You are on page 1of 42

Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V.

Tadid

HRVATSKA PRAVNA POVIJEST


SKRIPTA 1.KOLOKVIJ
(PO KNJIZI DALIBORA EPULE)

DINO KOZINA
ANA KEVRID
LUKA KARA
ROMANA KARA
VALENTINA TADID

U Splitu,01.05.2013.

1
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

1.ETNOGENEZA HRVATA
Hrvatsko se ime u suvremenim vrelima prvi put javlja polovinom 9. st. u Trpimirovoj darovnici, a
vrela koja opisuju dolazak Hrvata i njihovu raniju organizaciju su mlaa i kontradiktorna. Zbog toga se
glavnina spoznaja o etnogenezi Hrvata temelji na arheolokim i lingvistikim ralambama.
Etnogeneza Hrvata je bila sloen proces koji je ukljuivao razliite imbenike i koji se odvijao u
dugom vremenskom periodu. Tako su na tradiciju nadograivani novi utjecaji.

Po pitanju podrijetla Hrvata najprihvadenija je postavka o slavenskom podrijetlu,na to upuduje i


jezik. Bile su formulirane i postavke o njihovu gotskom i iranskom porijeklu, isto kao i o Hrvatima kao
ratnikom sloju, a ne etnikoj skupini. ini se da su se Hrvati na podruje antike Dalmacije doselili
poetkom 7. st. kao slavenizirano pleme i to moda kao savez sedam plemena u kojem su dominantni
bili Hrvati po kojima je cijeli savez dobio ime. Hrvati su nametnuli svoju vlast slavenskim plemenima
koji su bili na tim podrujima.U Dalmaciji su se prvo Slaveni, a zatim i Hrvati sreli s ostacima
autohtonog stanovnitva (romanizirani Iliri) te je dalje oblikovanje hrvatskog politikog identiteta ilo
kroz stapanje ranih Hrvata, slavenskih kolonista, ratara i Ilira u jednu skupinu s hrvatskim imenom. U
Dalmaciji de Hrvati izgraditi svoju organizaciju vlasti ija se jezgra nalazila na prostoru izmeu Nina,
Skradina,te Like i proirila se na Trogir, Split i njihovo zalee. Na tom prostoru polovinom 9. st. Hrvati
su bili uoblien narod s vlastitim knezom i politikim identitetom.

2.ANTIKI DOPRINOS HRVATSKOJ DRAVNOPRAVNOJ POVIJESTI


Najstariji od prethodnih slojeva koji su postojali na podruju na kojem se odvija doseljavanje Hrvata
vezan je u Ilire (narod bez etnike jedinstvenosti i bez pisane kulture). Prethodnici Iliria su se doselili s
istonih stepa koncem 3. tisudljeda pr. Kr., a Ilirska plemena su se formulirala nakon prodora naroda
na sjeveru Europe oko 1000. god. pr. Kr.

Razliita plemena pod nazivom Iliri razvila su se na prostoru od Soe (danas u Slavoniji) do grkog
Epira, te izmeu Dunava i Drave pa do Jadrana. Na Jadranu su se sreli s Grcima koji su izmeu 4. i 2.
st. pr. Kr. osnovali svoje kolonije (Vis, Korula, Trogir, Stobre, Solin). Grke kolonije koje su imale
zatitu Rima ugrozila je Ilirska drava pod vodstvom kraljice Teute koju su primljani 229. god. pr. Kr.
pokorili te Ilirsku dravu stavili pod svoj protektorat. Od Krke do Rae su vladali Liburni,a u njihovom
zaleu Japodi. Delmati spustivsi se na more, preuzimaju glavnu ulogu u otporu protiv Rimljana i
zauzimaju obalu izmeu Krke, Cetine i Neretve gdje je bilo njihovo sredite Solona. Rim sve do 27.
god. vodi rat protiv Ilira, pogotovo Delmata prema kojima se Ilirik naziva Delmacija, odnosno
Dalmacija.

Nakon slamanja ilirskog otpora Ilirik je ukljuen u Rimsko Carstvo. Rimljani su Ilirik podijelili na
Paranju (izmeu Save i Dunava) i Dalmaciju (juno od Save i zapadno od Drine), a Istra je ukljuena u
jednu ilirsku provinciju. To je podruje povezano mostovima uz koje su osnovane kolonije (dananji
Zadar, Solin, Sisak...) i municipiji (Senj, Nin, Skradin...).

2
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Poticaj procesu romanizacije bio je proces urbanizacije, podizanje gospodarskih vila, enidba vojnika
s domadim enama, irenje latinskog jezika. Hrvati su naili na latinski jezik i administrativne vjetine
koje su preuzeli na svoj dvor. U gradovima je dosta dugo ostala ouvana organizacija iz doba antike.

3.HRVATSKA DRAVA NARODNIH VLADARA


IZRASTANJE HRVATSKE DRZAVNOSTI
Prva hrvatska kneevina se javlja u sklopu franake vlasti. Vlast Bizanta u Dalmaciji je bila poljuljana
ekspanzijom Franake drave pod Karlom Velikim. Aachenskim mirom 812. Bizantu je priznata vlast
nad mletakim lagunama i gradovima na istonoj obali Jadrana (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i
Kotor) s otocima Osorom, Krkom i Rabom. Franci su dobili Istru, preostali dio obale i kopneno zalee.

Svojim podrujem Franci su upravljali preko lokalnih knezova, a na prostoru stare rimske Dalmacije
zabiljeen je prvi hrvatski knez Borna (818.), knez plemena Gaana. Bio je na franakoj strani u
guenju pobune protiv careve vlasti kneza Donje Panonije Ljudevita. Prvaci politike elite su birali
kneza kojeg je potvrivao car. Knez je raspolagao svojom vojskom i uivao dvostruku legitimaciju i bio
vrhovni vladar te upravitelj carske pokrajine.

Krug rodovske aristokracije je bio sredite dravne modi, a ved je knez Trpimir raspolagao ureenim
dvorom. Trpimirova darovnica iz 852.god. je jedan od najvanijih dokumenata hrvatske povijesti u
kojem se naziva Knez Hrvata po Bojoj milosti. Izgradio je prve mehanizme vlasti drave koja se
kulturno povezala sa zapadom i smatra se utemeljiteljem dinastije Trpimirovida. Bizant i dalje nastoji
preuzeti kontrolu nad Dalmacijom. Od prve polovice 9.st. i Venecija pokazuje pretenzije prema
dalmatinskim gradovima. 80-ih godina 9.st. knez Branimir u doba jaanja Bizanta prema papi se
odnosio kao prema moralnom i vjerskom autoritetu zainteresiranom za ponovno uvrdenje svoje
crkvene vlasti na istonom Jadranu. Dobio je papinu podrku. Branimir je uspio da ninski biskup
Teodozije preuzme splitsku nadbiskupsku stolicu ime je uspostavljen nov odnos hrvatskog vladara i
gradova na obali. Taj odnos je zadran i za kneza Muncimira.

SAMOSTALNO HRVATSKO KRALJEVSTVO


910. Muncimira naslijedio sin Tomislav koji je proirio dravno podruje i osigurao vlast u Slavoniji, a
od Bugara obranio istone granice. U dokumentima papine kancelarije naziva se rex. Od Tomislava su
se hrvatski vladari nazivali kraljevima. Bizant je Tomislavu povjerio upravu nad dalmatinskim
gradovima, ali za integraciju tih gradova u Hrvatsko Kraljevstvo znaajnije je njihovo crkveno
povezivanje. Na crkvenom saboru dalmatinskih biskupa 925. u Splitu metropolom Hrvatskog
Kraljevstva imenovan je splitski nadbiskup, a Split je postao integralni dio te drave. Za Tomislavovih
nasljednika izvori biljee pojavu banova kao dunosnika koji upravljaju Likom, Gackom i Krbavom u
Lici. U pobuni je ubijen Miroslav od strane bana Pribina. Sve do Zvonimira banovi se vie nisu upletali
u dinastike sukobe i borbu za vlast.

Stjepan Drislav (969.-997.) je bio u bliskim odnosima s Bizantom te je priznavao suverenitet Bazilija
II. koji mu je podijelio titule eparha i patricija. Nije uspio sprijeiti da oko 1000.god. Venecija
podvrgne pod svoju vlasti otoke i obalne gradove. Bizant je u drugoj polovici 10.st. izdvojio Gornju
Dalmaciju sa sjeditem u Dubrovniku. Smrt Bazilija II 1025., posljednjeg bizantskog vladara i slabljenje

3
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Bizanta rezultira jaanjem hrvatske drave. Vlast nad Hrvatskom i Dalmacijom objedinit de posljednji
veliki Trpimirovid, Petar Kreimir IV. koji se od 1060. naziva rex Croatiae et Dalmatiae.

Zvonimir, ban Slavonije, nakon prestanka vladavine Petra Kreimira (ne zna se zato) 1075. je
izabran za kralja u Solinu. U crkvi Sv. Petra i Mojsija za kralja Hrvatske i Dalmacije ga je okrunio legat
pape Grgura VII. Dao mu je ezlo i ma te obedanje o papinoj zatiti, a Zvonimir je prisegao na
pladanje danka i sluenje te darovao samostan sv. Grgura u Vrani. Bio je oenjen Jelenom, sestrom
ugarskog kralja Ladislava Arpadovida to je utjecalo na dogaaje u Hrvatskom Kraljevstvu. Zvonimirov
sin je rano umro tako da je Zvonimir umro bez nasljednika. Izbile su dinastike borbe, nakratko je
zavladao Stjepan II iz roda Trpimirovida. U takvoj situaciji dalmatinski gradovi su prihvatili zatitu
Venecije. Namjeru da zadri vlast imala je i Jelena, odnosno dinastija Arpadovida.

ARPADOVIDI
Upletanje Ladislava Arpadovida u hrv. dinastijske borbe oznait de nastavak hrv.dravnosti u drugom
politikom okviru koji je obiljeavala stabilna vlast,ali slabija zainteresiranost vladajude dinastije za
probleme u Hrv. i Dalmaciji. 1081.god. Ladislav A. je osvojio Slavoniju,ali se s Gvozda morao vratiti u
Ugarsku zbog provale nomadskih Kumana. Radi uvrdenja vlasti u Slav. Oko 1094.god. osnovao je
Zagrebaku biskupiju podlonu Ostrogonskoj nadbiskupiji ime jime ju je do pol.19.st. vezao uz
ugarsku crkvenu hijerarhiju. Za hrv.kralja proglasio je svog sinovca Aljmoa Ladislava. Vlast
Arpadovida u Hrv. osigurava Ladislavov nasljednik Koloman 1105.god. On je prisilio obalne gradove
da priznaju njegovu vlast. Pacta Conventa je dokument koji pokazuje da je dolo do sporazuma
izmeu Kolomana i hrv.prvaka koji su ga prihvatili za kralja. 1102. Koloman je okrunjen za kralja Hrv. i
Dalm.,a za vladara u Hrv. postavio je sina Stjepana. Koloman je prisilio Split,Zadar,Trogir i Rab na
predaju,ali im je dao odreene privilegije (nije ubirao dade,ukinuo uzimanje talaca),ujedinio je
Slav.,Hrv. i Dalmaciju. U novoj uga.-hrv. dr. sredite vlasti bilo je daleko od Hrvatske. Bizantska vlast
na hrv.-dalm. prostoru nestat de 1180.god. Nakon smrti cara Komena kad je Bela 3. Arpadovid vratio
Srijem,Bosnu i Dalm. Venecija je pak posve ovladala kvarnerskim otocima i Zadrom. Kralj Gejza
2.,otac Bele 3.-eg uveo je obiaj da kraljev brat ili sin dobije funkciju hercega koji je upravljao Hrv. i
Dalm. Do prijelaza na novi model vladanja dodi de s Andrijom 2.-im. Andrija i Bela 4. svoj poloaj de
pokuati osnaiti podjelom kraljevske zemlje i stvaranjem novog plemstva te podjelom privilegija
gradovima koji su se nametnuli kao zatitnici. U srednjovjekovnoj Slav.
nastajuVaradin,Vukovar,Petrinja,Samobor te Gradec. U 12. i 13.st. posebno su znaajni Frankopani.
1251.god. Bela 4. Priznao je ubidima pravo na vlast nad bribirskom upanijom-njihov uspon. U Slav.
je uzmicanje kralj.vlasti dovodilo do nereda,pa su se plemstvo i predstavnici slobodnih kraljevskih
gradova poeli okupljati na plemidkim saborima. Iz tih saborovanja postupno de se razviti staleki
Slav. sabor. upanijsko se plemstvo poelo okupljati na upanijskim skuptinama te su vlast u
upanijama podijelili sa upanom kojeg je imenovao kralj. Time su patrimonijalne upanije postale
lokalne zajednice zasnovane na plemidkoj samoupravi.

4.POLITIKE PRILIKE OD 12. DO 16. STOLJEDA


Vladavina dinastija Arpadovida i Anuvinaca predstavlja turbulentno vrijeme. Pacta conventa je
sporazum sklopljen 1102. izmeu hrvatskog plemstva i ugarskog kralja Kolomana. Taj sporazum
predstavlja poetak personalne unije s Ugarskom koja de trajati sve do 1526. Koloman je htio
dalmatinske gradove pod svojom vladu, no oni nisu bili u sklopu Hrvatske. Obzirom da je i Venecija
pretendirala na to podruje Koloman je sklapao ugovore posebno sa svakim gradom i otokom dajudi

4
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

im odreene ustupke i privilegije. Omogudivi im autonomnost (poznata je Trogirska diploma)


Koloman je utkao put za razvoj statuta. Dakle, Bizantska Dalmacija u sklop ulazi tek oko 1105.
Plemstvo nije pladalo poreze na posjede, a u sluaju (obrambenog) rata mora potpomodi. Dalmatinski
gradovi su 1409. potpali pod Veneciju.
Pod prisilom plemstva Andrija II. izdaje Zlatnu bulu. Zlatna bula Andrije II. iz 1222. oznaava prijelaz iz
patrimonijalne u staleku dravu. Sadri odredbe o pravima podanika, koje bi danas tumaili kao
temeljna ljudska prava i slobode. Najvanije je pravo otpora i protivljenja (ius resistendi et
contradicendi). Plemstvo se moe pobuniti protiv vlasti, tj. kralja ako kri povlastice iz Zlatne bule.
Andrija II. je poklonio krkim knezovima (iz kojih su nastali Frankopani) Vinodol.

Zlatna Bula Bele IV. Gradecu 1242. sadri najopseniji i najsveaniji popis privilegija za hrvatske i
ugarske kraljevske gradove. Osim uobiajenih, sadri odredbe kaznenog prava i o ureenju gradskog
suda. Ova Bula je vaan izvor za upoznavanje obiajnog gradekog prava. Njome se vladar obvezao na
vojnu pomod, grad je duan kralju pomodi s 10 opremljenih vojnika i dati hranu, tj. zalazninu kad
dou u grad.I Andrija, a jo vie Bela IV. svoj de poloaj pokuati osnaiti podjelom kraljevske zemlje i
stvaranjem novog i odanog plemstva te podjelom privilegija gradovima kojima su se nametnuli kao
seniori i zatitnici, dok su od njih dobivali znaajna financijska sredstva i vojnu pomod. Tada u
srednjovjekovnoj Slavoniji nastaju slobodni i kraljevski gradovi meu kojima se posebno istie
Gradec. Kraljevskim privilegijama ti gradovi dobivaju autonomni status.

No, za razliku od dalmatinskih gradova, spomenuti gradovi s iznimkom Zagreba nisu dobili i pravo
stvaranja vlastitog (statutarnog) prava. Slobodni kraljevski gradovi u pravnom su smislu osnovani
kraljevskim privilegijima, a ne pregovaranjem s ved postojedim gradskim vlastima kao u sluaju
dalmatinskih gradova. Zbog toga je poloaj slobodnih kraljevskih gradova, iako snaan, bio slabiji
nego li onaj dalmatinskih gradova.
Dio procesa feudalizacije bilo je i uzdizanje modnih hrvatskih velikakih rodova u 12. i 13. st. Bela III.
1193. kao nasljedni posjed priznaje cijelo podruje Modrua krkim knezovima koji su kasnije nazvani
Frankopani (i koji su bili posebno znaajni u gore navedenom procesu). Bela IV. je pak 1251.
bribirskim knezovima ubidima formalno priznao pravo na vlast nad bribirskom upanijom kojom su
oni ved odavna upravljali kao nasljedni upani. U Slavoniji je uzmicanje kraljevske vlasti stvaralo
nesigurnost i pravni nered. U tim su se okolnostima slavonsko nie plemstvo i predstavnici slobodnih
kraljevskih gradova poeli okupljati na plemidkim saborima kako bi zatitili svoje interese. Iz tih de se
saborovanje razviti staleki Slavonski sabor. U Slavoniji su patrimonijalne kraljevske upanije postale
lokalne zajednice zasnovane na plemidkoj samoupravi. Vladavina Arpadovida predstavlja turbulentno
razdoblje i formiranje tzv. lenske drave (leno veliki posjedi, tj darovnice koje je vladar davao
plemidima). 1301. na vlast dolazi dinastija Anuvinaca.

6.PRAGMATIKA SANKCIJA

5
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Dvadesetogodisnji Varavski mir po isteku nije produzen,a neprijateljstvo je rezultiralo uspjesima


austrijske vojske. 1687. trupe Leopolda 1. oslobodile su Budim i vratile podruja Uga.,Hrv.,Slavonije.
Ugarsko-hrvatski sabor 1687. je prihvatio njegov prijedlog i donio zakon o pravu nasljedstva ugarske
krune u dinastiji Hasburgovaca po mukoj liniji s time da Ugarsko-hrvatski stalei nakon izumiranja
roda kude Hasburgovaca mogu samostalno izabrati vladara. Time je uspostavljen nasljedni red po
kojem su se Ugarska i Hrvatska razlikovale od austrijskih nasljednih zemalja. U austrijskim zemljama
Hasburgovici su nasljedivali vlast i po enskoj i po mukoj liniji.

Ledopolda 2. nakon smrti nasljedio je sin Josip 1. koji je umro bez mukih potomaka,pa ga je
nasljedio brat Karlo 3. koji nije imao djece. Njegova smrt bi dovela do graanskog rata za ugarsko
prestolje,s obzirom da bi u tom sluaju stalei imali pravo na samostalan izbor vladara. Karlo 3. je
elio osigurati nasljeivanje po enskoj liniji. Ugarski stalei su inzistirali na svojim pravima na
samostalan izbor vladara,nakon prekida muke linije,za razliku od njih Hrvatsko-slavonski sabor
donosi 11.3.1712 donosi Pragmatiku sankciju obrazlozivsi taj potez izbjegavanjem graanskog rata.

Kljuni sadraj Pragmatike sankcije je priznavanje nasljeivanja po enskoj lozi kude Hasburgovaca
u sluaju nepostojanja mukih nasljednika,ali uz uvjet da bududa vladarica stoluje u Austriji i vlada
tajerskom,Korukom i Kranjskom.Izostavljanjem Ugarske hrv. plemstvo je pokazalo privrzenost
austrijskim zemljama,a kao protuuslugu od vladara su trazili potvrdu prava i slobode stalea.
Donoenjem Pragmatike sankcije Sabor je potvrdio hrvatsku politiku samostalnost.

Dravna konferencija u Beu je preporuila vladaru da sankcionira taj akt,no on se nije htio zamjeriti
ugarskim staleima koji su prosvijedovali protiv dranja hrv.stalea. Hrvatska Pragmatika sankcija
nikad nije dobila potvrdu vladara i stekla pravnu snagu,ali ima znaaj politikog akta kojim je iskazana
hrv. ustavna posebnost i neovisnost.

1713. Karlo je donio tkzv.dvorsku Pragmatiku sankciju kao kudni zakon o redu nasljedstva u kudi
Hasburga. Utvrdila je da vrijedi pravo enskog nasljeivanja prijestolja koje se protee i na njihove
potomke,te proglasila nedjeljivost zemalja Hasburke monarhije.

Karlo je vojnim uspjesima uvrstio svoju mod,pa je Ugarsko-hrvatski sabor 1722. prihvatio
Pragmatiku sankciju i uobliio je u dva zakonska lanka.

7.OPDA OBILJEJA REFORMI MARIJE TEREZIJE I JOSIPA 2.


Marija Terezija je preuzimanjem vladarske asti svoje pravo na prijestolje obranila pred ostalim
pretendentima u tzv. ratovima za austrijsko nasljee u kojima su sudjelovale gotovo sve europske
zemlje . To je ojaalo njezin poloaj,meutim Sedmogodinji rat koji je urodio porazom od Pruske i
gubitkom leske potaknuo je beki dvor na traenje puta kojim de vratiti premod meu dravama
Sv.Rim.Carstva. Ponajprije su morali ojaati financijske osnove,a to se moglo postidi jaanjem
gospodarstva,izmjenom zastarjelog poreznog sustava i reformom uprave. U Ugarskoj,Hrv. i Slav.
vlast stalea je onemogudila takve pokuaje. U Ugarskoj je beki dvor svoj utjecaj realizirao preko
Ugarskog namjesnikog vijeda i preko velikih upana u upanijama. To nije bilo mogude u Banskoj
Hrvatskoj gdje takve institucije nisu bile uvedene,ved je uprava poivala na tradicionalnom ustroju.

6
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Utjecaj bekog sredita trebao je uvesti upravna tijela neovisna o Hrv.-slav. Saboru. Izgradnja snane
drave preko jaanja njene vojne i financijske osnove potaknula je niz upravnih i drutvenih reformi.
Uinkovito ubiranje poreza trailo je ureenu upravu s obrazovanim osobljem.
Kroz irenje nadlenosti M.Terezije i brige o temeljnim pravima podanika pojavljuje se
intervencionistika drava. Reforme njezina sina Josipa 2.-og : on je postavio izazov samom sustavu.
Promjene uvedene u njihovom vladanju oznauju se kao predmodernizacijske reforme koje ne
spadaju u srednji vijek,ali ni u modernu regulativu.

8.UPANIJE (PREUSTROJ UP. UREENJA)


U trenutku dolaska M. Terezije na prijestolje vlast bana i Sabora se protezala na tri
hrv.upanije(Zagrebaka,Krievakai Varadinska). Tri slav.up.(Virovitika,Poeka i Srijemska) bile su
obnovljene nakon protjerivanja Osmanlija,ali su zadane pod upravom beke Dvorske komore. M.
Terezija ih je 1745.god. stavila pod vlast bana i Sabora. U pogledu prikupljanja poreza stavljene su
pod nadlenost Ugarskog namjesnikog vijeda. U njih je uveden maarski porezni sustav. Ugarski
sabor donio je zakljuak da slav.upanije alju svoje predstavnike u Uga.-hrv. sabor.
M.Terezija je slav.upanije organizirala na osnovi ugarskog modela koji de se protegnuti na tri
hrv.upanije. One su do tada su bile organizirane na tradicionalni nain. Prema ugarskom
modelu,uprava up. sastojala se od velikog upana elu upanije te upanijske skuptine i magistrata
sa slubenicima. Velikog upana je imenovao i pladao kralj te je on u kraljevo ime upravljao
upanijom,sudio i bio predstavnik up. U Saboru. up.skuptina je obavljala poslove vojne,upravne i
financijske prirode te pravosudna pitanja. Na velikim up.skuptinama sva 4 stalea svake su 3
godine birala up.slubenike na prijedlog velikog upana. Male up.skup. rjeavale su tekude i hitne
poslove uz potvrdu velike skuptine. Kralj je sa upanijama komunicirao preko Ugarskog
namjesnikog vijeda ili Hrv.kralj.vijeda. up. autonomiju snano je ojaalo pravo remonstracije
upanije. Ako su kraljeve uredbe povreivale prava stalea ili up.,one su o tome izvjetavale
kralja,ako uredba ne bi bila izmijenjena,upanija bi odgodila njezinu provedbu ili ne bi ubirala porez u
ime kralja. Na taj je nain poraslo znaenje upanija. Beko sredite je kraljevim imenovanjem velikih
upana dobilo svog neposrednog predstavnika u Hrv. i Slavoniji.

9.REFORME DR.UPRAVE (HRVATSKO KRALJEVSKO VIJEDE)


1767. kraljica je osnovala Kraljevsko vijede za kraljevine Dalmaciju,Hrvatsku i Slavoniju koje se
nazivalo Hrvatsko kraljevsko vijede.Do njegova osnivanja je dolo zato to su ban i Hrvatsko-slavonski
sabor pokazali suzdranost prema izvrenju kraljiinih reformi.Osnivanje Kraljevskog vijeda pripremili
su beka vlada i Ugarsko namjesniko vijede bez sudjelovanja bana i Sabora.Sabor je tvrdio da
nadlenost za osnivanje tog vijeda pripada Ugarsko-hrvatskom saboru jer se reorganizacija vladarskog
aparata nije odnosila na Bansku Hrvatsku.Sabor je molio vladaricu da izjednai njegov poloaj s
poloajem Ugarskog namjesnikog vijeda .Potom je kraljica obedala da de Kraljevsko vijede imati
jednak poloaj kao i Ugarsko namjesniko vijede.

Hrvatsko kraljevsko vijede 1767. zapoelo je sa radom. Sjedite je prvo bilo u Varadinu,a 1776.
premjeteno u Zagreb. Predsjedao mu je ban i jos 9-orica slubenika. Petorica lanova Vijeda su bila
specijalizirana za upravno-politika pitanja,pravosue,prosvjetu,financije i vojno-upravna

7
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

pitanja.Ukljuivali su po jednog lana iz prelata i velikaa,jednog zemaljskog dunosnika i dvojicu


plemida. Vijede je bilo neposredno podreeno vladarici,od nje je primalo naloge i podnosilo joj
izvjede.Prije 1767. Hrv.-slav. sabor je sazivan nekoliko puta godinje ,a od tada samo 4 puta.Od 1773.
do 1790. nije uopde sazivan. Vijede je preuzelo obavljanje izvnih i upravnih ovlasti.Osnivanjem Vijeda
poinje uvoenje moderne uprave u Bansku Hrvatsku.Vijede je unaprijedilo trgovinu i obrt i cijelo
hrvatsko gospodarstvo. lanovi Vijeda su bili obrazovani ,a najistaknutiji je bio protonotar Nikola
krlec Lamniki.Unaprijedio je visokokolsko i gimnazijsko obrazovanje.Dosezi djelovanja tog vijeda su
bili ogranieni zbog neobrazovanog upravnog osoblja u upanijama.Zbog toga je jedna od najvanijih
ciljeva reformi bila potreba obrazovanja upravnog osoblja.

Vijede je ukinuto 1779.,a njegove nadlenosti prenesene su na Ugarsko namjesniko vijede.Do


ukidanja je dolo na inicijativu Ugarske kancelarije radi stvaranja jedinstvene uprave za cijelu
Ugarsku. U Ugar.namjesniko vijede prela su dvojica savjetnika i nekoliko inovnika,ali su imali ulogu
upravnih slubenika za Bansku Hrvatsku. Ban je postavljen za lana tog vijeda da posreduje izmeu
tog vijeda i hrv.stalea. Tako je to Vijede preuzelo upravljanje hrvatskim upanijama i gradovima.

10. URBARI MARIJE TEREZIJE


Urbari su bili pravi akti kojima su utvene obveze kmetova prema vlastelinu.Donosili su ih vlastelini
za podruja svoga vlastelinstva.Promjenjeni gospodarski i drutveni odnosi u Monarhiji u 18.st. doveli
su do pojaanih potreba vlastelina za novcem i za povedanom proizvodnjom proizvoda na
vlastelinstvu koji su se moglu plasirati na tritu. To je dovelo do pojaane eksploatacije kmetova i
njihovih buna. Najveda buna je bila u Zagorju i Podravini 1755.,a krvavo je uguena intervencijom
koju je vodio podban Ivan Rauch.To je nanijelo velike tete gospodarstvu,otealo ubiranje poreza i
drugih kmetskih davanja.

Kraljica je 1756. Donijela tzv.Slavonski urbar,a tek 1780.tkzv. Hrvatski urbar.Uredila je urbarijalne
odnose u Slavoniji i Hrvatskoj.Urbari su se temeljili na propisima i obiajima.Glavno obiljeje urbara
bila je njihova dispozitivna narav temeljem koje su utvrdili najveda opteredenja seljaka,dok su
vlastelini svojim urbarima za podruje svog vlastelinstva mogli utvrditi manja opteredenja.Time je
smanjena eksploatacija seljaka,umanjeni razlozi njihovih buna i urednije su ispunjavali porezne
obveze prema dravi. Kraljica je 1755. za Hrvatsku na snagu uvela Privremeni urbar koji je dostavila
Hrvatsko-slavonskom saboru traedi da se na temelju njega izradi konani urbar,no hrvatsko
plemstvo se sve do 1780. protivilo usvajanju tog akta smatrajudi da rjeenje tog pitanja mora ostati u
rukama stalea.

Posebna vrijednost urbara je u tome to su dravnim propisima ureeni odnosi koji su bili
privatnopravne naravi i temeljeni na pravnoj tradiciji.Time je nova apsolutistika drava intervenirala
u drutvo radi zatite ugroenih podanika i radi uspostavljanja racionalnijeg ureenja ija je svrha bila
izvravanje financijskih obveza prema dravi.

11.PRAVNI STUDIJI (UPRAVNO I PRAVNO OBRAZOVANJE)

8
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Uvoenje moderne uprave u Bansku Hrvatsku trailo je i obrazovano upravno osoblje.Marija


Terezija je darovitim mladidima iz Banske Hrv.dodjeljivala stipendije za studij kameralistike (uprav.-
pol. znanosti). No trebalo je osnivati i odgovarajude zavode u samoj zemlji. 1769. dekretom Marije
Terezije osnovana je Politiko-kameralna kola sa sjeditem u Varadinu,ali na inicijativu Vijeda
1772.kola je premjetena u Zagreb.Ban je bio zaduen da osigura i prati njezin rad,prisustvuje ispitu i
kraljici podnosi izvjeda. kola je trajala 2 godine,nastavni jezik je bio njemaki,a Adalbert Barid je
postavljen za profesora jer je poznavao hrvatski jezik,ali ipak predavanja je drao na latinskom.
Studenti su bili plemidkog i graanskog porijekla. kola je ukinuta 1776.,a od tada je prolo 200
studenata koji su predstavljali elitnu jezgru nove uprave.

1776. osnovana je Kraljevska akademija znanosti s tri dvogodinja fakulteta-filozofski,pravni i


teoloki.Za ravnatelja je postavljen Nikola krlec Lamniki.Studij prava i teologije se mogao upisati tek
nakon zavrenog filozofskog.Na Pravnom fakultetu pet profesora je predavalo 4 obvezna
predmeta(kanonsko pravo,pririodno,meunarodno i opde javno pravo te uprav.-pol.znanosti). Prvi
udbenik na hrvatskom jeziku profesora Imbre Domina predstavlja povijesni uvod u studij graanskog
prava.Kraljevska akademija je ukinuta 1850.Tada je umjesto dvogodinjeg Pravnog fakulteta
osnovana trogodinja Pravoslavna akademija. Teoloki fakultet je premjeten u sjemenite,a
Filozofski fakultet 1850.ukinut. Studij na Pravoslavnoj akademiji 1868.produljen na 4 godine to je
bila osnova na kojoj de 1874.biti osnovano Sveuilite u Zagrebu s tri fakulteta (Filozofski,Teoloki i
Pravni).

12.REFORME JOSIPA II
Mariju Tereziju na mjestu kralja nasljedio je njezin sin Josip 2.,njegovo vladanje provedeno je u
apsolutistikom duhu bez obzira na protivljenje stalea.Smatrao je da vladar prvi inovnik drave.
Htio je H.Monarhiju ustrojiti kao jedinstvenu njemaku dravu,njegovo nezadovoljstvo bilo je vezano
za staleki ustroj i poseban poloaj Katolike crkve,ija su prava ometala njegove namjere.Zbog toga
je oslabio njezin poloaj Patentom o vjerskoj toleranciji 1781. Kojim je uspostavljena jednakopravnost
svih priznatih vjera. Osiguravao je nadzor provedbe papinih naputaka u Ugarskoj i Banskoj Hrv. i
djelovanje crkve nastojao usmjeriti prema podruju javnog interesa zato je ukinuo samostanske
redove koji se nisu bavili opdekorisnom djelatnodu.U namjeri da uspostavi centralitiku dravu
1784. godine nametnuo je njemaki jezik kao slubeni,a potom je podijelio Hrvatsku i Ugarsku na 10
okruga bez obzira na prijanje upanijske granice i granice meu dravama ,na elu okruga bio je
kraljevov povjerenik. upanija je od prijanje jedinice s jakom autonomijom postala najnia jedinica
uprave. upanijske skuptine nisu ukinute ,ali nisu se vie sastajale. Izmeu kralja i upanija
posredovao je ban. Patentom o ukidanju kmetstva iz kmetstva Josip je kmetovima podario niz
sloboda. One su bile virtualne jer kmetu nisu osigurale vlasnitvo nad zemljitem .Osim toga
ugarske i hrv. upanije taj patent nisu proglasile. Pokuao je provesti reforme poreznog sustava i
uvesti opde porezne obveze. To je izazvalo val nezadovoljstva,a zbog estine reakcija i pritiska
Maara nezadovoljnih njegovom centralistikom politikom vratio je na snagu ustavni poredak u
Ugarskoj i Banskoj Hrv. Te je ukinuo sve odredbe koje je donio osim patenta o vjerskoj toleranciji i
ukidanja kmetstva.obedao je sazivanje sabora,ali obedanje nije stigao ispuniti jer je umro
(1790god).Naslijedio ga je brat Leopold 2.

13.SABORI 1790. I 1791

9
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

U pripremi za zasjedanje Hrv.-slav. sabora 1790.sastala se skuptina Zagrebake upanije.Skuptina


prihvatila prijedlog da se sjedine s Ugarsko zbog obrane od pokuaja Habsburgovaca da uzurpiraju
prava hrvatskih stalea i uputile prijedlog Saboru. Hrv.-slav. saboru donio je zakljuak i dao uputu
nuncijima da se Uga.-hrv saboru predloi da se za Ugarsku,Hrvatsku i Slavoniju osnuje zajednike
vlada koja de paziti da se ne dogodi nita protivno zakonima tih kraljevina te da est hrv. i slav.
upanija primaju naloge od Ugarskog namjesnikog vijeda. Sabor je utvrdio i prijedlog da se
odluivanje o izvanrednom ratnom porezu s Hrv.-slav sabora prenese na Ugarsko-hrvatski sabor.
Ugarsko-hrvatski sabor je prihvatio prijedloge i donio dva zakonska lanka koja je kralj sankcionirao
kao zakonski lanak LVIII:1791 o prenoenju nadlenosti o odluivanju o ratnom porezu na Ugarsko-
hrvatski sabor i zakonski lanak LIX:1791. o prenoenju upravnih nadlenosti Hrv.-slav. sabora na
Ugarsko namjesniko vijede.

Radilo se o prijenosu nadlenosti Hrv.-slav. sabora na ugarska tijela,ali su Saboru preostale druge
nadlenosti koje nisu bile prenesene npr.izbor i davanje naputaka nuncijama,pravo odluivanja glede
slubenog jezikaNo hrvatski stalei su zakonskim lancima izvrili dalekosenu promjenu poloaja
Banske Hrvatske.Ratio odluke hrv. Stalea leao je uvjerenju da su oni zbog slabije financijske i
politike snage izloeni utjecaju bekih vlasti te da de njihovo zajednitvo s ugarskim plemstvom
uvrstiti obranu ustavnosti.

Odluka Hrv .-slav. sabora poivala je na uvjerenju o solidarnosti ugarskih i hrvatsih stalea,meutim
to je imalo sve manju osnovu kad je u Europi poeo proces ruenja stalekog tipa drutva i izrastanje
nacionalne drave ije je bitno obiljeje ukljuenost cjelokupnog stanovnitva u dravi u politiku
zajednicu. Na samom Saboru 1790. nakon prosvjeda hrv.delegata otklonjen je zakljucak o uvoenju
maarskog jezika u Bansku Hrvatsku.

DRAVNOPRAVNE I POLITIKE POSLJEDICE ODLUKA


Rezultat odluka iz 1791. je bio da je Ugarsko namjesniko vijede izdavalo naredbe hrvatskim
upanijama i preuzelo poslove hrv. uprave ,a Uga.-hrv.sabor preuzeo odluivanje o javnim
funkcijama.Prenoenje upravnih poslova na Ugar.namjesniko vijede postavljalo je Bansku Hrvatsku u
poloaj perifernog dijela Ugarske. Opalo je znaenje Hrv.-slav. sabora koji se sastajao prije zasjedanja
Uga.-hrv.sabora da izabere nuncije i da im naputke i nakraju bi sasluao njihova izvjeda i proglasio
donesene zakone. Ban se pretvorio u izvrnog slubenika Ugarskog namjesnikog vijeda. Sredite
politike scene se iz Zagreba preselilo u Budim.

U okolnostima pretvaranja Ugarske u maarsku nacionalnu dravu prijenos hrvatske nadlenosti na


ugarska tijela rezultirat de politikom marginalizacijom Banske Hrvatske i maarskim zahtjevima za
umanjenjem hrv.autonomnih prava te potpunijim ukljuivanjem Hrvatske u maarski politiki korpus.
Ta ofenzivna maarska politika te hrvatska obrana tradicionalnih prava na legitimistikim osnovama
obiljeiti politiki razvoj do 1848.

14.FORME SREDNJ. DRAVE( PATRIMONIJALNA,LENSKA I STALEKA)


PATRIMONIJALNA DRAVA
Drutvena diferencijacija iz koje se razvila osnova koja je vodila uspostavljanju struktura vlasti u
hrvatskoj u 9.st.zapoelo je preko tributarnog pladanja poreza koji je franaki vladar ubirao. Za

10
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

prikupljanje poreza bili su zadueni possesors-pojedinci koji su predstavljali puk i bili vjerni
vladaru.Taj sustav preuzeli i hrv.vladari koje vrela od Trpimira nazivaju dominus (gospodar) . S tim je
povezan i sadraj pojma dominium(vlasnitvo,pravo samostalnog vladanja,pravo uivanja prihoda sa
zemljita). To je osnovno obiljeje patrimonijalnog tipa drave u kojoj je vladar izvor vlasti,vlasnik sve
zemlje,a dravni slubenici kraljevi slubenici. Vladar je pojedina zemljita ustupao svojim
dunosnicima i njihovim obiteljima kao nagrade za usluge. Ustupao je i pravo vrenja nekih funkcija
dravne vlasti nad osobama na tom zemljitu i tako su nastala vlastelinstva i slobodno stanovnitvo
se pretvaralo u zavisno stanovnitvo na vlastelinstvima.

To je bila osnova drutvene diferencijacije koja je u razdoblje patrimonijalne drave od 9. do


13.st.urodila drutvenom strukturom zasnovanom na razlici izmeu vladajudih i vladanih.U vladajude
su spadali vladar,njegovi slubenici i vlastelini. U prvu podskupinu vladanih je spadalo slobodno
stanovnitvo koje prije nije bilo podlono drugome i slobodni seljaci.Slobodni status su imali i graani
i svedenstvo .Drugu podskupinu inile su osobe podlone vlasti gospodara. To su sluge koje su imale
ogranienu poslovnu sposobnost.

Vladar je izvor vlasti u dravi,dravni slubenici su banovi i upani te dvorske slube,a narodne
skuptine su mjesta na kojima je vladar sudio i gdje su proglaavani njegovi zakoni.

LENSKA DRAVA
Iz dihotomne drutvene strukture se izmeu 13. I 15.st. razvilo 5 glavnih drutvenih skupina koje su
predstavljale prijelaz prema izraenom strukturiranju karakteristinom za staleku dravu. U prvoj
skupini su crkveni i svjetovni vlastelini ija je mod oznaena na raun kralja i on spada u njih. Iz te
skupine poslije de se razviti velikai. Drugu skupinu su inili servientes regis(kraljevi sluge)-vlastelini s
manjim posjedom .Iz tog sloja de se razviti plemstvo. Tredu skupinu su inili slobodnjaci(liberi)-
zemljoposjednici,obrtnici,trgovci koji nisu bili pod vladu vlastelina. U etvrtoj skupini je bilo slobodno
stanovnitvo-podlonici kraljevih utvrda s razliitim slubama. Dio iz te skupine je uao u plemstvo,a
dio su postali kmetovi. Najbrojniji su kmetovi koji su bili obvezni radnu i novanu rentu prema
vlastelinu. U petoj skupini su bili neslobodni sluge.

Sustav odnosa na toj strukturi povijesniari nazivaju lenskom dravom. Vlastelini postaju nosioci
dravne vlasti i kraljeve upanije pretvaraju u svoja vlastelinstva. Jaa poloaj gradova na obali,a
vladar stvara nove gradove i potie stvaranje nieg plemstva kao privilegiranog sloja. Od 13.st.tu de
se plemstvo sastajati na skuptinama radi utvrivanja sadraja prava koje primjenjuju kraljevi sudovi i
radi obrane svojih interesa.

STALEKA DRAVA
U 15. se stoljedu razvilo staleko drutvo s jasno uoblienim staleima iji je poloaj pravno
odreen. Funkcije vlasti su podijeljene izmeu vladara i stalea na nain tako da svaki od njih ima
vlastite organe s nadlenostima. Obiljeja takvog stalekog tipa drave u Hrvatskoj i Slavoniji su
vidljiva u promijenjenom poloaju Slavonskog te Hrvatsko-slavonskog sabora. Sabori se pretvaraju u

11
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

tijela koja redovito djeluju i u kojima su okupljeni lanovi koji donose odluke u javnim poslovima, a
vladar ne moe donijeti opde i druge najznaajnije odluke bez suglasnosti sabora. Onaj dio
stanovnitva koji je u Hrvatskoj i Slavoniji imao pravo sudjelovanja na stalekim saborima te pravo na
obnaanje javnih funkcija, nazivao se stalei i redovi Kraljevstva. U stalekom su se razdoblju uobliila
etiri stalea iji su pripadnici imali razliita politika prava i obveze. To su bili prelati, velikai,
plemstvo, a u etvrti stale su kao cjelina spadali kraljevski slobodni gradovi s poloajem plemida.
Prelati su bili visoki dunosnici u hijerarhiji Katolike crkve (biskupi, opati, prepoziti na elu kaptola).
Oni su imali vii homagium (krvninu) nego plemstvo. Drugi stalei su inili velikai u koje je spadalo
dravno plemstvo odnosno visoki dravni dunosnici (ban, dvorski dostojanstvenici, veliki upani,
grofovi, baruni). I oni su uivali vii homagium nego plemstvo. Tredi je stale inilo plemstvo. To su bili
sitni vlastelini s malim posjedom, osloboeni od davanja kralju koji im je jamio zatitu i sudsku
zatitu koje im je u ime vladara vrio ban. Obveze plemstva bile su vjernost vladaru i obveza
ratovanja za njega na svoj troak u zemlji, a na kraljevov troak izvan zemlje, te sudjelovanje na
saborima. Svi pripadnici prvih triju stalea uivali su pravo na osobnu slobodu, izuzede od
oporezivanja i posebnu plemidku sudbenost. Formalno je i nie plemstvo imalo pravno na obavljanje
svih javnih slubi kao i prelati i velikai, ali u stvarnosti je bilo drugaije. Snagu niem plemstvu davalo
je to to je ono dralo upanijsku upravu i sudstvo. Kraljevski slobodni grad imao je poloaj pravne
osobe s pravom na plemidke privilegije, a grad u Saboru su predstavljala dvojica izaslanika.
Graaninom se postajalo stjecanjem vlasnitva nekretnine u gradu ili bavljenjem obrtom i trgovinom.
Slobodnjaci su bilo oni koji nisu spadali meu etiri stalea, a nisu ni bili podreeni vlastelinu
(neplemidi oenjeni plemkinjama, kao i odvjetnici, trgovci, lijenici koji su neovisno ivjeli, ali nisu
imali graanski status). Najbrojniji dio stanovnitva bili su kmetovi koji su ivjeli na vlastelinstvu u
poluslobodnom i zavisnom stanju. Zemljite vlastelinstva se dijelilo na alodijalna zemljita,
urbarijalnazamljita, izvanselina zemljita i zajednika zemljita. Kmetovi su ivjeli na urbarijalnom
zemljitu koje su inila kmetska selita. Imali su poloaj trajnog zakupnika selita koje su obraivali te
su njime mogli raspolagati za ivota i oporuno nakon smrti uz dozvolu vlastelina. Kmetovi su mogli
na temelju sporazuma s vlastelinom iskoritavati i izvanselino zemljite. Osnovne obveze kmeta
prema vlastelinu bile su novana i naturalna renta. Kmet je bio obvezan i na razna davanja dravi i
Katolikoj crkvi u novcu i naturi. Alodijalna zemljita (oranice, livade, vodnjaci) bila su zemljita koja je
obraivao kmet kao svoju radnu obvezu i s kojih su prohodi u potpunosti pripadali vlastelinu.
Zajednika zemljita bila su ona koja su mogli iskoritavati i kmetovi i vlastelini (panjaci za ispau
krupne stoke). Kmetovi su se mogli slobodno seliti uz predhodno podmirenje svojih davanja i uz
doputenje vlastelinskog suda. No u praksi je to bilo vrlo razliito, tek su patentom Josipa II. svi
kmetovi dobili pravo seljenja. U Dalmaciji je najznaajnije obiljeje bilo izgradnja komunalnih
drutava u gradovima s jakom autonomijom. Osnova takvog razvoja bila je izdvajanje imudnijih i
uglednijih pojedinaca i njihovih rodova. Ti su pojedinci i rodovi postupno dobivali sve znaajniju
politiku ulogu te su se izdvojili u vijede. Time se izjednaeno stanovnitvo podijelilo na puane i
gradsko plemstvo koje je imalo sva politika prava. U Dalmaciji nije bilo kmetstva, ali je postojao
kolonat. Kolonat se od kmetstva razlikovao po tome to je kolon bio podreen dravnom sudstvu, a
ne sudskoj sudskoj vlasti vlasnika zemljita.

12
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

15.INSTITUCIJE DRAVNE VLASTI:VLADAR,BAN,SABOR


VLADAR I NJEGOVE SLUBE
Od 9. do 11.st. hrvatski vladari su bili u vazalnom odnosu prema franakom ili bizantskom vladaru ili
prema papi. Kao prvi hrvatski vladar moe se uzeti knez Trpimir koji je, kao i knezovi i vladari nakon
njega, predstavljao najviu vlast u unutarnjim odnosima, vanjskoj politici te ratu i miru. Reeno je da
se vladar naziva dux iako se u 9.st. nazivao rex (no tada nije bio krunjen). Kako je s Trpimirom
ustanovljena dinastija Trpimirovida, smatralo se da je u doba samostalnog Hrvatskog Kraljevstva
vrijedilo nasljedno naelo, ali sukobi izmeu potencijalnih nasljednika pokazuju da red nasljeivanja
nije bio ustanovljen pa ni nasljedno naelo nije bilo stabilno. U patrimonijalnom razdoblju, vladar je
bio izvor sve vlasti. Odreivao je dravnu organizaciju, postavljao sve slubenike te ubirao sve poreze.
Bio je zatitnik pravnog poretka pa mu je zadada bila osiguranje mira i stabilnosti, a glavna funkcija
suenje. Najvanije odluke donosio je uz savjet dvorskog vijeda kojem je odreivao sastav. S njim su
vijedali upani, kraljica, ban, opati, biskupi...

Petar Kreimir IV. je 1066. god. postavio suvladara (dux), a Koloman je svog sina Stjepana postavio
za mlaeg kralja. Mlai kralj je svoju vlast izvodio iz kraljeve vlasti te je prema kralju bio u vazalskom
odnosu. Od Gejze II. u Hrvatskoj de kraljeve zamjenjivati herceh koji je obino potjecao iz kraljeve
obitelji i u pravilu bio bududi kralj. Razlika izmeu mlaeg kralja i hercega je ta to je mlai kralj svoju
vlast vrio kao prijestolonasljednik neovisno o kralju, a herceg je bio kao vazal podreen kralju (koji
mu je mogao oduzeti funkciju hercega). Poseban dvorski aparat pojavljuje se kada se uz vladara
pojavljuju upani od kojih posebne funkcije imaju komornik i dvojica kapelana. Komornik se brinuo o
riznici, prihodima i rashodima kraljeve blagajne... Tepija (dvorski upan) je obavljao sudsku funkciju
umjesto kralja. U razdoblju lenske drave, Arpadovidi su dijelili vlast s vlastelinima. Kralj je svoja prava
gubio putem prenoenja na vlasteline ili njihovom uzurpacijom.

Zlatna bula iz 1222. god. i ius resistendi te pravo obveza kralja da od plemstva trai savjet obiljeja
su novog poloaja kralja. Znaajna je i zavjernica kojm su stalei, pri izboru novog kralja, nametali
ogranienja njemu i njegovim nasljednicima. U tom razdoblju, kralj je izdavao darovnice i dijelio
privilegije te vrio sudbene vlasti. Na temelju zlatne bule Andrije II., kralj je morao odravati godinje
svadbene skuptine, a iz tih su se skuptina kasnije razvili sabori. Kralj je bio vrhovni zapovjednik
vojeske koju su prvi inili vazali, kraljevi funkcionari i opda narodna vojska, a za vrijeme Anuvinaca
uoblien je banderijalni sustav u kojem su crkveni i svjetovni vlastelini opremali vojnu posadu.
Institucije mlaeg kralja i hercega nisu se dugo odrale zato to su te asti bile izraz patrimonijalnog
poloaja vladara koji nije imao nikakva ogranienja.

Kraljev aparat, u lenskom razdoblju, inili su palatin, ban, dvorski sudac, personal, tavernik...
Najvaniji je bio palatin koji je do 1943. god. vrio sudbenu nadlenost samo za podruje Ugarske, a
od te godine je na podruju Hrvatske i Dalmacije sudio u sluajevima povrede interesa kralja.
Tavernik je bio nadzornik kraljeve riznice i upravitelj kraljevih prihoda i rashoda, no on je rjeavao i
prizive protiv presuda gradskih sudova. Zbog toga je formirao tavernikalni sud i razvio tavernikalno
pravo. Kad su Habsburgovci doli na vlast, monarhija je bila nasljedna, ali je do 1687. god. bila bez
utvrenog nasljednog reda. Tada je on utvren po pravu nasljeivanja prvoroenih sinova, a

13
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

pragmatikom sankcijom je prihvadeno i pravo nasljea ena. Sljededi nasljednik morao je biti
okrunjen 6 mjeseci nakon smrti prethodnog kralja. Uz tu krunidbu su se trebali obavljati i posebni
obredi za izdavanje zavjernice i prisega kralja na potovanje te zavjernice. Najvanije toke zavjernice
su bile obvezivanje kralja da de potovati budude zakone koje de donijeti, da de potovati zlatnu bulu,
da de kraljevsku krunu zadrati u Ugarskoj....Neke od najvanijih prava kraljevske vlasti su pravo
objave rata i zakljuenje mira, sklapanje meunarodnih ugovora, voenje vanjske politike, vrhovno
zapovjednitvo, a i imao je pravo zazivanja i otputanja Ugarsko - hrvatskog i Hrvatsko - slav. sabora i
pravo zakonodavne inicijative.

BAN
Ban je bio najvedi dunosnik na podruju Hrvatskog kraljevstva. Prvo je imao vojnu funkciju, ali je
ustanovljenjem upanija postao najvii dunosnik na hrvatskom dvoru te je djelovao kao kraljev
zamjenik. Arpadovidi su postavljali dva ili ak tri bana za poduje Hrvatske, Slavonije i za obalno
podruje. On je obavljao vojne, sudske i izvrne poslove. Ban je bio shvaden kao poglavar pridruene
zemlje, a ne kao dio ugarske redovite hijerarhije pa ga je preskakao redoslijed predsjedanja Ugarsko -
hrvatskim saborima. Vlast banova se snano razvila pa se pribliila vladarskoj. Tako su ubidi vladali
Dalmacijom i Hrvatskom praktiki kao samostalni vladari te su se sukobljavali i sa kraljem. Od
uvrdenja poloaja Hrvatsko - slav. sabora, kandidate je kralju predlagao Sabor. Ban je takoer
provodio kraljeve naloge i provodio saborske zakljuke. Ako bi povrijedio prava stalea, Sabor je
protiv njega izjavljivao pritubu kralju. Uvoenje u funkciju bana obavljalo se pred Hrv. - slav.
saborom gdje je ban polagao prisegu kralju pred povjerenicima Sabora.

Uz bana je postojao i podban kojeg je birao sami ban, a njegova funkcija je trajala kao i banova.
Podban je ujedinjavao funkciju velikih upana Zagrebake i Krievake upanije. Najvanija
nadlenost bana je bilo sazivanje skuptine plemstva gdje je sasluavao pritube i rjeavao probleme.
Banovi su sudili samostalno te su imali opdu nadlenost koja je obuhvadala sve vrste sporova, ali ne i
izricanje smrtne kazne i zapljenu imovine. Ban je takoer ubirao i kraljeve poreze od kojih je
najvanija marturina (zemljini porez), prihodi od rudarenja....Za Arpadovide, ban je zapovijedao
vojskom Kraljevstva, a za Anuvinaca je zapovijedao samo svojim banderijama. Tako je ban
objedinjavao izvrne, upravne, sudbene i vojne ovlasti, a najvede ogranienje bana se dogodilo
njegovim podreivanjem Ugraskom namjesnikom vijedu.

SLAVONSKI I HRVATSKO - SLAVONSKI STALEKI SABOR


Sabori se na hrvatskom podruju spominju u razdoblju Hrvatskog Kraljevstva i na njima su se
raspravljala neka najvanija pitanja, krunio se kralj i proglaavale su se vladareve odluke. Sabori se,
kao mjesta na kojima je plemstvo s vladarom rjeavalo sudska, zakonodavna i upravna pitanja,
javljaju u 13.st. kao dio procesa raspadanja patrimonijalne drave. Prvi sabor Slavonskog plemstva
zabiljeen je 1273.god. u Zagrebu, a sazvao ga je ban Matija. Na tom saboru plemidi i jobagioni iznijeli
su banu primjedbu da su kraljevski sudovi povreivali njihova prava. Tu je bila rije o pravilima
sudskog postupka koja su bila vezana uz sporove oko vlasnitva njihove zemlje. Ban je ta prava
potvrdio jer se temelje na instinitim i zakonskim razlozima. Taj proces oblikovanja normi u pisanom
obliku predstavlja nedimentarni oblik zakonodavnog postupka. Zasjedanja Slavonskog i Hrvatskog
stalea su se odravala bez sudjelovanja kralja, ali je kralj igmund Luksemburki bio prisutan na
krvavom krievakom saboru gdje su poubijani njegovi protivnici. U Hrvatskoj i Dalmaciji nisu

14
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

uspotavljeni sabori sa zakonodavnim funkcijama, ved su odrani skupovi plemstva koji su rjeavali
samo sudska i upravna pitanja. Od polovine 15.st. na saborima se okupljaju nie plemstvo, velikai i
predstavnici kraljevskih gradova, pa se oni pretvaraju u predstavnitvo zemlje ije zakljuke
sankcionira kralj. Takvi sabori se sazivaju za podruje Slavonije i manje u Hrvatskoj i Dalmaciji zbog
manje prisutnosti vlasti i osmanskih prodora.

1588. godine slav. i hrv. stalei zasjedaju zajedno u jedinstvenom Hrv. - slav. saboru koji se
uspostavlja kao predstavnitvo kraljevina Dalmacije, Hrvastke i Slavonije. Sabor je do 1791. god.
sazivao ban, a nakon 1791. je mogao biti sazvan jedino doputenjem kralja. Ban je sabor sazivao
banskim pozivinicama koje je slao niem plemstvu putem upanija; gradovima direktno, a velikaima
osobno. Meutim, nie plemstvo nije htjelo dodi zbog znatnih trokova boravka i duljeg izbivanja sa
svog gospodarstva, pa su slali svoja 4 delegata. Tako su na saboru bile dvije kategorije lanstva:
virilisti (dolazili po osobnom pravu, imali vedi ugled) i zastupnici upanija i gradova. U saboru su se
najprije iznosili kraljevi prijedlozi, a onda staleki prijedlozi i pritube. Zakljuci koje je donosio sabor
su bili opdi propisi koje je morao sankcionirati vladar. Imali su status zakona. S ugarske je strane, Hrv.
- slav. saboru negirana priroda zato to se smatralo da samo Ugarski sabor, kao dravni parlament,
moe donositi zakone. Hrv. - slav. sabor je pokrajniska skuptina koja donosi podzakonske opde akte
za svoje podruje. Zajedniki Uga. - hrv. sabor je 1708. god. donio Zakonski clanak prma kojem zakoni
Hrv. - slav. sabora ne smiju biti suprotni zakonima Uga. - hrv. sabora, ali ga kralj nije sankcionirao pa
nije stupio na snagu.

Na sljededem zasjedanju Uga. - hrv. sabora, na kraljev prijedlog, utvreno je da je Hrv. - slav. sabor
oduvijek imao pravo donositi zakone za svoje podruj te da zakoni tog sabora koje je kralj potvrdio ne
mogu vie dodi u pitanje. Iz tih zakona slijedi da je Hrv. - slav. sabor vrio izborne funkcije,
zakonodavne funkcije, pravosudne funkcije i upravne funkcije.

UGARSKO - HRVATSKI SABOR


Ugarsko plemstvo se, sredinom 15.st., preoblikovalo u Sabor koji je u 17.st. podijeljen na Gornji dom
(Dom velikaa) i na Donji dom (Dom zastupnika). Na tom saboru sudjelovali su i slavonski velikai, a
od 1442. god. i nunciji, tj. poslodavci Slavonskog sabora. 4 nuncija koje je Hrvatsko - slavonski sabor
slao imali su poseban status. Taj Sabor im je davao obvezujude naputke glede zastupanja stavova i
glasanja, a ako bi prjedlozi zakona kojima su se nunciji protivili Ugarsko - hrvatski sabor prihvatio,
onda su se hrv. - slav. stalei mogli prituiti kralju kako ne bi to sankcionirao. Ugarsko - hrvatski sabor
su Habsburgovci, do 1848. god., esto sazivali u Pounu, pa se najede naziva Pounski sabor.
Ugarsko - hrv. sabor kralj je sazivao posebnim kraljevim pozivnicama. U tim je pozivnicama utvreno
mjesto i poetak zasjedanja i predmet raspravljanja. Zasjedanje sabora treba biti zavreno u roku od
18 dana jer nie plemstvo nije financijski moglo podnijeti due zasjedanje, a prije poetka zasjedanja
lanovi Sabora su morali dokazivati svoja prava na sudjelovanje u Saboru. Zasjedanje poinje kada
kralj ita prijedloge, koji se prvo raspravljaju u Domu zastupnika, a onda u Domu velikaa to je
povedavalo utjecaj plemstva. Ako se Domovi ne bi uskladili, odravala se zajednika sjednica u kojoj
se odluka donosila od tri stalea prema jednom. Ako je prijedlog u oba doma prihvaden, bio je onda
stiliziran i poslan na vladarevu sankciju gdje ga je kralj potpisivao i ovjeravao svojim peatom, potom
proglasio i slao u Sabor radi objavljivanja itateljima. Kralj je mogao i odbiti sankciju i izmijeniti zakon,
koji se, u tom sluaju vrada domovima koji ponovo raspravljaju i odluuju o tom zakljuku. Nakon
odluivanja o kraljevim prijedlozima, Sabor raspravlja i o pritubama i zahtjevima, a Ugarski lanovi

15
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Sabora nisu se mogli mijeati u hrvatska traenja, a ni hrv. - slav. poslanici u ugarska traenja.
Meutim, hrvatski poslanici mogli su traiti od kralja da zakon ugarskih zastupnika protegne i na
Hrvatsku i Slavoniju, a hrv. - slav. nunciji su trebali to prihvatiti ili odbiti.

16.RAZVITAK PRAVA(VREMENSKI OKVIR)


Sloenost hrv.pravnog razvoja u srednjem vijeku uvjetovana je pov.okolnostima. Ipak valja upozoriti
na vremensku razdjelnicu razvoja prava u 12 stoljedu.Tada poinje prodor pismenosti u pravnu sferu
,a s time je pak povezan prostor rimskog prava i pojedinih instituta poput notarijata ili pisane
oporuke to utjee na formu i sadraj pravnih instituta . Ved u 12. st. se vidi utjecaj susjednih pravnih
poredaka na hrv.pravo.U 13.st. de se na naem obalnom podruju u prvom redu u gradovima poeti
osjedati utjecaj rimskog prava. U unutranjosti de biti izraeni ugarski utjecaji,a u manjoj mjeri i
utjecaji iz srednje Europe (npr.njem.pravo) ,dok de u kasnom srednjem vijeku i predmodernom
razdoblju jaati i utjecaji iz Austrije.

17.TERITORIJALNI OKVIR (HRVATSKA PRAVNA PODRUJA)


Da bi se razumjelo pitanje razdiobe prava na hrvatskom prostoru treba znati da se pripadnost
hrvatskih podruja raznim dravama mijenjala kroz povjest da bi se relativno stabilizirala tek u
16.stoljecu. Tako je hrvatska unutranjost i mali dio obale bio vezan uz Hasburku monarhiju,velik dio
obale i zalee bilo je pod vlau Mletake republike,na jugu se nalazio samostalni Dubrovnik, a mali
dio teritorija je pripadao Osmanskom carstvu. Upravo zbod ovakve teritorijalne podijeljenosti
postojale su duboke podijele u pravu. Akademik Margetid je izdvojio pet hrvatskih pravnih podruja :
istarsko,kvarnersko,dalmatinsko ,uehrvatsko i slavonsko. U Istri se mijeaju utjecaji raznih prava od
rimskog i franakog,pa sve do slavenskog. Kvarnersko podruje iako teritorijalno maleno bilo je
najraznorodnije,naime u njemu su prisutni svi hrvatski pravni obiaji. Tako je Rijeka bila izlozena
pravu sa sjevera bliskom transkom,a Cres je bio pod utjecajem mletakog prava. Dalmatinsko
pravno podruje obiljeeno je statutarnim pravom gradova,gdje se mijeaju utjecaji obiajnog
,rimskog,mletakog i bizantskog prava. Uehrvatsko podruje obiljeava autonomni razvoj starog
hrvatskog prava s manjim utjecajima ugarsko-hrvatskogi mletakog prava. U Slavoniji prevladava
utjecaj ugarsko-hrvatskog prava s dominantnom ulogom Tripartita.

I unutar ovih podruja postoje odreene razlike,tako je primjerice oita razlika u statutarnima
poredcima dalmatinskih gradova kao i u dinamici njihova razvoja. Najoitija je razlika izmeu istoka i
zapada Slavonije. Na istoku je izrazito jak utjecaj ugarskog prava,dok je zapad u pravnom smislu bio
dosta odvojen od Ugarske tako npr. u Zagrebu nisu uopde postojali neki instituti Ugarskog prava.
Iako je to manje izraeno postoje zajednika obiljeja pravnog razvoja u obalnim i kopnenim
gradovima. Ipak treba naglasiti razliku izmeu dalmatinskih i istarskih gradova koji imaju vlastite
statute,dok su hrvatski i slavonski gradovi ureeni putem vladarskih privilegija. Unato spomenutoj
razlici zahvaljujudi slinoj gospodarskoj logici,prisutnosti stranih trgovaca,te instituta rimskog prava u
praksi su pravni poredci slavonskih i dalmatinskih gradova sliniji nego to to pokazuje ova raslamba.

18.SABOR 1848.

16
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Bansko je vijede 18. svibnja 1848. donijelo Naredbu o pozivanju i zastupanju Sabora Kraljevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koja je po svom sadraju predstavljala privremeni izborni zakon. Nacrt
tog zakona u ime Banske konferencije je izradio Ivan Mauranid. Izborni je zakon mogao donijeti
jedino Sabor, a osim toga osnovna naela novog zakona mijenjala su temeljna naela vrijededeg
hrvatskog javnopravnog poretka. Izborni zakon iz 1848. je imao 16 lanaka. Osnova novog izbornog
sustava bilo je naelo pravne jednakosti svih graana (premda je ono bilo sueno). Iako je zakon
poivao na modernom naelu pravne jednakosti graana, preostali njegov dio uglavnom je
preuzimao dotadanji izborni sustav i ureenje Sabora. Tako je Sabor ostao jednodomno tijelo s
dvojnom strukturom koju su inili izabrani zastupnici i virilisti. Zastupnika je trebalo biti 192, dok broj
virilista nije bio odreen. Naknadu su zastupnici primali iz jedinica koje su ih birale. Virilisti su lanovi
predstavnikog tijela koji u njega ulaze bez izbora, temeljem podrijetla ili funkcije koju obnaaju.
Autori zakona su se opredijelili za zadravanje ved postojedih i poznatih pravila izbora. Zastupnici su
se birali posrednim i neposrednim biranjem, i to javnim glasanjem. Aktivno izborno pravo je bilo
rudimentarno ureeno. Pasivno izborno pravo je bilo uvjetovano pismenodu i vjeroispovijedu. No,
uvjet vjerske pripadnosti nede biti prisutan u bududim izbornim zakonima. Izborni postupak je bio
lapidarno normiran.

Sabor se sastao 5. lipnja 1848. i potom zasjedao dva mjeseca donijevi 35 lanaka. Sabor je najprije
potvrdio Jelaideve uredbe koje je ban donio od imenovanja do instalacije u Saboru 5. lipnja. To se
najprije odnosilo na Jelaidevu uredbu o zabrani komunikacije s ugarskim tijelima vlasti koja je bila
izdana u izvanrednim okolnostima. Saborskom je potvrdom te uredbe dolo i de iure do prekida
dravnopravne veze Hrvatske i Ugarske. Druga znaajna uredba koju je Sabor potvrdio bila je
Jelaideva uredba o ukidanju kmetstva. Meu zakonima koje je Sabor donio u nastavku je bio Zakon o
ukidanju kmetstva. Sabor je ukinuo i vlastelinsku sudbenost nad kmetovima te regalna prava. Tim je
zakonima Sabor posve ukinuo staleki poredak. Sabor je donio lanak o ureenju odnosa Hrvata s
Maarima i Austrijancima. Zakon o odnosu Trojedne Kraljevine s Ugarskom je jedini zakon Sabora
koji je kralj sankcionirao , i to tek kad je na snagu stupio Oujski ustav. Zakon odreuje da bi u teritorij
Trojedne Kraljevine uz tri hrvatske upanije spadale i tri slavonske upanije, tri slavonske pukovnije
Vojne krajine i rijeko primorsko podruje, dok se Dalmacije trebala sjediniti s Hrvatskom i
Slavonijom. Zakonom o Vojnoj krajini je ureen poloaj tog podruja i krajinika. Meutim, Zakon je
utvrdio da Vojna krajina ostaje nerazdruiv dio Trojedne Kraljevne, ali se ne dira u njezin postojedi
poloaj i ureenje do preustroja Monarhije. Teritorijalno pitanje je uredio i Zakon o savezu Srpske
Vojvodine sa Trojednom Kraljevinom. Sabor je donio zakon kojim banu daje diktatorske ovlasti. Tom
se odlukom Sabor posve razvlastio. Donoenjem odluke kojom je Sabor odgodio svoje zasjedanje na
neodreeno vrijeme faktino je predstavljalo odluku o vlastitom rasputanju. Takoer, Sabor je donio
Zakon o ukinudu urbara i urbarskih sluba. Tako se Sabor 1848. usredotoio na rjeavanje pitanja
dravnopravnog znaaja, dok je reformu institucija stavio u drugi plan. Gotovo sve bitne vrijednosti iz
Zahtijevanja naroda su nale izraz u zakonodavnoj djelatnosti i nastojanjima Sabora i njegovih
odbora.

19.TRIPARTIT

17
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Tripartit je opseni propis koji je temljem kraljeva naloga izradio Istvn Werbczy.Nako njegove
izrade prihvatio ga je Ugarski sabor, a kralj potpisao,ali ne i promulgirao,odnosno providio
kraljevskim peatom. Upravo zbog toga,odnosno zbog izostanka promulgacije on nije tada a ni poslije
postao zakon i stekao pravnu snagu. Unato tome Werbczy ga na vlastiti troak tiska u Beu te ga
alje upanijama. Upravo zbog svoje jednostavnosti i praktinosti sudovi ga poinju primjenjivati,te se
namede ga glavno vrelo,te je potisnua sva drugo dotad primjenjivana privatno pravna vrela.U
Ugarskoj,Hrvatskoj i Slavoniji primjenjivao se sve do 1853.godine odnosno do uvoenja Opdeg
graanskog zakonika. U Ugarskoj je odma po okonenju Opdeg graanskog zakonika uveden Tripartit.
Tripartit se na maarskim sveuilitima i na Pravnom fakultetu u Zagrebu studirao kao jedan od
glavnih predmata odnosno kao graansko pravo zemlje. Smatralo se da on predstavlja klju za
razumjevanje odnosa u poljoprivredi temeljenih na obiajima.

Tripartit se sastoji od sistematiziranih ugarskih i hrvatskih pravnih obiaja. Tripartit je sastavljen kao
zakonik,on sadrava zakone,kraljeve dekrete,te obiajno pravo. U njemu su uoljivi utjecaji
kanonskog ,ali i rimskog prava to je vidljivo kroz trodjelnu podjelu i primjenu terminologije rimskog
prava na ugarske obiaje . On je skoro u potpunosti posveden privatnom pravu uz mali broj normi
kaznenog i ustavnog prava. Sastoji se od tri djela po uzoru na Gajeve Institucije,no u Tripartit je
dodan predgovor. Prvi dio govori o plemstvu,vladaru,staleima,skrbnitvu,punoljetnosti,pravnoj i
poslovnoj sposobnosti. Drugi dio sadri naela imovinskog prava,zakone,statute,te sudski postupak.
Tredi dio govori o razlikama izmeu ugarskog,slavenskog i erdeljskog prava. Tripartit nepoznaje
vlasnitvo!

20.Statutarno pravo
Statuti srednjovjekovnih gradova bili su zbirke propisa koje su donosili i provodili gradski organi.Jo
u 14 st. Bartolus de Saxofereto istaknuo vanost prava graana na izradu statuta kao pisanog
prava.Statuti su zbirke pisanog prava javljaju se kao zavrni stupanj u oblikovanju srednjovjekovnih
gradkih prava.Prije pojave statuta ivot se upravljao prema nepisanom (podepoznatom) obiajnom
pravu ija su pravila povremeno zapisavile gradske vlasti.One su pri tome stvarale i nove norme
(statuta) kao dopunu obiajnog prava,jednom zapisana takva su pravila nastavili primjenjivati kao
opde norme. Potreba za kodificiranjem u dalamtinskim gradovima je bila odraz porasta trgovine i
pravnoga prometa koji je traio sigurne pravne oblike .Kodificiranje je bilo prihvatljivo i puanima jer
se na taj nain onemogudavalo pogoravanje njihovih poloajai ograniavao se utjecaj plemstva na
tumaenje nejasnih odredbi obiajnog prava.Kodifikaciju obino provode uenici pravnici
primjenjujudi znanja koja su stekli pravnim obrazovanjem.esto se koriste statutarnim zbirkama
drugih gradova ,te pravnim prirunicima iz kojih uzimaju sve to im se ini potrebnim,nataj nain u
statute provode i opde pravo (ius commune). Iznimka je Mletaka Rep. koja zbog posbenosti svog
pravnog prometa nije dopustila pozivanje na Ius commune tako da dalmatinski i istarski statutarni
poreci (pod mlet.vladu) ne spominju ius commune kao jedno od glavnih vrela.Kazuistika osnova
statutarnih zbrika razlog je to nam se danas njihov sadraj doima fragmentaran,nejasan te
proturjean.Pravne praznine koje se kod njih javljaju nisu znak da odgovarajude pravno pravilo ne
postoji ,ved da je to pitanje na zadovoljavajud nain ureeno obiajnim pravom,pa nije bilo potrebe
za pravnim ureenjem .Zbog toga svaki dalmatinski i istarski statut predstavlja normativno ureen
sustav.nai njarazvijeniji gradovi svoje su statutarne zbirke imali ved u 1.polovini 13 stoljeda (
Zd,St,Trogir) ali one nisu sauvane.Najstariji sauvani istarski i dalmatisnki statuti su Korulanski
,Dubrovaki ,Zadarski ,Poreki ,Dvigradski i Bujski.

18
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

21.OBIAJNO PRAVO(ZBORNICI HRV.OBIAJNOG PRAVA)


Dijelovi hrv. obiajnog prava sauvani su u pravnim zbornicima od kojih su najvaniji
Vinodolski,Novigradski i Vranski zakonik, te Poljiki statut. Ti su zbornici nastali u srazu lokalne
zajednice s pojedinim nosiocima vlasti koji su htijeli nametnuti svoja pravila. Osim toga hrv. su pravni
obiaji bili prisutni i u statutima pojedinih dalm. gradova i u seoskim zakonima poput
Kastavskog,Vrbanskog ili Trsatskog zakona. Iz vrela se vidi da se hrvatsko obiajno pravo primjenjivalo
na Kninskom sudbenom stolu gdje su ga tumaili starci kao strunjaci za hrv.obiajno pravo. Tako je
zabiljeeno da su se zadarske vlasti obraale Kninskom sudbenom stolu radi pomodi u razjanjavanju
hrv. obiajnog prava koje se primjenjivalo na zadarskim sudovima.

Najvaniji od tih zakona je svakako Vinodolski zakonik nastao u 13.st ,te je uz Rusku pravdu
najvaniji dokument na slavenskom jeziku. Vinodolski zakonik nastao je zbog nesporazuma izmeu
Leonarda Frankopana novog gospodara tog podruja i seljaka koji su traili potivanje svojih prava. U
stvarnosti je rije o nekoj vrsti kompromisa u kojoj su prevagnuli interesi gospodara. Sadri odredbe
iz raznih grana prava,utvrduju se ovlasti kneza,poloaj crkve,ustroj vinodolske opdine i ovlasti njezinih
slubenika,ali dominiraju odredbe kaznenog prava.

Novigradski zakon nastaje u 15 st. na irem skupu gdje su predstavnici osam seoskih zajednica
diktirali tekst javnom biljeniku. Zbornik donosi obiaje koji su bili na tlu Hrvatske izmeu Knina i
Nina. Zbornik govori o funkcioniranju seoske zajednice,te nainu donoenja zajednikih odluka.

Vranski zakon nastaje u 15.st i vrijedio je za podruje Vranskog vlastelinstva. Puanstvo Vranskog
vlastelinstva sukobljavalo se s zakupnicima prihoda vlastelinstva oko visine podavanja. U kratkom
dokumentu u sreditu je seljak koji je u bliskom poloaju slinom kmetovom.

Poljiki statut nastao je u 15.st kao zbornik obiajnog prava autonomne Poljike opdine. Pisan je
narodnim jezikom na bosanici,a posebnu panju izazvala je pravna terminologija slina onoj Ruske
Pravde,zbog ega je mamio panju istraivaa,a preveden je i na nekoliko jezika. Sadraj se odnosi na
ustrojstvo vlasti Poljike opdin,sudstvo i upravu,te kazneno graansko i postupovno pravo.

22.STATUSNO PRAVO
U srednjovjekovnom pravu punoljetnost se uvijek razlikuje prema spolu. Tako se razlikuje opseg
prava koja se stjeu s pojedninom dobi.U rim. pravu granica punoljetsnost bila je 12 godina za ene i
14 za mukarce. Nastupom dobi se prema Tripartitu nije stijecalo i pravo raspoloaganja zemljinim
vlasnitvom za to je bilo potrebno navriti 14 godina za ene ,a za mukarce ak 24.(npr. ibenski
staut je tu granicu promijenio 14 je za ene,a 16 za mukarce).U dalmatinskim se pravnim poredcima
nastupom odreene dobi nije stjecala puna pravna i poslovna sposobnost.Za to je bila potrebna
emancipacija,odnosno odricanje od oinske vlasti i izlazak iz obiteljske zajednice.Dijete nije
odgovorno za oeve ugovorne obveze (ili obveze el delicto),a ugovor koji bi netko sklopio s dijetetom
bez oeve prisutnosti nastajala je tek naturalis obligatio bez sudske zatite.Osnovni uinak
emancipacije bio je:putem javne isprave izdane na osnovu oeve volje,sudskom odlukom te ex lege
(na temelju zakona) ako je sin neko vrijeme (najmanje 6 mjeseci) bio odsutan od kude.Sam in
emancipacije kao formalni izlazak pojednica iz obitelji nije nuno znaio i stvaran odlazak iz
zajednikog kudanstva.

19
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

23.OBITELJSKO PRAVO
Srednjovjekovna pravna vrela ureuju imoviskopravne odnose roditelja i djece te skrbnitvo.Vaedi
je bio samo crkveno sklopljeni brak koji je bio nerazrjeiv,ali je crkveni sud je mogao razdvojiti
suprunike od stola i postelje.U pogledu imovisnkopravnih odnosa na hrv-slavnskom podruju kod
braka izmeu graana i kmetova ,ena se smatrala sustjecateljicom imovine steene u braku. Ona je
privreivala radedi na polju itd.Smrdu supruga ostajala joj je polovina imovine(suvlasnica) a u ostalom
dijelu je mogla sudjelovati kao nasljednica.to se tie plemidkih obitelji bile su mnogo imudnije i uloga
ene bila je raanje djece.Zato se u sluaju smrti mua nije smatrala suvlasnicom imovine.U
dalamtinskim obiteljima su zajednice bile individualne,ali se esto dogadalo da se obitelj sastoji
sastoji od vie branih zajednica (majka i otac,te njihov sin i snaha...).lanovima obitelji i na
kontinentalnom i na obalnom podruju smatrane su sluge(servi) i slukinje (ancillae).Oni su zbog
dugogodinjeg sluenja obitelji i sami postali sami dio iste.Meutim njihov je kruh ovisio o
gospodaru,on ih je smio kanjavati (tudi),ali ih nije smio osakatiti.Bilo je nepoeljno da sin ili kdi sklopi
brak bez oeve suglasnosti ,ali nije bilo nemogude.Posljedica je da bi oni mogli ostati bez djela koji im
je trebao pripasti iz oeve ili iz majine imovine.Obveza koja bi nakon smrti oca prelazila na sina bila
je udaja i davanje miraza kderi. Ako bi sinovi izigrali tu obvezu ona je mogla predi na druge roake pa i
na gradske vlasti.Svrha miraza bila je bila je osiguranje materijalne osnove obitelji te je predstavljala
sigurnost enina opstanka za sluaj prestanka braka.Zakonita su bila samo djeca roena u braku ,a
vanbrana djeca mogla su biti pozakonjena sklapanjem braka njihovih roditelja.Vedina dalm.statuta
poivala je na tzv.dotalnom naelu(odvojena dobra mua i ene.) Manji dio statuta (npr.Rapski i
Krki) temeljilo se na naelu zajednikih dobara mua i ene.U sluaju braka na tzv.istarski nain,mu
i ena su prilikom sklapanja braka ujedinjavali svu svoju imovinu.Po smrti jednog od branih
drugova preivjeli je mogao preuzeti svu imovinu ili ostati kod naela zajednikih dobara i uzeti
polovinu sve imovine.

24.VLASNITVO I DRUGA STVARNA PRAVA


VLASNITVO I PODIJELJENO VLASNITVO
Pojam vlasntvo iz rimskog prava kao skup ovlasti na stvari koja pripada jednom vlasniku ili
suvlasnicima u srednjem vijeku se rijee pojavljuje nego drugi oblici vlasnistva.Srednjovjekovni
vlasnik se pojavljuje kao nosilac ogranienog i odreenog skupa ovlasti nad stvari.Vlasnitvo nad
zemljom se pribliava pojmu zemljine slunosti.Takav pojam vlasnitvo znai da nad istom stvari
moe postojati vie vlasnika s razliitim vlasnitvima.Najznaajniji takav sluaj je tip podijeljenog
vlasnitva nad zemljom koji odraava razliite politike,drutvene i gospodarske poloaje svojih
nosilaca.Pravni odnosi se zasnivaju izmeu izvornog vlasnika(kralj ili senior) i njegova vazala.Na vazala
se prenose privatnopravne ovlasti koristenja zemljitem i javnopravne ovlati sudbenosti te pravo
ubiranja poreza.To predstavlja pravnu osnovu vlastelinstva kao zemljinog dobra koje vazal dobiva na
ogranieno raspolaganje uz obvezu vrenja vojne slube i vjernosti vladaru.

Taj tip odnosa uobliili su postglosatori,a zatim teoretiari u 17.st. Mogu se razlikovati tri tipa
vlasnitva,od Justinijanova pojma vlasnistva razliovala su se po tome to nisu bila ni potpuna ni
iskljuiva.Najblii Justinijanovu pojmu vlasnitva je vlastelin koji ima neposredno vlasnitvo.Vlastelin
ima iroko ali uvjetovano pravo raspolaganja (npr. Zemlju dobivenu od kralja ne moe prodati

20
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

kraljevu neprijatelju),pravo koritenja, vrenja funkcija vlasti prema podlonom


stanovnitvu,ubiranje porezaU toj trijadi vladar je nosilac vrhovnog vlasnitva i vazal gubi svoje
pravo vlanitva u korist kralja ako se zarati protiv kralja,pomae njegovu neprijatelju,obljubi njegovu
enu,kder

Odreena prava na zemlji ima i kmet u vidu koristovnog vlasnitva.Npr.na pravo priroda sa zemlje i
uvjetovano pravo raspolaganja svojim dijelom uz vlastelinovu suglasnost. Zbog jasnode i pravne
sigurnosti pri sklapanju ugovora stranke su izbjegavale navesti pojam vlasnitvo nego su navodile
ovlasti koje se prenose na kupca (npr. prodati,pokloniti)

OBITELJSKO VLASNITVO
Jedan od tipova srednjovjekovnog vlasnitva i najstariji tio vlasnitva na hrvatskom
podruju.Obuhvada imovinu koja je u obitelji bar dvije generacije i koja je pripadala svim
nepodijeljenim lanovima obitelji jer se uzimala kao imovina budude generacije i bila zalog trajanja
obitelji.Ni otac ni majka nisu mogli slobodno oporuivati prije negoli iz nje izdvoje nasljedni dio
djece.Od bona hereditoria u obitelji se razlikovala bona acquisita-steena dobra kojima je raspolagao
onaj koji ih je stekao.esto se dijele na bona empticia-imovinu steenu kupnjom i bona acquisita-
dobra koja je stjecatelj dobio od kralja i kojima je raspolagao utvreno kraljevom darovnicom.Sprega
obiteljskog vlasnitva s individualnim je osobito vidljiva u dalmatinskom institutu preferiranja jednog
dijeteta.Tako je niz dalmatinskih statuta utvivao da svakom dijetetu pripada jednak dio obiteljske
imovine,ali je roditelj mogao po slobodnoj volji nekome dati do desetine svoje imovine preko dijela
koji mu je inae pripadao.

Nakon podjele imovine vlasnik je mogao slobodno raspolagati svojim dijelom,ali njezini prijanji
dionici nisu gubili sva prava.U starom hrv.pravu postojalo je roako pravo prvokupa.Zbog toga je
stjecatelj neke imovine bio u opasnosti da de neki od roaka prodavatelja traiti realizaciju tog
prava.U starom hrv.pravu nije bilo instituta dosjelosti i zastare,pa je dolazilo i do osporavanja
sluajeva nakon proteka dugo vremena.

Darovanje je bilo opoziva ,tako da je darovatelj uvijek mogao darovanu stvar traiti natrag.Margetid
je to objasnio tako to se radilo o stvari iz nepodjeljene obiteljske imovine koju je darovao onaj koji ju
je smatrao svojom i posjedovao,iako je ta stvar mogla postati njegova tek nakon diobe.Zbog toga se
darovanje nakon diobe moglo osporavati na osnovi neovlatenog raspolaganja.

PRAVO PRVOKUPA
To je pravo ovlatenika da mu prodavatelj prvome ponudi stvar na prodaju.To pravo ovlatenik
mora realizirati u nekom roku,a ako odbije ili propusti rok stvar se moe ponuditi tredem.Razvilo se u
Bizantu.Svrha tog instituta je bila da titi rodbinsku i teritorijalnu zajednicu od ulaska stranaca u
njihov krug.

U dalmatinskim je gradovima pravo prvokupa obuhvadalo najprije roake,potom susjede i ostale


posjednike u gradu.To pravo nije zastarjevalo,a prodaja nekretnine se morala javno objaviti.Isprava o

21
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

kupoprodaji mogla se zakljuiti nakon proteka odreenog roka u kojem je ovlatenik mogao izjaviti
svoju namjeru prvokupa.Pravo prvokupa je opteredivalo individualno vlasnitvo.U Bizantu se nije
primjenjivalo ako je bila rije o darovanju,davanju u miraz i zamjeni.U dalmatinskim gradovima se isto
primjenjivalo,ali sa skrivenom namjerom izbjegavanja roakog prava prvokupa.Npr.fiktivno
uzajamno darovanje-prikriveni prodavatelj u ime ljubavi darovao nekretninu prikrivenom kupcu koji
bi uzvratio protuudarom u vrijednosto toboe darovane nekretnine,a to je zapravo bila cijena
darovane nekretnine.

SKUPNO VLASNITVO
Javlja se kao oblik ureenja zajednikog iskoritavanja dobara koje uiva cijela zajednica
(panjaci,livade).Prisutno je i poslije u rodovskim strukturama,posebno u planinskim podrujima
gdje je prevladavala naturalna razmjena te stoarstvo kao osnovna proizvodna grana.Za njega je
karakteristino da u njemu sudjeluje vie osoba kojima zajedno pripadaju vlasnika prava,da moe
postojati samo na nepodijeljenoj stvari,a udio pojedinaca u vlasnitvu nije odreen.Cijeoj zajednici
pripada pravo raspologanja,a samo nekim lanovima pravo koritenja.Svi lanovi zajednice su
povezani nekim osobnopravnim vezama (brak,zadruga).Odreivanjem vlasnikih udjela meu
lanovima nastaje suvlasnitvo,a izdvajanjem neijeg dijela nad izdvojenim vlasnitvo.Kod nas se
zajedniko vlasnitvo moe prepoznati kod zajednike imovine nepodjeljene brade koja nastaje
nasljedstvom.

KUDNA ZADRUGA
Jedan od najznaajnijih instituta na hrvatskim podrujima.Teko ju je definirati zato to izmie
kategorijalnom aparatu rimskog prava i zbog sloenosti razliitih odnosa unutar nje.Moe se odrediti
kao ivotna i proizvodna zajednica lanova povezanih odnosima solidarnosti i zasnovana na
zajednikom vlasnitvu koje pripada zadruzi kao pravnom subjektu i pojedinim lanovima.Zadruga se
sastojala od vie udruenih obitelji,ali je privatno vlasnitvo pojedinih lanova u zadruzi postojalo
samo nad osobnim stvarima i pokretinama.Nasljedna prava lanova nisu potojala jer je imovina
pripadala zajednici sve dok zajednica traje.U stalekom razdoblju zadruge su bile uobiajen nain
organizacije ivota i rada.U nesigurnoj okolini zadruga je svojim lanovima pruala sigurnost,a
vlastelinima je osiguravala lake ispunjenje kmetskih obveza i kontrolu nad kmetovima.Na podruju
Hrvatske i Ugarske kudna zadruga je funkcionirala u okrilju Tripartita.Zadruga je bila element ruralnog
ivota iako je postojala samo u gradovima.Prije 1848.nije bila staleki organizirana jer je postojao i
manji broj plemidkih zadruga,ali zadruga je ipak bila karakteristian oblik ivota meu kmetovima i
slobodnim seljacima,a u doba ukidanja stalekog ureenja najvedi dio poljoprivrednog stanovnitva je
ivio u zadrugama.

U 19.st.kudna zadruga je bila prisutna na naem podruju u Vojnoj Krajini,Ban.Hrv.,te negdje u


Dalmaciji,a dugo vremena postojala i na podruju BiH,Srbije,Makedonije,Bugarske i Kosova.Proces
raspadanja zadruga nije znaio potpuni obrat u nainu ivota obitelji koje su zadrale faktinu
meusobnu povezanost,elemente oblika ivota

Prvo sustavno ureenje kudne zadruge sadrano je tek u Temeljnom krajikom zakonu koji su
donijele austrijske vlasti u Vojnoj Krajini 1807. U Hrv. I Slav. takav zakon nije donesen sve do 1870.,a

22
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

teak udarac zadrugama zadan je uvoenjem Opdeg graanskog zakonika 1853.-karakterizira ga


stogo zatvoren sustav stvarnih prava,priznavanje iskljuivo inokosne obitelji,sloboda oporunog
raspolaganja i naelo nasljeivanja po lozama,dok je kudna zadruga bila kolektivna obitelj s temeljem
u skupnom vlasnitvu,nepostojanju prava nasljeivanja i diobi zajednikog vlasnitva.

Austrijski vrhovni sud je 1857. Kudne zadruge i zadruno vlasnitvo interpretirao kao proirene
individualne obitelji i suvlasnitvo.Takva promjena OGZ-a urodila je ubrzanjem raspadanja zajednica i
drutvenim krizama pa su 1860. na hrv.-slav. podruju obustavljene ovrhe takvih presuda.Zbog
nezainteresiranosti i nepripremljenosti aust.vlasti zadruno de vlasnitvo biti ureeno tek Zakonom o
ureenju zadruga 1870.No taj zakon se korijenio u OGZ,pa je potaknuo diobu kudnih
zadruga.Rjeenje je donio Zakon o zadrugama iz 1889. Koji je prihvatio postojanje zadruga i otvorili
mogudnost spontanog nestajanja zadruga.Ureenje iz 1889. I 1902. Ukinuto je 1945.,ali su kudne
zadruge nastavile pravno postojati.Pravno su prestale postojati odlukom Vrhovnog suda kada su
primjenili Zakon o nasljeivanju iz 1955. Temeljem kojeg se zadruga smatrala graanskim
vlasnitvom te su zadruge brisane iz zemljinih knjiga i upisivane kao vlasnitvo lanova.

25.OBVEZNO PRAVO
PRAVNI ODNOSI U POLJOPRIVREDI
U srednjem vijeku poljoprivreda je bila najznaajnija proizvodna grana.ugovorni odnosi u
poljoprivredi imali su izvore u obiajnom pravu,a sklapali su ih seljaci u usmenom obliku.

SPREGA-najznaajnije ugovr,seljaci se obvezivali na meusobno pomaganje,najeda je bila sprega


teglede marve radi oranja zemlje sprenika.Svrha je bila pomodi najsiromanijim seljacima koji nisu
imali vlastitu stoku za oranje.Stoku je hranio sprenik na ijem se zemljitu oralo.Ugovori su bili
dugotrajni i prenosili se generacijama.

MOBA-ugovor o meusobnoj pomodi seljaka u poslovima gdje treba vie radnika.Onaj tko je sazvao
mobu bio je duan hraniti mobnike,ali nije bio duan platiti njihov rad.Mobu su sazivale boitelji,a
obiajnim pravom je bilo utvreno tko ,kada i kako moe sastaviti mobu i tko ide na mobu te
organizacija rada.

KOLONAT-ugovor o zakupu temeljem kojeg vlasnik zemljita daje kolonu zemljite na obradu,a
kolon se obvezuje obraivati zemljite i dati vlasniku naknadu.Ugovorom su odreene obveze kolona
glede zemlje,naknade vlasniku te njegova prava na kudu,tegledu marvu.Kolonat podsjeda na
kmetstvo ,ali razlika je slobodni status kolona koji je bio podvrgnut dravnom sudu.Kolonatski odnosi
ukinuti 1946 godine.

TEATVO-najamna pogodba o radu ,sklapa ga vlasnik zemljita koje treba obraditi sa teakom ije
su obveze odreene po danima.Taj odnos je bio ureen statutarnim propisima gradova zbog
interesa da se ne zapuste male koliine obradive zemlje. To se vidi npr.u propisivanju kazne ako teak
ne doe na rad.Spor izmeu vlasnika i teaka se rjeavao u postupku pred sucem pojedincem.

23
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

PRAVNI ODNOSI U STOARSTVU


Jedna od glavnih proizvodnih grana,pravni odnosi seu u prolost

KOMUNICE-formirale se na dinarskom podruju,obuhvadale dio seline (panjaci,ume).U 14. i


15.stoljedu dola u skupno vlasnitvo sela,bratstva ili plemena.Tako su bratstva imala nepodjeljenju
umu i proljetne katune.Skupno vlasnitvo na panjacima se stjecalo pri rjeavanju sporova o
razgranienju komunica.Zemljite komunice je bilo neotuivo ,ali je stvarna prava mogao stedi lan
zajednice uz njihovu suglasnost.

KESIM--ugovorni odnos gdje je vlasnik stoke davao stoku na uvanje,a svrha je bila podjela prinosa
od stoke.Vlasnik je imao pravo na vunu i dio mlijenih proizvoda,a pastir na prilod.Pastir je bio duan
vratiti vlasniku isti broj grla i jednakom stanju.Kesim je ureen u Tripartitu.

SOEDA-ugovor o radu s obiljejima ortatva.Vlasnik stoke predavao je odreen broj stoke.Najede


volovi,krave i polovina itarica za prehranu.Socedal je volovima orao i sijao,a urod ita i priplod se
dijelio svake godine na pola.U sluaju povrede ivotinje krivnjom socedala on je bio duan platiti
naknadu.

SUPODA-ugovor o meusobnoj pomodi stoara.Suponici su se sporazumjevali da pomijeaju svoju


stoku i podijele prema vrstama i svakoj vrsti odrediti pastira.Svaki suponik hrani svog pastira i daje sol
za svoj dio stoke.Svaki suponik ima pravo na plodove od stoke,a gnojivo se djeli prema udjelu broja
pastira.

UGOVORI U POMORSTVU
Tri su tipa trgovakih ugovora u statutarnom pravu dalmatisnkih i istarskih gradova kojima su
uspostavljeni rani oblici trgovakih drutva.

KOLEGANCIJA-ugovor kojim je uspostavljen rani oblik drutva ija je svrha bila trgovina u drugim
lukama i podjela dobiti-meu ugovarateljima jedna je strana drugoj strani davala novac ili robu kako
bi druga strana mogla trgovati u stranim lukama.Dobit se dijelila na pola,a rizik je obuhvadao onoga
koji je uloio kapital i onog tko ga je preuzeo i obavio posao.Stans je ostajao vlasnik uloenog kapitala
te mu je tractator odgovarao za poslovanja.Kod nas ga poznaju statuti(DUB,ST,ZD;I i Pag)

ENTEGA-ugovor kojim su se obvezivali brodar odnosno vlasnik broda,mornari te vlasnik entege


tj.novca ili robe radi stjecanja dobiti trgovanjem.Time je rastajalo trgovako drutvo.Dobit se dijelila
na dvije tredine za brodara i jedna tredina za vlasnike entege.Rizik gubitka novca ili robe padao je na
vlasnika robe osim ako brod nije plovio putem koji nije bio planiran.Kada je bilo vie entega iz njih se
formirala zajednika masa kojim je upravljala vedina vlasnika.Ureena je Dubrovakim statutom,a
prestala se primjenjivati u 6 st.

DRUTVO KARATISTA-nastaje ugovorom suvlasnika broda kojim se obvezuju zajedniki


iskoritavati brod i dijeliti dobit.Brod je bio podjeljen na 12 ili 24 idealna dijela,a jedan se zvao karat i
nad njim se stjecalo vlasnitvo.Pojedinac je mogao imati 1 ili vie karata,mogli su s njima
raspoloagatite ih otuiti.Prema broju karata dijelila se dobit.Pojedini je vlasnik karata imao onoliko
udjela u donoenju odluka koliko je imao karata).

24
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

26. NASLJEDNO PRAVO


Razlikujemo oporuno, nuno i neoporuno nasljeivanje

1.Oporuno nasljeivanje- Na hrvatskim i slavenskim prostorima u kudnim zadrugama nasljeivale


su se osobne stvari. Tamo gdje kuna zadruga nije postojala prevladavalo je obiteljsko vlasnitvo u
sklopu kojeg je prevladavalo neoporuno nasljeivanje. Oporuka je bila najrairenija u hrv. Sla.
Gradovima u kojima je ostavitelj bio slobodan imenovati nasljednike , ali nije smio izostaviti
okscedente . Razlikujemo: 1. NOTARSKA OPORUKA- sainjena je pred javnim biljenikom koji bi
zapisao oporuiteljevu posljednju volju, proitao je i ovjerio u njegovoj nazonosti te zatim sastavio
javnu ispravu s istovjetnim sadrajem . 2.PISANA OPORUKA-i oporuitelj ju je morao potpisati i
datirati i vrijedila je sama po sebi. 3.USMENA OPORUKA- u dalmatinskim statutima bila je namjenjena
izvangradskim podrujima s manje pismenim i siromanijim stanovnitvom ili u izvanrednim
sluajevima (npr. Epidemija kuge). Ta je oporuka pravnu snagu stjecala sastavljanjem slubenog
dokumenta kod javnog biljenika na temelju izjave svjedoka u roku od mjesec dana od oporuiteljeve
smrti .Staro hrvatsko pravo baziralo se na naelo da ostaviteljeva imovina pripada mukoj djeci , ali se
postupno irila mogunost ostaviteljeve slobodene raspolobe.

2.Nuno i neoporuno nasljeivanje- nuno nasljeivanje podrazumjeva pravo najbrih srodnika na


ostaviteljevu imovinu, ako im on taj dio oporuno ne ostavi. U srednjem se vijeku nunom
nasljeivanju pridavala velika panja. U detaljnijem je vreenju vladala vea raznovrsnost vezana za
npr. Veliinu nunog dijela, odnos prema emancipiranoj djeci . Neoporuno nasljeivanje nastupalo
je ako umrli nije ostavio oporuku. Nasljedni redovi uglavnom su se ravnali po blizini srodstva,ali su
davali prednost bradi. Nadalje, u kontinetntalnim i obalnim gradovima to se tie steenih dobara
vrijedilo je naelo izjednaenosti mukih i enskih potomaka. Iznimka je bio zadar (sinovi nasljeiju
nekretnine a keri pokretnine). Ako pak kmet nije imao potomaka njegova je dobra nasljeivao
vlastelin. U sluaju steenih dobara polovinu je nasljeivao vlastelin,a drugu polovinu je kmet mogao
oporuiti. U sluaju umrlog bez oporuke i bez potomaka u istri i dalmatinskim gradovima vrijedilo je
naelo paterna paternus, materna maternis (oeva oevima majino majinima).

27.USTROJ SUDSTVA
HRVATSKA I SLAVONIJA
UGARSKI STOL SEDMORICE-Vrhovno sudite u Ugarskoj,Hrvatskoj i Slavoniji boio je ugarski Stol
sedmorice s iskljuivo prizivnom nadlenou. Taj sud inilo je sedam najviih dunosnika. Najtea i
najznaajnija kaznena djela te parnice na vrlo visoke iznose naknade tete sudio je Kraljevski sudbeni
stol u Pounu. Taj sud je ujedno u drugom stupnju odluivao o presudama hrv.-slav. Banskog stola.
BANSKI STOL- Banski stol bio je najvii sud na hrv-slav. podruju ,zasjedao je u Zagrebu,a djelovao je
kao oktavalni sud (onaj koji se saziva osmi dan nakon odreenih sudbenih blagdana).Prvo stupanjska
nadlenost Banskog stola obuhvada veleizdaju,tee tjelesne ozljede,te osporavanje privilegija,dok u
prizivu rijeava protiv presuda Zemaljskog sudbenog stola u Zagrebu,upanijskih sudova, te svih
kaznenih sudova
UPANIJSKI SUDOVI- upanijski sudovi imaju iroku prvostupanjsku nadlenost,a prizvi su im bili vrlo
skupi. upanijskim sudom presjeda doupan. Suci su najee laici bez pravnog obrazovanja,te sude

25
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

na temeju lokalnih pravnih obiaja,a bili su ujedno pristani i korumpirani. Ovakav profil sudaca
utjecao je na kvalitetu sudenja,te na dugo trajanje parnice

DALMACIJA I ISTRA
Za statutarne poretke u obalnim gradovima bilo je uobiajeno postojanje kurije,tijela s upravno-
sudskom nadlenou kojeg su inili knez i dvoje sudaca. U Kaznenim djelima kod kojih je postojao
velik javni interes knez je sudio sam,dok u graanskim parnicama djeluju kao kolegijalno tijelo s
oitom prevlau knezova miljenja. Osim kurije postojali su i suci pojedinci,najee je rije o laicima
koji su sudili u sporovima manje vrijednosti,a na odreene dane odlaze i u okolna sela.Suenje se
odvija javno ili u kneevom dvoru. U graanskim postupcima kao pravni pomodnici javljaju se i
odvjetnici .U gradovima se kao javna sluba javljaju komunalni odvjetnici birani od strane gradskog
vijeda na 6 mjeseci. Oni su naelno morali prihvatiti svaki predmet,ali su stranke mogle izabrat i
privatnog odvjetnika.

28.GRAANSKI SUDSKI POSTUPAK


U ugarsko-hrvatskom pravu u srednjem vijeku i poetkom novog vijeka sudski postupak je bio
jedinstven,premda do relativnog odvajanja graanskog i kaznenog postupka ipak dolazi u 15 st. S
obzirom na slabo razlikovanje izmeu javnog i privatnog prava nije potojala potreba da se oni pred
sudom procesuiraju u razliitim tipovma postupka. Pravila sudskog postupka u Hrvatskoj i Slavoniji
bila su temeljena na obiajnom pravu u razdoblju jakih auinskih vladara prije nego se osjetio utecaj
rimsko-kanonskog tipa postupka zasnovanog na odvojenosti graanskog i kaznenog postupka .
Postupovna obiajno pravna pravila bila su kodificirana u kratkoivuem Decretum maius,dok su
puno dugovjeniji bili utjecaji Tripartita ,te Metodinih uputa u sudski postupak.

Parnica poiva na akuzacijskom naelu,ali stupanj postupovnih ovlasti stranka ovisi o njihovoj
pripadnosti staleu,te je bio znatno umanjen kod kmetova iji je iskaz vrijedio manje od
plemikog.Stranke su mogli zastupati odvjetnici koji su u pravilu bili laici bez pravnog obrazovanja.
Oni su esto produljivali postupak do zastare ili smrti protustranke,te su ubirali visoke
honorare,upravo iz ovih razloga odvjetnici su bili na loem glasu. Postupak se pokretao usmenom ili
pismenom tubom,no njoj je mogla prethoditi neka vrsta istrage u kojoj je potencijalni tuitelj
prikupljao iskaze svjedoka na temelju kojih bi se odluivalo hode li dodi do podizanja tube. Dokazna
sredstva u srednjem vijeku se svode na iskaz svjedoka dok se manje koriste isprave i vrlo rijetko
miljenja vjetaka. Snage dokaza bile su jasno utvrdene,pa je presudu bilo mogude zasnovati na
priznanju tuenika,sukladnom iskazu dvojice svjedoka,javnoj isparavi,te miljenju vjetaka. Postupak
se naelno dovija kroz etri roita,no upotrebom pravnih ljekova i prigovora bilo je mogude iznimno
odugovlaenje,pa postupak karakteriziraju dugotrajnost i neuinkovitost.

Josip II. putem Opdeg sudskog reda 1781. god pokuao je urediti pravni sustav,no taj zakon je
ukinut s okonenjem apsolutizma,kad se na snagu vradaju dotadanja naela suenja.

U Dalmaciji i Istri prevladavao je rimsko-kanonski tip postupka,pa se ved u 12 st. razlikuju graanski i
kazneni postupak.

29.ORGANI JAVNE VJERE(PRISTAV,JAVNI BILJENIK,KAPTOL)

26
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

U srednjem vijeku za sigurnost pravnog prometa su bila jako bitna vjerodostojna mjesta gdje su
ovlatenici potvrdom pravnih poslova ili akta istima davalai snagu javne isprave . U srednjem vijeku
to su bli pristav,javni biljenik(notar),ovjeritelj isprava i kaptol

PRISTAV- Za razliku od javnog biljenika i kaptola on je bio vezan za usmene oblike pravnih poslova
koji su bili uobiajeni u podrujima s malim brojem pismenog stanovnitva. Njegova osnovna zadada
bila je da pamti i na zahtjev reporducira pravne radnje. Ta se dunost mogla odnositi i na radnje u
sudskom postupku prvenstveno na presudu i ovrhu. Zbog vezanosti uz usmenu kulturu kod nas se
dosta dugo zadrzao u krajevima udaljenim od urbanih sredita u kojima je najee obitavalo
nepismeno stanovnitvo.

JAVNI BILJENIK- Javni biljenik poznat i kao notar bio je ovlaten izdavati javne isprave.
Karakteristini su za obalne gradove ali su postojali i u slavonskim gradovima,gdje su djelovali
temeljem opde vlasti ili statusa notara koji im je dodjeljen od pape ili cara. Dolaskom obalnih gradova
pod vlast Mletake republike dolazi do promjene njihova poloaja,tako da se od 15.st ne radi o
slobodnim profesionalcima ved o javnoj slubi pod nadzorom dravne i gradske vlasti. Na poetku ih
je u Dalmaciji postavljalo gradsko vijede,a kasnije mletake vlasti. Da bi stekli taj poloaj morali su
imati zavreno pravno obrazovanje. U Dalmaciji uz njega znaaj ima i ovjeritelj isprava. Javni biljenik
sastavlja oporuke,ugovore i druge isprave,na poetku koncept,a kasnije ispravu sa svim potrebim
formularnostima. U dalmatinskim gradovima isprave koje je sastavio notar snagu javne isprave
stjecale su tek nakon potvrde od strane ovjeritelja isprava. Njegova sluba je umanjivala vrijednost
slube javnog biljenika. Ovjeritelj isprava je uz ovjeru vjerodostojnosti isprave on je pazio da nije
rije o zelenakim ispravama,poslovima tetnim za siroad,katoliku crkvu itd.

KAPTOLI- Na slavonskom podruju slinu slubu obavljali su kaptoli od kojih su najvaniji bili
Zagrebaki i azmanski kaptoli. Oni su kraljevim privilegijem stekli pravo da vlastitim peatom
ovjeravaju isprave o pravnim poslovim sastavljanim pred njima. Na hrvatskom podruju bio je
znaajan Krbavsko-modruki kaptol,ije je sjedite kasnije prebaeno u Novi Vinodolski,a izdavao je
isprave na glagoljici.

30.KAZNENO PRAVO
Najuoljivija injenica kod nas i u europi je izostanak naela zakonitosti(u srednjem vijeku kaznenog
prava) tj. Naela nullum crimen sine lege,nulla poena sine lege.Lista i opisi kaznenog dijela u
srednjem vijeku sluze kao orijentacija u kaznenom progonu i donoenju presude.Tako je u
dalmatinskim i istarskim gradovima knez mogao kanjavati prijestupe koji propisima nisu bili
utvrdeni,mogao je odrediti viu ili niu kaznu,drugaiju kaznu od propisane ,a bio je mogud i oprost
od kazne.Krivica(tj namjera ili nehaj)u ranijem je razdoblju srednjeg vijeka slabo prisutan ali se
nadzire.Tako se po vinodolskom zakoniku kanjava zlonamjerno zbacivanje pokrivala sa enske glave.
Sudionitvo se isprva kanjavala jedinstvenom kaznoom za sve sudionike ,kasnije se razlikuje kazna za
poticatelje i pomaganje.propis iz 15. I 16. St razlikuju culpa,dolus,casus koji je nastupio bez ljudskog
djelovanja pa se ne kanjava, supsitijarna krivnja na primjer sela kada se ne uspije pronai kradljivac
pa selo mora nadoknaditi tetu. S dananjeg stajalita upljiva je neuravnoteenost izmeu
propisanih kazni (naprimjer kae su kanjavane od ibanja do osjecanja udova, a tua u kojoj je
potekla krv kanjavana je novano). Kazne su bile zastraujue:vjeanje spaljivanje kopanje jednog
ili oba oka igosanje stajanje na stupu srama javno i ritualno izvedene kazne trebale su obeshrabriti

27
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

budue poinitelje. Izlaganje na stupu srama u ono doba bilo je teko psihiko optereenje jer bi
poinitelj bio trajno obiljeen i na neki nain izoliran od drutva. Kaznene su odredbe na obalnim
gradovima sadrane u pisanom pravu a na hrv. Slav. Su podruju te norme bile sadrane u veem
broju izvora. Za kratko je vrijedio i Opdi Zakonik zloinima i njihovu kanjavanju josipa II. On je bio
prvi koji je posebnim odredbama uredio kazneno i kazneno postupovno prava. Tek se uvoenjem
Kaznenog zakona iz 1852.g. stanje u kaznenom zakonodavstvu poboljalo. (jer su unatod strogosti i
optereenosti hrv. I slav. Tim propisom dobili kodificirano pravno vrelo iz podruja kaznenog prava)

31. KAZNENI POSTUPAK


Temeljno obiljeje kaznenog postupka bila je njegova ureenost obiajnim pravom,te akuzacijski
karakter postupka koji se odvijao kao spor izmeu oteenika i optuenika uz ispitivanje svjedoka. U
sluaju da su zaprijeene bile tee kazne i u sluaju povrede javnog interese postupak se odvija
znatno bre i jednostavnije nego inae. Institut prisege optuenika zajedno s odreenim brojem
porotnika koji su trebali potvrditi da je njegov iskaz istinit javlja se i u Vinodolskom zakoniku. Prisega
se mogla primjeniti jedino ukoliko optuenik nije bio zateen u izvrenju djela. Broj porotnika je
odreivao sudac,a optuenik ih je najee nalazio meu rodbinom i od njih se trailo moralno
jamstvo da optuenik govori istinu. Nju je zamijenila tortura,koja od tada postaje redovito dokazno
sredstvo. U praksi se najee opotrebljavala protiv seljaka,dok se protiv plemida mogla upotrijebiti
jedino u sluaju da su bili zateeni u izvrenju djela. Priznanje dobiveno torturom moralo se kasnije
potvrditi iskazom izvan torture. Postupno se ipak razvija kao mjeoviti sustav s inkvizicijskim i
akuzacijiskim elementima.

Prvi propis koji je u Hrvatskoj i Slavoniji sustavno uredio kazneni postupak bio je Kazneni sudski
red koji je u Ugarskoj i Hrvatskoj prihvaden pod nazivom Praxis Criminalis . Od Marije Terezije
postupak se poinje kretati prema modernijim oblicima,a akuzacijiski elementi su postepeno
zamijenjeni inkvizicijskim. Takav je bio sluaj s Opdim kaznenim sudskim redom koji je vrijedio u
Vojnoj Krajini. Na temelju njega je ukinuta tortura,optuenik ima pravo na branitelja u iznimnim
sluajevima,a cijeli postupak je tajan.

1803.godine izlazi Kazneni zakonik koji je bio na snazi u Dalmaciji i Istri. Prema njemu postupak se
sastoji od faze istrage,rasprave o dokazima i donoenja presude. I u njemu postupak ostaje tajan,a
optueni nema pravo na branitelja. U sluaju povrede javnog interesa on zapoinje privatnom
tubom,a u sluaju povrede javnog interese zapoinje inicijativom suca. Graani su bili nagraivani za
prijavljivanje kaznenih djela,te se na taj nain pokuavalo nadomjestiti nepostojanje organa
zaduenih za otkrivanje kazenih djela. Kao dokazno sredstvo pojavljuju se iskazi svjedoka, okrivljenika
,tuitelja,te opde znanje. Od iracionalnih dokaznih sredstava bila je najrasprostranjenija prisega, a
njezina rairenost se tumai postojanjem vjerskog i moralnog pritiska na prisezatelja.

32.HRVATSKI NARODNI PREPOROD I HRV. AUTONOMIJA

28
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Na Ugarsko-hrvatskom saboru 1790.god ugarski su stalei odgovor na hasburki apsolutizam traili u


uvrenju elemenata svoje dravnosti na nain koji je znaio poetak procesa izgradnje nacionalne
drave. Pod vodstvom plemida L. Kossutha de se uobliiti maarski liberalni pokret ugarskog nieg
plemstva i graanstva. Taj pokret zahtjeva uvoenje modernih liberalnih reformi preko kojih bi se
konstruirala moderna maarska politika nacija na podruju cijele ugarske drave. U nju su trebale
biti ukljuene i Hrvatska i Slavonija . Procesi izgradnje moderne hrv.nacije s tenjom prema dravnosti
odvijali su se istodobno i u Hrvatskoj i u Slavoniji u uvjetima skuene hrv. autonomije i maarskim
nasrtajima na te ostatke. Kao rezultat toga maarski jezik bio je uveden u nae kole prvo kao
neobavezni,a zatim i kao obavezni predmet. Reakcija hrv. stalea na ma. pritiske bilo je naglaavanje
hrvatskih drevnih muncipalnih prava,to ukljuuje obranu latinskog jezika kao slubenog.

Takvom konzervativnom pristupu obrane hrvatskih interese u tridesetim godinama 19. Stoljeda
pridruit de se hrvatska intelektualna elita uglavnom graanskog podrijetla koja je razvila hrvatski
nacionalni preporod. Tako se tridesetih godina javlja Kratka osnova horvatsko-slavenskog
pravopisanja autora Ljudevita Gaja koji iznosi ideju potrebe izgradnje narodnog jezika. Ivan Derkos
u svom Genius patriae naglasio je potrebu da se sva narjeja u Hrvatskoj,Slavoniji i Dalmaciji spoje
u jedan jezik. Dok je Ivan Kuevid u svom djelu dokazivao da Hrvatska ima poseban dravnopravni
poloaj u odnosu prema Ugarskoj.

33.HRVATSKA MUNCIPALNA PRAVA


Hrvatska muncipalna prava bila su ukupnost propisa i obiaja koji su ureivali ustroj vlasti Kraljevine
Dalmacije,Hrvatske i Slavonije i njihov odnos prema Ugarskoj i hasburkim zemljama. Taj se naziv
nadovezivao na pojam iura regni,to jest prava kraljevstva. Naziv iura muncipalia uveden je u
upotrebu kao reakcija na ugarsko osporavanje hrv. dravnopravne posebnosti koje je bilo zasnovano
na miljenju iznesenom u Tripartitu prema kojem se hrvatska prava svode na prava mjesne
samouprave izvedena iz ugarskog javnog prava. Kao muncipalna prava se navode samostalni izbor
vladara u sabor,zakonodavna samostalnost sabora,samostalno odluivanje o dravnoj
vjeri,slubenom jeziku i domovinskoj pripadnosti,samostalno sudstvo s prizvnim sudom,zastupanje
Kraljevine na Ugarsko-hrvatskom saboru putem nuncija s pravom veta. Nakon odluka Ugarsko-
hrvatskog sabora 1791.god oslabila su znaenja muncipalnih prava. Kuiev spis revitalizirao je
znaenje iura muncipala u novom kontekstu borbe za autonomiju. Pojam muncipalnih prava zadrao
se sve do Hrvatsko-ugarske nagodbe kad ga je posve zamijenio pojam hrvatsko dravno pravo.

34.ODNOSI S UGARSKOM (OD KONZERVATIZMA PREMA


LIBERALIZMU)
Meu politikim spisima nastalim u tridesetima godinama znaajno mjesto zauzima politiki nacrt
Disertatia iliti razgovor Janka Drakovida sastavljen kao naputak hrvatskim nuncijama na Ugarsko-
hrvatskom saboru. Disertatia sadrava neke moderne vrijednosti,ali u osnovi stoji na stelkoj
podlozi,pa se poziva i na prirodno i na povijesno pravo. Drakovid trai uvoenje posebne hrvatske
zemaljske vlade,povratak nekadanjih nadlenosti bana,uvoenje hrvatskog jezika kao slubenog ,
prosvijedivanje naroda,te niz modernih gospodarskih reformi.

29
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Na toj osnovi izgradit de se hrvatski nacionalni pokret. Njegova jezgra bila je inteligencija koja je
djelovala u sprezi s plemstvom. Banska Hrvatska razvila je razmjerno jaku inteligenciju u kojoj su
prevladavali inovnici i svedenici,a potom i malobrojni odvjetnici. Plemstvo je imalo jako vanu ulogu
u javnom ivotu ved na temelju stalekih prava zahvaljujudi kojima su mogli sudjelovati u politikom
ivotu zemlje. Zbog toga je suradnja izmeu jezgre preporodnog pokreta i plemstva bila nuna.
Legitimistika osnova u obliku muncipalnih prava pruala je sigurnu obranu od ugarskih
napada,meutim za moderne ideje tek je trebalo izgraditi pretpostavka. Tako je program pokreta
isprepleten konzervativnim i liberalnim vrijednostima.

U Hrvatskoj na politikoj sceni dolazi do polarizacije izmeu Ilirske stranke koja je postala jezgra
nacionalnog pokreta i Horvatsko-Vugerske stranke koja se zalae za uske veze s Ugarskom. Slino je
stanje i u Ugarskoj gdje dolazi do polarizacije izmedu Konzervativne stranke koja se zalae za
ouvanje stalekog poretka i izmeu Liberalne koja mu se protivi. U ovakvoj situacija zbog slinih
svijetonazora dolazi do povezivanja Ilirske i Konzervativne stranke,te Horvatsko-vugerske i Liberalne
stranke. Bliski odnosi s ma. strankama i stavovi prema uvoenju modernih reformi jo de vie
podijeliti 2 hrvatske stranke.

Hrvatsko slavonski sabor 1847. god donio je odluku da de narodni jezik biti sluben u Banskoj
Hrvatskoj,no hrvatske nuncije de iz potovanja prema maarima na Ugarsko-hrvatskom saboru
govorit maarskim jezikom. Dramatina zbivanja koja su usljedila u 1848. godini postaju realna
opasnost za hrvatsku samostalnost,ali su istodobno postavila izazov preoblikovanja staleke drzave u
modernu naciju.

35.ZBIVANJA 1848 I ZAHTJEVANJA NARODA


U Zagreb tijekom 1848. godine dolaze vijesti iz raznih krajeva svijeta no najvie zanimanja potaknula
je vijest o donoenju i potvrdi zakona Ugarsko-hrvatskog sabora,koji su gotovo ponitavali hrvatsku
autonomiju Slavoniju tretirali kao dio Ugarske,te pripremili uvoenje maarskog jezika kao sluzbenog
u Bansku Hrvatsku. Pod vodstvom narodne stranke pripremljena je peticija zahtjevanje naroda. Ona
je usvojena na Velikoj narodnoj skuptini Trojedne kraljevine Dalmacije,Hrvatske i Slavonije.
Zahtjevanja naroda iznose opde ideje revolucionarnih pokreta tog vremena. U uvodu je iskazana
volja za zadrzavanjem zajednickog drzavno-pravnog okvira s Ugarskom uz uvjet medusobne
jednakosti,te vjernost dinastiji na temelju Pragmaticke sankcije. No istodobno je svecano iskazana
potpora stecevinama becke revolucije. Time su liberalno-demokratski sadrzaji postavljeni unutar
staleskih okvira. Trideset tocka sadrzavaju zahtjeve koji se odnose na nacionalno i teritorijalno
jedinstvo hrvatskih zemalja,potporu autonomnih prava hrvatske i modernu ustavnu osnovu.
Zahtjevanja naroda pocivaju na liberalnom sustavu vrijednosti s kojim se pokusavaju spojiti
odredene institucije tradicionalnog staleskog sustava. Zahtjevanja naroda sastavljena su po uzoru na
elje naroda koje su usvojene na prosvjedovnom skupu u Peti,saeti oblik Zahtjevanja naroda
sveana delegacija predala je kralju,ali on je odbio prihvat tog dokumenta , vjerovatno iz razloga sto
ga nije donijelo ustavno tijelo. Unato tome ovaj dokument ima veliku vaznost u hrv. Nacionalnom
pokretu 1848 kao i u pokretima u 60-im 70-im godinama 20 stoljeca.

30
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

36.SABOR 1848.
Bansko je vijede 18. svibnja 1848. donijelo Naredbu o pozivanju i zastupanju Sabora Kraljevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koja je po svom sadraju predstavljala privremeni izborni zakon. Nacrt
tog zakona u ime Banske konferencije je izradio Ivan Mauranid. Izborni je zakon mogao donijeti
jedino Sabor, a osim toga osnovna naela novog zakona mijenjala su temeljna naela vrijededeg
hrvatskog javnopravnog poretka. Izborni zakon iz 1848. je imao 16 lanaka. Osnova novog izbornog
sustava bilo je naelo pravne jednakosti svih graana (premda je ono bilo sueno). Iako je zakon
poivao na modernom naelu pravne jednakosti graana, preostali njegov dio uglavnom je
preuzimao dotadanji izborni sustav i ureenje Sabora. Tako je Sabor ostao jednodomno tijelo s
dvojnom strukturom koju su inili izabrani zastupnici i virilisti. Zastupnika je trebalo biti 192, dok broj
virilista nije bio odreen. Naknadu su zastupnici primali iz jedinica koje su ih birale. Virilisti su lanovi
predstavnikog tijela koji u njega ulaze bez izbora, temeljem podrijetla ili funkcije koju obnaaju.
Autori zakona su se opredijelili za zadravanje ved postojedih i poznatih pravila izbora. Zastupnici su
se birali posrednim i neposrednim biranjem, i to javnim glasanjem. Aktivno izborno pravo je bilo
rudimentarno ureeno. Pasivno izborno pravo je bilo uvjetovano pismenodu i vjeroispovijedu. No,
uvjet vjerske pripadnosti nede biti prisutan u bududim izbornim zakonima. Izborni postupak je bio
lapidarno normiran.

Sabor se sastao 5. lipnja 1848. i potom zasjedao dva mjeseca donijevi 35 lanaka. Sabor je najprije
potvrdio Jelaideve uredbe koje je ban donio od imenovanja do instalacije u Saboru 5. lipnja. To se
najprije odnosilo na Jelaidevu uredbu o zabrani komunikacije s ugarskim tijelima vlasti koja je bila
izdana u izvanrednim okolnostima. Saborskom je potvrdom te uredbe dolo i de iure do prekida
dravnopravne veze Hrvatske i Ugarske. Druga znaajna uredba koju je Sabor potvrdio bila je
Jelaideva uredba o ukidanju kmetstva. Meu zakonima koje je Sabor donio u nastavku je bio Zakon o
ukidanju kmetstva. Sabor je ukinuo i vlastelinsku sudbenost nad kmetovima te regalna prava. Tim je
zakonima Sabor posve ukinuo staleki poredak. Sabor je donio lanak o ureenju odnosa Hrvata s
Maarima i Austrijancima. Zakon o odnosu Trojedne Kraljevine s Ugarskom je jedini zakon Sabora
koji je kralj sankcionirao , i to tek kad je na snagu stupio Oujski ustav. Zakon odreuje da bi u teritorij
Trojedne Kraljevine uz tri hrvatske upanije spadale i tri slavonske upanije, tri slavonske pukovnije
Vojne krajine i rijeko primorsko podruje, dok se Dalmacije trebala sjediniti s Hrvatskom i
Slavonijom. Zakonom o Vojnoj krajini je ureen poloaj tog podruja i krajinika. Meutim, Zakon je
utvrdio da Vojna krajina ostaje nerazdruiv dio Trojedne Kraljevne, ali se ne dira u njezin postojedi
poloaj i ureenje do preustroja Monarhije. Teritorijalno pitanje je uredio i Zakon o savezu Srpske
Vojvodine sa Trojednom Kraljevinom. Sabor je donio zakon kojim banu daje diktatorske ovlasti. Tom
se odlukom Sabor posve razvlastio. Donoenjem odluke kojom je Sabor odgodio svoje zasjedanje na
neodreeno vrijeme faktino je predstavljalo odluku o vlastitom rasputanju. Takoer, Sabor je donio
Zakon o ukinudu urbara i urbarskih sluba. Tako se Sabor 1848. usredotoio na rjeavanje pitanja
dravnopravnog znaaja, dok je reformu institucija stavio u drugi plan. Gotovo sve bitne vrijednosti iz
Zahtijevanja naroda su nale izraz u zakonodavnoj djelatnosti i nastojanjima Sabora i njegovih
odbora.

31
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

37.BAN
Jedan od glavnih zahtjeva u Zahtijevanjima naroda bilo je postavljanje Josipa Jelaida za bana
Trojedne kraljevine. Cilj toga jest da u turbulentnim zbivanjima zemlja ima legalno i legitimno
vodstvo u osobi za koju se vjerovalo da je domoljubno usmjerena. Istodobno ovo upuduje na
legitimistiko usmjerenje pokreta koji je traio uvrenje zakonitih institucija,a kroz injenicu da je
Jelaid bio carski pukovnik,pokret je saveznitvo vidio u konzervativnom bekom dvoru. Jelaid je za
bana bio imenovan i prije donoenja Zahtijevanja naroda . Kralj je uz to potvrdio ugarsku
nacionalnu vladu koju mu je predloio Ugarsko-hrvatski sabor, a uskoro je sankcionirao zakone tog
sabora meu kojima su i oni koji su ponitavali hrv. autonomiju i odvajali Slavoniju od Hrvatske .
Jelaid je svim tijelima vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji do sastajanja Hrvatsko-slavonskog sabora zabranio
primanje slubenih naloga od Ugarske vlade,te da se njemu obradaju kao vrhovnom zemaljskom
poglavaru. Na taj nain je prekinuo odnose Trojedne kraljevine i Ugarske.

38.BANSKO VIJEDE
Ubrzo po dolasku na vlast, Jelaid je formirao Bansko vijede kao svoje pomodno tijelo. Na elu
Banskoj vijeda bio je ban, a ono je bilo podijeljeno na 5 odsjeka:

1) Odsjek za unutarnje poslove

2) Odsjek prosvjedivanja

3) Bojni odsjek

4) Odsjek javnih financija

5) Odsjek za pravosue

Na elu odsjeka stajali su naelnici, a svaki je odsjek imao savjetnike i nie slubenike. Zbog este
odsutnosti bana njegov zamjenik bio je podban Mirko Lentulaj. Bududi da je ban bio esto odsutan,
Bansko je vijede samostalno donosilo naloge niim upravnim jedinicama. Takav njegov poloaj nije
izmijenjen niti nakon poetka rada Hrv. - slav. sabora, u kojem je istknuto da je Bansko vijede
privremena zemlajska vlada koja treba biti odgovorna Saboru, a ne banu. Bansko je vijede rasputeno
odlukom bekog Ministarstva unutarnjih poslova, a njegove je nadlenosti preuzela Banska vlada koja
je bila neposredno podreena sredinjoj vladi u Beu.

39.OUJSKI USTAV IZ 1849. GODINE


Rat izmeu bekog dvora i Madora zapoeo je 1848. god., a ved se 1849. god. inilo da dolazi
konano slamanje madarskog otpora. Stoga je mladi car Franjo Josip 1849. god. dekretom proglasio
centralistiki ustav za cijelu Monarhiju. U stvarnosti de taj ustav stupiti na snagu samo u austrijskim
zemljama, a ustav za Hrvatsku i Slavoniju bit de proglaen naknadno, nakon to je slomljena
revolucija u Modarskoj. Oujski ustav s jedne strane tei ouvanju interesa dotadanje politike elite,
a s druge strane njime su prihvadene steevine liveralnog pokreta i uvedene neke pretpostavke
modernog drutva. Prema Oujskom ustavu sva vlast potjee od cara, a Monarhija je ureena strogo

32
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

centralistiki i definirana je kao jedinstvena, nedjeljiva drava. Vladar je imao pravo na apsolutni veto
i pravo donoenja uredbi iz nude, to mu je osiguravalo snanu poziciju. Predvieno je osnivanje
Dravnog sabora s dva doma te posebnog Carevinskog suda koji bi rjeavao sukobe.

Ustav je proglasio i diobu sudstva i uprave i zajamio stalnost sudakog zvanja te naela javnosti,
usmenosti i akuzacijsko naelo u suenju kao i porotno suenje za teke delikte. Zajamena je
nacionalna i jezina ravnopravnost te druga graanska prava. Proglaena je i sloboda obrta, pravo na
slobodno kretanje i zatita privatnog vlasnitva, ime su osigurane postavke za razvoj kapitalistikog
poretka i trinog gospodarstva. Na taj se nain htjelo zatititi dinastijske interese Habsburgovaca, te
heterogenu zemlju uiniti to jedinstvenijom osiguravanjem prava pojedinaca, ali bez priznavanja
posebnih politikih identiteta i posebnnih prava povijesnih cjelina.

40.BACHOV APSOLUTIZAM - NEOAPSOLUTIZAM (1852. - 1860.)


UPRAVA I SUDSTVO
Ustavni poredak koji je uveden Oujskim ustavom nede dugo ostati na snazi pa zbog toga nije
proveden dio njegovih organizacijskih odredbi. Silvestarski patent koji je stupio na snagu 01.01.1852.
god. uveo je otvoreni apsolutizam. U tom poretku omoguden je slobodni politki ivot, ali je u
potpunosti prihvadeno privatno vlasnitvo i uvedene su brojne reforme. Preko neograniene vlasti,
trebalo je izgraditi jake i jedinstvene drave putem njezine upravne i sudske integracije. Ali, takav
sustav vlasti je bio uvjetovan razilaenjem s tenjom liberalnog kapitalizma da osigura kontrolu
izvrne vlasti. Taj osnovni model upravne vlasti nije se mijenjao, a Bansku vladu je naslijedilo Carsko i
kraljevsko namjesnitvo koje je imalo isti poloaj kao i ukinuta vlada.

Umjesto 6 upanija, sada ih je bilo 5 (Krievaka pridruena Varadinskoj), a umjesto 20 kotara


formirano ih je 54. Kotarima je pripala upravna i pravosudna nadlenost u svim poslovima koji nisu
pripadali drugim upravnim organima. upanije su izgubile velik dio svoje nadlenosti te su bili
posredni organi izmeu Namjesnitva i kotara.

Tom organizacijom se nastojalo osigurati veu najvieg i najnieg organa te su tada osnovani gradski
kotari i vanjski kotari. Ponovno su ujedinjeni sudstvo i uprava tako to su osnovani mjeoviti kotarski
uredi koji su obavljali upravne poslove i sudili. U gradovima suosnovani gradskodelegirani sudovi koji
su obavljali sudbene poslove. Iznad njih su bili Zemaljski sud u Zagrebu i upanijski sudovi u
Varadinu, Rijeci i Osijeku.

Zakon o tisku i zakon o drutvima 1852. god. ojaali su autoritarno ureenje i onemogudili slobodno
politiko djelovanje. Zakon o tisku je uveo vii novani polog za izdavanje novina, zabranio
kolpotrau... Zakon o drutvima je zabranio osnivanje politikih drutava te olakrao njihova
ukidanja.Navedene reforme nisu postigle puni uinak. Osnovi problem je bio u nedostatku strunog
osoblja, posebno u sudstvu. Ipak, odbacivanje zastarjelog municipalnog sudskog i upravnog sustava i
uvoenje racionalnih naela u organizaciju i poslovanje bili su vani za modernizaciju cjelokupnog
pravnog sustava.

33
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

41.REFORME PRAVA U DOBA APSOLUTIZMA


REFORME U GRAANSKOM I KAZNENOM PRAVU
Uz uvoenje jedinstvenog modela upravne i sudbene organizacije, dekretima kralja iz Bea su, u sve
zemlje Carstva, protegnuti postojedi ili uvedeni novi zakoni. Ti zakoni su trebali pruiti podlogu za
modernu aktivnost i racionalnije pravosue i postaviti osnovu za pravnu unifikaciju Carstva. Najvaniji
su Opdi graanski zakonik, Privremeni graanski postupnik, kazneni zakon o zloinstvih, prestupcih i
prekrajih te kazneno - postupovni red.

OPDI GRAANSKI ZAKONIK


Uveden je u Hrvatskoj i Slavoniji 29.11.1852. god., a stupio je na snagu 01.05.1853. god. Opdi
graanski zakonik je kodifikacija s 1502 lanka, podijeljena u 3 dijela. Prvi dio se odnosi na pravo
osoba, drugi dio na prava na stvarima te na nasljedno i obvezno pravo, a tredi dio sadrava odredbe
zajednikog ureenja prava osoba i prava na stvari. On je donesen 1811. god. i odnosio se na sve
stanovnike jednako, i gotovo u potpunosti na privatno vlasnitvo iako je tada dominiralo podijeljeno
vlasnitvo. Uspjeno je spojio i njemake pravne tradicije te kanonsko feudalno i njemako pravo s
idejama prirodnog prava. Time je OGZ bio dobro uklopljen u svoje okruenje, a s druge strane je
omogudivao prilagodbu promjenama koje su nastupale putem tumaenja. Odredbe OGZ-a poivaju
na naelu pravne jednakosti, slobode i suglasnosti stranaka i slobodi oporuivanja. Privatno
vlasnitvo u njemu ne trpi nikakva ogranienja. Takvim obiljejima OGZ je proklamirao ideje prirodno
pravne doktrine i pogodovao ranokapitalistikom poduzetnitvu i djelovao poticajno na razvoj
proizvodnje i trgovine, a za prijenos vlasnitva zahtjeva vanjsku pisanu formu.

OGZ je sadravao i pravila tumaenja da bude razumljiv i dostupan svima. Meu tim pravilima,
najizraenije je prava suca da pravne praznine popunjava dualogijom, a ako to nije mogude, onda
primjenom pravila razuma. Unato tim obiljejima, OGZ je sadravao i utjecaje feudalnog prava, tako
da je, unato odredbi da vjerska pripadnost ne utjee na prava i obveze pojedinaca, zabranjivao
sklapanje brakova krdana i nekrdana. U obiteljskom pravu, mu je zakonski zastupnik ene koja ga je
obvezna sluati te on ima pravo upravljati njezinim mirazom. OGZ je sadravao i odredbe
javnopravnog znaaja pa su njegove statusne odredbe definirale pretpostavke za stjecanje i gubitak
austrijskog dravljanstva. Novelama OGZ-a izvren je niz prilagodbi OGZ-a izmijenjenom okruenju.
Glavne izmjene su bile ogranienje prava vlasnitva, proirenje razloga za ponitavanje pravnih
poslova... Te su novele uvedene samo u Austrijske zemlje te u Dalmaciju i Istru. OGZ recipiran je
nakon okonanja apsolutizma u autonomni hrvatski pravni sustav. Takav OGZ nazvan je "hrvatski
OGZ" te na njega nisu imale odraza novele OGZ-a uvedene u Austrijske zemlje. Uinak OGZ-a u
Hrvatskoj i Slavoniji je s jedne strane potaknuo razvoj kapitalistikog poduzetnitva, a s druge strane
je na selu potaknuo proces raspadanja kudnih zadruga. OGZ je i nakon 1918. god. nastavio ivjeti u
novoj jugoslavenskoj dravi jer napori da se donese jedinstveni graanski zakonik nisu urodili
plodom.

34
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

43.KAZNENI ZAKON I KAZNENI POSTUPAK


Patentom od 27.05. 1852. uveden je i u Hrvatsku i u Slavoniju austrijski Kazneni zakon o zloinima,
prijestupima i prekrajima.

Kazneni zakon je 1852. god. prihvatio je trodiobu kaznenih djela iz francuskog zakonodavstva, ali ta
dioba nije dosljedno provedena. Zakon se dijelio u 2 dijela. Prvi ureuje zloine - dolozna djela,
izvrena sa "zlom nakanom", a drugi prijestupe i prekraje - djela koja su po opdem
razumijevanjunedoputena.

Sustav kazni bio je bio represivan, svrha je bila odmadzda za pooinjeno djelo, a manje preodgoj
poinitelja. Smrtna kazna bla je propisana za irok krug djela protiv drave, kazna lienja slobode
mogla je biti pootrena izricanjem samice, okivanja itd., a predviene su i kazne ibanja i batinjanja
(srednji vijek). Nakon izdravanja kazne, bila je moguda mjera izgona. To se esto koristilo za
neutralizaciju politikih protivnika. U daljnjem de razvojku zakonodavstva neke mjere biti ukionute
(npr. kazna batinjanja / okivanja).

1875. godine Sabor je ugradio u kazneno pravni sustav novi institut "irski sustav" ija je prvenstvena
svrha bila preodgoj kanjenika. U istom duhu doneseni su propisi o prisilnom odgoju maloljetnika i o
uvjetnoj osudi.

Nakon kaznenog zakonika, u Hrvatskoj i Slavoniji uveden je austrijski kazneno-postupovni red. Vrlo
precizan, ali konzervativan propis koji je podvrgnut kritici. Sudac je bio ogranien na elom vezane
ocjene dokaza, prema kojem je dokazana snaga pojedinih predmeta utvrivana zakonom. Svrha toga
bila je da u situaciji u kojoj su sudaka mjesta zauzimali slabije obrazovani suci osigura releventno
vrednovanje dokaza. Zakon je poznavao i presudu absolutio ab instanta kojom je postupak
obustavljao, a mogao se pokrenuti kada bi se pojavili novi dokazi. To su bili razlozi zbog kojih je
kazneno-postupovni red bio ocijenjen kao izrazito represivan zakon.

44.LISTOPADSKA DIPLOMA I VELJAKI PATENT


Unato namjerama vladara da uvoenjem apsolutizma izgradi modernu dravu, apsolutistiki je
sustav nakon poetnih uspjeha poeo pokazivati posljedice voluntarizma koje je izrodila ta
neograniena vlast. Najvedi su problemi bili povedanje vanjskog duga te unutarnji politiki pritisak
koji se pojavio kao reakcija nenjemakih naroda na neposredno upravljanje Bea i germanizacijsku
politiku.

Tako je vladar 1860. god. obedao promjenu sustava upravljanja i sazvao je istaknute politike iz svih
zemalja Carstva u pojaano Carevinsko vijede kako bi predloili potrebne promjene. Oni su predloili
uvoenje ustavnosti i decentralizaciju Monarhije. Vladar prvo to odbio, a potom prisiljen okolnostima
1860. god. je donio tzv. Listopadsku diplomu koja je predstavljala poetak reorganizacije Monarhije.

Listopadska diploma predvidjela je uvoenje sredinjih i pokrajinskih tijela s uravnoteenom


podjelom nadlenosti. Sredinje vlasti obuhvadale su Carevinsko vijede koje je sa 100 delegata trebalo
biti zajedniki sabor svih zemalja Monarhije, odgovoran caru. U svakoj od zemalja Monarhije bio bi
osnovan zemaljski sabor i zemaljska vlada. Carevinsko vijede je obavljalo poslove vezane za javne
financije, dravni proraun, bankarstvo... Listopadska diploma predvidjela je i ui sastav Carevinskog

35
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

vijeda s delegatima iz austrijskih krunovina koje bi raspravljalo o zajednikim pitanjima tih zemalja.
Meutim, vojni krugovi i austro - njemaki liberali usprotivili su se davanju tako irokih nadlenosti
pokrajinama, pa je pod njihovim pritiskom vladar Listopadsku diplomu nadopunio Veljakim
patentom.

Ugarski i Hrv. - slav. sabor odbili su to ureenje te nisu htjeli izabrati svoje delegate za Carevinsko
vijede. Ono je ipak nastalo kao "krnje" - bez predstavnika Ugarske i Banske Hrvatske. Prema tom se
ureenju Carevinsko vijede sastojalo od Doma velikaa te Doma zastupnika. U takvom je sastavu
Carevinsko vijede djelovalo kao zakonodavno i predstavniko tijelo samo za nasljedne zemlje
Monarhije.Listopadska diploma i Veljaki patent nisu bili u potpunosti prihvadeni. Takvo stanje na
dulji rok bilo je neodrivo. Unato pokuajima vladara, takvo "krnje" ureenje ostalo je na snazi do
Austro - Ugarske nagodbe 1867. god.

45.VELIKI SABOR ( SABOR HRVATSKO-SLAVONSKI 1861 )


Politicko raspolozenje u Ugarskoj i Banskoj Hrvatskoj 1861. bilo je obiljezeno potrebom uredenja
pravno-politickog sustava. Stavljanje ustava izvan snage,centralizacija i germanizacija ostavile su
duboke oziljke u svjesti politickih elita. Glavne politicke snage u Ugarskoj i Hrvatskoj odredivanje
polozaja svojih zemalja vidili su kao nastavak procesa zapocetog 1848. U Hrvatskoj i Slavoniji se
netrepeljivost prema Ugarskoj prometnula u simpatiziranje zbog snaznog madarskog otpora
apsolutizmu. Meutim temeljni madarski zahtjev 1861 bio je vracanje na snagu zakona Ugarsko-
hrvatskog sabora iz 1848. za kojeg su Madari smatrali da je protustavno stavljen izvan snage. Zbog
toga se 1861. u Banskoj Hrvatskoj kao jedno od temeljnih pitanja postavljalo uredenje odnos s
Ugarskom. Vladar 1861. saziva Hrvatsko slavonski sabor sa zadadom da izabere delgate za
Carevinsko vijede. No propisi po kojima bi se izbori proveli nisu postojali,pa je za tu potrebu nastao
Izborni red.

Sabor je djelovao malo manje od 5 mjeseci,a onda ga je kralj raspustio jer nie izabrao delegate za
Carevinsko vijede. Glavni uradak Sabora bio je Zakonski lanak XLII 1861. U toj odluci je definirao
svoj teritoriji u koji je ukljucena Dalmacija,Rijeka i Medimurje. Utvrdio je da je 1848. prestala svaka
veza s Ugarskom,osim zajednicke osobe kralja. Izrazena je zelja da se zbog duge zajednicke povjesti
stupi u drzavnopravnu svezu s Ugarskom uz uvjet da Ugarski sabor prizna samostalnost i teritorijalni
opseg Trojedne kraljevine. Vladar je ovaj zakonski lanak sankcionirao,a prema nekima on predstavlja
osnovu samotalnog polozaja Hrvatskoj i Slavoniji prema Ugarskoj do Hrvatsko-ugarske i Austro-
ugarske nagodbe.

Sabor je u kratkom vremenu imao izuzetnu zakonodavnu aktivnost da bi zamjenio austrijske zakone
donesene u doba apsolutizma. Pa su tako sastavljeni zakoni o ustrojstvu Sabora,izborima za
Sabor,imunitetu zastupnika,organizaciji upanija gradova i komuna. Zatim izraden je Gradanski
zakoni,Kazneni zakonik,zatim zakoni o puckim i srednjim skolama,osnivanju i organizaciji
sveucilista,akademije znanosti i narodnog muzeja.

46.POLITICKE STRANKE I NJIHOVA IDEOLOGIJA


U saborskim raspravama o sadraju Zakonskog lanka XLII:1861 razvijaju se 3 ideologije i 3 labavo
organizirane stranke (Narodnjaci,Unionisti i Pravai)

36
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

NARODNA STRANKA- Bili su najbrojniji u saboru,te su najvie utjecali na formiranje Zakonskog


lanka XLII:1861 . Pri konstruiranju lanka polazili su od tumaenja: a) da je Ugarski sabor 1848. Donio
zakone koji su vrijedali ustavno zajamene temelje Hrvatsko-ugarskih drzavno-pravnih veza. b)da je
aktima bana i Sabora 1848 dolo do raskida dravno pravnih odnosa s Ugarskom,te je na taj nain
Trojedna kraljevina postala samostalna i neovisna zadravi jedino vezu s vladarom. No s obzirom na
dugotrajnost drzavnopravnih veza s Ugarskom oni su smatrali da treba obnoviti taj savez,ali jedino uz
zajameni minimum hrvatske autonomije u unutarnjoj upravi,bogotvolju,nastavi i pravosudu.
Narodna stranka je estoko kritizirala Austro-ugarsku, te Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Nakon
Mauranievog pada dio narodnjaka odvojio se u Neovisnu narodnu stranku . Za vrijeme reima
Khuen-Hdervrya davali su podrku vladi te su vodili oportunistiku politiku, a zauzvrat su dobili
razne privilegije. Meutim ovakva politika je utjecala na pad njihov popularnosti te su doivili potpuni
poraz na izborima,te su prestali postojati.

UNIONISTIKA STRANKA Smatrali su da je 1848. Godine doslo do faktinog prekida odnosa s


Ugarskom od strane Hrvatske meutim nije dolo i do prekida dravno-pravnih veza jer su zakoni
ostali vrijediti,te je Hrvatska i dalje ustavnopravno u uniji s Ugarskom. Valja naglasiti da lanovi
unionista nisu vie bili maaroni,te su priznali da neki od ugarskih zakona vrijedaju hrvatske interese.
Uivali su podrku vlade iz Pete, te su uz njenu pomod osvojili izbore za Sabor koji je ujedno i sklopio
Hrvatsko-ugarsku nagodbu.

STRANKA PRAVA- Smatrali su da hrvatski narod ima pravo na samostalnu druavu. Zbog toga su
bili protiv bilo kakvih zajednikih poslova s Ugarskom i bekim dvorom i pristajali su iskljuivo na
personalnu uniju. Njihove su se ideje rairile po Dalmaciji i Istri,a njihove radikalne ideje,te estoki
istupi privukli su pozornost omladine (osobito studenata) ,te obrazovanog stanovitva slabijeg
materijalnog stanja.Oni su krajem 19.stoljeca bili najbrojnija politika snaga u Hrvatskoj i Slavoniji,ali
su zbog ustroja izbornog sustava imali mali broj zastupnika u Saboru. Poetkom 20.st spajaju se
Neovisnom narodom strankom u Hrvatsku stranku prava. Zbog toga se odredeni broj lanova na elu
s Josipom Frankom odvaja te osnivaju istu stranku prava.

47.AUSTRO-UGARSKA NAGODBA
DONOENJE AUSTRO-UGARSKE NAGODBE
Austro-ugarska nagodba je bila sporazum izmeu Ugarskog sabora i vladara, a ne i Carevinskog
vijeda u kojem takav sporazum nije bio prihvatljiv vedini koju su imali austro-njemaki liberali. No,
politiki realizam, te sporazum s vladarom o istodobnom prihvatu liberalnih zakona Prosinakog
ustava urodili su prihvatom Austro-ugarske nagodbe 21. prosinca 1867. Kao temeljnog dravnog
zakona za austrijsku polovinu odnosno jednog od zakona Prosinakog ustava. Tako je Austro-Ugarska
nagodba na koncu dobila oblik dvaju ustavnih zakona na njemakim i maarskom. Prihvadeni tekstovi
razlikovali su se u detaljima koji su upudivali na razliita politika polazita dviju strana. Austrijska je
strana naglasak stavljala na integritet Monarhije, a ugarska na posebnost dviju drava.

GLAVNA OBILJEJA AUSTRO-UGARSKE NAGODBE


Nagodbom su Austrija i Ugarska uspostavljene kao potpuno odvojeni sustavi vlasti sa zasebnim
sustavom institucija, osim u dijelu koji je Nagodbom utvren kao zajednika nadlenost. Time je

37
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

uspostavljena realna unija dviju drava. Zajedniki su bili vladar i poslovi njegova dvora te vojska,
vanjski poslovi i zajednike financije. Kao zajedniki organi su uspostavljeni ministar vanjskih poslova,
ministar vojske i ministar zajednikih financija. Ministre je postavljao vladar kojemu su oni bili
politiki odgovorni. Postojao je i Krunski savjet koji su inili navedena tri ministra, predsjednici
austrijske i ugarske vlade, ef zajednikog vojnog stoera i neki od nadvojvoda iz kude Hasburg.
Krunski savjet je donosio najvanije politike i vojne odluke, ali je imao tak savjetodavnu funkciju
prema vladaru. Meunarodne ugovore ratificirala su oba parlamenta. Postojali su i tzv. dualistiki
zajedniki poslovi, a provodili su ih unutarnji organi dviju drava (trgovina, carina, monetarna politika,
eljeznice). Najvanije je bilo pitanje zajedniko financiranja koje je bilo ureeno tzv. financijskom
nagodbom, koja je bila sklopljena na rok od deset godina. Financijskom nagodbom je utvrena visina
financijskog doprinosa svake od drava (tzv. kvota). Za potrebe nunog dogovaranja i donoenja
odluka iz zajednike nadlenosti ustanovljen je sustav tzv. delegacija. Te je delegacije od po 60
lanova iz svojih redova birao svaki od dvaju sabora. Delegacije su raspravljale o zajednikim
polovima te zajednikim trokovima i zajednikom proraunu. Vladar je bio suveren u ijim su
pravima bile objedinjene sve grane vlasti te je predstavljao zajedniku dravu prema tredima. Vladar
je imao i tzv. predsankcije te je biovrhovni zapovjednik vojske. Moe se redi da je Austro-ugarska bila
realna unija dviju drava s utvrenim krugom zajednikih poslova. Austrijski su krugovi Austro-
Ugarsku tumaili kao produetak austrijskog Carstva. Madarski su teoretiari govorili o savezu dviju
drava s meunarodnopravnim subjektivitetom i punom dravnom voljom olienom u dva
parlamenta.

48.HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

DONOENJE HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE

Nakon to je sklopljena Austro-Ugarska nagodba, odrani su izbori za hrvatsko-slavonski sabor prema


Izbornom redu koji je organizaciju i nadzor prepustio u ruke zemaljske vlade. Na izborima je pomod ostvarila
Unionistika stranka, dok su zastupnici Narodne stranke istupili iz Sabora. iza toga dvanaesterolana delegacija
jednostranakog unionistikog hrv-slav sabora stupila u pregovore s
delegacijom Ugarskog sabora. Postigli su sporazum o sadraju Hrvatsko ugarske nagodbe, koji je na hrv. jeziku
prihvaden 24.9. u Hr. saboru, a 14.11.1868. u Ugarskom saboru. U toj nagodbi Hrvatska i Slavonija bile su dio
ugarskog institucionalnog poretka uz asimetrini raspored nadlenosti. Hrvatskoj i Slavoniji se daje
zakonodavna i izvrna autonomija u poslovima unutarnje uprave, bogotovlja, nastave, pravosua, ali ne i
financijska autonomija. Narodna stranka je osporavala Nagodbu, te ugasila da je protuustavno donesen u
Saboru. Kasnije de dodi do revizije Nagodbe.

38
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

PODJELA NADLENOSTI PREMA H-U NAGODBI

Glavno pitanje Nagodbe bila je podjela nadlenosti. to se tie teritorijalne nadlenosti, Nagodba je
bez obzira na trolani slubeni naziv "Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija" vrijedila samo za
podruje Hrvatske i Slavonije. Taj teritorij odreen je navoenjem 7 hrvatskih i slavonskih upanija (
Rijeka, Zagrebaka, Varadinska, Krievaka, Poeka, Virovitika i Srijemska) i 11 krajikih pokovnija
i spominjanjem Dalmacije. U Nagodbi je Kraljevina Ugarska dala obedanje da de se truditi oko
prikljuenja hrvatskog dijela Vojne Krajine Hrvatskoj i Slavoniji i prikljuenjem Dalmacije uz
prethodno sasluanje. Prihvadanjem ovih upanija kao hrv. teritorija, Maarska je odstupila od
stajalita da slavonske upanije pripadaju. Nagodba Hrvatsku i Slavonioju prihvada kao politiki narod
sa svojim teritorijem i autonomnom vladu, te njihovi predstavnici imaju pravo govora na hrvatskom
na Zajednikom saboru. Hrvatski grb, zastava i naslov kralja upotrebljavali su se s simbolima u
zajednikim poslovima, a slubeni jezik je hrvatski. Hrvatska i Slavonija dobile su i zakonodavnu i
izvrnu autonomiju, zajednika nadlenost ostala je na poslovima vezanim uz financije, gospodarstvo
i dravljanskim poslovima. Izvrena je i podjela organa na zajednike i autonomne. Zajedniki su bili
zajedniki sabor i sredinja vlada u Budimpeti, a autonomni sabor kraljevina dal, hrv i slav i Vrhovni
sud. Financijski odnosi su zajednika nadlenost pa poreze i rashode ureiva zajedniki sabor, a
prikuplja ga ministarstvo financija. 45% prihoda ubiralih su u Hrv i Slavoniji pripalo bi njima, a ostalo
ide u zajedniki sporazum. Kasnije Hrvatska strana prihvada da im se dodjeljuje iznos od 2 200 000
forinti. Nagodbom je bila odreena i hrvatska obveza u doprinosu Ugarske za zajednike trokove
austro-ugarske. Prvo je doprinos bio 6.44% a kasnije 8,127%, iako je to jako mali postotak to su bila
ogromna sredstva za siromanu Hrvatsku i Slavoniju. Ugarska je sustavno suzbijala hrv. stranu u
pokuaju promjene bilo kojeg dijela Nagodbe. Treba naglasiti da prijedlog o zajednikoj nadlenosti
nad financijama je prihvatila vedina hrv. delegata, jer su smatrali da je tako sigurnije i bolje.

ZAJEDNIKI SABOR I SREDINJA VLADA

Zajedniki sabor inili su ugarski i hrvatskiu zastupnici u Domu zastupnika, te ugarski i hrv. lanovi
Doma velikaa. Zajedniki sabor rjeavao je pitanja i zajednike nadlenosti , te donosio odluke koje
su nakon potvrde kralja vrijedile za cijelu dravu.U Domu velikaa bila su 2, a od 1883. 3 hrvatska
zastupnika, dok u Zastupnikom dobu 29, a od 1883. 40 hrv. lanova. Broj hrv. predstavnika
razmjeran je broju stanovnika, a povedan kad se Vojna krajina prikljuila Ban. Hrvatskoj. Hrvatski
zastupnici kao manjina su u vedini glasali kao i vedinska maarska strana. Imali su pravo govora na
hrvatskom i osobno pravo glasa pa nisu imali velike mogudnosti u Saboru. Sredinju vladu ine oni
resoriu Ugarske vlade koji imaju nadlenost na zajednikim poslovima- ministar, predsjednik,
ministarstvo dvora, trgovine, zemaljske obrane,javnih financija. Neka su ministarstva imala svoje
organe u Banskoj Hrvatskoj.

49.REVIZIJA NAGODBE
RAZDOBLJE UPRAVE BANA LEVINA RAUCHA (1868. - 1871.)

39
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Nakon sklapanja Hrv. - ug. nagodbe za bana je imenovan Levin Rauch. On je sa unionistima htio
provesti reforme kojima bi poboljao teko stanje hrvatskih institucija. Oni su se plaili provoenja
reformi modernizacije jer je to bilo opasno za njihov nain upravljanja. Zemaljska vlada pripremila je
nacrte zakona kojima bi bile uvedene moderne institucije, ali na koncu to nije predloila Saboru.

Najznaajniji rezultat rada Sabora bio je Zakon o ustrojstvu Zemaljske vlade, na elu s banom.
Izborni red i Zakon o ureenju Sabora nisu donijeli nita novo, ali je to bio prvi izborni zakon kojeg
donio Sabor. Zakon o ustrojstvu upanija sadrao je tradicionalnu strukturu vlasti u upaniji. Rauch je
po rasputanju Sabora udaljen s banske dunosti zbog optubi za korupciju.

RAZDOBLJE HRV-UG. NAGODBE I IMENOVANJE I. MAURANIDA ZA BANA


Na izborima koji su 1871. god.raspisani za novi saziv Sabora uvjerljivo je pobjedila Narodna stranka,
dok su unionisti doivjeli teak poraz. Zbog politikih previranja vladar je odgaao sazivanje Sabora,
ne eledi se zamjeriti unionistima. Konano ga je sazvao 1872. god. i potom raspustio tvrdedi da
njegov sastav ne jami kvalitetno ispunjenje njegove zadade.

Na novo raspisanim izborima ponovno je pobijedila Narodna stranka. Meutim, ona nije mogla bez
suglasnosti Sredinje vlade udi u Zemaljsku vladu i provesti modernizaciju hrvatskih institucija. U tim
okolnostima narodnjaci su sklopili kompromis sa Sredinjom vladom. Narodnjaci su prihvatili
Nagodbu i odustali od njezinog osporavanja kao protuustavnog akta.

Najvaniji hrvatski zahtjevi u pregovorima bili su: smanjenje hrvatske kvote za zajednike austro-
ugarske trokove, djelomina financijska autonomija, osnivanje Kraljevinskog suda. Delegacija
Ugarskog sabora je sve zahtjeve odbila sa argumentacijom o njihovoj protivnosti dravnom jedinstvu
Ugarske. Hrvatska je tada odustala od inzistiranja na tim zahtjevima i prihvatila je slabiji sadraj koji je
predstavljao slom Narodne stranke.

Tako je dolo zakljuenjem tog sporazuma do sljededih promjena: hrvatske zablade kojima je do
tada upravljala Sredinja vlada stavljene su pod upravu Zemaljske vlade, zabranjeno je da vojnik bude
imenovan za bana, broj hrvatskih zastupnika u zajednikom saboru povedan je na 34... Tom je
revizijom dolo do odreenog poboljanja hrvatskog poloaja ali nije uvedena nijedna bitna toka.
Pojedini su lanovi Narodne stranke zbog toga estoko prosvjedovali i napustili stranku.

Sabor je vedinom glasova prihvatio reviziju, a za bana izabran je Ivan Mauranid, pravnik te poznati
knjievnik. Njegovo je razdoblje okonano njegovim odstupom 1880. godine.

50.BANOVANJE IVANA MAURANIDA


Nalazi se na banskoj stolici od 1873. - 1880. god. U tom periodu sabor je donio 60-ak zakona, od
kojih se vedina moe oznaiti reformskima. Osnovna zamisao reformi poivala je na opdem odnosu
prema dravi, ustavnosti i pravima pojedinaca. Ideologijska podloga Mauranidevih reformi bila je
liberalna. Reforme politike, upravne i ustavne prirode temelje se na racionalnim
naelima.Zakonodavna djelatnost za Mauranideva banovanja odvijala se kroz tri sazivana Sabora.
Najvaniji su zakoni doneseni u prvom razdoblju; uveli su i uredili odgovornost bana Saboru,
odvajanje sudstva i uprave, ustroj sudstva, ustroj upanija, kazneni postupak, sloboda tiska, pravo na
javno okupljanje, kudne zadruge...

40
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

U drugom je razdoblju oslabio intenzitet zakonodavne aktivnosti, ali je tada konano ureen otkup
urbarskih zemalja i usvojen je kao Zakon o zaviajnim odnosima. Uveden je i zakon o ustroju gradskih
opdina kojim je, izmeu ostalog, uvedeno i aktivno izborno pravo ena na lokalnim izborima (koje je
uskoro stavljeno izvan snage). Najvanije reforme, vezane za ustroj vlasti i graanska prava gotovo su
se posve naslanjale na austrijske zakone iz 60-ih i 70-ih godina. Izmjene austrijskih zakona radi
prilagodbe hrvatskim prilikama redovito su bile u vidu postroenja, tj. smanjivanja prava pojedinaca
prema upravi i jaanje poloaja upravnih organa.

Nadalje, slaba i nestabilna Sredinja vlada s odreenom je suzdranodu tolerirala hrvatske reforme
nastojedi tako umiriti hrvatsku politiku scenu. No, do promjene je dolo s dolaskom na elo
Liberalne stranke te snano maarski orjentiranog Kalmana Tisze koji de na tom poloaju ostati 20.
godina. On je htio snano naglasiti ulogu Budimpeta, uskog sredita. Problem predstavlja
bosanskohercegovaka kriza koja je na podruje Hrvatske dovela velik broj izbjeglica. Okupacija BiH
koja je krenula iz Vojne Krajine dovela je Hrvatsku u poloaj zemlje u iroj ratnoj zoni. Ta se situacija
odrazila na rad Sabora koji je zaustavio pregovore oko prikljuenja Vojne Krajine Hrvatskoj i Slavoniji,
to je bio glavni Mauranidev politiki cilj. On je kralju uputio ultimatum u kojem je zatraio hitno
okonanje pregovora o prikljuenju Vojne Krajine. Nakon toga je 1880. god. razrijeen dunosti i
umirovljen.

52. RAZDOBLJE OD 1880. DO 1914. GOD. S POSEBNIM OSVRTOM NA


BANOVANJE KHUEN-HEDERVARYA
UPRAVA BANA HEDERVARYA OD 1883 DO 1903
Iskustvo s Mauranidem pokazalo je Sredinjoj vladi da politiki kompromis s nacionalistikom
strankom nije nain na koji de se politiki procesi u Ban.Hrvatskoj drati pod kontrolom.Nakon
Mauranida za bana je postavljen grof Ladislav Pejaevid i tada je vlada dopustila dovrenje procesa
prikljuenja podruja Vojne Krajine 1.sijenja 1882.Vojna Krajina sjedinjena s Banskom Hrv.,a
Pejaevid imenovan za kraljevskog povjerenika.Nakon ujedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom u hrv,pol.
Korpus ulo srpsko stanovnitvo i osnovana srpska samostalna stranka.Pejaevid se povukao sa
mjesta bana nakon postavljanja dvojezninih grbova na urede financijske uprave (ma. I hrv.) jer se
to ocijenilo kao povreda odredbe hrv-uga nagodbe o hrv. kao slubenom jeziku.1883. za bana je
imenovan Khuen-Hedervary(mad.plemid,lan ugar.lib.stranke).Trebao je prilagoditi hrv.pol.scenu
maarskom interesima.Bio je pobornik dualizma kao najboljeg rjeenja za Monarhiju i
Ugarsku.Razdoblje njegove uprave obiljeio je autoritarni stil vladanja usmjeren na onemogudenje
zamisli o posebnom hrv. ustavnom identitetu.Njegovo je razdoblje obiljeeno je guenjem politikog
ivota u slobode tiska,podizanjem kulturnih institucija i unaprijeenjem osnovnog i srednjokolskoh
obrazovanja.Pretvorio je Narodnu stranku u svoju saveznicu,a ona mu osigurava podrku u Saboru i
dava legitimitet.Podrku mu je davala i srpska stranka i politika divide et impera.Oporbene stranke su
margiralizirane putem diskrimunatornih izbornih pravila i otvorenih pol. pritisaka. izborni zakon iz
1888. S porez,obraz. I prof. Cenzuisima je snizio izbornu osnovu na 2% ukupnog stanovnitva.Utjecao
je na ogranienje slobodnog pol.ivota u Hrv. i Slav.Izmjenama Poslovnika Sabora onemogudena je
slobodna rasprava u saboru putem tzv.klotve(ogranienje trajanja saborske rasprave). Ni ban ni
Sredinja vlada nisu eljeli pojavu edih javnih rekacija kojebi bile razlog za suspenziju ustavnih
instituta i uvoenje vojne uprave iz Bea,pa je trebalo neutralizirati institucije uvedene u

41
Sastavili: D. Kozina ; A. Kevrid ; L.kara ; R. kara ; V. Tadid

Ma.razdobolju.Pa je na prijedlog Zemeljaske vlade Sabor 1884 suspendirao jamstvo stalnosti


sudakog poloaja,a ban je ovlaten rasporeivati suce po sudovima.1884.suspendirano je porotno
suenje za tiskovne delikte to je oslabilo zatitu tiska od pol.progona vlasti.Reformom upanijskog
ureenja iz 1886.izmjenjen je centralistiki sustav i tradicionalni upansijski ustroj,ali je na prikriven
nain i dalje zadravao vladinu kontorlu nad njima.Zakonom o ureenju poslova Grko-istone crkve i
uporabi dirilice zajamena je vjerska i kolska autonomija Srbima.1898.godine ureen je poloaj
protestantskih crkva u Hrv.i Slav..

Hedervary iz Hrv. otiao 1903 kad ga je kralj postavio za predsjednika Sredinje vlade da u Ugars.
Ugui protudualistike tendencije koje su zasluile vedu neovisnost Ugarske.To je bilo kratkotrajno i
neuspjeno.

42