You are on page 1of 15

Sveučilište u Zadru

Odjel za Arheologiju
Antička arheologija Apeninskog poluotoka

TETRARHIJA
DIOKLECIJANOVE TERME
KONSTANTINOV SLAVOLUK
MAKSENCIJEVA (KONSTANTINOVA) BAZILIKA

Mentor: prof. Igor Borzić Studenti: Vjekoslav Kramberger,II.god.


Hana Ivezić, II. god.
Mirna Crnković, II. god.
U Zadru, 2007.godine
TETRARHIJA

U razdoblju Kasnoga Carstva (284. – 337. godine), kada je započela Dioklecijanova vladavina
započet je i niz reformi koje su kulminirale razdiobom Carstva i uvođenjem tetrarhije koja je
trajala od 293. – 306. godine. Tetrarhija je bila sustav vladavine koji je trebao spriječiti
lokalne pobune na golemu području carstva. Čitavim Rimskim Carstvom upravljala su dva
augusta (Dioklecijan i Maksimijan) i dva cezara (Galerije i Konstancije Klor).
Međutim, kad se Dioklecijan povukao u Split, nagovorivši Maksimijana (kojemu je bio
povjerio Zapad) neka također odstupi, mehanizam nasljeđivanja je zakazao i otpočela je borba
za vlast. Uzurpatori Konstantin i Maksencije sukobili su se na Milivijevom mostu. Konstantin
je pobijedio i Milanskim ediktom proglasio slobodu kršćanskog bogoštovlja. Njegova
nagodba s Licinijem (Augustom Istoka) bila je kratka vijeka, a njihovo suparništvo izrodilo se
u građanski rat. Eliminacijom svog suparnika 324. godine Konstantin je uveo naslov jedinoga
Augusta. Godine 330. proglasio je Konstantinopol prijestolnicom Carstva. Kad je umro,
Carstvo je bilo podijeljeno između njegovih sinova. U vremenu Kasnog Carstva, osobito u
vremenu „vladavine četvorice“, gradila su se umjetnička zdanja koja su svjedočila o moći i
triumfima tadašnjih vladara.

2
DIOKLECIJANOVE TERME

3
UVOD

Za Rimljane svih slojeva kupanje i tjelesna njega važna su djelatnost u slobodno vrijeme.
Državi se ovdje pruža mogućnost velikodušne socijalne inicijative koja sigurno pridonosi
ugledu vladara. Već za Augusta počinje tradicija carskih termi.
Prostorni plan termi nudi raznolike mogućnosti za fizičku i intelektualnu reakciju, povezane s
društvenim životom i zbivanjima. Na raspolaganju su:
• Za osobnu njegu tijela: pojedinačne kupelji, prostorije za masažu i odmor
• Za skupne kupališne akivnosti: velike dvorane s bazenima s različitim temperaturama
vode, od frigidarija preko tepidarija do kaldarija
• Za šport: bazen za plivanje i palestra, uz njih slobodne površine u vrtovima
• Za društvene susrete i razonodu: dvorane i trijemovi za šetnju, vrtovi s građevinama
poput nimfeja, paviljona i taberni
• Za brazovanje: knjižnice i predavaonice
U termama se pored umjetničke opreme u mozaicima, mramornim intarzijama, zidnim
slikama i arhitektonskim ukrasima nalaze i pojedinačana umjetnička djela prije svega originali
i kopije značajnih grčkih kipara.

POLOŽAJ DIOKLECIJANOVIH TERMI

Dioklecijanove terme su sagrađene u sjeveroistočnom dijelu Rima kao pučko kupalište.

IZGLED DIOKLECIJANOVIH TERMI

Terme stoje slobodno sred vrtne površine veličine 356 x 316 m. Vijenac eksedri i paviljona
odvaja taj slobodni prostor od gradskih stambenih četvrti.
Uzdužna simetrijska os slijedi orijentaciju sjeveroistok – jugozapad, uvriježenu od Trajanovih
termi: od ulaznih vrata do središta velike eksedre kroz središnju skupinu velikih kupališnih
dvorana. Ona presijeca poprečnu os u frigidariju, koji je ovdje cella media, odnosno glavno
čvorište svih puteva i smjerova pogleda.

4
Veliko sjecište osi u uzdužnom je i u poprečnom smjeru dopunjeno usporednim osima.
Najvažnije teku bočno uz uzdužnu os kroz apoditerij i palestru, te bočno uz poprečnu os kroz
male kupališne dvorane.
Posjetioci se raspoređuju od glavnog ulaza ili prema vrtovima ili prema ulazima koji se nalaze
sa strane otvorenog bazena. Od dva usporedna puta jedan vodi kroz ulaznu dvoranu bočno od
bazena za plivanje u prostorije za prijam između palestre i frigidarija, a drugi kroz vestibul u
apoditerij, a odande u palestru, u posebne kupelji i u prostorije za odmor, odnosno sa strane
prema bazenu za plivanje. Poprečne veze omogućuju prelaženje ili obilazak po volji
posjetioca. Simetrija i aksijalnost nisu samo estetski, već su istodobno i funkcionalan i
praktičan sustav reda, koji u građevinskom sklopu veličine gradske četvrti omogućuje lako
snalažene zahvaljujući transparentnosti arhitekture.

5
KONSTANTINOV SLAVOLUK

6
UVOD

U bitci na Milvijevom mostu 28. kolovoza, 312.god. Maksencije je u sukobu sa Konstantinom


izgubio i Rim i život. Ovaj događaj slavi i posljednji sačuvani slavoluk u Rimu, na kome se
posljednji put u staroj prijestolnici Carstva pojavljuje povijesni reljef. Konstantin je
pobjedonosno ušao u Rim i Senat ga je nagradio trijumfalnim lukom. Gradnja je počela
odmah i luk je završen za nekoliko godina, a posvećen 315.-316.god.pr.Kr. na 10.-u
godišnjicu Konstantinova povratka vladavine.
Zanimljivo je da nijedan antički izvor nije spomenuo spomenik, ali je očito identificiran
natpisom. Godina posvete napisana je na samom luku: «VOTIS X».

POLOŽAJ SLAVOLUKA
Slavoluk se nalazi na Vii Triumphalis, putu kojim su koračali carevi ulazeći trijumfalno u
grad, a između Koloseuma i Palatina.
Dva preostala slavoluka su Titov slavoluk i slavoluk Septimija Severa, oba se nalaze na
obližnjem Forumu Romanumu.

IZGLED SLAVOLUKA
Konstantinov slavoluk se od drugih razlikuje po SPOILIJI- korištenju dekorativnih i
konstruktivnih elemenata sa već postojećih spomenika, starijih građevina.
Konstantinov slavoluk ima 3 luka, mjeri 21 m u visinu, 25.7 m u širinu i 7.4 m u dubinu.
Središnji je luk visok 11.5 m i širok 6.5 m, dok su dimenzije bočnih 7.4 m x 3.4 m.
Osam pridodanih korintskih stupova, po 4 sa svake strane, stoji na plintama na stranama
lukova i od Numidijskog su žutog mramora (giallo antico), koji su kasnije prebačeni u
Baziliku Sv. Ivana Lateranskog i zamijenjen kolumnama od bijelog mramora.
Kolumne stoje na bazama prikazujući pobjedonosne figure i zarobljene Barbare i rimske
vojnike na stranama.
Sveukupni dizajn sa glavnim dijelom komponiranim od pridodanih kolumni i gornji dio s
glavnim natpisom modeliran je po uzoru na slavoluk Septimija Severa.
GORNJI DIO- ATIKA

7
Iznad srednjeg prolaza, glavna inskripcija zauzima najvažnije mjesto na entablaturi. Identična
je s obje strane luka. Glavni natpis prvotno je trebao biti od brončanih slova. Još je lako
čitljiv.
IMP*CAES*FL*CONSTATINO*MAXIMO*P*F*AUGUSTO*S*P*Q*R*
QVOD*INSTINCTV*DIVINITATIS*MENTIS*MAGNITVDINE*CVM*
EXERCITV*SVO*TAM*DE*TYRANNO*QVAM*DE*OMNI*EIVS*
FACTIONE*VNO*TEMPORE*IVSTIS*REM-PUBLICAM*VLTVS*EST*
ARMIS*ARCVM*TRIVMPHIS*INSIGNEM*DICAVIT*

Za cara Cezara Flavija Konstantina, najvećeg, najreligioznijeg i blagoslovljenog Augusta: jer


je on, inspiriran božanskim, i veličinom svog uma, spasio državu od tirana i svih sljedbenika
istovremeno, svojom vojskom i samo snagom ruku Senat i građani Rima posvetili su mu ovaj
slavoluk, ukrašen trijumfima.
Riječi instinctu divintatis (inspiriran božanskim) dosta su bile komentirane.
Većinom su tumačene kao znak Konstantinove religioznosti. Isto tako, kao što je to bio
običaj, prognan neprijatelj nije spomenut imenom, već referiran kao «tiranin», zajedno sa
slikom «pravednog rata» koji služi opravdanju Konstantinova građanskog rata protiv drugog
cara Maksencija.
Dva kratka natpisa u unutrašnjoj strani središnjeg luka prenose sličnu poruku: Konstantin nije
došao kao osvajač, već spasio Rim od okupacije!
LIBERATORI URBIS( spasitelj grada) – FUNDATORI QVIETIS( osnivač mira)
Preko svakog malog luka, natpisi čitaju: VOTIS X – VOTISXX
SIC X – SIC XX…Daju naslutiti datume slavoluka-
oba upućuju na Konstantinovu 10.-u godišnjicu vladavine, što smo već spomenuli, koja je
proslavljena u Rimu u ljetu 315.g.
Okružujući inskripciju s obje strane, nalaze se parovi reljefnih oplata iznad manjih lukova,
ukupno 8. Preuzeti su sa nepoznatog spomenika podignutog u slavu na Marka Aurelija.
Glavni dio iz Konstantinova vremena je povijesni reljefni friz koji okružuje slavoluk ispod
kružnih blokova, iznad svakog pobočnog luka i na manjim stranama slavoluka. Prikazani su
pojedini događaji koji su prethodili njegovom podizanju: Konstantinov odlazak u rat, opsada
Verone, bitka na Milvijevom mostu, pobjednikov ulazak u Rim, njegov svečani govor na
Forumu i ne manje svečana podjela poklona u novcu stanovnicima Rima- LIBERALITAS. Sa
izuzetkom posljednja dva događaja, tok zbivanja prikazan je kako je to bilo uobičajeno već
stoljećima; niz pojedinačnih scena u kojima se radnja, kao u pismu, odigrava s lijevana desno,

8
po istom načelu kao i na gornjim frizovima Galerijevog slavoluka u Solunu. Reljefi su
vjerojatno preuzeti sa trijumfalnog spomenika koji slavi rat Marka Aurelija sa Sarmićanima.
Na vrhu svake kolumne stoje mramorne statue Dačanskih zatvorenika iz Trajanovog vremena
vjerojatno preuzete sa Trajanovog Foruma. Iz istog vremena datiraju 2 velika, 3 m visoka,
kvadrata koja ukrašavaju gornji dio slavoluka na bočnim stranama luka, prikazujući scene iz
rata s Dačanima. Zajedno sa 2 reljefa s unutrašnje strane središnjeg luka, potječu sa velikog
friza koji slavi pobjedu nad Dačanima. Originalno mjesto friza je ili sa Trajanovog Foruma ili
sa vojarne careve viteške garde na Caeliusu. Unutar pobočnih lukova, 8 je portretnih poprsja,
no uništena su u takvoj mjeri da ih je više nemoguće identificirati.

Rasponi stupova glavnog luka dekorirani su reljefima koji prikazuju pobjedničke figure sa
trofejima, a oni na manjim lukovima prikazuju riječne bogove. Baze kolumni i rasponi
stupova sadrže reljefe iz Konstantinova vremena.
Iznad svakog pobočnog luka su parovi kružnih reljefa- medaljona, datirani u vrijeme cara
Hadrijana, a potječu sa Hadrijanovog tzv. Lovačkog spomenika.
Prikazuju scene lova i žrtvovanja (lov na vepra- žrtva Apolonu; lov na lava- žrtva Herkulu;
lov na medvjeda- žrtva Dijani; odlazak iz lova- žrtva Silvanu).
Glava cara (prvotno Hadrijan) prerađena je u svim medaljonima.
Slični medaljoni, ovaj put iz Konstantinovog vremena, postavljeni su na male strane lukova
na istočnoj strani, prikazujući izlazeće Sunce i na zapadnoj Mjesec- oboje na bojnim kolima.
Odbijanje da se obilježi prostor i perspektiva, ovdje je očito. Odlučujuća je jedino površina.
Prvi je puta u ovom reljefu do kraja dosljedno uobličeno ono što se pripremalo tijekom
2.st.n.e. : kasnoantička reprezentativna predstava. Međutim, Konstantinov slavoluk ne
predstavlja spomenik na granici 2 stoljeća po povezivanju 2 načina prikazivanja na svom

9
frizu, već i po drugim pojavama. Prvi se put za njegovo ukrašavanje koristi dekoracija starijih
spomenika- spoilija.

SPOILIJA
Dekorativni elementi slavoluka preuzeti su sa starijih spomenika, što je dalo novo značenje
kontekstu «Konstantinske građevine».Isto kao što slavi pobjedu Konstantina, novi povijesni
frizovi ilustriraju njegovu, da se tako izrazim, kampanju u Italiji, prenoseći glavno značenje:
slava cara, u bitkama i civilnim dužnostima. Prikazi likova podupiru tu svrhu; dekoracija
uzeta iz «zlatnog doba» carstva pod Trajanom, Hadrijanom i Markom Aurelijem postavlja
Konstantina uz bok ovim «dobrim vladarima», a sadržaj dijelova pobuđuje lik pobjedonosnog
i vjernog vladara. Čak su i grede, stubovi i kapiteli uzeti sa starijih spomenika. Za građevine
Dioklecijanovog vremena još se svaki dio i svaki reljef izrađivao posebno, dok su za
Konstantinov slavoluk i još neke crkvene građevine Rima, uzeti stubovi i kapiteli sa starijih
građevina. Prilikom podizanja ovog slavoluka očito se nije zaziralo da se postojeći spomenici
u slavu Trajana, Hadrijana i Marka Aurelija liše reljefnih ukrasa.
RAZLOZI SPOILIJA:
1. U ovom postupku se jednostavno ogleda raskid sa prošlošću, prestanak svijesti o
tradiciji koja je do tada vrijedila.
2. Kratko vrijeme između početka gradnje i posvete, tako da su arhitekti iskoristili
postojeće radove da nadoknade manjak vremena.
3. Sugerirano je da je Rimljanima 4.st. nedostajalo umjetničkih vještina da stvore jednu
cjelinu i zato su pokradali stare spomenike da ukrase svoje suvremene. Ta je
interpretacija postala manje uvaženija u posljednje vrijeme kako su umjetnosti kasne
antike priznata sva prava.
Naravno, moguće je da je točna kombinacija dvoje ili svih objašnjenja, kao što nisu uzajamno
isključiva.

KASNIJA SUDBINA SLAVOLUKA


Tijekom Srednjeg vijeka, slavoluk je bio inkorporiran u jednu obiteljsku fortifikaciju antičkog
Rima. Restauracijski pothvati prvi su puta poduzeti u 18. st., a zadnja iskapanja dogodila su se
u kasnim devedesetima prošlog stoljeća.

10
MAKSENCIJEVA (KONSTANTINOVA)
BAZILIKA

11
UVOD

Marcus Aurelius Valerius Maxentius koji nakon abdikacije njegova oca Maksimijana (sucara)
i cara Dioklecijana biva proglašen augustom od strane pretorijanaca, počeo je graditi baziliku
(306. godine n.e.) koja je posljednja velika profana dvoranska građevina kasnoantičkog Rima
koja slijedi Hadrijanov uzor. U sukobu sa sucarem Konstantinom I. pobijeđen je kod
Milivijevog mosta nedaleko Rima, a Konstantin dovršava gradnju bazilike 312. godine.

POLOŽAJ BAZILIKE

Bazilika stoji na sjeveroistoku Foruma usporedno s prostorom poput trga u koji se proširuje
Via Sacra, na području koje je prije zauzimala Domus Aurea između hrama Mira i hrama
Venere i Rome. Kao i ostale građvine na Forumu služila je u administrativne svrhe.

IZGLED BAZILIKE

Bazilika je bila golema građevina, pravokutnog tlocrta, od opeka koja je pokrivala površinu
od 6000 m2. Građena je po uzoru na terme Karakale i Dioklecijana. Glavna dvorana ima
takav oblik no još je većih dimenzija. Ona je primjer preoblikovanja termi za nove namjene.
Bazilika je vjerojatno bila najveća natkrivena građevina u cijelom Rimu.

12
Predvorje bazilike se otvara prema uskom prolazu između nekadašnjeg skladišta začina i
kolonada bočno od hrama.
Od tipa tradicionalne forumske bazilike sačuvao se u tlocrtu uzdužni osnosimetrični slijed
predvorja, srednjeg prostora i apside, pružanja u smjeru istok – zapad. Nekadašnja visina
srednjeg broda je bila 35m, širina 25 m, a dužina 60 m. Na svakoj uzdužnoj strani pojavljuju
se tri samostalna prostora, posve otvorena prema središnjem prostoru, međusobno povezana
širokim prolazima. Visina pobočnih brodova je bila 24,50 m.
Konstantin se odlučuje za novu orijentaciju. Na južnoj uzdužnoj strani dograđuje portik s
otvorenim stubištem kao reprezentativni ulaz sa Via sacre, a u poprečnoj osi dodaje još jednu
apsidu. U glavnoj apsidi bila je smještena statua Konstantina u sjedećem položaju, a prvobitno
je bila namijenjena za prefekta grada. Obje uzdužne strane otvaraju se s tri visoka i široka
luka prema bočnim prostorima s bačvastim svodovima. Ispred širokih stupaca tih divovskih
arkada stoje pojedinačni kolosalni stupovi. Bilo ih je osam, a posljednji među njima, koji nije
bio porušen, postavljen je 1611. godine po nalogu pape Pavla V. pred crkvu Santa Maria
Maggiore. Njihovi korintski kapiteli nose konzole, izbočene u odnosu na stupac poput
dijelova arhitrava to je uporište točke za tri križna svoda širokog raspona središnjeg broda.
Križni svodovi su bili netipični u to doba jer su sve ostale zgrade imale ravne krovove
pojačane drvenim gredama.
U obje velike apside, u prolazima između bočnih prostora, u nišama stupaca i otvorima
prozora motiv polukružnog luka ponavlja se u različitim rasponima. Na zidovima bočnih
prostora raspoređeno je po šest velikih polukružnih prozora u dva niza jedan iznad drugog.
Gornji pojas srednjeg zida gotovo je potpuno rastvoren trodijelnim prozorima, kroz koje u
dvoranu prodire obilje prigušenog svijetla.
Zidovi su bili prekriveni crvenim i zelenim porfirom s mramornim umecima. Imala je
prekrasne kasetirane svodove s jarko obojenom žbukom. Pod bazilike bio je od mramora,
ukrašen geometrijskim uzorkom kvadrata s krugovima. Bila je ukrašena mramornim
stupovima i skupocjenom oplatom zidova čime se iskazuje raskoš kasnog carskog razdoblja.
Na vanjskome dijelu građevine vladaju iste velebne mjere i površine kao i unutra, uz gotovo
nemarni odnos prema klasičnim antičkim sustavima raščlanjivanja. Od bazilike danas stoji
samo sjeverni zid.

13
KONSTANTINOV KIP

Kada je 313.g. u glavnoj apsidi postavljen Konstantinov kip, prefekt je premiješten u sjevernu
apsidu koja je možda bila odvojena nekakvom ogradom i u kojoj je možda sjedio i sam car.
Postavljanjem carskog kipa bazilika je dobila poseban značaj, jer je car u ovoj dvorani sjedio
na prijestolju kao idol. No kip, od kojeg su 1487.g. u bazilici otkriveni glava visoka oko 2.60
m, oba stopala, dio lijeve noge savijene u koljenu i desna ruka koja drži dršku, više nije bio
kultni lik u antičkom smislu. Evsevije iz Cezareje navodi da je po nalogu Senata u čast
pobjednika postavljena ogromna statua na najprometnijem mjestu Rima. Prema tom izvoru
car je naredio da se u desnu ruku statue stavi znak u kome je on pobijedio i da se postavi
slijedeći natpis: “Pod ovim znakom, koji je istinski dokaz za virtus (hrabrost, vrlina), spasoh i
oslobodih vaš grad od tiranina, te svojim oslobodilačkim djelom povratih Senatu i narodu
Rima njegov stari sjaj, njegovu staru slavu.” Možemo sam naslutiti koji se znak nalazio u
visoko podignutoj desnoj ruci kipa, naspram kojeg je i njegova glava bila blago okrenuta.
Smatra se da je držao isprepletene oznake X i P, prva dva slova grčki napisanog Kristovog
imena.
Prema namjeri onih koji su taj kip postavili, on predstavlja posljednje svjedočanstvo
shvaćanja koji su rimskoj umjetnosti dali odlučujuće impulse, a to je uzdizanje cara kao bića
koje je ravno bogovima. Još jednom ova statua, najveće djelo likovne umjetnosti iz doba
carstva, pokazuje da poslije potresa u 3.st., koji su povremeno zakočili svaku umjetničku
djelatnost, njena nekadašnja snaga još nije zamrla. Kao svjedočanstvo nekadašnje veličine
Rima, ostaci statue su poslije njenog otkrića postavljeni na Kapitolskom trgu, odakle su
premještenii u dvorište konzervatorske palače.

14
LITERATURA:

• Keler, H. : Rimsko Carstvo; Novi Sad 1970.


• Hafner, G. : Atena i Rim; /Umjetnost u slici/ ; Ljubljana 1987.
• Liberati, A. M. i Bourbon, F. : Drevni Rim; Mozaik knjiga, Italija 2003.
• Müler, W. i Vogel, G. : Atlas Arhitekture 1; Golden Marketing, Zagreb 1999.

15