You are on page 1of 5

Ocjene i prikazi

Povijest Hrvata, knj. 1, Srednji vijek (ur. F. anjek), kolska knjiga, Zagreb, 2003., 526 str.

Povijest Hrvata, srednji vijek, prvi je svezak velike sinteze hrvatske povijesti objavljen 2003.
godine u izdanju kolske knjige. Naime, nakon 1990. godine, napisano je vie kraih pregleda
hrvatske povijesti, ali ovo je prva sustavna sinteza nakon 1945. godine. Za pisanje takva opirnog
djela izdava se obratio najistaknutijim hrvatskim povjesniarima, specijaliziranim za pojedine
teme i razdoblja hrvatske povijesti. Oni su svojim prilozima, utemeljenim na najnovijim
istraivanjima, iznijeli novi pogled na hrvatsku prolost. U knjizi su uz politiku povijest podjed-
nako zastupljene i teme iz gospodarske, drutvene i crkvene povijesti, te znanosti, umjetnosti i
kulture, kako bi se dala to jasnija slika o cjelokupnom drutvenom ivotu hrvatskoga srednjo-
vjekovlja. Pri izdavanju te knjige izdava je kao primarni cilj imao obogatiti kolstvo novim
sadrajima, znanjima i pogledima koji e pomoi u kreiranju novih nastavnih programa povijesti,
ali i uiniti povijest zanimljiviju uenicima i studentima. Budui da je knjiga namijenjena irem
krugu itatelja, iz nje je izostavljen znanstveni aparat. Popraena je ilustracijama, kao i velikim
brojem karata. U prvoj knjizi Povijesti Hrvata obraeni su sadraji od ilirskih i rimskih vremena do
Mohake bitke (1526.). Glavni urednik knjige je akademik Franjo anjek, a na njezinu pisanju sud-
jelovalo je, s razliitim udjelom, 16 autora (VII).
Knjiga je podijeljena u etiri dijela: Hrvati do dolaska na Jadran (3.-46.), Hrvatska u ranom sred-
njem vijeku (49.-181.), Hrvatska u razvijenom srednjem vijeku (185.-318.), Hrvatska u osvit modernog vre-
mena (321.-492.), unutar kojih se nalazi 21 poglavlje i velik broj podnaslova. Unutar svakog dijela
kronoloki se prati razvoj dogaaja na hrvatskim prostorima, prikazujui ponajprije politiku situ-
aciju, a zatim duhovno ozraje i poloaj i ulogu Crkve u odreenom vremenskom razdoblju. Nakon
toga slijede poglavlja o drutvenom razvoju i gospodarstvu, te kulturi, znanosti i umjetnosti.
Prvi dio knjige nosi naslov Hrvati do dolaska na Jadran (3.-46.). U prvim poglavljima, Hrvati u
kriitu civilizacija (3-4) i Podruje rimskog Ilirika uoi dolaska Hrvata (5.-39.), itatelj upoznaje domae
stanovnitvo koje je u doba rimskog osvajanja obitavalo na hrvatskom povijesnom prostoru, a
esto ih se pojednostavljeno nazivalo Ilirima i Panoncima. Posebno se istie da se pod tim zajed-
nikim nazivom krije velik broj starovjekovnih naroda i plemena koji su se meusobno bitno raz-
likovali narodnosno, jezino i kulturno. Na temelju materijalnih ostataka i najstarijih pisanih
izvora (Pseudo-Skilak i njegovo djelo Peripl) donose se osnovni podaci o Histrima, Liburnima,
Delmatima, Ardijejcima, Japodima, Kolapjanima, Segestanima, keltskim Taursticima, keltskim
Skordiscima, Breucima, Dezidijatima (6.-17.). Vrednuje se etniki i kulturni utjecaj Kelta na neke
narode i plemena, a zatim i Grka, koji su preko davno zacrtanih trgovakih putova dolazili na
istonu jadransku obalu i osnivali svoje kolonije. Na temelju primjera grkih gradova-drava na
Visu (Issa) i Hvaru (Pharos) ralanjuje se grki utjecaj na pismo, graditeljstvo, zemljoradnju, poja-
vu i uporabu novca, razvitak drutvenih slojeva i drutvenog ustroja. Zavrni je dio posveen
osnutku i irenju rimskih provincija na hrvatskom povijesnom prostoru, ivotu u njima s na-
glaskom na pojavu kranstva, te pokuajima reforme Carstva i njegovu propadanju u kasnoj an-
tici (17.-35.). U posljednjem poglavlju prvog dijela knjige Ime, podrijetlo i jezik Hrvata (Etnogeneza
hrvatskog naroda) (39.-46.) interdisciplinarnim i komparativnim pristupom analizira se etnogeneza
Hrvata pri emu se panja poglavito usmjerila na probleme vezane za etimologiju imena Hrvati,
te s njom povezano podrijetlo i jezik Hrvata (39.-46.).
U drugom dijelu knjige Hrvatska u ranom srednjem vijeku (49.-185.), na poetku etvrtog poglavlja
Hrvati u ranom srednjem vijeku (49.-72.), postavlja se pitanje tko su Protohrvati i kojeg su podrijetla.

237
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 22(2004), str. 235-296

Odakle su se i kada doselili u novu domovinu? Jesu li doli u samo jednom seobenom valu ili vie
njih? Istraivanja usmjerena prema toj sastavnici hrvatske batine tek su u zaetku. Osnovnu
prepreku zakljuivanju stvaraju vie no oskudni izvori to govore o razdoblju od 6. do 9. st. odnosno
o vremenu kad su se zbivali kljuni procesi stvaranja hrvatskoga srednjovjekovnog etnosa. Ras-
prava oko tih pitanja ostaje u hrvatskoj historiografiji trajno otvorena. Stoga se, kako bi se itatelju
ponudio zadovoljavajui odgovor na spomenuta pitanja, iznosi kratka analiza historiografskih
teorija i pisanih djela srednjovjekovnih pisaca s najstarijim podacima o doseljenju i ranoj povijesti
Hrvata (49.-57.). Takoer se opisuje stanje koje su doseljeni Hrvati zatekli na istonojadranskim
prostorima, pri emu je naglasak stavljen na prve dodire Hrvata s kranstvom (58.-62.). Orga-
nizacija ivota na hrvatskim prostorima nakon doseljenja, nala se na razmei utjecaja dvaju carsta-
va - bizantskog i franakog. Tijek 9. stoljea oznaio je prekrojavanje njihovih granica i sfera utje-
caja, te irenje franake vlasti i organizacije uprave na hrvatskim prostorima (63.-70.). Prve obrise
hrvatske samostalnosti izvori biljee u doba kneza Trpimira (prvi spomen hrvatskog imena, prvi
hrvatski zapis, prvi kameni zapis, prvi samostan, prvi i do sada jedini trag vladarske rezidencije).
Detaljnije se iznose jezine i sadrajne analize Trpimirove darovnice, govori o duhovnom ozraju
njegova doba (dolazak Gottschalka i benediktinaca, posjet edadu), te njegovu poloaju u odno-
su prema vanjskim imbenicima (72.-79.). Peto poglavlje Susret Hrvata s kranstvom u novoj domo-
vini (80.-83.) analizira prve veze Apostolske stolice s Hrvatima, ime potonji prihvaaju novi svje-
tonazor i kulturne steevine zapadne rimokranske civilizacije. Prema djelu Konstantina Porfiro-
geneta proces pokrtenja ralanjuje se u tri etape. Razdoblje hrvatske povijesti od kneza Doma-
goja do kralja Zvonimira dugotrajan je proces postanka i konanog osamostaljenja Hrvatskog
Kraljevstva s obzirom na europske prilike ranoga srednjeg vijeka. Poloaj kneevine i kraljevstva,
smjetenih na kljunom komunikacijskom smjeru istok-zapad, a unutar inetresnih sfera stranih
imbenika (Bizant, Venecija, Normani, Bugari, Ugri), bitno je utjecao na njihov politiki razvoj.
Tako u poglavlju Polaganje temelja Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (84.-115.) itatelj detaljno upoznaje
vladare narodne dinastije i najvanije dogaaje vezane za svakog od njih, kao i problematiku
razdoblja nakon Zvonimirove smrti, a prije dolaska dinastije Arpadovia na hrvatsko prijestolje.
U poglavlju Istra od 6. do 10. stoljea (115.-134.), na temelju dostupnih vrela prikazuje se njezina
politika i drutvena povijest. Naglasak je pri tome na tekovinama franake uprave te njezinim
nasljednicima, Italskom Kraljevstvu i Njemakom Carstvu. Osmo poglavlje Hrvatski drutveni raz-
voj u ranom srednjem vijeku (135.-144.), primarno koristei se sauvanim srednjovjekovnim kartula-
rima (samostana sv. Petra u Selu, sv. Ivana Biogradskog i dr.) analizira osnovne smjernice drutvenog
razvoja. Razmatra se odnos serva, slobodnog i ovisnog seljaka, te osnovnih pojmova vezanih za
zemlju (alodij, curtis, terra). Nadalje se govori o procesu feudalizacije u pojedinim hrvatskim kra-
jevima. Deveto poglavlje nosi naslov Ustroj Crkve u Hrvata (145.-156.). Tu se oblikovanje hrvatske
ranosrednjovjekovne crkvenosti promatra prvenstveno na temelju odnosa izmeu Rima, Cari-
grada i Akvileje. Analizira se crkveno-politiki okvir splitskih sinoda 10. stoljea. Posljednji dijelovi
poglavlja posveeni su politikom, javnom, kulturnom i prosvjetnom djelovanju redovnitva.
Takoer se govori o utjecaju irilometodske tradicije na hrvatsko bogosluje i upotrebi glagoljice.
Posljednje poglavlje u drugom dijelu knjige nosi naziv Kultura, znanost i umjetnost u doba hrvatske
narodne dinastije (157.-180.). U njemu se najprije upoznaje hrvatska dvorska kancelarija, njezin
ustroj, isprave, pisari i jezik. Zatim se govori o razvoju i irenju predromanike i romanike umjet-
nosti. Posebno se istie raznolikost utjecaja, od graditeljstva kasne antike i Bizanta do langobard-
ske, karolinke, otonske i naposljetku lombardske umjetnosti.

238
Ocjene i prikazi

Trei dio knjige Hrvatska u razvijenom srednjem vijeku (185.-318.) zapoinje poglavljem Arpa-
dovii i Anuvici na hrvatskom prijestolju (185.-231.). Upoznajemo vladare dinastije Arpadovi (185.-
217.), kao i one anuvinske dinastije (217.-231.), te najvanije politike dogaaje vezane za sva-
koga od njih. Iako je prihvaanjem dinastije Arpadovia Hrvatska izgubila dravnu samostalnost,
kakvu je imala u drugoj polovini 11. stoljea kao Regnum Croatiae et Dalmatiae, ona je u novom
dinastikom sklopu sauvala prostornu, upravnu i drutvenu zasebnost (190.). Ni u razvoju hr-
vatskog drutva dolazak nove dinastije nije izazvao jae promjene. Utjecaj Arpadovia bio je prim-
jetan u Slavoniji, no u Hrvatskoj juno od Gvozda i u Dalmaciji, feudalno drutvo iskazuje vla-
stite razvojne smjerove (komunalno drutvo u Dalmaciji) (190.-191.). Ipak, Arpadovii u razvojni
kontinuitet Hrvatskog Kraljevstva donose promjenu pomak kraljevskog sredita od jadranske
obale u zalee, u panonsku ravnicu. Karakteristika politike Arpadovia je i povlaenje s Jadrana i
preputanje dalmatinskih gradova utjecaju Mletake Republike. Istodobno dolazi i do pojave i
jaanja pojedinih rodova hrvatske vlastele. U ovom poglavlju pozornost se poglavito posveuje
Bribircima, Krkim knezovima i Baboniima. S dolaskom nove dinastije na prijestolje, Anuvinaca,
u temelju se mijenja shvaanje kraljevske vlasti. Dok su Arpadovii svoju vlast temeljili na kra-
ljevskim zemljinim posjedima i njihovim prihodima, zaputajui kraljevska prava, Anuvinci
posve suprotno u sredite postavljaju upravo njih. Kako bi to mogli ostvariti, te obnoviti ugled
kraljevske vlasti, nastoje ojaati gospodarsku osnovicu Kraljevstva provodei brojne reforme (re-
forma novanog sustava, banderijalni sustav), podupirui razvoj gradskih sredita i suzbijajui
nadmo velikaa (218.-220.). Posljednji redci poglavlja posveeni su Ludoviku I. koji pod svojom
vlau okuplja cjelokupni prostor Hrvatskog Kraljevstva ukljuujui i Dubrovnik, te pod njegovim
okriljem hrvatsko srednjovjekovlje dostie svoj vrhunac.
Dvanaesto poglavlje Bosna i Hum (232.-239.) razmatra prostorni i politiki razvoj humskog
knetva i Bosne od prvog spominjanja u izvorima do 14. stoljea. Pri tome je naglasak na odnosi-
ma s vladarima hrvatske narodne dinastije, kasnije s ugarsko-hrvatskim vladarima, te pojedinim
hrvatskim velikaima. Posebno se istie vanost bana Kulina, irenje patarenske hereze, Stjepana
II. Kotromania te Tvrtka Kotromania.
U trinaestom poglavlju Crkveni i kulturni prostor Hrvata u srednjem vijeku (240.-258.) govori se
o utemeljenju Zagrebake biskupije kao vanom dogaaju ne samo u religioznom nego i u
drutvenom, gospodarskom, intelektualnom, kulturnom, i politikom ivotu hrvatskog naroda
(241.). Zatim se na temelju kronika kriarskih ratova i putopisa hodoasnika opisuju susreti kriara
s hrvatskim krajevima te njihovi dojmovi o ljudima, gradovima, kulturi i prirodi. Posebno se os-
vre na kriarske redove i na njihovo prvo pojavljivanje u Hrvatskoj. To poglavlje itatelja detalj-
njije upoznaje i s crkvenim redovima na hrvatskom tlu (cisterciti, prosjaki i pustinjaki redovi),
najvanijim samostanima te njihovom bogatom kulturnom i prosvjetnom ulogom. Posljednji dio
poglavlja posveen je Hermanu Dalmatinu i njegovu znanstvenom radu.
etrnaesto poglavlje Drutvo i gospodarstvo u razvijenom srednjem vijeku (259.-290.) promilja
temeljna pitanja vezana za drutveno sazrijevanje i gospodarski uspon na hrvatskim prostorim u
spomenutom razdoblju. Pri tome je naglasak stavljen na raznolike drutvene i gospodarske pro-
cese u pojedinim hrvatskim krajevima uvjetovane vanjsko-politikim okrujem, prostorom, nas-
ljeem, razliitim odnosom kraljevske vlasti prema njima. Detaljnije se govori o urbanistikom i
demografskom razvoju najprije istonojadranskih komuna, ratnim i biolokim poremeajima u
njihovu razvoju, te konanom postizanju demografske ravnotee. Analizira se razvoj staleke
raznolikosti te oblici marginalizacije i iskljuivanja unutar njih (bolesni, stari, siromani, heretici,

239
Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 22(2004), str. 235-296

uloga bratovtina i dr.). Panja je posveena i drutvenom razvoju kvarnerskih opina i gradskog
drutva u Slavoniji, te procesu razvoja nieg plemstva Hrvatskog Kraljevstva. Istie se vanost
proimanja etnosa na hrvatskim prostorima kao i poloaj doljaka u novim sredinama, opisuje
gospodarski razvoj i ukljuenost pojedinih hrvatskih krajeva u razliite gospodarske sustave. U
sklopu tog poglavlja biljei se i cijeli niz podataka o zemljinjoj proizvodnji i stoarstvu, obrtima i
solanama, trgovini i pomorstvu. Kultura, znanost i umjetnost (291.-318.) naslov je poglavlja u koje-
mu se obrauju brojne sastavnice iz bogate trojezine i tropismene batine hrvatskog srednjo-
vjekovlja. Navode se prvi (epigrafski) spomenici latinske pismenosti, kao i najstarije sauvane knjige
liturgijskoga, povijesnog, prirodoznanstvenog ali i knjievnog sadraja. Jednaku vanost imala je
i glagoljaka pismenost, a natpisi i djela pisana njome (Baanska ploa, Plominski natpis, Hrvojev
misal, Misal po zakonu rimskog dvora i dr.) imaju istaknuto mjesto u razvoju hrvatske pisane rijei.
itatelj se upoznaje i s glazbenom kulturom Hrvata s posebnim osvrtom na glagoljako i grego-
rijansko pjevanje. Posljednji redci poglavlja posveeni su razvoju gotikoga graditeljstva, njegovim
stilskim znaajkama, kiparstvu, slikarstvu i sitnoslikarstvu tog razdoblja.
etvrti i posljednji dio knjige, Hrvatska u osvit modrenog vremena (321.-492.), kako je ve uo-
biajeno, zapoinje prikazom politike situacije u Hrvatskoj u kasnomu srednjem vijeku (Hrvat-
ska u kasnom srednjem vijeku, 321.-370.). Naime tada Hrvatsko Kraljevstvo ulazi u dugo razdoblje
politikih sukoba i drutvene uznemirenosti (321.). Takvo stanje uzrokovali su brojni unutarnji i
vanjski initelji. Unutarnji su uzrokovani dinastikim prijeporima i estim smjenama vladarskih
dinastija na ugarsko-hrvatskom prijestolju (Anuvinci, Luksemburgovci, Habsburgovci, Jagelo-
vii). Istodobno feudalna elita stvara nova sredita politike moi te jaa vlastiti politiki utjecaj.
Njihov je otpor prema dvorskom centralizmu najbolje prikazan u protudvorskom pokretu koji je
ojaao animozitet izmeu kraljevske vlasti i feudalne elite. Temelj takvoga zbivanja bila je ne-
djelotvornost kraljevske vlasti kao i vea usmjerenost pojedinih vladara na druga podruja njiho-
voga vladanja (igmund, Matija Korvin). Plod pak kraljeva djelovanja da si osigura uporite meu
feudalnom elitom, uspinjanje je novih vlasteoskih obitelji (Celjski i Talovci). Suprotnosti unutar
Hrvatskoga Kraljevstva u istom se razdoblju dopunjuju djelovanjima vanjskih sila. Ratovi s Mle-
anima, gubitak Dalmacije i stvaranje mletakog dominija na istonom Jadranu, sukobi s Osman-
lijama, njihovi prodori i pustoenja na podruju Hrvatskog Kraljevstva, glavne su karakteristike
vanjske politike spomenutog razdoblja. U poglavlju je panja takoer posveena politikim pri-
likama Dubrovake Republike, nastojanju hrvatske politike i intelektualne elite za dobivanje eu-
ropske pomoi u obrani protiv Osmanlija. Poglavlje zavrava prikazom Mohake bitke i izborom
Ferdinanda Habsburkog 1527. u Cetinu za hrvatskoga kralja. Prvi dio sljedeeg poglavlja, Hr-
vatski etniki prostor izvan trojednice (371.-386.), obrauje najvanije odrednice vezane za politiku
povijest Istre od 12. do 15. stoljea. Tako je za razdoblje 13. stoljea naglasak stavljen na sukobe
interesa akvilejskog patrijarha i Venecije. U 14. se stoljeu istie razliit drutveni i politiki ustroj
na istarskom prostoru, podijeljenom izmeu akvilejskog patrijarha, Venecije i gorike grofovije
(Pazinska kneija). Petnaesto stoljee oznaile su promjene politikog ustroja, odnosno uspostava
dvojne vlasti (Venecija i Kua Austrije), koja e se na istarskom poluotoku zadrati do 18. stoljea.
Drugi dio poglavlja govori o Bosanskom Kraljevstvu (1377.-1463.). U prvom se planu nalaze kra-
ljevi Tvrtko I., Stjepan Dabia, Stjepan Toma i Stjepan Tomaevi, te njihov odnos prema Ugar-
sko-Hrvatskom Kraljevstvu. Poloaj kralja esto je ovisio o trenutanoj moi i odnosu s istaknutim
bosanskim velmoama i obiteljima (Pavlovii, Kosae, Radivojevii i dr.). Meu njima je poglavito
istaknutu ulogu imala i obitelj Hrvatini, a njezin pripadnik, vojvoda Hrvoje, ubraja se u najvee
linosti srednjovjekovne hrvatske i bosanske povijesti (381.).

240
Ocjene i prikazi

U osamnaestom poglavlju, Hrvatsko drutvo i gospodarstvo u kasnom srednjem vijeku (387.-414.),


prati se nastavak tendencije razliitoga drutvenog i gospodarskog razvoja pojedinih hrvatskih
krajeva, zapoetog u prethodnom razdoblju. Gospodarstvo dalmatinskih komuna izvrgnuto je
dvostrukom pritisku, osvajakom Osmanskog Carstva i strogom fiskalnom nadzoru Mletake
Republike. Usko povezano s pritiskom Osmanlija promatraju se i demografski poremeaji (epi-
demije, glad), te pojaane migracije i depopulacija ireg prostora zalea komuna. Iznose se brojni
korisni podaci o proizvodnim djelatnostima (poljodjelstvu, stoarstvu, ribarstvu, obrtima, proiz-
vodnji soli), kao i trgovini i pomorstvu. Spomenuti se podaci kompariraju sa saznanjima o Du-
brovakoj Republici, koja doivaljava gospodarski procvat. U strukturi pak komunalnog drutva
na povrini se sve vie pojavljuju pukotine i nerazmjer patricijata i puana. Jainu drutvenih
sukoba na razini politike vlasti unutar gradskih drutava najbolje ocrtava primjer ustanka pua-
na na Hvaru. S druge strane, nie plemstvo i plemike opine ugroeni su djelovanjem gradskih
drutava i velikakih rodova. Krajem 15. stoljea osmanlijska osvajanja vode k propadanju
plemikih posjeda. Tijekom cijelog tog razdoblja hrvatsko se drutvo tako mijenja u svojim bitnim
prostornim i politikim temeljima.
Na poetku devetnaestog poglavlja, Crkva u Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (415.-427.),
analizira se uloga Crkve u razvoju hrvatskoga vieg i visokog kolstva, s posebnim osvrtom na
osnivanje generalnih studija u Zadru. Nadalje se prikazuju zasluge istaknutih Hrvata u pokua-
jima stvaranja jedinstva kranske ekumene. Opsegom najvei dio poglavlja posveen je ustroju,
poloaju i doktrini Crkve bosansko-humskih krstjana. U zavrnom dijelu opisuje se djelovanje
inkvizicije na hrvatskim prostorima.
Dvadeseto poglavlje, Duhovno ozraje hrvatskog srednjovjekovlja (428.-448.), ralanjuje teme-
ljene oblike drutveno-vjerskih odnosa svakidanjice. Iscrpno se razmatra razvoj, ustroj i uloga
bratovtina unutar komunalnih drutava jednako kao i izvan domovine, poglavito na Apenin-
skom poluotoku. Specifian aspekt ljudske religioznosti inio je i fenomen hodoaenja. Pri tome
se u raspravi prouava poimanje, motivi i oblik hodoaenja, te nain njihovih izvedbi (putova-
nje, odmorita i dr.)
Posljednje poglavlje, Kultura, znanost i umjetnost (449.-492.), ispituje dostignua humanizma
na hrvatskim prostorima. Poetni redci poglavlja posveeni su istaknutim hrvatskim intelektual-
cima, znanstvenicima-uenjacima toga doba (Petru Pavlu Vergeriju Starijem, Ivanu Stojkoviu,
Ivanu Vitezu od Sredne, Ivanu esmikom, Nikoli Modrukom i dr.). Zatim se navode najistak-
nutiji predstavnici hrvatske renesansne knjievnosti, opisuje pojava i razvoj prvih javnih i privat-
nih knjinica, kao i renesansni glazbeni izriaj. Kraj je poglavlja posveen razvoju renesansne
umjetnosti (graditeljstva, kiparstva i slikarstva).
Na kraju knjige nalazi se popis odabranih izvora i literature (493.-496.), te kazalo osoba, to-
ponima i etnonima (497.-526.).
Valja jo jednom naglasti da je ta knjiga prva cjelovita sinteza moderne hrvatske historiografije
o srednjovjekovnoj povijesti hrvatskih prostora. Upravo je vrijednost te sinteze, osim ve spomenu-
tog obogaivanja kolskog programa, mogunost upoznavanja s temeljnim razvojnim smjernica-
ma obuhvaenog razdoblja. Pri tome je tenja izdavaa i autorskog tima bila prikaz procesa tijekom
hrvatskog srednjovjekovlja i okretanje svakidanjem ovjeku, a ne puko nizanje injenica, to je
bio sluaj u starijim sintezama. Tragom buduih istraivanja, knjiga e postati neizostavna okosni-
ca srednjovjekovne historiografije.
Maja Katui

241