Atif Purivatra

muslimanska biblioteka Mustafa Imamovii

Rusmir Mahmutiehajii

Glavni i odgovorni urednik

Zilhad Kliu6anin

MUSTIMAIIT

BOSNJASWO

CIP - Karalogizacija u publikaciji

il;"dt; iff t,it" t no bibl iot"ka Bosrre i Hc tce govt ne
";
Sarajevo
| (49'7 . 15) :297
323.
PURIVATRA, Atif
'M;:]i;;"i il;s;jalt"o / etil Purivatra' Ivlustala Imatno-
vii. Rusmir MahmutCehajiC' - Sarajevo:
i;d;fi;-,;t;;n.to pt'au"uc" Biblioteka Kl judani''
1991. -125 str' : 22 cm'-
(Muslimanska biblioteka) ..
lt4-
\1ii;;';;;;* i biljeske o njima:str' 30' 70' muslimanska biblioteka
Biblioerafske biljeSke uz tekst'
;i;ffi;i;; Ni;*f 2' Mahmut6eha jii' Rusrnir
" Sarajevo, 1991.
 PRBDGOVOIT

Muslimani - svi pripadnici islama oduvijek i zau-

vijek. I, uz to, Muslimani su jedan dio te svjetske zajpdnice,
koji su5tinu svog postojanja i svu zagonetnost svoje punine
ogleda u svome nacionalnom i narodnom imenu istovjetnom
s onim kojim je nog nazvao pripadnike islama.
Taj narod, koji se sam naziva Muslimanima - a
koga tako zovu i drugi u njegovoj neposrednoj blizini - jest
muslimanski u naj5irem smislu tog pojma, ali istodobno i
europski, i slavenski, i balkanski. On je, nadalje, u smislu
povijesnih i zemljopisnih podjela podrudja koje baStini s
drugim narodima i bosanski, i srbijanski, i crnogorski, i
hrvatski, itd. On je narod s obiljem posebnosti i skupnosti,
s jasnostima i zagonetkama. On je narod duhovne okomice
te stoga nikad uhvatljiv u mreZu razuma. On je narod po-
svema5nje cjelovitosti, ali poput koralnih otoeja u velikom
oceanu kr5ianstva. On je narod koji se znatno dublje osjeia
nego razumije, te stoga i narod buduinosti, narod mnogih
jo5 neraskritih moguinosti. Stisnut medu razliditostima ko-
je se kristaliziraju iz povijesnih tokova, mijena i oluja, on
ima sudbinu neprestanog duhovnog bru5enja, Sto, dakako,
podrazumijeva bolne i teSke srazove, odbijanja i.kidanja.
Zagonetnost povijesnog usuda Muslimana ogleda
se u zagonetnosti samog imena. Ono ostaje nejasnim, unatoe
nedvosmislenoj nerazdvojivosti najdubljih narodnih osjeia-
i
nja o sebi toga imena. Gonetanje te uzajamnosti, valja
istaknuti, trajat ie sve dok traje sam narod. Neki ie pred
 teZi dati potpune odgovore na postavljena pitanja. Oni, jed-
zagonetkom imena Musliman ostajati sasvim nemoini, drugi
nostavno, nastoje priskrbiti moguie kuteve promatranja, ko-
ie nastojati da je zaobidu, dok ie treii, ne mareci za
jih je, bez sumnje, bezbroj, u neprekinutom traganju Musli-
osjeianja velike veCine nara5taja, nuditi svoje ,,povdesne",
mana za miSlju o sebi. Pri tome, sva tri pisca nastoje ukazati
,,politidke" ili ,,kulturne" inadice, koje bi, kako oni misle,
na logidka i dinjenicna pojednosravljivanja - s etidkim udin-
mogle rijeSiti cijelu zagonetku. Ali, oni, zapravo, zabora-
cima - svojstvena nastojanjima da se ,,Bo5nja5tvo, prikaZe
vljaju da time izostavljaju iz vida barem detiri bitnosti. Prva
je da nijedan narod ne moZe biti sasvim obuhvaien bilo nacionalnom ideologijom Muslimana. Naime, manjkanje Si-
rokog i trajnog pristupa u uvaZavanju onoga kako se Mu-
kojim znanjem, buduii da je rijed o Zivoj zajednici Zivih
pojedinaca. Drugo je da ona tajanstvena energija koja oku- slimani osjeiaju - s osiguranjem svih potrebnih sredstava
zaStite i razvoja takvog osjeianja - otvara moguinosti gru-
plja sve te pojedince - i umrle i Live - izvire iz tajnovitog
vrela biia, koje uvijek izmiEe obuhvatu na5ih znanja. Treie bih nemarenja za takva osjeianja na razini oholog imeno-
je da sva imena zrcale upravo uzajamnost izmedu tog ne- vanja ,,znanstvenim,, onoga Sto je gradnja osnovana na samo
vidljivog sredi5ta biia pojedinca i biia zajednice, na jednoj, djelomidnim uvidima.
i pojavnog svijeta, na drugoj strani. I eeFrto, Sto oni smeiu Stoga, ova knjiga potiee najSiru raspravu ali i naj_
s uma, jest da neshvaianje imena kojim neka posebnost sebe Sire uvaZavanje jedne povijesne zajednice koju nisu desto
imenuje znadi istodobno neshvaianje i neuvaZavanje one htjeli i mogli razumjeti ni njezini najblizi susjedi a nerijetko
spomenute nutarnje vatre koja imenovanom osigurava tra- i njezini pripadnici.
janje..Posljednje, naime, ponekad prerasta u vrijedanje, ko-
je svojim zagovornicima oduzima vjerodostojnost R.Mahmuteehajii
razmiSljanja i javnog ras-pravljanja. Ali, tok u kojem se
rnlazi struja sadinjena od svih nas - sadaSnjih jednako kao
i pro5lih i buduiih - umije5no ie presuditi i Sapatima i kri-
cima.
U ovoj knjizi priopiujemo tri pogleda* na gone-
tanja Muslimana, pri demu, dakako, ni jedan od njih ne

t) Navedena tri pogleda predstavllaju tri urlekoliko izrniienjena elu{:q

(t) Atif Rtriv;rr, Nacionulni fenomen bosanskoherce-govatkih
liuslinruna, ,Preglect", LXIV, 10, l0l9-1028, 1974, Sarajevo,
Univerzitet tr Sarajevu; (2) Mustafu hnarnovii, Mttslinrani spranr
bolnjaltva,,,KniiZevna revija", III, avgust-septembar, 1990,
Sarajevo, RepubliCka konl'erencija Knjiievne omladiue Bosne i
Hercegovine; (3) Rusmir Mahrnutdehaji(, Bolniaci i/ili Muslinwi,
,,KniD-evna revija', III, iuni-iuli, 1990, Sarajevo, Re.publieka
konierencija KnjiZevne omladine Bosne i Hercegovine; isri 1"1t, ,"
objavljen ir"Sv-eske",
28-29, 403-420, 1990, Sarajevo, Insdnrt za
prbueavanie nacionalnih odnosa; tekstu ovoj kr{izi razlikuje se sarno
po bilie3kama koje su Pridodate.
 Atif Purivatra e

NACIONATNOM FENOMENU
MUSTIMNA
 Atif Purivatra

O NACIONAINOM FINOMT]NU
MUSUMANA

U ovom radu izloli(emo glavne karakteristike na_

cionalne osobenosti bosanskohercegovadkih (bosanskih)
Muslimana koji nisu ni vjerska, ni nacionalna manjina, vei
jedan ogranak JuZnih sravena i relativno brojna
autohtona
nacija koja sa Crnogorcima, Hrvatima, Makedoncima, Slo_
vencima i Srbima, kao i narodnostima, formira i dini jugo_
slovensku drZavnu zajednicu. Dakle,'nije rijed o pripaOni_
cima islama u sirem smislu, nego o onim Juinim s^ravenima
koji su se istorijski oformili kao posebna nacija.
Ova slavenska etnidka cjelina, nastanjena preteZno
u Bosni i Hercegovini i Novopazarskom sandZaku, naziva
se jednostavno Muslimani, koji se svjesno u nacionalnom
pogledu diferenciraju i od, njima etnidki bliskih, Srba,
Hrvata i Crnogoraca, kao i od drugih naroda, ,p? i.. onih
koji u vjerskom pogledu imaju pripadnika islama (Albanci,
Turci itd'). Drleci se pravopisnih pravila da se nacionalna
pripadnost obiljeZava velikim podetnim slovom, a vjerska
malim, uobidajilo se da se bosanski Musrimani kao nacio-
nalna posebnost oznadavaju sa velikim podetnim slovom
M
(Muslima- ni), a njihov dio koji u vjerskom pogledu pripada

l3
 islama uopSte)' oznaEava
islamskoj zajednici (ili pripadnici U posljednjih nekoliko godina
dosta se govori i
(muslimani)' S obzirom na
se malim poe.tni* slouom m raspravlja o bosanskohercegovadkim Muslimanima kao jed-
svijelu se dovoljno ne
il;;;;;Joit,int.iju uu spoljnjem nacionalnoj i vjerskoj -ka-
noj od nacionalnih cjelina medu jugoslovenskim narodima.
razumije ova suStinsk 'uAiku u UvaZavajuii muslimansku nacionalnu individualnost danas
ne zadaje bitne
,.g"ti"t.t:t. Medutim, takva nominaci.ja gdje
u Jugoslaviji, nema dvojbe da bosanskohercegovadki Mu-
i-it"at " lugoslaviji, posebno u Bosni. i Hercegovini'nacio- slimani dine poseban n a r o d.
;;;;"j"nlm formuiot "u bosanskohercegovadku sasvim precizno Stanovi5te o Muslimanima kao posebnoj naciji for-
nalnu stvarnost: Srbi, Hrvati i Muslimani'
'iriutu:upostojeci je od strane Komunistidke partije
gdje je isto- mulisano Jugoslavije joS
sloZeni nacionalni odnosi'
stanov- prije socijalistidke revolucije, a narodito u toku narodnoo-
rijski razvoj doveo do nacionalnog diferenciranja porijekla' slobodiladke borber).
slavenskog
ni3tva koje je u osnovi istog etnidkog
procesima mo- Upravo polazeii od dinjenice da je cjelokupni
sio inue. niie rijedak sludaj u nacionalnim
dru5tveno-ekonomski, posebno kulturni i politiiki razvitak
dernog doba.
Muslimana potvrdio da su se oni u druStvenoj realnosti iska-
Tema o nacionalnom fenomenu bosanskohercego- zali kao poseban etnidki subjektivitet, pokuSaiemo da obja-
vadkih Muslimana aktuelna
je i interesantna i kao takva je
snimo njegove socio-etnidke i istorijske komponente.
predmet sve veieg zanimanja nauinika
i Sire javnosti kako
zbog relativno ka- Rane istorijske korijene posebnog narodnosnog
u Jugoslavdi, tako i u svijetu' narodito kao nacional-
Log"p"iu"ljivanja i uvazavanja Muslimana razvoja bosanskohercegovadkih Muslimana treba traZiti u
v iSenacionalnoj p ozor - srednjovjekovnoj bosanskoj drZavi, u kojoj su pripadnici
nog"inaiu iOualiteta na jugoslovenskoj
srednj ovjekovne socijalno-istorij ske formacije,bosanske
nici'
u okviru crkveu, formirali jedno prilidno politidko homogeno
Pri razmatranju nacionalnosti IVluslimana dru3tvo, izraslo u stalnoj borbi za svoje samoodrZanje, jer
u vidu da joS
jednog ovako sazetog teksta mora se imati je, kao heretidko, konstantno bilo izloZeno spoljnom priti-
;tj.k nema dovoljnl cjelovitih monografija i nauenih ra-
broj tih radova pisan sku katolidke i pravoslavne crkve, usmjerenom ka zadobi-
dova o Muslimanila, ia ie najveii janju prevlasti na ovom prostoru.
poO jutit ideoloSkim i potitietim
uticajem' te da jo5 uvijek
ne postoji sintetidka, tritieta i cjelovito
obradena istorija Ta individualnost ,,bosanskih krstjana" bila je ja-
na-
Jugoslavije i Bosne i Hercegouine' u kojoj bi uz ostale sno odredena kako prema Vizantiji i Grdkoj, tako i prema
adekvatno interpretirani. rimskom papi i katolidkoj drZavnoj strukturi i moci.
rode i narodnosti i tutustirnani bili
prilog proudavanja na-
Zato iovaj rad treba posmatrati kao Ubrzo iza turskog osvajanja Bosne pripadnici ubo-
cionalnog fenomena Muslimana' sanske crkve.. (bogumili), kao i jedan dio katolidkog i pra-

1) Op5irnije o tome: Atif Purivatra, Nacionalni i polititki razvitak

**{< Muslimana, trede izdanj,
"Svjetlost", Sarajevo, 1972. god.

t4 l5
 privilegi- turnu promjenu nego i jedan Siri, obuhvatniji otpor Musli-
voslavnog stanovni5tva dobrovoljno, uz odredene
mana prema okupaciji sa naglaSenim nacionalnim obi-
je, primaju islam i postepeno se, tokom istorijskog razvyia'
ljeZjem.
iransformiraju u novi duhovno-etnidki korpus islamskog
poseb- U prvi plan politidke borbe koja je bila polarizi-
kulturnog kruga, poprimajuii sve vi5e karakteristike
nog narodnosnog individualiteta' rana prvenstveno na vjerko-nacionalnoj osnovi, postavilo se
pitanje vjerske i prosvjetne autonomije, koja je kao i kod
Stoga, koliko istorijska nauka potvrduje' moZe se
drugih naroda postala osnova narodne samosvijesti u
reii da su osnovnu jezgru u narodnosnom formiranj"u bo- odredenoj politidkoj konstelaciji. Na tom planu je do5lo do
sanskohercegovaekih Muslimana dinili bogumili
ili pri-
- poznate saradnje bosanskih Srba i Muslimana, koja se ogra-
padnici tzv. bosanske crkve. I upravo zahvaljujudi tome na
juznoslovenskom prostoru je doSlo do formiranja islamske nidila iskljudivo na saradnju politidkog i stranadkog ilodstva
kroz zajednicko istupanje u borbi za vjersko-prosvjetnu au-
trnou. i njenog nagla5enog prisustva u srediStu na5e zemlje'
tonomiju, a ne kroz djelovanje u pravcu prihvatanja srpske
jedan dio
Tako je prvenstveno posredstvom islama nacionalne ideje od strane Muslimana, kao cjeline.
stanovni5tva Bosne prihvatio odgovarajuiu konfesionalno-
Prema tome, nacionalni razvoj Muslimana podinje
socijalnu i duhovnu strukturu na osnovi koje se vremenom'
austrougarskom okupacijom. On je tekao u pravcu nacio-
pod uticajem odredenih faktora, formirao poseban politidki'
kao posebna so- nalnog oformljenja, poput procesa kod bosanskohercego-
,kono*rii, kulturni i etnidki individualitet, vadkih Srba i Hrvata, ali neSto sporije s obzirom na jadi
cio-etnidkaformacija.Jednaodznadajnih,aliuranijojisto-
uticaj feudalne klase i sveStenstva. Specifidan poloZaj mu-
riografijizanemarivanihkarakteristikamuslimanskeemieke
slimanskog stanovniStva koje austrougarskom okupacijom
poseUnorti jeste dinjenica da muslimanski narod pod tur-
djelimidno gubi socijalno-politidke i kulturne osnove starog
skomvlaSdunijebiosamovladajuiisloj,jerjebiodrustve-
druStva, kao i posebni interesi i zaseban nacionalni razvoj
no i klasno diferenciran. Ta slojevitost se ispoljava kroz
pravoslavnog i katolidkog stanovni5tva u Bosni i Hercego-
postojanje spahija, sveStenstva (uleme), gradskih slojeva'
slobodnih kao i vini, predstavljaju i novi poticaj u obezbjedenju pretpostav-
leinovnika, trgovaca, zanatlua i'drugih), ki za stvaranje muslimanske nacije i za afirmaciju njenog
zavisnih seljaka Gaje) koji su u XVII i XVn stoljeiu dizali
nacionalnog identiteta.
poznate bune protiv domaieg privilegovanog sloja i turske
utasti.Upravozbogoveklasno-socijalnestrukturalnostibo- Naime, do 1878. godine muslimansko stnovni5tvo
im-
sanski Muslimani kao cjelina ne uZivaju u otomanskoj pripada dominantnoj religiji u osmanskoj islamskoj drzavi.
periji privilegije, iako je put do povla5tenosti i hijerarhije Iako carigradska konvencija izmedu Austro-Ugarske i Tur-
^isuo
uiruuo preko drZavne religije - islama. Muslimani, kao ske iz 1879. godine utvrduje jednakost, "slobodu i javno
iostalinarodiproZivljavajuiklasnueksploatacijuiklasno vr5enje obreda svih priznatih religijan, posebno garantujuiu
budenje i osvje5iivanje. punu slobodu Muslimana, oduvanja njihovih obidja, slobode
vaZan dogadaj vjeroispovijesti, sigurnosti osoba i imovine, ipak se stanje
U nacionalnom razvoju Muslimana
predstavlja austrougarska okupacija Bosne i
Hercegovine u odnosu na raniji period umnogome mijenja, pogotovo Sto
iazs. gooine, koja ne donosi samo novu civilizacijsko-kul-
l6 I7
 razll1ite vjersko-nacionalne skupine imaju drugadije pozici-
je, nerijetko i suprotstavljene interese.2)
Period od 1878. do 1918. godine rezultira nizom
novih politidkih i kulturnih pojava i dogadaja koji pojadava-
ju samosvojnost Muslimana i afirmi5u njihovo socio-etnidko
biie u smislu stvaranja sinteze duhovnih tradicija iz pte'
thodnog perioda, novih knjiZevnih, politidkih i uopSte kul-
turnih obiljezja. IstraZivadi, na primjer, na podrudju
knjiZevnosti, istidu sljedete:,Doba austro-ugarske vladavi-
ne kao historijsko razdoblje u knjiZevnom stvaranju bosan-
skohercegovadkih Muslimana predstavlja prostor omeden sa
dva politidko-druStvena prevrata, 1878. i 1918, u kome je
njihov duhovni Zivot i senzibilitet prolazio kroz specifidan
proces nadmetanja, preobraZavanja i zrenja unutar njihove
primarne bosansko-slovenske strukture; od inercija Istoka
do prodiranja zapadnjaStva, od tradicionalne knjiZevne izo-
lacije do otvaranja prema duhovnim uticajima i knjiZevnim
zradenjima hrvatske i srpske knjiZevnosti i sopstvenog iz-
vornog stvaranja kao izraza vlastitog narodnosnog identite-
ta<.3)
Znalajna karakteristika tog, ali i kasnijeg perioda
nacionalnog razvoja Muslimana jeste i dinjenica da su po-
stojala posebna muslimanska kulturna, prosvjetna, humani-
tarna, zdravstvena i sportska dru5tva, muslimanske politicke
stranke, iitaonice, Stamparije, iasopisi i novine, te posebno
muslimanske zadruge, novdani zavodi i banke. Pogotovo je
osobena i muslimanska materijalna kultura koja nije kopija
2\ Vladimir-Dnro Degan, Medunarodnoprawro uredenie polo!,aja
Muslimana sa osvrtom na uredenje polo!.aia drugih ujerskih i
narodnosnih skupina na podrutitt Jugoslaviie, Prilozi, Institttt za
istorijtr radnidkog pokreta, Sarajevo, VIII/1973. broj 8.
3) Muhsin Rizvii, Knji!.ewo stvaratie ntuslimanskih pisaca u Bosni i
Hercegovini u doba ausffo-ugarske vladavine, l. Akademija nauka i
trmjetnosti BiH, Sarajevo, 1973. str. 6.
l8
istodnjadkih kultura, vei prije svega, predstavlja jedan nov,
u sprezi utjecaja Istoka i Zapada, kao i nekih domaiih tra_
dicionalnih specifidnosti, kvalitet koji se odraiava kako na
planu arhitektonskih ostvarenja (muslimanski tip naselja,
bezistani, hanovi, dZamije, hamami itd.) tako i u domenu
narodne kuine radinosti (poznata muslimanska (ipka, vez,
filigranstvo itd.) i drugih folklornih posebnosti.
I
Izmedu dva svjetska rata taj je razvoj nastavljen.
Op5te okupljanje na nacionalno-vjerskoj osnovi u jugoslo_
I
?
venskom gradanskom druStvu, narodito u Bosni i Hercego-
vini, zatim neravnopravan tretman Muslimana, uslovljen
politikom vladajuie burZoazije i njenim hegemonistidkim
pretenzUama kako prema Muslimanima, tako i prema osta_
lim ugnjetenim narodima u drZavi, rezultira jakim prisu_
stvom nacionalistidkih tendencija i etnidkih predrasuda, Sto
je popraieno i nasiljem. Takva situacija uslovljava joi veie
zbijanje muslimanskih masa pod vodstvom gradanskih po_
litidara u okviru Jugoslavenske muslimanske organizacije
(JMO).
Srpska i hrvatska burioazija su smatrale da se go_
spodstvo nad Bosnom i Hercegovinom moZe osigurati pri_
dobijanjem Muslimana, koji su od austrougarske okupacije
sadinjavali oko jednu trecinu od ukupnog bosanskohercego_
vadkog stnovni5tva. Zato hegemonistidki reZimi i najveii
broj gradanskih politiiara u jugoslovenskoj monarhiji nisu
Muslimanetretirali kao s ub j e k t u nacionalnim od_
nosima, nego kao o b j e k t na koji polaZu pravo srpska
i hrvatska burZoazija, pa se zbog toga i irisistiralo na nji_
hovom nacionalnom
"opredjeljivanjuu, dime se negiralo nji-
hovo nacionalno osjeianje i ono Sto stvarno jesu.
Dakle, moZe se reii da cjelokupni dru5tveno_eko_
nomski, politidki, kulturni i nacionalni razvitak Muslimana
potvrduje da su se oni razvijali kao poseban narod, premda
su istog slavenskog porijekla i premda Zive izmijeSano na
t9
 i Hrvatima Suiur el-hamduli-llah!" Ta je formula bila dio narodnog
istoj bosanskohercegovadkoj teritoriji sa Srbima
oditovanja i imala je slijedeie znadenje: ,,Turdin" - u prav-
i gouore istim srpskohrvatskim (hrvatskosrpskim) jezikom no-politidkom smislu, buduii da pripada turskom civiliza-
tojim govore i Srbi, i Hrvati, i Crnogorci' cijskom, pravnom i politidkom okviru; Musliman - buduii
Prema tome, bosanski Muslimani se ne razlikuju da je pripadnik islama; i, naposljetku, mumin - buduii da
iako je vjer-
samo po vjeri od njimd srodnih Srba i Hrvata' je vjernik. Te tri veoma jasne distinkcije imale su nijansi-
sta pripaOnost, istina, dala prvobitnu osnovu i okvir
u kome
rana znadenja u razliditim socijalnim i kulturnim slojevima
Muslimana' gdje je
3e izurieno narodnosno
konstituisanje Muslimana i u razliditim istorijskim razdobljima. Prva je
,tenu ulogu manje ili vi5e imalo i pravoslavlje kod Srba' gotovo sasvim i5dezla s prestankom politidkog i pravnog
istorde
odnosno katolicizam kod Hrvata' Medutim' tokom prisustva Turskog Carstva na ovome prostoru, Sto'lsasvim
evidentno je prisustvo i mnogih drugih faktora
koji su do- jasno ukazuje i na osnovno znadenje tog pojma. Usporedo
prinijeli posebnom narodnosnom oformljenju bosanskoher- s i5dezavanjem aktualnosti oznake 'Turdin" jada i dobiva
elementi gu-
cegouaeiltt Muslimana, pri iemu konfesionalni Siri znadaj oznaka ,,Musliman", buduii da je ona sasvim
be nekada5nji znadaj i ustupaju mjesto kompleksu
drugih
obuhvatna u odnosu na cjelovitost narodnog biia i da su
karak-
duhovnih i materijalnih dinilaca analogno procesima njome ukljudeni kako tradicija i njezin izvor tako i svijest
teristidnim za ostale jugoslovenske narode' Zato ie
ta1no
o buduinosti muslimanskog naroda. Pojam ,,mumin"
pogledu razlikuju'
tvrdnja da se Muslimani u nacionalnom zadrLava znadenje ,,vjernika" u onome smislu kako Kur'an
i
nu piirn3.r, od Srba i Hrvata bar toliko koliko se Srbi pravi distinkciju izmedu pojma ,,musliman" i ,mumin".
Hrvati medusobno razlikuju'+) Naime, svaki mumin jest musliman, ali svaki musliman ne
U novije vrijeme, kada se narodito vode rasprave mora biti mumin. Musliman je onaj koji se potdinio islam-
bo- skom okviru Zivota, pri demu u dubini svoga biia moZe ali '
o potrebi razlikovanja konfesionalne i etnidke dimenzije
ne mora osjeiati i razumijevati ezoteridke dimenzije takvog
sanskohercegovadkih Muslimana, prave se razlike
izmedu
i Mu- prihvatanja. S druge strane, mumin je onaj koji se potdinio
muslimana kao pripadnika islamske vjeroispovijesti'
je taj pojam nadelima i strukturama toga okvira ali istodobno u dubini
slimana kao posebne nacionalne cjeline, tako da
svog biia osjeia razllge takvom opredjeljenju, on ima ,,in-
postepeno evoluirao u nacionalno obiljeZje sa sasvim dru-
gadijim pojmovnim sadrZajima' tuitivni uvid" u smisao i svrhu svoga oditovanja. Vratimo
li se, pak do prvog pojma iz navedene trijadne formule,
Stoga, ovdje valja ukazati na izvore tih nespora- onda iemo vidjeti da je po tome konceptu ,,Turdin" u teo-
zumauvezisimenomMuslimanakaozasebnogjuinosla- retskom smislu mogao biti i onaj ko nije ni ntumin ni mu-
venskog naroda. U razumijevanju tog pitanja sami
Musli-
sliman.
mani na razini najSire narodne svdesti nisu vidjeli razloge

nesporazuma. Kroz stoljeia Muslimani su svoju

pripadnost U skladu s iznijetim, pojam Musliman znadi u
iskazivali u formuli: ,,Ja sam Turdin, Musliman' mumin' naj5irem smislu pripadnika islama. Ali, on na podrudju za-
jednidkog jezika Srba, Hrvata, Crnogorac a zna(i pripadnika
jugosloverrskog posebnog naroda, pri demu je taj pojam sasvim u skladu s
4) RnZa PetroviC, Etno-biololka hontogerlizacija
iiiro, osociologrja", Beograd, 1969, broj 2'

20 2t
intuitivnim osjeianjem koje Muslimani imaju prema sebi,
svojoj proSlosti i kulturi i prema svojoj buduinosti. Taj je
pojam, medutim, radi navedenih razloga na racionalnom,
znadi politidkom, kulturnom i znanstvenom planu, ospora-
van, te ie on tek u narednom dobu osigurati svoju puninu
u racionalnom podruiju ispoljavanja narodnog biia, u ok-
viru upotpunjavanja muslimanskog Zivota do razine nacio-
nalne ravnopravnosti.
Poku5aji da se Muslimanima nametne drukdija na-
cionalna ideja uglavnom se ispoljavaju u nerazumijevanju
navedenih pitanja ili politidkim nakanama da se Muslimani
stave u razlidite funkcije drugih politika i ideologija u od-
nosu na politiku i ideologiju koje bi proisticale iz samog
narodnog biia Muslimana. Za Muslimana, naime, oznake
,,Bo5njak",,,Crnogorac",,,Srbijanac",,,Makedonac",,'Go-
ranac", ,,Jugosloven", itd. mogu znaditi, prije svega, za-
vidajno pripadanje, ali nikako ne mogu predstavljati substi-
tuciju za njegovo nacionalno ime. Prema tim imenima on
(Musliman) ie se odnositi ovisno o tome koliko su politike,
koje iza njih stoje, u skladu sa stvarnim interesima njegovog
nacionalnog biia, njegove odbrane od teZnji da se interesi
toga biia poridu ili podupiru.
Medutim, neovisno od tumadenja pojma Musli-
man, u razmatranju nacionalnog fenomena bosanskoherce-
govadkih Muslimana osnovna gre5ka se dinila, a ponekad
se od pojedinaca joS uvijek dini, Sto se Muslimani, jedno-
stavno, a priori tretiraju samo kao jedna vjerska kategorija.
U tom smislu su bili usmjereni i pojedinadni istupi koji ne-
giraju nacionalni individualitet Muslimana. Negiranje mu-
slimanske nacionalne individualnosti i raznovrsni otpori nje-
noj daljoj punoj afirmaciji u savremenim uslovima objek-
tivno znade svojevrsnu reafirmaciju nacionalistidkih shva-
tanja i asimilatorskih aspiracija u odnosu na Muslimane, a
22
koje su prisutne joS od XIX vijeka, od podetka nacionalnih
pokreta kod Srba i Hrvata.
Sljedeii nesporazumi proizlazili su iz razloga Sto
se nije uvijek pravila jasna diferencijacija bosanskohercego-
vadkih Muslimana od istorijskih osvajada - Osmanlija. po-
trebno je, u vezi s tim, spomenuti da je joS nekoliko stoljeia
ranije kod pojedinih kulturnih i javnih radiiika podela preo-
vladavati spoznaja da Muslimani nisu Turci, vei islamizi-
rani Slaveni, s tim Sto se u tadaSnjim uslovima nepostojanja
nacionalnih pokreta nisu tretirali ni kao Srbi, a ni kao Hrva-
ti. To razlikovanje Muslimana od Turaka jasno su iskazali
jo5 u prvoj polovici XVI vijeka Hvaranin Vicko pribojevii,
kada je isticao slavensko porijeklo bosanskih Muslimana go-
voreii o naSim ljudima u sluZbi Turske, a neSto kasnije du-
.brovadki istoridar lvan Lukarevii je sa izvjesnom dozom
gordosti isticao da nslavenski narod vlada na portiu. pisac
popularnog ,Razgovora ugodnog naroda slovinskogn Andri-
ja Kadii MioSii isticao je juna5tvo onoga dijela naSeg na-
roda koji je prihvatio islam nagla5avajuii, usvi su oni. sta-
rinom Bo5njaci, o1' Bo5njaci, kojino se tada isturdi5e, kada
Bosnu Turci osvojiSe."
Mada se u narodu vrSilo jasno razlikovanje sla-
venskog muslimanskog stanovniStva u Bosni i Hercegovini
od osmanlijskih osvajada na5ih krajeva - Turaka, ipak je to
svjesno isticano samo u vrlo uskom krugu intelektualaca.
U vrijeme osmanske vlasti u naSim krajevima opienito se
pojam uTurdin" identifikovao sa pripadnikom islama, pa su
se tada i sami bosanskohercegovadki Muslimani nazivali
Turcima, razlikujuii se na taj nadin od turskih osvajada
Osmanlija koje su nazivali Turku5e. Naime, naziv Turdin
je najmanje uziman u etnidkom smislu, jer je to bila oznaka
pripadnosti islamu. (U to vrijeme na slidan nadin su se i
Srbi, s obzirom na vjersku pripadnost, nazivali Grcima, a
Hrvati Latinima). Dosljedno tome franjevac Ivan Franjo Ju-
23
kii bosanske Muslimane je nazivao nbosanski Turci'i; dok
je, na primjer, Filip Vi5njii razlikovao Turke uproklete
BoSnjakeo i Turke uljute Arnauteu. Matija MaZuranii je
1842. godine pisao da se "BoSnjaci turcin i Osmanlije
medusobno mrze iako su i jedni i drugi ,muhamedovcio, te
da Osmanlijs za ,Bo5njake turke" kaZu da su opoturice i da
su gori od daurao (hri5iana).s)
Prema tome, bosansko autohtono muslimansko sta-
novni5tvo se pod turskom vla5iu desto nazivalo Turcima.6)
Tek nakon pojave nacionalnih pokreta ti pojmovi se dife-
renciraju, odnosno poprimaju nacionalno umjesto vjerskog
i druStveno-politickog obiljezja. Od tada su srpski i hrvatski
nacionalni pokreti, u medusobnoj borbi za ostvarivanje pre-
stiza u Bosni i Hercegovini, stalno insistirali i svim sred-
stvima nastojali da se Muslimani kao Slaveni inkorporiraju
u srpsku, odnosno hrvatsku naciju. Otuda i pojava pojma
,nacionalno opredjeljivanje": time je osporavano posebno
nacionalno biie Muslimana, jer je poznato da se naciji pri-
pada i da se za ncionalnost ne oopredjeljuje*.
Upravo konstrukcija nacionalnog uopredjeljiva-
njao, u nacionalnom smislu, primjenjivana samo za Musli-
mane, zadrLava se gotovo sve do na5ih dana, mada ne moZe
izdrLati ni formalno-logidku kritiku. Naime, odigledno je da
se dovjek ne moZe opredijeliti za ono Sto jeste, on moZe
samo iskazati svoje nacionalno biie. Medutim, 'opredjelji-
vanje po zahtjevu spada u egzemplarne oblike nacionalnog
otudenja, gdje se to u odnosu na individuu oditovalo kao
s) Stav Muslinrutu BiH u pogledu nacionahng "oprediefivanian,
Snrdijski izviestaj. Fakultet politidkilr nauka, Sarajevo' 1970'
6) Naudno je utvrdeuo da su bosa-nskohercegovadki Mtlslirnani
slavenskog porijekla. Radttna se da je najvi5e 2-3 posto muslimanskog
stanovniStva u BiH imalo neslaveuske etnidke primjese (Turci, Arapi,
Perziianci, Kavkasci itd. ) ; Muharned HadZijahii, Turska komp o r re nta
u etiogerrezi bosanskih Mttslinruna, "Pregledo, Sarajevo, Llxll969"
1t-12.
24
samootudenje, toliko tude ljudskoj prirodio. Zato insistiran-
je na nacionalnom "opredjeljenju. objektivno poprima svo-
jevrstan oblik nacionalizma koji neminovno izaziva protiv-
stavljanje sa svim njegovim posljedicama.
Konkretno, ocjenjujuci nacionalno,opredjeljiva-
nje" Musimana u istorijsko-sociolo5ko-politidkom kontek-
stu, kada su se iskazivali das kao Srbi das kao Hrvati, proi-
zlazi "da ih pri tome nije opredjeljivalo unutarnje nacional-
no osjeianje, koje inade svojom dubinom prisiljava ovjeka
da habitusom odaje specifikum samostalnosti, vei,to Sto su
drugi zahtijevali od njih ili Sto su vjerovali da ie ih izbor
staviti u povoljniji poloZaj i time poveiati njihovu dru5tvenu
vrijednost i lidnu sigurnost.z)
Ostaje kao dinjenica da se vise od jednog stoljeia
tvrdilo da su bosanskohercegovadki Muslimani nacionalno
Srbi, odnosno Hrvati i da se u tom smislu insistiralo na
njihovom nacionalnom uopredjeljivanju". Ali, isto tako,
istorijska je dinjenica da muslimanske mase, za razliku od
pojedinaca nikada nisu prihvatile srpsku, odnosno hrvatsku
nacionalnost, pa ni u izvjesnim periodima na5e poslijeratne
prakse kada se pak odekivalo da ie se >samoopredijelitin
kao Srbi ili Hrvati.
Ne pretendujuii da navedemo sve razloge za5to su
Muslimani odbijali srpsku i hrvatsku,nacionalnu identifika-
ciju, ukazaiemo na neke vaZnije.
Prvo, bosanskohercegovadki Muslimani su se to-
kom istorije oformili kao jedna osobena etnidke cjelina, pa
je svaki pokuSaj da se oni drugadije nacionalno identifikuju
doZivio neuspjeh.
Drugo, konfesionalna komponenta u srpskoj i
hrvatskoj (a i muslimanskoj) nacionalnoj svijesri u velikoj
z) OlSirniie vidjeti: Rasirn Murninovii, Povijesnost i naciottuhtost,
"l,jvou<, Srrujevo, XVIII/1969, str. 6l-73.
?{
mjeri je doprinijela da srpstvo i hrvatstvo nije bilo privlaino
za Muslimane.
Treie, negatorski odnos prema muslimanskoj kul-
turnoj baStini (u jednom periodu nedovoljno, odnosno go-
tovo nikakvo ili pak iskrivljeno prikazivanje muslimanske
kulture), koja se nije dovoljno inkorporirala u op5te teko-
vine nacionalnih kultura, doprinijelo je da Muslimani zbog
nemoguinosti da dati kulturni medij osjete kao sopstveni,
ne nalazeii sebe u njima, nisu ni mogli srpsku, odnosno
hrvatsku kulturu smatrati svojom nacionalnom kulturom,
pogotovo ako je to znadilo osporavanje vlastitih kulturnih
tradicija i stremljenja.
eetvrto, osjeianje, nekad manje a nekad vi5e pri-
sutno, stvoreno pod uticajem i srpske i hrvatske burZoazije
i muslimanskog gradanstva, o suprotstavljanju srpskih,
hrvatskih i muslimanskih interesa. To suprotstavljanje inte-
resa u dosta sludajeva, kao izraz uskogrudosti i Sovinizma,
znalo je u pojedinim situacijama poprimiti i monstruozne
oblike (hajdudki, komitski, uskoiki, usta5ki, detnidki i drugi
genocidi nad Muslimanima).
O oblicima ispoljavanja muslimanske nacionalne
posebnosti tokom istorijskog razvitka moZe se konstatovati
da se najranije (nacionalno) diferenciranje domaieg bosan-
skohercegovadkog muslimanskog elementa od Turaka -
Osmanlija i ispoljavanje vlastite etnidke posebnosti vrSilo
kroz "bo5njaStvo".8) Kasnije, u vrijeme austrougarske upra-
ve, njen nosilac B. Kallay je, suprotstavljajuii se tada na-
gla5avanom srpskom i hrvatskom nacionalnom pokretu, na-
stojao boSnja5tvo kao nacionalitet nametnuti cijelom stanov-
ni5tvu Bosne i Hercegovine (Muslimanima, Srbima i Hrva-
8) Vlado Jokalovi(, Elementi koji su kroz istoriju djelovali pozitivto t
negativrto ila stvaranie bolnjaJtva kao nacionalnog pokreta,
"Pregled", Sarajevo
XVIII/1968. 8-9.
26
tima). Bo5njaStvo u tursko i u Kallayevo doba, bez Sire de_
mokratske osnove, nije moglo prevazici svoje srednjovje_
kovne i feudalne okvire. Naime, po domicilu Bosanci nisu
bili samo Muslimani nego i bosanski Srbi i bosanski Hrvati,
pa boSnjadka oznaka u smislu narodnosnog identifikovanja
nije mogla vrijedjeti samo za Muslimane, ali niti za Srbe i
Hrvate tim prije Sto su se oni u to vrijeme vei u sklopu
vlastitih nacionalnih pokreta konstituisali kao Srbi i Hrvati.
Izbjegavajuii nacionalnu identifikaciju sa Srbima i
Hrvatima medu muslimanskim intelektuarcima i politidirima
postojale su jake tendencije za isticanjem jugoslovenstva kao
nacionalne kategorije.
U poslijeratnom periodu Muslimani su svoju na_
cionalnu posebnost najvidnije izrazili prilikom popisa sta_
novni5tva 1948. godine, 1953,1961. i 1971. godine. Je_
damput su se izja5njavali kao uMuslimani-nacionalno neo-
predijeljeni", drugi put kao
"Muslimani u etnidkom smisluu,
a tek u popisu stanovniStva 1971. godine u grupaciju >na_
cionalno se izjasnili" postojao je i modalitet >Musliman*,
dime su Muslimani uvaZeni kao posebna nacionalnost. Tada
se 1.729.932 lica iskazalo kao Muslimani, od kojih
1.482.430 u Bosni i Hercegovini. po broju bosanski Mu_
slimani su, iza Srba i Hrvata, treii narod u Jugoslaviji.
Sto se tide odnosa komunista i komunistidkog po_
kreta u Jugoslaviji prema nacionalnom pitanju Muslimana,
valja ustvrditi da je odnos bio promjenjiv i nedosljedan.
Naime, iako je komunistidki pokret na teoretskom planu po_
klanjao veliku paZnju nacionalnom pitanju, jugoilovernki
komunisti se veoma desto nisu mogli osloboditi nacionali-
stidke, evropocentristidke i islamofobidne psihologije, Sto je
aesto ispoljavano u negiranju Muslimana. Neosporna je,
medutim, dinjenica da su komunisti naspram muslimanskog
nacionalnog pitanja, u usporedbi s ostalim ideologijama na
ovome prostoru, imali najpragmatieniji odnos, koji u
27
 tualcima, posebno medu onima koji su pripadali vladajuiim
odredenim fazama doseZe razinu prilieno jasnog definiranja
partUskim krugovima. lo)
tog problema. U toku narodnooslobodiladkog rata komunisti
jednak
se obraiaju Muslimanima uvaZavajuii ih na gotovo Na kraju moZe se konstatovati da istorijski razuoj
nadin kako su to dinili za Srbe i Hrvate. Medutim, poslije bosanskohercegovadkih Muslimana potvrduje neospornu
rata komunistidki pokret ne priznaje Muslimane kao nacio- druStvenu realnost da Muslimani dine jedan poseban nacio-
nalnu zasebnost, Sto Muslimanima predstavlja joS jedan iz- nalni subjektivitet u nacionalnom mozaiku jugoslovenske za-
vor frustracija i razo(arenja. U komunistidkom rukovodstvu jednice i da takvo njihovo postojanje nije nikakva nova po-
dolazi do dvojenja da bi prisutnost toga problema' napo- java. Muslimani su, prema tome, dru5tveno-istorijska real-
sljetku, dovela do jasnog odredivanja jugoslovenskih komu- nost.
nistidkih institucija prema Muslimanima kao zasebnoj naci-
ji.l) Medutim, taj stav, javno iznijet sedamdesetih godina, Tako, prolazeci kroz razlidite, eesto veoma dra-
matidne faze svoga postojanja, Muslimani uspijevaju da
ostao je u okvirima priznavanja administrativnog prava na
preinade desta regresivna kretanja, koja im uglavnom na-
ime i priznavanja zasebnosti. Tu se, uglavnom, stalo' Sma-
meiu spoljnji dinioci, te da struktuiraju vlastitu misao o se-
trano je da Muslimani, iako sasvim analogni Srbima i Hrva-
bi, istaknu svoj program politidke, ekonomske i kulturne
tima, Sto nije osporavano, svoj nacionalni razvoj mogu osi-
ravnopravnosti. Njihov poloZaj ostrva u golemom kr5ian-
gurati bez nacionalnih institucija slidnih onima koje su vei
je skom moru, izmedu dvije velike struje toga mora, jedne
dugo imale druge juZnoslovenske nacije. Nadalje, ostala
nacionalnog
istodne, oliiene u pravoslavlju, i druge zapadne, olidene u
nedefinisana uzajamnost izmedu muslimanskog
katolidanstvu, dodjeljuje im te5ku sudbinu, ali istodobno i
biia i islama, Sto je islamofobidnim grupama davalo povoda moguiu veliku buduinost: buduinost evropskog naroda koji
za osporavanje Muslimana. Nije rije5eno pitanje kulturne
ie imati posrednidku ulogu izmedu krSianstva i islama, iz-
autonomnosti, itd. Ovdje, dakako, valja istaii da je u otva-
medu Istoka i Zapada. Takva uloga, prije svega, ovisi o
ranju rasprave o tome pitanju, uporedo s priznavanjem mu-
moguinostima da se Muslimani razvijaju u neposrednom sli-
slimanske nacionalne zasebnosti, bilo i pojedinaca koji su
jedu od svog duhovnog izvora prema buduinosti, u uslovi-
bili protiv upotpunjavanja muslimanskog nacionalnog kon-
ma ravnopravnog saradivanja i takmidenja sa Srbima i
stituisanja do razine koja bi im osigurala ravnopravnost sa
Hrvatima. Oni, dakako, pokazuju spremnost za saradnju,
Srbima i Hrvatima. Medu njima je bio i dr Muhamed Fi-
jer bez nje ne mogu vidjeti svoju buduinost, ali istodobno
lipovii, koji je osporio teorijski i istorijski legitimitet kon-
oiekuju razumijevanje i prihvatanje njihovog zahtjeva za
stituisanja muslimanskih nacionalnih institucija, nanijevsi ti -
ravnopravnost. Osporavanje takvog zahtjeva, bez sumnje,
me golemu Stetu i pometnju medu muslimanskim intelek-
donosi gubitak svima!

9) O oduosu jugoslovenskog kornuristiekog pokreta. pre.ma

Muslimanirna uildieti: Wolfgang Hopken, Die
jugoslawischen
Kon n uttisten utrtl iie bosrtischen Muslinte, objavlje' u Die Muslime
in der Sowietlurion tuld in Jugoslawien, K6ln, Markus l0) O negiralju potrebe nacionalnilr instiluciia za Mrslimane vidjeti: M.
Verlagsgesellsi'haft rnbH, 1989' iKasim Sulievi(' Nacionalnost Filipovid, Snisao zajedniltva,,,Odjek", dio I (15 - 30. jamrar 1971)
Musiinin, Otokar Ker5ovani, Rijeka' 1981. i dio Il (l - 15. februar 1971), Sarajevo, l9?1.

28 29
 O AATORU

ATIF PURIVATRA ie roden

16. septembra 1928. godine
u Sarajevu, gdie je zavriio
lsnovnu i sredniu Skolu i
Pravni fakuket. Zvanie ma-
gistra politiikih nauka ie
stekao 1965. godine, a dok-
tora politiikih nauka 1972. godine na Fakultetu politiikih
nauka u Beogradu. Mustafa Imamovic
Kao redovni profesor Fakulteta politiikih nauka Univeni-
teta u Saraievu penzionisan ie u oktobru 1982. godine. Ba- 0 HrsTORUr B0SNJACTOC
vio se izuiavanjem teoriie i prakse politiikih partiia i
nacionalnog pitanja. Obiavio je oko 70 nauinih i struinih PoKUSAIA
radova. h kniigu ,Nacionalni i politiiki razvitak Muslima-
na" (tri izdania) dobio ie 1971. godine Sestoaprtlsku na-
gradu grada Saraieva. Za kniigu ,,Jugoslovenska
muslimnnska organizaciia u politiikom iivotu Kralievine
SHS" (dva izdanja) dobitnik ie nagiade za najbolie nauino
djelo u 1974. godini IP ,,Suietlost", te bosanskoherceSo-
vaike nagrade za nauku ,,Veselin MasleSa" za 1976. godi-
nu.

30
l
Mustafa lmamovid
j

o HrsroRut BOSNIACTiOC P0KUSAA

ProceS politidkogi naudnog afirmiranja i negiranja

nacionalnog identiteta Muslimana. traje na jugoslavenskim
prostorima vei, kako je to nedavno slikovito primijetio je_
dan autor, l0l godinu.l) Ovo se prije svega odnosi na mu-
slimansko stanovni5tvo nekada3njeg Bosanskog ejaleta
(paSaluka), tj. dana5nje Bosne i Hercegovine i SandZaka, te
njegovu brojnu dijasporu u raznim, preteZno sjeverozapad_
nim krajevima Jugoslavije. Na bazi zajednidkog jezika, po-
vijesne sudbine i kulturne ba5tine odrlao se medu ovim
svdetom osjedaj povezanosti i jedinstva bez obzfta na sve
administrativno-politidke granice koje ga danas dijele. Kao
svoju nacionalnu oznaku cjelokupno ovo stanovni5tvo danas
jednostavno upotrebljava naziv Musliman. Rijee se kao na-
cionalna oznaka piSe velikim podetnim slovom. Ime Musli-
man je u prvom redu proisteklo iz sloZene politidke historije
Bosne i Hercegovine, te opienito Muslimana u rJugoslaviji
i namjerne manipulacije njihovom vjerskom i nacionalnom
pripadnoSiu od strane razliditih nacionalistidkih i drugih in-
teresnih grupa i politika, kako unutar tako i izvan Bosne.

l) AlUa IsakoviC, O ,,nacionaliziranju,, Muslimana, Zagreb, 1990

33
 Naziv Musliman potide od arapske rijedi muslim,
Sto je praticip aktiva od rijedi islam, u znadenju ,'predati
se bogu'. Rijed musliman je persijski plural od arapskog
muslim, a oznaEava pripadnika islamske vjere. Ovaj per-
sijski plural se u turskom (miisliman) i naSem jeziku upo-
trebljava kao singular.2) U posebnim povijesnim prilikama
taj je pojam na jugoslavenskom geopolitidkom prostoru do-
bio u posljednjih sto godina znaeenje etnidke, odnosno na-
cionalne oznake slavenskog muslimanskog stanovni5wa u
Bosni i Hercegovini i dijelovima Srbije i Crne Gore.
1981. godine u Jugoslaviji je Ziv-
Prema popisu iz
jelo 1.999.980 Muslimana, Sto predstavlja 8,9 Vo njenog
ukupnog stanovni5tva. Najvi5e Muslimana, 1.629.924 Livi
u Bosni i Hercegovini, a to ie 39,5% stanovni5tva ove re-
publike, odnosno 85 % svih Muslimana u Jugoslaviji. Na
kompaktnom prostoru, izvan Bosne i Hercegovine, Musli-
mana ima neSto vi5e u Srbiji, uglavnom na podrudju
SandZaka, 151.674, zatim u Crnoj Gori 78.080, Sto dini
13,7% ukupnog njenog stanovniStva, na Kosovu 58.562, u
Makedoniji 39.513, te po veiim gradovima i industrijskim
centrima u Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvodini.s) Izvan domo-
vine Zive uglavnom kao iseljenici u Turskoj , zatim u SAD,
a u posljednje vrijeme u Kanadi, Australiji, te na tzv. pri-
vremenom radu u Njemadkoj, Austriji i drugim zapadnoe-
vropskim zemljama. Svijest o vlastitoj samobitnosti i
samosvojnosti bila je i ostala implicitna poloZaju i osjeia-
njima cjelokupne ove populacije. Ta je prosta i odigledna
povijesna dinjenica dugo na razlilite nadine ignorirana od
strane pojedinih politika, a sumnje u nju se i danas kon-
Abdulah StatllC, Turcizmi u srpskohrvatskom ieziku, Sarajevo, 1966;
up. i- A.D.Alderson - Fahir lz, The Concise Oxford Turskish
Dictionary, London, 1974, PP.243.
Atlas svijeta, lzd. JLZ, Zagreb, 1988, 123.
34
stantno iz posebnih interesa i ambicija potpuno neargumen_
tirano podgrijavaju u na5oj javnosti. Danas tako ima po_
ku5aja da se, ne sporeii samobitnost Muslimana, ospori
njihovo ime i zamijeni bo3njadkom denominacijom. pri to_
me su prisutni mnogi nesporazumi proistekli desto iz puke
neobavijeStenosti i svakovrsnog dogmatizma, od komuni_
stidkog do islamskog. O povdesnom znadenju i evoluciji tog
pojma malo ko vodi raduna, a bo5njaStvo je tokgm povijesti
kao etnidki i politiiki pojam imalo razlidita znadenja.
U doba osmanske uprave, BoSnjacima su se, iz_
gleda, smatrali samo Muslimani. Tako duveni putopisac
Evlija delebija piSe u XVII stoljeiu da su stanovnici Sre-
brenice BoSnjaci, a raja su im Srbi i Bugari, ali da su svi
oni prijatelji stranaca.4) Jedan drugi, mnogo kasniji putnik
kroz Bosnu, Matija MaZuranii zabiljeLice 1g42. godine da
se u Bosni ,,Krstjani ne smiju zvati BoSnjaci. Kad se rede
Bo5njaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiju, a Krstja_
ni su samo raja BoSnjaika, a drugadije Vlasi. Bo5njaci i
Osmanlije, premda su Muhamedovci i jedni i drugi, opet
se mrze straSno kao prava nebraia.,,s)
Brojni drugi izvori takoder ukazuju da su se kroz
cijelo vrijeme osmanske vladavine za Muslimane u Bosni,
tj. Bosanskom ejaletu, koji je u razlidita vremena pored da_
naSnje Bosne i
Hercegovine obuhvatao mnoge okolne teri_
torije, koristila dva naziva. prema Turcima prema i
centralnim vlastima u carigradu bosanskohercegovadki,
sandiadki i ostali Muslimani slavenskog etnidkog porijekla
i jezika su sebe u narodnom, politidkom i jeildkom smislu
smatrali i nazivali Bosnjacima. Tako su ih nazivali i Turci
Evlija eelebij2, Prlt-opis-- Odlomci o jugoslovenskim x,emljama,
f,arajevo, .1973, 100. (preveo, uvod i
"k6mentar
napisio Hazim
Sabanovid),
M.I\4aZuraniC, Pgqled u B_osnu. ili.kratak put u ovu krajinu utinjen
1839-40, dnrgo izdanje, Zagreb, 1928, 5j.
35
- Osmanlije i sama osmanska administracija u svojim
sluZbenim aktima. U mnogim se sluZbenim aktima Porte
bo5njaEko ime sreie u raznim vidovima kao regionalna
i Latas poeetkom pedesetih godina pro5log stoljeia vodio tak-
narodna oznaka (Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu taki-
mi, Bosnalu kavm, sve u znaeenju Bo5njaci, odnosno bo-
sanski narod). Isti naziv za Muslimane, tj' Bo5njaci ili
bosanski narod se upotrebljavao i u pismima koja su
is'tak-
nuti sudionici pokreta Husein-kapetana Grada5deviia
upuiivali austrijskim vlastima i knezu Milo5u. Iz konteksta
piru*u Sto ih je Husein-kapetan uputio austrijskom caru i
nirgouorn kancelaru knezu Meternichu, datiranih u Travni-
ku 13. marta i u Gradadcu 23' juna 1832,6) vidi se da je
on pod pojmom ,,bosanski narod,, obuhvatao samo Musli-
.un., i io sve, bez obzira na stalesku pripadnost' Ovaj ter-
minjekoristioiAli-paSaRizvanbegoviiukomuniciranju
sa austrijskim vlastima. Istovremeno se za Muslimane upo-
trebljavao naziv turdin, kao vjerska oznaka kojom se htjelo
reii da su Muslimani ,,furske*, tj. islamske vjere, dime su
juZnoslavenskih
se jasno razlikovali od pripadnika ostalih
naroda srpsko-hrvatskog/hrvatsko-srpskog jezika, ali drugih
vjeroispovijesti.Utimsurelacijamaovajterminupotreblja-
uati i Vtustimani i njihovi susjedi nemuslimani u Bosni i
okolnim jugoslavenskim zemljama'7)
Tek se pred kraj osmanske vladavine dine poku5aji
da se pojam BoSnjak i bo5nja5tvo proSiri na sve stanovnike
nosanikog ejaleta, ukljudujuii tu Hercegovinu i Sandzak'
bez obziia na vjeroispovijest. Takvu su politiku inicirale
centralneosmanskevlastiusklopusvojihdrZavnihreformi
6) Intesralni tekst ovih pisarna dao je austrijski istoridar Martin Schor
oiserta'ci.1i, Hussein Kapetans Kampf unt--B.osniens
"'*O?["itt"j
iJ,;;i;;r;;;ir;ii'*"piri, Philosophisihen Fakultdt der u'iversitit
in Wien, 1927, 135-l5l'
br'
BliZe o tome: M.Imatnovil, Noziv Musliman, ,,KnjiZevna revija"'
Muslimana u
ail-S"i"i*", april 1990; opienitq 9 m]o1a.iu
ir!m;;d; buiiw" vidi: Avdo Suceska, Pololai Muslimana u
iiii"thol drlavi, -Pregted,,, br. 5 I 197 4, 483-509'
36
(Tanzimata) inauguriranih Hati5erifom od Gtilhane 1839,
odnosno Htti Humajunom 1856. godine. Ved je Omer-pa5a
vu politiku u Bosni.s) U tome je imao podr5ku jednog dijdh
bosanskih franjevaca medu kojima se odrZala iradicija o po-
stojanju kraljevine Bosne i bosanske katolidke provincije;
franjevadke redodrZave Bosne Srebrne (Bosna Argentina),
kojoj je joS sultan Mehmed Osvajad 1464. potvrdio privi-
legije.e)
Organizirani pokuSaji na izgradnji jedne bosanske
nacionalne ideologije dinjeni su posebno Sezdesetih godina
pro5log stoljeia za vrijeme reZima Osman Serif Topal-paSe,
posljednjeg velikog bosanskog namjesnika. Osman Topal-
pa3a je dinio sasvim odredene napore da Bosnu izvede na
put burZoaskog razvitka. On je, pored ostalog, budno pratio
nacionalistidku literaturu i propagandu u Bosni i proudavao
politidko raspoloZenje i koncepcije franjevaca i srpskog
gradanstva. Upravo se Osman Topal-pa5a moZe smatrati in-
spiratorom i tvorcem ideje interkonfesionalnog bo5nja5tva
kojim Se u nadelu obuhvata cjelokupno bosansko stanov-
ni5tvo. Tu ideju bo5njaStva kao nacionalno multivjerskog
pojma prihvatila je kasnija austrougarska uprava te je njen
najeksponiraniji nosilac postao austrougarski vrhovni upra-
vitelj Bosne i Hercegovine, zajednidki ministar finansija
Benjamin K6llay.
toj koncepciji, kako je 1866. pisao sluZbeni vi-
Po
lajetski ,,Bosanski vjesnik,,, postoji bosanski narod koji je
povijesno vezan za osmansku drZavu, ali loji je i unutar te
drLave saduvao svoje narodne osobenosti, tako da izraLava
BliZe o tome: Dr Galib Sljivo, Omer-pala Latas u BiH 1850-52,
Sarajevo, 197'7,219.
Op3imo o djelovanju franjevaca u Bosni: Dr O.Dominik Mandic,
Etnitka povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski povijesni institut,
Rim, 1967, 324-331.
37
 narodnost u punom smislu. Ta narodnost nije samo gene-
je i historijski vezana za Bosnu, upravljana i
tidka nego
ogranidavana njome, te je ostala nepovrijedena razlidito5iu
vjeroispovijesti. Izraz te narodnosti su i autonomistidke
teZnje Bosne, koje su sada u skladu sa sistemom koji se
uvodi u Omanskom Carstvu. Organizacija bosanskog vila-
jeta teoretski odgovara politiikoj autonomUi i daje mo-
guinost njenog pro5irenja. Uvodenje autonom|e dalo je vei
dobre rezultate, pa Bosna u tom pogledu moZe drugim pro-
vincijama Carstva sluZiti za uzor. Bosna je uvijek imala ne-
ku vrstu autonomije koja je zasnovana na njenoj pro5losti
i izraLavala njeno historijsko pravo. Ali ta se nekadainja
autonomija Bosne zasnivala na feudalnim odnosima, pa,
prema tome, nije u duhu racionalistidko-pravne teorije. Ra-
nije se boSnja5tvo zdsnivalo na feudalnim koncepcijama,
dok sadrZaj i smisao novog boSnjakluka, odnosno bosanske
nacije, treba da se gradi na racionalistidko-pravnoj teoriji.
Prema tome, u novim gradanskim uslovima bo5njaStvo znadi
naciju koja obuhvata cijelo stanovni5tvo Bosne, a ne samo
Muslimane kao privilegirani element, odnosno kao vlada-
juiu konfesiju. tol
Time je izvedena svojevrsna inverzija pojmova i
zamjena taza u odnosu na povijesno znadenje i sadrZinu
bo5njaStva. Na tome ie kasnije austrougarska uprava dece-
nijama pokuSavati da gradi svoju nacionalnu politiku u Bo-
sni i Hercegovini, kako bi je izolirala od nacionalno-
-politickih tokova u Srbiji i Hrvatskoj, a na unutra5njem
planu posebno onemoguiila s tim vezanu nacionalno-poli-
tidku evoluciju samih Muslimana.
10) ,,Bosanski vjesnik", br. 1, Sarajevo, 7. IV 1866, Up. Vlado
Jokanovii, Elenrcnti koji su kroz istoriju djelovali pozitivtro i
ttegaivno na st,varanje boJnjaltva kao rrucionalnog pokreta,
,,Pregled", br. 9/1968, 246-247.
38
Ovi su poku5aji ostali potpuno uzaludni. Muslima-
ni su se za vrijeme osmanske vladavine te5ko mirili sa ide-
jom ravnopravnosti sa ostalim stanovnicima Bosne i
Hercegovine. Pored toga, njihova bo5njadka ideologija nije
obuhvatala predislamsko doba Bosne. Srpska nacionalna
ideja Sirena propagandom iz Srbije i Monarhije bila je vei
prihvaiena od ogromne veiine srpskog g?adanstva i se-
lja5tva. Bez ikakvih potresa i franjevci su u korist hrvatske
nacionalne ideje napustili boSnjadku ideologiju, utoliko
lakSe Sto ova uop3te nije imala korijena kod katolidkog se-
ljaStva. lstovremeno se krajem stoljeia medu pripadnicima
islama ukorijenjuje kao suvremena etnidka i nacionalno-po-
litidka oznaka ime Musliman, odnosno Muslimani. Tako su
u datim povijesnim prilikama sva nastojanja Austro-Ugarske
da oZivi interkonfesionalno bo5nja5tvo kao nacionalnu ideo-
logiju unaprijed bila osudena na neuspjeh.ll)
Sva kompleksnost pitanja boSnjaStva izrailena kroz
pomenutu zamjenu teza najdrastidnije se i najjasnije prelo-
mila kroz dvadesetogodi3nje izlaLenje lista ,,BoSniak,, koji
je sredinom 1891. godine pokrenuo Mehmed-beg Kapeta-
novii Ljubu5ak. U zahtjevu kojim je molio Zemaljsku vladu
da mu dopusti izdavanje novina, Kapetanovii je naveo da
i
se ,,srpska hrvatska Stampa sa svom Zestinom i u duhu
svojih nacionalnih tendencija bori da direktno pridobije mu-
slimanski element,,, dok ie njegov list
,,braniti disto
otadZbinsko, tj. bosansko osjeianje,,. Navodeii ovaj zah-
tjev, Zemaljska vlada je 6. aprila 1891. preporudila Zajed-
nidkom ministarstvu da odobri Kapetanoviiu izdavanje lista,
utoliko prije Sto njegova lidnost ,,prula sve garadcije za ko-
rektno i lojalno drZanje novina prema na5oj upravi i drZav-
noj ideji,,. Vlada, pored toga, preporuduje list i zato Sto
11) Bliie o tome: M. Imarnovii, Pravi pololaj i unutralnji poktitki
razyitak BiH 1878-1914, Sarajevo, 1976, 72-73.
39
 "duhovni razvitak, koji mladu muslimansku generaciju mi-
jenja pod sadaSnjim uslovima, iziskuje s jedne strane po-
trebu za novinskom lektirom, a s druge strane i za organom
u kojem bi se Muslimani mogli literarno ogledati,,.12)
Prvi broj ,,BoSnjaka,, izaSao je 2. jula 1891. go-
dine. Program lista koji je objavljen u ovom broju bio je
dosta uopSten. TeZiSte programa je na prosvjetiteljskom ra-
du u narodu, razbijanju predrasuda o Muslimanima i njiho-
vom pribliZavanju evropskoj civilizaciji. Stav o nacional-
nom pitanju Bosne i Hercegovine ,,BoSnjak,, je iznio u svom
drugom broju, od 9. jula 1891, kroz pjesmu Bo5njaku koju
je napisao Safvet-beg Ba5agii, tada joS dak gimnazije.
Obraiajuii se Bo5njacima, BaSagii im pjesmom poruduje
da ,,nije davno bilo/Sveg mi svijeta nema petn'est ljeta/ kad
u na5oj Bosni ponositoj /i junadkoj zemlji Hercegovoj/ Od
Trebinja do brodskijeh vrata /Nije bilo Srba ni Hrvata tA
danas se kroza svoje hire/ Oba stranca k'o u svome Sire
/oba su nas gosta saletila/ da nam otmu najsvetije blago
/NaSe ime ponosno i drago,,.
Ovim stihovima se odigledno aludiralo na dinjeni-
cu da je do Sezdesetih godina XIX stoljeia Bosna i Herce-
govina nacionalno bila neizdiferencirana i da se tek
vanjskim uticajima, tj. srpskom i hrvatskom nacionalnom
propagandom, formira kod pravoslavnih i katolika, srpska
odnosno hrvatska narodna svijest.,,Bo5njak,, Ba5agidevim
stihovima ne kaZe da u Bosni i Hercegovini nije u fizidkom
smislu bilo pravoslavnih i katolika. Naprotiv, oni su tu sku-
pa,sa muslimanima od starine Zivjeli, ali nisu znali za
srpsko, odnosno hrvatsko nacionalno ime. Oba imena pro-
12) Risto Besarevii, Kultura i un$etnost tt BiH pod austrougarskont
upravom -
Gradct, Sarajevo, 1968, 446; OpSirno o tolne: Muhsin
Rizvii, Krtjiievno stvaranie ituslinrunskih pisaca u BiH u doba
austrougarske vladavine, izd. ANUBiH, Sarajevo, 1973, knj.l,
lll-112.
40
diru u Bosnu i Hercegovinu zahvaljujuii organiziranoj na_
cionalnoj propagandi. Tako je kaluder Teofil petranovii,
rodom iz Dalmacije, po dolasku u Sarajevo u Ueto 1g63.
godine za uditelja srpske realke, osnovao druStvo za propa_
gandu i uvodenje imena Srbin. prema onome Sto je zabi_
ljeZio Vladislav Skarii, drustveni dlanovi su izlazili na
sarajevske carine, pa dodekivali seljake, kojiina su govorili,
da oni ne treba da se iovu hriSiani nego Srbi.l3) Ubrzo je
medu sarajevskim katolicima slidno druStvo osnovao Kle_
ment BoZii, dragoman (tumad) pruskog konzulata, kojem
su u Sirenju hrvatskog imena pomagali uglavnom mladi
franjevci. Ta je propaganda, s obje strane, i devedesetih
godina bila joS vrlo intenzivna i obuhvatala je i Muslimane,
kojima se nudilo i naturalo bilo srpsko bilo hrvatsko ime.
,,Bo3njak,, je odluino odbijao ta svojatanja, istiduii u svom
eeFrtom broju, od 23. jula 1891, da ,,mi njihovu narodnost
ne preziremo,, i da ,,nikad neiemo zanijekati da nijesmo od
jugoslavenskog plemena, ali da ostajemo BoSnjaci kao
Sto
su nam bili i pradjedovi i ni5ta drugo,,.
Na pojavupisanjei 'BoSnjaka,, s dudenjem
je i
ljutnjom reagirala 30. jula 1891. ,,Bosanska vila,,. List se
dudi da se ,,stvara neki novi narod slovenski, pod imenom
BoSnjaka i Hercegovaca, a jezik se zove bosanskim i
bo5njadkim,,. Posebno je dudna tvrdnja da u Bosni prije pet_
naest godina nije bilo Srba ni Hrvata. ,,Vila,, upuiuje
,,BoSnjak,, na pisanje Miklo5iia, Jagiia, Majkova i drugih
naudnika, pa i na samu Kdllayevu ,,Istoriju Srba,,,l4) i1i i2-
javu vladinog savjetnika Mtillera, ,,da u Bosni iHercegovini
Zivi jedan narod pocijepan u tri vjere - a to je narod srpski,,.
13) vladislav Skarii, sarajevo i trjegova okolina od najstarijih vrentetw
do austro-ugarske okupacije, Saiajevo, lg3l., 2n_224."
la) Misli se na Kdllayevu ,,Srpsku istoriju,, (A szerbek tijrtbnete
:_7s0.!ss!_,.r, Budapest t8it.), kojaJ; u rltiud*o.,i,idu *'p;;;il;
Gavrila VitkoviCa objavliena 1882. u Beogradu po.t nistouom
,,lstorija srpskog naroda,,.
4t

Pored toga, ,,BoSnjaku' se prigovara Sto se Stampa latini-
com, Sto kvari jezik i ,,izdaje zaviet svojih vite5kijeh otaca,"
,,Bo5njak,, je o5trim reagiranjima dodekan u srpskoj Stampi
u Vojvodini, u demu su se posebno isticali novosadski li-
i
stovi ,,Branik,, ,,Novo doba,,, somborski ,,Badvanin,, i
vrSadka ,,Buduinost,,. U istom je duhu protiv ,,Bo5njaka,,
istupila i Stampa u Kraljevini Srbiji, a posebno list ,'Velika
Srbija,,.ls)
I
na hrvatskoj su strani reakcije na ,,Bo5njak,, bile
o5tre. Tako je ugledni zagrebacki ',Obzor,, pisao 24. pro-
sinca 1891. da su ,,Bo5njaci po zemlji, kao Sto su Dalma-
tinci po zemlji Dalmatinci, kao Sto su Slovenci Slovenci,
Pijemontezi Pijemontezi, Tirolci Tirolci itd. Ali ,,boSnjaS-
tvo,, nije narodnost: Bosanske narodnosti nema, kao Sto ne-
ma dalmatinske, tirolske, pijemonte5ke itd,'. ,,Obzor,, istide
da je bosansko ime dasno i ponosno i da niko ne traZi od
Bosanaca da ga se odreknu, kao Sto tvrdi ,,Bo5njak,,. Ali
to nije ime naroda, jer koliko bi onda na Balkanu bilo na-
rodnosti kada bi se narodnost tako odredivala. List smatra
da vjersko dijeljenje ,,na5eg naroda,, ima Zalosne posljedice.
,,Mi se po vjeri dielimo: katolici su Hrvati, pravoslavni su
Srbi, a Muhamedanci su BoSnjaci- lJz takve razlike, za koje
nije bilo mjesta ni u najtamnijoj.dobi srednjeg vieka, koja
da nas buduinost deka? Madari i Niemci imadu pravo, da
nas nesposobnim drZe i da nas diele kao neki plien.',t6)
I pored oStrih napada koje su upuiivali ,,BoSnjaku,,
i drugi listovi su pri svakoj ozbiljnijoj analizi morali priz-
nati da je nacionalna propaganda imala znatnog udjela u for-
miranju srpskog i hrvatskog nacionalnog osjeianja u Bosni
i Hercegovini, naroiito u godinama pred okupacdu i nepo-
sredno poslije nje. Tako je dubrovadka ,,Crvena Hrvatska,,
ts Op3irno o tome: M.ImamoviC, Pravni pololai i unutalnii
razvitak BiH, 73-76.
16) Isb.
42
pisala 26. maja 1892. da se ,,narodnosno pitanje razmahalo,,
u Bosni i Hercegovini ,,istom od zaposjednuia ovih zemalja
po Austriji,,. ,,Inade narod pravoslavni, ili pravije govoreii
hri5ianski u ovijem zemljama nije ni3ta znao o kakvoj
srpskoj narodnosti, kao Sto katolici ili pravije krSiani ta_
koder nijesu imali pojma o narodnosti, isto i Muhamedovci
ili pravije po tadanjem nazivu Turci. Narod nije znao za
narodnost nego se razlikovao medusobno po vjeroispovije_
stima.,, Pored uObzora,, i dubrovadke ,,Crvene Hrvatske",
na pisanje ,,BoSnjaka,, desto se osvrtalo i splitsko *Jedin-
stvo,, . l7)
U vi5egodi5njim polemikama sa raznim listovima
,,Bo5njak,, je formulirao svoje shvatanje bo5nja5tva i njego_
ve historijske korijene, Sto je opSirno elaborirano u jednom
duZem mojem dlanku objavljenom 22. marta 1900. godine.
Prema ,,Boinjaku,,, elementi narodne identifikacije su jezik
i slavensko porijeklo, a faktori koji su odvojili BoSnjake od
ostalih naroda su klima, mjesni obidaji i vjera. po doselja_
vanju Slavena, dana5nji BoSnjaci, Srbi i Hrvati, podeli su
se medusobno razlikovati ,,uplivom klime i razliditih mje_
snih obidaja, te se onda prozva5e i razliditim imenima: Oni
preko Save Hrvatima, preko Drine Srbima, dok oni, koji
odabraSe za stanovanje dana5nju nalu domovinu nazva5e se
BoSnjacima,,. Razlika u imenima pretvorila se u narodnost,
ali nije samo prouzrokovana klimom i obidajima, ,,nego ih
je najbolje udvrstila vjera,,. Od rascjepa grdko-pravoslavne
i rimo-katolidke crkve, dana5nji Srbi i Hrvati odvojili su se
sa narodnosnog gledi5ta. Bo5njaci su prihvatifi bogumilsku
vjeru, kako bi se ,,s vjerskog i narodnosnog gtiOiSta utvrdi_
1i,,. Oni su imali i svoje posebno pismo, bosandicu, dok su
Srbi i Hrvati prihvatili iirilicu, odnosno latinicu. Zbog stal_
nih napada katolicizma i pravoslavlja na patarene, prihvati5e
polititki
l7) Isto.
43
ovi islam i tako se ,,udvrsti5e pomoiu ove uzvi5ene vjere
sa tvrdim bedemom od navale obiju crkava'' U tom smislu,
za ,,Bo3njak,,, Srbi i Hrvati su susjedni narodi sa kojima
treba u slozi i ljubavi Zivjeti, samo da i oni ostave na miru
Bo5njake i ne naturaju im svoje ime.
Ova skoro idilidna skica i slika etniOke historije
Bosne i Hercegovine moZda je odgovarala provincijalnom
begovskom duhu, samozadovoljstvu i samodovoljnosti, ali
je u trenutku kada je napisana, na prelomu dva stoljeia,
bila daleko od bosanko-hercegovadke nacionalno-politidke
stvarnosti. Prevedena na suvremeni jezik bo5njadka je kon-
cepcija u biti podivala na teoriji krvi i tla (Blut und Boden)
kao odrednicama nacije, uz istovremeno marginaliziranje
islama kao jednog od temeljnih odgojnih faktora u procesu
formiranja muslimanskog nacionalnog osjeianja kulturno-
politidke identifikacije.
S druge strane, srpska i hrvatska Stampa je desto
pretjerano i neosnovano znala poricati i ignorirati svaku tra-
diciju bosanstva, jednostavno tvrdeii da je to izum okupa-
cione uprave radi dijeljenja i zavadania naroda' Razliditi su
listovi tako provokativno pitali ,,BoSnjak,, da navede ako
moZe nekog naudnika, historidara ili etnografa koji je neSto
posebno pisao o bosanskom narodu i njegovom jeziku' U
brojnim dlancima, posebno prvih godina svog izlaLenja,
,,Bo5njak,, je dokazivao da se naziv bosanski narod i
jezik
sreie u pisanim spomenicima jo3 od XII stoljeia. Navodio
je brojne pisce, uglavnom franjevce i Dubrovdane, od Ma-
tije Divkoviia iz prve polovine XVII stoljeia, dubrovadkog
povjesnidara i diplomate Stjepana Gradiia, preko Dositeje-
vog pisma Haralampiju datiranog u Lcipzigu 13' aprila
1783, do Andrije Kadiia Mio5iia i Ivana Jukiia' koji su
pisali o Bosni ili su svoj iezik nazivali bosanskim ' Iz niza
se dokumenata, dokazivao je ,,Bo5njak,,, vidi da je ovaj na-
ziv koristila bosanska dvorska kancelarija, da je pod tim
44
nazivom bio diplomatski jezik na Porti i da je kao takav
Sirenjem osmanske vlasti ulazio u upotrebu u raznim bal-
kanskim slavenskim zemljama.
NajZudnije su rasprave vodene oko naziva jezika,
Sto je sasvim razumljivo jer je u pitanju jedan od osnovnih
elemenata i kriterija nacionalne pripadnosti..I srpska i hrvat-
ska Stampa Zudno su reagirale na upotrebu naziva bosanski
jezik. ,,Bosanska vila,, je, primjera radi, joS prije pojave
,,BoSnjaka*, u svom osmom broju od 15. aprila 1889, na-
pala sintagme ,,naS narod,, i ,,na5 jezik,, upofrijebljene u
prvom broju ,,Glasnika Zemaljskog muzeja,,, pa je onda ra-
zumljivo da je jo5 o5trije reagirala na naziv bosanski jezik.
,,BoSnjak,, je sa svoje strane tvrdio da su Srbi i Hrvati za
osnovu svog knjiZevnog jezika uzeli bosanski jezik, ali su
ga jedni nazvali srpskim, a drugi hrvatskim. List se u broju
od 23. jula 1891. dudio da ,,naziv, Sto su ga oni na5em
jeziku po svojoj volji, a bez na5eg pitanja dali, sada nama
po Sto, po to hoie da nametnu, pa nam dak brane, da mi
u na5oj vlastitoj kudi svoj jezik ozna(ujemo imenom na5eg
naroda,,.18)
Naziv ,,bosanski' podrZao je i svjetski duveni fi-
lolog i slavista, profesor Bedkog univerziteta Vatroslav Ja-
gii u Carevinskom vijeiu (austrijskom parlamentu) 1896.
godine. ,,Bo5njak,, je u cijelosti prenio i podrZao ovo Ja-
giievo izlaganje. Jagii je istakao da bi u sludaju upotrebe
naziva srpski ili hrvatski, ili srpsko-hrvatski, do5lo do spora
izmedu Srba i Hrvata, dija ie oznaka doii na prvo mjesto.
Zato je dobro da jezik odgovara nazivu zeeUg; Taj naziv
nije izmislio K0llay, vei se u XVII i XVm vijeku upotre-
bljavao. Mada se u Skolskim knjigama i drugim publikaci-
jama u Bosni jezik naziva bosanskim, u njemu nema ni
najmanje teZnje da se stvori jezidki partikularizam ili po-
18) Isto, 76.
45
sebna ortografija. To je isti onaj jezik ,,Sto ga Srbi zovu
srpskim, a Hrvati hrvatskim,,. (,,U Moravskoj ima ljudi koje
vele da govore moravskim, a drugi taj jezik nazivaju
deSkim.,,) Bitno je da u jeziku nema razlike i K6llay ,,pot-
puno pravo radi, Sto da preprijeei raspravu sluZbeno svuda,,
upotrebljava ,,na nuZdu,, izraz ,,bosanski jezik,,.tsl
Zbog ovog govora Jagii je bio napadan sa svih
strana i izloi,en oStroj kritici i u Beogradu i u Zagrebu.
eetrdeset godina kasnije Jagii je pridao da je njegov cilj
bio da naglasi ,,jedinstvo jezika izmedu Beograda, Sarajeva
i Zagreba,,, a ne da ugodi Kdllayu. Nijemci, ,,umni sluSadi,,,
njegovog govora odmah su shvatili su5tinu njegovih rijedi,
,,Sto nije ugodno bilo njihovu sluhu i mi5ljenju, tj. da u
Beogradu - Sarajevu - Zagrebu svuda vlada jedan literaturni
jezik,, . Zato su i njega i ministra K6llaya stali u pauzi n-
spitivati je li to tadno. Medutim, ,,na5i kratkovidi reprezen-
tanti javnog mi5ljenja,, odmah su ga stali napadati da je ,,u
sluzbi Austrije ", ,, podmiienik Kalajev,, , ,, neprUatelj ias
svoje domovine,,, das Srbije itd. To sve prije nego Sto se
iko upustio u su5tinu njegovih rijedi ili sadekao stenografski
izvjeStaj, nego sve ,,udri po doveku, kojije od svojih mladih
dana jednako preporudao, hvalio i zagovarao jedinstvo
srpsko-hrvatsko u jeziku i literaturi,,.20)
U Bosni i Hercegovini zvanicno je vei 1883. go-
dine uveden Vuk-Danidiiev fonetski pravopis. Kako je jezik
zvanidno nazivan bosanskim, to je i gramatika koja je izdata
1890. nosila isto obiljeZje. Gramatika bosanskog jezika
doZivjela je vi5e izdanja latinicom i iirilicom i sve se do
pred prvi svjetski rat upotrebljavala u Skolama.2l)
19) ,,Bosnjak,,, br. 29, 16.VII 1896.
20 V.JagiC, Sponeni nojeg l,ivota, II, Beograd, 1934, 146--l i 245
2l) Op5irno: Mitar PapiC, Iz prollosti srpsko-hrvatskog jezika i pravopisa
u BiH, ,,Pregled,,, br. 411973, 419-442.
46
je
nastdao da pod vidom bo5njaStva
,,BoSnjak,,
okupi sve etnidko-vjerske grupe u Bosni, ali skoro nema
sludaja da je neko od pravoslavnih ili katolika prihvatio i
podrZao njegovu nacionalnu liniju. MoZe se zabiljeZiti samo
jedan sludaj da je jula 1892. objavio dlanak
'BoSnjak,, 28.
nekog anonimnog,,pravoslavnog Bo5njaka"neodvisna po-
sjednika i trgovca iz Bos. Krajine,,, u kojem se podrZava
boinjaStvo, i istide da je u Srbiji, posebno u novooslo-
bodenim krajevima, ,,opSta imovinska nesigurnost,q, te da
seljaci govore da je i pod Turcima ,,mnogo bolje bilo,,. Mo-
guia slidna raspoloZenja medu srpskim gradanstvom u pri-
log bo5njaStvu i Austriji zbog pravne i imovinske sigurnosti
koju je pruZala, te moguinosti privredne ekspanzije, nisu
se, osim u ovom sludaju, javno manifestirala putem
,, Bo5njaka ,, .
Kod katolika boSnja5tvo se ponegdje sreie jo5 i
1906. godine. Tako je te godine osnovana u Kupresu bo-
sanska ditaonica, a neki se ,,Bo5njak-katolik,, zalagao u pi-
smu objavljenom 17. maja 1906. za ,,bratsku slogu pod
zajednidkim i za sve opravdanim bosanskim imenom,,.
,,BoSnjak,, je u biti brzo, praktidno vei u drugoj
godini izlaienja, shvatio da se pod boinja5tvom vi5e ne mo-
gu ujediniti sve etnidke grupe u Bosni i Hercegovini. pod-
jela izmedu Srba i Hrvata je vei jasno markirana a
suprotnosti otvoreno izraLene, pa je, kako je list pisao 3.
marta 1892, dobro da u Bosni postoji ,,muslimanska stihija,
koja znade obuzdati strasti, te posreduje i odluduje,,. List
upravo u tom posredovanju, a u stvari arbitrirahju; vidi po-
vijesnu zadaiu Muslimana u Bosni i Hercegovini.
U prvih nekoliko mjeseci izlaienja polemika i
,,Bo5njak,, je Muslimane identificirao sa boSnja5tvom. U
nadelu i pravoslavni (Srbi) i katolici (Hrvati) su smatrani
BoSnjacima, ali kako su to ovi u praksi odbacili, to se u
47
pisanju i stavu ,,Bo5njaka,, i samo boSnja5tvo identificiralo
sa Muslimanima. Tako se ,,BoSnjak,,, posto je nekoliko mje-
seci pokuSavao da bude opStebosanski list, faktidki vratio
na svoj program iznijet u prvom broju kada se ditaocima
predstavio iskljudivo kao muslimansko glasilo. List je, do-
du5e, insistirao na boSnjadkoj nacionalnoj identifikaciji Mu-
slimana, ali to nidim nije uticalo na njegov ekskluzivno
muslimanski karakter. Na to nije bitno uticala ni dinjenica
da se velika veiina muslimanskog gradanstva kojem je list
prije svega bio namijenjen, nezadovouna austrougarskom
politikom drLala veoma uzdriano i po strani.
List ,,Bo5njak,, diji su vlasnici i
urednici, poslije
Mehmed-bega Kapetanoviia, bili i otac i sin Jusuf-beg i
E5ref-beg Filipovii,22) imao je izvjesni dvostruki karakter.
Svojim potpuno lojalnim stavom prema austrougarskoj
upravi, ovaj list i njegovi vlasnici i urednici su nesumnjivo
podriavali Kdllayevu bosansku politiku, eUi je osnovni cilj
bio udvr5ienje poloZaja Monarhije u okupiranoj zemlji. Pro-
austrijski stav Kapetanovii je najpotpunije izrazio u svojoj
broSuri iz 1893. godine, ,,Buduinost ili napredak Muhame-
dovaca u Bosni i Hercegovini,,. On je tu, vezujuii bu-
duinost Muslimana iskljudivo za Habsbur5ku Monarhiju,
odludno ustvrdio da ,,Bosna moZe biti sve drugo ali turska
nikada., Sto se nije usudio ponoviti nijedan muslimanski
politidar sve do zavr5etka balkanskih ratova'
S druge strane, isticanjem bo5njaStva, nasuprot
srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideji u Bosni i Hercegovini
i prisvajanja i negiranja Muslimana, ,,BoSnjak" je prvih ne-
koliko godina svog izlaZenja bio specifiEan izraz osjeianja
narodne posebnosti Muslimana, bez obzira Sto oni veiinom
22) Pored njih trojice kao vlasnika i povremenilt urednika, list
uredivali Hilmi Muhibii, a zatim Edhem Mulabdid, Sukri Kari3ikovid
i na kraju Muharned Senai SoftiC.
48
nisu uz njega pristajali. ,,BoSnjak,, je djelo jednog malog
kruga muslimanskog begovata i gradanstva koji je prvi
shvatio potrebu i neminovnost usvajanja evropske kulture i
nadina Livota, ali i dinjenicu da su mu pod Austro-Ugar-
skom za5tiieni njegovi imovinski interesi, pa je, prema to-
me, prihvatio austrougarsku upravu kao nosioca te nove
zapadne civilizacije, ali i kao zaStitnika vlastitog mater{al-
nog poloZaja. U samoj Monarhiji, prije svega u neposred-
nom susjedstvu Bosne, bilo je dosta protivmuslimanskog
raspoloZenja i tvrdnji o trajnom neprijateljstvu Muslimana
prema Austro-Ugarskoj i njihovom nemirenju sa novim pri-
likama u okupiranoj zemlji. Tako je 1886. Stampan u Leip-
zigu antimuslimanski pamflet, ,,Bosniens Gegenwarht und
niichste Zukunft,,, kojije jednovremeno u nastavcima, ,,Sa-
daSnjost i najbliZa buduinost Bosne,,, objavio i zagrebadki
,,Obzor,, u brojevima od 16. do 23. sijednja 1886, i u kojem
se otvoreno traLi da se Muslimani prisilno isele iz Bosne i
Hercegovine, kao elemenat nesposoban da prihvati evropsku
kulturu i civilizaciju. Na to je o5tro reagirao iste godine
upravo Mehmed-beg Kapetanovic broSurom ,,Sto misle Mu-
hamedanci u Bosni,,, koja je istovremeno objavljena i na
njemadkom.
Sve do sredine devedesetih godina proSlog stol-
jeia, tadnije do podetka srpske i muslimanske borbe za vjer-
sko-prosvjetnu i vakufsko-mearifsku autonomiju, 1896,
odnosno 1899. godine, bo5njaStvo je, sa osloncem na au-
strougarsku vlast, predstavljalo izvjesnu potencijalnu alter-
nativu pojedinim nacionalnim pokretima u Bosni i Herce-
govini" Kao institucija oslonjena na vladu list se sa pocet-
kom muslimanske autonomne borbe automatski suodio sa
snaZnom opozicijom, jer je pokret za vakufsko-mearifsku
autonomiju uspio mobilizirati znatno Siri sloj muslimanskog
su stanovni5tva od onog kojem je ,,Bo5njak,, bio namijenjen i
kojem se obradao. Kako pokret za vjersku i vakufsko-mea-
49
tlfrku lutonomiju nije izbio naglo, nego su uslovi za nje-
Iovo organlzaciono konstituiranje postepeno sazrijevali, to
$ motc zapaziti da su uticaj i znalaj ,,BoSnjaka,, podeli
slabttl ved od 1895. godine,23) mada ie on sve do 1906. i
pojave ,,Musavata,, kao organa Muslimanske narodne orga-
nizacije, ostati jedini muslimanski politidki list. Razlozi za
opadanje njegovog nivoa, zna(aja i uticaja su vi5estruki.
Oko ,,BoSnjaka,,, kojije prvih godina za onda5nje
prilike bio relativno dobro uredivan list, okupljala se skoro
sva mlada muslimanska inteligencija. ,,Bo5njak,, joj je bio
prva i praktjdno jedina knjiZevna tribina.2a) Ista ta inteli-
gencija se postepeno i razliditim putevima ukljuduje,u opSta
politidka kretanja na slavenskom Jugu, pa polako napu5ta
list zbog provladinog drlanja njegovih vodeiih ljudi. Ona
pored toga osjeia potrebu za proSirenjem polja svog kul-
turno-politidkog djelovanja. Tako se postepeno oblikuje jed-
na neformalna i prilidno heterogena grupa intelektualaca i
otresitijih gradana, koji u politidkom pogledu sami sebe na-
zivaju,,naprednim Muslimanima,,. Njihovom inicijativom
pokrenut je 1900. godine prvi muslimanski knjiZevni i kul-
turni dasopis ,,Behar,,, tri godine kasnije osnovano kultur-
no-prosvjetno i potporno dru5tvo
"Gajret", zatim sportsko
dru5tvo,,El-Kamer,,, zanatlijsko dru5tvo,,Hurijet,,, Musli-
mansko akademsko druStvo ,,Zvijezda,, u Bedu, Islamska
dionidarska Stamparija, prva muslimanska zemljoradnidka
zadruga u Silama (tada kotar TeSanj), prva muslimanska
,,trgovadka i poljedjelska banka,,, list ,,Ogledalo,,, mnoge
ditaonice, klubovi i trezvenjadka dru5tva. Sve su njihove
23) Medu ostalirn se kao svojevrsno anticipiranje pokreta za vjersku
autonomiju mogu uzeti protesti travnidkilr gradana Muslimana
1894195. protiv katolidke ihrvatske propagande u travnidkoj
gimnaziji. (Dr Muharned HadZijahii, Od tradicije do identiteta -
G9n9za nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974,
174.)
24) Op5irno o tome: M.Rizvii, Knjilevno srvaranje muslimanskih pisaca
u BiH u doba austrougttrske vladavine, kri.l, 111-141.
pomenute i druge akcije nosile muslimanski nacionalno-po-
litieki predznak. Prema sluZbenim podacima u Bosni i Her-
cegovini su 1908. godine registrirana l?4 razliilta druStva
i institucije sa muslimanskim obiljeZjem u svom nazivu.2s)
MoZe se jednom rijedju kazati da je jedan mali broj Musli-
mana intelektualaca u vremenu od 1900. do 1910. godine
obavio niz poslova koji se u historiji srednjoevropskih na-
roda nazivaju kulturnim ili nacionalnim preporodom. Naj-
znaiajnija kulturnohistorijska tekovina ovog muslimanskog
preporoda svakako je ,,Behar,,, petnaestodnevni ,,list za pou-
ku izabavu,,, prvi muslimanski dasopis za knjiZevnost i
druStvena pitanja, ili, kako su njegovi urednici i saradnici
radije govorili,,porodidni,, dasopis.26) Pojavom,,Behara,,
,,Bo5njak,, je definitivno izgubio svaki literarni znadaj. Isto-
vremeno je muslimanski kulturni preporod obezvrijedio sve
njegove ideje i nacionalne koncepte koji su postali smetnja
razvoju i napretku muslimanske zajednice. Pokazalo se da
ta zajednica ne moZe napredovati drieci se vlade, nego samo
smjelom akcijom svojih samosvjesnih ljudi koji su, kako bi
to rekao Carl Gustav Jung, ,,jedini izvor moralnog i duhov-
nog napretka zajednice,, .27)
Drugi uzrok opadanja zna(aja ,,Bo5njaka,, leZi u
uskoj socijalnoj bazi i konzervativnosti bo5njaStva. List je
gotovo u svakoj prilici nagla5avao da vodeiu ulogu u
druStvu ima ,,plemstvo,, koje je navodno duvar narodnih tra-
dicija. Povijesno iskustvo, nasuprot tome, udi da je u pra-
vilu seljaStvo duvar narodnih tradicija, te da je selo ,,vedito
vrelo nacije,,.28) Na kraju, ,,Bo5njak,, i njegovi ljudi su osta-
25) M.Hadzijali(, Od tradicije do identiteta, 131.
26) BItZe o torne: M.Rizvii, "Behar,, - Kttjilevnoistorijska monografija,
Sarajevo, 1971,629.
27) K.G.Jung, O psihologiji nesvesnog, Beograd, 1978, 164-16 .
28) Dragoljub Kaltf, Narodna misao ili livona filozffia obitnog toveka,
izd. Biblioteka Nova, Beograd, 1987, 119; O ulozi seljaltva u istoriji
Muslirnana vrlo su instmktivni radovi Avde Suceske, posebno
5l
li izvan muslimanskog politidkog pokreta, tj. borbe za vlet-
sku i vakufsko-mearifsku autonomiju,2e) koja je bila izraz
Sireg narodnog nezadovoljstva austrougarskom upravom, pa
je u drugoj deceniji Zivotario na marginama politidkih i dru-
gih javnih zbivanja. Iako je ,,BoSnjak,, izlazio sve do 1910.
moZe se slobodno tvrditi da konadno od 1899/1900. godine
boSnja5tvo ne predstavlja viSe nikakvu realnu politicku sna-
gu niti alternativu nacionalnim pokretima u Bosni i Herce-
govini, ukljueujuii tu i muslimanski svekoliki politidki i
kulturni razvoj.
U ovim dvjema prelomnim godinama obiljeZenim
podetkom aulonomne borbe, a time i podecima modernog
muslimanskog politidkog organiziranja, te pokretanjem', Be -
hara,,, dolazi kao rezultat sasvim odredene povijesne zako-
nitosti do definitivnog uvodenja naziva Musliman kao, kako
konfesionalno-etnidke, tako u krajnjoj liniji i nacionalno-po-
litidke oznake slavenske islamske populacije u Bosni i Her-
cegovini. Poslije austrougarske okupacije 1878. podeo se
sluZbeno za muslimansko stanovniStvo upotrebljavati termin
Muhamedanci ili
Muhamedovci prema njemadkom Mu-
hammedaner. Tako je izmedu ostalog, vladin savjetnik Ko-
sta Hormann izdao 1888-1889. svoju dvotomnu zbirku
narodnih pjesama ,,Muhamedovaca u Bosni i Hercegovi-
ni,,.30)Taj je naziv upotrebljavala i Stampa ali ga narod
nije prihvatio nego se i dalje sluZio imenima Turdin, odno-
sno Muslilnan. U izmijenjenim nacionalno-politickim okol-
(nastavak fusnote sa prethodne strane)
studija, Seljatke bune u Bosni u XVII i XVill stoliecu, ',Godi5njak
DnrStva istoridara BiH,,, XVII, Sarajevo, 1969, 163-20'7.
29) Opsirno o torne: Dr Nusret Sehi(, Autonontni pokret Muslimana za
vrijeme auslrougarske uprave u BiH, Sarajevo, 1980, 396.
30) Drugo izdanie ove zbirke pod naslovorn ,,Narodne pjesrne Muslirnana
u BiH - Sirbrao Kosta Horrnarur 1888-1889,,, priredila je Deuana
Buturovic, sa ,,studiiotn o Hortnallovoj zbirci rnr.rslirnanskilt
naroduilr pjesarna",,,Svjetlost,,, Sarajevo, 1976.
52
nostima i odnosima ovaj se posljednji naziv podinje sve
desie koristiti potiskujuii postepeno prethodne. dlancima u
svojoj Stampi muslimanska je javnost 1900. godine otvoreno
zahtijevala da se termin muhamedanac kao neadekvatan,
sekta5ki i uvredljiv, izbaci iz sluZbene upotrebe i zamijeni
nazivom Musliman. U tom je smislu prvi pisao upravo
,,BoSnjak,,, 13. septembra 1900, u dlanku ,,Muslim - Mu-
hamedovac,, koji je pod inicijalom ,,M,, napisao Hifzi eff.
Muftii. Tu se traii ,,da se i sluZbeno rijed Muhamedovac
zamijeni rijedju Musliman,,. ,,Bo5njak. je i ranije relativno
desto koristio naziv Musliman, i to upravo sa velikim ,,M,,,
kao naprimjer ved u svom prvom broju, 2. jula 1891. i
kasnije. Ova upotreba nije bila dosljedna. Ubrzo poslije na-
vedenog teksta u ,,BoSnjaku,, objavio je u jedanaestom broju
,,Behara,,, 1. oktobra 1900, Osman Nuri-HadZii dlanak
,,Muslimani, a ne muhamedanci - Poslanik, a ne prorok i
propheta - Jedan predlog,,, u kojem istide da je termin mu-
hamedanac ,,uvredljiv te je zapravo blasphemija rabiti naziv
muhamedanac mjesto musliman,,. Nakon toga u musliman-
skoj Stampi i
publicistici koristi se iskljudivo rijed Musli-
man, Sto i narod prihvata kao svoju ne samo vjersku, nego
u prvom redu etnidku, odnosno savremenu nacionalnu oz-
naku.3l)
Tadno procjenjujuii nacionalno-politidke prilike u
Bosni i Hercegovini u prvoj deceniji XX vijeka Kdllayev
nasljednik na poloZaju zajednidkog ministra finansija, Istvdn
(Stjepan) Buridn je, kao vrhovni administrator okupirane
zemlje, odludno prekinuo sa bo5njaStvom svog prethodnika.
U prvom izvjeStaju o upravljanju Bosnom i Hercgovinom
koji je poslije skoro trideset godina okupacije njegovo mi-
nistarstvo podnijelo 1906. godine Delegacijama austrijskog
Carevinskog vijeia i ugarskog parlamenta nagla5eno je da
3l) Bliie o tome: M.lmamoviC, O uvodenju naziva Muslimcrr, ,,Odjek-,
br. 7, Sarajevo, l.IV 1969.
53
su se u Bosni i Hercegovini ,,pojmovi o narodnosti i kon-
fesiji,, stopili joS u predokupaciono doba. Granica izmedu
pojedinih skupina stanovni5tva je istovremeno i konfesio-
nalna i nacionalna. Tri glavne nacionalno-vjerske zajednice
su Muslimani, pravoslavni (Srbi) i katolici (Hrvati). Stepen
njihove nacionalne svijesti je razlidit. Muslimani su ,,po
svojoj narodnosti isto tako Slaveni kao krSiani,,, te se ne
osjeiaju ,,Turcima,,, ,,premda se obidno tako nazivaju (oso-
bito u narodu),,. U njihovoj posebnosti narodito je izraLen
,,religiozni momenat,,.32)
U tom op5tem trendu, Zemaljska vlada za Bosnu
i Hercegovinu konadno je 4. oktobra 1907. jednom inter-
nom naredbom obavijestila sve organe vlasti da se ,,zemal-
jski jezik,, ima svuda sluZbeno nazivati ,,srpsko-hrvatskim,,,
odnosno ,,hrvatsko-srpskim,,. Time je i zvanidno ukinut na-
ziv bosanski jezik.::) Kako je medu Muslimanima aj naziv
bio duboko ukorijenjen, to je njima posebnom odlukom Ze-
maljske vlade 29. novembra 7907. dozvoljeno da u okviru
svojih samoupravnih i autonomnih institucija i Skola jezik
i dalje oznadavaju bosanskim imenom.34) Ukidanjem naziva
bosanski jezik Austro-Ugarska je udinila samo posljednji
korak u napuStanju politike bo5nja5tva, koja je vei mnogo
ranUe pretrpjela neuspjeh i u koju ni Killay nije izgleda
nikad iskreno vjerovao. On je tako joS 1884. godine izrazio
sumnju povodom tvrdnje u jednom izvje5taju Zemaljske vla-
de da je velika vedina bosanskog stanovni5tva odludno pro-
tivna srpskom i hrvatskom nacionalnom opredjeljenju.:s)
e itava je politika interkonfesionalnog bo5njaStva u biti ima-
32) Izujeltaj o upravi BiH 1906, Izdalo c.i kr. Zajednieko ministarstvo
financija, Zagreb, 1906, 106.
33) DZevad JuzbaSiC, Jezitko pitanie u austrougatskoj politici u BiH pred
prvi sujetski rar, Sarajevo, 1973, 10.
341 Isro, 34-d:0.
3s) M.Hadiijahi(, Od nadicije do ideilriteta, 46.
la karakter jednog provizornog, na brzinu sklopljenog, na-
cionalnog koncepta.
i
Bo3njaStvo se moze posmatrati kao moguinost
da se prevazide konfesionalna sadrZina nacije u Bosni i Her-
cegovini. U stvarnosti mu nijedan od njegovih prononsira-
nih nosilaca nije davao to znaeenje. I kod.lista ,,Bo5njak,,,
i
u podetku je to Sire znaeenje viSe privid odraz zvanidne
austrijske politike nego vlastito uvjerenje. Za ,,Bo5njak,, je,
i pored njegove uske klasne pozicije, boSnja5tvo pqije svega
mogudnost nacionalne samoidentifikacije Muslimana i sred-
stvo odbrane njihovog posebnog entiteta. Tokom svih dva-
i
deset godina svog izlaLenja djelovanja ,,BoSnjak,, je
smatrao Muslimane posebnim narodnim entitetom, mada se
i
desto kolebao izmedu bosanskog muslimanskog imena.
Bez obzira na stvarne ciljeva Kdllaya kao vrhovnog ekspo-
nenta austrougarske uprave, boSnja5tvo je u prvih dvadeset
godina okupacije u su5tini odigralo tu historijsku ulogu u
Bosni i Hercegovini. OpSte razvojne prilike i tendencije u
Bosni i Hercegovini i oko nje su same po sebi udinile da
bo5nja5tvo ode na marginu povijesti. Tako ni bo5nja5tvo ni-
je moglo ici izvan vei oformljenih tokova politidko-kultur-
nog Zivota na etnidko-konfesionalnim osnovama, u okviru
tradicionalnih vjerskih i prosvjetnih institucija. Od preloma
dva vijeka, 1899/1900. godine, sve takve institucije kako
je to vei naprijed pokazano nose u svojim nazivima
iskljudivo muslimanski predznak. Tu je ishodiSte i odreden-
je cjelokupnog kasnijeg kulturno-politidkog razvitka Musli-
mana kao naroda i savremene nacije. ,,
.
Takvo stanje i praksa su se odrZali i dalje udvrstili
u godinama izmedu dva rata. Jugoslavenska muslimanska
organizacija za svo vrijeme svog postojanja, od 1919. do
1941. godine, niti jedanput nije pokrenula ni postavila pi-
tanje boSnjaStva kao eventualnog vida nacionalne identifi-
kacije Muslimana. Mjesto vei prije prevazidenog i zaborav-
55
 ljenog pojma boSnjaStva nacionalno se pitanje u kontekstu
prvog svjetskog rata i rjeSavanja jugoslavenskog pitanja pu-
tem ujedinjenja JuZnih Slavena u zajednidku drZavu i nakon
njenog stvaranja 1. decembra 1918,36) raspravljalo i
odredivalo u terminima troplemenog i troimenog naroda
(Srba, Hrvata i Slovenaca), jugoslavenstva, te plemenskog,
tj. nacionalnog osvje5iivanja Muslimana i njihovog opred-
jeljivanja i ,,nacionaliziranja,, u srpskom ili hrvatskom smi-
slu. U tim su se okvirima kretali politika i nacionalni
program JMO usvojen na njenoj osnivadkoj skupStini sre-
dinom februara 1919. Pored isticanja ravnopravnosti sva tri
,,plemenska imena,,, u programu je posebno nagla5eno da
se Muslimani ,,nisu nikada otudili ni svojoj domovini ni je-
ziku,,, te da su zadrLali sva obiljeZja,,distog nacionalizma,,,
ali da nisu ,,svjesni samo plemenskog imena,,. Kako se u
programu istide da je ,,jugoslavenstvo,, ,,najprikladniji put
zbllLavanja i ujedinjavanja,,, to jasno proizilazi da je JMO
u nacionalnom pitanju prihvatila tada vladajuiu tezu o je-
dinstvenom narodu sa tri plemenska imena. Istovremeno je,
odbacujuci prigovore kako Muslimani kao ,,anacionalan,,
elemenat nemaju pravo odludivati dija je Bosna, JMO isti-
cala da je ,,bosanski problem,, osoben i da se ne moZe
rje5avati samo sa srpskog ili hrvatskog stanovi3ta, jer Bosna
i Muslimani u njoj imaju svoj hiitorijski razvoj, poseban
kulturni i socijalni Zivot, posebno tlo i sastav stanovni5tva,
poseban mentalitet, koji traZe i poseban naein ftetiranja.3tl
U datim prilikama vodstvo JMO nije moglo, a vje-
rovatno ni htjelo niti znalo, izridito. definirati i istaii nacio-
nalni identitet Muslimana, ali je u dnevnoj politici faktidki
stajalo na stanovi5tu njihove etnidke posebnosti koja proi-
361 Bliie o tome: M.hnarnoviC, Pristup istoriji stvarar{a jugoslavenske
drlave 1918. godine, ,,Pregled,,, br. l/1976, 19-32.
37) Dr Atif Purivatra, JMO u polititkom aivotu Kraljevine SHS, Sarajevo,
19'74, 552-557.
56
zilazi iz osobene tradicije, te specificnih kulturnih, historij-
skih i socijalnih svojstava i uvjeta. Vodstvo JMO je isticalo
da je njihovo jugoslavenstvo ,,viSe praktidno nego ideo-
lo5ko,, ali Muslimani i pored toga imaju osjecaj za jugosla-
venstvo, ,,moZda i viSe od drugih,,. Dr Mehmed Spaho je
kao neosporni lider stranke nagla5avao da vode JMO kao
Jugoslaveni brane interese ,,Muslimana i'ha5e drLave,,, te
da Zele da saduvaju ,,svoju samostalnost u politici, kako bi
mogli biti posrednici u postojeiem sporu izmedu braie Srba
i Hrvata".38)
Vode Jugoslavenske muslimanske organizacije su
u praksi bar nadelno prihvatali vladajudu politiku nacional-
nog osvje5iivanja i opredjeljivanja ili,,nacionaliziranja,,
Muslimana, pa su se tako jedni od njih izja5njavali kao
Hrvati, drugi kao Srbi, dok su treii ostajali neopredijeljeni.
Medu poslanicima JMO, dlanovima Ustavotvorne skup5tine
Kraljevine SHS, kao Hrvati su se izjasnili Hasan Miljkovii,
DLafer Kulenovii, Nurija Pozderac, Husein Alii, Hamzalija
danovii, dr Halidbeg Hrasnica, Ahmed Serii, Hamid Kur-
begovii, Osman Vilovii, Semsudin Sarajlii, Atif HadZika-
dii, DerviS Omerovii, Husejn MaSii, Salih Balii i Mustaj-
beg Kapetanovii, dok su se dr Hamdija Karamehmedovii i
Velija Sadovii izjasnili Srbima. Istovremeno su odbili da
se nacionalno deklariraju dr Mehmed Spaho, Ibrahim eff.
Maglajlii, Ahmetaga Kovaievii, Mujo Sehovii i Sakib Kor-
kut, a jedino se Seid Ali-beg (Seidalija) Filipovii izjasnio
kao Bo5njak. Od osamnaest poslanika izabranih 18. marta
1923. u Narodnu skupStinu, osim dr Spahe, koji je ostao
neopredijeljen, svih ostalih sedamnaest su serizjavili Hrva-
tima. Stanje se nije bitnije izmijenilo ni na izborima 2. fe-
bruara 1925. i ll. septembra 1927, kada se od osamnaest
izabranih poslanika. jedanaest izjasnilo kao Hrvati, Sest neo-
dredeno i jedan kao Srbin.3e)
38) Isto.
39) M.Ha<llijahit, Od tradiciie do identiteta, 209-210
57
 Poslije progla5enja Sestojanuarske diktatutte 1929'
Kroz ditavo meduratno razdoblje samo su se rijetki
pojedinci manje-viSe demonstrativno iz razliditih pobuda i
godine i zavodenja politike otvorenog unitarizma i integral-
pobuna, ponekad iz puke bosanske tvrdoglavosti mada
nog jugoslavenstva posebne statistike o nacionalnoj pripad-
tvrdoglavnost nije baS neka osobita vrlina, deklarirali kao
nosti opredijeljenosti nisu vodene, jer su. svi drZavljani
i Bo5njaci. Medu takvima je bilo i onih nekad hrvatski ili
Kravljevine Jugoslavije formalno smatrani Jugoslavenima'
srpski ,,nacionaliziranih,, a onda tom politikom razodaranih
Opienito bi se ipak moglo reii da su tridesetih godina
Muslimana, kao 5ro je bio ing. Suljaga Salihagii. On se joS
,,ojadali srpski orijentisani intelektualci medu Muslimanima,
za austrougarske vlasti, te kasnije u meduratnoj Jugoslaviji
ali nemamo sigurnijih pokazatelja da bismo znali u kakvom
dugo izja5njavao kao Srbin. Tek potkraj iivotz, stampao je
su omjeru stajali jedni i drugi,,'40) U uslovima diktature i
u Banja Luci 1940. godine broSuru, ,,Mi bos.herc. Musli_
politike velikosrpskog unitarizma pod jugoslavenskim ime-
mani u krilu jugoslovenske zajednice,,, u kojoj se zalale za
nom, veiina je istaknutih muslimanskih intelektualaca bez
bo5njadko nacionalno ime i bosanski naziv jezika.a3) On je
obzira na svoju raniju nacionalnu opredijeljenost nastojala
analog- no srpskoj nominaciji bosanskih pravoslavaca i
saiuvati muslimansko obiljeZje u nazivu raznih druStava i
hrvatskom.odredenju bosanskih katolika tralio boSnjadku
institucija. Najeksponiranije je bilo Muslimansko kulturno-
nominaciju za Muslimane. po toj bi koncepciji u Bosni i
prosvjetno dru5tvo ,,Gajret,, kojem je vlast po svaku cijenu
Hercegovini Zivjeli Boinjaci, Srbi i Hrvati. U nauci je dav_
Zeljela dati srpsko obiljezje' Nakon velikih otpora Sestoja-
no primijeieno da je takva ,,konstrukcija historijski preva_
nuarski je reZim preko svojih ljudi prisilio ,,Gajret,, da se
zidena, poSto se muslimani osjeiaju Muslimanima, dok
deklarira kao Srpsko muslimansko kulturno-prosvjetno
Bosanci nisu samo Muslimani vei i bosanski Srbi i bosanski
dru5tvo. Promjeni imena *Gajreta,, koju su na pritisak i Ze-
Hrvati,,, aa) a oni su to kao eventualnu nacionalnu odrednicu
lju reZima sproveli dr Avdo Hasanbegovii i Hamid Kukii,
odludno odbili i s pravom je odbacuju.cs)
sekretar Glavnog odbora ,,Gajreta,, usprotivilo se vi3e nje-
govih dlanova medu kojima i Hasan Rebac, poznati prista- Iz cjelokupne geneze boSnjaStva i nacionalnog pi-
lica nacionaliziranja Muslimana u srpskom duhu'al) tanja Muslimana Bosne i Hercegovine moZe se zakljuditi da
muslimanska gradanska politika nije nikad uspjela niti se je
Tokom rata svi su se Muslimani u okviru tzv' Ne-
osobito trudila da to pitanje podigne na razinu savremenog
zavisne DrZave Hrvatske, ne radunajuii, naravno, oslo-
nacionalnog pitanja. Ta je dinjenica imala za Muslimane tra_
bodene teritorije i do septembra 1943. italijansku okupa-
cionu zonu, morali opredijeliti i izjasniti kao Hrvati' I u
gidne posljedice u godinama rata t94l-1945, kada je nad
takvim su uvjetima pojedinci imali dovoljno gradanske od-
vaZnosti da se, kao Nurija Tafro, Mustafa Ajanovii, Asaf 437 Isto, 38-39.
Sarac i Muhamed Taib Okii, izridito deklariraju kao Srbi'a2) 44'S Isto, 39.
a5) p sudbini bolnjastvri i ditav^orn kornpleksu rnLrslirnanskog pitanja, up.
4O) Isto, 2ll. Ivo Banac, The Nario:ruI euestion in yugoslavia (Ori{ifi, iiriory,
4l) Blize o tome: Ibrahim Kemura, IJloga Gajreta_u druJtvenom livotu Politics), Comell University press, Ithaca lgg4, 359377. (Ova ie
.prevodu dr Josipa Sentije i izdanju
Muslimana BiH 1903-1941, Sarajevo, 1986' 189-197' znadajna. rnonograhja u_
zagrebadkog,,Globusa,, objavljena 1988.)j
42) M.HadZiiahil, Od tradicije do identiteta,2ll.

58 s9
njima izvr5en strahovit genocid. Prema najnovijim demo-
grafskim i statistidkim istraZivanjima ukupni gubici musli-
manskog stanovni5tva u Jugoslaviji 1941-45. iznose
103.000 ubijenih i poginulih, Sto predstavlja 8,1 posto nje-
govog odekivanog priraStaja.a5) Muslimani su po tome naj-
tragidniji narod u Jugoslaiji, jer su u toku detiri ratne godine
praktidno desetkovani i to uglavnom po genocidnoj osno-
vi,47) ,u Sto najveiu krivicu i odgovornost snosi musliman-
ska gradanska politika, upravo u nacionalnom pitanju.
Pitanje boSnjaStva se nije postavljalo ni u toku rata
od strane narodnooslobodiladkog pokreta, diji akti govore
samo o Muslimanima kao narodu koji je jedan od konsti-
tutivnih elemenata Bosne i Hercegovine i Jugoslavije' ,'U
obimnoj partijskoj dokumentaciji iz vremena rata, Muslima-
ni se obligatno tretiraju kao jedna od tri narodnosne kom-
ponente u Bosni i Hercegovini (Srbi, Hrvati, Musli-
je ovdje u tom pogledu ukazati na te'
mani),,.a8) Dovoljno
meljne odluke Drugog zasjedanja Zemaljskog anti-
faSistiikog vijeia narodnog oslobodenja Bosne i
Hercegovine, odrZanog u Sanskom Mostu u ljeto 7944, po-
sebno na njegovu Deklaraciju o pravima gradana BiH kojom
se garantira ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne
i Hercegovine ,,koja je njihova zajednieka i nedjeljiva do-
movina,,.ag) Muslimani su kao narod priznati na teritorUi
danaSnje Srbije i Crne Gore, osnivanjem Zemaljskog anti-
fa5istiekog vijeia narodnog oslobodenja SandZaka 20. no-
Vladimir Z;erjavi(, Gubici stano'tniltva JuSoslaviie u drugont
aO
sujetskonr ratu, Zagreb, 1989, 73-74.
a| Vladimir Dedi.ier-Antun Miletic, Genocid nad' Muslimanima
Ig4I-1945 - Zbornik dokumenata i suiedolenia, Sarajevo, 1990' 885'
a8) M.HadZiiahie, Od tradiciie do identiteta,247.
49) Opfirno o tome: Dr Drago Borovdanin, \Sradnla
bosanskohercegovatke drlavnosti u uslovima NOR-a, Sarajevo,
1979, 300.
60
vembra 1943. u Pljevljima,s0) eije su odluke kasnije
potvrdene od strane ZAVNO Crne Gore i Boke Kotorske,
te na Velikoj antifuSistidkoj skupStini narodnog oslobodenja
Srbije u Beogradu 11. novembra 1944. godine.sl) U svim
ovim i drugim brojnim aktima NOP-a rijec Musliman je
pisana velikim podetnim slovom. To se u tada5njim ratnim
okolnostima logidno nametalo. JoS 1942. godine Josip Broz
Tito je pisao u jednom dlanku da bi narodnooslobodiladka
borba bila ,,samo jedna fraza, pa dak i prevara, kada ona
ne bi, osim opiejugoslavenskog smisla, imala i nacionalni
smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim
oslobodenja Jugoslavije, znadila u isto vrijeme i oslobodenje
Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana
itd. Kada narodnooslobodiladka borba ne bi imala tu
sadrZinu da zaista nosi slobodu, ravnopravnost i bratstvo
svim narodima Jugoslavije,,.s2)
Poslije oslobodenja sluZbena se politika, uz mnoge
nedoredenosti, vratila na politiku nacionalnog opredjeljiva-
nja kojoj su se tadaSnji muslimanski politidki prvaci prak-
tidno bez rezerve priklonili, dok je narod u datom kontekstu
hrabro istrajavao na nametnutoj neopredijeljenosti. Tek je
u drugoj polovini Sezdesetih godina muslimanski kompleks
konadno dosegao jasno formuliranu i artikuliranu razinu sa-
vremenog nacionalnog pitanja, te je kao takvo rje5avano i
rije5eno uspostavljanjem punog nacionalnog identiteta Mu-
slimana.53) To su sami Muslimani potpuno potvrdili popi-
som stanovniStva 1971. I 1981. godine.
50) Bliie o torne: Dr Zorur Laki(, Zemaljsko anifatistitko vijece
narodnog oslobodenja Sandiaka, AVNOJ i rnrodrtooslobodilatka
borba u BiH, ,,Rad,,, Beograd, 1974.
5l)Dragoslav JankoviC-Mirko Mirkovii, Drlawtopravta istorija
J ugoslavije, Beograd 1982, 47'7 -478.
52 Josip Broz Tito, Borba za oslobodenje Jugoslavije 194I-1945,
Beograd, 1947, 137-138.
53) Oplinro o torne: Kasirn Suljevic, Naciortulnost Muslimana izmedu
teorije i politike, Rijeka, 1981 , 264.
6l
 Sto se Muslimana tide to je pitanje rijeSeno. Neke
dileme u tom pogledu postoje praktidno jedino medu poje-
dincima ili u dijelu muslimanske emigracije, odnosno ise-
ljeniStva, Sto se moZe razumjeti, ali to ne moZe biti
paradigma za rje5avanje poloZaja i nacionalnog obiljezja
Muslimana u Bosni i Hercegovini, SandZaku i opienito u
Jugoslaviji. Ta se pitanja ne rje5avaju i ne odluduju negdje
u svijetu nego samo tamo gdje Muslimani Live, tj. u do-
movini. S te strane, u domovini je muslimansko nacionalno
pitanje rijeSeno u skladu sa datom povijesnom situacijom
i na zadovoljstvo ogromne veiine samih Muslimana. Zato
ne stoje, u naudnom pogledu potpuno neutemeljene, tvrdnje
koje se danas ponegdje sreiu, da je Muslimanima musli-
mansko ime kao nacionalnu identifikaciju silom nametnuo
komunistidki reZim, a da su oni u stvari intimno ostali
Bo5njaci. Osim Sto je nenaudna takva je tvrdnja potpuno
apsurdna iz najmanje tri razloga.
Prvo, kako se vei naprijed vidjelo, Muslimani su
sami, sticajem povijesnih prilika, napustili boSnjadku iden-
tifikaciju jo5 u posljednjoj deceniji pro5log vijeka, a tada
nije bilo nikakvog komunistidkog reZima i njegove presije.
Promjena nominiranja etnidkog i nacionalnog individualiteta
Muslimana nije usamljena pojava koja bi bila samo neki
njihov sludaj i specifikum. Ima takvih sludajeva i drugdje
u svijetu. Medu JuZnim Slavenima, samo Srbi i Hrvati ima-
ju hiljadugodi5nju tradiciju etnickog nominiranja, jer su oni
svoja imena donijeli jo5 iz stare slavenske postojbine. Bez
obzira na to i u njihovom su sludaju dinjeni poku5aji da im
se stara imena zamijene ilirskim i jugoslavenskim. Imena
Makedonac i Crnogorac razvila su se kao nacionalna nomi-
nacija na osnovu zemljopisnih i geopolitidkih determinanti'
Naziv Slovenac je tek ne5to stariji od jednog stoljeia, id'54)
54) Up., M.Hadzijahii, Od tradiciie do identiteta,245-246.
62
Narodu se ne nadijevaju imena po nedijoj Zelji,
volji ili zamisli. ona nastaju kao rezurtat sticaja poviiesnih
prilika i same historijske prakse. Ime svakog niroou je oata
historijska realnost. To je sludaj i sa Muslimanima. Ime im
niko nije nametnuo nego su se sami tako nazvali. Komuni_
sti, prema tome, nisu izmislili ime Musliman kao etnidku
nominaciju, oni su samo prije i bolje od giadanskih stranaka
i politiiara uodili i uvaZili datu historijsku realnost da se
Muslimani, mada govore jednim jezikom, razlikuju od Srba
i Hrvata bar toliko koliko se ovi medusobno ,uitiLuiu.
Drugo, niko razuman ne moZe negirati zasluge bo_
sanskohercegovadkih i opienito jugoslavenskih komunisa
jo5 od predratnih i ratnih vremena, bez obzira na
sve ne_
dosljednosti, za kulturno-poritidku i nacionalnu afirmaciju
Muslimana.ss) U nauci je davno konstatirano da je
sko formulisanje prema kojem su Musrimani poseban 'teoret_
etnidki
subjektivitet zasluga Komunistiike partue Jugoslavije, koja
je i u sludaju bosanskih Musrimana - oslobodena naciona-
listidkih predrasura - pokazara vanredni smisao da pronikne
u su5tinu nacionalnih odnosa,,.s6) Tu politiku u odnosu na
etnidki subjektivitet Muslimana KpJ je srijedila jos od 1937.
godine, ali cijeli taj kurs nije iSao pravolindski. Bilo je,
posebno u prve dvije poratne decenije, dosta lutanja i
ra_
zlieitih reteriranja, u odnosu na politiku iz doba NOR_a,
jer su vladajuie snage dato povijesno stanje interpretirale
tako da ne povrijede odredene nacionalne, odnosno nacio_
nalistidke interese prisutne u Bosni i oko Bosne joS od prve
polovine XIX stoljeia. Bez obzira na to u praksi je u biti
odrZavan osnovni smjer kulturno-politidke, a time u krajnjoj
ss; o genezi politike KpJ prerna
opSirno vidi: Atif Rrrivatra,
'acio'alnorn
pitanju Muslirna'a
i BiH,
Nacionaini i potitit*i ,oziitii
Muslimana, Sarajevo, 1969, 43-129.
s61 M.HadZiialri(, Od ffctdicije do identiua,246.
63
 nacionalne afirmacije Muslimana. Ta je afirmacija
liniji i
dovrSena u drugoj polovini Sezdesetih i tokom sedamdesetih
godina uz slamanje velikih otpora u dijelu samog Saveza
komunista, diji se znatan dio ilanstva i rukovodstva, desto
iz redova pripadnika muslimanske nacionalnosti, protivio
tom procesu, insistirajuii na historijski propaloj politici na-
cionalnog opredjeljivanja Muslimana.
Treia, ali vjerovatno najznadajnija, jest dinjenica
da su naj5iri slojevi Muslimana, korespondirajuii u svakod-
i
nevnoj Zivotnoj praksi sa svojim susjedima zemljacima
pravoslavne i katolidke vjere, iskustveno i intuitivno shvatili
da se prema njima i zajedno s njima jedino muslimanskim
i
osjeianjem imenom mogu ravnopravno odrediti, drZati i
odrLati. Tu je sadrZana mjera njihove opieljudske mudrosti.
Sigurno je da je svaka mudrost beznadajna ako njeno
znaienje nije provjereno vlastitim iskustvom. Mudrost je
sadrZana vei u samoj selekciji mudrosti' Upravo je to sludaj
sa povijesnim utemeljenjem imena Musliman kao nacionalne
oznake. Tako je bo5njadko ime u toj selekcdi kao historijski
necjelishodno samo po sebi otpalo i ugasilo se u narodu.
Ogromna je veiina bosanskohercegovadkih Muslimana svje-
sna sebe i svog mjesta i imena, te u tom pogledu nema
nikakvih dvojbi. Dileme su se javljale i javljaju samo medu
pojedinim intelektualcima koji su zavedeni, zbunjeni i fru-
strirani srednjoevropskim i balkanskim nacionalizmima, te
vlastitim klasnim i drugim kompleksima lutali i lutaju od
boSnja5tva do hrvatstva, srpstva i tzv. jugoslavenstva pona-
vljajuii cijeli taj ciklus, nekad i po vi5e puta, u svom krat-
kom Zivotnom vijeku. Jedan broj intelektualaca ipak dvrsto
stoji uz svoj narod i sluZi njegovom kulturno-politidkom
razvoju. Drugi dio, opet, u skladu sa najboljom bosansko-
muslimanskom destruktivnom tradicijom, radi osobnih am-
bicija i puke herostratske slave, razara sve Sto su generacije
64
mukotrpno uradile i ostvarile, vraiajuii se stalno na podetak
i dovodedi'desto u pitanje i samu egzistenciju vi5emilion-
skog muslimanskog naroda. Upravo je to danas sludaj sa
onima koji osporavaju i odridu komunistima svaku ulogu i
znahj u fizidkom odrZanju muslimanskog naroda u posljed-
njem ratu, u konstituiranju Repubike Bosne i Hercegovine
kao jednog oblika realiziranja njegovih drZavnopravnih
teZnji, te u njegovoj savremenoj kulturno-politidkoj izgrad_
nji i potvrdivanju. Negiranje ovih i drugih elementarnih di-
njenica, bez obzira na sve greSke i nedosljednosti
komunista, nije ni5ta drugo nego jednostrano, krajnje egoi_
stidno i nacionalistieko tretiranje i poniZavanje vlastitog na_
roda.
Muslimanski je narod u ogromnoj veiini prihvatio
i prihvata svoju muslimansku nacionalnu atribuciju jer ona
logidno proizilazi iz cjelokupne njegove povijesti i duhovne
strukture. To je pokazalo i jedno nedavno ispitivanje javnog
mnjenja u Bosni i Hercegovini, obavljeno decembra 19g9,
kada je svega 1,82 posto ispitanika odgovorilo da bi
bosnjastvo'trebalo uvesti kao oznaku nacionalnog identiteta
Muslimana, Sto je sratistidki i politidki zanemarljivo.sz) Sve
to jednostavno znadi da je narod muslimanski na visini svoje
povijesne situacije i da dobro razumije da se na nivou Ju_
goslavije kulturno i politidki moZe integrirati, drLati i
odrLati jedino pod muslimanskim nacionalnim imenom.
i
Bo5njaStvo se danas odrlava povremeno javno
ogla5ava iskljudivo kao ideologija i politidki koncept men_
talnih zaostataka nekadaSnjeg bosanskog begovata. Kao tak_
vo boSnjaStvo je svojevrsni izraz klasnog potcjenjivanja,
57) Dr Ibrahim Bakid - dr Ratko Dunderovii, Gradani BiH o
medunacionahim odnosima, Institut za proudavanje nacionalnih
odnosa, Sarajevo, mart 1990, 75.
65

prezfta i suprotstavljanja koji ti materualno davno propali
i duhouno nemoini mentalni zaostaci tim putem iskazuju
prema muslimanskom demosu, prlje svega muslimanskom
seljaku, radniku i gradaninu
Imajuii sve to u vidu, usudom se povijesti desilo
da se jedan brojan narod u na5im uslovima mora identifi-
cirati putem vjerske odrednice, tj. u onome suptilnom od-
nosu izmedu ulrlu i ,,M,,. Ta se dva umu ili ,,M,, nuZno ne
iskljuEuju, ali se istovremeno sasvim jasno i precizno ra-
zlikuju. Uvijek treba imati na umu' kako je to tacno pri-
mijetio dr Sulejman Grozdanii u razgovoru za beogradski
,,Intervju,, od 31. decembra 1987, da je naziv Musliman
,,prihvaien pod imperativom onoga Sto se nikad i nigdje ne
smije i ne moZe zanemariti i ignorisati, pod imperativom
prukr.,,. Muslimani jednostavno tako sebe zovu ,,bez obzfua
na svoja misaono-moralna uvjerenja,,. Tako ih zovu i ne-
muslimani u Bosni i Hercegovini, u cijeloj Jugoslaviji i iz-
van nje. Sve decenijama vodene rasprave u stilu ,,kakvo ime
da ti dam,, ,,stekle su se u ovom rje5enju - Musliman"'58)
Najzad se u vezi sa nominacijom Muslimana mogu
duti i primjedbe da to ime kao nacionalno obiljeZje izaziva
u spoljnom svijetu zabunu i nedoumicu o kome se to za-
pravo radi. Jednostavno se tvrdi da se za Muslimane kao
Muslimane'u svijetu ne zna. Ne5to slidno je, kao Sto je
naprijed prikazano, srpska i hrvatska Stampa tvrdila prije
sto godina i za BoSnjake, dokazujuii da su svjetskoj politici
i nauci kao narod potpuno nepoznati. Prije svega, prepli-
tanje vjerskog i nacionalnog nije neki specifikum vezan
iskljudivo za Muslimane. U svijetu sigurno postoje mnogi
slidni primjeri. Osim toga netadno je da su Muslimani ano-
nimni u svjetskoj politici i nauci. O basanskim je Musli-
O ,nacionaliziratfiu" Muslimana' 356'
5s) Cit. prerna: A.lsakovii,
66
manima u svijetu pisano sa razlieitih aspekata, kako mono-
grafski, tako i u brojnim knjigama, studijama, raspravama
i enciklopedijskim i drugim dlancima.se) Na kraju, ali ne
posljednje po znadaju, egzistencija, odnosno postojanje bilo
kojeg pojedinca ili naroda ne zavisi od toga da li ga neko
poznaje ili ne poznaje. Postoje sigurno na desetine i stotine
malih naroda Sirom kontinenta za koje u pravilu malo ko
u svijetu zna osim njihovih prvih susjeda. Za egzistenciju
i opstanak.svakog od njih, ukljudujuii i Muslimane, bitna
je njihova vlastitia svijest o samima sebi. Moi i znaeaj te
svijesti o sebi samom i vlastitoj sudbini, neki je narodni
mudrac saZeo u snaZnu poruku: Bog nas znade i mi sebe
znamol ViSe nama ne treba poznanstva.60)
Kao Sto je boSnja5tvo davno prevazideno kao mo-
guia nacionalna odrednica Muslimana isto je tako veiini
stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispo-
vijest, ono neprihvatljivo kao eventualno zajednidko nacio-
nalno ime. Mada govore istim jezikom i vjerovatno potidu
iz jednog etnidkog stabla, Muslimani, Srbi i Hrvati su, s
obzirom na svoje razlidito vjersko, tj. duhovno i politieko
iskustvo, danas tri posebna naroda. Uz to se bosanski Srbi
i Hrvati vei odavno osjeiaju integralnim dijelovima svojih
nacija kao etnidkih i drZavnopravnih cjelina. Oni zato
odludno odbacuju svaku pomisao da bi mogli biti potomci
nekakvih dobrih BoSnjana Kulina bana i uz to svoj jezik
zvati bosanskim.
59) Primjera .radi, medu monografijama se mogu navesti: Villiam G.
Lockwood, European Moslems-Ecorromy and Ethitici+y in Western
Bosnia, New York 1975; Robert J. Donia, Islam under the Double
Eagle: The Muslins of Bosnia-Hercegovina 1878-1914, New York
1981; Irere Reuter-Heudrichs, Der Islanr in Jugoslawien, MiiLnchen
1988. Odrednice o bosanskirn Muslirnanirna sadrZe i takve
enciklopedije kao Sto sl:- Muslim Peoples-A World Ethnographic
Survey (Editor:Richard V.Weekes), London 1979; Harvard
Encyclopedia of American Ethttic Groups, 1980; itd.
60) D.KatiC, Narodna misao, 58.
67
 ' Imajuci to u vidu boSnja5tvo bi se u praksi svelo Najzad, cjelokupna historija boSnjaStva u posljed-
na ideologiju i politiku neke muslimanske Bosne i Herce- njih sto godina pokazuje da ono kao eventualna nacionalna
govine u kojoj bi islam i Muslimani imali prevlast u odnosu ideja nema u sebi samozatajnosti i snage koja bi se.mogla
na pravoslavlje i katolicizam, odnosno Srbe i Hrvate. Takva pretoditi u narodu toliko potrebnu energiju da se odrZi u
situacija bi neminovno vodila oZivljavanju srpsko-hrvatskih vremenu i na prostoru koji mu je usudom povijesti dat. Mu-
planova o podjeli Bosne i Hercegovine, utoliko prije Sto slimansko j6 odredenje jedino u stanju razuiti takvu potreb-
Muslimani dine veiinu njenog stanovni5tva. Bosanski su nu energiju
Srbi i Hrvati svjesni te situacije Sto pokazuje dinjenica da
se njihovo politieko organiziranje vr5i u uskoj vezi sa to-
kovima politidkog Zivotz u Srbiji i Hrvatskoj. Zato bi san-
kcioniranje boSnjaStva u sprezi sa islamom, u stvari bio
signal za potpuno reaktiviranje planova o podjeli Bosne i
Hercegovine, Sto se danas za razliku od 1939. godine ne
bi moglo ostvariti bez gradanskog rata na vjerskonacional-
noj osnovi sa nesagledivim posljedicama. Bosna i Hercego-
vina ne bi vi5e jednostavno ni postojala. Mjesto suverene i
ravnopravne republike u okviru Jugoslavije, bjesnio bi rat
sa medusobnim istrebljivanjima, odmazdama, mrZnjom i ka-
snijim neizbrisivim resantimanima kao osnovom za stalno
obnavljanje oruZanih sukoba. Jedina razumna alternativa to-
me je boriti se za oduvanje suverene Bosne i Hercegovine
kao zajednidke domovine, drZave i sekularne republike svih
njenih slobodnih i ravnopravnih gradana, Muslimana, Srba
i Hrvata.
Kako se iz gornjeg teksta moze vidjeti o nacional-
nom je pitanju Muslimana, pa time i boSnja5tvu, u posljed-
njih dvadesetak godina, puno, da se ne kaZe sve Sto je
potrebno, vec redeno i napisano. Bez obzfta na tu einjenicu
danas se javljaju neki koji pridaju da bi o tome tek trebalo
podeti govoriti. Imajudi to u vidu, ovaj je tekst pisan, iz-
medu ostalog, i zato da podsjeti muslimansku i opdenito
jugoslavensku javnost bar na dio onoga Sto je ved redeno i
naudno potvrdeno.

68 69
 O AUTORU

MIJSTAFA IMAMOVIC JC
profesor Istoriie driave i
prava na Pravnom fakulteta
u Sarajevu. Diplornirrc ie,
mngistrirao i doktorirao na
P ravnom fakuhetu u Beo gra-
du. Autor ie rnonografiie Rusmir Mahmutcehaiid
,,Pravni poloiai i unutrasnii politiiki razvitak BiH 1878'
BOSNJACI
lgl4", za koiu ie 1987. dobio nagradu ,,Veselin Masle\a".
Uz to je do sada obiavio preko I50 nauinih radova, studiia,
rasprava i tlanaka iz historiie politiCkih i pravnih institu-
tlLt
cija Bosne i Hercegovine i Jagoslavije, politiikog i kultur-
nog razvitka Maslimana, razliiitih aspekata ievreiske MUSTIMNI !?
povijesti, te problema zastite fuuiekove sredine. Pored Sa-
rajeva, predavao ie i predaje na viie drugih pravnih fakul-
teta i unive.niteta u no\oi zemlii, te u SAD i Niemaikoi.

70
 Rusmir Mahmutdehajid

BOSNIACI I/ILI MUSilruM I?

Uvod

Prividom se pokazalo uvjerenje da su Muslimani

kao narod konadno dobili ime koje im pripada, koje su htjeli
i dijem su se osporavanju uporno i dugo protivili. Dvojenja
u tomu bila su, zaptavo, skrivena u uvjetima opie pritaje_
nosti osjeianja i razuma Sto ih je nametao sustav vlasti dje_
lotvorno planiran i uspostavljan tuekom stoljeia koje
zalazi. skrivenost je progovarala prilidno jednoliko starim
osjeiajima i zamislima. Svako ime postaje prijeporno onda
kada oslabi ili iSdezne svijest o njegovoj uzajamnosti s oz_
nadenim ili kada oznadeno, kao forma, izmijeni svoju spo_
ljaSnjost, te mu se hoie pridati smisao odraZavanja drukdije
duhovne suStine u odnosu na onu koja je nekada smatrana
njegovim izvororn i odrednicom. Tada ime izmijenjene for_
me treba odraZavati drukdiju kakvocu bivstva,, Duhovno
motrenje i razumijevanje nuZno nalazi svoj izraz u odgova_
rajudem formalnom jeziku; ako tome jeziku nedostaju izrazi
onda to moZe biti samo usljed toga Sto tgme duhovnom mo_
trenju i razumijevanju nedostaje punina. Nastojanje da se
ukljudi u rasvjetljavanje spora oko imena naroda, dakako,
dovodi nas do pitanja o imenu i imenovanju. U religijskim

73
iezoteridkim udenjima ,'imena su nebeske
volje" ili' prema ma sebi, dok je ona u sludaju drugih znadila manjkavost.
Kur'anu, *Bog je Adema poudio imenima
svih stvari"' lme Simbolidnost imena na taj naein je gubila moguinost sljed-
dogadaj ili kakvoiu stvenog ditanja pa su imena dobivala vi5eznadnost s nedo-
ovdje oznadu* irku, koji iskazuje bit'
zamisao' je sljednim primjenjivanjem. Medutim, u sludaju Muslimana,
,aii rurtit ovanja; u filozofijskoj terminologiji to
imena" oz- prema kojima je tijekom svih minulih stoljeia (ali dobrano
U skladu s tim, valjan je zakljudak da "znanje
nadava ljudsku sposobnost logidkog definiranja
odnosno i danas) - u manjkanju suiuti - gajen osjeiaj neuvaZavanja,
i imena simbolidki poricanja i odbijanja, uvidi zasnivani u'"srpskoj" i. ,,hrvat-
t on .pt*tnog miSljenja' Stvari, zvukovi
ispravno izvede -
su istovjetni; ako se ime, odnosno zvuk' skoj" znanosti o etnogenezi opetovano su isticali musliman-
smatraju ezoterici - ono utjeee na ono
demu pripada' Ime' sku etnogenetskrt necjelovitost, Sto je potom pretvoreno u
pr**u rorn., uvijek predstavlja i simbol' buduii da ono
ima dinjenicu vaZnu za politidke programe u kojima je zanema-
je imenovano' Medutim' rivana svaka osjeiajnost samih Muslimana. Svojatanja Mu-
trajnu uzajamnost s onim Sto njime
valja imati na umu da simbol nije samo uobidajeni znak' slimana sezala su za etnogenetskim dokazima koji su, s
On istazu3e svojarhetip preko nekog definiranog onto- druge strane, sasvim izostajali u prosvjetljavanju onih koji
loSkog ,aktna; tat<o 5e to primijetio
Coomaraswamy'l) 5i6- su svojatali. Takve pojave, dakako, nisu mogle priskrbiti
daje utaz' Imeno-
bol je u izvjesnom smislu ono demu on mnogo vi5e od blagog poticanja Muslimana na promiSljanje
povezanih for- sebe, buduci da su manje ili vi5e imale prizvuk nerazumi-
vanje, stoga, pretpostavlja uvod u ljestvicu
po ko- jevanja i mrZnje; one su naprosto bile uklije5tene izmedu
mi, nadine njihova poveziuanja i njihova "upori5ta"
jima oni jesu. Imenovati narod, dakako' znadi ne samo dvije oprednosti. Na jednoj strani je prihvatano da je Srbin
po"nuuani. njegova imena vei i sposobnost
njegova taz- ili Hrvat onaj koji se tako osjeia, unatoe moguinosti da
govijetna ditanja. znanost ukaZe na drukdiji etnogenetski korijen. U sludaju
pove- Muslimana, medutim, dinjenica da se oni tako osjeiaju biva
Simbolicki smisao imena balkanskih naroda previdana i poricana. TraZeni su svi razumski razlozi koji-
zan je s maglovitim predodZbama o
njihovim etnogenezama'
ma bi bilo moguie ukazati na znanstvene osnove previdanja
etnogeneze bilo kog
Ouga nastojanja da ie izvedu sustavne i poricanja njihovih osjeianja. Takav odnos, prosudivan sa
nemoguino5iu jasne
balfanskog naroda suodavala su se s stanovi5ta koje omoguiuje uvid u iskustva slidnih pojava,
mitskim i ep-
,nunrtu.n. slike koja bi bila u suglasnosd s nije smetnja razvoju Muslimana. On je, dak, mogao biti po-
je psihologija
skim predodzbama; na taj nadin stvarana ticajan u njihovom oblikovanju u naciju koja ie preuzeti
iz kuta proma-
,nanla koja je bila otporna na preispitivania uzde svoje sudbine u vlastite ruke te upravljati svojim kre-
Osjeiajnosti glede
,run3u Sto ga priskrbljuje suSta znanost' tanjem kroz vrijeme.
emogeneza, uspostavljane medu Srbima
i Hrvatima' pri-
su nadmoei nad znanstvenim slikama te
ih dinile Za sliku naroda u svijesti drugih odgovoran je,
skrUf,ivale
necjelovitost je sto- prije svega, sam taj narod. On je vi5e od ostalih odgovoran
einjenicama drugog reda' Etnogenetska
gutiU nebitna i osjeiajno sasvim prihvatljiva u odnosu
pre- za svoje znanje o sebi i tek u srazmjeri tih znanja moZe
odekivati i zahtjevati vjernost znanja koje o njemu imaju
l) A. Cootnarasw any,The turtsfommtion of Nature
irr lrt' Carnbridge' drugi. Dvojenja u imenu, u skladu sa spomenutom naravi
Harvard UniversitY Press, 1934'

74 75
svakog imena, jasan su pokazatelj nedovoljna znanja o sebi;
ona su nadalje znak moguieg rastrojstva, buduii da neja-
snost glede arhetipa koji unatoe mijenama oblika ostaje
jednak i raspoznatljiv. O razrje5enju tih dvojenja ovise to-
kovi razvoja i opstanka naroda.
U posljednje vrijeme naSoj javnosti ponudeno je
mi5ljenje po kojem je Musliman krivo ime za narod koji
ga nosi te da ga, radi dobrobiti toga naroda, valja dim prije
zamijeniti imenom koje mu pripada. Manjkavost sada5njeg
imena je, prema tome mi5ljenju, u tomu Sto je ono oznaka
za ,,disto religijsku pripadnost"; ono je narodu dano s ne-
kom sumnjivom nakanom komunista koji su prvi prihvatili
dinjenicu da su Muslimani zaseban narod odnosno nacija'
To drugo ime bi, kako tvrde zagovornici tog miSljenja' tre-
balo biti ,,Bo5njaci"; ono je, prema istom miSljenju, oduzeto
sada5njim Muslimanima te im je tako udinjena nepravda ko-
ju bi dim prije valjalo otkloniti. Dovodenje u pitanje imena
Muslimani u ovom sludaju dolazi iz redova samih Musli-
mana ili, uvaZimo li uvjetno taj stav, ,,Bo5njaka"' Sabiranje
vi5e dinjenica, koje se prije svega iskazuju u ekonomsko-
politidkoj zbilji sadaSnje Jugoslavije i svijeta, dini navedeno
miSljenje o ,,Bo5nja5tvu" privlaenim, pa ne zaduduje
mno5tvo njegovih odraza u javnosti. U takvim odzivima i
odrazima i5dezava spomenuti privid o razrije5enosti pitanja
o imenu Muslimana. dinjenica da je moguie tako uspjeSno
pokrenuti pitanje o imenu naroda i Sutnja intelektualne jav-
nosti jasno ukazuju na njegovu potisnutost i, uz to, na pro-
laznost peeata kojim je ideologija na vlasti ovjeravala
znanstvene uvide s naznakom da im, u skladu sa svojom
voljom, dodijeli veiu ili manju trajnost. Takvim ovjerava-
njima, medutim, znanstveni sud je, kako to sada jasno vi-
dimo, gubio zaStitu te ostavljan nemilosti neke nove
ideologijske nakane da bi mu se podsmjehivala ili da bi na
76
nj izlijevala svoju srdZbu ili da bi ga koristila kao puko
sirode u svojim umi3ljenim nakanama.
Znanstvene dinjenice ne traZe potporu u osjeianji_
ma i predrasudama, dok osjeianja i predrasude uvijek traZe
potporu u znanstvenim vijestima. Ovdje, dakako, ne kanimo
svesti naslovno pitanje niti na znanstveno.izvedeno proma_
tranje niti na puko izno5enje osjeianja glede potaknute ra_
spre. Svaki od tih pristupa ima usud nemoci. povijesna
svijest, obidaji i kultura kao ,,sredstvo pronalaZenja nacio_
nalnog identiteta"2) u sludaju Muslimana neodvojivo i
viSestruko su povezani s islamom, Sto svakom disto seku_
laristidkom poku5aju legitimacije muslimanske nacije nezao_
bilazno dodjeljuje usud manjkavosti. Naime, svi takvi
pristupi moraju aksiomatski postulirati svoje,, raspolaganje',
uvidom u islam a manjkavost tog ,,raspolaganja" ima za po_
sljedicu brojne nejasnoie i nesporazume. Kljudnim pitanji-
ma, naime, valjalo bi vidjeti potrebu preispitivanja stava
Siroko usvojenog i udestalo ponavljanog po kome ,,izraz mv_
sliman ozia(ava pripadnost muslimanskoj vjeri a da ni u
kom sludaju nema obiljeljaloznake za pitanje nacionalite_
ta".3) Islam se fu, odito, prosto i jednoznadno svodi na vjeru
a vjera, razumljivo, ne njezino disto evropsko razumijeva_
nje. Drukdiji pristupi nisu razvijani'te je zamrSenost u vla_
stitu nepotpunost polaziSta bila intelektualna sjenka svega
Sto je pratilo rasvjetljavanja ,,muslimanskog pitanja". ponu_
da ,,BoSnja5tva" mnogima se ilnila izlazom iz zamr5enosti.
Ona nikako nije nova. Ona, medutim, nikada nije smjerala
obuhvatiti sve ono Sto smjera ,,muslimanstvo'1, Njihova pro_
sta zamjena, stoga, nikako nije moguia, kako t'o jasno po_
kazuje i ustrajnost naroda na imenu Musliman i prilidna
2)
l; Alter, navedeno
Kommunisten
_prenra W. H<ipken, Die jugoslawishen
und die bosnishen Muslime, Kbd, Markus
Verlagsgesellschaft rnbH, 1989.
|!._f.ijade, O popisu stanov,tiltva, Borba, 1g/1953, 20, 2 (21. l.
1953.)
77
ravnodusnost spram imena Bo5njak. Svi mi, doista, imamo
pravo svakom imenu uditavati znadenja koja hocemo i koja
umijemo; takva uditavanja, medutim, imaju logidke granice,
mimo kojih na3 odnos prema imenima i stvarima koje ih
nose prestaje obdrZavati svoju suvislost. Mimo tih granica
naS trud gubi svoju valjanost. Uz to' jedno je na3e osobno
razumijevanje onog Sto ime prima u svoju zdjelu a drugo
ono Sto u toj zdjeli osjeia veiina ljudi' Ustrajna drskost
gubi smislenost kada prestaje mariti za ono u eemu je veiina
suglasna; ona postaje nasiljem prema drugima onda kada
odbacuje zbiljnost njihovih osjeianja i moguinosti da ona
seZu do todke transcendentnog jedinstva.
Na koji nadin traje uzajamnost izmedu imena
BoSnjak i Muslirnan? Na koji naiin su ti pojmovi suglasni
a na koji nadin opredni? Na koji su nadin ova imena izrazi
su5tine koja ih odreduje? Gdje se zadinje toplina prihvatanja
iosjeianja jednog i drugog? Gdje su izvori odbojnosti pre-
ma njihovom poistovjecivanju?
Tradicija, naime, ima unutar sebe same, tajanstve-
nu silu koja je povezana s cijelom civilizacijom i koja
odreduje svaku dinamidnost formi. Ta sila tvori stil tradi-
cionalne civilizacije, stil koji se ne moZe opona5ati spolja,
ali ni razumijevati kada spoljnji pristupi ne mare za niezin
jezik; ta sila obdrZava Zivim forme koje se ne mijenjaju,
koje nastaju i nestaju. Njezinim nestajanjem sve forme po-
staju Sakom pra5ine. Pitanje o imenu Musliman ovdje, u
balkanskoj zajednici naroda, mora stoga iii tragom te nu-
tarnje sile kako bi dospjelo do srijede u kojoj prestaje var-
ljivost mnostva oblika i njihovih mdena.
U svakom bavljenju Muslimanima, kao zasebnim
narodom, nezaobilazno se susreiemo s islamom; kljudnu
ulogu islama u oblikovanju ovog naroda gotovo niko ne
osporava, ali mi sve do sada ne raspolaZemo ozbiljnijim
78
pristupom izudavanju Muslimana koji bi uvaZio zahtjeve sa-
mog islama. Akademizam je opienito sasvim drugorazredna
pomoi u asimiliranju intelektualnih sadrZaja islamskog ezo-
terizma. Bez te asimilacije, uvjereni smo, nije moguie ra-
zumijevati ni pitanja u vezi s Muslimanima, bar ne u
cijelosti. Znanstvena se metoda, naime, nuZno usmjerava
prema svojim predmetima ,,spolja" te stoga u njihovim disto
historijskim i kolebljivim iskazima ne uspijeva pronaii jed-
nu takvu asimilaciju. Islamski ezoterizamje - kako to na-
vodi T. Burckhardta) - moguie razumijevati samo ,,iznutra',,
dinom asimilacije i penetracije, koji je u su5tini intelektualni
te upravo stoga seZe izvan granica diskurzivnog mi5ljenja.
(,,Intelektom" ovdje oznadavamo ne razum ili diskurzivno
miSljenje, vei ,,organ" izravnog znanja ili uvjerenja, to jest
distu svjetlost inteligencije koja seZe izvan granica samog
razuma.) Ljudi moderne kulture, naime, vi5e nisu sviknuti
misliti u pojmovima simbola, te su tako moderna istraZiva-
nja uskraiena luditi ono Sto u dva analogna tradicionalna
iskaza pripada vanjskoj formi od onog Sto je esencijalni ele-
ment" Udenom se Evropejcu stalno pridinjaju zajmanja jedne
tradicije od druge, mada doista postoji samo koincidencija
duhovnog nazora; njemu se golemim razlikama dini ono Sto
je u osnovi posljedica samo perspektive promatranja i
nadina izraiavanja.s)
U onome Sto slijedi bit ie udinjen poku5aj da se
pokaZe jedna intelektualna perspektiva entiteta Muslimana i
prisutnih dvojenja u vezi s njim. Takav nas poku5aj nuZno
T. BurckhardL, An Introductiott to Sufi Doctrine, Lahore, Ashraf,
L9s9"
O torne vidjeti u knjigama: F. Schuon, De l'Llttitd transcendante des
Religions, Paris, Gallirnard, 1948; F. Schuon, perspectives
spiritualles et Fait humainr, Paris, Cahiers du Sud, 1953: R. Gu6nou,
Introductiort gendrale it I'etude des Doctrines Hindouses, paris,
Flitions Vdga 3e ddition, 1939; R. Gu6non, Le Symbolisnte de la
Croir, Paris, Editions V6ga 4e 6dirion, 1952.
79
dovodi do usporedivanja razliditih tradicija, Sto je uvijek
praieno opasnoSiu pogre5nog razumijevanja s obzirom na
univerzalnost svih sakralnih tradicija; medutim, upravo di'
njenica susretanja velikih tradicija na podrudju na koje se
prvenstveno odnosi na5e razmatranje omoguiuje da se ja-
snije ukaie na zajednidko duhovno biie unatoE raznolikosti
oblika. Prije svega, vaZno je razumjeti - kako nadalje tvrdi
T. Burckhardt - da priznavanje su5tinskog jedinstva svih re-
ligija ne vodi zamagljivanju spiritualnih formi niti previda-
nju nuZnosti, u vlastitom poretku, ovog ili onog svetog
zakona.6)
Musliman u dvjema perspektivama
promatranja
Ime Musliman ima barem dvije perspektive, pri
demu su obje qd odludnog zna(aja za rasvjetljavanje dvo-
jenja iz naSeg naslova. Prva je svjetska ili panoramska, on-
toloSka i metahistorijska. Druga je povijesna i zemljopisna,
koju iemo u na5em sludaju uvjetno nazvati ,,juZnoslaven-
skom". (Pojmom pod navodnicima nikako ne Zelimo oz-
naditi usko shvatanje drLave nastale 1918. godine i njezinih
potonjih preinaka; tim pojmom uvjetno nazivamo zaied-
nidki usud balkanskih naroda koji je u historiji nalazio ra-
zliEite iskaze bilo privladnih bilo odbojnih naravi; njime
nazivamo i zajednid\u buduinost te zajednice koja je nuZna
onoliko koliko je nuZna buduinost. Tisuie mijena u naravi
zajednice jest moguinost, ali jedno ie ostati trajno: Oni koji
dine tu zajednicu ne mogu se razvesti pa otiii!)
U prvoj perspektivi Musliman (sada je svejedno
da li piSemo ,,M" ili ,,m") je pojam izveden iz ,,muslim"
6) T. Burckhardt, Sacred Art in East and West: its principles and
methods, Middlesex, Peremial Books Ltd., 1986.
80
dodavanjem perzijskog pridjevskog nastavka ,,an"; pojam
,,muslim" oznalava pripadnika islamu.T) Tako, da bismo
odredili znadenje pojma ,,Musliman" ili ,,musliman" mora-
mo se obratiti pojmu ,,islam". Za suvremenike poslanika
Muhammeda rijedi ,,islam" i ,,muslim" znadile su iovjekovo
,,samo-predavanje Bogu" i ,,onog koji se predaje Bogu,', bez
ogranidavanja tih pojmova na bilo koju posebnu zajednicu
ili pripadnost - npr. u Kur'anu (3:67) o Ibrahimu (Abraha-
mu) se govori kao o onome koji ,,se predaje Bogu,, (kana
musliman), ili (3:52) gdje udenici Isaa (Isusa) kaiu ,,ti po-
svjedodi da se predajemo Bogu (bi-anna muslimun),, - Sto
nadilazi uobidajeno razumijevanje.8) Isti glagolski korijen
(SLM), iz kojeg je izveden taj pojam prepoznajemo u broj-
nim drugim Siroko koriStenim pojmovima; on je prisutan u
mnogim izyedenicama hebrejskog i aramejskog jezika (npr.
heb. ,,Salom" siguran, potpun, miran). Islam je, prema F.
Schuonue), susret izmedu Boga kao takvog i dovjeka kao
takvog. Bog kao takav: to je kazati Bog zamiSljen, ne onako
kako On pokazuje Sebe na odredeni nadin u odredenom vre-
menu, vei neovisno o {ristoriji i buduii da je On ono Sto
\
Na.r.rzini pudke svijesti Muslimana u Bosni pravljena je sasvim jasna
razlika izrnedy pojma muslim i mumin. Bilo ie proliieno oditovanje
plpaqanja odgovaranjem na pitanje ,,fo si?,'-na slijededi nadiir:
,Turtin, rnnslim, murnin, Iuiur elharndultllahl,, Turtiije tu oznaka
za pripadanje hlrskom (osmanskorn) drZavno-politidkom i
...
civilizacijskom okvinr, Sto, u kraidem, pretna osjeianju o kojem je
rijed, nije moralo znaditi i pripadanje islamu; oclnos izmedu ornuto
ryusliy i nunin svoie ishodilte irna u Kur'anu (49:14): Neki
Arapi-nomadi gouore: ,,Mi vjerujento?" Reci: ,,Vi he .yjerijete, ati
re.9-ite: pokoravam,o!
.' -
jer u srca nala prava ujera"jol nije
-'.!yli.se
uila... lli, izvorno, u hrrskoj latinici: KAtefit aarhbfi ilminnA,-kul lint
Iiicminfi ve hkin kAM' eslenutA vebmm| yedrulil imdni)
kulfrbikfim... O rnednsobnom odnosu pojmova iman i islam, ottnosno
f
mumin i muslim, vidjeti vi3e u: H. A: R. Gibb i J. H.'Kramers,
Shorter Encyclopaedia of Islam, kiden, E, J. Brill, 1974.
|!.^^Asad, The Message of the eur'an, Gibraltar, Dar al_Andalus,
8)
1980.
9) F. Sclruon, IJtrderstending Islanr, London, Allen and Unwin, 1963.
8l
jest i uz to buduii da On stvara i otkriva po Svojoj prirodi.
eovjek kao takav: to je kazati dovjek zami5ljen, ne kao palo
biie kome treba dudo da bi ga izbavilo, vei kao dovjek,
teomorfno biie obdareno razumom sposobnim shvaianja
Apsoluta i voljom sposobnom izabiranja onog Sto vodi Ap-
solutu. Reii ,,Bog" jest takoder reii ,,bivanje", ,,stvaranje",
,,otkrivanje"; drukdije kazano to je reii ,,Zbilia", ,,Pokazi-
vanje",,,Ponovno:sjedinjavanje"; reii,,dovjek" jest kazati
,,teomorfrtost",,,transcendentni razum" i,,slobodna volja".
To su prema pi5devu miSljenju, premise islamske perspek-
tive, one koje obja5njavaju njezinu svaku primjenu i koje
se nikad ne smiju gubiti iz vida onog koji zeli razumjeti
bilo koji posebni aspekt islama. eovjek se tako pojavljuje
a prtort kao dvostruka posuda stvoren radi Apsoluta a islam
dolazi da bi ispunio tu posudu prvo s istinom Apsoluta i
potom zakonom Apsoluta. Islam je tako u su5tini istina i
zakon - ili Istina i Zakon - pri demu prvo odgovara razumu
a drugo volji. Islam tako istupa da bi dokinuo i neizvjesnost
i oklijevanje i, a foniori, pogreSku i grijeh; pogreSku u
drZanju da Apsolut nije ili da je on relativan ili da postoje
dva Apsoluta ili da je relativno apsolutno; grijeh stavua po-
greSke na razinu volje ili dina. Ta se dva udenja o Apsolutu
i dovjeku mogu naii u dva ,,svjedodenja" islamskog vjero-
vanja, pri iemu se prvo (k ilaha illa'Llah) odnosi na Boga
a drugo (Muhantmedun' rasulu'llcft) odnosi na Vjerovjesni-
ka. Islam je - prema S.H.Nasrul0) - istodobno vjera, civi-
lizaclja i dru5tveni poredak osnovan na objavljenim
pocelima vjere. On je arhetipska zbilia, koja vjedno prebiva
u BoZanskom Intelektu, i razvijanje te zbilje u historiji i
Zivotima brojnih naraStaja ljudi iz razliditih rasnih i etnidkih
skupina i razliditih mjesta i pokrajina diljem zemaljske
l0) S.H.Nasr, Islamic Life and Thought, London, George Allen and
Unwin, 1981.
82
povrSi. Islam se ne moZe svesti na neku historijsku pojavu
bududi da su njegova neizmjenjiva podela i sveti oblici ne-
vremenite naravi; ipak on je uz to i historijska zbilja bli-
stavih razmjera. Iako se islam ne moZe promatrati samo u
njegovom kultnom smislu, kult i praksa povezani s njim
podivaju u srijedi islamske tradicije. lJz to, islamsku tradi-
ciju nije moguie ograniditi na poruku'koju je u formi Ku-
r'ana primio blagosloveni Vjerovjesnik - Neka su blagoslovi
i mir s njim! - prije detrnaest stoljeia, iako je , dakako, ta
poruka bila i uvijek ie biti srijeda svega Sto je islamsko.
Islam, uz to srce, ukljuduje svoju nerazvitost u vremenu i
prostoru i sve Sto on apsorbira u skladu sa svojim genijem
i tvori kroz svoju moi preinadavanja i sintetiziranja. Tako,
nisu samo Kur'an i Hadis islamski, vei i svete forme islam-
ske umjetnosti, Skole islamske filozofije i znanosti. Islamske
socijalne i politidke institucije takoder su islamske ma kakav
bio historijski izvor ,,materUe" koju je apsorbirala islamska
tradicija i zaodjenula formom islama. Upravo zanemarivanje
iznijetog predstavlja razloge manjkanja razumijevanja za
islam koje se moZe naii diljem svijeta; naime, manjka ra-
zurnijevanje onoga Sto Kur'an suStinski razdvaja od svih
ostalih svetih spisa. To je njegovo stavljanje naglaska na
razum kao valjan put vjeri kao i njegovo ustrajavanje na
nedjeljivosti duhovne i fizidke (te stoga i socijalne) .sfere
ljudske egzistencije, nerazdvojivosti dovjekova svakodnev-
nog djelanja i ponaSanja, koliko god da su ,,svjetovni", od
njegova duhovnoga iivota i sudbine. To odsustvo bilo kak-
ve diobe zbilje u ,,fiziike" i ,,duhovne" odje.ljke iini teSkim
za ljude iz drugih civilizacijskih orbita, s njihovim na-
gla5avanjem,,nadnaravnih" elemenata navodno svojstvenih
svakom istinskom religijskom iskustvu, da razumiju preo-
vladavajuii racionalni pristup Kur'ana svim religijskim pi-
tanjima. U skladu s tim, njegovo neprestano preplitanje
83
duhovnih udenja s praktidnim zakonodavstvom zbunjuje za-
padnjadkog ditaoca, koji je navikao na poistovjeiivanje ,,re-
ligijskog iskustva" s trncima silnog straha pred skrivenim
i onim Sto je izvan svakog intelektualnog razumijevanja i
koji je najednom suoden s tvrdnjom Kur'ana da je on uputa
ne samo prema duhovnom dobru onog Sto slijedi poslije
smrti vei i prema dobrom Zivotu - duhovnom, fizidkom i
dru3tvenom - koji se moZe doseii na ovom svijetu.
Islamje, dakako, ono Sto nije moguie obuhvatiti
nijednim opisom. On je uvijek viSe od onog Sto znamo ili
Sto moZemo znati. Stoga ovdje ne kanimo priskrbiti nikakav
novi opis islama; naime, na5a je namjera ukazati da islam
nije ono Sto veiina misli da jeste, da nije ono Sto se usvaja
premisom u promatranju pojava u vezi s islamom.. Njegovo
svodenje na svjetsku povijest ili na njezin jedan dio, koja
traje oko detrnaest stoljeia premaSuje upravo ono Sto islam
o sebi jasno kazuje i ono u demu se islam sam prepoznaje.
Islam, nadalje, nije moguie svesti samo na religiju ili vjeru,
iako je vjera (iman) jedan od stupova islama. Islam je su-
sretanje Boga i dovjeka, Vjednog i konadnog, netvarnog i
tvarnog, susretanje koje traje od primordijalnog podetka
svega, od prve dovjekove svijesti i osjeianja o svome ja-
stvu. To susretanje prolazi kroz mijene, prima mno5tvo pro-
stornih i vremenskih izraza, ostavlja mnoStvo tvorevina
zemaljske naravi, ali uvijek ostaje jedno te isto. Islam se
prepoznaje u svome uzdizanju jednako kao u svom porica-
nju. On je bit dovjekove biti te ga stoga ne mogu prikriti
niti odagnati nikakvi piramidski slogovi uspostavljeni na po-
gre5ci i grijehu. On je red i poredak kome ni5ta ne izmide,
koji sve obuhvata ali koji nidim nije obuhvaien. On je
teinja dovjeka da se pronade u sebi samom, da se oslobodi
zabonva sebe te da se uzdiZe u svojim moguinostima danim
u islamu i po islamu.
84
Nemoguinost obuhvatanja islama na5im znanjem i
sjenke oholosti koja nas prati udinili su da u naSoi zUigi
islam svodimo samo na povijesne iskaze. Transcendentarno
jedinstvo ljudi i povijesnih formi, koje je u osnovi islam_
skog poziva, biva zaboravljeno dak i medu onima koji sebe
nazivaju njegovim pripadnicima; u obilju oblika vide se iz_
vori razdvojenosti i samo rijetki pronalaze srediste u kome
se stjedu raznolikosti.
Jezik, rasa, zemlja i drLava ne odreduju pripadanje
islamu, shvaienom viSe ili manje obuhvatno; islamu, ,togu,
mogu pripadati oni koji se medusobno razlikuju po jeziku,
rasi, zemlji i drZavi. Na osnovi razlika u jeziku moZemo
govoriti o ruskom muslimanu, engleskom muslimanu, per-
zijskom muslimanu, svahili muslimanu, itd. Na osnovi iase
moZemo govoriti o bijelom muslimanu, zutom muslimanu i
crnom muslimanu te muslimanima svih rasnih podvrsta. Na_
dalje, na osnovi zemlje ili pokrajine moZemo govoriti o mu_
slimanu Abesinije, muslimanu Sinda, muslimanu Velsa,
muslimanu Bosne, itd. MoZemo govoriti takoder o musli_
manima pripadnicima razliiitih naroda, musliman_Arap,
mu sliman-P er zijanac, musl i man -paStun, mu s liman_E
ngliz,
musliman-Uzbek, itd. Ovdje govorimo o muslimanima koji
iz svoje svijesti i svojih osjeianja oiituju pripadanje islamu.
Pored takvog pripadanja muguie je i ono, koje je danas
proSirenije, u kome musliman znadi usud pripadanja izvje_
snom povijesno-kulturnom i politidkorivilizacijskom kru_
gu, pri demu dotidni pripadnik moZe biti sasvim ravnodu5an
prema pozivu islama, njegovim postignuiima.i njegovim
na_
lozima. Ravnodu5nost prema islamu, u uvjetima kada je
ravnodusni.u sredini koju odreduje islarnsko naslijede, nL-
rijetko ima za posljedicu pretragu za drugim djelatnim svje_
tonazorom, ideologijom ili nadinom Zivlienja, ili _ Sto je
udestaliji sludaj - ta ravnoduSnost predstavlja praudanJe
kr5enja moralnog sustava. pripadanje islamu, stoga, ima
85
preduvjetnost u djelatnom opredjeljivanju pojedinca, u nje-
govoj svjesnosti ogranidenog znanja i potrebe da se ta ogra-
nidenost nalazi u trajnom procesu ukljudenosti - i tjelesne
i duhovne i druStvene - u osvjeStavanju jastva. Jastvo ie
tako postajati pripravno da raspoznaje i razumijeva dovje-
kovu sudbu te ie bivati sposobnim da ludi pravo i krivo,
ldepo i ruZno, istinito i laZno. Tada opredjeljeniku za islam
svekolikost svijeta postaje sredstvom a nikad svrhom.
i
Mjerljivi svijet, u cijelosti svim svojim pojedinostima,
sluZi predanosti dovjeka Najvi5oj Svrsi. Jezik, etnidko po-
drijetlo, civilizaci.jsko naslijede, itd. sluZe dovjeku kao tak-
vom. dovjek gubi slobodu i trpi poniZenje u onolikoj mjeri
koliko on sluZi njima. Pripadanje ovoj ili onoj zemlji,
drLavi ili kontinbntu, dakako, ne odreduje dovjekovo
sluZenje moralnom sustavu, koji je nadvremen i nadpro-
stran, upra.vo onako kako pripadanje ovoj ili onoj zemlji,
ovoj ili onoj drZavi, ovom ili onom kontinentu ne znadi
veiu bliskost tom moralnom sustavu. Sukobi medu ljudima
uvijek se osnivaju na poremeiaju tih razina sluZenja. Kada
zemlja, jezik, driava i slidno postanu svrhom onda rijetko
druge zemlje, jezici i drtave mogu biti prijatelji. Prijatelj-
stva kada i postoje sluZe obranama ili nakanama koje uvijek
zanemaruju jedinstvo dovjedanstva, pa time i jedinstvo dov-
jekovih boli, strahova, ljubavi i potreba za slobodom.
Prema tome, musliman je onaj koji slijedi poziv
Muhammeda - Mir i blagoslovi neka su s njima i njegovim!
- u dijem se primjeru saZima u potpunosti poziv svima k
svjesnosti sebe, poziv koji je nadvremen i koji ne prihvata
nejedinstvo dovjedanstva. Pod tim imenom se, nadalje, ra-
zumijeva pripadanje civilizaciji koja je odredena formama
nastalim u islamu i iz islama. U odbojnom stavu prema isla-
mu, i kao nadvremenoj uzajamnosti izmedu Boga i dovjeka
i kao kulturno-povijesnim formama, zapadnjadki civilizacij-
ski krug - koji je danas zapravo globalni - nastoji islam
86
svesti na pregr5t nacionalnih faktora, pri demu se prven-
stveno misii na Arape, Turke i Perzijance. Tomu znadajno
prinosi i nacionalistidka politika u veiini tzv. islamskih ze-
malja, politika koja je svoje korijene zapodela Siriti joS s
Muavijom,ll) pri demu je islam pretvaran u sredstvo nacio-
nalnih i drZavnih politika, desto osvajadkih, porobljivadkih
i neprijateljskih prema onima dija se razliditost sastojala u
razliditosti jezika, etnogeneze, boje koZe, razumijevanja po-
ziva islama, itd. U tzv. ,,kritici islama" na Zapadu islam je
svoden na te nacionalistidke i oligarhijske upotrebe, pri
demu su njegova opienitost, njegova zbiljska slika, drsko
zanemarivani i poricani. Tako, u evropskom obrazovanju
biti musliman, prije svega, znadi slijediti religiju koja se
veie za Arape, Turke i Maure; to nadalje znadi biti ba5ti-
nikom naslijeda protiv-evropske strane u vi5estoljetnom su-
kobu Evrope i islama i politika koje su se oslanjale na
islam; upravo ta dvojnost ,,sukob Evropa-islam" pokazuje
svodenje islama na zemljopisno podrueje, povijesno nzdo-
blje, politidke sustave. Islam je tako odrednica niZeg reda
koja u zapadnjadkoj psihologiji znadi upravo onu dimenziju
koja Arape, Turke i Perzijance dini manjkavim narodima;
ti bi narodi, naime, uznoSenjem svoje etnografske pripad-
nosti iznad pripadanja islamu dospjel,i - prema takvom
miSljenju - u bolji poloZaj, jer bi ih to ucinilo otvorenUim
prema ,,opiim civilizacijskim stedevinama". Jer, dakako, et_
nogenetska svojstva nije moguie promijeniti, za razliku od
vjere koju mozete usvojiti i slijediti ali - ne morate. To
nalazi snaZnu potporu u novovjekovnim potrebama za prom-
jenama kojima se Zilavo opiru klerikalna udahurenja
dru5tvenih ustrojstava kojima je islam sluZio kao sredstvo.
ttl O tojng pitg-r:l yjdjeti, prije svega, uputna pisrna koja imam Alija
Ql .epi Jgli.U Satje Muaviji ibn Ebi Suganui a koja ju ukljudena"u
,,Nahdzul-belagu".
87

Slijedeie moguinosti razumijevanja pripadanja
islamu na svjetskom planu proisti0u iz tzv. ,,znanstvenog
odredivanja islama". Islam se, naime, svodi na religiju na
isti nadin na koji su religije krSianstvo, budizam, hindui-
zam, judizam. Njemu se, prema tome, opienito ne moZe
priznati ni vi5e ni manje nego Sto je moguie priznati bilo
kojoj drugoj religiji. S toga stajali5ta preostaje promatranje
povijesnih iskaza te religije, a oni ie, dakako, biti manje
vrijedni u odnosu na povijesne iskaze krSianske religije, bu-
duii da je ona u osnovi novovjekovne planetarne civiliza-
cije, koja se samo prividno odvaja od religije na taj nadin
Sto crkvi, kao odsjeku kulture, politike i povijesti, dodje-
ljuje neovisnost u religijskom podrudju. Sva ostala podrudja
Zivota ostaju neovisna o religiji koja je tako shvaiena i
ustrojena. Religija je pri tome "osobno pravo", koje ne pri-
jedi dovjekovo ovakvo ili onakvo politidko miSljenje, ova-
kav ili onakav nadin gospodarenja, bradnog Livota,
pona5anja u druStvu. Znanost, politika i gospodarstvo, doi-
sta nemaju potrebu za takvom religijom. Oni u njoj nemaju
niti znadajnog saveznika niti znadajnog protivnika, pod uv-
jetom da religija bude tako shvaiena i da pristaje na podjelu
uloga.
SaZmemo li
prethodna razglobljavanja, onda biti
musliman, zapravo, znaii troje, kada se takvo znadenje mo-
tri na naj5irem svjetsko-povijesnom planu: (l) biti u potrazi
za zbiljskom uzajamno3cu Boga i dovjeka, Sto proZima svo
vrijeme i sve prostore i izlazi izvan vremena i prostora, s
posljedidnim jedinstvom vjerovanja i Zivljenja, i/i1i (2) pri-
padati islamskom kulturno-povijesnom krugu koji je nastao
prvenstveno Sirenjem vala Muhammedova poziva islamu,
i/ili (3) pripadati religiji islama shvaienoj u zapadnjadkom
znadenju te rijedi, pri cemu takvo pripadanje ima odreden
i neodludan stav prema svim ili gotovo svim drugim ,,ne-
88
religijskim" podrudjima Zivljenja, a posebice prema znano_
sti, tehnologiji, politici i gospodarstvu.
Razmotrimo sada ,,balkanski labirint,' i poku5ajmo
ustvrditi mogude odraze znadenja pojma musliman. U
evropskom gledanju nekoliko balkanskih dinjenica nije pri_
jeporno. Na Balkanu iive Grci, Turci, Bugari, Albanci,
Srbi, Hrvati, nacije oblikovane u razliditim dobima. (Zire,
dakako, i drugi, ali mi ih zasad ostavuamo po strani radi
jasnoie na5eg modela razlaganja.) lzuzimajuii Turke i Al-
bance, svi'navedeni narodi pripadaju krSianstvu odnosno
krSianskoj civilizaciji,,nikejskog vjerovanja". Svi, kao
krSiani, vjeruju u jednog Boga, stvoritelja svega, Koji je
milostiv i pravedan; nadalje vjeruju u udenje Isusa i njegovu
boZanstvenost kao sina BoZjeg; vjeruju u vjerodostojnost
spisa koji tvore Novi zavjet, itd. Medutim, pojam ,,krS_
ianin" nije dovoljan da religijski odredi balkansku duhov_
nost. Kr5ianstvo je tu razdijeljeno u dvoje: zapadno
katolidanstvo i istodno pravoslavlje. (Etimologije oba ova
imena, dakako, ne govore ni5ta o onome Sta odreduje ra-
zlike izmedu onog Sto imena oznaeavaju.) Nadalje, unutar
pravoslavlja postoje daljnje podjele: Bugari, Grci i Srbi.
Katolici su Hrvati, Slovenci, itd. U skupini pravoslavnih
balkanskih naroda razliditosti u jeziku bivaju jednim od
kljudnih dinilaca razdvajanja i razgrani(avanja medu nji_
ma.12) Tako, recimo, Slovenac koji govori sllvenadki n-ije
Hrvat zato Sto ne govori hrvatski, mada njegova etnogeneza
moZe biti sasvim jednaka etnogenezi, recimo, bosanskog ka-
tolika s kojim se ne razlikuje u pogledu religije. Kulrurno-
12; Svode'je na religijsku.dlmgrurju ovdje, dakako, valja razumijevati
u
frurkciji na5e nakane izdvajanja osnovnih detennininti r:e.oOaunli
za.. nas postupak prornatra'ja; to nikako
odbaciva-'je ostalih kornpone'ri koje 'e
znadi nepri"iraua'.1e ili
sudjeluju ,i ooieoiiar+,
ndrodnog ili nacionalnog
.
.prostora,', koji i napornenimo to _'u
duhovnosti imlsvoj osnovni singularitet, ukoliko ji promatranipoga
I SvoJu s.sunu koja sve odrednje, ukoliko se on promatra iznu-tra.
89
povijesne posebnosti, stanovitost zasebnih obieaja, itd'
uglavnom se ne odrZavaju bez jezika, kada su u pitanju po-
drudja iste religije. Na drugoj strani, u sludaju pravoslava-
ca, nzlika u religiji, oiito, ne postoji te se i tu valja obratiti
jeziku. Srbi su svi pravoslavci koji govore srpskim jezikom,
unatoe svoj ravnopravnosti njihove etnogeneze' Srbi su i
oni pravoslavci dija etnogeneza moZe biti jednaka s etnoge-
nezom Rumuna, Albanaca, Roma, ali pod uvjetom da go-
vore srpski jezik. Etnogenetsko podrdetlo, otito, predstav-
lja odrednicu drugog reda. Pravoslavni Crnogorci, koji po-
red jezika imaju i neke druge posebnosti, ali istu pravo-
slavnu vjeru kao Srbi, jesu i Srbi i Crnogorci, dok su svi
pravoslavci u istodnoj Hercegovini, Bosni i Hrvatskoj uvi-
jek Srbi. Nadalje, pode li se od dinjenice da su ,,srpski" i
,,hrvatski" razliclti nazivi za jedan te isti jezik koji se kroz
povijest nazivao jo5 i ,,bosanski", ,,boSnjadki", *ilirski",
,,slovinski", itd., ostaje da se na podruiju jednog jezika s
vi5e svojih inadica religiji dodijeli odludni znat'ai u povezi-
vanju i razdvajanju ljudi a nikako dinjenici istovjetnosti et-
nogeneze ili istog tla, koja kao i mnoge druge (politika,
povijest, obidaji) nije bez utjecaja'
Dana5nja slika kr5ianstva na Balkanu oblikovana
je prilidno kasno. Ona u svojim osnovama ima drukdiji sloj
koji je odraZavao velika dvojenja prisutna u prvih deset sto-
ljeia krSianstva. Nemoguinost potpunog razrje5enja tih iz-
vornih sukoba na5la je jedan kasni odraz u krSianskim
tokovima diji su nosioci bili, medu ostalim, i ',bosanski
krstjani". U etnogenetskom pogledu bili su istovjetni s pra-
voslavcima i katolicima, odnosno s hriSianima i kr5ianima'
S njima su bili istovjetni i u jeziku. Medutim, stanovite
razlike u razumijevanju svetih spisa i ustrojstvu vjerskog
Zivota ludili su ih od hriSiana i krSdana, s kojima su neri-
jetko bili u sukobima
90
Tako, u nemirnoj uzajamnosti te hriSiansko-
krstjansko-kr5ianske trostrukosti - koja ne uspijeva, razum-
ljivo, izgraditi i ustvrditi medusobne granice po kojima bi
ta trostrukost bila sasvim razgovjetna - krstjanstvu pripada
posrednidka uloga izmedu susretanja istoenog pravoslavlja
i zapadnog katolidanstva. To posredniStvo, nazivamo ga ta-
ko uvjetno, nalazi najvidljiviji izraz na prostorima koji ie
se podudarati sa srednjovjekovnim bosanskim drZavnim
oblicima; uz to ono ie, razumljivo, biti u uzajamnosti sa
svim povijesnim zbivanjima na svojim podrudjima. Bosan-
ski krstjani bivaju neprestano izloLeni utjecajima i pritisci-
ma oba velika granidna kulturno-historUska bloka; oni
nastoje odrZati ravnoteZu medu njima, Sto im u razliditim
okolnostima razlidito uspijeva.13) U takvim uvjetima pristiZe
poziv islama. Buduii da je taj poziv sasvim opienit te da
se ne obrada ni jednoj zajednici ili skupini viSe nego drugoj,
pojedinac, bez obzira na njegov jezik, rasu, povijest i za-
vidaj postaje pozivani. Taj pojedinac je, naime, za islam
ono sredi5te u kome jest svrha stvaranja i smisao njegova
ishoda. Poziv ustrajno ukazuje na transcendentalno jedin-
stvo svih religija i u svojim premisama nudi duhovno stje-
canje svih, unatod razlikama u formama. Poziv ustrajava
kao svjedodenje istine i tek poslije biva poduprrjednom po-
litidkom i vojnom silom koju danas najde5ie odredujemo
kao Tursko Osmansko Carstvo. Ogranidimo se u ovome
razmatranju na rasvjetljavanje udinaka tog poziva na ono
podrudje Balkana koje pokriva taj jedan te isti jezik s
13) O povijesti bosanskih krstjana i crkve bosanske napisana su brojna
djela, rngda niie rnoguce reci da su rasvijetljena sva pitania u veii s
njirna. Citaoca upucrderno posebno na knjige: Franjo Sanjek,
Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistitki pokret u sredijem
vijeku, Zagreb, Kr3Catska sada3njost, 1975; i Jaroslav Sid,ak, Studiie
o ,,Crkvi Bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb, Sveueili3na rraklada
,,Liber', 1975" Unatod opseZnoj literahrri o ovoj temi, upudtdemo na
te dvije knjige buduCi da one sadrZe sustavne bibliografije izvora,
rasprava i priloga.
91

mno5tvom svojih inadica, jezik koji danas nazivamo
,,srpsko-hrvatski" ili ,,srpski" ili ,,hrvatski". Utjecaj bliZih
i daljih podrudja u uzajamnosti s promatranim, svakako, ne
treba zanemariti:' poziv islama je, naime, upuien i njima
tijekom istog razdoblja. Uzajamnost medu njima bila je
viSestruka i trajna ali ne i odludna. Odziv tome pozivu bio
je pribliZno istovremen na cijelome podrudju koje smo odre-
dili. On, naravno, nije bio jednake snage u svim razdoblji-
ma ali njegove duhovne dimenzije su istovjetne. Odziv je,
bez sumnje, obuhvatio svo razmatrano podrudje te ono do-
vodi do narastanja muslimanskog pudanstva s tim zajed-
nidkim jezikom u zemljama koje danas pokrivaju Srbija,
Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. la) (Pri tome
svakako treba imati na umu da su danaSnje granice tih po-
litidkih entiteta nastale tek u novije vrijeme.) Muslimansko
stanovni5tvo dini veiinu iitelja na podrudju danaSnje Sla-
vonije sve do kraja 17. stoljeia, od kada prestaje postoja-
ti.ls) Sve do podetka 19. sroljeia ne postoji ni jedno
podrudje dana5nje uZe Srbije u kojem ne Zive Muslimani.
l4) O primanju islama na predmetnom podmdju posebno vidjeti slijedeCe
radove: V.Skaric, Sirenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret:
Kalendar 1940, s. 29-33, 1939, Sarajevo; M. HandZii, Isktmizacija
Bosne i Hercegovine
: porij eklo bosansko-hercegovatkih Muslimana,
Sarajevo,'1940; A. i
Solovjev, Nestanak bogumilstva islamizacija
Bosrre, GgdiSnjak dmStva istoridara BiH, I, -
s. 42 79. 1949,
Sarajevo; S. Kuli3ii, Raxmatranje o porijeklu Mwlimana u Bosni i
Hercegovirti, Glasnik Zemaljskog mrueja u Sarajevu, N.S. VII, s.
145-148, 1952, Sarajevo; N.Filipovii, Speciftnosti islnmizacije u
Bosrti, Pregled, LVIII, vanredni broj, 1968, Sarajevo; N.Filipovid,
Napomene o islamizaciji u Bosrti i Hercegovini u XV vijeku,
Godi3njak Centra za balkanoloSka ispitivanja, knj. 5, 1970, Sarajevo;
A. HandZic, Islamizacija u sjeveroistotnoj Bosni, prrloii za
orijentalnu filologiju, XVI-XVII, 1966-6i, I 970, Sarajevo.
15) Prema podacirna u knjizi J.Buhrrac, Katolitka tkva u Slavoniji za
turskoga vladanja, Ztgreb, Krsianska sada3njost, 1970 ,,polovica
sl-avonskog stanovni3tva bili su rnuslirnani, treiina - katolici, preko
10 % pravoslavni i oko 5 % katvini". Ovakva raspodijeljenost
je uspostavljena - prema navodima J.
stanovniStva po vjerarna bila
BuErca - potkraj turske vlade u Slavoniji. (Vidj-eti navedeno djelo,
s. 25-56.)
92
Bosna, dakako, ne predstavlja naroditu zasebnost u tom po_
gledu; ona je dio naznadenih gibanja, pri Cemu u odzivanju
pozivu islama tu sudjeluju i krstjani, pored kr5iana i
hriSiana. Naime, za krstjane mnogi misle da su najveiim
dijelom primili islam. O krstjanskom primanju islama,
medutim, postoje razilaLenja,r6) Sto za izvodenje na5ih raz_
matranja nije od odludne vaznosti.
Primanje islama na promatranom podrudju biva
prvi i presudan dinilac po kome se primaoci razlikuju i od_
vajaju od ostalih. Islam je ono Sto ih medusobno povezuje
u zasebnost i zajednicu koju, u prvom razdoblju, saeinjavaju
uglavnom pojedinci koji islam prihvataju i razumijevaju kao
opiu natpovijesnu uzajamnost izmedu Boga i dovjeka, kao
primordijalnu relig|u u kojoj se na savrSen nadin stjedu
navje5tenja koja su od njih dospjela iz krSianstva, krstjan_
stva i hriSianstva.lT) Takva svijest iz koje proistide cjelovit
nadin Zivljenja, biva osnovnom pokretatkom snagom u toj
zajednici. Na njoj se osniva poduzetniSvo Sirokih razmjera
s neospornim kulturno-povijesnim udincima. pripadanje
ovom ili onom rodu, ovom ili onom jeziku, ovom ili onom
tlu predstavljaju u toj zajednici onoriko snazno osjeianje ko-
liko je slabo osjeianje pripadanja islamu. Ta pripadanja se,
dakako, ne smatraju prezrenim, vei se naprosto dovode u
tu) ple1q
,Ylilill yi ..mi5ljenju nekih. istraZivada, vedina nekada3njih
je biJ,a
pre3lir na. karolidansrvo ili pravoslavlje
katla dolLi
5r^stflta
qo masovltog pnhvatallja islalna u Bosni.
17) NaimeJ.u rgoj povijesti kr5canstva prisutra je ideja o dolasku
pgqljednje8 Poslanika s kojirn ce biti zavrlen- vrdmenski ciklus.
Najde5ie se u tim odekivanjima ypqiuje uu poznati ,tuuat
u n"ioi
knjizi Tore, ponovljeni zaton (tg:ti i l"g:lg). Nadalie, to navieSrcnii
se,p.repoznaje u Erandelju po lvaru (14:ls_tO, AiZi_ZO,ld,t_iji
nlDtua, prema takvom ruzumijevanju, najavljL{e dolazak BoZieg
govori i Kui'an B:tt, i: tie", 7, tsllsi,-;l:;i.
f::ty-f ll,: demu
lal llalavueni Poslanik je, prema torne, bio Muhamed -' Mir'i
blagoslovi Bo2ji neka zu i.nliin.i ujegovim! _
iaie p;i;;a ni.!o"o
priznavanje uvijek znadio i poziv ia porurOu be6tivanog.
93
poteinjen poloZaj u odnosu na pripadanje moralnom sustavu
irtata koji ne priznaje nikakve granice u rasi, naciji' tlu'
jezikuivremenu.Iztakvogpripadanjaproistiduobliciko.
iektivnog i pojedinadnog nadina Zivljenja koji tu zajednicu
dini povezanijom u pogledu kolektivne svijesti, obiiaja' kul-
ture, itd. u usporedbi sa zajednicama koje se osnivaju na
katoliianstvu pravoslavlju; muslimanska zajednica je ra-
i lektivno vei pojedinadno, svakom ko cisjeia odgovornost
zlidnija od obje posljednje nego Sto su one razlidne
medusobno.odrednica.,Musliman''(ilinjezinizamjenski
oblicikojisubiliprisutnitijekompovijesti)postajekljud-
nom odrednicom u opiem pogledu; ona u sebi nosi vrlo
jasno i nefrijeporno oznadavanje pripadanja i razlikovanja
u odnoso na sva druga pripadanja' Sudjelovanje u zajednici
Muslimana nezaobilazno tvori niz novih kulturnih svojstava,
pri demu se zadrZavaju sva zatedena koja nisu u suprotnosti
ia islamom. To zajednicu Zivo oblikuje, utoliko snaZnije
ukoliko je snaZniji osjeiaj neprolaznosti islamskog poziva'
Nastalioblicikulture,medutim,nastavljajuZivjetiidjelo-
vatiiondakadasvijestomoralnomSustavuislamaslabi;
oni ne mogu biti poredeni ni onda kada se prema islamu
javlja potpuna ravnodu5nost ili odbojnost' Posezanie za
drukeij im svjetonazorima, opredjelj ivanjima i izigravanjima
sukobljavasesnjimapaihnastojiodbacitiiliimdodijeliti
znadenje dobrano odvojeno od djelatne osjeiajnosti' Ti kul-
turni oblici postaju stvarima muzeja, spomenicima ili slika-
ma koje tumade ideologijski vodidi, ne pridajuii im ni5ta
vi5e od mrtvih stvari koje nemaju nikakvu uzajamnost
zivim srcem.ls)
--'
18)IslamskatrmjebaostucijelostiodraZavadtrhovnearlretipovepase
toZ.-t.Ci je ona kristrlizacija-dtilrovuos-ti u ovome. svrjptu,--O-dtto1
da
izmedtr sakralne umjetnosti, kada je rtjed o- njezurttn lormalna' I
niezinoq izvora mo2e biti usporedut s odnosotn "musllmall
duhovne razloge
:,iil.iri,.n*d,ciorralni umleurik ne rnora zuati
oUfi.irnu koje vjemo slijedi, irpravo kao $to rnusliman rnoie biti
onaj
koji nije istodobno nutnin'
94
Izmedu te dvije skrajnosti znadenja i osjeianja
onog Sto ozna(ava ime Musliman na ranije odredenom po-
drudju Balkana prebivaju i jasnosti i dvojenja koja traju do
danas i dije razrje5avanje moZe priskrbiti samo neumitna
procedura historije. Buduii da se niko od nas ne izbavlja
kolektivno vei pojedinadno, jednako kao Sto ne propada ko-
prema sebi valja traiiti u svome razumu moguinosti za Sto
skladnije sudjelovanje u toj proceduri, skladno svom vlasti-
tom osjeiaju i odgovornosti. Uz to pojedinaino izbavljanje
nikako nije moguie bez prikladnog kori5tenja svih raspo-
loZivih sredstava za promicanje moralnog sustava koji
znadi: Spredavati zlo i naredivati dobro, buduii da ie svaka
destica ucinjenog dobra imati posljedicu i da ie svaka desti-
ca udinjenog zla imati udinak! Svijest o tome moralnom su-
stavu ne moZe imati prepreke u jeziku, rodu, tlu i povijes-
nom naslijedu. RaspoloZiva sredstva jesu prije svega snaga
zajednice okupljene oko tog moralnog sustava i njezina svi-
jest o duhovnom ishodi5tu iz kog ta snaga proistide. U oni-
ma koji danas sebe nazivaju Muslimanima ne moZemo, u
najveiem broju sludajeva, prepoznati onu pravu odludnu i
stvaraladku skrajnost po kojoj biti musliman zna(i biti u
teZnji pripadanja najboljoj zajednici tjudi, zajednici koja
spredava zlo i nareduje dobro, pripadati uzajamnosti s Kraj-
njim do koga vode svi dobri cini i od kog oni proistiiu.
Ali buduii da su oni tvorbenici moralnih udinaka, oni su
izvor osnovnih kulturnih oblika, te ih valja razumijevati sa-
sa mim vrhuncem zgrade koja nastaje koz povijest. Druga
skrajnost je ono mnostvo ljudi koje tro5i'iovijesno nasli-
jede, malo prinoseii promicanju i obrani moralnog sustava;
oni su pogodni za sluZenja svjetonazorima i ideoloSkim su-
stavima niZeg reda. Nastojedi se osloboditi sveza s moral-
l
nim sustavom, oni traZe izvoriSta svojih opredjeljenja u
rodu, narodu, nacrji, jeziku, tlu, pri demu umanjuju ili po-
95
ridu vrijednost zbilje onog naslijeda koje je proisteklo iz
prve skrajnosti. Oni eesto stavljaju to naslijede pa i same
njegove izvore u sluZbu zastupanih ideologija. A kada to
nije moguie, drsko ga uni5tavaju' S te skrajnosti dolazi
potreba poricanja imena Musliman, buduii da oni nisu spo-
sobni u islamu pronaii onu nadvremenu zbilju koja
obdrZava, nastavlja i grana Zivljenje formi koje prepoznaju
,,srrjedu" Sto se u njima raskriva i pokazuje.
MnoStvo je oblika svijesti koje se raspodjeljuju iz-
medu te dvije skrajnosti. Navedimo samo dva. Prvi je onaj
koji izra1ava poloZaj onih pojedinaca i cijelih skupina diji
je Zivot odreden Zivotom ljudi s prve skrajnosti. Oni vjeruju
svjedocima islama, slijede ih, mada sami ne razumiju islam
u njegovoj punini; njihov je nadin Zivota odreden preteZno
islamom, ali je podloZan nekritidkom primanju utjecaja koji
su posljedica civilizacijskog pritiska ili klerikalnog udahu-
renja a koji nisu u skladu s moralnim sustavom za koji se
opredjeljuju. IJz to, oni ne raspoznaju jasno transcenden-
talno jedinstvo svih religija te ustrajavaju na prevelikoj
privrZenosti formama. Druga skupina iz meduraspona bliZi
se drugoj skrajnosti. Ona ljudima prve skrajnosti ne vjeruje,
ali ih i ne poride. Uglavnom pristaje uz obeianja ljudi druge
skrajnosti, koja su predominantno agnostidka i evolucioni-
stidka; medutim, oni ipak ustrajavaju na izvjesnim tradicio-
nalnim oblicima koje osjeiaju dugom prema onome u demu
i zapamtili svoje odeve.
su zatekli
Naznadeno dvojenje, ili
skupina dvojenja, nije
svojstveno samo nekom razdoblju. Ono je ono Sto poput
sjenke prati pripadanje islamu od prvog dovjekova koraka
na Zemlji. Ono stoga nije neka posebnost podruija o kome
ovdje govorimo, iako na njemu, kao i svugdje drugdje, ima
zasebne forme, izrasle u skladu s mijenama ljudskih mo-
guinosti i okolnosti"
96
Vratimo se sada pitanju o nutarnjim dimenzijama
imena Musliman na podrudju obuhvaienom jezikom kojim
pored Muslimana govore Srbi, Hrvati i Crnogorci. Musli-
manu ime Musliman ne znadi pripadanje zasebnom jeziku,
mada on u svom maternjem jeziku osjeia i prepoznaje ta-
nahni sloj koji je samo njegov. Muslimanu ime Musliman
ne znadi pripadanje nekom strogo odredenom zemljopisnom
podrudju, mada on zna i raspoznaje podrudja u kojima je
Zivio i za koja se veZu povijesni iskazi njegova biia i po-
drudja u kojima Livi i u kojima osjeia i vidi'svoju bu-
duinost. Muslimanu ime Musliman ne znadi rodoslov ili
etnogenezu, ma koliko neki njegovi sunarodnici pokuiavali
svojim rodoslovima pridodati potpore islama. Muslimanu
ime Musliman ne znadi samo obred ustvrden spiskom na-
loga koji proistidu iz Kur'ana i Puta Poslanika Muhammeda
- Mir i blagoslovi BoZji neka su s njim i njegovim! - vei,
uz to, osjeianje duhovnosti u svakom dinu, pojavi i obliku.
Muslimanu ime Musliman ne znaii samo sustav moralnih
vrednota, vei i nadin odijevanja, stanovanja, odnosa prema
drugim. Ime Musliman Muslimanu ne znadi samo okrenu-
tost vjednosti u kojoj se ponavlja i uspostavlja ljudska za-
jednica, vei i osjeianje posvema5nje odgovornosti prema
svemu Zivom i mrtvom Sto dospijeva pred njega, buduii da
je sve 5to postoji sa svrhom i znadajem za konadni ishod.
Kada ta osjeianja opadnu na najniZu moguiu razinu, kada
ga nadma5i plima beznada, kada posegne za slijedenjem
drugih i sluZenjem oblicima umjesto suStinama, prolaznom
umjesto Vjednom, laZnom umjesto Istinitom, u njemu po
prirodi odjekuje zahtjev ponesen u cistini ljudske srijede,
pa se on i tada osjeia Muslimanom, mada u njegovom su-
stavu vrijednosti gotovo ni5ta nije skladno sa zbiljskim mo-
ralnim sustavom islama.
Jezik Muslimana je u su5tini onaj isti jezik kojim
govore Srbi, Hrvati i Crnogorci, te on u njemu ne moZe
97
ustvrditi odludne dinioce zasebnosti. Na svim podrudjima
koje nastanjuju Muslimani Zive i susjeduju sa Srbima, Hrva-
tima, Crnogorcima i drugim, te u zemlji ne mogu ustvrditi
odludni dinilac koji odraduje njihovu zajednicu' Stoga on u
onom Sto proistide iz sadrilaia oznadenog imenom musliman
prepoznaje odludne dimenzije svoje zasebnosti, buduii da
su one samo njegove, dok su jezik, zemlia, etnogeneza, itd.
zajednidki. lz tog proistide suglasnost o tome imenu, uspo-
stavljena na Sirokom podrudju i kroz veoma dugu povdest;
zemljopisna podrudja u kojima su Muslimani Zivjeli tijekom
svoje historije bila su razlidita ali ,,nutarnja" sila njihove
tradicije ostajala je prisutna, unatod mijenama te je svoj
simbol pronalazila, prije svega, u imenu Musliman. Sve
drukdije ponude imena ostajale su su5tim pokuSajem, koji
nije uspijevao upravo u toj ,,nutarnjosti" odraziti bit musli-
manske kolektivne svijesti. Naime, ti poku5aji bili su una-
prijed osudeni na nemoi, bududi da ne postoji ime koje bi
tako jasno odrazilo posebnost muslimanske zajednice (od-
nosno muslimanskog naroda) a istodobno u sebi nosilo i
euvalo uzajamnost s duhovnom srijedom i duhovnim izvo-
rom na osnovi kojeg taj narod osigurava svoju buduinost
i razumijeva svoju povijest. Na povijesnom planu to ime
obuhvaia stoljeia muslimanske kulture u Srbiji, Crnoj Gori,
Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Vojvodini, gdje su Muslimani
doZivjeli iemerni i nedovoljno poznati holokaust. Na tim
istim podrudjima, medutim, poviji civilizacijski tokovi omo-
guiavaju ponovno oZivljavanje prisutnosti Muslimana, Sto,
dakako, ne moZe imati buduinost ukoliko ti dijelovi musli-
manskog naroda ne ustvrde i ne prihvate zbilju svoje povi-
jesti i na tim mjestima svog nekada5njeg Zivljenja, gdje
iznova radaju svoje potomstvo i piinose civilizaciji' Jer,
valja imati na umu da ne moZe biti slobodne buduinosti
Srba, Hrvata, Crnogoraca i drugih sve dok se i jedan jedini
Musliman osjeia neslobodnim na prostorima koje dijeli s
tim narodima. I obratno!
9s
Muslimanski narod jezika kojim govore Crnogor-
ci, Hrvati i Srbi, osigurao je slijed neprekinuta Zivljenja
viSestoljetnog trajanja u gradovima i selima primorja i unu-
traSnjosti dana5nje Crne Gore, u Gori, nekim gradovima
uZe Srbije, SandZaku, Kosovu i Bosni i Hercegovini. Novija
preseljavanja Muslimana, koja traju tijekom posljednjeg
stoljeia, udinila su Muslimane prisutnim na cijelom po-
drudju dana5nje Jugoslavije.
Posljednje razdoblje historije Muslimana, koje
obuhvaia vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, obiljeZeno
snaZnim tokovima ateizacije i totalitarizmom, praieno je
manjkanjem bilo kakvog sustavnog nastojanja da se razvi-
jaju i Stite dinioci muslimanske kulturne i nacionalne po-
sebnosti. To je, prije svega, izraLeno u zamagljivanju,
poricanju i grubom odstranjivanju svijesti i osjeianja glede
islama kao.duhovne srijede iz koje proistidu kulturno-povi-
jesni oblici svojstveni biiu Muslimana i, uz to, grubim re-
duciranjem islama na klerikaliziranu i spolja upravljanu
instituciju, koja je Muslimane vi5e odvraiala od islama nego
Sto je osiguravala vezu naroda s njim. To je uzrokovalo
veliku podloZnost Muslimana dekulturaciji i ukljudivanju u
druge kulturno-povijesne i civilizacijske krugove, gdje,
uglavnom, dolazi do utrnuia njihove zasebnosti. Tijek atei-
zacije, buduii da je u kulturolo5kom smislu imao za podlo-
gu krSiansku kulturu bez religijske dimenzde, za Muslima-
ne je rnadio, zapravo, kristijanizaciju. I gdje god su i5dezle
i posljednje komponente muslimanske samosvojnosti s iz-
vorima u islamu tamo je i nestala potreba samgodredivanja
a nastala je posvema5nja pripravnost za ,,pohrvadenje" ili
,,posrbljenje". Kao i drugdje, i ovdje su zavidajne, jezidke
ili etnogenetske i druge posebnosti nestajale veoma brzo,
buduii da one ne seZu do srijede lidnosti te da stoga ne
mogu biti oblici u kojima ie se prepoznavati kroz potragu
za samim sobom; tanahne razlike u tim formama nestaju
99
vrlo brzo po nestajanju uzajamnosti s duhovnom srijedom krSianstvo i judaizam kao oblike u okviru ,,sakralne civili-
iz koje su proisticali. zacije", koja obuhvata svu zemlju i sva vremena, te osigu-
rava premise za vi5ekonfesionalno druStvo, sa slobodom
Bosna i Bo3njaci: suma mogudnosti vjerovanja, bez prava na prisiljavanja u izvoru uvjerenja.
(Taj univerzalni zakon Objave izrailenje u Kur'anu (2:285):
U5ia i suseti velikih kultura, gdje god ne postoje
,,Vjerovjesnik i vjernici s njim vjeruju u ono Sto je njemu
prirodne granice, tvore mno5tvo i raznovrsnost kulturnih
objavljeno od njegova Gospodara: svi'oni vjeruju u Boga i
oblika. Takva podruija mogu imati usud sukobljavanja, ali
Njegove andele i Njegove objave i Njegove vjerovjesnike,
i promicanje univerzalnosti tradicija. Naime, sve religije di-
ne praveii nikakvu razliku izmedu i jednog od vjerovjesni-
jele usud zatvorenosti u emocionalnu zbilju vezanu za jedno
ka..." I nadalje (22:67): ,,Svakoj zajednici Mi smo odredili
odredeno prevodenje transcendentne Istine. Susretanje ra-
nadine sluZenja, koje oni trebaju primjenjivati. ") Tamo gdje
zliditih religija i kultura koje iz njih proistidu nosi kao svoju
su sukobi pravoslavlja i katolidanstva bili najsnaZniji, jo5
nutarnju moguinost raspoznavanja,,saktalne civilizacije",
prije opseZnije prisutnosti islama, uspostavlja se krstjanska
koja Stiti svekoliko zajedni5tvo; u toj civilizaciji dovjek pro-
alternativa olidena u ,,Crkvi bosanskoj". Ta inadica u razu-
nalazi bit svog jastva, izvan granica koje ga dovode u sfere
mijevanju Isusove misije razlikovala se u doktrinarnom smi-
sukobljavanja i nerazumijevanja s pripadnicima drukdijih sa-
slu i od katolidanstva i od pravoslavlja, prvenstveno po
kralnih formi. Balkan je, a posebno njegov srediSnji dio,
nepriznavanju onih crkvenih autoriteta koji su katolicima i
tijekom dugog razdoblja bio kopneno podrudje na kojem su pravoslavcima bili dio i vjere i politike. U politidkim bor-
kulture Istoka imale svoje u5ie u kulture Zapada. Granica
bama oni su, stoga, bili izloZeni progonima s obje strane,
se, razumljivo, nikada nije mogla ustaliti te su oblici kulture
te su saveze trallli u politidkoj vlasti koju su nastojali uspo-
jedne strane prodirali u drugu, sukobljavali se i sjedinjavali,
saviti i podrZavati na podrudju Bosne. Tako kroz cijeli
poricali ili'Zivjeli usporedno. U tome pogledu od posebne
Srednji vijek Bosna predstavlja nemirno podrudje sukoba
je vaZnosti tijek razgranidavanja izmedu kulture katolidkog
Istodire pravoslavne i Zapadne katolidke crkve. Njezini sta-
Zapada i kulture pravoslavnog Is-toka, tijek koji je kroz sto-
novnici izloZeni su neprestanim progonima obiju strana te
ljeia odredivao narav polilidkih, kulturnih i druStvenih kre-
nastoje odrediti ravnotezni poloZaj i prema jednim i prema
tanja na tome podrudju. Na toj osnovi nastajale su drZave
drugim. Stvara se mentalitet po kome ,,nama ne smetaju
i savezi, kneZevine i pokrajine, koje su se u kraiim i duljim
drugi sve dok nas ne ugroZavaju i ne ometaju u onome Sto
razdobljima smjenjivale na balkanskoj zemlji. Politidko i je naSe". Tako se na podrudju Bosne uspostavlja tijek
kulturno suZivljenje katolidanstva i pravoslavlja nikada nije
Zivljenja u kojem iznutra ne postoje proiilreke zajednidkog
postalo politidkim nadelom neke od tih drZava. Prispjeiem
Zivljenja. Prevaga kr5ianstva ili pravoslavlja, dakako, uvi-
islama, kao treie komponente te balkanske suprotstavljeno-
jek je znalila i okondanje ravnoteze, te su bosanski krstjani
sti, biva postavljeno upravo takvo nadelo. Po njemu pripa-
piruZali otpor svakom nastojanju da se to podrudje pretvori
danje katolidanstvu, pravoslavlju, judaizmu nikako nije
u podrudje samo jedne vlasti. OdrZavanje te ravnoteZe, da-
iskljuiivalo moguinost takvog suZivljenja. Sam islam u
kako, ostvarivano je u uvjetima sloZenog dinamizma, po-
svom temelju, buduii da je primordijalna religija, priznaje
vlatenja i napredovanja snaga ravnoteZe. Takav dinamizam

100
101
zatile jadanje prisutnosti islamskog poziva na ovome po-
drueju, koji u prvom razdoblju donose male skupine misio-
nara a poslije i naoruZane cete koje prodiru duboko prema
Evropi. Naposljetku, tu se ustaljuje snaZan tdek odzivanja
islamu zajedno s ustaljivanjem politiekog i vojnog ustrojstva
moine i velike muslimanske drZave. Nadelo vi5ekonfesio-
nalnosti, do tada uspostavljeno samo na granienom podrudju
izmedu katolidanstva i pravoslavlja, postaje opiim na0elom.
Zajednidki Zivot katolika, pravoslavnih i muslimana svoju
legitimaciju priskrbljuje iz islama. Ni jedan pokret'protiv
islama, medutim, u svoj vi5estoljetnoj historiji nije u svojim
nadelima imao ne5to slicno. Sve do snaZnijih odraza evrop-
skih duhovnih gibanja potaknutih revolucionarnim dogadaj i-
ma u Francuskoj, Sto svoje zagovornike nalazi na Balkanu
prilidno kasno (tek na prelazu izmedu ovog i minulog sto-
ljeia). Bosna, s obzirom na spomenutu prethodnu historiju,
postaje posebno plodno podrudje za islamski poziv. Stanov-
nici Bosne, koji su tragali za inadicama razumdevanja
krSianskih svetih spisa, u islamu, pored ostalog, prepoznaju
upravo onu duhovnu snagu koja omoguiava izmirenje
istodne i zapadne sukobljenosti. Islam biva prilidno brzo
prihvaien i ukorijenjen u nadinu Zivljenja veiinskog stanov-
niStva, pri demu uz muslimane nastavljaju Zivjeti i katolici
i pravoslavci jednakog jezika. (Napomenimo, primanje isla-
ma na pqdrudju tog jezika ne moZe biti svedeno na bilo
koju od dvije ili tri religijske skupine. Ono takoder ne moZe
bitisvedeno na neku klasnu zasebnost stanovnika promatra-
nog podrudja kao ni na etnogenetsku.) Zemlja, jezik, etno-
geneza, pa ni cjelina historije, nisu ono Sto razdvaja ljude
u skupine tog jezidkog podrudja. U svim tim dimenzijama
uvijek je preteZnije ono Sto je zajednidko od onog Sto je
razlidno. Buduii da se dublje ukorjenjuje u ljudsko jastvo
i da je s njim u primordijalnoj uzajamnosti, vjera i moralni
sustav koji iz nje proistide, kao Ziva sila pokretanja i stva-
ranja, unatod navedenim slidnostima, islam, kr5ianstvo i
to2
hri5ianstvo bivaju kljudnim odrednicama lueenja ljudi jed-
nakog jezika, istog zaviiaja i veoma srodne povijesti u tri
zasebne zajednice. S pojavom nacionalnih pokreta tijekom
devetnaestog stoljeia, dosljedno po kljudu navedenih zajed-
nica, kr5iani bivaju okupljeni u Hrvate, hriSiani u Srbe.
Taj tijek je bio sasvim prirodan i on je imao potpunu pri-
pravu u svekolikosti onoga Sto mu je prethodilo. Muslima-
ni, razumljivo, ostaju od samog podetka izdvojeni od takvog
tijeka, Sto je opet sasvim logidno, kada se imaju na umu
dinjenice koje smo iznijeli u vezi s odludnim diniocima obli-
kovanja balkanskih zajednica. Oni (Muslimani), s obzirom
na razlidnosti islama u odnosu na kr5iansko i hriSiansko
razumijevanje Novog zavjeta, u svom imenu osjeiaju i ra-
zumijevaju oznaku koja na najpotpuniji nadin odraZava nji-
how samosvojnost i njihove teZnje. Gubljenje dimenzije
islama u samoj srijedi njihove kolektivnosti za njih, zapn-
vo, znadi neminovnost utapanja u sekularizirano okruZenje
(bilo hrvatsko ili srpsko), koje je izvorno odredeno kr5ian-
stvom. Za njih to, nadalje, znadi pokr5tavanje pod pla5tom
,,pohrvaienja" ili ,,posrbljenja". Vi5eznadna je, ali nimalo
zadudna, dinjenica da su Muslimani, na cijelom podrucju
Zivljenja, unatod veoma slaboj podlozi u institucijskim obli-
cima Stiienja i razvijanja nacionalne kulture, sasvim razgo-
vijetno postigli suglasnost o tome pitanju. Muslimani sebe
smatraju Muslimanima! I to za njih zna(i, u isto vrijeme,
pripadanje islamskoj kulturi svijeta, ali i zajednici posebnog
jezika, povijesti i etnogeneze - koje dijele sa Srbima, Hrva-
tima i Crnogorcima.
U tom smislu Bosna, dakako, ne:predstavlja du-
hovni korpus koji se moZe povezati s Muslimanima na nadin
da bi ona predstavljala njihovu odludnu odrednicu. Oni je
nikada nisu razumijevali na taj nadin, mada je ona bila po-
zornica na kojoj je njihova duhovnost nalazila svoje iskaze
u povijesnim oblicima, njihov biolo5ki opstanak traZio upo-
103
riSte, njihovi pokuSaji preoblikovanja susretali prepreke a
njihovi mrtvi nalazili podinak' Bosna je bila utoei5rc Mu-
slimanima kada su se morali povladiti pred prisilnim
pokrStavanjima iz Dalmacije, Like, Slavonije, Srbije,
SandZaka i Crne Gore; ona je bila podrudje gdje je ostajala
moguinost bivanja muslimanom, te je stoga njezina obrana
za Muslimane bila pitanje obrane samog biia Muslimana.
Bosna je bila podrudje u kojem je preZivljavala nada u
islamski opstanak i razvoj onih koji su u islamu nalazili
puninu uzajamnosti sa sobom i svijetom" Bosna je za njih
bila ne cilj, vei sredstvo. Jednako kao Sto su napuStali dru-
ga podrudja, koja su im nekada bili domovina na isti nadin
kao Sto im je to Bosna, oni su, zapravo, svoj zavidaj nalazili
u svome uvjerenju i njime svako podrudje zivljenja pretva-
rali u svoju domovinu.
Imenom Musliman stanovnik Bosne jasno odreduje
i svoju razlidnost od Srbina i Hrvata koji su takoder sta-
novnici Bosne. On osjeia da njima Bosna pripada jednako
kao i njemu, te da su oni Bo5njaci ili Bosancile) gotovo na
jednak nadin, ali da su unatod tome razlidni. Muslimanu u
Bosni bosanska povijest znadi, prije svega, minulo nasto-
janje da upostavi, odrZi i razvije svoje uvjete islamskog op-
stajanja, dok ta povijest Srbinu znaEi, prije svega,
nastojanje glede pravoslavnog opstajanja, a Hrvatu, prUe
19) Nastojanje da se pojrnu ,,Boinjak" uditaiu i ona zna0ertja koje taj
poiam ne moZe po svome usudtt poni-ieti osnivaju se prije sveg? la
bblektivizacUi tog pojma u problosti, dirne se, zapravo' priskrbliuie
prostor za zlouporabna zrkljudivurja. Ako bi' recirno, nadiu
koriStenja tog pojlna kakav susreielno tl oslnanskim dokurnentirna
usporedili s 1&rosorn tih istilr dokunenata prerna pojmu Srbil i
Hrvat, jasno bisrno vidjeli svu lleosnovanost takvilr nastojanja'
Prilidno narnetljivim nastoia-niern da pojrnu "Bo3njak" bude dano
znadenje nacionalnog irnena Muslirna,na, dakako, nanosi veliku Steh-t
tome iinenn koje medu Muslirnalrirna irna znat)enje sloZene naravi.
Ono, naime, poprirna smisao potrebne nadopure irnenu Musliman
kada je u pitanju odredenje prerna Sirern svjetskom okvint, ali ouo
u Bosni ne tnoZe irnati znaeenje skladno osjeianjtr Muslimala
nasprarn onilt koii su Srbi i Hrvati.
104
svega, glede katolidkog. Takva nastojanja, razumljivo, dine
tridimenzije u istom prostoru i istom vremenu, s nuZnim
proZimanjima, srastanjima i sukobljavanjima. U zbirnom
gledanju, povijest Bosne jest povijest barem trodimenzio_
nalnog tijeka, ali ta trodimenzionalnost, glede pojedinadno-
sti, biva precizno razlagana. To, nadalje, Bosnu dini
zajednidkom moguino5iu susretanja,triju velikih tradicija,
njihova usporedivanja i dijaloga, Sto, razumljivo, predsta-
vlja onu su5tastvenu potrebu svijeta da se u razliditostima
pronalazi i promide ,,sakralna civilizacija" koja sve obuhvata
unatod svim razlikama.
Stariju povijest Bosne Musliman gleda kao dio tla
na kome se primio poziv islama, tlo na kome je posredo-
vanje krstjana izmedu kulture zapadnog katolidanstva i
istocnog pravoslavlja zamijenjeno posredovanjem islama.
On, medutim, ne smatra bosansku povijest sukoba iprogona
tijekom trajanja srednjovjekovnih bosanskih drZava i svo-
jom povijeSiu, mada je na strani progonjenih. On ne mari
za bosanske kraljeve, jednako kao Sto ne mari ni za srpske
ni hrvatske, mada ne poride prava drugih da u njima gledaju
ono Sto proistide iz njihovih uvjerenja i osjeianja. On nije
velidao svoju ulogu u ru5enju tih krvavih tiranija, ali je u
sebi saZimao negativan stav prema nastojanjima da se uspo-
stavlja i odrZava dinastidka tiranija bilo koje vrste.20) Mu-
slimani vrhunsku vrijednost svoje povijesti prepoznaju u
Sehidskim grobovima, rasutim diljem Bosne, buduii da u
tim ,,svjedocima Istine" prepoznaju Zrtvovanje Zivota za pra-
vo na slobodno ispovijedanje svojih uvjerenja, buduii da
ZOI Nrjg .nevaino_ napomenuti- da.
.historijski pokulai prornicurja
,,bo5nja3tva" kao nacionalne ideologijl Mirslimaia'uglavnorn
zagovaraj. pripad'ici begovskog stale2a u Bos'i od naira'ijih dura
pa do danas. Nairne, neki od. pripadnika takvog usinjeren:a
jednostav'o u
,,rnirslirna'stvu,, vide irneurju svoiirf ilwoi'im'i
krutkovidirn ambicijarna, dok u ,,bo5nia3tvi', osjeia.ju potpom za
neko posebno tn-iesto u politici i kulturi Muslirnura.
105
,u vjerovanju nema prisiljavanja"; za njih su ta svjedoeenja
uvijek bila'zapravo i svjedodenj a za ptavo svih nasvoje tra-
dicije. Muslimani mogu u mrtvima ispod steiaka gledati
suoje pretke, ali u njima ne mogu vidjeti dostojnije pokoj-
nike od onih koii leZe ipod kriZeva i krstova diljem Bosne
i diljem Zemlje. U svojim sruSenim grobljima, dZamijama,
Skolama i knjDnicama diljem Srbije, Crne Gore, Istodne
Hercegovine, Dalmacde, Slavonde... (pa i tamo gdje i sada
Zive) Muslimani ne mogu vidjeti i potpuno uni5tenje prava
na uspomenu da su i tamo nekada imali domove, niti prava
na nadu da svdet mora doseii do buduinosti u kojoj ie
transcendentno jedinstvo promaii u svijest i pona3anje svih
ljudi svijeta . Za njihje, zapravo, Bosna najiztazitije evrop-
sko podrudje na kome u vremenu duljem od pet stoljeia
biva osigurano suZivljenje u razliinosti' Bosna za njih nije
jednolikost ezana, vei je kor koji odreduje i ptuLa Harmo-
nia Abrahamica. To njima nije samo novovjekovni obra-
zac, ve( je sama srijeda njihove duhovnosti, osje(anja i
miSljenja.
Pripadanje Bosni, koje moZe biti imenovano kao
bo5nja5tvo,' Muslimanu, zapravo, znadi dio njegova pripa-
danja odredenoj proSlosti, sada5njosti i buduinosti u nasto-
janju promicanja onog moralnog sustava koji proistide iz
islama. Stoga Muslimanu Bosna i bo3njaStvo ne mogu biti
odludne odrednice njegova jastva. Bosna i bo5nja5tvo, kada
se shvate kao primarne odrednice muslimanskog naroda,
ogranidavaju osjeianje pripadanja te Musliman ne prihvata
svodenje svog biia samo na tu dimenziju, koju, dakako,
niti zanemaruje niti poriee. Nadalje, takva nastojanja vode-
nja sukobljavaju se s brojnim diniocima koji odreduju mu-
slimanstvo. Bosna i bo3nja5tvo mogu biti imena za zaiednil-
ko sudjelovanje u proslosti, jeziku, drZavotvornosti i politici
Srba, Hrvata i Muslimana, pri demu takvo sudjelovanje ni
na koji nadin ne ogranidava povijesnu okomicu i razvojnu
jnost bosanske mozaienosti u neku hudu ukletost iz koje su
106
moguinost ni jednom od tih entiteta, buduii da ni jedan od
njih ne moZe priskrbiti takvu neometenost ukoliko u srijedi
svojih povijesnih ispoljavanja pronalazi svoje preimuistvo
i zanemaruje istinu o Bosni kao organskoj uzajamnosti triju
zasebnosti. Svodenje muslimanstva. na Bosnu i bo5njaStvo,
nadalje, dovodi u pitanje buduii nzvoj muslimanskog na-
roda kao cjeline s onom njegovom petinom koja Zivi izvan
Bosne i Hercegovine. I, Sto je moZda najbitnije, potiskuje
u drugi plan presudnost duhovnog vrela bitnog za nastajanje
i opstajanje Muslimana, nameiuii mu kao odredne one di-
menzije koje je on na samom svom ishodiStu temeljno pre-
vrednovao.
Ovdje bi valjalo razmotriti eesto pitanje o nezao_
bilaznosti opona5anja u Bosni. Srbi i Hrvati u Bosni, buduii
da dine dijdlove matidnih naroda, zakonomjerno trebaju sli-
jediti dru5tvene, politidke i kulturne tokove proizvedene i
upravljane izvan Bosne kao njihovog uLeg zavi(aja, po
demu su - recimo to tako - i oni BoSnjaci ili Bosanci kao
i svi drugi koji Zive u tome zavidaju. To, nadalje, Musli-
mane stavlja u poloZaj po kome su njihova nacionalna
usmjerenja odredena tim izvanjskim tokovima, Sto ih, da-
kako, dini subjektom s nametnutom dimenzijom opona5anja.
Prema takvoj zamisli, Bosna kao zajedniika sudbina nameie
svima koji joj pripadaju stanovitu uskraienost, neprestano
ogranidavanje, kako bi na raj nacin jedni bili za5tiieni od
drugih. Buduii da ta zamisao u svojoj osnovi ima pozivanje
na razloge straha, ona se dade razloino izvoditi kada se
smjera vladati ljudskim osjeianjima. Takvu konstrukciju
promicali su svi koji su Bosnu kanili ueihiti zaledem svojih
politidkih i ideologijskih teZnji, dajuii na taj naein gradivo
za obranu netom iznijete zamisli o uskraienosti i osudenosti
na opona5anje u stalnom opetovanju ,,iskuSanosti opore hi-
storijske zbilje". Takve nakane pretvarale su nerijetko zbil-
107

proisticale emotivne zatvorenosti i poricanje drugih; sveti
oblici jedne te iste svete civilizacije tada su poricani radi
njihovih razlidnih povijesnih iskaza. Zreci takvog usmjere-
nja dodijeljivali su im ,,avetinjsko vrijeme", koje zloslutno
i mrtvo udara nad budenjem koje ie biti svedeno na samo
jednu dimenziju. Nastajali su mentaliteti i umjetnidka djela,
politidki sustavi i planovi u kojima je u cijelosti nesujala
svijest o moguinostima koje u sebi nosi susretanje velikih
tradicija, Sto ih je providnost dodijelila Srbima, Hrvatima
i Muslimanima. Siri optidki zahvat - misleii pri tome i na
vremenske i na zemljopisne dimenzije - takvu zamisao o
uskraienosti Bosne ostavlja bez valjane potpore. Valja imati
na umu da navedene predrasude izviru iz nespremnosti i
nemoguinosti da model takvog miSljenja bude preispitivan
u usporedivanju s drukdijim. Bosna, medutim, upravo na
razini svoje osnovne mozaidnosti ima sretan usud da modeli
mi5ljenja koji su u njoj i u vezi s njom moraju biti relati-
vizirani, jer drukdija moguinost nije neka daleka ili utopij-
ska povijest ili zemlja, koju je moguie proizvoljno
zami5ljati. Ona je, naime, nazodnost i zbilja jastva bez pre-
preka u jeziku i prostoru, vremenu i pismu. Neminovnost
odmjeravanja modela mi5ljenja - kada se ukloni restriktiv-
nost kojom kratkovidi i bezobzirni Zreci uskraienih ideolo-
gija ,,duvaju" ljude od ljudi - predstavlja blagodat najvi5e
razine.
Obrana Bosne primjenom podela suzbijanja jednih
radi drugih i posezanjem za braniocima izvan njezinih gra-
nica i izvan duhovnih ishodiSta svake od tradicija koje Zive
u Bosni, dakako, znadi regresiju. S druge strane, prepuSta-
nje potpune brige i odgovornosti pojedincu, dije jastvo ne
moZe osvijestiti niko osim njega samog, dini, razumljivo,
videnje tog jastva sredi5tem svekolikosti dovjekova bivanja.
Nedije bivanje Srbinom, Hrvatom ili Muslimanom, u odno-
su na univerzalnost ljudskog jastva, jest kakvoia velike
108
vaZnosti, ali - htjeli mi to ili ne htjeli _ ipak kakvoiom
drugog reda, jednako kao Sto zemljopisne granice Bosne,
njezina svekolika povijest i njezina buduinost ne mogu
znaEiti ni vi5e ni manje ni Srbinu ni Hrvatu ni Muslimanu
kada je njihovo jastvo, svijest svakog pojedinca o sebi, u
pomrdini neznanja i izgubljenosti, kada povijesni oblici gu_
be vezu sa svojim duhovnim ishodi5tem, ishodiStem iz koje
proistide i u koje se stjede jedinstvo svih tradicija koje mogu
priskrbiti trajan Zivot. Ni jedno nacionalno opredjeljivanje,
doista, ne moZe biti ciljem Livota. Ono postaje tamnicom
pojedinca i naroda kada bude svedeno na svrhu Zivota. Ne
moZe biti sretnog naroda sve dotle dok svaki, upravo svaki,
pojedinac u tome narodu ne bude mogao za sebe reii
da je
sretan i slobodan; nadalje, ne moZe biti sretnog i slobodnog
naroda sve dotle dok igdje na Zemlji ostaje ijedan koji to
nije. Muslimanstvo, hrvatstvo i srpstvo ne mogu sluZiti
ljudskoj sreii i slobodi sve dok se nameiu ciljem svojim
pripadnicima; oni moraju bit sredstvom koje sluZi cilju slo_
bode i sreie svojih pripadnika. Jer, uistinu, ,,sve Sto je na
nebesima i na Zemlji podredeno je dovjeku,' i ,,sve ljepote
svijeta stvorene su da bi njima dovjek bio isku5avan" u nje_
govom putu k savr5enosti. polazeii od takve premise o za_
jednidkom Zivljenju, pri demu. ,,Bosanski program"
biva
osnivan na promicanju muslimanstva, srpstva i hrvatstva,
kao sredstva raskrivanja i razbudivanja rjudskog jastva kroz
zasebne tradicije, sa sretnom sudbinom nezaobilaznosti i
trajnosti odmjeravanja spram drukiijih formi i kroz nepre_
stano traganje za primordijalnom srijedom _ jednom i je_
dincatom - u kojoj te tradicije bivaju oktryljene u jedinstve-
nu ,,univerzalnu sakralnu civilizaciju". Time se nametnuta
regresija i patetidnost preinaduju u rasporozivost moguinosti
sezanja i uspostavljanja obrasca kojem dovjedanstvo te1i od
iskona: gradenju kroz razgradivanje, jedinstvu u mnoStvu.
Tada, zapravo, Bosna biva moguinoiiu muslimanstva,
srpstva i hrvatstva u kojima se svijet i njegova buducnost
109
 i muslimanstva; svoju kulturu izvan Bosne, itd.) Medutim, ni jedna od na-
raspoznaju u duhovnosti srpstva, hrvatstva vedenih pretpostavki nema nimalo viSe smisla nego Sto ga
pripravi za svoje izbavljenje iz
oni su u Bosni, zapravo, u ima bilo koje drugo misaono pojednostavljivanje, koje se
zasebnosti koja ne pre-
zasebnosti koja se svodi na forme, provodi da bi promatrano pitanje jasnije pokazalo sve svoje
sebe a
ilr*jt sebe samu buduci da se poredi sa sjenkama
postaje tisti- strane. U Bosni jesu i Srbi i Hrvati i Muslimani. I to je
i
zaUorautja da je sama sjenka' Bosna tako tako! A na nama je da nam to bude ku3nja koja nas vodi
liStem s putima i prema paklu i prema
raju' pri eemu ra-
pripadniku pruZa i jada u dobru ili zlu. Ako Muslimani posegnu za pravom
zliditost staza, dakako, svakom njezinom na Bosnu, mimo onih prava koja na nju imaju bosanski
vi5e moguinosti preispitivanja, ispravljanja
i za5tite od lu-
Hrvati i bosanski Srbi, oni ie onda, zapravo, na taj nadin
tania. U njoj otvorenbst i nesuspregnutost ljudskog jastva
dokinuti pravo na suiut i odgovornost drugih prema njima.
ot*g"C"i. da muslimanstvo, hrvatstvo i srpstvoje ojadaju A suiut i odgovornost drugih potrebna je Muslimanima, u
koji dovjek
suo3u nutarnju energiju u sluZenju amanetu
spre- moru krSianske civilizacije, mnogo viSe nego drugim. Oni
preuzeo na svome poietku' Odmjeravanje' oslobodeno
nemaju na svojim granicama, koje su granice i drugih, svoje
ga, postaie'spiralom uspinjanja i ludenja izmedu
onog Sto
irnu'"ui.inieti 3ezit s nadvremenom srijedom biia i onog matidne narode; oni su sa svim svojim posebnostima samo
mali otok u golemom moru. Budu li sami sebe uskratili za
Sto se tro5i na mrtvim formama i obmanjuje'
razumijevanje drugih, onda ie sami raditi na svome
Bo5nja5tvo, stoga, ne moZe smjerati na suglasnost utrnuiu. Njihova buduinost pretpostavlja razumijevanje i
s povijesnim promicanjem 3astuau razliditim putevima uvaZavanje svih koji su s njima i oko njih kao condicio
iskuSavanja svojih moguinosti, ukoliko je u opreci s sine qua non za njihov opstanak i razvoj. Samo na osnovi
naroda' s osjecan-
osjeianjem i zbiljom cjeltvitosti srpskog tog razumijevanja i uvaZavanja Muslimani mogu zahtijevati
jrt i ,Uifjom cjelovitosti hrvatskog naroda' Dana5nji' jed- i odekivati razumijevanje i uvaZavanje od drugih. Muslimani
nako kao i jucera5nji i sjutraSnji, smisao Bosne
prestaje
takvo razumijevanje u sebi prema drugim i drugih prema
ukoliko pretfostavirno da u njoj Zive samo Srbi'
Ona tada'
sebi mogu uzdiii na razinu moralne.odgovornosti, u kojoj
doista, i-ne 6i trebala znaciti niSta vise do
dio Srbije' Nje- ie sami prepoznavati sebe i koja ie biti preduvjet dostojan-
zina politidka i svaka druga izdvojenost ne bi tada mogla stva i samopo5tovanja u uvjetima upravljanja vlastitom sud-
jastvo vidi vred-
pronaci svoj smisao u teZnji da se ljudsko binom. Moralnom sustavu Muslimana ne smije biti
notom nad vrednotama' Isto tako bilo bi kada
bi u Bosni nadredena ni jedna vrijednost, pa makar ona bila samo nji-
Zivjeli samo Hrvati. Ona bi tada s punim smislom
i oprav- hova i bez suvlasniStva drugih; suvlasnidke vrijednosti, kada
Oaniem trebala biti dio Hrvatske' Kada bi'
recimo' u Bosni su u pitanju Muslimani, na ovim prostorkna neie za5tititi
granice sa
zivjeli samo Muslimani, a njezine granice bile njihova fizidka snaga ili njihova brojnost. Ta prava moZe
Srbi3om, Hrvatskom i Crnom Gorom' onda
bi' dakako' bilo saduvati, prije svega, odano i dosljedno sluZenje moralnom
n.pii3.poino pitanje: Jesu li njezini stanovnici
Muslimani
sustavu koji moZe posezati za svim dopustivim sredstvima
dodati jo5 neke pret-
ili noSnjaci? (Tomu bi naravno valjalo ali sam ne smije postati sredstvom bilo kome i bilo demu.
povijesti s mu-
postavke, kao sto su istovjetnost bosanske Imanovanjem sebe BoSnjacima znadi nepravednost prema
razvija
slimanskom, napostojanje one petine koja stoljeiima zajednidkom vlasniStw, pri demu nuine posljedice mogu

110 lll
 cjelovitog razumijevanja povijesnih formi koje u svojoj
imati dalekoseZne uiinke prema svima a posebno prema
osnovi imaju nadvremenu,,univerzalnu sakralnu civilizaci-
Muslimanima, buduii da oni u svakom naruSavanju trostru-
ju", bez iega, razumljivo, svaka pojava kojoj je on u osnovi
kosti kao ravnoteze dolaze u uvjete neravnoteZe, jer sa-
ne moZe biti shvaiena i prosudivana samo ,,spolja", samo
daSnje stanje, dakako, moZe zamijeniti samo dvostrukost,
Sto, kako je to dobro poznato, ne moZe osigurati trajnost'
iz perspektive evropskog akademizma. Na osnovi takvog
je ono pristupa, koji polazi od transcendentnog jedinstvd religija,
BoSnja5tvo pripisivati sebi, na drukdiji nacin nego li
daljnji razvoj Muslimana moZe biti osiguran samo ukoliko
i drugih koji Zive u Bosni, znali, uvjereni smo, davati alibi
se njegovo duhovno izvoriSte u islamu, shvaienom znatno
za zloEeste nakane prema dinjenici da Muslimani imaju pra-
dublje i znatno Sire nego Sto to omoguiuju njegova kleri-
vo na buduinost, na osnovi vlastite tradicije i njezinih du-
kalna udahurenja i posvajanja, bude promicalo i dovodilo u
hovnih izvora, buduinost u kojoj ie biti poticani drugim i
uzajamnost s cjelinom suveremenog razvoja. Takvo. osigu-
sami poticati druge svojim uznesenjima' Stoga Bosna,
ranje razvoja, medutim, iako sasvim autonomno i suvereno,
boSnja5tvo, i svi izvedeni atributi mogu biti oznake za za-
jednidki usud, pri demu ni jedna dimenzija muslimanske, ima usud odmjeranja spram dinjenice da dijeli jezik, pro-
stor, povijest, itd. sa Srbima, Hrvatima, odnosno tradicija_
hrvatske i srpske zasebnosti ne smije biti dovedena u pi-
ma koje su zasebne i razlidite forme ,,univerzalne sakralne
tanje.
civilizacije". Stoga, iako je Bosna, u izvjesnom smislu vri-
Nerijetkom neprijateljstvu, poticanom iracional- jeme, prostor i energija susretanja tih povijesnih iskaza za_
nom mrZnjom, Muslimani mogu uzvratiti na slidan nadin' sebnih formi za sve tri tradicije, ona ne moZe biti analog
Ali, takav je odgovor, zasigurno, pripremanje njihove po- bilo kojoj od te tri tradicije. Ona moZe biti sadrZanu u pro-
grebne povorke. Oni, dakako, imaju pravo na upravljanje storu i vremenu njihovih viSedimenzionalnosti, ali ne moZe
svojom vlastitom sudbinom, ali oni to ne mogu postiii bez obuhvatiti ni jednu od njih.
naiina iivota i upravljanja sobom kojim ie doprinijeti do-
kidanju tih iracionalnih strahova i mrZnji u sebi i drugima'

Posljedice kao zakljuiei

Otudivanje duhovnog izvora tradicije Muslimana
od suverenih tokova iivotz ima za posljedice brojna dvo-
jenja koja su izraz rastrojavanja povijesnog biia tog juZno-
slavenskog naroda. Islam kao odludni cinilac njihovog
povijesnog oblikovanja svoden je u disto sekularistidkim
promatranjima pojava u vezi s Muslimanima na religiju u
evropskom (posebice marksistidkom) smislu rijedi, Sto je
dovodilo i Sto dovodi do brojnih nejasnoia. Islam kao cje-
lovitost Zivljenja, osnovana na primordijalnosti Objave i
njezinim razliditim vremenskim iskazima, nudi moguinost

lt2 ll3
 O AATORU

RUSMIR MAHMUTCEHA-
JIC roden je 29. iuna 1948.
godine u Stocu. Diplomirao
je na ElektrotehniCkom fa-
kultetu Univeniteta u Sara-
jevu a magistrirao i dok-
torirao na SveuCiliitu u 7a-
grebu. U svoistw gostuiaieg profesora predavao ie na vi\e
evropskih sveuCilista (Belgiia, NorveSka, Niemnika, Fran-
cuska, i drugi). Pored vifie kniiga i radova iz podruCia pro-
raCunavanja bnih priielaznih poiava, obiavlienih u zemlii
i inozemstvu, obiavio ie i tri kniige proze i vi\e eseia, ra-
sprava, osvrta i prikwa. Predaie na sveuiilistitra u Osiieku KAZITO IMENA
i Ljubljani i ilan ie Islamske akad'emiie u Cambridgeu (En-
gleska).

tl4
 IMZttO IMINA

Ajanovid Hamzalija 57
Ajanovii Mustafa 58
Alii Husein 57
Alija ibn Ebi Taib 87
Alter P. 77
Asad M. 8l

B
Bakii dr lbrahim 65
Balii Salih 57
Banac Ivo 59
BaSagii Satuet-beg 40
Besarevii Risto 40
Borovdanin Drago 60
BoZii Klement 4l
Broz Josip Tito 6l
Burckhardt T. 79, 80
Buridn Istvin (Stjepan) 53
Buturac J. 92
Buturovid Denana 52

C.
Coomaraswamy A.74

tt7
 Hdpken Wolfgang 28,77
H6rmann Kosta 52
C Hrasnba dr Halidbeg 57
delebija Evlija 35
I
D Ibrahim 8l
Dedijer Vladimir 60 Imamovii Mustafa 8, 36, 39, 42, 53, 56, 70
Degan Vladimir - Duro 18 Isa 81
Donia J. Robert 67 Isakovii Alija 33, 66
Dunderovid Ratko 65
J
F Jagii Vatroslav 41, 45, 46
Filipovii E5ref-beg 48 Jankovic Dragoslav 6l
Filipovii Muhamed 28, 29 Jokanovic Vlado 26,38
Filipovii N. 92 Jukid Ivan Franjo 23, 44
Filipovii Seid Ali-beg (Seidalija) 57 Jung Carl Gustav 51
Jusuf - beg 48
JuzbaSii DLevad 54

Gibb H. A. R. 81
GradaSdevii Husein - KaPetan 36
Gradii Stjepan 44 fbllay Benjamin 26, 37, 41, 45, 46, 48, 53, 54,
Grozdanii Sulejman 66 55
Gu6non R. 79 Kapetanovii Mehmed-beg Ljubu5ak 39, 48, 49
Giilhane 37 Kapetanovid Mustajbeg 57
Karamehmedovid dr Hamdija 57
H Kari5ikovii Sukri 48
Katii Dragoljub 51, b7
HadZijahii Muhamed 24, 50,51, 54, 57, 58, 60, Kemura Ibrahim 58
62,63
Korkut Sakib 57
HadZikadii Atif 57
Kovadevid Ahmedaga 57
HandLiC A.92
Kramers J. H. 8l
HandZii M.92
Kukid Hamid 58
Hasanbegovii Avdo 58

ll8 119
Kulenovid DLafer 57
Kulin ban 67 N
Kulisii S. 92
Nasr S. H. 82
Kurbegovii Hamid 57

L o
l-a,ki(, Zoran 6l
Latas Omer-pa5a 37
Lockwood G. Villiam 67
Lukarevii Ivan 23
Maglajlii Ibrahim eff. 57
Mahmutiehajii Rusmir 8, I 14
Majkov 4l
Mandii Dominik 37
Ma5ii Husejn 57
MaZuranii Matija 24, 35
Mehmed Osvajad 37
Meternich 36
Miklo5ii 4l
Miletii Antun 60
Miljkovii Hasan 57
Mio5ii Kadii Andrija 23, 44
Mirkovii Mirko 6l
Muavija ibn Ebi Su{an 87
Muftii Hifzi eff. 53
Muhammed 81, 86, 88, 97 .
Muhibii Hilmi 48
Mulabdii Edhem 48
Muminovii Rasim 25
Miiler 41
Okii Muhamed Taib 58
Omerovii Dervi5 57
P
Papii Mitar 46
Petranovii Teofil 41
Petrovii Ruta 20
Pijade MoEa 77
Pozderac Nurija 57
Pribojevii Vicko 23
Purivatra Atif 8, 15, 30, 56, 63
R
Rizvanbegovii Ali-pa5a 36
Rizvii Muhsin 18, 40, 50, 51
Rebac Hasan 58
Reuter-Hendrichs lrene 67
S
Sadovii Velija 57
Salihagii Suljaga 59
Sarajlii Semsudin 57
Schuon F. 79, 8l
Schor Martin 36
Skarii Vladislav 41, 92
Softii Muhamed Senai 48

t20 t2t
Solovjev A.92
Spaho dr Mehmed 57
Suieska Avdo 36, 51
sArlniAJ
Suljevid Kasim 28, 6l

s
Sabanovii Hazim 35
Sanjek Franjo 91
Sarac Asaf 58
Sehid Nusret 52 1.
1

Sehovid Mujo 57
Sentija Josip 59 O nacionalnom fenomenu Muslimana ....... 11

Serii Ahmed 57 (Atif Purivatra)

Sidak Jaroslav 9l
2.
Sgivo Galib 37
O. historiji bolnjaCkog pokuSaja... 3t
T (Mustafa Imamovid)
Tafro Muhamed 58 3.
Topal-pa3a Osman Serif 37
Bo\nj aci i/ili Musliinani !? 7I
V (Rusmir Mahmutdehajid)
Kazalo .vlastitih irncna. 115
Vilovii Osman 57
Vitkovii Gavrilo 41
Visnjii Filip 24
Vuk - DanidiC 46

Z
Zerjavi(, Vladimir 60

t22 t23
A. Purivu ra/ M. Imamovii /R. Mahmut( ehai ii
MUSLIMANI I BOSNJASWO
1991.

Izdavad
IzdavaC ko+ rgovinsko p re&tze C e
,,Biblioteka Kljuianin", Saraj evo

Za izdavala
Ahad Kljuianin

Recenzenti
dr Hatid CaufleviC
dr Avdo Suieska

Likovno grafidka opr.ema:

Hozo/Akiatnija'91

Reprodukcija na naslovnoj strani

Dieuad Hozo ,,Iz Mazoue mape I-'27,,

Korektor
Slobodanka KljuCanin

Priprema
SLOG rade, Sarajevo,

Stampa
DP,,GRAFI.AR", Tuzla.,,

Za Stampariju
Fikret lbriiimovii

Tirai
3.000