Voli stranca kao sebe samog: Trumpova zabrana za izbjeglice i Biblija

Trumpova zabrana za izbjeglice irom svijeta i graane muslimane iz sedam drava nije samo izrazito lo
politiki potez. Naime, radi se o sutoj suprotnosti jednom od osnovnih principa kako kranstva tako i
judaizma i uvredi svakome drugom ko smatra Bibliju za izvor nezaobilaznih moralnih uputstava jer je
otvoreno prihvaanje stranaca sr biblijskih tradicija. Takoer, otvorenost za one ugroene je ono to je
stari Izrael snano izdvajalo od njegovih susjeda.

Stari istok je bio surovo mjesto za ivot ukoliko niste bili dio veoma uske elitne kaste. Bilo je veoma malo
resursa, vikovi hrane i vode gotovo nisu postojali. Lokalne zajednice su motrile na bilo kakve lutajue
strance. Naime, bili su opasnost za svakoga: da li emo imati dovoljno hrane za sebe ako ih nahranimo?
ta ako postanu pohlepni pa uzmu sve to imamo? Ova su pitanja posve razumljiva ako uzmemo u obzir
da su svi ivjeli na granici gladi. Zbog ovoga su narodi istoka, kao Kanaanci, pruali gostoprimstvo stranim
inovnicima ali su izbjegavali goste koji im moda ne bi bili u stanju pruiti neto zauzvrat kao naprimjer
oni koji bjee pred tlaenjem.

Stari Izrael je u ovoj stvari neobinost meu svojim susjedima: oni iznova i nanovo tvrde da njihov Bog,
Gospod, zahtijeva da cijela zajednica prihvata strance. Njihove prie govore o ovim temama (vidi
Postanak 18 i Ruta 1-4) i njihovi zakonici, koji se nalaze u Tori, smatraju primanje stranaca obavezom.

U knjizi Izlaska, odmah nakon to Gospod da deset zapovijedi na brdu Sinaj, ova zapovijed postaje dio
Zavjeta: Ne inite zla niti tlaite doljaka, jer i vi ste bili stranci u Egiptu. (Izlazak 22:21). Hebrejska rije
koja se prevodi kao doljak, stranac, ger, podrazumijeva nekoga ko putuje drugim rijeima, ovo se ne
odnosi na ljude iji su djedovi i bake bili useljenici ili osobe koje su stalno naseljene na istom mjestu.

Izraelcima je u Levitskom zakoniku naloeno da izdvoje hranu onima kojima je to potrebno: Nemojte ih
kupiti ni u vinogradu, niti skupljati bobe koje ispadnu, nego ih ostavite za siromaha i tuinca. (Levitski
zakonik 19:10). Nadalje, Izraelcima je nareeno da se odnose prema strancima isto kao i prema vlastitim
sunarodnjacima, ili ak onako kako se odnose prema sebi samima: Tuinca meu vama gledajte kao da
se rodio izmeu vas i ljubi ga kao sebe samog; jer i vi ste bili tuinci u zemlji egipatskoj. (Levitski zakonik
19:34). Izraelcima se takoer nareuje da prue potpunu pravnu zatitu stranim gostima: Imajte isto
pravo za tuinca i domorodca. (Leviticus 24:22), i: Nemoj izvrtati pravo tuincu i siroetu. (Ponovljeni
zakon 24:17).

Zato bi Gospod i Izraelci rado primali, hranili i titili strance koji su u opasnosti i koji doputuju u njihovu
zajednicu? Postoje dva razloga. Prvo, Izrael se sastoji od ugroenih, potlaenih ljudi kojima je Gospod
odluio pomoi. Abraham, Sara i Hagara su svi bili stranci u zemlji Kanaan. Jedna recitacija izraelske
historije koju trebaju izgovarati vjernici poinje sa: Moj otac je bio lutajui Aramejac, koji je otputovao
dolje u Egipat i ivio tamo kao stranac s malo ljudi. (Ponovljeni zakon 26:5). Ako ironija nije posve jasna:
Aramejac je stari pojam za Sirijce. Dakle, Izrael je nastao kao grupa sirijskih izbjeglica potlaenih od
strane velesile. No, ove grozne okolnosti su upravo razlog zato je Gospod pouo vapaj hebrejskih robova
i zato je doao da ih spasi (Izlazak 3:7; Ponovljeni zakon 26:6). Naime, Gospod je posebno osjetljiv na
vapaj ugroenih kada im prijeti opasnost (Izlazak 22:21-23).
I upravo to je drugi razlog zato Gospod hoe da Izrael primi stranca: jer Ja sam Gospod (Levitski
zakonik 19:34). Gospod je razliit od drugih bogova starog Istoka: naime, Gospod stanuje u divljini Sinaja,
daleko od raskonih centara moi u dolini Nila i Eufrata (Izlazak 3:1). Gospod je suprotstavljen tiranskim,
hijerarhijskim, sebinim teologijama starog Istoka. Umjesto da izabere jak narod kojim e dominirati
svijetom kroz silu, Gospod bira arenu grupu nedavno osloboenih robova da pokloni blagoslov svim
narodima svijeta (Postanak 12:1-3; Izlazak 19:6).

Gospod je uvijek podrobnije sluao vapaje potlaenih, a tuinac je uvijek iznova primjer takvih ljudi. Kao
rezultat ovoga Gospod zahtijeva da se svako prilagodi i da prui pomo naroito oni koji su nekada sami
lutali ili koji su potekli od lutalica, dakle, onih koji su Boijom milou sada na sigurnom.

Ovaj stav radikalnog gostoprimstva ugroenim ljudima je posve neobian u ovoj kulturolokoj sredini.
Izmeu nekolicine pravnih zbornika koji su sauvani do danas (Hamurabijev zakon je samo jedan od njih),
nijedan ne iznosi nita o tome da treba otvoreno primati, tititi ili ljubiti strance. Dakle, nijedan osim
zakonika koji se nalaze u Bibliji.

Novi zavjet je veoma slian: primati ugroene je kao primanje Isusa samog. Ne radi se samo o tome da je
Isus potomak izbjeglice tuinca (Matej 1:5), on je sam bio izbjeglica u Egiptu (Matej 2:13-23), i ako ve
nije dovoljno jasno, Matej 25:37-40 nam to posve iznosi: Bog je naroito prisutan u onima koji su
ugroeni, a tu ukljuujemo i stranca u nevolji, i kada ih odbijemo odbijamo Isusa samog (takoer vidi
Pismo Jevrejima 13:2).

Svako ko sebe smatra kraninom i bilo ko ko cijeni Bibliju mora primiti stranca u nevolji. Ovdje se ne radi
o pukoj preporuci ili kulturolokom prenemaganju starog svijeta. Radi se o posveenosti Bogu kojeg
Biblija opisuje. Bog je izdao jasnu naredbu: Voli stranca. Ako sebe smatrate dijelom ove grupe, onda
hajdemo na posao.