09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 104

Osobna historija

Bilo bi korisno kazati neto i o meni kao sudioniku. Nakon

nekoliko tinejderskih boravaka s maarskim prijateljima u
vojvoanskom podruju Srbije, studirao sam srpsko-hrvatski
jezik i knjievnost kao dio mog dodiplomskog stupnja u Brita-
niji. Potom sam proveo jednu godinu (1978.-1979.) na Univer-
zitetu u Sarajevu u programu razmjene studenata, gdje sam
poeo prevoditi radove bosanskog pjesnika Maka Dizdara i srp-
skog pjesnika Ivana V. Lalia. Od tada ta dva pjesnika obliko-
vala su glavno uporite mog knjievnog prevoenja (Lali,
1997.; Dizdar, 1999.), ali radio sam i s drugim pjesnicima iz tog
podruja, npr., Dragom tambukom i Vaskom Popom (Jones,
1994.; Popa, 1997.). U novije vrijeme ukljuio sam se kao pre-
voditelj-urednik u mreu koja je utemeljena u Sarajevu u okvi-
ru Meunarodnog foruma Bosna, iji je cilj obnoviti kulturne
i akademske mostove u ex-jugoslavenskom podruju (npr.,
Mahmutehaji, 1996., 2000.; Lovrenovi & Jones, 2001.).

Knjievni prijevod i kulturno-politika lojalnost

Okrenimo se sada prikladnom sluaju za prouavanje.

Kako se moe zakljuiti iz netom ocrtane osobne historije,
moje glavno poistovjeenje bilo je, prije nego to su buknuli
ratovi u toj zemlji, s Jugoslavijom kao viekulturnim prosto-
rom, naroito s Bosnom i Srbijom. Pa ipak, u toku srbijanskog
(a potom i hrvatskog) napada na bosansku dravu koja je na-
stajala, politiki lojalan bio sam Bosni. etiri initelja potakla
su i uvjetovala tu moju lojalnost.
Prvo, poput mnogih stranih promatraa, osjeao sam da bi
nepristajanje uz Bosnu jednostavno bilo nemoralno pred
okrutnou napada na tu zemlju, njezine ljude i njezinu kul-
turu osjeanje koje je ojaano injenicom da sam jednu godi-
nu ivio u Sarajevu, te, u skladu s tim, osjeao znatnu osobnu
lojalnost prema bosanskom kulturnom prostoru. Tako, svoje
prevoenje bosanskohercegovake knjievnosti naprimjer,
djela Maka Dizdara, pjesnika velikog evropskog dosega sma-
trao sam kao pokuaj branjenja bosanskohercegovake kulture
njezinim vrednovanjem u oima vanjskog svijeta. I taj poticaj
prevoenje kao in lojalnosti preivio je ak u vremenu mira.
Drugo, moja zamisao kulture koju sam pokuavao braniti bi-
la je daleko od nepristranosti. Posmatrao sam bosansku kulturu

104
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 105

kao sloeni i nijansirani prostor ija je ivotnost bila (i jest)

osnovana na meu-igri sukobljujuih i uobiajenih nazora o
svijetu, iskustvima i itanjima (Lovrenovi, 2002.) prije nego
na pojednostavljujuem shvaanju odvojenih kultura koje su
bonjaka (to jest bosansko-muslimanska), hrvatska i
srpska, kako su to nacionalisti pokuavali predstaviti. Tako,
prevoenje Dizdarevog Kamenog spavaa ukljuuje, naprimjer,
podravanje njegovog ina konstruiranja bosanskog identite-
ta preko srednjovjekovne prolosti te zemlje identitet (tog
heretikog vjernika, progonjenog ali neunitivog) koji je
jedinstveno bosanski i koji se odnosi jednako na sve njezine
dananje stanovnike (Buturovi, 2002.):

Ti ne zna nita o mome bogatstvu

Skrivenom za tvoje mone oi
(Ti ne zna da meni je
Mnogo vie
Nego to misli
Sudbina
Namrijela
I
Dala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti

Ali nikako da nae istinski put
Do mene
(Iz Putovi, Dizdar, 1999.: 25)

Uz to, taj in obrane ili ambasadorstva (Jones, 2000.)

nije znaio samo oslanjanje na pozitivnu sliku bosanske kul-
ture. To je znailo pokuavanje suprotstavljanja negativnim
slikama na Zapadu o Bosni kao rtvi ili Bosni kao mjestu agre-
sije i netolerancije slikama koje su neizbjeno nastajale kada
su medijski prikazi pokolja i sakaenja praeni zapadnjakim
vladama i iskazima Ujedinjenih naroda o nemogunosti upli-
tanja meu zaraene strane koje su sve krive (cf. Cigar,
1998.; Young, 2002.). Osjeao sam da je vano pokuati uspo-
staviti ravnoteu dostavljanjem drukije slike preko prevo-
enja slike Bosne kao zemlje s visokom knjievnom kultu-
rom koja bi mogla biti ravna svakoj drugoj u Evropi.
etvrta strana te kulturno-politike ukljuenosti znai i
istupanje iz visoke knjievnosti. U toku rata protiv Bosne ja

105
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 106

i mnogi od mojih drugova prevoditelja osjeali smo da nije

potrebno samo hitno svijetu prenijeti knjievne slike ve i mi-
ljenja i izvjetaje neposrednih svjedoka bilo njihovim izrav-
nim prevoenjem, bilo ureivanjem prijevoda koje su naprav-
ili pripadnici izvornog jezika. Meu mojim primjerima bili su
filozofijski i politiki eseji i novinski lanci Rusmira Mahmut-
ehajia (npr., Mahmutehaji, 1996., 2000.), koji su promi-
cali meuetniku toleranciju ukorijenjenu u zajednikoj reli-
gioznosti kao ujedinjujuoj bosanskoj ideji, ili prve memoare
iz etnikih koncentracionih logora (Bosnevi, 1993.).
Ali, koritenje metafore prijevoda kao kulturne/politike
obrane postavlja i pitanja gdje, protiv koga i s kojim ciljem
u protivnom, to nije nita vie nego intelektualno domilja-
nje, uvredljivo za one koji su uinili konkretnija fizika djela
obrane. U sluaju knjievnih i politikih prevoditelja mjesto
je bilo, prije svega, vanjski svijet, naroito Zapadna Evropa
i Sjeverna Amerika, gdje su se vlade trudile da se ne upliu
pred rastuim dokazom genocida i kulturocida (Cigar, 1998.;
Young, 2002.). Tu prijevodi, njihova objavljivanja i javna ita-
nja mogu, vjerojatno, biti smatrani kao dio sabiranja pritiska
javnosti (malog u usporedbi s televizijskim slikama granatira-
nja i pokolja koji su svake noi prenoeni u kue ljude, ali ni-
ta manje zbiljnog) koji je, naposljetku, utjecao na okretanje
Sjedinjenih Amerikih Drava prema uplitanju 1995. godine.
Iako su zapadnjako nedjelovanje prije 1995. godine i
njegove posljedice podrka zabrani uvoza oruja i podjeli
koja je bila utemeljena na mirovnim sporazumima uzroko-
vali krivicu sauestvovanja, glavni sudionici razaranja bili su
pohodi nacionalista i stavovi koji su ih pokretali. Moe se
initi da tu prijevod izvan jezika agresora i rtava moe doseg-
nuti ak i manje. Pa ipak, vrednovanje preko prijevoda u
oima vanjskog svijeta, naroito diljem prostora lingua franca
poput engleskog, moe dati povezujuem modelu bosanske
kulture i dodatna sredstva kojima e on pokuati zadobiti
potporu ili povezati saveznike kako se dogodilo, naprimjer,
irenjem prijevoda Kamenog spavaa preko ambasada i na
meuvladinim sastancima.
Sada su u Bosni i Hercegovini prestale fizike borbe, a
neovisnost drave (iako oslabljene podjelom) jami meu-
narodna vojna i civilna prisutnost. Pa ipak, iako sirovi
nacionalizam vie nije vaan na zvaninoj razini, veliki put je
prije nego to njegove zamisli budu istjerane iz dua mnogih

106
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 107

ljudi: izgonjenje tih ideja je, doista, kljuni zadatak mnogih

bosanskih intelektualaca. Tako, jo osjeam potrebu da budu
branjene i promicane sloenost i mogunost tolerancije u
bosanskoj kulturi, i preko knjievnog prevoenja i prevodi-
teljskog ureivanja djela i raspravljanja koji unapreuju dija-
log meu zajednicama. Ali, to opet trai odgovor na to ta tu
moe postii knjievni prevoditelj. Odgovor je: sm ne moe
mnogo. Ali, ako je prevoditelj dio cjelovitijeg nastojanja
prema toleranciji i ponovnoj gradnji kulturnih i intelektual-
nih veza (koje zagovara i promie, naprimjer, Meunarodni
forum Bosna), taj opseniji pothvat moe imati vjerojatnost
uspjeha bez obzira na to koliko je on spor i postupan.

Sukobljujue lojalnosti

Do sada sam bio usredsrijeen na lojalnost Bosni. Ali, anti-

nacionalizam ne znai samo branjenje strane u koju se vjeruje
gdje su moje odluke lake. Kao prevoditelj junoslavenske (ne
samo bosanske) knjievnosti, ak i tokom ranih 1990. godina,
osjeao sam da opredjeljenje za bosansku knjievnost i kulturu
ne bi trebalo znaiti da se opredjeljujem protiv knjievnosti
koja je napisana u Hrvatskoj i Srbiji. To bi bio ideologijski
redukcionizam, padanje u nacionalistiku zamku (barem tako
je teklo moje racionaliziranje) pa sam nastavio raditi sa srp-
1
skim i hrvatskim pjesnicima koje sam ve spomenuo. Tu balkanistiku sliku,
koja ukljuuje sakaenje
Drugi razlog za odravanje saradnje s pjesnicima diljem
kao mistiki endemsko
srpsko-hrvatskog podruja, ak i tokom najmranijih razdob- tom podruju, esto su
lja tog rata, bio je slian onome koji sam ranije spomenuo za koristili nacionalisti da bi
bosansku kulturu. Bila je to elja da se brani ira poslije-jugo- odvratili vanjsko uplitanje
slavenska kultura od pojednostavljujuih kulturnih tumae- i sakrili injenicu da je
takvo sakaenje bilo
nja koja su, kako sam vidio, prevladavala irom svijeta proizvoljno sredstvo
tumaenja koja se uklapaju u proireni stereotip Balkana kao njihove politike. Ali, pisac
neciviliziranog drugog Zapadne Evrope, to je Todorova ozna- Devad Karahasan snano
ila kao balkanizam (1997.: 3-20). Tu su medijske slike koje istie u televizijskoj
raspravi Angairanje i
su bile usredsrijeene na rat i netoleranciju (koncentracioni umjetnost (Sarajevo: Studio
logori, granatirane zgrade, pokolji i izbjeglice) obino dobro 99, 1. listopad 2001.) da
dolazile u njihovom branjenju nepravdi koje su poinjene je svijet stvoren iz rude tog
protiv Bosanaca i Kosovara. Ali, ta ukupna slika, koju su uz prvorednog haosa tamnog
vilajeta. Tako, ta slika moe
svu opasnost nudili, bila je prikazivanje ex-jugoslavenskog
posve dobro podupirati i
podruja kao tamnog vilajeta prastarih mrnji, i nita vie.1 raznolikosti i sloenosti tog
Osjeao sam da bi to trebalo smatrati napomenama da to podruja kao izvor
podruje ima i visoku kulturu, a ne samo rtve i zloince da stvaralake snage.

107
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 108

je to podruje, poput Bosne, ija kulturna raskonost, kako

sam vidio, proistjee iz same raznolikosti i sloenosti, to su
nacionalisti eljeli unititi.
Ali, neko bi tu mogao istaknuti pitanje koje sam i sm
esto postavljao da li je za prevoditelja etiki ispravno zau-
zimanje takvog stava u ono vrijeme. Poetkom 1990. godina
u Srbiji i Hrvatskoj jaali su, kako sam vidio, nacionalistiki
nacrti podrani shvaanjima o kulturnoj iskljuivosti i nad-
monosti, prijetei da iskorijene kulturu i stanovnitvo Bosne.
Moe li olimpijsko stanovite panjugoslavenske ljepote, vie-
no u tome svjetlu, ne biti in dvolinosti ili sljepoe, prezriv
koliko i ustrajavanje moje vlade da su agresor i rtva jednaki?
Sljedei odjeljci daju pojedinosti o etikim, psiholokim i osje-
ajnim dvojenjima koja proizvode pitanja poput tih.
Prije poinjanja bojao sam se da bi nacionalistiki reim
u Beogradu objavljivanje mojih (i drugih) srpskih prijevoda u
svijetu mogao koristiti za svoje propagandne svrhe, to je bilo
oajno za svaku meunarodnu uvjerljivost koju bi prijevod
mogao dobiti. Taj strah samo je djelomino umanjivan inje-
nicom da bi moji prijevodi mogli ponuditi podrku i nena-
cionalistikim srpskim intelektualcima.
Na osobnijoj razini postojalo je dvojenje da li nastaviti
raditi sa ivim piscima odlinih tekstova (i/ili osobnim pri-
jateljima) koji su podravali ili se nisu protivili reimu za koji
sam mislio da ga treba mrziti (sa slinim dvojenjem susretali
su se mnogi graani bive Jugoslavije). Tu sam nastojao imati
ovaj pristup: ostani odan tekstovima, jer tu pisac govori svije-
tu (nakon svega, ima i primjera u anglo-amerikoj knjievnoj
historiji, kao i dobrih pjesnika koji su imali loe ili zloesto
utemeljene stavove).
Opasnije pitanje nastaje kada su tu sliku koju sam prevodio
koristili nacionalisti da bi opravdali pohode mrnje i genocida.
Primjer za to su srpske atavistike slike, kao to su kosovski mit
ili slike vuka kao plemenskog totema, koje su istraivane u
Uspravnoj zemlji i Vujoj soli Vaska Pope ( Popa, 1973., 1980.).
Kada je pisao te pjesme, Popa je pozitivno istraivao svoje kul-
turne korijene, traei sve ljudske arhetipove preko kulturnih
posebnosti, u dobu (1970. godina) kada su takva istraivanja
bila prilino neokaljana. Ali, prevoditelj koji objavljuje u dobu
neobuzdanog nacionalizma ne moe polagati pravo na istu
nevinost. Tako, moje ureivanje i prevoenje Collected Works
Vaska Pope (Popa, 1997.) mogli su biti shvaeni i kao davanje

108
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 109

vjerodostojnosti srpskim nacionalistima (moda manje, ali ne

manje od mog ranijeg tvrenja da sam branio bosansku kultu-
ru) za ubilako zloupotrebljavanje takvih slika: kosovski poraz
1389. godine koji potie elju za osvetom protiv bosanskih i
kosovskih Muslimana, est stoljea poslije, naprimjer, ili Beli
vukovi koji daju ime antimuslimanskoj brigadi smrti.
Inae, te slike nose opasnost ojaavanja negativnih ste-
reotipa tog podruja meu engleskim itateljima tako, na-
primjer, dajui dojam da je Popa uskogrudi nacionalist. Prikaz
Popinih Collected Works u Glasgow Heraldu 1997. godine, koji
je napisao Bold, dajemo ovdje. I pored Boldovog teksta i
zapisa ispod slike da je srpski nacionalizam [...] jednako-
znaan sa svime emu se Popa suprotstavlja, taj lanak zasje-
njuje velika fotografija ume ruku sa srpskim nacionalistikim
pozdravom triju prsta a slike govore glasnije nego rijei.
U skladu s tim, objavljivanje u takvim sluajevima ima
opasnosti. Ali, ta neko kao prevoditelj treba initi odbiti da
sudjeluje ili pokuati da zaustavi objavljivanje? Ili, pada li se u
drugu od nacionalistikih zamki, slaui se da sve to je ikada
neka kultura stvorila nije nizato drugo osim radi vee slave
naroda, bez mjesta za drukije poticaje i itanja? Naposljetku,
glavni razlog to nisam raskinuo sa srpskim i hrvatskim pje-
snitvom bio je to to bi on znaio prekidanje osobnih veza
koje su izgraene tokom mnogih godina. Ali, bio sam vrlo
oprezan u uspostavljanju novih veza, izuzev u rijetkim slu-
ajevima, kada sam osjeao da moj prevoditeljski rad pomae
neku vrstu suprotstavljanja nacionalistikom nazoru kao u
sluaju engleskog izdanja beogradskog enskog asopisa Pro
Femina (Slapak, 1997.), naprimjer.

Sukobi kakvoe

Ponekad su me pitali da prevodim pjesnitvo koje sam

smatrao prilino ispod zadovoljavajue razine, ali, sa stano-
vita kulture osjeao sam da bi ga trebalo podrati. Gledajui
unatrag, taj izbor se ini prilino jednostavnim: odbiti prevo-
enje, jer slaba pjesma pravi propagandu protiv njezine kul-
ture, a ne za nju. Obino sam odbijao ali ostajao sam s
osjeanjem da je trebalo da podrim, ako ne kulturu, onda tu
osobu s porukom koju treba rei. Ali, ponekad bi drutveno-
politika lojalnost pretegla umjetniko prosuivanje, kao to
je to bilo u mojoj odluci u vremenu kada su se prilike u

109
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 110

bosanskoj dravi inile najgorim da prevedem jednu ale-

goriju (Lati, 1993.) rata protiv Bosne:

Na proplanku pokraj trna

pasla je sama mlada srna!

I sve bi bio poklon iz snova,

najljepe obansko udo,
da neko nije uzviknuo ludo
uspalivi opor kerova!

Beside a thorn tree, all alone,

a roe-deer grazed, not yet full-grown!

Lovely it was, like a gift only dreamed,

this pastoral scene a wonder it seemed
and yet it was smashed by a frantic roar,
setting a pack of hounds on her spoor!

Pitanje povezano s tim i opet, sreom, rijetko bilo je

da li bi trebalo da popravim knjievnu kakvou stiha koji sam
smatrao vrijednim prevoenja s obzirom na druge razloge.
Obina prevoditeljeva etika neutralnosti kae da bi ovjek
morao prevesti bosansku pjesmu koja nije dobra ili koja nije
loa u pjesmu sline kakvoe. Ali, ako je neija namjera una-
preenje kulturno-politikog uzora, zar i stroga nepristranost
ne bi mogla biti smatrana jednako neetikom? U zbilji sam
esto popravljao takve tekstove, ali unutar jasnih granica, to
jest mijenjajui stil, ali ne i sadraj, preokreui oito neprik-
ladan ili pojednostavljujui iskaz u izvornom tekstu i poetici
u sreeniji engleski izraz i poetiku, ali ostavljajui ciljnim
itateljima da sude o sredinjoj slici i njezinom razvoju.
Obrnuto, moe se pitati da li bi stih sline kakvoe u
slubi razorne ideologije ili zlog pjesnika trebalo oslabiti u pri-
jevodu. Ali, takvo sputanje od promicanja do ocrnjivanja
bilo bi prevelik etiki korak. Nadalje, jedini razlog koji sam
imao za prevoenje takvog djela bio je da obavijestim o dru-
goj strani. Tako, kada me je Chris Agee, dok je pisao uvod za
zbirku modernog bosanskog pjesnitva Scar on the Stone
(1998.), koju je on uredio, pitao da prevedem pjesmu Rado-
vana Karadia radi shvaanja koja vrsta pjesnika je mogla
narediti spaljivanje biblioteka, preveo sam tano ta sam

110
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 111

vidio. To pjesma druge lige, a ne etvrte, osrednje vjeto sa-

stavljena oko prilino bezdune sredinje zamisli u idiomu
posve povezanom sa savremenom junoslavenskom poeti-
kom2 prua rjeitije uvide u ud tog ovjeka (osrednje ospo-
sobljenog prevrtljivca u traganju za identitetom, moda) nego
to bi dalo jednostavno demoniziranje kao loeg pjesnika.
Kda za pitanje kakvoe teksta jest injenica da ima vrlo
malo prevoditelja bosansko-hrvatsko-srpskog koji piu na
engleskom jeziku kao svom maternjem. To ima, u mome
iskustvu, dvije glavne posljedice. Prvo, morao sam odbiti
mnogo zahtjeva za prevoenje zarad zauzetosti poslom i manj-
ka vremena. I obrnuto, kada se doe do druge uloge mnogih
knjievnih prevoditelja te prepoznavanja i podravanja
nadarenih i pisaca koji dolaze neki mogu biti previeni. Tako,
naprimjer, kada sam radio kao savjetnik i predlaga u pripre- 2
Pjesma Dvojnik Radovana
manju zbirke Scar on the Stone Chrisa Ageea, samo sam preao Karadia, kao jedina
djelo dviju bosanskih pjesnikinja mlaeg narataja, kada je njegova pjesma ukljuena
antologija ve bila u tisku Nermine Kurspahi i Jasne ami, u predratnu antologiju
odlinih pjesnikinja, koje bi pomogle i popravljanju rodne savremenog
bosanskohercegovakog
neravnotee u toj zbirci (npr., ami, 1986.; Kurspahi, 1999.). pjesnitva, jest, moda, i
Vano je ponovno uvesti, na ovome mjestu, pitanje osje- njegova najbolja. Evo
ajnosti istraivaa. Taj sluaj za prouavanje opisuje neka izvornika i mog prijevoda:

Dvojnik Doppelgnger

ekam te kraj crkve. Im waiting for you beside the church.

ute stara zvona. The old bells are mute.
U moju tiinu biju kapi kie. The raindrops beat into my silence.

U to prosjak minu. Then a beggar passed by.

Ko povratnik s Lete. Like a soul back from Lethe.
Ni ovek, ni dete. Ali nalik na me. Neither man nor child. But he
Resembled me.
No, u depu vie nieg
to se moe dati. Despite this,
Sem olovke koja ovo pie. In his pocket, nothing else to give.
Except a pencil to write this.
Pa i ona nesta.
On, zamiljen, minu. Then that vanished too.
Silno nalik na me. And he passed on.
Resembling me to a tee.
I ti ode za njim.
Pljusak kie zali And you left with him.
Moje oi. Splashes of rain lave
I mir se navali My eyes.
Na moju tamu, And peace slams down
Slian grobnoj ploi. On my darkness,
Like a stone on a grave.

111
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 112

dvojenja i putove koje sam birao u njima. Ali, valja naglasiti,

to su, uglavnom, bili putovi prije nego intuitivno zadovo-
ljavajua rjeenja. ak i nakon to sam bio donio odluku,
esto je ostajalo osjeanje unutarnjeg sukoba. Tako, iako sam
pokuavao gdje je to bilo mogue da zauzmem potrebnu ana-
litiku udaljenost u ovom lanku, izbor primjera za proua-
vanje i rasprave koje su nuno slijedile, takoer, odraavaju
poticaj da se izmire dvojenja koja su iskuana i putovi koji su
odabrani uz moja politika/ideoloka stanovita i moje osobe
kao strunjaka za prevoenje.

Posljedice: prevoenje kao

drutveno/etiko djelovanje
Prevoditelji kao drutveni igrai

S obzirom na taj posljednji uvjet sada je vrijeme za korak

uzmicanja od osobnog da bi se ispitalo kakve ire posljedice
moe imati kazivanje na ulogu knjievnog prevoditelja u vre-
menima, i izvan njih, otvorenog drutvenog sukoba. Zapo-
nimo s pitanjem: ta je knjievni prevoditelj? Osoba s ulice,
vjerojatno, smatrala bi prevoditelja kao onog koji jednostav-
no omoguuje itatelju da iskusi tekst stranog jezika; a veina
knjievnih prevoditelja, ukljuujui i mene, gotovo zasigurno
gleda na jezgru svoje struke kao na dunost da izvorni tekst
bude prenijet to je mogue tanije. Ali, prevoditelji su i dru-
tvena bia, kako je to ovo prouavanje jasno pokazalo. Samo
odreenje prevoditelja pretpostavlja barem jednog drutve-
nog drugog osobu koja proizvodi izvorni tekst. Prema tome,
kako ovaj sluaj za prouavanje pokazuje, osobne povezanosti
s piscima izvornog teksta mogu biti moan initelj u obliko-
vanju drutvenog djelovanja knjievnog prevoditelja. iri dru-
tveni okviri, takoer, oblikuju prevoditeljeve identitete i
djelovanja: prevodei subjekt je sainjen u sloenom i razno-
rodnom sistemu ekonomskom, drutvenom, seksualnom,
rasnom, kulturnom (Davis, 2001.: 58). Ovo prouavanje po-
kazuje tu povezanost gotovo posve jasno preko izvorno i
ciljno osnovanih kulturno-politikih initelja.
Ali, gledanje knjievnih prevoditelja kao pukih preno-
sitelja znaenja izvornog teksta ili robova drutvenih okol-
nosti ini se otvoreno deterministikim, pa je u neskladu s

112
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 113

prevlaujuim modelima knjievnog prevoenja koji pre-

voditelja smatraju stvaralakim posrednikom (npr., Beylad-
Ozeroff et al., 1998.). Ovo prouavanje naznaava da
knjievni prevoditelj djeluje u polju koje je oblikovano
mnotvom meuovisnih sila, i unutarnjih i vanjskih, za pre-
voditelja:
Jastvo: meu tim faktorima tu su prevoditeljeva narav,
osobna povijest i poticaji, politike i ideoloke lojalnosti i
pogledi, etika poela i zamiljanja njegove/njezine ulo-
ge, omiljene taktike i strategije prevoenja.
Izvorni tekst: njegova unutarnja obiljeja kao to su pote-
koa/prevodivost ili kakvoa.
Znaajni drugi: uzajamnosti s izvornim piscem ili njego-
vim/njezinim predstavnicima (kao to su udovica/udovac,
zvanini ili nezvanini posrednici), ciljnim izdavaima,
urednicima i drugim (cf. Bush, 1998.).
iri drutveni okvir unutar kojeg djeluju svi navedeni ini-
telji. Meu initeljima koji tu djeluju su: politika, dru-
tvena i knjievno-estetska obiljeja izvorne kulture,
meusobne slike izvorne i ciljne kulture i uzajamnosti
meu njima, knjievne norme ciljne kulture i norme oe-
kivanog ponaanja prevoditelja (Hermans, 1999.: 72-90;
Toury, 2000.), vrijeme koje je proteklo izmeu izvornog i
ciljnog pisanja, knjievne mree izvorne i ciljne kulture,
uzajamnosti meu interesnim skupinama (kao to su pod-
ruja/etniciteti izvorne kulture) i posljedice prevoditelje-
vih odluka u zbiljnom svijetu.
To ukljuuje gledanje na knjievno prevoenje kao ogra-
nieno ali autonomno drutveno djelovanje (cf. Boase-Beier &
Holman, 1999.), s prevoditeljima dok rade neprestano odlu-
ujui izmeu i procjenjujui svoje strategije preoblikovanja
teksta unutar mogunosti i ogranienja meuosobnih veza i
ireg drutvenog okvira.
Ali, je li taj model knjievnog prevoenja naroit za
drutvene prilike estokog i napadnog unutarkulturnog i/ili
meukulturnog sukoba, to zahtijeva naroito hitno djelo-
vanje prevoditelja istodobno nameui otra ogranienja tom
djelovanju? Htio bih istaknuti da nije. Ako nita drugo, kako
su naglasili feministiki i marksistiki teoretiari, nije mogue
shvatiti drutveni okvir bez meuskupnog sukoba. Ali, u ma-
nje otrim okolnostima drutvena ogranienja djelovanja knji-
evnog prevoditelja mogu biti manje vidljiva. Tu odjekuje

113
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 114

Davisova tvrdnja: puna svjesnost [da je prevoditelj drutveno

odreen] nuno izmie prevoditeljevu savjest (2001.: 58)
iako bi tu nuno gotovo zasigurno moglo biti zamijenjeno
u neobiljeenim prilikama. Prema sadanjem dokazu,
initelji u toj okolnosti postaju obiljeeni pa, tako, podignuti
do prevoditeljeve svjesnosti kada su povezani s naroito
istaknutim ishodima kao to je politiko preivljenje izvorne
drave ili meunarodno priznanje pisca. Inae, takve initelje
prevoditelj moe svjesno zapaati kada se sukobljuju kao u
sluaju kada se prevoditeljeva veza s izvornim piscem sukobl-
java s prevoditeljevom ideologijom.
Ambasadorstvo je slika ograniene autonomnosti knjiev-
nog prevoditelja (Jones, 2000., 2002.). U Goffmanovom mo-
delu drutvene igre (1970.; 1971.; cf. Wadensj, 1998.) amba-
sadori su (kao i prevoditelji) igrai iju ulogu odreuje njiho-
va povezanost s drugim igraima; iako oni mogu djelovati
samo unutar ogranienja njihovog saetog prikaza, koji treba
predstaviti njihovu stranu na najbolji mogui nain, oni stal-
no moraju odluivati kako to uiniti na najbolji nain. Gleda-
nje knjievnih prevoditelja kao ambasadora, takoer, obja-
njava injenicu da mnogi knjievni prevoditelji ine vie
nego to je samo prevoenje teksta. Kako i prouavani sluaj
naznaava, oni nastoje da budu odluni zagovornici svog
izvornog teksta, svog izvornog pisca i izvorne knjievne kul-
ture kao cjeline. Oni mogu imati mree knjievnih veza u
izvornoj i ciljnoj kulturi; mogu tragati za novim piscima ili
(to je ee) ti pisci mogu nalaziti njih. A mogu nalaziti izda-
vae i urednike, te raditi s njima, organizirati itanja itd. (cf.
Jones, 2000.). Tako, prevoditelji oblikuju kljunu vezu u toj
mrei knjievnog i van-knjievnog zatitnitva koje odreuje
prijem prevedenog teksta, pa ak i njegov oblik (Lefevere,
1992., u Munday, 2001.: 128).
Nadalje, prikaz knjievnog prevoenja kao kulturnog
ambasadorstva pomae objanjenju dvaju presudno vanih
otkria u prouavanom sluaju. Prvo, ambasadori nisu nepri-
strani. Ovo prouavanje naznaava da etika nepristranosti
meu stranama u odnosu, to je esto smatrano manjkavim
stavom prevoditelja/tumaa, ne mora vazda biti i najpriklad-
nija etika za knjievnog prevoditelja. Ponekad pristranost mo-
e, doista, biti prikladnija. Drugo, i ambasadorima i knjievn-
im prevoditeljima autonomnost moe dati nadmo nad dru-
gim. To nije samo mo tumaenja teksta kako neko eli ve,

114
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 115

takoer, i biranje kome e on biti preveden, a kome nee a

to je uloga uvanja vrata knjievnog prevoenja (Jones, 2000.;
cf. Scollon & Scollon, 1983.).

Etika i ideologija

Ako neko, kao prevoditelj, ne polae samo pravo na auto-

nomnost ve i na pristranost i mo, od presudne je vanosti
imati svijest o etikim i ideolokim posljedicama neijih djelo-
vanja doista, knjievne prevoditelje bi, vjerojatno, trebalo
gledati kao subjekt istih odgovornosti, zaokupljenosti, dvo-
jenja i opasnosti kao i izvorne pisce (Pym, 1997.: 65). Tako,
prevoditelji moraju odravati ravnoteu svoje zaduenosti i
krajnje vjernosti svojim okolnostima i opaanjima naspram
poziva svetom drugom kojeg predstavljaju i koji oblikuje
njihov identitet kao prevoditelja (Arrojo, 1994., u Davis, 2001.:
92; cf. Campbell, 1998.). Nadalje, ovo prouavanje pokazuje
da, ako prevoditeljeva pristranost i etika razmatranja moraju
postojati zajedno, tada poziv izvornom drugom (izvorni pisac
ili izvorna kultura) mora biti ublaen stalnom svjesnou o
drugom drugoga. Praktino govorei, to znai uzimanje u
obzir, tamo gdje je mogue, interesa vie strana, a ne samo te
izvornog pisca i izvorne kulture. Primjeri takvih interesa mo-
gu biti povezane ili preklapajue izvorne kulture, drugi igrai
izvorne kulture, igrai ciljne kulture kao to su izdavai i ita-
telji, i/ili drugovi prevoditelja i normativni okviri koje oni
postavljaju (Lefevere, 1992., u Munday, 2001.: 128; Pym, 1997.;
Bush, 1998.; Venuti, 1998.; Hermans, 1999.: 72-90; Toury,
2000.). Nadalje, u neobiljeenim okolnostima kao u sluaju
prevoditeljeve drutvene usaenosti etika i ideoloka raz-
matranja mogu ostati znatno ispod razine savjesne svjesnosti,
ili ne biti osmiljena kao etika/ideoloka, sve dok se ne sukob-
ljavaju ili dok se ne pojave interesi djelovanja zbiljnog svijeta.
U sljedeim odjeljcima raspravlja se o kljunim etikim/ideo-
lokim pitanjima koja su potaknuta prouavanim sluajem:
Prvo pitanje je sukob izmeu poziva olimpijstva i Real-
politik. Iz prvog slijedi zahtjev da prevoditelji ostanu odani tek-
stovima koji su umjetniki dobri, ak u pokvarenim drutve-
nim okolnostima proizvodnje i prihvatanja kao u sluaju
izvorne kulture koju je oteo ekstremni nacionalizam u zna-
nju ili nadi da e se ta kultura oporaviti. Drugo istie da tekst
ne moe ostati odvojen i, tako, neokaljan svojim drutvenim

115
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 116

okolnostima. Tako, naprimjer, prevoditelj bi trebalo da odbije

prevoenje djela ije su slike koritene za opravdavanje geno-
cida bez obzira na to koliko te slike mogu izgledati bezazlene u
vremenu njihovog prvog pisanja. Ovo prouavanje nije iznu-
tra dalo prednost nijednom pozivu u odnosu na drugi iako ono
naznaava da drugi initelji u drutvenoj igri, kakve su uza-
jamnosti s kljunim igraima, mogu biti upravo to to pretee.
Prouavani sluaj, takoer, objanjava ulogu uvanja vra-
ta koju ima knjievni prevoditelj, kako je ve spomenuto.
Ovdje odreujemo initelje koji utjeu na odluke uvanja
vrata mimo oitih u kakvoi izvornog teksta i prednosti u-
vara vrata: prevoditeljeve obaveze i sluajni initelji igraju
kljunu ulogu, pa mogu biti presudni za poziv izvornog pisca.
I opet, naroite drutvene okolnosti te s mnogo izvornih
pisaca s rijeima koje treba da budu kazane svijetu i malo pre-
voditelja s vremenom da im daju rije osvjetljavaju pre-
voditeljevu svjesnost o tom pitanju, ali ono je ukljueno u
svakoj igri prevoenja u Goffmanovom smislu.
Tree, uobiajena pretpostavka u ideologijski utemelje-
nim pristupima prouavanjima prevoenja jeste da prevoenje
u engleski jezik nosi opasnost da bude in mekdonaldizacije
to jest, ojaavanja svjetske hegemonije anglo-amerikih vred-
nota na tetu onih izvorne kulture (Jones, 2000.; Venuti,
1995.; Zauberga, 2000.). Ovo prouavanje naznaava da
prevoenje na engleski jezik moe biti i sredstvo da i mala
kultura dobije glas u svijetu (Jones, Zauberga, Ibid.). Drukije
reeno, engleski jezik moe osigurati da takva kultura pred-
stavi svoje ideoloke vrednote, pa ak ako su one u sukobu sa
zvaninim i nezvaninim ideologijama Ujedinjenog Kraljev-
stva i Amerike. Tu je kljuni primjer prevoditeljevo nastojan-
je da dekonstruira slike ciljne kulture o Bosni kao tamnom vi-
lajetu slike koje su napravljene da bi opravdale neuplitanje
i da ih zamijeni vlastitom slikom bosanske drave kao jedin-
stva u razlikama; te slike koristili su smiljeno, potom, drugi
igrai izvorne kulture da bi predstavljali bosansku kulturnu i
politiku neovisnost (cf. Mahmutehaji, 1996.). Taj sluaj
prouavanja podrava, zapravo, Zaubergino zapaanje (2000.)
da je ciljni jezik gotovo zasigurno manje vaan u smislu ideo-
lokih uinaka teksta nego to su ustrojstva moi i lojalnosti
onih koji su ukljueni u postupak prevoenja.
Drugo pitanje je mijenjanje sadraja izvornog teksta, kako
je prikazano na primjeru prouavanog sluaja u raspravljanju

116
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 117

stilskog popravljanja bosanskih pjesama. U savremenim

teorijskim izvjetajima takvi pothvati prevoenja kao po-
novnog pisanja (Lefevere, 1992., u Munday, 2001.: 127-131)
radi usklaivanja s ideolokim initeljima ciljne kulture i
estetskim normama obino su smatrani jasnim krenjem pre-
voditeljske etike opepoznati i esto navoeni primjer je
ponovno pisanje Omera Hajjama koje je napravio orijentalist
Edward Fitzgerald (Ibid.). Tako, normaliziranje ili podoma-
ivanje neobinog ili kulturno stranog izvornog teksta radi
protonosti u ciljnom jeziku ili bliskosti itatelju uglavnom je
smatrano zatomljivanjem identiteta izvornog teksta i izvorne
kulture (npr., Venuti, 1995.; Alln, 1999.; Berman, 2000.). I
tako, to to jedna osoba moe smatrati popravljanjem, druga
moe shvaati kao obeaenje kao u sluaju Fitzgeralda i
Omera Hajjama, gdje su Fitzgeraldovu taktiku sada tumai pri-
jevoda prezreli. Ali, mogui su i drukiji stavovi. Neke inter-
vencionistike grane feministike teorije prevoenja, napri-
mjer, doputaju mijenjanje ak i osnovne semantike zarad
rodne etike (Von Flotow, 1997.: 24-30). S druge strane, na
knjievne prevoditelje koji glaaju poetiku ciljnog teksta
moe se gledati kao da vre ulogu slinu knjievnim urednici-
ma, od kojih bi samo rijetki svoje savjete piscima smatrali
neetikim, ili na ope prevoditelje koji rade izmeu lijenika i
izbjeglikog pacijenta koji bi svoj posao gledali kao pomagan-
je dvjema stranama da odravaju vezu, a ne samo da prenose
rijei (Carr et al., 1997.; Wadensj, 1998.). Naposljetku, ne
tvrdim da je stilsko ureivanje koje sam proveo bilo i nuno
bolji put. Ali, to pokazuje da strategija popravljanja/norma-
liziranja/podomaivanja, iako moe biti etiki vrlo opasna, ne
mora nuno i priguiti identitet izvornog teksta/pisca/kulture,
ve ak moe biti i koritena da ga promakne. Tako, u poj-
movima predstavljanja izvorne kulture moe se oprezno
zakljuiti da ideologije, lojalnosti i rasporedi moi u irim
drutvenim okolnostima prevoenja (Lefevere, 1998.) mogu
opet biti presudnije nego strategija prevoenja per se.

Dcision

Dvojenja prevoditeljevog izbora, gdje svaki ishod donosi

toliko pitanja koliko i odgovora, jesu stalni lajtmotiv u ovom
prouavanju. Uz to, rasprave u vezi s teorijom prevoenja
esto potvruju postojanje oprenih mogunosti bez ikakvih

117
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 118

naznaka koji bi put bio bolji. Dekonstruktivistika zamisao

dcision nudi mogui izlaz iz te slijepe ulice. Dcision je, za
Derridu, in koji nuno ukljuuje sukobljavanje s dvojenjem:
samo kada smo suoeni s nemoguom odlukom tom za
koju pred-postojei pravi izbor nije predstavljen odlu-
ujemo mi (Davis, 2001.:51). Nadalje, injenica nunosti
odluivanja izmeu neodluivih mogunosti jest u osnovi
ustegnute autonomije koja predstavlja svako ljudsko djelo-
vanje, ukljuujui i prevoditeljevo: odluka koja nije prola
kroz iskuenje neodlunog ne bi bila slobodna odluka, ona bi
bila samo programljiva promjena ili razvijanje proraunljivog
postupka (Derrida, 1990., navedeno u Davis, 2001.:94).
Slino, neodluivost moe biti smatrana prije kao odreu-
jui nego upliui initelj u etikom izboru. Prvo, budui da
odluka, kako je spomenuto, pretpostavlja skup moguih isho-
da koji se ine jednako valjani. Drugo, budui da, ako tuma-
imo etiku odgovornost kao odgovaranje na poziv drugog,
nikada ne moemo znati pravu narav tog poziva (Etika bi
poela sa shvaanjem da je drugi [...] upravo to to nadmauje
moj dah i moi: Critchley, 1999., u Davis, 2001.). Tree, ulaz
drugog drugog, iji se raspored moe naroito u vremenu
otvorenog drutvenog sukoba suprotstavljati rasporedu
prvog drugog, obre jednostavnu etiku zapovijed u stanje
etike neodluivosti: Ne mogu odgovoriti na poziv [...] drugog
bez rtvovanja drugog drugog (Derrida, 1992./1995., u Davis,
2001.:94-95; cf. Lvinas, u Campbell, 1998.: 177-179).
injenica nunosti sukobljavanja oito nerjeivih tek-
stovnih, meusobnih i etikih dvojenja, ako je gledano u
tome svjetlu, nije zastranjenje u radu knjievnih prevoditelja.
To odreuje njihov poloaj kao stvaralakih posrednika prije
nego meujezikih prepisivaa.

Zakljuak
Pojedinci imaju sloene sprege lojalnosti rodnom gradu,
porodici, prijateljima, prolosti, dravi, vjeri koje su (i pored
toga ta nam govore nacionalisti) rijetko podudarne. To se
odnosi i na knjievne prevoditelje za koje jedna od sprega
lojalnosti jeste prema zemlji, kulturi i tekstovima za ije
prevoenje i predstavljanje troe veliki dio svog ivota. ak u
normalnim vremenima to ima posljedice na to kako

118
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 119

knjievni prevoditelji odravaju svoje identitete kao tekstovni

i kulturni ambasadori u odnosu na to ta prevode i kako, i to
ta odabiru da ne prevode, i zato. Ali, u vremenima i mjesti-
ma estokog drutvenog sukoba opreka lojalnosti i etika dvo-
jenja postaju brojniji za sve drutvene initelje, ukljuujui i
prevoditelje. To pojaavaju naroita obiljeja drutvene uloge
knjievnog prevoditelja ta kulturnog ambasadorstva pove-
zanog s dvo-kulturnom odgovornou (i prema piscu i prema
itatelju, i prema izvornoj i prema ciljnoj kulturi: Pym, 1997.),
naprimjer, ili ta kulturnog vratara.
Za ovdje ocrtana pitanja nema lahkih rjeenja. Iako
pokuavanje da bude rijeeno nerjeivo moe biti jasno odre-
ujue obiljeje prevoditeljevog djelovanja, poelo najvee
mogue svjesnosti o etikim posljedicama uz najmanju tetu
drugim sudionicima moe koristiti kao poetna uputa (Pym,
1997.:69) kada se prave teke odluke. Ali, mimo toga, za nas
prevoditelje najbolje moe biti prihvatiti naelo nous avons
tous les mains sales i to su okolnosti prljavije, prljavije su i
nae ruke. I tako, koristimo ih da bismo inili to to osjeamo
da je najmanje pogreno, tako da bi, moda, dobre posljedice
bile brojnije od loih.
Gledajui naroito na ex-jugoslavensko podruje, fiziki
uvjeti se, izgleda, naposljetku vraaju, bez obzira na to kako
kolebljivo, nekoj vrsti normalnosti. Za intelektualce i kulturne
initelje u tom podruju sada je najvanija zadaa da uspo-
stave otvoren i pluriforman model kulture unutar i izmeu
ex-jugoslavenskih drava. Vana zadaa u tome je povezivan-
je tokova u tom podruju u ire procese evropske i svjetske
kulture. Ovdje nije cilj samo da bude vrednovan i osnaen
poticaj prema otvorenoj i pluriformnoj kulturi tog podruja
ve i to da ex-jugoslavenske kulture nastave oivljavati i na-
dahnjivati kulture izvan tog podruja. Knjievni prevoditelji,
kao dio drutvene mree koja ukljuuje pisce, izdavae, kul-
turne organizatore, itatelje i druge initelje u knjievnom
procesu, imaju u tome presudnu ulogu.

Priznanja
elim zahvaliti Robertu Hudsonu, Hanneke Jones, Chrisu
Perriamu i Allanu Turneru za njihove neprocjenjivo vrijedne
savjete i uzvrate o sastavu i sadraju ovog lanka.

119
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 120

Upuivanja
Agee, Chris, ur., (1998.), Scar on the Stone: Contemporary
Poetry from Bosnia, Newcastle: Bloodaxe.
Ali, Rabia & Lawrence Lifschutz, ur., (1993.), Why Bosnia?
Writings on the Balkan War, Stony Creek, CT: Pamphleteers
Press.
Alln, Sture (1999.), Translation of Poetry and Poetic Prose:
Proceedings of Nobel Symposium 110. Singapore / New York /
London: World Scientific.
Banac, Ivo (2002.), The weight of false history. U Ivan
Lovrenovi i Francis R. Jones, ur. Reconstruction and Decon-
struction. Forum Bosnae. 15:200-206. Sarajevo: Meunarodni
forum Bosna.
Berman, Antoine (2000.) Translation and trials of the
foreign. Izvorni tekst prvi put objavljen 1985. Prev. Lawrence
Venuti. U Lawrence Venuti. ur. The Translation Studies Reader,
284-297, London: Routledge.
Beylard-Ozeroff, Ann, Jana Krlov & Barbara Moser-
Mercer, ur., (1998.), Translators Strategies and Creativity. U seriji
Benjamins Translation Library, vol. 27, Amsterdam: Benjamins.
Boase-Beier, Jean & Michael Holman (1999.), Introdu-
ction: writing, rewriting and translation: through constraint
to creativity. U Jean Boase-Beier i Michael Holman,ur. The
Practices of Literary Translation, Manchester: St. Jerome.
Bold, Alan. Godina nepoznata. Truumph of a rough
beast. Prikaz knjige Collected Poems Vaska Pope. Anvil Press.
Glasgow Herald. Stranica i datum nepoznati.
Bosnevi, Orhan (1993.), The road to Manjaa. Prev.
Francis R. Jones. U Rabia Ali i Lawrence Lifschutz, ur. Why Bosnia?
Writings on the Balkan War, Stony Creek, CT: Pamphleteers Press.
Bush, Peter (1998.), Literary translation. U Mona Baker, ur.
Routledge Encyclopaedia of Translation Studies, London: Routledge.
Buturovi, Amila (2002.), Stone Speaker: Medieval Tombs,
Landscape and Bosnian Identity in the Poetry of Mak Dizdar, New
York: Palgrave.
Campbell, David (1998.), National Deconstruction: Violen-
ce, Identity and Justice in Bosnia, Minneapolis: University of
Minnesota Press.
Carr, Silvana, Roda Roberts, Aideen Dufour & Dini Steyn,
ur. (1997.), The Critical Link: Interpreters in the Community,
Amsterdam: Benjamins.

120
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 121

Cigar, Norman (1998.), Paradigms and U.S. policymak-

ing for Bosnia (1992.-1995.). U Ivan Lovrenovi i Francis R.
Jones, ur. Reconstruction and Deconstruction. Forum Bosnae. 15:
59-88., Sarajevo: Meunarodni forum Bosna.
(2001.), Vojislav Kotunica and Serbias Future, London:
Saqi / The Bosnian Institute.
Davis, Kathleen (2001.), Deconstruction and Translation. U
seriji Translation Theories Explained, Manchester: St. Jerome.
Dizdar, Mak (1999.), Kameni spava / Stone Sleeper. Prev.
Francis R. Jones. Pogovori Rusmir Mahmutehaji i Francis R.
Jones, likovno oblikovanje Devad Hozo, Sarajevo: Kua
bosanska.
Goffman, Erving (1970.), Strategic interaction. Oxford:
Blackwell.
(1971.), The Presentation of Self in Everyday Life. Prvi put
objavljeno 1959., Harmondsworth: Penguin.
Hermans, Theo (1999.), Translation in Systems: Descriptive
and System-Oriented Appreoaches Explained. U seriji Translation
Theories Explained, Manchester: St. Jerome.
Kurspahi, Nermina, (1999.), Skoro e i tebi kraj. U seriji
Biblioteka Novo pismo, Sarajevo: Ljiljan.
Lali, Ivan V. (1997.), Fading Contact. Prijevod knjige
Smetnje na vezama, 1975., Prev. Francis R. Jones, London: Anvil.
Lati, Demaludin (1993.), Bloody morning. Prev.
Francis R. Jones. U Rabia Ali i Lawrence Lifschutz, ur. Why
Bosnia? Writings on the Balkan War, 114-115, Stony Creek, CT:
Pamphleteers Press.
Lefevere, Andr (1998.), Acculturating Bertolt Brecht. U
Susan Bassnett i Andr Lefevere, ur. Constructing Cultures:
Essays on Literary Translation, 109-122, Clevedon: Multilingual
Matters.
Lovrenovi, Ivan & Francis R. Jones (2001.), Life at the
Crossroads, Forum Bosnae. 11. Sarajevo: Meunarodni forum
Bosna.
Lovrenovi, Ivan (2002.), The voices of Sarajevos night.
Prev. Maja Lovrenovi i Robert Hudson. U Ivan Lovrenovi i
Francis R. Jones, ur. Reconsruction and Deconstruction. 15: 303-
312, Sarajevo: Meunarodni forum Bosna.
Mahmutehaji, Rusmir (1996.), Living Bosnia: Political
Essays and Interviews. Prev. knjige iva Bosna: Politiki eseji i
intervjui, 1994. Prev. Spomenka Beus i Francis R. Jones, Ljub-
ljana: Osloboenje International.

121
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 122

(2000.), The Denial of Bosnia. Prijevod knjige Kriva politi-

ka: itanje politike i povjerenje u Bosni, 1998. Prev. Francis R.
Jones i Marina Bowder. Predgovor Ivo Banac. Pennsylvania:
The Pennsylvania State University Press.
Munday, Jeremy (2001.), Introducing Translation Studies:
Theories and Applications, London: Routledge.
Popa, Vasko (1973.), Uspravna zemlja, Beograd: Nolit.
(1980.), Vuja so, Beograd: Nolit.
(1997.), Collected Poems. Prev. Anne Pennington, revidirao
i proirio Francis R. Jones, uvod Ted Hughes, London: Anvil.
Jones, Francis R. (1994.), Poems by Ivan V. Lali and
Drago tambuk, Contemporary Criticism, 16: 105-125.
(2000.), The poet and the ambassador: communicating
Mak Dizdars Stone Sleeper, Translation and Literature 9/1: 65-87.
(2002.), Translating spiritual space-time: recreating
Kameni spava in English. Appendix. U Amila Buturovi, ur.
Stone Speaker: Medieval Tombs, Lanscape and Bosnian Identity in
the Poetry of Mak Dizdar, 165-180, New York: Palgrave.
Pym, Anthony (1997.), Pour Une thique du Traducteur. U
seriji Pdagogie de la Traduction, Artois / Ottawa: Artois Presses
Universit / Presses de lUniversit dOttawa.
Scollon, Suzanne & Ronald Scollon, (1983.), Face in
interethnic communication. U Jack C. Richards and Richard
Schmidt. ur. Language and Communication, London: Longman.
Slapak, Svetlana, ur. (1997.), Womens Literature and
Culture. Posebno izdanje Pro Femina.
ami, Jasna (1986.), Iz biljeaka Babur-aha, Sarajevo:
Svjetlost.
Todorova, Maria (1997.), Imagining the Balkans, New York:
Oxford University Press.
Toury, Gideon (2000.), The nature and role of norms in
translation. Revidirani lanak iz 1978. U Lawrence Venuti,
ur. The Translation Studies Reader, 198-211, London: Routledge.
Venuti, Lawrence (1995.), The Translators Invisibility: A
History of Translation, London: Routledge.
(1998.), The Scandals of Translation, London: Routledge.
Von Flotow, Luise (1997., Translation and Gender:
Translating in the Era of Feminism. U seriji Translation
Theories Explained, Manchester: St. Jerome.
Wadensj, Cecilia (1998.), Interpreting as Interaction. Prvo
izdanje University of Linkping Press, 1992, London:
Longman.

122
09 Francis Jones 5/8/05 11:53 AM Page 123

Young, Hugo (2002.), Its sick to ignore our part in the

making of Milosevic, Guardian. London. 14. februara: 22.
Zauberga, Ieva (2000.), Rethinking power relations in
translation, Across Languages and Cultures 1/1 : 49-56.

123
10 Boris Novak 5/8/05 11:53 AM Page 124

Fotografija: Haris Memija

10 Boris Novak 5/8/05 11:53 AM Page 125

Boris A. Novak

REI KOJE TEKU NASUPROT

TOKU VREMENA, UVEK IZNOVA Preveo Milan T. orevi

Prijatelju,
beogradskom pesniku
Milanu oreviu

Ne mogu drukije nego da sebe sasvim izjednaim sa vre-

menom. Ja sam vreme. Otkad znam za sebe, dogaam se u
vremenu. Prolaznost vremena, onako kako mi ga odslikava
pamenje, temeljno je oseanje koje me celog ivota ispunja-
va. Ja sam vreme, a istorija se na mene sputa kao ptica grab-
ljivica na svoj plen.
Odnos svog ja, vremena i istorije pokuau da opiem na
sasvim konkretan nain, na primeru svog odnosa prema Beo-
gradu, gradu gde sam se rodio i gde sam proiveo detinjstvo, i
na primeru drugih svetih mesta svog pamenja, kao to su
Sarajevo, Dubrovnik i alna, selo u Dolenjskoj.
Svest o prolaznosti prvi put me je najdublje ivotno potresla
kad sam imao etrnaest godina i kad se konano zavrilo moje
detinjstvo. Osetljivo i muno vreme puberteta kao prelaz iz
jednog u drugo stanje tela i srca podudaralo se sa preseljenjem
porodice iz Beograda u Ljubljanu. Zato u predstavljanju poetka
mog vremena Beograd zauzima posebno, privilegovano mesto.
Radi se o najintimnijem mestu mape mojih oseanja: zato pre-
ma Beogradu imam sasvim lian, moda ak sebian odnos.
Moje detinjstvo bilo je dvojezino: kod kue smo govorili
na slovenakom, jer su moji roditelji Slovenci, a srpski je bio
jezik kole i dejih igara. U Beogradu sam proiveo lepo, sre-
no detinjstvo. Imao sam mnogo prijatelja sa kojima sam
igrao sve mogue i nemogue igre, meu kojima su bile i neke
prilino opasne i mangupske. Moja inicijacija u drutvo de-
aka deavala se od moje pete do sedme godine na jednom
malom okruglom polju (poljanetu): po lepom vremenu
tamo smo se svakog jutra u devet sati skupljali na turniru.
Poto sam bio najmlai i najslabiji, uvek su me tukli. Naroito
je voleo da me mrcvari deko iz susedstva koji je bio stariji od
mene, a slabiji od drugih deaka, zato je uvek mene birao za

125
10 Boris Novak 5/8/05 11:53 AM Page 126

protivnika, jer je tako mogao da pokae svoju mukost.

Ugled u tom drutvu nisam zadobio pobedama, ve porazima,
ne fizikom snagom, ve spremnou da iz dana u dan idem
u sigurne poraze, time to sam se iz jutra u jutro pojavljivao
na poljanetu, mada sam znao da idem na klanicu. Polako
su me stariji i jai deaci poeli saaljevati: na turniru bi ujutro
brzo dotrali do mene i odredili me za protivnika, a onda bi
me to je mogue nenije pobedili (poloili me na lea i bro-
jali do deset) i na taj nain spreili surovog deaka da se nada
mnom iivljava. Posle tri godine konano je osvanulo i jutro
kad sam pobedio! (To je pria koju sam opevao u poemi Vrt
treanja, objavljenoj u zbirci pesama Odjek.) Bio sam tipino
beogradsko derite. Deo nae druine je, naalost, kasnije
otiao u kriminal. U dobro im ubrajam to to me nikada nisu
prisiljavali da im se u akcijama pridruim.
Seam se kako smo kolski drug Miko uvakovi, koji sad
predaje estetiku na beogradskom Univerzitetu, i ja u etvrtom
razredu osnovne kole ureivali razredno glasilo Pionirski list i
pisali svoje prve literarne pokuaje.
U Beogradu sam doiveo svoje prve ljubavi. Tri, etiri go-
dine bio sam zaljubljen toliko snano da me je to doslovno
bolelo u susetku sa muslimanskim imenom Merima. Da bih
odgonetnuo budunost i saznao da li u se sa njom jednog
dana venati, izmislio sam poseban ritual: popeo sam se na
proroite (trenju u naoj bati) i kaiprst desne ruke vukao
po nosu nadole ako bi prst skliznuo sa nosa na obraz, to je
bio znak da se neemo venati, a ako bi kaiprst ostao na
nosu, to je bio znak vene ljubavne sree sa Merimom! (Ovaj
prizor iz svog seanja predstavio sam na sceni u lutkarskom
komadu Viteki turnir u iki.)
Ba zbog nje sam toliko puta proitao lepu i potresnu na-
rodnu pesmu Omer i Merima. Moj prvi istinski dodir sa poe-
zijom bilo je otkrie srpske srednjevekovne epske poezije: se-
am se kako sam u vreme kad sam imao devet godina proveo
cela popodneva sedei na terasi, ispod ardaklije, i upijao ri-
tam srpskog junakog deseterca. A danas mi je teko to su
srpski nacionalisti zloupotrebili lepotu ovog velikog pesnitva
da bi probudili srednjevekovne mitove pomou kojih oprav-
davaju nasilje nad drugim narodima. Mesto mita je u arhai-
nom svetu koji pripada prolosti, a njegovo vaskrsavanje na
kraju dvadesetog veka donelo je samo simulaciju vrednosti
mitoloke svesti, to vodi u nihilizam i nasilje. Zbog line

126
10 Boris Novak 5/8/05 11:53 AM Page 127

vezanosti za ritam srpskog junakog deseterca ao mi je da su

ga istrgli iz sveta lepote i dali mu krvavo politiko znaenje,
pa je postao simbol noa...
Godinama posle preseljenja u Ljubljanu sanjao sam kol-
sku drugaricu Maju, lepu Jevrejku. Dok sam iveo u Beogradu
zapravo nisam bio svestan da sam zaljubljen u nju. A onda:
krajnje neni snovi, puni bola zbog rastanka i odsutnosti, god-
inama i godinama... Ovu zaljubljenost iz sna mogu racional-
no naknadno da objasnim: u Maju sam projektovao svoju no-
stalgiju za Beogradom. Pa ipak, to racionalno psiholoko obja-
njenje ne moe da objasni arobnu atmosferu tih snova, sve
krhkosti i topline koje sam u snu doivljavao, kao plavetnilo
jasnog bola daljine, udnje, slutnje smrti, onog nikad vie...
Moje detinjstvo je bilo toliko bajkovito da je preseljenje iz
Beograda za mene, petnaestogodinjaka, bilo strahovito trau-
matino. Jedva sam se izvukao iz te nevolje koju sam doiveo
kao prirodnu katastrofu. Spasla me poezija.
Kad sam nekoliko meseci posle povratka prvi put posetio
svoj rodni kraj, bio sam doslovno iznenaen to kue u mom
Beogradu jo uvek stoje, to se po ulicama voze automobili i
po plonicima hodaju ljudi, to ivot jo uvek tee u gradu
koji sam napustio. Rana koja je u meni nastala zbog rastanka
od Beograda bila je toliko bolna i duboka da sam podsvesno
oekivao da e se mojim odlaskom sve zaustaviti, da e mi-
lionski grad ak umreti sa mnom...
I da budem sasvim iskren, takav odnos prema Beogradu
imam i danas, tridesetpet godina posle odlaska. U meuvre-
menu se naravno mnogo toga promenilo: Beograd sad ima
dva miliona stanovnika, u meuvremenu se raspala Jugosla-
vija, bili su tragini ratovi u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini
te na kraju i na Kosovu i u samoj Srbiji (koji je u velikoj meri
skrivio upravo Beograd kao politiki sinonim za velikosrpski
nacionalizam). Sve to je imalo za posledicu da se ivot u sa-
mom Beogradu bio pretvorio u pravu pravcatu moru, u kojoj
vladaju kriminalna i politika mafija, a normalni ljudi sve tee
iz dana u dan preivljavaju. Ovaj udesni kosmopolitski grad,
grad iroke due i srca, u opasnosti je da potone u istorijski
mulj. A ja se drim svog Beograda, grada kojeg vie nigde
nema i kojeg se i Beograani jo jedva seaju.
U svojim elegino obojenim zbirkama pesama Majstor nesa-
nice (1995) i Odjek (2000) Beograd sam nostalgino nazivao beli
grad, u skladu sa etimolokim znaenjem njegovog imena.

127
10 Boris Novak 5/8/05 11:53 AM Page 128

Preseljenje iz Beograda doiveo sam kao najveu katastro-

fu svog ivota. Traumatina promena sredine kod mene se
podudarala i sa najosetljivijim periodom odrastanja s puber-
tetom. Emotivno tada nisam shvatao odluku roditelja da se
sele iz sredine koju sam doivljavao kao svoj prirodni prostor,
kao svoj rodni kraj..., odnosno, da upotrebim srpski izraz koji
ima preciznije i bogatije znaenje od neutralne slovenake
sintagme rodni kraj, kao zaviaj. Ako bi trebalo da opiem
ta za mene znai zaviaj, onda je to lepa kua za velikom
batom punom raznovrsnog voa: treanja, vianja, ljiva,
breskvi, kajsija, oraha, groa, jagoda... (tu batu sam precizno
opevao u pesmi Eden). Posvuda oko batenske ograde po-
dignute od cigle rastu visoke topole, a s one strane bate je
ulica i polje po kojem sam jurcao kao dete... To je zaviaj:
horizont mog detinjstva! Re u kojoj nema ideolokih nijansi
kao to su domovina ili otadbina, re koja izraava samo
lini, egzistencijalni odnos do prostora roenja, do kraja iz-
vorne slobode koja see do horizonta...
U toj lepoj kui sa velikom batom, u naem nekadanjem
stanu, na adresi Mladena Stojanovia br. 4, sada ivi poznata
beogradska dramaturginja Borka Pavievi. Na jednom susre-
tu intelektualaca u vedskoj 1994. godine dali smo zajedno
intervju: novinaru sam rekao da oboje ivimo u istoj kui, ali
u razliitom vremenu, to je i poruka moje Pesme za Borku
Pavievi, isto tako objavljene u knjizi Odjek.
Iz svega ovde reenog jasno sledi da Beograd izuzetno vo-
lim, jer tamo sam proiveo sreno detinjstvo, izgubljeni raj
svog ivota. Zato mi je utoliko tee to su mnogi Beograani
dozvolili da ih zavede ovinistiko ludilo i to je Beograd
sveto mesto mog pamenja postao oznaka za jednu od gro-
zota ve i tako mranog dvadesetog veka. U poslednjih pet-
naest godina esto sam imao utisak kao da sam se iz Beograda
i po drugi put a ovoga puta konano iselio. Intenzivno sam
doiveo Rilkeovu misao da su sve domovine prazne i da svi
ivimo u tuini.
Tada, 1968. godine, u svojoj petnaestoj godini prema
nebu kako bi rekao Dilan Tomas, preseljenje iz Beograda u
Ljubljanu nisam doiveo kao povratak, ve kao izgnanstvo.
Slovenija je do tada bila za mene samo domovina ljubaznih
roaka, idilina zemlja letnjih i zimskih raspusta. Prilikom pre-
seljenja doiveo sam je kao hladnu zemlju uskih, zaguljivih
prilika. Treba biti svestan da je Beograd tada bio kosmopolitski

128