You are on page 1of 19

Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi

Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

STRUNI LANAK UDK: 343.244


Primljeno: sijeanj 2007.

BORIS TOT*

Alternativa kazni zatvora rad


za ope dobro na slobodi

Saetak
Kazna zatvora neizbjean je oblik kanjavanja, meutim, institucionalizaci-
ja ukljuuje i niz negativnih posljedica, posebice u odnosu na postpenalnu
socijalnu integraciju te visoku stopu povratnitva. Naime, osuena je osoba
na due ili krae vrijeme uklonjena iz svoje prirodne socijalne okoline i ne
moe aktivno sudjelovati u zajednici. Na osobnom planu dolazi do dehuma-
nizacije, socijalne degradacije, stigmatizacije, kriminalne infekcije, prizoni-
zacije i drugih tetnih pojavnosti to znaajno kontaminira rehabilitacijske
ciljeve. Negativne posljedice institucionalnog kanjavanja, posebno su oite
kod izdravanja kratkih kazni zatvora. Kratko trajanje tih kazni, izmeu
ostalog, ograniava i mnoge penoloke postupke i programe, onemoguava
individualizaciju tretmana i izuzetno nancijski optereuju dravu uz istovre-
meno malo pozitivnih uinaka. Razvoj drutva i promjene koje su se javile u
pogledu razvoja kriminaliteta, naina njegovog suzbijanja, te prevladavanja
problema koji su nastali primjenom kazne zatvora, zahtijevalo je nunu in-
tervenciju u kaznena zakonodavstva mnogih drava i potaknulo traganje za
moguim rjeenjima kojima bi se postigao isti cilj kao i zatvorskom kaznom,
a izbjegli njeni nedostaci. Pri tome govorimo o alternativama kazni zatvo-
ra, odnosno alternativnim sankcijama. Za razliku od drugih alternativnih
sankcija, sankcija neplaenog korisnog rada u zajednici ili rada za ope
dobro na slobodi relativno je noviji oblik sankcioniranja. Praksa izricanja i
izvravanja alternativne sankcije rada za ope dobro na slobodi u Republici
Hrvatskoj je zapoela tijekom 2002. godine. Budui da se radi o sankciji koja
predstavlja novinu u hrvatskom kaznenopravnom zakonodavstvu, u ovom se
radu, izmeu ostalog, analiziraju neka od dosadanjih iskustava u njenom
izricanju i provedbi.

*
Boris Tot, prof. psihologije, Odjel kadrovskih poslova MUP-a RH.

21
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

1. UVOD

Povijesni pokuaji rehabilitacije i transformacija osoba s tekoama socijalne integracije,


kod kojih se tekoe oituju u asocijalnom i antisocijalnom ponaanju te injenju kaznenih
djela, prolazili su kroz razliite faze. Osobe poinitelji kaznenih djela, svojim su opasnim
i tetnim ponaanjima krili drutvene norme i vrijednosti te pri tome izazivali odreene
drutvene reakcije, koje su uglavnom bile negativne, osuujue i kanjavajue. Gledajui
kroz povijest, smjenjivala su se shvaanja o ciljevima i svrsi kanjavanja od osvete, od-
mazde, zastraivanja, pa do rehabilitacije i resocijalizacije poinitelja kaznenih djela, to
se pripisuje utjecaju pozitivistike i socioloke kole s kraja XIX. stoljea. Prema njihovom
shvaanju: "Poinitelj kaznenog djela je rtva odreenih objektivnih i subjektivnih okol-
nosti (bio-psiho-socijalni determinizam) kome tretmanom treba pomoi da se reintegrira
u drutvo" (Mejovek, 1989). Nadalje, smatraju da su poinitelji kaznenih djela bolesne
osobe, bioloki uvjetovane za injenje zloina i nisu u stanju racionalno razmiljati o
svojim ponaanjima. Budui se radi o bolesti, poinitelji kaznenih djela nisu odgovorni
i prema njima treba primjenjivati mjere drutvene zatite, odnosno mjere sigurnosti koje
omoguavaju sprjeavanje injenja kaznenih djela te popravljanje delinkvenata. Pri tome
se polazi od poinitelja kaznenog djela i bio-psiho-socijalnih obiljeja njegove linosti
koja se odraava u kontekstu njegove sredine. Zalau se za specijalni tretman koji se
treba temeljiti na obiljejima linosti poinitelja kaznenih djela, a ne na vrsti poinjenog
kaznenog djela. Ideje i koncepcije pozitivista snaniji zamah i svoj institucionalni oblik
poprimaju nakon II. svjetskog rata kada se na temelju rada i shvaanja F. Gramatike
osniva Meunarodno udruenje za drutvenu obranu. Drutvena obrana svoj novi smisao
dobiva u pokretu "nove drutvene obrane" kojem je zaetnik M. Ancel i koji se zalau za
"resocijalizaciju osuenih osoba s naglaskom na ispitivanje karakteristika linosti i indi-
vidualizaciju tretmana uz openitu antirepresivnu orijentaciju" (Mejovek, 1989). Polazei
od postavke da je svako kazneno djelo individualna manifestacija poinitelja kaznenog
djela, inzistira se na veem broju razliitih sankcija u svrhu maksimalne individualizacije
tretmana i humanizacije izdravanja kazne. Od tako se postavljenih premisa penolokog
tretmana, rehabilitacije, odnosno resocijalizacije, oekuje promjena osobnih obiljeja
osuenika koja su povezana s kriminalnim ponaanjem (npr. agresivnost, samopouzdanje,
samopotovanje, samokontrola, obrazovanje i dr.), trajno uklanjanje kriminalnih ponaa-
nja i njihovo osposobljavanje za integraciju u drutveni ivot. Dakle, radi se o promjeni
linosti osuenika, njihovih vrijednosti i stavova, naina ivota i rada, navika i openito
ponaanja u drutvu. Pri tome se, uz potovanje naela individualnosti, svakom osueniku
treba prilaziti pojedinano, uvaavajui njegova bioloka, psiholoka i socijalna svojstva
te karakteristike kriminogenih faktora koji su doveli do poinjenja kaznenog djela.
Navedena orijentacija dovodi do ekspanzije razliitih modaliteta postojeih i unapre-
enja novih vidova sankcioniranja poinitelja kaznenih djela. Osim ukidanja smrtne kazne
na Europskoj konvenciji za ljudska prava iz 1950. godine, dolazi i do kritikog preispitivanja
izvravanja kazne u institucionalnim uvjetima. Posebno se istie njena nedjelotvornost
u odnosu prema ciljevima koji se njome ele postii i ekonomska neisplativost u pogledu
individualnih i drutvenih resursa (Ajdukovi, Ajdukovi, 1991). Uz uvaavanje injenice
da je kazna zatvora u odreenom broju sluajeva neizbjean oblik kanjavanja, neosporno
je da institucionalizacija sa sobom nosi i niz negativnih posljedica, posebice u odnosu na

22
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

postpenalnu socijalnu integraciju te visoku stopu povratnitva. Naime, osuena je osoba


na due ili krae vrijeme uklonjena iz svoje prirodne socijalne okoline i ne moe aktivno
sudjelovati u zajednici. Na osobnom planu dolazi do dehumanizacije, socijalne degradacije,
stigmatizacije, kriminalne infekcije, prizonizacije i drugih tetnih pojavnosti to znaajno
kontaminira rehabilitacijske ciljeve. S tim u vezi, Uzelac (2002), navodi predavanje koje
je na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, odrao penolog M. Kneevi u
kojem su, izmeu ostalog, posebno istaknute nepovoljne psihike i psihosocijalne poslje-
dice zatvorskog tretmana, kao to su: zaepljenost sustava, prekapacitiranost, deprivacija
slobode, deprivacija materijalnih dobara i usluga, deprivacija heteroseksualnih odnosa,
deprivacija autonomije, deprivacija sigurnosti i podmiivanje.
Uvaavajui sve negativne posljedice koje u sebi ukljuuje kazna zatvora i openito
realizacija institucionalnog tretmana te njegova uinkovitost, isti su podvrgnuti ozbiljnoj
kritici, pri emu se najee navode etiri temeljna razloga (Uzelac, 2002):
visoka stopa tzv. penolokog kriminalnog povrata (penoloki recidivizam)
sve vea prenapuenost penalnih ustanova
sve vei novani izdaci za njihovo nanciranje
sve brojnije i sve uvjerljivije spoznaje o malim pozitivnim i velikim negativnim
efektima tretmana u takvim ustanovama.
Najee citiranu kritiku tretmanu i njegovoj uinkovitosti uputio je Robert Martin-
son 1974. godine u lanku: What works? questions and answers about prison reforms.
U svom je radu analizom obuhvatio 231 istraivanje institucionalnih i izvaninstitucio-
nalnih programa tretmana (od 1945. do 1967. godine), koji su u svom nacrtu ukljuivali
kontrolnu skupinu ispitanika te povratnitvo kao kriterij uinkovitosti tretmana. Dolazi
do poraavajuih rezultata koji su se oitovali u visokoj stopi povratnitva te zakljuuje
da istraeni programi tretmana ne funkcioniraju i da je rehabilitacija zatvorenika samo
utopijski pokuaj (Cullen, Gendreau, 2001).
Meutim, Martinsonov pristup zasnovan na znanstvenom skepticizmu i ponitenju
znanja ubrzo biva podvrgnut znanstvenoj kritici i provjeri. Mnogi autori, prije svega
kanadski, izraavaju sumnju u ispravnost Martinsonovih zakljuaka i iznose niz meto-
dolokih prigovora, kao npr. da istraivanjem nisu obuhvaeni kognitivno-bihevioralno
orijentirani programi koji pokazuju odreenu uinkovitost, nedovoljno jasno i precizno
deniran pojam tretmana, uinci tretmana mjereni samo kroz povratnitvo, koritenje
razliitih statistikih metoda i sl.
Zastupajui teze da je znanstvena kriminologija i penologija temelj za provoenje
uspjenih intervencija te da se osuenici mogu promijeniti samo je potrebno utvrditi naine
koji to omoguuju, u razdoblju od 1985. do 2000. godine provedeno je 30-ak metaanaliza
u koje je ukljueno gotovo 2 000 razliitih programa tretmana. Pri tome su najee ana-
lizirani tretman, sudionici, kontekst intervencija, mjesto provoenja i metodologija, a kao
kriterij uinkovitosti obino je koritena stopa povratnitva. Dobiveni rezultati govorili
su u prilog manje ili vee uinkovitosti analiziranih tretmanskih programa. Primjerice,
neki od rezultata metaanalize S. Redonda, J. Sanchez-Mece i V. Garrida provedene 1997.
godine na programima u 6 europskih zemljama, ukazuju na bolju uinkovitost bihevio-
ralnih i kognitivno-bihevioralnih programa, zatim programa provedenim na maloljetnim
poiniteljima kaznenih djela, programima koji su se provodili u otvorenim reimima i

23
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

reimima u zajednici i dr. (Cullen, Gendreau, 2001). Prema Mejoveku (2001, 2002),
neke od najvanijih i esto spominjanih metaanaliza proveli su Whitehead i Lab 1989.
godine, Andrews i suradnici 1990. godine, Lipsey na maloljetnim delinkventima 1992.
godine te Antonowitz i Ross 1994. godine. Izuzev pesimistikih rezultata dobivenih u
metaanalizi Whiteheada i Laba, u metaanalizama drugih navedenih autora analizirani su
programi dali neto pozitivnije rezultate, pa se tako uinkovitost tretmana u smanjivanju
povratnitva kretala od 30% kod Lipseya i Andrewsa, odnosno do 45% kod Antonowitza
i Rossa. Pri tome se u veini slau da su prema stupnju uinkovitosti, programi tretmana
u zavodskim uvjetima slabiji nego oni provoeni izvaninstitucionalno, da su uspjeniji
kognitivno-bihevioralni programi, da su uspjeniji programi s jasnom koncepcijskom
osnovom te programi namijenjeni osuenicima veeg rizika koji su usmjereni na njihove
kriminogene potrebe i prilagoeni obiljejima i nainima njihovog reagiranja. Primjerice,
prema Mejoveku (2001, 2002), Lipsey navodi da o uinku tretmana ne treba zakljuivati
samo na temelju kriterija povratnitva koje moe biti situacijski uvjetovano, nego i prema
kriterijima promjene stavova i obiljeja linosti u kojima se tretmanom mogu postii
znaajni pozitivni pomaci.
Analizirajui razloge za neuspjeh, prije svega programa tretmana provoenih u
zavodskim, institucionalnim uvjetima, Mejovek (2002), istie niz problema, od kojih,
ne umanjujui vanost ostalih, za potrebe ovog rada istiemo samo nekoliko:
tretman nije dovoljno standardizirani postupak u smislu predvianja njegovog
utjecaja na osuenika
programi tretmana nedovoljno su izdiferencirani prema bio-psiho-socijalnim
karakteristikama osuenika
nedovoljan je broj instrumenata za praenje promjena tijekom tretmana
pogrean izbor kazne, kaznenog zavoda ili pogrena klasikacija osuenika
tekoe koje postoje u praenju uinaka tretmana i s tim u vezi odluivanja o
njegovom tijeku i dr.
Spomenute kritike i negativnosti koje u sebi openito ukljuuje institucionalno
kanjavanje, posebno su oite kod izdravanja kratkih kazni zatvora. Naime, kratko
trajanje tih kazni, izmeu ostalog, ograniava i mnoge penoloke postupke i programe,
onemoguava individualizaciju tretmana i izuzetno nancijski optereuju dravu uz
istovremeno malo pozitivnih uinaka (Mlinari, akman-Ban, 1996).

2. ALTERNATIVNE SANKCIJE

Razvoj drutva i promjene koje su se javile u pogledu razvoja kriminaliteta, naina nje-
govog suzbijanja, kao i prevladavanja problema koji su nastali primjenom kazne zatvora,
zahtijevalo je nunu intervenciju u kaznena zakonodavstva mnogih drava i potaknulo
traganje za moguim rjeenjima kojima bi se postigao isti cilj kao i zatvorskom kaznom,
a izbjegli njeni nedostaci. Pri tome govorimo o alternativama kazni zatvora, odnosno
alternativnim sankcijama. Prema Markoviu (2004), na meunarodnoj je razini odrano
niz kongresa UN-a na kojima je raspravljano o neophodnosti reforme sustava kaznenih
sankcija i doneseno nekoliko pravnih akata koji predstavljaju osnovne pravne standarde za
propisivanje i izvrenje alternativnih sankcija u nacionalnim kaznenim zakonodavstvima.

24
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

Posebno se istie V. kongres UN-a, odran 1975. godine na kojem je dravama lanicama
sugerirano da smanje primjenu kazne zatvora i da, osim u sluajevima tekih kaznenih
djela, u to veoj mjeri izriu alternativne sankcije kako bi se na taj nain izbjegle sve
negativne posljedice zatvaranja.
Nadalje, ovdje valja spomenuti i druge meunarodne pravne akte poput: Europske
konvencije o nadzoru nad uvjetno osuenim ili iz zatvora putenim osuenicima iz 1964.
godine, Rezoluciju Vijea Europe br. 1 o uvjetnoj osudi, probaciji i drugim alternativama
zatvoru iz 1965. godine, Rezoluciju Vijea Europe br. 10 o nekim penalnim mjerama alter-
nativama zatvoru iz 1976. godine, a posebno, izmeu ostalih, valja spomenuti Europska
pravila o drutvenim sankcijama i mjerama, Preporuka br. R (92) 16 Vijea Europe iz
1992. godine. U navedenoj je Preporuci, prije svega, naglaeno da je osnovni zadatak
alternativnih sankcija zatita drutva od kriminaliteta, odnosno zatita konkretne rtve
protupravnog djela i njena satisfakcija, a na nain da se izbjegnu negativni utjecaji zatvor-
skih ustanova i osigura bolji oblik resocijalizacije osuene osobe i njegove reintegracije
u drutvo. Takoer, u Preporuci se postavljaju i odreeni zahtjevi kao to su: prilikom
izvrenja sankcija ne smije se vriti diskriminacija prema spolu, rasnoj ili vjerskoj pri-
padnosti i ne smiju se ograniavati graanska ili politika prava; sve alternativne sankcije
moraju biti prethodno odreene u zakonu; izreena sankcija treba biti u skladu s teinom
poinjenog kaznenog djela i osobnim svojstvima poinitelja, njegovim obiteljskim prili-
kama te socijalnom i ekonomskim statusu; trajanje i nain prestanka alternativne sankcije
mora biti odreena zakonom; neispunjavanje obveze predviene sankcijom nije kazneno
djelo, pa ako osuena osoba ne izvri alternativnu sankciju, onda mu se izrie neka druga
sankcija predviena zakonom, odnosno izvrava se zaprijeena kazna zatvora uz uvjet
da je isto neophodno radi ispunjavanja svrhe sankcioniranja.
U strunoj literaturi postoji velik broj pokuaja deniranja alternativnih sankcija, pa
tako Klein (1988., prema Ajdukovi, Ajdukovi, 1991), alternativnu sankciju denira kao
" kaznu kojom se izbjegava zatvaranje, a djelotvorno kanjavaju poinitelji kaznenih
djela, dok se postiu ciljevi zastraivanja, rehabilitacije, retribucije i pravde". U najirem
smislu, alternativne sankcije su sve one na temelju kojih se osuene osobe ne upuuju na
izdravanje kazne u zatvor. Kako ne postoji jednoznana denicija alternativnih sankcija
tako su, ovisno o autoru i kriteriju, razliiti i naini njihove podjele. eparovi (2003),
primjerice, alternativne sankcije dijeli u tri skupine:
1. mjere koje se tiu izvrenja zatvorskih kazni (polusloboda, otputanje na po-
sao, zadravanje za vrijeme vikenda, kuni zatvor, izdravanje kazne u nekoj
vanjskoj instituciji)
2. nezatvorske kazne/sankcije (novana kazna; sankcije kojom se ograniavaju ili
oduzimaju neka prava: zabrana upravljanja vozilom, sloboda pod nadzorom,
mjere prokuavanja probacija ili zatitni nadzor, mjere drutveno korisnog
rada community service; restitucija)
3. mjere kojima se izbjegava izricanje kazne (oslobaanje od kazne i odgaanje
izvrenja kazne).

25
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

Za razliku od navedene podjele, Van Kalmthout (1966, prema akman-Ban, uur,


1999), alternativne sankcije dijeli:
1. na sankcije koje samo djelomino ograniavaju slobodu osuene osobe (elek-
tronski nadzor kretanja, nancijske sankcije kojima se ograniava raspolaganje
nancijskim sredstvima)
2. na sankcije tzv. restorativne pravde koje imaju cilj ne samo djelomino ograni-
iti slobodu nego i proizvesti pozitivan uinak (suoavanje s kaznenim djelom i
omoguavanje da se uini neto dobro spram oteenog ili zajednice, primjerice
rad za ope dobro na slobodi).
U praksi se nerijetko vri kombinacija prethodno navedenih alternativnih sankcija,
pa tako s jedne strane imamo odreeni stupanj ogranienja slobode, a s druge strane stimu-
laciju drutveno korisnog ponaanja, kao to je sluaj kod izvrenja sankcije neplaenog
korisnog rada u zajednici, odnosno rada za ope dobro na slobodi.
Uvaavajui prednosti koje razliite alternativne sankcije imaju u odnosu na nega-
tivne posljedice kazne zatvora, njihova primjena u svjetskim razmjerima ima ve relativno
dugu povijest. Ne ulazei u detalje povijesnog prikaza uvoenja i razvoja alternativnih
sankcija u svjetskim kaznenim zakonodavstvima, vano je napomenuti da su se njihovi
razliiti oblici u kojima najee dominira probativni pristup, poeli primjenjivati ve
poetkom XIX. stoljea. Zlatari (1954, prema akman-Ban, uur, 1999), navodi da se
u Engleskoj 1820. godine susree praksa sudova u smislu donoenja odluka o nadziranju
pojedinih delinkvenata, to je i ozakonjeno 1879. godine posebnim zakonom Summary
Jurisdiction Act. U SAD-u je prvo probacijsko iskustvo zabiljeeno u dravi Massachusetts
1841. godine, kada je bostonski obuar John Augustus pred graanskim sudom jamio za
jednog ovjeka optuenog zbog pijanstva. Nakon trotjednog nadzora, sudu su predoeni
uvjerljivi dokazi popravka te je osuda bila simbolina novana kazna od jednog centa
(Uzelac, 2002).
Za razliku od navedenih zemalja gdje je razvoju probativnog zakonodavstva pretho-
dila bogata probativna praksa, u Europi je, uz snani poticaj meunarodnih organizacija,
probaciji prethodilo njihovo zakonsko utemeljenje. Posebno se to odnosi na Francusku i
Belgiju u kojima je razvijen posebni sustav probacije, poznat kao francusko-belgijski sustav
(Staki, 1980, prema Uzelac, 2002). Ubrzo se probacijska praksa uvodi i u zakonodavstva
drugih drava, pa je tako i na podruju Hrvatske 1918. godine donesena Naredba bana
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije "o kanjavanju i zatiivanju mladei" (Singer, 1990,
prema akman-Ban, uur, 1999), prema kojoj se kazneno odgovornim maloljetnim
osobama mogla izrei mjera "otputanje na prokuavanje" (ilovi, 1922, prema Uzelac,
2002). Isto je, uz uvoenje uvjetne osude i roka kunje, ozakonjeno Krivinim zakonikom
Kraljevine Jugoslavije iz 1922. godine.
Potaknuto iskustvima iz prakse, alternativne su sankcije u svojim razliitim obli-
cima znaajno evoluirale gotovo svuda u svijetu. Kao razlog tome, najee se navode
neke od njihovih najznaajnijih prednosti u odnosu na kaznu zatvaranja. U tom smislu,
akman-Ban i uur (1999), istiu sljedee:
trokovi alternativnih sankcija manji su od trokova zatvaranja
izbjegavaju se tetni utjecaji zatoenja

26
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

alternativni programi pomau osueniku da zadri veze sa svojom obitelji i


zajednicom
esto se naglaava da su alternativni programi, kada se njihova uinkovitost mjeri
stopom povratnitva, uspjeniji ili barem isto toliko uspjeni kao i zatvorski.

3. RAD ZA OPE DOBRO NA SLOBODI

Za razliku od drugih ranije spomenutih alternativnih sankcija, sankcija neplaenog ko-


risnog rada u zajednici ili rada za ope dobro na slobodi, relativno je noviji oblik sank-
cioniranja. Bai (1996, prema akman-Ban, uur, 1999), navodi da su prvi programi
rada za ope dobro zapoeli ezdesetih godina XX. stoljea u SAD-u, drava Kalifornija.
Pozitivna kaznenopravna i penoloka iskustva izvravanja ove sankcije, doprinijela
su njenom razvoju te prihvaanju i u drugim zemljama, pa je tako unazad dvadesetak
godina vei broj europskih zemalja uvrstio ovu sankciju u svoje zakonodavstvo i to
direktnim preuzimanjem (uz uvaavanje odreenih modikacija) ili nakon odreenog
eksperimentalnog razdoblja. Iako se, ovisno o zemlji, neka zakonska i provedbena rje-
enja razlikuju, osnovni je smisao ove zamjenske kazne zatvoru da osuenik kojemu je
izreena kazna od 1 do 6 mjeseci zatvora dobrovoljno pristaje na neplaeni korisni rad u
zajednici. Zakonski predvieno vrijeme rada obino je izmeu 40 i 240 radnih sati te se
izvrava u organizaciji i pod nadzorom specijaliziranih pravosudnih slubi. Ukoliko se
osuena osoba ne pridrava preuzetih obveza, sud moe donijeti odluku o izvravanju
kazne zatvora koja je razmjerna neizvrenom radu za ope dobro na slobodi. Sa svrhom
utvrivanja prikladnosti, izricanju ove alternativne sankcije nuno prethodi i izuavanje
osobnosti i socijalno-ekonomskih prilika osuenika.
Prema akman-Ban i uur (1999), zakonodavstva bivih socijalistikih zemalja
nisu poznavale sankciju rada za ope dobro na slobodi, pa se u tim zemljama (npr. Polj-
ska, Maarska, eka, Slovenija, Hrvatska ) ova kaznenopravna alternativa uvodi tek
devedesetih godina XX. stoljea. Isti autori navode primjer Republike Slovenije u kojoj
je prema Kaznenom zakonu od 1995. godine tromjesenu kaznu zatvora mogue izvriti
na nain da osuenik najdulje do est mjeseci radi za dobrobit humanitarnih organizacija
ili lokalne zajednice u opsegu 80-240 radnih sati.
Trendu uvoenja ove, kao i ostalih alternativnih sankcija, svakako je, uz pozitivna
praktina penoloka iskustva, pridonijela i rastua zatvorska populacija kao i ogranienja
postojeih kapaciteta zatvorskih ustanova. U prilog primjeni ove sankcije, govore i neki
podaci o uspjenosti njenog izvrenja, pa tako nalazimo podatak da 75% osuenika u
Velikoj Britaniji i 90% osuenika u Nizozemskoj uspjeno izdre kompletnu kaznu (NA-
CRO, 1990; Pease, 1981, prema Ajdukovi, Ajdukovi, 1991). Tak 1997. godine (prema
akman-Ban, uur, 1999), navodi rezultate dvije studije (prva izmeu 1981. i 1983., a
druga tijekom 1987. godine) u kojima je evaluirana uspjenost sankcije rada za ope dobro
na slobodi. U obje su studije rezultati pokazali da je otprilike 90% tako izvrenih kazni
bilo uspjeno, a neuspjeh u preostalih 10% sluajeva uglavnom je posljedica okolnosti
koje su bile izvan kontrole pojedinca i nekooperativnosti osuenika. Prosjeno vrijeme
trajanja kazne bilo je oko 100 radnih sati i najee se izricala za prijestupe protiv vla-
snitva (50-65% sluajeva), prometne prijestupe (10-20% sluajeva), nasilne prijestupe

27
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

(9-12% sluajeva) te seksualne delikte i prijestupe povezane s drogom (3-5% sluajeva).


Najee se izricala osuenim osobama mukog spola (92-94%), kronoloke dobi izmeu
18 i 29 godina. Posebno je zanimljivo da je kazna u 63% sluajeva izricana ve ranije
osuivanim osobama.
Budui da se za ocjenu uspjenosti kaznenopravnih mjera i penolokih programa
najee koristi kriterij povratnitva, McDonald (1987, prema Ajdukovi, Ajdukovi,
1991), iznosi podatak da je povratnitvo nakon izricanja i izvrenja alternativnih sankcija
podjednako ili manje nego nakon izvrenja kazne zatvora. U tom su smislu, u usporedbi
s kratkim kaznama zatvora, analizirane i sankcije zamjene kazne zatvora radom za ope
dobro na slobodi. Kao kriteriji uspjenosti koriteno je povratnitvo i teina prijestupa u
trogodinjem razdoblju, pri emu je napravljena razlika izmeu "opeg" (poinjenje bilo
kakvog kaznenog djela u predvienom razdoblju) i "specijalnog" povratnitva (poinje-
nje onog kaznenog djela za koje je izreena sankcija). Rezultati su pokazali postojanje
znaajnih razlika, pri emu se kod osuenika s izreenom sankcijom rada za ope dobro
ope povratnitvo kretalo izmeu 42-62%, a kod onih s kratkim kaznama zatvora izmeu
54-76%. Slian je trend utvren i u sluaju specijalnog povratnitva te je utvreno da su
osobe osuene na rad za ope dobro na slobodi nakon izdrane kazne inile znaajno
manji broj kazneno istovrsnih prijestupa (akman-Ban, uur, 1999).

4. RAD ZA OPE DOBRO U HRVATSKOM KAZNENOPRAVNOM


ZAKONODAVSTVU

Kao to je spomenuto, alternativno sankcioniranje na prostorima bive Jugoslavije


svoj zakonski temelj nalazi u Krivinom zakoniku Kraljevine Jugoslavije iz 1922. godine i
kojim se u kaznenopravnu praksu uvodi mogunost izricanja zatitnog nadzora uz uvjetnu
osudu. Meutim, u Hrvatskoj se, pravnom preteom zatitnog nadzora smatra Krivini
zakon SR Hrvatske iz 1978. godine. Navedeni Zakon donosi cjelovitu razradu uvjeta
izricanja zatitnog nadzora, njegovog sadraja i pravnih posljedica neizvravanja, a sam
postupak izvravanja detaljno je reguliran Zakonom o izvravanju sankcija izreenih za
krivina djela, privredne prijestupe i prekraje. No, iako su postojali zakonski temelji,
izostali su provedbeni propisi kojima bi se reguliralo izvravanje zatitnog nadzora uz
uvjetnu osudu. To je proizvelo posljedicu neizricanja i neizvravanja ove sankcije (Halas,
Raji, 2001).
Osamostaljenje Republike Hrvatske pokrenulo je niz reformi, pa tako i reformu
naslijeenog kaznenopravnog sustava, a to je rezultiralo donoenjem Osnovnog krivi-
nog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine 31/93., 39/93., 108/95., 16/96. i 28/96.)
i Krivinog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine 32/93., 38/93., 16/96. i 28/96.).
U navedenim je zakonima takoer postojala mogunost izricanja uvjetne osude sa zatit-
nim nadzorom, meutim, nikada nije zaivjela u praksi. Potreba daljnjeg usklaivanja
hrvatskog materijalnog kaznenog prava s Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine
te suvremenim rjeenjima u stranim zakonima, dostignuima domae i strane teorije ka-
znenog prava, stajalitima sudske prakse, kao i dinaminim promjenama u drutvenim,
politikim i gospodarskim prilikama u Hrvatskoj i svijetu (eparovi, 1997, u Horvati,
1997), potie novu kaznenopravnu reformu koja rezultira donoenjem novog Kaznenog

28
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

zakona (NN 110/97.). Novim zakonom koji stupio je na snagu 1. sijenja 1998. godine,
obuhvaena su suvremena dostignua kaznenopravne teorije i prakse te sukladno tome
uvedene i odreene novine kojima se, izmeu ostalog, predvia i mogunost izricanja i iz-
vravanja alternativne sankcije zamjene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi.
Ova je sankcija opisana u lanku 54. KZ-a i predstavlja "tipinu alternativnu kaznu
koja ulazi u sustav 'izmeu' uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora" (Horvati, 1997).
Budui se u radi o potpuno novoj sankciji u hrvatskoj kaznenopravnoj praksi, nuno je
opisati neke od najvanijih odredbi iz lanka 54. KZ-a.
Prije svega, to je odredba koja sudu, prilikom odmjeravanja i izricanja kazne zatvora
u trajanju do est mjeseci, omoguava zamjenu kazne zatvora radom za ope dobro na
slobodi u trajanju razmjernom s izreenom kaznom od najmanje deset do najvie ezdeset
radnih dana. Prema Horvatiu (1997), to znai da se za najmanju mjeru kazne zatvora
od trideset dana razmjerom smatra deset radnih dana, a za est mjeseci zatvora ezdeset
radnih dana. Pri tome je, jedan radni dan rada za ope dobro ekvivalent za osam radnih
sati. Vano je napomenuti da je mogunost zamjene kazne nuno uvjetovana prethodnim
pristankom osuenika. Odluka suda o zamjeni kazne zatvora temelji se na ocjeni da za
ostvarenje svrhe kanjavanja nije potrebno izvrenje kazne zatvora, ali da za ostvarenje
ope svrhe kaznenopravnih sankcija nije dovoljno primijeniti mjere upozorenja. Prilikom
odmjeravanja trajanja rada za ope dobro i roka za njegovo izvrenje, sud, osim o izreenoj
kazni zatvora koju zamjenjuje, mora voditi brigu i o mogunostima poinitelja kaznenog
djela s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. S tim u vezi je i odredba koja se
odnosi na rasporeivanje na rad za ope dobro, njegovu vrstu i mjesto izvrenja, pri emu
nadlena sluba za izvrenje kaznenopravnih sankcija treba voditi rauna o sposobnosti-
ma i strunosti osuenika. Prema Horvatiu (1997), ova odredba obvezuje ukljuivanje
u rad na poslove koje e osuenik moi i znati obavljati na nain da od toga rada doista
bude koristi za ope dobro. Nadalje, sudu se ostavlja mogunost ponovnog oivotvorenja
izreene kazne zatvora ili njenog dijela, pod uvjetom da u predvienom roku, u cijelosti
ili djelomino, osuenik ne izvri rad za ope dobro. Takoer, sudu je ostavljena i mogu-
nost da se i novana kazna, kada nije plaena u roku, moe umjesto kaznom bezuvjetnog
zatvora koja nije dulja od est mjeseci, zamijeni radom za ope dobro na slobodi.
Uz postojee odredbe Kaznenog zakona, navedena sankcija rada za ope dobro na
slobodi te sankcija uvjetne osude sa zatitnim nadzorom, posebno su razraene u Zakonu
o izvravanju zatitnog nadzora i rada za ope dobro (NN, broj 128/99.), kao i prateim
provedbenim propisima: Pravilniku o nainu rada i odgovornosti, izobrazbi i evidenciji
povjerenika i pomonika povjerenika, izboru pomonika povjerenika, matici i osobnosti
osuenika (NN 43/01. i 97/04.), Pravilniku o mjerilima za utvrivanje naknade odree-
nim povjerenicima i pomonicima povjerenika na izvravanju kaznenopravnih sankcija
uvjetne osude sa zatitnim nadzorom i rada za ope dobro na slobodi (NN 43/01. i 97/04.)
te posebnim propisom koji se odnosi samo na sankciju rada za ope dobro, odnosno Pra-
vilniku o vrsti i uvjetima rada za ope dobro na slobodi (NN 43/01.).
Navedeni je Zakon i pratei propisi usklaen s Europskim pravilima o drutvenim
sankcijama i mjerama te Preporukom br. R (92) 16 Vijea Europe iz 1992. godine (Z.
Koki Puce, I. Kovo Vukadin, 2006), a njegovom je donoenju " prethodilo konzulti-

29
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

ranje prakse i iskustva Centara za socijalnu skrb i izvravanju zatitnih mjera iz njihovog
djelokruga" (Halas, Raji, 2001).
Budui se ovim Zakonom i prateim propisima ureuje izvravanje u nazivu deter-
miniranih kaznenopravnih sankcija, valja ukratko navesti i neke od njegovih najvanijih
odredbi.
Prije svega, Zakonom se i prateim propisima odreuje da je provedba izvrenja
zatitnog nadzora i rada za ope dobro na slobodi u nadlenosti Ministarstva pravosua
te da se izvravaju prema punoljetnim osuenim osobama nakon pravomonosti sudske
presude. Nadalje, navedene se sankcije izvravaju u mjestu prebivalita, odnosno boravita
osuenika pri emu je osuenik osloboen trokova njihova izvrenja. Rad za ope dobro
je neplaeni korisni rad i obavlja se u ustanovama i drugim pravnim osobama (poslodavci)
koje obavljaju djelatnost u okviru koje se moe ostvariti opa svrha izvravanja kazneno-
pravnih sankcija i posebna svrha izvravanja rada za ope dobro. Prateim je Pravilnikom o
vrsti i uvjetima rada za ope dobro na slobodi (NN 43/01.) odreena i djelatnost poslodavca
koja mora biti humanitarna, ekoloka i komunalna te od koristi za drutvenu zajednicu.
Posebna svrha izvravanja zatitnog nadzora i rada za ope dobro odreuje da se osuenik
ne iskljui iz drutva, ve da uz njegovu pomo i nadzor drutvene zajednice, dragovolj-
no, osobnim postupcima, radom i odnosom prema posljedicama izazvanim poinjenim
djelom razvije svijest o tetnosti odreenih ponaanja i odgovornosti za tetne posljedice.
Zakon zabranjuje bilo koji oblik nezakonitog postupanja i diskriminacije osuenika, pa
u sluaju krenja ove odredbe osuenik ima pravo na naknadu tete.
Uvaavajui naelo individualizacije, Zakon nalae da se sankcije izvravaju prema
pojedinanom programu izvravanja, a koji se mora temeljiti na strunim ocjenama osob-
nosti, osobnim prilikama, zdravstvenom stanju, zaposlenju te steenim sposobnostima i
strunosti osuenika. Za izvravanje poslova zatitnog nadzora i rada za ope dobro na
slobodi Ministarstvo pravosua imenuje povjerenike i pomonike povjerenika koji su
duni voditi maticu i osobnik osuenika te izraditi program izvravanja sankcije. Program
izvravanja rada za ope dobro na slobodi sadri:
1. aktivnosti koje e se poduzimati tijekom izvravanja rada za ope dobro
2. rokove poduzimanja aktivnosti
3. podatke o uestalosti kontakta povjerenika i osuenika
4. ime i prezime predstavnika poslodavca koji e neposredno pratiti rad osue-
nika
5. poetak i rok izvravanja rada za ope dobro.
O tijeku provoenja programa izvravanja, povjerenik izvjeuje nadleni sud svake
treine izvrenog rada, a po potrebi i ee. U sluaju zanemarivanja obveze rada (npr.
kanjenje na rad, neopravdano izbivanje s rada, naputanje rada i namjerno dovoenje sebe
u stanje umanjene radne sposobnosti, namjerno oteenje sredstava za rad, loi odnosi sa
zaposlenicima i sl.) povjerenik je obvezan neodgodivo izvijestiti sud.
Po izvrenom radu za ope dobro, povjerenik je u roku od osam dana duan izraditi
i dostaviti sudu zakljuno izvjee o tijeku izvravanja rada za ope dobro.

30
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

5. RAD ZA OPE DOBRO U PRAKSI IZVRAVANJA

Nakon to su se stekli zakonski preduvjeti, praksa izricanja i izvravanja alternativne


sankcije rada za ope dobro na slobodi u Republici Hrvatskoj je zapoela tijekom 2002.
godine. Kao to je spomenuto, radi se o sankciji koja predstavlja novinu u hrvatskom ka-
znenopravnom zakonodavstvu i stoga je zanimljivo vidjeti kakva su dosadanja iskustva
u njenom izricanju i provedbi.
Ljubaznou slubenika Ministarstva pravosua, Sredinjeg ureda Uprave za za-
tvorski sustav, Odjela za izvravanje zatitnog nadzora i rada za ope dobro, u tu su svrhu
pribavljeni i dostavljeni raspoloivi podaci.
U tablici 1 prikazani su podaci o broju osuenika koji su u Republici Hrvatskoj za-
primljeni na izdravanje kazne zatvora do 6 mjeseci. Ne navode se podaci za 2006. godinu,
budui e isti biti raspoloivi tek poetkom 2007. godine. Uvidom u podatke, koji se zbog
usporedbe sa zamjenom kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi navode od 2002.
godine, vidljiv je trend poveanja izricanja i izvravanja ove kratke kazne zatvora.

Godina 2002. 2003. 2004. 2005.


Ukupno zaprimljeno osuenika 802 866 943 1 217

Tablica 1: Prikaz broja osuenika zaprimljenih u zatvorski sustav na izdravanje


kazne zatvora do 6 mjeseci

Nadalje, prema podacima prikazanim u tablici 2, razvidno je da je od 2002. godine,


pa do 1. lipnja 2006. godine zaprimljeno ukupno 352 sudske presude u kojima je izreena
zamjenska kazna zatvora radom za ope dobro na slobodi, a od kojih je ukupno 57 i izvr-
eno. Od zaprimljenih presuda njih 40 nije izvreno, jer je u presudama bio ogranien rok
za izvravanje rada za ope dobro. Zanimljiv je podatak da je od ukupnog broja izvrenih
sudskih presuda u kojima je izreen rad za ope dobro na slobodi njih 48 ili 84,2% bilo
uspjeno, dok je u 9 ili 15,8% sluajeva izvrenje prekinuto zbog zanemarivanja obveze
rada i stvoreni su uvjeti za oivotvorenje izreene kazne zatvora.

2006.
Godina 2002. 2003. 2004. 2005. UKUPNO
(do 1. 6.)

Ukupno zaprimljeno presuda (RH) 16 41 75 100 120 352

Zaprimljeno presuda Opinskog suda u


0 0 4 0 15 19
Zagrebu
Zaprimljeno presuda upanijskog suda u
0 0 2 3 14 19
Zagrebu
Ukupno izvreno 2 3 9 29 14 57

Tablica 2: Prikaz broja zaprimljenih i izvrenih sudskih presuda u kojima je kazna zatvora
zamijenjena radom za ope dobro na slobodi od 2002. do 1. lipnja 2006. godine
(ukupno RH, Opinski sud u Zagrebu i upanijski sud u Zagrebu)

31
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

U vrijeme pisanja ovog rada, 142 sudske presude u kojima je izreen rad za ope
dobro na slobodi nalazi se na ekanju za izvravanje, a izvrava se njih 104.
Usporeujui navedene podatke s podacima u tablici 1, oit je kvantitativno mali
udio zamjene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi. To je posebno vidljivo u
prikazanoj statistici upanijskog suda u Zagrebu i Opinskog suda u Zagrebu, gdje se ovaj
oblik sankcije poeo izricati tek 2004. godine. U odnosu na prethodne godine, znakovit se
pomak primjeuje tek u prvoj polovini 2006. godine. Prema podacima iz istraivanja Z.
Koki Puce i I. Kovo Vukadin (2006), sankcija rada za ope dobro na slobodi najee
se izrie u upanijskim sudovima (58,5%), a kao dominantni se istiu Poeko-slavonska
i Brodsko-posavska upanija (26,4%).
U intervjuu objavljenom u dnevniku Vjesnik od 10. travnja 2006. godine, Zdenka
Koki Puce, naelnica Odjela izvravanja zatitnog nadzora i rada za ope dobro na slo-
bodi u Ministarstvu pravosua, Sredinji ured Uprave za zatvorski sustav, razloge manjeg
izricanja i izvravanja zamjene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi nalazi u
nedovoljnoj spremnosti pravnih osoba da prime osuenike koji bi kod njih izvravali na-
vedenu sankciju, ali i u tome to sudovi ne poznaju dovoljno mogunosti njenog izricanja i
primjene (Bai, 2006). Zanimljivo miljenje u svezi s zanemarivanjem primjene sankcije
rada za ope dobro na slobodi iznose i suci zagrebakog Opinskog suda Koraljka Bumi
i Tomislav Tomai (2006), koji navode da su mogui razlozi tome problemi koji se pojav-
ljuju u praksi. Prije svega, istiu problem nepreciznosti Kaznenog zakona u odreivanju
razmjera izmeu zatvorske kazne i njezina pretvaranja u broj radnih dana za rad za ope
dobro. Naime, lanak 54. KZ-a odreuje samo najmanji (10 radnih dana) i najvei broj
radnih dana (60 radnih dana), ali ih ne stavlja u omjer s duljinom izreene kazne zatvora
koja doputa takvu zamjenu izreene kazne zatvora. To se posebno odnosi na zakonsku
odredbu kojom se prilikom odreivanja roka izvrenja, osim izreene kazne zatvora
koja se zamjenjuje, sudac treba voditi i " mogunostima poinitelja kaznenog djela s
obzirom na njegove prilike i zaposlenje" (lanak 54. KZ-a). Ovakvom se formulacijom
ostvaruje individualizacija svake pojedine izreene sankcije, jer se nadlenom sucu daje
na dispoziciju da u skladu s osobnim prilikama pojedinog osuenika odredi drugaiji
razmjer izmeu izreene kazne zatvora i njezine zamjene radom za ope dobro.
Kao drugi problem, autori navode zakonsku odredbu koja odreuje da u trenutku
zamjene zatvorske kazne radom za ope dobro presuda mora biti pravomona. Budui u
praksi ni jedna presuda u trenutku izricanja nije pravomona, a osuenik obvezno mora
dati pristanak na zamjenu kazne, taj pristanak ne moe dati na presudu koja nije pravo-
mona (K. Bumi, T. Tomai, 2006). To dijelom moe i objasniti relativno velik broj
neizvrenih presuda u kojima je bio ogranien rok za izvravanje rada za ope dobro, jer
su otile u zastaru.
Na izvravanju rada za ope dobro trenutno radi 52 povjerenika. Ukupan broj
povjerenika za provedbu zatitnog nadzora i rada za ope dobro na slobodi je 150, a
jedan povjerenik moe istovremeno obavljati 3 zatitna nadzora odnosno, 3 rada za ope
dobro.
Kako je presudu mogue izvriti samo pod uvjetom da na podruju nadlenog op-
inskog suda postoji povjerenik i pravna osoba u kojoj e se izvravati rad za ope dobro,
Sredinji ured Uprave za zatvorski sustav razvio je model pomou kojeg je omogueno

32
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

stvaranje postojee mree od gotovo 50 pravnih osoba u kojima se izvrava rad za ope
dobro na slobodi (Z. Koki Puce, I. Kovo Vukadin, 2006).
Rad za ope dobro, izvrava se u ustanovama s kojima je Ministarstvo pravosua
sklopilo Ugovor o postojanju zajednikog interesa za njegovo izvravanje, a kojih je dje-
latnost najee komunalnog, humanitarnog i ekolokog karaktera (komunalna poduzea i
ekoloke udruge, domovi za stare i nemone, specijalne bolnice i ustanove za rehabilitaciju,
Crveni kri, Caritas, centri za odgoj i obrazovanje). Osuenici rade pomone poslove u
djelatnostima poslodavca (odravanje okolia, pomo u kuhinji, rad na porti, pomo starim
i nemonim osobama, nabavka potreptina, pomoni poslovi u tehnikom odravanju
ustanove, izvoenje korisnika, pomo u radu s osobama s posebnim potrebama i sl.). Pre-
ma podacima istraivanja (Z. Koki Puce, I. Kovo Vukadin, 2006), rad za ope dobro na
slobodi najee se izvravao u socijalnim (44,3%) i zdravstvenim ustanovama (23,6%).
Spomenuto je da se u vrijeme pisanja ovog rada izvrava 104 sudske presude u koji-
ma je izreen rad za ope dobro na slobodi. Sukladno tome, ini se korisnim razmotriti i
neka obiljeja te osuenike populacije, a koje se odnose na spol, dobnu strukturu, raniju
osuivanost, kolsku spremu, kazneno djelo za koje je izreena kazna te duljinu trajanja
izreene zamjene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi.
Slijedom dobivenih podataka, na izvravanju rada za ope dobro trenutno je 94
(ili 90,4%) mukih i 10 (ili 9,6%) enskih osuenika. Od ukupnog broja, ranije je osu-
ivanih 23 (ili 22,1%), nije osuivano njih 44 (ili 42,3%), a za 37 (ili 35,6%) osuenika
nema podataka.
U tablici 3 prikazana je dobna struktura osuenika koji se trenutno nalaze na izvr-
avanju sankcije rada za ope dobro na slobodi i vidljivo je da je najvei broj osuenika
u dobnoj skupini izmeu 21 i 35 godina (68,3%).
Podaci o duljini trajanja izreene sankcije rada za ope dobro prikazani su u tablici 4.
Razvidno je da je najveem broju osuenika koji se trenutno nalaze na izvravanju izreena
sankcija u duljini od 60 radnih dana (35,78%), a zatim slijedi 30 te 20 i 40 dana. Slini su
podaci dobiveni i u istraivanju Z. Koki Puce i I. Kovo Vukadin (2006), koje navode da
se suci najee odluuju za dulje trajanje rada za ope dobro i to u 84,9% sluajeva.

DOB f %
20 god. 1 0,96
21-25 god. 22 21,15
26-30 god. 30 28,85
31-35 god 19 18,27
36-40 god. 12 11,54
41-45 god. 6 5,77
46-50 god. 6 5,77
51-55 god. 3 2,88
56-67 god. 5 4,81
UKUPNO 104 100,00
Tablica 3: Dobna struktura osuenika koji se trenutno nalaze na
izvravanju sankcije rada za ope dobro na slobodi (N=104)

33
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

Duljina trajanja
f %
sankcije
10 dana 8 7,69
15 dana 1 0,96
20 dana 13 12,50
25 dana 1 0,96
30 dana 22 21,15
40 dana 13 12,50
45 dana 1 0,96
50 dana 8 7,69
60 dana 37 35,58
UKUPNO 104 100,00
Tablica 4: Duljina trajanja izreene sankcije rada za ope dobro (N=104)

U tablici 5 prikazani su podaci o kolskoj spremi osuenika koji se trenutno nalaze


na izvravanju sankcije rada za ope dobro na slobodi. Od poznatih podataka najvie je
osuenika sa zavrenom srednjom kolom (55,77%) i osnovnom kolom (15,38%).

kolska sprema f %
nezavrena O 6 5,77
O 16 15,38
NKV 1 0,96
KV 3 2,88
SSS 58 55,77
VSS 6 5,77
nepoznato 14 13,46
UKUPNO 104 100,00
Tablica 5: kolska sprema osuenika koji se trenutno nalaze na
izvravanju sankcije rada za ope dobro na slobodi (N=104)

Podaci o vrsti kaznenog djela za koje je izreena sankcija rada za ope dobro pri-
kazani su u tablici 6. Iz tablice je vidljivo da je najvei broj sankcija izreen za kazneno
djelo zloporabe opojnih droga (l. 173/1 i l. 173/2 KZ-a), a zatim slijede imovinski de-
likti krae, teke krae i razbojnike krae (l. 216., l. 217. i l. 219. KZ-a) te kazneno
djelo izazivanja prometne nesree (l. 272. KZ). Sline podatke iznose Bumi i Tomai
(2006), koji navode da je u razdoblju od 2002. do 2005. godine, kaznenopravna mjera
rada za ope dobro na slobodi najee izricana kod kaznenih djela zlouporabe opojnih
droga, nekih lakih oblika imovinskih kaznenih djela te kod kaznenih djela nedoputene
trgovine i kaznenih djela izazivanja prometne nesree. U istraivanju koje su provele Z.
Koki Puce i I. Kovo Vukadin (2006), dominantna kaznena djela, za koja se izricala
zamjena kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi, bila su zloporaba droga (64,2%)
i izazivanje prometne nesree (21,7%).

34
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

Vrsta kaznenog
f %
djela
l. 173/1 KZ-a 8 7,69
l. 173/2 KZ-a 54 51,92
l. 216., l. 217.,
9 8,65
l. 219. KZ-a
l. 272. KZ-a 7 6,73
l. 303., l. 311. l.
5 4,81
315. KZ-a
l. 626 ZoTD1 7 6,73
ostalo2 14 13,46
UKUPNO 104 100,00
Tablica 6: Vrste kaznenih djela za koje je izreena sankcija rada za ope dobro na
slobodi koja se trenutno izvrava (N=104)

Slijedom prikazanih podataka, mogli bi zakljuiti da je prosjean osuenik koji


se trenutno nalazi na izvravanju sankcije rada za ope dobro na slobodi: mukog spola,
ranije neosuivan, u dobnoj skupini izmeu 21 i 35 godina, sa zavrenom srednjom ili
osnovnom kolom, sankcija mu je izreena zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga
ili imovinskog delikta te se nalazi na izvravanju sankcije u duljini od 60 radnih dana.

6. ZAKLJUAK

Problem rastue zatvorske populacije kao i ogranienja postojeih kapaciteta zatvorskih


ustanova nije zaobiao ni Republiku Hrvatsku, pa tako biva ministrica pravosua Vesna
kare-Obolt u tjedniku Nacional (21. 12. 2005.), izjavljuje kako je u usporedbi s drugim
tranzicijskim dravama, Hrvatska po stopi zatvorenika na 100 000 stanovnika u boljem
dijelu ljestvice, meutim, postoji kontinuitet u praenju europskog trenda rasta broja zatvo-
renika. Z. Koki Puce i I. Kovo Vukadin (2006) iznose podatak da Hrvatska s prosjenom
stopom zatvorske populacije od 97 zatvorenika na 100 000 stanovnika pripada u skupinu
zemalja sa srednjom prosjenom stopom. U periodu od 1995. do 2000. godine biljei se
porast stope novoprimljenih zatvorenika. Istovremeno, postojei smjetajni kapaciteti
zatvora i kaznionica sve su manji, pa je tako, prema iznijetim podacima, na splitskom
podruju popunjenost dosegnula 220%, u Varadinu 207%, a u Zadru i Bjelovaru oko
150%. Prema statistikim podacima Ministarstva pravosua od 1999. do 2004. godine
(http://www.pravosudje.hr - 7. 9. 2006.), najvie je osuenika na izdravanju kazne zatvora
od 1 do 3 godine, a zatim slijede kazne zatvora od 5 do 10 godina i 3 do 5 godina, pri
emu je najvie zatvorenika osueno zbog imovinskog kriminala, kaznenih djela protiv
ivota i tijela te zlouporabe opojnih droga.
Meutim, slijedom prikazanih podataka, iz godine u godinu u porastu je i broj
sankcija kratkih kazni zatvora do 6 mjeseci. Takav trend znaajno optereuje zatvorski

1
Zakona o trgovakim drutvima.
2
l. 129., l. 195., l. 221., l. 222., l. 224., l. 230., l. 236., l. 238., l. 317., l. 335., l. 345. KZ-a.

35
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

sustav, pa i biva ministrica, predlae da se osuenici na zatvorske kazne do tri ili est
mjeseci ubudue sankcioniraju uvjetnim osudama sa zatitnim nadzorom ili radom za ope
dobro na slobodi. Optereenje zatvorskog sustava posebno je oito u njegovim velikim
materijalno-nancijskim izdacima, a to bi se moglo smanjiti eim izricanjem alter-
nativnih sankcija. Primjerice, podaci Vijee Europe pokazuju da te sankcije u usporedbi
s kratkim kaznama zatvora ostvaruju utedu od 50% do ak 70% dravnog prorauna
(Halas, Raji, 2001). Z. Koki Puce i I. Kovo Vukadin, navode da izvravanje alterna-
tivnih sankcija rastereuje dravni proraun, pri emu se ostvaruju znaajni ekonomski i
nancijski uinci. Naime, u odnosu na kaznu zatvora, direktni je dnevni troak po jednom
osueniku manji za dvije treine, a indirektni, odnosno prosjeni dnevni troak, ak je
15 puta manji (Koki Puce, Kovo Vukadin, 2006).
Uz znaajne materijalno-nancijske utede, alternativne sankcije ukljuuju i niz ranije
spomenutih pozitivnih penolokih praktinih iskustava od kojih se najvanijim ini izbje-
gavanje tetnih utjecaja zatvaranja, kao i zadravanje veza sa svojom obitelji i socijalnom
zajednicom, a to znaajno utjee na rehabilitacijske ciljeve izvaninstitucionalnog tretmana.
Nadalje, ako se kao kriterij uspjenosti odreenog oblika tretmana uzme stopa povratnitva,
alternativne su sankcije uspjenije ili bar jednako uspjene kao i kazne zatvaranja.
U prilog izricanju alternativnih sankcija moemo iznijeti i miljenje suca Opinskog
suda u Biogradu n/m, gospodina Branimira Zorice, koji u intervjuu za dnevnik Vjesnik
istie da izricanje zatvorske kazne, pogotovu one kratkotrajne, nema ak ni naelno
opravdanog smisla te da se novane kazne esto ne mogu izrei jer osuenici u pravilu
nemaju nikakve imovine. Sukladno tome, smatra da je upravo u takvim sluajevima rad
za ope dobro na slobodi, prikladna mjera i sankcija za lake imovinske delikte, djela
prikrivanja, izdavanje eka bez pokria, krivolov, ekoloke incidente i neka kaznena djela
falsiciranja (Pavkovi, 2002).
Od 2002. godine, kada je izreena i uspjeno izvrena prva sankcija rada za ope
dobro na slobodi, oita je tendencija njenog blagog porasta i ini se da e u budunosti,
osim u sluaju teih kaznenih djela, adekvatno zamijeniti vei broj kratkih kazni zatvora.
Takav trend svakako mora pratiti i podizanje kvalitete i osposobljenosti kadra koji je nositelj
organizacije izvravanja ove kao i sankcije uvjetne osude sa zatitim nadzorom.
Sudei prema prikazanim podacima, postoji potreba za eim izricanjem alternativ-
nih sankcija. Jaanju povjerenja za njihovu primjenu, svakako bi, uz pozitivna iskustva iz
svijeta, trebala pridonijeti i znanstvena te struna evaluacija u domaim uvjetima. Takoer,
postoje i znaajni pomaci u edukaciji sudaca i dravnih odvjetnika te je, u organizaciji
Pravosudne akademije, na temu izricanja i izvravanja rada za ope dobro na slobodi
odrano vie strunih radionica. Isto tako, kontinuirano se radi i na osposobljavanju te
usavravanju slubenika za izvravanje poslova zatitnog nadzora i rada za ope dobro
na slobodi, odnosno povjerenika i pomonika povjerenika. Ovakav pristup vjerojatno je
utjecao i na sudsku praksu u Zagrebu, gdje se do 2004. godine alternativna mjera rada
za ope dobro uope nije izricala. Dijelom se to mijenja u 2006. godini te je, iako jo s
obzirom na potrebe nedovoljno, primjetno ee izricanje ove sankcije. Pretpostavka je
da tome pridonosi i vei izbor ustanova i pravnih osoba u kojima se moe izvravati rad
za ope dobro na slobodi te je za oekivati da e, s obzirom na do sada steena iskustva,
njihov broj i dalje rasti. Primjerice, na podruju Grada Zagreba i Zagrebake upanije,

36
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

sankcija rada za ope dobro najee se izvravala u poduzeu za zapoljavanje invalidnih


osoba URIHO te Centru za radnu terapiju i rehabilitaciju "Stani" u Dugom Selu. Sada
se praksa izvravanja rada za ope dobro proiruje i na druge poslodavce, pa je u ponudi
i Centar za rehabilitaciju "Zagreb", Udruga "Svi smo mi protiv" te poduzee "Zrinjevac",
gdje se rad sastoji u ienju i odravanju zelenih povrina.
Zamjena kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi bliska je konceptu inkluzije i
njena uspjenost, izmeu ostalog, ovisi o znaajnosti i brojnosti te kvaliteti socijalnih mrea.
Tome svakako doprinosi i pozitivan stav javnosti prema njihovom izricanju i izvravanju, no
ini se da se toj temi jo uvijek pridaje premalo vanosti te da spoznaje i dosadanja iskustva
o radu za ope dobro na slobodi nisu dovoljno zastupljene u medijskom prostoru.
Interes javnosti svakako postoji i nije zanemariva injenica da je javno mijenje
openito naklonjeno alternativnim sankcijama. U prilog tome su i rezultati ispitivanja
javnog mijenja u SAD-u, ali i podaci dobiveni u jednom od malobrojnih istraivanja na
tu temu koje je na prigodnom uzorku proveo Dolenec (1997, prema akman-Ban, uur,
1999). Istraivanje je, izmeu ostalog, pokazalo da su ispitanici koji su bili bolje informi-
rani o alternativnim sankcijama vie naglaavali njihovu rehabilitacijsku komponentu i
inzistirali su na veoj potrebi za ustrajavanjem i prihvaanjem zaposlenja od osuenika
i pojaanoj kontroli socijalne situacije.
U konanici, moemo zakljuiti da se u Hrvatskoj, iako jo u nedovoljnoj mjeri s
obzirom na stvarne potrebe te pozitivne kako materijalno-nancijske tako i rehabilitacijske
pokazatelje, polako uhodava praksa izricanja i izvravanja zamjene kazne zatvora radom
za ope dobro na slobodi te je za oekivati njenu daljnju progresiju. Tome u prilog, sudei
prema onome to je do sada objavljeno u dnevnom i tjednom tisku, moemo nadovezati
i pozitivna iskustva kako samih osuenika tako i ugovornih poslodavaca. Kao primjer
toga, ali i kao zakljuak ovoga rada, neka poslue dva sluaja iz prakse izvravanja:

1. sluaj

"Pavao V. (27 god.) osuen je zbog zlouporabe opojnih droga na est mjeseci zatvora
pred sudom u Poegi. Kazna mu je, uz njegov pristanak, zamijenjena alternativnom sank-
cijom rada za ope dobro na slobodi, a koju je, prema prethodno sklopljenom Ugovoru
s Ministarstvom pravosua, Upravom za zatvorski sustav, izdravao u Domu za stare i
nemone u Velikoj kraj Poege. Na taj je nain, kaznu od 30 radnih dana izdravao izvan
reetaka, na slobodi i na istom zraku. Kosio je travnate povrine oko Doma, sadio em-
prese, sakupljao otpalo lie. I poslodavac i Uprava za zatvorski sustav bili su zadovoljni
njegovim radom i ponaanjem, a posao je obavljen doista za ope dobro. Osuenik, po
struci elektriar, inae bez posla, obavio je sve poslove kako je dogovoreno, a naao je
vremena i da se oeni. Marljivost i savjesnost kojom se iskazao, nije prola nezapaeno,
pa je izgledno da e Pavao V. dobiti stalan posao u struci."(Pavkovi, 2002)

2. sluaj

"Osuenik N.N. (28 god.) iz Zadra prihvatio je zamjenu estomjesene kazne zatvora
radom za ope dobro na slobodi. Rasporeen je na rad u Dom za stare i nemone osobe u

37
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

Zemuniku gdje pomae i obavlja razliite poslove. U Dom dolazi ujutro u 7,00 sati i ostaje
do 15,00 sati, kada se vraa kui u Zadar. O svom iskustvu, osuenik govori: 'S obzirom
da je presudom odlueno da kaznu mogu zamijeniti radom za ope dobro u ovom Domu,
ja sam se na to odluio. Nisam pogrijeio, vrlo sam zadovoljan. Ovdje mi je dobro, radim
zdrave poslove i mislim da je zamjena zatvora poslovima u ovakvoj ustanovi odlina
zamisao.' Po zakonu je za njega odgovoran pravosudni policajac kojeg odreuje zatvorska
uprava. Meutim, u praksi, za osuenika je u Domu najvie odgovoran M. M., ef tehnike
slube. 'Deko napravi sve to mu dam u zadatak. S njim smo jako zadovoljni.' rijei su
kojima M. M. opisuje svoje iskustvo s osuenikom. " (Kalmeta, 2005)

LITERATURA
1. Ajdukovi, D., Ajdukovi, M. (1991). Alternativne sankcije: putevi smanjenja zatvorske
populacije. Zagreb: Penoloke teme, 6(1-4), 47-56.
2. Bai, B. (2006). Jedni metu ulice, drugi poduavaju. Zagreb: Vjesnik, 10. 4. 2006.
3. Bumi, K., Tomai, T. (2006). Rad za ope dobro i uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom
te njihova primjena u praksi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 13(1),
237-261.
4. Cullen, F. T., Gendreau, P. (2001). From nothing works to what works: Changing profe-
ssional ideology in the 21 st Century. The Prison Journal, 81(3), 313-338.
5. Halas, S., Raji, S. (2001). Republic of Croatia Probation ordered to major offenders.
U: International Conference: Probation for Major Offenders: Conditions and Perspec-
tives. Dubrovnik.
6. Horvati, . (1997). Novo hrvatsko kazneno pravo. Zagreb: Organizator.
7. Kalmeta, L. (2005). Osuenici poslani na drutveno koristan rad. Split: Slobodna
Dalmacija, 3. 2. 2005.
8. Koki Puce, Z., Kovo Vukadin, I. (2006). Izvravanje alternativnih sankcija u Republici
Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 13(2), 745-794.
9. Markovi, I. (2004). Kritiki osvrt na regulativu novih krivinopravnih mjera (rad za
opte dobro na slobodi i novi model novane kazne). Sarajevo: Pravni savjetnik, (7-8),
20-30.
10. Mejovek, M. (1989). Evaluacija institucionalnog penolokog tretmana. Zagreb: Peno-
loke teme, 4(1-2), 1-7.
11. Mejovek, M. (2001). Temeljni problemi penolokog tretmana. U: Mejovek, M. (ur.):
Prema modelu intervencija u kaznenim zavodima. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet.
12. Mejovek, M. (2002). Uvod u penoloku psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap, Zagreb:
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
13. Mlinari, R., akman-Ban, V. (1996). Kratke zatvorske kazne u hrvatskoj penolokoj
praksi. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 3(2), 874-893.
14. Pavi, A., kare-Obolt V. (2005). Hrvatski zatvori prenatrpani. Zagreb: Nacional, 21.
12. 2005.
15. Pavkovi, P. (2002). Odraivanje kazne za vrijeme godinjeg odmora. Zagreb: Vjesnik,
1. 1. 2002.

38
Boris Tot: Alternativa kazni zatvora rad za ope dobro na slobodi
Polic. sigur. (Zagreb), godina 16. (2007), broj 1-2, str. 21-39

16. eparovi, Z. (2003). Kazneno izvrno pravo i uvod u penologiju. Zagreb: Pravni fakultet,
Poslijediplomski studij iz kaznenopravnih znanosti.
17. Uzelac, S. (2002). Zatitni nadzor: metodika socijalnopedagokog rada. Zagreb: Nakladni
zavod Globus, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
18. akman-Ban, V., uur, Z. (1999). Zatitni nadzor uz uvjetnu osudu i rad za ope dobro
na slobodi zakonske i provedbene implikacije. Zagreb: Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu. 6(2), 635-668.
19. Kazneni zakon. NN 110/97. Zagreb: Narodne novine.
20. Pravilnik o nainu rada i odgovornosti, izobrazbi i evidenciji povjerenika i pomonika
povjerenika, izboru pomonika povjerenika, matici i osobnosti osuenika. NN 43/01. i
97/04 Zagreb: Narodne novine.
21. Pravilnik o mjerilima za utvrivanje naknade odreenim povjerenicima i pomonicima
povjerenika na izvravanju kaznenopravnih sankcija uvjetne osude sa zatitnim nadzo-
rom i rada za ope dobro na slobodi. NN 43/01. i 97/04. Zagreb: Narodne novine.
22. Pravilnik o vrsti i uvjetima rada za ope dobro na slobodi. NN 43/01. Zagreb: Narodne
novine.
23. Recommendation No. R (92) 16. Committee of Ministers on 19 October 1992.
24. Zakon o izvravanju zatitnog nadzora i rada za ope dobro. NN 128/99. Zagreb:
Narodne novine.

Summary
Boris Tot
COMMUNITY SERVICE AS ALTERNATIVE TO IMPRISONMENT
Imprisonment is a necessary form of punishment, but at the same time it has a number of negative
impacts, especially with regard to the post-penal social integration and a high rate of recidivism.
Namely, the inmate is for a certain period of time removed from his/her natural social environment
and cannot actively participate in the community life. The personal impacts are dehumanizati-
on, social disintegration, labelling, criminal infection, prisonization and other damages, which
considerably contaminate rehabilitation. The negative impacts of imprisonment are especially
observable with short-term connements. The short period of incarceration reduces, among other
things, the effects of the institutional procedures and programmes, hinders the individualization
of treatment and represents a large nancial burden for the state with only a few positive effects in
return. The social development and changes with regard to crime development, crime prevention
activities and the need to overcome the problems emerging from the institutional punishment
called for urgent interventions into penal legislation in many countries and instigated the search
for any possible solutions which could full the same purpose as the institutional punishment
and at the same time eliminate the negative impacts. Here we have in mind the alternatives to
imprisonment or alternative sanctions. The unpaid community service or socially useful work is
compared to other forms of alternative sanctions relatively new. Sentencing and carrying out the
sentence of socially useful work was introduced in the Republic of Croatia during 2002. Taking
into consideration the community service as alternative to imprisonment is a novelty within the
Croatian criminal law, the paper deals, among other things, with the recent experience in this form
of punishment and its carrying out.

39