u Virovitici 1552. godine.15
0 kraljevu prijedlogu izjasnio se 15. oujka Nikola Zrinski u pismu Tomi Nadasdvju,
da bi ruenjem spomenutih gradova propali
1 ostali na tom prostoru, jer su oni "cijeloj Hrvatskoj i Korukoj tit, bedem i
predstra-a" (quoniam toti Croatiae et Carinthiae scutum, propugnaculaquae et
excubiae sunt). Kako zapravo nitko nije elio preuzeti brigu o tim gradovima,
molili su stalei i general Lenkovi Zrinskog da preuzme nadzor nad njima i
pozabavi se njihovom obranom. Da bi ugodio staleima i kralju, a jo vie obrani
svoje domovine, preuzeo je on taj zadatak uz uvjet da ga kralj novano pomae, ali
se nije mogao obvezati da e ih osobno braniti i u njima boraviti.16
Jedva to je Sabor zavrio zasjedanje, jedna turska eta udarila je na Vranogra,
ali su je na povratku vojnici generala Lenkovia i
kneza Nikole Zrinskog razbili kod irovca i oteli plijen. Druga turska eta, robei
i palei, zaputila se prema Slunju, gdje je doivjela istu sudbinu. U tim bojevima
iskazao se hrabrou ijunakim dranjem knez Franjo Frankapan Slunjski, tada mladi
s jedva navrenih 23 godine ivota. Premda prisiljeni na uzmak, nisu Turci imali
veih gubitaka, osim stotinjak zarobljenih i priblino 200 konja. Oekujui dalji
razvoj dogaaja, dijelovi hrvatske vojske stajali su kod Steninjaka, dok je
Malko-beg za to vrijeme obnavljao Novigrad (Novi) na Uni.17
Okraji kod irovca i Slunja bili su, meutim, samo predigra stravinim ratnim
prizorima koji su neposredno zatim slijedili. Napadi osmanske vojske redali su se
jedan za drugim, tako da je Nikola Zrinski bio prisiljen doi iz Meimurja radi
obrane svojih gradova. Obraajui se 2. lipnja 1560. iz Ozlja Tomi Nadasdvju on
kae da Turci, ne samo svakoga dana nego gotovo svakoga sata, s jakim snagama
provaljuju i pustoe tunim ostacima hrvatske krajine, kojima se bez velike
pogibelji nije mogue oduprijeti. U gradovima na granici smjestio je svoje ljude,
ali su te posade premale da bi ih mogle obraniti od osmanske vojske. Zbog toga
Zrinski donekle izraava i aljenje to je preuzeo obranu tih gradova, napominjui
da je to uinio kako bi dolino sluio kralju i preslatkoj domovini
(dulcissimaepatriae). Na kraju pisma Zrinski javlja daje od zarobljenih Turaka uo
o izmirenju sultana Sulejmana sa sinom Bajezidom, i da e sultan s jakim snagama
napasti Hrvatsku ili Ugarsku.18
Petoga lipnja boravio je Zrinski s prvoroenim sinom Jurjem u Steninjaku, gdje je
razgledao grad i o tome idui dan javio Nadasdvju iz Dubovca." I ne znajui to se
zapravo zbiva, istoga dana doivio je njegov grad Novigrad (Todorovo) kod Pei
pravu katastrofu. S vrlo jakim snagama napao je Malko-begov sin Dafer Novigrad i
spalio sve kue u podgrau. Uvidjevi da grad nee moi osvojiti, prekinuo je
Dafer opsadu i poeo se povlaiti. Grad je branio slubenik Nikole Zrinskog,
proslavljeni ratnik i vitez Todor. Posve neoekivano dolo je u kuli s barutom do
eksplozije i vatra se munjevito irila. im su Turci uli prasak i vidjeli
sukljanje dima i vatre, smjesta su se vratili i opkolili grad, ekajui nee li se
moda netko pokuati spasiti bijegom iz grada. Pogoen prije toga metkom iz puke,
Todor je pao, a jak vjetar
15 ii, Acta comitialia.., III, p. 64-72.
16 Barabas, o.c. I, p. 533.
17 Idem, o.c. I, p. 538; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 5-8.
18 Idem, o.c, \.,p. 541.
19 Idem, o.c, I, p. 546.
131
raspirio je vatru koja se proirila na sve prostorije zahvativi izlaz, pa se
gotovo nitko nije uspio spasiti, ili bi izbezumljen od straha odmah pao u tursko
zarobljenitvo. Zajedno s Todorom, njegovom enom i djecom, smrt u plamenu nalo je
nekoliko stotina plemia i puana, propali su novac, srebro, plemeniti konji, razne
plemike dragocjenosti i druge stvari vrijedne vie od petnaest tisua forinti.20
Tragina sudbina Novigrada snano je potresla Nikolu Zrinskog i potakla krajike
zapovjednike na jo vei oprez. Pogotovo to se s raznih strana ulo da Malko-beg
okuplja vojsku i vjerojatno e napasti neki od gradova, moda Hrastovicu, Sisak,
Biha, Ripa ili Ostroac. Obavijeten o pripremama generala Lenkovia za obranu i
poveanom stanju pripravnosti vojske na granici, nije se Malko-beg usudio napasti,
pa je savjetovao i sinu Dafer-begu da se ne uputa u provalu, jer je svuda velika
"kaurska" vojska. Ne sluajui oev savjet, zaputio se sredinom rujna 1560. Dafer-
beg s nekoliko stotina konjanika preko Pakrakog sandaka prema Krievcima. Voda
puta bio mu je vlaki vojvoda Vujica, koji ga je odvraao od tog nauma i predlagao
da udari na Ivani, to je Dafer-beg i prihvatio. Saznavi za njegov dolazak,
poslao je kapetan Vid Hallek 68 haramija iz Ivania da postave zasjedu kod
razruene crkve zvane Popovac, udaljene jedno milju od azme. I ne slutei da
upadaju u zasjedu, iznenaene Turke haramije su razbile i natjerale u bijeg. U
bespotednom okraju poginuli su Dafer-beg, kapetan u Gradici, i vei broj
Turaka, dok su haramije imale dvanaestoricu mrtvih.
Dafer-begova pogibija imala je vrlo irok odjek meu Turcima, jer je bio oenjen
keri velikog vezira Rustem-pae i sultanovom unukom.21 Vapei za osvetom svoga
sina ekao je Malko-beg pogodnu priliku, pa je poetkom listopada osmanska vojska
na njegovu zapovijed upala do Kladue, odakle je ugrozila Cetin i okolna mjesta.
Zajedno s knezovima Frankapanima iz Trca i Slunja pohitao je ususret Turcima
kapetan Herbari Auersperg do Petrove gore da ih odvrati od daljeg pustoenja i
pljake, jer im nije mogao preoteti zarobljenike i ugrabljena dobra.22
Cijelu jesen 1560. i proljee 1561. nisu Turci napadali, kad se prvih dana ljeta
kliski sandakbeg Mustafa-beg Sokolovi, kao prethodnica Malko-begu, odluio na
provalu, krivudajui s vojskom pokraj Borievca, Bunia, Cazina i Buima do
Sraice, gdje su ga saekali general Lenkovi i kapetan Franjo Teuffenbach i
razbili. Krstarei s vojskom nije Mustafa-beg znao da ga Lenkovi prati i sprema
zasjedu, zbog ega je u kratkom okraju dosta Turaka bilo ubijeno i jo vie
zarobljeno, meu kojima i glavni begov putovoa (kalauz) neki Juraj Verli. Muen i
potom nabijen na kolac, Verli je izjavio da e Turci napasti Goru, a Malko-beg e
nakon toga udariti na Sisak, im zapone opsada Szigeta.23
Od najavljivanih napada nije, meutim, bilo nita, niti su Turci tada uope
pomiljali na opsadu Szigeta. Poraz kod Sraice primirio je Malko-bega, pa je za
neko vrijeme odustao od provala. U tom pogledu odlazak Nikole Zrinskog u Sziget i
preuzimanje sigetske kapetanije u rujnu 1561. doao mu je kao dobra prigoda koju
valja to bolje iskoristiti. Naime, naputanjem Hrvatske morao je Zrinski dii ruke
od obrane svojih gradova oko Une i prepustiti ih svojoj sudbini. Da ih ne bi
zaposjeli Turci, po kraljevu nalogu bili su tada razoreni Pedalj, irovac,
Prekovrko i drugi, to je Malko-beg odmah iskoristio za napad. Prema zabiljeci
kroniara Tomaia, turska je vojska 8. listopada prela Kupu ispod Hrastovice,
gdje je pljakala i ruila i palila sve pred sobom. Uz pomo neto vojnika ustali
su protiv Turaka kmetovi i u silovitu naletu razbili ih i natjerali u nabujalu
Kupu.24
Neuspjele provale osmanske vojske hrabrile su bana Petra Erdodvja da i sam krene u
protunapad, kako bi za neko vrijeme odvratio Turke od provala i pustoenja na
granici. Mijenjajui prvotni plan, u dogovoru s Nikolom Zrinskim bilo je zakljueno
da Erdodv iz Krievaca preko Pakrakog i Poekog sandaka provali u turski dio
Podravine, dok e Zrinski krenuti iz Szigeta preko Drave i napasti Turke u
Moslavini pored Drave. Jo poetkom oujka 1562. stigao je poeki sandakbeg
Arslan-beg Jahjaoglu u Osijek, gdje je okupio pogranine
20 Idem, o.c, I, p. 548.
21 Idem, o.c, I, p. 547-549; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 5-16; Tomai, o.c,
p. 32.
22 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 14.
23 Klai, o.c, V, p. 294.
24 Tomai, o.c, p. 32; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 26.
132
age i vojvode i odatle otiao graditi utvrde u Sv. Jurju (ura) i Moslavini.
Procjenjujui da je nastupio pravi as za napad, oborio se 20. oujka ban Erdodv s
koprivnikim kapetanom Gaparom Raabom na vlaka sela u okolici Voina, Mikleua i
Slatine, odakle su Vlasi neprestano upadali preko granice i pljakali. Spalivi
nekoliko stotina kua, napao je zatim utvrenu Slatinu, u kojoj se nalazila dosta
jaka posada pod zapovjednitvom mjesnog dizdara (katelana). Smjelo izvedenim
juriem Slatina je bila osvojena i unitena i ve 30. oujka vratio se ban Erdodv u
Krievce.25
Istoga dana s napadom na Slatinu, krenuo je 25. oujka Nikola Zrinski iz Szigeta s
vojskom preko Drave. Posve neoekivanim i munjevito izvedenim napadom iznenadio je
Arslan-bega, tako da se nije ni uputao u bitku, ve se odmah dao u bijeg prema
Osijeku. Podnosei 31. oujka kralju Maksimilijanu izvjetaj iz Szigeta o tom
etovanju, Zrinski je napisao:
Ve sam prije javio vaem velianstvu kako je poeki sandak Arslan-beg, sakupivi
ete sa svih strana, odluio podii utvrdu u Moslavini. Da tu njegovu nakanu
osujetim zatraio sam pomo kako od gospodina palatina tako i od gospodina
Lenkovia... Meutim, kad sam douo da je Arslan-beg ve zapoeo odreeni posao,
dobrotom gospodina Franje Tahyja i gospodina Vuka Perneczyija, koji su se meni
osobno pridruili, kao i nekih pedesetak palatinovih konjanika koji su ovamo iz
Zenyera doli, to sam 25. ovoga mjeseca oujka s tim etama stigao do broda
Martinci zvanog, gdje smo udruenim snagama preli Dravu. Sutradan u jutro pohitali
smo ravno prema Moslavini elei spomenutog Arslan-bega iznebuha zatei u logoru.
Ali to nam nije polo za rukom, jer je on jednu milju ispred svoga tabora postavio
strae od stanovitog broja konjanika, pa kad su nas ovi spazili, smjesta ubrzae i
dojavie to Arslan-begu, s kojim je bio Murad-begov sin Mehmed-beg. Nae
konjanitvo moglo je dodue poi za njima u potjeru, ali nam se nije inilo
sigurnim ostaviti za leima pjeatvo s topovima, dok nismo saznali za snagu
neprijatelja. Pourili smo zato prema Moslavini, pa kad smo onamo stigli a u taboru
nismo nali Arslan-bega, koji je malo prije toga odatle pobjegao da su ga nae
prednje ete jo vidjele, odmah smo poli za njim u potjeru, dok su nas pjeaci s
topovima slijedili. Bezglavo bjeei rasprile su se njegove ete na sve strane po
okolnim poljima, pa smo ih najveim dijelom poubijali ili zarobili. U pratnji od
jedva pedeset konjanika, on sam bjeao je tako sumanuto da su se njegovu konju
polomile obje stranje noge, tako da je uz najveu pogibljenost mogao zajaiti
drugog konja. Otevi mu dvije zastave i topove, progonili smo ga, koliko smo mogli
vidjeti, sve do mjesta Svetoga ura, koje je udaljeno od grada Valpova samo dvije
milje. Odatle smo se vratili natrag do njegova tabora i doli do utvrde, koju je na
dobar nain poeo graditi. Tu smo sve to je sagradio do temelja razorili, napunili
grabe i onamo dovezene grede spalili, pa smo onda zdravi i itavi preli Dravu i
vratili se javljajui radosnu pobjedu.26
Smjeli upad Nikole Zrinskog preko Drave i poraz Arslan-bega, odjeknuo je na granici
kao pucanj groma. S jedne strane iznenadio je slavonske Turke, a s druge vie nego
osokolio graniare na sjeveru Hrvatske. Nita manje bio je to i pravi izazov
ostarjelom sultanu Sulejmanu Kanuniju i njegovim vojskovoama u daljem irenju
osmanske vlasti prema zapadu, kojeg nipoto nije elio zaboraviti.
im su okolni sandakbegovi saznali to se dogodilo kod Moslavine, smjesta su
priskoili Arslan-begu u pomo i sredinom lipnja 1562. zapoeli obnovu popaljenih
sela, popravljanje oteenih gradova u Podravini i utvrivanje Moslavine.27 Isto
tako, da bi se osvetili za pretrpljeni poraz, Turci su u dva navrata iz Kostajnice
i Novigrada provalili do Kladue i Bovia, a jedna druga eta upala je sjeverno od
Save i pustoila sve do Ludbrega.28
Daleko od poprita surove stvarnosti i uasa rata, za to je vrijeme u Istanbulu
poslanik kralja Ferdinanda uspio dogovoriti s velikim vezirom i sultanom Sulejmanom
primirje na osam godina, pa je na granici zavladao dugo prieljkivan, ali i varav
mir.
Ratno zatije posluilo je generalu Lenkoviu i krajikim zapovjednicima za jaanje
obrane, ne samo uzdu granine crte izmeu Drave i Save i Jadranskog mora nego i u
dubini
25 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 21.
26 Barabas, o.c. I, p. 597-600; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 21; Klai, o.c,
V, p. 297, 298.
27 Barabas, o.c. I, p. 597; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 23,24.
28 Klai, o.c, V, p. 302.
Tvrava Nehaj povrh Senja, sagraena 1558.
r pograninog prostora. Idui
od sjevera prema jugu u sklopu tog prostora bili su: urevac, Sandrovac, Virje,
Koprivnica, Varadin, Ludbreg, Rasinja, Apatovac, Krievci, Sv. Ivan abno,
Cirkvena, Ro-vie, Gradec, Vrbovec, Dubrava, Bojakovina, Zagreb, Ivani, Kri i
cijelo Turopolje. Prema zakljuku Sabora od 15. svibnja 1562. bile su postavljene
stalne strae od jednog ili dva konjanika u Brestu, Vuko-vini, Zelinu, Kravarskom,
Brezovici, Letovaniu, Stre-likom i Jamnici, koji su krstarili okolicom i
dojavljivali o eventualnom dolasku turske vojske. Osim toga, i trideset haramija iz
Preseke, Zelina i Rakovca, straarili su i pazili pod Medvednicom da ne bi Turci
gorskim stazama upali na taj prostor.
Jednaku pozornost obratio je general Lenkovi obrani juga Hrvatske, gdje su
oekivani najei turski napadi. Glavna vojna uporita na crti obrane bili su:
Sisak, Petrinja, Hrastovica, Blinja, Gvozdansko, Buim, Cazin, Krupa, Ostroac,
Biha, Ripa, Drenik, Slunj, Cetin, Otoac, Brinje i Senj, gdje je 1558. bila
zavrena izgradnja tvrave Nehaj. Uz glavna uporita, podruje obrane od Turaka
protezalo se od Klane i Grobnika i obuhvaalo je gradove i utvrde: Rijeku, Trsat,
Bakar, Hreljin, Drivenik, Grian, Bribir, Novi, Lukovdol, Bosiljevo, Ogulin, Skrad,
Klju, Ledenice, Dabar, Brlog, Modru, Kremen, Otmi, Krstinju, Donju i Gornju
Kladuu, Hresno, Petrovu Goru, Pei, turli, Mutnik, Izai, Brekovicu, Pernu,
Sokol, Blauj, Bilu Stinu, Jezersko, Podzvizd, Vranogra, Gradac, Bojnu, Ajti,
Sraicu, Steninjak, Topusko i Gradac Gornji kod Petrinje,29 zatim Barilovi,
Dobru, Dubovac, Ozalj, Podsused i Samobor.
Zapravo, gledano u cjelini, stoje ostalo od Hrvatske bilo je pretvoreno u krajite
na kojem se vodila, i jo dugi niz godina e se voditi, nesmiljena borba za njezin
opstanak, a samim tim uope i opstojnost Hrvata kao staroga europskoga naroda.
Poput mnogih primirja s Osmanskim Carstvom i najnovije netom sklopljeno, bilo je
kratkog daha. Na zaotravanje odnosa i obnovu ratnih djelovanja utjecalo je vie
okolnosti. S jedne strane sama smrt kralja Ferdinanda 1564. i traenje od njegova
sina i nasljednika Maksimili-jana da isplati zaostali danak, a s druge, stoje
sultanov tienik Ivan Sigismund Zapolja napao Maksimilijanove gradove u Erdelju,
nato je on 1565. odgovorio osvajanjem Munkacsa i Tokaja. Premda je isplata
zaostalog danka bila izvrena, sultanu Sulejmanu oito nije bilo do mira, ve mu je
rat u Erdelju posluio kao izgovor, pa je odmah zapoeo vrlo opsene pripreme za
novu vojnu, koju e osobno predvoditi. O toj vojni raspravljalo se na sultanovu
dvoru nesumnjivo nekoliko godina, vjerojatno poslije neuspjele opsade Szigeta
1556., iji cilj je bio dvojak. Kao prvo, uspostaviti trajnu prometnu povezanost od
Budima do Istanbula, koja nee ovisiti o vremenskim prilikama i dobu godine,
izgradnjom mosta preko movara u Baranji izmeu Osijeka i palanke Darde, tonije
izgradnjom drvene ceste na hrastovim stupovima duge priblino 8 km. Sama zamisao i
jedinstven graditeljski pothvat na europskom prostoru, dostojan veliine sultana
Sulejmana i moi Osmanskoga Carstva. Drugi cilj bio je, napokon, satrti Nikolu
Zrinskog osvajanjem Szigeta i tako osigurati osmanskom oruju nesmetan put prema
Kanizsi sve do Bea. Gorljivi zagovornik te vojne, koja je po drugi put trebala
dovesti ostarjelog sultana do Bea, bio je novi veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi
(Sokolli).
29 ii, Acta comitialia.., III, p. 90-99; Lopai, Spomenici.., III, p. 426-432.
134
Glasoviti Sulejmanov most kod Osijeka, sagraen 1566.
Uvod u pomno pripreman vojni pohod bio je napad bosanskog sandakbega Mustafa-pae
Sokolovia na Krupu pored rijeke Une 4. lipnja 1565. Grad je branio hrvatski plemi
Matija Baki s posadom od 28 vojnika. Oekujui pomo odbijao je Baki turske
napade i jurie dvadeset dana. Kad je uvidio da od pomoi nema nita, provalio je
23. lipnja s preostalih sedam vojnika iz grada i smrtno stradao.30 Osvajanjem Krupe
ugrozili su Turci Ostroac, Biha, Ripa i cijelu junu crtu obrane. Hladnokrvan
odlazak Bakica i njegovih vojnika u sigurnu smrt, nije proao nezapaeno, i kao da
je svojom tragikom najavio ishod planirane vojne sultana Sulejmana.
Istodobno s opsadom Krupe podigao je uz pomo sandakbega iz Poege Ferhad-beg
utvrdu Sopje izmeu Virovitice i Brezovice, a dosta brojna eta konjanika i pjeaka
krenula je iz Pakraca i prodrla do Graca blizu Krievaca, odakle je bila prisiljena
na povlaenje.31 Samouvjereno i ponesen krilima pobjede, poetkom rujna preao je
Mustafa-paa Savu iz Bosne i uz rijeku Lonju i njezin pritok Glogovnicu, s nekoliko
tisua konjanika i pjeaka zaputio se prema Krievcima. Pravodobno upozoren na
dolazak osmanske vojske, saekao je ban Petar Erdodv pau kod Obreke blizu Ivania
i 10. rujna 1565. strahovito ga potukao. U banovoj vojsci bili su velikai imun i
Matija Keglevi, Ivan Alapi, Ivan Gyulay iz Vinice i drugi.32
Preostali dio jeseni i zima 1566. protekli su u grevitim pripremama za rat. Svim
beglerbego-vima i sandakbegovima u europskom dijelu Osmanskog Carstva bilo je
nareeno da bez ikakvih izgovora i kolebanja opreme vojsku koja e u proljee biti
spremna krenuti u planirani vojni pohod. Istaknutu ulogu u tim pripremama imali su
sandakbegovi Smedereva, tonije Beograda, Srijema, Poege, Mohacsa i Pecsi
(Peuha). Ponajvie poeki sandakbeg Nesuh i peujski Hamza-beg na kojima je bila
najvea odgovornost za izgradnju mosta preko Drave u Osijeku i premoivanje
baranjskih movara do palanke Darde.
Kad su pripreme u sultanovu taboru uglavnom bile zavrene, sveano ispraen od
mnotva ljudi, Sulejman je 26. travnja 1566. napustio Istanbul.33 Dok se on, njemu
dobro poznatim putevima polako pribliavao Beogradu, bili su Osijek i njegova
okolica pretvoreni u golemo radilite. Uz nadljudske napore bio je most izgraen
prije sultanova dolaska i 26. srpnja napustio je Sulejman Osijek i preao preko
Drave praen pucnjevima topova. Idui na svoju posljednju vojnu, ostavio je iza
sebe velianstvenu graevinu dostojnu veliine njegove
30 Isthaunjfy, o.c, Lib. XXII, p. 279.
31 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 27, 28.
32 Isthaunffy, o.c, Lib. XXII, p. 280; Vramecz, o.c, p. 61.
33 Hammer, o.c, II, p. 313. Pogreno datirano 1. svibnja.
135
vladavine. Nakon kraeg zadravanja u Mohacsu produio je Sulejman do Szigeta.
Skrhan boleu i vidljivim znakovima starake nemoi, na tom je putu njegova
ivotna svijea ve dogorijevala. Jedina veza sa svijetom i stvarnou bio mu je
veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi, koji gaje drao podalje od njegovih bliskih
suradnika i osoba povjerenja, uspostavljajui na taj nain smiljeno i postupno
vlastitu svemo u Carstvu.
U Szigetu je Sulejmana ekao Nikola Zrinski s posadom od priblino 2 500 iskusnih
vojnika s kojima je proao mnoge bitke. Pod vodstvom velikog vezira Mehmed-pae,
osmanska je vojska bila neusporedivo brojnija i raspolagala je s mnogo vie topova.
Uoi napada na grad doivio je u sultanovu taboru osobnu tragediju bivi poeki
sandakbeg, tada na poloaju budimskog beglerbega, Arslan-paa Jahjaoglu, ija
sudbina je znakovito obiljeila dosegnuti vrhunac Osmanskog Carstva, od kada se
njegova zvijezda poinje polako, ali sigurno gasiti.
Opisujui taj prizor, Grk Selanik kae da je 3. kolovoza Arslan-paa doao u ator
velikog vezira i zauzeo mjesto koje mu je prema poloaju pripadalo, jer je istoga
dana zasjedalo vezirovo vijee i sud (divan). Poslije krae prepirke pristupio je
veliki vezir Arslanu i navodno rekao: "to e ti ovdje? Komu si povjerio svoju
vojsku? Padiah (sultan) te je postavio za beglerbega, a ti si predao gradove
nevjernicima. Jao si ga tebi! Tvoja smrtna presuda je izreena, prokletnie!" Odmah
zatim okrenuo se aubai (zapovjedniku dvorskih slugu) i naredio mu: "Ukloni ovog
nevjernika s puta". U isti tren izvadio je Arslan-paa iz njedara dva izvjetaja za
sultana koji do njega nikada nisu stigli niti je bio upoznat s njihovim sadrajem.
Te je izvjetaje vezir naprosto istrgao Arslanu iz ruku, a aubaaje istodobno
pograbio svoju rtvu. Odvodei ga iz atora usput mu je Ajas-aga kazao: "Svijet
nema opstanka, ini pokoru i obrati se bogu."
Znajui daje svemu doao kraj, Arslan se obratio krvniku: "Dragi majstore, svri
brzo i dri dobro palac." Nato ga je ovaj pograbio i smjesta zadavio. Istoga dana
za budimskog beglerbega bio je postavljen dotadanji bosanski sandakbeg Mustafa,
neak velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia.34
0 stvarnim uzrocima Arslanove tragedije povijesni izvori nita izriito ne govore,
premda nema sumnje daje za njegovo smaknue morao postojati vrlo krupan razlog. To
prije to su
1 drugi prokuani vojni zapovjednici gubili bitke i doivljavali poraze a da gotovo
nitko od njih nije zato snosio tako teke posljedice. Pogotovo ako su bili lanovi
ue sultanove obitelji ili pripadnici starog osmanskog plemstva, bez obzira na
njihove ljudske slabosti, pa ak i onda kada su se odavali uicima vina i opijuma,
zbog ega je i Arslan bio esto napadan. Taj je uzrok oito bio mnogo dublji i
sloeniji nego to se na temelju krtih podataka u prvi mah uope moe i sagledati.
Ali ako se u daljem raspletu dogaaja koji su uslijedili neposredno nakon Arslanova
pogubljenja uoi naglo izbijanje Mustafe Sokolovia u prvi plan i njegov dolazak na
jedno od kljunih poloaja zapadnog dijela Osmanskog Carstva, onda se traeni
odgovor sam po sebi namee i odjednom cijela prethistorija toga zamrenog sluaja
postaje jasnija i razumljivija. Naime, vjerojatno kao nitko od suvremenika, Arslan
je shvatio da su silni osvajaki ratovi i irenje osmanske drave naprosto satrli i
potisli iz politikog ivota staro osmansko plemstvo, i da u novom rasporedu
drutvenih snaga balkanske poturice, ponajvie iz Bosne, i razni drugi skorojevii
postupno preuzimaju sve kljune poloaje u osmanskoj dravi. Isto tako, on je jasno
vidio i dobro znao da je Mehmed Sokolovi najistaknutiji predstavnik i olienje tih
snaga, a da ostarjeli sultan Sulejman vie nema ni snage ni moi da utjee na te
snage, ve je, naprotiv, i sam postao orue u njihovim rukama. Takvim razvojem
opih prilika u osmanskom drutvu nije se Arslan nikako mirio, pa je njegov sukob s
Mehmedom bio neizbjean. To prije stoje u Arslanovim oima i oima pripadnika
njegova stalea Mehmed uvijek ostao to je i bio, bez obzira na poloaje i dunosti
koje je imao i obavljao u osmanskoj dravi. S toga gledita dijelio ih je
nepremostivi jaz, posve suprotno poimanje ivota i moralnih vrijednosti koje su
inile ishodite u oblikovanju osmanske drave i drutva. Izmeu tih nepomirljivih
krajnosti nije postojalo nikakvo drugo rjeenje osim podmukle borbe na ivot i
smrt. Iza Arslana je stajalo stoljetno naslijee obitelji iji su predstavnici bili
neposredni sudionici stvaranja veliine i moi Osmanskog Carstva, a nemale
34 Afem,o.c,H,p.318,319.
136
zasluge pripadale su u tome i njemu. S obzirom na svoje podrijetlo i drutveni
poloaj, Arslan je u toj dravi doista bio netko, a snaga i mo dravne vlasti bile
su sastavni i nerazdvojan dio njegova bia. Tu je dravnu tvorevinu i njezin
organizam on osjeao kao dio sebe i strasno joj se predavao bez ostatka. Godinama i
desetljeima vjerno i ustrajno je sluio sultanu Sulejmanu i Osmanskom Carstvu i
nalazio se u njegovim prvim borbenim redovima, gledajui ne jednom smrti u oi. U
trenucima predaha i oputanja, osebujnou svoje linosti i irine znaaja,
neobuzdano se preputao uicima ivota i pjesnikim raspoloenjima, razdiran pritom
teretom ljudske prolaznosti i nemogunosti zaustavljanja postupnog rastakanja
moralnih i drutvenih vrijednosti Osmanskog Carstva. Praen glasom neustraiva
ratnika kojeg krase obrazovanje i viteki nain ophoenja, svaki vojni neuspjeh i
zapostavljanja na drutvenoj ljestvici, pa ak i privremeno umirovljenje 1560.,
pekli su ga kao iva rana, kidali mu srce i duu, pojaavali njegovo nezadovoljstvo
slutnjama kamo kree drutveni i politiki ivot osmanske drave u kojem dvorski
harem (enske odaje) preuzima vodeu ulogu.
Za to vrijeme kao adam-i oglan (doveden za janiara i dvorskog slugu) stasao je
Mehmed Sokolovi i razvijao svoje sposobnosti pod mirnim okriljem sultanova dvora,
daleko od ratnih bubnjeva i ratita. Preputen sudbini tisua djeaka poput njega,
zahvaljujui nesumnjivo vlastitoj darovitosti i sposobnostima, izdizao se malo-
pomalo iznad svoje okoline. Postavi s vremenom sljedbenik islama i njegovih
institucija, na tim je temeljima izgraivao svoje bie i poistovjeivao se s duhom
dravotvorne misli Osmanskog Carstva. U bespotednoj borbi za svoje mjesto na
drutvenoj ljestvici, ni sam nije znao da e na izmaku jednog doba postati
predvodnik novih snaga koje su bile prijeko potreban dotok svjee krvi u
produavanju ivotne sposobnosti osmanske drave. Voen tim ciljem i dosljedno
ostvarujui taj zadatak, stjecao je Mehmed potrebno iskustvo i korak po korak
zadobivao prednost pred svojim protivnicima, u emu se i oitovala povijesna
veliina uloge koju mu je sudbina namijenila.
Suprotno Arslanovu karakteru, Mehmed je bio vrlo oprezan, lukav i sumnjiav, i
vladao je svojim osjeajima. Hladno i proraunato uspinjao se do vrha ljestvice
osmanskog druta i neprestano je proirivao svoj drutveni i politiki utjecaj.
Ovisno o razvoju politikih prilika i odnosu snaga na dvoru, znalaki se povlaio i
pomno titio svoja ranjiva mjesta, a u najpresudnijim trenucima nasrtao je na svoje
protivnike kao razjarena zvijer. Dok je Arslanu islam bio stoljeno ishodite,
ivotna filozofija i nain ivljenja, Mehmedu je on bio nametnut i znaio je
vanjsku ljuturu u kojoj se vjeto prikrivala istinska priroda njegova bia.
Uostalom, poput svakog skorojevia, eljnog moi i vlasti, bio je Mehmed svjestan
svoga poloaja i opasnosti koja mu prijeti od izravnog sukoba s Arsla-nom. Pogotovo
u vrijeme dok je sultan Su-lejman jo vrsto drao sve konce vlasti u svojim
rukama. Meutim, pouen surovom kolom ivota i odlino poznavajui sve putove
utjecaja na sultanovu dvoru, znao se Mehmed suzdrati i ekati pogodan trenutak da
Arslana zauvijek ukloni. Ta mu se prilika pruila za sigetske vojne, kad je sultan
Sulejman ve bio ivi le, a od njegove veliine i moi ivo je bilojo samo
njegovo ime. U izravnom sudaru s Mehmedom, potpuno osamljen i zaskoen, Arslan nije
imao izbora. Ostavi dosljedno vjeran samome sebi, dostojanstvu svoga poloaja i
svojih predaka, hrabro je poao u smrt. Na . ,. . . .,,..
J r ' J r Veliki vezir Mehmed-pasa Sokolovi
137
taj nain rijeio se Mehmed opasnog protivnika i vojno-politikog nasljea koje je
stajalo iza Arslana, a dovoenjem svoga neaka za budimskog beglerbega, osigurao je
sebi mjesto vodee i neprikosnovene linosti u osmanskoj dravi. aljui Arslana u
smrti i dijelei se i sam od ivota, da li svjesno ili nesvjesno, sa ili bez
njegova znanja i odluke, povukao je Sulejman za sobom jednu od posljednjih linosti
koje su zapravo i inile njegovu epohu.
Na drugoj strani, nita manje dosljedan sebi, duboko svjestan povijesnog i
obiteljskog naslijea starijeg od osmanske drave, stajao je u Szigetu Nikola
Zrinski, iji se ivotni put poistovjetio s ratovanjem protiv osmanskih snaga koje
su u vojnim pohodima zatirale Hrvatsku. Zbog osobne hrabrosti i odlunosti na
bojnom polju, istinski je potivan i od svojih neprijatelja, a njegovo ime i osoba
bili su est predmet razgovora na sultanovu dvoru. Ustrajno koraajui na tom putu,
napokon, Zrinski se suoio sa sultanom Sulejmanom i cijelom osmanskom ordijom
(vojskom), od ijeg su imena strepili mnogi narodi. Mirno i staloeno ekao je on
napad viestruko nadmonije vojske i svojim dranjem jednostavno prkosio jednom od
najveih osvajaa u povijesti Osmanskog Carstva. Potomak starog hrvatskog roda i
zaljubljenik u rodnu grudu i slobodu, nije se nipoto dao zaplaiti od moi i
veliine svoga protivnika.
etvrti dan od Arslan-paine pogibije, nasrnuli su Turci sa svih strana na Sziget.
Nakon prvih i vrlo estokih okraja morao se Zrinski povui iz novog dijela grada u
stari, nanosei pritom Turcima, ali trpei i sam, velike gubitke. Punih dvadeset
dana odbijao je on juri za juriem i teko krvario. Obavijeten o stanju opsade
grada, kralj Maksimilijan nije ni pokuao priskoiti Zrinskom u pomo, ve gaje,
oklijevanjem i vlastitom neodlunou, svjesno rtvovao. Da bi dobio na vremenu i
ugodio Sulejmanu, slao je veliki vezir u Sziget poruke i ponude ne bi li makar
prividno mogao javiti sultanu radosnu vijest o predaji Zrinskog, koji je priznao
poraz i pred pobjednikom prignuo glavu. Za to vrijeme uzalud je Sulejman ekao i
nadao se padu Szigeta, dok ga 4. rujna nije pretekla smrt. Vjeto krijui od vojske
daje sultan umro, naredio je Mehmed-paa sveopi juri pred kojim se Zrinski morao
povui u tvravu. Kad je bila zapaljena i tvrava, naredio je Zrinski da se otvore
njezina vrata i 7. rujna 1566. s preostalim vojnicima krenuo u svoj posljednji
juri. Sveano odjeven i pomiren sa smru izjurio je na konju kroz tvravska vrata
i pao smrtno pogoen. Taj toliko eljeni trenutak i radost pobjede nad Zrinskim
osvajanjem Szigeta, Sulejman nije doivio. Kako dolikuje ratniku i neustraivu
junaku, Zrinski je poginuo na konju, pa je tako i u smrti ostao pobjednik.
Junaka pogibija Nikole Zrinskog odjeknula je irom Europe, a cijela Hrvatska
oplakivala je njegovu smrt. Vie od jednog stoljea prepriavane su te zgode, a
njezin glavni junak usporeivan je sa spartanskim kraljem Leonidom.
U isto vrijeme kad se opsada Szigeta pribliavala svome raspletu, okupio je ban
Petar Erdodv jaku vojsku blizu Topuskog. Zajedno s njim bili su knez Franjo
Frankapan Slunjski i kapetani Herbart Auersperg i Josip Jot Thurn. Ta je vojska
udarila prema Uni da bi napala Novigrad i Kostajnicu. Odmah po dolasku pjeaci su
se okomili na Novigrad, osvojili i zapalili varo i opsjeli tvravu. Dio konjanika
krenuo je prema Kostajnici, pustoei i palei uz Unu sve do Save. U pomo
Novigradu pohitali su Turci iz Kostajnice, ali su bili potueni i rastjerani i malo
ih se vratilo natrag. Hitno obavijeteni o provali bana Erdodvja, smjesta su
Husrev-beg iz Poege i Holi-beg iz Klisa s jakom vojskom pojurili prema Novigradu.
Oekujui njihov dolazak, odluili su ban Erdodv i Auersperg upustiti se nedaleko
Novigrada u bitku, u kojoj su Turci doivjeli potpun poraz. Sam Husrev-beg bio je
teko ranjen i zarobljen, odakle je zatim odveden u Ljubljanu, gdje je proveo vie
mjeseci dok se nije otkupio za trideset tisua dukata. Meu poginulim Turcima bio
je i Holi-beg, a cijeli njihov tabor, topovi i zastave pali su u ruke pobjednika.
Krae vrijeme nakon toga poslao je nadvojvoda Karlo banu Erdodvju i generalu
Auerspergu vojnu pomo i nalog neka provale prema Poegi. Pustoei i palei iru
okolicu Poege, na povratku s etovanja poveli su oni sa sobom brojne izbjeglice i
otjerali dosta ugrabljene stoke.35
Vrativi se kui, saznali su ban i krajiki zapovjednici o padu Szigeta i pogibiji
Nikole Zrinskog. Ozbiljno naruena zdravlja i pod dojmom tragine sudbine
proslavljenog bana i ratnika,
35 Klai, o.c, V, sr. 333; Mesi, o.c, p. 263.
138
snala je 26. travnja 1567. i Petra Erdodvja smrt u Jastrebarskom. ' Da nevolja
bude vea, zahvalio se na dunosti i povukao s poloaja teko bolestan slavni
ratnik i general Ivan Lenkovi, pa je Hrvatska ostala bez vodstva u obrani od
stalnih napada i upada osmanske vojske preko granice.
Shvaajui teinu obrane Hrvatske, imenovao je 13. lipnja 1567. car i kralj
Maksimilijan dotadanjeg koprivnikog kapetana Luku Szekelva od Ormoda vrhovnim,
odnosno zemaljskim kapetanom, a koji dan kasnije postavio je na banski poloaj
zagrebakog biskupa Jurja Drakovia i grofa Franju Frankapana Slunjskog. Njihovi
posjedi stajali su uz samu granicu, to je bio dovoljan razlog da ih oni odluno
brane.
Na zasjedanju Hrvatskog sabora 21. rujna iste godine stalei su oduevljeno
pozdravili nove banove i sveano ih uveli u bansku dunost prema ustaljenom
obiaju. Raspravljajui tom prigodom to je hitno potrebno uiniti za obranu
zemlje, stalei su zakljuili da ve od 6. listopada zapone utvrivanje
Koprivnice, kojoj prijeti najvea opasnost od osmanske vojske iz Slavonije. Isto
tako da se poprave utvrde u Ivaniu, Sisku, Vrbovcu, Hrastovici, Trcu i Cetinu, a
na rjeici Glini podigne utvrda Preseka.37
Provodei te zakljuke u skladu s mogunostima i vremenskim prilikama, u
meuvremenu je 17. veljae 1568. bilo u Edirneu sklopljeno primirje s Osmanskim
Carstvom na osam godina. Poput svoga oca, morao je i kralj Maksimilijan prihvatiti
obvezu da e sultanu Selimu II. slati godinji "dar" od 30 tisua ugarskih
zlatnika.38 Potpisujui ugovor o primirju obje strane prihvatile su zabranu
pljakakih upada i provala preko granice i odravanje tzv. vitekih dvoboja, ali i
zadrale pravo podizanja novih tvrava i utvrenja.
Sporazum o primirju tumaili su krajiki zapovjednici Bosanskog sandaka prema
vlastitom nahoenju i ponaali se kao da nije ni zakljuen. Manje skupine akindija
iz Kostajnice i Krupe zalijetale su se prema Hrastovici, Sisku, Gori, Glini i
drugim mjestima, zbog ega su banovi morali biti uvijek na oprezu i stajati
pripravni za borbu. Takve i sline upade privremeno je, meutim, zaustavila
epidemija kuge, koja je harala Hrvatskom do nastupa ljeta. Upravo poetkom ljeta,
tonije 24. lipnja 1568. odrano je i zasjedanje Hrvatskog sabora u Zagrebu.
Okupljeni stalei ponovili su zakljuak s prijanjeg zasjedanja o popravku tvrava
u Koprivnici, Ivaniu, Trcu i Cetinu, i njihovoj opskrbi ratnim potreptinama, kao
i dovretku izgradnje utvrde u Preseki. Obrana Hrastovice izazvala je ivu raspravu
stalea, da bi na kraju donijeli odluku o hitnom slanju 40 vojnika u Hrastovicu,
iju posadu je kuga jednostavno pokosila.39
Okupljanje i pokreti osmanske vojske uz rijeku Unu upozoravali su da e Turci
uskoro opet krenuti u napad. Prema dobivenim obavijestima taj se napad oekivao u
okolici Hrastovice i Siska prvih dana kolovoza. Saznavi za to banovi su smjesta
pohitali u pomo Sisku i Hrastovici, i.sredinom kolovoza natjerali osmansku vojsku
u bijeg. O toj provali stigle su carskom dvoru nepovoljne vijesti o dranju bana
Drakovia, koji je navodno pobjegao s bojita. Odgovarajui 8. listopada iz
Zagreba na pismo Antuna Vrania, Drakovi je ljutito napisao kako nije Turcima
pokazao lea nego elo i brojem svoje vojske prisilio ih na povlaenje.40
Pljakaki upadi nastavljeni su i 1569. preko Like i Krbave u zaleu Senja. Te su
upade pratili senjski uskoci, prikrali se Peruiu i postavili Turcima zasjedu. Ne
slutei to ih oekuje, poput bijesnih vukova nasrnuli su uskoci na akindije,
mnoge poubijali i zarobili. Meu zarobljenima bili su i martolozi, s kojima su
uskoci svirepo obraunali nabijanjem ivih na kolac, jer su hvatali djecu i
prodavali ih Turcima.41
Iako u donekle mirnijim prilikama, obranom zemlje bavio se Hrvatski sabor i 8.
svibnja 1569., raspravljajui ponajvie o utvrivanju Hrastovice i njezinih dviju
tvrava. Unato opoj bijedi
36 Vramecz, o.c, p. 62.
37 HDA, Zagreb, Protocolla generalium regni congregationum, sv. I. 1557-1601, p. 1-
21.
38 Hammer, o.c, III, p. 517.
39 ii, Acta comitialia.., III, p. 215-220.
40 Klai, o.c, V, p. 343.
41 Vitezovi, o.c, p. 157.
139
i gladi stanovnitva, osobnim zalaganjem bana Drakovia stalei su izglasali
izvanredni porez od pola forinte po dimnjaku, odnosno poreznoj jedinici, kako bi se
zidovima opasala ne samo Hrastovica nego i druga mjesta na granici. S istom svrhom
bilo je takoer zakljueno da se upotrijebe i svi podanici opatije u Topuskom radi
utvrivanja Topuskog i dogradnje nezavrene tvravice u Preseki.42
Kako se uope u to doba ivjelo u Hrvatskoj uzdu granice, zorno ocrtava prijedlog
Ugarske komore kralju Maksimilijanu 22. listopada 1569. neka oslobodi graane
Koprivnice godinjeg poreza, jer iz grada ne mogu izlaziti i obraivati svoja polja
zbog neprestanih turskih naleta i napada.43 U istom poloaju bila su i sva druga
mjesta i granine utvrde oko kojih su krstarile vee ili manje skupine osmanskih
krajinika koji su se prikradali selima i naseljima, pustoei, palei, pljakajui
i odvodei stanovnitvo.
Borbe na granici nisu prestajale ni 1570., pa su stalei na zasjedanju Sabora 12.
travnja isticali da cijela Bosna prijeti Hrastovici, a Turci se svakog tjedna dva
ili tri puta zalijeu preko granice.44 Ali umjesto oekivanog napada na Hrastovicu,
udarili su 19. srpnja Turci na Krstinju nedaleko Cetina, opljakali cijelo
trgovite i odveli oko stotinu ljudi. Samo nekoliko dana iza toga etovao je
Ferhad-beg iz Pakraca oko Ivania i zarobio zagrebakog kanonika Franju Filipovia
zvanog Delipop.5 Na turske izazove odgovorio je ban Franjo Frankapan provalom preko
Une ispod Kostajnice, u kojoj su sudjelovali knezovi Juraj Zrinski, Nikola
Frankapan Traki, Franjo Blagajski i kapetan Gapar Raab. Da na taj nain svjesno
kre primirje, tuio je bana i knezove nadvojvoda Karlo svome bratu i kralju
Maksimilijanu, koji je 16. studenoga 1570. u pismu naredio neka se posavjetuje s
ratnim vijeem o kanjavanju hrvatskih knezova.46 Razumije se, u postojeim
prilikama o kanjavanju nije moglo biti ni rijei, osim da se ono svede na opomenu
i suzdravanje od veih sukoba.
Utvrivanje i obrana Hrastovice ozbiljno su brinuli stalee, tako daje 5. travnja
1571. Sabor odredio besplatne radnike koji e utvrditi Blinju kod Hrastovice,
nedavno osloboenu od osmanske vladavine.47 Ban Franjo Frankapan stanovao je tada u
svome katelu Gori, neznatno udaljenom od Hrastovice. Za vrijeme dok je objedovao
sa svojom druinom, stigao mu je glas da Turci plijene polja i odvode stanovnitvo
u roblje. Istoga trena ustao je od stola i u pratnji konjanika pojurio na Turke, i
u tri navrata ih razbio. Zapravo, potkraj srpnja okomila se osmanska vojska iz
pakrakog i poekog sandaka na Hrastovicu, gdje se na elu posade nalazio kapetan
Josip Dornberg. Uz banovu pomo Turci su bili potueni i natjerani u bijeg.48
Na jugu Hrvatske, u Dalmaciji, takoer nije bilo mira. Zapoinjui rat protiv
Venecije napali su Turci iz Klisa Split, Zadar, Zemunik i Novigrad, od kojih su
Veneciji preoteli Zemunik. Uzvraajui Turcima osvojila je Venecija 1571. Skradin i
opsjela tvrdi Klis. Traei pomo na sve strane, sklopila je Venecija savez sa
senjskim uskocima, koji su odmah krenuli na kopnu i moru protiv Turaka.49
Pokuavajui osvojiti Korulu, bili su Turci potueni zahvaljujui sveopem otporu
stanovnitva. U pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. bila je turska
mornarica strahovito poraena i velikim dijelom potopljena. Iako je taj poraz
oznaio ope opadanje osmanske moi u Sredozemlju, izgubila je Venecija otok Cipar
i teko je odolijevala napadima pograninih sandakbegova u Dalmaciji.
Ne bi li smanjio turski pritisak na junom bojitu, poetkom 1572. provalio je knez
Juraj Zrinski u okolicu Virovitice. Zajedno s njim bili su kapetani Hans Glaubitzer
iz Koprivnice i Hans Kellner iz urevca. Ne nailazei ni na kakav otpor stigli su
do Brezovice, spalili nekoliko sela i sa sobom poveli stanovnitvo i njihovu
stoku.5" 0 toj provali izvjestio je 21. sijenja budimski beglerbeg kralja
Maksimilijana, upozorivi na krenje primirja i traei ujedno da
42 ii, Acta comitialia.., III, p. 244-249.
43 Idem, o.e., III, p. 267.
44 Idem, o.e., III, p. 290-294.
45 Staats u. Hofarchiv, Wien, Turcica 1570.
46 Klai, o.e., V, p. 352.
47 ii, Acta comitialia.., III, p. 319.
48 Rattkay, o.e., p. 146.
49 Theiner, o.e., II, p. 51;Horvat, Karlo, Monumenta useocehorum, Zagreb 1910, I,
p. 6.
50 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 37, 38.
140
se poinitelji kazne. Pismom od 3. veljae zabranio je kralj takve postupke i
naredio da se Turcima vrati oteto.51
Za obje strane Maksimilijanov odgovor budimskom beglerbegu nije znaio vraanje
mira i potivanje primirja, jer se ono nikad i nije ozbiljno shvaalo niti su mu
Turci pridavali neku vanost. Ve poetkom travnja Turci su napali i spalili
Klotar Ivani, opljakali okolna sela i udarili na utvrdu Topolovac nedaleko od
Krievaca.52 Stradanje Klotra Ivania ozbiljno je ugrozilo crtu obrane, pa je
Sabor 2. lipnja 1572. zakljuio da se ima to prije popraviti i odredio radnike
koji e sagraditi novu tvravu.3
Na jugu Hrvatske, oslanjajui se na izdaju nekog Mustafe, uspjela je Venecija
poetkom kolovoza zaposjesti Klis, ali gaje zbog nesposobnosti vojnog
zapovjednitva odmah izgubila.54
Stalno u iekivanju to e se desiti i kamo e Turci udariti, zadesila je Hrvatsku
nova nevolja. Naime, mladi ban Franjo Frankapan Slunjski trebao je sklopiti brak s
Juditom, kerkom Ladislava Kerecsenvja i supruge mu Klare Frankapan. Na putu prema
Mikulovu u Moravskoj, gdje se imala obaviti svadba, 2. prosinca 1572. ban je u
Varadinu iznenada umro. Smrt je prouzroio ir iza uha kojeg je neki lijenik
razrezao, zalio korpionovim uljem i tako ranu rastrovao. Svadbena povorka
pretvorila se u tuan sprovod i alost hrvatskog naroda. Banovo tijelo bilo je iz
Varadina dopremljeno u Zagreb i pokopano u stolnoj crkvi.55
Smru bana Franje Slunjskog ostao je biskup Juraj Drakovi sam na elu Hrvatske,
nad kojom se opasnost zlokobno poveavala. Natjerani u oaj postupcima vlastele,
ustali su poetkom veljae 1573. seljaci u irokoj okolici Zagreba protiv svojih
tlaitelja. Brzim djelovanjem banske i plemike vojske pod vodstvom Gapara
Alapia, seljaci su bili potueni i nad njima je izvrena svirepa odmazda.
Ubojstvom seljaka nestalo je nekoliko tisua radnih ruku i smanjeni su javni
prihodi toliko potrebni za plaanje vojske i odravanje utvrda i gradova na
granici. Svjestan svoga poloaja, zamolio je ban Drakovi kralja da ga oslobodi
banske dunosti ili neka mu odredi sudruga u banovanju koji e voditi vojne
poslove. Traei najpogodniju osobu izbor je pao na kneza Jurja Zrinskog, sina
nekadanjega hrvatskoga bana i sigetskog junaka Nikole, ali on nije elio
prihvatiti bansku dunost.
Prilike u Hrvatskoj dobro su dole Osmanskom Carstvu, pogotovo stoje 7. oujka
1573. bio s Republikom Venecijom sklopljen mir, tako da su njegovi pogranini
sandakbegovi mogli tada svoje snage usmjeriti na provale i napade izmeu Une i
Kupe i sjeverno od Save. Mjeseca travnja spalili su Turci Sokol juno od Bihaa i
upali do Kirina kod Vrginmosta. Sredinom kolovoza nasrnuli su izmeu Kupe i Save,
odakle ih je protjerao ban Drakovi. Pismom od 1. rujna 1573. pozvao je kralj
Maksimilijan biskupa i bana Drakovia i Zagrebaki kaptol da budno paze i dobro
uvaju Hrastovicu kao prevaan grad u obrani od Turaka.56 Krae vrijeme zatim
etovali su Turci do Cazina, a od manjih upada nije bio poteen ni kraj izmeu
Save i Drave.57
Teke borbe s Turcima nastavljene su i 1574. godine. Prvih dana iza Nove godine
napali su Turci iz Bosne Krstinju, opljakali Utinju i stigli sve do Bovia. Isto
tako etovali su i do Klinca juno od Hrastovice, a stradale su i utvrde Greda i
Rosac, koje su bile spaljene. Poetkom oujka poveo je Ferhad-beg Sokolovi jaku
vojsku i provalio do Steninjaka, oplijenio okolicu grada i odveo oko 500 ljudi u
ropstvo. Isto tako udarili su Turci iz Pakraca na Ivani, gdje ih je ivaniki
kapetan Ivan Panovi potukao s malim snagama i rastjerao. Pritisak osmanske vojske
nije, meutim, na granici prestajao, ve su poetkom travnja Turci opet napali
Steninjak, pohvatali i zarobili oko 100 ljudi.58
Sve tee odolijevajui napadima osmanske vojske, sastao se 15. svibnja 1574.
Hrvatski sabor u Zagrebu i jednoglasno zakljuio da se sagrade dvije utvrde, jedna
kod Topuskog, a druga
51 Klaic, o.e., V, p. 354.
52 Lopasic, o.e., Starine JAZU 19, p. 33.
53 Sisic, Acta comitalia..., III, p. 345-348.
54 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 7,8.
55 Rattkay, o.e., p. 146.
56 Lopasic, Spomenici.., I, p. 20, 21.
57 Kriegsarchiv, Wien, Register 1573, p. 382, 383.
58 Ibidem, Expedit prothocollum Ao 1574, p. 36,37,51.
141
\
\ i
Stari grad Budaki, vano uporite u obrani Hrvatske
kod Bresta, gdje su inae Turci obiavali prelaziti preko Kupe. Osim toga da se
poprave i pojaaju tvrave Slunj, Turanj, Tounj i Herendi, a sjeverno od Save
Rasinja, Gradac i Vrbovec. Nadalje, da se na troak cijele Hrvatske uzdrava 240
haramija, od kojih e pod zapovjednitvom podbana 200 braniti utvrde i paziti na
prijelaze preko Kupe, a preostalih 40 haramija stra-ariti na Zagrebakoj gori i
Ouri (Ivanici) i progoniti i suzbijati Vlahe, koji su kao
turski martolozi hvatali i odvodili djecu iz Hrvatskog zagorja. Da se namakne
potreban novac za uzdravanje haramija, Sabor je takoer zakljuio da se u
Hrvatskoj plaa "dimnica" od jedne forinte od svakoga dimnjaka.59
Saborski zakljuci i poduzete mjere nisu ipak bitnije utjecali na ope stanje
obrane, mada su te mjere za gospodarski upropateno i prorijeeno stanovnitvo
znaile golemo optereenje. U srpnju 1574. etovali su Turci opet do Bovia i
odveli vei broj ljudi, a mjesec dana iza toga popalili sela ispod Petrove gore i u
okolici Steninjaka.60 Kudikamo bio je opasniji napad na Koprivnicu, ije su
podgrae Turci zapalili i bez uspjeha pokuali osvojiti tvravu.61 Priblino u isto
doba, Turci su ponovno pljakali i pustoili oko Steninjaka.62
Pogoravanjem prilika na granici, molbe za osloboenjem banske slube i ostavke
Jurja Drakovia na banski poloaj, rijeio je kralj Maksimilijan napokon 15.
listopada 1574. godine. Naime, kao njegova sudruga u banovanju postavio je kralj
Gapara Alapia i povjerio mu voenje vojnih poslova, koje biskup Drakovi nije
mogao sam obavljati. Na saborskom zasjedanju 19. prosinca u Zagrebu bio je Alapi
sveano uveden u bansku dunost, premda su stalei negodovali to njegovo
imenovanje nije posebnim kraljevim nalogom bilo proglaeno staleima, redovima i
cijelom narodu. Obrana zemlje bila je staleima i na tom zasjedanju glavni predmet
rasprave, pa je bilo zakljueno da se obnovi i pregradi Koprivnica, utvrdi
Letovani na Kupi i podignu ograde oko Ivania i Krievaca.63
Uoi zasjedanja Hrvatskog sabora, umro je 12. prosinca 1574. sultan Selim II. i
naslijedio ga je njegov ratoborni sin Murad III. Novoga sultana sporazum o primirju
nije obvezivao, tako da je kralj Maksimilijan morao obnoviti pregovore o produenju
primirja. Od tih pregovora Hrvatska nije imala nita, jer su pogranini
sandakbegovi, ovisno o vremenskim prilikama i raspoloivim vojnim snagama,
napadali i provaljivali kao da primirje nije ni sklopljeno.
Ve prvih dana 1575. etovao je Ferhad-beg oko Cetina i stigao do Budakog na
rjeici Radonji. Tu gaje saekao krajiki potpukovnik Hans Auersperg i 7. sijenja
upustio se u bitku. Opkoljen sa svih strana bio je Auersperg tako strahovito
potuen, da se jedva bijegom spasio od propasti.64 Pod tekim dojmom poraza i
odavno natjerano u oaj, naputalo je stanovnitvo taj prostor i odlazilo u
sigurnije krajeve, naroito u Koruku, tajersku, Austriju i zapadnu Ugarsku.65
Turske provale i napadi u kojima je stradala okolica Ivania, urevca, Koprivnice
i Hrasto-vice, smjenjivali su se jedni za drugim. U rujnu 1575. pokuao je Ferhad-
beg osvojiti Biha.
59 ii, Acta comitialia.., III, p. 409-414.
60 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 38.
61 Hammer, o.c, IV, p. 613.
62 Kriegsarchiv, Wien, Expedit prothocollum Ao 1574, p. 47
63 ii, Acta comitialia.., III, p. 427-432.
64 Kriegsarchiv, Wien, Expedit prothocollum Ao 1575, p. 12-14.
65 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 39.
142
Kad mu to nije uspjelo, produio je s vojskom prema rijeci Kupi. Kod Budakog ekao
je Ferhad-bega zapovjednik hrvatske krajine Herbart Auersperg. Njegove snage bile
su neusporedivo slabije i malobrojnije daje upravo bilo nerazumno zapoinjati
bitku. Pouzdajui se u osobnu hrabrost i vjerujui u ratnu sreu, nasrnuo je
Auersperg na Turke i tri puta potisnuo njihov prvi bojni red, da bi u sudaru s
glavninom Ferhad-begove vojske izgubio ivot i bitku. Samo nekolicina vojnika iz
njegove pratnje uspjela se probiti s bojita i bijegom spasiti ivot. Kad je bitka
bila zavrena, stigla je krajika vojska na bojite, ali su je Turci jednostavno
pregazili i satrli. Svoje prethodnice poslao je tada Ferhad-beg do Metlike, gdje su
opljakale 16 sela i zarobile nekoliko stotina mukaraca, ena i djece. Ovjenan
ratnom slavom i natovaren bogatim plijenom, vratio se 24. rujna Ferhad-beg u Bosnu.
Na putu prema Bosni pojedini odredi njegove vojske pljakali su okolicu Steninjaka
i Kamenskog, da bi tom prilikom zaposjeli Bilu Stinu na lijevoj strani Une.66
Poraz kod Budakog imao je dalekosene posljedice, a osvajanje Bile Stine i
stvaranje vojnog uporita znailo je snaan turski iskorak prema rijekama Mrenici,
Korani i Kupi. Zadobivenu prednost i slabljenje hrvatske obrane, osmanska je vojska
obilno koristila i poveavala pritisak zapadno od Une, napadajui istodobno prostor
izmeu Save i Drave. Poetkom sijenja 1576. opljakali su Turci iz Moslavine i
Velike (Kraljeve) neko selo pored Save i odveli u ropstvom oko 80 ljudi. Sredinom
istoga mjeseca etovali su Turci iz Bosne oko rijeke Korane, gdje su pohvatali
nekoliko desetaka ljudi. Mjesec dana kasnije pokuali su osvojiti tvravu urevac
u Podravini, odakle su bili prisiljeni na povlaenje. Potkraj veljae stigle su
turske etovoe u okolicu Steninjaka i Ostroina, da bi uz pljake i pustoenja
odvele sa sobom gotovo tri stotine ena, djece i mukaraca. Okupivi snanu vojsku,
napao je Ferhad-beg u travnju Hrastovicu, ija posada je izdrala i odbila etiri
juria osmanske vojske. Neuspjeh pod Hrastovicom nadoknadio je Ferhad-beg
osvajanjem utvrde Pei (Pecki), gdje je dao pogubiti vei broj ljudi, a preostalo
stanovnitvo odveo u Bosnu kao ratno roblje. Slobodno krstarei u veim ili manjim
skupinama vojske izmeu Une i Kupe, negdje sredinom lipnja 1576. osvojili su Turci
na prevaru Buim, stari i tvrdi grad grofova Keglevia. Neposredno zatim bila je
napadnuta tvrava Gvozdansko, na koju su Turci tri dana juriali i pokuavali
slomiti obranu, ali je opsjednutom gradu pravodobno stigla pomo/'7
Poslije manjeg predaha nastavili su Turci vojno djelovanje, tako da su najprije
zauzeli Hojsiev Gradac, a 18. srpnja 1576. u noi prevarom Cazin. Nakon toga
udarili su na Ostroac, bezuspjeno juriajui na tvravu cijeli dan.
Uz pomo osmanske vojske iz Ugarske poli su istodobno i Turci iz Poekog sandaka
na etovanje prema Varadinu. Za njihov dolazak saznala je krajika posada iz
urevca, na prikladnom mjestu ih saekala i razbila, vie od 300 vojnika ubila i
zarobila.
Izvodei napad za napadom nije se Ferhad-beg smirivao, ve je 30. kolovoza bio
napadnut Biha, odakle su Turci odveli 32 zarobljenika. Mjesec dana kasnije pao je
u njihove ruke Podzvizd, a nedugo zatim bili su izgubljeni Gornja i Donja Kladua,
Bojna i Sraica, dok je plamen progutao Hresno.68 Prvih dana studenoga etovala je
Ferhad-begova vojska oko Steninjaka, gdje je ubila 35 i zarobila 147 ljudi.
Pljake i pustoenja nastavila je ona i u prosincu 1576. oko Skrada i uz rijeku
Koranu i ponovno oko Steninjaka, sustavno lomei obrambene snage Hrvatske i
pretvarajui njezina vojna uporita na tom prostoru u otoie okruene pustoi.69
Padom Buima, Cazina, Podzvizda i obiju Kladua, bio je izgubljen hrvatski prostor
izmeu Une i rjeice Gline, pa se crta obrane zlokobno pribliavala toku rijeka
Korane i Kupe. Na jugu Hrvatske drale su krajike posade Ripa, Sokol, Biha,
Izai, Ostroac, Mutnicu, Drenik i Trac, zapravo, uski pojas preko kojeg je
osmanska vojska nesmetano etovala i provaljivala. Osim prostornih gubitaka, loem
stanju obrane pridonosila je takoer neizvjesnost o izboru i postavljanju novoga
bana, jer su biskup Drakovi i Gapar Alapi jo u proljee
66 Radi, Paul von, Herbard VIII. Freiherr zu Auersperg, Wien 1862, p. 326;
Isthaunffy, o.c, Lib. XXV, p. 335, 336.
67 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 40, 41; ii, Acta comitalia.., III, p. 474,
475.
68 Lopai, Spomenici.., I, p. 23, 24.
69 Idem, o.c. I, p. 24.
143
r.*'* 1576. zatraili od kralja Mak-
similijana da ih razrijei banske dunosti. Bansko dosto--janstvo i poloaj bili su
tada ponueni iskusnom vojskovoi Krsti (Christophoru) Ung-nadu, ije uvjete kralj
nije elio prihvatiti. Trailo se obostrano prihvatljivo rjeenje, ali 12.
listopada 1576. umro je kralj Maksimilijan i naslijedio gaje njegov sin Rudolf II.
Pitanje banske stolice ostalo je tako nerijeeno, pa je novi kralj 22. listopada
zamolio Drako-via i Alapia neka u granicama svojih mogunosti i dalje Ruevine
Gvozdanskog, poprita stravinog umiranja u borbi protiv osvajaa banuju
Pregovori kraljevih poslanika
dobro su napredovali u Istanbulu i 25. prosinca 1576. bilo je sklopljeno primirje
na osam godina. Isto kao prije i to je primirje, na koje se Ferhad-beg i ostali
osmanski krajinici nisu ni obazirali, za Hrvatsku bilo daleko od stvarnosti.
Ulazei u 1577. godinu, prva crta obrane u Hrvatskoj vodila je od Drave preko
urevca, Virja, Novigrada, Topolovca, Sv. Ivana abno, Cirkvene, Gradeca, Vrbovca,
Bojakovine, Lupoglava, Ivania, Lekenika, Siska, Blinje, Zrina, Gvozdanskog,
Vranograa, Kladue, Pei, Mutnika, Ostroca, Bihaa, Ripa, Sokola, Izaia,
Drenika, Trca, Strulia, Slunja, Plakog, Modrua, Brinja i Otoca, do morske
obale kod Senja. Posade tih gradova i utvrda sastojale su se od 2 170 konjanika i
pjeaka.70 Na drugoj strani, nasuprot njima stajala je nekoliko puta brojnija i
nadmonija osmanska vojska, iji su izvori ljudstva i materijalnih dobara bili
neusporedivi.
elei, meutim, jo vie poveati pritisak na jug Hrvatske, osmanske su vlasti
nastupom proljea 1577. u opustoene krajeve Like i Krbave poele naseljavati
Vlahe. Obavijeten o tome naredio je 7. lipnja kralj Rudolf nadvojvodi Ernestu da
se Vlasi protjeraju. Desetak dana kasnije s tim su nalogom bili upoznati krajiki
zapovjednici, koji su vie u potaji nego javno trebali prikupiti vojsku i hranu i
potom udariti na Turke.71 Meutim, lake je to bilo rei nego uiniti, jer su
Ferhad-begove snage odmah prele u napad, pa je nekoliko stotina konjanika
pustoilo okolicu Steninjaka. Isto tako harala je osmanska vojska u srpnju i
kolovozu oko Bihaa, zatim ponovno u okolici Steninjaka i Kneje. Osobno predvodei
vojsku osvojio je Ferhad-beg do 29. rujna silom, predajom ili izdajom, Podzvizd,
Pei, Sturli, Ajti, Bojnu, Sraicu i obje Kladue. Tom prilikom pokuali su Turci
osvojiti jo i utvrde Hresno i Smrkovi, ali su njihovi napadi bili odbijeni.
Poetkom listopada poslao je Ferhad-beg jaku vojsku do rijeke Korane, koja je
pljakala i palila sela uz Koranu, dok je sam napao tvravu Gvozdansko. Prisiljen
na povlaenje od Gvozdanskog usmjerio je Ferhad-beg svoje snage tada na Ostroac i
13. studenoga bila je tvrava osvojena.72 Uoi osvajanja Ostroca upala je osmanska
vojska 5. studenoga blizu Topuskog, gdje je zapalila utvrdu Mazin, koju je bio
podigao biskup Draskovic radi obrane svoga imanja oko Topuskog.73
Prikupivi nove snage, iz Ostroca je Ferhad-beg krenuo na Zrin, i poslije krae
opsade bio je 20. prosinca 1577. Zrin osvojen.74
70 Idem, o.c, I, p. 33-40.
71 Idem, o,c.,\.,p. 30,31.
72 Idem, o.c, I, p. 24, 25.
73 Staats u. Hofarchiv, Wien, Turcica Ao 1577.
74 /3a/, o.c, V, p. 413.
144
Grad i tvrava Zrin, po kojem su knezovi ubii dobili pridjevak Zrinski
Ponesen uspjesima svoga o-ruja, uoi Boia stigao je Ferhad-beg opet do Gvoz-
danskog, kojeg su Turci drali nekoliko mjeseci u opsadi, onemoguavajui tako
dopremu hrane i streljiva braniteljima grada. Osim oskudice u hrani i streljivu
nedostajala je u gradu i voda. Gradska posada sastojala se od priblino 300 vojnika
i ljudi sposobnih za oruje kojima su zapovijedali iskusni ratnici i kapetani:
Stjepan Doktori, Nikola Oegovi i Andrija Stepi. Iznurena dugotrajnom opsadom,
posada je u Gvozdanskom ve danima gladovala i patila od ei i studeni. Psi, make
i sve drugo to se pojesti moglo bilo je ve pojedeno, a za ogrjev je koriteno sve
to je gorjeti moglo. Odbijajui turske napade i jurie, mnogi branitelji grada
bili su ranjeni, a od gladi, ei i zime posve iznemogli. Na Ferhad-begov poziv da
se predaju, odgovorili su da e radije umrijeti nego se sramno predati. Vrlo
prorijeeni u obrani, gotovo s posljednjim dahom ivota u sebi, odbili su
branitelji grada turske jurie 11. i 12. sijenja 1578. Da bi konano slomio otpor
obrane, naredio je Ferhad-beg da se oko ponoi izvede sveopi juri na grad. Ali na
iznenaenje osmanske vojske, odmah nakon ponoi bila su u gradu pogaena sva
svjetla. Prestale su takoer gorjeti i straarske vatre i vie nije bilo uti
glasa. Mislei da je posrijedi ratna varka, odgodio je Ferhad-beg napad do zore 13.
sijenja.
Kad su se Turci u zoru poeli pribliavati gradu, nitko se od branitelja nije
pojavio na zidovima niti je planula puka. Stigli su tako i do gradskih vrata, ali
se ni tada nitko nije oglasio. Nasrnuvi silovito na vrata, upali su u grad i
ostali osupnuti prizorom koji su zatekli. Nigdje iva stvora, ni mrvice hrane, ni
kapi vode. Svuda samo blijedi leevi izranjavanih, izgladnjelih i smrznutih ljudi
koji su svjesno poli u smrt. Duboko potresen nevienim prizorom, naredio je
Ferhad-beg da se mrtvi pokopaju po kranskom obredu uz vojne poasti.75
Obrana Gvozdanskog i njezin ishod nadmaili su sve ratne strahote s kojima su se
Hrvati nosili gotovo dva stoljea branei svoj opstanak u borbi protiv Osmanskog
Carsta. U suodnosu i nasuprot stvarnosti ina branitelja grada, sve antike
tragedije doimaju se jednostavno kao izazovno duhovno tivo u kojem se isprepliu
osobne strasti i sudbine na granici mogueg i nestvarnog u iskazivanju moralnih i
ljudskih vrlina. Posada u Gvozdanskom svojim je ivotom tvorno pokazala i potvrdila
snagu i veliinu moralnih, duhovnih i ljudskih vrijednosti u kojima se istodobno
zrcalio i sam duh naroda kojem je ona pripadala. Izjednaujui pravo na opstanak,
slobodu i smrt, u Gvozdanskom je samo smrt mogla biti pobjednik. Svjesno i u mukama
odlazei u nepovrat, sudionici tih vie nego stravinih zbivanja nisu ni slutili da
e, zapravo, umrijeti poslije smrti, a smrtni udarac zadat e im vlastiti narod
koji nije naao za shodno da ih sauva od zaborava i pretvori u vjeiti plamen i
spomenik odlunosti, hrabrosti i slobode, kao jednoj od znaajki svoga povijesnog
bia.
Shvativi daje osvojio mrtvi grad, vieno i doivljeno potiskivao je Ferhad-beg
novim ratnim pothvatima i osvajakim planovima. Dok se nalazio jo pod Gvozdanskim,
napala je osmanska vojska Budaki i upala u okolicu Steninjaka, palei i
pljakajui kue, odvodei ljude i stoku.r' Ni mjesec dana iza toga, nasrnuli su
Turci opet na sela u okolici Steninjaka, odakle su odveli vie stotina ljudi u
zarobljenitvo.77
75 Idem, o.c, V, p. 413,414.
76 Lopai, Spomenici.., I, p. 25.
77 Idem, o.c. I, p. 25.
145
ti*
Gubitak Ostroca, Cazina, Buima, Zrina i Gvozdanskog, napokon, su primorali kralja
Rudolfa da se odlunije zauzme za obranu Hrvatske, a preko nje i austrijskih
pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske. Prvi korak u tom smjeru bilo je
postavljanje Krste Ungnada za hrvatskog bana, koji je na zasjedanju Sabora 6.
veljae 1578. u Zagrebu bio sveano uveden u bansku dunost.78 Drugi, daleko
vaniji i dalekoseniji korak bilo je 12. rujna 1577. povjeravanje i 25. veljae
1578. predaja cjelokupne uprave nad krajitem u Hrvatskoj, kraljevu stricu
tajerskom nadvojvodi Karlu. U datim uputama, kako uspostaviti i organizirati Vojnu
granicu na tom prostoru, kralj se odrekao svih davanja iz Koruke, Kranjske i
tajerske to ih je on tada primao, koja e ubudue nadvojvoda upotrijebiti za
plaanje i uzdravanje krajike vojske. Osim toga, dobio je nadvojvoda Karlo pravo
da u Grazu osnuje Ratno vijee, u koje e Koruka i Kranjska birati 2 a tajerska 3
lana. Nadalje, sve generale, kapetane i druge asnike u Vojnoj granici moe
nadvojvoda sam imenovati, uz prethodni izvjetaj kralju. tovie, u kraljevo ime
morao se u vojnim poslovima pokoravati nadvojvodi i hrvatski ban i njemu podreena
vojska. Isto tako i svi stalei u zemlji i sva vojska pozvana na opi ustanak u
obrani protiv neprijatelja.79
Na temelju tako dobivenih ovlatenja bio je samostalnosti Hrvatske i banskoj vlasti
zadan teak udarac. U ostacima ostataka Hrvatske stvoren je na taj nain izdvojen
prostor, ije se vrhovno vojno zapovjednitvo nalazilo izvan Hrvatske. Banska vlast
jedva daje imala ikakav utjecaj na taj prostor, niti se mogla mijeati u izbor
vojnih zapovjednika. Zahvaljujui tome vojni zapovjednici iz austrijskih pokrajina
preuzimaju vodeu ulogu i potiskuju hrvatske ratnike, koji uglavnom obnaaju nie
asnike dunosti. Zajedno s njima prodire i njemaki jezik, da bi ubrzo postao i
slubeni na tom prostoru. Razuivanje Hrvatske i njezina povijesnog bia doseglo je
tako zavrni stupanj. Posljedice toga ina bile su katastrofalne za gospodarski,
kulturni i politiki razvoj hrvatskog naroda, i odredile su njegovu povijesnu
sudbinu u idua tri stoljea.
Raspravljajui vrlo dugo to uiniti i kako zaustaviti osmansku vojsku na granici
Hrvatske, zakljuili su i odluili kranjski, tajerski i koruki stalei na Saboru
u Brucku na Muri da se juno od Save i Kupe, odnosno u Hrvatskoj vojnoj granici,
uzdrava 2 435 vojnika, a sjeverno od Save ili u Slavonskoj vojnoj granici 2 700
vojnika uz godinji troak od 313 344 forinta. Udarnu snagu te vojske na obje
krajine inilo je 1 200 lako i s pukama naoruanih konjanika. Osim manjeg broja
strijelaca (arkebuzira) i viih vojnih zapovjednika, sva ostala vojska sastojala se
od hrvatskih pjeaka, odnosno haramija. Osim trokova za uzdravanje vojske,
stalei su takoer odobrili 420 000 forinti za popravak nekih tvrava i za gradnju
posve nove i vrlo jake tvrave koja e moi suzbijati osmanske napade. Svoje odluke
i zakljuke priopili su poslanici stalea nadvojvodi Karlu 1. oujka 1578.
godine.80 Istoga dana izdao je nadvojvoda Karlo naputak
0 vojnom redu za pjeake i konjanike u Vojnoj granici. Prema tom naputku svi
krajiki vojnici morali su poloiti prisegu vjernosti kralju i nadvojvodi Karlu, te
se bez ikakva pogovora pokoravati svojim kapetanima i ostalim vojnim
zapovjednicima. Drukije reeno, za njih nije postojala vlast hrvatskog bana i
Hrvatskog sabora, niti su oni bili duni iskazati vjernost najviim dravnim
1 upravnim tijelima naroda na ijem su prostoru ivjeli i kojem su pripadali.
Za neposluh, krae, otimaine, samovoljno etovanje, spavanje na strai,
zaboravljanje lozinke, izbjegavanje vojne slube, urovanje s neprijateljskom
stranom i naputanje bojnog reda, krajinici su kanjavani tjelesnim i novanim
kaznama i gubitkom ivota. Od rijeke Drave do morske obale dijelilo se graniarsko
podruje na Koprivniku, Krievaku, Ivaniku, Hrastoviku, Bihaku, Slunjsku,
Ogulinsku i Senjsku kapetaniju. Pjeaci su bili odjeveni u narodnu nonju,
naoruani kopljem, sabljom, bodeom, mlatom ili bojnom sjekirom. Odjea konjanika
sastojala se od izama, jahaih hlaa, koulje i kratkog haljetka, prsnog oklopa i
kacige. Naoruani su bili kopljem, titom, sabljom, bodeom, bojnom sjekirom ili
mlatom, a manji dio i kratkim pukama. Svi graniarski vojnici morali su biti
zdravi, mladi i snani, dobro uvjebani i vini oruju.81
78 ii, Acta comitialia.., IV, p. 3.
79 Lopai, Spomenici.., I, p. 48-51, 56-60.
80 Idem, o.c. I, p. 60-62.
81 Afe/n, o.c. I, p. 33-40,65-71.
146
Tvrava Karlovac (tlocrt), sagraena 1579. prema planu vojnog graditelja Matije
Gambona
Preustrojavanje vojnog krajita u Hrvatskoj, iskoristio je Ferhad-beg za nove
napade. Poetkom travnja 1578. bio je osvojen Drenik, a uskoro zatim neuspjeno su
Turci juriali i na tvrdi grad Dubovac. U isto vrijeme nahrupila je osmanska vojska
iz Slavonije na Koprivnicu, zapalila kue u podgrau i opustoila okolna sela
Ivanec, Koledinec i Buzinec, odakle je odvela manji broj ljudi i otela svu stoku.
Drei u stalnoj napetosti granino podruje, pokuali su Turci 14. svibnja zauzeti
tvravu Topusko, na koju su bijesno pucali i uzalud juriali. Na povratku od
Topuskog, ojaani veim brojem konjanika i pjeaka, saekali su oni 22. svibnja kod
Drenika novog zapovjednika Hrvatske granice Johanna Auera Ferabergera, koji se
vraao iz Bihaa nakon stoje grad opskrbio hranom i streljivom. Iskusan u borbi s
Turcima i osobno vrlo hrabar, Femberger je posve razbio osmansku vojsku, pohvatao i
poubijao nekoliko stotina turskih vojnika.82
Na turske provale i napade odluio je nadvojvoda Karlo odgovoriti dobro
pripremljenom vojnom koja e vratiti Turke do rijeke Une. O toj zamisli izvijestio
je hrvatske stalee na saborskom zasjedanju 15. srpnja 1578. u Zagrebu zapovjednik
Slavonske granice Vid Hallek. Stalei su prihvatili tu zamisao i zakljuili da se
do 6. kolovoza okupi vojska u taboru bana Krste Ungnada kod Odre u Turopolju.
Oekujui mnogo od te vojne, stalei su takoer odobrili i dali hranu za vojsku,
rijeili pitanje prijevoza topova iz Varadina i Zagreba na bojno polje i odredili
radnike za popravak i utvrivanje Koprivnice, Ivania, Krievaca, Graca, Topolovca
i Cirkvene. Iskazujuu punu podrku planiranoj vojni, stalei su pritom jasno rekli
da se hrvatski ban ne moe podrediti bilo kojem vojskovoi bez povrede banske asti
i starodrevnih prava i sloboda Hrvatske.83 Iznosei taj stav stalei su, zapravo,
otvoreno negodovali protiv politike nadvojvode Karla, koji je skoro cijelu Hrvatsku
podvrgao svojoj vlasti. Izmeu redaka to se negodovanje odnosilo i na bana Ungnada
jer nije potjecao niti je ulazio u red hrvatskih stalea.
82 Idem, o.c. I, p. 25, 26.
83 ii, Acta comitialia.., IV, p. 8-13.
147
Nadvojvoda Karlo tajerski, osniva Vojne granice u Hrvatskoj koja se dijelila na
Hrvatsku i Slavonsku granicu
Okupljanje vojske izvreno je u predvienom roku, a zapovjednitvo nad njom
povjerio je nadvojvoda Karlo korukom zemaljskom kapetanu grofu Georgu
Khevenhiille-ru. Ojaana sa 18 topova njegova se vojska sastojala od vojnika iz
Koruke, Kranjske, Gorice i austrijskog dijela Istre. Pod zastavom bana Ungnada
naao se takoer priblino isti broj konjanika i pjeaka. Obje vojske trebale su se
nai u Slunju i odatle krenuti protiv osmanskih snaga. Meutim, prije nego to su
te vojske stigle do Slunja i zapoele vojni pohod, preoteo je Turcima oko 1.
kolovoza Cazin i Ostroac zapovjednik Hrvatske granice Johann Fernberger, vraajui
se po drugi put iz Bihaa nakon to je grad opskrbio hranom i vojnim potreptinama.
Muno se probijajui od Slunja opustoenim krajem, stigli su 21. kolovoza
Khenvenhuller i Ungnad u Drenik i nastavili put prema Bihau. Napredovali su vrlo
sporo zbog premorenosti vojske i jo slabije prehrane i nedostatka pitke vode. Pred
njima se povlaio Ferhad-beg do 4. rujna ekajui da se ta vojska, suoena s
potekoama, sama od sebe pone osipati i gubiti svaku nadu u bilo koji vojni
uspjeh. Kad je meu vojnicima izbila i crijevna zaraza, vie nije bilo sumnje da se
odmah mora zapoeti s povlaenjem i da je vojni pohod propao. Pratei stalno na
odreenoj udaljenosti to se u protivnikom taboru deava, poeo je tada Ferhad-beg
polako napredovati, putajui Khevenhullera i Ungnada da se povuku. Dobivi u
meuvremenu pojaanje, napao je Ferhad-beg Cazin i 1. listopada opet ga osvojio, a
dva dana kasnije pao je u njegove ruke i Ostroac.84
Neuspjela vojna potvrdila je nadmo osmanskih snaga i daje prostor izmeu rijeka
Korane, Mrenice, Kupe i Une izgubljen.
Jo dok je trajala ta vojna, 17. kolovoza preli su Turci iz Berzence, Babocse i
Barcsa Dravu blizu Koprivnice i napali tvravicu Drnje, koju su poslije estoke
paljbe i juria osvojili i spalili, a manji broj ljudi pohvatali i zarobili. U
pomo Drnju pohitalaje iz Legrada jedna eta konjanika kneza Jurja Zrinskog koja se
poput oluje sruila na Turke, mnoge poubijala i zarobila, tako da ih se malo
spasilo bijegom. Tri dana nakon toga napao je Ferhad-beg iz Pakraca selo Kopinac
(Kupinovac) kod Bjelovara i odatle odveo sve ljude i stoku. Za njim se u potjeru
dao zapovjednik Slavonske granice Vid Hallek, sustigao ga na rijeci esmi i razbio,
oslobodio zarobljenike i preoteo stoku.85
Johann (Ivan) Fernberger, zapovjednik Hrvatske granice koji je prvi imao sjedite u
novosagraenoj tvravi u Karlovcu
84 Lopai, Spomenici.., I, p. 25, 26.
85 Idem, o.c. I, p. 26.
148
Premda u nepovoljnim okolnostima, elio je nadvojvoda Karlo da se odluka o gradnji
vojne tvrave donesena u Brucku im prije i ostvari. Temeljno pitanje bilo je na
kojem je mjestu graditi, kako bi najvie pridonijela jaanju obrane i titila iri
prostor od turskih provala i napada. Vjerojatno prema savjetu vojnih strunjaka,
ponajprije potpukovnika Fernbergera, odluio je nadvojvoda da se tvrava podigne
blizu utoka Korane u Kupu ispod grada Dubovca. Pripremni radovi za njezinu
izgradnju poeli su ve u ljeto 1578., o emu je nadvojvoda Karlo 2. rujna
izvijestio kralja Rudolfa.86 Usporedo s tim poslovima odvijala se na morskoj o-bali
i obnova Baga, starog grada bana Ivana Karlovia. Pismom od 14. veljae 1578.
upozorio je senjski kapetan Gapar Raab nadvojvodu Karla, da nipoto ne bi bilo
opravdano razoriti grad Bag ili Scrisu, kako to, zapravo, eli Venecija, jer bi
tada Turcima bio otvoren put do Senja, pa ga upravo zbog toga valja obnoviti.87
General Vid Hallek'zapoviednik Slav0nske sranice
Zapoinjui izgradnju nove tvrave nije,
meutim, nadvojvoda Karlo zatraio miljenje Hrvatskoga sabora niti je dobio
suglasnost vlasnika zemljita kneza Jurja Zrinskog. Istom kad je knez Zrinski
pristao prodati zemljite uz primjerenu cijenu, obratio se 22. oujka 1579.
nadvojvoda Saboru da odredi radnike, kola i zaprege za gradnju tvrave. Sabor je 3.
svibnja odrao zasjedanje u Zagrebu i zakljuio da kmetovi s imanja Ozalj,
Petrovina, Slaveti, Turanj i Jastrebarsko, kao i kmetovi s plemikih imanja na
desnoj strani Kupe, besplatno rade na izgradnji tvrave. to se tie mjesta njezine
gradnje, stalei su izrazili miljenje da nova tvrava ba i nee posluiti obrani
Hrvatske, pogotovo ako se ima na umu donji tok rijeke Kupe i mogunost prodora
osmanskih snaga u Turopolje. S obzirom na to bilo bi moda bolje da nadvojvoda
pojaa utvrdu i posadu u Brestu, umjesto da gradi novu tvravu podno Dubovca. Za
gradnju nove tvrave bila bi svakako prikladnija Kneja kod Steninjaka, a kao
sjedite zapovjednika Hrvatske granice mogao bi posluiti grad Topusko, kojemu
zapravo nedostaje samo krov.
Da bi se u to kraem roku dovrilo i utvrivanje Koprivnice, stalei su takoer
zakljuili da odreeni broj kmetova iz cijele Varadinske upanije iskopa obrambeni
jarak i podigne nasip oko grada. Na isti nain neka to uine i kmetovi iz
Zagrebake upanije postavljanjem ograda i zapreka u Brestu, Letovaniu, Hergoviu,
Gorici, Pranu, Sredikom, Brikievini, iinecu, Miljenoviu, Degoju,
Augutanovecu, Svetom Jakobu (Gazi) i Reici, gdje su inae Turci obiavali
prelaziti preko Kupe. Ali kako je u cijeloj Hrvatskoj u to vrijeme vladala silna
glad, na te poslove krenut e oni tek 1. kolovoza 1579. kada se poanje penica,
ra i jeam i bude novoga kruha.88
Na miljenje hrvatskih stalea nije se nadvojvoda Karlo ni osvrtao, ve je 13.
srpnja 1579. i slubeno zapoela gradnja nove tvrave, u ije su temelje graditelji
navodno ugradili 900 glava ubijenih osmanskih vojnika koji su prole godine
stradali u opsadi Dubovca. Zahvaljujui velikom broju radnika, gradnja tvrave brzo
je napredovala, tako da je do 2. rujna vei dio bedema bio sagraen, a ve 4.
listopada smjestio se u gotovoj tvravi potpukovnik Johann
86 Idem, o.c, I, p. 73,74.
87 Idem, o.c, I, p. 55, 56.
88 ii, Acta comitalia.., IV, p. 28-32.
149
Barun Jobst Joseph Thurn, Barun Andrija von Auersperg,
zapovjednik Hrvatske granice 1584. zapovjednik Hrvatske granice 1589.
Fernberger. Nova tvrava dobila je ime po nadvojvodi Karlu "Karlstadt", odnosno
Karlovac, kao to je obnovljeni stari grad Bag na isti nain dobio ime Karlovbag
ili Karlobag.9"
Gradnju tvrave Ferhad-beg nije ometao, nego je popravljao Zrin, Gvozdansko, Buim,
Cazin i Ostroac, dovlaio u tvrave topove i postavljao vojne posade. Pokrete
njegovih snaga budno je pratio potpukovnik Fernberger i nije dopustio nikakvo
iznenaenje. etovanje manjih razmjera na granici izvrili su Turci jedino iz
Poege i Pakraca do Topolovca kod Krievaca i urevca, ali su oba puta bili
suzbijeni i protjerani.1,1
Krajem listopada 1579. imenovao je nadvojvoda Karlo Weikharda Auersperga
zapovjednikom Hrvatske granice, a 6. studenoga unaprijedio ga u in pukovnika.'2
Novi zapovjednik trebao je stalno boraviti u Karlovcu na elu posade od 800
konjanika i pjeaka. Pod njegovim zapovjednitvom bili su kapetani u Hrastovici,
Bihau, Slunju, Ogulinu i Senju s ukupno 2 485 vojnika. Senjskoj kapetaniji
pripadale su tvrave i utvrde: Senj, Karlobag, Ledenice, Trsat, Brlog, Otoac i
Brinje. Ogulinska kapetanija obuhaala je Ogulin, Modru i Sveticu (kod Josipdola),
dok su Slunjsku kapetaniju inili gradovi i utvrde Slunj, Dabar, Jesenica, Cetin i
Trac. Bihaka kapetanija sastojala se od Bihaa, Izaia i Ripa, a Hrastovika
kapetanija od Hrastovice i Srednjeg Graca.
Pod neposrednim Auerspergovim nadzorom bili su gradovi i utvrde: Budaki, Hresno,
Petrova Gora (nekad pavlinski samostan), Smrkovi, Donja Kladua i Blagajski
Turanj, a mogao je zaposjesti: Blinju i Vinodol kod Hrastovice, Bojnu, Vranogra,
Gornju Kladuu, Klju na Korani, Plaki, Prozor kod Otoca, Perui u Lici i Sokol
kod Bihaa, ili razoriti ako ih njihovi vlasnici ne mogu odravati i braniti."
89 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 46.
90 Idem, Spomenici.., I, p. 94.
91 Lopai, Spomenici.., I, p. 26.
92 Idem, o.e., I, p. 92.
93 Idem, o.e., I, p. 76-80.
150
U Ivanikoj, Krievakoj i Koprivnikoj kapetaniji koje su inile Slavonsku
granicu, pod zapovjednitvom pukovnika Vida Halleka bilo je tada 1 794 vojnika. Ta
je vojska bila rasporeena u vojnim utvrdama i tvravama: Kri, Ivani, Remetinec,
Gradec, Cirkvena, Sv. Ivan abno, Sv. Petar vrstec, Krievci, Topolovac,
Varadinske Toplice, Ludbreg, Rasinja, elekovec, Drnje, Koprivnica, Novigrad i
urevac.94 Gledano u cjelini, na obje Granice, poev od Drave do morske obale
ukljuivo s posadom u Varadinu, bilo je svega 4 300 vojnika. Njihov raspored na
kljunim tokama obrane sam za sebe govori i svjedoi stoje od Hrvatske ostalo i
dokle se pruala sjena osmanske vlasti. Cijela Bihaka kapetanija okruena pustoi
ovisila je o dopremi hrane i streljiva, ija dostava je znaila pravu vojnu
pustolovinu s posve neizvjesnim ishodom. U takvim okolnostima bilo je pitanje
koliko dugo i hoe li ona uope moi opstati.
Miljenje hrvatskih stalea o mjestu gradnje vojne tvrave pokazalo se uskoro
opravdanim, kad je 29. lipnja 1580. Ferhad-beg provalio u Turopolje, pohvatao
mnotvo ljudi i stoke i nesmetano se vratio u Bosnu. Vjerojatno u dosluhu s Ferhad-
begom napali su Turci i urevac, a 6. srpnja juriali su od jutra do 4 sata
poslije podne na tvravicu Sv. Ivan abno. Desetak dana iza toga poslao je Ferhad-
beg svoje snage iz Kostajnice, koje su prele preko Gline i opljakale sela Reice
i Lipje na Kupi. Gonei na povratku mnotvo stoke i nekoliko stotina zarobljenih
ljudi, za njima se iz Karlovca u potjeru dao pukovnik Weikhard Auersperg, sustigao
ih i potukao i preoteo sav plijen. Loe sree bio je i pakraki sandakbeg Ali-beg
nakon stoje pustoio Turopoljem, jer gaje na povratku porazio ivaniki kapetan Ivan
Panovi, oteo est zastava i zarobio vie konja.55 Jo nesklonija sudbina bila je
Ferhad-begovom nasljedniku na elu Poekog sandaka Skender-begu, sinu Ulama-pae.
U rujnu 1580. poao je Skender-beg na Novigrad i Drnje, odakle bi mogao neposredno
ugroavati Koprivnicu i pustoiti okolicu Varadina. Ali nekako u isto vrijeme
krenuli su Juraj Zrinski, Baltazar Batthyany, Franjo Nadasdy i koprivniki kapetan
Hans Glaubitzer na etovanje u Poeki sandak. Kada su 29. rujna stigli do
popaljenog Klotra i zastali da se malo odmore, primili su obavijest da im u susret
ide osmanska vojska. im je Skender-beg doznao o njihovu dolasku, odmah je postavio
svoje snage u bojni red. Nakon otrog naleta sjedne i druge strane bitka se vodila
neodluno, dok nije Skender-beg bio ubijen. Prestraeni njegovom pogibijom i
gubitkom ostalih zapovjednika, Turci su poeli poputati, a zatim nagrnuli u bijeg.
Na bojnom polju ostalo je leati gotovo 250 osmanskih vojnika, a vie od 400 bilo
ih je na bijegu pohvatano i zarobljeno. Mrtvom Skender-begu pobjednici su odrubili
glavu i zajedno s otetim ratnim zastavama i bubnjevima poslali je nadvojvodi Karlu
u Graz, a njegovo krupno truplo omotali sagovima i ostavili da trune s ostalim
poginulim Turcima.96
Iznenadni uspjeh na bojitu ni u kome nije probudio varave nade o boljim izgledima
za budunost i davno zaboravljenim ivotom bez straha i patnji, jer se dobro znalo
da e odmah uslijediti sve ubojitiji napadi uzdu cijele crte obrane. Ali ne samo
to, nego da se unato poduzetim mjerama blii as u kojem e Hrvatska opstati ili
nestati.
94 Idem, o.c, I, p. 33-40.
95 Idem, o.c, I, p. 27.
96 Hammer, o.c, II, p. 512; Isthuanffy, o.c, Lib. XXV, p. 340, 341.
151
TREA OPSADA SISKA 1593.1 KRAJ OSMANSKE NAJEZDE
vrsta uspostava Hrvatske i Slavonske vojne granice i gradnja tvrave u Karlovcu,
ubrzali su odluku osmanskih vlasti da provedu svrsishodniju upravnu i vojnu podjelu
u europskom dijelu Osmanskog Carstva. U skladu s tim do kraja ljeta 1580. bio je
osnovan Bosanski beglerbegluk (paaluk) i na njegovo elo postavljen proslavljeni
ratnik i krajinik Ferhad-beg Sokolovi, koji je zbog novog poloaja dobio naslov
pae. Novoosnovani beglerbegluk obuhvaao je Pakraki, Poeki, Bosanski, Liki,
Kliski, Hercegovaki i Zvorniki sandak. Pod vlau bosanskog pae nalo se tako
podruje vee nego to je imao ijedan bosanski kralj ili neki drugi vladar na tom
prostoru.
Izgubivi u stoljetnom ratovanju protiv Osmanskog Carstva tri etvrtine svojih
podruja i vie od 60% stanovnitva, odjednom se Hrvatska s preostalim
stanovnitvom morala suoiti s cijelim Bosanskim paalukom, ije su prirodne,
gospodarske, ljudske i vojne snage bile viestruko nadmonije. Prema zamislima
osmanskih vojskovoa, uloga novoosnovanog paaluka bila je postupno satirati i
zatirati krajike toke obrane, zaobii tvravu u Karlovcu na slabije branjenim
mjestima i uiniti je bezopasnom, a u dogledno vrijeme pregaziti Hrvatsku i
ugroziti Veneciju. Na taj nain e se vezivati vojne snage kralja Rudolfa i
nadvojvode Karla u obrani toga prostora i olakati desnom krilu osmanske vojske
krenje putova preko Ugarske u smjeru Bea i sve dalje prema zapadu.
Svjesni goleme opasnosti u kojoj se nala krajika obrana i svi sposobni za oruje,
u Hrvatskoj nisu u postojeim prilikama imali drugog izbora: bez obzira na cijenu
zaustaviti osmanske snage i obraniti to bude mogue u Hrvatskoj, ili jednostavno
izginuti i nestati.
Pogibija Skender-bega i poraz vojske Poekog sandaka snano su odjeknuli
sultanovim dvorom i duboko su se dojmili turskih krajinika u Slavoniji. Da to
prije ukloni posljedice tog poraza, naredio je sultan Murad III. Ferhad-begu da se
iz Hercegovine hitno vrati u Poegu. Kao vrlo iskusan ratnik i vrstan znalac
prilika na slavonskoj granici, gdje je proveo vie od trideset godina, Ferhad-beg
je odlunim mjerama vratio samopouzdanje i poeo se odmah spremati za protunapad.
Osobito se u tom pogledu isticao pakraki sandakbeg, brat bosanskog beglerbega
Ferhad-pae, Ali-beg Sokolovi, pa mu je Ferhad-beg povjerio zapovjednitvo i nad
dijelom svoje vojske. U jeku zime, ve 19. sijenja 1581., provalio je Ali-beg
robei i palei oko Ivania i Gradeca, ali gaje krajika vojska razbila i natjerala
u bijeg. Poetkom oujka pljakali su Turci oko Topolovca i stigli do Katalene,
gdje ih je potukao koprivniki kapetan Glaubitzer. Na drugoj strani unitili su
Turci jednu etu haramija kod Hrastovice.1
Odgovarajui na svaki napad osmanske vojske protunapadom, slabili su krajiki
zapovjednici njezinu udarnu mo i stvarao se privid ravnotee snage na granici.
Produenje primirja s kraljem Rudolfom 1581. i novi rat protiv Perzije, donekle su
odvratili pozornost sredinje vlasti i osmanskih vojskovoa od Hrvatske i odgodili
njezino pribliavanje rubu ponora, iji e se ishod u dogledno vrijeme pretvoriti u
spasonosnu prekretnicu.
1 Lopai, Spomenici.., I, p. 27; Lopai o.c. Starine JAZU 19, p. 46.
152
Kao to su hrvatski stalei predviali, vrlo brzo je nadvojvoda Karlo uvidio da
gradnja Karlovca nije zatitila Donje Pokuplje i Turopolje. Stoga je on poslao na
saborsko zasjedanje 25. travnja 1581. u Varadin svoje izaslanike, koji su u
njegovo ime predloli da ban Ungnad s vojskom stalno boravi u katelu Letovani i
pazi na pokrete osmanske vojske, te da se podignu jake tvrave u Brestu i
Sredikom, u kojima e Hrvatska o svome troku uzdravati 200 konjanika i 300
pjeaka. Osim toga da se razori Hrastovica koju nee biti mogue zadrati, stoje
zapravo znailo ukidanje Hrastovake kapetanije. Stalei su podrali i odobrili
gradnju tvrava u Brestu i Sredikom, ali su odluno bili protiv ruenja Hrastovice
i preputanje toga prostora Turcima. To vie to je takvu odluku nadvojvoda donio,
a da se prije toga nije posavjetovao sa staleima. S obzirom na ope siromatvo i
pad javnih prihoda, Hrvatska moe u Brestu i Sredikom uzdravati samo 100 pjeaka.
Inae, te bi tvrave mogle imati dovoljno posade ako bi kralj poveao bansku vojsku
na 600 konjanika i 400 pjeaka, kako je to bilo za bana Petra Erdodvja.
Podravajui u osnovi iznesene prijedloge, stalei su zadrali miljenje da bi
Hrastovicu, Vinodol, Gradac i Topusko trebalo opskrbiti jakim posadama, pogotovo
kada je rije o Topuskom, gdje postoji prostrana tvrava u koju se moe smjestiti
dovoljan broj vojnika i streljiva.2
Na Saboru odranom 22. srpnja iste godine, bilo je zakljueno da ban pozove na opi
ustanak i 6. kolovoza poe s vojskom u Srediko, kako bi zatitio gradnju tvrave
od turskih provala. Prije donoenja spomenutog zakljuka stalei su potvrdili
imenovanje Gapara Drukovekog za podbana, jer se na toj asti i dunosti zahvalio
Stjepan Gregorijanec koji se nije slagao s banom Ungnadom. Zavravajui raspravu
stalei su takoer jo jednom upozorili nadvojvodu Karla i kralja Rudolfa na
krajnju opasnost koja prijeti Topuskom, i da je posljednji tren za postavljanje
posade u tvravi, pogotovo to ban to ne moe uiniti sam.
Osmanska vojska nije izravno ometala gradnju tvrave u Sredikom, ve je 3. rujna
na vie mjesta prela Kupu i poinila dosta tete. Samo koji dan iza toga upao je
Ali-beg iz Pakraca u Turopolje, opljakao nekoliko mjesta i odveo oko 100 osoba. Da
bi drali u stalnoj napetosti krajiku obranu, napali su 21. rujna Turci i Biha,
ali poslije gubitka 80 konja napustili su opsadu. U meuvremenu pristigle su im
nove snage, pa su 24. rujna jednu milju od Karlovca preli Kupu i na etovanju
pohvatali 400 ljudi i otjerali mnogo krupne stoke.4
Uspjena provala turskih snaga preko Kupe vjerojatno je ubrzala odlazak Weikharda
Auer-sperga iz Karlovca i krajem rujna postavljanje Josepha Jobsta Thurna (Turri)
za vrhovnog zapovjednika Hrvatske granice. Iskusan u ratovanju s Turcima bio je on
svakako pogodnija osoba, zbog ega je ostao na toj dunosti sve do smrti 15. lipnja
1589. u Senju.
Bogat plijen u Turopolju privukao je Ali-bega iz Pakraca i Ahmed-bega iz Cernika da
se u drugoj polovici rujna 1581. po drugi put zapute prema Turopolju. Meutim,
umjesto plijena, doekali su ih sa svojim etama braa Toma i Petar Erdodv, Gapar
Alapi, Stjepan Tahy i Mihajlo Szekely, i posve ih razbili. Izvjetavajui o tome
6. listopada 1581. iz Varadina, Vid Hallek kae da je Ahmed-beg teko poraen,
zarobljeni su njegovi konji i jedna zastava koju e poslati nadvojvodi Karlu
Za poraz vojske Pakrakog sandaka i Ali-begov neuspjeh na bojnom polju oekivali
su krajiki zapovjednici u najskorije vrijeme estok Ferhad-pain odgovor na raznim
mjestima i stranama. Tako je iz Bosne 20. veljae 1582. jedna eta napala katel
Kremen, koji se nalazio na Korani nedaleko Slunja. Katel su Turci najuri osvojili
i potom zapalili. Druga jedna eta sastavljena od konjanika i pjeaka priuljala se
27. veljae po noi Slunju, ljestvama prela ogradu i upala u predgrae. Iznenaeni
i bunovni od sna, Slunjani su pruali slab otpor traei spas u mraku, pa su Turci
zapalili cijelo predgrae, odnijeli sve stoje imalo neku vrijednost i odveli oko
tridesetak ljudi. Odatle su produili do trgovita Belaja blizu Karlovca, gdje su
takoer zarobili vei broj ljudi. O toj provali bilo je dojavljeno krajikoj vojsci
koja se odmah
2 ii, Acta comitialia.., IV, p. 58-64.
3 Idem, o.c, IV, p. 65-68.
4 Lopai, Spomenici.., I, p. 27.
5 Idem, o.c. Starine Jazu 19, p.47.
153
dala u potjeru i ubrzo ih sustigla. U kraem okraju bilo je ubijeno 85 osmanskih
vojnika, a 40 je zarobljeno, uz gubitak plijena i oslobaanje pohvatanih ljudi.6
Krajem veljae, tonije na samu Pepelnicu, upali su Turci u Mrenicu kod Duge Rese,
poubijali i pohvatali vei broj ljudi i otjerali svu stoku.7 Tih dana etovao je i
Ali-beg iz Pakraca predvodei oko 40 konjanika. Kod Gradeca se sukobio s haramijama
koji su ga razbili, poubijali nekoliko konja i odrubili glavu cernikom vojvodi.8
Ista sudbina zadesila je i dvije ete Turaka i Vlaha (martoloza), kad su ih
poetkom travnja napali i razbili haramije iz urevca.9
Polovian uspjeh na bojitu nije zadovoljavao Ferhad-pau, ve je smiljao nove
provale i etovanja. Oekujui takav razvoj dogaaja, nastojao je nadvojvoda Karlo
ojaati obranu na Kupi, pa je 7. oujka 1582. kralj Rudolf od kneza Jurja Zrinskog
kupio grad Dubovac i cijelo dubovako vlastelinstvo na ijem je prostoru bila
sagraena tvrava Karlovac.10 Potom se 1. travnja sastao i Hrvatski sabor na kojem
su stalei zakljuili da se ubrza dovrenje izgradnje utvrda u Brestu i Sredikom.
Taj su zakljuak stalei ponovili na saborskom zasjedanju 24. lipnja i odredili
rokove zavretka spomenutih poslova. Ponovljeni prijedlog nadvojvode Karla
0 ruenju Hrastovice i rasputanju Hrastovake kapetanije, izazvao je otro
protivljenje sabornika, jer bi naputanje toga prostora odmah iskoristili Turci i
naselili Vlahe. Raspravljajui nekoliko dana o tome, stalei su uvidjeli da nee
moi sauvati cijelu Hrastovicu koja se sastojala od gornje i donje tvrave i grada
opasanog zidom, kojeg su graani ve napustili i preselili u Karlovac. U odnosu na
tu injenicu, stalei su pristali da se razori donja tvrava i porui zid oko
biveg grada, a graevni materijal iskoristi za jo bolje utvrivanje gornje
tvrave u Hrastovici, i da se u nju smjesti jaka posada koja e biti predstraa
ostalim tvravama na Kupi.
Bavei se uope pitanjima obrane, stalei su takoer zakljuili da se popravi
tvrava u Ivaniu, Drnju i urevcu. Osim toga da se, napokon, rijei pitanje
Topuskog koje pripada zagrebakom biskupu. Naime, ako biskup ne moe brinuti o
tvravi neka se osigura pripomo od 200 talira, ili u protivnom, neka se razori,
kako je zbog nemara ne bi zaposjeli Turci."
ekajui povoljnu priliku da za pretrpljeni poraz dobije zadovoljtinu, svakako s
Ali-begovim znanjem i odobrenjem, okupio je Ahmed-beg iz Cernika dosta jaku vojsku.
Brzim pokretima pokraj Kria preko azme upao je u drugoj polovici kolovoza 1582.
do Vrbovca, opljakao i razorio posjede obitelji Erdodv, pohvatao mnogo ena i
djece i s bogatim plijenom vratio se u Cernik.12
Okupljanjem vojske Ferhad-paa i Ali-beg stalno su prijetili i drali u poveanoj
pripravnosti krajike posade, iako do kraja godine nisu vojno djelovali. Meutim,
na jugu Hrvatske, na poticaj pape i nadvojvode Karla kao i uz preutnu suglasnost
Venecije, odluili su senjski uskoci pod vodstvom svoga vojvode Jurja Daniia
preoteti Turcima Klis, Solin i Sinj. Smjelo zamiljena vojna bila je dobro
pripremljena, ali su je pojedinci, eljni ratne slave, upropastili. Naime, kad je
2. sijenja 1583. Danii udario na Klis, Turci su ga spremno doekali i odbili
napad.13
Cijela 1583. godina prola je na granici uglavnom mirno, to su hrvatski stalei
iskoristili za popravak tvrava u Koprivnici, Ivaniu, Krievcima i urevcu, te
dovrenje utvrda u Brestu
1 Sredikom.14 U toj godini dolo je i do promjene na banskom poloaju, pa je 25.
rujna kralj Rudolf javio kapetanima, vojvodama, zastavnicima i vojnicima o
imenovanju Tome Erdodvja hrvatskim banom.15 Sveani uvod u bansku dunost Tome
Erdodvja, starog svega 26 godina,
6 Idem, Spomenici,, I, p. 27, 28.
7 Idem, Spomenici,, I, p. 27; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
8 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 47, 48.
9 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
10 Lopai, Spomenici,, I, p. 116,117.
11 ii, Acta comitialia,, IV, p. 75-80, 86-94.
12 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 48.
13 Horvat Monumenta uscocchorum, I, p. 30-32.
14 ii, Acta comitialia.., IV, p. 104-109.
15 Idem, o.c, IV, p. 109.
154
proveo je Hrvatski sabor 8. travnja 1584. u Zagrebu.16 Njegovo postavljenje na elo
Hrvatske bilo je prihvaeno opim odobravanjem, jer se, unato mladosti, dokazao
kao odluan i sposoban vojskovoa' u borbi protiv osmanske vojske, to je u
sudbonosnom raspletu dogaaja za Hrvate i Hrvatsku bilo od izuzetne vanosti.
Rat protiv Perzije potaknuo je sultana Mu-radalll. da 11. lipnja 1584. s kraljem
Rudol-fom produi primirje na jo osam godina. U odnosu na Hrvatsku, bosanski
beglerbeg Ferhad-paa i pogranini sandakbegovi nisu marili za to primirje, i
ponaali su se kao da ono uope i nije sklopljeno, niti se na njih odnosi. Usprkos
haranju kuge, cijelo ljeto okupljao je Ferhad-paa vojsku i spremao se na provalu.
Pod njegovim okriljem nalo se nekoliko tisua konjanika i manji broj pjeaka.
Zajedno s njima bili su istaknuti vojni zapovjednici, etovoe, puto-voe i
krajiki ratnici, a zapovjednitvo nad cijelom vojskom povjerio je Ferhad-paa
svome defterdaru (efu financija) Ali-agi. Toma Erdody (1558.-1624.), hrvatski ban
(1584.-1594., Lijepo jesenje vrijeme i zavretak ubiranja 1608.-1614) i slavni
ratnik
plodova obeavali su bogat plijen, pa je oko
20. listopada zapoela trka preko Hrvatske u Kranjsku. Osmanska je vojska
opljakala i opustoila okolicu Kostela, Poljana, Koevja, Dolenje vasi, Rakitnice
i Prigorice, a Poljane do temelja spalila. Svakako dobro obavijeten o provali, u
dogovoru s pukovnikom Thurnom, odluio je ban Toma Erdodv saekati Turke na
povratku. Kad je 26. listopada Ali-aga stigao s vojskom i plijenom u dolinu Moila
kod Slunja, napali su ga ban Erdodv i pukovnik Thurn sa 1 330 konjanika i 700
pjeaka i jednostavno satrli. Vie od 2 000 osmanskih vojnika palo je na bojnom
polju, meu njima Ali-aga i mnogi drugi odlinici. Preostali Turci bezglavo su
bjeali spaavajui gole ivote, od kojih 60 ipak nije uspjelo pobjei. Svi
zarobljeni i pohvatani bili su osloboeni, a sav plijen pripao je pobjednicima.17
Teak poraz, kakav Turci dugo nisu doivjeli, opomenuo je njihove vojskovoe da se
olako ne uputaju u pljake i provale. Tu je opomenu dobro shvatio Ferhad-paa,
zbog ega je na granici uglavnom vladao mir. Usporedo s tim, pobjedama nad
osmanskom vojskom uvrstila je samoupouzdanje na hrvatskoj strani i dokazala da se
odlunou, dobro voenom obranom i napadom moe poraziti znatno brojnija i
nadmonija vojska.
Zatije na granici iskoristio je ban Erdodv za saziv Sabora, koji je na zasjedanju
11. oujka 1585. odredio radnike za dovrenje utvrde u Brestu i gradnju nove kule u
iincu na Kupi. Osim toga da od 1. travnja 25 haramija straari na Kalniku, 18 na
Medvednici sve do Bojakovine i 15 haramija na Ivanici i uvaju okolna mjesta i
sela od pljake i provala vlakih razbojnika.18
Nezapamena sua i rijeke gotovo bez vode, zabrinuli su bana Erdodvja, nee li to
moda iskoristiti Turci i Vlasi za provalu preko Kupe. Prema pristiglim dojavama
taje bojazan bila opravdana, pa je 30. lipnja 1585. Sabor zakljuio da svaki
vlastelin mora imati u pripravnosti 5 pjeaka i 5 konjanika, koji e se na banov
poziv smjesta uputiti u njegov tabor.19
16 Idem, o.c, IV., p. 116-127.
17 Isthuanffy, o.c, Lib. XXV, p. 343; Valvasor, o.c, XI, p. 217.
18 5;',Actacomitialia..,IV, p. 168-172.
19 Idem, o.c, IV, p. 179.
155
Stalno u pokretu, drao je ban Erdodv pomou svojih uhoda Turke na oku i budno
pazio na prijelaze preko Kupe, tako da se, unato sui i niskom vodostaju, Ferhad-
paa nije usudio napasti. Zapravo, pokretima vojske on je stvarao takav dojam i
odvraao pozornost od Bihaa, prikupljajui jake snage da ga u to kraem roku
osvoji. U pomo je pozvao svoga brata Ali-bega iz Pakraca i proslavljenog ratnika i
krajinika Arnaud Memi-bega iz Zvornika. Udruenim snagama doao je 14. rujna 1585.
Ferhad-paa pred Biha i opsjeo ga. Grad je branio kapetan Franz Horner, koji se
nije dao zaplaiti. Idui dan dobro postavljenim topnitvom poeo je Horner pucati
i nanositi Turcima velike gubitke, tako daje Ferhad-paa morao odustati od opsade
Bihaa.20
Neuspjeh za neuspjehom potaknuli su Ferhad-pau da potrai vojni uspjeh na drugoj
strani. Premda je zima bila vrlo otra, preao je on sredinom sijenja 1586. preko
Save robei i palei sve do Gradeca. U isto doba etovao je i poeki sandakbeg do
Koprivnice, a osmanski ratnici preli su Dravu i napali urevac, odakle su odveli
13 haramija i dva zastavnika. Da uzvrate Turcima milo za drago i zastrae Vlahe, u
drugoj polovici sijenja upali su Mihajlo Szekelv i kapetan Glaubitzer s nekoliko
stotina haramija i konjanika u Pakraki sandak do Siraa, gdje su boravile
najopasnije vlake etovoe i putovoe, koji su predvodili razbojnike druine i
pljakali hrvatska sela. Svuda kamo su prolazili, ognjem i maem unitili su vlaka
naselja, poveli sa sobom vie od 100 vlakih ena i djece i zarobili kneza
Pejainovia, koji je Ferhad-pai bio voa puta do Gradeca i uvijek mu sluio kao
savjetnik.21
Manji okraj s martolozima (Vlasima) imao je poetkom travnja vojvoda Nikola
Oegovi iz Sv. Petra vrsteca, kad je izmeu Topolovca i Koprivnice sa 18 haramija
nabasao na njihovu dvostruko brojniju etu koju su predvodili neki Ostoja i Zuko iz
Virovitice. U ljutom kreevu posjekao je Oegovi Ostoju i odrubio mu glavu i potom
je odnio u Cirkvenu. Od zarobljenih Turaka i Vlaha saznao je on za Ferhad-pain
odlazak iz Bosne radi preuzimanja dunosti vrhovnog zapovjednika (seraskera)
osmanske vojske u ratu protiv Perzije.22
Obrana zemlje od osmanskih napada bila je banu Erdodvju najprea od svih poslova,
tako da je Sabor, izmeu ostalog, 20. travnja 1586. odredio besplatne radnike koji
e na Kupi popraviti utvrde Srediko, iinec, Pleter, Hergovi i Parevo, a u
Slavonskoj granici gradove i utvrde Koprivnicu, Krievce, Ivani, Dubravu i
urevac, te uz rijeku esmu podii ograde i postaviti zapreke.
Zbog ope nesigurnosti i ugroavanja stanovnitva, izazvanih napadima Vlaha i
njihovih razbojnikih druina, Sabor je takoer poveao broj haramija od 60 na 100,
koji e od 1. svibnja do 1. listopada straariti i hvatati vlake razbojnike na
Kalniku, Ivanici i Medvednici, te u okolici Bojakovine, Huma kod Hraine i
Dvoria. Ogorenost stalea ponaanjem vlakih razbojnika, koji su se gorskim i
umskim stazama prikradali i upadali u Hrvatsko zagorje, otimali i hvatali djecu i
njom trgovali, bila je tolika, da je Sabor donio drastinu odluku na temelju koje
su haramije uhvaenog Vlaha trebale najprije presluati i odmah potom ivoga nabiti
na kolac.23
Poslije zasjedanja Sabora poslao je poetkom lipnja 1586. zapovjednik Slavonske
granice Vid Hallek vojvodu Nikolu Oegovia iz Krievaca u izvianje oko Zdenaca i
Podborja (Daruvara), da bi to vie saznao o pripremama pakrakog sandakbega.
Predvodei etu od kojih 200 haramija, probio se on do Raanske kule, gdje se
sukobio s Turcima. Silovit napad s jedne i druge strane zavrio je porazom osmanske
vojske i zarobljavanjem dvojice aga.24 Radi pljake i osvete napali su krajem rujna
slavonski Turci Koprivnicu, oteli mnogo stoke i opustoili selo Ivanec.25 Dobro
pripremljen i s jakim snagama, provalio je 5. prosinca 1586. iz Pakraca Ali-beg i
preko Stare Mare stigao do Klotra Ivania, robei, palei i unitavajui sve pred
sobom. Uvjeren u svoju nadmo i oekujui bogat plijen, nije Ali-beg ni slutio da
ga od smrti dijele
20 Krcselics, o.c, p. 273.
21 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 49.
22 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 49.
23 i,Actacomitialia,,IV, p. 185-193,
24 Lopai, o.c, Starine JAZU 19, p. 50.
25 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 51.
156
samo sati. Naime, obavijeteni o njegovu dolasku, smjesta su kapetani Ivan Herkovi
iz Krievaca i Baltazar Summer iz Koprivnice krenuli prema Ivaniu, a njima se sa
svojim etama pridruio i Mihajlo Szekelv iz Gradeca. Prema Ivaniu zaputio se
takoer i ban Erdodv, u ijim su redovima bili naoruani i kmetovi zagrebakog
biskupa. Iduega dana, blizu utoka potoka Glogovnice u esmu, prvi sat iza podne,
zametnuo se kratak boj, u kojem je osmanska vojska bila potuena i natjerana u
bijeg. Ban Toma Erdodv i njegov brat Petar borili su se vrlo hrabro, izazivajui
paniku u redovima Ali-begove vojske. Ne prezajui od opasnosti, ban je nezadrivo
jezdio na konju, probio se do Ali-begova zastavnika i oteo mu zastavu. U meteu
bitke uskoro je pao i Ali-beg, kojeg je biskupov kmet Nikola Pavlei oborio s
konja i bojnom sjekirom odrubio mu glavu. Begova pogibija izazvala je tada ojje
rasulo u osmanskoj vojsci, koju su ban Erdodv i krajiki kapetani sjekli i
progonili sve do azme. Nakon toga, zarobljene zastave i Ali-begovu glavu poslao je
ban nadvojvodi Karlu u Graz.26
Nekako u isto doba, borei se s Turcima poluili su uspjeh i senjski uskoci
provalivi na podruje Like, gdje su zarobili i ubili vei broj Turaka i otjerali
oko 300 komada krupne stoke.27
Slavei pobjedu nad Ali-begom, bili su ban Erdodv i krajiki zapovjednici i dalje
na oprezu, jer su oekivali da e Ferhad-paa osvetiti bratovu smrt. To se
oekivanje nije meutim obistinilo, kako zbog golemog naprezanja Osmanskog Carstva
u ratu s Perzijom, tako i zbog tekog poraza osmanske vojske 1587., zaslugom kneza
Jurja Zrinskog nedaleko od Kacsorlaka u okolici Nagvkanizse.28 Osim toga, poueni
ratnim iskustvom, shvatili su i osmanski vojskovoe i etovoe iz Bosne, da se bez
dobre pripreme i jaih snaga ne uputaju u provale, jer su Hrvati na svaki napad
odgovarali jo eim protunapadom. S obzirom na to, na granici Hrvatske i
Osmanskog Carstva zavladalo je podue zatije, koje su hrvatski stalei iskoristili
za jaanje obrane. U skladu s tim, bilo je na saborskom zasjedanju 21. rujna 1587.
zakljueno da se poprave i utvrde Bojakovina, Pokupsko, Brest i Srediko, zatim
Krievci, Ivani, Dubrava, Gradec, Sv. Petar vrstec, Topolovec i Cirkvena.29
Ni pola mjeseca od zasjedanja Sabora zapaena su u graninom podruju Pakrakog
sandaka i previranja meu stanovnitvom, odakle je 7. listopada 14 vlakih
obitelji s mnogo stoke prelo na hrvatsku stranu. Odobrenjem nadvojvode Karla
polovica tih obitelji, s popom Gregorijem na elu, nastanila se u okolici
Koprivnice, a druga polovica u Varadinu.0
Miru na granici neposredno je pridonio i Ferhad-pain premjetaj 1588. na poloaj
budimskog beglerbega, kao i njegov tragian zavretak idue godine u Budimu.
Uivajui blagodati godinama prieljkivanog mira, predahnulo je stanovnitvo u
Hrvatskoj i oporavljalo se od prostornih, materijalnih i ljudskih gubitaka i
nadasve nadljudskih napora u borbi za osptanak. Istodobno, to je stanovnitvo bilo
svjesno da e, zavretkom rata Osmanskog Carstva s Perzijom, uskoro opet biti
izloeno razornim napadima osmanske vojske. Zapravo, u takav razvoj buduih
dogaaja nitko nije ni sumnjao, pa je 2. svibnja 1588. Sabor zakljuio da se
podigne zidana utvrda u Nebojanu na desnoj obali Kupe, zatim poprave utvrde Brest,
Srediko, Pleter i Parevo, a na slavonskom dijelu krajita Ivani, Gradec, Rasinja
i Ludbreg. to se tie rasporeda 100 haramija za hvatanje vlakih razbojnika koji
su otimali i krali djecu u Zagorju, bilo je odreeno da e 20 haramija uvati
prijelaze i gorske staze na Medvednici, 20 na Kalniku i oko Hraine, Huma i
anjeva, 20 oko Bojakovine, Rakovca, Bisaga i Morava, 20 oko Krapine, Lobora i na
Ivanici, a preostalih 20 haramija oko Ivanca, Bijele i Letakovca. Sabor je
takoer ponovio zakljuak da haramije uhvaene Vlahe moraju presluati i zatim
nabiti na kolac, dok e Hrvatska i dalje uzdravati 200 pjeaka na Kupi.31
U miruje protjecala i 1589. godina, osim to su Turci pokuali osvojiti Senj, ali
su ih uskoci razbili i protjerali, i pod vodstvom kapetana Furija Molze vrlo
uspjeno etovali u Lici.32
26 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 51, 52.
27 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 55.
28 Isthuanffy, o.c, Lib. XXVI, p. 352-354; Vitezovi, o.c, p. 169.
29 ii, Acta comitialia.., IV:, p. 206-212.
30 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 53, 54.
31 ii, Acta comitialia.., IV, p. 233- 236.
32 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 60.
157
Kako bi Hrvatska to spremnije doekala predstojee dogaaje, sastao se 29. svibnja
1589. Hrvatski sabor u Zagrebu i odluio da se obnove tvrave Vurot kod Bresta i
Klotar Ivani. Isto tako da se poprave, uvrste i ojaaju tvrave, utvrde i
kateli urevac, Koprivnica, Karlovac, Ivani, Ludbreg, Dubrava, Cirkvena,
Miketinec, Bojakovina, Rakovec, Totuevina (Topolovac), Brest i Srediko, a
umjesto bana zapovjednitvo nad etom pjeaka uz Kupu Sabor je povjerio Stjepku
Gregorijancu.33
Poput svojih prethodnika, ni ban Petar Erdodv nije bio bolje sree s obeavanom
novanom pomoi za uzdravanje vojske, zbog ega je 19. rujna 1589. podnio kralju
Rudolfu II. molbu da ga razrijei banske dunosti. Ostavku na banskoj asti podnio
je on 14. listopada i nadvojvodi Ernestu, a 6. studenoga ponovno kralju Rudolfu
koji mu je potkraj mjeseca odgovorio daje ne prihvaa.34 Premda nezadovoljan
kraljevim odgovorom, nastavio je Petar Erdodv banovati, da bi 20. lipnja 1590.
ponovno zamolio nadvojvodu Ernesta neka ishodi od kralja prihvaanje njegove
ostavke. U pismu kralju Rudolfu upitao je 30. lipnja nadvojvoda Ernest nije li ve
odluio imenovati novoga bana, na to mu je kralj 13. srpnja odgovorio neka
nagovori grofa Petra Erdodvja da zadri bansku ast.35
Okonanjem rata i zakljuenjem mira izmeu Osmanskog Carstva i Perzije 21. oujka
1590. i smru nadvojvode Karla 10. srpnja iste godine, nastupile su nove prilike,
zbog ega je ban Erdodv bio prisiljen odustati od svoje ostavke. Shvaajui dobro
to to znai, on je znao da je vrijeme miru isteklo i da Hrvatima predstoje
presudne bitke za opstanak. Napori diplomacije kralja Rudolfa i 29. studenoga 1590.
produavanje primirja sa sultanom Muradom III. na osam godina, bili su u tom
pogledu samo varava nada, koja e se ubrzo rasplinuti i pretvoriti u dugotrajan
iscrpljujui rat.
Protivno sporazumu o produavanju primirja, postavljanjem ratobornog Hasan-pae
Predo-jevia na elo Bosanskog beglerbegluka poetkom 1591., smjetaje porasla
napetost uzdu granice izmeu Hrvatske i Osmanskog Carstva. To vie to je Hasan-
paa odmah poeo okupljati vojsku oko Banja Luke da bi sustavno i jakim snagama
atro i pregazio ostatke Hrvatske. Ban Toma Erdodv brzo je prozreo njegove namjere,
pa je oekivao Hasan-pain napad na Biha ili Sisak. Raspravljajui o tome na
zasjedanju Hrvatskog sabora 26. srpnja 1591., stalei su zakljuili da se u sluaju
Hasan-paine provale u Hrvatsku digne opi ustanak, a da svi velikai, plemii i
graani, dobro naoruani, kao i njihovi podlonici, smjesta dou u banov tabor.36
Ve 1. kolovoza 1591. napao je Hasan-paa s jakim snagama Sisak. Svojim poloajem
tvrava je u Sisku branila lijevu stranu Kupe, ali i sam pristup Zagrebu. Grad su
branili kanonici Nikola Mikac i Stjepan Kovai. Posada od kojih 300 vojnika
odluno je odbijala sve napade, a 6. kolovoza upustila se u hrabar ispad iz grada i
udarila na Turke. Saznavi za opsadu Siska, poslao je ban Erdodv pomo napadnutom
gradu, zbog ega se Hasan-paa 11. kolovoza odluio na povlaenje. Na povratku
ispod Siska paa je osvojio i razorio Keglevievu utvrdu Totuevinu (Topolovac) na
Savi i produio u Bosnu.3
Istodobno, da bi smanjio pritisak osmanske vojske na Hrvatsku, napao je 12.
kolovoza ban Toma Erdodv pradjedovski grad Moslavinu. Trei dan opsade topovskom
paljbom znatno je otetio i zapalio tvravu ija se posada predala i potom je
razorio.38
Za uspjeh u borbi s osmanskom vojskom, dobio je ban Erdodv ve 19. kolovoza pohvalu
kralja Rudolfa, a idui dan i od nadvojvode Ernesta.3'
Neuspjela opsada Siska nije Hasan-pai dala mira, premda je sultan Murad bio
obavijeten da je upravo Hasan prvi prekrio netom sklopljeno primirje, koje inae
druga strana zaista
33 ii, Acta comitialia.., IV, p. 245-252.
34 Idem, o.c, IV, p. 259-263.
35 Idem, o.c, IV, p. 264, 265.
36 Idem, o.c, IV, p. 268-272.
37 Isthuanjfy, o.c, Lib. XXVII, p. 363.
38 Ivi, Aleksa, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku,
Starine JAZU 35, p. 330, 331; ii, Acta comitialia.., IV, p. 329.
39 ii, Acta comitialia.., IV, p. 272, 273.
158
potiva. Uope se ne osvrui na tu injenicu, poetkom listopada 1591. provalio je
Hasan-paa preko Pakrakog sandaka po drugi put u Hrvatsku. Prva na udaru bila je
Bojakovina, koju 5. listopada opsjedne, osvoji najuri i onda zapali. U grad se
bilo sklonilo mnogo ena, djece i djevojaka koje Turci zarobe i povedu sa sobom. U
zoru idueg dana krenuo je paa prema Vrbovcu, palei i pljakajui sela oko
Rakovca, Sv. Helene i Vrbovca. Jedna eta turskih konjanika pribliila se ak i
Zagrebu, a druga je opustoila i zapalila selo Guerovac ispod Kalnika. Hasan je
prenoio u Vrbovcu, kamo su osmanski vojnici dovodili zarobljenike i dogonili otetu
stoku. Natovaren plijenom i vodei mnotvo zarobljenika, plemia i puana, odatle
se paa zaputio prema Gradecu, ali je na putu saznao da e ga napasti krajika
vojska iz Krievaca, Koprivnice, Ivania i Gradeca. Druga loa vijest bila je da su
zbog kia nabujale rijeke Glogovica i Lonja, pa je Hasan-paa s prednjom etom
pourio prema Dubravi. Na taj nain izbjegao je potjeru koja se sruila na njegovu
zalaznicu i oslobodila 400 zarobljenika, pri emu se osobno istakao banov brat
Petar Erdody.4l)
Nakon povratka u Bosnu, napao je Hasan-paa 6. studenoga 1591. Ripa na Uni i drugi
dan ga osvojio. Nastavljajui ratno djelovanje, spalio je zatim selo Golubi
zapadno od Ripa i opustoio itav kraj oko Sturlia i Blagaja na Korani.41
Osvajanjem Ripa obru se oko Bihaa sve vie stezao i nije bilo sumnje da e ga
osmanska vojska uskoro napasti. Pred rastuom opasnosti Hrvatska nije imala izbora
i morala je upeti preostale snage i spremiti se za obranu. Ve 5. sijenja 1592. na
poticaj nadvojvode Ernesta sastao se Hrvatski sabor i donio zakonski lanak o
sveopem dizanju pod oruje. Prema tom lanku sva vlastela, plemii s jednim
selitem, vojno plemstvo (armalisti) i graani, moraju osobno doi u banov tabor.
Tko ne doe ili uoi bitke svojevoljno napusti tabor, izgubit e sve svoje posjede
a trgovci robu. Osim toga, vlastela je bila duna da na odreen broj (10) seoskih
domainstava opremi i naorua dva pjeaka i jednog konjanika. Bogatiji trgovci
morali su opremiti i naoruati jednog konjanika, a u sluaju da osobno ne bi
sudjelovali u vojni jo jednog konjanika koji e doi umjesto njih. Svi pjeaci
dobit e puke, a konjanici osim puaka kacigu, oklop i koplje. Isto tako i svi
kraljevski i slobodni gradovi (Zagreb, Krievci, Koprivnica i Varadin), kao i
samostan pavlina u Lepoglavi, morali su osigurati dovoljan broj kola i zaprega za
prijevoz topova, baruta i olova. Da vojska ne bi ostala bez hrane, Sabor je obvezao
bana, svjetovne i duhovne velikae, plemie, slobodne gradove, samostane,
Zagrebaki kaptol i upnike da od svakog kmetskog dimnjaka na svome posjedu do 1.
oujka dadu etvrtinku (oko 25 kg) rai, zobi i prosa i pola etvrtinke graha i
dopreme u Zagreb, gdje e hrana biti uskladitena.42
Na drugoj strani pripremao se za rat i Hasan-paa, ija je premo bila oita. U
vojnim planovima njegov glavni cilj bio je proboj hrvatske obrane na Kupi, odakle
je mogao ugroziti Zagreb i cijeli sjever Hrvatske. Osvajanje tvravica Brest i
Brikievina nije mu se inilo dovoljno pouzdanim uporitem, pa je Hasan-paa 12.
travnja 1592. blizu utoka Petrinjice u Kupu poeo graditi drvenu tvravu. Graevni
materijal za njezino podizanje bio je unaprijed prireen, a mnotvo radnika i
vojnika trebali su je podii u to kraem roku. Zapoinjui radove osvojio je
Hasan-paa oblinju tvravicu Goru, a 15. travnja predala mu se i Hrastovica.
Utvrdu Srednji Gradac Zagrebakog kaptola nije trebao ni osvajati, jer je nju
Kaptol jo sredinom srpnja 1591. dao poruiti kako ne bi pala u osmanske ruke.43
Nova tvrava zvana Yenikale, odnosno Petrinja, graena je u obliku etverokuta s
pet tornjeva i dvoja vrata. Oko tvrave bila je iskopana graba u koju se mogla
svesti voda iz Petrinjice. Hrastovi balvani bili su povezani dugim eljeznim
avlima i privreni eljeznim kukama. Kopanjem grabe dobio je dosta visok i
dovoljno irok nasip s kojeg se mogao braniti pristup tvravi. Posao oko njezine
izgradnje bio je dovren 2. svibnja, to su Hasan-paa i osmanska vojska proslavili
pucanjem iz topova i puaka, sviranjem u trube i udaranjem u bubnjeve. U
40 Lopai, Spomenici.., I, p. 162, 163; Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 363;
Rattkay, o.e. p. 155, 156; Krcselics, o.e., p. 279.
41 Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1943, p. 215.
42 ii, Acta comitialia.., IV, p. 277-283.
43 Krcselics, o.e., p. 280; Ivi, o.e., Starine JAZU 35, p. 342, 343.
159
'.'fa*'
7
novu tvravu postavio je paa jaku posadu s Rustem-begom na elu, a da bi ona imala
osigurano zalee, postavio je i posade u Gori i Hrastovici. Zadovoljan obavljenim
poslom, vratio se Hasan-paa 4. svibnja u Kostajnicu.44
Dok je Hasan-paa gradio tvravu, utaborio se ban Toma Erdodv s vojskom u Maloj
Gorici kod Bresta, odakle je 14. travnja zatraio da mu se iz Zagreba poalje hrana
za vojsku.45 ekajui dopremu hrane, iznenada je zbog jakih kia porastao vodostaj
Kupe koja se izlila iz korita, to je banu onemoguilo prijelaz rijeke da bi
sprijeio izgradnju tvrave. Stojei posve bespomono, vojska je poela naputati
tabor, pa se s banskom etom 7. svibnja, kad je tvrava ve bila sagraena, povukao
i Toma Erdodv.
U kraem predahu poslije odlaska u Kostajnicu, prikupio je Hasan-paa svjee snage
ojaane veim brojem topova i 12. lipnja udario na Biha. Grad je branio kapetan
Josip Lamberg s posadom od priblino 500 vojnika i nekoliko stotina graana
sposobnih za oruje. Opkolivi grad sa svih strana, osmanska je vojska topovskom
paljbom krila put do gradskih zidina, unosei svojom brojnou sumorno
raspoloenje u obranu, premda su se graani i vojnici bili zarekli boriti se do
smrti.46 Kako traena pomo niotkuda nije stizala, uvlaio se strah u graane i
vojnike i gubila nada u mogunost obrane. Pogotovo kad su Turci poeli prislanjati
ljestve na gradske zidove i pripremati se za opi juri. Zastraeni gradski suci
predloili su tada kapetanu Lambergu neka ponudi Hasan-pai asnu predaju, uz uvjet
da svatko moe slobodno ostati ili otii iz grada. Nimalo se ne dvoumei, paa je
prihvatio ponudu i zadao rije da se nikome nee nita zlo dogoditi, pa je 19.
lipnja 1592. osmanska vojska ula u stari kraljevski grad Biha.
Da bi zavarao graane, Hasan-paa je dijelio enama, djevojkama, djeci i mukarcima
novac i obeavao miran i spokojan ivot. Kapetana Lamberga i njegovu pratnju,
vojnike i njihove ene i djecu osobno je ispratio iz grada do sela elopeka i dao
im pratnju od nekoliko stotina konjanika da ih dalje vode i tite. Meutim, im se
Hasan-paa udaljio, nasrnuli su na njih konjanici i poeli zlostavljati, pljakati,
otimati ene i djecu. Branei ene i djecu od nasrtljivaca poginulo je nekoliko
odlinijih Turaka i okraj se pretvorio u pravi pokolj, u kojem su, osim Lamberga i
nekolicine ljudi, ostali smrtno stradali.
Dano obeanje nije odrao ni Hasan-paa, ve je u Bihau dao smaknuti mnotvo
graana, a stotine mukaraca, ena i djece poslao je u Istanbul, gdje je sveano
proslavljeno zauzee Bihaa.47
Prije ulaska u Biha osmanska je vojska osvojila Izai i potom Sokolac, dok su
Drenik i Trac bili naputeni.48
Gradnja tvrave u Petrinji, gubitak Bihaa, Izaia, Sokolca i naputanje Drenika
i Trca, iz temelja su uzdrmali hrvatsku obranu, nad kojom je smrtna opasnost
svakim danom bila blia. U prvi mah pomiljalo se napustiti sva mjesta i utvrde uz
Glinu, Mrenicu i Koranu i obranu svesti na Ogulin, Karlovac, Brest i Sisak.49
Laki pjeak, oko 1570.
44 Kovacsich, Martin, Obsidio Sisciensis domini Micatti Anno Domini 1592,
Scriptores rerum Hugnaricarum minores, Budae 1798., T.I., p. 201,202.
45 Kukuljevi, Acta croatica, p. 295.
46 Valvasor, o.c, XII, p. 127.
47 Lopai, Biha... p. 76-80; isthuannfy, o.c. Lib. XXVII, p. 365; Lopai,
Spomenici... I, p. 166; Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 58; Ivi, o.c. Starine JAZU
35, p. 342, 343.
48 Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 342; Lopai, Biha,, p. 220, 231.
49 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 61.
160
Na dalji razvoj dogaaja razliito su gledali i krajiki zapovjednici, pa je
kapetan umberakih uskoka Petar Erdodv bio uvjeren da e Hasan-paa iz Bihaa
krenuti na Slunj i onda na Karlovac, u to je bio gotovo siguran i zapovjednik
Hrvatske granice general Andrija Auer-sperg. Suprotno njima, zapovjednik Slavonske
granice pukovnik Stjepan Grassvvein oekivao je Hasan-pain napad na Ivani,
Krievce i Koprivnicu.
Procjenjujui, meutim, s vojnog gledita obrambene i ope prilike, ban je Toma
Erdodv dobro nasluivao i znao da e Hasan-paa najprije udariti na Brest i Sisak.
Ne sumnjajui u to, urno je okupljao vojsku i pripremao se za obranu, ali mu je
pritom zbog krivih procjena izostala nuna pomo generala Auersperga i pukovnika
Grassvveina.
Nevoljno stanje u Hrvatskoj i strepnje od buduih dogaaja, iskoristio je tada i
venecijanski admiral Tiepolo. Poetkom srpnja 1592. neoekivano je doplovio s
mornaricom pred stari grad Bag (Karlobag), topovima razorio tvravu i unitio
cijelo gradsko tkivo, posadu i stanovnitvo dijelom poubijao a dijelom odveo u
zarobljenitvo, ili prikovao na brodovlje.50 Grad je opet prestao ivjeti, a
njegove ruevine sablasno su stajale uz morsku obalu.
Prema oekivanju bana Tome Erdodvja, Hasan-paa je u noi od 18. na 19. srpnja
1592. iz Bihaa stigao u Petrinju. Odmah iza podne preao je s vojskom preko mosta
na Kupi i kod Bresta udario na bana Erdodvja. U dvosatnom boju, daleko nadmonija,
osmanska vojska je izvojevala sjajnu pobjedu. Mnotvo banovih vojnika palo je na
bojitu, ili je dopalo ropstva. Osim bojnih zastava kao ratni plijen, zarobio je
Hasan-paa i pet topova. Gubei bitku ban je sretno umakao s bojita i zaklonio se
u svome gradu Jastrebarskom.51
Idue noi, noen krilima pobjede, zauzeo je Hasan-paa tvravicu Brest i zapalio
je. Odmah zatim razorio je utvrde Hergovi i Gotou i spalio selo Dreninu, gdje je
poeo opsjedati tvravicu jer se posada nije htjela predati. Pustoei iza toga
okolna sela i naselja, spalio je takoer varo Sisak, odakle se stanovnitvo
sklonilo u tvravu. U jutarnjim satima 23. srpnja 1592. stigao je Hasan-paa po
drugi put pod tvravu Sisak, opkolio je sa svih strana i pozvao posadu na predaju.
Na elu posade bili su kanonici Nikola Mikac, Bla urak i Matija Finti, odluni
braniti Sisak do posljednjeg ovjeka. Uvidjevi da od predaje nema nita,
rasporedio je Hasan-paa 21 top i naredio paljbu na tvravu. Pucajui iz dana u dan
topnitvo je nanosilo velike tete tvravi i gubitke posadi, ali branitelji nisu
poputali. Uzaludni su bili i jurii koje su opsjednuti odbijali i nanosili
osmanskoj vojsci velike gubitke. Shvativi da nee ostvariti svoj cilj, napustio je
29. srpnja Hasan-paa opsadu Siska, zarekavi se pritom da nee mirovati dok ga ne
osvoji. Odlazei odatle strahovito je opustoio sisako vlastelinstvo i naredio da
se razori utvrda u Drenini koju su u meuvremenu Turci bili zauzeli.52
Jedva stoje Hasan-paa preao Kupu i vratio se u Bosnu, provalio je 18. kolovoza
Rustem-beg iz Petrinje u Turopolje i zarobio vei broj ljudi. Nekoliko dana
kasnije, u noi od 25. na 26. kolovoza, priuljalo se oko stotinjak Vlaha do
Lekenika, gdje su udarili na etu uskoka koji su tu zanoili i spavali. Iznenaeni
i bunovni uskoci su bili razbijeni, a njihov kapetan Petar Erdodv zahvaljujui noi
spasio se bijegom. Mjesec dana kasnije provalio je iz Petrinje u Turopolje i Hasan-
paa, zauzeo utvrde Lomnicu i Vukovinu i pokuao osvojiti katel elin, koji se
uspio obraniti. Kako pai nije bio cilj osvajanje novih prostora nego pljakanje i
odvoenje stanovnitva, osmanska je vojska opustoila i spalila sela Mraclin, Malu
i Veliku Goricu, Veliku i Malu Mlaku, Gornji i Donji Lukavec, Gornje i Donje ehe,
Novake, Novo ie, Kostanjevec, Kobili, Markuevec, Rakarje, Lazine, Oreje,
Konicu, Donju Lomnicu, Zaprue, Sv. Klaru, Plesno (Pleso), Hrae, Buzin, Botinec,
Brezovicu i Obre, ije se stanovnitvo u paninom bijegu sklanjalo po umama i
movarama. Od silne vatre nebo nad Turopoljem rumenilo se u veernjim i nonim
satima, naoigled graana Zagreba. Pljakake su horde stigle takoer i do
Kerestinca i na povratku ispod Vukomerikih gorica opustoile vinograde i satrle
dozrelo groe. Neka od spomenutih mjesta nisu vie ni obnavljana i
50 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 58; Idem, Spomenici.., I, p. 165.
51 Idem, Spomenici.,, I, p. 165; Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 343; Isthuannfy,
o.c, Lib. XXVII, p. 366; ii, Acta comitialia.., IV, p. 285.
52 Kovacsich, Obsidio Sisciensis.., p. 203-205.
161
I
Bitka kod Siska 1593.
netragom su nestala. Tjerajui mnotvo otete stoke i zarobljenih ljudi i vozei na
stotinama kola opljakano ito, vratio se Hasan-paa poetkom rujna u Petrinju.53
Dramatian razvoj dogaaja napokon je uvjerio kralja Rudolfa da je nuno poslati
vojsku i pomoi Hrvatskoj, ne bi li se moda opet uspostavila obrana na Kupi
osvajanjem Petrinje. S obzirom na godinje doba, dolazak i okupljanje vojske oko
Zagreba nije uope zabrinjavalo Hasan-pau, niti je tome pridavao vee znaenje.
Dapae, on je 14. studenoga 1592. opet provalio u Turopolje, gdje je spalio
nekoliko sela i odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo.5
Suoen kao nikad prije s neposrednom opasnou zatiranja Hrvatske i sudbonosnim
prilikama u kojima se ona nala, sastao se 24. sijenja 1593. Saboru Zagrebu, u
ijem je zapisniku prvi put izostavljeno ime Kraljevine Hrvatske. Sama injenica
daje to uinjeno, jasno govori i svjedoi stoje do tada ostalo od hrvatskog juga, i
da nitko od stalea s tog podruja nije bio nazoan zasjedanju niti je mogao doi.
Raspravljajui o bijednom stanju opustoene zemlje, stalei su konstatirali daje u
roku od dvije godine Hasan-paa osvojio i spalio oko 26 tvrava i utvrda na
granici, unitio stotine sela i naselja i odveo iz Hrvatske 35 000 ljudi, stoje
uvelike smanjilo njezine mogunosti obrane. Nita bolje od Turaka ne ponaaju se ni
vojnici pristigli u pomo, jer od bijednog stanovnitva otimaju hranu, vino, stoku,
odjeu i razne druge stvari, ne prezajui pritom ni od ubojstva. Tvravu u Sisku,
oteenu u nedavnom Hasan-painu napadu, valja hitno popraviti i opskrbiti svim
potreptinama, jer je ona branik ostalim pokrajinama s kojima Hrvatska granii.
Iznosei injenino stanje i traei pomo, ogoreni i razoarani sabornici su
istodobno kralju poruili:
Stalei i redovi najbjednije Kraljevine Slavonije, lieni pomoi i potpore, prije
nego li se nau pod turskom vlau, ili napuste prebivalite u svojoj predragoj
domovini, najprije pred Bogom, zatim Vaim prejasnim velianstvom, kao i
Kraljevstvom Ugarske i cijelim Kranstvom, najsveanije se oituju da e, dovedeni
u krajnju nevolju, za svoj ivot i opstanak uiniti ono to im sudbina i nuda
pokae kao povoljnije i korisnije.55
53 Rattkay, o.c, p. 157; Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 60; Valvasor, o.e., IV,
p. 127; Lopai, Spomenici.., I, p. 166.
54 Lopai, o.c. Spomenici.., I, p. 166; Ivi, o.c. Starine JAZU 35, p. 343, 344.
55 ii, Acta comitialia.., IV, p. 284-287.
162
Grof Ruprecht von Eggenburg, vrhovni zapovjednik vojske u bitci kod Siska 1593.
U igri povijesne sudbine, oitovanje stalea nije dovelo do promjene postojeeg
stanja, niti je utjecalo na budui razvoj dogaaja. Akindije su nastavile
provaljivati u Turopolje. S njima je krajika vojska imala okraj 4. veljae kod
Vukovine, a koji dan kasnije i sa Rustem-begom kod Kravarskog. Na posjedima bana
Tome Erddyja akindije su poinile mnogo tete i zapalile cijela sela. Nakon
manjeg predaha, 20. svibnja Rustem-beg je preao s jakom vojskom Kupu, napao
Jamnicu i Brezovicu, odakle je odveo mnotvo ljudi u zarobljenitvo. Dva dana iza
toga provalio je sve do Kerestinca, Samobora i Jastrebarskog, popalio i opustoio
sela Stupnik, Zdeninu, Kupinec, Jamnicu, Galgovo i olnievo selo.56 Sustavno
unitavajui Turopolje, cijelu zimu i proljee spremao se Hasan-paa za rat,
odluan da osvoji Sisak i uniti ostatke Hrvatske. Prikupljao je vojsku iz cijele
Bosne i Hercegovine i osmanskog dijela Slavonije, koju su predvodili sandakbegovi
Zvornikog, Hercegovakog, Kliskog, Likog, Cernikog i Poekog sandaka. U
sastavu te vojske nali su se najistaknutije vojskovoe, etovoe i krajinici,
koji su svoje najbolje godine ivota proveli ratujui protiv Hrvata. Napadima na
Turopolje elio je Hasan-paa banu Erddyju i ostalim krajikim zapovjednicima
odvratiti pozornost od Siska. Meutim, dobro obavijeteni o painim planovima,
vojskovoe su odluile udruenim snagama suprotstaviti se osmanskoj vojsci. Osim
banovih snaga, svoju vojsku i pomone ete doveli su zapovjednik pomone carske
vojske u Hrvatskoj Ruprecht Eggenberg, general Andrija Auer-sperg, pukovnik Stjepan
Grasswein, Georg i Sigismund Paradeiser, Melchior Rdern, Christoph Obritschan i
kapetan Petar Erddy. Uz bana Erddyja, vrhovni zapovjednik te vojske bio je
Ruprecht Eggenberg.
Kad su pozvani sandakbegovi doveli vojsku u Petrinju, a gradiki kapetan dovezao
lae natovarene topovima i hranom, dao je Hasan-paa sastaviti od laa most preko
Kupe, da bi zatim preveo vojsku i 15. lipnja udario na Sisak. Isto kao prethodne
godine, grad su branili kanonici Bla urak i Matija Finti s priblino 400
vojnika. Odbijajui napade topnitvom i uzvraajui na paljbu Hasan-painih topova,
uskoro je Finti nesretnim sluajem poginuo, a urak zadobio teku ranu. Premda
teko ranjen, uspio je urak banu poslati poruku neka hitno doe u pomo. Vie iz
opreza, Eggenberg se kolebao, dok je ban Toma Erddy, kojem se pridruio i
Auersperg, bio odluan da se smjesta krene prema Sisku i upusti u bitku s Hasan-
paom, iako su njegove snage bile viestruko brojnije. S pomonim etama banska i
krajika vojska imala je priblino 4 000 pjeaka i konjanika, ispred kojih se
nalazilo izmeu 12 i 16 tisua osmanskih vojnika. Nastupajui dosta urno, stigla
je hrvatska i krajika vojska 21. lipnja do Siska i utaborila se ispred grada.
Iduega dana izmeu 11 i 12 sati zapoela je odluna bitka, o ijem je ishodu
ovisila sudbina Hrvatske. U prvom bojnom redu stajali su Hrvati s banom Tomom
Erddyjem na elu, iza kojih su na desnom i lijevom krilu, kao i sredinjem dijelu
bojnog reda zauzeli poloaje Auersperg, Eggenberg, Paradeiser, Rdern, Grasswein i
ostale vojskovoe. Nasuprot banu Erddyju postavio je Hasan-paa oko 1 000
odabranih konjanika, koji su trebali probiti bojni red i opkoljavanjem ga unititi.
Uz zagluujuu viku i buku obje vojske silovito su nasrnule jedna na drugu, ali je
nadmonija osmanska vojska poela potiskivati Hrvate prema drugom bojnom redu.
Promatrajui razvoj bitke krenuo je tada u napad Auersperg, iji su strijelci i
oklopnici stvarali pusto u Hasan-
56 Lopai, Spomenici.., I, p. 175,176.
163
painim redovima. Ohrabreni tim napadom, udarili su Hrvati jo ee i odlunije po
Turcima, pri emu se osobno isticao ban Toma Erddy. Neposredno zatim pokrenuli su
svoju vojsku Eggenberg i druge vojskovoe, stjerali Hasan-pau u kut izmeu Odre i
Kupe, i presjekli odstupnicu zauzimanjem mosta na Kupi. Uhvaen tako u pravu
stupicu i doveden u bezizlazan poloaj, paa nije imao kamo, nego jedino spaavati
se bijegom preko Kupe, ije su strme obale oteavale prijelaz. Kako veina vojnika
nije znala plivati, panino bjeei strmo-glavljivali su se u Kupu, hvatali se
jedni za druge i utapali se. Posve sigurni u pobjedu kakvu dugo nisu izvojevali,
krajiki konjanici, pjeaci i strijelci nemilosrdno su sjekli, pucali i zatirali
Hasan-painu vojsku, kojima se pridruila i posada iz Siska.
Osim Hasan-pae, meu poginulima ili utopljenima u Kupi bili su: njegov brat
Dafer-beg, cerniki sandakbeg, glasoviti gazija i krajinik Arnaud Memi-beg,
zvorniki sandakbeg, sultanov roak i hercegovaki sandakbeg Sultanzade Mehmed-
beg, Ramadan-beg, poeki sandakbeg, Ibrahim-beg, liki sandakbeg, Kurt-beg iz
Vuitrna i mnoge druge osmanske vojskovoe, kao i tisue osmanskih vojnika, aga i
spahija.57
Sjajna pobjeda kod Siska 22. lipnja 1593. znaila je prekretnicu u ratu Hrvata s
Osmanskim Carstvom. Ostaci ostataka Hrvatske bili su obranjeni, a dalje irenje
osmanske vlasti na njezinu prostoru bilo je zaustavljeno. Poslije cijelog stoljea
krvavih bitaka i tekih gubitaka, od poraza na Krbavskom polju 1493., bile su,
napokon, slomljene osvajake snage osmanske vojske i poturica iz Bosne. Njihova
udarna snaga izgubila je prodornost, i od poraza pod Siskom nije se vie uspjela
obnoviti. Istina, neko vrijeme nadvijala se nad Hrvatskom jo uvijek osmanska
opasnost, ali ona nije mogla ozbiljnije ugroziti njezinu opstojnost.
Prednost pobjede nad Hasan-paom kod Siska banje Erddy elio odmah iskoristiti
napadom na tursku Petrinju, ali su se tome usprotivile druge vojskovoe, drei da
vojska nema dovoljno hrane. Na taj nain bilo je izgubljeno dragocjeno vrijeme i na
vojni pohod krenulo se istom 9. kolovoza okupljanjem vojske kod Bresta. Kad je
vojska prela Kupu, udario je ban Erddy na tursku Petrinju s osam lakih topova,
koji nisu mogli tvravi nanijeti vee tete. Zbog toga se opsada otegla do 24.
kolovoza, odakle se Erddy s vojskom morao povui, jer je Petrinji s velikom
vojskom hitao u pomo Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Istoga
dana prela je osmanska vojska Kupu i napala Sisak. Tvravu su branili kanonici
Andrija Kovai i Gapar Grana s posadom od 100 vojnika. Snanom topovskom paljbom
Turci su probili zidove tvrave i na juri je pokuali osvojiti. Odbijajui juri
poginuo je kanonik Kovai, a 30. kolovoza bio je kanonik Grana primoran Sisak
predati Hasan-pai. Osvajanjem Siska poslao je paa u pljaku svoje lake konjanike,
koji su opustoili i popalili sela uz lijevu obalu Save sve do Bojakovine i
Kraljevca kod Dugog Sela, odakle su odveli u ropstvo oko tisuu ljudi. U prvi mah
inilo se da e osmanska vojska ugroziti i Zagreb, stoje izazvalo opi strah i
pomutnju, pa su kanonici riznicu Zagrebake biskupije poslali u Bolonju. Dok je
Zagreb strepio od mogueg razvoja dogaaja, za to je vrijeme Hasan-paa dobio hitnu
poruku neka smjesta s vojskom krene u Ugarsku, kamo se ve zaputio veliki vezir
Sinan-paa.58
Neovisno o pripremama bana Tome Erddyja i krajike vojske da osvoji tursku
Petrinju, na jugu Hrvatske provalio je poetkom kolovoza 1593. senjski kapetan
Juraj Lenkovi u Liku, spalio turski Buni i smaknuo vei broj Turaka, zarobio oko
200 ljudi i otjerao mnotvo sitne i krupne stoke.59 Takvi i slini i sve ei
napadi u Lici, kao i zaleu primorskih gradova pod vlau Venecije, slabili su
osmansku vlast, koja e na tim prostorima zapasti u dugotrajnu krizu.
57 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 64, 65; Idem, Spomenici... I, p. 182-185;
Radi, Pavao, Isprave o bitci kod Siska dne 22. lipnja 1593. godine, Starine JAZU
19, p. 172-192; Horvat, Karlo, Kobenzelovi izvjetaji (1592-1594) kardinalu Cintiju
Aldobrandiniju, dravnomu tajniku pape Klementa VIII, Starine JAZU 32, p. 191-195;
hthuanffy, o.c, Lib. XXVII, p. 370.
58 Lopai, Spomenici.., I, p. 180, 181; Horvat, Kobenzelovi izvjetaji... Starine
JAZU 32, p. 212-214; Krcselics, o.c, p. 297.
59 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 74.
164
DUGI RAT I MIR NA UTOKU ZSITVE U DUNAV 1606. GODINE
Katastrofalan poraz osmanske vojske kod Siska 1593. izazvao je zaprepatenje na
dvoru sultana Murada III. Vojni krugovi i javnost, podjarivani od velikog vezira
Sinan-pae, traili su osvetu i objavljivanje rata caru i kralju Rudolfu II. Pod
pritiskom vojske, javnosti i sultanija iji su sinovi zaglavili pod Siskom, odluio
se sultan za rat. Odmah nakon donoenja sultanove odluke napustio je Sinan-paa s
vojskom Istanbul i zaputio se prema Beogradu, kamo je stigao 4. rujna. U predahu od
desetak dana nastavio je zatim put do Osijeka, gdje je 27. rujna preao glasoviti
Sulejmanov most. Jo dok je putovao preko Baranje, stigla mu je obavijest da se
carska vojska nalazi kod Gyora (Rab), pa je produio do Veszprema. Zauzimanjem
poloaja ispred grada i nakon trodnevnih napada, Veszprem se 13. listopada 1593.
predao, uz uvjet da posada moe slobodno napustiti grad. Isti sporazum odnosio se i
na tvravicu Palotu, ali je vjerolomni Sinan-paa njezinu posadu dao pogubiti.
Isplativi potom vojsku, vratio se veliki vezir u Beograd na zimovanje, odakle je
poslao u Istanbul obavijest o vojnim uspjesima.
Zapoevi uspjeno ratovanje na prostoru sjeverne Ugarske, vezir Sinan-paa nije ni
slutio da e u tom ratu Osmansko Carstvo vie izgubiti nego ostvariti snagom
oruja, i da su njegovi zvjezdani trenuci poeli gubiti na sjaju i polako tonuti u
prolost. Za pogranine sandakbe-gove u sastavu Bosanskog paaluka nije zbog toga
bojite u Hrvatskoj utihnulo niti izgubilo na vanosti. Pogotovo stoje osvojeno
trebalo obraniti i suprotstaviti se hrvatskoj vojsci koja nipoto nije mogla
trpjeti gubitak Siska da bi vratila granicu na Kupu. Dok je osmanska vojska na
granici s Hrvatskom gubila udarnu mo, dotle je hrvatska vojska objavom rata dobila
slobodu djelovanja i poduzimanja manjih udara uzdu cijele granice. Na taj nain
iscrpljivane su i rasipavane osmanske snage od sjevera Ugarske do Jadranskog mora,
gubei pritom ljudstvo i ekonomsku podlogu za dalje voenje rata. Ve potkraj 1593.
provalio je koprivniki kapetan s dijelom posade iz urevca u okolicu Virovitice,
gdje je opustoio nekoliko sela i na povratku odveo dosta zarobljenika i otjerao
velik broj krupne stoke.1
Cijela zima 1594. prolazila je u dogovorima i pripremama za vojni pohod, iji je
cilj bio osvajanje Siska i unitenje turske tvrave u Petrinji. Unato jasnim i
odlunim namjerama, ti su dogovori i planovi napredovali sporo, jer je u
meuvremeno dolo do promjena u vrhovnom i krajikom zapovjednitvu. Jo poetkom
listopada 1593. umro je general Andrija Auersperg i na njegovo mjesto bio je
postavljen Juraj Lenkovi. ivotni put zapovjednika Slavonske granice, pukovnika
Stjepana Grassvveina, bliio se takoer kraju. Umjesto nadvojvode Ernesta
namjesnitvo u Hrvatskoj, Austriji i Ugarskoj preuzeo je nadvojvoda Matija, a
uprava nad Vojnom granicom u Hrvatskoj i Slavoniji povjerena je mlaem kraljevu
bratu Maksimilijanu.
Oslukujui to se deava na drugoj strani, stigla je poetkom veljae 1594.
obavijest da se u Petrinji zapalio toranj s barutom od ije eksplozije su nastala
mnoga oteenja na tvravi. Prema saznanju zapovjednika Slavonske granice, pozvao
je budimski paa kapetane i zapovjednike turskih tvrava u Slavoniji neka dou sa
to vie vojske i pridrue se ostaloj vojsci na prostoru Ugarske.2
1 Horvat, Kobenzelovi izvjetaji... Starine JAZU 32, p. 236.
2 Idem, o.c. Starine JAZU 32, p. 242, 243.
165
Kako se bliilo proljee, podran od nadvojvode Maksimilijana, sazvao je ban Toma
Erddy 21. oujka 1594. Sabor u Zagrebu, na kojem su stalei zakljuili da pod
vodstvom bana udruenim snagama i uz osobno sudjelovanje nadvojvode udare na
Turke.3 Samo nekoliko dana kasnije, umjesto umrlog pukovnika Grassweina, imenovan
je zapovjednikom Slavonske granice general Hans Sigismund Herberstein, koji e
uspjeno obavljati preuzetu dunost i pridonijeti uspostavi ravnotee sila s
Osmanskim Carstvom na tom prostoru.
Zajedno s ostalim pripremama, o-kupljanje vojske u banovu taboru bilo je predvieno
za poetak mjeseca srpnja. Da bi zavarali osmansku obranu prije nego ta vojska poe
u na-Hrvatskiarkebuzir , pad, upao je general Herberstein iz
Krievaca sa 1500 vojnika u Cerniki sandak, 4. lipnja stigao do Siraa i zapalio
grad. Budui da nije imao topova s kojima bi ruio gradske zidove i samu tvravu,
poharao je cijelu okolicu, otjerao priblino 600 goveda i zarobio 30 ljudi.4 Taj
smjeli upad toliko se dojmio hrvatskog stanovnitva graninih krajeva Cernikog i
Poekog sandaka, da je u njemu raspalio nadu u skoro osloboenje od osmanske
vladavine. Nametnulo se pitanje kako i dokle e se osmanska vlast odrati na tom
prostoru.
Potkraj lipnja upali su senjski uskoci pod vodstvom kapetana Ivana Bemba u Liku i
Krbavu, pljakajui i palei turske posjede. Meutim, na povratku s provale
priskoilo je lako venecijansko konjanitvo iz Zadra u pomo Turcima, poubijalo
mnoge uskoke i njihova kapetana.5
Kad se u banovu taboru okupilo nekoliko tisua vojnika, zaputio se Toma Erddy
prema Petrinji, kamo je stigao 21. srpnja 1594. Iduega dana postavio je na
pogodnom mjestu pontonski most preko Kupe, preveo vojsku i topnitvo i opkolio
tursku Petrinju. S dosta jakom posadom i manjim brojem topova, tvravu je branio
Rustem-beg. Tjedan dana od poetka opsade stigao je banu u pomo i nadvojvoda
Maksimilijan s 1 000 konjanika. Dok se stezao obru oko tvrave stalno tuene
topnitvom, izgledi za njezinu obranu postajali su svakim danom manji. Oekujui
skori pad tvrave, osvojio je 5. kolovoza general Juraj Lenkovi utvrde u
Hrastovici i Gori i presjekao odstupnicu osmanskoj posadi u Sisku. Uviajui daje
otpor uzaludan, pod okriljem noi izmeu 9. i 10. kolovoza, napustio je Rustem-beg
Petrinju i pobjegao u Kostajnicu. Sutradan u paninom bijegu povukla se osmanska
posada iz Siska, zapalivi prije toga tvravu. Odmah zatim ula je u Sisak hrvatska
posada i zapoela s nunim popravcima. Zadovoljan postignutim, dao je nadvojvoda
Maksimilijan razoriti tursku tvravu u Petrinji i proglasio daje vojna zavrena/'
Ostvarivi postavljene vojne ciljeve, hrvatsko-slavonski stalei su 15. kolovoza u
taboru kod Petrinje iznijeli nadvojvodi Maksimilijanu svoja vienja i prijedloge o
tome to je prijeko potrebno uiniti za obranu zemlje. Ponajprije podii zidanu
tvravu slinu Karlovcu i Brestu, do proljea obnoviti i utvrditi Sisak i na sutoku
rijeka Save, Odre i Kupe sagraditi zidani toranj.7
3 ii, Acta comitialia.., IV., p. 299-303.
4 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67.
5 Horvat, Monumenta useocehorum, I, p. 79.
6 Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 387-389; Rattkay, o.e., p. 160; Krcselics, o.e.,
p. 298-300.
7 ii, Acta comitialia.., IV, p. 314.
166
Nedostatak novca, vremena i radnih ruku, iskoristio je meutim Rustem-beg i u
listopadu
1594. opet zaposjeo Hrastovicu i obnovio tvravu u Petrinji." Takav razvoj dogaaja
potaknuo je generala Jurja Lenkovia na provalu s posadom iz Karlovca, pa je 5.
studenoga vie zastraivanja radi napao Biha. Tvravu nije mogao zauzeti, ali je
zato zapalio varo, sasjekao dosta Turaka, oslobodio vie od tisuu zarobljenika i
trei dan vratio se u Karlovac s bogatim plijenom.9
Polovian uspjeh u ratu, odnos sredinje vlasti prema obrani u Hrvatskoj i neuspio
pokuaj nagodbe s kraljem Rudolfom da za podmirenje dugovanja dade banu Tomi
Erdodvju grofoviju Pazin u Istri, doveli su do Erdodvjeve vrste odluke o zahvali
na banskoj dunosti. Njegova odluka nije iznenadila stalee, premda je bila
donesena u vrlo nezgodno vrijeme. Sreujui povremeno orujem svoje odnose s
uskocima, napalo je poetkom oujka 1595. venecijansko brodovlje Senj i potopilo
nekoliko manjih brodica. Kao odgovor na taj napad, uskoci su upali sve do ua
Neretve i opljakali tri venecijanske fregate.10
Na saborskom zasjedanju 15. svibnja 1595. u Zagrebu, poloio je Toma Erdodv znakove
banske asti i dostojanstva. Njegovu ostavku stalei su nevoljko prihvatili,
iskazujui ujedno banu zahvalnost za sve stoje uinio za obranu domovine.
Zabrinutost stalea u tom asu bila je doista duboka, jer su u banovoj ostavci
nasluivali da bi kralj mogao ukinuti bansku ast i podvri Hrvatsku nekome od
svojih generala, to bi imalo nesagledive posljedice i vodilo posvemanjem gubitku
dravno-pravne samostalnosti. Zapravo, od zaustavljanja osmanske najezde kod Siska,
politiki poloaj Hrvatske se pogoravao, pa se tome trebalo odluno suprotstaviti.
Shvaajui dobro kamo smjera politika sredinje vlasti, Sabor je zato zakljuio i
poruio nadvojvodi Maksimilijanu:
Ne budemo li imali bana, neka Vaa Prejasnost zna da se neemo pokoravati nikakvome
generalu tue narodnosti, niti emo s njim polaziti u rat, pa makar svi zajedno s
domovinom izginuli. Prije emo sve poduzeti nego li dopustiti da nam se u tom
pogledu okrnji sloboda.
U protivnom, imenuje li kralj bana, Sabor se obvezao da e Hrvati, bez obzira na
alosne prilike u zemlji, podnijeti i najvee rtve koje nadilaze njihove
mogunosti. Dat e besplatne radnike za podizanje velike tvrave u Brestu i da se
obnovi spaljeni Sisak. Osim toga, na svoj e troak uzdravati 300 pjeaka i stalno
konjanitvo."
Spomenuti saborski zakljuci jasno govore i svjedoe da se u jeku rata s Osmanskim
Carstvom politika javnost u Hrvatskoj nala u procjepu. S jedne strane morala je
voditi politiku borbu sa sredinjom vlasti, a s druge strane odolijevati
nasrtajima osmanske vojske. Na taj nain budui poloaj Hrvatske postajao je sve
upitniji, i ovisio je o politikoj volji i odlunosti da se obrani bit njezine
samostalnosti.
Poetkom 1595. naslijedio je Murada III. njegov sin Mehmed III. i rat u Vlakoj i
Ugarskoj je nastavljen. Za prvoga vezira privremeno je bio postavljen Ferhad-paa,
a na elo Budimskog paaluka Hasan-paa Sokolovi, dok je dunost bosanskog
beglerbega i dalje obavaljao Hasan-paa Tiro. U Vlakoj i Ugarskoj osmanska je
vojska ostvarila manje uspjehe, ali istodobno pretrpjela i nekoliko tekih poraza
koji su se na odreen nain odrazili na stanje u graninom podruju Hrvatske.
vrsti stav i odluke Sabora od 15. svibnja 1595. kralj je primio na znanje, ali
zbog toga nije promijenio miljenje i odustao od svojih namjera. Vrhovni nadzor nad
Vojnom granicom u Hrvatskoj umjesto nadvojvode Maksimilijana povjerio je nadvojvodi
Ferdinandu, sinu tajerskog nadvojvode Karla, koji e poslati svoga generala
Eggenberga s vojskom iz Koruke, tajerske i Kranjske da zajedno s Hrvatima osvoje
Petrinju i Hrastovicu i uvrste napokon granicu na Kupi. Prije nego to je
Eggenberg stigao s vojskom u Hrvatsku, potkraj kolovoza
1595. provalio je general Herberstein iz Varadina u Cerniki sandak, i u okolici
Pakraca i Cernika osvajao i pustoio sela i naselja. Preko svojih dounika o toj je
provali bio hitno
8 Rattkay, o.e., p. 160; Isthuanffy, o.e., Lib. XXVII, p. 389; Krcselics, o.e., p.
300.
9 Vitezovic, o.e., p. 175; Meyer, Martin, Ortelius redivivus et continuatus oder
der ungarischen Kriegs-Emprungen historische Beschreibung, Frankfurt 1665, p. 155.
10 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 81.
11 Sisic, Acta Comitialia,, IV, p. 322-327.
167
obavijeten kliko-livanjski sandakbeg Mustafa-beg, zvan Apardi, koji se nalazio s
vojskom u Kostajnici. Pourivi iz Kostajnice stoje bre mogao, stigao je Apardi-
beg do Cernika i 1. rujna sukobio se kod aklovca s Herbersteinom, gdje je doivio
potpun poraz. Podnosei izvjetaj o toj provali Herberstein je nesumnjivo
viestruko pretjerivao navodei da je ispod osmanske vladavine oslobodio gotovo 300
sela, jer cijeli Cerniki sandak i Poeka kotlina nisu tada imali toliko
naselja.12
Za potlaeno stanovnitvo poraz osmanske vojske kod aklovca bio je znak za
ustanak, koji je planuo oko Bijele Stijene i Poege. Pobunjeni narod pod vodstvom
hajduka i njihovih vojvoda poeo je nesmiljeno progoniti i ubijati svoje age i
begove. Meu njima osobito se isticao Lovro Ili, koji je na junakom megdanu,
navodno, ubio poekog sandakbega i pritom sam zaglavio.3
I nakon povlaenja Herbersteinove vojske nije se u okolici Poege i Cernika
pobunjeni narod smirivao. Raspreni u manje ete, ustanici su nastavili napadati
manja turska uporita i posjede, a neki od njih plaei se daljeg razvoja dogaaja
i osvete osmanskih vlasti, prebjegli su sa svojim obiteljima preko granice.
Gotovo u isto vrijeme upali su senjski uskoci u Liku, ali su ih Turci zaskoili i
vei broj poubijali, pretrpjevi u okraju i sami velike gubitke.14
Vrativi se iz provale od Cernika, zaputio se general Herberstein u Sisak, gdje se
22. rujna pridruio vojsci generala Ruprechta Eggenberga i Jurja Lenkovia. Istoga
dana krenuo je prema Petrinji kao prethodnica kapetan Danijel Frankol. Njemu u
susret iao je iz Petrinje Rustem-beg i upustio se u estok okraj, u kojem je bio
smrtno ranjen. Kad je 23. rujna Rustem-beg od zadobivene rane umro, napustila je
osmanska posada Petrinju i Hrastovicu i povukla se u Bosnu. U naputenu Petrinju i
Hrastovicu ula je 24. rujna 1595. hrvatska i kraljeva vojska i u njih odmah
smjestila stalne posade.15 Na prijedlog nadvojvode Ferdinanda dio banske vojske,
odnosno 200 vojnika, trebao je stalno boraviti u Petrinji, a grad opskrbiti hranom
i vojnim potreptinama, stoje i uinjeno.16 Stvaranjem vojnog uporita u Petrinji i
Hrastovici bila je uvrena granica Hrvatske s Osmanskim Carstvom na Kupi i
zatieno Turopolje od provala i pljaki turskih akindija.
Nemiri u zapadnom dijelu Poekog sandaka nisu prestajali, a misao o skorom
osloboenju zahvatila je i dio Vlaha. Poetkom listopada doao je kriomice u
Krievce episkop Vasilije i zatraio od generala Herbersteina doputenje da se sa
40 Vlaha moe nastaniti u Krievcima. Prema njegovoj izjavi, ivot Vlaha postajao
je zbog turskih nasilja sve tei i nepodnoljiviji, jer ih Turci napadaju i progone
kao uhode i dounike. Episkop Vasilije imao je lijep stan u manastiru Orahovici i
dobar prihod koji se sastojao od nekoliko aki od svake vlake kue. Pismom iz
Varadina 5. listopada 1595., izvijestio je o tome Herberstein nadvojvodu
Ferdinanda, koji je u odgovoru 15. listopada dao doputenje i povrh toga jo i
potporu.17
Nadolaskom hladnijeg vremena, uzdu granice uglavnom je oruje mirovalo, osim to
su poetkom studenoga iste godine uskoci upali duboko na prostor pod osmanskom
vlau, smaknuli vei broj Turaka, zarobili ih 50 i oteli oko 500 glava krupne i
sitne stoke.151
Meutim, uspjehe na bojnom polju zasjenjivalo je pitanje izbora i postavljanja
novoga bana nakon ostavke Tome Erdodvja. To vie stoje 19. kolovoza 1595. kralj
Rudolf imenovao grofa Ivana Drakovia i zagrebakog biskupa Gapara Stankovekoga
kao banske namjesnike i odredio Tomu Erdodvja, Ivana Jooa i Nikolu Istvanfvja da ih
uvedu u bansku dunost. Njihovim imenovanjem na elu Hrvatske bio je i dalje Toma
Erdodv kao ban u ostavci, koju e kralj prihvatiti istom 30. rujna.19 Kako novim
banovima kralj nije predao bansku zastavu i
12 A/oic, o.e., V.,p. 515, 516.
13 vear, Ivan, Ogledalo Iliriuma, Zagreb 1839, p. 426, 427.
14 Iloivat, Monumenta useocehorum, I, p. 82.
15 Lopai, Spomenici.., I, p. 196, 197; Rattkay, o.e., p. 160; Krcselics, o.e., p.
302.
16 Lopai, Spomenici.., I, p. 197-199, 201.
17 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67, 68.
18 Horvat, Monumenta useocehorum, I, p. 86.
19 ii, Acta comitialia.., IV, p 327, 333.
168
jtjjmj -mam msmms
l'uglavar u Kraju* k oj
Ora nire Harrafilrc i IVimorttii- Nadftirairlj .
Barun Juraj Lenkovi, zapovjednik Hrvatske granice 1593.
i starim
odredio plau za uzdravanje banske vojske, nisu ih hrvatski stalei ni smatrali
pravim banovima, niti su oni sami eljeli da ih se pod takvim uvjetima uope uvodi
u bansku dunost. Naime, ako bi prihvatili takve uvjete, oni su mogli obavljati
samo upravni i sudaki dio banske vlasti, dok bi zapovjednitvo nad vojskom pripalo
generalu Rup-rechtu Eggenbergu, to je bilo nespojivo s dravno-pravnim poloajem
banske vlasti i posebnou Hrvatske. Drukije reeno, za Hrvatsku je to znailo
pitanje politike opstojnosti i obranu zakonitih prava, koje se kralj obvezao
potivati. S obzirom na to, sjednicu Sabora 17. prosinca 1595. nisu sazvali
imenovani banovi, nego upani Zagrebake, Krievake i Varadinske upanije.
Sazvani i okupljeni na taj nain, stalei su odredili Petra Katelanovia i
Melhiora Tompu da u svojstvu saborskog izaslanstva odu u Graz i Be nadvojvodi
Ferdinandu i Matiji, potanko im obrazloe stajalita Sabora i zamole ih neka
nagovore kralja Rudolfa da Ivana Drakovia i Ga-
para Stankovekoga imenuje pravim banovima u skladu s pravima Kraljevstva navadama.
Isto kao prije, Sabor je i tom prilikom iskazao svoju brinost za obranu zemlje, pa
je odredio da svako kmetsko selite (dimnjak) opremi i poalje jednog konjanika u
Petrinju. Takoer i svi plemii morali su tamo doi ili poslati naoruanog slugu.
Ta bi vojska preko zime u smjenama uvala Petrinju, jer se govorkalo da e bosanski
paa napasti i pokuati osvojiti tvravu. Osim toga, uveden je i poseban porez za
uzdravanje vojske tijekom zimskih mjeseci u Sisku, Gori, Brikievini, Reici i
Dunaria Slapu.20
Pred odlunim dranjem Sabora kralj je odustao od svoje namjere i odredio da se
Ivan Drakovi i Gapar Stankoveki uvedu u neokrnjenu bansku dunost prema starom
obiaju. Hrvatska je tako ostvarila politiku pobjedu i obranila svoj dravno-
pravni poloaj. Po kraljevu nalogu sazvao je bivi ban Toma Erdodv Hrvatski sabor,
koji se sastao 11. sijenja 1596. u Zagrebu. U prisutnosti kraljevih povjerenika
Nikole Istvanfvja i Matije Bazaria, poloio je Ivan Drakovi sveanu prisegu u
upnoj crkvi sv. Marka, a biskup Stankoveki, zbog teke bolesti, uinio je to u
biskupskom dvoru. Novi banovi potvrdili su slubu podbanu Stjepanu Berislaviu, dok
su stalei jednoglasno izabrali Ivana Keglevia na dunost zemaljskog kapetana i
banova brata Petra Drakovia na dunost zemaljskog blagajnika, koji e brinuti za
ubiranje poreza i drugih davanja, i od tih prihoda isplaivati pjeake i obavljati
smotru vojske.21
Prevladavai politiku krizu, pozornost hrvatske javnosti bila je opet okrenuta
obrani zemlje i nastavku rata s Osmanskim Carstvom. Jo uoi proljea paljivo su
uskoci ispitivali mogunost kako preoteti Turcima Klis, to im je i uspjelo, uz
pomo Hrvata iz Dalmacije 6. travnja 1596.22 Gubitak Klisa iznenadio je Turke, ali
su urno okupili vojsku i odmah zapoeli s opsadom grada. Opsjednutom Klisu pohitao
je u pomo Juraj Lenkovi s priblino 1 000 vojnika, kojima se pridruilo i
nekoliko stotina Hrvata pod vlau Venecije. Svoju pomo obeali su Lenkoviu i
Vlasi iz okolice, pa je 27. svibnja smjelo udario na osmansku vojsku i
20 Idem, o.c, IV., p. 334-338.
21 Idem, o.c, IV, p. 339, 340.
22 Horvat, Monumenta uscocchorum, I, p. 84-103.
169
natjerao je u bijeg. elei to prije stii s hranom i streljivom u Klis, upao je
Lenkovi zbog izdaje Vlaha u zasjedu i doivio strahovit poraz. Traei spas u
bijegu s bojita i sam je bio tee ranjen, a vie od 400 vojnika snala je smrt.
Meu poginulima bili su senjski biskup Antun de Dominis i tri splitska kanonika.
Klisu vie nije bilo spasa i 31. svibnja 1596. Turci su ponovno zaposjeli
tvravu.23
Vijest o preotimanju Klisa Turcima inae se munjevito irila prostorima Hrvatske i
njezinim dijelovima pod osmanskom vladavinom, pa je plamen nemira opet zahvatio
okolicu Poege. Ve 15. travnja napao je i ubio Vid Kovaevi dizdaragu Ismaila u
Vrhovcima i s omanjom etom ovladao gradom. Saznavi za to, poslao je poeki san-
dakbeg protiv Kovaevia svoga sina Hu-seina, ali on pogine opsjedajui Vrhovce.
Tada sandakbeg poe sam do Vrhovaca i vrsto opkoli grad. Uvidjevi da zbog
nestaice hrane nee moi odoljeti, poveo je Grof Vuk Krsto Frankapan, general
Hrvatske granice Kovaevi svoju etu iz grada na juri ne bi
li tako probio turski obru. Meutim, opkoljene sa svih strana premonijim snagama,
u silovitom okraju Turci ih do posljednjeg sasijeku.
Krae vrijeme zatim, negdje potkraj lipnja, potajno su uli u Poegu hajduci s
Franjom Iliem na elu. Na ugovoreni znak hajduci su iznenada napali i poubijali
dosta Turaka, opljakali i zapalili poeku varo i natovareni plijenom zaputili se
u Veliku. Kada su doli tamo, odmah su napali Turke, ali im je bilo javljeno da iz
Bosne u Poegu dolazi novi sandakbeg s velikom vojskom. Nato Ili smjesta poe
begu u susret i sukobi se s njim blizu Sulkovaca. U kraem okraju Ili je poginuo,
njegova eta bila je razbijena, a sam beg dopao je rane u nogu.24
Novi sandakbeg bio je Mustafa-beg, sin Mehmed-pae Pijale, koji se do tada nalazio
na dunosti kliskog sandakbega. Svojim premjetajem nije bio zadovoljan i elio se
vratiti u Kliski sandak.25 Dokle je ostao na tom poloaju nije jasno, jer se
uskoro o njemu govori kao o bosanskom sandakbegu.
Za poraz pod Klisom smatrali su krajiki zapovjednici da bi trebalo odgovoriti
napadom na Kostajnicu. Posve iskljuen i daleko od tih dogovora i priprema, umro je
30. lipnja 1596. zagrebaki biskup Gapar Stankoveki i na elu Hrvatske ostane sam
Ivan Drakovi. Okupljanje vojske bilo je do tada zavreno i 3. srpnja doao je ban
Drakovi u Petrinju. Koji dan kasnije stigle su i krajike ete generala Lenkovia
i Herbersteina, kao i 1000 konjanika poslanih od nadvojvode Ferdinanda. U dogovoru
s Turcima poruivali su Vlasi izmeu Kupe i Une banu i generalima da e prijei na
njihovu stranu i boriti se protiv osmanske vojske. Obavijeten o tim porukama i
razgovorima, ponudio je nadvojvoda Ferdinand Vlasima prava i slobode i zatraio od
Herbersteina i ostalih zapovjednika da se prema njima odnose obazrivo. Nastupajui
od Petrinje, stigla je 10. srpnja hrvatska i krajika vojska pred Kostajnicu, i na
brdu zvanom Djed porazila zdruene snage Vlaha i Turaka. Iz Banja Luke je tada
hitno krenuo prema Kostajnici u pomo Mustafa-beg Apardi, ali je dva dana kasnije i
on bio potuen. Procjenjujui stanje na bojitu, ban i generali su zakljuili da za
opsadu grada nemaju dovoljno snaga niti hrane za vojsku, i da je zbog
23 Idem, o.e., I, p. 112, 115-117,120.
24 vear, o.e., p. 428, 429.
25 TomiJ.H., Grada za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i
poetkom XVII veka, Beograd 1933, knj.I, p. 172,183.
170
Petrinja, tvrava na Kupi - mjesto sloma osmanske najezde u Hrvatskoj 1596.
toga potrebno povui se. To vie to je u meuvremenu stigla vijest o dolasku jake
vojske u Kostajnicu, koju osobno vodi bosanski beglerbeg Ahmed-paa Hafiz.26
Ahmed-paa oito je i ekao povlaenje vojske od Kostajnice i njezin razilazak i
nije urio s napadom. Istom 14. rujna stigao je on do Petrinje i poeo opsadu
tvrave. U tvravi se nalazila posada od 400 vojnika pod zapovjednitvom kapetana
Danijela Frankola i Jurja Brestovskog. Osmanski su topnici bez prestanka pucali na
grad, a u predasima je vojska izvodila jurie. Posada je hrabro odbijala napade i
jurie, ali je postupno i malaksavala i pitanje je bilo dokle e izdrati. Hitno
obavijeteni o napadu na Petrinju, krenuli su odmah s vojskom ban Drakovi i
generali Lenkovi i Herberstein prema opsjednutom gradu i 19. rujna sastali su se
kod Bresta. Poslije kraeg savjetovanja odluili su povui se prema Sisku i ondje
prijei Kupu da bi kod Petrinje zametnuli boj na otvorenom polju. Naputanje tabora
i pokret banske i krajike vojske shvatili su Turci kao uzmak, pa je Hodaverdi-beg
s jakim snagama preao Kupu i dao se u potjeru. Meutim, u zgodan as naglo su
Drakovi, Lenkovi i Herberstein okrenuli svoju vojsku i u estokom naletu
strahovito potukli begove snage i natjerali ih u Kupu. Zaplaen porazom Hodaverdi-
bega, naredio je Ahmed-paa u noi od 19. na 20. rujna povlaenje tekih topova,
komore i dijela vojske prema Kostajnici. Da bi titio njihovu odstupnicu i uredno
se povukao, ostao je s odabranim snagama u taboru ispred Petrinje. U jutro 20.
rujna preli su ban i generali preko pontonskog mosta Kupu kod Siska i urno se
zaputili prema Petrinji. Idui tako naili su na osmanske predstrae kod Drenine i
razbili ih. Predstrae su javile Ahmed-pai njihov dolazak da se postavi u bojni
red. U silovitom sudaru izmeu Drenine i Petrinje bile su paine snage razbijene i
prisiljene na povlaenje. Kad je to vidjela posada u Petrinji, izjurila je iz
tvrave i oborila se na osmanske snage i pai nije vie bilo spasa. Njegovo
povlaenje pretvorilo se tako u bezglavo bjeanje i spaavanje golih ivota.27
Sjajnom obranom Petrinje 20. rujna 1596. bila je konano zaustavljena i slomljena
osmanska najezda na Hrvatsku. Opstanak Hrvatske nije od tog vremena doista vie bio
upitan, bez obzira to je ona u stoljetnom ratovanju s Osmanskim Carstvom bila
svedena na ostatke ostataka.
Svjestan upravo povijesne prekretnice u ratu s Osmanskim Carstvom, sazvao je ban
Drakovi odmah sjednicu Hrvatskog sabora, koji se sastao 25. rujna 1596. u
Zagrebu. Iskazujui svoje
26 Lopai, Spomenici.., I, p. 209-221;Rattkay, o.e., p. 167-170; Krcselics, o.e.,
p. 304.
27 Isthuanffy, o.e., Lib. XXX, p. 422,423; Rattkay, o.e., p. 170-178;Krcselics,
o.e., p. 304, 305.
171
raspoloenje u ozraju pobjede, stalei su izglasali da se vojvodi Jurju
Brestovskom, zastavniku Mihajlu Ivanicu i dvadesetosmorici lanova posade, za
junako dranje u obrani Petrinje isplati nagrada od 100 forinti. Za popravak i
utvrivanje Petrinje, Sabor je odredio da se poalje i dovoljan broj kmetova koji
e od 10. listopada 15 dana besplatno raditi.28
Sabor je zasjedao i 7. studenoga 1596., a povod sastajanja stalea bilo je kraljevo
pismo da Ivana Drakovia imenuje jedinim banom, to su sabornici s odobravanjem
prihvatili. Dobro raspoloenje kvarilo je nasilniko ponaanje generala
Herbersteina, koji je sebi podloio slobodne graane Varadina i prisvojio posjede
grofa Erdodvja i drugih plemia i nametnuo im razna davanja. Poput njega,
nasilniki se ponaala i njemaka posada u Varadinu, koja je sebi podvrgla posjede
svih plemia u okolici grada, pa ak i sela kraljevskog namjesnika Nikole
Istvanfvja. Ustajui odluno protiv toga, Sabor je zatraio od kralja Rudolfa neka
naredi Herbersteinu i njegovim strijelcima da ne kre stare slobode i povlastice,
jer se nipoto nee dalje podnaati neuvena podreenost u Hrvatskom kraljevstvu.29
Iako je ratovanje s Osmanskim Carstvom nastavljeno jo punih deset godina, nisu u
tom razdoblju velike osmanske vojske napadale Hrvatsku, niti su provaljivale preko
granice. Na taj nain pruila se Hrvatima prilika da umjesto obrambenog prijeu u
navalni rat. Razorne provale u dubinu prostora u sastavu Osmanskog Carstva
rastakale su osmansku vladavinu, koja se na tim prostorima morala boriti za svoj
opstanak. Ve poetkom studenoga 1596. upao je general Juraj Lenkovi u Poeki
sandak, gdje je ognjem i maem opustoio gotovo 200 sela i naselja i spalio
Voin.3" Taj smjeli upad atro je osmansku vlast na tom prostoru i pokrenuo
pokoreno stanovnitvo da i samo pridonese njezinu slabljenju. Jedva to su
posljedice Lenkovieva upada bile uklonjene, provalio je poetkom lipnja 1597. i
krievaki kapetan Georg Laibacher u Poeki sandak, opustoio okolicu Slatine,
Orahovice i Stupa-nice, spalio sela Kusonje, Drabnik (pustara Drapinka) i
Cjepidlake te oteo 1 000 goveda, od kojih se zbog loih putova polovica razbjeala.
Na povratku s etovanja pridruilo se njegovoj vojsci 117 Vlaha iz Cjepidlaka i
Stupanice, koji su sa sobom poveli 100 goveda i 400 glava sitne stoke. Nakon
prelaska u Hrvatsku ti su Vlasi bili nastanjeni u Cirkveni i Sv. Ivanu abno.31
Prevoenje Vlaha preko granice i naseljavanja oko Krievaca potaknulo je i ostale
da se izbave osmanske vlasti, pa su poeli pozivati i nagovarati krajike
zapovjednike na novu provalu u Slavoniju i osvajanje Virovitice. Uz ostalo,
poruili su Vlasi iz Cjepidlaka da e sami svladati posade u Stupanici i Dobroj
Kui, ako Virovitica bude osvojena, a Turci e tada biti prisiljeni sami napustiti
prostor oko Sopja, Brezovice, Slatine, Mikleua i Voina.32
Procjenjujui poruke i raspoloenje Vlaha kao vrlo pogodan trenutak da se s malo
napora zada osmanskoj obrani teak udarac, poveli su ban Drakovi i general
Herberstein vojsku i 8. rujna 1597. utaborili se blizu Virovitice. Drugoga dana
poslali su dvije ete vojnika da izvedu Vlahe koji su eljeli osloboditi se
osmanske vladavine. Jedna od tih eta pod zapovjednitvom Sigismunda Trautmansdorfa
i Georga Laibachera udarila je na Slatinu, razbila njezinu posadu i opustoila
cijelo naselje. Predvee istoga dana ete su se vratile vodei sa sobom 1 700 Vlaha
i 4 000 glava krupne i sitne stoke.33
Te je Vlahe Herberstein naselio u okolici Rovia na posjedu obitelji Dri (Ders),
od kojih je 100 unovaio umjesto hrvatskih pjeaka da slue za plau. Za preostale
trebalo je pribaviti hranu kako ne bi preko zime umirali od gladi, pa je nadvojvoda
Ferdinand zamolio Hrvatski sabor neka odobri prikupljanje hrane, istiui pritom
"dok se Vlasi ne naue obraivati zemlju".
Nadvojvodino obrazloenje Saboru privlai naroitu pozornost, jer je u njegovu
slojevitu sadraju bilo reeno s kakvim e se sve potekoama suoavati hrvatska
javnost ubudue. Unato opem stanju neimatine, Sabor je ipak 20. listopada 1597.
zakljuio da se hrana
28 ii, Acta comitialia.., IV, p. 352-354.
29 Idem, o.c, IV, p. 354-358.
30 Klai, o.c, V, p. 539.
31 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p 68.
32 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 69.
33 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 69.
172
Hans Sigismund Herberstein, zapovjednik Slavonske granice 1594.
prikuplja za prehranu Vlaha, i odobrio popravak utvrde u Roviu kamo bi se oni
mogli skloniti u sluaju napada osmanske vojske.34
Na proljee 1598. prebjeglo je preko granice u Hrvatsku jo 500 Vlaha koji su se
nastanili izmeu Koprivnice, Rasinje i Krievaca.35 Sredinom lipnja doli su vlaki
izaslanici generalu Herbersteinu i ponudili predaju Kraljeve Velike i Pakraca, to
mu se uinilo vrlo primamljivim, jer bi tako mogao osvojiti cijeli Cerniki i dio
Poekog sandaka i podvri vlasti kralja Rudolfa. U pismu nad-vojvotkinji Mariji
zatraio je u tu svrhu novanu pomo kako bi svoj plan mogao i mitom ostvariti.
Naseljavanje Vlaha imalo je i svoje protivnike, pa je u meuvremenu bila donesena
odredba da se oni vie ne primaju. S tim u vezi obratio se Herberstein 23. lipnja
1598. nadvojvotkinji da bi o toj odredbi valjalo ozbiljno razmisliti. Istina, Vlasi
su nepouzdani i prevrtljivi, ali ih sada ne bi trebalo ostavljati na cjedilu kad su
odluili prijei na drugu stranu. Oito nesklon Maarima
i Hrvatima, Herberstein dodaje da se ne moe pravo osloniti ni na njih kad ih
neprijatelj nadjaa, zaboravljajui pritom nedavnu obranu Petrinje i stotine bitaka
koje su Hrvati vodili s osmanskom vojskom. Inae, s Vlasima je sve ve dogovoreno,
da e svladati turske posade i otvoriti vrata Kraljeve Velike i Pakraca im se
vojska priblii. Te e tvrave lako biti uzdravati jer e ih Vlasi iz okolice
opskrbljivati s dovoljno hrane. Ako ih se ne bude moglo zadrati, prijei e oko 1
000 Vlaha i tako e osmanska vojska izgubiti svoje najbolje pjeake i straare koji
su uvelike pripomogli irenju osmanske vlasti na tom prostoru.36
Podravajui Herbersteinov plan, zatraio je 1. srpnja nadvojvoda Ferdinand od
kralja Rudolfa deset tisua forinti, ali. srpnja odobrio generalu da se upusti u
preseljenje Vlaha, obeavi mu u to ime tisuu forinti i pomonu vojsku iz
austrijskih pokrajina. U odgovoru nadvojvodi 22. srpnja Herberstein je izvijestio
daje opet imao razgovor s vlakim poslanstvom, koje gaje savjetovalo neka malo
prieka s napadom dok osmanske posade iz gradova ne odu u pomo opsjednutom Budimu.
Poslije toga oni e namamiti preostale Turke u zasjedu i predati generalu da ih
sasjee. Vlaha ima oko tisuu kua koji ele prijei na drugu stranu, od kojih oko
1 200 dobrih strijelaca. Osim milosti i slobode koje e Vlasi dobiti, Herberstein
je obeao vojnu pomo, uz uvjet predaje Kraljeve Velike i Pakraca. Za njihovu
predaju ponudio je nagradu od 2 000 talira, a prije odlaska darovao poslanicima 90
talira. Prihvativi njihov savjet, vojna je tako bila odgoena za mjesec dana.
Takoer, u dogovoru s poslanicima trebao je Herberstein uhapsiti nekoliko vlakih
glavara kako bi otklonio sumnje osmanskih vlasti.37
Od planova i dogovora generala Herbersteina s Vlasima, nije se, meutim, gotovo
nita ostvarilo. Njegova zlobna primjedba o Hrvatima pokazala se krajnje
nedolinom, jer bez njih zapravo nije ni mogao poi u ozbiljniju provalu. Tek
sredinom rujna 1597. zdruena vojska bana Drakovia, generala Lenkovia i
Herbersteina, upala je u Cerniki sandak a da nije ni pokuala napasti Kraljevu
Veliku ili Pakrac. Dva dana kasnije ta je vojska razbila osmanske snage blizu
Cernika, osvojila i zapalila Cernik, opustoila njegovu okolicu i na povratku
povela
34 Sii, Acta comitialia.., IV, p. 369; Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 69, 70,
78, 79.
35 Valvasor, o.c, IV, p. 128; Ortelius redivivas, p. 243.
36 Lopai, Spomenici.., I, p. 266, 267.
37 Idem, o.c. I, p. 267.
173
oko 500 Vlaha. Ti su Vlasi su potom bili naseljeni oko Ivania, kamo je ubrzo
pristiglo jo 350 Vlaha.38
Vrativi se iz Slavonije imao je general Lenkovi pune ruke posla gonei i
suzbijajui pljakake druine iz Bosne, koje su upadale i pustoile sela u okolici
Karlovca. Prema biljeci kroniara Vitezovia, u jednom takvom okraju bio je 17.
prosinca 1598. Lenkovi kod Zveaja razbijen i jedva se spasio sa etrdesetak
svojih vojnika.3
Provale i pustoenja na prostoru Cernikog i zapadnom dijelu Poekog sandaka
izazvale su ope rasulo i osmanske vlasti nisu bile u stanju krenuti u protunapad.
Za to vrijeme juno od Save osmanska je vojska ozbiljno ugroavala Karlovac, pa je
ban Drakovi u svibnju 1599. upozorio kralja Rudolfa da bi za Hrvatsku granicu
trebalo vie brinuti jer nije iskljueno da bi Karlovac mogao i pasti. To prije to
su Turci obnovili naputeni Drenik i u njega smjestili stalnu posadu.4
Banova zabrinutost nije bila bez razloga, jer su osmanske vlasti osnivanjem
Bihakog sandaka oito eljele poveati pritisak na granici i zadavanjem manjih
udaraca ostvariti krupnije vojne uspjehe.
Pratei uvijek s posebnom pozornou vijesti o stanju na bojitu irom Ugarske,
oslanjajui se na hrvatsku vojsku pod zapovjednitvom biveg bana Tome Erdodvja,
kojeg je Sabor 26. travnja 1599. izabrao na dunost zemljakog kapetana,41 krenuo je
sredinom rujna general Herberstein u novu provalu. Nastupajui zajedno preko
Cernikog sandaka upali su u Poeku kotlinu i zaputili se u Poegu. Njima se
blizu Poege pridruio narodni vojvoda Luka Senevi s 500 hajduka koji su s
vojskom nahrupili u Poegu, zapalili poeku varo, razbili mjesne Turke i ubili
kadiju i poekog sandakbega Mustaj (Mustafu)-bega. Njihovom pomou zarobio je
Erdodv vei broj odlinijih Turaka i Mustaj-begova sina Mustafu, te oplijenio i
popalio svu poeku okolicu. Odmah zatim, natovareni plijenom i robljem vratili su
se Erdodv i Herberstein preko granice, a Senevi se sa svojim hajducima povukao u
ume. Jo dok su prolazili Cernikim sandakom obeao je Herberstein Vlasima da e
ih na povratku povesti sa sobom, ali kako se s Erdodvjem nije vraao istim putem,
poslao je 2. listopada 1599. iz Ivania etu od 300 vojnika koji su doveli 1 200
Vlaha i 3 000 komada stoke iz sela Bogievci, Medari, Dragali, Kukavica, Borovac,
Smrti, Cage, Benkovac, Bijela Stijena, Rogolje, Brljanica, Drenovac, Pustosel,
Rakovani, Rasoka i Daferaginci u okolici Cernika i Pakraca, od kojih neka nisu
potom ni obnavljana.
Neto vie od mjesec dana prije te provale zapalili su slavonski hajduci osjeki
most i razbili osmansku vojsku, unitili gotovo tisuu kua u okolici Valpova i
natjerali takav strah u kosti Turcima da su na samu vijest o dolasku carske vojske
bjeali glavom bez obzira. Oito dobro obavijeten o tim zbivanjima, pisao je 9.
kolovoza tajniku papinske drave kardinalu Cintiju Aldobrandiniju poslanik Hieronim
Porzia iz Graza.3 S obzirom na to nije iskljueno da su Erdodv i Herberstein
iskoristili taj trenutak i planirali provalu u Poeku kotlinu. O posljedicama te
provale, o nekoliko tisua spaljenih kua odakle je bio odnesen golemi plijen,
pisao je 27. prosinca 1599. Porzia kardinalu.4
U opem meteu izazvanom razornim upadima graniarske vojske, napadima pobunjenog
naroda i pogibije sandakbega i kadije u Poegi, provalio je 27. sijenja 1 600.
koprivniki kapetan Alban Grassvvein do Slatine i napao u noi dok je sve spavalo.
Nasmrt zaplaeni i bunovni od sna, Turci su se oajniki branili po kuama i radije
ginuli nego da budu zarobljeni. Koristei se prednou iznenaenja, Grasswein je
opljakao i zapalio Slatinu, zarobio tamonjeg dizdara Murat-agu, opustoio okolicu
Brezovice i Virovitice, orobio sela Bistricu, Miljavce, Medince, Gornji Miholjac i
Vukojevicu i oteo 1 500 goveda.45
38 Valvasor, o.c, IV, p. 128.
39 Vitezovi, o.c, p. 177.
40 Lopai, Spomenici.., I, p. 266, 269.
41 ii, Acta comitialia.., IV, p. 392.
42 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 72; ii, Acta comitialia.., IV, p. 395;
vear, o.c, p. 433, 434.
43 Horvat, Karlo, Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih, Starine JAZU 34,
Zagreb 1913, p. 142.
44 Idem, o.c. Starine JAZU 34, p. 143.
45 Lopai, o.c. Starine JAZU 19, p. 72.
174
Velik uspjeh imala je i provala poetkom svibnja, kad je ivaniki kapetan Caspar
Gleispach uz pomo vojske iz Petrinje upao u Cerniki sandak i odveo iz Kusonje,
Dereze, Grahovljana, Krike, Bobara, umetlice, Bukovlja, Cikota i Prgomelja 828
Vlaha, od kojih 309 sposobnih za oruje. Skoro polovicu uzeo je Gleispach na slubu
u Ivaniu, a preostali Vlasi nastanili su se u okolici Ivania i kod rodbine oko
Rovia, gdje su osnovali selo Prgomelje.
Sredinom svibnja upala je takoer vojska iz Krievaca do Voina radi pljake i
palea okolnih sela. Dolazak te vojske nije proao nezapaeno, pa su Turci iz
Brezovice, Slatine, Mikleua i Orahovice brzo okupili svoje snage i u dva navrata
okuali ratnu sreu, ali su oba puta bili suzbijeni, izgubivi navodno 30 ljudi.
Javljajui 2. lipnja 1600. nadvojvodi Ferdinandu o provalama vojske iz Ivania i
Krievaca preko granice, pisao je general Herberstein da je osmanska vojska u tim
okrajima imala 114 poginulih.46
Vjerojatno da su i te provale bile usko povezane s ustankom hrvatskog stanovnitva
na elu s hajdukim vojvodama Matom i Markom Lapsanoviem, koji su svladali
osmanske posade i popalili Bijelu Stijenu, Pakrac, Gradiku, Brod i Drenovac. Da
sprijei dalje irenje ustanka, napao je poeki sandakbeg Hasan ustanike kraj
Kobaa i razbio ih, a Lapsanovii sa svojim druinama povuku se u ume odakle
nastave etovanje irom Slavonije i Srijema. Vrativi se nakon toga u Poegu, poeo
je Hasan-beg surovo kanjavati pobunjeni narod i da ga to vie zaplai dao je
franjevakog gvardijana iz Velike nabiti na kolac.47
Na prevoenje Vlaha preko granice i njihovo naseljavanje oko Ivania, Krievaca,
Koprivnice i drugih mjesta, u poetku su hrvatski stalei i javnost gledali vrlo
blagonaklono, videi u tome in kranske solidarnosti i spas od osmanske
vladavine. Uostalom, i dotok novog stanovnitva na opustjele posjede bio je dobro
doao, kako zbog jaanja materijalne osnove tako i poveanja javnih prihoda
plaanjem poreza i drugih davanja, kao i doprinosa u obrani od napada osmanske
vojske. Hrvatska je vlastela, na ijim su posjedima Vlasi dobili gostoprimstvo i
mjesto stalnog boravka, oekivala da e s njima uspostaviti takve odnose koji nee
krnjiti ili ak potirati njezina feudalna prava, a jo manje da se na njih ne bi
odnosili hrvatski zakoni. Meutim, suprotno od toga, ubrzo je postalo jasno da
general Herberstein ima s Vlasima posve druge i vrlo pogubne namjere, koje e
Hrvatsku gospodarski i politiki slabiti iznutra. Kao prvo, upotrijebiti Vlahe
protiv Hrvata i od ostataka Hrvatske izdvojiti dio na kojem nee vladati ban nego
general. Drukije reeno, podvri Vlahe iskljuivo vojnim vlastima i tako ih
izuzeti ispod zakona Hrvatske na ijem su prostoru naseljeni. Podrku u tome davali
su Herbersteinu tajerski stalei, Ratno vijee u Grazu i nadvojvoda Ferdinand kao
vrhovni poglavar Hrvatske i Slavonske granice, pa je suprotstavljanje toj nakani i
odustajanje od nje bilo bez izgleda za hrvatske stalee, unato bezonom gaenju
legitimnih prava Hrvatske i njezine dravno-pravne posebnosti. Po prirodi same
stvari, provoenje te namjere znailo je zavrno drobljenje Hrvatske i njezino
suavanje na Varadinsku i ostatak Zagrebake i Krievake upanije. Ali ne samo
to, nego i njezino politiko podvrgavanje dugoronim interesima Bekog dvora, u
kojima e Hrvati na vlastitom ivotnom prostoru postati neravnopravni prema Vlasima
i doseljenicima iz austrijskih pokrajina. Na taj nain bila je Hrvatska suoena s
novom opasnou koja e je rastakati iznutra i slabiti u obrani njene politike i
dravne posebnosti. Uspostavljanjem takvih odnosa i u stalnom procjepu ratovanja s
Osmanskim Carstvom, ogledala se politika, gospodarska i kulturna stvarnost
Hrvatske na prijelazu u 17. stoljee, koja od tog vremena, zapravo, ini polazite
i bitnu odrednicu poimanja povijesne zbilje hrvatskog naroda na njegovu mukotrpnom
prevladavanju razuenosti svoga bia do izrastanja u suvremenu europsku naciju.
Krae vrijeme od preseljavanja prvih skupina Vlaha, ve poetkom srpnja 1599.
zatraio je zagrebaki biskup Nikola Stepani Selniki od kralja Rudolfa neka
Vlasima ne daje nikakve slobode i povlastice, i zabrani generalu Herbersteinu
mijeati se u dogovore s Vlasima na biskupovim posjedima Ivani i Kri. To vie to
nadvojvoda Ferdinand eli Vlahe osloboditi svih poreza i davanja bez obzira na
pravo vlasnika posjeda. Pismom od 12. srpnja pozvao je kralj nadvojvodu Ferdinanda
neka udovolji biskupovu zahtjevu i prepusti njemu dogovor s
46 Idem, o.c. Starine JAZU 19, p. 72, 73.
47 vear, o.c, p. 437.
175
Vlasima. U odgovoru 7. rujna izvijestio je nadvojvoda kralja Rudolfa da se Vlasi
oko Ivania ne mogu podloiti zagrebakom biskupu, jer im je zajamena sloboda uz
obvezu ratovanja protiv Turaka.48
Obrazloenje nadvojvode Ferdinanda znailo je stvaranje nepremostiva jaza izmeu
Hrvata i Vlaha, odnosno starosjedilaca i doseljenika, koji e postati slijepo orue
u rukama Bekoga dvora. Premda su Hrvati stoljeima ratovali s Osmanskim Carstvom,
nitko im zato nije jamio posebna prava i slobodu i stavljao ih u povlateni
poloaj. Za razliku od Vlaha, Hrvati su ivjeli na svojoj zemlji i ona je bila
njihova domovina. Mukotrpno su je branili i ginuli za nju, duboko svjesni gotovo
tisugodinjega politikog, kulturnog i duhovnog naslijea svojih predaka. U njima
je bilo ivo sjeanje na stotine bitaka s osmanskom vojskom, ali i neugasiva vjera
i nada da e se jednom ipak vratiti na svoje izgubljene prostore. Prema opim
znaajkama bio je to cijeli svijet za sebe u sklopu srednjoeuropskog
civilizacijskog kruga, ije su povijesne, ivotne i duhovne razlike s doseljenim
Vlasima doista bile goleme. Svojim postupcima vojne su vlasti, sukladno interesima
Bekog dvora, podizale jo vei zid izmeu Hrvata i Vlaha, umjesto razvijanja
osjeaja pripadnosti zemlji koja ih je prihvatila, kako bi postupno i sami
postajali batinici ukupnog naslijea te zemlje i hrvatskoga naroda s kojima ih je
vezala povijesna sudbina.
Vjerojatno po nalogu nadvojvode Ferdinanda, preveli su u proljee 1599. ban
Drakovi i general Lenkovi preko granice i 325 Vlaha iz Udbine i naselili ih u
Gomirju i okolici. Zajedno s njima doli su i kalueri, koji su u Gomirju osnovali
manastir. Posjed Gomirje s okolicom batinili su Zrinski od Frankapana, pa je
potkraj oujka 1601. knez Juraj Zrinski pisao nadvojvodi Ferdinandu da mu podloi
te Vlahe, koji su uope bez njegova znanja i odobrenja naseljeni, i priznaju ga
tako svojim vlastelinom. Pravo na Gomirje isticao je takoer knez Juraj Frankapan
Traki, zbog ega je 8. svibnja general Lenkovi traio od nadvojvode Ferdinanda
neka knezu zabrani smetati Vlahe i braniti im uivanje zemlje u Gomirju. Iznosei
jasno miljenje o tome, javio je 4. listopada 1601. nadvojvoda Ferdinand Jurju
Zrinskom, da ne moe ni njemu niti knezu Jurju Trakom podloiti Vlahe u Gomirju
jer im je obeana sloboda kao i ostalim Vlasima.49 Prema datom obrazloenju
uzaludni su bili dalji pokuaji da se ta odluka promijeni ili makar djelomino
ublai.50 Drei se vrlo vrsto te odluke, zapravo je nadvojvoda Ferdinand branio
naelo da Vlasi pripadaju Vojnoj granici koja ne podlijee banskoj vlasti, kao ni
zakonima koje donosi Hrvatski sabor. Bolje i nedvosmisleno reeno, Vlasi ive na
hrvatskom prostoru ali ne podlijeu i ne priznaju vlast hrvatskog bana i zakona
koje donosi Hrvatski sabor. to se tim naelom nasilno poricala dravno-pravna
posebnost Hrvatske nije ni malo brinulo nadvojvodu Ferdinanda, a jo manje to e
tako stvoreni odnosi imati dalekosene povijesne posljedice.
Usporedo s reenim dogaajima, na granici su povremeno voeni manji okraji koji
nisu imali teih posljedica. Tako je 25. rujna 1600. Safer-beg iz Bihaa preao
Kupu s priblino 300 konjanika i upao u Turopolje, odakle se pred naletom banske
vojske i Petra Erdodvja morao povui neobavljena posla.5 Nasuprot tome, na glavnom
ratitu june Ugarske ostvarila je osmanska vojska krupnu pobjedu. Vezir Ibrahim-
paa osvojio je 20. listopada 1600. Kanizsu, gdje je odmah bio osnovan novi
beglerbegluk, u ijem sastavu se naao i Poeki sandak.
U uvrivanju osvojenog i jaanju obrane, prole su cijela 1601. i dio 1602.
godine, uglavnom, bez ratnih djelovanja. Obostrani prekid mira uslijedio je potkraj
kolovoza i poetkom rujna iste godine, kad je Safer-beg s jakim snagama preao Kupu
i opustoio Reicu kod Karlovca.52 Samo koji dan iza toga upala je krajika vojska
u Poeku kotlinu, opustoila i spalila 14 sela.53 Isto tako, poetkom travnja
1603. poao je koprivniki kapetan Jakov Grassvvein pokraj urevca na etovanje u
Poeki sandak, ali je izmeu Virovitice i Brezovice nabasao na Tatare koji su
naprosto sasjekli njegove vojnike, a njega iva uhvatili. Jaki tatarski odredi
doli
48 Lopasic, SpomenicL, I, p. 269-273.
49 Idem, o.c., I, p. 293,296, 306, 308.
50 Idem, o.c, I, p. 312, 313, 315, 323-326, 329.
51 Idem, o.c, I, p. 275.
52 HDA, Zagreb, Protocolla generalium regni congregationum, sv. II, 1601-1635, p.
16,21,23.
53 Horvat, o.c. Starine JAZU 34, p. 150.
176
su inae u pomo osmanskoj vojsci, da bi iznenadnim provalama zadali to jai
udarac krajikoj obrani na sjeveru Hrvatske i zapadnom dijelu Ugarske. Preavi
Dravu, Tatari su takoer krenuli u pljaku, da bi nakon unitenja Grassweinove ete
opustoili sva sela od Koprivnice do Vinice, opljakali i spalili Rasinju i onda
udarili na Varadin. Zahvaljujui banu Drakoviu i brzom pokretu njegove vojske,
grad i njegovo podgrae bili su obranjeni. Slino tome, Tatari su bili prisiljeni
na uzmak i od Krievaca, a nije im uspjela ni opsada Guerovca, kojeg su branili
Juraj Keglevi i Baltazar Vragovi. Nita bolje nisu proli Tatari ni u Meimurju,
gdje ih je potukao knez Juraj Zrinski.54 Da se osvete za Grassweinov poraz i
pljake i palee Tatara, potkraj rujna 1603. upali su ban Drakovi i novi
zapovjednik Slavonske granice general Sigismund Friedrich Trautmansdorf do Poege.
Jo dok su nastupali preko Cernikog sandaka prema Poegi, kod Dobre Kue
pridruio im se Mato Lapsanovi sa svojim hajducima, koji su prije toga porobili i
popalili Pakrac, Trojeglavu i Kamensku. Po dolasku u Poegu zapalili su varo i
okolna sela, satrli plodine i dozrelo ito na poljima. Prije toga imao je
Lapsanovi okraj s Hasan-painim sinom Mujom blizu Brestovca, kojeg je razbio i
zarobio i navodno nabio na kolac. urei odatle u Poegu da uhvati i Hasan-pau, s
neke zapaljene kue poklopila ga je greda i ubila. Saznavi za smrt svoga vojvode,
provalila je Lapsanovieva druina u poeki grad, uhvatila pau i strmoglavila ga
u ponor.55
Idue 1604. godine upale su 7. lipnja jake akindijske snage iz Bosne u Hrvatsko
primorje, pljakajui i palei sela u Vinodolu. Uz pristiglu pomo iz Karlovca,
Turcima su na povratku s pljake senjski uskoci postavili zasjedu, veinu sasjekli
i oteli im sav plijen. Da se jo vie osvete za tu provalu, doplovili su uskoci na
svojim brodovima do ibenika, upali na prostore pod osmanskom vlau i oteli oko
deset tisua krupne i sitne stoke. Prevozei tako velik plijen, napala je Venecija
uskoke i otela im gotovo sve to su ugrabili.5(5
Povremeni napadi osmanske vojske oekivani su i preko zime, pa je Sabor 9.
studenoga 1604. ovlastio bana Drakovia da u sluaju potrebe odmah pozove vojsku u
svoj tabor, u koji e Zagrebaka i Krievaka upanija od svakih deset kmetskih
kua poslati jednog strijelca, a od dvadeset kua jednog konjanika. Tu je odluku
Sabor 13. sijenja 1605. proirio i na Varadinsku upaniju, odredivi pritom da u
krajnjoj nudi pod prijetnjom kazne u banov tabor moraju doi svi velikai i
plemii, i da se sigurnosti radi i preko zime dri stalna vojska od 400 vojnika.57
Ozbiljna opasnost zaprijetila je tada Hrvatskoj od ustanka Istvana Bocskava u
Erdelju i dijelu Ugarske, koji se priklonio Osmanskom Carstvu i od bana Drakovia
zatraio da ga prizna svojim kraljem. Kad je Drakovi to odbio, poslao je Bocskai
svoju vojsku na Dravu, kojoj su se pridruili Turci i Tatari. Da bi predusreo takav
razvoj dogaaja, sastao se 18. listopada 1605. Sabor u Krapini i zakljuio da u
roku od est dana u banov tabor kod sela emovca moraju doi svi velikai i
plemii, kamo e svakih 5 kua poslati jednog pjeaka, a svakih 20 kua jednog
konjanika. Za svaki sluaj odreeno je takoer da uz Kupu uvijek ima dovoljno
vojske pod zapovjednitvom grofa Petra Erdodvja, koja e sprijeiti napad osmanske
vojske iz Bosne.58 Provedene mjere opreza odvratile su drugu stranu od napada, i
Hrvatska je tako bila poteena veih iskuenja.
Dugotrajno ratovanje sve je vie iscrpljivalo Osmansko Carstvo i nije bilo stvarnih
izgleda za uspjeh njegova daljeg irenja prema zapadu. Materijalni poloaj vojnih i
vladajuih slojeva osmanskog drutva stalno se pogoravao, jer je voenje rata
trailo goleme novane rashode, do kojih je osmanska vlast dolazila sustavnim
kvarenjem novca. Dobar novac povlaio se iz opticaja, a od oke srebra umjesto 500
kovalo se 1 000 aki.59 Ve krajem 16. stoljea vrijedio je dukat (filur) 130 a
pijaster 80 aki, da bi vrijednost dukata ubrzo porasla na 160, a pijastra
54 Rattkay, o.c, p. 179; Krcselics, o.e., p. 319.
55 Ivi, o.e., Starine JAZU 35, p. 354, 355; vear, o.c, p. 439.
56 Raki, Franjo, Prlog za poviest hrvatskih uskoka, Starine JAZU 9, Zagreb 1877,
p. 201.
57 ii, Acta comitialia.., IV, p. 454-457.
58 Idem, o.e., IV, p. 462,463.
59 Stojanovi, Ljubomir, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd 1923, No 967;
Ldszlfalvi Velics, Antal, Magyarorszga trk kinestri defterek, Budapest 1890,1,
p. 457.
178
na 110 aki. To je stanje uvelike pogoravao i rat s Perzijom, pa je sultan Ahmed
I. bio prisiljen okonati iscrpljujue ratovanje s carem i kraljem Rudolfom II.,
odnosno, protiv Hrvatske i Ugarske. Poslije dugih pregovaranja, polazei od naela
tko to posjeduje neka i zadri {utipossidetis) napokon je 11. studenoga 1606. na
utoku rijeke Zsitve u Dunav blizu Komarma bio sklopljen mir na dvadeset godina,
koji e stupiti na snagu 1. sijenja idue godine. Prema mirovnom ugovoru, Osmansko
je Carstvo priznalo Hrvatskoj pravo na tvrave Petrinju, azmu, Moslavinu, Gore i
Hrastovicu, zapravo, granicu uspostavljenu orujem. Ubudue car vie nee plaati
godinji danak, nego e jednom zauvijek poslati sultanu dar od 200 000 forinti.
Uzdu granice zabranjuju se provale, pljake, pustoenja i gradnja novih tvrava,
osim popravaka i obnavljanja postojeih tvrava i utvrda.61
Prema opim znaajkama bio je to doista pravi mir sklopljen s Osmanskim Carstvom,
jer su do tada osmanske vlasti samo pristajale i "dozvoljavale" primirja, nameui
pritom drugoj strani vrlo teke uvjete. Tim je mirom konano bila uspostavljena
ravnotea sila i Osmansko Carstvo, razdirano iznutra, nije vie imalo snage
zaustaviti budui razvoj dogaaja i usmjeriti ga u svoju korist. Granica izmeu
Hrvatske i Osmanskog Carstva sa irokim pojasom opustjelog prostora i niije
zemlje, nije se potom mijenjala do kraja osmanske vladavine.
60 Hammer, o.c, III, p. 378, 782.
61 Corpus iuris Hungarici, Tvrnaviae 1751, p. 649.
179
TT
RAZARANJE NASELJA, ODVOENJE I RASELJAVANJE STANOVNITVA
irenju osmanske vlasti uvijek su prethodili upadi i napadi lakog konjanitva
turskih akindija, koji su iznenadnim napadima unitavali materijalna dobra,
hvatali ljude, osobito ene i djecu, i odvodili ih u roblje. Sve to su mogli
ponijeti kao plijen nosili su sa sobom, a nepokretna dobra palili i unitavali.
Isto tako unitavali su i duhovni identitet stanovnitva na prostoru kojeg su
eljeli osvojiti i prikljuiti osmanskoj dravi. Meu prvima na udaru bile su crkve
i samostani, gdje se nalazilo dosta toga to se moglo oteti i opljakati. Na taj su
nain gospodarski i demografski satirali i upropatavali protivniku stranu i
slabili njezinu otpornu snagu. Bio je to ujedno i nerazdvojan dio vojne doktrine
osmanske drave, iji su izdaci za "trkae i palikue" bili neznatni, jer su oni
pod zapovjednitvom svojih vojvoda, aga i begova uglavnom ivjeli od pljake i
prodaje zarobljenih osoba. Feudalni poredak u Hrvatskoj i Bosni nije bio u stanju
oduprijeti se takvom nainu ratovanja ako nisu pokretane vee vojne koje su stajale
mnogo novca, i iji su ishodi vie ili manje bili vrlo upitni.
Iza upada i provala akindija svuda je ostajala prava pusto, a preostalom
stanovnitvu utjerivanje takav strah daje, natjerano u oaj, samo naputalo svoje
kue i kuita i bjealo u sigurnije krajeve. Ovisno o jaanju i irenju osmanske
drave, raseljavanje stanovnitva zapoelo je ve prvih godina 15. stoljea, da bi
nakon toga postalo sve uestalije. Istina, u povijesnim izvorima o tome ima malo
podataka, ali se pouzdano zna daje 1415. u istonom dijelu Vukovske upanije bilo
dosta pravoslavaca doseljenih iz zapadne Srbije i Mave, od kojih su neki preli na
katoliku vjeru.1 Isto tako, pod stalnim pritiskom turskih napada na Bosnu,
preseljavalo je stanovnitvo izmeu toka Drine i Bosne, zatim Usore i doline Lave
sjeverno od Save, meu kojim je bilo i plemikih obitelji.2 U tom pogledu vana je
isprava poekog upana Ladislava Tamasija iz 1437., u kojoj se kae da izmeu Save
i Dunava u Srijemu, osim katolika i pravoslavnih Srba, ive bosanski heretici i
husiti, tonije krstjani, koje apostolski vikar Jakov de Marchia obraa na
rimokatoliku vjeru. Zajedno s katolicima i pravoslavnim Srbima, Bosanci se takoer
nalaze i na lijevoj strani Dunava u Bakoj.3 O prelasku stanovnitva iz Bosne
sjeverno od Save, svjedoi i naziv mjesta Bonjaci, koje se u izvorima spominje ve
1476. godine.4
Nakon pada Bosne i osnivanja Jajake i Srebrenike banovine, bili su napadi
osmanske vojske usmjereni prema jugu Hrvatske, odakle je stanovnitvo bjealo u
primorske gradove i otoke pod vlau Venecije. Razaranje Modrua i okolice i
strahovit poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. otvorili su Turcima
slobodan put, ne samo u Koruku i Kranjsku, nego i sjeverno od Save. Ni godinu dana
od tekih gubitaka na Krbavskom polju i odvoenja mnotva stanovnitva u roblje,
akindije su 1494. opustoile i popalile gotovo polovicu svih naseljenih mjesta u
okolici Poege, Virovitice i dijela Vukovske upanije.5 Sve uestaliji napadi od
1496. do 1499. u zaleu Trogira, ibenika, Skradina, Ostrovice, Knina i Zadra,
zavravali
1 MOL, Budapest, Dl. 10 307,10 312.
2 AHAZU, Zagreb, D-IX-44.
3 Fermendin, o.e., 159.
4 Csanki, Desz, Magyarorszg tortnelmi fldrajza a Hunyadiak koraban, Budapest
1894, p. 297.
5 Adamek-Kampu, o.e., p. 3-6.
180
su odvoenjem veih skupina stanovnika i brojne sitne i krupne stoke. Prema
venecijanskom izvoru, bosanski su Turci 1499. pohvatali i odveli iz Krbave gotovo 3
000 ljudi, a u okolici Zadra 674 odrasla mukarca i 1 314 ena i djece te otjerali
ak 37 987 komada sitne i krupne stoke.6 Broj otjerane stoke svakako je pretjeran,
jer je teko i povjerovati daje na tom prostoru uope i bilo toliko stoke. Iste
godine krajem kolovoza upali su Turci preko Hrvatske i Krasa u Furlaniju, odakle su
odveli oko deset tisua mukaraca, ena i djece.7
Poslije kraeg zatija, upale su 1501. akindije iz Bosne opet preko Save u
Vukovsku i Poeku upaniju, ruei i palei sve pred sobom. Na njihov napad
odgovorili su krupni velikai pod vodstvom Jurja Kanikog protunapadom i odbacili
ih preko Save.8 Potkraj vladavine sultana Bajezida II. akindije su estoko
nasrtale na granina podruja, ili su duboko upadale na podruje juga Hrvatske.
Izmeu ostalog, 22. kolovoza 1511. stigli su "trkai i palikue" do Modrua, Ozlja
i Dubovca, gdje su spalili cijela sela, crkve, ito i sijeno na poljima. U nekoj
spilji kod Ozlja, kamo se narod sklanjao, uhvatili su 300 ljudi i odveli ih u
roblje.9
Osvajanjem cijele Usore u Bosni 1512. krenule su akindije ponovno preko Save,
pustoei i unitavajui ognjem i maem slavonsku Posavinu sve do utoka Une u
Savu.10 Stupanjem na prijestolje sultana Sulejmana I. 1520. i usmjeravanjem
osvajake politike prema zapadu, sudbina Hrvatske i Ugarske pribliavala se
zavrnom inu drame. Padom Beograda 1521. bio je izgubljen istoni dio Srijema, a
osvajanjem Knina 1522. Lici i Krbavi nije vie bilo spasa. Zastraeno razaranjem
osmanske vojske, bjealo je stanovnitvo iz Srijema preko Dunava, a na jugu
Hrvatske obuzeto beznaem spremalo se na seobu. Na molbu Franje Batthyanyja,
odobrio je 17. svibnja 1524. kralj Ludovik II. da na njegove posjede Enving i
Battyan u upanijama Veszprem i Fejer mogu preseliti Hrvati sa enama i djecom,
ije su kue i posjede unitili Turci i nemaju vie nikakvih uvjeta za ivot." U
odnosu na njihovu postojbinu ti su posjedi bili udaljeni oko 600 km, odakle nije
bilo povratka. Dapae, irenjem osmanske vlasti morali su i odatle seliti i bjeati
jo dalje.
Uoi proljea 1525. napali su Turci iz Skradina grad Bag bana Ivana Karlovia,
oplijenili ga i zapalili te zarobili oko 300 ljudi. Nastavljajui vojno djelovanje
upali su zatim u Vinodol i okolicu Bakra, gdje su poinili mnogo tete i zarobili
vei broj ljudi. Bjeei pred Turcima sklanjalo se stanovnitvo iz Primorja na otok
Krk, dok je 500 ljudi s obiteljima prelo preko Jadranskog mora u Italiju i
nastanilo se u Markama, Abruzzima i Apuliji,12 odakle takoer nije bilo povratka.
Cijelo Primorje od Senja do Obrovca bilo je tako pretvoreno u pusto.
Prodor osmanske vojske pod vodstvom sultana Sulejmana do Osijeka 1526. jednostavno
je atro stanovnitvo i naselja na desnoj strani Dunava i Drave, a poraz na
Mohakom polju oznaio je kraj dravne zajednice izmeu Hrvatske i Ugarske i
najavio opu propast i unitenje dijelova Hrvatske kakvi nisu zabiljeeni nigdje na
europskom prostoru. Traei spas u bijegu od osvajaa, tisue i tisue stanovnika
odlazilo je preko Dunava i Drave i rasipalo se irom june Ugarske. Nekad vea
trgovita i dobro naseljeni gradovi netragom su nestali, dok su manja naselja
pretvorena u prah i pepeo i zbrisana s lica zemlje. Primjera radi, od trgovita na
uu Drave u Dunav zvanog Ue Drave (Drazaad, Dravaszaj) s 92 porezovne kue
1469., nije ostalo nita. Isto tako propalo je i trgovite Aljma sa 198 porezovnih
kua, koje e nakon obnove pod osmanskom vlau imati 1579. samo etrdesetak
kua.13
Osvajanjem Udbine 1527., a 1528. Jajca i Banja Luke, izbili su Turci na Unu i do
1565. unitili veinu naselja izmeu Une, Mrenice, Korane, Kupe i Save. Podizanjem
drvenog katela 1530. na lijevoj strani Save u Kobau, osmanske su vojskovoe
neposredno ugrozile i srednji dio
6 Sanuto, I Diarii, T.I, p. 943.
7 Idem, o.c, T.I, p. 996.
8 hthuanffy, o.c, Lib. IV, p. 31.
9 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 24, 25.
10 Isthuanffr, o.c, Lib. IV, p. 38.
11 Thall6czy-Hodinka, o.c. I, p. 327, 328.
12 Sanudo, Marin, Odnoaji skupnovlade mletake prema junim Slavenom, Arkiv za
povjesnicu jugoslavensku, VIII, p. 196.
13 Mauran, Porezni popis grada i vlastelinstva Osijek i njegove okolice 1469.
godine, Starine JAZU 58, Zagreb 1980, p. 158-162; Livai Pojega mufassal tahrir
defteri, BaobakanlikAroivi, Istanbul, Tapu defeter 672, Fol. 10/146, 147.
181
Slavonije. Sredinom srpnja iste godine akindije su ognjem i maem opustoile
okolicu Orahovice sve do Mikleua, odakle se stanovnitvo razbjealo i zauvijek
napustilo svoja stanita. Nekoliko mjeseci kasnije opustoile su akindije okolicu
Bijele Stijene i odvele navodno deset tisua ljudi.'4
Na povratku ispod Kiszega (Koszeg) 1532. prepustio je sultan Sulejman cijeli
prostor izmeu Save i Drave na milost i nemilost svojih akindija sve do rijeke
Bosuta. Munjevitim napadom osmanske vojske 1536. bio je izgubljen istoni i
sredinji dio Slavonije, ije stanovnitvo masovno odlazi prema zapadu i preko
Drave u junu Ugarsku. Manji dio stanovnitva koji nije uspio pobjei bio je
preputen vlastitoj sudbini. U osvajakim pohodima od 1542. do 1552. unitila je
osmanska vojska veinu naselja, osobito u okolici Orahovice, Voina, Slatine,
Virovitice, Siraa, Podborja (Daruvara), Pakraca, Kutine, Kraljeve Velike i azme.
Na tom prostoru jedva da je bilo poteeno ijedno naselje, a starosjedilaki ivalj
bio je naprosto iskorijenjen.
Nastavljanjem vojnog djelovanja juno od Save izmeu Une i Kupe, unitavanje
materijalnih dobara, razaranje naselja i odvoenje ljudi, nije prestajalo do poraza
pod Siskom 1593. i zaustavljanja osmanske najezde osvajanjem Petrinje 1595. godine.
U stoljetnoj i surovoj borbi za opstanak s golemim i monim Osmanskim Carstvom,
Hrvatska je izgubila tri etvrtine svoga etnikog i dravnog prostora. Stoje sve za
to vrijeme bilo uniteno i razoreno i koji su bili ljudski i materijalni gubici,
nema pouzdanih podataka, niti se itko od povjesniara u Hrvatskoj uope bavio tim
pitanjima. Meutim, na temelju povijesne topografije i popisa crkvenih upa i
posjeda uoi osmanske najezde, mogue je makar priblino utvrditi veliinu
tragedije koja je tada zadesila Hrvatsku i hrvatski narod.
Prema tim izvorima, od Iloka, Tovarnika i Nijemaca do Kraljeve Velike, rijeke esme
i Virovitice, bilo je prije 1526. vie od 3 000 gradova, gradia, trgovita,
tvrava, utvrda, sela i naselja.15 Na tom prostoru nalazilo se i oko 350 veih i
manjih crkava i 20 samostana mukih i enskih vjerskih redova.16 Ako se tome
pribroje takva naselja i juno od Save, tonije izmeu toka Vrbasa, Une, Kupe,
Korane i Mrenice, zatim Like i Krbave i dijela Hrvatskog primorja, okolice Knina i
Skradina, ukupan broj naseljenih mjesta iznosio je oko 4 000, a broj crkava i
samostana svakako vie od pet stotina.
to je zapravo od toga ostalo nakon zavretka osvajakih ratova i prikljuenja
Osmanskom Carstvu na sjeveru Hrvatske izmeu Save i Drave, svjedoi i govori turski
popis Srijemskog i Poekog sandaka iz 1574., odnosno, 1579. godine, kad su
tragovi osvajanja jo bili vidljivi.
Osim okolice Cernika, Pakraca, Podborja i Kraljeve Velike, u vrijeme sastavljanja
popisa bilo je na tom prostoru svega 852 naseljena mjesta. Od tog broja do 10 kua
142 naselja, a izmeu 10 i 15 kua 145, ili ukupno 287 naselja, to je inilo vie
od jedne treine svih naseljenih mjesta. Pored toga, u 104 naselja iz kojih je
hrvatski ivalj netragom nestao, ivjeli su iskljuivo muslimani.17 Sve crkve i
samostani bili su uniteni i razoreni, a tek poneka od crkava bila je pretvorena u
damiju.
Usporede li se navedeni podaci s prijanjim, zakljuak se namee sam po sebi i
kazuje da je bilo uniteno dvije treine svih naseljenih mjesta. Sukladno tome
stradalo je i hrvatsko stanovnitvo, iji su gubici iznosili gotovo etiri petine.
Na pojedinim podrujima uz granicu, gdje se osmanska vlast jo uvrivala, posebno
u okolici Siraa, Podborja i Pakraca, hrvatski je ivalj bio gotovo iskorijenjen.
Juno od Save prema obali Jadranskog mora stanje je bilo jo i nepovoljnije, jer su
cijela Lika i Krbava bile pretvorene u takvu pusto da nije bilo mogue ak ni
uspostaviti osmansku vlast dugi niz godina. Kako se izmeu Une i Kupe ratovalo sve
do kraja 16. stoljea, i ono malo stoje na tom prostoru jo preostalo bilo je
uniteno. Stalnim unitavanjem materijalnih dobara
14 Laszowski, o.e., I, p. 452; ii, Acta comitialia... I, p. 269.
15 Csdnki, Dezs, Krsmegye aXV-ikszzadban, Budapest 1893, p. 4-133;Wem,
Magyarorszg trtenelmi fldrajza a Hunyadiakkorban, Budapest 1894, II, p. 228-
556.
16 Raki, Franjo, Popis upa zagrebake biskupije, Starine JAZU 4, Zagreb 1872, p.
201-229; Csnki, Krsmegye.., p. 62-111; Idem, Magyarorszg trtenelmi fldrajza,
II, passim; Buturac, Josip, Katolika crkva.., p. 7-18.
17 BasbakanlikArsivi, Istanbul, TD 672, Fol. 10/13-226.
182
Osmanske akindije pustoe i pale naselja i odvode stanovnitvo
i razaranjem naselja, hrvatsko se stanovnitvo naglo smanjivalo ili je potpuno
nestajalo. Dio tog stanovnitva stradao je u provalama i napadima akindija i u
borbi s osmanskom vojskom, a dio padom u zarobljenitvo i nasilnim odvoenjem u
nepoznato. Svi oni koji su na vrijeme uspjeli pobjei ili su prema sjeveru preko
Drave i Mure i odatle u najzapadniji dio Ugarske. Izgubivi posjede, i krupni
velikai poput Karlovia, Keglevia i Zrinskih, povlaili su se prema sjeveru, a
silno osiromaeno srednje i nie plemstvo vidjelo je svoju budunost u vojnim
zvanjima i slubi u tvravskim posadama na granici. Od 1536. izbjeglicama juno od
Save pridruilo se i stanovnitvo iz ire okolice Virovitice, urevca i
Koprivnice, koje takoer odlazi u junu ili zapadnu Ugarsku. Tek mali dio
stanovnika mirio se s tuinskom vlau, od kojih su neki i preli na islam.
Zarobljavanje i odvoenje stanovnitva nije trebalo posluiti samo gospodarskom i
biolokom slabljenju protivnike strane i trgovanju robljem. Smisao je bio mnogo
dublji i oitovao se u potrebnom dotoku svjee krvi, stalnoj obnovi osmanske vojske
i jaanju osmanskog drutva u cjelini. U neprestanom ratovanju gubici osmanske
vojske bili su vrlo veliki, i nisu se mogli nadoknaditi prirodnim prirastom. Zbog
toga je dio zarobljenika sluio kao radna snaga, dok su muka djeca odgajana u
islamskom duhu i uvrtavana u vojne redove, ponajvie janiare. Mlae ene,
djevojke i djevojice zavravale su u enskim odajama (haremima), odakle nije bilo
izlaska ni povratka, gdje su sluile kao rodilje i tako poveavale prirodni
prirataj stanovnitva. Bitan je bio otac a ne majka, kao i svuda u islamskom
svijetu, jer su uostalom i osmanski sultani bili sinovi robinja. U skladu s
vjerskim pravom (erijat) svaki je musliman mogao imati etiri ene, a ovisno o
materijalnim mogunostima i znatno vie. Djeca roena u braku s muslimanom uvijek
su bila muslimani, pa sredinja vlast nije trebala nasilno provoditi asimilaciju
ili nekoga tjerati da silom prihvati islam. Bila je to praktina i vrlo jednostavna
ivotna filozofija pomou koje se bre dolazilo do cilja, a potomstvo dobiveno na
taj nain inilo je sastavni dio osmanskog drutva u kojem se poistovjeivalo s
njim i trailo svoj udio u dravnoj vlasti.
Odrasliji djeaci silom odvedeni i odgojeni u islamskom duhu, nisu zaboravljali
svoje podrijetlo i odakle su doli, a meu njima je bilo i dosta Hrvata. Isto tako
i oni koji su svojevoljno prihvatili islam da bi kako-tako sauvali svoj posjed i
drutveni poloaj, bili su svjesni svojih predaka i njihove pripadnosti hrvatskom
narodu.
183
Od izbijanja osmanske vojske na hrvatski prostor do zaustavljanja osvajake
najezde, bila je Hrvatska gospodarski, politiki i demografski satrvena, izgubivi
vie od 60% svoga stanovnitva. Za to vrijeme bilo je uniteno i razoreno oko 3 000
gradova, sela i naselja i 500 crkava i samostana. U tom sklopu bile su takoer
unitene Makarska, Skradinska, Kninska, Krbavska, Bosansko-akovaka i Srijemska
biskupija, a u sastavu Zagrebake biskupije propali su Poeki i azmanski kaptol.
Propale su i sve crkvene upe i sva kulturna dobra stvarana stoljeima. Netragom su
nestali pisani spomenici, rukopisne i tiskane knjige i duhovne vrijednosti, kao i
sama arita pismenosti i kulturnog djelovanja. U najveoj mjeri bio je uniten i
obrazovani sloj hrvatskog naroda, a nekad moni rodovi pali su na prosjaki tap.
Nita manje, zauvijek je Hrvatska izgubila i dio svoga etnikog i dravnog prostora
izmeu rijeke Vrbasa i Une. Bijeda i siromatvo ivotna su stvarnost Hrvatske, a
njezino povijesno i politiko bie pretvoreno je u krhotine.
Ukratko reeno, opi gospodarski i kulturni razvoj Hrvatske nije bio samo
zaustavljen, nego vraen stoljeima unazad, a na osvojenom prostoru i pripojenom
Osmanskom Carstvu, izgubila je Hrvatska cijelo svoje nekad vrlo bujno i cvatue
srednjovjekovlje u sklopu srednjoeuropskoga kulturnog i duhovnog ozraja.
Takav stupanj razaranja i unitenja materijalnih i duhovnih dobara i stanovnitva
nije zabiljeen nigdje na europskom prostoru, niti je ijedan stari europski narod
doivio priblino istu katastrofu. Posljedice toga nita manje nisu bile tragine i
odredile su dalju sudbinu Hrvata i hrvatskog naroda u cjelini, iji izdanci jo i
danas ine nerazdvojan dio povijesne zbilje.
184
SERHAT - VOJNA KRAJINA
Od osnivanja osmanske drave vanu ulogu imali su pogranini krajevi, tonije
krajita (serhat),o kojima je sredinja vlast uvijek pokazivala izuzetnu brigu.
Njihovi vojni zapovjednici i sandakbegovi (uc sancakbev) imali su znatno vea
ovlatenja (serbestivet) od zapovjednika izvan takvih podruja, pa su samostalno
mogli donositi odluke i vojno djelovati s namjerom irenja osmanske vlasti. U
vojnim uporitima i gradovima na granici bile su stalne posade, koje su dnevno
primale plau (ulufeci) od nekoliko novia (aki),1 isplaivanu u obrocima. Za
opskrbu hranom, vojnim potreptinama i streljivom brinula se drava. Isto tako za
odravanje, popravke i gradnju novih gradova, utvrda i utvrenja. irenjem osmanske
vlasti krajiko se podruje stalno pomicalo, zbog ega su prethodno uspostavljene
takve oblasti gubile vojno-krajiki status. Obranu vanijih gradova i tvrava izvan
krajikog podruja preuzimali su tada mustahfizi (posadnici, uvari) i uivaoci
zajednikih (gedik-timar) i osobnih posjeda (timar).
Tako uspostavljena i organizirana vojna krajita bila su u velikoj prednosti
naspram gradova i utvrda na granici Hrvatske. Naime, ti su gradovi i utvrde bili u
posjedu velikakih rodova i pojedinih feudalnih vlasnika koji su o svome troku
morali uzdravati posade i boriti se protiv osmanske vojske. Osnivanje Jajake i
Srebrenike banovine bio je pokuaj stvaranja sline oblasti kao odgovor turskom
krajitu u Bosni. titei sjeverni dio Hrvatske i junu Ugarsku, obrana juga
Hrvatske bila je preputena hrvatskim banovima i pojedinim velikaima iji su
posjedi bili neposredno na udaru. Probijanjem te obrane i satiranjem hrvatske
vojske na Krbavskom polju, proirilo se tursko krajite i na hrvatski prostor, a u
velikim osvajakim pohodima sultana Sulejmana i pograninih sandakbegova od 1521.
do 1565., protezalo se ono uzdu Hrvatske od Drave do venecijanskih posjeda uz
obalu Jadranskog mora.
Osnivanje Vojne granice u Hrvatskoj nasuprot turskoj krajini, bio je ve zakanjeli
in kojim se eljelo s jedne strane sauvati i obraniti stoje od Hrvatske u drugoj
polovici 16. stoljea uope i preostalo, a s druge strane zatititi austrijske
pokrajine.
Koje gradove i podruja je obuhvaao turski serhat i koliko je bilo vojske u njima,
vrlo uopeno i nepouzdano govori popis iz 1577. godine. Prema tome popisu na
hrvatskom i slavonskom dijelu turskog serhata bilo je 36 gradova, ukljuujui
Osijek, Gorjane i akovo, sa ukupno 6 563 vojnika graniara.2
Nasuprot tome, vrlo iscrpan i pravi odgovor o gradovima na turskom serhatu, broju
vojnika i redovima osmanske vojske koji su sluili kao stalne posade u njima, daje
slubeni popis graniara alufedija iz 1586. godine. Na dijelu serhata izmeu Drave
i Save u sastavu Poekog sandaka bili su gradovi Virovitica, Brezovica, Slatina,
Mikleu, Voin, Kamengrad (Kameni Grad) i Poega. Cijeli Pakraki sandak bio je
pretvoren u krajite, a stalne posade bile su u Zdencima, Podborju, Sirau, Dobroj
Kui, Kretelovcu, Pakracu, Cerniku, Granici, Moslavini, Meuriu i Kraljevoj
Velikoj.
1 Aka, sitan novi od srebra, osnovna novana jedinica u osmanskoj dravi. Za
vladavine Sulejmana Kanunija vrijednost dukata (filur, altun) kretala se izmeu 50
i 60 aki. Naziv aka potjee od turske rijei ak = bijel.
2 Lopai, Spomenici.., I, p. 44,45.
185
Juno od Save u sastavu Bosanskog sandaka podruja serhata inili su gradovi:
Gradika, Jasenovac, Dubica, Kostajnica, Zrin, Gvozdansko, Buim, Novi, Cazin,
Ostroac, Krupa, Novi Majdan, Kamengrad i Banja Luka.
Graniari alufedije dijelili su se na ove redove vojske: mustahfize (uvare,
posadnike), azape (poseban red tvravske pjeadije), farise (konjanike), topnike i
martoloze (poseban red pjeadije sastavljen uglavnom od kranskog stanovnitva).
Osim martoloza, pripadnici spomenutih redova vojske bili su iskljuivo muslimani.
Dijelili su se na demate (skupine, zajednice), a demati na ode ili buljuke. Puna
oda ili buljuk imala je obino deset vojnika (nefera). Demati istoga reda vojske
razlikovali su se prema rednom broju, odnosno pripadnosti kojemu od glavnih aga po
redu ili poloaju. Zapovjednici demata zvali su se age, oda ili buljuka odabae i
buljukbae, a zapovjednici topnika ser topi, topibae ili topi-age. U svim
redovima vojske age su imale svoje ehaje (zamjenike), koje se u martoloza ne
spominju.
Jezgru tvravskih i gradskih posada na serhatu inili su mustahfizi. Njihove age
bile su gotovo redovno i dizdari (zapovjednici) tvrava i gradova, pa se katkad
nazivaju i dizdar-age.
Poput mustahfiza i azapa u posadama svakoga grada bilo je po dvije ili vie oda.
Osim age i ehaje redovno su u svakom dematu bili reisi (starjeine,
zapovjednici). Najbrojniji i najvaniji u tvravama i gradovima bili su farisi.
Najvie ih je bilo prvih demata, premda u pojedinim gradovima i tvravama nisu
zabiljeeni.
Sastavni dio posade tvrava i gradova na serhatu bili su takoer i odredi
martoloza. Njihovi demati i ode sastojali su se od krana, ili krana i
muslimana. Age i ostali zapovjednici bili su im esto muslimani. Osim aga,
predvodili su ih juzbae, kalauzi, sermaje, kalauz-sermaje, divane i odabae.
Juzbae (zapovjednici stotine, stotnici) su postojale u gotovo svim dema-tima,
iako se brojno stanje u tim dematima kretalo izmeu 20 i 50 nefera. Budui da
martoloske age nisu imale ehaje, juzbaa je vjerojatno bio isto to i kod
mustahfiza ili azapa. Slina je bila i funkcija kalauza, tj. vodia ili onoga koji
predvodi i pokazuje put, kao zapovjednika martoloske ode ili odabae. Naziv divane
(junak, delija) bio je takoer sinonim za agu ili nieg zapovjednika, ne samo u
martoloza nego i u azapa.
U tvravskim i gradskim posadama topnika je bilo najmanje, jedva da su inili punu
odu. Redovno su bili ubrajani u mustahfize, pa je samo ponekad azap bio i topnik.
Jedino u iznimnim sluajevima bili su azapski reisi ujedno i zapovjednici topnika
(ser topi).
Osim topnika, svi demati redovne vojske na serhatu imali su, ili su mogli imati,
jo i svoje zastavnike, odnosno barjaktare ili alemdare.
Vojnici na serhatu bili su postavljeni ukazima (beratima), u kojima je bio naveden
dnevni iznos plae. Dnevnice aga iznosile su od 13 do 20 aki, ehaja od 8 do 15,
topibaa od 11 do 13, reisa od 9 do 10, martoloskih aga od 10 do 12 i juzbaa od 4
do 8 aki. Od obinih vojnika najvee plae imali su farisi od 7 do 9 i topnici od
6 do 8 aki, a mustahfiski i azapski neferi dobivali su od 4 do 6 aki. Najmanje
dnevnice primali su martoloski neferi drugog demata u iznosu od 3 do 4 ake.
Dnevnice vojnih zapovjednika istog zvanja oito nisu bile iste, ve su ovisile o
vanosti pojedinog grada na serhatu i poloaju odreenog demata. Meutim,
gledajui u cjelini, dnevnice su bile u skladu s iznosima timara stalnih posada. Na
primjer, ako je dizdar imao prosjenu dnevnicu 15 ili 20 aki, to je za hidretsku
godinu od 355 dana iznosilo 5 325, odnosno 7 100 aki, kako su se u prosjeku i
kretali timari pojedinih dizdara. Isto tako i timari mustahfiskih nefera iznosili
su obino po 1 400 aki, stoje odgovaralo dnevnici od 4 ake.
Plaa mustahfiskih zastavnika iznosila je dnevno od 9 do 13 aki, azapskih od 4 do
13, a martoloskih zastavnika 6 aki. Najveu plau imao je zastavnik mustahfiza u
Buimu i azapa u Jasenovcu i Meuriu. Tvravski vratar (bevab) u Slatini,
Brezovici, Cazinu i Buimu, primao je dnevno 7, a u Zrinu 8 aki.
Vjerski slubenici dobivali su takoer plau iz dravnih prihoda, pa su u popisu
alufedija uvijek ubiljeeni zajedno s mustahfizima, odmah iza dizdara, odnosno age
i ehaje. Dnevnica
186
Mustahfiz, vojnik posadnik na granici
Azap, poseban red vojnika na granici
hatiba (propovjednika) u Virovitici iznosila je 12 aki, Slatini i Brezovici 10, te
u Zrinu i Kamengradu 8 aki. Imam i mujezin u Brezovici imali su dnevno 7 aki, dok
su imami u Kretelovcu, Ostrocu, Gvozdanskom i Zrinu dobivali 10 aki. Dnevnica
mujezina u Virovitici, Slatini, Cazinu, Ostrocu i Gvozdanskom iznosila je 8 aki,
Poegi 6, Mikleuu, Pakracu i Krupi 5, a u Dubici samo 3 ake. Sline razlike
postojale su i kod devrihana4 i kajjima.5 U Poegi i Brezovici dobivao je devrihan
6, a u Virovitici 4 ake. Plaa kajjima u Voinu iznosila je 6 aki, Kostajnici 5,
Slatini i Brezovici 4, a u Virovitici 3 ake. Vrlo niska bila je plaa uitelja
(muallim), u Virovitici 5 i Krupi 3 ake.
Plae alufedija isplaivane su iz raznih dravnih prihoda, odnosno mukata6 koje su
esto bile i vrlo udaljene od gradova u kojima su se nalazile vojne posade.
Na slavonskom dijelu serhata najbrojniju posadu imala je tada Virovitica, a
sastojala se od 290 konjanika, 150 azapa, 80 mustahfiza, 10 topnika i 40 martoloza.
Vrlo snana posada bila je takoer u Brezovici, gdje se nalazilo 310 graniara
alufedija, od toga 160 farisa, 90 azapa i 60 mustahfiza. Kao najbrojniji bili su
farisi svrstani u 21 odu i tri demata, azapi u 9 oda i tri demata, a mustahfizi u
6 oda prvog demata. Mustahfizima je zapovijedao aga i njegov ehaja, azapima tri
age i njihove ehaje te dva reisa, farisima po jedan aga u dematu. U prvom dematu
imali su azapi i zastavnika, a meu mustahfizima nalazio se gradski vratar ili
kapidija. Vjersku slubu obavljali su hatib, imam, mujezin, devrihan i kajjim.
U oblinjoj Slatini bilo je 200 alufedija, i to 100 farisa, 40 mustahfiza, 20
azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Farisi su bili rasporeeni u 11 oda i dva
demata, topnici u 1 odu, a martolozi u 2 ode prvog demata. Na elu te posade
stajali su fariske age prvog i drugog demata,
3 Islamski sveenik koji obavlja podnevne molitve petkom i molitve na dva Bajrama.
4 Vjerski slubenik, ita kurana u damiji.
5 Vjerski slubenik koji se brinuo o istoi, opremi i osvjetljenju u damiji.
6 Svaki dravni prihod i zakup dravnih prihoda koji se plaao paualno u novcu.
187
mustahfiski aga i njegov ehaja, azapski aga i njegov ehaja te reis, ser topi i
njegov ehaja, martoloski aga i juzbaa. Jedan od mustahfiza bio je i gradski
vratar. Od vjerskih slubenika bili su hatib, imam, mujezin i kajjim.
Posada u Mikleuu sastojala se od 50 farisa, 30 azapa i 30 martoloza, ili ukupno
110 alufedija. Osim alufedija bilo je tu i nekoliko desetaka timarnika.
Alufedije su bile rasporeene u 11 oda prvog demata. Na njihovu elu stajali su
aga farisa, azapa i martoloza, azapski ehaja i reis te martoloski juzbaa, dok je
od vjerskih slubenika bio samo mujezin.
Tvravska posada u Voinu imala je 210 alufedija, od kojih 60 farisa prvog i
drugog demata, 40 mustahfiza i 30 azapa prvog demata, 10 topnika i 70 martoloza
prvog i drugog demata. Zapovjednici posade bili su dizdar grada i njegov ehaja,
age azapa, farisa i martoloza i martoloski juzbaa. Vjersku slubu obavljali su
imam i kajjim.
Dosta brojna posada bila je i u Kamengradu juno od Voina, koja se sastojala od 50
azapa, 50 farisa i 30 martoloza prvog demata. Osim alufedija u sastavu posade
bilo je i nekoliko desetaka timarnika. U gradu nije bilo dizdara, ve je aga azapa
bio ujedno i dizdar-aga. Ostali zapovjednici bili su azapski ehaja i reis, aga
farisa i njegov ehaja, martoloski aga, juzbaa i sermaje (glavar, nii
zapovjednik). Svoga zastavnika imali su azapi, a vjersku slubu vodio je hatib.
Vrlo jaku posadu imala je i Poega kao sjedite sandaka. Ta se posada sastojala od
40 azapa i 50 farisa alufedija prvog demata i oko 200 timarnika. Poeka tvrava
nije imala svoga dizdara, nego je spomenutu slubu obavljao prvi aga azapa.
Prema istom popisu bilo je, dakle, 1586. godine na serhatu Poekog sandaka ukupno
1 610 graniara alufedija. Tome broju valja svakako pribrojiti i nekoliko stotina
timarnika, iji se broj s vremenom i poveavao. Najvie alufedija bilo je u
Virovitici i okolnim mjestima koji su inili vie od dvije treine svih graniara
na serhatu Poekog sandaka. Uostalom, bilo je to i razumljivo, jer je taj prostor
bio najranjiviji i teko ga je bilo braniti.
Utvrde Mikleu, Slatina, Voin i Brezovica bile su pripojene serhatu Poekog
sandaka skoro deset godina prije Virovitice. Prvih godina od ulaska u sastav
serhata, posade u Mikleuu, Slatini i Brezovici sastojale su se samo od alufedija.
Od 1546. do 1549. godine primali su alufedije u Mikleuu plae iz prihoda carske
solane u Akhioli na Crnome moru. Godine 1550. isplaivane su alufedije u
Brezovici, Slatini i Mikleuu iz carskih prihoda solane u Gul Tekfur u Mramornome
moru.
Nakon osvajanja Virovitice, plaeni graniari u Mikleuu postupno su zamjenjivani
timarni-cima. Prema sumarnom popisu Poekog sandaka iz 1569. godine, nalazilo se
u Mikleuu 47 timarnika, od toga etiri buljuka mustahfiza i buljuk topnika od 6
vojnika. Dizdar grada Alija uivao je timar od 3 000, a njegov ehaja Ramadan od 1
900 aki. Vei timar od dizdareva imao je imam i hatib damije u Mikleuu, Mevlana
Ibrahim - 3 400 aki, a timar mujezina Velije, sina Mehmedova, iznosio je 1 800
aki. Timar zapovjednika topnika Kurda, sina Ferhadova, iznosio je 1 800, a njegova
ehaje 1 700 aki. Neznatno vei bio je timar topnikog buljukbae - 1 900 aki,
dok su mustahfiske buljukbae i 33 obina nefera uivali timare po 1 400 aki.
Jedan od topnika imao je timar od 1 700, a ostala dvojica po 1 400 aki. Meu
topnicima bio je timarnik i jedan kranin, zanimanjem tesar (duner).
Timarnici koji se spominju u Mikleuu 1569. svakako su postojali i u vrijeme popisa
alufedija 1586. godine. Nakon te godine pa sve do kraja osmanske vladavine, broj
timarnika vjerojatno se i poveavao, dok je broj alufedija moda bio i manji.
Stalne posade imali su u 17. stoljeu i gradovi Sopje i Podravska Moslavina, u
kojima je takoer bilo timarnika i alufedija. Krajem osmanske vladavine bila je u
Moslavini, ini se, veina alufedija, jer u izvoru stoji zabiljeeno da su
posadnici dobivali plau (incolae ejus Turcae, salarium habentes).7
Isto tako u Orahovici i Kaptolu nedaleko Poege, gdje su bila povojniena mnoga
sela i uspostavljene poluvojne organizacije, odnosno vojvodaluci Kaptol, Velika,
Gradite, Kutjevo, Pleternica, Brestovac i Kamenska.
7 Mauran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek 1966, p.
57.
188
Kao straari na granici ili pomoni vojnici u sastavu spomenutih vojvodaluka pod
zapovjednitvom poekih sandakbegova i krajikih zapovjednika, obavljali su vojne
dunosti takoer i stanovnici sela Dobrogoa, Latinovca, Ljeskovice, Londice,
Stojinovca, Jurkovca, Duboke, Hrnjevaca, Venja, Laza, Bresnice, Jaguplija,
Kantarovaca, Luinaca, Bratuljevaca, Mrtovlasa, Smoljanovaca, Ozdakovaca, Njeia,
Kaunice, Mijaa, Bogdaia, Strijeevice, eovaca, Saija, Amatovaca, Klise,
Vujaka i Vrhovaca.8
Serhat Poekog sandaka nije se mijenjao od osvajanja Virovitice 1552. do 1684.
godine, kad su osmanske snage gubitkom Virovitice, Brezovice, Vake, Podravske
Moslavine, Slatine i Mikleua bile potisnute iz slavonskog dijela Podravine.
Uz poeki serhat prislanjao se serhat Pakrakog sandaka, s kojim je zapravo inio
jedinstveno krajiko podruje izmeu Drave i Save. U 11 prije spomenutih krajikih
gradova, na tom prostoru bilo je 1586. godine 1 400 graniara alufedija, ije se
dnevnice nisu razlikovale od alufedija u sastavu Poekog sandaka. Svi gradovi
osim Pakraca imali su svoje dizdare, dok je dunost pakrakog dizdar-age obavljao
mustahfiski aga. Dnevnice dizdar-aga dosta su se razlikovale, tako daje dizdar u
Granici dobivao 10 aki, a u Kretelovcu dvostruko vie, dakle, 20 aki.
Najbrojnija posada alufedija nalazila se u Pakracu kao sjeditu sandaka. Ta se
posada sastojala od 50 mustahfiza, 70 azapa, 100 farisa i 40 martoloza, ili ukupno
260 alufedija. Toj su posadi nedostajali topnici, ili je moda netko od timarnika
obavljao takvu dunost. Njihovi zapovjednici bili su aga mustahfiza i njegov
ehaja, age prvog i drugog demata azapa, ehaja age prvog demata azapa, age prvog
i drugog demata farisa i njihove ehaje, aga martoloza, sermaje i kalauz. Svoje
zastavnike imali su jedino azapi prvog i drugog demata. U sastavu posade, vjersku
slubu obavljao je imam s dnevnicom od 5 aki.
Dosta jaka posada alufedija od 40 mustahfiza, 80 azapa, 40 farisa i 10 topnika
bila je u Kraljevoj Velikoj. Isto tako u Kretelovcu, jugozapadno od Podborja, 50
mustahfiza, 80 azapa i 40 martoloza, meu kojima je vanu ulogu imao imam, ija
dnevnica je iznosila 10 aki.
Posada alufedija u Podborju sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 50 farisa i
20 topnika svrstanih u 14 oda prvog i drugog demata. U odnosu na ostale redove
vojske, panju privlae topnici, kojih je na cijelom serhatu Pakrakog sandaka
bilo najvie. Dunost dizdara grada obavljao je aga mustahfiza i njegov ehaja.
Zapovjednici azapa bile su age prvog i drugog demata, njihove ehaje i reisi, a
topnika ser topi i njegov ehaja. Za vjersku slubu u posadi brinuo se imam s
dnevnicom od 7 aki.
I u tvravi Moslavini nalazilo se 140 graniara alufedija, od kojih 60 mustahfiza,
50 azapa, 10 topnika i 20 martoloza. Po svome poloaju Moslavina se nalazila na
prvoj crti osmanske obrane nasuprot slavonskom dijelu Vojne granice. Zapovjednik
tvrave i njegov ehaja bili su ujedno zapovjednici mustahfiza. Na elu azapa bile
su age prvog i drugog demata i njihove ehaje te reis prvog demata, topnika ser
topi, dok su martoloze predvodili aga i juzbaa.
Po broju iste posade od 120 alufedija imale su tvrave Zdenci, Meuri istono od
Kutine i Granica. Posada u Meuriu sastojala se od 20 mustahfiza, 50 azapa, 40
farisa i 10 topnika prvog demata. Osim 40 mustahfiza i 80 azapa u Zdencima je bilo
i timarnika koji su bili lanovi posade. Neto drugaiji sastav posade bio je u
Granici, gdje se nalazilo 20 mustahfiza, 40 azapa, 20 farisa, 10 topnika i 30
martoloza. Ovisno o redu vojske, njihovi zapovjednici imali su ista zvanja kao i u
drugim krajikim gradovima.
Pitanje na kojem se mjestu nalazila tvrava Granica zbunjivalo je istraivae, koji
su nesigurno pretpostavljali daje rije o gradini zvanoj Graanica iznad Bain-Dola
na obroncima Babje Gore. Samo ime Granica jasno kae da se tvrava morala nalaziti
na granici izmeu Poekog i Pakrakog sandaka. Tvrava Graanica svojim poloajem
posve odgovara tvravi Granica i sa sigurnou se moe s njom poistovjetiti. Zabuna
je, meutim, nastala zbog toga to se ta tvrava prethodno zvala Gradac (castrum
Gradach). U popisu iz 1698. ona je zabiljeena pod imenom Graac (arx deserta
Gracsacz)? na temelju kojeg je nastala izvedenica Graanica.
8 Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891, II, p. 146,
161, 182, 183, 188, 204, 208, 216, 231,233,235,237.
9 Mauran, Popis naselja.., p. 57.
189
Osmanski konjanik - faris, udarna snaga u posadama na granici
Turski konjanik
Tvrava Gradac nastala je poetkom 15. stoljea, koju su Turci osvojili 1536. i u
nju vjerojatno odmah smjestili posadu. Osnivanjem 1557. godine azmanskog sandaka
provedeno je razgranienje s Poekim sandakom, pa se spomenuta tvrava nala na
granici. S obzirom na to, nekadanju tvravu Gradac nazvali su Turci jednostavno
Granica, kao to je u stvarnosti i oznaila granicu. U prilog tome govori ime
oblinjeg sela Sinlije, u starijem obliku Sindlije, koje izvorno znai graniari.
Naime, prema turskom sindi (granica), jer se nalazilo na granici Poekog sandaka,
u kojem su boravili graniari i vjerojatno sluili u tvravi Granici.
Zbog ega je tvrava Granica imala tako jaku posadu, nije poznato. To vie to se
nalazila daleko od poprita ratnih zbivanja na serhatu Pakrakog sandaka. Moda je
titila Cernik, a jo vie prilaz Poegi.
Prilino brojna posada alufedija bila je i u Sirau, i sastojala se od 40
mustahfiza, 20 azapa i 20 farisa prvog demata. Obavljajui vjersku slubu tu se
takoer nalazio imam s dnevnicom od 6 aki. U Dobroj Kui (Dobri Grad), starom
gradu Nelipia, bilo je smjeteno 10 mustahfiza, 30 farisa i 10 topnika, a u
Cerniku samo 30 mustahfiza, gdje je svakako bio i vei broj timarnika.
Od 1546. do 1570. godine na serhatu Pakrakog sandaka spominju se jo tri grada u
kojima su stajale posade alufedija. To su gradovi Stupanica, Bijela Stijena i
aklovac. Do 1549. primale su alufedije plau u Stupanici iz prihoda solane
Akhioli na Crnom moru, a oko 1570. godine imale su posade u sva tri grada timare u
nahijama Bijela Stijena i Pakrac. Poslije 1577. te su gradove Turci napustili.
Promatra li se serhat izmeu Drave i Save u cjelini, bilo je na tom prostoru 1586.
ukupno 3 030 graniara alufedija smjetenih u 21 tvravi i krajikom gradu. Od
toga 1 080 konjanika, ili vie od treine sve vojske na granici, 930 azapa, 600
mustahfiza, 320 martoloza i 100 topnika. Udarnu snagu inili su konjanici, a
obrambenu topnici. U to doba bila je to vrlo snana i dobro rasporeena vojska
nasuprot hrvatskih graniara. Izdravanje te vojske stajalo je godinje oko 60
tisua zlatnika (filura), stoje silno optereivalo osmansku vlast i koje ona
nipoto nije mogla namaknuti iz lokalnih izvora.
190
Osvajanjem i razaranjem Moslavine 1591. bili su Turci prisiljeni na povlaenje do
Kutine i rijeke Ilove. Kao neposredna posljedica toga gubitka bilo je premjetanje
sjedita sandaka iz Pakraca u Cernik10 i provoenje nove organizacije obrane.
Naputena tvrava Bijela Stijena bila je obnovljena i u nju su smjetene
alufedije. Podignuta je takoer utvrda u Lipovljanima i Badljevini, u kojima su
bile stalne posade graniara. Osim toga, bila su povojniena sela Prva, Okuani,
Laze, agovina, Laevac, Borovac, Bodegraji, Donji Raji, Krike, Markovac,
eovica, Bijela, Donji Borki, Kip, Karanovac i Miljanovac, iji su stanovnici
straarili na Ilovi i postavljali zasjede hrvatskim graniarima. Ti su stanovnici
uglavnom bili doseljeni Vlasi, dok su u selima Prvi, Donjem Rajiu, Borovcu i
Badljevini vojnu slubu na granici obavljali i katolici pod zapovjednitvom
osmanskih vojskovoa.11 Tako uspostavljena obrana na serhatu Cernikog sandaka
nije se mijenjala sve do velikog rata za osloboenje od osmanske vladavine.
Kao stoje bilo uobiajeno, s obje strane uzdu granice prostirao se dosta irok
pojas spaljene i niije zemlje, gdje su postavljane zasjede ili se odlazilo u
pljakake upade.
Juno od Save nastavljao se serhat u sastavu Bosanskog i Krko-likog sandaka do
granice s Republikom Venecijom. Na tom prostoru bili su 1577. krajiki gradovi
Kostajnica, Novi, Buim, Cazin, Krupa, Kamengrad, Buni, Borievac, Bilaj, Udbina i
Ostrovica s navodno 3 700 pjeaka i konjanika.12 Do 1586. bila je granica Bosanskog
sandaka pomaknuta prema zapadu osvajanjem Zrina, Ostroca i Gvozdanskog, zatim
gradova do gornjeg toka Gline i Korane, Bile Stine, Brekovice, Mutnika, Jezerskog,
Vranograa i Trca. U sastav serhata bili su takoer ukljueni gradovi Gradika,
Jasenovac, Banja Luka i Novi Majdan (Bronzani Majdan).
Od svih gradova na serhatu najbrojniju posadu imala je Kostajnica. Ta se posada
sastojala od 80 mustahfiza prvog i drugog demata, 130 azapa, 60 farisa, 10 topnika
i 50 martoloza, ili ukupno 330 graniara alufedija.
Neznatno manja posada od 300 alufedija bila je u Krupi, koju su inili 60
mustahfiza, 110 azapa i 90 farisa prvog i drugog demata, 10 topnika i 30
martoloza. Po broju graniara iza Krupe bilo je Gvozdansko sa 220 alufedija, ija
se udarna i obrambena snaga sastojala od 80 farisa i 10 topnika.
Posade u Zrinu, Buimu i Jasenovcu imale su 200, a u Novom, Cazinu i Ostrocu 150
graniara alufedija. Osim alufedija bilo je u Jasenovcu i timarnika, jer se 1563.
spominje jedan zajedniki timar petorice jasenovakih mustahfiza u nahiji Drenovac
na podruju Pakrakog sandaka. Prihod od tog timara iznosio je 7 000 aki, tako
daje svakom mustahfizu pripadalo 1 400 aki godinje. Vjerojatno i dizdar grada bio
je timarnik, zbog ega se u popisu iz 1586. i ne spominje meu alufedijama.
U Gradiki i Dubici nalazilo se 170 odnosno 140 graniara alufedija. Od toga u
Dubici 50 mustahfiza, 30 azapa, 30 farisa, 10 topnika i 20 martoloza, a u Gradici
30 mustahfiza, 110 azapa i 30 martoloza. Zajedno s alufedijama bilo je u Gradici
i 24 mustahfiza i 3 topnika koji su uivali zajednike timare u nahijama Drenovac i
Cernik.
Vrlo male posade graniara alufedija bile su u Banja Luci, Kamengradu i Novom
Majdanu. Posada u Banja Luci i Kamengradu sastojala se od 30 mustahfiza i u Novom
Majdanu od 30 martoloza. Zbog strateke i ope vanosti tih gradova oito daje u
sastavu njihovih posada bio vei broj timarnika koji nisu obuhvaeni popisom
alufedija. Malo je takoer vjerojatno da se u to vrijeme posada u Novom Majdanu
sastojala samo od martoloza.
Svoje zastavnike imali su mustahfizi u Dubici, Kostajnici, Buimu, Cazinu i Zrinu,
ija dnevnica je iznosila od 9 do 13 aki. Gradski vratari postojali su u Zrinu,
Cazinu i Buimu, koji su za svoju slubu dobivali plau 7 i 8 aki. Od svih gradova
na bosanskom dijelu serhata, uitelj je spomenut jedino u Krupi. Njegova dnevnica
iznosila je samo 3 ake.
10 Mauran, Pakraki ili Cernjki sandak, Historijski zbornik XIX-XX, Zagreb 1966-
67, p. 409-412.
11 Idem, Popis naselja.., p. 206, 223-227,233,234,456,460,470, 472, 524, 534, 537,
548, 549, 551, 552.
12 Lopai, Spomenici.., I, p. 44.
191
Za vjerske slube i dnevne molitve u gradovima i posadama na serhatu brinuo se imam
u Kamengradu, Jasenovcu, Dubici, Kostajnici, Novom, Krupi, Cazinu, Buimu,
Ostrocu, Gvozdanskom i Zrinu. Dnevnica imama iznosila je od 5 do 10 aki. Pored
imama u Kamengradu je vjersku slubu obavljao i hatib. Uz imama bili su takoer
mujezini u Dubici, Krupi, Cazinu, Buimu i Gvozdanskom.13
Zbroje li se posade u spomenutim gradovima bilo je 1586. godine na serhatu
Bosanskog sandaka 2 300 graniara alufedija. Od toga 610 mustahfiza, 730 azapa,
530 farisa, 70 topnika i 360 martoloza. Ako se tome jo dodaju i timarnici, u
stalnim posadama na granici nalazilo se oko 2 500 osmanskih vojnika. Izdravanje te
vojske iznosilo je godinje oko 45 tisua zlatnika, to je bio velik izdatak
dravne blagajne. Usporedi li se stanje posada u krajikim gradovima, broj
konjanika na bosanskom serhatu bio je upola manji nego na serhatu izmeu Drave i
Save. Presudnu ulogu u tome nesumnjivo su imale prirodne odlike prostora, gdje su
manje posade mogle lake braniti osvojeno, nasuprot ravniarskih predjela na kojima
je pritisak hrvatskih graniara bio znatno vei.
Promatraju li se navedeni podaci zbirno, na cijelom serhatu uzdu Hrvatske bilo je
1586. godine 5 330 graniara alufedija koji su inili stalne posade u 32 krajika
grada. Zajedno s timarnicima kao stalnim lanovima posada taj se broj kretao izmeu
5 500 i 5 700 osmanskih vojnika. Za uzdravanje te vojske morala je dravna
blagajna godinje izdvojiti vie od 10 milijuna aki. Preraunato u zlatni novac
vie od 100 tisua zlatnika. Bila je to golema svota bez obzira na veliinu i mo
Osmanskog Carstva.
U to vrijeme vrlo brojna i snana vojska na serhatu, u ijem sastavu je bilo 1610
konjanika i 170 topnika, nije sluila samo za obranu nego istodobno i za ratno
djelovanje i pripremu novih osvajanja.
O stvarnom stanju na serhatu Krko-likog sandaka pouzdanih podataka nema, niti je
na tom prostoru, osim Udbine, bilo veih posada osmanskih graniara. Uostalom ni
protunapadi hrvatskih graniara nisu bili tako esti, niti su ozbiljnije ugroavali
osmansku vlast.
Osvajanjem Bihaa 1592. zauzela je osmanska vojska Izai, Sokolac i Ripa, a neto
kasnije Todorovo, Veliku Kladuu, Pei Grad, Sturli i Podzvizd. Na taj nain bilo
je podruja serhata pomaknuto jo vie prema jugu i zapadu, da bi idue godine
doseglo obalu Kupe. Zaustavljanjem osmanske najezde kod Siska 1593. i vraanjem
izgubljene Petrinje, Hrastovice i Gore, bili su Turci potisnuti prema Zrinu,
Gvozdanskom i Buimu. Samo u neke osvojene gradove osmanske su vlasti postavile
stalne posade, o emu govori popis alufedija iz 1642. godine.14 Nakon toga na
sjevernom dijelu bosanskog serhata nije do kraja 17. stoljea bilo vie promjena.
13 Handi, Adam, Prilog istoriji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj granici
pred kraj XVI vijeka, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XIII,
Sarajevo 1962, p. 321-338.
14 abanovi, Bosanski paaluk, p. 67.
192
DIJELOVI HRVATSKE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA
Upravna podjela
U organizaciji osmanske vlasti sandak (liva) je bio osnovna jedinica koja je
pokrivala vee podruje, a na njegovu elu bio je vojni namjesnik ili sandakbeg
(mir-i liva). Kao simbol svoje vlasti nekada je sandakbeg dobivao od sultana
sandak, tj. zastavu. Pored upravnih, sandakbeg je u prvom redu obavljao vojne
dunosti i vodio osmansku vojsku s podruja sandaka u rat. U obavljanju tih
dunosti imao je i svoje pomonike, odnosno alajbega (zapovjednika spahija),
ehaju, janiarskog agu, eribae (zapovjednike akindija), vojvode i druge nie
vojne zapovjednike. Ovisno o poloaju u granicama Osmanskog Carstva, neki sandaci
nazivani su krajikim ili udsandacima, iji su sandakbegovi imali vea vojna i
politika ovlatenja.
Podruje sandaka dijelilo se na sudsko-upravne jedinice, kadiluke ili kaze. Na
elu kadiluka bio je kadija (sudac) kao jedina ovlatena osoba u obavljanju sudskih
poslova na podruju kadiluka. Osim toga, imao je kadija iroka ovlatenja i
dunosti u podruju vojne i graanske uprave i pravo nadzora zakonitosti svih
odluka i rjeenja koje donose organi vlasti. Za sudske poslove kadija nije dobivao
plau, nego je ubirao propisane takse prema vrsti pravnih spisa i njihovo
ovjerovljavanje. Ovisno o dnevnom prihodu odreivan je i poloaj (rang) kadije i
kadiluka. Kadija u Istanbulu, iji se prihod procjenjivao na 500 aki dnevno, imao
je najvii poloaj, a najnii je bio izmeu 60 i 70 aki. Prema tome, kadiluk od
300 ili 150 aki nije znaio plau kadije nego rang kadiluka.
Kadije su pripadale redu obrazovanih predstavnika vjere, odnosno ulemi. Drukije
reeno, nitko nije mogao biti postavljen za kadiju ako nije pripadao spomenutom
redu. Ulema je imala vrlo krutu hijerarhiju koja se sastojala od muderisa,'
muftija2 i kadija, sa strogo utvrenim redom napredovanja. Na elu uleme bio je
ejh-ul islam. Na taj poloaj imenovao gaje ukazom sultan-halifa kao vjerski
poglavar islamske zajednice.
Presude i odluke donosio je kadija na temelju islamskoga vjerskog prava - erijata
i pravnih tumaenja (fetve) istaknutih pravnika koji su prouavali islamsko pravo i
tradicije (hadis), kao i zakona - kanuna koje su izdavali pojedini sultani. Isto
tako bio je kadija duan brinuti o provoenju sultanovih naredaba i nadzirati
financijsko poslovanje u kadiluku. U skladu s tim, kadija je ujedno bio obvezan
odmah izvijestiti sredinju upravu u Istanbulu o svakom protuzakonitom postupku
bilo kojeg od upravnih slubenika i spahija u kadiluku. Prema vrlo irokim pravnim
i upravnim ovlatenjima koje su kadije imale, kadiluci i njihove kadije bili su
jedan od stupova osmanske vlasti.
Kadiluk se dijelio na manja sudska okruja - nahije, na ijem elu su bili naibi
kao kadijini opunomoenici, u ije ime su obavljali pravne i upravne poslove.
Vei broj sandaka inilo je najviu upravnu jedinicu koja se zvala beglerbegluk,
ajalet ili paaluk. Na elu beglerbegluka stajao je, u svojstvu namjesnika
pokrajine, beglerbeg (beylerbey)
1 Upravitelj i profesor medrese, odnosno vie vjerske kole.
2 Najvii predstavnik islamskog duhovnitva na odreenom podruju, koji je bio
ovlaten izdavati fetve (pravno miljenje) o raznim pitanjima.
193
i :
u znaenju beg nad begovima, knez nad knezovima, vojvoda nad vojvodama i si. Od 17.
stoljea imali su beglerbegovi naslov vezira, a sandakbegovi naslov pae.
U europskom dijelu Osmanskog Carstva prva takva jedinica bio je Rumelijski
beglerbegluk, osnovan izmeu 1371. i 1385. godine. Ime Rumelija u turskom
(Rumeliye,Rum-ili) doslovno znai Grka, to jest grka zemlja, a u prenesenu
znaenju kranska zemlja ili zemlja krana. irenjem osmanske vlasti u 15. i 16.
stoljeu, novoosnovani sandaci u Srbiji, Grkoj, Albaniji, Bosni, Hercegovini,
Crnoj Gori i dijelovima Hrvatske, pripojeni su Rumelijskom ajaletu. Osnivanjem
Budimskog beglerbegluka 1541. godine, izdvojeni su Zvorniki, Osjeko-srijem-ski i
Poeki sandak iz Rumelijskog i pripojeni Budimskom paaluku.
Zapadni dio Slavonije sve do azme, osvojen izmeu 1542. i 1552., bio je prikljuen
Bosanskom sandaku. Kad je 1557. osnovan Cazmanski sandak, nije pripojen Budimskom
nego Rumelijskom beglerbegluku. Provodei novu upravnu podjelu 1580. osnivanjem
Bosanskog paaluka izdvojeni su Cazmanski, tada ve Pakraki, Poeki i Zvorniki
sandak iz Rumelijskog i Budimskog i pripojeni Bosanskom paaluku.
Nakon zauzimanja Kanizse (Nagvkanizsa) u jugozapadnom dijelu Ugarske 1600. i
osnivanja Kanikog ajaleta, izvrena je posljednja upravna promjena, pa je Poeki
sandak izdvojen iz Bosanskog i pripojen Kanikom ajaletu, dok je Pakraki, odnosno
Cerniki sandak zadrao svoje mjesto u Bosanskom paaluku, u ijem e sastavu oni
ostati sve do kraja osmanske vladavine.
Osjeko-srijemski sandak
Do sredine 1536. godine bio je Osijek krajnja toka Osmanskog Carstva izmeu Drave
i Save. U njegovu zaleu prostiralo se krajiko podruje, koje se protezalo od
Osijeka, Korogvara, Vukovara, dananjih Vinkovaca i uz rijeku Bosut do njezina
utoka u Savu. Poslije obnove Osijeka 1526. godine, Evlija elebi kae daje Osijek
"odreen za sjedite sandaka koji je podijeljen Kasim-pai Peujskom",3 jer je on
bio postavljen na elo obnove grada. Slino pie i Ferdi-paa, istiui daje Osijek
po sultanovu nalogu odreen za glavno mjesto na osvojenom podruju Srijemskog
otoka. Iz sadraja spomenutih obavijesti nije, meutim, jasno koje godine je
osnovan sandak u Osijeku, je li to bilo 1526. ili neke druge godine. Za razliku od
Evlije i Ferdi-pae, Mustafa Delalzade navodi daje to bilo 1529. godine, a na elo
Osjekog sandaka bio je postavljen neki Murad-beg.5 Ponavljajui manje ili vie
stoje Ferdi-paa rekao o smjetaju posade i obnovi Osijeka, Ibrahim Peevi dodaje
da je tim poslovima rukovodio azapski aga Kasim.6 Istina, Peevi zna za postojanje
Osjekog sandaka, a poput njega Ajni Ali i Koi-beg, ali o njemu govore mnogo
kasnije, ili u vrijeme kada on zaista vie nije postojao.7
Pozivom na spomenute osmanske pisce, koji su po vremenu svoga ivota bili blie tim
dogaajima, Evlija u svojoj tvrdnji svakako ne grijei, iako se postavlja pitanje
kada je osnovan Osjeki sandak, ili, bolje rei, koje godine je mogao biti
osnovan. Pretpostavi li se da je to bilo 1529., kao to kae Mustafa Delalzade,
ili moda 1533. kad se prvi put spominje osjeki kadiluk,8 toj se pretpostavci
suprotstavljaju podaci koji kazuju da se pod upravom Mehmed-bega Jahjaoglua kao
smederevskog sandakbega nalazio i Osijek. Naime, u pismu Bernardina Henyeya iz
1529. navodi se da izgradnjom utvrenja u Osijeku rukovodi Mehmed-beg,9 dok
Sempliciano Bizozeri pie daje 1535. Mehmed-beg utvrdio Osijek.10 Takoer, da bi
suzbio Katzianerov napad 1537., sazvao je Mehmed-beg okolne sandakbegove na
dogovor u
3 Evlija, elebi, Putopis, p. 362.
4 Thury, o.c, Ferdi-pasa, II, p. 85.
5 Idem, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 178.
6 Peeevi, Ibrahim, Tarihi, Istanbul 1968,1, p. 250.
7 Ayni, Ali, Kavanin-i al-i Osman der hulasa-i mezamin-i defteri divan, Istanbul
1280/1864, p. 17; Koeibey, Risalesi, Istanbul 1939, p. 100.
8 Tadi, Jorjo, Dubrovaka arhivska graa o Beogradu, Beograd 1950, knj. I, p. 5,6.
9 Laszovski, o.c. I, p. 159.
10 Bizozeri, Sempliciano, Notizia partlarie dello Stato passato, e presente de
regni d'Vngheria, Croatia e principato Transilvania, Bologna 1686, p. 221.
195
Vukovar i preuzeo vodeu u-logu u obrani Osijeka." U pismu Stjepana Stiljanovia
upuenog Tomi Nadasdvju poetkom 1538., kae se daje sultan Sulejman dao Meh-med-
begu na upravu itav Srijem i Slavoniju do Ivankova, a od Ivankova do Kobaa na
Savi njegovu sinu Arslan-be-gu.12 Prema navedenim podacima, oito je da Osjeki
sandak nije mogao biti osnovan prije 1538. godine, nego tek Turski Osijek 1687.
poslije osnivanja Poekog
sandaka.
Piui dosta iscrpno o tom pitanju, Hazim abanovi je zakljuio daje Osijek
"poslije 1529. godine postao, vjerojatno, sjedite komandanta potinjenog
smederevsko-beogradskom mu-hafizu",13 odnosno krajiniku. O valjanosti abanovieva
zakljuka svjedoe svi raspoloivi izvori, a pogotovo Peevijina napomena daje
1529. zapovjednik osjeke posade bio Kasim-aga, u to vrijeme na dunosti azapskog
age.
U skladu s promjenama nastalim osnivanjem Poekog sandaka 1538,, uslijedila je
takoer i nova organizacija osmanske vlasti u istonoj Slavoniji i Srijemu, pa je
1539. ili najkasnije 1540. osnovan sandak sa sjeditem u Osijeku. S obzirom na to
da mu je sjedite bilo u Osijeku, nazivao se do sredine 16. stoljea Osjekim
sandakom, a kada je njegovo sjedite bilo premjeteno u Ilok, nazvan je Ilokim
ili Srijemskim sandakom.
Prvi put o tom se sandaku posredno govori 1540. godine u dnevniku Jeronima
Laskvja, poslanika kralja Ferdinanda.' U poreznom defteru Peujskog sandaka
spominje se Osjeki sandak izriito 1548., odnosno timarnici Sofi Veli sin
Abdullaha i Vurus sin Ibrahima koji ive u Osjekom sandaku,15 pa nema sumnje daje
taj sandak mogao biti ukinut nakon te godine. Priblian odgovor na to pitanje daje
nalog sultana Sulejmana od 11. studenoga 1554. kojim se nareuje srijemskom
sandakbegu Halilu da preuzme dunost sandakbega Lipove, a kopanskom sandakbegu
Mehmedu da stupi na dunost sandakbega Srijemskog sandaka.1 ' Na temelju reenog
naloga, sa sigurnou se moe zakljuiti daje Osijek poslije 1548., a svakako prije
1554. godine, bio pripojen Poekom sandaku. Taje promjena uslijedila vjerojatno
uskoro poslije osvajanja Virovitice i azme 1552., pa su Osijek i osjeki kadiluk
izdvojeni iz nekadanjeg Osjekog i pripojeni Poekom sandaku, a samo sjedite
sandaka premjeteno je iz Osijeka u Ilok.
Kao to se tono ne zna godina osnivanja ni ukidanja Osjekog sandaka, tako se
pouzdano ne zna ni njegov opseg. Prema nedatiranom defteru mogue je zakljuiti da
je u prvim godinama postojanja obuhvaao prostor kadiluka Petrovaradin, Nijemci i
Osijek.17
Koliko je do sada poznato, prvi osjeki sandakbeg bio je Kasim-beg. Tko je on bio
i dokle je obavljao dunost sandakbega, nije mogue rei nita odreeno. Evlija
elebi ga naziva Peujski, a na drugom mjestu govori o njemu kao Osjeaninu."1
Budui da je Kasim kao budimski paa dao u Osijeku izgraditi damiju i da je pokraj
te damije bio pokopan, nije
11 Hammer, o.c, II, p. 143.
12 ii, Actacomitalia.., I, p. 160.
13 abanovi, Bosanski paaluk, p. 64.
14 Gevay, o.c, XI, p. 6.
15 Laszlofalvi, Velics, o.c, II, p. 56.
16 Kovaevi, Eref, Muhime defteri, Sarajevo 1985, p. 12.
17 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 1000; Zirojevi, Olga, Upravna podela
dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Matica srpska, Novi Sad 1971,
Zbornik za istoriju, br. 1, p. 14.
18 Evlija elebi, Putopis, p. 234.
196
iskljueno daje doista i bio porijeklom iz Osijeka." Neko vrijeme obavljao je
dunost osjekog sandakbega vjerojatno i Murad-beg Tardi,20 dok se iz Sinan-
auova teksta moe zakljuiti daje 1543. bio to vojvoda ejvan.21
Jo prije nego to je Osijek postao sjedite sandaka, osmanska je vlast u Osijeku
osnovala kadiluk. Koje godine je to bilo, tono se ne zna, ali je posve sigurno
daje 1533. postojao.22
Poslije ukidanja Osjekog sandaka, osjeki je kadiluk na istoku graniio s
kadilukom Ilok i Nijemci. U sastavu kadiluka Ilok bile su nahije Ilok, Morovi i
Vukovar, a u kadiluku Nijemci nahije Nijemci, Raa, Podgorje, Ivankovo i
Posavlje.23
Kliski sandak
aljui obavijest sultanu Sulejmanu o zauzimanju Klisa 12. oujka 1537., predloio
je bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg osnivanje sandaka u Klisu, i da se na
njegovo elo postavi njegov ehaja i dugogodinji suborac Murad-beg Tardi. Taj je
prijedlog bio prihvaen, pa je iste godine Kliski sandak osnovan i povjeren Murad-
begu. Njegovo slubeno sjedite bilo je u Klisu, iako su kliski sandakbegovi
uglavnom stolovali u Livnu.
Osnivanjem Kliskog sandaka bilo je smanjeno podruje Bosanskog sandaka, jer su u
njegov sastav uli svi osmanski posjedi sjeverozapadno od Solina, u jugozapadnom
dijelu Bosne, Krbavi i Lici.
Prilikom osnivanja dijelio se Kliski sandak na kadiluke Skradin, Neretva, Novosel,
Akhisar ili Prusac, Zagorje ili Klis i Jezero (Golhisar). Sredinji kadiluk bio je
Skradin, ije sjedite je ubrzo bilo premjeteno u Livno, zadravajui pritom i
dalje staro ime.
Kadiluk Skradin obuhvaao je nahije Grahovo, Sinj i Cetina, Dicmo, Zminje Polje,
Vrlika, Petrovo Polje, Petrova Gora, Kosovo, Neven, Strmica, Plavno, Popina,
Zrmanja, Knin, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac ili Bukovica, Klievac, Karin,
Nadin, Obrovac i Podgorje. Isto tako nahije Klis, Zagorje, Zvonigrad, Vrana, Velim
i Sonkovi, a u Krbavi i Lici Lapac, Nebljuh, Mazin, Buni, Graac, Udbina, Medak,
Lika, Perui, Bilaj i Novi.
Tako velik broj nahija u sastavu kadiluka govori daje sredinom 16. stoljea na tom
prostoru bilo malo muslimana, i da se proces islamizacije odvijao vrlo sporo.
Kad je bio osnovan Krko-liki sandak, izgubio je Kliski sandak znatan dio svoga
prostora zapadno od rijeke Krke i donjeg toka Une. Tonije, cijelo zalee Zadra,
okolicu Knina, Krbavu i Liku.24
Na dunosti kliskog sandakbega nije Murad-beg ostao dugo, ve je najkasnije
poetkom 1542. bio premjeten u Poegu.
Na junoj granici Kliskog sandaka, nasuprot venecijanskih posjeda u Dalmaciji,
vodio se neprestano mali rat. Da bi osigurala i zatitila svoje posjede, posebno
Split, nastojala je Venecija na bilo koji nain domoi se Klisa, ali istodobno i
sauvati mirne odnose s Osmanskim Carstvom nakon izgubljenog rata za otok Cipar.
Teak poraz osmanske vojske kod Siska 1593. i pogibija bosanskog beglerbega Hasan-
pae, potaknuli su stvaranje prave zavjere i pokretanje ope borbe protiv Osmanskog
Carstva na irokom prostoru od Drave i Dunava do Jadranskog mora. Unato potajnoj
naklonosti Venecije, u toj se borbi ona drala vrlo suzdrano kako bi izbjegla novi
rat s Osmanskim Carstvom, stoje dolo do punog izraaja nakon to su uskoci
privremeno zauzeli Klis 1596. godine.
Na dunosti kliskog sandakbega nalazio se tada Mustafa-beg (Mustaj-beg), odakle je
sredinom lipnja 1596. bio premjeten u Poegu, ali se elio to prije vratiti na
elo Kliskog
19 /rfe/?i,o.c,p. 370, 371.
20 Thury, o.c, Musztafa Dselalzade, II, p. 239.
21 Idem, o.c, Szinan-csaus, II, p. 297.
22 Tadi, o.c, p. 6.
23 McGowan, Bruce W., irem sancagi mufassal tahrir defteri, Ankara 1983, p. 71-37,
129-157,404-461,488-518.
24 abanovi, Bosanski paaluk, p. 72, 73.
197
Nadih .^
sandaka. Njegovo mjesto i poloaj zauzeo je, meutim, Dervi-beg,26 da bi zatim
otiao na bojite u junoj Ugarskoj.
1 ni igogna razbio i prisilio na povlaenje. Izvijeten o tome, sultanov dvor je
zakljuio da se provede novo razgranie-
Sporovi o razgranienju izmeu Kliskog i Krko-likog sandaka i Venecije trajali
su desetljeima, pa je 1626.bosanski beglerbeg Murteza-paa poslao kliskog
sandakbega Mehmed-bega s jakim snagama u pljaku prema ibeniku, ali gaje ibenski
knez Giovan-
Nadin, osmanska tvrava na granici Kliskog sandaka
nje, koje nije dovelo ni do kakvih promjena, zbog razliitog tumaenja uspostave
granice pod vodstvom Ferhad-bega Sokolovia 1573. godine.
U ratu za otok Kretu (Kandija) od 1645. do 1669., juni dijelovi Kliskog i Krko-
likog sandaka bili su poprite estokih borbi u kojima je Venecija preotela
Turcima Obrovac, Karin, Nadin, Islam, Zemunik, Ostrovicu, Skradin, Drni, Knin,
Vrliku, Klis i druga mjesta. Vlast Venecije priznali su takoer Makarska i Makarsko
primorje. Nakon poetnih uspjeha u ratu, osim Klisa, bila je Venecija prisiljena
napustiti osvojeno. Sklapanjem mira 9. rujna 1669. i povlaenjem novih granica
1671. godine zadrali su Turci Obrovac, Vranu, Zemunik, Skradin, Makarsku i
Poljica. Iako se Venecija obvezala da e vratiti Makarsku i Primorje, nije se
drala sporazuma, pa je tako stvoreno stanje ostalo do kraja osmanske vladavine.28
Poeki sandak
Poslije osvajanja Poege i obrane osvojenog prostora izmeu Drave i Save 1537.
godine, bili su stvoreni uvjeti za osnivanje sandaka sa sjeditem u Poegi.
Najkasnije do poetka proljea 1538. bio je sandak osnovan i po svome sjeditu
nazvan Poeki sandak, odnosno Sandak Poega. Prema obavijesti bana Petra
Keglevia i Tome Nadasdvja kralju Ferdinandu 30. sijenja iste godine, tom je
sandaku pripao sav kraj izmeu Drave i Save od Ivankova do Kobaa.29 U skladu s
tom obavijesti je i pismo podbana Andrije Tharnoczvja od 15. svibnja 1538., u kojem
se kae da je u Poegu stigao novi vojvoda i odmah poeo s napadima.30 Pozivom na
Osmansku kroniku (Tevarih-i Al-i Osmani) i kroniara Ferdi-pau, povjesniar Hammer
pie daje Poeki sandak osnovan prvih dana svibnja 1538. godine.31
Nasuprot ovim podacima, Olga Zirojevi kae da je Poeki sandak osnovan koju
godinu kasnije. Svoju tvrdnju ona temelji na djelomino ouvanom katastarskom
popisu iz 1540. godine, u kojem se nalazi i zakon za raju Srijema, koji je
istodobno vrijedio i za vilajet Poega.32 Prema njenu miljenju, mogao je Poeki
sandak biti osnovan najranije 1540. ili tek idue godine. Posve suprotno iznesenom
miljenju, u domaem izvoru poimence se spominje Poeki sandak ve 5. travnja
1540. godine.
25 Tomi, o.c. I, p. 172,183.
26 Novak, Grga, Commissiones et relationes venetae, Zagreb 1970, T.VI, p. 125.
27 Afe/w,o.c,T.VIIp.21,22.
28 Stanojevi, Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovimaXVI-XVIII
vijeka, Beograd 1970, p. 293,294; Novak, Grga, Prolost Dalmacije, Zagreb 1944, II,
p. 225.
29 ii, Acta comitialia... I, p. 160.
30 Idem, o.c. I, p. 223.
31 Hammer, o.c, II, p. 150.
32 Zirojevi, o.c, p. 13, 14.
33 Lopai, o.c. Starine JAZU 17, p. 160,161.
198
Usporeujui prije spomenute izvore, bez obzira na manje razlike u vremenu, oito
daje Poeki sandak bio osnovan prvih mjeseci 1538. godine.
Prvi poeki sandakbeg bio je Arslan-beg, sin Mehmed-pae Jahjaoglua, tada smede-
revskog sandakbega.34 Potjecao je iz vrlo ugledne velikake obitelji Jahja, iji
su lanovi generacijama obavljali visoke dravne dunosti jo od vremena sultana
Mehmeda Fati- Poega, oko 1700, za osmanske vladavine sjedite Poekog sandaka
ha. Po enskoj lozi pripadao je krugu sultanovih krvnih
srodnika, pa mu je Sulejman Kanuni bio ujak. Isticao se izvanrednom hrabrou i
irinom obrazovanja, a uz to je bio i darovit pjesnik.3 S obzirom na svoje
podrijetlo i drutveni poloaj, bio je ujedno i najznaajnija linost koja je ikada
dola na elo Poekog sandaka. Njegov ivotni put uglavnom je dobro poznat i
gotovo je bio sudbinski omeen osvajakim pohodima sultana Sulejmana, kojima
zavrava jedna od najblistavijih epoha Osmanskog Carstva. Na tom putu bio je
Arslan-beg posve osebujna i donekle tragina pojava svoga doba.
Ibrahim Peevi pie daje Arslan-beg bio postavljen za poekog sandakbega kad je u
Istanbul odnio vijest o padu Poege.36 Mislim daje taj podatak samo djelomino
toan, tonije daje neposredan povod bila Katzianerova vojna, a ne osvajanje
Poege. U prvom redu ve i stoga to je od pada Poege do osnivanja sandaka prola
godina dana, a i posljedice sloma Katzianerove vojne bile su mnogo vanije nego to
je bilo zauzimanje Poege. Nita manje, dobro je poznato da se u odlunoj bitci s
Katzianerovim snagama Arslan-beg osobno istakao i da je bio jedan od glavnih
zapovjednika osmanske vojske, te da su od bitke do osnivanja Poekog sandaka
prola jedva tri mjeseca. Dakle, ako se imaju na umu te injenice, onda je logian
zakljuak da je Katzianerov poraz bio stvaran povod postavljanju Arslan-bega na
elo novoosnovanog sandaka u Poegi.
Po svome poloaju u Osmanskom Carstvu, bio je Poeki sandak pogranini sandak,
pa je Arslan-beg imao vrlo iroka ovlatenja. U sjevernim i sjeverozapadnim
dijelovima sandaka bila je uspostavljena krajina (serhat). Krajiko podruje
protezalo se tada negdje na prostoru ispod Osijeka, Valpova, tvrave Naica,
Orahovice, Voina i zapadnih dijelova Poeke kotline. Kako se irila osmanska
vlast, tako se i pomicalo krajiko podruje prema zapadu.
Preuzimajui dunost sandakbega, bio je Arslan-beg u naponu ivotne snage i odmah
je zduno poeo raditi na uspostavi osmanske vlasti. Veliku pomo u tome davao mu
je otac Mehmed-beg, iskusan ratnik i dravnik. Ali dok se Arslan-beg bavio tim
poslovima, iznenada je vlastelin i vojskovoa Franjo Tahy sa stotinjak konjanika i
pedesetak strijelaca provalio u Poeku kotlinu do Kaptola, a njemu se na povratku
s uspjela etovanja pridruio vei broj stanovnika iz okolnih mjesta. im su
Arslan-beg i njegove etovoe saznale za tu provalu, smjesta su krenuli u potjeru
za Tahvjem, sustigli ga blizu Bijele Stijene i razbili. Prema obavijesti podbana
Andrije Tharnoczvja od 8. svibnja 1538. godine, u tom je okraju Tahy izgubio vei
broj konjanika i strijelaca, a stradalo je i oko 300 ljudi koji su bjeali ispod
jarma osmanske vlasti.37
Da bi predusreo slina iznenaenja, poslao je Arslan-beg svoje akindije koje su
robei i palei stigle gotovo do Virja.38 Samo nekoliko dana kasnije doao je
Mehmed-beg s jakim snagama
34 Hammer, o.c, II, p. 150; ii, Acta comitialia... I, p 160.
35 abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1973, p.
701.
36 Evtija elebi, o.c, p. 238, nota 68.
37 ii, Acta comitialia,, II, p. 214.
38 Idem, o.c, II, p. 223.
199
u Poegu, sinu u pomo, ili. lipnja napala je osmanska vojska nou Grabovnik
(Klotar), odakle je odvela mnogo ljudi, konja, krupne i sitne stoke. Drugi napad
uslijedio je ve sredinom istoga mjeseca, kad su "trkai i palikue" upali do
Koprivnice.39
Poslije tih pljakakih upada i provala bilo je stanje na granici uglavnom mirno,
pa se Arslan-beg mogao posvetiti uspostavi i jaanju osmanske vlasti. Vjerojatno
iste godine, usporedo s osnivanjem sandaka, bili su osnovani kadiluci Poega,
Brod, Gorjani i Podgora.
Potkraj 1541. ili poetkom 1542. godine otiao je Arslan-beg iz Poege, a na mjesto
poekog sandakbega bio je postavljen znameniti ratnik svoga doba Gazi Murad-beg
Tardi. Jedva to je preuzeo povjerenu mu dunost, zauzeo je Murad-beg Orahovicu,
Mikleu, Slatinu i Drenovac, a 1543. zajedno s Ulama-paom iz Bosne, Voin,
Stupanicu, Bijelu Stijenu, Dobru Kuu, Bijelu, Sira, Valpovo i Brezovicu nedaleko
od Virovitice.
Bijela Stijena, Stupanica, Dobra Kua, Sira i Bijela bili su pripojeni Bosanskom,
a svi ostali gradovi i krajevi Poekom sandaku. Usporedo sa irenjem osmanske
vlasti izmeu obronaka Papuka i rijeke Drave bili su osnovani novi kadiluci i
nahije. Istaknutu ulogu u tome imao je svakako Murad-beg, iji se ivot ugasio
1545. u Poegi, odakle je njegovo tijelo Ulama-paa prenio u Sarajevo i sahranio u
mauzoleju pokraj Gazi Husrev-begova mauzoleja i damije. Dugogodinji suborci i
neustraivi ratnici nali su se tako opet zajedno na vjenom poinku.
Osvajanjem Virovitice 1552. i prikljuenjem osjekog kadiluka, dosegao je Poeki
sandak svoj konani opseg koji se nije mijenjao do kraja osmanske vladavine.
Prvih godina postojanja imao je kadiluk Poega u svome sastavu nahije: Poega,
Gnojnica, Svilna, Ruevo, Gradac, Kamengrad, Kutjevo, Orljavac, Voin, Drenovac i
Bresnica. Te se nahije spominju 1545. da bi zatim neke od njih bile ukinute ili
pripojene drugim kadilucima. Prema popisu iz 1579. na prostoru kadiluka bile su
nahije Poega, Svilna, Kutjevo, Orljavac i Bresnica.40
Vjerojatno od osnivanja 1538. do kraja osmanske vlasti, obuhvaao je kadiluk Brod
nahije: Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne, o kojima se govori i u popisu iz 1579.
godine.
Ako ne prije, onda svakako 1538. bio je osnovan kadiluk Gorjani, u ijem su sastavu
do 1545. godine bile nahije: akovo, Gorjani, Joava, Dragotin, Dubravnik, Prikraj
i Poljana. Poslije 1545. bila je ukinuta nahija Dubravnik i umjesto nje osnovana
nahija Nevna, odnosno Levanjska Varo. Sjedite kadiluka bilo je preneseno u
akovo, ali je zadrao nekadanji naziv, o emu svjedoi popis iz 1579. godine. Tom
je kadiluku bila pripojena i nahija Podgora nakon stoje bio ukinut kadiluk u
Podgorau.
Kadiluk Podgora spominje se od 1545. u ijem sastavu su bile nahije: Podgora,
Vrhovci (Vukojevci), Krstoija (Krinci), Podluje (Podgorje) i Koska. Taj je
kadiluk zatim ukinut, a njegove nahije bile su pripojene kadiluku Orahovica i
Valpovo.
Kadiluk Orahovica spominje se prvi put 1545. i potom 1579., 1626., 1660. i 1667.,
pa nema sumnje daje postojao do kraja osmanske vladavine. Poetkom svoga djelovanja
dijelio se na ove nahije: Orahovica, Mikleu, Slatina, Bukovica, Sopje, Brezovica,
aavica, Moslavina, Dolinci (Golinci) i Valpovo. Osvajanjem Virovitice i
osnivanjem kadiluka bila je provedena nova upravna podjela. Iz orahovikog kadiluka
bile su izdvojene nahije Slatina, Moslavina i Brezovica i pripojene kadiluku
Virovitica, dok su nahije Voin i Krinci pripadale kadiluku Orahovica. Isto tako,
neke od spomenutih nahija bile su ukinute.
Najkasnije 1553. bio je osnovan kadiluk u Virovitici, u ijem su sastavu 1579. bile
nahije Virovitica, Brezovica, Slatina i Moslavina.41
Prvi i najstariji kadiluk u Poekom sandaku bio je kadiluk Osijek, osnovan
vjerojatno 1529. godine. U sastavu tog kadiluka bile su 1579. nahije Osijek,
Karaevo, epin i Erdut.
Kada je osnovan kadiluk u Valpovu, nije poznato. Meutim, taj se kadiluk izriito
spominje 30. svibnja 1566. godine, kad je upuen sultanov nalog valpovakom kadiji
neka osigura
39 Idem, o.c, II, p. 238.
40 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, TD 672, Fol. 10/13-66.
41 Ibidem, TD 672, Fol. 10/213-226.
200
prenoite i potrebnu hranu za vojsku. Podruje kadiluka obuhvaalo je 1579. nahije
Valpovo i Koska. Prema zapisu Evlije elebija taj je kadiluk imao rang od 150
aki.43 O tom se kadiluku govori i 1684. godine,44 stoje nepobitan dokaz daje
postojao do kraja turske vladavine.
azmansko-pakrako-cerniki sandak
Ubrzo nakon stoje Ulama-paa 1552. osvojio azmu, na prijedlog bosanskog
sandakbega Mehmeda, bio je 15. listopada 1557. osnovan sandak sa sjeditem u
azmi. U osmanskim izvorima taj se sandak naziva Zaasna, a njegov prvi sandakbeg
bio je Ferhad-beg Desisa-li-Vukovi. Zbog estokih protunapada hrvatskih
graniara, Turci su 1559. razorili tvravu u azmi plaei se daje protivnika
strana ne osvoji i pretvori u snano uporite u borbi protiv osmanske vlasti.
Vjerojatno iste godine, ili najkasnije 1560., bilo je sjedite sandaka premjeteno
u Pakrac, iako se do 1565. nazivao Sandak Zaasna.45 Meutim, u katastarskom
popisu iz 1565. njegov slubeni naziv je Sandak Pakrac (Pakri).
Po svome poloaju cijeli Pakraki sandak bio je pogranini sandak, ukljuen u
serhat. Od osnivanja do 1580. pripadao je Rumelijskom beglerbegluku, a od 1580.
Bosanskom paaluku do propasti osmanske vladavine.
Na koje se kadiluke dijelio, pouzdano se ne zna. Meu prvima za koje se moe posve
odreeno rei bio je kadiluk Kraljeva Velika ili Velika, koji se spominje 1560. i
njegov kadija Mevlana Ahmed.6 Prema popisu iz 1565. bile su na podruju sandaka
ove nahije: Cernik, Sre-ani (Pakarski Sredel), Bijela Stijena, Podvrko, Pakrac,
Si-ra, Dobra Kua, aklovac, Stupanica, Kutina, agovi-na, Podborje i Drenovac.
Te su nahije zajedno s nahijom Velika vjerojatno pripadale kadiluku Velika.47
Kad je ban Toma Erdodv 1591. osvojio i razorio tvravu Moslavinu, bilo je
sigurnosti radi premjeteno sjedite sandaka iz Pakraca u Cernik.
Premjetanje iz Pakraca u Cernik zbilo se potkraj 1592., ili najkasnije poetkom
1593. godine. Naime, u bitci kod Siska 22. lipnja 1593. meu poginulima bio je i
Hasan-pain brat Dafer-beg, tada na dunosti cernikog sandakbega.48
Smirivanjem prilika na granici i povlaenjem osmanske vojske prema rijeci Ilovi,
provedena je potkraj 16. ili poetkom 17. stoljea upravna podjela Cernikog
sandaka. Podruje sandaka bilo je podijeljeno na kadiluk Cernik i Pakrac. Kadiluk
sa sjeditem u Pakracu morao je biti osnovan jo u vrijeme premjetanja sandaka iz
azme u Pakrac. Isto tako osnivanje kadiluka u Cerniku moralo je biti vezano za
ukidanje kadiluka Velika, kojem se potom gubi trag. Koje su nahije bile u sastavu
tih kadiluka, nije poznato. Ali moe se pretpostaviti da je kadiluk Pakrac
obuhvaao nahije: Pakrac, Podborje, Sira, Dobru Kuu, Stupanicu i druge, a
kadiluk Cernik nahije: Cernik, Bijela Stijena, Velika, Kutina i jo neke.
Kraljeva Velika, utvrda u sastavu serhata Cernikog sandaka
42 Kovaevi, o.c, p. 136.
43 Evlija, elebi, o.c, p. 490.
44 Fekete, Ludwig, Die Siyaqat-Schrieft, Budapest 1955, I, p. 807.
45 abanovi, Bosanski paaluk, p. 67.
46 Kovaevi, o.c, p. 34, 35.
47 abanovi, o.c, p. 223, 224.
48 Horvat, Kobenzelovi izvjetaji,. Starine JAZU 32, p. 192; Lopai, Spomenici..,
I, p. 179, 180, 185; Horvat, Prilozi,, Starine JAZU 34, p. 90.
201
Na proputovanju kroz Pakrac i Cernik zabiljeio je Evlija elebi da su to kadiluci
u rangu od 150 aki.49 S propau osmanske vlasti 1691. godine nestali su Cerniki
sandak i njegovi kadiluci.
Krko-liki sandak
Kao to je prije reeno, taj je sandak nastao izdvajanjem iz Kliskog sandaka. 0
godini njegova osnivanja miljenja se razilaze.
Tako Luka Jeli jednom kae daje to bilo 1573., a drugi put prije 1578. godine.50
Za razliku od Jelia, Milan Prelog istie da se taj sandak spominje istom 1584.
godine.51 Na temelju popisa Kliskog sandaka iz 1574. dokazao je Hazim abanovi da
to nikako nije moglo biti 1573., nego pozivom na zadubinsku povelju (vakufnamu)
Ferhad-pae Sokolovia i gradnju damije Ferhadije u Banja Luci, zakljuio daje
Krki ili Liki sandak osnovan poslije 1578., a najkasnije prije ljeta 1580.
godine, kad je osnovan Bosanski paaluk. Kako bi jo vie potkrijepio svoje
miljenje, on je u napomeni dodao da se moe posve sigurno tvrditi daje taj sandak
osnovan najkasnije 1581. godine jer se o njemu govori u jednom dokumentu.52
abanoviu nije, meutim, bio dostupan izvjetaj venecijanskog kneza i kapetana
Splita Alvise Loredana od 12. kolovoza 1580. godine, u kojem se kae daje Ferhad-
beg bosanski sandak-beg postao beglerbeg novoosnovanog Bosanskog paaluka pod
ijom se upravom nalazio i Liki sandak. Na temelju te obavijesti ne moe biti
sumnje daje Liki sandak ve postojao i daje osnovan najkasnije 1579. godine.
Prvi liki sandakbeg bio je vrlo iskusan ratnik i krajinik Arnaud Mehmed Memi-
beg, kojeg je naslijedio njegov sin Ibrahim-beg.54 Dugo vremena na elu ovoga
sandaka bio je Halil-beg, koji je 1647. zarobljen u Zemuniku, odveden u Zadar i
Veneciju, a potom u Bresciu, gdje je i umro. Njegov sin Durak-beg poginuo je u
obrani Zemunika.5
Sjedite Krko-likog sandaka bilo je u Kninu ili povremeno u Udbini. U
izvjetajima venecijanskih kapetana i upravitelja u Dalmaciji, pod imenom Sandak
Krka zabiljeen je istom 1626. godine.56 Od Kliskog sandaka dijelila gaje rijeka
Krka, pa je obuhvaao sjeverni dio Dalmacije, Krbavu i Liku i prostirao se uz
Velebit prema Senju, Brinju i Otocu, dotiui na sjeveru gornji tok rijeke Une. S
Venecijom je graniio od zapadne obale Vranskog jezera preko Rokova, Vrzen Gorice,
Prkosa, Zemunika, Smokovia, Brda, krline, Polenika, Suho-vara, Kaica, Karma,
Obrovca i Podgorja do Starigrada.57
Svojim poloajem u Osmanskom Carstvu bio je Krko-liki sandak pogranini, ije su
utvrde i gradovi inili sastavni dio serhata, u kojima su bile stalne posade
alufedija i timarnika.58
Osnivanjem Krko-likog sandaka bila je osnovana sudsko-upravna jedinica - kadiluk
Krka sa sjeditem u Kninu. Kadiluk je obuhvaao nahije: Knin, Strmica, Plavno,
Popina, Zrmanja, Zeevo, Skradin, Ostrovica, Benkovac, Klievac, Karin, Nadin,
Vrana, Zvonigrad, Velin, Sonkovi, Obrovac, Podgorje, Mazin, Graac, Udbina, Buni,
Lika, Budak, Medak, Perui, Bilaj-Barleta, Novi i Kotari sa Zemunikom. Taj se
kadiluk prvi put spominje u izvorima 1591. i 1593. godine,59 iako nema sumnje da je
morao biti osnovan nekako u isto doba kada i Krko-liki sandak.
49 Evlija, elebi, o.e., p. 232,234.
50 Jeli, Luka, Liki sandakat i postanje mletake krajine poetkom Kandiskog rata
1645-1648, Narodni koledar, Zadar 1898., p. 79.
51 Prelog, Milan, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, dio I. (1463-1739),
Sarajevo 1910, p. 162.
52 abanovi, o.e., p. 75.
53 Novak, Commissiones.., IV, p. 233.
54 Wem, o.e., IV, p. 317,434,444, Vp. 88.
55 Wem,o.c,VIIp.68.
56 Wem, o.e., VII, p. 33, 34.
57 Jeli, o.e., p. 79, 80.
58 Raki, Franjo, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paalika,
Starine JAZU 14, Zagreb 1882, p. 182-184.
59 abanovi, o.e., p. 226, 227.
202
Godine 1638. spomenuta je u izvorima i druga sudsko-upravna jedinica - kadiluk
Kotari. Sjedite tog kadiluka bilo je u Zemuniku, a obuhvaao je nahije: Zemunik,
Karin i Kotari. Nakon stoje venecijanska vojska 1647. osvojila Zemunik, Nadin,
Karin, Novigrad, Vranu i Skradin, zatim 1648. Drni, Knin i Klis, nije poznato kamo
je bilo premjeteno sjedite kadiluka Krka. Ponovnim zauzimanjem Knina 1654. i
drugih gradova, bili su spomenuti kadiluci obnovljeni, da bi 1675. kadiluk Kotari
bio pripojen kadiluku Krka.60
Posljednjih godina osmanske vladavine bio je krko-liki sandakbeg Muhamed-beg
Durak-begovi, sin Durak-bega koji je poginuo kod Zemunika.61
Drutveni odnosi
Na osvojenim prostorima Hrvatske osmanska je vlast uspostavila spahijsko-timarski
sustav kao poseban oblik feudalnih drutvenih odnosa. Prema tome sustavu sva zemlja
i svi prihodi sa zemlje, bez obzira na njihov izvor, bili su sultanovo, odnosno
dravno dobro (erazimiri) osvojeno sabljom (kilig) u pobjedonosnom i svetom ratu
(gaza) osmanske vojske. Drutvena i politika osnova tog sustava temeljila se na
islamskim institucijama i naturalnom gospodarstvu. S obzirom na feudalni karakter
spahijsko-timarskog sustava, cjelokupno drutvo dijelilo se na dva osnovna sloja:
vladajui vojno-feudalni i podlonu raju.
Vojno-feudalni sloj dijelio se na timarnike i zaime, koji su se zajednikim imenom
zvali spahije. Njihova je dunost bila da u vrijeme rata sudjeluju u vojnom pohodu
kao konjanici. Ovisno
0 prihodu spahije su bile dune povesti u rat i odgovarajui broj vojnika bolje
naoruanih i opremljenih za rat (debelija). Ako je spahijin prihod iznosio do
tisuu aki, onda je takav spahija i sam sudjelovao u ratu kao debelija.
Timari su bili dobra s kojih je godinji prihod spahiji iznosio najvie 19 999
aki, a zeameti od 20 000 do 100 000 aki. Dobra koja su donosila vie od sto
tisua aki godinje nazivala su se hasovi, a davali su se na uivanje
sandakbegovima, beglerbegovima, lanovima sultanove obitelji i ostalim visokim
predstavnicima osmanske drave.
Istaknutim pojedincima i lanovima njihove obitelji, kao vrlo zaslunim ratnicima i
vojskovoama (gazijama), davana su zemljina dobra i u osobno vlasnitvo koje se
zvalo mulk. Vlasnici mulka mogli su svoja dobra prodati, zaloiti, prenijeti u
nasljedstvo i uope njima slobodno raspolagati. Prema rimskom graanskom pravu,
takva su dobra bila osobno vlasnitvo (dominium) s punim pravom raspolaganja. Posve
isti pravni status imala su i dobra koja su bila dobivena na temelju isprave zvane
malikana (malikana, millkname). Zapravo, malikana je isto to i mulk, pa su
vlasnici takvih dobara mogli s njima raspolagati kako hoe i na nain potpunog
vlasnitva (mulkiyet uzere). U istom pravnom statusu bilo je i vlasnitvo
nekretnina u gradovima, varoima i kasabama.
Zemljina dobra ili prihodi s njih mogli su se takoer stavljati u zaklade ili
zadubine u dobrotvorne ili ponajvie vjerske svrhe (vakufe). Vakufe je osnivala
dravna vlast i pojedinci koji su se odrekli dijela svojih prihoda. Inae, u vakuf
je mogla biti stavljena svaka nekretnina ili odgovarajui novani iznos. U
osvojenim krajevima Hrvatske vakufe je osnivala u prvom redu dravna vlast radi
izdravanja damija i ostalih vjerskih ustanova. Slijedei dravnu vlast
1 mnogi istaknuti i bogati pojedinci osnivali su vakufe u duhu islamske tradicije
(hadis): "Tko u ime Boga sagradi damiju, Bog e njemu sagraditi kuu u raju".
Vakufi su uglavnom bili osloboeni dravnih poreza i ostalih davanja, a uz to i
zatieni od posezanja svjetovnih vlasti. U 16. i osobito u 17. stoljeu razvili su
se vakufi posebna oblika (evladiyet vakufi) u kojima je dio zakladnog iznosa
zakonski odlazio zakladniku ili njegovim nasljednicima. Takav oblik vakufa bio je
zato vrlo rairena pojava.
Kao uivatelji prihoda s nekog dobra, spahije nisu ujedno bili i vlasnici tih
dobara, pa ih nisu mogli otuiti, odnosno prodati, zaloiti i uvakufiti. Ali s
obzirom na karakter drutvenih odnosa, nisu ni spahije bili samo uivatelji dijela
prihoda, ve su oni, dok su izvravali svoje
60 Idem, o.c, p. 227.
61 Desnica, Boko, Istorija kotarskih uskoka, Beograd 1951, sv. II, p. 64,65.
203
obveze prema sredinjoj vlasti, zapravo bili gospodari zemljita (sahibi erz), a
timari i zeameti bili su nasljedna dobra. Na taj nain spahije su bile spona izmeu
podlonog stanovnitva i sredinje vlasti, pa je takvo stanovnitvo bilo zavisno od
svojih spahija.
Izuzetno vano mjesto na drutvenoj ljestvici imala je ulema, iz ijih su redova
jedino mogle biti postavljene kadije. Svoje pravo na taj poloaj ulema je temeljila
na poznavanju nauka o vjeri, pa je samo ona bila iskljuivi tuma i izvritelj
islamskih zakona. Naime, prema islamskoj teoriji politika je vlast zapravo
sredstvo u primjeni erijata, pa je ulema smatrala daje drava podreena vjeri i
neprestano se borila da to ostvari. U skladu s tom teorijom, ulema se pozivala na
islamsku tradiciju, stvorenu jo u vrijeme djelovanja suboraca proroka Muhameda,
koja je govorila: "Ulema su nasljednici znanja svih proroka."
Nasuprot vladajuem vojno-feudalnom sloju, podlono stanovnitvo, bez obzira na
vjersku pripadnost, zanimanje i mjesto boravka, nazivalo se raja (ra(iyya).
Drutveni i gospodarski poloaj raje u 16. stoljeu bio je donekle podnoljiv, sve
dok je ona izvravala svoje obveze prema spahiji i sredinjoj vlasti. Dravne
obveze i obveze prema spahiji bile su u to doba umjerene i tono utvrene zakonima,
a njihovo ubiranje bilo je pod strogim nadzorom sudskih vlasti. Pravni poloaj raje
bio je tako vie ili manje postojan. U skladu s tim poloajem, raja je imala
(tesarruf) svoje sesije ili batine koje su bile ukljuene u timare, zeamete i
hasove. Pod odreenim uvjetima batina raje bila je nasljedna i ostajala je
uglavnom u krugu jedne obitelji, a novi uivatelj, na ije ime je batina bila
upisana, plaao je spahiji pristojbu za prijenos batine (resm-i tapu).
Spahija nije imao pravo protjerati raju sa zemlje, jer je ona uivala pravo
stalnosti na zemlji (hakki-ikarar) i koristiti je i obraivati prema svom nahoenju
(hakk-i tesarruf). Uz suglasnost spahije mogla je raja zemlju i prodati, pa ak i
napustiti bez odobrenja spahije. Ako spahija odbjeglu raju ne bi uspio vratiti na
zemlju u roku od deset godina, ona je postala slobodna. Ipak, u takvim ili slinim
sluajevima obveze raje ostajale su i dalje, pa je ona sve do stjecanja slobode
plaala pristojbu za naputenu zemlju (rism-igift bozon). Istina, tu je pristojbu
uglavnom plaala ona raja koja je otila sa zemlje u gradska naselja i ondje se
bavila drugim zanimanjem.
Unato pravu stalnosti na zemlji, raja nije pravno bila njezin vlasnik, iako je
zemlju stvarno uivala. U smjeni svojih spahija, raja je mijenjala samo gospodare
zemljita, a feudalna zavisnost i od spahija i od osmanske drave, odreivala je
njezin drutveni, gospodarski i pravni poloaj. Ali usprkos feudalnoj zavisnosti,
nije raja istodobno bila i kmet u smislu zapadnoeuropskog feudalizma. Zapravo, u
tome i jesu neke od bitnih razlika izmeu spahij-sko-timarskog sustava u klasinom
razdoblju njegova razvoja i feudalnih odnosa zapadne Europe.
Porezne obveze i davanja raje sastojale su se od osobnih obveza (rusu-i ra(iyyet) i
erijatom (hukuk-iseriye) odreenih pristojbi i urova (6r) - desetina, te zakonom
uobiajenih redovnih i izvanrednih poreza i pristojbi (tekalif-i orfiye i avariz-i
divaniyye).
Raja se dijelila na povlatenu i nepovlatenu, tj. na raju koja je plaala sve
dabine i na onu koja je bila optereena manjim davanjima (mu<afiyyet). Najvee
povlastice koje je raja mogla dobiti sastojale su se u potpunom oslobaanju od svih
davanja. Meutim, najee primjenjivana povlastica bila je oslobaanje raje od
redovnih i izvanrednih dravnih poreza i polovinog plaanja ostalih davanja.
Poloaj raje krana bio je nepovoljniji od raje muslimana. Raja krani plaali
su, ne samo sve dravne i osobne poreze i namete koje je plaala muslimanska raja,
ve su davali jo i hara, kao poseban porez na svoje batine. Rajinske batine
krana bile su optereene haraom i u sluaju ako bi prele u posjed muslimana,
sve do novog popisa, u kojem su obino pretvarane u rajinske ifluke (giflik).
Osim toga, i osobni porezi i davanja raje krana bili su vei od istih poreza i
davanja muslimanske raje.
Posebno je teko pogaao raju krane odabir zdravih i naoitih djeaka (devsirme)
koji su osmanske vlasti povremeno provodile i odvodile ih u Istanbul, gdje su
odgajani i obrazovani
204
u islamskom duhu za dvorske slube ili uvrtavani u janiarske redove. Za roditelje
takvih djeaka bio je to pravi danak u krvi, iako je osmanska drava o tim
djeacima vodila brigu i stvarala uvjete za njihovo napredovanje do najviih vojnih
i dravnikih poloaja u osmanskom drutvu.
Nasuprot raji na selu, poloaj raje u gradovima i gradskim naseljima bio je mnogo
povoljniji. Nepovlatena raja u gradovima i gradskim naseljima plaala je samo
osobne i dravne poreze, a zemljine samo onda ako je obraivala svoju zemlju u
granicama grada, ili rajinsku batinu izvan gradskog podruja. Muslimanska raja u
gradovima bila je osloboena izvanrednih dravnih nameta i redovitih osobnih
davanja, a kranska samo izuzetno.
Potkraj 16. i prvih godina 17. stoljea, gospodarski, drutveni i pravni poloaj
raje krana poeo se naglo pogoravati. Osnovni uzrok tome bilo je ope slabljenje
Osmanskog Carstva, praeno neprestanim poveavanjem dravnih poreza i nameta, pa je
raja optereivana sve veim davanjima, kako u korist drave tako i u korist raznih
predstavnika sredinje i pokrajinske uprave. Osim toga, sve ee zlouporabe
poloaja i samovoljni postupci pojedinih spahija i predstavnika dravne uprave, do
kojih autoritet sredinje vlasti jedva daje dopirao, dovodili su raju gotovo do
oaja i u nepodnoljivo gospodarsko stanje, kada ona vie nije mogla podnositi
teinu svojih tereta. Da se bar donekle zatiti od poveanih obveza, naputala je
raja batinske zemlje, preseljavala se s posjeda na posjed, a u pograninim
podrujima bjeala i preko granice ili se sklanjala u ume i odmetala u hajduke.
Pogoranju materijalnog stanja raje uvelike je pridonosilo i davanje javnih prihoda
u zakup (iltizam), jer je zakupac uvijek ubirao vie nego stoje bilo propisano.
Pored opeg pogoranja materijalnog i pravnog poloaja raje, nita manje vaan
imbenik u jaanju nezadovoljstva bilo je, takoer, to je hrvatsko stanovnitvo
pretvoreno u raju u graninim podrujima Osmanskog Carstva gajilo silnu nadu u
skoro osloboenje i nikada se nije mirilo s tuinskom vlau. Bez obzira na teinu
svoga poloaja, to je stanovnitvo bilo odluno u ouvanju nacionalnog bia u
surovoj borbi za opstanak. U toj borbi vanu ulogu imali su svijest o povijesnom
naslijeu i pripadnost katolikoj vjeri, kao mona zapreka u prihvaanju duha i
tekovina islamske civilizacije i potpunog poistovjeivanja s njom. Takav razvoj
drutvenih napetosti od kraja 16. i poetkom 17. stoljea doao je do punog izraza
u Poekom sandaku prerastanjem 1607. u opi ustanak kranske raje. Guenjem tog
ustanka surovom silom nije osmanska vlast od tog doba vie mogla slomiti duh otpora
potlaenoga hrvatskog stanovnitva, koje nije gubilo nadu da e ipak doi vrijeme
da i samo pridonese vlastitom osloboenju.
Kako se uspostavljala osmanska vlast na osvojenom prostoru Hrvatske, to je tada
bilo zateeno i koje su bile obveze raje, odgovor daju popisi i zakoni (kanun-name)
pojedinih sandaka. Prema popisu i zakonu za Poeki sandak iz 1545. godine,
osnovni porez raje na podruju tog sandaka bio je porez nazvan dukat (resm-i
filuri) ili filurija, a naplaivao se godinje o Jurjevu (Hirz-Ilijas), 23 travnja,
od svake kue u ime haraa u iznosu 60 aki. Prije sastavljanja popisa taj je porez
iznosio 50 aki. Prilikom popisivanja, pazei da se hara ne upie po stanovniku,
predstavnici raje su izjavili: "Ako se zapovijedi da se uzme od svake kue po jedan
dukat po ranijem obiaju, pristajemo dobrovoljno dati 60 aki kao resm-i filuri."
Osim filurije, za vrijeme vojnih pohoda plaala je svaka kua i ratni dukat ili
vojnicu (sefer filurisi, sefer harci). Isto kao i filurija i taj je porez prije
popisivanja iznosio 50 aki. Za podlono stanovnitvo Poekog sandaka nisu ti
porezi bili nikakva novost. Naime, i prije osmanske okupacije to je stanovnitvo
plaalo te poreze, ali samo pod drugim nazivom. U stvari, bili su to nekadanji
porezi poznati pod imenom porta (vrata) ili dimnica i ratna dika (dica).
Ozakonjenje spomenutih poreza ujedno dokazuje s koliko je umjenosti osmanska vlast
prilagoavala svoj spahijsko-timarski sustav zateenim prilikama i prihvaala
nekadanje fiskalne obveze podlonog stanovnitva, ako nisu bile suprotne samom
sustavu i ugraivala ih u svoju poreznu politiku.
Prije donoenja zakona za raju Poekog sandaka (kanun-i hukukve rusum-i reaya-i
livai Pojega) plaao se od itarskih proizvoda porez zvan plug. Umjesto tog poreza
zakonom je
205
bilo odreeno da se od svih zemljoradnikih proizvoda od raje uzima desetina (or,
uur) po odredbama erijata.
Od vinograda koji su bili u rukama raje muslimana plaao se porez na dunum (resm-i
donum) od pet aki za svaki dunum.62 Ako je vinograd bio u posjedu kranina
(zimmi),63 on je morao davati desetinu. Istu obvezu imao je zimija i onda kad bi
vinograd kupio od muslimana, tj. on nije mogao plaati porez u novcu odnosno resm-i
doniim. Ali ako bi musliman vinograd kupio od zimije na koji je bila upisana
desetina, morao je i on davati desetinu.
Vino prikupljeno od raje u ime desetine na carskim hasovima imalo je pravo
prednosti u prodaji, zbog ega je bio uveden monopol (monopolya) koji je godinje
trajao dva mjeseca. Vrijeme monopola moglo se odrediti po volji mjesnih vlasti. Dok
je trajao monopol, raja nije smjela prodavati svoje vino, ali ako bi se hasovsko
vino prodalo i prije isteka toga roka, monopol se ukidao. Isto tako, nakon isteka
dva mjeseca, bez obzira na to je li ili nije prodano hasovsko vino, monopol je
prestajao vrijediti.
Od ostalih obveza davala je raja svome spahiji od deset konica pela jednu
konicu. Za dvije ovce (koyun resm-i, resm-i ganem, resm-i agndm) ili dva svinjeta
(bid'at-i hinzir) plaala se jedna aka. Osim toga, plaala je svaka kua i pet
aki poreza u ime travarine (resm-i giydh). Takoer, prema prastarom obiaju,
plaao se godinje porez od 50 aki na vodenice (resm-i degirmen), koje su bile
postavljene na rijekama Dunavu, Dravi, Savi i Vuki. Za vodenice na manjim rijekama
i potocima taj je porez iznosio 32 ake.
Spomenutim zakonom bile su takoer odreene carine i troarine (bac) idi
poljoprivredne i stoarske proizvode, kao i svu trgovaku robu koja se prodavala na
sajmovima i trgovima. Od konjskog tovara penice, brana, rie, meda, sira, ribe,
sapuna, izama i papua ubiralo se dvije, a od kolskog tovara etiri ake. Od
tovara jema, zobi, rai, prosa ili lee troarina je iznosila jednu aku. Za kola
soli ubiralo se osam, a za konjski tovar maslinova ulja ili maslaca etiri ake.
Za vino koje su graani i seljaci donosili iz vlastitih vinograda svojim kuama
radi pia, nije se plaala nikakva troarina. Ali ako su vino prodavali kod svojih
kua, naplaivala se troarina od svakog bureta (resm-i fugi) 8 aki, a za vino
koje se prodavalo na trgovima 15 aki po buretu. Ako bi, meutim, kupac vino
prodao, morao je platiti jo 12 aki troarine. Takoer i svaki kupac vina koje je
iznosio ili izvozio izvan grada morao je platiti etiri ake troarine po buretu.
Od ovaca i koza koje su dogonjene radi prodaje, ubirala se za dvije ovce ili koze
od prodavaa jedna aka troarine. Ako je kupac bio mesar, plaao je za svake dvije
ovce ili koze jo jednu aku troarine. Za prodano govee mesaru, ubirale su se i
od kupca i prodavaoca po dvije ake. Ali ako kupac nije bio mesar, ve je kupovao
ovcu, kozu ili govee zbog vlastite prehrane, nije plaao nikakve troarine.
Prigodom prodaje muzne krave, plaao je i kupac i prodava dvije ake troarine.
Isto tako, za prodano svinje plaali su i kupac i prodava po jednu aku. Meutim,
za prodanu kravu ili svinju, koje su seljaci meusobno prodavali po selima ili kod
svojih kua, nije se plaala troarina.
Za uvezenu robu, poput suhog groa, smokava i drugih proizvoda, koja se prilikom
prodaje mjerila mjerom kantar, odnosno na cente, plaali su kupac i prodava po
jednu aku. U sluaju daje kupac ili trgovac istu robu opet prodavao na cente,
ubirala se jo jedna aka od prodavaa i kupca. Ali ako je trgovac kupljenu robu
prodavao na malo, po pet do deset aki, tada nije plaao troarinu.
U to doba rob oito nije bio na cijeni, pa je troarina za prodanog roba i konja
bila jednaka. Naime, za prodanog roba ili konja ubirala se trna troarina od
prodavaa i kupca po dvije ake.
Osnovni porez raje muslimana na zemljite (iftluk) iznosio je godinje 22 ake.
Ako ta raja nije uivala cijeli iftluk, plaala je svome spahiji godinje 12 aki
(resm-i bennak). Potpun
62 Mjera za povrinu iznosila 40 koraka u duinu i irinu, odnosno 1600 kvadratnih
arina ili 1088 kvadratnih metara.
63 Pripadnik monoteistike religije, nemusliman, pravno priznati podanik osmanske
drave.
206
rajinski iftluk sastojao se od 60 dunuma najbolje zemlje, od 80 do 90 dunuma
srednje kakvoe, te izmeu 120 i 130 dunuma zemlje loije kakvoe.
Do 1545. godine bio je drutveni i gospodarski poloaj raje Poekog sandaka
pravno nesiguran i teko podnoljiv. Ve prvih godina od uvoenja osmanske vlasti
bila je raja izloena raznim bezakonjima i nasiljima svojih spahija, koje su
naplaivale i utjerivale poreze i namete suprotno odredbama erijata i zakona
Osmanskog Carstva.
Umjesto desetine od ita i vina, naplaivao se porez u novcu, a u doba etve i
berbe vinograda ubirale su se i po dvije ake u ime takse za dozvolu. Kad se
naplaivao namet za ovce, svinje i konice pela, posebno se utjerivala i taksa za
brisanje navodnih dugova. Slino tome, kada se ubirala travarina, uzimale su
spahije za svoje konje i stoku sandakbegova, kadija i vojvoda jo i kola sijena,
ili su kao protuvrijednost za sijeno naplaivale od pet do deset aki. Isto tako,
spahije su od raje silom otimale kruh, meso, kokoi i sve ostale ivene namirnice,
i nisu plaale nita. Osim toga, morala je raja svojom stokom i kolima besplatno
prevoziti spahijama sijeno i drvo i obavljati razne druge poslove.
Stupanjem na snagu spomenutog zakona bio je drutveni, gospodarski i pravni poloaj
raje Poekog sandaka najzad utvren, a protuzakoniti postupci njihovih spahija
proglaeni su novotarijom i samovoljom, zbog ega su bili zabranjeni. Na taj nain
pravne odredbe zakona osigurale su raji mirnije uivanje i koritenje njezinih
dobara, sve dok je ona svoje iftluke (batine, sesije), livade, vinograde i vrtove
drala na temelju posjedovne isprave (tapije), i dok je uredno plaala poreze i
pristojbe i davala erijatom propisanu desetinu. Samo onda kad je zemljite bez
opravdanih razloga ostajalo tri godine zaputeno i u parlogu, timarnik (sahib-i
timar) je takav iftluk oduzimao i tapijom ga davao drugom na uivanje.
Takoer, bili su ukinuti i svi godinji zakupi iftluka, pa je zakonom bilo
odreeno da se od takvih iftluka, livada, vinograda i vrtova, ubudue uzima
erijatom propisana desetina.
Samovoljni postupci spahija i pravne zabrane navedene u zakonu, ujedno svjedoe da
su spahije u Poekom sandaku pretvarale naturalna u novana davanja, i da su
Turci prilikom osvajanja tog prostora zatekli ve razvijenije robno-novane odnose.
Ali kako su ti odnosi bili suprotni odredbama erijata, osmanska je vlast
zaustavila njihov razvoj i vratila ih ponovno u okvire naturalne ekonomije. U
sklopu tih odnosa, od posebne drutvene vanosti i znaenja bilo je ukidanje
zakupnih iftluka, jer ono rjeito govori o poetnoj pojavi i pokuaju pretvaranja
raje u Poekom sandaku u kmetove ili ifije. Naime, davanjem iftluka u zakup,
pojavljivao se izmeu raje i spahije i trei korisnik u osobi gospodara iftluka
(giflik sahibi), pa je ona dolazila u kmetski poloaj i morala je izvravati svoje
obveze kako prema dravi, tako i prema spahiji i prema iftluk-sahibiji.
U odnosu na rajinske obveze, u povlatenu poloaju bili su nahijske i seoske
ehaje, koji su se nazivali knezovi i primiuri. Oni su pomagali organima mjesne
uprave u prikupljanju poreza i pristojbi s podruja svojih nahija i sela te se
brinuli o naseljavanju naputenih sela. Zbog tih usluga koje su inili osmanskoj
vlasti, bili su osloboeni svih poreza i pristojbi, osim to su plaali ratnu
filuriju i filuriju na kuu (hanefilurisi).
Velike povlastice uivali su i vojnuci (vojnici), koji su bili osloboeni svih
poreza i nameta jer su njihove batine bile slobodne. Sinovi, braa i ostali
srodnici vojnuka plaali su dravi 30 aki osobnog poreza, ali ako su uivali
rajinsko zemljite, gubili su te povlastice i morali su plaati sve rajinske
obveze. U Poekom sandaku bilo je 1545. godine upisano 120 vojnuka i svi su bili
krani. Njihova je obveza bila da na svojim konjima i vlastitom ratnom opremom
obavljaju razliite vojne dunosti. Za vrijeme vojnih pohoda sluili su kao
graniari, izviali neprijateljske poloaje, upadali preko granice, bavili se
pljakom i odvoenjem kranskog stanovnitva u roblje ili su pod vodstvom svojih
vojvoda i sandakbegova odlazili u rat.64
Po svojoj drutvenoj, gospodarskoj i pravnoj vanosti, bio je zakon o porezima i
obvezama raje Poekog sandaka iz 1545. godine temeljni zakon u sve vrijeme
osmanske vladavine. Za nasljednika sultana Sulejmana Kanunija u 16. i 17. stoljeu,
s manjim izmjenama i dopunama unosile su se kljune odredbe tog zakona u
katastarske popise i potvrivale novim zakonima.
64 urev, Branislav, Poeka kanun-nama iz 1545. godine, Glasnik dravnog muzeja,
Sarajevo 1946,sv.I,p. 135-138.
207
Veina tih izmjena i dopuna odnosila se na poveanje novanih iznosa ve ustaljenih
obveza raje i pojanjenja nekih pristojbi, kao i na uvoenje novih poreza i nameta.
Tako je sultanovom pismenom zapovijedi (ferman-i humajun) 1566. bila poveana
filurija u Poekom sandaku sa 60 na 70, a 1574. godine na 75 aki.65
Sline ili posve iste obveze imala je i raja Srijemskog sandaka, paje filurija
1566. iznosila 60 aki, da bi u novom zakonu i popisu (Kanun-i hukuk ve rusum-i
raya-i liva-i irem) iz 1574. godine bila poveana na 70 aki. Za razliku od
Poekog, u Srijemskom sandaku je bilo 60 karamartoloza koji su hvatali razbojnike
u Frukoj Gori, uvali putove i na drugi nain pomagali osmanskoj vlasti u kadiluku
Nijemci, zbog ega su njihove batine bile slobodne i nisu plaali poreze.16 Novim
popisom i dopunjenim zakonom o porezima i obvezama raje Poekog sandaka iz 1579.
godine, bio je uveden porez na vrata (resm-i kapu) od 40 aki, koji se plaao u dva
jednaka obroka. Isto tako i porez za ispau (resm-i otlak) i torove (resm-i agil)
ovaca. Obrazlaui odredbu o ubiranju tog poreza, u zakonu se kae:
Ako u ovom sandaku ovce cijele godine borave na jednom mjestu, njihovi vlasnici na
svakih 10 ovaca plaaju torarinu (resm-i agil) jednu aku. Porez na ispau (resm-i
otlak) pripada mjestu gdje se ovce kreu, a ne pripada ovom mjestu gdje stanuje
vlasnik ovaca. Na onim mjestima, gdje je resm-i otlak upisan, neka se po starom
obiaju uzme od svakog stada jedna srednja ovca. Od ovaca koje dou iz drugog
sandaka na ispau, neka se u ime poreza za ispau od veeg stada uzme jedna ovca
ija je vrijednost 20 aki, od srednjeg stada jedna ovca ija je vrijednost 15
aki, a od slabijeg stada jedno iljee (toklu, jednogodinja ovca ili ovan) ija
je vrijednost 10 aki.
S tim u vezi, zakonom je bilo rijeeno i pitanje uobiajene ispae (otlak adet-i)
na poljima nakon etve i pobiranja plodina, paje odreeno da se stoka slobodno i
bez ikakva ogranienja napasa na njivama i strnitima.
Zakonom je bio uveden i porez na udaju, zapravo svadbu (resm-i arusane) koji je
plaao svome spahiji rajetin, djevojin otac, u iznosu od 60 aki. Za enu koja se
drugi put udavala plaalo se 30 aki, dok se od siromane ene ubiralo upola manje.
Taksa za vjenanje (resm-i nikah) pripadala je onome na ijem je timaru vjenanje
bilo obavljeno.
U selima je raja svake godine birala svoga kneza, koji je zbog svoje slube bio
osloboen plaanja pristojbi i davanja desetine, dok je dravne poreze i filuriju
plaao kao ostala raja.
Naknade i kazne za poljske tete, kazne za tjelesne povrede, ostavtine umrlih
osoba bez nasljednika (amme), takse za naputenu imovinu i stoku, prodaja pelinjeg
voska ovlatenim voskarima, irovanja svinja i sjea drveta u umama, bili su
takoer ureeni zakonom.67
U Krko-likom i junom dijelu Kliskog sandaka obveze raje donekle su se
razlikovale, jer je na tom prostoru, ovisno o prirodnim uvjetima ivota, vie bilo
stoara nego zemljoradnika. Osim filurije tu je raja svome spahiji plaala osobni
porez, odnosno ispendu (ispenca), a od poljoprivrednih i stoarskih proizvoda
erijatom propisanu desetinu. Davanja i plaanja raje muslimana nisu se razlikovala
od ostalih sandaka na prostoru Hrvatske.68
Od kraja 16. i poetkom 17. stoljea porezi i nameti raje postupno su poveavani,
bez obzira to je sredinja vlast nastojala ograniiti takav rast. Glavni i osnovni
uzroci tome bili su dugotrajni i vie nego iscrpljujui ratovi Osmanskog Carstva i
sve dublja kriza naturalnog gospodarstva koju prati neprestano padanje vrijednosti
turskog novca.
Dok je sredinom 16. stoljea jedan zlatnik (fdur) vrijedio oko 50 aki, ve potkraj
istog stoljea njegova je vrijednost bila izmeu 120 i 160 aki.69
Usporedo s pogoravanjem poloaja raje pogoravao se i poloaj osmanskih spahija.
Naime, u odnosu prema prihodima i obvezama zapadnoeuropskoga feudalnog posjednika
prema
65 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672. Kanun-i hukuk ve rusum-i reaya'yi
liva-i Pojega.
66 McGov/an, o.c, Kanun-i hukuk ve rusum-i raya-i liva-i irem, p. 1-6.
67 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672.
68 Spalio, D. Fehim, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta
historico-oeconomica Iugoslaviae, Zagreb 1985, Vol. 12, p. 21-116.
69 Stanojevi, Lj., o.c. No 967.
208
sredinjoj vlasti, bio je osmanski spahija neusporedivo optereeniji, pogotovo u
pograninim krajevima kada su provale hrvatskih graniara postajale sve ee i sve
razornije. S obzirom na to, nastojale su spahije da makar dio davanja u naturi
pretvore u novana i poveanjem poreza i nameta bar donekle ojaaju svoj
materijalni poloaj. Zbog toga se poveavala filurija, uveden je osobni porez na
muko stanovnitvo (ispenda) i kuluk, zatim razliite vrste darova spahijama, kao
to su maslo, konji, janjci, pijetlovi (kopuni) i slino, a udvostruuju se i
pristojbe na ovce, koze i svinje.
Jedna od najomrznutijih obveza raje, odabir djeaka, mogla se ve tada zamijeniti i
novanim davanjem. Tako je 1604. godine, kad je bilo odreeno da se u Poekom
sandaku sakupi 200 djeaka, umjesto kupljenja i odvoenja djeaka plaeno 400
zlatnika.70
Osim toga, bio je uveden i dotad posve nepoznat porez, nazvan dulus. Zapravo, bio
je to porez koji su morali plaati franjevaki sveenici kao naknadu to su bili
osloboeni dravnih obveza. Godine 1607. trebali su poeki franjevci platiti
dulus 2 000 talira, ali su ga prebacili na katoliko stanovnitvo, to je bio
povod izbijanju opeg ustanka potlaene raje, koji je zahvatio gotovo cijelu
Slavoniju.
U sklopu tih promjena neprestano se pogoravao i poloaj one raje kojoj su bile
nametnute krajike obveze, bez obzira to je ona bila u povlatenu poloaju i to
je osim filurije bila osloboena drugih davanja. Stalne provale i okraji na
granici, zapravo rat u malom koji nikad nije ni prestajao, iziskivali su goleme
ljudske i materijalne gubitke. Opa imovinska i ivotna nesigurnost toga
stanovnitva bila je gotovo jo tea nego raje koja je plaala sve dravne poreze i
davanja svojim spahijama.
Redovni porezi i nameti utvreni zakonima i katastarskim popisima nisu, ipak, u
cjelini bili pretjerani. Dapae, neki od njih ostali su vie ili manje
nepromijenjeni za sve vrijeme osmanske vladavine. Mnogo su tei bili izvanredni
nameti i druga davanja koja su pogaala raju vie od svih redovnih poreza. U prvom
redu razliiti oblici kuluenja, kako u mjestu tako i izvan mjesta boravka.
Primjera radi, morala je raja sela Tordinaca, Naica, Vukojevaca, Podgoraa,
Poljanaca, Bickog Sela, Gundinaca, Sikirevaca, Donjih Andrijevaca, Oprisavaca,
Garina, Gromanika i Slobodnice popravljati i odravati glasoviti Sulejmanov
osjeki most.71 Ta je obveza raji nesumnjivo bila teka, osobito onima udaljenijima
od Osijeka i vie od 80 kilometara.
Nita manje, oteavali su ivot samovoljni postupci spahija, nasilja i otimaine
vojske, pogotovo neredovitih tatarskih eta i razbojnikih druina koje su 1663. i
1664. godine pustoile i harale Srijemskim i Poekim sandakom.
0 takvim i slinim ivotnim prilikama stanovnitva u okolici Poege, vrlo dojmljivo
govore putopisne biljeke Evlije elebija. Piui o svojim doivljajima s tatarskim
i osmanskim vojnicima na povratku iz Meimurja 1664., Evlija, izmeu ostalog, kae
kako su susreli odred ratnika iz Poekog sandaka i grada akova, koji su krenuli
u pljaku. Nastavljajui dalje put s tim odredom stigli su oni tako i do Poege,
ali im se tu suprotstavio muselim (zastupnik)
1 ehaja poekog pae s pet stotina ljudi. Muselim ih je napao da su buntovnici i
nasilnici jer su pohvatali i zarobili sultanovu raju, pa je naredio da se odmah
povuku ispod grada. U protivnom, otvorit e na njih topovsku paljbu. Kako muselimu
nisu nita od opljakanog ponudili, smislio je da im se osveti i napadne ih pod
okriljem noi. Opisujui kako je dalje tekao taj sukob Evlija nastavlja:
Te noi postavili smo na sve etiri strane veoma jake zasjede koje su stajale
pripravne. Kada je bilo oko ponoi i kada su crni kradljivci doli u na tabor,
onda je u roku od pet sati bilo pobijeno preko tri stotine haramija (razbojnika);
svima su glave odsjeene. Tri sata prije zore zau se topot konjice i pjeadije
koja je dolazila iz grada Poege. Kako je bila mjeseina, konjica i pjeadija nae
ordije izbacila je na one koji su dolazili salvu tatarskih strijela i jednu salvu
krajikih puaka, tako da su se odmah zbunili. Mnogi povikae:
70 Historija naroda Jugoslavije, Zagreb 1959., II, p. 625.
71 Mauran, Popis naselja.,, p. 60,91,97, 108, 113, 115, 128, 131, 135, 170, 173,
178.
209
- Da bjeimo, ali ih doekae i napadoe nai ratnici koji su se ranije bili skrili
u zasjedama, te se gotovo sve haramije naoe u klopki, pa smo pri mjeseini do
rane zore posjekli sedam stotina ljudi, ne ostavivi nijedne ive due.
Ujutro smo pokupili njihovo oruje, konje i posjeene glave, koje smo natakli na
koplja, i kad smo drugog dana stigli u grad Osijek, ostavili njihove glave na sudu
i uzeli od kadije hudete11 o sluaju koji nam se dogodio pod gradom Poegom, pa se
onda s naim alajom (odredom) smjestili na panaduritu (sajmitu) izvan grada
Osijeka, pod nae atore.13
Bez obzira na Evlijina pretjerivanja, ovako krvavi, ili njima slini prizori i
jezivo sablasne povorke konjanika s ljudskim glavama nabodenim na koplja, zatim
svirepa kanjavanja deranjem koe sa ivih ljudi i nabijanje na kolac, nasilja i
otimaine prilikom ubiranja poreza, grabeljivost i potkupljivost predstavnika
pokrajinskih i sredinjih organa vlasti, silno su utjecali na ope raspoloenje
potlaenog stanovnitva, kojem jaram tuinske vlasti posljednjih desetljea 17.
stoljea postaje upravo nepodnoljiv. Svaki jai i dobro pripremljen upad hrvatskih
graniara preko granice, snano je rasplamsavao nadu u skoro osloboenje i poticao
stanovnitvo da izdri i u pogodnom trenutku samo sudjeluje u borbi za osloboenje,
osobito poslije strahovitog poraza osmanske vojske nedaleko od Vasvara 1664.
godine.
Gradovi i naselja
Prije osmanske najezde nije u Hrvatskoj bilo gradova s veim brojem stanovnika.
Uostalom, takvih gradova bilo je malo u to doba u cijeloj Europi, pa se Hrvatska u
tom pogledu nije razlikovala od veine drugih zemalja. Kako su zemljina dobra bila
temelj feudalnog sustava, najvei dio stanovnitva ivio je stoga u selima i
naseljima, a tek manji broj u gradovima opasanim zidovima i obrambenim kulama i
utvrenjima. U sluaju opasnosti od napada, seoska naselja nisu imala vlastitu
zatitu, nego su ih branili njihovi feudalni zemljoposjednici iz svojih utvrenih
dvorova (zamkova), tvrava, tvravica i dobro utvrenih gradova, ispod kojih su
nastajala i manja podgraa.
irom Hrvatske bilo je nekoliko stotina takvih gradova, tvrava i utvrda sagraenih
od kamena i opeka, koji su vie ili manje inili okosnicu njezine obrane. Isto tako
postojao je i znatan broj drvenih plemikih kurija (dvorova) koje su u sluaju
kakve opasnosti mogle pruiti privremeno zaklonite za ljude i njihovu pokretnu
imovinu. Ali kako su one bile vrlo ranjive, postajale su privlaan plijen turskih
akindija, pa ih je vatra gutala jednu za drugom.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, osmanske su vlasti u gradovima i tvravama jedva
to mijenjale, ve su u njih odmah smjestile svoje posade. Ako su gradski ili
tvravski zidovi bili oteeni ili je vatra unitila dio prostorija, to su odmah
popravili, a zateene crkve i tvravske kapele pretvorili u damije. Zajedno s
posadama dolazilo je i novo islamizirano stanovnitvo iz susjedne Bosne i drugih
krajeva Osmanskog Carstva. Starosjedilaki ivalj koji je, usprkos svemu, uspio
preivjeti osvajanje, bio je potisnut iz uega gradskog podruja i morao je
odvojeno ivjeti od muslimana u posebnoj etvrti, odnosno kranskoj mahali. Dio
tog ivlja prihvatio je prvih godina osmanske vladavine islam, ne bi li tako makar
donekle ouvao svoj raniji poloaj u drutvu i olakao vlastiti ivot. Istina,
takvih prijelaznika na islam bilo je malo i inili su vrlo tanki sloj gradskog
stanovnitva.
U pograninim gradovima i tvravama, osim posada i lanova njihovih obitelji, malo
je bilo drugog stanovnitva. Od toga manji broj timarnika koji su takoer sluili u
posadama, zatim ponetko od spahija i zanatlija, a od krana gotovo nitko.
Kakvo je bilo stvarno stanje i koja su naselja imala status grada (kasaba) u
zapadnom dijelu Srijemskog i na podruju Poekog sandaka, govore katastarski
popisi iz 1574. i 1579. godine. Kao sjedite sandaka i kadiluka na prvom mjestu
bio je Ilok s 264 kue. Jedno stoljee kasnije zabiljeio je Evlija elebi da se u
Iloku nalazilo navodno 1 160 kua,74 po emu bi
72 Huccet, hudet - slubena potvrda koju izdaje kadija.
73 Evlija, elebi, Putopis, p. 499, 501-503.
74 Idem, o.c, p. 524.
210
zauzeo jedno od vodeih mjesta meu ondanjim gradovima na sjeveru Hrvatske.
Razumije se daje u tom razdoblju bilo u Iloku sagraeno dosta novih kua i daje
dobio izrazitija gradska obiljeja, ali je opravdana sumnja daje Evlija u tome
svakako pretjerao.
Iza Iloka na drugom mjestu bilo je dananje selo Nijemci s 256 kua, u to vrijeme i
do kraja osmanske vlasti sjedite kadiluka i nahije. Vukovar je zauzimao tree
mjesto s 209 kua i jedva da je imao tisuu stanovnika. Status gradia (varoi)
imalo je i selo Sotin nedaleko od Vukovara sa 66 kua. Sva ostala naselja bila su
sela (kariye) koja su u prosjeku imala izmeu 15 i 30 kua. Prava iznimka u tom
pogledu bilo je selo Lova (Uzun Lova) sa 74 kue.75
U Poekom sandaku bila je 1579. najvei grad Poega, kao sjedite sandaka,
kadiluka i nahije sa 464 kue. Iste godine imao je Osijek 345 kua i dijelio se na
grad opasan zidovima i utvreno podgrae - palanku.
Znatno manje kua nalazilo se tada u drugim gradovima, gradiima i trgovitima.
Tako u Orahovici 208 kua, Brodu 203, Mikleuu 169,Dubocu 167,akovu 133,Dalju
115,Valpovu 110 i Erdutu 106 kua. Preostali gradii i trgovita poput Kaptola,
Kutjeva, Slatine, Moslavine, Motiine, Podgoraa i epina imali su izmeu 55 i 98
kua. Najvea sela bila su u okolici Valpova: ura sa 76 kua i Petrijevci sa 72
kue.
Od nekad gusto naseljenih mjesta, veina sela imala je u prosjeku izmeu 10 i 15
kua. Zapravo neka od njih i nisu bila sela nego tek pojedinane kue, ili je uz
njihova imena zabiljeeno da su prije bila varoi, poput Naica s 28 kua,
Levanjske Varoi s 15, Voina s 9 kua i Sopja s 3 kue.76
Premda nema pouzdanih podataka, kao znaajno vojno uporite na serhatu bila je
Virovitica, svakako vea kasaba s nekoliko stotina kua. Vee naselje bilo je
takoer i dananje selo Luani kod Broda, koje se jednostavno i zvalo Kasaba.77
Napokon, sklapanjem mira 1606. otpoeo je bri razvoj gradova i naselja. Blagodati
mira i sigurniji nain ivota i ivljenja povoljno su utjecali na opi porast broja
kua i stanovnitva. Zahvaljujui Sulejmanovu mostu, ve prvih godina 17. stoljea
izbio je Osijek na prvo mjesto, da bi potkraj istog stoljea izrastao u najvei
grad, ne samo Poekog sandaka nego i cijele Hrvatske.78 Broj kua u Poegi bio je
takoer udvostruen, pa je mogla imati oko 4 000 stanovnika. Prema opisu Bosanskog
paaluka Ibrahim-pae Memibegovia, oko 1620. godine bilo je u Cerniku kao sjeditu
sandaka oko 500 kua, Virovitici oko 300, Kraljevoj Velikoj oko 200 i navodno u
Voinu 300 kua. Osim toga, isti izvor kazuje da se u to doba u manjim mjestima i
selima na podruju Poekog sandaka nalazilo priblino 10 000 kua i domainstava
koja su mogla dati i toliko ljudi sposobnih za oruje.79 Dakako, bila je to
slobodna procjena koja nije odgovarala stvarnom stanju, jer je vie od navedenog
iznosa bilo kua i domainstava jo 1579. godine.
Putujui od grada do grada i prolazei manjim mjestima 1663. i 1664. godine,
zabiljeio je Evlija elebi da je Osijek veliki grad, a iza tvrave u Valpovu
nalazi se varoica s tri mahale i 200 kua, dok je kasaba Nijemci vrlo bogata, ima
devet mahala i vie od tisuu kua, od kojih su neke podignute i na kat.80 U Krko-
likom i junom dijelu Kliskog sandaka nije bilo veih naselja. Zapravo, bila su
to podgraa ispod tvrava i tvravica sagraenih na uzvisinama. Na temelju
dostupnih izvora najvea naselja bili su gradii Knin i Udbina s priblino 300
kua. Vea naselja bili su takoer Skradin, Vrana, Zemunik, Islam, Nadin i Obrovac,
u kojima se nalazilo izmeu 100 i 150 kua. U Sinju, Vrlici, Drniu i Peruiu bilo
je izmeu 40 i 50 kua, dok se u nekim selima njihove okolice nalazilo ak i vie
kua, pa su uglavnom bila dosta dobro nastanjena.
75 McGowan, o.c, p. 36, 69, 129-134, 404-409.
76 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapudefter 672, Fol. 10/13-17,44,45,60,61,84,85,
102, 103,127, 133-135,150, 151, 157, 161,162, 168, 169,178,186-188, 218, 219
77 Maiuran, Popis naselja.., p. 191, 193.
78 Maiuran, Srednjovjekovni i turski Osijek, p. 190.
79 Raki, o.c. Starine JAZU 14, p. 185, 186.
80 Evlija, elebi, Putopis, p. 360-372,487, 490,491, 510.
211
Tako je 1604. zabiljeena u Hrvacama 61 kua, a u selu Spako polje (nestalo) iste
godine 53 kue. 1 Kao i na sjeveru Hrvatske, u spomenutim gradovima i gradiima uz
granicu, veinu stanovnika inile su vojne posade i manji broj ljudi razliitih
zanimanja.
Stanovnitvo
Prvih godina osmanske vladavine na osvojenom prostoru Hrvatske nailazile su
osmanske vlasti na ozbiljne potekoe zbog malog broja stanovnika. Naime, u
prethodno izvrenim pljakakim upadima i provalama, dio stanovnitva bio je
zarobljen i odveden pa su pojedini krajevi naprosto opustjeli. Isto tako smrtno je
stradalo i mnotvo ljudi ili su, spaavajui goli ivot, zauvijek otili iz svoga
zaviaja. Zaputenih imanja i naputene imovine i stoke bilo je svuda, ali nikoga
nije bilo tko e brinuti o njima i obraivati zemlju. Takvo zateeno stanje bilo je
u otroj suprotnosti ivotnim interesima osmanske drave, ije temelje je inilo
naturalno gospodarstvo.
Munjevito izvedena osvajanja 1536. i 1537. godine izmeu Save i Drave sprijeila su
bjeanje veeg broja stanovnika u selima koji vie nisu imali kamo otii. Ali,
unato tome, u prethodnim provalama to je stanovnitvo bilo znatno prorijeeno i
goleme povrine zemljita stajale su neobraene. S obzirom na to, uspostavljajui
svoju vlast osmanska je drava u selima postavljala primiure (premikiir),
starjeine ija zadaa je bila naseljavanje pustih zemljita, zbog ega su njihove
batine bile osloboene nekih poreza i davanja.
Odmah nakon osvajanja, osmanska je vojska zaposjela sve gradove i tvrave i poela
je uspostava osmanske vlasti. Usporedo s vojskom dolazilo je islamsko stanovnitvo
iz raznih krajeva, posebno iz susjedne Bosne. Meu tim stanovnitvom bili su
ponajprije vjerski slubenici i misionari, radi irenja islama.
Od nekad brojnog stanovnitva u gradovima i trgovitima, preostalo je malo
stanovnika i pokorilo se osmanskoj vlasti. Tek ponetko od njih prihvatio je islam
da bi donekle zatitio svoju imovinu i zadrao bolje mjesto unutar gradskog
naselja. U selima je prijelaza na islam bilo vrlo malo, a ni osmanske vlasti uope
nisu nasilno provodile islamizaciju. Uostalom, kranska je raja imala vee obveze
i plaala vie poreze nego muslimanska, pa bi njezinom islamizacijom osjetno bili
smanjeni dravni prihodi, kao i prihodi samih spahija.
Prema obavijesti zagrebakog biskupa imuna 24. studenoga 1536. godine banu Franji
Batthyanyju, poslije uspjeno zavrene vojne u Slavoniji, razglasili su Mehmed-beg
i Husrev-beg da e svakome onome tko se sam pokori sultanu ili kralju Ivanu Zapolji
biti zajameni mir i sigurnost posjeda. Tom se pozivu zaista odazivaju kmetovi i
vie ne sluaju svoje zemljine gospodare. Ne samo da se dobrovoljno pokoravaju
Turcima, nego prelaze i na islam, a koliko je njemu poznato islam je prihvatilo do
tada gotovo 40 tisua osoba.82
U prikazivanju vjerskih i demografskih prilika za osmanske vladavine u Slavoniji,
na tu se obavijest esto pozivalo kao vjerodostojno svjedoanstvo,83 iako ona u
konfrontaciji s drugim izvorima nema nikakvu povijesnu vrijednost, i valja je
zauvijek odbaciti.
Koliko je do sada poznato, od krupnih velikaa predao se Turcima ujesen 1540. Krsto
Svetaki sa svojim gradovima Novskom, Subockom, Britvievinom i Oporovcem84 i potom
preao na islam. Na taj nain zadrao je dio svojih posjeda i uvrstio se u red
spahija, a njegovi nasljednici bili su begovi Svetakovii.85 Vjerojatno Krsto
Svetaki nije tada bio usamljena pojava, jer su, traei izlaz, i neki drugi
plemii uinili isto.
Do sredine 16. stoljea bio je uglavnom zavren prvi val naseljavanja muslimana u
Srijemskom i Poekom sandaku. Usporedo s tim odvijalo se i naseljavanje vlakog
stanovnitva, naroito u pograninim krajevima Poekog sandaka i na prostoru
cijeloga Pakrakog sandaka, koje vie ili manje traje sve do poetka 17 stoljea.
81 Spaho,o.c.,p. 81,92, 109,110.
82 Laszomki, o.c. I, p. 310, 311.
83 Buturac, Katolika crkva.., p. 21.
84 Gevaj, o.c, XI, p. 17, 102.
85 Lopai, Spomenici.., II, p. l\9;Mauran, Popis naselja.., p. 189, 191, 509,
536, 537.
212
Kakva je bila uloga Vlaha u Poekom sandaku, kae se u zakonskoj odredbi iz 1545.
godine:
Spomenuti su naseljeni na praznim mezrama*'' u pograninom vilajetu i obrauju ih.
Neki se bave zemljoradnjom, a neki napasaju svoju stoku i ovce. Odreeno je, kao
protuvrijednost za obraivanje zemlje i porez na stoku prema vlakom obiaju u
drugim vilajetima, svakoj kui 83 ake. To je zavedeno u defter. Oni su obvezni na
nadzor i uvanje granica i na vrenje slube kad osvane carski fermen. Ovo je
pogranini vilajet i kad ne bi bilo ovih Vlaha, ne bi ga se moglo naseliti.
Iste godine bile su 82 vlake kue, da bi se u roku od dvadeset godina taj broj
poveao na 486 kua.87 Osim vanosti pomone vojne slube Vlaha, oito daje
naseljavanje pustih prostora bilo najprei zadatak, koji ujedno svjedoi o stupnju
unitenja starosjedilakog ivlja.
Stalno jaanje osmanske vlasti i mirniji uvjeti ivota u Srijemskom i veim dijelom
Poekog sandaka, povoljno su utjecali na opi porast broja stanovnitva i njegov
raspored u gradovima i selima. Ve 70-tih godina 16. stoljea jasno se ocrtava ne
samo postojee, nego i budue stanje, u kojem je muslimansko stanovnitvo imalo
apsolutnu prevlast u gradovima i gradskim naseljima. Isto tako, da se ono jednim
dijelom smjestilo i u selima, u kojima nije bilo pripadnika drugih vjera, a takoer
daje u nekim selima bilo muslimana samo nekoliko kua.
Prema popisu iz 1574. u Iloku se pored 237 muslimanskih kua nalazilo svega 27 kua
koje su pripadale kranima. Imena novih muslimana pokrivena su eufemistikim
izrazom sin Abdullahov (abdullah - boji rob) koji kazuje daje otac takvog
muslimana bio kranin. Sinova Abdullahovih upisano je tada u Iloku 24, to ujedno
govori da su oni ve potjecali iz druge generacije novih muslimana.
U oblinjoj negdanjoj tvravi i podgrau Voin, sada arengradu, pripadala je 21
kua muslimanima i 15 kua kranima. Varoica Sotin sastojala se od 28 kua
krana i 38 kua muslimana, od kojih su 11 posjedovali novi muslimani. Inae, na
podruju cijele iloke nahije, ukljuujui i grad Ilok, bilo je 1 156 kua i
domainstava, od kojih su 836 imali krani i 320 muslimani. Navedeni podaci kazuju
da je iloka nahija bila dobro nastanjena i da je mogla imati izmeu pet i sedam
tisua stanovnika, od kojih skoro 28% muslimana. Do sredine 17. stoljea broj kua
i domainstava u Iloku se vie nego udvostruio, a u njemu je ivjelo oko 3 000
stanovnika, uglavnom muslimana.
Neto povoljnije stanje bilo je 1574. u Vukovaru, gdje se nasuprot 142 kue
muslimana nalazilo 67 kua krana. Meu vukovarskim muslimanima bilo je ak 35
sinova Abdullaha. Na podruju nahije Vukovar u 19 sela, od kojih se danas
prepoznaju Mikluevci, Negoslavci, Ceri, Bogdanovci, Lipovaa i Marinci, nalazile
su se 384 kue krana i svega 2 kue muslimana. Zajedno s Vukovarom, broj
kranskih kua u nahiji iznosio je 451 kua naprama 144 kue muslimana, koji su
inili oko 25% ukupnog stanovnitva.
Najvee kransko naselje bilo je u to doba u Nijemcima, gdje su se nalazile 142
kue krana i 114 kua muslimana, od kojih su 25 bili potomci novih muslimana.
Nahija Nijemci obuhvaala je 30 sela, meu kojima Podgrae, Otok, Komletince,
Privlaku, Svinjarevce, Ilau i Apevce sa 472 kranske kue i domainstva. Premda
su Nijemci bili sjedite kadiluka i nanije, stanovnici sela u sastavu nahije
pripadali su uglavnom katolikoj vjeroispovijedi. Muslimanski ivalj poveavao se
poslije toga jedino u Nijemcima, dok su okolna sela i dalje ostala bez muslimana.
U nahiji Podgorje nalazilo se 19 sela, od kojih i danas postoje sela eletovci,
Berak, akovci, Tompojevci i trgovite Tovarnik, u kojima je bila 281 kua krana
i samo 9 kua muslimana.
Nahija Ivankovo obuhvaala je 26 sela i naselja sa 407 kranskih kua i 4 kue
muslimana. Najvee naselje bilo je Ivankovo koje se sastojalo od 70 kua krana i
samo jedne kue muslimana. Osim Ivankova u sklopu nahije bila su sela Vinkovci,
Jarmina, Leskovac, Retkovci, Andrijaevci, Prkovci, ikovci, Slakovci, Jankovci,
Laze i Petrovci, dok su ostala nestala ili promijenila ime.
86 Obradivo zemljite ili staro selite sa svojim granicama i vidljivim tragovima
nekadanjeg naselja.
87 Moaanin, Nenad, Vlasi u Poekom sandaku 1545-1581, u Vojna krajina, Zagreb
1984, p. 197.
213
I u nahiji Posavlje s 26 sela bile su samo 2 kue muslimana nasuprot 350 kranskih
kua. Najvee naselje bila je varoica Cerna sa 45 kua, zatim Rahova (nestalo) s
34, Babina Greda s 31, upanja Blato s 23 i Gundinci s 22 kue, a izmeu 8 i 16
kua sela Stro-inci, Soljani, Jamena, Pod-gajci, titar, Vrbanja, Drenov-ci,
Gunja, Bonjaci, Rainovci
i Gradite.
Vukovar 1606. godine
Zbroje li se navedeni podaci, u zapadnom dijelu Srijem-
skog sandaka bilo je 1574. godine, dakle, 170 gradova, gradia, sela i naselja s 3
180 kua i domainstava, u kojima je ivjelo priblino 32 000 stanovnika. Od toga 2
587 kua krana i 593 kue muslimana koji su uglavnom boravili u gradskim
naseljima.
Bez hasova srijemskog sandakbega, na podruju Srijemskog sandaka nalazilo se
1636. godine 48 zeameta i 168 timara s kojih su njihove spahije godinje dobivale 2
158 120 aki,89 ili oko 1 350 zlatnika, to i nije bio tako velik iznos. Isti
podatak ujedno kazuje kolike su bile vojne snage spahijskog konjanitva, unato
obvezi da ovisno o prihodima spahije opreme i odreeni broj vojnika.
Raspored stanovnitva u Poekom sandaku nije se bitnije razlikovao od Srijemeskog
sandaka, iako su muslimani ivjeli i u selima, a vlako stanovnitvo smjestilo se
preteno u graninom podruju. Popis iz 1579. godine zorno prikazuje postojee
stanje i uklanja proizvoljne i neutemeljene zakljuke. Iako je Poeki sandak
jednim dijelom bio pogranini, veina muslimana ivjela je u gradovima i gradskim
naseljima. Od 464 kue u Poegi 412 posjedovali su muslimani, a 52 kue krani.
Osim Poege, poeka je nahija obuhvaala 71 selo i naselje s 506 kua i
domainstava, od kojih su 385 inila muslimanska domainstva. Muslimani su takoer
ivjeli u 34 sela, kao i u znatnoj veini u Kaptolu, dok se u 24 sela nalazio
iskljuivo kranski ivalj. Preostala sela i naselja imala su mijeano kransko i
muslimansko stanovnitvo.
U nahiji Svilna bila su 22 sela sa 182 kue, od kojih su krani imali 171, a
muslimani samo 11 kua. Za razliku od toga, potpunu prevlast imali su muslimani u
nahiji Kutjevo, gdje je od 36 sela bilo 20 muslimanskih. Isto tako u samom Kutjevu
nalazilo se dvostruko vie muslimanskih domainstava nego kranskih. Na prostoru
cijele nahije bilo je inae 470 kua i domainstava, od kojih 327 muslimanskih i
143 kranskih.
S 36 sela i naselja, nahija Orljavac kao pogranina, bila je nastanjena muslimanima
i manjim brojem Vlaha. Od 218 kua i domainstava muslimani su imali 172 kue, dok
su preostalih 46 inila vlaka domainstva.
Zajedno s gradom Poegom u 166 naseljenih mjesta nalazilo se, dakle, 1 376
domainstava, od kojih 895 muslimanskih i 481 kransko domainstvo, pa su
muslimani inili gotovo polovicu ukupnog stanovnitva.
Nahije Brod, Vrhovina, Brezna i Ravne, imale su 77 naseljenih mjesta s 1 384 kue i
domainstva, od kojih su 272 pripadale muslimanima. Muslimansko stanovnitvo
smjestilo se u Brodu i Dubocu, dok se u selima nalazilo 11 kua muslimana.
Slabije nastanjene bile su nahije akovo, Joava, Gorjani i Podgora s 90 sela i
naselja, u kojima su se nalazile 924 kue i domainstva. Muslimani su zaposjeli
akovo i Podgora, u kojima su bile 104, odnosno 54 muslimanske kue.
88 McGowan, o.e., p. 7-16, 23, 24, 69, 129-134, 404-510.
89 Finanz u. Hofkammerarchiv (dalje FHKA), Wien, Handschriften No 688.
214
Jo slabije po broju stanovnika i naseljenosti bile su nahije Koska, Podluje i
Prikraj s 50 sela i naselja, u kojima se nalazilo 256 kua i domainstava, od kojih
je 7 u Naicama pripadalo muslimanima.
U nahijama Dragotin, Poljana i Levanjska Varo (Nivna, Nevna) s 53 sela i naselja,
u kojima su se nalazile 473 kue i domainstva uope nije bilo muslimana. Svi
stanovnici i kuedomaini u Levanjskoj
Varoi bili su povlatena raja Erdut kasaba u istimenoi nahiji
(derbendije), jer su popravljali putove, postavljali uvare
i brinuli za sigurnost prolaza putnika kroz klance. Kako je iz popisa vidljivo,
sela su bila slabo naseljena i u prosjeku nisu imala ni 9 kua.
Sredinji dio Poekog sandaka obuhvaale su nahije Krstoije, Orahovica, Mikleu
i Slatina sa 100 sela i naselja, u kojima se nalazilo 1 643 kua i domainstava.
Muslimani su zaposjeli Orahovicu, Mikleu i Slatinu, gdje su obavljali vojne
dunosti i sluili kao vojne posade. Od 209 kua u Orahovici 187 pripadalo je
muslimanima i svega 22 kue kranima. U Mikleuu je taj odnos bio jo
nepovoljniji, pa je nasuprot 152 muslimanske kue bilo 17 kua krana. Vojna
posada u Slatini sastojala se od 29 mustahfiza, 15 azapa i 11 martoloza koji su
takoer bili muslimani. Osim toga, tu se nalazilo i 12 kua muslimanske raje i samo
5 kua krana. Najvee kransko naselje na tom prostoru bila je Motiina sa 65
kua, dok se u Gornjem Miholjcu, Kapincima, Vaki i okolnim selima nalazio i vei
broj vlakih domainstava.
Premda pogranina, nahija Brezovica s 20 naselja i 265 kua i domainstava bila je
nastanjena kranskim ivljem. Najvea sela u njezinu sastavu bila su Petrovci
(nestalo) i Detkovac s 33, odnosno 30 kua.
Nahija Moslavina sastojala se od 12 sela u kojima se nalazilo 305 kua i
domainstava. Iako s 55 kua, od kojih 7 kranskih, Moslavina je imala poloaj
kasabe u kojoj se nalazila vojna posada. Osim Moslavine, samo u Sopju bile su 3
kue muslimana. Vei broj stanovnika imala su sela aavica s 48 i (Gornje)
Predrijevo s 43 kue.
Brojem naselja i stanovnika, nahija Valpovo bila je najvea. Zajedno s Valpovom u
73 sela i naselja nalazilo se 911 kua i domainstava. Osim 100 muslimanskih kua u
Valpovu, na podruju cijele nahije ivjelo je iskljuivo kransko stanovnitvo.
Graniei s nahijom Valpovo, nahije Karaevo i epin imale su u svome sastavu 55
sela i naselja sa 792 kue i domainstva. Vea naselje bila su jedino epin sa 68 i
Sankovo (nestalo) sa 63 kue. Svi stanovnici u obje nahije bili su krani.
Najistonije nahije Poekog sandaka bile su Osijek i Erdut. Drugi po veliini
grad u sandaku bio je Osijek s 345 kua, od kojih su 319 posjedovali muslimani a
26 krani. Muslimani su ivjeli unutar gradskih zidova i najveim dijelom u
palanci. Nasuprot tome, kranski je ivalj stanovao iskljuivo u palanci, i u
odnosu na broj muslimana inio je svega 7,5 % ukupnog stanovnitva. Novih muslimana
bilo je unutar grada trinaest a u palanci tri.
Nahija Osijek obuhvaala je bliu okolicu grada s 18 sela i naselja, u kojima se
nalazilo 460 kua i domainstava. Sela Nemetin, Sarva, Trnovci (Bijelo Brdo),
Tenje i Mikluevci (nestalo), bila su nastanjena muslimanima u 86 kua. Ti su
muslimani uglavnom potjecali iz Bosne, osim est novih muslimana u Sarvau.
U selu Muaru (nestalo) s 27 i selu Marinovcima (nestalo) s 24 kue ivjelo je
vlako stanovnitvo koje su osmanske vlasti naselile sredinom 16. stoljea. Oko
njegova doseljenja i
215
smjetaja brinuo se vjerojatno primiur Mihajlo, sin Ivani-ev, zbog ega je bio
osloboen nekih poreza. Preostala sela bila su nastanjena preteno maarskim
ivljem u 323 kue. Od starohrvatskog bilo je tek poneko domainstvo, osim u selu
Orosinju (nestalo), koje je imalo i svoga kneza.
Zajedno s kuama u gradu Osijeku, na podruju cijele nahije Gradika, sjedite
kapetanije u sastavu Poekog sandaka bilo je, dakle, ukupno 805 kua
i domainstava i to 405 muslimanskih i 400 kranskih. Poput osjeke nahije, i
nahija Erdut bila je dobro naseljena. Obuhvaala je 24 sela i naselja s 825 kua i
domainstava. Vea mjesta bile su kasabe Dalj i Erdut s ukupno 231 kuom, od kojih
su 163 posjedovali muslimani. Kao sjeditu nahije, u Dalju se nalazilo 107 kua
muslimana i samo 8 kua krana. Pored 56 muslimanskih kua u Erdutu su bile i po
jedna mahala Srba s 23 i Maara s 27 kua. Novih muslimana bilo je u Erdutu, Dalju
i Palagaru (nestalo) ukupno 26, to je inilo priblino 16% svih muslimanskih
domainstava. Sela Tordinci, Paetin, Ljeskovo (nestalo), Korog, Aljma i Palagar
imala su izmeu 34 i 53 kue. Starohrvatski i maarski ivalj uspio se odrati u
Tordincima, Antinu i Korogu, dok su ostala sela zaposjeli pravoslavci doseljeni iz
Bosne i Srbije.90
Gledajui u cjelini, na podruju Poekog sandaka nalazilo se 1579. godine ukupno
727 gradova, gradia, sela i naselja s 9 950 kua i domainstava, od kojih je 2 463
pripadalo muslimanima. Vie od polovice svih muslimana ivjelo je u Poegi,
Osijeku, Orahovici, Mikleuu, Brodu, Dubocu, akovu i Valpovu.
Kako za nahiju Virovitica nedostaju podaci, broj naselja, kua i muslimanskih
domainstava bio je svakako vei, pa je iste godine u Poekom sandaku moglo biti
izmeu 110 i 120 tisua stanovnika svih uzrasta. Na toj podlozi broj stanovnika iz
godine u godinu se poveavao, posebno u Osijeku, Poegi, Brodu, akovu i Valpovu,
da bi potkraj osmanske vladavine dosegao oko 200 tisua. U prilog tome govori
zabiljeka Evlije elebija da je u Poekom sandaku bilo 23 zeameta i 296 timara,
i daje poeki paa mogao dii 4 000 vojnika,91 stoje vie ili manje odgovaralo
broju muslimanskih domainstava.
Bez uvida u osmanske popise o stanovnitvu Pakrakog, odnosno Cernikog sandaka,
mogue je govoriti samo na temelju posrednih podataka. Budui da je taj sandak bio
pogranini, sve gradske i tvravske posade inila je osmanska vojska, pa je u tim
mjestima veinsko stanovnitvo bilo muslimansko. Ponajprije u Pakracu, Sirau,
Podborju (Daruvaru), Lipovljanima, Kraljevoj Velikoj, Bijeloj Stijeni, Cerniku,
Kobau i Luanima. Nakon to je potkraj 16. stoljea sjedite sandaka premjeteno
iz Pakraca u Cernik, izrastao je Cernik u povee naselje s nekoliko stotina kua i
domainstava i priblino 1 500 stanovnika. Za razliku od sjevernog i zapadnog
dijela sandaka, njegov juni dio prema Savi nije toliko stradao u osvajakim
pohodima, pa se na tom prostoru uspio donekle odrati starohrvatski ivalj.
Nasuprot tome, izmeu rijeke Ilove i brdskih predjela Psunja, bilo je
starosjedilako stanovnitvo gotovo iskorijenjeno, zbog ega su osmanske vlasti na
opustjela selita sustavno naseljavale Vlahe iz Bosne. Zapravo od Okuana
(Dijanovac) do Grubinog Polja (Grubeino polje) nizala su se vlaka sela. S
obzirom na to i cijeli taj kraj bio je nazvan Mala Vlaka (Parva Valachia). Poput
otoka u moru bilo je selo Badljevina, u kojem je ivjelo katoliko stanovnitvo.
Prema komorskom popisu iz 1698. godine, uoi samog sloma osmanske vlasti, nalazilo
se u Cernikom sandaku neto vie od 100 sela i naselja, od kojih je tek
tridesetak bilo naseljeno
90 BasbakanlikArsivi, Istanbul, Tapu defter 672, Fol. 10/13-226.
91 Evlija, elebi, Putopis, p. 238.
iCastilk 2.Ciita 3 Baxtio>i<r.
216
Sinj, kasaba i nahija u sastavu Kliskog sandaka
katolikim ivljem. Istina, nisu to bila vea naselja jer su u prosjeku imala
izmeu 10 i 15 kua i domainstava, iji stanovnici su straarili na granici,
obavljali pomone vojne slube i u redovima osmanske vojske borili se protiv
hrvatskih graniara.92 Oslanjajui se na te podatke, na prostoru Cernikog sandaka
jedva da je bilo od 25 do 28 tisua stanovnika, pri emu je udio katolikog ivlja
bio vei nego to se to ini na temelju broja naselja. Piui o Cemiku, Ev-lija
Celebi kae da je to sandak s malim prihodima i velikim izdacima, u kojem se
nalazi samo 3 zeameta i 103 timara.93
O stanovnitvu u junom dijelu Kliskog i Krko-likog sandaka, podaci su vrlo
oskudni i nepouzdani. To vie to su Lika i Krbava bile toliko opustoene da su
gotovo pola stoljea uglavnom ostale bez stanovnitva. U prilog tome govori podatak
da se veina nahija na prostoru Like i Krbave spominje prvi put istom 1574. godine.
Nekako u to doba poele su osmanske vlasti naseljavati Vlahe koji su u Lici
zaposjeli oko dvadeset naputenih gradova i mjesta. Javljajui 3. lipnja 1577. o
tome kralju Rudolfu, predlagao je nadvojvoda Ernest da se zbog obrane granice Vlasi
odatle silom protjeraju. Prihvativi taj prijedlog, kralj je dao nalog Komori neka
namakne potreban novac za plaanje vojske i njezinu opremu i prehranu. O toj odluci
obavijestio je nadvojvoda kranjske stalee i krajike zapovjednike i pozvao ih neka
smjesta uine sve to je potrebno i potiho provedu pripreme radi istjerivanja
Vlaha. Ali kako je nedostajalo novca i odlunosti od te namjere nije bilo nita.94
Slinih prijedloga bilo je i poslije, ali su takoer zavrili bez ikakva uinka.
Zajedno s Vlasima pristizale su u Liku i Krbavu turske spahije i muslimansko
stanovnitvo, te nastanjuju sva vojna uporita i vanija naselja u kojima odmah
ine veinu ukupnog stanovnitva. Prije svega Graac, Udbinu, Lapac, Korenicu,
Bilaj, Buni, Novi i Perui. Osim Udbine, ta su mjesta imala izmeu 40 i 50 kua i
svega nekoliko stotina stanovnika.
Jugoistoni dio Krko-likog sandaka bio je znatno bolje naseljen, o emu svjedoi
opirni popis Bosanskog sandaka iz 1528., kao i popisi Kliskog sandaka iz 1550.,
1574. i 1604. godine. Tako su u nahiji Petrovo Polje 1528. bile 232 kue, od kojih
samo 4 muslimanske. Nahija Zminje Polje imala je 289 kranskih i 8 muslimanskih
kua. Prema popisu Kliskog sandaka 1550. ista nahija sastojala se od 24 sela s 335
vlakih kua i domainstava, iako je zapravo rije o katolikom ivlju koji se
bavio stoarstvom. Nahija Petrovo Polje obuhvaala je 18 sela s 295 kua katolika,
dok se posada u Drniu sastojala od 11 muslimana mustahfiza.95
Kakvo je stvarno stanje bilo u nahijama Sinj i Vrlika, govori popis Kliskog
sandaka iz 1604. godine. Na temelju tog popisa, u kasabi Sinju nalazile su se 54
kue muslimana koji su posjedovali i uivali zemljite i vinograde u njegovoj
okolici. Sama nahija Sinj obuhvaala je 38 sela i naselja s 805 kua i
domainstava, od kojih je 188 pripadalo muslimanima.
Poput Sinja i Vrlika je bila kasaba s 59 kua muslimana, kojima su pripadala okolna
zemljita i vinogradi. U sklopu nahije Vrlika nalazilo se 17 sela s 277 kua i
domainstava, od kojih 55 muslimanskih.9'
92 Mauran, Popis naselja.., p. 434-555.
93 Evlija, elebi, o.c, p. 232.
94 Lopai, Spomenici.., I, p. 32.
95 Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta histrico oeconomica
Iugoslaviae, 1986, Vol. 13, p. 50-82.
96 Idem, o.c. Acta Vol. 12, p. 32, 34, 92, 93.
217
Najvei grad, tvrava i sjedite Krko-likog sandaka bio je Knin, u kojem se
nalazilo oko 300 kua i priblino 2 000 stanovnika. Ostala vea mjesta i tvrave
bili su Skradin, Ostrovica, Vrana, Zemunik, Islam, Karin i Obrovac.'" O
stanovnitvu tih mjesta podaci su uopeni i stoga nepouzdani, pogotovo ako se
usporede s djelominim uvidom u sadraj osmanskih popisa Bosanskog i Kliskog
sandaka. Naime, dok se ti popisi ne objave i uine pristupanim, u tom e pogledu
izvoenje zakljuaka ostati na razini uopavanja i stvaranja demografske slike u
raskoraku sa stvarnim stanjem. Ipak, u nedostatku prvorazrednih izvora za sva
podruja Hrvatske pod osmanskom vlau, nema sumnje da je kranska raja ivjela u
selima i tek manjim dijelom u gradovima. Muslimansko stanovnitvo smjestilo se u
gradovima i veim naseljima, inei pritom dosta tanak vladajui sloj koji se
oslanjao na osmanske vojne snage i tvravske posade.
Vjerski ivot
U osvajakim pohodima osmanske vojske i provalama akindija, bila je na osvojenom
prostoru Hrvatske unitena katolika crkvena organizacija. Nestale su brojne crkve
i samostani i prestalo je vjersko bogosluje. Ouvanih crkava bilo je malo, a u
njima nije imao tko voditi vjerske obrede. Dijelei sudbinu stanovnitva,
sveenstvo je uglavnom stradalo ili se razbjealo, traei spas u sigurnijim
krajevima.
Uspostavljanjem osmanske vlasti bila je u gradovima i tvravama s vojnim posadama
istodobno uvedena islamska vjeroispovijed. Radi vjerskih potreba u tom su razdoblju
neke crkve odmah pretvorene u carske ili Sulejman-hanove damije. Tako je
franjevaka crkva u Iloku postala Sulejman-hanova damija, kao i upna crkva sv.
Trojstva i obiteljska grobnica baruna Koroga u Osijeku. Carske damije bile su
takoer u Poegi, Kaptolu, Orahovici, Valpovu, Brodu, Dubocu, Jasenovcu i Kninu.
Jaanjem muslimanskih zajednica {demata) ubrzo su iz temelja graene nove damije,
ili su podizane manje mahalske damije (mesdidi) koje nisu imale minber
(propovjedaonicu) a esto ni minaret. Njihovi graditelji bili su istaknute
vojskovoe i dobrotvori koji su ih gradili kao svoje zadubine. U muslimanskim
selima s manjim brojem kua postojale su, meutim, ureene prostorije u kojima su
obavljane zajednike molitve petkom. Meu prvima, svoje damije podigli su u Iloku
vjerojatno Mehmed-beg Jahjaoglu i Arslan-beg, sin Bali-bega Malkooglua, o kojima
govori Evlija elebi opisujui Ilok. Dobro opremljenu i veliku damiju dao je 1558.
podii Kasim-paa u Osijeku, a pet godina kasnije bila je u osjekoj palanci
izgraena i damija poekog sandakbega Filibeli Mustafa-pae. Po sultanovu nalogu
sagradio je Ferhad-beg Sokolovi takoer damije u Zemuniku i Hrvacama kod Sinja.
Osim spomenutih islamskih bogomolja, potkraj 16. stoljea postojale su damije i
mesdidi u arengradu (Voinu), Sotinu, Vukovaru, Nijemcima, Erdutu, Dalju, Bijelom
Brdu (Trnov-cu), Sarvau, Nemetinu, Dardi, akovu, Podgorau, Donjoj Pitani kod
Orahovice, Mikleu-u, Slatini, Brezovici, Moslavini, Voinu, Virovitici, Kamengradu
(Kamensko), Kutjevu, Doljanovcima, Grabarju, Graditu, Vukojevcima, Radovancima,
Knecima, Vidovcima, Brodskim Zdencima, Luanima, Kobau, Cerniku, Granici
(Gradcu), Sirau, Podborju, Pakracu, Kretelovcu, Bijeloj Stijeni, Kraljevoj
Velikoj i Lipovljanima. Na jugu Hrvatske u Klisu, Sinju, Vrlici, Drniu, Skradinu,
Ostrovici, Vrani, Nadinu, Islamu, Obrovcu, Karmu, Udbini i Graacu, i potom svakako
u Bilaju, Novom i Peruiu.
Koliko je bilo damija u pojedinim gradovima i mjestima, podaci su vrlo manjkavi, a
obavijesti putopisaca, naroito Evlije elebija, esto daleko od stvarnosti.
Prema popisu iz 1574. u Iloku su postojale etiri damije, od kojih jedan mahalski
mesdid, u Vukovaru svakako dvije i Nijemcima vjerojatno tri mahalska mesdida.
Osim toga u Vukovaru i Nijemcima nalazili su se derviki samostani (zaviye).
U Poegi je 1579. pored Sulejman-hanove bila i Jahja-begova damija. Zajedno s
bratom Ahmedom bio je Jahja-beg, sin Arslan-bega, nekadanjeg poekog sandakbega
i sina Mehmed-bega Jahjaoglua. Isto tako tu se nalazilo i est mahalskih damija i
to Hadi
97 Batini, Mijo Venceslav, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti,
Starine JAZU 17, p. 143, 144.
218
Daferov mesdid, Katiba (pisara) Muslihuddina, Hadi Alije, vojvode ejvana, Bali-
age i Hadi-age mesdid. Takoer i derviki samostan s brojnim posjedima dobivenim
kao zadu-bine, koji je za svoga sandakbegovanja osnovao Ulama-paa.
Unutar gradskih zidova u Osijeku je uz Sulejman-hanovu i Kasim-painu damiju bio i
Kapudan-begov mesdid, a u palanci nedaleko od Mustafa-paine damije nalazila se i
damija u muslimanskoj mahali.
Premda znatno manje brojem stanovnika, u akovu se nalazilo pet damija, od kojih
Benlu-age mesdid, Muslihuddin hode, Dervi-age, Sari (utog)-age i arijski,
odnosno mesdid na trnici.
Odmah nakon osvajanja 1543., tvravska crkvica sv. Ladislava i grobnica mavanskih
banova Morovia u Valpovu, bila ja pretvorena u Sulejman-hanovu damiju.
Naseljavanjem muslimanskog stanovnitva, ubrzo su u Valpovu kao zadubine podigli
svoje mahalske mesdide Mustafa ehaja i Sulejman-aga.
Tri su damije takoer bile 1579. u Brodu, od kojih jedna Sulejman-hana i mahalski
mesdidi Tuzdu Balije i Mehmeda elebije. Uz carsku damiju u Orahovici se nalazio
i mesdid u Hurrem-painoj mahali, a u Mikleuu mesdid Bali-age.
Derviki samostani postojali su jo u Kaptolu, Osijeku i Dalju, od kojih je
samostan u Dalju svakako bio vei, jer se 1579. u njemu nalazilo est dervia, koji
su vjerojatno zaposjeli stari pavlinski samostan u mjestu zvanom Irig, blizu Dalja.
U mjestima gdje su bile damije postojale su i osnovne kole (mektebi) u kojima su
vjerski slubenici poduavali djecu vjeri i pismenosti. Vie kole {medrese)
nalazile su se u veim gradovima poput Iloka, Osijeka, Valpova, Poege i Cernika.
Seoske i mnoge druge damije bile su graene od drveta, zbog ega su u ratnom
vihoru netragom nestale. Do kraja osmanske vladavine broj damija se u gradovima
svakako poveao, osobito u Poegi, Osijeku, Iloku, Brodu i Cerniku, dok se pouzdano
zna da su u Vukovaru bile etiri.
U blizini damija podizana su kao zadubine svratita za trgovce i smjetaj robe i
teglee stoke (karavan-saraji), skladita za robu (hanovi) i prenoita
(musafirhane), kao i javne kuhinje (imareti) za putnike i namjernike i kupalita
(hamami).9*
Navedeni podaci govore daje potkraj 17. stoljea na osvojenom prostoru Hrvatske
bilo oko 100 damija, od kojih su dvije treine bile smjetene u gradovima i veim
naseljima, to se u cijelosti podudaralo s razmjetajem muslimanskog stanovnitva.
Osnivanjem budimske eparhije 1541. i obnovom Peke patrijarije 1557. godine, bili
su stvoreni uvjeti i za uspostavu vjerske organizacije doseljenoga vlakog i
pravoslavnog stanovnitva izmeu Dunava, Drave i Save, to se uskoro odrazilo i na
ivotne prilike starosjedilakog ivlja katolike vjere. Vjerojatno poslije 1560.
bila je osnovana pravoslavna eparhija u Poegi, koja svakako prije 1579. postaje
mitropolija. Pomou osmanske vlasti mitropolija se eljela nametnuti i katolicima
na tom prostoru, od kojih trai plaanje posebnog doprinosa. O takvom doprinosu
svjedoi popis Poekog sandaka iz 1579. godine, u kojem se kae da se raja sela
Odvoraca, Frkljevaca, Pleternice, Kadanovaca i Vrin Dola, izmeu ostalog, oslobaa
plaanja poreza mitropoliti radi odravanja mosta na rijeci Orljavi. Ista odredba
vezana za javne radove i slube odnosila se i na raju sela aglin, enkovo i Tulnik
u nahiji Kutjevo, kao i nekih sela u nahijama Levanjska Varo, Valpovo, Karaevo i
Orahovica.'w Plaanje tog poreza izazivalo je otre nesporazume s katolikim
ivljem, koji su ponekad prerastali u otvorene sukobe. Meutim, preputeno u
pojedinim selima samo sebi, katoliko stanovnitvo se raseljavalo, ili je pod
pritiskom ivotne stvarnosti prelazilo na pravoslavlje.
Duhovno sredite pravoslavaca nije bilo u Poegi, nego u manastiru Duzluku kod
Orahovice, gdje je 1594. bila izgraena nova manastirska crkva. Za dugog rata s
Osmanskim Carstvom,
98 McGowan, o.e., 7-36, 69-134, 404-409; Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter
672; Evlija, elebi, Putopis; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek),
Sarajevo 1985, p. 201, 209, 210, 220, 221, 222.
99 Basbakanlik Arsivi, Istanbul, Tapu defter 672, Fol. 10/38, 53. 127, 150, 182,
205.
219
preao je poetkom 1595. poeki mitropolit u Hrvatsku kao episkop svega
pravoslavlja u Slavoniji, a njega su potom slijedile mnoge vlake obitelji.100
Zahvaljujui pravu vjerskog djelovanja bosanskih franjevaca na temelju povelje
(ahdname) sultana Mehmeda Fatiha iz 1463., kao i stvaranja provincije Bosne
Srebrene 1517. godine, koja se protezala na Dalmaciju, Slavoniju, Srijem i Ugarsku,
uspjeli su neko vrijeme odrati se franjevaki samostani u arengradu, Lukovu i
akovu.101 Postojanje tih samostana nije, meutim, bilo dovoljno da se obnovi i
organizira vjerski ivot katolika.
U novoj politikoj i drutvenoj stvarnosti prvi su se ipak snali kalvini, koji su
ve 1551. godine odrali svoj crkveni sabor u Tordincima.102 O vjerskim prilikama i
stanju katolika na tom prostoru, neto se vie doznalo kada je 1571. stonski biskup
Bonifacije Drakoli izvrio kanonski obilazak Slavonije i Srijema.103 Svjetovnih
sveenika ostalo je malo, uglavnom u selima i manjim mjestima udaljenijim od
glavnih putova. Unato neizvjesnoj svakodnevici, neki od sveenika zadrali su se
takoer u Poegi, Kaptolu i Cerniku. Odjeveni poput ostale raje, nisu na sebe
svraali pozornost, lake su se kretali iz mjesta u mjesto i po kuama davali
vjersku poduku.
Oko 1575., ili najkasnije 1579. godine, poluili su franjevci znaajan uspjeh
osnivanjem samostana u Velikoj nedaleko od Poege, koji je uskoro postao duhovno
sredite katolika Poekog sandaka. Koju godinu kasnije, tonije 1581., odrali su
katoliki sveenici Slavonije i Srijema svoj sinod u crkvi sv. Marije u Bajincima,
meu kojima su bili upnici ili njihovi kapelani iz Ivankova, Gorjana, Dragotina,
Vrin Dola, Tompojevaca, Bapske i Morovia.104 Nisu to, dakako, bile sve upe na
tom prostoru, ve su tada postojale upe u Straemanu, Vetovu, Kaptolu i drugim
mjestima poeke okolice. Poslije spomenutog sinoda, ipak nije bila provedena
crkvena organizacija u Posavini, pa je 1586. papa Siksto V. poslao franjevca Jurja
iz Soli (Tuzle) da zajedno sa svojim suradnicima pridonese obnovi vjerskog ivota u
tom kraju.105 S istim ciljem bio je 1595. poslan i franjevac Luka Jurii u akovo
i Cernu.106
Nekad templarski i potom franjevaki samostan u Naicama, ostao je zaudo poteen
ratnih razaranja 1536., da bi potom 1596. godine iz njega bili redovnici
protjerani, a samostan zaposjela osmanska vojska. U izvjetaju biskupa Franje
Balievia iz 1600. godine, kae se da je tada i crkva ostala bez krova.10
Znatno gora sudbina zadesila je 1599. franjevaki samostan u arengradu. Naime,
bjeei pred Tatarima, neki od ustanika iz okolice Poege sklonili su se u
samostan, zbog ega je gvardijan bio optuen kao njihov jatak i nabijen na kolac.
Crkva i samostan bili su opljakani i opustoeni, a redovnici protjerani.10"
Po zavretku iscrpljujueg ratovanja 1606. i guenja ustanka potlaene raje 1607.
godine, nastupilo je razdoblje mirnijeg ivota i donekle slobodnijeg iskazivanja
vjerskih osjeaja i odravanje obreda, ukljuujui i popravak crkvenih zdanja.
U sklopu misionarskog djelovanja, od 1612. do 1618., obiao je Bartol Kai upe
Morovi, Nijemce, Ilau i Ljubu, a u okolici Valpova Karaevo, Sgregorijance
(nestalo), Kri, Kuzmince, Marijance i Viljevo.1
Do kraja Kaieva boravka u Srijemu i Slavoniji, osmanska je vojska napustila
naiki samostan, pa su franjevci 1621. obnovili samostan i crkvu i posvetili je
sv. Anti Padovan-
100 Lopai, o.e., Starine JAZU 19, p. 67, 68.
101 Fermendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s.
Francisci Seraphici, Starine JAZU 22, p. 27, 28.
102 Idem, o.e., Starine JAZU 22, p. 28.
103 Idem, Acta Bosnae, p. 310.
104 Idem, Chronicon.., Starine JAZU 22, p. 30.
105 Idem, Acta Bosnae, p. 340.
106 Idem, o.e., p. 340.
107 Horvat, Karlo, Noviji spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, Glasnik
Zemaljskog muzeja, XXI, Sarajevo 1909, p. 69, 70.
108 Fermendin, Chronicon.., Starine JAZU 22, p. 28.
109 Idem, Acta Bosnae, p. 342-366.
220
skom.110 Na taj nain, uz samostan u Velikoj, vraeno je privremeno izgubljeno
duhovno arite katolika u sredinjem dijelu Slavonije.
Potpunije podatke o stanju katolikih upa i vjernika zabiljeio je barski
nadbiskup Petar Masarechi, koji je kao apostolski vizitator obiao 1623. i 1624.
Bugarsku, Srbiju, Slavoniju i Bosnu. Putujui od Zemuna, Masarechi je pregledao
upe: Bapska, Morovi, Ilaa, Nijemci, Otok, Cerna, Ivankovo, Tompojevci, Karaevo,
Kuzminci, Kri i Viljevo, te franjevake samostane u Naicama i Velikoj. Te su upe
brinule o katolicima u 140 naseljenih mjesta s priblino dvadeset tisua
stanovnika. to se tie Vukovara, Masarechi kae da ima izmeu 15 i 20 dua
katolika, a u Osijeku svega sedam obitelji. Veina stanovnika u okolici Valpova
prihvatila je protestantsku vjeroispovijed, ija su crkvena sredita u Sv. Jurju,
Sgregorijancima i Marijancima. Meutim, o broju kalvinskih sela i stanovnitva
Masarechi oito grijei, jer cijela Valpovtina i znatan dio Slavonije nije tada
imao pedeset tisua stanovnika. Samostan u Naicama imao je est i u Velikoj deset
redovnika, od kojih je u Velikoj jedan poduavao mlae fratre logici. Na elu upa
bili su uglavnom svjetovni sveenici, o kojima se Masarechi nije uvijek povoljno
izraavao.
Na kraju apostolske vizitacije obiao je Masarechi Bosnu, pod ijim imenom
podrazumijeva Bosanski paaluk, koji se protee od Novog Pazara do granice s
Hrvatskom. Procjenjujui da tri dijela stanovnitva ine muslimani i priblino
jednu etvrtinu katolici i pravoslavci, kojih moe biti i do 150 tisua uz desnu
obalu Save i juno odatle prema Jadranskom moru, Masarechi kae da nema crkvenih
upa nego bosanski franjevci obilaze mjesta i sela, odravaju po kuama mise i
obavljaju vjerske obrede.111 Drukije reeno, to znai da na junom dijelu Kliskog
kao i cijelom Krko-likom sandaku nisu postojale crkvene upe niti je tada, osim
islama, bila uspostavljena neka druga vjerska organizacija.
U izvjetaju o stanju franjevake provincije Bosne Srebrene iz 1629. stoji,
meutim, zabiljeeno da franjevakom samostanu u Naicama pripada est upa i to:
Zoljan, Motiina, Gazije, Gorjani, Selci akovaki i navodno Osijek. U samostanu
boravi 13 redovnika, dok je samostanska crkva posveena Pres. Trojstvu.112
Opisujui alosne prilike u Slavoniji i Srijemu, anonimni pisac izmeu 1629. i
1630. kae da su crkve uglavnom bez krova i posve opustoene iznutra. Da nevolja
bude vea, fratri i svjetovni sveenici se meusobno ne podnose, a nepoudne
vizitatore ak i tuakaju Turcima da su papine uhode, zbog ega ih oni prate s
nepovjerenjem i proganjaju.113
Kad je 1631. Petar Masarechi bio postavljen za apostolskog upravitelja
(administratora) Ugarske, Slavonije i Srbije, on zateeno stanje ne mijenja, jer
uza sva svoja nastojanja nije mogao dobiti dovoljan broj svjetovnih sveenika. Kao
pripomo Masarechiju, doao je Petar Sabbatini kao misionar po vlastitoj elji u
Nijemce 1632., gdje je postao duobrinik. Iz Nijemaca je Sabbatini, zajedno s
drugim sveenicima, predloio Kongregaciji za irenje vjere da to prije imenuje
smederevskog biskupa koji bi svoje sjedite imao u Nijemcima, odakle bi kao
srijemski vikar upravljao i ugarskim biskupijama pod osmanskom vlau. Idue 1633.
godine osnovao je on kole kako bi sebi i drugim sveenicima olakao irenje
vjerske poduke meu neukim svijetom.114
Pozivajui se na dobivene povlastice, bosanski su franjevci mislili da oni jedini
imaju pravo duobrinitva u zemljama pod osmanskom vladavinom, pa u skladu s tim,
u istonoj Slavoniji i Srijemu. Protivei se spomenutom tumaenju, traio je
Masarechi od Kongregacije da se povlastice bosanskih fratara tono odrede i provede
razgranienje izmeu uprave Bosanske biskupije na elu s naslovnim skradinskim
biskupom Tomom Ivkoviem i uprave
110 Horvat, Noviji spomenici... Glasnik Zemaljskoj muzeja, Sarajevo 1909, p. 69,
70; Smiiklasi, Dvijestagodinjica.., II, p. 10,11; Draganovi, Krunoslav, Izvjee
apostolskog vizitatora Petra Masarechija o prilikama katol. naroda u Bugarskoj,
Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni 1623. i 1624, Starine JAZU 39, p. 40.
111 Draganovi, o.c. Starine, JAZU 39, P. 43,44.
112 Buturac, o.c, p. 42.
113 Fermendin, Acta Bosnae, p. 390, 391.
114 Buturac, o.c, p. 81.
221
Smederevske biskupije izmeu Dunava, Drave i Save. Isto tako pokuao je on ishoditi
od osmanskih vlasti slobodu vjerskog djelovanja poput fratara, ali u tome nije
uspio."5
Da se pitanje biskupijskih podruja napokon rijei, pozvala je Kongregacija
Masarechija u Rim, kamo je bio stigao i opunomoenik biskupa Ivkovia fra Ivan. Pod
predsjedanjem kardinala Antonija Barberinija, Kongregacija je 11. svibnja 1633.
donijela odluku da granica izmeu apostolskog vikara Bosanske biskupije Tome
Ivkovia i upravitelja Smederevske biskupije Petra Masarechija ima biti rijeka
Drava i trgovite Osijek. Na temelju te odluke istona Slavonija i cijeli Srijem
bili su izuzeti ispod uprave skradinskog biskupa i ostali su u sastavu uprave
Smederevske biskupije. Takva podjela vrijedila je i za njihove nasljednike dokle
Turci budu vladali tim prostorom. Istom odlukom bila je opozvana i ponitena odluka
Kongregacije donesena 20. studenoga 1626. godine."6
Spomenuto razgranienje bilo je manjkavo, zbog ega su trvenja izmeu fratara i
svjetovnog sveenstva nastavljena. Po nagovoru fratara, katolici iz Iloka, Ljube,
Sota, Berkasova, Bai-naca, Gibarca, Ilae i drugih sela, pisali su 30. lipnja
1634. Sv. Stolici da im odobri franjevce iz samostana u Olovu kao duobrinike.
Svoju predstavku obrazlagali su time da ih svjetovni sveenici slabo obilaze, zbog
ega ljudi u Velikim Remetama, uljamu, Dobrincima, Kraljevcima, Golubincima, Rumi,
Vognju, Manelosu i velikim dijelom u Mitrovici, prelaze na pravoslavlje."7 Slinu
predstavku uputili su 20. kolovoza iste godine i katolici iz Vukovara, Jankovaca i
Laza, traei od Sv. Stolice da im za duobrinike odobri franjevce, koji ve u
proljee 1635. dre u svojim rukama upe Laz i Jankovce."8
Takav razvoj dogaaja pokuavao je Masarechi sprijeiti, ali gaje 27. studenoga
1637. u Skopju snala smrt. Na skupu svjetovnih sveenika i fratara odranom 15.
travnja 1635. u Nijemcima, bio je kao Masarechijev nasljednik za vikara Smederevske
biskupije izabran Petar Sabbatini. Obraajui se Sv. Stolici, okupljeni fratri i
popovi opisali su tom prigodom kakvim je sve progonima i nasiljima izloen
katoliki ivalj i njihovo sveenstvo, otkako je istanbulski patrijarh Kirilo uspio
nagovoriti budimskog pau da na svome podruju uniti katoliki vjerski ivot, a
katolike podvrgne Pravoslavnoj crkvi. U sklopu progona i nasilja, franjevaki
gvardijan u Naicama i dva redovnika baeni su u okove, a pop Simun Matkovi i jo
dva sveenika zvjerski su zlostavljani i na razne naine mueni."9 Piui i sam 14.
svibnja 1635. iz Sarajeva Sv. Stolici, pop Simun kae da je vie puta namjeravao
pisati, ali zbog silnih progona, muka i straha od patrijarha Kirila, nije to mogao
uiniti. Potraju li progoni jo koju godinu, nee se u Bosni, Slavoniji i Ugarskoj
katolik moi odrati. Njega i jo dvojicu sveenika uhvatili su Turci, okovali ih
oko vrata i ruku i oko dva mjeseca ostavili na ledu i snijegu da su im otpali nokti
s prstiju na nogama. Kako bi im utjerali strah u kosti, drali su ih gdi nabijaju
na kolje ljude, druge pod palicama more, a tree sieku... Vie smo bili mrtvi nego
li ivi i dadosmo ono to itu: dvije tisue i petnaest kudi. I sada u Sarajevu od
Turaka uzimamo na kamatu i zalaemo brau i roake; a popovi i fratri iz Srijema
pobjegoe. Nas trojicu popova navlae Turci kao vuci ovce.12(1
Slinih progona i nasilnog utjerivanja poreza istanbulskom patrijarhu i pojedinim
pravoslavnim episkopima, bilo je i prije, od kojih su neki zavrili krvavim
obraunima. Katoliki ivalj nije se elio odrei svoje vjere, bez obzira na
progone osmanskih vlasti potaknutih nasrtljivou pravoslavnih episkopa.12
Poput svoga prethodnika, nastavio je Petar Sabbatini borbu protiv bosanskih fratara
koji se nisu pridravali odluke Kongregacije o razgranienju, ve su zaposjeli jo
nekoliko upa u Srijemu. tovie, fratri su 15. kolovoza 1643. iz Olova podnijeli
Kongregaciji tubu protiv Sabbatinija da ih je prognao iz Vukovara i Laza, i radi
na tome da ih protjera iz ostalih upa.122
115 Idem, o.c, p. 82.
116 Idem, o.c, p. 82, 83.
117 Fermendin, Acta Bosnae, p. 417, 418.
118 M?m, o.c, p. 419.
119 Idem, o.c, p. 423.
120 Idem, o.c, p. 422,423.
121 Vanino, Miroslav, Kaievo izvjee o don Simunu Matkoviu, Vrela i prinosi I,
Sarajevo 1932, p. 85-87.
122 Fermendin, Acta Bosnae, p. 445.
222
Kako je ta borba zauzimala sve vie maha, sastalo se 7. oujka 1650. svjetovno
sveenstvo u kui vikara Sabbatinija u Nijemcima i zakljuilo da vikar osobno poe
u Rim i podnese izvjetaj Kongregaciji o sporovima s fratrima.123 Premda je potkraj
iste godine Kongregacija zakljuila da beogradskom biskupu Matiji Benliu pripada
upa Dragotin kod akova,124 sukobi s fratrima nisu prestajali. Isto tako nisu
prestajali i progoni katolika, pa je stanovnitvo naputalo svoje kue i bjealo u
druge krajeve. Takvo stanje nije odgovaralo ni spahijama ni sredinjoj vlasti, zbog
ega je sultan Mehmed IV. uzeo 1657. katolike u Nijemcima i Mitrovici u zatitu i
naredio naibu u Nijemcima da revno pazi kako bi katolici po ustaljenim obiajima
mogli slobodno obavljati svoje vjerske obrede, i da ih se zato ne progoni i
globi.125 U ivotnoj stvarnosti taje zatita bila od male koristi, iako je na tom
prostoru, ovisno o razvoju politikih prilika, donekle pridonosila stvaranju
povoljnijeg ozraja.
Bosanski fratri nisu odustajali od nakane da proire svoj utjecaj, pa su 1658.
traili od Kongergacije da se franjevake upe u Lazu, Nijemcima i Bapskoj obnove i
silom pripoje franjevakom samostanu u Olovu.16 Kao svojevrstan odgovor na taj
zahtjev, sastali su se 1. kolovoza 1658. upnici i svjetovni sveenici u Poegi,
odakle su zamolili zagrebakog biskupa Petra Petretia za podrku apostolskom
vikaru Matiji Benliu protiv nasrtaja bosanskog biskupa Marijana Maravia.127
Njihovoj molbi pridruili su se 14. kolovoza i redovnici franjevakih samostana u
Velikoj i Naicama, traei od biskupa Petretia da ne dopusti bosanskom biskupu
zaposjedanje prostora izmeu Drave i Save, na koji nema nikakva prava.128
Potaknut tim molbama, poslao je biskup Petreti 1660. svoga generalnog vikara Petra
Nikolia u Slavoniju na obilazak upa, za koje se dralo da pripadaju Zagrebakoj
biskupiji. Opisujui vieno i to je na putovanju mogao saznati, Nikoli zapoinje
svoj izvjetaj od 28. svibnja 1660. konstatacijom da su izmeu Save i Drave dva
franjevaka samostana, jedan, sv. Augustina u Velikoj kod Poege i drugi, sv. Ante
Padovanskog u Naicama. Fratri iz tih samostana duobrinici su izmeu spomenutih
rijeka, koji poslije tree godine mijenjaju upu. Nedaleko od Velike, u selu
Poljanska ruevna je crkva i samostan, vjerojatno franjevakog reda. Stara i
obnovljena crkva sv. Nikole je u Pleternici, dok su mnoge u okolici razorene i
unitene.
U selu Kaptolu, nekad Kaptolu sv. Petra Zagrebake biskupije, unutar turske tvrave
je velika zidana crkva sv. Petra s visokim tornjem. Izvan tvrave u selu je drvena
crkva, dosta lijepa i dobro opremljena. Toj upi pripada i stara zidana crkva
posveena sv. Katarini.
U selu Straemanu nalazila se zidana i poruena crkva sv. Mihajla, gdje se svaki
mjesec na njezinim ruevinama itala sv. misa, posebno i sveano na dan sveca
zatitnika. Tu su takoer bile i ruevine neke kapele, iji oltar je ostao ouvan,
ali bez krova.
Dvije razorene crkve posveene sv. Marku i sv. Pavlu bile su takoer u Velikoj, kao
i stara zidana i ruevna crkva sv. Kuzme i Damjana u Vetovu.
U Kutjevu su ostaci velike opatije i samostana, Nikoliu nepoznata reda, iznad koje
su veliki fratri podigli drvenu crkvicu i uredili prikladno boravite.
Prema ostacima zidova i vanjskog izgleda, Poega je morala biti dosta velik grad,
gdje se nalazi jaka tvrava. Prastari franjevaki samostan razoren je do temelja,
osim crkve koju su Turci pretvorili u damiju. I druga crkva ispod tvrave, ije
ime nije poznato, bila je takoer pretvorena u damiju. Od upne, velike i vrlo
lijepe crkve kod gradskih vrata nije ostalo nita. U Poegi je inae dosta lijepa i
prostrana drvena crkva sv. Duha s tri oltara, koju je izuzetnim marom i zalaganjem
iz temelja podigao fra Toma Poeanin.
Na prostoru cijele upe Cernik nalazila se samo jedna zidana crkva, sv. Nikole,
dobro ureena i opremljena za bogosluje. Sve ostale crkve su razorene, od kojih se
na ruevinama crkve sv. Ivana i Martina povremeno svetkuje, dok je u Cerniku mala
kapela i noite za dva fratra.
123 Idem, o.c, p. 468.
124 Idem, o.c, p. 469.
125 Idem, ce, p. 481.
126 Idem, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentine, Starine JAZU 22, p.
42.
127 Fermendzin, Acta Bosnae, p. 482.
128 Idem, o.c, p. 483, 484.
223
Stara zidana crkva u Brodu, posveena sv. Marku, pretvorena je u damiju, a izvan
mjesta nalazi se dobro ouvana zidana crkva sv. Ante, ureena i opremljena svim
potreptinama.
upa Gradpotok, danas Zagrade, imala je dosta vjernika koji su se zbog ratne
opasnosti i drugih nevolja razbjeali na sve strane, kao to su to uinili vjernici
i ostalih upa. U toj su upi bile etiri zidane i dobro opremljene crkve i to:
Blaene Dj. Marije u Dubovcu, sv. Luke u Orioviu, sv. Jurja u Vrbovi i sv.
Mihajla u Gradpotoku.
I u upi Luani nalazila se samo jedna crkva, posveena Velikoj Gospi, dok su u
upi Drenovac bile tri crkve, obnovljena sv. Martina, sv. Demetrija i sv. Jurja,
kojoj je nedavno izgorio krov.
U upi sv. Benedikta, danas Podcrkavlje, bile su tri dobro opremljene crkve, jedna
posveena sv. Benediktu, druga sv. Stjepanu i trea sv. Andriji, a etvrta
posveena sv. Petru nije imala itav krov.
Osim upne crkve sv. Mihajla u Vrhovini, na podruju upe nalazila se i zidana
crkva sv. Jurja. Susjedna upa u Garinu imala je dvije dobro ureene zidane crkve,
jednu posveenu sv. Nikoli i drugu sv. Petru apostolu.
Podalje od glavnih putova bila je upa Vrindol, u kojoj su bile dvije crkve; jedna
drvena, sv. Martina i druga zidana, posveena Gospi Snjenoj.
upu Dragotin dala je Kongregacija na uivanje biskupu Matiji Benliu, u kojoj su
bile drvene crkve sv. Marka i Blaa te zidana sv. Ivana. Blizu samostana u Naicama
stajala je stara crkva sv. Trojstva, vjerojatno nekad upna crkva. Obnovljena,
dosta velika i lijepa crkva Sviju Svetih nalazila se u selu Motiini. U selu Zoljan
bio je neki samostan i stara crkva sv. Martina, a pokraj njih i crkva sv. Katarine.
Takoer u njihovoj blizini stajale su ruevine crkve zvane Petkovica. 0 kojem je
samostanu rije i gdje se on tono nalazio, Nikoli ne kae nita odreeno.
U selu i upi Poljana drvene su crkve sv. Fabijana i Sebastija i sv. Nikole u
Podgorau, te zidana crkva sv. Ivana Krstitelja. Idui iz Naica prema zapadu u
selu Martinu je stara, dobro ouvana zidana crkvica sv. Martina.
U Dugom Selu Lukakom bila je zidana crkva sv. Luke, a u upi Suha Mlaka Uznesenja
Gospina i drvena crkva sv. Katarine. Selo Buanci (nestalo) imalo je drvenu crkvu
sv. Jelene, dok je druga zidana, sv. Lovre, bila poruena.
Na podruju upe Selci kod akova nalazile su se dvije crkve: zidana sv. Franje i
drvena sv. Katarine. I u upi Gorjani bile su dvije crkve, jedna posveena sv.
Petru i druga sv. Martinu.
Dobro ouvane zidane crkve stajale su u selu Koki i upi Broanci, gdje su bile
crkve sv. Kria, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jurja.
Putujui prema istoku uz rijeku Dravu, zapazio je Nikoli velik broj ruevina
crkava i drugih graevina. U dobrom stanju bile su zidane crkve sv. Petra u
aavici i sv. Andrije u Viljevu. Ruevine nekog samostana i oteena crkva sv.
Jurja nalazili su se u selu Sv. Juraj (ura), gdje je stanovnitvo prihvatilo
kalvinsku vjeroispovijed. Sline tome bile su i ruevine dvaju samostana u Voinu,
od kojih je jedan vjerojatno bio franjevaki, a drugi reda sv. Klare.
upa Kuzminci, nazvana po crkvi sv. Kuzme i Damjana u Ladimirevcima, imala je na
svome podruju jo i crkve BI. Dj. Marije i sv. Kria. Samo selo Kuzminci nalazilo
se neto junije od Ladimirevaca i netragom je nestalo.
Posljednja upa blizu Osijeka bila je Karaevo, gdje se nalazila crkva sv. Nikole.
Toj su upi pripadali Osijek i sela Petrijevci i Samatovci.
Nedaleko od Save, u selu Mikanovcima, stajala je zidana i velika crkva sv. Bartola.
Tu su bila i tri mjesta s vidljivim ostacima crkava.
Kao najudaljenija upa, za koju je Nikoli smatrao da je moda pripadala
Zagrebakoj biskupiji, bila je upa Ivankovo. U samom Ivankovu bili su ostaci nekog
samostana, a u njegovoj okolici stajale su zidane, opustoene i bez krova, crkve
sv. Ivana i sv. Ilije. Toj je upi bila pripojena nekad samostalna upa Cerna.l2,)
Obiljem podataka Nikoliev izvjetaj je
129 Idem, o.c, p. 492-497; Smiiklas, Dvijestagodinjica.., II, p. 7-13.
224
najpotpuniji i nezaobilazan izvor koji dosta vjerno odslikava vjerski ivot
katolika u Slavoniji posljednjih desetljea osmanske vladavine. Istina, sva mjesta
koja on u izvjetaju spominje nije osobno obiao, ve je zabiljeio neke podatke
to ih je saznao od pojedinih upnika.
Broj crkava u kojima je u to doba obavljano bogosluje bio je ipak neto vei nego
to Nikoli kazuje. Tako jo moemo dodati crkve: sv. Ante u Podvinju, sv. Jurja i
sv. Margarete u Odvorcima, sv. Ivana Krstitelja u Vrhovcima Gradskim kod Poege,
sv. Luke u Orljavici (danas Pavlovci), sv. Juraja u Vrblju, sv. Magdalena u Siu,
sv. Nikole u Adamovcima, Svih Svetih u Sesvetama Poekim, sv. Katarine u Podgorju
i Orahovici, sv. Lovre u Joavi, sv. Jurja u Slobodnoj Vlasti, sv. Nikole u
Dubravniku, sv. Tiburcija u Tiborjancima, sv. Grgura u Sgregorijancima (nestalo) i
sv. Mihajla u Donjem Miholjcu.
Osim ve spomenutih, ruevine crkava i njihovi ostaci bili su tada u Berku, Borovu,
Korogu, Dalju, Paetinu, Bradinu, Erdutu, Antinu, Koprivni, Dopsinu, Ivanovcu,
Laslovu, epinu, Klakaru, Bebrini, Grabarju, Donjim Andrijevcima, Oriovcu, Buju
Brodskom, Koprivnici, Prvi, Starom Petrovom Selu, Kuzmici, Buku, Bilau, Ruevu,
Djedinoj Rijeci, Pavlovcima blizu Komorice, Svilni, Saijama, Mrtovlasima, Zveevu,
Tornju Poekom, Golobrdcima, titnjaku, Podsreu, Slobotini, Mitrovici
(Trenkovo), Kokoaku, Pakracu, Batinjanima, Dragoviu, Donjoj umetlici,
unjevcima, Sirau, Badljevini, Podborju, Bijeloj, Bijeloj Stijeni, Goleima,
Dragaliu, Donjem Rajiu, Novskoj, Sreanima, Borovcu, Rodaniku, Voarici,
Laevcu, Bujavici, Subockoj i Kraljevoj Velikoj.
Isto tako u Naicama, Mrincima (nestalo), akancima (nestalo), Novoj Skeli
(nestala),
Janevcima (nestalo), Poreu kod Valpova, Novom Selu, Turnaici, Buetini, Baevcu,
Nova-
kima, Kapincima, Slatini, Slatinskom Drenovcu, Bukovici, Cabuni, Bakiima, Gornjem
Miholjcu, Pelicu, Voinu, Kuzmi, Humu, Podgorju, Drenju i Levanjskoj Varoi.
Ostaci samostana bili su u Nutru, Naicama, Zoljanu, Podgorau, Voinu,
Virovitici,
Kutjevu, Rudini kod eavca, Poljanskoj, Podborju, Bijeloj, Dobroj Kui, Ivankovu i
Sv. Jurju
(ura).
Neke crkve razorili su Turci do temelja, a kamen i ostali graevni materijal
iskoristili za gradnju damija. Takvu sudbinu imala je crkva sv. Kuzme i Damjana u
Drenju, odakle je bio kamen odvezen u akovo. Poslije ruenja crkve sv. Martina u
unjevcima prevezli su Turci kamen u Brod, a na isti nain iz Ivanovaca u Valpovo
i Antina u Vukovar.13'
Niz ovih imena mjesta, nisu ujedno i sva mjesta u kojima su bile razorene crkve,
nego samo ona za koja se sigurno zna gdje su crkve postojale. Njihov broj svakako
je vei, pogotovo kada je rije o prostoru izmeu rijeka Une i Kupe i cijelom jugu
Hrvatske u sastavu Osmanskoga Carstva, za koji nema pouzdanih obavijesti. Ali
unato tome, navedeni podaci dovoljno sami za sebe govore i svjedoe o vjerskim
prilikama stanovnitva u osvojenim dijelovima Hrvatske, uoi sudbonosnih dogaaja
koji e potresti ondanji svijet i oznaiti kraj osmanske prevlasti u jugoistonom
dijelu Europe.
130 Mauran, Popis naselja, p. 89-554; Idem, Popis srednje i zapadne Slavonije, p.
20-23, 32, 37, 47, 48, 51, 61, 62, 64-66, 69,72, 74, 76, 79,81,84-86.
225
MANJE BITKE I OKRAJI NA GRANICI POSLIJE 1606. GODINE
Sklapanje mira 1606. na dvadeset godina, nije znailo i kraj opasnosti za opstanak
ostataka Hrvatske. Valjalo je i dalje biti na oprezu od iznenadnih provala i
pljakakih upada osmanske vojske. Usporedo s tim, zaprijetila je Hrvatskoj iznutra
nova opasnost, koja postaje nita manje razorna i vremenski duga poput ratova s
Osmanskim Carstvom. Udaljavajui se od onoga zbog ega je osnovana, Vojna granica
se postupno pretvara u mono orue Bekog dvora u krenju prava i suavanju
samostalnosti Hrvatske, te stvaranju svojevrsne vojnike drave na njezinu
prostoru, izuzete ispod banske vlasti i Hrvatskog sabora. Vojni zapovjednici iz
austrijskih pokrajina Koruke, Kranjske i tajerske potiskivali su Hrvate s vojnih
poloaja i preuzimali vodeu ulogu u svim pitanjima ivota na krajikom prostoru.
Radi lakeg ostvarivanja te zamisli, oni naseljavaju Vlahe koji iskljuivo priznaju
vlast Vojne granice i zaklinju se na vjernost caru. Hrvatska vlastela, na ije su
posjede Vlasi naseljavani, estoko se opirala tome i branila svoja prava u
Hrvatskom saboru i zajednikim saborima u Pounu. Carska i kraljevska vlast malo je
uvaavala takve istupe, ve je koristila svaku povoljniju priliku kako bi
ograniila bansku vlast i potkopala dravno-pravnu posebnost i samostalnost
Hrvatske.
U izravni sukob s krupnim velikaima, poput Zrinskih i Frankapana, nije se Beki
dvor ipak uputao, premda je nadvojvoda Ferdinand elio, kao budui
prijestolonasljednik, dokopati se Bakra i Vinodola i prikljuiti ih Vojnoj granici
kako bi odvojio Hrvatsku od Jadranskog mora. Do ostvarenja te zamisli trebalo je
samo strpljivosti, pri emu je izbor povijesnog trenutka bio od presudne vanosti s
unaprijed predvidivim ishodom.
Za opstojnost Hrvatske takav razvoj dogaaja bio je poguban, a njegove su
posljedice bile dalekosene i odreivale su povijesnu sudbinu hrvatskog naroda u
buduim zbivanjima. Slojevitost problema i priznavanje posebnih prava doseljenim
Vlasima, bilo je ujedno i kljuno razdoblje u razuivanju Hrvatske i potiranju
politike samosvijesti, svodei je na regionalna obiljeja.
Ovisno o povremenim napetostima na granici s Osmanskim Carstvom i Republikom
Venecijom, izbijanjem rata s uskocima, kao i zaotravanjem politikih i vjerskih
prilika u ekoj i njemakim pokrajinama, Beki dvor bio je pripravan na poputanje
i ublaavanje ponaanja prema Hrvatskoj, njezinim staleima i banskoj vlasti. Ratno
iskustvo Hrvata i njihovih vojskovoa u borbi s osmanskom vojskom bilo je dobro
dolo i valjalo gaje vojno i politiki iskoristiti u jaanju carske vlasti.
Iskazivanjem naklonosti u dodjeli raznih asti i visokih zvanja pojedinim
velikaima, stvarao se privid o blagonaklonosti carskog dvora i potivanju ustavnih
prava Hrvatske. Takvi postupci i otezanja u donoenju vanih odluka zavaravali su
javnost, koja, unato svemu, vjeruje svojim kraljevima i pripravna je rtvovati se
za njih, iako se nisu drali obeanja izreenih prilikom potvrde njihova izbora na
kraljevski poloaj.
Nalazei se stijenjena u procjepu izmeu monih sila, politika javnost Hrvatske
jedva daje u to vrijeme mogla uiniti ita vie do uporne borbe za ouvanje
samostalnosti Hrvatskog sabora i dostojanstva banske asti i vlasti u iskazivanju
politike opstojnosti Hrvatske, bez obzira na prostornu veliinu i brojnost
stanovnitva.
Mir na granici s Bosanskim i Kanikim paalukom trajao je vrlo kratko, a rat u
malom nastavljen je s obje strane granice. Uskoci upadaju u Liku i Krbavu, otimaju
hranu i stoku i hvataju ljude, za ije osloboenje trae otkupninu. Ve 1611.
inilo se da bi opet moglo doi
226
do rata, pa je general Sigismund Trautman-sdorf zamolio zagrebakog biskupa Domit-
rovia neka mu pomogne svojim kmetovima u utvrivanju sela Kria kod Ivania.1
Oekujui takav razvoj dogaaja, Hrvatski sabor je 1612. zakljuio da se obnove
utvrde i tvravice uz Kupu, meu kojima Blatnica, iljavi, Jamnica, Zavrje i
Kupina.2
Izbijanjem rata s Venecijom, vie nije bilo sumnje da e osmanska vojska krenuti u
napad, zbog ega je hitno poelo utvrivanje Koprivnice, Siska, Zelina, Novigrada,
Po-kupskog i Petrinje. Dok su jo trajali radovi, upali su 1615. Turci iz Bosne do
Krianieva Turnja blizu utoka Mrenice u Koranu i spalili kue.3 Poslije toga
znalo se da e ubrzo uslijediti napad s veim snagama, pa je Sabor 18. travnja
1616. zakljuio da se jo bolje utvrde Petrinja, Sisak, Brikievina, Pokupsko,
elin, Novigrad i Koprivnica.4
Uskoro zatim napala je osmanska vojska s jakim snagama tvravu u Sredikom i
osvojila je, zarobivi pritom 40 vojnika. Upitani zato ratuju i kre mir, Turci su
odgovorili da mira vie nema.5
Potkraj proljea 1616. obnovio je kralj Matija II. mir sa sultanom Ahmedom L, ali
se krajiki sandakbegovi i serhatski zapovjednici nisu uope pridravali mirovnog
sporazuma. Provale i pljake na granici su nastavljene i Srediko je ponovno bilo
napadnuto.6
Iste godine, 8. studenoga, umro je ban Benko Turoc i na njegovo mjesto kralj Matija
imenovao je 5. travnja 1617. kneza Nikolu Frankapana Trakog. Zbog nune potpore
hrvatskih stalea izboru kraljeva neaka nadvojvode Ferdinanda za kralja, dobio je
ban Nikola potpunu bansku vlast sa svim pravima, a kralj se Matija ujedno obvezao
da e na svoj troak uzdravati bansku etu od 300 lakih konjanika i 200 pjeaka.7
Premda je na Saboru u Pounu dolo do sukoba izmeu katolika i protestanata, bio je
15. svibnja 1618. nadvojvoda Ferdinand sveano proglaen kraljem. Poloivi
prisegu, Ferdinand je tom prigodom potpisao i krunidbenu zavjernicu za Kraljevine
Hrvatsku i Slavoniju, u kojoj se kae da e u interesu Hrvatske i Slavonije
provesti sve zakone koji jo nisu provedeni. Generalima i kapetanima u Vojnoj
granici zabranit e uplitanje u sudbenost vlastele i slobodnih gradova, a polovicu
svih asnikih mjesta u Granici dobit e Hrvati. Osnivanjem povjerenstva za predaju
Vlaha vlasteli, pozvat e krajike generale i kapetane da se pokoravaju odredbama
tog povjerenstva i okane prava sudovanja nad Vlasima.8 Olako data obeanja bila su
jo lake zaboravljena. Pogotovo to je stvaranjem katolike lige i protestantske
unije bio na pomolu veliki europski rat, koji e s prekidima trajati punih trideset
godina.
Pratei budnim okom ta zbivanja, osmanska je diplomacija smiljala kako bi vojnom
silom pomakla dravne granice jo dalje na prostoru Hrvatske. Krajem ljeta 1618.
upali su Turci iz Bosne opet do Sredikog, gdje su zauzeli neku straarnicu i
zarobili 47 ljudi. Koji dan kasnije
1 Lopai, Spomenici.., II, p. 9.
2 HDA, Zagreb, Protocollageneralium regni congregationum, sv. II, p. 102, 103.
3 Vitezovi, o.c, p. 183.
4 ii, Ada comitialia.., V, p. 133,134.
5 Idem, o.c, V, p. 141.
6 HDA, Zagreb, Protocolla.., sv. II, p. 126, 127.
7 ii, Ada comitialia.., V, p. 173.
8 HDA, Zagreb, Privilegij 138.
Grof Juraj Zrinski, hrvatski ban (1622.-1626.)
227
opustoili su oni okolicu Sredikog i Jamnice, zapaliti 20 kua, pohvatali 50 ljudi
i oteli nekoliko stotina konja i krupne stoke. Oekujui ponovni napad, pozvao je
9. listopada ban Nikola Frankapan plemstvo i narod pod oruje radi obrane od
Turaka.9
to uiniti za obranu od sve uestalijih napada, raspravljao je 4. sijenja 1619.
Hrvatski sabor i zakljuio da se pojaaju utvrde uz Kupu, posebno Petrinja. Dok
radnici budu podizali utvrenja, na banov poziv titit e ih plemika vojska i
braniti Turcima prijelaz preko Kupe. Osim toga, bilo je zakljueno da se kralju
Matiji poalje poslanstvo u Be i zatrai od njega neka provede zakon o predaji
Vlaha hrvatskoj vlasteli.1"
Kao tuma elja stalea, otputovao je ban Nikola u Graz, gdje je umjesto s kraljem
Ferdinandom pregovarao s njegovim Ratnim vijeem. Ban je traio da se ispranjena
mjesta generala u Karlovcu i kapetana u Senju i Koprivnici dadu Hrvatima. to se
tie Vlaha, nema bojazni da e se oni vratiti pod osmansku vlast ako ih kralj preda
hrvatskoj vlasteli na ijim su posjedima. Vlastela nee od njih traiti nita vea
davanja nego to ih daju krajikim kapetanima. Na Granici valja popraviti i dobro
utvrditi Petrinju, Srediko i Brikievinu, opskrbiti ih s dovoljno topova, oruja i
streljiva. 0 banovim prijedlozima i eljama stalea, Ratno vijee izvijestilo je 4.
oujka 1619. kralja Ferdinanda, predloivi mu neka Hrvatima dade jednu kapetaniju
i tako ih udobrovolji. Istodobno preporuilo je Dvorsko ratno vijee kralju Matiji
neka naredi Vlakom povjerenstvu da stavi Vlahe pod hrvatsku vlast uz neto manje
obveze. Neovisno o tim prijedlozima, dva dana prije smrti, naredio je kralj Matija
Dvorskoj komori da zapone pregovore sa Zagrebakim kaptolom kako bi Sisak postao
bansko sjedite."
Smru kralja Matije II. 20. oujka 1619. preuzeo je kralj Ferdinand vlast u
Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji. Meutim, protiv njegove vladavine ustali su
protestanti u ekoj, Austriji i Ugarskoj, pa je voa ekog plemstva Matthias
Thurn krenuo s vojskom na Be i opsjeo grad. Naavi se u opsjednutom gradu,
Ferdinand je bio spreman na ustupke u vjerskim pitanjima, zbog ega je eka vojska
odustala od dalje opsade i vratila se natrag u eku. Na Saboru u Pounu, umjesto
smirivanja vjerskih napetosti, izbili su jo ei sukobi izmeu katolika i
protestanata. Podravajui protestante, erdeljski vojvoda i turski vazal Gabor
Bethlen nije elio propustiti priliku da se umijea u taj spor. Uz pomo osmanske i
tatarske vojske upao je preko granice i poeo redom zaposjedati upanije na sjeveru
Ugarske, da bi 8. sijenja 1620. na Saboru u Pounu bio izabran za kneza Ugarske sa
svim pravima kraljevske vlasti, ukljuujui i predaju krune sv. Stjepana.
Za to vrijeme, nakon opsade Bea, otputovao je kralj Ferdinand na zasjedanje
knezova izbornika u Frankfurt, gdje je 28. kolovoza 1619. bio izabran za njemakog
cara. Vrativi se u Graz, primio je saborsko izaslanstvo iz Hrvatske i obeao punu
podrku banskoj vlasti, redovno plaanje banske vojske, izgradnju tvrave u
Brikievini, premjetanje banskog sjedita u Sisak i nastavak rada povjerenstva u
rjeavanju vlakih pitanja. S prijedlogom da se udalji njemaka vojska iz Varadina
nije se sloio, zbog opasnosti od napada osmanske vojske i buntovnika iz Ugarske.12
Pouzdavajui se u krajiku obranu u Hrvatskoj, glavna kraljeva briga bila je u tom
asu zaustaviti rat s Bethlenom i dobiti vojnu pomo radi guenja ustanka u ekoj
i Ugarskoj.
Vrlo ozbiljne tekoe u jaanju vlasti, s kojima se kralj Ferdinand morao nositi,
iskoristila je tada osmanska vojska iz Bosne i 1. svibnja 1620. napala Petrinju,
ali je zbog odlune obrane posade bila prisiljena na uzmak.13
Pojaani pritisak osmanske vojske na granici Hrvatske, stalna uznemiravanja, upadi,
pljake, otimaine i razbojstva nisu potom godinama prestajali. Prema izvjetajima
krajikih zapovjednika, gotovo nije bilo dana da netko nije stradao. Manje turske
ete i razbojnike druine iz Voina, Siraa, Pakraca, Cernika i drugih mjesta,
krstare izmeu Drave i Save, upadaju u
9 Klai, Banovanje kneza Nikole Frankopana Trakog, Zagreb 1916, Rad JAZU 211, p.
52, 53.
10 HDA, Zagreb, Protocolla.., sv. II, p. 140, 141.
11 ii, Acta comitialia.., V, p. 200-215.
12 Idem, o.c, V, p. 237-239.
13 Lopai, Spomenici Trakih Frankopana, Starine JAZU 25, Zagreb 1892, p. 226.
228
sela, otimaju djecu i stoku, hvataju i ubijaju ljude, odvode pastire zateene na
poljima i postavljaju zasjede.14 Ista nesigurnost i opa pogibeljnost vladala je i
u cijelom Pokuplju, zbog ega je novoizabrani ban Juraj Zrinski 1624. poveo vojsku
na Kostajnicu i potukao tamonje Turke. Vrativi se u Petrinju odakle je i poao,
poslije nekoliko dana odmora krenuo je na Jasenovac, i u kraem boju zadao
osmanskoj vojsci teak poraz.15
Traei zadovoljtinu za pretrpljene poraze, bosanske serhatlije prele su poetkom
listopada
1626. Kupu, ali su ih kod Male Gorice, pod vodstvom petrinjskog kapetana Vuka
Erddyja, doekali Hrvati iz Petrinje, Bresta, Siska, Duice i Male Gorice i u
estokom okraju razbili i veinom ive pohvatali.16
Iznenadna smrt bana Jurja Zrinskog 18. prosinca 1626. traila je od kralja
Ferdinanda brzu odluku o imenovanju novoga bana. Na prijedlog poslanika iz
Hrvatske, kralj je 20. svibnja
1627. imenovao Sigismunda Erddyja, koji je dotad bio zamjenik banu Zrinskom.17
Pred novim banom bila su i ostala temeljna pitanja njegova banovanja: obrana
Hrvatske i rjeavanje poloaja doseljenih Vlaha na posjedima hrvatske vlastele.
tovie, u prvi mah inilo se da bi mogao i popustiti pritisak na granici s
Osmanskim Carstvom kad je zbog rata s Perzijom 10. rujna 1627. sultan Murad IV.
pristao na sklapanje mira s kraljem Ferdinandom.18
Ali poput prethodnih ugovora i sporazuma, mira na granici i dalje nije bilo, iako
su izostali vei sukobi. O prilikama i stanju na granici svjedoi zakljuak Sabora
od 21. listopada 1632. u kojem se kae da u sluaju vee opasnosti ban smjesta
objavi poziv plemstvu i narodu na opi ustanak, jer Turci svakodnevno provaljuju u
Hrvatsku.19
Pod izgovorom potivanja mira, osmanske su vlasti za to vrijeme postupno pomicale
granicu Bosanskog paaluka na tetu Hrvatske zaposjedanjem Drenika, Trca,
Mutnice, Brekovice, Sturlia, Cetina, Pei, Velike Kladue, Todorova, Male Kladue,
Vranograa, Podzvizda, Pedlja i Gorike, te smjetanjem u njih svojih posada. Ista
opasnost prijetila je pustim gradovima i tvravama: Topuskom, Perni, Klokou,
Otmicu, Vojkoviu i Hresnu, zatim Blagajskom Turnju i Hojsigradu izmeu Slunja i
Karlovca, tvravi Kremen i Furjan kod Slunja, te Plakom, Jesenici i Dabru izmeu
Ogulina i Otoca, to bi imalo pogubne posljedice za obranu Hrvatske.20
Negdje krajem ljeta 1633. zaputila se osmanska vojska s jakim snagama iz Virovitice
i okolnih mjesta u Podravinu kako bi iznenadnim napadom zadala hrvatskoj obrani to
tei udarac. Ali mimo njihova oekivanja, o toj je provali bio obavijeten krajiki
general Georg Ludwig Schwarzenberg, koji je kod Virja nasrnuo na Turke i natjerao
ih u bijeg.21
Primivi bogate darove, obeao je poetkom 1634. sultan Murad IV. da e zabraniti
pograninim sandakbegovima provaljivanje u Hrvatsku i Ugarsku.22 Kao i obino bila
su to pusta obeanja, jer su neprestano stizale obavijesti o pripremama osmanske
vojske. Vrlo zabrinut zbog toga, Sabor je odluio 8. lipnja 1634. zatraiti od
kralja pomo u oruju, barutu i streljivu, pa je do kraja iste godine stiglo u
Hrvatsku vie od 50 tvravskih topova, nekoliko desetaka tekih puaka i vee
koliine raznog streljiva.23
Iskusni u ratovanju s osmanskom vojskom nisu ni Hrvati mirovali, ve su uzvraali
istom mjerom. Zakon "oko za oko, zub za zub", sve tee je pogaao osmansku vojsku i
stanovnitvo uz granicu. Prije nastupa zime 1634. upao je preko granice ogulinski
kapetan Gapar Frankapan s dosta jakom etom, robei i palei sve do Izaia.
Posada iz Bihaa i okolice pokuala je zaustaviti smjelog kapetana, ali je kod
Zavalja doivjela teak poraz. Takoer i 1635. potukao je Gapar Frankapan osmansku
vojsku pod vodstvom nekog Turalije.24
14 Lopai, Spomenici.., II, p. 107, 108.
15 Rattkay, o.c, p. 196, 197.
16 Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Epistolae 1626, vol. I.
17 ii, Acta comitialia.., V, p. 400,402.
18 HDA, Zagreb, Protocolla,, sv. II, p. 246-252.
19 Ibidem, sv. II, p. 295-297.
20 Lopai, Spomenici,, II, p. 186-188.
21 Vitezovi, o.c, p. 187.
22 Hammer, o.c, III, p. 133.
23 HDA, Zagreb, Protocolla.., sv. II, p. 306-309.
24 Vitezovi, o.c, p. 187.
229
Slunj, grad grofova Frankapana i vana utvrda na granici
< r- |vum.wuuiu i iviov^Uju umu.
ti .Meu ostalim, beglerbegovi A !11 se ale palatinu Nikoli Esz-
Novaka. Na pritube istog *" sadraja s hrvatske strane, nisu se do tog
vremena osman-
mu govore pritube budimskih beglerbegova o grubim povredama i krenju mira.
i terhazvju na provale, pljake i I pustoenja, otimaine i odvoenje ljudi
iz sela i naselja u okolici Virovitice, Brezovice i
Jo vee nevolje pogaale su Turke na granici urevake i Koprivnike kapetanije,
o e-
ki zapovjednici uope osvrtali, dok razorna snaga prihvaenog naina ratovanja i
osvetnikog maa nisu postajali sve ubojitiji.
Na izmaku ivota, car i kralj Ferdinand II. pozvao je u Regensburg radi dogovora
njemake knezove izbornike, koji 9. prosinca 1636. izaberu njegova sina Ferdinanda
III. za njemakog cara. Dva mjeseca iza toga, 15. veljae 1637. umro je kralj
Ferdinand, za kojim nitko u Hrvatskoj nije pokazivao znakove alosti. Zajedno s
prijestoljem naslijedio je Ferdinand III. u Njemakoj dugi i krvavi rat iji se
kraj jo nije nazirao, a na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom stanje ni rata ni
mira.
Nosei se hrabro godinama s brojnim nevoljama koje su pogaale Hrvatsku, u naponu
muevne dobi umro je 3. oujka 1639. ban Sigismund Erdodv. Pitanje tko e biti
njegov nasljednik otezalo se mjesecima, a 10. srpnja 1640. konano je izbor pao na
grofa Ivana Drakovia, sina bivega bana.26
Prije toga umro je sultan Murad IV. i na elo Osmanskog Carstva stao je njegov brat
Ibrahim. Novom sultanu poslao je kralj Ferdinand svoga poslanika s darovima i
ponudom produenja ugovora o miru. Veliki vezir Kara Mustafa nije bio osobito sklon
pregovorima, postavljajui vrlo teke uvjete koje kralj Ferdinand nije mogao nikako
ispuniti. U takvom ozraju pregovaranje je trajalo vie od godinu dana, da bi
opunomoenici obiju strana napokon 9. oujka 1642. sklopili ugovor o produenju
mira na 20 godina, iako je veliki vezir odbio staviti svoj potpis na taj ugovor.
Krajike vlasti Bosanskog paaluka malo su pridavale vanosti pregovorima o miru i
pljakaki upadi preko granice nisu prestajali, izazivajui svuda strah i opu
nesigurnost. Poetkom 1641. Turci iz Kostajnice i okolice preli su zaleenu Kupu i
u noi napali trgovite Sisak. Viui koliko ih je grlo nosilo da bi zaplaili
bunovni svijet, poeli su paliti kue i hvatati ene, koje su s djecom izlazile iz
zapaljenih kua. Neki od njih razbili su crkvena vrata i opljakali u crkvi sve to
su mogli. Mjesni upnik pucao je na njih iz upnog dvora dok nije bio ranjen. Ne
ekajui pomo posade u sisakoj tvravi, odrasli mukarci pograbili su oruje i
silovito nasrnuli na pljakae, koji su pod okriljem mraka pobjegli preko Kupe.27
Ban Drakovi doznao je da e Turci, koji su se primirili nekoliko mjeseci, napasti
njegovo imanje Reicu kod Karlovca. Da ih preduhitri, okupio je on 19. studenoga
1641. oko 400 konjanika i 600 pjeaka u Sredikom, odakle se idueg dana zaputio na
Slatsko polje, gdje se blizu potoka Trepe utaborila osmanska vojska. im su Turci
ugledali Drakovievu vojsku smjesta su digli tabor i poeli uzmicati prema
Kladui. Ban ih je u stopu slijedio, sustigao kod Kladue i potukao.28
25 Fekete, Ludwig, Trkische Schriften aus dem Arhive des Palatinus Nikolaus
Eszterhazi 1606-645, Budapest 1932, p. 320-323, 325, 342, 353, 378, 379, 389,458.
26 Rattkay, o.e., p. 210-212.
27 Idem, o.e., p. 223, 224.
28 Idem, o.e., p. 226, 227.
230
Brinje, stari frankapanski grad i utvrda na granici
Potkraj iste godine, da bi uzvratio kostajnikim Turcima, napao je petrinjski
kapetan Eme-rik Erdodv Kostajnicu nou i oslobodio zarobljene Hrvate.29
Kad su 1642. Turci obnovili staru tvravu Perui u Lici i u nju smjestili posadu,
nadvila se opasnost nad Gackim poljem, Brinjem i Otocem. Upozoren na tu opasnost,
karlovaki general Vuk Frankapan poslao je vojsku pod vodstvom svoga sina Gapara,
koji napadne i osvoji Perui. Nakon toga zaputi se on prema Bihau i opustoi
cijelu okolicu Zavalja, odakle je poveo nekoliko stotina krana ispod osmanske
vlasti.3"
Znatno vei okraj imala je krajika vojska i 1643. kod Perjasice, u kojem su pali
mnogi hrvatski i osmanski ratnici.31 S obje strane granice uslijedio je zatim krai
predah, jer se Osmansko Carstvo pripremalo za rat s Republikom Venecijom. O
prilikama uz granicu u to doba na sjeveru Hrvatske u Podravini, rjeito govori
pismo sveenika Tome Natulja od 15. srpnja 1644. godine, u kojem moli zagrebakog
biskupa Martina Bogdana da zatiti stanovnike Vake i okolice od progonstva i
nasilja urevakoga kapetana i ostalih vojnih zapovjednika, jer se prema njima
odnose gore nego Turci.32 Naime, da se odri, to je stanovnitvo bilo prisiljeno
davati i plaati, ne samo svojim spahijama, nego i vojnim zapovjednicima na
slavonskom dijelu Granice.
Izborom bana Drakovia za ugarskog palatina na Saboru u Pounu 1646., preuzeo je
bansku dunost Nikola Zrinski Mlai, sin bana Jurja Zrinskog, koji je istom 14.
sijenja 1649. u Varadinu sveano uveden u bansku dunost.33 Kao izdanak
najmonijeg velikakog roda u Hrvatskoj, Nikola je bio obrazovan, hrabar i odluan
ovjek, kojeg su krasile vojne vrline i darovitost vojskovoe, od ijeg su imena
ubrzo strepili osmanski i krajiki zapovjednici, poput jo uvijek ive uspomene
njegova djeda, takoer hrvatskog bana i sigetskog junaka Nikole Zrinskog. Svoje
vojne sposobnosti iskazao je on zajedno s bratom Petrom 27. svibnja 1647. kad su
potukli osmansku vojsku kod Kanizse, odakle su "trkai i palikue" upadali u
Meimurje.34
Ope nezadovoljstvo stanjem u Carstvu, izazvano i neuspjesima u ratu s Venecijom,
platio je ivotom sultan Ibrahim 18. kolovoza 1648. Odmah nakon smaknua bio je
postavljen na prijestolje Ibrahimov sedmogodinji sin Mehmed IV., u ije ime je
vladala valide-sultanija, odnosno sultanova majka Tarkhan. Na taj nain vlast u
Carstvu bila je podijeljena izmeu dvora i buntovnih janiara i spahija, zbog ega
su veliki veziri smjenjivani jedan za drugim.
U jesen iste godine bio je napokon okonan tridesetogodinji rat, u kojem je palo
nekoliko tisua Hrvata na raznim bojitima irom Europe. eka i Njemaka bile su
strahovito opustoene, a ugled i mo carske vlasti bio je ozbiljno uzdrman.
Promjenom na prijestolju pourio je car i kralj Ferdinand III. sa slanjem
poslanstva u Istanbul s bogatim darovima i 1. srpnja 1649. bio je produljen mir s
Osmanskim Carstvom na 22 godine.
29 Idem, o.c, p. 227, 228.
30 Idem, o.c, p. 215, 216.
31 Videzovic, o.c, p. 188.
32 Lopasic, o.c, Starine JAZU 30, p. 6, 7.
33 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. III. (1635-1690), p. 85.
34 Rattkay, o.c, p. 247-249.
231
Objema stranama mir je bio nasuna potreba, pogotovo stoje osmanska vojska trpjela
poraz za porazom u ratu s Venecijom, izgubivi Klis, Skradin i druga mjesta u
Dalmaciji. Ali, unato tome, krajiki zapovjednici u bosanskom serhatu nisu
odustajali od provala i pljaki. Jednu takvu etu razbio je potkraj ljeta 1649. ban
Nikola Zrinski. U silovitu okraju palo je oko 90 osmanskih vojnika, dok ih je
priblino isto toliko zajedno s konjima bilo zarobljeno.35
Kako bi odvratio bosanske Turke od napada i kaznio ih zbog provala, poslao je
potkraj studenoga 1649. karlovaki general Vuk Frankapan svoga zeta Petra Zrinskog
s 800 vojnika prema Bihau. Nastupajui u dubinu neprijateljskog prostora,
opustoio je Zrinski okolicu Izaia, gdje su njegovi vojnici pohvatali vie od 2
000 glava stoke. Zadovoljan ugrabljenim plijenom, poeo se Zrinski vraati, ali ga
je sustigla osmanska vojska iz Krupe u Rakovici. Blizu crkve zametnuo se kratak
boj, u kojem su bosanske serhatlije bile strahovito potuene, od kojih je oko 200
ostalo leati na bojnom polju i vie od 100 palo u zarobljenitvo. Vodei
zarobljenike i tjerajui ugrabljenu stoku, stigao je Zrinski u Slunj, odakle je
nakon dana odmora produio u Karlovac.6
Na drugoj strani doivjeli su hrvatski graniari potpun poraz, kad ih je 1650.
ivaniki kapetan Johann Weikard Vetter poslao Savom i Unom pod Dubicu. Saznavi
preko svojih dounika to se sprema, Turci su spremno doekali napad i u kraem
okraju ubili 100 graniara i njihova zapovjednika.
Postupajui razumnije i uvajui svoje snage i posjede, ponudio je ban Nikola
kanikom beglerbegu Hasanu mir. Prihvaajui ponudu u Legrad je stiglo brojno
poslanstvo krajikih aga i odabaa, gdje ih je Zrinski u odlinoj pratnji velikaa
ugostio i sklopio ugovor o miru. Tim je mirom bilo dozvoljeno Turcima iz Kanizse
dolaziti u Legrad radi trgovanja. Potkraj 1650. bio je ugovor o miru potvren u
Turniu, kamo je doao beglerbeg Hasan da bi osobno vidio i upoznao bana Nikolu
Zrinskoga.37 Osmanske posade u Kostajnici i okolnim mjestima i dalje nisu
odustajale od provala i pljaki. Da ih kazni i zastrai, poveo je ban Nikola
Zrinski u kolovozu 1651. vojsku na Kostajnicu. Njegovoj vojsci pridruio se Juraj
Frankapan predvodei izabranu etu u kojoj su bili mnogi istaknuti ratnici. Taje
vojska prela Kupu kod Siska i Petrinje i do Une nije naila ni na kakvu zapreku.
Osmanska vojska poredana u bojni red ekala je Hrvate na lijevoj obali Une nasuprot
kostajnike tvrave. Uz zaglunu buku i viku nasrnuli su banovi pjeaci i konjanici
na Turke koji nisu izdrali silovit nalet, ve su panino bjeali preko mosta u
tvravu. Pucajui iz topova i traei pomo osmanskih posada iz okolnih mjesta,
zastraen da e Zrinski preko mosta upasti u tvravu i osvojiti je, naredio je
kostajniki dizdar Omer-aga da se digne most uz tvravu, prepustivi tako zloj
sudbini preostale Turke, koji su na oigled posade u Kostajnici bili sasjeeni.
Kako ne bi bio optuen za otvoreno krenje mira, obustavio je Zrinski napad i
naredio vojsci povlaenje u Petrinju. Idui prema Petrinji namjerio se Zrinski na
krajiku posadu iz Zrina koja je ila u pomo Kostajnici i razbio je. Kad je doao
blizu Petrinje sustigla je bana osmanska vojska okupljena s raznih strana, ali je i
ona bila potuena. Vrativi se drugi dan u Petrinju, razdijelio je Zrinski po
starom obiaju svojim vojnicima ratni plijen, koji se sastojao od 17 konja, 200
goveda i 38 zarobljenih Turaka.38
Vojni pohod bana Nikole Zrinskog i poraz osmanske vojske kod Kostajnice, primirili
su na neko vrijeme bosanske serhatlije i veih izgreda na granici nije bilo. Istom
1654. zaputio se mjesni aga iz Todorova u pljaku i stigao do Popovia blizu
Slunja, gdje ga je doekao i potukao Juraj Frankapan. Loije sree bio je, meutim,
1655. tvravski zapovjednik u Otocu Andrija Gusi. U estoku sukobu s osmanskom
vojskom bio je Gusi teko poraen, izgubivi oko 200 vojnika. Pribravi se od
poraza i prikupivi nove snage, iste godine udarili su Otoani jo dva puta na
Turke i razbili ih. Pod vodstvom kneza Petra Zrinskog upali su takoer graniari iz
Ogulina i Senja u Liku, opustoili Korenicu i vratili se s bogatim plijenom.
35 Ortelius redivivus...,\l.,p. 163.
36 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. III., p. 104, 105.
37 Rattkay, o.z.,p. 260,261.
38 Horvat, Rudolf, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924, p. 429; MOL, Budapest, Historia
collegii societatis Jesu Zagra-biensis, sv. I, p. 166.
232
Grof Ivan Draskovic III. (o. 1603.-1648.), hrvatski ban (1640.-1646.) i ugarski
palatin
Sve ee krenje mira poveavalo je opu napetost na granici, pogotovo kad su 5.
rujna 1656. poeki sandakbeg Ibrahim-paa Memibegovi i bihaki kapetan Mus-taj-
beg Kasumovi stigli s vojskom do Kriani Turnja blizu Karlovca. Za Mustaj-bega i
ostale vojskovoe, koji su inae godinama dodijavali na granici, bio je to koban
dan, jer ih je doekao knez Juraj Frankapan i jednostavno atro. Zajedno s veim
brojem krajikih aga i begova bio je Mustaj-beg uhvaen i predan generalu Her-bartu
Auerspergu, odakle je dospio u tamnicu bana Nikole Zrinskog u akovcu i tamnovao
gotovo etiri godine.39 Teak poraz osmanske vojske neposredno je utjecao na
smirivanje prilika uzdu granice, da bi samo koju godinu nakon toga izbio novi rat
s Osmanskim Carstvom.
Premda je Ferdinand IV. 1647. bio izabran i okrunjen za kralja, nije nadivio oca
Ferdinanda III., ve je 9. srpnja 1654. umro. Prema nasljednom redu pravo na
prijestolje imao je njegov mlai brat Leopold, zbog ega je Ferdinand III. pozvao
hrvatske stalee na zajedniki Saboru Pounu 24. sijenja 1655. godine. Prije
odlaska na Sabor dobili su hrvatski poslanici upute neka glasuju za izbor kraljeva
sina Leopolda, ali uz uvjet da kralj prije krunidbe svoga sina uvai hrvatske albe
i tegobe (gravamina). Osim toga, u krunidbenoj diplomi novoga kralja treba, uz
Kraljevinu Ugarsku i njoj pridruene strane, poimence navesti imena Kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kako je to navedeno u 1. lanku Ustava kralja
Vladislava iz 1490. godine. Kraljevina Hrvatska i Slavonija imaju istu slobodu kao
Kraljevina Ugarska, pa se u zakonima i kraljevskoj kancelariji trebaju nazivati
pravim imenom, a ne pridruenim stranama. Budui daje ugarski palatin Pal Palffv
umro jo ujesen 1653. trebaju poslanici predloiti da se prije poetka drugih
rasprava izabere novi palatin. Ako bude predloen ban Nikola Zrinski neka glasuju
za njega, ili svoje glasove dadu nekom katolikom kandidatu kojeg e im preporuiti
ban Zrinski.40
Umjesto u zakazano vrijeme, doao je kralj Ferdinand III. na Sabor u Poun 1.
oujka. Izbor novoga palatina elio je odgoditi do idueg saziva Sabora, emu su se
velikai odluno usprotivili. Od predloenih kandidata veinom glasova bio je 15.
oujka izabran Ferenc Wesselenyi. Novoizabranom ugarskom palatinu stiglo je tada
nepotpisano pismo u kojem netko poziva Sabor da se odrekne prividnoga izbornog
prava i dobrovoljno proglasi nasljedno pravo kraljevskog doma Habsburgovaca, koji
e potom budno uvati sva prava i slobodu Ugarske. Sadraj pisma izazvao je ope
neraspoloenje poslanika, pa se kralj nije usudio poi dalje u svojim namjerama.
Naime, okupljenim poslanicima na Saboru bilo je posve jasno da iza toga stoji Beki
dvor s kojim je kralj, dakako, suglasan. U takvu raspoloenju izabrali su poslanici
kraljeva sina Leopolda za kralja, pod uvjetom prisege na krunidbenu diplomu kakvu
su prije toga prihvatili i potpisali njegov otac i djed. Prihvaajui taj uvjet i
dajui sveano obeanje bio je on 27. lipnja 1655. okrunjen kao budui vladar.41
Nakon povratka iz Pouna vodei velikai Hrvatske dobro su razumjeli i prosuivali
kamo smjera politika Bekog dvora, i kakvu je sudbinu ta politika namijenila
Hrvatskoj u skoroj budunosti. To vie to od pustih obeanja i sveanih zakletvi
nije Hrvatska imala nikada
39 Vitezovic, o.e., p. 192.
40 HDA, Zagreb, Protocolla..., sv. III., p. 141-143.
41 Fessler, Ignaz Aurel, Die Geschichte von Ungarn und ihrer Landsassen, Leipzig
1815-1825, IV, p. 261, 262.
233
nita, niti su oba Ferdinanda izreeno smatrali svojom kraljevskom obvezom prema
Hrvatskoj. Ni dvije godine od Leopoldove krunidbe, 2. travnja 1657., umro je u Beu
car i kralj Ferdinand III. Odgajan za biskupa, njegov sin i nasljednik Leopold, po
prirodi povuen, plaljiv, povodljiv, podmukao, bio je prava osoba u rukama Bekog
dvora u stvaranju vlastite moi i ostvarivanja politikih ciljeva, ija e duga
vladavina ispunjena spletkama, podvalama i praznim obeanjima, zadavati Hrvatskoj
najtee udarce. Zahvaljujui jedino sposobnim vojskovoama i silnoj elji
potlaenog naroda Hrvatske i Ugarske da se oslobodi osmanske vladavine, uzdignuta
je Leopoldova vladavina do nesluene razine, iako je kralj osobno u tome imao
najmanje zasluga i jo manje vladarskih sposobnosti.
234
ZIMSKA VOJNA BANA NIKOLE ZRINSKOG DO OSIJEKA 1664. GODINE
Kao stoje prije navedeno, unato produavanju mira 1648. godine, uzdu granice s
Osmanskim Carstvom nisu u Hrvatskoj i Ugarskoj prestajala obostrana trvenja i
provale graniara. Stanje ni rata ni mira silno je optereivalo budimske, kanike i
bosanske beglerbegove, koji od sultanove vlade (Porte) trae odlunije vojne i
diplomatske istupe. Na njihova traenja Porta je bila suzdrana, kako zbog rata s
Republikom Venecijom, tako i zbog dubokih unutranjih kriza i sukoba koji su
potresali Carstvo. Ali kada je 1661. ban Nikola Zrinski nasuprot Kanizse izgradio
utvrdu Novi Zrin, bili su meusobni odnosi zaotreni do te mjere daje poetak rata
irokih razmjera bio samo pitanje vremena. Premda neiskusan u voenju rata,
zastupao je veliki vezir Fazil Ahmed-paa nepopustljiv stav u pregovorima o
produenju mira, pa su uzaludna bila nastojanja poslanika cara Leopolda I. u
Istanbulu, Simona von Renningera, da se spor rijei diplomatskim putem.
Ve 20. svibnja 1662. javio je kardinalu Chigiju antvverpenski biskup i papinski
poslanik Karlo iz Bea, da se u Osijek iz dana u dan dovoze hrana i ostale ratne
potreptine, a pripreme se istodobno provode i u Budimu, oekujui skori dolazak
temivarskog beglerbega Cengizade Ali-pae.1 Nedugo zatim, 17. srpnja uputio je
kaniki beglerbeg Ali-paa pismo Nikoli Zrinskom, u kojem ga je pozvao neka porui
utvrdu Novi Zrin jer e u protivnom na njega udariti osmanska vojska od Osijeka do
Kanizse. U istom pismu pozvao gaje takoer neka se okani vojnih pohoda koje vodi na
svoju ruku, to vie to carski poslanici koji se nalaze u Osijeku izjavljuju da o
tome car Leopold nita ne zna niti eli znati.2 Opomene i pozivi Ali-paini nisu,
meutim, pokolebale Nikolu Zrinskog, ve je on nastavio s utvrivanjem Novoga
Zrina.
Dobro upoznat s prilikama i stanjem na granici s Ugarskom, na izmaku zime napustio
je Fazil Ahmed-paa Koprulii Istanbul i otputovao u Edirne, kamo je stigao 11.
oujka 1663. godine.3 Provodei dane u pripremama za vojni pohod i ekajui
okupljanje vojske, 9. travnja krenuo je iz Edirnea prema Sofiji i Niu i odatle do
Beograda. U Beogradu su Ahmed-pau doekali poslanici cara Leopolda, Johann barun
von Goes i Johann Philip Beris, da bi uz pomo carskog poslanika u Istanbulu Simona
von Renningera jo jednom pokuali pregovarati o miru. Suprotno oekivanju
poslanika, Ahmed-paa nije urio s poetkom pregovora, nego je pozvao baruna von
Goesa da prije toga prisustvuje vojnoj smotri, ne bi li tako utjecao na
raspoloenje poslanstva i u njemu stvorio to jai dojam o snazi i moi osmanske
vojske. Dva dana kasnije pristao je na razgovor, ponavljajui prijanje uvjete da
se Osmanskom Carstvu preda Szekelvhid, porui Novi Zrin, povue carska vojska iz
Erdelja i plaa godinji danak u iznosu 30 000 zlatnika. Zbog neprihvatljivih
uvjeta, razgovor je zavrio neuspjehom, pa je poslanstvo s Ahmed-painom vojskom
nastavilo put do Osijeka.4
1 Theiner, Vetera monumenta.., II, p. 163.
2 Idem, o.e., II, p. 164.
3 Krieg und Sieg in Ugarn. Die Ungarnfeldzge des Grosswezirs Kprlzade Fzil
Ahmed Pascha 1663 und 1664 nach den "Kleinodien der Historien seines
Siegelbewahrers Hasan Aga. bersetzt, eingeleitet und erklrt von Erich Prokosch.
Graz-Wien-Kln 1976, p. 23.
4 Fontes rerum Austriacarum, sterreichische Geschichtsquellen, 1. Abteilung,
Scriptores, Wien 1855 ff. B.IV, Hft. II, Siebenbrgische Chronik, p. 333, 334;
Hammer, o.e., III, p. 537, 538; Theiner, o.e., II, p. 169; Krieg und Sieg in
Ungarn, p. 25-32, 245, 246, nota 29-31, 38.
235
Nakon dolaska u Osijek, potkraj lipnja 1663. stiglo je poslanstvu pismo
predsjednika Ratnog savjeta Wenzela Euse-biusa vojvode Lobkovvitza upueno Ahmed-
pai s novom ponudom za mir. Treeg dana boravka u Osijeku upoznalo je poslanstvo
velikog vezira sa sadrajem Lobkovvitzeva pisma, u kojem je posebno bilo naglaeno
da barun Goes i Renninger imaju sva potrebna ovlatenja i punomo za sklapanje
mira. Kad je pismo bilo prevedeno i proitano Ahmed-pai, zakljuio je on da pismo
ne sadri nita novo to od prije nije poznato, ve mu je oito cilj odugovlaenje
pregovora kako bi se dobilo na vremenu. Nezadovoljan ponudom vojvode Lobkovvitza,
uputio je on poslanike u ator dvorskog upravitelja neka s njim pregovaraju. U
nastavku razgovora poslanici su iznijeli prijedlog da je car Leopold voljan
prihvatiti ruenje Novog Zrina, predaju Szekelvhida i povlaenje vojske iz Erdelja,
ali o plaanju danka od 30 000 zlatnika ne moe biti ni govora. uvi taj
prijedlog, prekinuo je Ahmed-paa dalji razgovor kao suvian, i naredio da se
poslanstvo s prvim vojnim odredom odmah uputi u Budim. Jo uoi tih pregovora
stigao je u Osijek glasnik kana krimskih Tatara Mehmeda Giraja, Habib-aga, s
porukom da e umjesto njega Ahmed-pai doi s vojskom u pomo kanov sin, sultan
Ahmed Giraj.6
Poslije kraeg predaha i odmora u Osijeku, odrana je ispred zidova grada velika
smotra osmanske vojske koja je bila pristigla u Ahmed-pain tabor. Meu istaknutim
vojskovoama tu su bili beglerbeg iz Damaska Kibleli Mustafa-paa, halebski
beglerbeg Gurcu Mehmed-paa, anadolski beglerbeg Jusuf-paa erkez,
velikovaradinski beglerbeg Mehmed-paa Kiicuk, rumelijski beglerbeg Biivuklu
Mehmed-paa, bosanski beglerbeg Kose Ali-paa, vezir Kaplan Mustafa-paa,
janiarski general Ismail-paa te mnogi sandakbegovi i poznati ratnici. Iduega
dana iza vojne smotre zapoeo je prijelaz preko Drave i Sulejmanova mosta. Pod
zatitom i nadzorom Jusuf-pae erkeza i odreda janiara najprvo su prevezeni
topovi i hrana,7 a za njima je potom iz Osijeka krenula ostala vojska na elu sa
Ahmed-paom. U sastavu te vojske iao je i Evlija elebi, koji u svome Putopisu o
tome kae: Sutradan je objavljen polazak. Ispod Osijeka je prvi krenuo arkadija
Ali-paa,8 koji je bio izvidnica cijele vojske. Zatim sam ja, siromah, sa naim
gospodarom Ibrahim-paom' za dva
Grof Nikola Zrinski (1620.-1664.), hrvatski ban (1647.-1664.)
5 Krieg und Sieg in Ungarn, p. 37.
6 Ibidem, p. 41.
7 Ibidem, p. 34.
8 Kse Ali-paa, bosanski beglerbeg.
9 Ibrahim-paa Memibegovi, sin Gazi Sarho Ibrahim-pae, odnosno unuk Arnaud Memi-
bega, poeki sandakbeg i potom bosanski beglerbeg.
236
r
sata s mukom preao osjeki most i tako smo stigli u palanku Dardu, koja se nalazi
na kraju mosta. Tu je predano muslimanskoj vojsci pedeset tovara transportnih laa
hrane. Time se vojska toliko obogatila da je jedan konjski obrok stajao samo dvije
ake.10
Nastupajui s vojskom od Osijeka do Budima vrlo sporo, sastao se Ahmed-paa 28.
srpnja i trei put s poslanicima cara Leopolda ne bi li se, ipak, sklopio mir.
Budui da nije bio raspoloen za razgovor, prepustio je pregovaranje serdaru
(jengizade Ali-pai. Iznosei obostrano neprihvatljive prijedloge za sklapanje
mira, pregovori su zavrili kao i prijanji, pa je veliki vezir usmjerio vojsku na
Ujvar (Neuhausel, Nove Zamky). U tijeku opsade grada poginuo je rumelijski
beglerbeg Biivuklu Mehmed-paa, a 24. rujna 1663. predala se posada Ujvara Ahmed-
pai. Odmah iza toga opsjela je osmanska vojska Nograd i Levice i prisilila njihove
posade na predaju.11 Za to vrijeme pokuao je Cengizade Ali-paa osvojiti Novi
Zrin, ali gaje Petar Zrinski doekao u zasjedi i potukao.
Pod pritiskom skorog poetka zime, zadovoljan postignutim uspjesima na bojnom
polju, poslao je Ahmed-paa vojsku u zimovnike i vratio se od Ujvara preko Budima u
Osijek. Kad se nalazio blizu Szekszarda naredio je Kaplan Mustafa-pai da opustoi
posjede Zrinskog, Batthyanyja i Nadasdyja i potom s vojskom zimuje u Kanizsi.
Na putu do Osijeka vrijeme se neprestano pogoravalo, tako da je ve u drugoj
polovici studenoga pao prvi snijeg. Osim glavnine vojske koja gaje pratila, zajedno
s Ahmed-paom ili su istaknute vojskovoe i sinovi tatarskog kana Ahmed i Muhamed
Giraj, dok je halebskom beglerbegu Giircu Mehmed-pai bilo nareeno da sa svojom
vojskom ostane i zimuje u Osijeku. Budui da janiari i spahije nisu dobili plau
od polaska na vojnu, tu im je isplaen odgovarjui iznos za pola godine.1
Prije odlaska iz Osijeka na zimovanje u Beograd, stigao je 23. studenoga poslanik
poljskog kralja Jana II. Kazimira i predao Ahmed-pai pismo njegova kancelara
Stanislava Potockog, u kojem je traio pomo krimskih Tatara u borbi protiv Rusije.
Na tu molbu odgovorio je Ahmed-paa poslaniku da su mu Tatari potrebni u ratu
protiv carske Austrije. Umijea li se pak poljski kralj u taj rat, poslat e onda
tatarskog kana protiv Poljske.13
Od Osijeka do Beograda putovao je Ahmed-paa bez veih tekoa. Kad je doao u selo
Vojku, sustigao ga je Kaplan Mustafa-paa, koji se vratio iz neuspjele pljake i
pustoenja dobara Zrinskog i ostalih velikaa, izgubivi vei broj ljudi i konja.1
Povlaenje osmanske vojske u zimovnike i Ahmed-pain odlazak iz Ugarske u Beograd,
pratili su ban Nikola Zrinski i carski generali s kratkotrajnim olakanjem, ali jo
vie sa zabrinutou, jer su dobro znali da e idue godine Ahmed-paa mnogo ee
i odlunije napasti. Premo osmanske vojske bila je oita, a brojani odnos snaga
gotovo jedan prema pet. Razmiljajui to uiniti i kako iskoristiti Ahmed-paino
vojno neiskustvo i strateke greke u povlaenju glavnine vojske iz Ugarske i
slanju preostale u daleke zimovnike, doao je ban Nikola na smjelu zamisao koja u
ondanjem nainu ratovanja nije uope bila izvedena. Naime, ta se zamisao sastojala
od dubokog upada (reid) preko june Ugarske u neprijateljsku pozadinu usred zime do
Sulejmanova mosta kod Osijeka i njegova paljenja, kako bi osmanskoj vojsci zadao
to tei udarac i oteao Ahmed-pai povratak na bojite. Banovu zamisao zduno su
prihvatili Julije grof Hohenlohe, Christophor Batthyany i Louis Ratuit grof de
Souches te se pridruili sa svojim snagama.
Poslije obavljenih priprema i vrlo pomno odabranih najboljih vojnika i jahaa, 21.,
odnosno 22. sijenja 1664. munjevito je Zrinski udario na Babocsu i Berzence i
uskoro prisilio osmanske posade na predaju, i potom utvrde razorio. Tri dana
poslije opsjeo je Szigetvar to gaje branio Mehmed-aga, ali kako mu se urilo i
nije imao dovoljno topova da slomi njegovu obranu, produio je do Peuha i 27.
sijenja opkolio grad. Dok je vojska grofa Hohenlohea, Batthyanyja i grofa de
10 Evlija elebi, Putopis, p. 372.
11 Krieg und Sieg in Ungarn, p. 85-88, 131-133.
12 Osmanska vojska ratovala je uglavnom samo ljeti, odnosno od Jurjeva do
Mitrovdana (Kasuma). O Mitrovdanu prekidalo se ratovanje, vojska je dobivala
kasumsku plau i odlazila u zimovnike.
13 Krieg und Sieg in Ungarn, p. 134-137.
14 Ibidem, p. 131-133, 137; Evlija elebi, Putopis, p. 375-377.
237
Souchesa arila i palila peuj-skim podgraem, krenuo je 28. sijenja Zrinski sa
svojim fanatino odanim vojnicima prema Siklosu, opustoio njegovu okolicu i,
prolazei pokraj Mohacsa, 30. sijenja sruio se poput vihora na tursku palanku
Dardu koja je branila prilaze Sulejmanovu mostu. Zaprepatena posada u Dardi bila
je naprosto pregaena i rastjerana, a njeni su ostaci bezglavo bjeali preko mosta
u Osijek.
Paljenje Sulejmanova mosta i osjeke tvravel664. Hitajui za Turcima stigao je
Zrinski u Osijek, zapalio osjeku palanku i na povratku s
mnogo muke i truda pomou ulja, masti i loja spalio Sulejmanov most, a palanku
Dardu razorio. Idui urno odatle do Peuha da se pridrui ostaloj vojsci koja je
za to vrijeme opsjedala grad, Zrinski se povlaio istom brzinom kao stoje nastupao,
pa je 6. veljae stigao do Szigetvara i produio prema Babocsi. Ve 11. veljae
pisao je on iz Babocse caru Leopoldu daje spalio Dardu, Osijek i osjeki most, kao
i mnoga druga mjesta.15
Smjeteni u zimovnike i grijui se uz topla ognjita, osmanske vojskovoe nisu ni u
snu mogle pomisliti da e usred zime biti napadnute. Ali kad je 25. sijenja Nikola
Zrinski doao do Szigetvara, jaui mahnito odatle stigao je za dva dana glasnik u
Beograd i o tome izvijestio Ahmed-pau. Neposredno zatim stigao je u Beograd i
Murad-begov glasnik iz Peuha, molei Ahmed-pau za pomo. Silno iznenaen takvim
razvojem dogaaja, istoga dana poslao je Ahmed-paa zapovjed beglerbegovima u
zimovnicima, tatarskom sultanu Ahmed Giraju u Somboru i okolnim sandakbegovima da
smjesta krenu s vojskom prema Osijeku i Peuhu i stave se pod zapovjednitvo Gtircu
Mehmed-pae. Svladavi prvotno iznenaenje i ne gubei na vremenu, okupio je Ahmed-
paa vojsku iz zimovnika u Beogradu i 30. sijenja zaputio se u Osijek. Vjerujui
da bi za etiri dana brza jahanja mogao doi u Osijek, zapovijedio je vojsci da
ostavi svu prtljagu, atore i tegleu stoku. Ali kako je studen postajala sve
ea, sporo je veliki vezir napredovao do Zemuna, a istom 4. veljae naao se u
Srijemskoj Mitrovici, kad je Nikola Zrinski ve ostvario svoj ratni cilj i zapoeo
s povlaenjem.16 Uoi tih zbivanja zimovao je u Osijeku Giircu Mehmed-paa, odakle
je, nakon dobivene obavijesti daje Zrinski napao Szigetvar, odmah krenuo s manjim
odredom vojnika do Siklosa i zatvorio se u tvravu. Na drugoj strani, u Mohacsu se
nalazio mohaki sandakbeg Murad, dok je Peuh branio peujski sandakbeg Murad,
odnosno, Murteza-beg,17 ije se malobrojne snage nisu na otvorenom ni
suprotstavljale Zrinskom i ostalim vojskovoama. Zatvoreni tako svaki u svojoj
utvrdi i strepei od daljeg razvoja dogaaja, ostavili su Mehmed-paa i Murteza-beg
Zrinskom otvoren put prema Sulejmanovu mostu i Osijeku, stoje on kao iskusan ratnik
i vojskovoa znalaki iskoristio.
Teak udarac to gaje Zrinski zadao Turcima nastojao je vezir Ahmed-paa to prije
ublaiti, pa je 2. veljae 1664. izdao nalog da se osjeki most obnovi. Prema
visini uinjene tete, glavni je inenjer zakljuio da e, ovisno o vremenskim
prilikama, za obnovu mosta biti potrebna najmanje dva mjeseca.18
15 Fontes rerum Austriacarum, Scriptores, IV, Siebenbrgische Chronik, p. 381, 382;
Theiner, o.e., II, p. 174; Zeiler, Martin-Stbel, Andreas, Hungaria oder Neu-
Bollstndige Beschreibung des ganzen Knigreich Ungarn, Frankfurt u. Leipzig 1690,
p. 475; Gradelehnus, Johann, Mungarische-Siebenbrgische, Moldau-Wallach-Trk-
Tatar-Persi-an und Venetianische Cronica, Franckfunt 1663, p. 470; Han, Paul Conrad
Balthazar, Alt und Neu Pannonia, Nrnberg 1686, p. 449.
16 Kriegs und Sieg in Ungarn, p. 143-147.
17 Ibidem, p. 149,150.
18 Ibidem, p. 151-152.
238
tf*<*&I"**6njm<t33i*MnitaDon3cimUtfit 166, 3^saffirrf/ratj*aut*Shn-?
><r),i(I: EiceU : Jicrj^"Sicctoal
WaSio,*c,4!*Xa^tri:W4l|.Gennliffimut,faw
<^aelJltar^n4n^^n(l(^cllau^Uu^f^!
l*.W<f(mlWN^^<llWnl(wn^t^n^^^fal^S(tJn(ili*<nlJfnl[lt^<m $iir4,tn far
aJtitfiidK progr tf, atftfri ?
* 214? bcmocr^cn GtnerjhfliraMi, dlraf ntcolaaevoftScr I fawffroattn n Mt
Stlrtn.'BJitdr nMrouJmn Rflt*.Gs-, cra!((otoumer4f<non />o^<nffx
(Ma^ral'tintti )nJ r ^M>r3niai4l*iicni!4iOT|iijIti<i(iui<<tii>iiini<n)mi<><>oo.
fatim5( rn3<tfiafaratntiMtii'raif1 Lr hitan roiftBt. I fajrairaijfli
3nmi&iiiij;iBl<ir,!Xra<(i*tOn mk Camti ttcogn-fati, Mtufiertm<W)if^r 100.
Urjam ; Mnrner .triiuniKaijJn. 1 m cli 3^1 wf =Jki tra* am liirjaifdxn
Kj9ftr iu<l*roi wt.
I ^Mw^*^'<(<n-'uinni4ltiliti)fMirl>J!ir<#ifrf,^AWOt[|/! . tmfrllit|
nmttt4itnftnt<4frf4|adiiri ,00. faro! jtiKftn !11 Wi<t ' I
AKt0Wl*l/liJ<3Mtuf Ktlur^n^jno tot rateai ! fartlaanm)aIMaKM/!
trt*fi n* If aaf Mt turagli profet/
WaaW taagaHTfruiauttitftfm tota e.tiitocOt, 1
aMMIinMKii'iO'<>.SrMtniMi4nn{frtm>iitme<ir<l<. I *;iJ^f ttoioi
OMIitnulqi uditoli 6 <n< t<ia> : lan mi Htm mt matti entra acnua>tt e$nai aut
ttlra Kafia 1 Mn, 1 Wrj*^t.oWiaiiaKnMn/atfariMii? 1
; maa aaa Hr aataai iiit fon gtI ina to Org) Stand:, ti. i i petks Cofantne
Brt&ttc faftf&i.'aMraa ^Ikjtcr^f /Mfaftftn 4ucsM< | eun ckbbciiaM '. tanMatoi
dam ih mb fertcaul, tir Ma)! . ttmfili-XnttftUm imiiliim 1 filabifo.
tat/ftto/w 400. I Safira im Inata Mftit / vanaf paaAMrUaacinia>< O1000. | I
e*nn ton 1 *"* Hi iooooo. laki tratta / M* viti) 1 Mr i
Drall*aa)/intcR/UnniMtitaaifaaiiirtiaiat /wiitawmfh! ' t*Mmit*lkwm fax*fcaMa
fraaa.') nrtiaaMaailaitot ItatnMii I i4<o.tliy 11 . nt4q.Mimniiii,mirti
mfjnajniM!/ m. I tcrita)i4.C'munHaf*ai |ilWi,M<|i|iiiiac%tili
amati. SBatfin maniiajiaia trna m ;3HB4Cattili mi aaftm/
) ftm^m^f*c^i^jtmiiqua,^.Unv>ttfnn*tirita <
ru 8Hmyl an tprprtam arirni jti f*8 ) fritte* iuc<rnii<n ComanMn / 9mi J alcr-
ann muttn XitinL8Uim . riit'ItuxnSreJitn / mttWraReufttwi { traacti tt>ut ftirt<
t8tiaa,tniaa wurcflidi ormnt^mm/ tntxrfrefm (((frinir I ftimn rnii^rn
KiKtfrvBtitftmsnffMe mi JwnrTitttKn e MrSratmnr. ; ftt)n* rort i f,-r4i turdl
%8tr('<iW*<rri fa Unu Mt lurjwi alfa (le i Prraunjifdimn ti ani
fkMn$triKtitia$lti4M< Ma atmCbrm { Acco. j 4,(tj|rm^4iiEreitfrcf refl*irt|
li>oi/wtt4rtar<ni<r.'ll)nl*i< { |l* 4iM |t4nf 9ta#t / ftaw ealtami 1 fiat
ira nar KaafigtaH J ftsn taft4l( lulMrtii (to.ntwrtn*<n tafta / sol altrwBut! |
ntk. i ftftn ih <6 / (ai ir fstK miti .tmaitt nt ufMatuma lafra/alu refK 1
4<rta(imt Bai riiMKlkrt t* <t<niiili!W4r<fi4t'tmf<Wi>t?>oit$><twiKn ! wrun
4r4off etr Otri Braf Smo jmt Mt5aWa>rB4boitasjtiiii i trakt!
^tyfmgiU4aftM^>4iifa<ttfBcai^wy4iia4iaa> f fript awinM mia
rftrtnaaotlra^ai trtaicm Jcam aa< o atomi j ru>ttoaipf frn|4l4mU#ttiH>H(? !
Surfcla)<alt<tNiaaailllaVi^Mlt<^aBaa4a^ |a^4ll<f<ll /
niiiftiaiRiitt<iiulttiacrfactxa/ NlaVkatarMIfaKa i
[ 8fB$titasfffmrft$i4Mfb>t
ffniilOtr^JWaRoi XafrTM&nU Mtnae4 air 3^M/aIHSa> C Mol)! 1 n (skfaaKr
i^erifl . Eiccll. ^mca 0ra#Bi Ima, { (a>^ii<n4l|
nt<n4>^^Baf>a>a)ftaM4pMK0^^ . UtawWM/ttyr tnt'Praf ' aK|m<aHUl3Uall4) e<|
Ma MaXBt. J
1. lafruiM 3>ttjfndvgt4|l;Iicta.j>maVaiiaWiaailaifciia, j a.
ir>arKretraictti<Mm;alaVaiaia^f^ait9a*4<
r OS Mi la.-Mtn (trt ata< faflanlSnia'ca <Btaaa< |blral
*aa mtaiifitii* 4. 4?*< ^<ai( Siaftudwn.
f aMMr<t|htaiMa(ast4rit<f a^ttftM'Sttaiin/ >4ttowiip
WoiMiL>OTn.ll<Nt2Bjla4t. fJ^OTmtaar1toSrriia>tfii.
alao^arAMiiyaTiiaJiMawfafcW'lJUililiaattt f<nl4P*n ^f<t^
Ham
Izvjeataj 0 zimskoj vojni bana Nikole Zrinskog. Letak tiskan u Augsburgu 1664.
Budui daje zima bivala sve otrija, a led je pokrio Savu i Dunav, nije Ahmed-paa
naputao Srijemsku Mitrovicu. Za to vrijeme, izvravajui vezirova nareenja,
pohitali su Gurcii Mehmed-pai u pomo budimski ehaja s vojskom iz Budima,
Mustafa-paa iz Szekes-fehervara, sandakbegovi iz Csanada, Simontornva i
Szekszarda, te zapovjednici palanaka na putu od Esztergoma do Osijeka. Tih dana
stigao je takoer i Kaplan Mustafa-paa iz Bosne, kao i alajbeg Ismail s vojskom iz
Bihaa i Zvornika. Kad su udruenim snagama 7. veljae oni doli do Peuha,
Zrinskog i kranske vojske, razumije se, vie nije bilo. Pouen gorkim iskustvom,
radi obrane i zatite granice i pograninih palanaka, naredio je tada Ahmed-paa
Gurcii Mehmed-pai da ode s vojskom u Szigetvar, Kaplan Mustafa-pai u Poegu,
sandakbegu iz Bihaa, bosanskom alajbegu i budimskom ehaji u Koppanv i Kaposvar,
temivarskom pai u Peuh, a pojedinim etama janiara da se pridrue vojsci u
Peuhu, Koppanvu i Kaposvaru. Zadovoljan rasporedom vojske i siguran da slinih
iznena-
239
enja vie nee biti, vratio se 21. veljae Ahmed-paa u Beograd, a nastupom
proljea, obnovljenim je snagama nastavio zapoetu vojnu.
Vijest o pothvatu bana Nikole Zrinskog munjevito se irila Europom. Antwerpenski
biskup i papinski poslanik Karlo obavijestio je 12. veljae 1664. iz Regensburga
kardinala Chigija da je Zrinski spalio i poruio osjeki most i tako onemoguio
prelazak turske vojske preko Drave.20 Desetak dana kasnije javio je car Leopold
grofu Eusebiju Pttingu da je u ratu s Turcima postignut sjajan vojni uspjeh.
Zajedno s grofom Hohenlohe, Zrinski je u Junoj Ugarskoj osvojio 4 ili 5 malih, ali
dobro utvrenih mjesta, poharao oko tisuu sela, popalio Peuh i do temelja unitio
glasoviti osjeki most.21
U znak priznanja za postignute ratne uspjehe panjolski kralj Filip TV. dao je
Zrinskom red "viteza zlatnog runa", francuski kralj Louis XTV. imenovao ga svojim
"pairom" i darovao mu 10 000 talira, njemaki knezovi nazvali su ga svojim
"bratom", a sam narod prozvao gaje novim Skenderbegom.
Istodobno je u Augsburgu tiskan i prigodan letak na kojem je prikazano spaljivanje
Sulejma-nova mosta i ukratko opisan pothvat bana Nikole Zrinskog.22
Takoer, u znak zahvalnosti i sjeanja na pobjedu nad Turcima kod Mogersdorfa 1664.
godine podignut je u Grazu Marijin kip, na ijem je podnoju sa zapadne strane
uklesan natpis:
Ponte ad Ossecum Succenso tardantur Turcae. Nec deinde Proximi nocent.23
tovie, postavilo je Sveuilite u Wrzburgu u ast Nikole Zrinskog plou s ovim
natpisom:
Cum experti sunt Turcae in igno Samsonem
Ad Quinqu Ecclesias,
et pontem Eszekianum Quae flammis domavit.24
U ast i slavu bana Nikole Zrinskog napisao je 1664. godine francuski isusovac
Leonhardo Frizon panegirik u kojem velia njegove osobne ratnike zasluge, kao i
ratnike zasluge njegova djeda Nikole, smjele borbe s Turcima i paljenje
glasovitoga osjekog mosta.25
O pothvatu Nikole Zrinskog i paljenju osjekog mosta pisali su mnogi suvremenici,
povjesniari i pisci. Ukratno, to je tada prepriavala gotovo cijela Zapadna
Europa. Ime Osijeka i Zrinskog pronosilo se nadalako, a o mostu i njegovu izgledu
nastajale su brojne prie i jo brojniji crtei.26
Na povratku od Osijeka Zrinski je iza sebe ostavio pravu pusto, ije posljedice
osmanske vlasti nisu mogle lako i brzo ukloniti. Dapae, jedna od njih nadivjela
je glavne sudionike tih zbivanja i ostala u sjeanju ak i poslije sloma osmanske
vladavine na tom prostoru. U popisu mohakog distrikta zavrenom 17. prosinca
1695., izjavili su stanovnici mnogih sela u Baranji
19 Ibidem, p. 152.
20 Theiner, o.e., II, p. 175
21 Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, Wien 1849, VI. B, I. Theil, p.
45
22 Kriegsarchiv, Wien.
23 Marijin kip u Grazu.
24 Kukuljevic, Ivan, Nikola grof Zrinski, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku, Zagreb
1869, X, p. 94.
25 Zrinyi Mikls, a trkk reme. Francziaorszgi emlkbeszd 1665-bl latinul s
magyarul. Latinbl forditotta Molnr Imre, Szigetvri Vrbarti Kr 1969, p. 10-56.
26 Gradelehnus, o.e., p. 710; Ortelius, Hieronimus, Ausfhrliche Beschreibung der
ungarischen und siebenbrgischen Kriegs-Hndel von Anno 1595. bis an 1665. Jahr,
Nrnbrg 1666, p. 305; Brown Edward, A Brief Account of some travels, London 1671,
p. 5; Han, Balthasar, o.e., p. 30; Zeiler-Stbel, o.e., p. 449; Scala, Ercole,
L'Vngheria compediata, In Modena 1686, p. 89, 90; Boethius, Christophor, Ruhm
belorberten und Triumph leuchtenden Kriegs-Helms, Nrnberg 1686, II, p. 162.
240
Grof Petar Zrinski, hrvatski ban (1665.-1671), smaknut u Wiener Neustadtu
i okolici Mohacsa da im je, osim turskog spahije, zemljini gqspodar bio grof
Zrinski kojem su plaali 1 forint.27
Pripremni radovi i obnova Sulejmanova mosta poeli su odmah im su vremenske
prilike postale donekle povoljnije. Kako su napredovali ti radovi i to je
uinjeno, o tome su krajiki zapovjednici u Hrvatskoj i Ugarskoj bili slabo
obavijeteni, jer su izvjetaji stizali s velikim zakanjenjem i ubrzo
zastarjevali. Tako je antvverpenski biskup i papinski poslanik Karlo 1. travnja iz
Regensburga pisao kardinalu Chigiju da e sultan Mehmed IV., navodno, napustiti
Edirne kako bi to blie bio vojsci koja ide obnoviti osjeki most.28 Nasuprot toj
obavijesti, u stvarnosti je bilo posve drukije, pa je do sredine travnja bilo
izgraeno vie od polovice mosta. Nekako u isto doba stigla je veziru Ahmed-pai u
logor kod Zemuna vijest da se kranska vojska uvelike okuplja i da e krenuti u
dvije kolone: jedna prema Kaposvaru i druga prema Szigetu, a njezin cilj je domoi
se osjekog mosta prije nego to osmanska vojska izie na bojno polje. Strahujui
da bi zaista mogao i drugi put biti razoren, naredio je 15. travnja Ahmed-paa
bosanskom beglerbegu Ismail-pai, beglerbegu iz Damaska Kibleli Mustafa-pai i
zapovjedniku 71. janiarske pukovnije da odmah s vojskom i pet eta janiara
zatite most i njegove graditelje, a palanku Dardu dobro utvrde i u nju smjeste
jaku posadu.29
Obavljajui zatim diplomatske poslove i urei s pripremama, 7. svibnja naredio je
Ahmed-paa pokret vojske iz logora kod Zemuna, odakle je istoga dana stigao u selo
Vojku. Jo na putu do Vojke primio je od Gurcii Mehmed-pae izvjetaj daje carska
vojska opkolila tvravu Kanizsu i tue je topovima, ne prestajui dan i no. U
tvravi ima hrane i streljiva jedva za deset dana, a topovske granate koje
neprestano padaju ine u njoj veliku tetu. Ako traena pomo uskoro ne stigne,
Kanizsa je izgubljena, to prije to su Beka vrata u tvravi ve pala u ruke
neprijateljske vojske.
Primivi taj izvjetaj, pourio je Ahmed-paa pokret vojske i zapovjedio
janiarskom agi neka pohita s odredima janiara to god bre moe do Osijeka.
Nastupajui i sam s cjelokupnom vojskom koliko je bre mogao, doao je Ahmed-paa
9. svibnja u Srijemsku Mitrovicu, etiri dana kasnije stigao je u Vukovar i 14.
svibnja naao se konano u Osijeku.
Do njegova dolaska, obnova Sulejmanova mosta, koja je trajala gotovo tri mjeseca
bila je uglavnom zavrena, jer je preostalo jo samo nekoliko lakata koji su
tijekom noi s mnogo muke i napora bili izgraeni. Meutim, kako se u osmanskom
izvoru istie, iako se preko mosta moglo sigurno prelaziti, on ipak nije bio u
cijelosti zavren.
Nakon dana odmora u Osijeku, vojska je zapoela s prijelazom preko obnovljena
mosta, a 16. svibnja stigao je Ahmed-paa u Dardu. Zadovoljan gradnjom mosta i
obnovom palanke Darde, primio je uz visoke poasti beglerbega Ismail-pau i Kibleli
Mustafa-pau i u znak priznanja zaogrnuo ih samurovim krznom.30 Idui odatle preko
Mohacsa, Siklosa, Szigetvara, Babocse, Berzence i Kanisze, urio je Ahmed-paa
prema Novom Zrinu kako bi banu Nikoli Zrinskom zadao to tei udarac. Opkolivi 6.
lipnja sa svih strana Novi Zrin, osmanska je
27 FHKA, Wien, Konskriptionen, Fasz, 47, No 235.
28 Theiner,o.c, II, p. 176.
29 Krieg und Sieg in Ungarn, p. 162, 163.
30 Ibidem, p. 171-175, 179, 180.
241
vojska odmah zapoela silovitim napadima. Trei dan od poetka opsade vanjski
opkopi bili su osvojeni i obru se oko tvrave stezao. Premda obavijeten o stanju
obrane, vrhovni zapovjednik carske vojske grof Raimund Montecuccoli zbog osobne
netrpeljivosti i zavisti prema Nikoli Zrinskom nije namjerno opsjednutom gradu
priskoio u pomo. Preputena tako sama sebi, malobrojna posada Novog Zrina junaki
je odbijala napade osmanske vojske sve do 30. lipnja, kad je bila prisiljena
poloiti oruje. Nakon osvajanja naredio je Ahmed-paa da se Novi Zrin sravni sa
zemljom, a topovi odvezu u Kanizsu.
Nastavljajui uspjeno zapoeto ratovanje, 17. srpnja Ahmed-paa osvojio je Kis
Komarom i odatle produio do Sv. Gotharda na rijeci Rabi, gdje je 1. kolovoza kod
Mogersdorfa doivio strahovit poraz. Ali unato veliini pobjede i strahoti poraza
u kojem je zaglavio i bosanski beglerbeg Ismail-paa, pourio je Beki dvor s
ponudom mira, to je vezir Ahmed-paa znalaki iskoristio i vojni poraz pretvorio u
diplomatsku pobjedu. Naime, dok su jo s bojita uklanjani i pokapani poginuli, 10.
kolovoza 1664. sklopljen je u Vasvaru mir na dvadeset godina,31 po kojem je
Osmanskom Carstvu ostalo ne samo ono to je u ratu osvojeno, nego je car Leopold
pristao platiti i 200 tisua talira ratne tete.
Brzina, uvjeti i nain sklapanja mira izazvali su ope nezadovoljstvo u Hrvatskoj i
Ugarskoj koje su oekivale nastavak rata za osloboenje ugarskih i hrvatskih
krajeva od osmanske vladavine. Zajedno s ugarskim palatinom Ferencom Wesselenyijem,
dvorskim sucem Feren-com Nadasdvjem i tajerskim grofom Erasmom von Tattenbachom,
na elo nezadovoljnih velikaa i stalea stao je proslavljeni ratnik i ban Nikola
Zrinski, ali je 18. studenoga 1664. smrtno stradao u lovu na vepra. Iznenadna
banova smrt shvaena je u javnosti kao smiljeno uklanjanje glavnog i najopasnijeg
protivnika politici utiranja puta apsolutistikoj vladavini cara Leopolda i svemoi
Bekog dvora. U spletu politikih interesa i ciljeva ondanjih velikih sila, sjena
Nikoline smrti lebdjela je od tog vremena nad njegovim bratom Petrom sve do
unitenja cijeloga roda Zrinskih i Frankapana 1671. godine, kao i pogubljenje
grofova Nadasdvja i Tattenbacha, ije su osobne tragedije ostale duboko urezane u
sjeanu hrvatskog naroda. Krvavim razraunavnjem s najuglednijim i najmonijim
velikakim rodovima u Hrvatskoj, a nita manje i zastraivanjem hrvatskih stalea,
Bekom dvoru nije vie nita stajalo na putu u ostvarivanju svojih ciljeva.
31 Ibidem, p. 236-239; Fontes rerum Austriacarum, Scriptores, Siebenburgische
Chronik, p. 401.
242
RAT ZA OSLOBOENJE OD OSMANSKE
VLADAVINE
Nepovoljnim mirom u Vasvaru od 10. kolovoza 1664. zvanim i sramotnim, stanje na
granici s Osmanskim Carstvom uzdu Hrvatske ostalo je, uglavnom, isto. Manji upadi,
provale i pljake nisu prestajali, pogotovo kad je 6. rujna 1669. bio zavren drugi
rat s Republikom Venecijom zbog otoka Krete. Ve 1670. zaposjeli su Turci Sturli,
Cetin, Podzvizd, Vranogra i Furjan,1 odakle su bili stalna prijetnja Slunju. Nakon
to se otkupom izbavio tamnice, godinama je Mustaj-beg Kasumovi dodijavao na
granici, dok se 6. sijenja 1676. nije sukobio s kapetanom iz Turnja Kristofom
Delimaniem koji gaje strahovito potukao. Bjeei s bojita, naletio je nesretni
beg na kapetanove vojnike, a Nikola Orikovi iz Ogulina oborio ga je s konja i
odrubio mu glavu. aljui obavijest o pobjedi, Mustai-begovo oruje i konje poslali
su vojnici na dar karlovakom generalu Josephu Herbersteinu.
Kako je, meutim, vrijeme odmicalo, bliio se kraj miru sklopljenom u Vasvaru 1664.
godine, pa je valjalo povesti pregovore o njegovu produetku. Na dvoru cara
Leopolda I. vjerovalo se da je mogue i dalje odrati mirne odnose s Osmanskim
Carstvom, premda su izvjetaji carskih poslanika iz Istanbula govorili suprotno.
Unato tome, 14. lipnja 1682. poslao je car Leopold u Istanbul poslanstvo na elu s
grofom Albertom Caprarom da pregovara o miru. Preuzimajui poslaniku dunost,
Caprara je krenuo na put bez novaca i darova, bez obeanja i odreenih ponuda za
mir. Ve nakon dolaska u Budim bilo mu je jasno da od mira nee biti nita. To vie
stoje u voenju pregovora bio sapet i osjeao se vezanih ruku i zaepljenih usta. S
obzirom na to, umjesto varavih nada o produenju mira, poruio je Caprara Bekom
dvoru da se odmah zapone s pripremama za rat, jer veliki vezir Kara Mustafa-paa
eli rat po svaku cijenu.3
I prije Caprarina odlaska u Istanbul, na prostoru izmeu Save, Dunava i Drave znalo
se da je dugo razdoblje ivota u miru na izmaku i da su na pomolu krupni dogaaji.
Piui o prilikama u Slavoniji, 6. oujka 1682. obavijestio je Luka Ibriimovi
zagrebakog biskupa Martina Borkovia da se Turci ozbiljno pripremaju za rat. Svuda
se kupi hrana za vojsku i utvruju gradovi, a grade se i lae za mostove na Dunavu.
U Istanbul je stigao carski poslanik radi pregovora o produenju mira, ali nema
izgleda da e u tome uspjeti.4 Sredinom svibnja izvijestio je Ibriimovi biskupa
Borkovia da u Slavoniji Turci popisuju vojnike i neprestano dovoze velike topove u
Osijek, dok su lae i ostale ratne potreptine uglavnom ve dogotovljene.5
Nasuprot jasnoi Caprarinih izvjetaja i oitim pripremama za rat, gajila je carska
diplomacija u Beu jo uvijek nadu da e moda spretnim voenjem pregovora i raznim
pogaanjima i ustupcima izbjei ratnu opasnost. Ali kad je 6. kolovoza 1682. na
ulaznim vratima Topkapi Sarava u Istanbulu bio izvjeen konjski rep \tug) usmjeren
prema zapadu, vie nije bilo sumnje da e sultan Mehmed IV. poi na elu vojske u
Edirne. Drugim rijeima, to je znailo da je veliki vezir dobio od sultana
suglasnost za voenje rata golemih razmjera, pomou kojeg je
1 Valvasor, o.c, Lib. XII, p. 35.
2 Lopai, Biha,, p. 88.
3 Klopp, Onno, Das Jahr 1683, Graz 1882, p. 105-140.
4 Lopai, o.c. Starine JAZU 30, p. 60.
5 Idem, o.c. Starine JAZU 30, p. 61.
243
trebalo vratiti nekadanju mo i slavu Osmanskog Carstva. Dva mjeseca kasnije,
tonije 6. listopada, uz do tada nevienu rasko i pokazivanje vojne snage,
napustio je sultan Mehmed IV. Istanbul i na elu vojske zaputio se u Edirne, pa o
miru jedva da je i bilo mogue jo pregovarati.6
Potkraj jeseni pisao je Ibriimovi opet Borkoviu da je Slavonija puna janiara
koji e tu i prezimiti, a potom na proljee 1683. odatle navodno krenuti u
osvajanje Gyora.7
Nastupom proljea 1683. bili su Ibriimovievi izvjetaji sve ei, pa je, izmeu
ostalog, javio daje samo iz Bosne Slavonijom prolo 60 tisua konjanika i pjeaka,
a ostale vojske i Tatara ima kao pijeska. Za vojne potrebe digli su Turci u
Slavoniji i tisuu kola sa zapregom i poslali ih u Beograd da prevezu barut,
topovska zrna i ostale ratne potreptine radi obrane i snabdijevanja Budima. Inae,
oko Osijeka je ogromna osmanska vojska koja eka dolazak velikog vezira, a ima je
toliko da joj krani bez pomoi vie sile nee moi odoljeti.8
Sadraji Ibriimovievih pisama i obavijesti, ma koliko bili uopeni, a broj
osmanskih vojnika preuvelian, rjeito govore i svjedoe da je Slavoniju sve vie
zahvaala ratna groznica, posebno iru okolicu Osijeka. Budui daje Sulejmanov most
bio glavni prijelaz preko Drave, u ratnim planovima osmanskih vojskovoa pripala je
Osijeku uloga i glavnog opskrbnog sredita prije odlaska vojske u junu Ugarsku i
dalje prema Beu, zbog ega je bilo nareeno da se iz Zvornikog sandaka dopremi u
Osijek 20 tisua vagana jema, 3 tisue vagana brana i 4 tisue vagana ita u
vrijednosti od 1 080 000 aki.9
Vie od godinu dana bujao je ivot u Osijeku kao nikad prije, i sve je bilo
podreeno cilju osmanskog oruja. U neopisivoj vrevi vojske i zaprene stoke uli
su se povici na vie jezika, odzvanjao je topot i odjekivala je njiska konja,
mijeali su se konjanici i pjeaci, a tisue atora prekrili su okolicu grada,
stvarajui neponovljivu sliku ratnog pohoda koji je trebao promijeniti povijesnu
sudbinu Europe. A kako se vezir bliio Osijeku, pred licem grada i znatieljna oka,
svakoga dana redali su se prizori kakvi nisu vieni jo od vremena Sulejmana
Kanunija.
Poetkom lipnja stigao je napokon u Osijek i veliki vezir Kara Mustafa-paa s
glavninom osmanske vojske i mnogobrojnom pratnjom. Osim janiarskog age (generala),
zapovjednika topnika, oruara i vezirovih tjelohranitelja, tu su vojsku predvodili:
anadolski beglerbeg Ahmed-paa, karamanski beglerbeg Mehmed-paa iman, halebski
beglerbeg Bekir-paa Deli, maraski beglerbeg Ahmed-paa Sarho, sivaski beglerbeg
Halil-paa Binamaz, amski (Damask) beglerbeg Husein-paa Abaza Sari, adanski
beglerbeg Mehmed-paa Deli Emir, silistrijski beglerbeg Mustafa-paa, dijarbekirski
beglerbeg Osman-paa Bonjak, rumelijski beglerbeg Hasanpaa Kiiciik, bosanski
beglerbeg Hizir-paa, sandakbeg Igila (Idila) Ab-dulmumin-paa, sandakbeg Avdina
Ahmed-paa, sandakbeg Saruhana Ahmed-paa eik-zade, sandakbeg Teke Ali-paa
Arapin, sandakbeg Nikopolja Ali-paa eikzade, sandakbeg Kaysaryiye Dilaver-paa
Deli, sandakbeg Hamida Hasan-paa, sandakbeg Bolua Husein-paa Kadizade,
sandakbeg Kangirija (^ankiri) Husein-beg, sandakbeg ustendila Mehmed-paa
Arslan, sandakbeg Mentee Mehmed-paa Harmu, sandakbeg Beg-ehera Mehmed-beg,
sandakbeg Karahisara Omer-paa Deli, sandakbeg Tarsusa Re?ep-beg, sandakbeg Vize
Veli-beg i hercegovaki sandakbeg Mustafa-paa, kao i drugi vii i nii vojni
zapovjednici kojima e se pridruiti sandakbegovi iz Ugarske."1
Zajedno s velikim vezirom dolo je u Osijek i carsko poslanstvo pod vodstvom grofa
Caprare. Sedmoga lipnja 1683. u 4 sata poslije podne primio je Kara Mustafa-paa
Capraru u oprotajni posjet. Razgovarajui s njim bez uobiajenih diplomatskih
formalnosti, upoznao gaje sa sadrajem pisma koje alje kao odgovor na pismo
ministra rata cara Leopolda, princa
6 Hammer, o.e., VI, p. 383-386.
7 Lopasic, o.e., Starine JAZU 30, p. 61, 62.
8 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 66, 67.
9 Fekete, Ludwig, Die Siyaqat-Schrift, Budapest 1955,1, p. 809.
10 Kara Mustafa vor Wien. Das trkische Tagebuch der Belagerung Wiens 1683,
verfasst von Zeremonienmeister der Hohen Pforte. bersetzet, eingeleitet und
erklrt von Richard F. Kreutel. Osmanische Geschieht Schreiber, Band I, 4.
unvernderte Auflage, Graz-Wien-Kln, 1976, p. 13-116.
244
Hermana Badenskog. Nakon stoje Caprara bio upoznat s glavnim dijelovima pisma,
predano je ono njegovu tajniku Giovanniju Benagli." Sadraj tog pisma u slobodnijem
prijevodu glasi:
Najjasnijem meu kranskim narodima, naem najpotovanijem i najljubljenijem
prijatelju, prvom ministru njegova carskog velianstva cara rimskoga, markizu
Badenskom; neka mu bude sretan svretak!
Evo to se daje na znanje:
Va list koji ste poslali bio je odmah preveden, i sve to je u njemu sadrano mi
smo razmotrili i razumjeli vrlo dobro. Njegov sadraj pisan je rijeima koje se
protive dogaajima. Naime, da ste vi eljeli mir ali da mi tome nismo skloni, zbog
ega pozivate svoga poslanika neka se vrati. Vrlo dobro! Evo vam ga aljemo i neka
ide slobodno shodno obiajima Visoke Porte. Do ovoga vremena, kako to prilii asti
i slavi naega carstva, svaki put kada je carsko velianstvo, na veliki prijatelj,
pisalo i trailo mir, moj gospodar (sjenu njegova maa neka gospodin Bog rasprostre
nad cijelim svijetom), najmoniji meu svim kraljevima koji se nalaze na licu
zemaljskom, nije pokazivalo nimalo otpor i nerazumijevanja. Ali, budui da vi niste
od iskona zapoeli ovaj korisni mir kako je trebalo, vae su rijei ostale protivne
dogaajima i sami ste prouzrokovali takve ispade i nesporazume. Ve ima vie od
dvije godine da ste poslali svoje poslanike traei produenje mira s Visokom
Portom, ali protivno naim zahtjevima, na granicama radite mnoge stvari (koje se ne
mogu porei) koje su pravi uzrok nesporazuma. Takoer inite i djela koja vode
prolijevanju krvi i potpunom unitenju zemlje. Gradite nove utvrde i tvrave na
granicama carstva njegova carskog velianstva sultana, harate i pljakate nae
granice pomou konjanika i ostalih drznika.
Ne pomiljate li da se takvim ispadima naruava mir? Zar se tako cijeni vrijednost
prijateljstva ove Visoke Porte?
Tri toke o kojima se raspravljalo s vaim poslanicima potrebno je izvriti, kako
to prilii Visokoj Porti. Jer, pokazati se zatitnikom i braniteljem tlaenih i
zlostavljanih koji se utjeu Visokoj Porti, svojstvo je, vrlina i dobri su obiaji
slavnih osmanskih careva. Da se s vae strane ozbiljno razmotre ta pitanja,
uvidjeli biste da to nisu neumjesni zahtjevi. A koliko je samo prolo vremena da
vai poslanici dolaze i odlaze a da nisu slali odgovor na tako prihvatljivu ponudu,
ve su govorili samo suvine rijei. Zato to su ta djela doprla do uiju sultana,
on je osobno htio krenuti na put da svojim monim maem napokon sprijei izgrede i
drskosti na granicama svoga carstva. Promatraju li se vai postupci s pravednou i
razboritou, oni razumni, koji sagledavaju svretak stvari, nee ih smatrati
dobrim djelom.
Zgradu mira oteujete vlastitim rukama, a kue i obitelji vaih podanika sami
potpaljujete. Za ovoga blagoslovljenog mira, koji se ve pribliio kraju, uinjeno
je s vae strane nekoliko godina unatrag toliko ispada, a nita ni najmanje u
korist mira. Sto se nas tie, mi smo se svojski zalagali za njegovo odravanje i
produavanje. Osim mnotva beskorisnih rijei, za uzvrat s vae strane nije se
pokazivao nikakav znak koji bi uvrivao prijateljstvo, iako vi tvrdite da ono
postoji. Ne moe stoga postojati vea neiskrenost prema prijatelju i vea milost
prema protivniku od ovoga to se ini.
Budui da je pitanje tko je uzrok ratu, razaranju drave i propasti zemlje i od
koga je potekao spor, svatko e, promatra li sa savrenom pravednou, moi rei:
na postupak je opravdan.
Ako se poslije svega ovoga bude trailo jo obnavljanje i potvrivanje mira, kako
je shodno slavi i asti osmanskog velianstva sultana, nee miru ponovno prethoditi
rat.
Budui da nije razborito zatvarati vrata prijateljstva iprijateljske naklonosti
pred onima koji je trae, zato se svi kraljevi svijeta die i hvale prijateljstvom
ovoga carstva koje je branjeno od svakoga zla i promjena i poznaju ga po dobrom
ureenju i ukrasu drave kao oitim dokazima. A oni koji ga nisu upoznali, i nakon
to unite svoje batinske zemlje, upoznat e ga po milosti Bojoj i na kraju e se
nanovo sloiti u miru.
Neka bude hvaljen gospodin Bog koji je svojom milosti u svakom ratu dopustio
poveanje ove velike drave. Onima koji se utjeu ovoj Visokoj Porti nee se odbiti
njihove molbe, kao i onima
11 Archiv fr Kunde sterreichischer Geschichts-Quellen, III. B, Heft IV, Wien
1853, p. 496.
245
koji e znati i upoznati vrijednost njezina prijateljstva nee nedostajati carske
milosti. Ina kraju, stvoritelj neba i zemlje uinit e ono to je u njegovoj volji,
bilo to dobro ili zlo. A mir e biti nad onima koji slijede pravi put. Dano u
taboru u Osijeku.12
Primivi na znanje odgovorna pismo Hermana Badenskog, Caprara je odmah napustio
Osijek i sa lanovima poslanstva zaputio se prema Beu.
Vezir Kara Mustafa-paa nije urio, ve je u Osijeku ostao jo nekoliko dana, kamo
je na njegov poziv doao turski tienik ugarski knez Imre Thokolv zajedno sa
svojom mnogobrojnom pratnjom. Na elu povorke koja se kretala prema atoru velikog
vezira bilo je 120 dobrovoljaca, a ove je slijedilo 150 ugarskih husara s trubama,
cimbalima, sviralama i plavim zastavama. Iza njih dola su etiri njemaka
livrirana trubaa, voena su etiri konja i noena je crvena zastava s Thokolvjevim
grbom. Zatim je ilo 50 niih ugarskih plemia na elu sa grofom Homonnavem, noena
je mala zastava uz pratnju ugarskih plemia, koji su se izmijeali s Turcima i s
njima se bratimili. Poslije njih, bogato i sveano odjeven, jaio je na konju
Thokolv, a est slugu idui pjeice nosili su plat koji mu je padao niz lea. Iza
Thokolvja voena su njegova kola na kojima je stajalo est hajduka odjevenih u
svilena odijela crvene boje. Na drugim, manjim kolima voena je velika zelena i
poderana ugarska zastava, koja je simbolizirala raskomadanost Ugarske. Iza tih kola
stupala je eta hajduka odjevenih u plave uniforme s velikom srebrnom dugmadi. Na
glavi su imali perjanice, a bili su naoruani pukama i sabljama. I na kraju te
vrlo arolike povorke jailo je jo 400 konjanika, naoruanih takoer pukama i
sabljama.
Veliki vezir Kara Mustafa-paa, sveano odjeven i zaogrnut u bogato izvezen plat,
primio je Thokolvja uz najvee poasti i imenovao ga "kurukim kraljem". Takvim
prijemom i tom gestom htio je zapravo oponaati sultana Sulejmana Kanunija prilikom
njegova susreta s Ivanom Zapoljom na Mohakom polju, kao i velikog vezira Muhamed-
pau prilikom sastanka s Istvanom Bocskavem na Rakokom polju.13
Za to vrijeme osmanska ordija (vojska) od gotovo 65 tisua vojnika i 300 topova
polako je prelazila Sulejmanov most.14 U sastavu te vojske bilo je i nekoliko
tisua konjanika, pjeaka, martoloza i drugih pomonih jedinica iz Slavonije,
Srijema, Bosne i Hercegovine, koje su uglavnom bile sastavljene od doseljenih
Turaka i Vlaha. Kad su posljednji odredi vojnika preli most, u drugoj polovici
lipnja krenuo je iz Osijeka i veliki vezir Kara Mustafa-paa i zaputio se prema
Beu.
Jo u toku okupljanja osmanske vojske, u okolici Osijeka i Vukovara te gornjeg
Pobosua i Povuja, naputalo je stanovnitvo svoja sela i selita i sklanjalo se u
oblinje ume i movare ili je odlazilo preko Dunava i Drave. Znatan dio tog
stanovnitva stradao je zatim u ratu i nikada se nije vratio na svoja stanita,
tako da su ona dugi niz godina ostala pusta ili su posve nestala. Pored ostalih
bila su to sela: Tompojevci, Kundrovac, Luac, Bradin, Nutar, Ceri, Marinci,
Barfalva, Liget, Ljeskovo, Trnovac (Bijelo Brdo), Sarva, Vera, Klisa, Tenje,
Moari, Tiina, Sankovo, Vere, Petre, Orosinj, Mikluevci, Lisovac, Hervenci,
Kertuljanci i mnoga druga.15
Golemu prednost s kojom je zapoeo vojni pohod veliki vezir Kara Mustafa-paa nije
znao iskoristiti. Istina, jo od provale bana Nikole Zrinskog 1664. Turci su
strahovali za Sulejmanov
12 Babinger, Franz, Qara Kustaf Paschas Essegger Sendschreiber and en Markgrafen
Herman von Baden, Archiv Orientalni, Praha 1932, Vol. IV, No 1, p. 30-32.
13 Hammer, o.e., III, p. 731, 732.
14 O broju Kara Mustafinih vojnika povjesniari se uvelike razilaze. Pozivajui se
na Alberta Capraru i njegovu procjenu, Ono Klop (Das Jahr 1683, p. 187, 188) navodi
160 000, Johann Wilhelm Zinkeisen, Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa,
Gotha 1854-1863, VI. B, p. 99) 250 000, a u Mittheilungen des Kriegsarchivs (Wien
1883, B. II-III, p. 53) stoji ak 400 000 vojnika. Nema sumnje da su te brojke vie
nego pretjerane i daleko od stvarnosti. Pogotovo ako se zna da su pod Beom
najistaknutije osmanske vojskovoe raspolagale s ukupno 38 400 vojnika (Kara
Mustafa vor Wien, p. 122), stoje za to doba bila velika vojska. Dodaju li se tome
jo pomone jedinice i ratna komora, blie istini bit e daje Kara Mustafa-paa
imao oko 60 000 vojnika. Pretpostavi li se daje u sastavu te vojske bilo oko 15
tisua konjanika, samo za prehranu konja trebalo je dnevno osigurati izmeu 7 i 8
tona zobi ili jema, ne raunajui pritom, dakako, prehranu samih vojnika. Ima li
se to na umu, nije teko zakljuiti stoje materijalno znaila opsada grada u
trajanju od dva mjeseca, da se uope ne govori o pitkoj vodi, higijenskim i
zdravstvenim prilikama.
15 Smiiklas, o.e., II, p. 50, 53-62, 66, 68,91; Mauran, Popis naselja.., p. 46,
48,49, 54, 55, 59, 66, 67, 69, 70, 72-75.
246
most, plaei se da bi ih upravo tu mogao napasti neprijatelj i onemoguiti
osmanskoj vojsci prijelaz preko Drave.16 Ali Zrinskog vie nije bilo, ni smjelih
vojskovoa poput njega.
Od silne osmanske vojske jednako je strahovao i car Leopold, unato sklapanju
obrambenog i navalnog saveza s poljskim kraljem Janom Sobieskim 31. oujka 1683.
godine, premda je, smjelo izvedenim pokretom vojske i prodorom do Sulejmanova
mosta, mogao ak i onemoguiti velikog vezira da uope i doe do Bea. To vie to
su osmanske vojskovoe, pouene iskustvom od vremena Nikole Zrinskog, takvu
mogunost u razvoju dogaaja donekle i oekivale.
Samouvjeren u ishod vojnog pohoda, umjesto da ubrza pokret vojske i munjevito
opsjedne Be i osvoji ga prije nego stoje Jan Sobieski mogao doi gradu u pomo,
Kara Mustafa-paa je napredovao vrlo sporo, tako daje istom 14. srpnja stigao pod
Be. Smatrajui se dovoljno snanim i vjerujui u brzi slom obrane Bea, uinio je
i drugu pogreku. Prilaze gradu s Dunava ostavio je slobodne. Obrana Bea hrabro je
odbijala osmanskijuri za juriem, i kada se poslije gotovo dvomjesene opsade
inilo daje sve izgubljeno, bila je 8. rujna poljska vojska na elu s kraljem Janom
Sobieskim ve na vidiku, hitajui gradu u pomo. Budui da vie nije mogao
sprijeiti dolazak Jana Sobieskog, upustio se Kara Mustafa-paa 12. rujna u
otvorenu bitku u kojoj je doivio strahovit poraz. Progonei njegovu razbijenu
vojsku, sustigao ju je Jan Sobieski kod Parkanva i 8. listopada 1683. ponovno
potukao.
Vijest o strahovitom porazu osmanske vojske ispred zidova Bea i kod Parkanva
munjevito se prenosila, izazivajui zaprepatenje turskog stanovnitva u osvojenim
dijelovima Ugarske i Hrvatske. Strah od buduih dogaaja tih se dana nezadrivo
uvlaio u ljudska srca i sve kutke varokih mahala i kasaba. Opa potitenost i
mrane slutnje razjedale su Turke i muile ih poput najtee more. Nitko nije znao
kad e bezdan rata zahvatiti ne samo krajike prostore nego cijelu Ugarsku i
Hrvatsku, ali da e do toga uskoro doi nije bilo sumnje. Strahujui od ratnih
razaranja, a jo vie od posljedica osmanske vladavine, mnogi od njih pod okriljem
jutarnjih izmaglica potajno su naputali svoje odake, kue i kuita i odlazili
prema istoku i jugu, odnosno preko Dunava, Drave i Save u Erdelj, Bosnu i Srbiju.
U prvi mah podjednako je strahovalo i kransko stanovnitvo, pa se dralo podalje
od cesta i putova da ga za poraz pod Beom ne bi zaskoili odredi turskih konjanika
i na njemu iskalili svoj bijes. Istodobno, pozorno je iz prikrajka praeno
ponaanje osmanskih spahija i gradskih posada i to se meu njima dogaa, pa je u
tom stanovnitvu jaalo uvjerenje daje, napokon, dolo vrijeme osloboenja osmanske
vladavine. Naratajima priguivana mrnja prema osvajau postupno se rasplamsavala
u neugasiv plamen koji e u ime slobode i budueg ivljenja progutati stotine sela
i naselja. U sudaru stalekih, etnikih i vjerskih suprotnosti, sve ono to je
osvaja za stotinu i vie godina nametnuo i stvorio, uskoro e zbrisati s lica
zemlje ljute sablje i plameni jezici jo ljuih hrvatskih ratnika i osvetnika.
Neumoljivo naplaivanje osvajau za beskrajnje patnje i stradanja, bezumna
razaranja i prolijevanje krvi, pretvorit e posebno okolicu Osijeka i cijeli
prostor izmeu Dunava, Drave i Save u apokaliptinu sliku strave i uasa.
Pobjedu pod Beom doekali su car Leopold i njegova diplomacija posve nespremno, pa
je Osmanskom Carstvu odmah ponuen mir.17 Na tu ponudu nije, meutim, stigao
nikakav odgovor, a nakon pobjede kodParkanva nije se vie ni pomiljalo na
pregovore o miru. Dapae, prevladalo je miljenje da se rat nastavi i zapone ope
protjerivanje Turaka iz Ugarske i Hrvatske. lanovi Ratnog savjeta pristupili su
odmah izradi ratnih planova za 1684. godinu, zastupajui u osnovi dva miljenja.
Jedni su bili za to da se najprije potisnu Turci iz sjeverne Ugarske i osvoji
Budim, a drugi da se najprije udari na Osijek, razori Sulejmanov most i tako
presijeku veze Osmanskog Carstva s Ugarskom, a onda krene na Budim. Prijedlogu da
se prvo krene na Osijek suprotstavljeno je miljenje da bi osmanska vojska mogla
stizati na prostor Ugarske iz Vlake, Srbije i Bosne, ako zaobie Osijek, pa je
Ratni savjet da bi nekako pomirio ta miljenja odluio da se rat istodobno vodi na
dva ratita. Kao prvo, s glavninom vojske napasti osmanska uporita u zapadnoj i
sjevernoj Ugarskoj, a pomou graniarske i
16 Kara Mustafa vor Wien, p. 85.
17 Klopp, o.e., p. 342.
247
banske vojske u Hrvatskoj sustavno razarati krajite Bosanskog paaluka i Poekog
sandaka izmeu Drave i Jadranskog mora.
Stanovnitvo na jugu Hrvatske pod vlau Venecije nije ekalo to e odluiti
carska diplomacija i Ratni savjet u Beu, ve je, saznavi za poraz osmanske
vojske, odmah pograbilo oruje i zapoelo borbu za osloboenje. Taj su trenutak
oito eljno ekali i Senjani i smjesta se ukljuili u borbu. Obuzeti strahom od
pobunjenog naroda i eta Senjana, Turci su se povlaili u tvrde gradove Obrovac,
Knin i Skradin. Do kraja listopada 1683. napustili su oni Ostrovicu, Benkovac i
Perui, a koji dan kasnije bili su protjerani iz Skradina. Unato odbijenog napada
na Obrovac, morala je turska posada ipak napustiti grad. Isto tako Kulu Atlagia,
Karin i Vranu.18
Leopold l. (1640.-1705.), car i kralj Ni karlovaki general Joseph Herberste-
in nije mirovao, ve je prvih dana prosinca 1683. napao Biha, spalio njegovo
podgrae i opljakao cijelu okolicu. Dok se on nalazio u Bihau bio je zapaljen
Drni, pa su
Kotari u zaleu Zadra bili osloboeni osmanske vlasti.19
Republika Venecija bila je suzdrana u tim sukobima i nije se otvoreno stavljala na
stranu pobunjenog naroda, kako bi uvjerila osmanske vlasti u svoje prijateljstvo i
dobrosusjedske odnose. tovie, pozivala je pobunjeni narod da se smiri,
okrivljujui za takvo stanje pojedine odmetnike i prebjege, naroito Senjane koji
su poetkom studenoga 1683. zapalili Perui u Lici i spremaju se napasti ostale
like gradove.0
Naavi se u procijepu, osmanske su vlasti jasno davale do znanja da im je stalo do
mira s Venecijom koja istodobno vodi tajne pregovore o ulasku u rat, stoje od nje
pobunjeni narod na jugu Hrvatske, zapravo, i oekivao.
Nakon poduih pregovora, posredovanjem pape InocencijaXI. bio je 5. oujka 1684.
sklopljen savez ili tzv. Sveta liga izmeu cara Leopolda, poljskog kralja Jana
Sobieskog i Republike Venecija u ratu protiv Osmanskog Carstva. Prema tom sporazumu
svaki lan Lige samostalno je planirao i vodio rat protiv zajednikog neprijatelja,
a sve to bi u ratu osvojio pripadalo je iskljuivo njemu.
Na izmaku zime i u proljee 1684. pripremalo se i kransko sanovnitvo izmeu
Drave i Save na ustanak. Sklanjalo se dublje u ume i poneseno vjerom i eljom da i
samo pridonese vlastitom osloboenju ekalo prvu povoljniju priliku za bespotedan
obraun s Turcima, domaim poturicama i njihovim suradnicima. Na serhatu Cernikog
i Poekog sandaka bilo je naoko i dalje sve mirno. Prema izvjetajima osmanskih
izvidnika inilo se da e tako i ostati, jer se rat estoko rasplamsavao na
prostoru Ugarske, Venecijanske Dalmacije i Peloponezu, i vodio se na vrlo udaljenim
ratitima.
Obrambena, prometna i opskrbna vanost Osijeka za nastavak ratovanja irom Ugarske
bila je izuzetno znaajna, zbog ega je bilo nareeno da se za potrebe vojske u
toku 1684. i poetkom 1685. godine iz live (sandaka) Szeged, odnosno kadiluka
Szeged, Baja, Sombor,
18 Desnica, Boko, Istorija kotarskih Uskoka, Beograd 1950, sv. I, 1646-1684, p.
280-282.
19 Idem, o.c. I, p. 293.
20 Idem, o.c. I, p. 272, 297-299.
248
General Jakob Lesle opsjeda I osvaja Viroviticu 1684.
Ba i Titel, dopremi u Osijek 30 000 vagana jema 6 000 vagana brana i 5 000
vagana ita u vrijednosti 1 660 000 aki.21 Iskazano u suvremenim mjerama to je
znailo oko 1 900 tona jema, 370 tona brana i 350 tona ita.
Umirujue vijesti iz pograninih krajeva Hrvatske zavaravale su osmanske posade u
Virovitici, Poegi, Cerniku i okolnim mjestima i pograninim utvrdama, pojaavajui
u njima uvjerenje da e ih tada zaobii vea iskuenja. Graniarski zapovjednici u
Hrvatskoj namjerno su podgrijavali takvo uvjerenje, irei na sve strane glasine da
e glavnina graniarske vojske otii na bojita u Ugarskoj. Vjeto skrivajui prave
namjere, na taj su nain ostvarivali dio svoga plana, jer je u meuvremenu bilo
zakljueno da generali Jakob Lesle, Sigismund Trautman-sdorf, Johann Joseph
Herberstein i ban Nikola Erdodv udruenim snagama napadnu Turke u Slavoniji.
Zapovjednitvo sa cjelokupnom vojskom bilo je povjereno generalu Lesleu, a
neposredan cilj vojnog pohoda bio je osvajanje Virovitice. Prema ocjeni vojnih
strunjaka, Virovitica je u tom asu bila najvanije, ali i najranjivije uporite u
obrani Poekog sandaka, a njezino osvajanje znailo bi otvaranje puta za nesmetan
prodor prema Valpovu i Osijeku. Potiskivanjem osmanskih snaga s tog prostora
ostvarili bi se ne samo nuni strateki uvjeti da se cijela Slavonija to lake i
to bre oslobodi osmanske vladavine, nego da ujedno i oslabi pritisak osmanske
vojske na bojitima Ugarske.
Prihvaanjem reene strateke zamisli, potkraj lipnja zapoelo je okupljanje vojske
u logoru nedaleko od urevca. Do 3. srpnja znatan dio vojske ve se nalazio u
logoru, kamo je Lesle stigao prethodnoga dana. Pri dolasku on je u logoru zatekao
generala Trautmansdorfa i njegovu vojsku iz Karlovca, odakle su doli 1. srpnja.
Preostali dio vojske pod vodstvom generala Herbersteina i grofa Adama Zrinskog i
pomone ete graniara oekivao je Lesle iduih dana, a meu njima i bansku konjicu
koju je umjesto bolesnog bana predvodio grof Ivan Drakovi. Drugi dan nakon
dolaska u logor poslao je Lesle izvjetaj caru i Ratnom savjetu u kojem je izmeu
ostalog javio daje na granici s Osmanskim Carstvom posve mirno i nema druge vojske
osim graniara koji uvaju granicu.22
Kad je vojska bila okupljena, zaputio se Lesle odmah prema Virovitici i sredinom
srpnja napao je topovskom paljbom iz dvije baterije. Prvi dani opsade proli su,
meutim, bez ikakva uspjeha, jer su topovske granate padale na zemljane opkope i
bedeme, priinjavajui malo tete. Gradska posada uporno se branila i junaki
odbijala napade, a bombe i granate koje su padale na grad pokrivane su mokrim
krpama i pokrivaima da bi umanjili njihovo razorno djelovanje.
21 Fekete, Die Siyatat-Schrift, p. 811.
22 Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkrieg 1684, Fasz, 7, No 18.
249
Nakon poetnog neuspjeha Lesle je tada stegnuo obru oko Virovitice s dvije
pjeake pukovnije i zaposjeo sve prilaze, tako da nitko nije mogao nezapaen ui
ili izai iz grada. Dok je bio zabavljen rasporedom vojske i ostalim poslovima,
iznenada je dobio obavijest da osmanska vojska od Slatine kree Virovitici u pomo.
im je za to saznao, izdao je zapovijed generalu Trautmansdorfu da smjesta pohita s
vojskom prema Slatini. Nastupajui pod okriljem noi to god je bre mogao,
Trautmansdorf je iznenadio i razbio osmansku vojsku. U silovitu naletu konjanika i
pjeaka poginuo je vei broj Turaka, a oko dvije stotine palo je u zarobljenitvo.
Kad je virovitika posada vidjela zarobljenike i doznala da joj nikakva pomo nee
doi, izgubila je svaku nadu u povoljan ishod obrane i 25. srpnja 1684. predala
grad generalu Jakobu Lesleu.23
Poslije osvajanja Virovitice poveli su general Trautmansdorf i pukovnik Janko
(Ivan) Makar vojsku prema Brezovici, i uz pomo ustanikih eta pod vodstvom Josipa
Kolajkovia 30. srpnja prisilili njezinu posadu na predaju. Isto kao iz Virovitice,
i taje posada zajedno s ostalim stanovnitvom mogla slobodno otii, pa ih je
pukovnik Makar otpratio s vojskom do aavice. Na povratku od aavice doao je
Makar do Mikleua i u njemu spalio to je jo preostalo nakon odlaska islamskog
stanovnitva. Za to vrijeme Trautmansdorfova vojska osvojila je Sopje, a pukovnik
Serau posve je unitio palanku Moslavinu. Koji dan kasnije udario je general Lesle
na Slatinu, a njegovoj vojsci priskoio je u pomo Ivan Matijevi sa svojim etama.
Pod Matijevievim vodstvom ustanici su zapalili Slatinu i prisilili njezinu posadu
na predaju.24
U vojnom pogledu bio je to krupan uspjeh koji je otvorio put prema Osijeku i
primorao osmanske snage na povlaenje do Siraa, Voina, Orahovice i Naica. Za
samo dvadesetak dana koliko je trajao vojni pohod, bio je taj kraj pretvoren u
pravo razbojite. Njegovo potlaeno stanovnitvo napustilo je svoja sela i selita
i daleko od oiju i znanja vojnih zapovjednika vodilo svoj osobni rat. Poneseno
osvetnikim bijesom protiv svojih aga i begova, nestaju tada turske kue i ardaci
i gasi se na tisue ivota. Sve stoje tuinska vlast nametnula i stvorila nestaje
poput kula od pijeska, a plameni jezici satiru u prah i pepeo.
Uoi Lesleova napada na Viroviticu, uputio je 28. lipnja 1684. Luigi grof Marsigli
caru Leopoldu vrlo zanimljivu raspravu o ratu s Turcima. Naime, kao turski
zarobljenik on je dobro upoznao organizaciju i naoruanje osmanske vojske, uoio
njezine slabosti i prednosti, opisao prostor kojim je prolazio kao pogodan ili vrlo
nepogodan za voenje rata, pritom posebno
23 Lopai, o.c. Starine JAZU 30, p. 73; Valvasor. o.c.. XII, p. 40, 41; Boethius,
o.c, II, p. 301.
24 Kriegsarchiv, VVien, Tiirkenkrieg 1685, Fasz. 8, No 31; Lopai, o.c. Starine
JAZU 30, p. 63; Hoivat, Rudolf, Slavonija, Zagreb 1936, knj. I, p. 134.
250
istiui vanost Sulejmanova mosta kao glavnog prijelaza iz Osijeka i baranjskih
movara, odakle je prijetila .opasnost cijelom Kranstvu.25
Marsiglieva rasprava nije ostala nezapaena u vojnim krugovima i na carskom dvoru,
ve je na odreen nain i utjecala na planiranje buduih vojni, ne samo u Slavoniji
nego i Ugarskoj.
Uspjeno zapoeto ratovanje u Slavoniji nastavljeno je i 1685. godine, pa je
hrvatski ban Nikola Erdodv provalio u Cerniki sandak i uz pomo ustanikih eta
Ivana Sekule i Franje Ilica osvojio Kraljevu Veliku i Bijelu Stijenu.26 Prije toga
napao je on Dubicu i spalio sve to je mogao, odakle se morao povui zbog
pomanjkanja topnitva. Vrativi se preko Une, nasrnula je na bana osmanska vojska,
ali je u kraem okraju bila razbijena i natjerana u rijeku Unu. Sedam vojnih
zastava zarobljenih tom prilikom poslao je Erdodv na dar carskom dvoru u Be kao
ratni plijen. Od Bijele Stijene i Kraljeve Velike krenuo je zatim Erdodv prema
Cazinu, a dijelovi njegove vojske arili su i palili sve do Mutnika i Trca.27
Vjerojatno dok se ban Erdodv nalazio blizu Kraljeve Velike, zaputio se 9. kolovoza
1685. general Lesle iz Virovitice s krajikom i banskom vojskom prema Osijeku.
Njegove snage sastojale su se od est pukovnija pjeaka i konjanika, kao i 2 000
Hrvata u sastavu banske vojske i 3 laka topa. Budui da su vladale ljetne vruine,
vojska je teko napredovala pokraj popaljenih i naputenih sela i neprestano patila
od ei. Dva dana kasnije, nastupajui kao prehodnica s 500 konjanika i pjeaka,
napao je kapetan Gapar Balog Miholjac, ija se posada odmah predala na milost i
nemilost. Zajedno sa enama i djecom, zarobljenu posadu od 81 vojnika dao je Balog
zatvoriti u neki toranj, a unutar tvravice ostavio 200 vojnika slabijeg zdravlja i
100 hajduka ili narodnih vojnika da uvaju zarobljenike dok se vojska ne vrati od
Osijeka.
Idui dalje, 12. kolovoza utaborio se Lesle blizu Karaice, na pola puta od Valpova
do Osijeka. Izmeu 10 i 11 sati javila je prethodnica da su osmanska konjica i
pjeadija na vidiku i da vjerojatno idu Valpovu u pomo. Da bi zavarao osmanske
vojskovoe naredio je Lesle da se odmah puca iz topova, a pojedini odjeli vojske
stupaju i po nekoliko puta iz raznih smjerova kako bi se stvorio dojam o znatno
veim njegovim snagama, te da moe imati i do 30 tisua vojnika. Izvodei tu
predstavu, u meuvremenu doznao je Lesle od nekog seljaka da je prijanjeg dana
neki paa iz Osijeka poao sa 150 konjanika i 200 pjeaka prema Valpovu, ali kada
je vidio njegovu vojsku smjesta se povukao preko mosta na Karaici i sastao s
drugim paom iz Osijeka. Plaei se da ne bi moda Turci poruili most na Karaici,
ne ekajui pomo njemakih konjanika i oklopnika, hrvatska je prethodnica silovito
udarila na njih. U vrlo krvavom okraju poginuli su ivaniki kapetan Stjepan
Patai i 26 vojnika, poslije ega se osmansko konjanitvo povuklo u Osijek.
Dan poslije 13. kolovoza, utaborio se Lesle blizu Osijeka. Sluei se ponovno
ratnom varkom, podigao je logor u koji se moglo smjestiti i do 30 tisua vojnika.
Vojsku je zatim postavio u bojni red: u sredini pjeake, njemake konjanike, komoru
i tri topa, a na krilima brze hrvatske konjanike. Na pukomet udaljenosti stajali
su takoer poredani i Turci. Korak po korak vojske su se pribliavale jedna drugoj.
Kad su turski pjeaci i konjanici stigli vrlo blizu, gotovo na dohvat ruke,
iznenada su ih s oba krila napali hrvatski konjanici. Napad je izveden tako
munjevito da su turski konjanici ubrzo nagrnuli u panian bijeg. Hrvati su hitali
za njima, obarali ih s konja i nemilice sjekli. Ne uputajui se u bitku, odstupali
su turski pjeaci korak po korak i povlaili se u osjeku tvravu.
Za sve vrijeme dok su se turski pjeaci povlaili prema osjekoj tvravi, nastupao
je Lesle za njima u bojnom redu. Osjeka palanka bila je naputena, jer su Turci
dan uoi Lesleova
25 Kriegsarchiv, Wien, Turkenkrieg 1684, Fasz. 6, No 28... "Il ponte d'Ossek dai
Turchi considerato per il piu importante passo che abbiano in Europa a danni della
Cristianita ed a beneficio di portar i loro soccorsi ai proprii stati... Il fiume
Drava, qualche 15 miglia d'Italia incirca, esopra detto Ossek comincia ad uscire
fuora del proprio alveo et forma una pallude che al sito Ossek sara larga incirca
un miglio e un quarto d'Italia, dove i Turchi gli hanno formato il predetto ponte
di legname quadro posato sopra forti colonne pur di legno e di larghezza tale, che
due grandi carri, possono, incontrandosi passare e di piu ancora un uomo largamente
per parte."
26 Morvat, o.c, I., p. 134.
27 Boethius, o.c, I, p. 164-167; Mittheilungen dcs k.k. Kriegsarchiv, Wien 1885,
IV, p. 245.
251
dolaska poslali svoje ene i djecu brodovima niz Dravu, a ostalo stanovnitvo
sposobno za oruje zatvorilo se u osjeku tvravu.
Ulazei u naputenu palanku, Lesle je bio iznenaen izgledom i veliinom turskog
Osijeka. Uz ostalo zapazio je da ima dosta damija, vie od 500 trgovina i golemu
natkrivenu trnicu (bazar), gdje je naao gotovo nevjerojatne koliine jema, zobi,
sijena, rie, brana, dvopeka, soli i drugih ivenim namirnica dopremljenih za
opskrbu osmanske ordije. Izgled Sulejma-nova mosta jo ga se vie dojmio, jer se
takav most malo gdje tada u svijetu uope i mogao vidjeti. S osjeke strane duina
mu je iznosila nekih 1 100 koraka, a s baranjske strane 8 000 koraka. Izgraen je
bio sav od hrastovine, irine 12 veih koraka, tako da su preko njega istodobno
mogla voziti troja turska kola, a s obje strane imao je most i lijepo tesanu
ogradu. Na mjestu gdje je vodio preko rijeke Drava nije bila iroka, pa je
pontonski most bio poloen na 16 laa, koje su Turci od straha dan prije razdvojili
i pustili da ih voda odnese. Od zarobljenih Turaka doznao je Lesle da se unutar
osjeke tvrave nalaze tri pae, a meu njima i poeki sandakbeg. Iako Lesle u
izvjetaju ne kae tko je bio poeki sandakbeg, oito da je rije o Osman-pai
Bonjaku koji se u to vrijeme nalazio na elu Poekog sandaka.21*
Rano ujutro 14. kolovoza odjahao je Lesle uz obalu Drave radi izvianja i tom
prilikom naredio da se spali 13 vodenica na Dravi. Kako preko Drave nigdje nije
vidio osmanske vojnike, odluio je spaliti makar dio Sulejmanova mosta na
baranjskoj strani. Pitanje je bilo kako to izvesti, budui da nije bilo pontonskog
mosta. Da bi ohrabrio vojnike ponudio je hrvatskim i njemakim vojnicima veu
novanu nagradu. Meutim, njemaki vojnici nisu se usudili poi zajedno s hrvatskim
vojnicima, a hrvatski vojnici nisu opet eljeli poi sami bez njemakih vojnika.
Konano se dobrovoljno javilo 16 Francuza iz pukovnije Herbeville da e prijei
Dravu i potpaliti most. Budui da je amac za toliko ljudi bio premalen, prevrnu se
u vodu i jedva spase utapljanja. O paljenju Sulejmanova mosta na baranjskoj strani
nije nakon toga vie moglo biti ni govora. S obzirom na to, naredio je Lesle da se
u osjekoj palanci pokupe sve koliine loja, sala, smole, ulja i ostalog lako
zapaljivog materijala i potpali most s osjeke strane. Kad je vatra zahvatila
hrastovu grau premazanu salom, smolom i uljem, gorio je most poput upaljene baklje
na oigled Turaka u osjekoj tvravi. Za nekoliko sati u duini oko 1 100 koraka
most je bio pretvoren u pepeo.
Istoga dana odluio se Lesle na povratak, jer osjeku tvravu nije mogao osvojiti.
Osim toga, plaio se da mu osmanska vojska ne presijee odstupnicu i poraz pretvori
u pobjedu. Zadovoljan postignutim, opljakao je i zapalio Lesle osjeku palanku i
rano ujutro 15. kolovoza poeo se ubrzano povlaiti prema Virovitici.29
Uspjeh Lesleove provale do Osijeka bio je prvorazredan ratni dogaaj koji je u
europskoj javnosti imao silan publicitet. Na vijest o Lesleovoj pobjedi odrao je
30. kolovoza pasavski biskup Sebastijan misu zahvalnicu (Te Deum laudamus) i
priredio primanje za visoke dostojanstvenike.30 Jo bre nego u Passau, stigla je
vijest o uspjehu Lesleove provale do Osijeka generalu Herbersteinu u Karlovac,
odakle je 27. kolovoza o tome obavijestio mletakog providura u Dalmaciji Pietra
Valiera.31
Isto kao nekad, ponovno su bile prepriane sve ve poznate zgode o gradnji
Sulejmanova mosta i njegovu paljenju 1664. godine, a razigrana mata slikara i
bakropisaca uvelike je pridonosila stvaranju legende o njemu. Iste godine tiskan je
u Milanu i prigodan letak pod naslovom: Vero dissegno, e distintissima relazione
della marchia, fazioni, attacco et expugna-tione contanto memorabile al mondo del
ponte, forte, a citta d Essek, del serenissimo dvca di Lorena dell armi cesaree
sotto U comando valoroso dell eccellentissimo general Lesle.32 S adraj ovoga letka
uglavnom se poklapa sa slubenim izvjetajima o Lesleovoj provali do Osijeka.
Gubitak Virovitice, Kraljeve Velike, Bijele Stijene, Brezovice, Slatine, Mikleua i
djelomino paljenje Sulejmanova mosta i osjeke palanke, zadali su osmanskoj obrani
u Slavoniji teak
28 Desnica, o.e., II, p. 87.
29 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1685, Fasz. 8, No 31.
30 Jarov, Marko, Spisi tajnog Vatikanskog arhiva XVI-XVIII veka, Beograd 1983, p.
126, 127.
31 Desnica, o.e., II, p. 105.
32 Muzej Slavonije, Osijek. Vidi Mauran, Srednjovjekovni i turski Osijek, p. 175.
252
udarac. Ali, unato tome, na osvajanje Osijeka i Slavonije nije se tada moglo
ozbiljnije ni pomiljati dok su Turci drali kljune poloaje na prostoru Ugarske.
Uostalom, ni smjela provala generala Leslea nije bila tako znaajna da bi najavila
prevagu u ratu, to vie stoje na baranjskoj strani Sulejmanov most ostao netaknut.
Zbog opeg metea pobunjenog naroda na jugu Hrvatske pod venecijanskom upravom,
istodobno se drobilo i krajite Krko-likog i Kliskog sandaka i sve je vie
zapadalo u krizu. Sredinom oujka 1685. poveo je providur Pietro Valier vojsku na
Sinj, oslanjajui se na pomo narodne vojske koju su u slubi Venecije predvodili
Ilija Smiljani i Stojan Jankovi. Rasporeena po brdima i klancima taje vojska
trebala zaprijeiti Turcima dolazak u pomo Sinju. Meutim, pokolebani snagom
osmanske vojske, narodni su borci napustili svoje poloaje, pa je zastraeni Valier
pobjegao ispod Sinja. Poneseni takvim razvojem dogaaja, krenuli su tada Turci
prema Klisu i upali u Splitsko polje. Kad se inilo da je prevaga na turskoj
strani, optueni od Venecijanaca zbog maloduja i kukaviluka, Hrvati su prikupili
svoje snage i razbili osmansku vojsku.33 Taj je poraz iskoristio Stojan Jankovi,
pa je arei i palei upao u Bosnu i Hercegovinu, odakle je preveo dosta ljudi pod
venecijsku upravu. U svibnju iste godine krenuo je Jankovi u Liku i doveo ispod
osmanske vlasti 70 obitelji koje su imale 900 dua. Uskoro zatim napao je bosanski
paa Zadvarje kod Omia, ali je 19. lipnja turska vojska bila razbijena.34
Ni karlovaki general Herberstein nije mirovao, ve je 14. srpnja 1685. obavijestio
providura Valiera da e provaliti u Krbavu i pozvao ga neka istovremeno i on uputi
svoju vojsku u Liku. U dogovoru s providurom i Stojanom Jankoviem odgovorio je
generalu zapovjednik venecijanske konjice Paolo Michieli da e 22. srpnja biti u
Lici. Kao stoje bilo javljeno, predvienog dana upali su Michieli i Jankovi u Liku
pustoei i palei, ali generala nije bilo. Kad su ve poli natrag, sustigla ih je
generalova obavijest daje s vojskom stigao u Krbavu, te se vrate i nastave s
pljakom i paleom, vodei sa sobom na venecijansku stranu 300 obitelji s oko 700
ljudi sposobnih za oruje. Iako se u dogovoreno vrijeme nisu nali, tom su prilikom
bile opustoene tvravice Ribnik, Vrebac, Medak i Lovinac, te opljakana i spaljena
sela Pari, Tepin Dol, itluk i Pavlovac kod Vrebca.35
Mjesec dana kasnije pisao je general Herberstein providuru Valieru da se opet
sprema upasti u Liku, pa ga moli neka naredi Stojanu Jankoviu da mu se 14. rujna
pridrui sa svojim ljudima. Na generalovo pismo odgovorio je Valier 11. rujna,
javljajui daje rok prekratak jer su krajinici umorni od pohoda na Bilaj, ali e
narediti Jankoviu da prikupi to vie ljudi i im prije upadne u Liku kako bi
generalu olakao zamiljeni pothvat. Odgovarajui Valieru iz Peruia, 18. rujna
javio je general daje njegovo pismo primio upravo na dan kad je zapoeo provalu,
izraavajui pritom aljenje to nije dolo do zajednikog napada jer bi uspjeh bio
mnogo vei. On je inae opustoio Liku, smaknuo i zarobio dosta neprijateljskih
vojnika uz neznatne gubitke. Njegov upad vodio je preko Budaka, Novog, Ribnika,
Bilaja i Peruia s obje strane rjeice Like. Turci su se estoko branili i radije
ginuli nego se predavali. Ali kako nije imao topnitva da bi razorio njihove kule i
gradove, morao se Herberstein zadovoljiti pljakom i paleom.36
Poetkom studenoga upali su venecijanski krajinici ponovno u Liku i provalili do
Udbine, pustoei i pljakajui sela i palei kule aga i begova. Na povratku s
provale napali su Graac, ali bez topova morali su odustati od napada.37
Da bi iskoristila steenu prednost, carska se Austrija tijekom zime i veeg dijela
proljea 1686. godine uurbano pripremala za odlunu vojnu kojoj je cilj bio
osvajanje Budima i protjerivanje Turaka iz Ugarske. O tim pripremama i namjerama
carske vojske bio je dobro obavijeten sultanov dvor, pa su osmanske vojskovoe
napregnuli sve snage da to bolje opskrbe i utvrde Budim. U njihovim oima i
mislima Budim je bio "kua svetog rata, krajnji bedem islama u
33 Desnica, o.c, II, p. 68-81.
34 Idem, o.c, II, p. 84, 89.
35 Afe/n, o.c, II, p. 95-100,102.
36 /de/M, o.c, II., p. 105, 110, 111.
37 Idem, o.c, 11, p. 116.
253
Europi, klju i kljuanica Osmanskog Carstva" . Jednako tako ubrzano se radilo na
obnovi spaljenog dijela prilaza Sulejmanovu mostu, postavljanju pontonskog mosta na
Dravi i uklanjanju teta i popravku osjeke palanke. Uz goleme napore, do kraja
proljea iste godine most je bio popravljen, a Osijek opasan i utvren dvostrukim
palisadama.'"
Na izmaku zime otputovao je ban Nikola Erdody u Be da bi upoznao carski dvor sa
zakljucima Hrvatskog sabora o daljem voenju rata. Osim toga, obratio se on i papi
Inocenciju, koji mu je dao novanu i materijalnu pomo kako bi jedan toliko
plemenit i junaki narod mogao dobrom sreom vojevatiprotiv zajednikoga
neprijatelja.^
Prije odlaska u Be upao je 24. sijenja 1686. ban Erdody preko granice u Bosnu,
gdje je opljakao i popalio vei broj sela.41
Procjenjujui glavne pravce udara carske vojske, zakljuile su osmanske vojskovoe
da se izvri protunapad u Slavoniji i osvoji Virovitica kako bi se uspostavila
neposredna veza sa Szigetom i Kaposvarom i tako smanjio pritisak carske vojske na
Budim. U skladu s tom zamisli, poetkom svibnja 1686. naredio je serasker Sulejman-
paa zapovjedniku Osijeka Osman Ahmed-pai da neprestano bude u strogoj
pripravnosti i budno pazi na Sulejmanov most.42 Krae vrijeme kako je 21. lipnja
poela opsada Budima, poveo je Mustafa-paa Funduk vojsku prema Virovitici, ali ga
je preduhitrio pukovnik Ivan Makar i razbio kraj Orahovice. Poraz je bio tako teak
daje prestraeni paa pobjegao u nonoj haljini na neosedlanu konju. Neposredno
zatim opustoila je i popalila Makarova vojska Orahovicu, Sira i sva okolna
mjesta, te sasjekla, kako sam u izvjetaju kae, 500 osoba oba spola.43
Nekako u isto doba dok je Makar ario i palio oko Orahovice i Siraa, ratovao je u
okolici Pakraca i ban Nikola Erdody, te uz pomo ustanike vojske opustoio
aklovac, Pakrac, Cernik i Kamengrad.44
Daleko tei i sudbonosniji ratni neuspjesi nego u Slavoniji, pratili su osmansku
vojsku u junoj Ugarskoj, pa je ona morala napustiti Kanizsu i svoje snage
razmjestiti u Szigetu, Kaposvaru i Siklosu. Za to vrijeme opsada Budima nije
malaksavala unato fanatinoj obrani osmanske posade, i obru oko grada sve se vie
stezao. Konano, 2. rujna 1686. carska je vojska osvojila grad na juri poslije
stotinu i etrdeset pet godina osmanske vladavine.
Odmah nakon pada Budima pohitao je pukovnik Ivan Makar sa hrvatskim etama i
vojvodama Ivanoviem i Vojnoviem prema Peuhu i osvojio njegovu varo, olakavi
tako pobjednikoj vojsci pod vodstvom Ludwiga (Louisa) Badenskog osvajanje grada.
Visoko cijenei ratne podvige i zasluge hrvatske vojske, car je Leopold posebnim
pismom zahvalio Hrvatskom saboru, koji je to pismo uvrstio u saborski zapisnik.45
Zaposjedanjem Peuha i osvajanjem Siklosa, poetkom listopada poveo je Ludwig
Badenski vojsku prema palanci Dardi, koja je branila prilaze Sulejmanovu mostu i
sluila kao njegov mostobran. Palanka je bila dobro utvrena, a na njezinim
tornjevima i bastionima nalazila su se 24 topa. Meutim, pred dolaskom carske
vojske zastraena posada sama je napustila Dardu i preko Sulejmanova mosta nagrnula
u bijeg prema Osijeku. Ulazei u naputenu Dardu, Badenski je naredio konjanicima
neka smjesta krenu u potjeru za Turcima ne bi li ih moda sustigli do kraja
Sulejmanova mosta. Ali kada su oni izbili na obalu Drave, Turci su ve hitali preko
pontonskog mosta na Dravi i ruili ga iza sebe. titei njihovo povlaenje,
osmanska je posada iz Osijeka neprestano pucala iz puaka i topova i zasipala
vatrom carsku vojsku preko Drave.
38 Mittheilungen des k.k. Kriegsarchivs, Wien 1886; Monumenta Vaticana Hungariae,
1886, II, p. 2.
39 Hammer, o.e., III, p. 181; Boethius, o.e., II, p. 164.
40 Monumenta Vaticana Hungarie, II, p. 47.
41 Desnica, o.e., II, p. 131.
42 Hammer, o.e., VI, p. 469.
43 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p 64; Idem, Dva hrvatska junaka Marko Mesi i
Luka Ibriimovi, Zagreb 1888, p. 150.
44 Horvat, Rudolf, o.e., I, p. 134.
45 HDA, Zagreb, Protocollum Regni 1687, p. 451, 461.
254
Nakon uspjela bijega osmanske posade iz Darde u Osijek i ruenja pontonskog mosta
na Dravi, naredio je Ludwig Badenski da se Sulejmanov most zapali. Cijelu no od 3.
na 4. listopada 1686. gorio je most poput goleme vatrene zmijurine, tako da od
njega nije ostala ouvana ni jedna jedina greda. Na taj nain zauvijek je nestala
ta jedinstvena i velianstvena graevina, koja je vie od jednog stoljea
neodoljivom snagom privlaila pozornost cjelokupne europske javnosti.46
Na odlasku iz Baranje naredio je Badenski da se Darda razori, a 12. listopada
osvojio je Kaposvr. Koji dan kasnije razbio je osmansku vojsku kod Szigeta i
prisilio gradsku posadu na predaju. Prema vlastitom izvjetaju, u svim vojnim
operacijama te godine izgubio je Badenski oko 700 vojnika.47
Pad Budima, Pcsi (Peuha), Siklosa, Kaposvra i Szigeta, unitenje Sulejmanova
mosta i potiskivanje Osmanskog Carstva iz Ugarske, prenerazili su osmanske vlasti i
stanovnitvo od Dunava i Drave do Jadranskog mora, a na sultanovu dvoru u Istanbulu
izazvali duboku potitenost i beznae. Na drugoj strani hrvatsko je stanovnitvo
postajalo sve sigurnije daje osloboenje od tuinske vlasti samo pitanje vremena, i
da se ona na prostoru Hrvatske uvelike sunovrauje u ponor.
Uvijek pozorno pratei zbivanja na bojitima Ugarske, iskoristila je Venecija
raspoloenje Hrvata i dijela Vlaha pod vodstvom Stojana Jankovia i 17. rujna 1686.
napala Sinj i dvanaest dana kasnije ga osvojila.48 Bio je to znaajan uspjeh
venecijanskog oruja, jer je tako obrana Klisa postala mnogo sigurnija, a nita
manje i cijele Zagore. Osim manjih pljakakih upada nisu osmanski krajinici zatim
na tom prostoru bili u stanju uiniti ita znaajnije.
Kad je na sultanovu dvoru bila prevladana malodunost izazvana tolikim gubitkom
koji Osmansko Carstvo nije nikada doivjelo, odlueno je da se krene u vojni pohod
radi vraanja izgubljenih poloaja preko Drave i otvaranja puta do Budima. Kljuno
mjesto u pripremanju za tu vojnu imao je Osijek kao polazite i opskrbno sredite,
odakle je vodio put do eljenog cilja.
Za veliku vojnu spremala se i carska Austrija, pa su se u proljee 1687. nedaleko
od Peuha okupile 54 pjeake i konjanike pukovnije s oko 40 do 45 tisua vojnika.
Od pjeakih jedinica bile su to pukovnije Ernest Rdiger Starhemberg, Lesle,
Kayserstein, Charles de Croy, Baden, Salm, Mansfeld, Maximilian Starhemberg, Johann
Sereni, Karl Ludwig Souches, Neuburg, Schrffenberg, Stadel, Diepenthal, Thngen,
Philipp Metternich, Leopold Beck, Georg Wallis, Aspremont, Nigrelli, Heussler,
princ Lotaringijski, Paul Houchin, Frstenberg, Strasser i Guido Starhemberg, a od
konjanikih kirasirske pukovnije Sachsen-Lauenburg, Caprara, Dnnewald, Palffy,
Caraffa, Gondola (Gunduli), Taff, Neuburg, Montecuccoli, Veterani, Pic-colomini,
Heussler, Commercy, Gtz, Hannover, St. Croix, Frstenberg i Truchsess von
Wetzhausen, kao i dragonske pukovnije Ladron, Styrum, Castel], Serau, Herbeville,
Savoia, Dettwin, Magni i Kussel. Na elu tih pukovnija bili su brojni generali i
pukovnici, a vrhovni zapovjednik te vojske bio je vojvoda Karlo Lotaringijski
(Herzog Karl Leopold von Lothringen und Bar).49
Osmanska vojska okupljala se u Beogradu i Osijeku, a glavninu snaga inile su vojne
jedinice iz Sirije i Male Azije. Poslije zavrenih priprema, u drugoj polovici
svibnja, krenuo je veliki vezir Sulejman-paa iz Beograda i prvih dana lipnja doao
u Osijek. Ispred palanke i zidova grada osmanska se vojska utaborila, utvrdila
dvostrukim palisadama i dubokim jarcima, a na podignute opkope postavila ezdesetak
topova.
Da ojaa svoje desno krilo bio je zapadno od palanke pokraj obale Drave iskopan
vei opkop i utvren poput bastiona. ator velikog vezira zauzimao je sredinje
mjesto ispred osjeke palanke, okruen gustim redovima vojske s nekoliko topnikih
baterija. Cjelokupna Sulejman-
46 Abelinus, Johann Philipp, Theatrum Europaeum oder ausfhrliche und wahrhafftige
Beschreibung alle und jede denckwrdiger Geschichten, so sich bin und wieder in der
Welt, frneblich aber in Europa und Teutschalnd so wol in Religion oder Prophan-
Wesen, Franckfurt a/M, MDCXCVI, T.XII., p. 1027, 1028; Mittheilungen des k.k.
Kriegsarchivs, Wien 1886, p. 108; Contarini, Giovanni, Storia dalla guerradi
Leopoldol, Venetia 1710,1, p. 614; Szita, Lszl, Budtl-Belgrdig, Vlogatott
dokumentumreszletek az 1686-1688. evi trkellenes hadjratok trtenetehez, Pees
1987, p. 19-22.
47 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1686, Fasz. 13, No 25.
48 Abelinus, o.e., T. XIII, p. 12, 123; Szita, o.e., p. 84-91.
49 Desnica, o.e., II, p. 149-153.
255
Bitka kod Nagy Harsanvja 12. kolovoza 1687.
paina vojska imala je oko 50 000 vojnika, 70 topova, 400 kola sa streljivom i vie
tisua deva koje su sluile za jahanje i nosile razne potreptine, a zajedno s
pomonim jedinicama i Tatarima mogla je imati i do 60 tisua vojnika. 1
Dok se osmanska vojska utvrivala u Osijeku i gradila nasip preko Drave pokraj
spaljenog Sulejmanova mosta, pribliavala se gradu carska vojska pod vodstvom Karla
Lotaringijskog. Dio te vojske iao je od Darde do obale Drave, a vei dio snaga,
preavi Dravu blizu Valpova, nastupao je pokraj Petrijevaca prema Osijeku. Pred
carskom vojskom koja je ila od Darde do dravske obale, osmanska se vojska povukla
u Osijek, ruei za sobom pontonski most. Izbijanjem te vojske na lijevu obalu
Drave, naredio je vojvoda Karlo da se nasuprot Osijeku iskopa i utvrdi vei opkop,
odakle se pucnjavom mogla uznemiravati gradska posada i plaiti osjeko
stanovnitvo.
Stigavi nadomak Osijeku, carska je vojska odmah zauzela poloaje i postavila se
suelice Sulejman-pai u bojni red. Generali Guido Starhemberg i grof Karl Souches
izvrili su 18. lipnja s oko 2 000 vojnika juri na osmanske poloaje, ali su bili
zasuti topovskom paljbom i suzbijeni. Zapravo, bilo je to ispitivanje snaga i
svjesno izazivanje Sulejman-pae, kako bi poveao svoje samopouzdanje i bio
namamljen u bitku na otvorenu polju. To vie to su izgledi za ishod bitke ispred
zidova Osijeka bili vrlo upitni, jer se veliki vezir oslanjao na dobro opskrbljenu
osjeku tvravu s jakim topnitvom.
Poslije spomenutog okraja vojvoda Karlo odmah je zapoeo s povlaenjem vojske
istim putem preko Drave. Istodobno povlaila se i vojska iz opkopa na lijevoj obali
Drave prema Dardi, upala kolje i ruila nasip da otea kretanje Sulejman-painoj
vojsci. Za to vrijeme ostao je general Aenea Caprara blizu Osijeka s jaim odredom
vojske da brani odstupnicu. Kad se povukao i njegov odred, napregnuo je veliki
vezir sve snage da to prije osposobi pontonski most i prijelaze preko baranjskih
movara i povede vojsku za vojvodom Karlom.
Dok se Sulejman-paa bavio tim poslovima, vojvoda Karlo nije urio, ve je pomno
birao mjesto gdje e se utaboriti. Prema ocjeni vojskovoa bilo je zakljueno da se
tabor podigne
50 Hammer, o.c, III, p. 790; Abelinus o.c, T.XIII, p. 13. 256
^J^tmn^mfiJOrtSi'mnmjalf.^........._____,..
Grof Johann Heinrich Dunnewald (1620.-1691. vojskovoa i carski general potpukovnik
blizu Nagy Harsanva i zauzmu vrlo povoljni poloaji. Pratei kretanje osmanske
vojske, obje strane nale su se 12. rujna 1687. suelice. Noena zanosom pobjeda,
carska je vojska nezadrivo pojurila i naprosto sat-rla osmansku vojsku. Poraz je
bio tako teak da je Sulejman-paa napustio bojno polje i panino pobjegao preko
Darde u Osijek. Stigavi izbezumljen u Osijek, ostavio je u gradu vei broj vojnika
iz osobne pratnje pod zapovjednitvom Hasan-pae, podrijetlom iz Bosne, a sam
okruen konjanicima bjeao je dalje u smjeru Petrovara-dina. Preputena vlastitoj
sudbini, njegova razbijena i potuena vojska pogibala je u baranjskim movarama i
bespuima, dok su janiari jednostavno bili sasjeeni.51
Vijest o katastrofalnom porazu velikog vezira Sulejman-pae munjevito se irila
izazivajui svuda meu osmanskim stanovnitvom zaprepatenje, duboku potitenost i
vrlo kobne slutnje. Kransko stanovnitvo, posebno Slavonije, doekalo je tu
vijest s golemim oduevljenjem, postajui jo odlunije u borbi protiv tuinske
vlasti. I ne ekajui dalje rasplet dogaaja, slavonski Turci i ostali sljedbenici
islama sami su palili vlastite kue, razarali sela, unitavali dobra i u strahu
bjeali preko Save u Bosnu, uvjereni da e carska vojska udariti na Osijek i
zapoeti osvajanje Slavonije. Ali, posve suprotno njihovu oekivanju, vojvoda je
Karlo uputio glavninu vojske u drugom smjeru. Naime, on je dobro znao daje veliko
pitanje hoe li osvojiti Osijek ako Turci pojaaju njegovu obranu, dok se istodobno
velikom veziru pruala mogunost da preko Petrovaradina provali u Erdelj, a Tatari
napadnu Gornju Ugarsku. Upravo zbog toga, da bi prisilio velikog vezira na
povlaenje vojske iz Slavonije, zaputio se on u Erdelj, a generalu Hansu
Diinnewaldu naredio neka s priblino 10 000 vojnika krene preko Drave u Slavoniju.
Izvravajui dobiveno nareenje, prvih dana rujna preveo je Dtinnewald vojsku kod
Turanov-ca na desnu obalu Drave. Nekako u isto doba izdao je 6. rujna car Leopold
proglas i pozvao kransko stanovnitvo pod osmanskom vlasti da se digne na oruje
i zajedno s carskom vojskom udari na Turke. U istom proglasu obeao je car svim
kranima svoju zatitu i priznavanje starih sloboda.52
Nastupajui od Turanovca pokraj Virovitice, napao je general Diinnevvald 11. rujna
Voin, gdje mu se pridruila banska vojska pod zapovjednitvom grofa Ivana
Drakovia. Pruajui dosta estok otpor, tri dana kasnije predala se posada Voina
na milost, pa je Diinnevvald smjestio u tvravicu stotinjak vojnika. Zarobljene
Turke zatvorio je u gradsku kulu, a Vlahe razdijelio vojnicima da im slue i nose
teu opremu. Tijekom opsade lake su bili ranjeni generali Herberstein i Souches i
jo deset drugih asnika, a dvadesetak vojnika snala je smrt.
Zajedno s Drakoviem krenuo je potom Diinnevvald od Voina u smjeru naputenih
Naica. Kao svoju izvidnicu poslao je pukovnika Lorenza Hofkirchena sa 600
konjanika prema Osijeku da ga moda ne bi zaskoila osmanska vojska iz Osijeka. Na
povratku od Osijeka Hofkirchen je izvijestio da nigdje nije vidio utaborenu vojsku,
a u Osijeku su navodno dvojica paa s nekoliko tisua vojnika.
51
52
Szita, o.c, p. 109-125; Csany, Janos, Magyar krnikaja 1670-1704, kozli Paur Ivan,
Pest 1858, p. 131; Boethius, o.c. III, p. 99-110; Zeiler-Stubel, o.c, p. 477;
Beregani, Nicolo, Historia delle guerre d'Europa dala comparsa dell'armi Ottomane
nell'Hungharia L'anno 1663, Venetia 1698, Pars I, Lib. VI, p. 242-266; Contarmi,
o.c, I, p. 670-679; Hammer, o.c. III, p. 790. Lopasic, o.c. Starine JAZU 30, p. 72,
73.
257
Ve
Siguran da mu odatle ne prijeti nikakva opsanost, Diinnewald je tada odluio prvo
osvojiti Valpovo i onda svim snagama udariti na Osijek. Rasporeujui vojsku ispred
Valpova pozvao je on valpovakog dizdara na predaju. Odbijajui taj poziv, dizdar
je naredio da se puca iz topova kako bi obavijestio okolne Turke da je
neprijateljska vojska napala grad. Privueni pucnjavom topova u Valpovu, poslali su
osmanski zapovjednici izvidnicu iz Osijeka, ali im je ona ugledala Dunnewaldovu
vojsku, smjesta se povukla.
Vijest daje carska vojska u blizini i da e napasti Osijek izazvala je meu
osjekim stanovnitvom sveopu paniku i bezglavo bjeanje. Da sprijei bijeg i
donekle smiri prestravljene graane, naredio je osjeki dizdar, navodno Dafer-beg,
da se sva gradska vrata zatvore. Meutim, poneseni strahom i oajem, Turci su svoje
ene, djecu i stvari sputali konopima preko gradskih zidova i sami bjeali.
Napokon, u sveopem meteu i paninom strahu, u ranu zoru 26. rujna pobjegao je i
dizdaraga s ostacima vojske i posade. Bjeanje je bilo tako naglo i sumanuto daje
osmanska vojska zaboravila upaliti sedam potkopa koji su bili iskopani ispod
gradskih zidova i napunjeni barutom. Dva dana poslije tih vie nego zastraujuih
prizora, ostao je Osijek bez ikakve obrane i gotovo posve naputen.
Saznavi od nekog seljaka pod Valpovom to se dogodilo u Osijeku, naredio je 29.
rujna 1687. general Diinnewald pukovniku Nikoli Ladronu da pohita to god bre moe
s 2 000 konjanika u Osijek i zaposjedne grad. Istoga dana uao je Ladron u Osijek,
gdje je zatekao 55 raznih vrsta topova, mnogo streljiva i manje koliine hrane, te
odmah dao izvaditi barut iz potkopa ispod gradskih zidova. Jo dok je vojska vadila
barut iz potkopa pojavio se ispred Osijeka odred osmanskih konjanika koji su poli
upaliti barut u potkopima. Meutim, im su ugledali carsku vojsku smjesta su
okrenuli konje i brzo odjahali odakle su i doli.
U poslijepodnevnim satima istoga dana primio je general Dunnewald obavijest da je
Osijek zaposjednut. Sutradan 30. rujna napao je on Valpovo sa svih strana. Saznavi
daje carska vojska u Osijeku, izvjesio je valpovaki dizdar bijelu zastavu i predao
se uz uvjet da slobodno moe s vojskom bez oruja i stanovnitvom napustiti grad.
Prihvativi uvjete predaje, zaposjeo je Dunnewald Valpovo, smjestio u njega posadu
od 150 konjanika i pjeaka, i bez ikakve urbe 5. listopada 1687. s grofom Ivanom
Drakoviem sveano ujahao u Osijek.33
Saznanjem daje Osijek osvojen, carski je dvor u Beu obuzela velika radost i
pretvorila se u pravo slavlje. Uostalom, bilo je to i razumljivo jer je osvajanje
izvreno bez ikakvih vojnih napora, a strateki poloaj Osijeka imao je za nastavak
rata s Osmanskim Carstvom izmeu Drave i Save izuzetnu vanost. Javljajui tu
radosnu vijest Veneciji, njezin poslanik Andrea Cornaro je napisao:
Tako pade mjesto toliko znamenito koje je bilo cillj posljednje vojne, a nisu ga
bile u stanju osvojiti velike vojske, sada to postie lagano jedan mali vojni
odred.54
Slino njemu pisao je i Martin Zeiler da je taj prevaan prijelaz preko Drave
osvojen bez prolijevanja krvi, a ostala je poteena i cijela osjeka tvrava u
kojoj je naeno mnogo oruja, streljiva i hrane.55
Osvajanjem Voina, Valpova i Osijeka ostvarila je carska vojska vrlo krupan uspjeh,
pa je istom tada moglo zapoeti osloboenje Slavonije od osmanske vladavine. To
prije to u njezinu sredinjem dijelu nije bilo veih i vanijih vojnih uporita, i
to su brojni i vrlo teki porazi potpuno rastoili borbenu snagu slavonskih
Turaka. Osim toga, neprestano djelovanje ustanikih odreda pobunjenog naroda
zadavalo im je iz godine u godinu udarac za udarcem, tako da izvan veih upravnih
sredita i ponekih varoica nisu gotovo ni imali nikakve vlasti. Dapae, u tim su
se mjestima osjeali opkoljeni i ugroeni sa svih strana, neznajui odakle e ih
stii metak ili iznenada sjevnuti sablja. S obzirom na to, uputanje u okraje bez
jae potpore iz drugih krajeva Osmanskog Carstva, nije imalo nikakva izgleda za
uspjeh, ve je unaprijed bilo osueno na poraz.
53 Abelinus, o.c, T.X1II, p. 34-36; Boethius, o.c, III, p. 211-215; Contarmi, o.c,
T.I, p. 399-410; Beregani, o.c. Pars I, Lib. VII, p. 357-359.
54 Contarmi, o.c. I, p. 690.
55 ZeUer-Stubel, o.c, p. 478, 479.
258
Koristei tako steenu prednost i vrlo povoljne uvjete za nastavak ratovanja,
podijelila se carska vojska u Osijeku u dvije skupine. General Ferdinand Gobert
grof Aspremont-Reckheim preuzeo je zapovjednitvo u Osijeku i voenje rata u
istonoj Slavoniji i Srijemu, a general Diinnewald krenuo je s vojskom 6. listopada
prema Orahovici i Poekoj kotlini.
Idui vrlo urno iz Osijeka stigao je Diinnewald 9. listopada do Orahovice i
osvojio je nakon kraeg okraja s Turcima. U orahoviku tvravu smjestio je 100
vojnika i odatle preao preko Krndije i njezinim obroncima poeo se 12. listopada
sputati u Poeko polje. Njemu ususret iao je poeki sandakbeg Ibrahim-paa s
oko 1 000 vojnika, ali ugledavi Diinnewaldovu vojsku smjesta se povukao u Poegu i
u znak ope uzbune dao pucati iz topova. Kad su saznali za pribliavanje carske
vojske, obuzeo je poeke i okolne Turke takav strah da su odmah poeli sklanjati
se po okolnim brdima i bjeati prema Savi. U opem meteu i bezglavoj jurnjavi u
spaavanju golih ivota, Po-
......... . . . . . n . ., . ega i njezina okolica izgledali su kao
da se iz
Luka Ibnsimovic, duhovni voa naroda u Poekoj , , , , ,. xT
kotlini u borbi protiv osmanske vlasti duboka sna gnjevno probudio vulkan. Na sve
stra-
ne plameni jezici gutali su kue, bogomolje i ostala dobra. Cestama i putovima
urile su povorke izbjeglica na kolima, konjima i pjeice, mijeali se ljudi, ene,
djeca i stoka, odjekivao pla, povici, krikovi i njisak konja. Od sve svoje imovine
nosili su to se ponijeti moglo, ili samo ono to su na sebi imali. Dok su tako
ili obuzeti strahom, vrebali su ih skriveni pogledi onih koji su ostajali na
pradjedovskim ognjitima i zalijetali se meu njih na pogodnim mjestima poput
jastrebova, da bi poravnali neke, samo njima znane, stare raune. Strahovali su
takoer i oni koje su poveli sa sobom kao taoce i roblje da bi na njima iskaljivali
svoj bijes. Sve je podsjealo na neko davno vrijeme kad su osvajai tutnjali tim
prostorom, kad su gorjela sela, razlijegali se krikovi ubijanih i odzvanjali jauci
onih koji bijahu preputeni zloj sudbini, i kad su Hrvati proivljavali paklene
muke i stradanja.
Bjeguncima su odstupnicu titile spahije i sandakbegova vojska, o emu svjedoi
podatak da je general Hans Karl Thungen imao jak okraj blizu Poege, u kojem je
palo 160 Turaka. Tom prilikom oslobodio je general 50 zarobljenih seljaka i
zaplijenio mnogo konja i ratne opreme.56
U potjeru za bjeguncima poslao je Diinnewald konjanike bez ikakve prtljage, ne bi
li ih moda sustigli do Save. Meutim, kad su izbili na obalu Save, osim praznih
kola i ponekog grla stoke, nisu vie zatekli nikoga.
Nastupajui prema Poegi pridruio se Diinnewaldu franjevac iz Poege fra Luka
Ibriimovi na elu narodne vojske, iji su dijelovi s okolnih brda malo pomalo
prilazili carskoj vojsci. Ta je vojska predvoena Ibriimoviem znatno olakala
posao Diinnevvaldu i uvelike sama pridonijela osloboenju od osmanskog jarma, o
emu govori njegov izvjetaj.
Kojeg dana je s Ibriimoviem uao u Poegu, Diinnewald u svome izvjetaju ne kae
nita odreeno, iako nema sumnje daje to bilo najkasnije 18. ili 19. listopada.
Poslije smjetaja vojske u Poegi i prikupljanja hrane, produio je on u Cernik,
kamo je stigao i utaborio se 28. listopada. Prije toga banska i krajika vojska
potpomognuta ustanikim odredima preotela je Turcima Pakrac, Sira, Kamengrad,
Cernik i sva okolna mjesta i potisnula ih do Save. Ubrzo od dolaska u Cernik poao
je Dunnevvald do Gradike, ali je zbog visoka vodostaja i pomanjkanja veih brodova
morao odustati od napada i vratio se opet u Poegu.57
56 Boethius, o.c, III, p. 397.
57 Kriegsarchiv, Wien, Tiirkenkrieg 1687, Fasz. 10, No 2, 3; Fasz 11, No 3;
Smiiklas, o.c, II, p. 14-20.
259
Mnogo laki zadatak imao je general Aspremont, jer pravih okraja s osmanskom
vojskom nije ni imao. Njegove snage sastojale su se od 18 pjeakih i 16
konjanikih kompanija s 3 026 vojnika, 16 topnika i 18 asnika vojnog
zapovjednitva i komesarijata, to je tada inilo vie od 90% svega stanovnitva u
Osijeku.58
Pod silnim dojmom gubitka Osijeka, osmansko je stanovnitvo napustilo i popalilo
akovo, Erdut, Dalj (Palanku), Vukovar, Sotin, arengrad, Ilok i Nijemce, pa je
Aspremont, ulazei u naputena mjesta, samo postavljao vojne posade. Ve 9.
listopada doao je on do Vukovara, gdje se zadrao cijeli dan radi popravka mosta
preko rijeke Vuke. Kad je most bio popravljen, smjestio je u vukovarsku tvravu,
koja je bila samo djelomino oteena i popaljena, posadu od stotinu pjeaka i
manjeg broja hajduka s kapetanom na elu. Iduega dana rano ujutro zaputio se preko
Sotina i Sarengrada u Ilok. Kao prethodnicu poslao je kapetana Disnovvskog sa 60
konjanika koji su naletjeli na Turke blizu gradskih vrata, razbili ih i nekolicinu
zarobili. Ulazei u grad, Aspremont se iznenadio izgledom i poloajem Iloka, pa ga
u izvjetaju Ratnom savjetu usporeuje s Budimom. Budui da nije imao dovoljno
vojnika s kojima bi zaposjeo Ilok, a jo manje mogunosti da osigura opskrbu za
njih, Aspremont se istim putom vratio u Vukovar i Osijek.59
Osim Broda i Gradike, bio je tako cijeli prostor izmeu Drave, dijela Dunava i
Save osloboen osmanske vladavine. Za Osmansko Carstvo bila je to katastrofalna
ratna godina ije su posljedice davale malo nade u povoljan ishod rata.
U isto vrijeme, na jugu Hrvatske pod upravom Venecije nije bilo veih sukoba na
granici. esti pljakaki upadi venecijanske konjice pod zapovjednitvom Antonija
Zena, pretvorili su Liku i Krbavu u pravu pusto. Provale Stojana Jankovia
utjerivale su stanovnitvu toliki strah da se ono zaklanjalo u utvrena mjesta i
tvravice, zbog ega je Jankovi vjerovao da e Turci sami napustiti Liku. Potkraj
kolovoza 1687. napao je Zeno s Jankoviem Duvno, gdje je proslavljenog vojvodu
Janka snala smrt.60 Zasjede i prepadi od tog su vremena glavna obiljeja ratnog
djelovanja na tom prostoru, koji sustavno rastau obrambenu i napadaku snagu
osmanskih ratnika i nanose im ozbiljne gubitke. Usporedo s tim, venecijanska uprava
stalno dri na oku Knin i budno prati to se oko njega zbiva.
Drei i dalje Brod i Gradiku, prijetila je opasnost da e osmanske vojskovoe
iskoristiti prvu povoljnu priliku da se opet domognu Poege i njezine okolice.
Pogotovo kad je general Diinnewald 20. studenoga 1687. izveo vojsku iz Slavonije i
prepustio njezinu obranu posadama u Kraljevoj Velikoj, Bijeloj Stijeni, Pakracu,
Sirau, Cerniku, Poegi i drugim manjim mjestima/'1 Samo petnaestak dana od njegova
povlaenja, izvrili su Turci 6. prosinca provalu do Poege, ali su bili
suzbijeni.62 Po izmaku zime taje opasnost postajala jo vea, pa je 24. veljae
1688. Luka Ibriimovi pisao zagrebakom biskupu Aleksandru Mikuliu:
Nalazimo se u krajnjoj ivotnoj opasnosti, jer, kako se uje, neprijatelj se
okuplja u Gradiki u sve veem broju i svim silama radi na tome da odavde protjera
carsku vojsku. Ako doe, protjerat e je doista, jer ta vojska ne radi da sauva
ove krajeve nego da rastjera jadni kranski svijet, koji je toliko rastjeran da
mu, ostane li ovdje, ne preostaje drugo, nemajui nikakvih sredstava za ivot, ili
da se preda Turcima ili skapa od gladi. Inae, toga nije trebalo da bude jer je
hrane prikupljene od seljaka i zaplijenjene od Turaka ostalo obilno. Zbog
nemarnosti vojnika ami u turskom ropstvu do dvije tisue bijednih krana obaju
spola...a
Ibriimovievo nezadovoljstvo i ogorenje postojeim stanjem odnosilo se na
generala Thungena, iji su bezobzirni i surovi postupci tjerali narod u oaj.
Sukladno tome, njegova je vojska otimala hranu, vino, stoku i sve to je mogla
ugrabiti, i ponaala se prema narodu jo gore nego osvaja.
58 FHKA, Wien, Hoffinanz, Ungarn, Fasz. 317, Fol 461,462.
59 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1687, Fasz. 10, ad No 3.
60 Desnica, o.e., II, p. 186, 189-192.
61 Smiklas, o.c, II, p. 23-31.
62 Idem, o.e., I, p. 130.
63 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 73, 75.
260
Pismo slina sadraja poslao je Ibriimovi biskupu Mikuliu ili. oujka, u kojemu
mu javlja da Turci slobodno i neprestano provaljuju u Poeku kotlinu, ubijaju
ljude i odvode ih u roblje. Ako uskoro ne stigne kakva pomo, propast e taj svijet
jer je ionako malobrojan.64
Ibriimovieva strahovanja uskoro su postala kruta stvarnost, jer su 22. oujka
Turci napali Poegu i doivjeli poraz.65 Taj ih poraz nije obeshrabrio, ve su 12.
svibnja opet doli do Poege. Prije toga razbili su narodnu vojsku kraj Kaptola i
ugrabili dosta stoke. Meutim, na povratku s pljakakog upada saekao ih je
krievaki potkapetan Patai s graniarskom vojskom, oteo im sav plijen i
strahovito ih potukao.66
Nekako u isto doba, da bi navodno zaprijeioTurcima nove provale i upade, odluio
je general Aenea Caprara poruiti sve utvrde u Slavoniji, osim Osijeka, Virovitice,
Poege i Kraljeve Velike. Svoju zamisao poeo je odmah provoditi, pa je 14. svibnja
razorio Cernik i Bijelu Stijenu, a cerniko stanovnitvo silom preselio u Poegu.67
Opisujui bijedno stanje tog stanovnitva, Girolamo Bonini pie:
Mnoina natovarenih kola mijeaju se amo tamo, jedni se penju na brda, a drugi
kreu po stazama. Ovdje vidi enu na natovarenim kolima, drugu gdje na pleima
nosi dvoje djece, tamo dolje opet vidi ovjeka gdje nosi bolesna oca, a drugi opet
majku slabu i svu izvan sebe od tuge. Njena i mala djeca plau, a malo vei
hodajui po kamenu razbie si slabe noice.6*
Nerazuman postupak generala Caprare izazvao je krajnje negodovanje naroda i
graniarskih zapovjednika, pa je 28. svibnja ban Nikola Erdody s ogorenjem pisao
biskupu Mikuliu da ruenje tvrava ne znai zapreku, nego naprotiv, olakanje
Turcima da nesmetano mogu harati bijednim selima i odvoditi narod u roblje. U istom
pismu ban napominje da mu je pisao zapovjednik Velike da su Turci odmah spalili
Cernik nakon to je bila razorena cernika tvrava.69
Kad je Caprara htio razoriti i Kaptol nedaleko od Poege, tamonje stanovnitvo i
franjevci odluno su se oduprli, molei i preklinjui da e sami Kaptol braniti sa
400 hajduka do posljednje kapi krvi.7" Tako je, zahvaljujui njihovoj upornosti i
odlunosti, Kaptol ostao poteen.
Prema ratnom planu za 1688. godinu bio je Osijek opet pretvoren u vojni logor, gdje
se do kraja lipnja pod vodstvom generala Caprare okupilo 11 700 vojnika, od kojih 7
000 pjeaka i 4 700 konjanika.71 U sklopu tih priprema, Dvorski ratni savjet ak se
zanosio i milju da se obnovi stari Sulejmanov most do Darde, i to je mogue bre
dovede u prijanje stanje.72 Poetkom srpnja stigao je na elu vojske u Osijek i
vojvoda Ludwig Badenski. Iz Osijeka je ta vojska pod zapovjednitvom Maksimilijana
Bavarskog krenula preko Vukovara do Iloka i 12. srpnja ga osvojila. Kao stoje
planom bilo predvieno, u Iloku se Badenski s oko 5 000 vojnika i 15 topova odvojio
od glavnine carske vojske kako bi se sastao s vojskom bana Nikole Erdodyja radi
nastavka ratovanja u Slavoniji. Nastavljajui put od Iloka, osvojio je Maksimi-
lijan Bavarski Petrovaradin i potom udario na Beograd. Na povratku iz Iloka
obavijestio je Badenski Luku Ibriimovia 15. srpnja iz Erduta o svom dolasku u
Poegu, molei ga da mu doe u susret i najavi narodu nastupanje njegove vojske.73
Posljednjih dana srpnja stigao je Badenski preko Osijeka, akova i Naica u Poegu,
gdje se sastao s vojskom pukovnika Hofkirchena, Adama Zrinskog i naslovnog upana
Virovitike upanije grofa Franje Ivano-via. Udruenim snagama poli su oni prema
Savi, gdje su prije toga Zrinski i Hofkirchen
64 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 75, 76.
65 Bonini, Girolamo, Dell'operazioni dell' armi Caesaree fata della Schiavonia
della Servia sotto l'anno 1688, Venetia 1691., p. 22,23.
66 Lopai, Dva hrvatska junaka, p. 154.
67 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 80; Bonini, o.e., p. 35.
68 Bonini, o.e., p. 44.
69 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 81.
70 Bonini, o.e., p. 49.
71 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Grohsherzogliches Haus-u.
Staatarchiv, Baden-Baden, I Personalien, 11. Kriegsache 1688, No 3710
72 FHKA, Wien, ibidem, Fasz. 323, Fol 424.
73 Kempf, Julije, Poega, zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest
slob. i kr. grada Poege i Poeke upanije, Poega 1910, p. 730.
261
razbili osmansku vojsku i osvojili Brod. Stigavi do Save napao je Badenski
Gradiku, ija se posada predala.73 urei odatle uz desnu obalu Save s pukovnikom
Adamom Zrinskim i Lorenzom Hofkirchenom zaputio se Badenski u Sisak, gdje su ga s
vojskom ekali ban Nikola Erdodv i generali Friedrich Castell-Remlingen i Johann
Norbert Piccolomini te pukovnik Georg Schlick. Zajedno s tom vojskom napustio je on
10. kolovoza Sisak i dva dana kasnije stigao do Kostajnice. Na suprotnoj obali Une
stajala je vojska bosanskog beglerbega Husein Topal-pae da bi zaprijeila
Badenskom prijelaz preko rijeke. Meutim, na oigled te vojske, spretno izvedenim
manevrom, uzvodno od Kostajnice gdje je Una bila vrlo plitka, prvi je na drugu
stranu preao ban Nikola Erdodv i potom ostale vojskovoe. Dobro postavljenim
topnitvom zametnula se krvava bitka u kojoj je osmanska vojska bila razbijena i
natjerana u bijeg. Odmah nakon izgubljene bitke predala se posada Kostajnice i 16.
kolovoza ula je carska vojska u grad.76 Koji dan iza bitke krenuli su vojvoda
Badenski i ban Erdodv prema Brodu i usput osvojili Jasenovac i sva ostala mjesta
pored Save. Prije povlaenja ta su mjesta Turci opljakali i popalili, a
stanovnitvo, koje se nije uspjelo na vrijeme skloniti u ume ili izbjei u druge
krajeve, sasjekli.77
Jedva to je stigao u Brod, morao se ban Erdodv urno vratiti s vojskom na obale
Une radi obrane granice od nasrtaja osmanskih etovoa. Dok se on ubrzano kretao
pored Save, uspio je Husein Topal-paa okupiti novu vojsku i poveo je prema Brodu.
Obavijeten o dolasku paine vojske i njezinoj brojanoj snazi, odluio je vojvoda
Badenski ipak poi joj u susret i upustiti se u bitku. Blizu Svinjara (Davora) obje
vojske krenule su 5. rujna jedna na drugu i zapoele bitku u kojoj je paina vojska
bila potuena do nogu. Nekoliko tisua osmanskih vojnika ostalo je leati na bojnom
polju, dok ih je mnotvo bilo zarobljeno. Pobjednikoj vojsci i vojvodi Badenskom
pao je u ruke bogat plijen i vie od 40 ratnih zastava.78
Na drugoj strani postigla je 6. rujna 1688. carska vojska krupan uspjeh osvajanjem
Beograda. Njegovim osvajanjem domogla se carska vojska kljua koji je otvarao put
na Balkanski poluotok. Svoje snage usmjerava tada vojvoda Badenski prema istoku,
osvaja Brko i sva mjesta uz Savu, zakljuno sa apcom i potom Zvornik.
Poslije tolikih poraza i prostornih gubitaka, nije se iz Bosne neko vrijeme
osmanska vojska vie zaletavala preko Save, pa je cijela Slavonija doista bila
osloboena osmanske vlasti, a granica Hrvatske pomakla se i ustalila na rijeci Uni.
Zahvaljujui obilnoj potpori hrvatskih ratnika, i na jugu Hrvatske ratna je srea
pratila venecijansko oruje. Kao odgovor na upad Mehmed-pae Atlagia u Kotare i
poinjenu tetu, predvodei jaku etu konjanika i pjeaka, napao je sredinom
travnja 1688. Antonije eno Klisu na Uni i opustoio cijelu okolicu.8" Vrlo
uspjean prepad izvrio je potkraj lipnja i Zavia Jankovi, kad je iznenadio
kninske Turke dok su bili zabavljeni radom u polju, smaknuo ih 15, oteo im 40 konja
i spalio veu koliinu sijena.81
Stalno obavjetavan o napredovanju i uspjesima carske vojske i ohrabren takvim
razvojem dogaaja, prikupio je upravitelj Dalmacije Girolamo Cornaro sve
raspoloive snage i 29. kolovoza poeo opsadu Knina.
Kninsku tvravu branio je bivi bosanski beglerbeg Mehmed-paa Atlagi s dosta
jakom posadom. Meutim, dobro usamjerena topovska paljba razarala je tvravske
zidove i kosila branitelje. Izgubivi svaku nadu u mogunost obrane, predao se
Mehmed-paa 11. rujna 1688. na milost. Zajedno s njima bili su zarobljeni njegov
sin Mehmed-beg i neak Ali-beg, kriko-liki sandakbeg Muhamed-beg Crni, kninski
kapetan Ali-beg Firduzovi i dizdaraga Mahmud-beg. Uoi pada Knina bila je osvojena
i Vrlika,82 pa je tako bio zadan odluan udarac
74 Contarini, o.c, II, p. 65; Lopai, Dva hrvatska junaka, p. 155.
75 Desnica, o.c, II, p. 234.
76 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1688, Fasz. 8, No 1, 10; Desnica, o.c, II, p.
234, 236.
77 Contarini, o.c, II, p. 66.
78 Lopai, o.c. Starine JAZU 30, p. 83.
79 Contarini, o.c, II, p. 79.
80 Desnica, o.c, II, p. 221.
81 Idem, o.c, II, p. 228.
82 Idem, o.c, II, p. 237-246.
262
osmanskoj vladavini na tom prostoru. Sve odli-nije zarobljene Turke poslao je
Cornaro u Veneciju, a preostale rasporedio na venecijanske galije koje plove na
istoku, jer da su okorjeli pljakai i bolje je da se poalju to dalje od krajeva
iz kojih su potekli."
Do kraja 1688. utvrdivani su steeni posjedi i pripremalo se za iduu ratnu godinu.
Osvajanjem Knina stekla je Venecija veliku prednost, odakle se mogla domoi Krbave
i Like i proiriti svoju vlast na cijelo zalee Velebitskog kanala te zavladati
obalnim pojasom do Senja. Takav razvoj dogaaja bio je u otroj suprotnosti s
interesima Bekog dvora, zbog ega je Veneciju trebalo onemoguiti da ostvari
zamiljeni cilj. Ve potkraj travnja 1689. bilo je zakljueno da general
Herberstein povede vojsku iz Karlovca i Senja i osvoji Liku i Krbavu. Oekujui
generalov vojni pohod, pozvao je 24. svibnja vojvoda Badenski iz Bea bana Nikolu
Erdodyja da sa svojim etama to prije zaposjedne Jasenovac, Dubicu i Kostajnicu.84
urei iz Bea u Srbiju, stigao je Badenski 7. lipnja u Nijemce na Bosutu i odatle
ponovno pisao banu Erdodyju i pourivao ga neka zapos- Marko ivlesi, duhovni voa
naroda u borbi za
jedne Kostajnicu, Dubicu i Jasenovac.85 osloboenje Like ispod osmanske vlasti
Uvijek dobro obavijeten o stanju na bojitima i
rasporedu snaga, kao iskusan vojskovoa i ratnik vojvoda je Badenski procijenio da
e upravo na tom prostoru bosanski beglerbeg krenuti u protunapad. Njegova procjena
uskoro se obistinila i osmanska je vojska podijeljena u manje skupine prela Unu da
opustoi cijeli kraj izmeu Une i Kupe, ali je svuda nailazila na estok otpor i
bila suzbijena. Vrativi se, ta je vojska udruenim snagama opet prela Unu i
doprla do Zrina, gdje ju je saekao grof Ivan Draskovic i strahovito potukao. Vie
stotina osmanskih vojnika prekrilo je bojno polje, a dvadeset zarobljenih ratnih
zastava dao je grof Draskovic svome sinu da ih odnese na poklon caru Leopoldu. ''
U isto doba krenuo je i general Herberstein s krajikom vojskom iz Senja i
Karlobaga u Liku, kojoj su se takoer pridruili graniari iz Otoca i Brinja, te
narodne vojvode sa svojim etama. Duhovnu potporu narodu u borbi za osloboenje
davao je pop Marko Mesi, koji se nalazio u prvim borbenim redovima, hrabrei
vojsku i narod. Hodajui ubrzano iz Karlobaga, vojska je prela prijevoj na
Velebitu na mjestu dananjih Otarija i u poslijepodnevnim satima 15. lipnja stigla
do Novog, ija se posada odmah predala. Iduega dana napustilo je osmansko
stanovnitvo Novi i zaputilo se prema Udbini. Saznavi od izbjeglica o predaji
Novoga, posade u okolnim tvravicama i gradiima bile su pokolebane, procjenjujui
da e bolje proi ako se predaju i slobodno povuku kamo ele. Prvi se predao
Ribnik, gdje je hrvatska vojska zatekla etu Kotarana koju su, u slubi Venecije,
predvodili franjevaki upnik iz Vinjerca i Zavia Jankovi. Na putu iz Ribnika za
Udbinu te su Turke opljakali i nekolicinu ubili Kotarani, jer se Jankovi nije
drao dogovora o slobodnom prolazu. Ista sudbina zadesila je i posadu tvravice
Vrebac, kamo je hrvatska vojska stigla 22. lipnja. Sutradan bio je na udaru dobro
utvreni Bilaj. Pouzdajui se u jainu tvrave i brojnost posade, odbili su Turci
predaju, vjerujui da e Bilaj moi obraniti. Ali nakon dva dana topovske paljbe s
neke uzvisine, klonula je obrana i 26. lipnja predala se uz jamstvo slobodnog
odlaska u iroku Kulu. Neposredno
83 Idem, o.c., II., p. 247, 248.
84 Lopai, Spomenici.., II, p. 393, 394.
85 Idem, o.c, II, p. 394.
86 HDA, Zagreb, Protocollum Regni 1689, p. 483.
263
zatim predao se i Budak, u kojem je ostalo desetak turskih obitelji koje su
odluile prijei na katoliku vjeru.
Iz Budaka je general Herberstein poveo vojsku na Perui i 28. lipnja ponudio
dizdaragi na dar dva konja ako tvravu preda bez borbe. Tu je ponudu dizdaraga
odbio, smatrajui daje ona oito neprimjerena. Odmah zatim opkolila je vojska
tvravu i poela pucati iz topova. Shvativi daje uzaludan otpor, predala se 30.
lipnja posada Peruia pod uvjetom da svi koji to ele mogu slobodno otii u
Udbinu. Istoga dana otpjevao je u Peruiu na otvorenom Marko Mesi misu zahvalnicu
i pokrstio one koji nisu eljeli napustiti svoju vjekovnu postojbinu. Svega
nekoliko sati kasnije predala se i iroka Kula.
Osvajanjem Like produila je krajika vojska za Krbavu, u kojoj su bili gradovi
Buni i Udbina. Ne ekajui dolazak te vojske, Turci su sami zapalili Buni i
povukli se u Udbinu, odluni da je brane dokle bude mogue. Opkolivi Udbinu sa
svih strana zapoeo je 3. srpnja general Herberstein opsadu, pazei da svoju vojsku
ne izlae uzaludnim juriima i nepotrebnim gubicima. Pogotovo kad je idueg dana od
nekog prebjega doznao kako u gradu ima dovoljno hrane ali nema vode, odluio je
general ekati da se obrana izbezumljena od ei sama preda. To vie to su svi
izvori bili izvan grada, pa je vojska svaki pokuaj da se doe do vode nemilosrdno
sprjeavala, bez obzira tko se odluio na taj oajniki korak. Iz dana u dan
nestaica vode bila je ve tolika da su ene mijesile kruh i pogae ivotinjskom
krvlju. Punih 18 dana trajala je agonija Udbine, dok se nije istopila i posljednja
nada da e gradu moda stii pomo iz Bihaa. Konano, 21. srpnja 1689. predala se
Udbina uz uvjet da sve stanovnitvo i vojska bez oruja mogu slobodno napustiti
grad i otii kamo ele.8
Ulaskom krajike vojske u Udbinu i postavljanjem posade od stotinu vojnika zavrio
je general Herberstein vojni pohod. Uz vrlo male gubitke i bez prolijevanja krvi,
za neto vie od mjesec dana bile su tako Lika i Krbava zauvijek osloboene
osmanske vladavine.
Pod zapovjednitvom vojvode Badenskog carska je vojska uspjeno ratovala i u
Srbiji. Kod Batoine potukao je on 30. kolovoza vojsku Redep-pae i potom 24.
rujna 1689. izvojevao sjajnu pobjedu kod Nia.
Nastupajui odatle prema Vidinu, osvojio je Badenski Vidin i prisilio vlakog
vojvodu Brankovana da uzdrava carsku vojsku i prizna cara Leopolda za svoga
gospodara. S dijelom vojske prodirao je general Piccolomini prema jugu i preko
Makedonije stigao do Albanije. Carsku je vojsku potlaeni narod svuda doekivao kao
svoje osloboditelje, ali je uskoro mijenjao miljenje, jer se vojska bez stalne
opskrbe i novca pokazala gora od bivih tlaitelja, ne prezajui od nasilja,
pljake i otimaine.
Teke poraze osmanske vojske platio je Redep-paa ivotom, a umjesto velikog
vezira Mustafa-pae bio je 7. studenoga 1689. postavljen Mustafa-paa Koprulii,
mlai brat slavnog vezira Ahmed-pae. Odlunim mjerama novi je vezir uspostavio red
i mir u dravi, napunio novcem carsku blagajnu, popunio vojsku i vratio joj
samopouzdanje, te pozvao u pomo tatarskog kana. Za neto vie od mjesec dana
tatarska je vojska preplavila Makedoniju i junu Srbiju i 1. sijenja 1690. blizu
Kaanika satrla vojsku pukovnika Strassera. Ratna srea okrenula je carskoj vojsci
lea i ona se uz goleme gubitke morala vraati. Upitan za savjet to mu je initi,
odgovorio je vojvoda Badenski caru Leopoldu neka povue vojsku preko Dunava i Save,
dobro utvrdi Beograd i osvoji Banat, a obranu Save i Une prepusti Hrvatima koji su
to uvijek zduno i inili.8
Meutim, povodljivi car Leopold prihvatio je miljenje generala Veteranija da e se
Makedonci i Albanci dii na oruje i njihovom pomou on e stii do Istanbula i
baciti Turke u Aziju. Podravajui to miljenje, nagovorili su ministri cara
Leopolda da 6. travnja 1690. izda proglas narodu Albanije, Srbije, Mezije,
Bugarske, Silistrije, Ilirije, Makedonije i Rake da se pridrui carskoj vojsci
kako bi udruenim snagama protjerali Turke. Do onih kojima je taj proglas bio
upuen vjerojatno nikad nije ni stigao, a cijela zamisao bila je posljedica krivih
procjena i
87 Lopasi, Spomenici.., III, p. 449-458.
88 Roeder, v. Diersburg, Philip, Des markgrafen Ludwig Wilhelm v. Baden Feldzugen
wieder die Trken, grsstentheils nach bis jetzt unbenutzten Handschriften,
Carlsruhe 1839 - 1842, B. II, p. 204.
264
' . '")-------
'/r..
daleko od stvarnosti. Uostalom, bio je to za carsku Austriju prevelik zalogaj, jer
nije i-mala vojnih ni materijalnih mogunosti da bi zadrala taj prostor.
Suprotno oekivanom razvoju dogaaja, sa istoka i juga nezadrivo je nastupala
osmanska vojska i redom zaposjedala gradove i sela. Pokuavajui spasiti to se jo
moglo, nevoljko se opet prihvatio vrhovnog zapovjednitva vojvoda Ludwig Badenski.
Znajui dobro to mu je initi, preveo je vojvoda vie nego desetkovanu vojsku
preko Dunava, a obranu Beograda povjerio prvo generalu Aspremontu i onda vojvodi
Charlesu de Croyu. Zajedno s carskom vojskom povlailo se na desetke i desetke
tisua Srba na elu s patrijarhom Arsenijem Crnojeviem, kojima je car Leopold
obeao vjersku slobodu i opu zatitu.
Preokret u ratu meu prvima je osjetilo stanovnitvo sjeverno od Save. Tako je 12.
oujka 1690. upao u Poeku kotlinu jai odred osmanske vojske pod vodstvom
Murtezan-pae i napao Veliku. Izvjetavajui o tom napadu, javila je narodna vojska
iz Velike pukovniku Makaru daje smaknula 20 painih vojnika, odsjekla im glave i
na-
takla na kolje, a vie od 50 ranila i preotela im dvije ratne zastave. Inae, to
se tie dalje obrane, oni e morati napustiti Veliku i Kaptol ako ubrzo ne dobiju
kakvu pomo.89
Cijelo proljee i prvih mjeseci ljeta bilaje Poeka kotlina jo vie izloena
napadima osmanske vojske, pasu poetkom kolovoza bili osvojeni Velika i Kaptol.
Saznavi za to i za brojne nevolje koje trpi kransko stanovnitvo od Turaka u tom
kraju, zaputio se 22. kolovoza iz Virovitice pukovnik Makar s 300 vojnika i manjim
brojem hajduka prema Velikoj. Sutradan navee stigao je blizu Velike i od uhode
doznao da su Turci iz okolnih sela pokupili kransko stanovnitvo, dotjerali ga i
zatvorili u Velikoj, odakle e ga iduega dana odvesti preko Save. Cijelu no
prikradao se Makar Velikoj i nezapaen je opkolio. U samo svanue 24. kolovoza
napao je Turke u opkopu utvrenom palisadama oko franjevakog samostana i potisnuo
iz kua i zaklona odakle su neprestano pucali. Odgovarajui na njihovu pucnjavu,
Makar ih je pozvao neka puste krane i slobodno odu, na to su oni odgovorili da
e se boriti do posljednjeg ovjeka. Da ih zavara, naredio je tada Makar da se
ispred samostana zapali vatra kako bi dim stvorio privid da e zapaliti samostan,
ne bi li tako prisilio Turke na predaju. Kako se ta mjera nije pokazala
djelotvornom, naredio je Makar da se naselje zapali. Kada se vatra razbuktala
poeli su Turci s golim sabljama u rukama iskakati s namjerom da se probiju iz
vatrenog obrua, ali kako je koji istravao padao je u zarobljenitvo ili je bio
sasjeen. Oko dva sata poslije podne prestao je svaki otpor. Od 200 osmanskih
vojnika nitko nije umakao. Zarobljeni krani bili su osloboeni, a smrti od vatre
i sablje spasila su se 72 Turina. Meu zarobljenima bili su cerniki sandakbeg i
vie odlinijih Turaka. Makarevi gubici iznosili su est mrtvih i devet ranjenih
vojnika. Neposredno zatim naredio je Makar da se sravni sa zemljom opkop s
palisadama i 25. kolovoza produio prema Orljavcu koji su Turci napustili. U
okolici Orljavca pohvatao je usput 30 sakrivenih turskih ena i djece i prepustio
ih na milost i nemilost vojsci. Saznavi kakva je sudbina zadesila Turke u Velikoj,
osmanska je posada smjesta napustila Kaptol.9"
Markgrof Ludwig Wilhelm I. von Baden (1655.-1707.), vojskovoa i vrhovni
zapovjednik carske vojske u ratu protiv Osmanskog Carstva
89 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 90, 91.
90 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 93-95.
265
Pad Beograda 18. rujna 1690. bio je osmanskim vojskovoama znak za opi napad uzdu
Save. Na carskom dvoru u Beu nije se u tim prilikama na obranu Slavonije
ozbiljnije ni pomiljalo, osim da se brane Osijek i Virovitica. Poetkom listopada
napustila je carska posada Brod, a uoi povlaenja naredio je zapovjednik brodske
tvrave da se u Savu bace 43 topa, tvrava razori, opkopi zatrpaju i uniti sva
hrana i streljivo.9' Na taj nain bio je osmanskoj vojsci irom otvoren put u
Slavoniju, pa je bosanski beglerbeg Husein-paa odmah s vojskom preao Savu i 29.
listopada napao Osijek. Grad je branio iskusni vojskovoa Charles de Croy s oko 2
000 pjeaka i konjanika. Husein-paina vojska bila je nekoliko puta brojnija, a
imala je i deset veih i manjih topova. Zapoinjui opsadu, poslao je Husein-paa
vojvodi Croyu svoga opunomoenika s pismom traei od njega i posade predaju
Osijeka. Sadraj tog pisma u cijelosti glasi:
Vama, koji ste u palanci Osijek, koja je bojom milou carska (turska) palanka,
vrhovni zapovjednice i ostali koji ste ve otprije njemaki i ugarski ratnici, daje
se ovim na znanje, da smo providnou svemogueg Boga, u koga se jedino pouzdajemo,
na putu s pobjedonosnom osmanskom vojskom da oslobodimo Osijek. Zato, ako ovu
carsku palanku predate prije nego to se carski asker (vojnik) zarije u rovove, bit
e vam doputeno da slobodno otiete. A vi, koji ste podanici osmanskog sultana,
trebate primiti svoje ranije podanitvo i pokoriti se, pa ete dobiti milost da na
zadanu vjeru takoer izaete. Zloupotrijebite li nau ponuenu milost i saekate
napad, znajte da nijedan va ljudski ivot (ni u majinoj utrobi) nee biti
poteen. I nemojte si utvarati da ete sauvati ovo mjesto ili da vam moe pritei
pomo. Uostalom, spas onomu koji ide pravim putom vjere. Husein.'2
Husein-painu izaslaniku usmeno je odgovorio i poruio vojvoda de Croy da se ne
boji rijei i neka paa po volji navali. U Osijeku nema ni ena ni djece, nego samo
hrabrih junaka koji e Husein-pau rado pozdraviti na juriu. Istoga dana iskopala
je paina vojska ispred palisada uzdune i poprene rovove, ukopala se i zapoela s
napadom. Pucajui neprestano iz topova i puaka napredovali su Turci korak po korak
i pribliavali se gradu. Poloaj obrane postajao je sve tei i pitanje je bilo kako
uope odoljeti nadmonom neprijatelju. S obzirom na to, 3. studenoga izvrio je
vojvoda de Croy s jaim odredom konjanika i pjeaka iznenadnu provalu iz grada do
turskih opkopa, u kraem okraju preoteo Turcima pet ratnih zastava i onesposobio
oko 200 vojnika za dalju borbu. Izazvan tim ispadom navalio je Husein-paa jo
ee i njegovi su vojnici doprli na nekih petnaestak koraka od palisada,
zasipajui osjeke kue bombama i puanom paljbom. Svakog asa oekivao je vojvoda
de Croy da e paa krenuti u opi juri, ali mu nije bilo jasno zbog ega on tako
uri s napadom. Dok se bavio tom milju, u meuvremenu je od nekog zarobljenog
Turina doznao kako se u Husein-painu taboru pronio glas da carskoj vojsci u
Osijeku samo to nije stigla pomo. Da podri tu glasinu i da bi ona bila to
uvjerljivija, odluio je vojvoda de Croy posluiti se ratnom varkom. U noi i prije
svanua 5. studenoga poslao je odred konjanika i pjeaka, kao i sve bubnjare i
trubae preko pontonskog mosta na drugu stranu Drave da u odreenim vremenskim
razmacima neprestano stupaju, trube i to glasnije bubnjaju kako bi se doista
stekao dojam o dolasku vojske koja stie Osijeku u pomo. Varka je toliko bila
uvjerljiva da je Husein-paina vojska poslije veernje molitve (akama) tiho
napustila rovove, odvukla topove u tabor i lakim dijelom komore zapoela povratak.
Ne slutei to se zapravo dogaa, javile su none strae da iz turskih rovova ne
dopiru nikakvi glasovi. Primivi tu obavijest, obratio se vojvoda de Croy vojnicima
traei dobrovoljca koji e uz nagradu od pedeset zlatnika poi u izvianje. Napeto
oekujui i strepei za ivot izvidnika, priblino za jedan sat on se vratio i
javio da u rovovima vie nema nikoga. U jutarnjim satima 6. studenoga 1690. poslao
je vojvoda de Croy jai odred vojske prema Husein-painu taboru, ali im su ga
Turci iz daljine ugledali ubrzali su povlaenje prema akovu, idui prema Savi i
Bosni. Strahujui od napada carske vojske, iza seba su ostavili etiri topa i dva
muara, manje koliine streljiva i hrane, kao i razna orua za rad u rovovima.93
91 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 95.
92 Der Neu-erffneten Ottomanischen Pforten Fotsetzung, Augspurg 1700, T.V, p. 551.
93 Abelimis, o.e., T.XIII, p. 1029; Redlich, Oswald, sterreichs Grossmachtbildung
in der Zeit Kaiser Leopold I, Gotha 1921, p. 566, 567.
266
Vie spretnom varkom nego vojnom snagom, minula je tako za Osijek zauvijek osmanska
opasnost. Po zavretku opsade i povlaenju Husein-paine vojske, obavijestio je 6.
studenoga vojvoda de Croy u kraem pismu vojvodu Ludwiga Badenskog da su Osijek
napala dvojica paa iz Bosne sa 6 000 konjanika, 2 000 janiara i 14 topova.9
Istoga dana u popodnevnim satima predao je Charles de Croy zapovjednitvo u Osijeku
generalu Guidu von Starhembergu i hitno se zaputio u Be.95 Kad je rije o broju
osmanskih vojnika, razlikuju se izvjetaji vojnih zapovjednika, pa je 7. suenoga
1690. general Gabriel de Vecchi iz Szigeta pisao vojvodi Badenskom da su Turci
napali Osijek sa 4 000 konjanika i pjeaka,96 stoje svakako blie istini nego to
to vojvoda de Croy navodi u svom pismu.
Zajedno s Husein-painom vojskom vraale su se u Posavinu, u okolicu Poege i
akova, u Povuje i Pobosue, turske age i spahije. U zapadnoj Slavoniji osmanska
je vojska osvojila Koba, Gradiku, Cernik, Podborje, Pakrac, Bijelu Stijenu, Sira
i primakla se Poegi. Krae vrijeme bila je izgubljena i Orahovica, ali je narodna
vojska razbila Turke i uspjela ih
97
protjerati.
Pred osvajakim nastupima osmanske vojske bjeao je zastraeni svijet u Slavoniji
kamo su ga oi vodile i noge nosile, a u vladavini ognja i maa pretvorena su opet
mnoga sela i naselja u zgarita. Potkraj listopada stigli su Turci i do Poege,
odakle je pobjeglo gotovo sve stanovnitvo, a zajedno s njima Luka Ibriimovi i
ostali franjevci. S preostalim dijelom Poeana, kao i onima koji su u Poegu
pristigli, napustio je vojvoda Marin Hunali s narodnom vojskom grad i meu
posljednjima povukao se u Veliku, gdje se utvrdio u franjevakom samostanu i
velikoj tvravi. U naputenu Poegu uli su Turci 1. studenoga 1690. i u gradsku
tvravu smjestili posadu od 200 vojnika. Plaei se povratka carske i narodne
vojske, zapalili su i sve zgrade izvan tvrave i gotovo nijedna nije ostala
poteena.98 Osim Kaptola i Velike, nala se tako cijela Poeka kotlina ponovno u
sastavu Osmanskog Carstva.
Husein-pain neuspjeh pod Osijekom zaustavio je osmansku vojsku od novih napada i
irenja osmanske vlasti, pa se ona ograniila na utvrivanje steenih poloaja u
Slavoniji i Srijemu. Nasuprot Turcima, carska, krajika i narodna vojska drale su
i dalje kljuna uporita, odnosno svu Podravinu od Virovitice i Osijeka, zatim
Vukovar, akovo, Naice i Orahovicu, u Poekoj kotlini Kaptol i Veliku, a nedaleko
Pakraca i Gradike, Jasenovac i Kraljevu Veliku.
U prvi mah inilo se da su osmanske vojskovoe ostvarile odlunu prednost, koju bi
predstojea vojna vezira Mustafa-pae Kopriiluja mogla okruniti sjajnom pobjedom.
Tom bi pobjedom Osmansko Carstvo opet dobilo sav prostor izmeu Save, Dunava i
Drave i osiguralo put prema Budimu. U protivnom, ako bude osmanska vojska poraena,
bit e izgubljeni Slavonija i Srijem, to bi carskoj Austriji omoguilo
uvrivanje na tom prostoru.
Zlokobnog zatija pred novu oluju nije za to vrijeme bilo u donjem toku rijeke Une.
Prvih dana sijenja 1691. napao je Husein-paa iz Bosne Novi, u kojem se nalazila
malobrojna posada. Iza dvodnevnih juria bio je Novi osvojen, a od cijele posade
uspjelo je samo trojici hrvatskih vojnika spasiti se bijegom. Obavijeten o
traginoj sudbini posade u Novom, urno je okupio ban Erdody vojsku, napao Novi i
natjerao Turke da se zatvore u tvravi. Da bi olakali obranu i spasili Novi,
smjesta su Turci krenuli u pomo, ali ih je 5. veljae ban Erdody s glavninom svoje
vojske razbio i natjerao u bijeg.99 Drei potom stalno na oku pokrete osmanske
vojske blizu Une, uspio je ban sauvati svoje poloaje, ekajui prvu povoljniju
priliku da se opet domogne Novog. Zauzet obranom granice na Uni, na drugoj strani
nije Erdody mogao spasiti Veliku u Poekoj kotlini, koju su branili narodna vojska
i franjevci s fra Lukom Ibriimoviem na elu. Odbijajui nekoliko turskih napada,
pred naletom vojske novog bosanskog beglerbega Mustafa-pae bili su franjevci i
narod prisiljeni napustiti Veliku100 i povui se u ume i brda Krndije i Papuka.
94 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1690, Fasz. 11, No 6.
95 Abelinus, o.e., T. XIII., p. 1029.
96 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1690, Fasz. 11, No 8.
97 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 98.
98 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 97, 98.
99 Smiiklasi, Dvijestagodinjica.., I, p. 158. 100 Abelinus, o.e., T. XIV, p. 17-
19.
267
Vojska velikog vezira Mustafa-pae Kprlja okupljala se oko Beograda, a vojska
vojvode Ludwiga Badenskog kao i prijanjih godina u Osijeku. Obje vojske
popunjavane su dosta sporo. Velikom veziru pristigli su u pomo francuski inenjeri
radi gradnje pontonskog mosta kako bi sigurno i lako preveo vojsku preko Save. Do
poetka lipnja nale su se u Osijeku konjanike pukovnije Rabutin, Herbeville,
Hofkirchen i Saurau (Serau), te pjeake Salm, Beck, Arginto, Kaunitz, Gizola i
Herberstein. Da nevolja bude vea, zahvatila je vojnike pukovnije Kaunitz neka
bolest, a graani Osijeka su ih njegovali i pomagali koliko su znali i umjeli."1
Zbog kanjenja pojedinih pukovnija i broja vojnika i njihove opreme, Badenski se
nije elio prihvatiti vrhovnog zapovjednitva, ali je nagovaran od cara Leopolda i
Ratnog savjeta napokon pristao. Kad su pristigle i ostale pukovnije, istom 19.
srpnja napustio je Badenski Osijek i krenuo s vojskom prema Vukovaru.102 Do tog
vremena narodna je vojska olakala njezino napredovanje jer su zaplaene turske
posade napustile Ilok, Petrovaradin, cijelo Pobosue i Mitrovicu, a Srbi preoteli
abac.10 Stigavi u Petrovaradin poveo je Badenski vojsku prema Zemunu da bi
ispitao mogunost napada na Beograd. Obavijeten, meutim, o snazi vezirove vojske
koja je ve prela Savu, smjesta je naredio povratak u Petrovaradin. Veliki vezir
pratio gaje u stopu i blizu Slankamena posve neoekivano pojavio se 17. kolovoza
Badenskom iza lea. Strahujui od opkoljavanja morao se vojvoda iduega dana
upustiti u bitku. Oko tri sata iza podne 18. kolovoza 1691. jurnule su obje vojske
jedna na drugu i do veernjih sati izvojevao je Badenski sjajnu pobjedu. U
strahovitu srazu s carskom vojskom poginuo je veliki vezir Mustafa-paa Kprl, a
zajedno s njim palo je 18 paa i nekoliko stotina viih i niih vojnih zapovjednika
i desetak tisua osmanskih vojnika. Carskoj vojsci pripao je bogat ratni plijen
koji se sastojao od 154 topa i cijelog vezirova tabora sa desetak tisua atora.
Gubici carske vojske bili su takoer vrlo veliki: 3 122 mrtvih i 4 129 ranjenih
vojnika i asnika.104 Piui o tome caru Leopoldu, vojvoda Badenski kae daje bitka
bila najkrvavija ne samo u ovom ratu s Osmanskim Carstvom, nego i u cijelom
stoljeu.105
Naprezanje obiju zaraenih strana doseglo je bitkom kod Slankamena svoj vrhunac.
Carska je vojska obranila osvojeno, a poraeno Osmansko Carstvo vie nije imalo
snage da uini ita znaajnije na bojnom polju.
Vjerojatno dok se Badenski pribliavao s vojskom Slankamenu, osvojila je banska i
hrvatska vojska Novi na Uni,106 stoje banu Erddyju otvorilo put u Slavoniju pored
Save.
Nakon odmora od bitke, pokapanja mrtvih i davanja pomoi ranjenima, odran je 30.
kolovoza 1691. ratni savjet u Petrovaradinu. Na prijedlog vojvode Badenskog bilo je
zakljueno da vojvoda Charles de Croy i generali Serau i Hofkirchen s konjanikim i
pjeakim pukovnijama Serau, Rabutin, Hofkirchen, Darmstadt, Beck, Kaunitz,
Nigrelli, Pallfy, Bielke, Bayern i Budiani 1. rujna krenu za Osijek, dok e s
preostalim snagama Badenski otii u Ugarsku i nastaviti ratovati u Erdelju.107
Slankamenski poraz toliko je zastraio Turke da su redom naputali svoje poloaje u
Slavoniji i okupljali se u Brodu, Gradiki i Pakracu. Prema neprovjerenim
vijestima, u prvi mah inilo se da su u tim mjestima njihove snage vrlo jake, pa se
na Bekom dvoru pomiljalo da se zbog toga u Slavoniji i ne pokree vei vojni
pohod. U opem meteu koji je tih dana vladao u Posavini i Poekoj kotlini,
potajno je uao u Poegu narodni vojvoda Marin Hunali sa svojom obitelji, gdje su
ga Turci iznenada u noi napali i opljakali a obitelj zarobili. Piui o svojoj
nevolji pukovniku Makaru u Virovitici, Hunali je 24. rujna iz Poege javio:
... dajem na znanje vaemu prisviomu gospodstvu, Turci otioe i podigoe noas
svikoliki. Neima u gradu nikoga, doli mene i jo dva-tri ovika. Zato, moj
gospodine, skoite friko z dobri konici i po dnevu i po noi, jeda biste dospili,
dok se nisu Turci povratili i ovo ovuda oko
101 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch auf die Feldzge pro Anno
1691 u. 1692 des Trkenkrigs, No 3726, p. 5-22.
102 Ibidem, o.e., p. 28.
103 Smiciklas, Dvijestagodisnjica... I, p. 159.
104 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch.,, p. 103, 104.
105 Roeder, o.e. II, p. 390.
106 Smiciklas, Dvijestagodisnjica.., I, p. 160.
107 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Handbuch.., p. 103, 104.
268
Poege karstjanske siromasipojagmili. Dohode Vlasi na vrata, ali ih ja nepuam u
grad, nikoga do vaega prisvitloga gospodstva, zato poteite se koliko pri morete;
a mene u noi pritisnue i svega porobie i eljad mi svu odvedoe. U mraku utekoh
i na varhu grada se uspeo sam, i svuda me iskae i nemogae me najti.108
Kad je Makar doznao to se dogodilo u Poegi, smjetaje pohitao s vojskom i tri
dana kasnije zaposjeo naputen grad. Takav, posve neoekivan razvoj dogaaja,
ubrzao je odluku Bekog dvora da se odluno nastavi s voenjem rata u Slavoniji.
Vojvodi de Croyu i generalu Hofkirchenu bilo je nareeno da napadnu i osvoje Brod,
a banu Nikoli Erdodvju i karlovakim graniarima neka krenu pored Save prema
Gradiki. Nastupajui dosta ubrzano od Osijeka, stigli su de Croy i Hofkirchen do
Broda 11. listopada i sljedei dan najuri ga osvojili. Oko 7 sati navee poslao je
de Croy kapetana Perinliju iz Brkog s 300 hajduka na drugu stranu Save, gdje se
utvrdilo oko tisuu osmanskih vojnika. Prije njihova polaska bilo je nareeno
bubnjaru neka bubnja opi pokret vojske, kako bi Turci stekli dojam da carska
vojska sa svim raspoloivim snagama prelazi Savu. Zaplaeni turski vojnici odmah su
napustili rovove i poeli bjeati u okolno bunje, gdje su ih u zasjedi ekali
seljaci naoruani pukama i veinu pohvatali.1()'J Dio vojske na elu s generalom
Hofkirchenom uputio je de Croy zatim na Gradiku, koju su Turci 15. listopada
napustili.110 Dva dana kasnije Hofkirchenova i graniarska vojska bana Erd6dyja
topovskom paljbom i juriem prisilila je osmansku posadu i u Pakracu na predaju.1"
Osvajanjem Broda, Gradike i Pakraca bila je Slavonija 1691. godine konano i
zauvijek osloboena od osmanske vladavine. Od nekadanje moi i vidljivih znakova
te vladavine nije preostalo gotovo nita, osim nekoliko javnih graevina koje su se
mogle izbrojiti na prste jedne ruke. Cijena tog osloboenja stajala je neizrecive
ljudske muke i stradanja, desetke i desetke tisua ivota i potoke prolivene
ljudske krvi. Kao nijemi svjedoci prohujalog vremena i ratnog vihora, svuda su samo
stajala zgarita i ruevine. Idui tada Slavonijom moglo se danima putovati od
mjesta do mjesta da se ne vidi drugaija slika i ne susretne ljudski stvor. Zemlja
je godinama leala pusta i neobraena, jer nikoga nije bilo, a niti je imao s im
daje obrauje. Plamen rata progutao je ljude i unitio radnu stoku, a glad i
sveopa bijeda postaju stalni pratioci malobrojnog stanovnitva.
Jo turobniji izgled imale su Lika i Krbava, donje Pounje i Pokuplje, nekad ivotna
snaga stare Hrvatske. Ni sela ni gradova, svuda samo razvaline i pusto. Niega na
tom prostoru lijepa ni znaajnijega, osim ljepote prirode.
Posljedice dugotrajnog ratovanja za osloboenje dijelova Hrvatske od osmanske
vladavine imale su razmjere najtee katastrofe. Za to vrijeme izgubila je Slavonija
gotovo 80%, a Lika i Krbava oko 95% svoga stanovnitva, to nigdje nije zabiljeeno
u Europi ni u doba velike epidemije kuge 1348. godine.
Kad je u jesen 1691. godine zamukao zveket oruja i kad je osmanska opasnost u
Slavoniji, Lici i Krbavi otila u nepovrat, ivot se sporo vraao u opustoene
gradove i gradie, naputena sela i selita. Poueno iskustvom iz prijanjih
godina, malobrojno stanovnitvo dralo se i dalje uma i svojih skrovita. To vie
to se carska vojska nije bitnije razlikovala od bivih tlaitelja, pa je zbog
neredovite ili nikakve opskrbe otimala sve do ega je mogla doi. Meutim, po
izmaku zime i nastupom proljea 1692. godine zapoeo je opi pokret stanovnitva
koje se polako vraa u svoja nekadanja sela i selita i obnavlja kue i kuita.
Usporedo s tim, manje grupe katolika i Vlaha potajno naputaju osmansku Bosnu i
prelaze Savu, naseljavaju u posavskim selima ili osnivaju posve nova. Neki od njih
sele prema akovu, Osijeku, Vukovaru, Iloku, Valpovu, Naicama, Poegi, Cerniku,
Pakracu i Podborju i tamo se nastanjuju. U isto doba, da bi izbjegli osmansku
vladavinu, sele u Slavoniju i mnogi stanovnici iz okolice Szigeta, Kaposvara,
Mohacsa i Pecsi u junoj Ugarskoj, zatim iz Bake i Baranje, posebno iz istonih
dijelova Srijema. Zapadne dijelove Slavonije naseljava i stanovnitvo iz
108 Lopai, o.c. Starine JAZU 30, p. 104.
109 Kriegsarchiv, Wien, Turkenkrieg 1691, Fasz. 10, No 4.
110 Ibidem, Fasz. 10, No 5.
111 Abelinus, o.c, T.XIV, p. 19-21; Contarini, o.c, II, p. 297, 298.
269
okolice urevca, Koprivnice, Ivania i Kria, ponajvie oko Virovitice, Kraljeve
Velike i Novske. Slino tome naseljavalo je stanovnitvo iz okolice Senja, Brinja i
Otoca Liku i Krbavu, kao i vei broj Vlaha iz Bosne koji su zaposjedali naputena
zemljita. Bjeei iz Bosne preko Une selili su takoer Hrvati i skupine Vlaha u
Pounje i Pokuplje.
Iscrpljene ratovanjem, obje zaraene strane nisu imale snage za pokretanje novih
vojni. Glavnina carske vojske ratovala je u Italiji i na Rajni, pa je 1692. godina
uglavnom protjecala mirno. Bitno je bilo ouvati dostignuto stanje i ne izlagati
vojsku nepotrebnim gubicima. Rijeka Sava je dobro uvana granica i osmanska je
vojska vie ne prelazi. Mira nije bilo jedino uz rijeku Unu, gdje Hrvati vode svoj
mali rat. Zapovjednik Novog Mihajlo Vidakovi upada u Bosnu, osvaja i pali Majdan-
grad i pustoi njegovu okolicu. Kao odgovor na tu provalu napao je bosanski paa
Dubicu, koju je junaki branio zagrebaki kanonik Nikola krlec. Obavijeten
0 dolasku hrvatske vojske, smjesta se paa povukao ispod Dubice. Hrvatska je vojska
tada spalila Krupu, osvojila Otoku i opustoila svu okolicu do Bihaa. Zbog
uzastopnih poraza bio je Mustafa-paa smijenjen, a na mjesto bosanskog beglerbega
opet postavljen Husein-pa-a Topal. Meutim, ni njega nije pratila ratna srea jer
je hrvatska vojska prodrla do Ljube u Bosni i poinila mnogo tete."
Obnaajui punih dvadeset godina bansku dunost, umoran od ivota i ratovanja s
Turcima, umro je sredinom lipnja 1693. Nikola Eddy. Na njegovo mjesto bio je
imenovan i 26. kolovoza sveano uveden u bansko dostojanstvo, grof Adam Batthyany.
Novoga bana krasile su odlunost i borbeni duh. Ve 19. rujna upao je on u Bosnu do
Bronzanog Majdana, topovima razorio dio gradskih zidova i najuri osvojio grad, a
njegovu posadu sasjekao. Prije povlaenja razvalio je talionice eljeza, opljakao
i zapalio grad. Stigavi s vojskom do Majdana mogao je bosanski paa samo
promatrati razvaline i nagorene grede koje se jo pue."3
Ratna srea nije htjela ni vojvodu Charlesa de Croya, koji je od vojvode Badenskog
preuzeo vrhovno zapovjednitvo carske vojske u Ugarskoj. Treeg kolovoza 1693.
utaborio se on na Adi Ciganliji i zapoeo opsadu Beograda, ekajui dolazak tekog
topnitva i streljiva."4 Kad su 26. kolovoza topovi napokon bili dopremljeni, izveo
je Croy u noi izmeu 7. i 8. rujna odluan napad na Beograd, ali ga je obrana
grada odbila i nanijela mu velike gubitke. Obavijeten o pribliavanju osmanske
vojske Beogradu, naredio je 10. rujna Croy urno povlaenje.
Nauspjela opsada Beograda stajala je vojvodu Croya vrhovnog zapovjednitva, koje
preuzima maral Alberto Caprara. U proljee 1694. pokuali su Turci osvojiti Titel,
gdje su bili odbijeni
1 prisiljeni na povlaenje. Potkraj lipnja stigao je novi veliki vezir Surmeli Ali-
paa s vrlo jakim snagama do Petrovaradina i zapoeo opsadu. Stalnim djelovanjem
topnitva poloaj obrane Petrovaradina svakim danom se pogoravao, kad je 23. rujna
nastupilo takvo nevrijeme da se vezir morao hitno povui."5 Do kraja iste godine
predala se carskoj vojsci opsjednuta Gyula, pa Osmansko Carstvo na podruju Ugarske
vie nije imalo niti jedno uporite osim Temi-vara."6
Na granici Hrvatske s Osmanskim Carstvom cijela 1694. godina protjecala je uglavnom
mirno. Osim sukoba s razbojnikim i pljakakim druinama, pokreta osmanske vojske
gotovo da i nije bilo.
estoga veljae 1695. godine umroje sultan Ahmed II., a njegov nasljednik Mustafa
II. objavio je da e poput Sulejmana Kanunija ubudue osobno predvoditi vojsku i
strpljivo podnositi sve ratne tegobe. Taje odluka imala irok odjek u osmanskoj
javnosti i znaila je rasplamsavanje rata i udaljavanje od pregovora o miru.
Svjestan posljedica takve odluke, naao se Beki dvor u ozbiljnim tekoama, jer se
veina carske vojske i najboljih vojskovoa nalazilo na Rajni
112 Contarini, o.c, II, p. 33 [-lll\Abelinus, o.e., T.XIV, p. 246; Mittheilungen
des k.k. Kriegsarchivs, Wien 1889, IV, p. 148.
113 Contarini, o.c, II, p. 386.
114 Badisches Generallandes Archiv, Karlsuhe, Grohsherzogliches haus-u Staatarchiv,
11. Kriegssache, No 3747, 8a. Veit Lager bey der Ziggeiner Insel ein halbe Stundt
von Belgrad, 3. August 1693, Carl Herzog von Croy; Uzungarsili, IsmailHakki,
Osmanli Taruihi, I-IV, Ankara 1948-1956, III/l, p. 565, 566.
115 Redlich, o.c, p. 580; Uzungarsili, o.c, 111/1, p. 567.
116 Uzungarsili, o.c, III/l, p. 568.
270
ratujui protiv Francuza. Svoje usluge i vei broj vojnika ponudio je tada caru
Leopoldu saksonski vojvoda Friedrich August, uz uvjet da mu povjeri vrhovno
zapovjednitvo. Po prirodi vrlo tat ovjek koji je precjenjivao svoje sposobnosti,
nije vojvoda bio dorastao zapovijedanju velikom vojskom niti je imao ratnog
iskustva. Unato tome, Beki je dvor iz nude prihvatio njegovu ponudu i
saveznitvo i prepustio mu zapovjednitvo. Ohrabrena nazonou sultana Mustafe
II., osmanska je vojska 1695. osvojila Lippu, Lugos i Karanse-bes, nanijevi
generalu Friedrichu Veteraniju osjetljiv gubitak. Nakon slanja streljiva i opskrbe
u Temivar, vratio se kao obnovitelj moi Osmanskog Carstva sultan Mustafa II.
slavodobitno u Istanbul.
Kako je odluno provodio svoju vanjsku politiku, znalo se da e sultan Mustafa II.
i 1696. izai na bojno polje. Isto tako znalo se da carska vojska ima nesposobna
zapovjednika, koji se ponudom jo veeg broja vojnika opet nametnuo Bekom dvoru.
Predvodei carsku vojsku, u kojoj se nalazilo i nekoliko vrsnih generala, napao je
Friedrich August Temivar i 28. kolovoza 1696. upustio se u veliku i krvavu bitku
na rijeci Begeju, koja je zavrila bez izrazitog pobjednika. Zadovoljan ishodom
bitke i jaanjem samopouzdanja osmanske vojske, vratio se sultan Mustafa II. u
Edirne na zimovanje, opskrbivi prije toga jo bolje Temivar za obranu.117
Dok je carska vojska jo nastupala prema Temivaru, okupio je ban Batthyany vojsku
i napao Vranogra, ija se posada odluno branila i odbijala napade. Uvidjevi da
juriima nee slomiti otpor odluio se ban na opsadu, znajui da je u gradu
nestaica vode. Istom kad su topovi probili gradske zidove predala se posada na
milost, izjavivi pritom da e svi prijei na katoliku vjeru. Ulaskom u Vranogra
bila je osloboena nekolicina zarobljenih krana i odmah smjetena hrvatska
posada. U znak radosti to je Vranogra osvojen sluena je misa zahvalnica na
otvorenom uz pucnjavu puaka i topova. Drei pod straom zarobljene Vranograane,
uputio se ban s vojskom i petoricom odlinijih Turaka do Todorova, koje se predalo
bez borbe. Prema zakljuku hrvatskih stalea bilo je odlueno da se Todorovo
razori, Vranogra opskrbi iveom i uzdrava stalna posada, a zarobljeni
Vranograani upute u Kirin i u tamonjoj crkvi pokrste i tu se nastane."8 Postupak
graniarskih zapovjednika i samih graniara prema pokrtenicima bio je, meutim,
vrlo surov i neljudski, stoje oito utjecalo na dranje zapovjednika posade, pa je
do kraja 1696. osmanska vojska opet zaposjela Vranogra' "'J
I prije nego stoje nastupilo proljee 1697. godine, obje zaraene strane zapoele
su pripreme za veliku vojnu, vjerujui da e ona sjedne strane biti prijelomna, a s
druge strane odluna za okonanje rata.
Neovisno o tim pripremama, na prijedlog karlovakog generala Karla Auersperga i
bana Batthyanyja, prihvatio je carski dvor da se napadne i osvoji Biha. Tu je
zamisao zduno podravao princ Eugen Savojski, smatrajui da bi osvajanje Bihaa
moglo imati dalekosene posljedice. Prema ratnom planu, poetkom lipnja krenula je
krajika vojska iz Slunja i stigla do Drenika. Na oigled turske posade u Dreniku
pridruila se generalu Auerspergu eta Liana i Krbavaca pod vodstvom popa Marka
Mesia. Branei se junaki, izloeni stalnoj vatri topova, predaju se Turci na
milost generalu, koji Drenik odmah popravi i u njega smjesti posadu od 40 Hrvata.
Idui dalje stigao je Auersperg 9. lipnja do Bihaa i poeo s rasporedom vojske i
topnitva. Dva dana kasnije bio je Biha opkoljen sa svih strana. Istodobno bile su
poslane izvidnice preko Une da budno paze dolazi li kakva pomo Bihau. Banska
vojska nastupala je dosta oteano jer se morala boriti s turskim posadama u Pounju.
Posada Bile Stine estoko se odupirala, zbog ega je grad osvojen najuri i
spaljen. Kad je napad na Biha ve zapoeo, stigao je kao banova prethodnica
pukovnik Makar, a 20. lipnja doao je osobno i ban. Dosta brzopleto procjenjujui
daje topnitvo dovoljno oslabilo i razorilo gradske zidove, poeo je 24. lipnja
opi juri, koji je odbijen uz velike gubitke. Osokoljena posada Bihaa izvela
117 Hammer, o.c, VI, p. 623; Zinkeisen, Johann Wilhelm, Geschichte des Osmanischen
Reiches in Europa, 1-VII, Hamburg 1859-1863, V, p. l53;Jorga, Nicolaus, Geschichte
des Osmanischen Reiches, I-V, Gotha 1908-1913, IV, p. 260, 261; Uzuncarsili, o.c,
III/1, p. 576.
118 Lopasic, Bihac.., p. 208, 209.
119 Idem, o.c, p. 209.
271
je 28. lipnja protunapad, u kojem je poubijala i ranila mnoge krajike vojnike.
Idueg dana, oito razoaran, otiao je zbog bolesti ispod Bihaa ban Batthyany, a
za njim i varadinski general Heister. Treeg srpnja prestala je opsada grada i
zapoelo je povlaenje vojske, koja je na povratku razorila Izai i Ripa.12"
Zahvaljujui meusobnom sukobljavanju, neusklaenosti i nesnalaenju vojnih
zapovjednika, propao je tako vrlo skup vojni pohod, u kojem je sudjelovalo vie od
deset tisua vojnika.
Neuspjela opsada Bihaa nije poremetila pripreme za glavnu vojnu, premda je teko
pogodila bansku i graniarsku vojsku. To vie to ta vojska viestruko brojnija i s
32 topa nije bila u stanju savladati samo nekoliko stotina branitelja Bihaa.
Naputajui opsadu Bihaa, redovna carska i graniarska vojska otila je u
Petrovaradin, gdje se 13. kolovoza pridruila glavnim snagama uoi sukoba s
osmanskom vojskom. Za Beki dvor nije to, dakako, bila nikakva utjeha, iako se
upravo tada rjeavao brige kako se osloboditi usluga monog saveznika vojvode
Friedricha Augusta da bi vrhovno zapovjednitvo povjerio sposobnom vojskovoi.
Naime, izborom za poljskog kralja i pobjedom carske diplomacije nad kandidatom
francuskog kralja Louisa XTV., morao je Friedrich August predati vrhovno
zapovjednitvo, pa je 5. srpnja 1697., na prijedlog grofa Rudigera Starhemberga, na
taj poloaj imenovan princ Eugen Savojski kao najsposobniji vojskovoa carske
armije, to je bilo od presudne vanosti.
Preuzevi spomenutu dunost stigao je princ Eugen 12. srpnja na zborno mjesto u
Kolutu, gdje je zatekao dvadesetak tusua vojnika, praznu blagajnu i male koliine
hrane. Odlunim mjerama on pouruje okupljanje vojske, pribavlja hranu i pet dana
kasnije kree prema Petrovaradinu, odakle se sputa do Kovilja (Kobila) na Dunavu i
5. kolovoza podie tabor.
Priblino u isto doba stigli su u Beograd sultan Mustafa II. i veliki vezir Elmas
Mehmed-paa na elu dvostruko veeg broja vojnika princa Eugena. Tu je odmah
odrano ratno savjetovanje, na kojem je bilo odlueno da se krene prema Temivaru.
Sukladno donesenoj odluci, preao je 19. kolovoza sultan Mustafa II. Dunav kod
Paneva, aljui istodobno brodovlje Dunavom prema Slankamenu kako bi privukao
panju carske vojske na tu stranu i tako olakao prodor glavnine svojih snaga u
jugoistonu Ugarsku i Erdelj. Stalno obavjetavan o pokretima i namjeri osmanske
vojske, nije se princ Eugen dao zavarati, ve se 11. rujna 1697. pribliio
pontonskom mostu kod Sente, preko kojeg je osmanska vojska prelazila Tisu. Unato
kasnim poslijepodnevnim satima, zakljuio je princ Eugen da mu se prua upravo
idealna prilika za napad koji nipoto ne smije propustiti. Brzim rasporedom vojske
i ubrzanim hodom krenuo je u silovit napad, potisnuo prve crte obrane i potom
opkolio osmansku vojsku na desnoj strani Tise. Lijevim krilom vojske zapovijedao je
general Guido von Starhemberg, sredinjim osobno princ Eugen, a lijevim krilom
general Heister. Svi pokuaji osmanske vojske da se odupre napadu bili su bez
uspjeha. Nije pomoglo ni osobno junatvo velikog vezira Elmas Mehmed-pae, kao ni
slanje u pomo spahija koji su stvarali jo vei mete na mostu. Osmansku vojsku
zahvatila je opa panika i bitka se pretvorila u pravi masakr. Nitko od onih koji
su se nali na desnoj strani Tise nije preivio. Ako nisu stradali od puke,
sablje, koplja i noa, snala ih je smrt u dubokoj Tisi. Gledajui taj masakr,
vojsku na lijevoj strani Tise zahvatila je panika od koje nije bio poteen ni
sultan Mustafa II. Meu tisuama poginulih bio je veliki vezir Elmas Mehmed-paa i
mnotvo viih i niih vojnih zapovjednika. Gubici carske vojske iznosili su svega
40 poginulih, pa je rijetko kada i u kraem vremenu izvojevana tako briljantna i
dalekosena pobjeda, koja je oznaila kraj jedne i poetak nove epohe u europskoj
povijesti. Teinom svojih posljedica bila je to prava katastrofa s kojom se sultan
Mustafa II. morao suoiti i vratiti u stvarnost.121 U svakom pogledu, bilo je to
vrlo bolno saznanje i nestanak jednog cijelog svijeta, koji je nepovratno tonuo u
prolost.
Pobjedom kod Sente postalo je napokon jasno, da se dugi, iscrpljujui i
oslobodilaki rat blii kraju i da Osmansko Carstvo vie nema snage vratiti
izgubljeni prostor izmeu Save, Dunava
120 Wem, o.e., 92, 93.
121 Angeli, MorizEdlen von, Feldzge gegen Trken 1697-1698. und der Karlowitzer
Friede 1699. Feldzge des Prinzen Eugen von Savoyen. Nach den Feld Acten und
anderen authentischen Quellen herausgegeben von der Abtheilung fr Kriegsgeschichte
des k.k. Kriegs-Archives, Wien 1876,1 Seri, II Band, p. 145; Redlich, o.e., p. 600.
272
Bitka kod Sente 1697.
i Drave, a jo manje pokrenuti kota povijesti unatrag. A daje doista tako,
uvjerila je sultana Mustafu II. i provala princa Eugena do Sarajeva od 11.
listopada do 5. studenoga iste godine, koju e kranski ivalj iskoristiti da se
pod okriljem carske vojske oslobodi osmanske vlasti, prebaci preko Save i nastani u
Slavoniji.122 Nita manje ta je provala ujedno i razbila iluzije Bekog dvora da e
proiriti vlast i nad Bosnom.
Bitkom kod Sente bilo je zavreno tri stoljea dugo ratovanje Hrvata s Osmanskim
Carstvom. Velik dio prostora Hrvatske bio je osloboen osmanske vladavine. Hrvati
su nadljudskim naporima u neravnopravnoj borbi preivjeli i ouvali svoju
politiku, etniku i kulturnu opstojnost. Kolika je bila stvarna materijalna,
ljudska i duhovna cijena njihova opstanka, mogue je samo priblino odrediti. To
vie to nema tako staroga europskoga naroda, koji je u stalnom procjepu izmeu
velikih i monih, stoljeima podnosio tolike rtve da bi opstao i ivio na
vlastitom prostoru. Gospodarsko, kulturno i demografsko naslijee iz vremena
osmanske vladavine i prvih godina nakon toga, bilo je pogubno za Hrvatsku, ije e
posljedice neposredno utjecati i odreivati povijesnu sudbinu hrvatskog naroda u
idua tri stoljea. Drukije reeno, nova politika i gospodarska stvarnost koja je
nastupila prestankom ratovanja s Osmanskim Carstvom, temeljno je polazite i klju
poimanja hrvatske povijesne zbilje kao ishodita buduih padova i kriza, koje su
vodile politikoj smrti i nestajanju hrvatskog naroda. U politikoj i upravnoj
razuenosti hrvatskih prostora, zanemarivanje tih polazita navode na stranputicu i
bavljenje pojavnim oblicima posljedica, koje, izdvojene iz cjeline, stvaraju privid
i udaljavanje od stvarnosti uzroka.
Suoen s tekim porazom shvatio je sultan Mustafa II. svoje zablude kad je odbijao
posredovanje engleskog i nizozemskog poslanika za okonanjem rata i sklapanjem
mira. Pogotovo to je tvrdoglavo ustrajavao u svojim planovima i nije bio u stanju
procijeniti posljedice sklopljenog mira s Francuskom 20. svibnja 1697. u Rijswijku,
stoje oslobodilo carsku vojsku
122 Kriegsarchiv, Wien, Trkenkrieg 1697, Diarium ueber die Kriegs Operationen der
Kay. Armee gegen die Trken von Jahr 1697, Fasz. 13,No7.
273
voenja rata na dva bojita i omoguilo postavljanje na njezino elo najsposobnijih
vojskovoa. Okupljajui razbijenu i zapla-enu vojsku kod Temivara, sjetio se
sultan Mustafa II. beogradskog zapovjednika i krajinika Husein-pae Kopruluja,
ije savjete nije posluao uoi vojnog pohoda. Ne premiljajui se dugo, hitno ga
je pozvao i postavio za velikog vezira. Preuzimajui tu visoku dunost novi je
vezir vrlo odmjerenim i promiljenim postupcima uklanjao ljude iz sultanove
okoline, koji su svojim utjecajem i mijeanjem u dravne poslove nanosili veliku
tetu. Bez imalo uljepava-nja poeo je takoer upoznavati sultana sa stvarnim
stanjem u Carstvu, duboko uvjeren da je okonanje rata jedini izlaz. U poetku se
sultan opirao takvu razmiljanju i nije pristajao na mirovne pregovore prije nego
to vrati makar dio izgubljenog prostora. Ustrajno branei svoje miljenje i
dokazujui da je dravna blagajna prazna, zbog ega nema vie mogunosti nabave
ratne opreme i prikupljanja vojska, a Venecija, Poljska i Rusija ele rat, uvjerio
je Hu-sein-paa sultana Mustafu II. o nunosti mijenjanja politike i prihvaanja
mirovnih pregovora uz posredovanje Engleske i Nizozemske.
Ve u travnju 1698. poelo je utvrivanje naela o buduim pregovorima, pa je ubrzo
osmanskoj strani priopeno da se pregovorati moe samo pod uvjetom prihvaanja
naela utipossidetis, odnosno tko to posjeduje neka mu i ostane. To su naelo
podrali princ Eugen Savojski, Ludwig Badenski, Guido von Starhemberg i druge
vojskovoe, smatrajui da se u postojeem rasporedu snaga ne moe vie postii.
Potvrdivi sveano 22. lipnja prihvaanje tog naela, Porta je izrazila elju da se
mirovni sastanak odri u Srijemskim Karlovcima, to je bilo prihvaeno. Ipak, da bi
izvrio pritisak na osmansku stranu, poveo je princ Eugen vojsku i utaborio se u
Kovilju.123 Krajem listopada nali su se opunomoenici svih zaraenih strana na
okupu. U ime carske Austrije pregovarali su o miru grof Wolfgang Ottingen, general
grof Leopold Schlick i savjetnik za budue razgranienje pukovnik grof Ferdinando
Marsigli. Republiku Veneciju zastupao je Carlo Ruccini, Poljsku grof Stanislav
Malahowski, a Rusiju Prokopije Bogdanovi Voznicin. Posrednike drave u
pregovorima, Englesku i Nizozemsku, zastupali su lord Willam Paget i Jakob Kolijer.
Pregovori o miru zapoeli su prvih dana studenoga 1698. i zbog neprihvatljivih
zahtjeva osmanskih poslanika zapadali u vie navrata u ozbiljnu krizu da budu
prekinuti. Oslanjajui se na politiko iskustvo i razboritost, obratio se lord
Paget Rami Mehmed-pai i upozorio:
Oni desnom rukom nude mir, lijevom rat, vi odaberite !
Konano, kad su bili usklaeni stavovi i uklonjene nesuglasice, potpisan je 26.
sijenja 1699. godine ugovor o miru s carskom Austrijom i Poljskom na 25 godina,
dok je s Rusijom bilo zakljueno trogodinje primirje. Ugovor o miru s Republikom
Venecijom bio je potpisan odvojeno 7. veljae.124
Princ Eugen Savojski (1663.-1736.), slavni carski vojskovoa
123 Badisches Generallandes Archiv, Karlsruhe, Grohsgerzogliches Haus-u.
Staatarchiv, 11. Kriegssache, No 46/3813.
124 Angeli, o.c, II, p. 32l;Lopai, Spomenici.., III, p. 144-149;Kovaevi, Eref,
Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama
karlovakog mira, Sarajevo 1973, p. 84, 85.
274
Potpisivanje mira u Srijemskim Karlovcima 1699.
Mirom u Srijemskim Karlovcima izgubilo je Osmansko Carstvo ogromna prostranstva:
cijelu Ugarsku i gotovo sve osvojene dijelove Hrvatske. U esnaest godina ratovanja
nestali su budimski i kaniki beglerbegluci i njima pripadajui sandaci, na
prostoru Hrvatske zapadni dio Srijemskog i Bihakog, odnosno, Bosanskog sandaka,
cijeli Poeki, Cerniki i Krko-liki sandak, te juni dijelovi Kliskog i
Hercegovakog sandaka koji su pripali Republici Veneciji.
U stoljetnom irenju svojih granica prvi put je Osmansko Carstvo doivjelo tako
velike gubitke, koji su ga iz temelja uzdrmali i podredili europskoj politici u
novom rasporedu sila. Od tog udarca nije vie bilo oporavka, a umjesto osvajakih
moralo je Osmansko Carstvo ubudue voditi obrambene ratove, koji e ga pretvoriti u
neizljeivog "bolesnika na Bosporu".
Ostvarivi krupne pobjede na bojnom polju, carska je Austrija prostorno i
materijalno silno ojaala. Nova granica s Osmanskim Carstvom nije bila samo
politika, nego i granica dvaju svjetova dokle su dopirali europski duh i
civilizacija.
275
RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1699. GODINE
Mirovnim ugovorom od 26. sijenja i 7. veljae 1699. godine bile su dogovorene nove
granice izmeu carske Austrije, Republike Venecije i Osmanskog Carstva. Za provedbu
razgranienja imenovana su opunomoena povjerenstva, iji je zadatak bio utvrditi
sve pojedinosti, rijeiti sporna pitanja i postaviti granine oznake.
Na elu povjerenstva carske Austrije bio je grof Luigi Marsigli. Ostali njegovi
lanovi bili su: potpredsjednik ratnog vijea u Grazu grof Johann Friedrich
Herberstein, ratni savjetnik grof Joseph Rabata, grof Johann Joseph Wildenstein,
grof Guidobald Max Sauer i nadinenjer Johann Friedrich Holstein.
Republiku Veneciju zastupao je Giovanni Grimani, a Osmansko Carstvo Portin
kapidibaa Eli hadi-Ibrahim-paa i silahdar-aga Osman. Za granice s Republikom
Venecijom na jugu Hrvatske bili su ukljueni i drugi osmanski predstavnici, meu
kojima bosanski defterdar Mehmed-efendija, miralem Murad-efendija, timardefterdar
Ali-efendija, miralaj (pukovnik) Hasan-beg, kliski miralaj Ahmed-beg, zvorniki
miralaj Ahmed-beg, kao i age pograninih gradova i tvrava, te istaknuti prvaci i
ugledni ljudi na bosanskom serhatu.
Iako je uspostava novih granica bila na prostoru Hrvatske, nitko u ime Hrvatskog
sabora ili banske vlasti nije bio lan povjerenstva za razgranienje. O hrvatskim
prostorima za koje se ginulo stoljeima, raspravljalo se, dakle, i odluivalo bez
Hrvata, unato njihovu udjelu u ratu i pobjedama. Takav postupak jasno je govorio o
poloaju Hrvatske u sklopu carske Austrije i to su zapravo znaila sveana
obeanja cara Leopolda I. davana u jeku ratovanja, da e osloboeni krajevi od
osmanske vlasti biti prikljueni Hrvatskoj i stavljeni pod bansku upravu. U tom
ozraju, nestajanjem osmanske opasnosti, nadvila se nad ostacima Hrvatske nita
manja opasnost koja je vodila potpunom satiranju i zatiranju povijesnog bia
hrvatskoga naroda, i njegovu pretvaranju u etnike zajednice s naglaenim
pokrajinskim obiljejima. Suprotstavljanje takvom razvoju dogaaja duhovnom i
kulturnom obnovom te upornom politikom borbom u granicama mogueg, postaju od tog
vremena bitne odrednice povijesne zbilje hrvatskog naroda do njegova izrastanja u
suvremenu europsku naciju.
' etvrtim lanom mirovnog sporazuma bilo je zakljueno da se granica u Srijemu
povue ravnom crtom od ua Tise u Dunav do Morovia, ija je utvrda trebala i
dalje ostati poruena, i odatle koritom rijeke Bosuta do utoka u Savu. Sve to se
od te crte nalazilo prema istoku pripadalo je Osmanskom Carstvu, a sa druge strane
carskoj Austriji.
Od ua Bosuta granica je vodila Savom do utoka Une u Savu kod Jasenovca, koja je
dijelila podruje dviju drava. Rijeni otoci u Savi, Raanska, upanjska,
Rastovaka i Brodska ada, pripadali su objema stranama. Na Brodskoj adi nalazila
se, meutim, carska vojska s topnitvom, ukopana u rovove i smjetena u vojnim
zgradama. Osmanska strana nije na to nipoto pristajala, nego je traila dosljedno
potivanje mirovnog ugovora. Porta se zbog toga obratila Bekom dvoru, pa je
Marsigliju bilo nareeno da se s otoka uklone topovi, povue vojska, porue rovovi
i svi objekti od vojne vanosti, i da se u dokument o razgranienju otok unese kao
zajedniko dobro i ostane nenastanjen.
276
Od Brodske ade do ua Une u Savu nije bilo rijenih otoka, niti je bilo
nesporazuma o razgranienju. Ali kako je desna obala Une na bosanskoj strani nia
od lijeve s hrvatske strane, to je podruje za visoka vodostaja Une i Save
plavljeno i nastajali su otoci i jezera sve do starog Jasenovca juno od Save,
carsko je povjerenstvo smatralo da bi i ti otoci trebali biti zajedniki. Osmanska
strana nije pristajala na takvo tumaenje jer su otoci nastajali samo u vrijeme
poplava, pa su opet obavijeteni Beki dvor i Porta neka rijee taj spor. Odlukom
cara Leopolda bilo je nareeno grofu Marsigliju da sporno podruje izmeu Jasenovca
i Dubice ostane u sastavu Osmanskog Carstva, stoje on bez ikakva odugovlaenja
izvrio.
Od Dubice do Kostajnice postojale su naputena kula Slabinje i poruena kula
Drenovac, dok se u kuli Soko nalazila carska vojska, odakle je nadzirala okolicu.
Potivajui ugovor o miru, carska je vojska istom 26. srpnja 1700. napustila kulu
Soko i predala je Turcima.
Od Kostajnice do Novog granicu je inila rijeka Una, zbog ega nije bilo potrebno
postavljati granine oznake. to se tie granice kod Novog, oba su povjerenstva
mislila da je to pitanje vrlo sloeno i njegovo rjeavanje valja prepustiti Porti i
Bekom dvoru. Da se ne bi gubilo na vremenu dok ne stigne traeno rjeenje,
povjerenstva su izala na brdo Klepalo sjeverno od sela Ivanjska gdje zavrava
podruje Novog i tu postavili graninu oznaku. Odatle je granica vodila dolinom
sjeverno od brda Gaj do gornjega toka potoka Graanice i Ljubine i sputala se na
potok irovac. Od potoka irovac prelazila je brdo Gage i produavala Gaeinim
klancem izmeu sela Gage i Vrhpolja do potoka Dabrovnica, zatim preko potoka
Grabovice i brda Metla (Pavkovac) te potoka Mutnice (Tisovac) izbijala na rjeicu
Divuu.
Kod brda Klepalo dodirivala se granica podruja tvrave Gvozdansko koje se
prostiralo s desne strane od granine crte turske tvrave Buim. Granica je odatle
vodila prema sjeverozapadu u smjeru brda Radovi kroz podruje sela Kotarani
(Gornja Jamnica) do sela Dabrnje, odakle se uspinjala na vrh brda Jamnik (Javnik) i
produavala do brda ulumak i Jelovac sjeverno od Dobrog Sela, zatim prelazila
potok Radenicu i vodila do sela Ravnice. Nastavljajui u tom smjeru preko brda
Kremenac, granica je izmeu Hrvatske i Bosanske Bojne skretala prema Podzvizdu do
utoka potoka Rabinje u rjeicu Glinu. Od izvora Rabinje preko Cetinskog bila vodila
je dalje preko Razbojita i potoka Grabovca i Krnjadue do utoka Gnojnice u Koranu.
Od utoka Gnojnice granica je ila rijekom Koranom do mjesta sjeveroistono od
Furjana i potom prelazila na lijevu stranu Korane, gdje je izmeu sela Sklop i
turli postavljena granina oznaka.
Prije postavljanja te oznake traila je carska strana da se porue Furjan, Drenik,
kula iftluka Lapac i Borievac, to je izazvalo prekid rada na razgranienju.
Shvativi da carska strana nee odustati od svoga zahtjeva, osmansko je
povjerenstvo pristalo na takvo rjeenje, s tim da ruevine Furjana ostanu na
osmanskoj strani.
Od granine oznake izmeu Sklopa i turlia, granica je dalje vodila preko
Koranskog i Furjanskog luga, Brezovog polja i polja sela Lipovac koje razdvaja
planine Mavinu i Bliznicu, zatim silazila niz Bliznicu i zalazila u Rakoviko
polje, odakle je izbijala iznad izvora potoka Grabovca i produavala preko
arodola do Mlinskog prijelaza na Korani blizu sela Drenike atrnje. Odatle je
preko brda Pogledalo nastavljala ravnom crtom do eljavskog puta i bilom Pljeevice
sputala se do puta za selo Farkai, na mjestu gdje put prelazi bilo Pljeevice.
Nastavljajui dalje preko Mazinske planine do Brezovakog Lisca, izlazila je na
planinu emernicu iznad sela Dabanice i produavala vrhom Kupirova brda i vrhom
Strabenice do vrha planine Potak prema Maloj Popini.
Preostali dio granice do tromee s Republikom Venecijom oznaen je u osmanskom
izvoru kao "granica prema Hrvatskoj". Na tom dijelu od planine Potak granica se
sputala do Vilinog klanca, jugoistono od Male Popine, i odatle preko Crnog vrha,
ujinog polja, upkovia kite i zaseoka Paii vodila do Otonskog bila (danas
Crkveno brdo), prelazila zatim potok Kusac i uspinjala se Debelim brdom do vrha
Medveak sjeverozapadno od Knina. Povjerenici triju drava zajedniki su zakljuili
da to mjesto predstavlja stvarnu tromeu, pa su postavljeni posebni znakovi na tri
strane, koji su upozoravali na graninu crtu izmeu
277
carske Austrije i Osmanskog Carstva, kao i carske Austrije i Republike Venecije i
Republike Venecije i Osmanskog Carstva.
Od vrha Medveaka uzdu Dinare iznad Golubia, Vrlike, Koljana, Sinja i Ruda, zatim
iznad Arana, Studenaca, Slivna, Vrgorca i Komina, do Kleka kod Neuma, vodila je
granica izmeu Republike Venecije i Osmanskog Carstva.
Nakon dobivenih uputa iz svojih prijestolnica, carsko i osmansko povjerenstvo
postavilo je granine oznake i u okolici Novog na Uni,1 pa je 12. kolovoza 1699.
razgranienje bilo zavreno.2
Nova granica s Osmanskim Carstvom bila je najveim dijelom zapravo granica s
Bosanskim paalukom, koja se potom neznatno mijenjala do kraja osmanske vladavine.
Provedenim razgranienjem znatan dio nekad hrvatskog prostora, ne samo izmeu
Vrbasa i Une nego i preko Une, ostao je i dalje pod osmanskom vlau i uklopio se u
Bosnu, iako taj prostor prije osmanske najezde nikada nije bio u sastavu Bosne niti
je tako nazivan. Budui da se nalazio u sklopu Bosanskog paaluka, ime Bosne
proirilo se i na taj prostor. Isto tako i na cijelu Posavinu uz desnu stranu toka
rijeke Save, koja takoer nije pripadala Bosni.
Polazei u razgranienju od naela tko to posjeduje neka mu i ostane, nije,
dapae, bilo mogue uspostaviti ni prirodnu granicu prema Hrvatskoj na rijeci Uni,
ve je na njezinu prostoru ostao dubok usjek u sklopu Osmanskog Carstva, koji je
kidao prirodne veze sjevera od juga Hrvatske. U daljem razvoju dogaaja taj je
prostor za Hrvatsku bio izgubljen, unato tome to su na njemu Hrvati ivjeli
gotovo tisuu godina.
Uz manje promjene, i granica Republike Venecije na jugu Hrvatske s Bosnom i
Hercegovinom postala je stalna granica izmeu dvaju svjetova i svjetonazora, ime
je nekad vrlo iva i razvijena prostorna, politika, prometna, gospodarska,
kulturna i vjerska povezanost hrvatskog sjevera i juga, nasilno prekinuta i
pretvorena u ondanju i buduu povijesnu zbilju.
Unato znatnom udjelu Hrvata u ratu za osloboenje od osmanske vladavine,
cjelovitost Hrvatske i na tako suenom prostoru bila je upitna i ovisna o moi i
politikoj volji carske i kraljevske vlasti, iji su interesi bili potpuno opreni
jaanju opstojnosti Hrvatske i povezivanju njezinih razuenih dijelova.
1 Lopai, Spomenici.., III, p. 157,158, 164-168.
2 Kovaevi, o.c, p. 64-151.
279
KOMORSKA UPRAVA I PROIRENJE VOJNE GRANICE
O buduem ureenju i uspostavi javne uprave u krajevima i mjestima osvojenim u ratu
s Osmanskim Carstvom, nije Beki dvor imao jasnu predodbu, premda je bilo oito da
se on olako nee odrei novoosvojenih prostora i prepustiti ih upravljanju matinim
zemljama, odnosno Ugarskoj i Hrvatskoj u njegovo ime. Ponajprije ve i zato to
Beki dvor nikad prije nije imao tako krupnu novu teevinu {neoacquisticum)
osvojenu snagom oruja, a u drugom pogledu to bi na taj nain postao ovisniji o
tim zemljama i zakljucima njihovih stalekih sabora.
Nasuprot tome, stavje Hrvatskog sabora bio da se krajevi osloboeni od osmanske
vlasti, koji su prije bili u sastavu Hrvatske, pripoje Hrvatskoj i stave pod upravu
bana. Znajui za to miljenje i oekivanje hrvatske javnosti, elio je car Leopold
pridobiti poslanike koji e 18. listopada 1687. doi u Poun na zasjedanje
zajednikog Sabora Ugarske i Hrvatske, pa je dao pismeno obeanje da e sva mjesta
osvojena u novije vrijeme koja su pripadala Hrvatskoj biti njoj i pripojena i
stavljena pod bansku upravu.1
Dajui vrlo olako spomenuto obeanje, koje ga, zapravo, niim nije obvezivalo, imao
je car Leopold neto drugo na umu. Naime, na zajednikom Saboru trebali su
poslanici rijeiti dva krupna pitanja. Kao prvo, ozakoniti nasljedstvo mukoj lozi
Habsburgovaca i priznati za kralja Leopoldova sina Josipa, i drugo, ukinuti 31.
lan Zlatne bule kralja Andrije II. iz 1222. godine prema kojemu je svakom plemiu
bilo slobodno dignuti oruje protiv kralja ako kri zakone.
Kao iskusan ovjek na dunosti'dvorskog suca, grof je Nikola Drakovi odmah
prozreo carevu stupicu, pa je u domu velikaa zastupao miljenje da bi, ipak, prije
nego se bira novi kralj valjalo potvrditi sva postojea prava i povlastice
Krunovina. Razjaren tim istupom, car je osorno dobacio Drakoviu kako je on jedini
koji ne eli priznati njegova sina za kralja. Osupnutoga carevim istupom, iduega
dana snala je. Drakovia smrt, navodno od sranog udara.
U sjeni i pod dojmom iznenadne Drakovieve smrti, poslanici su prihvatili i
ozakonili spomenute prijedloge, vjerojatno i ne slutei da su svojim glasom Bekom
dvoru utrli put za uvoenje centralistike i apsolutistike vladavine, a
prikljuenje novoosvojenih krajeva Hrvatskoj odgodili gotovo za dva stoljea.
Za razliku od Hrvatske bio je Beki dvor ipak mnogo obazriviji prema Ugarskoj,
stoje ubrzo dolo do izraaja postavljanjem Ladislava Nagya, u ime Dvorske komore,
upraviteljem svih dobara i krajeva izmeu Save i Drave i oko Kupe, osvojenih u ratu
s Osmanskim Carstvom. Ve 4. prosinca 1687. imenovao je Nagy tridesetniarom i
komorskim upraviteljem u Osijeku Andreasa Mayera.2 Njegovim imenovanjem bili su
postavljeni temelji vlasti Dvorske komore, ne samo u Osijeku i Slavoniji, nego i na
prostorima koji e moda biti osvojeni u nastavku ratovanja. Kao nova teevina u
tako stvorenom politikom ozraju, postao je Osijek carsko dobro i komorski grad.
1 Zakljuci Hrvatskog sabora, Zagreb 1958, Sv. I, 1631-1693, p. 501. "Quantum
authoritatem et Jurisdictionem Banalem attinet C. reg. Majestali non esse alienum,
quin loca noviter occupata antehac Regno Croatiae incorporata penes idem Regnum
manere possint."
2 FHKA, Wien, Hoffinanz, Ungarn, Fasz. 318, Fol. 21.
280
Premda vrlo znakovito kamo smjera, Beki je dvor nastavio politiku igru, pa je car
Leopold kao izraz dobre volje i danog obeanja o skorom prikljuenju krajeva
osloboenih od osmanske vlasti Hrvatskoj, imenovao grofa Franju Ivanovia upanom
Virovitike i Poeke upanije, to je Hrvatski sabor 15. oujka 1688. sa
zadovoljstvom prihvatio.3
Usporedo s tim izradio je 1688. predsjednik Dvorske komore kardinal Leopold Koloni
plan ureenja novoosvojenih krajeva ispod osmanske vladavine. Prema tom planu
trebalo je ponajprije provesti popis postojeih i bivih naselja, utvrditi njihova
podruja, obraene i neobraene povrine, oranice, livade, panjake, vinograde i
ljivike, mlinove i mjesta pogodna za mlinove, prijelaze preko rijeka i voda, ume,
bare i ribnjake i njihove nekadanje vlasnike. Nadalje, ugovoriti sa stanovnitvom
godinji iznos poreza i svakom naselju izdati posjedovni list kao prvotnu
gruntovnicu. Kardinal Leopold Koloni (1631.-1707.), nadbiskup u Svu zemlju
podijeliti na upravna podruja (provi-Esztergomu i primas Ugarske crkve zorate),
koja e voditi svu javnu upravu i sudovati,
a na prikladnim mjestima osnovati tridesetnice i carinarnice. Vlasnicima dobara
prije turske okupacije vratiti takva dobra, ako vlasnitvo mogu dokazati, a sva
ostala rasprodati kupcima koji najvie ponude. Za istraivanje i utvrivanje prava
bivih posjednika osnovati Neoakvistiku komisiju koja e svaki takav podnesak
paljivo razmotriti, imajui pritom uvijek na umu interes Dvorske komore. Prodaju
dobara provest e na temelju procjene dobivene prema rentalu i glavnice ukamaene s
5 ili 6% da bi se utvrdila prodajna cijena.4
Sluei kao putokaz, bio je Koloniev plan u osnovi prihvaen, pa je Beki dvor
1689. osnovao Slavonsku komorsku inspekciju u Osijeku, a za svoga inspektora
(nadzornika) imenovao Martina Zemljaka.5
Uvoenje komorske uprave u Slavoniji doekale su vojne vlasti s velikim
nepovjerenjem i bez oekivane podrke. Ipak, da se to prije utvrdi stvarno stanje
i ubrza organizacija javne uprave, poslao je Beki dvor 1690. komisiju za pregled i
ureenje krajeva osvojenih od Turaka, koju je predvodio dvorski savjetnik Tullio
Miglio von Bromberg. to je ta komisija za svoga uredovanja uinila, nije poznato,
osim daje 18. srpnja i 9. kolovoza izdala sucu i vijeu grada i tvrave Osijek
gradski statut (magistarsku uputu) i postavila gradskog suca, odnosno uspostavila
gradsko poglavarstvo.6
Ogranieno djelovanje te komisije bilo je posljedica nepovoljna stanja na ratitu i
prelaska osmanske vojske u opi protunapad, u kojem se naao opsjednut i Osijek.
Pobjedom kod Slankamena 18. kolovoza 1691. i konanim oslobaenjem Slavonije ujesen
iste godine, bilo je i Bekom dvoru jasno da mora, donekle, odstupiti od prvotne
zamisli, i da e u odnosu snaga na bojnom polju budua granica s Osmanskim Carstvom
vjerojatno biti uzdu Save. S obzirom na to, prihvaen je prijedlog Ratnog savjeta
da se povojnie sva sela i naselja i njihovo stanovnitvo blizu Save i Jasenovca do
Rae, zatim okolica Pakraca, Siraa, Cernika, veeg dijela Poeke kotline i
Naica.7
3 Zakljuci Hrvatskog Sabora, Sv. I, p. 506.
4 Mayer, Theodor, Verwaltungsreform in Ungarn nach der Trkenzeit, Wien-Leipzig
1911, p. III - XLV.
5 FHKA, Wien, Sclavonische Granitz Einrichtungs-Relation, Fasz. 419, Beilag No 132.
6 Ibidem, Grflich Caraffische Hauptrelation v. 2. Dezember 1698. ber di
Einrichtung des Knigreiches Slavonien, Fasz. 391, Beilag No 44 i Fol 522-524;
Firinger, Kamilo, Magistratska instrukcija za grad i tvravu Osijek od 18. VII.
1690, Osjeki zbornikXIII, Osijek 1971, p. 162-165; Mauran, Izvjetaji Caraffine
komisije o ureenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702.
godine, Osijek 1989, p. 67.
7 Mauran, Popis naselja.., p. 89-555.
281
Stavljanje sela i naselja na tom prostoru pod vojnu upravu, bilo je suprotno
interesima Dvorske komore, ali su u tom asu, dok je ishod rata bio neizvjestan,
vojno-obrambeni ciljevi oito bili prei. Sukladno tome, dana je i preutna
suglasnost da vojne vlasti iz tih krajeva udalje komorske slubenike i ubiru gotovo
sva javna davanja u Slavoniji i postupaju kako nau za shodno prema ratnim
potrebama. Posve ovisno o samovolji i raspoloenju vojnih zapovjednika, djelovanje
Slavonske komorske inspekcije svelo se potom u vrlo ogranienom opsegu na okolicu
Osijeka, Valpova, akova i Virovitice, kao i na samu Poegu.
Stvaranjem takvih odnosa koji su u ivotnoj stvarnosti znaili uspostavu suvlaa,
to jest vojnokomorskog kondominija, gubio je Beki dvor neposredan utjecaj na ope
prilike u Slavoniji. To vie to ni sam nije imao jasan stav kako uspostaviti novu
upravu na ruevinama osmanske vladavine, koja bi po prirodi same stvari duboko
zadirala u osnovna prava i slobode stanovnitva na tom prostoru. Pogotovo stoje
uvoenje takve uprave znailo uspostavu novog feudalizma i podjelu stanovnitva na
osobno slobodne podlonike pod vlau Dvorske komore i vojnike graniare u sklopu
Vojne granice. Za nekadanje graniarsko stanovnitvo na serhatu Poekog i
Cernikog sandaka bilo je to jedno od temeljnih i ivotnih pitanja, koje se
nipoto nije moglo zaobii. U odnosu prema svoj sloenosti tog pitanja, morao se
Beki dvor odrei dijela Kolonieva plana i prihvatiti injenicu da uvoenje i
uspostava nove vlasti nee proi bez otpora stanovnitva, pri emu bi gruba
upotreba vojne sile mogla donijeti vie tete nego koristi. Stoga nije Dvorska
komora ni urila sa slanjem svoga inspektora Martina Zemljaka u Slavoniju, kamo je
on stigao istom sredinom studenoga 1695. godine.8
Prije odlaska u Slavoniju dala je Dvorska komora Zemljaku upute neka popie sva
imanja i podvrgne ih komorskoj sudbenosti, a pusto zemljite dade u zakup na
nekoliko godina. Osim toga, da nadzire rad tridesetniara, mitniara i provizora i
jedanput godinje pregleda njihove raune te otpusti iz slube nesposobne
slubenike. Isto tako da uredi sudstvo, u kojem e umjesto vojnih sudaca suditi
komorski slubenici u svim sporovima. Posebno neka pazi da vojni zapovjednici ne
ubiru davanja koja pripadaju carskoj blagajni i ne gone ljude da besplatno rade,
osim, uz znanje i odobrenje komorskih slubenika, ako je to potrebno za gradnju
vojnih utvrenja i tvrava.9
Postupajui prema dobivenim uputama, nailazio je Zemljak u svome radu na silne
smetnje koje su mu inili vrhovni zapovjednik u Slavoniji general topnitva Guido
von Starhemberg, vrhovni vojni komesar Johann Ernest Kestler i ostali vii i nii
vojni zapovjednici, kao i njegov zamjenik u Osijeku Gerold von Ley. Piui o tome
Dvorskoj komori, Zemljak istie da se general Starhemberg ponaa kao zemaljski
gospodar i od stanovnitva uzima novac, sve vrste itarica, kunee i lisiije koe,
od zaklana vola jezik ili dvije oke mesa, maslac, med, ribe i ostale zemaljske
proizvode. Jo vee nevolje i bezakonja ini komesar Kestler, koji nagoni ljude da
besplatno sijeku i voze palisade, prevoze streljivo i druge ratne potreptine,
bezobzirno otimajui i grabei sve do ega doe, pa je nekoliko stotina obitelji
ve pobjeglo iz Slavonije, to e zemlju odvesti u propast."1
U dosluhu s Ratnim savjetom, posve neovisno i bez Zemljakova znanja, izdao je 1696.
general Strahemberg narodu proglas da e se Vojna granica odvojiti od ostale zemlje
u Slavoniji, a protezat e se uz Savu od Kraljeve Velike do Beograda."
Na traenje Ratnog savjeta, odnosno njegove Vojne komisije, poslao je Zemljak 3.
travnja 1697. izvjetaj o brojnom stanju vojske u Slavoniji, koju bi trebalo
razdvojiti od seoskog stanovnitva i smjestiti uz Savu. Prema tom izvjetaju, od
Virovitice do Babine Grede bilo je ukupno 3 385 vojnika,12 a zajedno s posadama u
Osijeku i Vukovaru i vie od 6 000, to je polugladnom stanovnitvu Slavonije bio
nepodnoljiv teret.
Unato Zemljakovim dramatinim izvjetajima o samovolji vojnih vlasti i vapajima za
pomo, nije Beki dvor nita poduzimao da se to stanje makar donekle sredi i
osigura elementarno
8 FHKA, Wien, Grfflich Caraffische Relation 1698, Fasz. 392, Beilag No 162.
9 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 117,118.
10 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 124, 125.
11 Idem, o.e., Starine JAZU 30, p. 129.
12 FHKA, Wien, Grflich Caraffische Hauptrelation 1698, Fasz. 391, Beilag No 36,
Fol. 383-385.
282
potivanje zakonitosti. Pobjedom kraj Sente nad osmanskom vojskom 11. rujna 1697.,
donio je Beki dvor najzad odluku da se u krajeve osvojene od Turaka poalje
komisija, koja e proveti novu organizaciju vlasti i odijeliti vojnu od javne
(civilne) uprave u Slavoniji. Carskim ukazom od 18. listopada i 7. prosinca iste
godine na elo te komisije bio je postavljen vrlo odluan i sposoban ovjek, Don
Ferdinand Carl grof Caraffa di Stigliano. Ostali lanovi komisije bili su: tajnik
Dvorske komore Rudiger Gosswin von Furstenbursch, dvorski savjetnik Andre Theobald
von Maveren i perovoa Johann Georg Strobel von Adelheim, a po svome poloaju kao
vrhovni vojni zapovjednik Slavonije general Guido von Starhemberg.3
Sredinom sijenja 1698. stigao je Caraffa u Osijek, gdje je s generalom
Starhembergom odmah zapoeo raspravu o ureenju javne uprave u Slavoniji.
Generalovi zahtjevi bili su vie nego pretjerani, pa su Caraffa i njegovi suradnici
drali da ih valja svesti na razumnu mjeru.
Pridravajui se u osnovi Kolonieva plana, Caraffa je nasuprot generalu
Starhembergu drao da se ureenje u Slavoniji ne moe provesti ako se prije toga ne
obavi popis naselja, stanovnitva i zemljita. Istom tada mogao se dogovoriti iznos
zemaljskog poreza i zapoeti razdvajanje seoskog stanovnitva i buduih graniara.
Do kraja sijenja 1698. izradio je inspektor Zemljak ope i pojedinane upute
buduim popisivaima sela i naselja, zemljita i stanovnitva po okrujima, kao i
prijedlog unapreenja i ureenja komorske uprave u Slavoniji da bi ona mogla bolje
djelovati.4 Upute popisivaima bile su u cijelosti prihvaene, pa su odmah poele
pripreme da se to prije naine takvi popisi. Na temelju dobivenih rezultata,
popisivai su bili duni utvrditi brojnost i materijalnu snagu stanovnitva, kako
bi se na toj osnovi potom mogao ugovoriti iznos poreza. Svi popisivai i njihovi
pomonici sastali su se u Osijeku, gdje su 3. oujka poloili prisegu da e vjerno
obaviti popis, a izvjetaje Dvorskoj komori uvati u tajnosti sve do groba.15
Istoga dana izdala je Caraffina komisija gradu, tvravi i varoi Osijek novi
gradski statut (magistarsku uputu), prema kojemu je gradsko poglavarstvo u svemu
bilo ovisno o Slavonskoj komorskoj inspekciji. Za dobivene povlastice bili su
graani Osijeka duni u roku od tri godine isplatiti komorskoj blagajni 3 000
forinti u ime svih davanja.16
Izuzetno zanimanje za rad Caraffine komisije imali su Hrvatski sabor i stalei,
smatrajui da je, napokon, dolo vrijeme oivotvorenja carskih obeanja o
stavljanju Slavonije pod bansku upravu, pa su u Osijek poslali kostajnikog
pukovnika grofa Petra Keglevia i podupana Krievake upanije Petra Gotala da s
komisijom dogovore obnovu upanija u Slavoniji i odmah uvedu grofa Ivanovia u
dunost velikog upana Poeke i Virovitike upanije. Njihovu zahtjevu odluno se,
meutim, usprotivio grof Caraffa, obrazlaui daje Slavonija prava nova teevina
osvojena carskim orujem i jo nije vrijeme obnove upanija, jer bi to navodno
preopteretilo ionako polupustu zemlju.1
Odbijanje zahtjeva saborskog poslanstva i gaenje zakonitih prava Hrvatske, znailo
je da od carskih obeanja i prikljuenja Slavonije Hrvatskoj i podvrgavanja banskoj
vlasti nema nita. Caraffino obrazloenje bio je ujedno i odgovor Bekog dvora o
tome kakva je sudbina i ostalih krajeva Hrvatske osloboenih u ratu s Osmanskim
Carstvom, a nita manje, znailo je to da su hrvatski ratnici i javnost naprosto
obmanuti.
U vojnim pitanjima stavovi grofa Caraffe i generala Starhemberga bili su vrlo
opreni. Za uzdravanje vojske traio je general velike svote novca, dok je Caraffa
bio miljenja da bi za narodnu vojsku (miliciju), odnosno graniare, bilo dovoljno
ako se oslobodi svih poreza i davanja i dozvoli bavljenje obrtom. Buduim
graniarima moglo bi se jedino dati neto novca za odjeu i obuu, tj. sukno, kapu,
kabanicu, opanke ili izme, a preostali novac upotrijebiti za gradnju tvrava i
drugih vojnih graevina. Caraffa je takoer bio i protiv besplatnog davanja
zemljita i povlastica, a jo vie samovoljnih uzurpacija vojnih zapovjednika, jer
se to duboko kosilo s pravima Dvorske komore.
13 Ibidem, Fasz. 391, Beilag No 1.
14 Ibidem, Fasz 391, Beilag No 6, Fol. 403.
15 Ibidem, Fasz 392, Beilag No 284.
16 Ibidem, Fasz. 391, Beilag No 45, Fo. 325,410, 425, 535-539.
17 Mauran, Izvjetaji Caraffine komisije,, p. 75-77.
283
Nezadovoljan radom i postupcima Caraffine komisije, otputovao je general
Starhemberg u Be, oekujui da e dobiti podrku u Ratnom savjetu, ali se uvjerio
da Caraffa ima vrlo iroka ovlatenja za svoje djelovanje i uiva puno povjerenje
Bekog dvora. Nakon njegova povratka iz Bea nastavljeni su 16. srpnja razgovori o
izdvajanju prostora za Vojnu granicu i povlaenju posada iz Valpova i Orahovice. Na
pritube graana Osijeka obeao je general da e zabraniti vojnim trgovcima i uope
vojnicima trgovanje vinom, pivom, rakijom, mesom i drugim proizvodima na tetu
graana, ako mu to izriito naredi Beki dvor. Oito razoaran kako teku razgovori,
a i njegova se miljenja ne uvaavaju, smatrao je general Starhemberg da se njega
tie samo izdvajanje i ureenje Vojne granice, pa je traio posebnu komisiju koja
e pregledati prostor u irinu jedne do dvije njemake milje uzdu Save od Kraljeve
Velike do Babine Grede. Na tom prostoru u sastavu Vojne granice bila bi obuhvaena
sela i naselja: Novska, Jazavica, Raji, Okuani (Dijanovac), Bodegraji, Gradika
(Stara), Bogievci, Mar-kovac, Dolina, Orubica, dio okruja Cernik, Svinjar
(Davor), Siice, Luani, Koba, Zbjeg, Duboac, umetlica, Verguzovci (Kania),
Slobodnica, Varo Brod, Brod, Gornja i Donja Bebrina, Klakar, Oprisavci, Svilaj,
Novigrad, Kopanica, Sikirevci i Babina Greda, dok je pitanje akova bilo sporno.18
Sjeverno od tih mjesta sav prostor omeen rijekom Dravom i Dunavom stavlja se pod
iskljuivu vlast i sudbenost Dvorske komore, premda se ona kao zemljini gospodar
(dominus terrestris) nipoto nije odricala i prava vlasnosti na prostoru budue
Vojne granice, to se oitovalo u postavljanju njezinih slubenika.
Uskoro zatim izdala je 27. srpnja Caraffina komisija Patent o razdvajanju vojnika-
graniara od seljatva, koji je preveden s njemakog na "ilirski" i rastumaen
narodu.19 Sadraj Patenta uznemirio je stanovnitvo zapadne Slavonije, jer se nalo
izvan Vojne granice i na njega se
18 FHKA, Wien, Grflich Caraffische Hauptrelation, Fasz. 391, Beilag No 19, Fol.
161, Lit. Aet B. Tabella was vor Posten lngst des Saustrombs mit der National-
Miliz zubesetzen seyen, undt welche sowohl der Freyheit eine ordentliche Besoldung,
als such die Freyheit alleinig genssen sollen.
19 Ibidem, Fasz. 393, Beilag No 261. Separations-Patent den Soldathen von
Bauerstand. Die Graniz solle ihren Anfang von Gralieva Velica bis Belgrad in der
Lnge des Saustromb nehmen, in der Breite aber nachgestalt der Bescahffen-heit und
Situation des Landes, dass moch eine Stundt Breith brauch-undt nuzbahren Feldreich
einen jeden Orth zu Theill werde...
284
nisu odnosila graniarska prava i slobode. Patent nije zadovoljio ni generala
Starhemberga, pa se zato nije ozbiljnije prihvaao posla, vjerujui da e se o tome
ionako odluiti u Beu i da e konaan ishod ipak biti drukiji.
Takoer, da ubudue ne bi bilo nesporazuma zbog desetine, objavila je Komisija 2.
kolovoza proglas narodu daje pod komorskom upravom duan davati crkvenu desetinu od
svih itarica, vina, janjia, jaria, pela i drugih zemaljskih proizvoda, ali uz
znanje i suglasnost komorskih slubenika.20
Bavei se raznim pitanjima i rjeavajui mnoga od njih, obraali su se Caraffinoj
komisiji i pojedini velikai, oekujui da bi zbog svoga drutvenog poloaja i
steenih zasluga trebali dobiti neki posjed u Slavoniji. Tako je zagrebaki biskup
traio da mu se dade u zakup nekoliko sela na koja, navodno, ionako ima pravo.
Takoer i grof Ivan Drakovi, pozivom na zasluge svojih predaka, kao i grof David
Ivanovi, molei da mu se u ime potraivanja njegova oca dadu grad i vlastelinstvo
Virovitica, a osim toga i Pleternica. Udova grofica Marija Erddy, roena von
Wagenburg, traila je u zakup vlastelinstvo Pakrac, a zapovjednik u Osijeku general
Josaphat von Creutz da mu se to vlasnitvo prepusti besplatno, kao i savjetnik
dvorske kancelarije Baltazar Patai, istiui svoje zasluge. Sela Borova i
Cjepidlake molila je udovica kapetana Stjepana Raucha za neisplaenu plau svoga
supruga u iznosu veem od 6 000 forinti, a barun Rosa neko imanje u vrijednosti od
20 000 forinti. Umjesto Siraa, molio je pravoslavni patrijarh da mu se dadu pusta
sela Barica, uberkovac i Monovka. Meu zainteresiranim bio je i Pavao Ritter
Vitezovi, traei selo Orljavac (Orlovacz) ili razoreni grad Brezovicu s
pripadajuim okoliem. Graniarski pukovnik Franjo rnkoveki elio je grad Sira i
sela Orljavac, Novo Selo, titnjak, Turni, Golobrdci i Vili u Poekoj kotlini za
dug od 8 000 forinti. Poljski biskup Bernicz kao opat u Koppanyu zahtijevao je da
se vrate sva imanja opatije u Slavoniji, a braa Antun Damjan i Matija Iveglio
Ohmuevi Grguri molili su imanje Mitrovicu (Trenkovo) i Blacko. Pozivajui se na
zasluge u ratu protiv Turaka, traio je Juraj Staki poasni kapetan u Brodu,
Srednje Selo kraj Poege. Poput ostalih molio je plemi Antoli, urjak Martina
Zemljaka, da mu se ustupi sedam sela u okolici Poege, koja ima u zakupu. Grof
Stjepan Orehoczy traio je da mu se vrati pradjedovski posjed vlastelinstvo
Orahovica i da se pritom obrauna iznos vei od 20 000 forinti koji mu pripada za
graniarsku slubu.21
Sve takve i sline molbe i traenja, Caraffa i njegovi suradnici odluno su odbili,
smatrajui da sva dobra u Slavoniji kao novoj teevini trebaju iskljuivo ostati na
raspolaganju Dvorskoj komori, pa neka ona s njima uini kako nae za shodno.
Uostalom, za takvu raspodjelu dobara Komisija nije bila ni ovlatena, ve je mogla
podnijeti Dvorskoj komori samo prijedlog.
Dok je Komisija putovala i uredovala irom Slavonije, ili su popisivai od sela do
sela i popisivali kuedomaine, njihovu oenjenu brau, sinove, keri i ostale
ukuane, pokretnu i nepokretnu imovinu kojom su raspolagali. Osim toga, biljeili
su kakve su im kue i od ega su graene, je li selo mijenjalo ime i kako se prije
zvalo, koje su seoske granice i s kojim selom meae, odakle su doli ako nisu
starosjedioci, tko im je bio turski spahija i to su mu plaali, znaju li za
kranskoga zemljinoga gospodara i kako se zvao, uivaju li kakve povlastice i
koje, koliko su prijanjih godina platili komorskog poreza i kome. Isto tako
popisivali su ume, panjake, livade, rijeke i potoke, bare i movare, crkve i
njihove ruevine, i prema dobivenim uputama sve ostalo to su smatrali vanim
zabiljeiti.
Do sredine kolovoza 1698. popisivai su obavili svoj posao, pa je Komisija
raspolagala s popisima svih okruja, osim Iloka, Nijemaca i upanje, koja su bila
gotovo pusta i raseljena. Stoje bilo s popisima Broda, Kobaa, Duboca, Svinjara,
Gradike i Jasenovca nije jasno, jer se u spisima Caraffine komisije i zbirci
popisa u Arhivu Dvorske komore u Beu ne nalaze, iako su nesumnjivo i oni tada bili
sainjeni. Na temelju rezultata popisa ugovoren je sa stanovnitvom godinji iznos
poreza od priblino 50 tisua forinti, rasporeen po okrujima i provizoratima.22
20 Lopai, o.e., Starine JAZU 30, p. 116-118.
21 Mazuran, Izvjetaji Caraffine komisije.., p. 116-118.
22 FHKA, Wien, Grflich Caraffische Hauptrelation, Fasz. 391, Beilag No 85.
285
Ugovaranje poreza provedeno je na osnovi dogovora i slobodne procjene, pa je
Caraffina komisija ostavljala irom otvorena vrata raznim zloupotrebama vlasti.
Pravne podloge za razrez poreza koji bi se zasnivao na veliini zemljinog posjeda
nije bilo, niti je tada bilo jasno kakav e poloaj imati seosko stanovnitvo i
kako e biti ureena Vojna granica. U odnosu prema Dvorskoj komori kao zemljinom
gospodaru, stanovnitvo je bilo slobodno i bez ikakve vezanosti za zemlju, pa je
ono kao korisnik zemljinih dobara bilo samo porezni obveznik.
Po uzoru na Osijek, davanjem magistratske upute osnovala je Caraffina komisija i
gradska poglavarstva u Petrovaradinu, Virovitici i Poegi, koje se u osnovi nisu
razlikovale od onih potvrenih u Osijeku. Isto tako postavila je ili potvrdila
komorske slubenike u Vukovaru, Osijeku, akovu, Valpovu, Virovitici, Poegi, Brodu
i Gradiki. Usporedo s tim, radi jednoobraznosti uredovanja izradila je i ope
upute za rad upravitelja, tridesetniara i mitniara, i u osnovi provela podjelu
Slavonije na Vojnu granicu i graanski i seljaki dio, odnosno Provincijal. Vojnoj
granici pripao je sav prostor pored Save u irinu jedne njemake milje, povrine
neto vee od 2 500, a Provincijalu preostali dio do Drave i Dunava od priblino 10
000 kilometara kvadratnih.
Granica izmeu Vojne granice i Provincijala vodila je od Kraljeve Velike preko
Lipovljana, Brestae, Rodanika, Caga, Reetara, Oriovca, apne i Velike Kopaonice
sve do ikovaca, zatim Gradita, Vinkovaca, Privlake, Otoka, Komletinaca, Vrbanje
i Stroinaca do Morovia.
Pod iskljuivom vlau Dvorske komore ostala su okruja Vukovar, Ivankovo, Osijek,
akovo, Valpovo, Miholjac, Naice, Orahovica, Slatina, Virovitica, Voin i Poega,
najvei dio okruja Cernik, te okruja Pakrac i Podborje i dobra Sira, Subocka i
Kutina s tri naselja. Zbog upada osmanske vojske okruje Ilok bilo je nesigurno,
ali je i ono pripadalo komorskoj upravi koja e u povoljnijim prilikama uspostaviti
svoju vlast.
Osnivanjem i obnavljanjem komorskih ureda, tridesetnica i mitnica u sklopu
Slavonske komorske inspekcije u Osijeku, te odvajanjem civilne od vojne uprave i
sudstva, uinio je Caraffa odluan korak u sreivanju opih prilika i oivljavanju
gospodarske djelatnosti stanovnitva u Slavoniji. Osim toga, davanjem gradske
autonomije Petrovaradinu, Virovitici i Poegi, kao i potvrdom i proirenjem takve
autonomije Osijeku, uvelike je ojaao ulogu komorske uprave u javnom ivotu.
0 buduem ureenju Vojne granice i poloaju seoskog i ostalog stanovnitva, nisu
Caraffa i njegovi suradnici ni raspravljali jer im to nije bilo dano u zadatak, i u
kasnu jesen 1698. napustili su Slavoniju i otputovali u Be.23
Uskoro zatim, 26. sijenja 1699. bio je sklopljen dugo oekivani mir s Osmanskim
Carstvom
1 vie nije bilo nikakvih zapreka da se odugovlai s uspostavom Vojne granice uz
rijeku Savu i granine crte u Srijemu. Istina, do tog vremena granica prema
Osmanskom Carstvu nije bila bez obrane, jer su uz pomo mjesnog stanovnitva bile
obnovljene i podignute straarnice uz Savu od Broda do Morovia i od Broda do
Jasenovca. Straarnice pravoktuna oblika graene su na kat s jednom ili dvije
prostorije u prizemlju i katu, gdje je stalno boravila i redovno se smjenjivala
straa. Oko prostorija prvoga kata na sve etiri strane bila je straarska etnica,
odakle je straa danju i nou budnim okom nadzirala granicu. Udaljenost izmeu
straarnica, zvanih inae ardaci, iznosila je priblino 2 kilometara, pa se u
sluaju opasnosti jednim puanim hicem iz straarnice mogla uzbuniti cijela obrana
granice.
Od Broda do Morovia bile su straarnice ili ardaci Viu, Bjelina, Glogova, Beg,
Macal, Bijela Kapa, Kamengrad, Kruka, Butnaa, Gradina, Guska, Bogaz, Oprisavaki
Brod, Svilaj, Keina, Oroak, Novi Grad, Brodac, Kopanica, Sivrica, Jaruge,
Sikirevci, Babina Greda, Selca, Duboica, Rastovac, titarski Bogaz, titar,
Basutska, upanja Blato, upanja Samac, Topolje, Jasenje, Rajevo Selo, vrtina,
Brko, Strug, Rainovaki Brod, Jamena, Subotica, Lisaka, Domuskela, Opojevci,
Bela Crkva, Raa, Banov Brod, Usti (Bosut), Jaruge na Bosutu i Batrovac.24
23 Mauran, Izvjetaji Caraffine komisije.., p. 36.
24 FHKA, Wien, Konskriptionen, Fasz. 45 c, No 183. Nomina deren altbesezt und neu
angeordneten Czardacken von Brodt an Saustromb bis Racsa und ferner an der Bosut
gegen Moroviz.
286
Takoer od Broda do Jasenovca ardaci Brod, Melite, Slobodnica, Verguzovci (danas
Kania), Mamica Brod, Ukrina, Duboac, Struga, Gerlica, Busje, Oriovac, Pipli,
Priac, Kamen, Kon, Cernik, Sopot, Kaoci, Vrbova, Mlinite, Grabrik, Topolje,
Orubica, Trnava, Korana, Beg, Mali Strug, Veliki Strug, Gatica, Orahova, Jablanac,
Mlaka, Ciperna, Kou-tarica, Gradina, Utica i Jasenovac.25
Da se u tom pogledu napokon krene s mrtve toke, naredio je 14. rujna 1700. car
Leopold I. potpredsjedniku komorske uprave u Pozsonvu (Bratislavi), grofu Ottu
Christophu von Volckri da uredi Vojnu granicu u Slavoniji i Srijemu od Kraljeve
Velike do Titela, a predsjedniku spiske komore (Camera Scepusiensis) grofu Ludwigu
Thavonatu od Titela do Solvmosa.26 Prije odlaska u Slavoniju, odnosno, u
jugoistonu Ugarsku, dane su carskim povjerenicima opirne upute sroene u 15
toaka.
Prema tim uputama bili su Volckra i Thavonat ovlateni da na prostoru uz granicu
provedu novaenje 1 655 konjanika (husara) i 2 232 pjeaka (hajduka), kojima e
zapovijedati 5 natkapetana i 14 kapetana, 37 porunika, 37 zastavnika, 37 narednika
i 74 desetnika27 konjanitva, kao i 24 porunika, 24 zastavnika, 24 narednika i 74
desetnika pjeatva, ili ukupno 4 250 pjeaka i konjanika, viih i niih asnika i
doasnika.
Nakon provedenog novaenja tu je vojsku trebalo rasporediti u postajama i
straarnicama uzdu granice ovako: u Kanii 200 pjeaka i 100 konjanika, u Senti
100 pjeaka i 100 konjanika, u Beeju 50 pjeaka i 50 konjanika, u ablju (Sablja)
100 pjeaka i konjanika, u Titelu 200 pjeaka i 50 konjanika, u Slankamenu 100
pjeaka i 100 konjanika, u Petrovaradinu 100 pjeaka i 100 konjanika, u Vrdniku 100
pjeaka i 50 konjanika, u Moroviu 100 pjeaka i 50 konjanika, u Rai 100 pjeaka i
50 konjanika, u Brkom 100 pjeaka i 50 konjanika, u Babinoj Gredi 100 pjeaka i 50
konjanika, u upanji Blatu 100 pjeaka i 50 konjanika, u Gradiki 100 pjeaka i 100
konjanika i u Kraljevoj Velikoj 100 konjanika i 100 pjeaka.
Vojska se dijelila u ete ili zastave (Fahne) i kompanije (Kompanie). eta pjeaka
sastojala se od 93 vojnika, porunika, zastavnika, narednika i etiri desetnika, a
eta konjanika od 45 vojnika, porunika, zastavnika, narednika i dva desetnika.
Drukije reeno, eta pjeaka zajedno s asnicima i doasnicima sastojala se od 100
vojnika, a eta konjanika od 50 vojnika. Tri ete pjeaka inile su kompaniju, a
isto tako i tri ete konjanika.
Za obranu granice od Solymosa do ablja bilo je predvieno 10 eta pjeaka i 18
eta konjanika pod zapovjednitvom 2 natkapetana i 6 kapetana, a od Titela do
Kraljeve Velike 14 eta pjeaka i 19 eta konjanika pod zapovjednitvom 3
natkapetana i 8 kapetana.
Ovisno o vojnoj slubi i inu, svakom viem i niem zapovjedniku i vojniku
pripadala je mjesena plaa: natkapetanu 50 forinti, kapetanu 25, poruniku
konjanitva 15, poruniku pjeatva 12, zastavniku konjanitva 9, zastavniku
pjeatva 8, naredniku konjanitva 6, naredniku pjeatva 4, desetniku konjanitva
4, desetniku pjeatva 3, vojniku konjaniku 3 i pjeaku 2 forinta mjeseno.
Iznosi u gotovome inili su, meutim, samo treinu plae zapovjednika i vojnika na
granici. Za preostala dva dijela plae dobivao je svaki od njih na uivanje i
koritenje zemljite (usumfructum) kao vojno leno (Lehen, Feud). Predavanjem vojnog
lena na uivanje graniarima, Dvorska komora se kao zemljini gospodar (dominus
terrestris) nije ujedno odricala i prava vlasnosti nad tim zemljitem. S obzirom na
takav pravni poloaj, uivatelj i korisnik vojnog posjeda, bez obzira na vojni in,
bio je u pogledu zemljita podloan komorskoj sudbenosti, a osobno i za vojnu
slubu odgovarao je vojnim vlastima.
Ako bi uivatelj vojnog posjeda umro bez nasljednika, njegov posjed vraao se
Komori, koja bi ga na prijedlog vojnih vlasti opet dala nekom drugom na uivanje uz
iste uvjete.
Na doivotno uivanje mogli su biti dani vojni posjedi i zaslunima (Meriten) u
ratu, da bi potom bili vraeni Komori i za vojnu slubu dani nekom drugom
korisniku. Budui da takav
25 Ibidem, Conscriptionen der Kay. Slavonischen geschwornen Granitz Hayduken, Lit.
C; Kriegsarchiv, Wien, Kartensammlung, C VII11.
26 Ibidem, Handschriften, No 503, Fasz. 418, Beilag No 2.
27 Stari naziv doasnika koji se u izvorima navodi u 15. i 16. stoljeu.
287
uivatelj vie nije bio u aktivnoj slubi, nije mu pripadala ni odgovarajua plaa,
bez obzira na vojni in.
Ako bi kojim sluajem uivatelj vojnog posjeda promijenio svoj pravni poloaj i
vie ne bi imao graniarske povlastice, bio je duan plaati sve javne obveze poput
svakog drugog podlonika.
Grof Guido von Starhemberg (1655.-1737.), carski general i vojni zapovjednik u
Slavoniji
Veliina vojnog posjeda ovisila je o vojnom inu i slubi graniara. Nakon odbitka
treine plae u gotovu novcu, kao polazite u odreivanju te veliine uzimala se
vrijednost od 50 forinti, to je prema slobodnoj procjeni inila parcela od 18
jutara oranice i 4 kosca livade. Posjed u toj veliini trebao je dobiti graniar
pjeak, a konjanik i desetnik pjeatva za polovicu vee. Desetnik konjanitva i
narednik pjeatva dvostruko, narednik konjanitva i zastavnik pjeatva trostruko,
zastavnik konjanitva i porunik pjeatva 4 i 1/2, porunik konjanitva 5 i 3/4,
kapetan 9 i 1/4, a natkapetan 18 i 1/2 puta vei posjed.
Na temelju takve raspodjele trebalo je u Vojnoj granici izdvojiti za vojsku 118 928
jutara oranica i 25 695 kosaca livade.28
Osim koritenja i uivanja zemljita, imao je graniar i pravo na besplatno
graevno i ogrjevno drvo, ali gaje mogao sjei jedino u umama gdje e odrediti
komorski slubenici.
Nakon premjere zemljita i njegove raspodjele na vojne posjede, trebalo je odmah
sastaviti i zemljine knjige i ja njih upisati imena graniara, viih i niih
zapovjednika kao uivatelja i korisnika takvih posjeda. Usporedo s tim, provesti i
opi popis naselja i stanovnitva u Provincijalu da bi se mogao uvesti osobni
porez, odnosno glavarinu (Kopfsteuer) iz koje e se podmirivati trokovi Vojne
granice.
Primivi carski nalog i upute, odmah je Otto Christoph Volckra otputovao u Osijek,
da bi, uz pomo lana Ratnog savjeta baruna Dietricha Schlichtinga i generala Guida
von Starhem-berga, proveo organizaciju Vojne granice u Slavoniji i Srijemu. Nekako
u isto vrijeme uinio je to i barun Ludwig Thavonat, otputovavi u Szeged, gdje se
sastao s generalom Heinrichom Schlickom i lanom Ratnog savjeta barunom Antonom
Lambergom da bi zajednikim snagama uredili Vojnu granicu od Titela do Solymosa.29
U Osijek je Volckra stigao poetkom listopada, odakle je zatim produio do Kraljeve
Velike i Broda te obiao granicu do Rae. Ali kako se vrijeme uskoro pogoralo i
pao je snijeg, bio je Volckra prisiljen odustati od daljeg uredovanja i vratiti se
neobavljena posla u Be. Pitanje ureenja Vojne granice ostalo je tako i dalje
nerijeeno. Grof Volckra i njegovi suradnici oito nisu bili dorasli tome zadataku,
a generalu Starhembergu nije osobito bilo ni stalo da se organizacija provede.
Istina, nisu bile jasne ni dobivene upute kako da se zamijeni ugovorni odnos sa
stanovnitvom o plaanju poreza izvan Vojne granice i osiguraju stalni novani
izvori za plaanje vojske na granici. Osim toga, koje zemljine mjere valja
koristiti u odreivanju veliine jutra oranice, uzimajui u obzir razlike u
poloaju i plodnosti zemljita. Isto tako nije bilo jasno moe li se provesti
organizacija Vojne granice a da se istodobno duboko ne zadire u drutveni poloaj
seoskog stanovnitva u Provincijalu pod neposrednom upravom Dvorske komore.
28 FHKA, Wien, Handschriften, No 503, Fasz. 419, Fol. 1034. Aufsatz was der
stabilirten Granitz-Miliz ahn Ackher-undt Wisen-Grnde, undt zwahrn denen
Officieren nach Abzug des in Sorten Stipendii am Geldt zu empfangen Drittels, als
nemblichen fr 50 Fl. 18 Joch Ackher undt 4 Tagwerckh Wisen, gebhret.
29 Ibidem, Fasz. 418, Beilag No 2, Fol. 2-14.
288
Na temelju iskustva iz prijanjih godina, Beki dvor se tada odluio da je za
izvrenje tog zadatka svakako najpogodnija osoba grof Caraffa. U skladu s tom
odlukom, 25. rujna 1701. car Leopold izdao je nalog Caraffi neka otputuje u
Slavoniju i konano uredi Vojnu granicu i provede feudalizaciju Provincijala
sukladno interesima Dvorske komore. Zajedno s njim putovao je iz Bea opet perovoa
Johann Georg Strobl von Adelheim. Njima su se u toku uredovanja pridruili
vojskovoa i pukovnik vojvoda Philip od Leichtensteina, barun Dietrich Schlichting,
general Theodor Heinrich de Nehem, kraljevski i vojni sudac Alexandar Johann von
Kallaneck te predstavnici ugarskih stalea i sveenstva grof Ferenc Nadasdv i
prepot Peukog kaptola Istvan Gazzo.
Sluei se, uglavnom, uputama danim grofu Volckri, poslije kraeg boravka u Osijeku
i dolaska u Kraljevu Veliku, raspravio je Caraffa s predstavnicima vojnih vlasti o
zemljinoj mjeri koja e se uzeti kao polazite u odreivanju veliine vojnog
posjeda u skladu s predvienom raspodjelom prema slubi i vojnom inu. Predstavnici
vojnih vlasti traili su da jutro oranice i kosac livade iznosi 220 koraka u duinu
i 50 koraka u irinu. Smatrajui taj zahtjev pretjeranim, Caraffa je zakljuio da
jutro oranice i kosac livade iznosi 180 koraka u duinu i 40 koraka u irinu, isto
kao u Austriji i Ugarskoj.
Unutar Vojne granice zemljite e najprije obii, premjeriti i potom raspodijeliti
na posjede vojni inenjer ili za to odreeni asnik, zatim kraljevski sudac
Alexandar von Kallaneck, komorski upravitelj i tridesetniar u Virovitici Andreas
Labos, jasenovaki tridesetniar Thomas Fliesser i tridesetniar u Gradiki Mathias
Adam Fieller. Osim Caraffe, neposredan nadzor nad tim poslovima imao je vojvoda
Philip Liechtenstein, general Nehem i barun Schlichting. Zapovjednitvo nad Vojnom
granicom od Kraljeve Velike do Morovia pripalo je Generalatu u Osijeku, a od
Morovia do Titela, Generalatu u Petrovaradinu. Usporedo s premjerom zemljita isti
slubenici bili su duni provesti novaenje graniara koji e sluiti u
straarnicama i vojnim postajama, a posjedi dani na uivanje i koritenje, ovisno o
inu i vojnoj slubi, odmah e se upisati u zemljine knjige.
Za potrebe Vojne granice, od Kraljeve Velike do Titela, trebalo je premjeriti i
razdijeliti oko 115 tisua jutara zemljita, od toga 94 566 jutara u Osjekom i
gotovo 20 tisua u Petrovara-dinskom generalatu. Isto tako valjalo je godinje
osigurati i 33 823 forinta za plae viih i niih zapovjednika i graniara.
U proljee 1702. zapoeli su premjer i raspodjela zemljita i novaenje, pa je do
kraja rujna iste godine Vojna granica bila uspostavljena.30 Svi unovaeni graniari
bili su dobro poueni u kojem mjestu i straarnici obavljaju vojnu slubu, i da
neizostavno moraju doi u odreeni dan i sat na vojnu vjebu.
Graniarsko stanovnitvo podijeljeno je u etiri razreda. Prvom razredu pripadali
su svi oni koji su izabrani za vojnike, bez obzira na vrstu slube i vojni in.
Drugi razred inili su graniari koji su straarili i obavljali vojnu slubu u
straarnicama (ardacima), a trei razred zasluni u ratu (Meriten). etvrtom
razredu pripadali su svi oni koji su izrazili elju da budu vojnici, ali zbog
ogranienog broja nisu bili primljeni u vojnike. Pripadnici svih etiriju razreda
bili su osloboeni javnih poreza i davanja, osim ako su kupovali i prodavali stoku
i razne obrtnike i poljoprivredne proizvode radi trgovanja. Da bi se lake
raspoznavalo tko je tko u Vojnoj granici, odnosno kojem razredu pripada i koji mu
je vojni in, morali su graniari nositi oznaku svoga razreda i vojnog ina, ili
neki drugi znak svoga neposrednog zapovjednika.
Unovaeni graniari dobivali su plau u gotovome svaka tri mjeseca, koju im je
isplaivala Slavonska komorska inspekcija u Osijeku od poreza ubranog u tu svrhu.31
Uspostavom Vojne granice u Slavoniji bio je tako prostor uz Savu posve odvojen od
Provincijala i neposredno povezan s postojeim graniarskom podrujem, odnosno,
Karlovakim i Varadinskim generalatom. Na isti nain poput Provincijala i nad tim
prostorom nisu Hrvatski sabor i ban imali nikakvih ovlasti.
30 Ibidem, Konskriptionen, Fasz. 45 C, No 183, Lit. A, B i C.
31 Ibidem, Schlavonische Granitz Einrichtungs-Relation 1702, Fasz. 419, Beilagen,
Fo. 984-987.
289
Usporedo s novaenjem graniara i raspodjelom zemljita u Vojnoj granici, izvren
je novi popis naselja i selita, stanovnitva i njegove nepokretne imovine u
preostalom dijelu Slavonije pod neposrednom upravom Dvorske komore.32 Na temelju
tog popisa trebalo je utvrditi veliinu posjeda svakog pojedinca i odrediti visinu
njegova poreza. Osim toga, za svako selo i naselje trebalo je sainiti zemljine
knjige i na osnovi ukamaene glavnice izvriti procjenu vrijednosti pojedinih
dobara i veih zemljinih cjelina radi eventualne prodaje.
Poslije niza ustrih rasprava, dokaza i protudokaza u duhu izreke koliko ljudi
toliko i miljenja (quot capitis tot sententiae), prihvaen je Caraffin prijedlog
da seljak podlonik (kmet) u Provincijalu plaa od punog selita (sesije) 3 forinta
Dvorskoj komori kao zemljinom gospodaru (terrestral), 12 forinti za uzdravanje
vojske na granici (militar) i 8 forinti za otkup tlake (robath), ili godinje
ukupno 23 forinta od selita.
Veliina sesije iznosila je 24 jutra zemljita, ukljuivi livadu i vinograd. Kao
ekvivalent za motiku vinograda bila su dva jutra oranice, a kosac livade bio je
istovjetan s jutrom obradivog zemljita.
Oenjena braa i sinovi u zajednikom domainstvu plaali su za otkup tlake 1
forint. Isto toliko i svaki stanar bez kue i zemljita, ili je morao godinje 9
dana raditi besplatno.33
Prema stanju utvrenom opim popisom i prihvaenoj poreznoj shemi, izvren je potom
razrez poreza po mjestima, okrujima, vlastelinstvima i komorskim upravama. Visina
poreza upisana je i u zemljine knjige, a za potrebe komorskih slubenika izraeni
su i posebni pregledi radi uspjenijeg uredovanja.
Premda neki popisi nedostaju, porezno zaduenje stanovnitva u Provincijalu na
spomenutoj osnovi iznosilo je godinje 48 380 forinti.34 U odnosu na predviene
izdatke, to je stanovnitvo neposredno i u cijelosti plaalo vojsku u Vojnoj
granici i podmirivalo sve trokove komorske uprave u Slavoniji. Ali ne samo to,
nego je ono uvelike pridonosilo i gradnji vojnih utvrenja i nastambi, to e
kasnije initi jo i vie. Primjera radi, iste godine okruja Vukovar, akovo,
Valpovo, Naice, Orahovica, Voin, Virovitica, Poega, Cernik i Mala Vlaka davala
su na dan 300 radnika i 30 zaprenih kola za izgradnju utvrenja i druge potrebe
vojske.35
Budui daje poslije pogibije biskupa Nikole Ogramia 1701. Bosansko-akovaka
biskupija ostala bez biskupa, podvrgao je Caraffa akovako vlastelinstvo upravi
Dvorske komore. Istiui svakom prilikom njezine probitke, uinio je to i sa selom
Retala kod Osijeka, koje je svojedbno prisvojio general Guido von Starhemberg,
takoer s Kutinom i Repunicom, odbivi traenje obitelji Erddy da joj se dadu kao
pradjedovska dobra.
S vrlo istananim osjeajem za stvarnost, odbio je Caraffa i traenje ugarskog
klera i peujskog biskupa da se njihovoj sudbenosti podvrgne nekatoliko
stanovnitvo, jer bi to izazvalo pravu bunu i seobu tog stanovnitva u Bosnu i
njegovo stavljanje pod zatitu Osmanskog Carstva, to bi dovelo do neeljenih
posljedica.
U pogledu obnove upanijskog ureenja u Slavoniji, zadrao je Caraffa isto
miljenje, dodavi napomenu da bi ono jo vie opteretilo podlono stanovnitvo i
osjetno tetilo komorskoj upravi. Istina, sada u neto blaem izriaju nego u pismu
caru Leopoldu od 10. travnja 1698. u kojem je naglasio da Raci i Vlasi, pa i
slavonski seljaci, mrze Hrvate i da e se njihovoj vlasti suprotstaviti orujem.36
Veinu komorskih upravitelja, tridesetniara i mitniara upoznao je Caraffa
prigodom primanja u slubu 1698., alije namjestio i nove i osnovao komorske urede u
Vojnoj granici. Na elo Slavonske komorske inspekcije u Osijeku postavio je
obrazovana i sposobna ovjeka, Alexandra Johanna von Kallanecka, koji je za svoj
rad i rad komorskih slubi uope neposredno odgovarao Dvorskoj komori u Beu. Radi
ope pravne sigurnosti i zakonitosti sudskog
32 Smiiklas, Dvijestagodinjica.., II, p. 85-302; Maiuran, Popis zapadne i srednje
Slavonije.., p. 93-147.
33 FHKA, Wien, Schlavonische Granitz Einrichungs-Relation, Fasz. 419, Beilag No 97,
Fol. 468.
34 Ibidem, Fasz. 418, No 97, Fol. 475-483; Fasz. 419, Fol. 1102-1022. Tabella seu
Schema quo annua subsequentium locorum contributio exhibetur. Maiuran, Izvjetaji
Caraffine komisije.., p. 44-51.
35 Ibidem, Fasz. 419, Fol. 1032. Entwurff ber die jenige Districhten und
Waywodschaften, welche bey vorfallende extraordinari hochinportirliche Kays.
Diensten Handarbeither, auch Wgen und wieviel praestiren knnen.
36 Ibidem, Grflich Caraffische Hauptrelation v.2. Dezember 1698, Frasz. 391,
Beilagen, Fol. 676, 677.
290
postupka, kao i ue suradnje s komorskom upravom, uz prethodnu suglasnost postavio
je Mathiasa Haasa za vojnoga suca. Radi zatite zdravlja vojnika i graana u
Osjekom i Petrovaradinskom generalatu, primio je u slubu i lijenika Jacoba
Hubera.
Po nalogu tajnika Dvorske komore, prolazei kroz Naice na putu za Kraljevu Veliku,
uveo je Caraffa graniarskog zapovjednika u Brodu, pukovnika Johanna Ferdinanda
baruna Kybu von Kinsfelda, u posjed naikog vlastelinstva uz zapisnu svotu od 9
000 forinti.37 Zapravo, i ne ekajui da Caraffa zavri svoje uredovanje, otpoela
je Dvorska komora s rasprodajom posjeda u Slavoniji. Vlastelinstvo Sira kupio je
Johann Jacob de Ketten, vlastelinstvo Brestovac dvorski savjetnik i komornik grof
Antonio Amato von Sereni, a vlastelinstvo Veliku carev tajni savjetnik grof Leon
Ullerfeld.38
Podjelom Slavonije 1702. na Vojnu granicu i Provincijal, provela je carska vlast u
osobi grofa Caraffa feudalizaciju najveeg dijela Slavonije i Srijema na novoj
osnovi, a trokove uzdravanja komorske uprave i vojske na granici prenijela na
podlono stanovnitvo, pazei pritom da se dio javnih prihoda prelije i u carsku
blagajnu. Izvrenom podjelom, vojne i komorske vlasti i dalje su se meusobno
sukobljavale, kako zbog vlasnosti Komore nad zemljitem u Vojnoj granici, tako i
ubiranja javnih prihoda s kojima je samo ona raspolagala. Stoga je ovisnost Vojne
granice o Slavonskoj komorskoj inspekciji u Osijeku u novanim pitanjima bila sama
po sebi izvorite tih sukoba, koji su manje ili vie bili neizbjeni. Uostalom,
njih je neprestano nametala ivotna stvarnost, a jo vie odluka da se u Osijeku
gradi velika vojna tvrava.
Caraffina uredovanja 1698. i 1702. godine u Slavoniji i Srijemu ostavila su
neizbrisiv trag, ije su pogubne posljedice za Hrvatsku trajale punih stotinu i
osamdeset godina. Uvoenjem sesionalne sheme kao osnove za razrez poreza, prividno
je seosko stanovnitvo ostalo osobno slobodno i nevezano za zemlju, a prema
Dvorskoj komori kao zemljinom gospodaru bilo je ono, uglavnom, i dalje samo
porezni obveznik. Osim poreza u novcu i crkvene desetine u naravi, o drugim
davanjima i obvezama nije tada bilo ni rijei, a jo manje e se to u tom pogledu
mijenjati kada umjesto Dvorske komore zemljini gospodar postane vlastelin. Caraffa
i njegovi suradnici nisu o tim pitanjima ni raspravljali, smatrajui da odgovore na
njih sadri ugarsko feudalno pravo, koje u takvim sluajevima valja i primijeniti.
Preputajui da se tako znaajna pitanja rjeavaju sukladno ugarskom feudalnom
pravu, istom provedeno Caraffino uredovanje ubrzo e postati pravo ishodite
samovolji i silnim zlouporabama vojnih i komorskih vlasti, naroito komorskih
slubenika, vlastelinskih upravitelja i samih vlastelina. U prvi mah seosko
stanovnitvo nije bilo svjesno niti je znalo to ga zapravo oekuje i koje e se
nevolje na njega sruiti u skoroj budunosti.39 S jedne strane carska Komora, s
druge vojska, a s tree strane vlastelin, pretvorit e mu ivot desetljeima u
pravi pakao.
Juno od Save, izmeu rijeke Kupe i Une, zatim cijele Like i Krbave, zateeno
stanje bilo je posve drukije nego u Slavoniji. Osim prirodnih razlika, taj je
prostor neposredno graniio s Vojnom granicom, to jest Karlovakim i Varadinskim
generalatom i Banskom granicom, gdje su vie od jednog stoljea voene neprestane
borbe s osmanskom vojskom i graniarskim posadama. Najvei dio tog prostora bio je
zbog toga strahovito opustoen i slabo naseljen. U ratu za osloboenje povuklo se
islamizirano stanovnitvo u Bosnu, a svi oni sljedbenici islama koji nisu naputali
svoja boravita preli su na katoliku vjeru. Naputenog i slobodnog zemljita bilo
je u izobilju, na koje seli stanovnitvo iz primorskih krajeva i s junih padina
Velebita, kao i mnotvo Vlaha iz Bosne i pograninih predjela s Republikom
Venecijom.40 Malobrojnost naselja, loe nastambe, pomanjkanje putova, priprosta
obrada zemljita i stoarstvo, opa nepismenost i surovost ljudskih naravi, glavne
su znaajke ivota i ivljenja u tim podrujima. Kao novu teevinu zadobivenu u
ratu, Dvorska komora je Liku i Krbavu odmah podvrgla svojoj vlasti, da bi kao
zemaljski gospodar u to kraem roku i tu uspostavila feudalne odnose na novoj
osnovi.
37 Mauran, Izvjetaji Caraffine komisije.., p. 250.
38 MOL, Budapest, Sclavonische Cameral Oberdirection, E 290, Prothocollum ber die
ab Anno 1650 bis 1749 eingelegte Rescripte und Befhle, p. 13-15; FHKA, Wien,
Indemnisationsakten, Fasz. 27, Fol. 78, 79.
39 Mauran, Stanovnitvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine, Osijek 1993, p.
41-49.
40 Lopai, Spomenici,, II, p. 45-52,172-175, 396, 402-416; III, p. 189-193.
291
Takav razvoj dogaaja bio je suprotan interesima graniarskih vlasti, koje su
smatrale da bi Liku i Krbavu zbog obrane u ratu s Osmanskim Carstvom valjalo
prikljuiti Vojnoj granici. Nije to odgovaralo ni doseljenom stanovnitvu naviklom
na vojnu slubu, a jo manje da bi se pokorilo i bilo podlono vlastelinu. Meutim,
i ne ekajui da se prilike makar donekle srede, Dvorska komora je 10. veljae
1692. prodala Liku i Krbavu i obnovljeni gradi i morsku luku Karlobag grofu Adolfu
Sinzendorfu za 80 tisua forinti.41 Ve 2. svibnja iste godine uveo je komorski
upravitelj Ladislav Nagy u Karlobagu grofa Sinzendorfa u posjed Like, Krbave i
Karlobaga. Ali kad je on elio ui u posjed, sprijeen je u Rijeci njegov odlazak u
Karlobag, jer se s tim nije slagao senjski kapetan.42 Uskoro je i Dvorski ratni
savjet izvijestio cara Leopolda daje u ratnim prilikama vrlo pogibeljno predavati
Liku, Krbavu i Karlobag u privatan posjed, a pretvaranjem stanovnitva u podlonike
koji e plaati poreze, carine, tridesetinu i besplatno raditi, ostat e ti krajevi
bez vojnika. Pogotovo ako se ima na umu da je to stanovnitvo za osmanske vladavine
uivalo mnoge povlastice, pa se lako moe dogoditi da zbog toga Turci opet
zavladaju tim prostorom.43
Kako grof Sinzendorf nije odustajao od svoga cilja, Dvorska komora je 2. lipnja
zamolila cara Leopolda neka, u skladu s kupoprodajnim ugovorom, titi grofa u
posjedu Like, Krbave i Karlobaga. Upozoravajui, meutim, cara o neprilikama koje
grof izaziva dolaskom u Karlobag, predloio je Dvorski ratni savjet da se spomenuti
ugovor kao tetan poniti. Ni mjesec dana nakon toga, izvijestio je Ratni savjet
opet cara da grof Sinzendorf silom oruja eli ui u posjed, to ugroava sigurnost
Vojne granice.44
Ali, unato ozbiljnosti upozorenja, carski dvor je oklijevao, dajui preutnu
podrku grofu Sinzendorfu. Za to vrijeme zadesio je 31. svibnja 1693. graniarsku
vojsku teak poraz u napadu na Ostroac,45 koji se duboko dojmio graniarskih
posada i zapovjednika. U takvom ozraju pravo dolijevanja ulja na vatru bila je
zabrana grofova sina da se u Lici anje ito i vozi sijeno, stoje silno uznemirilo
stanovnitvo i graniarske posade. Usporedo s tim, nikako se ne mirei s injenicom
da je u takvim uvjetima kupoprodaja neostvariva, obratio se grof Sinzendorf i
Ratnom savjetu u Grazu i zatraio potporu da ga senjski, otoki i brinjski kapetan
ne smetaju u posjedu Like, Krbave i Karlobaga. Svakako dobro upuen o svemu, a jo
vie da carski dvortrai prikladnu odstupnicu, obrazloio je krajem kolovoza 1693.
senjski kapetan i zamjenik karlovakoga generala grof Rudolf Edling kratko i jasno
Dvorskom ratnom savjetu, zbog ega spomenuti krajevi ne mogu biti predani grofu
Sinzendorfu. Prvi i osnovni razlog je vojne naravi, a u drugom pogledu da bi ta
predaja izazvala ustanak stanovnitva i njegovo raseljavanje, to bi osmanskoj
vlasti olakalo povratak i njezino uvrenje na tom prostoru.46
Pod pritiskom neospornih injenica morao je carski dvor odustati od prodaje, pa je
tako propao pokuaj ponovne feudalizacije Like i Krbave. Dvorska komora i dalje
zadrava svoje ovlasti i prenosi ih potom na unutarnjo-austrijsku komoru u Grazu,
koja dijeli vlast s graniarskim zapovjednitvom. Sjedite komorske uprave je u
Karlobagu, odakle slabo dopire njezin utjecaj u sve krajeve Like i Krbave. Stvarnu
vlast ima zapravo vojska, iji zapovjednici podravaju stanovnitvo u otporu prema
komorskim obavezama i davanjima. Dvojstvo vlasti pogodovalo je raznim zloupotrebama
komorskih slubenika i vojske. Surovi postupci kapetana Antona Coroninija i Jakoba
Rambschussla izazivaju 1702. bunu likih graniara, u kojoj su kapetani svirepo
ubijeni. U svoju obranu iznosili su pobunjeni graniari brojna bezakonja, nasilja,
globe i otimaine, iskazujui ujedno svoju odanost caru i graniarskoj slubi, i
traei pritom da se oslobode komorske uprave i stave pod zapovjednitvo
Karlovakog generalata.47 Zahtjevi graniara za ukidanje komorske uprave ponavljani
su jo nekoliko puta, pa je konano 1712. bilo odlueno da se cijela Lika i Krbava
prikljue Karlovakom generalatu.
41 Idem, Spomenici.., III, p. 420,421.
42 Idem, Spomenici.., II, p. 422,423.
43 Idem, Spomenici.., II, p. 424-428.
44 Idem, Spomenici.., II, p. 430-433.
45 Idem, Spomenici.., III, p. 4.
46 Idem, Spomenici.., III, p. 8, 9.
47 Idem, Spomenici.., III, 214-220.
48 Idem, Spomenici.., III, 265-281.
292
Sjeverno od Like, prostor izmeu rijeke Kupe i Une oslobodila je banska vojska i
podvrgla ga banskoj sudbenosti. Ali kako se na tom prostoru nalazila tvrava
Petrinja kao kapetanija Varadinskog generalata, nastojala je njezina posada
proiriti vojnu sudbenost i na to podruje. Podrku tim nastojanjima davalo je
Ratno vijee u Grazu, oslanjajui se na mnotvo doseljenih Vlaha koji su ve prije
priznali bansku vlast i hrvatske stalee, da bi se zatim odricali preuzetih obveza.
Pismom od 20. prosinca 1695. zagrebakom biskupu Stjepanu Selikoviu pozvao je
Pavao Ritter Vitezovi Hrvate neka odluno brane Bansku granicu od tajeraca, jer
e je inae izgubiti kao to im je izmakla Lika i Krbava.49 U obrani svojih prava
zatraili su 1696. hrvatski stalei od cara Leopolda povjerenstvo koje e rijeiti
spor sa tajercima i varadinskim generalima zbog Banske granice, koja po svim
pravima pripada Kraljevini Hrvatskoj. Izraena je takoer i spomenica u kojoj se
dokazuje koja su to prava Kraljevine Hrvatske, i daje prostor izmeu Une i Kupe
oduvijek pripadao Hrvatskoj i branila gaje banska vojska.50 O stanju u Banskoj
granici i sporu hrvatskih stalea s Varadinskim generalatom opirno su izvijestili
cara 24. travnja 1697. grof Carl Maximilian Thum i grof Ludwig Sinzendorf, iako kao
carski povjerenici nisu predloili nikakvo rjeenje.51 Pritisak Ratnog vijea iz
Graza da bi istisnuo bansku vlast izmeu Une i Kupe nije poputao, ali se istodobno
i otpor hrvatskih stalea i bana Adama Batthyanyja nije smanjivao. Dapae, ban se
osobno i u ime svojih nasljednika obvezao da e potovati prava stalea i na njihov
prijedlog postavljati u Banskoj granici Hrvate na vojne dunosti.52 U politikim
previranjima i odmjeravanju snaga u ratnim uvjetima, izgledi da se doista to i
ostvari nisu bili povoljni za hrvatske stalee, sve dok u Dvorskom ratnom savjetu
nije prevladalo miljenje kako nema razloga da se Vojna granica u osvojenim
podrujima uredi po uzoru Ratnog vijea u Grazu. Na mogui rasplet dogaaja u
skoroj budunosti i jaanje uloge sredinje vlasti u Vojnoj granici upuivala je
injenica da je petrinjski kapetan Franjo Erddy u pogledu Kostajnice i njezine
okolice ve 1693. bio podloan hrvatskom banu. Zapravo, pod tim uvjetom Dvorsko
ratno vijee gaje i postavilo zapovjednikom Kostajnice. Najkasnije poetkom 1695.
morao je Petar Erddy napustiti Kostajnicu i zapovjednitvo predati banovu ovjeku
i predstavniku hrvatskih stalea grofu Petru Kegleviu.53
Okonanjem rata i razgranienjem s Osmanskim Carstvom, vodeu ulogu u vojnim
pitanjima preuzelo je tada Dvorsko ratno vijee, pa je 6. lipnja 1703. car Leopold
cijeli prostor izmeu Une i Kupe predao sudbenosti bana i Kraljevini Hrvatskoj, a u
pogledu javnih poreza podvrgao Dvorskoj komori. Istom odlukom ukinuo je i
Varadinski generalat i stavio ga na raspolaganje hrvatskim staleima i Kraljevini
Hrvatskoj. Deset dana kasnije podvrgao je car i sve Vlahe izmeu Kupe i Une banskoj
vlasti i dokinuo vojnu tvravu u Petrinji. Zbog nepovoljna razvoja dogaaja i
pripreme ustanka u Ugarskoj, ni mjesec dana iza toga, obavijestio je Dvorski ratni
savjet vojnu upravu u Grazu da se predaja Varadinskog generalata Kraljevini
Hrvatskoj obustavlja, a svi Vlasi izmeu Une i Kupe moraju se potiniti banu, na
to su upozoreni i graniarski zapovjednici u Petrinji.54
Prikljuenjem Banske granice Hrvatskoj ostvarili su hrvatski stalei neznatan
dobitak i proirenje utjecaja banske vlasti. Carski dvor je na taj nain uinio
ustupak i pokazao prividnu i skupo plaenu naklonost prema Hrvatskoj, na ija se
zakonita prava i traenja nije mogao posve ogluiti. Meutim, u odnosu na prostor
Hrvatske osloboen od osmanske vlasti, za koji su Hrvati podnijeli goleme ratne
rtve, bile su to neznatne mrvice s bogatog stola, nad kojima je vrhovna vlast
pripala Dvorskom ratnom savjetu. Od preostalih dijelova Hrvatske zadobivenih u ratu
proirena je Vojna granica na vie od 10 tisua kvadratnih kilometara, pa se
zajedno s postojeom Hrvatskom i Slavonskom granicom protezala na 18 469 kvadratnih
kilometara prostora. Daljnjih 10 tisua kvadratnih kilometara najplodnijeg dijela
Hrvatske podvrgla je Dvorska komora svojoj vlasti. U isto doba pod vlau Republike
Venecije
49 Idem, Spomenici.., III, p. 23, 25.
50 Idem, Spomenici.., III, p. 42-44, 52-55.
51 Idem, Spomenici.., III, p. 58-96.
52 Idem, Spomenici.., III, p. 15.
53 Idem, Spomenici.., III, p. 10, 12.
54 Idem, Spomenici.., III, p. 220-227.
294
(Dalmacija, jadranski otoci, Istra) nalazilo se 13 415, a u sastavu Austrije i
Ugarske (Pazinska grofovija u Istri, Meimurje i hrvatski dio Baranje) 2 243
kvadratna kilometara hrvatskog prostora.
Zbroje li se navedeni iznosi namee se pitanje, to je Hrvatska uope dobila ratom
za osloboenje od osmanske vlasti? Odgovor se namee sam po sebi i jednostavno
glasi - nita! Tonije, ostala je u istim granicama kao uoi rata i zapremala svega
8 100 kvadratnih kilometara prostora, nad kojim su neposrednu vlast imali ban,
Hrvatski sabor i stalei. Na toj veliini, osiromaena, gospodarski zaostala i
svedena na desetinu svoga nekadanjeg etnikog prostora, Hrvatska se u novom
rasporedu snaga pobjedonosnim okonanjem rata i dalje morala estoko boriti za svoj
opstanak. tovie, grevito branei svoja povijesna prava i staleko ustrojstvo,
ona je upravo i jedino odatle prvo morala smoi snage u provedbi duhovnog i potom
politikog jedinstva svojih razuenih i otuenih dijelova. Svojevrsna vojna drava
na njezinoj granici s Osmanskim Carstvom, bila je ozbiljna zapreka i mono sredstvo
politikog pritiska u suzbijanju takvih tenji i jaanju opstojnosti Hrvatske. U
procjeni povijesne zbilje Hrvatske nakon toga, taje injenica nezaobilazna i pravi
klju razumijevanju te zbilje, jer su politika posrtanja, stranputice, padovi i
zablude bili neposredna posljedica stoljetnog ratovanja s Osmanskim Carstvom i
stanja nastalog na izmaku 17. i poetkom 18. stoljea. Na takvom povijesnom
nasljeu, iji su izdanci ivjeli neobino dugo, prelazili su zatim Hrvatska i
hrvatski narod vie nego tegoban put u stvaranju duhovnog i prostornog jedinstva,
koji je vodio izrastanju od povijesnog u suvremeni europski narod i njegovu
povratku na politiku pozornicu koja mu povijesno i pripada. Smrtni zagrljaji i
posmrtna zvona smjenjivali su se na tom putu, ali istodobno iskazivali i znakovi
neunitivosti povijesnoga bia hrvatskog naroda i njegovih tenji za slobodom i
samostalnim odluivanjem o vlastitoj sudbini.
295
RATOVI S OSMANSKIM CARSTVOM
1716. i 1737.
Mirovnim sporazumom 1699. ostao je jugoistoni dio Srijema i nadalje u granicama
Osmanskog Carstva. Ulaskom u rat za panjolsku batinu i guei ustanak ugarskog
plemstva pod vodstvom Franje Rakoczvja II., nije carska Austrija bila u stanju ni
pomiljati na obnovu neprijateljstava i pomicanje granice u Srijemu do utoka Save u
Dunav. Meutim, pratei vrlo pomno stanje na bojitima i odnos snaga europskih
sila, Dvorski ratni savjet i vojni strunjaci oekivali su u dogledno vrijeme,
ipak, novi rat s Osmanskim Carstvom. S obzirom na to, planski su uvrivani
poloaji izmeu Drave, Dunava i Save i obavljani pripremni radovi za izgradnju
goleme vojne tvrave u Osijeku, iji su obrisi ve 1710. bili vidljivi.1
Davanjem opeg oprosta i jamstva slobode vjeroispovijesti protestantima, okonano
je 1. svibnja 1711. mirom u Szatmaru ratovanje na prostoru Ugarske, na temelju
kojeg je habsburka vladajua kua postala stvarni gospodar Ugarske i Erdelja.
Uskoro je mirovnim sporazumom od 1. travnja 1713. u Utrechtu bilo zavreno i
trinaest godina dugo ratovanje za panjolsku batinu, pa je carska Austrija opet
mogla svoje snage usmjeriti prema Osmanskom Carstvu.
Pobjedom nad ruskom vojskom na rijeci Prutu 1711. bila je osmanska diplomacija
uvjerena da su nastupili vrlo povoljni uvjeti za objavu rata Republici Veneciji, ne
bi li tako mirom u Srijemskim Karlovcima vratila izgubljeni Peloponez (Moreju) u
Grkoj i dijelove Dalmacije, vjerujui pritom da se zbog iscrpljenosti carska
Austrija nee umijeati u taj rat.
Poetkom prosinca 1714. objavilo je Osmansko Carstvo Veneciji rat i odmah zapoelo
s napadima na Peloponezu. Usporedo s tim i nedavno uspostavljena granica u
Dalmaciji bila je pretvorena u poprite ratnih zbivanja. Ve u sijenju 1715. uz
pomo Hrvata u Dalmaciji preotela je Venecija Turcima Trilj, avinu, Prolog,
Plavno i Strmicu. Da bi zaustavio dalje napredovanje, napao je bosanski beglerbeg
Mustafa-paa Sinj, odakle se zbog estokog otpora morao povui. Na drugoj strani,
osmansko je oruje bilo vrlo uspjeno na Peloponezu i venecijanska diplomacija
nastoji svim silama obnoviti savez s Austrijom i uvui je u rat.
Dobro obavijeten o ratnim zbivanjima na Peloponezu, Dvorski ratni savjet drao je
da bi poraz Venecije i jaanje Osmanskog Carstva mogli neposredno ugroziti carske
posjede u Podunavlju. Vojna tvrava ubrzano se gradi u Osijeku i pojaava obrana
Petrovaradina, a od jeseni 1715. zapoinju i pripreme za rat. Uviajui daje rat
neizbjean, okupljao je vojsku i veliki vezir Damad Ali-paa. U travnju 1716.
sklopila je Austrija s Venecijom vojni savez i dva mjeseca nakon toga otpoeo je
rat. Carsku vojsku predvodio je vojskovoa princ Eugen Savojski i utaborio se kod
Petrovaradina, gdje je ekao dolazak vezira Ali-pae. U jutarnjim satima 5.
kolovoza 1716. poela je bitka, u kojoj su osmanske snage doivjele potpun poraz.
Meu poginulima nalazio se i vezir Ali-paa, pogoen puanim zrnom u elo.
Krae vrijeme iza bitke zaputio se princ Eugen s vojskom u Banat i potom opsjeo
Temivar, ija se posada nakon dvomjesene opsade predala. Padom Temivara izgubilo
je Osmansko Carstvo posljednje uporite na prostoru tadanje Ugarske.
1 Mauran, Od turskoga do suvremenog Osijeka, Osijek 1966, p. 26,21';
Kriegsarchiv, Wien, Kartensammlung, Inland A III, No 2.
296
I prije odlaska princa Eugena u Banat zaposjedala je graniarska vojska mjesta u
Srijemu, prela iz Slavonije Savu i osvojila Gradiku, Brko i Bijeljinu. Pod
zapovjednitvom banskog namjesnika, grofa Ivana Drakovia, bili su takoer
osvojeni Jasenovac, Dubica i Kostajnica. Ulaskom Austrije u rat obranila je
Venecija Krf i osvojila Hutovo, Popovo Polje i Trebinje, odnosno cijelo dubrovako
zalee i spojila ga sa svojim posjedom u Boki kotorskoj.
Uproljee 1717. okupljala se carska vojska u okolici Paneva, odakle je prela
Dunav kod Vinjice i napala Beograd. Opsjednutom gradu ila je u pomo glavnina
osmanske vojske s velikim vezirom Halil-paom na elu. Tu je vojsku princ Eugen
spremno doekao i u krvavoj bitci 16. kolovoza 1717. strahovito potukao. Dva dana
iza bitke predala se posada Beograda, uz uvjet da moe slobodno otii. Poraenu
vojsku, koja se u neredu povlaila prema Niu, proganjali su manji odredi carske
vojske, pazei da ne odu predaleko i tako izgube vezu sa svojim zapovjednitvom i
stave na kocku uspjeh cijele vojne. Na vijest o porazu Halil-pae i povlaenju iz
Beograda, predala se i posada apca, dok se Zvornik i dalje branio.
Na jugu Hrvatske osvojila je Venecija Imotski i okolicu, odustajui od napada na
Mostar koji je prole godine zapalila.
Teki porazi osmanske vojske i prostorni gubici primorali su Osmansko Carstvo da
ubrzo od predaje Beograda ponudi Graniar, pjeak u 18. st.
mir. Mirovnu ponudu, uz posredovanje Engleske, prihvatile su carska Austrija i
Venecija, pa su ve u rujnu 1717. zapoeli
prijanji razgovori. Poloaj Austrije kao pobjednike strane u ratu bio je
neusporedivo povoljniji u pregovorima nego poloaj Venecije, iji su uspjesi bili
vrlo skromni. Naime, za Veneciju je Peloponez bio izgubljen i pitanje je bilo hoe
li uspjeti zadrati osvojeno u Dalmaciji i u zaleu Dubrovnika. Zbog nepovoljnog
razvoja dogaaja na zapadnim granicama i napada panjolske na Siciliju, carska je
Austrija pourivala pregovore, drei se pritom naela: tko to posjeduje neka mu i
ostane, i 21. lipnja 1718. u atorima ispred Poarevca sklopljen je s Osmanskim
Carstvom mir.2
Mirom u Poarevcu ostvarila je carska Austrija najvei uspjeh u irenju svojih
granica prema Balkanu. Nova granica s Osmanskim Carstvom vodila je od Karpata
rijekom Olt do Dunava, zatim uz Dunav do Timoka i uz Timok do Zajeara, odakle je
prelazila preko planina i sputala se na Moravu do Stalaa. Ispod Stalaa
nastavljala je Zapadnom Moravom juno od aka i kod Lenice izbijala na Drinu.
Uz desnu obalu Save od Drine do Une pripao je Austriji i pojas zemljita irine
izmeu est i deset kilometara. Na taj nain Sava vie nije bila granica prema
Bosanskom paaluku, ve se ona protezala Bosanskom Posavinom od rijeke Une i sela
Meea do Bijeljine.
Osim Meea, idui od zapada prema istoku, u sklopu tog pojasa bila su sela i
naselja: Orahova, Gatica, Bistrica, Vrbaka, Bukovac, Bosanska Gradika, Donja
Dolina, Bosanski Svinjar, Kaoci, Bosanski Koba, Bosanski Duboac, Korae, Novo
Selo, Lijee, Donji Svilaj, Gornja Dubica, Bosanski Samac, Grebnice, Domaljevac,
Oraje, Vidovice, Gorica, Brko, Brod, Buzekara, Bukovica, Crnjelovo, Batkovi,
Brodac, Oberska i okolica Bijeljine. Vojnu slubu na tom prostoru obavljali su
graniari iz svojih postaja u Slavoniji, koristei ujedno i zemljite.3
2 Lopai, Spomenici,, III, p. 322, 324.
3 FHKA, Wien, Konskriptionen, Fasz. 46. Beschreibung ber die recuperirte Bosnien
am Sau Strohm was nemblichen an Sessionen und anderen Grnden besezt, und cultivirt
wirdt, auch anjezo sich annoch d befindet pro Anno 1725; Bodenstein, Gustav,
Povijest naselja u Posavini 1718-1739, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, XIX,
1907, p. 155-190, XX, p. 359-389; Sax, Carl von, Geschichte des Machtverfalls der
Trkei bis Ende des 19. Jahrhunderts, Wien 1908, p. 88.
297
Granica od Novog na Uni ostala je uglavnom ista, osim to su Hrvatskoj, tonije
Vojnoj granici, bile ustupljene ruevine grada Furjana s bliom okolicom.
Za Republiku Veneciju mir u Poarevcu znaio je labui pjev i nezaustavljiv silazak
s povijesne pozornice. Od njezine nekadanje moi i utjecaja u vanjskoj politici,
ostao je samo privid. Gubitkom Peloponeza i posljednjih uporita na Kreti bila je
venecijanska trgovina potisnuta s Istoka, a pokuaj Venecije irenjem u dubrovako
zalee da bi opkolila i stegnula u klijeta Dubrovaku Republiku, nije naiao na
podrku ni Austrije ni Osmanskog Carstva. S obzirom na to, morala je ona napustiti
sve osvojeno u Hercegovini da bi Dubrovaka Republika i nadalje graniila s
Osmanskim Carstvom u skladu s mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima. Na ulazu
u Boku kotorsku Osmansko je Carstvo zato dobilo Sutorinu i uski pojas zemljita do
mora izmeu Neuma i Kleka. Sjeverno od Kleka proirenje posjed Venecije, pa je nova
granina crta vodila od Kleka do abarske gore, zatim iznad Metkovia, Imotskog,
Sinja, Vrlike i Knina, i nije se vie mijenjala.
Zajedno s prostornim irenjem ostvarila je carska Austrija mirom u Poarevcu jo
jedan vaan uspjeh sklapanjem prvog ugovora o trgovini s Osmanskim Carstvom. Prema
tom ugovoru bio je austrijskim trgovcima slobodan uvoz svih vrsta roba, osim oruja
i streljiva. Da bi zatitila svoje podanike, stekla je Austrija takoer pravo
postavljati svoje konzule u veim trgovakim mjestima.
Silno ojaana nije Austrija dugo uivala plodove mira. Kao vodea europska drava
teila je ona nastavku irenja na prostor pod osmanskom vlau, pa je 1726.
sklopila s Rusijom ugovor da e je u ratu protiv Osmanskog Carstva pomoi slanjem
jaih vojnih snaga. Meutim, 1733. izbijanjem rata za poljsko naslijee bile su
austrijske vojske na raznim bojitima poraene, to je dovelo do gubitka Sicilije,
Napuljske Kraljevine i manjeg dijela Lombardije. Iscrpljena tim ratom nala se
Austrija u nezgodnu poloaju kad je 1735. Rusija navijestila Turcima rat i
zatraila ispunjenje preuzete obveze. Iskustvom vojskovoe i politiara savjetovao
je princ Eugen carski dvor neka se ne uputa u rat i nae nain kako bi izbjegao
ispunjenje ugovora. Ali, smru princa Eugena 1736. prevladala je ratobornija
generalska struja, koja je raunala na podrku Srba i drugih krana pod osmanskom
vlau i poele su pripreme za rat. I druga strana spremala se za borbu, premda je
gajila nadu daje ipak mogue izbjei rat. Bosanskom beglerbegu Ali-pai Hekimogluu
bila su upuena upozorenja neka razborito postupa, kako ne bi izazivao i davao
Austriji povod za rat.
Pomirljivost osmanske diplomacije protumaena je u Beu kao slabost koju valja
iskoristiti za nova osvajanja na Balkanu, ne bi li se tako nadoknadio gubitak u
Italiji. I prije slubene objave rata Osmanskom Carstvu 14. srpnja 1737. zapoela
je carska vojska nastupanje dolinom Morave prema Niu, koji se etrnaest dana od
objave rata predao. Gotovo u isto doba napala je graniarska vojska iz Slavonije
Banja Luku, ija se posada odluno branila. Opkoljenom gradu urno je stigao u
pomo Ali-paa Hekimoglu s jakim snagama i 4. kolovoza strahovito potukao graniare
tako da su bili prisiljeni povui se preko Save i odustati od novih napada. Slabe
sree bili su takoer i graniarski odredi iz Like koji su upali u Bosnu, odakle su
poraeni morali uzmaknuti.
Vijest o pobjedi ispred Banja Luke vratila je osmanskoj vojsci samopouzdanje, pa se
ona sve bolje snalazila u obrani i napadu. Ve 24. kolovoza morala je carska vojska
napustiti Novi Pazar i povlaiti se prema sjeveru, a 12. listopada dio te vojske
bio je potuen kod Valjeva. Do kraja 1737. vratila je osmanska vojska uglavnom sve
stoje bilo izgubljeno, zahvaljujui ne toliko vojnoj nadmoi koliko nesposobnosti
carskih generala. Nastavljajui ratovanje osvojili su Turci u kolovozu 1738.
Smederevo, zatim Mehadiju i Orovu na Dunavu u Vlakoj i u rujnu opustoili okolicu
Beograda. Uz vojne poraze, ope stanje pogoravala je i epidemija kuge, koja se
nezadrivo irila meu vojnicima i stanovnitvom s obje strane Dunava i Save.
Okonanje rata nametalo se u takvim prilikama kao nunost. Posredstvom francuskog
poslanika u Istanbulu, Louisa de Villeneuvea, zapoeli su potkraj 1738. uvodni
razgovori o zakljuenju mira. Obje zaraene strane bile su meutim nepopustljive u
svojim zahtjevima. Carska Austrija nastojala je zadrati Beograd i manji dio
prostora juno od Dunava i Save, dok su osmanski pregovarai traili ne samo cijelu
Bosnu nego i Srbiju. Ostajui pri tome,
298
dalji razvoj dogaaja prisilio je Austriju na popustljivost. Naime, u bitci kod
Grocke 23. srpnja bila je carska vojska potuena i odmah zatim otpoeli su mirovni
pregovori. Sporazum o miru zakljuenje 18. rujna 1739. u Beogradu pod pritiskom i
na pourivanje francuskog poslanika Villeneuvea. Mirom u Beogradu izgubila je
Austrija sve to je u Poarevcu stekla u Srbiji, Vlakoj i Bosni.
Potiskivanjem Austrije iz krajeva juno od Save i Dunava i Vlake, propali su tako
planovi Bekog dvora o irenju svoje vlasti na cijeli Balkanski poluotok. Unato
slabljenju, jo je uvijek Osmansko Carstvo bilo dovoljno snano i sposobno
istodobno voditi rat protiv Austrije i Rusije. Samouvjerenost i neutemeljenost
procjena carskih generala o navodnoj premoi njihovih snaga, na taj su nain dobili
potvrdu i udaljili Austriju od postavljenih ciljeva.
Osvajaki ratovi protiv Osmanskog Carstva 1716. i 1737. nisu bili od neke koristi
za Hrvatsku, iako su se njezini vojnici u sastavu carskih snaga borili i ginuli na
raznim bojitima. Postavljanjem prirodnih granica s Osmanskim Carstvom izmeu
Dunava i Save Hrvatska takoer nije bila na dobitku, zbog naglog doseljavanja
stanovnitva iz Srbije i Bosne, to je imalo za posljedicu promjenu narodnog
sastava i postupno otuenje tog prostora.
299
RAZGRANIENJE S OSMANSKIM CARSTVOM 1741.
Teki porazi na bojnom polju i gubitak osvojenih prostora u Srbiji, Vlakoj i
Bosni, snano su uzdrmali poloaj Austrije u meunarodnim odnosima, pa su Turci
nastojali pomaknuti svoje granice to vie prema zapadu. Nasuprot tome, Austrija je
odugovlaila s povlaenjem svojih snaga iz Beograda, ekajui zapravo ishod
mirovnih pregovora Rusije i Osmanskog Carstva. Budui da je to bila jedna od
kljunih toaka mirovnog ugovora, nisu Turci s Austrijom zato ni zapoinjali
pregovore o novim granicama. Kad je to pitanje 7. srpnja 1740. bilo u cijelosti
rijeeno povlaenjem austrijske vojske iz Beograda, inilo se carskom poslaniku u
Istanbulu grofu Ullefeldu da e pregovori ipak krenuti s mrtve toke. Njegova
nadanja bila su, meutim, preuranjena, jer su osmanski pregovarai i dalje ostali
vrlo neodreeni u svojim traenjima, pogotovo kad je smru cara Karla VI. i
stupanjem na prijestolje njegove keri Marije Terezije, Prusija zapoela ratne
pripreme protiv Austrije. Ali kako je u diplomatskim nadmetanjima vrijeme odmicalo,
sve se vie produbljivala i kriza izmeu Irana i Osmanskog Carstva, tako da je rat
s Nadir-ahom bio neizbjean. S obzirom na to, pourivao je veliki vezir Ahmed-paa
svoje diplomate neka pitanje granice s Austrijom i Rusijom napokon rijee, to prije
to je beogradski mir sam po sebi znaio blistav uspjeh osmanske diplomacije.
Posredovanjem francuskog poslanika Villeneuvea, 2. oujka 1741. postignut je
konano sporazum o novim granicama. Obostranom potvrdom tog sporazuma, uz jamstvo
Francuske, osnovane su posebne komisije za razgranienje od utoka Save u Dunav do
Novog na Uni. Zadatak tih komisija bio je da u roku od 45 dana uspostave granicu
izmeu Osmanskog Carstva i Austrije uzdu toka Save i Une do Novog na Uni, i da
obiu granine oznake do granice s Republikom Venecijom.
Austrijsku komisiju predvodio je vrhovni zapovjednik u Slavoniji i predsjednik
Zemaljske uprave general Ascanio Antonio markiz de Guadagni, a osmansku vrhovni
sudac Rumelijskog beglerbegluka Mehmed Seid Efendija.
Svoje uredovanje zapoele su komisije 6. travnja i u predvienom roku obavile
povjereni im zadatak. Zajedno s lanovima svoje pratnje krenuo je general Guadagni
laama Savom iz Zemuna, a Mehmed Seid Efendija od beogradskih Novih vrata, da bi se
sastali na Adi Ciganliji.
Prema sporazumu o razgranienju, uski pojas zemljita u Bosni izmeu Une i Drine i
juno od Save, nazvan Uskoka zemlja (Uskoken Land), pripao je Osmanskom Carstvu.
Nova granica vodila je Savom do utoka Une, zatim Unom do Novoga, a od Novoga
potokom irovcem do sela Bojne i dalje do granice s Republikom Venecijom. Od utoka
Bosuta u Savu granica je bila postavljena jo 1699., pa komisije na tom prostoru
nisu imale teak zadatak.
U prvih sedam dana uredovanja, general Guadagni i Mehmed Seid Efendija prevalili su
put od Beograda do Rae i obili sve rijene otoke u Savi. Na toj dionici puta
prenoili su na uu Kolubare u Savu, zatim kod Drenovakog mlina,1 Kupinova,
Klenka, odnosno apca, Jarka i Laarka.
1 Stari Drenovci, rudina istono od sela Kupinovo u Srijemu.
300
Sukladno sporazumu, rijeni otoci Ada Ciganlija, Ostrunika,2 Zidinska,3
Podgorika4 i Karakuka ada5 te Vitojevako Ostrvo6 pripali su Osmanskom Carstvu, a
dvije manje Kupi-novake ade, Krstac Adu,7 Vrbovaku,8 Vrti9 i Raansku adu
zadrala je Austrija.
Od Rae do Broda bila su samo tri rijena otoka, od kojih Donjotitarska ada
prijee u osmanski posjed, a titarska i Brodska ada ostanu Austriji.
Donjotitarska ada zapravo i nije bila otok nego zemljite na desnoj strani Save,
koje se u vrijeme visokog vodostaja pretvaralo u otok.
Nastavljajui putovanje od Broda do ua Une u Savu, nisu komisije vie naile ni
na kakav rijeni otok. Poslije noenja i kraeg zadravanja u Svinjaru (Davoru),
Mehmed Seid Efendija zaostao je na putu, ekajui da mu se pridrue banjaluki paa
i vei broj predstavnika osmanske vlasti u Bosni. Razlog njihova dolaska bio je da
visokog sultanova dunosnika iscrpno izvijeste o prilikama i sporovima na tom
dijelu granice, te da se s njim dogovore to valja poduzeti da se ti sporovi
okonaju.
Dan kasnije, praeni glazbom banjalukog pae, stigli su oni oko podne u (Staru)
Gradiku, kamo je general Guadagni doao ve 21. travnja. Odmah po dolasku uputio
je odatle Mehmed Seid Efendija svoga slubenika (ohadara) u Beograd radi
odgovarajuih uputa, kako u tim poslovima ne bi ostao preputen sam sebi i
vlastitom nahoenju. To isto uinio je i general Guadagni traei od carskih
poslanika da mu u sluaju kakvih promjena u tom pogledu izdaju, shodno tome,
naredbe i pravodobno ih upute bilo u Osijek, Petrovaradin ili Zemun.
Plovei dalje uzvodno Savom doputovali su oni 24. travnja u Jasenovac gdje je u
cijelosti bila zavrena predaja takozvane Uskoke zemlje Osmanskom Carstvu. Obje
strane znale su daje tu ujedno i kraj mirnog uredovanja, i da e uspostava granice
od Jasenovca biti mnogo sloenija i tea, to vie to su Turci pozivom na odredbe
mira iz 1699. traili da im se predaju Dubica i Kostajnica i cijela desna obala
Une, kao i uski pojas zemljita nasuprot Starog (Bosanskog) Novog na lijevoj strani
Une.
Za austrijsku stranu ti su zahtjevi bili pretjerani i veim dijelom neprihvatljivi,
pa je general Guadagni o tome obavijestio pogranine zapovjednike u Dubici,
Kostajnici i Novome"1 na lijevoj strani Une. Znajui unaprijed da e druga strana
zauzeti takav stav, obratio se Mehmed Seid Efendija za miljenje bosanskom veziru,
koji mu je posredstvom Abdulah-pae iz Janjine umjesto odgovora poruio neka o tim
pitanjima mirno i trezveno raspravi na zajednikoj sjednici obiju komisija.
Smatrajui taj prijedlog korisnim, zakazan je sastanak u prijepodnevnim satima za
27. travnja na desnoj strani Une nedaleko Kostajnice. Pored generala Guadagnija i
Mehmed Seid Efendije, sastanku su bili nazoni podban i krievaki upan Baltazar
Bedekovi kao opunomoenik hrvatskoga bana, prije spomenuti Abdulah-paa, krajiki
sudac Muhlisi Mustafa Efendija Mufti, bosanski timardefterdar Hadi Mehmed
Efendija, bosanski sandakbeg Hasan-aga, ohader bosanskog vezira Husein-aga i
tuma De Sain. Poslije iznoenja dokaza i protudokaza, kao i podue rasprave o
njima, bilo je zakljueno da se u prvom redu ispita to posada i stanovnitvo u
Novome trae, odnosno, o kojem se tu zemljitu radi i o tome izvijesti carski dvor
u Beu, pa shodno njegovoj odluci i postupi.
2 Ostrunika ada sjeveroistono od sela Ostrunice u Srijemu.
3 Zidinske ade vie nema. Njezino ime ouvalo se u nazivu zemljita i ume Zidina
na lijevoj strani Save blizu sela Boljevci.
4 Podgorika ili Kamnika ada sjeverno od sela Kamiak na desnoj strani Save.
5 Izmeu Kupinova i Klenka Sava je esto mijenjala svoje korito. Pod imenom
Karakuka ada u Savi nema rijenog otoka. Na postojanje te ade upuuje naziv ume i
zemljita Karakua istono od sela Klenka.
6 Promjenom toka Save, Vitojevaka ada postala je sastavni dio njezine lijeve
obale. Ime te nekadanje ade ouvalo se u nazivu Vitojevako ostrvo uz lijevu
savsku obalu.
7 Krstac ada vie ne postoji. O toj adi i njezinu postojanju govore nazivi ume i
zemljita/4da i Krstac uz lijevu savsku obalu blizu sela Klenka.
8 Nekadanja Ada Vrbovaka blizu Krstac-ade sastavni je dio lijeve savske obale.
9 Poloaj Vrti ade valja traiti istono od Srijemske Rae izmeu Horvat-Pustare i
Radan-Bare na mjestu movare zvane Vrti.
10 Stari Novi odnosno Bosanski Novi uz desnu obalu Une. U osmanskim izvorima krajem
17. st. Novi-i atik za razliku od utvrde koju su krajike vlasti podigle 1691. na
lijevoj strani Une.
301
Ali im su stanovnici i graniari saznali koje zemljite bi trebalo predati
Turcima, odluili su orujem suprotstaviti se Mehmed Seid Efendiji. Iako general
Guadagni u svome izvjetaju o tome nita ne kae, oito da je on bio u dosluhu s
krajikim zapovjednicima koji su neposredno utjecali na ope raspoloenje vojske i
stanovnitva. Naime, kada je 28. travnja Mehmed Seid Efendija preao s pratnjom na
lijevu stranu Une i stigao do potoka irovca, doekali su ga graniari i odredi
banske vojske s uperenim orujem. Uz silnu viku i graju nasrtali su na njega i
njegovu pratnju, silazili s konja i ponovno uzjahi-vali, potezali pitolje i
sablje, prijetili mu ako poe dalje da e ga sasjei, a na silu odgovoriti silom.
Iznenaen i zaplaen prijetnjama i odlunou vojske i stanovnitva, Mehmed Seid
Efendija se povukao i zamolio generala Guadagnija neka smiri razjareni narod,
istiui usput da je besmisleno zbog komadia zemljita zapoinjati novi rat.
Kako se taj spor nije mogao nikako drukije rijeiti, bilo je zakljueno da se o
tome hitno izvijeste prijestolnice i njima prepusti donoenje odluke o tom
zemljitu.
to se tie obilaska graninih oznaka, postavljenih 1699. sve do granice s
Republikom Venecijom, nije general Guadagni elio poi dalje. Svoj nepristanak
pravdao je pogoranim zdravstvenim stanjem, kao i teko pristupanim mjestima na
kojima su bile postavljene te oznake. Osim toga, za takav obilazak nisu bile
povoljne ni vremenske prilike, jer je u meuvremenu pao snijeg.
Zbog ograniena vremena u provoenju razgranienja, dogovorili su tada general
Guadagni i Mehmed Seid Efendija da umjesto njih obilazak graninih oznaka obave
njihovi opunomoenici, a oni e ih do povratka ekati u Gvozdanskom, odnosno
Buimu. Tjedan dana poslije, kada je obilazak graninih oznaka bio zavren, sastali
su se oni 7. svibnja pokraj granine humke kod sela Bojne i u roku od etiri dana
dogotovili tekst ugovora o razgranienju. U dogovoreno vrijeme, izmeu 3 i 4 sata
poslijepodne, nali su se oni 11. svibnja na istom mjestu i sveano razmijenili
tekstove ugovora. Zadovoljni to su taj posao sretno priveli kraju, na rastanku se
srdano pozdrave, zagrle i poljube.
Neposredno zatim, vratio se general Guadagni u Brod, gdje je 16. svibnja 1741.
dovrio pisanje izvjetaja o razgranienju s Osmanskim Carstvom."
Postavljanje granice izmeu Austrije i Osmanskog Carstva 1741., uzdu Save i donjeg
toka rijeke Une, postavljena je i granica izmeu Hrvatske i Bosne, koja se potom
gotovo nije vie ni mijenjala. Dijelei dva carstva i svijeta, ta je granica ujedno
potvrdila gubitak vjekovnog prostora Hrvatske izmeu rijeke Une i Vrbasa, ili
takozvane Turske Hrvatske, kao i cijele Bosanske Posavine. Na taj nain okupacijska
granica postavljena osvajakim pohodima osmanske vojske postala je trajna, a Hrvati
koji su i dalje ivjeli istono od Une i juno od Save ostali su i duhovno otrgnuti
od Hrvatske. Promjenom vjerskog i narodnog sastava stanovnitva, u daljem raspletu
dogaaja postupno su tonula povijesna prava Hrvatske na tom prostoru i nestajala
sve dublje u prolost.
Hrvatski husar, oko 1762.
11 Kriegsarchiv, Wien, Kartenabteilung, K VII12; Maiuran, Razgranienje izmeu
carske Austrije i Osmanskog carstva od utoka Save u Dunav do Novog na Uni 1741.
godine, Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku, Osijek 1984, 3, p. 173-191.
303
POSLJEDNJI RAT S OSMANSKIM CARSTVOM I RAZGRANIENJE 1795.
U savezu s Rusijom poveo je 8. veljae 1788. car Josip II. trei po redu rat protiv
Osmanskog Carstva. Njegov cilj bio je osvajanje Srbije i Bosne i potom, zajedno s
Rusima, potiskivanje Turaka posve iz Europe. Osobnim carevim zalaganjem bile su
izvrene opsene ratne pripreme i prikupljena je dosta brojna i dobro naoruana
vojska. Na elu te vojske nalazio se ostarjeli maral Franz Moriz Lacy koji nije
bio dorastao voenju rata. Naime, umjesto da iskoristi vojnu premo i brzim udarima
osvoji sjevernu Srbiju kako bi prisilio Beograd na predaju, Lacy se pouzdavao u
dobrovoljake odrede i ustanak Srba, dajui tako Turcima dovoljno vremena u
prikupljanju njihovih snaga i organiziranju obrane.
Dokje maral Lacy oklijevao i slao iz Banata dobrovoljake odrede preko Dunava,
graniarska vojska iz Like i Banske granice prela je odmah granicu i glavninu
snaga usmjerila na Dubicu. Iako brojano premona, taje vojska svuda nailazila na
estok otpor bosanskih muslimana, pa je u prva dva mjeseca ratovanja bio osvojen
samo Drenik. Istom kad je zapovjednitvo preuzeo general Gideon Laudon, slomljena
je 26. kolovoza obrana Dubice, a 3. listopada
1788. i Bosanskog Novog. Napredujui vrlo sporo, osvojila je krajika vojska u
proljee 1789. i Bosansku Gradiku. U meuvremenu bio je general Laudon upuen u
Banat, gdje je od marala Lacyja preuzeo vrhovno zapovjednitvo nad vojskom i nakon
Smedereva 8. listopada
1789. najuri zauzeo Beograd.
Osvajanje Beograda nije znailo i prevagu u ratu, jer su prorijeenoj i bolestima
iscrpljenoj carskoj vojsci trebale svjee snage. Za njihovo prikupljanje nije,
meutim, bilo vremena ni novca. Svjestan toga, znao je i car Josip da od
postavljenih ratnih ciljeva nema nita, i da je izlaz jedino u sklapanju mira.
Uostalom, na to gaje prisiljavao savez izmeu Engleske, Prusije i Nizozemske uperen
protiv Austrije. Osim toga, njegova je apsolutistika vladavina izazvala i ope
nezadovoljstvo u zemlji i otpor stalea u Hrvatskoj i Ugarskoj, koji su traili
saziv Sabora i vraanje zemaljskog ustava. Pod pritiskom stanja u zemlji, a
pogotovo naglog pribliavanja diplomacije sultana Selima III. Prusiji, obeao je
car saziv Sabora 18. prosinca 1789., a deset dana kasnije posebnom naredbom vratio
Ugarskoj i Hrvatskoj i ustav.
Razdiran neuspjehom i boleu, iznenada je 20. veljae 1790. umro car Josip, a
njegov nasljednik Leopold II. preuzeo je vladavinu optereenu nedovrenim ratom i
unutarnjim krizama u dravi. Navalni savez izmeu Osmanskog Carstva i Prusije,
primorao je novoga cara na brzo djelovanje njegove diplomacije, kako bi to prije
dolo do mira prihvatljivog za obje zaraene strane. Tim prije stoje Prusija ve u
proljee 1790. rasporedila svoju vojsku blizu austrijske granice. Izbjegavajui
dalje zaotravanje odnosa s Prusijom, prihvatio je car Leopold sporazum o hitnom
sklapanju primirja s Osmanskim Carstvom i otkazivanju saveza s Rusijom, postignut
mjeseca srpnja iste godine u Reichenbachu na poticaj pruskog kralja Friedricha
Wilhelma II., koji se ujedno obvezao da e posredovati u sklapanju mirovnog
ugovora.
Okonanje rata bilo je u interesu ne samo Prusije nego i Engleske, zbog pristupanja
carske Austrije savezu protiv revolucionarne Francuske i pokuaju spaavanja kralja
Louisa XVI. i monarhije.
304
I prije postizanja sporazuma u Reichenbachu nastupilo je zatije na bojitima s
Osmanskim Carstvom, osim stoje 1790. graniarska vojska u Hrvatskoj preotela
Turcima Cetin.
Nastavljajui vrlo ive pregovore o uvjetima mira i to povoljnijeg izlaska iz
rata, napokon je, 4. kolovoza 1791. u Svitovu na Dunavu, zakljuen mirovni
sporazum izmeu Austrije i Osmanskog Carstva, na temelju kojeg je Austrija po drugi
put izgubila rat. Prema odredbama sporazuma morala je ona napustiti osvojeno u
Srbiji i vratiti se u granice iz 1741. godine. Isto tako prepustiti Turcima
Bosansku Gradiku, Dubicu i Bosanski Novi. S druge strane, pripali su Austriji u
Hrvatskoj Dvor na Uni, Drenik, Cetin, Petrovo Selo, Lapac i Srb s okolnim
naseljima.
Novo razgranienje zavreno je istom 23. prosinca 1795. postavljanjem graninih
oznaka prema Bosni, koje e ostati kao trajna razdjelnica svjetova i kultura. Ni
Austrija nije takoer urila s povlaenjem iz Bosanske Gradike i s desne strane
rijeke Une. Neznatnim pomicanjem granice, sav prostor dobiven u ratu, povrine
priblino 900 kilometara kvadranih, prikljuen je Vojnoj granici.
Mirom u Svitovu konano i stvarno je zavreno etiri stoljea dugo ratovanje
Hrvata s Osmanskim Carstvom. Pljakaki upadi preko granice i okraji na tom
prostoru koju godinu kasnije i poetkom 19. stoljea, bili su tek posljednji trzaji
umirueg Carstva, koje vie ni samo nije imalo nadzora nad svojom vrlo udaljenom
pokrajinom.
Usprkos stravinim ljudskim, prostornim, materijalnim i kulturnim gubicima, kao i
dovoenju do ruba istrebljenja, upravo mitskom snagom uspjeli su Hrvati za to
vrijeme obraniti opstanak, ouvati svijest o sebi i postojanje Hrvatske, ma koliko
ona bila upravno i politiki razuena. Neunitivim nagonom samoodranja i nikad
ugasloj vjeri i nadi o povratku i obnovi samostalnosti, predstojala je zatim
Hrvatskoj i hrvatskom narodu nita manje naporna i stoljeima duga borba u
prikupljanju svojih rastrganih dijelova. U toj borbi, teko breme naslijea iz
vremena osmanske vladavine i ratova za osloboenje od osmanske vlasti, stajalo je
uvijek kao kamen spoticanja na cesti, koji je neprestano dovodio u pitanje
ostvarivanje povijesnih prava hrvatskoga naroda. Tih se prava Hrvatska i hrvatski
narod nikada nisu odricali, niti su prihvaali da im netko drugi unutar nje same i
u tuem interesu, na temelju osmanske i vojno-krajike ostavtine, odreuje
povijesnu sudbinu, u kojoj bi zauvijek nestali. Zaeto u zlim vremenima, propau
carske Austrije to je naslijee razdiralo Hrvatsku, da bi zakanjelim djelovanjem
povijesnih zakonitosti na isti nain razornom snagom nestajalo, i na kraju se
pretvorilo u povijesnu leinu.
305
ZAKLJUAK
U dinastikoj krizi i ratovima poslije smrti kralja Ludovika I. Anuvinca 1382.,
vodeu ulogu imali su hrvatski velikai, ali nisu imali i snage da tu krizu rijee
u svoju korist dovoenjem na prijestolje kralja po svome izboru. Saveznitvo s
bosanskim kraljem bilo im je u tom pogledu od male pomoi, jer je Stjepan Tvrtko I.
iskoristio stranake sukobe za irenje svoje vlasti na dalmatinske gradove i
prostore na jugu Hrvatske. Stranaku podijeljenost i nepomirljivost krunidbom
Sigismunda Luksemburkog za kralja Ugarske i Hrvatske potiho je podravala
Republika Venecija, elei opet zavladati dalmatinskim gradovima i primorskim
dijelom Hrvatske. Razvoj dogaaja postupno se okretao u prilog Venecije, to je
neminovno vodilo razbijanju jedinstva hrvatskog prostora, kojemu se nisu bili u
stanju suprotstaviti pojedini velikai ni kralj Sigismund. Odvajanje tog prostora
od svoga zalea bilo je pogubno za Hrvatsku, da bi istodobno njezinu sjeveroistoku
zaprijetila jo vea opasnost. Poraz srpske vojske na Kosovu polju 1389. otvorioje
Osmanskom Carstvu put prema Ugarskoj i Hrvatskoj, koje su bile cilj buduih vojnih
pohoda. Ve 1391. naao se prostor izmeu Drave, Dunava i Save na udaru osmanskih
akindija, koji su razarali i satirali sve pred sobom i pokazali s kakvim se
neprijateljem valja boriti. Zahvaljujui osobnoj hrabrosti i odlunosti mavanskog
bana Ivana Morovia taj je napad odbijen, ali je iza sebe ostavio pusto i
zastraio stanovnitvo koje naputa svoja selita.
Ovisno o unutarnjim prilikama i jaanju Osmanskog Carstva, od tog vremena takvi
napadi i provale postaju sve ei, pogotovo nakon strahovitog poraza vojske
zapadnoeuropskih vitezova i kralja Sigismunda kod Nikopolja 1396., koji je oznaio
i kraj snova o potiskivanju Turaka s europskog kopna.
Savladavi dugotrajnu krizu izazvanu porazom i zarobljavanjem sultana Bajezida I.
Yildirima kod Angore 1402. u sukobu s mongolskim kanom Timurom, dolaskom na
prijestolje Mehmeda I. i njegova nasljednika Murada II., preli su Turci iz Srbije
Drinu, osvojili prva uporita u Bosni i osnovali Bosansko krajite (serhai). Pod
vodstvom krajikih zapovjednika odatle munjevitim upadima pustoe naselja u Bosni i
Hercegovini i odvode stanovnitvo, zaletavaju se u june, zapadne i sjeverne
dijelove Hrvatske. Na taj nain razaranjem materijalnih dobara i odvoenjem ljudi
sustavno slabe gospodarsku i obrambenu mo protivnike strane, pripremajui prostor
irenju osmanske vlasti. Strahom obuzeto hrvatsko stanovnitvo bjei u sigurnije
krajeve, povlai se preko Save, Drave i Dunava, odlazi u sjevernu Ugarsku, istonu
Austriju, eku i primorske krajeve pod vlau Venecije, prelazi na jadranske otoke
i dalje na Apeninski poluotok.
Slavom ovjenan osvajanjem Constantinopolisa 1453. sultan Mehmed II., nazvan Ovaja
(Fatih), prikljuio je 1459. Srbiju Osmanskom Carstvu, a 1463. pala je u njegove
ruke i Kraljevina Bosna. Padom Bosne bila je Hrvatska izravno ugroena i prva na
udaru osmanske vojske, koja koristi steenu prednost i silovito provaljuje u
Hrvatsku. U protunapadu iste godine preoteo je kralj Matija Korvin Turcima Jajce i
porazio sultanovu vojsku. Da bi zatitio june dijelove Ugarske, a samim tim i
sjeverni dio Hrvatske izmeu Drave, Dunava i Save, osnovao je 1464. takoer
Srebreniku i Jajaku banovinu.
Osnivanjem tih banovina ostali su juni i sredinji dijelovi Hrvatske bez zatite,
preputeni obrani hrvatskih velikaa koji o svome troku uzdravaju manje posade u
gradovima i pograninim utvrenjima. Izbijanjem na Neretvu i osvajanjem Hercegovine
1482., imali su
307
Turci slobodan put u Hrvatsku, vjeto izbjegavajui utvrene gradove i mjesta.
Sredinja vlast preputa svojim pograninim sandakbegovima i krajikim
zapovjednicima da po vlastitoj volji poduzimaju pljakake provale i upade, koji
nanose stanovnitvu i Hrvatskoj goleme tete. Preko Hrvatske zaletavaju se turske
akindije u Koruku i Kranjsku i ugroavaju ak i ire zalee Venecije. Ne bi li
zaustavili takve provale, pod vodstvom bana Emerika Derenina okupili su 1493.
Hrvati vojsku na Krbavskom polju, ekajui bosanskog sandakbega Hadum Jakub-pau
na povratku s pljakakog pohoda. Precijenivi svoje snage nasrnuli su na Turke i
doivjeli potpun poraz, u kojem je izginuo cvijet staroga hrvatskoga plemstva.
Poraz na Krbavskom polju potresao je sve drutvene slojeve u Hrvatskoj, premda
nimalo nije pokolebao Hrvate da se jo odlunije i upornije bore protiv viestruko
nadmonih snaga neprijatelja. Zapravo, do te tragine bitke prolo je cijelo
stoljee tekih ratova i krvavih bitaka u kojima su Hrvati ve dobro nauili kako
se boriti s osmanskom vojskom i poluvojnim akindijskim odredima, da bi ubrzo i
sami uzvraali istom mjerom razornim provalama u krajeve pod osmanskom vlau.
Usmjeravanjem osvajake politike sultana Sulejmana Kanunija prema Panonskoj nizini,
uslijedilo je najkrvavije i najtraginije razdoblje hrvatske povijesne zbilje, u
kojem je uope opstanak Hrvata i Hrvatske bio vie nego upitan.
Pad Beograda 1521. i osvajanje Knina 1522., bili su zlokobna najava onoga to
oekuje Hrvatsku i Ugarsku u skoroj budunosti. Osmanska vojska redom osvaja
ostatke Srebrenike i Jajake banovine, a gradovi Jajce, Banja Luka, Kamengrad i
jo poneka utvrda, stoje kao osamljeni otoci u osmanskom moru. Uzalud Hrvati trae
pomo od zapadnoeuropskih vladara; njihove vapaje nitko ne uje.
Na putu prema Ugarskoj, sultan Sulejman zaposjeo je 1526. Petrovaradin, Ilok,
arengrad, Vukovar, Erdut, Osijek i itav Srijem. Prevodei vojsku preko Drave u
Osijeku, u bitci na Mohakom polju Sulejman 26. kolovoza satire ugarsku vojsku. U
bitci pogiba kralj Ludovik II. i vei broj Hrvata. Poraz na Mohakom polju oznaio
je kraj dravne zajednice izmeu Hrvatske i Ugarske. Nadajui se pomoi u borbi
protiv Turaka, izabrali su hrvatski stalei 1. sijenja 1527. u Cetinu za kralja
austrijskog nadvojvodu i ekog kralja Ferdinanda Habsburkog, koji se sveano
obvezao da e ih doista zduno pomagati. Pet dana kasnije, birali su u
Szekesfehervaru (Stolnom Biogradu) ugarski stalei Ivana Zapolju za kralja, ijem
se izboru priklanja veina velikaa izmeu Drave i Save, pa umjesto jednoga,
Hrvatska ima dva kralja. Stranaka podijeljenost stalea i meusobne borbe, dobro
su doli Turcima, koji s malim snagama 1527. i 1528. osvajaju cijelu Krbavu i Liku,
zatim Jajce i Banja Luku i pribliavaju se rijeci Uni.
Vojna sultana Sulejmana na Be 1529. i do Kiszega 1532., privremeno je odvratila
Turke od Hrvatske, iako su prijelaz preko Save i osvajanje Kobaa jo 1530.
najavili kamo smjeraju osmanske vojskovoe. U silovitu naletu osmanske vojske 1536.
bio je izgubljen sredinji dio Slavonije, a poetkom 1537. pala je i Poega. Ni dva
mjeseca nakon toga, pao je na jugu Hrvatske u zaleu Splita i Klis, odakle se
povlae u Senj neustraivi borci protiv Turaka, nazvani uskoci, od kada ujedno i
zapoinje njihova neponovljiva ratna epopeja. Pokuaj da se u kasno ljeto iste
godine potisnu Turci iz Slavonije, zavrio je tekim porazom nedaleko Gorjana,
stoje Osmanskom Carstvu osiguralo vladavinu za punih stoljee i pol.
Unato sveanom obeanju i preuzetoj obvezi o pomaganju Hrvata u borbi protiv
Turaka, kralju Ferdinandu bio je i ostao najvaniji cilj izboriti pravo na ugarsko
prijestolje, preputajui za to vrijeme Hrvatsku njezinoj sudbini.
Ulazak sultana Sulejmana 1541. u Budim i pripajanje Ugarske Osmanskom Carstvu,
snano su poticali nova osvajanja izmeu Drave i Save. Uskoro nakon toga bili su
izgubljeni Orahovica, Valpovo, Voin, Brezovica, Sira, Pakrac, Kraljeva Velika i
konano 1552. Virovitica i azma.
Juno od Save, probojem obrane na Uni osvajanjem Kostajnice 1556. i potom Dubice,
Novog, Otoke i Krupe, otimajui postupno grad za gradom, do 1576. stigli su oni
blizu Ozlja, Dubovca, Pokupskog, Hrastovice, Petrinje i Siska, prijetei odatle
Zagrebu i austrijskim pokrajinama. U istom poloaju bili su takoer tvrave i
gradovi Ivani, Kri, Dubrava, Vrbovec, Krievci, Koprivnica i urevac izmeu Save
i Drave, pa se ozbiljno postavljalo
308
pitanje dokle e jo Hrvati odolijevati osmanskoj najezdi i braniti zapravo carsku
Austriju. To vie to su od nje dobivali neredovito i krto pomo, vrlo esto na
tetu stanovnitva i hrvatskih banova koji su o svome troku uzdravali vojsku.
Kako se poloaj obrane u Hrvatskoj dramatino pogoravao, na poticaj tajerskog
nadvojvode Karla i uz suglasnost Dvorskog ratnog vijea, osnovana je 1578. uzdu
granice nasuprot Osmanskom Carstvu Vojna granica, koja se protezala od rijeke Drave
do Jadranskog mora. Iste godine zapoela je i gradnja vojne tvrave podno grada
Dubovca, posjeda knezova Zrinskih. Ta je tvrava nazvana po nadvojvodinu imenu
Karlstadt, odnosno Karlovac, premda su hrvatski stalei predlagali da se ona gradi
na drugom mjestu, jer e je u odnosu na poloaj osmanske vojskovoe lako zaobii i
usmjeriti vojsku prema Sisku i Zagrebu, stoje uskoro bilo i potvreno.
Osnivanje Vojne granice uslijedilo je kao zakanjeli in u obrani Hrvatske, budui
da su do tada od Hrvatske ostali samo ostaci ostataka. Dapae, i od tih ostataka
izdvojeno je graniarsko podruje kao samostalna vojna tvorevina ispod vlasti
hrvatskoga bana i stalea, pa se Hrvatska svela na desetinu svoje povrine uoi
ratova s Osmanskim Carstvom. Tonije reeno, na Varadinsku i vie nego
prepolovljene Zagrebaku i Krievaku upaniju. Na taj nain postala je Hrvatska
posve ovisna o vojno-graniarskom zapovjednitvu u Grazu i carskom dvoru u Beu,
zbog ega je na svojim ostacima bila prisiljena grevito braniti, ne samo dravnu i
pravnu posebnost, ve i vlastitu opstojnost. Pogotovo to je u Vojnoj granici
njemaki postao slubeni jezik, a sva vanija zapovjedna mjesta preuzeli su stranci
iz austrijskih pokrajina i potisnuli Hrvate.
Dok je Vojna granica u Hrvatskoj bila tek u osnivanju, vojna krajita inila su
nerazdvojan dio osvajake politike Osmanskog Carstva jo od vremena njegova
nastanka, u emu je ono prema dravama i zemljama s kojimaje graniilo imalo golemu
vojnu prednost. Kako se irilo Osmansko Carstvo, tako se pomicalo i krajite,
sluei uvijek kao priprema i polazite novim osvajanjima.
Oko 1580. uzdu granice prema Hrvatskoj od Drave do Jadranskog mora, u tvravama i
vojnim uporitima bile su plaene posade s vie od est tisua osmanskih vojnika,
od kojih su konjanici inili udarnu snagu. Osim plaenih posada, osmanske su vlasti
uz granicu naseljavale brojne Vlahe stoare, koji su obavljali razne pomone vojne
slube. Isto tako uvrtavani u akindijske odrede, upadali su preko granice u
Hrvatsku, pljakali, pustoili i otimali stoku, postavljali zasjede, ubijali i
odvodili ljude, zbog ega su bili najomraeniji sloj na granici, izjednaavan s
najokorjelijim razbojnicima. Svojom nezajaljivom grabeljivou, surovou i
prevrtljivou, izazivali su sumnjiavost i samih Turaka, pa ih zato dosta esto
proganjaju i sumnjie za urovanje s protivnikom stranom.
Dolaskom na elo Bosanskog paaluka Hasan-pae Predojevia, doseglo je ratovanje
Hrvata s Osmanskim Carstvom kritinu toku. Osvajanjem Ripa 1591. i Bihaa na Uni
1592., bile su uklonjene posljednje zapreke osvajakim planovima. Okupljanjem
vojske iz cijele Bosne i Slavonije pod osmanskom vlau, krenuo je Hasan-paa u
opi napad ne bi li na bojnom polju atro Hrvate i potom zbrisao Hrvatsku. Meutim,
kod Siska 1593. doivio je Hasan-paa strahovit poraz u bitci, u kojoj gubi ivot s
tisuama vojnika i veim brojem osmanskih vojskovoa.
Sjajna pobjeda kod Siska oznaila je, napokon, kraj osmanske najezde i zavretak
drugog stoljea ratovanja Hrvata s Osmanskim Carstvom. Tu je pobjedu okrunila
banska vojska 1595. protjerivanjem Turaka iz Petrinje.
U nastavku ratovanja banska i graniarska vojska provaljuje duboko u prostor pod
osmanskom vlau, nanosei Turcima osjetljive gubitke i pretvarajui cijelu granicu
u poprite tekih borbi i razaranja. Na povratku s provala vojsci se prikljuuje
mnotvo izbjeglica, meu kojima i velik broj Vlaha pod vodstvom svojih starjeina i
pravoslavnih sveenika koji prelaze na hrvatsku stranu. Graniarske vlasti
naseljavaju Vlahe uz granicu i potiu njihovo doseljavanje uz obeanje vojnih
povlastica, bez obzira to je zemljite pripadalo hrvatskoj vlasteli. Iz tog
razloga hrvatski stalei negoduju i trae da se oni izjednae s ostalim
podlonicima i plaaju sve obaveze. Zastupajui vojne interese i slijedei politiku
carskog dvora, graniarske vlasti tite Vlahe, koji iskazuju vjernost caru i ne
ele biti niiji podlonici. Na hrvatskom prostoru izrasta tako posve drugi svijet
s kojim Hrvati nemaju nikakvo povijesno, kulturno, duhovno, vjersko i politiko
zajednitvo, i osjeaju ga kao strano tijelo u svome tkivu. O dalekosenim
309
posljedicama koje su zbog toga nastajale nisu brinule vojne vlasti, a jo manje o
tome to su one pogaale narod koji je uz nadljudske napore uspio obraniti se i
sauvati svijest o sebi.
Mirom 1606. bila je konano uspostavljena ravnotea sila. Dobiveno ratom, zaraene
strane su zadrale, a istonu granicu Hrvatske iscrtalo je Osmansko Carstvo.
Za dva stoljea osmanske najezde zadesila je Hrvatsku i hrvatski narod prava
katastrofa, kakvu nije doivio niti jedan narod u Europi. U prah i pepeo bilo je
pretvoreno oko 3 000 naselja, a zajedno s njima iezlo je i stanovnitvo. Nestale
su Makarska, Skradinska, Kninska, Krbavska, Bosansko-akovaka i Srijemska
biskupija sa svojim kaptolima. Prostor Zagrebake biskupije bio je sveden gotovo na
jednu treinu. Porueno i razoreno je vie od 550 crkava i samostana koji su inili
arita pismenosti i kulture. Propalo je nekoliko tisua plemikih kurija, zatrto
je srednje i nie plemstvo i sveenstvo, uniteni su obrazovani sloj stanovnitva,
kulturna dobra i svi tragovi pismenosti, a na tisue ena, djece i mukaraca
odvedeni su u zarobljenitvo. Nita manje stradalo ih je na bojnom polju branei
svoju zemlju, slobodu i opstojnost. Nekad cvatue, gospodarski snane i gusto
nastanjene pokrajine u kojima se ivjelo dobro i udobno, znatno bolje i na vioj
razini nego u mnogim dijelovima zapadne Europe, pretvorene su u zastraujuu
pusto. to je, zapravo, sve uniteno nije mogue ni rei u nedostatku pisane
rijei. Dosegnuti stupanj razvoja nasilno je prekinut i stoljeima vraen unazad.
Od Hrvatske je ostao samo uski pojas koji se protezao od granice s austrijskim
pokrajinama i rijeke Drave preko urevca, Bjelovara, Siska, Karlovca, Otoca i
Senja do Rijeke, a sav njegov istoni dio pretvoren je u Vojnu granicu. Gubei svoj
etniki i politiki prostor izgubila je Hrvatska i cijelo svoje srednjovjekovlje,
kojega su resile brojne crkve, opatije i samostani, gradovi i dvorovi krupnoga
plemstva, sagraeni u romanikom i gotikom stilu i opremljeni u duhu vremena u
kome su nastali. Ukratko reeno, u surovim uvjetima ivota, opeg siromatva, gladi
i neimatine izazvane osmanskim osvajanjima, ogrubjeli su i ljudi i sve je u
Hrvatskoj bilo podreeno borbi za opstanak.
Dok je Hrvatska teko krvarila i proivljavala sudbonosne trenutke svoje povijesne
drame, na europskom Zapadu uspjeno je provedena graanska revolucija u
Nizozemskoj, Engleska se naglo uzdizala, u modi je vladao panjolski stil
odijevanja, Crkva je provodila reforme, vrijeme je ranoga baroka, knjievnog
stvaralatva Williama Shakespearea, Miguela Cervantesa, Lope de Vege i Tirsa de
Moline, filozofa Giordana Bruna i Francisa Bacona, slikara Tiziana Vecellija,
Michela Montaignea, Paolo Veronesea, Michelangela, Caravaggia i Petera Paula
Rubensa, astronoma Tycho Brahea, Johanna Keplera i razvoja matematike, fizike i
uope prirodnih znanosti.
Na osvojenom prostoru Hrvatske, Osmansko Carstvo je odmah uspostavilo svoju vlast i
osnovalo vojno-upravne jedinice - sandake, koji su se dijelili na sudska okruja -
kadiluke. Meu prvima Osjeko-srijemski, zatim Kliski, Poeki, azmanski i Krko-
liki sandak. Do 1541. Osjeki, Kliski i Poeki sandak pripadali su Rumelijskom
beglerbegluku, kada je Poeki sandak pripojen novoosnovanom Budimskom
beglerbegluku. U njegovu sastavu ostao je do osnivanja Bosanskog beglerbegluka
1580., kada je prikljuen tome beglerbegluku. Osvajanjem Kanizse 1600., izdvojen je
Poeki sandak iz Bosanskog i ukljuen u Kaniki beglerbegluk, u kojem ostaje do
kraja osmanske vladavine.
Uspostavom osmanske vlasti uveden je spahijsko-timarski sistem kao posebni oblik
feudalnih odnosa. Katolika crkvena organizacija bila je unitena, a podlono
stanovnitvo koje se nije uspjelo spasiti bijegom, pretvoreno je u raju. Prema
zakonima i vjerskom pravu (erijat) plaala je raja sve javne obaveze. Osmansko
stanovnitvo naseljavalo se u gradovima i upravnim sreditima, gdje je podizalo
damije i javne graevine. Manji broj starosjedilaca Hrvata preao je i na islam.
Poega i Osijek jedini su vei gradovi. Zahvaljujui izgradnji glasovitog
Sulejmanova mosta 1566. na lijevoj strani Drave preko movara u Baranji, izrastao
je Osijek u najvee prometno, trgovako i gradsko sredite svoga doba. U odnosu na
podlono stanovnitvo Turci su inili vrlo tanak vladajui i drutveni sloj, koji
se smjestio u gradovima, trgovitima i krajikim utvrdama, osiguravajui svoju
vlast vojnom silom. Svjesno sebe, podjarmljeno hrvatsko stanovnitvo nipoto se
nije mirilo s tuinskom vlau i na razne naine borilo se protiv nje, nikad ne
gubei nadu u svoje osloboenje.
310
Osim manjih bitaka i okraja na granici, sve do 1663. vladao je u Hrvatskoj
uglavnom mir. Podizanje Novog Zrina bana Nikole Zrinskog nasuprot Kanizsi, bio je
povod ratu. Veliki vezir Ahmed-paa Kprl krenuo je s vojskom u sjevernu Ugarsku
i osvojio Gyr, Nove Zamky i Levice. Njegovo neiskustvo u voenju rata slanjem
vojske u daleke zimovnike, iskoristio je Nikola Zrinski i munjevitim napadom usred
zime 1664. provalio do Osijeka, opustoio gradsko podgrae i zapalio Sulejmanov
most. Smjeli pothvat hrvatskoga bana izazvao je divljenje irom Europe, ali nita
manje i zavist carskih vojskovoa. Svladavi prvotno iznenaenje, Turci su
popravili most i u ljeto iste godine udario je veliki vezir na Novi Zrin i sravnio
ga sa zemljom. Idui odatle stigao je s vojskom do sela Mogersdorfa, gdje je 1.
kolovoza 1664. bio strahovito potuen. Umjesto da iskoristi pobjedu, plaljivi car
Leopold I. sklopio je deset dana kasnije mir u Vasvru, to je izazvalo
nezadovoljstvo velikaa Ugarske i Hrvatske koji su oekivali nastavak rata i
protjerivanje Turaka iz osvojenih krajeva.
Znajui dobro kamo smjera politika carskoga dvora, na elu nezadovoljnih velikaa
stajao je ban Nikola Zrinski, ali je njega iznenada snala smrt u lovu na vepra.
Ulogu svoga oca preuzeo je tada hrvatski ban Petar Zrinski i njegov urjak Fran
Krsto Frankapan. Vjeto predui mreu oko njih i njihovih istomiljenika, optuio
ih je carski dvor za navodnu izdaju i urotu i smaknuo 21. travnja 1671. u Wiener
Neustadtu. Smaknue Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana prenerazilo je hrvatsku
javnost, a svaki hrvatski ovjek osjeao je njihovu smrt kao osobni gubitak.
Zatiranjem roda Zrinskih i Frankapana, iji se ugled i obiteljsko stablo moglo
mjeriti s vladajuom kuom Habsburg, nita vie nije caru Leopoldu stajalo na putu
uvoenja apsolutistike vladavine.
Opsada Bea 1683. i dvostruki poraz vojske velikog vezira Kara Mustafa-pae, bili
su uvod i poticaj ratu za osloboenje Ugarske i dijelova Hrvatske od osmanske
vlasti. Stvaranjem Svete lige, koju su inili carska Austrija, Poljska i Republika
Venecija, rat se vodio irom Ugarske, na sjeveru i jugu Hrvatske i poluotoku
Peloponezu. Ve u ljeto 1684. probijena je osmanska obrana na sjeveru Hrvatske
osvajanjem Virovitice, a do jeseni 1686. bili su Turci izbaeni iz Ugarske. Sjajna
pobjeda nad vezirom Sulejman-paom 1687. ubrzala je ratno djelovanje u Hrvatskoj,
pa je osloboen sav prostor izmeu Drave, Dunava i Save, osvojeni su Dubica i
Kostajnica na Uni, a sredinom ljeta 1689. Lika i Krbava. Na jugu Hrvatske, u
Dalmaciji, preotela je Venecija Turcima Sinj, Vrliku i Knin. Izgubljenim bitkama
kod Slankamena 1691. i nedaleko Sente 1697. bilo je Osmansko Carstvo primorano
1699. sklopiti mir prema naelu: tko to posjeduje neka mu i ostane (uti
possidetis). Provedenim razgranienjem, granica Osmanskog Carstva prema Hrvatskoj
vodila je rijekom Savom do utoka Une u Savu, zatim Unom do Novoga i odatle preko
Like i Krbave do granice s Republikom Venecijom.
Osloboeni krajevi Hrvatske od osmanske vlasti bili su u ratnom vihoru opet
pretvoreni u pusto. Stotine sela i naselja zbrisano je s lica zemlje, a zajedno s
njima nestali su i ljudi. Sve stoje stvorila i podigla tuinska vlast pretvoreno je
u prah i pepeo.
Iako se Hrvatska nalazila u vie nego alosnom stanju i ruevinama, misao o
njezinoj obnovi dobivala je tada novi polet. Pogotovo nakon sveanog obeanja cara
Leopolda I. da e sva mjesta osvojena u ratu s Turcima, koja su pripadala
Hrvatskoj, biti njoj i vraena i stavljena pod bansku upravu.
Ali, unato carskom obeanju, nije Hrvatska od svoga prostora dobila nita. Sve to
je u Hrvatskoj bilo osvojeno u ratu s Osmanskim Carstvom stavljeno je pod upravu
Dvorske komore u Beu. Uzdu Save osnovana je Vojna granica i spojila se s Vojnom
granicom juno od Save, kojoj su takoer bile prikljuene Lika i Krbava. Na taj
nain stvorena je svojevrsna vojna drava, dvostruko vea od Banske Hrvatske, u
kojoj su vrijedili samo vojni zakoni i ivjelo se grubo vojniki.
U tri stoljea ratovanja s Osmanskim Carstvom bila je Hrvatska raskomadana i
duhovno razjedinjena. Gubei svoj povijesni prostor izgubila je ona i polovicu
svoga stanovnitva. Osvajake granice Osmanskog Carstva postale su prostorne i
politike granice Hrvatske. Pod tekim bremenom povijesnog naslijea, uli su
Hrvatska i hrvatski narod u 18. stoljee, ije su posljedice ostale stoljeima
ive, sve do obnove hrvatske drave i njezina meunarodnog priznanja 1992. godine.
311
SUMMARY
In the dynastic crisis and the wars that followed the death of King Louis I Angevin
in 1382, the Croatian nobility played the leading role. Nevertheless, the members
of the Croatian nobility did not have enough power to turn that crisis to their own
advantage by supporting a king of their own choice to mount the throne. The
alliance with the Bosnian king was in that respect of little use since Stephan
Tvrtko I availed himself of the opportunity of the existing political conflicts to
extend his power to the Dalmatian cities and the areas in the south of Croatia. The
party disunion, dissension and irreconcilableness with the crowning of Sigis-mund
Luxembourgian King of Hungary and Croatia was silently supported by the Venetian
Republic that wished to regain its power and rule over the Dalmatian cities and the
coastal part of Croatia. New developments of the situation were turning gradually
to the advantage of Venice, which inevitably lead to the destruction of unity of
the Croatian territories, which in turn could not be opposed by either the nobility
or King Sigismund. The separation of this area from its hinterland was disastrous
for Croatia, while at the same time its north-eastern part was under even greater
threat. The defeat suffered by the Serbian army at Kosovo polje in 1389 smoothed
the way for the Ottoman Empire toward Hungary and Croatia, the targets of their
future campaigns and military expeditions. Already in 1391 the area between the
rivers Drava, Danube and Sava was exposed to violent attacks of the Ottoman light
cavalry, which plundered, devastated and annihilated everything along their way,
showing thus what kind of an enemy was to fight. Thanks to personal courage and
decisiveness of Ivan Morovic Viceroy of Macva, this attack was repulsed; however,
the whole region became deserted and the frightened population evacuated from their
settlements.
Depending upon the internal affairs and strengthening of the Ottoman Empire, such
attacks and invasions became more frequent, particularly after the crushing defeat
of the army consisting of West European knights and King Sigismund at Nikopolje in
1396. This defeat marked the end of the dreams about ousting the Turks from the
European continent.
Having overcome a long-lasting crisis caused by the defeat and capturing of Sultan
Bayezid IYildirim at Angora (1402) in the conflict with the Mongolian khan Timor,
and after Mehmed I and his successor Murad II had succeeded to the throne, the
Turks crossed the river Drina from the direction of Serbia, seized the first
strongholds in Bosnia and established the Bosnian Border (serhai). Under military
command of the local commanders, they were plundering the settlements throughout
Bosnia and Herzegovina in lightning attacks, capturing the local population and
rushing at southern, western and northern parts of Croatia. Such devastation of
material goods and enslaving of the local population meant a systematic destruction
of the economic and military power of the opponent, which was to prepare the ground
for further extension of the Ottoman power. The panic-stricken Croatian population
escaped to safer areas, retreating across the rivers Sava, Drava and Danube, or
leaving for northern Hungary, eastern Austria, Bohemia and the coastal regions
under Venetian rule, all the way to the islands of the Adriatic and farther to the
Apennine Peninsula.
Sultan Mehmed II, also known as the Conqueror (Fatih), full of praise for his
conquest of Constantinople in 1453, managed to annex Serbia to the Ottoman Empire
in 1459. The Kingdom of Bosnia fell in his hands in 1463 as well. The fall of
Bosnia meant a direct threat to Croatia, the next target of the Ottoman army. The
Ottomans knew how to use that
312
opportunity and carried out a fierce, full-scale attack on Croatia. In a counter-
attack in the very same yearXing Matthias Corvinus managed to take back the town
of Jajce and defeated the Sultan's army. In order to protect the southern
territories of Hungary and the northern part of Croatia stretching between the
rivers Drava, Danube and Sava, in 1464 he established the districts of Srebrenica
and Jajce, the so-called banovina.
By the establishment of these districts, the southern and central parts of Croatia
remained unprotected, left to the defence of the Croatian gentry who kept smaller
troops in the fortified border areas at their own expense. Having reached the river
Neretva and having conquered Herzegovina in 1482, the Ottomans found their way
toward Croatia, skilfully avoiding the fortified towns. The central government
allowed their border officers, the so-called sanjakbeys and the Border commanders
to plunder the area as they wanted, inflicting thus enormous suffering and damage
to the local population and Croatia on the whole. Through Croatia, the Ottoman
light cavalry pushed its way towards Carinthia and Carniola, threatening thus to a
broader area of Venice as well. In order to stop such invasions, in 1493 the Croats
rallied their troops under the command of Viceroy Emerik Derencin atKrbava field
(Krbavsko polje), waiting there for the return of the Bosnian sanjakbey Hadum
Jakub-Pasha from one of his plundering campaigns. The Croats overestimated their
power, rushed at the Turks and suffered a total defeat in which the cream of the
old Croatian nobility perished to a man.
The defeat at Krbava field (Krbavsko polje) shook all the social strata in Croatia;
however, it did not dissuade the Croats from making even more decisive and
persistent attempts at defending themselves against the attacks of the much more
superior enemy. Prior to that tragic battle, a whole century of full-scale wars and
cruel battles had passed, in which the Croats had learned how to fight against the
Ottoman army and the local members of the Turkish light cavalry forces. Quite soon
they learned how to counterattack accordingly, retaliating viciously in the areas
under the Ottoman rule.
The orientation of Sultan Suleyman Kanuni toward the campaign of conquest in the
Pannonian Valley marked the beginning of the most brutal and tragic period of the
Croatian history, during which the survival of the Croats and Croatia in general
was more than questionable.
The fall of Belgrade in 1521 and the conquest of Knin in 1522 represented ominous
anticipation of hard times that were ahead of Croatia and Hungary. The Ottoman army
soon took the remnants of the districts of Srebrenica and Jajce, while the towns of
Jajce, Banja Luka, Kamengrad and some other fortifications remained as solitary
islands in the Ottoman sea. The Croats asked the Western European rulers for their
support; however, it was all in van. No one heard their cry for help.
On his way toward Hungary, in 1526, Sultan Suleyman took possession of
Petrovaradin, Ilok, Sarengrad, Vukovar, Erdut, Osijek and the entire region of
Srijem. Having led his army across the Drava near Osijek, Suleyman destroyed the
Hungarian army on August 26, in the battle at Mohacs. King Lodovic II and a great
number of Croats lost their lives there. The defeat at Mohacs marked the end of the
state community of Croatia and Hungary. Expecting and hoping for help in their
struggle against the Turks, on January 1,1527 in Cetin, the Croatian classes
elected the Austrian Grand Duke and King of Bohemia Ferdinand Habsburg their king,
who pledged his word to provide them with any kind of support. Five days later, in
Szekesfehervar, the Hungarian classes elected Ivan Zapolja their king, who was
supported by the majority of the nobility between the Drava and the Sava, so that
instead of one Croatia had two kings. The conflicts between the classes and their
mutual struggles were welcome among the Turks, who in 1527 and 1528 engaged only
minor troops to occupy the entire regions of Krbava and Lika, Jajce and Banja Luka
and thus approached the banks of the river Una.
Sultan Suleyman's campaign towards Vienna in 1529 and Kiszeg in 1532 distracted the
Turks from Croatia for a while, although their crossing over the Sava and the
occupation of Kobas in 1530 had already clearly pointed to the goals of Ottoman
strategists. In a violent attack of the Ottoman army in 1536 the central part of
Croatia was lost and at the beginning of 1537
313
Poega fell as well. Not more than two months after that, the southern Croatian
stronghold of Klis, in the back of Split, also fell, from where the courageous
fighters against the Turks, the so-called uskoci, retreated to Senj. This event
marked the beginning of their unique saga of courage. The attempt at pushing the
Turks out of Slavonia in the late summer of the very same year ended in a crushing
defeat near Gorjani, which gave an opportunity to the Ottoman Empire to rule over
that area for another century and a half.
Despite his pledge and formal commitment to provide every kind of support to the
Croats in their struggle against the Turks, King Ferdinand's primary goal was to
secure his right to the Hungarian throne, leaving Croatia at the same time to its
own devices.
Sultan Suleyman's entering into Budim in 1541 and the annexation of Hungary to the
Ottoman Empire provided much encouragement to further occupations in the region
between the Drava and the Sava. Quite soon a whole series of towns and places was
lost: Orahovica, Valpovo, Voin, Brezovica, Sira, Pakrac, Kraljeva Velika and
finally, in 1552, Virovitica and azma.
South of the Sava, the Turks broke the defence line at the river Una and took
Kostajnica in 1556, then also Dubica, Novi, Otoka and Krupa. Taking the towns one
after another, until 1576 they reached Ozalj, Dubovac, Pokupsko, Hrastovica,
Petrinja and Sisak. That campaign meant a threat to Zagreb and the Austrian
provinces. As the situation with other towns and fortifications between the Sava
and the Drava, such as Ivani, Kri, Dubrava, Vrbovec, Krievci, Koprivnica and
urevac, was very much the same, one could not help asking how long the Croats
would resist the Ottoman invasion and actually defend the Austrian Empire.
Furthermore, the Croats received irregular and insignificant support from Austria,
very often at the expense of their own compatriots and the Croatian viceroys who
used to finance the army with their own means.
As the position of defence in Croatia worsened dramatically, upon the initiative of
the Styrian Grand Duke Karl and by consent of the Court Military Council, in 1578
the Croatian Military Border was established along the border with the Ottoman
Empire, stretching from the river Drava to the Adriatic Sea. The construction works
on a massive military fortress at the foot of the town of Dubovac, the possession
of the princes Zrinski, started in the very same year. The fortress was named after
Grand Duke Karl - Karlstadt, i.e. Karlovac, although the Croatian classes proposed
that it should be erected at some other place. They thought that the Ottoman
military commanders would easily make a detour and direct their troops toward Sisak
and Zagreb. Quite soon their thoughts proved to be true.
The establishment of the Croatian Military Border came as a belated act in the
defence of Croatia, since the country was reduced to reliquiae reliquiarum, the
miserable remains. Furthermore, the area of the Croatian Military Border was
separated from these remains as an independent military structure beyond the
authority of the Croatian Viceroy and the nobility, so that Croatia was reduced to
one tenth of the area it had had in the period before the wars against the Ottoman
Empire. More precisely, it was reduced to the County of Varadin and the Counties
of Zagreb and Krievci, which were more than halved. Thus Croatia became completely
dependent upon the Military Border headquarters in Graz and the Emperor's Court in
Vienna. Due to that position, although reduced to a small piece of territory,
Croatia was compelled not only to defend frantically its state and legal autonomy
but also to hang on for dear life. Namely, the German language was introduced as
the official language of the Croatian Military Border and the foreigners, who came
from the Austrian provinces and pushed the Croats out, occupied all major positions
in the military.
While the Croatian Military Border was still in the process of formation, these
border-lands had always been an inseparable part of the conquering policy of the
Ottoman Empire, which dated back to its very beginning. This meant an enormous
strategic advantage for the Ottomans in their aspirations toward the adjacent
countries and territories. With the extension of the Ottoman Empire, the border-
lands were also moved, serving as a starting point of further invasions and
conquests.
314
Around 1580, along the border with Croatia, from the river Drava to the Adriatic
Sea, there were more than 6,000 Ottoman mercenaries deployed in the fortresses and
military strongholds, the most important combat strength consisting in cavalry.
Apart from the mercenaries, the Ottoman authorities settled numerous livestock
breeders, the so-called Vlasi, all along the border, to perform various auxiliary
services with the military. Included in the light cavalry troops, they also used to
break into Croatia across the border, where they were plundering, destroying,
stealing the cattle, laying ambushes, murdering and taking away the people. Due to
all this, they became the most detested class at the Border, equalised with the
most hardened criminals. Their insatiable greed, brutality and fickleness provoked
much suspicion among the Turks themselves, so that these criminals were quite often
persecuted and suspected of plotting with the opposing army.
After Hasan-Pasha Predojevic had become the supreme commander of the Bosnian
Pashaluk, the Croats' struggle against the Ottoman Empire reached its critical
point. The conquests of Ripac in 1591 and Bihac (on the river Una) in 1592 removed
the last obstacles on the way toward realisation of the Ottoman strategic plans.
Having gathered the army from all over Bosnia and Slavonia under the Ottoman
command, Hasan-Pasha undertook an all-out attack in order to defeat the Croatian
combat troops and wipe away Croatia. However, in the battle of Sisak, in 1593,
Hasan-Pasha suffered a total defeat and fell together with thousands of his
soldiers and a great number of the Ottoman commanders.
Finally, the glorious victory in the battle of Sisak marked the end of the Ottoman
invasions after almost two hundred years of the Croatian fighting against the
Ottoman Empire. The Viceroy's army, chasing the Turks away from Petrinja in 1595,
crowned the great victory.
In further combats the Viceroy's army, together with the Military Border troops,
broke deeply into the area under the Ottoman rule, inflicting much damage to the
Turks and turning the whole Border area into a battlefield and the scene of many
fierce battles and destruction. On the return from such missions, numerous refugees
followed the army, among them also a great number of the people known as Vlasi,
under the leadership of their headmen and Orthodox priests who went over to the
Croatian side. The Croatian Military Border authorities settled these people along
the border and encouraged their further settling, promising them privileges in
military service, regardless of the fact that the lands belonged to the Croatian
nobility. This provoked much indignation among the Croatian classes, which
expressed their displeasure by asking that these people were equalised with other
subordinates and were to pay all public taxes. Representing the interests of the
military and pursuing the policy of the Emperor's Court, the Croatian Military
Border authorities started to protect the Vlasi, who expressed their loyalty and
paid respect to the Emperor, declining to be anyone's subordinates. Thus a
completely different world started to emerge on the Croatian soil, with which the
Croats had no common historic, cultural, spiritual, religious and political
background and which the Croats felt as an alien element, a foreign body in their
own tissue. The far-reaching consequences, which arose from that, were no concern
of the military authorities, let alone the sufferings of the Croatian people who
had to make superhuman efforts to protect themselves and maintain its self-
awareness.
The peace treaty of 1606 eventually established the balance between the great
powers. What was taken in war operations was to be retained by the belligerent
powers. Thus the Ottoman Empire drew Croatia's eastern border.
Two centuries of the Ottoman invasions represented a devastating disaster for
Croatia and the Croatian nation, which had not been experienced by any European
nation before. About 3,000 settlements were reduced to ashes, and the local
population disappeared without a trace. A number of dioceses disappeared -
Makarska, Skradin, Knin, Krbava, Bosnia and Dakovo, Srijem - together with their
chapters. The Zagreb diocese area was reduced to almost one third of its earlier
size. More than 550 churches and monasteries, the centres of cultural life and
education, were devastated and pulled down. Thousands of the gentry manor houses
were destroyed, the middle and lower gentry and clergy was exterminated, as well as
the educated individuals, cultural goods and all traces of literacy. Thousands of
women, children
315
and men were captured and taken prisoners. A large number of people fell at the
battleground, defending their country, freedom and existence. Once flourishing,
commercially powerful and densely populated areas, in which one could live a
peaceful and comfortable life, much better than in many parts of Western Europe,
were turned into a horrifying desert. It is difficult to describe in words all that
was destroyed and reduced to ashes. An advanced stage of development, once
attained, was brutally interrupted and turned centuries back. Croatia was turned
into a narrow belt stretching from the border with Austrian provinces and the river
Drava, via urevac, Bjelovar, Sisak, Karlovac, Otoac and Senj to Rijeka, while
its eastern part became the Croatian Military Border. Having lost its ethnic and
political space, Croatia lost its complete mediaeval tradition, characterised by
numerous churches, abbeys and monasteries, towns and castles of the Croatian
nobility, built in Romanesque and Gothic styles and decorated in the spirit of the
time in which they had been created. In other words, under the conditions that made
life enormously difficult in those days, in grinding poverty, famine and misery
caused by the Ottoman conquests, the people also became rougher and everything
served the purpose of struggling for survival.
While Croatia was bleeding and suffering under the burden of crucial moments of its
historic drama, Western Europe led a completely different way of life. A civil
revolution succeeded in the Netherlands; England's economy was flourishing; the
fashion of those days was dominated by the Spanish style, the Church was carrying
out its reforms; it was the time of early Baroque, the time of the brightest
literary achievements of William Shakespeare, Miguel Cervantes, Lope de Vega, Tirso
de Molina, the time of the great philosophers Giordano Bruno and Francis Bacon, the
great masters Tizian Vecelli, Michel Montaigne, Paolo Veronese, Michelangelo,
Caravaggio and Peter Paul Rubens, the time of the famous astronomers Tycho Brahe,
Johann Kepler, the time of rapid development of mathematics, physics and other
natural sciences.
On the occupied territories, the Ottoman Empire immediately established its
authorities and founded its military and administrative districts, the so-called
sanjaks, which were divided into juridical districts, the so-called cadiluks. Among
the first established ones were the sanjaks of Osijek-Srijem, Klis, Poega, azma
and Krka-Lika. Until 1541, the sanjaks of Osijek, Klis and Poega had belonged to
the Rumelian beglerbeylik, when the sanjak of Poega was annexed to the newly
established beglerbeylik of Budim. It remained a part of it until the establishment
of the beglerbeylik of Bosnia in 1580. After the conquest of Kanisza in 1600, the
sanjak of Poega was separated from the Bosnian beglerbeylik and included in the
beglerbeylik of Kanisza, remaining thus a part of it until the end of the Ottoman
rule.
Upon the establishment of the Ottoman authorities, a special form of feudal system
was introduced. The Roman Catholic Church organisation was destroyed and the
subordinated population, which could not escape the oppressors, was turned into the
so-called raja (a kind of serfs). According to the Moslem religious law (Sheriyat),
the raja had to fulfil all public obligations. The Ottoman population inhabited the
towns and administrative centres, where mosques and public buildings were built. A
small number of the native Croats were converted to Islam. Poega and Osijek were
the only bigger cities. Thanks to the erection of the famous Suleyman's bridge in
1566, on the left bank of the Drava, across the marshland in Baranya, Osijek grew
out into the largest traffic, commercial and urban centre of those days. In
comparison with the subordinated local population, the Ottomans made up a very
small ruling and social stratum, situated mostly in larger towns, market towns and
Border fortresses, where they protected their rule by military force. Aware of its
position, the subjugated Croatian population could not become reconciled with the
foreign rule and made every effort to fight it, never giving up hope of its
liberation.
Except for some minor battles and conflicts at the border, all until 1663 it was
relatively peaceful in Croatia. The erection of Novi Zrin by Viceroy Nikola
Zrinski, just opposite of Kanizsa, was the immediate cause for another war. Grand
Vizier Ahmed-Pasha Kopriilu led his army toward northern Hungary and took Gyor,
Nove Zamky and Levice. His lack of experience in waging such a war, as he sent his
troops to distant territories in winter, was cunningly used by Nikola Zrinski. In a
lightning attack, in the middle of winter 1664, he reached
316
Osijek, devastated the town outskirts and set the Suleyman's bridge on fire. The
courageous undertaking of the Croatian Viceroy caused much admiration throughout
Europe but also the envy of the Emperor's military strategists. Having come to
terms with the unpleasant surprise, the Turks reconstructed the bridge so that in
the summer of the very same year the Grand Vizier carried out a vicious attack on
Novi Zrin and levelled it to the ground. Returning from this mission, his army
reached the village of Mogersdorf, where they suffered a crushing defeat on August
1, 1664. Instead of seizing the opportunity offered by such a great victory, ten
days later, the cowardly Emperor Leopold I concluded the peace treaty at Vasvar.
This event caused dissatisfaction among the members of the Hungarian and Croatian
nobility who were expecting the continuation of the war and driving the Turks out
of the occupied territories.
Recognising the intentions of the Emperor's Court, Viceroy Nikola Zrinski took over
the leadership of the dissatisfied nobility. However, he met a violent and sudden
death while wild boar hunting. The leader's role was taken over by his son, the
Croatian Viceroy Petar Zrinski and his brother-in-law Fran Krsto Frankapan. Weaving
a web of intrigue around them and their supporters, the Emperor's Court accused
them of an alleged act of treason and plot and executed them on April 21,1671 in
Wiener Neustadt. The execution of Petar Zrinski and Fran Krsto Frankapan astonished
the Croatian public and each Croat considered their death as his personal loss. The
extermination of the houses of Zrinski and Frankapan, whose prominence and family
trees could have been compared to those of the ruling house of Habsburg, removed
the last obstacles on Emperor Leopold's way toward the introduction of his
absolutism.
The siege of Vienna in 1683 and the double defeat of Grand Vizier Kara Mustafa-
Pasha's army represented the introduction and immediate cause of the war for the
liberation of Hungary and certain parts of Croatia from the Ottoman rule. Upon the
creation of the Holy Alliance, consisting of the Austrian Empire, Poland and the
Venetian Republic, the war was waged throughout Hungary, in the north and south of
Croatia and on the Peloponnesian peninsula. Already in the summer 1684, the Ottoman
defence lines were broken in the north of Croatia, by the conquest of Virovitica,
and until the autumn 1686 the Ottomans were thrown out from Hungary. The glorious
victory over Vizier Suleyman-Pasha in 1687 provided an additional impetus to the
war operations in Croatia, so that the whole region between the rivers Drava,
Danube and Sava was soon regained, as well as Dubica and Kostajnica on the river
Una. In mid-summer 1689, the regions of Lika and Krbava were also liberated. In the
south of Croatia, i.e. Dalmatia, the Venetian Republic managed to take over Sinj,
Vrlika and Knin. Having suffered crushing defeats at Slankamen in 1691 and in the
vicinity of Senta in 1697, the Ottoman Empire was compelled to conclude a peace
treaty in 1699 according to the principle utipossidetis, i.e. each of the parties
was to retain what it had taken in military operations. Upon such delimitation, the
borders of the Ottoman Empire with Croatia followed this line: the river Sava to
the Una river mouth, the Una river to Novi and from there across Lika and Krbava to
the border with the Venetian Republic.
The newly liberated Croatian territories were again devastated and ravaged in
numerous war operations. Hundreds of villages and towns were wiped off the face of
the earth, together with them the people vanished also. All that had been built up
and created by the foreign rulers was turned to dust and ashes.
Although Croatia was in more than a poor state and terribly ruined, the idea of its
reconstruction aroused great enthusiasm, particularly after Emperor Leopold's
formal pledge that all territories regained in the wars against the Turks, that had
earlier belonged to Croatia, would be returned under the rule of the Croatian
Viceroy.
However, despite the Emperor's promise, Croatia was given none of its territories.
All that had been regained in the war against the Ottoman Empire was put under the
rule of the Court Chamber in Vienna. Along the Sava river, the Military Border was
established and thus connected with the Military Border south of the Sava. The
regions of Lika and Krbava were also annexed to it. This formal act produced a kind
of military regime, i.e. state, twice as big
317
as the so-called Civil Croatia {Banska Hrvatska), where only the military laws were
applied and a rough, military life was led.
During three centuries of wars against the Ottoman Empire, Croatia was torn in
pieces and spiritually disunited. Having lost its historic territories, it also
lost a half of its population. The borders of the Ottoman Empire, won in the wars,
became the spatial, i.e. physical, and political borders of Croatia. Under a heavy
burden of the legacy of its past, Croatia and the Croatian nation entered the
eighteenth century. The consequences of those events of the distant past were felt
for centuries, all until the reestablishment of the Croatian state and its
international recognition in 1992.
318
ZUSAMMENFASSUNG
In der dynastischen Krise und den Kriegen nach dem Tode Knigs Ludwig I. von Anjou
im Jahre 1382 spielte der kroatische Adel die Hauptrolle, es fehlte ihm aber die
Kraft, die Krise zu seinem Nutzen zu lsen, indem er einen Knig nach eigener
Auswahl auf den Thron bringen konnte. Die Allianz mit dem bosnischen Knig war in
dem Sinne von keiner groen Bedeutung, weil Stephan Tvrtko I. die
Auseinandersetzungen unter den Parteien dazu nutzte, seine Herrschaft auf die
dalmatinischen Stdte und die sdlichen Gebiete Kroatiens zu verbreiten. Die
unlsbare Zwiespalt, deren Ursache in der Krnung von Sigismund von Luxembourg als
Knig Ungarns und Kroatiens lag, wurde unaufdringlich von der Republik Venedig
untersttzt, indem sie die dalmatinischen Stdte und das Kstengebiet Kroatiens
unter ihre Herrschaft zurckgewinnen wollte. Die danach folgenden Erreignisse
gingen zugunsten von Venedig, was unabwendbar die Zerbrckelung des einheitlichen
kroatischen Territoriums zur Folge hatte, der weder die einzelnen Frsten noch
Knig Sigismund im Stande waren, Widerstand zu leisten. Die Trennung dieses Gebiets
vom Hinterland war verheerend fr Kroatien, indem seinem nordstlichen Teil eine
noch grere Gefahr drohte. Die Niederlage der serbischen Armee auf dem Kosovo-Feld
im Jahre 1389 ffnete dem Osmanischen Reich den Weg nach Ungarn und Kroatien, die
das Ziel der knftigen Kriegszge waren. Schon 1391 wurde das Gebiet zwischen der
Donau und Save den Angriffen von osmanischen, aus freiwilligen Kmpfern
(Akindschia) zusammengesetzten Truppen plnderischen Charakters ausgesetzt, die
alles zerstrten und vernichteten, wodurch sie deutlich zur Kenntnis gaben, gegen
was fr einen Feind man zu kmpfen hatte. Dank der Mut und Entschlossenheit des
Bans von Macva Ivan Morovic, wurde der Angriff abgewehrt, die ganze Gegend war aber
verdet und das Volk wurde in Schrecken versetzt, so da es seine Siedlungen
verlie.
Abhngig von den inneren Umstnden und der Strkung des Osmanischen Reichs wurden
seitdem solche Angriffe und Anstrme immer hufiger, vor allem nach der riesigen
Niederlage der aus den westeuropischen Rittern zusammengesetzten Armee mit Knig
Sigismund an der Spitze in der Schlacht bei Nikopolje 1396, die ein Ende des
Traumes von der Verdrngung der Trken aus dem europischen Land bedeutete.
Die Trken, die die lange, durch die Niederlage und Gefangennahme des Sultans
Bajezid I. Yildirim bei Angora im Jahre 1402, im Zusammensto mit dem mongolischen
Khan Timur verursachte Krise berwinden konnten, als Mehmed I. und danach sein
Nachfolger Murad II. auf den Thron gelangen, berquerten die Drine, eroberten die
ersten Festungen in Bosnien und grndeten das Bosnische Grenzgebiet (serhat).
Angefhrt von den Befehlshabern dieser Grenzgebiete verwsteten sie in Form
blitzartiger Vorste die Siedlungen in Bosnien und Herzegowina und versklavten die
Einwohner, wobei sie durch berflle auch tief in die sdlichen, westlichen und
nrdlichen Teile Kroatiens eindrangen. Der dadurch entstandene materielle Schaden
und die Entfhrung des Volkes erschtterte systematisch die Wirtschaft und
Verteidigung des Gegners, indem das Gebiet fr die Ausdehnung der osmanischen
Herrschaft vorbereitet wurde. Das von Angst berfallene kroatische Volk flieht nach
den sicheren Gebieten, zieht sich ber die Save, Drau und Donau zurck, bersiedelt
nach Nordungarn, in den Osten von sterreich, in die Tschechei und in die
Kstengebiete unter der Herrschaft von Venedig, bis zu den adriatischen Inseln und
weiter in Richtung Apenninische Halbinsel.
319
Der Sultan Mehmed IL, genannt Eroberer (Fatih), nachdem er sich den Ruhm durch die
Besatzung von Konstantinopel im Jahre 1453 verschafft hatte, schlo 1459 Serbien
dem Osmanischen Reich an, und im Jahre 1463 fiel auch der Knigreich Bosnien in
seine Hnde. Kroatien war durch den Fall von Bosnien am meisten betroffen, denn
dadurch wurde es der Drohung der osmanischen Armee unmittelbar ausgesetzt, was die
Armee zu nutzen wute und mit aller Gewalt in Kroatien einbrach. Im Gegenangriff in
demselben Jahre gelang es dem Knig Matthias Corvinus Jajce von den Trken
zurckzugewinnen und die Sultans Armee zu schlagen. Um die sdlichen Gebiete von
Ungarn und dadurch auch den nrdlichen Teil Kroatiens zwischen der Drau, Donau und
Save zu beschtzen, grndete er 1464 auch die Banschaft von Srebrenica und die
Banschaft von Jajce.
Die Grndung dieser Banschaften lie die sdlichen und mittleren Gebiete Kroatiens
ohne Schutz, berlassen der Verteidigung der kroatischen Adeligen, die auf eigene
Kosten kleinere Truppen in den Stdten und Grenzgebieten unterhielten. Die zentrale
Verwaltung berlie ihren Begs und Befehlshabern der Grenzgebiete, nach eigenem
Willen die plnderischen Zge zu unternehmen, die dem kroatischen Volk und Kroatien
groen Schaden zufgten. Durch Kroatien drangen die trkischen Akindschien bis
Krnten und Krain hinein, und stellten sogar fr das Hinterland der Republik
Venedig eine Gefahr. Um diese Einbrche aufzuhalten, sammelten die Kroaten auf dem
Krbava-Feld im Jahre 1493 ihre Truppen, mit dem Ban Emerik Derencin an der Spitze,
und warteten auf den bosnischen Sandschakbeg Hadum Jakub Pascha auf seiner Rckkehr
von einem der Einbrche. Ihre Krfte weit unterschtzt, griffen sie auf die Trken
an und erlitten dabei eine totale Niederlage, bei der die Blte des alten
kroatischen Adels ums Leben kam.
Die Niederlage auf dem Krbava-Feld erschtterte alle gesellschaftlichen Stnde in
Kroatien, obgleich es auf keinen Fall die Kroaten daran hinderte, noch eifriger und
entschlossener gegen die mehrmals berlegene Macht des Gegners zu kmpfen. Bis zu
dieser frchterlichen Schlacht war nmlich ein ganzes Jahrhundert in Kriegen und
blutigen Kmpfen verlaufen, bis sich die Kroaten schon die Art und Weise angeeignet
hatten, wie gegen die osmanische Armee zu kmpfen, so da sie bald selbst im
gleichen Mae erwidern konnten, indem sie zerstrerische Zge in die Gebiete unter
der osmanischen Herrschaft unternahmen.
Die nach Pannonien gerichtete Eroberungspolitik des Sultans Suleiman Kanuni setzte
der blutigste und fatalste Zeitraum in der kroatischen Geschichte ein, in dem das
Bestehen der Kroaten und Kroatiens mehr als fraglich war.
Der Fall von Belgrad im Jahre 1521 und die Eroberung von Knin im Jahre 1522 gaben
verhngnisvolle Anzeichen davon, was Kroatien und Ungarn in der baldigen Zukunft
erwarten konnten. Die osmanische Armee erobert der Reihe nach die berreste der
Bezirke von Srebrenica und Jajce, und die Stdte Jajce, Banja Luka, Kamengrad und
noch sonstige Festungen stehen wie einsame Inseln mitten im osmanischen Meer.
Umsonst suchten die Kroaten Hilfe bei den westeuropischen Herrschern; keiner
vernahm ihren Hilfeschrei.
Auf dem Weg nach Ungarn eroberte Suleiman im Jahre 1526 Petrovaradin, Ilok,
Sarengrad, Vukovar, Erdut, Osijek und das ganze Gebiet Srijem. An der Spitze des
Heeres im Zug ber die Drau bei Osijek, in der Schlacht auf dem Mohacs-Feld am 26.
August, schlug er die ungarische Armee. In der Schlacht fielen Knig Ludwig II.
sowie die meisten Kroaten. Die Niederlage auf dem Mohacs-Feld bedeutete das Ende
der Staatengemeinschaft zwischen Ungarn und Kroatien. In der Hoffnung,
Untersttzung im Krieg gegen die Trken zu bekommen, whlten die kroatischen Stnde
am 1. Januar 1527 in Cetin den sterreichischen Groherzog und den tschechischen
Knig Ferdinand von Habsburg zum Knig, der sich ehrenwrtlich verpflichtete, ihnen
eifrig Hilfe zu leisten. Fnf Tage spter whlten in Szkes-fehrvr die ungarischen
Stnde Ivan Zapolja zum Knig, der unter den meisten von den Adeligen zwischen der
Drau und der Save Untersttzung fand, so da anstatt eines Knigs Kroatien zwei
Knige hatte. Die Zwiespalt unter den Stnden sowie die gegenseitigen Kmpfe wurden
den Trken zum Vorteil, die mit kleinen Truppen 1527 und 1528 ganz Krbava und Lika,
danach auch Jajce und Banja Luka besetzten und sich dem Flu Una nherten.
320
Der Heereszug von Suleiman nach Wien im Jahre 1529 und bis zu Kiszeg 1532 hielte
vorlufig die Trken von Kroatien ab, obwohl die berquerung der Save und die
Besatzung von Koba schon 1530 die Absichten der osmanischen Befehlshaber
ankndigen lieen. Bei der massiven Offensive der osmanischen Armee im Jahre 1536
wurde der zentrale Teil Slawoniens verloren und anfangs 1537 fiel auch Poega. Nach
kaum zwei Monaten wurde auch Klis im Sden Kroatiens, im Hinterland von Split,
erobert, wovon die mutigen Kmpfer gegen die Trken, genannt Uskoci, nach Senj
zurckzogen, um ihren einmaligen Heldenepos anzufangen. Der Versuch im Sptsommer
desselben Jahres, die Trken aus Slawonien zu vertreiben, endete mit einer schweren
Niederlage unweit von Gorjani, was dem Osmanischen Reich die Herrschaft in den
nchsten anderthalb Jahrhunderten sicherstellte.
Trotz dem Ehrenwort und der bernommenen Pflicht, den Kroaten im Kampf gegen die
Trken Hilfe zu leisten, war und blieb fr den Knig Ferdinand das Hauptziel, das
Recht auf den ungarischen Thron zu erkmpfen, indem er whrend dieser Zeit Kroatien
seinem Schicksal berlie.
Der Einbruch von Suleiman in Budim im Jahre 1541 und der Anschlu von Ungarn gaben
dem Osmanischen Reich einen starken Ansporn zu weiteren Eroberungen zwischen der
Drau und der Save. Bald danach wurden auch Orahovica, Valpovo, Voin, Brezovica,
Sira, Pakrac, Kraljeva Velika und schlielich im Jahre 1552 Virovitica und azma
verloren.
Indem sie sdlich von der Save die Verteidigungslinie am Flu Una durchbrachen, als
Kostajnica im Jahre 1556 und danach Dubica, Novi, Otoka und Krupa fielen, und Stadt
fr Stadt besiegt wurde, gelangen sie 1576 in der Nhe von Ozalj, Dubovac,
Pokupsko, Hras-tovica, Petrinja und Sisak, woher sie Zagreb und sterreichischen
Teilgebieten drohten. Die zwischen der Save und der Drau gelegenen Festungen und
Stdte Ivani, Kri, Dubrava, Vrbovec, Krievci, Koprivnica und urevac waren in
derselben Lage, so da sich die Frage, wie lange noch die Kroaten dem osmanischen
Ansturm Widerstand leisten und eigentlich kaiserliches sterreich verteidigen
konnten, allen Ernstes aufdrang. Um so mehr als sie von sterreich unregelmig und
sprlich Untersttzung bekamen, hufig zum Nachteil der Bevlkerung und kroatischen
Bane, die die Armee auf ihre Kosten unterhielten.
Da die Verteidigung Kroatiens immer dramatischer abnahm, wurde auf die Initiative
des steiermrkischen Groherzogs Karl und mit Zustimmung des Hfischen Kriegsrates
im Jahre 1578 an der Grenze mit dem Osmanischen Reich die Militrgrenze gegrndet,
die sich von der Drau bis zur Adria erstreckte. In demselben Jahre fing die
Errichtung einer Festung unterhalb von der Stadt Dubovac im Besitz von den Frsten
Zrinski. Die Festung wurde nach dem Groherzog Karlstadt, bzw. Karlovac genannt,
obwohl die kroatischen Stnde den Vorschlag unterbreiteten, die Festung an einer
anderen Stelle zu errichten, denn hinsichtlich ihrer Lage wre die Festung leicht
zu umgehen gewesen und die Armee htte in Richtung Sisak und Zagreb einschlagen
knnen, was sich spter als richtig erwies.
Die Grndung der Militrgrenze stellt einen verspteten Versuch in der Verteidigung
Kroatiens, da bis zu diesem Zeitpunkt von Kroatien nur Reste von berresten
geblieben waren. Hinzu wurde diese Militrgrenze von diesen berresten als ein
selbstndiges militrisches Gebilde ausgeschieden, wodurch dem kroatischen Ban und
den Stnden die Verwaltung darber versagt wurde, so da Kroatien auf ein Zehntel
seines Gebiets am Vorabend des Krieges gegen das Osmanische Reich reduziert wurde,
genauer gesagt, auf die mehr als halbierten Gespanschaften von Zagreb und Krievci.
Auf diese Weise wurde Kroatien vllig vom militrischen Hauptquartier in Graz und
dem Kaiserlichen Hof in Wien abhngig, weswegen es, obgleich nur aus berresten
bestehend, dazu gezwungen wurde, sich eifrig zur Wehr zu setzen, nicht nur
hinsichtlich seiner Staatlichkeit und juristischen Eigentmlichkeit, sondern auch
wegen seiner Existenz, vor allem deswegen, weil im Gebiet der Militrgrenze Deutsch
zur offiziellen Sprache wurde und weil alle wichtigen Befehlsstellen von den
Fremden aus den sterreichischen Lndern besetzt wurden, so da die Kroaten auch
hier zurcktreten muten.
Als die Militrgrenze in Kroatien noch am Anfang ihrer Grndung war, stellten die
Grenzgebiete auf der trkischen Seite ein Bestandteil der eroberischen Politik des
Osmanischen
321
Reiches schon seit dessen Entstehung dar, was dem Reich einen groen Vorteil
gegenber den benachbarten Staaten und Lndern verschaffte, indem sie immer zur
Vorbereitung und als Ausgangspunkt fr die neuen Eroberungen dienten.
Um 1580 bestand die osmanische Armee die Grenze zu Kroatien entlang, von der Drau
bis zur Adria, in den Festungen und Militrsttzpunkten, aus mehr als sechs tausend
osmani-schen Sldnern, unter denen die Kavallerie die Stokraft darstellte. Auer
den Sldnertruppen, pflegten die osmanischen Behrden in den Grenzgebieten auch
zahlreiche hochlndische Viehzchter, genannt Vlasi, anzusiedeln, die als
verschiedenartige Hilfskrfte bei der Armee dienten. Dieses Volk wurde auch in die
Akindschiatruppen eingeschlossen, die ber die Grenze in Kroatien einbrachen,
plnderten, verwsteten und nahmen das Vieh weg, stellten Fallen, tteten und
entfhrten das Volk, weswegen sie zum verhatesten Stand an der Grenze wurden, der
den verstocktesten Rubern gleichgestellt wurde. Ihre Habgierigkeit, Brutalitt und
Unbestndigkeit erweckten Mitrauen unter den Trken selbst, so da sie hufig auch
wegen Verschwrertums und heimlicher Zusammenarbeit mit dem Gegner verfolgt wurden.
Als Hasan-Pascha Predojevic zum Oberbefehlshaber vom Bosnischen Paschaluk wurde,
erreichte der Krieg der Kroaten gegen das Osmanische Reich den kritischen Punkt.
Mit der Eroberung von Ripac im Jahre 1591 und von Bihac an der Una 1592 wurden die
letzten Hindernisse fr die eroberischen Plne beseitigt. Hasan-Pascha, indem er
die Armee aus ganz Bosnien und Slawonien unter der osmanischen Herrschaft gesammelt
hatte, setzte den allgemeinen Angriff in Gang, um die Kroaten endgltig zu besiegen
und Kroatien vllig zu verwischen. Hasan-Pascha erlitt aber in der Schlacht bei
Sisak im Jahre 1593 eine riesige Niederlage, in der er selbst ums Leben kam, sowie
die Mehrheit von den osmanischen Heerfhrern.
Der prchtige Sieg bei Sisak machte endlich ein Ende der osmanischen Eroberung
sowie dem zweiten Jahrhundert des Krieges der Kroaten gegen das Osmanische Reich.
Den Sieg krnte auch die Armee des Bans, als sie 1595 die Trken aus Petrinja
vertrieb.
In den Schlachten, die danach erfolgten, drang die Armee des Bans und aus der
Militrgrenze tief ins Gebiet unter der osmanischen Herrschaft, indem den Trken
entscheidende Verluste zugefgt wurden und das ganze Grenzgebiet zum Schauplatz
schwerer Kmpfe und Verwstungen wurde. Bei der Rckkehr aus dem Krieg schlssen
sich dem Heer zahlreiche Flchtlinge an, unter denen auch eine groe Anzahl der
Leute aus den Grenzgebirgen, der sogenannten Vlasi, mit ihren Vorstehern und
christlich-orthodoxen Priestern, die auf die kroatische Seite bertraten. Die
Behrden in der Militrgrenze lieen dieses Volk an der Grenze ansiedeln und
frderten weitere Ansiedlung, indem sie ihnen die militrischen Begnstigungen
versprachen, ohne Rcksicht darauf, da das Land dem kroatischen Adel gehrte. Dies
erweckte rgernis unter den kroatischen Stnden, die verlangten, da sie den
sonstigen Untertanen gleichgestellt werden und alle ffentlichen Pflichte leisten.
Die militrischen Interessen vertretend und der Politik des kaiserlichen Hofes
folgend, schtzten die Behrden der Militrgrenze dieses Volk, das dem Kaiser Treue
schwor und niemandem Untertan sein wollte. So entwickelte sich auf dem kroatischen
Gebiet eine vllig neue Welt, die keine historischen, kulturellen, geistigen,
religisen oder politischen Berhrungspunkte mit den Kroaten aufwies, und die die
Kroaten als Fremdkrper in ihrem Gewebe empfanden. ber die weitragenden Folgen,
die daraus entstanden, wollten sich die Militrbehrden nicht kmmern, nicht einmal
deswegen, weil dadurch das kroatische Volk betroffen wurde, das sich mit
bermenschlichen Anstrengungen zu wehren und die Selbstbewutheit zu erhalten
wute.
Mit dem Frieden aus dem Jahre 1606 wurde endlich das Gleichgewicht zwischen den
Mchten hergestellt. Das, was im Krieg gewonnen worden war, behielten die
streitenden Parteien, und die stliche Grenze wurde vom Osmanischen Reich gezogen.
Innerhalb von den zwei Jahrhunderten der osmanischen Eroberung erlitt das
kroatische Volk eine echte Katastrophe, die keines der Vlker in Europa erlebt
hatte. Etwa drei Tausend Siedlungen wurden zu Schutt und Asche, zusammen mit deren
Einwohnern. Die Dizesen von Makarska, Skradin, Knin, Krbava, Bosnien und Dakovo,
sowie von Srijem mit ihren Kapiteln waren vllig verschwunden. Das Gebiet des
Zagreber Bistums wurde sogar auf ein
322
Drittel reduziert. Mehr als 550 Kirchen und Klster, die die Zentren des
Schrifttums und der Kultur darstellten, wurden zerstrt. Mehrere Tausende von
frsterlichen Kurien sahen dabei ihren Untergang, die mittleren und niedrigen
Stnde des Adels und der Geistigen wurden ausgetilgt, der gebildete Stand der
Bevlkerung sowie das Kulturerbe und alle Spuren von der Schreibkunde wurden
verloren und Tausende von Frauen, Kindern und Mnnern wurden entfhrt. Nicht
weniger ist die Anzahl derjenigen, die auf dem Schlachtfeld ums Leben kamen, als
sie ihr Land, ihre Freiheit und Existenz verteidigten. Die einmal entwickelten,
wirtschaftlich starken und dicht besiedelten Gebiete, in denen man angenehm im
Wohlstand lebte, viel besser und auf einem hheren Niveau als in anderen Gebieten
Westeuropas, wurden zur frchterlichen de. Was eigentlich zerstrt wurde, kann man
nicht einmal mit Sicherheit feststellen, weil es an den schriftlichen Beweisen
fehlt. Der einmal erreichte Entwicklungsstand wurde gewaltsam unterbrochen und
mehrere Jahrhunderte zurckgesetzt. Aus Kroatien blieb nur ein schmaler Grtel, der
sich von der Grenze mit den sterreichischen Lndern und der Drau ber urevac,
Bjelovar, Sisak, Karlovac, Otoac und Senj bis Rijeka erstreckte, und der ganze
stliche Teil wurde zum Militrgrenzgebiet - Vojna granica. Indem es sein
ethnisches und politisches Territorium verloren hatte, mute Kroatien auch auf sein
Mittelalter verzichten, das durch zahlreiche, im romanischen und gotischen Stil
erbaute Kirchen, Abteien und Klster, sowie durch die im damaligen Zeitgeist
eingerichteten Stdte und Schlsser der Groadeligen gekennzeichnet wurde, kurz,
befand sich in den rohen Lebensumstnden von allgemeiner Not als Folge der
osmanischen Eroberung. Auch die Leute waren rauh geworden und alles in Kroatien
wurde dem Kampf um die Existenz unterstellt.
Als Kroatien schwer blutete und die entscheidenden Ereignisse in seiner Geschichte
erlebte, wurde im europischen Westen die brgerliche Revolution in Niederlande mit
Erfolg abgeschlossen. England sah einem raschen Anstieg entgegen, die Mode
diktierte den spanischen Stil, die Kirche fhrte Reformen durch, es war die Zeit
des Frhen Barocks, der literarischen Schpfung von William Shakespeare, Miguel
Cervantes, Lope de Vega und Tirso de Molina, die Zeit der Philosophen Giordano
Bruno und Francis Bacon, der Maler Tizian Vecelli, Michel Montaigne, Paolo
Veronese, Michelangelo, Caravaggio und Peter Paul Rubens, der Astronome Tycho
Brahe, Johann Kepler und der Entwicklung im Bereich der Mathematik, Physik und der
Naturwissenschaften im Allgemeinen.
In den besetzten Teilen Kroatiens stellte das Osmanische Reich sofort seine
Verwaltung her und grndete militrische Verwaltungseinheiten - die sogenannten
Sandschaks, die in die Gerichtsbezirke - Kadiluks - gegliedert wurden. Unter den
ersten gab es den Osijek-Sirmies Sandschak, dann den Sandschak von Klis, den
Sandschak von Poega, den Sandschak von azma und den Krka-Lika Sandschak. Bis 1541
gehrten der Osijek-Sirmies Sandschak, der Sandschak von Klis und der von Poega
dem Beglerbegluk (grere Regierungseinheit) von Rumelia, als der Sandschak von
Poega dem neugegrndeten Beglerbegluk von Budim angeschlossen wurde, im Rahmen
dessen er bis zur Grndung des Bosnischen Beglerbegluks im Jahre 1580 blieb, dem er
dann angeschlossen wurde. Mit der Eroberung von Kanizsa im Jahre 1600 wurde der
Sandschak von Poega aus dem Bosnischen Beglerbegluk ausgesondert und in denjenigen
von Kanizsa eingeschlossen, innerhalb dessen er bis zum Ende der osmanischen
Herrschaft blieb.
Mit der Herstellung der osmanischen Herrschaft wurde das sogenannte Spachia-Timar-
Sys-tem als eine besondere Form der feudalen Verhltnisse eingefhrt. Die
katholische kirchliche Organisation wurde vernichtet und die Untertanen, denen es
nicht gelungen war, sich fliehend zu retten, wurden zu Raja (eine Art von
Leibeigenen). Gem den Gesetzen und dem religisen Recht (Scheriat), war Raja
verpflichtet, alle ffentlichen Pflichte zu leisten. Die osmanische Bevlkerung
besiedelte die Stdte und Verwaltungszentren, in denen sie Moscheen und ffentliche
Einrichtungen erbaute. Eine kleinere Anzahl der alteingesessenen Kroaten bekehrten
zum Islam. Poega und Osijek blieben die einzigen erhaltenen greren Stdte. Dank
der Errichtung der berhmten Brcke von Suleiman im Jahre 1566 am linken Ufer der
Drau ber die Smpfe in Baranja entwickelte sich Osijek zum grten Verkehrs-,
Handels- und Verwaltungszentrum jener Zeit. Im Unterschied zu den Untertanen
machten die Trken einen sehr kleinen herrschenden und gesellschaftlichen Stand
aus, der in den
323
Stdten, Marktstdten und Festungen im Gebiet der Militrgrenze lebte, indem er
seine Macht durch militrische Kraft sicherte. Das unterjochte kroatische Volk, das
immer noch selbstbewut blieb und sich auf keinen Fall mit der fremden Herrschaft
ausshnen konnte, kmpfte auf verschiedene Art und Weise dagegen, indem es nie die
Hoffnung auf seine Befreiung aufgab.
Mit Ausnahme von kleineren Schlachten und Streitigkeiten an der Grenze herrschte
bis zum Jahre 1663 berwiegend Frieden in Kroatien. Der Bau von Novi Zrin des Bans
Nikola Zrinski gegenber von Kanizsa wurde zum Anla fr einen neuen Krieg. Der
Growesir, Ahmed-Pascha Kprl fhrte sein Heer in Richtung Nordungarn an und
eroberte Gyr, Nove Zamky und Levice. Unerfahren im Krieg, schickte er seine
Truppen in die weiten Gegenden im Winter, was andererseits Nikola Zrinski zu nutzen
wute und mit einem Blitzangriff mitten im Winter 1664 bis vor Osijek hineindrang,
dessen Vororte verwstete und die Suleimans Brcke in Brand setzte. Diese khne
Aktion des kroatischen Bans erweckte anerkennendes Staunen in ganz Europa, aber
auch Neid unter den kaiserlichen Heerfhrern. Nachdem sie die ursprngliche
berraschung berwunden hatten, setzten die Trken die Brcke instand und im Sommer
desselben Jahres schlug der Growesir auf Novi Zrin und machte es dem Erdboden
gleich. Von dort her gelangte er bis zu Mogersdorf, wo er am 1. August 1664 eine
massive Niederlage erlitt. Anstatt aus diesem Sieg Vorteil zu ziehen, schlo der
furchtsame Knig Leopold I. zehn Tage spter Frieden in Vasvr, was unter den
ungarischen und kroatischen Groadeligen Unzufriedenheit verursachte, die die
Fortsetzung des Krieges erwarteten und auf die Vertreibung der Trken aus den
besetzten Gebieten hofften.
Der Politik des kaiserlichen Hofs bewut, stellte sich der Ban Nikola Zrinski an
die Spitze der unzufriedenen Groadeligen, fand aber bald danach seinen Tod im Jagd
auf Wildeber. Seine Rolle bernahm dann sein Sohn, der kroatische Ban Petar
Zrinski, zusammen mit seinem Schwager Fran Krsto Frankapan. Der kaiserliche Hof,
indem er sie und ihre Gleichgesinnten geschick in Netze fallen lie, klagte sie
wegen angeblichen Verrats und Komplotts an und richtete sie am 21. April 1671 in
Wiener Neustadt hin. Die Hinrichtung von Petar Zrinski und Fran Krsto Frankapan
versetzte die kroatische ffentlichkeit in Erstaunen und jeder kroatischer Mensch
sprte ihren Tod als persnlichen Verlust. Indem das Geschlecht von Zrinski und
Frankapan, dessen Ansehen und Stammbaum denjenigen vom herrschenden Haus des
Habsburgs gleichgestellt werden konnten, dadurch ausstarb, stand Kaiser Leopold
nichts mehr auf dem Wege, die absolutistische Herrschaft herzustellen.
Die Besatzung von Wien im Jahre 1683 und die zweifache Niederlage der Armee des
Growesirs Kara Mustafa-Pascha bedeuteten das Vorspiel und den Ansto fr die
Befreiung Ungarns und einiger Teile Kroatiens von der osmanischen Macht. Mit der
Herstellung der Heiligen Allianz zwischen sterreich, Polen und der Republik
Venedig setzte der Krieg berall in Ungarn ein, im Norden und Sden Kroatiens und
auf der Halbinsel Peloponnes. Schon im Sommer 1684 wurde die osmanische
Verteidigungslinie im Norden Kroatiens durch die Einnahme von Virovitica gebrochen
und bis zum Herbst 1686 wurden die Trken aus Ungarn weggetrieben. Der groe Sieg
ber den Wesir Suleiman-Pascha im Jahre 1687 beschleunigte den Kriegserfolg in
Kroatien, so da das ganze Gebiet zwischen der Drau, Donau und Save befreit wurde,
Dubica und Kostajnica an der Una wurden zurckgewonnen, und mitten im Sommer 1689
auch Lika und Krbava. Im Sden Kroatiens, in Dalmatien, ri Venedig Sinj, Vrlika
und Knin aus den trkischen Hnden. Die Niederlage in der Schlacht bei Slankamen im
Jahre 1691 und in der Nhe von Senta 1697 zwang das Osmanische Reich dazu, Frieden
nach dem folgenden Prinzip zu schlieen: wer etwas besitzt, der soll dies behalten
{uti possidetis). Nach der durchgefhrten Abgrenzung lief die Grenze zwischen dem
Osmanischen Reich und Kroatien durch die Save bis zu deren Einflu in die Una, dann
durch die Una bis zu Novi und weiter ber Lika und Krbava bis zur Grenze mit der
Republik Venedig.
Die von der osmanischen Herrschaft befreiten Gebiete Kroatiens wurden auch in
diesem Verteidigungskrieg verwstet. Hunderte von Drfern und Siedlungen wurden dem
Erdboden gleichgemacht und mit ihnen verschwanden auch ihre Bewohner. Alles was die
fremde Macht errichtet hatte, wurde zu Staub und Asche.
324
Obgleich sich Kroatien in einem mehr als traurigen Zustand und in Trmmern rund
herum befand, erlebte der Gedanke ber dessen Wiederaufbau einen neuen Aufschwung,
besonders nachdem Knig Leopold I. versprochen hatte, da alle von den Trken im
Krieg zurckgewonnenen Orte, die Kroatien gehrten, es auch zurckgegeben und unter
die Verwaltung des Bans gestellt wrden.
Trotz dem kaiserlichen Wort bekam Kroatien nichts von ihrem Territorium. Alles was
im Krieg gegen das Osmanische Reich gewonnen wurde, wurde unter die Zustndigkeit
der Hofkammer in Wien gestellt. Die Save entlang wurde die Militrgrenze
hergestellt und mit der Militrgrenze sdlich von der Save verbunden, der auch Lika
und Krbava angeschlossen wurden. Auf diese Weise wurde eine Art vom Militrstaat
hergestellt, zweimal so gro wie Kroatien mit dem Ban an der Spitze, in der nur
Militrgesetze Anwendung fanden und in der man streng wie im Militr lebte.
Die drei Jahrhunderte im Krieg mit dem Osmanischen Reich hatten Zerstckelung von
Kroatien sowie dessen geistige Spaltung zur Folge. Indem es sein historisches
Gebiet verloren hatte, blieb es auch ohne die Hlfte dessen Bevlkerung. Die
eroberischen Grenzen des Osmanischen Reiches wurden zu rumlichen und politischen
Grenzen Kroatiens. Kroatien und das kroatische Volk sah dem 18. Jahrhundert unter
der schweren Last des historischen Erbes entgegen, dessen Folgen noch
jahrhundertelang fortbestanden, bis zur Wiederherstellung des kroatischen Staates
und dessen internationalen Anerkennung im Jahre 1992.
325
TP
OSNOVNI IZVORI I LITERATURA
ARHIVI
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
Basbakanlik Arsjvi, Istanbul
Finanz u. Hofkammerarchiv, Wien
Generallandes Archiv, Karlsruhe
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
Kriegsarchiv, Wien 1
Magyar orszgos levltr, Budapest
Nadbiskupski (Kaptolski) arhiv, Zagreb
Staats u. Hofarchiv, Wien
OBJAVLJENI IZVORI
Adamek, Josip - Kampu, Ivan, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI.
stoljeu, Zagreb 1976.
Babinger, Franz, Qara Kustaf Paschas Essegger Sendschreiber and en Markgrafen
Hermn von Baden, Archiv Orientalni, Praha 1932.
Barabas, Samu, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio I i II,
Budapest 1898,1899.
Behrnauer, W.F.A., Sulaiman Tagesbuch suf seinem Feldzuge nach Wien 1529, Wien
1858.
Bojnii, Ivan, Kraljevske darovnice odnosee se na Hrvatsku, Vjesnik Kr.
Zemaljskog arkiva, sv. 7, 8 i 11, Zagreb 1905-1909.
Chmel, Joseph, Actenstke zur Geschichte Croatiens und Slavoniens in den Jahren
1526 und 1527, Wien 1846.
Der Neu-erffneten Ottomanischen Pforten Fotsetzung, Augspurg 1700. Desnica, Boko,
Istorija kotarskih uskoka, I-II, Beograd 1950, 1951.
Draganovi, Krunoslav, Izvjee apostolskog vizitatora Petra Masarechija o
prilikama katol. naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i Bosni 1623. i
1624., Starine JAZU 39, Zagreb 1938.
urev, Branislav, Poeka kanun-nama iz 1545. godine, Glasnik dravnog muzeja, sv.
I., Sarajevo 1946.
urev, Branislav, Sremska kanun-nama iz 1588-9, Glasnik Zemaljskog muzeja,
Sarajevo 1950.
Elezovi, Glia, Iz carigradskih turskih arhiva - Miihimi defteri, Beograd 1950.
327
Elezovi, Glia, Turski spomenici, Beograd 1952.
Fejer, Georgius, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, T. X/4, 5,
7, Budae 1841.
Fekete, Ludwig, Trkische Schriften aus dem Arhive des Palatinus Nikolaus
Eszterhzi, Budapest 1932.
Fekete, Ludwig, Die Siyaqt-Schrieft, Budapest 1955.
Fermendin, Eusebius, Acta Bosnae, Zagrabiae 1892.
Fermendin, Eusebius, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinac ordinis s.
Fran-cisci Seraphici, Starine JAZU 22, zAGREB 1890.
Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, B. VI., Wien 1849.
Frakni, Filmos, Monumenta comitialia Regni Hungariae, I-IV., Budapest 1875-1880.
Frakni, Filmos, Mtys kirly levelei, I-II, Budapest 1893-1895.
Frakni, Filmos, Codex diplomaticus comitum Frangepanibus, I-II, Budapest 1910-
1913.
Gelcsich, Jozsef, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno
Hungariae, Budapest 1887.
Gevay, Antal, Urkunden und Acktenstcke zur Geschichte der Verhltnisse zwischen
Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. u XVII. Jahrhunderte, T. XI., Wien 1842.
Horvat, Carolus, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia, I-II, Zagreb 1910-
1913.
Horvat, Karlo, Kobenzelovi izvjetaji (1592-1594) kardinalu CintijuAldobrandiniju,
dravnom tajniku pape Klementa VIII., Starine JAZU 32, Zagreb 1907.
Horvat, Karlo, Noviji spomenici za povijest Bosnae i susjednih zemalja, Glasnik
Zemaljskoj muzeja, sv. XXI, Sarajevo 1909.
Horvat, Karlo, Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih, Starine JAZU 34,
Zagreb 1913.
Ivi, Aleksa, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad 1910.
Ivi, Aleksa, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku,
Starine JAZU 35, Zagreb 1916.
Jarov, Marko, Spisi tajnog Vatikanskog arhiva XV1-XVIII veka, Beograd 1983.
Kara Mustafa vor Wien. Das trkische Tagebuch der Belagerung Wiens 1683, verfasst
von Zeremonienmeister der Hohen Pforte. bersetzet, eingeleitet und erklrt von
Richard F. Kreutel. Osmanische Geschieht Schreiber, Band I, 4. unvernderte
Auflage, Graz-Wien-Kln, 1976.
Kovacsich, Martin, Obsidio Sisciensis domini Micatti Anno Domini 1592, Scriptores
rerum Hugnaricarum minores, T. L, Budae 1798.
Kovaevi, Eref', Muhime dejteri, Sarajevo 1985.
Kovaevi, Eref, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici
po odredbama karlovakog mira, Sarajevo 1973
Krieg und Sieg in Ugarn (Die Ungarnfeldzge des Grosswezirs Kprlzade Fzil Ahmed
Pascha 1663 und 1664 nach den "Kleinodien der Historien" seines Siegelbewahrers
Hasan Aga). bersetzt, eingeleitet und erklrt von Erich Prokosch. Graz-Wien-Kln
1976.
Kukuljevi, Ivan,/wra Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagrabiae Pars I.,
1862.
Kukuljevi, han, Acta croatica, Zagreb 1863.
Lszlfalvi Velics, Antal, Magyarorszga trk kinestri defterek, Budapest 1890.
328
Laszowski, Emi\\], Monumenta Habsburgica I-III, Zagreb 1914.
Laszowski, Emilij,-7>7 priloga za povijest Kacijanerove vojne u Slavoniji 1537.,
Vjesnik Zem. arhiva III, Zagreb 1901.
Lopai, Radoslav, Spomenici Hrvatske krajine I-III, Zagreb 1885-1889.
Lopai, Radoslav, Priloziza poviest HrvatskeXVI. iXVII vieka iz tajerskog
zemaljskog arhiva u Gradcu, Starine JAZU 17, Zagreb 1885, 1887.
Lopai, Radoslav, Spomenici Trakih Frankapana, Starine JAZU 25, Zagreb 1892.
Lukcsics, Pal, XV. Szzadippk okleveleiI-II, Budapest 1931-1938.
Ljubi, ime, Listine o odnoajih izmedju Junoga Slavenstva i Mletake Republike
IV-X, Zagreb 1874-1891.
Ljubi, ime, Commissiones etrelationes Venetae I-III, Zagrabiae 1874-1891.
Mlyusz, Elmr, Zsigmondkori oklevltr I-II, Budapest 1951-1958.
Mauran, Ive, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Osijek 1966.
Mauran, Ive, Razgranienje izmeu carske Austrije i Osmanskog carstva od utoka
Save u Dunav do Novog na Uni 1741. godine, Anali Zavoda za znanstveni rad JAZU u
Osijeku 3, p. 173-191,Osijek 1984.
Mauran, Ive, Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698, Osijek 1988.
Mauran, Ive, Izvjetaji Caraffine komisije o ureenju Slavonije i Srijema nakon
osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Osijek 1989.
McGowan, Bruce W., irem sancagi mufassal tahr defteri, Ankara 1983.
Memoiren eines Janitscharen oder Trkische Chronik. Eingeleitet und bersetzt
Renate Lach-man, Graz-Wien-Kln 1975.
Mesi, Matija, Gradja mojih rasprava u "Radu", Starine JAZU 5, Zagreb 1873.
Nagy, Ivn - Nyry,A\ben,MagyardiplomacziaiemlkekMatyaskirlykorbolI-IV, Budapest
1875-1878.
Novak, Grga, Commissiones etrelationes VenetaeIV-V1I, Zagreb 1966-1972.
Pray, Georgius, Epistoleprocerum regni Hungariae I-II, Posonii 1806.
Raki, Franjo, Popis upa zagrebake biskupije, Starine JAZU 4, Zagreb 1872.
Raki, Franjo, Dubrovaki spomenici o odnoaju dubrovake obine nasprama Bosni i
Turskoj godine raszapa bosanske kraljevine, Starine JAZU 6, Zagreb 1874.
Raki, Franjo, Prilogza poviest hrvatskih uskoka, Starine JAZU 9, Zagreb 1877.
Raki, Franjo, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paaluka, Starine
JAZU 14, Zagreb 1882.
Sanuto, Marino, IDiarii, Venezia 1879-1902.
Sisak u obrani od Turaka. Izbor grae 1543-1597. Za tisak priredili: Jozo Ivanovi,
Josip Kolanovi, Andrija Lukinovi, Fedor Moaanin i Ivan Pomper, Zagreb 1993.
Smiiklas, Tade, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Drugi dio, Zagreb 1891
Spaho, D. Fehim, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta
historico-oeconomica Iugoslaviae, Vol. 12, Zagreb 1985.
Spaho, D. Fehim, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta histrico
oeconomica Iugoslaviae, Vol 13, Zagreb 1986.
329
Szita, Lszl, Budtl-Belgrdig, Vlogatott dokumentumreszletek az 1686-1688. evi
trkel-lenes hadjratok trtenetehez, Pees 1987.
Sii, Ferdo, Acta comitialia Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae I-V, Zagreb
1912-1918.
Sii, Ferdo, Rukovet spomenika o hercegu Ivaniu Korvinu i o borbama Hrvata s
Turcima (1473-1496), Starine JAZU 38, Zagreb 1937.
ii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XV. st., Starine JAZU 39, Zagreb 1938
urmin, uro, Hrvatski spomenici, Zagreb 1896.
Tadi, Jorjo, Dubrovaka arhivska graa o Beogradu, Beograd 1950.
Teleki, Jzsef, Hunyadiak kora Magyarorszgon I-XII, Pest 1852-1863.
Thallczy, Lajos-Hodinka, Antal,^4 horvatt veghelyek okleveltra, Budapest 1903.
Thallczy, Lajos - Aldsy, Antal, Magyarorszg mellektartomnyainak okleveltra
(Codex dipomaticus partium regno Hungariae adnexarum), Budapest 1907.
Thallczy, Lajos-Horvth Sandor, Codex diplomaticuspartium regno Hungariae
adnexarum (Banatus, Castrum et oppidum Jajcza), Budapest 1915.
Theiner, Augustino, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia I-II,
Roma 1859-1860.
Theiner, Augustino, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium II, Zagreb 1875. Thry,
Jozsef, Trk trtenetirk I-II, Budapest 1893-1896.
Tomai, Ivan, Chronicon breve Regni Croatiae, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku,
knj. IX, Zagreb 1863.
Tomi, Jovan. H., Graa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i
poetkom XVII veka, Beograd 1933.
Unrest, Jacob, Chronicom Austriacum. Collectio monumentorum veterum et recentium,
T.I., Brunsvigae 1724.
Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985.
Valvasor, Johann Weichard, Die Ehre des Herzogthums Crain, Nrnberg 1689., XL, p.
241, 333, XV., p. 460.
Vanino, Miroslav, Kaievo izvjee o don imunu Matkoviu, Vrela i prinosi I,
Sarajevo 1932. Vitezovi, Pavao, Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov u dva
dela razredyen, Zagreb 1696.
Vramecz, Antun, Kronika. Monumenta specantia historaim Slavorum Meridionalium.
Scrip-tores, Vol V, Zagreb 1908.Zagreb 1908.
Wenzel, Gusztv, Magyardiplomacziai emlekek azAnjou-Korbl, II-III, Budapest 1874-
1876.
Zichy, Kroly, Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zieh et Vasonke,
I-XII, Budapest 1871-1931.
LITERATURA
Abelinus, Johann Philipp, Theatrum Europaeum oder ausfhrliche und wahrhafftige
Beschreibung alle und jede denckwrdiger Geschichten, so sich bin und wieder in der
Welt, fmeblich aber in Europa und Teutschalnd so wol in Religion oder Prophan-
Wesen, Franckfurt a/M, T.XIII-XIV, 1698, 1700.
Angeli, Moriz Edlen von, Feldzge gegen Trken 1697-1698. und der Karlowitzer
Friede 1699, Wien 1876.
330
Arneth, Alfred von, Prinz Eugen von Savoyen, Nach Handscriftquellen der
kaiserlichen Archive, I-III, Wien 1858.
Babinger, Franz, Hans Dernschwam's Tagebuch einner Reise nach Konstantinopol und
Kleinasien, Mnchen u. Leipzie 1923.
Babinger, Franz, Mehmed Eroberer und seine Zeit, Mnchen 1953.
Beregani, Nicolo, Historia delle guerre dEuropa dala comparsa dell'armi Ottomane
nell'Hung-haria L'anno 1663, Venetia 1698.
Bizarus, Petrus, Pannonicum bellum, sub Maximilianoll. Romanorum etSolymano
Turcorum imperatoribus gestum, Basiliae 1698.
Bizozeri, Sempliciano, Notizia partocolare dello Stato passato, e presente de regni
d'Vngheria, Croatia e principato Transilvania, Bologna 1686.
Bodenstein, Gustav, Povijest naselja u Posavini 1718-1739, Glasnik Zemaljskog
muzejal9, 20, 24, Sarajevo 1907-1912.
Boethius, Christophor, Ruhm belorberten und Triumph leuchtenden Kriegs-Helms, I-
III, Nrnberg 1686-1691.
Bonfinus, Antonius, Rerum Ungaricorum decades, Francoforti 1581.
Bonini, Girolamo, Dell'operazioni dell' armi Caesareefata della Schiavonia della
Servia sotto Tanno 1688, Venetia 1691.
Brodari, Stjepan, De conflictu Hungarorum cum Solymano Turcarum imperatore
adMohach historia verissima. (Mohaka bitka 1526). Preveo Stjepan Sran, Vinkovci
1990.
Brown, Edward, A Brief Acount ofsome travet, London 1673.
Brusioni, Girolamo, La campagne dell' Vngheria degl' anni 1663 e 1664, Venetia
1665.
Busbeq, Avgerius Ginselmus, Epistolae deque rebus turcicis, Lipsiae 1689.
Buturac, Josip, Katolika crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970.
Contarmi, Giovanni, Storia dalla guerra di Leopoldo I, Venetia 1710.
Csany, Jnos, Magyar kronika)a 1670-1704, kozli Paur Ivan, Pest 1858
Doglioni, Giovani Nicolo, L'Vngharia spiegata, Venetia 1596.
Evlija elebi, Putopis, Sarajevo 1973.
Fazoghi, Suraiya, Town and townsmenof Ottoman Anatolia, Trade, crafts andfood
production in an urban selting 1520-1650, Cambridge University Press, 1984.
Gerhartl, Gertrud, Die Niederlage der Trken am Steifeid 1532, Wien 1981.
Gradelehnus, Johann, Hungarische-Siebenbrgische, Moldau-Wallach-Trk-Tatar-Persian
und Venetianische Cronica, Franckfurt 1665.
Hammer, Joseph von, Geschichte des Osmanischen Reiches, I-X, Pesth 1827-1835.
Zweite verbesertle Auflage, I-IV, Pesth 1840.
Hammer, Joseph von, Des Osmanischen Reiches Staaturpassung und Staatsurwaltung, I-
II, Wien 1815.
Han, Balthazar,v4/f und Neu Pannonia, Nrnberg 1686.
Handi, Adern, Prilog istoriji starih gradova u Bosanskoj i Slavonskoj krajini
pred kraj XVI vijeka, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XIII.,
Sarajevo 1962.
Horvat, Rudolf, Povijest Hrvatske, I, Zagreb 1924.
Horvat, Rudolf, Slavonija, knj. I., Zagreb 1936.,
331
Horvat, Rudolf, Lika i Krbava, I-II, Zagreb 1936.
Inalgik, Halil, The Ottoman Empire, London 1973.
Isthuanffy, Nicolus, Regni Hungarici historia, Coloniae Agrippinae 1724.
Ivi, Aleksa, Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do seobe pod Carnojeviima
(1459-1690), Zagreb 1914..
Jeli, Luka, Liki sandakat i postanje mletake krajine poetkom Kandiskog rata
1645-1648, Narodni koledar, Zadar 1898.
Jireek, Konstantin, Istorija Srba, I-II, Beograd 1952.
Jorga, Nicolaus, Geschichte des Osmanischen Reiches, I-V, Gotha 1908-1913. Kser,
Karl, Freier Bauer und Soldat, Graz 1986. Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata II-TV,
Zagreb 1975. Klai, Vjekoslav, Povijest Bosne, Zagreb 1882. Klopp, Ormo, Das Jahr,
Graz 1882.
Kprl, Mehmed Fuad, Porijeklo Osmanske Carevine, Sarajevo 1955.
Kovaevi, Eref, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici
po odredbama karlovakog mira, Sarajevo 1973.
Krekwitz, Georg Totius Hungarie superiors et inferiors accurata descriptio,
Nrnberg u. Frankfurt 1686.
Kukuljevi, Ivan, Nikola grof Zrinski, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku X, Zagreb
1869. Kupelwieser, Ludwig, Johann Katzianers Zug gegen die Trken 1537, Wien 1899.
Lopai, Radoslav, Dva hrvatska junaka Marko Mesi i Luka Ibriimovi, Zagreb 1888.
Lopai, Radoslav, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1890. Lopai, Radoslav, Oko
Kupe i Korane, Zagreb 1895. Matuschka, Ludwig, Die Trken-Krieg 1716-1718, Wien
1891. Mauran, Ive, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek 1993.
Mayer, Theodor, Verwaltungsreform in Ungarn nach der Trkenzeit, Wien-Leipzig 1911.
Meyer, Martin, Ortelius redivivus et continuatus oder der ungarischen Kriegs-
Emprungen historische Beschreibung, Frankfurt 1665.
Moaanin, Nenad, Vlasi u Poekom sandaku 1545-1581, u. Vojna krajina, Zagreb
1984.
Novak, Grga, Prolost Dalmacije, Zagreb 1944.
Olesnicki, Aleksandar, Krbavski razboj po Sa'd-ud-dinu, Nastavni vjesnik, knj. 43,
Zagreb 1935.
Popovi, Toma, Turska i Dubrovnik u XVI veku, Beograd 1973.
Prelog, Milan, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, dio I. (1463-1739),
Sarajevo 1910. Radi, Paul von, Herbard VIII. Freiherr zu Auersperg, Wien 1862.
Radoni, Jovan, Zapadna Evropa i balkanski narodi prema Turcima u prvoj polovici
XV. veka, Novi Sad 1905.
Rattkay, Georgius, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et
Sclavoniae, Vienae Austriae 1652.
332
Redlich, Oswald, Geschichte sterreich. Begonenfon Alfons Huben Sechster Band.
sterreichs Grossmachtbildung in der Zeit Kaiser Leopold I., Gotha 1921.
Roeder v. Diersburg, Philipp, Des Markgrofen, Ludvig Wilhelm von Baden Feldzge
wieder die Trken, grsstenteils nach bis jezt unbenutzten Handscriften, I-II,
Carlsruhe 1839-1842. Sax, Carl von, Geschichte des Machtverfalls der Trkei bis
Ende des 19. Jahrhunderts und die Phasen der "orientalichen Frage" bis auf die
Gegenwart, Wien 1913.
Scala, Ercole, L'Vngheria compediata, In Venetia 1687.
Smiiklas, Tade, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891
Stanojevi, Gligor, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII
vijeka, Beograd 1970.
Stanojevi, Gligor, Senjski uskoci, Beograd 1973.
abanovi, Hazim, Upravna podjela jugoslavenskih zemalja pod turskom vladavinom do
Karlovakog mira 1699., Godinjak Istorijskog drutva BiH IV, Sarajevo 1952.
abanovi, Hazim, Bosanskipaaluk, Sarajevo 1982.
ii, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962.
vear, Ivan, Ogledalo Iliriuma, Zagreb 1839.
Thallczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb
1916.
Tubero, Ludovicus, Comentariorum de temporibus suis (apud Schwandtner, Scriptores
II), Vindobonae 1747.
Urbino, Teofil, Trkishes Stdt-Bchlein, Nrnberg 1664.
Uzu$arili, Ismail Haki, Osmanli Tarihi, I-IV, Ankara 1948-1956.
Valvasor, Johann Weichard, Die Ehre des Herzogthums Crain, Nrnberg 1689.
Vaniek, Franz, Specialgescichte der Militrgrenze, I-IV, Wien 1875.
Vanino, Miroslav, Kaievo izvjee o don imunu Matkoviu, Vrela i prinosi I,
Sarajevo 1932.
Zeiler, Martin-Stbel, Andreas, Hungaria oder Neu-Bollstndige Beschreibung des
ganzen Knigreich Ungarn, Frankfurtu. Leipzig 1690.
Zinkeisen, Johann Wilhelm, Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa, I-VII,
Hamburg 1859-1863.
Zllner, Erich, Geschicte terreich, 5. vermehrte Auflage, Wien 1974.
IZVORI SLIKOVNOG MATERIJALA
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb Hrvatski povijesni muzej, Zagreb Kriegsarchiv, Wien
333
I1 il
"Uf
Kazalo osobnih imena
Abdulah-paa iz Janjine 301 Abdulmumin-paa, sandakbeg Icila (Idila) 244
Abelinus, Johan Philip 12 Adelheim, Johann Georg Strobel von, perovoa 283, 289
Adorno (Adurno), Jerolim, poslanik 108 Ahmed Giraj, tatarski sultan, sin kana
krimskih
Tatara Mehmeda Giraja 236-238 Ahmed I, turski sultan 179,227 Ahmed II., turski
sultan 270 Ahmed, sin Arslan-bega, poekog sandakbega
218
Ahmed-beg iz Cernika 153-154 Ahmed-beg iz Kruevca 89 Ahmed-beg, kliski miralaj
(pukovnik) 276 Ahmed-beg, zvorniki miralaj (pukovnik) 276 Ahmed-paa, veliki vezir
300 Ahmed-paa Hafiz, bosanski beglerbeg 171 Ahmed-paa Sarho, maraski beglerbeg
244 Ahmed-paa eikzade, sandakbeg Saruhana 244 Ahmed-paa, anadolski beglerbeg
244 Ahmed-paa, rumelijski beglerbeg 57-58 Ahmed-paa, sandakbeg Aydina 244 Ajas-
aga, aubaa (zapovjednik dvorskih slugu) 136
AjniAli, turski povjesniar 195 Alapi, Gapar, podban 141-142, 144, 153 Alapi,
Ivan, vrhovni (zemaljski) kapetan 85,124, 128, 135
Alben, Ivan, vrhovni kancelar i zagrebaki biskup 28
Albrecht Austrijski, neak cara i kralja Sigismunda 25
Albrecht V, austrijski vojvoda, car i kralj iz obitelji
Habsburg 29-30 Albrecht, bavarski vojvoda 48 Aldemarisco, Alojzije, vojvoda 25
Aldobrandini, Cintije, kardinal, tajnik papinske
drave 174 Aleksandar VI, papa 48, 50 Ali-aga, defterdar (ef financija) 155 Ali-
beg Firduzovi, kninski kapetan 262 Ali-beg Mihaloglu, sin velikog vezira Mahmud-
pae,
voa akindija 29, 35-36,42,44
Ali-beg Sokolovi, pakraki sandakbeg 152-154, 156-157
Ali-beg, neak Mehmed-pae Atlagia, bosanskog
beglerbega 262 Ali-beg, pakraki sandakbeg 151 Ali-efendija, timardefterdar 276
Ali-paa Arapin, sandakbeg Teke 244 Ali-paa Cengizade 10 Ali-paa Hekimoglu,
bosanski beglerbeg 298 Ali-paa eikzade, sandakbeg Nikopolja 244 Ali-paa
Sokolovi, budimski beglerbeg 124-126,
128
Ali-paa, kaniki beglerbeg 235 Ana, kraljica, ena cara i kralja Ferdinanda I. 98-
99
Andreis, Vincent de, otoki biskup 51 Andrija, neak velikaa Stjepana Lackovia 23
Andronik III, bizantski car 13 Antoli, plemi 285
Arky, Mihajlo, zapovjednik obrane u Virovitici 104
Arnaud (Mehmed) Memi-beg, prvi liki
sandakbeg 84, 156, 164,202 Arsenije Crnojevi, srpski patrijarh 265 Arslan-beg
(paa) Jahjaoglu, sin Mehmed-pae
Jahjaoglua, poeki sandakbeg i budimski
beglerbeg 90, 101-103,133,136-138,196,
199-200
Arslan-beg, sin Bali-bega Malkooglua 218 Aspremont-Reckheim, Ferdinand Gobert
grof,
general 259-260,265 Auersperg
Andrija, general 161,163,165
Hans, general 142
Herbart, general 128, 130, 132,138,143, 233 Karlo, karlovaki general 271 Vuk,
uskoki kapetan 106 Weikhard, zapovjednik Hrvatske granice 150-151,153 August,
Friedrich, saksonski vojvoda 271
Bacon, Francis 310
Badenski, Herman, ministar rata 244,246 Bajezid I. Yildirim (Munja), turski sultan
16, 20-23, 25, 307
335
Bajezid II. Veli (Sveti), turski sultan 45-47, 52, 54, 181
Bajezid, sin Sulejmana Kanunija 131 Baki, Matija, hrvatski plemi, branitelj Krupe
135 Baki, Pavao, vojvoda 65, 77, 81-82, 88, 90 Bali-aga, dobrotvor u Mikleuu 219
Bali-beg Jahjaoglu, smederevski sandakbeg 58, 65-66
Bali-beg Malkooglu, smederevski sandakbeg 44-45
Bali-beg, hercegovaki sandakbeg 104 Balievi, Franjo, biskup 220 Balog, Gapar,
kapetan 251 Bams, Luka, ptujski kapetan 78 Bani
Grgur, knez 64
Ivan, palatin 66, 80
Ladislav, vlastelin 104
Sigismund, vlastelin 66
Stjepan, vlastelin 32-33, 88, 1 17 Barabas, Samu, maarski povjesniar 12 Barak,
Ishak-begov sin, zapovjednik krajita 29 Barbadico, Agostino, venecijanski dud 51
Barberini, Antonio, kardinal 222 Bartol, vranski prior 51 Batthyany, plemika
obitelj 237
Adam, grof, hrvatski ban 270-272, 294
Baltazar, kapetan 151
Christophor, vojskovoa 237
Franjo, hrvatski ban i dvorski savjetnik 64-66, 69, 71-75, 77, 79, 83, 85-86,
88,118, 181, 212
Krsto 111
Stjepan, ugarski palatin 58, 65, 70, 72-73 Bazari, Matija 169
Beatrice, kraljica, ena kralja Matije Korvina 45 Bedekovi, Baltazar, krievaki
upan 301 Behrem-au, Sulejmanov poslanik 57 Bekir-paa Deli, halebski beglerbeg
244 Bembo, Ivan, kapetan senjskih uskoka 166 Benagla, Giovanni, tajnik grofa
Caprare 245 Benli, Matija, beogradski biskup 223-224 Beris, Johann Philip,
poslanik cara Leopolda I.
235 Berislavi
Franjo, jajaki ban 51
Stjepan (Grabarski), naslovni srpski despot 71-73, 77,81-82
Petar, hrvatski ban 54 Bernicz, poljski biskup 285 Bethlen, Gabor, erdeljski
vojvoda i turski vazal
228
Bisen (Bessenvo de Ezdege), Pavao, hrvatski ban 25
Bizozeri, Sempliciano 195 Blagajski, knezovi 46, 48, 51, 62, 99 Franjo 140
Stjepan, knez 67,69,71, 76, 80,100,108
Bocskay, Istvan, erdeljski vojvoda 178,246 Bogdan, Martin, zagrebaki biskup 231
Bojnii, Pavao 86
Bonflni, Antonio (Bonfinus, Antonius) 12, 49, 51 Bonifacije IX, papa 23, 25
Bonini, Girolamo 261
Borkovi, Martin, zagrebaki biskup 243-244 Brache, Ticho, astronom 310 Brada,
Emerik, rizniar 87 Brada, Stjepan, kapetan 124 Brankovan, vlaki vojvoda 264
Brankovi, ura, srpski despot 27, 30-34 Braunbart, Erasmo, namjesnik u Kranjskoj
61 Brestovski, Juraj, kapetan 171-172 Brinjski, knezovi 99
Brodari, Stjepan, dvorski kancelar 65, 67 Broanin, Juraj, zapovjednik obrane u
Virovitici 117
Bromberg, Tullio Miglio von, carski komesar 281 Bubek, Detrik, hrvatski ban 22-23,
25 Budii, Mihajlo, vlastelin 76 Busbecq, Augerio Ginselmo, carski poslanik 124
Buyuklii Mehmed-paa, rumelijski beglerbeg 236
Caprara, Aenea, general 256, 261 Caprara, Alberto, maral 243-246, 270 Caraffa di
Stigliano, Don Ferdinand Carl, grof,
general 283-284,286,289-291 Carravagio 310
Carvajal, Ivan (Juan de Carvaial), papin poslanik 34-35
Castell-Remlingen, Friedrich, general 262 Celjski
Friedrich, grof 32
Herman, slavonski ban 28
Ulrich.grof 32,35 Cervantes, Miguel 310 Cesarini, Julije, papin poslanik 30-31
Charles VI, francuski kralj 17 Chigi, kardinal 235,240-241 Cigogna, Giovanni,
ibenski knez 198 Cornaro, Andrea, venecijanski poslanik 258, 263 Cornaro,
Girolamo, upravitelj Dalmacije 262 Coronini, Anton, kapetan 292 Creutz, Josaphat
von, general 285 Croy, Charles de, vojvoda, general 255, 265-270
ejvan, vojvoda 91,219
olni, Petar, vlastelin 78
rnkoveki, Franjo, pukovnik 285
upor, Pavao slavonski ban 27, 176, 178, 294
Damad Ali-paa, veliki vezir 296 Dandolo, Antonio, venecijanski patricij 62
Danii, Juraj, kapetan 154
336
Daud-paa, bosanski sandakbeg 44-45 De Sain, tuma 301 Deli Radi, turski etovoa
78 Delimani, Kristof, kapetan iz Turnja 243 Derenin (Derencsenvi), Emerik,
hrvatski ban 48, 308
Deshezv Susjedgradski, Stjepan, vlastelin 79, 76 Dervi-aga, dobrotvor u akovu 219
Dervi-beg, kliski sandakbeg 198 Dilaver-paa Deli, sandakbeg Kaysaryiye 244
Dionizije, brat Ivana Morovia 21 Disnowski, kapetan 260 Divni, Juraj, ninski
biskup 48 Doci (Doczy), Petar, jajaki ban 45 Doktori, Stjepan, kapetan 145
Dominis, Antun de, senjski biskup 170 Domitrovi, zagrebaki biskup 227 Dornberg,
Josip, kapetan 140 Drakoli, Bonifacije, stonski biskup 220 Drakovi
Ivan, III, hrvatski ban i ugarski palatin 230-231
Ivan IV, grof, zapovjednik banske vojske 249,
257-258, 263 Ivan, banski namjesnik 297 Ivan, hrvatski ban i zagrebaki biskup
140-141, 144, 168-174, 176 Juraj, hrvatski ban i zagrebaki biskup 139,
141-142 Nikola 106
Petar, brat bana Ivana Drakovia, zemaljski blagajnik 169 Drukoveki, Gapar,
podban 153 Dri (Ders, Derssffv), Stjepan, podban 108,172 Dunnewald, Hans, general
257-260 Durak-beg, krko-liki sandakbeg 202
Dafer, Malko-begov sin, kapetan u Gradici,
130-132 Dafer, Ulama-pain sin 119 Dafer-beg, brat Hasan-pae Predojevia,
cerniki
sandakbeg 164,201 Dafer-beg, osjeki dizdar 258 Dafer-beg, zvorniki sandakbeg
89 Delalzade, turski kroniar 79 Dem, osmanski princ 46-47
urak, Bla, sisaki kanonik 161, 163
Edling, Rudolf, grof, veliki senjski kapetan 292 Eggenberg, Ruprecht, general 163-
164,167-169 Eli hadi-Ibrahim-paa, Portin kapidibaa 276 Elizabeta, ki cara i
kralja Sigismunda 29 Elizabeta, ena kralja Ludovika II, ki bosanskog
bana Stjepana Kotromania 17, 20 Elmas Mehmed-paa, veliki vezir 272
Enstaller, Hans, koevski upravitelj 112 Erddy, velikaka obitelj 154, 290
Emerik, petrinjski kapetan 231
Franjo, petrinjski kapetan 294
Marija, roena von Wagenburg, grofica 285
Nikola, hrvatski ban 249, 251, 254, 261 -263, 267-270
Petar Mlai, hrvatski ban 108,112, 117,122,
124-130, 132-133, 135, 138-139, 153, 158 Petar, brat imuna Erddyja zagrebakog
biskupa 66,80,82-83,88 Petar, grof, brat bana Tome Erddyja, kapetan
umberakih uskoka 153, 157, 159,161,
163
Sigismund, hrvatski ban 229-230
imun, zagrebaki biskup 66,69, 72, 76, 78, 82-83,85-86,88, 90, 97,212
Toma, hrvatski ban 153-158,160-161, 163-164, 166-169,174, 201
Vuk, petrinjski kapetan 229 Ernest, nadvojvoda 144,158-159,165, 217 Ernust, Gapar,
peuki biskup 88,104 Eszterhzy, Nikola, ugarski palatin 230 Eugen Savojski,
vojskovoa 271 -274, 296-298 Evlija elebi, turski putopisac i kroniar 195-196,
201-202, 209-211,216,218,236
Fabregues, Antonije, papin poslanik 48 Fazil Ahmed-paa Kopriilu, veliki vezir 10-
11,
235-239, 241-242,311 Fekete, Lajos, maarski povjesniar 12 Ferdi-paa, kroniar
195,198 Ferdinand I, nadvojvoda, kasnije car i kralj 59,
61-63, 65, 67, 69, 71-74, 76-77, 79-88, 90-98,
100, 102-104, 107-108, 111, 113-116, 118-120,
122,124-128,133-134,196,198,308 Ferdinand II, nadvojvoda, kasnije car i kralj
168-170, 172-173, 175-176, 226-230 Ferdinand III, napuljski kralj 45 Ferdinand
III., car i kralj 230-231, 233-234 Ferdinand IV, car i kralj 233 Ferdinand,
nadvojvoda, sin tajerskog nadvojvode
Karla 167 Ferhad-beg Desisali-Vukovi, azmanski
sandabeg 128,201 Ferhad-beg Sokolovi, bosanski sandabeg 118,
130, 135, 140-145, 147-148, 150-157,167, 198,
202,218
Fernberger, Johann Auer, zapovjednik Hrvatske
granice 147-150 Fieller, Mathias Adam, tridesetniar u Gradiki
289
Filibeli Mustafa-paa, poeki sandakbeg 218
Filip IV., panjolski kralj 240
Finti, Matija, sisaki kanonik 161, 163
Firuz-beg, bosanski sandakbeg 55
Fliesser, Thomas, jasenovaki tridesetniar 289
Forgacs, Mihajlo 105
337
Forga (Forgacs), Bla 20 Francois I, francuski kralj 108 Frankapan, velikaka
obitelj 20,40-41,44,46, 62-63, 99, 132, 176, 226, 242 Beatrice, kneginja, ki kneza
Bernardina 52 Bernardin, knez 9-10,46,48, 51, 55, 59, 62,
70, 74 Ferdinand 61 FranKrsto 11,311
Franjo Slunjski, mladi hrvatski ban 125,131, 138-141
Gapar, ogulinski kapetan 229, 231 Ivan(An) 29,43-44,48 Ivan, krki i modruki
knez 19 Juraj 232-233
Juraj Slunjski i Cetinski 69, 71, 76,108, 117 Juraj Traki 176
Juraj, knez, poginuo u Krbavskoj bitci 48 Klara 141
Krsto Brinjski 62, 64, 66, 69-72, 76 Krsto Traki 76 Matija 66
Nikola Traki, hrvatski ban 227-228
Nikola Traki, knez 140
Nikola, knez, zarobljen u Krbavskoj bitci 48
Nikola, sin krkog i modrukog kneza Ivana, hrvatski ban 27-28
Stjepan, knez, hrvatski ban 37,40,42
Vuk Brinjski 69, 71, 76, 80, 88, 100
Vuk, karlovaki general 231 -232 Frankol, Danijel, kapetan 168,171 Franjo
Filipovi, zvan Delipop, zagrebaki kanonik
140
Franz Homer, bihaki kapetan 156 Friedrich August, saksonski kralj 272 Friedrich
Wilhelm II, pruski kralj 304 Friedrich, car 47
Frizon, Leonhardo, francuski isusovac 240 Furstenbursch, Rudiger Gosswin von,
tajnik Dvorske komore 283
Gali, Martin, kapetan u Bihau 99
Gazzo, Istvan, prepot Peukog kaptola 289
Gereb, Matija, palatin 46
Gereb, Petar, hrvatski ban 42
Gerendy, dvorski blagajnik 73
Gevay, Antal, maarski povjesniar 12
Gezthy, Ivan, kapetan 124
Giletfy, Nikola, jajaki ban 72
Giordano, Bruno 310
Glaubitzer, Hans, koprivniki kapetan 140,
151-152, 156 Gleispach, Caspar, ivaniki kapetan 174-175 Goes, Johann von, barun,
poslanik cara Leopolda
235-236 Gojmeri, Grgur, vlastelin 78 Gorjanski, velikaka obitelj 19
Ivan 27
Nikola Mladi, palatin 20, 22-23
Nikola, palatin 19-20,23,25,28 Gotal, Petar, krievaki podupan 283 Grana,
Gapar, kanonik 164 Grasswein, Alban, kapetan 174 Grasswein, Jakov, kapetan 176,
178 Grasswein, Stjepan, pukovnik 161,163, 165-166 Gregorijanec, Stjepan (Stjepko),
podban 153,158 Gregorije, pravoslavni pop 157 Grimani, Giovanni, venecijanski
poslanik 276 Grk Selanik 136 Gniber, Dane 12
Guadagni, Ascanio Antonio markiz de, general
300-301,303 Guidobald, Max Sauer, dvorski savjetnik 276 Gusi, Andrija, tvravski
zapovjednik u Otocu
232
Gurcu Mehmed-paa, halebski beglerbeg
236-237, 239, 241 Gyulay, Ivan, vlastelin 135 Gyulay, Stjepan, vlastelin 88 Gyorgy,
Gorffy 58
Gyorgy, Pray, maarski povjesniar 12
Haas, Mathias, vojni sudac 291 Habib-aga, glasnik kana krimskih Tatara 236
Habsburg, velikaka i dinastika obitelj 12, 50, 93-94,311
Hadim Ali-paa, bosanski sandakbeg 128 Hadum Jakub-paa, bosanski sandakbeg 47-
48, 51,308
Hadi Alija, dobrotvor u Poegi 219 Hadi Mehmed Efendija, bosanski timardefterdar
301
Hajredin Barbarossa, turski admiral 96 Halil, srijemski sandakbeg 196 Halil-beg,
krko-liki sandakbeg 202 Halil-paa Binamaz, sivaski beglerbeg 244 Halil-paa,
vezir 297
Hallek Vid, zapovjednik Slavonske granice 112,
129-130, 132, 147, 149, 151, 153, 156 Hammer, Josef von, povjesniar 12, 198 Hamza-
beg, peujski sandakbeg 41-42, 135 Harambai Iljas-beg, zapovjednik tvravske
posade u Jajcu 37 Hardegg, Albert, vojskovoa 90 Hasan, kaniki beglerbeg 232
Hasan, poeki sandakbeg 175 Hasan-aga, bosanski sandakbeg 301 Hasan-beg
Evrenosoglu 44 Hasan-beg Mihaloglu, zvani ahin (Sokol),
zapovjednik akindija 47 Hasan-beg, miralaj (pukovnik) 276 Hasan-paa Predojevi,
bosanski beglerbeg
158-164, 197, 309 Hasan-paa Tiro, bosanski beglerbeg 167
338
Hasan-paa, turski zapovjednik podrijetlom iz
Bosne 257 Hasan-paa, sandakbeg Hamida 244 Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-
pae
Sokolovia, budimski beglerbeg 164,167 Hasanpaa Kuguk, rumelijski beglerbeg 244
Heister, general 272 Helfenberger, Johann, kapetan 61,71 Henri IV, francuski kralj
124 Henyey, Bernardin, vlastelin 74, 195 Herberstein
Hans Sigismund, general, zapovjednik Slavonske granice 166-168,170-175
Johann Friedrich, general 276
Johann Joseph, karlovaki general 243, 248-249, 252-253, 257, 263-264
Juraj 120 Herkovi, Ivan, kapetan 157 Hizir-paa, bosanski beglerbeg 244 Hlapi
(Alapy, Halapy), Ivan, podban 72 Hodaverdi-beg, bosanski sandakbeg 171 Hodinka,
Antal, maarski povjesniar 12 Hofkirchen, Lorenz, pukovnik i general 257,
261-262,268-269 Hohenlohe, grof, vojskovoa 237, 240 Hojsi, Ivan, slubenik Nikole
Zrinskoga 122 Holi-beg, kliski sandakbeg 138 Hollenegh, Andreas, dvorski savjetnik
78 Holstein, Johann Friedrich, nadinenjer 276 Homonnay, grof 246
Horvat Damjan od Litve (de Lythwa), hrvatski
ban 42 Horvat, braa 19-21
Horvat, Ivan (Ivani), slavonski ban 19-22
Horvat, Ivan, jajaki ban 72
Horvat, Karlo 12
Horvat, Ladislav 19-20,22
Horvat, Pavao, zagrebaki biskup 19, 22
Horvat, Rudolf 12
Hrvoje Vuki Hrvatini, vojvoda 20, 22,24-27
Huber, Jacob, lijenik 291
Hunali, Marin, narodni vojvoda 267-268
Hunyady, Ivan (Janos) 30-35
Husein Topal-paa, bosanski beglerbeg 262, 270
Husein, sin poekog sandakbega 170
Husein-aga, ohader bosanskog vezira 301
Husein-beg, sandakbeg Kangirija (Cankiri) 244
Husein-beg, sin Malko-bega 130,138
Husein-paa Abaza Sari, amski (Damask)
beglerbeg 244 Husein-paa Kadizade, sandakbeg Bolua 244 Husein-paa Kopriilu,
beogradski zapovjednik, a
potom veliki vezir 274 Husein-paa, bosanski beglerbeg 266-267 Husrev-beg - Gazi,
bosanski sandakbeg 59-60,
64-65, 72-73, 77-78, 80-86, 89, 92, 99, 197, 212
Husrev-beg iz Poege 138
Ibrahim, sultan Karamana 31
Ibrahim Peevi 195,199
Ibrahim, turski sultan 230-231
Ibrahim-beg, krko-liki sandakbeg 164, 202
Ibrahim-paa Memibegovi, poeki sandakbeg
211,233, 259 Ibrahim-paa, veliki vezir 65, 74-75, 79 Ibrahim-paa, vezir 176
Ibriimovi, Luka, fratar, narodni voa u Poekoj
kotlini 243-244,259-261,267 Ili, Franjo, narodni vojvoda 170, 251 Ili, Lovro,
narodni vojvoda 168 Iloki, Lovro, vojvoda 62 Iloki, Nikola, bosanski kralj 32,42-
43 Inocencije VII, papa 24 Inocencije XI, papa 11, 248 Inocencije VI, papa 17
lovio, Paolo 49
Isa-beg Ishakovi, bosanski sandakbeg 33,
40-42, 44 Ishak-beg, skopski krajinik 27-28 Iskender-beg Mihaloglu 44 Ismail,
dizdaraga u Vrhovcima 170 Ismail-paa Memibegovi, poeki sandakbeg, a
potom bosanski beglerbeg 236, 241-242 Ismail-paa, janiarski general 236
Istvanffy, Nikola (Isthuanffy, Nicolaus), maarski
povjesniar 12, 49, 94, 106, 117,168-169, 172 Ivan (Janus Panonius), peujski
biskup 42 Ivan Hoberdanac, kapetan 75 Ivan iz Lunda, naslovni biskup 81 Ivan
Kapistran, franjevac, voa kriara 34-35 Ivan Palina, vranski prior 19-22 Ivan
Posedarski, knez, katelan Obrovca 64 Ivan iman, bugarski car 22 Ivan VIII.
Paleolog, bizantski car 31 Ivan, knez Cetinski 48 Ivani, Mihajlo, zastavnik 172
Ivanovi, David, grof 285 Ivanovi, Franjo, grof, upan Virovitike i Poeke
upanije 261,281 Ivanovi, vojvoda 254 Ivi,Aleksa 12
Ivkovi, Tomo, skradinski biskup 221 Ivi, Stjepan 12
Jahja, turska velikaka obitelj 199 Jahja-beg, sin Arslan-bega, poekog
sandakbega 218
Jakub-paa, bosanski sandakbeg 47,49, 52 Jan Hasiteinsky z Lobkovic 49 Jan II.
Kazimir, poljski kralj 42,237 Jan Sobieski, poljski kralj 11, 247-248
339
'-si-
jan Vitovac, vojskovoa Celjskih 32 Jankovi, Stojan, vojvoda 253, 255, 260
Jankovi, Zavia, vojvoda 262-263 Jean, francuski burgundski vojvoda 23 Jelena,
udovica kralja Stjepana Dabie 22 Jeli, Luka 12, 202 Joo, Ivan 168
Josip I, sin kralja Leopolda I. 12, 280 Josip II, car 304
Joefi, Franjo, senjski biskup 66, 72 Judita, kerka Ladislava Kerecsenvja i Klare
Frankapan 141 Julije III, papa 116
Juraj od Hereinca, upravitelj Zagrebake
biskupije 119 Juraj od Paline (de Palvna), bosansko-akovaki
biskup 66 Juraj, franjevac iz Soli (Tuzla) 220 Jurii, Luka, franjevac 220
Jurii, Nikola, zemaljski kapetan 65, 67, 69, 72,
79, 82, 90, 94, 96, 99, 104 Jusuf-paa erkez, anadolski beglerbeg 236
Kallaneck, Alexandar Johann von, kraljevski i vojni
sudac 289-290 Kaniki, Juraj, hrvatski ban 52, 54,181 Kaniki, Ladislav, vojskovoa
i hrvatski ban 50-51 Kapitanovi, Stjepan, slubenik Nikole Zrinskoga
130
Kaplan Mustafa-paa, vezir 236-237, 239 Kara Mustafa-paa, veliki vezir 11, 230,
243-244,
246-247,311 Karaman Mehmed-paa, veliki vezir 46 Karlo Draki, napuljski kralj 19-
21 Karlo IV, kralj 17
Karlo Lotaringijski (Herzog Karl Leopold von
Lothringen und Bar), vojvoda 255-257 Karlo V, car 65,92,111,113-114 Karlo VI, car
300
Karlo, antwerpenski biskup i papinski poslanik
235, 240-241 Karlo, tajerski nadvojvoda 138,140, 146-154,157 Karlovi
(Kurjakovi), Ivan, krbavski knez i
hrvatski ban 55-56, 59, 61-63, 65,67, 69-70,
72-73, 75-78, 149,181 Karlovii, velikaka obitelj 183 Karan, Gapar, kapetan
konjanika 77 Kardcson, Imre, maarski povjesniar 12 Kasim-aga, azapski aga i
zapovjednik osjeke
posade 196 Kasim-beg (Kasim-paa Peujski), osjeki
sandakbeg 195-196,218 Kai, Bartol 220 Katelanovi
Ivan od Svetog Duha, kapetan i dvorski savjetnik 72,76,85,95
Juraj 52, 102-103
Melhior 102
Petar 102, 169 Katona Istvdn, maarski povjesniar 51 Katzianer von Katzenstein,
Hans 62, 76-79,
82-83,87-89,91-94, 96-97, 195 Kazimir III, poljski kralj 17 Keglevii, velikaka
obitelj 183
Franjo, Gapar, Matija, Nikola, Petar i imun, sinovi hrvatskog bana Petra 114
Ivan 81, 169
Juraj 105, 108,178
Matija 135
Petar i Vuk 88
Petar, hrvatski ban 72, 76, 80, 84, 86, 88, 91-98, 100-102, 104-105, 111,114, 116,
198
Petar, jajaki ban 59
Petar, kostajniki kapetan 283, 294
imun 135 Kellner, Hans, kapetan 140 Kepler, Johann 310 Kerecheny, Ladislav,
vlastelin 115, 128 Kerechenv, Pavao, vlastelin 88 Keseri, Mihajlo, bosanski biskup
58 Kestler, Johann Ernest, vrhovni vojni komesar 282 Ketten, Johann Jacob de,
vlastelin 291 Khevenhuller, Georg, grof, koruki zemaljski
kapetan 148 Kibleli Mustafa-paa, beglerbeg iz Damaska 236,
241
Kinii (Kinizsv), Pavao, vojskovoa i ratnik 43, 45, 52
Kinsfeld, Johann Ferdinand Kyba von, barun,
graniarski pukovnik 291 Kirilo, pravoslavni patrijarh 222 Kirini, Jurica,
katelan 109 Klai, Vjekoslav 12 Klement VII, papa 62 Kobasi, Ivan, hrvatski
plemi 61,71,76 Kobasi, Juraj, katelan 99 Koi-beg, turski povjesniar 195 Kohen,
Rabi Josip ha 49 Kolajkovi, Josip, narodni voa iz Slavonije 250 Kolijer, Jakob,
nizozemski poslanik na mirovnim
pregovorima u S. Karlovcima 274 Koloni, Leopold, kardinal 281-283 Korog, velikaka
obitelj 19,218
Filip 19,25
Gapar 42
Ivan 34-35
Stjepan, mavanski ban 19-20 Korvin, Ivani, sin kralja Matije 52 Korvin, Matija
(Matija), kralj 35-37,40-42,
44-47, 54, 228, 307 Kose Ali-paa, bosanski beglerbeg 236 Kovaevi, Vid, narodni
vojvoda 170 Kovai, Andrija, kanonik 164
340
Kovai, Stjepan, sisaki kanonik 158 Kreig, Christoph, namjesnik u Kranjskoj 106
Krni, Ladislav, blinjski katelan 86 Krui, Petar, kliski i senjski kapetan 62,
64, 69,
73-74, 76, 86-87 Kurjakovii, knezovi 20, 23,40,44
Dora, kneginja, udovica krbavskog kneza Karla Kurjakovia 51
Juraj, krbavski knez 19
Karlo, krbavski knez 43 Kurt-beg iz Vuitrna 164
Labos, Andreas, komorski upravitelj i tridesetniar
u Virovitici 289 Lackovi, Stjepan, velika, namjesnik Ladislava
Napuljskog u Hrvatskoj i Ugarskoj 23-24 Lacy, Franz Moriz, maral 304 Ladislav
Napuljski, kralj 21,23-26 Ladislav od Egervara, slavonski ban 43,45,47 Ladislav,
erdeljski vojvoda 19 Ladislav, kralj, sin kralja Albrechta 32, 34-35 Ladron,
Nikola, pukovnik 258 Laibacher, Georg, kapetan 172 Lamberg, Anton, barun, lan
Ratnog savjeta 288 Lamberg, Jakov, kapetan 120 Lamberg, Josip, kranjski kapetan 61,
90,160 Lapsanovi, Marko, hajduka vojvoda 175 Lapsanovi, Mato, hajduka vojvoda
175,178 Lasky, Jeronim, poslanik 97-98,100, 196 Laszowski, Emilij 12 Laudon,
Gideon, general 304 Lazar Hrebeljanovi, srpski knez 16, 19 Lechner, Bartol, ratni
tajnik 108-109 Lenkovi, Ivan, general 95-96, 99, 102, 104, 106,
118, 120, 122, 125-126, 128-130, 132, 134, 139 Lenkovi, Juraj, senjski kapetan, a
potom
zapovjednik Hrvatske granice 164-174, 176 Leonida, spartanski kralj 138 Leopold I,
car 11-12, 233-238, 240, 242-244,
247-248, 250,254, 257, 263-265, 268, 271,
276-277, 287, 289, 292, 294 Leopold IL, sin cara Josipa I. 304 Lesle, Jakob,
general 249-253,255 Ley, Gerold von, komorski inspektor 282 Lezze, Donado da 49
Lobrowitz, Wenzel Eusebius, vojvoda, predsjednik
Ratnog savjeta 236 Lodron, grof 90 Lopai, Radoslav 12 Loredano, Alvise,
venecijanski knez i splitski
kapetan 202 Louis XIV, francuski kralj 240, 272 Louis XVI, francuski kralj 304
Louis, francuski kraljevi 23 Louis, orleanski vojvoda 17 Lwenklau, Johannes 49
Ludovik I. Anuvinac, kralj 17,19, 307 Ludovik II., kralj 56-58, 61-67, 69,181
Ludovik Pakraki, podban 72, 78, 80, 83, 85, 87-90
Ludwig (Louis) Badenski, vojvoda 254-255,
261-265, 267-268, 270, 274 Luka iz Ancone 86 Lusthaler, Pankracije 126
Maar (Podmanicki), Bla, kapetan i hrvatski ban
41-42, 44-45 Mahmud-beg, dizdaraga u Kninu 262 Mahmud-beg, sin Ahmed-pae
Hercegovia,
hercegovaki sandakbeg 59-61 Mahmud-paa, veliki vezir 35-36 Makar, Janko (Ivan),
pukovnik 250, 254, 265,
268-269, 271 Maksimilijan Bavarski, vojskovoa 261 Maksimilijan II, car i kralj,
sin i nasljednik
Ferdinanda I. 130, 133-134, 138-142,144, 165 Maksimilijan, I, njemaki car 47-48,
50 Maksimilijan, mlai brat cara i kralja Rudolfa II,
nadvojvoda 165-167 Malahowski, Stanislav, grof 274 Malko-beg Karumovi,
hercegovaki
sandakbeg 104 Malko-beg, kliski sandakbeg 87, 93, 105-106,
108, 111-112, 115, 118, 120, 126, 128-132 Malvezzi, poslanik 122,124 Maravi,
Marijan, bosanski biskup 223 Marchi, Jakov de, apostolski vikar 180 Marczaly, Ivan,
erdeljski vojvoda 29 Marenczy, Luka, dvorski savjetnik 83 Margareta, kraljica, ena
Karla Drakog 19 Margiti, Ivan, asnik u banskoj eti 119 Marija Terezija, carica
300 Marija, kraljica, ena cara i kralja Sigismunda 17,
19-20, 22
Marija, kraljica, ena kralja Ludovika II, sestra
nadvojvode Ferdinanda I. 65 Marija, nadvojvotkinja, ena nadvojvode
Ferdinanda II. 173 Markus, Petar, vlastelin 78 Marsigli, Ferdinando Luigi, grof
250-251, 274,
276-277
Martin Ders od Sredica (Zerdahel), podban 20, 25, 27
Martinac, pop glagolja 48
Martinengus, Jeronim, kardinal 116
Masarechi, Petar, barski nadbiskup 221-222
MatijaH, car i kralj 227
Matija, nadvojvoda 169
Matija, zvani Delipop, zagrebaki upnik 112
Matijevi, Ivan, hajduki vojvoda 250
Matkovi, Simun, pop 222
Mayer, Andreas 280
341
Mayeren, Andre Theobald von, dvorski savjetnik 283
Mehmed elebija, dobrotvor u Brodu 219 Mehmed Giraj, kan krimskih Tatara 236 Mehmed
I, turski sultan 27, 307 Mehmed II. Ovaja (Fatih), turski sultan 34-37,
40,44,57,199, 220, 307,4546 Mehmed III, turski sultan 167 Mehmed IV, turski sultan
223, 231, 241, 243-244 Mehmed Saduddin 49 Mehmed Seid Efendija, sudac Rumelijskog
beglerbegluka 300-301, 303 Mehmed, bosanski sandakbeg 201 Mehmed, kopanski
sandakbeg 196 Mehmed-beg iz Poege 111 Mehmed-beg Jahjaoglu, smederevski
sandakbeg i
beogradski muhafiz 74, 81-86, 89-90, 92,
94-95,98, 100-102, 109,195-196, 199, 212, 218 Mehmed-beg Minetoglu, prvi bosanski
sandakbeg 37 Mehmed-beg, kliski sandakbeg 107 Mehmed-beg, sandakbeg Beg-ehera
244 Mehmed-beg, sin Mehmed-pae Atlagia 262 Mehmed-efendija, bosanski defterdar
276 Mehmed-han, poeki sandakbeg 122, 124 Mehmed-paa Arslan, sandakbeg
ustendila
244
Mehmed-paa Atlagi, bosanski beglerbeg 262 Mehmed-paa Deli Emir, adanski
beglerbeg 244 Mehmed-paa Harmu, sandakbeg Mentese 244 Mehmed-paa Kucuk,
velikovaradinski beglerbeg 236
Mehmed-paa Pijala 170 Mehmed-paa Sokolovi (Sokolli), veliki vezir 102, 135-138
Mehmed-paa iman, karamanski beglerbeg 244 Meixner, Mihajlo, tajerski vicedom 82
Mesi, Marko, pop, narodni voa u Lici 263-264, 271
Mesi, Matija 12
Mevlana Ahmed, kadija 201
Mevlana Ibrahim, imam i hatib damije u
Mikleuu 188 Meyer, Erasmo 90 Michelangelo 310
Michieli, Paolo, zapovjednik venecijanske konjice 253
Mikac, ban 24
Mikac, Nikola, sisaki kanonik 158, 161
Mikuli, Aleksandar, zagrebaki biskup 260-261
Mira, vlaki vojvoda 22
Mocenigo, Giovanni, dud 43
Molina, Tirso de 310
Molza, Furio, kapetan 157
Montaigne, Michel 310
Montecuccoli, Raimund, grof, vrhovni zapovjednik
carske vojske 242 Montluc, Jean de, poslanik francuskog kralja 108 More de Chula,
Ladislav, slavonski velika 73-74,
76-77,82-83,88,90,103 Morovii, banovi 219
Ivan, mavanski ban 19-23, 25,27, 307
Matija, mavanski ban 42-43 Muhamed Giraj, sin kana krimskih Tatara
Mehmeda Giraja 237 Muhamed, prorok 204
Muhamed-beg Crni, krko-liki sandakbeg 262 Muhamed-beg Durakbegovi, sin Durak-
bega,
krko-liki sandakbeg 203 Muhamed-paa, veliki vezir 246 Muhlisi Mustafa Efendija
Mufti, krajiki sudac
301
Mujo, Hasan-pain sin 178 Murad beg Tardi - Gazi, kliski i poeki sandakbeg 71-
72, 77-78, 86-87, 89-90, 92-93,97-98, 100-101, 103-105, 107-109, 197, 200
Murad I, turski sultan 16
Murad II, turski sultan 27-34, 165, 307
Murad III, turski sultan 142, 152, 155, 158, 167
Murad IV, turski sultan 229-230
Murad, mohaki sandakbeg 238
Murad-beg, osjeki sandakbeg 195
Murad-efendija, miralem 276
Murat-aga, slatinski dizdar 174
Murteza-beg (Murad), peujski sandakbeg 238
Murteza-paa, bosanski beglerbeg 198
Murtezan-paa 265
Muslihuddin hoda, dobrotvor u akovu 219 Muslihuddin, pisar, dobrotvor u Poegi
219 Mustafa ehaja - hoda, dobrotvor u Valpovu 219 Mustafa Delalzade 195 Mustafa
II, turski sultan 270-274 Mustafa, bosanski sandakbeg i budimski
beglerbeg 136 Mustafa, sin Mustaj-bega, kliskog i poekog
sandakbega 174 Mustafa-beg (Mustaj-beg), kliski i poeki
sandakbeg 170, 174, 197 Mustafa-beg Apardi, kliko-livanjski sandakbeg
168, 170
Mustafa-beg Sokolovi, kliski sandakbeg 132 Mustafa-paa Funduk, poeki
sandakbeg 254 Mustafa-paa iz Szekesfehervara 239 Mustafa-paa Jahjaoglu, vezir 65
Mustafa-paa Koprulu, veliki vezir 264, 267-268, 270
Mustafa-paa Sokolovi, bosanski sandakbeg 135
Mustafa-paa, bosanski beglerbeg 296 Mustafa-paa, hercegovaki sandakbeg 244
342
Mustafa-paa, silistrijski beglerbeg 244 Mustaj-beg Kasumovi, bihaki kapetan 233,
243 Mustaj-beg, sin Skender-bega, bosanskog sandakbega 52
Nadasdv, velikaka obitelj 237
Franjo (Ferenc), grof, dvorski sudac 11,242,
289 Franjo 151
Toma, ugarski palatin 88, 91-94,97-100,103, 107, 115-118, 120, 124-131, 196, 198
Nadir-ah, perzijski ah 300 Nagy, Ivan, maarski povjesniar 12 Nagy, Ladislav,
komorski upravitelj 280, 292 Natulj, Toma, sveenik 231 Nehem, Theodor Heinrich de,
general 289 Nelipii, velikaka obitelj 190
Ivan, knez 25-26
Ivani, knez 29 Nesuh-beg, poeki sandakbeg 135 Nikola Pakraki (Pekry), velika
72 Nikola, zvani Garazda iz Kria (de Kerezthwr) 26 Nikoli, Petar, generalni vikar
223 Nyary, Albert, maarski povjesniar 12
Obrian, Erasmo, kapetan 77 Obritschan, Christoph, kapetan 163 Ogrami, Nikole,
bosanski biskup 290 Ohmuevi Grguri, Antun Damjan 285 Ohmuevi Grguri, Matija
Iveglio 285 Omer-aga, kostajniki dizdar 232 Omer-paa Deli, sandakbeg Karahisara
244 Orehoczy, Stjepan, grof, vlastelin 285 Orhan, turski sultan 13,16 Orikovi,
Nikola 243 Orlovi, Grgur, senjski kapetan 62, 66 Osman Ahmed-paa, zapovjednik
posade u
Osijeku 254 Osman, silahdar-aga 276 Osman - Gazi, osniva osmanske drave 13 Osman-
paa Bonjak, dijarbekirski beglerbeg
244, 252
Oegovi, Nikola, vojvoda 145, 156
Palffy, Pal, ugarski palatin 233
Paget, Willam, engleski poslanik na mirovnim
pregovorima u S. Karlovcima 274 Pahy, Martin, upravitelj grada Virovitice 105,107
Panovi, Ivan, ivaniki kapetan 141, 151 Paprotovi, Stjepan, zapovjednik obrane u
Voinu
104
Paradeiser, Georg i Sigismund, vojni zapovjednici 163
Pastor, Ivan 95
Patai Stjepan, ivaniki kapetan 251 Patai, Baltazar, kapetan 285
Patai, krievaki potkapetan 261
Pavao III, papa 86,92
Pavlei, Nikola, biskupov kmet 157
Pejainovi, vlaki knez 156
Perinlija, kapetan 269
Pereny, Petar, palatin 82
Perui, Ivan i Gapar, knezovi 64
Petar, vojvoda, sin vojvode Radoslava, bosanskog
velikaa 34 Pethkey, Mihajlo, jajaki ban 48 Petreti, Petar, zagrebaki biskup 223
Philip od Leichtensteina, vojvoda 289 Piccolomini, Johann Norbert, general 262, 264
Pilat, Andrija, slubenik Vuka Svetakoga 106 Pio II, papa 36
Piri-beg, hercegovaki sandakbeg 86
Piri-paa, veliki vezir 58
Porzia, Hieronim 174
Potocki, Stanislav, poljski kancelar 237
Patting, Eusebije 240
Prelog, Milan 202
Prenzinger, Salvator 78
Pchler, Ivan, kapetan 78
Raab, Gapar, senjski kapetan 133, 140, 149
Rabata, Joseph, kapetan 276
Raki, Franjo 12
Radul, vlaki vojvoda 36
Radvanszky, Bla, maarski povjesniar 12
Rkoczy, Franjo, ugarski velika 11
Rakczy II, Franjo, voa ustanka ugarskoga
plemstva 296 Rama Mehmed-paa, turski poslanik na mirovnim
pregovorima u S. Karlovcima 274 Ramadan-beg, poeki sandakbeg 164 Rambschiissl,
Jakob, kapetan 292 Rattkay, Juraj 12 Rattkay, Pavao 88, 108, 115 Rauch, Stjepan,
kapetan 285 Raunach, Bartol, kapetan u Bihau 99 Ravnikar, Jakov, kapetan 106
Redep-paa, veliki vezir 264 Reichenburg, Reinprecht von, tajerski zemaljski
kapetan 51
Renninger, Simon von, carski poslanik u Istanbulu 235-236
Rezan, Ivan, rijeki potkapetan 74 Recep-beg, sandakbeg Tarsusa 244 Ritschan,
Bernhard (Bernardin) 62, 74 Rdern, Melchior, kapetan 163 Rogendorf, Vilim, glavni
zapovjednik vojske kralja
Ferdinanda I. 102 Rubens, Peter Paul 310 Ruccini, Carlo, poslanik Venecije na
mirovnim
pregovorima u S, Karlovcima 274
343
Rudolf II, car 144, 146, 149, 152-155, 158, 162,
165, 167-169, 172-175, 179,217 Rustem-beg, zapovjednik posade u Petrinji
160-161, 163, 166-168 Rustem-paa, veliki vezir 132
Sabbatini, Petar, srijemski vikar 221, 223
Saduddin, turski pisac 49
S afer-beg iz Bihaa 176
Sandalj Hrani, vojvoda 26
Sandar, Pavao, katelan grada Poitelja 42
Sanuto, Manno 52
Sari (uti)-aga 219
Sauk, vojvoda 93
Schlichting, Dietrich, barun, general 288-289 Schlick Leopold, grof, general 274
Schlick, Georg, pukovnik 262 Schlick, Heinrich, general 288 Schwarzenberg, Georg
Ludwig, graniarski
general 229 Sebastijan, pasavski biskup 252 Sekelj (Szekely), Ivan, slavonski ban
32-33 Sekely, Jakov, tajerski kapetan 47 Sekula, Ivan, vojvoda 251 Selim I. Yavuz
(Strogi, Okrutni), turski sultan 54,
57
Selim II, turski sultan 139,142
Selim III, turski sultan 304
Selikovi, Stjepan, zagrebaki biskup 294
Senevi, Luka, narodni vojvoda 174
Serau, pukovnik i general 250, 268
Sereni, Antonio Amato von, grof, vlastelin 291
Sforza, Askanio, kardinal 50
Sforza, Lodovik, milanski vojvoda 50
Shakespeare, William 310
Sicco, Niccolo, poslanik kralja Ferdinanda I. 108
Sigismund (Luksemburki), car i kralj 17,19-27,
29, 39, 307 Sigismund Naiki, vlastelin 24 Siksto IV, papa 45-46 Siksto V, papa
220 Sinan-au 197 Sinan-paa, veliki vezir 164-165 Sinzendorf, Adolf, grof 292
Sinzendorf, Ludwig, grof 294 Skender-beg, bosanski sandakbeg 52 Skender-beg, sin
Ulama-pae, poeki
sandakbeg 151-152 Skenderbeg (Kastriot, Juraj) 31, 34, 36, 240 Slunjski, knezovi
99 Smiiklas, Tadija 12 Smiljani, Ilija, vojvoda 253 Sofi Mehmed-paa, bosanski
sandakbeg 122 Sofi Veli, sin Abdullaha, timarnik 196 Souches, Karl, grof, general
256-257
Souches, Louis Ratuit de, grof, general 237 Staki, Juraj, poasni kapetan 285
Stani, Marko, sigetski katelan 125-126 Stankoveki, Gapar, zagrebaki biskup
168-170 Starhemberg, Ernest Rudiger, predsjednik Ratnog
savjeta 255, 272 Starhemberg, Guido von, general 256, 267, 272,
274, 282-284, 288, 290 Stefan Duan, srpski car 17 Stefan Lazarevi, srpski despot
27 Stepani Selniki, Nikola, zagrebaki biskup 175 Stepi, Andrija, kapetan 145
Stjepan Dabia, bosanski kralj 21 -22 Stjepan iz Gorbonoka (Klotra), jajaki
katelan
72
Stjepan iz Prodavia (Virja), zvani Vrag, vlastelin 24
Stjepan Kotromani, bosanski ban 17 Stjepan od imontornje (de Simontornv),
namjesnik Ladislava Napuljskog za Hrvatsku i
Ugarsku 23 Stjepan Ostoja, bosanski kralj 25-26 Stjepan Tomaevi, bosanski kralj
36 Stjepan Tvrtko I, bosanski kralj 19-21, 307 Stjepan Tvrtko II, sin kralja Tvrtka
I, bosanski
kralj 25-26,28 Stjepan Vuki, bosanski vojvoda 30 Stjepan, herceg, bosanski kralj
34 Strasser, pukovnik 264 Stubenberger, Vuk, kapetan 88 Sulejman I. Kanuni, turski
sultan 58-59, 65-66,
69, 73-75, 78-81, 95, 97-98,100, 102-104, 108,
111, 113-114,122, 124-125,131, 133,135-138,
181-182, 185, 196-197, 199, 207, 244, 246, 270,
308
Sulejman, Orhanov sin 14 Sulejman-aga, donator u Valpovu 219 Sulejman-paa, veliki
vezir 11, 255-257, 311 Sultanzade Mehmed-beg, hercegovaki
sandakbeg 164 Summer, Baltazar, kapetan 157 Surmeli Ali-paa, veliki vezir 270
Svetaki (Zempche), velikaka obitelj 78, 88, 91
Franjo 72
Ivan 72
Krsto 72,97,100-101,212
Vuk 106 Svetakovii, begovi 212 Szalahazy, Tomo dvorski kancelar i egerski biskup
74
Szalay, Ivan, virovitiki katelan 107 Szalkav, Ladislav, estergomski nadbiskup 66
Szekely
Franjo, katelan tvrave Dobra Kua 97 Jakov, kapetan 129
Luka, koprivniki kapetan 103,105, 111 -112, 114-120,139
344
Mihajlo, kapetan 153,156-157 Szentivny, Mihajlo, dvorski savjetnik 86 Szilagy,
Ladislav, zapovjednik posade u
Srebreniku 26 Szilady, Aron, maarski povjesniar 12 Szilagy, Sdndor, maarski
povjesniar 12
Sabanovi, Hazim 196, 202 ahin, vojvoda 42 ibori, ibor, velika 25 Sii,
Ferdo 12
kiljanovi (Stiljanovi), Stjepan, orahoviki
katelan 78,196 krlec, Nikola, zagrebaki kanonik 270 pirani, Pavao, hrvatski
ban 36
Tahy
Franjo, vlastelin i vojskovoa 86, 88,102,
105,108,199 Ivan, upravitelj vranskog priorata, hrvatski ban
61-62, 64, 66,73,77-78 Stjepan, kapetan 153 Talovac
Franko, severinski ban, brat
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana
29,31-33
Ivan, beogradski kapetan i poglavar reda ivanovaca 29-30
Matko, hrvatski ban 28-29, 32 Tamasi, Ladislav, poeki upan 180 Tar, Pavao,
hrvatski ban 42 Tarcaj (Tarczay), Ivan, kapetan 52 Tarkhan, valide-sultanija, majka
sultana
MehmedalV. 231 Tattenbach, Erasmo von, tajerski grof 242 Teleki, Jzsef, maarski
povjesniar 12 Teuffenbach, Franjo, kapetan 130,132 Thallaczy, Lajos, maarski
povjesniar 12 Tharnoczy, Andrija, podban, katelan u
Steninjaku 94, 103, 198-199 Thavonat, Ludwig, grof 287-288 Thkly, Imre, ugarski
knez 246 Thum
Antun, barun, upravitelj Kranjske 105 Carl Maximilian, grof 294 Erasmo, kapetan 102
Josip Jost (Turri, Joseph Jobst), vrhovni
zapovjednik Hrvatske granice 138,153,155 Matthias, voa ekog plemstva 228 Nikola,
ljubljanski i tajerski potkapetan 74,
76, 86, 90
Thiingen, Hans Karl, general 259-260
Thuroczy, Ivan, vlastelin 88
Thury, Jzsef, maarski povjesniar 12
Tiepolo, venecijanski admiral 161
Timur, mongolski kan 25, 307
Todor, ratnik i vitez knezova Zrinskih 131-132
Tomasovi, Marko, vojvoda i narodni junak 94, 111,117
Tomai, Ivan, kroniar 12, 49, 126, 132
Tomori, Pavao, kaloki nadbiskup 65-66
Tompa, Melhior, poslanik 169
Torok, Valentin 93
Toth, Stjepan, virovitiki katelan 105
Trautmansdorf, Sigismund Friedrich, general
172, 178, 227, 249-250 Tubero (Crijevi), Ludovicus 49 Turalija, turski etovoa
229 Turhan-beg Vili 91 Turoc, Benko, hrvatski ban 227 Turzo, Aleksije, dvorski
sudac 82-83, 85 Tukani, Andrija, kninski biskup i topuski opat
71,76, 79-80 Tuz, Osvald, zagrebaki biskup 42 Tuzdu Balija, dobrotvor u Brodu 219
Ugrinovi, Vid, kraljev pregovara 115 Ulama-paa, poeki sandakbeg 104-109,111,
115-117,120,122, 200-201,219 Ullerfeld, Leon, grof, tajni savjetnik 291 Umur-beg,
turski vojskovoa 13-14 Ungnad, Hans, zemaljski kapetan 90, 95, 98-99,
101, 106, 109, 115, 120, 124 Ungnad, Krsto (Christophor), vojskovoa i
hrvatski ban 144,148,153 Unrest, Jacob 49 UrbanVI, papa 20 Urula, supruga Ivana
Morovia 27
Valier, Pietro, mletaki providur u Dalmaciji 252-253
Valvasor, Johann Weikhard 109, 112 Vasilije, pravoslavni episkop 168 Vecchi,
Gabriel de, general 267 Vecelli, Tiziano 310 Vega, Lopede 310
Veli-beg, krko-liki sandakbeg 106-107
Veli-beg, sandakbeg Vize 244
Vels, Leonard, vojskovoa 101, 106, 109,111
Veltwyck, Gerhard, poslanik cara Karla V. 108
Venerije, Antonio, venecijanski dud 20
Veronese, Paolo 310
Veterani, Friedrich, general 264, 271
Vetter, Johann VVeikard, ivaniki kapetan 232
Vidakovi, Mihajlo, zapovjednik Novoga 270
Villeneuve, Louis de, francuski poslanik u
Istanbulu 298-300 Vitezovi, Pavao Ritter 174, 285, 294 Vitovac, Juraj, zagorski
knez, sin bana Jana 44 Vituri, Giovanni, venecijanski poglavar Dalmacije
64
Vlad Dracul, vlaki vojvoda 36
345
Vladislav II. Jagelovi, poljski kralj 30-31,47, 50,
52, 233 Vojnovi, vojvoda 254 Vojvoda od Lancastera 23 Volckra, Otto Christoph von,
grof, carski komesar
287-289
Voznicin, Prokopije Bogdanovi, ruski poslanik na mirovnim pregovorima u S.
Karlovcima 274 Vragovi, Baltazar 178 Vragovi, Juraj 102
Vramec, Antun 46, 49, 69, 106, 109, 117, 120, 126 Vrani, Antun 122,124,139
Vujica, vlaki vojvoda 132 Vuk (Zmaj) Grgurevi, srpski despot 45-46 Vuki, Vlatko
i Vladimir, sinovi vojvode Stjepana 37
Vurus, sin Ibrahima, timarnik 196
Waldenstein, Florian Waldauf Ritter von 49 Walter, Jrg, varadinski katelan 120
Wenzel, Gusztv, maarski povjesniar 12 Werniker, Hans, kapetan 106 Wesseleny,
Ferenc, ugarski palatin 11, 233, 242 Wildenstein, Johann Joseph, grof 276
Wildenstein, Juraj, kapetan 105-106,108-109, 111, 125-126
Zapolja, Emerik, slavonski velika 37,42 Zapolja, Ivan, ugarski velika i erdeljski
knez 69, 72, 75-78, 80, 83,90, 92-93, 97,100, 212, 246
Zapolja, Ivan Sigismund 134 Zay, Franjo, kapetan 91,122,124 Z&\'odszky, Levente,
maarski povjesniar 12 Zeiler, Martin 258
Zemljak, Martin, komorski upravitelj 281-283, 285
Zeno, Antonije, zapovjednik venecijanske konjice
260, 262
Zichy, Karoly, maarski povjesniar 12 Zichy, Stjepan, kapetan 124 Zirojevi, Olga
198
Zrinski, velikaka obitelj 46,48. 62, 88, 93, 95, 98-100, 176, 183,226,242,309
Adam, grof, pukovnik 249,261-262 Ivan, knez 93-94,97-99,102 Juraj, otac Nikole i
Petra, hrvatski ban 229, 231
Juraj, sin bana Nikole Zrinskog Sigetskog, knez 127,131, 140-141,148-149, 151,
154,157, 176, 178
Mihajlo, knez 66
Nikola (Mlai), hrvatski ban 10-11, 102, 231-233, 235, 237-238, 242, 246-247, 311
Nikola (Sigetski, Stariji), hrvatski ban 63, 65, 71, 76, 80, 94, 97-99, 103-104,
106-109, 111-112, 114-116,118-121, 124-133, 136, 138, 141,231
Petar, knez 43
Petar, hrvatski ban 10-11, 231-232, 237, 242, 311
346
Kazalo mjesta i zemljopisnih pojmova
Abruzzi 181
AdaCiganlija 270,300-301 Adamovci, selo kod Nove Gradike 225 Afrika 57
Ajti, utvrda u Hrastovikoj kapetaniji 134, 144 Akhioli, solana na Crnome moru
188, 190 Akhisar (Prusac), kadiluk u Klikome sandaku 197
Albanija 16,36,195,264 Aljma, selo na utoku Drave u Dunav 181,216 Amatovci, selo u
Poekoj kotlini 189 Anadolija 13-14,66,75 Andrijaevci, selo kod Vinkovaca 213
Ankara (Ancyra, Angora) 14, 25, 307 Antin, selo kod Osijeka 216, 225 Apatovac, selo
kod Krievaca 121, 134 Apeninski poluotok 9,40,45, 307 Apevci, selo kod Vinkovaca
213 Apulija 181
Arano, selo kod Imotskog 279 Augsburg 240
Augutanovec, utvrda na Kupi 149
Austrija 9-10, 12, 43, 63, 116, 130, 142, 228, 237,
253, 255, 265, 267, 274-276, 279, 289, 295-296,
298-300, 303,305,307,311 Azija 264
Baba-gora (Babja Gora) 92,189
Babina Greda, selo kod Vinkovaca 82, 84-85, 92,
214, 282,284, 286-287 Babocsa (Babo) 126,148, 237, 242 Ba 248
Baevac, selo kod Virovitice 225 Bainci, selo u Srijemu 222 Baka 180,269
Bain-Dol, selo kod Cernika 118, 189 Badljevina, selo kod Pakraca 191,225 Bafeon
(Koyun Hisari) 13 Bag (Karlobag, Karlovbag), stari grad bana Ivana Karlovia 61,
64, 101, 149-150, 181, 263, 292 Baja 248
Bajinci, selo u Srijemu 220 Bakar 64, 128, 134,181,226
Bakici, selo kod Virovitice 225
Balkan (Balkanski poluotok) 9, 14, 16, 21, 23, 31,
262, 298 Balkan, gora 31
Banat 264,296-297,304
Banov Brod, graniarska straarnica 286
Banska granica 291, 294, 304
Banja Luka 73,112,120,128,158,170, 181,186,
191,202, 298, 308 Bapska, selo kod Iloka 220-221, 223 Baranja (Baranjska upanija)
20, 58, 82, 134,
165,241,255, 269, 295,310 Barcs 148
Barfalva, selo, nestalo 246 Barica, selo, nestalo 285 Bari, selo kod Beograda 58
Barilovi, selo kod Karlovca 134 Basutska, graniarska straarnica 286 Bake
Otarije, prijevoj na Velebitu 76 Bata (Bataszek) 66 Batinjani, selo kod Daruvara
225 Batkovi, selo kod Bijeljine 297 Batoina, gradi nedaleko Kragujevca 264
Batrovac, graniarska straarnica 286 Bebrina, selo kod Broda 225 Be 11, 35,69-
70,75-76, 106, 111, 117, 122, 135, 152, 169, 228, 235, 246-248, 251, 254, 258,
263, 266-267, 285, 288, 290, 298, 308-309 Beej 287
Beg, graniarska straarnica 286-287 Begej, rijeka 271
Bela Crkva, graniarska straarnica 286 Belaj blizu Karlovca 74,153 Benkovac, selo
kod Okuana 174 Benkovac (Bukovica), nahija u kadiluku Skradin,
potom Krka 197,202,248 Beograd 10, 27-31, 34-35, 39,42-43, 54, 57-58,
65, 74-75, 100, 102, 135, 165, 181, 235, 237,
240, 244, 255, 261-262, 264-266, 268, 270, 272,
282, 297-301, 304, 308 Berak, selo kod Vukovara 213, 225 Berkasovo, selo kod Sida
65, 222 Berzence, mjesto kod Babocse 148, 237, 242 Bicko Selo, selo nedaleko Broda
209
347
Biha 11, 25, 50, 55, 59, 61, 69, 72, 76-78, 80, 84, 91, 96, 98-99, 109, 115, 121,
132, 134-135, 141, 143-144, 147-148, 150, 153, 156, 158-161, 167, 176, 192, 229,
231-232, 239-240, 248, 264, 270-272, 309
Bihaka kapetanija 121, 146,150-151
Bihaki sandak 174,275
Bijela Kapa, graniarska straarnica 286
Bijela Stijena, tvrava kod Pakraca 51, 78, 84, 91-93, 95-96, 100, 103-104,
168,174-175, 182, 190-191, 199-201, 216, 218, 225, 251-252, 260-261,267
Bijela, selo kod Daruvara 91,101,103-104, 191, 200, 225
Bijelo Brdo (Trnovac), selo kod Osijeka 215, 218,
246 Bijeljina 297
Bila Stina, utvrda kod Cazina 134, 143, 191, 271
Bila, selo u Poekoj kotlini 225
Bilaj (Bilaj-Barleta), selo kod Gospia 79, 109,
191, 197, 202,217-218,253, 263 Bilogora (Bilo-gora) 86,103,105,122 Bisag
(Btikszad), utvrda kod Novog Marofa 85,
157
Bistrica, selo kod Bosanske Gradike 97, 297 Bistrica, selo kod Virovitice 174
Bikupac, selo kod Varadina 118 Bizantsko Carstvo 13,16, 31, 34 Bjelina,
graniarska straarnica 286 Bjelovar 310
Blacko, selo kod Poege 285
Blagaj na Korani 67, 159
Blagajski Turanj 150,229
Blatnica, selo kod Karlovca 227
Blatno jezero (Balaton) 66
Blauj, selo kod Duvna 134
Blinja, utvrda kod Petrinje 27, 54,127, 129, 134,
140, 144, 150 Bliski istok 57 Bliznica, planina 277 Blok, mjesto u Kranjskoj 112
Bobare, selo kod Okuana 175 Bobovac, grad i utvrda u Bosni 25-26, 36 Boac, selo
kod Banja Luke 28, 73 Bodegraji, selo kod Okuana 191, 284 Bogaz, graniarska
straarnica 286 Bogdanovci, selo kod Vukovara 213 Bogdai, selo u Poekoj kotlini
189 Bogievci, selo, nestalo 174,284 Bojna, selo kod Gline 130, 134,143-144,150,
300, 303 Boka kotorska 297-298 Bolonja (Bologna) 164 Borievac, utvrda u Lici 132,
191, 277 Borovac, selo kod Novske 174,191, 225 Borovo, utvrda kod Vukovara 66, 71,
225, 285
Bosanska biskupija 221
Bosanska Gradika 297, 304-305
Bosanska Posavina 37, 297, 303
Bosanski beglerbegluk (paaluk) 152,158, 165,
201-202, 211,229-230,248, 309-310 Bosanski Duboac 297 Bosanski Koba 297 Bosanski
Novi 304-305
Bosanski sandak 37,63, 139, 152, 186, 191-192,
195, 197, 200,217, 226, 275, 279 Bosanski Samac 297 Bosansko krajite (serhat) 37,
307 Bosansko Kraljevstvo (Kraljevina Bosna) 36, 307 Bosansko-akovaka biskupija
184, 310 Bosiljevo, selo kod Karlovca 80,104,134 Bosna 12,16-17, 20-21, 23-29, 31,
35-37, 40, 42-43,45-48, 50, 52, 55, 57, 59, 65, 70, 72-73, 77,81,83-85,89, 92, 94,
104, 107, 112, 115, 120, 124, 126, 129, 135-136, 141, 143, 151, 156-158, 161, 163-
164, 168, 170, 174, 178, 180-181, 185, 195, 197, 200, 210, 212, 216, 221-222, 227-
228, 238, 244, 246-247, 253-254, 257, 262, 266-267, 269-270,273, 279, 291, 298-300,
304-305, 307, 309 Bosna Srebrena, franjevaka provincija 220-221 Bospor 31,275
Bosut, rijeka 76, 182, 195, 263, 276, 286, 300 Bonjaci, selo kod upanje 214
Botinec, selo u Turopolju 161 Bovi, selo i utvrda kod Vrginmosta 30,128, 133, 141-
142
Bojakovina, utvrda kod Dugog Sela 121, 127,
134, 144, 155-159, 164 Bratuljevci, selo u Poekoj kotlini 189 Brin, selo kod
Broda 84-85 Brko 54, 262, 269, 286-287, 297 Brdo, selo kod Benkovca 202 Brekovica,
utvrda kod Bihaa 91, 121, 134, 191,
229 Brescia 202
Bresnica, selo kod Poege 189, 200
Brest, utvrda kod Petrinje 134, 142, 149, 153-155,
157-161, 164, 166-167, 171,229 Brestaa, graniarska straarnica 286 Brestovac,
selo u Poekoj kotlini 178, 188,291 Brezna, nahija i selo kod Broda 200, 214
Brezovaki Lisac 277 Brezovica (Berzencze), katel u Virovitikoj
upaniji 62, 91, 101, 103-105,135, 140, 172,
174-176, 185-189, 200, 215, 218, 230, 250, 252,
285, 308
Brezovica, selo kod Zagreba 134, 161,163 Brezovo polje 277 Bribir 134
Brikievina, utvrda na Kupi kod Petrinje 149, 159, 169, 227-228
348
Brinje, gradi i utvrda u Lici 19, 59, 70, 77-78,
121, 134, 144, 150, 202, 231, 263, 270 Britvievina, utvrda, nestala 91, 97, 100,
212 Brlog, utvrda kod Otoca 121, 134,150
Brod 11,81-85,175,200,211,214,216,218-219, 224-225, 260, 262, 266, 268-269, 284-
288,291, 301
Brodac, graniarska straarnica 286, 297
Brodska ada 276-277
Broanci, selo kod Valpova 224
Bronzani Majdan 270
Bradin, selo kod Vukovara 225, 246
Brljanica, selo kod Nove Gradike 174
BrucknaMuri 146,149
Brusa (Bursa) 13-14
Buje Brodsko 224-225
Budaki, stari grad 142-143, 145,150
Budak, selo u Lici 202, 253,264
Budim 10-11,19,22, 28, 34-35,43, 50, 57-59, 61-62,64-66, 100-104, 122, 134,157,173,
235-237, 239, 243-244, 247, 253-255,260, 267
Budimski beglerbegluk (ejalet) 102-103,122, 195, 310
Bugarska 16-17, 22, 27, 31, 221, 264 Bujavica, selo kod Pakraca 225 Buk, selo u
Poekoj kotlini 225 Bukovac, selo kod Bosanske Gradike 297 Bukovica, selo kod
Slatine 197, 200, 225, 297 Bukovlje, selo kod Broda 175 Buni, selo u Lici 132,
164, 191,197,202, 217, 264
Busje, graniarska straarnica 287
Buetina, selo kod Virovitice 225
Buevi, utvrda i selo kod Krupe 67, 91,129-130
Butnaa, graniarska straarnica 286
Buzekara, selo u Bosanskoj Posavini 297
Buzin, selo kod Zagreba 161
Buzinec, selo kod Koprivnice 147
Buim, grad i tvrava kod Cazina 59, 84, 114,
128, 132,134, 143, 146, 150,186, 191-192,
277, 303
Cabuna, selo kod Slatine 225
Cage, selo kod Nove Gradike 174, 286
Cazin 128, 132,134,141,143, 146,148, 150,
186-187, 191-192, 251 Celje 27,41,47,125 Ceri, selo kod Vinkovaca 213, 246 Cerna,
selo kod Vinkovaca 84, 214, 220-221, 224 Cerniki sandak 163, 166-168,173; 178,
191,
195, 201-202,216, 248, 251,275 Cernik 84-85,106-107, 112, 167-168, 173-174,
182, 185,190-191,201-202,211,216,218-220,
223, 228, 249, 254, 259-261,267,269, 281,
284, 286-287, 290
Cetin, tvrdi grad kod Slunja 59, 67, 70-72, 81,91,
130, 132, 134, 139-140,142, 150, 243, 305 Cetina, rijeka 42, 197,229 Cetinsko bilo
277 Cigale, luka 128 Ciglarski potok 122 Cikote, selo kod Pakraca 175 Cimpe 14
Cipar 140,197
Ciperna, graniarska straarnica 287 Cirkvena, utvrda i selo kod Krievaca 121,
130,
134, 144, 147, 151, 156-158, 172 Cjepidlake, selo kod Daruvara 172, 285
Constantinopolis 13, 16, 23, 34, 307 Cres 128 Crna Gora 195 Crni vrh 277
Crnjelovo, selo u Bosanskoj Posavini 297
Csanad 239
Cselej (elej), potok 66
aak 297
avina, selo kod Sinja 55, 296
aavica, selo kod Slatine 83, 200, 215, 224, 250
aglin, selo u Poekoj kotlini 219
akanci, selo, nestalo 225
aklovac, utvrda kod Pakraca 91,105, 107, 168,
190, 201,254 akovec 44,111,114-115,118,124,213,233 anjevo, selo kod Novog Marofa
121,157 azma 42, 59, 96,107, 109,111,117-120, 122,
125-126,128-130,132,154,157,179, 182,
195-196, 201,308 azmanski kaptol 184 azmanski sandak 128, 190,195, 310 eavac,
selo u Poekoj kotlini 33, 225 elopek, selo kod Bihaa 160 emernica, planina 277
enkovo, selo u Poekoj kotlini 219 epin 200,211,215,225 ernomen, mjesto u
Bugarskoj na rijeci Marici 16 esma, rijeka 122,149,156-157,182 eka 9, 29, 32,40,
69, 88,226, 231, 307 itluk, selo u Lici 253 olnievo selo, selo kod Samobora 163
orlu 16 rnomelj 61,79
unti kula, utvrda kod Petrinje 119 upkovia kita, brdo 277
iarija u Istri 42 ulumak, brdo 277
Dabar, utvrda u Lici 134,150, 229 Dabanica, selo na emernici 277
349
Dabrnja, selo nedaleko Gline 277
Dabrovnica, potok 277
Dalmacija 17, 20, 25-26, 41, 43,47, 52, 60, 92,
97, 140, 169, 197, 202, 220, 232, 262, 295-297 Dalj, naselje kod Osijeka 211, 216,
218-219, 225 Darda 134-135, 218, 238, 241, 254-257, 260-261 Dardaneli (Helespont)
13,31 Debelo brdo 277 Degoj, utvrda na Kupi 149 Dereza, selo kod Pakraca 174
Despotovina 31,34-35 Detkovac, selo kod Virovitice 215 Dicmo, nahija u kadiluku
Skradin 197 Dilj (Dilj-gora) 78,81,84 Dinara, planina 42, 279 Dinik, selo kod
Garenice 91 Divua, rjeica 277
Djedina Rijeka, selo u Poekoj kotlini 225 Doboj 27,54
Dobor, tvrava na uu Bosne u Savu 22, 24-26, 82-83
Dobra Kua (Dobri Grad), tvrava izmeu Psunja i Bilogore 30, 97,101,103-104,
172,178,185, 190, 200-201,225
Dobra Njiva, selo kod Novog na Uni 63
Dobra, rijeka 134
Dobrinci, selo kod Rume 222
Dobro Selo, selo kod Buima 277
Dobrogoe, selo u Poekoj kotlini 189
Dolenja vas 155
Dolina (Donja Dolina), graniarska straarnica 284, 297
Dolinci (Golinci), selo kod Valpova 200 Doljanovci, selo u Poekoj kotlini 218
Domaljevac, selo kod Bosanskog Samca 297 Domanjku (Zenth Domankos), selo kod
Kapele 115
Domuskela, graniarska straarnica 286 Donja Bebrina, selo kod Broda 284 Donja
Kladua 134,143-144,150 Donja Lendava 45
Donja Lomnica, selo kod Velike Gorice 161 Donja Pitana, selo kod Orahovice 218
Donja umetlica, selo kod Pakraca 225 Donje Pokuplje 153
Donji Andrijevci, selo kod Broda 209, 225 Donji Borki, selo kod Daruvara 191 Donji
ehi, selo kod Zagreba 161 Donji Gradac, utvrda kod Hrastovice 119 Donji Lukavec,
selo kod Velike Gorice 161 Donji Miholjac 225,251,286 Donji Raji, selo kod Novske
191,225 Donjotitarska ada 301 Dopsin, selo kod Osijeka 225 Drabnik (pustara
Drapinka) 172
Dra 17
Dragali, selo kod Nove Gradike 174, 225 Dragotin, selo kod akova 26, 200, 215,
220 Dragovi, selo kod Pakraca 223-225 Drava 9,19-20, 23, 28, 30, 37,44-45, 65, 69,
71, 73-75, 77, 82-86, 90-92, 101, 103-105, 109, 111, 117, 121-122,129-130, 132-
133,135, 141, 143-144,146,148,151,156, 178,181-183, 185, 189-190, 192,195, 197-198,
200, 206, 212, 219, 222-224, 228, 236, 240, 243-244, 246-248, 252, 254-256, 258,
260, 266-267, 273, 280, 284, 296, 307
Drenina, utvrda kod Siska 161, 171 Drenovac, kula izmeu Dubice i Kostajnice 277
Drenovac, utvrda kod Slatine 91,101,103, 200 Drenovac, selo kod Broda 224 Drenovac,
selo kod Cernika 85, 174-175, 191, 201,
Drenovaki mlin (Stari Drenovci), rudina u
Srijemu 300 Drenovci, selo kod Gunje 214 Drenje, selo kod akova 225 Drenika
atrnja, brdo 277 Drenik, stari grad i utvrda nedaleko Slunja 55,
59, 91,101, 127,134,143-144, 147-148, 160,
174, 229, 271,277, 304-305 Drina, rijeka 33, 37,43,54, 180,297, 307 Drivenik, selo
kod Crikvenice 134 Drni 59,198,203,211,217-218,248 Drnje, selo kod Koprivnice 148,
151,154 Dubica 55, 86,91,94-95, 98, 186-187,191-192,
232, 251, 263, 270, 277, 297, 301, 304-305, 311 Duboac, grad i utvrda kod Broda
83-85, 211,
214,216,218, 284-285,287 Duboica, graniarska straarnica 286 Duboka, selo u
Poekoj kotlini 189 Dubovac, stari grad kod Karlovca 54, 62, 70,
84-85,90, 96, 109,131,134,147,149,154,
181,224
Dubrava, utvrda kod Vrbovca 83, 100, 108,
117-119,134,156-159, 308 Dubravnik, selo kod Broda 200, 225 Dubrovaka Republika
128, 298 Dubrovnik 23, 37,42,113,121, 297 Duga Resa, naselje kod Karlovca 74 Dugo
Selo Lukako, selo kod Orahovice 224 Dunaria Slap, utvrda na Kupi 169 Dunav 9-
10,19, 21-23, 28-34,45,58, 65-66, 71,
96, 102,111,179-181,197, 206,219, 222, 239,
243, 246-247, 255, 260, 264-265, 267, 272, 276,
284, 296-300, 304, 307 Duvno 260
Duzluk, selo kod Orahovice 219 Duica, selo kod Siska 229 Dvor na Uni 305 Dvoria,
selo kod Krievaca 156
350
Daferaginci, selo, nestalo 174
akovo 19, 21-22, 24, 26-27, 73, 79, 81-85, 185, 200, 211, 214, 216, 218-220, 224-
225, 260-261, 266-267, 269, 282, 284, 286, 290
elekovec, selo kod Koprivnice 151
eletovci, selo kod Nijemaca 213
urevac 24,101,103,105, 107, 114, 117, 120-121,124,126,129, 134,140, 143-144, 150-
151,154,156,158, 165,176,183, 249, 270, 308
urevaka kapetanija 230
Edirne (Jedrene) 14, 29, 36, 104, 139, 235,
243-244, 271 Eger 108 Egipat 55,57 Eng, trgovite, nestalo 21 Engleska 23,274,304
Erdelj 10, 22, 44, 100,115-116, 122, 124-125, 134, 178, 236, 247, 257, 268,272, 296
Erdut, selo nedaleko Osijeka 65,71,89, 200, 211, 215,218, 225, 260-261,308
Esztergom (Ostrogon) 64,104, 239
Europa 9-10,16, 30-31, 57, 93, 138, 204, 210, 225,231,240, 244, 254, 269, 304
Falaka 23
Farkai, selo u Lici 277 Fejer, upanija u Ugarskoj 181 Foa 40
Francuska 11, 19, 23, 27, 93-94, 273, 300, 304 Frankfurt 228
Frkljevci, selo kod Poege 219 Fruka Gora 208
Furjan kod Slunja 229, 243, 277, 298 Furjanski lug 277 Furlanija 43,52,181 Futog 35
Gacka, rijeka 70,101 Gacko polje 231 Gaein klanac 277 Gaga, brdo 277 Gaga, selo
277 Gaj, brdo 277
Galgovo, selo kod Samobora 163
Galgocz 82-83
Galipolje (Gelibolu) 14
Garin, selo kod Broda 82, 84-85, 209, 224
Garinica, planina 97
Gatica, graniarska straarnica 287, 297
Gazije, selo kod Naica 221
Genova 17
Gerlica, graniarska straarnica 287 Gibarac, selo kod Sida 222
Giletinci, selo kod Nove Gradike 84 Glina, mjesto 139
Glina, rjeica 130, 139, 143, 151, 160, 191,277
Glogova, graniarska straarnica 286
Glogovica, selo kod Broda 121
Glogovnica, potok 135,157
Gnojnica, selo u Poekoj kotlini 200, 277
Gnojnica, potok 277
Golei, selo kod Banja Luke 225
Golobrdci, selo u Poekoj kotlini 225, 285
Golubac, grad i utvrda na Dunavu 21, 27-28
Golubi, selo ispod Dinare 279
Golubi, utvrda zapadno od Ripa 121, 159
Golubinci, selo u Srijemu 222
Gomirje, selo kod Vrbovskog 176
Gora, katel kod Petrinje 128, 132, 139-140,160,
166, 169, 179, 192 Gorica, graniarska straarnica 297 Gorica, pokrajina u
Sloveniji 148 Gorjani, selo kod akova 19-20, 24, 26, 81 -84,
90,185,200, 214, 220-221, 224, 308 Gornja Bebrina, selo kod Broda 284 Gornja
Kladua 134,143-144,150 Gornji ehi, selo kod Zagreba 161 Gornji Gradac (Gradac
Gornji), utvrda kod
Petrinje 119,134 Gornji Lukavec, selo kod Velike Gorice 161 Gornji Miholjac, selo
kod Slatine 174, 215,225 Gotnik, utvrda nedaleko Klane 121 Goto, utvrda na Kupi
161 Grabarje, selo u Poekoj kotlini 218, 225 Grabovica, potok 277
Grabovnik (Klotar), selo kod urevca 95, 200 Grabrik, selo kod Duge Rese 287
Graac, grad i tvrava u Lici 197, 202, 217-218, 253
Graanica, potok 277 Gradac (Zagreb) 88
Gradec, utvrda kod Vrbovca 91,119-120, 122, 126-127, 134, 135, 142, 144, 147, 151-
152, 154, 156-157, 159
Gradac (Gradec), kaptol kod Hrastovice 112, 125, 153
Gradina, graniarska straarnica 286 Gradika 11, 37,45, 64, 73,76, 80, 83-85, 92,
94, 98,111,116-117, 120, 125-126,175, 186,191, 259-260, 262, 267-269, 284-287, 289,
297, 301 Gradite, selo kod Vinkovaca 83-84, 188, 214, 218,286
Gradpotok (danas Zagrade), selo kod Broda 224
Grahovljani, selo kod Pakraca 174
Grahovo 106-107, 197
Granica (Gradac, Graanica, Graac), utvrda
blizu Cernika 84-85, 185,189-190, 200, 218 Graz 78, 90, 106, 120, 146, 151,157,
169,
174-175,228, 240, 276, 292, 294
351
Grka 16,35,195,296
Greben, stari grad kod Srebrenice 73
Grebnice, selo u Bosanskoj Posavini 297
Greda, utvrda kod Hrastovice 141
Grgurevci, selo u Srijemu 65
Grian 134
Grme, planina 42, 76
Grobnik 59,129, 134
Grocka, mjesto kod Beograda 299
Gromanik, selo kod Broda 209
Grubino Polje (Grubeino polje) 216
Gudovac, selo kod Bjelovara 95
Gundinci, selo kod upanje 209,214
Gunja, selo kod upanje 214
Guska, graniarska straarnica 286
Guerovac, selo ispod Kalnika. 159, 178
Gvozdansko, grad i tvrava Zrinskih blizu Une 63, 71, 93, 98-99, 103,106, 112, 115,
130, 134, 143-146, 150, 186-187, 191-192, 277, 303
Gyula, utvrda u Ugarskoj 270
Gyor (Rab) 25, 66, 81-82,104, 165, 244
Hatvan, mjesto u Ugarskoj 64 Hercegovaki sandak 41,104,152,163, 275 Hercegovina
40,46, 57, 92,128,152,163,195,
246, 253, 279, 298, 307 Herendi, tvrava nedaleko Karlovca 142 Hergovi, utvrda na
Kupi 149,156,161 Hervenci, selo, nestalo 246 Hodidjed, utvrda u Bosni 28-29, 33
Hojsigrad (Hojsiev Gradac) 143,229 Hrastovica, utvrda kod Petrinje 91,97,115,119,
125-130,132,134, 139-141,143,150,152-154,
159-160, 166-168, 179, 192 Hrastovika kapetanija 146,150,153-154 Hrae, selo u
Turopolju 161 Hraina, selo kod Zlatara 156-157 Hreljin 134
Hresno, utvrda kod Perne 130,134,143,150, 229 Hrnjevac, selo u Poekoj kotlini 189
Hrvae, selo kod Sinja 212, 218 Hrvatsko primorje 41,178,182 Hrvatsko zagorje
142,156 Hum, selo kod Slatine 225 Hum, selo kod Zlatara 156-157 Hutovo, selo kod
apljine 297
Ilaa, selo u Srijemu 213, 220-222
Ilirija 264
Iloki sandak 196
Ilok 24,35,65,182,196-197,210-211,213,
218-219, 222, 260-261, 268-269, 285-286, 308 Ilova, rijeka 191,201,216 Imotski 297-
298 Iran 300
Irig, selo u Srijemu 65,219
Islam, utvrda i selo kod Benkovca 198, 211, 218
Istanbul 34, 47, 57, 65, 97-98, 100, 103, 106, 108, 122,124,133-135, 144, 160, 165,
193, 204, 231,235, 243, 255, 264, 271
Istra 52, 148, 167,295
Italija 29,45-46, 181,270
Ivanica, gora 121, 156-157
Ivanec, selo kod Koprivnice 147, 156
Ivani, utvrda 100,100,107,107,111,111, 115, 115, 117, 117, 119, 121, 121-122, 122,
125, 125,127, 127-128, 128, 132, 132, 134,134, 139, 139-140, 140-141,141-142,142-
143, 143-144, 144,147,147, 151, 151-152,152,154, 154,156, 156-157,157-158,158-
159,159,161, 161,174,174-175,175,270, 270
Ivanika kapetanija 146, 151
Ivankovo 84, 90,196-198, 213, 220-221, 224-225, 286
Ivanovac, selo kod Osijeka 225 Ivanjska, selo kod Banja Luke 277 Izai, utvrda kod
Bihaa 91, 99,121,134, 143-144,150,160, 192, 229, 232, 272
Jablanac, graniarska straarnica 287 Jablanica, potok 76
Jadransko more 9, 20, 26,40,42, 96,101, 134, 165,181-182,185,197,221, 226, 248, 255
Jaguplije, selo u Poekoj kotlini 189
Jajaka banovina 39-40, 72-73, 180,185, 307-308
Jajce 28, 36-37,42,45,47, 52, 55, 59, 64, 72, 78, 181,308
Jamena, selo i graniarska straarnica u Srijemu 214, 286
Jamnica, selo kod Karlovca 134, 163, 227-228
Jamnica, utvrda blizu Gvozdanskog 115
Jamnik (Javnik), brdo 277
Janevci, selo, nestalo 225
Jankovci, selo kod Vinkovaca 213, 222
Jarak, selo u Srijemu 300
Jarak, utvrda kod Kostajnice 120
Jarmina, selo kod Vinkovaca 213
Jaruge, selo i graniarska straarnica u Srijemu
73,81-85, 286 Jasenovac 84-86, 91-94, 101, 105, 186, 191-192,
218, 229, 262-263, 267, 276-277, 281, 285, 297,
301
Jasenje, graniarska straarnica 286 Jastrebarsko 62, 74, 139,149, 161, 163
Jazavica, selo kod Novske 284 Jelovac, brdo 277 Jesenica, selo kod Plakog 150, 229
Jezero (Golhisar) 73, 197 Jezersko, utvrda kod Krupe 134, 191 Joava, selo kod
akova 27, 200, 214, 225 Jurkovac, selo u Poekoj kotlini 189
352
Kacsorlak, mjesto kod Nagvkanizse 157 Kaanik 264
Kaunica, selo u Poekoj kotlini 189 Kadanovci, selo u Poekoj kotlini 219 Kalnik
121, 155-157 Kalocsa 25
Kamen, graniarska straarnica 287 Kamengrad, utvrda na Uni 76, 87, 99,106,109,
124,186-187,191,308 Kamengrad (Kamen Grad), utvrda nedaleko
Velike 91, 124, 185,188, 192, 200,218, 254,
259,
Kamengrad, graniarska straarnica 286 Kamenica, selo u Srijemu 58 Kamenska kod
Poege 178 Kamensko, selo kod Karlovca 143 Kaniki beglerbegluk (paaluk, ajalet)
195, 226, 310
Kanizsa (Nagvkanizsa) 10, 125-126,130,135,
176, 195, 231-232, 235, 241-242, 254, 311 Kanizsa kod Sente 287 Kantarovci, selo u
Poekoj kotlini 189 Kaoci, selo i graniarska straarnica 287, 297 Kapela, gorje
42
Kapinci, selo kod Slatine 215, 225 Kaposvar 11, 125,239-241,254-255,269 Kaptol
(Kaptol sv. Petra) 223 Kaptol kod Poege 86,188,211,214,218-220,
261,265, 267 Karakukaada 301 Karaman 31
Karanovac, selo kod Okuana 191 Karansebes 271 Karasi, pokrajina 13
Karaevo, selo, nestalo 200,215, 219-221,224 Karaica, rjeica 251
Karin, selo kod Obrovca 197-198,202-203, 218, 248
Karlovac (Karlstadt) 58,150-154, 158,160-161, 166-167, 174, 178, 228-230, 232, 249,
252, 263, 309
Karpati 297
Kai, selo kod Zemunika 202 Kastav 63,70
Katalena, selo kod Krievaca 152
Keina, graniarska straarnica 286
Kerestinec, selo kod Samobora 161,163
Kertuljanci, selo, nestalo 246
Kip, selo kod Daruvara 191
Kirin, selo kod Vrginmosta 141, 271
Kis Komarom 242
Kiszeg (Koszeg) 79,82, 182
Kladovo 33
Kladua 128,132-133,230 Klakar, selo kod Broda 225, 284
Klana, selo kod Rijeke 121, 129, 134 KlekkodNeuma 279,298 Klenak, selo u Srijemu
300 Klepalo,brdo 277
Klievac, nahija kod Benkovca 197, 202 Klinac, utvrda juno od Hrastovice 141 Klis,
tvrava 10, 36, 59, 61-62,64, 69, 71, 73, 77,
80, 84, 86-87, 89, 92, 140-141, 154, 169-170,
197-198,203,218,232, 253, 255 Klisa na Uni 262 Klisa, selo kod Osijeka 246 Klisa,
selo u Poekoj kotlini 189 Kliski sandak 152, 163,170, 197-198,202, 208,
211,217, 221,275,310 Kloko, utvrda i grad nedaleko Karlovca 77, 229 Klotar 105,
107, 114,117,122, 151 Klotar Ivani 119, 141, 156,158 Klju na Korani 150 Klju,
grad u Bosni 36, 54,134 Kneja kod Steninjaka 144,149 Kneci, selo u Poekoj
kotlini 218 Knin, grad i tvrava 23, 36,47, 59, 63, 77,
180-182,197-198, 202-203,211, 218,248, 260,
262-263, 277, 298, 308 Kninska biskupija 184,310 Koba 78-79, 81, 175, 181, 196,
198, 216, 218,
267, 284-285 Kobili, selo kod Velike Gorice 161 Kocaeli (Kodaeli), pokrajina 13
Koevje 79, 97,112, 129, 155 Kokoak, selo kod Orahovice 225 Koledinec, selo kod
Vrbovca 147 Kolubara, rijeka 300 Kolut 272
Koljane, selo kod Sinja 279
Komarm 179
Komi, selo u Lici 71
Komin, selo kod Ploa 279
Komletinci, selo kod Vinkovaca 213,286
Komotin, grad u Bosni 28, 73
Kon, graniarska staarnica 287
Konstanca 27
Konjina (Selnica) 108-109
Kopanica, selo kod akova 284, 286
Koper 42
Koppanv 239-240,285
Koprivna, selo kod Osijeka 225
Koprivnica 42, 88,92, 95-96, 105,107, 111,114,
116,120-121,125-130,134,139-140, 142-143,
147-149, 151, 154, 156-159, 161, 173, 175, 178,
183, 200, 225, 227-228,270, 308 Koprivnika kapetanija 146, 151, 230 Korae, selo
kod Bosanskog Broda 297 Korana, rijeka 127, 130, 143-144, 148-149,153,
160,181-182,191,227,277,287 Koranski lug 277
353
Korula 140
Korenica, utvrda u Lici 55,217,232
Korog, tvrava juno od Osijeka 76, 83-86, 91,
216, 225 Korogvar 195 Korotna 125-126
Koruka, pokrajina 41-43,45-46, 88, 98,118, 120, 127, 130-131, 142, 146, 148,
167,180, 226, 308
Kosinj, selo u Lici 76
Konica, selo kod Velike Gorice 161
Kosovo, nahija u kadiluku Skradin 197
Kosovo polje 16, 20, 32-33, 307
Kostajnica 91,97,99,106, 109,111,115-118, 120-122,126-127,129,133,138-140,151,160,
166,168,170-171, 186-187,191-192,229-232, 262-263,277,294, 297, 301
Kostanjevec, selo kod Samobora 161
Kostanjevica 52,61,109
Kostel, mjesto u Kranjskoj 80, 112,121,155
Kostel, grad u Hrvatskom zagorju 80,114
Koska, selo kod Naice 101, 200-201, 215, 224
Koutarica, graniarska straarnica 287
Kotarani (Gornja Jamnica), selo kod Dvora 277
Kotari, zalee Zadra 248, 262
Kotari, nahija i kadiluk u Kliskom sandaku 202-203
Kotorvaro 73
Kovilj (Kobila) na Dunavu 272, 274 Kovin 32
Kraljeva Velika ili Velika 84-85, 88, 91-92, 95, 100-101, 103, 105-107, 112, 117-
118, 124, 143,
161, 170, 173, 175, 182, 185, 188-189, 201, 211, 216, 218, 220-221, 223, 225, 251-
252, 260-261, 265, 267, 270, 282, 284, 286-287, 289, 291
Kraljevec, selo kod Dugog Sela 164
Kraljevci, selo kod Rume 222
Kraljevina Hrvatska (Hrvatsko kraljevstvo) 70,
162, 172, 294
Kraljevina Hrvatska i Slavonija 227,233 Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
80,
233 Kranj 41
Kranjska, pokrajina 40,42-48, 59, 61, 70, 73, 75, 79-80, 88, 95, 97-99, 106, 112,
118, 120, 127, 129-130, 146,148, 155, 167, 180, 226, 308
Krapina 114,157,178
Kras 43,71, 106, 121, 181
Kravarsko, selo kod Velike Gorice 134,163
Krbava, pokrajina 11, 36-37,40, 51, 67, 77, 139, 144, 166, 181-182,197, 202, 217,
226, 253, 260, 263-264, 269-270, 291-292, 294
Krbavska biskupija 184,310
Krbavsko polje 48-49,52, 164, 180,185, 308
Krko-liki sandak (Krki ili Liki sandak)
191-192, 198, 202, 208, 211, 217, 221, 275, 310
Kremen, katel 134,153,229 Kremenac, brdo 277
Kretelovac, utvrda kod Daruvara 78, 86, 91, 101,
107, 185, 187, 189,218 Kreta (Kandija) 198,243,298 Krf 297
Krike, selo kod Novske 175,191 Krivaja, rijeka 54
Kri kod Ivania 111, 114, 134,151,154, 175,
220-221,227, 270, 308 Kriani Turanj blizu Karlovca 227, 233 Krievaka kapetanija
146,151 Krievaka upanija 39, 73, 75, 115, 169, 175,
178, 309
Krievci 20, 23-24,42, 59, 85, 87-88, 91-92, 94-96, 105,109,118, 121-122,125, 127-
128, 130, 132-135, 142, 147, 151, 154, 156-157, 159, 161, 166, 168, 172-173,175,
178, 308
Krk 44,64, 181
Krka, rjeica 45,197
Krndija, gora 78, 86, 103, 105, 259, 267
Krnjadua, potok 277
KrstacAda 301
Krstinja, selo kod Vojnia 128-129,134, 140-141, 146-147
Krinci (Krstoija), selo kod Naica 200, 215 Krko 109,111 Krko polje 62 Krupa u
Kranjskoj 104
Krupa, tvrdi grad u Bosni 59, 70, 73, 79, 91, 98, 106, 109, 124, 127, 134-135,
139,186-187, 191-192, 232, 270
Kruevac 29,45,89
Kruka, graniarska straarnica 286
Kruno polje (Kenvermezo) 44
Kukavica, selo, nestalo 174
KulaAtlagia 248
Kundrovac, selo, nestalo 246
Kunovica, klanac izmeu Nia i Pirota 30
Kupa, rijeka 40,47, 54, 61, 71, 74, 78, 97, 113, 125-128, 130, 132, 132, 141-143,
146, 148-149, 153-168, 171, 176, 181-182, 192, 225, 227-230, 232, 263, 280, 291,294
Kupina, selo kod Jastrebrskog 227
Kupinec, selo kod Jastrebarskog 163
Kupinovac (Kopinac), selo kod Bjelovara 121, 148
Kupinovaka ada 301
Kupinovo, selo u Srijemu 58, 300
Kupirova brda 277
Kusac, potok 277
Kusonje, selo kod Pakraca 172, 174
Kutina 182, 189,191,201,290
Kutjevo 188, 200,211,214,218, 223, 225
Kuzma, selo kod Slatine 225
Kuzmica, selo u Poekoj kotlini 225
354
Kuzminci, selo u Srijemu 220-221,224 Kvarner 17 ^ Kvarneri 113
Laarak, selo u Srijemu 300 Ladimirevci, selo kod Valpova 224 Laevac, selo u
Srijemu 191, 225 Lapac, selo u Lici 197, 217, 277, 305 Lastovo, selo kod Osijeka
73, 225 Lava 51, 180
Latinovac, selo u Poekoj kotlini 189 Laze, selo u Poekoj kotlini 189,191 Laze,
selo u Srijemu 213,222-223 Lazine, selo kod Velike Gorice 161 Ledenice, utvrda kod
Novog Vinodolskog 134, 150
Ledenik, selo kod Karlobaga 59
Legrad 148,232
Lekenik, selo kod Siska 144,161
Lendava 32
Lepant 140
Lepoglava 159
Leskovac, selo, nestalo 213
Lenica 297
Letovani, katel na Kupi 134,142,149,153 Leva, utvrda kod Krupe 73 Levako polje
98
Levanjska Varo (Nevna, Nivna), selo kod akova 24, 30, 83-84, 200, 211,215, 219,
225
Levice 10,237
Liki sandak 152,163
Liko polje 101
Liget, selo, nestalo 246
Lijee, selo kod Bosanskog Broda 297
Lijeve polje 109, 116,120,125
Lika, pokrajina 11, 36-37,40,51, 59, 67, 77-78, 139,144,150, 157, 164, 166,168,181-
182, 197, 202, 217, 226, 231-232, 248, 253, 260, 263, 269-270, 291-292, 294, 298,
304
LipjenaKupi 151
Lipova, sandak 196
Lipovac, selo 277
Lipovaa, staro selo kod Vukovara 213 Lipovljani, selo kod Novske 191,216,218,286
Lippa 271
Lisaka, graniarska straarnica 286
Lisovac, selo, nestalo 246
Livanjsko polje 42
Livno 42, 52, 54, 197
Lobor-grad 94,114,157
Lombardija, pokrajina 298
Lomnica, selo kod Velike Gorice 161
Londica, selo u Poekoj kotlini 189
Lonja, rijeka 105,122,128,135
Lova (Uzun Lova), selo kod Vukovara 211
Lovinac, selo u Lici 253
Lovreina, selo 125
Luinci, selo u Poekoj kotlini 189
Ludbreg 120-121,133-134, 151, 157-158
Lugos 271
Lukavec, selo kod Velike Gorice 103
Lukovdol 134
Lukovo, selo, nestalo 220
Lupoglav, selo kod Dugog Sela 144
Luac, selo kod Vukovara 246
Luani kod Broda 211, 216, 218,224,284
Ljeskovica, selo u Poekoj kotlini 189 Ljeskovo, selo, nestalo 216,246 Ljenica,
utvrda na Uni 127,129 Ljeva 115
Ljuba, selo u Srijemu 220, 222, 270 Ljubina, potok 277 Ljubljana 40-41, 61, 73, 95,
112, 138 Ljutomer 44
Macal, graniarska straarnica 286
Mava, pokrajina 19, 23, 39, 180
Mavanska banovina 17, 19-20,43
Maarska 9,12
Maglaj 54
Majdan-grad 270
Makarska 52,198
Makarska biskupija 184, 310
Makarsko primorje 50,52,198
Makedonija 16,21,264
Mala Azija 13-14,30-31,255
Mala Gorica (Gorica) 149, 160-161, 229
Mala Kapela 101
MalaKladua 229
Mala Mlaka, selo u Turopolju 161
MalaPopina 277
Mala Vlaka (Parva Valachia) 216, 290 Mali Strug, graniarska straarnica 287 Malo
Nikopolje (Turnu Magurele) 22 Mamica Brod, graniarska straarnica 287 Manelos,
selo u Srijemu 21, 222 Maribor 47
Marica, rijeka u Bugarskoj 16-17 Marijanci, selo kod Valpova 220-221 Marinci, selo
kod Vukovara 213, 246 Marinovci, selo, nestalo 215 Marke, pokrajina 181 Markovac,
selo kod Daruvara 191, 284 Markuevec, selo kod Ivanca 118, 161 Mavina, planina
277 Mazm, selo u Lici 197,202 Mazin, utvrda kod Topuskog 144 Mazinska planina 277
Medak, selo u Lici 197,202,253
Medari, selo kod Nove Gradike 174 Medina 57
Medinci, selo kod Slatine 174 Mediteran 57 Medvedgrad 69,72-73,79 Medvednica, gora
134,155-157 Medveak,vrh 277,279 Meea, selo 297
Meimurje, pokrajina 44, 114,122, 128,131,178,
209, 231,295 Meuri, utvrda kod Kraljeve Velike 86, 95,
100-101, 105, 107, 185-186,189 Mehadija, mjesto u Vlakoj 298 Meka 57
Melite, graniarska straarnica 287
Metkovi 298
Metla (Pavkovac), brdo 277
Metlika 40,54,61, 70, 74, 79,104,113,143
Mezija, pokrajina 264
Mijai, selo u Poekoj kotlini 189
Mikanovci, selo kod Ivankova 224
Miketinec, staro selo kod Ivania 158
Mikleu, selo i utvrda kod Slatine 77, 83, 85-86, 91, 101, 103, 133, 172,175, 182,
185,187-189, 200, 211, 215-216, 218-219,250, 252
Mikluevci, selo, nestalo 213, 215, 246
Mikulov, mjesto u Moravskoj 141
Milano 252
Miljanovac, selo kod Daruvara 191 Miljavci (Miljevci), selo kod Slatine 174
Miljenovi, utvrda na Kupi 149 Mitrovica (Trenkovo), selo u Poekoj kotlini 225,
285
Mitrovica, mjesto u Srijemu 23,35,51,58,65,
102, 222-223, 268 Mlaka, graniarska straarnica 287 Mlava, rijeka 21
Mlinite, graniarska staarnica 287
Mlinski prijelaz 277
Moari, selo, nestalo 246
Moila kod Slunja 155
Modru, grad i sjedita Krbavske biskupije 40,
47-48, 51-52, 54, 59-60, 62, 64, 70, 78, 84, 127,
134, 144, 150, 180-181 Modruko polje 62 Mogersdorf 11,240,242,311 Mogor-grad,
utvrda kod Orahovice 86 Mohako polje 66-67, 69, 181, 246 Mohacs 66,75,135-136,
238,241, 269 Mokrice 111 Moldavija, pokrajina 95 Monovka, selo, nestalo 285 Morava,
rijeka 29, 297 Morave, selo kod Sesveta 157 Morovi, utvrda u Srijemu 21, 73-74,
76, 81, 84,
197, 220-221,276, 286-287
Moslavina, pokrajina 94
Moslavina, stari grad i utvrda u Podravini, nestala 85, 101, 107, 111, 118, 132-
133, 143, 158, 179, 185, 188-189, 191,200-201,211,215,218, 250
Mostar 40,297
Motiina, selo kod Naica 211, 215, 221, 224
Mraclin, selo u Turopolju 161
Mraaj, utvrda na Uni 98
Mrinci, selo, nestalo 225
Mrenica, mjesto kod Duge Rese 154
Mrenica, rijeka 143, 148,160,181-182, 227
Mrsinj, utvrda u Lici 71
Mrtovlasi, selo u Poekoj kotlini 189, 225
Mrtvica blizu Banja Luke 124
Muar, selo, nestalo 215
Munkacs 134
Mura, rijeka 45, 91, 183
Mutnica (Mutnik) 59, 74,120,134, 143-144,191,
229, 251 Mutnica (Tisovac), potok 277
Nadin, tvrava 107, 197-198,202-203,211,218 Nadlik, mjesto u Kranjskoj 112 Nagy
Harsany 11, 257 Napulj 19,25
Napuljska Kraljevina (Kraljevstvo) 23, 36, 298 Naice, trgovite i tvrava 23, 79,
83-85, 101,103,
199, 209, 211, 215, 220-225, 250, 257,261,
267, 269, 281,286, 290-291 Nebljuh, selo kod Donjeg Lapca 197 Nebojan, selo na
desnoj obali Kupe 157 Neven, nahija u kadiluku Skradin 197 Nedelie, selo kod
akovca 44 Negoslavci, selo kod Vukovara 213 Nehaj, tvrava kod Senja 121, 134
Nemetin, selo kod Osijeka 215, 218 Neretva, rijeka 30, 33,40,42,107, 167, 197, 307
Nicea(Iznik) 13 Nicomedia (Izmit) 13
Nijemci, selo kod Vukovara 73, 76, 81, 84,182, 196-197, 208, 211,213,218, 220-223,
260, 263, 285
Nikodim, tvrava juno od Prilepa 20 Nikopolje (Nikopol) 22-23, 31, 307 Ni
16,30,32,34,235,264,297-298 Nitra 25
Nizozemska 274, 304
Nograd 10,237
Nova Skela, selo, nestalo 225
Nova vrata (beogradska) 300
Novaki, selo kod Slatine 225, 230
Novaki, selo kod Velike Gorice 161
Novi Grad, graniarska straarnica 286
Novi Majdan (Bronzani Majdan) 186, 191
Novi Pazar 221,298
356
Novi Vinodolski 48
Novi Zrin, tvrava kod akovca 10-11, 235-236, 242,311
Novi, katel kod Vinodola 76,134
Novi (Novigrad, Newhaus, Newgrad), grad i
utvrda Zrinskih na Uni 46,63,91,109,111,
121-122, 126,129,131, 133, 138,186,191-192,
267-268,277,279, 298, 300 Novi u Lici 79, 197, 202, 217-218, 253,263 Novigrad
(Todorovo) 131-132 Novigrad kod Zadra 20,26,140 Novigrad na Dobri 104 Novigrad,
grad i utvrda na Savi 73, 81, 83-85,
107, 284
Novigrad Podravski 130,144,151, 227 Novigrad u Poekoj upaniji 89 Novo Brdo 34
Novo ie, selo kod Velike Gorice 161 NovoMesto 73,113
Novo Selo, selo u Poekoj kotlini 225, 285 Novo Selo, selo u Bosanskoj Posavini
297 Novosel, kadiluk u Kliskom sandaku 197 Novska 78, 91,97,100, 212, 225, 270,
284 Nutar, selo kod Vukovara 225,246 Nrnberg 9
Njemaka 23, 27, 32, 66,93,114, 130, 230-231
Oberska, selo kod Bijeljine 297
Obreka blizu Ivania 135
Obre (Obreje), selo kod Samobora 161
Obrovac 64,69-70, 106, 181,197-198,202,211,
218, 248 Oura (Ivanica) 142 Odra u Turopolju 147 Odra, rijeka 164, 166 Odvorci,
selo kod Broda 219, 225 Ogulin 62, 121, 130, 134,150,160, 229, 232, 243 Ogulinska
kapetanija 146, 150 Okuani (Dijanovac) 91,191,216,284 Olovo 222-223 Olt, rijeka
297 Omi 30,50
Opojevci, graniarska straarnica 286 Oporovac, stari grad kod Novske 78,91,97,
100, 212
Oprisavaki Brod, graniarska straarnica 286 Oprisavci, selo kod Broda 284
Orahova, graniarska straarnica 287, 297 Orahovica, tvrava 23, 77, 82-86,
91,101,103, 124, 168, 172, 175, 182,188, 199-200,211, 215-216,218-219, 225, 250,
254, 259, 267, 284-286,290 Oraje, selo pored Save 297 Oreje, selo u Turopolju 61
Oriovac, selo kod Broda 225,286-287
Oriovi, selo kod Broda 224
Orljava, rjeica 78,81,219
Orljavac (Orlovacz), selo u Poekoj kotlini 200,
214, 265, 285 Orljavica (danas Pavlovci) 225 Ormo (Ormod) 95, 139 Orosinj, selo,
nestalo 216,246 Oroak, graniarska straarnica 286 Orova, grad na Dunavu u
Vlakoj 27, 298 Ortnek, mjesto u Kranjskoj 112 Orubica, selo i graniarska
straarnica 284, 287 Osijek 10-11,19, 34-35, 58, 65-66, 69, 71, 74-78,
81-82, 84-85, 87-91, 100-102, 104, 115,
133-135, 165, 181,185, 195-197, 199, 209,211,
215-216, 218-219, 221-222, 224, 235-237,
239-241, 243-244, 246-251, 253-261,266-269,
280-286, 288-291,296, 301,308 Osilnica, grad i tvrava u Kranjskoj 80 Osjeki
sandak (Osjeko-srijemski sandak)
195-197,310 Ostrovica, tvrdi grad kod Obrovca 36, 52, 61, 63,
106, 180, 191, 197-198,202,218, 248 Ostroac, tvrdi grad na Uni 29,67, 122, 128,
132,
134-135,143-144, 146,148,150, 186-187,
191-192,292 Ostroin, selo kod Vrginmosta 143 Ostrunika ada 301
Otarije, selo na Velebitu iznad Karlobaga 263 Otmi, utvrda nedaleko Slunja 134,
229 Otoac 31, 55, 73-74, 77, 95, 99,102, 104, 134,
144, 150, 202, 229, 231,263,270 Otok, selo zagrebakog biskupa 114 Otok, selo kod
Vinkovaca 213, 221, 286 Otoka, grad i utvrda na Uni 67, 91, 129,270, 308 Otonsko
bilo (danas Crkveno brdo) 277 Otranto 45
Ozalj 54,60,115,131,134, 149, 181
Paetin, selo kod Vukovara 216, 225 Pag 26,64
Pakrac, grad i tvrava 10-11, 86, 91, 93,98, 100-103, 105, 107, 124-125, 129-130,
135, 140-141, 148, 150, 153, 156, 167, 173-175, 178, 182, 185, 187, 189-191, 201-
202, 216, 218, 225, 228, 254, 259-260, 267-269, 281, 285-286
Pakraki sandak 132, 152-153, 156-157, 159, 189-190, 195,201,212
Palagar, selo, nestalo 216
Palina, utvrda, nestala 83-84
Palota, tvravica 74
Panevo 272,297
Panonska nizina 57,65,69,81,308
Papa, mjesto u Ugarskoj 81
Papuk, gorje 78, 86, 103,105, 200, 267
Parevo, utvrda na Kupi 156-157
Pari, selo u Lici 253
357
Parkany 11,247 Paii, zaseok 277 Painac, selo 91 Pavlovac, selo u Lici 253
Pavlovci blizu Komorice 225 Pazin 167
Pazinska grofovija 63
Peli, selo kod Virovitice 225
Peuh (Pecs) 11,20, 22, 52,128,135, 238-240,
254-255 Peujski sandak 196 Peuki kaptol 58 Pei (Pei Grad) 134, 144,192, 229
Pei(Pecki) 143
Pedalj (Pedal) 99,115, 124, 130, 132 Pelekanon (Maltepe) 13 Peloponez (Moreja) 248,
296-298 Perast 128
Perjasica, selo kod Duge Rese 231 Perna, utvrda kod Cetina 128,134, 229 Perui,
utvrda u Lici 139, 150, 197, 202, 211,
217-218,231,248,253, 264 Perzija 65,114, 122, 124,152, 155-158,179, 229 Peta 66,
102
Petnjegrad, utvrda kod Broda 84
Petre, selo, nestalo 246
Petrijevci, selo kod Valpova 211, 224, 256
Petrinja (Jabukovac) 119
Petrinja, utvrda 54, 134, 161-173,179, 182, 192,
227-229, 232, 294 Petrinjica, rjeica 159 Petrova gora 132,142 Petrova Gora,
nahija u kadiluku Skradin 197 Petrova Gora, utvrda i pavlinski samostan 134,
150
Petrovac na Mlavi 29
Petrovaradin, grad i tvrava 35, 65, 67,196, 257, 261, 268, 270, 272, 286-287, 289,
291, 296, 301,308
Petrovci, selo, nestalo 213,215
Petrovina, utvrda kod Daruvara 91
Petrovina, selo kod Jastrebarskog 149
Petrovo Polje, nahija u kadiluku Skradin 197,217
Petrovo Selo, selo u Lici 305
Pirot 30
Pivka 129
Plaki 144,150,229
Plavno, selo kod Knina 197, 202, 296
Plesno (Pleso) 161
Pleter, utvrda na Kupi 156-157
Pleternica, mjesto kod Poege 82, 84-85,188, 219, 223, 285
Plonik 16
Plovdiv 22
Pljeevica, planina 42,48, 55, 76,101, 122, 277
Pobosue 20,76,81,84,246,267-268
Poitelj, selo u Lici 20
Poitelj, grad na Neretvi 42
Podborje (Daruvar) 52, 98,100-101,103, 105,
107, 156, 182, 185, 189, 201, 216, 218, 225,
267, 269, 286 Podcrkavlje, selo kod Broda 224 Podgajci, selo kod upanje 214
Podgora 83-85, 200, 209, 211, 214, 218, 224-225 Podgorje, selo kod Starigrada 63,
202 Podgorje, nahija u kadiluku Nijemci 197, 213, 225 Podgrae, selo kod upanje
213 Podluje (Podgorje), nahija u kadiluku Podgora
200,215
Podravina 51,85,89,103, 105, 114,117,
132-133, 143,229, 231 Podravska Moslavina 84,107, 188-189 Podravska Slatina 108
Podrinje 39
Podsree, selo u Poekoj kotlini 225
Podsused 134
Podunavlje 22,59,296
Podvelebitski kanal 41
Podvinje, selo kod Broda 225
Podvrko, selo kod Nove Gradike 201
Podzvizd (Kreii), utvrda kod Cazina 97, 120,
134, 143-144, 192, 229, 243, 277 Pogledalo, brdo 277 Pokuplje 229,269-270 Pokupsko
97, 157,227,308 Polenik (Polinik) kod Zadra 202 Poljana, selo u Poekoj kotlini
97, 155, 200, 215,
224
Poljanci, selo kod Broda 209
Poljanska, selo u Poekoj kotlini 223, 225
Poljice 30, 198
Poljska 10,237,274
Popina, selo kod Obrovca 197, 202
Popovi blizu Slunja 232
Popovo Polje 297
Pore kod Valpova 225
Posavina 54, 78, 84, 88, 105, 181, 220, 267-268
Posavlje 197,214
Potak, planina 277
Pounje 269-271
Povuje 246,267
Poarevac 297-299
Poega, grad i tvrava 10-11,17, 19,23-24, 33, 69, 73, 75, 79, 82, 84-87, 92, 94-
95, 101, 103, 105,107-109, 116, 118, 120, 128, 130, 135, 150, 152, 168, 170, 174,
178, 180, 185, 187-188, 190, 197-200, 209,211,214,216, 218-220, 223, 239, 249, 259-
261, 267-269,282, 286, 290
Poeka gora 78
358
Poeka kotlina 23, 27, 51, 75, 78-79, 86, 168, 174, 199, 259, 261, 265, 267-268,
281, 285
Poeka upanija "19, 39, 54, 73, 75, 79, 83, 181, 281
Poeki kaptol 184
Poeki sandak 101,132, 143,151-152,163, 166, 168, 172-174, 176,182, 185, 188-190,
195-196, 198-200, 205, 207-213, 215-216, 219, 248-249, 252,275,310
Poeko polje 259
Poeana, mjesto na Dunavu 29
Poun (Bratislava, Pozsonv) 11,69,81,111-112, 122, 226-228,231,233, 287
Prano, utvrda kod S iska 149
Prag 29
Predrijevo (Gornje), selo kod Virovitice 215 Prekovrko, utvrda na Uni 115,121,127,
129-130,132 Prelog 126
Preseka, utvrda kod Ozlja 134, 139-140 Prgomelje, selo kod Bjelovara 175 Prigorica,
mjesto u Kranjskoj 155 Prikraj, selo kod Gorjana 200,215 Primorje 59, 92,121, 181
Privlaka, selo kod Vinkovaca 213, 286 Prkos, selo kod Zadra 202 Prkovci, selo kod
Vinkovaca 213 Prolog, selo kod Imotskog 107, 296 Proloac, stari grad kod Imotskog
54 Provincijal 286,288-291 Prozor, selo kod Otoca 150 Prusija 304 Prut, rijeka 296
Prva, selo kod Nove Gradike 191, 225 Psunj, gora 103,216 Ptuj
23,42,44,47,51,82,94-95, 106, 118 Pustosel, selo, nestalo 174
Raaba, rijeka 44 Rab, otok 26,64 Rabinja, potok 277
Raa, selo na Savi 37, 65,103,107, 197, 281,
286-287, 300-301 Raa kod Bjelovara 72 Raanska ada 276,301 Raia Sv. Stjepana 91
Rainovaki Brod, graniarska straarnica 286 Rainovci, selo kod upanje 214
Radenica, potok 277 Radonja, rjeica 142 Radovanci, selo u Poekoj kotlini 218
Radovi, brdo 277 Rahova, selo, nestalo 214 Rajevo Selo, selo kod upanje 286
Raji, selo kod Novske 284
Rajna, rijeka 270
Rakarje, selo kod Velike Gorice 161 Rakitnica 155
Rakoko polje ispred Pete 32, 246
Rakovac, utvrda kod Vrbovca 42, 69, 72, 115-116,
121, 124-125, 128, 134, 157-159 Rakovani, selo, nestalo 174 Rakoviko polje 277
Ras, utvrda kod Pakraca Rasa, utvrda na Savi 92-93 Rasinja, utvrda 120, 134, 142,
151, 157, 173, 178 Rasoka, selo, nestalo 174 Rastovac, graniarska straarnica 286
Rastovaka ada 276 Raka 264
Ravne, nahija u kadiluku Brod 200, 214
Ravnice, selo 277
Razbojite, selo kod Cetina 277
Reica kod Karlovca 149, 151, 176, 230
Regensburg 230,240-241
Reichenbach 304-305
Remetinec, selo kod Zagreba 121,151
Repunica, selo kod Kutine 290
Reetari, selo kod Gradike 286
Retfala, selo kod Osijeka 290
Retkovci, selo kod Vinkovaca 213
Ribnica, mjesto u Kranjskoj 112, 129
Ribnik, utvrda u Lici 253, 263
Ribnik, utvrda na Kupi 54,104
Rijeka 134,292,310
Rijswijk 273
Rim 222-223
Rinja (Rinya), rijeka 126
Ripa, utvrda nedaleko Bihaa 77, 80, 84, 91, 98,
101, 109, 121-122, 132, 134-135, 143-144, 150,
159, 192, 272, 309 Rogolje, selo kod Pakraca 174 Rogoznica, selo kod ibenika 54
Rokovo, selo 202 Rosac, utvrda kod Hrastovice 141 Rovine 22
Rovie, selo kod Bjelovara 115, 134, 172-173, 175
Rodanik, selo kod Novske 225, 286 Ruda, selo kod Sinja 279 Rudina, selo u Poekoj
kotlini 225 Ruma 222 Rumelija 31, 195
Rumelijski beglerbegluk 195, 201, 310
Rusija 237, 274, 298-300, 304
Ruevo, selo u Poekoj kotlini 200, 225
Samatovci, selo kod Osijeka 224 Samobor 51, 62, 88, 111, 134, 163 Sana, rijeka 76
359
Sandak Krka 202
Sandak Pakrac (Pakri) 201
Sankovo, selo, nestalo 215,246
Sapna, selo u Poekoj kotlini 286
Sarajevo 109, 200, 222, 273
Sarva, selo kod Osijeka 215, 218, 246
Sava 9, 11,19-22, 24-25, 27-28, 30, 33, 35-37, 41-46,52, 54, 58-59, 64-65, 67, 69,
71-73, 76-78, 80-83, 85-86, 90-92, 94, 96, 101, 103, 105, 107, 109, 112,117,120-
122, 125-130, 133, 135, 138, 141-143, 146, 158, 164, 166, 174, 180-181, 181-183,
185-186, 189-192, 195-196, 198, 206, 212, 216, 219, 221-223, 228, 232, 239, 243,
247-248, 257-262, 264-270, 272-273, 276-277, 280-282,284,289, 291, 296-301, 303,
307
Saije, selo u Poekoj kotlini 189, 225
Sedlak, utvrda, nestala 83-84
Selca, graniarska straarnica 286
Selci akovaki 221,224
Semi, mjesto u Kranjskoj 104, 113
Senta 10,272-273,283,287
Senj 19, 36,40-41,45,48, 62, 64, 69, 73-74, 77,
84, 87, 95-96, 99, 102, 104, 106-107,118, 121,
128, 134, 139, 144, 149-150, 157, 167,181,
202, 228, 232, 263, 270 Senjska kapetanija 121,146 Sesvete Poeke 225 Severinska
(Bugarska) banovina 17 Sgregorijanci, selo, nestalo 220-221, 225 Sicilija 297-298
Sie, selo kod Nove Kapele 225 Siice, selo kod Nove Gradike 284 Sikirevci, selo
kod akova 209, 284 Siklos 11,104,238,241,254-255 Silistrija 264 Simontornv 239
Sinlije, selo kod Cernika 190 Sinj 55, 154, 197, 211, 217-218, 253, 255, 279,
296, 298
Sira 91, 102-104, 124, 156, 182, 185,190,
200-201, 216, 218, 225, 228, 250, 254, 259-260, 267,281,285, 291
Sirija 55,57,255
Sisak 10,97,106-108, 114,116-119,121,125, 127-128, 130,132, 134,139, 144, 158,160-
169, 171, 182, 192, 197, 201, 227-230, 232,262
Sitnica, rijeka 32
Sivrica, graniarska straarnica 286 Sjenica 36
Sklop, selo kod Slunja 277 Skopje 16,21,36 Skrad 62, 134, 143
Skradin 55, 59, 63, 140, 180-182, 197-198,
202-203,211,218, 232, 248 Skradinska biskupija 184, 310 Slabinja, kula kod
Kostajnice 277
Slakovci, selo kod Vinkovaca 213
Slankamen 11, 23, 58, 65, 268, 272, 287
Slatina 10, 75, 79, 85-86, 103, 105, 133, 172, 174,
182, 185-189, 200, 211, 215, 218, 225, 249,
252, 286 S latinski Drenovac 225 Slatsko polje 230
Slaveti, selo kod Jastrebarskog 149 Slivno, selo kod Imotskog 279 Slobodna Vlast,
selo kod akova 225 Slobodnica, selo kod Broda 209, 284, 287 Slobotina, selo u
Poekoj kotlini 112, 225 Slovenija 27
Slunj, grad i utvrda 91, 121,127. 130-132,134, 142, 144, 148, 150, 153,161,229,
232, 243, 271
Slunjska kapetanija 146,150
Smederevo 29, 32, 34-35,42-43,45, 135, 298, 304
Smederevska biskupija 221
Smederevski sandak 102
Smirna (Izmir) 13
Smokovi, selo kod Zadra 202
Smrkovi, utvrda 150
Smrti, selo kod Nove Gradike 174
Sofija (Sredec) 16,235
Soko, kula kod Dubice 277
Soko, grad u Srebrenikoj banovini 54
Sokol, utvrda-grad izmeu Bihaa i Ripa 73, 99, 102, 115, 119, 121, 134, 141, 143-
144, 150
Sokolac, utvrda kod Izaia 160, 192
Solin 62,86, 154, 197
Solun 16
Soljani, selo kod upanje 214
Solvmos 287-288
Sombor 238,248
Somogv, upanija u Ugarskoj 82
Sonkovi, selo kod ibenika 197, 202
Sopje, selo kod Slatine 83-86,101, 135,172, 188,
200,211,215, 250 Sopot, graniarska straarnica 287 Sot, selo kod Iloka 222 Sotin,
selo kod Vukovara 211, 213, 218, 260 Spako polje, selo, nestalo 212 Speier 66, 75
Split 23, 27, 37,40-41, 71, 140, 197, 202 Splitsko polje 253
Sraica, utvrda kod Gline 130,132,134,143-144 Srb, selo u Lici 305
Srbija 11-12, 16-17,23,27,29,34-36,45-46,52, 57, 180, 195, 216, 221, 247, 263-264,
298-300, 304-305, 307
Srebrenica 39
Srebrenika banovina 39-40, 54, 180,185,
307-308 Srebrenik 25-26,54 Sredice, utvrda 91
360
Srediko, utvrda na Kupi 149,153-154,156-158,
227-228, 230 Srednje Selo kod Poege 285 Srednji Gradac, utvrda kod Hrastovice 150
Sreani (Pakarski Sredel) 201, 225 Srijem 11, 21, 23, 28, 35, 39,42-43, 54, 58,65,
73,
76, 81, 84, 89, 102, 135, 175,181,196, 198,
220, 222, 246, 259, 267, 269, 276, 287-288,
291, 296-297, 308 Srijemska biskupija 184, 310 Srijemska Mitrovica 238-239, 241
Srijemska upanija 19,39 Srijemski Karlovci 274-275,296, 298 Srijemski sandak 195-
196, 208-210,212-214, 275 Stala 297
Stara Mara, selo kod Ivani Grada 156 Stari (Bosanski) Novi 301 Starigrad, selo
kod Zadra 121, 202 Staro Petrovo Selo, selo kod Nove Gradike 225 Steninjak
(Sjeniak) 55, 62,117,128,131, 134, 141-145
Stojinovac, selo u Poekoj kotlini 189 Stolni Biograd (Szekesfehervar) 19,69,104,
308 Strabenica, planina 277 Straeman, selo u Poekoj kotlini 220,223 Streliko,
utvrda na Kupi 134 Strijeevica, selo u Poekoj kotlini 189 Strileko
(Imbrievina), utvrda kod Siska 97 Strmica, selo kod Knina 197, 202, 296 Stroinci,
selo kod upanje 214,286 Strug, graniarska straarnica 286-287 Studenci, selo kod
Imotskog 279 Stupanica, utvrda kod Daruvara 92,101,
103-104, 172, 190, 200-201 Stupnik, selo kod Zagreba 163 Subocka, selo kod Okuana
212, 225 SubockiGrad 85,91,94,97,100 Subotica (Zombathel), trgovite, nestalo 83-84
Subotica, graniarska straarnica 286 Suha Mlaka, selo kod Orahovice 224 Suhovare,
selo kod Benkovca 202 Sulkovci, selo u Poekoj kotlini 170 Susjedgrad 94 Sutorina
298
Sv. Gothard na rijeci Raabi 242 Sv. Ivan abno 127, 134, 144, 151, 172 Sv. Helena
(Sv. Jelena), selo blizu Rakovca 128, 159
Sv. Juraj (ura), selo kod Valpova 82, 85,101,
133,211,221,224-225 Sv. Klara, selo kod Zagreba 161 Sv. Ladislav, selo kod Daruvara
102 Sv. Petar (Orehovec) 122 Sv. Petar vrstec 151,156-157 Sveti Jakob (Gaza) 149
Sveti Kri 119
Svetica (kod Josipdola) 150
Svilaj, selo kod Broda 284, 286
Svilna, selo u Poekoj kotlini 200,214, 225
Svinjar (Davor), selo pored Save 112,262,
284-285, 301 Svinjarevci, selo kod Vukovara 213 Svitov na Dunavu 305 Szatmar 296
Szeged (Segedin) 30, 248,288
Szeged, sandak (liva) 248
Szekelvhid 10
Szekszard 235-237,239
Szentgothard, prijevoj 11
Sziget 11, 125-126, 130, 132-134,136, 138,
254-255, 267, 269 Szigetvar 237-239,241
abac (Zaslon, Bogiirdelen) 42-43, 54, 58, 74, 262, 268
abako-Beogradska kapetanija 43 agovina, selo kod Nove Gradike 84, 86,191,
201 Samac 286
androvac, selo kod Bjelovara 101,134 arengrad (Voin), selo kod Iloka 213,
218,220, 260
emovci, selo kod urevca 178 entjernej 109
eovci, selo u Poekoj kotlini 189 eovica, selo kod Pakraca 191 ibenik 26,
37,40-41,47, 52, 71, 104, 107, 178, 180, 198
iroka Kula, selo u Lici 263-264 iroko Polje, selo kod Osijeka 90 iinec, utvrda
na Kupi 149,155-156 ikovci, selo kod upanje 213,286 iljavi, selo kod Karlovca
227 krline (kriline), selo kod ibenika 202 panjolska 75,96-97
tajerska, pokrajina 42-45,47, 51-52, 79, 88,95, 98, 118, 120, 130, 142, 146, 167,
226
titar, selo i graniarska straarnica kod upanje 214, 286
titarski Bogaz, graniarska straarnica 286 titnjak, selo u Poekoj kotlini 225,
285 trigova, selo kod akovca 111,114 turli (Sturli), utvrda nedaleko Cetina
134,
144, 159, 192, 229, 243, 277 uljam, selo u Srijemu 222 umetlica, selo kod Nove
Gradike 175, 284 unjevci, selo kod Broda 225
Tata, mjesto u Ugarskoj 104 Temivar 24,271-272,274,296 Tenje, selo kod Osijeka
215, 246
361
Tepin Dol, zaseok u Lici 253 Teanj 54
Tiborjanci, selo kod Valpova 225 Tiina, selo, nestalo 246 Timok, rijeka 297 Tisa,
rijeka 272, 276 Titel 248,270,287-289
Todorovo, utvrda kod Cetina 192, 229, 232, 271 Tokaj 72, 134 Tolnanska upanija 58
Tompojevci, selo kod Vukovara 213,220-221, 246
Topliki Turanj, utvrda 121
Topolovac (Topolovec), selo kod Krievaca 121,
141,144,147, 150-152, 156-157 Topolje, selo i graniarska straarnica 286-287
Topusko 23-24, 30, 59, 69, 81, 95, 98-99,105,
125, 128, 130, 134, 138,140,142,144,147,
149, 153-154, 229 Tordinci, selo kod Vinkovaca 209, 216,220 Torino 17,26 Toranj
Poeki 225
Totuevina (Topolovac), selo kod Siska 158
Tounj, selo kod Ogulina 142
Tovarnik, selo u Srijemu 182,213
Travnik 45,126
Trebinje 297
Trepa, potok 230
Trilj, selo kod Sinja 296
Trnava, selo kod Nove Gradike 118
Trnava, selo kod akova 107,287
Trnovo, mjesto u Bugarskoj 22
Trnjani, selo kod Broda 84-85
Trogir 27,52,180
Trojeglava, selo kod Daruvara 178
Trsat 55, 134, 150
Trac, grad i utvrda na Korani 76, 91,127, 132, 139,143-144, 150, 160, 191,229, 251
Tulnik, selo u Poekoj kotlini 219
Turanovac, selo kod Virovitice 257
Turanj, selo kod Karlovca 142, 149
Turnaica, selo kod Virovitice 225
Turni, selo u Poekoj kotlini 285
Turnie, utvrda 232
Turopolje 78,111, 126, 134,149,151,153, 161-163, 168, 176
Turska 12
Turska Hrvatska 11, 303 Tuzla 54
Udbina, utvrda u Lici 48, 52, 55, 59, 61, 63. 69-70, 72-73, 75-76, 80, 106, 176,
181, 191-192,197,202, 211, 217-218, 253, 263-264
Ugarska 10-12, 17, 19, 280, 287, 289, 295-296, 304, 307-308
Ukrina, rjeica 287
Ujvar (Neuhausel, Nove Zamky) 10, 311
Una, rijeka 11, 24, 28-29, 39, 43-44, 46-47, 54, 59-60, 70, 73, 87, 91, 101, 105,
109, 113, 122, 126-130, 135, 138-141, 143, 147-148, 159, 181-182,184, 197, 202,
225, 232, 251, 262-264, 267-268,270,276-277, 279,291, 294, 297-298, 300-301,303
Uskoka zemlja (Uskoken Land) 300-301
Usora 25,37, 180-181
Usti (Bosut), graniarska straarnica 286
Ustilonja, stari grad i tvrava na Savi 92, 95-96, 100-101, 105, Ili, 114, 116,
116, 118-119, 122
Ue Drave (Drazaad, Dravaszaj), trgovite, nestalo 181
Utinja, selo kod Karlovca 141
Vagatoviev Brod 111
Valpovo 0, 82, 86, 90, 94, 101,103-104, 174,
199-201, 211, 215-216, 218-221, 225, 249, 251,
256, 258, 269, 282, 284, 286, 290 Valpovtina 221 Valjevo 298 Varadin 81
Varadin 42, 72, 79,91, 95-96, 100,103, 105-109, 111, 116-118, 120-121, 134,141,
143, 147, 151, 153, 157, 159, 167-168, 172, 178, 228, 231
Varadinska upanija 96, 99,149,169, 175, 309
Varadinske Toplice 108,121,151
Varadinsko polje 118,120
Varna 31-33
Varo Brod, selo kod Broda 284
Vasvar 11,44,210,242-243
Vaka, selo kod Slatine 104, 189, 215, 231
Velebit 61,101, 121,202,263
Velebitski kanal 113,263
Velika Gorica 78, 161
Velika Kladua 192,229
Velika Kopaonica, selo kod Broda 286
Velike Remete, selo u Srijemu 222
Veliki Kalnik 121,127
Veliki Strug, graniarska straarnica 287
Veliki Varadin (Nagvvarad) 92
Velim (Velin), nahija i selo kod Imotskog 197, 202
Velin, nahija u kadiluku Krka 202
Venecija (Republika Venecija) 10-11,17, 19-20, 23, 26-28, 30, 37,40-41,43-44, 46-
47, 52, 60, 69, 87, 92,97, 128,140-141, 149,152, 154, 164, 169, 178, 180, 191,197-
198, 202, 226-227, 231-232, 235, 243, 248, 253, 255, 258, 260, 263, 274-277, 291,
296-297, 300, 303, 307-308
Venecijanska Dalmacija 248
Venje, selo u Poekoj kotlini 189
Vera, selo kod Osijeka 246
Vere, selo, nestalo 246
Verguzovci (Kania), selo i graniarska straarnica
kod Broda 284, 287 Veszprem, upanija u Ugarskoj 25, 165, 181
362
Vetovo, selo u Poekoj kotlini 220, 223
Vidin 23,31,34,264
Vidinska carevina 17
Vidovci, selo u Poekoj kotlini 218
Vidovice, selo kod Brkog 297
Vili, selo u Poekoj kotlini 285
Vilin klanac 277
Viljevo, selo kod Slatine 220-221, 224
Vinac, utvrda kod Jajca 54, 72
Vinica, selo kod Varadina 118, 135, 178
Vinica, selo kod Broda 82, 84
Vinica, utvrda na Kupi 112
Vinkovci 76, 195,213,286
Vinodol kod Hrastovice 115, 150
Vinodol u Hrvatskom primorju 76, 78,106-107, 153, 178, 181,226
Vinjerac, selo kod Zadra 263
Virje (Prodavi) 107, 114, 117,134,144,199, 229
Virovitica 11,37,51,79,86,92, 101, 104-105, 107, 114, 116-120,122, 128,
131,135,140, 156, 165, 172, 174, 176, 180, 182-183, 185, 187-188,196, 211, 216,
218, 225, 229-230, 249-252, 254, 257, 261, 265-266, 268, 270, 282, 285-286, 289-290
Virovitika upanija 75, 261,281
Visegrad, grad u Ugarskoj 105
Viegrad, grad na Drini 43
Vinjica, selo na Dunavu kod Beograda 297
Vitojevako Ostrvo (Vitojevaka ada) 301
Viu, graniarska straarnica 286
Vizvar 122
Vlaka 22-23, 31-32, 57, 77, 107, 129, 133, 142, 144, 154-157, 161, 167-170, 172-
176, 213-214, 216-217, 226-227, 229, 246-247, 255, 257, 269-270, 294, 298-300
Voarica, selo kod Novske 225
Voin 79, 91, 101,103-104, 133, 172,182, 185, 187-188, 199-200, 211, 213, 218, 224-
225, 228, 250, 257-258, 286, 290
Voganj, selo u Srijemu 222
Vojka, selo u Srijemu 237,241
Vojkovi, utvrda nedaleko Slunja 229
Vojna granica 10, 28, 226-227, 282, 284, 286-291, 294
Vrana 25-26, 104, 106, 197-198, 202-203, 211,
218,248 Vranduk 54
Vranogra (Vranograd) 115, 128, 131, 134, 144,
150, 191,229, 243, 271 Vransko jezero 202 Vratna, utvrda blizu Broda 82, 84
Vrbanja, selo kod upanje 214,286 Vrbas, rijeka 37,45, 64, 182, 184, 279, 303
Vrbaka, graniarska straarnica 297 Vrbaka, potok 76 Vrbaki grad (Orbaz) 24, 73
Vrbako polje 89
Vrblje (Vrbje), selo kod Nove Gradike 225 Vrbova, selo kod upanje 224, 287
Vrbovakaada 301
Vrbovec 120-122, 125, 134, 139, 142, 144,154, 159, 308
Vrin Dol (Vrindol), selo u Poekoj kotlini
219-220,224 Vrdnik, selo i Srijemu 58, 287 Vrebac, selo u Lici 253, 263 Vrgorac 279
Vrhbosna (Sarajevo) 33,45 Vrhovci (Vrhovci Gradski), selo u Poekoj kotlini 189,
225
Vrhovina, selo kod Broda 200, 214, 224 Vrhpolje, selo 277
Vrlika 197-198, 211, 217-218, 262, 279, 298, 311 Vrpile blizu Udbine 47 Vrti ada
301
Vrzen Gorica, selo kod Vrane 202 Vuitrn 36
Vujak, selo u Poekoj kotlini 189 Vuka, rjeica 90, 206, 260 Vukojevci (Vrhovci),
selo kod Naica 200, 209, 218
Vukojevica, selo u Poekoj kotlini 174
Vukomerike gorice 161
Vukovar 66,71,89, 195-197,211,213,218-219,
221-222, 225, 241, 246, 260-261, 267-269, 282,
286, 290, 308 Vukovina, selo kod Velike Gorice 134, 161, 163 Vukovska upanija 19,
39, 54,58, 75, 180-181 Vurot, selo kod Siska 158
Wiener Neustadt 69,83,311 Worms 107 Wrzburg 240
Yenikale (Petrinja) 159
Zadar 17, 21, 25-26, 28, 37,40-41, 52, 64,106,
140, 166,180-181, 197, 202 Zadvarje, selo kod Omia 253 Zagorje 108, 197
Zagreb 19, 25, 42, 45, 47, 51-52, 59, 62, 69, 78, 80,91,94, 96, 100, 105-107, 109,
111-112, 115, 118-119, 121-122, 124,126-127, 130, 134,139, 141-142, 146-147, 149,
155, 158-162, 164, 166-167, 169, 171,308-309
Zagrebaka biskupija 107, 119, 164, 184,223-224
Zagrebaka gora 142
Zagrebaka upanija 39, 75, 169, 175, 178, 309 Zagrebaki kaptol 107,119,141,159
Zajear 297
Zala, upanija u Ugarskoj 82 Zapadna Europa 240
363
Zapadna Morava, rijeka 297 Zapolje, selo kod Nove Gradike 84 Zaprue, selo u
Turopolju 161 Zavalje, selo kod Bihaa 229, 231 Zavraje (Vratno), selo kod
Varadina 118 Zavrje, selo kod Broda 227 Zbjeg, selo kod Broda 284 Zdenci (Brodski
Zdenci), selo kod Broda 84-85, 218
Zdenci, utvrda u Moslavini 101,103,156,185, 189
Zdenina, selo kod Samobora 163 Zeevo, nahija u kadiluku Skradin, potom Krka 197,
202
Zemun 58,221,238,241,268,300-301 Zemunik, selo kod Zadra 140, 198, 202-203,211, 218
Zidinska ada 301 Zlatar 108
Zminje Polje, nahija u kadiluku Skradin 197,217
Zoljan, selo kod Naica 221, 224-225
Zrin, grad i utvrda knezova Zrinskih blizu Une 24,
27, 99, 115, 122, 127-130, 144-146, 150,
186-187,191-192, 232
Zrmanja, rijeka 197,202 Zsitva 10,179
Zveaj, grad i utvrda nedaleko Jajca 37, 73,174 Zveevo, selo kod Poege 225
Zvonigrad, nahija u kadiluku Skradin, potom Krka 197,202
Zvorniki sandak 152,163,195, 244 Zvornik 39, 89,156,239, 262, 297
abalj (Sablja) 286-287 abarska gora 298 arnovo (Avala) 35 drelo 21
elin, selo kod Velike Gorice 78-79, 134,161, 227 elnjak (Zelinjak), grad i utvrda
kod Daruvara
91,102-103 eljavski put 277 irovac, potok 277, 300, 303 irovac, selo 131-132
uberkovac, selo kod Nove Gradike 285 ujino polje 277 upanja 285-287 upanja
Blato 214,286-287
364
BILJEKA O AUTORU
Dr. Ive (Ivan) Mauran roenje 1928. godine. Gimnazijsko kolovanje proveo je u
Osijeku i Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijesnu grupu
nauka, gdje je i doktorirao.
Istraivakim i znanstvenim radom poeo se baviti neposredno nakon zavretka
strudija u Muzeju Slavonije u Osijeku, objavljujui prve radove. Prelaskom iz
Muzeja u Historijski, sada Dravni, arhiv u Osijeku bavio se organizacijom arhivske
slube uz pojaan istraivaki rad. Budui da je njegovo zanimanje prelazilo ue
okvire struke, bavio se i urednikim poslovima, pa je vie od deset godina ureivao
knjievni asopis "Revija" u Osijeku.
Odlaskom iz Osijeka u Zagreb posvetio se urednikim poslovima u izdavakom poduzeu
"kolska knjiga", gdje je uredio nekoliko stotina udbenika, strunih i znanstvenih
knjiga. Usporedo s tim poslovima, sustavno je istraivao prolost grada Osijeka i
Slavonije, posebno u razdoblju osvajakih ratova i osmanske (turske) vladavine u
osvojenim dijelovima Hrvatske. Motiviran znanstvenim ciljem proveo je istraivanja
u arhivima i bibliotekama izvan Hrvatske, na temelju kojih je dolazio do novih
povijesnih saznanja. Zapravo, bilo je to vrijeme njegova najplodnijeg rada i sve
dubljeg poniranja u povijesnu zbilju Hrvatske, posebno kada je rije o uvoenju
Komorske uprave u Slavoniji nakon oslobodilakih ratova protiv Osmanskoga Carstva.
Objavio je oko 100 znanstvenih i strunih radova i 18 knjiga. Vanija djela:
Srednjovjekovni i turski Osijek Urbanistiki razvoj i spomeniki znaaj osjeke
Tvre, udesa Ivana Kapistrana IlokAD 1460, Popis naselja i stanovnitva u
Slavoniji 1698. godine, Izvjetaji Caraffine komisije o ureenju Slavonije i
Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Vlastelinstva i stanovnitvo
u Slavoniji 1736. godine, Hrvati - slike iz ratnike prolosti, Osijek na obalama
stoljea.
j*..
Ive Mauran HRVATI I OSMANSKO CARSTVO
Nakladnik Golden marketing enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika Franjo Maleti, dipl. prav.
Urednik Dr. sc. Radule Kneevi
Izvrni urednik Ilija Rani, dipl. polit.
Lektorica Neda Rude, prof.
Crtei i karte Velimir Vuki, dipl. in.
Likovno rjeenje korica Studio Golden, Goran Bonjak
Raunalna obrada teksta Vlado Zeleni, dipl. in.
Tisak i uvez Tiskara Rijeka d.d. Rijeka
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 949.75 "14/17"
MAURAN, Ive
Hrvati i Osmansko Carstvo/Ive Mauran ; crtei i karte Velimir Vuki. - Zagreb ;
Golden marketing, 1998. - 368 str. ; ilustr. u bojama ; 28 cm. - (Biblioteka
Povijesna istraivanja)
Bibliografija: str.327 - 333. - Summary ; Zusammenfassung. - Kazala.
ISBN 953-6168-38-3
980112081
Knjiga je tiskana uz potpom Ministarstva znanosti i tehnologije i Ministarstva
kulture Republike Hrvatske
r
..................
Narodne novine, Zagreb - (100) Oznaka za narudbu: JT-XI/11-8
110735