You are on page 1of 28

26. 10.

Historijat istraživanja

Müller-Karpe je izašao iz njemačke arheološke škole (Gerro von Merhart) i krajem 40-ih g.
sa svojim učenicima prvi definira kulturu polja sa žarama*. Njegovi radovi su:
1) '59. Hallstadt und Itallien-?
2) '42. Veze između Podunavlja i kulture srednje Evrope u ranom željeznom dobu

Gerro von Merhart -Merchart se smatra jačim predstavnikom škole koja je srušila teoriju
italske fascinacije:
1) 'Donau längishe Beziehungen der früeisenzeitlichen kultur Mittelitalliens', BJ, 197/
Bonn 1942
2) 'Hallstadt und Itallien', Mainz, 1969
3) 'Prilog kronologiji vremena KPŽ sjeverno i južno od Alpa' ('Beitrage zur Chonologie
der Urnenfelderkultur nördlich und südlich der Alpen'), RGF 22, Berlin
Merhart je bio Müller-Karpeov učenik, a iz iste škole izlazi i Georg Kossak (on je isto
imao svoju kronologiju ali je posebno poznat po svojoj knjizi iz 54. o studiji o simbolici
KPŽ)
4) Kossak: 'Studien an den Urnenfelderkultur simbolik'
5) V. Milojčić- srpski arheolog, radio u Njemačkoj: -'Der Dörische Wanderung'
6) Milojčić: 'Zur Kronologie der Jungerzeit früsteinenzeit und Bronzezeit in der süden
Europe'

King- njegov pokušaj kronologije nije baš 'uspio'. Podijelio je kulturu na 6 razvojnih
stupnjeva-mlađu na 3 i stariju na 3.
Marija Gimbutas- 'The Bronze age kultur in …' –sinteza za srednju i istočnu Evropu. Daje
svoju periodizaciju polazeći od veza Podunavlja i Egeje, a ne iz Podunavlja.
Novija istraživanja stavljaju akcent na Sloveniju, pa tu imamo:
Patek- 'Die Urnenfelderkultur in Transddanubien'
Brunn- 'Mitteldeutsche Dortmund'
I Rihovskog. Iz starije generacije potječe Holste.
Ksenija Vinski-Gasparini, nedavno umrla, AM Zg, 73. napisala dizertaciju, pisana pod
utjecajem Müller-Karpea i nešto malo manje Mercharta.

*Kultura polja sa žarama- KPŽ

26.10.
Kasna bronca traje od 13.-9. (8.) st. Iznad Jadrana sa balkanskim zaleđem je KPŽ, dok ispod
nje žive druge kulture i etnikoni. To su one kulture koje kasnije prerastaju u ilirski svijet
(protohistri, protoliburni, protojapodi..). To su dva kompleksa a južna granica KPŽ je Sava,
odnosno ispod Save. Gore se prakticira spaljivanje, a dolje inhumacija. Jug je uvijek bio i
ostao pod grčkim utjecajem. KPŽ se rasprostire kod nas u S Hrvatskoj, međurječju Save,
Drave i Dunava i dio je velikog kompleksa KPŽ, odnosno Urnenfelder kompleksa, koji je
skup različitih kulturnih ali srodnih grupa. To je ipak jedan evropski kompleks. Zajednički im
je ritus incineracije (od Visle do Sene i Rone u Iranu do Sjevernog mora, S Italija, S
Španjolska, karpatska kotlina do Baltika-i mi koji smo zadnja cjelina)
Urne-ponekad poklopac, često bikonična, u zemlji, može biti u škrinjama

1
Spaljene kosti se može polagati samo u jami ili ih se može obložiti primitivnim kamenjem.
Ponekad je polagano i oružje.
Postoje regionalne pojave-smatra se da nisu etnički homogene. KPŽ je zapažena krajem 19.
st., a istraživanje je započelo početkom 20. st. Istraživači se bave pitanjem geneze te kulture
sa primarnog ishodišta i pitanjem njene kronologije i strukture koje nije definirano i određeno
ni do danas. Ključna otkrića su na našem prostoru, u Češkoj, Moravskoj, Donjoj Austriji s
Gradišćem, Mađarskoj- to je epicentar gdje je KPŽ zgusnuta –Podunavlje. Kod nas je
najzaslužnija Ksenija Vinski- Gasparini. Ona je valorizirala njenu poziciju (međurječje Save,
Drave i Dunava) i S Hrvatskoj daje izuzetno veliki značaj u kasnoj bronci. U Sloveniji se
problematikom bavio Franze Stare i kasnije Gabrovec.
Kako je teklo istraživanje: Ksenija djeluje poslije 2. svj. rata, izašla je iz Njemačke škole koja
je uočila važnost ove kulture.
Počeci određivanja kronologije- Paul Reinecke (Halstadt)-daje početnu kronologiju koja se
poslije usavršava. On daje periodizaciju za srednju Evropu za broncu, halstadt i latene
Reineckeova periodizacija:

Br A1 1800 - 1700
A2 1700 – 1600
B B1 1600 – 1500
r
B2 1500 – 1400
Br C1,2 1400 - 1300

Br A1, A2-rana bronca


Br B1, B2,C1, C2-srednja bronca

Halstadt A1 1200 – 1100


A2 1100 – 1000
B1 1000 – 900
B2 900 – 800
C , D Mlađi halstadt – do 500
Kasna bronca ili halstadt.
Reinckeova periodizacija prije korekcije A1-B1 je 1850/1800-1580/1550; B1,-D je
1580/1550-1300; D-HaB2 je 1300-800. Paul Reinecke se služio podacima iz srednje Evrope
pa ih je teško primijeniti na cijelu Evropu. On je razlučio broncu na 4 stupnja i starije željezno
doba ili Halstadt isto na 4 stupnja-kasnije na 3. Rano brončano doba je A1 i A2, srednje B1,
B2 i C, kasno D i Ha(A1,A2,B1 i B2). Korekcija njegove periodizacije pomjera granice za
200 godina.
50-ih godina se ubacuje i Müller-Karpe u ovu kronologiju i on kaže:
Br C1,2 1400
D 1300
Ha A1 1200
A2 1100
Ha B1 1000
B2 900
B3 800 (800-725)
Ha C 700-600
Ha B1,B2,B3 je KPŽ.

2
Mnogi istraživači su zaključili da ova tročlana faza KPŽ se ne može primijeniti na hrv. i slo.
rostoru* , već na njemačkom i sjevernom. Poznata je slovenska nekropola Ruše (ili Maria-
rast). HaC ili 700.g. prema skoro svim istraživačima predstavlja početak željeznog doba (to je
najkasnije), a stavlja se i u HaD ili kod nas u 9. st., negdje i u 10.st. HaC ili 7.st. je željezno
doba svuda. U 7.st. na Mediteranu je geometrijska faza, arhajska faza. Ona se prenosi na
Italiju i druge regije, tako da je 7.st sinonim za to.
Müller-Karpe je prvo dobro proučio materijal i sjeverni i sredozemni (grčki i talijanski,
mikenski i sicilijanski) koji mu je bitan zbog uporišta, točki koje su apsolutno kronološki
fiksirane) i onda ga je komparirao i uočio srodnosti. BrC1,2 je sinkronizirao sa
kasnomikenskom fazom (KML). Upotrebljavao je Reineckeove oznake, ali se ne pridržava
strogo njihovih granica. Uspoređuje materijal sa zatvorenim cjelinama Italije i ako ih želi
dovesti u vezu sa kasnomikenskom kulturom i Egiptom, tj., fiksirati ih od poč.13.- kraja 18.st.
Br C1,2 14.st KM III B1

Br D 13.st KM III C1 1230-1100

Ha A1 12.st Pad Mikene

Ha A2 11.st Submikenski horizont

Ha B1 10.st Tamno razdoblje u Grčkoj ili protgeometrijska faza

Ha B2 9.st  Geometrijska faza i u dijelu 8.st
Ha B3 8.st  Orjentalizirajuća faza započinje
Ha C 7.st 
On dijeli KPŽ na 6 stupnjeva: Br D, Ha A1, Ha A2, Ha B1, Ha B2, Ha B3.
Početak željeznog doba na našem prostoru se veže uz jednu pojavu- trakokimerijski prodor-u
Ha B3. Pojava konjske opreme, drugačiji pokopi, kraj KPŽ.
Mikenska civilizacija počinje prije-u 16.st i dijeli se na M1 ili ranu (16.st), M2 ili srednju i
M3 ili kasnu.

*Prostor, područje - P

2.11.
KPŽ-problem donje i gornje vremenske granice. Gornja granica je u Br D, neki govore da je
još i ranije-krajem Br C u 14. st. Drugi problem je kako je počela. Smatra se da je izrasla
postepeno iz srednjeg brončanog doba. Donja granica se u srednjoj Evropi veže za
trakokimerijski prodor u 8.st. koji izaziva kraj KPŽ, ali to ne funkcionira na balkanskom i
jadranskom P. Postoji dosta rašireno mišljenje da se KPŽ nije naglo pojavila, već da se razvila
iz drugih kultura. Ritus incineracije postoji u srednjoj bronci. U srednjoj Ebropi u srednjoj
bronci postoji više kultura, a izdvajaju se ova 3 kulturna kompleksa:
1. Unjetička kultura- u ranoj bronci, 1800-1450.g, rana i srednja bronca
2. tumuli kultura- 1450-1250.g. (Marija Gimbutas se bavila ovom kronologijom)
3. Urnenfelder kultura
Vremenski slijede jedna iza druge.
Unjetička kultura-tumuli, tumuli sa cistama, inhumacija, zgrčeni i ponekad ispruženi
pokojnici, povremeno incineracija-tragovi, P Mađarske, Njemačke, J granica je Austrija,
motivi spirala, jantarni proizvodi- kontinuitet mikenskog svijeta, jantar dolazi iz srrednje

3
Evrope, spiralni ukras se smatra mikenskim utjecajem. Porijeklo unjetičke kulture je s
kurganskog P (stepe).
Kompleks tumuli kultura-glavne kulture ovog kompleksa u Evropi su:
a) lužička kultura- u Poljskoj i Njemačkoj, slična je unjetičkoj kulturi, solarni
elementi, ima vremenske dodire s unjetičkom
b) Piliný kultura- u Mađarskoj, rasprostranjena u srednjoj bronci u S Njemačkoj,
bazenu Tise, Slovačkoj, uopće u Podunavlju, inhumacija, zgrčeni i ponekad
opruženi pokojnici, grobovi u obliku kamenih cisti

Incineracija se u tragovima javlja skoro kontinuirano u srednjoj Evropi (i šire) od rane bronce-
od lužičke kulture. Ona nije iznenadna pojava, a presudna postaje u KPŽ. Preko unjetičke pa
preko kompleksa tumulusa nema promjena ritusa religije, ali to je otvoreno pitanje. Prijelaz
kroz brončano doba u srednjoj Evropi i sa inhumacije na incineraciju je bio postepen. Smatra
se da je KPŽ posebno prepoznatljiva po incineraciji. U KPŽ imamo još motiv barske ptice,
solarne elemente… KPŽ je prepoznatljiva i po metalnom repertoaru. Kontinuirani razvoj
metalurgije teče od rane bronce.
Kakav je odnos KPŽ sa tumuli kompleksom? U početku se smatralo a nije bilo dodira, da je
tu bila cenzura. Danas se smatra da KPŽ nastaje iz kompleksa tumula (HGK je kratica).
Postoji koegzistencija tog tumuli kompleksa i KPŽ na P srednje Evrope u kasnoj bronci.

KULTURA POLJA SA ŽARAMA


Merhartova škola je poništila teoriju 'italske fascinacije' (nastanak mnogih kultura je pridodan
Italiji). U kasnoj bronci Italija i Grčka nemaju primat u tim kulturama. Prednost je dana
Podunavlju.
Vrlo mnogo se raspravlja o epicentru, o domovini KPŽ. Misli se da je bio između Karpata i S
Balkana-točnije SZ Balkan (Bosna, jadransko zaleđe, na neki način upliće i Ilire). Ova škola
ne smatra da su nosioci kulture bili Iliri. Do 50-ih g. Postoji mišljenje da su Iliri etnički
nosioci KPŽ. Ova škola ruši tu tezu, ali neki značajni autori se još uvijek drže toga. Richard
(Rihard) Pittioni, Austrijanac, je sintetizirao brončano i željezno doba za austrijsko područje.
Smatrao je da su Iliri nosioci. To bi onda značilo da imamo Ilire kroz cijelu broncu, što nije
točno. Kimming, njemački arheolog, jedan od rijetkih koji se još uvijek drži te teze i smatra
da je KPŽ išla od Podunavlja, da se širila u Egeju i vidi epicentar u balkansko-podunavskoj
regiji. Teza kojom se Veneti i Iliri izjednačuju je stara teza.
Naši arheolozi 60-ih g. Su odigrali značajnu ulogu u odbacivanju ilirstva u KPŽ. Sustavno su
počela istraživanja etnogeneze Ilira. Simpozij u Sarajevu 60-ih g je bio 'Simpozij o
teritorijalnom i kronološkom razgraničenju Ilira u prapovijesti' (Čović, Benac). Čović nastoji
definirati centralno ilirski P (CIP), odnosno gdje su Iliri obitavali. Zdravko Marić i ostali su
zaključili da je CIP relativno mali dio Z Srbije, pitanje da li i Jadrana, a granica je definitivno
Sava. Sava je granica između Ilira inhumatora i incineracije. Iliri ne mogu biti svugdje po
Evropi.
Tu još postoji i problem lužičke kulture. Dugo vremena se središtem KPŽ smatrala lužička
kultura koja se javlja sa incineracijom u Poljskoj i Njemačkoj u srednjoj bronci. Smatra se
direktnim ishodištem KPŽ. Ali Merhartova škola je i to zauvijek odbacila. Postoje mišljenja o
selidbi lužičke kulture na jug. U Poljskoj se smatralo da je lužička kultura u biti praslavenska.
Istovremeni ishodište KPŽ i direktan kontinuitet praslavenskih kultura se vremenom odbacilo.
Poljak Kostrzewski 40-ih g.
Zaključci Merhatove škole: odbacivanje Ilirstva, odbacivanje lužičke kulture kao ishodišta,
rušenje teorije 'italske fascinacije' uz pomoć materijala s našeg P (Škocijanski depo koji se
nalazi u blizini Trsta- u zaleđu Istre a teritorij je zanimljiv zbog protohistra). KPŽ donijela je
preko JI alpskog prostora, dijelom slovenskog, obradu željeza u Italiju. Dakle, nije došla

4
grčkim utjecajem. Poslije Merharta se ruši pretjerani njemački stav da je Podunavlje gotovo u
svemu bilo presudno u razvoju Grčke i Italije i pridodaje se važnost sredozemnom P.
Današnje je mišljenje da je moćno središte bila srednja Evropa, etnički nehomogena, ali
etnicitet nije toliko važan. KPŽ vjerojatno nije jedinstvena kultura ni etnički homogena.
Stane Gabrovec, najpoznatiji slovenski arheolog za željezno doba, govori o valovima seoba.
Moglo se pratiti 3 seobe u Egeju sa P KPŽ. Gabrovec smatra da se čak i pad Mikene može
objasniti tim seobama. Ali Mikena nije naglo pala, pa ta teorija ne stoji.
Ksenija Vinski je odgojena u njemačkoj školi koja je bila sklona ovim seobama. Kod nas je
njezina kronologija apsolutno prihvaćena. Ona dijeli KPŽ na 5 faza:
I faza Virovitica, kraj 14.st- Mikena
1230.g. IIIB
(kraj Br C- početak Br D
II 1230-1100 (kasna Br D- Zagreb Mikena Protovilla- I val Peschiera
faza Ha A1) grupa IIIC nova seoba Val
III 1100-1000 (Ha A1-Ha Zagreb Submik. Protovilla- II val
faza A2) geupa razdoblje nova seoba
Kerameikos
IV 1000-850 (Ha B1-dio Ha Daljska Proto-
faza B2) Grupa Geometr.
Velika Gorica
V 850-750/700 Velika Daljska Geometr. III val
faza Gorica grupa seoba od
sred. 8.st

I, II i III faza su starija KPŽ, a IV i V su mlađa. Protovillanova nastaje u 12.st. u Italiji i traje
do 9.st.

SEOBE
Bila su tri vala seoba. Kretali su iz Podunavlja i išli u Grčku i Italiju.
I val- kraj 13.st. i tijekom 12.st. Kako su autori pratili te seobe? Uočena je srodnost između
podunavskog materijala i onog u Grčkoj i Italiji. Tu srodnost objašnjavaju seobama. U kasnoj
bronci se u Grčkoj također javlja i incineracija. Spaljivanje u Grčkoj nije nastupilo odjednom,
ali intenzivnije je u upotrebi u 10.st. Smatra se da su postojali nemiri u Egeji, jedna promjena
života i veže se uz 12.st, odnosno uz I val seoba. Taj val je išao s jedna strane na Grčku, a sa
druge u Italiju. Pitanje ishodišta ovog vala-možda je ilirskog porijekla, ali Ksenija Vinski
smatra da nikako ne može biti ilirskog porijekla, nego ga veže uz rub Panonije koji je možda
obuhvaćao i naše međurječje Save, Drave i Dunava. Došlo je do pomicanja stanovništva u tim
krajevima koji ne povlači sa sobom Ilirski etnos. Najmarkantniji artefakt su fibule u obliku
violinskog gudala. U Egiptu se spominju poznati pomorski narodi , novopridošli etnikon u
Egiptu u doba Merenhta (1220-1213) koji je povezan sa seobama.
II val- karakteristične su fibule sa dva zadebljanja na luku. Ksenija Vinski smatra da je ovaj II
val seoba bio prouzrokovan etničkim gibanjem u mlađem kompleksu KPŽ u području
Mađarske (grupa Val u Mađarskoj). Grupa Val vrši pritisak na srpsko P i povlači ih za sobom
(Dubovac- Žuto Brdo). Taj II val kreće iz I međurječja i opet tu ne sudjeluju Iliri. U 10.st.
ogranak tog vala ide i u Italiju. (10.st. je 'dark age' u Grčkoj, protogeometrijsko razdoblje,
počinje u 10.st, zatim ide geometrijsko razdoblje u 9.st, pa orijentalizirajuća faza krajem 8.st. i
procvat u 7.st.)
III val- u 8.st. Nemaju svi ovakvo mišljenje o trajanju ovih valova. Kretanje Ilira preko Save u
Sloveniju i Slavoniju pratimo preko ritusa.
Po Batoviću je I val se desio u 12.st, II u 11.st. i III se dešava krajem 10.st.

5
KULTURA POLJA SA ŽARAMA
Javlja se u međurječju Save, Drave i Dunava, te Kupe. U Lici su u kasno brončano doba
prailiri (Japodi), u S Bosni je KPŽ, srednja i J BiH protoiliri, S Dalmacija prailiri- Liburni,
srednja Dalmacija isto Liburni, u Istri su Histri…
Marija Gimbutas dijeli KPŽ na 5 faza; početak fiksira u sredinu 13.st, 1.faza poč.13.st.-
poč.12.st., 2.faza, najbogatija faza, samo srednji dio 12.st., 3.faza od završetka 12.st. do cca
1000.g., 4.faza 1000-900/850.g. i 5.faza 900/850-750.
Periodizacijom su se još bavili Brunn, Patek itd. Teoriju o Ilirima zastupaju Kimming i
Milojčić i ona je danas uglavnom odbačena. Teorija o lužičkim seobama prema J i lužičkom
obilježju KPŽ srednje Evrope i panonskog P je također odbačena. Mnogi arheolozi i lingvisti
u Poljskoj vide u Lužičkoj grupi KPŽ Praslavene. Z.Marić ima svoju teoriju gdje nosioce
KPŽ na P panonske nizine označava imenom Pannoni oslanjajući se na antičke izvore
(Strabon), međutim, prevelik je vremenski raspon između izvora i KPŽ. To su sve hipotetički
pokušaji pridodavanja nosioca KPŽ izvjesnim etničkim skupinama, ali zna se i dokazano je da
nosioci ni prve ni druge egejske seobe nisu bili Prailiri i Iliri, već etničke grupe s J ruba
panonske nizine (bezimena indoevropska etnička skupina).

KPŽ U S HRVATSKOJ
Raspolaže se sa arheološkim fundusom iz nekropola i ostava, a samo sporadično iz naselja
koja u S Hrvatskoj uopće nisu istraživana. Postoje podaci o postojanju naselja starije KPŽ iz
Bregana- Kosovac, Kiringrad, Erdut i izvještaj o nesistematski iskopavanom lokalitetu
Novigrad na Savi (kod Slavonskog Broda)-materijal je fragmentiran, naselje je trajalo od Br
D do u Ha Bº. Još postoje podaci o naseljima u Belom Manastiru u Baranji. Kod SB se gradila
mreža kanala za navodnjavanje zemljišta i otkriveno je više lokaliteta s naseljima starije KPŽ,
ali nisu istraživani. U Srijemu su naselja poznata u Gomolava-Hrtkovci, Jakov-Ekonomija
Sava i Zemunu.
Nekropole: Trešćerovac na Kupi kod KA, u Krupačama kod Krašića, Šarengrad, Velika
Gorica, Zagreb-Horvati, zatim grobovi u Erdutu, u Srijemu grobovi u Surčinu. Od ovih
nekropola nijedna nije sistematski iskopavana, a Stare je samo iskoristio neke nalaze
(grobove) iz Velike Gorice za zaključke o prijelaznom razdoblju starije KPŽ u mlađu.
Sistematski su iskopavane nekropole u Dalju i Vukovaru-Lijevoj Bari. Materijal nije sustavno
obrađen iako se po daljskoj nekropoli zovu nekropole duž desne strane obale srednjeg toka
Dunava- Val-Dalj kultura. Obje sežu do u početak mlađe KPŽ, a daljska traje do u rani laten,
dok vukovarska prestaje završetkom Ha Cº.
Samo nekropole iz Erduta i Zagreb-Horvata pripadaju starijoj KPŽ. Starijoj fazi pripadaju:
grob sa žarom i metalnim prilozima u Martijancu u Hrv. Zagorju (ostatak nekropole),
nekropola sa žarama u kamenim škrinjama u Zagreb-Vrače, nekropola kod Kloštra u Sirovoj
Kataleni (obronci Bilogore) i nekropola u Virovitici.
Slučajni nalazi su poznati iz Sotina, Vukovara, Erduta, Osijeka, Sarvaša, žare iz Vetova,
okolica Đakova, Satnice, Kutjevo, Starogradački Marof, Brodski Stupnik, Novigrad
Podravski itd.
Ostave pružaju golemi fundus, tipološke varijabilnosti. Poznat je Holsteov popis i obrada
ostava JI Evrope koji je obuhvatio samo 13 ostava iz Hrvatske i Srijema, te još nekoliko iz
Banata i Srbije. Na P Hrvatske imamo 62 ostave; 50 iz međurječja, 4 iz Like i Korduna i 8 iz
Dalmacije i Istre. U S Hrvatskoj je najveća koncentracija ostava oko SB koji je bio
proizvodno središte brončanih artefakata (ljevaonice su poznate iz Brodskog Varoša i
Bizovcca). Ostave su u S Hrvatskoj uglavnom ostave trgovaca broncom ili ljevača, a ponekad
i ostave blaga (Peklenica) ili votivne ostave (Gajina Pećina kod Drežnika). Materijal ima
većinom karakter lomljene bronce-predmeti su lomljeni ili oštećeni, rijetko čitavi, a sadrže i

6
sirovu broncu amorfnog oblika ili tzv. 'kolače' ili 'pogače' što ukazuje na domaću proizvodnju
i trgovački karakter. Kulturni i ekonomski nivo je bio dosta visok, metalurška dostignuća
zavidna, živa proizvodnja i trgovina stanovništva tog kraja, tj. nagli uspon i cvat KPŽ u
međurječju, pogotovo u njenom starijem razdoblju.
U ostavama se orijentiramo prema tipološki brojnijem materijalu jer ima sporadičnih
zadržavanja nekih starijih oblika.

KRONOLOGIJA
Od svih kronologija najbliže su karakteru nalaza KPŽ međurječja ona Müller-Karpea i v.
Brunna.
Javlja se problem kod kompariranja ostava i nekropola u kojima ima malo metalnih nalaza
(iznimke su Tirol i Bavarska).
Najstariju fazu (Br C, Br D) karakterizira ostava Peklenica koja nema obilježje lomljene
bronce i ne sadrži sirovinu kovine, te nekropola Virovitica i Sirova Katalena i keramika iz
Surčin-Belegiš. Izražena je tradicija Br C2º.
Slijedeća faza (Br D i Ha A1, 1230-1100) je obilježena velikim brojem ostava lomljene
bronce i brončane sirovine u kojima se uz trajanje oblika iz Br D javljaju novi oblici
karakteristični za raniji Ha A. To je vrijeme razvoja bogatstva oblika metalnih izrađevina
KPŽ S Hrvatske koji je u prethodnoj fazi bio skromniji. Ostave su Otok-Privlaka, Mačkovac,
Topličica I i nekropola tipa Beierdorf-Velatice I Zagreb-Vrapče.
Treća faza nosi još karakteristike starije KPŽ, a na osnovu oblika šupljih sjekira, srpova i
keramičkog materijala mlađeg horizonta grupe Velatica, kao što je onaj iz nekropole Zagreb-
Horvati, mora ju se opredijeliti u kasnije vrijeme Ha Aº do u Ha A2. Gube se oblici Br D i BR
Cº, broj ostava polako opada (ostave Siče i Lisine). Traje od 1100-1000.
Četvrta faza (Ha B1 i raniji Ha B2, 1000-850.)- nekropola u Velikoj Gorici sa bogatim
metalnim prilozima spada u vrijeme mlađeg razdoblja KPŽ. Uz stare oblike (keramika, šuplje
sjekire, srpovi, sjekire sa zaliscima),sad su tu i jednosjekle britve, male naočaraste fibule, igle
tzv. 'sojeničarskog' tipa, antenski mačevi i sjekire sa visoko postavljenim zaliscima. U
ostavama se javlja brončana sirovina lijevana u kalupima poput masivnih čekića, sirovina
olova i potkovast oblik srpova (ostave Miljana, Ivanec, Beravci). Nekropole tipa Dalj (Batina,
Vukovar, Dalj) na desnoj dunavskoj obali u Baranji i Srijemu kao južni ogranak srodnih
podunavskih nekropola Transdanubije i onih Donje Austrije.
Peta faza (850-750/700.) po Müller-Karpeu obuhvaća Ha B2 –kasniji i većinu Ha B3. Ostave
su malobrojne. Karakteristična su mala koplja sa debelim nasadom, male glatke šuplje sjekire
i materijal iz radioničkog kruga balkanskog P (poput Tešnja), zatim invemtar tračko-
kimerijskog obilježja i oblici vezani za Ha Cº-veće naočaraste fibule, torkvesi sa 'T'
završetkom itd. (ostave Adaševci, Matijevići, Gajina Pećina-Drežnik, Legrad, te nekropole iz
Dalja i naročito Vukovara). U nekropolama uz desnu obalu Dunava od sredine 8. st. se očituje
ekspanzija novih etničkih elemenata i novih oblika materijalne kulture (npr. U nekropoli
Vukovar promjena načina sahranjivanja-pojava skeletnih grobova s prilozima). To vrijeme
najbolje ilustriraju lučne dvopetljaste fibule balkanskog tipa i fibule tipa Vače u grobovima iz
nekropola u Vukovaru i Dalju. Ovaj prodor etničkih i kulturnih elemenata označava na tom P
prekid trajanja KPŽ kao jasno izdefinirane kulture.
Faze I, II i III su starija KPŽ, IV i V su mlađa.

STARIJA KPŽ
FAZA I
Završetak 14.st.-1230.
GENEZA: KPŽ počiva na osnovama kultura srednjeg brončanog doba srednjeg Podunavlja u
načinu sahranjivanja i u prilozima keramike i metalnih izrađevina. Teritorij KPŽ se u I fazi

7
dijeli na 2 kulturne grupe: istočna, manja, na P Srijema do ušća Drave u Dunav i zapadna na
P S Hrvatske uz Dravu, Muru, Savu i Kupu. Zapadnu grupu možemo pripojiti okvirno širokoj
porodici KPŽ i dovesti u vezu sa kulturama Z Podunavlja, a istočnu grupu vežemo sa širokom
porodicom okarakteriziranom keramikom srodnom kulturnim grupama Vatin, Dubovac-Žuto
Brdo, Cirna, Girla-Mare, Verbicoara. Zauzima P između Dunava i Tise, Banata i Oltenije, te
S Mađarske i srednje Slovačke (kultura Piliný). Odnos sa grupom Surčin-Belegiš* koja je
srodna grupama Vatin, Dubovac-Žuto Brdo i koja je rasprostranjena u I međurječju, tj. u I
Srijemu, I rubu Slavonije, J Banatu i SZ Srbiji.
Kultura Piliny u Slovačkoj je nešto starija od grupe Surčin-Belegiš koja se dijeli na 2 faze-
stariju i mlađu. Iz faze I su:
Dugi ljevkasti vrat
1 ručka
okrugli kratki trbuh
4 nožice
zatim urne visokog cilindričnog vrata ukrašenih preudovrpčastim ornamentom i ponekad
inkrustacijom (T3,1-6), zdjele sa jezičastim izbočinama po rubu (T2,6), male 'amfore' na
nožici, tutulusi od bronce, narukvice sa ukrasom ribljeg mjehura (T3, 10-11), igle sa
izduženom bikoničnom glavicom i probušenim vratom (T3,15), igle s tzv. Rogovima,
mramorna pločica sa motivom koncentričnih krugova mikenskog stila (T2,14) (slični unutar
vatinske grupe), zatim materijal srodan mikenskim nalazima i u grupi Veterov u Moravskoj i
Donjoj Austriji, te spiralni motivi u horizontu Apa i Hajdusamson… dakle datiramo ovu
nekropolu u Br A2 na Br B1. To je starija faza S.-B.
Mlađa faza- žare visokog cilindričnog vrata (T4, 2-7) koji je horizontalno kaneliran, bombaste
posude kratkog cilindričnog vrata, žare pseudoprotovillanova tipa cilindričnog ili blago
iskošenog vrata s kanelurama na trbuhu (T5,1-8), topuzaste igle glatke ili na vratu tordirane,
jednostavne kraće igle sa glavom poput čavla (T4, 13-14), 'M' pinceta, okrugla dugmad sa
ušicom na poleđini (T4, 16-17).
Početak kasnog brončanog doba je početak najstarije faze KPŽ koja je u I međurječju usko
povezana sa grupom S.-B. I taj početak je tu obilježen žarama visokog cilindričnog
kaneliranog vrata, iglama nazubljenog vrata, manjim iglama s glavicom kao čavao i dugmadi
s ušicom na poleđini-kasno Br C i rano Br D. Iduća razvojna faza grupe S.-B. Odgovara fazi
II Z grupe međurječja obilježena je pseudoprotovillanova žarama (Br D i Ha A1º). Grupa S.-
B. Traje još od kasnog Br A2 do u završetak Ha A2 º i donekle se sinhronizira sa grupom
Vatin-Dubovac s kojom je srodna. Ima 2 horizonta: stariji koji obuhvaća srednje brončano
doba i mlađi koji obuhvaća mlađe brončano doba. Granica između njih je kasni Br C i prijelaz
na Br D. Mlađi horizont odgovara vremenski fazama I, II i III KPŽ.
Tasić je pokušao sintetizirati KPŽ u Vojvodini, ali mu je kronologija netočna.
Dakle za nastanak KPŽ je bitna srednjebrončanodobna osnova i pojava sporadičnih infiltracija
nalaza tipa S.-B., Vatin i Dubovac-Žuto Brdo, te pseudoprotovillanova žara.
Paljevinski grobovi su poznati još iz badenske kulture (Gornja Bebrina kod SB), a zapravo u
Kisapostag grupi (Br A1). U međurječju se primjenjuju oba načina sahranjivanja. Unutar I
grupe međurječja je prevladavalo spaljivanje s ukopom u žare u ravne grobne jame, a iznimku
čine skeletni grobovi iz Orolika, Suseka, Erduta i Bijelog Brda. Incineracija u žarama se javlja
u samim počecima srednjeg brončanog doba na teritoriju čitavog međurječja, nastavlja se kroz
KPŽ i dalje sve do u starije halstadtsko, kasnohalstadtsko-ranolatenski predkeltski horizont.
Milojčić locira centar u S Mađarskoj i u Slovačkoj odakle se širi na susjednu
srednjepodunavsku kulturu grobnih humaka i traje od srednje bronce do u rano carsko
vrijeme.
Materijal srednjeg brončanog doba SZ Hrvatske ima obilježja onog Z i I Karpatske kotline.
Iako nije uopće istraženo, dalo bi se zaključiti da su postojale veze preko Drave i Mure sa Z

8
*Surčin Belegiš- S.-B.

Transdanubijom, Gradišćem, Donjom Austrijom i JZ Slovačkom.


U prvim desteljećima 20.st. su mnogi autori smatrali da je srednje Podunavlje pripadalo
lužičkoj kulturi. Otkrićem važnih nekropola sa žarama (Lednice, Velatice, Baierdorf,
Gemeinlebarn i dr.) i sintetičkom studijom Willvonsedera o srednjebrončanodobnoj kulturi
grobnih humaka Austrije to se promijenilo. Te nekropole su predstavnici kulture koja je
počivala na starijim osnovama kulture grobnih humaka srednjeg Podunavlja.
Böhm je u J Moravskoj nalaze starije KPŽ označio kao 'tip Velatice', a Eisner se povezao sa
lokalitetom Beierdorf u Donjoj Austriji. Böm je za etnikon tipa Velatice smatrao da se sastoji
od lužičkog etnikona nadslojenog nadmoćnim nosiocima kulture grobnih humaka. Tokom
vremena dalja istraživanja KPŽ sve više umanjuje utjecaj lužičke kulture, a povećava
spoznaju o utjecaju domaće kulture grobnih humaka. Nalaze starijeg razdoblja kasnog
brončanog doba iz J Moravske, Donje Austrije, Gradišća i graničnog P Mađarske Pittioni
spaja u naziv kultura Baierdorf-Velatice*. Arheolozi mlađe generacije (Rihovski) razdvajaju 2
horizonta kulture B-V kulture: stariji (počinje krajem Br D i prijelazu u Ha A1) i mlađi (Ha
A1 i Ha A2), te jedan najstariji 'prijelazni' horizont kulture grobnih humaka na kulturu
Velatice (Br C u Br D), a karakterizira ga materijal iz Blučina-Cezavy. U JZ Slovačkoj to je
tzv. Predvelatički horizont tipa Čaka.
U Mađarskoj Patekova smatra da postoje u genezi KPŽ 2 kulturne grupe: jedna na S
Transdanubije i ! na J. Granica je Blatno jezero, a u mlađem razdoblju luči grupu Val u SI
Transdanubiji u prijelazno vrijeme Br C na Br D.
Patek smatra da Br D u Z Mađarskoj stoji pod dosta jakim utjecajem kulture grobnih humaka
gdje materijal dalje evoluira i daje mu obilježje nove kulturne pripadnosti.
U vrijeme prijelaza Br C na Br D i u Br D se javljaju u S Hrvatskoj u Z međurječju novi
elementi materijalne kulture : igle s makovom glavicom, igle s velikom rovašenom glavicom
u obliku vaze, nazubljene igle, igle s topuzastim završetkom i kaneliranim vratom, narukvice
s jako naglašenim vertikalnim narebrenjima i s ukrasom poput girlanda, mačevi s drškom u
obliku jezičca tipa Sprockhoff Ia, noževi s drškom u obliku jezička i zakovicama i noževi s
drškom u obliku jezička rađeni na proboj, oba sa prstenastim završetkom, bodeži poput onoga
tipa Sväty Peter u Slovačkoj, srpovi s gustim narebrenjima na drški i oni sa dugmetastom
izbočinom, šuplje sjekire i mala plamenasta koplja.
Uz ovaj materijal mogu se dalje pratiti neki oblici oružja i nakita karakteristični za razdoblje
srednjeg brončanog doba Z Karpatske kotline i I alpskog P, npr. Mačevi s pločicom za nasad
(Br C9, bodeži s izduženom trokutastom pločicom za nasad, narukvice s prebačenim spiralno
uvijenim krajevima i one sa gustim udubljenim poprečnim crtama, igle s glavicom poput
čavla, sjekire sa nisko postavljenim zaliscima itd. zajedno sa duboko ukorijenjenim obredom
spaljivanja i sahranjivanja u žarama.
Holsteove tzv. 'strane kulturne skupine' ne predstavljaju nova nadiranja. Tim terminom on je
označio izvjesne tipove oružja i nakita svojstvene za najstariji period Br C- Br B1 koji su
nastali evolutivnim putem.

*Baierdorf-Velatice- B-V

NASELJA
Samo slučajni nalazi iz Novigrada na Savi kod SB (T 21, 1-13c). Iz faze I: mali bodež s
visokom trokutastom pločicom za pričvršćivanje drške, 2 manje šuplje sjekire, ulomci
keramike B-V-Ha A, kalup za lijevanje šuplje sjekire i ukrasnih aplika (13 a-c), nož, igla s
produženjem na okrugloj glavici.

9
Naselje je bilo sojeničarsko-po Brunšmidu, ali nije bilo stratigrafije, nego samo slučajni
nalazi. Trajalo je od Br C2 na Br D do u Ha B-kroz cijelu stariju do u početak mlađe KPŽ.
U I grupi međurječja imamo još naselja u Erdutu i u Gomolavi kod Hrtkovaca.
NEKROPOLE
U Sirovoj Kataleni kod Đurđevca- 1966. i u Virovitici- 1967.g.
Nekropola u Virovitici- većim dijelom uništena (ciglana), otkriveno je samo 6 cijelih
grobova, raka je okrugla ukopana jama 0,50-0,70 m promjera u koju su najprije položene u
više dijelova razbijene posude, a na njih je postavljena žara. U većini slučajeva žara je
poklopljena zdjelom. Ritualno razbijanje posuđa. Na žaru i priloge je najprije bačen pepeo i
gar paljevine, a zatim je grobna jama zatrpana zemljom. U tih 6 grobova nije nađen nijedan
metalni predmet. Prilikom kopanja zemlje za cigle je pronađeno nešto keramike i od metala 4
igle, mali bodež i dlijeto koji su polagani u grob nakon kremiranja. Jama nije oblagana ni
pokrivena kamenjem.
Keramika virovitičke nekropole:
Velike žare-90º zdjele(poklopac od žare)
Širok vrat
Naglašen prijelaz
Horizontalne ručke

Zdjelice kupe na nozi

Lonci vrčevi

Od metalnih nalaza: a) igla s ušicom, b) igla s pločastom glavicom kao čavao, c) topuzasta
glatka neukrašena, d) igla s okruglom malo spljoštenom glavicom, ostatak igle s okruglom
glavom i e) mali bodež i f) dlijeto.

Materijal virovitičke nekropole upućuje na utjecaje kulture grobnih humaka, a nesumnjivo


počiva na tradicijama kulture srednjeg brončanog doba Transdanubije Br B i BR C, nastao
evolutivnim putem u vrijeme prijelaza Br C na Br D uz utjecaje novih kulturnih, a i etničkih
promjena.
Obilježavaju je kao 'virovitička grupa'-najuže je povezana s materijalom Z i J grupe
Transdanubije od kojih je odvojena samo Dravom. Virovitička nekropola je tipični
predstavnik ove kulturne cjeline najstarije faze KPŽ na S Hrvatske u Z dijelu međurječja, ima
svoje karakteristike i P rasprotiranja od Slavonije do Slovenije, te J od nizinskog P uz desnu
obalu Save.

Nekropola u Sirovoj Kataleni kod Đurđevca-velika nekropola, ali većim dijelom uništena
oranjem. Istraženo je 11 grobova, žarnih, žare su polagane na razbijene posude, jama je
okrugla, posuta je garom od incineracije, 22 primjerka keramike, nije bilo sitnih priloga.
Identična je nekropoli u Virovitici po načinu sahranjivanja i keramici.

10
Ove dvije nekropole su pružile novi keramički materijal dotad neidentificiran u arh. fundusu
Hrvatske i važne su zbog određivanja geneze KPŽ. Gornja granica virovitičke grupe je Br C
ili početak Br D (14. na 13. st.), a donja granica ne prelazi u Ha A i na nju se nadovezuje
grupa B-V kasnijeg Br D i ranijeg Ha A.
Pojedinačni nalazi iz grobova:
Iz Brodskog Stupnika- varijanta igle s makovom glavicom(sl.1,11)
Vukovar-Lijeva Bara- uz nekropolu Dalj ima i nalaze ranog i srednjeg brončanog doba,
najstarije KPŽ-virovitičke grupe, a na položaju Desna Bara su nalazi iz kasnog brončanog
doba. Vukovar se nalazi geografski na P gdje se I i Z grupa ukrštavaju.
Igle i zdjela iz Sotina- igla s pločastom glavicom i zadebljanjima na vratu (sl.1,17), glatke
topuzaste (sl.1,19), igla s bikoničnom glavicom (sl.1,10)

Bodeži iz Satnice kod OS i Tomašice kod Garešnice (sl.1, 21)- srodni maču tipa Boiu iz
Doline
Mali bodež iz Lovasa i bodež iz Vindije (T 18)
Bodež iz Virja-tip St. Andrä-Virje (Peroni)
Noževi iz Ivanske kod Bjelovara (sl.1, 22, 23) i iz Županje

Igle:
a) iz Laslova kod Os-masivno lijevana brončana narebrena igla s čunjastim završetkom
glavice-srodan oblik tzv. Gezackte Nadel- nazubljene igle, narebrene igle masivne bez
glavice, rasprostranjene S i SI od Alpa, Br C i BR D (sl.1, 9)
b) dolazi zajedno s iglom sa bikoničnom zašiljenom glavicom, karakterističnom za
najstarije razdoblje KPŽ (sl.1,10)
c) igla iz Jane-varijanta tipa narebrene igle bez glavice, ali joj je završetak lagano
raskucan i ima oblik glave čavla, narebrenja su joj kosa i manja je (T19,8)
d) igle 'barokne izrade'-narebrena vrata s velikom okruglom glavicom u obliku makovice
u različitim varijantama ukrasa-iz okolice SB, iz KA, Siska, Peklenice…(sl.1, 13- T
19)
e) igla s glavicom u obliku vaze-iz Dalja, 2dijelna, glava rađena posebno i nasađena onda
na iglu. Velike masovne igle s glavom u obliku vaze koja je ukrašena dubokim
rovašenjem su karakteristične za stariju KPŽ i smatraju se elementom stranim kasnoj
kulturi grobnih humaka. Najveća gustoća rasprostranjenosti im je u Tirolu i Bavarskoj.
Ovu datiramo u fazu I jer se u fazi II gubi barokni stil nakita.(T19, 7)

OSTAVE
Ova faza ima najmanje ostava.
Ostava iz Peklenice- (T20) kod Čakovca u Međumurju, Br C i Br D po materijalu, dakle-faza
I.
-2 mača s drškom u obliku jezičca tipa Sprockhoff Ia-česti su u fazi I, Br D, razvili su se od
mačeva tipa Boiu (Boiu-Keszthely iz Br C). Iz Z bivše Yuge 13 primjeraka, 28 iz Evrope
(T20, 1, 3)
-3. mač tipa mača s pločicom za pričvršćivanje drške (T20, 2)-polukružna pločica za razliku
od mačeva s trapezoidnom, nema rebra nego zaravnjenu plohu s koso brušenim oštricama,
najsrodniji tipu mača s polukružnom pločicom za pričvršćivanje drške tipa Naue IIIb iz
srednjeg brončanog doba
-bodež s trokutastom visokom pločicom za nasad(T20, 4)
-masivna šuplja sjekira s ušicom i horizontalnim rebrima ispod otvora (T20, 10). Osim ove
postoje još sjekire Br C2 i Br D s pravokutnim presjekom i proširenjem u obliku kljuna na
uskom ovalnom otvoru-tip Banatski Karlovac, sjekire trokutasto facetirane sa i bez rebrastih

11
ukrasa i šuplje sjekire pravokutnog presjeka rijetko kad s ušicom, sa rebrastim ukrasom
visećih trokuta ispod otvora
-srpovi se dijele na a) stariji s naglašenom drškom u obliku jezičca odvojenom od sječiva
rebrastim ukrasom i b) mlađi kojemu je mala i zakržljala drška u obliku jezičca de facto
pripojena sječivu pa dobiva potkovast oblik. Srp iz Peklenice odgovara b tipu (T20, 13)
-igle velike s masivnom glavicom, igla s okruglom koničnom glavicom i zadebljanim
narebrenim vratom.
Igle s makovom glavicom grupiramo u 3 geografske skupine:
a) I Francuska, J i JZ Njemačka, Švicarska, Tirol i S Italija
b) Češko-moravsko-slovački P, I Mađarska i Transilvanija
c) Donja Austrija, Transdanubija, međurječje naše i J od Save do Glasinca
Nešto drugačija je igla iz Brodskog Varoša koja na vratu ima 2 diskosa i ukras ptičjih
protoma. U Glasincu su pronađene 3 igle s makovom glavicom čiji je vrat ornamentiran nešto
drugačije od pekleničkih, ali su srodne. Nađene su u skeletnim grobovima zajedno sa širokim
plosnatim ogrlicama, ornamentika je slična onoj iz kasne Otomani i Wietenberg kulture
Transilvanije. Kimming s pravom ističe da je porijeklo dvodijelnih masivnih igla s makovom
glavicom u češko-moravsko-slovačkom P, odnosno da su igle u Donjoj Austriji,
Transdanubiji, našem međurječju i Galsincu nastale pod utjecajima koji su došli iz Slovačke, I
Mađarske i Transdanubije.

ZAKLJUČAK
Holsteove strane grupe, kojima je obilježio nalaze tipa Riegsee i Mels-Rixheim u J i JZ
Njemačkoj svojstvene za Br Dº, danas više ne označavaju nova etnička i kulturna nadiranja i
promjene nego sastavni dio postepene geneze i početak KPŽ. Poteškoća se ima zbog
nedovoljne istraženosti srednjeg brončanog doba u S Hrvatskoj. Ono je bilo srodno srednjem
brončanom dobu u Z i J Transdanubiji uz još infiltracije iz kruga kulture grobnih humaka koja
polako jenjava.
U I međurječju se također razvijala u vrijeme prijelaza Br C u Br D KPŽ na osnovama starijeg
brončanodobnog horizonta nekropola s paljevinom tipa Surčin-Belegiš koja je mješavina
grupe Vatin, Dubovac-Žuto Brdo. Na Z Srijemu i I Slavoniji treba postaviti granicu između
horizonta S-B i virovitičke grupe.
U fazi I su lokaliteti najgušći uz Dravu i Dunav. Virovitička grupa je povezana sa najstarijim
horizontom KPŽ Z i J Transdanubije, a preko Gradišća i Donje Austrije sa horizontom
Blučina-Čezavy J Moravske i pretčakanskim horizontom u JZ Slovačkoj. Djelomično je
istovremena sa završnom fazom kulture Piliny JI Mađarske i JI Slovačke, te s najstarijim
horizontom kultura Knovize i Milavče SZ i JZ Češke. Dodirne točke ima sa Br Dº Tirola, J i
JZ Njemačke (grupe Riegsee i Rixheim), te S Italije.
Materijal Slovenije dosta zaostaje za nalazima Hrvatske. U Lici, Istri i Dalmaciji su Prailiri.
Bosna- radovi Čovića i Marića-oba datiraju najstarija naselja KPŽ u S Bosni u Ha A i dovode
u vezu sa B-V grupom, iako Marić citira i neke starije elemente što upućuje na postojanje
naselja na Donjoj Dolini već u Br D. Čović je podijelio horizont KPŽ u S Bosni na grupu
Zecovi-Kekića Glavica u SZ Bosni i Vis-Pivnica grupu u SI Bosni. U S Bosni su elementi
zapadnopanonskog kruga, a u SI Bosni grupa Vatin, Dubovac-Žuto Brdo. Kod obje grupe
nedostaje kontinuitet kroz srednju broncu + Br D, a mogući su utjecaji grupe S-B. Faza I KPŽ
u S Bosni se može potvrditi nalazima iz špilje Hrustovače- fibula u obliku violinskog gudala,
masivna narebrena narukvica, velika rovašena igla s glavicom u obliku vaze 'baroknog stila',
te spirlani rukobrani. Nijeddna ostava s P Bosne se ne može datirati u najstariji horizont KPŽ.
U Z Srbiji- od Br B do Br D traje grupa Belotić i grupa Vatin.
-veze s jugom-

12
Merhartova teza o utjecajima koji su u kasnoj bronci iz Podunavlja išli prema J Balkanu na I
Mediteran i drugi pravac prema JZ Italiji. Ta teza 'italske fascinacije' je srušena kao i teza o
utjecajima koji su išli sa juga na Podunavlje. Apsolutna kronologija se vrši po materijalu tipa
fibula u obliku violinskog gudala, sjekire sa zaliscima po sredini, plamenastim kopljima,
bodežima s drškom u obliku jezičca 'peschiera' tipa, mačevima s drškom u obliku jezička s
produženjem na vrhu.
Po Milojčiću je u vrijeme završetka kasnomikenskog perioda IIIB-oko 1240.g., a po Müller-
Karpeu u KM IIIA-poč. 13.st. Međutim, taj materijal je signifikantan za fazu II, pa označava
samo kraj faze I čiji početak treba fiksirati onda u prijelazno vrijeme završnog Br C i ranog Br
D, odnosno prijelaz 14. na 13.st, tj. početak 13.st. I grupa međurječja tipa S-B se datira po
okrugloj mramornoj ploči s ukrasom motiva spirala (pripada horizontu nalaza tipa Tufalaŭ s
analogijama u mikenskim grobovima u rovovima) između 1550.g. i 1500.g., tj. prijelaz Br A2
na Br B1. Početak mlađe faze S-B grupe se stavlja u završetak 14.st. i početak 13.st.
Faza I je predekspanzijska faza, to je faza formiranja i pruža bazu za kasniji nagli ekonomski i
metalurški uspon.
23.10.
Grupa Virovitica
U 12.st. na našem P već počinju druge kulture. Ostava Peklenica iz ove faze.
Keramika-raspolažemo samo sa grobnom keramikom, nema keramike iz naselja.
a) žare ukras vuče korijenje iz prethodnog razdoblja s P Mađarske i P Češke. Horizonti iz
Br C (Knovica) i početak Br D. Žara je tipičan oblik iz Virovitice.
b) Zdjele koje služe kao poklopci, konične. Oblik a-sa razvraćenim obodom, nalazimo ih
npr. U kulturi grobnih humaka u Moravskoj, Donjoj Austriji, Češkoj (Br D), ov zdjele
će biti česte u S Bosni nešto kasnije-tamo gdje će biti KPŽ; i oblik b-sa razrađenim
dnom, karakteristika virovitičke grupe, ovaj tip je čest u austrijskom krugu u kasnoj Br
D, a analogije su i u Mađarskoj.
Keramika potvrđuje odakle niče virovitička kultura. Imaju izravne veze sa Transdanubijom i
tamo pripadaju uglavnom Br D i Br C
c) kupe i vrčići na nozi-analogije u Mađarskoj, K.vinski smatra da su upravo ove kupe na
nozi važne za praćenje širenja KPŽ na srednje Podunavlje. Imamo ih u Knovici, u
horizontu Austrije…
d) lonci-velike posude, sa razvraćenim obodom. Analogije vode dosta u S Italiju.

Metalni repertoar: apsolutno potvrđuje ovu genezu.


-mali bodež s trokutastom pločicom-upućuje na tradiciju bodeža Br D, veze srednjeg
Podunavlja sa S Italijom. To je indikativni artefakt.
-noževi-jednosjekli nož sa okruglom drškom u 2 varijante-tipičan za virovitičku kulturu
(sl.1,22), ima ojačavajuće rebro, a drška mu je okrugla i probušena i 2.varijanta (sl.1,23),oba
su jednosjekli noževi sa kružnim završetkom drške. Prvi tip ima najbolje analogije u J Češkoj,
Br C-Br D, a drugi je vrlo raširen od Pruske do S Italije, Mađarske, Br D. K. Vinski smatra da
ova raširenost govori o širenju podunavskih utjecaja na jug.
-bodež- iz Vindije, najstariji inventar najstarije KPŽ na našem prostoru . I -njega
je obrađivao Müller-Karpe, nalazimo ga na Podunavlju, sličan oblik i u Mikeni,
općenito ide u Br D, M.-Karpe je smatra da mu je podrijetlo u Mikeni. Osobitost mu je duga
jezičasta drška s krilcima. Ovaj primjerak je iz Virja kod Koprivnice.
-mačevi- iz ove faze nema puno mačeva. Izdvaja se tip SPROCKHOFF Ic (po Sprockhoffu).
Jedini nalaz je iz ostave Peklenica. Jezičci su karakteristika Br D.
Taj mač je široko rasprostranjen, ali ima i regionalne inačice. Prvi put se javlja u Br C u
kulturi grobnih humaka u srednjoj Evropi i smatra se da su se razvili iz starijih mačeva tipa

13
Boiu. Tip Sprockhoff I vuče podrijetlo iz Br C i najčešći su u Mađarskoj u Br D odakle se
šire.

Ovaj Sprockhoff Ic iz Peklenice je najmarkantniji za Viroviticu.


Iz Peklenice potiče još jedan mač, ali on nije tako čest u našim prostorima. Analogije vuče
također iz Mađarske. To je mač sa okruglom pločicom za pričvršćivanje drške.

Ova dva mača su glavni oblici virovitičke grupe.


-igle- a) topuzaste igle-neukrašene su, česte u grobljima i naseljima Hrvatske u KPŽ,
uglavnom su manjih dimenzija, počinju se ukrašavati u 12.st. Ove neukrašene su iz Br D i
dolaze iz Češke i Austrije. Ukrašene topuzaste su nam element za kronologiju-12.st.
b) igle s glavicom u obliku čavla-ovaj tip je karakterističan za stariju KPŽ, razvija se
od Br D ali se produžuje i u 12.st. Nalazimo ga u Knovica i Milavče u Češkoj i
Baierdorf u Donjoj Austriji. Smatra se da se razvio iz velikih igala bronce C
c) igle s okruglom glavom-tipične za KPŽ na našem P. Glavica je malje ili više
plastična i može nositi ukras. Osobitost su teške masivne igle ovog tiša, tzv.
'barokni stil' u početku KPŽ. U tu skupinu baroknog stila nakita ulaze i igle s
glavom u obliku makovice. Ima ih više varijanti.
d) 'Gezackte Nadel' tip igle-vrat joj je narebren, to je narebreni tip igle.

FAZA II
1230.-1100.
Nagli procvat i uspon, ogromno bogatstvo i obilje varijanti materijala, razvoj metalurgije,
najveći stvaralački napon, ekspanzija na susjedne oblasti. I dalje je podijeljena na manju
grupu na P Srijema i na Z na S Hrvatske, ali sad ima manje infiltracija grupe Surčin.
Materijal: i dalje imamo žljebaste vertikalno narebrene narukvice, mačeve tipa Sprockhoff Ia,
sjekire s nisko postavljenim zaliscima, srpove s bradavičastom izbočinom ma drški, srpove s
kukastim završetkom drške, bodež sa trokutastom visokom pločicom za nasad, rukobrane i
narukvice sa spiralnim završecima, vrčeve i zdjele.
Gube se: nazubljene igle, igle s glavom poput čavla i sa zadebljanjem na vratu.
Za fazu II postaje karakterističan materijal s porijeklom iz Br D: mačevi s drškom u obliku
jezička tipa Aranyos I i tipa Sprockhoff Iia ili Nenzing, bodeži tipa Riegsee, šuplje sjekire
trokutasto facetiranog sječiva, one tzv. istočnog tipa, igle sa zadebljanim narebrenim vratom,
a naročito žare cilindričnog vrata itd.
Novo je: fibule s raskucanim listastim lukom, fibule tipa pozamenterije, dvosjekle britve,
bodeži sa drškom u obliku jezička mlađeg Peschiera-tipa, mlađi mačevi s jezičkom
'slavonskog' tipa i mačevi s punokovinskom drškom s 3 rebra, brončana vedra , ukras izveden
punciranjem, šljemovi, knemide s oputama, štitovi, privjesci raznorazni, pektorali i ukrasne
ploče, pincete s trokutastim krajevima, igle okrugle kanelirane i spljoštene glavice, veći broj
noževa s pločicom za pričvršćivanje drške i s drškom u obliku jezičca, šuplje sjekire s
plastičnim 'V' ukrasom i plamenasta koplja.
Keramika-nasljeđe virovitičke grupe + novi elementi grupe B-V.
Utjecaji grupe B-V su išli iz J Moravske, Donje Austrije i Gradišća u 2 smijera: 1. preko
Međumurja, gornje Podravine i Slovenskih gorica u SZ Hrvatsku i 2. preko Z i JZ
Transdanubije Podravinom u Slavoniju.

14
NASELJA
Novigrad na Savi- koji traje od početka KPŽ do u početnu fazu mlađeg razdoblja (raniji Ha
B). Keramika ovog razdoblja pripada kulturnom krugu grupe B-V: facetirani prema van
izvijeni obodi i ručke visoko izdignute iznad rubova posude, te široke kose kanelure po
rubovima zdjela.
Iz Belog Manastira- 1 jama s nalazima plitkih zdjelica s visokim ručkama, bikonične, i
ulomak vrča s koso kaneliranim trbuhom-pripada kulturnoj grupi B-V. Najtipičniji njen
materijal su plitke zdjelice sa visoko postavljenim ručkama. Još su u jami nađene brončane
igle-2 topuzaste i 1 s okruglom glavicom-koje datiraju jamu u fazu II + ulomak žare
virovitičkog tipa (jama govori o asimilaciji starih i novih elemenata)
Još u Bregani kod ZG, u Kiringradu i u Erdutu-pekve za pečenje kruha na otvorenom
ognjištu. Pekve su starije od ilirskog wtnikona Ha C i Ha D i sežu u vrijeme KPŽ. Pekav je u
mlađoj KPŽ primjenjivana i u grobovima kao poklopac na žarama-odraz pogrebnog obreda u
kojemu je pekva kao simbol kruha, tj. žita i plodnosti, imala određeni smisao. Sredinom (. St.
pekvu preuzimaju od nosioca KPŽ Iliri i prenose je slavenskim došljacima. U
neprimijenjenom obliku se održala do danas.
Kod I grupe međurječja imamo naselja u Jakovo-Ekonomija Sava i Gomolava kod Hrtkovaca
u Srijemu. Jakovo-Ekonomija Sava je naselje zemuničkog tipa, a u Gomolavi su postojale
nadzemne kuće s ognjištem i nabijenim podnicama. Ni ova istraživanja nisu pružila podatke o
tlocrtu i konstrukciji kuća KPŽ.

NEKROPOLE
Iz I grupe međurječja iz ove faze raspolažemo samo pojedinačnim nalazima.
Iz Z grupe međurječja imamo nekropolu Zagreb-Vrapče (T23 i 24): ukupno 5 sačuvanih i
iskopanih žarnih grobova; 2 su imala oblik kamenih škrinja; u jednom je žara bila pokrivena
kamenom pločom, a u 2 groba su žare bile zakopane u jednostavnu zemljanu jamu.
Pokapanje u kamenim škrinjama je strano do tada u međurječju. Ono dolazi iz grupe
Baierdorf.
Pretežan dio materijala nekropole ZG-Vrapče je nastao razvojem virovitičke grupe uz
infiltracije iz kruga grupe B-V. Važan je grob 1 sa nalazima pincete sa trokutastom nožicom
(sl.2,6), dvosjeklom britvom (sl.2, 23), iglom sa glatkom neukrašenom glavicom i žarom sa
ručkom i niskim trbuhom (datira fazu II u Br D i Ha A i povezuje oblike ta dva º, a sama
nekropola govori o prodoru grupe B-V-grobovi sa škrinjama i tradicija virovitičke grupe).
I u fazi II međurječje dijelimo na 2 grupe: zapadnu sa utjecajima/faciesom grupe B-V i
istočnu grupe S-B uz keramiku pseudoprotovillanova oblika i utjecaje iz Z međurječja tipa B-
V. Dominirajući oblik i Z i I grupe je žara cilindričnog vrata, a unutar grupe S-B i
pseudoprotovillanova žare.

POJEDINAČNI NALAZI
Infiltracije mlađeg horizonta S-B grupe u Z Srijem i granično P Slavonije su dosta rjeđe i to
su uglavnom žare pseudoprotovillanova tipa.
Za B-V su tipični bikonični oblici, kanelirani, sa iznutra facetiranim rubovima posuđa.
Osim nekropole ZG-Vrapče, postoji još jedna zatvorena cjelina-
grob iz Martijanca kod VŽ:
- žara slična onoj iz ZG-Vrapče- po Merhartu su one iz 1200.g.,
- narukvice trokutastog presjeka-glatke, neukrašene, rastavljenih i zaobljenih krajeva-
česte su u fazi II i gube se od Ha B,
- topuzasta igla ukrašena motivom jelovih grančica-starije neukrašene su u fazi I, a ove
ukrašene su u fazi II i to uglavnom u grobovima.

15
Ostali nalazi su:
- žare,
- topuzaste igle iz Sarvaša,
- igle s glavicom u obliku leće iz Sarvaša i Siska-jako rijetke na P Hrvatske,
- igle s okruglom lagano spljoštenom glavicom iz Siska (omiljeni oblik)
- igla s okruglom kaneliranom lagano spljoštenom glavicom
- igla s glavicom u obliku vaze iz SK i Jaruga kod SB
- mač s drškom u obliku jezičca iz KC-tipa Aranyos po Cowenu- prijelazni oblik od
mača tipa Sprockhoff Ia, odnosno njegovog prethodnika mača tipa Boiu, ka maču tipa
Sprockhoff Iia (T26,1)
- mač tipa Sprockhoff Iib iz Siska-mač sa drškomu obliku jezičca sa produženjem
jezička koji na stranama inače završava s 2 izbočine poput krilaca- pripada tipu
Sprockhoff Iib ili tipu Naue II (T26,11)- samo još jedan takav ali djelomičan iz faze II
iz ostave Veliko Nabrđe
TIP BOIU TIP ARANYOS TIP SPROCKHOFF Ia TIP SPROCKHOFF Iia
(NENZINGEN)
Još 3 fibule u obliku violinskog gudala-sa žljebastom nožicom iz Zlatara kod VŽ, Gorjana
kod DJ i iz okolice KA (T26,19,20,21), te narukvice iz Gunje kod VK, SK, Velikog Nabrđa-
narukvice tipa Gunja (T26, 3,4)

OSTAVE
Iz ove faze imamo veliki broj ostava-ukupno 28 iz Hrvatske, od toga 27 iz S Hrvatske. U
čitavoj Hrvatskoj od 62 ostave KPŽ: 1 iz faze I, 28 iz faze II, 7 iz faze III, 8 iz faze IV, 12 iz
faze V, 1 i Ha Cº, a 5 ih se ne može pripojiti.
U njima ima lomljene bronce, sirove neobrađene bronce, loše lijevanih, nedovršenih i
odbačenih izrađevinakarakteristike ljevača.
U ostavi Bizovac je nađeno mnoštvo novo izrađenih i neupotrijebljenih srpova i šupljih
sjekira-možda je tu bila ljevačka radionica koja je iz nekog razloga napuštena. Tada su bila
etnička pomicanja i nemiri, nagle seobe.
Najgušće ostave su sa P brodske Posavine- tu je bio proizvodni centar brončanih artefakata.
Ostave iz faze II su: Gornja Vrba, Poljanci I i II, Pričac, Gornji Slatnik, Podcrkavlje, Brodski
Varoš (preko 1000 komada bronce), zatim Otok-Privlaka, Račinovci, Tenja, Bizovac,
Mačkovac, Sisak, Podrute, Topličica I i II, Marina kod Trogira.
Oko 70ih g. Su se ostave datirale samo okvirno stupnjevima Ha A-B ili Ha B-C. Pri datiranju
se ponekad postupalo tako da se ostava datirala prema tipološki najmlađem predmetu unutar
nje. Pri datiranju treba uzeti u obzir:
a) tipološko-kronološki kriterij i
b) unutar njega kvantitativni, tj, statistički.
Osnovna greška u prošlosti je bila što su materijal iz P Hrvatske nastojali mehanički uklopiti u
postojeći kronološki sistem za srednju Evropu. Datiranje po najmlađem artefaktu je pogrešno.
Svaka nova faza se razvija iz prethodne, pa imaju neke zajedničke oblike. Uzima se, stoga,
procentualni odnos novih i već poznatih artefakata. Danas se ostava datira (po Kseniji Vinski-
Gasparini) u ono vrijeme kad su predmeti što ih ona sadrži rađeni, tj. kad su upotrebljavani, a
ne kad su zakopani u zemlju.
Na P S Hrvatske, u međurječju, broj ostava opada u fazi III i dalje, ali u planinsko.jadranskom
P se on udvostručuje u kasnijim fazama.
Još ostava: Bošnjaci, Račinovci, Markušica-VK, Veliko Nabrđe (OS), Staro Topolje,
Oprisavci, Gornji Slatnik, Pričac (SB), Lonđica (PŽ), Medvedgrad (ZG), Struga (VŽ)…

Ostava Otok Privlaka: (T 27, 28, 29)

16
-narukvice s narebrenjima i s ukrasom ribljeg mjehura (T28, 31,32,34,35)
-igle sa okruglom kaneliranom glavom (T28, 25) i sa klobučastom glavom (T28, 27,28)
-koplja (T27,24,25,26,29…)
-šuplja sjekira sa ovalno facetiranim sječivom (T27, 16) i ostale šuplje sjekire
-bodeži sa drškom u obliku jezička i zaobljenim ramenima (T27, 7) i bodeži sa trokutastom
pločicom (T27, 5)
-ulomak šipke rukobrana
A ranom Ha Aº pripadaju:-britve
-nož tipa daščice (T27, 14),
-mač Sprockhoff Iia i mač tzv. slavonskog tipa (T27, 9), te mač s punokovinskom drškom sa
3 narebrenja tipa Schwaig (T27,1)
-bodež širokog sječiva (T27, 6)
-srpovi s dugmastim (T29,12,13,14) i kukastim (T29, 8) završetkom, te srpovi sa drškom u
obliku jezička (T29, 1,2..)
-šuplje sjekire 'istočnog' tipa (T27, 17, 19), šuplje sjekire sa 'V' ornamentom (T27, 8)
-plamenasta koplja
-narukvice sa horizontalnim narebrenjima (T28, 53), sa središnjim bridom (T28, 43) i one
ukrašene šrafiranjem u poljima (T28, 33)
-ukrasne ploče (T28,21,20,19,22,23..)
Po statistici preteže materijal Ha Aº. Pronađeni su ostaci štita koji je do tada nepoznat KPŽ.
Najstariji srednjoevropski štitovi se datiraju u 13. i 12. st. Rana pojava štita dolazi sa ranom
pojavom opreme ratnika: šljemovi, knemide s oputama. Po Merhartu je porijeklo na P između
srednjeg Podunavlja, Tise i S granice Balkana, neovisno o egejskom krugu na kojeg je on čak
mogao i djelovati-to je pitanje prvog vala egejske seobe.

Ostava Bošnjaci-jedna od najstarijih iz faze II. Ostava Račinovci-između ostalog ljevkasti


štitnik za iglu (sl.2, 32).
Iz Tenje su brojni srpovi, koplja, šuplje sjekire, koplja i bodeži (peronijeva grupa C)- (T31,
3), te narukvice.
Ostava Bizovac kod Osijeka-velika ostava, pripada ljevaču bronce-lomljeni predmeti,
amorfno grumenje bronce, velik broj neoštećenih predmeta: (između postalog) srpovi sa
drškom u obliku jezičca i 1 sa oblikom kuke, šuplje sjekire sa 'V' ukrasom i one istočnog tipa,
šuplje sjekire sa ukrasom resa iz razvijenog Ha A, primjerci šesterostranog presjeka, sjekire sa
zaliscima na sredini i visokim leđima sa izrezom na vratu (sl.2, 7), uži primjerci sa izvijenim
sječivom i bez izreza na vratu-svojstveni za međurječje, sjekira sa zaliscima sa uvučenim
leđima i sječivom-'italskog' tipa, plosnata sjekira sa povišenim stranama
(srednjebrončanodobna) i sjekira sa zaliscima uz sječivo, zatim velika falera sa narebrenjima
(T35, 9)(ovako velika je karakteristična za fazu II)-po sredini je imala trn, ona je stara
tradicija iz Br B, masivne narukvice (T35, 11,12), mač tipa Sprockhoff Ia iz Br C i D (T35,1))
Br C i D, bodež-Peroni je po njemu nazvao tip Bizovac (T35, 6)-sa širokim sječivom, spada u
Peronijevu skupinu D, ostatak brončanog vedra tipa Kurd (T35, 5)-ovakva su nađena još u
Privina Glavi u Srijemu i Lukavcu u S Bosni (mlađi iz faze III)- i ulomak brončanog šljema.
Iz ostave Veliko Nabrđe kod OS potječu (između ostalog) narukvice s ukrasom poput
girlandi tipa Gunja (sl.2,39), drška mača tipa Sprockhoff IIb (sl.2, 3), mačevi slavonskog tipa,
kako ih je Cowen opredijelio (sl.2, 2) i tipa Srockhoff IIa. Osim većih okruglih falera sa
trnom po sredini i narebrenjima, za fazu II su tipični i faleri blago ovalnog oblika sa
polukružnim nasuprotnim dubokim urezima (T45, 22-26) koji su karakteristika baš ostava
brodskog Posavlja zajedno sa mačevima Sprockhoff IIa tipa-to je specifikum Slavonije, kao i
igle sa okruglom lagano spljoštenom kružno kaneliranom glavicom (sl.2, 33). Sastavni dio
inventara ostava faze II čine i razni privjesci (T44, 18, 26)-kružni narebreni, zvonoliki. Bitan

17
je iz ove ostave i ulomak šljema (T44,2) -ukrašeni lim sa rebrastim trakama i ispupčenjima i
lim sa motivom zvijezde (T44, 3) poput šljema nađenog u Mađarskoj i taj je tipa kape. Jedan
je nađen u Koruškoj i ta dva su najstarija. Ako bi to bilo točno, pomoglo bi da se riješi pitanje
ishodišta tih šljemova u odnosu na kasnije ukrašene primjerke iz Italije i njihovo pomanjkanje
u bogatom materijalu ostava starije i mlađe KPŽ S i Z Mađarske. Ali otvorena je i mogućnost
da pripada i tipu tzv. zvonolikih 'mađarskih' šljemova koje su Merhart i Mosolics datirali u Ha
A. Domovina im je u Podunavlju između Karpata i Balkana, a radionički centar u Potisju.
Ulomci iz Velikog Nabrđa potvrđuju izradu i ukrašavanje brončanog lima u 'punkt-bukel
maniri'.
Ostava Poljanci I- (T48 i 49)jedna od najzanimljivijih i najvažnijih za općenito srednje
Podunavlje.
Između ostalog:
-fibula u obliku violinskog gudala (sl.2, 13) sa ravnim lukom i žljebastom nožicom, ukrašena
motivom jelovih grančica i britva ranog Ha A tipa ju datiraju u fazu II (sl.2-slična 26).
-još ulomci fibula raskucanog luka (sl.2,11) i prijelazna fibula od fibula u obliku violinskog
gudala ka pozamenterijskoj fibuli (T48, 21)
-igla sa okruglom lagano spljoštenom glavicom
-antropomorfni privjesak (T48, 23)
-jezičak bodeža Otok-Privlaka tipa (T48, 3,4), nož, šuplja sjekira sa 'V' ukrasom, srpovi sa
drškom u obliku jezička
-mala dugmad
-jezičak mača vjerojatno Sprockhoff IIa tipa-ovo je sve materijal Ha Aº
Od starijih predmeta iz Br D i Br C su:
-narukvice sa plastičnim kosim i vertikalnim narebrenjima i narukvice gusto narebrene i
tordirane sa uvijenim završecima (T49, 5)
-igla s koljenastim zadebljanjima na vrhu (T48, 12)-takve su u starijem krugu B-V grupe
-tutuli i štitnici za igle
-privjesak antropomorfni (T 48, 33)-takav se razvio iz ranobrončanodobnog srcolikog
privjeska i privjesak u obliku bovida (T48, 22)
Važno:
-ostaci šljema srodnog šljemu iz Nabrđa (T48, 31)
-ulomak knemide s oputama (T48, 19) ukrašen 'punkt-bukel' maniri-jedna od najstarijih uz još
ulomke iz Velikog Nabrđa i Brodskog Varoša
-bodež-Peronijeva grupa A (T48, 5)
Par knemida je nađen u Kloštru Ivaniću i nije ukrašen punkt-bukel manirom. Knemide s
oputama iz Egeje, tj. sa Peloponeza i knemide s Cipra-pitanje prioriteta, odnosno, podrijetla
opreme ratnika i oružja srednje Evrope kasnog brončanog doba pred onim egejskog P u
Grčkoj i I Mediteranu, a time i pitanje ishodišta prvog vala egejske seobe i apsolutne
kronologije.

Ostava Gornja Vrba-između ostalog:glatke narukvice rastavljenih krajeva okruglog


presjeka, sjekira sa zaliscima podunavskog tipa (T50, 19), velika falera (ukrasna ploča) sa
središnjim trnom-razvile su se iz sličnih ali manjih pločica srednjeg brončanog doba od Br
B1-kasna kultura grobnih humaka, na širem P Karpatske kotline; bodež peronijeve grupe D i
mač tipa Sprockhoff Ia (T50, 1), zatim gornji dio mača sa trokutastom pločicom za
pričvršćivanje punokovinske drške (T50,4), od bijele bronce-nema analogija za njega.

Ostava Brodski Varoš- najveća ostava KPŽ dosad otkrivena u Hrvatskoj, broji preko 1000
komada bronce od kojih je 90% oštećeno ili u ulomcima+ veća količina amorfnog grumenja,
odljevaka i 'pogača'. Može se usporediti jedino sa votivnom ostavom iz Škocijana u Sloveniji.

18
Materijal iz faze I, tj. iz razvijenog Br Dº:
- igla s glavicom u obliku čavla; glatka neukrašena s topuzastom glavom; igla sa
konusnom glavicom i narebrenim vratom; igla s glavicom u obliku makovice; igla sa
urezanim šrafiranim trokutima na okrugloj glavici, 2 diskosa ispod nje i 2 ptičje
protome (T53, 3)
- štitnici za igle sa ptičjim protomama, polumjesečastog oblika(sl.2, 29) i trubastog
oblika (sl.2, 32)
- varijanta srcolikog privjeska
- valovite narebrene narukvice od brončanog lima, narukvice trokutastog presjeka,
široke plosnate narukvice horizontalo narebrene
- noževi; ulomak mača sa proširenjem poput gljive na vrhu jezička (T54, 5)-porijeklo
mu nije nužno iz Mikene već možda iz Karpatske kotline kao i gornjem dijelu mača s
jakim središnjim naglašenim rebrom i po 1 rupicom za zakovice na šiljastoj ploči za
nasad (T54, 4)-poput mikenskih rapira-pripada tipu Sprockhoff Ib (Sprockhoff Ia je
češći od Sprockhoff Ib-ovo je jedini primjerak Sprockhoff Ib mača); i još mač tipa
Aranyos (T54, 2)- to je prijelazni oblik od tipa Sprockhoff Ia, odnosno Boiu, ka
Sprockhoff IIa
- ostatak knemide sa oputama
Ostali materijal iz Ha Aº:
- mačevi listolikog sječiva(T54, 1), slavonskog tipa (T55, 1), tip Sprockhoff IIa (T54, 3)
- bodeži Peronijeve grupe D-varijanta Otok-Privlaka (T55, 7) ili grupe C (T56, 1)
- većina noževa
- britve-potpuno se razlikuju od italskog peschiera tipa; postoje 2 tipa-kvadratnog oblika
i 'x' tipa koji je specifičan za međurječje, te još jedna lovorastog oblika u ovoj ostavi
- sjekire sa zaliscima po sredini-podunavski tip, 1 'italskog' tipa sa uvučenim leđima i
plohom sječiva
- šuplje sjekire sa 'V' ukrasom i sa ukrasom plastičnih kružnica; šesterostrane; klinaste; i
sa vertikalnim narebrenjima
- dlijeta
- koplja plamenastog oblika; lovorasta i sa zadebljanjima poput zalistaka
- srpovi sa drškom u obliku jezička i bez drške sa izbočinom poput dugmeta
- svojevrsne pile-samo u fazi II, u fazi I i III ih nema
Od nakita imamo: - fibule u obliku violinskog gudala, fibule listastog raskucalog luka i
dijelovi pozamenterijskih
- igle-sa okruglom na vrhu spljoštenom glavicom, zvonoliki i trubasti štitnici za igle
(ovi su rijetki na našem P), igle sa masivnom klobučastom glavicom
- narukvice od brončanog lima koritastog presjeka sa ukrasom ribljeg mjehura i
šrafiranim cik-cak poljima, narukvice od brončane šipke okruglog presjeka, torkvesi
- privjesci: oblik diskosa, trube, pješčanog sata, antropomorfni, sa dodacima u obliku
ptice
- plastika-patka vjerojatno
- dugme sa vrha šljema zasigurno zvonolikog tipa
- ukrasne ploče-sve su rađene tehnikom lijevanja, a ne iskucavanjem. To nisu faleri koji
imaju na vrhu rupu za provlačenje zakovice. Ove ploče imaju sa donje strane lijevanu
petlju, nisu ukrašene punciranjem kao faleri-dakle ne razvijaju se iz istih izvora, nego
se razvijaju od srednjebrončanodobnih ploča sa trnom. Ukrasne ploče iz Varoša
razvrstavamo u: a) ploče sa trnom po sredini i sa 1-2 petlje na poleđini, ukrašene
narebrenjima, koncentričnim kružnicama, a po sredini nekad imaju proboj u obliku
križa (T53, 20, 22, 26, 39)- uvijek rađene od bijele bronce-Ha A1, b) ploče tipa
Trebnitz-Velvary (T53, 21)- Br D i c), regionalni oblici tipični za međurječje-ovalnog

19
oblika sa urezima i petljom na poleđini (T53, 36). Sve ostale ukrasne ploče su dugmad
ili ukrasni okovi.

Ostava Podcrkavlje- Vjerojatno se radi o materijalu 2 ostave- jedna iz Podcrkavlja i 1 iz SB


koje su se prilikom transporta u muzej pomiješale. Između ostalog imamo: mala zdjelica-
jedini takav primjerak u ostavama starije KPŽ; bodeži, mačevi i ulomak krijeste ili obrazne
ploče od šljema, ukrašen punkt-bukel manirom. Šljem je bio polukuglastog oblika. Ovi
šljemovi su rađeni negdje JI od Alpa-srednje Podunavlje.
Ostava Pričac kod SB- između ostalog i jedna fibula čiji je luk oblikovan od niza osmica i
predstavlja prijelazni oblik ka pozamenterijskoj fibuli (sl.2, 16). Raščlanjene pozamenterijske
fibule sa spiralama na luku se isto datiraju u II fazu, a u fazi III su samo sporadične. Ostava
Pričac je dala dosad najstariji primjerak metalnih žvala u Hrvatskoj-psalija (T72, 10)-komad
postrane vertikalne prečke od žvala, potkovast oblik. Ove su dakle iz Br Dº i Ha Aº, te su
starije od psalija predskitskih 'tračko-kimerijskih' konjaničkih nalaza iz Ha B. Koštane psalije
su relativno brojne u P Rusije, od Transdanubije do Mandžurije i potiču iz srednjeg brončanog
doba.
(motiv plastične kružnice na šupljim sjekirama je karakterističan samo za fazi II. U
međurječju je stil pozamenterije udomaćen još od kasnijeg Br D i ranijeg Ha A. Ukras
girlanda na narukvicama je motiv povezan sa nakitnom grupm Hajdusamson-Apa, ali ti
motivi doživljavaju opet procvat u fazi II KPŽ.)
Ostava Budinšćina kod Krapine je najveća ostava faze II sa P Hrvatskog Zagorja.
Vedra tipa kurd-iz ostave iz Podruta kod VŽ, iz Bizovca, Pirina Glave u Srijemu i Lukovca u
S BiH. Ostava Oprisavci-veći dio je uništen kao i ćup sa cca 20 m zlatne žice.
Ostave međurječja pripadaju po karakteru Transdanubiji, a ostave Banata Transilvaniji. Fazi
II iz Yu Banata pripadaju ostave Gaj kod Pančeva, Veliko Središte, Markovac, Mali Žam,
mesići, Vršac-Kozluk-sve iz okolice Vršca, zatim Sečanj kod Zrenjanina i Novi Bečaj. U
ovim ostavama su nalazi tzv. Peschiera horizonta, npr. Bodež, fibule u obliku violinskog
gudala-rijetki, a masivne narukvice suženih krajeva se vrlo često susreću. Sa Transilvanijom
ih povezuju igle pločaste glavice sa diskosima sa zadebljanom vratu koje nisu dosegle
međurječje.
Ostave Srijema imaju sva obilježja ostava međurječja. Ostave: Pirina Glava, Salaš Nočajski,
Sviloš, Bingula-Divoš, Sremska Mitrovica, Jarak I i II, Donji Petrovci, Popinci, Bežanija…
Ostaci šljemova, štitova i knemida, mačevi, koplja i fibula u obliku violinskog gudala govore
o masivnom naoružanju stanovništva međurječja u kasnijem Br D i ranijem Ha Aº. Ostaci
šljemova i knemida govore o opremi onih ratnika koji su u 1. valu egejske seobe sudjelovali u
navali na istočno mediteranski svijet u zadnjim desetljećima 13. i u 12. st. i u rušenju niza
gradova ne samo u Maloj Aziji i njenoj obali (Troja, Byblos, Ugarit-Ras-Šamra i glavni grad
Hetita Bogazköy), nego i same Mikene i gradova njene kulturne sfere u Egeji (Tirins, Pilos,
Korint i dr.), Beotiji, Tesaliji i Makedoniji. Središte vala treba tražiti i u međurječju i u
Transdanubiji. Val je išao u 2 smjera: jedan preko Balkana do Tirinta i Mikene, a drugi od S
Italije do Sicilije.

FIBULE U OBLIKU VIOLINSKOG GUDALA I


FIBULE S OVALNO RASKUCANIM LUKOM

Klasifikacija fibula u obliku violinskog gudala je za P ex Yu napravo F. Stare i podijelio ih u


2 skupine:
a) one s nožicom u obliku žlijeba i
b) one sa nožicom u obliku spirale

20
U skupini a Stare razlikuje 2 varijante bez obzira na ukras luka: 1. luk teče paralelno sa iglom
i ima nisku nožicu i 2. luk s iglom čini trokut, tj. nožica mu je visoko (mlađi oblik). U skupini
b isto razlikuje 1. luk je paralelan s nogom, 2. luk je ovalno zasvođen i 3. luk uz petlju i
nožicu dobiva ukras osmica.
Fibule u obliku violinskog gudala su fibule s ovalno raskucanim lukom. Skoro sve fibule i u
obliku violinskog gudala i s raskucanim lukom s našeg P su jednodijelne. Fibule sa ovalno
raskucanim lukom Müller-Karpe svrstava u 2 grupe: na osnovu ornamentike:
1. od Češke do Transdanubije-tip Rošice- s horizontalnom ornamentikom na sredini
pločice luka i
2. na P I Mađarske – Alföld i Potisje-grupa s motivom ukrasa u obliku pješčanog sata ili
labrisa
Teško je razdvojiti ove dvije grupe jer se međusobno prožimaju.
Fibule sa ukrasom uz rub pločice luka su na našem P dosta raširene i radionički centar im je
bio u Posavini oko SB.
U špilji Hrustovači u S Bosni su pronađeni: fibula u obliku violinskog gudala sa žljebastom
nožicom, masivna 'barokno' narebrena narukvica, igla u obliku vaze 'baroknog' stila i dio
spiralnog rukobrana. Sve je materijal ranijeg Br Dº, tako da ovaj primjerak fibule datiramo u
Br D i on postaje najstarijim primjerkom. Mogla bi pripadati fazi I.
Unutar faze II u kasnijem Br D i ranijem HA A nema vremenske razlike između fibula u
obliku violinskog gudala sa žljebastom niskom nožicom tj. ravnim lukom i tipa sa žljebastom
visokom nožicom. Sve fibule u obliku violinskog gudala i sa raskucanim lukom su iz faze II.
Varijacije fibula: ravni, glatki, ornamentirani ili tordirani luk na tipu sa žljebastom nožicom,
koji na stranama ponekad ima dugmetasta zadebljanja, te fibule s kosim lukom i varijante sa
spiralnom nožicom i glatkim ili ornamentiranim lukom ponekad ukrašenim prepletenim
osmicama, te one jednodijelne i dvodijelne ovalnog raskucanog luka. Sve se javljaju uporedo.
Fibule u obliku violinskog gudala sa P Italije su dosta brojne i ne pojavljuju se prije 1230.g. P
oko Hrvatske ima najbrojnije nalaze dotičnih fibula. U mađarskoj ih je samo 11, a u ostavama
Transilvanije potpuno nedostaju. U srednjoj Evropi su primjerci brojni i tu ima daleko više
fibula sa ovalno raskucanim lukom, dok s našeg P ima više fibula s lukom okruglog ili
romboidnog presjeka sa žljebastom ili spiralnom nožicom.
Jedan korijen porijekla fibula u obliku violinskog gudala treba tražiti na P međurječja. Sad
ostaje pitanje kretanja tih fibula naročito prema Italiji i Egeji i pitanje apsolutnog datiranja.
Fibule u obliku violinskog gudala u Egeji pripadaju kasnomikenskom razdoblju sporadično
fazi IIIB i IIIC kao i fibule raskucanog luka koje traju još i u submikenski period (u odnosu na
egipatske vladare to je vrijeme faza IIIB- 1300-1230 –obuhvaća razdoblje vladanja Ramzesa
II=1290-1223 do završetka 12.st. – faza IIIC1- 1230-cca 1100 –od vremena vladanja
Merenptha do početka 21. dinastije).
Fibule u obliku violinskog gudala i fibule raskucanog luka se smatraju na egejskom P stranim
elementima u kasnomikenskoj kulturi, a pretpostavlja se da su ih tamo donijeli oni nosioci
koji su u 1. valu egejske seobe srušili Mikenu i ostale velike gradove u J Grčkoj, u Tesaliji,
Beotiji i Makedoniji. Tzv. 'pomorski narodi' i njihova navala na Egipat se prvi put spominje u
vrijeme Merenptha (1223.-1213.); tada bi prodor prvog vala egejske seobe trebalo datirati u
posljednja desetljeća 13.st. W. Kimming također prodor prvog vala egejske seobe stavlja pred
kraj 13.st., a to je ujedno i vrijeme pojave fibula u obliku violinskog gudala. Te fibule, dakle,
pružaju uporište za apsolutno kronološko datiranje početka faze II međurječj oko 1230.g.
(Pojas glasinačke regije sa skeletnim pokapanjem uže prailirske pripadnosti razlikujemo od
pojasa uz desnu obalu Save koji pripada krugu KPŽ.)
Fibule u obliku violinskog gudala nisu porijeklom iz Italije- tamo imamo mali broj varijanti i
Peschiera fibula se tu nije u tolikoj mjeri razvijala kao u međurječju.
Postojale su 2 radioničke grupe na P bivše Yuge:

21
a) međurječje Drave, Dunava i Save do Kupe i Krke gdje se KPŽ isto razvijala pod jakim
utjecajima iz međurječja i
b) vezana uz teritorij Balkana- S Srbija i P Glasinca u JI Bosni gdje utjecaji KPŽ iz
međurječja nisu bili od bitnog značaja.
Bitna razlika između ova dva kruga je u ornamentici luka fibule i u obliku gudala, te u
njihovoj veličini: na Glasincu i S Srbiji je luk okruglog presjeka ukrašen snopovima
paralelnih crta razdvojenih praznim poljima i nekad vrlo veliki primjerci, tu prevladava tip sa
žljebastom nožicom, ravnog ili kosog luka; a fibule međurječja imaju luk okruglog ili
romboidnog presjeka, luk gladak, tordiran ili ukrašen isto paralelnim crtama, ali je prostor
između njih ispunjen ornamentom jelovih grančica-tu se ističe i varijanta sa ukrasom
dugmetastih zadebljanja na stranama luka koja nedostaje na Glasincu.
Tipovi fibula u obliku violinskog gudala na egejskom P su srodni nalazima iz međurječja, a
isto vrijedi i za fibule sa raskucanim lukom. P Italije sa S Tirolom i JI Švicarskom je P
radioničkog centra za koji su karakteristične fibule u obliku violinskog gudala sa žljebastom
nožicom i tordiranim kosim lukom, tj. trokutaste sheme.
Za fibule glasinačkog i S srpskog P nema analogija- to je zatvorena grupa, fibule ove grupe su
nastale na P S Srbije i protegle se na prailirski krug Glasinca sa skeletnim sahranjivanjem u
tumulima.
Nosioci fibula koje su potekle iz radioničkog kruga s J ruba Panonske nizine su aktivno
sudjelovali u prodoru južno prema Egeji. SZ Balkan, odnosno P ilirske regije je u ovom
prvom valu vjerojatno ostalo postrani (mirni razvoj Glasinca- nema promjena u skeletnom
sahranjivanju u intenzitetu ili kontinuitetu), a tu nema ni incineracije ni tipične ratničke
opreme međurječja. A. Benac je dokazao da je ovo P ostalo postrani i za vrijeme 2. vala
egejske seobe, te je pobio teoriju o ilirskoj etničkoj pripadnosti glavnih nosioca tih egejskih
seoba u 13. i 11. st. kao i teoriju o ilirskoj pripadnosti nosioca KPŽ uopće.

ZAKLJUČAK
Ostave II faze čitavog međurječja pokazuju tijesnu povezanost sa ostavama Transdanubije
tipa Kisapáti-Lengyeltoti, a manifestiraju i utjecaje iz Potisja i J Slovačke (P grupa Vatin,
Dubovac-Žuto Brdo i Piliny).
I grupa međurječja (Srijem, granično P I Slavonije i Baranja), gdje je dominirala grupa S-B,
uklapa se u tu fazu II u kulturni krug Potisja, srednje i I Mađarske, Slovačke te Transilvanije i
Oltenije s afinitetima prema grupama Dubovac, Csorva, Girla Mare, Balta Verde i Cirna.
P Like je zatvorena cjelina koja drži kontinuitet od srednjeg brončanog doba i skeletnog
sahranjivanja od ranog Ha Bº i formiranja Japoda. KPŽ se nije protegla na taj prostor.
Dalmacija ima samo 1 ostavu KPŽ-Marina kod Trogira. U Dalmaciji su samo sporadični
utjecaji KPŽ. Opća neistraženost. Tu se formiraju Liburni.
P S i srednje Bosne: na SZ grupa Zecovi-Kekića Glavica-Donja Dolina; a SI grupa: Vis-
Pivnica. Infiltracije u J i srednju Bosnu: Pod, Alihožde, Varvara. Naseobinski sloj iz vremena
KPŽ obuhvaća Borivij Čović od Ha A-Ha B sa kontinuiranim trajanjem, u njemu se ne mogu
razlučiti faze, pokazuje značajke zapadnoevropskog kruga pomiješane s elementima grupe
Vatin, Dubovac-Ž.Brdo, tj. upućuje na veze I međurječja sa P J od Save. Fazi II iz Bosne
pripadaju nekropole kod Tuzle u Baricama, Mala Brusnica kod Bosanskog Broda, Kulaši kod
Doboja i stariji grobovi nekropole u Donjoj Dolini, koje imaju tradiciju srednjebrončanog
doba, elemente virovitičke grupe i utjecaje B-V kruga.
P uže Srbije- nije određena situacija razvoja KPŽ; u nekropolama se vide karakteristike grupe
Vatin sa sahranjivanjem u humkama i vezan je još uz I dio Karpatske kotline, a ostave se
mogu jasno izdiferencirati: iz faze II su ostave beograd, Vinča, Vojilovo, Rudnik, Novi
Kostolac, Trlić i Janjevo. Uža Srbija pokazuje više srodnosti sa Potisjem, sa I karpatske
kotline (I Mađarska i Transilvanija) nego sa Transdanubijom i Z međurječjem.

22
U Sloveniji su nekropole i grobovi iz Zagorja ob Savi, Bled na Žalah, Dobova (stariji grobovi
samo). Oni predstavljaju osnovu iz koje se pri kraju Ha A počele formirati na P Slovenije
(Štajerska, Gorenjska) grupe Dobova, Ruše, Maribor, Hajdina, Bled-Pristava, a čija se geneza
najbolje može pratit na zatvorenim grobnim cjelinama sistematski istraživane nekropole
Dobava. Slovenija u fazi II prima utjecaje B-V kruga. Fazi II pripadaju ostave Hočko Pohorje,
Peklo, Silovec, Zgornji Log i Bled koje tendiraju grupi ostava Ialpskog P. Jedino ostava iz
Hočkog Pohorja pokazuje afinitet ka radioničkom krugu brodskog Posavlja.
Fibule u obliku violinskog gudala govore o postojanju 2 centra: jedan u podravsko-
podunavsko-posavskom P i drugi u glasinačko-sjevernosrpskom P.

30. 11.
12.st. KPŽ
Zagreb-Vrapče – traje kroz 12. i 11. st. Ovo je sad kultura u ekspanziji, najmoćnija,
metalurgija doživljava procvat. Imamo nekoliko grobnih cjelina i dosta ostava. II faza je 1.val
panonsko-balkanskih seoba. Ovo je faza ekspanzije, 1. velike migracije. U ovoj fazi govorimo
o autohtonoj metalurgiji KPŽ-postoje lokalna metalurška središta, radionice. Dokaz su
pojedinost artefakata i količina materijala u ostavama. Ovdje je količina ostava iz međurječja
najveća. Ne prelaze Savu (samo na nekim mjestima), ali će se to promijeniti u slijedećim
razdobljima. Od ukupno 60 ostava iz KPŽ, 30 je iz ove faze, iz 12.st. Marina kod Trogira je
jedina iz faze II u Dalmaciji. Kod SB je koncentracija ostava najveća.
Ostave su nakupine pojedinih artefakata, metalnih, zakopanih u zemlju. Postoje:
a) ljevaoničke ostave-gdje se čuva sirovina.
b) Većina ostava ima materijalnu vrijednost, vrst novca-tom broncom, tom sirovinom se
manipuliralo u trgovini.
c) Ritualne, kultne ostave-artefakti koji imaju simboličku vrijednost, religijsku

Brodski Varoš, Bizovac-tu su ostave sa odbačenim predmetima, sirovinama. Ostale su bile


uglavnom ukopane u naselju-nemamo pravih podataka. K. Vinski kaže da su mnoge ostave
bile stavljane u jamu sa dosta fragmenata keramike-moguće da je to bila neka ritualnost.
To je bilo nemirno vrijeme i materijal se morao sakriti-odatle ostave.
Depo ili ostava je uz grob i arheološki sloj treća zatvorena arheološka cjelina i značajna je
zbog kronologije stoga. Kako datirati ostavu? Čini se jednostavno, ali baš i nije. Dugo je bila
praksa (do 70ih) da se odredi po kakvom predmetu. Ali u ostavi imamo materijal koji je trajao
dugo vremena. Praksa je bila da se odredi po artefaktu koji ukazuje kad je bilo njeno
pokapanje, a to je najmlađi artefakt. Ta metoda je dobra za grob, ali ne i za ostavu. K. Vinski
piše protiv takve metode. Ona predlaže metodologiju sa 2 kriterija:
1. tipološki kronološki kriterij-trebali bi, ako imamo grob ili stratum blizu ostave,
prenijeti to i na ostavu. Mora biti kombiniran sa
2. statističkim pristupom-važna je količina predmeta iz jednog stoljeća.
Ostava se datira po vremenu kad su se predmeti koristili, a ne kad su se pokapali. Ksenija
Vinski je glavni autoritet za tu problematiku. Počela je sustavno pisati o njoj još 56. g. U
svojim člancima u Opustuli Arheologici.
U 12. st. je Brodski Varoš najveća ostava koja broji preko 1000 komada bronce. To je
ljevaonička ostava, najbolja iz ovog vremena.
Grupa Zagreb -prvi horizont iz 12. st, sijedeći je Zagreb-Horvat horizont (2. horizont).
Nasljeđuje virovitičku grupu. Ima velik utjecaj na okolna P. Osjeća se radijacija KPŽ osobito
u Bosni-preko Save-i do Dalmacije. Stanoviti sinonim za kulturni utjecaj i etničko širenje u
Bosnu je nekropola Barice u S Bosni. Nekropola tipa Barice ima spaljene pokojnike u
bikoničnim urnama- Urnenfelder Kultur prenesena u Bosnu.

23
Grupa Zagreb ima granice: na Z dobovski krug (Posavina, Brežice), do Austrije, do
prijealpskog svijeta, a na I do Surčin-Belegiš grupe.
(strujanja između ovog Surčina i ovog P- smatra se da je stariji S-B na stanoviti način imao
ulogu supstrata u genezi najstarije KPŽ. U vrijeme virovitičke grupe je bilo drugačije
strujanje. Ksenija Vinski spominje tu misao da je ovaj I dio bio supstrat KPŽ u S Hrvatskoj).
Pokop: U ZG grupi je pokop u urnama, spaljivanje, u jami, u zemlji, sa ulomcima keramike.
Ali u 12. st. i samo u 12. st. imamo jednu pojavu- oblaganje, tj. grobne škrinje- to su grobne
ploče u rakama koje iza 12. st. nestaju uglavnom na našem P. Te škrinje su strana pojava. U
Austriji one nisu strana pojava-u grupi Baierdorf- Velatice imamo škrinje i žare-2 oblika.
Pojava škrinje se smatra utjecajem B-V kruga iz J Austrije.
Baierdorf-Velatice je kulturna skupina unutar kompleksa KPŽ. Definirao ju je Pittioni '50ih
g. I uočio je regionalnu srodnost na P J Moravske, Donje Austrije i dijelova Z Mađarske gdje
se proteže ova kulturna skupina. Datira se od kasne Br D-kraj 13.st. do kraja Ha B, tj. do
početka željeznog doba. Traje jako dugo i ima svoje faze. Geneza te grupe-na prethodnom
razvoju dijelom usađene kulture tumula. Dvostruki pokop se prati na samoj nekropoli
Baierdorf koja je objavljena 1931.g.. Slijedeća nekropola je Gemeinlebarn, zatim Illmitz itd.
Posebno su česte škrinje u gradišćanskom dijelu, ali škrinje se javljaju i drugdje osim u
Donjoj Austriji.
O nekropolama 1. horizonta znamo da iako je dosta grobova uništeno i očuvalo se samo 5-6,
imamo samo 2 škrinje i to je sve što imamo na raspolaganju. Na osnovu pojava tih škrinja
zaključujemo da su postojale migracije iz Baierdorf kruga (K. Vinski) na naše međurječje.
Kultura Zagreb i općenito 12. i 11. st. u S Hrvatskoj je dosta pod utjecajem B-V kruga.
Struktura grobnih priloga: nema bitnih promjena, poštuje se konstanta KPŽ-nema oružja
ratnika, ali u ostavama vrvi od materijala koji pripada naoružanju – izdizanje ratničkog sloja.
Apsolutno najbogatije razdoblje, ali tog materijala nema u grobovima. Imamo britve (u
muškim grobovima), pincete, igle, narukvice, fibule (nešto slabije). Većina nekropola ovog
tipa su dosta plitke pa su uništene oranjem.
Udarni su grobovi iz nekropole ZG-Vrapče. Izdvojit ćemo 2 groba:
1) Prvi grob iz ZG-Vrapče- datira fazu u početak starijeg horizonta-kraj Br D i Ha A1,
kraj 13. i 12. st. Ispreplitanje oblika ranije bronce i Ha A2. Pincete sa trokutastom
nogom, britva, igla s okruglom glavom, posude. Zanimljivi su nam britva i igla. Britva
sa 2 oštrice-alpski tip britve (JI alpski P u horizontu Groß-Mindel). Italski tip nije
tipičan za međurječje gdje dominiraju britve tipa 'X'. Igla sa okruglom glavom je
tipična pojava u 12. st. u ostavama i grobovima. Ova britva i ova igla nam datiraju
grob u ovo razdoblje.K. Vinski na osnovu ovog groba zaključuje ne samo kronologiju
već i ekspanziju B-V kruga iz Austrije na naš P iz horizonta Groß-Mindel. Grupa ZG
kao facies kulturne grupe Baierdorf se veže izravno za taj austrijski krug i potvrđuje
vezu s materijalom iz ostava.
2) Drugi grob iz Martijanca kod Varaždina-skroman ali indikativan. Tu imamo iglu-
topuzasti tip, narukvice trokutastog presjeka vrpčaste neukrašene rastavljenih krajeva
(jedna od glavnih karakteristika KPŽ) koje se šire na Jadran preko Balkana i tu se
dugo zadržavaju. Narukvice u međurječju nestaju iz ostava od 10.st., nastavljaju se na
Jadranu. Karakteristične su za razdoblje 10-12.st. Došle su iz Moravske gdje su
ovakve narukvice najstarije-preko protodelmata, protohistra su se širile, a u Moravskoj
se javljaju čak u 13.st. u kulturi tumula. Šire se glasinačkim, tj. ilirtskim kompleksom.
Glasinac je uvijek bio autohton, ali je primao utjecaje ostalih kompleksa KPŽ. U
našem međurječju one nisu starije od 12.st. K. Vinski smatra da ovaj grob u 12.st.
stavljaju ostali artefakti-ova igla koja je ukrašena motivom jelovih grančica-
karakteristična za srednju Evropu u 12.st. U 13.st. je uvijek neukrašena.
Zdjela-prodor tipova iz B-V kruga.

24
Geneza keramike- samo ulomci pa je zaključivanje teže. ZG-Vrapče geneza je dosta
heterogena-kontinuitet virovitičke kulture s jedne strane (ovaj kontinuitet mi pratimo i
kasnije) i utjecaj B-V kruga-taj utjecaj ide i J od Save i u Lici i u S Bosni (S Bosna je imala
nekropole ovog tipa, ali je Lika uglavnom ostala netaknuta od nekod etničkog prodora KPŽ u
ovom razdoblju, ali je imala jake utjecaje iz kruga B-V). Treća komponenta je lokalno,
autohtono.
Repertoar keramike je bogatiji nego prije. Izdvajamo:
- razvraćeni obodi i
- bikonični profili
Keramika je mahom neukrašena, ali se javlja kaneliranje (brazdanje)-tehnika se širi kasnije i u
Sloveniji i na J. Prva pojava kaneliranja na S i njen mogući prodor na J-npr. U histarskoj
kulturi imamo kaneliranje, ali se ne zna točno kad se javlja-9. 10. ili 11. st.-ali je došlo iz
međurječja ili Slovenije iza čega stoji B-V krug. Kaneliranje je točka koju ne možemo baš
definirati.
Iz Martijanca:

14. 12.
12. st. je bogatije fibulama. U fazi II su česti elementi koji kontinuiraju iz prethodnih
razdoblja, ali nas zanimaju novi elementi.
Nakit: nekoliko tipova narukvica :
1) U Transilvaniji poznata ostava Uiora de Sus (?). U I Mađarskoj grupa Appa-1 element
koji se u Hrvatskoj širi s I, iz Transilvanije. U cijeloj srednjoj Evropi je poznat ovaj
ornament-I Mađarska, Z Rumunjskaspiralni ornament (sl.2, 39)
2) Narebrene a) horizontalno (T28, 53), sa 1 rebrom (T28, 43)
3) Narukvice koritastog presjeka, masivnija (sl.2, 38)
4) Vrpčaste narukvice –grob u Martijancu; starije su, iz Moravvske, Br D (T26, 2)
5) Tip Gunja-dosta važne, isto tipične, poligonalnog presjeka (sl.2, 36). Kao tip ih
nalazimo na širem P, srednja Evropa, Karpatski P. Povezuje S Hrvatsku sa srednjom
Evropom (posebno Moravskom) i sa I dijelovima (Transilvanija, Karpati)
6) Tordirane narukvice, valovito narebrene narukvice (sl.2, 37)-naše su slične ali su
velikih dimenzija, karakteristične za Njemačku gdje tvore garnituru masivne njemačke
Urnenfelder Kultur-naše samo podsjećaju na te.

Igle:
1- topuzaste igle- ove u 12.st. sad imaju ukras na sebi. Kao tip traju i u 11.st.
Kasnije su sporadične.
2- Igla s kaneliranom glavicom (sl.2, 33), gl. tip igle u KPŽ S Hrvatske. U B-V je
sporadična. Porijeklo joj je u oblicima rane KPŽ u Njemačkoj.
3- Glava u obliku makovice-nastavljaju se iz 11.st.

25
Noževi: dosta čest element u ovoj garnituri
1- nož tipa daščice- (sl.2, 28) čest u S Hrvatskoj u ostavama. Analogije u susjednom P.
2- Riegsee tip- (sl.2, 27) čest je u Bavarskoj (J Njemačka), ali i u Blučini (Moravska, rana
KPŽ)
Ovo su dva najvažnija oblika i najčešća u 12.st.
Bodeži:-isto dosta česti
-tipa Tenja- sa drškom u obliku jezička, s lagano zaobljenim ramenom sa 2 zakovice; vuče
tradiciju iz Br D. Imamo ga u Bizovcu, Privlaki, SB ostavama (sl.2, 4)

Britve: -kod nas imamo 2 osnovna tipa:


1- četvrtastog oblika(sl.2, 26)
2- X-oblika /sl.2, 20)
Oba tipa su rađena na proboj i oba su dvorezne britve. Britve četvrtastog oblika su česte u
alpskom svijetu u 12.st. u horizontu Groß Midel, ali i u S Hrvatskoj. U Slavoniji je osobito
čest X-tip. Oba tipa se uglavnom razlikuju od britvi u Italiji (Peschiera) iz ovog razdoblja i
od tirolskih britvi, a imaju srodnosti sa austrijskim, odnosno sa britvama srednjeg
Podunavlja (srednja Evropa).

-naoružanje ratnika-
Prvi put sad imamo dokaze o postojanju ratničkog staleža, postojanju metalurgije, društvenih
diferencijacija, ali još uvijek je puno neriješenih pitanja. Da li je srednja Evropa inspirirana
mikenskim svijetom ili je čak srednja Evropa utjecala na egejski svijet? Ponovo stara
problematika-odnos S i J, Podunavlja i Egeje. Literatura je bogata, ali temeljna pitanja su
ostala otvorena. Mišljenja su podijeljena.
U našim ostavama imamo sve elemente naoružanja koji su proizvedeni kod nas + import:
štitovi, šljemovi, knemide, mačevi, bodeži, koplja. Sve je fragmentirano i često se teško
rekonstruira.
Štitovi: nađen je fragmentirani štit u Privlaci (Slavonija). 1. put je otkriven u našim ostavama.
Nema ih baš puno ni po Evropi. Identični našim okruglim štitovima su oni na P srednje
Evrope-u ostavi Nyiritura (nuritura)u Transdanubiji, kao i u ostavi Bodrogkeresztur. Datirani
su u kraj 13.st., tj. u 12.st. tako da bi ovi mađarski štitovi bili među najstarijima u Evropi.
Naši ih slijede. Slični štitovi su nađeni još u Češkoj- Przen Jilhalka ostava. Što se tiče geneze,
jedno je mišljenje Merharta i njegovih sljedbenika da su najstariji primjerci nastali u
Podunavlju i Ksenija im priključuje i ovaj primjerak iz Privlake, što bi značilo da je oprema
ratnika nastala krajem 13. i u 12.st. Drugo je mišljenje npr. Henkena iz 1950 koji smatra da
prvi štitovi s evropskog kopna nisu tako stari i da ih ima iz 8.st. Danas je dosta rašireno ono
prvo mišljenje da se razvoj metalurgije samostalno razvijao u 12.st.

Šljemovi: isto su fragmentirani. Primjerci iz Velikog Nabrđa (OS) i Podcrkavlja (SB). Postoje
3 tipa šljema:
a) u obliku kape
b) grebenasti (s krestom)
c) mađarski tip-zvonoliki
Nijedan cjeloviti nije nađen kod nas, ali ih imamo rekonstruirane iz jedne ostave kod Trsta
(tamo ima i čitavih).
C tip je nađen u Velikom Nabrđu, Bizovcu, Poljancima; obradio ih je Merhart i on kaže da im
je primarno radioničko središte u Mađarskoj, ali su se dosta proširili (do nas).
B tipa ima malo, nađeni su u Podcrkavlju. Ovaj tip je najčešći u Italiji, a u Evropi je rijedak. U
Italiji pripada mlađima fazama i tu nisu stariji od 10.st. Najčešći su u villanova horizontu.
Imaju ukras kružića, čak i ptičju ornamentiku. Iz Evrope potječe jedan najmarkantniji šljem iz

26
Pasulvega (?) kraj Salzburga. Najstariji šljem sa krestom je iz 12.st. iz srednje Evrope. Češći
je u 10.st. Na našem P ovaj iz Podcrkavlja spada u najstarije primjerke ovog tipa.

Knemide: u 12. i 11.st. kod nas se pojavljuju, ali su u 11.st. rijetke. Nađene su u Kloštar-
Ivaniću (ostava iz 11.st.)-ukrašene su punciranjem, punkt-bukel manirom. Ta tehnika se javlja
u 11.st. i širi se u balkanski krug gdje je preuzeta u željeznom dobu. Imamo nekoliko ulomaka
knemida. Ova iz 11. st. je gotovo cijela. Iz 12.st. imamo ulomak iz Poljanaca, Veliko Nabrđa,
Brodskog Varoša-sve su fragmentirane. Po Evropi imamo i drugih lokaliteta, ali nisu česti:
Kuřim u J Moravskoj iz 11.st., ukrašen punciranjem. Također iz Pergine u S Italiji iz 11.st.
koja je istovremena sa Kloštar Ivanićem, tj. mlađe su od slavonskih knemida. No, prema
Kseniji Vinski knemide istovremene sa našim su one iz Francuske iz ostave kraj Pariza-
Ecluse (Eklus) iz kraja 13. i početka 12. st. Poznate su knemide na Eukani na Cipru i Kaliteja
(Kallithea) na Peloponezu.

Oprema konja:
Opet problematika-tko, kada, odakle… Najstariji tragovi pripitomljavanja konja su sa
karpatskog P. Kod nas su iz 12.st. ali to su male količine, npr. nađene su žvale-potkovasti tip
psalije (sl.3, 5) u ostavi Plićac. Do tog otkrića su bile poznate žvale sa lokaliteta Velika
Gorica, ali oni su iz 10.st. U 12.st. jedan tip psalija je nađen u Evropi: Austrija, Mađarska
(Erdelj), Češka, Švicarska, ali su tamo drugačiji tipovi psalija. Tom problematikom se bavilo
više autora u Evropi, npr. Georg Kosak. Porijeklo žvala se tražilo u Maloj Aziji i Rusiji.
Pitanje je ostalo otvoreno. Ksenija Vinski smatra da su naše žvale-psalije-već iz 12.st., dakle
na našem P mi imamo već u 12.st. opremu konja.

Metalno posuđe-je druga važna stvar uz opremu konja. Tradicija se prenosi i u 12.st., u svijet
kasnije željezno dobne situlske kulture. Karakteristični oblici su:
a) vedra tipa Kurd- po poznatoj ostavi u Mađarskoj (T35, 5). Nađeno je fragmentirano.
Prvi put je nađeno u Bizovcu, pa u Podrutama. Ovaj tip mi imamo na našem P. To je
najstariji oblik metalnog posuđa. Kasnije će ovaj tip zamijeniti
b) Hajduböszorneny-mlađa vedra koja često imaju ukras. Oblik im se mijenja
djelomično. Imaju ukras ptičje lađe ili solarnih diskova (ili oboje).
Kasnije ovo posuđe dolazi do izražaja. Smatra se da titula zapravo derivira iz vedra tipa Kurd.
U naoružanju su ova vedra bila znak (kod ratnika i u grobovima) višeg društvenog staleža.

Koplje –koplja se teško klasificiraju, ali globalno imamo 2 osnovna tipa:


a) plamenasti oblik-velika tijela, karakteristična upravo za 12.st.
b) listoliki oblik- izbrazdano tijelo.
Oba tipa se nastavljau u slijedećim stoljećima. Npr. Lovorasta koplja + import iz Italije-dosta
rijedak tip.Sva koplja su uglavnom nađena u ostavama.

Sjekire – nastavljaju se sjekire keltovi, šuplje sjekire, i sjekire sa zaliscima

Nakit – i fibule. U ovo vrijeme imamo dekorativni tip- pozamenterijski tip-luk fibule je
ukrašen sa više nizova osmica sa dodatkom spiralnih diskova. Jedna od najpoznatijih je ona iz
ostave Sviloš kraj Novog Sada (T88, 1). Izvorište ovog tipa nakita

27
28