MAZOWIECKI IZVJETAJI 1992 1995.

Izdavai:
Univerzitet u Tuzli i Istraivako-dokumentacioni centar Sarajevo

Za izdavae:
prof. dr. sc. Demo Tufeki i Mirsad Tokaa

Glavni urednik:
prof. dr. sc. Demo Tufeki

Odgovorni urednik:
Mirsad Tokaa

Urednik:
Boris urkovi

Grafiki urednik:
Radmir ili

Ilustracije:
Mevludin Ekmei, akademski slikar

Redaktura:
Dr. sc. Damir Arsenijevi

Lektorica:
Doc. dr. sc. Amira Turbi Hadagi

Korektura:
Sanja Duki, Maida kripi

Prijevod:
Demir Alihodi, mr. sc. Sanja Berberovi, mr. sc. Nihada Delibegovi, mr. sc. Mirza
Dani, mr. sc. Sanel Hadiahmetovi Jurida, Merima Ibriimovi, Jelena Ili, doc.
dr. sc. Jasmina Husanovi Pehar, Alma Jahi, Selma Keetovi, Amra Kuljugi,
Tanja Memievi, Jasmina Raslan, Mersiha ljivi, Alma Tanovi, Selma Tobudi,
Selma Veseljevi

Redakcijski odbor:
doc. dr. sc. Izet Ali, prof. dr. sc. Abdulah Bai, prof. dr. sc. Lejla Begi, Boris urkovi,
prof. dr. sc. Fehim Dedagi, prof. dr. sc. Mirsad onlagi, Jagoda Gregulska, doc.
dr. sc. Jasmina Husanovi Pehar, prof. dr. sc. Reuf Kapi, prof. Vlado Keroevi,
doc. dr. sc. Hajro Kofrc, prof. dr. sc. Azem Koar, prof. dr. sc. Farid Ljuca, prof. dr.
sc. Enver Mandi, prof. dr. sc. Snjeana Mari, prof. dr. sc. Branimir Miki, doc. dr.
sc. Nedret Mujkanovi, doc. dr. sc. Sead Omerbegovi, mr. sc. Enes Osmanevi,
prof. dr. sc. Mirjana Radi, prof. dr. sc. Nevzeta Salihovi, prof. dr. sc. Admedina
Savkovi, Mirsad Tokaa, doc. dr. sc. Amir Toki, prof. dr. sc. Demo Tufeki
(predsjednik), doc. dr. sc. Amira Turbi Hadagi, Radmir ili

tampa:
PrintCom Tuzla 2007.

Za tampariju:
Zikrijah Hadimehmedovi Zio

Tira:
1.000 primjeraka
PREDGOVOR

Tadeusz Mazowiecki je bio Specijalni izvjestitelj Komisije ujedinjenih naroda za ljudska prava
(UNCHR), koja je bila funkcionalna komisija UN-a sa sveobuhvatnim okvirom. Utemeljena
je 10.12.1946. godine na konstituirajuoj sjednici Ekonomsko-socijalnog vijea UN-a (ECO-
SOC) i bilo je ECOSOC-ovo subsidijarno tijelo, a u radu joj je pomagao Ured Visokog ko-
mesara UN-a za ljudska prava (UNHCHR).

Mandat UNCHR-a je bio ispitivanje i nadziranje, te objavljivanje izvjea o stanjima

ljudskih prava u specifinim zemljama ili teritorijima, kao i utvrivanje kljunih feno-
mena krenja ljudskih prava i nasilja irom svijeta. Komisija je predstavljala UN-ov
kljuni mehanizam i meunarodni forum koji se tie promocije i zatite ljudskih prava.
Generalna skuptina UN-a je 15.3.2006. godine velikom veinom UNCHR zamijenila
UN-ovim vijeem za ljudska prava.

Mazowiecki je na dunost Specijalnog izvjestitelja stupio u augustu 1992. godine i na

toj dunosti je bio do podnoenja ostavke, koju je iz moralnih razloga podnio 27.7.1995.
godine. Za to vrijeme je sainio 18 izvjetaja o stanju ljudskih prava u bivoj Jugoslaviji
koji su podnoeni Komisiji za ljudska prava UN-a, a dva izvjetaja su, uz uvodno pismo
glavnog tajnika, podnesena i Generalnoj skuptini UN-a.

Izvjetaji koje je sainio Tadeusz Mazowiecki predstavljaju autentino i vjerodostojno

svjedoanstvo o tome koliko su se krvavi ratovi vodili na zapadnom Balkanu na samome
kraju XX stoljea i koliko su u tim ratovima bila zanemarivana i sistematski krena ljud-
ska prava. U izvjetajima je na vrlo direktan nain opisano svako krenje ljudskih prava
do kojeg je gospodin Mazowiecki uspio doi, kako na ratom zahvaenim podrujima,
tako i u dijelovima bive Jugoslavije koji su bili poteeni od direktnih sukoba. Opisani
su gotovo svi vaniji dogaaji u ratu u Bosni i Hercegovini i rasvijetljeni razliiti aspekti
krenja ljudskih prava u svakome od tih dogaaja. Podrobno su opisana etnika ienja,
masovna ubojstva, diskriminirajui zakoni i drugi propisi, protupravna zatvaranja civila,
ubojstva, maltretiranja, poniavanja i izgladnjivanja. Izvjetaji su direktni i izuzetno od-
mjereni, s obzirom da sadre razliite oblike i stupnjeve krenja ljudskih prava, od dis-
kriminacije imanentne i zemljama s duljom demokratskom tradicijom do okantnih i
izuzetno uznemiravajuih svjedoenje o ljudskoj patnji i masovnoj tragediji.

Univerzitet u Tuzli i Istraivako dokumentacioni centar iz Sarajeva su istodobno kre-

nuli u projekt prikupljanja, prevoenja i publiciranja izvjetaja o stanju ljudskih prava
na prostorima bive Jugoslavije koje je sainio Tadeusz Mazowiecki. U ranoj fazi pro-
jekta provoenje je teklo odvojeno, ne znajui da ona druga institucija radi na istoj
stvari, i svaka je pri tome imala svoje motive: dok je Istraivako dokumentacionom
centru publiciranje materijala o krenju ljudskih prava u ratu primarna misija, Univer-
zitet u Tuzli je motivirala elja da Tadeuszu Mazowieckom, kao velikom europskom
politiaru koji je imao znaajnu i izrazito pozitivnu ulogu za vrijeme ratova u bivoj Ju-
goslaviji, dodijeli poasni doktorat nauka. Ubrzo je sam gospodin Mazowiecki povezao
dvije institucije i one su nastavile zajedniki rad na publiciranju izvjetaja.

5
Izvornici izvjetaja na engleskom jeziku preuzeti su sa internet stranice Slubenih do-
kumenata Ujedinjenih naroda, a prevedeni su na Odsjeku za engleski jezik i knjievnost
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Uz ovu publikaciju prilae se i CD na kojem
su snimljeni svi izvjetaji u izvorniku, na engleskom jeziku, kao i prijevodi, tako da iz-
vjetaji budu dostupniji i onima koji ne govore lokalne jezike.

S jedne strane pomalo je neobino da ovi izvjetaji do sada nisu prevedeni i publici-
rani, ni u trenutku njihovog podnoenja, a ni u godinama nakon rata. S druge strane,
to je moda i logino, jer ljudska prava oigledno nisu bila vana nijednoj politikoj
eliti. Postojala je realna opasnost da ovi izvjetaji padnu u zaborav i ta je injenica opred-
jelila Univerzitet u Tuzli i Istraivako dokumentacioni centar da ih prevedu i publici-
raju.

Ovi su izvjetaji vani zbog istine i u tom smislu predstavljaju povijesnu grau za sve
koji budu istraivali to se na ovim prostorima zbivalo u posljednjoj deceniji XX stoljea.
Iz njih se moe puno nauiti o krenju ljudskih prava, te o mehanizmima koje ima me-
unarodna zajednica za zatitu ljudskih prava u ratnom sukobu.

Tuzla Sarajevo, septembar 2007. godine

Izdavai

6
LJUDSKA PRAVA JUER, DANAS I SUTRA

Nikada u povijesti koncept ljudskih prava nije odigrao tako znaajnu drutvenu, poli-
tiku, ali i moralnu ulogu kakvu je imao u razdoblju postkomunistike tranzicije.
Premda je rije o razmjerno novome shvaanju (barem u obliku u kojemu danas govo-
rimo o ljudskim pravima), rije je, istodobno, o jednome od najstarijih moralnih sadr-
aja kojima se bavila svaka politika zajednica. No, prava ovjeka kao pojedinca
najee su bila tek potisnuta, a nerijetko doslovno i pobijeena alternativa prevlada-
vajuem, uglavnom autoritarno-kolektivistikom mnijenju.

Mogli bismo to rei i ovako: slabiji su vikali, ili ee: aptali: to je nepravda, ili imam
i ja, valjda, neka prava, no matica je drutva preko toga najee utke prelazila ili
ostavljala humanitarno nastrojenim ekstravagantnim duobrinicima da pomau u po-
nekome od eklatantnih sluajeva.

Tek su sustavom Ujedinjenih naroda nakon II. svjetskog rata ljudska prava, nesporna
i neotuiva prava svih ljudi, postala ugraena u okvire meunarodno-pravnih normi.
U prethodnim se pokuajima normiranja ilo na pojedine aspekte problematike, a tek
nakon 1948. ustrojen je sveobuhvatan koncept ljudskih prava (obuhvatan i sadrajno i
geografski).

Povijesni temelj jezika ljudskih prava daje zato razloga za opravdanu skepsu u odnosu
na tvrdnje o superiornosti kolektivnih ciljeva i identiteta pred fizikim i moralnim in-
tegritetom individue, a to isto vai i za logiku jezika ljudskih prava. Ako je, naime,
tono da je naelo ne-diskriminacije temeljno u konceptu ljudskih prava, da su ljudska
prava, prema definiciji, primjenjiva na sve i dostupna svima, bez razlike bilo koje vrste,
kao to su rasa, boja, spol, jezik, religija...nacionalno ili socijalno podrijetlo...roenje..,
itd. - tada je svako uvjeravanje o prihvatljivosti prihvaanja rase, religije, etnike pri-
padnosti, mjesta roenja itd. kao osnove za interpretiranje i primjenu ljudskih prava u
izravnom sukobu s temeljnim naelom ne-diskriminacije.

Ni aktualni, protuteroristiki inspirirani, apeli za hitnou ili posebnim odredbama za

zatitu javnog reda, zdravlja i sigurnosti ne umanjuju tu opu i opravdanu zabrinutost.
U instrumentima za ljudska prava, zahtjevi za hitnou podloni su objektivnim stan-
dardima provjere i meunarodnoj ocjeni, a isto vrijedi i kod odredbi to omoguuju
posebne obzire za javni red, itd. Naravno, ne moe se izbjei da ljudska prava budu in-
terpretirana, i primjenjivana u specifinim povijesnim i kulturnim uvjetima i bez sum-
nje moraju se uzeti u obzir ozbiljne prijetnje javnom boljitku. No, kada prihvaaju
odgovarajue prilagodbe, vlasti koje pristaju na instrumente ljudskih prava preuzimaju
i dvije ozbiljne obveze. Prvo, one se moraju podvri provjeri i dokazati da ne dovode
u pitanje bitan cilj normi ljudskih prava, posebice zatitu pojedinca od kolektivne do-
minacije, kakvu su primjerice provodile totalitarne vlasti u dvadesetome stoljeu (taj
uvjet, naravno, vrijedi i u sluaju primjene bilo kojih kolektivnih prava, kao to su pravo
na razvoj ili samoodreenje). Drugo, vlasti koje se obveu na potivanje ljudskih prava
moraju se sloiti s naelom meunarodnoga nadzora, da bi se ustanovilo djeluju li zai-
sta u skladu s preuzetim obvezama.

7
Vrijedi citirati dvojicu uglednih promatraa meunarodnih odnosa: Ideja da ljudska
bia imaju prava kao ljudska bia jest osnovna postavka suvremene svjetske politike.
Internacionalna politika se mijenja, i danas ima globalnih politikih procesa koji se
vie ne mogu obrazloiti striktno u odnosu na meudravne politike...Internacionali-
zacija brige za ljudska prava jest dio tog ireg procesa..Do sada, ideju svjetskog drutva
ne ini sistem u kojem bi se moralni zahtjevi mogli zadovoljiti, nego rjenik u okviru
kojeg te tvrdnje mogu biti artikulirane.

Kljuno je nekoliko stvari. Prije svega ne bi trebalo biti nesuglasica oko pitanja je li jezik
ljudskih prava jezik morala. lanak 1 Ope Deklaracije, koji kae: Sva ljudska bia ro-
ena su slobodna i jednaka u dostojanstvu i svijesti i trebaju djelovati jedni prema dru-
gima u duhu bratstva, ili Preambula Konvencije protiv torture koja govori o jednakim
i neotuivim pravima svih lanova ljudskog roda to proizlaze iz uroenog dostojan-
stva ljudske osobe, ne ostavljaju prostor za sumnju u to da su te postavke formulirane
kao moralno jamstvo za propisivanje odlunog djelovanja. Rije je o djelovanju koje trai
prioritet, a opravdava se, barem djelomice, upravo brigom za dobrobit drugih ljudi.

Ne moe, nadalje, biti sumnje u to da se ljudska prava, kako su odreena meunarod-

nim instrumentima, shvaaju odvojeno od pravnoga sustava svake politike zajednice,
ali u isto vrijeme i kao naela to prethode pozitivnome pravu. Kako Preambula Ope
Deklaracije navodi, ljudska prava trebaju biti zatiena vladavinom prava. Tu je pret-
postavke da ta prava postoje kao osnova za moralni priziv, bez obzira na to jesu li ili
nisu zakonski prihvaena u datim okolnostima.

Danas je jasno da ljudska prava treba razumjeti (i zastupati) cjelovito, no to ne znai

kako je mogue razliita prava (i njihovu primjenu u realnome drutvenom ivotu) jed-
nostavno slagati jedna na druge - poput Lego kocki. Dapae, prava na slobodu i ona na
jednakost nerijetko su, primjerice, u otrome protuslovlju. Stoga e meu njima svatko
za sebe morati birati, polazei od vlastitih vrijednosnih pretpostavki, ali i poznavanja
problemske cjeline. Na toj se osnovi iskazuje i razliitost koncepata raznih politikih op-
cija koje svjetonazorskim i drugim suprotnostima usprkos djeluju unutar podruja
ljudskih prava. Taj e izbor, meutim, imati smisla samo ako bude izveden kao prak-
tiki usmjereni proces odluivanja u konkretnome, povijesnom, socijalnom, kulturnom,
pravnom i politikom kontekstu.

Sve to, dakako, ne znai jo i jednaku dostupnost naelno zajamenih prava za sve, no
otvoren je prostor meunarodno uspostavljenih obveza, a broj se drava koje su ih
prihvaale nolens-volens nerijetko s vremenom poveavao (premda su ponekada
neke od njih prihvaale neka od meunarodno normiranih prava, na utrb brojnih dru-
gih). Tridesetak godina poslije temeljnih dokumenata UN, helsinki je sustav u Europi
jo jasnije odredio prirodu ovih obveza drava prema dravljanima i uobliio pro-
gramsku osnovu nizu gibanja koja su dovela do nestanka komunistikih sustava, a time
i okonala neprirodnu podjelu kontinenta.

Kontekst je velikoga postkomunistikoga prijelaza bio, meutim, suodreen nizom

tradicijskih i suvremenih imbenika. Naputajui stari sustav brojna su se postkomu-

8
nistika drutva dravno organizirala ponajprije na procesualno demokratski legiti-
miranome etnikom programu. Etnikim svjetonazorom interpretirana suverenost
novih nacionalnih drava u sebi je sadravala potencijalno eksplozivnu suprotnost iz-
meu ukljuivanja (naih tradicijskih teritorija) i iskljuivanja (etnikih manjina). Ta
je tempirana bomba ponegdje i eksplodirala, drugdje se pak zadrala na nipoto ugod-
nim, ali razmjeno bezopsanim simbolikim proplamsajima.

Poslije jugoslavenska je tranzicijska situacija posebno tragino ustrojena kao ratno sta-
nje. Jednoznano promicano tvrdo insistiranje na etnikoj osnovi dravnosti moglo se,
dodue, nai na raznim stranama, no prijelaz iz propagandistikoga nacionalizma u
zbiljsko ratovanje s etnikim ienjem kao nedjeljivim elementom toga ratovanja po-
stao je mogu intervencijom iz Beograda. Sklad izmeu djelatnih strategija JNA koja je
u tim trenucima djelovala bez ikakvoga nadzora ostataka jugoslavenskih institucija s
jedne strane i velikosrpskoga nacionalizma pod vodstvom Miloevia s druge, rezulti-
rao je viegodinjim ratom.

A u ratu, to je dobro poznato, ljudska prava nuno postaju prvom rtvom. Ipak, jedno
je od temeljnih pitanja za sve one koji su mislili u - poslijeratnoj perspektivi svakako
bilo i ono o politici ljudskih prava (tonije: barem o zatiti, jer o promicanju u poetku
jedva da je moglo biti rijei). Nunost o kojoj je rije iskazivala se kako teorijski (pola-
zei od suvremeno obvezatnoga razumijevanja drave koja naprosto ne moe opstati
bez meunarodne prihvaenosti), tako i praktiko-povijesnim kontekstom. Jer, za vri-
jeme rata je osjetljivost na prava onih drugih, ponajprije dakako raznorodnih ma-
njina, bila ne samo manja, nego je nerijetko - prelazila u aktivno podravanje nasilja
nad onima meu njima koje su bile shvaane kao podrka vanjskome neprijatelju (a
katkada su i same sebe tako shvaale).

Zbog dinamike ratnih zbivanja u kojoj su zloini gotovo neizbjena pojava o tim su
pravima brinuli ponajprije outsideri. Rije je o politiarima bez veinske javne podr-
ke, o nevladinim organizacijama, te o brojnim pokuajima utjecanja iz inozemstva.
Neovisno o estim prigovorima na raun ovih - posebice meunarodnih - intervencija,
nepobitna je injenica da bi bez njih stanje ljudskih prava u poslijejugoslavenskim za-
jednicama bila znatno tee a osobito poloaj onih koji su bili u najteoj situaciji.

Proces osvjeavanja koji je mukotrpno dovodio do njihova pozicioniranja u sre-

dite javne rasprave, te, slijedom toga, do polagana popravljanja stanja ljudskih prava
u zajednici, poeo je tek nakon rata. Ova promjena trenda upuuje kako na odgovor-
nost vlasti, tako i na djelomino sudionitvo drutva u cjelini, i to u onoj mjeri u kojoj
nije bilo dostatnih reakcija na (ponovno) uznapredovale povrede ljudskih prava, ali,
takoer, i na upletenost mjerodavnih meunarodnih imbenika, jer su ljudska prava
preesto koritena u dnevno-politikome kontekstu.

U vremenu poslije rata bitno je u punome smislu rijei izii na kraj s naslijeem rat-
noga sukoba. To u prvome redu podrazumijeva orijentaciju na rekonstrukciju poratnih
zajednica, i to ne samo u materijalnome smislu, nego i pogledu odnosa meu pojedin-
cima i skupinama u svakome drutvu. Kanjavanje poinitelja ratnih zloina jedna je

9
bitnih pretpostavki za taj procesa. No, ni to nije mogue bez pouzdanih dokumenata i
svjedoanstava o ratnome razdoblju. U tome je, opet, nenadomjestiva uloga objektiv-
nih inozemnih promatraa osobito onih koji su imali i formalne ovlasti. Jer, kako se
uvijek iznova pokazuje, ljudska su prava jedinstvena - dakle svjetska. U tome kontek-
stu svaka je pomo svakoj zajednici itekako dobrodola, a posebice onima koje su pro-
le mukotrpnu ratno-tranzicijsku fazu u neposrednoj prolosti.

Stjepan Mesi,
Predsjednik Republike Hrvatske i
poasni doktor nauka Univerziteta u Tuzli

10
TADEUSZ MAZOWIECKI VELIKAN KOJI JE UZNEMIRIO SVET

Tadeusz Mazowiecki nas je uporno i s nadom obavetavao o stanju ljudskih prava sve
dok se nije desila Srebrenica. Tada je sagnuo glavu, zautao i nadlene u Ujedinjenim
nacijama obavestio da ne moe vie da izvetava i da bude zatitnik ljudskih prava.
Nije mogao da se pretvara da titi ljudska prava. Nikada posle njega nije bilo izvetaa
UN koji su imali taj njegov odnos prema drugima, zloinu i odgovornosti. Upamtili
smo ga po doslednosti, principijelnosti i istinitosti.

Delovao je kao da nema snage, a kada bi priao o ponienju i patnjama ljudi s kojima
je razgovarao, pretvarao se u gorostasa. Bio je velikan i kada su mu se oi vlaile pred
bolom majke kojoj su zlikovci pobili svu decu.

Voleo je druge da slua paljivo, strpljivo i dugo. I o sitnicama je voleo da pita, to je

svakome delovalo kao briga koja prija. Uvek se pozdravljao obeanjem da e se vratiti
da vidi da li je bolje. Vratio se posle Srebrenice ali tog puta samo da kae da ne moe
vie da uestvuje u toj igri s ljudskim pravima.

Imala sam prilike tri puta da sretnem Tadeusza Mazowicki, dok je bio Specijalni izve-
ta Komisije UN-a za ljudska prava. Duboko sam bila dirnuta njegovom skromnou,
otvorenou i poverenju prema drugima. Pamtim kako je molio da mu se jo jednom
ispria svedoanstvo o pozitivnom primeru. Pitala sam se kako mu zahvaliti a da mu
ne bude nezgodno. Eto, knjige i dokumenata iz vremena kada je svet uznemirio ovek
koji nije mogao da se pretvara da titi ljudska prava. Hvala mu.

Nataa Kandi
Direktorica Fonda za humanitarno pravo, Beograd

11
TADEUSZ MAZOWIECKI: MORALNA VERTIKALA EUROPSKOG DRUTVA
(Biografija)

Tadeusz Mazowiecki (roen 18.4.1927. godine u Pocku) je poljski politiar, drutveni rad-
nik, novinar i autor. Jedan je od lidera pokreta Solidarnost i prvi ne-komunistiki premijer u
srednjoj i istonoj Europi nakon drugog svjetskog rata, te specijalni izvjestitelj UN-ove Komi-
sije za ljudska prava za bivu Jugoslaviju.

Tadeusz Mazowiecki je liberalni katoliki intelektualac, sljedbenik doktrine personalizma u ijem

je sreditu ovjek. Mazowiecki je nadasve umjereni politiar poznat po dosljednostima i princi-
pijelnostima. On je moralna vertikala ne samo poljskog, ve i europskog drutva.

Do 1955. godine Mazowiecki je bio lan katolike organizacije Pax koju je podravala
tadanja komunistika vlast u Poljskoj. Upravo je to bio i razlog njegovog naputanja
organizacije. Jo je tada izgubio iluziju da je mogue biti liberalni katolik u organizaciji
koju podrava tadanja vlast.

Jedan je od osnivaa mjesenika Wi 1958. godine, jednog od malobrojnih demokrat-

skih novina u Poljskoj u to vrijeme.

Od 1961. do 1971. godine Mazowiecki je bio lan poljskog Sejma (Donjeg doma Poljskog
parlamenta) kao lan Znakovog kranskog demokratskog pokreta. Znak je bila
udruga laikih katolika u Poljskoj, aktivna od 1956. do 1976. godine, nastala kao jedna
od nekoliko manjih skupina nakon raspada organizacije Pax, nakon Poljskog oktobra
1956. godine koji je rezultirao da Znaku bude odobren parlamentarni status, da budu
odgoene mjere kolektivizacije u poljoprivredi, a odobreno je i vie sloboda u kulturi,
te je smanjena restriktivna politika prema Crkvi. Znaku je takoer bilo doputeno su-
raivati s razliitim katolikim pokretima u zapadnoj Europi, meu njima s njema-
kom sekcijom Meunarodnog katolikog mirovnog pokreta Pax Christi. Znak su
sainjavali lanovi Kluba katolike inteligencije i novinari lista Tygodnik Pows-
zechny. Meu istaknutim lanovima Znaka, osim Tadeusza Mazowieckog, bili su
Jerzy Zawieyski, Stefan Kisielewski, Stanisaw Stomma, Wanda Pienina, Jerzy Za-
wieyski i drugi. U martu 1968. godine, u vrijeme antisemitske i anti-inetelektualne
kampanje Wadysawa Gomuke, sekretara PZPR-a (Komunistike partije Poljske),
Znak je bio jedina politika organizacija u Sejmu koja je prosvjedovala protiv toga.
Godine 1976., Stanisaw Stomma, lan Znaka, je bio jedan od dva lana Parlamenta
koji su glasovali protiv amandmana na Poljski ustav kojim je podcrtana uloga Ko-
munistike partije i savez sa SSSR-om. U znak represije zbog toga Znak je rasputen.
Ostatak skupine je egzistirao do 1980. godine, kada je preimenovan u Polski Zwizek
Katolicko-Spoeczny.

Godine 1970., nakon to su komunistike vlasti brutalno uguile mirne radnike de-
monstracije na Baltikom primorju u kojima je poginulo nekoliko desetaka ljudi, Ma-
zowiecki je glasovao za osnivanje povjerenstva koje bi ispitalo tu stvar. Njegov ponovni
izbor u Sejm je zbog toga bio nemogu i Mazowiecki se pridruio anti-komunistikoj
oporbi.

12
Nakon poviice cijena 1980. godine Poljsku je zatresao posebno jak val trajkova, a u
Gdasku su radnici osnovali meutvorniki trajkaki odbor. Ovaj se puta Komuni-
stika partija nije odluila na upotrebu sile pregovori su zavreni potpisivanjem tzv.
augustovskog sporazuma 13.8.1980., te nastankom neovisne sindikalne organizacije
Solidarnost, na ije je elo doao radnik iz Gdaska, Lech Wasa (dobitnik Nobelove
nagrade za mir 1983. godine). Vanu su ulogu za atmosferu promjene i slobode, te za
porast smjelosti u radnikim zahtjevima imala i dogaanja u Katolikoj crkvi. Godine
1978. krakovski biskup Karol kardinal Wojtya izabran je za Papu, te je kao Ivan Pavao
II. doao u zemlju (1979). Milijuni ljudi koji su sudjelovali na susretima s Papom bili su
svjedoanstvo ne samo religijske obnove, nego i jaanja graanskog identiteta. Osjetili
su svoju drutvenu snagu. Solidarnost je ubrzo postala iroki drutveni pokret, koji je
imao vie od 9 milijuna lanova, iji su znaajan dio bili lanovi vladajue komunisti-
ke partije. Radilo se, dakle, o pojavi koja je bila nerazumljiva, te u osnovi nepomirljiva
s tadanjim politikim sustavom itavog sovjetskog bloka. Unato tome, Solidarnost
nije imala revolucionarne politike ciljeve, nego je samo javno iskazivala potrebu za
racionalizacijom socijalistikog sustava. Imala je iroku potporu politikih i sindi-
kalnih krugova na Zapadu, a istovremeno je bila i insipracija za neovisne sredine u ko-
munistikom bloku.

Mazowiecki u augustu 1980. godine postaje predsjedavajui Ekspertskog povjerenstva

(Komisja Ekspertw), skupine savjetnika pokreta Solidarnost. Pokree tjednik Solidar-
nost (Solidarno), jedine novine u srednjoj i istonoj Europi koje u to vrijeme nisu bile
pod nadzorom komunista.

Vlada Narodne Republike Poljske pod snanim utjecajem SSSR-a, a zbog sve vee go-
spodarske krize i porasta ugleda i utjecaja Solidarnosti, uvodi drastine restrikcije nor-
malnog ivota poznate kao razdoblje ratnog zakona (vojnog stanja) koje je u Posljkoj
bilo na snazi od 13.12.1981. godine do 22.7.1983. godine u kojem je. Drava je bila u
miru, meutim demokratski pokreti (poput Solidarnosti) bili su zabranjeni, a njihovi li-
deri, ukljuujui Lecha Wasu zatvoreni. trajkove je gasila vojska (u rudniku Wujek
je poginulo 9 rudara). Vjeruje se da je institucija ratnog zakona odgovorna za brojne
smrti. Parlamentarna komisija je u razdoblju od 1989. do 1991. godine istraivala brojne
fatalnosti i za vrijeme svog rada stigla je do brojke od 90 ubijenih.

I Tadeusz Mazowiecki biva zatoen, najprije u Strazbelinku, a onda u Jawrozu i Dar-

weku. Bio je jedan od posljednjih lanova Solidarnosti osloboen iz zatoenikog lo-
gora za politike zatvorenike, 23.12.1982. godine.

Godine 1987. naputa Poljsku i zapoinje okupljati potporu za Solidarnost i demokrat-

sku oporbu u Poljskoj. Vratio se 1988. godine i sudjelovao je na tajnim razgovorima s
komunistikim reimom u Magdalenki. Razgovori zapoeti 1988. godine su nastavljeni
i kulminirali su pregovorima vodstva PZPR-a i opozicije poznatim kao Razgovori za
okruglim stolom koji su odrani u Varavi od 6. 2. do 4. 4. 1989. godine. Vlada je ini-
cirala diskusiju s prognanim sindikatom Solidarnost i drugim oporbenim skupinama
u pokuaju da umanji rastua socijalna nezadovoljstva. Kao rezultat Okruglog stola
potpisan je sporazum koji je predviao djelomino slobodne izbore u Sejm (opozicija

13
je trebala dobiti 35% mjesta) i sasvim slobodne izbore za Senat. Izbori odrani 4.6.1989.
godine donijeli su pobjedu Solidarnosti. Parlament (nazvan Ugovornim parlamen-
tom) je dodue ponovno izabrao dotadanjeg predsjednika generala Wojciecha Jaru-
zelskog za predsjednika, ali je za premijera izabran kandidat Solidarnosti Tadeusz
Mazowiecki. Tranzicija Poljske, kao prve istonoeuropske drave od komunizma ka
demokraciji je zapoela.

Sejm je 29.12.1989. godine promijenio Ustav i naziv drave. Narodna Republika Poljska
otila je u povijest. Poelo je razdoblje Republike Poljske (nazvane Treom Republi-
kom). Dogaaji u Poljskoj zapoeli su proces raspada komunistikog bloka. Postizanje
kompromisa na Okruglom stolu i mirni prijelaz iz komunistikog sustava k demokra-
ciji bio je mogu zbog bitne promjene u politici SSSR-a, koja je u razdoblju od 1986
1988. godine poela primjenjivati pierestrojku i glasnost, te se politiki i gospodarski
otvarati prema ostatku svijeta.

Tadeusz Mazowiecki, kao prvi ne-komunistiki premijer u sredinjoj i istonoj Europi

nakon drugog svjetskog rata zapoinje mijenjati Poljsku i uspostavljati nove odnose u
Europi. Njegova vlada, iako dijelom kontrolirana od strane PZPR-a, zapoinje mirnu
transformaciju poljskog politikog sustava.

Ekonomske reforme koje inicira Mazowiecki skupa s Leszekom Balcerowiczem, poz-

nate kao ok terapija, dovode do ozbiljne reforme koja je okonala hiperinflaciju i ba-
lansirala dravni proraun. Uvedena je politika slobodnih cijena, a porasle su i plae.
Poljska valuta zlota je postala konvertibilna izvan poljskih granica. To je uzrokovalo rast
i meunarodnu konkurentnost poljskih poduzea koja su jo uvijek bila u dravnom
vlasnitvu. Ove reforme, zasnovane na kratkoronoj rtvi za dugorone ciljeve, iako
su imale svoje kritiare, po ocjeni svih relevantnih ekonomista zaslune su za veliki
rast industrijske proizvodnje koji je Poljska biljeila u devedesetim godinama prolog
stoljea.

ivot u Poljskoj se liberalizira, a Mazowiecki zapoinje disoluciju tajne politike poli-

cije (Suba Bezpieczestwa) i paravojne razuzdane policije (ZOMO). Restaurira se pri-
vatno vlasnitva, te uvode slobodno trite i konkurencija. Drava se decentralizira,
lokalne vlasti dobivaju ovlatenja za obavljati lokalne poslove, ukida se centralistika
dravna kontrola ekonomije. Ukida se cenzura i uvodi se sloboda tiska, ponovno se
uvode slobode govora i slobode ispovijedanja vjere.

Mazovjecki, skupa s njemakim kancelarom Helmutom Kohlom zapoinje politiku nje-

mako poljskog pomirenja. Poljska podrava ujedinjenje Njemake i dolazi do priz-
navanja poljske zapadne granice s Njemakom.

Mazowiecki je esto bio kritiziran (najee od strane politiara desnog krila) zbog su-
radnje s lanovima bive PZPR i zapoinjanja politike debele linije.

Povlaimo debelu liniju prema prolosti, kazao je Mazowiecki u nastupnom govoru

pred Parlamentom, istiui da bi to trebalo znaiti da e njegova vlada biti odgovorna

14
samo za ono to ona bude radila. Gruba linia ili kasnije gruba kreska, postala je
sintagma koja oznaava sutinski sukus politike i opeg stava Mazowieckog i njegovih
kolega, te drugih lidera istonoeuropskih drava. Njihov opi stav se svodio na pa-
njolski model pristupa tekoj prolosti, odnosno na sljedee: to je bilo, bilo je, nema su-
enja, nema optuivanja, okrenimo se budunosti, demokraciji i Europi, kao to je to i
panjolska uinila. Ovakav stav je mogue bio i posljedica injenice da je u Poljskoj
1989. godine dolo do revolucije putem pregovora, pa su predstavnici starog reima u
Vladi Tadeusza Mazowieckog jo uvijek zauzimali vodee poloaje ukljuujui i mini-
starska mjesta. Ovakvi su stavovi mogue bili i djelomino i iz razloga jer su oporbene
partije do 1990. godine naprosto shvatile da nijedna postkomunistika partija ne moe
pobijediti na slobodnim izborima i tako se ponovno domoi vlasti. Zato nije postojao
veliki politiki pritisak da ljude treba stalno podsjeati na uase komunistike prolo-
sti, a bilo je i mnogo preih stvari koje je trebalo uraditi. Ipak, u pitanju je, takoer, bila
i dublja filozofija, ona vrsta filozofije koju su prihvatili i Mazowiecki, nadasve umjereni
politiar, liberalan katoliki intelektualac, istinski veteran u poslovima Solidarnosti, ali
i mnogi drugi iz nekadanjih opozicionih pokreta sredinje Europe. No, tijekom go-
dina je u Poljskoj pitanje ostanka bivih komunista na politikoj sceni aktualizirano ne-
koliko puta. Dvije vlade, 1992. i 1995. godine su pale upravo na ovim pitanjima 1992.
godine nakon otvaranja dosjea tajne policije, a 1995. godine kada je sam premijer op-
tuen za suradnju s ruskom tajnom slubom. Tek je 2006. godine donesen Lustracijski
zakon koji nalae svim javnim osobama da dadnu izjavu o suradnji s tajnim politikim
policijama u razdoblju od 1944. do 1990. godine.

Mazowiecki je 1990. godine sudjelovao na predsjednikim izborima i izgubio. Nakon

poraza, naputa premijersku poziciju 14.12.1990. godine, na kojoj dunosti ga nasljeuje
Jan Krzysztof Bielecki.

Godine 1992. izabran je za Specijalnog izvjestitelja UN-ovog povjerenstva za ljudska

prava za bivu Jugoslaviju. Autor je 18 izvjetaja koji oslikavaju stanje ljudskih prava i
karakter ratova u bivoj Jugoslaviji. Izuzetno aktivnim pristupom i velikom energijom
uspostavlja novi, znaajno vii standard nadziranja ljudskih prava u ratovima. U znak
prosvjeda protiv politike europskih drava i SAD-a koje nisu uinile nita da pomognu
narodima Bosne i Hercegovine, neposredno nakon srebrenikog masakra, 1995. godine
daje ostavku kao rijetko vien moralni in u visokoj diplomaciji.

Mazowiecki je jedan od osnivaa (skupa s Jan Maria Rokitom, Aleksanderom Hallom

i Hannom Suchocka) liberalne politike stranke UDP (Unia Demokratyczna party).
Nakon fuzije s Liberalima iz Gdanska nastaje nova politika stranka Slobodarska unija
UW (Unia Wolnosci), koja okuplja inteligenciju i progresivne grupe drutva. UW po-
staje i dijelom vladajue koalicije 1997. godine

Mazowiecki i tadanji predsjednik poljske Aleksander Kwaniewski 1997. godine po-

stiu politiki dogovor oko suvremenog Ustava Poljske. Mazowiecki je autor pream-
bule Ustava. Novim, suvremenim Ustavom ureena je ne samo politika scena, nego i
mnogi aspekti drutvenog ivota. Podcrtano je da je Poljska demokratska drava: vi-
estranaka republika s dvodomnim parlamentom. Osnove pravnog ustroja odraa-

15
vaju vrijednosti koje su karakteristine za drave europskog kruga pravne kulture: su-
verenost naroda, suverenost i neovisnost drave, pravnu dravu i slobodu djelovanja
politikih stranaka, podjelu vlasti, potivanje ovjekovog dostojanstva, koji odreuju
sustav prava i sloboda pojedinca.

Od 1989. do 2001. godine Mazowiecki je bio lan Poljskog Sejma.

Nakon izbora 2001. godine UW se raspada, a Mazowiecki uspijeva sakupiti podijeljene

frakcije i osniva Demokratsku stranku, stranku slijednicu Slobodarske unije, koja je
danas ozbiljna politika grupacija u Poljskoj.

Tadeusz Mazoviecki je i nadalje aktivan u poljskoj i europskoj politici.

16
PISMO OSTAVKE UPUENO 27.7.1995. GODINE
PREDSJEDAVAJUEM KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA UN-a
I GLAVNOM TAJNIKU UN-a

Potovani gospodine Predsjedavajui,

Dogaaji zabiljeeni posljednjih sedmica u Bosni i Hercegovini, a iznad svega injenica

da je UN dozvolio da Srebrenica i epa padnu, osim ogromne tragedije koja je pala na
ta sigurna utoita zagarantovana meunarodnim dogovorima, nameu mi obavezu
da ustvrdim kako ne vidim nikakvu mogunost za nastavak mog mandata Specijalnog
izvjestitelja koji mi je dala Komisija za ljudska prava.

Prihvaanjem mandata koji mi je ponuen prvi put u avgustu 1992. godine, jasno sam
izjavio da moj cilj nee biti samo pisanje izvjetaja, nego pomaganje ljudima. Osniva-
nje sigurnih utoita je od samog poetka bila centralna preporuka u mojim izvje-
tajima. Skoranje odluke na konferenciji u Londonu, kojima se prihvata pad Srebrenice
i udaljuje od uestvovanja u sudbini epe, neprihvatljive su za mene. Te oluke nisu
stvorile uvjete potrebne za obranu svih sigurnih utoita.

Ovi dogaaji predstavljaju prekretnicu u razvoju situacije u Bosni. U isto vrijeme se ba-
vimo borbom Drave, lanice Ujedinjenih Naroda, koja se bori za svoj ivot i multiet-
niki karakter, pokuajima da zatitimo principe meunarodnog prava. Ne moe se
govoriti o zatiti ljudskih prava kada se suoavamo s nedosljednou i manjkom hra-
brosti meunarodne zajednice i njenih voa. Realnost situacije vezane za ljudska prava
se oituje trageijom ljudi i Srebrenice i epe.

Povrede ljudskih prava se bezono nastavljaju. Stalno se nailazi na blokade kod dola-
ska humanitarne pomoi. Civilno stanovnitvo se stalno granatira, a plave kacige i
predstavnici humanitarnih organizacija umiru. Zloini se poinjavaju brutalno i brzo,
a odgovor meunarodne zajednice je spor i neefikasan.

Karakter mog mandata mi dozvoljava samo da dalje opiem zloine i povrede ljudskih
prava. Ali u ovom kritinom trenutku prisiljeni smo da shvatiti stvarni karakter tih zlo-
ina, kao i odgovornost Europe i meunarodne zajednice za sopstvenu bespomonost.
U Poljskoj se borimo protiv totalitarnog sistema, uz viziju Europe u budunosti. Kako
moemo vjerovati u Europu budunosti koju e stvoriti djeca naputenih u sadanjosti?

Volio bih vjerovati da e ovaj trenutak biti presudan u odnosu Europe i svijeta prema
Bosni. Sama stabilnost meunarodnog poretka i principa civilizacije je na kocki zbog
problema Bosne. Nisam ubijeen da e se prekretnica kojoj se nadamo desiti i ne mogu
nastaviti sudjelovati u lanoj zatiti ljudskih prava.

17
Gospodine Predsjedavajui,

Molim Vas da razumijete motive moje odluke i objasnite ih lanovima Komisije za ljudska
prava. Podnijet u Komisiji svoj posljednji, osamnaesti izvjetaj o misiji u Tuzli uskoro.

Vaa Ekscelencijo, molim Vas da prihvatite moje duboko uvaavanje.

S potovanjem,

Tadeusz Mazowiecki
Specijalni izvjestitelj o ljudskim pravima na teritoriji bive Jugoslavije

18
Politika etnikog ienja
Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-11/9 od 28. 8. 1992. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na politiku etnikog ienja vezano za Bosnu
i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. Takoer je vezan za
zatvaranje, pogubljenja, nestanke, faktore koji doprinose krenju ljudskih
prava i tekoe koje utjeu na funkcioniranje humanitarnih organizacija.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 5) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

I. Zapaanja u vezi sa stanjem ljudskih prava

u posjeenim podrujima (paragrafi 6 57) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

A. Politika etnikog ienja (paragrafi 6 32) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

1) Etniko ienje usmjereno na Muslimane1 i Hrvate
na teritorijama Bosne i Hercegovine i Hrvatske
koje su pod kontrolom Srba (paragrafi 7 23) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22
2) Situacija u drugim podrujima Bosne i Hercegovine
(paragrafi 24 25) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25
3) Bijeg etnikih Srba iz Hrvatske (paragrafi 26 30) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25
4) Situacija u Srbiji i Crnoj Gori (paragrafi 31 i 32) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26

B. Ostale ozbiljne povrede ljudskih prava (paragrafi 33 - 43) . . . . . . . . . . . . . . . . . .27

1) Zatvori (paragrafi 33 37) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27
2) Smaknua (paragrafi 38 40) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28
3) Nestanci osoba (paragraf 41) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28
4) Drugi prekraji (paragrafi 42 i 43) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29

C. Faktori koji doprinose krenju ljudskih prava

(paragrafi 44 47) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29

D. Potekoe koje utjeu na djelovanje humanitarnih

organizacija
(paragrafi 48 - 50) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29

E. Zakljuci (paragrafi 51 57) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30

II. Preporuke (paragrafi 58 73) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31

ANEKS I.
Program posjete Specijalnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava na teritoriji
bive Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

ANEKS II.
Zapaanja u vezi sa stranama koje kontroliraju posjeene teritorije . . . . . . . . . . . . . . . .38

1
Termin Musliman u ovoj publikaciji koriten je za naziv naroda koja se nakon 1994. godine naziva Bonjacima. Budui
da je u trenutku nastanka veine ovih izvjetaja termin Musliman bio ustavni naziv za ovu etniku grupu u Bosni i Her-
cegovini, u prijevodima je ostavljen naziv iz izvornika. (napomena Redakcije)

20
Uvod

1. Na svojoj prvoj posebnoj sjednici, Komisija za ljudska prava je 14. augusta 1992. go-
dine usvojila Rezoluciju 1992/S-1/1, u kojoj je zatraila od predsjedavajueg da imenuje
Specijalnog izvjestitelja, koji e direktno ispitati stanje ljudskih prava na teritoriji bive
Jugoslavije, naroito u Bosni i Hercegovini, redovno prikupljati relevantne i vjerodo-
stojne informacije o stanju ljudskih prava od vlada, pojedinaca, meuvladinih i nevla-
dinih organizacija i iskoristiti pomo postojeih mehanizama Komisije za ljudska prava.

2. Specijalni izvjestitelj je od 21. do 26. augusta 1992. godine posjetio interesna podru-
ja u bivoj Jugoslaviji, a naroito u Bosni i Hercegovini, kako bi, u skladu s odredbama
Rezolucije, podnio izvjetaj lanovima Komisije za ljudska prava najkasnije do 28. au-
gusta 1992. godine. Budui da je Specijalni izvjestitelj raspolagao vrlo ogranienim vre-
menom, njegova prva posjeta se morala fokusirati na najhitnije probleme, prije svega
na naroito dramatinu situaciju u Republici Bosni i Hercegovini. U datim okolnostima,
nije bilo mogue da se detaljnije ispitaju svi aspekti vezani za ljudska prava u kontek-
stu tragine situacije koja vlada u tom dijelu bive Jugoslavije. Zbog toga, ovaj izvjetaj
sadri dijagnozu glavnih problema na osnovu dokaza dobivenih u toku misije, koji su
omoguili Specijalnom izvjestitelju sagledavanje situacije i formuliranje preporuka.

3. Specijalni izvjestitelj je zatraio od predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno

pritvaranje, specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i spe-
cijalnog izvjestitelja za pitanja muenja da ga prate u misiji. Predsjedavajui Radne
grupe za samovoljno pritvaranje g. Louis Joinet i specijalni izvjestitelj za vansudske,
brze ili samovoljne egzekucije g. Bacre W. Ndiaye, prihvatili su ovaj poziv. Time je
omogueno istovremeno ispitivanje vie situacija u kratkom periodu, posjeta veem
broju lokacija i razgovor s vie ljudi, nego to bi inae bilo mogue.

4. U skladu s ustanovljenom praksom, predstavnici misije su se sreli s predstavnicima

vlada i lokalnih vlasti, kao i s meuvladinim i nevladinim organizacijama. Predstavnici
misije su takoer prikupili informacije od predstavnika politikih partija i manjinskih
grupa i sreli se s dostojanstvenicima razliitih vjerskih zajednica. Predstavnici misije
su razgovarali s brojnim rtvama povreda ljudskih prava iz svih etnikih grupa, kao i
sa svjedocima tih povreda, ali i s obinim graanima iz raznih mjesta koja su posjetili.

5. Trebalo bi naglasiti da, iako se posjeta fokusirala na Bosnu i Hercegovinu, nije bilo
mogue posjetiti sva podruja u toj dravi, zbog potekoa pristupa odreenim konf-
liktnim podrujima, koja su okruena borbenim zonama. Stoga je namjera Specijalnog
izvjestitelja da u buduim misijama ukljui posjetu ne samo onih dijelova bive Jugo-
slavije koji jo nisu posjeeni, ve i da se vrati u podruja Bosne i Hercegovine gdje je
potrebna dodatna istraga, naroito u vezi s problemom zatoenikih logora.

21
I. ZAPAANJA U VEZI SA STANJEM LJUDSKIH PRAVA
U POSJEENIM PODRUJIMA

A. Politika etnikog ienja

6. U ovom trenutku, veinski dio teritorije bive Jugoslavije, naroito Bosna i Hercego-
vina, poprite je masovnog i sistematskog krenja ljudskih prava, kao i ozbiljnih pre-
kraja humanitarnog prava. Etniko ienje je uzrok veine tih prekraja.

1) Etniko ienje usmjereno na Muslimane i Hrvate na teritorijama Bosne i Hercegovine

i Hrvatske koje su pod kontrolom Srba

7. Specijalni izvjestitelj je bio u mogunosti da prikupi vjerodostojne iskaze u vezi s po-

litikom etnikog ienja i metodama kojima se koriste izrioci da ostvare taj cilj. Prema
prikupljenim izvjetajima, ta politika se otvoreno vodi na teritoriji onih dijelova Bosne
i Hercegovine i Hrvatske koje kontroliraju etniki Srbi.

8. Metode kojima se koriste su date u iskazu jedne svjedokinje iz Bosanske Dubice.

Prema iskazu ove svjedokinje, izabrane vlasti, koje su propagirale umjerenu politiku ili
koje su pokuale sprijeiti inove nasilja, rasputene su i zamijenili su ih srpski ekstre-
misti. Muslimani, koji su predstavljali veinsko stanovnitvo u Bosanskoj Dubici, i u
manjoj mjeri Hrvati, bili su stalne rtve uznemiravanja, diskriminacije i nasilja, poi-
njenih od srpskih vojnika, srpskih plaenika, pa ak i nekih njihovih srpskih susjeda.
Svjedokinja je opisala dogaaj u kojem su se srpski vojnici iz raznih sela hvalili u nje-
nom prisustvu o broju Muslimana koje su ubili.

9. Nekoliko osoba, meu njima svjedokinjin momak, ubijeni su. Svake noi, za vrijeme
policijskog sata, koji je proglaen od 10 sati uveer do 5 sati ujutro, spaljivale su se kue.
Lokalna damija je takoer spaljena. Veliki broj ljudi je uhapen i odveden u lokalnu
policijsku stanicu radi ispitivanja, gdje ih je policija tukla i muila ili primoravala da se
meusobno tuku. Djeci iz muslimanskih ili hrvatskih porodica nije bio omoguen tret-
man u lokalnoj bolnici.

10. Poetkom juna, 200 mukaraca je uhapeno i odvedeno u zarobljenike logore u

Manjai. Meu njima je bilo 10 Hrvata, koje su Srbi nazvali muslimanskim ekstremi-
stima. Prema izvjetaju, poslije prve posjete predstavnika Meunarodnog komiteta
Crvenog kria (MKCK) logoru, porodice u Bosanskoj Dubici su primile pisma svojih ro-
aka, kucana na pisaoj maini, u kojima je pisalo da su dobro.

11. Muslimanima koji su eljeli napustiti selo, to je bilo dozvoljeno jedino ako odu za-
jedno s itavom porodicom. Premjetaj izbjeglica je organizirao lokalni Crveni kri, koji
je usko saraivao s lokalnim srpskim vlastima. Prije nego im je bilo doputeno otii,
osobe su bile primorane potpisati dokumente u kojima izjavljuju da se nikad nee vra-
titi. U tim dokumentima se uope nije spominjala njihova imovina u selu, naroito nji-
hove kue. Prema svjedokinji, oni su mogli ili prodati kuu po apsurdno niskoj cijeni

22
ili dati kljueve na uvanje opini za vrijeme njihovog odsustva koje bi, poslije potpi-
sivanja spomenutih dokumenata, vjerovatno trebalo trajati vjeno.

12. Zaista se upotrebljavaju razliite metode da bi se provelo etniko ienje. Etniki

Hrvati i Muslimani, koji su zaposleni u javnom sektoru, bivaju otputeni zbog svog et-
nikog porijekla. Na teritoriji bive Jugoslavije, javni sektor je veliki i desetine hiljada
osoba su pogoene ovakvim mjerama. Koliko su osobe koje rade u privatnom sektoru
pogoene vidi se iz dokaza koje smo prikupili, a kojima se dokazuje da su prodavnice
i preduzea u vlasnitvu etnikih Hrvati spaljene ili pokradene.

13. Na teritoriji pod kontrolom etnikih Srba, pucanje za vrijeme noi u kue koje su u
vlasnitvu osoba drugih etnikih grupa, ili bacanje eksplozivnih sredstava u njih, uo-
biajene su forme zastraivanja. Jedan takav incident desio se nekoliko dana prije do-
laska Specijalnog izvjestitelja u Banju Luku. U selu elinac, ukupno 17 kua u kojima
su ivjele muslimanske porodice razneseno je za jednu no, nakon izvjetaja da su neki
vojnici iz tog sela ubijeni u borbi. Kao rezultat, i budui da bi im bilo nemogue da pob-
jegnu iz podruja, oko 650 Muslimana je potrailo utoite u jednoj koli. Meunarod-
nom odboru Crvenog kria jo uvijek nije bilo dozvoljeno da posjeti kolu i strahovalo
se da Muslimanima prijeti smrt od gladi. Za vrijeme razgovora s vlastima u sjeditu
regiona, oko 15 km od elinca, Specijalni izvjestitelj je pitao da li bi bilo mogue posjetiti
kolu. Unato injenici da je jedan od prisutnih predstavnika vlasti bio Predsjednik re-
gionalnog Izvrnog vijea i da nije bilo razloga da se misli da su muslimanske porodice
u pritvoru, Specijalni izvjestitelj je obavijeten da ne bi bilo mogue posjetiti kolu bez doz-
vole naelnika sela, za koga je reeno da je odsutan, u posjeti prvim borbenim linijama. Iz-
vjestitelju je obeano da e Crvenom kriu biti omogueni pristup i pruanje pomoi.

14. Jo jedan skoranji primjer, na koji je skrenuta panja Specijalnom izvjestitelju, tie
se iseljavanju oko 1.000 Muslimana iz njihovih domova u Sanskom Mostu, 28 km od
Banje Luke, sedmicu prije njegovog dolaska. Lokalne vlasti su odvele ove osobe prema
teritoriji koju kontrolira Vlada Bosne i Hercegovine, ali su ih onda ostavile bez pomoi
unutar teritorije pod kontrolom Srba. Crveni kri ne pomae u ovakvim prinudnim
evakuacijama, jer eli izbjei uee u etnikom ienju. Kako bi stigle u zonu koju
kontroliraju prijateljske snage, rtve etnikog ienja moraju prei kroz borbene zone,
to predstavlja veliki rizik za njihove ivote i sigurnost.

15. Takve taktike su takoer bile este u podrujima Hrvatske koja su okupirali Srbi,
naroito prije prestrojavanja Zatitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR). Na za-
tienom podruju Ujedinjenih naroda (UNPA) Sjever, lanovi misije vidjeli su jedan
grad skoro potpuno uniten, kao i druge u kojima su domovi, koji su pripadali Musli-
manima, bili selektivno unitavani eksplozivnim sredstvima. Koritenje takvih taktika
se smanjilo, zahvaljujui naporima UNPROFOR-a da zaustavi aktivnosti lokalne mili-
cije, ali se pucnjava i bombardiranje domova nastavlja u Zatienoj zoni Ujedinjenih
naroda, mada u manjoj mjeri, i rtve etnikog ienja i dalje bjee.

16. Napadi na crkve i damije su, takoer, dio kampanje zastraivanja, koja se koristi
da natjera Muslimane i etnike Hrvate da pobjegnu s bosanske teritorije. Za vrijeme

23
svoga putovanja u Banju Luku, lanovi misije su vidjeli mnoge sakralne objekte na ko-
jima se vide rupe od metaka i eksplozivnih sredstava.

17. Opsada, kao i granatiranje centara gradova i obustava opskrbe hranom i ostalim po-
treptinama, jo je jedna taktika kojom se izvritelji koriste kako bi istjerali Muslimane
i Hrvate. Najdramatiniji i najpoznatiji sluaj je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercego-
vine. Grad se granatira svakodnevno, u naizgled namjernom pokuaju da se zastrai
stanovnitvo. Snajperi ubijaju nevine civile. lanovi misije su posjetili bolnicu i bili u
mogunosti da vide mnoge civilne rtve. Takoer su bili u mogunosti da vide tetu
koja je nanesena samoj bolnici, koja je nekoliko puta namjerno granatirana, unato vi-
dljivo postavljenom meunarodno prepoznatljivom simbolu Crvenog kria. Kulturni
centri su takoer na meti, to dovodi neke posmatrae do zakljuka da su snage u na-
padu odlune da ubiju sam grad, kao i tradiciju tolerancije i meuetnike harmonije
koju on predstavlja.

18. Civilno stanovnitvo ivi u stalnom osjeaju tjeskobe i naputa svoje domove i za-
klone samo kada je neophodno. Svako kretanje van kue je opasno i mnoge osobe i po-
rodice provode duge periode u izolaciji. Javni sistemi distribucije elektrine energije i
vode nisu vie u funkciji. Zalihe hrane i osnovnih potreptina su veoma male i ovise o
zranoj dostavi koju organizira UNHCR, a titi UNPROFOR. Barake i tab UNPRO-
FOR-a, kao i sam aerodrom, meu glavnim metama su bombardiranja. Sva tri objekta
su napadnuta za kratko vrijeme koliko se misija zadrala u Sarajevu. Dostava huma-
nitarnih zaliha, koje i uspiju stii, problematina je. Svi stanovnici ovog grada su oz-
biljno pogoeni borbama i opsadom.

19. Specijalni izvjestitelj je, takoer, posjetio Vukovar, grad u istonoj Hrvatskoj koji je
gotovo potpuno uniten bombardiranjem za vrijeme opsade, zapoete u novembru
1991. godine, za vrijeme napada Jugoslavenske armije na Hrvatsku. Postoji strah da
ista sudbina moe snai i Sarajevo, ukoliko se ne poduzmu mjere da se sprijei nepre-
stano bombardiranje minobacaima i topovima.

20. Grad i podruje Bihaa, na sjeverozapadu Bosne, takoer je pod opsadom etnikih
srpskih snaga. Granatiranje se odvija svakodnevno. U gradu ne postoje znaajne vojne
mete i ini se da je glavni razlog za granatiranje utjerati strah civilnom stanovnitvu.
Prema izvjetaju ljekara, koji je direktor tamonje bolnice, 51 dijete je ubijeno od poe-
tka rata, a i sama bolnica je bila granatirana tri puta. Humanitarni konvoji donose ogra-
niene koliine hrane i lijekova u grad i odnose osobe kojima je potrebna struna
medicinska pomo u bolje opremljene bolnice izvan regiona. Ipak, nedostatak odree-
nih medicinskih potreptina i ogranien pristup zdravstvenim objektima predstavljaju
teku prijetnju za zdravlje i ivote pacijenata.

21. Opsada takoer ima dramatian utjecaj na ekonomiju regije, tako da je nekadanje
prosperitetno podruje danas ovisno o ispomoi humanitarnim paketima hrane koju
osigurava meunarodna zajednica. Humanitarni radnik u Bihau, koji je prethodno
radio u Kurdistanu, u razgovoru je rekao da je ekonomska blokada Bihaa sto puta
gora nego u Kurdistanu.

24
22. Prema izvjetajima, drugi gradovi i podruja Bosne i Hercegovine su u slinoj si-
tuaciji.

23. Pritvaranje civila se oigledno koristi kao metoda vrenja pritiska na njih da napu-
ste teritoriju. U mnogim sluajevima, kada pristanu na odlazak, oni su obavezni pot-
pisati dokumente u kojima se odriu prava na svoje domove i ostalu imovinu, ili kojima
pristaju da poklone svoju imovinu lokalnim vlastima. Etniki Srbi u Bosni i Hercego-
vini su takoer usvojili politiku razmjene zatvorenika. Prema nekim nepristrasnim
posmatraima, potreba da se pribave etniki Srbi za razmjenu sa zatoenim Muslima-
nima je jedan od glavnih razloga samovoljnog pritvaranja etnikih Srba u Bosni i Her-
cegovini.

2) Situacija u drugim podrujima Bosne i Hercegovine

24. Muslimani su okrivljeni da vode namjernu politiku iseljavanja teritorije pod njiho-
vom kontrolom od etnikih Srba. lanovi misije su bili u mogunosti da posjete Biha,
preteno muslimansko podruje pod Vladinom kontrolom. Informacije koje su priku-
pljene tokom misije dovode do zakljuka da se u regiji ne primjenjuje nijedna politika
koja bi se mogla usporediti s etnikim ienjem. Naalost, misija je morala da ranije
prekine svoju posjetu Sarajevu, zbog poveanja intenziteta napada na snage Ujedinje-
nih naroda koje su tamo stacionirane, i nije bilo mogue posjetiti druge regije centralne
Bosne pod kontrolom priznate Vlade. Kao rezultat, nije bilo mogue provjeriti da li je
politika tolerancije koja je primijeena u Bihau karakteristina i za druga podruja koja
su pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine.

25. Primljene su neke informacije da se politika etnikog ienja primjenjuje protiv et-
nikih Srba i Muslimana u jednom podruju Bosne i Hercegovine u blizini june Hr-
vatske, u kojem je stanovnitvo preteno hrvatskog porijekla. Nije bilo mogue posjetiti
ovo podruje za vrijeme prve misije, te stoga nije bilo mogue ispitati situaciju koja
prevladava tamo, niti u kolikoj je mjeri to podruje pod stvarnom kontrolom priznate
Vlade Bosne i Hercegovine. Napori e se uloiti da se ovo podruje posjeti prvom mo-
guom prilikom.

3) Bijeg etnikih Srba iz Hrvatske

26. Diskriminacija, uznemiravanje i zlostavljanje etnikih Srba su, takoer, ozbiljan i

rairen problem u Hrvatskoj. Takvi postupci su doveli do toga da veliki broj etnikih
Srba pobjegne u Srbiju i u one dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod kontrolom
etnikih Srba.

27. lanovi misije su dobili primjerke objavljenih spiskova stanovnika Hrvatske u ko-
jima je oznaeno njihovo etniko porijeklo. Ti spiskovi su iroko rasprostranjeni i ak
se mogu javno kupiti. Opticaj takvih spiskova olakava diskriminaciju i uznemirava-
nje u itavom drutvu. Prema izvjetajima, desetine hiljada ljudi su zbog toga izgubile

25
posao. lanovi misije su, takoer, obavijeteni da su etniki Srbi rtve diskriminacije u
ostvarivanju svojih politikih prava, u obrazovanju i ostvarivanju prava na penziju.

28. U izbjeglikom kampu blizu Beograda, lanovi misije su razgovarali s jednom oso-
bom iz Hrvatske koja je srpskog porijekla, a koja je optuena za pobunjenitvo. Nakon
to je putena na slobodu, lokalni radio ju je proglasio etnikom, tj. pripadnikom izu-
zetno anti-hrvatske paramilitarne grupe, za koju se vjeruje da je odgovorna za izvre-
nje brojnih zloina nad civilnim stanovnitvom. On je smatrao da ova optuba
predstavlja indirektnu prijetnju za njegov ivot i sigurnost, te je pobjegao u Srbiju, osta-
vivi enu i djecu u Hrvatskoj.

29. U Hrvatskoj, predsjedavajui Radne grupe za samovoljno pritvaranje je dobio do-

kaze o zatoenju velikog broja etnikih Srba po osnovu optubi za pobunjenitvo, i to
esto bez opipljivih dokaza o njihovim stvarnim vezama s nepriznatim vlastima Kra-
jine i njenim vojnim snagama. Ovakvi postupci su de facto ravni zatoenju civilnog
stanovnitva na osnovu etnikog porijekla.

30. Znaaj krenja ljudskih prava, kojem su podvrgnuti etniki Srbi u Hrvatskoj, ne
moe se podcjenjivati ili umanjiti. Ipak, dokazi koji su trenutno na raspolaganju otkri-
vaju da se postupci koji su uzrokovali da veliki broj Srba pobjegne u Srbiju i u dijelove
Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod kontrolom etnikih Srba, koliko god bili uasni, ne
mogu uporediti sa sistematskom upotrebom nasilja nad etnikim Hrvatima i Musli-
manima u Bosni i Hercegovini.

4) Situacija u Srbiji i Crnoj Gori

31. Vlasti Savezne Republike Jugoslavije, koja se sastoji iz republika Srbije i Crne Gore,
ne podravaju otvoreno politiku etnikog ienja. U izjavi Specijalnom izvjestitelju,
Predsjednik Savezne Republike Jugoslavije osudio je etniko ienje. Takoer je izja-
vio da je rjeenje za etnike sukobe u Bosni i Hercegovini kantonizacija, koju je opi-
sao kao uspostavljanje etniki izmijeanih jedinica unutar Bosne i Hercegovine, s
uzajamnim garancijama prava etnikih Srba, etnikih Hrvata i Muslimana. U svojim
izjavama Specijalnom izvjestitelju, Predsjednik Srbije je, takoer, osudio politiku etni-
kog ienja. Meutim, Savezna Republika Jugoslavija i Srbija oigledno imaju veliki
utjecaj na Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja bi, bez njihove saradnje, bila
potpuno iskljuena od ostatka svijeta. Do sada ne postoji nijedan dokaz da su Savezne
Republike Jugoslavije i Srbija poduzele efektivne mjere da iskoriste svoj utjecaj kako bi
se zaustavilo etniko ienje u Bosni.

32. Takoer, postoje dokazi da se etniko ienje uskoro moe dogoditi u odreenim
dijelovima Srbije i Crne Gore, gdje postoje velike zajednice koje nisu srpskog porijekla.
Na Kosovu, gdje se stanovnitvo albanskog porijekla mnogo godina alilo na diskri-
minaciju i ugnjetavanje, nevladine organizacije su dostavile dokaze o poveanom broju
muenja i ubistava. U Vojvodini, na sjeveru Srbije, gdje ivi veliki broj osoba maar-
skog, hrvatskog ili drugog porijekla, postoje izvjetaji o porastu sluajeva uznemira-

26
vanja i zastraivanja nesrpskog stanovnitva. Prema izvjetajima, na hiljade osoba je
pobjeglo s podruja Sandaka, na granici Srbije i Crne Gore, gdje je stanovnitvo ve-
inski muslimansko. Nije bilo mogue posjetiti bilo koje od ovih podruja za vrijeme mi-
sije i Specijalni izvjestitelj namjerava poblie istraiti ove aspekte svog mandata u
buduim misijama.

B. Ostale ozbiljne povrede ljudskih prava

1) Zatvori

33. Zatvori se deavaju u razliitim kontekstima na teritoriji bive Jugoslavije, to uklju-

uje rat izmeu Hrvatske i Srbije i Crne Gore, trenutne sukobe izmeu razliitih snaga
unutar Bosne i Hercegovine i sukobe manjeg intenziteta koji jo uvijek traju izmeu
hrvatske vojske i milicija i etnikih Srba koji ive na zatienom podruju Ujedinjenih
naroda u Hrvatskoj. Skoro su svi ratni zatvorenici uhapeni na obje strane u sukobu iz-
meu Hrvatske i Srbije i Crne Gore razmijenjeni. U Bosni i Hercegovini, razliite strane
u sukobu dre nepoznat broj pravih ratnih zatvorenika, tj. vojnika. Civili se takoer
hapse sa ciljem da se natjeraju da napuste svoje domove, to je dio politike etnikog i-
enja, kako je ve naznaeno u izvjetaju.

34. U ovoj fazi nije mogue procijeniti broj osoba koje su trenutno u zatvoru ili broj
osoba koje su u zatvoru od poetka sukoba. Prikupljeni su vjerodostojni izvjetaji koji
se tiu upotrebe nepriznatih objekata za zatvor, koji mogu sadravati od 10 do 100 zat-
vorenika, kao to su kue, kole, fabrike i skladita, koja nisu u upotrebi, sportski ob-
jekti i sl. Postoje izvjetaji o ovakvoj praksi u Hrvatskoj, kao i na teritorijama Bosne pod
kontrolom Armije RBiH i teritorijama pod kontrolom etnikih Srba. Posljednjih sed-
mica, otkako je skrenuta panja meunarodnog javnog mnijenja na problem zatoeni-
kih logora, pojavili su se izvjetaji o poveanoj primjeni ovakve prakse na teritorijama
Bosne pod kontrolom etnikih Srba u oiglednom pokuaju da se sprijei pristup me-
unarodnim posmatraima.

35. Iako su posjetili neke zatvore, lanovi misije nisu bili u stanju da posjete niti jedan
zatoeniki logor. To se nije desilo dijelom zbog toga to se mali broj logora nalazi blizu
posjeenih gradova. Ipak, Specijalni izvjestitelj je pokuao da posjeti vojni logor, poz-
nat kao Manjaa, blizu Banje Luke, za koji se govori da je najvei zarobljeniki logor na
teritoriji Bosne pod kontrolom etnikih Srba. lanovi misije su doli do logora, gdje ih
je nadleni oficir obavijestio da se tu trenutno dri 3.000 ratnih zarobljenika. Specijalni
izvjestitelj je zatraio dozvolu da posjeti zatvorenike, ali je nije uspio dobiti. Nadleni
oficir je izjavio da je zarobljenicima dosadilo da ih posjeuju meunarodne misije, a
zatim je rekao da je prekasno za posjete za taj dan, iako je bilo vie od sat vremena prije
zalaska sunca. Na kraju je dao do znanja da ne moe dozvoliti da se vide zarobljenici,
zato to misija nije zatraila dozvolu centralnih vlasti da ue u Srpsku Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Prema nainu na koji se oficir odnosio prema njemu, Specijalni
izvjestitelj je bio u stanju da stekne jasan dojam o stranom stanju u kojem zarobljenici
vjerovatno ive.

27
36. Iako lanovi misije nisu uspjeli da posjete zatvorenike u logoru Manjaa, dobili su
informacije, ukljuujui i fotografije, od osoba koje su logor posjetile nekoliko sedmica
prije. Mnogi zatvorenici su bili slabog zdravlja, sa znacima neuhranjenosti i, u nekim
sluajevima, muenja. Specijalni izvjestitelj je, takoer, obavijeten kako je jedan o-
vjek, koji je bio zatoen u Manjai, nedavno odveden u bolnicu i bio je teak svega 34
kilograma. Dobro obavijeteni izvori procjenjuju da je broj zatvorenika vrlo vjerovatno
znatno vei od zvaninih cifara.

37. Takoer su obavljeni razgovori sa zatvorenicima za vrijeme posjete bihakom zat-

voru, na teritoriji Bosne pod kontrolom Armije RBiH. Nije bilo pritubi na muenje.

2) Smaknua

38. Primljene su takoer mnoge tvrdnje od vlada i iz drugih izvora, ija se objektivnost
ne moe utvrditi, o sistematskim smaknuima zatvorenika koja provode sve zaraene
strane. Jedine informacije koje su stigle od nepristranog izvora tiu se izjava koje je pri-
mio specijalni izvjestitelj za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije o sistematskim
smaknuima zatvorenika na podruju koje kontrolie paramilitarna grupacija Beli or-
lovi u sjeveroistonoj Bosni. Pristup ovom podruju je veoma teak, i te izjave nisu
mogle biti potvrene.

39. Postoje pouzdani dokazi da su neki zatvorenici umrli od posljedica muenja i zlo-
stavljanja u Hrvatskoj, kao i u razliitim dijelovima Bosne i Hercegovine, i u trenutnoj
fazi istraivanja ne moe se iskljuiti mogunost da su se smaknua sistematski pro-
vodila na drugim podrujima. Ipak, humanitarne organizacije, prisutne na tim terito-
rijama, istraile su mnoge tvrdnje o sistematskim smaknuima, kao i tvrdnje o
postojanju velikih logora za zatvorenike, i dokazale da nisu tane. Meutim, tano je da
postoji istinska prijetnja ivotima zatvorenika, zahvaljujui looj ishrani, prevelikom
broju ljudi na skuenom prostoru i ostalim nedostacima uslova, naroito kada vrijeme
zahladni u sljedeim sedmicama i mjesecima.

40. U ovom trenutku, najveu opasnost za ivot predstavlja granatiranje naseljenih cen-
tara i pucanje na civile u opkoljenim gradovima. Takoer, postoji rizik da ogromni broj
civila umre od neuhranjenosti, bolesti i vremenskih uslova, ukoliko se sadanja opsada
raznih podruja Bosne i Hercegovine pod kontrolom Armije RBiH ne prekine prije do-
laska zime.

3) Nestanci osoba

41. Specijalni izvjestitelj je, takoer, obavijeten o masovnoj pojavi nestanaka ljudi na
teritorijama pod kontrolom etnikih Srba. Prema izvjetajima, tri hiljade nestanaka se
desilo kao posljedica pada Vukovara. Navodi se da su te osobe bile neko vrijeme drane
u logorima, a da su kasnije nestale.

28
4) Drugi prekraji

42. Specijalni izvjestitelj je obavijeten o posebno tekim incidentima fizikog zlostav-

ljanja katolikih sveenika i asnih sestara koje su vrile srpske snage na podruju Banje
Luke.

43. Predsjednik Radne grupe za proizvoljno zatoenje bio je u mogunosti posjetiti bje-
lovarski zatvor u Hrvatskoj, gdje je razgovarao s dvojicom zatvorenika. Oni su se a-
lili da su bili izloeni muenju prilikom hapenja 5. augusta 1992. godine. Metode
muenja su ukljuivale prebijanje, to je imalo za rezultat slomljene zube i rebra, elek-
trine okove, lana smaknua, prenje koe cigaretom i spaljivanje brade jednog od
zatvorenika. Najprijeih je muila lokalna policija, a zatim, u periodu od nekoliko dana,
vojna policija. Ovom lanu misije bilo je doputeno da proui spise zatvora, u kojima
su se nalazili dosjei zatvorenika koji su u zatvor stigli s vidljivim znakovima muenja.
Nadlene vlasti imaju razliite stavove prema takvim ozbiljnim povredama ljudskih
prava. Pozitivno je od Vlade da neki zatvorski slubenici propisno biljee dokaze mu-
enja i osiguravaju svu potrebnu medicinsku pomo rtvama nasilja koje dou pod nji-
hov nadzor. Ipak, civilni policajci UNPROFOR-a izvjetavaju da hrvatska policija ne
sarauje u ispitivanju takvih zloina, u koje je i sama esto ukljuena.

C. Faktori koji doprinose krenju ljudskih prava

44. Specijalni izvjestitelj je s velikom zabrinutou primijetio u kojoj mjeri stanovni-

tvo posjeduje oruje, naroito na teritoriji Bosne i Hercegovine pod kontrolom etnikih
Srba. Posebno je uzrujan velikom prisutnou teko naoruanih mukaraca i ena, u
uniformi ili van nje, u Banjoj Luci, iako lokalne vlasti tvrde da u podruju vlada mir.
Vojni slubenici UNPROFOR-a iz razliitih zemalja, kao i predstavnici meunarodnih
humanitarnih organizacija, iznova skreu panju na opasnost koja postoji kada veliki
broj ljudi zauzme poloaje u vojsci, bez odgovarajue obuke i bez prikladne zapovje-
dne strukture. iroka rasprostranjenost oruja meu stanovnitvom uveliko olakava
taktike kojima se koristi u zastraivanju stanovnitva, kako bi se potaknulo etniko i-
enje, kao to su pucanje u kue i dizanje kua u zrak.

45. U Vukovaru je UNPROFOR obavijestio misiju o potekoama na koje je naiao u po-

kuaju da provede sporazum o razoruanju tzv. civilnih odbrambenih jedinica.
Isprva, njihovi pripadnici su se preobrazili u tzv. specijalnu policiju. Kada je tome pri-
govoreno, pripadnici specijalne policije su postali lanovi obine policije. Ova situacija
je nepromijenjena i za vrijeme posjete. Prema navodima UNPROFOR-a, samo 10 do 15
posto policijskih snaga u Vukovaru prolo je profesionalnu obuku za svoje zvanje. Slu-
ajevi zastraivanja (pucanje u domove nou ili dizanje kua u zrak) i ozbiljnijih zloina,
kao to su ubistva koja su vrili nepoznati poinitelji, i dalje se manje-vie redovno de-
avaju na ovim podrujima. Civilna policija UNPROFOR-a istrauje takve zloine i pre-
daje dokaze lokalnoj policiji na poduzimanje mjera. injenica da lokalna policija ne
poduzima djelotvorne mjere da istrai takve izvjetaje ozbiljan je problem koji pogaa
ne samo Vukovar, nego i druga zatiena podruja Ujedinjenih naroda.

29
46. ini se da postoji potpuno odsustvo vladavine prava ne samo u zatienim podru-
jima Ujedinjenih naroda, ve i u dijelovima Bosne i Hercegovine, gdje i lokalne civilne
i vojne vlasti donose mnoge odluke na isto ad hoc osnovi. Postoje izvjetaji o srodnom
problemu u Vukovaru, gdje je sporazumom po kojem je osnovan UNPROFOR, odre-
eno da on mora potovati lokalne zakone koji su na snazi. Meutim, zakonodavno ti-
jelo Krajine usvojilo je zakone koji diskriminiraju na osnovu etnikog porijekla, to
je krenje meunarodnih standarda.

47. Glasine i dezinformacije ne samo da su rasprostranjene, nego su i kljuni element

trenutne situacije u bivoj Jugoslaviji, koji znaajno doprinosi etnikoj mrnji i ra-
splamsava elju za osvetom, kao jednim od glavnih uzroka zloina koje se deavaju. Uz
rijetke izuzetke, dravni mediji u svim posjeenim zemljama predstavljaju vijesti ve-
zane za sukobe i krenja ljudskih prava na nain koji se jedino moe opisati kao izvr-
tanje injenica. Rezultat ovoga je da opa javnost nema pristup pouzdanim i
objektivnim izvorima informacija. Kod meunarodne tampe, postoji tendencija da se
naglaavaju najsenzacionalniji aspekti situacije, to onda pojaava nepovjerenje i na-
petosti koje produavaju sukobe.

D. Potekoe koje utiu na djelovanje humanitarnih organizacija

48. Meunarodne organizacije koje djeluju na teritoriji bive Jugoslavije, posebno u

Bosni i Hercegovini, suoavaju se s vanrednim potekoama. S nesumnjivo najveim
potekoama se sreu u Sarajevu, gdje su uredi i vozila UNPROFOR-a i UNHCR-a esto
meta napada granata ili snajpera. Crveni kri je prestao djelovati u Sarajevu nakon to
je jedan od njihovih predstavnika ubijen. Njihovo odsustvo je ostavilo ozbiljnu praz-
ninu u podrci koja se nudi rtvama sukoba na ovom podruju, kao to su provjerava-
nje uvjeta zatoenitva, pronalaenje nestalih lanova porodica i prijenos poruka
izmeu zatvorenika i njihovih obitelji. Predstavnici raznih humanitarnih organizacija
ukazuju na to da su se, iako je broj dosad ubijenih osoba iz meunarodnih humanitar-
nih organizacija mali, desili brojni incidenti koji su mogli imati tragian kraj, naroito
u podrujima Bosne pod kontrolom etnikih Srba. Na primjer, predstavnici Crvenog
kria u Banjoj Luci i civilne administracije UNPROFOR-a u Vukovaru su nekoliko puta
bili u situaciji da im se prijeti pitoljem.

49. Nedostatak jasne zapovjedne strukture, odsustvo vladavine prava i stav nepovjerenja
i neprijateljstva prema meunarodnim organizacijama esto dovode do situacija u kojima
su potrebni opseni pregovori prije nego to se humanitarne operacije uope mogu izve-
sti. U takvim situacijama provoenje rutinskih humanitarnih operacija nailazi na neoeki-
vane prepreke i potekoe. Krajnji rezultat je umanjenje efikasnosti takvih humanitarnih
organizacija i smanjenje mogunosti da se pomogne stanovnitvu. Sporazumi, pak, kojim
se Crvenom kria osiguravao neogranien pristup osobama u zatoenitvu, u bilo kojem
mjestu zatoenja, ne potuju se, naroito na teritoriji Bosne pod kontrolom etnikih Srba.

50. Na teritorijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod kontrolom etnikih Srba me-
unarodne organizacije se redovito suoavaju s posebnim potekoama u odluivanju

30
da li da kompromitiraju svoje principe kako bi sprijeili tragine gubitke ivota. Snage
koje su odgovorne za provoenje etnikog ienja namjerno stavljaju takve humanitarne
organizacije u poziciju da ili postanu neradi sauesnici u etnikom ienju, tako to e
pomoi ciljnim grupama da napuste podruje koje se isti i presele se u sigurna po-
druja pod kontrolom drugih, ili da ih ostave da se same snau u datim okolnostima i
budu izloene zatoenitvu, gladovanju ili opasnosti od smaknua po kratkom postupku.

E. Zakljuci

51. Na cijelom podruju Bosne i Hercegovine deavaju se masovni i ozbiljni sluajevi

krenja ljudskih prava.

52. Sve strane u sukobu uestvuju u krenju ljudskih prava. Takoer postoje rtve na
svim stranama. Ipak, situacija muslimanskog stanovnitva je naroito tragina: oni se
plae da im prijeti opasnost istrebljenja.

53. Odgovorne vlasti toleriraju inove nasilja i esto ih ak i potiu. Kao rezultat takve
politike, ne postoji vladavina prava.

54. Situacija ljudi koji su zarobljeni u logorima ili ive u izbjeglikim centrima je naro-
ito dramatina.

55. Indoktrinacija velikog dijela stanovnitva, koja se deava, podupire nacionalnu i

vjersku mrnju.

56. Unato visokom nivou angairanosti osoblja Ujedinjenih naroda UNPROFOR-a i

UNHCR-a, oni nisu u stanju adekvatno zatititi ugroeno stanovnitvo i u mnogim
okolnostima ne mogu nita poduzeti da sprijee sluajeve krenja ljudskih prava.

57. Postoji velika potreba za hitnom usaglaenom akcijom. ak i kada se uspostavi mir,
velika je mogunost da e se ozbiljne povrede ljudskih prava nastaviti zbog intenziteta
meusobnog nepovjerenja i mrnje.

II. PREPORUKE
I.

58. Potrebno je odmah neutralizirati teko naoruanje na teritoriji Bosne i Hercegovine,

tako to e se sakupiti i staviti pod nadzor UNPROFOR-a, ukoliko je potrebno. Nuna
je stroga provedba sporazuma koji su usvojeni i principa koji su prihvaeni o ovom pi-
tanju na Londonskoj konferenciji.

59. Ujedinjeni narodi bi trebali pozvati vlasti koje kontroliraju razliite dijelove terito-
rije Bosne i Hercegovine da razoruaju neregularne vojne snage i civile. Ovo bi se tre-
balo obaviti pod nadzorom UNPROFOR-a.

31
60. Ujedinjeni narodi bi bez odlaganja trebali izdati konano upozorenje vlastima koje
kontroliraju razliite dijelove teritorije Bosne i Hercegovine da, s obzirom na svoju du-
nost da osiguraju sigurnost civilnog stanovnitva, mogu biti dovedeni pred lice pravde,
u skladu s normama i standardima meunarodnog prava, ne samo za direktno izvre-
nje, nego i za toleriranje inova okrutnosti, nasilja i ostalih povreda ljudskih prava.

II.

61. Ujedinjeni narodi bi trebali nastaviti odluno pozivati nadlene vlasti da napuste poli-
tiku etnikog ienja u svim njegovim oblicima. Svakoj rtvi ove politike bi trebalo ga-
rantirati mogunost povrata svojih prava pod meunarodnim nadzorom. Ovo bi se,
takoer, trebalo ispuniti i prema onim osobama koje su bile primorane da pristanu na do-
brovoljno raseljavanje. Nikakve norme, niti odluke, koje su izdale vlade koje provode po-
litiku etnikog ienja, ne mogu uiniti da ova politika i njene posljedice postanu zakonite.

62. Postoji realna opasnost da se najnasilniji oblici politike etnikog ienja proire na
Kosovo, Sandak i Vojvodinu. Ova opasnost zahtijeva hitno osnivanje meunarodnih
mehanizama koji e pratiti stanje ljudskih prava na ovim teritorijama. vrsto se pre-
poruuje da se osigura saradnja Konferencije za sigurnost i saradnju u Europi po ovom
pitanju.

III.

63. Nuno je ne samo poveati veliinu UNPROFOR-a, nego i proiriti njegov mandat
na tri podruja. Kao prvo, mandat bi trebao da pokriva itavu teritoriju Bosne i Herce-
govine. Kao drugo, osoblje UNPROFOR-a bi trebalo imati pravo da izravno reagira na
sluajeve povrede ljudskih prava koji se dese u njihovom prisustvu i da pomognu r-
tvama. Kao tree, osoblje UNPROFOR-a bi trebalo dobiti zadatak da prikuplja infor-
macije i pritube koje se tiu sluajeva povrede ljudskih prava i na teritorijama koje
trenutno nisu pokrivene misijom UNPROFOR-a. To bi trebalo ukljuivati pristup ci-
vilne policije UNPROFOR-a mjestima pritvora. Njihovi bi se dokazi trebali saopavati
ne samo lokalnoj policiji, nego i nadlenim sudskim organima.

IV.

64. Situacija osoba koje su zatoene u logorima i onih koje ive u izbjeglikim centrima
zahtijeva brzu akciju. Crvenom kriu se mora omoguiti potpuni pristup svim zarob-
ljenikim logorima i centrima, nezavisno od njihove veliine.

65. Neophodna je potpuna provedba principa koji su prihvaeni i sporazuma koji su

usvojeni na Londonskoj konferenciji u pogledu zatvaranja logora u kojima se dre za-
toenici. Prepreke koje spreavaju povratak kuama osoba koje su osloboene iz lo-
gora ne bi trebale dovesti do konsolidacije situacije koja je posljedica politike etnikog
ienja.

32
 V.
66. Agencije Ujedinjenih naroda i Meunarodni odbor Crvenog kria bi trebali pojaati
efikasnost sistema informacija o tome to se deava osobama koje su prisilno odvojene
od svojih obitelji. Posebna se briga mora povesti o djeci iji su roditelji ubijeni ili koja
su odvojena od svojih roditelja.

67. Postoji hitna potreba da se ustanovi istrana komisija, pod pokroviteljstvom i u sa-
radnji s nadlenim organima Ujedinjenih naroda, kojoj e biti dodijeljen zadatak da
utvrdi to se desilo s hiljadama osoba koje su nestale poslije opsade Vukovara, kao i s
drugim osobama koje su nestale za vrijeme sukoba u bivoj Jugoslaviji. Radna grupa za
prisilne i nedobrovoljne nestanke Komisije za ljudska prava bi se mogla pozvati da
prui savjet i pomo o ovom pitanju.

VI.

68. Osnivanje informativne agencije, koja bi bila nezavisna od lokalnih vlasti, moglo bi
pomoi da se suzbije irenje mrnje meu stanovnitvom. Ova agencija bi trebalo da
ima potrebne uvjete da efikasno djeluje na itavoj teritoriji bive Jugoslavije. Apel za osi-
guravanje sredstava za ovu svrhu bi trebalo uputiti europskim vladama i drugim po-
tencijalnim donatorima. S obzirom na potrebu za dugoronim naporima ponovnog
educiranja, strane u sukobu bi imale obavezu da osiguraju da predloena agencija do-
bije dovoljno vremena na radiju i televiziji u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. Predloena
agencija bi trebala, takoer, biti u mogunosti podravati lokalne medije, pod uvjetom
da ire objektivne informacije i djeluju na nain koji potie stvaranje meusobnog po-
vjerenja meu nacionalnim i vjerskim zajednicama.

VII.

69. Potreba da se krivino gone oni koji su odgovorni za masovna i besramna krenja
ljudskih prava i za krenje meunarodnog humanitarnog prava, te da se sprijee even-
tualni budui prekritelji, zahtijeva sistematsko sakupljanje dokumentacije o tim zloi-
nima i osobnih podataka odgovornih osoba.

70. Trebalo bi uspostaviti komisiju koja bi procjenjivala i dalje istraivala posebne slu-
ajeve za koje se pokae da je krivino gonjenje opravdano. Ove informacije bi trebale
ukljuivati podatke koje su ve sakupila tijela unutar sistema Ujedinjenih naroda, druge
meuvladine organizacije i nevladine organizacije.

VIII.

71. Raznolikost meunarodnih aktivnosti, koje ciljaju da privedu kraju sukobe i krenja
ljudskih prava u bivoj Jugoslaviji, ograniava efikasnost tih napora. Kao posljedica se jav-
lja prijeka potreba da se usaglaenom meunarodnom akcijom pobolja sudbina rtava
povrede ljudskih prava. Odluke Londonske konferencije, naroito osnivanje Upravnog od-
bora, korak su u ovom pravcu. Bolja koordinacija razliitih agencija i tijela Ujedinjenih na-
roda bi, takoer, doprinijela poboljanju efikasnosti takvih meunarodnih napora.

33
72. Daljnja provedba mandata Specijalnog izvjestitelja zahtijeva postavljanje tabova
na teritoriji bive Jugoslavije, u cilju koordiniranja i praenja krenja ljudskih prava za-
jedno s ostalim tijelima Ujedinjenih naroda, koja su ve spomenuta, i osnivanje profe-
sionalne i logistike infrastrukture unutar Centra za ljudska prava. Ona, takoer,
zahtijeva uspostavljanje radnog odnosa s ostalim multilateralnim inicijativama, pose-
bno s ve pomenutim Upravnim odborom.

73. Neophodno je donoenje hitne odluke, kojom se odobrava osnivanje takve infra-
strukture, za uspjenu provedbu mandata koju je Specijalnom izvjestitelju povjerila
Komisija za ljudska prava. Specijalni izvjestitelj e nastaviti da izvjetava Komisiju o
tom pitanju.

34
 ANEKS I.
PROGRAM POSJETE SPECIJALNOG IZVJESTITELJA O STANJU
LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE

Petak, 21. augusta 1992. godine

Dolazak u Zagreb,

Sastanci s UNPROFOR-om i UNHCR-om,

Sastanak s potpredsjednikom Hrvatske i lanovima hrvatske Vlade,

Sastanak s predstavnicima nevladinih organizacija.

Subota, 22. augusta 1992. godine

Sastanak Specijalnog izvjestitelja u Zagrebu sa rtvama i svjedocima povrede ljudskih prava,

Posjeta Specijalnog izvjestitelja izbjeglikom kampu u Varadinu radi upoznavanja iz-

bjeglica iz Bosne i Hercegovine, koje su nedavno dole.

***
Sastanak specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i pred-
sjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s Vladom Bosne i Hercegovine u
Bihau,

Sastanak specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i pred-

sjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s predstavnicima Crvenog krsta
i UNHCR-a u Bihau,

Posjeta predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje bihakom zatvoru i

razgovor sa zatvorenicima.

Nedjelja, 23. augusta 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja Banjoj Luci (Bosna i Hercegovina) i sastanak s lokalnim

vlastima Srpske Republike Bosne i Hercegovine,

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s predstavnicima Crvenog krsta u Banjoj Luci,

Posjeta Specijalnog izvjestitelja vojnom zatoenikom logoru Manjaa,

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s vjerskim dostojanstvenicima u Banjoj Luci.

35
***
Sastanak specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i pred-
sjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s koordinatorom civilnih poslova
UNPROFOR-a za zatieno podruje Ujedinjenih naroda Zapad,

Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije izbjegli-

kom kampu u Karlovcu i razgovor sa svjedocima iz Bosne i Hercegovine,

Posjeta predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje bjelovarskom zat-

voru (Hrvatska) i razgovor sa zatvorenicima i slubenicima zatvora.

Ponedjeljak, 24. augusta 1992. godine

Posjeta Sarajevu i sastanak s predsjednikom Bosne i Hercegovine i lanovima Vlade,

Sastanak s lokalnim nevladinim organizacijama,

Posjeta Specijalnog izvjestitelja Dravnoj bolnici u Sarajevu.

***
Sastanak specijalnog izvjestitelja za vansudske, prijeke i samovoljne egzekucije i pred-
sjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje sa slubenicima UNPROFOR-a u
Sarajevu.

Utorak, 25. augusta 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja i specijalnog izvjestitelja za vansudske, prijeke ili sa-

movoljne egzekucije Beogradu,

Sastanak s predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije i lanovima Vlade,

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s predsjednikom Srbije,

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s politikim elnicima Srpske Republike Bosne i Her-

cegovine,

Sastanak s predstavnicima UNHCR-a i Crvenog kria,

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s elnicima opozicionih stranaka i predstavnicima et-

nikih grupa s Kosova, iz Vojvodine i Sandaka.

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, prijeke i samovoljne egzekucije izbjegli-
kom kampu blizu Beograda.

36
***
Sastanak predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s pripadni-
cima civilne administracije, civilne policije i ureda za javnost UNPROFOR-a u
Zagrebu.

Sastanak predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje sa hrvatskim

sucem u Bjelovaru.

Sastanak predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s predsta-

vnicima Humanitarnog ureda Monitoring misije Europske zajednice u Zagrebu.

Srijeda, 26. augusta 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja i specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili

samovoljne egzekucije Vukovaru, zatieno podruje Ujedinjenih naroda Istok,

Sastanci s osobljem UNPROFOR-a (Vukovar),

Posjeta vukovarskoj pijaci, razgovori sa stanovnitvom,

Sastanak s lokalnim vlastima Srpske Republike Krajine u Vukovaru.

***
Sastanak specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije s
raseljenim Hrvatima u blizini Vukovara.

***
Sastanak predsjedavajueg Radne grupe za samovoljno pritvaranje s predsta-
vnicima Crvenog krsta/kria u Zagrebu,

Odlazak za enevu.

*******
Specijalni izvjestitelj se eli zahvaliti predsjedavajuem Radne grupe za samovoljno prit-
varanje gospodinu Louisu Joinetu i specijalnom izvjestitelju za vansudske, brze ili sa-
movoljne egzekucije gospodinu Bacreu W. Ndiayu. On se takoer eli zahvaliti
UNPROFOR-u, bez ije logistike pomoi ne bi bilo mogue posjetiti toliko razliitih
mjesta u podruju, UNHCR-u, koji je omoguio sastanke s lokalnim vlastima izvan po-
druja pod kontrolom UNPROFOR-a, kao i Crvenom kriu.

37
 Aneks II.
ZAPAANJA U VEZI SA STRANAMA KOJE KONTROLIRAJU
POSJEENE TERITORIJE

Tri odvojena podruja su pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine, tj. dio glavnog
grada Sarajeva, podruje poznato kao Biha, u blizini granice s Hrvatskom u sjevero-
zapadnoj Bosni i dijelovi centralne Bosne i Hercegovine.

Veliki dio Bosne i Hercegovine nije pod kontrolom priznate Vlade. Veina posmatraa
se slae da Srpska Republika Bosna i Hercegovina, nepriznata vlada koja je progla-
ena kada se Bosna i Hercegovina izjasnila o svojoj nezavisnosti od Jugoslavije nasuprot
eljama srpskog stanovnitva, kontrolira izmeu 50 i 70 posto teritorije. Glavni tab
Srpske Republike Bosne i Hercegovine nalazi se u mjestu Pale, nedaleko od Sarajeva,
opkoljenog glavnog grada Bosne i Hercegovine. Ona se sastoji iz etiri autonomne re-
gije, od kojih je Specijalni izvjestitelj posjetio jednu od njih Banju Luku. Prema pri-
kupljenim informacijama, zakon koji se primjenjuje unutar Srpske Republike Bosne i
Hercegovine je zakon Savezne Republike Jugoslavije, koji su donekle izmijenili od
strane lokalni zakonodavni organ. iroko je rasprostranjeno miljenje da vlade Savezne
Republike Jugoslavije i Republike Srbije vre znaajan uticaj na voe etnikih Srba u
Bosni i Hercegovini. Takoer, postoje neki dokazi da Srpska Republika Bosna i Herce-
govina ne kontrolira u potpunosti sve dijelove Bosne i Hercegovine u rukama etnikih
Srba, naroito takozvanu Srpsku autonomnu republiku, podruje u sjeveroistonom di-
jelu, koje kontrolira paramilitarna grupacija po imenu Beli orlovi, pod vostvom osobe
poznate pod ratnim pseudonimom Mauzer.

Otprilike treina teritorije Hrvatske nalazi se pod kontrolom etnikih Srba, a ne Vlade
Hrvatske. Civilne vlasti u ovim podrujima tvrde da su obrazovale tzv. Srpsku Re-
publiku Krajinu i nepriznatu vladu. Snage milicije, lojalne Srpskoj Republici Krajini,
kontroliraju ta podruja. Od aprila 1992. godine, ova podruja su pod zatitom Zatit-
nih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), koje tee da stave pod kontrolu aktivno-
sti milicije. Civilni policijski slubenici, pridrueni UNPROFOR-u, takoer ispituju
sluajeve nepotivanja ljudskih prava, a informacije koje prikupe predaju lokalnoj po-
liciji da poduzme akciju. Uz Hrvatsku vojsku, u Hrvatskoj djeluju dvije vojne formacije
milicije. Jedna, poznata pod akronimom HOS, jeste vojno krilo politike partije pod
imenom Hrvatska stranka prava, ija ideologija je otvoreno faistika. Iako je stranka
dobila samo mali broj glasova na skoranjim izborima, milicija HOS-a je navodno ve-
lika. Neki posmatrai smatraju da su neki od najozbiljnijih sluajeva krenja ljudskih
prava etnikih Srba, koji su prijavljeni u Hrvatskoj, djelo ove milicije.

38
Etniko ienje - cilj rata
Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-1/10 od 27. 10. 1992. godine

Izvjetaj o drugoj posjeti bivoj Jugoslaviji

SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 5) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

I. Zapaanja koja se tiu situacije ljudskih prava

u posjeenim oblastima (paragrafi 6 24). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

II. Zakljuci (paragraf 25) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

ANEKS I.
Program druge posjete Specijalnog izvjestitelja
o stanju ljudskih prava na podruju bive Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

ANEKS II.
Izjava dr. Clyde Snowa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

40
Uvod

1. Ozbiljna i masovna krenja ljudskih prava nastavljaju se na teritoriji bive Jugoslavije.

Vojni sukob u Bosni i Hercegovini, iji je cilj ostvarivanje etnikog ienja, ostaje pi-
tanje posebne i najhitnije brige. Shodno tome i u skladu s Odlukom 1992/S-1/1 Komi-
sije za ljudska prava, Specijalni izvjestitelj se odluio pripremiti izvjetaj za ovaj period,
kako bi usmjerio panju Komisije za ljudska prava, kao i Vijea sigurnosti UN-a, Viso-
kog povjerenika za izbjeglice Ujedinjenih naroda i svih vlada i meunarodnih organi-
zacija uesnica, na najvee probleme povezane s politikom etnikog ienja. Potpuniji
izvjetaj, s nalazima na koje se poziva ovaj izvjetaj, kao i daljnja analiza situacije koja
preovladava u bivoj Jugoslaviji, bit e predati Generalnoj skuptini UN-a na njenom
zasjedanju.

2. Specijalni izvjestitelj je u periodu od 12. do 22. oktobra 1992. godine obavio drugu
misiju na podruju bive Jugoslavije. Svjedoenja koja je uo potvruju da se tamo na-
stavljaju ozbiljna i veoma rairena krenja ljudskih prava. Druga misija je ukljuivala
posjete raznim oblastima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, ukljuujui i Kosovo,
Vojvodinu i Sandak. Posebna panja je posveena zatvorima i izbjeglikim centrima.
Specijalni izvjestitelj je intervjuirao rtve krenja ljudskih prava i dobio je dokazni ma-
terijal koji detaljno opisuje stepen tih krenja. Program misije je priloen uz ovaj izvje-
taj, kao Aneks I.

3. Na poziv Specijalnog izvjestitelja, u misiji su uestvovali sljedei specijalni izvjesti-

telji, predstavnici i strunjaci: gospodin Bacre Ndiaye, specijalni izvjestitelj za vansud-
ske, brze ili samovoljne egzekucije, gospodin Peter Kooijmans, specijalni izvjestitelj za
pitanja muenja, gospodin Louis Joinet, predsjedavajui Radne grupe za samovoljno
pritvaranje, i gospodin Francis Deng, predstavnik generalnog sekretara za osobe rase-
ljene unutar zemlje. Na ovaj nain je tokom misije bilo mogue raditi u paralelnim gru-
pama i posjetiti vie mjesta. Dva medicinska i forenzika strunjaka dr. Clyde Snow i
dr. Jack Geiger takoer su uestvovali u misiji, zajedno s vanim osobljem iz Centra
Ujedinjenih naroda za ljudska prava, kao i UN prevodiocima.

4. Lokalne vlasti su dozvolile Specijalnom izvjestitelju da tokom svoje misije slobodno

posjeti razliita mjesta koja su ga zanimala, uz jedan izuzetak, kada lanovima misije
nije dozvoljeno da uu u podruje Bosanski Novi Prijedor na teritoriji pod kontrolom
Srba.

5. Kao rezultat ove misije specijalni izvjestitelj eli snano naglasiti da se, od njegove
prve posjete u augustu 1992. godine, u Bosni i Hercegovini nastavljaju vriti raspro-
stranjena i ozbiljna krenja ljudskih prava i da su se ona u nekim aspektima poveala.
Ova krenja se neprekidno vre upravo u vrijeme kada se strane obavezuju da e sjesti
za pregovaraki sto u enevi. Kao rezultat ovih krenja, veliki broj ljudi pati i gubi svoje
ivote. Hiljadama ljudi je ugroen ivot, kao i njihovo ljudsko dostojanstvo. Ukoliko se
ne preduzme trenutna akcija, mnogi od njih nee preivjeti zimu. Kao to je naznaeno
u prvom izvjetaju, muslimansko stanovnitvo je glavna rtva i doslovno mu prijeti
istrebljenje.

41
I. Zapaanja koja se tiu situacije ljudskih prava u posjeenim oblastima

6. Specijalni izvjestitelj dijeli miljenje drugih posmatraa da je osnovni cilj oruanog su-
koba u Bosni i Hercegovini stvaranje etniki homogenih oblasti. Etniko ienje se ne
pojavljuje kao posljedica rata, ve prije kao njegov cilj. Ovaj cilj je, u velikoj mjeri, ve
postignut ubijanjima, premlaivanjima, silovanjima, razaranjima domova i prijetnjama.
Takva praksa se pojaala posljednjih sedmica i sve je manje otpora nesrpskog stano-
vnitva, od kojih je veina spremna da sve napusti i pobjegne iz svoje domovine. Po-
sljednji dogaaji zabiljeeni u regionu Prijedora, Doboja i Kotor Varoi dokazuju da
srpske voe u Bosni i Hercegovini nisu spremne da prekinu svoje planove. Musli-
mansko i hrvatsko stanovnitvo, na teritoriji koju kontroliraju srpske vlasti, ivi pod
ogromnim pritiskom i strahom. Stotine hiljada ljudi je prisiljeno da ode iz svojih do-
mova i da napusti svoju imovinu, kako bi spasilo svoje ivote.

7. Tokom svoje misije, Specijalni izvjestitelj je saznao za dva sluaja pruanja otpora
ovakvoj politici od kojih su oba bila neuspjena. Stanovnici muslimanskog sela Ma-
hovljani eljeli su izbjei prisilno iseljavanje tako to e pokazati svoju lojalnost lokal-
nim srpskim vlastima, ukljuujui predaju oruja i prihvatanje vojne slube po pozivu.
Uprkos tome, oni su meta stalnih napada nepoznatih zloinaca. Stanovnici Veia, u
regionu Kotor Varoi, odluili su se za oruani otpor. Specijalni izvjestitelj je lino in-
tervenirao kod gospodina Radovana Karadia, voe bosanskih Srba, kako bi sprijeio
masakr oko, kako se procjenjuje, 70 porodica koje su ivjele u Veiima.

8. Veoma dramatina situacija je primijeena u regionu Travnika, gdje veliki broj rase-
ljenih Muslimana ivi u ekstremno tekim uslovima. Grad Travnik, s 19.000 stanovnika,
morao je primiti vie od 14.000 raseljenih osoba. Mnogi od njih su rekli Specijalnom iz-
vjestitelju da su i lokalne vlasti i tzv. agencija za emigraciju u Banjoj Luci organizirali
njihovo iseljavanje, te da su neki od njih morali platiti novani iznos u visini do 300
njemakih maraka po osobi, kako bi preli na teritoriju pod muslimanskom kontrolom.
Oni su dovezeni prema prvim linijama bojita, ali su morali izai iz autobusa prije nego
to su do njih doli i proi kroz borbenu zonu, kako su znali i umjeli. Na putu su bili
stalno udarani, pljakani, podvrgavani raznim oblicima uznemiravanja, te, u nekim
sluajevima, silovani ili strijeljani.

9. Nastavljene borbe u regionu Travnika prijete sigurnosti ovih osoba i ugroavaju do-
stavu humanitarne pomoi. Specijalni izvjestitelj je putovao u to vrijeme jedinim mo-
guim putem od Splita, na hrvatskoj obali, do Travnika i Zenice u centralnoj Bosni,
putem koji je postao poznat kao Put spasa. Ova cesta je izuzetno uska, prolazi kroz
planinske predjele, opasna je i nee biti prohodna im padne prvi snijeg. Oni koji voze
humanitarne konvoje ovom cestom zasluuju divljenje i potovanje.

10. Specijalni izvjestitelj je bio naroito okiran uslovima u logoru Trnopolje, gdje su se
okupile osobe koje se nadaju da e pobjei od srpskog etnikog ienja. Vie od tri hi-
ljade ljudi je stijenjeno u tri zgrade i nekoliko malih kua, gdje ive u neizrecivoj pr-
ljavtini, spavaju na tankim ebadima i slami, koja vrvi uima, piju zagaenu vodu i
preivljavaju na minimalnim porcijama hljeba. Neke od ovih osoba borave u ovom

42
kampu vie od 4 mjeseca. Ljekar koji je pratio Specijalnog izvjestitelja izjavio je da se in-
fekcija gornjih respiratornih puteva iri kao munja. Djeca i odrasli pate od dijareje, vje-
rovatno od zagaene vode i potpunog nedostatka sanitarnih uslova. Ima dijabetiara
bez inzulina, pacijenata sa sranim oboljenjima bez digitalisa i osoba koje pate od po-
vienog krvnog pritiska bez lijekova.

11. Lokalne vlasti su opisale Trnopolje kao otvoreni kamp. Meutim, uslovi u okolnim
mjestima, gdje su doslovno sve muslimanske i hrvatske kue unitene, takvi su da se
zatvorenici mogu kretati samo uz veliki rizik po ivote. ak se i u kampu osjeaju ugro-
eno, zbog naoruanih ljudi koji ga uvaju.

12. Vjeruje se da se slini zaprepaujui uslovi mogu pronai i u drugim malim centrima
irom Bosne i Hercegovine. Prema medicinskim strunjacima, zdravstvena katastrofa
koja e zasjeniti broj rtava masovnih egzekucija i vojnih sukoba, ve je zapoela.

13. Veina raseljenih osoba moe spasiti svoj ivot jedino traenjem utoita van gra-
nica Bosne i Hercegovine. Meutim, Hrvatska, koja ve ima 300.000 raseljenih osoba i
400.000 Bosanaca, tvrdi da nije u poziciji da primi jo izbjeglica, jer su izbjegliki centri
i bolnice prenatrpani. Zbog tog razloga je UNPROFOR, koji kontrolira veinu granice
izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prisiljen da ogranii njihov ulazak u zatiene
zone UN-a (UNPA). Mnogi raseljeni Muslimani su vraeni na granici, a neke od osoba
koje su je ve prele, ukljuujui i vojne obveznike, nazad alju i UNPROFOR i hrvatske
vlasti. Za aljenje je to je UNPROFOR prisiljen da prekri princip nevraanja izbjeglica.
Specijalni izvjestitelj je intervenirao kod predstavnika hrvatske Vlade, zahtijevajui da
izbjegavaju slanje izbjeglica sposobnih za vojnu slubu nazad u Bosnu i Hercegovinu.

14. Bolji uslovi su zateeni u izbjeglikim centrima u Hrvatskoj i Srbiji. Specijalni iz-
vjestitelj je takoer saznao da raseljene osobe srpskog porijekla ive u Banjoj Luci u
mnogo boljim uslovima. Tokom sastanka sa Specijalnim izvjestiteljem, one su izjavile
da su bile podvrgnute raznim oblicima zloina u mjestima odakle dolaze.

15. Tokom svoje misije Specijalni izvjestitelj je posvetio mnogo panje osobama koje su
zbog sukoba zarobljene. Srpski zatvorenici, intervjuirani u Mostaru, nisu se alili na
postupanje zatvorskog osoblja. Meutim, alili su se na to to im nije bilo dozvoljeno
da hodaju unutar zatvorskog objekta, niti da vide svoje supruge, koje su bile u istom
zatvoru. Srpski zatvorenici u Zenici alili su se na to da su neke od njih uvari prem-
laivali u odsustvu zapovjednika. U Tomislavgradu stariji srpski zatvorenik pokazao
je Specijalnom izvjestitelju masnice, nastale od tekog premlaivanja koje se dogodilo
nekoliko dana ranije. U ovim sluajevima, Specijalni izvjestitelj je zahtijevao od odgo-
vornih vlasti da u potpunosti potivaju i garantuju prava zatvorenicima. Posjeen je i
logor Batkovi, u sjeveroistonoj Bosni, u kojem je bilo priblino 1.000 muslimanskih
zatvorenika. Zatvorenici se nisu alili na loe postupanje i openito se inilo da su do-
brog zdravlja. Meutim, oni spavaju na slamnatim madracima na podu tale, bez gri-
janja, koja je prepuna upljina, gdje e uslovi za ivot postati nepodnoljivi im pone
hladno vrijeme. Najea primjedba veine zatvorenika u svim zatvorima i kampovima
koji su posjeeni jeste da ne znaju razlog zbog kojeg su pritvoreni.

43
16. Tokom svog sastanka sa gospodinom Matom Bobanom, voom hercegovakih Hr-
vata, Specijalni izvjestitelj je zatraio od njega da njegove vlasti potuju obavezu oslo-
baanja svih zatvorenika, koja je donesena na prethodnim pregovorima u enevi.
Gospodin Boban je potvrdio svoju spremnost da oslobodi sve zatvorene osobe, osim
optuenih za ratne zloine. Specijalni izvjestitelj se nada da e sve strane ispuniti svoje
obaveze u ovom smislu. On vjeruje da e biti neophodno osigurati prisustvo meuna-
rodnih posmatraa tokom bilo kakvih sudskih postupaka.

17. Tokom posjete Sarajevu, predstavnici vjerskih zajednica, vlasti i nevladinih organi-
zacija potvrdili su miljenje da je Sarajevo umirui grad. Stanovnitvo je oajno. Za-
biljeeni su sluajevi u kojima su ljudi umirali na ulicama od gladi i iscrpljenosti. Oni
gube povjerenje u efikasnost meunarodne pomoi. Kao i u drugim podrujima Bosne
i Hercegovine, napadaju se sakralni objekti. Rezidencija vjerskog voe Muslimana po-
goena je raketom. Konstantno granatiranje grada terorizira stanovnitvo. Dostava hu-
manitarne pomoi je izuzetno teka. Samo skori prekid vatre moe spasiti stanovnike
Sarajeva, kao i drugih opkoljenih gradova od potpunog istrijebljenja. Potrebno se sa
zahvalnou osvrnuti na izuzetnu predanost svih onih koji su ukljueni u humanitarne
konvoje i zrane mostove, kao i vojnika UNPROFOR-a.

18. Tokom svoje posjete Hrvatskoj i na osnovu svjedoenja oevidaca iz Vukovara, dr.
C. Snow, forenziki antropolog, locirao je mjesto u blizini Vukovara za koje se ini da
predstavlja masovnu grobnicu rtava ratnih zloina. Izvjetaj koji je pripremio dr. Snow
je priloen ovom izvjetaju kao Aneks II. Nakon to je primio izvjetaj dr. Snowa, Spe-
cijalni izvjestitelj je zatraio od zapovjednika UNPROFOR-a da odmah stavi tu lokaciju
pod nadzor, i zatraio je od Generalnog sekretara da putem UNPROFOR-a osigura
stalnu zatitu te lokacije. S obzirom na to da su primljene informacije o postojanju dru-
gih masovnih grobnica na ovom i drugim podrujima, Specijalni izvjestitelj smatra da
bi Generalni sekretar ili direktno ili putem svog predstavnika na Londonskoj konfe-
renciji trebao da upozori sve strane u sukobu na prostoru bive Jugoslavije na ozbiljnost
bilo kakvog skrnavljenja grobnice ili kompromitiranja dokaza o ratnim zloinima.

19. U vezi s odlukama Vijea sigurnosti 771 (1992) i 780 (1992), u kojima se od Gene-
ralnog sekretara zahtijeva da uspostavi strunu Komisiju koja bi pregledala i analizirala
informacije u vezi s krenjem humanitarnog prava, ukljuujui i ratne zloine, Specijalni
izvjestitelj vjeruje da bi trebalo obaviti daljnje istrage u vezi s otkriem u Vukovaru, u
okviru mandata ove Komisije. Posebno postoji hitna potreba da se uspostavi grupa
strunjaka za forenziku i antropologiju, kako bi se izveo detaljan pregled ove lokacije.

20. Specijalni izvjestitelj smatra da je trenutna situacija na Kosovu opasna. Lokalne sr-
pske vlasti optuuju voe etnikih Albanaca za organiziranje bojkota protiv srpskih
vlasti i institucija. Albanske voe, kao i predstavnici muslimanskih i katolikih zajed-
nica na Kosovu, dostavili su Specijalnom izvjestitelju dokaze o diskriminaciji etnikih
Albanaca i o krenju ljudskih prava na Kosovu. Malo prije njegove posjete, policija je
bez upozorenja napala protest koji je prethodno dobio dozvolu. Specijalni izvjestitelj za
pitanja muenja dobio je dokaze o brutalnom premlaivanju nekoliko ljudi tokom tog
incidenta. Diskriminacija u obrazovanju i zapoljavanju je dramatina. Etniki Albanci

44
su gotovo potpuno eliminirani iz javnih slubi, sudske administracije i zdravstvenih
ustanova. Ova diskriminacijska politika se, takoer, ogleda u zakonu i mjerama koje su
poduzete sa ciljem destabiliziranja albanske kulture. Stalno pogoravanje ivotnih
uslova rezultiralo je iseljavanjem mlaeg stanovnitva s Kosova.

21. Postoji nada da bi inicijativa koju je poduzeo premijer Savezne Republike Jugosla-
vije gospodin Milan Pani, s ciljem uspostavljanja dijaloga izmeu Albanaca i Srba na
Kosovu, mogla dati pozitivne rezultate. Na sastanku sa Specijalnim izvjestiteljem, go-
spodin Pani je izrazio svoju elju da se zaustave krenja ljudskih prava i diskrimina-
cija Albanaca. On se, takoer, sloio s prijedlogom Specijalnog izvjestitelja da mediji ne
bi trebali pogoravati napetost na podruju bive Jugoslavije. Meutim, srpske ekstre-
mistike grupe snano odbijaju pristup premijera Pania. Takve su grupe veoma ak-
tivne i na Kosovu. Iako je stav koji preovladava kod veine voa etnikih Albanaca
razborit i strpljiv, mogue je nasilje radikalnih albanskih grupa. Veliki broj jugosla-
venskih trupa je stacioniran na Kosovu. Pritina, glavni grad pokrajine, izgleda poput
grada pod vanrednim stanjem.

22. Dok je Specijalni izvjestitelj boravio na Kosovu, predstavnik Generalnog sekretara

za osobe raseljene u zemlji je posjetio Vojvodinu. Trenutno dostupne informacije po-
kazuju da se aktivnosti vezane za etniko ienje provode uestalo, premda, za sada,
u mnogo manjoj mjeri nego u Bosni. Nesrbi u Vojvodini su uklonjeni s mnogih javnih
funkcija, ukljuujui policiju, sudove i javnu administraciju. Neki izvori navode da je
broj Hrvata i Maara koji su pobjegli oko 90.000, dok se procjenjuje da je broj izbjeglica
koji su doli u ovaj region 150.000. Maari, Hrvati, Slovaci, Slovenci, Ukrajinci i druge
manjine strahuju da e se izbjeglice trajno naseliti, te da e oduzeti imovinu drugih et-
nikih grupa i oslabiti njihovu politiku i kulturnu autonomiju. Ekonomske tekoe,
uzrokovane dolaskom izbjeglica, pogorane ekonomskim embargom i loom etvom, do-
prinose negodovanju protiv velikog broja srpskih izbjeglica. Openito, situacija je napeta
i ini se da postoji jasno prisutan rizik mogueg poveanja nasilja tokom zimskih mjeseci.

23. Tokom misije, specijalni izvjestitelj za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije po-
sjetio je Sandak. Ustanovljeno je da je taj region, kojeg preteno naseljava musliman-
sko i srpsko stanovnitvo, potencijalno mjesto sukoba. Uprkos oitoj atmosferi
tolerancije u Novom Pazaru, glavnom gradu ovog regiona, zabiljeeni su neki incidenti
protiv lanova muslimanske zajednice. U podruju koje se granii s Bosnom i Herce-
govinom primjenjuju se klasine metode etnikog ienja. Kue koje pripadaju musli-
manima su spaljene, a u gradovima Pljevlja, Prijepolje i Priboj teroristikim napadima
su unitene damije. Prisutnost raznih vojnih i paravojnih grupa u tom podruju, zbog
same blizine sukoba u Bosni, poveava osjeaj nesigurnosti, koji utie na muslimansko
stanovnitvo. Procjenjuje se da je od poetka sukoba 70.000 muslimana napustilo ovo
podruje. Premda mnogi Muslimani i Srbi nastavljaju mirno ivjeti u Sandaku i dok
lokalne vlasti pokazuju znakove tolerancije, ne moe se iskljuiti izbijanje nasilja zbog
stavova vojske, vlasti Republike Srbije ili odreenih politikih voa.

24. Tokom svoje misije, Specijalni izvjestitelj je imao brojne sastanke s voama islam-
ske zajednice, katolike i pravoslavne crkve i jevrejske zajednice. Ovi sastanci su po-

45
tvrdili njegovu uvjerenost da, uprkos onome to se ini, sadanji sukob nije vjerski. Spe-
cijalni izvjestitelj vjeruje da vjerske zajednice mogu i trebaju odigrati vanu ulogu u
prevladavanju meusobne mrnje i u stvaranju uslova za suivot u budunosti. Sho-
dno tome, Specijalni izvjestitelj je predloio da najvii funkcioneri vjerskih zajednica
pozovu na zajedniki dan molitve za ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i mir. On je
uvjeren da e takva inicijativa posluiti svim narodima u regionu.

II. Zakljuci

25. Specijalni izvjestitelj ponovno potvruje svoje preporuke koje su formulirane u

prvom izvjetaju. On bi, u ovom izvjetaju, elio skrenuti panju na najhitnije probleme
koji zahtijevaju trenutnu akciju.

Situacija u kojoj su se nale desetine hiljada ljudi, zahvaenih ratom, zahtijeva hitne ak-
cije meunarodne zajednice. Moraju se pronai sigurna utoita u inozemstvu za one
iji su ivoti u neposrednoj opasnosti (kao to su logorai ili ljudi na mjestima kao to
je Trnopolje). Argument da e osiguravanje utoita za te ljude znaiti slaganje s poli-
tikom etnikog ienja ne smije prevagnuti imperativ spaavanja njihovih ivota. Prio-
ritet se mora dati zatiti prava na ivot. Do sad su europske zemlje pristale pruiti
utoite samo malom postotku onih iji je ivot ugroen. Kako bi se osiguralo da pru-
anje utoita ne doprinese etnikom ienju, najvanije je ponovno jasno ustanoviti i
pruiti trajnu zatitu prava na povratak. Specijalni izvjestitelj jo jednom apeluje na
vlade da poduzmu hitne korake i da meunarodno javno mnijenje podri ove napore.
U skladu s tim, jako je vano da se visokom komesaru UN-a za izbjeglice i Meuna-
rodnom komitetu Crvenog kria prue hitni i odgovarajui odgovori u njihovim na-
porima da pronau rjeenja za ove najozbiljnije situacije.

Veliki broj raseljenih lica ne bi morao traiti utoite u inozemstvu, kad bi im se ga-
rantirala sigurnost,osiguralo dovoljno hrane i odgovarajua zdravstvena zatita. U
skladu s tim, aktivno bi trebalo nastaviti primjenu koncepta sigurnosnih zona na po-
druju Bosne i Hercegovine. Specijalni izvjestitelj hitno poziva vlade da izvre pritisak
na sve strane u sukobu, kako bi potovale sigurnost civilnog stanovnitva.

Uzimajui u obzir dramatinu prirodu trenutne situacije, Specijalni izvjestitelj poziva

na poveanje humanitarne pomoi svim osobama na podrujima zahvaenim suko-
bom u Bosni i Hercegovini i trai od vlada da UNHCR-u prue dodatnu pomo.

Specijalni izvjestitelj, takoer, smatra da bi prioritetnu panju trebalo usmjeriti na ot-

varanje koridora humanitarne pomoi prema svim opkoljenim podrujima u Bosni i
Hercegovini.

46
 ANEKS I.:

PROGRAM DRUGE POSJETE SPECIJALNOG IZVJESTITELJA O STANJU

LJUDSKIH PRAVA NA PODRUJU BIVE JUGOSLAVIJE
(OD 12. DO 22. OKTOBRA 1992. GODINE)

Ponedjeljak, 12. oktobra 1992. godine

Dolazak u Zagreb

Sastanci Specijalnog izvjestitelja s Predsjednikom Hrvatske, UNPROFOR-om, UNHCR-

om i MKCK-om, te grupama za ljudska prava i opozicijom

Utorak, 13. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja Splitu, Mostaru, Grudama i Posuju

Sastanci Specijalnog izvjestitelja s predstavnicima UNHCR-a i ECMM-a u Splitu

Posjeta Specijalnog izvjestitelja vojnom zatvoru u Mostaru
Sastanak Specijalnog izvjestitelja u Grudama s gospodinom Matom Bobanom
Posjeta izbjeglikom centru u Posuju

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije izbjegli-
kom centru u Karlovcu, Hrvatska

Sastanci s UNHCR-om i s bivim zatvorenicima

Srijeda, 14. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja Tomislavgradu

Sastanci Specijalnog izvjestitelja sa srpskim zatvorenicima.

Posjeta Specijalnog izvjestitelja Travniku (Putem spasa)

Sastanak Specijalnog izvjestitelja s gradonaelnikom i drugim lokalnim vlastima.
Posjeta izbjeglikom centru
Sastanak Specijalnog izvjestitelja s travnikim muftijom

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije izbjegli-
kom centru u Varadinu, Hrvatska

47
etvrtak, 15. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja zatvoru u Zenici (srpski zatvorenici)

Petak, 16. oktobra 1992.

Dolazak u Beograd
Sastanci Specijalnog izvjestitelja spremijerom Savezne Republike Jugoslavije, savez-
nim ministrom za ljudska prava i manjine, saveznim ministrom pravde, naelnikom
Generaltaba JNA, zamjenikom partijarha i drugim dostojanstvenicima Pravoslavne
crkve, grupama za ljudska prava i opozicijom.

***
Sastanci specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije, speci-
jalnog izvjestitelja za pitanja muenja i predstavnika generalnog sekretara za pitanja
osoba raseljenih u zemlji s UNHCR-om i MKCK-om, grupama za ljudska prava i opo-
zicijom.

Subota, 17. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja i specijalnog izvjestitelja za pitanja muenja Pritini,

Kosovo

Sastanci specijalnih izvjestitelja s posmatraima CSCE-a i UNHCR-a, izvrnim i lokal-

nim vlastima Pritine, albanskim politikim i drutvenim organizacijama.

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije Novom
Pazaru, Sandak
Sastanci sa: lokalnim vlastima i predstavnicima nevladinih organizacija u Novom Pa-
zaru, voama muslimanske i pravoslavne zajednice, voama Demokratske alijanse
Sandaka.

***
Posjeta predstavnika generalnog sekretara za pitanja osoba raseljenih u zemlji logoru
Batkovi i Bijeljini

Sastanci s lokalnim vlastima, posjeta zatvorenikom logoru Batkovi, posjeta lokal-

nom Crvenom kriu i intervjui s izbjeglicama.

***
Posjeta dr. Snowa Vukovaru (do ponedjeljka, 19. oktobra 1992. godine)

48
Nedjelja, 18. oktobra 1992. godine

Sastanci Specijalnog izvjestitelja u Pritini s: muslimanskim vjerskim voom, katoli-

kim biskupom i predstavnicima albanskog PEN kluba.

***
Sastanci specijalnog izvjestitelja za pitanja muenja s albanskim oevicima krenja ljud-
skih prava u Pritini.

***
Posjeta predstavnika generalnog sekretara za pitanja osoba raseljenih u zemlji Vojvodini

Sastanci s gradonaelnikom Subotice i lokalnim vlastima, manjinskim grupama u Su-

botici, predstavnicima CSCE-a.

Posjeta izbjeglikom centru u Bakoj Topoli i sastanci s lokalnim Crvenim kriom

Ponedjeljak, 19. oktobra 1992. godine

Sastanci Specijalnog izvjestitelja u Zagrebu s pomonikom katolikog biskupa, mini-

strom bez portfelja zaduenim za pitanja medija, ministrom unutranjih poslova

Okrugli sto s hrvatskim novinarima.

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije, specijal-
nog izvjestitelja za pitanja muenja i predstavnika Generalnog sekretara za pitanja
osoba raseljenih u zemlji Vukovaru

***
Posjeta predsjedavajueg Radne grupe za pitanja samovoljnog pritvaranja sa zvani-
nicima UNPROFOR-a u Zagrebu

Utorak, 20. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja i predstavnika generalnog sekretara za pitanja osoba

raseljenih u zemlji Banjoj Luci i Trnopolju

Sastanci sa zvaninicima MKCK-a i UNHCR-a u Banjoj Luci

Posjeta logoru Trnopolje (Muslimani i Hrvati)

Posjeta srpskom izbjeglikom centru u Banjoj Luci.

49
***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i specijal-
nog izvjestitelja za pitanja muenja izbjeglikom centru u Zagrebu

***
Sastanak predsjedavajueg Radne grupe za pitanja samovoljnog pritvaranja sa zvani-
nicima UNPROFOR-a u Zagrebu.

***
Sastanak predstavnika generalnog sekretara za pitanja osoba raseljenih u zemlji s di-
rektorom hrvatskog Ureda za izbjeglice i raseljene osobe.

Srijeda, 21. oktobra 1992. godine

Posjeta Specijalnog izvjestitelja i predstavnika Generalnog sekretara za pitanja osoba ra-

seljenih u zemlji Sarajevu

Sastanci Specijalnog izvjestitelja s lanovima Predsjednitva i Vlade Bosne i Hercego-

vine, muslimanskim i pravoslavnim voama, lanovima jevrejske zajednice i predsta-
vnicima nevladinih organizacija.

***
Posjeta specijalnog izvjestitelja za vansudske, brze ili samovoljne egzekucije i specijal-
nog izvjestitelja za pitanja muenja Dvoru (UNPA sjever) i sastanak sa zvaninicima
UNPROFOR-a

***
Posjeta predsjedavajueg Radne grupe za pitanja samovoljnog pritvaranja podruju
UNPA jug i sastanak sa zvaninicima UNPROFOR-a

etvrtak, 22. oktobra 1992. godine

Sastanci Specijalnog izvjestitelja sa zapovjednikom snaga UNPROFOR-a u Zagrebu i

zamjenikom efa Misije UNPROFOR-a, kardinalom Kuhariem

konferencija za tampu

Povratak u enevu.

50
 ANEKS II.:
IZJAVA DR. CLYDE SNOWA

Tokom trajanja misije, lanovi delegacije su se susreli s UNPROFOR-ovom civilnom

policijom (UNCIVPOL), koja je pruila informacije o nekoliko masovnih grobnica na
podruju Vukovara, od kojih se u nekima nalaze rtve uasnih zloina. Dana 18. i 19.
oktobra 1992. godine, dr. Clyde Snow, u svojstvu forenzikog strunjaka, pregledao je
lokaciju na izolovanom umskom podruju, oko 2 kilometra jugoistono od zemljo-
radnikog dobra Ovara, u blizini Vukovara. Po povrini neravne zemlje veliine 10 x
30 m, bili su razbacani skeleti mladih mukaraca sa skeletnim znakovima traume na-
nesene prije smrti. Po miljenju strunjaka, ini se da se ovi skeleti raspadaju i izlaze iz
masovne grobnice, koja mogue da sadri jo mnogo tijela.

To otkrie je znaajno, jer se ini da potvruje svjedoenja oevidaca, data u vezi s ne-
stankom oko 175 pacijenata bolnice u Vukovaru, tokom evakuacije hrvatskih pacije-
nata iz tog objekta 20. novembra 1991. godine. U to vrijeme u bolnici je bilo nekoliko
stotina civilnih i vojnih pacijenata i Srba i Hrvata od kojih je veina bila ranjenja u
tekim borbama u i oko Vukovara tokom prethodnih mjeseci. Kada su srpske snage
sredinom novembra okupirale bolnicu, obje strane su se sloile da se 420 hrvatskih pa-
cijenata evakuira na teritoriju pod kontrolom Hrvata. Prema ovom planu, evakuaciju
je trebalo nadgledati Misija za nadgledanje Europske zajednice i Meunarodni komi-
tet Crvenog kria. Veina pacijenata prvenstveno ena, djece i starijih stigli su si-
gurno u Hrvatsku.

Meutim, prema izjavama nekih oevidaca, lake ranjeni civili i vojnici su odvojeni od
ostatka pacijenata i ukrcani u autobuse Jugoslavenske narodne armije (JNA) u blizini
bolnice. Autobusi, u kojima je u svakom bilo oko 60 zatvorenika i dva uvara JNA,
odvezeni su do JNA kasarne u Vukovaru oko 11 sati. U dva sata poslije podne autobusi
su nastavili prema Ovari, gdje su zarobljeni prebaeni u hangar koji je sluio kao ga-
raa za poljoprivrednu opremu i vozila.

Dok su se kretali od autobusa prema zgradi, vojnici JNA i srpskih paravojnih snaga su
ih tukli raznim tupim predmetima. Premlaivanje se nastavilo jo nekoliko sati u han-
garu. Najmanje dva mukarca su pretuena do smrti.

Dalje je zabiljeeno da su oko 18 sati zatvorenici podijeljeni u grupe od po dvadesetak

ljudi. Jedna po jedna, svaka grupa je ukrcana na kamion i odvezena. U intervalima od
oko 15 do 20 minuta, ovaj se kamion vraao prazan i ukrcavana je druga grupa. Prema
sakupljenim svjedoenjima, ovaj je kamion naputao hangar i skretao na poploanu
cestu do Grabova, sela udaljenog oko 3 km jugoistono od Ovare. Nekoliko minuta ka-
snije, kamion je skretao lijevo na neasfaltiran put. Ovaj put ide izmeu obraenog polja
s lijeve, i gusto poumljenog podruja s desne strane.

Iz datih procjena vremena i udaljenosti izmeu zgrade u kojoj su drani zatvorenici i

opisa puteva koji su koriteni, samo jedna lokacija odgovara opisu: neasfaltiran put
koji skree s glavnog puta na oko 1,1 km jugoistono od kompleksa Ovara. Ovaj put

51
vodi prema sjeveroistoku, izmeu obraenog polja na lijevoj strani i klanca prekrive-
nog gustom umom na desnoj strani. Podruje gdje su pronaeni skeleti je smjeteno
na vrhu ovog klanca, na 0,8 km od mjesta gdje se poljski put odvaja sa glavnog puta.
Nakon to se dolo do ovog otkria, vlasti UNPROFOR-a su poduzele hitne mjere da
osiguraju danononu sigurnost lokacije, dok meunarodni tim forenzikih strunjaka
ne bude u mogunosti izvriti odgovarajue medicinsko-pravno ispitivanje lokacije.

Misija je takoer dobila informacije vezane za mogue postojanje masovnih grobnica na

drugim podrujima i u budunosti e se obaviti daljnje istrage.

52
Unitavanje kulturnog nasljea
Izvjetaj broj A/47/666-S/24809 od 17. 11. 1992.
Ovaj izvjetaj se odnosi na opu situaciju u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj i Srbiji, s posebnim osvrtom na razaranje vjerskih objekata i
silovanje kao znaajku etnikog ienja, te ostale ratne zloine i
humanitarnu krizu.
SADRAJ

I. UVOD (paragrafi 1 7)........................................................................................................55

II. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 8 60).................................................................56

A. Etniko ienje (paragrafi 8 27)...............................................................................56
1. Opa zapaanja (paragrafi 8 16)...........................................................................56
2. Situacija u podrujima pod srpskom kontrolom
(paragrafi 17 20)......................................................................................................58
3. Situacija u podrujima pod kontrolom
Vlade i/ili bosanskih Hrvata (paragrafi 21 25)..................................................61
4. Destrukcija vjerskih lokacija i silovanje kao
karakteristike etnikog ienja (paragrafi 26 27)..............................................62
B. Proizvoljno hapenje i tretman zatvorenika
(paragrafi 28 39)..........................................................................................................63
1. Situacija na podrujima pod srpskom kontrolom
(paragrafi 28 35)......................................................................................................63
2. Situacija na podrujima pod kontrolom Armije RBiH i/ili
HVO-a (paragrafi 36 39)........................................................................................64
C. Drugi ratni zloini (paragrafi 40 47) ........................................................................65
D. Humanitarna kriza (paragrafi 48 60).......................................................................68

III. HRVATSKA (paragrafi 61 87).......................................................................................70

A. Podruja pod zatitom Ujedinjenih nacija (UNPA) (paragraf 77)..........................73
B. UNPA Sektor Jug (paragrafi 78 81) ..........................................................................74
C. UNPA sektori Zapad i Sjever (paragraf 82)...............................................................75
D. UNPA Sektor Istok (paragrafi 83 87).......................................................................75

IV. SRBIJA (paragrafi 88 128) ..............................................................................................76

A. Kosovo (paragrafi 99 114) .........................................................................................77
B. Sandak (paragrafi 115 119) .....................................................................................81
C. Vojvodina (paragrafi 120 128)...................................................................................82

V. ZAKLJUCI (paragrafi 129 148)....................................................................................84

A. Krenje pravnih i drugih obaveza (paragrafi 129 133) .........................................84
B. Zakljuci i preporuke (paragrafi 134 148)...............................................................86

54
Uvod

1. Na teritoriji Bosne i Hercegovine deavaju se velika i sistematska krenja ljudskih

prava. U drugim regionima bive Jugoslavije meunarodno priznati standardi ljud-
skih prava takoer se kre. Sama priroda ovih krenja uvjetuje nain na koji se mora im-
plementirati mandat povjeren Specijalnom izvjestitelju od strane Komisije Ujedinjenih
nacija za ljudska prava. Mandat je dio odgovora meunarodne zajednice na jugoslo-
vensku krizu. Treba imati na umu da je ovaj mandat bez presedana formirala Komisija
za ljudska prava na svojoj prvoj historijskoj sjednici u avgustu 1992. godine kako bi
obezbijedila pouzdane informacije o stanju ljudskih prava na ovim teritorijama, na
osnovu kojih bi se mogle napraviti preporuke za efektno sprjeavanje krenja ljudskih
prava i ratnih zloina. Rezolucija Komisije 1992/S-1/1 od 14. avgusta 1992. godine, koja
sadri ovaj mandat, takoer zahtijeva od Specijalnog izvjestitelja da implementira svoj
mandat kontinuirano, u bliskoj saradnji sa svim tijelima Ujedinjenih nacija i drugih me-
unarodnih organizacija.

2. Neophodno je implementirati mandat tako da se odmah polue konkretni efekti.

Zbog toga, nije dovoljno ograniiti mandat na pripremu izvjetaja za tijela Ujedinjenih
nacija, u kojima e se nabrajati incidenti koji se odnose na krenja ljudskih prava i da-
vati miljenje o njima. Specijalni izvjestitelj vjeruje da njegov mandat treba prethoditi
promptnim i konkretnim mjerama korisnim za stanovnitvo koje trpi i ija se prava
kre.

3. Od poetka njegovog mandata 14. avgusta 1992. godine, Specijalni izvjestitelj je dva
puta posjetio teritoriju bive Jugoslavije i podnio dva izvjetaja Komisiji za ljudska
prava2; ovi izvjetaji takoer su dati na raspolaganje Vijeu sigurnosti (A/47/418-
S/24516 i A/47/635-S/24766). Ovaj dokument je trei izvjetaj Specijalnog izvjestitelja.
I on, kao i prethodna dva, fokusira se na Bosnu i Hercegovinu koja trenutno zahtijeva
prioritetnu panju. Ipak, Specijalni izvjestitelj takoer obraa panju i na krenja ljud-
skih prava na podrujima pod zatitom Snaga za zatitu Ujedinjenih nacija (UNPRO-
FOR), na Kosovu, u Sandaku i Vojvodini, te i na opu situaciju irom Hrvatske i Srbije.
On takoer namjerava putovati u Makedoniju i Sloveniju prije sljedee sjednice Komi-
sije za ljudska prava i o tome izvijestiti Komisiju.

4. Tokom njegove prve posjete bivoj Jugoslaviji, od 21. do 26. avgusta 1992. godine, sa
Specijalnim izvjestiteljem su bili i predsjedavajui Radne grupe za prinudno hapenje,
g. Louis Joinet, i specijalni izvjestitelj za vansudska, zbirna ili arbitrarna izvrenja, g.
Bacre W. Ndiaye, koji su bili u situaciji da u to vrijeme prihvate njegov poziv. Tokom
njegove druge posjete od 12. do 22. oktobra 1992.godine, specijalni izvjestitelj o pita-
njima torture, g. Peter Kooijmans, i predstavnik Generalnog sekretara za interno rase-
ljene osobe, g. Francis Deng, takoer su bili u mogunosti pridruiti se misiji. Ovako je
bilo mogue raditi u paralelnim grupama i posjetiti maksimalan broj pomenutih mje-
sta. Jedan forenziki ekspert, dr. Clyde Snow, i jedan medicinski ekspert, dr. Jack Grei-
ger, takoer su uestvovali u misiji zajedno sa relevantnim osobljem Centra Ujedinjenih
nacija za ljudska prava i prevoditeljima Ujedinjenih nacija.
2
E/CN.4/1992/S-1/9 i 10

55
5. U pripremi ovog izvjetaja Specijalni izvjestitelj je takoer uzeo u obzir materijale
koje je primio prije i za vrijeme njegove dvije misije. Koliina dokumenata primljenih
od obje vlade, meuvladinih organizacija i nevladinih izvora, kao i od mnogobrojnih
rtava i svjedoka krenja ljudskih prava, zaista je impresivna. Amnesty International,
Helsinki Watch i druge organizacije koje se bave ljudskim pravima, obezbijedile su
dobro dokumentirane izvjetaje. Specijalni izvjestitelj se nada da e biti mogue ocije-
niti sve informacije koje nastavlja primati jo potpunije i sistematinije, nakon to svo
osoblje koje mu je stavljeno na raspolaganje bude operativno, ukljuujui i osoblje koje
namjerava locirati unutar pomenutog podruja.

6. Sadraj izvjetaja uglavnom se zasniva na informacijama koje je direktno primio Spe-

cijalni izvjestitelj i njegova delegacija od pouzdanih svjedoka i nezavisnih izvora. Mnogi
drugi navodi o zvjerstvima takoer su primljeni od strana u konfliktu, kao i od nevla-
dinih izvora i meunarodne tampe. Neki od ovih navoda su vjerodostojni a za neke
e se tokom vremena, bez sumnje, pokazati da su istiniti. Ipak, postoji i mnogo dezin-
formacija, glasina i propagande, koje bivaju opovrgnute u istragama objektivnih me-
unarodnih posmatraa. Plasman takvih neistina samo slui dehumanizaciji
neprijatelja, produbljenju kompleksa proganjanja, potpirivanju etnike mrnje i, kona-
no, produetku sukoba. Zbog toga, Specijalni izvjestitelj vjeruje da se treba suzdrati
od davanja odjeka takvim navodima prije nego pristignu pouzdani dokazi od direkt-
nih svjedoka ili nezavisnih meunarodnih tijela koja imaju mandat da vre monitoring
stanja ljudskih prava, poput UNPROFOR-a, Evropske zajednice i Konferencije za bez-
bjednost i saradnju u Evropi (CSCE).

7. Specijalni izvjestitelj eli izraziti zahvalnost za saradnju sa agencijama Ujedinjenih na-

cija i drugim meuvladinim i nevladinim organizacijama aktivnim u ovom podruju.
On bi, takoer, elio posebno spomenuti logistiku podrku koju je primio od UN-
PROFOR-a, bez koje bi bilo nemogue putovati na tako mnogo mjesta u Bosni i Her-
cegovini. Takoer se treba nadati da e se ovakva saradnja u pogledu monitoringa
stanja ljudskih prava jo efektnije nastaviti i u budunosti, te da e se time poveati po-
tencijal za sprjeavanje krenja ljudskih prava.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Etniko ienje

1. Opa zapaanja

8. Etniko ienje direktni je uzrok najveeg broja sluajeva krenja ljudskih prava koja
se deavaju u Bosni i Hercegovini otkako je poela kriza ljudskih prava u martu i aprilu
1992. godine.

9. Termin etniko ienje odnosi se na eliminaciju koju provodi etnika grupa koja
ima kontrolu nad odreenom teritorijom nad pripadnicima drugih etnikih grupa.

56
Kako bi se to postiglo koristi se cijeli nih razliitih metoda, koje ukljuuju prijetnje, zlo-
stavljanje i zastraivanje; pucanje na kue, radnje i poslovne objekte ili upotrebu eksplo-
ziva; unitenje vjerskih i kulturnih institucija; nasilno transferiranje ili premjetanje
stanovnitva; grupne egzekucije; vrenje zvjerstava koja imaju za cilj usaivanje straha
meu stanovnitvom, poput torture, silovanja i unakaenja tijela; i granatiranje cen-
tara civilnog stanovnitva.

10. Etniko ienje esto je popraeno oduzimanjem imovine ljudi natjeranih da odu
domova, farmi i poljoprivredne opreme. U nekim podrujima, domovi i poljoprivre-
dni objekti su srueni, kako bi se iskljuila svaka mogunost za povratak. Odlazak esto
ukljuuje duga i naporna putovanja, tokom kojih se od raseljenog stanovnitva siste-
matski kradu uteevina, nakit i druga lina svojina. Ljudi su izloeni batinanju i silo-
vanju, uskrauje im se hrana i sklonite. U mnogo sluajeva izbjeglo stanovnitvo mora
proi kroz podruja oruanog konflikta.

11. Mnogo nehumanih postupaka, koji se koriste na podrujima pod kontrolom Srba
kao sredstva etnikog ienja, takoer se primjenjuju na podrujima Bosne i Herce-
govine pod kontrolom Vlade i u takozvanoj hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni3. Prema
najboljim trenutno raspoloivim informacijama sa podruja pod kontrolom Vlade, kr-
enja ljudskih prava u kombinaciji sa etnikim ienjem ne vre se sistematski. Kre-
nja koja se deavaju moraju se otro osuditi, ali se ne ini da su ona dijelom namjerne
kampanje da se ova mjesta oiste od srpskog stanovnitva. Na podrujima pod kon-
trolom Hrvatske zajednice Herceg-Bosne postoji neto vie dokaza namjernih na-
stojanja da se srpsko stanovnitvo navede na odlazak. Ipak, generalno, koristi se
ogranieniji opseg mjera i ova nastojanja nisu tako sistematska kao na podrujima pod
srpskom kontrolom.

12. Iako precizni podaci nisu raspoloivi, broj hrvatskih i muslimanskih izbjeglica koje
bjee sa podruja Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom je tri do etiri puta vei
od broja srpskih izbjeglica i raseljenih lica iz Bosne i Hercegovine. Vei dio etnikog i-
enja na teritorijama pod srpskom okupacijom nedvojbeno je vezan za politike ci-
ljeve formulirane i forsirane od strane srpskih nacionalista, odnosno za osiguranje
srpske kontrole nad svim teritorijama koje u znaajnom broju naseljavaju Srbi, kao i
susjedne teritorije asimilirane ovim teritorijama iz logistikih i vojnih razloga. Treba
znati da se etniko ienje ne prakticira samo u podrujima na kojima Srbi ine veinu
stanovnitva. U nekim gradovima koji su snano pogoeni etnikim ienjem, poput
Prijedora, Muslimani i Hrvati su inili veinu.

13. Ovo potkrepljuje strah da krajnji cilj moe biti uvrtavanje podruja Hrvatske i
Bosne i Hercegovine pod srpskom okupacijom u veliku Srbiju. Bez obzira na to da li

3
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je samoproglaena autonomna jedinica locirana u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini, gdje
je veliki dio stanovnitva hrvatskog etnikog porijekla. Politiko vostvo, predvoeno g. M. Bobanom, locirano je u Grudama. Iz-
gleda da Hrvatska zajednica Herceg-Bosna najveim dijelom komanduje Hrvatskom vijeu obrane (vojnoj postrojbi poznatoj
pod skraenicom HVO), te da ima posebno zakonodavno tijelo. Ova zajednica nominalno podrava priznatu Vladu Bosne i Her-
cegovine u Sarajevu, ali ima odvojene pregovore sa bosanskim Srbima. Nedavno su izbile borbe izmeu HVO-a i snaga lojanim
Vladi (Teritorijalna odbrana, takoer poznata kao zelene beretke ili pod skraenicom TO).

57
je ovaj strah opravdan, de facto srpske vlasti u Bosni i Hercegovini (i u Hrvatskoj) od-
bijaju da se integriraju u multietniku dravu u kojoj bi Srbi inili manjinu, te otvoreno
priznaju da ele imati pravo da sami sobom upravljaju. Od zagovaranja srpske kontrole
nad svim podrujima koje naseljavaju Srbi do izbacivanja nesrpskog stanovnitva iz
tih podruja, mali je korak. Hrvatski nacionalisti takoer snose dio odgovornosti za
ovu ekstremnu poziciju, budui da su diskriminirali srpsku populaciju u Hrvatskoj,
to je potpirilo strah Srba i doprinijelo njihovoj ultra-nacionalistikoj poziciji.

14. Dodatni faktor koji je doprinio intenzivnosti etnikog ienja na podrujima pod sr-
pskom kontrolom je znaajan disbalans naoruanosti srpskog i muslimanskog stanovni-
tva u Bosni i Hercegovini. Tokom 1991. godine rat je izbio izmeu Hrvatske, koja je
postala nezavisna, s jedne, i Jugoslovenske narodne armije i srpskih neregularnih vojnih
snaga s druge strane. Muslimani u Bosni, koja je tada jo uvijek bila dijelom Jugoslavije,
traili su nain da izbjegnu mobilizaciju i uplitanje u sukob, dok se dio srpskog stanovni-
tva u sjevernoj Bosni pridruio zajednikim vojnim snagama koje se bore u susjednim
podrujima Hrvatske. Kada je priznata nezavisnost Hrvatske i kada se povukla Jugoslo-
venska armija, mnogo vojnih snaga realocirano je u Bosnu. Kada su naknadno demobi-
lizirani, velika koliina vojnog naoruanja ostala je pod kontrolom bosanskih Srba i veliki
dio demobiliziranih trupa ostao je u Bosni, te formirao vojsku srpskih de facto vlasti.

15. Specijalni izvjestitelj primio je znaajne dokaze iz mnogo izvora, koji ukazuju na to
da neregularne paravojne jedinice igraju glavnu ulogu u etnikom ienju, kao i u vr-
enju ratnih zloina i drugih krenja ljudskih prava. Paravojne snage aktivne su na svim
stranama u sukobu. Neki od dobro poznatih voa paravojnih jedinica dolaze iz krimi-
nalnog miljea, a neki od njih upoljavaju i profesionalne plaenike. Neke grupe su ve-
like i broje i po nekoliko hiljada lanova, koji djeluju pod direktnom kontrolom njihovog
vlastitog vostva. Ostale grupe su male bande koje djeluju nezavisno.

16. Postojanje takvih grupa obezbjeuje koristan izgovor za politike lidere koji trae
vjerodostojan nain da poreknu odgovornost za zvjerstva i ratne zloine koje oni, u
stvari, dozvoljavaju. S druge strane, nezavisni posmatrai se slau da takve grupe zai-
sta funkcioniraju sa odreenim stepenom autonomije i da je s vremena na vrijeme po-
litikim liderima teko osigurati da se njihove politike provode i odluke potuju.
Nedavno su zabiljeeni dobrodoli signali da su neke od naznaajnijih paravojnih je-
dinica stavljene pod kontrolu Vlade Bosne i Hercegovine i hrvatske zajednice u Bosni
i Hercegovini, ili putem njihove integracije u redovne armijske snage ili primorava-
njem da zaustave svoje operacije.

2. Situacija u podrujima pod srpskom kontrolom

17. Tokom njegove misije, Specijalni izvjestitelj primio je znaajan broj dokaza, koji opisuju
etniko ienje u Bosni i Hercegovini od rtava, svjedoka i kompetentnih meunarodnih
posmatraa. Slijede izvodi iz izvjetaja pripremljenog na osnovu svjedoenja, tokom druge
misije, uz pomo odreenog broja pouzdanih izvora, koji ilustriraju namjeran i metodiki
karakter etnikog ienja koje su srpske snage izvrile u podruju Prijedora:

58
(a) Tridesetog aprila 1992. godine, naoruani ljudi iz Banje Luke preuzeli su kontrolu
nad stratekim pozicijama u Prijedoru. Provjera identiteta zapoeta je navodno zato
to Muslimani nisu htjeli predati svoje oruje. Izabrani predsjednik Skuptine opine
Prijedor g. ehaji, Musliman, morao je dati radijsku izjavu o promjeni politike vlasti
i pozvati stanovnitvo da se ne opire i da preda svoje naoruanje. Potom je odstranjen
iz ureda i na njegovo mjesto je postavljen Srbin.

(b) Sljedee sedmice veina muslimanskih policajaca i vojnih lica predali su svoje oruje.
Televizija i radio poeli su emitirati samo programe iz Beograda. Intenzivirane su po-
licijske provjere identiteta i g. ehaji i njegovo osoblje su uhapeni. Prijetnje naorua-
nih lica postale su sve ee i prvi put je nekoliko Muslimana pretueno. Potom je, u
maju, vie muslimanskih istaknutih graana, poput uitelja, doktora i vjerskih voa,
uhapeno nakon to su im kue pretresene.

(c) Izmeu 23. i 25. maja, muslimansko selo Hambarine, 5 km juno od Prijedora, do-
bilo je ultimatum: svo oruje mora se predati do 11 sati. Zatim, nakon to je navodno
pucano na srpsku patrolu, teka artiljerija je poela granatirati selo, a tenkovi su poeli
pucati na kue. Seljani su pobjegli u Prijedor. Svjedoci su izvijestili o mnogim smrtnim
sluajevima. Vjerovatno se radi o cifri od oko 1.000 ljudi.

(d) Kratko nakon toga, 26., 27. i 28. maja, muslimansko selo Kozarac, 20 km istono od
Prijedora, doivjelo je slinu sudbinu. Nakon slinog uvoda onom koji se desio u Ham-
barinama, srpska teka artiljerija poela je granatirati grad, nakon ega su uslijedili na-
padi artiljerije i pjeadije. Neki stanovnici su, u iekivanju napada, iskopali zaklone i
nekoliko njih se pokualo oduprijeti sa oskudnim naoruanjem koje su imali na raspo-
laganju. Borba je trajala otprilike nekoliko dana. Oni koji su pobjegli iz sela, ukljuujuu
ene i djecu, zatvoreni su u kampovima u Karmini, Omarskoj i Trnopolju. Deavala su
se i masovna hapenja i uhapenici su odvoeni u autobusima i kamionima. Populacija
od oko 15.000 stanovnika, pretrpjela je mnoge velike egzekucije. Po nekim svjedocima,
u njima je stradalo oko 5.000 osoba.

(e) U noi 29. maja tenkovi i pjeadija zauzeli su pozicije oko Prijedora, uz koritenje
istog uvoda kao i u Hambarinama i Kozarcu. Kada je napad poeo, Srbi iz sela vodili
su tenkove do kua odreenih Muslimana i od stanovnika je traeno da izau iz kua
i pokau svoje identifikacijske dokumente. Mnogi od onih koji su to uinili bili su
grupno ubijeni. Prema svjedocima, oko 200 stanovnika jedne ulice (Partizanska ulica)
bilo je ubijeno i stotinu kua porueno. Za vrijeme napada lokalni radio je kontinui-
rano pozivao na predaju oruja, u trenutku kada Muslimani nisu ispalili jo ni jednog
metka.

(f) Prema svjedocima, kada je oko podne prestala artiljerijska vatra, grupe ekstremista,
vjerovatno pod kontrolom paravojnog voe Arkana, poele su ubijati ljude, izvodei ih
na ulice i prerezujui njihova grla. Mrtva tijela odvoena su kamionima koji su za
sobom ostavljali krvavi trag. Oni koji nisu ubijeni na licu mjesta, odvoeni su u hotel,
a potom su prebaeni u konvoj, koji je otiao u pravcu Omarske (vidi paragraf 31). Na
posljetku, kue koje su bile jako poruene poravnate su buldoerima, i njihovi temelji

59
su prekriveni svjeom zemljom. Pet damija je porueno a muslimansko groblje sru-
eno.

(g) Sredinom jula napadnuto je vie sela u podruju Prijedora. Biani i Rakovani, lo-
cirani oko 5 km zapadno od Prijedora, napadnuti su artiljerijom i minobacaima, a
potom i tenkovima i pjeadijom. Bilo je mnogo stradalih, a preivjeli su odvezeni u
Omarsku i Keraterm. Hrvatsko selo, Ljubija takoer je puno stradalo, kao i selo Vuko-
vii, muslimansko selo koje je bilo granatirano prije nego je napadnuto tenkovima i pje-
adijom. Stanovnitvo Gornje Puharske neprestanim pretresima koji su ponekad
kulminitrali u masovna ubijanja natjerano je da ode,; ruenje damije u ovom mjestu
dovelo je do panike i do bijega stanovnitva iz kua. Ljudi su traili sklonite u drugim
zgradama dok ne organiziraju odlazak; za razliku od drugih sela, u ovom selu srueno
je tek nekoliko kua.

(h) Tokom druge polovine avgusta dva konvoja su organizirana za Muslimane koji su
eljeli napustiti Prijedor. Prvi konvoj, sa oko 500 osoba natovarenih na kamione, otiao
je u pravcu Travnika, u centralnu Bosnu. Drugi konvoj je, sa priblino istim brojem
osoba, otiao u pravcu gradova Klju i Sanski Most. U jednom trenutku, tokom puto-
vanja, oko 20 mukaraca izdvojeno je iz konvoja od ena i djece i ubijeno na licu mje-
sta, u prisustvu njihovih supruga i djece.

(i) U septembru je sruena i posljednja preostala damija u Prijedoru kao i katoli-

ka crkva, u eksplozijama koje su se desile sa razmakom od 10 minuta, oko 1 sat uju-
tro.

18. Specijalni izvjestitelj je razgovarao sa mnogo rtava etnikog ienja, posebno sa iz-
bjeglicama smjetenim u centrima u Travniku, Karlovcu i Posuju i tranzitnom
kampu Trnopolje. Svjedok iz sela Resanovci, juno od Bosanskog Petrovca, opisao je ne-
koliko ubistava koja je lino vidio tokom ienja njegovog sela poetkom oktobra,
ukljuujui i smrt dvojice susjeda koji su izgorjeli kada im je kua zapaljena, pogublje-
nje lidera muslimanske politike partije rafalom iz mainke ispaljenim izbliza i trojice
roaka ija su grla presjeena. Procijenio je da je vie od 60 osoba ubijeno tokom dva
dana ienja, ukljuujui ene i djecu.

19. U Bosni i Hercegovini Srbi su sistemski provodili etniko ienje, kako bi izbacili
Muslimane, Hrvate i manje etnike grupe iz podruja pod njihovom kontrolom. U
nekim od tim podruja, ukljuujui i podruja zapadno od Banje Luke, cilj etnikog i-
enja je u velikoj mjeri ispunjen. Veliki procenat muslimanskog i hrvatskog stanovni-
tva ve je otiao ili je pritvoren u kamp jedne ili druge vrste. Velika veina preostale
muslimanske i hrvatske populacije eli otii im za to budu postojale materijalne pret-
postavke. U drugim podrujima, ukljuujui i samu Banju Luku, znaajan broj musli-
manskog stanovnitva nije izbjegao i mnogi se jo uvijek nadaju da e biti u mogunosti
da se vrate u mjesta odakle potiu, usprkos svim potekoama koje moraju pretrpjeti.
U drugim podrujima, poput dominantno muslimanskog grada Jajca, u centralnoj
Bosni koji je pao pod srpsku kontrolu kratko nakon povratka Specijalnog izvjestitelja
sa njegove druge misije, etniko ienje je u punom zamahu.

60
20. Metode koje se koriste u provoenju etnikog ienja u podrujima pod srpskom kon-
trolom variraju zavisno od vremena i mjesta. Neka od intervjuiranih lica rekla su da su oti-
la zbog zlostavljanja, diskriminacije i straha, bez linog iskustva ili toga da su svjedoili
zvjerstvima. Neki su otili i nakon to su dobili upozorenja od prijateljski nastrojenih sr-
pskih prijatelja i susjeda, ili uz njihovu pomo. U drugim sluajevima, etniko ienje je
provedeno uz upotrebu najokrutnijih i najbespotednijih metoda koje je mogue zamisliti.

3. Situacija u podrujima pod kontrolom Vlade i/ili bosanskih Hrvata

21. Informacije o situaciji u kojoj su se nalazili Srbi u Bosni i Hercegovini prikupljenje su od

srpskih izbjeglica intervjuiranih u Bakoj Topoli, Bijeljini, Banjoj Luci i pored Beograda, kao
i od srpskih zatvorenika intervjuiranih u Bosni i Hercegovini i od meunarodnih posma-
traa koji imaju pristup dijelovima Bosne i Hercegovine koji su pod Vladom i hrvatskom
kontrolom. Njihovo svjedoenje ukazuje na to je mnogo Srba izbjeglo ne zbog bilo kakvog
namjernog zlostavljanja od strane muslimanskih ili hrvatskih snaga, nego zbog toga to su
bili ukljueni u borbi, ili zbog tekog ivota u gradovima pod opsadom. Na primjer, ovjek
intervjuiran u Bijeljini rekao je da su on i neke njegove komije uzeli svoje oruje i usmje-
rili ga protiv bosanskih snaga, te pobjegli su nakon to su u borbi pretrpjeli velike gubitke.
Srpske izbjeglice iz Sarajeva rekle su da je glavni razlog za njihov odlazak bila injenica da
su ivjeli u podrumima, u konstantnom strahu i bez hrane, vode i elektrine energije. Ta-
koer postoje brojni izvjetaji o tome da su srpske snage upozoravale srpsko stanovnitvo
u gradovima i selima da pobjegnu prije nego otponu operacije etnikog ienja Musli-
mana i Hrvata. Poticanje bosanskih Srba da se presele u podruja pod srpskom kontrolom
je konzistentno sa ciljevima i politikom srpskog vostva u Bosni i Hercegovini.

22. Prijetnje, proizvoljno hapenje i bolestan tretman ili tortura zatvorenika takoer su
doprinijeli odlasku Srba iz Bosne i Hercegovine. Na primjer, hrvatska majka iz Sarajeva,
iji je mu Srbin, rekla je da su joj komije Muslimani rekli da su njena djeca Srbi i da
e biti ubijena. Stariji ovjek sa podruja Mostara, pod hrvatskom kontrolom, bio je u
zatoenitvu nekoliko sedmica prije nego mu je dozvoljeno da ode. Tokom zatoenitva
trpio je batinanje i bio tjeran da guta upaljene cigarete. Takvo zlostavljanje srpskih za-
toenika je uobiajeno. Njegova supruga je bila izbaena na teritoriju pod srpskom oku-
pacijom, zajedno sa drugim enama iz istog sela.

23. Takoer je prakticirano proizvoljno hapene srpskih civila. Putanje zatoenih osoba,
esto se deavalo u obliku razmjene zatvorenika. Konsekventno tome, hapenje Srba u
Bosni i Hercegovini izgleda da je motivirano, barem djelomino, potrebom da se doe do
zatvorenika koji bi mogli biti razmijenjeni za muslimanske i hrvatske zatvorenike koje dre
Srbi. Na primjer, delegacija je bila obavijetena da se jedna razmjena desila u Stocu 18. av-
gusta, pod supervizijom posmatraa Evropske zajednice. Srpske snage razmijenile su 400
osoba, od kojih su sve bile vojnici. Hrvatske snage takoer su dovele 400 osoba, od kojih je
bilo 300 djece, ena ili starijih osoba. Neki od posmatraa, takoer su smatrali da su Srbi dr-
ani u kunom pritvoru ili u odreenim selima kao taoci, zbog oekivanja da e njihovo pri-
sustvo odvratiti Srbe od granatiranja centara sa civilnim stanovnitvom. Stoga se moe
zakljuiti da je proizvoljno hapenje od strane Srba u Bosni i Hercegovini upotrijebljeno

61
kao instrument etnikog ienja, dok su proizvoljna hapenja Srba od strane Muslimana i
Hrvata uglavnom odgovor na etniko ienje.

24. Kolektivno izbacivanje Srba, grupne egzekucije srpskih civila i ruenja srpskih sela
se deavaju, ali to nije dijelom redovne prakse. Ipak, u svakom sluaju, ove pojave su
manje rairene nego u podrujima pod srpskom kontrolom. U podrujima koja su sada
pod kontrolom hrvatske zajednice Herceg-Bosne, zabiljeeno je nekoliko sluajeva
paljenja srpskih kua i Specijalni izvjestitelj je posjetio jedno uniteno srpsko selo pored
Tomislavgrada. Nedavno su uloeni napori da se HOS-a, ekstremistika hrvatska pa-
ravojna formacija koja je navodno odgovorna za ovo i druga krenja, ili rasformira ili
da se njeni lanovi prikljue redovnim vojnim snagama. Prema meunarodnim po-
smatraima, od tada se ovakvi incidenti ne deavaju.

25. U centralnoj Bosni, pod kontrolom Vladine Teritorijalne odbrane (TO) i Hrvatskog vi-
jea obrane (HVO), meunarodni posmatrai su izvijestili delegaciju da su dva srpska sela
unitena. Ne zna se zato je uniteno selo Ponihovo, koje je inilo tridesetak kua; epe,
manje selo, navodno je uniteno nakon to su stanovnici pucali na Vladine snage.

4. Destrukcija vjerskih lokacija i silovanje kao karakteristike etnikog ienja

26. Tokom sadanjeg konflikta uniteno je ili oskrnavljeno mnogo damija, crkava i dru-
gih vjerskih lokacija, ukljuujui i groblja i samostane. Sve vjerske zajednice su pretrpjele
tetu, ukljuujui muslimane, katolike, pravoslavce, hriane, protestante i Jevrejsku za-
jednicu. Na njegovom putovanju irom zemlje Specijalnog izvjestitelja je posebno pogo-
dilo sistemsko unitenje i skrnavljenje damija i crkava u podrujima koja jesu ili su bila
pod srpskom kontrolom. Sistemsko unitenje takvih svetih mjesta ukazuje na svjesna na-
stojanja ne samo da se izbaci muslimanska i hrvatska populacija, nego da se i izbriu tra-
govi njihovog prisustva. Vjerske voe muslimana u Sarajevu rekle su da je srueno na
stotine damija. Samo u banjalukoj upi katoliki izvori su Specijalnom izvjestitelju dali
listu od 12 potpuno unitenih crkava, te dodali da ima jo 25 crkava koje su jako unitene.

27. Silovanje je jo jedna odurna karakteristika etnikog ienja. Srbi i Muslimani se meu-
sobno optuuju za sistemsko silovanje hiljada ena, posebno u koncentracionim logorima.
Ovo su posebno osjetljive optube, kako zbog posebno zapaljivog naina na koji ih plasiraju
strane u sukobu, tako i zbog potrebe da se moral i psiholoka stabilnost pretpostavljenih r-
tava stavi iznad svega. Do sada, Specijalni izvjestitelj i njegova delegacija nisu bili dovoljno
u prilici da detaljno i paljivo istrae ove navode. Ipak, konkretni sluajevi koje su istraili
nezavisni izvori poput UNPROFOR-ove civilne policije (UNCIVPOL), Ured Visokog ko-
mesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i Amnesty International ujazuju na to da
je silovanje ozbiljan problem u ovom sukobu. Nadalje, identitet rtava, koje ukljuuju dje-
vojice, starice i lanice vjerskih zajednica, te okolnosti u kojima su se ovi zloini deavali su-
geriraju da je silovanje namjerno koriteno kao dodatna metoda izraavanja netrpeljivosti i
mrnje prema etnikim grupama koje su nesretne rtve trebale simbolizirati. Islamsko sve-
tenstvo iz Sarajeva naglasilo je da je veliki obim i sistematsko silovanje muslimanki, esto
jako mladih, jedan od najtraginijih aspekata nesree muslimanske populacije.

62
B. Proizvoljno hapenje i tretman zatvorenika

1. Situacija u podrujima pod srpskom kontrolom

28. Specijalni izvjestitelj je imao tek ogranien pristup zatvorima i drugim mjestima dr-
anja uhapenika na podrujima pod srpskom kontrolom. Tokom njegove prve misije,
onemoguen mu je pristup zatvorenicima u vojnom zavoru na Manjai. Tokom nje-
gove druge misije, delegaciji je dozvoljena posjeta logoru Batkovi u sjeveroistinoj
Bosni. lanovima delegcije koji su namjeravali posjetiti kampove pored Prijedora nije
bilo dozvoljeno da uu u to podruje. Ipak, prikupljen je znaajan broj informacija od
izbjeglica koji su nedavno puteni iz zatvora u tom podruju. Ove informacije potvr-
uju zakljuke drugih meunarodnih delegacija koje su posjetile zatvore u ovom re-
gionu, ukljuujui i misije OSCE-a i Francuske, kao i izvjetaje raznih vlada iji su
predstavnici intervjuirali izbjeglice, nekadanje zatvorenike4.

29. U vrijeme posjete, u kampu u Batkoviima bilo je otprilike 1.000 muslimanskih zat-
vorenika smjetenih u dva skladita. Zatvorenici se nisu alili na lo tretman, i gene-
ralno, djelovalo je da su dobrog zdravlja. Ipak, spavaju na slamnatim madracima na
podu u nezagrijanim zgradama nalik na peine, gdje e ivotni uslovi postati nepod-
noljivi dolaskom hladnijeg vremena.

30. Uslovi u drugim zatvorima i pritvornim centrima u sjevernoj Bosni jesu ili su bili
mnogo gori, prema razgovorima sa bivim zatvorenicima. Tvornica keramike u Prije-
doru, poznata pod imenom Keraterm, koritena je za zatvaranje nekoliko stotina lica iz
muslimanskih sela Hambarine i Kozarac. Tokom druge misije, lanovi delegacije su
razgovarali sa dva biva zatvorenika koji su detaljno opisali incident koji se desio tokom
jula u kojem je 100 zatvorenika usmreno i jo 40 ranjeno u pucnjavi mainkom. I mrtve
i ranjene je Specijalna policija odvezla u istom kamionu i niko od ranjenih se nije vra-
tio u kamp, to potpiruje bojazan da su moda i oni ubijeni. Prema svjedocima, tokom
narednih dana izvoene su manje grupe mukaraca, postrojene uz zid i ubijane iz ma-
inki. Svjedoci procjenjuju da je na ovakav nain ubijeno 30 do 40 osoba. Prema drugim
izvorima vjeruje se da su ubistva ovih zatvorenika odmazda za smrt brata oficira za
vezu za lokalni Crveni krst, odgovornog za ovaj kamp, koji je poginuo u bitci u Ko-
zarcu.

31. Jo jedan kamp, sa oko 3.000 osoba, uglavnom Muslimana iz Prijedora i okolnih
mjesta, lociran je u rudarskom kompleksu Omarska. Njim upravljaju vojne snage iz
Omarske, a ispitivanja vre vojne snage iz Prijedora. Zatvorenicima je obezbjeen jedan
jedini obrok koji je sadravao hljeb, riu i vodu. Muenja su redovno prakticirana, u po-
sebnoj zgradi rezerviranoj za ispitivanje zatvorenika. Jedan svjedok je izvijestio da su
zatvorenici bili primorani da se trei takmie kako bi primili obrok. Odreen broj svje-
doka koje su intervjuirale razliite agencije u razliitim prilikama sloile su se da je
mnogo zatvorenika ubijeno u ovom kampu, te da su politike i vjerske voe posebno
izdvajane za egzekuciju. Jedan svjedok s kojim je razgovarao Specijalni izvjestitelj rekao

4
Izvjetaji zasnovani na intervjuima s izbjeglicama Specijalnom izvjestitelju podnijele su vlade Norveke, Slovenije i Sjedinjenih
Amerikih Drava.

63
je da je svako jutro, u prosjeku, etiri ili pet mrtvih zatvorenika uklanjano iz prostorija
u kojima su bili zatoeni i u kojima su preminuli nakon to su pretrpjeli batinanje, lou
ishranu i nehigijenske uslove i nedostatak medicinske njege. Ovaj zatvorenik boravio
je u prostoriji sa jo oko 150 zatvorenika; ukoliko primijenimo istu stopu smrtnosti na
cjelokupnu populaciju unutar kampa, moe se zakljuiti da je umiralo oko 100 zatvo-
renika dnevno. Drugi svjedok je rekao da je smrtnost bila ak i vea. Ovaj kamp je sada,
navodno, zatvoren, iako su mnogi zatvorenici rekli da su bili transferirani na druga
mjesta i tamo zatvarani.

32. Dokaz o ubijanju zatvorenika takoer je primljen od zatvorenika koji su bili zatvo-
reni u Bilei i Sanskom Mostu. Svjedok koji je bio zatoen u Sanskom Mostu rekao je da
je nakon pet dana ispitivanja, popraenog batinama, informiran da je osuen na smrt
i odveden u umu u kojoj je trebao bili pogubljen. Tamo je uspio pobjei zahvaljujui
intervenciji srpskog oficira koji je bio njegov poznanik. Bivi zatvorenik, koji je bio za-
toen u Bilei, rekao je da su se oni koji su izvoeni radi ispitivanja vraali sa trago-
vima teke pretuenosti, i da se 12 osoba izvedeno radi ispitivanja nikada nije vratilo.
Poslije toga, kada su zatvorenici razmijenjeni, odgovona lica su rekla da je tih 12 zat-
vorenika pobjeglo.

33. Usprkos tome to im je zabranjen ulazak u kamp Manjaa, Specijalni izvjestitelj je

primio obimne informacije o tamonjim uslovima. Veina izvora govori o cifri od oko
4.000 zatvorenih mukaraca, smjetenih u velikim, otvorenim zgradama koje su pret-
hodno bile tale. Fiziko stanje bilo je posebno loe tokom prvih nekoliko mjeseci nakon
to je ovaj objekat otvoren. Dokazi o looj ishrani, strogoj disciplini, strogo dijeljenoj
vodi, loim higijenskim uslovima, prenatrpanosti, nedostatku dobre medicinske njege
i pretuenosti zatvorenika primljeni su iz mnogobrojnih vjerodostojnih izvora. Fiziko
stanje je donekle popravljeno u avgustu, kada su kamp poeli posjeivati meunarodni
predstavnici.

34. Upravitelji ovih objekata, koji su dunosnici vojske bosanskih Srba, tvrde da su za-
toenici ratni zarobljenici. Meutim, ostali promatrai smatraju da veina njih vjeroja-
tno nikada nije bila u vojsci i da su jednostavno pritvoreni zbog svojih godina i injenice
da su Muslimani, pa su u oima srpskih vlasti potencijalni borci.

35. Upravitelji kampa Manjaa informirali su Specijalnog izvjestitelja da jedva ekaju to

skoriju razmjenu zatvorenika. Ovo ilustrira kakvu ulogu takvo zatoenitvo igra u et-
nikom ienju muslimanske i hrvatske civilne populacije; oni kojima je sloboda uskra-
ena samo zato to pripadaju odreenoj etnikoj grupi, bit e puteni samo pod
uslovom da napuste teritoriju pod kontrolom Srba. Nekoliko zatvorenika je oslobo-
eno i dozvoljeno im je da se vrate njihovim domovima u Bosni i Hercegovini.

2. Situacija u podrujima pod kontrolom Armije RBiH i/ili HVO-a

36. U Zenici je Specijalni izvjestitelj posjetio zatvor pod kontrolom Armije RBiH. U po-
sebnom dijelu zatvora bilo je smjeteno oko 80 srpskih zatvorenika zatoenih toboe

64
zato to su podravali srpsku vojsku. U veini sluajeva je izgledalo da su ovi ljudi zat-
voreni tek na osnovu sumnje zasnovane na njihovom etnikom porijeklu bez konkret-
nog dokaza o materijalnoj podrci srpskim snagama. Glavna zabrinutost zatvorenika,
pored nedostataka bilo kakvih konkretnih razloga za njihovo zatvaranje, bilo je po-
vremeno fiziko maltretiranje, koje su straari prakticirali nou. Nije bilo albi na hranu,
medicinsku njegu illi ivotne uslove, i zatvorenici su rekli da je direktor kampa poten
i human. Nekoliko zatvorenika koji su prethodno drani u zatvoru u Visokom, alili su
se da su bili zlostavljani i tjerani da kopaju tranee.

37. Tokom posjete Mostaru, Specijalni izvjestitelj je posjetio zatvor pod kontrolom
HVO-a i susreo se sa zatvorenim srpskim civilima. Glavne albe odnosile su se na ne-
dostatak kretanja na otvorenom i nemogunost komuniciranja suprunika odvojenih u
muki i enski dio zatvora. Neke od zatvorenica alile su se da su bile silovane tokom
boravka u kampu, prije nego su prebaene u zatvor. Kada je izraena zabrinutost ve-
zano za ove navode vlastima Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, oni su ustvrdili da
je tim kampom upravljao HOS, te da ga je HVO zatvorio zbog zvjerstava koja su tamo
injena.

38. Meu intervjuiranim zatvorenicima bila je grupa civila koji su se vratili u zatvor
nakon to su odbili biti razmijenjeni jer nisu eljeli napustiti njihove domove i gazdin-
stva. Zatvorske vlasti su ustvrdile da su svi oni osumnjieni za odreen ratni doprinos
snagama bosanskih Srba, koje su u tom podruju bile jako aktivne. Vlasti su priznale
da su zatvorenici drani bez istrage i da sudski sistem ne funkcionira u Hrvatskoj
zajednici Herceg-Bosna. Odgovornost za odreivanje ko e biti zatvoren i na koliko
vremena stoga lei na policijskim i vojnim vlastima. ovjek stekne jasan utisak da ne
postoji ozbiljna istraga o poinjenju prekraja ili ak i o zamisli da se prekraji naprave
i veina zatvorenika zatoena je ili zbog etnikog porijekla, ili, u najbolje sluaju, zbog
toga to se neto loe pripisuje njihovom selu ili susjedstvu.

39. Specijalni izvjestitelj takoer je posjetio grupu od gotovo 50 srpskih zatvorenika u

Tomislavgradu, dok su oni radili u polju. Opet je glavna zamjerka bila da je zatvoreni-
cima sloboda uskraena jednostavno zbog njihovog etnikog porijekla, zbog neznanja
o tome koliko e dugo trajati njihovo zatoenitvo, te zbog nepostojana naina da se
dokae nevinost. Ljudi su se sloili da su bili dobro tretirani od strane odgovornih u zat-
voru, lociranom u kolskoj zgradi, ali i dodali da su nepoznate osobe mogue lanovi
policijskih ili vojnih snaga nekada nou dolazili da ih pretuku. Jedan mukarac, u nje-
govim ezdesetim godinama, pokazao je tragove koje je po njegovom tijelu ostavilo e-
stoko fiziko maltretiranje, to se desilo nekoliko dana prije.

C. Drugi ratni zloini

40. Kako to ve biva u ratna vremena, etniko ienje, proizvoljno hapenje civila i zlo-
stavljanje zatvorenika istovremeno su i ratni zloini i krenja ljudskih prava. Druge
prakse koje se deavaju u Bosni i Hercegovini, a takoer koje predstavljaju krenja i
ljudskih prava i ratne zloine, ukljuuju masovna ubijanja civila, ubijanja ranjenih voj-

65
nika, nasumina upotreba vojne sile protiv civilnog stanovnitva, napade na bolnice i
nepotivanje simbola Crvenog krsta.

41. Nasumino granatiranje Sarajeva, koje je prouzrokovalo smrt velikog broja civila,
dobro je poznato. Pored fizike opasnosti, granatiranje civilnih stambenih i privrednih
podruja i ciljanje civila snajperima uzrokuje veliki mentalni i psiholoki stres. Unite-
nje vitalnih slubi koje se odnose na vodu, higijenu i elektrinu energiju, a za koje obje
strane snose odgovornost, uinilo je ivotne uslove primitivnim. Raspoloiva medi-
cinska njega je esto primitivna, zbog nedostatka medicinskih zaliha. U nekim sluaje-
vima, na primjer, ozbiljni operativni zahvati obavljaju se bez ope anestezije. Postoji
kritina nestaica goriva za grijanje i velika veina stambenih zgrada pretrpjela je tetu
poput razbijenih prozora, to ostavlja stanovnike na milost i nemilost hladnom zim-
skom vremenu. Stanovnitvo je u velikoj mjeri ovisno o pomoi u hrani, pa ipak letovi
i konvoji koji donose humanitarne zalihe bivaju i dalje napadani, usprkos sporazu-
mima o osiguravanju njihove bezbjednosti. Snage UNPROFOR-a odgovorne za osigu-
ravanje bezbjednosti humanitarnih operacija takoer bivaju napadane i trpe,
proporcionalno, vie povreda nego u bilo kojoj drugoj operaciji za ouvanje mira.
Tokom njegove druge misije, Specijalni izvjestitelj je zabiljeio progresivno unitenje Sa-
rajeva, kao i u njegovoj prvoj posjeti tokom avgusta 1992. godine, kao i fiziko i psihi-
ko unitavanje populacije.

42. Sve strane su krive za koritenje vojnih snaga protiv civilnog stanovnitva i huma-
nitarnih operacija u Sarajevu. Ipak, mora se imati u vidu injenica da glavna odgovor-
nost lei u rukama srpskih snaga, budui da su one te koje su usvojile taktiku dranja
grada pod opsadom. Zaista, Sarajevo je najvei i najpoznatiji od svih gradova pod op-
sadom srpskih snaga u Bosni i Hercegovini. Tokom njegove prve misije, lanovi dele-
gacije Specijalnog izvjestitelja posjetili su Bihaki dep u sjeverozapadnoj Bosni, koji je
bio i ostao pod opasdom. Gradovi u istonoj Bosni i Hercegovini pod opsadom srpskih
snaga ukljuuju Gorade i Srebrenicu. Grad Jajce u centralnoj Bosni, koji je nekoliko
mjeseci bio pod opsadom, osvojile su srpske snage krajem oktobra. U svim takvim gra-
dovima, osnovni scenario je isti: granatiranje centara civilnog stanovnitva, esencijalnih
slubi i objekata pod zatitom meunarodnog humanitarnog prava, posebno bolnica i
bogomolja, te uplitanje u dostavu humanitarne pomoi.

43. Od kada je Specijalni izvjestitelj dostavio svoj prvi izvjetaj Komisiji za ljudska
prava, priman je sve vei broj izvjetaja o masovnim ubistvima. Na poetku ovog iz-
vjetaja, sumirani su Izvjetaji o ubistvima poinjenim u sklopu etnikog ienja i u
koncentracijskim logorima. Takoer su primljeni izvjetaji o ubistvima izvrenim pod
drugim okolnostima, posebno ubistva osoba koje su pobjegle iz njihovih domova ili su
putene iz koncentracijskih logora, pa pokuavaju da dou do podruja pod kontrolom
prijateljskih snaga.

44. Za vrijeme druge misije, lanovi delegacije su intervjuirali pet osoba koje su svjedoci
ubistva to se desilo pod takvim okolnostima. Slijedi zbirni pregled njihovih svjedoe-
nja:

66
(a) Na ili oko 21. avgusta, dok su bili zatoeni u kampu Trnopolje, svjedocima je data
mogunost da se ukrcaju u etiri autobusa koji su stigli u kamp kako bi se transporti-
rale osobe, koje ele otii u dio centralne Bosne pod muslimanskom kontrolom. Prije
nego su stigli u Banju Luku, autobusima se pridruilo jo est autobusa i dva policijska
auta za pratnju. Juno od Skender Vakufa, konvoj je dva puta zaustavljan, kako bi sr-
pske snage i Specijalna policija, koja im je bila u pratnji, razdvojile putnike po starosti
i spolu. Mladi i srednjovjeni mukarci smjeteni su u dva autobusa, sa po 100 osoba.
Nedugo nakon toga, ova dva autobusa su ponovno stala na ivici strme jaruge ijim
dnom je proticala rijela ili potok. Ljudi iz jednog autobusa su natjerani da izau i da se
postroje u dva reda, kleei du ivice jarka. Nakon to su to i uinili, policija i vojska ot-
vorile su vatru iz mainskih puaka. Tri svjedoka su izbjegla egzekuciju hitro se pre-
bacivi preko ivice jaruge. Ljudi iz drugog autobusa su odvoeni u grupama po troje,
odvoeni do ivice i ubijani izbliza metkom u glavu. Dva svjedoka iz ovog autobusa ta-
koer su pobjegla skakanjem preko litice. Jedan od njih je prilikom pada zadobio tee
ozljede. Policija i vojska su potom pucale na tijela sa vrha litice.

(b) Svjedoci su izvijestili da su nali raspadnuta tijela na dnu litice, te sugerirali da su

se slina ubistva prethodno deavala. Oni su time potvrdili izvjetaje o svjedoenjima
drugih svjedoka o slinim ubistvima, koja su se na druge datume deavala u istom po-
druju.

(c) Tokom jedne sedmice pet svjedoka je uhvaeno i prebaeno u bolnicu u Banjoj Luci,
gdje su ih vojni straari svirepo zlostavljali. Dok su boravili u toj bolnici, prisustvovali
su i fizikom zlostavljanju i, potom, smrti muslimanskog vojnika, za kojeg se prialo da
je ubio mnogo Srba.

(d) Tokom septembra primljen je jedan izvjetaj o masovnom ubistvu srpskih civila. Nakon
pregovora, dogovoreno je da se dozvoli srpskim taocima iz grada Gorada, koji je bio pod
opsadom srpskih snaga, da odu. Ipak, konvoj koji ih je evakuirao, napale su muslimanske
snage, te je izmeu 100 i 200 civila, uglavnom ena i djece, tom prilikom poginulo.

46. Incident koji je ukljuivao egzekuciju ratnika koji su se predali, takoer je zabiljeen.
Helsinki Watch je objavio izvjetaj po kojem je najmanje 13 bosanskih vojnika iz Tra-
vnika, koji su se predali Jugoslovenskoj narodnoj armiji, zajedno ubijeno u noi 15. maja
na Vlaiu u centralnoj Bosni. Autopsije su pokazale da su tijela pripadala trinaestorici
mukaraca, ija su imena navedena, te obezbijedile dokaze nasilnikog zlostavljanja i
rana od metaka zadobijenih na maloj razdaljini. Svjedoenja dvojice preivjelih svje-
doka opisuje da su rtve ubijene nakon to su natjerane da puu po zemlji, te se iden-
tificiraju snage odgovorne za ovaj incident.

47. Meunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) u vie navrata je naglaavao potrebu da
zaraene strane u Bosni i Hercegovinu potuju simbol Crvenog krsta. Specijalni izvjesti-
telj je lino posjetio bolnicu u Sarajevu i bio svjedokom tete prouzrokovane granatira-
njem. U jednom posebno tekom incidentu, konvoj ICRC-a, koji je prevozio medicinske
zalihe civilnoj bolnici u Sarajevu, granatiran je. Tom prilikom, poginuo je jedan pred-
stavnik ICRC-a, dok su jo dvojica ranjena. Iako je to bio do sada jedini incident sa fatal-

67
nim posljedicama, prijetnje i zlostavljanje ICRC-a i njegovog osoblja je esto, i time se oso-
blje onemoguava da dostavi humanitarnu pomo, da se lociraju i prenesu poruke ne-
stalim i razdvojenim roacima i da se potakne potivanje humanitarnog prava.

D. Humanitarna kriza

48. Bosna i Hercegovina nalazi se u stanju akutne humanitarne krize, prouzrokovane

etnikim ienjem i ratom. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine procjenjuje se na 4 mi-
liona osoba. UNHCR, koji ima sveobuhvatnu odgovornost za humanitarnu pomo u
Bosni i Hercegovini, procjenjuje da postoji rizik da e 10 posto populacije umrijeti tokom
zime zbog pothranjenosti ili gladi, u kombinaciji sa neadekvatnom zatitom od hladnoe
i nedostatkom medicinske zatite. Postoji vjerovatnoa da e broj umrlih zbog hladnoe
daleko premaiti hiljade onih koji su ve umrli u borbama i tokom etnikog ienja.

49. Humanitarna kriza ima nekoliko dimenzija. Najdirektnije pogoene grupe ljudi su
raseljena lica, stanovnitvo u gradovima pod opsadom i oni koji pokuavaju izbjei et-
niko ienje, pogotovo ljudi u logorima. Tokom njegove druge misije, Specijalni iz-
vjestitelj je bio u prilici da osmotri sve aspekte ove krize: ponovo je posjetio Sarajevo,
kao to je uinio i tokom prve misije; posjetio je centre za raseljena lica u Travniku i Po-
suju i kamp u Trnopolju za osobe, koje su ekale da pobjegnu iz sjeverne Bosne.

50. Uslovi u logoru u Trnopolju, gdje se izmeu 3.600 i 4.000 ljudi okupilo u nadi da e
pobjei od etnikog ienja koje su provodili Srbi, okantni su. U oktobru, 1.560 zato-
enika je uklonjeno i odvezeno u Hrvatsku od strane ICRC-a, kao dio plana da se oslo-
bode svi civili iz zatoenitva. Nisu svi zatoenici evakuirani, a kamp je popunjen sa
duplo vie osoba iz susjednih sela, koje su, u njihovom oaju, gledale na kamp kao na
jedini nain da pobjegnu sa teritorije pod kontrolom Srba. U vrijeme posjete, 3.600 osoba
je nabijeno u tri zgrade i nekoliko manjih kua, gdje su ivjele u neopisivoj bijedi, spa-
vali na tankim ebadima i uljivim slamaricama, pili zaraenu vodu i preivljavali od
minimalne koliine hljeba. Ljekar, koji se pridruio Specijalnom izvjestitelju, zabiljeio
je da se infekcija gornjeg respiratornog trakta brzo irila, te da je mnogo djece i odra-
slih oboljelo od dijareje, vjerovatno zbog zaraene vode i veoma loih higijenskih
uslova. Osobe koje su patile od ovih bolesti to zahtijevaju lijeenje, ukljuuju dijabeti-
are i srane bolesnike, koji nisu imati pristup potrebnim lijekovima. Lako je bio uo-
ljiv njihov strah od straara kampa.

51. Vlasti su kamp opisale kao otvoren, iz kojeg ljudi mogu otii kada to ele. Ipak, raz-
log zbog kojeg su oni pobjegli u kamp leao je u tome to su eljeli pobjei od opasno-
sti koja je prijetila njihovim ivotima i bezbjednosti u okolnim selima i gradovima.
Budui da ljudi smjeteni u ovom kampu nisu bili priznati niti kao zatvorenici niti kao
izbjeglice, primana je tek ograniena koliina humanitarne pomoi od meunarodnih
agencija. Specijalni izvjestitelj je lino bio svjedokom devastacije ovog podruja, to je
ukljuivalo i spaljene kue i sruena sela. On je takoer primio informaciju o logorima
na drugim lokacijama u sjevernoj Bosni, za koje jo nije bilo mogue da ih posjeti. Te in-
formacije su ukazivale na to da bi se u slinim uslovima moglo nalaziti jo ljudi.

68
52. Specijalni izvjestitelj takoer je svjedokom dramatinih uslova u prihvatnim cen-
trima za raseljena lica u Travniku i Posuju. U vrijeme njegove posjete, Travnik, grad
od 19.000 stanovnika, morao je smjestiti 14.000 raseljenih lica. Od tada, pad Jajca je
doveo do novog egzodusa od otprilike 15.000 ljudi. Zbog brutalnog tretmana, mnoga
od ovih raseljenih lica jedva su podnijela bijeg (vidi paragraf 44), mnogi su stigli u Trav-
nik bez line svojine osim minimalne odjee koju su nosili na sebi i nekima od njih treba
medicinski tretman povreda. Iako je primljeno neto pomoi, posebno ebadi, hrane je
nedostajalo. Mala djeca primala su dva obroka dnevno, dok su vea djeca i odrasli pri-
mali jedan obrok dnevno. Obroci su bili slabog kvaliteta. Nadalje, pristizanje raseljenih
lica, zajedno sa prekidom poljoprivrednih radova i puteva za snabdijevanje, uinili su
da nestaica hrane pogodi cjelokupno stanovnitvo u ovom podruju. U Travniku i Po-
suju mnogo je raseljenih lica bilo privremeno smjeteno u kolama i drugim objek-
tima, koji nisu namijenjeni stanovanju. Takva sklonita bila su krajnje pretrpana. Ljudi
u njima spavali su na podovima uionica i hodnika u redovima. Sanitarna infrastruk-
tura bila je u potpunosti neadekvatna za veliki broj ljudi, koji je ovdje smjeten. Od po-
sjete, u Travniku i susjednim selima izbile su borbe izmeu Muslimana i Hrvata, to je
stvaralo novu opasnost za raseljenu populaciju.

53. U Sarajevu, Specijalni izvjestitelj je bio svjedokom dalje destrukcije grada od nji-
hove posjete u avgustu, te daljeg pogoranja fizikog i psihikog stanja stanovnika. Na-
pori da se obnovi snabdijevanje vodom i eletrinom energijom, koje je prekinuto
otprilike u vrijeme prve posjete, propali su jer strane odbijaju dozvoliti nastavak opra-
vaka. Devedeset posto timova poslanih da oprave strujne vodove gaano je snajpe-
rima. Isto tako se esto puca i na vatrogasce, kada ele ugasiti poare uzrokovane
granatiranjem. Hrana je sve oskudnija i mnogo stanovnika nisu jeli meso ili povre ve
mjesecima. Nedostatak adekvatnih sklonita i goriva za grijanje su glavni problemi,
koji e uskoro postati opasni po ivot kada zavlada zima. Uslovi u drugim gradovima
pod opsadom irom Bosne manje su poznati, i vrlo mogue, gori.

54. Prema UNHCR-ovim procjenama s poetka novembra, broj izbjeglica i raseljenih

lica iz Bosne i Hercegovine je 1,5 miliona. Od ovog broja, otprilike 322.000 nalo je uto-
ite u Srbiji i Crnoj Gori, dok je otprilike 400.000 pobjeglo u Hrvatsku. Stoga se broj ra-
seljenih Bosanaca koji su ostali u Bosni i Hercegovini procjenjuje na otprilike 770.000.
Budui da se rat i etniko ienje i dalje nastavljaju, broj raseljenih i dalje raste.

55. etrdesetpet posto raseljenh lica su djeca, a 30 posto su stare osobe. Ove dvije grupe
su posebno izloene zdravstvenim rizicima, zbog loe ishrane i hladnoe, kao i psiho-
lokih trauma uzrokovanim naputanjem domova i odvajanjem lanova porodice.

56. UNHCR procjenjuje da irom Bosne i Hercegovine ima 1,6 miliona stanovnika ko-
jima je potrebna pomo. Ipak, strane u sukobu, posebno bosanski Srbi, nastavljaju stva-
rati probleme u dostavljanju pomoi. Koliina pomoi koja je stigla u Sarajevo zranim
mostom nije dovoljna kako bi se ispunile potrebe populacije od 380.000 stanovnika i ne
ispunjava zacrtani plan, uglavnom zbog granatiranja koji esto sprjeava avione sa hu-
manitarnim letovima da slete na aerodrom. Glavni put od Splita do Sarajeva, koji bi
takoer mogao obezbijediti pristup ka 380.000 ljudi u centralnoj Bosni, kojima je pomo

69
takoer potrebna, otvoren je tek sporadino. Tokom posljednijh sedmica, nekim hu-
manitarnim konvojima je nareeno da se vrate i makar jedan od njih bio je granatiran.
Tokom njegove druge misije, Specijalni izvjestitelj je putovao u Vitez, u kojem UNHCR
ima distribucijski humanitarni centar za centralnu Bosnu, uskim, neasfaltiranim, pla-
ninskim putem, poznatim kao Put spasa. Diskutabilno je da li e ovaj put moi biti ot-
voren tokom cijele zime, kako je planirano. Nadalje, pojavila se i nova prepreka:
nekoliko dana nakon posjete Specijalnog izvjestitelja, put je zatvoren zbog izbijana ne-
prijateljstava izmeu Vladinih snaga i vojske bosanskih Hrvata, HVO-a.

57. Lokalne humanitarne organizacije, Karitas, Merhamet i Dobrotvor, igraju drago-

cjenu ulogu u distribuiranju pomoi onima kojima je ona potrebna. Strane nevladine or-
ganizacije takoer ine pohvalne napore da se obezbijedi izuzetno neophodna pomo,
iako se efektnost moe poboljati boljom koordinacijom privatnih nastojanja i UNHCR-a.

58. Dostava humanitarne pomoi u podruja pod srpskom kontrolom takoer je pro-
blematina, iako na drugaiji nain. Procjenjuje se da ima 50.000 raseljenih bosanskih
Srba na podrujima Bosne i Hercegovine pod srpskm kontrolom, kao i oko 100.000 sr-
pskih izbjeglica iz Hrvatske. Specijalni izvjestitelj imao je priliku sresti srpske izbjeglice
u banjalukoj regiji. Iako imaju potekoa, njihovi ivotni uslovi su daleko bolji nego u
prihvatnim centrima za Muslimane i Hrvate, koje je posjetio. Tokom druge misije, Pred-
stavnik Generalnog sekretara za raseljena lica takoer je imao priliku razgovaati sa ra-
seljenim licima i lokalnim vlastima u Bijeljini. Tamo je intervjuirao srpskog izbjeglicu,
kojeg su vlasti smjestile u kuu jednog Muslimana koji je radi u inostranstvu. Nakon de-
taljnog ispitivana okolnosti, Predstavnik je zakljuio da su Muslimani na razliite na-
ine natjerani da napuste to podruje, te da su njihovi domovi upotrijebljeni za smjetaj
srpskih izbjeglica bez njihovog pristanka. Stoga, ovakva preseljenja srpskih izbjeglica
dijelom su etnikog ienja.

59. Najkritiniji problem u podrujima pod srpskom kontrolom je sudbina onih osoba
koje su pobjegle na mjesta koja bi se mogla nazvati tranzitnim kampovima i, generalno,
stanovnici koji su rtve etnikog ienja nalaze se u ovom podruju. Potrebe ove po-
pulacije su dvojake: pristup humanitarnoj pomoi, ukljuujui hranu i lijekove, i za-
tita od nasilja. Nasilje koriteno u ovom podruju kao instrument etnikog ienja, ve
je opisano. Ozbiljne potekoe u distribuciji humanitarne pomoi takoer postoje zbog
neprijateljskog stava lokalnih zvaninika pa ak i lokalnih agencija koje su, toboe, pre-
dane humanitarnom radu, prema Muslimanima i Hrvatima. U nekim gradovima, Mu-
slimanima i Hrvatima odbijaju se obezbijediti lijekovi i medicinska pomo, a hrana se
distribuira samo onima koji se bore za srpske ciljeve. U Prijedoru, zvaninici lokalnog
Crvenog krsta optueni su ne samo zbog odbijanja da distribuiraju hranu Muslima-
nima, ve i za direktno uee u etnikom ienju.

60. Prepreke ispunjenju potreba ove populacije oigledne su na prvi pogled i veoma
opasne. Dok se te potrebe ne ispune, i dalje se gube ivoti, humanitarna kriza u drugim
podrujima e se pogoravati i bit e sve tee oekivati dobro politiko rjeenje za rat
u Bosni.

70
III. HRVATSKA

61. Tokom njegove dvije posjete ovoj zemlji, Specijalni izvjestitelj je primio brojne na-
vode o krenjima ljudskih prava u Republici Hrvatskoj.

62. Posebno treba istai da je Specijalni izvjestitelj primio informacije koje otkrivaju da
su etnike manjine koje ive u Republici Hrvatskoj u osjetljivoj poziciji kada je u pita-
nju krenje ljudskih prava. Na primjer, odreen broj organizacija koje predstavljaju sr-
psku manjinu, navode da su kriteriji propisani za dobijanje hrvatskog dravljansva
diskriminatorni za nehrvatsko stanovnitvo. Organizacije tvrde da etniki Hrvati au-
tomatski dobijaju dravljanstvo bez obzira na mjesto ili trajanje njihovog prethodnog
boravita, dok manjine koje ive u Republici Hrvatskoj, usprkos estom dugotrajnom
boravku, esto ekaju i do est mjeseci ili se njihovi zahtjevi za dravljanstva jednosta-
vno odbijaju.

63. Tokom njegovog sastanka sa Ministrom unutarnjih poslova, Specijalni izvjestitelj

je izrazio zabrinutost zbog izvjetaja o diskriminaciji nad etnikim manjimana u po-
drujima pod kontrolom Vlade, posebno zbog diskriminatorske prakse koja se odnosi
na dobijanje dravljanstva. Ministar je potvrdio da problemi zaista postoje pri dobija-
nju dravljanstva, ali je ustvrdio da su odgode do est mjeseci rezultat tehnikih pro-
blema, prije nego diskriminacije. Rekao je da je za 3.000 ljudi, iji su zahtjevi za
dravljanstva odbijeni, dozvoljena sudska revizija te odluke.

64. Usprkos postojanju pravnog okvira koji garantira ljudska prava svim hrvatskim dr-
avljanima, kako je odlueno usvajanjem Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slo-
bodama i pravima nacionalnih i etnikih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj
1991. godine, te u skladu sa amandmanima iz aprila 1992. godine, Specijalni izvjestitelj
primio je informacije o krenjima ljudskih prava koja su nekompatibilna sa ovim stan-
dardima. Upoznat je sa znaajnim brojem sluajeva, to ukljuuje i sluajeve o kojima
je izvijestila Misija za monitoring Evropske zajednice (ECMM), te posljednji izvjetaj
CSCE. Metode zlostavljanja ukljuuju unitenje i pljenidbu imovine, proizvoljna hap-
enja, otputanja sa posla i verbalno kao i psihiko zlostavljanje.

65. Specijalni izvjestitelj je primio dodatne informacije da etnike manjine koje ne mogu
dobiti dravljanstvo, kao posljedicu, gube pravo na odravanje privatnih poslovnih ak-
tivnosti, da posjeduju ili prodaju nekretnine, te da se besplatno obrazuju u srednjim
kolama i na univerzitetima. ECMM je izrazio zabrinutost zbog konfiskacije i unitanja
domova ljudi koji pripadaju etnikim manjinama u podruju Splita, to je politika koja
s vremena na vrijeme postaje sistematska. ECMM je takoer izrazio zabrinutost zbog
zatvaranja osoba koje pripadaju etnikim manjinama, a koje pretodno nisu bile uklju-
ene u politike i vojne aktivnosti, kako bi se ti ljudi koji su ukljuivali i ene i djecu
- iskoristili u ratnim razmjenama zatvorenika.

66. Takoer su postojali izvjetaji o zlostavljanju i loem tretmanu Srba u policijskom i

vojnom hrvatskom pritvoru. Specijalni izvjestitelj primio je takva svjedoanstva iz split-
ske regije, koja ukljuuju i svjedoeje srpskog stanovnika, koji je izjavio da je bio uhap-

71
en bez razloga, drogiran, muen i zatvoren. On tvrdi da prethodno nije bio politi-
ki aktivan. Osloboen je tokom razmjene zatvorenika, ali njegova lina imovina, koja
je ukljuivala njegov stan i uteevinu u gotovini, oduzeti su mu tokom pritvora i nisu
mu bili vraeni. Zabranjen mu je povratak u Split.

67. Tokom njihove posjete Splitu, lanovi delegacije su razgovarali sa jednim srpskim
stanovnikom Hrvatske, koji je ve izgubio posao zbog svoje etnike pripadnosti. On
nastavlja dobijati prijetnje da e njegova kua biti unitena. Ovaj ovjek, kojeg je pri-
vremeno drala u pritvoru hrvatska vojna policija, tvrdio je da se prema njemu loe
postupalo. Njegovo iskustvo je zajedniko za Srbe koji ive u splitskom podruju.

68. Specijalni izvjestitelj primio je informacije iz posljednjeg izvjetaja CSCE-a, koje se od-
nose na proizvoljna hapenja Srba (izvjetaj od 5. oktobra 1992. godine). U veini prijav-
ljenih sluajeva, Srbi su bivali optueni, usprkos nedostatku dokaza, za pobunu protiv
Drave po osnovu dijela Krivinog zakona Hrvatske 236(f). Takoer, postoje izvjetaji o
sluajevima torture i loeg tretmana Srba dok su bili pritvoreni od strane hrvatske policije
ili vojske. Vojni zatvor Lora pored Splita, posebno se pominje u ovom smislu.

69. Prema izvjetaju CSCE-a, imena srpskih intelektualaca objavljena su u novinama u

formi liste sa potjernice, na kojoj je stajalo da, ukoliko budu pronaeni, ovi ljudi mogu
biti uhapeni. U izvjetaju je takoer izraena zabrinutost zbog pravnog postupanja
po osnovu dijela Krivinog zakona Hrvatske 236(f), koji je primijenjen protiv oko
20.000 Srba, kojima se uglavnom sudilo u odsustvu. Treba se podsjetiti da je u njego-
vom prvom izvjetaju Specijalni izvjestitelj izrazio zabrintost zbog objavljene i nairoko
distribuirane liste hrvatskih graana u kojima se istie njihovo etniko porijeklo. Ove
liste su se ak mogle i kupiti. Cirkulacija takvih listi olakava diskriminaciju i zlostav-
ljane irom tog drutva. Desetine hiljada osoba su prijavile da su izgubile posao kao re-
zultat ovoga. Tom prilikom, misija je informirana da etniki Srbi trpe diskriminaciju u
prakticiranju svojih politikih prava, u obrazovanju, i u ostvarivanja njihovog prava
na penziju (A/47/418-S/24516, par. 27).

70. Specijalni izvjestitelj je zabrinut da bi eskalirajua nacionalistika ideologija, koja

ne marginalizira samo etnike manjne, ve i one Hrvate koji kritiziraju sadanju
vladu, mogla biti prijetnja ljudskim pravima. Ovo osjeaju posebno intelektualci. Ovaj
fenomen pothranjuje stalna stroga Vladina kontrola radija i televizije. Proces priva-
tizacije medija takoer se suoava sa problemima, te stoga se limitira novinarska slo-
boda.

71. Srpsko pravoslavno svetenstvo smjeteno Zagrebu izvijestilo je o nekoliko inci-

denata u kojima je unitena imovina Crkve u Republici Hrvatskoj. Ovo pitanje je Spe-
cijalni izvjestitelj pokrenuo na njegovim sastancima sa hrvatskim vlastima, koje su rekle
da je skrnavljenje ili destrukcija ovakvih objekata, ukoliko to nije rezultat oruanog su-
koba, krivino djelo, koje tako treba i tretirati.

72. Poseban problem Hrvatske je kontinuirano pristizanje izbjeglica u ovu republiku.

Prema UNHCR-u, u Hrvatskoj je registrirana 631.000 izbjeglica. Mnoge izbjeglice koje

72
odsjedaju u Hrvatskoj ive u tekim uslovima i Vlada Hrvatske ne eli primiti vie iz-
bjeglica.

73. lanovi delegacije posjetili su dva izbjeglika centra u gradovima Karlovcu i Va-
radinu. Broj izbjeglica u Karlovcu varira kako se centar koristi kao tranzitna taka za
dalji put. Delegacija je zabiljeila da, iako se infrastruktura centra inila relativnom i-
stom, nedostaje dovoljno zaliha hrane i vode, te da u oktobarskoj hladnoi nije bilo gri-
janja. UNHCR smatra da su izbjeglice (uglavnom mukarci, bosanski Muslimani),
psiholoki duboko traumatizirani, iako su u relativno dobrom fizikom stanju.

74. Situacija u kojoj su se izbjeglice nalazile u Varadinu, bila je mnogo vie uznemiru-
jua. Preko 3.000 izbjeglica smjeteno je uglavnom u javne zgrade, koje vie nisu u upo-
trebi. Konkretna lokacija koju je posjetila delegacija, bila je jako pretrpana i u njoj nije
nedostajalo samo grijanje, ve i osnovna sanitarna infrasturktura. Nije postojao pristup
osnovnoj medicinskoj njezi. Mnoge izbjeglice alile su se da nemaju zvanini status iz-
bjeglice. U ovom smislu, UNHCR je potvrdio da su izbjeglice smjetene u centru pot-
padale pod kategoriju neregistriranih, nakon odluke Hrvatske od 13. jula 1992.
godine da se izbjeglice iz Bosne i Hercegovine ne registriraju. Ovo je imalo implikacije
na pomo, ali je pokrenulo i pitanje zatite tih ljudi.

75. Specijalni izvjestitelj je informiran da se povremeno muslimanske izbjeglice alju na-

trag u Bosnu i Hercegovinu, u borbu. Izbjeglica u Varadinu, opisao je kako su ga hr-
vatske vlasti kamionom deportirale do bosanske granice, zajedno sa jo mukaraca, u
jednoj nenajavljenoj pononoj raciji. Mukarci su potom primorani da se bore u bo-
sanskoj vojsci, usprkos njihovoj elji da napuste podruje konflikta kao izbjeglice. Inter-
vjuirani svjedok uspio se vratiti u Varadin. On se boji mogunosti daljih progona.
Specijalni izvjestitelj pokrenuo je ovo pitanje sa hrvatskim vlastima, koje su priznale da
ta racija nije izolirani sluaj, ali je istakao da se samo kriminalci odvoze do bosanske gra-
nice. Ipak, nasumina priroda ovih incidenata uzrokuje sumnju u prueno objanjenje.

76. Budui da bi prihvatanje dodatnih izbjeglica predstavljalo problem za Republiku

Hrvatsku, hiljadama izbjeglica koje bjee da bi spasile svoje ivote, ne dovoljava se pre-
lazak preko granice. Zato, UNPROFOR, koji kontrolira granicu izmeu Bosne i Herce-
govine i Hrvatske, primoran je ograniiti njihov ulazak u Zatiena podruja
Ujedinjenih nacija (UNPA). Mnogi raseljeni Muslimani vraeni su sa granice ak i neke
od osoba koje su je ve prele, ukljuujui i osobe u dobu vojne sposobnosti, vraene su
i od strane UNPROFOR-a i od strane hrvatskih vlasti. Krajnje je alosto to je UN-
PROFOR primoran da kri princip neuplitanja.

A. Podruja pod zatitom Ujedinjenih nacija (UNPA)

77. UNPA-e su formirane u sljedeim podrujima: zapadna Slavonija (Sektor Zapad),

istona Slavonija (Sektor Istok) i Krajina (sektori Sjever i Jug). U veini podruja unu-
tar granica UNPA-i, srpske grupe su de facto vladale. Tokom druge misije, lanovi de-
legacije posjetili su sektore Istok i Jug, gdje su se UNPROFOR i UNCIVPOL suoavali

73
sa ekstremnim tekoama u provoenju Mirovnog plana Ujedinjenih nacija, posebno
u smisli demilitarizacije stanovnitva, deminiranja podruja i povratka izbjeglica.

B. UNPA Sektor Jug

78. U Sektoru Jug, dijelu pod nazivom republika Krajina, lokalne vlasti prakticiraju
diskriminaciju. Sudovi jo uvijek ne rade kako treba i, po miljenju UNPROFOR-ovog
osoblja, istrane radnje u lokalnoj policiji gotovo da su prestale postojati. Ovo jako brine
osoblje Ujedinjenih nacija, koji prikupljaju dokaze o ubistvima, pljakama, razbojni-
tvima i drugim oblicima kriminalnog ponaanja, koja su esto dovodila do etnikog i-
enja. Tamo gdje bi, u skladu sa svojim mandatom, nalazili takve dokaze, proslijedili bi
ih lokalnim vlastima, koje bi, ako nisu bile krajnje nekooperativne, oklijevale reagirati.
UNPROFOR-ovi zvaninici objasnili su da su srpski vojnici koji su trebali biti demobili-
sani, u mnogim sluajevima, jednostavno mijenjali uniforme, esto radei pod pokro-
viteljstvom grupa poput Specijalne jedinice, Granine policije ili vienamjenskih brigada.
Do okonanja demilitarizacije, zvaninici UNPROFOR-a vjeruju da ne mogu garantirati
bezbjednost izbjeglica koje se nadaju povratku, niti preostaloj manjinskoj populaciji.

79. Mnogo ljudi oajniki ele pobjei iz ovog podruja. Ipak, prije nego dobiju doz-
volu lokalnih vlasti, ove osobe esto su primorane da potpiu izjavu u kojoj stoji da je
njihov odlazak dobrovoljan, ime se uvodi konfuzija u pravni status njihove imovine,
te briu dokazi o etnikom ienju. UNPROFOR-ovi zvaninici duboko su zabrinuti za
bezbjednost ovih ljudi, kao i za premjetanje i upotrebu naputenih kua.

80. Specijalni izvjestitelj posebno je zabrinut za dobrobit mnogo hiljada Muslimana

koji su prebjegli u UNPA Sektor Jug od masakara u regionima istono i jugoistono
od Bihaa. Zvjerstva, koja su isprovocirala ovu rijeku izbjeglica, potaknuta su, iz-
meu ostalog, i srpskom paravojnom grupom koja je tvrdila da radi pod vostvom
ozloglaenog Arkana, paravojnog lidera poznatog po njegovoj brutalnosti. Podruje
kroz koje izbjeglice moraju putovati kako bi dole do Sektora Jug, dre srpske para-
vojne snage. Prema vjerodostojnim izvorima, Arkan uiva znaajnu podrku meu
kninskim lokalnim vlastima. Zvaninici UNPROFOR-a vjeruju da je ukupan broj ljudi
koji se bore pod komandom kninskih vlasti otprilike ukupno 16.000 naoruanih mu-
karaca.

81. Specijalni izvjestitelj takoer je zabrinut zbog mogunosti da srpske snage u regionu
Krajine zaponu teroristike aktivnosti. Tokom druge posjete, Specijalni izvjestitelj je
obavijeten da je brana Perua, jugoistono od Knina, u loem stanju i da je locirana u
podruju koje se tek treba deminirati. Iako UNPROFOR sada dri pod kontrolom ovu
branu, izvjetaj CSCE-a izraava strah da bi kninske vlasti moda mogle zaprijetiti da
e unititi branu, to bi rezultiralo ekolokom katastrofom i dovelo u opasnost ivote
izmeu 40.000 i 50.000 ljudi, koji stanuju u dalmatinskoj regiji. Izvjetaj takoer biljei
osjetljivost skladita eksploziva pored aerodroma Zemunik, koje ako bi dolo do de-
tonacije, moglo prouzrokovati seizmiki potres, koji bi doveo u opasnost okolnu po-
pulaciju od nekih 135.000 ljudi.

74
C. UNPA sektori Zapad i Sjever

82. Iako Specijalni izvjea nije mogao posjetiti UNPA sektore Zapad i Sjever, UN-
PROFOR-ovi zvaninici su ga informirali da se u Sektoru Sjever nekoliko nekada
dislociranih porodica vratilo svojim domovima. Naalost, ovi zvaninici vjeruju da
su ovi sluajevi izuzeci, te su rekli da oni nisu optimisti kada je budunost u pita-
nju.

D. UNPA Sektor Istok

83. U Sektoru Jug javljaju se ozbiljni problemi, koji takoer preovladavaju i u Sektoru
Istok. Srpske snage se esto regrupiraju u sklopu jedinica specijalne policije. Etniko
ienje nastavlja bivati vreno od strane vojske i lokalnih srpskih vlasti. Nekoliko Hr-
vata, Maara, Ukrajinaca i Slovaka, koji jo uvijek nisu dobrovoljno otili, suoavaju
se sa stalnim i esto ekstremno nasilnim formama zastraivanja.

84. Katolike crkve su unitene u pokuaju da se izbriu sve forme nesrpskih institucija.
Srpske izbjeglice iz drugih podruja smjetene su u prazne kue onih koji su izbjegli.
UNPROFOR ne moe garantirati bezbjednost porodicama rtvama usprkos pozicioni-
ranju vojnika Ujedinjenih nacija u ugroene domove. Zvaninici UNPROFOR-a izra-
avaju osjeaj nemoi u borbi protiv nasilja. Zbog toga nisu bili u stanju demilitarizirati
sve oruane grupe i obezbijediti sigurnost osobama nesrpskog etnikog porijekla, koji
jo uvijek ive tamo ili su izrazili elju za povratkom.

85. UNPROFOR-ovi zvaninici su vidjeli izvoenje hrane, ita i ak stoke iz UNPA Sek-
tora Istok u Srbiju, ali vjeruju i da je neto zaliha uvezeno kako bi se obnovile zalihe.
UNPROFOR je zabrinut zbog mogunosti irenja gladi ove zime.

86. Specijalni izvjestitelj naroito je naglasio vanost pronalaenja 2.000 do 3.000 ljudi
koji su, izgleda, nestali nakon pada Vukovara tokom 1991. godine. Na osnovu svjedo-
enja koja su dali ljudi iz Vukovara, forenziki ekspert koji je bio u pratnji Specijalnog
izvjestitelja na njegovoj drugoj misiji, locirao je potencijalne masovne grobnice otprilike
2 km jugoistono od stoarskog sela Ovara, pored Vukovara. etiri djelomino izlo-
ena ljudska skeleta pronaena su razbacana na povrini od otprilike 10 x 30 m po-
druja prekopane zemlje. Sva etiri skeleta su ostaci mladih mukaraca sa tragovima
predsmrtnih trauma. Po miljenju forenzikog eksperta, ovi skeleti izgleda zbog erozije
isplivavanju na povrinu iz masovne grobnice, u kojoj bi moglo biti jo mnogo tijela.
Ovo otkrie je znaajno, jer izgleda da potvruje dokaze svjedoka koji govore o ne-
stanku oko 175 osoba iz Vukovarske bolnice, tokom evakuacije hrvatskih pacijenata iz
tog objekta 20. novembra 1991. godine. Specijalni izvjestitelj je zahijevao od UNPRO-
FOR-a da obezbijedi cjelodnevnu zatitu te lokacije, te da meunarodni tim eksperata
zapone ekshumirati grob. Takav tim bi takoer istraivao druge potencijalne lokacije
masovnih grobnica. Zvaninici UNCIVPOL-a izvijestili su da u tom podruju postoji
najmanje osam masovnih grobnica, ali da to zahtijeva dalju istragu.

75
87. Specijalni izvjestitelj je informirao Ekspertnu komisiju, koju je nedavno uspostavilo
Vijee sigurnosti rezolucijom 780 (1992.) 6. oktobra 1992. godine, o gore navedenom, te
smatra da se ovo pitanje treba dalje rjeavati u okviru ove komisije.

IV. SRBIJA

88. Tokom njegove prve dvije misije, Specijalni izvjestitelj je analizirao generalno stanje
ljudskih prava u Srbiji, kao i pitanja vezana za prava manjina i etnikih grupa. Specijalni
izvjestitelj je o ovim pitanjima razgovarao sa predstavnicima savezne i republikih vlada,
kao i sa mnogobrojnim predstavnicima razliitih organizacija i politikih partija. Postoje
znaajne razlike u pogledima vezanim za potivanje standarda ljudskih prava izmeu
predstavnika saveznih i republikih organa. Savezna vlada priznaje da je situacija daleko
od zadovoljavajue, te da novouspostavljeno Savezno ministarstvo za ljudska prava i
manjine preduzima odreene korake usmjerene poboljanju ove situacije. Ipak, Save-
zna vlada ima ograniene nadlenosti i utjecaj u ovom smislu, u poreenju sa nadle-
nostima republikih vlada, koje ine federaciju Srbije i Crne Gore. Vostvo Republike
Srbije dri da su na njihovoj teritoriji ljudska prava u potpunosti zatiena.

89. Ipak, postoji znaajna nedosljednost izmeu pravnih pravila i normi i konkretne
implementacije takvih standarda. Ustav Savezne Republike Jugoslavije, proglaen 27.
aprila 1992. godine, sadri iroku listu fundamentalnih ljudskih prava i sloboda.

90. Odsustvo demokratski odobrenog ustavnog poretka i vrsta vezanost za Ustav di-
jela politikih vlasti, zajedno sa nedostatkom efektivnih procedura i mehanizama za
zatitu Ustavom priznatih ljudskih prava i sloboda, dva su faktora koja doprinose ovoj
situaciji.

91. Utjecaj komunistikog sistema vladanja, zajedno sa strogom kontrolom drave od

strane politikih lidera, te nedostatak sistema provjera i odgovornosti jo uvijek je jak.
U mnogo instanci i pod razliitim krinkama, dominantne politike snage ustvari su na-
sljednici bive Komunistike partije. Iako su njihovi politiki ciljevi redefinirani, admi-
nistrativnim i politikim strukturama jo uvijek uglavnom upravljaju iste osobe koje
su to radile i u prolosti. Moe se tvrditi da su se vladajue elite okrenule nacionalisti-
kim sloganima, koristei ih kao metodu ouvanja svoje privilegirane pozicije i moi.

92. Na stanje ljudskih prava u Srbiji snano utjeu vojni sukobi u susjednim republi-
kama, ekonomska situcija u zemlji i nedostatak efikasnog demokratskog sistema. Svi
ovi faktori meusobno su ovisni.

93. Nedostatak brzog progresa ka razvoju modernih demokratskih institucija, izmeu

ostalog, ima veze sa ratom u Bosni i Hercegovini. Istraiteljska misija CSCE-a istakla je,
u vezi sa izborima u Jugoslaviji, koji su prvobitno zakazani za 31. maj 1992. godine, da
e potenost bilo kojih izbora u Jugoslaviji biti diskutabilna dok se god neprijateljstva
nastavljaju... Nacionalistika vatrenost i nedostatk demokratskog razvoja obavijaju
narod... pod velom dezinformacije i u atmosferi nepovjerenja.

76
94. Opadajua ekonomija, hiperinflacija i rapidan pad ivotnog standarda, doveli su
do atmosfere generalne frustracije i rastue tenzije. Ne treba takoer zaboraviti da je Sr-
bija i Crna Gora primila oko 500.000 izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slo-
venije. Deava se rapidan rast stope kriminaliteta, to stvara osjeaj nesigurnosti u
veem dijelu ovog drutva. Ekonomske sankcije, koje su Ujedinjene nacije uvele u
skladu sa svojom poveljom, takoer su imale utjecaja na svakodnevni ivot graana.
Zvanina propaganda sankcije opisuje kao kaznu ili ucjenu. Tek neke demokratske
grupe u Srbiji otvoreno priznaju da su sankcije nametnute vlastima u Srbiji, zato to
one snose glavnu odgovornost za prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti u re-
gionu.

95. Informativna blokada, koja postoji od poetka neprijateljstava u bivoj Jugoslaviji,

ima dalekosene posljedice. Mediji i tampa pod kontrolom Vlade postali su dijelom
mainerije jednostrane i nacionalistike propagandne kampanje. Zvanini mediji ne
ine nita kako bi se distancirali od politike netrpeljivosti i, kao rezultat toga, dolije-
vaju ulje na vatru mrnje. Radei na takav nain, oni su silno zanemarili uspostavljena
meunarodnih pravila o ljudskim pravima, koja zabranjuju zagovaranje nacionalne,
rasne ili religijske mrnje koja ini osnovu za diskriminaciju, nerijateljstva ili nasilje.
Treba se sjetiti da je prije dogaaja koji su doveli do krvoprolia u ovom regionu, svaka
neutralna televizija, poput Jutela, bila uutkana i u Hrvatskoj i u Srbiji, dok su u dru-
gim sluajevima neki novinari otputani ili premjeteni na druga radna mjesta.

96. Uoeno je da su podaci o injenicama esto poremeeni, informacije falsificirane i ne-

kada zvjerstva izmiljena ili namjerno otkrivena, kako bi se doprinijelo atmosferi me-
usobne mrnje. Mediji koriste uvredljive i zloupotrebljive nazive. Aktivnosti razliitih
meunarodnih tijela predstavljaju se u pogrenom svjetlu i stvara se atmosfera op-
sade. Demokratski orijentirane opozicione politike partije i pokreti za zatitu ljudskih
prava imaju veoma ogranien pristup televiziji i radiju i imaju malu mogunost da
uine svoje poglede dostupnim cjelokupnoj zajednici.

97. Graanima Srbije uskraene su efektivne metode koje se koriste u demokratskom

drutvu kako bi se utjecalo na politiku njihove vlade. Kao rezultat toga, srpska popula-
cija je u velikoj mjeri rtva posljedica politike na koju ne mogu utjecati. Ovo jo jednom
potvruje tvrdnju da je puno uivanje ljudskih prava nemogue bez demokratskog raz-
voja unutar drutva.

98. Stanje ljudskih prava u Srbiji, posebno razvoj politikih prava i sloboda, imat e
veoma jak utjecaj na situaciju irom regije.

A. Kosovo

99. Od poetka njegovog mandata, Specijalni izvjestitelj je primio alarmantne izvjetaje

iz razliitih izvora unutar i izvan zemlje, koji opisuju napetu situaciju na Kosovu, po-
sebno kada su u pitanju razliite forme diskriminacije usmjerene eprotiv albanske po-
pulacije, koja ini veinu stanovitva.

77
100. Jedan od glavnih problema na koje je skrenuta panja Specijalnom izvjestitelju su
problemi sa diskriminacijom protiv Albanaca u radnim odnosima. Otkako je admini-
straciju na Kosovu preuzela Vlada Srbije, 5. jula 1990. godine, hiljade radnika albanske
nacionalnosti koji su radili za Vladu i u javnim preduzeima, ostali su bez svojih rad-
nih mjesta. U mnogim sluajevima bili su zamijenjeni radnicima iz Srbije i Crne Gore.
U ovom smislu su Specijalnom izvjestitelju obezbijeene Slubene novine Socijalistike
Republike Srbije od 30. marta 1990. godine, u kojima je bio objavljen program za uspo-
stavu mira, slobode, demokratije i prosperiteta u Autonomnoj pokrajini Kosovo. Para-
graf 17 Operativnog plana ovog programa kae da se na Kosovo hitno trebaju poslati
radnici iz Srbije i Crne Gore, kako bi zamijeniti albanske radnike u trajku, koji su
potom otputeni. Isti paragraf pozivao je na prilagoavanje zakona, kako bi se olakalo
upoljavanje srbijanskih i crnogorskih radnika na Kosovu.

101. Naknadno, 26. jula 1990. godine, srbijanski parlament je usvojio zakon nazvan
Specijalne okolnosti, o radnim odnosima na Kosovu, koji su imali za cilj olakati ot-
putanja zasnovana na proizvoljnim kriterijima, te istovremeno omoguiti upoljava-
nje Srba na radna mjesta na Kosovu. Radnici albanskog porijekla tjerani su da potpiu
prije nego bi bili uposleni, ili kako ne bi dobili otkaz, dokument kojim potvruju da
prihvataju politike i druge mjere koje srbijanske vlasti preduzmu na Kosovu. Prema
velikom broju primljenih izvjetaja, oni koji su to odbili igubili su ne samo posao, nego
su izbacivani i iz njihovih stanova. Mnogi radnici izgubili su posao jer su istrajavali u
tome da koriste albanski jezik na radnom mjestu, dok su vlasti nareivale upotrebu sr-
pskog jezika i irilinog pisma u javnosti.

102. Treba znati da je masovna diskriminacija protiv albanskih radnika na Kosovu pro-
tivna Konvenciji o diskriminaciji vezanoj za posao i zanimanje Meunarodne organi-
zacije rada (ILO), 1958. (br. 111), Konvenciji za zatitu sloboda udruivanja i zatite
prava na organiziranje, 1948. (br. 87), te Konvencije za primjenu principa prava na or-
ganiziranje i kolektivno pregovaranje, 1949. (br. 98), iji je Jugoslavija lan. Meunaro-
dni ured za rad izvijesti je da su industrijski pogoni rasformirani i odvezeni u Srbiju.
Fabrika tekstila u Glogovu i graevinska firma Put zatvorene su, a maine poslane
u Srbiju. U Jankovici, centralni telefonski sistem je rasformiran i poslan van Kosova bez
da je bio poslije toga zamijenjen.

103. Nadalje, ILO je Specijalnom izvjestitelju obezbijedio kopije sljedeih navoda koje
je Savez nezavisnih sindikata Kosova poslao: (a) Jugoslovenske vlasti odbijaju da daju
pravnu snagu zahtjevu Sindikata za registraciju; (b) te vlasti odbijaju priznati Sindikat
kao zainteresiranu stranu u procesu kolektivnog pregovaranja; (c) mnogi radnici i sin-
dikalni slubenici, koji su lanovi Sindikata, otputeni su zbog njihovog uea u trajku
i odbijanja da pristupe lanstvu Sindikata Srbije. Ove navode trenutno razmatraju na-
dleni organi ILO-a.

104. Preko 300.000 Albanaca odluilo je napustiti Kosovo tokom protekle tri godine,
budui da tamo nisu mogli obezbijediti niti minimalne adekvatne ivotne uslove.
Mnogi posmatrai se pribojavaju da su ovaj pokret na mnogo naina isprovocirale sr-
bijanske vlasti, to e progresivno promijeniti etniku strukturu na Kosovu.

78
105. Politika masovnih otputanja takoer je pogodila obrazovni sistem. Zbog otpu-
tanja hiljada uitelja, koji su odbijali predavati u skladu sa novim planom i progra-
mom, koji je propisala Vlada Republike Srbije 1990. godine, biljei se postepeni gubitak
pristupa obrazovanu uenika albanskog porijekla. Ovo se ne odnosi samo na osnovno
i srednje obrazovanje, ve i na ono univerzitetsko. Procjenjuje se da oko 400.000 djece
na Kosovu nije pohaalo kolu oko dvije godine, jer se mnogi roditelji nisu slagali s
tim da im djeca ue u skladu sa srbijanskim planom i programom. Specijalni izvjesti-
telj je informiran da neki otputeni albanski profesori esto nude privatne instrukcije,
ali da u nekim sluajevima policija sprijeava uenike da pohaaju ove kurseve.

106. Albanske organzacije izvijestile su da oko 27.000 uitelja nije primilo platu od aprila
1992. godine. Preko 800 univerzitetskog osoblja dobilo je informaciju da su otputeni.
Prema izvjetajima, jo uvijek postoji nekoliko osnovnih kola koje prate plan i pro-
gram na albanskom jeziku, ali ne postoji niti jedna srednja kola u kojoj se predaje na
albanskom jeziku. Dvanaestog oktobra 1992. godine, desetine hiljada Albanaca de-
monstrirale su jedan sat u Pritini, kao i u drugim dijelovima Kosova, traei ponovno
uvoenje albanskog plana i programa u kolama, umjesto obrazovnog sistema koji su
nametnule srbijanske vlasti.

107. Jo jedan ozbiljan problem odnosi se na slobodu informacija. Iako su srpske vlasti
informirale Specijalnog izvjestitelja da albanska zajednica ima preko 15 sati radijskog
programa dnevno, te da im je dozvoljeno da objavljuju 15 asopisa na albanskom jeziku,
Albanci su izvijestili o mnogo strooj politici. Prema njima, trenutno se objavljuju samo
etiri novine na albanskom jeziku, koji se zovu: Bujku (5-6 izdanja sedmino), Shken-
dija i Fjala (oba asopisa izlaze svake dvije sedmice), te Zeri (jednom sedmino). Ogra-
nienja takoer postoje i zato jer cijeli sistem tampanja i distribucije kontrolira Vlada.
to se tie albanskih radio programa, Specijalni izvjestitelj je obavijeten od strane lidera
albanske zajednice da se u prosjeku nekih 15 minuta dnevno emitiraju sadraji na al-
banskom, koji uglavnom predstavljaju prijevode srbijanskih vijesti. Ipak, s vremena na
vrijeme, posebno tokom posjeta stranih misija, albanski programi bivaju produavani.

108. Prema albanskim izvorima, 296 albanskih sudija otputeni su sa svojih radnih mje-
sta bez navoenja razloga za otputanje; nadalje, srpske sudije imenovane su na nji-
hovo mjesto. Pored proizvoljnih otputanja, postoje ozbiljne sumnje u nezavisnost
sudstva. Nadalje, albanski advokati imaju jako ogranien pristup dosjeima, to takoer
prijeti nepristrasnosti pri administriranju pravde.

109. Amnesty International izvijestio je da je nedavno sueno devetnaesterici etnikih

Albanaca u Okrunom sudu u Pei pod optubom udruivanja radi izvrenja nepri-
jateljskih aktivnosti i potkopavanja teritorijalnog integriteta Jugoslavije po osnovu
lanova 116 i 136 Krivinog zakona Jugoslavije. Osueni su na kazne zatvora izmeu
jedne i sedam godina. U ovim sluajevima zabiljeene su brojne neregularnosti, pogo-
tovo kada je u pitanju uloga advokata tokom suenja.

110. Zabiljeeni su mnogobrojni navodi koji se tiu torture u policijskim stanicama, kao
i brutalnost policije prema demonstrantima, studentima i srednjokolcima. Najvei broj

79
navoda odnosi se na fiziko maltretiranje, odnosno batinanje pendrecima i gumenim
mecima. albe protiv poinitelja takvih zlostavljanja esto ostaju bez rezultata.

111. Istraujui navode vezane za torturu, Specijalni izvjestitelj je u pratnji medicin-

skog eksperta, posjetio Opinski zatvor u Pritini. U ovom zatvoru, pritvorenici, smje-
teni tu prije suenja, drani su zajedno sa zatvorenicima osuenim na kazne zatvora
do est mjeseci. ula su se svjedoanstva o navodnom sluaju tekog maltretiranja.
Nakon to su konsultirali dosje, koji je ukljuivao i medicinske podatke, doli su do za-
kljuka da ne postoji vjerovatnoa da se to zlostavljanje zaista desilo.

112. Oni su takoer intervjuirali 25 svjedoka, koji su u raznim gradovima na Kosovu bili
rtve policijske brutalnosti, kada su se masovne demonstracije protiv zatvaranja kola
nasilno proirile 12. i 13. oktobra 1992. godine. Bez izuzetka, na njihovim tijelima imali
su teke modrice i ponekada i ozbiljne rane, na primjer na oima. Reeno je da su vla-
stima na vrijeme date najave planiranih demonstracija sedam dana unaprijed, te da bu-
dui da nije bilo reakcija, demonstracije su, po zakonu, pravno doputene. Ipak, kada
se gomila ljudi okupila, policija je snano napala demonstrante sa pendrecima, bez
prethodnog upozorenja da se raziu. Veliki broj ljudi bio je teko povrijeen, dok su
neki od demonstranata i hospitalizirani; u jednom sluaju odsjeeno je uho. Odreen
broj demonstranata uhapen je i stavljen pod policijski nadzor, usprkos povredama.
Neki od uhapenika osloboeni su poslije nekoliko sati, dok je drugima grupno su-
eno i dodijeljene su im kazne do 60 dana zatvora.

113. Takoer su primljen navodi o otputanju albanskih doktora iz pritinske bolnice,

kao i o diskriminaciji albanskih pacijenata. Medicinski ekspert, zajedno sa drugim la-
novima misije, posjetili su odrasle pacijente koji su leali u bolnici. Doimalo se da je
bolniko osoblje koje su tamo sreli srpske nacionalnosti. Ipak, pacijenti su bili pripad-
nici svih etnikih grupa i medicinski tretman, koji su prema medicinskom kartonu pri-
mali, inio se adekvatnim. Albanski pacijenti su rekli lanovima misije da su od bolnice
primili samo poetne doze propisane terapije; sve doze poslije toga kupovali su la-
novi porodica od albanskih farmaceuta i donosili u bolnicu. Bolniko osoblje je potvr-
dilo te informacije, ali je ostalo nejasno da li se to odnosi na sve pacijente u bolnici.
Bolniki ljekari prijavili su znaajan, iako ne oajan, nedostatak lijekova antibiotika,
lijekova za hemoterapiju i slino te rekli da je to posljedica sankcija. Bolniki ljekari
takoer su potvrdili da se albansko stanovnitvo primarno oslanja na privatne klinike i
da potom oni esto primaju hitne sluajeve koji se pokazuju kao previe komplicirani za
njihove ograniene materijalne mogunosti. Misiji je bilo jasno da je medicinska njega u
Pritini, slino drugim aspektima politikog, socijalng, ekonomskog i kulturnog ivota
pogoena dubokim nepovjerenjem izmeu albanske populacije i srbijanskih vlasti.

114. Treba se nadati da e nedavna inicijativa za uspostavu dijaloga meu Albacima i

Srbima na Kosovu, koju je pokrenuo premijer Savezne Republike Jugoslavije, g. Milan
Pani, poluiti pozitivne rezultate. Na sastanku sa Specijalnim izvjestiteljem, premijer
Pani je izrazio elju da se zaustave krenja ljudskih prava i diskriminacija protiv Al-
banaca. Takoer se sloio sa sugestijom Specijalnog izvjestitelja da mediji ne bi trebali
iriti tenzije na teritoriji bive Jugoslavije. Pristup premijera Pania, pak, nasilno odbi-

80
jaju srbijanske ekstremistike grupe, koje su aktivne na Kosovu. Iako je dominantan
zdrav i strpljiv stav etnikih Albanaca, postoji znaajan potencijal za izbijanje nasilja, sa
posljedicama koje je teko predvidjeti. Veliki broj jugoslavenskih trupa su locirane na
Kosovu i po novim informacijama njihov broj se poveava.

B. Sandak

115. Vie izvora skrenulo je panju Specijalnog izvjestitelja na trenutnu, opasnu, situa-
ciju u Sandaku. Specijalni izvjestitelj za vansudska, zbirna i arbitrana izvrenja po-
sjetio je podruje naseljeno muslimanskim, srbijanskim i crnogorskim stanovnitvom,
djelimino lociranom u Republici Srbiji, a djelomino u Republici Crnoj Gori, kao mje-
sto potencijalnog sukoba. Stanje ljudskih prava u Sandaku u velikoj mjeri uzrokuju isti
faktori kao i u drugim podrujima bive Jugoslavije; rat u Bosni i Hercegovini, jako pa-
ravojno i vojno prisustvo, jaanje nacionalistike ideologije, neefikasnost organa za pro-
voenje pravde, ekonomska kriza, informativna blokada i priliv izbjeglica.

116. Usprkos oitoj atmosferi netolerancije u razliitim dijelovima Sandaka, ukljuu-

jui do neke mjere i Novi Pazar, klasine metode etnikog ienja koriste se u podru-
ju koje granii sa Bosnom i Hercegovinom. Kue i prodavnice koje pripadaju
Muslimanima spaljene su, a damije unitene u teroristikim napadima u gradovima
Pljevlja, Prijepolje, Priboj i Bijelo Polje. Ovi inovi, u pravilu, imaju oblik podmetanja
bombi u objekte. Prema saveznim vlastima, pored bombi i vatre, odreene ekstremi-
stike organizacije angairane su u aktivnostima ili, preciznije, lanovi tih organiza-
cija primjenjuju pritisak, u formi verbalnih prijetnji i otvorenih zahtjeva da natjeraju
Muslimane da odu. Oni takoer izvjetavaju o odreenim mjerama preduzetim kako
bi se ova situaciju zaustavila, ukljuujui hapenje nekoliko osumnjienika i jaanje po-
licijskih snaga. Crnnogorsko ministarstvo unutranjih poslova provodi istragu nad 11
policijskih slubenika u mjestima u kojima je ugroen javni red i mir, ukljuujui Pljev-
lja. Samo se moemo nadati da e se ove mjere pokazati efikasnim. Ipak, u ovom tre-
nutku postoji sve intenzivniji osjeaj nesigurnosti unutar muslimanskog stanovnitva,
to je dovelo do masovnog egzodusa: procjenjuje se da je oko 70.000 Muslimana, po iz-
vjetajima, napustilo region od poetka konflikta.

117. Specijalni izvjestitelj posebno je alarmiran zbog odreenog broja dramatinih in-
cidenata koji su se desili u oktobru, a koji su ukljuivali i kidnapovanje i proizvoljno
ubijanje Muslimana. Jedan takav incident ukljuivao je kidnapovanje i, vjerovatno, eg-
zekuciju 17 stanovnika u selu Sjeverin. Savezne vlasti informirale su Specijalnog izvje-
stitelja da su preduzele korake kako bi istraile ovaj sluaj i sprijeile ovakve incidente
u budunosti.

118. Tokom njihove posjete Sandaku, lanovi misije susreli su se sa predstavnicima lo-
kalnih vlasti, nevladinih organizacija, politikih partija i vjerskih zajednica. Delegacija
je primila razliite vrste informacija i suoila se sa razliitim miljenjima, ali nije imala
priliku verficirati navode o krenjima ljudskih prava. Nesretna je injenica da su pre-
este netane ili pretjerane informacije koje se koriste za politike ciljeve. Specijalni iz-

81
vjestitelj vjeruje da e uspostavljanje stalne misije CSCE-a u podruju Sandaka obez-
bijediti realnu i nepristrasnu sliku o stanju ljudskih prava u Sandaku.

119. Oito je da dok mnogi Muslimani i Srbi nastavljaju zajedno mirno ivjeti u San-
daku i dok lokalne i savezne vlasti takoer pokazuju znakove tolerancije, ne moe se
iskljuiti mogunost izbijanja nasilja zbog stavova vojnih, vlasti Republika Srbije ili
odreenih politikih lidera.

C. Vojvodina

120. Dok je Specijalni izjvestitelj boravio na Kosovu, Predstavnik Generalnog sekretara

za interno raseljena lica posjetio je Vojvodinu, gdje se susreo sa predstavnicima savez-
nog ministarstva za ljudska prava i manjine, srbijanskom komisijom za izbjeglice, Sr-
bijanskog crvenog krsta, gradonaelnikom Subotice, te predstavnicima organizacija
etnikih Maara, Hrvata, Slovaka, Ukrajinaca i Rumuna. Takoer je posjetio izbjegliki
kamp i razgovarao sa izbjeglicama iz Hrvatske i Bosne.

121. Vojvodina je tradicionalno poljoprivredom bogato i etniki kompleksno podruje.

Stanovnitvo ine Srbi, Maari, Hrvati i Slovaci. Malobrojnije manjine, koje ukljuuju
etnike Nijemce, Rumune, Ruse i Ukrajince, ine, otprilike, 17 posto stanovnitva.

122. Od 1991. godine Vojvodina je istovremeno i proizvodila i primala veliki broj iz-
bjeglica. Prvi veliki egzodus desio se za vrijeme borbi u Sloveniji i Hrvatskoj tokom
1991. godine, i inili su ga, velikim dijelom, oni koji se nisu eljeli boriti sa Srbima pro-
tiv nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Tokom 1991. godine takoer je generiran prvi pri-
liv izbjeglica, koje su pobjegle od borbi i diskriminacije protiv Srba u Hrvatskoj.

123. Izbijanje borbi u susjednim dijelovima Hrvatske i priliv srpskih izbjeglica koinci-
dira sa sve eim incidentima zlostavljanja i nasilja protiv nesrba u Vojvodini, koja
ukljuuju silovanja, pucanje, prijetnje smru, upotreba eksploziva na kuama i crkvama
i nasilno iseljenje. U nedavnom specijalnom izvjetaju Komiteta za ljudska prava, sa-
vezna vlada je izjavila da su neki od tih ljudi, koji su izbjegli od sukoba u nadi da e
spasiti svoje i ivote njihovih porodica, stigli u Saveznu Republiku Jugoslaviju nosei
sa sobom njihovo naoruanje, rijeeni da se tu dosele, pa ak i ukoliko to bude znailo
upotrebu sile kako bi se taj cilj postigao, na raun ljudi koji su pripadali nesrpskim na-
cionalnostima (Hrvatima i drugima), koje smatraju neprijateljima jednostavno zato to
ne pripadaju srpskom narodu. Izvjetaj pominje primjer Hrtkovia, gdje se 500 izbje-
glikih porodica, koje su ukljuivale i 350 bivih vojnika, smjestilo u maju 1992. godine.
Desila se kampanja zastraivanja i maltretiranja, ukljuujui i tue. Cijela situacija kul-
minirala je ubistvom jedne osobe, te odlaskom 600 osoba koje su utoite potraile u Hr-
vatskoj. Vlada je izvijestila da je srbijansko ministarstvo unutranjih poslova zapoelo
istragu, kako bi utvrdilo da li su lokalne vlasti bile ukljuene u ove dogaaje, da su za-
plijenjene velike koliine naoruanja i eksploziva, te da je odreen broj pojedinaca ve
optuen za kriminalne aktivnosti, ukljuujui ubistva, nelegalno posjedovanje ili kori-
tenje naoruanja ili eksploziva i krenja sloboda i prava osoba druge nacionalnosti.

82
Ipak, ostaju upitne nepristrasnost policije i sudova, kojima sve vie dominiraju Srbi, i
njhova predanost zatiti prava manjina. U jednom sluaju, o kojem je izvijestila De-
mokratska liga Hrvata u Vojvodini, osobe osuene zbog postavljanja bombe na kuu
lidera njihove organizacije osuene su samo na tri i etiri mjeseca zatvora.

124. Grad Novi Slankamen takoer je mjesto mnogih nasilnih incidenata. Hrvatski kul-
turni centar je uniten, a rimokatolika crkva oteena tokom 1991. godine. Odreen
broj hrvatskih kua oteen je vatrom iz automatskih puaka ili eksploziva, jedna osoba
je silovana, a mnogi drugi su zastraivani ili im je prijeeno. U gradu Somboru, eksplo-
zivom su uniili crkvu u noi 31. decembar 1991. godine na 1. januar 1992. godine, a
dvije noi nakon toga, dva hrvatska restorana i kua lidera jedne hrvatske politike
partije uniteni su. Ove zloine je na lokanom radiju najavio paravojni lider Arkan. Et-
nikim Hrvatima je reeno da moraju otii do odreenog datuma, pod prijetnjom
smru. U Subotici, u kojoj su Maari najbrojnija etnika grupa, vjerske lokacije su na-
padane ili vandalizirane u vie navrata od 1991. godine Katedralu je otetio eksploziv;
pokuano je spaljivanje jedne vjerske kole; samostan u Bau, registriran kao zatieni
spomenik kulture, je u tri odvojene prilike napadan i unitavan; nekoliko crkava je ta-
koer pretjerpjelo oteenja.

125. Lokalne vlasti i politiki lideri, koji su se susreli sa delegacijom, rekli su da se pro-
cjenjuje da je 90.000 Hrvata i Maara i drugih manjina izbjeglo iz Vojvodine. Mnogo-
brojne izbjeglice nastavljaju pristizati, bjeei od borbe i diskriminacije u Bosni.
Selidbom izbjeglica koordinira Komisija za izbjeglice Republike Srbije, koja je usvojila
plan o tome koliko izbjeglica se mora smjestiti u koje lokalitete. U nekim sluajevima,
broj izbjeglica kojima je odreeno da odu na lokalitete u Vojvodini bio je 90 posto vei
od broja stanovnika u tim mjestima.

126. Prema lokalnim vlastima i politikim liderima koji su razgovarali sa delegacijom,

broj izbjeglica koje su premjetene u Vojvodinu je neproporcionalan ukupnom broju iz-
bjeglica u Srbiji. Ekonomske potekoe uzrokovane prilivom izbjeglica, kao i ekonom-
skim embargom koji su nametnule Ujedinjene nacije, te loom etvom, doprinijele su
ozlojeenosti usmjerenoj protiv srpske izbjeglike populacije. Ekonomija je jo uvijek
u velikoj mjeri pod kontrolom drave i lideri etnikih zajednica, koji su razgovarali sa
delegacijom naveli su kao znaajan problem otputnja nesrpskih radnika, kako bi se
uposlili Srbi. U nekim sluajevima, politiki angaman radnika ili neprijavljivanje za
vojnu slubu bili su navoeni kao razlozi za otputanje s posla. Generalno, mnogo-
brojna nesrpska manjina boji se da bi se izbjeglice mogle tu nastaniti zauvijek, oduzi-
majui imovinu onih koji su primorani izbjei, te dalje oslabiti politiku autonomiju i
kulturnu tradiciju u ovom regionu.

127. Implikacije priliva izbjeglica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od kojih je veina

bila srpske nacionalnosti, moe se potpuno procijeniti samo u kontekstu odreenih po-
litikih deavanja iz proteklih nekoliko godina. U skladu sa Ustavom Socijalistike Fe-
derativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine, Vojvodina, kao i Kosovo, bila je
autonomna pokrajina. U 1987. godini, vostvo Komunistike partije Srbije zapoelo
je kampanju za reunifikaciju Srbije, to znai punu integraciju te dvije autonomne

83
pokrajine u Republiku. Tokom 1990. godine ova kampanja je kulminirala nakon usva-
janja amandmana na Ustav Republike Srbije, kojim se eliminira autonomni status ove
dvije pokrajine.

128. Iako su nesrpske etnike grupe, koje ine veinu stanovnitva u Vojvodini, time iz-
gubile pravo na samoupravljanje kao autonomna pokrajina, jo uvijek su zadrale kon-
trolu na mnogim pozicijama u lokalnoj vlasti, do kojih se dolazi izborima. Stoga je
razumljivo to se pribojavaju da e veliki priliv srpskih izbjeglica, kao i legislativa koja
olakava njhov prijem u dravljanstvo i politika prava, biti dijelom oslobaanja stra-
tegije dalje redukcije prava tradicionalnih stanovnika ove regije na samoupravljanje.
Prema informacijama primljenim od predstavnika etnikih grupa intervjuiranih u Voj-
vodini tokom druge misije, od 1990. godine mnogi Srbi su bili imenovani na pozicije na
koje se dolazi bez izbora, posebno u policiji i sudstvu. Ovo je u velikoj mjeri doprini-
jelo osjeaju nesigurnosti meu nesrbima, u to vrijeme kada su nasilniki incidenti u
kombinaciji sa etnikim ienjem bivali sve ei.

V. ZAKLJUCI

A. Krenja pravnih i drugih obaveza

129. Prethodna poglavlja opisuju obim i prirodu krenja ljudskih prava na onim teritorijama
bive Jugoslavije koje je posjetio Specijalni izvjestitelj tokom prve i druge misije. Ova kre-
nja se odnose na nepotivanje veine fundamentalnih, meunarodno priznatih ljudskih
prava, to ukljuuje i obavezu da se potuje pravo na ivot, te kojim se zabranjuju tortura,
okrutni, nehumani i poniavajui tretman, u skladu sa lanovima 3. i 5. Univerzalne de-
klaracije o ljudskim pravima, te lanovima 6. i 7. Meunarodnog sporazuma o graanskim
i politikim pravima. Ova prava imaju status jus cogens; ona su obavezna za sve strane u
sukobu i ne mogu se ponititi bez obzira na okolnosti i razloge, ak ni tokom rata.

130. Gore opisana krenja ljudskih prava takoer predstavljaju teke povrede meu-
narodnog humanitarnog prava, posebno lana 3. enevske konvencije od 12. avgusta
1949. godine5, koja kae sljedee:

Osobe koje nemaju aktivnu ulogu u neprijateljstvima, ukljuujui i pripadnike oru-

anih snaga i one smjetene hors de combat zbog bolesti, povreda, hapenja ili bilo
kojeg drugog razloga, bit e pod svim okolnostima tretirane na human nain, bez raz-
like zasnovane na rasi, boji, religiji ili vjeri, spolu, roenju ili bogatstvu ili bilo kojem
drugom slinom kriteriju. U tom smislu, sljedee stvari ostaju zabranjene u svako doba
i na svakom mjestu, kada su u pitanju navedene osobe:

(a) Nasilje protiv ivota i osobe, posebno ubistva svih vrsta, unakaavanja, okrutan
tretman i muenje;

5
Pogledajte Treaty Series Ujedinjenih naroda, sveska 75

84
(b) Zarobljavanje talaca;

(c)Aktivnosti usmjerene protiv ljudskog digniteta, posebno poniavanje i degradira-

jui tretman;

(d) Proglaenje kazni i njihovo izvrenje bez prethodno pribavljenih presuda redovno
uspostavljenih sudova koji bi obezbjeivali sve sudske garancije priznate kao neopho-
dne meu civiliziranim narodima.

131. Slino tome, Specijalni izvjestitelj je primijetio raireno, namjerno krenje pravila
meunarodnog humanitarnog prava koje zabranjuje nasilna kretanja civila i neprija-
teljstva usmjerena protiv historijskih spomenika, umjetnikih djela ili vjerskih mjesta
koja ine kulturno i duhovno naslijee naroda (lanovi 17. i 16. Drugog protokola do-
datog na enevsku konvenciju6).

132. Specijalni izvjestitelj stoga zakljuuje da su elementi politike etnikog ienja iz-
riito zabranjeni po meunarodno priznatim ljudskim pravima i humanitarnom pravu.

133. Informacije sadrane u prethodnim poglavljima takoer demonstriraju, van svake

sumnje, neuspjeh da se potuju obaveze koje su sve strane jednoglasno prihvatile u
vie navrata u Londonu i enevi. Posebno treba spomenuti dogovor da se potuje e-
nevska konvencija iz avgusta 1949. godine, posebno lan 3., sroen pod pokrovitelj-
stvom ICRC-a, koji je potpisan 22. maja 1992. godinei Akcijski program za humanitarna
pitanja, koji je usvojen tokom Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (London,
26. i 27. avgust 1992. godine), a koji su sve strane potpisale 27. avgusta 1992. godine.
Prema ovom dokumentu, strane su, inter alia, zakljuile sljedee:

(a) Da se potuju enevske konvencije i protkoli;

(b) Da osobe koje poine ili narede poinjenje ozbiljnih krenja snose individualnu od-
govornost;

(c) Da u potpunosti prakticiraju autoritet nad nediscipliniranim elementima unutar nji-

hovih podruja;

(d) Da izbjeglicama i raseljenim licima treba biti dozvoljeno da se dobrovoljno i bez-

bjedno vrate u mjesta porijekla;

(e) Da su sve prakse koje ukljuuju nasilna preseljenja, sve oblike zlostavljanja, poni-
avanja ili zastraivanja, konfiskacija i destrukcija imovine i sva djela koja ukljuuju
praksu etnikog ienja gnusna i da zato trebaju prestati.

6
Ibidem, sveska 1125

85
B. Zakljuci i preporuke

134. Izmeu prve i druge misije Specijalnog izvjestitelja u avgustu i oktobru 1992. go-
dine, etniko ienje je nastavljeno, a u nekim podrujima je ak i intenzivirano. Proiz-
voljne egzekucije, teroristiki napadi na domove i vjerske objekte i privoenje talaca se
nastavlja, prvenstveno u Bosni i Hercegovini, ali isto tako i u Zatienim podrujima
Ujedinjenih nacija. rtve su prvenstveno muslimanski i hrvatski civili.

135. Nastavak etnikog ienja je svjesno nastojanje da se stvori fait accompli u fla-
grantnom krenju meunarodnih obaveza koje su preuzeli oni koji izvravaju i imaju
koristi od etnikog ienja. Nastavak ove politike pretpostavlja nesposobnost ili ne-
dostatak elje meunarodne zajednice da djeluje u skladu sa zvaninim sporazu-
mima usvojenim pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, te stoga potkopava
kredibilitet i autoritet meunarodnih institucija. Meunarodna zajednica ne moe
dozvoliti nastavak daljeg sistemskog ignoriranja sporazuma dogovorenih u Londonu
i enevi.

136. Srbijanske vlasti de facto kontroliraju odreene teritorije u Bosni i Hercegovini i u

Zatienim podrujima Ujedinjenih nacija snose primarnu odgovornost za politiku et-
nikog ienja koja se tamo vri. Komanda Jugoslovenske narodne armije i politiko
vostvo Republike Srbije takoer dijele odgovornost za ovu politiku, koja u ovom tre-
nutku ne bi mogla biti nastavljena bez njihove aktivne podrke.

137. Albanci, Hrvati, Maari, Muslimani i druge etnike grupe bivaju diskriminirane
na Kosovu, u Vojvodini i Sandaku. U nekim sluajevima, koriste se nasilnike metode
karakteristine za etniko ienje, i postoji istinska opasnost da se nasilje, ali i oruani
sukob, proire na ova podruja.

138. Diskriminacija i ozbiljna krenja ljudskih prava Srba isto tako se deava na terito-
rijama pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine, a stepen tih krenja neto je vei na
podrujima pod kontrolom bosanskih Hrvata. U nekim sluajevima, nasilje se vri kao
odgovor na etniko ienje koje vre Srbi, ali ovo ni u kom sluaju nije izgovor ili
opravdanje za krenje prava nevinih osoba.

139. Diskriminacija i krenja drugih ljudskih prava takoer se deavaju i u Hrvatskoj,

posebno protiv Srba, to doprinosi da se oni osjeaju nesigurno i progonjeno.

140. Postoji sve vie dokaza o vrenju ratnih zloina. Potrebna je dalja istraga kako bi
se odredio stepen takvih djela, te identitet odgovornih osoba, u vezi sa podizanjem op-
tunica od strane meunarodnog tribunala, ukoliko to bude odgovaralo datoj situaciji.
U ovom smislu, Specijalni izvjestitelj namjerava obezbijediti sve relevantne informa-
cije koje posjeduje Ekspertnoj komisiji uspostavljenoj u skladu sa Rezolucijom 780
(1992.), te preporuuje da bi Komisija trebala primiti svu neophodnu podrku.

141. Moraju se preduzeti znaajniji koraci kako bi se zaustavilo etniko ienje na po-
drujima na kojima se ono jo uvijek vri. U njegovom prvom izvjetaju, Specijalni iz-

86
vjestitelj je preporuio da se mandat UNPROFOR-a proiri tako da pokrije Bosnu i Her-
cegovinu, te da ukljui prevenciju krenja ljudskih prava (A/47/418-S/24516, par. 63).
Vijee sigurnosti je naknadno odluilo da proiri mandat UNPROFOR-a, ali postoje
dvojbe o tome da li taj mandat podrazumijeva i sprjeavanje ozbiljnih krenja ljudskih
prava koje karakteriziraju etniko ienje.

142. Veliki broj raseljenih osoba ne bi trailo izbjeglitvo u inostranstvu, da im se

moe garantirati bezbjednost i da mogu obezbijediti dovoljno zaliha hrane i adekva-
tnu medicinsku njegu. Promptna uspostava sigurnosnih zona unutar Bosne i Herce-
govine je neophodna, te se treba razmotriti proirenje mandata UNPROFOR-a u
ovom smislu.

143. Hitne i usklaene aktivnosti potrebne su kako bi se spasili ivoti onih koji su di-
rektno ugroeni, posebno zbog nehumanih uslova u zatvorima i tranzitnim centrima
u sjevernoj Bosni. U tom smislu, Specijalni izvjestitelj urgira na sve drave, koje su u si-
tuaciji da to uine, posebno na evropske drave, da ponude azil ili privremeno utoi-
te takvim osobama u saradnji sa ICRC-om i UNHCR-om, kako bi olakali njihovo
promptno putanje i evakuaciju na bezbjedno mjesto.

144. Meunarodna zajednica ne smije se pomirit sa demografskim primjenama uzro-

kovanim etnikim ienjem. U tom smislu, Specijalni izvjestitelj preporuuje da se
pravo na povratak izbjeglica i raseljenih lica treba reafirmirati i zatititi.

145. Isto tako, neophodne aktivnosti moraju biti preduzete na sprjeavanju smrti dese-
tina hiljada osoba koje ive u gradovima i podrujima pod opsadom, te na hitnom ot-
varanju koridora za humanitarnu pomo.

146. Sukob u Bosni i Hercegovini nije vjerski konflikt, nego konflikt koji podstiu odre-
ene nacionalistike grupe i partije kako bi zadovoljile svoje politike i materijalne in-
terese. Na nacionalistike ideologije koje podstiu konflikt treba reagirati aktivnom
promocijom ljudskih prava. Kako bi se postigla puna implementacija ljudskih prava, bit
e neophodan istinski i dalekosean proces demokratizacije, prvo i prvenstveno u Sr-
biji. Za sada, Specijalni izvjestitelj preporuuje da meunarodna zajednica da podrku
i pomo demokratski orijetiranim grupama.

147. U svom prvom izvjetaju (A/47/418-S/24516, par. 68), Specijalni izvjestitelj je ista-
kao negativnu ulogu medija u plasmanu materijala koji ire netrpeljivost i dezinfor-
macije, ime se podstie klima meusobne mrnje, kao i predrasude koje dalje potpiruju
konflikt u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, Specijalni izvjestitelj eli ponoviti nje-
govu preporuku od ranije da se uspostavi nezavisna meunarodna agencija koja bi
obezbjeivala objektivno izvjetavanje o dogaajima irom teritorije bive Jugoslavije.
On takoer preporuuje da se obezbijedi odgovarajua materijalna i tehnika pomo ne-
zavisnoj demokratski orijentiranoj tampi i medijima.

148. Kako bi se bilo u stanju adekvatno odgovoriti na potrebu kontinuiranog i siste-

matskog istraivanja ozbiljnih krenja ljudskih prava, te kako bi se odrali bliski kon-

87
takti i saradnja sa relevantnim dravnim i meunarodnim vlastima u bivoj Jugoslaviji,
Specijalni izvjestitelj smatra da je neophodno da postoji manja grupa posmatraa za
ljudska prava, kojima bi on bio nadraen, locirana na teritoriji bive Jugoslavije, te zah-
tijeva da se preduzmu neophodne aktivnosti.

88
Masovne egzekucije,
silovanje i progoni
Izvjetaj broj E/CN.4/1993/50 od 10. 2. 1993. godine

Ovaj izvjetaj pokriva cijelu teritoriju bive Jugoslavije, s posebnim

osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, i to na smaknua, arbitrarna hapenja,
silovanje i probleme djece, prisilno preseljenje stanovnitva, napade na
nevojne ciljeve i humanitarnu krizu; aneksi se odnose na bespravna
masovna smaknua i izvjetaj tima strunjaka koji su istraivali silovanje.
SADRAJ

I. UVOD (paragrafi 1 -15) .......................................................................................................93

A. Aktivnosti Specijalnoga izvjestitelja (paragrafi 1 8)..............................................93
B. Informacije (paragrafi 9 15) ......................................................................................94

II. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 16 117).............................................................95

A. Ope napomene u vezi s etnikim ienjem (paragrafi 16 31)...........................95
B. Masovne egzekucije (paragrafi 32 43) .....................................................................97
C. Neselektivna hapenja i tretman zarobljenih (paragrafi 44 81) ...........................99
1. Ope napomene u vezi s neselektivnim pritvaranjem (paragrafi 44 56) .......99
2. Situacija u zatvorima pod kontrolom srpskih snaga (paragrafi 57 67) ........101
a) Poznate lokacije zatvora (paragrafi 57 60) ...................................................101
b) Neka svjedoenja o tretmanu zatvorenika (paragrafi 61 67)....................102
3. Situacija u zatvorima pod kontrolom snaga Armije RBiH i/ili HVO-a
(pargarafi 68 81).....................................................................................................104
a) Poznate lokacije zatvora (paragrafi 68 74) ...................................................104
b) Neka svjedoenja o tretmanu zatvorenika (paragrafi 75 81)....................105
D. Istraga o mnogobrojnim sluajevima silovanja (paragrafi 82 89) .....................107
E. Patnje djece (paragrafi 90 94)..................................................................................108
F. Prisilno raseljavanje stanovnitva (paragrafi 95 101)..........................................109
G. Napadi na civilne objekte (paragrafi 102 117) .....................................................111
H. Humanitarna kriza......................................................................................................112

III. HRVATSKA (paragrafi 118 145).................................................................................113

A. Zatiena podruja Ujedinjenih naroda (UNPA) (paragraf 138)..........................117
B. UNPA juni sektor (paragrafi 139 140)..................................................................117
C. UNPA Istoni sektor (paragrafi 141 143) ..............................................................117
D. UNPA sjeverni i zapadni sektor (paragrafi 144 145)...........................................118

IV. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

(paragrafi 146 -190) ..........................................................................................................118
A. Kosovo (paragrafi 153 171) .....................................................................................119
1. Pravni aspekti (paragrafi 155 159) .....................................................................120
2. Brutalnost policije (paragrafi 160 162) ..............................................................122
3. Situacija u javnim glasilima (paragrafi 163 164) .............................................123
4. Otputanja iz slube (paragrafi 165 166) .........................................................123
5. Ekonomske prilike (paragrafi 167 168) ............................................................124
6. Obrazovni sistem (paragraf 169) ..........................................................................124
7. Izbori (paragraf 170) ..............................................................................................124
8. Zakljuak (paragraf 171) .......................................................................................125
B. Sandak (paragrafi 172 181) ..................................................................................125
C. Vojvodina (paragrafi 182 190) ...............................................................................127

90
V. SLOVENIJA (paragrafi 191 216)..................................................................................128
A. Uvodne primjedbe (paragrafi 191 192) .................................................................128
B. Pravni i institucionalni okvir za zatitu ljudskih prava (paragrafi 193 201) ...128
C. Izbori u Sloveniji (paragrafi 202 203).....................................................................130
D. Problem izbjeglica (paragrafi 204 209) ..................................................................130
E. Sloboda govora i javnih glasila (paragrafi 210 212) ............................................131
F. Zakljuci (paragrafi 213 216) ..................................................................................131

VI. MAKEDONIJA (paragrafi 217 255) ...........................................................................132

A. Uvodne napomene (paragrafi 217 218).................................................................132
B. Ustavni propisi (paragrafi 219 231) ........................................................................132
C. Situacija nacionalnih skupina (paragrafi 232 240) ...............................................135
D. Javna glasila (paragrafi 241 245) ............................................................................137
E. Problem izbjeglica (paragrafi 246 247)...................................................................138
F. Zakljuci (paragrafi 248 255) ...................................................................................138

VII. ZAKLJUCI I PREPORUKE (paragrafi 256 269)....................................................139

A. Zakljuci (paragrafi 256 268)...................................................................................139
B. Prijedlozi (paragraf 269)..............................................................................................141

ANEKS I.
Saetak izvjetaja Specijalnoga izvjestitelja o vansudskim, hitnim ili samovoljnim po-
gubljenjima u okviru njegove misije da istrai navode o masovnim grobnicama od 15. do
20. decembra 1992. godine....................................................................................................143

ANEKS II.
Izvjetaj tima strunjaka o njihovoj misiji istraivanja optubi za silovanje na teritoriji
bive Jugoslavije od 12. do 23. januara 1991. godine ........................................................146

ANEKS III.
Meunarodna konferencija u Londonu: Plan akcije za humanitarna pitanja koji su dogo-
vorili kopredsjedavajui konferencije i sukobljene strane...............................................159

91
I. Uvod

A. Aktivnosti Specijalnoga izvjestitelja

1. Komisija za ljudska prava je na prvoj sjednici, odranoj 14. augusta 1992. godine,
usvojila Rezoluciju 1992/S-1/1 kojom zaduuje Predsjedavajueg da imenuje Specijal-
nog izvjestitelja za istraivanje stanja ljudskih prava na podruju bive Jugoslavije.

2. Komisija za ljudska prava je, na drugoj, vanrednoj sjednici, odranoj 1. decembra

1992. godine, usvojila Rezoluciju 1992/S-2/1 kojom, inter alia, zahtijeva od Specijal-
noga izvjestitelja da nastavi sa svojim istraivanjima, a posebno putem misija na po-
druju bive Jugoslavije za koje smatra da su neophodne....

3. Od imenovanja na dunost, Specijalni izvjestitelj je obavio tri misije na podruju bive

Jugoslavije i podnio sljedee izvjetaje: Izvjetaj Specijalnoga izvjestitelja Komisiji za
ljudska prava od 28. augusta 1992. godine (E/CN.4/1992/S-1/9), u daljem tekstu prvi
izvjetaj; Izvjetaj Specijalnoga izvjestitelja Komisiji za ljudska prava od 27. oktobra
1992. godine (E/CN.4/1992/S-1/10), u daljem tekstu drugi izvjetaj i Izvjetaj s 47.
sjednice Generalne skuptine (A/47/666-S/24809), u daljem tekstu trei izvjetaj.

4. Tokom tree misije, Specijalni izvjestitelj je posjetio Sloveniju, Makedoniju i Hrvat-

sku, u periodu od 10. do 17. januara 1993. godine. Detaljnije o ovoj misiji e se govoriti
u ostalim poglavljima ovoga dokumenta.

5. U decembru 1992. godine i januaru 1993. godine Specijalni izvjestitelj je jo dva puta
posjetio podruje bive Jugoslavije u okviru svoga mandata, koji ukljuuje istragu o
stanju ljudskih prava na navedenome podruju.

6. Specijalni izvjestitelj je imao zadatak da preliminarno istrai navode o vansudskim,

samovoljnim i masovnim egzekucijama i masovnim grobnicama na podruju bive Ju-
goslavije. Misija je provedena u periodu od 15. do 20. decembra 1992. godine. Ue-
stvovali su i forenziari, radi utvrivanja mjere pouzdanosti navoda prima facie (vidi
Aneks I). Kao to je dogovoreno izmeu Specijalnoga izvjestitelja i Komisije eksperata,
formirane u skladu s Rezolucijom Vijea sigurnosti 780 (1992), rezultati preliminarnoga
istraivanja se dostavljaju Komisiji na detaljnu istragu. Specijalni izvjestitelj prosljeuje
Komisiji sve relevantne informacije u vezi s mandatom koji mu je povjeren.

7. Istraivanje navoda o rasprostranjenim sluajevima silovanja, posebno u Bosni i Her-

cegovini, provedeno je u periodu od 12. do 23. januara 1993. godine, to se podudara s
posjetom Specijalnoga izvjestitelja. Tim, sastavljen od 4 lijenika i psihijatra, zajedno s
direktorom Odjela Ujedinjenih naroda za unapreenje poloaja ena i osobljem Cen-
tra za ljudska prava, posjetio je Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Saveznu Republiku
Jugoslaviju (Srbija i Crna Gora), radi prikupljanja i analize svjedoenja rtava, kao i
prateih statistikih podataka i medicinskih izvjetaja (vidi Aneks II).

93
8. Osim navedenih misija, Specijalni izvjestitelj je obavio nekoliko drugih posjeta i raz-
govora s politikim liderima, s ciljem promoviranja razumijevanja pitanja ljudskih
prava na podruju bive Jugoslavije. Izvjetaje je dostavio Vijeu sigurnosti i General-
noj skuptini. Takoer je uestvovao i na specijalnome sastanku Organizacije islamske
konferencije u Dedi od 1. do 2. decembra 1992. godine.

B. Informacije

9. Veliki broj dokaza o krenju ljudskih prava je prikupljen tokom navedenih misija.
Osim toga, pojavljuje se sve vei broj svjedoanstava, koja dokumentiraju krenja ljud-
skih prava, pruajui uvjerljive i provjerljive detalje, te imenujui odgovorne za zlo-
ine. Odreena koliina dokumentacije potie od vlada koje nisu uesnice u sukobu,
meuvladinih agencija i misija, kao i nekih tijela Ujedinjenih naroda. Ovaj izvjetaj,
zbog nedostatka prostora, odnosi se samo na jedan dio navoda Specijalnog izvjestite-
lja.

10. Specijalni izvjestitelj je takoer dobio velike koliine dokumentacije iz izvora, ija ob-
jektivnost se teko moe potvrditi i iju vjerodostojnost bi trebalo da potvrde nezavi-
sni izvori.

11. Razgovori s izbjeglicama, koje su napustile odreena podruja zbog ugroenih ljud-
skih prava, pruaju veoma vrijedne informacije. U narednim mjesecima, posebno zbog
injenice da se stotine hiljada zahtjeva za azil razmatra irom Evrope, koliina ovih do-
kaza e se naglo uveavati. Specijalni izvjestitelj namjerava uspostaviti direktne kon-
takte s vladinim i nevladinim organizacijama, koje pomau izbjeglicama ili procesuiraju
zahtjeve za azil, da bi se sistematizirao protok informacija, koje potiu iz svjedoenja.

12. Specijalni izvjestitelj, u okviru svoga mandata istraivanja stanja ljudskih prava na
podruju bive Jugoslavije, ostaje pri ubjeenju da istraga mora biti izvrena, s ciljem
dobivanja jasnije slike stanja. Prisustvo slubenika na terenu bi omoguilo da Speci-
jalni izvjestitelj dobiva informacije na sistematiniji nain, te bi bio u stanju reagirati
mnogo bre u sluaju krenja ljudskih prava. Procjena vjerodostojnosti navoda je pro-
ces koji traje i vaan je dio posla predvienog za terenske slubenike, koji rade za Spe-
cijalnoga izvjestitelja.

13. Specijalni izvjestitelj je zabiljeio ohrabrujue aktivnosti koje, pod veoma tekim
uvjetima, provode lokalne nevladine organizacije u svim dijelovima bive Jugoslavije.
Generalno se sve ove organizacije trude dokumentirati krenja ljudskih prava i ratne
zloine neovisno i objektivno. Za mnoge od tih organizacija takav posao nije nimalo
lagan u okruenju u kojem dominiraju propaganda, dezinformacije i mrnja. Specijalni
izvjestitelj podrava takav nezavisan rad i nada se da e produbiti saradnju s tim or-
ganizacijama djelovanjem svojih slubenika na terenu.

14. Specijalni izvjestitelj je zahvalan svojim terenskim izvjestiteljima na nesebinoj po-

moi i saradnji. U vezi s navedenim, Specijalni izvjestitelj se zahvaljuje g. Bacre Waly

94
Ndiayeju, specijalnome izvjestitelju o vansudskim, samovoljnim i masovnim egzeku-
cijama, na pristanku da bude izaslanik u misiji u Hrvatsku.

15. Specijalni izvjestitelj se, takoer, koristi prilikom da izrazi svoju zahvalnost na sa-
radnji Kancelariji Visokog komesara UN-a za izbjeglice (UNHCR), Zatitinim snagama
UN-a (UNPROFOR), Meunarodnom komitetu Crvenog krsta/kria (MKCK), Europ-
skoj posmatrakoj misiji, misijama Konferencije o sigurnosti i saradnji u Europi (CSCE),
te drugim meunarodnim agencijama i nevladinim organizacijama, u enevi i na terenu.

II. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Ope napomene u vezi s etnikim ienjem

16. Masovna krenja ljudskih prava i Meunarodnog humanitarnog prava nisu samo
karakteristika ratnih dogaanja u Bosni i Hercegovini. Ona su dio smiljenog plana
uspostavljanja etniki homogenih podruja.

17. U svome prvom izvjetaju Specijalni izvjestitelj naglaava raznovrsnost metoda,

upotrijebljenih u procesu etnikoga ienja: smjena svih predstavnika vlasti koji su
odbili sudjelovati u procesu etnikoga ienja i dolazak ekstremista na njihove pozi-
cije, uznemiravanje, diskriminacija, premlaivanje, torture, masovna ubistva, protjeri-
vanja, oduzimanje imovine, otputanje s posla, ruenje damija, prijetnje, opsada
gradova i sela i prekidanje snabdijevanja vodom i drugim neophodnim namirnicama.
Izvjetaj se zasniva na dogaanjima i iskustvima iz grada i regije Biha, kao i Bosanske
Dubice, elinca, Sanskog Mosta i Sarajeva.

18. U svome drugom izvjetaju Specijalni izvjestitelj opisuje etniko ienje u regijama
Bosanskog Novog, Prijedora, Doboja, Kotor Varoi, Travnika i deavanja u Trnopolju.

19. U svome treem izvjetaju Specijalni izvjestitelj opisuje smiljen i metodini karak-
ter etnikoga ienja, kojega su srpske snage sprovodile na podruju Prijedora, gdje su
ciljevi takvoga projekta u velikoj mjeri i ispunjeni (paragrafi 17-19).

20. U najnovijem izvjetaju, Specijalni izvjestitelj prenosi karakteristina svjedoenja iz-

bjeglica, koja potvruju sistematinost etnikoga ienja i krenja ljudskih prava i hu-
manitarnog prava. Ova svjedoenja opisuju metode kojim je nasilno promijenjena
demografska mapa Bosne i Hercegovine, ostavljajui 810.000 ljudi interno raseljenih i
700.000 izbjeglica u drugim zemljama bive Jugoslavije.

21. Danas se procjenjuje da je dvije treine teritorije Bosne i Hercegovine pod kontro-
lom srpskih snaga, a da su centralni dio zemlje, tri enklave na istoku i sjeverozapadni
dio regije Bihaa pod kontrolom snaga Armije RBiH.

22. Specijalni izvjestitelj eli da naglasi da nisu samo Hrvati i Muslimani rtve etni-
koga ienja. Srbi koji odbijaju da pristanu na politiku diskriminacije takoer postaju

95
rtve. Postoje izvjetaji koji govore o pogubljenjima Srba. To se desilo, naprimjer, u Te-
sliu, 2. juna 1992. godine kada su tri Srbina ubijena zbog odbijanja da se prikljue JNA i sna-
gama Srpske demokratske stranke u progonima Muslimana i Hrvata. Takoer je
zabiljeeno da je cijela porodica Nekovi, zbog optubi da su sakrivali Muslimane, kao i
komandir srpske policije, ubijeni, jer su se opirali ubijanju Muslimana u Bratuncu i okolini.

23. Ukrajinska manjina u podruju Banje Luke je bila izloena psiholokome pritisku,
koji je ukljuivao miniranje ukrajinske crkve u Prnjavoru, unitenje stare crkve u Du-
bravi i seoske crkve u blizini Omarske. Na kue Ukrajinaca se stalno pucalo i postav-
ljalo im se pitanje: Kada planirate otii, vi Ukrajinci? Zabiljeeno je da je, do augusta
1992. godine, svih 1.100 Ukrajinaca odluilo da napusti to podruje.

24. Vie puta u svojim ispovijestima, svjedoci istiu da ne razumiju to se to desilo s nji-
hovim komijama, koji do tada nisu pravili razlike meu ljudima na osnovu naciona-
lnosti. U januaru 1993. godine, Specijalni izvjestitelj se susreo s jednim od muslimanskih
izbjeglica i njegove dvije kerke u hrvatskom izbjeglikom kampu u Rezniku, blizu
Zagreba. Tamo su stigli iz Prijedora, samo par dana prije toga susreta. Svjedoenje toga
ovjeka govori o tome ta se desilo ne samo njemu, ve mnogima, drugim: U Prijedoru
nije bilo meunacionalnih sukoba. Nismo pravili razliku na osnovu nacionalnosti. Moj
kolega s posla je bio pravoslavac, Srbin, i radili smo zajedno. Kada smo bili djeca ili
smo zajedno u pravoslavnu crkvu i u damiju. Ne razumijem. Nikada ranije nije bilo
problema meu nama. ivjeli smo zajedno. Moja sestra je udata za Srbina, a brat moje
ene je oenjen Hrvaticom (u junu 1992. godine porodica je zatoena od strane srpskih
snaga). Bili smo u logoru Trnopolje pet dana. Bilo je strano. Tada nas je jedan od sr-
pskih uvara (koji je bio radni kolega moga oca) prepoznao i pustio nas. Neki od njih
nam pomau, a neki ubijaju.

25. Dobro osmiljena kampanja zastraivanja Muslimana i Hrvata u mjestima pod sr-
pskom kontrolom se nastavlja i danas, u okviru politike etnikoga ienja. Podruja
Banje Luke i Prijedora se mogu tretirati kao primjeri za navedenu tvrdnju. U Banjoj
Luci se Muslimani i Hrvati otputaju s posla, izbacuju iz svojih posjeda i dobivaju zva-
nine potvrde da je period njihove zatite istekao. Prijeti im se putem telefonskih po-
ziva i oteuje imovina.

26. U Prijedoru je nekada ivjelo 120.000 stanovnika, od ega je bilo oko 65.000 Musli-
mana i oko 10.000 Hrvata. Danas se procjenjuje da je ostalo svega 10.000 Muslimana i
Hrvata koji na sve naine, kako kau izvjetaji, nastoje napustiti to podruje. Za vri-
jeme posjete izbjeglikom centru u Rezniku, Specijalni izvjestitelj je uo od izbjeglica,
pristiglih iz Prijedora samo koji dan ranije, da je ivot tamo postao nepodnoljiv: Pri-
jetili su nam nae komije. U Prijedoru vlada strah. Oni nisu bili u mogunosti, kao
Muslimani, da nau posao; napadani su i vrijeani na ulicama, nisu smjeli slobodno ii
u restorane, kue su im unitene i opljakane. Porodica koja je pristigla 4 ili 5 dana prije
posjete Specijalnoga izvjestitelja opisuje kako je njihov 15-godinji sin izdravao cijelu
porodicu prodavajui voe na ulici. Sjetili su se kako je na srpsku novu godinu 7. ja-
nuara 1993. godine minirana posljednja damija u Prijedoru. Ranije ih je bilo oko 50. Za-
biljeeno je da sada ak i Srbi, koji nisu ekstremistiki nastrojeni, moraju napustiti grad.

96
27. Takoer je zabiljeeno da je, u veinski muslimanskom selu ela, blizu Prijedora, u
proteklih nekoliko mjeseci 10 mjetana ubijeno u svojim domovima. Nasumina ubija-
nja, miniranja i paljevine kua su postali sastavni dio ivota na tome podruju.

28. Osim toga, Specijalni izvjestitelj je ozbiljno zabrinut zbog izvjetaja koji govore da
se etniko ienje upravo sada odvija od strane srpskih snaga na podrujima Cerske,
Kamenice, Srebrenice, epe i Gorada u istonoj Bosni. Problemi oko ulaska stranih
posmatraa na to podruje i unitene komunikacije s vanjskim svijetom su razlog za
veliku zabrinutost za sigurnost stanovnitva na tome podruju.

29. Prema trenutnim izvjetajima narueni su relativno dobri odnosi izmeu Muslimana
i Srba u Trebinju, u junoj Hercegovini. Tokom nekoliko posljednjih dana veliki broj Mu-
slimana je otiao iz samoga grada, zbog atmosfere straha koja tamo preovladava. Glavna
damija u gradu je unitena 26. januara 1993. godine, a jedan srpski mladi je pretuen
nasmrt, jer je pokuavao spasiti svoga prijatalja Muslimana od grupe napadaa civila.

30. Postoje izvjetaji o etnikome ienju koje provode hrvatske snage na podruju
Prozora, od kraja 1992. godine. Sukobi izmeu muslimanskih i hrvatskih snaga su do-
veli do toga da 3.000 Muslimana izbjegne u planinska podruja u oktobru 1992. godine.
Postoje izvjetaji o masovnim zatvaranjima muslimanskih mukaraca, ena i djece od
strane hrvatskih snaga. Muslimanski zatoenici su prisiljavani da potpiu izjave o pot-
injavanju hrvatskim vlastima. Procjenjuje se da je od 70 do 80 kua Muslimana uni-
teno u Prozoru, ak i nakon zavretka borbi. Nenasilni pokuaji Muslimana da se vrate
u grad nakon borbi su sprijeeni od strane Hrvata. Sloboda kretanja onih Muslimana
koji su ostali u Prozoru je u velikoj mjeri ograniena.

31. Dijelovi izvjetaja koji slijede prikazuju neke od glavnih dijelova procesa etnikoga
ienja, kao i krenja ljudskih prava i ratnih zloina. Oni su, u najveoj mjeri, zasno-
vani na izjavama svjedoka. S nekoliko izuzetaka, to su svjedoenja koja je zabiljeio
Specijalni izvjestitelj i koriste se da ilustriraju u kojoj mjeri je dolazilo do krenja ljud-
skih prava u Bosni i Hercegovini.

B. Masovne egzekucije

32. Specijalni izvjestitelj je primio veliki broj izvjetaja o samovoljnim egzekucijama

koje su provodile sve strane u periodima zauzimanja gradova i sela. ini se da su po-
sebno bili na meti ugledni graani tih mjesta. Izvjetaji se odnose na sva mjesta u Bosni
i Hercegovini. Masovne egzekucije koje su se desile u zatvorenikim logorima opisane
su kasnije u ovome dokumentu u dijelovima koji se bave tretmanom zarobljenih.

33. Zabiljeeno je da su mnogi mjetani sela u okolini Foe, u istonoj Bosni, postali
rtve masovnih egzekucija od strane srpskih snaga u martu 1992. godine. Svjedokinja
iz sela Jele kae da su svi mukarci dovedeni na jedno mjesto i ubijeni iz automat-
skoga naoruanja. Ona je izgubila mua, njegovih petero brae i njihovo etvero djece.
ene i djeca su izbjegli u planine i vratili se u selo nakon 4 dana, da bi sahranili mrtve.

97
34. Dana 6. aprila 1992. godine, srpske snage su zauzele vei dio grada Zvornika. Prema
jednom izvjetaju, ena srpske nacionalnosti, njen mu Musliman i nekoliko njihovih
komija bili su prisiljeni lei licem prema zemlji u svome vonjaku. Mu, dva starija
sina i trojica komija su tada navodno ubijeni davljenjem od strane pripadnika srpskih
paravojnih snaga.

35. Muslimanka, penzionerka iz Viegrada, svjedoi da je 36 sati neprestano gledala s

prozora svoje kue, sredinom aprila 1992. godine, kako srpske snage ubijaju grupe
ljudi na starom mostu u Viegradu. rtve su bile ili bacane u vodu s mosta, a zatim se
u njih pucalo, ili obrnuto. Grupe ljudi su dovoene automobilima do mosta i ubijane
svakih 30-60 minuta. Svjedokinja je uspjela napustiti grad, ali je morala prei most da
to uini. U svjeem sjeanju su joj ostale rtve i njihovi ostaci preko kojih je morala prei
na tome putu. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju da je, zbog mnogih zloina po-
injenih na obalama duinom toka rijeke Drine, u podrujima istone Bosne, od Foe,
Bratunca, pa sve do Bijeljine, ova rijeka meu lokalnim stanovnitvom postala poznata
kao rijeka smrti.

36. Izvjetaji iz istone Bosne sadre i svjedoenje iz Srebrenice koje se odnosi na 21.
april 1992. godine, kao datum kada je poelo organizirano ubijanje muslimanskoga
stanovnitva, a posebno mlaih osoba i uglednih Muslimana. Prema svjedoenju, de-
setine ljudi su ubijene. Drugi svjedok iz oblinjega sela Gostilj kae da je svjedoio u
premlaivanju svoga komije do smrti, kada su Srbi zauzeli selo.

37. Zaklopaa je selo blizu Vlasenice u istonoj Bosni, koje je prije sukoba imalo vein-
ski muslimansko stanovnitvo, od oko 150 ljudi. Izvjetaji kau da je 16. maja 1992. go-
dine najmanje 83 muslimanskih mukaraca, ena i djece ubijeno od strane srpskih
snaga. Preivjeli su svjedoci toga dogaaja naveli imena 83 rtve, ali je jedan svjedok
izbrojao 105 tijela, ukljuujui 10 lanova jedne porodice, 8 lanova druge i 7 lanova
tree. Svjedoci su se vraali kuama oko 17 sati, kada je stigao prvi od sedam ili osam
automobila sa srpskim snagama. Na jednom od tih automobila je navodno bilo napi-
sano pokolj.

38. Izvjetaji kau da je 26. maja 1992. godine oko 200 muslimanskih izbjeglica iz Vie-
grada, koji su se nadali da e doi do Makedonije, vraeno sa graninoga prijelaza
Mokra Gora, na ulasku u Srbiju. Zaposlenik koji je radio za kompaniju koja je prevo-
zila izbjeglice kazao je da su grupu kasnije tog dana zaustavile srpske snage kod Bo-
sanske Jagodine. Svjedok tvrdi da je 17 mukaraca izvedeno iz autobusa i ubijeno na
licu mjesta.

39. Nekada je postojalo 6 malih planinskih sela koja su se zvala Hambarne, Rizvanovii,
Rakovani, Sredice, arakovo i Biseni, kod Kozarca, u sjeverozapadnoj Bosni. Kada su
srbijanske snage zauzele ova sela nekad u maju 1992. godine, prema izvjetajima, tri e-
tvrtine, od ukupno 4.500 stanovnika, je pogubljeno. Jedan od preivjelih je napravio
spisak 282 ljudi ubijenih tom prilikom. U selu Biseni, ubijeno je 75 ljudi iz 50 kua.
Djeak od 16 godina, sada izbjeglica u Francuskoj, odveden je da pomogne pri pljaki
kua. Zajedno sa svojim komijom, on je svjedoio o ubistvu svoga daide, staroga 61

98
godinu i komije, staroga 58 godina: Natjerali su ih da tuku jedan drugoga u glavu
prije nego to su ih objesili na mostu. U selu Blagaj, blizu Bosanskog Novog, najma-
nje devet mukaraca Muslimana je ubijeno kada su srpske snage zarobile nekoliko sto-
tina ljudi 9. juna 1992. godine.

40. Mostar je drugi po veliini grad u Bosni i Hercegovini, smjeten na jugu zemlje. U
junu 1992. godine, brojne samovoljne egzekucije su vrene u dijelovima grada pod kon-
trolom srpskih snaga. Brojne masovne grobnice su otkrivene od trenutka kada su hr-
vatske snage zauzele te dijelove grada krajem juna. Jedna takva grobnica sa 150 tijela
je naena u Sutini, zahvaljujui svjedoenju jedinoga preivjelog svjedoka. Prema na-
vodima, srpske snage su ispitivale i ubile nekoliko mukaraca na groblju i mrtvanici
na tome mjestu. Lokalni patolog tvrdi da je na skoro sve ubijene pucano izbliza iz au-
tomatskoga naoruanja. Svjedok kae da je bio prisiljen nositi tijela do jame gdje je i sam
bio ustrijeljen. Pobjegao je tako to je puzao kroz kanal.

41. Navodi se da su srpske snage esto vrile pokolje na putu izmeu Kotor Varoi i Tra-
vnika. Voza jednoga od autobusa, kojima se se prevozile rtve tim putem, navodi da
je 18. augusta 1992. godine 70 Hrvata ubijeno na stijenama iznad rijeke Ugar. est ljudi
je prema navodima preivjelo pokolj, a voza je bio u stanju dubokoga oka zbog svega
vienog. U svom treem izvjetaju (paragraf 44), Specijalni izvjestitelj navodi svjedo-
enja o jo jednom pokolju na putu za Travnik, juno od Skender Vakufa. Oko 21. au-
gusta 1992. godine, dan prije ili kasnije, srpske snage su ubile 200 zatoenika koji su
putovali u konvoju autobusa. Pet svjedoka je uspjelo pobjei preko litice na kojoj su
rtve ubijane.

42. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje o masovnim egzekucijama, poinjenim od

strane Armije RBiH u selima blizu Bratunca, u decembru 1992. godine. Izvjetaji na-
vode da su snage Armije RBiH napale i ule u sela, izvrile premetainu svake kue i
ubile mnoge koje su zatekle tamo. Nakon to su se povukle, srpske snage su ule u sela
da pokupe mrtve i ranjene. Posmrtni ostaci, prema navodima izmasakrirani, odneseni
su u bolnicu u Bratunac prije pokopa. Pouzdani izvori kau da je bilo oko 100 mrtvih
i 320 ranjenih.

43. Specijalni izvjestitelj je takoer primio izvjetaje i navode o masovnim egzekuci-

jama srpskih vojnika koje su poinile snage Armije RBiH u selu Bradina 26. maja 1992.
godine. Izmeu 85 i 100 Srba se navodno predalo nakon 30 sati borbe u veinski sr-
pskom selu, nakon ega su odmah bili ubijeni. Izvjetaji kau da su preivjeli mjetani
dobili zatitu od strane hrvatskih snaga koje su zauzele taj teritorij.

C. Neselektivna hapenja i tretman zarobljenih

1. Ope napomene u vezi s neselektivnim pritvaranjem

44. Od jula do kraja decembra 1992. god. Crveni krst je registrirao oko 10.800 zaroblje-
nih na vie od 50 lokacija u Bosni i Hercegovini. Tokom istoga perioda, ukupno 5.534

99
zatvorenika je osloboeno u organizaciji Crvenog krsta i svi su bili prebaeni na si-
gurna podruja, osim 115 osoba koje su odluile ostati u Bosni i Hercegovini.

45. Osim toga, smatra se da je oko 2.500 osoba osloboeno ili razmijenjeno, bez prisu-
stva Crvenog krsta. Meutim, ova organizacija nije informirana o tome da li se to zbi-
lja i desilo, niti o okolnostima tih razmjena. Praksa razmjene zatvorenika ohrabruje sve
strane da poine neselektivno i nezakonito privoenje civila.

46. Nedavno je odrana javna debata o navodima da veina koncentracionih logora po-
stoji bez prijave meunarodnim organizacijama. Uprkos stalnim naporima Crvenog
krsta nije bilo mogue potvrditi ove navode.

47. Upitno je da li iko zna taan broj zatvorenika i talaca koje dre sve zaraene strane.
Crveni krst nema pristup svim podrujima Bosne i Hercegovine, zbog toga to zaraene
strane ne garantiraju sigurnost njegovom osoblju. Problem pristupa je posebno vidljiv
u istonom dijelu zemlje, u podrujima Foe, epe, Gorada i Srebrenice.

48. Osim toga, zaraene strane uporno odbijaju da obavijeste Crveni krst o lokacijama
na kojim dre zatoenike, kao i imena zatoenih. Ovo se deava uprkos njihovim stal-
nim, javnim obeanjima da e to uiniti. Iz nekoliko izvjetaja je oigledno da sve strane
u sukobu, kada zauzimaju neki grad ili selo, zatvaraju mukarce, naprimjer u lokalnu
kolu, radi kasnije razmjene. Takoer se sumnja da sve strane dre neprijavljene zato-
enike du prve linije fronta.

49. Specijalni izvjestitelj vjeruje da samo mali procent svih zatoenih otpada na prave
ratne zarobljenike. Ostali nikad nisu ni trebali biti zatoeni. Veina zatvorenika su ne-
vini ljudi, koji su pritvoreni radi razmjene, to je nastavak etnikog ienja.

50. Nakon to je Crveni krst posjetio logore poetkom augusta, strane su se sloile 1.
oktobra da oslobode 1.560 zatvorenika i prebace ih u Karlovac u Hrvatskoj, koji je po-
sluio kao tranzitni smjetaj prije dobivanja azila za tree zemlje. Oko 5.000 ostalih za-
toenika je bilo odreeno za razmjenu i ekali su da se isprazni kamp u Karlovcu. U
pokuaju da oslobode svih 6.560 ljudi, Crveni krst i UNHCR su pokrenuli nekoliko ur-
gentnih apela za azilom, na to je 25 zemalja odgovorilo pozitivno. Specijalni izvjesti-
telj je bio duboko razoaran sporim i neadekvatnim odgovorom meunarodne
zajednice. Ovaj zastoj je ozbiljno ugrozio namjere da se zatoenici oslobode u oktobru
1992. godine.

51. Navodi se da su u nekim logorima u augustu 1992. godine neki zatvorenici, ije
oslobaanje bi razotkrilo lo tretman i pothranjenost, bili ubijeni. U isto vrijeme, po-
stala je praksa da se zatvorenici izmjetaju iz logora nakon to mu Crveni krst najavi
svoju posjetu. Formirani su konvoji koji su prevozili zatvorenike na razmjenu, esto
ostavljajui zatvorenike da sami prelaze linije fronta. Osim toga, navodi se da su neki
konvoji odvozili zatvorenike na masovne egzekucije, kao to je masakr nekoliko stotina
zatoenika koji se desio juno od Skender Vakufa, oko 21. augusta 1992. godine.

100
52. Dana 27. augusta 1992. godine, tri sukobljene strane su se dogovorile da svi civili,
koji su bili nelegalno zatvoreni, budu osloboeni, a bolesni i ranjeni izmjeteni iz logora.
Dana 1. oktobra 1992. godine strane su potpisale sporazum o putanju i razmjeni zato-
enika koji ih je obavezivao na to da oslobode sve zatoenike, ukljuujui i mali procent
ratnih zarobljenika osim onih koji su bili optueni za teka krenja Meunarodnog hu-
manitarnog prava. Specijalni izvjestitelj ponovo izraava svoju zabrinutost u vezi s pri-
mjenom meunarodno prihvaenih sudskih procedura u ovim sluajevima. Strane su
se iznova obavezale da e redovno izvjetavati Crveni krst o lokacijama na kojima dre
zatoenike i o imenima zatoenih. Dana 9. decembra 1992. godine, sva tri lidera su se
usmeno i pojedinano obavezali da e osloboditi sve zatoenike. Kada se susreo sa
predstavnicima zaraenih strana tokom svoje druge misije u oktobru 1992. godine, Spe-
cijalni izvjestitelj je naglasio vanost potivanja te obaveze, a jedan od lidera je dao lino
obeanje da e to biti ispunjeno.

53. Sredinom septembra 1992. godine, Vlada Bosne i Hercegovine je drala 1.024 ime-
novanih zatoenika, a do kraja decembra je oslobodila njih 137. Hrvatske snage su dr-
ale 894 imenovana zatoenika, a do kraja decembra su oslobodili 357. Srpske snage
su drale 6.373 imenovanih zatoenika, a do kraja decembra su oslobodili 5.040.

54. Trebalo je da do sada svi zatoenici budu osloboeni, ali je proces zaustavljen. Od
22. januara 1993. godine, oslobaanja su zaustavljena, a jo 2.757 osoba je bilo zatoeno
na 19 poznatih lokacija.

55. Specijalni izvjestitelj je primio mnoga svjedoanstva koja potvruju njegove ranije
izvjetaje i naglaavaju njihove detalje. U opisivanju tretmana zatvorenika u najnovijem
izvjetaju, Specijalni izvjestitelj se fokusira na svjedoenja koja se tiu lokacija zatoe-
nja, koje se nisu nale u njegovim ostalim izvjetajima. Neke od ovih lokacija su sada
zatvorene, ali su ostale i dalje u funkciji. Zatvaranje logora ne znai uvijek i oslobaanje
zatvorenika, jer su se razmjene i premjetanja logora esto deavali uoi njihovoga zat-
varanja. Primjer ovakvoga postupka se desio u decembru 1992. godine, kada je dolo
do zatvaranja logora Manjaa, opisanoga u narednim poglavljima ovoga izvjetaja.

56. Iako je teko ocijeniti situaciju u logorima koji jo uvijek postoje, svjedoenja neda-
vno osloboenih zatoenika, navedena u narednim poglavljima, daju razlog strahova-
njima za zdravlje i sigurnost zatoenika, posebno onih kojima Crveni krst nije imao
pristup.

2. Situacija u zatvorima pod kontrolom srpskih snaga

(a) Poznate lokacije zatvora

57. Prema podacima Crvenog krsta, trenutno su zatoene 1.333 osobe u pet poznatih lo-
gora, koje dre srpske snage: Banja Luka Tunjice, Doboj, Kotor Varo, Vlasenica i Bat-
kovii (gdje je zatoeno i 17 Hrvata koji su navodno zarobljeni tokom prvog vojnog
sukoba u Hrvatskoj).

101
58. U decembru 1992. godine, srpske snage su ispraznile logor Manjaa, predavi
ukupno 2.435 zatoenika Crvenom krstu. Uvjeti u tome logoru, prije njegova zatvara-
nja, prema pouzdanim izvorima, bili su teki za ivot, sa potpuno zaputenim zdrav-
ljem zatvorenika, nedostatkom hrane i odgovarajuih higijenskih uvjeta. Neposredno
prije zatvaranja logora Manjaa, 532 osobe su izmjetene bez prethodne najave Crve-
nom krstu i to uprkos pristanku datom 9. decembra 1992. godine da e svi zatvorenici
koje je posjetio i evidentirao Crveni krst biti bezuvjetno puteni, zajedno sa svim osta-
lim zatvorenicima na svim stranama. Veina premjetenih osoba, njih 401, stigli su u
logor Batkovi, a za 131 zarobljenika srpske snage nisu davale nikakve podatke vie
od mjesec dana. Konano, Crveni krst je informiran da su oni prebaeni u logor Kula,
blizu sarajevskoga aerodroma, da bi bili razmijenjeni za ratne zarobljenike. Meutim,
Crveni krst ponovo nije bio u mogunosti, zbog sigurnosnih razloga, da potvrdi ove in-
formacije.

59. U logoru Batkovii, u sjeveroistonoj Bosni, ukupno 1.163 zatvorenika je bilo zato-
eno u dva velika hladna hangara, kako je Specijalni izvjestitelj napisao, nakon to je
obiao taj lokalitet u okviru svoje druge misije. Temperature su tamo padale ispod -10
i -12oC poetkom januara 1993. godine, a zatvorenici trebaju da preive hladnou u
zimskim mjesecima koji tek predstoje.

60. Postoje izvjetaji da su sve strane u sukobu pravile koncentracione logore od ita-
vih sela, naseljenih jednom etnikom grupom. Tako je u jednome izvjetaju navedeno
da su srpske snage u Ripcu blizu Bihaa zatoile 60 Muslimana. U ovim selima, zato-
enici su bili pod strogom prismotrom, maltretirani i drani u potpunoj izolaciji.

(b) Neka svjedoenja o tretmanu zatvorenika

61. Grad Bilea, u jugoistonoj Hercegovini, prije rata je imao 13.000 stanovnika, od
ega su 80% bili Srbi. Izvjetaji kau da su Muslimani u ovom gradu pritvarani u tri na-
vrata: u junu, oktobru i u decembru 1992. godine. U posljednjem navratu, zatvarani su
i ene i djeca. Nekoliko mukaraca se dobrovoljno predalo, da bi bili zajedno sa svojim
porodicama, ali su zadrani u pritvoru ak i nakon to su njihove porodice osloboene
tri dana kasnije. Razlozi za njihovo pritvaranje nikada nisu objanjeni. Dana 19. de-
cembra 1992. godine 51 bivi zatoenik, koji su bili zatvoreni u policijskoj stanici i koli,
prebaeni su iz Bilee u Crnu Goru pod nadzorom Crvenog krsta. Svedoenja kau da
su bili mueni elektrookovima za vrijeme ispitivanja u tome logoru.

62. Grupa od 170 Hrvata i Muslimana je bila zatvorena u Bilei, u podrumu veliine 120
m2, s tri prozoria. Srpski uvari su tukli zatoenike tri puta u noi njihovoga dolaska
na to mjesto, a jedan od zatoenika je preminuo 10 dana kasnije, od zadobijenih po-
vreda. Zatoenici su prolazili torturu premlaivanja i na putu do toaleta, od strane tro-
jice ili etverice vojnika. Prema izjavi svjedoka, tokom itavog perioda zatoenitva, od
1. juna do 18. augusta 1992. godine, samo jednom mu je bilo dozvoljeno da se okupa,
a nijednom da promijeni odjeu. uvari su zatvarali prozore na podrumu i palili ref-
lektore jaine 2.000 W: Nismo znali to da radimo, pa smo poeli galamiti u pokuaju

102
da neko od njih doe da nas premlati, jer bi tada morali otvoriti vrata i svjei vazduh
bi uao u prostoriju. Nekad smo tokom noi troili po etiri litre tenosti, a nismo do-
bivali vodu do kasnoga poslijepodneva idueg dana. Jedan zatvorenik je pao u komu
i naposljetku preminuo. Svjedoci kau da se sve poboljalo od trenutka dolaska Crve-
nog krsta i registriranja svih zatoenika.

63. Grad Brko u sjeveroistonoj Bosni je prije rata imao 87.000 stanovnika: 44% su bili
Muslimani, 25% Hrvati i 21% Srbi. Izvjetaji jednoga od izvora kau da su srpske snage
od maja do juna 1992. godine izvrile neselektivne egzekucije izmeu 2.000 i 3.000
uglavnom mukaraca, ali i ena i djece muslimanske vjeroispovijesti u fabrici cigli
(logor Luka) na rijeci Savi i na farmi svinja blizu Brkog. Logor Luka se navodno sa-
stojao od triju hangara okruenih icom, kroz koju je bila provedena struja, a koju su
postavljali zatvorenici. Izvan ograde su uvari postavili mine. Oko 1.000 zatvorenika,
uglavnom Muslimana, bilo je zatoeno na toj lokaciji. Zbog nedostatka prostora, zat-
vorenici u jednom hangaru su morali spavati stojei. ini se da ni Crveni krst, ni me-
unarodni posmatrai nikada nisu posjetili logor. Svjedoci tvrde da su vidjeli
egzekucije do 50 zatvorenika odjednom. Izjava jednoga svjedoka o tome to je sve vidio
za vrijeme 50 dana zatoenitva u logoru Luka sadri sljedee detalje: ljudi koji su prem-
laivani do smrti, prevoeni su kamionima ili u prtljanicima i bacani na sredite skla-
dinog prostora; svjedok je morao nositi tijela onih koji su umrli nakon nonih
premlaivanja i bacati ih u rijeku Savu; vidio je leeve 15 mladia ije su genitalije bile
unakaene; voa teritorijalne odbrane je ubijen tako to su vojnici skakali po njemu.
Svjedok takoer kae da je vidio najmanje 30 ljudi koje su odveli u kanalizacione
odvode izvan skladita, gdje su bili zaklani. Svjedoenja sadre izvjetaje o silovanjima
i seksualnim iivljavanjima nad enama i djecom. Do maja 1992. godine tijela su ba-
cana u rijeku Savu ili zakopavana u masovnu grobnicu, iju lokaciju je navodno otkrio
bivi uvar u logoru, ali su nakon toga rtve bile prevoene nou u velikim dvoton-
skim hladnjaama za meso i zakopavane na staroj i novoj lokaciji fabrike Kafilerija u
blizini Brkog.

64. Svjedok koji je proveo 27 dana u logoru Luka sredinom maja 1992. godine opisuje
da se ishrana sastojala od komada hljeba kojeg su dobivali priblino svaka tri dana. Ta-
koer je vidio da je ena, stara 30-ak godina, umrla od gladi.

65. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje da je od 500 do 600 mukaraca bilo zatoeno
u sportskoj hali osnovne kole u Bratuncu, istona Bosna, dana 9. maja 1992. godine,
nakon to je izvreno masovno hapenje oko 2.000 Muslimana. Oni koji nisu mogli stati
unutra bili su na licu mjesta ubijani iz automatskoga naoruanja. Premlaivanja su se
vrila prema spiskovima na kojima su bila imena uglednih lanova zajednice. Izmeu
30 i 50 ljudi je umrlo od povreda prve noi, dok se devet ostalih uguilo u meteu, kada
je 500-600 zatvorenika pokualo izbjei premlaivanje. Lokalni imam je navodno pre-
tuen i izboden nasmrt pred oko 500-600 zatvorenika, nakon to je odbio da pree na
hrianstvo i podigne tri prsta u srpskome maniru. Nakon tri dana muenja, grupa je
prebaena na Pale, gdje se zlostavljanje nastavilo sve do razmjene. Navodi se da su zat-
vorenici, prije nego to su napustili Pale, bili vezani u grupe od 10 i morali su proi
kroz palir vojnika koji su ih tukli kablovima, palicama i eljeznim ipkama.

103
66. Sljedei svjedok pria kako su ga srpske snage uhapsile i odvele u logor Kula, kod
sarajevskog aerodroma, u maju 1992. godine. Pedeset ljudi, ukljuujui ene i djecu sta-
rosti od 3 do 13 godina, bili su zatoeni u tom logoru. Stariji Srbi i srpske ene su bili
puteni, dok su mlai srpski mukarci prisilno mobilizirani pod prijetnjom smru. Mu-
slimani i Hrvati su bili zatvoreni u prepunoj prostoriji bez kreveta i sa samo jednom
konzervom, koja je sluila kao toalet. Jedini obrok dnevno se sastojao od oljice aja i
komada hljeba. Svjedoci navode da su bili teko premlaivani tokom ispitivanja i da je
jedna osoba umrla od zadobijenih povreda. Svjedok kae da je on padao u nesvijest
usljed premlaivanja i uskraena mu je medicinska pomo.

67. Izvjetaj kae da su srpske snage zatvarale mukarce iz Gacka u podrumu hotela
Rudnik i prostorijama termoelektrane Gacko od juna 1992. godine. Zatoenici su ne-
prestano premlaivani, posebno tokom noi, da bi ih se sprijeilo da spavaju. Najma-
nje 10 zatoenika je proglaeno nestalim nakon to su ih straari prozvali i odveli.
Svjedok tvrdi da je vidio neselektivno ubistvo pet zatoenika u nekoliko prilika.

3. Situacija u zatvorima pod kontrolom snaga Armije RBiH i/ili HVO-a

(a) Poznate lokacije zatvora

68. Prema podacima Crvenog krsta, postoji 887 osoba koje su u pritvoru u mjestima
pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine na 10 poznatih lokacija: Biha, Breza, Konjic,
Tarin, Tuzla, Teanj, Travnik, Visoko, Zenica i Kupra. Vlada odbija da oslobodi osta-
tak zatoenika, tvrdei da su optueni za teka krenja meunarodnog humanitarnog
prava.

69. Zatvor u Tarinu, pod okntrolom Vlade, prijavljen je Crvenom krstu, iako je bila
obaveza da se ranije prijavi pri otvaranju, a prvi put su ga predstavnici Crvenog krsta
posjetili u novembru 1992. godine. Uvjeti koji su tamo vladali su bili teki, s neade-
kvatnim grijanjem i nedovoljnim brojem pokrivaa za zatoene. U Visokom su zatoe-
nici zatvarani u kue u samom gradu i bili izloeni ratnim dejstvima. U Kupri,
zatoenici su takoer bili u opasnosti zbog blizine linije fronta.

70. Ukupno 279 zatvorenika se jo uvijek nalazi u zatvoru u Zenici, pod kontrolom
Vlade. Zgrada je preko 200 godina stara i sluila je kao zatvor i ranije. Specijalni izvje-
stitelj je opisao stanje na toj lokaciji u svom treem izvjetaju (paragraf 36). Od tada, on
prima i svjedoenja srpskih bivih zatvorenika koji su puteni 23. decembra 1992. go-
dine. Ti izvjetaji ukljuuju svjedoanstva o premlaivanjima i pothranjenosti, uzroko-
vanoj boravkom u zatvoru.

71. Hrvatske snage u zatoenitvu dre 537 osoba na 4 poznate lokacije, iako su njihovi li-
deri izjavili da nemaju vie zatoenika. Lokacije su: Livno, Mostar Rodo, Oraje i Raani.

72. Ukupno 367 ljudi su osueni na ostanak u de facto zatoenitvu u Livnu i Raa-
nima. Raani se nalaze u jugozapadnoj Hercegovini, sa 250 stanovnika Srba, uglavnom

104
ena i djece i pod kontrolom su hrvatskih snaga. Izvjetaji kau da oni nemaju vezu sa
spoljanjim svijetom i da nemaju slobodu kretanja. Sve stanovnitvo eli da pree na
teritoriju pod kontrolom srpskih snaga. Ne osjeaju se sigurno i navode da ih hrvatske
snage provociraju, pucaju na njih i prijete im.

73. Delegati Crvenog krsta, koji su 9. decembra 1992. godine posjetili logor u Oraju
pod kontrolom hrvatskih snaga nali su 161 zatvorenika, premjetenih iz Bosanskog
Broda. Petnaest zatvorenika je umrlo u Oraju, u trenucima kada su, pod prisilom, ko-
pali rovove na liniji fronta, uz neprestano granatiranje. Deset dana prije posjete 9. de-
cembra 1992. god. 60 zatvorenika je premjeteno u Slavonski Brod, na hrvatsku
teritoriju radi razmjene.

74. Devedeset i pet srpskih civila i jedno dijete su bili zatvoreni u Stuparima, 8 km sje-
verno od Kladnja, u centralnoj Bosni, od maja 1992. godine. Prema izjavi naelnika Kla-
dnja, ovo je uinjeno zbog njihove sigurnosti, da ih se zatiti od osvete muslimanskog
stanovnitva. Tim iz Europske posmatrake misije (ECMM) je posjetio tri zgrade u
Stuparima, gdje su zatoenici bili smjeteni. Njihove kue su zapalile muslimanske
snage. uvalo ih je pet naoruanih straara, koji su ih putali da izau jedan sat dne-
vno. Obroci su im se sastojali od rie i neto hljeba, ali ponekad nisu dobijali nita da
jedu i po tri dana. Zatoenici su tvrdili da su straari bili esto nasilni prema njima, te da
nisu mogli dobiti medicinsku pomo. Tim koji ih je posjetio je ocijenio kaopsiholoki istro-
ene i veoma slabe. Crveni krst je registrirao ove zatoenike u decembru 1992. godine.

(b) Neka svjedoenja o tretmanu zatvorenika

75. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje o tome da su Srbi izloeni torturama u zat-
vorima u Konjicu, u periodu izmeu juna i jula 1992. godine. Dva mlaa Srbina su bili
svjedoci ubistava peterice ljudi, koje su uvari pretukli do smrti. Oni nisu eljeli da ime-
nuju tanu lokaciju zatvora, zbog brige za lanove porodice koji su ostali u zatvoru.
Zato je ostalo nejasno da li se navodi odnose na zatvor u Konjicu, gdje se trenutno na-
lazi 106 zatoenika i koji su posjetili predstavnici Crvenog krsta. Oba svjedoka su izja-
vili da su i sami bili premlaivani kada bi napustili zgradu da odu u toalet.

76. Sljedei svjedok Srbin navodi da ga je uhapsila policija Vlade Bosne i Hercegovine,
kada su ga nali u podrumu njegove kue u Visokom 6. juna 1992. godine. U to vri-
jeme je grad napadan od strane srpskih snaga. Doveli su ga u lokalnu kasarnu, gdje su
ga vezali za stolicu, a zatim tukli i ispitivali etiri sata. Tokom premlaivanja, policajci
bi ga vraali svijesti, polijevajui ga vodom. On kae da je bio prvi zatoenik u kasarni,
ali da je tokom vremena broj narastao na 150 osoba, zatoenih u dvije prostorije. Svje-
dok je vidio dva zatvorenika pretuena do smrti, te uee komandanta zatvora u tim
ubistvima. Postoje i izvjetaji koji govore da su civili u Zenici i Visokom imali pristup
zatvorima, kako bi mogli muiti zatvorenike.

77. Snage Armije RBiH su 7. jula 1992. godine otele mukarce i ene iz sela Presjenica,
blizu Sarajeva, i drale ih u zatvoru Dei dva mjeseca. Starca od 95 godina su uvari

105
pretukli na smrt neposredno prije razmjene zarobljenika. Uvjeti ivota u zatvoru su
ilustrirani postupcima, kao to su pothranjivanje, premlaivanja za sve i svata, po-
niavanja i maltretiranja.

78. Specijalni izvjestitelj je primio direktno svjedoenje 58-godinje Srpkinje iz Mostara,

koju su hrvatske snage drale kao taoca u njenom stanu 31. jula 1992. godine. Vojnici
su imali spisak onih koje su eljeli zatvoriti. Nju su prvo odveli u zatoeniki kamp u
Mostaru, gdje su je tukli po lijevoj strani tijela tokom ispitivanja. Nakon toga joj je lijeva
ruka bila onesposobljena narednih est mjeseci. Ona svjedoi da su hrvatski vojnici pri-
siljavali mlade ene na seksualne usluge, pred ostalim zatvorenicima. Kada su je kasnije
premjestili u apljinu, istono od Mostara, bila je u prostoriji s drugih 100 ena i bile
su odvojene od mukaraca. Sve su ene bile srpske nacionalnosti, osim jedne Musli-
manke i jedne Hrvatice, iji su muevi bili Srbi. Tokom noi bi dobivali jednu kofu kao
toalet. Navodi se da su ponekad muki zatoenici bili prisiljavani piti sadraj te kofe, a
ponekad su prisiljavani da pasu travu, poput ovaca. Navodi se da su premlaivanja
esto zavravala smru. Meunarodna delegacija je prvi put posjetila ovaj logor 31.
maja 1992. godine tokom njihove druge misije, kada su ene bile zakljuane u svojoj
prostoriji i sakrivene. Svjedokinja je razmijenjena 18. augusta 1992. godine.

79. Zatoenici, koji su osloboeni iz Konjica 23. decembra 1992. godine, pruili su slje-
dea svjedoenja o zatoenju u zatvoru elebii, u peridu izmeu maja i septembra
1992. godine. Zatvorenici su boravili u tri prostorije. Jedna od tih prostorija je bio ven-
tilacijski otvor, 120 cm irok, 30 m dug i 2,5 m visok. Zrak je ulazio kroz mali prozor na
vratima i nije bilo svjetla. Zatvorenici u tunelu su koristili kofu kao toalet, ali im nije bilo
dozvoljeno da je redovno prazne. Zbog toga se vie od 10 centimetara ljudskih fekalija
nakupilo na tlu tunela. Prvih 20 dana zatvorenicima se nije bilo dozvoljeno okupati.
Prva tri dana nisu dobivali nikakvu hranu, prema svjedoenju bivega zatoenika. U
preostalih mjesec i po dana dobivali su ustajali hljeb, veliine kutije za ibice, i neto po-
vra, tri puta dnevno. Naredna dva mjeseca su dobivali samo hljeb. Jedan od svjedoka
kae da je, prije dolaska o zatvor, bio teak 96 kg. U momentu premjetanja iz zatvora
imao je 60 kg. Svjedoenja o premlaivanju nasmrt su uobiajena u svim izvjetajima,
vezanim za ovaj zatvor, a koje je Specijalni izvjestitelj zabiljeio. Jedan od svjedoka je
opisao muenje i premlaivanje do smrti, koje se desilo 4. jula 1992. godine. Tada je ubi-
jen ovjek optuen za posjedovanje radiostanice i slanje poruka srpskim snagama.

80. Sluajevi samovoljnog zatoenja Muslimana od strane hrvatskih snaga su zabiljeeni

tokom sukoba hrvatskih snaga i snaga Armije RBiH u podruju Prozora i blizu Gornjeg
Vakufa, u oktobru i novembru 1992. godine. Navodi se sluaj 14-godinjeg djeaka Mu-
slimana, kojeg je zarobio HVO. Bio je osloboen 4 dana kasnije, kada su njegov otac i
ostali predali naoruanje.

81. Postoje mnogi izvjetaji o samovoljnim zatoenjima i loem postupanju prema zat-
vorenicima od strane snaga Armije RBiH na podruju oko Sarajeva i u samome gradu.
Specijalni izvjestitelj je dobio direktno svjedoenje srpske izbjeglice, koja je otila u Sr-
biju iz Sarajeva u decembru 1992. godine, a odnosi se na korienje zatvorenika kao
ivog tita na prvim linijama fronta. Svjedokinja tvrdi da su snaga Armije RBiH uzimale

106
srpske zatvorenike kako bi ih upotrebljavale kao ivi tit protiv snajpera, dok su se kre-
tali izmeu pojedinih vojnih objekata. Svjedokinja je takve scene vie puta vidjela s pro-
zora svoga stana, koji je bio u blizini komande snaga Armije RBiH.

D. Istraga o mnogobrojnim sluajevima silovanja

82. Pojavio se uznemiravajui broj navoda o mnogobrojnim sluajevima silovanja, po-

sebno u kontekstu sukoba u Bosni i Hercegovini. Navodi se da je silovanje jedan od in-
strumenata etnikoga ienja. Specijalni izvjestitelj je primio mnoge dokumente
ovakvoga sadraja. Napravljene su okvirne procjene broja rtava silovanja.

83. Doboko zabrinut zbog sadraja ovakvih dokumenata, Specijalni izvjestitelj je odlu-
io da poalje meunarodni tim medicinskih eksperata da ispita navode i obavijesti ga
o nalazima. U prilogu, in extenso, kao Aneks II, nalazi se izvjetaj medicinskih ekspe-
rata koji su posjetili bivu Jugoslaviju u periodu od 12. do 23. januara 1993. godine.
Specijalni izvjestitelj u potpunosti podrava opservacije, zakljuke i preporuke koje je
dao ovaj tim.

84. Specijalni izvjestitelj bi posebno elio naglasiti sljedee navode iz podnesenog iz-
vjetaja:
Silovanja ena, ukljuujui i maloljetnice, bila su masovna pojava. Iako je tim ekspe-
rata pronaao rtve silovanja meu svim etnikim grupama, sukobljenim u ratu, veina
silovanja je poinjena nad muslimanskim enama u Bosni i Hercegovini od strane sr-
pskih snaga.
Tim strunjaka se nije uvjerio u uinkovitost pokuaja vlasti, ni vojne ni civilne, da se
silovanja zaustave.
Postoje jasni dokazi da su hrvatske, srpske i muslimanske ene bile zatoene na due
vremenske periode i vie puta silovane.
U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj silovanje je sluilo kao instrument etnikoga ienja.

85. Silovanje je zloupotreba snage i vlasti u kojoj silovatelj pokuava poniziti, osramo-
titi, degradirati i prestraiti rtvu. U svim svojim izvjetajima, Specijalni izvjestitelj je na-
glaavao raznovrsnost metoda, korienih u svrhu etnikoga ienja. Silovanje je jedna
od ovih metoda, kao to se navodi u ovome materijalu. U ovom kontekstu, silovanje nije
samo napad na pojedinanu rtvu, nego ima svrhu da ponizi, osramoti, degradira i
prestrai cijelu etniku grupu. Postoje pouzdani izvjetaji o javnim silovanjima, napri-
mjer, pred oima cijeloga sela, smiljenih da teroriu cijelu populaciju i natjeraju cijelu
etniku grupu da napusti svoje prebivalite.

86. Specijalni izvjestitelj smatra da trenutno nije mogue prezentirati broj rtava silo-
vanja u ovome sukobu. Meutim, jasno je da su velike brojke u pitanju i da briga za te
rtve mora biti prvi prioritet. Tim eksperata istie vanost pomaganja ovim rtvama:
Dok mediji, s jedne strane, pomau, prikazujui svijetu ono to se deava, rtve, s
druge strane, prolaze kroz novu traumu, ponovnim proivljavanjem cijele situacije u
neprestanim razgovorima za medije, koji ne uzimaju u obzir psiholoke posljedice i

107
drutvenu pomo koja bi im se trebala pruiti. Osim toga, eksperti su primijetili da je
odreeni broj misija izvren u posljednja dva mjeseca, sa ciljem istraivanja navoda o
mnogobrojnim sluajevima silovanja. To su misije sljedeih organizacija: Europska za-
jednica (European Community), Svjetsko vijee crkava (the World Council of Churc-
hes), Amnesty International, Helsinki Watch, te dva francuska doktora. Tim eksperata
otkrio da nedostatak koordinacije je doveo do dupliciranja napora te do zasienja mi-
sijom meu rtvama, onim koje se brinu o njima i osobljem koje asistira i pomae iz-
bjeglicama.

87. U januaru 1993. godine, za vrijeme boravka u Zagrebu, Specijalni izvjestitelj je in-
formiran o zajednikim naporima vladinih i nevladinih agencija u Hrvatskoj, ukljuu-
jui humanitarne organizacije, da prue medicinsku pomo rtvama silovanja. Radilo
se o pomoi koja im se urgentno morala pruiti. U ovom kontekstu, Specijalni izvjesti-
telj podrava stajalite medicinskih strunjaka da e uspostavljanje medicinske po-
moi, posebno za rtve silovanja, dovesti do daljnje stigmatizacije. Zbog toga, programi
moraju biti takvi da obuhvate sve ene i djecu traumatizirane ratnim zbivanjima. Me-
unarodna zajednica mora ovo uzeti u obzir, kada dodjeljuje pomo za razliite na-
mjene. Od ena se ne smije izriito traiti da izjave ili dokau da su bile silovane da bi
im se dodijelila medicinska ili bilo kakva druga pomo.

88. Mnoge ene su potraile utoite van granica Bosne i Hercegovine. Iako je svaka pri-
java za dobijanje izbjeglikoga statusa specifina, treba naglasiti da je duboko ukorije-
njeni strah od silovanja jednak isto tako duboko ukorijenjenom strahu od proganjanja
u okviru definicije izbjeglice, sadrane u Konvenciji koja se odnosi na status izbjeglica
iz 1951. godine i Protokola iz 1967. godine, ukoliko se proganjanje zasniva na rtvinoj
rasi ili nacionalnosti. U ovome sluaju se radilo o metodi u procesu etnikoga i-
enja. U zemljama gdje dobiju azil, izbjeglice koje su bile rtve silovanja provedenoga
sa ciljem etnikoga ienja e dobiti odgovarajuu medicinsku i psiholoko pomo.

89. lan 27, paragraf 2, etvrte enevske konvencije glasi: ene e biti posebno po-
teene svakoga napada na njihovu ast, to se posebno odnosi na silovanje, prisilnu
prostituciju ili bilo koji oblik neasnog napada. U ovom kontekstu, silovanje je teko
krenje etvrte enevske konvencije (lan 147) i smatra se ratnim zloinom (Dodatni
protokol I).

E. Patnje djece

90. Specijali izvjestitelj je ozbiljno zabrinut krenjima prava djece u Bosni i Hercego-
vini. Podrava napore Komiteta za prava djeteta da implementira Konvenciju o pra-
vima djeteta i, posebno, napore da se podigne meunarodna svijest o utjecaju oruanih
sukoba na djecu. Konvencija, inter alia, zabranjuje muenja, zloupotrebu ili zanemari-
vanje djece i poziva na njihovu zatitu u svim okolnostima.

91. Nepromiljeni napadi na civilne centre ostavljaju posebno duboke posljedice. Djeca
su ubijana i ranjavana u tim napadima. Ona su svjedoila pogibijama i ranjavanjima

108
drugih, ukljuujui lanove ue porodice i komije, te razaranju njihovih domova. Ona
su neselektivno zatvarana u prostorijama s nemoguim uvjetima za ivot, a postoje iz-
vjetaji o silovanjima djece u tim zatvorima i van njih. Rat je prouzrokovao da mnoga
djeca ostanu siroad, a cijela jedna generacija postanu izbjeglice.

92. Poseban se problem javlja s djecom koja su roena, ili bi trebalo da se rode u bliskoj
budunosti, a koja su zaeta silovanjem. Savjetuje sa da se podri postupak usvajanja
takve djece. Trenutno je to veoma teko izvesti u okviru zakona koji su na snazi u Bosni
i Hercegovini, Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Da bi udata ena dala dijete
na usvajanje, potreban je pristanak mua. Iako se ova odredba zakona ini razumnom
u uvjetima mira, uvjeti se radikalno mijenjaju u okolnostima rata i u kontekstu silova-
nja. ene ne ele obavijesiti svoje mueve da su bile silovane. Muevi, koji su na rati-
tu, esto su nedostupni, u zatoenitvu ili se vode kao nestali. Parlamenti svih strana
u sukobu bi trebalo da razmotre ovo pitanje u smislu novonastalih okolnosti.

93. U nekim sluajevima se moe razmatrati usvajanje u drugim zemljama, iako samo
kao alternativno rjeenje za djeije zbrinjavanje, ako dijete ne moe biti smjeteno kod
privremenih usvojitelja ili se ne moe u odgovarajuim uvjetima zbrinuti u matinoj
zemlji. (lan 21 (b) Konvencije o pravima djeteta). Specijalni izvjestitelj je informiran
od strane muslimanskih vjerskih lidera i od zabrinutih pojedinaca i organizacija u Hr-
vatskoj i Bosni i Hercegovini da postoji snana volja da se takva djeca podiu u okviru
lokalnih zajednica. Iako se to moe ostvariti, uz meunarodnu pomo, Specijalni iz-
vjestitelj naglaava da bi trebalo potovati elje majke, prepoznati napore lokalne za-
jednice i to podrati. Podrazumijeva se da glavni principi, u jednoj takvoj raspravi,
moraju biti interesi djeteta, kao to je navedeno u lanu 3 Konvencije o pravima djeteta.

94. Specijalni izvjestitelj podrava rad UNICEF-a, kao vodee organizacije na ovome
polju, i dijeli njihovu zabrinutost oko izbjegavanja, po svaku cijenu, stigmatizacije ili tr-
govine bebama, roenim nakon silovanja.

F. Prisilno raseljavanje stanovnitva

95. U nastavku dokumenta su navadeni samo neki od svjedoenja koje je Specijalni iz-
vjestitelj primio, a tiu se prisilnog raseljavanja stanovnitva. To su prisilna raseljava-
nja na koja se moralo pristati zbog klime straha.

96. Nakon to je Specijalni izvjestitelj detaljno opisao zbivanja u Kozarcu u svom treem
izvjetaju, pojavile su se informacije koje opisuju kako su ene, djeca i stariji ljudi iz
sela toga podruja bili zatoeni u logorima, kao to je Trnopolje, a onda u kamionima
za prijevoz stoke nasilno premjetani na linije razgranienja u junu 1992. godine. Prvi
konvoj koji je napustio Trnopolje se sastojao od pet kamiona, koji su prevozili 1.800
ljudi. Za vrijeme puta, u trajanju od dva ili tri dana, nije bilo ventilacije niti su zatvo-
renici dobijali hranu i vodu. Mnogi stariji ljudi i bebe su umrli od guenja. Srpske snage
su sistematski traile otkupninu, traei od ljudi sa svakog kamiona da skupe odre-
enu sumu novaca, prijetei da e u protivnom ubiti djecu. U Doboju su morali mari-

109
rati du miniranog puta, prije nego to su preli rijeku Bosnu preko starog viseeg
mosta. Jedna ena je pala s mosta, zajedno sa svoje dvoje djece i voda, puna krvi, sve
ih je odnijela. Druga se bacila s mosta kada joj je srpski vojnik naredio da baci bebu u
vodu. Konano, grupa se morala izloiti velikoj opasnosti i hodati od 15 do 20 km lini-
jom fronta, da bi doli do teritorije pod kontrolom snaga Armije RBiH.

97. U Gacku, u sjeveroistonoj Hercegovini, prije sukoba je bilo 62% Srba od ukupno
11.000 stanovnika, a 35% Muslimana. U junu 1992. godine, kada su srpske snaga napale
grad, lokalne vlasti su izdale odobrenja kojima se omoguava neometan put u pravcu
Makedonije. Konvoj od 100 automobila je organiziran za one koji su namjeravali otii.
Na udaljenosti od 5 ili 6 km izvan grada ekale su ih srpske snage. Prema izvjetajima,
dva mukarca su izvuena iz svojih automobila i premlaivana kundacima puaka po
glavi. Vojnici su skakali po njima, prisiljavali ih da se meusobno tuku i zapalili ih ben-
zinom. ene i djeca su to sve gledali iz vozila. Konvoj je opljakan, a vozila oduzeta.
ene su narednih 20 dana zadrane u oblinjem hotelu gdje su im oduzeti novac i dra-
gocjenosti. Neke od ena su odvoene u sobe i silovane.

98. Muslimanski svjedoci iz podruja Zvornika u istonoj Bosni svjedoe da je njihov

status graana kod lokalne policije prestao nakon to su podruje zauzele srpske snage.
Jedan od svjedoka kae da je natpis ispisani iz Zvornika, upueni za Suboticu bio
napisan na njegovoj linoj karti u policijskoj stanici. Subotica je granino mjesto izmeu
Srbije i Maarske. Muslimani iz sela ovoga svjedoka su dobili ultimatum da napuste
selo, to je popraeno paljevinom nekoliko kua i pucanjem u vazduh, kao znacima
upozorenja.

99. U junu 1992. godine, izbjeglice iz Kozluka i Zvornika, mjesta sa muslimanskom ve-
inom, dali su maarskim graniarima sljedee svjedoenje o svojoj deportaciji. Gra-
dove su zauzele srpske snage. Muslimanskim porodicama je reeno da imaju est sati
da spakuju svoje stvari i odu na odreeno mjesto okupljanja. U sluaju Zvornika, to je
bila farma. Na tim mjestima okupljanja, pravio se spisak osoba za deportaciju i svako
je pojedinano morao potpisati spisak. Reeno im je da tim potpisom dobrovoljno
ostavljaju svu svoju imovinu. Zatim im je nareeno, nekim od njih pod prijetnom pu-
kama, da se popnu u autobuse i kamione, a kasnije i vozove do konanoga dolaska na
Pali (Vojvodina), gdje su smjeteni u lokalni logor. Iako to nisu zahtijevali, dobili su ju-
goslavenske pasoe, nakon to su fotografirani u logoru. Na nekim od pasoa je pisalo
da ih je izdao MUP (Ministarstvo unutranjih poslova) Republike Srbije, sekretarijat
u Subotici. Svjedoci kau da je izmeu 26. juna i 1. jula 1992. godine bilo oko 1.200
osoba iz Kozluka i jo 1.800 iz Zvornika u logoru Pali. Nakon to su deportirani do gra-
nice, ove osobe su predate maarskim vlastima kao izbjeglice.

100. Veliki broj mukaraca, ena i djece muslimanske i hrvatske nacionalnosti je bio
osloboen iz logora na fudbalskom stadionu Mlakve u Bosanskom Novom 22. jula
1992. godine. Prema svjedoenjima, tamo su bili svakodnevno premlaivani. Nakon
putanja, odvedeni su konvojem u Hrvatsku, a neki od njih tvrde da su bili prisiljeni
potpisati deklaraciju kojom izjavljuju da grad naputaju svojevoljno.

110
101. Prije ratnih deavanja, oko 3.500 Srba je ivjelo u veinski muslimanskom gradu
Kladnju, u centralnoj Bosni. Dana 22. januara 1993. godine ECMM tim je posjetio na-
elnika opine koji je rekao da su svi napustili grad, osim njih 100 i da su to uglavnom
uradili svojevoljno, dok su drugi otili zbog pritisaka ili ak i nasilja od strane srpskih
ekstremista.

G. Napadi na civilne objekte

102. U ovome ratu su esto civilni objekti bili na meti ili u opsadi, to je krenje Meu-
narodnog humanitarnog prava.

103. Bolnice u gradovima Gorade, Srebrenica i Sarajevo, koji su mjesecima patili pod
opsadom, konstantno su bombardirane. Tim posmatraa Europske zajednice, koji je
posjetio Gorade 20. januara 1993. godine, izjavio je da u gradu ivi 70.000 ljudi, od
ega je oko 35.000 raseljenih lica. Grad je bio bez vode i struje od maja 1992. godine i
mnogi su ivjeli u podrumima ili ostacima spaljenih kua. Telefonske linije su bile pre-
sjeene, a putevi zatvoreni. Jedina mogua komunikacija sa svijetom su bili radioama-
teri. Upotreba znaka Cvenog krsta/kria se sada smatra, od strane medicinskih
radnika, kao oteavajua okolnost jer privlai napade umjesto da pomae ispunjavanju
humanitarnih i medicinskih aktivnosti.

104. Doktor medicine iz Sarajeva naglaava da 15% od ukupnog broja ranjenih koje on
lijei otpada na djecu. Osim toga, njegovo svjedoenje opisuje apsurdnu situaciju u
kojoj se deava da se oni koji se lijee od rana zadobijenih ratnim deavanjima ponovo
nalaze pod ratnim dejstvima i ponovo bivaju bombardovani i ranjeni i za vrijeme bo-
ravka u bolnici. On to naziva ranjavanjem ranjenih.

105. esto i namjerno unitavanje kua se ne moe objasniti potrebom da se unite

vojni ciljevi. U nekim sluajevima, domovi onih koji su pobjegli da izbjegnu etniko
ienje su uniteni da bi se sprijeio povratak, dok su druge kue unitene da bi se sta-
novnici prisilili da odu. Najvei dio dokaza za ovakve sluajeve se odnosi na srpske
snage koje su vrile unitavanje kua na podrujima pod svojom kontrolom od Kozarca
na zapadu do Jajca u centralnoj Bosni i Bratunca na istoku. Sve strane u sukobu su od-
govorne za etniki selektivno unitavanje kua. Naprimjer, srpske kue su spaljivane
u selu Bradina od strane Vladinih i hrvatskih snaga u julu 1992. godine, kao to su pa-
ljene muslimanske kue od strane hrvatskih snaga u oktobru 1992. godine.

106. Iako se sukob u Bosni i Hercegovini ne smatra vjerskim, karakteriziraju ga siste-

matska unitavanja i skrnavljenja damija, katolikih crkava i ostalih vjerskih objekata,
kao i mjesta kulturnog nasljea. Ovo se posebno odnosi na podruja koja su, ili su bila,
pod srpskom kontrolom. Unitenje Muzeja muslimanskog kulturnoga nasljea Trebi-
nja u novembru 1992. godine i stare damije 26. januara 1993. godine moe se uzeti kao
primjer za mnoge takve sluajeve. Meutim, ima sluajeva gdje su pravoslavne crkve
unitavane u centralnoj Bosni, u podrujima koja su, ili su bila, pod kontrolom snaga
Armije RBiH ili hrvatskih snaga.

111
107. Jedna od metoda koja je koriena u napadu na civile u ovome sukobu je prijetnja
ekolokom katastrofom, uzrokovanom vojnim aktivnostima. Jedan od primjera je mi-
niranje hidroelektrane Bijelo Polje u Mostaru. Posljedice unitenja bi bile katastrofalne
za civile u irem podruju. Osim toga, velika postrojenja hemijske industrije u Tuzli su
bila bombardirana vie puta od strane srpskih snaga, to je ugrozilo ivote civila na
irem podruju i moglo je izazvati ekoloku katastrofu.

108. Humanitarni konvoji su bili i jo uvijek su napadani, uznemiravani i spreavani da

dou do onih kojima je pomo potrebna. U tom smislu, Specijalni izvjestitelj biljei da je
bilo potrebno vie puta tokom sukoba zaustaviti aktivnosti ili dijelove aktivnosti organi-
zacija kao to su Crveni krst i UNHCR, da se ne bi ugrozili ivoti njihovih aktivista. Oso-
blje UNPROFOR-a je takoer mnogo puta bilo sprijeeno u izvravanju dunosti.
Najnoviji tragian dogaaj se desio 2. februara 1993. godine, kada je jedna osoba premi-
nula, a druga ozbiljno ranjena u napadu na UNHCR-ov konvoj blizu Mostara.

109. Ubijanje i ranjavanje novinara je doseglo nezapamene razmjere za vrijeme ratnih

sukoba u bivoj Jugoslaviji. Nezavisnost i sigurnost novinara treba da garantiraju sve
sukobljene strane. Specijalni izvjestitelj cijeni napore medija u informiranju i utjecaju na
meunarodno javno mnijenje u vezi s krenjima ljudskih prava u ovome sukobu.

H. Humanitarna kriza

110. U decembru 1991. godine, 100.000 izbjeglica iz Hrvatske je pobjeglo u Bosnu i Her-
cegovinu. Nakon poetka sukoba u Bosni i Hercegovini u periodu mart-april 1992. godine
broj izbjeglica i interno raseljenih lica se popeo na 300.000. U drugoj polovini 1992. godine
situacija je dosegla proporcije prave krize, jer je do decembra bilo preko 810.000 izbje-
glica i interno raseljenih mukaraca, ena i djece u Bosni i Hercegovini. Politika etnikoga
ienja, ukljuujui prisilna raseljavanja stanovnitva, dovela je do katastrofe.

111. Veliki broj ljudi se jo uvijek kree iz podruja gdje se intenzivno provodi etniko
ienje, kao to je ono oko Banje Luke, u centralnoj Bosni, uprkos opasnosti koju nosi
prelazak prvih linija fronta, da bi se prelo na drugu teritoriju. Ovo je postala uobia-
jena procedura, ali nije mogue potvrditi da li je to zato to je Hrvatska zatvorila gra-
nice, ostavljajui onim koji trae utoite samo jednu opciju, ili su ovi ljudi smiljeno
upueni linijama razgranienja od strane srpskih snaga.

112. UNHCR je u stalnim pregovorima sa Vladom Hrvatske da dopusti ulazak onih

koji trae utoite. Vlada je kao ustupak primila nekoliko grupa. Meutim Hrvatska
ve ima 700.000 izbjeglica na vlastitoj teritoriji i jasno je da je neophodno vie meu-
narodne pomoi za njih, kao i pomoi meunarodne zajednice u njihovome prihvaa-
nju.

113. U oktobru 1992. god. oslobaanje zatvorenika (ranije opisano) je dovelo do enorm-
noga broja ljudi u hrvatskome tranzitnom kampu u Karlovcu. Meutim, pregovori sa
Vladom vicarske su urodili plodom i dozvoljeno je, kao privremena mjera, da se tran-

112
zitni kamp smjesti na teritoriji te zemlje. Ovo je donekle smanjilo pritisak na kamp u
Karlovcu u kojem se sada nalazi oko 1.600 ljudi. Meutim, ovaj sporazum se odnosi
samo na one bive zatoenika koji su osigurali azil u treim zemljama.

114. Humanitarne organizacije dostavljaju pomo u veoma tekim uvjetima. Posebno

je prisutan problem pristupa odreenim mjestima. Konvoji ne mogu doi do nekih mje-
sta zbog snijega ili loih puteva, a do drugih se ne moe doi zbog odbijanja strana u
sukobu da ih propuste.

115. Zbog unitene infrastrukture, postoji konstantna prijetnja pojave epidemija u mno-
gim mjestima.

116. Posebno je zabrinjavajue da do nekih mjesta u istonoj Bosni ne mogu stii kon-
voji, posmatrai za ljudska prava i novinari, jo od poetka sukoba u martu ili aprilu
1992. godine. Strahuje se da su u tim mjestima poinjena teka krenja ljudskih prava.

117. Osim toga, humanitarni znaaj konvoja, koji voze pomo, sve manje se potuje i sve
strane u sukobu ometaju dostavljanje humanitarne pomoi onima kojima je potrebna.

III. HRVATSKA

118. Specijalni izvjestitelj je podnio izvjetaj Generalnoj skuptini UN-a na 47. sjednici
(A/47/666), s glavnim takama koje su se odnosile na nepotivanje fundamentalnih
prava u Hrvatskoj. Izrazio je zabrinutost, prije svega, zbog diskriminacije manjina ko-
jima se oduzima pravo na dravljanstvo, te verbalno se i fiziki zlostavljaju. Ostale take
izvjetaja se odnose na strogu kontrolu televizije i radija od strane Vlade, kao i na si-
tuaciju sa izbjeglicama.

119. Tokom tree posjete podruju bive Jugoslavije, Specijalni izvjestitelj je ponovo po-
sjetio Hrvatsku. lanovi njegove delegacije su se sreli s vladinim funkcionerima zbog
prikupljanja informacija i praenja stanja ljudskih prava u toj zemlji.

120. Takoer, Specijalni izvjestitelj je primio znaajnu koliinu materijala od nevladinih

organizacija o krenju ljudskih prava i ratnim zloinima, poinjenim od obiju strana u
ratu Hrvatske i Srbije. Ovi sluajevi su proslijeeni Komisiji eksperata, formiranoj na
osnovu odluke Rezolucije Vijea sigurnosti 780 (1992).

121. Posmatraka misija Europske komisije (ECMM) je izvijestila Specijalnoga izvjesti-

telja da je u gradu Dubrovniku jedan broj srpskih kua zapaljen, oteen ili uniten.
Osim toga, srpski civili su izbaeni iz kua, a useljeni su Hrvati. U ovom smislu, prema
ECMM-u, dokazi pokazuju da vojska podupire ove akcije sa svojim trupama. to je
najgore, vojska djeluje u maniru koji je nespojiv s demokratskim principima i prav-
dom. Takoer, ECMM je dostavio Specijalnome izvjestitelju spisak vojnika, ratnih za-
robljenika JNA, s kojima je Hrvatska vojska navodno loe postupala.

113
122. Predstavnici srpske manjine su objasnili delegaciji da je najvei problem dobiva-
nje hrvatskoga dravljanstva. Oni tvrde da se vremenski limit, propisan Ustavom, ne
potuje i da nakon podnoenja prijave moraju ekati mjesecima na odgovor.

123. Specijalni izvjestitelj je primio kopije dokumenata, izdatih od Ministarstva unu-

tranjih poslova Hrvatske, kojima se odbija davanje dravljansva Srbima koji ive u
Hrvatskoj. Nekima su odbijeni zahtjevi za hrvatskim dravljansvom na osnovu lana
26, paragrafa 1, Zakona o dravljanstvu Hrvatske, koji je usvojio Sabor 26. juna 1991.
godine i koji je objavljen u Narodnim novinama br. 28/91 i 53/91 (lan 26, paragraf 1:
Ministarstvo unutranjih poslova e odbiti svaku prijavu za dobivanje ili izlazak iz
hrvatskog dravljanstva ukoliko traeni uvjeti nisu ispunjeni, osim ako nije drukije
propisano odredbama vaeeg Zakona). Hrvatske vlasti nisu objasnile razloge odbi-
janja zahtjeva, pozivajui se na paragraf 3 istoga lana (odluka da se odbije zahtjev za
dobivanje [hrvatskoga dravljanstva] ne mora sadravati objanjenje). U nekim slu-
ajevima hrvatske vlasti su navele da podnosilac zahtjeva nije ispunio ope uvjete za
dobivanje hrvatskoga dravljanstva, kao to je navedeno u lanu 8 Zakona o drav-
ljanstvu, koji kae sljedee: lan 8: Hrvatsko dravljanstvo se moe dobiti putem na-
turalizacije bilo kojeg pripadnika druge nacionalnosti, koji potpie deklaraciju o
pristupanju, traei status graanina Hrvatske i koji ispuni sljedee uvjete:

Mora imati najmanje 18 godina i biti sposoban voditi aktivan ivot;

Izgubio je originalno dravljanstvo ili ima dokument kojim dokazuje da se odrie ori-
ginalnoga dravljanstva ako dobije hrvatsko;
Mora dokazati da legalno ivi u Hrvatskoj u periodu od najmanje posljednjih pet go-
dina prije potpisivanja deklaracije o pristupanju;
Mora znati hrvatski jezik i latinino pismo;
Mora, svojim ponaanjem, dokazati da potuje javni red i obiaje koji vladaju u Hrvat-
skoj te da prihvaa hrvatsku kulturu.

Podnosilac e morati ispuniti uvjete propisane prvom klauzulom paragrafa 2 ovoga

lana ukoliko je bez dravljanstva ili ako Zakon o dravljanstvu drave iz koje potie
kae da e izgubiti originalno dravljanstvo im primi neko drugo putem naturaliza-
cije. Ukoliko matina zemlja ne doputa odricanje dravljanstva ili, za ove namjene,
propisuje uvjete koje podnosilac nije u stanju ispuniti, dovoljno je da podnosilac koji je
potpisao deklaraciju u prihvaanju dravljanstva izjavi da se odrie originalnoga dr-
avljanstva im primi hrvatsko dravljanstvo.

124. Prema dostavljenoj dokumentaciji, tani uvjeti koji nisu ispunjeni, nisu navedeni i
odluka se odnosi na spomenuti lan 26, paragraf 3, Zakona o dravljanstvu. U nekim
sluajevima se navodi da osoba, iako ispunjava odredbe koje propisuje Zakon, nee
dobiti hrvatsko dravljanstvo, jer se to ne poklapa s interesima Republike Hrvatske.
Hrvatske vlasti se pozivaju u takvim sluajevima na lan 26, paragraf 2, Zakona o dr-
avljanstvu. (Ministarstvo unutarnjih poslova moe odbiti svaki zahtjev za hrvatskim
dravljansvom ili istupanjem iz istoga, ak i ako su traeni uvjeti ispunjeni, ukoliko
smatra da postoje razlozi od nacionalnoga interesa da se podnosilac zahtjeva odbije.)
Nisu dati precizni razlozi za ovo, ponovo u skladu sa lanom 26, paragraf 3.

114
125. Specijalni izvjestitelj je takoer primio dokumente u vezi s odbijanjima hrvatskoga
dravljanstva, koji navode da takve osobe nemaju pravo na socijalnu pomo.

126. Zvaninici Ministarstva unutranjih poslova objanjavaju da je, do 8. oktobra 1991.

godine, svaki stanovnik Hrvatske, bez obzira na nacionalnost, mogao dobiti hrvatsko
dravljanstvo nakon izlaska iz federalnoga (u socijalistikom sistemu svi graani So-
cijalistike Federativne Republike Jugoslavije su takoer imali i republika dravljan-
stva).

127. Hrvatski zvaninici takoer naglaavaju da zbog nedostatka prostora, vremenski

period predvien zakonom nije mogao biti ispotovan i podnosioci su morali ekati
dui period da reguliraju svoj status. Meutim do juna 1993. godine, svi podnosioci e
imati pravo na svoja civilna, ekonomska i socijalna prava. Oni koji tvrde da su rtve dis-
kriminacije imaju pravo albe. Prema zvaninim podacima Ministarstva, zahtjeve je
podnijelo 194.000 osoba, od kojih se rjeava njih skoro 30.000. Uprkos tome, srpska za-
jednica tvrdi da su rtve diskriminacije i optuuje Hrvate za prezir i odbijanje na
osnovu mrnje.

128. Otkako je Ministarstvo unutranjih poslova odgovorno za stanje sigurnosti u cije-

loj zemlji, policija takoer spada u njihovu nadlenost. U vezi s odbijanjima dravljan-
stava na osnovu etnike pripadnosti, predstavnik ministarstva je izjavio da je skoro
15% pripadnika policije srpske nacionalnosti. Nije bilo otputanja po osnovi naciona-
lne pripadnosti. Takoer je objasnio da je tajna policija ukinuta.

129. lanovi delegacije Specijalnoga izvjestitelja su se takoer sreli s predstavnicima

Ministarstva pravde koji su im objasnili trenutni pravni sistem. Smrtna kazna je uki-
nuta. Od poetka rata, osnovano je est vojnih sudova koji se bave vojnim prijestupima,
zloupotrebom civila, terorizmom koji provode civili, sabotaama, sluajevima smrti u
zatvorima itd. Obaveza je da tri civilna suca budu prisutna na svakome suenju. Svi op-
tueni imaju pravo na advokata, to je i obavezno. Sud dodjeljuje advokata u sluaje-
vima kada ga optueni ne moe angairati. U vezi sa ugroavanjem prava manjina,
prema podacima Ministarstva, 800 Hrvata je optueno za nacionalistiku propagandu
i pozive na mrnju, terorizam i oruane napade na civile, dok je 40 oficira Hrvatske
vojske optueno za ratne zloine.

130. Civilni sudski sistem se sastoji od 99 podruna suda koji se bave lakim sluaje-
vima (do 10 godina zatvora) i 14 regionalnih sudova koji se bave teim sluajevima i
slue kao apelacioni sudovi. Postoji jedan Vrhovni sud. Sudije bira parlamentarna ko-
misija na osnovu preporuke Ministarstva pravde. Prema novom Ustavu, sudije se bi-
raju doivotno.

131. U posljednje dvije godine stopa kriminala je porasla, najvie zahvaljujui ratnom
stanju i tekoj ekonomskoj situaciji koja ohrabruje ljude da pljakaju i ine sline zloine.

132. Ekonomska situacija se u zadnjih nekoliko godina pogorala zbog nekoliko raz-
loga. Sa izuzetkom Slovenije, hrvatska je izgubila jugoslavensko trite za izvoz, kao i

115
bive istonoeuropsko trite i trite Bliskog istoka. Slavonija, najbogatiji poljoprivre-
dni region, nije pod dravnom kontrolom. Turizam, jedna od najprofitabilnijih grana,
ne postoji u zadnjih nekoliko godina. Obrazovani ljudi naputaju zemlju dok nestabil-
nost, uzrokovana ratom, obeshrabruje potencijalne strane investitore. Trenutna pro-
sjena plata iznosi oko 80 DEM (jedna etvrtina prosjene plate od prije par godina).
Inflacija je vrlo visoka i stalno raste. Postoji 261.000 registriranih nezaposlenih osoba
koje primaju ili minimalne plate ili socijalnu pomo.

133. Iako zakon garantira neovisnost i autonomiju masovnim medijima, mnogi novi-
nari, kolovani u starome sistemu, prakticiraju autocenzuru. Naprimjer, jedan no-
vinar je rekao da ne smije postavljati odreena pitanja lanu Vlade, kako bi ga i dalje
pozivali na press-konferencije. Takoer je zabiljeeno da su neki novinari otputeni
zbog politikih stavova. Specijalni izvjestitelj je informiran o sluaju pet hrvatskih ena
intelektualki koje su bile meu prvima koje su osudile vojnike svih strana, ukljuujui
i Hrvate, zbog silovanja. Nakon takvog istupa, bile su estoko iskritizirane u jednome
zagrebakom sedminom magazinu. Ovaj primjer, izmeu ostalih, potvruje da hr-
vatski mediji esto potiu nacionalistika osjeanja.

134. tampanje i distribucija su u nadlenosti izdavake kue VJESNIK, sada nazvane

TISAK. Glavne urednike dnevnih novina i periodinih izdanja postavlja Vijee direk-
tora koje imenuje Vlada.

135. Sabor imenuje Vijee za radio i televiziju koje odluuje o programu, kao i o inter-
noj politici svake stanice. Radio i televizija su pod kontrolom drave i pod supervizi-
jom istoga generalnog direktora koji je trenutno potpredsjednik vladajueg HDZ-a.
Na taj nain Vlada ostvaruje potpunu vlast nad masovnim medijima, to se posebno od-
nosi na radio i televiziju. Novinari vjeruju da su nezavisnost i sloboda tampe bili ogra-
nieni u periodu izmeu 1989. i 1990. godine.

136. Specijalni izvjestitelj je posjetio izbjegliki centar Reznik, pored Zagreba. Odreeni
broj izbjeglica je stigao tamo nekoliko dana ranije iz Prijedora u Bosni i Hercegovini. U
Centar, koji je u stvari bivi industrijski kompleks koji ne radi ve 15 godina, smjeteno
je oko 3.000 izbjeglica. Jednom mjeseno oni dobivaju hranu i odjeu od UNHCR-a. Hr-
vatski i austrijski Crveni krst/kri se brinu za njihove potrebe zajedno s drugim hu-
manitarnim organizacijama, kao to je Karitas. Takoer stie i individualna pomo iz
inozemstva. Ulazak izbjeglica u Hrvatsku je ogranien i ulaze samo oni koji imaju po-
tvrdu tree zemlje o osiguranom prihvatu. Hrvatski Crveni kri biljei 700.000 izbjeglica
i raseljenih osoba, to ini 17% populacije Hrvatske; 80% od toga broja ivi kod hrvat-
skih porodica. Porodice domaini primaju materijalnu pomo od hrvatskoga Crvenog
kria, da bi mogli izdravati izbjeglice. Izbjeglice (broj se procjenjuje na 540.000) su
uglavnom muslimani iz Bosne i Hercegovine, dok su raseljena lica (oko 260.000) Hrvati
iz zatienih zona (UNPA).

137. Zakljuci koji se mogu izvui iz nedavno dobivenih informacija su da se stanje

ljudskih prava u Hrvatskoj nije znaajnije promijenilo od posljednjega izvjetaja Speci-
jalnog izvjestitelja. Znaajan broj Srba jo uvijek eka da dobije dravljanstvo. Razni

116
sluajevi uznemiravanja Srba se prijavljuju. Sloboda medija takoer nije u potpunosti
ostvarena. Ekonomska situacija je teka, a priliv izbjeglica, od kojih veina ivi u hr-
vatskim porodicama, ini veliki teret cijelome drutvu.

A. Zatiena podruja Ujedinjenih naroda (UNPA)

138. Kao to je Specijalni izvjestitelj objasnio u svome izvjetaju Generalnoj skuptini

UN-a na 47. sjednici (A/47/666), UNPA podruja se nalaze u okviru teritorija Hrvat-
ske. UNPA podruja su uspostavljena u zapadnoj Slavoniji (zapadni sektor), istonoj
Slavoniji (istoni sektor) i Krajini (sektori sjever i jug). U veini UNPA podruja de facto
vladaju Srbi. Zadaci UNPROFOR-a i UNCIVPOL-a, stacioniranih na tim podrujima,
najvie se tiu razoruanja stanovnitva, deminiranja i pomaganja povratnicima. Te-
koe s kojima se susreu nisu se umanjile otkako je Specijalni izvjestitelj prezentirao
svoj izvjetaj Generalnoj skuptini. Naprotiv, obnovljeni ratni sukobi su kreirali nove
prepreke za ispunjenje mandata UNPROFOR-a.

B. UNPA juni sektor

139. Provoenje etnnikoga ienja, kako je opisano u prethodnome izvjetaju, na-

stavlja se u ovom podruju koje je dio tzv. Republike Krajine. Oni koji su de facto na vla-
sti provode diskriminaciju tamo gdje nema nezavisnoga politikog sistema.

140. Pouzdani izvori su informirali Specijalnoga izvjestitelja o velikom broju incide-

nata u ovom podruju, kao to su:
U selu Rastevi, 18. novembra 1992. godine maskirani mukarac je prijetio noem
dvjema enama hrvatske nacionalnosti;
U Gornjem (blizu Zemunika), 20. novembra 1992. godine pronaena su dva mrtva Sr-
bina. Oba su imali rane na glavi. Otkriveni su otisci stopala koji vode prema i od hr-
vatskih linija fronta;
U krbinji je 22. novembra 1992. godine ubijeno pet pripadnika srpske milicije. Zbog
ovoga incidenta tenzije su porasle, te je UNPROFOR morao osiguravati Hrvate koji su
ivjeli na tome podruju;
U Sopoku, blizu Benkovca su 2. decembra 1992. godine ubijena etiri Hrvata;
U Golei, blizu Benkovca je 5. decembra 1992. godine ubijen jedan Srbin;
U Murvici je 6. decembra 1992. godine jedan Srbin ubijen, a trojica drugih ranjeni;
U Perui Gorinji je 8. decembra 1992. godine jedan Hrvat teko ranjen u svjoj kui.

C. UNPA Istoni sektor

141. Zabrinutost Specijalnoga izvjestitelja, iskazana u prethodnome izvjetaju (A/47/666),

izazvala je politika etnikoga ienja, koju su provodili milicija i lokalne srpske vlasti. Ne-
srbi koji nisu otili su postali objekt stalnoga uznemiravanja. Katolike crkve su bile uni-
tene, a srpske izbjeglice smjetene u kue onih koji su napustili svoje domove.

117
142. Specijalni izvjestitelj je takoer zabrinut zbog nerijeenoga problema osoba koje
su nestale za vrijeme ili neposredno poslije bitke za Vukovar. Crveni krst nije imao pri-
stup tim sluajevima i Specijalni izvjestitelj se nada da e sve nadlene vlasti saraivati
sa Crvenim krstom u pokuajima da se utvrdi sudbina nestalih osoba.

143. Specijalni izvjestitelj je posjetio ovo podruje u periodu od 15. do 20. decembra
1992. godine. Prema njegovim izvjetajima, oni koji su bili de facto na vlasti u samo-
proglaenoj Republici srpskoj Krajini (RSK) neprekidno provode politiku etnikoga
ienja. Lokalna milicija nije razoruana. Naprotiv, teritorijalna odbrana je ponovo
uspostavljena. Pripadnici milicije otvoreno nose dugo oruje i vie puta su zaustavljali
osoblje UNPROFOR-a. Lokalno stanovnitvo je podvrgnuto maltretiranju i prijetnjama
da to ne smiju prijaviti UNPROFOR-u. U junome dijelu podruja borbe i dalje traju
du linije razgranienja. Lokalna policija ne sarauje u sluajevima kada im UNPRO-
FOR dostavi navode o krenjima ljudskih prava. Oekuje se da doe do ponovne eska-
lacije etniki motiviranih sukoba.

D. UNPA sjeverni i zapadni sektor

144. Specijalni izvjestitelj nema informacije o skoranjim deavanjima u sjevernom sektoru.

145. U zapadnom sektoru Specijalni izvjestitelj je primijetio, da UNPROFOR odlino

sarauje s hrvatskim i srpskim vlastima. Lokalna policija, pod supervizijom CIVPOL-
a, postala je prava profesionalna policijska snaga, spremna da izvrava svoje zadatke i
da u potpunosti sarauje s UNPROFOR-om.

IV. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

146. U svom treem izvjetaju (A/47/666-S/24809) Specijalni izvjestitelj je naveo, ko-

mentirajui stanje ljudskih prava u Srbiji, da postoji znaajna razlika izmeu pravnih
normi i njihove primjene na terenu (...) Odsustvo demokratski odobrenoga ustavnog
reda i vrste primjene Ustava od strane nekih politikih vlasti, zajedno s nedostatkom
efikasnih procedura i mehanizama za zatitu ljudskih prava i sloboda odreenih Usta-
vom, faktori su koji doprinose ovoj situaciji (paragrafi 89-90). ini sa da ove primjedbe
i dalje vrijede.

147. Lokalni, regionalni i opi izbori 20. decembra 1992. godine su provedeni s ciljem
osiguranja demokratske legitimnosti vlasti. Izbore su posmatrali meunarodni stru-
njaci, kojima su pomagali predstavnici Kancelarije CSCE-a za demokratske institucije
i ljudska prava. Doli su do sljedeih zakljuaka:

Izborni proces je bio ozbiljno naruen tokom 21. decembra 1992. godine.
Predizborna kampanja je bila obiljeena besramnom propagandom koju su provodili
dravni mediji, posebno televizija koja je iskljuivo podupirala vladajuu stranku i igno-
rirala ili odbacivala poruke opozicije.

118
Vladajua stranka je taktikom birokratskoga odugovlaenja efikasno skratila period
predizborne kampanje opozicije.
Problemi registracije biraa su bili masovna pojava na dan izbora. Posmatrai su pro-
cijenili da 5% ili vie potencijalnih biraa nije moglo glasati. Ovo se odnosi na birae koji
bi vjerovatno podrali opoziciju (veinom su to bili mladi ljudi koji su trebali da gla-
saju po prvi put ili oni koji su se prikljuili bojkotu izbora odranih 31. maja).
Problemi koji su se javili drugoga izbornog dana, ukljuuju prijetnje glasaima i lo
nivo tajnosti glasanja na glasakim mjestima.
Generalno, izborna kampanja i problemi na izborima nisu bili toliko teki u Crnoj Gori,
kao to su bili u Srbiji.

148. Misija CSCE-a naglaava da postoji dovoljno dokaza koji potvruju tvrdnju da su
neregularnosti u izbornome procesu bile rairena pojava, to je u bilo kojoj tradiciona-
lnoj demokraciji dovoljno da se ponite izbori. U isto vrijeme, postoje razlozi za vjero-
vanje da je postojala atmosfera podrke predsjedniku Miloeviu, socijalistima (biva
komunistika partija) i radikalnoj nacionalistikoj stranci.

149. Nezavisni posmatrai izvjetavaju da su nestabilnost i napetost u raznim podru-

jima Savezne Republike Jugoslavije uzrokovani nedostakom potivanja zakona i za-
konodavne vlasti, posebno policije. Takoer, postoje izvjetaji koji kau da su ogromne
koliine naoruanja u posjedu civila.

150. Situacija u vezi s masovnim medijima se nije poboljala. Vlasti jo uvijek vrsto kon-
troliraju televiziju i radio. Nedavno se pojavila informacija da su napravljene istke u svim
medijskim kuama. Takoer, univerziteti, pozorita i druge kulturne institucije se iste
od takozvanih ideolokih protivnika pod razliitim izgovorima. Neki nezavisni inte-
lektualci upozoravaju da faistike ideologije uivaju sve veu drutvenu podrku.

151. Specijalni izvjestitelj je uvjeren da problem ljudskih prava u Saveznoj Republici

Jugoslaviji ne treba svoditi na situaciju sa manjinama ili meuetnikim odnosima. Uti-
caj vojnih sukoba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je oigledan. Pojavio se veliki strah
meu stanovnitvom kao rezultat sve teih ivotnih okolnosti i agresivne propagande.

152. Ostat e zabiljeeno da je Komitet za ljudska prava ispitivao situaciju u Saveznoj

Republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) na svom 1202. sastanku, odranom 4. no-
vembra 1992. godine. Tom prilikom, Komitet je zabiljeio postojanje veza izmeu Sr-
bije i srbijanskih nacionalista odgovornih za masovna krenja ljudskih prava na
teritoriji Hrvatske pod kontrolom srpskih snaga, kao i u Bosni i Hercegovini. Ovo znai
da se Savezna vlada ne moe izuzeti od odgovornosti za etniko ienje poinjeno na
tim podrujima.

A. Kosovo

153. U svome izvjetaju Generalnoj skuptini UN-a na 47. sjednici A/47/666, Specijalni
izvjestitelj je izrazio svoju zabrinutost za stanje ljudskih prava na Kosovu, nakon kratke

119
posjete Pritini. Glavni razlozi za zabrinutost su masovna otputanja Albanaca iz ja-
vnoga sektora, policijska brutalnost, nedostatak slobode medija i problemi u obrazo-
vanju. Stanje ljudskih prava se konstantno pogorava otkako je Kosovo izgubilo status
autonomne pokrajine u julu 1990. godine. Albansko stanovnitvo je izloeno raznim
oblicima diskriminacije, to je rezultat novih zakona koje je usvojila Srbija, a ekonom-
ska situacija je pogorana do te mjere da je i puko preivljavanje mnogih albanskih po-
rodica dovedeno u pitanje.

154. Nakon to je zavrio posjetu, Specijalni izvjestitelj je nastavio primati izvjetaje me-
unarodnih posmatraa, posebno od strane CSCE misije, u vezi sa stanjem ljudskih
prava na Kosovu.

1. Pravni aspekti

155. Specijalni izvjestitelj je primio spisak zakona koji su prema navodima diskrimini-
rajui po Albance. Ovi zakoni su dati u dolje navedenim paragrafima.

156. Navodno, znatan broj zakona, programa i dekreta koje su usvojle vlasti u Srbiji
doprinijeli su otputanju Albanaca i imenovanju Srba i Crnogoraca na njihova radna
mjesta. S tim u vezi Albanci navode sljedee:

Program za uspostavu mira, slobode, jednakosti, demokracije i prosperiteta u Auto-

nomnoj Pokrajini Kosovo (Slubeni list Srbije 15/90 od 30. marta 1990. godine), para-
graf 3 koji predvia pomo Srbima i Crnogorcima koji se ele preseliti na Kosovo.
Paragraf 9 ovoga programa povlai za sobom otputanje Albanaca iz policije, to je i bilo
provedeno u vrijeme ukidanja sekretarijata (tj. ministarstva) unutranjih poslova Ko-
sova 16. aprila 1990. godine. Radna mjesta otputenih Albanaca data su Srbima i Cr-
nogorcima.

Zakon o institucijama policijskih snaga (Slubeni list Srbije 44/91 od 25. jula 1991. go-
dine) se koristio kao pravna osnova za zapoljavanje policajaca iz svih dijelova bive Ju-
goslavije na radna mjesta otputenih Albanaca;

Zakon o formiranju fonda za finansiranje povratka Srba i Crnogoraca na Kosovo (Slu-

beni list Srbije 35/90 od 14. jula 1990. godine);

Program za razvoj Autonomne pokrajine Kosovo i Metohije za 1992. godinu (Slubeni

list Srbije 54/92 od 8. augusta 1992. godine) omoguava pomo Srbima pri izgradnji
kua, otvaranju firmi i preduzea, kao i pri osnivanju kulturnih ustanova, kola, ko-
munikacija i infrastrukture;

Zakon o ekonomskim vezama u posebnim uvjetima (Slubeni list Srbije 40/90 od 26.
jula 1990) daje direktorima preduzea pravo odreivanja disciplinskih mjera radni-
cima, koje su predviene zakonom. Imajui u vidu injenicu da su u velikom broju slu-
ajeva direktori Srbi, Albanci se ale da ovaj zakon ima za rezultat samovoljna

120
otputanja Albanaca iz slube. Uvoenje specijalnih mjera u mnogim preduzeima i
drutvenim institucijama dovelo je do njihovoga prekida rada, a, kao rezultat, i do gu-
bitka posla mnogih Albanaca;

Zakon o uvjetima, sredstvima i nainima dodjeljivanja obradivih povrina graanima

koji bi eljeli ivjeti i raditi na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohije (Slu-
beni list Srbije 43/91 od 20. jula 1991. godine) predvia davanje zajmova Srbima koji se
ele preseliti na Kosovo;

Zakon o zdravstvenom osiguranju (Slubeni list Srbije 17/92 od 31. marta 1992. go-
dine) navodno je rezultirao otputanjem mnogih Albanaca koji su radili u sektoru
zdravstva;

Zakon o javnom informiranju (Slubeni list Srbije 19/91 od 29. marta 1991. godine) re-
zultirao je otputanjem mnogih novinara i drugoga osoblja albanske nacionalnosti sa
novina, radija i televizije Pritina;

Zakon o prestanku vaenja Zakona o obrazovanju na Kosovu (Slubeni list Srbije 75/91 od
17. decembra 1991. godine) je razlog zbog kojeg su mnogi nastavnici Albanci izgubili posao.

157. Druge navedene pravne mjere koje su diskriminirajue po Albance u pogledu obra-
zovanja, kulturnih institucija i upotrebe albanskoga jezika su sljedee:

Zakoni koji su ukinuli ranije usvojene zakone od strane zakonodavnog tijela Socijalisti-
ke autonomne pokrajine Kosovo (Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o univerzitet-
skom obrazovanju, Zakon o pedagokoj akademiji, Zakon o osnovnom obrazovanju,
Zakon o srednjokolskom obrazovanju (Slubeni list Srbije 45/90 od 7. augusta 1990. go-
dine) i Zakon o prestanku vaenja Zakona o vijeu za obrazovanje Socijalistike auto-
nomne pokrajine Kosovo (Slubeni list Srbije 75/91 od 17. decembra 1991. godine) unitio
je uspostavljeni sistem obrazovanja Albanaca na Kosovu, na svim nivoima;

Zakon o uspostavljanju izdavake kue Panorama (Slubeni list Srbije 80/92 od 6. no-
vembra 1992. godine) i gore navedeni Zakon o javnom informiranju (Slubeni list Sr-
bije 19/91 od 29. marta 1991. godine) doprinio je uspostavi dravne kontrole nad
javnim glasilima na Kosovu. Novoj agenciji pripojene su i novine Rilindja koje su pret-
hodno izlazile na albanskome jeziku due od 50 godina;

Zakon o slubenoj upotrebi jezika i pisma (Slubeni list Srbije 45/91 od 27. jula 1991.
godine) daje prednost slubenoj upotrebi srpskoga jezika u javnim institucijama;

Zakon o ukidanju kosovskoga zakona o Institutu za historiju Kosova (Slubeni list Sr-
bije 49/92 od 21. jula 1992) spreava razvoj znanja o nacionalnoj historiji i kulturi Al-
banaca na Kosovu. Za stjecanje znanja o tome, Albanci se moraju obratiti odreenim
srpskim institucijama;

121
Zakon o Srpskoj akademiji nauka (Slubeni list Srbije 49/92 od 21. jula 1992. godine) je
sluio kao osnova Srpskoj akademiji nauka za preuzimanje vlasnitva nad Akademi-
jom nauka Kosova;

U lanu 10 Zakona o univerzitetima (Slubeni list Srbije 54/92 od 8. augusta 1992. go-
dine) stoji da se nastava izvodi na srpsko-hrvatskom. Nastava se moe izvoditi i na je-
ziku manjina ukoliko se senat univerziteta ili nastavnika vijea fakulteta s tim sloe.
Albanci tvrde da je ovo takoer diskriminirajue po njih, jer senat i nastavnika vijea
imenuju srpski zvaninici.

158. Albanci vide diskriminaciju i u sferi politike koja se provodi prema stanovnitvu:

Paragraf 91 Programa za uspostavu mira, slobode, jednakosti, demokracije i prosperiteta

u Autonomnoj pokrajini Kosovo (Slubeni list Srbije 15/90 od 30. marta 1990. godine) pred-
via mjere za smanjenje stope nataliteta na Kosovu, koja je meu najveima u Europi.

Zakon o javnoj brizi za djecu (Slubeni list Srbije 49/92 od 21. jula 1992. godine) pred-
via za porodice sa vie od troje djece (a ovo su tipine albanske porodice) znatno nii
djeiji doplatak. Albanci smatraju ove doplatke diskriminirajuim, jer Srbi uglavnom
imaju manje porodice, pa sva njihova djeca primaju djeiji doplatak.

159. Deklaracija o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina je usvojena od

strane srpskih zvaninika i objavljena u Slubenom listu Srbije 89/92 od 7. decembra
1992. godine. Albanci, pak, smatraju da je ova deklaracija u apsolutnoj suprotnosti sa
injeninim stanjem o krenju manjinskih i ljudskih prava na Kosovu.

2. Brutalnost policije

160. Nekoliko izvjetaja pokazuje da je, prije i nakon izbora 20. decembra 1992. godine,
policija zauzela otar i agresivan stav spram albanske populacije. Zabiljeeni su sva-
kodnevni pretresi albanskih kua bez naloga, kao i hapenje najmanje 70 ljudi, od toga
pet Srba. U skoranjem izvjetaju CSCE misije stoji predsjednik Sabora muslimanskih
zajednica Srbije, Kosova, Sandaka i Vojvodine kao i drugi Muslimani su uhapeni. Od
zvaninih izvora se saznalo da su neki od uhapenih puteni na slobodu.

161. Aktivnosti policije su prevazilazile obina hapenja i pritvaranja, pa su zabiljeeni

smrtni sluajevi nastali kao rezultat pucanja i brutalnosti policije. Tokom prve dvije
sedmice decembra 1992. godine, zabiljeena su etiri incidenta u Pritini i u druga tri
manja grada u kojima su etiri Albanca ubijena, a druga dvojica, kao i jedan policajac,
ranjeni. Utvreno je da su oruane snage takoer uestvovale u tim incidentima.
Tokom dva sukoba s albanskom zajednicom, oruane snage su navodno ubile dvoje
ljudi. Dalje, zabiljeeni su i sljedei incidenti:

Policija je 3. decembra 1992. godine na pijaci u Pritini usmrtila hicem 19-godinjeg Al-
banca, a njegovoga brata ranila u obje noge, dok su vjerojatno prodavali robu na crno;

122
Mladi je pretuen na smrt 18. decembra 1992. godine u akovici;

Dana 19. decembra 1992. godine 32-godinji Albanac iz Brovine je umro u bolnici u Pri-
tini, nakon pretrpljene brutalnosti i premlaivanja od strane policije;

Dana 24. decembra 1992. godine policija je uhapsila grupu Albanaca u Pritini ispred
Velike damije, a da pritom, po tvrdnjama, nisu naveli razloge hapenja;

Dana 25. decembra 1992. godine u dva sela izmeu Pritine i Pei, utvreni su zlo-
stavljanje, muenje stanovnika, kao i unitenje njihovih zaliha hrane. Prema primlje-
nim informacijama, burtalnost i uznemiravanje od strane policije su se poveali u i oko
grada Pei sa izgovorom o zaplijeni i skupljanju nezakonitog naoruanja od civila.

162. Prema tvrdnjama Albanaca, policija je primjenjivala niz represivnih mjera na Ko-
sovu s ciljem provociranja albanskoga stanovnitva.

3. Situacija u javnim glasilima

163. U vezi sa slobodom medija, Specijalni izvjestitelj je informiran o novom Zakonu o

medijima, kojega je srbijanski parlament usvojio poetkom novembra 1992. godine, a
koji bi se primjenjivao na Kosovu. Savezna vlada Jugoslavije nije odobrila Zakon i pro-
glasila ga je neustavnim. Ovaj Zakon je omoguio formiranje dravne izdavake kue
Panorama, koja je bila zaduena za tampanje, izdavanje i distribuiranje svih novina,
asopisa, grafika i knjiga na tri jezika: srpskom, albanskom i turskom jeziku. Po tvr-
dnjama, glavni cilj Panorame je da zaposjedne svu imovinu i osoblje postojee alban-
ske izdavake kue koju su vodili Albanci, kao i srpskih dnevnih i turskih sedminih
novina. Vlada Srbije je jedini autoritet koji ima mo da imenuje i otputa lanove Upra-
vnoga odbora, nadzornog odbora i generalnog direktora, kao i da odobrava sve interne
propise Panorame. Neovisne i privatne publikacije nisu zabranjene zakonom, ali, usljed
visokih trokova tampanja i distribucije, mala je vjerojatnoa da neovisna preduzea
mogu preivjeti. Albanski novinari, koji su doskora imali mogunost iznoenja alban-
skog stanovita, Panoramu vide kao nain cenzure.

164. Od posjete Specijalnoga izvjestitelja Pritini sve albansko osoblje je bilo otputeno
sa lokalnih radijskih i televizijski stanica. Jedini 15-minutni dnevni televizijski program
na albanskom su, prema tvrdnjama, producirali i predstavljali srpski novinari koji su
govorili albanski.

4. Otputanja iz slube

165. CSCE misija je nedavno informirala Specijalnoga izvjestitelja da je u skladu sa za-

konom kojeg je donio srbijanski parlament devet regionalnih zdravstvenih odjela i bol-
nica koje pripadaju Klinikom centru akovica zatvoreno i integrirano u Kliniki centar
Pe. Vlasti su tvrdile da je ova odluka donesena zbog teke ekonomske situacije, dok

123
albanski lijenici izjavljuju da je razlog ovoga zakona politike prirode. Kliniki centar
akovica je bio jedna od rijetkih institucija sa veinskim albanskim osobljem, pa s tim
u vezi i zdravstvena ustanova koju su radije koristili lanovi albanska zajednica ove
pokrajine.

166. U pogledu sudstva, Specijalni izvjestitelj je informiran da su od njegove posjete

Kosovu svi preostali sudije i istraitelji albanske nacionalnosti otputeni iz slube. U
takvim uvjetima pravo na pravedno suenje i nepristrasnost sudstva se teko moe ga-
rantirati albanskoj populaciji na Kosovu.

5. Ekonomske prilike

167. O ekonomskoj situaciji na Kosovu Specijalni izvjestitelj je primio informacije da je

stanje tako loe da ak i izbjeglice srpske nacionalnosti odbijaju naseljavati ovo po-
druje. Veina Albanca radi u privatnome sektoru, uglavnom u malim piljarama, to
omoguava vlasnicima da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe. Veliki broj Alba-
naca, uglavnom otputenih radnika iz javnoga sektora, ivi u izuzetno tekim uvje-
tima. Stopa inflacije je izuzetno visoka sa stalnim porastom. Mali broj Albanaca,
iskoriste priliku, kada se ona ukae, da napuste Kosovo.

168. Albanci sa Kosova su uspostavili dobrotvornu organizaciju: Vijee za finansiranje,

koja se finansira dobrovoljnim donacijama, uglavnom Albanaca koji ive u zapadnim
zemljama. Vijee za finansiranje se brine o socijalnim sluajevima i oko 80.000 poro-
dica prijavljenih kod organizacije prima materijalnu pomo.

6. Obrazovni sistem

169. Specijalni izvjestitelj je informiran da problemi izneseni u prethodnom izvjetaju

u vezi s obrazovnim sistemom jo uvijek nisu rijeeni. Albanske srednje kole i uni-
verzitet su zatvoreni. Oko 70% osnovnih kola rade po albanskom nastavnom planu i
programu. Meutim, nastavnici albanske nacionalnosti ne primaju plau, jer odbijaju
raditi prema srbijanskom nastavnom planu i programu, a finansijski im pomae Vijee
za finansiranje.

7. Izbori

170. O izborima, odranim 20. decembra 1992. godine, CSCE je izvijestio da su se ge-
neralno Albanci na Kosovu uzdrali od glasanja, premda je zabiljeeno nekih moda
od 5 do 10% - koji su uestvovali na izborima. Misija u Pritini je zabiljeila prisustvo
naoruanih policajaca unutar glasakih mjesta i zamrsila i poremetila organiziranje iz-
vrenja procesa glasanja. CSCE misija je uoila da izborni zakon nije obezbijedio ko-
verte u koje bi glasai stavili svoje glasake listie prije nego to ih ubace u glasake
kutije (...). Nedostatak glasakih kabina (sa zastorima), gdje bi glasai mogli u tajnosti

124
glasati, prekrio je tajnost glasanja, jer su glasai javno iznosili svoja stajalita, pa ak i
saraivali jedni sa drugima. Prema CSCE izvjetaju, ishod izbora, odranih 20. de-
cembra 1992. godine prouzrokovao je zabrinutost meu Albancima na Kosovu (...). Na
prisustvo Arkana, koji je prema tvrdnjama ratni zloinac, u Skuptini Srbije se gleda sa
velikom zabrinutou. Stoga, prema CSCE-u, retorika je postala otrija na srpskoj
strani od pobjede tvrdolinijaa na izborima i umjerenije snage nisu vie zastupljene
meu izabranim poslanicima sa Kosova, to bi dugorono moglo imati za posljedicu
vei gubitak prava za Albanace.

8. Zakljuak

171. Na osnovu nedavno prikupljenih informacija, moe se zakljuiti da se stanje ljud-

skih prava na Kosovu nije popravilo. Naprotiv, policija provodi intenzivnije mjere re-
presije spram albanskoga stanovnitva u odnosu na 1990. godinu. Albanci su i dalje
lieni svojih osnovnih prava, njihov obrazovni sistem je uveliko uniten, oni su rtve ot-
putanja iz slube, nastalih kao rezultat politikih razloga, i suoeni su s veoma tekom
ekonomskom situacijom. Meutim, mora se naglasiti da su se sve dosad pruali miran
otpor.

B. Sandak

172. U svome izvjetaju, predoenom na 47. sjednici (A/47/666) Generalne skuptine

UN-a, Specijalni izvjestitelj opisao je situaciju u kojoj se nalaze Muslimani, od kojih su
mnogi rtve teroristikih aktivnosti koje su izvele srpske paravojne i ekstremistike
snage, s ciljem njihova zastraivanja i prisilnoga naputanja teritorija. Gradovi Pljevlja,
Prijepolje, Priboj i Bijelo Polje identificrani su kao mjesta u kojima su Muslimani bili
uveliko uznemirivani verbalnim i fizikim prijetnjama. Zabiljeeni su, takoer, i slu-
ajevi otmice. Kue su paljene ili unitene postavljanjem i aktiviranjem bombi. Kao po-
sljedica svega toga, veliki broj Muslimana se iselio iz regiona, dok su u isto vrijeme
pristigle izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.

173. Specijalni izvjestitelj bi htio naglasiti da vijest koju je primio o unitenju damija
(vidi A/47/666, paragraf 116) sadri pretjerane informacije; a, u stvarnosti, damije su
samo oteene.

174. Zakljuuje se iz informacije koju je dostavila CSCE misija u Sandaku da je po-

druje koje se granii sa Bosnom i Hercegovinom najnestabilnije i predstavlja kritinu
zonu Sandaka.

175. Gore navedeni gradovi su ponovno pomenuti u vezi sa skoranjim akcijama za-
straivanja i uznemiravanja Muslimana. U Pljevljima, oko 240 lanova paravojne grupe,
tzv. Belih orlova, izvrili su kriminalne aktivnosti, uz preutno odobravanje Vojske Ju-
goslavije, usmjerene protiv Muslimana i njihove imovine. Oni su, prema tvrdnjama,
odgovorni za sljedee incidente:

125
30. decembra 1992. godine ubijen je 32-godinji Musliman. Nesigurnost i strah prou-
zrokovali su iseljenje velikog broja Muslimana.

1. januara 1993. godine baena je bomba u kuu, prouzrokujui oteenje;

6. januara 1993. godine (pravoslavni Boi) rezultat pucnjave neuniformiranih lica

prouzrokovao je oteenje minareta Husein-paine damije u centru grada;

176. U Priboju je zabiljeena ozbiljna situacija, posebno u okolnim selima. Prema tvr-
dnjama, autobusi su rezervirani samo za Srbe, dok muslimani moraju pjeaiti, pone-
kad i vie od etiri sata, da bi stigli u grad. Navodno je oteto nekoliko muslimana dok
su pjeaili do grada. Tvrdnje vezane za paljenje kua tokom januara 1993. godine u
selima Voskovina i Sjeverin, oba u okrugu Priboja, takoer su zabiljeene.

177. U Novom Pazaru nije zabiljeen niti jedan teroristiki in, uprkos porastu tenzija.
Tri tenka Vojske Jugoslavije su bila stacionirana na brdima nedaleko od centra grada
3. oktobra 1992. godine, ali su odvezena krajem novembra 1992. godine. Muslimansko
stanovnitvo je iskazalo olakanje kada su tenkovi uklonjeni.

178. Specijalni izvjestitelj je takoer informiran da se muslimanske kue u Sandaku

esto pretrauju bez naloga i da im se oduzima imovina od strane paravojnih snaga koje
tvrde da djeluju u ime policije. CSCE misija je zabiljeila da sve dok je Savezna Vlada
preslaba da sprijei republiki policijski aparat da slui kao sredstvo srpskim politikim
strukturama moi, relativno visok nivo bezakonja i straha e prevladavati u regionu.

179. U pogledu uvjeta za ivot, nedostatak ogrjeva i problemi vezani za prijevoz dobara,
posebno hrane i lijekova, u Sandaku se smatraju glavnim problemima za cjelokupno
stanovnitvo. Stanje provoenja zdravstvenih mjera i higijene postaje glavni problem.
U takvim uvjetima, priliv izbjeglih bosanskih Muslimana se smatra znaajnim teretom
za lokalno stanovnitvo, kod kojega su smjeteni. Oita posljedica ovoga je rast tenzija
izmeu srpskoga i muslimanskoga stanovnitva u ovome regionu.

180. to se tie izbora, odranih 20. decembra 1992. godine, CSCE misija je iznijela da
u prvom stadiju ... su izbore pozdravili dobrodolicom pripadnici obje etnike sku-
pine, Muslimani i Srbi. Kasnije je misija CSCE-a izvijestila da nakon odranja samita
islamskih zemalja u Dedi, Stranka demokratske akcije je promijenila svoju prijanju
odluku o uestvovanju na predstojeim izborima (...). Navodno, ovo povlaenje iz iz-
bornoga procesa je prouzroeno propustom federalnih i republikih vlasti da ispune
bilo koji zahtjev Stranke demokratske akcije.

181. Na osnovu prikupljenih informacija, problemi vezani za ljudska prava na San-

daku su postali gori. Muslimanska zajednica je pod stalnim pritiskom, a priliv izbje-
glica iz Bosne i Hercegovine je nadalje pogorao ve postojee tenzije. Ekonomska
situacija je sve slabija i ivot u svakome pogledu postaje sve tei za cjelokupnu popu-
laciju Sandaka. Imajui u vidu ovakvu pozadinu, na osnovu izvjea CSCE misije,
visok nivo bezakonja predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti regiona.

126
C. Vojvodina

182. Specijalni izvjestitelj, u svome izvjetaju Generalnoj skuptini UN-a, podnesenom

na 47. sjednici (A/47/666), donekle je detaljno opisao poloaj Maara, koji predstav-
ljaju najbrojniju manjinu Vojvodini, kao i Hrvata i drugih manjina otkako je pokrajina
izgubila svoju autonomiju 1990. godine. Srbi su provodili verbalne i fizike prijetnje i
druge oblike zastraivanja, ukljuujui paljenje kua i unitavanje kulturnih i vjerskih
objekata. Znaajan broj Maara i Hrvata je napustio pokrajinu, uglavnom zbog osjeaja
nesigurnosti, koji preovladava od gubitka autonomije i pojaane vladavine Srba. Pob-
jegli su takoer i mladii koji su odbili sluiti u srbijanskoj vojsci. Sukobi u drugim di-
jelovima bive Jugoslavije doveli su do znaajnog priliva srpskih izbjeglica koji su,
zajedno s odlaskom Maara i Hrvata, izmijenili etniku strukturu pokrajine i pojaali
tenzije meu razliitim zajednicama.

183. Tokom zadnjih nekoliko mjeseci, Specijalni izvjestitelj je primio informaciju slinu
onoj u prethodnome izvjetaju, koja se posebno odnosi na sluajeve zastraivanja u re-
giji Srem/Baka. Zabiljeeno je da su u Sremu mnogi ljudi, posebno Hrvati, napustili
sela Hitkovci, Kijevci i Novi Slankamen, kao rezultat prijetnji i miniranja kua. Cjelo-
kupna populacija Hrvata je napustila sela Beska i Golubinci.

184. Zabiljeeno je da su manjine uznemiravane pucanjima i telefonskim prijetnjama,

kao i prijeteim pismima, a nekima se ak i fiziki prijetilo ili su im kue minirane. Na-
vodi se da je policija davala preutni pristanak na ove incidente koji su kasnije pripisi-
vani pojedincima.

185. Regrutiranje mladia svih nacionalnosti jo uvijek predstavlja jednu od glavnih

briga nesrpskog stanovnitva, koje ne eli biti ukljueno u neprijateljstva usmjerena
prema drugim nacionalnim grupama. Slubeni pozivi za sluenje vojske i mobilizacija
se vie ne provode pisanjem slubenih pisama, jer je takva procedura davala dovoljno
vremena mladiima koji su eljeli izbjei vojnu slubu da napuste region. Sada policija
odvodi mukarce s posla u vojsku.

186. Na osnovu zvaninih izvora, nastava se izvodi na jezicima manjina pod uvjetom
da je u razredu prisutno najmanje 15 uenika. Ukoliko to nije sluaj, jezik manjine se ui
kao strani jezik. Srpski jezik je sada obavezan jezik za sve uenike, dok se od srpskih
uenika vie ne trai poznavanje maarskoga jezika.

187. Na osnovu novoga Zakona o medijima neovisnost jedinih maarskih dnevnih no-
vina je ograniena. Na osnovu tvrdnji manjinsko stanovnitva, programi na njihovim
jezicima koji se emitiraju na radiju i televiziji su ogranieni na prijevode srbijanskih
emitera vijesti. Zvanine dostave papira za tampu etnikim novinama se vie ne obav-
ljaju dnevno i oni smatraju da finansijska pomo koju im vlasti daju nije adekvatna.

188. Tokom predizborne kampanje 20. decembra 1992. godine, voe maarskih i hr-
vatskih stranaka su bile, kako se navodi, uznemiravane i zastraivane. Obje grupe su
aktivno uestvovale u izborima i pozivale stanovnitvo na uee. Rezultat toga je da

127
Maarska politika stranka ima svoje predstavnike u Domu naroda u Saveznoj skup-
tini, u Skuptini Republike Srbije i Skuptini pokrajine Vojvodina; dobila je 55% mje-
sta u Skuptini grada Subotice. Hrvatska politika stranka nije uspjela dobiti mjesto na
saveznom nivou, ali ima svoje predstavnike u Skuptini pokrajine i drugim lokalnim
skuptinama. Hrvati i Maari zajedno imaju dvije treine mjesta u Skuptini grada Su-
botice. Prema izvjetaju CSCE misije, u podrujima kojima dominiraju Srbi u junom
dijelu pokrajine, Socijalistika partija i Srpska radikalna stranka su odnijele pobjedu.

190. Stalan pritisak koji se primjenjivao na nesrpski dio stanovnitva zajedno sa rastu-
im brojem srpskih izbjeglica zaotrio je tenzije meu razliitim zajednicama. Uzne-
miravanje manjina se nastavlja, kao i namjerno mobiliziranje mukaraca u vojsku.
Kontrola srbijanskih vlasti nad obrazovnim sistemom i javnim glasilima se pootrava
i, usljed ekonomske krize, ivotni uvjeti openito se pogoravaju. Kako naglaava CSCE
misija, moe se rei da je znaajan dio srpskog stanovnitva Vojvodine naklonjen na-
cionalistikim idejama, to je nastalo kao rezultat reakcije na relativno jaku snagu ma-
njina. Ove injenice pokazuju nesigurnu situaciju, za koju se ne moe smatrati da
doprinosi potpunom uivanju ljudskih prava.

V. SLOVENIJA

A. Uvodne primjedbe

191. Specijalni izvjestitelj je tokom svoje tree misije po bivoj Jugosloviji posjetio Re-
publiku Sloveniju. Susreo se sa predsjednikom Republike, predstavnicima vlade, poli-
tiarima, predstavnicima italijanske, maarske i njemake manjine, ljubljanskim
nadbiskupom, predstavnicima protestantske zajednice i predstavnicima srpske pravo-
slavne crkve. Razgovarao je sa lanovima Vijea za ljudska prava i osnovne slobode, sa
predstavnicima medija i UNHCR-a.

192. Republika Slovenija ima oko 2 miliona stanovnika. Dominira slovenako stano-
vnitvo. Na osnovu zvaninih statistikih podataka iz 1991. godine, trenutno u Slove-
niji ivi oko 53.000 Hrvata, 47.000 Srba i 26.000 Muslimana. Takoer tu ive i domae
italijanske i maarske manjine.

B. Pravni i institucionalni okvir za zatitu ljudskih prava

193. Slovenija je donijela Deklaraciju o nezavisnosti 25. juna 1991. godine. U Deklara-
ciji se potencira, izmeu ostaloga, da Slovenija potuje Povelju Ujedinjenih naroda, Hel-
sinki zavrni akt i druge dokumente usvojene unutar okvira CSCE-a. Novi Ustav
Republike Slovenije je proglaen na zajednikoj sjednici tri parlamentarna doma 23. de-
cembra 1992. godine. Ljudska prava i osnovne slobode zagarantirane su Ustavom, u di-
jelu II. lan 14 garantira jednaka ljudska prava i osnovne slobode svim pojedincima.
Odredbe koje se tiu nediskriminacije nalaze se u lanu 16 i drugim posebnim kontek-
stima pravo glasa, pravo na rad, itd. Zagovaranje diskriminacije i poticaja na rasnu i

128
druge oblike mrnje je strogo zabranjeno (lan 63). Na osnovu lana 61 sva lica imaju
pravo na slobodno izraavanje nacionaloj pripadnosti ili pripadnosti nacionalnoj za-
jednici( ...). lan 62 garantira svim licima pravo na upotrebu svoga maternjeg jezika
i pisma prilikom realiziranja svojih prava i obaveza kao i tokom procedura u dravnim
i drugim javnim slubama(...). Ustav potvruje lanom 64 prava italijanskoj i maar-
skoj manjini. Ova prava ukljuuju upotrebu nacionalnih simbola, pravo na njegovanje
veza sa italijanskim i maarskim zajednicama izvan Slovenije, kao i pravo na obrazo-
vanje na svome maternjem jeziku.

194. Osnovni instrument zatite ljudskih prava zagarantiranih Ustavom je sudska za-
tita. Ustavni sud ima jurisdikciju nad pitanjima vezanim za krenje Ustava ukljuujui
pojedinane sluajeve naruavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustav takoer sa-
dri i neophodnu zatitu vezanu za neovisnost sudstva.

195. lan 159 Ustava ureuje imenovanje zatitnika prava graana (ombudsmana).

196. Ukratko, Ustav osigurava sve neopohodne oblike zatite ljudskih prava. Stvarno
funkcioniranje neophodnih institucija za zatitu ljudskih prava ostaje da se ispita.

197. Tokom posljednjih nekoliko godina Vijee za ljudska prava i osnovne slobode je
igralo znaajnu ulogu u zatiti ljudskih prava. Vijee je ustanovljeno Statutom 16. aprila
1990. godine. Vijee je neovisno tijelo. Vri ulogu opeg nadzora, kao i funkciju rada po
pojedinanim pritubama. Na mnogo naina funkcije Vijea se mogu porediti sa onima
koje ima ombudsman. Vijee ima pristup svim informacijama i vladine agencije moraju
pruiti svaku pomo koju Vijee zahtijeva i odgovoriti na sve njegove zahtjeve. ini se
da je Vijee veoma efikasno u zatiti ljudskih prava.

198. Ministarstvo unutranjih poslova je uspostavilo komitet odvjetnika s ciljem utvrivanja

pritubi podnesenih na raun policije. Uslijedio je niz disciplinskih i kaznenih postupaka.

199. Dravljanstvo Republike Slovenije je regulirano Aktom o dravljanstvu od juna

1991. godine. Zakon odreuje, izmeu ostalog, graanima drugih republika koji su
imali prebivalite u Sloveniji na dan plebiscita za nezavisnost zagarantirano drav-
ljanstvo nakon podnoenja prijave. Sprovoenje odgovarajuih odredbi vezanih za gore
navedni zakon nije povuklo nikakve rezerve za sobom. Velika veina stanovnika Slo-
venije su automatski postali graani Republike.

200. Specijalni izvjestitelj je informiran da je podneseno oko 170.000 prijava za drav-

ljanstvo. Vie od 160.000 ih je rijeeno, dok je rjeavanje za ostalih 10.000 lica jo uvijek
u toku. Ukupno 167.922 osoba koje nisu slovenake nacionalnosti su dobile dravljan-
stvo prole godine, ukljuujui 79.897 graana Bosne i Hercegovine. Nadalje, 19.000
graana Bosne i Hercegovine koji ive u Sloveniji imaju trenutni ili boravini status. Re-
lativno malo oko 2.000 prijava je odbijeno.

201. Specijalni izvjestitelj je miljenja da je Republika Slovenija uspjela rijeiti pitanje drav-
ljanstva bez stvaranja osjeaja diskriminacije ili nesigurnosti meu svojim stanovnicima.

129
C. Izbori u Sloveniji

202. Parlament je odobrio Izborni zakon 10. septembra 1992. godine. Na osnovu odredbi
ovoga Zakona svaki graanin Slovenije sa navrenih 18 godina starosti, koji je men-
talno sposoban, ima pravo glasa i uea na izborima.

203. Ad hoc komitet postavljen od strane Biroa za Parlamentarnu skuptinu Vijea Eu-
rope za posmatranje predsjednikih i parlamentarnih izbora u Sloveniji, odranih 6.
decembra 1992. godine, jednoglasno je zakljuio da su izbori bili slobodni i poteni.
Odrani su u mirnoj i politiki zreloj atmosferi. Pretjerana se propaganda nije primije-
tila na ulicama. Procedura na biralitima je pravilno sprovedena i zadueni su slube-
nici izveli posao profesionalno i efikasno. Procedura je bila ista u glavnome gradu i u
unutranjosti zemlje. Sve stranke su imale pristup medijima. CSCE misija poslana od
strane CSCE Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, sa sjeditem u Varavi,
takoer je potvrdila slobodan i poten karakter izbora.

D. Problem izbjeglica

204. Vie od 70.000 izbjegilca iz Bosne i Hercegovine je pristiglo u Sloveniju. Vie od po-
lovice su djeca, oko 40% ene, a ostali su uglavnom stariji mukarci.

205. Oko 15.000 trenutno izbjeglih lica je smjeteno u 58 kolektivnih centara irom Slo-
venije, od kojih su veina kasarne bive armije koje vodi Ured za imigraciju i izbjeglice
i koji radi uz pomo Crvenog krsta i raznih dobrovoljnih grupacija. Ostatak, otprilike
56.000 izbjeglica, smjeten je kod prijatelja i rodbine, koji takoer imaju svojih socijal-
nih problema ili su nezaposleni. Oko 51.000 izbjeglica je registrirano u Crvenom krstu
Slovenije; svi ostali nisu registrirani.

206. Samo oni koji su registrirani uivaju privremeni status izbjeglice. Neophodno je
napomenuti da ovaj koncept nema pravnu osnovu i nije definiran meunarodnim pra-
vom. Sve izbjeglice koje su stigle u Sloveniju prije 10. augusta 1992. godine dobile su
provremeni status izbjeglice. Slovenija je potom zatvorila svoje granice za izbjeglice,
osim za one sa dokumentima kojima se garantira prihvat u treim zemaljama i kojima
je dozvoljen tranzit; onima koji su sponzorirani, npr. s ciljem spajanja obitelji; ili
onima sa specijalnim potrebama. Meutim, predstavnici UNHCR-a su infromirali
Specijalnoga izvjestitelja da se lanovima obitelji jo uvijek odbija ulazak u zemlju.

207. Odredbe zakona o strancima odreuju progon ilegalnih imigranata u roku od 48

sati. Takve odluke sprovodi Ministarstvo unutranjih poslova na osnovu preporuke
Ureda za imigraciju i izbjeglice. Broj vraenih izbjeglica je bio izmeu 70 i 150 dnevno
u novembru i ak 200 dnevno u oktobru. Specijalni izvjestitelj je pokrenuo diskusiju o
ovome problemu sa Ministrom unutranjih poslova. Infromiran je, da je kapacitet zem-
lje za primanje izbjeglica popunjen. U odreenim podrujima, npr. u dijelovima sje-
verne Slovenije koja ima veliki broj radnika imigranata porijeklom iz Bosne i
Hercegovine, izbjeglice koje su dole ivjeti kod rodbine ili prijatelja ine oko 10% sta-

130
novnitva. Ogorenje se javlja kao rezultat dodatnoga optereenja, a koje je opet na-
stalo kao rezultat njihovoga prisustva.

208. Specijalni izvjestitelj je informiran da na osnovu vladinih procjena oko 17.500 izbje-
glike djece kolskoga uzrasta (starosne dobi izmeu 7 i 16 godina) u Sloveniji je iz Bosne
i Hercegovine. Djeca pohaaju slovenake kole i posebni trosatni program na maternjem
jeziku. Ovaj posebni obrazovni program finansira se iz vladinih izvora uz pomo Me-
unarodne islamske organizacije za pomo, Soro fondacije, UNICEF-a i UNHCR-a.

209. Izbjeglicama nije dozvoljeno da trae zaposlenje osim onoga vezanog za rad iz-
bjeglikih centara. Sloboda kretanja unutar zemlje im je takoer ograniena.

E. Sloboda govora i javnih glasila

210. Ustav osigurava slobodu miljenja, govora, javnoga udruivanja, medija i druge
oblike javnoga openja i izraavanja.

211. Pisani i elektronski mediji su samo djelimino privatizirani. Javno vlasnitvo je jo

uvijek dominantno. Izdaje se pet dnevnih novina i nekoliko sedminih asopisa. Jedna
televizijska stanica je u privatnom vlasnitvu. U saradnji sa Vijeem Europe priprem-
ljen je nacrt zakona o medijima; meutim, jo uvijek nije proao. Kontrola Vlade, po-
sebno prema televiziji, je veoma stroga. Zabiljeeno je da je televizijski novinar, usprkos
protestu Sindikata novinara, suspendiran na mjesec dana zbog svoga komentara datoga
na izjavu slovenakoga politiara.

212. Novine nastoje biti pripojene politikim strankama. Tokom svoga sastanka sa pred-
stavnicima javnih glasila Specijalni izvjestitelj je izvijeten da je autocenzura jo uvijek
problem kod veine novinara.

F. Zakljuci

213. Komitet za ljudska prava, u svojoj rezoluciji 1992/S-1/1 od 14. augusta 1992. go-
dine, zahtijeva od Specijalnoga izvjestitelja da iz prve ruke ispita situaciju vezanu za
ljudska prava na teritoriji bive Jugoslavije.... Ime biva Jugoslavija pokriva, izmeu
ostalog, Sloveniju. Treba se prisjetiti da je CSCE izaslanstvo misije o ljudskim pravima,
koje je posjetilo Sloveniju u januaru 1992. godine, iznijelo da usprkos odreenim manj-
kavostima, situacija vezana za ljudska prava i zatitu manjina u Sloveniji se moe sma-
trati relativno zadovoljavajuom. U narednoj misiji je zabiljeeno, u izvjetaju
podnesenom maja 1992. godine: Misija je pod dojmom da je Slovenija istinski predana
zakonu prava, demokracije i ljudskih prava. Slovenija je u potpunosti spremna da spro-
vede CSCE principe i obaveze vezane za ovo podruje.

214. Parlamentarna skuptina Vijea Europe povjerila je gospodi F. Matcher i B. Hall,

da podnesu izvjetaj o zakonodavstvu u Republici Sloveniji. U svome izvjetaju od 31.

131
augusta 1992. godine izjavili su: Na je zakljuak da slovenako zakonodavstvo jeste,
ili e vrlo skoro biti, kompatibilno sa osnovnim pravnim standardima Vijea Europe, i
ini se da, u nekim dijelovima, se odnosi zatitniki prema pojedincima vie nego to
to standardi zahtijevaju.

215. Specijalni izvjestitelj dijeli ranije iznesene stavove. Meutim, oigledno je da je Slove-
nija jo uvijek u procesu tranzicije u demokratsko drutvo, to utjee na sprovedbu razlii-
tih ljudskih prava. Odreeni znaajni problemi jo uvijek nisu rijeeni na zadovoljavajui
nain, ukljuujui vraanje prava na imovinu, pluralizam u javnim glasilima, itd.

216. Na osnovu primljenih informacija tokom svoje misije, dobivenih od razliitih me-
unarodnih i domaih izvora, Specijalni izvjestitelj bi htio iskazati svoje miljenje da u
kontekstu situacije vezane za ljudska prava u bivoj Jugoslaviji, situacija u Republici
Sloveniji ne daje razloga za pretjeranu brigu.

VI. MAKEDONIJA

A. Uvodne napomene

217. Za razliku od drugih bivih republika Jugoslavije, Makedonija je uspjela izbjei

vojni sukob jer su zvaninici makedonske vlade postigli sporazum o mirnom povlae-
nju Jugoslovenske narodne armije sa njene teritorije. Mirnodopski metod graenja de-
mokratskoga drutva stvara dobre uvjete za zatitu ljudskih prava u zemlji. Pa ipak,
treba imati na umu da je situacija u Makedoniji daleko od stabilne. Makedonija, sa oko
2 miliona stanovnika, se bori za meunarodno priznanje. Ekonomski i drutveni ivot
je uveliko pogoen vojnim sukobom u Bosni i Hercegovini, kao i sankcijama namet-
nutim Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). Ove sankcije su negativno uticale na tradiciona-
lno trite za makedonske proizvode jer su ekonomske veze prekinute. Budui da vie
od 40% stanovnika Makedonije su pripadnici drugih etnikih skupina u odnosu na ve-
insko slavensko stanovnitvo, veze meu njima igraju odluujuu ulogu u cjelokup-
noj situaciji vezanoj za ljudska prava.

218. Specijalni izvjestitelj je tokom svoje misije u Makedoniji stavio poseban naglasak na si-
tuaciju u razliitim nacionalnim zajednicama i na problem vezan za slobodu medija. Raz-
govarao je sa Predsjednikom Republike i drugim predstavnicima vlasti u Makedoniji,
lanovima parlamenta koji pripadaju raznim politikim partijama ukljuujui i opozicione
partije, predstavnike svih nacionalnosti, nezavisne inetelektualce i predstavnike medija.
Susreo se sa lanovima CSCE Spillover Monitoring misije za Makedoniju i delegatima
UNHCR-a. Specijalni izvjestitelj je takoer posjetio izbjegliki centar u blizini Skoplja.

B. Ustavni propisi

219. Republika Makedonija prakticira parlamentarnu demokraciju. Skuptina Repu-

blike Makedonije je izabrana slobodnim izborima odranim u novembru 1990. godine.

132
Pravni okvir za zatitu ljudskih prava je uspostavljen Ustavom usvojenim 17. novembra
1991. godine. Ustav ukljuuje demokratske strukture i garantira ljudska prava koja op-
enito vladaju u Europi. Ustav sadri niz posebnih odredbi, iji je cilj zatita nacionalnih
manjina. 1/ Najvanija pravila su izraena u lanu 48, koji garantira sljedea prava:

Graani svih nacionalnosti imaju pravo na slobodu izraavanja, njegovanje i razvoj

svoga nacionalnog identiteta i nacionalnih atributa.

Etniki, kulturni, jeziki i vjerski identitet svih nacionalnosti je zatien.

Graani razliitih nacionalnosti imaju pravo osnivanja kulturnih i umjetnikih institu-

cija, obrazovnih i drugih udruga koje bi im pomogle da se izraavaju, kulturno uz-
diu i razvijaju svoje nacionalne identitete.

Imaju takoer pravo na obrazovanje na maternjem jeziku na osnovnom i srednjem

nivou obrazovanja.

220. U kolama gdje se nastava izvodi na jeziku nacionalne manjine, makedonski jezik
se mora poduavati.

221. U kontekstu lana 48 vrijedno je pomenuti da su se predstavnici albanske zajed-

nice alili, to nije pomenuta upotreba nacionalne zastave i simbola.

222. lan 45 sadri vane dodatke na osnovu kojega svaki graanin moe otvoriti pri-
vatnu kolu, na bilo kojem nivou obrazovanja osim na osnovnom. lan 19 (4) daje
pravo vjerskim zajednicama da osnuju kole.

223. to se tie jezika i pisma, lan 7 (2) omoguava svim zajednicama sa veinskim sta-
novnitvom druge nacionalnosti da koriste jezik i pismo te nacionalnosti u slubenim
prilikama zajedno sa makedonskim jezikom i irilicom. lan 7 (3) omoguava iste
odredbe zajednicama, gjde odreeni broj stanovnika pripada odreenoj nacionalnoj
grupi. Ova ustavna pravila jo treba precizno definirati u okviru uobiajene pravne
prakse; uprkos tome, jo uvijek nije zapoeto sa primjenom. lan 9 (1) Ustava zabranjuje
bilo kakav oblik diskriminacije na osnovu rase, boje, nacionalnoga ili drutvenoga po-
rijekla, politikih ili vjerskih ubjeenja.

224. Odreene kontroverze su vezane za sljedei dio predgovora: Makedonija je uspo-

stavljena kao nacionalna drava Makedonaca, u kojoj je potpuna graanska jednakost
i trajni suivot zagarantiran Albancima, Turcima, Vlasima, Romima i drugim narod-
nostima koje ive u Republici Makedoniji zajedno sa Makedoncima. Albanci nisu za-
dovoljni svojim ustavnim statusom narodnost. Prema njihovom miljenju oni trebaju
uivati ista ustavna prava kao i Makedonci slavenskoga porijekla, jer se smatraju kon-
stitutivnim narodom unutar multietnike Makedonije. 1/

225. Predstavnici srpske i muslimanske narodnosti su takoer istakli da ih Ustav ne

priznaje kao nacionalne manjine. Razlog tome je to su u bivoj Jugoslaviji obje narod-

133
nosti smatrane takozvanim konstitutivnim narodima bive drave i s tim u vezi nisu
smatrane manjinama; meutim, to vie nije sluaj.

226. Ustav, lanom 78, uspostavlja Vijee za meuetnike veze kao savjetodavno par-
lamentarno tijelo. Sastavljeno je od predsjednika skuptine i sa po dva lana iz reda
Makedonaca, Albanaca, Turaka, Vlaha i Roma, kao i dva lana iz reda drugih narod-
nosti (nacionalnosti) u Makedoniji. Ovaj sastav su kritizirali Srbi i Muslimani, koji su
zahtijevali jednakost sa drugim nacionalnostima.

227. Ustav takoer garanitra dugorone garancije u pogledu linih sloboda. U skladu
sa lanom 12, sve osobe koje su zadrane u pritvoru moraju se izvesti pred sud u roku
od 24 sata od pritvaranja. Maksimalno trajanje pritvora prije suenja je 90 dana. Optu-
eni mora biti informiran o svojim pravima i razlogu hapenja i zadravanja u prit-
voru. Optueni ima pravo kontaktirati odvjetnika prilikom hapenja i mora mu/joj biti
omogueno prisustvo odvjetnika tokom policijskih i sudskih ispitivanja. U skladu sa
lanom 13, osoba koja je nepravosnano zadrana u pritvoru, uhiena ili osuena ima
pravo na pravnu odtetu i druga prava odreena zakonom.

228. U skladu sa lanom 98, makedonski sudovi su autonomni i nezavisni. lanom 104
Ustava, uspostavlja se Republiko sudsko vijee sastavljeno od sedam lanova. Zakon
za uspostavljanje takvoga vijea usvojen je krajem 1992. godine. Sve sudije bira Vijee
i potvruje Skuptina. Specijalni izvjestitelj je informiran da e izbor novih sudija biti
zavren do 1. aprila 1993. godine.

229. Ustavni sud, u skladu sa lanom 110, izmeu ostalog titi slobode i prava poje-
dinaca.... Dosad, meutim, sud jo nije pozvan da koristi ovu funkciju.

230. Meu razliitim problemima nastalim raspadom bive Socijalistike Federativne

Republike Jugoslavije, pitanje dravljanstva je jedno od najkontraverznijih. Makedon-
ska Skuptina je usvojila Zakon o dravljanstvu 27. oktobra 1992. godine. Sva lica koja
su u skladu sa prijanjim propisima bili graani Republike Makedonije su automatski
smatrani graanima Republike Makedonije po ovom novom Zakonu. U kontekstu
bive Jugoslavije sljedee odredbe lana 26 (3) su veoma vane: Graani drugih Re-
publika bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije kao i graani bive So-
cijalistike Federativne Republike Jugoslavije koji su prijavili mjesto boravka na
podruju Republike Makedonije mogu traiti dravljanstvo Republike Makedonije ako,
u roku od godine dana od stupanja ovog Zakona na snagu, podnesu zahtjev i osiguraju
stalne prihode za ivot, ako su punoljetni i prije podnoenja zahtjeva su po zakonu sta-
novali na teritoriji Republike Makedonije due od 15 godina. Raspravljano je o tome
da ovaj zakon sprjeava izbjeglice iz bivih jugoslovenskih republika, kao i druge ljude,
da dobiju dravljanstvo. Iz toga razloga zastupnici etnikih Albanaca nisu uzeli uea
u parlamentarnom glasanju o ovome Zakonu. Meutim, teko je raspravljati o tome
da li ova zakonska rjeenja naruavaju ijedan od meunarodno priznatih standarda.

231. U skladu sa lanom 2 (1), dravljanin Makedonije moe imati dravljanstvo neke
druge drave.

134
C. Situacija nacionalnih skupina

232. Oito je da pravne odredbe, kakogod vane bile, nisu dovoljne za rjeavanje svih
postojeih problema u oblasti ljudskih prava. Albanske politike voe zahtijevale su
vei dio predstavljanja u lokalnoj vladi, kao i pristup dravnome kolskom sistemu,
medijima, poslovima u javnome sektoru, itd. Takoer su izdali i zahtjev za autonomiju
ili federalizaciju Makedonije. CSCE misija je naglasila da ovi zahtjevi odraavaju
rastuu frustraciju manjina zbog, najprije, nedostatka konkretnih promjena drutve-
noga poloaja, prava na zapoljavanje, financijske obaveze prema etnikim Albana-
cima irom Bive Jugoslovenske Republike Makedonije, i, potom, njihove
nesposobnosti da postignu prihvaanje Nacrta zakona u Skuptini PDP-NDP-a (Partija
za demokratski prospertitet Nacionalna demokratska partija). Makedonski graani
albanskoga porijekla su rtve razliitih oblika diskriminacije. Njihovo prisustvo u or-
ganima dravne uprave je esto simbolino. Stopa nezaposlenosti je mnogo via meu
Albancima, nego meu Makedoncima. ak i u fabrikama smjetenim u podrujima sa
veinskim albanskim stanovnitvom procent zaposlenih Makedonskih Slavena je vei.
Sluaj Jughorm kompanije u Tetovu je u tome kontekstu predoen Specijalnome iz-
vjestitelju.

233. Treba se prisjetiti, da uprkos postepenome irenju prava manjina osiguranih od

strane bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, Albanci u Makedoniji ni-
kada nisu postigli broj predstavnika proporcionalan broju stanovnika niti u jednome
sektoru. Trenutno imaju 23 mjesta od 120 u nacionalnome zakonodavnom tijelu. Sa-
danja Vlada, u kojoj predstavnici Albanaca imaju 5 ministarskih mjesta od 23, podu-
zima mjere sa ciljem mijenjanja situacije.

234. Specijalni izvjestitelj je tokom razgovora sa vladinim zvaninicima informiran, da

su poduzeti odreeni koraci u pravcu smanjenja broja Albanaca u javnome sektoru.
Veoma mali broj Albanaca u snagama policije i sudskoj slubi postao je predmetom
velikog interesiranja. Usprokos tome, procent pripadnika drugih nacionalnosti u poli-
ciji je porastao sa 2.5% na 6%. U cilju olakanja ovoga porasta upisne kvote su postav-
ljene na Fakultetu za sigurnost u Skoplju (15%) i u Visokoj policijskoj koli (15-17%).

235. Realizacija prava na obrazovanje je od velike vanosti. kole na albanskome je-

ziku postoje na osnovnom nivou; meutim, Albanci vjeruju da je nedovoljan broj kola
na srednjekolskom nivou. Rezultat toga je da samo 15% Albanaca moe nastaviti ko-
lovanje na maternjem jeziku nakon osnovne kole. Specijalni izvjestitelj je informiran
da makedonska Vlada pokazuje sklonost ka irenju obrazovnih mogunosti na alban-
skome jeziku, koliko to sredstva dozvoljavaju. Vlasti su takoer poduzele napore u
cilju poveanja broja albanskih i drugih manjinskih studenata na univerzitetima. Uve-
den je sistem kvota (10%). Uprkos tome, dugo zadravano aljenje zbog nepostojanja
univerziteta na kojem se nastava dri na albanskome jeziku je intenzivirano u trenutku
zatvaranja albanskoga Univerziteta u Pritini.

236. Problemi u obrazovanju sa kojima se suoava Republika Makedonija nisu ograni-

eni na samo jednu nacionalnu skupinu. Ostali Turci, Muslimani, Srbi se ale na

135
trenutanu situaciju u toj oblasti. Specijalni izvjestitelj je informiran o nedavnom inci-
dentu u upi, u blizini Debra, koji se tie dranja nastave na turskome jeziku.

237. Na osnovu izvjetaja CSCE Spillover Monitoring misije: Misija e nastaviti da

prati ovu stvar ali svjesna da se ovo moe, u konanici, pokazati uglavnom kao lokalna
nesuglasica sa lokalnim rjeenjem.

238. Veoma ozbiljan i nasilan sukob izmeu nekih Albanaca i policije dogodio se u Sko-
plju
6. novembra 1992. godine Specijalni izvjestitelj je dobio detaljne informacije o tome in-
cidentu od CSCE Misije za monitoring u Skoplju. Treba se prisjetiti da su kao rezultat
toga izgreda, navodno tri etnika Albanca i jedan Makedonac poginuli i otprilike 30
lica (polovica od njih su bili policajci) je ranjeno. CSCE Misija je donijela sljedee za-
kljuke zasnovane na pouzdanim informacijama:

Ministarstvo unutranjih poslova ili barem lokalni policajci u Bit Pazaru su krivi
za upad meu sitne crnoburzijae na trnici u vrijeme kada je grad bio uveliko optere-
en etnikim tenzijama;

Policajci koji su pretukli albanskog tinejdera ispred lokalne bolnice su koristili pretje-
ranu silu s ciljem uhienja mladoga prodavaa cigareta, iji je posao, kao i njegovih ko-
lega, bio preutno dozvoljen na Pazaru barem do toga momenta...;

Policija je kriva za pucanje u zrak u cilju rastjerivanja demonstranata kada je gotovo si-
gurno da bi suzavac bio dovoljan za postizanje istog...;

Shodno tome, Albanci demonstranti su krivi za uperivanje puaka protiv suprotne

strane;

Premda nedvojbeno demonstracija nije bila orkestrirana i planirana, kako neki vladini
i VMRO-DPMNE (Vnatrenja makedonska revolucionarna organizacija Demokrat-
ska stranka makedonskoga nacionalnog jedinstva) stranaki zvaninici tvrde, radikalni
elementi unutar albanske zajednice su krivi za potpirivanje demonstracije za koju su
znali da moe lako izmai kontroli u vrijeme ekstremnih etnikih tenizja u glavnome
gradu i, posebno, u Bit Pazaru i evaru;

Tvrdnja nacionalista Bive jugoslovenske Republike Makedonije, da su Srbija ili srbi-

janski pijuni bili na neki nain umijeani u organiziranje demonstracije i posljedinih su-
koba, je praktino neuvjerljiva; meutim, izjava ministra unutranjih poslova
Frckovskog (sa press konferencije odrane 7. novembra), da veliki broj sudionika u iz-
gredu nije iz Makedonije i nemaju nikakve veze sa Makedonijom smatramo da misli
na kosovske Albance je zapravo mogua ako nije vjerovatna; i

Prie iz novinskih izvjetaja u Bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji o masovnoj

dostupnosti nezakonitoga oruja u ariji i, posebno Bit Pazaru, su skoro sigurno tane,
kao to je rasprostranjeno vjerovanje u regionu da etniki Albanci u Skoplju posjeduju

136
lagano naoruanje; premda su lanovi Misije nali da je veoma mali broj Albanaca ue-
stvovao u pucanju na policiju, ostaje nepoznato do koje mjere su Albanci u evaru nao-
ruani.

239. Desila se serija incidenata u selu Kuevite gdje je uznemiravanje praeno uzviki-
vanjem srpskih nacionalistikih slogana i bacanjem kamenja, i to u nonim satima Nove
godine i sutradan. Specijalni izvjestitelj je informiran da ne postoje dokazi o tome da je
neko ubijen i da je samo jedan policajac ranjen. Manji incidenti i sukobi su zabiljeeni
u podruju Skopska Crna Gora nakon srbijanskih izbora 20. decembra 1992. godine.

240. Gore opisani incidenti pokazuju da su meuetnike veze u Republici Makedoniji

veoma delikatne prirode i da su daleko od stabilnih.

D. Javna glasila

241. Ustav, u lanu 16, garantira slobodu govora, javnoga obraanja, javnoga informi-
ranja i uspostavu institucija za javno informiranje. Isti lan zabranjuje cenzuru. Speci-
jalni izvjestitelj smatra da se ove slobode generalno potuju. Premijer ga je informirao
da Vlada namjerava ukinuti Ministarstvo informiranja. Strani posmatrai istiu, me-
utim, da se mogu uoiti odreeni elementi kontroliranja medija od strane vlade. Ho-
mogeni karakter javnoga informiranja o izgredu u Bit Pazaru podupire ove argumente.

242. Postoje etvere dnevne novine i nekoliko sedminih asopisa u Skoplju. Novine na
albanskome i turskome jeziku izlaze tri puta sedmino. Makedonska radio televizija
(MRT) je u vlasnitvu drave. Ona emitira programe na makedonskom, romskom, tur-
skom, albanskom i vlakom jeziku. Trenutno postoje tri televizije i etiri radiostanice
koje kontrolira MRT. Specijalni izvjestitelj je informiran da postoje planovi o irenju TV
i radioprograma na albanskom, turskom, vlakom i romskom, te za kreiranje programa
na srpskom jeziku.

243. Postoji nekoliko manjih privatnih radio i televizijskih emitera irom Makedonije.

244. Albanci nisu zadovoljni sa trenutnom situacijom na tome planu. Oni preferiraju
jedan televizijski kanal koji bi bio emitiran na albanskome jeziku. Srpska manjina se
ali na nedostatak TV i radio programa na njihovome jeziku. Druge manjine takoer
nisu zadovoljne u potpunosti sa trenutnim stanjem stvari. ini se, meutim, da je ne-
zadovoljavajua situacija vezana za medije, posebno elektronske, prouzrokovana ne-
dostatkom adekvatnih izvora prije nego namjernom politikom vlade. Makedonci se
takoer ale na kvalitet programa i ponekad odbijaju platiti pretplatu.

245. Potpuni pluralizam medija u Makedoniji jo nije postignut. Unato tome, vrijedno
je napomenuti da, za razliku od drugih jugoslovenskih republika, makedonski mediji
nikada nisu inicirali mrnju, niti su na bilo koji nain bili ukljueni u sramni medijski
rat koji je imao i jo uvijek ima dramatine posljedice u drugim regijama.

137
E. Problem izbjeglica

246. Od 16. novembra 1992. godine u Makedoniji je zvanino registrirano 28.704 izbje-
glica iz Bosne i Hercegovine, 2.508 iz Hrvatske i 240 iz Albanije. Ove cifre ukazuju na
sve registrirane izbjeglice. Meutim, kako je veina njih, registriranih i neregistriranih,
napustila Makedoniju i otila u zapadne zemlje, pomo UNHCR-a se trenutno distri-
buira putem makedonskoga Crvenog krsta i njegovih lokalnih ogranaka za 21.000
osoba. Makedonska Vlada je zvanino zatvorila granice za izbjeglice poetkom jula
1992. godine, pravdajui se tekim ekonomskim stanjem u zemlji kao i sporazumom sa
vladom Bosne i Hercegovine da ne doputa ulazak mukarcima starosne dobi od 18
do 60 godina u Makedoniju. Meutim, makedonske vlasti su preduzele fleksibilniji pri-
stup, te su dozvolile ulazak u zemlju i pruanje pomoi enama i djeci. Premda mu-
karci, posebno, imaju problema prilikom registranja, kao izbjeglice, UNHCR im je
omoguio sprovoenje nekoliko uspjenih intervencija sa ciljem spajanja obitelji. Jed-
nom kada izbjeglice napuste Makedoniju, ne mogu se vie vratiti. Ljudi odbijeni prili-
kom traenja azila se ili alju u zapadne zemlje ili transportiraju pod policijskom
pratnjom do srbijanske granice. Makedonska Vlada je izdala putne dokumente omo-
guavajui tako izbjeglicama da izau iz Makedonije, ali bez prava povratka.

247. Najprije su sve izbjeglice odsjedale kod obitelji, ali vie od 14% je sada smjeteno
u kolektivnim centirma. Imaju ista prava na zdravstvenu brigu kao i graani Makedo-
nije. Meutim, u cijeloj zemlji vlada nedostatak lijekova i adekvatne medicinske
opreme. Mnoga djeca koja su stigla tokom ljetnoga kolskog raspusta, nastavila su sa
obrazovanjem u makedonskim kolama. Meutim, nakon ljetnoga raspusta prijem iz-
bjeglica u kole je bio problematian, djelimino zbog oklijevanja vlade a djelimino
zbog nedostatka sredstava za kolske knjige, papir, itd. U nekim od kolektivnih centara
osnovno obrazovanje je omogueno na dobrovoljnoj osnovi.

F. Zakljuci

248. Arbitrana komisija koju je ustanovila Europska zajednica, takozvana Badinterova

komisija, razmotrila je zahtjev Makedonije za meunarodno priznanje. Komisija je za-
snovala svoje razmatranje, izmeu ostalog, na prihvaanju Povelje Ujedinjenih naroda i
Meunarodnog ugovora o ljudskim pravima od strane Makedonije, kao i CSCE-ovim
dogovorima i odredbama koje garantiraju prava etnikim manjinama. Badinterova ko-
misija je 14. januara 1992. godine izvijestila da je Makedonija ispunila sve zahtjeve EZ-a.

249. Potrebna je meunarodna pomo za unapreenje ekonomske situacije; ovo se ne

moe sprovesti ukoliko Republika Makedonija ne postane lanicom Ujedinjenih naroda.

250. Prema Ustavu, Republika Makedonija nema teritorijalne pretenzije na susjednih ze-
malja.

251. Treba se prisjetiti da na osnovu izvjetaja koji je predoila Misija za ljudska prava
CSCE-a, a koja je obavljena decembra 1991. godine, situacija u oblasti ljudskih prava,

138
osim veze izmeu albanske i makedonske zajedince, je prilino zadovoljavajua. Slje-
dea Misija CSCE-a, obavljena u maju 1992. godine, zakljuila je da se situacija u ovoj
oblasti nadalje poboljala.

252. Republika Makedonija je prihvatila pozitivan stav prema meunarodnom na-

dgledanju situacije vezane za ljudska prava u Makedoniji. Trenutano prisustvo CSCE
Spillover Monitoring misije je od velike vanosti. Misija ima veoma vanu preven-
tivnu ulogu. Trenutno se sastoji od osam lanova iz sedam zemalja. Najavljeno pove-
anje Misije sa tri lana EZ, prihvaeno je sa dobrodolicom.

253. Specijalni izvjestitelj odobrava razmjetaj trupa UNPROFOR-a u Makedoniji. Pri-

sustvo UNPROFOR-a bi trebalo pomoi u odravanju sigurnosti granica i smatra se
preventivnom mjerom.

254. Specijalni izvjestitelj je tokom svoje misije u Republici Makedoniji uspio dobiti infor-
macije iz prve ruke koje su mu omoguile da izrazi svoje ubjeenje da Vlada Republike
Makedonije slijedi politiku sa ciljem realiziranja meunarodno priznatih standarda veza-
nih za ljudska prava. Potpuna uspostava ovih standarda jo uvijek nije postignuta zbog
razliitih inilaca. Dalje poboljanje situacije u oblasti ljudskih prava u Makedoniji nee
biti mogue bez meunarodne pomoi. Suprotno tome, nedostatak meunarodnog priz-
nanja moe doprinijeti dezintegraciji drave i moe prouzrokovati meuetnike nemire
koji mogu dovesti do oruanih sukoba sa dalekosenim posljedicama za cijeli region.

255. Upravo zbog ovoga razloga Specijalni izvjestitelj je ubijeen da e prihvaanje Re-
pubilke Makedonije u Ujedinjene narode doprinijeti zatiti ljudskih prava u zemlji.
Omoguit e zemlji, izmeu ostalog, da ratificira meunarodne instrumente za ljudska
prava i da u potpunosti iskoristi prednosti postojeih univerzalnih i regionalnih me-
hanizama za zatitu ljudskih prava.

VII. ZAKLJUCI I PREPORUKE

A. Zakljuci

256. Etniko ienje naruava temeljne principe meunarodnih ljudskih prava i hu-
manitarnoga prava. Preporuka bi se trebala odnositi na principe koje obuhvaa Pove-
lja Ujedinjenih naroda, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Meunarodna pakt
o graanskim i politikim pravima, Konvencija o pravima djeteta, Meunarodna kon-
vencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija o spreavanju i kanjava-
nju zloina genocida, Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili
poniavajuih kazni ili postupaka i meunarodno humanitarno pravo, ukljuujui ene-
vske konvencije od 12. augusta 1949. godine za zatitu rtava rata kao i dodatne protokole.

257. Posebno kada je rije o Bosni i Hercegovini, metode koje su vezane za etniko ienje
su u sukobu sa posebnim obavezama na koje su se obavezale sve strane u sukobu. Strane
u sukobu su potpisale 22. maja 1992. godine sporazum u enevi u kojem ponovno potvr

139
uju svoje obaveze vezane za temeljne principe meunarodnog humanitarnog prava.
Strane u sukobu su potpisale Program akcije za rjeavanje humanitarnih problema (v. Anex
III) 27. augusta 1992. godine u Londonu. Program akcije je ostao mrtvo slovo na papiru.

258. Voe strana u sukobu openito vre efikasnu kontrolu nad svojim civilnim i voj-
nim strukturama i zato se ne mogu ograditi od zloina koje su poinile njihove snage.

259. Poveava se broj dokaza o ratnim zloinima izvrenim tokom sukoba i u Hrvatskoj
i u Bosni i Hercegovini. Dokumentiran je znaajan broj sluajeva brzih pogubljenja i
smrtnih prijetnji, nestanaka, muenja i loeg tretmana zatoenika, kao i unitavanja
imovine ukljuujui i vjerske objekte.

260. Silovanja ena, ukljuujui i malodobnih djevojaka, su iroko rasprostranjena u

oba sukoba. Postoje rtve u svim etnikim skupinama i postoje silovatelji u oruanim
snagama svih strana u sukobu. Nadalje, silovanje se namjerno koristi kao instrument
etnikoga ienja i veina dokumentiranih silovanja je poinjena od strane Srba nad
muslimankama Bosne i Hercegovine. Specijalni izvjestitelj nije primijetio niti jedan po-
kuaj od strane osoba na vlasti, vojnoj ili politikoj, da zaustavi silovanja (v. Aneks II).

261. Politike i vojne voe bosanskih Srba snose glavnu odgovornost za politiku etni-
koga ienja, koja je izvrena uz apsolutno neobaziranje na njihove obaveze. Meu-
tim, prolongiranje sukoba dovelo je do toga da i druge strane poine mnoge zloine.

262. Da se zabiljei, meunarodna akcija i prisustvo meunarodne zajednice oito nije

uspjelo sprijeiti izvrenje etnikoga ienja. Zvanine cifre za Bosnu i Hercegovinu po-
kazuju da je broj izbjeglica i raseljenih lica bio mnogo vei u drugoj polovici 1992. go-
dine, nego u ranim stadijima sukoba. Meutim, razmjetanje trupa UNPROFOR-a, kao
i predstavnika ICRC-a, UNHCR-a i izvjestitelja humanitarnih organizacija je djelimino
ublailo posljedice vojnih sukoba u bivoj Jugoslaviji. Specijalni izvjestitelj je izrazio
svoju zahvalnost na hrabrosti i posveenosti koje su pokazali oficiri i vojnici UNPRO-
FOR-a, osoblje UNHCR-a, delegati ICRC-a i mnoge druge organizacije koje pruaju
humanitarnu pomo.

263. U Bosni i Hercegovini hiljade osoba, uglavnom civila, je jo uvijek pritvoreno,

uprkos obeanjima koje su dale voe strana u sukobu da e ih osloboditi. Postoje jaki
argumenti zbog kojih se vjeruje da niti jedna strana nije u potpunosti izvijestila ICRC
o logorima i zarobljenicima. Praksa po kojoj su ljudi ogranieni na ivot u odreenim
selima, ini ta sela de facto pritvorima u kojima se ljudi dre kao potencijalni taoci ili
etoni za cjenkanje prilikom razmjene zatoenika.

264. Uvjeti u opsjednutim gradovima i regijama su dramatini. Neprestano se napa-

daju konvoji kojima se nastoji dostaviti humanitarna pomo.

265. Neprijateljstva u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, uveliko utiu na situaciju

u oblasti ljudskih prava u cijelome regionu. Postoji opasnost od irenja vojnoga sukoba
na druga podruja, posebno na Kosovo.

140
. Utjecaj ultranacionalistikih ideologija raste u Srbiji i drugim dravama nastalim ra-
spadom bive Jugoslavije. Indoktriniranost i pogrena informiranost nastavljaju pot-
pirivati nacionalne i vjerske mrnje.

267. Koordinacija aktivnosti vezanih za ljudska prava mora se popraviti. Specijalni iz-
vjestitelj priznaje sa zahvalnou znaaj posla koji obavljaju meunarodni i lokalni slu-
benici u ovoj oblasti, ali mora naglasiti da se na sadanji nivo koordinacije mora jo
poboljati. Efikasno nadgledanje i istraivanje situacije u oblasti ljudskih prava su da-
leko od optimalnih.

268. U ovome izvjetaju, koji je podnesen krajem augusta (E/CN.4/1992/S-1/9), Spe-

cijalni izvjestitelj preporuuje imenovanje osoblja za teritoriju bive Jugoslavije. Tu
preporuku podravaju i kasnije donesene rezolucije Komisije o ljudskim pravima i Ge-
neralne skuptine. Uprkos tome nije dolo do njene uspostave. Efikasno ispunjenje
mandata Specijalnoga izvjestitelja zahtijeva od svih sektora Sekretarijata Ujedinjenih
naroda proirenje saradnje i pomoi Specijalnome izvjestitelju. Trenutno, materijalni i
ljudski resursi dostupni Centru za ljudska prava su nedostatni i u enevi i na terenu.

B. Prijedlozi

269. Specijalni izvjestitelj donosi sljedee prijedloge:

1. Skoro svi prijedlozi koji su formulirani u prethodna tri izvjetaja su jo uvijek vaei
i trebaju biti implementirani. Specijalni izvjestitelj ponavlja sljedee kljune prijedloge:

Svi zarobljenici trebaju odmah biti osloboeni. Optuenici za ratne zloine bi trebali
imati pravedno suenje, uz prisustvo nepristrasnih meunarodnih posmatraa;

U Bosni i Hercegovini bi trebalo stvoriti sigurnosne zone;

Blokade gradova i regija trebaju odmah biti prekinute i koridori za humanitarnu pomo
trebaju se otvoriti;

Sve rtve silovanja, bilo da su one izbjeglice ili ne, trebaju imati pristup potrebnoj me-
dicinskoj i psiholokoj pomoi. Takva pomo bi trebala biti omoguena u okviru pro-
grama za rehabilitaciju ena i djece pogoenih ratom. to se tie drutvene integracije
djece - rtava rata, organi Ujedinjenih nacija, nevladine organizacije i lokalne zajednice
bi trebale udruiti svoje napore da podre porodice;

UNPROFOR bi trebao imati pravo da intervenira u sluajevima krenja ljudskih prava.

Takoer bi trebali imati mandat da istrauju albe koje se tiu tih prekraja i da usko
sarauju sa Specijalnim izvjestiteljem na tome planu. Potrebna poveanja u broju ci-
vilnoga osoblja i resursa trebala bi biti dozvoljena, da bi se proirila ogranienja njiho-
voga mandata;

141
Specijalni izvjestitelj podrava pregovore UNHCR-a s vladom Republike Hrvatske i pred-
lae formulu koja bi omoguavala izbjeglicama da preu granicu radi barem kratkorone
zatite ili tranzita u tree zemlje. Pravo na azil mora biti zagarantirano. Specijalni izvjesti-
telj naglaava da je neophodno vie meunarodne pomoi, kao i velikodunija podjela te-
reta primanja izbjeglica meu zemljama meunarodne zajednice;

U veini dijelova bive Jugoslavije postoji potreba za podrkom i pomoi demokratski

orijentiranim skupinama. Medijska blokada koja prevladava u regionu bi trebala biti
prekinuta. Trebala bi se dati podrka inicijativama nezavisnih skupina, kako unutar
tako i van granica bive Jugoslavije sa ciljem pristupa objektivnim informacijama;

2. Kredibilitet sukobljenih strana bi trebao biti ocijenjen njihovom dokazanom preda-

nou potivanju ljudskih prava. U kontekstu trenutne situacije u Bosni i Hercegovini,
takav test bi morao sadravati sljedee:

Sve neophodne mjere bi se trebale odmah preuzeti da se oslobode svi zarobljenici,

stvore sigurnosne zone u Bosni i Hercegovini, kao i da se podignu blokade i otvore hu-
manitarni koridori za pomo;

Mora se dati prioritet pitanjima ljudskih prava u mirovnom procesu. Sve dogovoreno
mora se podudarati sa prethodno utvrenim obavezama potivanja ljudskih prava.

3. Svim rtvama etnikoga ienja trebalo bi garantirati pravo na povratak. Da bi ovo

bilo izvodljivo za one koji su protjerani ili prisilno premjeteni iz svojih domova, odre-
eni uvjeti moraju biti ispunjeni: efikasno meunarodno posmatranje, da bi se potvr-
dilo podudaranje sa obavezama meunarodnih ljudskih prava, je neophodno; imovina
mora biti vraena vlasnicima ili plaena kompenzacijama, a prislini prijenosi vlasni-
tva imovine poniteni; nadalje, ekonomska i socijalna pomo meunarodne zajednice
je neophodna, da bi se pomoglo izgradnji poruenih zemalja i gradova. U tom kontek-
stu, trebalo bi razmotriti mogunost stvaranja meunarodnoga humanitarnog fonda.

4. Trebalo bi detaljnije istraiti mogunost otvaranja meunarodnoga suda za ratne zlo-

ine. Specijalni izvjestitelj insistira, jo jednom, na individualnoj odgovornosti za ljud-
ska prava i krenjima humanitarnog zakona.

5. Organiziranje aktivnosti vezanih za ljudska prava se mora poboljati.

6. Ujedinjeni narodi moraju osigurati potrebna sredstva kako bi Specijalni izvjestitelj uspjeno
dovrio svoj mandat. Takoer, svi potrebni resursi moraju se dati Centru za ljudska prava.

Biljeka

1. Prema Ustavu Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine u Ju-

goslaviji je bilo pet konstitutivnih naroda: Srbi, Hrvati, Muslimani, Slovenci i Make-
donci. Svi ostali se smatraju nacionalnim manjinama i nazivaju se narodnostima.

142
 Aneks I.
SAETAK IZVJETAJA SPECIJALNOGA IZVJESTITELJA O VANSUDSKIM,
HITNIM ILI SAMOVOLJNIM POGUBLJENJIMA U OKVIRU NJEGOVE MISIJE
DA ISTRAI NAVODE O MASOVNIM GROBNICAMA
OD 15. DO 20. DECEMBRA 1992. GODINE

1. Na zahtjev Specijalnoga izvjestitelja za ljudska prava na podruju bive Jugoslavije, g.

Bacre Waly Ndiaye, Specijalni izvjestitelj za vansudska, hitna ili samovoljna pogubljenja, po-
sjetio je Hrvatsku u periodu od 15. do 20. decembra 1992. godine kako bi izvrio prelimi-
narna istraivanja o dobijenim navodima da su rtve rata pokopane u razliitim masovnim
grobnicama na podruju bive Jugoslavije, posebno Hrvatske. U poetnom istraivanju i
ocjenjivanju mjesta koje je posjetio tokom svoje misije, Specijalnome izvjestitelju je pomo-
gao lan tima forenziara koji su ispitivali mjesta masovnih grobnica na Ovari u ime Ko-
misije strunjaka organizirane u skladu sa Rezolucijom Vijea sigurnosti 780 (1992).

2. Postignut je sporazum izmeu Specijalnoga izvjestitelja za ljudska prava na prostoru bive

Jugoslavije i predsjednika Komisije strunjaka organiziranih u skladu sa Rezolucijom Vijea
sigurnosti 780 (1992), da sluajevi gdje postoje direktni dokazi masovnih grobnica koje sa-
dre ostatke rtava ratnih zloina mogu biti upueni Komisiji na detaljnije istraivanje.

3. Izvjetaji su sadravali ozbiljne navode o masovnim grobnicama u Hrvatskoj, od

kojih je veina smjetena u zonama pod zatitom Ujedinjenih naroda (UNPA) u za-
padnim i istonim sektorima. S obzirom na osjetljivost tematike i mogue posljedice
istraivanja optubi za postojanje masovnih grobnica za sigurnost i posao osoblja UN-
PROFOR-a u ve spomenutim zonama, g. Ndiaye je zahtijevao i dobio obimne izvjetaje
od UNPROFOR-a o situaciji koja vlada u obje zone pod zatitom Ujedinjenih naroda.
UNPROFOR, u zapadnom sektoru, je izvijestio da je poslovna saradnja sa hrvatskim i
srpskim vlastima u sektoru zadovoljavajua, dok je situacija u istonome sektoru opi-
sana kao veoma komplicirana. Neprijateljsko ponaanje lokalnih vlasti samozvane Re-
publike Srpska Krajina (RSK), prema UNPROFOR-u, glavni je problem. Sigurnosna
situacija u sektoru je opisana kao nesigurna.

4. Tokom njegove posjete na tri razliite lokacije u istonom sektoru, par dana kasnije
(pogledati dolje), gosp. Ndiaye je lino doivio gore spomenute napade kada je njegov
tim dva puta zaustavila vojna policija RSK. U prvoj prilici, vojna policija se zadovoljila
objanjavanjem CIVPOL uposlenicima, koji su bili u pratnji, da se dozvola mora traiti
od lokalne policijske stanice prije posjeivanja lokaciji. U drugome incidentu pet la-
nova vojne policije je prilo timu u blizini mogue masovne grobnice. Dvojica su nosila
napunjene AK-47 puke. Oni su povislili ton na predstavnike CIVPOL- a, odmahujui
s prezirom kada su im predoene iskaznice UNPROFOR-a. Na unutranjoj strani iskaz-
nice je izjava da osoblje UNPROFOR-a ima pravo na slobodu kretanja. Vojna policija
se smirila tek kada su lanovi tima odluili da napuste lokaciju.

5. U procesu istraivanja g. Ndiaye je prvo istraio sve podatke o masovnim grobni-

cama, koji su bili sadrani u izvjetajima UNPROFOR-a, kako bi dopunio navode koji

143
su bili primljeni. Drugi mu je korak bio da odlui koje lokacije treba dodatno istraiti,
odnosno posjetiti da bi se odredila tana lokacija i da bi se, uz pomo forenziarskih
strunjaka, pronali mogui dokazi (kao to su: znaci na tlu, kosti, zubi, dijelovi odjee,
lina imovina i sl.). Za potrebe svoje misije g. Ndiaye je definirao masovne grobnice
kao mjesta na kojima su pokopane tri ili vie rtava vansudskih, hitnih ili proizvoljnih
pogubljenja, a da nisu stradali u borbi ili u oruanim sukobima.

6. Nakon prouavanja podataka, g. Ndiaye je odluio da ne poduzima dodatna istra-

ivanja na licu mjesta - na tri lokacije u kojima navodi nisu bili dovoljno potvreni. On
je identificirao etiri druge lokacije koje nee moi biti posjeene tokom njegove misije,
ali bi mogle biti u nekome drugom terminu. Dvije od tih potencijalnih masovnih grob-
nica su locirane u UNPA istonom sektoru, jedna u UNPA zapadnom sektoru i jedna
u Hrvatskoj, u blizini UNPA istonoga sektora. to se tie lokacije u zapadnom sek-
toru, g. Ndiaye je obavijeen da su mjesne vlasti ve zapoele istragu. Poslan je zahtjev
za izruivanje tih dokumenata Specijalnome izvjestitelju.

7. G. Ndiaye i forenziar posjetili su etiri lokacije. Nalazi na lokacijama su se veinom

slagali sa navodima i odgovarali su moguim masovnim grobnicama. U jednome su
sluaju podaci skupljeni na terenu, kao i svjedoenja dva svjedoka koja je g. Ndiaye
uspio pronai, iskljuivali mogunost da su oni pokopani tamo bili rtve ratnih zloina.
Nestabilna sigurnosna situacija moe sprijeiti detaljnije istraivanje dviju drugih lo-
kacija; sigurnost moguih svjedoka, forenziara na lokaciji, straara, kao i same loka-
cije ne mogu biti garantirani pod postojeim uvjetima.

8. Za etvrtu lokaciju, za koju se smatra da je masovna grobnica, forenziar je utvrdio

da je veoma sumnjiva. On je preporuio da se obavi preliminarna forenziarska
istraga lokacije i da se lokacija osigura, kako bi se zatitili dokazi i da se onemogui, na
primjer, pomijeranje tih tijela sa mjesta. Pridravajui se dogovora o istraivanju po-
tencijalnih masovnih grobnica, g. Ndiaye je razmiljao o preporuivanju da se doku-
menti koji se tiu etvrte lokacije predaju Komisiji strunjaka organiziranoj u skladu sa
Rezolucijom Vijea sigurnosti 780 (1992). On je, ipak, smatrao da, prije nego se to uini,
treba ispuniti nekoliko praktinih, zakonskih i politikih uvjeta.

9. to se tie praktinih aspekata, g. Ndiaye je odredio nekoliko osnovnih uvjeta koji

moraju biti ispunjeni prije daljih istraivanja navodnih masovnih grobnica. Za istrai-
vanje i otkopavanje, kao i eshumaciju i pregled tijela, potrebni su strunjaci zaposleni
na puno radno vrijeme, na dui rok. Potrebne su prostorije za istraivanje i uvanje
ljudskih ostataka, kao i uredski prostor, smjetaj, prevoz i sl. Sredstva za strunjake i za
druge trokove moraju biti obezbijeena. Masovne grobnice u kojima su rtve rata, mo-
raju se smatrati kao scene zloina i prema njima se treba tako odnositi. Od prve posjete
grobnici do kraja istraivanja lokacija mora biti zasiena, da bi se ouvali dokazi. Si-
gurnost strunjaka koji rade na lokaciji mora biti zagarantirana. Odreeni broj lokacija
za koje se sumnja da su masovne grobnice, nalaze se u zonama za koje se smatra da su
ratne zone u kojima su moda jo uvijek prisutni krivci za ratne zloine. Ovi faktori
mogu stvoriti ozbiljne probleme za one koji uestvuju u istrazi.

144
10. Odreeni broj zakonskih pitanja vezanih za istraivanje masovnih grobnica u cilju
skupljanja dokaza za ratne zloine, mora biti rijeen unaprijed. To ukljuuje sljedee:
Koje tijelo treba procesuirati osobe optuene za ratne zloine na podruju bive Jugo-
slavije? Da li to trebaju biti dravni sudovi ili meunarodni tibunal za ratne zloine? ta
bi bile zakonske osnove za njegovo djelovanje? Ko bi bile sudije u tim procesima i ko
bi ih trebao postaviti na tu poziciju? Koja procedura treba biti potivana i na kojim za-
konskim osnovama e biti bazirana? Kako e odluke koje donese to tijelo biti imple-
mentirane? Do koje mjere treba potivati dravne zakone koji reguliraju otkopavanje
masovnih grobnica i ekshumaciju ostataka? Koji je pravilan stav prema mjesnim vla-
stima koje Ujedinjene nacije nisu priznale,
ali su de facto u kontroli teritorije na kojoj se nalaze masovne grobnice i imaju svoja
prava.

11. Nepristrasnost je od kljune vanosti. Ratne zloine su i jo uvijek ih ine sve strane.
Svi ratni zloini se trebaju istraiti bez obzira na identitet onih za koje se pretpostavlja
da su ih poinili, ili rtava. Prilikom donoenja politike odluke mora se imati u vidu
stepen saradnje s vladama na tim istraivanjima. Sljedee pitanje principa tie se man-
data UNPROFOR-a u vezi, posebno, masovnih grobnica i svih ratnih zloina. Trenutno
UNPROFOR ima mandat samo za posmatranje istraivanja koje vre lokalne vlasti.

12. U svome izvjetaju g. Ndiaye je podvukao osjetljivu prirodu problema masovnih

grobnica i predloio kodeks ponaanja koji bi vaio za sve osobe koje uestvuju u
istraivanju. Ovaj kodeks bi posebno davao smjernice za odnose sa tampom i ostalim
medijima, da bi se izbjegle kontraproduktivne posljedice neeljenog publiciteta.

13. G. Ndiaye je naglasio ozbiljnost izvjetaja o masovnim grobnicama u kojima se na-

laze rtve rata. Naglasio je vanost identificiranja rtava, to bi prekinulo dugi period
neizvjesnosti za rodbinu mnogih nestalih osoba. Meunarodno djelovanje protiv or-
ganizatora takvih ratnih zloina moe ih prekinuti, samo ako je zakonski utemeljeno,
politiki izvodljivo i praktino mogue. On je predloio da, iako su ta djelovanja bitna,
u trenutnim okolnostima svi napori i sredstva trebaju biti koncentrirana na pokuava-
nje sprjeavanja masakra u Bosni i Hercegovini i na zatitu ugroenih ivota u drugim
regijama bive Jugoslavije, poput Kosova.

14. Jednom kada se rat zavri uvjeti za istraivanje masovnih grobnica e najvjerovat-
nije biti povoljniji. Forenziari e jo uvijek moi skupiti dokaze ostataka pokopanih u
te grobnice i kroz nekoliko godina. G. Ndiaye je zakljuio svoj izvjetaj sa nekim prak-
tinim prijedlozima koji bi mogli pomoi istraivanjima masovnih grobnica, a vezanim
za mogue ratne zloine u budunosti. Ti prijedlozi ukljuuju sistematsko prikupljanje
informacija, najbolje preko posmatraa za ljudska prava na terenu. Paralelno s njihovim
radom, sva svjedoenja koja prikupi UNPROFOR bi trebala biti transkriptirana. Svi
svjedoci trebaju biti registrirani i tane informacije o njihovome prebivalitu uvane,
da bi se mogli kontaktirati kasnije, ukoliko sudski proces otpone. Ukoliko je to potre-
bno, ti svjedoci e biti zatieni. Sve informacije koje se tiu navodnih ratnih zloina
trebaju biti prikupljene i dokumentirane za mogue korienje u daljim suenjima.

145
 Aneks II.
IZVJESTAJ TIMA STRUNJAKA O NJIHOVOJ MISIJI ISTRAIVANJA
OPTUBI ZA SILOVANJE NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE
OD 12. DO 23. JANUARA 1991. GODINE

I. UVOD

1. U skladu sa Rezolucijom Komisije za ljudska prava 1992/S-1/1 I 1992/S-2/1, Speci-

jalni istraitelj za pitanja ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije je zahtijevao tim
medicinskih strunjaka, da bi se istraili izvjetaji o rairenim pojavama silovanja i po-
sebno navodi da se silovanja sistematski vre, naroito u Bosni i Hercegovini.

2. Tim se sastojao od slijedea etiri strunjaka: dr. Greta Forster (genitourinarni speci-
jalista, Velika Britanija), dr. Perran Mry (ginekolog-akuer, Turska), dr. Elizabeth
Murphz (psihijatar, Sjedinjene Amerike Drave) i dr. Shana Swiss (zdravlje ene i ljud-
ska prava, Sjedinjene Amerike Drave). Gospoa Chafika Meslem, direktor odjela za
napredak ena pri Ujedinjenim narodima se pridruila timu tokom misije koja je tra-
jala od 12. do 23. januara 1993. godine. Tim je proveo etiri dana u Hrvatskoj (Zagreb i
okolina, ukljuujui Karlovac). Jedna polovica tima je otila u Saveznu Republiku Ju-
goslaviju (Beograd i okolica, ukljuujui Loznicu), a druga polovica je provela jo dva
dana u Zagrebu i etiri dana u Bosni i Hercegovini (Sarajevu i Zenici). Izvjetaj je za-
vren za tri dana u enevi.

3. Cilj ove misije bio je da se istrae navodi o rairenoj praksi korienja silovanja, to jest:
neeljenih seksualnih odnosa sa drugom osobom uz korienje fizike sile, prijetnji ili
zastraivanja7 na prostorima bive Jugoslavije.

II. PRIKUPLJENE INFORMACIJE/DOKAZI

4. U izvoenju mandata koji im je povjeren, tim strunjaka je koristio razliite metode

za prikupljanje dokaza koji su navedeni u nastavku.

A. Ope informacije

5. Ope informacije o temi, koje su prikupljene na sastancima sa predstavnicima Vlada,

meunarodnim organizacijama sa predstavnitvima u posjeenim mjestima, nevladi-
nim organizacijama povezanim sa pravima ena, lokalnim grupama ena, vjerskim lide-
rima muslimanskih zajednica i drugim izvorima, ukljuujui predstavnike UNPROFOR-a,
roake zarobljenih ili nestalih osoba, kao i roacima rtava silovanja.

6. Prema nekim od ovih izvora silovanje je bilo korieno od poetka sukoba u velikom
stepenu kao sredstvo implementiranja strategija etnikoga isenja i da bi se poveala
7
A. N. Groth, A. W. Burgess, Silovanje: seksualna devijacija, Ameriki urnal ortopsihijatrije (1977:47:400-6)

146
meuvjerska mrnja. Reeno je da su paramilitarne grupe odgovorne u veini sluajeva.
Reeno je da su veina rtava bile Muslimanke, ali i Srpkinje i Hrvatice. Veina slua-
jeva vezani su za mjesece maj i juni 1992. godine. Pokuaji da se odrede tane lokacije,
gdje su ene navodno bile zadrane i silovane, bili su neuspjeni. Dobijene informacije
su esto bile neprecizne. U nekoliko sluajeva, prema navodima, logori za silovanje bili
su prazni kada su ih delegati ICRC-a posjetili.

B. Statistiki podaci

7. Statistiki podaci ukljuuju: procente roenja, pobaaja, spolno prenosivih bolesti,

ukljuujui HIV infekciju, kao i broj trudnoa za koje se tvrdi da su rezultat silovanja;
statistiki podaci dobiveni iz bolnica u Zagrebu, Sarajevu, Zenici i Beogradu.

8. Broj trudnoa, kao rezultat silovanja, su dokumentirali meu enama koje su poba-
cile ili vodile trudnou u nekoliko bolnica. Za ene se saznalo da su silovane ili kada
su otkrile svome lijeniku, ili kada su, nakon to im je odbijen pobaaj, povele albenu
proceduru pred etikim komitetom. Neke su bile toliko rastresene, da su primale psi-
hijatrijsko savjetovanje tokom kojega su priznale da su bile silovane.

1. Trudnoe za koje se zna da su posljedica silovanja u 1992. godine

9. Tokom intervjua sa lijenicima i analizom medicinskih podataka iz est glavnih me-

dicinskih centara u Zagrebu, Sarajevu, Zenici i Beogradu, tim strunjaka je utvrdio da
je 119 trudnoa bilo posljedica silovanja tokom 1992. godine.

Hrvatska

10. U glavnoj bolnici u Zagrebu 28 trudnih ena izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (6 iz

Prijedora, jedna od njih petnaestogodinjakinja) su lino izjavile da su bile silovane; 25
njih je primljeno u bolnicu na rani pobaaj8. Obavljen je jedan kasni pobaaj. Dvije rtve
su se porodile. U drugoj bolnici koju je posjetio tim strunjaka u Zagrebu, bilo je sedam
trudnoa kao posljedica silovanja. Dvije ene su se porodile, etiri su se trebale poro-
diti poetkom 1993. godine i jedna je abortirala (termin je nepoznat).

Bosna i Hercegovina

11. U Zagrebu su prikupljeni podaci za bolnicu u Tuzli gdje je, 1992. godine, bilo 45
trudnoa kao rezultat silovanja. U 41 sluaju izvreni su pobaaji do dvadesete sed-
mice trudnoe. etiri ene su bile trudne vie od 20 sedmica i nisu izvrile pobaaj.

8
Radna definicija ranoga pobaaja koju su strunjaci koristili u ovoj misiji je pobaaj koji se obavi do 12 sedmice trudnoe, kasni
pobaaj je pobaaj izmeu 12 i 20 sedmice trudnoe.

147
12. U najveoj ginekolokoj klinici u Sarajevu broj poznatih trudnoa kao rezultat silo-
vanja u 1992. godine je bio 15; 14 je bilo prekinuto kasnim pobaajem, dok je jedna trud-
noa rezultirala roenjem.

13. Na ginekolokoj klinici u Zenici je bilo 19 poznatih trudnoa kao rezultat silovanja;
16 ena starih od 17 do 22 godine su primljene na kliniku u oktobru i novembru 1992.
god. Sve su bile trudne vie od 20 mjeseci kao rezultat silovanja i nisu mogle pobaciti.
Izvren je pobaaj na tri druge ene koje su bile silovane pred svojim roditeljima i dole
u Zenicu u ranoj fazi trudnoe. Veina tih ena su dole iz gradova koje su okupirali
Srbi, kao to su: Vogoa, Han Pijesak, Foa, Rogatica, Banja Luka i Kotor Varo.

Savezna Republika Jugoslavija

14. U jednome specijaliziranom rodilitu u Bogradu je bilo pet dokumentiranih slua-

jeva trudnoe kao rezultat silovanja. Medicinski podaci vezani za te sluajeve su pri-
kupljeni, ukljuivali su tri kasna prekida trudnoe i dva poroda (pogledati podatke u
nastavku).

2. Opi podaci o pobaajima i porodima

Hrvatska

15. Prema podacima prikupljenim u jednoj od dvije glavne bolnice posjeene u Za-
grebu, 6,521 novoroene je roeno i 4,615 pobaaja izvreno 1992. godine. U drugoj
bolnici 4,039 djece je roeno i 4,100 pobaaja izvreno 1992. godine (u poreenju sa
3,103 poroaja i 3,000 pobaaja u 1991. godini). U obje bolnice ukupni broj pobaaja i
poroda se poveao u 1992. godine. Prema lijenicima na elu oba porodilita, odnos
broja pobaaja i poroda je ostao skoro isti kao i u 1991. godini.

Bosna i Hercegovina

16. Broj izvrenih pobaaja na klinici koju su posjetili lanovi tima eksperata u Sara-
jevu u 1992. godine se udvostruio u septembru, oktobru i novembru (400-500 mjese-
no) u poreenju sa predratnim podacima (oko 200 mjeseno).9 U isto vrijeme broj
posjeta pacijenata se smanjio za polovicu. To znai da je, u stvari, bilo etiri puta vie
pobaaja u tim mjesecima u poreenju sa predratnim podacima. Lijenici su primijetili
poveanje broja kasnih prekida trudnoe, poetkom septembra 1992. godine.

17. Broj spontanih prekida trudnoe se takoer poveao u Sarajevu. Smatralo se da je

ovo rezultat nedostatka hrane i poveanih psiholokih trauma.10
9
Ovi brojevi ukljuuju podatke dobivene od dvaju lijenika. S obzirom na teke uvjete rada u Sarajevu, tim nije bio u moguno-
sti da pregleda dokumentaciju.

10
Prema jednome lijeniku prosjean gubitak teine u Sarajevu bio je 10 kilograma od maja 1992. godine

148
 18. Pobaaji su vreni u tri zdravstvena centra i nekoliko ambulanti u Sarajevu. Neki
od tih centara su uniteni, kao i medicinski podaci.

19. Na klinici koja je posjeena u Zenici izvreno je 1,489 ranih pobaaja 1991. godine,
a 2,106 1992. godine. Ukupno 632 pobaaja su izvrena u prvoj polovici 1992. godine i
duplo vie u drugoj polovici 1,474, od kojih je 712 bilo u decembru.

20. U Zenici je bilo 4.300 poroaja 1991. godine. U bivoj Jugoslaviji ene tradicionalno
raaju u bolnici i zenika bolnica je centralna bolnica za veliki dio Bosne i Hercegovine
u kojem ivi 2.5 miliona ljudi, od Doboja i Knojica do Bugojna i Kupresa. Zenica koja
je imala oko 145.000 stanovnika, prema podacima iz 1991. godine, imala je priliv od
230.000 izbjeglica, od poetka rata.

Savezna Republika Jugoslavija

21. Uprkos padu broja ivoroenih, broj ranih i kasnih pobaaja je ostao relativno kon-
stantan od 1984. do 1992. godine na jednoj od dvije specijalistike porodiljske klinike u
Beogradu. Procent pobaaja je bio od 0.5 do 0.7 izmeu 1984. i 1992. godine. Ukupno
je 4.200 ranih i 438 kasnih pobaaja izvreno u ovoj bolnici 1992. godine. Tokom iste
godine, Apelaciona komisija primila je 238 prijava za kasni pobaaj za cijeli grad.

C. Analiza statistikih i medicinskih podataka

1. Neprijavljivanje

22. Silovanje je jedan od najmanje prijavljivanih zloina u mirnodobsko vrijeme u svi-

jetu. Zbog stigme koju silovanje nosi: sramota i tajnovitosti esto uutkuju rtve. Prema
mnogim lijenicima i psihijatrima koje je tim strunjaka sreo u bivoj Jugoslaviji, ene
su ak i u mirnodopsko vrijeme rijetko otkrivale da su bile silovane, bilo Hrvatice, Mu-
slimanke ili Srpkinje. To je bilo tako, iako su rani pobaaji bili omogueni i pristupani.
Ovu kliniku studiju podrava mali broj optubi za silovanje ili pokuaj silovanja u
bivoj Jugoslaviji.11

23. Silovanja se ne prijavljuju u ratu. ene koje su silovali vojnici ne vide svrhu tube
ili zahtijevanja pravde. Nemamo kome da se alimo, rekla je lanu tima strunjaka
jedna ena koju je silovao vojnik. Vojnici koji imaju pravo da siluju zbog njihovoga ue-
stvovanja u vojsci je oblik institucionaliziranoga nasilja koje rtvama ostavlja malo
nade. Vojniko silovanje se sve vie koristi kao ratno oruje protiv ena i djevojica.

24. Mnoge ene nee priati o svome iskustvu silovanja, zbog straha od osvete. Mnoge
ene koje je intervjuirao tim strunjaka su lino poznavale ili su znale imena mukaraca
11
Godine1981. je bilo 857 optubi protiv mukaraca starosti od 20 do 69 godina za silovanje ili pokuaj silovanja u Socijalistikoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), 1,337 optubi na 10.000 mukaraca. Godine 1988. bilo je 1,001 optubi za silovanje ili po-
kuaj silovanja na 10.000 mukaraca starosti od 20 do 69 godina, od kojih je 423 osueno. (Policijski izvjetaji o silovanjma i po-
kuajima silovanja su dobijeni od Savezne agencije za statistiku, SFRJ).

149
koji su ih silovali. Neke nisu bile voljne otkriti imena poinilaca zbog straha za svoju i
sigurnost svojih obitelji.

2. Prikupljanje podataka

25. Medicinska skrb za pacijente u ratnim vremenima je bitnija od skupljanja podataka.

Tim je bio suoen sa problemima, pri skupljanju podataka. Ti problemi su ukljuivali
broj bolnica koje su mogle biti posjeene, neoekivna nedostupnost odreenih lokacija
iz sigurnosnih razloga, podaci uniteni tokom sukoba i potreba za skupljanjem poda-
taka iz samih bolnica, prije nego iz neke centralne baze podataka.

3. Ocjenjivanje nalaza

26. Tim strunjaka je skupio podatke o broju trudnoa, roenja, pobaaja, spolno pre-
nosivih bolesti, ukljuujui HIV infekciju, kao i broj trudnoa prijavljenih kao rezultat
silovanja. Strunjaci su traili podatke koji bi ukazali na velikobrojna seksualna zlo-
stavljanja ena.

27. U Zagrebu i Beogradu, gradovima koji nisu bili direktno ukljueni u sukobe ali koji
su primili veliki broj izbjeglica, odnos pobaaja i poroaja je ostao relativno stabilan, od
kada su sukobi zapoeli u poreenju sa drugim direktno pogoenim zonama. U gradu
Zenici, na primjer, broj ukupnih trudnoa koje su rezultirale pobaajem se poveao
u decembru 1992. godine. U Sarajevu se broj pobaaja udvostruio dok se broj po-
sjeta pacijenata duplo smanjio u posljednja etiri mjeseca 1992. godinr. Mada je ovo
poveanje moglo ocrtavati porast broja trudnoa kao posljedica silovanja, takoer
moe ocrtavati i opi odgovor na ekonomsku i socijalnu nestabilnost koja je posljedica
rata.

28. Kroz intervjue sa lijenicima i analizu medicinskih podataka iz est glavnih medi-
cinskih centara, koji su opsluivali veliku izbjegliku i bosansku populaciju, tim stru-
njaka je identificirao 119 trudnoa koje su posljedica silovanja tokom 1992. godine.
Veliku veinu tih trudnoa identificirali su lijenici ili rtve, kao silovanja koja su po-
inili paramilitarni vojnici. Za ene se saznalo da su rtve silovanja ili kada su to otkrile
svojim lijenicima ili kada su opravdavale razloge za pobaaj u drugoj treini trudnoe.
Za neke ene se pria o silovanju saznala tokom psihijatrijskih konsultacija zbog teke
uznemirenosti.

29. Svi intervjuirani lijenici i zdravstveni radnici su smatrali da je prijavljivanje silo-

vanja koje dovodi do trudnoe dosta manje nego stvarna deavanja zbog velikog emo-
cionalnog bola i stigme koju nosi silovanje. Uistinu, postalo je pravilo nekih
medicinskih radnika da ne pita ene koje zahtijevaju pobaaj: da li su bile silovane ili
ne. Dokumentirano je 119 sluajeva koji su povezani sa silovanjem, prema tome: treba
to posmatrati kao minimalni broj trudnoa koje su posljedica silovanja u populaciji koja
gravitira posjeenim bolnicama.

150
 30. Nemogue je saznati koji je taan broj silovanja ili trudnoa koje su posljedica silo-
vanja koja su se desila. Mada se moe pretpostaviti na osnovu 119 dokumentiranih slu-
ajeva, da su trudnoe rezultat silovanja. Medicinske studije pokazuju da e od svakih
100 silovanja, jedno voditi ka trudnoi.12 Prema tome, tih 119 dokumentiranih sluajeva
su vjerovatno bili rezultat oko 12.000 silovanja. Poto je jasno, da su ene bile silovane vie
puta i/ili ponovno silovane, ova cifra ne bi trebala biti zamiljena kao direktni prikaz
broja ena koje su bile silovane u cijeloj populaciji, a koje koriste medicinske ustanove
koje su posjetili strunjaci; moe samo sluiti kao vodi za ope stanje problema.13

31. Bez obzira na to, zbog toga to je neprijavljivanje silovanja tako raireno, izvori za
prikupljanje podataka su bile bolnice - njih est; 119 dokumentiranih sluajeva poka-
zuju da je pojava silovanja u sukobima u bivoj Jugoslaviji bila veoma rairena.

D. Svjedoenja

1. Svjedoenja iz prve ruke

32. rtve i prvi svjedoci silovanja su bili intervjuirani. Ti intervjui su obavljeni u bolni-
cama i izbjeglikim kampovima u i oko Zagreba, Sarajeva, Zenice, Beograda i Loznice.
Osobe koje su intervjuirane odabrane su kroz kontakte sa lijenicima i nasuminim sku-
pljanjem u izbjeglikim kampovima.

33. Mada su intervjui sa rtvama i oevicima obezbijedili neophodne informacije, tim

strunjaka je odluio da predstavi ta svjedoenja u kraoj formi, da bi se sauvala po-
vjerljivost i sigurnost intervjuiranih ena, kao i njihovih porodica. Potpuna dokumen-
tacija o tim intervjuima, koje su obaviili strunjaci, je u vlasnitvu Centra za ljudska
prava Ujedinjenih naroda.

Svjedoenja koja je tim strunjaka prikupio u Saveznoj Republici Jugoslaviji

34. Od 35 srpskih izbjeglica (11 mukaraca, 24 ene) iz Bosne i Hercegovine, kao i Hr-
vatske, koje je tim intervjuirao na razliitim lokacijama u Saveznoj Republici Jugosla-
viji, pet ena je prijavilo viestruka silovanja. U pet drugih sluajeva, strunjaci su imali
velike sumnje da su ene bile silovane. Ono to slijedi, dijelovi su nekih od primljenih
svjedoenja.

35. Jedna Srpkinja je svjedoila da su nakon to su sukobi doli do njenoga sela, svi
njeni bivi susjedi obukli uniforme hrvatske vojske. Rekla je da je odvedena sa ostalim
enama i djecom u Novi Grad (sjeveroistona Bosna i Hercegovina), gdje su bile smje-

12
W. Cates i C. A. Blackmore, Seksualni napadi i spolno prenosive bolesti - u: K. K. Holmes i ostali, (edicija) Spolno prenosive bo-
lesti. (New York: McGraw Hill Book Company, 1984) str. 119-125.

13
Ukoliko dokumentirani sluajevi trudnoe kao posljedice silovanja predstavljaju jednu etvrtinu ukupnoga broja trudnoa, koje
su posljedica silovanja u graanstvu koje gravitira prema posjeenim bolnicama i ukoliko je svaka trudna ena bila silovana u
prosjeku 20 puta, onda bi 119 dokumentiranih sluajeva reflektiralo iskustva skoro 2.400 ena. Cifra od 25% se smatrala previe
konzervativnom, poto izvjetaji o silovanjima iz drugih evropskih zemalja prikazuju podatke sa manje od 25% (M. Hough i P.
Mayhew. Britanska studija zloina, Home Office Research Study Br. 76 /London: Her Majestys Stationery Office, 1983/).

151
tene u privatne kue i mnoge od njih su silovane. Rekla je strunjacima da poznaje
mnoge od njih. Neki su pomogli, ali su drugi radili stvari koje se ne mogu zaboraviti.
Za sve sam platila na sopstvenom tijelu.

36. Jedna starija Srpkinja, za koju su strunjaci sumnjali da je i sama bila silovana, je
svjedoila o viestrukim silovanjima mnogih ena u sabirnom logoru, koji su kontroli-
rale muslimanske snage. uvari bi doli naveer u prostoriju gdje su spavale ene i dje-
vojke nosei bateriju pomou koje su ih odabirali. Ona je rekla strunjacima da bi radije
skoila u rijeku Drinu nego ponovno prola kroz sve to. Druge dvije Srpkinje su pri-
javile zlostavljanje bliskih lanica porodice koje su bile zarobljene i viestruko silovane,
ali nisu priznale da su i same bile silovane.

37. Dva mukarca, koji su bili zarobljeni zajedno sa enama, prijavili su da su ene bile
silovane vie puta. U jednome sabirnom logoru blizu Splita, koji su vodili Hrvati, ene
svih starosnih skupina su bile uvane u posebnoj zgradi, odvojeno od mukih zatvo-
renika. Bile su izvoene nou i silovane.

38. Veina se silovanja, koje su prijavile srpske izbjeglice, zbila u Bosni i Hercegovini,
dok su se druga desila u Hrvatskoj. Veina se tih silovanja desila u sabirnim logorima,
dok su Srpkinje prijavile da su ih zarobili i silovali vie puta hrvatski ili muslimanski
vojnici. Smatra se da su poinitelji hrvatski vojnici i policija, kao i hrvatske i musli-
manske snage. Osam od tih koje su ili preivjele ili prisustvovale silovanju su inter-
vjuirali jedan ili vie novinara i misije koje su istraivale krenja ljudskih prava. Jedna
ena koja je bila intervjuirana, vie puta se poalila da jo uvijek nije imala ginekoloki
pregled, uprkos tome to je imala simptome od kada je silovana. Bila je ljuta i osjeala
se izmanipuliranom i iskorienom.

2. Svjedoenja koja je tim strunjaka prikupio u Bosni i Hercegovini

39. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je ukupno intervjuirano 16 ena. Tri su bile Hr-
vatice, a 13 njih Muslimanke. Lijenici su pomogli da se lociraju mnoge od ovih ena,
to moe objasniti veliki broj ena koje su ostale trudne nakon silovanja, meu onima
koje su intervjuirali strunjaci.

40. est Muslimanki i dvije Hrvatice su prijavile da su bile silovane. Jedna 43-godinja
Muslimanka je rekla da je bila vie puta silovana u svome stanu u podruju pod sr-
pskom okupacijom u periodu od sedam mjeseci dok nije uspjela pobjei. Poinioci, koji
su u stan dolazili redovno dva do tri puta sedmino, su bili dvojica komija Srba koji
su nosili paramilitarne uniforme. Druga Muslimanka je svjedoila kako su Srbi u nje-
nom selu skupili Muslimane i odveli ih u osnovnu kolu, gdje je bila zarobljena zaje-
dno sa jo 12 ena i oko 400 mukaraca. Vojnici bi doli svake noi oko ponoi, pijani
i prljavi. To je trajalo nekih dva mjeseca. Neki od njih su bili moje komije, a neke nisam
poznavala, iz Srbije. Bila je jedna prostorija sa pet ili est mukaraca u njoj. Oni bi svi
silovali jednu enu i onda bi je odveli i doveli drugu. Svih nas 13 smo bile odvoene
tamo; najmlaa djevojica je imala samo 10 godina.

152
 41. Jedna Hrvatica je bila zarobljena u srpskome sabirnom logoru sa jo 34 ene i veli-
kim brojem mukaraca. Ona je posvjedoila kako su sve 34 ene u logoru bile silovane:
Bilo je tako puno ubistava, muenja. Smrt je postala svakodnevnica. Sve ene su mo-
lile da budu ubijene, upucane, samo da ne budu muene Druga Hrvatica je bila za-
robljena u specijalnoj kui gdje ju je svake noi silovalo vie mukaraca u trajanju od
oko dva mjeseca. Svake noi je ula krike i pla drugih ena. Posvjedoila je da su joj,
dok su je silovali, mukarci govorili: Imat e srpsko dijete. Takoer je priala kako
su joj rekli da e, ukoliko ostane trudna, biti prisiljena da ostane tamo dok ne bude est
mjeseci trudna.

42. Druge dvije ene su izjavile da su prisustvovale silovanjima: jedna Hrvatica je rekla
da je bila zarobljena dva mjeseca u logoru gdje je vidjela da su tri muslimanke prebi-
jane i muene vie puta. Jedna starija Muslimanka je posvjedoila kako su dvije dva-
naestogodinje djevojice silovane.

43. Sva silovanja Hrvatica i Muslimanki prethodno opisana, desila su se u Bosni i Her-
cegovini u periodu izmeu maja i decembra 1992. godine u blizini Prijedora, Banja
Luke, Kljua, Mahale i Sarajeva. U svim sluajevima poinitelji su bili lokalne srpske pa-
ravojske ili paravojske iz Srbije. Dvije su ene lino znale mukarce koji su ih silovali.
Pet ena je zatrudnjelo zbog silovanja. Dvije su se porodile. Jedno dijete je usvojeno;
drugo je majka odbacila i ono je u bolnici. Tri ene su pobacile. Novinari koji istrauju
ugroavanje ljudskih prava su intervjuirali dvije od ovih ena. Jednu od njih je, zbog
toga to je objelodanila svoju priu, verbalno napadala jedna druga ena izbjeglica.
Moda bi bilo bolje da nisam o tome priala, rekla je timu strunjaka.

3. Druga svjedoenja i izvjetaji

44. Osim direktnih intervjua, tim strunjaka je paljivo ispitao svjedoenja rtava i/ili
svjedoka silovanja, koja su skupili lijenici, predstavnici vlasti i nezavisne agencije. Po-
daci o broju klinikih sluajeva su takoer skupljeni putem analize medicinskih poda-
taka u tim bolnicama.

45. Strunjaci su pregledali pet medicinskih dosjea koje su skupili u glavnome porodi-
litu u Beogradu. Ovi medicinski sluajevi, koji su ukljuivali, gdje je bilo potrebno, po-
datke o roenjima ili oficijelne dozvole za pobaaj, su se odnosili na pet Srpkinja
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, starosti od 20 do 38 godina, koje su zatrudnjele nakon
viestrukih silovanja u periodu od tri sedmice do pet i po mjeseci, a koje su silovali mu-
slimanski i hrvatski povremeni vojnici. Za etiri od tih pet ena pobaaj je bio odbijen
na drugim mjestima u jednoj ili vie prigoda. Tri od njih su imale kasni pobaaj: od 20
do 23 sedmice trudnoe. Sve ene su pokazivale znake psiholokih trauma i trima je tre-
bala psihijatrijska pomo. Poto su postojali navodi da HIV pozitivni mukarci na-
mjerno siluju Srpkinje, svih pet ena je testirano, ali se pokazalo da su HIV negativne.
Tih pet ena nisu bile dostupne za intervjue sa strunjacima. Tri su se odselile. Dvije su
bile nepristupane zbog elje za anonimnou poslije obimnih intervjua i izloenosti
medijima.

153
46. Tim je takoer dobio tri izvjetaja koji su spremile agencije vlade Savezne Repu-
blike Jugoslavije, koje su dokumentirali viestruka silovanja koja su izvodili hrvatski i
muslimanski vojnici nad srpskim enama koje su bile smjetene u Bosni i Hercegovini
i Hrvatskoj tokom sukoba. U svrhu ove misije korieni su jedino izvjetaji vlade koji
su bili potvreni dokazima koje je prikupio tim strunjaka.

47. Tim strunjaka je primio vie od 30 izvjetaja koje su pripremile vladine i nevladine
organizacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svi su ovi izvjetaji dokumentirali svje-
doenja o silovanjima ili viestrukim silovanjima Hrvatica i Muslimanki: rtava ili oe-
vidaca. Tim je takoer primio 16 intervjua koje su obavili ljenici sa rtvama i oevicima
silovanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dok se tim primarno bazirao na informa-
cije koje su skupljene u intervjuima sa ljekarima i prikupljene medicinske podatke, stru-
njaci su te izvjetaje smatrali korisnima za razumijevanje opsega problema.

48. Iz saetka podataka koji su bili sadrani u dokumentima i primljenim svjedoan-

stvima, kao i sa sastanaka lanova tima sa nekim od ljenika, neki obrasci su postali
oiti. Mada je tim intervjuirao samo mali broj ena, podaci koji su prikupljeni sa tih li-
nih intervjua podudarali su se sa podacima prikupljenim u ovim dodatnim svjedoe-
njima i izvjetajima.

Silovanje je korieno kao jedna od metoda teroriziranja ljudi u selima i naina da se et-
nike skupine otjeraju. Jedan od primjera je opisao lijenik koji je intervjuirao nekoliko
ena iz Vukovarske regije (Hrvatska). Tamo bi srpske paramilitarne formacije ule u
selo. Nekoliko ena bi bilo silovano ispred ostalih, kako bi se proirio glas kroz selo i
da bi se stvorila klima straha. Nekoliko dana kasnije, vojnici Jugoslovenske Narodne
Armije (JNA) bi stigli u selo i ponudili nesrpskom stanovnitvu mogunost naputanja
sela. Oni seljani koji su htjeli ostati, odluili su da odu sa svojim enama i djecom da bi
ih zatitili od silovanja.

U jednome obrascu koji je primijeen u nekoliko zona pod kontrolom Srba, posebice u
Bosni i Hercegovini, lokalne srpske snage u saradnji sa srpskim snagama izvan zone bi
zauzele selo i ograniile kretanje lokalnoga stanovnitva. esto su mukarci deporto-
vani ili bi pobjegli. Onda su ene bile esto silovane u svojim domovima ili odvedene
na neku drugu lokaciju i silovane; esto su ih silovale komije ili neki poznanici. Svje-
doanstvo koje se tie nekoliko sela koje su okupirale hrvatske snage, posebice u regiji
Novog Grada, o slinim zlostavljanjima dala je Srpkinja izbjeglica koja je dola iz sje-
veroistone Bosne i Hercegovine.

Iako je tim strunjaka uo prie o osobama, Hrvatima, Muslimanima i Srbima, koji su

riskirali svoju sigurnost da bi pokuali pomoi svojim komijama u opasnosti, nisu uli
niti za jednu osobu od autoriteta koja je pokuala zaustaviti silovanja ena i djevojica.
Ustvari, neke osobe na poloaju su aktivno uestvovale u tome. Jedan od primjera toga
je dala Muslimanka koja je ivjela u gradu pod okupacijom Srba. Ona je posvjedoila
da je policajac Srbin odveo u privatnu kuu gdje je predstavljena rijeima: Evo je, ko-
mandire. Doveo sam je! Ona je prepoznala komandira kao jednu od najjaih politi-
kih figura u regiji prije rata. Rekao joj je da ode u njegovu kancelariju, to je bila

154
njegova spavaa soba, gdje ju je silovao. Jedna Srpkinja je takoer prijavila kako su
ene silovali hrvatski i muslimanski policajci i ljudi na pozicijama.

Silovanja su bila uobiajna u sabirnim logorima na svim stranama. Tamo su ene u-

vane zajedno u sobama u odvojenim dijelovima logora. ene su nasamo izvoene u
druge prostorije, gdje bi bile vie puta silovane.

III. PRIMJEDBE, ZAKLJUCI, PREPORUKE

A. Primjedbe

49. Silovanje je zloupotreba moi i kontrole u kojoj silovatelj eli da ponizi, osramoti, postidi,
omalovaava i prestrai rtvu. Osnovni cilj je upotreba moi i kontrole nad drugom osobom.

50. Silovanje ena obuhvaa sve starosne skupine, od djece do starijih ena, u svim
oblastima u kojima su sukobi.

51. Mnoge ene ne ele da priaju o svojim iskustvima iz razliitih razloga: zbog oz-
biljne traume, osjeanja stida, nedostatka povjerenja, straha od buenja runih uspo-
mena. Strah od osvete nad njima i njihovim porodicama, od kojih su neki lanovi jo
uvijek u zonama pogoenim sukobima, takoer ini rtve nevoljnim za razgovor.

52. esti intervjui rtava sa razliitim misijama i predstavnicima medija jo su vie sma-
njili njihovu spremnost za razgovor. Neke ene, koje su se susrele sa timom strunjaka,
su osjeale da su ih mediji i mnoge misije koje su studirale silovanje u bivoj Jugosla-
viji iskoristile. Nadalje, lijenici su bili zabrinuti za ene zbog posljedica stalnoga prepri-
avanja njihovih iskustava bez adekvatne psiholoke i socioloke podrke na licu mjesta.

53. Neke vladine i nevladine organizacije u bivoj Jugoslaviji iskoritavaju pitanje silo-
vanja za svoje politike ciljeve.

54. ene ne dobijaju potrebne ginekoloke preglede i testove na spolno prenosive bo-
lesti, koji bi trebali biti dio ope njege nakon silovanja. U nekim situacijama to se deava
zbog neprijavljivanja silovanja, koje je ponekad posljedica nemogunosti otkrivanja
iskustva silovanja drugima. Geografska lokacija nekih izbjeglica ogranava njihov pri-
stup odgovarajuoj zdravstvenoj njezi, kao i ekonomske i logistike zapreke.

55. Otvaranje zdravstvenih centara koji bi sluili samo za rtve silovanja bi dovelo do
jo vee stigmatizacije rtava. Prema tome, treba osmisliti programe za sve ene i djecu
rtve rata. Ove napomene meunarodna zajednica treba uzeti u obzir kada bude ra-
spodjeljivala pomo za specijalne programe.

56. Eksperti su saznali da je 65 70% izbjeglica u Hrvatskoj u privatnim kuama, dok

je 96% izbjeglica u Beogradu u privatnim kuama. Potrebno je osigurati materijalnu
pomo za one koji ugoavaju izbjeglice u svojim domovima.

155
57. Tim strunjaka je promatrao djecu koja su bila i jo uvijek su izloena ratnim trau-
mama: kako direktno, tako i kroz medije sluaju slikovite razgovore svojih roditelja i
drugih odraslih o traumatinim dogaajima, ukljuujui i silovanje.

58. ensko iskustvo silovanja moe biti pojaano kulturnim i religijskim shvaanjima
koja esto krive rtvu. Mijenjanje socijalnih pogleda kroz obrazovanje zajednice moe
pomoi u omoguavanju da rtve silovanja mogu u potpunosti uestvovati u porodi-
nom i ivotu zajednice.

B. Zakljuci

59. Silovanje ena, ukljuujui i maloljetnice, javlja se u velikim razmjerama. Mada je

tim strunjaka pronaao rtve meu svim etnikim skupinama u sukobu, veinu do-
kumentiranih silovanja su poinili srpski vojnici nad enama Muslimankama iz Bosne
i Hercegovine.

60. Tim strunjaka nije upoznat ni sa kakvim pokuajima ljudi na vlasti, bilo vojnoj ili
politikoj, da zaustave silovanja.

61. Postoje jasni dokazi da su Muslimanke, Srpkinje i Hrvatice bile zarobljene na due
vremenske periode i silovane vie puta.

62. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je silovanje korieno kao sredstvo etnikog i-

enja.

63. U tim okolnostima silovanje je prema enevskoj konvenciji iz 1949. godine i Do-
datnom protokolu iz 1977. godine ratni zloin i meunarodna zajednica se prema
njemu tako treba i odnositi.

64. Iako su mediji bili od pomoi kod privlaenja medijske panje za pitanje silovanja,
neke ene su ponovno postale rtve kroz viestruka intervjuiranja bez obraanja pa-
nje na psiholoke posljedice ili socijalnu podrku koja im je onemoguena.

65. Vie od est misija istraivanja krenja ljudskih prava ena su posjetile bivu Jugo-
slaviju, u posljednja dva mjeseca. Nedostatak koordinacije je doveo do udvostruava-
nja napora i pogodovao umoru od misija meu rtvama, staratelja i osoblja
ukljuenoga u pruanje usluga i pomoi izbjeglicama.

66. Nedavno su objavljene ope procjene broja rtava silovanja. Tim strunjaka nije
mogao odrediti pouzdan metod za odreivanje ovih brojeva. Mada podaci koje je ova
misija skupila, upuuju na to da su silovanja bila rairena, tim nije u mogunosti odre-
diti ukupan broj rtava silovanja u ovome sukobu.

156
C. Prijedlozi

67. enama izbjeglicama i prognanicama, bez obzira da li priznaju da su bile silovane

ili ne, treba ponuditi osnovnu medicinsku zatitu, ukljuujui ginekoloki pregled i te-
stove na spolno prenosive bolesti. Psiholoka i socijalna rehabilitacija mora biti orga-
nizirana na nivou zajednice sa doprinosom onih koji su bili traumatizirani. Trebala bi
biti fokusirana na rjeenja umjesto na otkrivanje, odnosno na probleme sa kojima se
sada suoavamo umjesto na traumatske dogaaje koji su se desili, ukljuujui silova-
nje. Tim strunjaka predlae programe tokom kojih nee doi do izdvajanja rtava i
koji se fokusiraju radije na drutvene probleme nego na silovanja. Podravanje enskih
grupa za samopomo, unutar postojeih struktura zajednice, moe biti od pomoi u
ovome procesu. Posebne potrebe djece se takoer moraju uzeti u obzir.

68. Za mali broj osoba koje imaju ozbiljne psiholoke probleme trebalo bi omoguiti
usluge psihjatra.

69. Zdravstvenim radnicima i drugim vanijim uposlenicima treba omoguiti usavr-

avanje o efektima hroninoga nasilja i traume.

70. Tim strunjaka eli da naglasi vanost meunarodnih humanitarnih posmatraa na

terenu, koji prikupljaju i analiziraju informacije iz prve ruke bez odlaganja i koordini-
raju skupljanje i dokumentiranje podataka koji se tiu krenja ljudskih prava u bivoj
Jugoslaviji. Takoer bi trebali osnaiti i pomagati lokalnim humanitarnim udruenjima
da sistematiziraju i koordiniraju skupljanje podataka o krenju ljudskih prava, uklju-
ujui i silovanje. Treba imati na umu da je prisustvo ene posmatraa za ljudska prava
neophodno, da bi se dobili dokazi o silovanjima iz prve ruke. Ovi posmatrai bi trebali
imati posebnu obuku za intervjuiranje ena koje su rtve silovanja. Njihov rad treba biti
koordiniran sa radom onih koji pruaju pomo enama i djeci.

71. Sva mjesta gdje su zarobljenici bili podvrgnuti krenju ljudskih prava, trebaju biti
zatvorena i putanje na slobodu onih koji su bili zarobljeni praeno tako da im se osi-
gura sloboda.

72. Oni koji su odgovorni za krenje ljudskih prava trebaju snositi odgovornost. Tre-
nutno nema nainada se rtvama krenja ljudskih prava unutar zemlje omogui pravda.
Trebalo bi uspostaviti Meunarodni tribunal kako bi se kaznili oni koji su poinili ratne
zloine i zloine protiv ovjenosti, ukljuujui i silovanje. Oni koji su poinili silova-
nje, oni koji su ga naredili, ili oni na kljunim pozicijama koji nisu uspjeli da ga sprijee,
bi trebali biti dovedeni na optueniku klupu.

73. rtve silovanja bi trebale dobiti izbjegliki status ukoliko su uvjeti iz lana 1 Kon-
vencije o pravima izbjeglica zadovoljeni, to jest da je osoba zbog utemeljenoga straha
od progona zbog rase, religije, nacionalnosti, pripadanja odreenoj drutvenoj grupi ili
politikoga miljenja van svoje domovine i nije u mogunosti ili je zbog toga straha
nevoljna da se vrati pod zatitu te zemlje(...).

157
74. Sva druga znaajna orua za meunrodna ljudska prava trebaju takoer biti uzeta
u obzir, posebice Univerzalna deklaracija ljudskim pravima, Meunarodni sporazum
o graanskim i politikim pravima, Sporazum protiv muenja i drugih zlostavljanja, ne-
humanog ili poniavajueg odnosa ili kanjavanja, meunarodni standardi koji se tiu
odnosa prema zarobljenicima, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad
enama, kao i Nacrt deklaracije o nasilju nad enama.

***
75. Silovanja u ovome se sukobu deavaju u kontekstu potpunoga zanemarivanja prava
svakoga ljudskog bia. Ona su samo jedan od vie neopisivih zlostavljanja, grubosti, de-
gradacija i gubitaka koji se deavaju opem graanstvu u toku sukoba u bivoj Jugo-
slaviji. Ukoliko mirovni pregovori ne uspiju, zvjerstva e se nastaviti. Tim strunjaka
apelira na one koji imaju tu mo, da naprave sve to je u njihovoj moi, da zaustave
ovo nasilje bilo kojim sredstvima koja imaju.

158
 Aneks III.
MEUNARODNA KONFERENCIJA U LONDONU: PLAN AKCIJE ZA
HUMANITARNA PITANJA KOJI SU DOGOVORILI KOPREDSJEDAVAJUI
KONFERENCIJE I SUKOBLJENE STRANE

Poto su shvatili, da bi efikasan humanitarni odgovor sa punom saradnjom sukoblje-

nih strana dosta pomogao naporima da se pronae jedno politiko rjeenje i da se pre-
kinu sukobi, Kopredsjedavajui konferencije, Visoki komesar Ujedinjenih naroda za
izbjeglice i sukobljene strane u Bosni su se sloili sa sljedeim programom djelovanja:

1. Sukobljene strane se obavezuju da e u potpunosti saraivati kako bi se osigurala

dostava humanitarne pomoi putevima diljem Bosne i Hercegovine.

2. Da bi se poboljao razvoj sistema kopnenih konvoja za dostavu humanitarne pomoi

na osnovu pregovora o sigurnosti prolaza, slijedei koraci e biti poduzeti:

a) Dat e se prioritet popravljanju puta i tranica izmeu Ploa, Mostara i Sarajeva.

b) Sukobljene strane e ne kasnije od 3. septembra predstaviti predstavnicima

UNHCR-a u Sarajevu (ili u Beogradu, Splitu ili Zagrebu po potrebi) imenovane
predstavnike lokalnih vlasti (na nivou vojne policije i politikom nivou) na svim
vanijim lokacijama sa kojima e se praktini aspekti proirenja buduih misija
himanitarne pomoi i putnih konvoja za dobro svih rtava dogovoriti.

c) Predstavnici UN-a i UNHCR-a e se redovito sastajati sa imenovanim predsta-

vnicima strana, dogovarati budue humanitarne misije i putne konvoje iz Hr-
vatske, Srbije i Crne Gore za Sarajevo, kao i za Banju Luku, Biha, Bileu, Doboj,
Fou, Gorade, Mostar, Tuzlu, Vitez i Vlasenicu. Ovaj plan e se iriti na sve di-
jelove Bosne i Hercegovine gdje je potrebna humanitarna pomo.

d) Kada se raspravljalo o akutnome problemu nezakonitoga zadravanja civila i ua-

snim okolnostima u kojima ih dre, prepoznato je da je glavni cilj da se isti oslobode
i vrate svojim domovima. Ukoliko to nije odmah izvodljivo, odreene su sljedee
mogue opcije u svjetlu elja onih koji su zarobljeni i pridravanja uvjeta navede-
nih pod brojem tri:

- odvoenje na teritoriju pod kontrolom njihove etnike skupine,

- odabir da privremeno ostanu na teritoriji na kojoj su zarobljeni,
- preseljenje na podruje udaljeno od sukoba koje je pod meunarodnom kon-
trolom i
- privremeno izbjeglitvo u tree zemlje.

e) Meunarodne humanitarne agencije e sa svim stranama hitno istraiti sve mo-

gue naine da se osigura sigurno putanje zarobljenika.

159
 f) Strane su u meuvremenu preuzele na sebe da osiguraju da se poduzmu sve
mjere da se opskrbe i zatite zarobljenici dok ne bude omogueno sigurno oslo-
baanje; prihvatile su da meunarodna zajednica detaljno analizira situaciju, da
bi se obezbijedila sigurnost i da se osigura dobro onih koji su zarobljeni. Kako bi
se ovo osiguralo, sukobljene strane su pristale da omogue slobodan pristup
predstavnicima meunarodne zajednice ukljuujui UN, ICRC, EC i CSCE.

g) Kada je u pitanju potreba za hitnom evakuacijom kritinih medicinskih slua-

jeva pod supervizijom ICRC-a, strane su se sloile da osiguraju sigurnosne ga-
rancije za korienje aerodroma Banja Luka u ovu svrhu. Evakuacija e se desiti
u to kraem vremenskom roku. Strane su pristale da daju imena lokalnih ko-
mandira/vlasti koji e se dogovarati sa predstavnicima ICRC-a u koordinaciji sa
Ujedinjenim narodima i onima koji e osobno biti odgovorni za slobodan prolaz
i sigurnost onih koji e biti evakuirani.

3. U provoenju plana akcije sukobljene strane su pristale da se pridravaju sljedeih

odredbi:

ii) sve sukobljene strane moraju da se pridravaju svojih obaveza ureenih meu
narodnim humanitarnim pravom, a posebice enevskom konvencijom iz 1949.
godine i Dodatnim protokolom te da su osobe koje izvre ili narede teke prekr-
aje osobno odgovorne.

iii) sve strane u konfliktu imaju odgovornost da primijene puni autoritet na nedis-
cipliniranim elementima u zoni svoje odgovornosti tako da se izbjegne bezvlae,
krenje meunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava.

iv) da se izbjeglicama i raseljenim licima dopusti se dobrovoljno i slobodno vrate u

mjesta odakle potiu.

v) sve radnje koje ukljuuju prisilno preseljavanje, sve oblike zlostavljanja, ponia-
vanja ili zastraivanja; oduzimanje ili unitavanje imovine i svaki in povezan sa
praksom etnikoga ienja su gnusni i od sada trebaju prestati.

vi) trebalo bi biti bezuvjetno i jednoglasno oslobaanje svih civila trenutno zarob-
ljenih pod meunarodnom supervizijom.

vii) da su strane u konfliktu odgovorne za sigurnosno stanje i zatitu onih koji su tre-
nutno zarobljeni dok ne budu osloboeni pod meunarodnom supervizijom.

viii) da sve takve akcije trebaju biti u saglasnosti sa stranama u dogovoru, koji je po-
stignut u enevi 22. maja pod pokroviteljstvom ICRC-a.

ix) da se odredbe humanitarne pomoi sprovode nepristrasno i bez utjecaja politike

za dobro svih onih koji su pogoeni sukobima.

160
Predstavnici kopredsjedavajueg su takoer istaknuli sljedee take:

a) da humanitarna pomo treba biti provoena nepristrano za dobro svih onih ko-
jima je potrebna.

b) da nijedna strana ne moe potvrditi sigurnost u ime drugih strana u sukobu.

c) da e biti jasno da u dozvoljavanju slobodnoga pristupa meunarodnim huma-

nitarnim organizacijama nijedna strana nee dobiti vojnu prednost.

Identine kopije dokumenta su u Londonu, 27. avgusta 1992. god. potpisali:

Alija Izetbegovi
Predsjednik Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine

Radovan Karadi

Mate Boban

161
Progon iz istonih enklava
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/4 od 19. 5. 1993. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na etniko ienje istonih enklava, navode ve-
zane za Vladinu ofanzivu u decembru i januaru 1993., prisilno iseljavanje
stanovnitva na istoku, prisilno novaenje, situaciju Srba u Tuzli.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 4) ...........................................................................................................165

I . ETNIKO IENJE ISTONIH ENKLAVA (paragrafi 5 42)..............................165

A. Poetne faze (paragrafi 5 7).....................................................................................165
B. Cerska (paragrafi 8 17) .............................................................................................166
C. Konjevi Polje (paragrafi 18 24) ..............................................................................168
D. Navodne zasjede civilima koji su bjeali iz enklave (paragrafi 25 29) .............169
E. Srebrenica (paragrafi 30 40).....................................................................................170
F. Gorade i epa (paragrafi 41 42) ............................................................................172

II. NAVODNI NAPADI KOJE JE IZVRILA ARMIJA RBIH

U DECEMBRU 1992. I JANUARU 1993. GODINE (paragrafi 43 50) ....................172

III. HUMANITARNA SITUACIJA ONIH KOJI SU PRISILNO

PROTJERANI S ISTOKA (paragrafi 51 62)................................................................173

IV. PRISILNA MOBILIZACIJA (63- 67) .............................................................................175

V. POLOAJ SRBA U TUZLI (68 85) ...............................................................................176

VI. ZAKLJUCI (paragrafi 86 93) ....................................................................................179

VII. PREPORUKE (paragrafi 94 96)..................................................................................181

164
Uvod

1. Komisija za ljudska prava imenovala je u augustu 1992. godine Specijalnog izvjesti-

telja, kako bi direktno istraio stanje ljudskih prava na podruju bive Jugoslavije. Re-
zolucijom 1993/7. od 23. februara 1993. godine, Komisija za ljudska prava odluila je
obnoviti mandat Specijalnog izvjestitelja na godinu dana i od njega zahtijevala da na-
stavi da podnosi periodine izvjetaje u skladu sa situacijom. Ovaj izvjetaj je neop-
hodan zbog nedavnih dogaaja u istonoj Bosni i Hercegovini.14

2. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja posjetilo je Bosnu i Hercegovinu u periodu

od 1. do 16. aprila, kako bi prikupili informacije o navodima nedavnih krenja ljudskih
prava i humanitarnog prava u istonom dijelu zemlje. Ovaj izvjetaj zasnovan je na in-
tervjuima sa oevicima i na informacijama koje smo dobili od lokalnih i meunarodnih
organizacija koje su aktivne na terenu.

3. Iz informacija u ovom izvjetaju, moe se zakljuiti da je potrebno izvriti dalju

istragu o ovim navodima. alosno je da, zbog toga to vlasti Savezne Republike Jugo-
slavije nisu dale doputenje, nije bilo mogue prikupiti svjedoenja Srba iz istone
Bosne i Hercegovine, koji su izbjegli u SRJ.

4. Osim dogaaja u istonoj Bosni i Hercegovini, Specijalni izvjestitelj bi htio skrenuti

panju na sljedee:

a) Prema pouzdanim izvorima, dolo je do ozbiljnog krenja meunarodnog hu-

manitarnog prava za vrijeme nedavnih sukoba izmeu Armije RBiH i hrvatskih
snaga u centralnoj Bosni i Hercegovini;
b) Etniko ienje se nastavlja, kao i uznemiravanje i zastraivanje nesrpskog sta-
novnitva u mjestima kao to su Banja Luka i Bijeljina, gdje se strahuje da je taj
proces ve pri kraju;
c) Kao rezultat sve veih tenzija u Mostaru, mnogi Srbi ele napustiti to podruje;
d) Takoer raste i zabrinutost zbog situacije u raznim dijelovima Savezne Repu-
blike Jugoslavije. To je sluaj s Kosovom, gdje je nedavno hapenje profesora
Ejupa Statovia samo doprinijelo poveanju tenzija u tom podruju;
e) Situacija u kojoj se nalaze osobe srpskog porijekla u Hrvatskoj i velike restrikcije
slobode tampe u toj zemlji predstavljaju ozbiljne probleme.

I. ETNIKO IENJE ISTONIH ENKLAVA

A. Poetna faza

5. Prvi val etnikog ienja u istonoj Bosni i Hercegovini izvrile su srpske snage u
aprilu-maju 1992. godine. Od ljeta 1992. godine do februara 1993. godine, samo su tri

14
Ovaj izvjetaj treba proitati u kontekstu onih koje je Specijalni izvjestitelj prethodno podnio.

165
depa ili enklave na istoku ostale pod kontrolom Armije RBiH. To su podruja
Cerske-Konjevi Polja; Srebrenice i Gorada, te podruje epe. Tokom cijelog perioda
nije bilo nezavisnih posmatraa, koji bi imali pristup podruju.

6. Uprkos obeanjima njihovih voa, srpske snage su od samog poetka gotovo redo-
vno spreavale pokuaje Ureda Visokog komesara za izbjeglice Ujedinjenih naroda
(UNHCR) da prui humanitarnu pomo enklavama ili da evakuira ranjenike iz njih.
Razlozi za spreavanje ili zadravanja konvoja bili su pokuaji srpskih snaga da time
uslovljavaju slobodu kretanja Srba iz Tuzle, koja je pod kontrolom Armije RBiH. Ova
je tema naknadno obrazloena u izvjetaju.

7. U decembru-januaru 1993. godine, snage Armije RBiH izvele su napad, ime su en-
klave (ne ukljuujui podruje epe) spojene u jednu, dosta veu, enklavu. Dana 1.
marta 1993. godine Sjedinjene Amerike Drave, zajedno s Mirovnim snagama Ujedi-
njenih naroda (UNPROFOR) i UNHCR-om, zapoele su opskrbu humanitarnom po-
moi, koja je bacana padobranima. Ova pomo je sigurno spasila mnoge ivote,
posebno u Srebrenici. U meuvremenu, UNHCR je nastavio u svojim aktivnostima do-
stave 1.000 tona pomoi dnevno irom cijele Bosne i Hercegovine, uz zatitu UNPRO-
FOR-a.

B. Cerska

8. Takozvana enklava Cerska sastoji se od mnogih malih zaseoka, rasprostranjenih poput

satelita smjetenih u dolini oko sela Cerska, u istonoj Bosni i Hercegovini (selo Cerska
sastoji se od donje, gornje i srednje Cerske), kao i sela Konjevi Polje i njegove okoline.

9. U maju-junu 1992. godine, srpske snage su, koristei se tekom artiljerijom, tenko-
vima i avionima (koji su prema navodima bili korieni do augusta) opkolile podruje
Cerske. Time je i uspostavljena prva linija, koja je ostala praktino nepromijenjena sedam
mjeseci, sve do decembra-januara 1993. godine Zabiljeeno je da su pjeadijski napadi i
napadi tekom artiljerijom na ova sela trajali gotovo neprekidno od juna 1992. godine.

10. Prie o ivotu u enklavi Cerska tokom ovih sedam mjeseci kazuju kako su seljani po-
kuavali obraivati svoja polja nou, kako bi izbjegli granatiranje i snajpere. Prije pada
Cerske, snabdijevanje hranom je predstavljalo jedan od veih problema, a zabiljeeni su
i mnogi sluajevi djece koja su umrla od gladi. Navodi se da su ljudi jeli krmivo, lie
i koru drvea. Granatiranje je trajalo neprestano i ljudi su traili sklonite od zime u
okovima razruenih kua ili po podrumima, koji su obino bili pretrpani. Neki su se-
ljani u ljeto i zimu 1992. godine ivjeli u umi, i vraali bi se kuama nou na sat-dva,
kada bi hladnoa postala nepodnoljiva. U svim enklavama bilo je dosta protjeranih
ljudi, koji su pobjegli iz svojih domova od etnikog ienja.

11. Prema izvjetajima, veliki broj ljudi je ranjen. Medicinski uvjeti su srednjovjekovni,
s malo ili bez ikakvih lijekova ili anestetika. Amputacije su raene bez anestezije. Zavoj,
kada bi ga uope i bilo, korien je vie puta, bez prethodnog ispiranja ili dezinfekcije.

166
Ljudi su umirali i od najmanjih povreda, zbog nedostataka medicinskog tretmana, dok
je veina stanovnitva imala kone bolesti, vake, gastroentritis i hepatitis.

12. Jedan oevidac tvrdi da se poetkom februara 300 protjeranih ljudi iz Vlasenice na-
lazilo u osnovnoj koli u Cerskoj, kada je granatirana. Oko 10 njih je bilo na mjestu
mrtvo, a oko 50 ih je bilo ranjeno. Navodi se da je na one koji su pokuali pobjei do
oblinjeg sklonita ponovo pucano. Jedan medicinar je navodno morao koristiti pilu,
kako bi amputirao ruke i noge ranjenika. Nije bilo niega ime bi se oistile rane, osim
domae rakije, pelena i arafa. Ne zna se koliko je ranjenih preivjelo.

13. Situacija koja je vladala prethodnih sedam mjeseci promijenila se kada su srpske
snage, prma navodima, krenule u napad na enklavu Cerska 15. januara 1993. godine.
Napad je trajao sve dok i zadnje selo, Konjevi Polje, nije palo, 10. ili oko 10. marta 1993.
godine. Snage su zauzimale jedno po jedno selo. Svaki dan su po okolnim brdima bile
na hiljade ostataka granata iz tenkova. U selima poput Gobelje navodi se da je svaka
kua gaana pojedinano, a da su se ljudi selili iz jedne kue u drugu tokom granati-
ranja. Navodi se da su se snage Armije RBiH povlaile u iz sela u selo, premjetajui i
civile, sve dok i to selo ne bi palo u ruke srpskim snagama. Mnogi svjedoci su pobjegli
iz svojih kua sa srpskim snagama za petama. Ljudi koji nisu mogli bjeati (starci, in-
validi i ranjenici) ostajali su u selima koja su zauzimale srpske snage.

14. U izvjetajima stoji da su neka sela, koja su bila blizu prve linije, poput Velia, Gr-
bia i Hodia, tako brzo zauzeta da su ljudi iskakali sa drugog sprata kua, kako bi
pobjegli od srpskih snaga koje su ulazile u selo. Zabiljeeno je da je enama s malom
djecom bilo teko bjeati, te se navodi da su srpske snage zbog toga ubile od 50 do 100
ljudi u selima Velii i Muskii.

15. Prije nego to je veina sela oko Cerske pala u ruke srpskim snagama poetkom
marta, zabiljeeno je da su bila pretrpana protjeranim licima iz mjesta poput Vlasenice,
Sadia i Kamenice, koje su srpske snage zauzele do sredine februara. Kada je doao tre-
nutak da se napusti i samo selo Cerska, lan lokalne civilne zatite posjetio je svaku
kuu i mirno saopio da se linija ne moe vie drati, i da svi trebaju napustiti selo tu
veer. Zabiljeeno je da su u noi s 1. na 2. mart skoro svi koji su boravili u selu Cerska
napustili selo u grupi od oko 10.000 ljudi, kreui se uz rijeku prema Konjevi Polju.
Jedan svjedok navodi kako je gledao s planine kako srpske pjeadijske snage ulaze u
Cersku, zatim tenkovi, a zatim i oklopna vozila: Kue su ve bile unitene granatira-
njem, ali ako je ostao i jedan mali dio krova netaknut, Srbi su ga zapalili da svi vide.

16. Procjenjuje se da je u Cerskoj bio i manji broj starijih ljudi i ranjenika koji nisu mogli
otii prije nego to su to selo zauzele srpske snage. Terensko osoblje Specijalnog izvje-
stitelja u Tuzli je upoznalo 77-godinju enu, koja je tako ostavljena u Konjevi Polju
s muem i jo estero ljudi u jednoj kui. Srpske snage dole su sljedee jutro i odvele
ih kamionom do kue na nepoznatoj lokaciji. Grupu su zadrali oko mjesec dana, ispi-
tivali ih i govorili im kako ih je trebalo ubiti. Svjedokinju, njenog mua i jo jednu sta-
riju enu su tukli. Jednog jutra, grupi je reeno da e ih ubiti u podne. Umjesto toga,
stavili su ih u kamion i odveli do prve borbene linije blizu Tuzle. U vrijeme kada je

167
obavljen intervju, svjedokinja je imala modrice na licu i rukama, a njen mu je bio u
bolnici u Tuzli, zbog ozbiljnih povreda glave prouzrokovanim udarcima.

17. Sudbina ljudi koji prema navodima nisu mogli otii iz Creske je nepoznata, kao i
sudbina onih koji su ostali u osnovnoj koli ili pored nje.

C. Konjevi Polje

18. Srpske snage su zauzimale Cersku, selo po selo, od februara do poetka marta. Kako
su sela zauzimana, ene i djeca su u sve veem broju bjeali iz tih krajeva. Oko 5.000
ljudi je dolo pjeke do Tuzle u periodu januar-februar, ali je veina napustila Cersku
kasnije i pobjegla u pravcu Srebrenice. Mnogi su se zadrali u Konjevi Polju, prije na-
pada na to selo. Kada priaju o ovim kretanjima po dubokom snijegu, gotovo svi svje-
doci spominju da se nisu mogli koristiti planinskim putevima zbog granatiranja. Do
sredine marta, kada je palo i Konjevi Polje, hrane gotovo i nije bilo i ene su od kue
do kue prosile hranu za svoju djecu.

19. Prilikom zauzimanja Cerske, radioamateri, jedini izvor informacija u tom trenutku,
navodili su da je izvren masakr nad civilima, ali nisu davali detalje. Ova informacija
privukla je meunarodnu panju. U pismu od 4. marta 1993. godine, upuenom pred-
sjedavajuem Komisije za ljudska prava, koja je tada zasijedala, Specijalni izvjestitelj
skrenuo je panju na trenutnu situaciju. Sljedeeg dana, 5. marta, srpske snage dozvo-
lile su snagama UNPROFOR-a da uu u Cersku.

20. General potpukovnik Philippe Morillon, komandant UNPROFOR-a u Bosni i Her-

cegovini, stigao je u Konjevi Polje naveer 5. marta 1993. godine, s predstavnicima
UNHCR-a, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Meunarodnog komiteta Crve-
nog kria (MKCK), vojnim posmatraima Ujedinjenih naroda (UNMO) i lanovima UN-
PROFOR-a. Njihova namjera je bila da prikupe informacije o Cerskoj, koja je veinskim
djelom, osim nekolicine sela, pala u ruke srpskim snagama. Svjedoci koji su bili u Konje-
vi Polju u tom trenutku sjeaju se oduevljenja zbog dolaska UNPROFOR-a, posebno
zato to je granatiranje sela smanjeno. Oni, meutim, tvrde da s generalom Morillonom
nisu mogli razgovarati o dogaajima koji su se prema navodima desili u Cerskoj.

21. Granatiranje Konjevi Polja je pojaano nakon odlaska generala Morillona, 6. marta.
Dana 11.marta 1993. godine, grupa humanitarnih radnika Ujedinjenih naroda, u prat-
nji dvaju oklopnih vozila iz britanskog bataljona UNPROFOR-a, dobila je dozvolu da
ue u Konjevi Polje. Cilj je bio evakuirati one ranjenike kojima je hitno bila potrebna
pomo, a koji su odabrani u prethodnim posjetama. Srpske snage su odbile dopustiti
UNHCR-u da u enklavu doveze kola hitne pomoi ili kamione, ograniili su lijekove
koji su se mogli unijeti i odbili dopustiti evakuaciju bilo kojeg mukarca u dobi od 16
do 60 godina (bilo da su ranjeni ili ne).

22. Tim Ujedinjenih naroda zabiljeio je da je zatekao hiljade ljudi, koji su preklinjali da
ih evakuiraju i koji su spreavali britanske trupe da odu. Grupa od najmanje 2.000 ljudi

168
okupila se oko dva UNPROFOR-ova vozila, a srpske snage su potom namjerno grana-
tirale i ljude i vozila. Jedno je oklopno vozilo uniteno skoro direktnim pogotkom, ne-
koliko trenutaka nakon to su oni koji su bili u njemu preli u drugo oklopno vozilo.
Prema tvrdnjama oevidaca, najmanje 150 ena i djece koji su se spasili od intenzivnog
granatiranja u Cerskoj prethodnih dana, poginulo je u ovom granatiranju. Nekoliko
djece je bilo je obezglavljeno. Ne zna se taan broj onih ranjenih koji su ostali bez ruku
ili nogu.

23. Nakon jednog dana i jedne noi, Britanci su napustili selo za vrijeme kratkog pre-
kida granatiranja koje je dogovoreno za tu svrhu. Uniteno oklopno vozilo ostalo je u
selu. Ovom prilikom niko nije bio evakuiran, ni oni s prvobitnog spiska hitnih slua-
jeva, koji je napravljen za vrijeme posjete generala Morillona, niti oni koji su ranjeni u
zadnjem granatiranju.

24. Svjedoci navode da su ljudi, poto su vidjeli da ih Ujedinjeni narodi nee zatititi,
odluili napustiti Konjevi Polje. Nakon to je UNPROFOR-ovo vozilo otilo, ljudi su
bjeali u svim pravcima i nisu mogli pomoi ranjenima, niti sahraniti mrtve. Pobjegli su
s djecom, pjeke, preko planina prema Srebrenici, u potrazi sa utoitem. Jedan oevi-
dac je izjavio: Grupa je bila toliko velika da se nije vidjelo gdje je kraj kolone. Granati-
rali su sa svih strana. Bilo je strano: granata bi pala iza ljudi i porodica bi ostavila jedno
dijete na putu da bi se pobrinula za drugu djecu, kada bi se uvjerili da je to dijete mrtvo.

D. Navodi o zasjedama civilima koji su bjeali iz enklave

25. Navodi se da su jo od poetka rata mnogi civili pokuali pobjei iz opkoljene en-
klave Cerska, posebno prema podruju Tuzle. Postoje navodi da su srpske snage pra-
vile zasjede na Crnom Vrhu, Baljkovici, Debelom brdu, Suici, Rogosiji i Ilijinom brdu.

26. Zabiljeeno je da je u ljeto 1992. godine grupa od nekoliko hiljada civila pokuala
pobjei iz enklave Cerska, kreui se polako s ranjenim ljudima i djecom, prema Kale-
siji. Nakon dva dana i dvije noi provedene na planinskim puteljcima i samo 20 mi-
nuta udaljeni od svoga cilja, navodi se da su grupu opkolile srpske snage u umi u
Balcoviima. Navodi se da su neke ljude srpske snage zarobile, i da je 150 ljudi pogi-
nulo u ovom napadu. Ljudi su pobjegli na sve strane i nakon 15 dana lutanja po u-
mama jo uvijek su stizali ponovo u Cersku.

27. Navodi se kako je krajem decembra, grupa od oko 2.000 civila napadnuta mitralje-
zima u selu Baljkovica. One koji su bjeali u umu napadai su pratili. ene koje su
imale vie od jednog djeteta su ostavljale jedno ili vie djece iza sebe, kako bi mogle
bjeati. Ne zna se koliko je ljudi poginulo u ovom napadu.

28. Koristei se drugom rutom, kako bi stigli do centralne Bosne, jedan svjedok je, s
grupom od 34 ovjeka, otiao iz Cerske 14. februara 1993. godine. Proli su Vlasenicu i
doli do Debelog brda, kad su navodno naili na zasjedu. Navedeno je da su srpske
snage iskoile pred grupu i na nju osule paljbu iz automatskog oruja. Otac, majka i se-

169
stra svjedoka su ubijeni u ovoj zasjedi. Nakon petodnevnog putovanja i jo jedne za-
sjede u Kljetanima, zabiljeeno je da je etvero, od poetne grupe od 34, stiglo u Kla-
danj.

29. Postojale su samo dvije rute kojima se moglo doi do Konjevi Polja iz Cerske: jedna
je vodila preko sela Babii i preko planine Udr (1.042 m), a druga je vodila drugom
stranom doline Cerske preko Ilijinog brda, gdje je umski put na planini bio bolji i ra-
vniji. Navedeno je da su poetkom februara ljudi iz sela oko Cerske blizu linije fronta,
koja su prva pala, pokuali doi do Konjevi Polja ovim putem. Zabiljeeno je da su ci-
jela sela pokuavala pobjei ovim putem, a, prema jednom iskazu, oko 2.000 ili 3.000
ljudi pokualo ga je iskoristiti prije nego to je postalo poznato kao mjesto zasjede
krajem febraura. Preivjeli tvrde da su na putu vidjeli oko 100 tijela ljudi koji su ne-
davno poginuli usljed granatiranja ili oruanog napada, prije nego to bi i sami bili
napadnuti.

E. Srebrenica

30. Pretpostavlja se da je poetkom marta enklava Srebrenica, zajedno s okolnim se-

lima, imala populaciju od 60.000 stanovnika, od kojih je oko pola ivjelo u samom
gradu. Prije rata, u gradu je ivjelo oko 7.000 stanovnika. Enklava je bila pod opsadom
11 mjeseci. Srpske snage nisu doputale dotok humanitarne pomoi od 11. decembra
1992. godine.

31. Prognana lica stizala su u tri navrata, koji su se podudarali s napadima srpskih
snaga: iz Vlasenice, zatim iz Cerske/Kamenice/Konjevi Polja i iz Osmaca, Zelenog
Jadra, te nekih drugih sela, juno od Srebrenice. Pretpostavlja se da je samo iz podru-
ja Cerske u Srebrenicu stiglo oko 25.000 do 30.000 ljudi. Pored toga, kako je sama en-
klava Srebrenica pala u ruke srpskim snagama, jo ljudi je stiglo u martu i aprilu.

32. Veina prognanih bili su ene, djeca i stariji ljudi. Ova skupina bila je najranjivija u
enklavi, jer nije bila dio mree podrke koja je funkcionirala u seoskim i gradskim za-
jednicama. Lokalne vlasti se nisu mogle nositi s ovakvim prilivom stranovnitva: nisu
im mogli pruiti osnovno utoite, a nije bilo ni sistematske raspodjele hrane. Mnogi su
morali spavati u tekim uvjetima, sa snijegom koji je napadao pola metra i na tempe-
raturi od -15 C.

33. Dr. Simon Mardel, predstavnik WHO-a, izvijestio je u martu da je 20-30 ljudi na
dan umiralo od gladi. U ovaj broj nisu uraunate smrti izazvane granatiranjem. On je
izjavio da su uvjeti neopisivo uasni. Desetine hiljada ljudi preivljavalo je hranei
se pupoljcima drvea i smjesom klipova kukuruza, koju je bolno provariti. On se sreo
i s porodicom prognanika koja nije jela nita 4 dana: Bili su letargini i slabi. Ovi ljudi
preivljavali su prosei hranu od komija ili kradui hranu sa srpskih posjeda. Neki su
u tim pokuajima poginuli. Drugi, koji su imali roake u epi, hodali bi dva dana do
epe, da prose za svoje porodice. Na ovakve pohode do okolnih sela i srpskih posjeda
mogli su krenuti samo oni lanovi porodice koji su u najboljoj formi....

170
34. Ljudi su po cijelu no ekali na pomo iz aviona na temperaturi ispod nule. Bili su to-
liko oajni, da su oruani okraji i povrede noevima postali uobiajeni. U posljednje vri-
jeme, kako je uspostavljen redovniji dolazak konvoja, znatno je poboljana opskrba hranom.

35. Jedini hirurg u enklavi nalazio se u Srebrenici. Svaki dan bi u prosjeku umrlo 5 ljudi
od infekcija, a u bolnicu bi bilo primljeno i do 30 ranjenih. Bez ope anestezije ili anti-
biotika, amputacije udova vrene su britvama i pilama.

36. UNHCR je uporno traio, a srpske snage bi stalno obeavale, doputenje da se u

Srebrenicu dostavi pomo, te da se izvri evakuacija ranjenih. Pismeni i usmeni dogo-
vori konstantno su kreni. Dana 12. marta 1993. godine, general Morillon je zajedno s
manjim timom doao u Srebrenicu u nadi da e se sporazumjeti sa srpskim snagama o
prekidu vatre, doputenju pristupa konvojima koji su prenosili pomo, te o pojaanoj
prisutnosti UNPROFOR-a u gradu. Rekao je da e ostati u Srebrenici dok ne postigne
sporazum oko svih zahtjeva. Nakon to su ga srpske snage drale devet dana, 19. marta
je konvoj pomoi Ujedinjenih naroda stigao do Srebrenice. To je bio prvi konvoj koji je
uao u Srebrenicu od decembra.

37. Krajem maja doputena je i evakuacija iz Srebrenice. Evakuacija ranjenih helikop-

terom obustavljena je kada su srpske snage granatirale pistu u Srebrenici, pri emu je
nekoliko ljudi, koje je trebalo evakuirati, poginulo, a dva su pripadnika UNPROFOR-
a ranjena. Uprkos najveim naporima UNHCR-a, nekolicine pripadnika UNPROFOR-
a i Lijenika bez granica (MSF) u Srebrenici, organiziranje evakuacija konvojima bilo je
nemogue bez prisustva veeg broja meunarodnog osoblja u gradu. Srpske snage nisu
dopustile poveanje broja pripadnika meunarodnih organizacija. Ljudi su oajniki
pokuavali otii, tako da je 2. aprila nekoliko njih pregaeno u guvi, u pokuaju da se
popnu na kamione u konvoju.

38. Dana 12. aprila najmanje 56 ljudi je poginulo, a 106 je bilo ranjeno prilikom grana-
tiranja Srebrenice. U tom periodu, 16. aprila 1994. godine, Vijee sigurnosti UN-a usvo-
jilo je rezoluciju 819 (1993), u kojoj se zahtijevalo da sve strane, kao i svi koji su
ukljueni, Srebrenicu i njenu okolinu tretiraju kao sigurnosnu zonu, u kojoj ne smije
doi do oruanih okraja ili bilo kojih drugih oblika neprijateljstva. Sljedei dan, ko-
mandanti Armije RBiH i srpskih snaga potpisali su ugovor o demilitarizaciji Srebre-
nice. Glavne take ugovora bile su:

a) potpuni prekid vatre na podruju Srebrenice;

b) razmjetanje ete UNPROFOR-ovih vojnika;
c) otvaranje zranog koridora za evakuaciju ozbiljno ranjenih i bolesnih u Tuzlu;
d) demilitarizacija Srebrenice u roku od 72 sata od dolaska UNPROFOR-ove ete,
uz predaju UNPROFOR-u cjelokupnog naoruanja u gradu;
e) nijedna strana nee ograniavati slobodu kretanja. UNHCR i MKCK istrait e na-
vode ograniavanja slobode kretanja, posebno u Srebrenici i Tuzli;
f) humanitarna pomo pristzat e u grad po planu;
g) razmjena zatvorenika, tijela i ranjenika prema sistemu svi za sve obavit e se
pod kontrolom MKCK-a.

171
39. Poveano je prisustvo pripadnika UNPROFOR-a i oko 600 ranjenih evakuirano je
helikopterom, u skladu sa sporazumom. UNPROFOR je proglasio zavretak demilita-
rizacije grada. Grad se vie ne granatira. Konvoji humanitarne pomoi dobili su sva-
kodnevni pristup gradu po potpisivanju sporazuma, a pomo distribuirana avionima
i dalje stie. Iako se situacija bitno popravila, ozbiljan problem prenaseljenosti sigur-
nosne zone nije bio rijeen. U gradu je prije rata ivjelo oko 7.000 ljudi. Pored toga to
su mnoge zgrade bile unitene granatiranjem, mora se osigurati utoite za jo 30.000
prognanika. Nadalje, cijeli grad se snabdijeva vodom s dva izvora, koja ne mogu pod-
miriti potrebe stanovnitva.

40. Osoblje UNPROFOR-a, UNHCR-a, WHO-a, MKCK-a, MSF-a i vozai konvoja hu-
manitarne pomoi koji svakodnevno izlau ivote opasnosti zasluuju svaku pohvalu
za hrabrost koju iskazuju u nastojanjima da pomognu napaenim civilima, posebno u
enklavama.

F. Gorade i epa

41. Pod kontrolom Armije RBiH nalaze su dvije enklave u istonoj Bosni. Enklava epa
je izolirano planinsko podruje, koje se sastoji od istoimenog sela, s populacijom od
9.000 ljudi, te 38 okolnih sela. Ukupni broj stanovnika cijele enklave iznosi 29.000, uklju-
ujui i prognanike. Gorade je, za razliku od epe, na poziciji od velike strateke va-
nosti na rijeci Drini. Grad je prije rata imao 40.000 stanovnika. Meutim, u enklavi i
oblinjim selima sada boravi 70.000 ljudi, ukljuivo prognanike.

42. Srpske snage granatiraju obje enklave. Konvoji humanitarne pomoi nisu mogli ui
ni u jednu od njih dva mjeseca, sve do poetka maja. Opskrba hranom zranim putem
nije dostatna. Navodi se kako je svake noi do sredine aprila, od 600 do 1.000 ljudi pje-
ailo po 42 km od Gorada do sela Grebak, kako bi jeli i pronali zalihe koje bi zatim
ponijeli svojim porodicama. Kako se navodi, ovaj je put sada prekinut.

II. NAVODI O NAPADIMA KOJE JE IZVRILA ARMIJA RBIH

U DECEMBRU 1992. I JANUARU 1993. GODINE

43. U aprilu 1992. godine, srpske snage zapoele su etniko ienje podruja Bratunca
u istonoj Bosni i Hercegovini. Mnogi Muslimani izbjegli su u Srebrenicu, 10 km zapa-
dno od Bratunca. Postoje izvjetaji da su u narednih 11 mjeseci snage Armije RBiH,
operirajui uglavnom iz Srebrenice, vrile diverzantske napade na srpska sela u dolini
Drine, napadale civile, ukljuujui i one koji su pokuavali pobjei u Savezna Repu-
bliku Jugoslaviju, te unitile desetine srpskih sela.

44. Nadalje, postoje izvjetaji da su snage Armije RBiH izvele napad na ovo podruje
u periodu od sredine decembra do januara 1993. godine. Do kraja januara, podruje
Srebrenice navodno se, kao rezultat akcija, proirilo prema sjeveru skoro do Drine, 15
km od Zvornika, s jakim vezama s enklavom Cerska - Konjevi Polje.

172
45. Kada su srpske snage zapoele svoj glavni napad na istone enklave u februaru, na-
vodi se da su pronale ak devet masovnih grobnica u selima i zaseocima oko Bratunca,
koje su osvojile od snaga Armije RBiH. U grobnicama su, kako se navodi, bili ostaci sr-
pskih civila i/ili vojnika, koje su snage Armije RBiH svojevoljno ubile, posebno u toku
napada u decembru-januaru. Neke od rtava su navodno i muene. Takve su maso-
vne grobnice po navodima pronaene u Miliima, Kamenici, Kravici i Konjevi Polju.

46. Oskudne su informacije o ovom napadu, poto nezavisni posmatrai nisu imali pri-
stup ovom podruju. Meutim, postoje pouzdani navodi da su mnoga srpska sela na-
mjerno zapaljena i da je oko 5.000 ljudi s ovog podruja pobjeglo preko rijeke Drine u
Saveznu Republiku Jugoslaviju u januaru 1993. godine. Navodno su mnogi od njih i
dalje u Ljuboviji (Savezna Republika Jugoslavija), poto su njihovi domovi u Bosni i
Hercegovini uniteni.

47. Zbog ozbiljnosti ovih navoda predvieno je da tim Specijalnog izvjestitelja obavi in-
tervjue s moguim svjedocima koji su pobjegli u Ljuboviju. Takoer je planirana posjeta
Beogradu, gdje forenziki odjel pri vojnoj bolnici, te Komisija za ratne zloine i geno-
cid Ministarstva pravde prikupljaju informacije vezane za ove navode.

48. U pismu kojeg je 30. marta 1993. godine uputio stalnom predstavniku Savezne Re-
publike Jugoslavije pri Uredu Ujedinjenih naroda u enevi, Specijalni izvjestitelj je od
Savezne Republike Jugoslavije zatraio saradnju u ovim aktivnostima. Ovaj zahtjev je
u ime Specijalnog izvjestitelja u diplomatskoj noti prenio i Centar za ljudska prava.
Savezna Republika Jugoslavija redovno je izvjetavana o namjerama Specijalnog iz-
vjestitelja o istraivanju navoda krenja ljudskih prava, te o planu zadataka tima Spe-
cijalnog izvjestitelja.

49. Izvjestitelj nije dobio nikakav odgovor u vezi sa zahtjevom da stupi u kontakt sa Sr-
bima iz istone Bosne i Hercegovine. Meutim, Specijalni izvjestitelj je 9. aprila telefa-
ksom informiran o novom viznom reimu zbog kojeg je terenskom osoblju sprijeen
pristup podruju. Specijalni izvjestitelj izraava aljenje to je ovim njegovom timu one-
mogueno da obavi pravovremenu i objektivnu istragu navoda, te da zbog toga i nije
bilo mogue uvrsiti rezultate planirane istrage u ovaj izvjetaj.

50. Ekshumacije i forenzike analize masovnih grobnica o kojima postoje navodi vre lokalni
ljekar i vojni forenziar patolog, koje je na te pozicije postavila Savezna Republika Jugosla-
vija. Strunjaci koji vre ovaj posao su spremni da objektivni meunarodni strunjak prisu-
stvuje forenzikim pregledima tijela, kako bi potvrdio i zabiljeio medicinski status. Bilo bi
poeljno uiniti dostupnima usluge jednog ovakvog meunarodnog strunjaka forenziara.

III. HUMANITARNA SITUACIJA ONIH KOJI SU PRISILNO

PROTJERANI S ISTOKA

51. Centralna Bosna i Hercegovina, a posebno podruje Tuzle, spremni su za dolazak

i do 30.000 raseljenih iz Srebrenice, nakon to je ovaj grad proglaen sigurnosnom

173
zonom. Grad Tuzla ve ima populaciju raseljenih od 60.000, pri emu je odnos rase-
ljenih i domicilnog stanovnitva 1:1. Prema navodima, Tuzla je primila 200.000 raselje-
nih od poetka rata.

52. Oko 10.000 raseljenika evakuirano je iz Srebrenice u Tuzlu konvojima koji su kre-
nuli krajem marta. Napravljeni su i planovi za naseljavanje raseljenih po opinama u
okolini Tuzle. Dobro organiziran i otvoren prijem ovih konvoja u Sportsko-kulturnom
centru Mejdan izvren je u bliskoj saradnji izmeu UNHCR-a, MKCK-a i lokalnih vla-
sti. Ovakva dobra organizacija, s medicinskim pregledima, spremnim kolima hitne po-
moi, hranom i smjetajem, nastala je iz bogatog iskustva. U 10 mjeseci, kroz ovaj
sportski centar prolo je oko 57.000 prisilno raseljenih ljudi.

53. Svi novopridoli raseljenici registriraju se po dolasku, kako bi se razdvojene poro-

dice lake ponovo spojile. Tragedija razdvojenih porodica vidljiva je na hiljadama ljudi,
koji dolaze da doekaju svaki novi konvoj, traei meu pridolicama lica roaka, ko-
jima su izgubili trag.

54. Posebnu brigu predstavljaju siroad i djeca bez pratnje. Iako jo nije poznat taan broj
djece evakuirane iz Srebrenice, na osnovu grupe koja se sada nalazi u bivoj osnovnoj
koli u Lukavcu, moe se utvrditi priblian broj. U grupi je bilo 260 odraslih (starosti od
14 do 60 godina), ali preko 100 djece mlaih od godinu dana, 45 djece starosti izmeu 1
i 2 godine, 63 djece starosti izmeu 2 i 4 godine, te 220 starosti od 4 do 14 godina.

55. UNHCR i UNICEF imaju zajedniku politiku o evakuaciji djece iz ratom zahvae-
nih podruja, po kojoj bi svim silama trebalo nastojati da se djeca evakuiraju s lano-
vima porodica.15 Meutim, izrazito oajna situacija u Srebrenici dovela je do toga da su
mnoga djeca evakuirana bez drugih lanova porodice, dok su neka djeca u vrijeme eva-
kuacije ve bila siroad, ili su prethodno odvojena od svojih porodica. Kada su u pita-
nju ova ranjiva djeca, od posebnog je znaaja zatita njihovih imena i identiteta,
pravilnim biljeenjem i voenjem podataka, kao i njihova psiholoka i socijalna skrb.

56. Pri dolasku u Tuzlu neki od raseljenika prenoe u sportskom centru, dok drugi u
konvoju odlaze direktno do centara u okolnim opinama. Pronalaenje smjetaja za ve-
liki broj ljudi koji dolaze je od samog poetka predstavljalo ozbiljan problem. Negdje
oko 10.000 raseljenih nalazi se u kolektivnim centrima u opini Tuzla, a samo su 2 od
25 centara adaptirana za ovu svrhu. Veina centara su kole, kojima je neophodna sa-
nitarna adaptacija, kao i adaptacija elektroinstalacija. U jednom od boljih centara, od 241
osobe, ukljuivo 82 djece do 14 godina starosti, u prosjeku 28 osoba spava u jednoj sobi.

57. Veina raseljenih, njih 50.000, smjeteni su u privatni smjetaj na podruju opine
Tuzla i okolnih opina. Lokalne vlasti su po navodima izdale dekrete, kojima se pozi-
vaju oni koji imaju viak prostora da prime raseljene u svoje domove ili vikendice. Kako
se navodi, lokalnom stanovnitvu koje postupi na ovaj nain se ne prua nikakva do-
datna pomo.

15
Everett M. Ressler, Evakuacija djece iz podruja zahvaenih konfliktom; problemi i smjernice, UNHCR/UNICEF, eneva de-
cembar 1992.

174
58. Zalihe hrane na podruju Tuzle iskoriene su prolog ljeta. Odaziv meunarodne
zajednice pozivima UNHCR-a i WFP-a da finansiraju humanitarni program za Bosnu
i Hercegovinu bio je neadekvatan. Kao rezultat, uz nedavne ponovne borbe u podru-
ju centralne Bosne, opskrba Tuzle hranom postaje sve tea. U nekim kolektivnim cen-
trima ljudi ive samo na UNHCR-ovim zalihama hrane, odnosno sa samo dva oskudna
jela dnevno. Njima su sapuni i deterdent hitno potrebni.

59. Druge fizike potrebe raseljenih, posebno onih koji dolaze iz Srebrenice, su velike:
oko 60% njih imaju svrab i vake, neki su ranjeni, a mnogi imaju amputirane udove.
Iako je glavni prioritet opskrba hranom, sklonite i medicinska briga, psiholoko stanje
raseljenih su takoer bitni. U ovom izvjetaju navedeni su naini na koji su ovi ljudi bili
prisiljeni da napuste svoje domove. Mnogi od njih su izgubili sve: domove, najdrae,
zdravlje, a u veini sluajeva izgubili su i vjeru u bolju budunost. Oni uglavnom iz
Srebrenice stiu samo u odjei koju nose. Mnogima od njih su lanovi porodice nestali,
ili su u pritvoru, pa je njihov strah i osjeaj beznadenosti veoma ozbiljan problem.
Trauma kod djece oituje se u poremeenom, neposlunom ponaanju. Djeca imaju
none more, a neka gube kontrolu nad tjelesnim funkcijama. Psihosomatske bolesti su
identificirane, ali su medicinske slube prezauzete.

60. Njihovu sitaciju dodatno pogorava i injenica da su ovo mahom ljudi iz ruralnih
podruja, koji su navikli na odreeni nain ivota i koji imaju svoju tradiciju. Ovu po-
pulaciju uglavnom ine mlade ene, koje su navikle na teak rad i na provoenje dosta
vremena na polju. Odjednom su se nale u novom okruenju, u loim i pretrpanim
smjetajima, gdje mogu samo sjediti i jesti. Neki od raseljenih, koji su meu prvima sti-
gli u Tuzlu, ive ovakvim ivotima ve godinu dana.

61. Postoje i pokuaji organiziranja kolske nastave, kako za raseljene, tako i za lokalno
stanovnitvo. Meutim, ti napori su oteani dolaskom novih raseljenih iz Srebrenice,
iji se broj svakim danom poveava. Lokalne vlasti primorane su da koriste sve do-
stupne kole za smjetaj raseljenih. Ipak, vlasti nastoje da asove organiziraju u drugim
prostorijama, atomskim sklonitima i slino.

62. Cijela ekonomija Bosne i Hercegovine je u kolapsu i stopa nezaposlenosti je jako

velika. Oni koji su zaposleni zarauju oko 1 ili 2 DM mjeseno i eventualno jedan paket
hrane. Mnoge glave porodica su ili poginule, ili su u zatoenitvu, ili su nestale, ili su
u vojsci (svojevoljno ili pod prisilom). Stoga, rasturene porodice, koje ostaju iza njih,
imaju male ili nikakve prihode i moraju ivjeti od onoga to su utedjeli ili od malo
hrane koju im daju lokalne opinske vlasti. Kako se rat nastavlja, sve je vei broj ljudi
koji ostaju bez svega i koji su oajni, bez obzira na njihovu etniku pripadnost.

IV. PRISILNA MOBILIZACIJA

63. Specijalni izvjestitelj je posebno zabrinut zbog izvjetaja o prisilnoj mobilizaciji koju
vre sve zaraene strane u Bosni i Hercegovini. Ovaj problem je od velikog znaaja i u
drugim dijelovima bive Jugoslavije.

175
64. Srpske snage vre prisilnu mobilizaciju u mjestima poput Banje Luke, kako bi iz-
vodile etniko ienje. Oni koji odbiju sluiti takvu vojnu obavezu, kao i njihove po-
rodice, se obino ugnjetavaju i zastrauju.

65. Ovo potvruje i dekret koji je doao s Pala, a nedavno je izdat lokalnim vlastima u
Banjoj Luci. Navodi se da se ovim dekretom propisuje da, ukoliko jedan lan porodice
odbije da se odazove vojnoj slubi, ostali lanovi dobijaju otkaz sa svog radnog mjesta.
Takvim otkazima porodice ne samo da bi izgubile izvor prihoda, ve bi bile ugroene
u smislu zdravstvenog osiguranju i mogunosti kolovanja. Ovakvim se kaznama po-
rodice istjeruju na ulice, suoavajui se s bijedom.

66. Vlada Bosne i Hercegovine navodno svaki pokuaj izbjegavanja vojne obaveze sma-
tra prekrajem, te ne prua mogunost sluenja civilne slube. Osim toga, navodi se
da se vojna obaveza namee kao izgovor sprjeavanja srpskih stanovnika koji ele na-
pustiti Tuzlu da to i urade. Iako se navodi da se ene ne regrutiraju po vojnoj obavezi
u snage Armije RBiH, reeno im je da moraju ostati u Tuzli, kako bi se mogle regruti-
rati, ako to bude neophodno.

67. Nadalje, postoje navodi da sve zaraene strane prisiljavaju one koji se ne odazovu
vojnoj slubi da kopaju rovove na prvim linijama fronta.

V. POLOAJ SRBA U TUZLI

68. Po podacima iz 1991. godine, Tuzla je imala 132.000 stanovnika, od ega 48% Mu-
slimana, 16% Hrvata, 15% Srba i 21% ostalih. Na prvim slobodnim izborima u Bosni i
Hercegovini, Tuzla je bila jedini grad u kojem je gradonaelnik iz multietnike stranke.
Opinske vlasti Tuzle kau da je njihov ideal multietniko drutvo bez predrasuda.

69. Meutim, postoje veoma ozbiljni navodi o trenutnom tretmanu Srba na podruju
Tuzle, posebno za vrijeme pregovora sa srpskim snagama o putanju humanitarne po-
moi u Srebrenicu. Pregovarai srpskih snaga navode da je situacija Srba u Tuzli oajna
i da skoro njih svih 18.000 ele da odu.

70. Tim Specijalnog izvjestitelja je potekom aprila 1993. god. odrao niz sastanaka i
intervjua s grupama Srba iz Tuzle i okolnih podruja. Na osnovu ovih sastanaka i isku-
stva meunarodnih aktera koji su u kontaktu sa srpskom manjinom, jasno je da odre-
eni broj Srba eli otii iz Tuzle. Najvei razlog za odlazak je izgleda elja za ponovnim
spajanjem porodica. Drugi navedeni razlozi su zdravstveno stanje i potreba za skla-
njanjem sa zaraenog podruja. Navode o velikom broju diskrimatornih otkaza Srba
nije bilo mogue potvrditi. U veini sluajeva nedostatak posla uzrokovan je zatvara-
njem preduzea zbog rata. Stopa nezaposlenosti i problem nedostatka hrane u Tuzli
opisani su u drugom dijelu ovog izvjetaja. Sve osobe primaju istu koliinu humani-
tarne pomoi, bez diskriminacije. Iako su problemi ekonomske neimatine i razdvoje-
nosti porodica raireni i ozbiljni, njih imaju sve grupe. Postoje meutim tri problema,
karakteristina ba za srpsku populaciju.

176
71. Prvi i glavni problem za Srbe koji ive u Tuzli i njenoj okolini jeste prisilna mobili-
zacija koju provode snage Armije RBiH. Za oekivati je da postoji i odreeni broj Mu-
slimana koji eli otii iz Tuzle, kako bi izbjegli vojnu obvezu, ali nije mogue procijeniti
o kojem se broju radi. Oni koji se u ovome gradu ne odazovu vojnom pozivu, mogu do-
biti kaznu od 3 do 10 godina zatvora, i to nakon suenja po kratkom postupku. U tom
sluaju, ini se da postoji razlika u ophoenju prema Srbima iz Tuzle i Srbima iz okol-
nih podruja. Postoje brojni navodi da se oni koji pripadaju ovoj drugoj skupini, pose-
bno oni iz Banovia, koji se ne odazovu vojnom pozivu, prisilno mobiliziraju i alju na
prvu liniju fronta, gdje kopaju rovove.

72. Drugi bitan problem za Srbe je psiholoki pritisak, koji se oituje kroz zlostavljanje
od strane susjeda i kolega, te navodna stalna upotreba izraza etnik. Veoma je uzne-
mirujua injenica da se novine Zmaj od Bosne, u ijim se lancima oito podupire
mrnja prema Srbima, slobodno prodaju u Tuzli. Iako nije mogui utvrditi tira u kojem
se izdaje, list je iroko dostupan, a lokalne vlasti ga oito toleriraju. Nekoliko brojeva no-
vina su kupili i lanovi tima Specijalnog izvjestitelja. Jedan primjer irenja mrnje moe
ilustrirati o emu je rije. Dana 1. aprila 1993. godine izdat je lanak u kojem se navodi:
Instiktivno, svaki bi Musliman htio spasiti svog susjeda Srbina, ipak svaki Musliman
mora imenovati Srbina i zavjetovati se da e ga ubiti.

73. Vrlo je bitno ustanoviti razliku izmeu situacije u kojoj se Srbi u podruju Tuzle na-
laze sada i one u kojoj su se nalazili na poetku rata. ini se da se nakon samog poe-
tka rata nekoliko srpskih sela oruano sukobilo sa snagama Armije RBiH. Tamo gdje
su snage Armije RBiH uguile oruani sukob, postoje navodi da su sela unitena, kue
opljakane, a potom i spaljene. Ovo je, prema navodima, bio isti sluaj s onim srpskim
selima koja nisu ula u oruani sukob sa snagama Armije RBiH.

74. Srpska populacija u Banoviima, gradu juno od Tuzle, nije se oruano sukobila s
snagama Armije RBiH. Procjenjuje se da je u Banoviima prije rata ivjelo oko 4.453
Srba, od kojih je prema navodima ostalo 1.100. Krajem proljea i u ljeto 1992. godine,
opinske vlasti Banovia su prema navodima nasumice izdvojili vei broj ljudi, koje su
zadrali u pritvoru, zbog ispitivanja o oruju. Postoje ozbiljni navodi o muenju i prem-
laivanju tokom ispitivanja, a nekoliko Srba pritvorenika je prema navodima podleglo
zadobijenim povredama. Pretraivanje kua i oduzimanje oruja dovelo je do toga da
se oko 850 ljudi tereti za nelegalno posjedovanje oruja i sline prekraje. Prema na-
vodima, neki od ovih Srba i dalje ekaju suenje.

75. Stoga, situacija u kojoj su se nalazili Srbi u Banoviima u ljeto 1992. god. bila je zai-
sta teka, zbog uznemiravanja i ograniene slobode kretanja. Situacija se uveliko po-
pravila od tada, ali tenzije su jo uvijek prisutne. Za razliku od Srba u Tuzli, Srbi u
Banoviima su izgleda u velikom strahu, te bi zbog toga htjeli i napustiti ovaj grad. Na-
vodi se da ih lokalne vlasti redovno uznemiravaju, tako to ih hapse, dre u pritvoru,
najee po jedan dan. Reeno je da i premlaivanje ini satavni dio ovakvog uznemi-
ravanja. Jasno je i da se odreeni broj Srba iz Banovia, koji su intervjuirani, plai skre-
nuti panju na sebe, posebno prijavom za razmjene. Plae se da bi to dovelo do jo
eeg uznemiravanja, a moda i protjerivanja iz njihovih domova.

177
76. Razlog za ovaj strah moe najbolje ilustrirati incident, koji se desio 9. aprila, kada
su predstavnik UNHCR-a i dva lana tima Specijalnog izvjestitelja pozvani da se su-
sretnu s bivim sekretarom Srpske demokratske stranke u njegovom domu u Banovi-
ima. Nakon sat vremena razgovora, sastanak su prekinula dvojica uniformiranih
vojnih policajaca, koji su uli u kuu. Tri lana Ujedinjenih naroda uhapeni su uz obra-
zloenje da su trebali traiti dozvolu lokalnih vlasti da obave privatnu posjetu. Nakon
to su, pratei policijska kola, stigli do dvorita policijske stanice, dolo je do rasprave
u kojoj je uestvovao ef Odjela za kriminalne istrage i jo sedam uniformiranih poli-
cajaca. Nakon sat i po vremena, kontaktirano je s vlastima na viim nivoima i tri pri-
padnika Ujedinjenih naroda su puteni da idu. Iako se policija nije ponaala previe
prijetei, jasno je da se Srbin, koji skree panju vlasti na sebe, izlae riziku.

77. Takoer postoje navodi da su stanovnici nekoliko izoliranih srpskih sela u de facto
kunim pritvorima. Takav je sluaj sa Stuparima, gdje se nasumice izabrani Srbi odvode
u pritvor, bez suenja. Dvojica srpskih zatvorenika, intervjuiranih u zatvoru u Tuzli,
kau da su ih vlasti u Stuparima pritvorile, a zatim i drale u jednoj zgradi od 28. maja
1992. godine. Naveli su kako im nije objanjeno po kojoj su pravnoj osnovi zadrani u
pritvoru. U februaru 1993. godine premjeteni su u Tuzlu, gdje su odmah otili na su-
enje na kojem su osueni zbog ilegalnog posjedovanja oruja. Osueni su na godinu
dana zatvora, a kaznu su poeli sluiti 17. februara 1993. godine. Sudija im je navodno
rekao da devet mjeseci, koje su proveli u pritvoru, ne moe uzeti u obzir za odsluenje
kazne, jer ne postoje nikakvi oficijelni dokumenti, kojima bi se potvrdilo da su zaista to-
liko dugo bili u pritvoru.

78. U ovom kontekstu, bitno je istai da vlasti navode kao razlog uvoenja restrikcije
slobode kretanja Srba iz okolnih sela zbog njihove sigurnosti, i time impliciraju da
okolna muslimanska sela predstavljaju odreenu prijetnju.

79. Trei problem sa kojim se suoavaju Srbi u podruju Tuzle jeste strah za budunost.
Mogunost socijalnih nemira izmeu lokalne populacije i velikog priliva raseljenih lica
od velikog je znaaja za Srbe. S obzirom na prijetnje od prolog ljeta, taj strah se ini
opravdanim. Mogunost dolaska jo veeg broja raseljenih iz Srebrenice, koji su sigurno
dosta propatili u napadima koje su na njih vrile srpske snage, dodatno brine Srbe o da-
ljem razvoju dogaaja. Jedna grupa intervjuiranih Srba naglasila je da su oni zapravo
taoci. Smatrali su da pripadnici nesrpskog ivlja ne ele da oni ive s njima, a vlasti im
ne dozvoljavaju da odu. Tu grupa, posebno oni koji su razdvojeni od svojih porodica,
nije brinula mogunost da e se odrei svoje imovine i uvjerljio su tvrdili da bi krenuli
pjeke u pidamama. Istaknuli su da su htjeli da se bore u ratu, borili bi se, a neki su
rekli da bi prije otili u zatvor, nego to bi se borili na bilo ijoj strani. Jedan iz te grupe
je rekao: Ne mogu oprostiti onima koji pucaju na nas, niti mogu oprostiti onima koji
nas prisiljavaju da se borimo.

80. Problem seobe Srba iz Tuzle je veoma kompleksan i osjetljiv. Krajem januara, na-
vodno je na lokalnom radiju Radio Tuzla objavljeno da se svi Srbi, koji ele otii iz
Tuzle, mogu prijaviti za razmjenu. Navodno je stiglo oko 2.500 prijava, ali nita vie nije
uinjeno.

178
81. General Morillon je 20. marta posjetio Tuzlu i razgovarao s predsjednikom regio-
nalne Skuptine, te je zatraio da se sloboda kretanja, koju je prethodno zajamila Vlada
Bosne i Hercegovine, provede u djelo. Reeno je da e nakon ovog sastanka odree-
nom broju Srba biti doputen odlazak. Lokalne vlasti bi odabrale one koji bi ili, na
osnovu informacija koje su imali, te uz pomo Crvenog kria.

82. Reeno je da su lokalne vlasti naknadno utvrdile tri kriterija za odobrenje odlaska:
hitni medicinski sluajevi, strani dravljani, te oni koji su traili spajanje porodice. Treba
biti oformljena nova komisija umjesto postojee Komisije za razmjenu ratnih zaroblje-
nika, koja bi primijenila ove kriterije. Procedure ove nove komisije jo nisu objavljene.
injenica da neki Srbi postupak smatraju nepravednim, djelimino bi se mogla objasniti
netransparentnou samog procesa.

83. Dana 24. marta iz Tuzle je izvrena evakuacija grupe od 46 Srba, koju su izriito
zahtijevale srpske snage. Njima je odlazak doputen na osnovu loeg zdravstvenog sta-
nja ili zato to su bili strani dravljani. Srpske snage dostavile su i listu za evakuaciju
270 drugih Srba. Navodi se da neki, ali ne i svi od njih, ele da idu. To je trebalo da
bude prva od niza preseljenja Srba iz Tuzle, i od tada, nekoliko je grupa ve otilo. UN-
PROFOR je 25. marta zapoeo evakuaciju bolesnih i ranjenih iz Srebrenice helikopte-
rom, ali ona je kratko trajala.

84. Sloboda kretanja u Tuzli spomenuta je u sporazumu o demilitarizaciji Srebenice,

koji je potpisan 17. aprila. Proces doputanja odlazaka manjih grupa Srba iz Tuzle se na-
stavlja.

85. Trenutno postoji zabrinutost da e se oni Srbi koji napuste Tuzlu boriti protiv Ar-
mije RBiH. Ovo, pak, ne vai za veliki broj ena i djece, koji ele napustiti Tuzlu. Ovaj
argument mogao bi biti opravdan ako se u obzir uzmu mukarci, jer su se na poetku
rata neka srpska sela oruano sukobila s Armijom RBiH. One koji bi bili ukljueni u
takve aktivnosti, mogue je uhvatiti i tretirati kao ratne zatvorenike ili ih teretiti za oz-
biljne prekraje, kao to je ilegalno posjedovanje oruja, te ih, nakon fer suenja, uko-
liko su proglaeni krivima, poslati u zatvor. Meutim, Vlada ne moe ograniiti
slobodu kretanja hiljadama ljudi samo zato to pripadaju odreenoj etnikoj grupi. To
bi bila nepravedna diskriminacija i krenje meunarodnog humanitarnog prava o za-
brani kolektivnog kanjavanja.

VI. ZAKLJUCI

86. Otkako je pripadnicima meunarodne zajednice omoguen pristup nekim dijelo-

vima istone Bosne i Hercegovine, otkriveni su strani razmjeri patnje civilne popula-
cije. Tragedija pogaa sve etnike grupe.

87. U nedavnim sukobima u istonoj Bosni i Hercegovini bilo je ozbiljnih i estih kre-
nja odredbi enevske konvencije iz 1949. godine. Njih su poinile srpske snage u Cer-
skoj, Konjevi Polju i Srebrenici, napadima i zasjedama na civile koji su pokuavali

179
pobjei pred njihovom opsadom, napadima na sela, spreavanjem opskrbe humani-
tarnom pomoi, zabranom evakuacije ranjenih, te pokuajima da navedeno poveu s
problemom slobode kretanja Srba u Tuzli koji je zaseban.

88. Krenja enevske Konvencije su izvrile i snage Armije RBiH kada su odbile do-
pustiti evakuaciju civila iz Srebrenice, te time ih pokuale iskoristiti kao ljudski tit. Ci-
vili moraju biti zatieni od onoga to i njihove i neprijateljske snage smatraju vojno
korisnim.

89. Zabiljeeni su i ozbiljni navodi protiv snaga Armije RBiH u vezi s napadima vre-
nim od decembra 1992. do januara 1993. godine. injenice se mogu utvrditi samo ne-
pristrasnom istragom, uz prisustvo meunarodnih posmatraa.

90. Odluka Vijea sigurnosti i zaraenih snaga da proglase Srebrenicu sigurnosnom

zonom moe spasiti mnoge ivote, ukoliko odredbe sporazuma budu u potpunosti
potovane. Veina od oko 10.000 ljudi evakuiranih iz Srebrenice, kao i veina onih
koji su tamo ostali, ve su prisilno prognani iz drugih podruja. Takve evakuacije
nisu dio etnikog ienja, ve pokuaj spaavanja ivota. U svakom sluaju, pravo na
bijeg, zajedno s pravom na azil, mora biti zagarantirano, posebno u ratnim situaci-
jama.

91. Na podruju Tuzle, posebno u Banoviima, odreeni broj Srba je izloen diskrimi-
naciji i uznemiravanju. Njihova sloboda kretanja je ozbiljno ograniena, to je, samo po
sebi, krenje ljudskih prava. Protulijek etnikom ienju ne lei u prisili ljudi da ostanu
tamo gdje se nalaze. Pored toga, ideja povezanosti izmeu opskrbe Srebrenice hu-
manitarnom pomoi i evakucije Srba iz Tuzle je za svaku osudu. Potivanje i djelova-
nje u skladu s odredbama ljudskih prava i humanitarnog prava ne zavisi od toga da li
ih i druga strana potuje: njihovo potivanje je bezuvjetno i apsolutno za obje strane i
ne zasniva se na reciprocitetu.

92. U istonoj Bosni i Hercegovini vlada velika humanitarna kriza. ivoti i zdravlje de-
setina hiljada raseljenih ljudi, kao i lokalnog stanovnitva na ovom podruju su ugro-
eni. Meunarodna zajednica nije adekvatno odgovorila na UNHCR-ove i WFP-ove
apele16 za prikupljanje sredstava za bivu Jugoslaviju, odnosno za preivljavanje onih
kojima je neophodna humanitarna pomo.

93. Prisilne mobilizacije, kao i kanjavanje porodica onih koji se odbiju odazvati na
vojni poziv, za svaku su osudu. Sve osobe imaju pravo da odbiju vojnu slubu zbog pri-
govora savjesti ili ubjeenja koja su vjerske, etike, moralne, humanitarne, filozofske,
politike ili sline prirode. Zbog prirode konflikta u kojem se ne potuju i zanemaruju
meunarodna ljudska prava i humanitarno pravo, jako je bitno ne osporavati pravo na
odbijanje uestvovanja u borbi zbog prigovora savjesti.

Pogledati Revidirani meuagencijski apel za bivu Jugoslaviju Ujedinjenih naroda, april-decembar 1993. godine, 11. mart 1993.
16

godine

180
VII. PREPORUKE

94. Specijalni izvjestitelj jo jednom preporuuje17 da ljudskim pravima treba dati prio-
ritet u mirovnim pregovorima za Bosnu i Hercegovinu. Pouzdanost strana ukljuenih
u konflikt mora se mjeriti njihovom spremnou da potuju sljedee:
a) Svi zatoenici moraju odmah biti osloboeni;
b) Blokiranje gradova i enklava mora biti odmah prekinuto, a prolazi za humani-
tarnu pomo otvoreni;
c) Koncept sigurnosne zone mora biti proiren i primijenjen na druge dijelove
Bosne i Hercegovine. To bi odmah trebalo provesti, kada su u pitanju Gorade i
epa, jer Specijalni izvjestitelj eli osigurati da se isti dogaaji ne ponove u dru-
gim enklavama. Trebalo bi poveati broj pripadnika UNPROFOR-a i osigurati
im potrebne resurse za izvoenje ovog zadatka;
d) Sve strane u sukobu kao i meunarodna zajednica moraju zagarantirati u svakom
sluaju pravo na bijeg i pravo na traenje azila.

95. S obzirom na ozbiljna krenja meunarodnog humanitarnog prava, koja su poi-

njena u Konjevi Polju, Srebrenici, a sada, prema navodima, i u Vitezu, koje je UN-
PROFOR uoio, Specijalni izvjestitelj ponovo preporuuje da se ovlasti pripadnika
UNPROFOR-a proire tako da oni mogu djelovati u takvim sluajevima. UNPROFOR
bi se trebao ovlastiti i da istrauje pritube. Jo jednom da se istakne, neophodno je po-
veati broj civilnog osoblja UNPROFOR-a kao i resursa.

96. Meunarodna zajednica bi trebalo odmah odgovoriti na apele UNHCR-a i WFP-a

za finansiranje programa pruanja humanitarne pomoi za bivu Jugoslaviju, od kojeg
bi skoro 4 miliona ljudi imalo koristi, kako program ne bi bio ugroen. Vei znaaj bi
trebalo dati i pruanju finansijske pomoi onim porodicama koje prime raseljene osobe
ili izbjeglice. Sredstva su potrebna i za adaptiranje i renoviranje zgrada, posebno kola,
kako bi se tu smjestile raseljene osobe, za produktivne aktivnosti, neophodne za opo-
ravak nakon nesrea, za financiranje lokalnih strunjaka koji bi pomogli u oporavku
rtava podvrgnutih traumi, ukljuujui i djecu.

17
Pogledati E/CN.4/1993/50

181
Vitez, Ahmii, Mostar...
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/4 od 19. 5. 1993. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na etniko ienje koje je izvrio HVO,
te pogubljenja na podruju Viteza koja je poinila Armija RBiH.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 6) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

I. Etniko ienje koje je poinio HVO (paragrafi 7 do 36) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

A. Kontekst (paragrafi 7 8) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
B. Grad Vitez (paragrafi 9 -12) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
C. Selo Ahmii (paragrafi 13 25) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
D. Grad Mostar (paragrafi 26 do 36) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

II. Samovoljne egzekucije koje su poinile snage

Armije RBiH na podruju Viteza (paragraf 37) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

III. Zakljuci (paragrafi 38 do 44) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

184
Uvod18

1. Do perioda april-maj 1993. godine, tenzije izmeu Amrije RBiH i Hrvatskog vijea obrane
(HVO)19, do tada saveznika, prerastaju u otvorena neprijateljstva u mjestima kao to su
Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Konjic, Jablanica, Travnik, Vitez i, odskoro, u podrujima Ze-
nice i Mostara. Ozbiljni navodi o povredama ljudskih prava i meunarodnog humanitar-
nog prava su izreeni protiv obiju strana. Nainjena je oprezna procjena da je 5.000 ljudi
raseljeno u centralnoj Bosni u jednoj sedmici poetkom maja. Ove cifre je veoma teko po-
tvrditi, jer se ljudi jo kriju, u strahu od sukoba i proganjanja na nacionalnoj osnovi. Izvje-
tava se da su pljakanja, silovanja, egzekucije i prestraivanja postali svakodnevni.

2. U periodu od 30. aprila do 7. maja 1993. godine, tim terenskih istraitelja Specijalnog
izvjestitelja posjetio je lavansku dolinu u centralnoj Bosni, mjesto sukoba izmeu dviju
strana. Ovaj izvjetaj je zasnovan na njihovim razgovorima s oevicima, na istragama
s lica mjesta, na temelju sastanaka s lokalnim javnim i vojnim vlastima, kao i s pred-
stavnicima HVO-a koji de facto kontrolira ta podruja. Iako nije bilo mogue izvriti te-
meljnu istragu svih navoda, ovaj izvjetaj je uglavnom sainjen na nalazima terenskih
istraitelja Specijalnog izvjestitelja i ukazuje na potrebu daljnjih istraga, koje bi se pro-
vele sistematino, sa svim potrebnim osobljem i sredstvima. Na primjer, ovoga puta
nije bilo mogue na zadovoljavajui nain istraiti ozbiljne tvrdnje, kao to su one o
masovnim samovoljnim pritvaranjima i protjerivanjima civila, usljed nedavnih nepri-
jateljstava izmeu Armije RBiH i HVO-a u Zenici. Za obje strane se tvrdi da su povri-
jedile meunarodno humanitarno pravo, zbog svog postupanja prema civilnom
stanovnitvu druge strane.

3. Osim terenskom osoblju koje je prikupilo veliki broj informacija, Specijalni izvjesti-
telj je posebno zahvalan i meunarodnim organizacijama, te meuvladinim i nevladi-
nim agencijama u podruju, zbog njihove saradnje i podrke.

4. Istragu je proveo terenski tim pod veoma tekim okolnostima. Jednom je terensko
osoblje posjetilo selo Ahmie, u blizini grada Viteza, i zasuti su snajperskom vatrom
kada su pokuali prikupiti svjedoenja lokalnih stanovnika. Iako identitet snajperista
nije mogao biti utvren, ovo podruje je pod de facto kontrolom Hrvatskog vijea od-
brane (HVO), ije su snage umijeane u razaranje Ahmia. Specijalni izvjestitelj strogo
osuuje takve pokuaje opstrukcije istraga terenskog osoblja. Tek je, zahvaljujui bri-
tanskom bataljonu UNPROFOR-a, tim bio u mogunosti vratiti se u selo kasnije, radi
zavretka istrage.

5. Sakupljene su pouzdane informacije o nekoliko pojedinaca, odgovornih za krenja

ljudskih prava i humanitarnog zakona, koji su predmet ovoga izvjetaja. Zbog sigur-

Ovaj izvetaj bi trebalo itati u kontekstu prethodnih izvjetaja koje je podnio Specijalni izvjestitelj (E/CN.4/1992/S-1/9;
18

E/CN.4/1992/S-1/10; A/47/666; E/CN.4/1993/50; E/CN.4/1993/3).

19
U izvorniku izvjetaja naveden je termin Croatian Forces i prijevod bi glasio hrvastke snage, ili snage bosanskih Hrvata (For-
ces of Bosnian Croats), to se takoer nadalje u tekstu esto navodi. Redakcija se odluila za korienje termina Hrvatsko vijee
obrane (HVO), budui da se svi termini za hrvatske snage ili snage bosanskih Hrvata odnose na HVO kao vojnu formaciju,
iz razloga to se u veini drugih izvora i dokumenata iz toga vremena te snage nazivaju upravo tim imenom. (Napomena Redak-
cije)

185
nosti svjedoka, njihovi identiteti i lokacija nisu objavljeni u ovom izvjetaju. Ipak, svje-
doenja i druge prikupljene informacije su proslijeene Komisiji eksperata, ustanovljenoj
u skladu s Rezolucijom 780 (1992) Vijea sigurnosti.

6. Iako se u ovom izvjetaju nije bilo mogue baviti dogaajima iz drugih djelova Bosne
i Hercegovine, Specijalni izvjestitelj bi elio skrenuti panju na injenicu da etniko i-
enje od strane srpskih snaga nije stalo nakon to su vojnom silom preuzele kontrolu
nad podrujem. Zastraivanje i progon Muslimana i Hrvata u mjestima kao to su Banja
Luka i Bijeljina se nastavlja, kako bi ih se prisililo da napuste ove gradove. Strahuje se
da se u ovim podrujima zavretak etnikog ienja ubrzano pribliava.

I. ETNIKO IENJE KOJE JE POINIO HVO

A. Kontekst

7. Lavanska dolina u centralnoj Bosni i Hercegovini prostire se od Travnika, na sjeve-

roistoku, do Busovae na jugoistoku i ukljuuje mjesta Dubravice, Nova Bila i grad
Vitez. Prema mirovnom planu, predloenom od strane mirovnih pregovaraa s me-
unarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, dolina e biti sastavni dio provincije 10,
koja e biti pod hrvatskom upravom. Stanovnitvo ove predloene provincije je pre-
dominantno hrvatsko, ali u manjim dijelovima lavanske doline Muslimani sainjavaju
veinu. Ovo je posebno sluaj u gradu Travniku, koji bi bio glavni grad provincije. Nje-
govo prijeratno stanovnitvo su inili 45,3% Muslimani, 36,9% Hrvati i 16,8% ostali.
Kako izvjetaji tvrde, muslimanski stanovnici grada i okolnih podruja bili bi krajnje ne-
voljni da prihvate hrvatsku vlast. Na primjer, skoranji pokuaj zamjene zastave Bosne
i Hercegovine zastavom takozvane Hrvatske zajednice Herceg Bosne na svim vladi-
nim zgradama u Travniku doveo je do pojaanih tenzija i nasilja.

8. Glavni transportni putevi centralne Bosne i Hercegovine prolaze kroz lavansku do-
linu, a na podruje se gleda kao na podruje od velike strateke vanosti. I snage Ar-
mije RBiH i snage HVO-a se natjeu za kontrolu ovog podruja.

B. Grad Vitez

9. U rano jutro 16. aprila zapoeo je oruani sukob izmeu Armije RBiH i HVO-a u
gradu Vitezu. Takoer je dolo do istovremenih i oigledno usaglaenih napada HVO-
a na okolna sela. ini se da su se veina sela branila i da je dolo do borbi, s jedinim izu-
zetkom Ahmia, o emu se diskutira u nastavku izvjetaja. ini se da je neznatno
promijenjena kontrola nad teritorijem, a grad Vitez je podijeljen izmeu dvije strane
prvom linijom koja prolazi kroz grad. Tvrdi se da je na stotine civila ubijeno. Tijela 101
mrtvog civila su identificirana u Vitezu. Od toga broja, 96 su bili Muslimani, a 5 Hrvati.

10. Meunarodni posmatrai izvjetavaju da su u nekoliko navrata tokom ovih sukoba

vidjeli HVO vojnike kako bacaju granate u domove i pucaju nasumino na civile. Ovi

186
svjedoci takoer izvjetavaju da su hrvatske snage pogubile veliki broj porodica u svo-
jim domovima hicima u glavu iz neposredne blizine i da su njihovi vojnici poinili naj-
manje jedno viestruko silovanje.

11. Takoer se izvjetava da HVO vri sistematsko protjerivanje nehrvata iz njihovih

domova i skrovita u i oko Viteza. Potreba da se napravi dodatni prostor za smjetaj
oekivanih raseljenih osoba je upotrebljavana kao argument u pokuaju da se oprav-
daju ovakva nasilna protjerivanja.

12. Prema izvjetajima, vodee hrvatske politike linosti u lavanskoj dolini konstan-
tno koriste medije kao sredstvo demoniziranja drugih etnikih grupa. O zloinima
protiv Muslimana ili Srba se rijetko, ili nikako, izvjetavalo i veinom je odgovornost
prebacivana na srpske snage ili na nepoznate grupe ekstremista. Nasuprot tome, re-
lativno manji incidenti, u kojima su Hrvati bili rtve, preuveliavani su i objavljivani
kao glavna vijest. Izvjetava se da je u danima prije napada na muslimanske civile u po-
druju Viteza i lavanske doline jedan uvaeni lokalni lan Hrvatske demokratske za-
jednice (HDZ) sugerirao na radiju, bez ikakvog jasnog opravdanja, da su masovni
napadi od strane snaga Armije RBiH bili samo pitanje trena, da e snage mudahe-
dina unititi itav grad i da e poiniti zloine protiv ena i djece. Svi muslimanski
stanovnici Viteza su identificirani kao sauesnici u ovom planu, prikazani su kao
islamski fundamentalisti i prijeeno im je smru. Izvjetava se da su ovakvi postupci
uveliko doprinijeli klimi straha i mrnje u podruju.

C. Selo Ahmii

13. Selo Ahmii je udaljeno oko 2 km od grada Viteza u centralnoj Bosni i Hercegovini.
Do 16. aprila, u selu je bilo priblino 800 stanovnika, od kojih su 90% bili Muslimani.
Procjenjuje se da je selo primilo 300 Muslimana koji su prije nasilno bili protjerani iz
drugih podruja. Prema mirovnom planu, predloenom od strane pregovaraa meu-
narodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, selo bi sainjavalo dio provincije pod upra-
vom Hrvata.

14. Po svim procjenama, ukljuujui i one lokalnog zapovjednika HVO-a i meuna-

rodnih posmatraa, u selu nisu bile legitimni vojni ciljevi i nije postojao organiziran
vid otpora protiv napada.

15. Rano ujutro 16. aprila, oko 05.30 sati, HVO snage su otpoele minobacaki napad na
sjeverni dio sela Ahmia. Granatiranje je djetlotvorno sprjeavalo ljude od bjeanja
prema umskom podruju sjeverno od sela. Seljaci su tako bili suoeni s izborom
ostanka u domovima ili bjeanja juno prema glavnoj cesti za Vitez. ini se da je veliki
broj stanovnika izabrao ovu drugu opciju i pobjegao juno, na jedno otvoreno polje,
gdje ih je doekao HVO. Najmanje 20 civila u bijegu je napadnutno iz zasjede na polju
i ubijeno vatrenim orujem iz blizine, veinom u glavu i vrat. ini se da nije bilo prei-
vjelih od ove zasjede. Terensko osoblje je posjetilo poprite i pronalo je tri poloaja na ko-
jima su ostavljene ahure metaka velike snage, koje odgovaraju snajperskom kalibru.

187
16. Dok je sjeverna strana sela bila granatirana, HVO vojnici su navodno uli u selo i
kretali se u grupama, od pet ili vie, od kue do kue pucajui i bacajui granate kroz
vrata i prozore. Terensko osoblje je u prosjeku izbrojalo 50 ahura oko svake kue od
svih vrsta oruja, ukljuujui i raketne projektile. ini se da je u nekoliko sluajeva sta-
novnicima bilo nareeno da iziu iz svojih kua i da su bili po kratkom postupku po-
gubljeni. U drugim sluajevima, vojnici su ulazili u kue i ubijali ukuane. Mnogo kua
je bilo namjerno zapaljeno.

17. Jedan oevidac, koji je bio u kui na kraju sela, opisao je kako se sakrio iza kaua u
jednoj sobi, dok su hrvatski vojnici ulazili u drugu. Porodica iz te kue je bila u sljede-
oj sobi: otac, majka, etverogodinji djeak i tri mjeseca stara beba. Oevidac je zauo
prasak vatre iz mainskih puaka i vidio je kako mu i ena padaju na pod. Vojnici su
tada posuli benzin, koji su nosili u staklenim flaama, po cijeloj sobi, ukljuujui i kau
iza kojeg se krio oevidac. Kua je tada zapaljena ibicama. Svjedok nije bio u mogu-
nosti da potvrdi da li je porodica bila ubijena hicima iz oruja prije nego to su zapa-
ljeni. Poslije nekoliko trenutaka svjedok je ispuzao iz kue, da bi leao u jednoj rupi
prije nego to je pobjegao u susjedno selo. Pretrpio je ozbiljne opekotine na rukama,
nogama i na jednoj strani tijela. Na temelju iskaza svjedoka, terensko osoblje je lociralo
ugljenisana tijela porodice u ostatku kue, koje su zatim ukopali pripadnici britanskog
bataljona UNPROFOR-a.

18. U drugoj kui je pronaeno osam tijela, izgorjelih do neprepoznatljivosti. Ono to

izgledaju kao ostaci odrasle osobe i mlaeg djeteta pronaeno je na pragu, dok su ostaci
etiri do est osoba (navodno nije bilo mogue utvrditi s tanou koliko) pronaeni na
tavanu. Izvjetava se da su ostaci na tavanu od majke i njenih etvero djece i nije bilo
mogue odrediti uzrok smrti. Postoji razlog za vjerovanje da su ovi ljudi zapaljeni ivi.

19. Od 89 tijela, izvuenih iz sela, veina pripada starijim ljudima, enama, djeci i be-
bama. Spisak od 101 mogue rtve je dobijen iz svjedoenja raseljenih osoba, koje su bili
svjedoci ubistava. Kada je terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja posjetilo selo po-
etkom maja, iz nekih od 180 zapaljenih kua se jo izvijao dim, dvije sedmice poslije
napada. Veina njihovih krovova se uruila. Tokom ili poslije napada, dvije damije u
selu su sruene, jedna eksplozivom, a drugu je progutala vatra i jo se vidio stub dima
iz nje kada je terensko osoblje posjetilo selo. Procjenjuje se da su oko 100 tijela jo uvi-
jek pod ruevinama u selu, ali pokuaji da se oni pronau su veoma opasni, zbog ne-
stabilnosti zidova koji jo stoje. Selo se opisuje da zaudara na smrt.

20. Svih priblino 180 muslimanskih kua je potpuno uniteno. Sada nema Muslimana
u selu. Oko 15 hrvatskih kua u Ahmiima je ostavljeno netaknuto u napadu, a neki od
hrvatskih seljaka su ostali. Neki od njih su potvrdili da su bili prisutni tokom napada,
ali nisu bili voljni govoriti o dogaajima 16. aprila.

21. Tokom napada, negdje oko 150 Muslimana je bilo opkoljeno i drano u pritvoru 16
dana u koli Braa Ribar u Dubravicama. Njihovo oslobaanje je izdjejstvovao Me-
unarodni komitet Crvenog krsta i Visoki komesar za izbjeglice Ujedinjenih naroda. Te-
rensko osoblje se u Zenici sastalo sa 100 bivih zatvorenika, tri dana nakon njihovog

188
putanja na slobodu. Veina ovih zatvorenika su bili ene i djeca. Oni navode kako su do-
bijali veoma malo hrane i tvrde da su dvije ene bile silovane od strane HVO uvara.

22. Jedan dio Muslimana iz Ahmia su pobjegli u Vitez i okolna sela. Postoje izvjetaji
da su, u najmanje nekoliko sluajeva, Muslimane skrivali Hrvati na podrujima pod
kontrolom HVO-a. Pored toga, oko 200 ljudi iz Ahmia je potrailo sklonite u Zenici,
dok se za oko 300 stanovnika jo traga.

23. Prema izvjetajima, najmanje 50, a mogue i do 150 vojnika je sudjelovalo u opera-
ciji. Prema iskazima svjedoka, prikupljenih iz razgovora s 50-60 preivjelih, svi vojnici
su nosili uniforme HVO-a. ini se da su neki od napadaa i sami bili iz Ahmia, kao i
iz okolnih sela i oevici su identificirali 18 hrvatskih HVO vojnika s podruja po imenu.

24. Lokalne i regionalne starjeine HVO-a, kao i lokalne voe Hrvatske demokratske za-
jednice, poriu tvrdnje da su njihovi vojnici izveli ovakve napade oko Viteza. Oni su su-
gerirali da su srpske snage ili neregularne snage Hrvatskih oruanih snaga (HOS)
moda bile odgovorne. No, gotovo je nevjerovatno da su srpske snage bile umijeane.
Napad u lavanskoj dolini 16. aprila je ukljuivao nekoliko stotina vojnika duboko u
teritoriji pod kontrolom HVO snaga. Samo selo Ahmii je manje od 2 km udaljeno od
zapovjednitva HVO-a u Vitezu. A nema ni dokaza da su neregularne snage hrvatskog
HOS-a bile umijeane. Ove snage su lako prepoznatljive zbog uoljivih crnih uniformi,
i, iako su neki od njihovih pripadnika bili prisutni na podruju neprijateljstava u to vri-
jeme (kao i kasnije), nijedan od oevidaca nije potvrdio njihovu umijeanost.

25. Od pisanja ovog izvjetaja do danas, nijedan hrvatski vojni starjeina ili politiki
voa nije pokrenuo nijednu istragu o ovim tvrdnjama dogaaja u podruju koje je de
facto pod njihovom kontrolom.

D. Grad Mostar

26. Dana 9. maja izbio je rat izmeu Armije RBiH i HVO snaga u samom gradu i oko
Mostara. U vrijeme pisanja ovog izvjetaja, ni nekoliko dogovorenih prekida vatre iz-
meu dviju strana nije uspjelo zaustaviti tamonje borbe.

27. U noi 9. maja veliki broj muslimanskih civila, zajedno s manjim brojem Srba, bili su op-
koljeni u kuama i sada su u pritvoru hrvatskih snaga, u zastarjeloj fabrici aviona juno od
grada. Dana 12. maja, meunarodnim humanitarnim radnicima dozvoljen je kratak ulazak
u logor za pritvorenike, gdje se sada dri izmeu 1.500 i 2.000 ljudi. Meu zatvorenicima
su i ene i djeca, koji se dre odvojeno od mukih zatvorenika i veina je zabrinuta za sud-
binu drugih lanova porodica, jer komunikacija izmeu grupa nije dozvoljena.

28. Izvjetava se da su uvjeti u bivoj fabrici i oblinjim zgradama, koje se koriste za

smjetaj pritvorenika, loi, posebno za mukarce. Do 60 ljudi se dri u jednoj sobi, esto
bez madraca ili ebadi za spavanje. Neke sobe u mukom dijelu logora imaju nedo-
voljno prostora da bi ljudi mogli spavati potpuno oprueno. Izvjetava se da za hranu

189
dnevno dobivaju nekoliko keksova i au mlijeka ili vode. Najosnovnije higijenske po-
treptine, kao to su sapun ili toaletni papir nisu osigurane. Izvjetava se da su zatvo-
renici izloeni velikim ponienjima.

29. Postoje tvrdnje da se neki zatvorenici dre u podrumima i da su podvrgnuti mue-

nju. Meutim, ove tvrdnje jo uvijek nije mogue istraiti.

30. Hrvatske snage koje upravljaju logorom tvrde da su ene i djeca slobodni da na-
puste logor i da su oni dovedeni tamo da bi bili zatieni od tekih borbi u gradu. Ta-
koer su izjavili da e se osobe ije kue nisu unitene u sukobima moi vratiti tamo im
sukobi prestanu. Ostali e biti zadrani na sadanjoj lokaciji.

31. Jasna je injenica da je bilo tekih sukoba u gradu. Veina zatvorenika su Musli-
mani, a da su nekolicina njih Srbi, i izvjetava se da njihovi hrvatski susjedi, koji ive u
istim zgradama kao i oni, nisu ovako pritvarani. Odabir za svojevoljna pritvaranja je
oito pravljen na osnovu etnike pripadnosti. Zatvorenici tvrde da su silom odvedeni
iz svojih kua, uz najavu od samo nekoliko minuta, a neki su odvedeni u donjem veu.
Takoer, prema izvjetajima, nije im bilo dozvoljeno da ponesu line stvari. Logor je
pod tekom oruanom straom, a najmanje nekoliko zatvorenika je u strahu za svoje i-
vote. Neki od zatvorenika su odvedeni iz logora i za njima se traga.

32. Izvjetava se da su sredinom aprila hrvatske vojne i civilne vlasti, koje de facto kon-
troliraju Mostar, izdale uredbu kojom se ozbiljno ograniavaju prava koja su ranije
imale raseljene osobe u gradu. Izvjetava se da uredba redefinira kriterije za dobivanje
dokumenata kojima se potvruje status izbjegle osobe, a koji su potrebni za dobivanje
humanitarne pomoi. ini se da e novi identifikacioni dokumenti se izdavati malo-
ljetnicima u dobi od 1 do 17 godina, enama iznad 55 godina i mukarcima iznad 60
godina, koji ne ive u naputenim stanovima i koji dolaze iz okupiranih podruja
Bosne i Hercegovine ili Hrvatske. Novi dokumenti e navodno biti samo izdavani
dok UNHCR ne osigura prikladan smjetaj u sigurnim zemljama koje nisu obuhva-
ene ratom.

33. Procjenjuje se da se u Mostaru nalazi 16.000 raseljenih osoba. Veoma je teko ustano-
viti koliko od ovih osoba e biti uskraeno za primanje humanitarne pomoi zbog ove
uredbe. Po jednoj procjeni, radi se o broju do 10.000. Procjenjuje se da su veina raselje-
nih osoba u Mostaru Muslimani i da mnogi od njih ive u naputenim stanovima.

34. Postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost da e posljedice ove uredbe poslati raseljena
lica, u veini sluajeva nehrvate, na ulicu i da e im biti uskraeno pravo na humani-
tarnu pomo, kako bi ih prisilili da napuste Mostar. Druga posljedica ove uredbe ima
za cilj da isprazni naputene stanove, koji bi se davali u korienje Hrvatima koje mo-
starske hrvatski voe oekuju da dou iz Zenice.

35. ak i prije ove nove uredbe, postojali su izvetaji o nasilnim izbacivanjima Srba iz
njihovih kua, esto pod prijetnjom orujem, da bi se u njihove kue uselili HVO voj-
nici i njihove porodice.

190
36. Iz ovog ponaanja oito je da postoji jasna namjera za podjelu Mostara, glavnog
grada Hercegovine, na hrvatska i muslimanska podruja i da se tada razmijeni stano-
vnitvo izmeu provincija koje mirovni plan, predloen od strane Meunarodne kon-
ferencije o bivoj Jugoslaviji, sporazumno dodjeljuje pojedinim stranama.

II. SAMOVOLJNE EGZEKUCIJE KOJE SU POINILE SNAGE ARMIJE

NA PODRUJU VITEZA

37. Hrvatski civili su takoer bili rtve povreda humanitarnog prava. Terensko osoblje
je posjetilo selo Miletie, sjeverno od Viteza, i prikupilo iskaze svjedoka koji govore
kako su, oko 16. aprila, pripadnici Armije RBiH iz susjednih sela i mudahedini op-
kolili selo i odabrali pet mladih hrvatskih mukaraca, od kojih su neki tada bili mu-
eni, nakon ega su svih pet mladia pogubljeni. Hrvatski stanovnici izvjetavaju da su
ih obino snage Armije RBiH iz sela titile od takvih napada. Za 27 od 34 stanovnika
sela se tvrdi da su ga napustili u strahu za svoje ivote.

III. ZAKLJUCI

38. Prikupljene informacije za ovaj izvjetaj govore da su nedavna izbijanja neprijatelj-

stava izmeu HVO-a i Armije RBiH u centralnoj Bosni i Hercegovini rezultirale u ma-
sovnim i sistematskim povredama ljudskih prava i humanitarnog zakona.

39. Prisilno raseljavanje i pritvaranje civila, samovoljne egzekucije, napadi na gradove,

kao i razaranje sela i vjerskih objekata, postali su dijelom promiljene sistematske po-
litike etnikog ienja, koje vri HVO u regionu. Sudbina civilnog stanovnitva sela
Ahmii je osobito okantna primjena ove politike.

40. Samovoljne egzekucije i muenja su vrile i snage Armije RBiH. Postoji stvarna opas-
nost od osvete nad hrvatskim civilima u gradovima kao to je Zenica zbog etnikog i-
enja koje su poinile hrvatske snage.

41. Vjerodostojnost zainteresiranosti sukobljenih strana glede ljudskih prava pokazat e se njiho-
vom spremnou da privedu pravdi poinitelje takvih zloina, koji su navedeni u ovom izvjetaju.

42. Predanost potivanja ljudskih prava i meunarodnog humanitarnog prava, uklju-

ujui i pisane sporazume zakljuene posredstvom meunarodne zajednice na koje su
se sve snage u sukobu nekoliko puta obavezivale, bila je sistematski naruavana.

43. Mirovni plan, po kojem bi Bosna i Hercegovina bila podijeljena po etnikom prin-
cipu, bio je korien u svrhu stvaranja etniki homogenih podruja. Nedostatak uin-
kovitog meunarodnog odgovora u zaustavljanju politike etnikog ienja koje su
poinile snage srpske strane na poetku rata stvorio je presedan nekanjavanja koji im
je dozvolio da nastave etniko ienje i koji je jo i ohrabrio hrvatske snage da primje-
njuju istu politiku.

191
44. Bez zaustavljanja rata i bez upotrebe dovoljnih pritisaka da bi se okonale povrede
ljudskih prava, bilo kakvi pokuaji za pronalazak pravednog i dugoronog politikog
rjeenja e biti osueni na propast.

192
Opsada Sarajeva
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/6 od 26. 8. 1993. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na opu situaciju u Sarajevu, ukljuujui upotrebu
osnovnih sredstava za ivot kao oruja u ratu, blokade humanitarne
pomoi, viktimizaciju onih kojima je potrebna posebna njega i zatita
i ubrzano raspadanje pravnog sistema.
SADRAJ

Uvod: Ope stanje u Sarajevu (paragrafi 1 5) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195

I. Upotreba osnovnih ivotnih potreptina kao oruja

u ratu (paragrafi 6 13) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195

Elektrina energija (paragrafi 7 9) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196

Voda (paragrafi 10 11) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196
Plin (paragrafi 12 13) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197

II. Obustavljanje humanitarne pomoi (paragrafi 14 23) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197

Gorivo (paragraf 17) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197

Hrana (paragrafi 18 23) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198

III. Viktimizacija onih kojima je potrebna posebna zatita

(paragrafi 24 34) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199

IV. Drastino raspadanje pravnog sistema (paragrafi 35 43) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201

V. Zakljuci (paragrafi 44 45) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202

ANEKS: Program misije specijalnog izvjestitelja Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .204

194
Uvod: Ope stanje u Sarajevu

1. Specijalni izvjestitelj je obavio misiju u Sarajevu 11. i 12. augusta 1993. godine. i-
njenica da je Sarajevo grad pod opsadom i da je interna komunikacija oteana dodatno
je ograniila provoenje misije. Sistem telefonske komunikacije je skoro potpuno pao i
civili nemaju prijevoznih sredstava. Nekoliko dijelova grada su samo stotinu metara
udaljeni od borbenih linija, a snajperisti teroriziraju cijela naselja.

2. Uslovi u Sarajevu su se dramatino pogorali od posljednje misije Specijalnog izvje-

stitelja u oktobru 1992. godine (A/47/635). esnaestomjesena opsada je uzela danak
u vidu materijalnog i psiholokog stanja stanovnitva. Svaki dan ljudi se suoavaju s
nedostatkom hrane, vode, plina i struje, a ivot pod stalnim osjeajem prijetnje to jo
dodatno pogorava. Opsada je unitila cjelokupnu strukturu svakodnevnog ivlje-
nja.

3. Iako mnogi ljudi s kojima je razgovarao jo uvijek ele i cijene principe multietni-
kog drutva u kome vlada miran suivot, oigledno je da, kako se rat nastavlja u dru-
gim dijelovima Bosne i Hercegovine, u gradu rastu tenzije izmeu Muslimana, Srba i
Hrvata. Bosanski Srbi u gradu se osjeaju ranjivima. Specijalni izvjestitelj je, takoer,
saznao da se i bosanski Hrvati osjeaju sve nesigurnije.

4. Specijalni izvjestitelj je zabrinut zbog injenice da se osnovnim ivotnim potrebama

civila u Sarajevu koristi kao orujem rata, to je oevidna povreda meunarodnih
zakona o ratovanju. Pravni sistem se raspada i ljudska prava se sve vie narua-
vaju.

5. Tragino je to se ovakav razvoj situacije ponavlja i u drugim opkoljenim podrujima

u Bosni i Hercegovini, i to najvie u Mostaru, u posljednje vrijeme. Za vrijeme pisanja
ovog izvjetaja, meunarodne humanitarne organizacije jo nisu dobile pristup tom
podruju, a i osoblju Specijalnog izvjestitelja za ljudska prava je zabranjeno da ue u
grad. Patnja koju proivljava civilno stanovnitvo u svim ovim sluajevima razlog je za
zabrinutost.

I. UPOTREBA OSNOVNIH IVOTNIH POTREPTINA KAO ORUJA U RATU

Od maja 1993. godine, zalihe plina, struje i vode u Sarajevu su gotovo nepostojee. Ve-
ina infrastrukture za ove ivotne potreptine ide kroz doline, gdje se odigrava veliki
dio borbenih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, pa su zbog toga ti tokovi oteeni. Me-
utim, znaajan dio oteenja infrastrukture za snabdijevanje ovim potreptinama je
nastupio smiljenim aktivnostima, kako navode ininjeri Snaga za zatitu pri Ujedi-
njenim narodima, koji su ih pokuali popraviti. Na osoblje za popravku pucaju i bo-
sanski Srbi i snage Armije RBiH, neki su ranjavani, a neki su i poginuli. Na mjestima
gdje je infrastruktura za snabdijevanje dobra, nijedna strana ne dozvoljava njihov dotok
onom civilnom stanovnitvu, koje se smatra neprijateljskim.

195
Elektrina energija

7. Elektrina energija je kljuna za funkcioniranje svega u gradu. Od oktobra 1992. go-

dine samo pet trafostanica dobavlja struju u Sarajevo, od kojih su tri pod kontrolom
bosanskih Srba, a dvije pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine. Svih pet trafostanica
su na sjeveru Sarajeva, unutar dosega artiljerije, a svaki elektrini vod sijee borbene li-
nije barem na jednom mjestu. U maju 1993. godine, za vrijeme borbi u Hercegovini iz-
meu bosanskih Hrvata i snaga Armije RBiH, uniten je elektrini vod iz jablanike
elektrane, koji je napajao ovih 5 trafostanica. Istovremeno, u ofanzivi bosanskih Srba sje-
verno od Sarajeva, uniten je elektrini vod u Bua Potoku. Napajanje elektrinom ene-
rgijom u Sarajevu palo je drastino, sa 90 MW na 5 MW.

8. Kako navode ininjeri iz UNPROFOR-a, problem ponovnog uspostavljanja elektri-

nih vodova je politike, a ne tehnike prirode. Timovi ininjera, i Srba, i Muslimana, i
Hrvata, zajedniki su radili na popravcima, ali je njihov posao sprijeen vojnim akci-
jama, koje su rezultat politikih odluka.

9. Prema navodima UNPROFOR-a, svaka od strana je pokuala da smanji protok elek-

trine energije ka drugoj strani, a civili su snosili posljedice. Naprimjer, prije aprila 1993.
godine, presjek dovoda struje u gradove i sela iz trafostanice u Reljevu je naredila Vlada
Bosne i Hercegovine u pokuaju da se natjeraju bosanski Srbi da poprave vodove koji
dovode struju u podruja koja kontrolira Vlada. Navodno je Vlada BiH pokuala uskra-
titi struju bosanskim Srbima na Grbavici, i to liniju koja vodi preko teritorija pod nje-
nom kontrolom.

Voda

10. Samo 700 metara razdvaja najgue naseljene dijelove Sarajeva od onih najrjee na-
seljenih, a elektrina energija je jako bitna za rad pumpi za vodu koje opskrbljuju cijeli
grad. Od 14. jula 1993. godine, mala koliina struje je dovoena na pumpu u Baevu,
pa je neto vode dospjelo do mjeovitog civilnog stanovnitva u zapadnom dijelu Sa-
rajeva. Meutim, istoni dio grada u potpunosti ovisi od runih pumpi, kojih ima oko
150-200.

11. Izvan Sarajeva postoje etiri glavna izvora vode. Otkako je rat poeo, svi vei izvori
su pod kontrolom bosanskih Srba, a rezervoari pod kontrolom Vlade BiH. Tokom svoje
misije, Specijalni izvjestitelj je saznao da zalihe vode, kao i struje, kao oruje koriste
bosanski Srbi. Snage Armije RBiH takoer koriste tu metodu. U ljeto 1992. godine, na-
primjer, pumpna stanica u Moanici, koja je bila pod kontrolom Armije RBiH, na-
padnuta je i unitena eksplozivom. Barem od maja 1993. godine, snage bosanskih Srba
su presjekle dostavu zaliha u Sarajevo, kao i u Hrasnicu, Butmir i Sokolovi koloniju.
S druge strane, bosanski Srbi (civili) koji ive na Grbavici i u Rajlovcu su bez vode ve
mjesecima, oigledno zato to su im dotok presjekle snage Armije RBiH.

196
Plin

12. Zalihe plina u Sarajevu su takoer oslabile. U novembru 1992. godine, stanica u Se-
mizovcu, istono od grada, pod kontrolom Amrije RBiH, poprilino je oteena. Sredinom
jula 1993. godine, ostatak zaliha plina iz Zvornika, pod kontrolom bosanskih Srba, jed-
nostavno je neobjanjivo prestao. Meutim, pritisak plina u podrujima van grada, kao
to je Zvornik i Kladanj, ostao je normalan na 30 bara. U augustu, ininjeri UNPROFOR-
a su obnovili dotok plina, ali u gradu je pritisak i dalje nizak 0.5 bara i nestabilan.

13. Oko 85% dostavljenog plina u Sarajevu se troi u domainstvima. Statistike poka-
zuju da se inae potreba za plinom poveava za 700% sa dolaskom zime. Specijalni iz-
vjestitelj saznao je da bez meunarodne pomoi u ienju, popravljanju i zamjeni stare
opreme postoji opasnost da plinovodi nee moi dovoditi dovoljno plina kako bi se za-
dovoljile potrebe.

II. OBUSTAVLJANJE HUMANITARNE POMOI

14. Procjenjuje se da 430.000 ljudi ovisi o humanitarnoj pomoi u vidu hrane u Sarajevu
i okolnim podrujima. Glavni dobavlja je UNHCR. Potrebno je dobaviti 1.600 t hrane
svake sedmice da bi svaka osoba dobila 535 gr nutritivnih namirnica dnevno. Meutim,
posljednjih mjeseci je nestaica struje prisilila UNHCR da umjesto hranom, 70% kapa-
citeta svojih prevoznih sredstava puni gorivom.

15. UNHCR dobavlja hranu i gorivo i za Muslimane, i Hrvate, i Srbe u Sarajevu. Kon-
voje, meutim, napadaju bosanski Srbi i bosanski Hrvati, a ponekad i snage Armije
RBiH. Prvog jula 1993. godine vlasti bosanskih Srba su uvele poreze na sve konvoje
humanitarne pomoi koji prolaze kroz njihovo podruje i time obustavili dostavu hrane
do 5. jula 1993. godine, kada je UNHCR izuzet iz tog zakona. Sljedei zastoj od 12 dana
je nastupio 10. jula, kada su vlasti bosanskih Hrvata odbile da propuste konvoje kroz
teritoriju pod svojom kontrolom.

16. Napadi na konvoje ukljuuju sljedee incidente. Poetkom jula 1993. godine, preko
100 naoruanih vojnika snaga bosanskih Srba blokiralo je devet UNHCR-ovih kamiona
sa gorivom kod Blauja, i to pomou tenka i drugih oklopnih vozila. Oduzeto je gorivo
iz etiri kamiona, prije nego to je konvoju dozvoljen prolazak 10 sati kasnije. Avion UN-
a ukljuen u humanitarne akcije est puta je pogoen od 21. jula 1993. godine vatrom sa
pozicija koje dre snage Armije RBiH. Dana 12. augusta 1993. godine, delegacija Speci-
jalnog izvjestitelja je istraila pilotov dnevnik, gdje su zabiljeeni pogoci.

Gorivo

17. Do marta 1993. godine, veina UNHCR-ove zalihe hrane i goriva su dolazile putem
od Ploa, na dalmatinskoj obali, preko Mostara, do Sarajeva. Meutim, kad su izbili
sukobi u centralnoj Bosni izmeu bosanskih Hrvata i snaga Armije RBiH, ova ruta je

197
zatvorena. Konvoji goriva sada idu sjeverno, kroz Prozor i Gornji Vakuf, pa onda juno
do Sarajeva. Put traje pet umjesto dva dana i ide preko planinskih cesta koje su opasne
i neprikladne za velike terete i prikolice. UNHCR procjenjuje da je zbog ovoga koliina
goriva koje se dostavlja u Sarajevo pala za 70%.

Hrana

18. Nekoliko sedmica je jedini nain dostave hrane u Sarajevo bio zranim putem. Ovi-
sno o tipu aviona, jednim letom se moe dostaviti samo 7.5 ili 13 tona namirnica, od
kojih su neke i medicinske potreptine. Osoblje UNHCR-a procjenjuje da se hrana moe
dostaviti samo oko 60-70% koliine koju su oni odredili, to znai da po osobi dolazi
samo 380 gr hrane dnevno. Zbog nestaice energije, veina ljudi ne moe da priprema
i kuha hranu koju dobije.

19. Otvaranje sigurne cestovne rute do Sarajeva i ostalih opkoljenih podruja u BiH je
oigledno problem koji zahtijeva hitno rjeavanje.

20. Distribucija hrane unutar Sarajeva zahtijeva znaajnu kooperaciju. UNHCR procje-
njuje potrebe za hranom na osnovu populacijske statistike, koje dostavlja Vlada Bosne
i Hercegovine, te svake dvije sedmice donira hranu vladinoj Agenciji za humanitarnu
pomo. Po dogovoru, hrana bi trebalo da bude pravedno razdijeljena meu stanovni-
tvom. Ova agencija se svake sedmice sastaje sa koordinacijskom grupom lokalnih hu-
manitarnih organizacija, kako bi se hrana distribuirala ljudima po njihovim naseljima.
etiri vodee organizacije su Merhamet, Dobrotvor, Karitas i Benevolencija, koje pred-
stavljaju muslimanske, srpske, hrvatske i jevrejske zajednice u gradu. Meunarodne
humanitarne organizacije, koje prate proces distribucije, kao to je Katolika humani-
tarna organizacija iz SAD-a, ocjenjuju da se hrana, koju dostavlja UNHCR, pravedno
raspodjeljuje.

21. Iako se kooperacijom ovih organizacija postiglo dosta tokom opsade, Specijalni iz-
vjestitelj je saznao da je raspodjela humanitarne pomoi upitna. Predstavnici UNHCR-
a imaju razlog da sumnjaju da su statistike, dobivene od Vlade BiH, uveliane, pa se dio
hrane nae na crnom tritu ili se koristi kako bi se nahranila vojska. Prema UNHCR-
u, ak i do 20% hrane zavri na ovaj nain.

22. Lokalne humanitarne organizacije se ne slau sa UNHCR-ovom procjenom koli-

ine hrane za koju kae da dostavlja, te su obavijestile Specijalnog izvjestitelja da je
dnevna porcija po osobi oko 149 gr. Specijalni izvjestitelj nije bio u mogunosti da po-
tvrdi ove brojke. Organizacije su isfrustrirane, jer ne mogu dodati vlastitu pomo
UNHCR-ovim letovima. Naprimjer, sarajevski Karitas imao je pritubu da je 2.000 tona
hrane namijenjene njima zadrano u Splitu, jer UNHCR ne eli da je preveze u Sarajevo,
osim ako 80% ne ode UNHCR-u za distribuciju putem dravne mree.

23. Specijalni izvjestitelj je iznio ove probleme direktno predstavnicima UNHCR-a. Re-
eno mu je da u njihovim avionima rijetko kada ima prostora za privatni teret. Tako-

198
er, UNHCR je obeao davati pomo ravnomjerno, a smatra da se tog principa ne dre
lokalne humanitarne organizacije pri raspodjeli privatnih zaliha. Specijalni izvjestitelj
smatra da bi lokalne humanitarne inicijative trebalo podrati na sve mogue naine,
posebno u pruanju mogunosti prijevoza humanitarnih zaliha. Svaki zahtjev ovih or-
ganizacija bi se trebao razmotriti zasebno.

III. VIKTIMIZACIJA ONIH KOJIMA JE POTREBNA POSEBNA ZATITA

24. Ranjene, nemone i bolesne osobe, kao i porodilje, spadaju u kategorije civilnog sta-
novnitva kojima se mora pruiti posebna njega i zatita, u skladu sa etvrtom ene-
vskom konvencijom iz 1949. godine. Specijalni izvjestitelj je u Sarajevu saznao da su
ove kategorije stanovnitva rtve kako direktnog napada, tako i nestaica koje su izaz-
vane iz vojno-stratekih razloga.

25. Centralna bolnica na Koevu je granatirana 176 puta od poetka opsade, a u napa-
dima ginu i medicinsko osoblje i pacijenti. U julu 1993. godine granata je unitila odjel
za intenzivnu njegu. Poto je bolnica udaljena 600 metara od prve borbene linije i jasno
vidljiva s poloaja bosanskih Srba, Specijalni izvjestitelj je zakljuio da je ona meta na-
mjernog napada. Tokom razgovora sa medicinskim osobljem, izvjestitelj je saznao da
je osoblje trailo od UNPROFOR-a efikasnu zatitu za bolnicu.

26. Namjerno prouzrokovana nestaica elektrine energije u Sarajevu dovela je civilne

medicinske slube u veoma rizian poloaj. Bez struje, hirurki instrumenti se sterili-
ziraju pomou pei na loenje u bolnici na Koevu, a prljava posteljina se pere runo.
U julu 1993. godine hirurzi u bolnici Dobrinja su bili prisiljeni operirati pri svjetlosti
svijea. Zbog neustaljenog dotoka struje, dijaliza bubrega je postala rizina, a broj in-
kubatora za prijevremeno roenu djecu je znaajno smanjen. Svi ovi problemi dodatno
su oteani zbog nestaice vode, koja je isto tako smiljeno izazvana. Ipak, Specijalni iz-
vjestitelj je u objema bolnicama koje je posjetio bio impresioniran nivoom higijene koju
osoblje uspijeva odravati i visokim standardom profesionalnosti lijenika.

27. Namjerne blokade humanitarne pomoi takoer su odgodile dolazak hitno po-
trebnih medicinskih sredstava svim slojevima civilnog stanovnitva u Sarajevu. Osoblje
u bolnici Koevo navelo je da nemaju gaze, iako im je potrebno 3.000 m2 dnevno zbog
velikog broja pacijenata, dok lijenici u Dobrinji kau da steriliziraju i ponovno upo-
trebljavaju ve upotrebljavane zavoje. Osoblje u obje bolnice tvrdi da su im prijeko po-
trebne osnovne potreptine, kao to su dezinficijensi, antibiotici i sedativi. Opreme za
kardiovaskularnu hirurgiju je takoer jako malo.

28. Kanalizacija u uslovima nestaice vode stvara opasan rizik od irenja epidemije, do-
datno pojaan nepostojanjem sistema odvoza smea, zbog ega takori ve predstavljaju
opasnost. Specijalni izvjestitelj je u bolnici na Koevu vidio zgradu u kojoj su nagomi-
lani krvavi zavoji, koji bi trebalo da budu odloeni. Opadanje higijenskih uslova u
gradu, dranje hrane na sobnoj temperaturi bez friidera i hronina nestaica vakcina
stvaraju uslove za nastanak zaraznih bolesti. U prvih est mjeseci 1993. godine zabilje-

199
eno je 2.000 sluajeva enterokolitisa, u usporedbi sa 76 u istom periodu 1992. godine.
Poveao se i broj sluajeva dizenterije, a pojava hepatitisa se udvostruila u odnosu na
predratni period. Lijenici su rekli specijalnom izvjestitelju da se boje da poinje epi-
demija hepatitisa.

29. Dugorono zdravlje stanovnitva Sarajeva je pod znakom pitanja zbog pogoranja
fizikog i psihikog stanja. Broj novoroenadi je pao sa 10.000 godinje prije rata na
2.000, dok se broj djece s uroenim deformitetom utrostruio. Oko 15% novoroenadi
je potreban inkubator, a 1991. godine je to bio sluaj samo za 5%. Dvije od tri trudnoe
zavre pobaajem, a i broj samoubistava se poveao.

30. U ovom kontekstu, ljudima koji boluju od bolesti opasnih po ivot ili onima kojima
je potrebna hitna medicinska pomo, potrebna je hitna evakuacija kako bi nastavili li-
jeenje. Meutim, Specijalni izvjestitelj je saznao da procedura evakuacije pacijenata
nije zadovoljavajua i prvi put se organizirala u Njemaku tek poetkom 1993. godine.
Od tada, UNHCR izvjetava da je 200 ljudi evakuirano.

31. UNHCR vri transport osoba za evakuaciju iz Sarajeva u druge zemlje i predstavnici
UNHCR-a su se javno alili na to da doskora gotovo i nije bilo ponuda za pomo iz-
stranih zemalja. Ponude koje je UNHCR dobio su, naalost, bile selektivne prirode i,
prema miljenju ljudi iz UNHCR-a, bazirane su na propagandi, a ne na stvarnoj po-
trebi tih ljudi. Situacija se neto popravila do sastavljanja ovog izvjetaja, ali Specijalni
izvjestitelj izraava zabrinutost, jer se za ovaj problem zna vie mjeseci, a meunaro-
dna zajednica ga ignorira.

32. Specijalni izvjestitelj je saznao da su lokalne vlasti zaduene za zdravstvo takoer

nezadovoljne procedurom za evakuaciju. Odluku o evakuaciji pacijenta donosi IHC
(Internacionalna komisija za zdravstvo), sastavljena od lijenika imenovanih od
UNHCR-a, UNPROFOR-a, WHO-a i UNICEF-a, koji imaju jako otre medicinske kri-
terije. Lokalni funkcioneri istiu da samo medicinsko osoblje UNPROFOR-a i WHO-a
stalno boravi u Sarajevu, pa su sastanci IHC neredovni i rijetki. Takoer se dovode u
pitanje kriteriji komisije pri donoenju odluka o evakuaciji, a postoji i frustracija zbog
injenice da lokalni lijenici ne sudjeluju u donoenju odluka, niti su ukljueni u ovu ko-
misiju.

33. Specijalni izvjestitelj je ove probleme spomenuo direktno predstavniku UNHCR-a,

koji je rekao da je komisija sastavljena na inicijativu meunarodnih agencija za huma-
nitarnu pomo. Lokalni lijenici nisu ukljueni u rad komisije, jer se smatra da bi oni bili
pod velikim pritiskom pacijenata i njihovih porodica da organiziraju evakuacije. Spe-
cijalni izvjestitelj smatra da nije ba izvjesno da e time to im se omogui rad u komi-
siji lokalni lijenici bili pod veim pritiskom nego to to ve jesu. On podrava
uestvovanje lokalnih lijenika u komisiji koja donosi odluke o evakuacijama.

34. Predanost i hrabrost medicinskog osoblja na Koevu i Dobrinji duboko je impre-

sionirala Specijalnog izvjestitelja za vrijeme njegove posjete bolnicama i posluila je
kao pokazatelj kvaliteta medicinskih radnika u cijelom Sarajevu. Posebno ga zabrinjava

200
to to je satelitska telefonska linija dodijeljena bolnici Koevo nedavno presjeena, jer
administracija ne moe da plati raune, tako da bolnica nema vie nikakve pouzdane
komunikacijske linije i to dodatno oteava njihov posao. Specijalni izvjestitelj smatra da
se ovaj problem mora odmah rijeiti.

IV. DRASTINO RASPADANJE PRAVNOG SISTEMA

35. Mnogi ljudi s kojima je Specijalni izvjestitelj razgovarao za vrijeme svoje misije iz-
razili su zabrinutost zbog raspada pravnog sistema u Sarajevu. Voa jevrejske zajed-
nice je rekao: Moramo potovati zakone drave u kojoj ivimo. A ja vie ne znam iji
su to zakoni. Veliki broj osoba spomenuo je potrebu za osnivanjem vojnog suda, kako
bi se ratni zloinci priveli pravdi, to je preduslov dolasku mira u Sarajevo.

36. Civilno stanovnitvo Sarajeva snosi posljedice brutalnih povreda zakona o ratova-
nju. Arbitrarna ubistva civila, naprimjer, postala su stalna pojava u gradu. Samo u Do-
brinji, koja je 400 metara udaljenja od prvih borbenih linija, otkako je rat poeo 130 ljudi
je ubijeno na punktu snajperom sa pozicija bosanskih Srba, a vie od 300 ih je ranjeno.
Za vrijeme posjete bolnici, Specijalni izvjestitelj je razgovarao s medicinskom sestrom
i 12-godinjim djeakom, koji su nedavno na taj nain ranjeni. Poinioce nehumanih
djela nad civilima, kao to je ubistvo i ranjavanje snajperom, trebalo bi izvesti na Sud
za ratne zloine.

37. Granatiranje civilnih meta je jo jedna karakteristika situacije u Sarajevu. Otkako je

rat poeo, bosanski Srbi su pogodili centralnu damiju 50 puta. est dana nakon posjete
Specijalnog izvjestitelja ovom naselju, pet granata je palo na Dobrinju u roku od 30 mi-
nuta, pri emu je 14 osoba ranjeno i jedna poginula. Od osoba koje su ranjene, velik
broj je, ustvari, pritrao u pomo prvim rtvama.

38. Kako se rat nastavlja, dolaze izvjetaji o ubistvima izvrenim kao osveta za ovakve
napade. Za vrijeme sastanka sa zamjenikom premijera Bosne i Hercegovine, Specijalni
izvjestitelj je spomenuo sluaj dva starija bosanska Srbina-civila koji su prema navo-
dima odvedeni iz svojih domova u Sarajevu 26. juna 1993. godine i pogubljeni od mu-
slimanskih snaga, nakon to je granata ranije te veeri ubila sedam Muslimana u starom
dijelu grada. Zamjenik premijera je obeao Specijalnom izvjestitelju poslati pismeni od-
govor na taj navod.

39. Samovoljna pritvaranja takoer uzrokuju strah kod civila iz svih dijelova Sarajeva. Spe-
cijalni izvjestitelj obavijeten je iz raznih izvora da Armije RBiH na ulici hapsi mukarce svih
ivotnih dobi i porijekla i prisiljava ih da obavljaju opasne poslove, kao to je kopanje rovova
na samoj prvoj borbenoj liniji. Na dan svog odlaska iz Sarajeva, saznao je da su trojica uhap-
enih (bosanski Srbi) iz Hrasnice, koja je pod kontrolom Vlade, ubijena dok su radili na prvoj
liniji. Jedan je snajperom ubijen u Fozi, a dvojicu je ubila granata na Kuli u Butmiru.

40. Bosanski Hrvati i Srbi u Sarajevu su u opasnosti od samovoljnih pritvaranja, jer ih

vojska moe iskoristiti u razmjeni zarobljenika za Muslimane. Ministar unutranjih po-

201
slova BiH je priznao ovakvu politiku, dodavi da je, naalost, to potrebno, jer bosanski
Srbi esto trae 10 zarobljenika u zamjenu za jednog svog. Tvrdio je da svaki uhapeni
potpisuje pristanak da e sudjelovati u razmjeni zarobljenika. Specijalni izvjestitelj je
istaknuo da se takve izjave pod takvim okolnostima ne mogu smatrati da su date pod
slobodnom voljom.

41. Kako je Specijalni izvjestitelj mogao zakljuiti, civili koji se ovako pritvaraju u Sa-
rajevu nemaju nikakvu mogunost oslobaanja sudskim putem: nije zabiljeen sluaj
da se to desilo. Izgleda da, kako se opsada nastavlja, sudovi i sudske vlasti sve vie pa-
daju pod de facto kontrolu lokalnih vojnih zapovjednika. Nemogue je odrediti do
kojeg nivoa oni odgovaraju Vladi Bosne i Hercegovine.

42. Izmeu 150 i 200 ljudi je, prema izvjetajima, pritvoreno u podruju Sarajeva pod
kontrolom Vlade i otprilike isto toliko u dijelu pod kontrolom bosanskih Srba, sudei
prema statistikama Crvenog krsta.

43. Naalost, Crveni krst saznaje za nova pritvaranja, ak nekoliko mjeseci nakon to se
ona dese, jer vlasti obiju strana obino izvjetavaju o tome iskljuivo kad se to trai od
njih. Nekoliko mjeseci vlasti bosanskih Srba i Vlada BiH su diskutovali o mogunosti
razmjene ratnih zarobljenika po principu svi za sve. Ako se Crveni krst ne obavje-
tava o svim hapenjima i ako nema pristup svakom pojedinom zarobljeniku, nijedna
strana nee imati dovoljno povjerenja u onu drugu kako bi se nastavilo s tim planom.
Pristup Crvenog krsta svim osobama koje su pritvorene predstavlja neophodan prvi
korak ka zatiti civila od mogunosti pritvaranja kao ratnih zarobljenika.

V. ZAKLJUCI

44. Posjeta Specijalnog izvjestitelja omoguila mu je pristup dokazima iz prve ruke, ko-
jima se potvruje da nain na koji se neprijateljstvo ispoljava naruava ne samo osno-
vna ljudska prava, nego predstavlja i povredu fundamentalnih zakona o ratovanju.
Ove povrede ukljuuju: izgladnjivanje stanovnitva pod opsadom, kao metoda rato-
vanja; upotreba civila kao vojnih meta i njihovo namjerno ubijanje i ranjavanje; uskra-
ivanje elektrine energije, vode i plina, te hrane i medicinskih potreptina, koje su
temeljne za preivljavanje civilnog stanovnitva; granatiranje bolnica i pritvor civila
kao talaca.

45. Specijalni izvjestitelj smatra da bi sljedee korake trebalo poduzeti to prije, kako bi
se okonala tragedija u Sarajevu.
(a) Potrebno je odmah otvoriti kopneni put za prevoz humanitarne pomoi do Sa-
rajeva, a to e provoditi meunarodna zajednica.
(b) Moraju se sagraditi osnovne instalacije za dobavljanje vode i struje, i to pod me-
unarodnom zatitom.
(c) Centralnu bolnicu Koevo bi trebalo hitno staviti pod meunarodnu zatitu.
(d) Pomo ukljuujui hitnu evakuaciju zbog lijeenja trebalo bi pruiti onima ko-
jima je potrebna posebna zatita i njega, kao to su ranjenici, bolesni, nemoni i

202
 porodilje. Trebalo bi stvoriti uslove za hitne evakuacije. Specijalni izvjestitelj ape-
luje na meunarodnu zajednicu da ovaj proces olaka, tako to e ponuditi mje-
sta u bolnicama.
(e) Dovesti do uslova u kojima se moe postii meusobno povjerenje, koje bi omo-
guilo oslobaanje ratnih zarobljenika i zatvaranje logora, te zatitu civila od nji-
hovog dranja kao talaca. Specijalni izvjestitelj ponovno trai od svih strana da
odmah obavijeste Crveni krst o svim hapenjima i dozvole ovoj organizaciji ne-
smetan pristup kako bi se svi koji su u pritvoru posjetili i registrirali.
(f) Snajperska paljba s namjerom da se ubiju ili rane civili se smatra ratnim zloi-
nom. Zbog toga bi snajperiste trebalo izvesti na sud zbog ozbiljnog krenja hu-
manitarnog prava.

203
 ANEKS
PROGRAM MISIJE SPECIJALNOG IZVJESTITELJA SARAJEVU
(11 - 12. AUGUSTA 1993. GODINE)

Srijeda, 11. augusta 1993. godine

11.30 13.45 Sastanak sa slubenicima UNPROFOR-a i UNHCR-a o opoj situaciji, ljud-

skim pravima, primanju pomoi, inicijativi za primanje pomoi u Bosni, mehanizmima
za evakuacije

14.00 15.00 Sastanak sa potpredsjednikom Republike Bosne i Hercegovine gospodi-

nom E. Ganiem i predstavnicima raznih politikih grupa

15.00 16.00 Sastanak za zamjenikom premijera Republike Bosne i Hercegovine, mini-

strom unutranjih poslova i ostalim Vladinim dunosnicima

16.00 16.30 Sastanak s predstavnicima Komisije za ratne zloine

16.30 17.30 Sastanak sa predstavnicima zdravstvene komisije

17.30 18.30 Posjeta bolnici Koevo

18.30 20.00 Sastanak s voama vjerskih zajednica (imam, katoliki biskup, pravosla-
vni svetenik, voa jevrejske zajednice)

20.00 21.30 Sastanak s lokalnim humanitarnim nevladinim organizacijama.

etvrtak, 12. augusta 1993. godine

09.00 10.00 Sastanak s oficirom za zatitu iz UNHCR-a

10.00 12.00 Posjeta naselju Dobrinja, sastanak s lokalnim vlastima, posjeta bolnici,
koli, pekari

13.00 14.00 Sastanak s novinarima Osloboenja

14.00 14.30 Posjeta lokalnoj televizijskoj stanici

15.00 15.15 Konferencija za tampu

15.30 16.15 Sastanak s predstavnicima Crvenog krsta

204
Mostar - razlog za zabrinutost
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/8 od 6. 9. 1993. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Mostaru, ukljuujui
etniko ienje, arbitrirana hapenja i upotrebu civila kao meta
vojnih napada.
SADRAJ

Mostar: razlog za zabrinutost

(paragrafi 1 6) ......................................................................................................................207

Poetne faze etnikog ienja u Mostaru

(paragrafi 7 11) ....................................................................................................................207

Ubrzavanje etnikog ienja u gradu

(paragrafi 12 15) ..................................................................................................................208

Arbitrarna hapenja i zatvaranje ljudi

(paragrafi 16 24) .................................................................................................................209

Civili kao meta vojnih napada

(paragrafi 25 29) ..................................................................................................................211

Zakljuci
(paragrafi 30 35) ..................................................................................................................212

206
Mostar: razlog za zabrinutost

1. Do augusta mjeseca 1993. godine civili u istonom dijelu Mostara su proivljavali

ve drugi mjesec blokade od snaga HVO-a. Sudbina svih civila u gradu je razlog za za-
brinutost, posebice nakon pristiglih izvjetaja o masovnim hapenjima, prisilnom radu,
izgonu i silovanjima koja su se deavala u ime etnikog ienja ranije ove godine.

2. Specijalni izvjestitelj je 18. avgusta 1993. godine izrazio zabrinutost u vezi sa ovom
situacijom, u pismu upuenom Mati Bobanu, predstavniku bosanskih Hrvata na Me-
unarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji, u kome apeluje da dozvoli hitan i neome-
tan pristup Mostaru humanitarnim organizacijama, kao i terenskim slubenicima
Specijalnog izvjestitelja za ljudska prava. Kasnije je dobio odgovor od gosp. Bobana i
pristup tom podruju je dozvoljen.

3. Istog dana, Specijalni izvjestitelj je pisao gosp. Thorvald Stoltenbergu, Specijalnom

predstavniku Generalnog sekretara za bivu Jugoslaviju i potpredsjedniku Meunarodne
konferencije za bivu Jugoslaviju, insistirajui da UN, pod vodstvom gosp. Stoltenberga,
izvri pritisak na Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu kako bi se otvorio pristup gradu.

4. Dva terenska slubenika Specijalnog izvjestitelja su 25. augusta 1993. godine bila u
UNHCR-a koji je bio prvi konvoj koji je poslije kraja juna uao u istoni dio Mostara.
Informacije koje su prikupili bazirane su na devet dana istraivanja na licu mjesta i raz-
govorima obavljenim u gradu i okolnim podrujima Meugorja, itluka, apljine i Po-
itelja.

5. Specijalni izvjestitelj elio bi zahvaliti UNPROFOR-u i UNHCR-u za saradnju, bez

kojih bi pristup istonom dijelu Mostara bio nemogu. Takoer bi elio izraziti poto-
vanje prema profesionalnosti i hrabrosti humanitarnim radnicima koji su uspjeli do-
vesti pomo civilima u gradu.

6. Informacije koje su njegovi saradnici prikupili o etnikom ienju Muslimana koje

je poinio HVO u drugim podrujima zapadne Hercegovine, nai e se u narednom iz-
vjetaju, uz materijal vezan za hrvatske rtve etnikog ienja koje je poinila Armija
BiH u sredinjoj Bosni.

Poetne faze etnikog ienja u Mostaru

7. Mostar lei u zapadnoj Hercegovini, okruujui obale rijeke Neretve. Do 1991. godine
to je bio multietniki grad s najviom stopom meunacionalnih brakova u tadanjoj Ju-
goslaviji. Po tadanjem popisu stanovnitva je zabiljeeno da je 35% Muslimana, 34%
Hrvata i 19% Srba ivjelo s obje strane rijeke.

8. Po nastanku neprijateljstva u Bosni i Hercegovini 1992. godine, velik broj bosanskih

Srba se odselio iz Mostara. Za mnoge od njih smatralo se da su pripadnici bive JNA,
pa postoje izvjetaji da su ih lokalne vlasti maltretirale i istjerivale iz njihovih domova.

207
Njihovo mjesto zauzeto je dolaskom oko 16.000 Muslimana protjeranih iz drugih dije-
lova zemlje.

9. U aprilu 1993. godine tenzije, koje su rasle izmeu Hrvata i Muslimana u Mostaru,
kulminirale su izbijanjem borbi izmeu snaga bosanskih Hrvata (HVO) i snaga Vlade
BiH (Armija BiH) u sredinjoj Bosni. Grad, koji je dominantan za sve komunikacijske
rute izmeu sredinje Bosne i hrvatske obale, nekoliko mjeseci je bio popritem gorke
borbe za vlast izmeu zaraenih strana.

10. Od poetka 1993. godine Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje da se bosanski

Muslimani sistematski otputaju s radnih mjesta u Mostaru. Gradske vlasti su usvojile
15. aprila 1993. godine Odluku broj 266/93, kojom se umanjuje mogunost pomaganja
osobama koje su izbjegle u grad. Prema toj odluci, osobna dokumenta su se izdavala
iskljuivo na privremenoj bazi i to samo maloljetnicima i odraslima starije dobi, koji su
doli iz okupiranih podruja Bosne i Hercegovine i nisu zauzimali prazne stanove u
Mostaru. Svim ostalim kategorijama prognanika je uskraeno izdavanje tih dokume-
nata, pa im zbog toga nije bila dostupna humanitarna pomo i bili su primorani vratiti
se u svoja podruja ili se preseliti u kolektivne centre. Oko 10.000 Muslimana koji su
prebjegli u Mostar su na ovaj nain diskvalificirani. Prema lokalnim humanitarnim or-
ganizacijama, bosanski Muslimani koji su ivjeli u naputenim stanovima dobili su rok
od HVO-a da ih napuste do 9. maja 1993. godine.

11. Brojni Muslimani koji su pobjegli iz grada u to vrijeme, rekli su meunarodnim po-
smatraima da su bili prisiljeni da odu pod prijetnjom smru od snaga HVO-a, njihove
kue su spaljene, a damije i ostale historijske muslimanske graevine u tom podruju
su oteene ili sruene.

Ubrzavanje etnikog ienja u gradu

12. U junu 1993. godine poela je krvava i sistematska podjela grada po etnikim lini-
jama. Samo 14. i 15. juna nekoliko hiljada Muslimana je istjeralo iz svojih domova u za-
padnom Mostaru i otjerano preko mosta pod paljbom HVO-a, u istoni dio grada koji
je pod kontrolom Armije BiH. ef UNHCR-a u Mostaru je poslao formalno pismo pro-
testa o ovom incidentu gospodinu Mati Bobanu. Meutim, prisilna istjerivanja i pre-
bacivanje stanovnitva se navodno nastavljaju. Osoblje Specijalnog izvjestitelja koje
radi na terenu je saznalo, naprimjer, da su 23. augusta 1993. godine vojnici HVO-a ot-
vorili vatru na dvije porodice civila koje su prisiljavali da preu preko mosta, ubivi jed-
nog ovjeka pred njegovom suprugom.

13. Oevici takvih istjerivanja u junu 1993. godine kazuju da su vojnici HVO-a okru-
ivali stambene zgrade, pucali iz strojnica i ili od stana do stana, viui da trae Ba-
lije (pogrdni izraz za Muslimane). Muslimansko stanovnitvo je okupljano, a njihova
osobna dokumenta ukljuujui dozvole za koritenje njihovih stanova su spalji-
vana na ulici. Postoji izvjetaj da su vojnici takoer spaljivali sve lijekove koje su nali,
ak i inzulin za dijabetiare. Nakon izgona, vojnici bi zamijenili ploice s imenima na

208
vratima praznih stanova njihovim imenima. Susjedima bi govorili da su ti stanovi
ispranjeni kako bi se napravilo mjesta za prognanike Hrvate iz Travnika. Hrvati u
Mostaru koji su pokuali zatititi susjede Muslimane takoer su istjerani u istoni dio
grada.

14. Tokom takozvanog etnikog ienja, ene su, navodno, silovali vojnici obiju za-
raenih vojski. Prognanica, Muslimanka iz Mostara, na primjer, rekla je meunarodnim
promatraima da su sredinom jula 1993. godine, nakon to su ona i njen mu Hrvat sa-
krili Muslimane, svoje susjede, vojnici HVO-a upali u njihov dom i silovali je dok su
njena djeca spavala u susjednoj sobi. U augustu 1993. godine terensko osoblje specijal-
nog izvjestitelja je zaprimilo svjedoanstvo bosanske Hrvatice koja je tvrdila da su je si-
lovali vojnici paravojnih snaga bosanskih Muslimana u istonom dijelu grada. Jo
uvijek nije mogue odrediti nivo seksualnog nasilja koje se deava, jer je pristup Mo-
staru ogranien, a prognanici su se razbjeali.

15. Poetkom jula 1993. godine mirovne snage UN-a i meunarodne humanitarne organi-
zacije su istjerani iz Mostara po prijetnjom napada snaga HVO-a. Vlasti bosanskih Hrvata
su blokirale sve pokuaje humanitarnih organizacija sa ponovno uu u grad.

Arbitrarna hapenja i zatvaranje ljudi

16. Prisilna istjerivanja u Mostaru bila su popraena masovnim hapenjima mukaraca

Muslimana, u gradu i u okolnim podrujima zapadne Hercegovine. Veina uhapenih
su bili mukarci sposobni za ratovanje, iako su i neki mukarci iznad 60 godina staro-
sti i djeaci uhapeni od snaga HVO-a.

17. Prema statistikama trenutno dostupnim iz izjava oevidaca i meunarodnih hu-

manitarnih orgainizacija, ak do 10.000 mukaraca je uhapeno u Mostaru od maja 1993.
godine, 4.000 ih je uhapeno u apljini od jula 1993. godine, jo nekoliko stotina u Stocu,
takoer u julu 1993. godine i 92 u Gradiki 15. augusta 1993. godine. Vlasti HVO-a su
izjavile terenskim slubenicima Specijalnog izvjestitelja da su hapenja izvrena zbog
sigurnosnih razloga, i HVO priznaje da nije potovan potrebni protokol. Prema in-
formacijama kojima raspolae Specijalni izvjestitelj, ini se da samo mali broj uhape-
nih ustvari spada u kategoriju ratnih zarobljenika. Veina ih je uhapeno jer su bili pod
sumnjom za neprijateljsko ponaanje prema HVO-u, ili da se stvori vei broj zaroblje-
nika za razmjenu za bosanske Hrvate, ili ak za prisilni rad na prvim borbenim linijama,
pa i kao ljudski tit kako bi se zatitio napredak vojske na terenu.

18. Nedostatak informacija o situaciji u Mostaru, koji se pojavio nakon to su meuna-

rodni promatrai prisiljeni na povlaenje u julu, doprinio je tekoama u pronalasku
zatvorenika. Usto, svjedoenja prognanika kazuju da vlasti HVO-a neprestano sele za-
robljenike iz logora u logor, kako bi prikrili tragove.

19. Glavni centri gdje se dre zarobljenici su po svemu sudei na heliodromu Rodo,
juno od Mostara, u bivem skladitu municije JNA u Gabeli juno od apljine i biv-

209
im skladitima JNA u Dretelju, sjeverno od apljine. Sumnja se da se drugi manji cen-
tri nalaze u Otocima, apljini, Grabovini, Mostaru, Ljubukom i Trebiatu. Meuna-
rodni komitet Crvenog kria (MKCK) je dobio pristup heliodromu Rodo sredinom
jula i skladitu u Gabeli 30. augusta 1993. godine, gdje je ustanovio da se nalazi pribli-
no 1.100 zatvorenika. U vrijeme pripremanja ovog izvjetaja, MKCK jo uvijek trai
pristup ostalim navodnim mjestima gdje se dre zarobljenici.

20. Kompletna slika o uvjetima u ovim logorima jo uvijek je nejasna, ali svjedoenja
bivih zarobljenika, koji su bili spremni na razgovor o tome s meunarodnim proma-
traima, daju do znanja da su uvjeti brutalno poniavajui. Jedan bivi zatvorenik je
rekao terenskim slubenicima Specijalnog izvjestitelja da se izmeu 2.000 i 3.000 mu-
karaca dri u dva hangara u Gabeli odjednom. Dnevni obroci sastoje se od 650 grama
hljeba, koji dijeli 16 zatvorenika, i zdjele rijetke supe. Ponekad se i ne daje hrana po
dva-tri dana zaredom, oito u vrijeme kad vojska HVO-a pretrpi poraz u sredinjoj
Bosni. Hangari su skoro hermetiki zatvoreni, a za vrijeme ljetnih mjeseci zatvorenici
su bili u opasnosti od guenja. uvari su prijetili da e otvoriti paljbu iz strojnica po zi-
dovima hangara ako zatvorenici budu kucali i traili zraka.

21. U izvjetajima iz Dretelja, iako nepotvrenima, navodi se da su neki zarobljenici

umrli od dehidracije zbog vruine u podzemnom hangaru s metalnim krovom. Prema
svjedoanstvu biveg zarobljenika, koje je zaprimilo terensko osoblje specijalnog iz-
vjestitelja, uvari u Dretelju su jednom prilikom obasuli strop hangara paljbom, pri
emu su tri zarobljenika ranjena. Taj zarobljenik tvrdi da ga nakon putanja iz logora
njegova porodica nije mogla prepoznati.

22. Specijalni izvjestitelj je zabrinut zbog izvjetaja da su zarobljenici iz Mostara i za-

padne Hercegovine, kao i isti iz ostalih dijelova zemlje, bili prisiljeni obavljati opasne
poslove na borbenim linijama. Bosanske muslimane, zarobljenike u Rodou, naprimjer,
prisiljavale su snage od strane snaga HVO-a da na periode do 10 dana popravljaju ro-
vove na borbenim linijama, gdje su neki od njih i poginuli.

23. Takoer postoje i izvjetaji, koje Specijalni izvjestitelj eli potvrditi, da Armija BiH
uhapsila nepoznat broj hrvatskih i srpskih civila. Navodno su ih drali u vojnom in-
stitutu u Vrapiima, sjeverno od Mostara, a navodi se i da su neki koriteni za kopa-
nje rovova na borbenim linijama i prisiljavani da pune vree s pijeskom, ili da pokrivaju
napredak vojske kao ljudski tit. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je primilo
informacije da je zarobljenik srpskog porijekla ubijen u augustu 1993. godine na mostu
od snajperiste nakon to su ga uvari natjerali da tri po vodu. Njegovo tijelo je foto-
grafirao meunarodni promatra ubrzo nakon incidenta.

24. Terensko osoblje specijalnog izvjestitelja takoer je dobilo podatke od oevidaca i

meunarodnih promatraa u tom podruju koji istiu da vojne snage Republike Hr-
vatske pomau snagama HVO-a u voenju rata u zapadnoj Hercegovini.

210
Civili kao meta vojnih napada

25. Istoni sektor Mostara je veim dijelom naseljen civilima, bosanskim Muslimanima
(od kojih su mnogi tu doselili prisilno) i manjim brojem stanovnika hrvatskog i srpskog
porijekla. Terensko osoblje specijalnog izvjestitelja smatra da su ivotni uvjeti zapa-
njujue loi jer vlada razaranje i nestaica osnovnih ivotnih potreptina.

26. Od poetka maja 1993. godine, navodi se da je istona obala Mostara pod stalnim
granatiranjem i snajperskim napadima sa pozicija HVO-a na zapadnoj obali grada. Vla-
dini izvori tvrde da se na taj dio baci u prosjeku 200-400 granata dnevno, pri emu se
unitilo oko 50% zgrada i 90% privatnih kua. Takoer navode da su 24. augusta 1993.
godine snage HVO-a bacile granate na istonu stranu Mostara iz dva poljoprivredna
aviona. Nedugo prije nego to je terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja stiglo u au-
gustu 1993. godine dvije granate su otetile gornji sprat improvizirane bolnice u tom
okrugu, unitivi zalihe lijekova i usto je trei sprat zgrade postao neupotrebljiv. Skla-
dite u kome se drala humanitarna pomo takoer je bilo meta direktnog pogotka.
Masovno unitavanje je oigledno svugdje, iako je na nekim mjestima evidentno da su
krivci bosanski Srbi i njihovo granatiranje 1992. godine.

27. Nestaica hrane i medicinskih zaliha je velik problem na istonoj strani. Konvoj
UNHCR-a, koji je nosio 200 tona zaliha, bio je prvi koji je uspio doprijeti do tog po-
druja u vie od dva mjeseca. Po njihovom dolasku, djelatnici organizacija za pomo,
koji su procijenili situaciju, pribojavali su se da e ljudi neminovno umirati od gladi.
Specijalni izvjestitelj je saznao da su snage HVO-a namjerno obustavljale dolazak hu-
manitarne pomoi civilima u Mostaru. Postoje izvjetaji, naprimjer, da je vozilo
UNHCR-a konfiskovano pod prijetnjom paljbe od snaga HVO-a 22. augusta 1993. go-
dine. Kad je osoblje UNHCR-a uloilo pritubu, lokalna policija je oklijevala da pomo-
gne. Tokom razgovora s njima, neidentificirani ovjek u civilnoj odjei je pucao u zrak
iz policijskog vozila.

28. Zapadni dio Mostara je naseljen uglavnom civilima, bosanskim Hrvatima, iako ne-
poznat broj Muslimana jo ivi u tom podruju. Konstantna snajperska paljba od vla-
dinih vojnih snaga sa istone strane predstavlja svakodnevnu opasnost za civilno
stanovnitvo. Prema izjavama lijenika iz bolnice Bijeli Brijeg, 30% pacijenata su civili po-
goeni snajperom, a velik broj ih je muslimanskog porijekla. Terensko osoblje Specijalnog
izvjestitelja je razgovaralo sa dva pacijenta Muslimana koji su ranjeni snajperom.

29. Na obje strane rijeke, civili su suoeni sa drastinom nestaicom vode, jer su dvije
glavne pumpne stanice koje opskrbljuju grad pod vojnim napadima jo od 1992. godine.
Snajperska vatra s obiju strana onemoguuje popravak pumpi. Na zapadnoj strani ci-
vili mogu doi do vode iz brojnih runih pumpi na ulicama, ali za civile na istonoj
strani postoji samo jedan izvor vode, a oni rizikuju pogibelj od snajperske vatre dok pre-
laze most do vode. Tokom misije terenskog osoblja Specijalnog izvjestitelja, najmanje
tri osobe su poginule na taj nain.

211
Zakljuci

30. Specijalni izvjestitelj ponavlja da gore navedeni postupci zasluuju potpuni prijezir.
Za vrijeme rata civilno stanovnitvo treba biti pod zatitom meunarodnog prava.

31. Sve drave potpisnice enevskih konvencija imaju obavezu reagirati, individualno
ili zajedniki, kako bi se vratilo potovanje meunarodnom humanitarnom pravu u si-
tuacijama gdje zaraene strane namjerno kre neke od konvencija ili ih nisu u mogu-
nosti potivati. Specijalni izvjestitelj apelira na meunarodnu zajednicu da ispuni svoju
obavezu.

32. Politika kojom se sprjeava dostavljanje humanitarne pomoi bilo kojoj od zarae-
nih strana mora se zaustaviti. Ovo kri meunarodni zakon o ratovanju.

33. Specijalni izvjestitelj zahtijeva da se odmah zajami bezuvjetan pristup Mostaru i da

se obnove medicinske usluge, ukljuujui i prijevoz pacijenata avionom, ako je mo-
gue.

34. Svi zatvorenici trebaju odmah biti puteni, uz garanciju da e se sigurno vratiti kui
pod zatitom meunarodne zajednice.

35. Specijalni izvjestitelj jo jednom naglaava da snajperska paljba na civile sa svrhom

ubijanja ili ranjavanja onih koji ne sudjeluju u ratovanju predstavlja ratni zloin. Prema
tome, snajperistima se treba suditi i osuditi ih zbog tekih prekraja ljudskih prava.

212
Krenje ljudskih prava
- ARBiH , HVO, VRS
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/47 od 17. 11. 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Bosni i Hercegovini,

Hrvatskoj, Saveznoj Republici Jugoslaviji, s posebnim osvrtom na
arbitrarna smaknua i etniko ienje, arbitrarno hapenje, dravljanstvo,
protjerivanja, unitavanje imovine, situaciju sa medijima itd.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 9) ...........................................................................................................217

I. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 10 98) ..............................................................218

A. Uvodne napomene (paragrafi 9 11).......................................................................218
B. Etniko ienje (paragrafi 12 19)...........................................................................218
C. Silovanje (paragrafi 20 28).......................................................................................219
D. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici
Armije RBiH (paragrafi 29 46)................................................................................221
Masovna pogubljenja (paragrafi 29 33).................................................................221
Neselektivna hapenja i zatvaranja i krenja prava221
zatvorenika (paragrafi 34 41)..................................................................................221
Ogranienje slobode kretanja (paragrafi 42 44) ...................................................223
Vojni napadi na civile (paragraf 45) .........................................................................223
Ostala krenja ljudskih prava i humanitarnog prava
(paragraf 46).................................................................................................................223
E. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici HVO-a
(paragrafi 47 69)........................................................................................................223
Masovna pogubljenja (paragrafi 47 50).................................................................223
Masovne deportacije i krenja ljudskih prava
administrativnim mjerama u zapadnoj Hercegovini
(paragrafi 51 56)........................................................................................................224
Neselektivna hapenja i krenja prava zatvorenika
(paragrafi 57 64)........................................................................................................225
Vojni napadi na civile (paragrafi 65 67) ................................................................226
Ostala krenja ljudskih prava i humanitranog prava
(paragrafi 68 69)........................................................................................................227
F. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici bosanskih Srba
(paragrafi 70 98)........................................................................................................227
Protjerivanja i ogranienje slobode kretanja (paragrafi 71 76) ..........................227
Masovna pogubljenja, nestanci, i drugi vidovi nasilja
nad ljudima (paragrafi 77 82) .................................................................................228
Neselektivna hapenja, zatvaranja i zlostavljanja
zatvorenika (paragrafi 83 86)..................................................................................228
Krenja ljudskih prava administrativnim mjerama
(paragrafi 87 91)........................................................................................................230
Vojni napadi na civile (paragrafi 92 96) ................................................................230
Ostala krenja ljudskih prava i humanitarnog prava
(paragrafi 97 98)........................................................................................................231

II. HRVATSKA (paragrafi 99 164) ....................................................................................231

A. Uvodne napomene (paragraf 99)..............................................................................231
B. Neselektivna pogubljenja i etniko ienje od strane
hrvatskih oruanih snaga u Medakom depu i drugim
podrujima (paragrafi 100 107) ..............................................................................232

214
 C. Ostala krenja prava na ivot (paragraf 108)...........................................................233
D. Neselektivna hapenja i pravo na pravedno suenje
(paragrafi 109 114)....................................................................................................233
E. Dravljanstvo (paragrafi 115 123)...........................................................................234
F. Nezakonite deloacije (paragrafi 124 130).............................................................236
G. Unitavanje imovine (paragrafi 131 132) ..............................................................238
H. Stanje u medijima (paragrafi 133 135)...................................................................238
I. Situacija sa muslimanskom manjinom i izbjeglicama
(paragrafi 136 143)....................................................................................................239
J. Situacija u podrujima pod zatitom
Ujedinjenih nacija (paragrafi 144 146) ..................................................................240
Juni sektor UNPA (paragrafi 147 149) ................................................................241
Sjeverni sektor UNPA (paragrafi 150 152)............................................................241
Zapadni sektor UNPA (paragrafi 153 156)...........................................................242
Istoni sektor UNPA (paragrafi 157 160) ..............................................................242
K. Granatiranje civilnih podruja od strane
zaraenih snaga (paragrafi 161 164) ......................................................................243

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (paragrafi 165 226)...............................244

A. Uvod (paragraf 165)....................................................................................................244

B. Srbija (paragrafi 166 187) .........................................................................................244
Lina sigurnost (paragrafi 166 171) .......................................................................244
Sloboda okupljanja i udruivanja (paragrafi 172 175) ........................................245
Sloboda izraavanja i medija (paragrafi 176 181)................................................246
Diskriminacija i dravljanstvo (paragrafi 181 183) .............................................247
Situacija sa izbjeglicama (paragrafi 184 187) ........................................................248
C. Situacija na Kosovu (paragrafi 188 205) ................................................................249
Maltretiranje i zlostavljanje (paragrafi 189 194)...................................................249
Istjerivanje iz kua (paragraf 195).............................................................................250
Upotreba jezika (paragrafi 196 199).......................................................................250
Obrazovanje (paragrafi 200 205) ............................................................................251
D. Sandak (paragrafi 206 212)....................................................................................253
Odvoenja (paragrafi 208 212) ...............................................................................253
E. Vojvodina (paragrafi 213 215) .................................................................................254
F. Crna Gora (paragrafi 216 226) .................................................................................254
Humanitarna situacija (paragrafi 222 226) ...........................................................255

IV. ZAKLJUNA RAZMATRANJA (paragrafi 227 244)..............................................257

Bosna i Hercegovina (paragrafi 227 230) ...................................................................257

Hrvatska (paragrafi 231 236) .......................................................................................257
Savezna Republika Jugoslavija (paragrafi 237 244)..................................................258

215
UVOD

1. Na etrdeset devetoj sjednici od 23. februara 1993. godine, Komisija za ljudska prava
je usvojila Rezoluciju 1993/7, u kojoj je proirila mandat specijalnog izvjestitelja za jednu
godinu, pri tom zahtijevajui da on nastavi podnositi periodine izvjetaje o implemen-
taciji ove rezolucije i ostalih relevantnih rezolucija komisije koje se tiu bive Jugoslavije.

2.Takoer , u Rezoluciji 1993/7, Komisija zahtijeva od generalnog sekretara , inter alia,

da sarauje sa specijalnim izvjestiteljem u njegovom madatu tako to e pomoi pri iz-
boru osoblja na podruju bive Jugoslavije koje bi bilo zadueno za izvjetavanje o sta-
nju ili krenju ljudskih prava u podruju njihovog djelovanja.

3. Specijalni izvjestitelj je zahtijevao od vlada Savezne Republike Jugoslavije, Hrvatske

i Makedonije saglasnost za uspostavljanje podrunih ureda u svakoj od zemalja. Pozi-
tivni odgovori stigli su iz Hrvatske i Makedonije. Na alost, Savezna Republika Jugo-
slavija je odbila zahtjev. U martu 1993. godine oformljen je podruni ured u Zagrebu s
nadom da bi se ured u Skoplju mogao oformiti do kraja 1993. godine. Kada lokalni
uslovi budu dozvoljavali u planu je otvaranje podrunog ureda u Bosni i Hercegovini.
U Uredu u Zagrebu, koji pokriva podruje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, trenutno
radi pet profesionalnih slubenika i jedan sekretar/prevoditelj. Najvei dio trokova ot-
varanja podrunih odjela je pokriven dobrovoljnim prilozima i Specijalni izvjestitelj iz-
raava svoju zahvalnost donatorima.

4. Zbog nepostojanja podrunog ureda u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Specijalni iz-

vjestitelj je u prikupljanju injenica sa tog podruja u periodu od 13. do 26. oktobra
1993. godine angairao dva slubenika Centra za ljudska prava u skladu s izraenom
spremnou Vlade da surauje sa Misijom.

5. Nakon produenja mandata, posjete lanova osoblja i vlastite misije u Zagreb i Sa-
rajevo u augustu 1993. godine, specijani izvjestitelj je podnio etiri periodina izvjea-
taja (E/CN.4/1994/3 5. maja 1993. godine, E/CN.4/1994/4 19. maja 1993. godine,
E/CN.4/6 26. augusta 1993. godine i E/CN.4/1994/8 6. septembra 1993. godine). Prva
dva izvjetaja se odnose na specifine situacije etnikog ienja i drugih krenja osno-
vnih ljudskih prava u istonoj i centralnoj Bosni. Ostali izvjetaji izraavaju zabrinu-
tost specijalnog izvjestitelja u vezi sa stanjem ljudskih prava u Sarajevu i Mostaru.

6. U vie navrata, pratei istrage slubenika u podrunim uredima, Specijalni izvjesti-

telj je skrenuo panju vlastima u dravama bive Jugoslavije na sluajeve krenja ljud-
skih prava. Zahtijevao je da se bez odlaganja svaki pojedinani sluaj istrai i rijei.

7. U svrhu prikupljanja relevantnih informacija, specijalni izvjestitelj je takoer nasta-

vio saradnju sa drugim agencijama i tijelima koja se bave zatitom ljudskih prava i hu-
manitarnim poslovima na podruju bive Jugoslavije, kao to je Ured visokog
predstavnika Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), Meunarodni komitet Crvenog
kria (MKCK) kao i tim eksperata uspostavljen u skladu sa rezolucijom Vijea sigur-
nosti 780 (1992).

217
8. Ovaj izvjetaj predstavlja sveobuhvatnu procjenu stanja ljudskih prava u Hrvatskoj,
Bosni i Hercegovini i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Skree panju na sveprisutno kr-
enje osnovnih ljudskih prava stanovnika ovih drava.

9. Specijalni izvjestitelj izraava svoju zahvalnost raznim tijelima koja su mu pomogla

pri izvrenju njegovog mandata, ukljuujui zatitne snage Ujedinjenih nacija, Ured vi-
sokog predstavnika Ujedinjenih nacija za izbjeglice, Meunarodni komitet Crvenog
kria, Promatraku misiju Europske zajednice, Misije konferencije o sigurnosti i sura-
dnji u Europi, i druge vladine i nevladine organizacije.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Uvodne napomene

10. Specijalni izvjestitelj je zabrinut nastavkom etnikog ienja u svim svojim obli-
cima. Takoer, poseban akcenat stavlja na masovne progone ljudi, vojne napade na civile,
zlostavljanje ena i napade na sigurnosne zone. Napadi na konvoje humanitane po-
moi, kao i pokuaji napada, takoe predstavljaju razlog za ozbiljnu zabrinutost. Direk-
tni napadi na konvoje rezultirali su smru humanitarnih radnika, kao i privremenom
obustavljanju pomoi. U vrijeme pisanja ovog izvjeataja svi konvoji su obustavljeni.

11. Ova krenja ljudskih prava su tema ovog dijela, koja je bazirana na informacijama
prikupljenim iz razliitih pouzdanih izvora, kao i neposrednim istragama koje je pro-
veo podruni tim Specijalnog izvjestitelja u istonoj Bosni, zapadnoj Hercegovini i u
centralnoj Bosni, te u Srajevu gdje je istragu proveo Specijalni izvjestitelj zajedno s po-
drunim timom. Bosanski Srbi jos nisu dozvolili istragu o stanju ljudskih prava na te-
ritorijama pod njihovom kontrolom.

B. Etniko ienje

12. Dinamino unitavanje pokrenuto etnikim ienjem zahvatilo je skoro cijelo po-
druje Bosne i Hercegovine20. Veina stanovnitva je naoruana i podijeljena. Rat je
iscrpio zalihe hrane i drveta, a zalihe vode, energenata i lijekova su takoer ograni-
ene. Poetak druge zime u ovim uslovima ugroava ivote vie hiljada ljudi, naroito
onih koji su ostali bez svojih domova. Hrana, energenti, odjea, graevinski materijal
i lijekovi su prijeko potrebni.

13. Od poetka rata u Bosni, vie od 2,1 milijun ljudi je napustilo svoje domove, to
predstavlja polovinu stanovnitva prema popisu iz 1991. godine. Procjenjuje se da je
800.000 njih utoite potrailo izvan granica Bosne i Hercegovine, dok ostatak utoite
trai unutar zemlje. Deset hiljada izbjeglica je smjeteno u sigurnosnim zonama, kao
to su Gorade, epa, Srebrenica, Tuzla, Biha i Sarajevo.
20
Za sluajeve tekih krenja ljudskih prava koji su pratili poetak kampanje etnikog ienja pogledajte prva dva izvjetaja
Specijalnog izvjestitelja (E/CN.4/1992/S-1/9 i E/CN.4/1992/S-1/10).

218
14. Razlog formiranja, sigurnosnih zona je opskrba ljudi hranom i lijekovima koji su
im neophodni u mjestima gdje im je zajamena sigurnost. Meutim, neprekidne vojne
akcije snaga bosanskih Srba su ih pretvorile u podruja pod opsadom. U Sarajevu je 9.
i 10. novembra 1993. godine 12 ljudi poginulo u minobacakim napadima. U napadu
9. novembra dvije granate su pogodile kolsku zgradu u gusto naseljenom dijelu Sara-
jeva, na Alipainom Polju, ubivi troje djece i nastavnika, a ranivi etrdeset drugih
ljudi, veinom djece. Gorade, Biha i epa su takoer granatirani. U Srebernici i Tuzli
zalihe hrane, vode i energenata su bile glavne mete napada. U septembru 1993. godine
sukob je izbio u Bihau, sigurnosnoj zoni, izmeu Armije RBiH i separatista koji su
proglasili Autonomnu pokrajinu zapadnu Bosnu.

15. Ponekad zaraene snage provociraju ili koriste kretanje velikog broja ljudi da bi
ostvarili plan o etnikom ienju. Kretanje velikog broja raseljenih ljudi unutar zem-
lje su neke strane iskoristile kao izgovor za dalje etniko ienje.

16. U podrujima u koja je pristigao veliki broj raseljenih osoba, dolo je do promjene
sastava stanovnitva i ponekad do pojaanih tenzija koje je ve izazvao rat izmeu Mu-
slimana, Hrvata i Srba.

17. Nedostatak hrane, kao i druge nevolje, dodatno su zategnule odnose izmeu lo-
kalnog stanovnitva i izbjeglica. Nekim pripadnicima lokalnog stanovnitva je smetao
povlateni poloaj izbjeglica kod humanitarnih organizacija, to je izazvalo sukobe
u Tuzli, Travniku i drugim centrima za prihvat izbjeglica.

18. Do oktobra 1993. godine veina Muslimana i Hrvata je protjerana iz Banje Luke i Doboja
na sjeveru zemlje, a takoer su pojaane mjere da ih se protjera i sa sjeveroistoka. Na za-
padu veina nehrvata je masovno protjerana iz doline donjeg toka Neretve, nakon to se u
aprilu 1993. godine raspao savez izmeu snaga bosanskih Hrvata i Vlade. Od posljednjeg
izvjetaja specijalnog izvjestitelja nastavljene su borbe u centralnoj i sjeveroistonoj Bosni.

19. Proces etnikog ienja u dijelovima Bosne i Hercegovine je vietruko povezan

s krenjem osnovnih ljudskih prava. Masovna pogubljenja, neselektivna hapenja i zat-
varanja se nastavljaju nesmanjenim intenzitetom, a prijavljeni su i sluajevi silovanja.

C. Silovanje21

20. Specijalni izvjestitelj je uznemiren izvjetajima o silovanjima i drugim seksualnim

zlostavljanjima. Prema rezoluciji Komisije o ljudskim pravima 1993/8 od 23. februara
1993. godine, specijalni izvjestitelj izvejetava sljedee:

21. Najmanje 100 ena je prijavilo silovanje koje su vrili pripadnici HVO-a izmeu
aprila i oktobra 1993. godine. Ovo vjerovatno nije konaan broj, jer je prikupljanje in-
formacija ogranieno zbog injenice da je ulazak u Mostar otean, a i zbog toga to su
21
Generalni sekretar, uz pomo osoblja specijalnog izvjestitelja, predao je izvjetaj o silovanjima i zlostavljanju ena na teritoriji
bive Jugoslavije (E/CN.4/1994/5 ).

219
izbjeglice iz zapadne Hercegovine utoite potraile na razliitim mjestima. Niti jedan
vojnik HVO-a nije kanjen za ovaj zloin.

22. Protjerivanja iz Mostara su bila praena seksualnim zlostavljanima, ukljuujui si-

lovanje. Obino su vojnici HVO-a do gola pretraivali Muslimanke prije nego to bi ih
protjerali preko linije razgranienja. Dvije Muslimanke su 29. septembra 1993. godine,
navodno nakon pretraivanja silovala dvojica pripadnika HVO-a na bivoj klinici za
plune bolesti Dispanzer u Mostaru.

23. Muslimanka je prijavila da su je silovali uniformisani pripadnici HVO-a koji su pro-

valili u njen stan u Mostaru sredinom jula 1993. godine, nakon to su ona i njen mu
Hrvat u svom stanu skrili komije Muslimane i pomogli im da pobjegnu iz grada. Dvije
Muslimanke koje su pobjegle iz sela Stupni Do 23. oktobra 1993. godine, tvrdile su da
su ih silovali pripadnici HVO-a koji su izmasakrirali stanovnike sela.

24. Stalno su pristizali izvjetaji s razliitih mjesta da su ene silovali bosanski Srbi, kako
civili, pripadnici policije, tako i vojnici. Ali nemogunost pristupa na teritorije pod kod
kontrolom Srba, onemoguavala je sveobuhvatno prikupljanje podataka.

25. Tri mukarca u policijskoj uniformi prijavljeni su 8. maja 1993. godine da su pro-
valili u muslimansku kuu u Doboju i stavili pitolje u usta sedmogodinjeg dje-
aka i njegovog oca, dok je jedan od njih pod prijetnjom orujem silovao djeakovu
majku u susjednoj sobi. On je to navodno uradio zato to je ona Muslimanka, pa je
on doao da je smiri. Slini sluajevi silovanja su prijavljeni u Bijeljini, Liskovcu
i Brkom.

26. U Trebinju su 20. jula 1993. godine tri vojnika provalila u kuu jedne od nekoliko
preostalih muslimanskih porodica, naredila im pod prijetnjom orujem da se skinu
goli. Supruzi su zavezali ruke iza lea, a zatim je silovali. Ona je ostala u bolnici sa
slomljenim rebrima, oteenim pluima i povredama unutranjih organa do 27. augu-
sta 1993. godine kada je porodica evakuisana iz Trebinja.

27. Od februara 1993. godine u podruju sukoba paravojne snage bosanskih Muslimana
su navodno silovali bosanske Hrvatice na njihovim ognjitima. Izvjetaji o ovim inci-
dentima dolaze iz Mostara i Bugojna. Meutim, jo nije mogue procijeniti razmjere
navodnih seksualnih zlostavljanja, zbog injenice da je pristup podrujima gdje se vode
borbe ogranien, kao i zbog toga to je izbjeglo stanovnitvo utoite potrailo na raz-
liitim mjestima.

28. Vojnici snaga bosanskih Srba zadravali su mlade ene zbog seksualnih zlostavlja-
nja. U julu 1993. godine prijavljeno je da je 30 Muslimanki zadrano za ove svrhe u ka-
sarni vojske bosanskih Srba u Neriima. Drugih 100 ena, izmeu 15 i 17 godina,
zadrane su na ovaj nain u kafani Westphalia blizu Stolina, kafani u blizini Skijane
i privatnoj kui u Griima do augusta 1993. godine. Posljednji izvjetaji ukazuju da su
zatvaranja u kafani Westphalia moda prestala.

220
D. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici Armije BiH

Masovna pogubljenja

29. Specijalnom izvjestitelju prijavljena su masakriranja civila, koja su navodno poinili

vojnici Armije BiH. Izvjeataji se odnose na ubijanja u selu Trusine 17. aprila 1993. go-
dine, u selu Miletii 24. aprila 1993. godine, u selu Maljine 8. juna 1993. godine; u Do-
ljanima 27. i 28. juna 1993. godine; i Kopljarima 21. oktobra 1993. godine. Ukupan broj
rtava se oprezno procjenjuje na 120, ali nije mogue potvrditi tane podatke.

30. Sve rtve su bili bosanski Hrvati i, prema navodima, niko od nih nije pruao oru-
ani otpor. U velikom broju sluajeva ubistva su bila praena dugotrajnim muenjima
i masakriranjem tijela. Svjedoci masakra u Maljinama, Doljanima i Kopljarima tvrde su
za masakre odgovorne paravojne snage, takozvani Mudahedini, pridrueni Sed-
moj brigadi Armije RBiH.

31. Armija je 16. septembra 1993. godine osudila ubijanja u Kriu i Uzdolu i obeala
kazniti odgovorne pojedince. Specijalni izvjestitelj je 15. oktobra pisao predsjedniku
Izetbegoviu pozdravljaui ovo obeanje i traei da ubistva budu ukljuena u istragu.
Takoer je zahtijevao da ga informiu o poduzetim mjerama za stavljanje paravojnih
formacija pod kontrolu Armije, kao i o tome koje su mjere poduzete da bi se pojaala
disciplina. Predsjednik Izetbegovi je 22. oktobra poslao pismo u kojem je osudio ubi-
janja i dao garancije da je istraga o tome pokrenuta.

32. Specijalni izvjestitelj je takoer primio optube o pojedinanim ubistvima potak-

nutim vjerskom mrnjom. Jedno se odnosi na ubistvo Radislava i Marine Komjenac, dvoje
starijih civila srpske nacionalnosti, koji su odvedeni iz njihovog doma u Sarajevu i po-
gubljeni 26. juna 1993. godine. Ubistvo je navodno odgovor na minobacaki napad na cen-
tar grada u kojem je poginulo sedam civila, Muslimana. Za ubistvo je navodno odgovorna
Vladina policija. Specijalni izvjestitelj je 14. augusta pisao Vladi izraavajui zabrinutost u
vezi s izvjetajem i interesirajui se koje su mjere poduzete da se kazne poinitelji.

33. U odgovoru od 23. septembra 1993. godine, vritelj dunosti premijera, gospodin
Hado Efendi, negirao je da je ubistvo branog para potaknuto vjerskom mrnjom, jer,
kako on tvrdi, oni su srpskog i hrvatskog porijekla i takoer je dodao da je istraga o zlo-
inu u toku. Specijalni izvjestitelj e pratiti ovaj sluaj kao i druge o kojima je upoznat.

34. Specijalni izvjestitelj je utvdio da je izvjetaj hrvatskih novina Vjesnik od 9. augusta

1993. godine, da su 35 bosanskih Hrvata objesile vladine snage ispred katolike crkve
u Zenici, neistinit.

Neselektivna hapenja, zatvaranja i krenja prava zatvorenika

35. Na osnovu dogovora koji je postigao Meunarodni komitet Crvenog kria (MKCK),
19. oktobra 1993. godine, Vlada je oslobodila 309 bosanskih Hrvata iz zatvorenikog

221
logora u Konjicu. Krajem oktobra 1993. godine, oko 1.100 zatvorenika se nalazilo u 24
registrirana zatvorenika centra i u nepoznatom broju drugih centara. Najvei regi-
strirani zatvoreniki centri nalazili su se u Tarinu i Pazariu, na putu zapadno od Sa-
rajeva, i u Zenici u centralnoj Bosni.

36. Samo mali postotak registriranih zatvorenika bili su ratni zarobljenici. Drugi su bili
civili, bosanski Srbi ili bosanski Hrvati, zatvoreni iz razliitih razloga, da bi se mogli
razmijeniti za Muslimane, ratne zarobljenike, da bi posluili kao radna snaga na
prvim linijama ratita, ili da bi u napadima Armije sluili kao ivi tit. Tokom
posjete Specijalnog izvjestitelja Sarajevu u augustu 1993. godine ministar unutra-
njih poslova je priznao da su civili zatvarani, ali je tvrdio da su potpisali izjave da
dobrovoljno pristaju da budu razmijenjeni za druge zatvorenike. Specijalni izvje-
stitelj je naglasio na sastanku da se izjave dane u datim okolnostima ne mogu sma-
trati dobrovoljnim.

37. Svjedoenja iz Banovia u sjeveroistonoj Bosni prikazuju kako su civilni zatvore-

nici bili koriteni kao ivi tit. Izmeu 12. i 30. maja 1993. godine priblino 80 Srba i
Hrvata je bilo uhapeno i mobilizirano i odmah odvedeno u selo Podobala, gdje su bili
podijeljeni u odrede i prisiljeni da kopaju rovove na liniji razgranienja imeu Armije
RBiH i snaga bosanskih Srba. Armija RBiH je napredovala s kopanjem rovova.

38. U zakonu Bosne i Hercegovine ne postoji pravna mogunost protivljenju ratnoj voj-
noj slubi zbog savjesti, pa su pojedinci koji su odbili mobilizaciju u Banoviima bili
uhapeni i takoer poslani na prvu liniju. 7. juna 1993. godine, pet njih je ranjeno za vri-
jeme granatiranja. Postoje prijave pogibija zatvorenika tokom prisilnog rada na lini-
jama razgranienja u Gornjem Vakufu, Hrasnici, Bugojnu i Travniku, te nekim drugim
mjestima.

39. Specijalni izvjestitelj je 14. augusta 1993. godine pisao Vladi izraavajui svoje gnu-
anje nad ovom praksom. Traio je od vlasti da osiguraju da svi zatvorenici imaju pravo
na suenje, kao i da o njihovim sluajevima odmah budu obavijetene nezavisne agen-
cije kojima se treba osigurati pristup zatvorenicima.

40. Postoje navodi da su neki bosanski Hrvati, ratni zatvorenici, u vladinim zatvoreni-
kim logorima u Mostaru i Konjicu bili prisiljeni da daju krv. Meutim, ovi navodi nisu
potvreni.

41. Do sada je meunarodnim organizacijama omoguen ogranien pristup Muzikoj

koli, zatvorenikom logoru u Zenici. Bosanski Hrvat koji je tamo bio zatvoren iz-
meu aprila i septembra 1993. godine, zajedno s 46 drugih ljudi, svi neregistrirani, tvrdi
da je bez hrane bio prve sedmice, a da je bio zatvoren u eliji bez svjetla 45 dana i da je
tokom ispitivanja tuen po nogama i bubrezima telefonskim kablovima, palicama i dr-
aima za lopate.

222
Ogranienje slobode kretanja

42. U augustu 1993. godine Ratno predsjednitvo Bugojna je objavilo da je Hrvatima za-
branjeno da napuste Bugojno, grad podijeljen izmeu Armije RBiH i HVO-a. Samo je 2.500
Hrvata ostalo u Bugojnu nakon to je u julu 1993. godine Armija RBiH izvojevala pobjedu
nad HVO-om. Od tada su porasle tenzije na vjerskoj osnovi. Osim ve spomenutih slua-
jeva silovanja, 16 drugih ozbiljnih zloina nad hrvatskom manjinom je pod istragom. Za-
biljeene su este pljake i napadi na civile, Hrvate, u selima u okolini Bugojna.

43. U Zenici su vlasti u septembru 1993. godine zvanino objavile zabranu naputanja
grada za 23.000 Hrvata, iako im to u praksi nije bilo dozvoljeno od juna 1993. godine.
Periodino, vlasti su organizirale razmjene lokalnih Hrvata za Muslimane iz Vitekog
depa i Varea. Hrvatima su izdavane lane isprave s muslimanskim imenima i onda
su pod vojnom policijskom pratnjom naputali grad. Prosjena cijena za svaku osobu
iznosila je 250 DM, plaana je gradskim vlastima, vojnoj policiji ili privatnim poduzet-
nicima koji su se bavili razmjenama. U poznatim sluajevima vojno sposobnim Hrva-
tima je bilo zabranjeno da napuste svoje porodice.

44. U Sarajevu, koje je pod opsadom snaga bosanskih Srba, Vladin sekretarijat za eva-
kuaciju odbio je zahtjev veine Srba koji su se prijavili za dozvolu da napuste grad.
Oko 700 bolesnih i starijih Srba kojima je dozvola za naputanje grada data u decem-
bru 1992. godine, tek su 8. novembra 1993. godine mogli napustiti Sarajevo. ekajui
mogunost za naputanje, 51osoba je umrla.

Vojni napadi na civile

45. Civili u zapadnom dijelu Mostara su izloeni napadima s poloaja vladinih snaga
na istoku.

Ostala krenja ljudskih prava i humanitarnog prava

46. Prema izvorima bliskim Katolikoj crkvi, vojnici Armije RBiH ili vojnici snaga bo-
sanskih Srba su u centralnoj Bosni namjerno otetili i unitili crkvene zgrade u 66 upa.

E. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici HVO-a

Masovna pogubljenja

47. Vojnici HVO-a su 18. aprila 1993. godine pogubili najmanje 89 muslimanskih civila
u selu Ahmii u centralnoj Bosni. U selu se nisu nalazile vojne mete i nije postojao or-
ganizovani otpor napadu. Specijalni izvjestitelj je o ovom zloinu objavio izvjetaj u
maju 1993. godine, zasnovan na istrazi koju je proveo podruni tim.23

23
Pogledajte E/CN.4/1994/4, od 19. maja 1993. godine, Dio I.. Prema rezoluciji Vijea sigurnosti 780 (1992) Komisija eksperata
je takoe planirala istragu podruja na licu mjesta. Pogledajte drugi privremni izvjetaj, S/26545, od 6. oktobra 1993. godine

223
48. U zapadnoj Hercegovni specijalni izvjestitelj je istraio navode da su 9. augusta
1993. godine pripadnici HVO-a odveli devet muslimanskih civila, pet mukaraca i e-
tiri ene, iz njihovih domova u Mokronogama i pogubili ih vatrenim orujem iz bliske
udaljenosti.

49. Vojnici HVO-a su 23. augusta 1993. godine otvorili vatru na dvije porodice musli-
manskih civila koje su protjerali preko Starog mosta, pri tom ubivi jednog mukarca
pred oima njegove supruge.

50. Tijela najmanje 15 muslimanskih civila pronaena su u selu Stupni Do u centralnoj

Bosni, nakon to su ih 23. oktobra 1993. izmasakrirali pripadnici HVO-a. Bili su ili po-
gubljeni s bliske udaljenosti ili ivi zapaljeni. Grupu su sainjavale i ene koje su se dr-
ale za ruke pri pogubljenju. Predstavnici HVO-a su poricali da je dolo do masakra, i
tri dana spreavali meunarodne promatrae da posjete selo.

Masovne deportacije i krenja ljudskih prava administrativnim mjerama

u zapadnoj Hercegovini

51. Dolina Neretve juno od Mostara tradicionalno je veinom naseljena Hrvatima. Pro-
cjenjuje se da je do aprila 1993. godine u Mostar pristiglo 16.000 Muslimana iz drugih
dijelova Bosne i Hercegovine, a najmanje 12.000 u druge gradove u to podruju.

52. Gradske vlasti u Mostaru su 15. aprila 1993. godine usvojile odredbu broj 266/93,
kojom se striktno ograniava raspodjela humanitarne pomoi raseljenim osobama. Pro-
cjenjuje se da je pomo uskraena za 10.000 Muslimana, a da je onima koji su ivjeli u
naputenim stanovima HVO-a naredio da ih napuste do 9. maja 1993. godine. U nekim
sluajevima stanovnici su bili prisiljeni da napuste stan pod prijetnjom paljevinom i
smru.

53. Protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Mostara zapoelo je u junu 1993. go-

dine. Samo 14. i 15. juna nekoliko hiljada Muslimana koji su ivjeli u zapadnom dijelu
grada je istjerano, a njihova lina dokumenta, ukljuujui i rjeenja o stanarskom pravu,
spaljena su na ulici. Potom su pod kiom metaka vojnika HVO-a protjerani preko mosta
na istonu obalu, koje je pod kontrolom Armije RBiH. Bilo im je reeno da su protjerani
da bi napravili mjesto za Hrvate iz Travnika. Prisilna protjerivanja i prebacivanja mu-
slimanskog stanovnitva u Mostar su zabiljeena i u oktobru 1993. godine.

54. Deportacije Muslimana iz drugih dijelova zapadne Hercegovine zapoele su 13. jula
1993. godine, kada je oko 500 civila sakupljeno iz sela izmeu Stoca i apljine i prisi-
ljeno da preu liniju razgranienja s Armijom RBiH izmeu Bune i Blagaja. Vojnici
HVO-a su prijetili da e ubiti svakog ko pokua da se vrati. Do kraja augusta 1993. go-
dine, 20.000 Muslimana je protjerano preko linije razgranienja.

55. Prije nego to su zapoela protjerivanja, hrvatske vlasti su koristile administrativnu

mo da bi zlostavljali muslimansko stanovnitvo i na taj nain ograniavali njihova

224
prava. Ove mjere su ukljuivale masovana otputanja s posla krajem 1992. godine, pre-
traivanje domova koje su vrili civili i vojna policija u aprilu 1993. godine, hapenja
mukaraca Muslimana u Stocu u aprilu 1993. godine, iskljuivanje telefona u apljini
i mobilizacija automobila koje su provodili vojnici HVO-a 4. jula 1993. godine. Sline ak-
tivnosti su se provodile u Tomislavgradu i Livnu.

56. Hrvatski gradonaelnik apljine je 13. juna 1993. godine objavio na radiju da lo-
kalnim Muslimanima vie ne mogu garantirati ivoti i sigurnost. Tvrdi se da je nakon
toga njihov normalan ivot postao nemogu. Za Muslimane je bilo opasno da izlaze na
ulicu, a hranu su mogli dobiti samo uz pomo komija Hrvata, prijatelja ili branih part-
nera. Muslimanske porodice su postale metom nonih pljaki maskiranih bandi, imo-
vina im je bila oteena, a policija u apljini im je pruala slabu zatitu. Slini napadi
su prijavljeni u selu Gradska od sredine augusta 1993. godine. Kue muslimanskih obi-
telji su svakodnevno pljakane nou, dok bi ih tokom dana vojna policija spreavala
da incidente prijave patrolama Civilne policije Ujedinjenih naroda.

Neselektivna hapenja i krenja prava zatvorenika

57. Sistematska hapenja Muslimana zapoela su u maju 1993. godine i dosegla vrhu-
nac krajem jula 1993. godine kada se procjenjuje da ih je 15.000 bilo u zatoenitvu.
Tokom ovog peioda su zatvarani mukarci Srbi i Romi nastanjeni u zapadnoj Herce-
govini. Meunarodni komitet crvenog kria je 19. oktobra 1993. godine izborio oslo-
baanje 600 Muslimana. Krajem oktobra 1993. godine HVO je drao 4.200 zatvorenika
u osam registriranih zatvorenikih logora, od kojih je najvei bio heliodrom Rodo kod
Mostara.

58. Veinu uhapenika su inili vojno sposobni civili, iako su takoer bili zatvarani i
mladii i starci preko 60 godina strosti. U Mostaru je 30. juna 1993. godine uhapeno
vie od 6.300 Muslimana, u apljini je izmeu maja i juna 1993. godine uhapeno njih
5.500, 1.350 ih je uhapeno u Stocu u junu 1993. godine, a 92 u Gradskoj u augustu 1993.
godine.

59. Izgleda da su hapenja bila dio politike da se zapadna Hercegovina oisti od nehr-
vata. Muslimani, bivi zarobljenici iz apljine, koji su u junu 1993. godine bili uhaeni
bez naloga za hapenje, bili su prisiljeni potpisati izjavu da e po putanju na slobodu
dobrovoljno napustiti apljinu.

60. Zatvorenici heliodroma Rodo koji su imali garantna pisma za odlazak u tree zem-
lje su 17 jula 1993. godine morali potpisati dokumente HVO ureda za raseljene osobe
kojima izjavljuju da ele napustiti Bosnu i Hercegovinu. ak je i zatvorenicima bez ga-
rantnih pisama reeno da napuste teritoriju Bosne i Hercegovine, pod lanim obea-
njem da e po dolasku u Hrvatsku biti raseljeni u tree zemlje. Nekoliko stotina
zatvorenika dobili su svega nekoliko sati da vide svoje obitelji i spakiraju stvari, nakon
ega su deportirani u Republiku Hrvatsku.

225
61. Prema odreenim tvrdnjama Granina policija Hrvatske je zaustavila jedan konvoj
18. jula 1993. godine i evidentirala broj zatvorenika, kao i njihove line dokumente. Me-
utim, jednom drugom konvoju je neometano omoguen prelazak granice u blizini Vr-
gorca. Tvrdi se da su zatvorenici na granici prebaeni u hrvatska vozila i da su pod
policijskom pratnjom sprovedni do Gainaca. Ovi dogaaji bi potvdili aktivno uee
Vlade Republike Hrvatske u ovim deportacijama.

62. Muslimanski i srpski civili su takoer zatvarani da bi mogli biti razmijenjeni za bo-
sanske Hrvate, ratne zarobljenike. Zatvorenici koji su smatrani vrijednim za raz-
mjenu, zbog injenice da su imali roake u Armiji RBiH, nisu deportovani u Republiku
Hrvatsku. Zatvorenici su bili primoran na rad u opasnim uvjetima, kao to je kopanje
rovova i punjenje vrea s pijeskom na linijama razdvajanja. Odreen broj zatvorenika
je smrtno stradao pri obavljanju ovih poslova.

63. Kada su meunarodne agencije dobile mogunost pristupa zatvorenikim logorima

HVO-a, bili su svjedoci ekstremne brutalnosti i degradacije. Zatvorenici su imali slom-
ljena rebra, slomljene prste, modrice i srane probleme, koji su bili posljedica batinanja
koja su vrili straari. Detaljniji prikaz uslova u ovim logorima dat je u izvjetaju Spe-
cijalnog izvjestitelja o Mostaru.24

64. Oslobaanje zatvorenika je bio jedan od ciljeva Komisije za ljudska prava i huma-
nitarna pitanja osnovane u okviru administracije takozvane Hrvatske Republike Her-
ceg-Bosne u septembru 1993. godine. Navodno je zbog njenih dobrih slubenika u
oktobru dolo do djeliminog zatvaranja zatvorenikog logora Dretelj i putanja za-
robljenika. Meutim, do tog vremena domovi veine zatvorenika iz zapadne Herce-
govine bili su zauzeli bosanski Hrvati.

Vojni napadi na civile

65. Od augusta 1993. godine veinom muslimansko stanovnitvo zadrano u istonom

dijelu Mostara granatirano je do 400 puta na dan s poloaja bosanskih Hrvata u zapad-
nom dijelu grada. Takoer, meunarodni promatai su potvrdili da bosanski Hrvati
protiv civila u Mostaru i zapadnoj Hercegovini koriste snajpere, posebno smrtonosne
puke kalibra 12,7 mm koje imaju domet do jednog kilometra i opremeljene su nianima
za nono gaanje. U centru Starog Viteza, muslimanskoj enklavi u dolini Lave pod
kontrolom HVO-a, 18. aprila je eksplodirao kamion pun eksploziva kojim je upravljao
voza, Musliman, iju su porodicu drali kao taoce. Eksplozija je ubila pet civila.

66. Naseljen veinom muslimanskim stanovnitvom, Maglaj je skoro 90% bio uniten
hrvatskom i srpskom artiljerijom i obje vojske su mjesecima spreavale dostavljanje hu-
manitarne pomoi. Civili bi bili ubijeni kada bi pokuali doi do pomoi dostavljene iz
zraka.

24
Pogledajte E/CN .4/1994/8 od 6. septembra 1993. godine

226
67. Deavali su se direktni napadi na humanitarne radnike. U blizini Novog Travnika
je HVO 11. i 12. juna 1993. godine ubio najmanje osam vozaa Muslimana. U Starom Vi-
tezu je 14. augusta HVO snajperista ubio vozaa UNHCR-a u jasno oznaenom oklop-
nom vozilu.

Ostala krenja ljudskih prava i humanitranog prava

68. Poetkom jula 1993. godine HVO je uveo ogromne takse na konvoje strane pomoi.
U septembru 1993. godine Komisija za ljudska prava i humanitarna pitanja obeala je
ponovno otvoriti put spasa kroz zapadnu Hercegovinu. Ali, od tada nije zabiljeen ni-
kakav napredak. Bosanski Hrvati su 25. oktobra 1993. godine blokirali 400 tona meu-
narne pomoi. Snage bosanski Hrvata su tako usko definirale pojam pomo, da
mnoge neophodne stvari kao to su cipele, odjea, graevinski materijal za zimu, nisu
mogli biti transportirani do centralne Bosne.

69. Nagon da se eliminira vjerska raznolikost u mnogim je podrujima bio praen na-
porima da se unite svi tragovi manjinskih kultura. U Stocu, u zapadnoj Hercegovini,
kada je 1. augusta 1993. godine poelo protjerivanja nehrvata, etiri damije su dignute
u zrak. U Mostaru je 9. novembra historijski most iz Otomanskog perioda sruen vojnim
napadima. Bio je pod zatitom UNESCO-a kao zdanje od izuzetne kulturne vrijednosti.
Osim toga most je bio jedini nain opskrbe vodom istonog dijela grada.

F. Krenja ljudskih prava koja su vrili pripadnici snaga bosanskih Srba

Protjerivanja i ogranienje slobode kretanja

70. Protjerivanja nesrba s teritorija pod srpskom kontrolom su u nekim podrujima

skoro zavrena. U Doboju je ostalo samo 1.000 Muslimana od 43.000 koliko ih je regi-
strirano popisom stanovnitva iz 1991. godine. U aprilu 1993. godine u Bosanskom
Novom je ostalo samo 800 Muslimana od njih 15.000. Svi nesrbi su protjerani iz sela
Bukovica, Mala Vukovica, Tombak i Zajir.

71. Konrolu kretanja nesrba vrila je Komisija za razmjene, kojoj su u nekoliko sluajeva
pomagali zaposlenici lokalnog Crvenog kria. Nesrbi koji su eljeli otii morali su se prija-
viti za razmjenu za Srbe izvan te regije, ili da budu spojeni s obiteljima u drugim zemljama.

72. Nesrbi koji su imali muke roake u zatoenitvu, ili koji su i sami bili pod radnom
obavezom nisu se mogli prijaviti za odlazak.

73. Od marta 1993. godine procedura naputanja je regulirana instrukcijama s Pala, ad-
ministrativnog centra takozvane Republike Srpske. One su spreavale nesrbe da
odlaze u autima, ili da sa sobom nose vrijednosti. Zahtijevale su od njih da plate auto-
busnu kartu i da se odreknu dravljanstva. Takoer su morali platiti taksu svakoj op-
tini preko ije teritorije bi preli.

227
74. Takse su se razlikovale od podruja do podruja. U junu 1993. godine, na primjer,
autobusna karta za nesrbe u Doboju iznosila je 40 DM, dok se u Bijeljini kretala izmeu
200-300 DM. Tranzitne takse su se kretale od 40 DM u Doboju do 60 DM u Bijeljini.
Prosjena cijena pregledanja pasoa je iznosila 10 DM. Ovi iznosi su bili plaani slu-
benicima Komisije za razmjene, a u nekim poznatim sluajevima i slubenicima lokal-
nog Crvenog kria. Neki pojedici su bili primorani da se prilikom naputanja skriju iza
bliih roaka, jer si nisu mogli priutiti trokove taksi.

75. Procedura je obino bila gruba i neselektivna. Nesrbi iz Brkog, Bijeljine, Banje Luke
i drugih mjesta su kazali da su ih slubenici Komisije u kratkom vremenskom periodu
stavljali na autobuse s minimumom linih stvari, pri emu su bili natjerani da predaju
kljueve svojih domova. Vojna policija bi ih zatim pretraivala i oduzimala vrijednosti.
Ova procedura je ponekad bila popraena batinama. Zatim bi bili dovezeni na liniju
razdvajanja i primorani da hodaju preko minskih polja do poloaja pod kontrolom Ar-
mije RBiH, na primjer u atoroviima u tuzlanskom regionu. U nekih sluajevima ovo
je bila sudbina nesrba koji su vjerovali da e biti prebaeni u inostranstvo da bi se spo-
jili sa lanovima svojih porodica. Stotine nesrba iz Bijeljine i Doboja koji se ak nisu ni
prijavili za odlazak su bili deportovani preko linije razdvajanja.

76. Izvjetaji ukazuju da su vlasti Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) bile ukljuene u
protjerivanje ne-Srba u inostranstvo. Grupa od 17 Muslimana je 24. augusta 1993. go-
dine navodno bila odvezena iz Bijeljine preko teritorije SRJ do maarske granice. U Ba-
kom Bregu, 29. augusta 1993. godine, grupa od 33 Muslimana iz Bijeljine je prela
maarsku granicu. U septembru 1993. godine ovaj izvjetaj je potvrdio visoki oficir gra-
nine policije Savezne Republike Jugoslavije. Od tada se ini da je prestalo uee Sa-
vezne Republike Jugoslavije u progonima iz Bijeljine. Specijalnom izvjestitelju nije
poznato da li su vlasti Savezne Republike Jugoslavije uestvovale u progonima nesrba
iz drugih gradova.

Masovna pogubljenja, nestanci, i drugi vidovi nasilja nad ljudima.

77. Nekoliko masovnih pogubljenja su bila od posebnog interesovanja Specijalnog iz-

vjestitelja.

78. U Doboju su, na primjer, 22. marta 1993. godine, vojnici snaga bosanskih Srba ubili
tri Muslimana i jednog Hrvata u Radnikoj ulici, tako to su prvo pucali na njih, a zatim
ih zaklali.

79. Od posljednjeg izvjetaja Specijanog izvjestitelja veliki broj nesrba je nestao iz

svojih domova. Obino je njihov nestanak bio praen sukobom s uniformiranim li-
cima i u toku nekoliko dana njihovi domovi bi bili naseljeni Srbima. Tijela nekolicine
njih su naknadno pronaena. Jedan Musliman je pronaen u mrtvanici u Banja Luci
sa odsjeenim rukama i donjom usnom 30. marta 1993. godine, tri dana nakon to su
ga od kue odvela uniformirana lica.

228
80. Nesrbi su izgubili bilo kakav vid zatite. Ovo je posebno dolo do izraaja 1. augu-
sta 1993. godine kada je civilna policija bila pozvana da zatiti muslimanske porodice
prilikom napada na Lisovac u optini Gradika. Policija je stigla tri sata nakon zavre-
tka napada.

81. Napad je trajao 90 minuta i prema izvjetaju svjedoka, 12 mukaraca od kojih su

neki bili uniformirani, upadalo je u muslimanske kue, pri tom udarajui ukuane i
unitavajui njihovu imovinu. Osamdesetogodinja starica, kao i dva lana njene po-
rodice ubijeni su pucnjem u glavu zato to su se pobunili protiv napada. Njena osam-
naestogodinja unuka je tom prilikom vie puta silovana. U susjednoj kui 12 mukaraca
je pretuklo, zatim ubilo vlasnika, Muslimana, i pretuklo i silovalo njegovu dvadesetsed-
mogodinju suprugu. Tom su prilikom ubili i njegovu majku i izbacili je na ulicu. Zapa-
lili su jo dvije kue prije nego to su napustili mjesto u pet sati poslijepodne.

82. Vojna vjeba snaga bosanskih Srba, od 19. aprila 1993. godine, s tekom atriljerijom
predstavljala je vrhunac trinaestodnevnih napada na nesrpsko predgrae Banje Luke,
Vrbanju. Napadi su ukljuivali: smrtonosne ubode noem jednog Muslimana (6. april
1993. godine), spaljivanje sedam muslimanskih kua i pljaku drugih (11. april 1993. go-
dine), ubistvo dviju Muslimanki koje su izvrili vojnici snaga bosanskih Srba koji su se
vraali s prvih linija (12. april 1993. godine), ubistvo dva muslimanska civila koje je iz-
vrilo uniformirano lice (12. april 1993. godine); napad sjekirom na Muslimana (14.
april 1993. godine) i gaanje snajperom nekoliko muslimanskih kua koje su izvrili
vojnici (19. april 1993. godine).

Neselektivna hapenja, zatvaranja i zlostavljanja zatvorenika

83. Do kraja oktobra 1993. godine snage bosanskih Srba su drale oko 500 zatvorenika,
ukljuujui ene, u 22 registrirana zatvorenika logora i nepoznat broj zatvorenika na
drugim mjestima. Najvei broj zatvorenika se nalazio u kompleksu Batkovii.

84. Veina zatvorenika su bili civili. Neki su bili uhapeni kada su se pripremali napustiti
teritorij sa svojim porodicama. Izmeu 4. i 11. septembra 1993. godine 60 Muslimana i Hr-
vata je uhapeno kada su se spremali prei liniju razdvajanja u blizini Bijeljine. Oni su
nakon hapenja odvedeni u zatvoreniki logor Batkovii. Vjerovatno su bili zatoeni da
bi se mogli razmijeniti za bosanske Srbe koji su bili zatvoreni kao ratni zarobljenici. Ostali
Muslimani, Hrvati i Romi su uhapeni da bi sluili kao radna snaga u podruju sukoba
ili da slue kao ivi tit. Na primjer, krajem juna 1993. godine, ene i mukarci nesrbi
uhapeni su u svojim domovima i na ulici u predgrau Doboja Milkovac i prisiljeni da
stoje kao ivi zid na liniji razgranienja na Putnikovom brdu.

85. Takoer je zabiljeeno u paragrafu 28 da je postojala praksa zatvaranja ena, koje

bi vojnici snaga bosanskih Srba seksualno zlostavljali.

86. Specijalni izvjestitelj je i dalje zabrinut izvjetajima o zlostavljanju zatvorenika u re-

gistrovanim zatvorenikim centrima i logorima. Prema svjedoenju ljudi osloboenih

229
iz zatvorenikog logora Batkovii, uslovi za ene i mukarce su bili strani i degradi-
rajui, popraeni neprestanim batinjanjima koja bi ponekad rezultirala smru.

Krenja ljudskih prava administrativnim mjerama

87. Koristei samo administrativne mjere, vlasti bosanskih Srba od 1992. godine su ne-
Srbima uskratili mnoga osnovna ljudska prava.

88. Pravo na plaeni rad zavisilo je o spremnosti na mobilizaciju u vojsku bosanskih

Srba. Oni koji bi odbili poziv bili bi otputeni s posla i zadrani u zatvoru do 20 dana,
za vrijeme ega su bili prisiljeni raditi u podruju sukoba. Od marta 1993. godine, na
osnovu uputstava s Pala, lanovi obitelji onih mukaraca koji su odbili mobilizaciju su
takoer otputeni s posla. Osobe bez plaenog posla, automatski gube stambeno pravo,
zdravstveno osiguranje i penziju.

89. Prema uputstvima izdatim u martu 1993. godine, osobe otputene s posla su obav-
ljale neplaene poslove pri Uredu za javne slube. Osobe koje su bile pod radnom
obavezom vlastima, kako su je nazivali, nisu se mogle prijaviti za odlazak. Prema broj-
nim svjedoenjima, radna obaveza je ukljuivala duge sate tekog fizikog rada, koji
je esto podrazumjevao kopanje rovova na linijama razdvajanja, rad u poljima ili i-
enja ulica. Radnici na prisilnom radu iz Doboja svjedoe da su dobivali hranu samo
u sluaju ako su poslove obavljali izvan matinog grada. U svim ostalim sluajevima
morali su se sami hraniti.

90. U Banjoj Luci, Doboju i drugim gradovima, civilna i vojna policija je stalno kontro-
lirala osobe u nesrpskim dijelovima grada, provjeravajui njihove dokumente, nacio-
nalnu pripadnost i zaposlenje. U mnogim sluajevima bili bi odmah mobilizirani za
prisilan rad, bez prethodnog obavjetenja svojih obitelji.

91. Od 1992. godine, Muslimani i Hrvati su sistematski izbacivani iz svojih domova,

navodno pravei prostor za Srbe raseljene iz drugih podruja. Oni koji su sluili u voj-
sci bosanskih Srba veinom su bili izuzeti. Prema svjedoenju ljudi koji su napustili to
podruje, od marta 1993. godine zapoeta je praksa iskljuivanja telefona nesrba u Banja
Luci i zatvaranja njihovih poslovnih prostora. Vozila koja su pripadala nesrbima u Bi-
jeljini je oduzimala vojska bosanskih Srba. Takoer je oduzimana i poljoprivredna
oprema. Kartice za racionalno snabdijevanje nisu dobili nesrbi u Doboju i na Grbavici
i na taj nain su onemogueni da dobiju humanitarnu pomo.

Vojni napadi na civile

92. Granatiranje Sarajeva koje su snage bosanskih Srba zapoele prije 18 mjeseci eska-
liralo je u oktobru 1993. godine. U augustu 1993. godine, 264 granate su pogodile cen-
tralni dio bolnice na Koevu, koja se nalazi 300 metara od linije razdvajanja, ubivi pri
tom pacijente i lanove osoblja klinike. Poto je bolnica jasno vidljiva s poloaja bosan-

230
skih Srba, bar neki od ovih napada se mogu smatrati namjernim. etveromjesena beba
u kolijevci je 25. oktobra teko povrijeena snajperskim metkom ispaljenim s poloaja
koji su drali bosanski Srbi.

93. Kao to je ve spomenuto, srpske i hrvatske snage su skoro unitile grad Maglaj i
sprijeile dostavljanje humanitarne pomoi. Takoer su ubijali civile koji su pokuali
doi do paketa humanitarne pomoi dostavljenih iz zraka.

94. U mjestima i gradovima gdje su im visoke zgrade pruile zatitu i anonimnost, snaj-
peristi su oduzimali ivot ljudima koji su ekali u redu za hranu ili vodu, ili su se pak
nalazili na vojnim kontrolnim punktovima.

95. U maju 1993. godine Specijalni izvjestitelj je podnio izvjetaj o zasjedi snaga bosanskih
Srba u dolini Cerske u koju su uhvaene muslimanske izbjeglice25. Grupa od 76 musli-
manskih civila koja se kretala pjeke iz Sreberenice prema Kladnju 6. jula 1993. godine je
dva puta uhvaena u zasjedu snaga bosanskih Srba. Kada je 10 preivjelih dolo do sela
Turali, otkrila ih je srpska tenkovska patrola, koja je navodno na njih pucala iz tenka.

96. U Maglaju je 1. juna 1993. godine, konvoj UNHCR-a granatiran sa srpskih poloaja.
Dva vozaa i jedan lan osoblja su poginuli.

Ostala krenja ljudskih prava i humanitarnog prava

97. Kao i HVO, snage bosanskih Srba su takoer uvele takse na konvoje humanitarne
pomoi.

98. Pet od est damija u Bijeljini koja je pod srpskom konrolom, kao i sve damije u Ba-
njoj Luci su dignute u zrak 1993. godine. Svjedoci tvrde sa su ruenja bila sistematska
i da je na tim parcelama ubrzo posaeno drvee.

II. HRVATSKA

A. Uvodne napomene

99. Ovaj izvjetaj Specijalnog izvjestitelja se odnosi na glavna podruja njegovog inte-
resovanja s posebnim osvrtom na situaciju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, uklju-
ivo teritorije pod de facto nadzorom takozvane Republike Srpske Krajine. Krenja
meunarodnih standarda humanitarnih prava i humanitarnog prava bila su primarno
koritena za vrenje etnikog ienja. Vana indikacija razine ove prakse su masovna
raseljavanja osoba iz podruja gdje su inili manjinu. Prema UNHCR-ovim statisti-
kama, do oktobra 1993. godine bilo je ukupno 247.000 Hrvata i drugih nesrba raselje-
nih i protjeranih iz ostatka Hrvatske, od kojih se procjenjuje da je 87.000 smjeteno u

25
Pogledajte E/CN .4/1994/3 od 5. maja 1993. godine

231
UNPA podruja. Situacija s izbjeglicama i raseljenim osobama dovodi do ozbiljnih hu-
manitarnih problema i ini glavni teret drutva.

B. Neselektivna pogubljenja i etniko ienje koje su vrile hrvatske oruane snage u Meda-
kom depu i drugim podrujima

100. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje o neselektivnim pogubljenjima i etnikom

ienju koje su poinile vladine snage u selima Medakog depa: Divoselo, itluk i Po-
itelj. Ovo podruje se nalazi u ruiastoj zoni u blizini Junog sektora UNPA. Prema po-
pisu stanovnitva iz 1991. godine u Divoselu je ivjelo 244, u itluku 129, a u Poitelju je
307 stanovnika. Meutim, prema pouzdanim izvorima od septembra 1993. broj stano-
vnika se poveao na 210, 240, odnosno 534, prvenstveno zbog priliva raseljenih osoba.
Iako su veinu stanovnitva u ovim selima inili Srbi, podaci iz septembra 1993. godine
ukazuju na postojanje jednog broja mijeanih brakova izmeu Hrvata i Srba.

101. Prema podacima koje je prikupilo osoblje na terenu tokom neposrednih istraga, 9.
septembra 1993. godine u est sati ujutro hrvatske oruane snage su ule u sela Divo-
selo, itluk i Poitelj u Medakom depu i tom prilikom ubile stanovnike, stoku, uni-
tile kue i ostalu imovinu26.

102. Pronaeno je ezdeset sedam tijela, dok se za ostalih dvadeset pet traga. Nakon
pregleda nekoliko tijela medicinski stunjaci su ukazali da su ubijeni iz bliske udalje-
nosti. Troje je poginulo od udara granata. Nekoliko tijela je bilo izmasakrirano i imali
su na sebi vidljive tragove muenja, ukljuujui i opekotine. ini se da su veinu rtava
inili civili, ukljuujui i starije osobe. Neka tijela su bila u uniformama, ali su bili iden-
tifikovani kao stanovnici sela. Meu rtvama se nalazilo i najmanje devet ena, od
kojih je sedam bilo starijih, ali nije bilo djece (navodno su djaca evakuisana prije nego
to je dolo do napada).

103. Osoblje na terenu je dolo do svedoanstava nekoliko svjedoka pogubljenja. Hr-

vatica, stanovnica sela, je tvrdila da je krijui se svedoila da su pripadnici hrvatskih
oruanih snaga ispalili runu granatu na kuu iz koje je zatim istrala ena u zapalje-
noj odjei. Svjedokinja je dalje navela da su vojnici ostavili enu da izgori do smrti.
Drugi stanovnik sela je tvrdio da su pripadnici hrvatskih oruanih snaga iz bliske uda-
ljenosti pucali na osamdesetogodinju enu.

104. Jedanaest zaselaka u depu je ili potpuno uniteno, ili je pretrpilo teka oteenja.
To su Sitnik, Drijii, Vuksani, Donje Selo, Uzelci, Raievii, Rogii, Budii, Liki, itluk
i Krajinovii. Nekoliko stanovnika oteenih sela je svjedoilo da su osim granatiranja
civilnih objekata, pripadnici hrvatskih oruanih snaga nastavili sistemsko unitavanje
sa eksplozivaima, ukljuujui granate i mine.

105. U pismu od 1. oktobra 1993. godine, Specijalni izvjestitelj je ukazao Vladi da je ne-
ophodna sveobuhvatna istraga ovih dogaaja koja predstavljaju krenje meunarod-

26
Kao dodatak istrazi koju su proveli lanovi osoblja podrunih odjela specijalnog izvjestitelja, referenca se odnosi na UNPRO-
FOR Izvjetaj o operacijama u Medakom depu i procjenu broja rtava i materijalne tete.

232
nog prava. Istragom bi se trebala utvrditi pojedinana odgovornost i kazniti poinite-
lji. U pismu od 9. oktobra 1993. godine, zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova
su obavijestili Specijalnog izvjestitelja da preliminarna istraga koju je provela Vlada
ukazuje da su osobe ubijene u akciji, ukjuujui i starije osobe. U sljedeem pismu od
12. oktobra 1993. godine, Vlada je obavijestila Specijalnog izvjestitelja da je postigla
maksimalan stepen nepristrasnosti u istragama, i da su dva sluenika koja su sudjelo-
vala u incidentu suspendirana. U ovom pogledu, Specijalni izvjestielj takoer eli spo-
menuti da je Komisija eksperata oformljena u skladu s rezolucijom Vijea sigurnosti
780 (1992), provela istragu o incidentu u Medakom depu.

106. Specijalni izvjestitelj je zaprimio izvjetaje da je nakon napada hrvatskih vladinih

snaga od 6. septembra na selo Mirlovi Polje u podruju UNPA Juni sektor, sedam
starijih civila srpskog porijekla pronaeno mrtvo u zaselku Donje Selo, od kojih je et-
vero pogubljeno, a troje je spaljeno do smrti.

107. Specijalni izvjestitelj takoer izraava svoju zabrinutost zbog velikog broja izvje-
taja koje je primio, a u kojima se spominje kontinuirana podrka Republike Hrvatske
snagama bosanskih Hrvata koje su odgovorne za etniko ienje i ostala ozbiljna kr-
enja ljudskih prava u dijelovima Bosne i Hercegovine pod njihovom kontrolom27.

C. Ostala krenja prava na ivot

108. Osoblje na terenu je zaprimilo nekoliko izvjetaja o ubijanju Srba, u kojima se na-
vodi da hrvatske vlasti nisu provele odgovarajuu istragu ili da se kazne poinitelji. U
jednom sluaju, na primjer, izvjetava se da je 30. jula 1993. godine u centru Siska sta-
rija Srpkinja ubijenja, a njeno tijelo izmasakrirano. Policija nije provela sveobuhvatnu
istragu i odbila je obavijestiti porodicu ubijene o rezultatima istrage. Nadalje, komije
ubijene su bile preplaene da odaju podatke o identitetu izvritelja, posebno nakon to
ih je ispitala policija.

D. Neselektivna hapenja i pravo na pravedno suenje

109. Osoblje na terenu je izvjestilo Specijalnog izvjestitelja o sluajevima neselektivnih hap-

enja i krenja prava na pravedno i javno suenje pred strunim i nepristrasnim sudom.

110. Specijalni izvjestitelj je sa zabrinutiu pratio sluaj Srbina, zaposlenika

UNOV/UNDP Programa za obnovu, kojem je predhodno hrvatska policija izdala odo-
brenje za rad, a zatim je uhapen na dunosti 1. septembra 1993. godine u Pakracu, za-
tienoj zoni Ujedinjenih nacija. Zadran je u pritvoru pod optubom da je htio izvriti
oruanu pobunu, bez ikakvih tano odreenih pritubi protiv njega. Nadalje je nje-
govom advokatu onemoguen pristup dokaznom materijalu i svjedocima, a pri tom

27
Pogledajte takoer zakljuke Komiteta za ukidanje rasne diskriminacije, usvojne na 1.010. satstanku (sesija 48) (A/48/18, para-
graf 502); odranom 19.augusta 1993. godine, koji sadre izvjetaj Komiteta Generalnom savjetu (sesija 48) i zakljuke Komiteta za
ljudska prava, usvojene na 1.205. sastanku (46. sesija), odranom 6. novembra 1992. godine (CCPR/C/79/Add.15, paragraf 7)

233
mu je dano samo dvanaest sati da uloi albu na naredbu o zatvaranju. Vlasti su tako-
er naglasile da e mu suditi vojni sud i da e suenje biti zatvoreno za javnost. U
pismu od 24. septembra 1993. godine, Specijalni izvjestitelj je uloio albu Vladi da osi-
gura da se bar poduzmu sve potrebne mjere kako bi se obezbijedilo pravedno i javno
suenje pred strunim i nepristrasnim sudom. U pismu od 4. oktobra 1993. godine,
Vlada je uvjerila Specijalnog izvjestitelja da e suenje biti odrano u skadu sa zako-
nima Republike Hrvatske. On je osloboen 24. oktobra nakon to je dobio oprost za
svoje navodne aktivnosti.

111. U drugom sluaju u kojem je istragu provelo osoblje na terenu, graanin Repu-
blike Hrvatske srpskog porijekla je uhapen 12. decembra 1992. godine u Zagrebu pod
optubom da je muio hrvatske ratne zarobljenike u zatvoru u Glini. Optuenom se
sudilo po hitnom postupku pred Okrunim sudom u Zagrebu, gdje je osuen na dva-
naest godina zatvora, iako protiv njega nije predoen niti jedan vrst dokaz. Iako mu
se sudilo kao civilu, pod prisilom je razmijenjen kao ratni zarobljenik, prije nego to je
njegovu molbu mogao razmatrati Vrhovni sud.

112. U narednom sluaju u kojem je istragu provelo osoblje na terenu, trinaest Srba su 12.
decembra 1992. godine prema lanu 236(b) Zakona o kaznenom postupku Republike Hr-
vatske optueni za pokuaj da silom i drugim nezakonitim sredstvima otcijepe dio Re-
publike Hrvatske i prikljue je teritoriji druge drave. Tvrdi se da su organizovali vojnu
eliju i odbor koji je odravao vezu s JNA, da su prikupljali oruje, prikupljali i slali po-
datke JNA, tampali letke upozoravajui Srbe na oprez, organizirali plan odbrane i na-
ine evakuacije, i ostale neprijateljske aktivnosti.

113. Suenje je poelo u Dubrovniku 23. marta 1993. godine pred Vojnim sudom iz Splita.
Od trinaestorice optuenih, samo je jedan bio prisutan. Ostali su ili napustili Dubrovnik
ili su ve bili razmijenjeni kao zatvorenici s ostalim Srbima. Sud je prisutnog optuenika
oslobodio svih optubi. Ostalim se sudilo u odsustvu i osueni su na kratke kazne zatvora.

114. Na osnovu izjave jednog od advokata odbrane, suenje je odrano u skladu sa

svim relevantnim procedurama zakona Republike Hrvatske. Ipak, osuda dvanaest po-
jedinaca u odsustvu, kao i dokazni materijal koji se temelji na indicijama, ukazuju na
dvojbe u vezi s pravednou samog postupka. Nadalje se tvrdi da su navodna djela
poinjena u periodu izmeu marta i jula 1991. godine, prije nego to je 8. oktobra 1991.
godine na snagu stupio pravni sistem Republike Hrvatske, tako da je Zakon o kazne-
nom postupku primjenjen retroaktivno.

E. Dravljanstvo

115. Pitanje dravljanstva je jo uvijek aktuelno. U skladu s prijanjim raspravama po

ovom pitanju, Specijalni izvjestitelj eli ukazati na odreene aspekte Zakona o drav-
ljanstvu Republike Hrvatske koji se odnose na pitanje ljudskih prava, kao i sline pro-
bleme u zakonima koji se tiu dravljanstva ostalih drava lanica bive Jugoslavije28.
28
Pogledajte paragraf 183

234
116. U kontekstu nepotpunog prenoenja prava u sluaju Hrvatske i ostalih drava
lanica bive Jugoslavije, osnovno pitanje se tie definisanja kategorije pojedinaca koji
su u vrijeme prenoenja inili osnovno graansko tijelo. U lanu 30. Zakona o drav-
ljanstu Republike Hrvatske koristi se termin hrvatski dravljanin za osobu koja je ste-
kla pravo na dravljanstvo prema Zakonu koji je vaio prije stupanja na snagu ovog
Zakona. Ovo se prvenstveno odnosi na dravljane Socijalistike Federativne Repu-
blike Jugoslavije (SFRJ), a koji su imali republiko dravljanstvo Socijalistike Repu-
blike Hrvatske, a koji su ga se 8. oktobra 1991. godine odrekli u korist dravljanstva
Republike Hrvatske.

117. Meutim, u praksi je republiko dravljanstvo unutar SFRJ bilo simbolino i skoro
da nije imalo zakonskog uticaja. Prema lanu 249 Ustava Jugoslavije iz 1974. godine
jugoslovenski dravljani imaju samo jedno dravljanstvo i dravljani republika na
teritorije druge republike imaju ista prava i dunosti kao graani te republike. Nada-
lje se tvrdi da se republiko dravljansvo nuno ne odnosi na republiku u kojoj je osoba
roena i u kojoj je stalno nastanjena, ak i u sluaju kada je osoba oduvijek imala stalno
prebivalite u datoj republici.

118. Usprkos gore navedenim faktorima, ef aministrativnog odjela Ministarstva unu-

tranjih poslova je na sastanku sa saradnicima Specijalnog izvjestitelja, objasnio da je
Zakon o dravljanstvu Republike Hrvatske baziran na neprekidnosti steenog dr-
avljanstva bive Socijalistike Republike Hrvatske (lanice SFRJ) i dravljanstva Re-
publike Hrvatske. Ova politika je omoguila neselektivno dodjeljivanje statusa stranca
svim dravljanima SFRJ sa stalnim boravkom u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj koji
nisu imali hrvatsko dravljanstvo.

119. Izuzetak od gore navednog pravila su predstavljali pripadnici hrvatskog naroda.

lan 30 Zakona o dravljanstvu Republike Hrvatske glasi:
Pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nije drav-
ljanin Republike Hrvatske, a datog dana ima stalno prebivalite na teritoriji Republike
Hrvatske, e stei hrvatsko dravljanstvo uz predoenje pismene izjave da se smatra hr-
vatskim dravljaninom.

120. Nadalje, prema lanu 16 Zakona o dravljanstvu dravljanstvo mogu stei na

osnovu gore navedenih kriterija i oni pripadnici hrvatskog naroda koji nemaju stalno
prebivalite u Republici Hrvatskoj i dravljanstvo bive SFRJ. S druge strane, oni koji
nisu pripadali hrvatskom narodu moraju zadovoljiti stroge procedure naturalizacije
da bi stekli dravljanstvo, ak i u sluaju kada su kao dravljani SFRJ imali prebivali-
te na datoj teritoriji.

29
Zakon o privremenoj upotrebi stanova od 4. decembra 1991. godine, (Narodne Novine broj 66., 9. decembar 1991. godine,
strana. 2.075.; nezvanian prevod; odnosi se na Zakon o privremenoj upotrebi) koji su donijele hrvatske vlasti da bi zbrinule
raseljene osobe, izbjeglice, lica koja su branila Republiku Hrvatsku i lanove njihovih porodica (lan 1., nezvanian prevod). Os-
novna svrha ovog zakona je da regulira privremenu upotrebu stanova koji su u vlasnitvu Republike Hrvatske i koji su prazni,
ispranjeni ili naputeni. Prema ovom zakonu o privremenoj upotrebi (lan 3.) uvrene su dvije kategorije privremene upotrebe:
jedna se odnosi na stanove u vasnitvu graana, a druga na stanove koji su predhodno bili u vlasnitvu Jugoslovenske narodne
armije (JNA). U drugoj kategoriji se nalazi 38.000 stambenih jedinica koje su pripadale JNA.. Prema sporazumu od 22. novembra
1991. godine izmeu JNA i Vlade Republike Hrvatske, nadlenost nad ovih stanovima je preuzelo hrvatsko Ministarstvo obrane.
Situacija sa stanarima ovih stanova je prilino problematina, pa je stoga u fokusu istrage osoblja u podrnim uredima.

235
121. Prema slubenim izvorima, u sluaju kada je bilo neophodno da se utvrdi etnika pri-
padnost molitelja, najbolji dokaz pripadnosti hrvatskom narodu je predhodno izraava-
nje pripadnosti hrvatskom narodu (tj. hrvatskom etnikom porijeklu) u slubenim
dokumentima SFRJ. U sluaju kada se molitelj nije predhodno izjasnio o nacionalnosti, hr-
vatske vlasti su bile u poziciji da na osnovu ostalih kriterija utvrde da li je molitelj drav-
ljanstva Hrvat. Sve ovo je predstavljalo ozbiljan problem za osobe iz mijeanih brakova,
koje se nisu izjasnile o nacionalnoj pripadnosti ili su se izjasnile i kao Jugosloveni. Da bi
se utvrdilo da li je molitelj pripadnik hrvatskog naroda bilo neophodno priloiti spektar
dokaza koji je obuhvatao prima facie dokaz (hrvatsko prezime) kao istrage o privatnom
ivotu pojedinaca (vjerska opredijeljenost, drutvene aktivnosti, itd.).

122. Hrvatske vlasti su u vie navrata potvrdile politiku uticaja etnike pripadnosti u
pocesu dodjeljivanja dravljanstva, navodei pri tome da se hrvatsko zakonodavstvo
ravna zakonima drugih drava koje takoer prave razlike na osnovu etnike pripad-
nosti. Meutim, neophodno je napraviti razliku izmeu dijela Zakona o dravljanstvu
koji se tie imigracije, u sluaju kada molitelj nema prethodne drutvene veze na datoj
teritoriji i sluaja kada se u novoformiranoj dravi uskrauje dravljanstvo na osnovu
etnike pripadnosti onim osobama koje su predhodno imale stalno boravite na datoj
teritoriji u prijanjoj dravi.

123. Prema vladinim izvorima od maja 1993. godine, dravljanstvo je uskraeno za

12.708 osoba, od kojih su 7.500 bili Srbi, dok su 5.208 bili pripadnici drugih naroda.
Statistiki podaci se navodno odnose samo na one osobe koje su podnijele molbu za
dravljanstvo, a zatim im je ono uskraeno. U istragama osoblja na terenu utvreno
je da je u nekoliko sluajeva dolo do zastoja u proceduri zbog toga to slubenici i
organi vlasti nisu razmatrali molbu zbog etnike pripadnosti molitelja. Drugi uzrok
zabrinutosti koji se odnosi na zahtjeve za dravljanstvo je injenica da za vrijeme tra-
janja procedure dobijanja dravljanstva molitelj ima status stranca, iako je kao dr-
avljanin SFRJ predhodno imao stalno boravite na teritoriji Hrvatske, pa mu je
uskraeno pravo na socijalnu pomo, zdravstvenu zatitu, penziju, besplatno kolo-
vanje i zaposlenje u dravnoj slubi. Zbog injenice da je procedura dobijanja drav-
ljanstva trajala mjesecima, mnogi molitelji zbog financijskih razloga su morali
napustiti teritorij Hrvatske.

F. Nezakonite deloacije

124. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su zaprimili, a zatim i potvrdili izvjetaje o ne-

zakonitim deloacijama iz stanova u drutvenom vlasnitvu u Hrvatskoj. Veinu ovih
deloacija su bez predhodne zakonske procedure proveli pripadnici Vojne policije. U
nekim sluajevima dolo je do primjene sile. Komisija za stambena pitanja Ministar-
stva odbrane (dalje u tekstu Komisija za stambena pitanja) je esto odbijala da raz-
motri pojedinane pritube.

125. Takoer je evidentno da Vojna policija nije izvravala sudske naloge o povratku
stanara u njihove domove. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su zaprimili slubeni dopis

236
od 20. jula 1993. godine u kojem biljenik Optinskog suda u Rijeci svjedoi da nije
dolo do izvrenja sudskog naloga o povrtatku stanara u njihove domove. Pripadnici
vojne policije su odbili izvriti nalog suda, jer su dobili druge naredbe od svojih pret-
postavljenih.

126. Prema podacima zaprimljenim od predstavnika Komisije za stambena pitanja, od

usvajanja Zakona o privremenom pravu na koritenje stanova29 pokrenuta je zakonska
pocedura za deloaciju 280 porodica, od kojih je 165 izvreno, dok je 115 deloacija
odloeno. Prema podacima Komisije za stambena pitanja, iako je u predhodnom re-
imu 85% stanova u vlasnitvu JNA dodijeljeno Srbima, nacionalni sastav onih koji su
bili deloirani je sljedei: 50% Hrvati; 40% Srbi i 10% ostali.

127. U 3.120 sluajeva postupci su pokrenuti protiv dravnih neprijatelja prema lanu
2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima Republike Hrvat-
ske (Narodne novine broj 22 od 17. aprila 1992. godine, strana 538, neslubeni pre-
vod, nadalje u tekstu se spominje kao Zakon o izmjenama), lan 102(a) je uvrten u
Zakon Republike Hrvatske o stambenim odnosima i prema njemu sud ima pravo do-
nijeti odluku o oduzimanju stambenog prava onima koji su uestovali ili uestvuju u
neprijateljskim aktivnostima usmjerenim protiv Republike Hrvatske. Meutim, u pra-
ksi su Srbi veinom osumnjieni za neprijateljske aktivnosti i deloirani na osnovu
odluke Komisije za stambena pitanja, bez prethodno pokrenute zakonske sudske pro-
cedure. Do ovakvih situacija je dolazilo usprkos odredbi dravnog pravobranitelja Re-
publike Hrvatske po kojoj bi Komisija za stambena pitanja trebala razmatrati
dodjeljivanje na privremeno koritenje samo onih stanova koje nisu napustili vlasnici
(pismo od 12. februara 1993. godine upueno zapovjedniku Vojne policije). Nadalje,
prema lanu 105 Zakona o stambenim odnosima jasno se predvia da odluku o delo-
aciji moe donijeti samo sud.

128. Specijalni izvjestitelj cijeni napore lokalnih vlasti, kao to je sluaj s Opinskim vi-
jeem Pule, da zaustave sve deloacije dok Upravni sud Republike Hrvatske ne donese
presudu o zakonitosti postupka u svakom pojedinanom sluaju.

129. Za vrijeme sastanka s predstavnicima Komisije za stambena pitanja u augustu

1993. godine, Specijalni izvjestitelj je izrazio svoju zabrinutost u vezi s nezakonitim de-
loacijama. Predstavnici vlasti su priznali da je bilo sluajeva nezakonitih deloacija i
uvjerili su Specijalnog izvjestitelja da su poduzete kaznene mjere protiv pripadnika
vojne policije. Komisija je, meutim, naglasila da su mnoge deloacije izvrile raseljene
osobe iz podruja pod zatitom Ujedinjenih nacija, koje su uzele pravdu svoje ruke.
Komisija je takoer naglasila da se mora pokazati razumijevanje za one porodice ko-
jima su Srbi nanijeli tetu, a naroito u situacijama kada je opepoznato da korisnici
stana sarauju sa neprijateljskom stranom.

130. Osim nezakonitih deloacija, Specijalni izvjestitelj je takoer zabrinut odreenim

aspektima Zakona o stambenim odnosima, kojima se provodi diskriminacija i ugroa-
vaju prava korisnika stanova.

237
G. Unitavanje imovine

131. Prema vladinim izvorima, veliki broj objekata u vlasnivu hrvatskih graana sr-
pske nacionalnosti je oteen ili potpuno uniten eksplozivnim sredstvima, paljevinom
ili na neki drugi nain. Tokom 1992. godine oteeno je ili uniteno 7.489 objekata, a od
januara do marta 1993. godine 220 objekata.

132. Prema vladinim izvorima, pokrenuti su krivini postupci protiv 126 osoba hr-
vatske nacionalnosti, 13 osoba srpske nacionalnosti i 8 osoba koje su pripadale dru-
gim etnikim skupinama. Ipak se moe rei da vlasti nisu pokazale ozbiljnu
zainteresiranost da sprijee izvrenje gore navedenih djela. Nevoljkost je izraena u
izjavi visoko pozicioniranog vladinog dunosnika koji tvrdi da je izvrenje ovih djela
razumljivo i moe se promatrati u svjetlu opravdane mrnje Hrvata prema Sr-
bima.

H. Stanje u medijima

133. Stanje u medijima u Hrvatskoj je na mnogo naina pod uticajem dominantne klime
nacionalne i vjerske mrnje, koja je esto poticana dezinformiranjem, cenzurom i in-
doktrinacijom. ini se da je kod novinara prisutna samocenzura i jednostrano gledanje
stvari. Vlada ima znaajan utjecaj na medije. Vijee za zatitu slobode tampe predvi-
eno lanom 23 Zakona o medijima iz 1992. godine jo nije osnovano.

134. Prema zakonu Republike Hrvatske namjerno irenje dezinformacija s ciljem uz-
nemiravanja javnosti je kanjivo. Specijalni izvjestitelj je zaprimio izvjetaje u kojima se
tvrdi da vlasti uz primjenu sile primjenjuju zakonske odredbe u svrhu spreavanja i-
renja dezinformacija. Iako se prema lanu 16. Zakona o medijima iz 1992. godine pred-
via da osoba koja uiva imunitet ne moe vriti funkciju glavnog i odgovornog
urednika nekog medija, lan zakonodavnog tijela, kao i vladajue stranke HDZ, je iza-
bran za glavnog i odgovornog urednika novina Vjesnik u januaru 1993. godine, da bi
potom bio smijenjen u julu 1993. godine. Meutim, Vlada jo uvijek nije smijenila lana
zakonodavnog tijela, kao i vladajue stranke HDZ koji je 1991. godine godine izabran
za generalnog direktora Hrvatske radio televizije (HRTV), prije nego to je usvojen
Zakon o medijima.

135. Jedina nacionalna televizija (HTV) je pod kontrolom drave. Postoje jo etiri pri-
vatne lokalne televizijske stanice i nekoliko privatnih radio stanica. Ostaje jo da se vidi
da li e Nacrt Zakona o telekomunikacijama koji je predloila Vlada osigurati pristup
nacionalnim televizijskim frekvencijama stanica u privatnom vlasnitu. Iako postoji ne-
koliko novina u privatnom vlasnitvu, Vlada ima znaajnu ulogu u kontoli medija. ini
se da je Vlada iskoristila Zakon o privatizaciji drutvene imovine kako bi ostvarila kon-
trola na kljunim pisanim medijima, kao to je Slobodna Dalmacija. Izdavaka kua
Vjesnik i distibucijska firma Tisak, obje pod kontrolom drave, imaju monopol na dr-
avnom nivou. Ekonomska situacija, nedostatak kapitala i investicija iz inostranstva
predstavljaju glavnu prepreku ka razvoju nezavisnih medija.

238
I. Situacija s muslimanskom manjinom i izbjeglicama

136. Situacija s muslimanskom manjinom i izbjeglicama u Hrvatskoj je dobila na zna-

aju od posljednjeg izvjetaja Specijalnog izvjestitelja. Prema popisu iz 1991. godine,
43.469 osoba ili 0,9% stanovnitva Hrvatske su se izjanjavali kao Muslimani. Najvei
broj Muslimana ivi u Zagrebu 13.100 osoba ili 1,4%, i Rijeci 13.340 osoba ili 2,3%.
Muslimani su postotno najvie zastupljeni u Dubrovniku s 2.866 osoba, odnosno 4%.
Broj muslimanskog stanovnitva u Hrvatskoj se poveao zbog velikog priliva izbjeglica
iz Bosne i Hercegovine od poetka rata. Trenutno se u Hrvatskoj nalazi 276.548 bo-
sanskih izbjeglica, od kojih su 200.000 Muslimani.

137. Od intenziviranja sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH u aprilu 1993. godine, hr-
vatski mediji koriste termin 'agresori' za Muslimane. Nadalje se iznosi da je izvjeta-
vanje o zloinima poinjenim u sukobu izmeu bosanskih Hrvata i bosanskih
Muslimana selektikvno i jednostrano, bez ozbiljne zabrinutosti o istinitosti podataka.
Na primjer, kao to je ve navedeno u stavu 34, Vjesnik je bez predhodne provjere o isti-
nitosti podataka prenio vijest da je 9. augusta 1993. godine 35 Hrvata objeeno ispred
katolike crkve u Zenici. Mediji su rijetko izvjetavali o sluajevima diskriminacije i na-
silja nad Muslimanima u Hrvatskoj.

138. Dalmatinska obala je podruje na kojem su Hrvati iz Hercegovine imali znaajan

utjecaj pa su Muslimani u ovom dijelu Hrvatske bili u veoma tekom poloaju. Musli-
manski vjerski slubenici i druge vane linosti su u vie navrata napadani i zastrai-
vani od strane lokalne policije i drugih organa vlasti. Prijavljeno je da su u Dubrovniku,
Splitu i Zagrebu, kao i u drugim podrujima, oteeni ili uniteni poslovni prostori i do-
movi Muslimana. U veini sluajeva, policija nije iskazala ozbiljnu volju da sprijei ili
kazni poinitelje pomenutih nedjela.

139. U izvjetajima se navodi da je mnogim Muslimanima u Hrvatskoj uskraeno dr-

avljanstvo, iako su ili roeni u Hrvatskoj ili su ve dui niz godina imali stalno bora-
vite u Hrvatskoj. U selima Rajevo Selo i Gunja u podruju upanje na granici sa
Bosnom i Hercegovinom, uskraeno je dravljanstvo za 200 Muslimana. Osoblje na te-
renu je potvrdilo da je u mnogim sluajevima nekim lanovima obitelji bez tano odre-
enog razloga uskraeno dravljanstvo, dok bi ostali lanovi obitelji dobili
dravljanstvo. Zbog toga je veliki postotak muslimanskog stanovnitva u ovom po-
druju oteen. Mnoge od ovih osoba ive u ruralnim podrujima, pa nisu upoznate sa
zakonskim procedurama i mogunou albe.

140. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su 29. jula 1993. godine zaprimili izvjetaje u ko-
jima se navodi da su bosanske izbjeglice u Zagrebu, Samoboru, Splitu, Puli, Varadinu
i otoku Obonjanu protjerane iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. U jednom potvre-
nom sluaju civilna policija je uhapsila veliki broj izbjeglica u Zagrebu. Hrvatske vla-
sti su objasnile da su provodile policijsku akciju usmjerenu ka 'ilegalnim' izbjeglicama
bez dokumenta. Meutim, veinu uhapenih osoba su predhodno registrovale hrvat-
ske vlasti, dok su ostali imali odgovarajue dokumente koje je izdao UNHCR.

239
141. etrdeset dvije izbjeglice su odvedene na granicu s Bosnom i Hercegovinom, pre-
dane snagama bosanskih Hrvata (HVO) da bi potom bili zatvoreni. Zatvorenici su ve-
inom bili Muslimani, kojima je reeno da e biti razmijenjeni za Hrvate koje u zatvoru
dre bosanske vladine snage. Postoje izvjetaji o zlostavljanjima i muenjima u zatvo-
rima, kao i o prisilnom radu na prvim linijama odbrane.

142. U pismu od 2. augusta 1993. godine, Specijalni izvjestitelj je izrazio 'ozbiljnu za-
brinutost' u vezi s protjerivanjima i naglasio da to predstavlja 'ozbiljno krenje ljudskih
prava i principa kojim se izbjeglice ne smiju silom vraati u zaraena podruja'. Tokom
sastanaka sa Specijalnim izvjestiteljem u augustu 1993. godine, visokopozicionirani slu-
ebenici u Vladi Republike Hrvatske su dali garancije da se slini sluajevi protjeriva-
nja nee vie ponoviti.

143. Postoje izvjetaji o pojedinanim protjerivanjima koja su vrili pripadnici hrvatske

policije, naroito u podrujima koja granie s Hercegovinom. Osoblje na terenu je za-
primilo izvjetaj da je 28. augusta 1993. godine, da je hrvatska policija u Trogiru uhap-
sila jednog bosanskog Muslimana. Iako je imao uredne dokumente, poslali su ga preko
granice u Kamenskom, gdje je predat vojnoj policiji HVO-a. UNHCR, koji je neprestano
izraavao svoje negodovanje u vezi s protjerivanjima, ukljuio se u napore Vlade da s
vlastima bosanskih Hrvata osigura ponovni povratak protjeranih izbjeglica u Hrvatsku.
Kao rezultat stalnih protesta UNHCRa i saradnje sa Vladom, odreeni broj izbjeglica
je vraen u Hrvatsku nakon to su ih oslobodile vlasti bosanskih Hrvata.

J. Situacija u podrujima pod zatitom Ujedinjenih nacija

144. U podrujima pod kontrolom takozvane 'Republike Srpske Krajine', izvreno je

masovno 'etniko ienje' Hrvata i ostalih nesrba. Okruje je odisalo neprijateljstvom
prema preostalim pripadnicima nacionalnih manjina i oni nastavljaju naputati po-
druja pod zatitom Ujedinjenih nacija.

145. Kriminalci u manjim grupama, ili ak kao pojedinci, koriste neprijateljsko nastroj-
stvo prema Hrvatima za vlastitu korist. Neprijateljsko okruje je dodatno pojaano be-
zakonjem i ekonomskim pritiskom. Vlasti u Kninu nisu pokazale ozbiljnu volju da
sprijee poinjenje navedenih djela. Pripadnici paravojnih formacija, kao to su snage
teritorijalne odbrane, su, ini se, prolazili nekanjeno. Openito se moe rei da se stu-
panj nasilja i napada usmjernih protiv Hrvata poveavao tokom vremena. esto su bili
rtve odmazde za akcije hrvatskih oruanih snaga.

146. Specijalni izvjestitelj je zaprimio nekoliko izvjetaja koji se tiu zaplaivanja i na-
pada kninskih vlasti na one Srbe koje su smatrali 'pijunima' i 'izdajnicima' zbog inje-
nice da su izmirili odnose sa Hrvatima.

240
Juni sektor UNPA

147. Prema informacijama koje je zaprimio Specijalni izvjestitelj trenutno je u Junom

sektoru i 'ruiastim zonama' nastanjen 1.161 Hrvat, a 1991. godine na tom podru-
ju je ivjelo 44.000 Hrvata. Najbrojnija hrvatska zajednica u sektoru je selo Podla-
paa u podruju Korenice. U selu s osam zaselaka ivi 116 Hrvata. Oni su izloeni
muenju, ubijanju, pljaki i otimanju poljoprivredne opreme. Prema zaprimljenim iz-
vjetajima samo je osam stanovnika izrazilo elju da ostane na tom podruju. Zbog
sigurnosnih razloga mnogi stanovnici provode no kod komija ije se kue nalaze
u blizini baze UNPROFOR-a. Vlasti u Kninu su, meutim, reagovale na neke pri-
tube i uhapsile, te zatim zadrale u pritvoru osumnjiene za ubistvo etvero Hr-
vata iz Podlapaa. Jo uvijek nisu identifikovali osumnjiene koji su navodno nosili
uniforme teritorijalne odbrane, a koji se sumnjie za ubistvo Hrvata 12. jula i 6. sep-
tembra u selu Podlapaa.

148. Drni i Vrlika takoer predstavljaju podruje interesovanja, naroito nakon inci-
denta u Medakom depu, kada je hrvatsko stanovnitvo veinom starije ivotne dobi
podvrgnuto muenju i zlostavljanju. U ovom podruju kninske vlasti ili nisu bile u mo-
gunosti ili nisu izraavale spremnost da prue odgovarajuu zatitu. Pristup civiloj
policiji Ujedinjenih nacija (UNCIVPOL) nije bio dozvoljen. Uslovi su bolji u podruju
Bruske u optini Benkovac, gdje su vlasti pruile odreenu zatitu u pogledu potiva-
nja ljudskih prava. U Laskovici je zatvoreno 18 Hrvata, a 30 u Sonkoviu. Na podruju
Knina i Korenice nekoliko vjerskih objekata je pretrpilo ozbiljna oteenja.

149. Prema izvjetaju lokalnog Crvenog krsta od 29. juna 1993. godine broj raseljenih
osoba i izbjeglica u Junom sektoru i 'ruiastim zonama' je iznosio 34.636. Takoer je
izvjeteno da, prema podacima od 22. januara 1993. godine, 11.491 osoba je imala sta-
tus izbjeglice. Od ukupnog broja raseljenih osoba i izbjeglica svi su bili pripadnici sr-
pskog naroda sa izuzetkom 136 Hrvata i 66 ostalih.

Sjeverni sektor UNPA

150. Zaprimljeno je nekoliko izvjetaja o zlostavljanjima i zaplaivanjima izmeu 1.500 i 2.000

Hrvata koji su ostali da ive u ovom podruju, na kojem je prema nezvaninim podacima
nastanjeno oko 70.000 osoba. Tokom posjete podruju u maju 1993. godine, osoblje na terenu
dolo je do saznanja da je najmanje 35 nesrba zatvoreno u Vojniu. Razlozi zatvaranja su ve-
inom bile 'disciplinske mjere' i 'nezakonito prelaenje granice'. Zaprimljeni su izvjetaji da
su dvije osobe koje su nestale iz hrvatskog sela Maja, u blizine Gline, pronaene mrtve.

151. Specijalni izvjestitelj je takoer zaprimio izvjetaje o ubijanju Srba. Tijela tri srpska
civila, koja su navodno ubijena u zasjedi, pronaena su 23. maja 1993. godine u blizini sela
Gora kod Petrinje. Ubijeni su s bliske udaljenosti. Za vrijeme posjete sektoru, 26. maja,
pronaena su jo etiri tijela na istom podruju. Bili su u uniformama i ini se da su ubi-
jeni pucnjem u glavu, dok su leali licem okrenuti ka zemlji. U drugom dogaaju, od 14.
jula 1993. godine, etiri civila su ubijena i dvadeset sedam je povrijeeno kada je putni-

241
ki voz naletio na protivtenkovsku minu na mostu zapadno od grada Gline. Iako niti u
jednom sluaju nije utvren identitet poinitelja, pretpostavlja se da su gore navedena
djela poinili 'hrvatski infiltratori' izvan podruja pod zatitom Ujedinjenih nacija.

152. Za vrijeme posjete Sjevernom sektoru u augustu 1993. godine, Specijalni izvjesti-
telj je odrao sastanke za zvaninicima UNPROFOR-a i razmatrali su pitanje povratka
raseljenih Hrvata. Meutim, bilo je jasno da povratak ne moe biti osiguran u okruju
u kojem dominiraju nasilje i vojne aktivnosti. Specijalni izvjestitelj je tokom svoje po-
sjete i sam svjedoio unitenju jednog hrvatskog doma.

Zapadni sektor UNPA

153. Procjenjuje se da 15.000 Hrvata, kao i 1.300 Srba koji su napustili Zapadni sektor,
trenutno ima status raseljene osobe u Republici Hrvatskoj. Takoer se procjenjuje da je
15.000 raseljenih osoba srpske nacionalnosti izbjeglo u Istoni sektor. U Zapadnom sek-
toru se 30. aprila 1993. godine nalazilo 12301 raseljena osoba, o kojih je 4.946 bilo u Za-
padnom sektoru pod hrvatskom kotrolom, dok se 7.355 nalazilo u podruju pod
kontrolom kninskih vlasti.

154. U podruju Zapadnog sektora pod hrvatskom kontolom, zaprimljeni su izvjetaji

o nastavku diskriminacije i maltretiranja Srba. U jednom od sluajeva diskriminacije u
aprilu 1993. godine, daruvarske lokalne vlasti su donijele odluku kojom se uskrauje
pravo na socijalnu pomo raseljenim osobama srpske nacionalnosti koje su 1990. godine
uestvovale na referendumu o kulturnoj autonomiji Srba. Zahvaljujui zajednikoj ak-
ciji UNPROFOR-a i UNHCR-a odluku je ponitio povjerenik Vlade Republike Hrvat-
ske za Daruvar.

155. U podrujima Zapadnog sektora pod kontrolom kninskih vlasti bilo je nastanjeno
izmeu 35.000 i 40.000 osoba, od kojih je 500 bilo Hrvata. Prema podacima kninskih
vlasti 30 procenata stanovnitva su inile raseljene osobe. Na sastanku sa osobljem na
terenu kninske vlasti su se alile da im snage UNPROFOR-a nisu dozvolile da nasele
6.000 raseljenih Srba u 'prazna' hrvatska sela.

156. Zbog saradnje s hrvatskom Vladom u mjerama izgradnje povjerenja, nekoliko Srba
u Zapadnom sektoru je nepravedno okarakterisano kao 'izdajice'. Dva biva visoko-
pozicionirana sluenika u Kninu su 21. septembra 1993. godine optuena za saradnju
sa Hrvatima i uhapena zbog uea u projektu obnove koji je sponzorirao
UNOV/UNDP i nevladina organizacija. Voditelj projekta, Srbin, je takoer uhapen.

Istoni sektor UNPA

157. Prema podacima iz popisa 1991. godine i popisu iz 1993. godine koji je izvrio UN-
CIVPOL, broj stanovnika hrvatske nacinalnosti se smanjio s 46% na samo 6%, dok se
broj stanovnika srpske nacionalnosti poveao s 34% na 76%. Podaci iz popisa ukazuju

242
da se u istom periodu broj stanovnika maarskog porijekla smanjio za 44%, s 10.131
na 5.765.

158. Nastavlja se priliv raseljenih osoba izvan sektora, a kao razlozi se navode zastra-
ivanje, spajanje porodica i ekonomski pritisak. Napadi na manjine su obuhvatali ubi-
stva, paljevinu, oruane pljake. Od 53 poznata sluaja ubistva Hrvata poinjena u
periodu izmeu maja i decembra 1992. godine, samo je pet sluajava istraeno i poi-
niteljima tih djela se sudilo. Postoje izvjetaji da su pripadnici lokalne policiji brutalno
pretukli nekoliko nesrba. U izvjetajima se takoer navodi da su nesrbi prisilno mobi-
lisani, a u nekoliko stuajeva su oni koji su odbili mobilizaciju pretueni, zatvoreni i
ak ubijeni.

159. injenica da su Hrvati diskriminisani pri dodjeli humanitarne pomoi i pruanju

medicinske pomoi je zabrinjavajua. U izvjetajima se navodi da je u bolnici u Vuko-
varu uskraena nephodna koliina zavoja i analgetika hrvatskim pacijentima. Jednoj
starijoj Hrvatici, koja je bila u kritinom stanju nakon pokuaja samoubistva, uskraena
je transfuzija krvi, pa je umrla narednog dana. Takoer je izvijeteno da su zaposlenici
lokalnog Crvenog krsta u Baranji otvoreno diskriminisali pripadnike manjina pri do-
djeli hrane.

160. Tokom jula1993. godine uniteno je sedam katolikih crkvi u Istonom sektoru.
Crkvena zgrada u Iloku je tri puta granatirana.

K. Granatiranje civilnih podruja koje su vrile zaraene snage

161. Oruane snage takozvane 'Republike srpske Krajine' su planirano i sistematski

granatirale civilne objekte u hrvatskih selima i gradovima. Prema hrvatskim izvorima,
izmeu aprila 1992. godine i jula 1993. godine 187 civila je poginulo, a 628 je povrije-
eno kao posljedica granatiranja srpskih snaga. U izvjetajima se takoer navodi da je
210.000 objekata izvan podruja pod zatitom Ujedinjenih nacija ozbiljno oteeno ili
uniteno granatiranjem

162. Ozbiljna oteenja su pretrpjele mjesta na dalmatinskoj obali Zadar, Biograd, Tri-
bunj i Filipjakov, kao i okolna podruja. U drugim dijelovima zemlje, teko su oteeni
Gospi, Karlovac i Ogulin i okolna podruja. Bilo je dana kada su pojedina mjesta gra-
natirana vie stotina puta. Kao posljedica ovih napada, mnogi civili su poginuli i ra-
njeni, teko su oteeni civilni objekti ukljuujui kole, bolnice, izbjeglike kampove,
kue i stanove.

163. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su 14. septembra 1993. godine posjetili Kralovac
da bi istraili oteenja nastala granatiranjem. Izvijestili su da su civilni objekti, uklju-
ujui bolnice i izbjeglike kampove koji se nisu nalazili u blizini vojnih objekata, na-
mjerno granatirani sa srpskih poloaja sa kojih je ove mete bilo mogue vidjeti golim
okom. Tri civila su poginula u granatiranju izbjeglikog kampa 'Gaza'. Saradnici Spe-
cijalnog izvjestitelja su takoer istraili oteenja nastala udarom 500 kilograma tekog

243
projektila 'aba-7' koji 11. septembra ispaljen na naselje Luko, u neposrednoj blizini
Zagreba.

164. Specijalni izvjestitelj je zaprimio izvjetaje da su hrvatske snage granatirale civilna

podruja u Medakom depu. Rije je o selima Baljci u blizini Drnia, Vrlika u blizini
Sinja, Biljane Gornje u okolini Benkovca, Ravni Kotari i Knin.

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA

A. Uvod

165. Zbog nepostojanja podrunog odjela u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Specijalni iz-
vjestitelj se oslonio na podatke koje je prikupio Centar za ljudska prava iz eneve, kao
i podatke do kojih su dola dva saradnika Specijalnog izvjestitelja tokom posjete Srbiji
i Crnoj Gori izmeu 13. i 26. oktobra 1993. godine. Posjetili su Beograd, Pritinu, Novi
Pazar, Novi Sad i Podgoricu i susreli se sa zvaninicima Savezne vlade, kao i vlada Sr-
bije, te Crne Gore. Takoer su imali sastanke s pojedincima i predstavnicima nevladi-
nih organizacija i meunarodnih organizacija.

B. Srbija

Lina sigurnost

166. Specijani izvjestitelj je primio izvjetaje u kojima se navodi da policija u Republici

Srbiji esto pretjerano koristi silu. Izvjetaji dolaze od advokata, rtava i organizacija za
zatititu ljudskih prava iz Beogradu, Novom Pazaru i Kosovu, te nezavisnih medija
(Vreme i Borba). Zlostavljanja se deavaju i u politiim i kriminalnim sluajevima gdje
se pojedinci dre u zatvoru, a u ove aktivnosti je ukljuena i zvaninu policija i organi
sigurnosti. Nadalje se ini da policija pretjerano koristi silu, kako u pretresima, tako i
u odnosima sa ljudima.

167. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su intrevjuisali sedam Albanaca sa Kosova koji

su osloboeni iz zatvora u posljednja dva mjeseca. U svojim izjavama govore o tome da
su bili mueni i pretueni, o emu svjedoe i brojni oiljci. Zabiljeeno je takoer da je
policija primjenjivala pretjeranu upotrebu sile za vrijeme politikih demonstracija 1.
juna u Beogradu. Intervjuisana je i jedna osoba koja je tog dana teko pretuena, a o
svojim povredama predoila je i stuno miljenje ljekara. Prijavljeno je da je policija u
Novom Pazaru primjenjivala pretjeranu uptrebu sile tokom istraga u politikim slua-
jevima, kao i da je veina osoba koje su prole kroz policijske ruke bila pretuena.

168. Sredinom oktobra se u Beogradu poelo javno govorili o brutalnosti policije. Pr-
venstveno zbog sluaja glumice Nadede Bulatovi kojoj je slomljena nadlaktica i nos
dok je ekala u redu za hranu. Glumicu je nakon ispitivanja pretukla policija zbog toga
to je javno govorila o netransparentnosti u raspodjeli brana. Odluka da se kazne od-

244
govorni policijski slubenici se smatrala presedanom, i pretpostavlja se da je do nje
dolo zbog poubliciteta koji se pridavao sluaju Bulatovi. Borba je opisala ponaanje
policije kao trend 'zastraivanja javnosti', koji je zapoeo policijskom reakcijom na de-
monstracijama u junu 1993. godine (pogledaj dole). Beogradski advokat je rekao sa-
radnicima Specijalnog izvjestitelja da su osumljieni za krivina djela esto tretirani na
brutalan nain, koji se graniio sa muenjem.

169. Prema Zakonu o krivinom postupku SFRJ, koji je jo na snazi, osoba osumjiena
za poinjenje krivinog djela moe biti zadrana u zatvoru najdue 72 sata. Odmah
nakon hapenja mora se obavijestiti tuitelj, dok advokatu u ovom vremenskom pe-
riodu nije dozvoljen pristup. Nakon 72 sata, osumljiena osoba mora biti dovedena
pred istanog sudiju, koji odluuje o daljem toku istrage, odnosno da li postoji osnova
za produenja pritvora. Od ovog trenutka osumljienik ima pravo na pravnu pomo.
Istrani sudija mora donijeti odluku u roku od 24 sata, a osumljienik i advokat od-
brane moraju biti obavijeteni o tome. Zakon o unutranjim poslovima Republike Sr-
bije od 17. jula 1991. godine dozvoljava pritvor u prva 24 sata, da bi se utvrdio uzrok u
sluajevima kada se osoba tereti za remeenje javnog reda i mira i ugroavanja sigur-
nosti. Prema lanu 11. obitelj zatvorene osobe treba biti odmah obavjetena. Osumnji-
enik nema pravo da se se sastane sa advokatom. Ministarstvo pravde Savezne
Republike Jugoslavije je izvjestilo saradnike Specijalnog izvjestitelja da se Ustavom
predviaju vii standardi od onih propisanih u Zakonu o krivinim postupku i da e
se Zakon uskladiti sa Ustavom do kraja 1994. godine.

170. Ova procedura se nije redovito provodila kada su osobe bile pod istragom zbog po-
litikih razloga. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su obavijeteni da su zatvorenici esto
maltretirani u periodu od 72 sata, te da odluku o hapenju istani sudija nije esto do-
nosio u zakonom propisanom vremenu. Na Kosovu su istragu u politikim sluaje-
vima vrili organi sigurnosti bez prisustva advokata odbrane. U jednom sluaju istrani
sudija nije donio odluku u roku od dvadeset dana. U nekoliko sluajeva, advokat od-
brane nije bio obavijeten o odluci o zatvaranju i istrazi u zakonom propisanom roku
za albu. U jednom sluaju, nakon to je istrani sudija naloio organima sigurnosti da
provedu istragu, uloena je alba Okrunom sudu u Pritini o brutalnim metodama
istrage. Zamjenik predsjednika suda je odbio albu, a kao razlog je naveo injenicu da
nema ovlasti nad organima sigurnosti.

171. Za manje prekraje se provodi administrativna procedura, koja ukljuuje kaznu

zatvora do 60 dana i novane kazne. Manji prekraji obuhvataju krenje javnog reda i
mira i optinske vlasti ih izmeu ostalog koriste da bi se kaznili uesnici u politikim
demonstracijama. Procedura ne ukljuuje potpunu istragu i prava osumnjienika su
umanjena.

Sloboda okupljanja i udruivanja

172. Dravni tuitelj Republike Srbije je zatraio od Ustavnog suda Republike Srbije da
zabrani Srpski pokret obnove (SPO). Ovo je drugi zahtjev za zabranu rada politike

245
partije. Sud ve razmatra zahtjev da se rad Sandake demokratske partije proglasi ne-
zakonitim na osnovu lana 42. Ustava Republike Srbije. Predsjednik Ustavnog suda je
obavijestio saradnike Specijalnog izvjestitelja da e sud biti veoma oprezan pri dono-
enju odluke o zabrani rada politike partije.

173. Inicijativu o zabrani rada pratile su demostracije u Beogradu 1. juna 1993. godine.
Odgovor srbijanskih vlasti oslikava teak poloaj opozicionih stranaka u Srbiji. Za vri-
jeme rasprave u srbijanskoj skuptini o meunarodnom poloaju Jugoslavije, zastup-
nik Srpskog pokreta obnove zatraio je ostavku predsjednika Miloevia. U trenutku
kada je zastupnik naputao skuptinu napao ga je i onesvijetio zastupnik Radikalne
stranke. Ovaj dogaaj je izazvao demonstracije, u kojim je prema zvaninim izvorima
zatvorena 121 osoba, usmren jedan policajac, a 32 ososbe su povrijeene. Policija je
upala u ured SPO-a i tom prilokom uhapsila 40 zastupnika, slubenika, lanova, novi-
nara, kao i predsjednika SPO-a, Vuka Drakovia. Nevladini izvori su zabiljeili da je
policija primjenjivala silu kako za vrijeme trajanja tako i nakon demonstracija. Nakon
to je silom prekinula politiki skup, policija je pretukla vie od 250 uesnika demon-
stracija koji su namjeravali pobjei, nastavljajui da tue ak i one koji su pali na zem-
lju. Tom prilikom je nastradao i vei broj prolaznika.

174. Medinski izvjetaji svjedoe da je nakon hapenja gospodin Drakovi pretrpio oz-
biljne povrede koje su nastale kao posljedica batinanja. Specijalni izvjestitelj je zatraio
od jugoslovenskih vlasti da ga oslobode i omogue mu odgovarajuu medicinsku
njegu. Gospodin Drakovi je poslije optuen za ubistvo, krivini prekraj i napad na
policajca. Optube za ubistvo je osloboen 9. jula 1993. godine. U oktobru je osloboen
optube za napad na policajca.

175. Skupovi u Kraljevu i Niu, koji su pozivali na proteste protiv hapenja Drakovia
i primjene sile od strane policije, su zabranjeni. Policija je ispitala lanove SPO-a o nji-
hovim politikim aktivnostima. Procjenjuje se da je 400 ljudi uhapeno u vezi sa de-
monstracijama, kako onim od 1. juna, tako i onim koje su se poslije desile.

Sloboda izraavanja i medija

176. U januaru 1993. godine, 1.000 zaposlenika Radio televizije Srbije je poslano na 'pri-
silni odmor'. Dok se ova praksa veinom koristila kao odgovor na ekonomski pritisak
zaposlenih, zaposlene su druge osobe, pa se ini da je Radio televizija Srbije koristila po-
litike kriterije pri donoenju odluke o slanju zaposlenika na prisilni odmor. Meu ot-
putenim novinarima i tehniarima su se nalazili visoko kvalifikovani profesionalci i
oni koji su javno osudili ratno hukaku politiku dravne radio televizije i njeno po-
ticanje nacionalne i vjerske mrnje. Mnogi od njih su bili lanovi nezavisnog sindikata.
Saradnici Specijalnog izvjestitelja su intervjuisali dva biva zaposlenika, jednog novi-
nara (Muslimana) i tehniara (sindikalnog aktivistu). Obojica su bili priznati kao stu-
njaci i obojica su spadali u zaposlenike televizije koje je Vojislav eelj, voa ultra
nacionalitike Srpske radikalne partije, okarakterisao kao 'pijune', 'kolaboracioniste'
ili 'izdajnike Srbije'.

246
177. Jugoslovenskim Ustavom (lan 37) i Zakonom o javnom informisanju (lan 31)
utvreno je pravo o ispravljanju lanih navoda, ali Radio televizija Srbije je esto od-
bijala da objavi ispravke lanih navoda opozicionih politiara i nezavisnih medija.
Pravo na ispravku lanih navoda je odbijeno TV novinarima koje je imenovao eelj
(pogledaj gore) i Vuku Drakoviu, voi SPO-a.

178. Anti- ratni centar u Beogradu, nevladina organizacija, je analizirala jugolovensku

tampu da bi utvrdila upotrebu 'govora mrnje' (pisanje koje potie mrnju). Centar
vjeruje da javno izraena netolerancija, uvrede i zastraivanja esto vode ka fizikom
nasilju. Centar u svom izvjetaju opisuje stav Veernjih Novosti, koje imaju najvei dne-
vni tira, kao: 'Govor mrnje se direktno oslikava u velianju Srba, ... i omalovaava-
nju i mrnji drugih ljudi, sa izraenom ksenofobijom... Omalovaavanje drugih ljudi
i poticanje mrnje prema njima se provodi kroz neprestano poticanje dvojbi u po-
gledu karakteristika i lojalnosti nacionalnih manjina .... u bivoj Jugoslaviji.' Saradnici
Specijalnog izvjestitelja su zabiljeili da Radio televizija Srbije u svom programu emi-
tuje programe koji ocrnjuju etnike skupine i koji su izrazito diskriminirajue pri-
rode.

179. Autori tekstova i govora koji potiu nacionalnu i rasnu mrnju obino prolaze ne-
kanjeno. Ipak se vodi istraga u sluaju Haruna Hadia, biveg predsjednika sanda-
kog Komiteta za zatitu ljudskih prava. Sluaj se tie posebnog izdanja magazina
Sandak u kojem se gospodin Hadi, kao gost urednik, bavio krenjima ljudskih
prava. Navodni prekraj obuhvata objavljivanje lanih informacija.

180. Duan Relic, strani urednik urednik magazina Vreme kidnapovan je 21. septem-
bra 1993. godine na ulici u kojoj je ivio, a zatim su ga nepoznate osobe drale u prit-
voru i ispitivale. Novine su odmah izvjestile o ovom dogaaju, pa je gospodin Relic
osloboen. Specijalni izvjestitelj je zatraio od srbijanskih vlasti da poduzmu sve mjere
kako bi se pronali i kaznili odgovorni.

181. Podaci koje je objavilo Udruenje novinskih izdavaa ukazaju na uticaj hiperinf-
lacije na novinski tira i samim tim na javni pristup informacijama. Krajem augusta
1993. godine, ukupni tira svih dnevnih novina u Srbiji i Crnoj Gori je iznosio 250.000
primjeraka. Zatim je dolo do zamrzavanja cijena pa se tira popeo na 400.000 primje-
raka. Krajem oktobra 1993. godine, dolo je do odmrzavanja cijena, pa je 22. oktobra
cijena Borbe skoila s 2.000 na 15.000 dinara. Tira je znatno opao.

Diskriminacija i dravljanstvo

182. Nevladini izvori izvjetavaju da je nakon predsjednikih izbora u decembru 1992.

godine, dolo do poveanja institucionalnog i neinstitucionalnog pritiska na pripad-
nike razliitih vjerskih zajednica i organizacija u Beogradu.

183. Zakonska nesigurnost u vezi s dravljanstvom Savezne Republike Jugoslavije je

poticala diskriminaciju protiv onih koji nisu mogli potvrditi dravljanstvo, (za raspravu

247
o hrvatskom dravljanstvu pogledaj stav 115.). U pravilu su se jo uvijek primjenjivali
bivi savezni i republiki zakoni o dravljanstvu ( Zakon o dravljanstvu SFRJ iz 1976.
godine i Zakon o dravljanstvu Republike Srbije iz 1979. godine, dopunjen 1983. go-
dine). Po ovim zakonima dravljani bive Jugoslavije su imali dvojno dravljanstvo:
bili su dravljani Jugoslavije (dravljani savezne drave) i republiki dravljani (dr-
avljani jedne od konstitutivnih republika). Oni koji nisu imali dravljanstvo Srbije ili
Crne Gore, a nisu stekli dravljanstvo Slovenije, Hrvatske ili Makedonije su zapravo po-
stali osobe bez dravljanstva. U praksi se nisu razmatrali zahtjevi za dobijanje ili po-
tvrdu dravljanstva Savezne Republike Jugoslavije. Stanovnici Savezne Republike
Jugoslavije koji nisu mogli dokazati da imaju dravljanstvao Republike Srbije su se suo-
avali sa diskriminacijom u pogledu zaposlenja, stambenog pitanja i obrazovanja, gdje
su pristup imale samo osobe sa dravljanstvom. Ova situacija je pogaala dvije grupe
ljudi: osobe koje, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, ve dui niz godina
ive na teritoriji Srbije ili Crne Gore, ali nisu podnijeli zahtjev za dravljanstvo i rase-
ljene osobe iz drugih dijelova bive Jugoslavije, koje ne posjeduju dravljansvo drave
sa ije teritorije su izbjegli. Problem lei u injenici da vlasti ne potuju vaei zakon,
kao i u nepostojanju zakona o dravljanstvu kojim bi se regulisalo stjecanje i gubitak ju-
goslovenskog dravljanstva.30

Situacija s izbjeglicama

184. U Srbiji se nalazi oko 530.000 izbjeglica sa drugih podruja bive Jugoslavije (84,2%
Srba, 6,2% Muslimana i 1,6% Hrvata). Usprkos tekoj ekonomskoj situaciji, svi imaju
jednako pravo na socijalnu pomo i obrazovanje. Zakonom o izbjeglicama iz 1992. go-
dine se odreuje da osoba moe izgubiti staus izbjeglice, ako, izmeu ostalog, odbije da
izvrava vojne ili druge propisane dunosti, koje ukljuuju rad koji organizuje Kome-
sarijat za izbjeglice. Gubitak statusa izbjeglice povlai sa sobom gubitak prava na hu-
manitarnu pomo, obrazovanje i zdravstvenu zatitu.

185. Po novim pravilima koje je propisao srbijanski Komesar za izbjeglice u maju 1993.
godine, odreena podruja Bosne i Hrvatske se smatraju 'sigurnim' i osobama iz ovih
podruja se obino odbijao zahtjev za statusom izbjeglice. 'Sigurne optine' su ona po-
druja Bosne i Hrvatske pod srpskom kontrolom. Pravila su usklaena sa politikom
obeshrabrivanja Srba da naputaju ta podruja, naroito ako se radi o vojno sposob-
nim osobama. Srbijanski komesar za izbjeglice je obavijestio saradnike Specijalnog iz-
vjestitelja da Srbi iz podruja Bosne i Hrvatske 'koja nisu pogoena ratom' (na primjer
Knin) ne mogu dobiti status izbjeglice, ali se takoer od njih ne zahtijeva da napuste
Srbiju. Meutim, Specijalni izvjestitelj je konstatovao da u ovim uslovima oni nemaju
zakonsku osnovu da ostanu u Srbiji. UNHCR je u vie navrata izrazio svoju zabri-
nutost u vezi sa pravilima i naglasio da bi vlasti bar trebale razmatrati svaku molbu
posebno.

30
Pogledajte paragraf 115, 183

248
186. U februaru 1993. godine, Misija Komisije o sigurnosti o saradnji u Europi (CSCE)
u Vojvodini je zaprimila izvjetaje u kojima se navodi da 'naoruane bande' vre neza-
konitu mobilizaciju srpskih izbjeglica iz takozvane 'Republike srpske Krajine'. 'Naoru-
ane bande' ih kupe sa ulice, a zatim alju pune kamione 'dobrovoljaca' na prve linije.
Saradnici Specijalnog izvjestitelja su zaprimili izvjetaj da su iz grupe od 500 bosan-
skih Srba koji su u martu 1993. godine doli u izbjegliki centar u Sremskoj Mitrovici
izdvojeni mukarci i poslani na ratite. Slubenici kampa su zasigurno znali za do-
gaaj. Kao rezultat ovog i slinih dogaaja, vojno sposobne izbjeglice su nevoljko tra-
ile status izbjeglice u strahu da e na taj nain privui panju vlasti na sebe.

187. Jugoslovenska vlada je u novembru 1992. godine izvijestila Vijee o ljudskim pra-
vima da je osiguran oprost onima koji su dezertirali iz savezne armije, ili se nisu odaz-
vali vojnim pozivima, ili su uestvovali u pobunama, ili nisu potovali naredbe vojnih
vlasti. Meutim, do sada nije zabiljeen niti jedan sluaj oprosta.

C. Situacija na Kosovu

188. Nastavlja se polarizacija albanskog i srpskog stanovnitva na Kosovu. Podruje

koje posebno zahvaeno polarizacijom je pravosudni sistem. Albanci nemaju povjere-
nje u volju i sposobnost suda da donese nezavisan i uinkovit pravni lijek, ukazujui pri
to na mali broj sudija albanske nacionalnosti. CSCE posmatri su istraili ovo pitanje i
tvrde: 'Glavni razlog nezastupljnosti albanskih sudija lei u injenici da veina Albanaca
odbija raditi u sudu. Sudije moraju poloiti zakletvu vladi, to bi za mnoge Albance
znailo priznanje onoga to oni smatraju nezakonitim srpskim reimom.' Meutim, si-
tuacija u stvarnosti je mnogo komplikovanija, to pokazuje i iskustvo Okrunog suda
u Prizrenu. Troje albanskih sudija je odbilo sluiti u slubi, ali u junu 1993. godine, sr-
bijanska skuptina je otpustila dvojicu dobro kvalifikovanih sudija, okarakterisavi ih
kao 'separatistike ubojice'.

Maltretiranje i zlostavljanje

189. Specijalni izvjestitelj i dalje prima izvjetaje da srbijanska policija i organi dravne
sigurnosti kre zakon i ispoljavaju pretjeranu upotrebu sile prema Albancima na Ko-
sovu. Broj izvjetaja se znaajno poveao od jula 1993. godine

190. U maju 1993. godine, 30 Albanaca je sluilo zatvorsku kaznu za nezakonite politi-
ke aktivnosti. U ovaj broj nisu uraunati oni kojima je propisana kazna zatvora u tra-
janju do 60 dana. Nastavljaju se nova suenja; osumnjienici su veinom optueni po
lanu 116. Zakona o krivinom postupku Republike Srbije koji se tie aktivnosti usmjer-
nih ka naruavanju teritorjalnog integriteta Jugoslavije. Albanski izvori su izvijestili da
su od jula do oktobra 1993. godine zatvorene 93 osobe koje su i dalje u zatvoru; meu
njima se nalaze bivi oficiri Jugoslovenske narodne armije, kao i lanovi Demokratske
lige Kosova.

249
191. Dva biva zatvorenika su obavijestila saradnike Specijalnog izvjestitelja da su u
augustu 1993. godine sistematski zlostavljani da bi ih se natjeralo da priznaju lanstvo
u nezakonitom albanskom separatistikom pokretu, kao i da bi odali podatke o nao-
ruanju. U oba sluaja su ih pitali da li posjeduju oruje. Kada su to porekli, reeno im
je da nabave oruje i predaju ga policiji.

192. Albanske organizacije koje se bave zatitom ljudskih prava su izvijestile o smrtnim
sluajevima koji su nastupili kao posljedica zatvaranja i maltretiranja koja su vrili slu-
benici policije. Jedan takav sluaj, Adema Zeqiraja iz akovice, istraili su posmatri
CSCE-a. Gospodin Zeqiraj je upaen 17. decembra 1992. godine u kui svoga oca u kojoj
je policija traila naoruanje. Sljedei dan je primljen u bolnicu u akovii, a zatim je
prebaen u bolnicu u Pritini, gdje je i umro 19. decembra. U medicinskom izvjetaju
iz bolnice u akovici se navodi da je u bolnicu stigao u stanju oka, sa unutranjim kr-
varenjem i ozbiljnim povredama bubrega.

193. Srbijanski ministar unutranjih poslova je obavijestio saradnike Specijalnog izvje-

stitelja da su zabiljeena 52 napada na pripadnike policije izmeu 1. januara i 30. sep-
tembra 1993. godine Dva policajca su ubijena, dok ih je 15 ranjeno. Zamjenik ministra
je porekao da su Albanci koji su predhodno bili u kontaktu sa posmatraima CSCE-a
uhapeni. Meutim, ovo poricanje se nije slagalo za izjavama koje su saradnici Speci-
jalnog izvjestitelja dobili od etiri osobe koje je policija ispitivala po odlasku posma-
traa CSCE-a.

194. Specijalni izvjestitelj je takoer zaprimio izvjetaje u kojima se navodi da policija

u potrazi za nezakonitim naoruanjem primjenjuje silu i maltretira ljude. Potrage za
nezakonitim naoruanjem su este. esto su popraene unitavanjem imovine, uklju-
ujui unitavanje nacionalnih zastava, knjiga i uila, kao i oduzimanjem novca i vri-
jednosti.

Istjerivanje iz kua

195. Osoblje Specijalnog izvjestitelja je primilo izvjetaje o istjerivanju Albanaca iz mje-

sta stanovanja u kojima su potpuno legalno boravili, koje je injeno bez zakonske pro-
cedure i s ciljem udomljavanja srpskih porodica. U jednom od takvih sluajeva koji se
dogodio 7. decembra 1992. godine radnika firme JP Elektroprivreda Kosovo su izbacila
iz stana u kojem je legalno ivio, dvojica policajaca. Taj radnk je radio 20 godina u na-
vedenoj firmi i od nje je dobio stan. Nakon to je istjeran, stan je zauzela srpska poro-
dica. Pravna pocedura oko ovog sluaja se sada vodi na sudu u Pritini.

Upotreba jezika

196. Albanci su "nacionalna manjina", prema federalnom Ustavu, i imaju ustavno pravo
na upotrebu vlastitoga jezika u podrujima gdje ive, kao i pravo na upotrebu svog je-
zika u sudskim procedurama. Zakon Republike Srbije o zvaninoj upotrebi jezika i

250
pisma iz 1991. godine daje optinama pravo da odlue koji jezici e biti u zvaninoj
upotrebi. Uzevi u obzir upotrebu albanskog jezika prije 1990. godine i injenicu da Al-
banci ine oko 90% stanovnitva na Kosovu, Specijalni izvjestitelj vjeruje da je upo-
treba albanskog jezika u svim slubenim procedurama normalna praksa, bez obzira na
to koliko je procentualno Albanaca prisutno u optinskim tijelima. U praksi, dolazi do
pada zvanine upotrebe albanskog jezika.

197. Specijalni izvjestitelj ukazuje i na pitanje izdavanja osobnih dokumenata, rodnih i

vjenanih listova i drugih zvaninih dokumenata na srpskom jeziku. Osoblje Specijal-
nog izvjestitelja je napravilo kopije osobnih dokumenata izdatih u Pritini: 1984. go-
dine su dokumenti izdavani na tri jezika (albanski, srpskohrvatski i turski); 1990. godine
na dva jezika (srpskohrvatski i albanski), a 1993. godine samo na srpskom jeziku.

198. Postupci na Okrunom sudu u Prizrenu se sada vode samo na srpskom jeziku,
iako je 95% okrivljenih u postupcima albanske nacionalnosti. Prije 1990. albanski i sr-
psko-hrvatski jezik su imali ravnopravan status, a kriterij je bio da se postupak vodi na
jeziku optuenog. Iako se, teoretski, alba moe uputiti i na albanskom, u praksi se
nee razmatrati jer postoji samo jedan prevodilac. albu koju je pripadnik albanske na-
cionalnosti uputio Tuilatvu Okrunog suda u Pritini, a koja se odnosila na lo tret-
man policije, s priloenom medicinskom potvrdom, istog dana je vraena (27. august
1993. godine) okruni tuilac uz sljedee obrazloenje: "Vraamo vam vau albu...da
biste je preveli na srpskohrvatski jezik".

199. Na cijelom podruju bive Jugoslavije mijenjali su se nazivi ulica tokom 1993. go-
dine, to je bilo uzrokovano politikim promjenama. Iako u veini sluajeva ta praksa
nije sporna, osoblje Specijalnog izvjestitelja je dobilo izvjetaj o promjenama naziva
ulica u Pritini i Prizrenu, gdje su ulice dobijale nazive srpskog karaktera iako je ve-
insko stanovnitvo bilo albansko. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju da je u Pri-
zrenu 90% naziva ulica promijenjeno od 1991. godine. Na primjer, naziv "Bayran Curri"
(albanski voa) je promijenjen u "27. mart" (datum donoenja Ustava Srbije iz 1992.
godine); naziv "Prizrenska liga" (Liohja e Prizreni) u "Car Duan" (srpski kralj). Sline
promjene su napravljene i u dijelovima Vojvodine s veinskim maarskim stanovni-
tvom.

Obrazovanje

200. Specijalni izvjestitelj je obavijeten o neprestanim policijskim uznemiravanjima na-

stavnika i uenika koji rade u takozvanom paralelnom obrazovnom sistemu, uz upo-
trebu i sile protiv njih.

201. Prema podacima predsjednika Udruenja albanskih nastavnika, tokom 1992-1993.

kolske godine, 274.280 uenika je pohaalo osnovne "paralelne" kole. Ovaj broj se
moe uporediti sa zvaninim podacima iz 1990. godine koji pokazuju da je vie od
295.000 albanskih uenika upisano u dravne osnovne i srednje kole, te fakultete.
Treba napomenuti da su "paralelne" kole poele sa radom nakon augusta 1990. go-

251
dine kada su nastavnici odbili da prihvate novi nastavni plan napisan od strane Mini-
starstva obrazovanja u Beogradu, te je oko 18.000 nastavnika zbog toga izgubilo posao.
Novi nastavni plan je obavezan u cijeloj Srbiji i zamjenjuje, izmeu ostalog, nastavne
planove koje su donijeli obrazovni odbori na Kosovu i Vojvodini. Ovi odbori su ukinuti,
kao dio ireg procesa centralizacije, sa ciljem stvaranja jedinstvenog obrazovnog si-
stema za sve kole u Srbiji. "Paralelni" sistem funkcionira na svim nivoima obrazova-
nja. Nastava se izvodi na albanskom jeziku, prema nastavnom planu koji ne priznaje
Ministarstvo obrazovanja Srbije. kole izdaju svoje diplome, koje koje ne priznaju obra-
zovne institucije i vlasti u Srbiji. Iako nastavnici zvanino ne primaju platu, nastava u
osnovnim kolama (to je obaveza, prema Zakonu Srbije) se u velikoj mjeri odvija u
kolskim zgradama, a trokove snose obrazovne institucije odnosno vlast. Srednjo-
kolska i fakultetska nastava se odvija u privatnim kuama i objektima.

202. Srbijanski ministar obrazovanja je izjavio osoblju Specijalnog izvjestitelja da je na-

stava na albanskom jeziku omoguena na dravnom nivou, te da Ustav Srbije i Zakon
o obrazovanju daju nacionalnim manjinama pravo na kolovanje na njihovim jezicima.
Ministar je naglasio da su nastavnici odbili prihvatiti nastavne planove iz Beograda. U
junu 1990. godine sva nacionalne manjine su bile pozvane da predloe svoje nastavne
planove, sa specifinim kulturolokim predmetima, koji bi bili ukljueni u "osnovni" sr-
bijanski nastavni plan: knjievnost, istorija, primijenjena umjetnost i muzika. Manjine
u Vojvodini su, na primjer, tako i uinile, ali Albanci nisu.

203. U martu 1993. godine je bivi rektor Univerziteta u Pritini, prof. Ejup Statovci,
uhapen i upuen na izdravanje zatvorske kazne, jer je 1992. godine osuen zbog
pisma tadanjem rektoru Univerziteta u kojem je traio da se zgrade Univerziteta, "koje
su silom oduzete", vrate albanskim nastavnicima i studentima. Specijalni izvjestitelj iz-
raava svoju zabrinutost zbog sukoba koji se nastavlja na Univerzitetu u Pritini, to do-
prinosi odravanju postojeih tenzija.

204. Trenutna intelektualna klima se moe ilustrirati miljenjima koja su nedavno izrazili
ministar obrazovanja i trenutni rektor Univerziteta u Pritini. Ministar je opisao obrazo-
vanje kao "podruje u kome drava manifestuje svoj identitet" i kritikovao je Univerzitet
u Pritini i nekadanju Akademiju nauka Kosova, kakva je bila prije 1990. godine, kao
"centre teoretskog i praktinog separatizma". Rektor Univerziteta, prof. Radivoje Popo-
vi je, u govoru odranom u maju 1993. godine, na sljedei nain okarakterizirao pro-
mjene koje su se desile na Univerzitetu od 1990. godine: "Na prvi zadatak je bio da
odstranimo mrnju prema svemu to je srpsko, a koja se ovdje akumulirala decenijama...
Ova tvornica zla, ustanovljena s osnovnim ciljem unitenja Srbije i srbijanskog imena ...
je sada unitena zahvaljujui koordiniranim snagama vlade i osoblja Univerziteta... Kraj-
nji cilj naeg Univerziteta je obnova srpske misli na Kosovu i Metohiji."

205. Tokom 1993. godine policija je ulazila u "paralelne" kole, ispitivala profesore i
uenike i u nekoliko sluajeva prijetila upotrebom sile. 21. juna, promatraki tim CSCE-
a u Pei je izvijestio da se "kampanja" protiv paralelenih kola poklapala sa krajem kol-
ske godine. Osam kola je pretraeno traei svjedoanstva izdata u ime Republike
Kosovo. U Klini, policija je pretraivala kole, a zatim otila u ured Lokalne demokrat-

252
ske lige Kosova (LDK), gdje je bio u toku sastanak kome je prisustvovao i jedan broj pro-
fesora. 12 prisutnih osoba je uhapeno, osam je pretrpjelo udarce u glavu i ruke, a dvoje
je pretrpilo teke tjelesne povrede dok su bili ispitivani o kolskom sistemu. Sline po-
licijske akcije su oznaile poetak kolske godine u septembru 1993. godine

D. Sandak

206. U svom izvjetaju od februara 1993. godine specijalni izvjestitelj je izrazio zabri-
nutost u vezi sa poloajem muslimanske zajednice u podruju Sandaka u Srbiji i Crnoj
Gori i zabiljeio stanovite potekoe onih koji ive na granici sa Bosnom, u Pljevljima,
Prijepolju, Bijelom Polju i u podruju Bukovice.

207. Nevladini izvori su zabiljeili egzodus vie od 3.000 Muslimana iz optine Priboj iz-
meu juna 1992. i februara 1993. godine, a kao uzroku su zabiljeili "nekontrolisano prisu-
stvo vojnih i paravojnih srpskih grupa iz Bosne" i njihove veze sa lokalnim vojnim grupama.
Srpske neregularne formacije iz Bosne nastavile su prelaziti granicu Srbije i u prisustvu Ju-
goslovenske armije maltretirali Muslimane i oduzimali i unitavali njihovu imovinu.

Odvoenja

208. Specijani izvjestitelj u svom izvjetaju iz februara 1993. godine je zabiljeio odvo-
enja 16 Muslimana iz Sjeverina u oktobru 1992. godine. Oni se su odvedeni dok su au-
tobusom putovali na posao u Priboj na dijelu puta koji prolazi kroz bosansku teritoriju.
Odvoenje je povezano sa planiranom razmjenom Srba koje su drale bosanske snage.
Do razmjene nije dolo. Strahuje se da je svih 16 lica ubijeno u Viegradskoj banji.

209. Vojnici snaga bosanskih Srba odveli su 16. februara 1993. godine 12 lanova jedne
obitelji iz njihovih domova u selu Selite u Bukovici. est njih, svi preko 70 godina sta-
rosti, su kasnije osloboeni iz mjesta ajnie, dok je est nih ostalo u zarobljenitvu,
ukljuujui i dvoje djece ispod pet godina starosti. Latif Bungur koji je bio stariji od 90
godina, je preminuo, a njegovo tijelo je ostalo nepokopano ispred njegove kue.

210. S voza Beograd-Bar (broj 671) na stanici trpci, koja se nalazi na bosanskoj teritoriji i pod
kontrolom armije bosanskih Srba, 19. februara 1993. godine odvedeno je 19 Muslimana i
jedan Hrvat. Grupa naoruanih mukaraca, u maskirnim uniformama s etnikim ozna-
kama, provjeravala je identitet putnika i Muslimani su bili odvedeni u vojni kamion, a zatim
odvezeni. Nije poznato gdje su odvedeni i prijavljeni su kao "nestali". Uspostavljena je Vla-
dina komisija u Beogradu, ali nije podnijela izvjetaj. Milan Luki, prema izvjetajima srpski
paravojni komadant u Bosni, je nakratko uhapen u vezi s kidnapovanjima. Skuptina Crne
Gore je 19. oktobra 1993. godine osnovala Komisiju za istragu.

211. Vie od 800 Muslimana je bilo primorano da napusti svoje domove u podruju Bu-
kovice, zbog nasilnog ponaanja pripadnika Jugoslovenske armije, armije bosanskih
Srba u graninom podruju sa Crnom Gorom.

253
212. U maju 1993. godine nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo je izvje-
stila o nastavku nasilja i maltretiranja muslimanskog stanovitva, ali je konstatovano i
da je opta situacija u Sanaku mirnija.

E. Vojvodina

213. Dolo je do smanjenja prisilne migracije, ali su se nastavila maltretiranja pripadnika

manjina u Vojvodini od strane radikalnih Srba. Od 1991. godine vie od 145.000 izbje-
glica i raseljenih osoba je dolo u to podruje, ukljuujui Srbe iz Bosne, Krajine i Sla-
vonije. Mnogi od njih sada naputaju Vojvodinu na osnovu sporazuma jugoslavenske
i hrvatske vlade iz septembra 1992. godine, koji je omoguavao "dobrovoljno i huma-
nitarno preseljene" hrvatske populacije.

214. U martu 1993. godine, misija CSCE-a u Vojvodini prijavila je nastavak prijetnji i za-
straivanja protiv nesrpskog stanovnitva od stane srpskih ekstremista s ciljem "za-
mjenjivanja" njih za srpske izbjeglice iz Bosne i Hrvatske. Radikalne srpske politike
grupe poticale su telefonske prijetnje, pokuaje dizanja u zrak kua i druge vidove za-
straivanja.

215. Meutim, nevladini izvori izvjetavaju da su odreene mjere poduzete od strane

lokalne policije da se zatite pripadnici manjina. Istiu situaciju u selu Hrtkovci, ija se
populacija smanjila sa 2.899 (1.100 Hrvata, 550 Srba, 500 Maara i 450 Jugoslovena) na
2.000 poslije 1991. godine. Do 1993. godine, 350 obitelji Hrvata su napustile podruje,
a sa sobom su poveli i lanove svojih obitelji koji su Srbi i Maari. Zamijenile su ih sr-
pske izbjeglice iz Hrvatske i Bosne. Samo 600 Hrvata i Maara su ostali u selu. Prijet-
nje orujem ili telefonom vrili su srpski ekstremisti povezani sa Srpkom radikalnom
strankom. U domove 168 Hrvata koji su napustiti podruje, nasilno su ule srpske
grupe koje su ih onda naselile srpskim izbjeglicama. Lokalna policija je inila napore da
kontrolie nelegalna useljenja, ali su im otpor pruale radikalne srpske grupe. Policija
nije sprijeila pokuaj promjene imena sela Hrtkovci u "Srbislavci". Da bi se smanjile
tenzije, neki srpski ekstremisti su raseljeni u druga podruja.

F. Crna Gora

216. Crnogorske vlasti su kritikovale predhodni izvjetaj Specijalnog izvjestitelja, jer

nisu razlikovale situaciju u Crnoj Gori i Srbiji i stvoren je utisak da se ista krenja de-
avaju u obje republike.

217. Ustav Republike Crne Gore garantuje da "graani Crne Gore imaju pravo da se
obrate meunarodnim institucijama da bi zatitili svoju slobodu i prava zagaranto-
vana Ustavom" (lan 44.). Nadalje, lan 72(2) prua isto pravo "lanovima nacionalnih
i etnikih grupa". Ipak, prijedlog opozicione stranke da Crna Gora treba ratifikovati
Neobavezni protokol Meunarodnog ugovora o civilnim i politikim pravima odbi-
jala Skuptina, navodno zbog injenice da je Republika Crna Gora federalna sastavnica

254
Savezne Republike Jugoslavije i prema tome nema pravo ratifikovati taj sporazum. Me-
utim, lan 7 Ustava Savezne Republike Jugoslavije omoguava "da u okviru svojih
ovlasti svaka republika lanica moe zakljuiti meunarodni ugovor, ali ne na tetu
Savezne Republike Jugoslavije ili bilo koje od republika lanica".

218. Zatita historijskog i kulturnog identita Crne Gore je glavna tema stanovnika Crne
Gore. U sladu s tim, na godinjicu roenja pjesnika Njegoa koja je obiljeena u Beo-
gradu, a onda na Cetinju u oktobru 1993. godine dio publike je reagovao na tvrdnju da
je on bio srpski pjesnik i uvrijedio predsjednika Crne Gore koji je prisustvovao proslavi
na Cetinju. To je bilo popraeno snanom reakcijom policije. Kafii i stanovi su pre-
traeni. Dvadesetetvero ljudi je uhapeno i etvero je bilo zadrano. Krivine prijave
su pokrenute protiv 24 osobe. Prema advokatu odbrane, kmininalistika obrada je vie
puta bila ometana: jedna osoba je nezakonito zadrana dva dana bez naloga o zatva-
ranju. Nadalje, istrani sudija nije obavijestio advokata odbrane o datumu i vremenu
sasluanja optuenih, nakon to su im izrekli optube, ili o datumu i vremenu saslu-
anja svjedoka. Konano, odluka da se podignu optube je donesena prije nego to je
istraga pokazala rezultate.

219. Osoblje Specijalnog izvjestitelja je obavijeteno o neuspjenom pokuaju osniva-

nja nezavine televizijske i radio stanice. Pokuaji su propali u septembru 1993. godine
nakon oduzimanja dozvole koju im je predhodno odobrila od strane vlast.

220. Republika Crna Gora i dalje ima otvorene granice za izbjeglice. U Crnoj Gori se na-
lazi 60.000 registriranih izbjeglica, veinom Muslimana i Srba. Izbjeglice su imale sta-
tus "raseljenih osoba" i jednak pristup zdravstvenoj zatiti i socijalnoj pomoi. Za
razliku od Srbije izbjeglice nisu mogle raditi.

221. Poetkom oktobra 1993. godine, lokalni novinari su izvijestili da je oteena da-
mija u blizini Bara. Poinitelji nisu pronaeni.

Humanitarna situacija

222. Do septembra 1993. godine, inflacija je dosegla zvaninu mjesenu stopu od

1.860%, sa godinjom stopom od 363 kvadrilijuna (363.000.000.000.000.000%) prema
procjeni londoskog Economista. U augustu i septembru, jugoslavenski dinar je gubio
na vrijednosti iz sata u sat. Dok je stopa inflacije utjecala na sve slojeve drutva, najvie
je pogodila starije, bolesne, djecu i one bez pristupa materijalnoj pomoi i vanjskoj fi-
nancijskoj podrci ("stabilna" valuta).

223. Ured Svjetske zdravstvene organizacije u Beogradu opisao je zdravstvenu situaciju

kao "katastrofalnu". U Srbiji i Crnoj Gori je nestaica osnovnih medicinskih potreptina.
Rasprostranjeno crno trite i rastui, sve uspjeniji privatni sektor ne pomau ugro-
enim slojevima drutva. Opta stopa mortaliteta je porasla za 10 do 20 posto u poslje-
dnje dvije godine. Samoubistva starijih osoba su porasla etiri puta. Broj oboljelih od
tuberkoloze, kao indikatora loih higijenskih navika, pothranjenosti i prenapuenosti

255
se poveao etiri puta. Povratak bolesti, kao i sluajevi novih infekcija su zabiljeani
naroito meu izbjeglikom populacijom. Poveao se broj smrtnih sluajeva meu men-
talno oboljelim. Uzroci srmti su samoubistvo, izloenost hladnoi i bolesti. Javni zdrav-
stveni sistem je bankrotirao. Pacijenti moraju sami donositi medicinski materijal, zavoje,
kao i lijekove. Za mnoge, to je nemogue. Oekuje se da e se situacija drastino po-
gorati tokom zime, naroito za najvie ugroene - starije i jako mlade. Veina stanova
u Beogradu je povezana na sistem daljinskog grijanja i mnogi stanovi nemaju mogu-
nost posebnog grijanja; u oktobru 1993. godine donesena je odluka da se za vrijeme
zimskih mjeseci temperature u stanovima dri na 5C.

224. Uzimajui u obzir ovu situaciju, postalo je oigledno da je meunarodna humani-

tarna pomo neophodna Saveznoj Republici Jugoslaviji. Lijekovi, hrana i osnovna hu-
manitarna pomo su izuzeti iz sankcija koje koje je Jugoslaviji uvelo Vijee sigurnosti
u maju 1992. godine. U razgovorima s meunarodnim humanitarnim organizacijama
u Beogradu, kao i sa jugoslovenskim vlastima, medicinskim osobljem, osoblje Speci-
jalnog izvjestitelja je obavijeteno o tekoama sa kojima se suoavaju meunarodne
organizacije i nevladine organizacije pri transportovanju lijekova i hrane.

225. Prema upustvima Komiteta za sankcije (S/AC.27/1993/CRP.3/Rev.2), od aprila

1993. godine, Komitet moe razmatrati komunikacije meuvladinih humanitarnih or-
ganizacija i zemalja lanica. Kad jugoslovenske vlasti ele uvesti humanitarnu pomo,
prekomorski proizvoa mora se preko svoje vlade obratiti Komitetu za sankcije. Ko-
mitet je kontaktiran mnogo puta, oko 1.000 puta sedmino. Zastoji se deavaju kako na
nacionalnom nivou tako i po primitku od strane Komiteta. I UNHCR i WHO su oba-
vijestili Specialnog izvjestitelja da na njihov rad ozbiljno utiu proceduralni zastoji u
Komitetu za sankcije. ak i za one organizacije koje su poznate Komitetu i koje su upoz-
nate sa procedurom suoavaju se sa dvomjesenim zastojima. U sluaju nekih unu-
tarvladinih organizacija i njihovih partnerskih nevladinih organizacija, poduzeti su
koraci ka rjeenju problema. U sluaju individualnih nevladinih oranizacija zastoji su
obino dui i mogu rezultirati istekom roka trajanja lijekova ili njihovim slanjem negdje
drugo. Osoblje Specijanog izvjestitelja je obavijeteno da je znaajna nevladina pomo
izgubljena zato to je procedura obeshrabrila manje donatore.

226. Svu medicinsku i humanitarnu pomo namijenjenu muslimanskim podrujima

Bosne morao je odobriti Komitet za sankcije, zbog toga to prelazi teritorij Jugoslavije.
I UNHCR i WHO iznijeli su primjer ekstremnog kanjenja poiljke sa opremom neop-
hodnom hirurzima u srebrenikoj bolnici, koja je pod vatrom. Poiljka je ukljuivala
pancirne prsluke za doktore. Zahjev upuen u junu 1993. godine, razmatrao je Komi-
tet za sankcije, zatim je sredinom oktobra vraen lanici koja ga je podnijela, etiri mje-
seca kasnije nije jo bio rjeen.

256
IV. ZAKLJUCI

Bosna i Hercegovina

227. Poetak zime ukazivao je humanitarnu katastrofu ogromnih razmjera. Niti jedan
narod u Bosni i Hercegovini ne moe biti poteen ove tragedije glad i zima ne pre-
poznaju nacionalne i drutvene razlike. U skladu s tim, Specijalni izvjestitelj osuuje sve
aktivnosti koje blokiraju, mjeaju se ili usporavaju raspodjelu svih oblika humanitrane
pomoi. On takoe zahtijeva od meunarodne zajednice da velikoduno odgovori po-
trebama Bosne i Hercegovine pruivi neophodnu humanitarnu pomo u zahtijeva-
nim koliinama i oblicima. Specijalni izvjestitelj mora ponovo naglasiti da e ljudi
umrijeti bez meunarodne humanitarne podrke.

228. Specijalni izvjestitelj je ve naglasio da produenje sukoba u Bosni i Hercegovini

vodi ka poinjenju zvjerstava na svim stranama i proganjanjem osoba svih nacionalnih
pripadnosti. On je jako tuan to je dolo do ove situacije i potpuno osuuje svako kr-
enje ljudskih prava i humanitarnog prava. Nadalje, iako potpuno uvia patnje svih
ljudi, mora ponovo ukazati na ogromne razmjere izvrenja "etnikog ienja" onih mu-
slimanskog porijekla. Podsjea svijet da je muslimanska zajednica u Bosni i Hercego-
vini suoena sa unitenjem.

229. Specijalni izvjestitelj osuuje nastavak izvrenja zloina silovanja i drugih oblika
seksualnog zlostavljanja.

230. Specijalni izvjestitelj ponavlja svoju uvjerenje da oni koji su prekrili ljudska prava
i humanitarno pravo moraju biti proglaeni odgovornim i kanjeni. On oekuje da e
meunarodna zajednica uraditi sve to je neophodno da osigura da Meunarodni tri-
bunal provede krivini postupak protiv onih koji su prekrili humanitarno pravo u biv-
oj Jugoslaviji, te da e se ciljevi postii brzo i efektivno.

Hrvatska

231. Osim pisma od 1. oktobra 1993. godine, Specijalni izvjestitelj je jo jednom zatra-
io od hrvatskih vlasti da osiguraju da oni koji su odgovorni za krenja ljudskih prava
i standarda humanitarnog prava u akciji Medaki dep budu kanjeni i da se podu-
zmu koraci ka spreavanju slinih incidenata u budunosti.

232. Specijalni izvjestitelj izraava svoju zabrinutost zbog nastavljanja diskriminacijske po-
litike prema Srbima nastanjenim u Hrvatskoj, naroito u pogledu neselektivnih zatvara-
nja, prava na pravino suenje, dravljanstvo, nezakonita izbacivanja i unitavanje imovine.

233. Specijalni izvjestitelj je takoer duboko zabrinut poveanjem netrpeljivosti i diskr-

minacije Muslimana u Hrvatskoj i nada se da e u ovom pogledu odgovorni vladini
organi poduzeti neophodne mjere da bi se potovali standardi meunarodnih ljudskih
prava.

257
234. Specijalni izvjestitelj je zabrinut doprinosom medija sveopoj klimi meuvjerske
netrpeljivosti kroz pogrena informiranja, indoktrinaciju i zahtijeva da vlada poduzme
neophodne korake da smiri situaciju.

235. Specijalni izvjestitelj zahtijeva da se pri pokazivanju neprijateljstva, zaraene snage

prema UNPA suzdre od daljeg granatiranja civilnih objekata.

236. U podrujima pod kontrolom takozvane "Republike Srpske Krajine", Specijalni iz-
vjestitelj je duboko zabrinut militarizacijom stanovnitva, padom vladavine prava i ne-
dostatkom uslova za povratkom raseljenih lica i njihove imovine.

Savezna Republika Jugoslavija

237. Specijalni izvjestitelj izraava zabrinutost izraavanjem vjerske mrnje u javnosti

i medijima. Na ovaj nain se kreira klima u kojoj su inovi diskriminacije podravani i
dozvoljeni. Dok jugoslovenski zakon zabranjuje poticanje rasne ili vjerske mrnje, on se ne
potuje, drugi efikasniji naini su neophodni da bi sprijeili velianje diskriminacije od
strane vlasti i javnih institucija. U ovom kontekstu posebnu panju treba posvetiti razvoju
nezavisne, demokratski orijentisane komunikacije medija, a naroito elektronskih medija.

238. Specijalni izvjestitelj izraava aljenje zbog odluke federalnih vlasti da se ne doz-
voli produenje mandata misije za ljudska prava CSCE-a u Sandaku, Kosovu i Voj-
vodini. Misija je igrala vanu i konstruktivnu ulogu u smirivanju tenzija i moguih
sukoba, naroito na Kosovu. Takoer su predstavljali vaan izvor nepristrasnih i ta-
nih informacija o stanju ljudskih prava.

239. Zloupotreba vlasti i pretjerane upotrebe sile kod srbijanske policije spomenuta je u
ovom izvjetaju. Specijalni izvjestitelj vjeruje da jugoslovenske i srpske vlasti trebaju izvr-
iti reviziju zakona i omoguiti pravnu pomo licima odmah nakon hapenja, zatim bi tre-
bali istrage vriti nepristrasno i efektivno u svim sluajevima za koje se sumnja da je dolo
do zloupotrebe i pretjerane upotrebe sile, pa bi stoga trebalo kazniti poinitelje.

240. Specijalni izvjestitelj shvaa da se na teritoriji Jugoslavije nalazi veliki broj izbjeglica
i da one imaju potpun pristup socijalnoj i zdravstvenoj pomoi, on vjeruje da bi srbi-
janske vlasti trebale obnoviti glavnu slabost u ovoj proceduri. Trebale bi povui iz upo-
trebe upustva iz maja 1993. godine odnosno ne bi trebali dozvoliti da se kao izbjeglice
registruju vojno sposobni mukarci iz onih dijelova Bosne i Hrvatske koji su oznaeni
kao "sigurne optine": bez registracije ne mogu korisiti dravne fondove socijalnog i
zdravstvenog osiguranja.

241. Specijani izvjestitelj navodi izvjetaje o smrti Albanaca koja je nastala kao rezultat
povreda zadobijenih tokom policijskog pritvora na Kosovu. Skree panju srbijanskim
vlastima na njihovu dunost da na osnovu meunarodnog zakona sprovedu detaljne
i nepristrasne istrage sa ciljem da se identifikuju i kazne poinitelji. Specijalni izvjesti-
telj zakljuuje da policija na Kosovu redovno maltretira one koji su uhapeni iz politi-

258
kih razloga. U drugim podrujima djelovanja, tokom traenja naoruanja za koje ne
postoji dozvola, policija koristi pretjeranu silu.

242. Prisutna je ozbiljna zloupotreba policijske sile od maltretiranjima i ak fizikim na-

padima na Albance angaovane na ostvarivanju prava na polju obrazovanja, politike i
trgovine.

243. Specijalni izvjestitelj je razmatrao trenutnu situaciju u kojoj albanska djeca i stu-
denti pohaaju "paralelne" kole i fakultete izvan srbijanskog dravnog sistema ije
ispite ne priznaje srbijansko Ministarstvo obrazovanja. Specijalni izvjestitelj vjeruje da
bi srbijanske vlasti trebale priznati godine kolovanja u ovim institucijama i na taj nain
izbjei marginalizaciju generacija albanskih studenta.

244. Specijalni izvjestitelj uvia potrebu za lijekovima i humanitarnom pomoi za ugro-

ene grupacije unutar Jugoslavije. Moraju se pronai naini da se osigura da lijekovi i
ostale stvari izuzete iz sankcija dou do ugroenih grupacija prije zime. Specijalni iz-
vjestitelj takoe navodi da je bez odgaanja neophodno izvriti reviziju pocedura Ko-
miteta za sankcije.

259
Teror nad civilima
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/110 od 21. 2. 1994. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na cijelu teritoriju bive Jugoslavije,
sa posebnim osvrtom na problem nestajanja ljudi, situaciju sdjecom,
prethodne preporuke.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 4) .................................................................................................................

I. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 5 79) ......................................................................

A. Uvodne napomene (paragrafi 5 6)..............................................................................
B. Teror nad civilima (paragrafi 7 27).............................................................................
Teror nad Muslimanima i bosanskim Hrvatima na podruju ..................................
pod kontrolom bosanskih Srba (paragrafi 8 14) .......................................................
Teroriziranje Muslimana i bosanskih Srba na podruju pod
kontrolom HVO-a (paragrafi 15 19) ...........................................................................
Ponaanje prema bosanskim Srbima i Hrvatima na podruju
pod kontrolom Armije RBiH (paragrafi 20 27).........................................................
C. Stanje u Tuzli (paragrafi 28 33) ...................................................................................
D. Pritvaranje (paragrafi 34 39) ........................................................................................
E. Preseljavanje stanovnitva (paragrafi 40 48).............................................................
F. Odreena pitanja ljudskih prava nastala progonom raseljenih
(paragrafi 49 52) ............................................................................................................
G. Silovanja (paragrafi 53 57) ...........................................................................................
H. Naruavanje ljudskih prava i humanitarnih zakona vojnim akcijama....................
protiv civila (paragrafi 58 63) ......................................................................................
I. Naruavanje ljudskih prava uskraivanjem
humanitarne pomoi (paragrafi 64 79) ......................................................................
J. Zakljuci i preporuke (paragrafi 75 79) .....................................................................

II. HRVATSKA (paragrafi 80 119) ..........................................................................................

A. Uvodne napomene (paragrafi 80 83)..........................................................................
B. Pravni lijek u sluajevima krenja ljudskih prava (paragrafi 84 87)......................
C. Diskriminacija Srba, Muslimana i drugih grupa (paragrafi 88 94)........................
D. Nezakonita i prisilna iseljenja (paragrafi 95 89) .......................................................
E. Stanje izbjeglih lica (paragrafi 100 103)......................................................................
F. Stanje u medijima (paragrafi 104 106)........................................................................
G. Stanje u zatienim zonama Ujedinjenih nacija (paragrafi 107 113)......................
H. Zakljuci i preporuke (paragrafi 114 119) .................................................................

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA

(SRBIJA I CRNA GORA) (paragrafi 120 158)..................................................................
A. Uvodne napomene (paragrafi 120 121)......................................................................
B. Srbija (paragrafi 122 138) .............................................................................................
Lina sigurnost (paragrafi 122 123) ............................................................................
Javno ohrabrivanje diskriminacije i mrnje prema
pripadnicima manjina (paragrafi 124 125) ................................................................
Sloboda izraavanja i stanje u medijima (paragrafi 126 130) .................................
Svjesno protivljenje vojnoj slubi (paragrafi 131 137) .............................................
B.1. Kosovo (paragrafi 139 143)...................................................................................
B.2. Sandak (paragrafi 144 147).................................................................................

262
 B.3. Vojvodina (paragraf 147).........................................................................................
C. Crna Gora (paragrafi 148 151).....................................................................................
D. Zakljuci i preporuke (paragrafi 152 158) .................................................................

IV. BIVA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA (paragrafi 159 189).........

A. Uvodne napomene (paragraf 159 162).......................................................................
B. Provoenje pravde (paragrafi 163 166)......................................................................
C. Stanje u sredstvima javnog informisanja (paragrafi 167 171).................................
D. Stanje nacionalnih manjina (paragrafi 172 181)........................................................
E. Izbjeglice i humanitarna situacija (paragrafi 182 185) .............................................
F. Zakljuci i preporuke (paragrafi 186 189) .................................................................

V. SLOVENIJA (paragrafi 190 200) ........................................................................................

VI. PROBLEM NESTANKA OSOBA (paragrafi 201 208) ...................................................

VII. POLOAJ DJECE (paragrafi 209 278) ............................................................................

A. Uvodne napomene (paragrafi 209 216)......................................................................
B. Djeca u ratu (paragrafi 217 247) ..................................................................................
Zatvaranje i muenje djece (paragrafi 225 228) ........................................................
Nedostatak hrane (paragrafi 229 230)........................................................................
Prekid kolovanja (paragrafi 231 237)........................................................................
Problemi adolescenata u ratu (paragrafi 238 247)....................................................
C. Izbjegla i raseljena djeca (paragrafi 248 262).............................................................
Maloljetnici bez staratelja i pratnje (paragrafi 261 262)...........................................
D. Djeca u sjenci rata (paragrafi 263 271)........................................................................
E. Zakljuci i preporuke (paragrafi 272 276) .................................................................

VIII. PRETHODNE PREPORUKE POSEBNOG IZVJESTITELJA ........................................

I NASTAVAK ISTIH (paragrafi 279 360) .....................................................................
A. Uvodne napomene (paragrafi 279 282)......................................................................
B. Etniko ienje (paragrafi 283 293) .......................................................................
C. Sigurnosne zone u Bosni i Hercegovini (paragrafi 294 296)...................................
D. Humanitarna pomo (paragraf 297 312) ...................................................................
E. Zatvorenici i pritvorenici (paragrafi 313 319) ...........................................................
F. rtve silovanja (paragrafi 320 322) .............................................................................
G. Ratni zloini (paragrafi 323 331) .................................................................................
H. Razoruanje (paragrafi 332 335) .................................................................................
I. UNPROFOR (paragrafi 336 342).................................................................................
J. Ljudska prava u mirovnom procesu (paragrafi 343 347)........................................
K. Dodatne preporuke (paragrafi 348 356) ....................................................................
L. Zavrna razmatranja (paragrafi 257 360)..................................................................

ANEX:
TERENSKE OPERACIJE.............................................................................................................

263
Uvod

1. Komisija za ljudska prava je na etrdesetdevetom zasjedanju 23. februara 1993. go-

dine produila mandat Specijalnog izvjestitelja, dodijeljen na prvom specijalnom za-
sjedanju 14. augusta 1992. godine, za period od jedne godine.

2. Specijalni izvjestitelj je prije produenja mandata podnio tri izvjetaja Komisiji za

ljudska prava (E/CN.4/1992/S-1/9, E/CN.4/1992/S-1/10, E/CN.4/1993/50), te jedan
Generalnoj skuptini (A/47/666-S/24809). Nakon produetka mandata i poslije mno-
gobrojnih posjeta terenu koje je uinio Specijalni izvjestitelj i njegovo osoblja, on je pre-
dao jo pet periodinih izvjetaja (E/CN.4/1994/3, 4, 6, 8 i 47).

3. Specijalni izvjestitelj, kada je to mogue, a po zavretku istraivanja terenskog oso-

blja, nastavlja s nastojanjima interveniranja kod ovlatenih organa kako bi skrenuo po-
zornost na posebne sluajeve navodnih naruavanja ljudskih prava. U svakom sluaju
on nastoji da se situacija istrai te, kada je to potrebno, ispravi bez odlaganja. Specijalni
izvjestitelj sarauje sa Strunom komisijom koja je osnovana u skladu s rezolucijom
780 Vijea sigurnosti (1992), te nudi potpunu saradnju Meunarodnom krivinom tri-
bunalu za bivu Jugoslaviju.

4. Specijalni izvjestitelj izraava zahvalnost razliitim organima koji su mu pomogli u

toku mandata, ukljuujui Sigurnosnim snagama Ujedinjenih Nacija, Uredu Visokog
povjerenika za izbjeglice pri Ujedinjenim Nacijama, Meunarodnom Crvenom kriu,
Monitorskoj misiji Europske unije, misijama Eeuropske konferencije o sigurnosti i sa-
radnji, te drugim meuvladinim i nevladinim organizacijama.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Uvodne napomene

5. Rat u Bosni i Hercegovini nastavlja istim intenzitetom te ga i dalje karakteriziraju

opa naruavanja ljudskih prava posebno, premda ne iskljuivo, na teritoriju pod kon-
trolom bosanskih Srba i Hrvata. Specijalni izvjestitelj eli ukazati na oblike patnje ko-
jima su izloene grupe ljudi ukljuujui pitanja ljudskih prava povezana s preseljenjem
stanovnitva. Posebno je zabrinjavajue pitanje kontinuirano napadanje civila, pose-
bno u Sarajevu, Mostaru i Tuzli. Jedan od najgorih napada na civile poinjen u toku
rata se desio 5. februara 1994. godine na jednoj od sarajevskih pijaca i tom prilikom je
ubijeno 68, a ranjeno 200 lica. Nastavlja se sa silovanjima te izvravanjem drugih vrsta
seksualnog zlostavljanja ena. Ometanje rada meunarodnih humanitarnih organiza-
cije je takoer uveliko doprinijelo pogoranju stanja.

6. Podaci predstavljeni u ovom poglavlju se zasnivaju na terenskim istraivanjima oso-

blja Specijalnog izvjestitelja, velikom broju pouzdanih izvora, te posjeti Specijalnog iz-
vjestitelja Tuzli u decembru 1993. godine. Vlasti bosanskih Srba i dalje ne dozvoljavaju
Izvjestitelju da vri istraivanja na podrujima pod njihovom kontrolom.

265
B. Teror nad civilima

7. Tragino, ali se teroriziranje pripadnika etnikih manjina nastavlja, posebno na po-

drujima pod kontrolom bosanskih Srba i Hrvata. Specijalni izvjestitelj naglaava osudu
takvih postupaka koji naruavaju osnovna ljudska prava, poput prava na ivot, lini in-
tegritet, privatnost i obiteljski ivot, slobodu miljenja, savjesti, vjerskih ubjeenja, te
kretanja, prava na zaraivanje za ivot, na nacionalnost, kao i prava pripadnika etni-
kih ili kulturnih grupa. Specijalni izvjestitelj takoer osuuje sva naruavanja ljud-
skih prava poinjena na podruju pod kontrolom Armije RBiH.

Teror nad Muslimanima i bosanskim Hrvatima na podruju pod kontrolom bosanskih Srba

8. Od novembra 1993. godine dolo je do poveanja sluajeva etnikog ienja na

podruju Banje Luke, do naglog poveanja broja oduzetih stanova, gdje su stanari Mu-
slimani ili Hrvati urno iseljeni. Na taj nain su naruene zakonske odredbe o smje-
taju, a stanari su bez de facto ikakvog pristupa odgovarajuim pravnim procedurama.
Izvjetavano je o nekoj vrsti agencije koja je uspostavljena u opini, a koja pronalazi
smjetaj Srbima koji dolaze, iseljava stanare Muslimane i Hrvate, a za takve usluge joj
se plaa imovinom koju iseljeni stanari ostave. Tipian za trenutnu praksu iseljavanja
je i sluaj od 13. decembra 1993. godine u Banjoj Luci, kada je est naoruanih i unifor-
miranih osoba prisilno ulo u dom nesrpske obitelji, napalo stanare i istjeralo ih na ulicu
suprkos posjedovanju sudske odluke o boravku u tom prostoru.

9. U Banjoj Luci su do sada skoro sve nesrpske osobe izgubile zaposlenje i procjenjuje
se da je ostalo svega 3% zaposlenih ne-Srba na teritoriju pod kontrolom bosanskih Srba.
Otputanje se najee provodi bez odgovarajueg razloga, najee zbog izbjegava-
nja regrutacije. Zbog izbjegavanja regrutacije jednog lana, cijele porodice su gubile
zaposlenja. ak i lanovi porodica osoba koje su trajno naseljene u inostranstvu mogu
biti ugroeni jer se smatra da takvi emigranti takoer izbjegavaju regrutaciju. Otkaz
ukida pravo na smjetaj i socijalno osiguranje.

10. Specijalni izvjestitelj je svjestan mnogih skorih sluajeva napada na i teroriziranja ne-
srpskog stanovnitva u Banjoj Luci. Sluaj osamdesetdvogodinjeg Muslimana koji je
izmeu 5. i 7. novembra doivio konstantno fiziko i verbalno zlostavljanje, te je po-
kraden od strane napadaa, od kojih je jedan bio u vojnoj uniformi, je tipian. U svakom
sluaju, policija nije uspjela reagirati na vrijeme po pozivu na pomo, niti provesti od-
govarajuu istragu.

11. Muslimanski stanovnici sela Vrbanija, pet kilometara od Banje Luke, bili su rtve e-
stog pucanja, napada, prijetnji i pljaki. Skoriji dogaaj koji se desio u 9 sati ujutro, 23.
decembra 1993. godine odnosio se na ubistvo suprunika i susjeda, te krau imovine.
Policija je o tome obavijetena u 9.30. sati, ali nije stigla do 5 sati popodne i tom pri-
likom je provela deset minuta na mjestu dogaaja. Tokom sahrane, 30. decembra
1993. godine, oaloeni su zaustavljeni i napadnuti od strane mukaraca u unifor-
mama.

266
12. Tokom novembra 1993. godine Specijalni izvjestitelj je bio informiran o brojnim slu-
ajevima silovanja i seksualnog zlostavljanja muslimanskih ena u podruju Olova od
strane vojnih bosanskih Srba.

13. Vlasti su u Banjoj Luci uklonile sve fizike tragove prisustva muslimanske zajednice
sruivi svih 202 damije. Ostaci Ferhatpaine damije iz 16. vijeka, te etiri druge da-
mije/mauzoleja, uklonjeni su 15. decembra 1993. godine. Mjesto je pretvoreno u par-
kiralite. Graevine Rimo-katolike crkve su takoer napadnute. U Banjalukoj
biskupiji je 21% zdanja dijelom uniteno, jo 25% je oteeno, a oskrnavljuju se i rimo-
katolika groblja.

14. Specijalni izvjestitelj je bio obavijeten o kontinuiranom zastraivanju i maltretira-

nju preostalih Muslimana u podruju iprage.

Teroriziranje Muslimana i bosanskih Srba na podruju pod kontrolom HVO-a

15. Etniko ienje, te maltretiranje Muslimana i Srba je sistematino, te praeno bru-

talnou, kraom i iseljenjem. Takoer je praeno uskraivanjem humanitarne pomoi
(vidi paragraf 64-74 u nastavku). Mnogi Muslimani i bosanski Srbi su u pritvoru, dok
je drugima izdata tranzitne viza za hrvatsku, ili su prisilno smjeteni u de facto geta,
poput istonog Mostara, podruja koje je uinjeno nemoguim za ivot.

16. Amija RBiH kontrolira istoni dio grada, dok nad zapadnim kontrolu ima HVO.
Etniko ienje u Mostaru je prvobitno bilo usmjereno na populaciju bosanskih Srba,
a onda na Muslimane. Rezultat etnikog ienja je injenica da je predratna popu-
lacija bosanskih Srba od 30.000 reducirana na samo 400 osoba. Nasuprot Srbima u za-
padnom dijelu, koji su izloeni brojnim zlostavljanjima, Srbi u istonom dijelu ini se
nisu rtve nikakvog oblika individualne diskriminacije od strane muslimanske veine.

17. Specijalni izvjestitelj je u toku novembra 1993. godine bio informiran o ubistvu poz-
natog mostarskog lijenika te lanova njegove porodice 18. oktobra. Incident se odvio
u stanu pomenutog i u zgradi u kojoj su smjetene snage HVO-a. Svjedok je identifici-
rao normalno obuene napadae kao lanove HVO-a.

18. Muslimani i bosanski Srbi su takoer podvrgnuti prijetnjama bosanskih Hrvata u

mjestima poput Livna, Omerovia, Rotilja i Ploara, a navodno je HVO pobio sve sta-
novnike Ploara 15. novembra 1993. godine. Zbog lokalnih borbi, meunarodni po-
smatrai nisu bili u mogunosti ustanoviti da se masakr dogodio, ali su izvijestili da je
mjesto naputeno i da su brojne kue stradale u poaru.

19. Specijalni izvjestitelj je u izvjetaju od 17. novembra 1993. godine (E/CN.4/1993/47,

paragraf 50) ukazao na incident u selu Stupni Do dana 23. oktobra 1993. godine, koji je
od tada pod istragom UNPROFOR-a i u vezi s kojim postoje dokazi da se radilo o ma-
sovnom pogubljenju najmanje 15 seljana od strane HVO snaga. Svjedoci su takoer na-
veli sluajeve silovanja i seksualnog zlostavljanja.

267
Ponaanje prema bosanskim Srbima i Hrvatima na podruju pod kontrolom Armije RBiH

20. Brojni su skoriji izvjetaji o masovnim pogubljenjima. 15. novembra 1993. godine.
Armija RBiH je pogubila dva rimo-katolika sveenika u Fojnici, te prvobitno sprjea-
vala pokuaj UNPROFOR-a da istrai sluaj. Potom je sama Vlada preuzela istragu slu-
aja, a Specijalni izvjestitelj nema saznanja o rezultatima istrage. Poetkom januara 1994.
godine izvjetavano je o hrvatskoj obitelji, vjerovatno iz mjesta Krevine, koja je bila
prisiljena proi kroz minsko polje. Otac i dijete su ubijeni dok je majka teko ranjena.

21. Prijavljen je sluaj iz ivinica, gdje se Hrvatici prijetilo izborom izmeu silovanja i
unitenja poslovnih prostorija. Policija nije uspjela rijeiti njenu prijavu na ozbiljan
nain. Incident u Bugojnu o kojem je izvjetenu u novembru se odnosio na silovanja
dviju Hrvatica ispred grupe vojnika.

22. Na pismo Specijalnog izvjestitelja Premijeru Bosne i Hercegovine od 15. oktobra

1993. godine, odgovorio je Ministar vanjskih poslova, 25. novembra 1993. godine na-
vodei da vladine snage nisu odgovorne za navodni masakr kod Malina u junu i u Uz-
dolu u septembru (vidi E/CN.4/1994/47, paragraf 29-33). Naveo je i da je do smrti
dolo zbog ratnih dejstava, te da je HVO izvodio protjerivanje hrvatskog stanovnitva
s tog podruja. Meutim, s obzirom na mnoga svjedoenja o suprotnom, Specijalni iz-
vjestitelj nastavlja s istragom ovog sluaja.

23. Navodi hrvatskih vlasti da je Armija RBiH poinile masakr i zvjerstva u Dubravici
(mjesto takoer poznato kao Krianevo Selo) krajem decembra 1993. godine, nisu po-
duprti dokazima. Istraga UNPROFOR-a ukazuje na mogunost da su osobe ija su ti-
jela pronaena u masovnoj grobnici na mjestu dogaaja pretrpjele ratne povrede, te da
su ubijene u skorijim borbama na tom podruju.

24. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje o maltretiranju Hrvata u Zenici, te o pora-

stu broja sluajeva napada i javnog poniavanja. Meutim, u vrijeme podnoenja ovog
izvjetaja postoje dokazi o poboljanju odnosa unutar zajednice.

25. Bosanski Hrvati u Sarajevu nastavljaju sa albama u vezi sa maltretiranjem te tako,

npr., navode krenja ljudskih prava u vezi s rasputanjem snaga HVO-a 6. novembra
1993. to je dovelo do kratkotrajnih hapenja i ispitivanja, unitavanja uniformi i za-
stava te regrutovanja lanova HVO-a u armiju BiH.

26. Vladine snage su preuzele kontrolu nad Vareom u novembru 1993. godine kada je
veliki broj Hrvata napustio grad. Postojao je izraen strah da e snage htjeti osvetiti do-
gaaje poput Stupnog Dola teroriziranjem hrvatskog stanovnitva. Meutim, red je brzo
uspostavljen i grad se vratio pod civilnu upravu. Od tada, opinske vlasti apeliraju na gra-
ane hrvatske nacionalnosti da se vrate. Meunarodni posmatrai su miljenja da su po-
zivi iskreni, pa ipak, mada bi se neki Hrvati rado vratili, okolnosti im to ne dozvoljavaju.

27. Postoje izvjetaji iz Cazina i Bihaa o maltretiranju i zastraivanju roaka zaposle-

nih u administraciji tzv. Autonomne pokrajine zapadna Bosna i sljedbenika tog re-

268
ima. Specijalni Izvjestitelj je svjestan maltretiranja graana odanih Vladi kojeg su po-
inili pripadnici tzv. autonomne pokrajine

C. Stanje u Tuzli

28. Specijalni izvjestitelj je posjetio Tuzlu 10. i 11. decembra 1993. godine i susreo se s
lokalnim predstavnicima meunarodnih organizacija, predstavnicima lokalnih vlasti,
lokalnih i meunarodnih nevladinih organizacija te predstavnicima vjerskih zajed-
nica. U toku posjete bio je u mogunosti procijeniti stanje vezano za ljudska prava, te
za utjecaj krize na dostavljanje humanitarne pomoi. Meunarodni posmatrai s ko-
jima je razgovarao smatraju da nema problema vezanih za suivot etnikih i religij-
skih grupa, ali da to istih moe doi s pogoravanjem krize dostavljanja humanitarne
pomoi.

29. Do skoro, Bosanski Hrvati i Srbi nisu bili rtve maltretiranja tog nivoa kao to je slu-
aj drugdje u BiH. Specijalni Izvjestitelj je siguran da je ovakva situacija uveliko rezul-
tat djelovanja lokalne zajednice na sprjeavanju diskriminatornog postupanja prema
lanovima raznih zajednica.

30. U skorije vrijeme dolo je do odreenih pogoranja. Bosanski Srbi se posebno osje-
aju rtvom diskriminatornog ponaanja, te mnogi ele otii. Bosanski Srbi se pose-
bno ale da je opa mobilizacija usmjerena na njih, te da oni koji je odbiju odlaze u
pritvor. U skorije vrijeme se ale na poveanje ope netrpeljivosti koju po njihovom
miljenju jo poveava nepruanje policijske zatite bosanskim Srbima. U incidentu od
10. oktobra 1993. godine stariji brani par su napali uniformirani vojnici koji nisu bili
na dunosti, te je ena podlegla povredama. Mu je u vrstom ubjeenju da policija
nije dovoljno istraila sluaj.

31. Osuujui svaki oblik maltretiranja, Specijalni izvjestitelj ukazuje na povezanost

poveanja tenzija unutar zajednice i nedostatka pomoi. Zbog uplitanja u prevoz kon-
vojima i prisilnog zatvaranja Aeorodroma, tuzlanska se populacija nije u mogunosti
normalno hraniti niti nabavljati namirnice potrebne za normalan ivot. Npr., zadovo-
ljeno je samo 14,5% potreba za hranom koje je UNHCR procijenio tokom decembra
1993. godine. Znaajna je lokalna ogorenost i ljutnja zbog ovih nedostataka to je po-
vremeno usmjereno protiv bosanskih Srba i bosanskih Hrvata jednim dijelom, te su
tenzije pogorane injenicom da lokalne agencije uspijevaju dostaviti pomo (iz Beo-
grada i Zagreba) za bosanske Srbe i Hrvate, dok lokalno organizirana pomo za Mu-
slimane ostaje blokirana od strane neprijateljskih snaga.

32. Utjecaj humanitarne krize na sadanje i dugorono stanje meuetnikih odnosa, te

ogromne tekoe sa kojima je stanovnitvo suoeno zbog nedostatka osnovnih sred-
stava za ivot, pokazuju na potrebu hitnog ukidanja blokada. U vezi s tim, Specijalni
izvjestitelj navodi da su snage bosanskih Srba u januaru 1994. godine pristale omogu-
iti nesmetan prolaz konvojima UNHCR-a te je neophodno nadgledati ove aktivnosti
kako bi se procijenilo pridravanje dogovora.

269
33. Specijalni izvjestitelj takoer upozorava na potrebu ponovnog otvorenja tuzlanskog
Aerodroma kako je navedeno u prepisci povodom ovog pitanja sa Generalnim Sekreta-
rom UN-a (vidi paragraf 68). Izvjestitelj je naveo da e otvaranje Aerodroma ne samo ola-
kati humanitarnu krizu, ve e biti signal da Ujedinjeni narodi namjeravaju efektivno
provoditi akcije neophodne da Tuzla ostane, kako je i proglaena, sigurnim podrujem.

D. Pritvaranje

34. Meunarodni komitet Crvenog Kria (MKCK) je tokom 1993. godine posjetio pri-
blino 200 pritvornih centara u BiH. Kako su neka od tih mjesta otvorena samo odre-
eno vrijeme nije mogue procijeniti koliko dugo bilo koji od 200 centara postoje.
MKCK je tokom 1993. godine posjetio 16.900 pritvorenika, od koji je 14,400 pritvoreno
prvi put. 10 440 je puteno u toku godine dok je oko 1.000 uklonjeno iz registra MKCK-
a zbog smrti, bijega ili drugih razloga. Prema pouzdanim procjenama, oko40 % prit-
vorenika dri HVO, 25% Armija RBiH te 13% bosanski Srbi, a ostatak snage tzv.
Autonomne pokrajine zapadna Bosna.

35. HVO nastavlja s pritvaranjem bosanskih Srba i Muslimana zbog prisilnog rada na
linijama fronta, te iste primoravaju da budu ljudski tit. Dokazi navode da, kao ni u
sluaju snaga Armije BiH, ovakva praksa nije centralno koordinirana te ovisi o inicija-
tivi lokalnih voa. Zapanjujua vrsta ovakvih postupaka se dogodila tokom novembra
1993. godine kada su u Novom Travniku dvojica pritvorenika bili prisiljeni nositi
eksploziv koji se mogao aktivirati daljinskim upravljanjem te prelaziti liniju fronta dok
se nisu nali na poloajima Armije BiH kada je eksploziv aktiviran.

36. HVO je oslobodio veliki broj pritvorenika Muslimana tokom decembra 1993. godine
,te su do kraja mjeseca pritvoreniki kampovi i druga mjesta pritvora u Livnu, Tomi-
slavgradu, Ljubukom i Gabeli ispranjena dok je isto u Rodou umanjeno. Veina prit-
vorenika je poslije toga napustila teritoriju pod kontrolom HVO-a. Meunarodni
posmatrai koji su posjetili pritvoreniki kamp u Prozoru navode da su uvjeti veoma loi,
te da pritvorenici pate od prehlade, gladi, izloeni su maltretiranju i nedostaje im osno-
vnih potreptina. Kamp je zatvoren u januaru 1994. godine

37. Uvjeti u kojima se dre pritvorenici Armije BiH su razlog za ozbiljnu zabrinutost.
Specijalni Izvjestitelj je posebno svjestan zapanjujuih uvjeta u pritvorenikim kampo-
vima u Bugojnu i Jablanici. Pritvorenici se u Bugojnu dre na stadionu u nesanitarnim
uvjetima, bez svjetla, mogunosti spavanja na krevetima, te mogunosti fizikog raz-
gibavanja. Isti je sluaj i u Jablanici gdje se nalazi mnogo civila. Mnogi meu pritvore-
nicima pate od psihikih bolesti.

38. Vlasti tzv. Autonomne pokrajine zapadna Bosna su odgovorne za naruavanje

prava razliitih navodnih protivnika reima. Mnogi su zatvoreni u centar u Velikoj Kla-
dui i postoje izvjetaji o mnogobrojnim otmicama.

39. Pritvaranje djece (je opisano u paragrafima 224-227 u nastavku)

270
E. Preseljavanje stanovnitva

40. Preseljavanje stanovnitva se vri na tri naina: nesvojevoljnim razmjenama stano-

vnitva izmeu opina pod kontrolom suprotnih strana, privatnim aranmanima emi-
gracije na teritoriju pod kontrolom druge strane i, najrjee, prisilnim i momentalnim
istjerivanjem s mjesta boravka. Ovi oblici preseljenja se povezuju s fenomenom etni-
kog ienja. K tome, Specijalni izvjestitelj je zadnjih mjeseci primjetio veliki broj
osoba koje su se svojevoljno prijavile da napuste mjesto boravka u strahu od onoga to
bi im se moglo desiti ukoliko, poslije uspostavljanja mira u budunosti, njihov teritorij
potpadne pod vlast druge etnike grupe.

41. Razni oblici preseljenja su esto propraeni ucjenom i kraom. Tako se, npr. raseljene
osobe koje naputaju teritoriju pod vlau Srba rutinski podvrgavaju pretraivanju na gra-
nici i sva vrijedna imovina im se zapljenjuje. Slian incident se dogodio 28. novembra 1993.
godine kada su snage bosanskih Srba opljakale imovinu Muslimana koji naputaju selo i-
prage. Na drugoj strani, izvjetaji o preseljenju iz Zenice pod kontrolom Amije RBiH poet-
kom januara 1994. godine pokazuju da nije dolo do ometanja pokretne imovine raseljenih.

42. Do razmjene stanovnitva dolazi irom Bosna i Hercegovine. esto organizatori

zahtijevaju prilino veliku nadoknadu, a to mogu biti centralne ili lokalne vlasti, te pri-
vatne agencije. Ponekad razmjene ukljuuju i pritvorenike. Povremeno osobe nisu una-
prijed obavijetene o preseljenju te se tako esta prisilna preseljenja stanovnika Doboja
(pod kontrolom Srba) dogode za manje od 24 sata.

43. Privatna organizovanja preseljenja su esta i skoro uvijek ukljuuju iznuivanje u

svakom pogledu. Obino ih organizuju uz pomo putnikih agencija i dozvoljava se
da lica koja namjeravaju putovati poslije prepuste vlastima prava na svoju imovinu.
Putnici nemaju pravo povratka. Specijalni izvjestitelj je svjestan situacije u Banjoj Luci
gdje oni Muslimani i bosanski Hrvati koji dobiju dozvolu da privremeno otputuju van
opine gube pravo na povratak u roku od 30 dana. Ne postoje sline odredbe koje bi re-
gulirale putovanja pripadnika etnikih Srba.

44. Specijalni izvjestitelj je svjestan mnogih skorijih sluajeva momentalne evakuacije (u

nedostatku ugovorenih razmjena) na podrujima irom BiH. Detalji o nainu takvih
evakuacija se navode u njegovom izvjetaju od 6. septembra 1993. godine
(E/CN.4/1994/8) i tiu se Mostara, gdje su snage bosanskih Hrvata prisilile hiljade
Muslimana da odu u istoni dio grada. Posebno uasan primjer takvog postupanja se
dogodio 26. oktobra kada su lokalni Srbi dali 25 muslimanskih porodica samo 30 mi-
nuta da odu. Muslimani su onda autobusima prevezeni na liniju fronta i bili prisiljeni
da preu minsko polje.

45. Trenutno se svojevoljne razmjene stanovnitva odvijaju u centralnoj Bosni. Tako je

npr. u novembru u Zenici pod kontrolom Armije RBiH osnovana Komisija za privre-
meno preseljenje stanovnitva. Od poetka januara 1994. godine 3.000 Srba i Hrvata
se prijavilo i dobilo karte za odlazak. Prvih 600 Srba je 6. januara 1994. godine preseljeno
u Banju Luku.

271
46. Povremeno lokalne vlasti zabranjuju odlazak graanima koji to ele to se obino
objanjava eljom za sprjeavanjem etnikog ienja. Tako je npr. Srbima u Tuzli
posebno teko dobiti dozvolu lokalnih vlasti za odlazak. Ovo je navodno zbog elje za
smanjenjem odlaska Srba s tog podruja. Bosanskim Srbima je takoer teko napustiti
Sarajevo, pa je tako 22. januara pet srpskih doktora i tri sestre bilo uhapeno jer su po-
kuali napustiti grad. Snage bosanskih Srba su prijetile da e za odmazdu uhapsiti isti
broj muslimanskih doktora i sestara, da e sprijeiti prolazak medicinskih evakuacija
kroz njihovo podruje, smanjiti dostavljanje medicinskih potreptina na muslimanski
teritorij i zaustaviti lijeenje Muslimana na njihovom podruju.

47. Bosanski Hrvati su povremeno zabranjivali dozvoliti bosanskim Srbima da napu-

ste Mostar ukoliko isto nee uiniti putem organizovane razmjene.

48. Vlada BiH je u oktobru zabranila razmjenu Muslimana iz Dretelja za Hrvate iz isto-
nog Mostara. Vjeruje se da je do toga dolo zbog odluke da se Muslimani zadre u Dre-
telju. Hrvatima je takoer zabranjeno da naputaju Bugojno pod kontrolom Armije RBiH.

F. Odreena pitanja ljudskih prava nastala progonom raseljenih

49. Specijalni izvjestitelj navodi ozbiljan probleme koji se pojavljuju zbog masovnog ra-
seljavanja osoba. Od sredine novembra raseljeno je preko dva miliona osoba ili zbog
etnikog ienja ili zbog drugih razloga vezanih za ratna dejstva. ak i bez trenutne
krize dostavljanja humanitarne pomoi, bilo bi nemogue da zajednice brinu o stalnim
prebivaocima i velikom broju raseljenih osoba koje esto moraju ugostiti. Ilustrativan
je sluaj preseljenja 7.150 osoba iz Varea. Od decembra 1993. godine, 5.000 bivih sta-
novnika Varea su bili u Kiseljaku koji je prije rata imao samo 6.500 stanovnika. 1.250
raseljenih osoba je smjeteno u osnovnu kolu a 1.000 u srednju, to je prouzrokovalo
probleme s prostorom i nabavljanjem hrane, odgovarajueg smjetaja, te drugog. Drugi
primjer efekata raseljavanjapredstavlja otkrie meunarodnih agencija u novembru
1993. godine, koji su nali 865 osoba istjeranih iz svojih domova u istonoj Bosni i koji
su sklonite nali u mrei peina blizu epe uz put do Srebrenice.

50. esto se izvjetava o raseljenim licima koja maltretiraju ili pljakaju u elji za osve-
tom protiv pripadnika etnikih skupina koje su ih terorizirale u originalnom mjestu
boravka. Mnogi takvi sluajevi su prijavljeni u Banja Luci i u gradovima i selima za-
padne Hercegovine.

51. Nepravedna uprava takoer moe biti usmjereno protiv samih raseljenih lica. Tako
je u Tomislavgradu lokalni HVO istjerivao raseljene osobe iz smjetaja ukoliko nisu po-
sjedovali izbjegliki karton, a isti se nisu izdavali od marta 1993. godine, kada su vla-
sti Tomislavgrada odluila da vie nee prihvaati raseljene osobe.

52. Primijeeno je i da je lokalno stanovnitvo postalo prilino netrpeljivo prema rase-

ljenim osobama kada vide da je istim pristup do humanitarne pomoi laki. Ovo je Spe-
cijalni izvjestitelj primijetio npr. u Tuzli.

272
G. Silovanja

53. U skladu s rezolucijom Komisije za ljudska prava 1993/8 od 23. februara 1993. go-
dine Specijalni izvjestitelj nastavlja s razmatranjem problema silovanja i zlostavljanja
ena. Podsjea na njegove upute vezano za ovaj problem iznesene u petom periodi-
nom izvjetaju Komisiji (E/CN.4/1994/47) te na zakljuke istog i na izvjetaj o silova-
nju i zlostavljanju ena na podruju bive Jugoslavije podnesen Generalnom sekretaru
30. juna 1993. godine (E/CN.4/1994/5) Specijalni izvjestitelj navodi dodatne podatke
u nastavku.

54. Stalan problem vezan za pokuaje da se procjeni obim pojave silovanja i drugih
oblika zlostavljanja je i dalje vezan za potekoe pri dobijanju izvjetaja o navodima ili
istragama istih. Prepreke ukljuuju ratni uvjeti koji jo traju, bol rtava, te njihov strah
od odmazde od strane poinitelja, rasprenost rtava meu drugim raseljenim licima i
odbijanju vlasti bosanskih Srba da dozvole istrage na podruju pod njihovom kontro-
lom. Takoer, informacije o silovanjima esto dou do istraitelja mjesecima nakon to
su poinjena.

55. Uprkos teini pronalaenja injenica, Specijalni izvjestitelj smatra da se silovanja i

druge vrste seksualnog zlostavljanja nastavljaju na irem prostoru iako ne u istom
obimu kao poetkom rata.

56. S obzirom na probleme istraivanja, Specijalni izvjestitelj odobrava inicijativu

Ekspertne komisije osnovane u skladu s rezolucijom 780 Vijea sigurnosti (1992) da se
sprovedu detaljne istrage seksualnih napada koji se deavaju u vezi sa neprijateljstvima
u bivoj Jugoslaviji.

57. Specijalni izvjestitelj je dobio izvjetaje od seksualnim zlostavljanjima poinjenim na

podrujima pod kontrolom svih glavnih sudionika i ovaj sluaj navodi mnoge takve
primjere.

H. Naruavanje ljudskih prava i humanitarnih zakona vojnim akcijama

protiv civila

58. Bosanski Srbi su i dalje najodgovorniji za vojno ciljanje civila na podrujima na kojim
se bore. Ipak, posebno su zabrinjavajue situacije u sigurnosnim zonama Sarajevo,
Tuzla i Gorade.

59. Sarajevo je i dalje rtva estih napada i djelovanja snajperista koji dolaze s podru-
ja pod kontrolom bosanskih Srba. Do poetka januara 1994. godine zabiljeeno je pri-
blino 1.000 udara granata ili raketa dnevno. Mnogi civili su izgubili ivote ukljuujui
i medicinske sestre na dunosti u bolnici Koevo 1. decembra 1993. godine te lokalne
novinare na poslu 29. decembra. Specijalni izvjestitelj eli naglasiti hrabrost medicin-
skih radnika i novinara koji ustrajavaju u svojim dunostima usprkos opasnosti. Sma-
tra i da je potpuno odgovarajue da se nagrada Ujedinjenih naroda za ljudska prava

273
dodijeli osoblju bolnice Koevo. to se tie novinara, pohvaljuje njihovu posveenost
odranju slobode tampe u Sarajevu gdje se 10 novina/asopisa i 3 radio stanice bore
za preivljavanje.

60. Specijalni izvjestitelj primjeuje nesposobnost UNPROFOR-a da uspostavi tanu

putanju projektila u napadu na pijacu u Sarajevu u kojem je ubijeno 68 civila i ranjeno
200 dana 5. februara 1994. godine

61. Premda se dosta napada bosanskih Srba na Sarajevo desi kao odgovor na pucanje
snaga Armije RBiH s poloaja u blizini kljunih civilnih lokacija, ini se da je veina
ipak bezrazlona.

62. Snage bosanskih Srba su podvrgle stanovnike Tuzle brojnim napadima kasetnim
bombama i granatama. Broj rtava je visok i ukljuuje etvero djece ubijenih 23. januara
1994. godine. Poetkom decembra 1993. godine postalo je jasno da bosanski Srbi usmje-
ravaju napade na gradsku hemijsku industriju usprkos opasnosti po civilno stanovni-
tvo.

63. HVO nastavlja usmjeravati napade na civilno stanovnitvo istonog Mostara. U 20

minuta 11. decembra 1993. godine bile su ispaljene 24 granate. etvero djece je ubijeno
na igralitu 23. januara 1994. godine. Stanovnitvo i istonog i zapadnog Mostara je iz-
loeno djelovanju snajperista ili pripadnika HVO ili Armije RBiH.

I. Naruavanje ljudskih prava uskraivanjem humanitarne pomoi

64. Od izvjetaja Specijalnog izvjestitelja 17. novembra 1993. godine (E/CN.4/47) po-
treba stanovnika Bosne i Hercegovine za humanitarnom pomoi se poveala. Meu-
narodne agencije su ukazale na ozbiljna pomanjkanja hrane, lijekova te zimske
opreme i uinile su mnogo da zadovolje i najminimalnije potrebe. Poslije posjete Tuzli,
Specijalni izvjestitelj je ukazao i na pojavu, te irenje neuhranjenosti, ta na bolesti poput
tuberkuloze i hepatitisa A. K tome, naveo je i utjecaj nedostatka humanitarne pomoi
na tenzije unutar zajednice, posebno na podrujima gdje je smjeten veliki broj raselje-
nih lica u odnosu na lokalno stanovnitvo. Naveo je mogunost pojave takvih tenzija
u Kladnju, ivinicama i Lukavcu.

65. Nastavlja se blokiranje dostavljanja humanitarne pomoi nasuprot obavezi strana

danoj Visokom predstavniku za izbjeglice 18. novembra 1993. godine da se prolaz kon-
voja nee ometati. Svi sudionici su dodatno zakomplicirali dostavljanje pomoi insisti-
rajui na povezivanju, procesu pri kojem se dozvoljava dostavljanje pomoi samo
ukoliko se iste koliine obezbijede za druge grupe bez obzira za potrebe iste. Sudionici
su takoer odgovorni za namjernu upotrebu opstruiranja humanitarne pomoi i siro-
matva kao sredstava ratovanja. Dalje, strane ukljuene u borbu su krive za nesposob-
nost da ogranie pljakanje humanitarne pomoi, to se pojavljuje na podruju cijele
zemlje. Mnogu sudionici takvih aktivnosti su aktivni lanovi borbenih snaga bilo koje
od strana ukljuenih u sukob.

274
66. Ograniavanje pomoi, tolerisanje bezakonja, te druga blokiranja povezana s po-
kuajima obezbjeenja humanitarne pomoi predstavljaju direktna naruavanja ljud-
skih prava naroda BiH te humanitarnih radnika koji su povrijeeni ili ubijeni u
pokuajima napada.

67. Najgore situacije vezano za nedostatak pomoi i siromatvo su u podrujima gdje

pristup kontroliu bosanski Srbi. Tako su mjesta Gorade, Tuzla, Zenica, Olovo, Teanj
i Maglaj meu najsiromanijim u BiH. U Goradu, bosanski Srbi blokiraju svu pomo
osim pomoi u hrani, a ak i ona esto kasni ili se odlae. Tokom januara 1994. godine
UNHCR je dostavio samo 40% namijenjene pomoi dok je u decembru 1993. godine
postotak iznosio 29%. Nedostatak goriva i lijekova je rezultirao sluajevima smrti u lo-
kalnim bolnicama.

68. U pismu generalnom Sekretaru od 14. decembra 1993. godine, Specijalni izvjestitelj
je skrenuo panju na posljedica odbijanja bosanskih Srba da se sloe s otvaranjem tu-
zlanskog Aerodroma, te njihovim mijeanjem u dostavu humanitarne pomoi konvo-
jima za podruja proglaena sigurnosnim zonama. Brojni su izvjetaji o blokiranju
konvoja u Goradu, Srebrenici i Zenici, te konvojima koji dolaze u Sarajevo zemaljskim
putem ili sa sarajevskog Aerodroma u grad. Dostavljanje goriva, lijekova i hirurke
opreme sarajevskim bolnicama je toliko ogranieno da ozbiljno ugroava uinkovit rad.

69. Vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) su takoer odgovorne za
uticanje na dostavljanje humanitarne pomoi namijenjene BiH. Oni su npr. insistirali da
se dostava goriva Goradu i Tuzli obavi jedino ako e srpske vlasti dobiti iste koliine
bez obzira na njihove potrebe (UNHCR na to nije pristao). Vlada SRJ je 10. decembra
1993. odbila dopustiti prelazak granice konvoju sa zimskom opremom namijenjenoj
Goradu.

70. Vlasti bosanskih Srba ometaju meunarodne humanitarne pokuaje mijeajui se u

medicinski rad MKCK-a te u program medicinske evakuacije (Medevac). U Banjoj Luci
je, 17. januara 1994. godine vozilo MKCK-a je uniteno eksplozivom, to je rezultiralo
prekidom lokalnih aktivnosti MKCK-a. Lokalna policija nije bila voljna istraiti sluaj.
Medevac evakuacije su blokirane tokom novembra 1993. dok njihovo vodstvo nije in-
tervenisalo. Poslije toga, vlasti su nametnule uslov da ih se obavijesti o svakoj evakua-
ciji iz Sarajeva 72 sata unaprijed.

71. Snage bosanskih Hrvata su ometale dostavljanje pomoi u ili kroz podruja pod nji-
hovom kontrolom. Rezultat toga je da kod populacije istonog Mostara vlada neuhra-
njenost i uskraene su jo lijenike intervencije. Dalje, izvjetaji iz zapadnog dijela
grada navode da vlasti odbijaju pomoi i Muslimanima i Srbima. Drugdje su vlasti bo-
sanskih Hrvata poveale problem dostavljanja pomoi insistirajui na quid pro quo
principu. Takoer su se umijeale u dostavljanje lijenikih potreptina te tako 23. de-
cembra 1993. godine odbijaju dostavljanje potrebnih materijala podrunoj bolnici u
istonom Mostaru. Posebna potekoa o kojoj se izvijestilo u toku novembra 1993. go-
dine je odbijanje bosanskih Hrvata da dozvole ukljuenje koliina goriva potrebnih
konvojima za dalje lokalno dostavljanje pomoi. Konvoji u tranzitu kroz teritoriju bo-

275
sanskih Hrvata su mnogo puta zaustavljani to je posebno uticalo na konvoje sa po-
moi namijenjenoj Zenici i Kaknju.

72. Ometanje pomoi se deava i na podruju pod kontrolom Vlade BiH te za rezultat
ima patnje nimalo manje od drugih dijelova zemlje. Tako je npr. u januaru 1994. godine
izvjeteno o gladovanju ljudi na rubu smrti na mjestima poput Kaknja gdje se huma-
nitarna pomo preusmjerila za armijske jedinice. Ovakvi postupci su ohrabreni neda-
vnim obavjetenjem premijera o racionalizaciji prioriteta to ide na ruku vojnim
snagama. Teki uslovi, pogorani sa ometanjem ili nepravednom raspodjelom huma-
nitarne pomoi te neodgovarajue sprijeavanje krae su primijeeni u Bugojnu, Ja-
blanici, Zenici i Tuzli. Nedostatak goriva i lijenikih potreptina je vie nego negativno
utjecao na rad bolnica u Banoviima, Drinu, Novoj Biloj i Pazariu. U Psihijatrijskoj bol-
nici Pazari dolo je do vie smrtnih sluajeva tokom zime zbog nedostatka goriva za
grijanje. U novembru je ubijen humanitarni radnik od strane vladinih snaga u Vareu
dok su stalni napadi na vozila MKCK-a u istonom i zapadnom Mostaru.

73. Na podrujima pod kontrolom Bosanskih Srba i Vlade BiH vlasti su pokuale raz-
mijeniti zatvorenike ili lanove zajednice za hranu. ini se da je isto uraeno izmeu
vlasti Zenice, Travnika i Banja Luke te vlasti u epu i Maglaju.

74. U sjevernom dijelu Bihaa snage tzv. autonomne pokrajine zapadna Bosna ta-
koe ometaju dostavljanje humanitarne pomoi. Uporno sprijeavaju prolaz konvoja do
june regije pod kontrolom Vlade te maltretiraju lanove konvoja putem, inter alia,
kratkoronih otmica.

J. Zakljuci i preporuke

75. Nastavlja se sa terorom nad stanovnitvom u vidu etnikog ienja koje je za-
poelo prije dvije godine.

76. Nastavak rata te spremnost uesnika da upotrebljavaju pristup humanitarnoj po-

moi kao instrument istog predstavljaju kljune razloge ozbiljnog trpljenja. Potrebno je
odmah prestati sa ometanjem dostavljanja humanitarne pomoi. Specijalni izvjestitelj
ponovno ukazuje na nedopustivo odbijanje Bosanskih Srba da se, pod kontrolom UN-
PROFOR-a, otvori tuzlanski aerodrom.

77. Specijalni izvjestitelj primjeuje posljedice humanitarne krize na podrujima poput

Tuzle u kojoj prethodno nije dolazilo do meuetnikih netrpeljivosti te upozorava na
ozbiljne posljedice ukoliko se dozvoli da humanitarna kriza potraje.

78. Vojni napadi na civile, kao djelovanje snajpera, bezrazlono granatiranje, miniranje
predstavljaju najoitija krenja ljudskih prava i humanitarnog zakona. Vojne snage svih
uesnika su odgovorne za takve postupke. Ipak, Specijalni izvjestitelj posebno napo-
minje da su takva djelovanja na strani Bosanskih Hrvata i Srba mnogo obimnija u od-
nosu na druge sudionike rata.

276
79. Specijalni izvjestitelj jo jednom izraava svoje ubjeenje da e se poinioci narua-
vanja ljudskih prava i humanitarnog zakona osuditi i kazniti. Meunarodna zajednica
treba uiniti sve potrebno da bi se omoguilo Meunarodnom krivinom sudu za Bivu
Jugoslaviju da to bre i uinkovitije postigne svoje ciljeve.

II. HRVATSKA

A. Uvodne napomene

80. U izvjetaju od 17. novembra 1993. godine (E/CN.4/1994/47) Specijalni izvjestitelj

izraava zabrinutost s obzirom na krenje meunarodnog humanitarnog prava i ljud-
skih prava u Hrvatskoj. Dolo je do znaajnih smanjenja pri krenju meunarodnog
humanitarnog prava poput granatiranja civilnih objekata u zatienim zonama UN-a i
okolini. Ipak, ljudska prava se ozbiljno kre kroz obrasce diskriminatornog ponaanja
prema manjinskim grupama ili kroz povremene postupke vlasti.

81. Specijalni izvjestitelj uvia saradnju vlasti Republike Hrvatske pri implementaciji
mandata.

82. Tokom sastanka sa predstavnicima Vlade u decembru 1993. godine, Specijalni iz-
vjestitelj je izrazio zabrinutost u vezi sa potvrenim informacijama o direktnoj uplete-
nosti hrvatskih vojnih snaga u konflikt u BiH. Specijalni izvjestitelj je takoer zahtijevao
od Vlade da uportijebi svoj utjecaj na Bosanske Hrvate u cilju zaustavljanja postupaka
koji onemoguavaju dostavljanje humanitarne pomoi.

83. U vezi sa prethodnom komunikacijom specijalnog izvjestitelja i Vlade o deavanjima

od 9. septembra 1993. godine u Medaku te po preliminarnoj istrazi koju je sprovela Vlada
(vidi E/CN.4/1994/47, p. 100-105), izvjetaj od 2. novembra 1993. godine, zasnovan na
detaljnoj istrazi koju je vodio potpredsjednik, gosp. I. Kostovi navodi da su svi ubijeni
bili lanovi borbenih snaga te da je veina imovine unitena tokom prethodnih neprija-
teljstava, 1991. godine. Specijalni izvjestitelj smatra da ovaj izvjetaj nije odgovarajui s ob-
zirom na jasne dokaze ozbiljnih krenja humanitarnog prava u Medakom depu.

B. Pravni lijek u sluajevima krenja ljudskih prava

84. Tokom posjete Hrvatskoj u decembru 1993. godine Specijalni izvjestitelj se sastao sa
predsjedavajuim Parlamentarne komisije za ljudska prava i nacionalne manjine kojem
je povjeren zadatak da osigura usklaivanje zakonodavstva sa standardima ljudskih
prava. U toku 1993. godine taj organ je primio oko 4.500 albi meutim Komisija nije u
mogunosti obezbijediti pravni lijek. Takoer su primljene albe vezano za odbijanje
dodjele dravljanstva.

85. Drugi mehanizam albe je Zakon o ombudsmanu (Narodne novine, br.60. 1,okto-
bar 1992. godine, str. 1336-1338) koji je implementiran postavljanjem ombudsmana od

277
strane Predsjednika republike. U skladu sa ovim zakonom, ova institucija je nezavisna
te moe djelovati kada su iscrpljena sva druga sredstva. Meutim, ovlatenost om-
budsmana pred vlastima je ograniena te u veini sluajeva svedena na pismo pre-
poruke u korist podnosioca albe. Dalje, lokalni posmatrai su istakli da su aktivnosti
ombudsmana vrlo ograniene.

86. Specijalni izvjestitelj navodi da Ustavni zakon o ljudskim pravima, slobodi i pra-
vima nacionalnih/etnikih manjina i grupa (Narodne novine br.34/92, 17.jun 1992. go-
dine, str.82) uspostavlja u Republici Hrvatskoj privremeni sud za ljudska prava (lan
60, paragraf 2) koji prethodi stalnom sudu za ljudska prava (lan 60, paragraf 1). Ostaje
da se vidi koliko e uinkovito biti uspostavljen privremeni sud.

87. Odreene izvrne naredbe koje je Predsjednik proglasio hitnim mjerama 1991. go-
dine su jo na snazi. Ove mjere dozvoljavaju, inter alia, suspenziju odreenih pravnih
mjera u krivinim procedurama te, u odreenim sluajevima, daju nadlenost nad ci-
vilima vojnim sudovima. One ukljuuju: Odredbe o organizaciji, aktivnostima i terito-
rijalnoj nadlenosti optinskih i regionalnih ureda Javnog tuioca u sluaju rata ili
opasnosti po nezavisnost i jedinstvo Republike Hrvatske od 7. decembra 1991 (Naro-
dne novine br. 67, 12. decembar 1993, str 2127); Odredbe o organizaciji, aktivnosti i
obimu sudske vlasti u sluaju rata ili opasnosti po nezavisnost i jedinstvo Republike Hr-
vatske(Narodne novine br. 67, 12. decembar 1993, str 2127); Odredbe o sprovoenju
Zakona o krivinom postupku u stanju rata ili opasnosti po nezavisnost ili jedinstvo Re-
publike Hrvatske od 27. decembra 1991. (Narodne novine br. 73, 31. decembar 1991,
str 2236); Odredbe o promjeni i amandmanima na Odredbe o sprovoenju Zakona o
krivinom postupku u stanju rata ili opasnosti po nezavisnost ili jedinstvo Republike
Hrvatske od 22. aprila 1992. godine (Narodne novine br. 25, 29. april 1992. godine, str
583) i Odredbe o promjeni i amandmanima na Odredbe o organizaciji, aktivnosti i
obimu sudske vlasti u sluaju rata ili opasnosti po nezavisnost i jedinstvo Republike Hr-
vatske od 22. aprila 1992. godine (Narodne novine br. 25, 29. april 1992. godine, str 583).
Tokom zadnje posjete Hrvatskoj Specijalni izvjestitelj je izrazio zabrinutost da e du-
gotrajno sprovoenje ovih odredbi ozbiljno ugroziti zatitu ljudskih prava. Proces uspo-
stavljanja demokratske drave voene zakonom zahtijeva ukidanje takvih odredbi.

C. Diskriminacija Srba, Muslimana i drugih grupa

88. Specijalni izvjestitelj je primio obavjetenja o miniranju i unitenju sjedita Eparhije

srpske pravoslavne crkve u Karlovcu 25. decembra 1993. godine Vlada Hrvatske je osu-
dila ovaj in i kardinal Kuhari je izrazio strogu osudu ovakvih teroristikih akata. Pa
ipak, lokalne vlasti i neki mediji su pokuali umanjiti ozbiljnost situacije navodei da
je objekat koristila grupa opasna po Hrvatsku.

89. Postoje navodi da su pripadnici Srpske pravoslavne crkva u hrvatskoj konstantno

izloeni etnikoj i religijskoj diskriminaciji. Ipak, dolo je do napretka posebno u vezi
sa povratkom mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Zagreb i Ljubljanu 28. januara
1994. godine koji je izveden uz punu saradnju vlasti.

278
90. Specijalni izvjestitelj je obavjeten da je Ministarstvo unutranjih poslova zahtije-
valo od nekih hrvatskih dravljana koji su lanovi manjinskih grupa ili djeca mjeovi-
tih brakova da prue dokaz o nacionalnosti (etnikom hrvatskom porijeklu) te da
dokau hrvatsko dravljanstvo npr. dajui na uvid krtenicu ili kolska svjedoanstva
(vidi E/CN.4/1994/47, p. 115-123). U nekim je sluajevima oduzeto hrvatsko drav-
ljanstvo jer se nije mogla dokazati hrvatska etnika pripadnost.

91. Pogoranje ekonomske situacije uz masovni dolazak izbjeglica stvara veliki pro-
blem nezaposlenosti. ini se da su uvijek prvi na listi otputanja Srbi i Muslimani te je,
zbog toga, veliki broj njih nezaposlen. Krajem 1992. godine, 52 zaposlenika Splitske
banke su otputena, od njih 35 ne-Hrvata. Ukupan broj ne-Hrvata u banci je bio 72 od
1.123 zaposlenih. Ovaj sluaj diskriminatornog otputanja je jo uvijek na sudu i e-
snaest slinih sluajeva je proslijeeno Vrhovnom sudu poto nie instance nisu us-
pjele vratiti osobe na posao. S druge strane, 14 Muslimana koji su iz BiH ali ve 25
godina ive i rade u Splitu nisu uspjeli produiti radne i boravine dozvole. alili su se
na ovakvu odluku sudu. Specijalni izvjestitelj je primio podatke o 16 otputenih iz Cen-
tralne pote Split 17. septembra 1992. godine, od kojih je 9 Srba, 4 Hrvata koji su oe-
njeni/udati za Srbe ili Crnogorce. Svi su na tom mjestu bili zaposleni od 7 to 33 godine.
Od 1.300 zaposlenih u centralnoj poti Split, 26 su bili Srbi. Ovaj sluaj je jo na sudu.

92. Stanje u kojem se nalaze srpska i muslimanska manjina je posebno teko u Dalma-
ciji, prvenstveno zbog blizine ratnim neprijateljstvima u junom sektoru UNPA kao i
Hercegovini. Od pogoranja neprijateljstva izmeu Bosanskih Hrvata i snaga Vlade
BiH dolo je znaajnog poveanja maltretiranja lokalnih Muslimana i bosanskih izbje-
glica od strane vlasti, policije te posebno vojnika koji se vraaju sa fronta. Tokom po-
sjete Splitu, Specijalni izvjestitelj je bio obavijeten o nezakonitim i nasilnim iseljenjima
(vidi u nastavku Nezakonita i prisilna iseljenja) te o unitavanju trgovina koje pripadaju
Srbima ili Muslimanima. ini se da u vezi sa unitavanjem nije dolo do optubi. U
nekim krajevima muslimanskoj djeci je sprijeen odlazak u kolu.

93. Prema pouzdanim izvorima, tokom 1993. godine hrvatske vojne snage su zaplije-
nile priblino 90% automobila u vlasnitvu izbjeglica Bosanskih Muslimana. Samo u
Dubrovniku, vie od 500 vozila je zaplijenjeno u ljeto 1993. Izvjeteno je da su hrvatske
vlasti opravdavale ovakve postupke zahtjevom HVO-a da se zaplijenjeni automobili
poalju u Herceg-Bosnu.

94. Specijalni izvjestitelj je obavijeten o diskriminatornom ravnanju hrvatskih drav-

ljana ije je mjesto roenja BiH. Bive izbjeglice Bosanski Hrvati koji su dobili hrvatsko
dravljanstvo na osnovu etnike pripadnosti u skladu sa skorijim odredbama ( visi
E/CN.4/1994/47, p. 119-120) su rtve diskriminacije pri pokuaju zaposlenja ili dobi-
janja socijalnog osiguranja kada im se isto ne dozvoljava te im se ne izdaju potrebni
zvanini dokumenti. Navodi se da se hrvatski dravljani roeni u BiH izdvajaju zbog
prisilne regrutacije. Prema informacijama, nepoznat broj hrvatskih dravljana koji su
roeni u BiH je prisilno okupljen 15. i 16. decembra 1993 i obavijeten da e biti odve-
deni u BiH da se bore. Obavijeteno je o prijetnjama i fizikim napadima onima koji su
se odbili povinovati ovakvim naredbama vojske. Neki su takoer billi prisiljeni potpi-

279
sati dokumente u kojima se navodi da se dobrovoljno odlaze boriti u BiH (vidi Sta-
nje izbjeglica, dio 103 u nastavku).

D. Nezakonita i prisilna iseljenja

95. Specijalni izvjestitelj se susreo sa predstavnicima Ministarstva odbrane u augustu 1993

te je izrazio zabrinutost zbog nezakonitih iseljenja (vidi E/CN.4/1994/47, p. 124-130). S
obzirom na nastavak ovakvih postupaka od strane vojne polici bez obzira na uvjeravanja
u suprotno, sastanak se ponovo odrao tokom posjete Hrvatskoj u decembru 1993. godine
Specijalni izvjestitelj je obavijeten o moratoriju usvojenom 10. decembra 1993. godine od
kojeg e se sva iseljenja zaustaviti za 20 dana tokom kojih e se pregledati svi pojedinani
sluajevi te zakonske osnove. Specijalni izvjestitelj je obavijeten i da je Ministarstvo od-
brane spremno preduzeti konkretne mjere u cilju nadoknade osobama koje su bile na-
silno iseljene. Dalje, obavijeten je da se osnovala Komisija za kontrolu koja e regulisati
aktivnosti Komisije za smjetaj a koja je osnovana u skladu sa Zakonom o privremenom
koritenju stanova od 4. decembra 1991. godine /vidi E/CN.4/1994/47, p.146). meu-
tim, u suprotnosti sa ovakvim uvjeravanjima i mjerama, Specijalni izvjestitelj je nastavio
primati provjerene informacije od svog osoblja vezano za nezakonita i prisilne iseljenja i
tokom i poslije trajanja moratorija. K tome, sudski nalozi za povratak stanara se i dalje
zanemaruju te esto izbaeni stanari gube i svu linu imovinu koja je u stanu.

96. Vlasti i dalje tvrde da veinu nezakonitih i prisilnih iseljenja vre nekontrolisani po-
jedinci te da su u sluajevima gdje su umjeani lanovi hrvatskih vojnih snaga preduzete
odgovarajue disciplinske i zakonske mjere. Meutim, praktino u svim ovim sluaje-
vima poinioci su bile uniformisani vojnici. Vlasti nisu usvojile bilo kakve uinkovite
mjere kako bi se takva iseljenja kaznila ili nadoknadila te, dakle, toleriu te postupke.

97. Ilegalna ili prisilna iseljenja su u nekoj mjeri povezana sa prilivom izbjeglica i rase-
ljenih osoba to znaajno utjee na mogunost smjetaja, uzevi u obzir i pripadnike
hrvatskih odbrambenih snaga od kojih su mnogi zamijenili iseljene stanare lanovima
svojih porodica. Iseljenja su posebno esta u Dalmaciji posebno Splitu gdje je navodno
priblino 200 stanara, veinom ena, djece i drugih lanova porodica bivih pripadnika
JNA, na silu istjerano iz stanova. Prema podacima koje je obezbijedio gradonaelnik
Splita tokom sastanka sa Specijalnim izvjestiteljem u decembru 1993. godine, priblino
80% iseljenja se desilo u priblino 8.000 stanova pod kontrolom vojske. U jednom slu-
aju su Dravni odvjetnik i Vojni istraitelj uspjeno intervenisali na dobrobit stanara
iji su stan ilegalno zauzeli vojnici. K tome, od februara do novembra 1993. godine 364
iseljena stanara su se alila sudu i doneseno je 280 presuda ali je Specijalni izvjestitelj
obavjeten o tome da vojne vlasti odbijaju izvriti gotovo sve presude. tavie, Speci-
jalni izvjestitelj je dobio informacije da su dvije kancelarije odvjetnika koji su branili iz-
baene stanare oteene eksplozivom od strane nepoznatih napadaa.

98. Specijalnog izvjestitelja prije svega zabrinjava brutalna i suvina upotreba sile od
strane onih koji izvode ilegalna iseljenja. Postoje svjedoenja o jednom takvom sluaju
koji se dogodio u vrijeme njegove zadnje posjete Hrvatskoj.

280
99. U pismu od 22. januara 1994. godine, Specijalni izvjestitelj napomenuo je Vladu Hr-
vatske da ilegalna i prisilna iseljenja predstavljaju naruavanje ljudskog prava na pri-
vatnost, porodian ivot i dom kao i pravo o ne-diskriminiranju. Takoer je predloio
da ga Vlada obavijesti o mjerama preduzetim kako bi se vratila oduzeta prava onima
koji su bili izloeni ilegalnom i nasilnom iseljenju te da se ponavljanje takvih dogaaja
sprijei. Zbog podataka primljenih u vezi sa dogaajem od 2. februara 1994. godine
kada je predsjednik lokalne ne-vladine organizacije brutalno pretuen od strane osoba
u uniformama dok je pokuava sprijeiti ilegalno iseljenje, Specijalni izvjestitelj je bio
prisiljen jo jednom, pismom od 3. februara 1994, napomenuti Vladu da su takvi po-
stupci u direktnoj i namjernoj suprotnosti sa uvjeravanjima koja je prethodno primio te
da se mora poduzeti sve kako se takva naruavanja ne bi ponovila.

E. Stanje izbjeglih lica

100. Broj iseljenih i raseljenih lica predstavlja ozbiljan humanitarni problem te ini naj-
vei teret dravnom sistemu socijalne zatite. Humanitarna situacija je u Hrvatskoj i
dalje teka zbog nedovoljnog smjetaja te nedostatka hrane, goriva i higijenskog mate-
rijala. Tokom zadnje posjete, Specijalni izvjestitelj je posjetio izbjeglike centre te otkrio
da su uslovi ivota, posebno za Bosanske Muslimane izuzetno teki.

101. Specijalni izvjestitelj je u decembru 1993. godine primio informacije o dodatnoj

grupi Bosanskih Muslimana koji su istjerani iz Hrvatske u julu i augustu 1993. godine
te zadrani od strane HVO-a (vidi E/CN.4/1994/47, para. 140-143) a sada im je po-
vratak dozvoljen. Izvjetavano je, ipak, da od osloboenih osoba 26 nije dobilo tranzi-
tne vize za ulazak u Hrvatsku. Specijalni izvjestitelj je takoer iz pouzdanih izvora
dobio informaciju da 100 kosovskih Albanaca koji su bili u Hrvatskoj 20 ili 30 godina
nije uspjelo produiti dozvolu boravka te su bili protjerani u BiH.

102. Od marta 1993. godine policija odbija registrirati izbjeglice iz BiH, posebno mu-
karce u regrutacijskoj dobi uz odreene izuzetke. U drugim sluajevima optinske su
vlasti uklonile status izbjeglica Bosanskim Hrvatima i Bosanskim Muslimanima kate-
gorizirajui podruja sa kojih dolaze kao sigurna. Ove sigurne zone ukljuuju Mo-
star i Stolac za Bosanske Hrvate te Zenicu za Bosanske Muslimane. Neregistrovane
izbjeglice nemaju pristup humanitarnoj pomoi i, ukoliko ih uhapse, primaju naredbu
o deportaciji u BiH.

103. Specijalni izvjestitelj je takoer zabrinut zbog konstantnih izvjetaja o prisilnom

regrutovanju bosanskih izbjeglica u Hrvatskoj u vojsku Bosanskih Hrvata, HVO. Do
toga je dolazilo veinom u podruju Dalmacije (vidi paragraf 94).

F. Stanje u medijima

104. Uprkos odreenim poboljanjima, klima politike netrpeljivosti se i dalje potpi-

ruje dezinformisanjem i indoktrinacijom, posebno elektronskim medijima pod kontro-

281
lom drave. tampa se uglavnom trudi da bude nepristrasnija od elektronskih medija
to dokazuju izvjetavanja o pitanjima poput incidenta u Stupnom Dolu u BiH (vidi
E/CN.4/1994/47, para. 50). 29. oktobra na primjer je Vjesnik donio dui lanak pod
naslovom Bez izgovora navodei da je masakr Muslimana definitivno poinjen u
Stupnom Dolu te postavljajui pitanje opovrgavanja toga od strane Bosanskih Hrvata.
U lanku se dalje navodi da, bez obzira na zloine koje su mogli poiniti mudahedini
nema izgovora za Hrvate da vre odmazdu namjerno ubijajui civile.

105. Meutim, u drugim sluajevima tampa navodi dogaaja ne neodgovoran nain

doprinosei atmosferi straha to najbolje pokazuje izvjetavanje o sastanku Specijalnog
izvjestitelja sa predstavnicima lokalnih nevladinih organizacija u Splitu. U izdanju re-
gionalnog dnevnika Slobodna Dalmacija od 11. decembra 1993. godine, predstavnici
su stigmatizirani kao neprijatelji drave.

106. Drugi sluaj od posebne vanosti za izvjestitelja je sluaj Viktora Ivania, glavnog
urednika nezavisnih novina Feral Tribune koji je 5. januara 1994. odveden u Draevac
zbog regrutovanja u vojsku. Feral Tribune je detaljno izvjetavao o ilegalne aktivnosti
vojske, ukljuujui ilegalna i nasilna iseljenja iz stanova pod vojnom kontrolom.

G. Stanje u zatienim zonama Ujedinjenih nacija

107. U suprotnosti sa poboljanim stanjem u drugim podrujima, granatiranje civila se

nastavlja u jugozapadnom dijelu UNPA Sektor Jug na podruju Zadra i ibenika.

108. Specijalni izvjestitelj nastavlja primati izvjetaje o naruavanjima ljudskih prava

preostale ne-srpske populacije. Zbog opeg bezakonja i nedovoljne policijske zatite,
mnogi od tih ljudi ive u stalnom strahu i esto su izloeni nasilju u vidu fizikih na-
pada, oruane pljake ili unitavanja privatnog vlasnitva. Dotok raseljenih lica iz za-
tienih zona UN-a na podruja pod kontrolom hrvatske vlade je i dalje stalan.

109. Situacija je posebno teka za preostale Hrvate, Maare i druge ne-Srbe u Sektoru
Istok. U blizini Iloka je, 8. novembra 1993. godine, pucano na dvojicu Hrvata i jednog
Maara i tom su prilikom ranjeni a jedan je umro zbog zadobijenih povreda. 11. no-
vembra 1993, Hrvatica, ena Srbina je uhapena u Dalju i nestala. 17. novembra 1993.
godine u Iloku su etvorica mukaraca provalila u dom starijeg hrvatskog para, pretu-
kla ih, uzela sve vrijedno i onda ih nasilno iselila. 1. decembra 1993. godine, Hrvatica
iz sela Kneevi Vinogradi je navodno primila prijetee pismo u kojem se od nje trai da
ode u 24 sata. Istog dana opljakan je dom jednog Maara.

110. Specijalni izvjestitelj je dobio informacije da 28 Hrvata eli napustiti selo Podla-
paca u Sektoru Jug zbog stalnih prijetnji i straha (vidi E/CN.4/1994/47, para.147).

111. Specijalni izvjestitelj je zbrinut i zbog hapenja od stane vojne policije u Glini 15.
decembra 1993. godine kada je uhapeno 16 lanova lokalnog osoblja UN-a. Izmeu
ostalog, oni su zadrani na osnovu tvrdnji da moraju dio plate izdvojiti za ratne na-

282
pore te da potpiu ugovor koji ih obavezuje da e znatnu sumu novca izdvojiti u toku
est mjeseci. Da bi osiguralo putanje, UN-ovo osoblje je na kraju prisiljeno platiti ratni
porez kojeg su nametnule vojne vlasti.

112. U vezi sa hapenjem dvojice bivih visokih dunosnika tzv. Republike Srpska Kra-
jina koje se navodi u prethodnom izvjetaju E/CN.4/1994/47, para. 156, zbog uea
u projektu socijalne rekonstrukcije sponzoriranog od strane UNOV/UNDP i nevladine
organizacije iji je direktor projekta takoer uhapen, terensko osoblje potvruje da su
sva trojica puten iz zatvora u Glini, Sektor Sjever, 1. decembra 1993. godine po odluci
Istranog sudije. Pa ipak. Istrani postupak se nastavio i izdata je nova naredba za hap-
enje 3. decembra od strane Ministra unutranjih poslova. Kako ih policija nije uhap-
sila u domovima do 4. decembra, optueni su oigledno uhvatili priliku da pobjegnu.
Postoje navodi i da su pomenute osobe bile muene tokom pritvora. Specijalni izvje-
stitelj je ozbiljno zabrinut zbog informacija o otmici jednog od optuenih, eljka Da-
kule, od strane srpske sigurnosne policije u Beogradu 4. februara 1994. godine (vidi
para. 123 u nastavku).

113. U vezi sa podrujem Sektor Zapad pod kontrolom Hrvata, Specijalni izvjestitelj je
primio informacije o maltretiranju, prijetnjama i nasuminom zatvaranju Srba. Takoer
postoje informacije o nasilnom regrutovanju izbjeglica. Prema podacima, dana 22. i 23.
januara 1994. bosanske izbjeglice registrirane kod vlasti su na silu odvedene iz svojih
domova u vojne barake u Zagrebu sa ciljem regrutovanja u hrvatsku vojsku.

H. Zakljuci i preporuke

114. U skladu sa pismima upuenim hrvatskoj vladi 20. januara i 3. februara 1994. go-
dine, Specijalni izvjestitelj osuuje nastavljanje ilegalnih i nasilnih iseljavanja koje vre
pripadnici hrvatske vojske te poziva Vladu da preduzme odgovarajue mjere kako bi
se vratila prava stanarima i sprijeilo ponavljanje takvih postupaka. U vezi s tim, Spe-
cijalni izvjestitelj pohvaljuje lokalne nevladine organizacije u Hrvatskoj koje, uprkos
maltretiranjima, prijetnjama i zloupotrebi od strane vojnih vlasti nastavljaju sa svojim
aktivnostima u cilju sprijeavanje iseljenja i zatite stanara.

115. Specijalni izvjestitelj preporuuje da se sud za ljudska prava predvien lanom 60

Ustavnog zakona o ljudskim pravima to prije uspostavi.

116. Specijalni izvjestitelj smatra da je praksa nasilnog regrutovanja bosanskih izbje-

glica u Hrvatskoj od strane hrvatske vojske i vojske bosanskih Hrvata (HVO) ozbiljno
krenje osnovnih ljudskih prava.

117. Specijalni izvjestitelj sa zabrinutou primjeuje stalnu podrku Republike Hrvat-

ske, ukljuujui i direktno uplitanje hrvatskih vojnih snaga, vojsci Bosanskih Hrvata
koja je odgovorna za etniko ienje i druga ozbiljna krenja ljudskih prava na po-
drujima pod njihovom upravom.

283
118. U skladu sa prethodnim preporukama, Specijalni izvjestitelj eli napomenuti me-
unarodnu zajednicu da je hitno potrebna humanitarna pomo za izbjegla i raseljena
lica.

119. Specijalni izvjestitelj je i dalje duboko zabrinut zbog injenice da se etniko ie-
nje nastavlja unutar UN-ovih zatienih zona. Sa aljenjem utvruje da se uslovi za re-
patrijaciju raseljenih tek trebaju ostvariti.

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA ( SRBIJA I CRNA GORA)

A. Uvodne napomene

120. U skladu sa izvjetajem od 17. novembra 1993. godine (E/CN.4/1994/47), Speci-

jalni izvjestitelj nastavlja primati uznemirujue izvjetaje o krenju ljudskih prava u Sa-
veznoj Republici Jugoslaviji (Srbije i Crna Gora). Situacija u kojoj se nalaze odreene
etnike i vjerske grupe je uzrok ozbiljne zabrinutosti.

121. Specijalni izvjestitelj takoer eli skrenuti pozornost na odbijanje SRJ da dozvoli
uspostavljanje ureda Centra za ljudska prava u Beogradu, koji bi bio slian onima po-
stojeim u Zagrebu i Skoplju. Izmeu ostalog, posljedica takvog odbijanja je ogrania-
vanje mogunosti terenskog osoblja Specijalnog izvjestitelja da provjeri navode o
krenju ljudskih prava.

B. Srbija

Lina sigurnost

122. Specijalni izvjestitelj i dalje prima izvjetaje o upotrebi brutalne i suvine sile kao
i muenja od strane policije. ini se da je neproporcionalan broj takvih postupaka
usmjeren protiv lanova etnikih i vjerskih grupa, posebno Muslimana i Albanaca. Bru-
talnu prirodu policijskih zloupotreba potvruje sluaj dvojice Muslimana u Beogradu
o kojem je Specijalni izvjestitelj obavijeten a koji se desio 7. juna 1993. kada su dvojicu
navodno pitoljima pretukli srpski policajci i stavili im rune bombe u usta kako bi do-
bili priznanja.

123. Izvjetavano je da se prijetnje esto usmjeravaju na lanove opozicije i posebno ak-

tiviste sindikata. Specijalnog izvjestitelj posebno zabrinjava sluaj eljka Dakule (vidi
112 gore) koji je, po naputanju tzv. Republike Srpska Krajina zbog politikog proga-
njanja, otet od strane srpske policije u Beogradu 4. februara 1994. Prema svjedoe-
njima, brutalna i suvina sile je upotrijebljena pri njegovom hapenju. U pismu
Ministru inostranih poslova SRJ od 8. februara 1994, Specijalni izvjestitelj je izrazio
zabrinutost zbog nasumine prirode hapenja i injenice da je gosp. Dakula zatoen
incommunicado.

284
Javno ohrabrivanje diskriminacije i mrnje prema pripadnicima manjina

124. Primarna zabrinutost Specijalnog izvjestitelja je pozivanje na nacionalnu i religij-

sku mrnju u javnom ivotu i medijima. Vodee politike linosti redovno daju prije-
tee i potpirujue izjave protiv lanova manjina. Na primjer, vie puta je voa Srpske
radikalne stranke, Vojislav eelj, izjavio da albanska i maarska manjina trebaju biti
protjerane iz Vojvodine i Kosova. Ovakvo javno pozivanje na mrnju je bilo posebno
raireno tokom predizborne kampanje za parlamentarne izbore u decembru 1993. go-
dine. Upotreba demagokih metoda sa ciljem pojaavanja i manipulacije neracionalnim
strahovima i predrasudama meu glasakim tijelom je ini se bitan nain za dobivanje
glasova.

125. Postojea klima etnike i religijske mrnje se dodatno ohrabruje dezinformisanjem,

cenzurom i medijskom indoktrinacijom (vidi E/CN.4/1994/47, para. 176 do 179). Po-
sebno je izvjetavanje o zvjerstvima poinjenim izmeu Srba i Muslimana u BiH se-
lektivno i jednostrano. Mediji poniavaju Muslimane i islam kroz senzacionalistike i
iskrivljene prikaze historijskih i postojeih zloina koje su oni poinili protiv srpskog
naroda. dok se ozbiljni zloini poinjeni protiv Muslimana ili rijetko spominju ili za-
nemaruju kao zlonamjerne optube anti-srpske urote. Program dravne televizije
TV Beograd redovno demonizuje odreene etnike i religijske grupe a posebno je uz-
nemirujua emisija Iskre i varnice nedelje.

Sloboda izraavanja i stanje u medijima

126. Drugi razlog zabrinutosti je politika cenzura i nejednak pristup medijima to se

posebno odnosi na RTV Srbija pod dravnom kontrolom koja ima monopol nad emi-
tovanjem na dravnom nivou. injenica da su novine skupe zbog trenutne ekonomske
situacije doprinosi dominirajuoj ulozi RTV Srbija koja je primarni izvor informacija.
ini se da Vlada nema namjeru usvojiti prijedlog zakona o liberalizaciji RTVS to je sr-
psko zakonodavstvo predloilo prije odbijanja Predsjednika.

127. Dominacija medija, ukljuujui RTV Srbiju, koji su pod vladajuom Srpskom soci-
jalistikom partijom je bila posebno oita tokom politikih kampanja za parlamentarne
izbore u decembru 1993. Tokom ovog perioda, vladala je intenzivna propaganda u ko-
rist vladajue stranke i na RTV Srbija i u veini tampe dok je izvjetavanje o opoziciji
bilo rijetko i selektivno. Na primjer, demonstracije nekoliko hiljada lanova opozicione
koalicije nisu niti spomenute na televizijskim vijestima. K tome, vladajua stranka je ko-
ristila medija da bi indoktrinirala i dezinformisala javnost o vanim pitanjima. Oito je
da je nastavljanje mita o anti-Srpskoj uroti kroz demonizaciju vanjskih faktora vrlo ko-
ristan nain oslobaanja vladajue partije od odgovornosti za neuspjehe.

128. Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje da su se u predizbornom periodu i uope

napadali nezavisni mediji na RTV Srbija. Na primjer, 12.decembra 1993, tjednik Vreme
je napadnut na TV Beograd zbog objavljivanja informacija o pritvornim kampovima
pod komandom Bosanskih Srba u Omarskoj i Manjai.

285
129. Srpski zakon o javnom informisanju sadri odredbe o pravu na odgovor ali se iste
u praksi ne primjenjuju.

130. Specijalni izvjestitelj je dobio informacije o tome da su srpske vlasti usvojile re-
presivne mjere protiv kulturnog izraavanja manjina u medijima. Npr., Radio Bijelo
Polje je odluio zabraniti upotrebu turskih rijei u svom emitovanju to se posebno od-
nosilo na emisiju tokom koje Muslimani pozdravljaju lanove porodice i prijatelje ko-
ristei lokalne sandake izraze koji potiu iz turskog jezika.

Svjesno protivljenje vojnoj slubi

131. U skladu sa Rezolucijom Komisije 1993/84, Specijalni izvjestitelj sa zabrinutou

navodi izvjetaje koje je primio o naruavanju ljudskih prava vezanih za svjesno odbi-
janje vojne slube kao legitimnog pokazatelja prava na slobodu miljenja, savjesti i re-
ligije i, posebno pod sadanjim uslovima, pravo na odbijanje slube pri dijelovima
vojnih snaga koji su odgovorni za etniko ienje i druga ozbiljna krenja ljudskih
prava u Hrvatskoj i BiH.

132. Iako za svjesno obdijanje postoji utemeljenje u Ustavu i relevantnim zakonima SRJ
tek se trebaju usvojiti odgovarajue odredbe i porcedure za implementiranje istog. lan
214, paragraf 1 Krivinog zakona SRJ iz 1992. godine izmeu ostalog definira kaznu
od novane do jednogodinje kazne zatvora u sluaju odbijanja sluenja vojne slube.
Dalje, lan 214, paragraf 3 istog zakona odreuje da oni koji vojnu slubu izbjegavaju
odlaskom ili boravkom u inostranstvu mogu biti osueni na jednu do deset godina zat-
vora. Prema nadlenosti Vrhovnog vojnog suda (K.223/76) elementi lana 214, paragraf
3 su zadovoljeni i samo ako postoji zakonska obaveza za sluenje vojnog roka te na-
mjera da se isti izbjegne odlaskom u inostranstvo ili produenjem boravka u inostran-
stvu.

133. Odbijanja sluenja vojnog roka je tokom oruanog sukoba u bivoj Jugoslaviji obi-
no kanjavano kaznom od tri do etiri mjeseca. Prema lanu 214, paragraf 3, oni koji
su nastavili boraviti u inostranstvu su jo podloni krivinom gonjenju po povratku u
Jugoslaviju.

134. U praksi je neproporcionalno velik broj onih koji su bili gonjeni zbog nesluenja a
pripadnici su odreenih etnikih i religijskih grupa, posebno Muslimani, Slovaci i Ma-
ari.

135. Oigledno je da se ovakvi postupci izvode uz puno znanje srpskih vlasti. Specijalni
izvjestitelj je ak primio izvjetaje od pouzdanih izvora da prije odobrenja izdavanja
pasoa izbjeglicama Bosanskim Srbima, srpske vlasti kontaktiraju ured Republike Sr-
pske u Beogradu da bi provjerili da li se podnosioc zahtjeva trai zbog sluenja vojnog
roka. UNHCR je strogo osudio prisilnu regrutaciju izbjeglih to naruava osnovne
prava zatite izbjeglica.

286
136. Specijalni izvjestitelj je takoer primio pouzdane informacije o potekoama sa ko-
jima se suoavaju muslimanske izbjeglice iz BiH pri pokuaju ulaska u Srbiju. Mnogi
su, zbog svoje etnike pripadnosti koja se oituje u imenima, prisiljeni ulaziti pod la-
nim dokumentima koje su obino dobili podmiivanje. Treba biti navedeno i da se
poto uu u Srbiju njihova aplikacija za status izbjeglice tretira na isti nain kao i apli-
kacije Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata.

137. Postoje podaci i o napadima na izbjeglice4. Meutim, ini se da su u nekim slua-

jevima vlasti reagovale ne ovakve postupke. Npr., 5. oktobra 1993. u Leskovcu su vla-
sti uhapsile trojicu mukaraca za koje se sumnjalo da su bombom napali kamp sa
veinom muslimanskim izbjeglicama 29. juna 1993.

B.1. Kosovo

138. Stanje ljudskih prava na Kosovu i dalje se pogorava sudei prema izvjetajima o
nasilnom i diskriminatornom ponaanju vlasti. K tome, i dalje nepostojanje dijaloga iz-
meu srpskih i jugoslavenskih vlasti te vodstva kosovskih Albanaca predstavlja pre-
preku bilo kakvom poboljanju posebno u vezi sa vitalnim pitanjima poput paralelnog
kolskog sistema Albanaca /vidi E/CN.4/1994/47, para. 200 do 295). U vezi sa tim,
situacija na Univerzitetu u Pritini je i dalje uzrok znaajnih tenzija. Ovo je trea aka-
demska godina u toku koje se upisivanje, predavanja, konsultacije i ispiti za oko 22.000
studenata i 900 nastavnika odvijaju u privatnim kuama i stanovima.

139. Stalno se izvjetava o diskriminatornom i nasilnom postupanju srpske policije

prema Albancima. Nisu rijetke niti optube za batinanje i muenje etnikih Albanaca.
Poseni izvjestitelj je primio informacije od pouzdane nevladine organizacije o sastanku
sa predsjednikom pritinskog Regionalnog suda na kojem se razmatralo maltretiranje
pritvorenika policije. Izvjeteno je da je predsjednik podrao takvo postupanje kada su
u pitanju zloini protiv drave ne glede na to da li osuda postoji ili ne.

140. Uz brutalno ponaanje i upotrebu sile srpske policije atmosfera etnike mrnje i
neprestano maltretiranje samo pogoravaju stanje nesigurnosti albanske populacije.
Prema jednom sluaju o kojem je Specijalni izvjestitelj obavijeten, srpska policije je 13.
januara 1994. u Prizrenu navodno zaplijenila zlatni i srebrni nakit iz albanskih zlatara
bez ikakvog objanjenja. Prema podacima, u sluaju otpora policija je razbijala izloge i
vlasnici su hapeni te maltretirani. Postoje izvjetaji i o tome da policija na graninom
prelazu izmeu Srbije i Makedonije esto zaplijeni novac i stvari te konfiskuje pasoe
od Albanaca.

141. Specijalni izvjestitelj nastavlja dobivati izvjetaje o nasilnim i nezakonitim iselje-

njima Albanaca. U veini sluajeva se ista dogode bez prethodnog sudskog postupka.
Iseljeni stanari se najee zamijene srpskim porodicama. Izvjeteno je da se samo
tokom januara 1994. prema nalogu Instituta za urbano planiranje u Pritini iselilo 17 al-
banskih porodica a koje su prema podacima stanari dugi niz godina te posjeduju sve
potrebne dokumente koji to i dokazuju. Iseljenja se takoer vre nasumino kako bi

287
vlasti kaznile one koji se ne povinuju naredbama. U jednom sluaju u Pritini iseljeni
su supruga i djeca Albanca koji je odbio regrutovanje u vojsku te napustio zemlju.

142. Specijalni izvjestitlej i dalje prima izvjetaje o nasuminim pritvaranjima i narua-

vanjima ljudskog prava na pravedno suenje pred nepristrasnim i kompetentnim
sudom. /Vidi E/CN.4/1994/47, para. 169 do 171). Ova se naruavanje posebno pove-
zuju sa nekoliko krivinih postupaka koji se vode protiv Albanaca u Pritini, Pei, Gnji-
lane i Prizrenu a koji su optueni da predstavljaju prijetnju teritorijalnom integritetu
Jugoslavije prema lanu 16, paragraf 1 krivinog zakona. Veina optuenih su bivi ofi-
ciri JNA ili Teritorijalne odbrane JA. Izgleda da su srpske vlasti, s obzirom na pretho-
dno vojno iskustvo optuenih, naveli da je ova grupa uspostavljala vojnu organizaciju
i naoruane jedinice te registrovala lica za vojnu slubu i sakupljala oruje. Srpski Vr-
hovni sud je u decembru 1993. produio period pritvora nekih koji su ekali suenje za
tri mjeseca.

B.2. Sandak

143. Mada se stanje ljudskih prava u ovom podruju poboljalo Specijalni izvjestitelj i
dalje prima izvjetaje o ozbiljnim krenjima. Znatan broj informacija se donosi na ot-
mice, unitavanje domova paljenjem ili upotrebom eksploziva te ope maltretiranje
Muslimana, ukljuujui premlaivanje i muenje od strane policije te nasumine pre-
trage domova zbog oruja. Navodi se da se Muslimani esto pozivaju na informativne
razgovore u policijske stanice gdje se satima ispituju i esto maltretiraju. Navodi se i
da je velikih broj Muslimana na vodeim poloajima otputen te, veinom, zamijenjen
lanovima vladajue Srpske socijalistike stranke.

144. Specijalni izvjestitelj je obavijeten da je Javni tuitelj u Novom Pazaru 19. oktobra
1993. pokrenuo postupke protiv 25 Muslimana iz sandakih regija Novi Pazar, Sje-
nica i Tutin zbog navodnog nezakonitog posjedovanja oruja i prijetnje teritorijalnom
integritetu SRJ kroz elju za formiranjem nezavisne drave Sandak. Svi osim etvorice
optuenih su u zatvoru od maja 1993. Suenje je zapoelo 31. januara 1994. U suprot-
nosti sa takvim proganjanjima Muslimana, ultra-nacionalistika Srpska radikalna
stranka ini se uiva imunitet mada , prema navodima, posjeduje velike koliine oruja.

145. Specijalni izvjestitelj je primio navode o hapenju oko 100 Muslimana 25. i 28. ja-
nuara 1994. godine, koji su preteno lanovi Sandakog demokratskog saveza u po-
druju Prijepolja, Bijelog Polja i Roaja. Prema primljenim informacijama, policija nije
dala objanjenje za hapenja a postoje i navodi da je policija podvrgla pritvorenike
premlaivanju i muenju kako bi dobila priznanja.

146. Situacija u kojoj se nalaze Muslimani ini se nije tako loa u dijelovima Sandaka
u Crnoj Gori. Crnogorske vlasti su pokazale veu spremnost za kanjavanje poinite-
lja etniki motiviranih zloina. U vezi s tim, Specijalni izvjestitelj je primio informacije
o etvorici mukaraca koji su 3. novembra 1993 u Podgorici optueni za ubistvo i pot-
pirivanje nacionalne i religijske mrnje. Oni su nasumice pucali 31. maja 1993. u ve-

288
inski muslimanskom predgrau Nikia to je imalo za posljedicu smrt tridesetsed-
mogodinjakinje i ranjavanje njenog petogodinjeg sina.

B.3. Vojvodina

147. Uprkos odreenim poboljanjima situacije u Vojvodini, Specijalni izvjestitelj i dalje

prima izvjetaje o ozbiljnom diskriminatornom ponaanju i drugim naruavanjima
prava lanova odreenih etnikih i religijskih skupina. Posebno treba napomenuti ubi-
stvo hrvatske porodice Ocmoki 30. jula 1993. u Kukujevcima to je iniciralo egzodus
preostalih Hrvata. Prije nego to su srpske vlasti 15. novembra 1993. uhapsile one za
koje se sumnja da su taj zloin poinili, oko pedeset hrvatskih porodica je napustilo do-
move strahujui za svoju sigurnost. Svi uhapeni su pripadnici Srpske radikalne
stranke. Sve je vie izvjetaja o napadima na domove pripadnika manjina koji ukljuuju
paljenje i upotrebu eksplozivnih sredstava.

C. Crna Gora

148. Od podnoenja prethodnog izvjetaja (vidi E/CN.4/1994/47, para. 216 do 221),

Specijalni izvjestitelj nije primio informacije koje bi upuivale na znaajan razvoj stanja
ljudskih prava u Crnoj Gori. Pa ipak, stanje u medijima nastavlja biti razlogom zabri-
nutosti. Pokuaji da se ogranii dravna kontrola medija usvajanjem novog zakono-
davstva su propali a u Beogradu smjeteni Tanjug i dalje dominira informacijskim
sektorom u Crnoj Gori.

149. Stanje u medijima takoer utie na pr5oblem odravanja crnogorskog historijskog

i kulturnog identiteta a razlog posebne zabrinutosti je nedostatak priznanja Crnogor-
ske pravoslavne crkve dok Srpska pravoslavna crkva uiva zvanian status. U vezi s
tim, ini se da su mediji izmanipulisani sa optim ciljem da se umanji vrijednost Crno-
gorske pravoslavne crkve te na primjer televizija pod dravnom kontrolom nije pre-
nosila skup 15.000 ljudi na proslavi Crnogorske pravoslavne crkve 6. januara 1994.
godine

150. Prema primljenim podacima, crnogorske vlasti su prihvatile znaajan broj izbje-
glica iz BiH bez nametanja ogranienja specijalnim etnikim i religijskim grupama ili
mukarcima koji se trae zbog sluenja vojnog roka u vojsci Bosanskih Srba.

D. Zakljuci i preporuke

151. U skladu sa zakljucima iznesenim u prethodnom izvjetaju /E/CN.4/1994/47,

para. 237 do 224), Specijalni izvjestitelj sa zabrinutou primjeuje nastavljanje ozbilj-
nih krenja ljudskih prava a posebno : policijska upotreba brutalnosti i suvine sile,
javno poticanje diskriminacije i mrnje meu etnikim i religijskim grupama, ograni-
avanje slobode izraavanja i posebno kontroliranje medija od strane drave, odbijanje

289
i prisilno regrutovanje izbjeglica te nasilno i diskriminatorno ponaanje prema etni-
kim i religijskim grupama na Kosovu, u Sandaku i Vojvodini.

152. U vezi sa svjesnim odbijanjem vojne obaveze Specijalni izvjestitelj predlae da sa-
vezne vlasti usvoje zakon o amnestiji i uvedu alternativne oblike sluenja vojnog roka
koji su neborbeni i civilni, u korist drutva a ne kaznene prirode. Specijalni izvjestitelj
takoer ohrabruje tree zemlja da dodijele azil ili siguran tranzit u drugu dravu svim
licima koja su svjesno odbila sluenje vojnog roka a koja bi bile proganjana u SRJ (Sr-
bija i Crna Gora).

153. Specijalni izvjestitelj sa zabrinutou primjeuje stalnu podrku SRJ (Srbija i Crna
Gora) koja podrazumijeva direktno uplitanje JNA snagama Bosanskih Srba koje snose
primarnu odgovornost za masovno etniko ienje i druga teka krenja ljudskih
prava.

154. U skladu sa razmatranjima diskriminacije i dodjeljivanja dravljanstva u pret-

hodnom izvjetaju (vidi E/CN.4/1994/47, para. 182 do 183), Specijalni izvjestitelj pre-
poruuje da se usvoji neophodno zakonodavstvo vezano za dodjelu dravljanstva kako
bi se uklonile zakonske nejasnoe u vezi sa dravljanstvom SRJ te mogunost diskri-
minacije na osnovu etnike, religijske ili druge pripadnosti.

155. Specijalni izvjestitelj podsjea na prethodne preporuke u vezi sa meunarodnom

podrkom razvoju demokratske opozicije u Srbiji.

156. Humanitarna situacija u SRJ (Srbija i Crna Gora) je objanjena u prethodnom iz-
vjetaju Specijalnog izvjestitelja (E/CN.4/1994/ 47,p. 222-226.) Izvjetavano je da se od
tada situacija pogorala. Dio populacije najugroeniji zbog razarajue inflacije te ukup-
nog pogoranja ekonomske situacije su nezaposleni, bolesni, starije osobe, samohrani
roditelji i djeca. Nedostaje lijekova, lijenike opreme i hrane.

158. Specijalni izvjestitelj podsjea na prethodne preporuke (vidi E/CN. 4/1994/47 pa-
ragraf 244 ) vezano za potrebe za lijekovima te humanitarne pomoi najugroenijim
grupama i posebno na razmatranje procedura unutar Komiteta za sankcije u cilju ubr-
zavanja pruanja humanitarne pomoi. Od tada je dolo do znaajnog poboljanja rada
Komiteta za sankcije vezanog za pruanje humanitarne pomoi namijenjene izbjegli-
cama od strane meunarodnih agencija poput UNHCR-a. Pa ipak, u drugim sluaje-
vima odobravanje lijekova i drugih slinih proizvoda podlijee dugim kanjenjima.

IV. BIVA JUGOSLOVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

A Uvodne napomene

159. Po usvajanju rezolucije 817 (1993.) Sigurnosnog savjeta 7. aprila 1993. godine te
glasanja Generalne skuptine, Biva Jugoslovenska Republika Makedonija je primljena
u lanstvo Ujedinjenih naroda u aprilu 1993. godine.

290
160. Po preporuci Specijalnog izvjestitelja puna integracija nove drave lanice u me-
unarodnu zajednicu je bitna za promoviranje i zatitu ljudskih prava u toliko to e
omoguiti meunarodnu pomo za razvoj demokratskih institucija i poboljanje eko-
nomske situacije. Tako e se poboljati uslovi za neometano ostvarivanje ljudskih
prava.

161. Kroz pozitivan stav i saradnju Vlade, Centar za ljudska prava je krajem 1993. go-
dine otvorio ured u Skoplju. Glavni zadatak tog ureda je da Specijalni izvjestitelj obez-
bijedi objektivne, pouzdane i iscrpne informacije kako bi se u potpunosti procijenilo
stanje vezano za ljudska prava. Izvjetaj se u nastavku uglavnom fokusira na zakljuke
osoblja te na informacije koje su pruili meunarodni posmatrai i drugi pouzdani iz-
vori. Specijalni izvjestitelj se posebno zahvaljuje UNPROFOR-u i ev. Konferenciji za si-
gurnost i saradnju (CSCE).

162. Specijalni izvjestitelj eli napomenuti da je Vlada izrazila spremnost da se povinuje

svim osnovnim meunarodnim instrumentima vezanim za ljudska prava te da je u
skladu s tim zapoela sa relevantnim procesima.

B. Provoenje pravde

163. Pravna struktura BJR Makedonije jo nije dovrena te Ustav usvojen 17. novembra
1991. godine (vidi E/CN.4/1993/50, p. 219-231) jo nije u potpunosti proveden. Mnogi
osnovni zakoni vezani za osnovu dravne pravne strukture u skladu sa Ustavom, jo
nisu prihvaeni od strane Predstavnike Skuptine te su na snazi jo zakoni bive Ju-
goslavije. Isti su u procesu revizije od strane Ustavnog suda da bi se uskladili sa novim
Ustavom.

164. Zakoni vezani za sudstvo jo nisu prihvaeni u Sobranju (Skuptini) zbog zahtije-
vane veine glasova (dvotreinska veina) te zbog nemogunosti raznih politikih stra-
naka da se usaglase. ini se da e se stranke etnikih Albanaca usprotiviti prijedlogu
ukoliko isti ne ukljui osnivanje drugostepenog suda u Gostivaru gdje je veina alban-
ske populacije i ukoliko suci ne budu upotrebljavali albanski jezik. Sudovi su, zbog
toga, jo organizovani u skladu sa zakonima SSRJ.

165. Sobranje je 26. januara 1994. godine imenovalao sedam lanova Republikog sud-
skog vijea, od kojih su jedan Albanc i jedan turskog porijekla. U skladu s lanom 10.
Ustava, Vijee predlae Sobranju kandidate za sudstvo.

166. Ustav osigurava da Sobranje izvri izbor javnog tuioca sa dunou zatite usta-
vnih i zakonskih prava graana kada su ista naruena od strane javne administracije te
drugih javnih organa (lan 77.). Meutim, Zakon o imenovanju javnog tuioca jo nije
usvojen te niko na tu dunost nije izabran.

291
C. Stanje u sredstvima javnog informisanja

167. Sloboda javnog izraavanja, govora obraanja i informisanja kao i sloboda uspo-
stavljanja institucija javnog informisanja su zagarantovane ustavom. Pa ipak, izvjeta-
vano je o znaajnom utjecaju Drave na medije kroz kontrolu nacionalne televizije i
Nove Makedonije, najvee izdavake kue.

168. Zbog injenice da trenutno nema privatnog lica u zemlji sa odgovarajuim eko-
nomskim kapacitetom za ulaganje u izdavaku kuu i proizvodnju dnevnih novina za
minimalan profit, neizbjeno je da su jedine velike tamparije u dravnom vlasnitvu.
Naglaeno je da dva asopisa na albanskom i turskom Flaka a vlazerimit i Birlih,
tampa Nova Makedonija. Drava snosi gubitke i bez dravne podrke nacionalne ma-
njine ne bi imale novine na svom jeziku.

169. ini se da je situacija u elektronskim medijima nekoliko drugaija mada postoji

razlika izmeu radija i televizije. irom zemlje na maternjem jeziku, osim srpske, sve
nacionalne manjine imaju radio programe koje emituje Narodni Makedonski Radio.
Smatra se da su lokalne radio stanice doivjele procvat poslije nezavisnosti.

170. Situacija u vezi sa televizijom je slina novinama jer samo drava ima dovoljno
sredstava za rad televizijske stanice koja e se emitirati u cijeloj zemlji. Pa ipak, trebao
bi postojati jednak pristup ovim sredstvima za sve politike partije i nacionalne sku-
pine.

D. Stanje nacionalnih manjina

172. U skladu sa lanom 78. Ustava, Predstavnika Skuptina je osnovala Savjet za

meuetnike odnose kojim predsjedava predsjednik Skuptine. Iako je Savjet osnovan
i lanovi imenovani, njegove aktivnosti nisu urodile plodom.

173. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, Albanci su najmnogobrojnija manjina

inei 22% ukupne populacije te su smjeteni veinom u podruje oko sjeverozapadne
granice i u Skoplju. Treba napomenuti da Albanci, koji su bojkotovali popis 1991., tvrde
da ine mnogo vie od 22% stanovnitva te da ih se ne treba smatrati manjinom ve
konstitutivnim narodom sa statusom jednakim Makedoncima. Novi popis se trebao
provesti u aprilu 1994. godine pod nadzorom Vijea Europe ali Sobranje nije nita ui-
nila po ovom pitanju.

174. U skladu sa tenjama za jednakosti sa Makedoncima, Albanci takoer ele po-

boljati poloaj svog jezika kako bi postao zvanian kao makedonski. Treba napome-
nuti da je prema Ustavu, albanski u zvaninoj upotrebi u jedinicama lokalne
samouprave gdje Albanci ine veinu i prisutni su u veinskom broju (lan 7).

175. Albanci se na polju obrazovanja ale zbog nedovoljnih obrazovnih mogunosti na

svom jeziku te posebno zbog odsustva albanskog sa univerziteta. I dok Vlada priznaje

292
postojanje problema ini se da nije u poloaju da investira u nove kole zbog trenutnih
ekonomskih problema sa kojima je BJR Makedonija suoena.

176. Dolo je do ukupnog porasta u prijemu lanova nacionalnih manjina na Univerzi-

tet Setih irila i Metodija u Skoplju. Prema podacima Univerziteta, 1991. godine 7%
primljenih studenata je pripadalo nacionalnim manjinama, 1992. godine 8%, te 1993. go-
dine 11%. Prema ovome, prijem albanskih studenata turskog porijekla je ostao isti (3%),
dok je prijem studenata pripadnika drugih nacionalnih manjina porastao s 3% na 4%
u periodu izmeu 1991. i 1993. godine.

177. Uspostavljen je sistem kvota prema kojem se sva dodatna nepopunjena mjesta u
iznosu do 10% ukupnih mogu popuniti studentima pripadnicima nacionalnih manjina.
Prema ovom sistemu kvota od 10% se aplikanti koji ne postignu zbir bodova potreb-
nih za redovan prijem jo mogu prijaviti ukoliko pripadaju nacionalnoj manjini i imaju
minimalan broj bodova. Navedeno je i da je uspjenost takvih studenata veinom slaba
te da se jako malo njih uspije kvalifikovati za prijem po niim standardima tako da se
kvota od 10% rijetko ispuni. Mnogi su albanski studenti zbog nedovoljnog znanja ma-
kedonskog, jer su veinom obrazovani na svom jeziku, u nepovoljnijem poloaju u od-
nosu na makedonske studente.

178. Izvjetava se o pokretu obrazovanih albanskih ena koje zagovaraju bolji pristup
albanskih ena uope viim nivoima obrazovanja. ini se da malo njih to uspije zbog
tradicionalnih ubjeenja roditelja koji smatraju da njihove kerke ne trebaju nastaviti
obrazovanje poslije srednje, a ponekad i osnovne kole.

179. Vlada je spremna priznati da, kada se radi o zaposlenju u organima javne uprave,
Albanci nisu zastupljeni posebno u policiji, vojsci i diplomatskim i konzularnim slu-
bama, kao i da je vano takvu situaciju promijeniti. ini se da je razlog tome injenica
to Albanci nemaju dovoljno kvalifikovanog kadra za visoke javne pozicije. Pa ipak,
Vlada je promijenila uslove zaposlenja kako bi se zaposlilo vie Albanaca i preduzima
korake na poveanju sudjelovanja Albanaca u vojsci i diplomatskoj slubi. Broj polica-
jaca albanskog porijekla se poveava i sada je 20% diplomaca policijske akademije al-
banskog porijekla.

180. Srpska manjina se ali da nema novina, televizijskog i radio programa na svom je-
ziku. Ipak, treba napomenuti da se razliita tampa iz Savezne Republike Jugoslavije
moe nai u prodaji te da je prijem jugoslovenskog televizijskog i radio programa nor-
malan. Izvjeteno je da e se emitovati sat programa na srpskom jeziku im Sobranje
usvoji plan finansiranja emitovanja. Projekat e ukljuiti i angaovanje srpskih novi-
nara. Treba podsjetiti da su 27. avgusta 1993. godine Vlada i predstavnici SDS-a potpi-
sali sporazum o minutai. To je, meutim rezultiralo u smjeni vodstva u toj stranci i
iskljuenjem predsjedavajueg, koji je potpisao sporazum, iz lanstva.

181. Podsjea se na kontroverzni problem izvoenja religijskih slubi od strane srpskih

pravoslavnih svetenika. Makedonska i Srpska pravoslavna crkva se meusobno ne
priznaju. ini se da su dva srpska svetenika progonjena zbog obavljanja slubi u do-

293
movima Srba. Prema zvaninim podacima dva svetenika Srpske Pravoslavne Slube
su osuena na Optinskom sudu u Kumanovu 16. januara 1994. godine jer su bez do-
putenja Makedonske pravoslavne crkve i policije boravili na podruju Republike obav-
ljajui slube u osam srpskih sela za Boi i Novu godinu. Prema navodima, jedan od
njih je tokom slubi raspirivao religijsku i nacionalnu mrnju meu seljanima. Oba sve-
tenika su kanjena.

E. Izbjeglice i humanitarna situacija

182. Prema odluci Vlade, od avgusta 1992. godine izbjeglice se vie ne prihvataju, mada
je jo uvijek prisutan odreeni broj osoba koje nastavljaju ilegalno ulaziti u zemlju bje-
ei od ratnih dejstava. tavie, izmeu 400 i 450 izbjeglica je legalno prihvaeno i uka-
zana ime je pomo UNHCR-a mada isti nisu priznati kao izbjeglice od strane drave.
UNHCR nema podatke o sluajevima neprihvatanja.

183. Mnogi su izbjegli u tree zemlje te prema procjeni UNHCR sredinom 1993. godine
kada se pruala pomo 10 000 osoba, veinom iz BiH. 80% ovih izbjeglica su smjeteni
kod porodica dok ostali ive u pet kolektivnih centara od kojih su 4 u Skoplju a jedan
u podruju Mavrova. Prema UNHCR-u uslovi u kojima izbjeglice ive su zadovolja-
vajui. Pored izbjeglikog programa, UNHCR ima program pruanja podrke socijal-
nim sluajevima, veinom su to 12.000 porodica registrovanih pri Vladi.

184. Vlada ima podatke o 50.000 socijalnih sluajeva dok je prema humanitarnim or-
ganizacijama taj broj u decembru 1993. godine iznosio 169.000, ne ukljuujui penzio-
nere. Veini albanskih sela uz sjeverozapadnu granicu je hitno potrebna humanitarna
pomo, 30.000 poljoprivrednika je pogoeno suom i presuivanjem rijeka i jezera. Hi-
gijena je problem i u podruju Prilepa registrovano je dosta sluajeva hepatitisa (u-
tice).

185. Nedostaci lijekova i opreme predstavljaju ozbiljan problem uz granicu sa Koso-

vom. Prije raspada bive Jugoslavije veina Albanaca je sa tog podruja putovala na
Kosovo zbog lijenike pomoi, jer im ona na makedonskoj strani nije mogla biti pru-
ena zbog nedostatka ustanova.

F. Zakljuci i preporuke

186. Biva Jugoslovenska Republika Makedonija je nova drava suoena s ozbiljnim

problemima zbog ekstremnih vanjskih i unutarnjih uslova na tranzicijskom putu od
socijalizma ka demokratiji zasnovanoj na pravilima zakona. Kljuni elemenat u odra-
vanju mira u regiji te ostvarivanju ljudskih prave je sveukupna stabilnost drave. Des-
tabilizacija Makedonije moe doprinijeti patnji ne samo lokalnog stanovnitva ve i
populacije susjednih zemalja. Vaan dio ovog procesa je meusobno razumijevanje i
povjerenje svih graana bez obzira na etniko porijeklo.

294
187. Dolo je do napretka u procesu eliminiranja diskriminatornog ponaanja od za-
dnjeg izvjetaja Specijalnog izvjestitelja. Uprkos odreenim problemima vezanim za
prava nacionalnih manjina Specijalni izvjestitelj je zadovoljan injenicom da se ovim
problemima pristupa unutar ustavnih odredbi te ohrabruje nastavak te prakse. Speci-
jalni izvjestitelj takoer zahtijeva da Savjet za meuetnike odnose nastavi sa radom.

188. Dolo je do napretka i u vezi sa slobodom izraavanja u medijima. Ipak, Specijalni

izvjestitelj ponovno navodi miljenje izraeno u prethodnom izvjetaju da do potpunog
pluralizma u medijima BJR Makedonije jo nije dolo.

189. Specijalni izvjestitelj zahtijeva od Meunarodne zajednice da obezbijedi odgova-

rajui nivo tehnike i financijske pomoi za pravedno i momentalno kompenziranje
ekonomskih gubitaka nastalih implementiranjem sankcija UN-a na SRJ (Srbija i Crna
Gora). Specijalni izvjestitelj takoer zahtijeva od zemalja donatora da razmotre obez-
bijeivanje tehnike i financijske pomoi BJR Makedoniji imajui na umu pomaganje
sveukupnog razvoja zemlje.

V. SLOVENIJA

190. Prema rezoluciji 1993/7 Komisije za ljudska prava, mandat Specijalnog izvjestite-
lja ukljuuje i Republiku Sloveniju. Specijalni Izvjestitelje je u izvjetaju od 10. februara
1993. godine (E/CN.4/1993/50) naveo da je Slovenija jo uvijek u procesu tranzicije
to utie na implementiranje razliitih ljudskih prava. Odreeni vani problemi se jo
nisu rijeili na zadovoljavajui nain ukljuujui povrat prava na imovinu, pluralizam
u medijima itd. (str. 215). Specijalni izvjestitelj je zakljuio da situacija u Rslovenijji
trenutno ne predstavlja razlog za zabrinutost. (str. 216).

191.Republika Slovenija je 14. maja 1993. godine postala lanica Vijea Europe te je pot-
pisala Konvenciju o zatiti ljudskih prava i sloboda. Meutim, potvrivanje Konven-
cije zahtijeva promjenu postojeeg zakona.

192. U gore navedenom izvjetaju, Specijalni izvjestitelj ukazuje na aktivnosti Savjeta za

ljudska prava i slobode koji je u Sloveniji uspostavljen 1990. godine. Mandat lanova Sa-
vjeta je istekao poetkom 1993. godine i Narodna skuptina je odluila da lanovi pro-
due mandat do usvajanja Zakona o ombudsmanu za ljudska prava. Isti zakon je
usvojen 20. decembra 1993. godine. U skaldu a privremenim odredbama, Savjet treba
funckionirati dok Ombudsman ne preuzme dunost. Zakon o ombudsmanu za ljudska
prava daje toj instituciji ovlatenja za niz aktivnosti u vezi sa zatitom ljudskih prava
pojedinaca. Ombudsman je ovlaten i da se obrati zakonskim i administrativnim vla-
stima u vezi optih problema vezanih za ljudska prava.

193. U gore spomenutom izvjetaju (E/CN.4/1993/50), Specijalni izvjestitelj je naveo

kako je R Slovenija uspjela rijeiti problem dravljanstva bez stvaranja osjeaja dis-
kriminacije ili nesigurnosti meu graanima (str 201). Meutim, 1993. godine su
predloene odreene zakonske promjene kako bi se pootrili uslovi za dobijanje dr-

295
avljanstva procesom naturalizacije. Te promjene su mogle rezultirati diskriminaci-
jom odreenih kategorija podnosilaca zahtijeva. Zakon je predloila i odobrila Na-
rodna skuptina ali se zbog veta narodnog zbora isti vratio na razmatranje i nije
odobren zbog nedostatka potrebne veine glasova. Novi prijedlog ne sadri diskri-
minatorne odredbe.

194. Uzrok kontroverze je bio i prijedlog Zakona o ukidanju dvojnog dravljanstva. Sa-
vjet za ljudska prava i slobode je 4. oktobra 1993. gpodine izrazio miljenje da su naj-
kontroverznije odredbe one koje mogu prouzrokovati gubitak dravljanstva tj.
denaturalizaciju te mogu retroaktivno utjecati na prava koja su osobe stekle, diskri-
minirajui ih na osnovu etnike pripadnosti, porijekla ili drugog. Ovakvo miljenje
Savjeta su poduprli uesnici seminara organizovanog od strane Vijea Europe u de-
cembru 1993. godine Specijalni izvjestitelj podrava napore Vijea te naglaava da
predloeno ukidanje dvojnog dravljanstva moe naruiti ljudska prava lica na koja
se to odnosi.

195. Glavni razlog pojedinanih zalbi upuenih Savjetu za ljudska prava i slobode je ne-
rijeen status dravljanstva. ini se da ozbiljne probleme stvara bezrazlono kanjenje
u administrativnim procedurama.

196. Savjet je takoer naglasio da su prava pojedinaca na odgovarajuu pravnu pomo

takoer ugroena trajanjem sudskih postupaka. Sudovi nisu u mogunosti donijeti
odluku, posebno u sporovima za zaposlenje, unutar razumnog vremenskog perioda.

197. Razliiti meunarodni i lokalni posmatrai ukazuju da u Sloveniji postoje povre-

meni sluajevi ekstremnog nacionalizma i ksenofobije meutim nisu ire zastupljeni te
ne prerastaju u meuetniko nasilje.

198. Specijalni izvjestitelj je u prethodnom izvjetaju (E/CN.4/1993/50) a u vezi sa sta-

njem u medijima naveo da novi prijedlozi Zakona o medijima nisu pripremljeni u
skladu sa Vijeem Evrope. Meutim, novi zakon nije usvojen a Vlada, ini se, nastav-
lja kontrolirati medije, posebno televiziju.

199. Neki od najvanijih problema izbjeglike populacije opisani u ptehodnom izvje-

taju (str 204 do 209) ostaju isti. Problem spajanja porodica, ograniavanja kretanja ili
injenica da izbjeglicama nije dozvoljeno da pronau zaposlenje osim ako to nije u vezi
sa radom izbjeglikih centara su oni koje je potrebno ponovno spomenuti.

200. Specijalni izvjestitelj jo jednom naglaava da je situacija u Sloveniji vezano za sta-

nje ljudskih prava uveliko zadovoljavajua uprkos svim potekoama koje su prou-
zrokovane tranzicijskim stanjem. O tome dovoljno svjedoi i injenica da je Slovenija
ispunila zahtjeve za pristupanje lanstvu Vijea Evrope. Zbog svega navedenog, Spe-
cijalni izvjestitelj preporuuje da se Republika Slovenija, ukoliko ne doe do nepred-
vienih promjena, iskljui iz njegovog mandata.

296
VI. PROBLEM NESTANKA OSOBA

201. U bivoj Jugoslaviji, problem nestanka osoba je ozbiljan i takvi sluajevi su u

brzom porastu. Ujedinjene nacije trenutno raspolau informacijama o preko 11.000
sluajeva nestalih osoba. Prema procjenama, broj e se u narednim mjesecima pove-
ati i prei 15.000. Trenutno je nemogue procijeniti broj osoba nestalih tokom rata u
BiH.

202. Specijalni izvjestitelj je uvijek sa ozbiljnou naglaavao ovaj problem. Tokom mi-
sija nastojao je pomoi razgovarajui sa porodicama nestalih te predstavnicima vlasti.
U prvom izvjetaju Komisiji za ljudska prava zakljuio je da je potrebno hitno uspo-
staviti istraivaku komisiju pod nadzorom i u saradnji sa odgovarajuim organima
UN-a koja bi istraila sudbinu nestalih tokom opsade Vukovara i drugih mjesta
(E/CN.4/1992/S/-1/9, str 67, 22.augusta 1992. godine). Slina preporuka Specijalnog
izvjestitelja moe se nai i u memorandumu upuenom Generalnom sekretaru 4. sep-
tembra 1992. godine

203. Specijalni izvjestitelj je na svoju inicijativu preuzeo misiju istraivanja vanzakon-

skih, samovoljnih ili prijekih pogubljenja od 15. do 20. decembra 1992. godine, te pre-
liminarno istraivanje navoda o masovnih grobnicama (vidi E/CN.4/1993/50
dodatak I).

204. Na 49. sjednici Komisije za ljudska prava 23. februara 1993. godine usvojena je
Rezolucija 1993/7 kojom se izmeu ostalog zahtijeva da Specijalni izvjestitelj, uz
pomo Radne grupe za prisilne nestanke i Meunarodnog komiteta Crvenog krsta,
predloi mehanizme za rjeavanje pitanja nestalih osoba na podruju bive Jugosla-
vije.

205. U skladu s tim, a na zahtjev Specijalnog izvjestitelja, g. Toine van Dongen, lan
Radne grupe, je boravio u Republici Hrvatskoj i SRJ (Srbiji i Crnoj Gori) te razgovarao
sa odgovornim vlastima, predstavnicima meuvladinih i ne-vladinih organizacija i po-
rodicama nestalih da bi odredio i predloio naine otkrivanja sudbine ili mjesta bo-
ravka nestalih osoba. G. Van Dongen je takoer obavio razgovore u Meunarodnom
Crvenom kriu.

206. Rezultati ove misije, ukljuujui detaljne prijedloge odgovarajuih mehanizama pod
nazivom Specijalni procesi, se mogu nai u izvjetaju radne grupe za nestale podnese-
nog Komisiji 15. decembra 1993. godine (vidi E/CN.4/1994/26, posebno Dodatak I).

207. Ovaj specijalni proces e na strogo humanitarni nain ne optuujui nikoga pri-
stupiti rasvjetljavanju sluajeva nestalih osoba u bivoj Jugoslaviji. Poseban proces treba
povjeriti Specijalnom izvjestitelju te jo jednom lanu Radne grupe za prisilne nestanke.

208. Specijalni izvjestitelj u potpunosti podrava gore navedene prijedloge te je ub-

jeen da je UN oigledno obavezan postupati uinkovitije kada se radi o nestalim
osobama.

297
VII. POLOAJ DJECE

A. Uvodne napomene

209.Premda je Specijalni izvjestitelj svjestan da cjelokupna civilna populacija pati zbog

ratnih dejstava, smatra neophodnim usmjeriti se posebno na stanje u kojem se nalaze
djeca jer su oni najovisniji sloj drutva i ono pto preive e imati dugorone poslje-
dice, ne samo na njih ve i na drutvo kojem pripadaju.

210. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su putovali u sva podruja bive Jugoslavije kako
bi analizirali stanje djeije populacije. Susreli su se sa dravnim vlastima, meunarod-
nim agencijama koje djeluju na podruju,loklanim i meunarodnim nevladinim orga-
nizacijama te pojedincima. Priroda ovih problema, kompleksnost situacije te otean
pristup ratnim zonama i pridobijanje pouzdanih podataka onemoguavaju Specijal-
nog izvjestitelja da iscrpno izvijesti o svim faktorima koji utjeu na djecu. Prema tome,
ovaj izvjetaj ses odnosi samo na glavne probleme.

211. Treba napomenuti da je u procesu prikupljanja informacija o ovoj ranjivoj grupi

postalo oito da se svi civili upleteni u sukobe na podruju bive Jugoslavije mogu sma-
trati ranjivim na jedan ili drugi nain. Traumatini dogaaji su uticali i na mukarce
koji su iste preivjeli, o njima svjedoili ili ih pak poinili tokom rata. U posebno tekoj
poziciji su mukarci spremni za vojsku u BiH kojis e rpotive odlasku u rat. Oni ne mogu
biti izuzeti a naputanje zamlje esto nije rjeenje zbog politike susjednih zemalja kroz
koje moraju proi na putu u tree zemlje.

212. ene su takoer ranjive posebno kada su odvojene od porodice i prisiljene suoiti
se sa ratom same. Svjedoenja ena koje su bile rtve seksualnog zlostavljanja posebno
ukazuju na njihov poloaj.

213. Starije sobe su takoer nesigurne zbog starosti i nesposobnosti da se brinu za sebe.
Posebno teko im pada raseljavanje jer su privreni svojim imanjima.

214. ovi aspekti se spominju te su bitni jer djeca ovise o zatiti i sigurnosti koju im pru-
aju odrasli. Ranjivost njihovih oeva, majki i drugih lanova porodice je destabilizira-
jui faktor u njihovom ivotu.

215. Grupe psihologa, sociologa i drugih profesionalaca iz bive Jugoslavije su uporno

upozoravali na ozbiljne posljedice koje rat moe imati na djecu, od kojih e neke trajati
generacijama. Njihova upozorenja su bila ignorisana. tavie, izbijanje sukoba i nain
ratovanja su doveli do brojnih i stalnih krenja veine djeijih prava.

216. Biva Jugoslavija kao i drave nasljednice su prihvatile Konvenciju o djeijim pra-
vima.

298
B. Djeca u ratu

217. Poriv za etnikim ienjem je u raznim krajevima bive Jugoslavije civilnu po-
pulaciju uinio primarnom metom sa ciljem izmjetanja iz njihovih domova. Utjecaj
ovih dogaaja na djecu, koja su esto svjedoci ili rtve napada, se jo uvijek ne moe iz-
mjeriti. Ve je jasno meutim da nije naruen samo fiziki i integritet djece i njihovo
zdravlje ve rat nanosi manje vidljivu ali jednako ozbiljnu tetu psiholokoj dobrobiti.

218. Rat je na najtraumatiniji nain naruio djeiju okolinu i sprijeio zadovoljavanje

najosnovnijih potreba. UNICEF procjenjuje da blizu 281 000 djece ivi pod stalnim gra-
natiranjem te su prisiljena da podnose artiljerijsku vatru u blizini domova, napade voj-
ske na domove i sela te granatiranje kola.

219. Najosnovnije ljudsko pravo, pravo na ivot se konstantno zanemaruje. Prema mno-
gim izvjetajima, djecu su primarne rtve snajperskih napada. 23. januara 1994. godine,
etvero djece je ubijeno na igralitu u Mostaru, 4 u Tuzli a tri minobacake granate su
ubile 6 djece u Sarajevu 22. januara. Podaci UNICEF-a navode da je od poetka rata u
BiH ubijeno blizu 16.000 djece.

220. Veliki broj djece je pretrpio direktne povrede zbog granatiranja, bombardiranja i
djelovanja snajpera. Bolnice esto nisu u mogunosti pruiti odgovarajuu pomo zbog
nedovoljnih sredstava ili zbog istroene i nedovoljne opreme. Mnogoj djeci su izvrene
amputacije, pretrpjela su opekotine ili izgubili ulo sluha ili vida uz ogranienu lije-
niku pomo. Rat ne ostavlja mnogo prostora za psiholoku pomo i trening potreban
da oni prihvate i izbore se sa svojim ogranienjima. Razgovori sa preivjelom djecom
ukazuju na visok nivou traumatiziranosti koju takve povrede izazivaju. Dugo se sjeaju
traumatinih dogaaja, imaju none more, sve ih na to podsjea tokom dana i trpe zbog
nesigurnosti i ogranienja. Ovakva iskustva potpuno rue djeiju budunost.

221. Poliaji da se ublae nedostaci medicinskih bojekta doveo je do medicinskih eva-

kuacija koje sprovode UNHCR, MKCK i Meunarodna organizacija za migracije. Me-
utim, kriteriji za pristupanje evakuaciji su veoma specifini i one tako nisu dostupne
veini djece.

222. ak i kada djeca ne pretrpe fizike posljedice rata, izloenost estom granatirnju i
stresnim situacijama ih takoer pogaa. Tako je izvjeteno o petneastogodinjoj dje-
vojici koja je u oktobru 1993 u Potoarima pala u stanje delirijuma i halucijnacija po-
slije none more. Dijgnosticirana joj je schizophrenia reactiva kao posljedica ozbiljne
ratne traume. Kua u kojoj je ivjela se nalazila u podruju koje je dnevno granatirano
sa ponekad 5.000 granata odjednom. Bolnica je izvjestila o zabiljeenih 19 sluajeva bo-
lesnika sa ozbiljnim mentalnim problemima u tom periodu.

223.Poznato je da nasilna smrt ili povreda nekog djetetu bliskog, posebno roditelja ili
staratelja a posebno ako dijete svjedoi takvom dogaaju, mogu izazvati ozbiljan stres
i depresivne reakcije. Djeca pruaju uznemirujuu sliku dogaaja kada ne samo da su
prisustvovali muenju ili ubistvu roditelja ve su ista bili prisiljeni posmatrati. Razgo-

299
vor humanitarnog radnika sa trinaestogodinjim djetetom iz sela kod Foe iznosi de-
talje o prisiljavanju tog djeaka od strane Bosanskih Srba da posmatra streljanje svog
oca, seljana i drugih roaka u maju 1992. UNICEF osoblje je u razgovoru sa djecom
iz Vukovara otkrilo da su neki vidjeli vojnike JNA kako dolaze u njihove domove i
ubijaju njihove oeve u septembru 1991. Moj je otac ubijen, vojska ga je ubila. Ispred
kue su bile barikade a vojska je dola sa tenkovima i jako su pucali i onda su doli
u nau kuu. Vojnici su pitali ima li koga a moj tata je rekao Da, da. Ja sam ovdje sa
enom i djecom, ne pucajte Ali oni su pucali i ubili ga. Pao je niz stepenice. Jedan voj-
nik je doao i poljubio mog oca i mene i rekao Nismo ga mi ubili, eksplodirala je
bomba? Ali lagao je, sve sam vidio. Pucali su mu u glavu sa tri dum-dum metka. Moja
mama je u svojim rukama drala njegov mozak. Molila je da ne ubiju mene i mog
brata.

224. Brojni su primjeri djece koja su svjedoila silovanju majki ili lanova blie porodice.

Zatvaranje i muenje djece

225. Prema izvjetajima podnesenim Specijalnom izvjestitelju, mnoga su djeca smje-

tena u pritvorne centre i tamo muena. Djevojice su silovane i prisustvovale su silo-
vanju ili povreivanju majki. Jedna jedanaestogodinjakinja je svjedoila ubistvu
mladia u svom gradu i Bosanski Srbi su je zadrali zajedno sa majkom u Lukavici a po-
slije odveli, zajedno sa drugim djevojicama i enama na mjesto gdje su mnoge silo-
vane. Vidjela je neku enu kako sjee grudi njene majke slomljenom staklenom bocom.
Poslije su je postavili pred zid i na nju pucali. Spasio ju je krik majke zbog kojeg je okre-
nula lice i izbjegla je metak ali ne fizike i psiholoke povrede4. Nekoliko dana kasnije,
majka i kerka su pobjegle iz pritvora i poslije mnogih selidbi dole u Sarajevo ali je
djevojica, teko traumatizirana, esto plakala i molila majku da je odvede na neko
drugo mjesto.

226. Specijalni izvjestitelj je saznao da su djeca i majke pretueni u pritvornom centru

Bosanskih Srba blizu Zvornika. Sve se desilo 1992. godine i u incident su umijeane
mnoge osobe sa podruja blizu Cerske koje su pritvoreni u Karakaju a potom u kampu
Batkovii kod Bijeljine. Svjedoenja navode da su djeca, i najmlaa od 4 godine, bila
pretuena ili seksualno zlostavljana.

227. Djeaci starosti od 12, 13 godina su takoer bila izloena maltretiranju i muenju.
Svjedoenja onih koji su puteni iz pritvornih centara Dretelj i Gabela u zapadnoj Her-
cegovini u augustu 1993. godine navode da su neke od njih Bosanski Hrvati prisiljavali
da tuku svoje oeve.

228. U podrujima aktivnih sukoba centralne Bosne poput Varea, Bugojna i Kiseljaka,
izvjetavano je o navodnim loim postupanjem i zatvaranjem djeaka od kojih su naj-
mlai imali samo 9 godina. Navodno su i djeaci stari 12 godina odvedeni da kopaju
rovove na prvoj liniji fronta sa drugim zatvorenicima.

300
Nedostatak hrane

229. Ope osiromaenje koje je uslijedilo poslije kolapsa ekonomije u veini BiH, uinilo
je da veina stanovnitva skoro potpuno zavisi od humanitarne pomoi. Na nivo uhra-
njenosti i normalan razvoj djece je negativno utjecalo namjerno blokiranje konvoja koji
prevoze humanitarnu pomo, posebno od poetka 1994. godine do kada su iscrpljene
sve zalihe poljoprivrednih proizvoda.

230. Prema ispitivanjima koja je sproveo UNICEF, strah od smrti zbog gladi i smrza-
vanja je jedan od glavnih uzroka djeijih trauma i depresije meu sarajevskom djecom.
Djeca koja due borave u sklonitima su takoer prinuena due vrijeme biti bez hrane
i vode.

Prekid kolovanja

231. Ratna dejstva prekinula su kolovanje veine djece na to je najvie utjecalo prisilno
preseljenje. Kada djeca prisilno napuste svoje domove, esto za sobom ostave kolske
udbenike i materijale. Po dolasku u novo mjesto boravka, roditelji su esto u stanju
oka, ne znaju koliko e dugo tu ostati te ne upisuju djecu u nove kole, naravno pod
pretpostavkom da takve jo rade. Naime, prijem velikog broja raseljenih osoba je pri-
morao mjesta da od kola naprave prijemne centre ili bolnice. K tome, kolske zgrade
su takoer unitene ratnim dejstvima.

232. kolski sistem je naruen i regrutacijom, ne samo nastavnika ve i uenika. U gra-

dovima i enklavama pod opsadom, estoko granatiranje prisiljava djecu da ostanu u
podrumima bez mogunosti kontakta sa vrnjacima. Odlazak u kolu takoer sprje-
ava briga roditelja za sigurnost djece.

233. Jedan od glavnih razloga zabrinutosti majki po dolasku na relativno sigurna mje-
sta je prekid kolovanja. Mnoge agencije, nevladine i meunarodne organizacije su pre-
poznale vanost pohaanja nastave za osjeaj kontinuiteta, stabilnosti i normalnosti
kod djece te rade na ponovnom otvaranju kola sa lokalnim vlastima ili obezbjeuju
kolovanje ak i u najgorim situacijama unutar enklava i gradova pod opsadom. Me-
utim, sve gore navedeno nije nimalo lako. U Sarajevu je nastava prekinuta godinu
dana od poetka opsade 1992. Tokom ovog perioda nekoliko posveenih nastavnika je
preuzelo inicijativu za nastavak kolovanja kod kue, u podrumima ili na drugim, re-
lativno sigurnim lokacijama dok nastava nije ponovno zapoela u martu 1993. nemo-
gue je tano utvrditi nivo posjeenosti nastave ali se ini da je prilino visok.

234. kole u istonom Mostaru rade u podrumima uz pomo UNICEF-a uz izuzetno

teke uslove zbog nedostatka elektrine energije. Djeca ue uz svjee i sa najosnovnijim
materijalima. Pa ipak, uprkos tekim uslovima, broj djece koja pohaaju nastavu se po-
veao sa 140 tokom prvog mjeseca sukoba u Mostaru na 4000 poetkom januara 1994.
Posveenost nastavnika je zadivljujua. UNICEF izvjetava o poetku organizovanja
nastave u srednjim kolama i ak na fakultetima.

301
235. Nastava se u Srebrenici nastavila u ljeto 1993. kada je veliki broj raseljenih koji je
ovaj grad primio preao u drugi smjetaj. Roditelji, lokalne vlasti i meunarodne agen-
cije primjeuju radikalne promjene u ponaanju djece u vremenu od samo nekoliko
sedmica. Veina djece je postala aktivnija i ivlja, nastavljajui sa igrom na uobiajen
nain.

236. kola je ponovo poela u junu 1993 i u drugoj enklavi, epi, gotovo odmah poslije
prestanka borbi. Zamijeen je znatan napredak u ponaanju djece premda su neka spo-
rije radila ili zaboravila prije naueno.

237. Lokalne kole u Zenici, Tuzli i hercegovakim gradovima imaju problema zbog
smjetaja raseljene djece od koje svi nisu u mogunosti pohaati nastavu. tovie, po-
slije dugotrajne skoro potpune izolacije lokalne zajednice su dostigle tzv. Fazu zasie-
nja suosjeanjem te nevoljko prihvataju raseljenu djecu u ve i onako preoptereen
sistem. Neka djeca odbijaju pohaati nastavu zbog poniavanja od strane lokalne djece.
Osoblje meunarodnih organizacija izvjetava o majkama depresivnim zbog dugo-
trajnog smjetaja u kolektivnim centrima te neaktivnim po pitanju obaveznog obrazo-
vanja djece. Smatra se da je u ovim podrujima lokalnoj djeci lake pohaati nastavu.

Problemi adolescenata u ratu

238. Adolescenti u ivotnoj fazi kroz koju prolaze nailaze na brojne fizike i emociona-
lne promjene. U procesu su osamostaljivanja i ostvarivanja sopstvenih pogleda na svi-
jet to predstavlja kljuni momenat u uspostavljanju identiteta. Zbog svoje kognitivne
zrelosti razmiljanja i sposobnosti da shvate dalekosene posljedice rata ova skupina je
mnogo ranjivija u odnosu na mlau djecu a njihove potrebe nisu oigledne te ih ira
zajednica ne prepoznaje. Mogu biti prisiljeni da preuzmu ulogu odraslih zbog trau-
matinih dogaaja te se moe initi da se uspjeno nose sa situacijom ali nedostatak
emotivne zrelosti moe zahtijevati pomo odraslih poput nastavnika i voa lokalnih za-
jednica koji bi trebali biti vaan izvor potpore i sigurnosti za adolescente.

239. Mnogi adolescenti se poinju rizinije ponaati zbog stresnog iskustva prouzro-
kovanog ratom te poseu za opojnim sredstvima, delikventno se ponaaju, kradu ili
pljakaju. Nedostatak organizovanih aktivnosti samo poveava nivo stresa kojem je
ova skupina populacije izloena.

240. Posebne potrebe adolescenata se ne priznaju uvijek a agencije, meunarodne i ne-

vladine organizacije se vie usmjeravaju na mlau populaciju. Ograniena sredstva i ak-
tivnosti su veinom usmjerena na mlau djecu dok se smatra da se adolescenti mogu
brinuti sami za sebe. ak se i na polju kolovanja prvo pomae osnovnim a poslije sre-
dnjim kolama. Pri pruanju pomoi u hrani, potrebe adolescenata i njihovog razvoja
su u potpunosti zanemarene.

241. Zaposleni u meunarodnim organizacijama koje su aktivne u BiH susreu adole-

scente koji prolaze kroz krize plaa, pokuavaju, samoubistvo, depresivni su ili se

302
agresivno ponaaju. Mnogima je dodatan teret odluka o uestvovanju ili neuestvova-
nju u vojnim aktivnostima. Nemogue je sa sigurnou utvrditi koliko je adolescenata
regrutovano dobrovoljno a koliko prisilno. U bihakom depu su po navodima regru-
tovani mladii od 16 godina u vojsku tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. U za-
tienim zonama UN-a je mnogo mladia od 15 do 17 godina koji su se dobrovoljno
prijavili a u nekim sluajevima su i prihvaeni u vojsku Republike Srpska krajina.

242. Jak etniki animozitet rata u bivoj Jugoslaviji je u posebno teku situaciju doveo
djecu iz mjeovitih brakova. Te potekoe su izraenije u podrujima blizu zona su-
koba gdje je nivo tolerancije nii. Ova djeca trpe zbog razdora u porodici prouzroko-
vanog sukobom te zbog primoranosti da izaberu stranu. Nailaze i na probleme u
percepciji zajednice u kojoj ive a koja, iako je to pod utjecajem razliitih faktora, vei-
nom odreuje djecu po nacionalnosti oca.

243. Raspad porodice i dramatino osiromaenje stanovnitva dovelo je do opeg pro-

padanja vrijednosti. Meunarodno osoblje i nevladine organizacije koje rade na pro-
gramima usmjerenim na lokalne zajednice izvjetavaju o porastu prostitucije ak i meu
mladim djevojkama, posebno u podrujima gdje je koncentrisanost vojnika vea. Ta-
koer izraavaju zabrinutost zbog poveanja broja djece koja bez nadzora besposleno
lutaju ulicama.

244. Iako je teko odrediti, ini se da je nasilje u porodici u porastu na podrujima blizu
zona sukoba te da utjee prvenstveno na djecu. Nivo zlostavljanja djece je meutim ne-
jasan.

246. Roditelji alju djecu u druga mjesta ili zemlje kako bi bila sigurnija, nadajui se ka-
snijem spajanju. Na alost, u velikom broju sluajeva, evakuacija nije organizovana na
odgovarajui nain. Dobronamjerne organizacije evakuiraju djecu ne vodei rauna o
razdvajanju od roditelja kao najtraumatinijem iskustvu koje dijete moe imati. Neke
od ovih evakuacija nisu propisno dokumentovane niti se pobrinulo za slijed dogaaja
i mehanizme kontinuiranog kontakta porodica to moe ugroziti spajanje te prouzro-
kuje brigu i roditelja i djece zbog razdvojenosti bez kontakta koja ponekad traje i 2 go-
dine. UNICEF i UNHCR su u junu 1992. izdali Zajedniku izjavu i upute za evakuiranje
djece sa ciljem sprjeavanje nepropisno organizovanih evakuacija.

247. Do razdvajanja porodica je dolazilo i kada su majke sa djecom naputale domove

dok su oevi bili na frontu ili u pritvoru. Oni su veinom proli vie smjetaja to do-
datno ugroava pronalaenje rodbine i mogunost spajanja ili su razdvojeni zbog iz-
mjene linija fronta. tovie, mnoga djeca su tokom viebrojnih selidbi izgubila roditelja
ili lana rodbine koji je bio u pratnji.

C. Izbjegla i raseljena djeca

248. Mnoga od izbjegle i raseljene djece koja su ozbiljno traumatizirana, pate od post-
traumatskog poremeaja ponaanja (PTPP) zbog svega proivljenog. Identificiranje i

303
lijeenje te djeca zahtijeva panju i ulaganje. Sve zemlje bive Jugoslavije koje prihva-
aju izbjegle, vlade, meunarodne agencije i nevladine organizacije svjesne su pro-
blema te poinju pruati lijeenje onima kojima je to potrebno, posebno djeci. Obim
problema pokazuje da e u tu svrhu morati biti izdvojeno vie sredstava.

249. ak i osobe koje nisu traumatizirane imaju psihikih problema. Psiholozi koji rade
da raseljenim i izbjeglim osobama izvjetavaju o opem beznau, uasnom osjeaju gu-
bitka i neizvjesnosti zbog nepoznate sudbine lanova porodice, posebno mueva i
oeva te o osjeaju krivice zbog iskljuenosti iz patnje. Prisutni su i nesigurnost i za-
brinutost zbog budunosti te depresija koja se pogorava kako vrijeme prolazi.

250. Ovakve emocije se pogoravaju kad je osoba smjetena u kolektivni centar bez pri-
vatnosti. Djeca, u sluaju ako ne idu u kolu, provode vrijeme dosaujui se. ivot u ko-
lektivnim centrima porodici uskrauje standardnu ulogu. Mnogi od izbjeglih i
raseljenih, ak i ako su u poetku prihvatili situaciju poinju gubiti samopouzdanje i
osjeaj kontrole nad ivotom. U ovakvom okruenju mnogi roditelji nemaju snage za-
dovoljiti djeije potrebe te ih ostavljaju bez nadzora. Suoena sa povlaenjem i pasi-
vnou odraslih, djeca i adolescenti se ee problematino ponaaju, konzumiraju
alkohol, cigarete ili su agresivni.

251. Veliki broj izbjeglih i raseljenih je ogromno optereenje za ekonomiju i infrastruk-

turu zemlje domaina. Slubeni podaci navode da je u Hrvatskoj registrovano 241.492
raseljenih i 252 153 izbjeglih osoba. Procjenjuje se da postoji jo 37.500 neregistrovanih
a priblino 33,6% izbjeglih i 37,7% raseljenih osoba ine djeca do 16 godina. Izbjegli i ra-
seljeni ine skoro 6% stanovnitva Hrvatske. Oko 57% izbjeglih se izjasnilo kao Musli-
mani a 41% kao Hrvati.

252. Prema podacima Vlade Republike Hrvatske, sva djeca raseljena unutar Hrvatske
(hrvatske nacionalnosti) su ukljuena u sistem primarnog i sekundarnog obrazovanja.
Meutim, skoro treina djece izbjeglica ne pohaa nastavu. Djeca neregistrovanih po-
rodica nemaju pravo na bilo kakav oblik pomoi u vezi kolovanja ili lijeenja. Broj i
smjetenost izbjeglike populacije opteretio je mnoge kole koje su prisiljene raditi u ne-
koliko smjena. Uprkos tome, mjesta nema dovoljno za sve. U ovom sluaju hrvatska
djeca imaju prednost, posebno kada je rije o srednjem obrazovanju. Izbjeglikoj djeci
se moe ponuditi mjesto u udaljenoj koli a onda mogunost i cijena prevoza sprijea-
vaju pohaanje. Drugi problem je nedostatak osoblja i odgovarajueg prostora ili ne-
dostatak sredstava predvienih za obezbjeenje istog.

253. U nekim sluajevima, a posebno u nekim dalmatinskim upanijama u blizini borbi

u BiH, stav stanovnitva prema izbjeglicama nije kao prije od izbijanja sukoba Bosan-
skih Hrvata i Muslimana. Neki roditelji se boje poslati djecu u lokalne kole i nepo-
vjerljivi su zbog skorih ideolokih promjena uvedenih u nastavni program predmeta
poput historije, geografije, knjievnosti i drutvenih nauka. Zabiljeeni su pojedinani
sluajevi kolskih direktora koji su odbili primiti djecu izbjeglice zahtijevajui doku-
mente koje je nemogue dobiti. U nekim sluajevima su i sama djeca odbila nastaviti
kolovanje poto su ih ponizili uitelji ili pretukli kolski drugovi. Intervencija meu-

304
narodnih agencija koje su obavijetene o ovakvim dogaajima je ispravila problem na
nivou kole ali je djecu strah sprijeio da se vrate.

254. Ambasada BiH u Hrvatskoj je aktivno zahtijevala uspostavljanje ekstra-teritori-

jalnih kola koje bi radile po bosanskom nastavnom planu i programu te bi na kraju
kolovanja izdavale svjedoanstvo priznato od strane hrvatskih vlasti. Trenutno po-
stoji 21 ovakva kola, veina ih je pored izbjeglikih centara i prima pomo od agencija
UN-a ili nevladinih organizacija.

255. Prema podacima meunarodnog osoblja koji rade na terenu, stanje u obrazovanju
registrovane izbjeglike djece u Hrvatskoj se znaajno popravilo u posljednjih godinu
dana na to je utjecao rad i pomo nekoliko agencija poput UNHCR-a, UNICEF-a i ne-
koliko nevladinih organizacija.

256. Srbija je primila oko 445.000 izbjeglica. Prema zvaninim podacima, veina izbje-
glica dolazi iz BiH (235 000 ili 53 %). Drugi su iz Hrvatske ( 185.000), Slovenije ( 37.000)
i BJR Makedonije (3.000). Veinu ine Srbi (80%), zatim Muslimani (7,8%). Djeca su oko
42.1 % ukupne izbjeglike populacije (194.000). Blizu 94% izbjeglica je smjeteno u pri-
vatnom smjetaju.

257. Prema podacima srpskih vlasti sva djeca prvokolskog uzrasta su integrisana u
kolski sistem i imaju slian pristup srednjem kolovanju. Jedini problem predstavlja
nedostatak prevoza do kola. Psiholoke potrebe kolske djece se zadovoljavaju kroz
programe osmiljene od strane Instituta za mentalno zdravlje. UNICEF i UNHCR su
sponzorisali psiho-socijalne programe koji se implementiraju u kolama i kolektivnim
centrima.

258. U BJR Makedoniji izbjeglika djeca nisu bila u mogunosti ii u kolu kada su pri-
stigla 1992. zbog statusa njihovih roditelja koji nije bio jasan jer niko nije znao koliko e
se zadrati ili da li e im to biti dozvoljeno. Vlasti su donijele odluku da se djeci doz-
voli pristup lokalnim kolama u oktobru 1992. godine. Do tog trenutka meutim, kole
su ve poele sa nastavom i mnoga vana pitanja su ostala nerijeena poput jezika na
kojem e se nastava izvoditi, vrsta svjedoanstva kojeg e dobiti djeca i dokumenti koji
su potrebni za upis. Odluke o ovim pitanjima su se donosile na lokalnom nivou od
strane nastavnika i optinskih vlasti. Mnoga od njih su rijeena u proljee i ljeto 1993.
godine da bi se djeci omoguilo da nadoknade proputeno, Ministarstvo obrazovanja
je u saradnji sa UNICEF-om organizovalo ljetne kurseve koji su pripremili uenike za
nastupajuu kolsku godinu. Ipak, jo ima djece koja ne mogu ii u kolu zbog udalje-
nosti kolektivnih centara i nepostojanja prevoza. Neka od ove djece mogu pohaati
samo ekstra teritorijalne kole koje su organizovane u nekim kolektivnim centrima.

259. U Sloveniji je registrovano 31.118 izbjeglica od kojih je 13.237 mlae od 19 godina.

Od toga su 5.478 djeca od 7 do 15 godina, i 3 .61 uzrasta od 16 do 19 godina.

260. Izbjeglika djeca do sada nisu integrisana u slovenaki kolski sistem. Za njih je na-
stavu organizovalo Ministarstvo obrazovanja i sporta a program je odreen u saradnji

305
sa vlastima BiH. asovi se veinom dre u adaptiranim prostorima kolektivnih cen-
tara a djeca nemaju uvijek pristup svim kolskim aktivnostima poput gimnastike sale
i sportske opreme. Veinom ih poduavaju uitelji ili drugi profesionalci koji su i sami
izbjeglice a koji primaju odreenu nadoknadu za svoj rad kroz bilateralne doprinose
Sloveniji. U 1994. gdoini UNHCR e snositi veinu ovih trokova. Materijale su obez-
bijedili UNHC, UNICEF i nevladine organizacija Cause Commune. Sva djeca osno-
vnokolskog uzrasta se obrazuju dok se samo 20 do 25% srednje kolske djece ukljuilo
u obrazovanje. Iako razdvajanje kolskih programa moe pomoi izbjeglikoj djeci da
ouvaju identitet i nastave sa poznatim programom, sprijeen je direktan dodir sa slo-
venakom djecom i time smanjenje predrasuda koje iz takvih kontakata mogu proi-
zai.

Maloljetnici bez staratelja i pratnje

261. Osim u Srbiji, koja je registrirala 1200 maloljetnika bez staratelja ukljuujui 31
dojene u institucijama, broj maloljetnika bez staratelja u regiji ostaje neodreen.
Hrvatske vlasti su spominjale broj od priblino 11 000. Tu spadaju sva djeca koja su
izmjetena zbog vlastite sigurnosti i koja su jo u redovnom kontaktu sa roditeljima
te ne samo djeca koja trebaju zatitu jer su roditelje izgubili ili je njihova sudbina ne-
poznata. Implementirajui odredbe Porodinog zakona, hrvatske vlasti su kroz
Centre za socijalnu zatitu identificirale vie od 70 djece kojima je potreban skrbnik
te su iste i odredile. U Hrvatskoj je jedna nevladina organizacija zapoela detaljno
dokumentirati sluajeve svakog maloljetnika bez pratnje, ne samo na podruju Hr-
vatske, ve i u drugim zemljama, obezbjeujui zatitu licima koja bjee od ratnih
dejstava.

262. Siroad i naputena djeca iz BiH su posebno ranjiva te je njihov problem od speci-
jalnog znaaja. Mnoga naputena djeca su prema izvjetajima u zakonskom krugu bez
kraja, bez imena ili pravnog statusa. Srpsko zakonodavstvo npr. zahtijeva da bar jedan
roditelj da ime djetetu. Djeca koju su napustili prije registriranja su dakle u pravnom va-
kuumu i predstavljaju izazov za zelje domaine koje, kao potpisnice Konvencije o pra-
vima djece, moraju obezbijediti djeije pravo na ime i nacionalnost. Siroad takoer
predstavljaju ozbiljnu dilemu. Za mnoge postoji nada da e se njihovi roditelji pronai
kada se sukob zavri. Neke su zemlje ak donijele zakon koji sprijeava usvajanje djece
sa ratnih podruja u sluaju da se njihovi roditelji kasnije pojave. Veina ove djece je
dakle u skrbi institucija. ak i kada se ustanovi bez ikakve sumnje da su roditelji dje-
teta nestali, zemlje domaini nevoljko smjetaju djecu u porodice ili ih daju na usvaja-
nje te ne preuzimaju nikakve mjere koje bi bile u najboljem interesu djece. Srpske vlasti
to ne rade pod izgovorom da ne ele biti optuene za srbijanizaciju djece iz BiH. to
se tie djece Bosanskih Srba, pojanjenje lei u njihovom nejasnom nacionalnom sta-
tusu. Hrvatske vlasti svoju nevoljnost pripisuju statusu stranaca djece i interesu
Vlade BiH da zadri ovlasti nad svojim graanima. Identifikovani sluajevi se prijav-
ljuju Konzulatu BiH i nita se dalje ne poduzima.

306
D. Djeca u sjenci rata

263. Djeca koja ive na podruju bive Jugoslavije koje nisu direktno upletene u rat jo
uvijek osjeaju posljedice. Svakodnevne vijesti u novinama i na televiziji, gubitak ro-
aka u podrujima sukoba, brige roditelja, razgovori o deavanjima u koli, promjene
kolskog programa i, u nekim zemljama, promijenjeno ponaanje prema manjinskim
grupama stanovnitva imaju veliki utjecaj na djecu.

264. Evaluacija i analiza tih posljedica se vri i vlasti nastoje reagovati u svim dravama
nastalim raspadom Jugoslavije. U proces su ukljuene i agencije, meunarodne orga-
nizacije i nevladine organizacije koje su poele sa ili su proirile svoje programe u re-
giji zbog velikog priliva izbjeglica. Specijalni izvjestitelj primjeuje u vezi s tim razliitu
podrku meunarodne zajednice razliitim dravama nasljednicama Jugoslavije koja
nije u skladu sa brojem raseljenih i izbjeglih. Takve razlike imaju za posljedicu to da su
neke bive republike, poput Srbije i Crn Gore, mnogo optereenije od drugih.

265. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su primjetili nedostatak lijekova u bolnicama te

da je opti standard sterilizacije i higijene neprimjeren zbog nedostatka opreme za i-
enje i steriliziranje. Nekoliko djece koja boluju od meningitisa i tuberkuloze su po-
sjeena u pritinskoj bolnici. U Crnoj Gori, saradnici Specijalnog izvjestitelja su vidjeli bebe
koje su morale dijeliti inkubator dok je neka oprema leala po strani zbog nedostatka di-
jelova koji se ne mogu uvesti. Takoer su vidjeli djecu bez jasne dijagnoze zbog nedosta-
tka re-agenasa potrebnih za neophodne testove. Obavijeteni su da je testiranje za HIV i
hepatitis B problematino. Zbog nemogunosti nabavke odreenih lijekova, povean je
broj pacijenata koji ih kupuju od sopstvenih sredstava, u privatnim apotekama gdje cijene
mogu biti astronomske. Meutim, i posjeene apoteke u gradu su bile skoro prazne.

266. Situacija je dramatina i zapanjujue varira od regije do regije u vezi sa stanjem

mentalno hendikepirane djece i odraslih. U nekim sluajevima, ova lica su potpuno za-
nemarena. Obim njihovih potreba je velik. Nedostatak lijekova, sedativa, odjee, po-
steljine i hrane je najizraenije. Nevladine organizacije koje se bave ovim podrujem
navode da je nedostatak materijala za brigu, hrane i ekonomsko stanje utjecalo na mo-
tivaciju osoblja koje radi sa ovim licima. Potreba za ljubaznou i humanim pristupom
je oigledna. Potrebe ne mogu biti ni zadovoljene kada je osoblje primorano da ova lica
vee zbog nedostatka odgovarajuih lijekova za smirenje. Sve ovo se deava u trenu-
tku kada se psihijatrijske bolesti ire zbog, izmeu ostalog, jake traume izazvane ratom.

267. Fiziki onemoguena lica su suoena sa specijalnim tekoama. Sa manjkom re-

sursa, nema dovoljno materijala koji bi fiziki hendikepiranoj djeci omoguio kontakt
sa okolinom. Nema dovoljno sredstava za knjige na Braillevom pismu. Posebne kole
za nijemu djecu su takoer suoene sa problemima. Drugi materijali neophodni za rad
ustanova s punim smjetajem su gorivo za grijanje, posteljina i hrana.

268. Zbog nezadovoljavanja mnogih potreba, hendikepirana se djeca i druge osobe u

ustanovama vraaju porodicama za due vrijeme u toku kojeg im ne moe biti omo-
guena odgovarajua briga.

307
269. Sirotita i mjesta za obrazovanje djece sa neprilagoenim ponaanjem takoer
imaju problema zbog nedostatka goriva za grijanje te ogromnog manjka hrane. Nedo-
statak materijala za odgovarajui razvoj siroadi i za edukaciju djece kroz aktivnosti je
bio vie nego oit u nekoliko ustanova koje su saradnici Specijalnog izvjestitelja posje-
tili.

270. Postoje razlike meu regijama. Nevladina organizacija koja radi u SRJ navodi: Na
Kosovu, mnoga slijepa lica nemaju ak ni bijeli tap, da ne pominjemo paralizovane
koji nemaju kolica ili madrace za sprijeavanje rana od leanja. Djeca ometena u raz-
voju iji su roditelji izgubili posao su u veoma tekoj situaciji . Roditelji se ne mogu pri-
javiti za terapiju jer nemaju socijalno osiguranje. Zaista, na podruju cijelog Kosova,
briga za zdravlje predstavlja problem koji je u velikoj mjeri povezan sa politikom, na
alost stanovnitva.

271. Saradnici Specijalnog izvjestitelja su imali priliku vidjeti ohrabrujui primjer sara-
dnje na polju brige i rehabilitacije djece. Bolnica iz Crne Gore je uspjela dobiti sredstva
iz meunarodnih izvora te je posveena lijeenju ratnih povreda, neuhranjenosti i psi-
hosomatskih poremeaja. Moe se pobrinuti za najvie 150 djece te tretira fizike i men-
talne nedostatke prouzrokovane ratom. U tom smislu predstavlja oazu u pustinji.

E. Zakljuci i preporuke

272. S obzirom na trenutni sukob, ljudska prava djece koja utjelovljuje Konvencija o
ljudskim pravima djece su u potpunosti zanemarena.

273. Specijalni izvjestitelj napominje da je krenje humanitarnog prava, kao to su gra-

natiranje civilnog stanovnitva i snajperski napadi, vrlo esto usmjereni protiv djece.

274. Izbjegla i raseljena djeca zahtijevaju mnogo podrke u situaciji u kojoj su se nali.
Sve aktivnosti usmjerene na pruanje neophodne pomoi zasluuju podrku.

275. Potrebno je nastaviti sa usmjeravanjem panje na psiholoke potrebe djece u ratu

kroz podrku organizovanju kolovanja i obrazovanja.

276. Meunarodna zajednica treba obratiti vie panje na potrebe adolescenata. Posto-
jei programi usmjereni na mlau djecu trebaju biti proireni i na ovu grupu koja je
najrizinija u smislu ratnih posljedica.

277. Stanje psiholoko i fiziki ometene djece zasluuje posebnu pomo strunih agen-
cija.

278. Pravo djeteta na ime i nacionalnost treba potovati u svakom pogledu. Naputena
djeca se trebaju odmah registrovati te je potrebno pronai najbolje rjeenje njihovog
problema. Identifikacija, dokumentovanje i pronalaenje roditelja maloljetnika bez prat-
nje je potrebno sprovesti kako bi se olakalo spajanje porodice.

308
VIII. PRETHODNE PREPORUKE
SPECIJALNOG IZVJESTITELJAI NASTAVAK ISTIH

A. Uvodne napomene

279. Tragini sukobi na podruju bive Jugoslavije prouzrokovali su naruavanje ljud-

skih prava bez presedana u Evropi od Drugog svjetskog rata. Oni predstavljaju ozbi-
ljan test i izazov za meunarodni sistem zatite ljudski prava. Specijalni izvjestitelj je,
od trenutka kada mu je ta dunost dodijeljena,u potpunosti svjestan injenice da gore
navedena krenja moraju utjecati na nain implementacije mandata koji mu je dodije-
lila Komisija za ljudska prava. U poetnoj fazi svojih aktivnosti, u memorandumu upu-
enom Generalnom sekretaru 4. septembra 1992., Specijalni izvjestitelj je naveo:
mandat treba implementirati tako da vodi ka konkretnim i momentalnim posljedicama
nevezano za pregovore o dugoronom politikom rjeenju koje e odrediti budunost
bive Jugoslavije. Zbog toga mandat nije mogue ograniiti na pripremu izvjetaja koji
navode injenice i miljenja i koji se podnose organima UN-a. Mandat treba imati za re-
zultat brze i konkretne mjere u interesu stanovnitva koje pati i ija su ljudska prava na-
ruena. Pri formulisanju svojih preporuka, Specijalni izvjestitelj je bio ubjeen da e
njihova brza implementacija imati prije svega preventivan karakter.

280. Specijalni izvjestitelj vjeruje da se, uzevi u obzir konflikt koji se odvija na terito-
riji BiH i koji se moe proiriti i na druga podruja bive Jugoslavije, stanje ljudskih
prava ne moe razmatrati nevezano za razvoj politike i vojne situacije. Najosnovnije
ljudsko pravo pravo na ivot- miliona ljudi je na kocki. Iz tog razloga smatra potreb-
nim da u svojim preporukama ukae na pitanja poput ovlasti UNPROFOR-a, razoru-
avanje, humanitarne probleme itd.

281. Veina preporuka Specijalnog izvjestitelja se odnosi na situaciju na prostoru BiH.

ne smije se zaobraviti da njegov mandat ukljuuje i etiri druge drave.Bitno je nagla-
siti da su sve vlade ovih drava u pravilu potpuno suraivale sa izuzetkom SRJ (Srbija
i Crna Gora). Mada je prihvatila misije unutar mandata Specijalnog izvjestitelja, ova
drava je odbila dozvoliti otvaranje stalnog ureda u Beogradu. tavie, vlasti Bosanskih
Srba su uveliko sprijeavale i oteavale monitoring ljudskih prava na teritoriju pod nji-
hovom kontrolom.

282. U nastavku, Specijalni izvjestitelj predstavlja Komisiji za ljudska prava glavne pre-
poruke koje je izloio u prethodnim izvjetajima i analizu realizacije i nastavka istih.
Neke dodatne preporuke, poput onih vezanih za problem nestanka i organizaciju te-
renskih ureda, razmatra u drugim dijelovima ovog izvjetaja.

309
B. Etniko ienje

Preporuke vezane za etniko ienje

(E/CN.4/1992/S-1/9, paragraf 61, 28. august 1992. godine)

283. Etniko ienje se moe izjednaiti sa sistematskim ienjem civilnog stanovni-

tva po etnikom osnovu pri emu se isto prisiljava da napusti podruje gdje ivi. Ta
je politika bila cilj cjelokupnog konflikta. Specijalni izvjestitelj je bio ubjeen da meu-
narodna zajednica mora uiniti sve kako bi se takva politika zaustavila i s tom namje-
rom je formulirao vie preporuka.

284. Ujedinjene Nacije ne smiju nagraditi politiku etnikog ienja dozvoljavajui

da se pridobijanje teritorija i raseljavanje stanovnitva ustolii. Moraju se dakle drati
dvaju nenaruivih principa. Kao prvo, mora postojati pravo povratka u domove za sve
izbjegle i raseljene. Kao drugo, nikakva promjena vlasnitva nastala kao posljedica pri-
mjene sile ne smije biti priznata31.

286. Takoer, Vijee sigurnosti je svojom rezolucijom 787 (1992) od 6. oktobra 1992. go-
dine (paragraf 2) ponovno potvrdilo da bilo kakvo preuzimanje vlasnitva kroz prisilu
ili etniko ienje nije zakonito i prihvatljivo te nee utjecati na ishod pregovora o
ustavnom ureenju Republike BiH i svim raseljenim osobama e se omoguiti povra-
tak u predratne domove32.

287. Svojom rezolucijom 48/153 od 8. decembra 1993. godine, generalna skuptina je

pominjala etniko ienje u 11 i 25 paragrafu. U posljednjem, Skuptina zahtijeva
od svih Drava lanica i kompetentnih organizacija da razmotri implementaciju pre-
poruka Specijalnog izvjestitelja, ukljuujui i potrebu za efektnim odgovorom na poli-
tiku etnikog ienja koju sprovode snage Bosanskih Srba i Hrvata.

288. Lord Owen je u obraanju Vijeu sigurnosti 13. novembra 1992 naveo slijedee:
Evropa zna da, u sluaju da se ovo oito etniko ienje tolerie, da se poiniteljima
dozvoli da pobjegnu pravdi i da se rtvama ne pomogne pri povratku u domove i na
zemlju, onda emo mi, Europljani, platiti uasnu cijenu. (vidi S/25221, Dodatak I, pa-
ragraf 433.

290. Uprkos uvjeravanjima Vijea sigurnosti, Generalne skuptine i meunarodne kon-

ferencije o bivoj Jugoslaviji (ICFY) da se preuzimanje teritorija silom nee priznavati,
raspadom mirovnog plana Vance-Owen, prijedlozi podjele predstavljaju potpuno za-
nemarivanje najvanijih preporuka Specijalnog izvjestitelja koje se odnose na pravo
povratka i povrat vlasnitva.
31
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: E/CN.4/1992/S-1/10, stav 25 (a), 27. oktobar 1992. godine; A/47/666,
stav 144, 17. novembar 1992. godine; E/CN.4/1993/50, stav 269 (3), 10. februar 1993.. godine; Memorandum Generalnom sekre-
taru, stav 19, 4. septembar 1992. godine

32
Vidi ostale rezolucije Vijea sigurnosti: 819 (1993) od 16. aprila 1993. godine, preambula; 836 (1993) od 4. juna 1993. godine, stav
6; 859 (1993) od 24. augusta 1993. godine, stav 6 (c)-(d) i Generalne skuptine: 46/242 od 25. augusta 1992. godine, stav 8; 47/147
od 18. decembra 1992. godine, stav 11

33
Vidi takoer S/25403 od 12. marta 1993. godine, stav 4 i S/26479 od 26. marta 1993. godine, Aneks I.H.

310
291. Specijalni izvjestitelj je 17. novembra 1992. godine (A/47/666, paragraf 135) upo-
zorio da uvjeravanja meunarodne zajednice da se etniko ienje nee tolerisati
nema znaaja bez odlune primjene takvog stava. Zaista, izvjestio je da se kontinuirana
praksa etnikog ienja u bivoj Jugoslaviji oslanja na predpostavke protagonista
meunarodne neaktivnosti: 135. nastavak etnikog ienja je namjeran in kojim
se eli postaviti pred svren in uz oito nepotivanje meunarodnih obaveza. Na-
stavljanje sa ovakvom politikom pretpostavlja nesposobnost ili nevoljnost meunaro-
dne zajednice da prisili na potivanje sporazuma sveano prihvaenih pod budnim
okom UN-a te tako podriva kredibilitet i autoritet meunarodnih institucija. Meuna-
rodna zajednica ne smij dozvoliti da se nastavi sa potpunim zanemarivanjem i naru-
avanjem Londonskog i enevskog sporazuma.

292. Ovo je upozorenje meunarodna zajednica ignorisala i situacije se pogorala do te

mjere da se ne samo analiza pokazala tanom ve je ko-predsjedavajui komiteta me-
unarodne komisije za bivu Jugoslaviju sada prisiljen planirati podjelu BiH i kona-
no preseljenje stanovnitva.

293. Specijalni izvjestitelj je upozorio i na injenicu da se jasno moe vidjeti kako se si-
tuacija razvija te da se razvoj dogaaja koji je doveo do podjele mogao sprijeiti. Ipak,
nije dolo ni do kakvog ozbiljnog pokuaja meunarodne zajednice da se ovakav ishod
sprijei . treba ponovno navesti miljenje Specijalnog izvjestitelja izneseno o podjeli
BiH:

12. ... Treba napomenuti da se etniko ienje ne sprovodi samo na podruju gdje
su Srbi veinska populacija. U nekim gradovima koji su najvie pogoeni srpskim et-
nikim ienjem, kao to je Prijedor, Muslimani i Hrvati su bili veina.

13. ovo opravdava strah da je krajnji cilj moda prikljuenje Velikoj Srbiji podruja
BiH i Hrvatske koja su okupirali Srbi.Mali je korak od zagovaranja srpske kontrole
nad svim podrujima koja Srbi naseljavaju do istjerivanja ne-srpskih graana iz takvih
podruja. Hrvatski nacionalisti takoer snose dio odgovornosti za ovakav ekstreman
poloaj upranjavajui diskriminaciju srpske populacije u Hrvatskoj koja je samo do-
lila vatru na strahove Srba i doprinijela njihovom ultra-nacionalistikom stavu.

C. Sigurnosne zone u BiH

Preporuke u vezi sa sigurnosnim zonama

(E/CN.4/1992/S-1/10, paragraf 25 (b), 27, oktobar 1992. godine)

294. Unutar BiH treba uspostaviti sigurnosne zone pod nadzorom UN-a za zatitu ra-
seljenih.34

34
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: A/47/666, stav 142, 17. novembar 1992. godine; E/CN.4/1993/50, stav
269 (1)(b), 10. februar 1993. godine; E/CN.4/1994/3, stav 94, 5. maj 1993. godine;

311
Komentar

296. Prva sigurnosne zona je odobrena tek u aprilu 1993, skoro est mjeseci poslije pre-
poruke Specijalnog izvjestitelja. Sigurnosne zone u BiH, posebno Sarajevo su veinom
drastino prenapuene, nedostaje im hrane, lijekova te su pod stalnim granatiranjem i
napadima vojske. UNPROFOR nije bio sposoban obezbijediti sigurnost ovih podruja.
U velikoj mjeri su one sigurne samo na papiru.

D. Humanitarna pomo

Preporuke za poveanje humanitarne pomoi (E/CN.4/1992/S-1/10, paragraf 25 (c),

27. oktobar 1992. godine)

297. Potrebno je poveati humanitarnu pomo svim licima u pogoenim podrujima

BiH, uz posebnu dodatnu pomo Vlade aktivnostima UNHCR-a35.

Komentar

299. Dok su meunarodne operacije pomoi uglavnom dobro financirane, povremena

smanjenje koliine meunarodne pomoi su prisilile UNHCR da smanji koliine poje-
dinane pomoi u BiH.

Preporuke o koridorima humanitarne pomoi (E/CN.4/1992/S-1/10, paragraf 25 (d),

27.oktobar 1992. godine)

300. Prednost ima otvaranje humanitarnih koridora u BiH u cilju zatite konvoja koji
prevoze pomo36.

Nastavak

301. Vijee sigurnosti je rezolucijom 776 (1992) 14. septembra 1992. godine (paragraf 2)
ovlastilo proirenje mandata UNPROFOR-a izmeu ostalog i na zatitu konvoja.

302. Rezolucijom 787 (1992) 16. novembra 1992. godine (paragraf 18), Vijee sigurnosti
je pozvalo sve strane da osiguraju sigurno dostavljanje humanitarne pomoi.

35
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: E/CN.4/1993/50, stav 269 (1), 10. februar 1993. godine; E/CN.4/1994/3,
stav 96, 5. maj 1993. godine; E/CN.4/1994/47, stav 226, 17. novembar 1993. godine: On takoer poziva meunarodnu zajednicu
da velikoduno i brzo odgovori na potrebe Bosne i Hercegovine tako to e obezbijediti humanitarnu pomo u razmjerama i obliku
koji nalau potrebe. Specijalni izvjestitelj ne moe dovoljno da naglasi da e ljudi umrijeti bez meunarodne humanitarne po-
moi.

36
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: A/47/666, stav 145, 17. novembar 1992. godine; E/CN.4/1993/50,
stav 269 (1)(b), 10. februar 1993. godine: U skladu s tim, Specijalni izvjestitelj otro osuuje sve postupke koji blokiraju, ometaju
ili na bilo koji nain odgaaju distribuciju svih vrsta humanitarne pomoi.

312
303. Rezolucijom 819 od 16. aprila 1993. godine (paragraf 8), Vijee sigurnosti zahtijeva
neometanu dostavu humanitarne pomoi svim dijelovima R BiH te napominje da spri-
jeavanje istog predstavlja ozbiljno krenje meunarodnog humanitarnog prava.

304. Rezolucijom 859 (1993) od 24. augusta 1993. godine (paragraf3), Vijee zahtijeva ne-
ometano dostavljanje pomoi posebno zasigurnosne zone u BiH.

Preporuke o ujedinjenju porodica (E/CN.4/1992/S-1/10, para.66, 28 august 1992. godine)

306. Posebnu panju treba posvetiti porodicama i ujedinjenju da bi se minimizirale po-

sljedice razdvojenosti. Posebno treba uzeti u obzir potrebe siroadi37.

Nastavak

307. Specijalni izvjestitelj nema podataka o bilo kakvoj rezoluciji koja je nastavila im-
plementaciju ove ideje.

Komentar

308. Praksa UNHCR-a je pokazala da se posebno vodi rauna o potrebama razdvoje-

nih porodica i siroadi. Strane ukljuene u sukob su potpuno zanemarile odravanje
kontakta meu lanovima porodice. Takoer se nije rijeilo ni pitanje ujedinjenja la-
nova porodice koji se nalaze u raznim zemljama van bive Jugoslavije.

Preporuke o obezbjeenju sklonita i prihvatanju izbjeglica od strane evropskih zemalja

(E/CN.4/1992/S-1/10, para.25(a), 27.oktobar 1992. godine)

309. Potrebno je formirati privremena prihvatilita u inostranstvu kako bi se zatitili

najugroeniji. Evropske drave trebaju ponuditi azil i privremeni smjetaj to je mo-
gue vie osoba ugorenih konfliktom u BiH38.

Nastavak

310. Specijalni izvjestitelj nema podataka o bilo kakvoj rezoluciji koja je nastavila im-
plementaciju ove ideje.

37
Slina preporuka specijalnog izvjestitelja se moe nai u: E/CN.4/1993/50, stav 269 (1)(d), 10. februar 1993. godine

38
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: A/47/666, stav 143 i 145, 17. novembar 1992. godine, E/CN.4/1994/3,
stav 94(c), 5. maj 1993. godine, E/CN.4/1993/50, stav 269 (1)(f), 10. februar 1993. godine

313
Komentar

310. U mnaogim evropskim zemljama postoji otpor prema prihvatanju izbjeglica. Mada
su prihvatile izbjeglice i azilante, postepeno su uvedena ogranienja imigracije i kreta-
nja izbjeglica unutar Evrope.

312. Ovaj stav se oituje na primjeru koji se dogodio poslije sporazuma sukobljenih
strana u novembru 1992. o putanju pritvorenih uz uslov da se isti smjeste van bive Ju-
goslavije. Ipak u poetku nije bilo dovoljno podrke od strane evropskih zemalja i pu-
tanje pritvorenika je prekinuto.

E. Zatvorenici i pritvorenici

Preporuke o pristupu Crvenog krsta pritvornim kampovima (E/CN.4/1992/S-1/10,

paragraf 64, 28. august 1992. godine)

313. Meunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) treba imati pristup svim pritvor-
nim centrima i kampovima kako bi obezbijedio pomo zatvorenicima i pritvorenicima.
Isto je potrebno implementirati bez obzira na veliinu kampa.

Nastavak

314. Rezolucijom Vijea sigurnosti 770 (1992) od 13. augusta 1992. godine (paragraf 4)
zahtijevan je neometan pristup svim pritvornim kampovima za MKCK i druge huma-
nitarne agencije koje bi pruile pomo zatvorenim. Vidi Rezoluciju generalne skup-
tine 46/242 od 25. augusta 1992. godine (paragraf9) i 47/147 od 18. decembra 1992.
godine (paragraf 11)

Komentar

315. Iako je pristup mnogim pritvornim centrima odobren, nastavlja se sa odgaanjem

i sprijeavanjem koje naruava rad humanitarnih agencija. Uslovi u kampovima su ua-
sni i podrazumijevaju prijeka pogubljenja, ozbiljno batinanje, silovanje i muenje uz
neodgovarajuu ishranu, odjeu, smjetaj i higijenske uslove.

Preporuke u vezi sa oslobaanjem pritvorenih (E/CN.4/1992/S-1/10, paragraf 65, 28.

august 1992. godine)

316. Svi pritvorenici trebaju odmah biti puteni39.

39
Sline preporuke Specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: A/47/666, stav 143, 17. novembar 1992. godine; E/CN.4/1993/50,
stav 269 (1)(a), 10. februar 1993. godine; E/CN.4/1994/3, stav 94, 5. maj 1993. godine

314
Nastavak

317. Ko-predsjedavajui Upravnog komiteta ICFY je pozvao na momentalno osloba-

anje svih zatvorenika (vidi S/ 25050, Dodatak II, januar 1993. godine). Vidi takoer
S/25221, 2. februar 1993. godine, paragraf5)

318. I generalna skuptina je Rezolucijom 47/147 od 18.decembra 1992. godine (para-

graf12) pozvala na zatvaranje svih pritvornih centara koji nisu u skladu sa enevskom
konvencijom te da se svi zatvorenici oslobode.

Komentar

319. Neki su kampovi zatvoreni ali vie hiljada ljudi ostaje zatvoreno. tovie, u su-
protnosti sa etvrtom enevskom konvencijom i sporazumima ukljueni strana, oslo-
baanje vojnih i civilnih zatvorenika se esto uslovljava razmjenom istih
(E/CN.4/1992/S-1/10, paragraf 23, 28. august 1992. godine)

F. rtve silovanja

Preporuke u vezi sa specijalnom brigom za rtve silovanja (E/CN.4/1993/50, paragraf

269 (I) (d), 10. februar 1993. godine)

320. rtvama silovanja se mora obezbijediti pristup odgovarajuoj psiholokoj i lije-

nikoj brizi.

Nastavak

321. Rezolucijom 798 (1992) od 18. decembra 1992. godine (paragrafi 1-5), Vijee sigur-
nosti je odobrilo Delegaciji Vijea Evrope da istrai problem silovanih ena u BiH. Vidi
izvjetaj ekspertnog tima sa zadatkom da istrae navode o silovanjima na podruju
bive Jugoslavije (E/CN.4/1993/50, Dodatak II, 10. februar 1993); Komisija, 30. jun
1993. godine).

Komentar

322. Situacija u vezi sa silovanjima je prilino istraena. Trenutno na tome radi

Ekspertna komisija. Pa ipak, sluajevi silovanja su prijavljivani tokom cijelog mandata
Specijalnog izvjestitelja. Mnoge preporuke Specijalnog izvjestitelja su ponovile agen-
cije koje se bave rehabilitacijom rtava traume i odraavaju se u njihovim aktivno-
stima.

315
G. Ratni zloini

Preporuka o uspostavljanju Ekspertne komisije (E/CN.4/1992/S-1/9, paragrafi 69-78,

28. august 1992. godine)

323. Specijalni izvjestitelje je preporuio da se osnuje Ekspertna komisija koja e istra-

iti krenja meunarodnog humanitarnog prava40.

Nastavak

324. Rezolucijom 771 (1992) od 13. augusta 1992. godine (para. 5 i 6), Vijee sigurnosti
je pozvalo drave lanice da prikupe i podnesu Generalnom sekretaru dokaze o kre-
njima meunarodnog humanitarnog prava. Ekspertna komisija je ustanovljena Rezo-
lucijom 780 (1992) 6. oktobra 1992 (para. 1-4) u cilju ispunjavanja preporuka Specijalnog
izvjestitelja. Vijee sigurnosti je prihvatilo i rezoluciju 787 (1992) 16. novembra 1992
(paragraf 8) u vezi sa ovim pitanjem.

Komentar

325. Komisija je osnovana i radila je po preporukama Specijalnog izvjestitelja. Ne moe

se ipak rei da su Komisiji uvijek obezbijeena odgovarajua sredstva i podrka te su
aktivnosti Komisije ograniene zbog strukture i sredstava na raspolaganju. K tome,
strane u sukobu oteavaju proces kako bi sprijeile objektivno istraivanje. Komisija e
sa aktivnostima zavriti u augustu 1994 a neophodno je da se prikupljeni materijal na
odgovarajui nain upotrijebi u buduim istraivanjima zloina poinjenih na podru-
ju bive Jugoslavije.

Preporuke u vezi sa odgovornou vlasti za ratne zloine (E/CN.4/1992/S-1/9, para-

graf 60, 28. august 1992. godine)

326. UN treba upozoriti vlasti u BiH da se mogu suoiti sa meunarodnim optuni-

cama za poinjena zvjerstva koja su poinili oni ili su ista tolerisali i odobravali41.

Nastavak

327. Vijee sigurnosti je rezolucijom 787 (1992) od 16, novembra 1992. godine (paragraf
7) potvrdilo individualnu odgovornost svakog lica koje prekri meunarodno huma-
nitarno pravo42.
40
Sline preporuke specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: E/CN.4/1993/50, stav 269 (4), 10. februar 1993. godine, A/47/666, stav
140, 17. novembar 1992 godine, Memorandum generalnom sekretaru, stav 24, 4. septembar 1992. godine

41
Slina preporuka specijalnog izvjestitelja se moe nai u E/CN.4/1993/50, stav 269 (4)

42
Vidi takoer rezolucije Vijea sigurnosti: 819 (1993) od 16. aprila 1993., stav 7 i 829 (1993) od 17. aprila 1993., stav 7, te Generalne
skuptine: 46/242 od 25. augusta 1992. godine, stav 7; 47/80 od 16. decembra 1992. godine, stav 4, i 47/147 od 18. decembra 1992.
godine, stav 11, kao i i Svjetske konferencije o ljudskim pravima: A/Conf/157/L.2

316
Komentar

328. Postoji jaka meunarodna podrka za individualnu odgovornost za krenje me-

unarodnog humanitarnog prava. Meutim, postoje razliite potekoe koje mogu oz-
biljno ugroziti implementaciju bilo koje aktivnosti u tom smjeru. Strane u sukobu,
posebno Bosanski Srbi konstantno odbacuju koncept meunarodne odgovornosti.

Preporuke u vezi sa krenjem meunarodnog humanitarnog prava (E/CN.4/1992/S-

1/9, paragrafi 60 i 69, 28. august 1992. godine)

329. Prekrioci meunarodnog humanitarnog prava trebaju biti gonjeni43.

Nastavak

330. Vijee sigurnosti je rezolucijom 808 (1993) od 22. februara 1993. godine (paragraf1)
odluilo da je potrebno osnovati meunarodni tribunal za suenje osobama koje su odgo-
vorne za ozbiljna krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugosla-
vije od 1991. godine. Vidi rezoluciju Vijea sigurnosti 827 (1993) od 25. maja 1993. godine
(paragrafi 1-2); Izvjetaj generalnog sekretara i odobrenje osnivanja Tribunala koji ima za
jedini cilj krivino gonjenje osoba odgovornih za ozbiljno krenje meunarodnog humani-
tarnog prava na podruju bive Jugoslavije..; rezolucija Generalne skuptine 48/153 od
20. decembra 1993. godine (paragrafi 8) i 121 od 18. decembra 1992. godine (paragrafi 10).

Komentar

331. Meunarodni tribunal je u procesu uspostavljanja. Specijalni izvjestitelj navodi da

je potrebno da isti dobije punu podrku od UN tijela i Drava lanica kako bi se osi-
gurala efektivna implementacija njegovog mandata.

H. Razoruanje

Preporuke u vezi s povlaenjem tekog naoruanja (E/CN.4/1992/S-1/9, paragrafi 58-

59, 28. august 1992. godine)

332. Teko naoruanje u BiH treba biti pod nadzorom UNPROFOR-a ili neutralizirano
na drugi nain. Lokalne vlasti trebaju razoruati paravojne ili civilne snage44.

43
Slina preporuka Specijalnog izvjestitelja se moe nai u E7/CN.4/1994/47 stav 230, 17. novembar 1993. godine: Specijalni iz-
vjestitelj ponavlja svoje uvjerenje da poinitelji povreda ljudskih prava i humanitarnog prava moraju odgovarati pred zakonom i
biti kanjeni. Oekuje da e meunarodna zajednica uraditi sve to se od nje trai da bi se osiguralo da Meunarodni tribunal kri-
vino goni povrede humanitarnog prava u bivoj Jugoslaviji, te da postigne svoje ciljeve brzo i uspjeno.

44
Slina preporuka Specijalnog izvjestitelja se moe nai u memorandumu Generalnom sekretaru od 4. septembra 1992. godine,
stav 18.

317
Nastavak

333. Postignut je sporazum u sklopu pregovora u okviru ICFY za nadzor UNPROFOR-

a nad tekim naoruanjem (kalibar 12.7 milimetara i vie) (S/25403, Dodatak I, 12. mart
1993. godine)

334. poslije granatiranja u Sarajevu 5. februara, Meunarodna zajednica je preduzela

korake za uklanjanje tekog naoruanja iz sarajevske okoline.

Komentar

335. kao posljedica nepotpune implementacije ove preporuke, teko naoruanje se

uporno koristi izmeu ostalog i za teroriziranje civilnog stanovnitva, posebno u Sa-
rajevu. U vrijeme pisanja izvjetaja, odluka je ve dovela do odreenog napretka.

I. UNPROFOR

Preporuke za proirenje mandata UNPROFOR-a koji bi pokrivao cijelu BiH

(E/CN.4/1992/S-1/9, paragraf 63, 28. august 1992. godine)

336. Mandat UNPROFOR-a treba proiriti na: (i) pokrivanje cijele teritorije BiH, (ii) pri-
kupljanje informacija o naruavanju ljudskih prava na teritoriji BiH.

Nastavak

337. Vijee sigurnosti je rezolucijom 776 (1992) od 14. septembra 1992. godine (paragraf 2)
proirilo mandat UNPROFOR-a i na zatitu osloboenih pritvorenika ukoliko to zahtijeva
MKCK, u skladu sa izvjetajem Generalnog sekretara od 10. septembra 1992. godine
(S/24540). Vidi rezoluciju Vijea sigurnosti 786 (1992) od 10. novembra 1992. godine (pa-
ragrafi 1 i 5) u vezi s jaanjem UNPROFOR-a i upotrebe aerodroma; 807 (1993) od 19. fe-
bruara 1993. godine (paragraf 8) i 824 (1993) od 6. maja 1993. godine (paragraf 6)

Komentar

338. Dolo je do znaajnog poveanja snaga UNPROFOR-a u BiH. k tome, snage UN-
PROFOR-a su postavljene uzdu granica sa BJR Makedonijom (rezolucija Vijea si-
gurnosti 759 (1992). Ipak, velika podruja BiH su i dalje bez nadzora i prevazilaze
mogunosti zatite UNPROFOR-a. Odluka o slanju snaga UNPROFOR-a u Banja luku
nije implementirana zbog jakog protivljenja vlasti lokalnih Bosanskih Srba.

339. UNPROFOR je prikupio razne dokaze o krenjima ljudskih prava. Na poetku ak-
tivnosti, Specijalni izvjestitelj je bio razoaran nespremnou, posebno civilnog dijela

318
UNPROFOR-a, da sarauje i dijeli informacije o ljudskim pravima ali je UNPROFOR
pojaao saradnju bar to se tie dijeljenja informacija. Takoer je dao punu podrku
uspostavljanju dva terenska ureda centra za ljudska prava.

Preporuka o ovlatenju UNPROFOR-a da intervenie

(E/CN.4/1992/S-1/9, paragraf 63,28. august 1992. godine)

340. UNPROFOR bi trebao imati pravo da intervenie da bi se zatitila ljudska prava45.

Nastavak

341. Rezolucijom 781 (1992) od 6. oktobra 1992. godine (paragraf1), Vijee sigurnosti je
odluilo zabraniti vojne letove u zranom prostoru BiH. Rezolucijom 816 (1993) od 31.
marta 1993. godine (paragraf 4) Vijee je preduzelo sve mjere potrebne za zabranu le-
tova; i rezolucija (1993) 836 od 4. juna 1993. godine (paragraf 5) proirenje mandata
UNPROFOR-a da sprijei napade na sigurnosne zone i da sprijei njihovo bombar-
dovanje.

Komentar

342. Snage UNPROFOR-a nisu dovoljno mone da interveniu pri zatiti ljudskih prava
i prisiljene su pasivno posmatrati mnoga ozbiljna krenja zbog neadekvatnosti man-
data ili manjka resursa.

J. Ljudska prava u mirovnom procesu

Preporuke u vezi sa koordinacijom sa Meunarodnom konferencijom o bivoj Jugo-

slaviji (ICFY) (E/CN.4/1992/S-1/9, paragrafi 71, 28. august 1992. godine)

343. Postoji potreba za koordinacijom meunarodnih humanitarnih i aktivnosti za odr-

avanje ljudskih prava ICFY46.

Nastavak

344. Rezolucijom 47/147 od 18. decembra 1992. godine (paragraf 20), Generalna skup-
tina je pozvala odgovarajue organe koji se bave situacijom u bivoj Jugoslaviji da bli-
sko sarauju sa Specijalnim izvjestiteljem i Ekspertnom komisijom. Ko-predsjedavajui

45
Sline preporuke Specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: E/CN.4/1993/50, stav 269 (1)(e), 10. februar 1993. godine,
E/CN.4/1994/3, stav 195, 5. maj 1993. godine, Memorandum Generalnom sekretaru, stav 21., 4. septembra 1992. godine

46
Sline preporuke Specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: E/CN.4/1993/50, stav 269, 10. februar 1993. godine, te Memorandum
Generalnom sekretaru, stav 2(b)., 4. septembra 1992. godine

319
Upravnog komiteta ICFY se suglasio sa kontinuiranim kontaktom sa Specijalnim iz-
vjestiteljem. S/25221, Dodatak I., paragraf 13, 2. februara 1993. godine

Komentar

345. Unato naporima Specijalnog izvjestitelja, malo je sastanaka odrano sa ko-pred-

sjedavajuim ICFY. Znaajna saradnja nikada nije uspostavljena. Jednom ili dvaput nije
bio pozvan na sastanke Upravnog komiteta ali je uspio povezati se i razmjenjivati po-
datke sa nekim radnim grupama unutar ICFY.

Preporuke u vezi sa suenjem stranama po nivou potivanja ljudskih prava

(E/CN.4/1993/50, paragraf 269(2). 10. februar 1993. godine)

346. Vjerodostojnost sukobljenihstrana treba ocijeniti prema dokazanom potivanju

ljudskih prava. Posebno treba provjeriti da li strane putaju sve pritvorenike, dozvo-
ljavaju uspostavljanje sigurnosnih zona, diu blokade i otvaraju koridore humanitarne
pomoi47.

Implementacija i komentar

347. Vrlo pomno razraene i detaljne odredbe o ljudskim pravima su ukljuene u usta-
vne principe koje su prihvatile sve strane ukljuene u sukob. Oigledno je ,meutim, da
ove odredbe nisu imale nikakav utjecaj na pregovaraki proces s obzirom na pridobi-
janje teritorija silom i naruavanje drugih ljudskih prava. Specijalni izvjestitelj zahtijeva
da se pitanjima ljudskih prava da prednost u mirovnom procesu i naglaava da se mi-
rovni pregovori nisu smjeli zapoinjati bez prethodnog osiguravanja prestanka ma-
sovnog i ozbiljnog krenja istih.

K. Dodatne preporuke

Preporuke o uspostavljanju neovisne agencije (E/CN.4/1992/S-1/9, paragraf 68, 28.

august 1992. godine)

348. Postoji potreba za uspostavljanjem informacijske agencije UN-a sa sjeditem u Beo-

gradu, Zagrebu i Sarajevu sa osiguranim pristupom televiziji i radiju kako bi se pratile
nepravilne informacije koje prenose nove agencije u bivoj Jugoslaviji48.

47
Slina preporuka Specijalnog izvjestitelja se moe nai u E/CN.4/1994/3, stav 94, 5. maj 1993. godine

48
Sline preporuke Specijalnog izvjestitelja se mogu nai u: A/47/666, stav 147, 17. novembar 1992. godine; Memorandum Gene-
ralnom sekretaru od 4. septembra 1992. godine., stav 17

320
Nastavak i komentar

349. UN nije poduezo nita po ovom pitanju. Ipak, neke inicijative su prihvatile brojne
nevladine organizacije i pojedinci. Tako Specijalni izvjestitelj sa zahvalnou pominje
uspostavljanje Mree alternativnih informacija sa ciljem razmjene lanaka i informa-
cija na podruju bive Jugoslavije da bi se stvorili uslovi za neovisne medije i da bi se
obezbijedile informacije za medijske ustanove i nevladine organizacije van bive Jugo-
slavije. Njihovi napori nisu bili uspjeni i informativna blokada u regiji ostaje na snazi.

Preporuke u vezi sa podrkom demokratskim pokretima (A/47/666, paragraf 146, 17.

novembar 1992. godine)

350. Potrebno je postojanje meunarodne podrke demokratski usmjerenim grupama

u Srbiji i na drugim podrujima bive Jugoslavije49.

Nastavak

351. Specijalni izvjestitelj nema podataka o bilo kakvoj rezoluciji koja je nastavila im-
plementaciju ove ideje.

Komentar

352. ini se da je ovo nisko na listi prioriteta meunarodne zajednice poslije decem-
barskih izbora za Predsjednitvo Srbije. Batinanje i pritvaranje voe opozicije Vuka
Drakovia ukazuje na politiko stanje u Srbiji. Demokratska opozicija nikada nije do-
bila odgovarajui potporu.

Preporuke o postavljanju monitora zaljudska prava na Kosovu, u Sandaku i Vojvodini

(E/CN.4/1992/S-1/9, paragraf 62, 28. august 1992. godine)

353. Potrebno je formirati meunarodne mehanizme monitoringa ljudskih prava na

Kosovu, u Sandaku i Vojvodini50.

Nastavak

354. Komitet viih dunosnika Konferencije o Sigurnosti i saradnji u Evropi (CSCE) je

uspostavio due misije da bi se nadgledala ljudska prava na Kosovu, u Sandaku i Voj-
vodini. Vlasti SRJ (Srbija i Crna Gora) su povukle prethodno dat pristanak i misije su

49
Slina preporuka Specijalnog izvjestitelja se moe nai u E/CN.4/1993/50, 10. februar 1993., stav 269 (1)(g)

50
Slina preporuka Specijalnog izvjestitelja se moe nai u memorandumu Generalnom sekretaru, stav 20, 4. septembra 1992. go-
dine

321
okonane. U rezoluciji 844 (1993) od 9. augusta 1993. godine (paragraf 2-3) Vijee si-
gurnosti poziva vlasti Srbije i Crne Gore da ponovo razmotre svoje odbijanje nastavka
misija CSCE-a.

Preporuke u vezi sa stanjem u Sarajevu (E/CN.4/1994/6, paragraf 45 (c) i (d), 26. au-
gust 1994. godine)

355. Slijedee mjere se izmeu ostalog moraju preduzeti u vezi sa dramatinom situa-
cijom u Sarajevu; (a) centalna sarajevska bolnica se mora odmah staviti pod meuna-
rodnu zatitu; (b) ozbiljno ranjene i bolesne treba to prije evakuirati.

Nastavak i komentar

356. problem medicinskih evakuacija je u velikoj mjeri rijeen. Koevo bolnica u Sara-
jevu jo nije pod meunarodnom zatitom i nekoliko puta je granatirana.

L. Zavrna razmatranja

357. Komisija za ljudska prava je u relevantnim rezolucijama iskazala potpunu podr-

ku preporukama Specijalnog izvjestitelja.

358. Aktivnosti Specijalnog izvjestitelja nisu bila ograniene samo na pripremu izvje-
taja. Intervenisao je kada god je to bilo mogue i razgovarao je sa odgovarajuim or-
ganima. Specijalni izvjestitelj se odluio skoncentrisati na rtve naruavanja ljudskih
prava i doprinijeti rjeavanju postojee krize. Jedan od prioriteta je bio i osvjetavanje
svjetskog javnog mnjenja u vezi sa obimom naruavanja ljudskih prava na podruju bive
Jugoslavije. Nesumnjivo je da su, kako je pokazano gore, njegovi izvjetaji doprinijeli
usvajanju brojnih rezolucija razliitih organa UN-a. Neke su od njegovih preporuka dje-
lomino implementirane, obino uz znaajno kanjenje. U vezi s tim, potrebno je pome-
nuti uspostavljanje sigurnosnih zona- koliko god da su nezadovoljavajue, stvaranje
Ekspertne komisije i meunarodnog krivinog tribunala te razvoj aktivnosti nadgledanja
ljudskih prava. Pozvan je da predstavi svoje miljenje pred vijeem sigurnosti i njegovi
su izvjetaji iroko distribuirani. Njegove intervencije u razliitim situacijama su, bez
sumnje, doprinijele unapreenju stanja mnogih osoba ili grupa. Dobio je veliki broj po-
ruka iz svih dijelova bive Jugoslavije koje izraavaju potporu njegovim aktivnostima.

359. Ipak, nije uspio postii svoje glavne ciljeve koji se odnose na pruanje efikasne po-
moi rtvama i smanjenje masovnih povreda ljudskih prava. Njegov neuspjeh se moe
djelimino pripisati inherentnoj slabosti mehanizama koje on predstavlja. Mandati spe-
cijalnih izvjestitelja su veoma ogranieni. Kao rezultat, njegova pozicija vis-a-vis dru-
gih aktera, kako meunarodnih tako i unutranjih, se pokazala kao slaba.

360. Sukobi u bivoj Jugoslaviji, a naroito u Bosni i Hercegovini su jo jednom poka-

zali da ljudska prava igraju sekundarnu ulogu u kontekstu meunarodne politike. For-

322
malni koraci koji su preduzeti se mogu smatrati kao zamjena ili izlika za politiku ine-
rtnost. Ogromni napori i rtve terenskih slubenika razliitih meunarodnih agencija
nisu nadomjestile takvu politiku. Meunarodna zajednica je, de facto, tolerirala po-
vrede ljudskih prava i meunarodnog humanitarnog prava. Takva politika potkopava
neke od osnovnih principa na kojima su izgraeni meunarodno pravo i sistem zatite
ljudskih prava.

323
 Aneks:
OPERACIJE NA TERENU

1. U svom prvom izvjetaju od 28. avgusta 1992. godine, Specijalni izvjestitelj je pre-
poruio postavljanje terenskog osoblja na teritoriji bive Jugoslavije. Sline preporuke
Specijalnog izvjestitelja se mogu nai u njegovim izvjetajima od 17. novembra 1992. go-
dine (A/47/666, paragraf 148) i 10. februara 1993. godine (E/CN.4/1993/50, paragraf
268). Komisija za ljudska prava je kasnije u rezoluciji 1993/7 je zatraila od generalnog
sekretara da omogui postavljanje terenskog osoblja na teritoriji bive Jugoslavije koje
bi osiguralo pravovremene izvjetaje o potovanju ili krenju ljudskih prava u podru-
ju njihovog djelovanja. Generalna skuptina je takoer podrala terenske operaciju u
rezoluciji 1993/147 od 18. decembra 1993. godine.

2. Centar za ljudska prava je uspostavio terensku operaciju u martu 1993. godine. Fi-
nansiranje se prvenstveno vri putem dobrovoljnih donacija iz vladinih i nevladinih
izvra.

3. Specijalni izvjestitelj je zatraio od vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna

Gora), Republike Hrvatske i Bive Jugoslovenske Republike Makedonije dozvolu za
uspostavljenje terenskih ureda u svakoj od drava. Savezna Republika Jugoslavija (Sr-
bija i Crna Gora) je odbila dati dozvolu. Potvrdni odgovori su dobijeni od Hrvatske i
Bive Jugoslovenske Republike Makedonije. Terenski ured je uspostavljen u Zagrebu
u martu 1993. godine, a u Skopju u decembru 1993. godine. Ukoliko mandat specijal-
nog izvjestitelja bude produen i ukoliko sigurnosna situacija to dopusti, predvia se
traenje vladinog doputenja da se uspostavi terenski ured u Bosni i Hercegovini.

4. Ured u Zagrebu se trenutno sastoji od pet strunih slubenika i jednog tajnika/pre-

voditelja. Ured u Skopju ima jednog strunog slubenika i jednog tajnika/prevoditelja.
Ovi uredi pokrivaju terenske operacije specijalnog izvjestitelja irom bive Jugoslavije.

5. Tana uloga terenskih slubenika je da pomau specijalnom izvjestitelju u priku-

pljanju, provjeravanju i procjenjivanju informacija o krenju ljudskih prava: skreui
mu panju na pitanja i trendove u vezi sa ljudskim pravima; savjetujui ga o primije-
enim potrebama za i odgovarajuem obliku hitnih intervencija; olakavajui njegove
este misije na terenu. Terenski slubenici obavljaju svoje obaveze putem istraga na te-
renu, intervjua sa svjedocima i rtvama navodnih povreda ljudskih prava, odrava-
njem kontakata sa lokalnim, regionalnim, vladinim i vojnim vlastima i bliske saradnje
sa razliitim meuvladinim i nevladinim akterima koji su aktivni u bivoj Jugoslaviji.

6. Terenski slubenici su proveli veliki broj istraga na terenu i misija u razliitim dije-
lovima bive Jugoslavije. Do sada su proveli sljedee misije: 12 u Bosni i Hercegovini,
20 u Hrvatskoj (ukljuujui 12 u zatienim zonama Ujedinjenih nacija), 3 u Makedo-
niji i 4 u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). U mnogo sluajeva, teren-
ski slubenici su uspjeli ui u podruja koja su do tada bila van dometa drugim
meunarodnim akterima, kao to je istoni Mostar u julu 1993. i u oktobru selo Maljina
(mjesto navodnog masakra) i Stari Vitez muslimanski dep unutar enklave bosanskih

324
Hrvata Lavanska dolina. U nekim sluajevima, terensko osoblje je sprovelo prve me-
unarodne istrage o navodnim velikim krenjima ljudskih prava, na primjer irom isto-
ne Bosne tokom marta 1993. godine, u Ahmiima u april 1993. i u Medakom depu
tokom septembra 1993. godine. U decembru 1993. godine, terenska operacija je sprovela
prvu meunarodnu istragu stanja ljudskih prava u bihakom podruju.

7. Prikupljanje svjedoenja i intervjuiranje svjedoka se pokazalo kao vaan izvor informacija

kako u vezi sa odreenim sluajevima zloupotrebe kao i nainima krenja ljudskih prava.
Takve aktivnosti su sprovedene u toku misija na terenu i u uredima u Zagrebu i Skopju.

8. Kontakti sa svim nivoima lokalne i centrale vladine vlasti, kao i vojnim voama, su
se pokazali kao vaan nain skupljanja informacija i olakavaju analizu razmjera insti-
tucionalne podrke zatiti ljudskih prava. Ispitivanje takvih vlasti u vezi sa odreenim
kreenjima ljudskih prava je ponekad takoer rezultiralo ponitenje krenja.

9. Primanje informacija od meuvladinih organizacije je takoer od posebne vanosti

za uspjenost terenskih operacija jer omoguuje usmjeravanje velikog broja informacija
o ljudskim pravima koje se u suprotnom ne bi mogle biti pravilno obraditi. U cilju po-
maganja takvim tijelima u skupljanju informacija o ljudskim pravima, Centar za ljud-
ska prava je pripremio smjernice za izvjetavanje o pitanjima ljudskih prava. One su
dostavljene meunarodnim organizacija koje rade u bivoj Jugoslaviji. Smjernice su od
tada veinom ukljuene u ustaljene odredbe UNPROFOR-a za postrojbe koje istrauju
navodne ratne zloine u Bosni i Hercegovini.

10. Primanje informacija od i dijalog sa nevladinim organizacijama je od najveeg zna-

aja. To je, na primjer, esto skretalo panju na incidente navodnih krenja ljudskih
prava i potaklo sprovoenje istraga na terenu.

11. Ostale aktivnosti terenskih operacija ukljuuje olakavanje misija i aktivnosti drugih me-
hanizama za ljudska prava Ujedinjenih nacija. Terenska operacija je pomogla izvoenje mi-
sija u bivoj Jugoslaviji u ime Radne skupine za nestanke i Komisije za eliminiranje rasne
diskriminacije. Takoer, ne poziv odjela za civilne poslove UNPROFOR-a terenski ured u
Zagrebu je organizirao radionicu za efove policijskih stanica i druge policijske djelatnike u
Sektoru sjever. Radionica, koja je bila o zakonu o ljudskim pravima i nadziranju ljudskih
prava, je primjer saradnje izmeu agencija koji je vrijedan panje. Ured u Zagrebu je tako-
er bio u mogunosti da prui pomo srodnicima nestalih osoba tako to je prevodio upit-
nike Ujedinjenih nacija i omoguio njihovu dostupnost da bi bili ispunjeni, a potom ih
proslijeivao Radnoj skupini za nestanke.

12. Specijalni izvjestitelj odaje zahvalnost UNPROFOR-u za nain na koji UNPROFOR

pomae terenskoj operaciji u bivoj Jugoslaviji. On naroito napominje osiguravanje
smjetaja i drugih usluga, olakavanje misija na terenu, osiguravanje pristup nalazima
UNPROFOR-ovih istraga vezanih za ljudska prava. Takoer, skree panju na poslo-
vnu saradnju koja je uspostavljena izmeu terenskih slubenika i Posmatrakih misija
Evropske unije, Ureda Visokog komesarijata za izbjeglice pri Ujedinjenim nacijama,
Meunarodnog komiteta crvenog kria i druugih meunarodnih aktera u podruju.

325
Opsada sigurnosne zone Gorade
Izvjetaj broj E/CN.4/1995/4 od 10. 6. 1994. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi nasituaciju u Goradu.
SADRAJ

Situacija u Goradu (paragrafi 1 17) .................................................................329

Zakljuci (paragrafi 18 21) ..................................................................................332

Preporuke (paragrafi 22 24) ...............................................................................332

328
Situacija u Goradu

1. Enklava Gorade, koja se nalazi u centralnoj Bosni, prije napada je imala izmeu 60
000 i 65 000 stanovnika, od kojih je priblino 35 000 hiljada ivjelo u istoimenom gradu.
Veinu stanovnitva inili su Muslimani. Enklava je dio teritorije Bosne i Hercegovine,
a do napada je bila u potpunosti pod kontrolom Vlade Bosne i Hercegovine. Dana 6.
maja 1993. godine, u skladu s Rezolucijom 824 (1993) Vijea sigurnosti, Gorade je, uz
Sarajevo, Tuzlu, epu i Biha, proglaeno sigurnosnom zonom, zatienom od oru-
anog napada. U Rezoluciji 836 (1993), od 4. juna 1993. godine, Vijee sigurnosti, dje-
lujui u skladu sa Poglavljem VII. Povelje Ujedinjenih naroda, produilo je mandat
UNPROFOR-u kako bi se mogli sprijeiti napadi na sigurnosne zone.

2. Enklava Gorade, proglaena sigurnosnm zonom rezolucijom Vijea sigurnosti

UN-a, pod tekim je napadima snaga bosanskih Srba sve do kraja aprila 1994. godine.
Napadima su ozbiljno prekrena ljudska prava i humanitarno pravo, a u njima su vla-
sti izgubile kontrolu nad dijelom teritorije sigurnosne zone. Specijalni izvjestitelj je
ve skrenuo panju na ova krenja u pismu predsjedavajuem Komisije za ljudska
prava koje je poslao 12. aprila 1994. godine, a zatim i u posebnom obraanju 22. aprila
1994. godine. U pismu koje je poslao predsjedavajuem Komisije za ljudska prava, Spe-
cijalni izvjestitelj nije samo osudio krenja ljudskih prava, i zatraio da ona odmah pre-
stanu, ve je i pozvao sve zemlje lanice Komisije za ljudska prava da iskoriste svoju
funkciju za poboljanje situacije.

3. Specijalni izvjestitelj konstatirao je mnogobrojne vojne napade, ukljuujui i one snaj-

perima, koji su izvreni na civile u proteklih godinu dana. Najvei problem prouzro-
kovan je neprekidnim ometanjem snabdjevanja enklave humanitarnom pomoi. Stoga
je poetkom januara 1994. godine Visoki komesar za izbjeglice Ujedinjenih naroda opi-
sao situaciju u Goradu glede snabdjevanja humanitarnom pomoi kao najteu u cije-
loj Bosni i Hercegovini.

4. Prije nedavnih napada u enklavi nije zabiljeeno da su bosanski Muslimani ugnjeta-

vali stanovnike srpske nacionalnosti. Meunarodni posmatrai istakli su da meu bo-
sanskim Srbima i Muslimanima, stanovnicima podruja vladaju dobri odnosi. Najmanje
jedno veinski srpsko selo, koje su posjetili meunarodni posmatrai, u potpunosti je
netaknuto ratnim dejstvima.

5. Napadi kojim se ovaj izvjetaj bavi zapoeli su krajem marta 1994. godine vojnim ak-
cijama koje su ukljuivale blokiranje puteva koji vode u enklavu, zabranu prolaska kon-
vojima i grupiranje vojnih jedinica na granicama sigurnosne zone. Snage bosanskih
Srba prodrle su u enklavu u podruju Latana, nakon ega su nastavile zauzimati mje-
sta u podruju doline rijeke Drine. Nakon samo nekoliko dana, grad Gorade bio je
pod intenzivnim napadom, prvo u podruju predgraa, a zatim i u samom centru
grada. NATO je 10. aprila izvrio zrane napade, kao blisku podrku iz zraka, kako
bi zatitio pripadnike UNPROFOR-a. Dana 23. aprila je napokon uspostavljen prekid
vatre i snage su bile primorane da se u dogovorenom vremenskom roku povuku iz
zone vojnog iskljuenja.

329
6. Nakon dogovora o prekidu vatre i snage Armije RBiH i snage bosanskih Srba nasta-
vile su s vojnim aktivnostima. Prilikom povlaenja napadakih snaga, dolo je do oz-
biljnih razaranja, kao i do ometanja programa medicinske evakuacije iz enklave. Prema
meunarodnim izvjetajima, poginulo je oko 700 ljudi, a oko 1.970 je ranjeno prilikom
napada. Broj smrtnih sluajeva raste svakim danom, zbog napada snajperima i slinih
incidenata. Za vrijeme ovog i prethodnih napada, u Goradu je uniteno oko 80% zgrada.

7. Poetne faze napada obiljeilo je unitenje velikog broja sela. Do 5. marta u dolini
Drine je zauzeto oko 13 sela. Prilikom napada na sela, vojnici su stanovnitvo muili,
tjerali iz kua, kue unitavali, a stoku ubijali. Oevici su izjavili da su grupe vojnika vr-
ile silovanja. Napadi na sela Stanii i Kordii svjedoe o djelovanju jedinica koje su
zauzimale nova podruja. U ovim selima vojnici su samovoljno ubili veliki broj stano-
vnitva, ukljuujui i starije ene i hendikepiranog mukarca. Tijela mrtvih su zatim
unakazili, a glave odsjekli. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju da su granate iz
tenkova direktno ispaljivali u kue. U svim fazama napada stanovnici sela bjeali su u
strahu za sopstvene ivote, naputajui svoje domove, zemlju i svu imovnu. Oni su
zatim bjeali u Gorade gdje nisu postojali ni osnovni uslovi za njihovo utoite i hranu.

8. Vojnim napadima na Gorade prekrena su brojna ljudska prava i odredbe humani-

tarnog prava. Mete napada bile su civili i osjetljivi objekti, poput bolnica, a u toku na-
pada ometani su i pokuaji da se prui briga ranjenicima. Najvei broj pogibija
prouzrokovan je direktnom paljbom iz minobacaa, projektilima i gelerima. Kasnije u
napadima je porastao i broj rtava koje su ubili snajperisti.

9. Bolnica je granatirana u vie navrata, kada je i veliki broj ljudi poginuo ili bio ranjen.
Napadima na bolnicu osoblju je onemogueno pruanje medicinske i hirurke pomoi
pacijentima, zbog ega su mnogi i umrli. Napadai su tvrdili da je bolnica vojni ko-
mandni centar i da se na krovu navodno nalazi postolje za pukomitraljez, a u krugu
bolnice minobacai. Meunarodni posmatrai, upoznati s aktivnostima u bolnici, tvrde
da su ovakve tvrdnje u potpunosti neosnovane i da bolnica nema nikakvu vojnu funk-
ciju u napadima. Pogoena je i pokretna bolnica, koja se nalazila u stambenoj zgradi.
Druge veoma osjetljive civilne mete bili su brojni izbjegliki centri i skladite UNHCR-a.

10. U toku napada prekinuta je opskrba grada strujom, a opskrbu vodom obustavili su
bosanski Srbi, koji su zauzeli podruje oko vodovoda u Usanoviima, kojeg su potom
i unitili. Zbog nedostatka vode, stanovnitvo je bilo primorano da se skuplja u redo-
vima za vodu na izvorima gdje su bili izloeni snajperskoj vatri, te su mnogi tako i ubi-
jeni. Prekidanje opskrbe vodom predstavljalo je i veliki rizik po zdravlje stanovnitva.

11. Meunarodni posmatrai koji su bili u Goradu za vrijeme napada zabiljeili su i

koliko je ranjenih ljudi ostalo uskraeno za pomo zbog neprekidnih jakih napada. Oni
su opisali i krike ljudi u agoniji koji su satima odjekivali na ulicama. Specijalni izvje-
stitelj je saznao i za namjerne napade na vozila koja su prevozila ranjene do bolnice.

12. Treba istaknuti i to da je u napadima na Gorade koriteno oruje velike razorne

moi. Tako su koritene aerosolne bombe i rakete s daljinskim navoenjem. Napadom

330
na hemijsko postrojenje u Vitkoviima probijeni su kontejneri s amonijum-nitratom,
to je prouzrokovalo rizik po zdravlje stanovnitva i stoke, te zagaenje okoline. Napadi
su spreavali lokalne vlasti da poprave nastalu tetu u postrojenju.

13. Bitna karakteristika napada bosanskih Srba su i namjerni napadi na pripadnike me-
unarodne zajednice u gradu i enklavi. ini se da su zgrade u kojima su smjeteni pri-
padnici UNHCR-a i vojni posmatrai Ujedinjenih naroda namjerno napadane, kao to
je i bio sluaj 18. aprila. Takoer, napadana su i jasno oznaena vozila, kao i pripadnici Uje-
dinjenih nacija u propisnim uniformama, dok su obavljali svoje dunosti. Napadi na
zgrade u kojima borave vojni posmatrai Ujedinjenih naroda postali su posebno okrutni,
jer ugroavaju i ivote mnogih koji su tu potraili sklonite. Dana 15. aprila na terenu je
ubijen jedan vojni posmatra Ujedinjenih naroda, a njegov partner je teko ranjen.

14. Pripadnici meunarodne zajednice suoili su se i s prijetnjama stanovnitva en-

klave. Iz pouzdanih izvora zabiljeeno je da lokalno stanovnitvo, ljuto na slab odaziv
meunarodne zajednice na njihovu teku situaciju, prijetilo pripadnicima meunarodne
zajednice. Optuivali su ih da prenose pogrene informacije svojim tabovima. U odre-
enom trenutku lokalne vlasti su zatitile pripadnike meunarodne zajednice, ali na to se
nije moglo osloniti, posebno za vrijeme napada, kada su i sami zatitari traili sklonite.
Bar jednom, i to 15. aprila, zatitari su preuzeli ulogu zatvorskih uvara i odbili pustiti
dvojicu pripadnika meunarodne zajednice da uestvuju u evakuaciji helikopterom.

15. Prekid vatre nije zaustavio krenja ljudskih prava. Snage koje su se povlaile na-
stavile su s pustoenjem. Politikom koju su meunarodni posmatrai nazvali politkom
potpunog unitenja, snage u povlaenju unitavale su imovinu u predgrau Gorada
i okolnih sela i napadima snajperista danima sprijeavale popravak vodovoda. Napadi
snajperima na vie lokacija su uestali, a njihove mete su lokalno stanovnivo, ali i pri-
padnici Ujedinjenih naroda. Armija RBiH takoer vri napade snajperima, pa je tako 17.
maja smrtno ranjen ukrajinski vojnik UNPROFOR-a.

16. U Rogatici, Dobrunu i nekim drugim mjestima vlasti bosanskih Srba ili civili bloki-
rali su, zadrali, ili na neki drugi nain ometali prolaz konvoja koji su, izmeu ostalog,
prenosili i hitnu pomo. Ovakve smetnje su dodatno pogorale patnje stanovnika Go-
rada. Poetkom maja, u vrijeme kada je 200 pacijenata bilo zbijeno u zgradu s 40 kre-
veta, de facto vlasti na est dana blokirale su razmjetanje pokretne bolnice u Goradu.
Ometanja su takoer dovela do dodatnih komplikacija i po ivot opasnih kanjenja
programa medicinske evakuacije ranjenika. Tako su, na primjer, vlasti bosanskih Srba
insistirale na tome da svi helikopteri, koji dolaze i odlaze iz podruja, slete u Sokolac
(podruje pod njihovom kontrolom) na provjeru. Jednom prilikom su u Sokocu jedinice
bosanskih Srba prisilile jednu enu srpske nacionalnosti, koja je trebalo da bude eva-
kuirana, da napusti helikopter, to je ona i uinila.

17. Trenutna situacija u kojoj se nalaze bosanski Srbi, stanovnici enklave, jeste zabri-
njavajua. Specijalni izvjestitelj dobio je izvjetaje o uznemiravanjima koje su vrili neki
pripadnici muslimanskog stanovnitva, te je svjestan straha lokalnog srpskog stano-
vnitva da bi ovakvi sluajevi zastraivanja mogli postati i gori.

331
Zakljuci

18. Posve je jasno da su u Goradu izvreni ratni zloini. Poinitelji moraju biti izvedeni
pred lice pravde.

19. Snage bosanskih Srba mnogo puta su prekrile i ljudska prava. Vie od svih drugih,
ugroena su prava na ivot i tjelesni integritet stanovnitva enklave. Druga prava koja
su fundamentalno ugroena jesu pravo na imovinu, pravo na mogunost zaraivanja
za ivot, te pravo na linu i porodinu privatnost i integritet. Prava pripadnika meu-
narodne zajednice takoer su ozbiljno naruena, najvie namjernim napadima.

20. Specijalni izvjestitelj zabiljeio je da su snage Armije RBiH takoer odgovorne za kr-
enja ljudskih prava, ali ni priblino u onim razmjerima kao to su ti inile snage bo-
sanskih Srba. Takoer je primijetio da postoje indikacije o neprijateljskom raspoloenju
lokalnog muslimanskog stanovnitva prema njihovim srpskim susjedima.

21. Specijalni izvjestitelj potvruje i izuzetnu hrabrost mnogih medicinskih i humanitar-

nih radnika u Goradu. Svjestan je koliko je lokalno i meunarodno osoblje rizikovalo (u
nekim sluajevim lokalno osoblje i izgubilo) svoje ivote u toku humanitarnog rada. Spe-
cijalni izvjestitelj, takoer, skree panju na vanost meunarodnih predstavnika koji su
odrali stalan protok informacija iz enklave za vrijeme napada. On podsjea na to da je
izvor pouzdanih informacija prvi korak ka obustavljanju krenja ljudskih prava.

Preporuke

22. Specijalni izvjestitelj ve dugo zahtijeva da sigurnosne zone stvarno to i postanu. On

se u potpunosti slae sa zakljucima izvjetaja Generalnog sekretara UN-a, koji je pre-
dan Vijeu sigurnosti UN-a u skladu s Rezolucijom 844 (1993) (S/1994/555), posebno
s dijelom u kojem se navodi da sigurnosne zone treba da budu definirane tako da UN-
PROFOR moe pruiti, u granicama svojih mogunosti, efektivnu i vjerodostojnu za-
titu stanovnitvu podruja. U skladu s tim, sigurnosne zone, utvrene kao gradovi
i ira naseljena okolina u Rezoluciji 824 (1993), moraju bit jasne razgraniene, uz po-
tivanje gusto naseljenih podruja (stav 18).

23. Mnogi ljudi su prognani u toku napada, a i na samom poetku rata. Svi oni, bez ob-
zira na nacionalnost, imaju temeljno pravo da se vrate na svoju imovinu, i to im pravo
mora biti osigurano. U skladu s tim, lokalne vlasti bi trebalo, uz svu moguu pomo me-
unarodne zajednice, da budu u poziciji kako bi omoguili svim vlasnicima imovine da
povrate ono to im po zakonu pripada.

Zahtjeva se da UNPROFOR zadri jaku prisutnost u enklavi, ime bi se lokalnom sta-

novnitvu dale odreene garancije, smanjio se rizik od daljnjih napada, te blisko na-
dgledao tretman lokalne manjinske populacije Srba.

332
Centralna Bosna, Mostar,
Sarajevo, Biha
Izvjetaj broj E/CN.4/1995/10 od 4. 8. 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u centralnoj Bosni i podruju

Mostara, te Sarajevo, Mostar, Biha, aktivnosti meunarodnih agencija
i organizacija, podruja pod kontrolom snaga bosanskih Srba i Biva
Jugoslavenska Republika Makedonija.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 -3) .............................................................................................................335

Sredinja Bosna i podruje Mostara (paragraf 4 12) ......................................................335

Sarajevo (paragraf 13)............................................................................................................337
Mostar (paragrafi 14 15).....................................................................................................338
Biha (paragrafi 16 20)........................................................................................................338
Aktivnosti meunarodnih agencija i organizacija (paragraf 21) ....................................339
Podruja pod kontrolom snaga bosanskih Srba (paragraf 22) ........................................339
Biva Jugoslavenska Republika Makedonija (paragrafi 23 - 26).....................................340

334
Uvod

1. Od 17. do 31. jula 1994. godine Specijalni izvjestitelj je proveo misiju u Bosni i Her-
cegovini i Bivoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji. Takoer je posjetio Zagreb, gdje
se sastao sa Specijalnim predstavnikom Generalnog sekretara za bivu Jugoslaviju, go-
spodinom Akashijem, i visokim slubenicima UNPROFOR-a, ukljuujui zapovjed-
nika generala de la Preslea, i naelnika za civilna pitanja gospodina Viera de Melloa.
U sredinjoj Bosni Specijalni izvjestitelj je posjetio Sarajevo, Kiseljak, Rotilj, Vitez, Stari
Vitez, Gornji Vakuf, Travnik, Visoko i Bugojno. U junoj Bosni i Hercegovini posjetio
je Mostar i Meugorje. Takoer je posjetio obje strane interne konfrontacijske linije u bi-
hakoj regiji. Sastao se s Predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine, gospodinom
Izetbegoviem, Premijerom gospodinom Silajdiem, i ostalim lanovima Vlade, uklju-
ujui ministre za pitanja izbjeglica i obrazovanja. Kroz svoju misiju, odrao je sastanke
s gradonaelnicima i lokalnim vlastima, vjerskim voama, predstavnicima nevladinih
organizacija, vojnim vlastima i lokalnim stanovnitvom. Dobio je i izvjetaje od pred-
stavnika meunarodnih organizacija u tim podrujima, a odrao je i sastanke sa Koor-
dinatorom projekta za rekonstrukciju Sarajeva, gospodinom Eagletonom, i
administratorom EU za Mostar, gospodinom Koschnikom.

2. Kada doe vrijeme za to, Specijalni izvjestitelj e predati detaljan izvjetaj u kome e
se, meu ostalim, nalaziti sve informacije do kojih je doao tokom svoje misije, kao i po-
daci vezani za ljudska prava u ostalim podrujima koja ne pokriva njegova misija. Sa-
danji izvjetaj sadri osnovne zakljuke koji zahtijevaju hitnu akciju od strane sviju
ukljuenih u situaciju na ovoj teritoriji.

Sredinja Bosna i podruje Mostara

3. Specijalni izvjestitelj pozdravlja osnivanje Federacije BiH i uspjenu implementaciju

prekida vatre izmeu Armije RBiH i HVO-a. Ovi dogaaji su stvorili okruenje u kome
moe zapoeti rad na kreiranju reima u kome vlada potovanje prema osnovnim ljud-
skim pravima. Meutim, oigledno je da je i osnivanje Federacije, a i odravanje pri-
mirja, poprilino nesigurno. Posebice se moe primijetiti jaka odlunost na viim
nivoima vlasti, ali i nevoljkost kod lokalnih vlasti da se ponovno integriraju dvije raz-
dvojene zajednice. Prema tome, stvaran napredak zahtijeva i vremena i veliku odlu-
nost. Bit e neophodno implementirati u potpunosti i veoma brzo Ustav Federacije,
ukljuujui i detaljnje anekse Ustava o ljudskim prava. Takoer e biti potrebna znatna
i kontinuirana pomo meunarodne zajednice, u vidu materijalne pomoi, savjeto-
davstva i tehnike pomoi, kao i okupljanje osoblja koje e pomoi u pomirenju i dola-
sku do rjeenja koja odgovaraju svim stranama. Konano, vlastima e biti potrebna
pomo u razvoju institucija koje e biti zajednike i Muslimanima i Hrvatima, kao to
su zajednike policijske snage, integrisana vojska i jedinstven zakonopravni sistem.

4. Problemi implementacije strukture Federacije su vidni u raznolikim oblicima i Spe-

cijalni izvjestitelj je identificirao najmanje tri problema tokom svoje misije. Prvi pro-
blem se javlja u situacijama gdje je mala enklava osoba jednake etnike pripadnosti

335
potpuno okruena podrujem naseljenim pripadnicima druge etnike grupe. Drugi
problem je u gradovima i selima oko kojih su se vodile estoke borbe, i sada su raz-
dvojeni izmeu snaga Vlade BiH i vlasti bosanskih Hrvata. Trei problem se javlja u si-
tuacijama kada mali broj pripadnika jedne etnike grupe pokuava preivjeti u
podrujima gdje su brojno nadjaani pripadnicima drugih vjerskih ili etnikih grupa.
Problem malih okruenih enklava vidi se u situacijama kod Rotilja i Starog Viteza. Ro-
tilj je malo selo blizu Kiseljaka, naseljeno veinom Muslimanima, ali se nalazi u po-
druju s veinskom populacijom Hrvata. Stari Vitez, unutar grada Viteza, je u slinoj
situaciji, iako je mnogo vie oteen u ratu. Stanovnici obje enklave su razgovarali sa
specijalnim izvjestiteljem o stalnom strahu i osjeaju nesigurnosti. Jasno je da su oni i
dalje diskriminirani i podloni neravnopravnom tretmanu. Bilo zbog straha (Rotilj) ili
zakona (Stari Vitez), jo se ne mogu kretati slobodno van svojih enklava. U oba sluaja
nedostaje volja od strane predstavnika veinskog stanovnitva da se pone sa stvar-
nim napretkom u stvaranju okruenja povjerenja i pomirenja.

7. Situacija u Gornjem Vakufu je pokazatelj problema razdvojenih gradova. Borbe iz-

meu HVO-a i Armije RbiH dovele su do stvaranja linije razdvajanja u centru grada
tako da je ogromna teta naneena zgradama i gradskim ustanovama. Sada postoje
dvije potpuno odvojene gradske vlasti, koje vrlo malo sarauju. Takoer, postoje stroge
zabrane kretanja osobama iz jednog dijela grada u drugi. Specijalni izvjestitelj je pri-
mijetio da takve situacije u gradovima onemoguuju dugoroan napredak i da je rein-
tegracija jedina nada za normalan ivot u smislu urbane infrastrukture, ekonomije i
potovanja ljudskih prava stanovnika.

8. Hrvati koji ive u Bugojnu doivljavaju stres ivljenja manjine okruene drugom re-
ligijskom ili etnikom grupom. Osjeaju se iskljuenima iz svih procesa odluivanja.
Takoer, lokalne vlasti do sada nisu doputale lanovima hrvatske manjine koji su ra-
nije otili, da se vrate kui. Razlog za ovo, kao i u ostalim slinim podrujima koje je po-
sjetio Specijalni izvjestitelj, je insistiranje na recipronim dogovorima. Prema tome, u
Bugojnu lokalne vlasti insistiraju da se Hrvati mogu vratiti jedino ako kad se Musli-
manima dopusti povratak u grad Prozor, koji je pod kontrolom Hrvata.

9. Specijalni izvjestitelj je mnogo puta primijetio da pokuaj pomirenja u Federaciji za-

visi od dogovora koji se implementiraju na lokalnom nivou. Ovi dogovori se kroje na
osnovu ne samo recipronih sporazuma, nego i na osnovu veliine problema izbjeglica
i prognanika, kao i na duboko ukorijenjenim predrasudama mnogih Muslimana i Hr-
vata.

10. Specijalni izvjestitelj je primijetio da postoje tri pristupa pitanju povratka izbjeglica
i prognanika. Kao prvo, postoji insistiranje od strane nekih da se problem moe rijeiti
jedino jednakim pristupom na svim podrujima BiH (ali i dalje, u Hrvatskoj i Srbiji).
Drugi vjeruju da su lokalne inicijative korisne, ali akcija mora biti reciprona. Tu su ta-
koer i zagovornici momentalnog ad hoc povratka. Specijalni izvjestitelj vjeruje da se
pitanju povratka moe posvetiti panja, iako ne postoje uslovi za jedinstven program
za itavu dravu. Prema tome, on vjeruje da treba ohrabriti lokalne inicijative, ali da su
zahtjevi za reciprocitetom nesrazmjerni. Vie puta je apelirao na lokalne vlasti da uine

336
prvi korak prema povratku, bez da ekaju na dogovor o recipronim koracima. On
smatra da se na ovaj nain zaarani krug ekanja na gest druge strane moe prekinuti
i zapoeti s pravim napretkom. Naravno, Specijalni izvjestitelj ne ohrabruje potpuno ne-
reguliran povratak i priznaje da isti mora biti dobro pripremljen i izveden pravedno
prema svim ukljuenim stranama.

11. Kroz cijeli region moe se primijetiti da je izgradnja meusobnog povjerenja oz-
biljno poljuljana time to se zna da su ratni zloinci jo na slobodi i uivaju nekanjeni.
Zaista, u nekim sluajevima, navodni ratni zloinci su doli na poloaje lokalnih civil-
nih ili vojnih vlasti. Dosadanje aktivnosti Meunarodnog suda za ratne zloine u biv-
oj Jugoslaviji nisu bile dovoljne kako bi se situacija promijenila. Sud se smatra dalekim
i trivijalnim. Zaista, sporo provoenje istrage i krivinog gonjenja, kao i neinformira-
nost o aktivnosti Suda, uinili su da njegova vjerodostojnost opadne u oima civilnog
stanovnitva. Specijalni izvjestitelj apeluje da Sud djeluje bre kako bi se zadobilo po-
vjerenje javnosti, tako to e poslati istraitelje, zapoeti krivina gonjenja i uspostaviti
stalan protok informacija u i iz regije. Nadalje, za meunarodnu zajednicu je neopho-
dno da pomogne u ponovnom uspostavljanju lokalnih pravnih sistema. Vrijeme je
dolo i da se Federacija postavi kao opsena i dobro opskrbljena misija za nadgledanje
stanja ljudskih prava. Takoer, treba ozbiljno razmisliti o proirivanju komponente ci-
vilne policije UNPROFOR-a.

12. Postavljene mine u sredinjoj Bosni, ali i u drugim podrujima, predstavljaju veliki
problem. Mnogo je minskih polja ratrkanih ovim podrujem, a posebno blizu starih
borbenih linija. One i dalje uzimaju ivote lokalnog stanovnitva, ali i meunarodnih
snaga. Takoer, one uvelike onemoguuju ponovni razvoj poljoprivrede, popravak
oteene imovine i implementaciju projekata za razvoj, kao to je poboljanje mree pu-
teva. Problem mina je otean i injenicom da ima samo mali broj mapa na kojima se
moe vidjeti gdje se mine nalaze. Vladi e trebati znatna pomo meunarodne zajed-
nice kako bi se ovaj problem rijeio u narednim godinama.

Sarajevo

13. Specijalni izvjestitelj primjeuje znatno poboljanje poloaja ljudi u podruju Sara-
jeva koje je pod kontrolom Armije RBiH. Prestanak napada i obnova elemenata trine
ekonomije, znatno su poboljali ivotne uvjete. Meutim, nedostatak slobode kretanja
unutar i van grada, uz nedostatak mogunosti za zaposlenje i zaraivanje novca, do-
prinose osjeaju beznaa i nepovjerenja u bolje sutra. Posebno meu mladim ljudima
vlada oaj i oni nemaju nade u dugorono poboljanje. Posao koji se obavlja u skladu s
uvjetima Rezolucije Vijea sigurnosti 900 (1994) e umnogome poboljati ovu situaciju
i Specijalni izvjestitelj pozdravlja tu inicijativu, a i uvjerava Koordinatora da ima svu
njegovu potporu. Ipak, vano je da meunarodna zajednica osigura dovoljno sredstava
za obnovu i da ona bude izvedena kao dio programskog odgovora na potrebe obnove
cijele zemlje. Nadalje, Specijalni izvjestitelj i dalje smatra vanim da se u projektu da
prioritet problemima vezanim za ljudska prava, koji se pojavljuju tokom provedbe.
Specijalni izvjestitelj primjeuje da, iako meunarodna zajednica nije uspjela sprijeiti

337
rat u Bosni i Hercegovini, ona moe odigrati znaajnu ulogu u ponovnom uspostav-
ljanju uvjeta potrebnih za funkcionalno civilno drutvo.

Mostar

14. Centar Mostara je devastiran borbama izmeu bosanskih Hrvata i Muslimana i na-
padima snaga bosanskih Srba. teta nije ograniena na fizike strukture, nego se pre-
nosi i na odnose meu zajednicama. Istoni i zapadni Mostar su sada skoro potpuno
odvojeni i njima vladaju dvije vlasti, svaka sa svojim gradonaelnikom. Ove vlasti su
na oprezu jedna od druge, to je razumljivo, a posebno vlasti bosanskih Hrvata nisu
voljne nainiti napore ka pomirenju. Takoer, Specijalni izvjestitelj je zaprimio pouz-
dane izvjetaje o neprestanom maltretiranju Muslimana koji ive u podrujima pod
kontrolom bosanskih Hrvata, ukljuujui napade i istjerivanja. Meunarodni posma-
trai tvrde da se blago etniko ienje nastavlja kako bi se Muslimani premjestili sa
zapadne na istonu stranu grada Mostara. U ovom kontekstu sve inicijative prema po-
mirenju su dobrodole, ukljuujui i nedavno poetu demilitarizaciju grada i prve po-
kuaje sastanaka meu razliitim grupama iz muslimanskih i hrvatskih zajednica.

15. Specijalni izvjestitelj pozdravlja uspostavljanje administracije Europske Unije i sma-

tra da e ona odigrati krucijalnu ulogu u spajanju dijelova grada, a sve u skladu s prin-
cipima ljudskih prava i pravde. Takoer primjeuje da e administrator EU morati
veoma blisko saraivati s ostalim meunarodnim agencijama u ovom podruju, uklju-
ujui UNPROFOR-ov Odjel za civilna pitanja i Civilnu policiju, kao i Ured Visokog
predstavnika UN-a za izbjeglice.

Biha

16. U proteklim sedmicama bihaki dep je bio podruje intenzivnih internih konflikata.
Tokom svoje misije, Specijalni izvjestitelj je posjetio obje strane depa i susreo se sa vladi-
nim dunosnicima u gradu Bihau (jug) i sa gospodinom Abdiem u Velikoj Kladui (sje-
ver). Takoer se sastao s predstavnicima meunarodnih i nevladinih organizacija, i
posjetio mjesta gdje su bili zarobljeni civili. Jasno je da je situacija civilnog stanovnitva
veoma teka. Vlada osjeaj izlacije, posebno u junom dijelu, pod kontrolom Armije BiH.

17. Situacija s humanitarnom pomoi u bihakom depu je razlog za veliku zabrinutost.

Juni dio, posebice, nije dobio nikakvu humanitarnu pomo skoro 3 mjeseca. Vlasti kra-
jinskih Srba su obustavile konvoje, a neke i snage odane gospodinu Abdiu. Jo jedna
blokada pomoi koju je nametnulo hrvatsko izgnano stanovnitvo na punktovima u Hr-
vatskoj izmeu teritorije pod kontrolom vlade i UNPA dodatno oteava situaciju. Speci-
jalni izvjestitelj vjeruje da je efikasna akcija od strane meunarodne zajednice potrebna
kako bi se sprijeila dramatina humanitarna kriza u junom dijelu bihakog depa.

18. Specijalni izvjestitelj je primio dosta informacija o ozbiljnim krenjima ljudskih

prava u cijeloj regiji. U sljedeem izvjetaju nalazit e se detaljan opis ovih krenja. Sada

338
bi izvjestitelj napomenuo da je najurgentniji problem pitanje zarobljenika. Prema in-
formacijama dobivenim iz sjevernog Bihaa, oko 150 ratnih zarobljenika i 300 civilnih
zatvorenika se nalaze u tom podruju. U junom dijelu Bihaa, u isto vrijeme, ima oko
450 ratnih zarobljenika i 2 civila. Oigledno je da veliki broj navodnih ratnih zaroblje-
nika na obje strane nisu ni sudjelovali u ratu to su samo ljudi sposobni za vojsku. Za-
robljenici ive pod tekim okolnostima i koriste se za prisilni rad na borbenim linijama.

19. Specijalni izvjestitelj je bio okiran kad je posjetio logor gdje su zatvoreni civili u
Velikoj Kladui. Tokom posjete je imao priliku razgovarati s mnogim zatvorenicima.
Zarobljeni su bez ikakvih optubi i pokazali su sudske dokumente kojima je ve oda-
vno valjanost istekla, a u kojima je naveden datum kada e njihovom pritvoru biti kraj.
Zatvorenici ive u zgradama koje nisu prikladne za ivot ljudi, jer im nedostaju osno-
vne potreptine, kao to su sanitarni uslovi, smjetaj za spavanje i ostale stvari neop-
hodne za odravanje ljudskog dostojanstva. Meu zatvorenicima tri osobe su s
invaliditetom i povrijeene, tako da im treba hitna medicinska pomo koju ne dobi-
vaju. Mnogi zatvorenici su podvrgnuti zlostavljanju od strane uvara. Po nekoliko dana
zaredom su prisiljeni na rad blizu borbenih linija.

20. Sama injenica da postoji logor, kao i gnusni uslovi unutra, je u potpunosti neprihva-
tljiva. I in hapenja, kao i ponaanje prema zatvorenicima kre osnovne standarde meu-
narodnog humanitarnog prava. Odmah nakon posjete, specijalni izvjestitelj je poslao hitnu
molbu gospodinu Abdiu u kojoj trai da se momentalno puste svi civilni zatvorenici.

Aktivnosti meunarodnih agencija i organizacija

21. Kroz misiju, specijalni izvjestitelj je posmatrao rad meunarodnih agencija i orga-
nizacija, ukljuujui UNPROFOR (njegove civilne i vojne komponente), Meunarodni
komitet Crvenog kria (MKCK), Posmatraku misiju EU (ECMM) i Ured Visokog pred-
stavnika UN-a za izbjeglice (UNHCR). Jasno je da se Federacija ne bi mogla osnovati
bez njihove aktivne pomoi i daljnje podrke. Tipino, meunarodne agencije su te koje
preuzimaju inicijativu za dijalog meu zajednicama i za pregovore, i esto olakavaju
takvu komunikaciju, a i dalje imaju veliku ulogu u prevladavanju prepreka i nespora-
zuma. Ovo je velik zadatak, ali jako bitan, i Specijalni izvjestitelj elio bi da se shvati oz-
biljno i bude podran u potpunosti povlaenje ovih snaga bi smanjilo postojeu nadu
za uspjeh Federacije.

Podruja pod kontrolom snaga bosanskih Srba

22. Specijalni izvjestitelj nije posjetio podruja pod kontrolom bosanskih Srba. Meu-
tim, dok je bio u Sarajevu, primio je pouzdane izvjetaje o nastavku etnikog ienja
u tim podrujima. Izvjetaji su dolazili posebice iz Prijedora, Rogatice, Bijeljine i Banje
Luke. Praksa etnikog ienja se bezrezervno prezire. Dok je bio u Sarajevu, specijal-
nom izvjestitelju je dato do znanja da bosanski Srbi blokiraju evakuaciju pacijenata iz
Gorada, ime ugroavaju ivote 34 osobe. Odmah je izdao hitan javni apel o ovome.

339
Biva Jugoslavenska Republika Makedonija

23. Tokom svoje misije od tri dana u Bivoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Spe-
cijalni izvjestitelj se sastao s najviim dravnim vlastima, ukljuujui Predsjednika Re-
publike, gospodina Gligorova; Premijera gospodina Crvenkovskog; predsjednika
Parlamenta i ministre unutarnjih poslova, vanjskih poslova i pravosua. Takoer je
diskutirao s predstavnicima meunarodnih organizacija, nevladinih organizacija i vjer-
skim velikodostojnicima.

24. Specijalni izvjestitelj je miljenja da je nainjeno mnogo raznolikih koraka kako bi se

popravilo stanje vezano za ljudska prava u zemlji. Meutim, situacija jo uvijek nije
zadovoljavajua. Uglavnom zbog sporih pravnih procesa, efikasna sredstva za zatitu
ljudskih prava jo ne postoje.

25. Drava je u veoma tekoj ekonomskoj situaciji, koja ozbiljno pogorava implemen-
taciju ekonomskih i socijalnih prava stanovnitva. Najvaniji su efekti meunarodnih
sankcija protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i ekonomski em-
bargo od strane Grke. Ovi eksterni faktori znatno doprinose ekonomskoj krizi i time
stvaraju uslove za ozbiljne drutvene tenzije. Pod ovakvim okolnostima, proces stva-
ranja demokratskog drutva sadri brojne potekoe.

26. Specijalni izvjestitelj vjeruje da je efikasna meunarodna pomo hitno potrebna

kako bi se otklonili ili ublaili efekti ovih eksternih faktora. Vano je istaknuti da je ovoj
dravi potrebna adekvatna kompenzacija za gubitke vezane uz sankcije. Embrago se
treba ukloniti i ova drava treba dobiti poten tretman kako bi se pridruila raznim
meunarodnim organizacijama. Ovi koraci e doprinijeti stabilnosti ekonomske i po-
litike situacije u zemlji i kreirati uslove neophodne za efikasniju zatitu ljudskih prava.

340
Vojni napadi na civile
Izvjetaj broj A/49/641-S/1994/1252 od 4. 11. 1994. godine51
Ovaj izvjetaj se odnosi na generalnu situaciju u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Bivoj Jugoslavenskoj Republici
Makedoniji.
51
Ovaj izvjetaj je Generalni sekretar UN-a prezentirao Vijeu sigurnosti UN-a, Generalnoj skup-
tini UN-a i Meuanrodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji
SADRAJ

UVOD (paragrafi 1 9) .........................................................................................................345

I. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 10 93) .............................................................346

A. Uvodne naznake (paragraf 10)..................................................................................346
B. Krenja ljudskih prava protiv civila koje su poinile
snage i de facto vlasti bosanskih Srba (paragrafi 11 34) .....................................346
In situ terorizacija (paragrafi 11 19)..........................................................346
Raseljavanje (paragrafi 20 24)....................................................................348
Vojni napadi na civile (paragrafi 25 34)...................................................350
C. Federacija (paragrafi 35 64) .....................................................................................352
D. Ometanje humanitarne pomoi (paragrafi 65 67)................................................358
E. Situacija zatoenika/pritvorenika (paragrafi 68 71) ............................................359
F. Projekat obnove u Sarajevu i Administracija
Europske Unije u Mostaru (paragrafi 72 78)........................................................360
G. Zakljuci (paragrafi 79 86).......................................................................................361
H. Preporuke (paragrafi 87 93)....................................................................................362

II. HRVATSKA (paragrafi 94 161) ....................................................................................363

A. Uvodne naznake (paragrafi 94 96).........................................................................363
B. Sudski sistem (paragrafi 97 101) .............................................................................363
C. Tretman manjina (paragrafi 102 103).....................................................................365
D. Nezakonite i prisilne deloacije (paragrafi 104 111) .................................................
E. Situacija stranih dravljana i izbjeglica (paragrafi 112 119)................................367
F. Vojna obaveza, vojna sluba i prigovor savjesti (paragrafi 120 123).................369
G. Proces pomirenja posjeta Pape Ivana Pavla II (paragraf 124)............................370
H. Zakljuci i preporuke (paragrafi 125 132).............................................................370
I. Situacija u zatienim zonama Ujedinjenih nacija (paragrafi 133 161)...............371
Sigurnost osoba u zatienoj zoni................................................................372
Ujedinjenih Nacija (paragrafi 133 140).....................................................373
Administracija pravde (paragrafi 141 144)..............................................373
Situacija izbjeglica i raseljenih osoba (paragrafi 145 153)......................374
Prisilni rad bez naknade (paragraf 154)......................................................375
Sloboda izraavanja i udruivanja (paragrafi 155 158) .........................376
Zakljuci i preporuke (paragrafi 159 161)................................................377

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

(paragrafi 162 203)........................................................................................................377
A. Uvodne naznake (paragrafi 162 167).....................................................................377
B. Srbija (paragrafi 168 196).........................................................................................378
Sigurnost ljudi i propadanje vladavine zakona
(paragrafi 168 170) ......................................................................................378
Diskriminacija po etnikim i politikim osnovama
(paragrafi 171 174) ......................................................................................379

342
 Sloboda okupljanja i udruivanja (paragrafi 175 176)...........................380
Pitanje dravljanstva (paragraf 177)............................................................380
Stanje izbjeglica (paragrafi 178 181) .........................................................380
Situacija na Kosovu (paragrafi 182 185)...................................................381
Situacija u Vojvodini (paragrafi 186 187).................................................382
Situacija u regionu Sandaka (paragrafi 188 196) ..................................382
C. Crna Gora (paragraf 197)............................................................................................385
D. Zakljuci i preporuke (paragrafi 198 203).............................................................385

IV. BIVA JUGOSLOVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

(paragrafi 204 243).......................................................................................................386

A. Uvodne naznake (paragrafi 204 206).....................................................................386

B. Pravo na korektan sudski proces (paragrafi 207 210)..........................................386
C. Pravo da se ne bude podvrgnut torturi (paragrafi 211 212)...............................387
D. Pravo na slobodu od proizvoljnog hapenja (paragrafi 213 214)......................387
E. Pravo na slobodu miljenja i izraavanja (paragrafi 215 219) ............................388
F. Prava nacionalnih, etnikih, vjerskih i jezinih manjina
(paragrafi 220 224)...................................................................................................388
G. Pravo na adekvatan ivotni standard (paragrafi 225 226) .................................389
H. Uloga nevladinih organizacija (paragrafi 227 229) .............................................389
I. Situacija izbjeglica (paragrafi 230 231) ....................................................................390
J. Odravanje popisa stanovnitva i izbora (paragrafi 232 237) .............................390
K. Zakljuci i preporuke (paragrafi 238 243) .............................................................391

ANEKS:
Pismo Specijalnog izvjestitelja Predsjedavajuem Komisije za ljudska prava
od 26. augusta 1994. godine .................................................................................................393

343
Uvod

2. Na svom pedesetom zasjedanju, Komisija za ljudska prava je usvojila rezoluciju

1994/72 od 9. marta 1994. godine, u kojoj je produila mandat Specijalnog izvjestitelja
za jednu godinu, koji je Komisija prvobitno formirala na svom prvom specijalnom za-
sjedanju 14. augusta 1992. godine, i zahtijevala da on nastavi podnositi Komisiji i Ge-
neralnoj skuptini periodine izvjetaje o implementaciji rezolucije i drugih relevantnih
rezolucija o ljudskim pravima.

7. U istoj rezoluciji, Komisija je zahtijevala, izmeu ostalog, da Generalni sekretar obez-

bijedi Specijalnom izvjestitelju, unutar sveukupnog okvirnog budeta Ujedinjenih na-
cija, dodatne resurse i svaku drugu vrstu pomoi kako bi mu se omoguilo da ispotuje
svoj mandat, a posebno da omogui imenovanje terenskog osoblja u Bosni i Hercego-
vini, Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) koje e obezbjei-
vati izvjetaje o situaciji u oblasti ljudskih prava u tim zemljama iz prve ruke i na
vrijeme.

9. Osim postojeih terenskih ureda u Zagrebu i Skopju, i nakon odobrenja Vlade Re-
publike Bosne i Hercegovine, oformljen je terenski ured u Sarajevu u aprilu 1994. go-
dine.

10. Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i dalje odbija dati dozvolu
za otvaranje terenskog ureda u Beogradu. tavie, Vlada je takoe odbila dati dozvolu
za izvravanje misija u okviru mandata Specijalnog izvjestitelja.

15. Specijalni izvjestitelj naglaava da pravilno izvravanje njegovog mandata ne bi bilo

mogue bez asistencije terenske operacije koju ustanovljava Centar za ljudska prava.
Operacija poduzima i istrage iz prve ruke i korisno kanalie ogromne koliine infor-
macija, odnosno podataka u oblasti ljudskih prava iz prve ruke koje prikupljaju druge
meunarodne organizacije, a koje bi inae mogle biti previene ili zanemarene. Ope-
racija je stekla mnogo korisnog iskustva u monitoringu (nadgledanju) ljudskih prava
u svom krajevima bive Jugoslavije i razvila se u jezgru za bilo koju post-konfliktnu
operaciju nadgledanja ljudskih prava koja eventualno bude potrebna u regiji. Prema
tome, od kritine je vanosti da operacija nastavi obavljati svoje funkcije.

18. Terenska operacija se finansira i putem redovnog budeta Ujedinjenih Nacija i

putem dobrovoljnih doprinosa. Ti doprinosi dotrajat e do kraja 1994. godine. Kako bi
osigurali koninuitet terenske operacije, bilo bi primjereno da, ukoliko Generalna skup-
tina odlui da nastavi terensku operaciju, putem rezolucije osigura finansiranje ope-
racije nadgledanja ljudskih prava Centra za ljudska prava u bivoj Jugoslaviji iz
redovnog budeta Ujedinjenih nacija.

23. Od produetka svog mandata i nakon mnogih terenskih posjeta njegovog osoblja i
misija kojeu je lino poduzeo u Sarajevo, Kiseljak, Gornji Vakuf, Bugojno, Travnik,
Vitez, Mostar, Meugorje, bihaki dep i Skopje u julu 1994. godine, Specijalni izvje-
stitelj je podnio dva periodina izvjetaja (E/CN.4/1995/4 10. juna 1994. godine i

345
E/CN.4/1995/10 4. augusta 1994. godine). Prvi izvjetaj je skrenuo panju na situaciju
u oblasti ljudskih prava u enklavi Gorade, a drugi je istakao neke vrlo vane pro-
bleme u oblasti ljudskih prava koji preovladavaju u srednjoj i junoj Bosni i Hercego-
vini, u bihakom depu i u Bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.

37. Specijalni izvjestitelj je u vie prilika, nakon istraga terenskog osoblja, intervenisao
kod vlasti u dravama koje njegov mandat pokriva, s ciljem da im skrene panju na
pojedine sluajeve ili navode o krenju ljudskih prava. U svakom od takvih sluajeva
je izriito zahtijevao da se situacija istrai, i tamo gdje je to neophodno, bez odgaanja
i razrijei. Vlade obino odgovore na takve intervencije, ali su njihove reakcije najee
nezadovoljavajue.

Specijalni izvjestitelj izraava svoju zahvalnost raznim organima koji su pruili pomo
i njemu i njegovom osoblju u izvravanju njegovog mandata, ukljuujui, UNPROFOR,
Ured Visokog Komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), Meunarodni
komitet Crvenog kria (MKCK), Monitoring Misiju Europske Unije, misije Konferen-
cije za sigurnost i saradnju u Europi, i ostale meuvladine i nevladine organizacije. On
eli da pohvali hrabrost i predanost raznih lokalnih nevladinih organizacija, ija se
imena navode u dijelovima izvjetaja koji slijede, a koji mu pruaju velike koliine
pouzdanih podataka o situaciji u oblasti ljudskih prava u svojim zemljama. Specijalni
izvjestitelj takoe izraava svoju zahvalnost za stalnu podrku osoblja Centra za ljud-
ska prava, a posebno osoblja stacioniranog na terenu.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Uvodne naznake

39. Podaci sadrani u ovom dijelu izvjetaja se prvenstveno temelje na neprekidnom

radu terenskog osoblja dodijeljenog Specijalnom izvjestitelju koji borave u Sarajevu od
aprila 1994. godine. Specijalni izvjestitelj je lino iao na misiju u Federaciji Bosne i Her-
cegovine u julu 1994. godine i mnogo putovao srednjom Bosnom i Hercegovinom. De
facto vlasti bosanskih Srba.52

B. Krenja ljudskih prava protiv civila koje su poinile snage i de facto

vlasti bosanskih Srba

In situ terorizacija

52. ablon terorizacije u Banjaluci se nije promijenio od zadnjeg izvjetaja Specijalnog

izvjestitelja, a pristigli su mnogi dobro provjereni primjeri inova ozbiljnog krenja svih

52
Gdjegod se spominju termini snage bosanskih Srba ili de facto vlasti bosanskih Srba u ovom izvjetaju, ukoliko to nije
drukije naznaeno, misli se samo na bosanske Srbe koji su u vojnoj ili civilnoj slubi de facto administracije koja ima svoj poli-
tiki stoer na Palama. Ni u kom sluaju se ne misli na bosanske Srbe koji su lojalni Republici Bosni i Hercegovini.

346
kategorija ljudskih prava. Trenutno su posebno nesrbi podvrgnuti nasuminom nasi-
lju bez policijske zatite ili istraivanja incidenata. Kao ilustracija te situacije mogu po-
sluiti sljedei napadi koji su se desili tokom samo jednog mjeseca, u martu 1994.
godine. Poetkom mjeseca je jedna 72-godinja Muslimanka ostala bez oiju i uiju u
jednom takvom napadu. Otprilike u isto vrijeme, ubijen je jedan Musliman koji je po-
kuao otjerati lopove iz svoje kue. U ipovu su 2. marta 1994. godine dva mukarca iz-
gubila ivote u ubistvu koje podsjea na strijeljanje. Dana 11. marta, lopovi su ranili
mukarca koji je kasnije i preminuo jer je policija odbila da mu dozvoli da dobije me-
dicinsku pomo. Tokom itavog mjeseca su meunarodni izvori izvjetavali o silova-
njima i ostalim vrstama seksualnog zlostavljanja gotovo svakog dana u gradu i okolnim
mjestima poput Vrbanje. Jedan takav tipian izvjetaj je uslijedio neto kasnije, u junu
1994. godine, u kojem se opisuje kako su odrasli enski lanovi jedne muslimanske po-
rodice bili seksualno zlostavljani od strane svojih susjeda, bosanskih Srba, nakon ega
su tu porodicu natjerali u izbjeglitvo.

59. Specijalni izvjestitelj je primio podatke da su etiri Muslimana, lana Stranke de-
mokratske akcije, od kojih su dvojica bila bolesna, oteli pripadnici policije i odveli u
zatvor Tunjice poetkom septembra. Tokom hapenja, koja su se desila u njihovim do-
movima u Banjaluci, ini se da je etvorka napadnuta i poniena. tavie, oteeni su
im domovi i oskrnavljeni vjerski simboli.

65. Primljeni su brojni izvjetaji koji ukazuju na ciljanje na romsko stanovnitvo iz sela
Klanice (blizu Banjaluke) i drugdje. Izvjetaji navode da su Romi bili rtvom terori-
zacije u prethodne dvije godine, a postoje i indicije brojnih primjera fizikih napada i
mnogih oblika administrativnog uznemiravanja. Sa sigurnou je izvijeeno sredinom
juna, npr., da je dvoje romske djece tee pretueno dok je njihovim porodicama bilo
prijeeno. Takoe su primljeni brojni izvjetaji o napadima pukama na domove. Ne po-
stoje indicije da lokalne vlasti istrauju ova pitanja.

73. Primljeni su ponovno izvjetaji tokom zadnjih nekoliko mjeseci o bacanju bombi i
paljenju domova Muslimana i ostalih nesrba u podruju Banjaluke. U samom gradu
Banjaluci, gdje su nedavni napadi uglavnom bili usmjereni na kue u blizini Policijske
Akademije, baene su bombe i na zgrade Muftijstva u Banjaluci i banjalukog Imama,
kao i na kuu izbjeglike porodice 15. jula 1994. godine. Gradske vlasti iste ostatke
damija unitenih 1993. godine. Dakle, u julu 1994. godine, lokaliteti Mehdi Begove,
Sefer Begove i Hadi Kurtove damije su poravnati, a svi preostali niani uniteni.

78. Iz podruja Banjaluke takoe stiu izvjetaji o odvoenju nesrba na prisilni rad.
U zadnjih nekoliko mjeseci, mukarci koji su odbili da slue u vojsci a potpadaju pod
mobilizaciju su prisiljeni da kopaju rovove ili na linijama fronta ili blizu linije fronta,
a smjeteni su u jako loim uslovima. Takoe su zabiljeeni i primjeri gdje su nesrbi
prisiljavani da slue u kuama Srba i u raznim poljoprivrednim aktivnostima. Pri-
javljeno je da, jednom od takvih prilika, kad jedan stariji konj vie nije mogao vui
ogrjev za drva, civili, bosanski Srbi su upregnuli trojicu Muslimana u zapregu. Spe-
cijalni izvjestitelj je isto tako saznao za prislini rad 12-godinjih djeaka Roma i odra-
slih invalida.

347
87. ablon terora koji se moe uoiti u Banjaluci se takoe moe vidjeti u gradovima
poput Prijedora, gdje su nesrbi izloeni mnogim oblicima krenja ljudskih prava. Dolo
je do eskalacije ulinog nasilja 29. marta 1994. godine nakon povratka tijela izvjesnog
broja bosanskih Srba ubijenih u bihakom kraju, kojom prilikom su civili bosanski Srbi
napali nesrbe, a u tome ih nije sprijeila lokalna policija. Do 31. marta, ubijeno je skoro
20 nesrba. Od tog datuma, stigli su pouzdani izvjetaji koji upuuju na to da se mnogi
nesrbi dre pritvorenima u zatoenikim centrima u gradu, gdje su izloeni fizikim na-
padima i proizvoljnom ubijanju. U Prijedoru i na drugim lokacijama, prislini rad se ne
primjenjuje samo za rad na linijama fronta, nego i za prikupljanje usjeva.

92. Situacija u Bijeljini, koja je prethodila skorijem raseljenju ne-Srba, nije nimalo druk-
ija od one u Prijedoru, a primljeni su i pouzdani izvjetaji o postojanju civilnih zato-
enikih centara i napadima na osobe i imovinu ne-Srba. Nije jasno gdje je stvarna vlast
u gradu s obzirom da izvjetaji upuuju da jedan bosanski Srbin, bez slubenih ov-
lasti, upravlja organizovanjem i provoenjem terora, iskoritavanjem i protjerivanjem
ne-Srba koje uslijedi.

102. Od ostalih lokacija u podrujima koje dre snage bosanskih Srba, prema izvjeta-
jima koji su primljeni, ozbiljna krenja ljudskih prava civila ne-Srba su zabiljeena i u
Bosanskom Mostu53, Doboju, podruju Grbavice u Sarajevu, Modrii i Rogatici. Tokom
ljetnih mjeseci, stotine prisilnih radnika su bile smjetene u kampovima u Loparama.
Prislini rad je takoe zabiljeen i u Tesliu, a stie se dojam da je ne-Srbima bilo prije-
eno smru kao osvetniki in za napade vladinih snaga, i gdje su u radnim timovima
bile i vrlo mlade osobe i invalidi.

107. Specijalni izvjestitelj je proitao komentare de facto vlasti bosanskih Srba na svoj esti
periodiki izvjetaj, koje je Ujedinjenim Nacijama proslijedila Vlada Savezne Republike
Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u julu 1994. godine (E/CN.4/Sub.2/1994/45). On je za-
biljeio primjere u kojima su de facto vlasti poduzele istragu pojedinih sluajeva krimi-
nalnih radnji, ali je isto tako primijetio da injenice osporavaju deklaraciju de facto vlasti
bosanskih Srba o predanosti brzoj i nepristrasnoj istrazi svih kriminalnih radnji.

Raseljavanje

111. Od posljednjeg izvjetaja Specijalnog izvjestitelja, raseljavanje nesrba iz regije je

nastavljeno tokom cijelog perioda, bilo da se radi o dobrovoljnom raseljavanju sa ili
bez dogovorene razmjene, ili putem prisilnog protjerivanja. Od sredine jula 1994. go-
dine se opseg raseljavanja jako poveao. U zadnjih nekoliko mjeseci zabiljeena su dva
glavna talasa raseljavanja, iz podruja Banjaluke u Hrvatsku, i iz bijeljinske regije u
Tuzlu. Takoe je zabiljeeno i raseljavanje iz podruja poput Rogatice u Sarajevo i iz Bo-
sanskog Mosta54 u Turbe. Izmeu sredine jula i 19. septembra 1994. godine, raseljeno
je ukupno nekih 7,000 ljudi.
3
(prim.prev.) U izvornom dokumentu na engleskom jeziku navodi se naziv Bosanski Most. Nejasno je radi li se o Sanskom
Mostu ili moda Bosanskom Brodu, pa je u prevodu na bhs. ostavljen naziv Bosanski Most.

4
Ibid.

348
120. Izmeu sredine juna i 17. septembra 1994. godine, otprilike 4,700 nesrba je raseljeno
na teritoriju pod kontrolom Vlade iz podruja Bijeljine i Janje. Prema meunarodnim
izvorima, samo u augustu je bilo 1.000 protjeranih osoba. U prvoj sedmici septembra
se taj broj popeo na 1.300. Meunarodni izvori navode da je sa 17. septembrom 1994.
godine, tamo ostalo oko 1.300 stanovnika Muslimana od ukupnog broja od 6,000 koji
je izbrojan u decembru 1993. godine. Mnoge raseljene osobe su se preselile dobro-
voljno, plativi privilegiju da budu ukljueni u razmjenu stanovnitva. Meutim,
mnoge raseljene osobe, bez obzira na to da li su prisiljene ili su odluile da odu, bile su
izloene uznemiravanju i krai od strane snaga bosanskih Srba koje su organizovale ra-
seljavanje. Bar jednom prilikom poetkom septembra 1994. godine, grupi od 200 pro-
gnanika je bilo dozvoljeno da ponesu sa sobom ne vie od 20 DM po osobi. Postoje
mnogi izvjetaji koji navode fiziko zlostavljanje, ukljuujui silovanje, koje su poinili
bosanski Srbi koji su bili zadueni za raseljavanje.

132. Iako se detalji o zastraivanju ne razlikuju uveliko od onih incidenata ve opisanih

u prethodnim izvjetajima Specijalnog izvjestitelja, pojedini aspekti raseljavanja iz po-
druja poput Bijeljine i Janje zahtijevaju veu panju. Prvo, raseljavaju se uglavnom
ene, djeca i vojni obveznici. U vie prilika mukarci-vojni obveznici budu zadrani i
vraeni na prisilni rad. Prema nekim izvjetajima, nekim od takvih mukaraca je doz-
voljeno da odu samo ako plate 1.000 DM. Drugo, rtve raseljavanja se transportuju do
podruja linije sukoba sa vladinim snagama, i, ponekad nakon dueg i napornog e-
kanja, budu prisiljene da pjeae po niijoj zemlji. Bar jednom prilikom, u junu 1994.
godine, morali su ubrzati kretanje jer im je pucano iznad glava. Najvanija karakteri-
stika ovakvog raseljavanja je da, paljanske vlasti poriu uee u njihovoj provedbi,
iako ih organizuju jedan lokalni bosanski Srbin i njegove pristae.

138. Dojam je da raseljavanje iz Banjaluke odgovara ablonu dobrovoljnog pomjera-

nja u skladu sa vladavinom terora ablon ve opisan u prethodnim izvjetajima Spe-
cijalnog izvjestitelja. Raseljavanje je najee vrlo dobro organizovano, podrazumijeva
transport osoba autobusima do granice sa Hrvatskom, i ukljuuje veliki broj osoba.
Tokom samo jednog dana sredinom juna 1994. godine, raseljeno je oko 460 Muslimana
i Hrvata. Razmjene stanovnitva su se deavale i nakon dogovora zakljuenih izmeu
de facto vlasti bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, npr. kroz Livno tokom septembra.

142. Izvjestan broj Srba koji ive u podrujima pod kontrolom de facto vlasti bosanskih
Srba ne podravaju provoenje terora nad nesrbima i njihovo raseljavanje, a prema
nekim izvjetajima, neke jedinice i/ili policija nisu bili voljni da asistiraju pri nedavnim
progonima u podruju Bijeljine. Takoe se navodi i da bosanski Srbi, stanovnici sela
Bregovi, intervenisali kako bi spasili jednu od dvije preostale damije u Bosanskoj Kra-
jini, u Baljvinama kod Mrkonji Grada. Specijalni izvjestitelj je u potpunosti upoznat sa
zastraivanjem koje trpe srpski stanovnici u gradovima poput Banjaluke koji se pro-
tive politici de facto vlasti. Postoje izvjetaji o napadima i drugim oblicima zastraiva-
nja.

349
Vojni napadi na civile

146. Situacija u Goradu je i dalje vrlo napeta, dok su veinu brojnih krenja primirja
izazvale snage bosanskih Srba. I lokalni civili i osoblje Ujedinjenih nacija su stalno
metom napada. Napadi su se pojaali tokom jula i augusta 1994. godine, kada je upo-
treba oruja poput protiv-avionskih mitraljeza i minobacaa rezultirala svakodnevnim
ubijanjem i ranjavanjem civila. Tako su, npr., ubijena tri civila, prema izvjetajima, u
snajperskoj vatri u zoni potpunog neupotrebljavanja oruja tokom sedmice 10. 16.
juli 1994. godine, i jo tri u napadima 27. jula. Sporazum o neupotrebljavanju snajpera
je potpisan 28. augusta 1994. godine.

154. Nakon uspostavljanja zone neupotrebljavanja tekog naoruanja oko Sarajeva i

potpisivanja sporazuma o primirju, dolo je do znaajnog smanjivanja napada snaga
bosanskih Srba na civile, ili putem tekog oruja ili putem snajperske vatre. Takoe je
postignut sporazum, 13. marta 1994. godine, za ogranienu slobodu kretanja izmeu
podruja grada pod kontrolom Vlade i de facto vlasti bosanskih Srba. Neki od efekata
ovakvog razvoja dogaaja su ve opisani u osmom periodikom izvjetaju Specijalnog
izvjestitelja (E/CN.4/1995/10), u kojem je skrenuo panju na nevjerovatan privid nor-
malnosti do koje je dolo u gradu, bez obzira na prisutne ozbiljne probleme. Do ljeta
1994. godine, ponovo su uspostavljene osnovne slube, vraao se komercijalni ivot,
dolo je do pada crnog trita, ponovno su otvoreni barovi i kafii, ljudi su mogli ho-
dati ulicama uz relativnu sigurnost, a kulturni ivot, koji nikada nije bio umrtvljen,
sada je zablistao.

166. Uprkos takvom razvoju situacije, napadi, posebno oni snajperski, nikada nisu pre-
stali u cijelosti, a od poetka augusta su eskalirali u uestalosti i smrtonosnim poslje-
dicama. Napadi su se nastavili i pored sporazuma o neupotrebljavanju snajpera kao
onom iz augusta 1994. godine. Samo 3. oktobra 1994. godine je zabiljeeno 2.160 inci-
denata otvaranja vatre (s obje strane), to predstavlja najvii broj za pojedini dan od
potpisivanja sporazuma o primirju februara 1994. godine. Dolo je do poveanog broja
anapada tekim orujem, posebno sredinom augusta. Napadi se deavaju i u centru
grada i u predgraima i usmjereni su na zgrade, pjeake na ulicama i vozila u pokretu,
kao to su tramvaji koji prevoze vei broj ljudi. Kao rezultat napada tokom jednog e-
stodnevnog perioda u julu-augustu 1994. godine, u kojem je ubijena jedna osoba a 15
je ranjeno, suspendovana je tramvajska sluba. Samo nekoliko dana nakon to je po-
novno uspotavljena, morala je opet biti suspendovana na dvije sedmice. Napadi su se
esto deavali i na planini Igman, i bili su usmjereni, izmeu ostalih, na civilne auto-
buse i vea civilna vozila, kao i na aerodrom. Metom su bili i lanovi osoblja Ujedinje-
nih nacija i ostalih meunarodnih organizacija, a zabiljeeni su i smrtni sluajevi. U
vie prilika su de facto vlasti bosanskih Srba odbili da osiguraju da nee ciljati javne sku-
pove ili su zapravo prijetili napadom. Dva znaajnija incidenta takve prakse su se de-
sila u kontekstu okupljanja radnika za Prvi maj u centru grada i predloene proslave
sa Papom Ivanom Pavlom II na sportskom stadionu, koja je trebalo da se desi poetkom
septembra 1994. godine.

350
172. Napadi snaga bosanskih Srba na civile u Sarajevu se takoe manifestuju blokira-
njem slubi neophodnih za gradski ivot. Prvenstveno se to odnosi na ometanje hu-
manitarne pomoi, pitanjem kojim se ovaj izvjetaj bavi kasnije u posebnom dijelu i
odnosi se na sve dijelove Bosne i Hercegovine. Zabiljeeni su i brojni primjeri u kojima
se de facto vlasti bosanskih Srba blokirali dotok plina, vode i struje u Sarajevo. Kada je
u funkciji, snabdijevanje grada strujom tee na 20-50% stvarnih potreba dok je pobolj-
anje ove slube u zavisnosti, izmeu ostalog, o povlaenju snajpera bosanskih Srba
koji ciljaju ekipe za popravku. Sluajevi u kojima su snage bosanskih Srba ometale
pravce slobode kretanja i sline prakse su opisane dalje u izvjetaju.

181. Poveani opseg napada i prijetnji stanovnicima Sarajeva i takva razoarenja kao efi-
kasno spreavanje posjete Pape Ivana Pavla II su jo vie pogorale dramatini razvoj
dogaaja tokom zadnjeg ljeta. Sada se moe rei da stanovnici tog grada doekuju zimu
s osjeajem beznaa tako jakim kao nikada do tada u toku rata, kao i sa izraenim osje-
ajem da je meunarodna zajednica od njih digla ruke.

186. Snage bosanskih Srba su sporadino, ali sa smrtonosnim posljedicama, ciljale i civile
u Maglaju. Tako je, tokom samo jednog dana u martu 1994. godine, oko 1.300 granata
baeno na grad, pogodivi, izmeu ostalih, i zgradu Doma zdravlja, i tom prilikom ubivi
pet lanova osoblja. Prijavljeno je da je osmero ljudi ubijeno u minobacakom napadu 26.
jula. Od tada, prisutni su izvjetaji o stalnom ranjavanju nastalom granatiranjem.

192. Travnik je izloen tekom granatiranju i ostalim oblicima napada vee nekoliko
mjeseci. Granatiranje je tokom zadnje sedmice juna 1994. godine odnijelo devet ivota.
Jedna od meta bila je i bolnica. Teko granatiranje civilnih meta je zabiljeeno pono-
vno u augustu. Tokom sedmice od 8. do 14. juna 1994. godine, prema izvjetajima, u
oblinjem mjestu Turbe poginulo je oko 15 ena i djece u vojnim napadima. U Bugojnu,
u istom periodu, osam osoba, ukljuujui i jedno dijete, je poginulo u napadu snaga
bosanskih Srba, a od podnoenja estog periodikog izvjetaja Specijalnog izvjestitelja
(E/CN.4/1994/110) u izvjetajima se stalno navode redoviti sporadini napadi na ci-
vile tamo.

199. Primljen je i vei broj izvjetaja o napadima na civile na lokacijama poput Srebre-
nice i Tuzle, dok su lokalni mjetani i osoblje Ujedinjenih nacija bili metom snajperske
vatre i artiljerijskih napada. Granata je ubila oca i sina u Tuzli 11. marta 1994. godine,
a prijavljeni su i drugi napadi na civile tokom juna, jula i augusta. Napadi na enklavu
Biha i dalje odnose ivote civila. Incidenti kao to je pogibija troje civila poetkom
aprila su se u poetku odnosili samo na juni dio depa i centre stanovnitva kao to
su grad Biha i Cazin. Meutim, nakon pada snaga tzv. autonomne provincije Zapa-
dna Bosna, napadi su usmjereni na sjeverni dio depa, uzrokujui civilne rtve. Ovi
napadi su dolazili i sa pozicija bosanskih Srba i sa pozicija hrvatskih Srba.

205. Ostale lokacije za napade snaga bosanskih Srba na civile ukljuuju Teanj, epe,
Visoko, Vare, Zenicu, Zavidovie, Teanj, Gradaac, Kladanj i Olovo. tavie, tokom
jula i augusta 1994. godine, snage bosanskih Srba su bombardovale podruje Dubro-
vnika u Hrvatskoj.

351
213. Osim to vojni napadi rezultiraju ranjavanjem i ubijanjem ljudi, ometanje isporuke
humanitarne pomoi, okruivanje i opsjedanje raznih enklava stanovnitva lojalnog
Vladi Bosne i Hercegovine stvaraju visoki nivo psiholokog pritiska kojeg pogorava
nedostatak smisaonih aktivnosti i preokupacija. Prevladavajui osjeaj beznaa koje
stanovnici osjeaju, kao to je ve naveden u sluaju Sarajeva ranije u izvjetaju, je po-
vremeno doveo do nepaljivih pokuaja bijega. U Goradu, npr., prema izvjetajima,
13. juna 1994. godine, izmeu 100 i 150 ljudi je bilo na ivici prelaska linije sukoba kako
bi se vratili svojim domovima na istonoj obali rijeke Drine.

C. Federacija

216. Federacija sada postoji, pravno gledano, rame uz rame sa Republikom Bosnom i
Hercegovinom, dok se njene institucije i strukture postepeno implementiraju. Ustav
Federacije prua veliku panju zatiti ljudskih prava i predvia uspostavljanje izvje-
snog broja potencijalno snanih institucija za njihovo implementiranje i izvravanje,
ukljuujui sud za ljudska prava i tri ombudsmena; takoe predvia da svaki od pred-
loenih Kantona preuzme odgovornost za zatitu ljudskih prava.

225. Prava zatiena Ustavom ukljuuju sva prava koje poznaju meunarodni zakoni o
ljudskim pravima i sva ostala koja jo uvijek nisu dobila punu meunarodnu priznatost. Ta-
koe je posebno nabrojan paket prava koji bi u popunosti obrnuo posljedice prakse etni-
kog ienja. Ustavna prava su nabrojana, izmeu ostalog, putem uvrtavanja u domae
zakone velikog broja meunarodnih instrumenata. Ustav dalje osigurava mogue raspo-
reivanje meunarodnih operacija za monitoring ljudskih prava u podruju Federacije.

232. Treba napraviti mnoge korake da bi Ustavne odredbe o ljudskim pravima bile osi-
gurane, ukljuujui savladavanje problema tumaenja Ustava. Preostaje da se oformi iz-
vjestan broj kljunih institucija kao to su sud za ljudska prava i uredi ombudsmena.
Ostaje zabrinutost zbog injenice da Ustav, uprkos svojim odredbama o ljudskim pra-
vima, ne daje eksplicitno ravnopravnu ulogu bosanskim Srbima stanovnicima Federa-
cije, umjesto da ih kategorie kao dio etnike kategorije ostali.

237. U vezi sa ekonomskim i socijalnim pravima, Specijalni izvjestitelj primjeuje da

nakon svoje posljednje misije jo uvijek postoji nedovoljno komercijalnih aktivnosti i da
osnovni poslovi kao to je proizvodnja elektrine energije i distribucijske kompanije
nisu u stanju da funkcioniu na finansijski isplativ nain. Stoga su dobrodole svojevr-
sne preliminarne inicijative, koje uglavnom promovira UNPROFOR, putem kojih se
poslovni ljudi iz raznih zajednica stavljaju za isti stol s ciljem da, izmeu ostalog, po-
novno uspostave jedinstveno trite i radnu snagu. Projekti kao to je obnova Sarajeva
i Administracija Europske Unije u Mostaru takoe e imati vrlo bitnu ulogu, koja se dis-
kutira dalje u izvjetaju.

249. Ponovna uspostava slobode kretanja je od kljunog znaaja za ponovno uspo-

stavljanje civilnog drutva na podruju Federacije, jer bez nje nema ni mogunosti za
oivljavanje privrede, omoguavanje povratka raseljenih osoba i stvaranje uslova za

352
potivanje velikog broja ljudskih prava. Primirje i odredbe Ustava omoguavaju da se
naprave neki koraci ka slobodi kretanja. Prva inicijativa, kojom je posredovao UN-
PROFOR svojim aktivnostima pomirenja, je bila potpisivanje sporazuma u Gornjem
Vakufu 25. marta 1994. godine putem kojeg su se Vlada i bosanski Hrvati dogovorili da
ene, djeca i mukarci koji nisu pod vojnom obavezom, uz neka ogranienja, mogu pri-
vremeno putovati na podruju Federacije. Omogueno je i vojnim obveznicima da pu-
tuju ali uz vrlo stroga ogranienja. Trenutno, moe se putovati do sedam dana a nema
ogranienja vezanih za broj osoba kojima je dozvoljeno da putuju u bilo koje vrijeme,
osim onih koje primjenjuju regionalni predstavnici strana.

257. U skladu sa sporazumom iz Gornjeg Vakufa, otvoreni su pravci irom podruja Fe-
deracije za komercijalni saobraaj, ukljuujui transportere roba i autobuse. Trenutno
je otvoreno oko 30 pravaca. Upotreba ovih pravaca i onih otvorenih ka Sarajevu ima
vrlo vanu ulogu u vraanju funkcija trine ekonomije, s rezultirajuim smanjenjem
crnog trita. Na pojedinim lokacijama i dalje postoje problemi s razbojnitvom i ome-
tanjem vozila, a posebno konvoja humanitarne pomoi.

272. Podizanje pojedinih ogranienja slobode kretanja jo nije dovelo do znaajnog po-
vratka raseljenih osoba. Razlozi za ovu odgodu su brojni, a jedan od njih je i injenica
da se postojei sporazumi odnose samo na privremeno kretanje. Jo je bitnije istai da
je situacija u oblasti ljudskih prava i dalje takva da bi povratak i mnogim sluajevima
bio opasan, to je injenica koju priznaju i naglaavaju meunarodne agencije kao to
je Ured Visokog Komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR). Problem je
najizraeniji u podrujima u kojima bosanski Hrvati trenutno predstavljaju veinu, i
esto je povezan sa praksom opstrukcija lokalnih vlasti. Podruja koja daju posebne
razloge za zabrinutost su Mostar i Kiseljak. jo jedna vana prepreka za implementa-
ciju povratka je nedostatak smjetajnih kapaciteta, imajui u vidu ratne tete ili injenicu
da su kue naseljene raseljenim osobama.

278. Pitanje povratka raseljenih osoba se vezuje za insistiranje lokalnih vlasti na reci-
pronom pristupu, to uveliko komplikuje pitanje povratka. Recipronost se pojavljuje
kada bi neki grad prihvatio povratak raseljenih osoba samo ako bi uspio relocirati one
raseljene osobe koje i on sam zbrinjava, to predstavlja argument koji se esto iznosi,
tvrdei da nema drugogo naina da se smjeste povratnici.

283. Jedna zavrna ali centralna prepreka implementaciji povratka je konana i evi-
dentna potreba da se ovom pitanju pristupi na dravnom nivou, ukljuujui podruja
pod kontrolom snaga bosanskih Srba.

292. Povratak raseljenih osoba koji se do sada desio moe generalno biti opisan kao
sljedei: nema povratka Muslimana u podruja u kojima preteno ive bosanski Hr-
vati, premda se izvjestan broj osoba vratio iz podruja u kojima preteno ive bosan-
ski Hrvati u podruja u kojima preteno ive Muslimani. Bilo je jo nekih kretanja, i
povratka i doborovoljnog raseljavanja, posebno iz podruja u kojima dominiraju Hrvati
u srednjoj Bosni u podruja u kojima dominiraju Hrvati u Hercegovini, ali isto tako iz
nekih preteno muslimanskih podruja u druga preteno muslimanska podruja.

353
297. Situacija bosanskih Srba u Zenici daje povoda za zabrinutost. Iako nema dokaza o
sistematskoj kampanji terora, postoji snana percepcija uznemiravanja i diskrimina-
cije. Tome doprinose izolovani napadi i unitavanje vjerskih simbola kao to su na-
dgrobni spomenici. Postoje tvrdnje o diskriminaciji na radnom mjestu, hapenju i
zatoenitvu vojnih obveznika. Tokom nekoliko posljednjih mjeseci, dolo je do rase-
ljavanja velikog broja ena, djece i mukaraca bosanskih Srba koji nisu vojni obveznici
iz Zenice na lokacije poput Ilide u Sarajevu. Doima se da su se ovi ljudi preselili pr-
venstveno iz ekonomskih razloga i zbog percepcije da nemaju budunost na podru-
jima pod kontrolom Vlade. Prema nekim izvjetajima, raseljene osobe su morale platiti
taksu za odlazak, a bar jednom prilikom, 27. juna 1994. godine, grupu od 250 ljudi je
opljakali vladina vojna policija. Nakon raseljavanja, broj stanovnika Zenice, bosanskih
Srba, se smanjio sa 8.000 (mart 1994.godine) na 5.000 do jula 1994. godine.

299. Iz Tuzle su primljeni pouzdani izvjetaji da se od jula 1994. godine mukarci koji
potpadaju pod vojnu obavezu s obzirom na svoju dob prisilno regrutuju, bez obzira
na etniku pripadnost, i bez ikakvog poziva. Utisak je da se ljudi kupe sa ulica i stav-
ljaju u pritvor ukoliko odbiju da slue.

308. Od ofanzive na Gorade, dolo je do pogoravanja uslova za civile bosanske Srbe

u toj enklavi. Iako je policija ispitala sluajeve ubistva dvoje civila bosanskih Srba, i
dalje pristiu izvjetaji o incidentima uznemiravanja i zastraivanja, ukljuujui prijet-
nje smru od strane civila Muslimana i oduzimanju domova bosanskih Srba za potrebe
smjetaja raseljenih Muslimana. Ostala podruja pod kontrolom Vlade Bosne i Herce-
govine u kojima se navode sluajevi uznemiravanja bosanskih Srba su Sarajevo, Bu-
gojno, Graanica, Konjic, Gornja pionica i Zavidovii.

322. Bosanski Hrvati, kao i preostali pripadnici srpske zajednice se ale na uznemira-
vanje od strane lokalnih vlasti ili civila Muslimana u Bugojnu. Specijalni izvjestitelj je
posjetio taj grad tokom svoje nedavne misije i saznao za tekue uznemiravanje bosan-
skih Hrvata i Srba, ukljuujui i napad nepoznatih osoba granatom na kuu jednog Hr-
vata samo nekoliko dana prije posjete. Takoe mu je reeno da lokalne vlasti nisu nita
uradile da istrae nedjela uinjena tokom rata, poput navodnog masakra oko 35 lokal-
nih bosanskih Hrvata intelektualaca (pitanje kojim e se Specijalni izvjestitelj i dalje ba-
viti). Predstavnici obiju zajednica su opisali svoje potpuno iskljuenje iz lokalnog
politikog procesa. U razgovoru sa lokalnim politikim liderima Muslimanima, potvr-
eno je Specijalnom izvjestitelju da navodi o nedjelima nisu primjereno istraeni. Me-
utim, data su uvjerenja o zatiti lokalnih bosanskih Hrvata i Srba. Tokom nedavne
posjete terenskih slubenika Specijalnog izvjestitelja gradu, uoeno je da isti problemi
i dalje postoje. Prema potvrenim izvjetajima, dolazi i do pljakanja domova Hrvata
raseljenih iz ovog podruja od strane lokalnog stanovnitva. Lokalne vlasti odbijaju
dati dozvolu lokalnim Hrvatima za pristup zgradi u kojoj se nalazi njihov Dom kul-
ture.

325. Povratak bosanskih Hrvata raseljenih iz Bugojna je vrlo spor i teak. Veina rasle-
jenih Hrvata je u Prozoru, gdje lokalne vlasti bosanskih Hrvata nisu spremne da se
bave tim pitanjem. Utisak je da vlasti u Bugojonom insistiraju na recipronom aran-

354
manu putem kojeg bi se Hrvati mogli vratiti, ali samo pod uslovom da se Muslimani
raseljeni iz Prozora u Bugojno mogu vratiti u Prozor.

331. Prema izvjetajima, uznemiravani su i bosanski Hrvati na lokacijama kao to su Sa-

rajevo, Vare, Jablanica, Kraljeva Sutjeska i Gua Gora. U Vareu je tokom aprila 1994.
godine navodno 30 Hrvata koji su putovali iz Kiseljaka da posjete svoje domove, u
skladu sa sporazumom iz Gornjeg Vakufa, pritvorila lokalna policija. U Jablanici, dolo
je do porasta broja izvjetaja o uznemiravanju bosanskih Hrvata nakon to su tamo pre-
raspodijeljene vladine trupe iz istonog Mostara. Zabiljeeni su sluajevi zastraivanja,
npr. u jablanikom selu Klis, a prema izvjetajima, uenje arapskog jezika mora biti
obavezno u lokalnim kolama. Meutim, nisu potvrene tvrdnje o prisilnom radu lo-
kalnih Hrvata na liniji fronta.

340. Sve to Vlada i snage bosanskih Srba poduzimaju u ograniavanju slobode kreta-
nja utie na cjelokupno stanovnitvo Sarajeva. Nakon sporazuma postignutog 15. marta
1994. godine sa de facto vlastima bosanskih Srba, uspostavljeni su tranzitni pravci (svi
osim jednog kojeg su snage bosanskih Srba planirale zatvoriti od 26. jula 1994. godine).
Takoe je dogovoreno sa de facto vlastima bosanskih Srba da se mogu ugovarati krat-
korone posjete iz i u podruja Sarajeva pod njihovom kontrolom, i kontrolom Vlade.
Kako bi sebi stavili ovakvu priliku na raspolaganje, meutim, moraju se ispotovati
mnogi kriteriji i sulovi, ak i mnogo vie od onih predvienih sporazumom iz Gornjeg
Vakufa. Tako, npr., vladine odredbe osiguravaju da se prijava za kratku posjetu dijelu
Sarajeva pod kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba , ili za naputanje zemlje, moe
podnijeti tek nakon to prikupite mnoga uvjeranja, to obino traje i do mjesec dana.
Obraivanje stvarnih prijava od strane Vlade i de facto vlasti bosanskih Srba za po-
sjetu drugoj strani u Sarajevu ipak traju znatno due. Vlasti ometaju kratkorone po-
sjete time to kao pratnju posjetiteljima alju vojnu policiju tokom itavog posjeta, kako
se navodi u prvobitnim izvjetajima.

353. Primljen je vei broj izvjetaja u vezi sa akcijama 5. korpusa Armije Bosne i Her-
cegovine i policije lojalne bihakim vlastima, a posebno prije vojnog poraza snaga ta-
kozvane autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koje je predvodio gospodin Abdi. U
julu 1994. godine, dva njegova zvaninika su ubijena od strane vladinih snaga: sumnja
se da su prvo bili mueni pa onda smaknuti. Nakon uvida u raspoloive dokaze, Spe-
cijalni izvjestitelj nije u mogunosti dati vrst stav o ovoj sumnji. Potvreno je, meu-
tim, da su jednog drugog Abdievog pristalicu vladine snage sprovele golog ispred
njegove majke i ulicama Bihaa. Tokom konflikta sa snagama gospodina Abdia, a po-
sebno u maju 1994. godine, desile su se brojne deloacije seljana koji su ivjeli blizu in-
terne linije sukoba, kojom prilikom su stanovnici prevoeni na lokacije juno od Bihaa.
Druge navodne pristalice gospodina Abdia su takoe deloirane iz svojih domova u
Bihau i Cazinu.

360. Bosanski Srbi koji ive u junom dijelu Bihaa su izloeni uznemiravanju i napa-
dima i policije i civila Muslimana, a izraavaju nedostatak povjerenja u spremnost vla-
sti da ih adekvatno zatiti od bandi kriminalaca. Nedostatak adekvatne zatite lokalni
Srbi navode u sluaju ubistva jedne 67-godinje starice Srpkinje, i nanoenje tekih po-

355
vreda drugoj, staroj 68 godine, od strane nepoznatih napadaa, 24. i 29. maja 1994. go-
dine. Jo jedno ubistvo se desilo 10. 11. oktobra 1994. godine, kada je ubijen jedan
ugledni stanovnik Bihaa, bosanski Srbin, nakon to su mu ruke bile vezane na po-
tiljku. Lokalni bosanski Srbi su uvjereni da je ubistvo bilo politike prirode. Od ostalih
incidenata u kojima su ugroeni bosanski Srbi, navodi se jedan potvreni ozbiljni napad
policije na bosanskog Srbina u Cazinu 21. aprila 1994. godine. Policijski slubenik od-
govoran za nedjelo je otputen iz policijskih snaga ali nije krivino gonjen. Prijavljene
su i deloacije Srba u Cazinu.

366. Od rasporeivanja vladinih trupa u sjevernom Bihau i ponovnog uspostavljanja

vladine kontrole u tom podruju u augustu 1994. godine, Specijalni izvjestitelj nije pri-
mio izvjetaje o programiranom uznemiravanju ili osveti bivim pristalicama gospo-
dina Abdia. S druge strane, bilo je izvjetaja o pljakanju kua manjih razmjera.

382. Situacija u oblasti ljudskih prava biveg odmetnikog reima gospodina Abdia
dala je povoda za ozbiljnu zabrinutost, pa je Specijalni izvjestitelj, u svojim razgovorima
s gospodinom Abdiem, identificirao njegovo namjerno zanemarivanje prava ljudi pod
njegom de facto kontrolom. Specijalni izvjestitelj je ve u svom osmom periodikom
izvjetaju (E/CN.4/1995/10), skrenuo panju na neprihvatljivu injenicu koja se od-
nosi na uslove zatoenitva u zatoenikom logoru u Velikoj Kladui koje je uoio
tokom posjete u julu 1994. godine. Prema izvjetajima, dolo je do otputanja s posla i
zatvaranja preduzea i prodavnica onih koji su vieni kao protivnici. Stie se dojam da
je gospodin Abdi dozvolio ogranieno kretanje iz podruja pod njegovom kontrolom,
ali samo ako mu se za to plati.

400. Od 21. augusta 1994. godine, s padom reima gospodina Abdia, dolo je do eg-
zila oko 30.000 ljudi iz sjevernog Bihaa u zatienu zonu UN-a Sjever. Dok su neki od
ovih ljudi otili dobrovoljno, ini se da su mnoge od njih na odlazak prisilile snage go-
spodina Abdia u povlaenju. Oko 16.000 eskterno raseljenih osoba se smjestilo u ne-
koritenoj farmi pilia blizu Batnoge, a ostatak se na kraju smjestio u Turnju u zoni
razdvajanja, juno od Karlovca. Uslovi u kojima ive ovi ljudi su vrlo loi, poetkom
zime e se sigurno jo vie pogorati. Situacija u Turnju posebno daje povoda za zabri-
nutost s obzirom na vleiki broj mina u tom podruju (koje su ve uzele ivote etiriju
osoba). anse za povratak ili smjetaj eksterno raseljenih osoba negdje drugo su neiz-
vjesne. Hrvatska Vlada je odbila dati im dozvolu za pristup teritoriji pod njenom efek-
tivnom kontrolom. Mogunost povratka u Biha je dodatno komplicirana stalno
prisutnim strahom od osvetnikih napada i kanjavanja od strane vladinih snaga, upr-
kos vladinim ponudama amnestije i slobode od pozivanja u vojnu slubu, i mjera UN-
PROFOR-a i UNHCR-a za izgradnju povjerenja. Iako se manji broj eksterno raseljenih
osoba s razlogom treba plaiti za svoju sigurnost ukoliko se vrate, percepciju straha
koju su mnogi od njih ve doivjeli potpiruje propaganda gospodina Abdia i njegovi
sljedbenici. Propagandu potpomae zastraivanje onih koji izraze elju da se vrate ili
pokuaju da raire nepristrasne informacije o tom pitanju. Na primjer, 1. oktobra 1994.
godine, napdnuto je osoblje meunarodnih agencija u Turnju kada su pokuali da dis-
tribuiraju informacije o stvarnim opcijama koje su na raspolaganju eksterno raseljenim
osobama.

356
408. Tokom perioda koji je uslijedio nakon estog periodikog izvjetaja Specijalnog iz-
vjestitelja (E/CN.4/1994/10), izvjetavano je o napadima vladinih snaga na civile na lo-
kacijam poput Brkog. Prema izvjetajima, 5 osoba je poginulo, a 18 ranjeno u
granatiranju sredinom maja 1994. godine, a smrtonosni napadi su biljeeni tokom juna
i jula uprkos sporazumu o primirju. Jedan posebno ozbiljan incident je ispaljivanje ra-
keta iz grada Oraja na hrvatskoj granici 12. juna 1994. godine. Pouzdani izvjetaji i
dalje navode napade bosanske Vlade na pozicije bosanskih Srba, usmjerene s lokacija
na kojima ima mnogo ne-boraca. Jedan takav incident se desio 18. septembra 1994. go-
dine, kada se vladine snage pokrenule napade iz stambenih etvrti Sarajeva, provoci-
rajui osvetniki napad bosanskih Srba u Poljinama. Specijalni izvjestitelj konstatuje da
su potaknuti sudski procesi u vezi s ubistvom sveenika u Fojnici koje se navodi u e-
stom periodikom izvjetaju.

418. Nakon misije u julu 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju na situa-
ciju u Mostaru u svom osmom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1995/10), posebno na-
glaavajui tetu koju su nanijele snage bosanskih Hrvata, i tekue nedae civila
Muslimana posebno. Od primirja, Muslimani su i dalje rtva krenja ljudskih prava i
direktno i kao rezultat neuspijevanja lokalne policije da zatiti njihove interese. Tokom
jednog 10-dnevnog perioda u maju 1994. godine, npr., prema izvjetajima je oko 10 Mu-
slimana ubijeno u zapadnom Mostaru a da lokalna policija nije nita poduzela kako bi
krivce izvela pred pravdu. Od tada, prisutni su stalni i pouzdani izvjetaji o ukljuenosti
policije i vojske u napade na civile Muslimane ili njihovo nedjelovanje po primitku in-
formacija ili nehapenju dobro poznatih problematinih likca. Takoe su primljeni iz-
vjetaji i o pljakanju kua Muslimana od strane mukaraca u uniformama Hrvatskog
Vijea odbrane (HVO).

424. Kao rezultat atmosfere straha u zapadnom Mostaru, u toku je raseljavanje Musli-
mana u istoni dio grada. Lokalne vlasti bosanskih Hrvata kau da su veliki broj i-
nova nasilja provedenog u zapadnom Mostaru izvele nekontrolisane bande. Meutim,
da se primijetiti da nasilje nije nasumino, i ini se da je usmjereno prvenstveno na Mu-
slimane starosjedioce. Bosanski Hrvati su takoe bili izloeni patnji kada su se suprot-
stavili uznemiravanju od strane Muslimana. Npr., u julu 1994. godije je prijavljeno da
su jednom mukarcu prijetile trupe HVO-a i to protjerivanjem u istoni Mostar ukoliko
ne preda vojnim vlastima Muslimanku koja je ivjel a u njegovom domu.

431. Od ostalih oblika krenja ljudskih prava od strane vlasti bosanskih Hrvata u Mo-
staru izdvajaju se uskraivanje istonom dijelu grada elektrine energije i telefonskih
veza, i ometanje humanitarne pomoi. Nivo krenja je smanjen od inauguracije Admi-
nistracije Europske Unije, opisane dalje u izvjetaju, i demilitarizacije grada. Inicijative
Administracije su takoe uradile mnogo kako bi neutralizirale aktivnosti bandi terora.
I dalje, meutim, pristiu izvjetaji o ozbiljnom krenju ljudskih prava, ukljuujui gra-
natiranje ureda Administracije Europske Unije sa HVO pozicija u septembru 1994. go-
dine.

439. Jo jedno glavno podruje pod lokalnom kontrolom bosanskih Srba koje daje po-
voda za zabrinutost je Kiseljak. Posebno tokom prve polovine 1994. godine, grupe nao-

357
ruanih mukaraca u uniformama HVO-a, kako se navodi u izvjetajima, izvrili su
napade na Muslimane i ostale. Tokom aprila je bilo nekoliko uznemiravajuih izvje-
taja o ubistvu jednog mukarca u centru grada od strane takvih osoba, navodno zato
to je bio Musliman. Jedan lijenik Musliman koji je bio u pratnji pacijenta na povratku
u grad iz Varea je nestao i strahuje se da je mrtav. Bosanski Hrvati koji su se vratili iz
Hrvatske bili su rtve napada kada su tokom istog mjeseca njih trojicu iz gradskog zat-
vora odveli mukarci u vojnim uniformama, oznaili ih kao dezertere, i paradirali
ulicama, kojom prilikom su bili toliko pretueni da je jedan od njih umro. Specijalni iz-
vjestitelj konstatuje da ovo pitanje lokalne vlasti istrauju. Specijalni izvjestitelj je ne-
dugo nakon toga u svom osmom periodikom izvjetaju skrenuo panju na prisutni
osjeaj straha i odbacivanja kod Muslimana koji ive u selu Rotilj blizu Kiseljaka.

442. Bosanski Hrvati koji sada ive u Kiseljaku a raseljeni su iz Varea i Fojnice, imaju
problema sa slobodom kretanja u tom smislu da su im lokalne vlasti Kiseljaka suspen-
dovale autobusnu liniju za Vare i postavili stroga brojana ogranienja onima koji ele
da idu tamo spram odredbi sporazuma iz Gornjeg Vakufa.

443. Situacija u Prozoru daje povoda za zabrinutost. Kako se izvjetava, grad je pod
kontrolom nezakonitih snaga bosanskih Hrvata koji djeluju bez zakonske vlasti, iako
vostvo Federacije nije poduzelo korake da ih ukloni. Doima se da se gradsko vostvo
neumoljivo suprotstavlja povratku Muslimana raseljenih tokom rata.

445. Ostale lokacije s kojih pristiu izvjetaji o napadima na Muslimane ili njihovu imo-
vinu su Busovaa, Tomislavgrad, Grborezi (blizu Tomislavgrada) i Livno. Na ovakvim
lokacijama, lokalni Muslimani izjavljuju da nemaju povjerenja u spremnost policije da
ih zatiti ili da istrai napade.

D. Ometanje humanitarne pomoi

454. Brojni su sluajevi ometanja i krae s konvoja na putu za Gorade. Tipini inci-
denti su ciljanje malokalibarskim orujem konvoja pomoi Ujedinjenih nacija u poslje-
dnjoj sedmici jula 1994. godine, i ponovljena blokada konvoja na kontrolnim mjestima.
Povremeno se konvojima dozvoljava da produe nakon to im se iskrca dio humani-
tarne robe, kao to se to desilo krajem augusta 1994. godine kada je sa konvoja skinuta
hrana. De facto vlasti bosanskih Srba su takoe ometale humanitarne aktivnosti u Go-
radu odbijajui da dozvole medicinsku evakuaciju ozbiljno bolesnih osoba helikopte-
rom. Specijalni izvjestitelj je 21. jula 1994. godine izdao javni poziv zahtijevajui da se
hitno povue ta zabrana koja ugroava ivote 34 ljudi. De facto vlasti bosanskih Srba
su u konanici dozvolile evakuaciju tek 5. oktobra 1994. godine, kada su 24 pacijenta
odvedena iz enklave. Odgoda u davanju pristanka je rezultirala smru dva pacijenta.

469. Sporazumi o otvaranju jednog broja pravaca u i iz Sarajeva rezultirali su znaajnim

poboljanjem situacije u vezi sa humanitarnom pomoi i padom crnog trita u Sara-
jevu. Meutim, 26. jula 1994. godine, snage bosanskih Srba su zatvorile kljuni pravac
preko aerodromske piste svima osim vojnom prometu Ujedinjenih Nacija, i tako oz-

358
biljno ugrozile dopremu humanitarne pomoi ne samo za grad nego i za mnoge druge
dijelove zemlje na sjeveru i istoku. Te potekoe su jo vie pojaane nametanjem
novih ogranienja na promet kroz razna kontrolna mjesta bosanskih Srba. U neko-
liko zadnjih sedmica poveana je snajperska aktivnost i drugi napadi na vozae koji
se koriste putem preko planine Igman u i iz grada. Jedan takav incident se desio 27.
jula 1994. godine na konvoju koji je bio na putu iz Viteza u Gorade, a rezultirao je
smru jednog britanskog vojnika-vozaa Ujedinjenih Nacija, ranjavanju jo dvojice i
paljenju 20.000 litara goriva. Od jula 1994. godine dolo je do snane eskalacije napada
snaga bosanskih Srba na sarajevski aerodrom, to je, zajedno sa napadima vladinih
snaga, rezultiralo njegovim estim zatvaranjem, i time uveliko ometalo program ispo-
ruke humanitarne pomoi i medicinskih evakuacija. Meu ostalim radnjama koje
ometaju humanitarnu pomo je i zapljena materijala koje konvoji prevoze. Nakon
jednog takvog incidenta krajem augusta 1994. godine, kada su de facto vlasti bosan-
skih Srba zahtijevale 30% zalihe goriva UNHCR-a namijenjenog za Sarajevo, konvoj
je morao biti skrenut u Zenicu.

480. U podruju pod kontrolom Vlade je snabdijevanje humanitarne pomoi ometano

kroz pojedine odluke lokalnih vlasti ili vojnih napada, kao to su oni koji su uticali na
operativnost sarajevskog aerodroma. Tako je prijavljeno da u gradu Travniku, optin-
ske odredbe kau da 30% pomoi mora biti preusmjereno na potrebe armije. U isto-
nom dijelu Mostara, otvaranje bolnice za hitne sluajeve u julu 1994. godine je
zakomplicirano administrativnim potekoama koje su postavile lokalne vlasti. Stano-
vnici istonog Mostara su takoe bili izloeni redovnim ometanjem humanitarne po-
moi od strane snaga bosanskih Hrvata prije demilitarizacije grada i uspostave
Administracije Europske Unije. Slini izvjetaji su stizali ranije tokom godine s drugih
lokacija, u kojima male muslimanske zajednice ive okruene regijama koje su pod
kontrolom bosanskih Hrvata, kao to je Rotilj kod Kiseljaka i Stari Vitez u Vitezu. Spe-
cijalni izvjestitelj je ispitao situaciju u oba grada tokom svoje posljednje misije. Problemi
se ponovo javljaju i sada: poetkom septembra, kako se navodi u izvjetaju, bosanski
Hrvati bi pokuali nametnuti taksu od 100% na svo gorivo koje prolazi teritorijom pod
njihovom de facto lokalnom kontrolom.

E. Situacija zatoenika/pritvorenika

483. Nakon sklapanja mira izmeu Vlade i bosanskih Hrvata dogovoreno je da e svaka
strana osloboditi pritvorenike. To je provedeno do maja 1994. godine. Svaka od strana
trenutno ima tri zatvorenika, koji su optueni za ozbiljne zloine tokom sukoba.

489. Nakon duih i tekih pregovora, pod okriljem MKCK-a i uz uee UNPROFOR-
a, 6. oktobra 1994. godine je uslijedila razmjena zatvorenika izmeu Vlade i snaga bo-
sanskih Srba. Snage su razmijenile 166 zatvorenika iz zatvora u Sarajevu, Viegradu,
Foi, Batkoviima i Rudom. Vlada je oslobodila 166 zatvorenika iz Konjica, Sarajeva i
Gorada. Jo 21 osoba je osloboena 10. oktobra. Naalost, broj osloboenih predstav-
lja samo jednu treinu od ukupnog broja dogovorenog 6. juna 1994. godine, a svaka od
strana trenutno dri oko 300 ratnih zarobljenika.

359
494. ovom izvjetaju je panja ve bila skrenuta na ogroman broj mukaraca koji su za-
toeni u podrujima pod kontrolom snaga bosanskih Srba, posebno u Bijeljini, koji su
prisiljeni na esto vrlo opasan rad. Kako se navodi u izvjetajima, MKCK je dobio pri-
stup bar 220 zatvorenika u logorima blizu linija sukoba.

U bihakom depu Vlada trenutno dri oko 1.400 zatvorenika uzetih u kontekstu sada
ve ugaenog tamonjeg internog sukoba.

F. Projekt obnove u Sarajevu i Administracija Europske Unije u Mostaru

499. Poduzete su vane inicijative u vezi sa dva glavna grada u Federaciji, Sarajevu i
Mostaru. U Sarajevu je u toku program obnove u skladu sa rezolucijom 900 (1994) Vi-
jea sigurnosti od 4. marta 1994. godine, dok je Mostar pod administrativnom juris-
dikcijom Europske Unije. Obje inicijative imaju snane implikacije na zatitu ljudskih
prava.

508. Projekat obnove za Sarajevo, u skladu sa kojim je imenovan i Specijalni koordi-

nator koji je poeo sa radom 16. aprila 1994. godine, imat e centralnu ulogu u po-
novnom uspostavljanju civilnog drutva. Projekat e oivjeti industriju, stvoriti
tolerantne radne i ivotne uslove, i omoguiti efikasnije funkcionisanje obrazovnog
sistema. Tokom perioda implementacije, stvorit e se vane mogunosti zapoljava-
nja. Ve je postignut izvjestan napredak samim tim, jer je plan programa kompletiran,
primljene su neke donacije, a poela je implementacija projekta. Meutim, dalji na-
predak projekta je, naalost, usporen nedostatkom adekvatnih fondova. tavie, vojne
i ostale akcije, prvenstveno snaga bosanskih Srba, ozbiljno ometaju implementaciju
plana.

516. Da bi projekat obnove uspio, nije dovoljno da postoje neophodni fondovi i puna
saradnja de facto vlasti bosanskih Srba. Takoe je potrebno uspostaviti slobodu kreta-
nja i komunikacije irom zemlje. Ove slobode se ne mogu odnositi samo na komerci-
jalna pitanja ve se imaju proiriti i na slobodu govora i kretanja u bilo koje svrhe. Bit
e takoe vrlo bitno, potujui osnovne demokratkse principe, osigurati blisku sara-
dnju ljudi Sarajeva u implementaciji projekta obnove. Ostala pitanja iz oblasti ljudskih
prava koja se javljaju su vanost osiguravanja pravedne radne prakse u implementaciji
programa i nepristrasne odluke o prirodi specifinih projekata i nain distribuiranja
ugovora. Ovi komentari se primjenjuju mutatis mutandis na ostale projekte obnove,
ukljuujui i onaj u Mostaru, opisan dalje u izvjetaju.

521. Dana 23. jula 1994. godine uspostavljena je Administracija Europske Unije u Mo-
staru, s ciljem ponovnog ujedinjavanja grada i stvaranja uslova za uivanje u normal-
nom ivotu svih njegovih stanovnika. Prema odredbama Memoranduma
razumijevanja o kojem su se dogovorile sve strane, Administracija, na ijem je elu Ad-
ministrator, ima vie ovlasti nego projekat obnove u Sarajevu. Sva pitanja gradske
uprave su adresirana, ukljuujui i policijski rad i javni red, ponovno uspostavljanje
slobode kretanja, kao i oivljavanje infrastrukture i privrede.

360
527. Policijski zadatak koji je poduzela Administracija je teak, ukljuuje i rasporei-
vanje policijskih slubenika Europske Unije, s organizacionim i istranim ulogama, kao
i monitoringom, i ponovno uspostavljanje jedinstvenih policijskih snaga. U vrijeme pi-
sanja ovog izvjetaja, svega 50 od predloenih 186 policijskih slubenika Europske Unije
je rasporeeno, ali se ta brojka poveava za otprilike 10 svake sedmice. Ovi slubenici
su ve primili informacije o tome koje predmete treba istraiti i zapoeli su program za
uspostavljanje zajednikih policijskih patrola.

534. Prvo je UNPROFOR, a zatim i Administracija Europske Unije imala centralnu

ulogu u ponovnom uspostavljanju slobode kretanja unutar grada. Glavni sporazum
od 29. maja 1994. godine omoguava ogranieno kretanje i pristup istonom Mostaru
za komercijalni promet. Od tada, jo su etiri sporazuma implementirana. U svakom
stadiju pregovarakog procesa bilo je jasno da lokalne vlasti bosanskih Hrvata ne-
voljko prihvataju pravo na slobodu kretanja za stanovnike istonog Mostara, a do-
pustili su odstupili su od tih stavova tek nakon duih pregovora i quid pro quo
dogovora.

539. Otpoeo je i rad na obnovi gradske infrastrukture i stvaranju mogunosti zapo-

ljavanja. Uz saradnju UNPROFOR-a i ostalih meunarodnih organizacija, ve su
mnoge komunalne usluge osposobljene i u istonom i u zapadnom Mostaru, a u pri-
premi je i projekat obnove Mosta.

G. Zakljuci

546. Sadanji talas prisilnog raseljavanja zasnovanog na zastraivanju u podrujima

pod kontrolom snaga bosanskih Srba je najvei od ljeta 1992. godine. Muslimani, bo-
sanski Hrvati i Romi su pretrpjeli ubistva, nasilje, ukljuujui silovanje, krau imovine
i gubitak radnih mjesta. Takoe im je uskraeno pravo na obrazovanje i usluge iz obla-
sti zdravstvene zatite. U tim podrujima je takoe zabiljeeno uznemiravanje bosan-
skih Srba koji se protive de facto vlastima.

550. Vojni napadi na civilne mete se nastavljaju s razliitim stepenom intenziteta na

vie lokacija u Bosni i Hercegovini, rezultiraju pogibijom stotina mukaraca, ena i
djece. Glavni poinitelji su snage bosanskih Srba. Snage Vlade Bosne i Hercegovine su
takoe angaovane u napadima na civile, posebno u Brkom.

552. Kraj neprijateljstava izmeu Vlade i bosanskih Hrvata i osnivanje Federacije Bosne
i Hercegovine predstavljaju vaan i ohrabrajui razvoj dogaaja. Inicijative obnove u
Sarajevu i Mostaru takoe treba posmatarti kao pozitivan korak. Meutim, krenja
ljudskih prava se i dalje deavaju na teritoriji Federacije.

556. Znaajan dobrovoljni povratak raseljenih osoba se jo nije desio. Stavovi pojedinih
lokalnih vlasti i nedostatak adekvatnih garancija za sigurnost i slobodu od krivinog go-
njenja su samo neki od faktora koji utiu na situaciju.

361
560. UNPROFOR ima bitnu ulogu u posredovanju pomirenja i animiranju inicijativa iz-
meu zajednica u podrujima pod kontrolom Federacije. Zatita ljudskih prava imat e
koristi i od uloge koju su Ujedinjene Nacije, rezolucijom 947 (1994) Vijea sigurnosti
od 30. septembra 1994. godine, dodijelile meunarodnoj civilnoj policijskoj kompone-
nti UNPROFOR-a u skladu sa izvjetajem Generalnog Sekretara od 17. septembra 1994.
godine (S/1994/1067 i Dodatak 1).

567. Situacija u kojoj se nalazi oko 30,000 ljudi raseljenih iz sjevernog Bihaa u zatienu
zonu UN-a Sjever je kritina. Uskrauju im se objektivne informacije koje bi im omoguile
da slobodno donesu odluku i na osnovu pravih informacija o svom buduem odreditu.

572. Ometanje isporuke humanitarne pomoi je tekui problem, dok se program medi-
cinskih evakuacija esto prekida. Glavni poinitelji su de facto vlasti bosanskih Srba, iako
su lokalne vlasti bosanskih Hrvata i Vlada takoe odgovorni za pojedina ometanja.

576. Situacija u takozvanim sigurnosnim zonama i dalje daje povoda za zabrinutost.

Razne rezolucije Vijea sigurnosti koje se tiu njihove nedodirljivosti se i dalje provode
samo djelimino.

H. Preporuke

578. Slijepa ulica u kojoj su se nali mirotvorni napori Kontaktne grupe prolongira si-
tuaciju u kojoj se krenja osnovnig ljudskih prava i dalje deavaju. Specijalni izvjestitelj
skree panju na preporuke u svojim prethodnim izvjetajima da bilo kakav mirovni
sporazum mora osigurati hitan prekid krenja ljudskih prava. On takoe ponavlja da
postizanje mira mora osigurati pravo na povratak svim raseljenim osobama.

582. Specijalni izvjestitelj jo jednom potvruje svoju podrku Meunarodnom krivi-

nom tribunalu za bivu Jugoslaviju i ponavlja potrebu da Tribunal uspostavi svoj auto-
ritet u oima ljudi u regiji putem efikasnog protoka informacija i brzog krivinog gonjenja.

587. Podrka meunarodne zajednice je od vitalnog znaaja za Federaciju, i bitno je da

ona osigurava savjete, tehniku pomo i sredstva potrebna za opstanak Federacije. Po-
sebno je vano u ovom trenutku da inicijative obnove u Sarajevu i Mostaru privlae
velikodunu podrku zemalja-donatora.

589. Specijalni izvjestitelj posebno ukazuje na potrebu uspostave potpune slobode kre-
tanja u Federaciji i omoguavanja povratka svih raseljenih osoba bez insistiranja lokal-
nih vlasti na principu reciprociteta.

594. Zatita ljudskih prava u Federaciji poziva, inter alia, na rasporeivanje meuna-
rodne misije za monitoring ljudskih prava veeg razmjera. Do toga e doi bez odla-
ganja, a Specijalni izvjestitelj poziva Visoki Komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice,
Centar za ljudska prava Ujedinjenih nacija i ostale relevantne agencije da ponu plani-
ranje takve operacije po hitnom postupku.

362
598. Naredna zima, trea u tekuem sukobu, predstavlja ozbiljnu opasnost cijelom stano-
vnitvu Bosne i Hercegovine. Specijalni izvjestitelj urgira kod meunarodne zajednice da
ponudi svoju punu podrku UNHCR-u i ostalim humanitarnim agencijama u njihovim
naporima da olakaju situaciju stanovnitvu Bosne i Hercegovine. Takoe poziva sve su-
kobljene strane da prestanu ometati isporuke humanitarne pomoi i medicinske evakuacije.

603. Specijalni izvjestitelj u svojim izvjetajima uporno istie vanost uloge koju mogu
imati vjerske voe u savladavanju meusobne mrnje i neprijateljstava, obnovi poti-
vanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, i stvaranju pravednog mira. U tom smislu,
prikladno je cijeniti napore Pape Ivana Pavla II za posjetu Sarajevu. Specijalni izvjesti-
telj se nada da e i ostale vjerske i crkvene voe poduzeti sline individualne ili zajed-
nike inicijative kako bi onesposobili nagli porast mrnje.

II. HRVATSKA

A. Uvodne naznake

604. Ovaj izvjetaj se temelji prvenstveno na informacijama iz prve ruke koje je priku-
pilo terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja i na informacijama iz drugih izvora.

607. Specijalni izvjestitelj cijeni saradnju vlasti Republike Hrvatske u provedbi svog
mandata. Meutim, on konstatuje da je u nekoliko navrata terenskom osoblju bio za-
branjen pristup nekim podacima. Specijalni izvjestitelj je 15. augusta 1994. godine pi-
smom obavijestio Ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske o glavnim
problemima vezanim za situaciju u oblasti ljudskih prava u toj zemlji. Na pismo je uz-
vraeno tek djeliminim odgovorom pismom primljenim 30. septembra 1994. godine.

608. Specijalni izvjestitelj eli izraziti svoju zahvalnost Antiratnoj kampanji Hrvatske,
Graanskom odboru za ljudska prava, Hrvatskom Helsinkom Odboru, Dalmatinskom
odboru za ljudska prava, Dalmatinskom odboru solidarnosti, kao i Srpskom demo-
kratskom forumu na njihovoj saradnji sa terenskim uredom Centra za ljudska prava u
Zagrebu u prikupljanju i procjeni podataka o krenju ljudskih prava.

B. Sudski sistem

618. Prema lanu 121 Ustava Republike Hrvatske, upanijski dom (donji dom Sabora)
predlae kandidate za Vie sudsko vijee koje kasnije bira Dom zastupnika (gornji
dom). Vijeu se povjeravaju, izmeu ostalog, kompetencije za imenovanje i uklanjanje
s dunosti sudaca i javnih tuitelja. U svjetlu injenice da Zakon o sudovima (Narodne
novine, br. 3, 14. januara 1994. godine, str. 53-64) dodjeljuje sucima doivotni poloaj,
sastav Vijea je od najvee vanosti za stvaranje nepristrasnog i nezavisnog sudstva.
Prema tome, Specijalni izvjestitelj konstatuje sa zabrinutou da su tokom izbornog
procesa kandidata u lanstvo Vijea zabiljeene i ozbiljne neregularnosti.

363
650. Nezavisnot i nepristrasnost u administriranju pravde predstavlja osnovne temelje
za efikasnu zatitu ljudskih prava. Primjeri koji slijede bacaju ozbiljnu sumnju na mjere
poduzete na osiguravanju takvog sistema u Hrvatskoj. Pojedini zloini, poinjeni od
1991. i 1992. godine nad osobama srpskog porijekla, kako se navodi u izvjetajima,
nisu nikada istraena na odgovarajui nain niti su poinitelji kanjeni, iako je nji-
hov identitet poznat. U decembru 1991. godine, gospodin i ga Zec, kao i njihova 12-
godinja kerka su ubijeni u Zagrebu a nekoliko dana poslije uhapeno je pet osoba
kao navodnih poinitelja ovog zloina. Prema pouzdanim izvorima, etvorica uhap-
enih su bili pripadnici specijalne policijske jedinice. Njih petorica su priznali da su
poinili ubistvo; meutim, nedugo nakon hapenja su puteni zbog proceduralnih
propusta, i nisu nikada kanjeni. U drugom sluaju, Milan Krivokua, prvi pred-
sjednik Nezavisnog sindikata eljeznice u Hrvatskoj, bio je izloen brojnim prijet-
njama smru prije nego to je ubijen izvan ispred svoje kue u Zagrebu 17. decembra
1992. godine. Postojale su ozbiljne optube da se iza ovog ubistva kriju politiki mo-
tivi. Policijska istraga nije nikada dovrena, a nikada nije pokrenut ni krivini postu-
pak. Devetnaest osoba je mueno, zajedno smaknuto i pokopano u masovnoj grobnici
na Pakrakoj Poljani u novembru 1991. godine. Neke od osoba za koje se vjeruje da
su poinitelji, koji su bili pripadnici specijalne policijske jedinice, su priznali da su
poinili ove zloine, ali su svi puteni a krivini postupci su zaustavljeni. Na kraju,
Specijalni izvjestitelj je primio izvjetaje da je 1992. godine najmanje osam ubistava,
navodno utemeljenih na srpskom porijeklu rtava, poinjeno u Splitu. Meu rtvama
su bili: Gojko Bulovi, Nenad Kneevi, Dalibor Sardeli, ore i Vesna Gaparovi,
Ivan Nedeljkovi, piro Pokrajac i Magreta Slavi. Prve tri osobe su ubijene u bara-
kama Lore. Meutim, krivini postupci nisu nikada pokrenuti u ovim sluajevima
niti je bilo ko bio kanjen.

653. U svom estom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1994/110, stav 85), Specijalni iz-
vjestitelj je konstatovao ogranienu efikasnost Ombudsmena imenovanog krajem 1993.
godine u njegovoj ulozi kao jamca osnovnih ljudksih prava. Od tada, nije zabiljeen
napredak u funkcionisanju ovog mehanizma.

657. Specijalni izvjestitelj pozdravlja informaciju primljenu o neminovnom formiranju

Privremenog Suda za ljudska prava u skladu sa ustavnim Zakonom o ljudskim pra-
vima i slobodama i pravima nacionalnih i etnikih zajednica (ibid., stav 86). On se nada
da e takav razvoj situacije slijediti i promptno imenovanje lanova Suda i od strane Sa-
bora Republike Hrvatske i Europske Unije.

660. U svom estom periodikom izvjetaju (ibid., stav 87), Specijalni izvjestitelj je ta-
koe ukazao na svoju zabrinutost da prolongirana primjena hitnih mjera ustanovljenih
1991. i 1992. godine ozbiljno ugroava zatitu ljudskih prava. Te su odredbe jo uvijek
na snazi. Prema tom, on jo jednom ponavlja svoj apel i istie da nepotrebno prolongi-
ranje takvih odredbi nije kompatibilno sa procesom stvaranja demokratske drave koja
se vodi vladavinom prava.

364
C. Tretman manjina

665. Specijalni izvjestitelj i dalje prima podatke o sluajevima uznemiraavanja i diskri-

minacije osoba srpskog porijekla. Mnogi sluajevi uznemiravanja se ne prijavljuju po-
liciji iz straha, Navodno su u nekoliko sluajeva osobe srpskog porijekla uhapene bez
pravog razloga i podvrgnuti ispitivanju kojom prilikom je dolo i do upotrebe nasilja.
U nekim sluajevima je, meutim, dolo do poduzimanja disciplinskih mjera protiv
policije koja se koristila nasiljem.

679. Specijalni izvjestitelj je obavijeten da je od februara do maja 1994. godine bila po-
krenuta medijska kampanja protiv pojedinih lanova medicinskog osoblja u bolnici u
Rovinju, Srba, od strane razliitih osoba od kojih su neki bili i ugledni hrvatski politi-
ari. Tri ranjena hrvatska vojnika koja su bila na tretmanu u rovinjskoj bolnici optuila
su ne-hrvatsko osoblje, ukljuujui i doktore, za maltertiranje i provociranje. Predsje-
davajui ad hoc saborske komisije formirane za verifikaciju navoda je prvi doveo u pi-
tanje validnost uvjerenja o dravljanstvu optuenih doktora. Ministar zdravstva,
gospodin Andrija Hebrang, je u intervjuu za Novi List (24. februara 1994. godine) iznio
svoje uvjerenje da je do konflikta dolo upravo zbog prisustva srspskog osoblja u hr-
vatskoj bolnici. On je izjavio: Usred Istre, u Rovinju, imamo nacionalni sastav gdje
30% osoblja u bolnici nije hrvatskog porijekla; ovo nije situacija koju je sasvim sluajno
stvorio bivi jugoslovenski reim. On je dalje izjavio da se konflikt ne moe rijeiti jer
su nai invalidi i to osoblje ostali zajedno u bolnici. Hrvatski mediji su proizveli
brojne senzacionalistike, jednostrane izvjetaje optuujui doktore za razne prekraje.
Optueni lanovi osoblja su primili brojne prijetnje. Terensko osoblje Specijalnog iz-
vjestitelja je primilo vrlo pouzdane dokaze koji ukazuju na to da su optube protiv do-
tinog osoblja bile krive; ustvari, itavo je pitanje brzo nestalo iz javnosti pa se od maja
1994. godine skoro i nije spominjalo u medijima. Specijalni izvjestitelj je, meutim, za-
brinut zbog toga to su ast i dignitet optuenih osoba ozbiljno narueni a nisu podu-
zeti nikakvi koraci da se situacija ispravi.

685. Od estog periodikog izvjetaja Specijalnog izvjestitelja, situacija u vezi sa pro-

tuzakonitim i prisilnim deloacijama u Hrvatskoj se nije znaajno promijenila. Me-
utim, mora se konstatovati da od marta 1994. godine nije bilo izvjetaja o
protuzakonitim i nasilnim deloacijama od strane vojnika u aktivnoj slubi iz sta-
nova koji su pripadali Jugoslovenskoj narodnoj armiji (ibid., stavovi 97-98). Meutim,
iako se u praktino svim sluajevima koje je terensko osoblje istrailo a koji su se de-
sili prije marta 1994. godine, radilo o vojnicima u aktivnoj slubi, suprotno hrvat-
skom zakonu, vlasti nisu usvojile nikakve krivine ili disciplinske mjere da ih se
sankcionie. tavie, nisu poduzete nikakve mjere za finansijsku kompenzaciju r-
tvama protuzakonitih i prisilnih deloacija.

693. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je primilo brojne izvjetaje o neuspjeno

provedenim sudskim rjeenjima doneenim u korist deloiranih osoba. U nekim slu-
ajevima, taj neuspjeh se opravdava prisustvom raseljenih osoba u zauzetim stano-
vima. Npr., predsjedavajui stambene komisije u Karlovcu u pismu deloiranim
osobama navodi: Kada zapone implementacija Vance-ovog mirovnog plana, uz

365
pomo UNPROFOR-a, i kada raseljene osobe ponu da se vraaju u svoja sela, tek tada
e deloacija raseljenih osoba iz stanova u dravnom vlasnitvu biti ispitana.

699. U toku je novi talas deloacija, a temelji se na odredbi Zabrane o dodjeli nekretnina
na teritoriji Republike Hrvatske od 24. jula 1991. godine (Narodne novine, br. 36, 24. juli
1991. godine, str. 983), prema kojem se od 24. jula 1991. godine, inter alia, zabranjuje do-
djela nekretnina koje pripadaju organima i institucijama bive Socijalistike Federa-
tivne Republike Jugoslavije, ukljuujui Jugoslovensku narodnu armiju. Prema
tumaenju ove odredbe od strane hrvatskih vlasti, sva rjeenja o stanarskim pravima
novim stanarima nakon 24. jula 1991. godine su nitavna. Vlada je od tada najavila oko
3,600 deloacija. Meutim, interpretacija i validnost te odredbe daju povoda za zabri-
nutost, a Ustavni sud Hrvatske je uzeo taj predmet na razmatranje. to se tie meu-
narodnih instrumenata o ljudskim pravima, Specijalni izvjestitelj eli naglasiti
implementacija navedne odredbe naruava pravo na prikladni proces, ako i pravo da
se ne bude izloen proizvoljnom ili nezakonitom ometanju privatnosti ili doma, kao i
pravo da se ne bude diskriminiran na osnovu nacionalnog ili socijalnog porijekla.

709. Lokalne nevladine organizacije i stanari su zahtijevali da hrvatske vlasti zaustave

sve deloacije dok se ne pronae opte rjeenje u vezi sa stanovima koji su nekada pri-
padali Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Stie se utisak da je veina zakazanih deloacija
odgoena djelimino zbog prisustva lokalnih i meunarodnih posmatraa. Jednom ne-
davnom prilikom, devet lokalnih posmatraa je odvedeno u policijsku stanicu iz jed-
nog takvog stana i ispitivano. lanovi lokalne nevladine organizacija i druge osobe su
27. septembra 1994. godine ozbiljno pretueni od strane policije tokom jedne deloacije.
lanovi Hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata (HVIDRA) su 12. oktobra 1994.
godine izvrili deloaciju iz vojnog stana u Zagrebu i pored toga to nisu imali pravno
obavezujue sudsko rjeenje. Tom prilikom policija nije intervenisala kako bi zatitila
stanare.

714. Zabrinjavajua je i injenica da su deloacije praene izjavama visokih zvaninika

u kojima opravdavaju politiku deloiranja i pozivaju na kolektivnu odgovornost poje-
dinih kategorija osoba, kao to su osobe srpskog porijekla, za dogaaje koji su se desili
tokom rata u Hrvatskoj.

718. Vlasti uvjeravaju Specijalnog izvjestitelja da e biti oformljena kontrolna komisija

kaok bi regulirala aktivnosti stambene komisije oformljene u skladu sa Zakonom o pri-
vremenom koritenju stanova od 4. decembra 1991. godine (vidi E/CN.4/1994/110,
stav 95). Meutim, on nikada nije bio obavijeten o rezultatima rada komisije. tavie,
ini se da nedavni prijedlog izmjene Zakona o prodaji stanova koji omoguava prodaju
stanova koji su bili u vlasnitvu Jugoslovenske narodne armije, ne prua garancije za-
konskim stanarima.

725. U svom pismu od 15. augusta 1994. godine, Specijalni izvjestitelj spominje etiri ka-
rakteristina sluaja protuzakoniti i prislinih deloacija. Ministar vanjskih poslova u
svom odgovoru daje neke podatke za samo tri sluaja. Prema miljenju ministra, dvije
deloacije nisu bile protuzakonite, a preostala je jo uvijek bila na sudu. Specijalnog iz-

366
vjestitelja zabrinjava injenica da su sva etiri stanara nasilno deloirana i bez propisnog
procesa.

737. Specijalni izvjestitelj se 12. oktobra 1994. godine pismom obratio Vladi u vezi sa
kontinuiranom praksom protuzakonitih i prisilnih deloacija, istiui da Vlada Hrvat-
ske ima obavezu koja proistie, inter alia, iz njenih meunarodnih obaveza da poduzme
efikasne mjere za zaustavljanje takvih deloacija. Takoer je zatraio izvjetaj u dva
pojedinana sluaja. U svom odgovoru pismom od 14. oktobra 1994. godine, Misnitar
vanjskih poslova je obeao da e ponuditi odgovore u vezi ta dva sluaja u skoroj bu-
dunosti. Takoer je naveo da e pitanje deloacija uskoro razmatrati Vlada i Sabor Re-
publike. Izrazio je svoje uvjerenje da e pitanje biti uspjeno rijeeno uz puno potivanje
i zatitu ljudskih prava.

E. Situacija stranih dravljana i izbjeglica

740. Prema statistikama UNHCR-a, zakljuno s 22. julom 1994. godine, u Hrvatskoj je
zabiljeeno ukupno 190.816 hrvatskih i drugih nesrpskih raseljenih osoba, koji su sti-
gli iz podruja pod kontrolom takozvane Republike Srpske Krajine. Procjena je da je
ukupan broj osoba srpskog porijekla koje su napustile Republiku Hrvatsku od 1991.
godine izmeu 100.000 i 300.000. Situacij a u kojoj se nalaze izbjeglice i raseljene osobe
predstavlja glavni teret hrvatskom drutvu.

749. U svom petom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1994/, stav 118), Specijalni izvje-
stitej je izrazio zabrinutost oko politike kontinuiteta izmeu dravljanstva steenog
u bivoj Socijalistikoj Republici Hrvatskoj (sastavnoj jedinici bive Socijalistike Re-
publike Jugoslavije) i dravljanstva Republike Hrvatske. Ovo ima uinak proizvoljnog
stavljanja u status stranih dravljana svih onih graana bive Socijalistike Republike
Jugoslavije koji su imali zakonsko prebivalite u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj, ali
koji nisu imali hrvatsko republiko dravljanstvo.

762. Specijalni izvjestitej je obavijeten o postojanju tri prihvatna centra za strane dr-
avljane u Hrvatskoj, u kojima se nalaze ljudi koji su primili naloge o progonu i izgonu,
ili ije su boravine dozvole ukinute, ili koji borave bez dozvole u Hrvatskoj ali nisu pro-
tjerani, pritvoreni u skladu sa Zakonom o kretanju i boravitu stranih dravljana (Na-
rodne novine, br. 53, 8. oktobar 1991. godine, str. 1482-1489). Terensko osoblje je ispitalo
mnoge sluajeve u prihvatnim centrima za strane dravljane u Dugom Selu pokraj Za-
greba, gdje se dre strani dravljani protiv kojih se ne vode krivini postupci. Niti jedna
od ovih osoba nije primila sudsko ili administrativno rjeenje kojim se upuuju u jedan
od centara na odreeni period. Suci za prekraje su kompetentni da naloe izgon ili da
ukinu boravine dozvole. Stranim dravljanima nije omogueno da reguliu status
nakon izdavanja takvog naloga. Prema predstavniku Ureda za migracije u Ministar-
stvu unutarnjih poslova, strani dravljani se upuuju u prihvatne centre za strane dr-
avljane u sluaju da ne postoji sporazum sa ambasadom zemlje iji je dotina osoba
dravljanin o njenom transferu u tu zemlju. Neki od stranih dravljana koji je terensko
osoblje intervjuisalo nemaju dravljanstvo tree zemlje. Svi su bili dravljani bive So-

367
cijalistike Republike Jugoslavije, ivjevi u Hrvatskoj mnogo godina, od kojih veina
ima porodice i nekretnine u Hrvatskoj.

766. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je potvrdilo da su pritvoreni u prihvat-

nom centru za strane dravljane u Dugom Selu pod policijskom straom i da su ivo-
tni uslovi neprihvatljivi, iako su hrvatske vlasti obeale u martu 1994. godine da e
obnoviti barake u kojima je smjeten centar. Tokom nekoliko posljednjih mjeseci, me-
utim, nema izvjetaja o fizikom maltretiranju.

783. Prema popisu iz jula 1994. godine, koji je izvrio Ured za raseljene osobe i izbjeglice
Republike Hrvatske, a koji je finansijski i tehniki podrao UNHCR, u Hrvatskoj se nalazi
179.809 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Situacija u kojoj se nalaze neki od njih koji su sti-
gli sa teritorije koja se danas naziva Federacija Bosne i Hercegovine predstavlja zabrinu-
tost. Hrvatske su vlasti poetkom septembra 1994. godine odluile da povuku izbjegliki
status Bosancima koji dolaze iz podruja pod kontrolom Federacije. Nakon intervencije
UNHCR-a, odluka je promijenjena tako da ograniava svoju primjenu na osobe koje su iz-
bjegle u Hrvatsku nakon donoenja te odluke. Prema tome, osobe koje stignu sa podruja
Federacije od 9. septembra vie nemaju pravo da se registruju kao izbjeglice. Bilo je slu-
ajeva, npr., kada su uredi za raseljene osobe i izbjeglice odbijali obnoviti registraciju oso-
bama koje su izbjegle prije tog datuma. S obzirom na to bosanski Hrvati obino mogu ui
i ostati u Hrvatskoj, uinak takvog odbijanja obnove registracije je obino tei za bosanske
Muslimane, koji ne samo da gube svoje pravo na humanitarnu pomo, ve su i u opasno-
sti od vraanja u Bosnu i Hercegovinu. S obzirom da se izbjeglika registracija obnavlja
svaka tri mjeseca, UNHCR pomno nadgleda tu situaciju.

790. Republika Hrvatska je zakljuila bilateralne sporazume sa nekim zemljama zapa-

dne Europe za repatrijaciju svojih graana. Bosanski Hrvati sa hrvatskim dravljan-
stvom su ukljueni u te povratnike jer, s obzirom da su dravljani Hrvatske, teoretski
gledano, mogu imati koristi od njene meunarodne zatite. Meutim, mnogi od njih su
pod pritiskom da se vrate u Bosnu i Hercegovinu jer nisu ne mogu da se registruju ili
prime pomo ili ne mogu izabrati svoje boravite. tavie, kako se navodi u njegovom
estom periodikom izvjetaju (vidi E/CN.4/1994/110, stav 94), Specijalni izvjestitelj
je obavijeten da su hrvatski dravljani sa prebivalitem u Bosni i Hercegovini i dalje
izloeni diskriminirajuem tretmanu pri zapoljavanju i sticanju socijalnih beneficija,
tako to hrvatske vlasti odbijaju izdati odgovarajue slubene dokumente.

794. Specijalni izvjestitelj je obavijeten da izbjeglice iz sjeverne Bosne, koje su protje-

rali bosanski Srbi a sada su na teritoriji pod kontrolom hrvatskih Srba imaju ogranien
pristup Republici Hrvatskoj. Tako je u septembru 1994. godine, UNPROFOR obezbije-
dio smjetaj za vie od 600 izbjeglica iz sjeverne Bosne na teritoriji pod kontrolom hr-
vatskih Srba jer hrvatske vlasti nisu dozvolile prolazak izbjeglicama. Meu tim
izbjeglicama je bilo i bosanskih Hrvata sa hrvatskim dravljanstvom, i bosanskih Mu-
slimana sa hrvatskim tranzitnim vizama. Pored toga, od kraja augusta 1994. godine
oko 30,000 eksterno raseljenih osoba iz bihakog depa u sjeverozapadnoj Bosni u dva
privremena i opasna kampa u jednom drugom dijelu Hrvatske pod kontrolom hrvat-
skih Srba u blizini grada Karlovca. Izgleda da bar neki od njih imaju opravdan strah od

368
krivinog gonjenja ukoliko se vrate u Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, bilo bi po-
eljno da Republika Hrvatska usvoji fleksibilniju politiku spram ovih ljudi.

800. Specijalni izvjestitelj sa aljenjem konstatuje korake koje je Ured za raseljene osobe
i izbjeglice poduzeo u julu 1994. godine kako bi iz izbjeglikog kampa Veli Joe u
Boroziji (Istra) izbacio 1,200 njegovih korisnika, uglavnom Muslimana. Provjereni iz-
vjetaji navode da tako od 19. jula hrana je isporuena samo djeci mlaoj od sedam go-
dina, starijim osobama i onima kojima je potrebna medicinska njega. Prekinut je dovod
elektrine energije. tavie, policija spreava pristup u i iz kampa. Izbjeglice su na kraju
navodno silom premjetene u pet drugih kampova irom zemlje. Terensko osoblje je in-
tervjuisalo neke od premjetenih izbjeglica koji su se alili na nasilje koje upotrijebljeno
protiv njih i njihove djece rano ujutro 28. jula 1994. godine, kada su policija i specijalne
snage ule u kamp. U svom pismu Specijalnom izvjestitelju od 30. septembra 1994. go-
dine, Ministar vanjskih poslova je porekao upotrebu sile nad izbjeglicama. Specijalni iz-
vjestitelj je takoer primio informaciju da mnoge muslimanske izbjeglice u Hrvatskoj
ele da se vrate u Bosnu i Hercegovinu zbog nesigurnosti koju osjeaju u Hrvatskoj. Pri-
javljeno je da se oko 160 izbjeglica iz Pule vratilo u Bosnu i Hercegovinu sredinom 1994.
godine.

F. Vojna obaveza, vojna sluba i prigovor savjesti

809. U svom estom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1994/110, stavovi 94 i 103), Spe-

cijalni izvjestitelj konstatuje da su, u decembru 1993. godine, hrvatski dravljani roeni
u Bosni i Hercegovini, kao i bosanske izbjeglice, bili izdvojeni radi prisilne regrutacije.
Oni koji su odbili da budu mobilizirani bili su izloeni disciplinskoj mjeri od 30 dana
pritvora u vojnim kampovima. Vlasti su tada obavijestile terensko osoblje Specijalnog
izvjestitelja da ti mukarci nee biti dalje krivino gonjeni. Ipak, krivini postupak je
pokrenut protiv nekih od njih u maju i junu 1994. godine; neki su i dalje pod istragom,
dok su ostali trenutno optueni prema lanovima 153 (neizvravanje i odbijanje izvr-
avanja naredbi), 166 (neodazivanje na poziv i izbjegavanje vojne slube) i 169 (proiz-
voljno naputanje vojne slube) Krivinog zakona Republike Hrvatske. Nikada nije
priznato da su postupci pokrenuti zbog odbijanja mukaraca da se bore u Bosni i Her-
cegovini, iako se to njihovo odbijanje zapravo vezuje za njihovu nespremnost da budu
poslani da se bore u zemlji s kojom Hrvatska nije u ratu. Ne postoje odredbe u Krivi-
nom zakonu Republike Hrvatske koje se strogo primjenjuju na odbijanje da se bori u
treoj zemlji. Specijalni izvjestitelj nije primio informacije o pokretanju sudskih pro-
cesa.

815. Specijalni izvjestitelj je zabrinut zbog naina na koji se u Republici Hrvatskoj odlu-
uje o zahtjevima za izbjegavanje vojne slube na temelju prigovora savjesti. Raspolo-
ivi dokazi pokazuju da su periodi prijava za civilnu umjesto vojne slube
nedozvoljeno ogranieni (rezervisti su imali samo jednu godinu da se prijave, period
koji se zavrio 26. maja 1994. godine), dok novi regruti moraju aplicirati u roku od tri
mjeseca od poziva. Veliki broj onih sa prigovorom savjesti koji su propustili ove ro-
kove su stavljeni na vojnu dunost ili su uhapeni. tavie, brojni regruti i rezervisti su

369
sprijeeni od strane lokalnih Ureda za odbranu da na vrijeme podnesu svoje zahtjeve.
Mnogi od njih, porijeklom Srbi, su ili napustili Hrvatsku ili su bili prisiljeni da ispo-
tuju vojne obaveze, ili su ih vojni sudovi osudili na zatvorsku kaznu zbog odbijanja.
Jo jedan razlog za zabrinutost predstavlja injenica da zahtjevi za prigovor savjesti ne
suspenduju privremeno mobilizaciju osobe koja podnosi zahtjev. Specijalni izvjestitelj
je primio mnoge izvjetaje o mobilizaciji brojnih rezervista prije nego to je Komisija za
civilnu slubu reagovala na njihove prijave.

819. Specijalni izvjestitelj konstatuje sa zabrinutou informacije koje je primio o mobi-

lizaciji hrvatskih dravljana srpskog porijekla u Karlovcu i drugdje. Prema pouzdanim
izvjetajima, takve osobe su bile izloene fizikom maltretiranju i poniavanju od strane
vojnih vlasti. Tako su, npr., vojnici srpskog porijekla bili prisiljeni da pjevaju ekstremno
nacionalistike pjesme dok su kopali rovove na liniji fronta.

824. U nekim sluajevima, mobilizacija se navodno koristi kao oruje protiv onih ije ak-
tivnosti se posebno odnose na zatitu ljudskih prava. Specijalni izvjestitelj je primio
pritube u kojima se navodi da su dva advokata iz Dubrovnika koja rade na brojnim
predmetima u vezi sa ljudskim pravima mobilizirana u hrvatsku vojsku u junu i julu
1994. godine, i to navodno zbog spreavanja u obavljanja svojih pravnih aktivnosti. U
svom odgovoru Specijalnom izvjestitelju, pismom od 15. augusta 1994. godine, Mini-
star vanjskih poslova je izjavio da, s obzirom da su te dvije osobe hrvatski dravljani
koje sljeduje vojna sluba, imali su prava i obaveze prema Ustavu Republike Hrvatske
i Zakonu o odbrani, koja ukljuuju vojnu slubu.

G. Proces pomirenja posjeta Pape Ivana Pavla II

835. U svojim prethodnim izvjetajima, Specijalni izvjestitelj je esto isticao da je prevazila-

enje atmosfere mrnje i netolerancije u javnom ivotu, koja proistie iz sukoba na teritoriji
bive Jugoslavije, imperativ. Takoer je istakao ulogu medija i predstavnika svih religija i
crkve u tom procesu. Tokom svojih misija je uvidio da stav pojedinih vjerskih slubenika ne
doprinosi uvijek prevazilaenju nacionalistikih osjeanja uprkos estim pomirbenim izja-
vama, prvenstveno izjavama kardinala Kuharia. Ovi problemi su posebno tetni jer, tokom
cijelog sukoba, previe i preesto su razne religije bile zloupotrebljavane u politike svrhe.
S tog stanovita, posjeta Pape Ivana Pavla II Hrvatskoj 10. i 11. septembra 1994. godine, u
kojoj su uestvovale stotine hiljada ljudi, bila je odlian dogaaj. Papino nedvosmisleno osu-
ivanje ovinizma, mrnje i politike diskriminacije uz upotrebu sile i njegov poziv na po-
mirenje trebalo bi da imaju pozitivan uticaj na situaciju u Hrvatskoj i cijeloj regiji.

H. Zakljuci i preporuke

839. U svom estom periodikom izvjetaju, Specijalni izvjestitelj je konstatovao zna-

ajno smanjenje krenja meunarodnog humanitarnog prava u Hrvatskoj. Ova situa-
cija ostaje nepromijenjena. Ipak, takoer je izrazio zabrinutost o ozbiljnim krenjima
ljudskih prava i ablona diskriminirajueg tretmana prema manjinskim grupama, kao

370
i proizvoljne prakse od strane vlasti. Specijalni izvjestitelj ali to neke od njegovih pret-
hodnih napomena nisu adekvatno uzete u obzir.

845. Specijalni izvjestitelj je izrazio zabrinutost u vezi sa praksom nezakonitih pritva-

ranja stranih dravljana. Hrvatske vlasti pravdaju tu praksu injenicom da se ista pri-
mjenjuje i u drugim dravama. Primajui k znanju taj argument, Specijalni izvjestitalj
je minjenja da takve mjere ne bi trebalo da se primjenjuju na osobe iji je status stra-
nih dravljana nastao kao problem koji proistie iz raspada bive Socijalistike Fede-
rativne Republike Jugoslavije.

848. Specijalni izvjestitelj preporuuje da se poduzmu sve neophodne mjere kako bi se

uvrstila nezavisnost sudstva.

852. Specijalni izvjestitelj preporuuje se zaustave sve deloacije iz stanova bive Jugo-
slovenske narodne armije dok se ope rjeenje za ovo stambeno pitanje ne pronae uz
uee lokalnih nevladinih organizacija, i da se usvoje adekvatne mjere za nadok-
nadu.

854. U skladu sa svojim prethodnim preporukama, Specijalni izvjestitelj eli da podsjeti

meunarodnu zajednicu na hitnu potrebu za humanitarnom pomoi za izbjeglice i ra-
seljene osobe u Republici Hrvatskoj.

855. S tim u vezi, Specijalni izvjestitelj urgira da Republika Hrvatska dozvoli pristup
svim bona fide izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, u skladu sa meunarodnim pra-
vom.

864. Specijalni izvjestitelj vrsto preporuuje da se prekinu krivini postupci koji se

vode protiv osoba koje su odbile da se pridrue Hrvatskoj vojsci, jer su bili nespremni
da budu poslani u Bosnu i Hercegovinu kako bi se borili u ratu koji nije objavljen. Ta-
koe preporuuje izmjenu Zakona o odbrani kako bi se eliminisala vremenska ograni-
enja za prijavu za status prigovora savjesti. Konano, on preporuuje da se osobe koje
se nisu prijavile na vrijeme ne mobiliziraju niti da budu krivino gonjene.

870. Specijalni izvjestitelj preporuuje da Vlada Republike Hrvatske nastavi sa pobolj-

avanjem situacije u oblasti ljudskih prava putem ojaavanja svoje nacionalne infra-
strukture za promociju i zatitu ljudskih prava. U tom smislu, Vlada moe zahtijevati
od Odjeljenja za tehniku saradnju Centra za ljudska prava Ujedinjenih nacija identifi-
kaciju posebnih potreba i pomoi te zemlje u oblasti ljudskih prava i pripremi programa
posebno osmiljenih kako bi se rijeila ta pitanja na sveobuhvatan i koordiniran nain.

I. Situacija u zatienim zonama Ujedinjenih nacija

876. Nalazi predstavljeni dalje u tekstu izvjetaja su uvelikoj mjeri utemeljeni na infor-
macijama iz prve ruke koje je prikupilo terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja. Tokom
itave godine, terenski slubenici su uspjeli ostvariti kontakte sa lokalnim de facto vla-

371
stima takozvane Republike Srpske Krajine i tako imati pristup navedenim podru-
jima s ciljem prikupljanja podataka i provjere navoda o krenju ljudskih prava. Me-
utim, sigurnosna situacija i logistike potekoe su ponekad ograniavale rad
terenskog osoblja.
880. U tom kontekstu, Specijalni izvjestitelj eli da konstatuje da se, do danas, veina
studija i izvjetaja o situaciji u oblasti ljudskih prava u zatienim zonama Ujedinjenih
nacija odnosi na uslovima u kojima ive lokalne manjinske grupe. Takav pristup po-
nekad zasjenjuje situaciju u kojoj se nalazi kompletno stanovnitvo. Prema tome, u
svom narednom izvjetaju Komisiji za ljudska prava, Specijalni izvjestitelj namjerava da
proiri obim svojih izvjetaja kako bi obuhvatio situaciju u oblasti ljudskih prava kom-
pletnog stanovnitva unutar zatienih zona Ujedinjenih nacija.

Sigurnost osoba u zatienoj zoni Ujedinjenih nacija

889. U svom petom i estom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1994/47, stav 145, i

E/CN.4/1994/110, stav 108), Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju na prevladava-
jue bezakonje u zatienim zonama Ujedinjenih Nacija i nedostatak adekvatne zatite
nesrpskog stanovnitva koje je ostalo u opinama pod srpskom kontrolom. Od pod-
noenja tih izvjetaja, Specijalni izvjestiteljje primio informacije koje ukazuju na to da
je situacija nepromijenjena u veini takvih krajeva, i da nesrpsko stanovnitvo koje je u
njima ostalo i dalje biva izloeno razliitim oblicima fizikog nasilja i nesigurnosti.
Treba biti konstatovano da je veliki broj manjinskih grupa u tom podruju ve morao
napustiti svoje domove kao rezultat nasilja i uznemiravanja.

896. Prema statistikim podacima UNHCR-a za 1994. godinu, 800-900 Hrvata, od kojih su
mnogi ili stariji ili invalidi, je ostalo u zatienoj zoni UN-a Sektor Jug. Procjenjuje se da je
u tom podruju ivjelo 44.000 Hrvata prije izbijanja sukoba 1991. godine. Demografske pro-
cjene Sektora Jug UNPA za 1994. godinu ukazuju da, od ukupnog stanovnitva od 112.000,
njih 1.000 su Hrvati i Muslimani koji su ostali uprkos prethodnom etnikom ienju.

900. UNPA Sektor Zapad je jedinstven po tome to je 80% njegove povrine pod hr-
vatskom kontrolom. Statistika govori da je 1991. godine, prije rata, ukupni broj stano-
vnila u ovom sektoru bio 90.640. Sadanje procjene pokazuju da se broj stanovnika
smanjio na 70,000 do 75.000. I srpski i hrvatski dio sektora se karakteriu malim brojem
stanovnika pripadnika manjina. Na srpskoj strani Sektora Zapad, ostalo je svega 200-
300 Hrvata, veinom starijih i/ili bolesnih. Pored njih, tu je i nekoliko ekih i italijan-
skih naselja u podruju Daruvara i Lipika. Procjenjuje se da u hrvatskom dijelu sektora
i dalje ivi oko 1.200 Srba.

903. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, u UNPA Sektoru Istok, etniki Hrvati
i Maari inili su vie od 50% ukupnog stanovnitva (vidi E/CN.4/1994/47, stav 157).
Popis UNCIVPOL-a (Civilne policije UN-a) 1994. godine procjenjuje preostalo nesr-
psko stanovnitvo na 15% od ukupnog stanovnitva (10,000-15,000), koje se uglavnom
sastoji od Hrvata (10% ukupnog stanovnitva) i Maara.

372
919. Iako se smanjio broj nesrba u zatienim zonama Ujedinjenih nacija, uzimajui u
obzir ranije i intenzivnije kampanjeetnikog ienja, strategije koje su ubrzavale ovaj
projekat i dalje su na snazi. Tako je preostalo nesrpsko stanovnitvo i dalje meta nao-
ruanih pljaki, pljakanja, krae, maltretiranja, zastraivanja i ostalih oblika diskrimi-
nacije. ini se da su izbjeglice, raseljene osobe i ostale grupe civila odgovorne za veinu
ovih djela. Kao rezultat toga, lanovi nesrpske populacije i dalje naputaju podruja
pod kontrolom takozvane Republike Srpske Krajine. Treba, meutim, konstatovati
da, iako je veina nasilja usmjerena protiv manjina, srpsko stanovnitvo u tim kraje-
vima se takoe osjea sve manje i manje sigurnim. Sljedei primjeri ilustruju nasilnu at-
mosferu koja trenutno prevladava zatienim zonama Ujedinjenih nacija.

929. U Sektoru Istok UNPA, jedan mukarac, Musliman iz Duboevice, prijavio je da je

4. aprila 1994. godine teko pretuen od strane trojice naoruanih mukaraca koji su
mu uletjeli u kuu. Navodno su mu ukrali alat i drugu opremu. U Drniu, Sektor Jug,
je 20. maja 1994. godine jedan zemljoradnik, Hrvat, prijavio da mu je svakog dana kui
dolazila grupa izbjeglih Srba iz Divosela, prijetila i maltretirala njega i njegovu majku.
Osim toga, kako se navodi u izvjetajima, izbjeglice su opljakale tog ovjeka, uzevi mu
poljoprivredne alatke. Zatim, u Daruvaru, Sektor Zapad, prijavljeno je da je jedna ne-
identifikovana osoba bacila runu bombu kroz prozor frizerskog salon u vlasnitvu
jedne Srpkinje; a ta je ena prijavila, prije tog incidenta, da su joj na prozoru bile ispi-
sivane prijetnje s nacionalistikim predznakom. Jedna Hrvatica iz sela Kozarac, Sektor
Jug, prijavila je 12. septembra 1994. godine da su joj nepoznati napadai bacili runu
bombu u dvorite.

Administracija pravde

935. Unutar podruja pod svojom de facto kontrolom, takozvana Republika Srpska Kra-
jina je uspostavila sistem sudova i jedinica milicije za izvravanje obaveza sudskih vlasti
vlasti za provoenje zakona. Meutim, prema provjerenim izvjetajima terenskog osoblja
Specijalnog izvjestitelja, lokalna milicija je u vie prilika marginalizirala ili manipulirala rad
sudova, posebno u sluajevima gdje se radilo o pripadnicima hrvatske manjine. tavie,
uloga suda se esto marginalizira kada lokalna milicija izvodi masovna hapenja civila bez
naloga za hapenje ili obavjetavanja sudova o takvim hapenjima. Prijavljeni su i brojni slu-
ajevi u kojima su osobe osuene bez sudskog procesa. Specijalni izvjestitelj konstatuje da
su UNCIVPOL i lokalna milicija u UNPA Sektorima Jug i Sjever popravili meusobnu sa-
radnju. Meutim, atmosfera nesigurnosti, opisana ranije, i dalje preovladava u podrujima
pod kontrolom takozvane Republike Srpske Krajine.

941. Specijalni izvjestitelj je obavijeten da je 11. augusta 1994. godine gospodin Edo
Vencl, Hrvat raseljen iz Petrinje na Okrunom sudu u Glini optuen za ratne zloine, i
osuen na pet godina zatvora. ini se da nijedan svjedok optube nije zapravo po-
svjedoio da je vidio optuenog kako izvrava bilo koji in koji bi se mogao svrstati
pod ratni zloin. Dalje se navodi da je presuda bila utemeljena uglavnom na glasinama,
to nema zakonsku teinu, i da optuba nije uspjela dokazati svoje tvrdnje. Kako se na-
vodi, dok je boravio u zatvoru u Glini, zatvorski straari su pretukli gospodin Vencla.

373
944. U julu 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je iz pouzdanih izvora saznao da je ne-
poznati broj pojedinih zatvorenika, od kojih veina pripada opoziciji takozvane Re-
publike Srpske Krajine, proizvoljno ponovno uhapsila milicija, nakon to su izdrali
svoje zatvorske kazne u Sektoru Sjever. Lokalna milicija je, kako se navodi, na kraju
poslala te osobe u zatvoru u Novoj Gradiki, u Sektoru Zapad, blizu Okuana. Lokalna
milicija je estoko ometala pokuaje terenskog osoblja Specijalnog izvjestitelja da dobiju
pristup tim zatvorenicima.

949. U vezi sa zatvorskim uslovima na teritoriji pod kontrolom Republike Srpske Kra-
jine, Specijalni izvjestitelj eli skrenuti posebnu panju na situaciju u kojoj se nalaze
zatvorenici u Vojniu i Glini. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je u vie navrata
posjetilo ove zatvore i uvjerilo se da su ivotni uslovi u njima vrlo teki. Prema nekim
izvjetajima, neki od zatvorenika u zatovru u Glini su izloeni maltretiranju. Nedavna
masovna hapenja izbjeglica iz Bihaa su rezultirala ozbiljnim prekrcavanjem zatvor-
skih elija, to je dodatno pogoralo uslove u zatvoru u Vojniu.

Situacija izbjeglica i raseljenih osoba

955. Prema statistikim podacima UNHCR-a od 7. oktobra 1993. godine, u UNPA Sek-
toru Jug se nalazilo 38.174 raseljene osobe i izbjeglice (vidi E/CN.4/1994/47, stav 149).
Mnoga od ovih raseljenih osoba i izbjeglica ive u zgradama koje su napustili vlasnici
koji ranije izbjegli pred etnikim ienjem. Ovi ljudi u ivotu odrava uglavnom
pomo koju dobijaju od lokalnog Crvenog krsta.

961. Oko 23.000 stanovnika UNPA Sektora Sjever su raseljene osobe i izbjeglice. Veina
njih ivi kod rodbine ili u kuama iji su vlasnici izbjegli. Oni ovise o humanitarnoj po-
drci meunarodnih organizacija i lokalnih vlasti. UNPA Sektor Sjever je takoe uto-
ite za oko 30.000 bosanskih Muslimana, eksterno raseljenih iz bihakog depa.

965. Prema hrvatskim i srpskim statistikama dobijenim od hrvatskog Ureda za rase-

ljene osobe i izbjeglice, i Komisije za raseljena lica i izbjeglice takozvane Republike Sr-
pske Krajine u UNPA Sektoru Zapad je registrovano ukupno 12.032 raseljene osobe
zakljuno sa 31. januara 1994. godine. Distribucija raseljenih osoba u dva etniki podi-
jeljena dijela sektora je skoro jednaka: 5.974 osobe u opinama pod hrvatskom kontro-
lom i 6.058 u optinama koje kontroliu Srbi. Pored toga, u Sektoru Zapad se nalazi
5.370 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna
Gora) u podrujima pod hrvatskom kontrolom. Na kraju, nepoznat broj izbjeglica sr-
pskog porijekla iz Bosne i Hercegovine trenutno ivi u srpskom dijelu Sektora Zapad.

972. Iako Sporazum o prekidu vatre od 29. marta 1994. godine izmeu hrvatske Vlade
i takozvane Republike Srpske Krajine nije izriito osigurao mehanizam koji bi po-
mogao povratak raseljenim osobama iz zatienih zona Ujedinjenih nacija svojim do-
movima, postojala je implicitna nada da e sam sporazum pridonijeti povratku
raseljenih osoba. Preliminarni korak koji su poduzele Vlada Hrvatske i Republika Sr-
pska Krajina u tom smjeru jeste da se dozvoli povratak u zone razdvajanja, odnosno

374
zone koje razdvajaju snage hrvatske Vlade i snage Republike Srpske Krajine. Te zone
trenutno postoje pod kontrolom UNPROFOR-a. Strane trenutno razgovaraju, zajedno
sa UNHCR-om i UNPROFOR-om, o pilot projektu za dobrovoljni povratak u nekoliko
probranih podruja. Specijalni izvjestitelj je obavijeten da, iako Sporazum o prekidu
vatre obezbjeuje slobodu kretanja civilnom stanovnitvu unutar zona razdvajanja, lo-
kalne vlasti i dalje ograniavaju kretanje civilnom stanovnitvu u tim podrujima.

978. Kako navodi terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja u svojim izvjetajima, vie od
25 raseljenih hrvatskih dravljana srpskog i hrvatskog porijekla, ija se imovina nalazi
unutar zone razdvajanja, je uhapeno od strane srpskih vlasti izmeu juna i augusta
1994. godine dok su pokuavali posjetiti svoje domove. Terensko osoblje je tijesno pra-
tilo ove sluajeve hapenja i uvjerilo se u etniku diskriminaciju tokom procesa dono-
enja presude. Iako su svi optueni za nezakonito prelaenje u Republiku Srpsku
Krajinu, etniki Srbi iz Hrvatske su osueni na zatvorsku kaznu od 5 dana, a etniki
Hrvati na kaznu od 10 dana zatvora.

980. U hrvatskom dijelu UNPA Sektora Zapad, opine Daruvar, Grubino Polje i Pakrac
su donijele odredbe kojima se kue koje su vlasnici ostavili iza sebe definiu kao slu-
beno naputene i kao takve stavljene na raspolaganje raseljenim osobama i izbjegli-
cama.

982. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je dobilo i provjerilo informacije da je iz-

vjestan broj opina (Ilok, Vukovar, Beli Manastir i Batina) u UNPA Sektoru Istok usvo-
jilo odredbu po kojoj se osigurava smjetaj raseljenim osobama i izbjeglicama kod
manjinskih porodica. Optina Ilok je takoer usvojila odredbu po kojoj se zabranjuje
prodaja imovine osobama koje ekaju na razmjenu.

986. U UNPA Sektoru Zapad, sistem razmjene ili zamjene nepokretne imovine i dalje
pridonosi podjeli stanovnitva na etnikoj osnovi. Lokalni posrednici nekretninama i lo-
kalni Crveni krst pomau u ugovaranju ovakvih imovinskih transakcija. Stanovnici
(uglavnom Srbi) Daruvara, Novske, Nove Gradike i Zagreba se dovode u kontakt sa
stanovnicima (uglavnom Hrvatima) iz podruja Banjaluke u Bosni i Hercegovini kako
bi pregovarali o razmjeni imovine. im se strane dogovore, posrednici nekretninama
pripreme ugovor koji strane zatim i potpiu. Ugovor se onda uvodi u lokalni zemljini
registar.

989. Hrvatske opine u Sektoru Zapad so do sada tokom ove godine prijavile 157 takvih
imovinskih transakcija. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je obavijeteno da su
hrvatske vlasti poele ispitivati takve imovinske transakcije jer naruavaju pravo rase-
ljenih osoba i izbjeglica na stanovanje u naputenim kuama.

Prisilni rad bez naknade

995. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja paljivo nadgleda sluajeve prisilnog rada
bez naknade koji su prijavljeni u UNPA Sektoru Sjever. U martu 1994. godine, meu-

375
narodnim organizacijama je ukazano na to da je sedam Hrvata iz sela Golinjas u opini
Vrginmost, koje su lokalne vlasti mobilisale da idu na liniju fronta, umjesto toga poslani
na neplaeni rad u jednu privatnu firmu za odravanje cesta. Istragom te firme otkri-
veno je da od 22 radnika (15 Srba i 7 Hrvata), samo su radnici Srbi bili plaeni za rad;
dok su radnici Hrvati bili prisiljeni na rad bez naknade. Kasnije se saznalo da je ta firma
u septembru 1994. godine promijenila svoju politiku i poela plaati i svoje radnike Hr-
vate.

Sloboda izraavanja i udruivanja

999. U svom petom periodikom izvjetaju (E/CN.4/1994/47, stav 133), Specijalni

izvjestitelj je izrazio zabrinutost u vezi sa trenutnom upotrebom indoktrinacije i po-
frenih informacija kao sredstvom raspirivanja podjela i animoziteta u bivoj Jugo-
slaviji. Tematski izvjetaj koji slijedi u narednom periodu e se detaljnije baviti
pitanjima vezanim za medijsku situaciju u bivoj Jugoslaviji. Specijalni izvjestitelj
svakako eli iskoristiti ovu priliku da istakne neke glavne probleme u zatienim zo-
nama UN-a.

1005. Specijalni izvjestitelj je upoznat sa politikim rtvovanjem lanova Srpske radi-

kalne stranke koji su odbili uee u politikom ivotu takozvane Republike Srpske
Krajine, kao i ostalih koji se dre nezavisne perspektive. Ljudi koji imaju poglede i
stavove suprotne stavovima lidera ih uglavnom potiskuju kako ne bi bili proglaeni
izdajicama ili neprijateljskim agentima.

1012. to se tie slobode izraavanja u takozvanoj Republici Srpskoj Krajini, Specijalni

izvjestitelj konstatuje da su mogunosti distribucije ideja u vizuelnoj i tampanoj formi
ograniene. Svaki sektor u okviru Republike Srpske Krajine ima radio stanicu za
javno informisanje. U izvjetajima dominiraju ratne vijesti. Postoji jedna televizijska
stanica za Republiku Srpsku Krajinu koja je povezana sa paljanskom televizijom na
teritorijama pod srpskom kontrolom u Bosni i Hercegovini. Njenim programom se
upravlja iz Beograda i sa Pala. U takozvanoj Republici Srpskoj Krajini ne izlaze dne-
vne novine. Jedine novine koje se objavljuju u UNPA Sektoru Sjever su male novine
koje izlaze dva puta mjeseno, Srpski glas. Reputacija otvorenosti koju imaju te novine
rezultira rutinskim uznemiravanjem njenih novinara od strane lokalnih vlasti. Veina
ostalih dnevnih i sedminih novina i urnala u Republiku Srpsku Krajinu stie di-
rektno preko Beograda i Pala.

1014. Specijalni izvjestitelj je takoer obavijeten da su vlasti Republike Srpske Kra-

jine 28. augusta 1994. godine u Belom Manastiru, u UNPA Sektoru Istok, uhapsile
dvoje hrvatskih novinara, Steve Gaunt i Anitu Rajkovi, i to u zoni razdvajanja, i op-
tuili ih za pijunau. Puteni su 29. septembra 1994. godine tek nakon intervencije Ci-
vilnih poslova UNPROFOR-a.

376
Zakljuci i preporuke

1019. Specijalni izvjestitelj smatra obeshrabrujuom konstataciju da je opa situacija u

oblasti ljudskih prava u zatienim zonama Ujedinjenih Nacija ostala manje-vie ne-
promijenjena nakon podnoenja njegovih prethodnih izvjetaja. Povod za posebnu za-
brinutost daju tekue nasilje, uznemiravanje i zastraivanje usmjereno protiv
pripadnika manjinskih skupina koji su jo uvijek ostali u tim podrujima.

1021. Specijalni izvjestitelj poziva lokalne vlasti da osiguraju zatitu najugroenijim pri-
padnicima u svojoj zajednici i stave ekstremiste pod kontrolu. On takoe podsjea vo-
stvo takozvane Republike Srpske Krajine na njenu odgovornost da odrava red i
osigurava pravo na korektno i pravedno suenje pod bilo kojim okolnostima na teri-
toriji pod njihovom kontrolom.

1023. Specijalni izvjestitelj urgira i kod Vlade Hrvatske i kod de facto vlasti Republike
Srpske Krajine da se uzdre od usvajanja mjera koje bi znaile legitimizaciju boravka
u imovini onih koji su je napustili iz straha od maltertiranja. Takve mjere bi dalje ugro-
zile uslove za povratak prvobitnih stanovnika.

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

A. Uvodne naznake

162. Specijalni izvjestitelj primjeuje injenicu da, zbog odbijanja Vlade da dozvoli uspo-
stavljanje ureda na terenu u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori), nije bio u
mogunosti da prikupi iz prve ruke informacije koje se tiu situacije u oblasti ljudskih prava
u toj zemlji. U skladu sa tom injenicom, Specijalni izvjestitelj nalazi da je jo obeshrabrujue
primijetiti da je Vlada, od dostavljanja estog periodinog izvjetaja, odbila sve njegove zah-
tjeve da se u tu dravu poalju misije koje bi istraile tvrdnje o krenju ljudskih prava.

163. Dalje je potrebno naznaiti da nevoljnost Vlade za suradnju sa Specijalnim izvje-

stiteljem predstavlja krenje stava 30 Rezolucije 1994/72 Komisije za ljudska prava, u
kojoj Komisija zahtijeva da Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) dozvoli
ulazak na Kosovo, Sandak i Vojvodinu, posmatrakim misijama Ujedinjenih nacija i
inovnicima Specijalnog izvjestitelja na terenu i vraanje dugotrajnih misija Konferen-
cije o bezbijednosti i saradnji u Europi.

164. Specijalni izvjestitelj uz zabrinutost naznaava, da se strani novinari suoavaju sa

potekoama prilikom obavljanja svojih poslova u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Sr-
biji i Crnoj Gori), a ta injenica se ilustrira oduzimanjem akreditacija od 13 stranih ko-
respondenata u aprilu 1994. god.

165. Specijalni izvestitelj je takoer uzeo u obzir komentare na svoj esti periodini izvje-
taj Vlade Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) (E/CN.4/Sub.2/1994/45).
Specijalni izvjestitelj je prezentirao svoje primjedbe na ove komentare u pismu datiranom

377
26. augusta 1994. godine, upuenom predsjedavajuem Komisije o ljudskim pravima,
koje se dodato ovom izvjetaju.
166. Prema pismu datiranom 16. septembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je infor-
mirao Ministra spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) o
svojim osnovnim zabrinutostima koje se tiu situacije u oblasti ljudskih prava u toj dr-
avi, te je pozvao Vladu da dostavi svoje komentare. Do datuma objavljivanja ovog iz-
vjetaja, Specijalni izvjestitelj nije dobio nikakav znaajan odgovor.

167. Specijalni izvjestitelj nije bio u mogunosti da prikupi i verificira informacije na

licu mjeta. Da bi bio u mnogunosti da provede svoj mandat, bio je obavezan da svoje
istraivanje zasniva na informacijama primljenim od irokog spektra izvora, ukljuu-
jui meunarodne vladine organizacije, lokalne i meudravne organizacije i fizika
lica. U odnosu na navedeno, Specijalni izvjestitelj eli da izrazi svoju zahvalnost slije-
deim lokalnim nevladinim organizacijama, koje se sve nalaze u Beogradu: Humani-
tarni pravni fond, Centar za antiratnu akciju i novoformirani Helsinki komitet za
ljudska prava u Srbiji.

B. Srbija

Sigurnost ljudi i propadanje vladavine zakona

168. Razlog velike zabrinutosti u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) op-
enito, te posebno u Republici Srbiji, je u kontinuiranom nasilju i oiglednoj nemogunosti
ili nevoljnosti policijskih snaga da kontroliraju situaciju i da ponovno uspostave poti-
vanje osnovnih ljudskih prava. Specijalni izvjestitelj je nastavio primati informacije prema
kojima su zvaninici snaga za provedbu zakona, u vie navrata, odabrali da se ne mije-
aju u situacijama u kojima su osobe, esto, ali ne iskljuivo iz redova etnikih ili vjerskih
manjina, bile maltretirane ili zlostavljane od strane paravojnih jedinica ili grupa civila.

169. U skorije vrijeme, srbijanska policija je navodno poveala svoje prisustvo na ja-
vnim mjestima i provela je vei broj naizgled neizazvanih provjera identiteta i kontrola
vozila. Ovakva praksa je navodno rezultirala napetom atmosferom straha i nesigur-
nosti. Specijalni izvjestitelj je takoer primio brojne izvjetaje o prekomjernom korite-
nju sile od strane policije. Ovakvo nasilje se ini da je veinom, ali ne iskljuivo,
usmjereno protiv lanova manjina i politike opozicije, kao i nastavnika, uenika i aka-
demskih graana. Posebno brutalan incident je prijavljen da se desio na Trgu Slavija u
centru Beograda, 19. na 20. juli 1994. god. Navodno, izmeu ponoi i 2 sata ujutro, dva
neidentificirana mukarca je presrela policijska patrola. Dvojici mukaraca, koji, navo-
dno, nisu pruali otpor, su zatim stavljene lisice i policijski slubenici su iz brutalno
tukli i utali. Navodno, vii policijski slubenik, koji je doao na mjesto dogaaja, nije
uinio nita da bi zaustavio ovo zlostavljanje.

170. U ovom kontekstu, Specijalni izvjestitelj takoer eli skrenuti panju na pismo od
21. jula 1994. god., kojeg je Specijalni izvjestitelj, gospodin Nigel. S. Rodley, poslao vladi
Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u vezi sa pitanjem muenja. U tom

378
pismu, Specijalni izvjestitelj je nabrojao veliki broj sluajeva muenja i ozbiljnog mal-
tretiranja mukaraca, ena, djece i starijih osoba, za koje je izvjeteno da su se desili u
Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori), a posebno u pokrajini Kosovo.

Diskriminacija po etnikim i politikim osnovama

171. Tokom nedavnih mjeseci, Specijalni izvjestitelj je primio brojne izvjetaje koji opi-
suju sluajeve u kojima su lanovi manina izbaeni iz svojih stanova ili su izgubili svoje
poslove, bez ikakvog oiglednog razloga, osim njihove etnike ili vjerske pripadnosti.
Veina ovih sluajeva su se, navodno, desili na lokacijama van Beograda, posebno u
regionu Sandaka i u pokrajinama Kosovo i Vojvodina. ini se da su vlasti spore i ne-
sklone poduzimanju odgovarajuih aktivnosti kojima bi sprijeili takve sluajeve dis-
kriminacije. Krajem septembra 1994. godine je izvjeteno da je dr Vladimir Erceg
izbaen iz svog doma u Beogradu od strane vlasti mjesne zajednice Savski Venac. Na-
vodno, odluka o njegovom izbacivanju nije bila zasnovana na sudskom nalogu. Ka-
snije je izvjeteno da je dr Erceg dobio otkaz sa mjesta univerzitetskog profesora 30.
septembra 1994. godine Navodno, ovakve mjere su poduzete zbog toga to je dr. Erceg
hrvatskog porijekla. U pismu od 6. oktobra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je zatra-
io od vlade Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) da pojasni osnove po
kojima su doneene odluke o istjerivanju i otputanju dr Ercega. Specijalni izvjestitelj
do sada nije dobio nikakav odgovor.

172. Primjer koji ilustrira diskriminatornu zloupotrebu zakonodavnih akata je nain na

koji se primjenjivao Zakon o Jugoslovenskoj armiji, usvojen 6. novembra 1993. godine.
Na osnovu stava 350 ovog zakona, svi oficiri i civilni uposlenici Armije, koji nisu dr-
avljani Republike Srbije moraju, da bi ostali u slubi, dobiti dravljanstvo Srbije est
mjeseci nakon usvajanja ovog zakona. Nedavno je Specijalni izvjestitelj saznao da Mi-
nistarstvo unutranjih poslova nije odgovorilo na brojne aplikacije za dravljanstvo
podneene od strane osoba na koje je ovaj zakon imao uticaja.

173. Na nekoliko sluajeva diskriminacije po politikom osnovu takoer je ukazano

Specijalnom izvjestitelju. ini se da su lanovi Srpskog pokreta obnove i Demokratske
unije bili posebno izloeni otputanjima, smanjivanjima plata i ostalim diskriminacij-
skim mjerama.

174. U odnosu na sluajeve etnike i politike diskriminacije, koja je gore navedena,

Specijalni izvjestitelj eli posebnu panju skrenuti na lan 26., Meunarodnog spora-
zuma o civilnim i politikim pravima, prema kojem zakon e zabraniti bilo koji vid dis-
kriminacije i garantirat e svim osobama jednaku i uinkovitu zatitu od diskriminacije
na bilo kojoj osnovi, kao to je rasa, boja koe, spol, jezik, religija, politiko ili drugo mi-
ljenje, narodnost ili drutveno porijeklo, imovina, roenje ili druga vrsta statusa. Spe-
cijalni izvjestitelj eli naglasiti da Sporazum pravno obavezuje Saveznu Republiku
Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) i da, samim tim, Vlada ima obavezu da poduzme pra-
vne mjere da sprijei otputanja, izbacivanja i ostale sline radnje, za koje je jasno da su
diskriminirajue prirode.

379
Sloboda okupljanja i udruivanja

175. Specijalni izvjestitelj je upoznat na novim nacrtom zakona, kojeg je odobrila save-
zna vlada, koji se odnosi na politike partije u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i
Crnoj Gori). Na osnovu primljenih informacija, ovaj zakon bi osnaio Savezno mini-
starstvo pravde da inicira optubu pred Ustavnim sudom protiv poloitikih partija, u
bilo koje vrijeme, ukoliko postoji sumnja da je njihov statut u suprotnosti sa zakonom
ili sa Ustavom. Aktivnosti date partije bi tokom ovakvog, obino dugotrajnog procesa,
bile suspendirane. Zakon, ako bi bio propisan, bi Vladi dao ogromne moi, koje bi u ko-
nanici mogle stvoriti prijetnju slobodi okupljanja i udruivanja u Saveznoj Republici
Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori).

176. U odnosu na situaciju sa sindikatima, Specijalni izvjestitelj primjeuje da je, tokon

nedavnih mjeseci, nastavio primati izvjetaje koji opisuju nejednak tretman od strane
Vlasti i poslodavaca neovisnih sindikata. Zbog toga je, na primjer, izvjeteno da su ak-
tivisti sindikata bili predmetom masovnih otputanja u vie navrata. tovie, Specijalni
izvjestitelj je posebno primjetio brojne izvjetaje prema kojima je 30 aktivista, koji pri-
padaju neovisnim sindikatima, uhapeni od januara 1994. godine.

Pitanje dravljanstva

177. Specijalni izvjestitelj izraava svoju zabrinutost u vezi sa injenicom da nacrt pri-
jedloga za novi Zakon o dravljanstvu i dalje oekuje odobrenje od Skuptine. Zbog
dvojbi, koje trenutno okruuju ovo pitanje, reforma postojeeg zakona o dravljanstvu
je od najvee vanosti. Trenutna situacija se ini posebno problematinom za dvije spe-
cifine grupe: (a) osobe koje su imale staro dravljanstvo Socijalistike Federativne Re-
publike Jugoslavije, koji su stanovnici Srbije ili Crne Gore, ali nemaju srbijansko ili
crnogorsko dravljanstvo i koji nisu dobili dravljanstvo niti jedne druge drave bive Ju-
goslavije; i (b) izbjeglice i raseljena lica iz drugih dijelova bive Jugoslavije, koji ele dobiti
boravite u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori). Zbog toga, Specijalni iz-
vjestitelj ohrabruje Vladu da poduzme korake koji su potrebni da bi se dolo do pojanje-
nja pitanja dravljanstva u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori).

Stanje izbjeglica

178. Prema nedavnim izvjetajima, tokom prve polovine 1994. godine, srbijanske vla-
sti su nastavile, iako na manjem nivou nego ranije, sa praksom mobiliziranja osoba sa
izbjeglikim statusom za slubu u vojnim jedinicama, koje su djelovale u regionima
Bosne i Hercegovine pod kontrolom Srba.

179. Specijalni izvjestitelj je posebno zabrinut zbog Zakona o izbjeglicama, koji je pred-
loen u maju 1994. god. Ako bi bio odobren, ovaj zakon bi mogao, navodno, rezultirati
u revidiranju izbjeglikog statusa za do 100.000 ljudi koji trenutno ive kao izbjeglice
u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori).

380
180. Specijalni izvjestitelj je, nadalje, informiran da su osobe koje su traile azil, veinom
Srbi i Muslimani iz Bosne i Hercegovine, koji su doli u Srbiju, bili uhapeni i poslati
nazad od strane srbijanskih vlasti. Zbog toga je, na primjer, izvjeteno da je krajem jula
1994. god., muslimanska porodica iz Prnjavora, koja je traila azil u Srbiji, uhapena i
pritvorena po dolasku u Sremsku Mitrovicu. Izvjeteno je da se vei broj ovakvih slu-
ajeva desio, a posebno u periodu od jula do septembra 1994. godine.

181. U ovom petom periodinom izvjetaju (E/CN.4/1994/47, stavovi 222-226), Speci-

jalni izvjestitelj je ukazao na teku humanitarnu situaciju u Saveznoj Republici Jugo-
slaviji (Srbiji i Crnoj Gori). Ova situacija se ini da je ostala manje ili vie nepromijenjena
tokom proteklih est mjeseci. Evidentno je da su nedostaci medicinskih materijala, go-
riva za grijanje, itd. imali posebno teke posljedice na najugroenije grupe u drutvu,
koje su ene, djeca, stare osobe i izbjeglice. Treba primjetiti da Savezna Republika Ju-
goslavija (Srbija i Crna Gora) trenutno ugoava 449.000 izbjeglica. Dodatna teina koju
ova grupa stavlja na, ve zategnutu ekonomiju i infrastrukturu ove drave, se ne treba
potcijeniti. Treba se nadati da e koraci i odluke koje su sadrane u rezoluciji 943 (1994)
Savjeta bezbjednosti od 23. septembra 1994. godine, pomoi da se povea podrka onim
osobama kojima je pomo trenutno potrebna.

Situacija na Kosovu

182. Redovni i nepromjenjivi izvjetaji pokazuju da se situacija na Kosovu u proteklih

est mjeseci dodatno pogorala. Specijalni izvjestitelj je primjetio neke posebno uzne-
miravajue izvjetaje prema kojima je, tokom perioda od januara do juna 1994. god.,
vie od 2.000 osoba odvedeno u policijske stanice na takozvane informativne razgo-
vore, koji su trajali od nekoliko sati do nekoliko dana. Veina ovih osoba je navodno
bila izlagana ozbiljnom maltretiranju i muenju, tokom pritvora u policiji.

183. Tokom proteklih mjeseci, navodno je dolo do drastinog poveanja u broju na-
silnih premetaina kua, pretresa i samovoljnih hapenja od strane snaga za provedbu
zakona. Veina navedenih nasilja su se navodno dogodila kada je policija, pod tobo-
njim izgovorom da trae skriveno oruje ili traene osobe, premetala domove ili cijela
naselja. Tokom ovakvih premeta, maloljetna lica, ene i starije osobe su navodno tako-
er bile zlostavljane, navodno zbog njihovih veza sa osobama koje trai policija. ini
se da su ovakvi napadi kontrolirani ili bar da ih vostvo snaga za provedbu zakona
ignorira. Prema nedavnim izvjetajima, u periodu od 1. januara do 30. juna 1994. go-
dine, vie od 3.000 domova je pretraeno, a vie od 1.700 osoba je bilo metom zlostav-
ljanja od strane policije u vezi sa ovim pretresima. Primljen je izvjetaj o posebno
brutalnom incidentu u Podujevu, gdje je policija, tokom provedbe provjere identiteta
15. septembra 1994. god godine, nasilno prisilila prolaznike da lee na zemlji. etrnaest
od njih je kasnije policija brutalno pretukla pendrecima.

184. Neprilina odugovlaenja i ozbiljne neregularnosti su izvjetene u vezi sa sudskim

procesima protiv velikog broja etnikih Albanaca, koji su optueni da predstavljaju pri-
jetnju teritorijalnom integritetu Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore). ini

381
se da je veina optuenih lanovi Demokratske lige Kosova (LDK). Jedno od poslje-
dnjih ovakvih suenja je navodno poelo u Prizrenu, 16. septembra 1994. godine, pro-
tiv etiri etnika Albanca, lana Lige. Navodno su dva optuena uhapena ak 24. maja
1994. godine, te su ih od tada u pritvoru. tovie, ini se da su ove osobe bile izloene
ozbiljnom maltretiranju tokom ispitivanja od strane policije.

185. Drugi razlog za zabrinutost su iznimno teke okolnosti pod kojima kole i ostale
obrazovne institucije na Kosovu rade. Izvjeteno je da je 22. februara 1994. godine,
Vlada obustavila aktivnosti Akademije znanosti i umjetnosti Kosova i da je konfisko-
vala zgradu. tovie, Specijalni izvjestitelj ja, sa velikom zabrinutou, primijetio iz-
vjetaje prema kojima je nekoliko albanskih osnovnih i srednjih kola prisilno
zaustavilo svoj rad zbog maltretiranja od strane policije. Nedugo nakon poetka kol-
ske godine, poetkom septembra 1994. god., je javljeno da je policija ula u prostorije
nekoliko osnovnih kola. Posebno brutalan incident se navodno desio u vezi sa poli-
cijskim pretresom 1. septembra 1994. godine u Osnovnoj koli Ibrahim Pervizi u Mi-
trovici. Tokom pretresa, nekoliko nastavnika je navodno teko udarano i utano
nogama pred uenicima, a od strane policijskih slubenika. Dva nastavnika su, navo-
dno, morala potraiti ljeniku pomo nakon incidenta.

Situacija u Vojvodini

186. Iako se ini da se cjelokupna situacija u Vojvodini poboljala tokom proteklih mje-
seci, navodno su se dogodili neki sluajevi diskriminirajueg tretmana. Prema izvjea-
jima, lanovi politike opozicije i predstavnici etnikih i vjerskih manjina se i dalje
suoavaju sa potekoama u pristupu medijima. Dalje, ini se da se broj etnikih Ma-
ara, zaposlenih u policijskim snagama, drastino smanjio. to se tie situacije sa obra-
zovnim sistemom u pokrajini, Specijalni izvjestitelj eli da primjeti da, iako se ini da
je prisustvo osnovnog obrazovanja na maarskom jeziku manje ili vie osigurano, samo
8 ili 10 srednjih kola daju asove na maarskom jeziku. Kao dodatak tome, ini se da
su ove srednje kole ratrkane po cijeloj pokrajini i nisu, kao to bi se moglo oekivati,
koncentrirane u onim podrujima u kojima su vea naselja manjina.

187. S posebnom zabrinutou je Specijalni izvjestitelj zaprimio izvjetaj o eksploziji

bombe, koja se desila 1. juna 1994. godine, ispred Franjevake crkve u Subotici. Iako nije
bilo izvjetaja o povrijeenima, incident se mora posmatrati kao veoma ozbiljan i simp-
tomatian u odnosu na tenzije koje i dalje vladaju regionom.

Situacija u regionu Sandaka

188. U svom estom periodinom izvjetaju (E/CN.4/1994/110, stav 144), Specijalni

izvjestitelj primjeuje manje poboljanje situacije u oblasti ljudskih prava u Sandaku.
Naalost, ovakav pozitivan razvoj se izgleda zaustavio i ustupio je mjesto novoj eska-
laciji nasilja i zlostavljanja, koje je usmjereno veinom prema lanovima muslimanske
zajednice, posebno u regionima na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Navodno, grupe

382
naoruanih civila i paravojne jedinice, koje odlaze u Bosnu i Hercegovinu, snose gla-
vnu odgovornost za veinu datih aktivnosti. Kao to je ranije navedeno, ini se da po-
licija ignorie i, u nekim sluajevima, ak i aktivno uestvuje u ovim brutalnim
napadima.

189. Izvjetaji i specifine tvrdnje nagovjetavaju da je policija, u vie navrata, koristila

neopravdanu silu u vezi sa takozvanim traenjem naoruanja, kako u privatnim do-
movima, tako i na javnim mjestima. Muslimanska zajednica openito, te posebno la-
novi Stranke demokratske akcije (SDA), se doimaju osnovnim ciljevima ovakvih akcija.
Zbog toga, pod krinkom traenja skrivenog naoruanja, policija upada u privatne kue
i stanove. Kao po pravilu, stanovnici i ostale osobe koje se nau na datom mjestu, po-
staju predmetom udaranja i ostalih oblika zlostavljanja. Tokom perioda od februara do
marta 1994. god., policija je navodno pojaala premetaine u slijedeim selima: Kara-
jukia Bunari, Ugao, Raskovice, Meugor, Duniice, Vapa, Bagaice, itluk, Breza, Fi-
julje, Ursule, Dujke, Kladnica, Papii, Sugubine, Saronje i Borotica. Pretrage i masovna
hapenja su takoer, navodno, nedavno obavljena u vie drugih sela u opinama Pljev-
lja, Petnjica i Prijepolje. U vezi sa ovim potragama za orujem, izvjeteno je da su neki
ljudi, koji nisu posjedovali vatreno oruje, dobili naredbu od strane policije da kupe i
predaju oruje vlastima. Mnoge osobe su navodno ispunile nareenja, u nadi da e iz-
bjei dalje zlostavljanje.

190. Navodno, osobe koje je policija pritvorila, su esto bili pritvoreni mnogo due od
zakonskog perioda od tri dana, prije izlaska pred istranog sudiju. U svrhu dobivanja
samoinkriminirajuih izjava ili priznanja, pritvorene osobe su navodno esto zlostav-
ljane i muene, ukljuujui teko udaranje pendrecima i metalnim palicama, kao i elek-
tro-okove po svim dijelovima tijela.

191. Prema informacijama koje su nedavno primljene, 25 Muslimana, optuenih za pri-

jetnju teritorijalnom integritetu Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne gore), koji
se pominju u estom periodinom izvjetaju Specijalnog izvjestitelja (ibid, stav 145), su jo
uvijek u pritvoru u Novom Pazaru. Specijalni izvjestitelj napominje da se ove osobe na-
laze u pritvoru od 23. maja 1993. godine, a da je sudski proces protiv njih pokrenut 31. ja-
nuara 1994. godine. tovie, Specijalni izvjestitelj je nedavno primio alarmantne izvjetaje
prema kojima su ove osobe bile predmetom ozbiljnog zlostavljanja i muenja. Izjave date
pod pritiskom muenja i ekstremne prinude su takoer, navodno, koritene u procesima
protiv optuenih. Dalje, izvjeteno je da je 16 pritvorenih poelo trajk glau 1. augusta
1994. godine, u znak protesta zbog neprimjerenog odgaanja sudskog procesa, nakon
to je njihovo suenje eti put odgoeno 29. jula 1994. godine. Zbog zdravstvenih razloga
su pritvoreni, navodno, prekinuli trajk glau nakon dvije sedmice.

192. tovie, Specijalni izvjestitelj je nedavno primio veoma alarmantne izvjetaje, koji
pokazuju da je gospodin Munir aboti, vlasnik trgovine iz Novog Pazara, natjeran od
policije da se pojavi kao svjedok tuiteljstva u gore-navedenom suenju. 31. augusta
1994. godine, gospodina abotia su oficiri dravne bezbjednosne agencije muili u
Novom Pazaru da bi potpisao inkriminirajue izjave, koje e se koristiti protiv optue-
nih na sudu. Dalje je izvjeteno da se gospodin aboti pojavio na sudu 19. septembra

383
1994. godine i potvrdio, tokom davanja izjave, da su izjave, koje su mu pripisane, u
stvari bile dobivene pod prisilom i da su, samim time, nevaljane i nitavne. Kada je go-
spodin aboti napustio sud, nakon sasluanja, navodno su ga pozvali u policijsku sta-
nicu, gdje je bio izloen dodatnoj torturi i gdje mu je nareeno da povue izjave koje je
dao u sudu. Navodno mu je, kao rezultat muenja, polomljeno nekoliko rebara. Dalje
je, navodno, Gospodin aboti je svjedoio da, nakon to je pritvoren i zlostavljan, oslo-
boen pod prijetnjom dodatnog nasilja i da mu je reeno da ivot i bezbjednost nje-
gove porodice mogu biti u opasnosti, ukoliko se ne povinuje traenome. Dalje je
izvjeteno da je policija konfiskovala lijenike nalaze koji opisuju povrede koje je go-
spodin Saboti zadobio tokom ispitivanja.

193. Procedura slina onoj u Novom Pazaru je navodno inicirana od strane Vieg suda
u Bijelom Polju, 26. septembra 1994. godine, protiv 21 Muslimana iz Roaja, Bijelog
Polja, Verana i Pljevlje. Pritvorenici, koji su navodno bili muenjem prisiljeni da potpiu
lane izjave, su optueni da su predstavljali prijetnju teritorijalnom integritetu Save-
zne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore).

194. U pismima od 10. juna, 12. augusta i 30. septembra 1994. godine, Specijalni izvje-
stitelj je zatraio od Vlade da ga informira o uslovima pod kojima se 25 osoba pritvo-
renih u Novom Pazaru dre i koji su koraci poduzeti da se osigura pravo na pravino
suenje bez nepotrebnog odlaganja. U svom pismu od 30. septembra 1994. godine, Spe-
cijalni izvjestitelj je nadalje izrazio svoju duboku zabrinutost za gsopodina Munira Sa-
botia i zatraio je od Vlade da ga informira o mjerama koje su poduzete da se istrae
navodi o muenju i zlostavljanju gospodina abotia tokom pritvora. U svojim pismima
od 10. juna i 30. septembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je takoer zatraio da se
meunarodnim posmatraima, ukljuujui predstavnike Centra za ljudska prava, doz-
voli da putuju u Novi Pazar i Bijelo Polje, da prate suenja i da istrae date navode. Spe-
cijalni izvjestitelj i dalje eka odgovore Vlade na ova pitanja.

195. Specijalni izvjestitelj eli da naglasi da se sluajevi, koji su gore opisani, ne mogu sma-
trati izoliranim i sporadinim inovima vlasti za provedbu zakona. Oni bi radije trebali biti
posmatrani kao primjeri duge serije prolih i trenutnih suenja u kojima se osnovna prava
optuenih i svjedoka kre, od strane lanova policije i sudstva, na najbesramniji nain.

196. U odnosu na situaciju vezanu za osobe o kojima je ranije pisano, kao i ostale prit-
vorene pod slinim okolnostima u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori),
Specijalni izvjestitelj eli da naglasi da, koliko god je to pravo i zaista i dunost dr-
ave, da istrai kriminalne navode protiv svojih dravljana, takoer je njena dunost
da potuje njihova osnovna ljudska prava, ukljuujui i pravo na pravedno suenje bez
nepotrebnog odgaanja, kao i pravo neizlaganja muenju ili okrutnom, nehumanom ili
degradirajuem tretmanu tokom pritvora. Dalje, Specijalni izvjestitelj eli da podsjeti
Vladu da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) potpisnica Konvencije
protiv muenja i ostalih vrsta okrutnog, nehumanog ili degradirajueg tretmana ili ka-
njavanja, te da je, kao takva, pod obavezom da poduzme uinkovite zakonske, admi-
nistrativne, sudske ili druge mjere da istrai navodne sluajeve muenja i da sprijei
takve inove na svim dijelovima teritorije pod svojom jurisdikcijom.

384
C. Crna Gora

197. Prema primljenim informacijama, situacija sa neovisnim sindikatima u Crnoj Gori

se pogorala tokom proteklih est mjeseci. Lokalni izvori izvjetavaju da sindikati nisu
u poziciji da pomognu osobama koje su pogoene rastuom nezaposlenou i prinud-
nim odmorima, zbog ozbiljnog nedostatka osoba obuenih da povedu i upravljaju or-
ganizacijama. Osobe koje bi mogle da preuzmu ovakvu vodeu ulogu su, navodno, svi
napustili zemlju. Zbog toga Specijalni izvjestitelj ohrabruje Vladu Crne Gore da se po-
brine da se ostvari potivanje sindikata i prava radnika, a da se svi sukobi ili trajkovi,
do kojih moe doi, rjeavaju na miran nain.

D. Zakljuci i preporuke

198. Specijalni izvjestitelj primjeuje da je obeshrabrujue primjetiti da se policija u Sa-

veznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) ini nevoljnom da sprijei i kontrolira
inove nasilja i maltretiranja. Preutna saglasnost u takvim inovima daje dokaz ne-
prihvatljivog nepotivanja osnovnih ljudskih prava od strane onih vlasti koje su pri-
marno odgovorne za bezbijednost graana u svojoj dravi.

199. Od velike je zabrinutosti to da Specijalni izvjestitelj primjeuje brojne situacije u ko-

jima je izvjeteno da su policijske jedinice koristile prekomjernu silu prilikom provo-
enja svojih dunosti. On, zbog toga, poziva Vladu da unaprijedi disciplinu dravnih
policijskih snaga i da sprijei dalje sluajeve policijskog zlostavljanja.

200. Specijalni izvjestitelj zahtijeva od Vlade da istrai i sprijei sve sluajeve istjeriva-
nja i otputanja, koji bi mogli biti diskriminirajue prirode.

201. Specijalni izvjestitelj dalje poziva Vladu da zaustavi policijsko zlostavljanje i nasilne
premetaine kua u Pokrajini Kosovo i u regionu Sandaka. Takoer poziva Vladu da
osigura da osobe koje su pritvorene ili koje se nalaze pod istragom, ne budu predme-
tom zlostavljanja i muenja i da njihova suenja budu provedena na pravedan nain
bez bespotrebnog odlaganja.

202. Specijalni izvjestitelj poziva tree zemlje da, sa velikom panjom, nastave sa odlu-
ivanjem da li da eksterno raseljene osobe vrate u Saveznu Republiku Jugoslaviju (Sr-
biju i Crnu Goru) u onim sluajevima za koje se zna da se u njihovom zaviaju deava
krenje ljudskih prava.

203. Specijalni izvjestitelj poziva Vladu da ponovno razmotri svoje odbijanje da dozvoli
meunarodnim posmatraima da provedu misije na teritorijama Savezne Republike
Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i svoje odbijanje da dozvoli otvaranje ureda na terenu
Centra za ljudska prava.

385
IV. BIVA JUGOSLOVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

A. Uvodne naznake

204. Na osnovu stava 33, rezolucije 1994/72 Komisije za ljudska prava, Specijalni iz-
vjestitelj je nastavio pratiti razvoj dogaaja vezanih za stanje ljudskih prava u bivoj
Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. U skladu s tim, Specijalni izvjestitelj je posjetio
Makedoniju u periodu od 27. do 30. jula 1994. godine.

205. Tokom svoje posjete, Specijalnog izvjestitelja je primio predsjednik Republike, pre-
mijer i predsjedavajui Skuptine, kao i ministar spoljnih poslova, ministar unutranjih
poslova i ministar pravde. Takoer se susreo sa efom Posmatrake misije Konferencije
za bezbjednost i saradnju u Europi (CSCE) i delegatom Specijalnog predstavnika Ge-
neralnog sekretara UNPROFOR-ove komande u bivoj Jugoslovenskoj Republici Ma-
kedoniji, te je imao razgovore sa predstavnicima Makedonske pravoslavne crkve,
Islamske zajednice i Katolike crkve, kao i sa delegacijom Srpske zajednice i predsta-
vnicima Vijea za odbranu ljudskih prava i sloboda u Pritini.

206. Izvjeaj koji slijedi je veinom zasnovan na informacijama koje je prikupiona terenu
Centra za ljudska prava u Skoplju i na procjeni uinjenoj od strane Specijalnog izvje-
stitelja, nakon njegove posjete bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Specijalni iz-
vjestitelj se ponovno zahvaljuje Vladi na suradnji dobivenoj tokom provedbe svog
mandata, a posebno za komentare date tokom pripreme ovog izvjetaja. Specijalni iz-
vjestitelj izraava posebnu zahvalnost UNPROFOR-u i Posmatrakoj misiji CSCE.

B. Pravo na korektan sudski proces

207. Provedba pravosua u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji i dalje funk-

cionira na osnovu sistema stvorenog pod Ustavom Socijalistike Republike Makedonije.
Novi graanski i krivini zakoni i procedure jo uvijek nisu usvojeni od strane Skup-
tine, bez obzira na odredbe Ustavnog zakona u tom smislu. Zakon o uspostavljanju
javnog pravobranitelja (ombudsmena) jo uvijek nije usvojen.

208. Sudstvom i dalje upravljaju sudije koje su imenovane od strane komunistikog re-
ima i, iako je odobren Zakon o uredu javnog tuitelja, niti jedan tuitelj jo nije imeno-
van. Samo su, u skladu s novim procedurama, imenovani novi lanovi Ustavnog suda.

209. Vlada bive Jugoslovenske Republike Makedonije je naglasila da zakon o osno-

vnim sudovima i o krivinom i kaznenom procesu jo nisu usvojeni, zbog otpora opo-
zicijskih stranaka u Skuptini. Usvajanje ovakvih zakona zahtijeva dvo-treinsku
veinu. tovie, Vlada je navela i da je usvajanje Ustava harmoniziralo sve odredbe kri-
vinog zakona, koji nije bio usklaen sa meunarodnim standardima.

210. Veina navoda, ako ne svi, koji su izneeni na panju Specijalnog izvjestitelja, se od-
nose na sudske procese u kojima vie sudske instance jo uvijek nisu koritene i u njima

386
optueni koriste svoje pravo na albu. ini se da se to odnosi i na sluaj 10 etnikih Al-
banaca devet dravljana bive Jugoslovenske Republike Makedonije i jednog iz Sa-
vezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) koji su proglaeni krivima juna 1994.
god. za organiziranje paravojnih grupa s ciljem obaranja ustavnog poretka u bivoj
Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Uprkos injenice da su primljene informacije
dovele do odreenih sumnji u pravinost ovog suenja, koje je dobilo znaajno po-
krie zahvaljujui politikim implikacijama koje ima, Specijalni izvjestitelj vjeruje da
vie sudske instance trebaju biti omoguene da provedu svoju obavezu u skladu sa
zakonom i da isprave eventualne nepravilnosti, koje bi mogle biti dokazane da su
poinjene od strane niih instanci. Specijalni izvjestitelj e nastaviti da prati razvoj
ovog sluaja.

C. Pravo da se ne bude podvrgnut torturi

211. Specijalni izvjestitelj je primio brojne, pouzdane navode o prekomjernom korite-

nju sile od strane policije, prilikom provedbe njihovih dunosti. Vlada je odgovorila
izraavajui da su takvi navodi bez osnove i da su mnogi od navodnih rtava bili uklju-
eni u ilegalne aktivnosti. Dok su neki navodno tuili vlasti, drugi nisu. Bez predra-
sude ka rjeenju relevantnih sudskih procesa, Specijalni izvjestitelj ima dobre razloge
da vjeruje u valjanost ovih navoda.

212. U gospodina Joveta Bojkovskog je 14. aprila 1994. godine navodno pucano i oz-
biljno je povrijeen tokom policijskog pritvora. Gospodin Bojkovski je naveo da su mu
noge bile zavezane za stolicu, a ruke iza lea, prilikom pucanja. On tvrdi da je bio u po-
licijskom pritvoru skoro etiri dana, bez hrane i sna, te da je ozbiljno maltretiran. Vlada
je priznala da je gospodin Bojkovski bio u policijskom pritvoru na dati datum i da je zai-
sta ranjen od vatrenog oruja, no da je to zbog toga to je sam u sebe pucao.

D. Pravo na slobodu od proizvoljnog hapenja

213. U veini sluajeva hapenja, o kojima je izvjeteno Specijalnom izvjestitelju, navo-

dno su osobe o kojima se radi bile u policijskom pritvoru due od 24 sata, koji su po
Ustavu dozvoljeni, a da im razlozi hapenja nisu bili obznanjeni, te da im je odbijeno
pravo na pravnog savjetnika.

214. Takoer je izvjeteno da je maksimalan period od 90 dana za pritvor, koji je utvr-

en lanom 12 Ustava, interpretiran od strane Vrhovnog suda, decembra 1991. godine,
kao period privremenog pritvora prije no to tuba bude predata sudu. Sudovi bi,
prema tome, bili u mogunosti da produe trajanje pritvora u skladu sa odredbama
starog zakona o krivinom postupku, koji je jo uvijek na snazi. Prema navodima, ini
se da je Vrhovni sud prilagodio novi Ustav starom zakonu.

387
E. Pravo na slobodu miljenja i izraavanja

215. Cenzura je zabranjena, a javno izraavanje, sloboda govora i informiranja su jasno

garantirani Ustavom. Bez obzira na to, Vlada i dalje vri znaajan uticaj u provedbi
ovih sloboda, obzirom da najrasprostranjenije dnevne novine, kao i Makedonski radio
i televizija (MRTV) finansira Drava.

216. lanovi opozicijskih stranaka tvrde da se njihove objave ili ne objavljuju ili da su
znaajno smanjeni u tampi, dok su objave onih stranaka koje su bliske Vladi, medijski
bolje pokrivene. Takoer navode da mediji praktino ili ignoriraju njihove aktivnosti
ili da ih omalovaavaju.

217. Nedavno imenovanje Glavnog direktora MRTV, koji je u isto vrijeme bio i dalje
istaknuti lan vostva Liberalne stranke, navodno je uzrokovalo izraavanje zabrinu-
tosti meu medijima i nevladinim organizacijama.

218. Takoer je izvjeteno da je Ministarstvo unutranjih poslova nedavno zabranilo

tri srbijanska asopisa, dajui razlog u ponovnom uspostavljanju balansa strane tampe
u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji. Vlada je navela da su ove mjere podu-
zete u skladu sa zakonom koji je trenutno na snazi u bivoj Jugoslovenskoj Republici
Makedoniji. Uvoznik je iskoristio svoje pravo albe i trenutno eka na odluku drugo-
stepene komisije.

219. Dana 26. maja 1994. godine, novine na albanskom jeziku, koje sponzorira Drava,
Falka e vellazermit, su postale dnevne novine.

F. Prava nacionalnih, etnikih, vjerskih i jezikih manjina

220. Uprkos nastojanjima koje je Vlada ostvarila u nepovoljnim prilikama, Specijalni

izvjestitelj je nastavio dobivati izvjetaje koji su se odnosili na sluajeve diskriminacije
spram lanova razliitih manjina. Ovi izvjetaji su se najvie odnosili na pristup obra-
zovanju i zapoljavanju u javnoj administraciji.

221. Tokom popisa koji je odran u junu i julu 1994. godine, navedeno je da je u opi-
nama sa mijeanim stanovnitvom, Makedonski enumerator bio uvijek prisutan, ak i
u selima koja su u potpunosti naseljena Albancima, dok Albanski enumerator nije bio
prisutan u onim selima koja su bila naseljena samo Makedonskim ivljem. Ovaj pro-
blem se prevaziao zapoljavanjem jo enumeratora iz albanske zajednice i davanjem
instrukcija da budu prisutni i u selima sa makedonskom veinom, koja pripadaju op-
inama sa mijeanom etnikom strukturom.

222. Pravo svih stanovnika u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji da slobodno

ispovijedaju religiju koju odaberu i da to ine na svom jeziku, je garantirano zakonom. Ve-
ina vjerskih zajednica trenutno uivaju pravo da slobodno obavljaju svoje obrede. No,
izvjeteno je da je veoma teko dobiti odobrenje od vlasti za izgradnju vjerskih hramova.

388
223. Specijalni izvjestitelj je informiran da srpsko stanovnitvo u bivoj Jugoslovenskoj
Republici Makedoniji ima potekoe prilikom registriranja svoje vjerske zajednice, bez ob-
zira na ispunjavanje potrebnih propisa. Vlada je navela da je Ministarstvo unutranjih
poslova odbilo zahtjev etnikih Srba iz bive Jugoslovenske Republike Makedonije za re-
gistraciju u Registru udruenja, uz objanjenje da ne postoje pravne osnove za navedenu
registraciju. Nakon albe Srpske zajednice, drugostepena komisija je ponitila odluku
Ministarstva unutranjih poslova i donijela presudu da se procedura treba ponoviti.

224. Gospodinu Nenadu Tasiu, dravljaninu bive Jugoslovenske Republike Make-

donije, srbijanskog porijekla i sveteniku Srpske pravoslavne crkve, je sud zabranio,
14. januara 1994. godine, da provodi svoje svetenske dunosti, na osnovu poticanja
na nacionalnu mrnju. Vlada je navela da je gospodin Tasi optuen za provoenje sve-
tenskih dunosti u kuama u Kumanovu, bez odobrenja Ministarstva unutranjih po-
slova i Makedonske pravoslavne crkve. Treba primjetiti da su, u skladu sa Ustavom,
Makedonska pravoslavna crkva, kao i ostale vjerske zajednice i grupe, odvojene od Dr-
ave i jednake pred zakonom. U skladu s tim, zakon o vjerskim zajednicama navodi
potrebu za odobrenjem samo od Ministarstva unutrasnjih poslova. tovie, isti zakon
oslobaa od potrebe za odobrenjem od strane Ministarstva, za one obrede koji se pro-
vode u domovima vjernika na njihov zahtjev.

G. Pravo na adekvatan ivotni standard

225. Uivanje prava na odgovarajui standard ivljenja u bivoj Jugoslovenskoj Repu-

blici Makedoniji je nastavilo sa padom, a kao kombinacija reultata, inter alia, nuspojava
sankcija Ujedinjenih nacija nad Saveznom Republikom Jugoslavijom (Srbijom i Crnom
Gorom) i unilateralnog embarga kojeg je nametnula Grka, s poetkom 1994. godine.
Drutvena stabilnost je samim tim ugroena kroz poveanje nezaposlenosti i znaajno
poveanje trokova ivota.

226. Kapacitet vlade bive Jugoslovenske Republike Makedonije da ostvari neophodne

investicije za ostvarivanje potpunog uivanja u svim ljudskim pravima, a posebno eko-
nomskim pravima, je takoer pod negativnim uticajem trenutnog meunarodnog eko-
nomskog okolia.

H. Uloga nevladinih organizacija

227. Specijalni izvjestitelj vjeruje da nevladine organizacije predstavljaju kljuni ele-

ment u promociji i zatiti ljudskih prava. Uloga nevladinih organizacija je sve vanija
za zemlje u tranziciji, kao to je biva Jugoslovenska Republika Makedonija, gdje odre-
eni osnovni zakoni, posebno oni koji su direktno povezani za zatitu ljudskih prava,
jo nisu doneeni.

228. Ipak, nevladine organizacije u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji tek tre-
baju da prevaziu stavove naslijeene od sistema u kojima se od ljudi nije oekivalo da

389
kritikuju javnu vlast. Veina nevladinih organizacija, koje pokuavaju biti aktivne u
polju ljudskih prava, je jo uvijek u fazi stvaranja svijesti o ovim pravima i zbog toga
su, u osnovi, ukljueni u razvoj dijaloga meu njima samima.

229. Nedostatak znanja, sredstava i organizacije predstavljaju znaajne prepreke za us-

pjenost nevladinih organizacija. Trenutne potekoe u prevazilaenju razliitih raz-
lika, ukljuujui i one koje proizilaze iz razlitih etnikih pripadnosti, predstavljaju jo
jednu ozbiljnu prepreku. Ove potekoe, u znaajnoj mjeri, sprjeavaju zajednicu ne-
vladinih organizacija da djeluje na bolje koordiniran nain, a samim tim i sa veim us-
pjehom. Tokom posjete Specijalnog izvjestitelja u julu 1994. godine, nevladine
organizacije su odrale jedan od svojih prvih zajednikih radnih sastanaka.

I. Situacija izbjeglica

230. Prema statistici UNHCR-a, broj izbjeglica u bivoj Jugoslovenskoj Republici Ma-
kedoniji se smanjio sa vie od 30.000 u ljeto 1992. godine, na oko 10.000. Veina dolazi
iz kriznih podruja bive Jugoslavije, veinom iz Bosne i Hercegovine, a trenutno im po-
mae UNHCR. Oko 1.500 osoba je smjeteno u pet kolektivnih centara, dok ostatak ivi
u porodicama domainima. Ove osobe Vlada i dalje smatra interno raseljenim oso-
bama kojima se humanitarno pomae i, prema makedonskom zakonu, nemaju pravo
da se prijave za azil ili za izbjegliki status. Vlada je donedavno primala izbjeglice po
pojedinanim sluajevima, bez obzira na odluku iz augusta 1992. godine da zaustavi
prihvat izbjeglica.

231. Trenutni stav Vlade se izgleda promijenio, obzirom da je izbjeglicama sve tee do-
biti dozvolu za ulazak u bivu Jugoslovensku Republiku Makedoniju. UNHCR se tre-
nutno bavi sa tri sluaja mukaraca izbjeglica, ije su porodice u bivoj Jugoslovenskoj
Republici Makedoniji ve vie od dvije godine i kojima nije dozvoljeno da dou u bivu
Jugoslovensku Republiku Makedoniju, bilo da se spoje sa svojim porodicama ili da ih
nakratko posjete. Oko 57 procenata izbjeglica koji tenutno tamo ive su ene i djeca.

J. Odravanje popisa stanovnitva i izbora

232. Popis stanovnitva je odran u periodu od 21. juna do 5. jula 1994. godine sa osno-
vnim ciljem da se prebroji ukupno stanovnitvo sa legalnom dozvolom boravka u biv-
oj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji, ukljuujui i osobe koje su imale legalnu
dozvolu boravka u zemlji, no koje su, u vrijeme popisa, ivjele u inostranstvu manje od
jedne godine. Popis je proveden na osnovu preporuke Europske unije i Vijea Europe.
Vijee je uspostavilo grupu strunjaka s ciljem nadgledanja cijelokupnog procesa od
pripreme relevantnih zakona, do objave rezultata. Faza enumeracije se pratila uz mi-
siju od 40 meunarodnih posmatraa.

233. U nekim podrujima zapadnog dijela bive Jugoslovenske Republike Makedonije

je popis stanovnitva ipak poeo uz odreeno odgaanje i zbog toga je okonan tek 11.

390
jula. U opini Debar, gdje veinsko stanovnitvo predstavljaju etniki Albanci, proces
enumeracije je navodno tek napola zavren. Jedan od razloga za ovo odgaanje se ini
da lei u strahu mnogih lanova albanske zajednice da nee biti obuhvaeni procesom
enumeracije, zbog toga to jo uvijek nisu ostvarili status dravljanstva. Iako svrha po-
pisa nije bila da se izbroji broj dravljana, nego broj legalnih stanovnika, ovaj problem
je rijeen smijetanjem ovakvih sluajeva pod grupu u oekivanju dravljanstva.

234. Treba napomenuti da je tokom popisa stanovnitva koriteno svih est jezika koji
se govore u dravi, gdje su osobe imale mogunost izbora koritenja ili zvaninog je-
zika ili jezika naroda kojem pripadaju. U praksi, objavljivanje etnike pripadnosti ne za-
visi od jezika koji se koristi u procesu enumeracije. tovie, objavljivanje etnike i
vjerske pripadnosti nije obavezno po zakonu. Grupa strunjaka je izvjestila da smatra
da je provedba popisa stanovnitva bila na zadovoljavajuem nivou i da e njegovi re-
zultati biti pouzdani.

235. U skladu sa lanom 63. Ustava, prvi krug predsjednikih i parlamentarnih izbora
je 16. oktobra 1994. godine, proveden na cijeloj teritoriji bive Jugoslovenske Republike Ma-
kedonije. Proces glasanja je nadgledao znaajan broj domaih i meunarodnih posmatraa,
meu kojima su bile delegacije Vijea Europe, Parlamentarne skuptine CSCE i Ureda za
ljudska prava i demokratske institucije CSCE-e. Iako je izvjeteno da su provedeni u rela-
tivno mirnoj atmosferi, brojne navodne neregularnosti su izneene na panju Specijalnog
izvjestitelja. ini se da su navedene neregularnosti provedene na cijeloj teritoriji Republike
i kao takve nije neophodno da su protiv bilo kojeg posebnog birakog okruga.

236. Naglaeno je da su izborne liste bile donekle nepotpune, da su iskljuile znaajan

broj osoba koje su imale pravo glasa, te da su zvanini pozivi za izbore distribuirani
kasno ili nikako. Takoer je izvjeteno da su primjenjivani razliiti kriteriji na razlii-
tim izbornim mjestima, u vezi sa dokumentima koje su graani mogli pokazati da bi
mogli glasati, a u sluaju da njihova imena nisu bila na izbornim listama.

237. Ovakve probleme e dodatno istraiti osoblje Specijalnog izvjestitelja na terenu, a

njihovi narodi e biti prezentirani odgovarajuim vladinim tijelima.

K. Zakljuci i preporuke

238. Stanje ljudskih prava u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji je i dalje oslab-
ljeno odgaanjem donoenja i provedbe nekih od osnovnih zakona na kojima se, u
skladu sa Ustavom i Ustavnim zakonom, zasniva sudska i institucionalna struktura
drave. Ovi zakoni su neophodni za uspjenu provedbu vladavine zakona i samim tim
adekvatne zatite ljudskih prava.

239. Specijalni izvjestitelj zbog toga poziva sve politike snage u bivoj Jugoslovenskoj
Republici Makedoniji, da se koncentriraju na provedbu Ustava i Ustavnog zakona i da
uspjeno provedu strukturalnu tranziciju na demokratski sistem, zasnovan na vrhov-
noj vlasti vladavine zakona i zatite ljudskih prava.

391
240. U odnosu na prvi krug predsjednikih i parlamentarnih izbora, odranih 16. ok-
tobra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je pod utiskom da, iako se dolo do napretka
u odnosu na ranije izbore, kompetentni organi Drave mogu jo unaprijediti organizi-
ranje procesa glasanja.

241. Specijalni izvjestitelj je i dalje zabrinut povodom izvjetaja koji su primljeni, a koji
se odnose na ogranieno uivanje prava na pravedno suenje i zbog stalnog postoja-
nja sluajeva koritenja prekomjerne sile od strane policije. Iako shvata da koritenje
sile ne moe biti izbjegnuto u nekim sluajevima, Specijalni izvjestitelj vjeruje da poli-
cija treba uiniti sve to je u njenoj moi da koritenje sile ogranii samo na onaj nivo
koji je neophodan za provedbu dunosti.

242. Specijalni izvjestitelj vrsto vjeruje da nevladine organizacije predstavljaju stalan

izvor povratnih informacija vezanih za nastojanja Vlade da ostvari unaprjeenje i za-
titu ljudskih prava. No, prisustvo lokalnih nevladinih organizacija koje se bave ljud-
skim pravima je i dalje prilino slabo u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji.
Specijalni izvjestitelj pozdravlja nedavno stvaranje Helsinkog komiteta za ljudska
prava u bivoj Jugoslovenskoj Republici Makedoniji i poziva sve nevladine organiza-
cije da rade to je mogue vie na koordiniran nain.

243. Specijalni izvjestitelj je i dalje zabrinut zbog negativnog uticaja ekonomskog stanja
na socijalnu stabilnost drzave, kao i na napredak u provedbi ljudskih prava. Stalno eko-
nomsko opadanje bi moglo kontribuirati destabilizaciji trenutne koegzistencije razlii-
tih etnikih grupa. Specijalni izvjestitelj eli ponoviti svoje ubjeenje da bi biva
Jugoslovenska Republika Makedonija trebala dobiti adekvatnu kompenzaciju za gu-
bitke povezane sa provedbom sankcija na Saveznu Republiku Jugoslaviju (Srbiju i Crnu
Goru), da bi grki embargo trebao odmah biti ukinut i da bi se bivoj Jugoslovenskoj
Republici Makedoniji trebao dati jednak i pravian tretman u odnosu na njenu prijavu
za pristup meunarodnim organizacijama. Od posebne je vanosti da se bivoj Jugo-
slovenskoj Republici Makedoniji brzo dozvoli pristup relevantnim mehanizmima bez-
bijednosti, posebno Konferenciji o bezbjednosti i suradnji u Europi.

392
 ANEKS:
PISMO SPECIJALNOG IZVJESTITELJA PREDSJEDAVAJUEM KOMISIJE ZA
LJUDSKA PRAVA OD 26. AUGUSTA 1994. GODINE*

Specijalni izvjestitelj je zaprimio komentare vlade Savezne Republike Jugoslavije na

svoj esti periodini izvjetaj (E/CN.4/1994/110), koji je distribuiran kao dokument
E/CN.4/Sub.2/1994/45 u Podkomisiji na prevenciji diskriminacije i zatite manjina i
eli da iskoristi ovu priliku da izloi svoje napomene lanovima Komisije o ljudskim
pravima, na date komentare. U isto vrijeme, Specijalni izvjestitelj bi elio da skrene pa-
nju lanova Komisije na velike potekoe sa kojima se suoio tokom nastojanja da pro-
vede svoj mandat, a zbog odnosa nesaradnje od strane vlade Federalne Republike
Jugoslavije. Tokom prve polovine ove godine, Vlada je odbila sve zahtjeve Specijalnog
izvjestitelja i Centar za ljudska prava, da ode na misije u Saveznu Republiku Jugosla-
viju, s ciljem prikupljanja informacija iz prve ruke i istraivanja navoda o krenju ljud-
skih prava, koja su izvjetena da su se desila u toj dravi.

Prema tome, u pismu od 10. juna 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je zatraio odo-
brenje za dva lana osoblja Centra za ljudska prava, da posjete region Sandaka, kako
bi istraili nedavne navode o krenju ljudskih prava u tom podruju. Vlada do danas
nije odgovorila na njegov zahtjev.

Specijalni izvjestitelj je 18. jula 1994. godine zatraio od Vlade da odobri misiju za dva
inovnika za ljudska prava da otputuju u Saveznu Republiku Jugoslaviju u augustu
1994. godine. U svom pismu od 27. jula 1994. godine, Vlada objanjava svoju odluku da
odbije ovaj zahtjev, navodei da je rad Specijalnog izvjestitelja jednostran, optereen
predrasudama i, iznad svega, ispolitiziran.

Specijalni izvjestitelj bi takoer elio da skrene panju na injenicu da je i njegov prije-

dlog za otvaranjem stalnog ureda na terenu u Saveznoj Republici Jugoslaviji, slinog
onima koji trenutno djeluju u Zagrebu, Sarajevu i Skoplju, dobio negativan odgovor
od strane Vlade. U pismu od 11. marta 1994. godine, upuenom Vladi, direktor Centra
za ljudska prava predlae odravanje sastanka predstavnika Centra i Vlade u Beo-
gradu, gdje bi se razgovaralo o mogunostima uspostavljanja takvog ureda u Beogradu.
U pismu od 27. marta 1994. godine, Vlada je odbila ovaj prijedlog, pozivajui se na re-
zoluciju 47/1 Generalne skuptine od 22. septembra 1992. godine, koja suspendira ue-
e Savezne Republike Jugoslavije u Generalnoj skuptini. Vlada je navela da, obzirom
da, principijelno, ne moe prihvatiti saradnju sa meunarodnim organizacijama na jed-
nakim osnovama, nije u mogunosti da pozitivno odgovori na zahtjev Centra.

Dalje, u pismu od 6. juna 1994. godine, profesor Manfred Nowak, lan Radne grupe o
prinudnim i neeljenim nestancima, je zatraio odobrenje da provede misiju u Savez-
noj Republici Jugoslaviji, sa eljom da se sretne sa zvaninicima vlasti i nevladinih or-
ganizacija, koje predstavljaju porodice i rodbinu nestalih osoba. Bez obzira na iskljuivo

*
Cirkuliran kao dokument Vijea sigurnosti S/1994/1066 od 18 septembra 1994. god.

393
humanitarnu prirodu ove misije, Vlada je odluila da odbije zahtjev gospodina No-
waka. U svom odgovoru od 24. juna 1994. godine, Vlada je navela, inter alia, sljedee:
Dozvolite da Vas informiramo da, uzimajui u obzir trenutne okolnosti i, iznad svega,
mandat Vae radne grupe, kao i dosadanje aktivnosti gospodina Mazowieckog, koje
su bile veoma politiki orjentirane, jednostrane i koje nisu bile zasnovane na injeni-
cama, vlada Savezne Republike Jugoslavije nije u mogunosti da primi Vau posjetu Sa-
veznoj Republici Jugoslaviji.

Naalost, odbijajui izdavanje dozvole za uspostavljanjem ureda na terenu u Beogradu

i odbijanjem zahtjeva Specijalnog izvjestitelja da poalje ad hoc misije u Saveznu Re-
publiku Jugoslaviju, Vlada je zaustavila nastojanja Specijalnog izvjestitelja da prikupi
informacije iz prve ruke koje se odnose na stanje ljudskih prava u toj dravi. Zbog toga,
Vlada je namjerno obstruirala Specijalnog izvjestitelja u njegovim nastojanjima da
ispuni svoj mandat, koji je definiran rezolucijama 1994/72 i 1994/76 Komisije za ljud-
ska prava.

Specijalni izvjestitelj je takoer uzeo u obzir komentare vlade Savezne Republike Ju-
goslavije na svoj esti periodini izvjetaj (E/CN.4/1994/110). Panja koju je Vlada dala
datom izvjetaju treba biti posmatrana kao pozitivan korak ka uspostavljanju dijaloga
izmeu Vlade i Specijalnog izvjestitelja. Takav dijalog kontribuira zadacima Specijal-
nog izvjestitelja, koji su definirani u rezoluciji 1994/72 Komisije za ljudska prava i sa
njegovim nastojanjima da otvori nove kanale komunikacija sa svim ukljuenim stra-
nama. Specijalni izvjestitelj je takoer ubijeen da slobodan razgovor bez predrasuda
predstavlja jedan od apsolutnih preduslova za dugotrajno poboljanje situacije ljud-
skih prava u bivoj Jugoslaviji. Zbog toga Specijalni izvjestitelj sa aljenjem primjeuje
visoko-polemian i agresivan nain na koji je Vlada odabrala da komentarie njegov
esti periodini izvjetaj. Od samog poetka, Vlada karakterizira rad Specijalnog izvje-
stitelja kao tendenciozan, jednostran i pristrasan. Specijalni izvjestitelj kategori-
no odbija ovakve nedokazane optube, koje se ne moe smatrati sukladnim sa
valjanim i konstruktivnim dijalogom. Veina pitanja koja je Vlada postavila u svojim
komentarima na esti periodini izvjetaj Specijalnog izvjestitelja, se odnose na meto-
dologiju koju Specijalni izvjestitelj i njegovo pomono osoblje koriste prilikom pro-
vedbe svojih zadataka izvjetavanja o stanju ljudskih prava u Saveznoj Republici
Jugoslaviji. Prema tome, Vlada ne preza od diskvalificiranja izvore Specijalnog izvje-
stitelja kao pristrasne. Dalje, ini se da je miljenje Vlade da Specijalni izvjestitelj za-
sniva svoje izvjetaje na neprovjerenim informacijama.

U odnosu na ove kritike, Specijalni izvjestitelj bi elio navesti sljedee. Zbog veoma
osjetljivog karaktera informacija koje se odnose na krenje ljudskih prava u bivoj Ju-
goslaviji, koje dobiva Specijalni izvjestitelj, on je odabrao da svoje metode rada zasniva
na praksi koja je ve uspostavljena unutar mree ostalih mandata koji se bave stanjem
u zemlji i tematskim pitanjima koja je uspostavila Komisija za ljudska prava. U skladu
s navedenim, u sluajevima gdje Specijalni izvjestitelj imao razloga da se boji da bi na-
voenje osoba ili lokacija u vezi sa navodnim krenjem ljudskih prava moglo ugroziti
ivote i obezbjednost datih osoba, on je namjerno odabrao da zatiti njihovu anonim-
nost. S druge strane, u sluajevima gdje je Specijalni izvjestitelj ocijenio odgovarajuim

394
i korisnim da se prui detaljnija informacija o okolnostima vezanim za odreeno kre-
nje ljudskih prava, on nije oklijevao u pruanju datih informacija.

Zbog slinog razloga je Specijalni izvjestitelj takoer odabrao da ne objavi izvore od

kojih je primio informacije i navode o krenjima ljudskih prava. Informacije na kojima
Specijalni izvjestitelj zasniva svoje izvjetaje dolaze iz irokog spektra izvora, ukljuu-
jui pojedince, lokalne i meunarodne nevladine organizacije i meunarodne vladine
organizacije. Informacije dobivene iz navedenih izvora se proceduralno provjeravaju
dva puta i uporeuju se sa ostalim neovisnim izvjetajima, s ciljem da se pronau pot-
krijepljeni dokazi o navodnim krenjima ljudskih prava.

Specijalni izvjestitelj kategoriki odbija tvrdnje Vlade da nije obratio dunu panju situaciji
u kojoj se nalaze Srbi u drugim dijelovima bive Jugoslavije. Specijalni izvjestitelj eli na-
glasiti da, principijelno, istu panju posveuje svim osobama ija su ljudska prava ugroena
ili se trenutno ugroavaju na teritorijama koje njegov mandat obuhvata, bez obzira na nji-
hovu etniku pripadnost. Dakle, Specijalni izvjestitelj je u svim svojim izvjetajima, opisao
krenja koja su izvrena nad i od strane svih strana ukljuenih u sukob u bivoj Jugoslaviji.

U svojim komentarima Vlada kritikuje Specijalnog izvjestitelja zbog toga to ne koristi

zvanine verzije imena mjesta u svojim izvjetajima, a koja se nalaze u Saveznoj Republici
Jugoslaviji. U skladu s tim, Specijalni izvjestitelj eli da naglasi da su imena lokacija i re-
giona, koji se pominju u njegovim izvjetajima, u skladu sa praksom koja je uspostavljena
i koju slijede najvee meunarodne vladine organizacije, koje djeluju u bivoj Jugoslaviji.
to se tie podruja koja su poznata pod imenima Kosovo i Sandak, treba napomenuti
da se ova imena pojavljuju u obliku koji koristi Komisija za ljudska prava u svojim rezo-
lucijama 1994/72 i 1994/76, kojima se definira mandat Specijalnog izvjestitelja.

U svojim komentarima na stavove 122-123, koji se odnose na linu bezbjednost, Vlada jo

jednom optuuje Specijalnog izvjestitelja da bazira svoje izvjetaje na neprovjerenim na-
vodima. U odnosu na navedeno, Specijalni izvjestitelj bi elio naglasiti da on ne posjeduje
provjerene i detaljne informacije u vezi sa veim brojem sluajeva muenja i ozbiljnog mal-
tretiranja, za koje je izvjeteno da su se desili posebno, ali ne i iskljuivo, u regionima Ko-
sova i Sandaka. Zbog navedenih razloga, Specijalni izvjestitelj je odabrao da ne objavi
izvore ovih informacija. Treba napomenuti da je Specijalni izvjestitelj, u vezi pitanja mue-
nja, u pismu od 21. jula 1994. gospodina, dao Vladi detaljnu listu vie sluajeva muenja i
zlostavljanja, za koje je izvjeteno da su se desili u Saveznoj Republici Jugoslaviji.

U odnosu na tvrdnje Vlade da je gospodin eljko Dakula uhapen u takozvanoj Re-

publici Srpskoj Krajini, Specijalni izvjestitelj napominje da je ova izjava u potpunoj
kontradikciji sa provjerenim navodima oevidaca, prema kojima je G-din Dakula
uhapen u Beogradu.

U odnosu na reference za Vladine navode koji se odnose na javno poticanje na diskri-

minaciju i mrnju protiv manjinskih grupa, Specijalni izvjestitelj eli na navede lan 20
Meunarodnog sporazuma o graanskim i politikim pravima, prema kojem: 1. Svaka
vrsta ratne propagande e biti zabranjena zakonom. 2. Svako zagovaranje nacionalne,

395
rasne ili vjerske mrnje koje predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstva ili
nasilje, e biti zabranjena zakonom.

tovie, Komitet za ljudska prava, u svojim Generalnim komentarima na lan 20, koji
su usvojeni 29. jula 1983. godine, na devetnaestoj sesiji, navodi da Glede prirode lana
20, Dave potpisnice su obavezne da usvoje neophodne zakonodavne mjere kojima se
zabranjuju aktivnosti koje se u njemu spominju, i da je ... stav 2 usmjeren protiv svih
vrsta zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mrnje koja predstavlja potsticanje na
diskriminaciju, neprijateljstva ili nasilje, gdje takva vrsta propagande ili zagovaranja
ima interne ili vanjske ciljeve prema dravi u pitanju. Iz toga je jasno da je nedvosmi-
slena odgovornost vlasti Savezne Republike Jugoslavije da sprijei i zabrani sve takve
aktivnosti, koje se spominju u navedenom lanu 20. U skladu s tim, Specijalni izvjestitelj
pozdravlja injenicu da se program Iskre i varnice nedelje vie ne emitira.

to se tie pitanja koje se odnosi na slobodu izraavanja i stanja medija u Saveznoj Re-
publici Jugoslaviji, Specijalni izvjestitelj napominje da e ova pitanja biti obraena u po-
sebnom izvjetaju koji e uskoro uslijediti. Ipak, evidentno je da se na neke od Vladinih
komentara ne moe izbjei dati odgovor u ovom kontekstu. Specijalni izvjestitelj poz-
dravlja objaenjenje Vlade koje se tie predloenog zakona o liberalizaciji Radio-televizije
Srbije. On istovremeno ali da je, zbog greke urednitva, izopaeno znaenje stava 126.
Zbog toga, upitna reenica treba biti kako slijedi: Ne ini se da Vlada ima namjeru da
usvoji nacrt zakona o liberalizaciji Radio-televizije Srbije, koji je postavljen pred zakono-
davnu vlast Srbije, prije nego to je odbaen od strane Predsjednika. Dalje, Specijalni iz-
vjestitelj vidi inicijativu za promjenom postojee legislative, kao ohrabrujui korak ka
veoj nezavisnosti javnih medija. Vladina tvrdnja da ... istina ovog pitanja je da su vojne
vlasti Republike Srpske (de facto vlasti na podrujima Bosne i Hercegovine pod srpskom
kontrolom) imale samo vojne pritvore, u koje su meunarodne humanitarne organizacije
imale pristup, je ogromno izvrtanje istine. Opirni dokazi zvjerstava poinjenih nad ci-
vilima mukarcima, enama, djecom i starim osobama u logorima koje su drali bosan-
ski Srbi, su prikupljeni, inter alia, od strane Komisije strunjaka, koja je uspostavljena na
osnovu rezolucije 780 (1992) Savjeta bezbjednosti, od 6. oktobra 1992. godine, i koji su
prezentirani u njenom finalnom izvjetaju (S/1994/674).

to se tie prigovora savjesti na vojnu obavezu u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Spe-

cijalni izvjestitelj je i dalje ubijeen da bi se ovo trebalo posmatrati kao legitimno izra-
avanje prava svakog pojedinca da odbije slubu u onim jedinicama vojnih snaga koje
su odgovorne za ozbiljna krenja ljudskih prava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Dakle, uzimajui u obzir prirodu sukoba u bivoj Jugoslaviji i injenicu da je Jugoslo-
venska armija bila ukljuena u neprijateljstva van svojih granica, u periodu od 1991.
do 1992. godine, Specijalni izvjestitelj smatra da osobe koje su odbile da slue u orua-
nim snagama imaju pravian ralog za to i da ih se, samim time, ne bi trebalo smatrati
dezerterima, nego da bi ih se trebalo smatrati prigovaraima savjesti.

Vlada takoer ocjenjuje nedokazanim zakljuak Specijalnog izvjestitelja da se stanje et-

nikih, vjerskih i jezikih manjina u Saveznoj Republici Jugoslaviji i dalje pogorava. U
odnosu na navedeno, Specijalni izvjestitelj eli naglasiti da su ovi navodi zasnovani na

396
informacijama i potvrenim izvjetajima dobivenim iz provjerenih izvora, te da opi-
suju brojne sluajeve zlostavljanja i diskriminacije lanova manjina. injenica da ve-
ina osoba, koje su se nale u situaciji da moraju napustiti Saveznu Republiku
Jugoslaviju kao izbjeglice, nisu Srbi, ovim izvjetajima daje dodatni kredibilitet.

U odnosu na situaciju na Kosovu, Vlada tvrdi da se etniki Albanci nisu alili na zlo-
stavljanje ili na bespravna krivina gonjenja. U ovom kontekstu, Specijalni izvjestitelj
eli skrenuti panju na direktne informacije iz razliitih izvora, prema kojima mnogi et-
niki Albanci radije odbijaju da se ne ale protiv, na primjer, lanova policijskih snaga,
zbog nepovjerenja u vlasti. Bez obzira na razloge koji lee u korijenu ovakvog ponaa-
nja, Specijalni izvjestitelj primjeuje da ovakva vrsta nevoljnosti da se kontaktiraju vla-
sti, moe objasniti mali broj prijava.

to se tie stanja osoba koje su pritvorene na Kosovu, Specijalni izvjestitelj je ve na-

pomenuo pismo od 21. jula 1994. godine, koje je Specijalni izvjestitelj poslao vladi Sa-
vezne Republike Jugoslavije, u vezi sa pitanjima muenja, a u kojim se daje pregled
velikog broja nedavno primjeljnih navoda o sluajevima muenja i zlostavljanja, koji su
izvjeteni da su se dogodili u toj dravi. Glede Vladine tvrdnje da predsjednik Okru-
nog suda u Pritini nije nikada imao sastanak koji se pominje u stavu 140 datog izvje-
taja, Specijalni izvjestitelj jednostavno napominje da je ova izjava u suprotnosti sa
informacijama primljenim od pouzdanih, nevladinih izvoda.

U vezi sa situacijom 25 Muslimana pritvorenih u Novom Pazaru i optuenim za pred-

stavljanje prijetnje teritorijalnom integritetu Savezne Republike Jugoslavije, koji se na-
vode u komentarima Vlade, Specijalni izvjestitelj napominje da su ove osobe navodno
bile u pritvoru od 23. maja 1993. godine i da je sudski proces protiv optuenih otpoeo
31. januara 1994. god., to je oko osam mjeseci nakon njihovog hapenja. Specijalni izvje-
stitelj je takoer dobio alarmantne izvjetaje prema kojima su ove osobe bile izloene oz-
biljnom zlostavljanju, a njihovo suenje je peti put odgoeno 29. jula 1994. godine. Prema
izvjetajima, 16 pritvorenih osoba su nedavno prekinuli trajk glau, koji su zapoeli 1.
augusta 1994. god., a u znak protesta zbog odgaanja sudskog procesa.

to se tie situacije osoba o kojima je ranije pisano, kao i ostalih osoba pritvorenih zbog
slinih razloga, Specijalni izvjestitelj eli naglasiti da, koliko god je to pravo neke drave
da istrai optube protiv svojih dravljana, njeno je i dunost da potiva njihov inte-
gritet i njihova osnovna ljudska prava, ukljuujui i pravo na pravino suenje, bez be-
spotrebnog odlaganja i pravo da ne budu izloeni muenju ili okrutnom, nehumanom
ili poniavajuem tretmanu tokom pritvora.

to se tie situacije u Vojvodini, Specijalni izvjestitelj bi elio naglasiti da, bez obzira na
povod nasilja u pokrajini, vlasti uvijek imaju odgovornost za sprijee, istrae i kazne
takve kriminalne radnje. U tom smislu, Specijalni izvjestitelj pozdravlja suradnju koja
je uspostavljena izmeu maarskih i vlasti Savezne Republike Jugoslavije.

Komentari dati od strane de facto vlasti bosanskih Srba e biti obraeni u kasnijem iz-
vjetaju. Ipak, Specijalni izvjestitelj bi elio naglasiti da je prikupljanje pouzdanih in-

397
formacija vezanih za stanje ljudskih prava u ovim regionima postalo prilino proble-
matino, zbog potekoe u dobivanju pristupa podrujima u Bosni i Hercegovini koja
su pod srpskom kontrolom. Nedavno su predstavnicima kako meunarodnih vladi-
nih, tako i nevladinih organizacija bili odbijeni zahtjevi za ulazak u data podruja.

Na poslijetku, Specijalni izvjestitelj se nada da su ove napomene dovele do nekih po-

janjenja na pitanja postavljena od strane Vlade i na njene komentare upuene na esti
periodini izvjetaj Specijalnog izvjestitelja. Specijalni izvjestitelj vrsto vjeruje da samo
konstruktivan dijalog moe doprinijeti poboljanju stanja u oblasti ljudskih prava u
bivoj Jugoslaviji.

398
Sloboda medija u opasnosti
Specijalni izvjetaj o medijima
E/CN.4/1995/54 od 13. 12. 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku,

Saveznu Republiku Jugoslaviju i Bivu Jugoslavensku
Republiku Makedoniju, s posebnim osvrtom na meunarodne aktivnosti.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 8)

I. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 9 54)..............................................................403

A. Kanali medija na podrujima pod kontrolom Vlade BiH
(paragrafi 9 37)..........................................................................................................404
1. Elektronski mediji (paragrafi 9 15) ...................................................................404
2. Pisani mediji (tampa) (paragrafi 15 20) ...........................................................405
3.Novinske agencije (paragraf 21) ...........................................................................406
4. Zakonski okvir (paragrafi 22 24).......................................................................406
5. Ogranienja slobode medija406
(u podrujima pod kontrolom V406lade) (paragrafi 25 37) ............................406
a) Fiziki napadi (paragrafi 25 29) .....................................................................406
b) Poticanje nacionalistike mrnje (paragrafi 30 32)......................................407
c) Drugi oblici ogranienja (paragrafi 33 37)....................................................408
B. Mediji na podruju pod kontrolom de facto vlasti
bosanskih Srba (paragrafi 38 43)...........................................................................409
C. Mediji na teritoriji pod kontrolom snaga HVO-a
(paragrafi 44 46)........................................................................................................410
D. Zakljuci (paragrafi 47 54)......................................................................................410

II. HRVATSKA (paragrafi 55 113) ...................................................................................411

A. Pregled medija u Republici Hrvatskoj (paragrafi 55 62) ...................................411
1. Elektronski mediji (paragrafi 55 58) .....................................................................411
2. Pisani mediji (paragrafi 59 62) ................................................................................412
B. Zakonski okvir (paragrafi 63 74) ...........................................................................412
C. Sloboda medija u opasnosti (paragrafi 75 90) .....................................................414
1. Ekonomske mjere (paragrafi 75 79) ..................................................................414
2. Monopoli (paragrafi 80 82) ................................................................................415
3. Pritisak na medije (paragrafi 83 90)..................................................................416
D. Potpirivanje nacionalne mrnje (paragrafi 91 96)...............................................417
E. Medijsko izvrtanje istine (paragrafi 97 100) .........................................................417
F. Podruja pod zatitom Ujedinjenih naroda (UNPA)
(paragrafi 101 103)....................................................................................................418
G. Zakljuci (paragrafi 104 113)..................................................................................419

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA

(SRBIJA I CRNA GORA) (paragrafi 114 171)............................................................420
A. Pregled medija (paragrafi 114 133) .......................................................................420
1. Elektronski mediji (paragrafi 114 123) ..............................................................420
2. Pisani mediji (paragrafi 124 132).......................................................................421
3. Novinske agencije (paragraf 133) ........................................................................423
B. Zakonski okvir (paragrafi 134 143) .......................................................................423
C. Pritisak na medije (paragrafi 144 151) ..................................................................424

400
 D. Nacionalna diskriminacija i medijsko izvrtanje istine
(paragrafi 152 164)....................................................................................................425
E. Zakljuci (paragrafi 165 171) .................................................................................427

IV. BIVA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

(paragrafi 172 200).........................................................................................................428
A. Pregled medija (paragrafi 172 182) .......................................................................428
1. Elektronski mediji (paragrafi 173 178) .............................................................429
2. Pisani mediji (paragrafi 179 182).......................................................................429
B. Zakonski okvir (paragrafi 183 189) .......................................................................429
C. Nacionalistike tenzije (paragrafi 190 191) ..........................................................430
D. Ogranienja slobode medija (paragrafi 192 195).................................................430
E. Zakljuci (paragrafi 196 200) ..................................................................................430

V. MEUNARODNE AKTIVNOSTI (paragrafi 201 204)............................................432

VI. GENERALNI ZAKLJUCI (paragrafi 205 210) .......................................................432

VII. PREPORUKE (paragrafi 211 216).............................................................................433

401
Uvod

1. Mediji (sredstva javnog informiranja) bive Jugoslavije su jedan od najznaajnijih

sredstava u propagiranju vojnog sukoba u tom regionu. Smatra se da su mediji ak bili
i aktivni uesnici u samom konfliktu, te da su sami podsticali ili izazivali mnoga kre-
nja ljudskih prava i meunarodnog zakona o humanosti.

2. S obzirom na ozbiljnost ovih pitanja, Specijalni izvjestitelj je uputio svoje osoblje na

pripremu sadanjeg specijalnog izvjetaja o medijima, za prezentiranje Komisiji o ljud-
skim pravima, u skladu s paragrafom 37 rezolucije 1994/72 Komisije o ljudskim pra-
vima, donesene 9.3.1994. i odluke Ekonomskog i drutvenog vijea 1994/262, donesene
22.7.1994. godine

3. Izvjetaj se zasniva na opem pregledu funkcioniranja radio-televizijskih i tampa-

nih medija u svim republikama bive Jugoslavije, izuzev Slovenije. Jo od njegovog
imenovanja u augustu 1992. godine, Specijalni izvjestitelj posebnu panju je poklonio
pitanju medija, openito u sreivanju informacija, te osobito tokom njegovih misija na
tu teritoriju. U prethodnim izvjetajima je izrazio ozbiljnu zabrinutost za stanje u kome
nalaze se mediji u tom regionu.

4. Zbog nepristupanosti pojedinih podruja bive Jugoslavije, izazvane ratnom situa-

cijom i odbijanjem Vlade Savezne Republike Jugoslavije da sarauje i omogui pristup
drugima, Specijalni izvjestitelj je bio onemoguen da provede detaljno istraivanje i
analizu situacije u kojoj su bili mediji toga podruja. Stoga se on odluio na to da pri-
vue panju Komisije temeljnim prouavanjem medija u bivoj Jugoslaviji, pod nazi-
vom: Smiljeni rat: Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

5. Specijalni izvjestitelj takoer se odluio navesti izvjetaje o stanju u kome se nalaze

mediji u bivoj republici Jugoslaviji, a koje je pripremilo Vijee Europe, kao i Koordi-
nacioni centar za nezavisne medije na podruju Balkana, sa sjeditem u Ljubljani.
(Sponzori toga centra su Meunarodna federacija novinara i Meunarodna federacija
novinskih izdavaa.)

6. Specijalni izvjestitelj biljei meunarodne instrumente i rezolucije koje osiguravaju

slobodu izraavanja i miljenja (za detaljnije informacije pogledati Meunarodni spo-
razum o graanskim i politikim pravima, lan 19, i Europsku konvenciju o ljudskim
pravima, lan 10, kao i irok spektar dokumenata Ujedinjenih naroda o datoj temi, kao
to su: E/CN.4/Sub.2/1989/26; E/CN.4/Sub.2/1990/11; E/CN.4/Sub.2/1991/9;
E/CN.4/Sub.2/1992/9; E/CN.4/1994/33; CCPR/C21/Rev.1 (gen. primjedba 10), te
rezolucije Komisije o ljudskim pravima: 1984/26, 1985/17, 1986/46, 1987/32, 1988/37,
1989/31, 1990/32, 1991/32, 1992/22 i 1994/33.

7. Takoer se upuuje i na znaajne dokumente sa Kongresa o sigurnosti i saradnji u Eu-

ropi, kao i na Vijee Europe, koje je postavilo standarde o slobodi medija, te na izvje-
taje Vijea o stanju medija u bivoj Jugoslaviji.

403
8. Naposljetku, Specijalni izvjestitelj upuuje na lan 20 Meunarodnog sporazuma o
graanskim i politikim pravima, te na lan 4 Meunarodne konvencije o eliminiranju
svih oblika rasne diskriminacije, u kome se navodi da je bilo kakvo propagiranje rata
ili podsticanje rasne, nacionalne ili vjerske mrnje, koja dovodi do diskriminacije, ne-
prijateljstva ili nasilja, suprotno ljudskim pravima i strogo zabranjeno dravnim zako-
nom.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Kanali medija na podrujima pod kontrolom Vlade BiH

1. Elektronski mediji

9. Iako se cifre esto mijenjaju, u Sarajevu trenutno funkcioniraju dvije televizijske kue,
te osam radio-stanica. Dominantnu ulogu RTV-medija u glavnom gradu BiH ima
RTVBiH, koja je prije aprila 1992. godine nosila naziv RTV Sarajevo. RTVBiH, koja se
sastoji od bitnijih radio i TV-stanica u dravi, ima mogunost pokrivanja signalom go-
tovo itave teritorije BiH. Ipak, ta mogunost se drastino smanjila tokom rata, uesta-
lim napadima na mreu sistema prijenosa, zatim periodinim preuzimanjem
prijenosnih ureaja, kao i nestancima elektrine energije. Prije aprila 1992. godine, ova
televizijska kua emitirala je program na tri kanala, dok sada emitira samo na jednome,
i to na manjem, ogranienom podruju, koje obuhvata Sarajevo, Tuzlu, Zenicu i, u sko-
rije vrijeme, Mostar.

10. RTVBiH je javno dravno preduzee, koje dosta ovisi o Vladinim izvorima po pi-
tanju izvjetavanja novosti, iako, takoer, nudi i dosta meunarodnih emisija. Njome
upravlja generalni direktor, koga u ratnom periodu postavlja Predsjednitvo BiH.

11. Osim RTVBiH, postoji jo jedna televizijska kua, koja funkcionira u Sarajevu. To je
TV Hayat, mala privatna kompanija s ogranienim signalom, tako da ak i neki dijelovi
Sarajeva imaju potekoa s prijemom signala. TV Hayat, koja u posljednje dvije godine
emitira program uz prekide, nudi programsku emu koja obuhvata novosti, muziku,
sport, intervjue i filmski program. Njen ureivaki odbor ine samo pripadnici musli-
manske vjeroispovijesti.

12. Radio Bosne i Hercegovine, radijski kanal RTVBiH, predstavlja glavni izvor infor-
macija na podruju Sarajeva, a u toku rata bio je glavna radijski kanal. On se emitira na
FM opsegu frekvencije, kao i na kratkim i srednjim talasnim frekvencijama, te ima si-
gnal diljem BiH i ire. Ova radio stanica esto prenosi novosti (Dnevnik) sa RTVBiH u
20,00 sati.

13. Tokom rata, stanovnici Sarajeva imaju irok izbor radijskih programa, posebno zah-
valjujui novim stanicama, iji su kvantitet i raznovrsnost poboljali medijsku situaciju
u glavnom gradu. Da nije nestanka i redukcije elektrine energije, te nedostatka bate-
rija, bosanskohercegovaki graani bi imali stalan pristup znatnom broju izvora infor-

404
macija. Radio 99 je privatni radio, koji je navodno blizak glavnoj opozicionoj stranci
Socijaldemokratama (bivoj Komunistikoj partiji). Te dvije radio-stanice dnevno emi-
tiraju meunarodne programe i vijesti iz inozemstva. Radio Vrhbosna, relativno nova
stanica, bliska je sarajevskoj hrvatskoj zajednici i Katolikoj crkvi.

14. Takoer, postoje i ostale radio stanice: Radio Hajat, Radio M, Radio 202, Radio
Stari grad i Radio Sajgon (vojna radio-stanica). U ostalim podrujima BiH, kao to su
Tuzla, Zenica, Visoko, Kiseljak i Kakanj postoji nekoliko malih regionalnih radio i te-
levizijskih stanica.

2. Pisani mediji (tampa)

15. U Sarajevu se trenutno objavljuju dvije dnevne novine, Osloboenje i Veernje

novine. Svake od tih novina izdaje i dodatno izdanje, Osloboenje u Zenici, a Veer-
nje novine u Tuzli, kao i sedminu izdanje za inozemstvo u Sloveniji.

16. Osloboenje, javno preduzee koje je bilo u vlasnitvu Socijalistikog saveza radnog
naroda, postalo je zajednika dioniarska firma u martu 1992. godine. Uprkos unite-
nju njihovih glavnih redakcija u Sarajevu, to su uinile snage bosanskih Srba sredi-
nom 1992. godine, Osloboenje se objavljivalo svakog dana tokom rata i dobitnik je
mnogih nagrada meunarodnog novinarstva, kao i nagrada za mir, zasluenih za do-
stignua pod izuzetno tekim uslovima. Glavnog urednika biraju sami novinari me-
usobno, a njihov ureivaki odbor je po strukturi multinacionalan. Osloboenje se ne
suzdrava od izdavanja kritika na raun politike vlasti, iako njihova generalna urei-
vaka politika tei da se ne sukobljava sa Vladinom politikom.

17. Veernje novine, sa manjim brojem izdanja, pretrpjele su hroninu oskudicu roto-
papira, te su uspijevali objavljivati novine u prosjeku samo dva ili tri puta sedmino,
sve do 1994. godine, kada su uspjeli postii da objavljuju novine svakog dana. Urei-
vaki odbor ovih novina je multinacionalan i ima uravnoteenu ureivaku politiku.

18. U BiH postoji izuzetno veliki broj sedminih urnala i asopisa. Meu najistaknu-
tijim su BH Dani i Ljiljan. BH Dani je privatni magazin i funkcionira neovisno od vlade
i vladine politike. Ovaj magazin ima reputaciju profesionalnog asopisa bez predra-
suda, a lanci su mu analitikog duha. Dosta je cijenjen u Sarajevu, kao i u inozemstvu.

19. List Ljiljan otvorena je muslimanska publikacija, u ijem se ureivakom odboru

nalaze iskljuivo Muslimani, te izraava nacionalistike poglede. Drugi znaajni listovi
obuhvataju: Islamski glas i Bosna s izdavakim sjeditem u Zenici, te Vrelo i Zmaj
od Bosne, objavljivani u Tuzli. U samoj Tuzli se pak navodno tokom rata objavljuje
vie od 15 razliitih novina. U Sarajevu se objavljuje Steak, u kome se iznose mi-
ljenja i stavovi sarajevskih Hrvata.

20. Takoer je bitno spomenuti i bosansku tampu iseljenika, uglavnom objavljivanu u

Sloveniji i Njemakoj za bosanske izbjeglice i druge graane koji ive izvan Republike.

405
Ti asopisi imaju razliita politika opredjeljenja, a njihov znaaj lei u ulozi izvora in-
formacija Bosancima koji rade u inozemstvu i izbjeglicama, koje se planiraju vratiti ili
koje finansijski doprinose razliitim djelatnostima u Bosni. Takve najpopularnije pu-
blikacije su BH exclusive (Hrvatska), UNA (Hrvatska), te Euro-Bosna (Njema-
ka).

3. Novinske agencije

21. esto su novinari, zbog prekida u komunikaciji ili vojnih napada, primorani da se
koriste informacijama koje bi davao Vojni centar za tampu, Ministarstvo unutra-
njih poslova ili Vladin centar za tampu. U skorije vrijeme formirana je Novinska
agencija Osloboenja (ONASA), te su se na taj nain neke komunikacijske veze s dru-
gim dijelovima BiH uspostavile, to je doprinijelo boljem toku informacija.

4. Zakonski okvir

22. Zakonski okvir reguliranja medija trenutno je neodreen. Prije nego to razjasni pi-
tanje primjene i vaenja zakona o slobodi tampe, BiH mora rijeiti problem primjen-
ljivosti i vaenja biveg jugoslavenskog zakonskog sistema. Trenutno je jo uvijek na
snazi Ustav Republike BiH iz 1974. godine. Takoer je jo od poetka rata 1992. godine
paket zakona, koje je Predsjednitvo donijelo, a kasnije Parlament odobrio, promijenio
bosanskohercegovaki zakonski okvir. U isto vrijeme, Predsjednitvo je usvojilo paket
zakona u kome se navode federativni zakoni koji vie nee vaiti u BiH. Stoga je BiH
prihvatila i zadrala federativni krivini zakon bive Socijalistike Federativne Repu-
blike Jugoslavije, ukljuujui i lan 133 (osim par. od 2 do 9).

23. Sloboda tampe u BiH osigurana je u zakonu, lanovima 177 i 178 Ustava iz 1974.
godine. Osim toga, republiki zakon iz perioda prije ostvarenja nezavisnosti o RTV,
kao i Saveznai zakon iz 1990. godine o javnom informiranju jo uvijek su na snazi i nee
se mijenjati.

24. Parlament BiH, slijedei ovogodinji Vaingtonski sporazum, usvojio je novi

ustav, kojim se osniva Federacija na teritoriji BiH. U aneksu sporazuma, nova Federa-
cija navodi brojne meunarodne instrumente, kao to su Meunarodni sporazum o
graanskim i politikim pravima, koji su uvrteni u novi Ustav.

5. Ogranienja slobode medija (u podrujima pod kontrolom Vlade)

a) Fiziki napadi

25. Oruani napadi na medijske kapacitete predstavljaju bitan element u strategiji sr-
pskih snaga, naroito u toku njihova ranog napada u proljee 1992. godine. Vei dio
od ukupno 11 predajnika koji su pripadali RTV Sarajevu (kasnije RTV BiH) preuzet je

406
ili uniten. Predajnik na planini Hum kod Sarajeva vie puta su napale vazduhoplovne
vojne jedinice JNA u aprilu i maju. Sad RTVBiH ima kontrolu nad svega dva predajnika
u svojoj mrei (na Humu i Bjelanici). Predajnici koje su okupirale snage bosanskih
Srba bili su reprogramirani da emitiraju signal TV Beograda, to je dovelo do djelimi-
ne informativne blokade u veem dijelu BiH, tako da je taj signal srbijanskog TV-pro-
grama pokrivao oko 70 % bosanskohercegovake teritorije.

26. U samom Sarajevu, tabovi RTVBiH su pod konstantnim granatiranjem. Uprkos

tome, stanica je nastavila emitiranje progama sve do danas, to dijelom moe zahvaliti
svom sjeditu u zgradi od armiranog betona, napravljenoj da izdri napade.

27. Prema meunarodnim posmatraima, ove akcije vojnih snaga bosanskih Srba pred-
stavljale su bitne korake u ostvarenju njihovih vojnih planova i propagiranju etnikog
ienja, to dokazuje injenica da su TV Beograd, a kasnije i TV Pale i TV Banja Luka,
esto emitirali lane ili iskrivljene informacije, oigledno namjeravajui da opravdaju
vojne operacije Srba i da podstaknu nacionalistiku mrnju, istovremeno zanemaru-
jui uasne dokaze krenja ljudskih prava koje su inile snage bosanskih Srba. Vojne ak-
tivnosti protiv medijskih kapaciteta u BiH takoer su predstavljale oigledan pokuaj
da stvore informativnu blokadu, kako bi sprijeili da vijesti odu u ostatak svijeta.

28. Snage bosanskih Srba konstantno su granatirale glavnu redakciju Osloboenja u

Sarajevu, to je dovelo do njenog unitenja sredinom 1992. godine. Ipak, osoblje tih no-
vina nastavlja s radom u podrumu. Poto su njihovi ureaji za tampanje bili u istom
podrumu, novine su mogle nastaviti svoje objavljivanje, a osoblje je lino dijelilo pri-
mjerke novina na ulicama. Meutim, sve je to bilo ogranieno na podruje Sarajeva.
Tokom rata, Osloboenje je postalo vodei simbol bosanskohercegovake borbe za
opstanak. Pisani mediji u Sarajevu, ali i diljem BiH, imali su problema s nedostatkom
osnovnog materijala i drugih neophodnih usluga i sredstava kao to su: gorivo, rota-
cioni novinski papir, tinta, tamparska mainerija i elektrina energija, to je oteavalo
same uslove rada.

29. Tokom rata, ubijen je ili ranjen najmanje 41 strani i domai novinar, ukljuujui i me-
dijske tehniare. Ovakvi sluajevi predstavljaju najozbiljniju prijetnju slobodi izvjeta-
vanja, naroito u onim situacijama u kojima su rtve napadnute prvenstveno zbog
svoje profesije.

b) Poticanje nacionalistike mrnje

30. Uprkos relativnoj neuestalosti vrijeanja i kleveta protiv bilo kojeg naroda u bo-
sanskohercegovakim medijima, suprotno medijima u ostalim republikama bive Ju-
goslavije, takvi napadi nisu bili ni na koji nain izuzeti iz javnog diskursa. Jedan takav
primjer bio je poziv na Radio Hajatu 5.2.1994. godine, koji je uslijedio nakon masakra
na pijaci Markale, a pozivao je Muslimane da se osvete sarajevskim Srbima i Hrvatima.

31. Neki mediji se odnose prema itavim etnikim grupama i narodima uvredljivim iz-
razima. Naprimjer, sarajevski list Ljiljan esto objavljuje lanke u kojima naglaava

407
razlike meu narodima. List se, takoer, protivi mijeanim brakovima, opisujui ih kao
prijetnju budunosti lokalne muslimanske populacije.

32. U prethodnom izvjetaju navodi se podsticanje nacionalistike i vjerske mrnje u BiH.

Prvog aprila 1993. godine, tuzlanski list Zmaj od Bosne objavio je lanak u kome se na-
vodi: Svaki Musliman bi instinktivno poelio spasiti svog komiju Srbina umjesto da je
obratno; ipak, svaki Musliman mora imenovati Srbina i zakleti se da e ga ubiti.

c) Drugi oblici ogranienja

33. Vlada je namjeravala nametnuti odreena pravila po pitanju medijske ureivake

politike. Dana 13.8.1994. godine, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Enes
Kari poslao je zvanino pismo svim radijskim i TV-stanicama u BiH, u kome se kae:
U skladu s regulacijama koje se tiu funkcioniranja medija u Republici BiH tokom rat-
nih uslova, elimo vam skrenuti panju da emitovanje muzike iz agresorskih drava
nije dozvoljeno. To se odnosi na sav muziki materijal, a posebno na izvoae koji, po-
javljivanjem na radio i TV-programima na teritoriji BiH, izazivaju nezadovoljstvo i re-
volt meu graanima. U isto vrijeme, ureivaki uredi radio i TV-stanica obavezni su
da profesionalno i politiki, u okviru svoje ureivake politike, odgovorno procijene po-
godnost emitiranja snimaka izvoaa koji su napustili nau dravu tokom perioda agre-
sije na nau zemlju, bez obzira na to da li su preli na agresorsku stranu ili otili u druge
zemlje.

34. Direktor RTVBiH nedavno je proizvoljno uklonio etiri urednika s njihovih pozicija.
Razlog koji je dat za to bilo je emitiranje kontraverznog programa o generalnom se-
kretaru Djeije ambasade u Sarajevu. Ta otputanja izazvala su burne reakcije javnosti,
ali odluka nije promijenjena. Meutim, prema zakonu, direktor nema pravo da zami-
jeni urednike RTVBiH bez dozvole Parlamenta.

35. Zbog nedostatka zatite novinara, o nekim se osjetljivim predmetima nije izvjeta-
valo u medijima. Jedan primjer je neizvjetavanje o anarhiji, korupciji i nasilju na uli-
cama Sarajeva, koje je provodio bosanskohercegovaki armijski komandir, svima
poznat pod nadimkom Caco. Kako je ispriao za knjigu Smiljeni rat, zamjenik ured-
nika Osloboenja priznao je da je bio zastraen, komentirajui da bi Cacini ljudi dan
nakon istraivanja o Caci doli po sve nas i odveli nas. Moje pravilo je da nita ne radim
to bi nas moglo sprijeiti u objavljivanju.

36. Kao i u ostalim dijelovima bive Jugoslavije, samocenzura u BiH predstavlja bitan
element rada novinara. Dok neki novinari pokuavaju odrati svoje profesionalne stan-
darde, drugi, veinom mlai, pokuavaju nametnuti samocenzuru.

37. Neki novinari napadaju de facto vlasti bosanskih Srba i Hrvata, a suzdravaju se od
kritiziranja same Vlade BiH. Krivica za kriminalne aktivnosti uvijek bude prebaena na
druge, a vrlo malo, ako se i spomene uope, odnosi se na ozbiljnu kritiku Vlade ili ru-
kovodstva vojske.

408
B. Mediji na podruju pod kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba

38. Jedan od najbitnijih elemenata strategijskog plana de facto vlasti bosanskih Srba u
BiH je stvaranje vlastitih medija, iji bi glavni cilj bio irenje politike propagande u ko-
rist Srpske demokratske stranke (SDS) i de facto vlasti bosanskih Srba. ak je teko i po-
smatrati ove medije u kontekstu razmatranja slobode medija, poto su, ab initio,
stvoreni na silu i jasno s ciljem da izvru informacije, te, na taj nain, poslue vojnim i
politikim ciljevima.

39. Ovi mediji stalno navode genocid, koga su Muslimani poinili nad Srbima, te
Muslimane nazivaju mudahedinima ili islamistima, koji hoe da nametnu islam
Srbima. Ubijanje Muslimana navodi se kao sveta dunost, opravdana ciljem da se za-
titi pravoslavlje. U vojnim izvjetajim s ratita, srpske snage su gotovo uvijek na-
padnute i onda primorane da se brane, rijetko same zapoinjui napade protiv
neprijatelja. Uvijek su muslimanske snage ili ustae (Hrvati, sam naziv ustae
odnosi se na faistiku organizaciju aktivnu u Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata)
oni koji su odgovorni za provokacije.

40. Televizijske stanice su oformljene na Palama i u Banjoj Luci, iji signal je lahko do-
stupan u Sarajevu, ali i u gotovo itavoj BiH. TV Pale konstantno napada i vrijea sa-
rajevsku populaciju, naroito Muslimane. Predsjednika Izetbegovia ova stanica naziva
balija, to predstavlja izuzetno uvredljiv izraz na domaem jeziku, te izvrtanje i ismi-
javanje njegovog imena Alija. Srbi koji su ostali u Sarajevu nazivani su alijinim Sr-
bima ili izdajnicima srpskog interesa i ljudi.

41. Uprkos efektivnom stilu izvjetavanja stanica na Palama i Banjoj Luci, najvaniji
TV-program na teritoriji BiH pod kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba je onaj TV-
Srbije, prenesen na bosansku televiziju preko predajnika koje su vojne snage bosanskih
Srba otele od RTVBiH. No, nedavne politike razlike izmeu de facto vlasti bosanskih
Srba i Vlade Srbije dovele su do oiglednog smanjenja prisustva programa TV-Srbije na
bosanskim televizijskim talasima.

42. De facto vlasti bosanskih Srba takoer su oformile informativnu agenciju SRNA na
Palama. SRNA ima monopol nad medijskim informacijama koje stiu s teritorija pod
kontrolom snaga bosanskih Srba, te oigledno daje sve od sebe kako bi dovela do kon-
fuzije o stvarnoj situaciji na toj teritoriji. Naprimjer, jedan od razloga za zabrinutost je
prisvajanje i davanje imena Osloboenje novini sa sjeditem u dijelu Sarajeva pod
kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba i koja se zove Srpsko Osloboenje.

43. Pored svega navedenog, snage bosanskih Srba preuzele su i nekoliko lokalnih radio
stanica i malih publikacija u BiH, smjenjujui novinare, dopisnike i urednike prema
svojim kriterijima nacionalnog porijekla i politikog miljenja, a onda su se koristile
tim kanalima u svrhu propagande. Ovi mediji su openito pod kontrolom lokalnih
vojnih i politikih voa.

409
C. Mediji na teritoriji pod kontrolom snaga HVO-a

44. Svi mediji koji se nalaze na teritoriji pod kontrolom HVO-a u BiH formirali su se uz
preutnu ili javnu pomo Republike Hrvatske. Elektronski mediji, naroito TV, ope-
nito ne emitiraju programe svoje proizvodnje, ve ekskluzivno izvjetavaju za hrvatske
medije i direktno prenose programe Republike Hrvatske. Zvanino, u irokom Brijegu
u zapadnoj Hercegovini, postoji televizijska i radio-stanica, ali je to u osnovi dopisni-
ki servis za HTV iz Zagreba. Stanovnitvo ovog podruja, kao i dijelovi u kome ive
Hrvati iz centralne Bosne, jedino gledaju Hrvatsku TV (HTV).

45. U svome izvjetavanju kanali pod kontrolom HVO-a esto pruaju iskrivljene i lane
informacije. U izvjetajima se Muslimani vrijeaju nazivima balije, mudahedini i
fundamentalisti. Ovi mediji promovirali su diskriminaciju, mrnju, te, u vezi s njima,
i krenja ljudskih prava. Medijski dopisnici u Republici Hrvatskoj (i elektronski i tam-
pani) naroito su doprinijeli nacionalnoj mrnji. Izvjetaji o sukobima esto su obuh-
vatali jedino iskaze o muslimanskim zloinima, muslimanskom granatiranju i
muslimanskim napadima.

46. U pogledu stvaranja nove bosansko-hrvatske federacije, uloga ovih medija nije
jasna. Izgleda da su isto promoviranje diskriminacije i mrnje, kao i uvredljive opaske,
vidljivo umanjene, iako ne potpuno eliminirane. Jedan uoljiv primjer pozitivnog raz-
voja je u Mostaru, gdje su pokuaji posredovanja UNPROFOR-a i uprave Europske
unije, naroito u pogledu lokalnih radio-stanica, doveli do smanjenja tenzija.

D. Zakljuci

47. Mediji na teritoriji pod kontrolom vlade BiH dosta su pretrpili zbog vojnog sukoba.
Unitavanje njihove opreme planski je provoeno, te je dovelo do informativne blo-
kade o dogaajima u zemlji, ograniavajui pristup stanovnitvu razliitim izvorima in-
formacija. Politiki voe pojedinih grupa podsticali su svoje medijske sauesnike u
krenju ljudskih prava, ohrabrujui ih da objavljuju neistine i etnike napade, te su, ta-
koer, poduzimali akcije protiv onih koji su izvjetavali iz neke druge perspektive,
drukije od njihove. Kao posljedica, veliki broj medijskih kanala pretrpio je napade koji
se kreu od prekida elektrine energije do ubistava novinara i tehniara, kao i do zra-
nih napada na predajnike. Od velike vanosti je unitenje medijskih kapaciteta, jer me-
diji igraju bitnu ulogu u ratu, kao instrumenti moi i obmane.

48. Svi mediji na teritoriji pod kontrolom Vlade BiH nemaju zadovoljene osnovne
uslove za normalno funkcioniranje, naroito u pogledu opreme. Jednostavno im je po-
trebna strana finansijska i tehnika pomo, da bi opstali. Nezavisni mediji u izuzetno
su tekoj situaciji, dovodei dalji razvoj demokratije u BiH u rizino stanje.

49. Vlada BiH nije jo u mogunosti da napravi primjenljiv okvir zakona, koji e regu-
lirati pitanje slobode medija. Postoji potreba da se na praktian nain provedu specifi-
ne odredbe meunarodnih zakonskih instrumenata. Meuvladine, kao i druge

410
meunarodne organizacije, trebalo bi da pomognu BiH u razvoju ovog zakonskog
okvira, te nadgledaju njegovu provedbu. Tu znaajnu ulogu moe odigrati Vijee Eu-
rope.

50. Stranka demokratske akcije (SDA) ima tendenciju da vri neprikladan utjecaj nad
najvanijim medijima, naroito RTVBiH i nekim radio stanicama. Vladu bi trebalo pod-
stai da sprijei takve utjecaje i da potuje meunarodno priznate principe koji se tiu
nezavisnosti medija.

51.De facto vlasti bosanskih Srba ire propagandu preko medija pod njihovom kon-
trolom. Glavni zadatak tih medija je da daju politiku potporu SDS-u, kako bi oprav-
dali njihove vojne operacije, te da zatakaju ili prikriju izvrene zloine.

52. Slian stav je imao HVO. Nastavljanje ovakvih ureivakih politika normalno bi
predstavljalo ozbiljno krenje odredbi novog Saveznog Ustava i prepreku funkcioni-
ranju Federacije BiH.

53. Veina medijskih kanala je u veoj ili manjoj mjeri odgovorno za irenje lanih in-
formacija, te ak i za podsticanje nacionalistike mrnje i doprinos stvaranju atmosfere
osvetoljubivosti. Takvo izvjetavanje doprinijelo je izvravanju mnogih zloina i zvjer-
stava.

54. Sloboda medija i openito prihvatljivi uvjeti rada i dalje ovise o politikom rjeenju
sukoba. To ne znai, pak, da se neke slobode ne mogu ak i sada potovati, te da bi rat
trebalo da poslui kao izgovor za zloupotrebu tih komunikacijskih kanala i zatakava-
nje i suzbijanje pluralistikih inicijativa. Demokratski karakter bilo koje politike vlasti
u BiH moe se provjeriti, izmeu ostalog, pomou stepena slobode medija.

II. HRVATSKA

A. Pregled medija u Republici Hrvatskoj

1. Elektronski mediji

55. Najutjecajniji medijski kanal, po miljenju javnosti u Hrvatskoj, jeste HRT (ranije
poznata kao RTV Zagreb), jedina radio i televizijska stanica koja emitira program na
nivou drave. HRT je pod vlasnitvom drave, finansira se obaveznom pretplatom,
koju plaaju graani koji posjeduju TV-prijemnike. Parlament bira generalnog di-
rektora HRT-a. Direktore radio i TV-stanica bira Vlada na preporuku generalnog di-
rektora.

56. Pored HRT-a postoje i druge TV-kue u Hrvatskoj, ali one funkcioniraju samo na lo-
kalnoj razini. Druga zagrebaka stanica, koje se nalazi u privatnom vlasnitvu, jeste
OTV (Omladinska TV). Ona se istie po svojoj otvorenosti i prikazivanju miljenja ma-
njine.

411
57. U Hrvatskoj se moe primiti i signal TV Banje Luke iz BiH, koji je pod kontrolom
Srba, a koji prenosi ne samo svoje vijesti, nego i novosti TV Beograda, TV Pala i drugih,
a vlasti ga nisu blokirale.

58. Najvaniji radio kanal je Hrvatski radio (HR), dio HRT-a. On irom drave ima ra-
sprostranjenu mreu stanica i dopisnika. Pod upravom je drave, te zajedno sa HRT-
om odraava odluujui utjecaj Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na izbor i
postavljanje urednika, kao i openito na itavu ureivaku politiku. irom zemlje, pak
postoji impresivan broj lokalnih radio-stanica (vie od 50), od kojih mnoge emitiraju
kritike poglede i miljenja na raun Vladine politike.

2. Pisani mediji

59. U Hrvatskoj postoji veliki broj urnala i listova. Dvoje, od ukupno etvere dnevne
novine od nacionalne vanosti, Vjesnik i Veernji list, pod vlau su drave, a druge
dvoje dnevne novine, Slobodna Dalmacija i Glas Slavonije, bliske su vladajuoj stranci,
te privatizirane i u vlasnitvu osoba koje su bile simpatizeri HDZ-a. Jedine dnevne no-
vine koje su se politiki distancirale od HDZ-a su novine Novi list iz Rijeke. Moe se za-
paziti da Vjesnik, iako blizak Vladi, u skorije vrijeme pokazuje sve veu nezavisnost u
svojim ureivakim pogledima.

60. Ostale publikacije obuhvataju sedmina i mjesena izdanja, kao to su: Arzkin,
Danas, Feral Tribune, Globus, Nedjeljna Dalmacija, Star (Zvijezda) nove generacije, kao
i politike listove poput Erazmusa i Vijenca. Pored ovih, postoje i lokalne novine koje
uglavnom izvjetavaju o lokalnim i regionalnim pitanjima.

61. Moe se zapaziti da postoji i nekoliko preteno srpskih listova, dostupnih javno-
sti, u koje spadaju: list srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, te Gomirske novine koje
se objavljuju na irilinom pismu. Osim ovih, objavljuju se i listovi na maarskom i
jezicima manjina.

62. Prema informacijama koje je objavilo Ministarstvo vanjskih poslova, u Hrvatskoj je

u maju 1993. godine bilo registrirano vie od 360 publikacija.

B. Zakonski okvir

63. Glavni zakonski dekreti, koji reguliraju slobodu medija u Republici Hrvatskoj su
Ustav iz 1990. godine, Dekret o radiju i televiziji (donesen u julu 1990. godine), Zakon
o javnom informiranju (iz aprila 1992. godine), te Zakon o telekomunikacijama i po-
tanskim uslugama (iz juna 1994. godine).

64. Republika Hrvatska slae se sa Meunarodnim sporazumom o graanskim i poli-

tikim pravima, te je formalno uvela 4 dokumenta Vijea Europe koja se tiu slobode
medija u pravni sistem 1990. godine. Zajedno s usvajanjem ovih odredbi, parlament je

412
donio posebne mjere koje obavezuju Vladu i druge nivoe vlasti da djeluju u skladu s
tim meunarodnim dekretima.

65. lan 38. Ustava garantira slobodu miljenja i izraavanja misli naroito (ukljuu-
jui) slobodu tampe i drugih sredstava komunikacije. Istim lanom, zabranjuje se
cenzuriranje, a novinarima se jami sloboda izvjetavanja i pravo pristupa informaci-
jama.

66. lan 39. Ustava odnosi se na trenutnu hrvatsku politiku klimu, u kome se navodi
da bilo koji poziv ili podsticanje na rat, ili pribjegavanje nacionalnom, rasnom ili vjer-
skom nasilju, kao i openito bilo koji oblik netolerancije, mora biti zabranjen i kanjen.

67. lanovima 16. i 17. Ustava dozvoljava se hrvatskom parlamentu ili predsjedniku Re-
publike Hrvatske da ogranii ustavna prava i garancije tokom ratnog stanja ili nepo-
sredne ugroenosti nezavisnosti i jedinstva Republike, ili u sluaju neke nacionalne
katastrofe.

68. lanom 49. Ustava, u Republici Hrvatskoj zabranjen je monopol nad preduzeima.

69. Zakon o javnom informiranju uveo je visoke standarde za slobodu medija. Meu-
tim, njime se ne reguliraju svi mediji, poto HRT podlijee posebnom zakonu, Dekretu
o radiju i televiziji. lanom 2 Zakona o javnom informiranju, definiraju se instance jav-
nog informiranja, kao tampa i drugi mediji. Zakonom se uspostavlja nadleno ti-
jelo, od sedam lanova, Vijee za zatitu slobode javnog informiranja, s ciljem da se
razmatraju privatne optube protiv tampe, kao i prigovori novinara na postupke ja-
vnih vlasti i vlasnika medijskih preduzea.

70. Po Dekretu o radiju i televiziji, oformljeno je nadleno vijee za HRT. Ovo vijee
broji 35 lanova (15 iz parlamentarnih stranaka u srazmjeri sa njihovim zastupanjem u
parlamentu, 10 sa HRT-a i 10 iz razliitih drutvenih ustanova). Ovlast i mandat ovog
vijea, koji se tie ureivake politike HRT-a, veoma je ogranien i nema utjecaja, iz-
meu ostalog, na izbor urednika. Vijee, nakon prvog sastanka u julu 1994. godine, ri-
jetko se okuplja.

71. Parlament je u junu 1994. godine donio Zakon o telekomunikacijama i potanskim

uslugama. Tim zakonom odreuje se i bira Vijee za telekomunikacije, koje je zadu-
eno za koncesije frekvencija. Sastoji se od 9 lanova (od kojih etvero na tri, a petero
lanova na pet godina), koje je parlament izabrao 21.10.1994. godine, u skladu s prije-
dlozima Vlade.

72. Zakonom se spreava da politike stranke i dravni organi imaju slobodan pristup
frekvencijama emitovanja (lan 55), te daje posebno pravo HRT-u na vlastitu frekven-
ciju (lan 71). Tim zakonom utvruju se pravila o politikoj propagandi (lan 63), te se
njime obavezuju elektronski mediji da izvjetavaju objektivno, profesionalno, nepri-
strasno i uz potovanje pluralistikih principa (lan 57). Ovim zakonom se takoer na-
glaava da komentari i miljenja treba da se jasno razlikuju od obinog izvjetavanja.

413
73. Prethodnim zakonom nisu jasno utvrena zakonska prava emitiranja manjih sta-
nica. Teoretski, to bi se trebalo rijeiti novim Zakonom o telekomunikacijama i potan-
skim uslugama. Trenutno, izgleda da se novi televizijski i radio projekti ne tretiraju
jednako u procesu dobijanja dozvole emitiranja, to zavisi od njihovih politikih opred-
jeljenja. Vlada je u nekoliko sluajeva pokuala da sprijei emitiranje nevladinih tele-
vizijskih stanica (kao to su Meimurje i neke stanice u Istri), dok u isto vrijeme neke
druge stanice pod kontrolom HDZ-a, u slinim zakonskim okolnostima, funkcioniraju
potpuno neometano. Takav je sluaj, naprimjer, sa Slavonskom TV ili Vinkovakom
TV.

74. Prema lanu 64 zakona, zvanini jezik na radiju i TV-u je hrvatski jezik. Programi,
pak, mogu biti emitirani na jezicima etnikih ili nacionalnih manjina, ali samo na lo-
kalnom nivou i u srazmjeri s prisustvom manjina u odreenom podruju. Zakonom se
odreuje da je cilj medijskih kanala promoviranje hrvatske kulturne batine, kao i pro-
moviranje razumijevanja meu lanovima nacionalnih manjina i etnikih grupa (lan
56).

C. Sloboda medija u opasnosti

1. Ekonomske mjere

75. U Republici Hrvatskoj je proces privatizacije preduzea koja su prije bila u posjedu
drave veoma kompliciran. Taj proces provodi se u skladu s uslovima Zakona o trans-
formiranju preduzea u vlasnitvu drutva iz 1991. godine. Neki tampani mediji su na-
roito bili negativno pogoeni tim procesom. Vladina Agencija za obnovu i razvoj ima
ovlasti da nametne preduzeu u procesu privatizacije upravni odbor, koji odluuje o
svim vanijim pitanjima, sa ili bez pristanka zaposlenih. Ta agencija takoer ima pravo
da ponovo pokrene inicijative privatizacije, prethodno ostvarene pod Saveznaim za-
konom, te da promijeni njihove rezultate. Kako je prethodno primijetio Specijalni iz-
vjestitelj, izgleda da se ovim zakonom Vlada koristila kako bi preuzela posrednu
kontrolu nad znaajnim novinama, kao to su Danas i Slobodna Dalmacija. Ureivaka
politika tih privatiziranih novina drastino se promijenila. U meuvremenu, poznate
novine, kao to su Vjesnik i Veernji list, nisu privatizirane, uprkos zakonu iz 1991. go-
dine, kojim se naglaava poeljnost privatizacije.

76. U takvim ekonomskim uslovima, teko je istinskim nezavisnim novinama u Hr-

vatskoj takmiiti se s onim novinama koje, posredno ili neposredno, imaju podrku
drave. Ekonomska situacija spreava mnoge ljude da kupe te novine, iz ega proi-
zlazi da te nezavisne novine ne mogu biti profitabilne. Njima treba vanjska potpora
(kao npr. pomo Soro fondacije Feral Tribunu, Novom listu, Arzkinu i novinama
Vijenac).

77. S druge strane, opstanak nekih listova ovisi jo o nekim drugim faktorima, osim
ekonomske situacije. Navodi se, naprimjer, da su Vjesnik i Danas, dva lista koji sada
podravaju Vladu, duni hrvatskoj tamparskoj kompaniji, koja je pod vlau drave,

414
pa se ipak nije uinio nijedan potez da bi se dug vratio. tovie, Ministarstvo kulture i
obrazovanja je nametnulo porez od 50% od prihoda, to je do sad bilo namijenjeno por-
nografskim asopisima, odreenim politikim listovima i urnalima, kao to su Feral
Tribune i Hrvatski tjednik.

78. Drugi oblik pritiska je sudsko djelovanje protiv medija. Po lanu 30. Zakona o jav-
nom informiranju sve izdavake kue odgovorne su za bilo kakvu tetu nanesenu lan-
cima, koji se objavljuju u njihovim publikacijama. I dok je takav postupak nesumnjivo
potreban u bilo kojem demokratskom drutvu, izraava se zabrinutost zbog njegove
trenutne primjene u Hrvatskoj. U oko 200 prijavljenih sluajeva, sume koje trae ote-
ene osobe su, zaista, ogromne i ine se pretjeranim. Ipak, u takvim sluajevima dosad
sud je predlagao umjerenije sume.

79. Neadekvatnost zakona u ovom pogledu moe se vidjeti u nedavnom sluaju, u

kome je Vjesnik bio duan platiti nadoknadu zbog objavljivanja lanih informacija. Pre-
suda se zasnivala na dijelu izjave koja je data na javnoj konferenciji za tampu i objav-
ljena u novinama kao navod. Osobi koja je, ustvari, navela izjavu bilo je nareeno da
plati jednu etvrtinu sume koja se traila protiv izdavaa. Ovakva presuda dovela je do
rizika da novinari pribjegavaju prekomjernoj samocenzuri u svom izvjetavanju, kako
bi izbjegli odgovornost zbog navoenja neke tree osobe.

2. Monopoli

80. HTV trenutno ima monopol nad emitiranjem irom zemlje preko svog ekskluzivnog
prava na nacionalne frekvencije, kao i monopol nad predajnicima kojima se koristi.
Takvu situaciju sankcionira Zakon o telekomunikacijama i potanskim uslugama. Novi
vlasnici koncesije moraju izgraditi vlastite predajnike. Nevladina organizacija Gra-
anska inicijativa za slobodu izraavanja pokrenula je postupak 1992. godine u kome
se ispituje konstitucionalnost poloaja HTV-a, nazvavi to krenje zabrane protiv mo-
nopola.

81. Distribucija pisanih medija, u isto vrijeme, pod monopolom je Tiska, trgovakog
lanca u vlasnitvu drave, koji kontrolira veinu novinskih prodajnih mjesta (oko
dvije treine ukupno). Ova injenica imala je presudan utjecaj na opstanak sedminog
magazina Danas, kada je Tisak jednostavno prestao s njegovim prodavanjem, u vri-
jeme kada je ureivaka politika tog magazina najvie od svih kritizirala Vladu. U
skorije vrijeme, Tisak je odbio distribuirati jedno kontroverzno izdanje magazina Ark-
zin.

82. Samo tampanje predstavlja monopol u Hrvatskoj, te se koristi kao sredstvo utjecaja
na medije poznate po svom kritikom stavu prema Vladi. Dominantna tamparska
kompanija Hrvatska tiskara u vlasnitvu je drave. Sedminik Danas, s novim uredni-
kim odborom, godine 1991. zabranio je kritiziranje Vlade, pod pritiskom te tampar-
ske kompanije.

415
3. Pritisak na medije

83. Iako je cenzuriranje zabranjeno, nastavljaju se pokuaju da se vri utjecaj na medije.

Naprimjer, nije neuobiajeno da Vladini zvaninici vre pritisak na medije u pogledu
koritenja odreene terminologije.

84. Bitno je spomenuti da je hrvatski javni tuitelj izrazio vie zabrinutosti zbog objav-
ljivanja informacija pod nazivom dravne tajne nego zbog samog sadraja tih infor-
macija, to se navodno odnosi na ratne zloine.

85. Vlasti tretiraju nejednako lokalne radio i televizijske stanice. Neke su ugaene, jer,
ukratko, nemaju zvanino doputenje za emitiranje programa, kao to je Radio Impe-
rijal otoka Rab i nekoliko radio-stanica u Dalmaciji i Meimurju, dok druge stanice,
pod efikasnom kontrolom HDZ-a, funkcioniraju bez ikakvih smetnji.

86. U junu 1993. godine, Jasna Tkalec, novinarka karlovakih novina Nokat, bila je osu-
ena na tri mjeseca zatvora zbog irenja lanih glasina. Bila je optuena, po lanu
191 hrvatskog krivinog zakona, zbog objavljenog lanka 1991. godine u kome je navela
da se Hrvatska vraa svojim ranijim tendencijama faizma i u kome je govorila o pro-
gonu hrvatskih Srba.

87. Kao to je prethodno navedeno, izvjetava se da su neki novinari otputeni s posla

ili premjeteni na druga radna mjesta na istom medijskom kanalu zbog svoje naciona-
lne pripadnosti ili politikih stavova. Tako je sluaj Gordane Grbi, biveg lana parla-
menta i poznatog novinara, privukao panju. Navedena osoba premjetena je na radno
mjesto pravnika na HTV-u, iako je novinar. Tako je esto sredstvo ograniavanja ne-
podobnih novinara to da ih se zadri kao zaposlenike, ali da ih se premjesti na druga
radna mjesta ili pak budu stavljeni na ekanje (gdje nastavljaju primati platu, iako uope
ne rade).

88. Takoer, postoje i primjeri listova i novinara koji su javno osueni i prozvani za
svoju navodnu politiku nelojalnost. Godine 1991. HDZ-ov list Glasnik napao je list
Danas, postavljajui pitanje: Ko, ustvari, namjerava izdati Hrvatsku? i odgovarajui
na njega: Ako vas zanima, samo pogledajte u listu Danas, bez obzira na kojoj stra-
nici.

89. Osobe koje se usude kritizirati Vladu u inozemstvu, rizikuju da budu oznaene kao
izdajnici i kukavice, koje kleveu svoj narod i zemlju pred svijetom. Naprimjer, prole
godine je predsjednik hrvatskog udruenja vodee meunarodne organizacije pisaca
PEN odrao govor u Minhenu, u kome je kritizirao politiku Vlade. Umjesto da objek-
tivno prikau sutinu njegovih primjedbi, HRT je emitovala anoniman komentar, u
kome se sam govornik napada i dovodi u pitanje njegov patriotizam.

90. Postoji znaajan ablon samocenzure, po kome novinari u Hrvatskoj obavljaju svoj
posao. Novinari koji kritiziraju Vladu ili istaknute lanove vladajue stranke rizikuju
da budu osueni i prozvani jugonostalgiarima, anti-hrvatima i sl.

416
D. Potpirivanje nacionalne mrnje

91. Iako hrvatski zakonski sistem, naroito lan 39. Ustava, zabranjuje objavljivanje ma-
terijala koji zagovara diskriminaciju ili rasnu mrnju, takvi sadraji se i dalje pojavljuju
prilino esto.

92. Izraz Srbi openito se odnosi na vojne snage rasporeene protiv hrvatskih i bo-
sanskih snaga. Takva njegova upotreba implicira kolektivnu odgovornost cijelog sr-
pskog naroda za vojne akcije SDS-ovih snaga i drugih srpskih dobrovoljaca.

93. Opi stav hrvatskih medija prema srpskom narodu je negativan. Tipian je komen-
tar objavljen 24.11.1993. godine u Veernjem listu: Kad i kako mogu Srbi intelektualci
biti nevini i kao takvi pitati Hrvate ili bilo koga od hrvatskih intelektualaca da ih puste
da dou u Zagreb i razgovaraju? Samo kad se oni (Srbi) - uz pokajanje i izvinjenje, skru-
eno, na koljenima- iskupe za zloine protiv Hrvatske, koje je poinila njihova drava,
bez obzira da li je oni zvali Srbija ili Jugoslavija.

94. Jedan ekstremni primjer netolerancije moe se pronai u Hrvatskom vjesniku (ne-
zavisnom listu iz Vinkovaca), od 10.4.1994. Na prvoj stranici u naslovu stoji: Srbi- pro-
kleti da ste, gdjegod se nalazili, a ispod slijedi tekst: estitam svim srpskim itaocima
Hrvatskog vjesnika njihov praznik, 22. april, koji proslavljaju u okupiranom Vrbogradu
(sada se zove Jasenovac) [glavni koncentracioni logor u Hrvatskoj u toku Drugog svjet-
skog rata]. Da vas podsjetim, objavljujem ovu sliku [ratnih kriminalaca Ante Pavelia,
Rafaela Bobana i Jure Francetica, koji su se udruili sa ustaama]. To je poetak kraja za
kriminalce na ovim prostorima, poetak kraja za Srbe [sic], razlog zbog ega nam se
sve desilo. Pjesma na zadnjoj stranici predstavlja poziv na ubijanje i silovanje Srba.

95. Ovakvi materijali su izgleda pravilo, a ne izuzetak u Hrvatskom vjesniku. Nema

nikakvih pokazatelja da je dravni tuilac poveo ikakvu zakonsku parnicu protiv Hr-
vatskog vijesnika ili njegovih urednika zbog potpirivanja mrnje, iako su intelektualci,
novinari i razliite organizacije pokrenule talas protesta. Naprotiv, drava podrava
ovaj list, pruajui finansijsku pomo preko reklamiranja preduzea koja su pod kon-
trolom drave (naprimjer, Hrvatsko osiguranje, Tvornica duhana Zadar, Trgovina tan-
kerima Zadar i dr.).

96. Tokom sukoba u BiH izmeu snaga HVO-a i Vlade BiH, vei dio hrvatske tampe od-
nosio se prema Muslimanima tako da se vrijeao itav taj narod. Sve to je dovelo do ne-
prijateljstva prema muslimanskom stanovnitvu u Hrvatskoj, ukljuujui i izbjeglice. Svi
Muslimani snosili su kolektivnu odgovornost za sva djela koja su zvanine snage poinile.

E. Medijsko izvrtanje istine

97. Mediji u Hrvatskoj esto su izvrtali stvarnost. Na primjer, dana 12.aprila 1994. go-
dine. Danas je objavio intervju s Bogdanom Bogdanoviem, to je bila potpuna izmi-
ljotina. Mediji su identitet izvrilaca zloina uinili nejasnim, iznoenjem neodreenih

417
optubi i neosnovanih iskaza i time implicirali da svi entiteti, osim jedinica HVO-a,
snose odgovornost. U sluaju ubistva trojice italijanskih novinara u istonom dijelu
Mostara (kojeg su granatirale snage HVO-a u to vrijeme), Slobodna Dalmacija objavila
je da postoji mogunost da se radi o muslimanskoj zavjeri. Kako bi ubijedili javnost
u istinitost svoje verzije, mediji se esto koriste nejasnim odreenjem izvora (naprimjer,
zvanini izvor, povjerljivi izvor itd.). U nekoliko navrata, UNPROFOR je morao
demantirati izjave koje su mediji objavili kao izjave zvaninika UNPROFOR-a.

98. Takoer, ima i sluajeva namjernog izvrtanja informacija. Izvrnuta izvjetavanja o uni-
tenju Starog mosta u Mostaru, kao i o masakru u Stupnom dolu, ve su dobro opisana.

99. Tomislava Marinka, glavnog i odgovornog urednika vijesti na dravnoj televizij-

skoj mrei HTV, citirao je magazin Danas. On je, naime, izjavio da dravna televizija
nikad ne lae, nakon to je prije toga izjavio za Globus da HTV jako malo zna slagati.

100. Mediji su manipulirali i u sluaju vojnog sukoba izmeu snaga Vlade BiH i HVO-
a u BiH. Nakon to je HVO stvorio de facto Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna
(HZHB) na podruju BiH, pojedini mediji poeli su se koristiti tim terminom rutinski.
ak i danas, nakon stvaranja nove Federacije BiH, mediji pod kontrolom hrvatske dr-
ave nastavili su upotrebljavati termin institucija Herceg-Bosna.

F. Podruja pod zatitom Ujedinjenih naroda (UNPA)

101. Na podrujima pod zatitom Ujedinjenih naroda istone i zapadne Hrvatske, koji
se nalaze pod de facto kontrolom srpskih vojnih snaga, sloboda medija u osnovi ne po-
stoji. Svi elektronski mediji su osnovani pod pokroviteljstvom RTV Srbije i lokalnih voj-
nih snaga, te ih lokalne civilne i vojne vlasti vrsto dre pod kontrolom. Njihova je
uloga da budu prvenstveno kanali propagande, a ne legitimni mediji.

102. Podruja pod zatitom Ujedinjenih naroda imaju vlastitu televizijsku stanicu TV
Krajina, koja funkcionira izvan Knina u sektoru jug. Njen program je pod jakim utje-
cajem de facto vlasti Krajine. esto emitira programe TV Beograda i TV Pala. Svaki od
etiri sektora ima vlastite radijske stanice, kojima dominiraju krajnji nacionalistiki po-
gledi, bez ikakve mogunosti alternativnih gledita. U tom podruju pod zatitom UN-
a, nema dnevnih novina, a jedini tampani medij je mali dvosedmini asopis Srpski
glas, poznat po otvorenosti, to je dovelo do toga da lokalne vlasti svakodnevno ika-
niraju njegove novinare.

103. Od septembra 1994. godine, de facto vlasti Krajine dozvolile su radio-stanici Vel-
katon emitiranje u sektoru sjever, koja je prije emitovala program iz Velike Kladue na
sjeverozapadu Bosne, pod pokroviteljstvom de facto Autonomne pokrajine zapadna
Bosna. Stanica se premjestila u sektor sjever, kada se oko 30.000 Bosanaca preselilo u taj
sektor nakon poraza Autonomne pokrajine zapadan Bosna u augustu. Dosta informa-
cija, koje je emitirala ova stanica, ukljuuje propagandu i neistine, s namjerom obma-
njivanja slualaca.

418
G. Zakljuci

104. Zahvaljujui svom zakonskom okviru i regulativama koje garantiraju slobodu me-
dija, Republika Hrvatska ima znaajan potencijal da promovira i brani to pravo, dok,
u isto vrijeme, ima i mogunost zatite protiv zloupotrebe. Stabilnost u veem dijelu Re-
publike omoguava razvoj velikog broja medijskih kanala, kojima se daje mogunost
izraavanja mnogih razliita gledita. Pored toga, Vlada uspijeva kontrolirati veinu
znaajnih medijskih kanala u zemlji.

105. Nastavlja se irenje pogrenih informacija. Bitno je istai da, iz razliitih razloga,
vana drutvena pitanja, kao to su ratna zbivanja, korupcija i diskriminacija ostaju
skrivena od hrvatske javnosti, u medijima pod kontrolom drave.

106. U Hrvatskoj se rjeavaju monopola u sferi medijskog emitiranja provoenjem posto-

jeeg zakonodavstva i pojednostavljivanjem administrativnih postupaka. Ipak e biti po-
trebno uspostaviti pravila za liberalniji pristup medijima, koji su pod kontrolom drave, te
za stvaranje i funkcioniranje novih medija, kako na lokalnom, tako i na dravnom nivou.

107. ak i tamo gdje nema formalnog monopola, teko je nezavisnim preduzeima se

takmiiti s medijima koji su pod kontrolom drave pod postojeim trinim uslovima.
Ohrabrujue je uoiti kako postoji veliki broj medijskih kua koje bi se mogle osnovati,
ali to nije jednostavan proces, poto trite nije dovoljno razvijeno.Glavni cilj odnosi se
na dostupnost sredstava javnog informiranja razliitim politikim gleditima.

108. Preporuuje se da Hrvatska primijeni, na efikasan nain, zakonodavstvo koje je

parlament usvojio, posebno ono koje se odnosi na rezolucije i preporuke Vijea Europe
i meunarodnih ugovora.

109. Alternativni mediji, koji nisu pod kontrolom drave u Hrvatskoj, od vitalnog su
znaaja za razvoj demokratije. Jedan od najsigurnijih znakova razvoja i uspjeha de-
mokratije su pluralistiki mediji, koji objavljuju i emitiraju razliita gledita. Ovaj evo-
lutivni proces zavisi od Vlade i vodeih politiki stranaka, kao i od samih novinara.

110. Meunarodne organizacije moraju pomoi Hrvatskoj u dostizanju slobode medija.

Ohrabrujua injenica je da je predstavnitvo Vijea Europe zadueno za pitanja medija
nedavno posjetilo Hrvatsku, na poziv njene Vlade. Nadati se je da to nije jedini takav
in, te da e ovakav nain nadgledanja biti posmatran kao doprinos realizaciji stan-
darda, neophodnih za slobodne medije. Specijalni izvjestitelj navodi izjavu ministra za
vanjske poslove da Republika Hrvatska, poput drugih demokratskih drava, ne prih-
vata propoziciju da je zatita ljudskih prava i ouvanje osnovnih sloboda potpuno unu-
tranja stvar drave koja se ne tie ostalih.

111. Postoje brojna udruenja i nevladine organizacije koje se bave slobodom medija u
Hrvatskoj. Meu najpoznatije spadaju Hrvatska udruga novinara, Graanska inicijativa
za slobodu izraavanja, te Hrvatski helsinki komitet za ljudska prava.

419
112. U trenutnim ekonomskim uslovima, mediji koji nisu pod kontrolom drave i NVO
koje se bave tim pitanjem trebalo bi da dobiju finansijsku pomo, da bi mogli opstati.
Kriterij za dobivanje te pomoi trebalo bi da bude otvorenost medijskih kanala za raz-
liite stavove u ureivakoj politici.

113. Sudske institucije u Hrvatskoj trebalo bi da uspostave standarde i postupke u pro-

cjeni tete koju uzrokuju mediji, kako bi se uspostavila ravnotea izmeu, s jedne
strane, potrebe za odgovornou, iskrenim izvjetavanjem i zatitom prava na privat-
nost i, s druge strane, slobode medija i spreavanja ekonomskih sredstava da budu
upotrijebljena za unitavanje tamparskih podrunica.

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

A. Pregled medija

1. Elektronski mediji

114. RTV Srbija (sastavljena od TV-centara u Beogradu, Novom Sadu i Pritini), pred-
stavlja jedinu TV-stanicu koja emitira program irom zemlje, trenutno na tri kanala.
Ova TV ima izuzetno jak utjecaj na javno mnijenje, zahvaljujui injenici da stanovni-
tvo pokazuje veu naklonost prema televiziji, nego prema pisanim medijima. RTV
Crna Gora je isto tako dominantna TV-stanica u Republici Crnoj Gori.

115.Ve nekoliko godina snaan poloaj generalnog direktora RTV Srbije zauzimaju
lanovi Socijalistike partije Srbije (SPS). Vlada konstantno odbija prenijeti na parla-
ment ovlast imenovanja na taj poloaj.

116. RTV Srbije posmatra se kao preteno propagandni organ vladajue SPS. Specijalni
izvjestitelj takoer je u svom izvjetaju od 10. februara 1993. godine naveo propagan-
dnu ulogu tog organa tokom prolih izbora u Srbiji. Nedostatak jednakog pristupa svih
politikih stranaka dravnoj televizijskoj kui postalo je predmet zabrinutosti. Tako su
druge stranke RTV Srbije prozvali TV Bastilja, i ova TV-kua je u nekoliko navrata bila
povod javnim demonstracijama koje je organizirao SPO (Srpski pokret obnove).

117.U izvjetavanjima tampe navodi se da je tokom posljednjih izbora, u vrijeme

veernjih vijesti RTV-Srbije, SPS dobio 227 minuta prostora za predstavljanje, Uje-
dinjena ljeviarska koalicija 34 minute, Demokratska opozicija 12 minuta, Demo-
kratska stranka 5 minuta, Demokratska stranka Srbije oko 4 minute i Srpska
radikalna stranka 3 minute. Samo je SPS-u bilo omogueno predstavljanje tokom re-
dovnog dijela novosti, dok su ostale stranke prebaene u specijalni program, pod
nazivom Izborna hronika.

118. Kako je Specijalni izvjestitelj uoio u svom izvjetaju od 17.novembra 1993. godine,
RTV Srbije esto odbija da emitira ispravke ili izjave koje su dali politiari opozicije ili
nezavisna tampa, iako je na to obavezuju i Ustav i zakon. Jedan takav poznati primjer

420
je neobjavljivanje nijedne od oko 20 izjava koje je dao SPO, kada je voa te partije Vuk
Drakovi bio uhapen.

119. RTV Srbije takoer ima i znaajnu politiku ulogu na podrujima BiH i Hrvatske
koji su pod kontrolom de facto srpskih vlasti (podruja pod zatitom UN-a). To doka-
zuje injenica da su svi predajnici na tim podrujima podeeni tako da primaju i emi-
tiraju programe te televizije.Meutim, zbog trenutnih politikih razlika izmeu de facto
vlasti i beogradske Vlade, smanjen je signal RTV Srbije u tim zonama.

120. U Beogradu postoje dvije privatne televizijske kue, TV Politika i nezavisni TV

Studio B. Njihov utjecaj znatno je manji od utjecaja koji ima RTV Srbije, jer ih samo
mogu pratiti gledaoci iz Beograda (iako signal TV Studio B pokriva treinu Srbije).
U junu 1994. godine, nadleno Saveznao ministarstvo povuklo je svoju raniju odluku
kojom se dozvoljava poveanje i proirenje predajnike mree TV Studija B.

121. Kada je radio u pitanju, nezavisne stanice, kao to su Radio B-92, Radio Indeks,
Radio Politika i Radio Studio B (prva alternativna radio-stanica u SFRJ, osnovana 1970.
godine), nemaju isti utjecaj na javno mnijenje, kao to ima dravni radio RTV Srbije,
opet iz razloga to ostale stanice imaju ogranienu pokrivenost signalom.

122. Bitno je spomenuti i nedavne pokuaje da se osnuju alternativni programi, koji bi za-
govarali mir i toleranciju. VIN je jednosatna sedmina produkcija, koju finansira Soro fon-
dacija, a koja se emitira subotom na TV Studio B. Na radio-stanicama B-92, Radio Indeks i
Radio Studio B emitira se emisija Doba razuma, iji je cilj prikazati ratni uas. U ovoj emi-
siji emituju se reportae stranih izvora emitiranja, gdje spada i Radio Zid iz Sarajeva.

123. Nakon to je na Kosovu objavljeno vanredno stanje, Vlada Srbije je pokuala da

ugui slobodu medija na albanskom jeziku. Glavne mete tih pokuaja bile su TV Pri-
tina i izdavaka kua Rilina. Tako je Vlada Srbije 5. jula 1990. godine zabranila emi-
tiranje programa RTV Pritini na albanskom jeziku. Priblino oko 1.300 novinara i
tehnikog osoblja izgubilo je posao. Mjesec dana kasnije, parlament Srbije zabranio je
rad Rilini, jedinim dnevnim novinama na albanskom jeziku u itavoj Jugoslaviji. Po-
slije je Rilina ponovo nastavila s radom, objavljujui izdanja u inozemstvu. Trenutno,
jedini program koji se emitira na albanskom jeziku na Kosovu su samo prijevodi vije-
sti na albanski jezik, ve emitiranih na srpskom jeziku.

2. Pisani mediji

124. Drava ne kontrolira tampane medije tako jako kao elektronske, naroito u Beo-
gradu. U Saveznoj Republici Jugoslaviji postoji itav niz novina, listova i asopisa
koji funkcioniraju nezavisno od Vlade. Ti mediji, naroito nezavisna tampa, nemaju
potencijalni utjecaj na javno mnijenje kao elektronski mediji, jer su dostupni manjem
broju ljudi. Naprimjer, Politika, koja podrava Vladu, ima oko 200.000 primjeraka u
opticaju, dok od dnevnih nezavisnih novina Borba ima samo 30.000 primjeraka u op-
ticaju.

421
125. Tri najtiranije dnevne novine (Politika, Ekspres politika i Veernje novosti) pod
kontrolom su Vlade, ili su joj veoma bliske. U ovim listovima svakodnevno se rije
Musliman pie malim poetnim slovom m, kako bi se pokazao nedostatak poto-
vanja prema ovoj nacionalnoj zajednici. Poznata rubrika Politike pod nazivom Odjeci
i reagovanja prepoznatljiva je po zagovaranju mrnje i netolerancije. Ipak, treba na-
glasiti da, iako se smatra provladinom, ovaj list se nedavno ogradio od politike Vlade.

126. Glavnim opozicionim dnevnim novinama Borbi trenutno prijeti prestanak rada.
Dana 11. novembra 1994. godine sud, u parnici koju je Vlada pokrenula, doao je do za-
kljuka da ove novine nemaju izdavako pravo, poto preduzee, u ijem se vlasnitvu
nalaze, nije javno prikazano kao dioniko drutvo. Glavni urednik ovih novina je osu-
dio tu odluku i prozvao je politikim manevrom, kojem je cilj uguiti kritiku kojoj ove
novine podvrgavaju Vladu. Borba je jo pod pritiskom, poto za roto-papir mora pla-
ati 50% vie od provladinih novina.

127. Druge sedmine novine i listovi imaju relativno manji utjecaj na javno mnijenje. Neke
od tih nezavisnih novina ne objavljuju sadraje virulentnog nacionalizma, te ostaju rela-
tivno objektivne. Tako su, naprimjer, sedmine novine Vreme iz Beograda i Monitor iz
Podgorice prilino popularne na raun svojih antiratnih i opozicionih gledita. Ipak, nji-
hova popularnost je vjerovatno daleko vea izvan Srbije, kod meunarodnih nevladinih
organizacija i jugoslavenskih iseljenika, nego u samoj Srbiji. S druge strane, sedmine no-
vine, kao to su Duga i Pogledi, nacionalistike su, uprkos svojoj nezavisnosti.

128. U Crnoj Gori su glavne dnevne novine Pobjeda u vlasnitvu drave.

129. Prije raspada bive Jugoslavije, tampa na albanskom jeziku je objavljivala redovno
preko 20 listova. Sad ih je daleko manji broj. Najtiraniji albanski list Bujku, koji se ob-
javljuje dva puta sedmino, pod utjecajem je Demokraskog saveza Kosova. Objavljuju
se i neke dnevne albanske publikacije, kao to su Koha, Forumi, Shendija i Zeri.

130. Nema dokaza o monopolu nad mreama tampanja ili distribucije u Srbiji. U Crnoj
Gori, sistem Pobjede ima monopol nad tampanjem i distribucijom novina, te se na-
vodi da Monitor esto ima problema oko distribucije: navodno se primjerci tih novina
ostavljaju po strani, kako bi se sprijeila njihova prodaja.

131. U Saveznoj Republici Jugoslaviji postoji samo jedan proizvoa roto-papira, Me-
troz kompanija. Ta injenica bi mogla utjecati na slobodu tampe.

132. Vlada Srbije je nametnula efikasan monopol na tamparsku i distribucionu mreu

na Kosovu. Putem uspostavljanja preduzea Panorama u maju 1993. godine (prisilno
ujedinjenje tri tamparske i izdavake kompanije: Rilindje, Jedinstva i Tana), Vlada je
preuzela potpunu kontrolu nad tamparskim objektima odreenih publikacija. Pored
toga, Panorama preuzima bankovne raune listova koji su prethodno objavljeni putem
ove tri kue. Kao posljedica tog preuzimanja, list koji je objavljivan na albanskom jeziku
Bujku morao je plaati trokove tampanja koji su bili 10 puta vei od onih koje je pla-
ao list koji objavljuje na srpskom jeziku Jedinstvo.

422
3. Novinske agencije

133. Tanjug je najpoznatija novinska agencija, zahvaljujui svojoj historiji i istaknutoj po-
ziciji za vrijeme biveg reima. Sadanja Vlada ga upotrebljava za promoviranje na-
cionalistike politike u Srbiji. Nedavno je navedeno da je direktor Tanjuga izjavio da je
ureivaka politika te agencije zasnovana na podrci nacionalnih i dravnih interesa.
Takoer, postoje i privatne novinske agencije, koje funkcioniraju u zemlji, kao to su
FoNet i Tiker.

B. Zakonski okvir

134. Pravni sistem Savezne Republike Jugoslavije zahtijeva analizu na oba nivoa: sa-
veznom i republikom.

135. U saveznom Ustavu iz 1992. godine, navedene su sve vrste sloboda vezanih za
medije. One obuhvataju slobodu savjesti, miljenja, te slobodu javnog izraavanja mi-
ljenja (lan 35.), slobodu tampe, sve oblike javnog informiranja, te izraavanja i ob-
javljivanja miljenja u medijima (lan 36.), pravo na ispravku (lan 37.), zabrana cenzure
(lan 38.), pravo na javnu kritiku drave i dravnih organa, organizacija i zvaninika
(lan 44.). sloboda izraavanja nacionalnog opredjeljenja i kulture (lan 45.), te pravo na
obrazovanje i javno informiranje na manjinskim jezicima (lan 46.).

136. Navedena prava su ugroena u posebnim uvjetima: ako je ratno stanje; radi za-
tite zdravlja i javnog morala; radi zatite prava i sloboda drugih; radi zatite ustav-
nog poretka, te radi spreavanja kriminalnih prekraja. Ova prava mogu biti limitirana
i lanom 50. Ustava, kojim se zabranjuje izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje
ili netolerancije.

137. Ista prava predviena su lanom 46 Ustava Srbije, kao i lanovima 35.-37. i 43.
Ustava Crne Gore.

138. U Srbiji, glavne uredbe koje se tiu medija su Zakon o osnovi javnog informiranja (do-
nesen 28.marta 1991. godine), te Zakon o radiju i televiziji (donesen 31.jula 1991. godine).

139. U lanu 1 Zakona o osnovi javnog informiranja tvrdi se da je javno informiranje slo-
bodno i da sve osobe imaju pravo na informacije. Taj zakon sadri odredbe protiv cen-
zure (lan 4), a garantira i pravo na ispravku (lan 31.), te pravo na nadoknadu osobama
koje su oteene javnim informacijama (lan 13.). lanom 13. se namee medijima i
opa obaveza istinoljubivosti, kao i posebna obaveza javnih medijskih preduzea da
saope informacije javnosti na vrijeme i nepristrasno. lanom 20. nabrajaju se uslovi
pod kojim javno informiranje moe biti zabranjeno, te se daje ekskluzivna ovlast su-
dovima da to izvre.

140. Zakon o radiju i televiziji odnosi se na reguliranje frekvencija. Njime se obavezuje

da zahtjevi koji se tiu podjele frekvencija budu upueni Vladi, te se njime predvia go-

423
dinje sasluanje po tom pitanju. O zahtjevima odluuje komisija, koju imenuje Vlada,
a sastoji se od dravnih zvaninika i lanova ili istaknutih pristalica SPS-a. Ta komisija
je odreena 24. novembra 1994. godine.
141. Dana 24. oktobra 1991. Ustavni sud SFRJ donio je presudu da je kontrola Vlade Sr-
bije nad frekvencijama nekonstitucionalna, ali je Vlada Srbije ignorirala tu presudu.

142. Nije jasno da li Vlada zabranjuje nezavisne radijske i TV-stanice ili samo trai da
one budu predmet jednoobraznog sistema, ime se pokazuje nadmo RTV-Srbije, zva-
ninog dravnog medijskog servisa. Po zakonu, RTV Srbije finansiraju obavezne javne
pretplate, koje plaaju graani koji imaju TV-prijemnike, te ova TV kua mora emitirati
pitanja od interesa za Republiku Srbiju. lanom 19. namee se obaveza da ovo javno
preduzeenepristrasno i tano saopava informacije javnosti, da doprinosi afirmiranju
nacionalnih vrijednosti naroda Srbije i drugih naroda i nacionalnosti koji ive na terito-
riji Republike Srbije i da doprinosi proirenju veza sa Srbima izvan Republike Srbije.

143. U maju 1994. godine, Vlada je predloila amandmane na Zakon o osnovi javnog
informiranja, kojima se predvialo traenje odobrenja Vlade za bilo kakvu stranu fi-
nansijsku i tehniku pomo medijima Srbije. Parlament je nadglasao amandmane, a iz-
razila se zabrinutost da ta inicijativa pokazuje namjeru Vlade da stvori ambijent u kome
bi nezavisnim medijima bilo teko opstati.

C. Pritisak na medije

144. U januaru 1994. godine, 1.054 novinara iz RTV Srbije i oko 300 iz TV Novog Sada
skinuto je s poloaja i stavljeno na ekanje, a njihove plate smanjene za 20-40%. Veina
njih bila je poznata po izvjetavanju protiv Vlade. Taj potez je bio objanjen u pogledu
ekonomske potrebe, ali je injenica da su u tom istom periodu novi novinari zapolja-
vani na RTV Srbije (230 u 2 godine, a samo u januaru 27) izazvala zabrinutost da je
pravi razlog za stavljanje na ekanje isto politike prirode.

145. Ukupno 450 novinara je zatim prekinuto ekanje, a drugih 250 je uloilo prigo-
vore. Oko 30 novinara pokrenulo je parnice protiv RTV Srbije, a sud je taj potez stav-
ljanja na ekanje proglasio nezakonitim, te veini novinara dao pravo na nadoknadu,
kao i pravo na povrat prethodnih poloaja. Ipak, nekim od tih novinara nije bilo doz-
voljeno ui u prostorije RTV Srbije.

146. etvero novinara s RTV Crne Gore bilo je suspendirano 9.septembra 1991. godine,
odlukom generalnog direktora. Opinski sud u Podgorici presudio je da su te suspen-
zije nezakonite, te donio odluku da se novinari ponovo vrate na svoja radna mjesta i da
im se dadne nadoknada za izgubljeno vrijeme. Iako se odluka suda morala ispotovati
u roku od 15 dana od dana donoenja, zvaninici RTV Crne Gore su je ignorirali.

147. Navodi se da je dvoje novinara s radija Tivat suspendirano u novembru 1993. go-
dine, odlukom predsjednika istoimene opine u Crnoj Gori. Onda im je zabranjen ula-
zak u prostorije radija, te su bili ak i sprijeeni da pokupe line stvari. Razlog za ovakve

424
odluke, prema pisanju opozicijskih listova Srbije, bila je injenica da je to dvoje novinara
bilo Hrvati. Ustavni sud Crne Gore navodno je proglasio tu odluku nezakonitom, ali
ona nikad nije bila provedena.

148. U Panevu, dva istaknuta glavna urednika s istoimenog radija i lokalnog lista Pan-
evac, poznata po kritiziranju lokalnih vlasti, otputena su krajem 1993. godine. Novi
urednici Panevca navodno su onda suspendovali 4 druga novinara iz tog lista, za-
branivi im ulazak u prostorije lista.

149. Navodi se da je progon novinara najotriji bio na Kosovu. Gotovo sve bive ured-
nike albanskog porijekla prognala je policija. Oko 16 sluajeva zabiljeeno je u periodu
1992-1993. godine.

150. U Crnoj Gori telefonske prijetnje i uvrede postale su svakodnevnica za novinare

opozicije, kao i bombaki i oruani napadi na urednike prostorije.

151. Lokalne urede Osloboenja i TV Sarajeva u Beogradu i Novom Sadu zauzele su i kon-
fiscirale nepoznate osobe 16. maja i 24. juna 1994. godine, navodno za potrebe medija srpske
republike BiH. Nadlene vlasti nisu uinile nijedan potez da zaustave te nezakonite radnje.

D. Nacionalna diskriminacija i medijsko izvrtanje istine

152. Mediji u Srbiji i Crnoj Gori gaje neprijateljstvo i podstiu na njega svoje sunarodnike,
a protiv pripadnika drugih nacionalnosti u bivoj Jugoslaviji. Hrvati se esto poistovje-
uju s ustaama, a Muslimani s mudahedinima, islamskim fundamentalistima,
dihadom i sl. Neprijatelji se esto nazivaju monstrumima ili zvijerima.

153. U isto vrijeme, mediji su stvorili iskrivljenu sliku historije i trenutnih sukoba. Stva-
raju se legende i mitovi o golorukim braniocima domovine i srpskoj pravednosti.
Konfrontacija s Hrvatskom prikazuje se kao nastavak Drugog svjetskog rata (i kao
borba protiv ustaa), dok se voenje borbi u Bosni uporeuje s obnovljenom borbom
protiv osmanske okupacije. Medijske primjedbe na bosanske institucije kao na musli-
mansku vojsku i muslimansko predsjednitvo namjeravaju doprinijeti stvaranju
klime meuvjerskog i meuetnikog sukoba.

154. Prema tome, mediji su traili kako da politiki mobiliziraju stanovnitvo Srbije.
Ratni heroji pojavljuju se kao glavni gosti intrevjua, kada priaju o ubijanju i openito
veliaju rat.

155. Takoer, veina medija u Saveznoj Republici Jugoslaviji obavlja druge vidove
iskrivljenog izvjetavanja, uprkos obavezama prema Ustavu i zakonima da to ne ine.
Dugo, vei dio medija nije obavjetavao javnost u Srbiji o tome ko je granatirao Sara-
jevo i, ustvari, davali su objanjenja javnosti da su bombardiranja bili napadi koje su bo-
sanski Muslimani sami izvrili, kako bi privukli stranu intervenciju. Tako je
izvjetavanje esto mjeavina injeninih i neosnovanih iskaza. Jedini izvori informacija

425
za pojedine prie su vojni zvaninici bosanskih Srba, koji jasno pruaju informacije koje
idu njima u korist.

156. TV Srbija je 16.februara 1993. godine prikazala u svojim veernjim vijestima dio iz-
vjetaja televizijske mree Sky iz Sarajeva. Prikazana je ena koja tri ulicom, dok je na
meti snajperiste. U originalnom izvjetaju SKY-a, snimak prikazuje ranjenu enu koju
odnose njeni sugraani. U verziji RTV Srbije, snimak je zaustavljen prije nego to je
ena pogoena.

157. U meuvremenu se izvjetaji o bitnim deavanjima u inozemstvu cenzuriraju ili

prerauju u partizanskom stilu. Cenzuriraju se i strani izvjetaji i izjave koje sadre ne-
gativno miljenje o zvaninoj politici koju Srbija vodi.

158. Mediji koji su pod kontrolom drave imaju standardan rjenik kojim opisuju raz-
novrsne dogaaje i institucije. BiH se uvijek naziva biva BiH, a zvanini nazivi ko-
riste se za nepriznate entitete, kao to su Republika Krajina ili Republika srpska.
Prisutno je i falsificiranje politikih poloaja, te novinskih dopisa, kakvo je u primjeru:
Predsjednik Republike srpske, dr. Radovan Karadi, primljen u Sarajevu. Radio
Beograd ak emitira i vremenske prognoze za srpsku Krajinu, gledajui na to kao na
neto sasvim normalno.

159. Mediji esto potenciraju postojanje meunarodne zavjere protiv Srba. Sankcije se
openito smatraju genocidnim i usmjerenim protiv itavog srpskog naroda. Sve iz-
jave ili postupci koji se smatraju prijeteim za Vladu, objanjavaju se kao dio zavjere.

160. Takoer se pojavljuju i verbalni napadi protiv opozicionih politiara, koji se nazi-
vaju loim Srbima ili izdajnicima. RTV Srbije, prema anonimnim tumaenjima, na-
pada asopis Vreme i Soro fondaciju, nazivajui ih neprijateljima Srbije.

161. Izvjetavanje o napadu na konvoj UN-a blizu Sarajeva 27.jula 1994. godine pred-
stavlja tipian primjer manipulacije vijestima. Prema zvaninoj UNPROFOR-ovoj iz-
javi, konvoj je napala vojska bosanskih Srba paljbom iz lahkog oruja i mitraljeza.
Kao posljedica te paljbe, jedan britanski vojnik je poginuo. Stanica iz Srbije Radio Beo-
grad detaljno je izvjestila o stradalim, te je izjavila da se napad desio na planini Igman,
koja je bila pod kontrolom muslimanskih snaga. Takoer je izjavljeno da zvaninici
UN-a nisu mogli utvrditi ko stoji iza tog napada.

162. Primijeeno je da se vie ne emitira program Iskre i varnice nedelje, poznat po

svojoj demonizaciji odreenih etnikih i vjerskih grupa i koji Specijalni izvjestitelj spo-
minje u jednom od svojih prethodnih izvjetaja.

163. Savezna Vlada poveala je svoju izoliranost, osporivi kvalifikacije 13 stranih do-
pisnika u aprilu 1994. (ukljuujui i dopisnike CNN-a i AFP-a). Dato je objanjenje da
su osporeni novinari satanizairali Saveznu Republiku Jugoslaviju i narod Srbije. Tada
je predsjednik udruenja novinara Srbije izjavio da je nemogue nabrojati sve lai o
ovom regionu koje su dopisnici CNN-a i AFP-a slali u svijet posljednje tri godine.

426
164. Kao podrka prijedlogu zakona, kojim bi se sprijeila finansijska pomo stranim
udruenjima u Savenoj Republici Jugoslaviji, dravni mediji su poetkom 1994. godine
organizirali kampanju protiv Soro fondacije. Napadi su se pojavili u listovima Pogledi,
Revija 92 te Argumenti, kao i na TV Novi Sad (dio RTV Srbije). TV Novi Sad nazvala
je osnivaa te fondacije jevrejom maarskog porijekla. Fondacija je optuena za pod-
sticanje separatizma, jer je finansirala publikacije na albanskom jeziku. Tanjug je, 4.
aprila 1994. godine, objavio lanak svog dopisnika iz Bona, u kome se navodi da je
Soro fondacija finansirala demonstracije protiv Srbije u Njemakoj. Iako je fondacija iz-
dala demant, to nije objavljeno u medijima.

E. Zakljuci

165. Savezna i republika vlada SRJ (Savezne Republike Jugoslavije) imaju jaku kon-
trolu nad veinom medija, naroito nad dravnom televizijom. Ovi mediji slue kao
efikasno sredstvo dominantnih politikih snaga u formuliranju novog programa, za-
snovanog na srbijanskom nacionalizmu, te u podsticanju mrnje protiv drugih nacio-
nalnih grupa u bivoj Jugoslaviji.

166. Veina medija u SRJ jo uvijek favorizira iskljuivo nacionalistiku poruku kojom
se izostavljaju ili ak napadaju prava drugih nacionalnih grupa. Ovo se takoer odnosi
i na medije koji su se proglasili nezavisnim.

167. Srbijanski mediji imaju negativnu ulogu u ratovima u BiH i Hrvatskoj. Oni izazi-
vaju nacionalistiku mrnju. Meu temama koje dominiraju na ovim medijskim kana-
lima, nalazi se opravdanje za vojne operacije u susjednim dravama, kao i teorija
meunarodne zavjere protiv Srba.

168. Strukturalna situacija elektronskih medija je posebno uznemirujua. Drava ima

monopol nad nacionalnim emitiranjem, kontroliranjem RTV Srbije, kao i monopol nad
podjelom frekvencija. Nedostatak nezavisnog nadzornog tijela i demokratske proce-
dure u podjeli frekvencija predstavlja posebnu brigu.

169. Situacija u pogledu pisanih medija znaajno je bolja u Saveznoj Republici Jugosla-
viji, jer ima itav niz publikacija koje izraavaju razliita gledita.

170. Medijima, koji gaje antiratne, pluralistike i demokratske stavove, bit e potre-
bna vanjska pomo. Njihov opstanak, kao i bolji nastup u javnosti, bit e neophodni
za demokratiju u SRJ-u, kao i za rjeavanje krize irom bive Jugoslavije. Zbog toga
je prijedlog Vlade da se sprijei strana pomo medijima u Srbiji posebno zabrinjava-
jui.

171. Profesionalnim udruenjima novinara je takoer potrebna pomo. Ona su esto

jedina sredstva kojim se prava novinara mogu zatititi i ona doprinose profesionalnim
standardima novinara.

427
IV. BIVA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

A. Pregled medija

172. Zasad je Biva Jugoslavenska Republika Makedonija uspjela ostati izvan vojnog su-
koba na teritoriji bive Jugoslavije, a njeni mediji niti su doli u sukob, niti su izloeni
polarizaciji nacionalnih, religioznih i politikih osjeanja, kao u ostalim dijelovima bive
Jugoslavije.

1. Elektronski mediji

173. Elektronske medije konstituirala je Makedonska RTV (MRTV), koja predstavlja radio-
televizijsko preduzee u drutvenoj svojini i konstelaciju privatnih radio- televizijskih stanica,
koje su poele s radom nakon to je Makedonija objavila svoju nezavisnost 1991. godine.

174. Zakonom se MRTV definira kao javno republiko preduzee u drutvenoj svojini,
koje je od dravnog znaaja i slui za emitiranje programa. Veim dijelom drava fi-
nansira i kontrolira MRTV. Makedonski parlament imenuje generalnog direktora, koji
ima odluujui utjecaj na izbor i postavljanje direktora i na radiju i TV stanici MRTV-
a. Ova TV jedina emitira program irom drave, s ukupno 43,5 sati dnevnog emitira-
nja na tri kanala. Iako je veina ovih programa na makedonskom jeziku, emituju se i oni
na pet drugih jezika. Na albanskom jeziku i na turskom jeziku emitiraju se programi
svakog dana u trajanju od 60 minuta. Zatim, emitiraju se i programi na srpskom i rom-
skom jeziku, u trajanju od 30 minuta.

175. Druga istaknuta TV-stanica je A-1. Privatno je preduzee, koje dnevno emitira 16
sati programa, ogranienog na podruje Skoplja. Programsku emu obuhvataju: poli-
tika i obavjetenja, kultura, nauka, obrazovanje, zabavni i sportski program. irom i-
tave zemlje postoje brojne privatne TV-stanice od kojih veina nema vlastiti program,
pa emitira otkupljeni satelitski program (muziku i filmove). Navodi se da vei dio tih
privatnih TV-stanica nezakonito emitira te satelitske programe. U periodu 1991-1993.
godine, registrirane su oko 22 privatne TV-stanice.

176. Makedonski dravni radio dnevno emitira oko 85 sati programa, na est frekven-
cija. Postoji i poseban kanal, namijenjen sluaocima koji ne govore makedonskim jezi-
kom. Ovaj kanal dnevno emitira est sati programa na albanskom jeziku, etiri i po sata
na turskom jeziku i ukupno dva sata na romskom jeziku. Takoer, emitira se i program
Biljana, namijenjen sluaocima u inozemstvu i to na albanskom jeziku, bugarskom je-
ziku i grkom jeziku.

177. Druge radio-stanice, koje emitiraju program na makedonskom jeziku, jesu: Radio
Noma, koja je u drutvenoj svojini (18 sati dnevnog emitovanja), a koja pripada NIP
Novoj Makedoniji i ograniena je na podruje Skoplja, te privatna radio-stanica Radio
Uno, koja emitira program 24 sata dnevno. Ukupno postoji 29 lokalnih radio-stanica u
drutvenoj svojini, koje prenose program iz makedonskih opina.

428
178. U dvogodinjem periodu od 1991-1993. godine, registrirana su 191 radio-kanala:
85 radio-stanica, 22 televizijske stanice, te 84 kombinirane radio-televizijske stanice.
Ipak, samo njih dvadesetak ima dozvolu za emitiranje programa (radnu dozvolu).

2. Pisani mediji

179. Na nivou cijele drave postoje troje dnevne novine: Nova Makedonija i Veer, koje
se objavljuju na makedonskom jeziku, te Flaka e Vlazerimit na albanskom jeziku. Novine
Birlik, koje se objavljuju na turskom jeziku, izlaze svaki drugi dan. tamparska i izdava-
ka kua Nova Makedonija, u vlasnitvu drave, objavljuje sve navedene novine.

180. injenica da ta tamparska i izdavaka kua izdaje i tampa veinu novina i aso-
pisa u dravi, daje joj monopol na tom polju. Poto se ona ne smatra da je od javnog
znaaja, parlament ne postavlja generalnog direktora, ve ga bira radniki savjet. Ge-
neralni direktor dalje imenuje urednike razliitih medija, te je u poziciji da kontrolira
izlazne informacije. Sadanjeg generalnog direktora, izabranog prije 1991. godine, ne-
davno je radniki savjet ponovo izabrao na taj poloaj.

181. Nova Makedonija je jedina tamparska kua, koja ima tehniku mogunost da
tampa dnevne novine. Iako, pored nje, postoji jo tamparskih preduzea, ona imaju
manje efikasne sisteme. Takoer, Nova Makedonija ima najvei lanac novinskih tan-
dova na nivou drave, te je u poziciji da kontrolira distribuciju pisanih medija.

182. Pored dnevnih novina, u Makedoniji se objavljuje 15 sedminih novina, 17 novina

koje se objavljuju svake dvije sedmice, te 48 asopisa. Dvoje najvanije sedmine novine
su Puls i Delo. U posljednje etiri godine, u Makedoniji je ukupno registrirano oko 118
novina, revija i asopisa, od kojih se gotovo 100 objavljuje u Skoplju.

B. Zakonski okvir

183. Pravo na slobodu informiranja nalazi se u lanu 16. Ustava, proglaenog 17. no-
vembra 1991. godine, lanom 16. osigurana je sloboda javnog informiranja i uspo-
stavljanja institucija javnog informiranja, slobodan pristup informacijama i sloboda
prijema i prijenosa informacija, te pravo na zatitu izvora informacija. Istim lanom,
zabranjuje se cenzura. Ipak, ovaj lan 16. jo uvijek nije ustaljen u novom, izvrnom za-
konodavstvu.

184. Ustavom se definira da svi zakoni, koji nisu u skladu s Ustavom, moraju biti uskla-
eni u roku od jedne godine od proglaenja Ustava, tj. od 17. novembra 1992. godine.

185. Brojni savezni i republiki zakoni, koji se tiu medija, iz perioda prije nezavisno-
sti, ustvari, jo su na snazi. Oni obuhvataju: Republiki zakon o javnom informiranju,
Zakon o radijskom rasprostiranju, Savezni Zakon o stranim medijima i njihovim oba-
vjetajnim aktivnostima u Jugoslaviji, te Savezni Zakon o osnovi javnog informiranja.

429
186. Kao posljedica, neke odredbe Zakona o radijskom rasprostiranju su ukinute 1. no-
vembra 1993. godine, odlukom Ustavnog suda (U.Br. 5/92 50), poto je sud smatrao da
su neusklaene s novim ustavom.

187. Zakon o osnovi javnog informiranja iz 1990. godine osigurava da svaka osoba moe
biti osniva medijskog kanala. Republika ovlauje koritenje frekvencija, a vlada ima
mogunost da registrira i daje radne dozvole medijima.

188. Uredbe koje se odnose na provoenje zakona o medijima nalaze se u dva krivina
zakona, uspostavljena na osnovu onih iz bive SFRJ i Socijalistike Republike Make-
donije. Drugim se omoguava pritvor zbog klevete, otkrivanja linih ili porodinih pi-
tanja, te zbog drugih uvreda koje mediji poine (lanovi 84.-89. i 92.-93.). Takoer, mogu
se smatrati odgovornim i glavni urednik, urednik i izdava, te onaj medijski kanal gdje
se takve uvrede pojave (lanovi 27. i 28. Saveznaog zakona).

189. Nedavno je Vlada predstavila nacrte amandmana krivinog zakona Makedonije.

lanom 90 prijedloga predvia se kazna zatvora do 3 godine za uvredu poinjenu pro-
tiv zastave, grba ili nacionalne himne, kao i za uvredu nainjenu protiv predsjednika
Republike, Vlade, Skuptine, oruanih snaga, ili predsjednika Skuptine ili Vlade.

C. Nacionalistike tenzije

190. Dok se ne moe tvrditi da mediji u Makedoniji svjesno i namjerno podstiu nacio-
nalistika i etnika osjeanja, etniko porijeklo predstavlja faktor koji se pojavljuje u iz-
vjetavanju dogaaja u medijima.

191. Osamnaestoga juna 1994. godine, makedonski mladi ubijen je u Tetovu, u ulinoj
tui izmeu albanske i makedonske bande. Nakon tog incidenta, u dnevnim novinama
pojavili su se mnogi lanci i izjave u kojima se oigledno eli naglasiti da je rtva Ma-
kedonac, a krivac Albanac. Prije nego to je navodni krivac uhapen, a nadleni sud
razjasnio injenice i motive, mediji su osumnjienoga opisali kao kriminalca i ubicu.
Na taj nain, mediji su manipulirali nesretnim sluajem (kako je i dokazano), da bi pro-
movirali etniko nepovjerenje i tenziju na podruju na kojem etniki Makedonci i Al-
banci koegzistiraju, iako su Albanci brojniji.

D. Ogranienja slobode medija

192. Ministarstvo unutranjih poslova je 25. juna 1994. godine usvojilo dvije odluke, kojima
se zabranjuje uvoz i distribucija triju listova koje objavljuje izdavako preduzee Politika
u Beogradu: dnevne Veernje novosti, sportski asopis Tempo i enski sedmini asopis
Bazar. Odluka je donesena uz konsultiranje s ministarstvima za informiranje i kulturu.

193. Zvanino objanjenje za ovaj postupak, koje je ponudio ministar za kulturu Guner
Ismail, bilo je da je procjena pokazala da postoji drastina neuravnoteenost u koli-

430
ini izmeu stranih i domaih listova. Zbog toga se ukazala potreba da se ostvari ura-
vnoteenost prisustva. Takoer se tvrdi da je jedan broj asopisa i novina, izmeu
ostalog, izuzetno subjektivan i snishodljiv, u odnosu prema nekim situacijama u
zemlji. Ministar je u zakljuku naveo da e njegovo ministarstvo nastaviti da podu-
zima mjere i korake kako bi zatitilo makedonski politiki i duhovni prostor, kao i
kulturu.

194. Ministarstvo unutranjih poslova donijelo je tu odluku, a ne sud. lanke, objavlji-

vane u Veernjim novostima, pisali su makedonski novinari i nije objanjeno koji od
njih su bili tendenciozni i zato. Jo je udnije to su na isti nain procijenjeni sportski
asopis, kao i enski sedmini magazin. Ovaj incident pokazuje da trenutno postoji
mjera arbitrarnosti u upravljanju medijima u ovoj zemlji.

195. Kao i u drugim dijelovima bive Jugoslavije, i u Makedoniji postoji samocenzura.

Mnogi novinari se jo uvijek plae represije, ako budu kritizirali Vladu. Bitan element,
koji doprinosi ovom fenomenu, jeste strah koji preovladava da bi prekomjerno kritizi-
ranje moglo ugroziti stabilnost te zemlje.

E. Zakljuci

196. Situacija u Makedoniji se moe okarakterizirati pokuajima politikih snaga da iz-

vre utjecaj nad veinom medijskih kanala, kako bi osigurali politiku mo. Na taj nain,
novinari u ovoj zemlji suoavaju se s izazovom razvijanja profesionalnih i nezavisnih
medija, pomou kojih se moe aktivno promovirati i unaprijediti demokratija, kao i po-
tivanje ljudskih prava.

197. Jedino drava ima ekonomsku mo da posjeduje TV-stanicu koja moe emitirati
program irom zemlje, kao i dravnu mreu predajnika i releja. Privatne radio i TV-sta-
nice nemaju odgovarajuu profesionalnu i tehniku opremu. Stoga, sve dok ekonomija
u ovoj zemlji ne ojaa, nijedna druga stanica ne moe biti konkurencija MRTV-u.

198. Zbog loe ekonomske situacije, pogorane uvoenjem sankcija protiv SRJ i grkog
uvoenja embarga, trenutno u zemlji ne postoje privatni kapaciteti, koji bi mogli biti
uloeni u nova tamparska postrojenja i drugu opremu, neophodnu za objavljivanje
novih publikacija. Tako se moe primijetiti da su dvoje novine, koje se objavljuju na al-
banskom jeziku i na turskom jeziku Flaka e Vlazerimit i Birlik u gubicima i da su u mo-
gunosti da nastave s izlaenjem jedino zahvaljujui spremnosti drave da pokrije
njihove gubitke.

199. Odgovarajue zakonodavstvo tek treba usvojiti, kako bi se osiguralo interesiranje

javnosti za postojee medije, koji su pod kontrolom drave.

200. Medijske osude odreenih nacionalnih grupa u Bivoj Jugoslavenskoj Republici

Makedoniji su openito slabije prisutne nego u ostalim republikama bive Jugosla-
vije.

431
V. MEUNARODNE AKTIVNOSTI

201. Kompjuterski povezana mrea nezavisnih novinara iz svih regiona bive Jugosla-
vije uspostavljena je u Parizu, u oktobru 1992. godine. lanci dostupni preko ove mree,
nazvane AIM (Alternativna informativna mrea), mogu se pretampati besplatno i ob-
javiti u bilo kojem listu na teritoriji bive Jugoslavije. AIM je jedan od rijetkih primjera
slobodnog protoka informacija iz jedne republike u drugu u tom regionu.

202. Koordinacioni centar za nezavisne medije balkanskog podneblja, sa sjeditem u

Ljubljani, osnovan u aprilu 1993. godine, a kojeg finansiraju Meunarodna federacija
novinara i Meunarodna federacija novinskih izdavaa, poduzeo je veoma bitne ak-
tivnosti, kako bi pomogao medijima.

203. Druge meunarodne organizacije takoer su doprinijele pokuajima da se pomo-

gne medijima na teritoriji bive Jugoslavije. Tako je UNESCO doprinio stvaranju Koor-
dinacionog centra u Ljubljani, te je takoer pruio finansijsku i tehniku pomo
medijima u svim porujima bive Jugoslavije. Nedavno je UNESCO predloio projekat
za stvaranje nezavisne TV-stanice u Sarajevu.

204. U skladu s odredbama Generalne skuptine UN-a, UNPROFOR je pokrenuo jedan

broj medijskih inicijativa 1994. godine u pokuaju da graanima razliitih republika
omogui tano i nepristrasno informiranje o misiji odravanja mira i slinim pitanjima.
Trenutno se na dravnim televizijskim stanicama BiH, SRJ-a i Bive Jugoslavenske Re-
publike Makedonije emitiraju televizijski programi UNPROFOR-a na lokalnim jezi-
cima, a oekuje se i od Hrvatske da e uskoro dopustiti slino emitiranje na svojim
stanicama. U okviru misije o odravanju mira, emitira se dnevni dvadesetominutni ra-
dijski program na lokalnoj stanici u Sarajevu, a iz UNPROFOR-a se nadaju da e uspo-
staviti radio-stanicu ije e emitiranje moi pratiti tri etvrtine stanovnitva na podruju
misije UNPROFOR-a.

VI. GENERALNI ZAKLJUCI

205. Veinu medija u bivoj Jugoslaviji kontroliraju, posredno ili neposredno, vlade i
vladajue stranke. Vidljiva je tendencija za posjedovanjem najmonijih medija dra-
vne televizije i dnevnih novina i za koncentriranjem u monopole, koji su obino pod
dominacijom drave. Posebno dravna televizija postaje najutjecajnije oruje informi-
ranja i obmane na tome podruju. Vlada se oslanja na dravnu televiziju, kako bi do-
bila podrku stanovnitva, veoma esto manipuliranjem vijestima. Svjesni televizijskog
utjecaja na javno mnijenje, vlasti na poloaju stavljaju prioritet na kontroliranje fre-
kvencija. To je, ustvari, cilj mnogih vojnih akcija poetkom rata, u podrujima zahva-
enim vojnim sukobom.

206. Nacionalistiki retoriki napadi i klevete protiv drugih naroda predstavljaju do-
minantnu odliku vijesti koje se emitiraju u bivoj Jugoslaviji, jo od poetka sukoba.
Stoga nije bilo neoekivano, kada je ova pojava direktno dovela do groznih zvjerstava,

432
poinjenih na ratitima i na itavoj teritoriji, zahvaenoj ratom. Ipak, nakon tih poi-
njenih zloina, isti ti mediji demantirali su ih. Oni su vie bili voeni njihovim nacio-
nalnim stratekim interesima nego objektivnou izvjetavanja. Vlade su se pobrinule
da podre takvo zatakavanje vijesti, te su tvrdile da je kontrola informacija u razlii-
tim oblicima neophodna i sutinska za nacionalnu sigurnost u toku rata.

207. Posljedino uplitanje kolektivne odgovornosti predstavlja ozbiljnu prepreku bilo

kojem pokuaju uspostavljanja mira.

208. Dio odgovrnosti za rasprostranjeno nepotivanje osnovnih principa slobode izra-

avanja moraju snositi i sami novinari. Neki su svojom voljom prihvatili ogranienja,
nametnuta njihovoj profesiji, ili iz razloga to su podravali nacionalnu stvar ili samo
zbog vlastitog napredovanja. Drugi su se osjetili primoranim da sebi nametnu oblike sa-
mocenzure, te su namjerno izbjegavali odreene teme, radi vlastitog opstanka. U sluaju
da nisu bili priklonjeni glavnoj struji, uslijedila bi otputanja ili jo gore posljedice.

209. Da je to sve samo pitanje zakona, bilo bi znaajnog razloga za optimizam. Uz ne-
koliko izuzetaka, zakonski okviri u razliitim republikama openito su dobro zami-
ljeni, pripremajui teren za slobodno izraavanje i zabranu zagovaranja nacionalne,
drutvene ili vjerske mrnje. Meutim, zakonima su potrebni stabilni drutveni teme-
lji i tradicija potivanja pravila, kao i ekonomska stabilnost, da bi mediji opstali i funk-
cionirali. Nasuprot tome, republike bive Jugoslavije uhvaene su u burnom
historijskom trenutku transformacije i redefiniranja, koje moraju prevazii. Samo onda,
kada volja bude pratila rijei, zakonski propisi tog podruja moi e dovesti do podr-
ke stvaranju atmosfere slobodnog i odgovornog izraavanja.

210. Na sreu, situacija u kojoj se mediji nalaze nije toliko loa, a u svakoj republici
mogu se pronai primjeri hrabrih novinara, neustraivih medijskih preduzea i nevla-
dinih organizacija, koji se suoavaju sa snagama nacionalizma i neprestane obmane.
Meutim, trenutno su oni nadvladani i svakog dana ih moe pregaziti sistem onih koji
manipuliraju izraavanjem u politike svrhe.

VII. PREPORUKE

211. Sve republike bi trebalo da saine i provedu pravila koja se odnose na jednak pri-
stup radijskim i televizijskim stanicama, koje su pod kontrolom drave. Kontroliranje
tih stanica ne bi trebalo da bude rezultat pobjede na izborima. Cijelom drutvu bi tre-
balo omoguiti pravo izraavanja na njima.

212. Iz rjenika medija bi trebalo izbrisati izraze mrnje. Dravne vlasti odgovorne su
za primjenu ustavnih zabrana o podsticanju na mrnju. Moe se predloiti da neke me-
unarodne organizacije, poput Vijea Europe, naine projekte, kojima e se nadgledati
opseg takvih izraza, u saradnji s dravnim nevladinim i strunim organizacijama. Bez
eliminiranja sadraja koji podstiu mrnju, nee se moi nai rjeenje problema za krizu
u bivoj Jugoslaviji.

433
213. Vlade bi trebalo da snose odgovornost za krenje ljudskih prava, koja su poinili
mediji koji se nalaze pod kontrolom drave.

214. Bit e potrebno uraditi poboljanja u zakonodavstvu, koja se odnose na medije u

svim republikama. Vlade bi trebalo da daju pomo, u vidu nadlenih, kompetentnih
vladinih i nevladinih organizacija u provoenju odreenih standarda meunarodnog
zakona, koji se odnose na slobodu medija.

215. Kako bi jedan nezavisan medij, kljuni pokazatelj nivoa demokratije u republici,
mogao opstati, potrebna mu je strana pomo. Fondacije zaduene za medije, kao i me-
unarodne vladine i nevladine organizacije, mogu pokazati volju da podre takav
medij na finansijskom, profesionalnom i tehnikom planu.

216. Specijalni izvjestitelj naroito podstie projekte u kojima se medijima iz bive Ju-
goslavije, posebno BIH, nudi pomo iz demokratskih zemalja. Ova solidarnost zasniva
se na tehnikoj i profesionalnoj pomoi u uspostavljanju standarda i zatiti prava pro-
fesionalaca na tom polju.

434
Zastraivanje i raseljavanje
Izvjetaj broj E/CN.4/1995/57 od 16. 1. 1995. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku,

Saveznu Republiku Jugoslaviju i Bivu Jugoslavensku Republiku
Makedoniju, s posebnim osvrtom na nestanke i terenske operacije.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 4) ...........................................................................................................439

I. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 5 51) .............................................................439

A. Uvodne napomene (paragrafi 5 6 )........................................................................439
B. Krenja ljudskih prava civila, poinjena od snaga
bosanskih Srba i de facto vlasti (paragrafi 7 17) ..................................................440
1. Direktno zastraivanje i raseljavanje (paragrafi 7 10) .....................................440
2. Vojni napadi na civile i druge neborce (paragrafi 11 17) ...............................440
C. Krenja ljudskih prava poinjena na teritoriji Bosne i Hercegovine
od snaga takozvane Republike Srpske Krajine (RSK)
i takozvane Autonomne pokrajine zapadna Bosna (APZB)
(paragrafi 18 20)........................................................................................................441
D. Federacija BiH (paragrafi 21 39).............................................................................442
E. Sprjeavanje humanitarne pomoi (paragrafi 40 44) ..........................................445
F. Zakljuci i preporuke (paragrafi 45 50).................................................................446

II. HRVATSKA (paragrafi 51 79) ......................................................................................447

A. Uvodne napomene (paragraf 51)..............................................................................447
B. Pravosudni sistem (paragrafi 52 53)......................................................................447
C. Odnos prema manjinama (paragrafi 54 59)..........................................................448
D. Ilegalne i prinudne deloacije (paragrafi 60 62) ..................................................448
E. Stanje stranaca i izbjeglica (paragrafi 63 65).........................................................449
F. Razvoj organizacija za ljudska prava (paragrafi 66 67) ......................................450
G. Zakljuci i preporuke (paragrafi 68 69).................................................................450
H. Situacija u zatienim zonama UN-a (paragrafi 70 76).......................................451
I. Zakljuci i preporuke (paragrafi 77 79).................................................................452

III. SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

(paragrafi 80 100)......................................................................................................453
A. Uvodne napomene (paragrafi 80 81).....................................................................453
B. Nove informacije (paragrafi 82 97).........................................................................453
C. Zakljuci i preporuke (paragrafi 98 100) ...............................................................456

IV. BIVA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

(paragrafi 101 110)....................................................................................................457
A. Uvodne napomene (paragrafi 101 102).................................................................457
B. Novi dogaaji (paragrafi 103 108) ..........................................................................457
C. Zakljuci i preporuke (paragrafi 109 110) .............................................................458

436
V. PROBLEM NESTANKA OSOBA (paragrafi 111 118) ..............................................459

VI. TERENSKE OPERACIJE (paragrafi 119 132)............................................................460

A. Uvodne napomene (paragrafi 119 122).................................................................460
B. Bosna i Hercegovina (paragrafi 123 126)...............................................................461
C. Hrvatska (paragrafi 127 128)...................................................................................461
D. Biva Jugoslavenska Republika Makedonija
(paragrafi 129).............................................................................................................462
E. Generalno (paragrafi 130 132) .................................................................................462

437
Uvod

1. U skladu sa stavom 37 Rezoluce Komise za ljudska prava 1994/72 od 9. marta

1994. godine, koju je Vijee za ekonomska i socijalna pitanja odobrilo odlukom
1994/262 od 22. jula 1994. godine, ovaj izvjetaj slijedi periodini izvjetaj koji je Speci-
jalni izvjestitelj dostavio Generalnoj skuptini na njenoj etrdeset i devetoj sjednici
(A/49/641-S/1994/1252) i treba se razmatrati s njim u vezi.

2. U provoenju svog mandata, Specijalni izvjestitelj je pridobio veliku saradnju od

vlada Republike Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Bive Jugoslavenske Re-
publike Makedonije. Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i dalje
odbija dopustiti otvaranja terenskog ureda Centra za ljudska prava u Beogradu ili pro-
voenje misija u okviru mandata Specijalnog izvjestitelja. Usprkos tome, uspostavljeni
su neki kanali komunikacije sa saveznim vlastima, te se Specijalni izvjestitelj nada da
e se plodonosniji dijalog moi razviti.

3. Specijalni izvjestitelj jo jednom ponavlja svoje uvjerenje da pravilno obavljanje nje-

govog mandata nee biti mogue bez pomoi terenskih operacija Centra za ljudska
prava. Ovaj izvjetaj opisuje opseg i osobine te operacije, tako to aurira Aneks I e-
stog periodinog izvjetaja (E/CN.4/1994/110).

4. Specijalni izvjestitelj jo jednom izraava zahvalnost raznim tijelima koja pomau

njemu i njegovim terenskim zaposlenicima u obavljanju mandata, ukljuujui UN-
PROFOR, Ured Visokog komesarijata za izbjeglice pri Ujedinjenim narodima
(UNHCR), Meunarodni komitet Crvenog krsta/kria (MKCK), Posmatraku mi-
siju Europske unije, misiju Organizacije za sigurnost i saradnju u Europi, Vijee Eu-
rope, druge meuvladine i nevladine organizacije, za njihovu predanost i volju da
mu dostave veliki broj pouzdanih informacija o stanju ljudskih prava u svojim zem-
ljama.

I. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Uvodne napomene

5. Ovo poglavlje aurira izvjetaj Specijalnog izvjestitelja Generalnoj skuptini i Vijeu

sigurnosti od 4. novembra 1994. godine (A/49/641-S/1994/1252). Podaci koji su pred-
stavljeni prvenstveno su zasnovani na radu osoblja dodijeljenog Specijalnom izvjesti-
telju, koje je smjeteno u Sarajevu i Zagrebu. Pouzdane meunarodne organizacije i
pojedinci su samo neki od korisnih izvora informacija.

6. Specijalni izvjestitelj biljei da su ugovori o prekidu neprijateljstva potpisani krajem

decembra. Ugovori posebno spominju zatitu ljudskih prava i vanost pristupa me-
unarodnih organizacija cijeloj teritoriji. Specijalni izvjestitelj e izvijestiti zemlje lanice
o provoenju tih odredbi.

439
B. Krenja ljudskih prava civila, poinjena od snaga bosanskih Srba i de facto vlasti

1. Direktno zastraivanje i raseljavanje

7. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju na

vladavinu straha, koja se deava u oblastima pod kontrolom de facto vlasti bosanskih
Srba55, naroito u i oko Banje Luke, Prijedora i Bijeljine. Izvjetaj potanko opisuje dije-
love in situ krenja ljudskih prava i direktno ili indirektno potaknutog raseljavanja,
koje je slijedilo odatle (vidi A/49/641-S/1994/1252, stavovi 11-24).

8. Nastavlja se primanje izvjetaja o krenjima ljudskih prava, rairenim u podrujima

koja kontroliraju de facto vlasti bosanskih Srba, ukljuujui raseljavanje Muslimana,
bosanskih Hrvata i Roma, koje je u toku. Poetkom novembra, u Banjoj Luci pouzdani
izvor je opisao kako su civili napadali lanove muslimanskih porodica i kako je, uko-
liko se neko od njih alio policiji, bio pritvoren i poslan na liniju fronta na prinudni rad.
Daljnje raseljavanje lica koja nisu Srbi se deavalo u novembru i decembru u Banjoj
Luci, zatim Bijeljini, a posebno u Doboju. Izvjetaji pokazuju da je raseljavanje bilo pra-
eno nizom povreda ljudskih prava, koje su opisane u izvjetaju od 4. novembra 1994.
godine. Navodi se da su, poetkom decembra, brojni bosanski Hrvati u Banjoj Luci
uhapeni u racijama, radi prinudnog rada na liniji fronta.

9. Navodi se da je srpska vojna policija 25. decembra uhapsila tridesetak bosanskih Hr-
vata koji su ekali da pone misa u crkvi u Barlovcima, u blizini Banje Luke, te ih odvela
u vojno sjedite. Tu su zarobljenici teko pretueni. Navodi se da su dvadeset i tri osobe
zatraile lijeniku pomo, koja im je pruena tek nakon to su je unaprijed platili.

10. Specijalni izvjestitelj biljei prisilu i izvrenje smrtne kazne navodnog vojnog de-
zertera poetkom novembra 1994. godine u Drvaru, u zapadnoj Bosni, koja je uslijedila
nakon suenja koje je prekrilo standarde pravnog procesa i na koje nije bilo prava
albe.

2. Vojni napadi na civile i druge neborce

11. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju na

poveanje napada snaga bosanskih Srba na civile, to za posljedicu ima mnogo rtava
i povreda, kao i ogromnu tetu na civilnim objektima (vidi A/49/641-S/1994/1252,
stavovi 25-34).

12. Snage bosanskih Srba, sa znatnom taktinom potporom (ukljuujui zranu) snaga
takozvane Republike Srpske Krajine, pokrenule su jak napad usmjeren na Biha.
Napad na Biha se izvodi bez vidljive zabrinutosti za sigurnost civila. Grad tuku gra-
nate i drugi projektili, uzrokujui znatan gubitak ivota i povrede. Krajem novembra

55
Gdje god se u izvjetaju upotrebljava termin snage bosanskih Srba ili de facto vlasti bosanskih Srba, misli se na, ukoliko nije
drukije napomenuto, samo na bosanske Srbe koji su u vojnoj ili civilnoj slubi de facto administracije koja ima sjedite na Palama.
Ovo nije namijenjeno, niti podrazumijeva, bosanske Srbe koji su lojalni Republici Bosni i Hercegovini.

440
bitka je zaustavljena na nekoliko stotina metara od jedine bolnice u gradu, a sigurnost
oko 2.000 pacijenata je bila ugroena. Dana 13. decembra, minobacaki projektil je pao
blizu sjedita HVO brigade u gradu, usmrtio etverogodinje dijete i ranio dva civila.
Granatiranje, dva do tri puta dnevno, od tada je odnosilo ivote civila u centru grada.
Potvreni izvjetaji ukazuju na to da su jedinice bosanskih Srba unitavale sela na koja
su nailazili u toku napredovanja u bihaki dep.

13. Jaanje napada na Sarajevo se degodilo u novembru i decembru 1994. godine. U

jednom napadu 8. novembra 1994. godine troje djece i jedna ena su ubijeni snajper-
skom i minobacakom vatrom. Najmanje pet ljudi je ozbiljno ranjeno. Hotel Holiday
Inn je pogoen sa dvije granate, ispaljene s poloaja vojske bosanskih Srba 14. novem-
bra 1994. godine, ali niko nije ozlijeen. Ostale mete su bile tramvajska sluba, koja je
morala biti prekinuta. Kada se 7. decembra tramvajska sluba ponovo pokuala uspo-
staviti, snajperski napadi sa polaaja koje su drali bosanski Srbi su bili usmjereni na
ljude na tramvajskim stanicama, te su esnaestogodinja djevojka i sedamdesetogodi-
nji mukarac ranjeni. Snajperski i projektilski napadi su i dalje ciljali centar grada, u
blizini zgrade Predsjednitva BiH skoro svakodnevno.

14. Ostala sigurnosna podruja koja su napadana ukljuuju Gorade i Srebrenicu, a

oba podruja su imala civilne rtve od djelovanja snajpera, projektila i drugog oruja.

15. Dogodila se i obnova napada snaga bosanskih Srba na Mostar. Broj napada je bio
usmjeren na puteve izvan grada, te su ivoti lokalnog stanovnitva bili ugroeni. Tako-
er, dogaali su se i napadi usmjereni na civile unutar demilitarizirane zone, ukljuujui
i napad od 12. novembra, koji je pogodio rimokatoliku katedralu i usmrtio dijete.

16. Ostale lokacije s visokom koncentracijom civila koje su bile napadnute proteklih
sedmica su Bugojno, Visoko, Travnik i Tuzla, a ene, djeca i drugi neborci su svakod-
nevno gubili ivote. U samo jednom danu, 21. novembra 1994. godine, u Tuzli je pogi-
nulo 5 ljudi, a 19 ih je ranjeno.

17. Snage bosanskih Srba su nastavile napadati osoblje UNPROFOR-a na lokacijama

kao to je Sarajevo. Takoer, tokom novembra, na razliitim lokacijama u podrujima
pod de facto kontrolom snaga bosanskih Srba, blizu Banje Luke i izvan Sarajeva, stav-
ljena su ogranienja na slobodu kretanja pripadnika UNPROFOR-a, pravei od njih
zatvorenike. Od polovine decembra, vidljivo je bilo malo poputanje ogranienja. U Bi-
hau su lanovi bangladekog bataljona UNPROFOR-a i mali broj meunarodnih i lo-
kalnih zaposlenika bili izloeni opasnosti od napada.

C. Krenja ljudskih prava poinjena na teritoriji Bosne i Hercegovine od snaga ta-

kozvane Republike Srpske Krajine (RSK) i takozvane Autonomne pokrajine za-
padna Bosna (APZB).

18. Od oktobra 1994. godine, snage RSK su bile ukljuene u borbe u bihakom depu,
zajedno sa snagama bosanskih Srba i jedinicama APZB-a, koje je vodio Fikret Abdi.

441
Snage RSK su esto ciljale civilna podruja projektilima, te su gradovi Velika Kladua
i Cazin teko stradali. Snage RSK su, takoer, bile odgovorne za zrane napade koji su
za posljedicu imali civilne rtve. U jednom zranom napadu 18. novembra 1994. go-
dine, kasetne i napalm bombe su koritene u besramnom krenju meunarodnog hu-
manitarnog prava. Na sreu, napalm bombe nisu eksplodirale. U napadima sa poloaja
RSK namjerno je ciljano na osoblje UNPROFOR-a, naroito 12. decembra 1994. godine,
kada je pet bangladekih vojnika teko povrijeeno i kada je sa poloaja RSK pucano
na njihovo vozilo. Jedan vojnik je kasnije umro od povreda.

19. Navodi se da su jedinice RSK i APZB odgovorne za unitenje domova i pritvaranja,

muenja i ubistva civila. Pouzdani izvori navode da snage RSK, potpomognute sna-
gama APZB, vode zatvor u Dubravi, blizu Velike Kladue. Navodi se da se u kampu
dri do 400 Muslimana, od kojih su samo neki bili ukljueni u borbu. Svjedoci navode
da su vidjeli kako se zatvorenike primorava da poduzimaju operacije ienja mina u
blizini kampa, a postoji i broj navoda o muenju i prijekim smaknuima. Zatvorenici su
smjeteni u loim, ratom unitenim zgradama, koje su prvobitno bile namijenjene za
perad. Postoje navodi o mogunosti postojanja drugih zatvora u blizini Velike Kladue,
ukljuujui jedan za Muslimanke, koje su podvrgnute redovnom seksualnom zlostav-
ljanju. Jo nije bilo mogunosti da se provjere takve tvrdnje.

20. Krenja ljudskih prava, poinjena od vlasti APZB tokom mjeseci prije njihovog pre-
mjetanja u zatienu zonu UN-a sektor Sjever u augustu 1994. godine, opisana su u iz-
vjetaju od 4. novembra 1994. godine, u stavovima 55-56 i u osmom periodinom
izvjetaju Specijalnog izvjestitelja (E/CN.4/1995/10 ).

D. Federacija BiH

21. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 35-37), Specijalni izvjestitelj je na-
glasio znaaj zatite ljudskih prava u prekidu sukoba izmeu snaga Armije RBiH i HVO-
a i kasnije uspostave Federacije Bosne i Hercegovine. Opisao je detaljne odredbe o
ljudskim pravima i razmjere do kojih e one zahtijevati daljnju razradu, objanjenje i pro-
voenje. Vana odredba je omoguavanje imenovanja triju ombdusmena, a izvjetaji da
su oni imenovani su ohrabrujui. Jo jedan ohrabrujui razvoj dogaaja je poveanje ak-
tivnosti nevladinih grupa za ljudska prava u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Treba pozdraviti to
to oni pridaju znaaj edukaciji i irenju informacija o zakonu o ljudskim pravima.

22. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 39-43), Specijalni izvjestitelj je de-
taljno opisao niz sporazuma koji su provedeni, da bi se omoguila ograniena sloboda
kretanja, te je napomenuo da postoji niz smetnji koje ograniavaju kretanje i blokiraju
povratak raseljenih lica. Uprkos sporazumima od polovine novembra, kojima se do-
puta povratak u fazama svih raseljenih lica, ova ogranienja se nastavljaju, te se irom
Federacije BiH biljee neuspjesi u provoenju povratka na znaajnoj razini.

23. Nerijetko Vlada krivino goni bosanske Srbe koji izbjegavaju mobilizaciju i koji po-
kuavaju prei linije sukoba u cilju privremenog ili stalnog spajanja s porodicama, te im

442
se izriu otre zatvorske kazne u trajanju od jedne do tri godine. Ova praksa daje raz-
log za zabrinutost.

24. Primljeni su pouzdani izvjetaji o ozbiljnim krenjima pravnog procesa i muenjima

odreenih grupa zatvorenika, koje dre snage Armije RBiH i civilne vlasti. Tako se, na-
primjer, navodi da se odreeni uhapenici, naroito bosanski Srbi, dre bez moguno-
sti komuniciranja due 72 sata, perioda koji je dozvoljen zakonima Bosne i Hercegovine.
Specijalni izvjestitelj zna za dva sluaja takvog pritvora, u trajanju od dva i etiri mje-
seca svaki. Ovakva praksa je jo otrija u vojnim disciplinskim sluajevima u kojima
Vlada ak ne otkriva ni mjesto pritvora. Prijavljen je izvjestan broj sluajeva fizikog zlo-
stavljanja, ukljuujui i muenje, tokom trajanja pritvora, bez mogunosti komunicira-
nja.

25. Za razliku od uslova u pritvoru prije suenja, uslovi za osuene zatvorenike u zat-
vorima koji nisu vojni se trenutno ine pristojnim, imajui na umu oskudicu koju osjeaju
svi lanovi drutva. Specijalni izvjestitelj nema podatke o uslovima u vojnim zatvorima.

26. Poveana ekonomska aktivnost na podruju Federacije BiH skree panju na po-
trebu da rad bude organiziran na slobodan i efikasan nain. Do sada je postojao jedino
oblik zvaninog sindikata, koji je usko povezan s Vladom, a znaajniji napredak u pro-
mjeni ovog modela djelovanja je bio sprijeen ratnim dejstvima. Takoer, mora se priz-
nati da je zvanini sindikat odigrao veliku ulogu u pribavljanu meunarodne
humanitarne pomoi i privlaenju svjetske pane na ratna dejstva. Uprkos tome, ne-
ophodno je da se novi zakon provede, da bi slobodni sindikati izronili, zajedno s po-
novnim pokretanjem ekonomije u budunosti i da nezavisni sindikati i profesionalne
organizacije, koje e nastati, dobiju svu potrebnu pomo. Treba pozdraviti stvaranje
Nezavisne unije profesionalnih novinara, koje se desilo 10. decembra 1994. godine.

27. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je iskazao zabrinu-

tost u vezi s postupanjima prema bosanskim Srbima koji ive u Zenici (stav 45). Po-
sljednjih sedmica njegovi terenski zaposlenici su imali misiju u gradu i izvijestili da se
situacija stabilizirala i da se mnogo bolje potuju ljudska prava nemuslimana.

28. Specijalni izvjestitelj je u izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 48-49) skre-
nuo panju na uslove u Bugojnu. Bosanski Hrvati, nastanjeni u ovom gradu, i dalje se
osjeaju nesigurno i mnogi ele otii negdje drugo. Stalni problem je nain na koji su
kue bosanskih Hrvata, koji su raseljeni iz Bugojna, date Muslimanima, raseljenim u
ovaj grad. Uzimajui u obzir nespremnost da se dopusti povratak raseljenih bosanskih
Hrvata ili da se dopusti ponovno otvaranje Hrvatskog kulturnog centra, situacija ostaje
nepromijenjena od izvjetaja od 4. novembra 1994. godine, iako je Specijalni izvjestitelj
dobio obeanja lokalnih vlasti pri posljednjoj posjeti.

29. Lokalne vlasti u Vareu od polovine oktobra odbijaju da potuju postojee spora-
zume o slobodi kretanja i spreavaju bosanske Hrvate da putuju od Dastanskog do Ki-
seljaka (osim vojnog transporta HVO-a) i od Dastanskog do Varea. Djeci bosanskih
Hrvata, koji su se nedavno vratili u Vare, nije dozvoljeno da pohaaju kolu.

443
30. Lokalne vlasti bosanskih Hrvata spreavaju povratak raseljenih Muslimana na po-
druja kao to su Stolac, apljina, Livno i Prozor.

31. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je detaljno razmotrio sta-
nje ljudskih prava u bihakom depu, posebno ponaanje lokalnih vlasti koje su lojalne Re-
publici Bosni i Hercegovini, a takoer i zapise o ljudskim pravima reima APZB (stavovi
52-56). Specijalni izvjestitelj navodi da su Vladini organi uhapsili jednu osobu za ubistvo
bosanskog Srbina, koje se desilo 5. oktobra 1994. godine, a koje je opisano u izvjetaju od
4. novembra 1994. godine. Uprkos tome, iako izgleda da pravosudni sistem dobro funk-
cionira, neke presude nisu provedene kako treba. Naprimjer, uznemiruje injenica da
dvoje ljudi, koji su osueni za ubistvo dviju bosanskih Srpkinja poetkom 1994. godine,
imaju doputenje zatvorskih vlasti da redovno naputaju zatvor od poetka novembra.

32. Primljene su pritube iz Konjica da su snage Armije RBiH u tome gradu izbacivale
iz kua i fiziki napadala bosanske Srbe i bosanske Hrvate. Takoer se tvrdi da te snage
primoravaju bosanske Hrvate iz tog grada da obavljaju poslove u blizini linija sukoba.

33. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je predstavio stanje

ljudskih prava u Mostaru i naglasio obeanje Muslimana koji ive u tom gradu (sta-
vovi 58-60). Takoer je razmatrao utjecaj uspostavljanja uprave Europske unije na ljud-
ska prava u Mostaru (stavovi 75-78). Iako je dolo do smanjena ilegalnih deloacija u
zapadnom Mostaru i smanjenja oruanih sukoba, situacija u Mostaru i dalje daje raz-
loge za zabrinutost. Krivnja u velikoj mjeri pada na lokalne vlasti bosanskih Hrvata u
zapadnom dijelu grada, koji odbijaju saradnju sa vlastima u istonom dijelu grada.

34. Policija bosanskih Hrvata u zapadnom dijelu grada ustrajno odbija da istrauje kri-
minalna djela poinjena protiv Muslimana i odbija da uestvuje u zajednikim policij-
skim patrolama s policijom iz istonog Mostara.

35. Od izvjetaja od 4. novembra 1994. godine, nije bilo znaajnih pomaka u situaciji
koja se tie slobode kretanja u gradu i samo se mali broj raseljenih Muslimana vratio u
zapadni dio grada. Proteklih mjeseci pitanje povratka se zakompliciralo dolaskom ljudi
koji su bili eksterno raseljeni na ovo podruje. U mnogo sluajeva, ovi ljudi nisu mogli
primati humanitarnu pomo i naili su na probleme pri pronalaenju smjetaja.

36. Uprava Europske unije nastavlja igrati odluujuu ulogu u pokuajima da izbori
poboljanja u sferi ljudskih prava i podstakne ekonomski oporavak.

37. U posljednjim sedmicama u Posuju lanovi HVO-kontigenta su na kontrolnoj taki

jako pretukli pedesetpetogodinjeg Muslimana. Specijalni izvjestitelj istrauje optube
iz Jasenice (blizu apljine) o fizikim napadima na tri Muslimanke i o nepreduzimanju
koraka policije da pokrene istragu.

38. Vojne snage HVO-a djelujui zajedno s Vladinim snagama, preuzele su grad Kupres
od bosanskih Srba poetkom novembra 1994. godine. Navodi se da je veina lokalnih
bosanskih Srba pobjegla iz ovog podruja u to vrijeme, a da je HVO ostale pritvorio. Ta-

444
koer, neki izvori navode da su pobjednike jedinice bile ukljuene u teke povrede
ljudskih prava zarobljenih vojnika bosanskih Srba, to ukljuuje i prijeka smaknua.
Nije postojala mogunost da Specijalni izvjestitelj istrai ili procijeni takve izvjetaje.

39. U novembru i decembru 1994. godine snage lojalne Vladi su se ukljuile u vojne ak-
cije koje su ozbiljno ugrozile ivote civila. U Sarajevu, jedinice Armije RBiH su uesto-
vale u snajperskim i artiljerijskim napadima, esto uzrokujui osvetnike napade
bosanskih Srba na ili oko osjetljivih civilnih ciljeva. Zabiljeeni su i dogaaji u kojima
su snage Armije RBiH napadale osoblje UNPROFOR-a, kao to je napad od 15. de-
cembra 1994. godine, kada je vatrom iz malog oruja ciljan UNPROFOR-ov helikopter.
Branitelji Bihaa su zauzeli poloaje za napad blizu UNPROFOR-a i civilnih centara i
tako poveali opasnost za neborce.

E. Spreavanje humanitarne pomoi

40. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je opisao neprekidno

uplitanje u prijevoz i distribuciju i krau humanitarne pomoi. Posebno je skrenuo pa-
nju na postupke snaga bosanskih Srba i zabiljeio praksu bosanskih Hrvata i ostalih
lokalnih vlasti, kao i centralne Vlade u Sarajevu. Takoer je opisano uplitanje bosanskih
Srba u hitne medicinske evakuacije (stavovi 65-67).

41. Blokada pristupa humanitarnoj pomoi bihakom depu, koju su nametnule vlasti
takozvane RSK i koja je opisana, ozbiljno je ugrozila ivote stanovnika i meunarodno
osoblje, ukljuujui i bangladeki bataljon UNPROFOR-a. Do kraja novembra zalihe
hrane su osiromaene i meunarodni posmatrai su izvijestili da je stanovnitvo u ne-
minovnoj opasnosti od gladi. Jo jedan ozbiljan problem je bio nedostatak medicinskog
materijala i ustanova. Do 28. novembra, bolnica u Bihau, sa normalnim kapacitetom
od 700 kreveta, imala je 2.000 pacijenata i bila je liena osnovnih zaliha kao to su za-
voji i anestetici. Biha nije vie imao vodu. Posvuda na tome podruju, niz humanitar-
nih projekata, kao to je program vakcinacije beba, morao je biti prekinut, zbog sukoba
i blokade.

42. Snage bosanskih Srba su sporadino nastavile spreavati nastojanja da se dostavi hu-
manitarna pomo u sigurnosna podruja u istonoj Bosni. esto je odbijan prolazak
artikala za sklonita, hrana, odjea i cipele. Tokom septembra i oktobra, samo 50 pro-
cenata UNHCR-ove planirane dostave hrane u sigurna podruja je bilo dozvoljeno.
Dostava goriva, neophodnog za raspodjelu pomoi unutar ciljnih podruja i za ogrjev,
bila je redovno onemoguena. Tokom novembra, UNHCR je uspio dostaviti samo dvije
treine planirane dostave hrane u Gorade, Srebrenicu i epu. Vlasti bosanskih Srba su
ovoj organizaciji rekle da e nastaviti ometati prolaz pomoi ukoliko se vee koliine po-
moi od onih za koje je UNHCR procijenio da su neophodne ne dostave na podruja
pod kontrolom bosanskih Srba. Poetkom novembra, bosanski Srbi su oteli dva lje-
kara koja su radila u Sarajevu i koja su bila na putu za Gorade. Kasnije su puteni pri
razmjeni zarobljenika. Medicinske evakuacije iz Gorada su i dalje bile podlone ka-
njenjima, koja su uzrokovale vlasti bosanskih Srba.

445
43. U Sarajevu se tokom novembra situacija pogorala, jer su snage bosanskih Srba blo-
kirale veinu komercijalnog saobraaja prema gradu, to je za posljedicu imalo veu
ovisnost stanovnitva o humanitarnoj pomoi. Bosanski Srbi su razliitim ogranie-
njima i blokadama ometali dostavu pomoi. Napadi na konvoje s pomoi i na aero-
drom (koji su uzrokovali esta zatvaranja) takoer su uveliko spreavali pokuaje
dostave. Bosanski Srbi su prekinuli dovod gasa u grad krajem novembra, to je, kao i
u prolosti, navelo snage Armije RBiH da sprijee dostavu gasa u podruja koja su dr-
ale snage bosanskih Srba. Na drugim mjestima, kao to su Ozren-Vozua, Srbobran,
Tesli i Doboj jaki sukobi su ozbiljno ugrozili dostavu pomoi.

44. Nastavljaju se stalni izvjetaji o spreavanju dostave humanitarne pomoi od ne lo-

kalnih vlasti bosanskih Hrvata u podrujima pod njihovom kontrolom, naroito vi-
dljivo u insistiranju da oporezuju konvoje.

F. Zakljuci i preporuke

45. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 79-86), Specijalni izvjestitelj je zaklju-
io inter alia da su de facto vlasti bosanskih Srba i dalje odgovorne za krenje ljudskih prava
velikih razmjera, te da su direktno i indirektno odgovorne za raseljavanje lica sa podruja
pod njihovom kontrolom, za sistematske vojne napade na civile u sigurnim podrujima i
drugdje, za ozbiljne prekide programa humanitarne pomoi i medicinskih evakuacija. Spe-
cijalni izvjestitelj je, takoer, zakljuio da su snage Armije RBiH i lokalne vlasti bosanskih Hr-
vata poinile odreena krenja ljudskih prava. Pozdravio je utemeljenje Federacije BiH i
razliite inicijative Ujedinjenih naroda i Europske unije za rekonstrukciju i pomirenje.

46. Jedna od preporuka Specijalnog izvjestitelja (stavovi 87-93) je bila i da svi mirovni
sporazumi u potpunosti potuju ljudska prava svih naroda, ukljuujui i one koji su
raseljeni i da Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju pone brzo sa radom na
svojim zadacima. U vezi s Federacijom BiH, pozvao je na potpunu uspostavu slobode
kretanja, omoguujui povratak raseljenih lica i velikodunu meunarodnu pomo.
Pozvao je sve lokalne i meunarodne sudionike da osiguraju dostavu odgovarajuu
koliinu humanitarne pomoi tokom zime.

47. Specijalni izvjestitelj ponavlja zakljuke i prijedloge iz izvjetaja od 4. novembra

1994. godine i dodaje sljedee.

48. Snage bosanskih Srba su pojaale vojno gaanje civila, to za posljedicu ima sva-
kodnevne gubitke ivota i povrede. Napadi su u obliku projektila i snajperskih hitaca.
Specijalni izvjestitelj osuuje ove postpuke, zahtijeva da oni odmah prestanu i pod-
sjea poinioce na njihovu odgovornost pred meunarodnim zakonom.

49. Nepopustljivost lokalnih vlasti bosanskih Hrvata u mostarskoj regiji oteava po-
novno uspostavljanje civilnog drutva, te specijalni izvjestitelj poziva vlasti da potuju
duh i uvjete Federacije BiH, njenog Ustava i slinih sporazuma. Naroito, trebalo bi da
blisko sarauju s administracijom Europske unije.

446
50. Posljednjih mjeseci je bilo velikih tekoa u dostavljanju humatirane pomoi u po-
druja irom Bosne i Hercegovine. Glavni problemi su uzrokovani postupcima de facto
vlasti bosanskih Srba, kao i postupcima lokalnih vlasti bosanskih Hrvata. Specijalni iz-
vjestitelj podsjea sve koji ometaju dostavu humanitarne pomoi da kre osnovna ljud-
ska prava onih kojima je ta pomo potrebna da bi preivjeli.

II. HRVATSKA

A. Uvodne napomene

51. Ovo to slijedi je auriranje dijela izvjetaja Specijalnog izvjestitelja od 4. novembra

1994. godine, koji se odnosi na Hrvatsku. Osnova za ovaj izvjetaj su informacije koje
je sakupilo terensko osoblje.

B. Pravosudni sistem

52. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je izrazio zabrinutost

zbog nepostizanja napretka u krivinim postupcima protiv pripadnika vojnih snaga i
policije, koji su poinili teke zloine, a koji navodno ukljuuju ubistva i prijeka smak-
nua, koja su se desila 1991. i 1992. godine. Od zavretka prethodnog izjetaja, Speci-
jalni izvjestitelj je dobio informacije o vie sluajeva u kojima pravosudni sistem nije
poduzeo odgovarajue mjere da identificira i kazni poinioce krivinih djela i da osi-
gura porodicama i srodnicima srpskih rtava odgovarajui pravni odgovor za smrt ili
nestanak njihovih srodnika. Dobivene informacije se tiu dogaaja koji su se desili u
Gospiu sredinom oktobra 1991. godine, kada su, nekoliko noi uzastopno, hrvatski
vojnici odveli, prvo grupu od 30 osoba, a onda izmeu 100 i 200 osoba srpskog porije-
kla iz njihovih domova. Posmrtni ostaci prve grupe su kasnije pronaeni spaljeni na ni-
ijoj zemlji. Drugi su navodno ubijeni i baeni u Katinu jamu. Drugi sluaj se odnosi na
sedam Srba koji su ivjeli u Karlobagu do oktobra 1991. godine, kada su ih odveli lo-
kalni policajac i tri maskirana ovjeka. Grupu od sedam osoba niko poslije toga nije
vidio, ali su tijela trojice od njih kasnije pronaena na Velebitu. U svim ovim sluaje-
vima proces je zapoeo protiv pojedinaca, koji su povezani s dogaajima. Meutim, ti
procesi nisu pravilno voeni, iako izgleda da ima dovoljno dokaza za krivino gonje-
nje. Nedavno je vandalizirana kua advokata koji zastupa srodnike nekoliko rtava,
nakon to je komentirao neke aspekte predmeta na televiziji.

53. U svom izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stav 100), Specijalni izvjestitelj je
pozdravio informaciju o skorom osnivanju privremenog suda za ljudska prava. Me-
utim, obavijestili su ga da sud nee biti osnovan ukoliko se ne odobri zahtjev Hrvat-
ske za lanstvo u Vijeu Europe. Specijalni izvjestitelj je zabrinut da, u sluaju da se
sud ne uspostavi, osobe ija su ljudska prava bila ugroena prije pristupanja Hrvatske
Vijeu Europe, a time i Europskoj povelji o ljudskim pravima, nee imati pristup od-
govarajuim pravnim sredstvima.

447
C. Odnos prema manjinama

54. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 100-103), Specijalni izvjestitelj je

izrazio zabrinutost zbog odnosa prema hrvatskim graanima srpskog porijekla. Za-
brinutost postoji zbog stalnog iseljavanja lanova srpske zajednice.

55. Kao dodatak injenicama koje su ovdje predstavljenje, Specijalni izvjestitelj eli da
spomene situaciju u Gorskom kotaru. Oko 3.500 ljudi koji ive u ovoj regiji, srpskog su
porijekla. U mnogim opinama oni ine veinu stanovnitva. Poseban geografski po-
loaj Gorskog kotara i dogovor o demilitarizaciji, koji je postignut izmeu hrvatskih
vlasti i predstavnika nekoliko opina sa ovog podruja u julu 1992. godine, doveo je ovu
zajednicu u poseban poloaj. Zbog ovog dogovora, regija je poteena oruanog su-
koba i kanali komunikacije izmeu lokalnih Srba i Vlade su ostali otvoreni. Terensko
osoblje Centra za ljudska prava je krajem septembra 1994. godine posjetilo podruje, da
bi procijenilo situaciju.

56. Za vrijeme posjete neki od lokalnih hrvatskih Srba su pokazali nesigurnost, koja
proizlazi iz nedostatka pouzdanja u dugotrajno opredjeljenje hrvatskih vlasti da po-
tuju prava koja imaju kao manjinska grupa. Ovi osjeaji su pojaani izjavama javnih
linosti na nekoliko medija koje ukazuju na kolektivnu odgovornost. Neke od tih izjava
su detaljno opisane u nedavnom izvjetaju Specijalnog izvjestitelja o medijima
(E/CN.4/1995/54 ). Meutim, neke druge grupe hrvatskih graana srpskog porijekla,
koje takoer tvrde da iznose miljenje srpske zajednice u Gorskom kotaru, izrazile su
zadovoljstvo vlastima.

57. Jo jedna primljena prituba se odnosi na osnovna prava na obrazovanje i ouvanje

kulture, koja su sadrana u Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i pra-
vima nacionalnih i etnikih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. Zaista, do sada
nije bilo posebnih programa o srpskoj kulturi u kolama u Gorskom kotaru, ak ni u po-
drujima gdje srpska djeca ine veinu uenika.

58. Specijalni izvjestitelj je obavijeten od predstavnika lokalne zajednica da navodi o

vojnoj mobilizaciji hrvatskih Srba nisu istiniti. Mnogi mukarci dorasli za vojsku, koji
su ve sluili vojni rok, pozvani su da se registriraju, ali nisu pozvani da dodatno slue
vojsku.

59. Specijalni izvjestitelj navodi da situacija u vezi sa srpskim stanovnitvom u Gor-

skom kotaru ne daje razloge za zabrinutost. On namjerava da nastavi procjenu hitnijih
situacija u drugim podrujima.

D. Ilegalne i prinudne deloacije

60. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stav 111), Specijalni izvjestitelj se osvrnuo
na pismo upueno hrvatskoj Vladi, u kome je izneseno vie pitanja koja se tiu ilegal-
nih deloacija. Dana 22. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je primio odgo-

448
vor hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, koji sadri informacije o dvjema odlu-
kama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. jula 1993. godine i 30. marta 1994. go-
dine. Obje odluke su potvrdile ustavnost i pravnu valjanost Dekreta u zabrani
slobodnog raspolaganja nekretninama na teritoriji Republike Hrvatske i drugih slinih
dekreta56 od 24. jula 1991. godine i 2. oktobra 1991. godine. U pismu se, takoer, spo-
minje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o ispitivanju ustavnosti i moguno-
sti primjene lana 94. Zakona o stanovanju iz 1985. godine, na osnovu kojeg su se vrile
prinudne deloacije bez sudske odluke. Specijalni izvjestitelj pozdravlja ovu odluku,
koja je ve rezultirala time da se odobravaju zahtjevi za privremenu obustavu deloa-
cija.

61. Hrvatski helsinki komitet je organizirao radionicu o deloacijama 2. i 3. novembra.

Prisustvovale su nadlene hrvatske vlasti, nevladine organizacije i mnogi graani kojih
se ovo pitanje tie. Napravljen je forum s otvorenom diskusijom izmeu dviju strana.
Uskoro su administrativni organi odluili da zaustave deloacije na osnovu Propisa od
24. jula 1991. godine (Narodne novine, br. 36, 24. juli 1991. godine, str. 983), sve dok
Sabor ne bude imao priliku da raspravi to pitanje.

62. Ipak, prijavljeno je da je porodicu iz Splita deloirala 18. novembra osoba u hrvat-
skoj vojnoj uniformi. Nisu poduzete nikakve mjere da bi se ponitio efekat ovog nasil-
nog djela i da bi se stanari vratili u svoj stan.

E. Stanje stranaca i izbjeglica

63. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je ponovio zabrinu-

tost da je lan 30 hrvatskog Zakona o dravljanstvu iskljuio mnoge dugorone stano-
vnike Hrvatske, koji nisu imali dravljanstvo Republike Hrvatske prije stjecanja njene
nezavisnosti. U prethodnom izvjetaju (E/CN.4/1994/47) Specijalni izvjestitelj je izra-
zio jednaku zabrinutost za restriktivno i arbitrarno primjenjivanje alternativnih naina
za dobijanje hrvatskog dravljanstva. Informacije koje su nedavno stigle do Specijalnog
izvjestitelja potkrepljuju ova dogaanja, koja su jo uvijek aktualna i nepobitna. Na-
primjer, mnoge hrvatske lokalne vlasti su traile da osobe lino dou po svoja uvjere-
nja o dravljanstvu (domovnice) i ne dozvoljavaju pravno zastupanje u ovoj stvari.
Osobe koje se na osnovu ranijeg iskustva boje ozbiljnog krenja svojih ljudskih prava
ukoliko se vrate u svoje bive mjesto prebivalita da bi uzeli ovaj vani dokument nisu
voljni to da urade naroito ako su, naprimjer, ranije deloirani ili prisiljeni da napuste
svoje domove.

64. Konflikt u Bosni i Hercegovini koji i dalje traje, sve je tei i opisan je u prethodnom
dijelu ovog izvjetaja; imao je direktan utjecaj na broj osoba kojima je potrebna meu-
narodna zatita. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 116-119), Specijalni
izvjestitelj je spomenuo ishod procesa registracije izbjeglica i raseljenih lica. Iz toga je

Odluka o prebacivanju imovine Jugoslavenske narodne armije i Saveznog sekretarijata narodne odbrane na teritoriji Republike
54

Hrvatske u vlasnitvo Republike Hrvatske

449
postalo jasno da, uprkos pomoi meunarodne zajednice, Hrvatska nosi veliki dio te-
reta koji je proizaao iz velikog broja osoba kojima je potrebna hitna pomo. Ipak, uspo-
stavljanje novih zahtjeva i procedura ak i za one koji su u tranzitu u tree zemlje ili
imaju pravo na hrvatsko dravljanstvo, daje razlog za brigu. Veina ovih osoba je mo-
rala provesti dugi vremenski period u zatienoj zoni UN-a sektor Zapad, ekajui vize,
to se pridodaje njihovom stresu i strahu.

65. Hrvatska vlada je pokazala nevoljkost da pomogne raseljenim licima iz enklave Biha,
koji su ostali u zastienoj zoni UN-a sektor Sjever. Nekima od ovih osoba, naroito mu-
karcima doraslim za vojsku, koji su odbili da uestvuju u obnovljenim sukobima u op-
koljenom podruju Bihaa, potrebna je meunarodna zatita. Prijavljeno je da je nekoliko
mukaraca, doraslih za vojsku, uhapsila slovenaka policija, nakon to su uspjeli prei
granicu sa Slovenijom. Navodno su neki od njih deportirani u Hrvatsku, gdje ostaju u
pritvoru zbog ilegalnog ulaska u zemlju. Specijalni izvjestitelj eli da naglasi da postoji
velika potreba da se neke od ovih osoba registriraju kao izbjeglice.

F. Razvoj organizacija za ljudska prava

66. Koncept nevladina organizacija je relativno nov u Republici Hrvatskoj. U bivoj

Jugoslaviji takve organizacije nisu postojale. Tokom protekle dvije godine, dolo je do
porasta broja udruenja i nevladinih organizacija koje rade na poveanju svijesti sta-
novnitva o ljudskim pravima. Svojim aktivnostima, ove organizacije su traile od
Vlade da, izmeu ostalog, razmotri pitanja koja se tiu manjina i ranjivih grupa i na-
stavljaju da naglaavaju potrebu za tolerancijom, kao uslovom za trajni mir.

67. Postojei pravni okvir propisuje relativno jednostavne procedure za uspostavljanje

i registriranje udruenja graana. Meutim, aktivnosti ovih organizacija su oteane
finansijskim problemima i prijetnjama za sigurnost njihovih lanova od nekih dijelova
medija blisko povezanih s Vladom.

G. Zakljuci i preporuke

68. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je, izmeu ostalog,
preporuio:

(a) da se, uprkos znaajnom poboljanju u oblasti ljudskih prava, desilo nekoliko
krenja ljudskih prava i ponavljanja diskriminacije manjina od hrvatskih
vlasti, koje jo uvijek daju razlog za zabrinutost;
(b) da sve neophodne mjere moraju biti poduzete da bi se poboljala neovisnost
pravosua;
(c) da se suspendiraju sve deloacije, dok se ne pronae ope rjeenje u saradnji sa
svim zainteresiranim stranama;
(d) da se meunarodna zajednica podsjeti na veliku potrebu za humanitarnom po-
moi za izbjeglice i raseljene osobe u Hrvatskoj;

450
 (e) da Hrvatska omogui pristup svim bona fide izbjeglicama iz Bosne i Hercego-
vine u skladu s meunarodnim zakonom.

69. Na ove zakljuke i preporuke Specijalni izvjestitelj bi elio da doda:

(a) da vlasti treba da osiguraju da se u potpunosti provedu objavljene mjere, koje

se tiu suspenzije deloacija;
(b) da hrvatske lokalne vlasti treba da se uzdre od uvoenja dodatnih prepreka
za one koji trae hrvatsko dravljanstvo;
(c) da se oni kojima je potrebna meunarodna zatita prime i registriraju kao izbje-
glice;
(d) da se rastua mrea nevladinih organizacija, koje se bave zagovaranjem ljud-
skih prava, podri meunarodnom finansijskom ili tehnikom pomoi.

H. Situacija u zatienim zonama UN-a

70. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stavovi 133-161), Specijalni izvjestitelj je

posebno obratio panju na tekue uzemiravanje i nasilje, usmjereno uglavnom protiv
pripadnika manjinskih grupa, koji su ostali u zatienim zonama UN-a. Prijavljene su
ozbiljne nepravilnosti u radu lokalne policije i pravosua. Nedavne informacije ukazuju
na to da situacija u vezi s potovanjem osnovnih ljudskih prava u zatienim zonama
UN-a ostaje manje-vie nepromijenjena.

71. Specijalni izvjestitelj je duboko zabrinut za civilno stanovnitvo u zatienim zo-

nama UN-a, koje jo jednom mora da se suoi s hladnoom u sve teim uslovima. U ve-
ini podruja zahvaenim ratom mnogi ljudi ive u teko oteenim zgradama, gdje je
grijanje slabo ili ne postoji. Agencije za pomo takoer izvjetavaju o ozbiljnom nedo-
statku odgovarajue zimske odjee u veini dijelova zatienih zona UN-a. Kao i tokom
prethodnih zima, oekuje se da e nedostatak goriva biti najvei problem. Od novem-
bra pa nadalje, kada su pojaane tenzije i vojne aktivnosti jako oteale transport u ova
podruja, UNHCR nije bio u stanju da dostavi dovoljne koliine goriva za grijanje ko-
lama i bolnicama. Iako se ne oekuju rasprostranjeni nedostaci hrane, nedostatak goriva
e imati negativan utjecaj na distribuciju, procesuiranje i transport. Stoga, poetak zime
donosi rizik od gladi meu najranjivijim grupama, naroito izbjeglicama, raseljenim li-
cima i starijim osobama. Treba napomenuti da znaajan dio stanovnitva zatiene zone
UN-a zavisi od humanitarne pomoi za hranu.

72. Tokom zadnja dva mjeseca de facto vlasti tzv. RSK su pokazale neprihvatljivo
zanemarivanje osnovnih humanitarnih principa i rada humanitarnih organizacija, koje
su aktivne u zatienim zonama UN-a i enklavi Biha. Kao rezultat, meunarodnim
organizacijama je sve tee, a nekada i nemogue, da rade svoj posao. Sluajevi direkt-
nog zastraivanja i uznemiravanja humanitarnih radnika i osoblja UNPROFOR-a od
snaga vojske RSK-a nisu rijetki i veina humanitarnih agencija je morala povui odre-
en broj osoblja. Drugi su morali traiti zatitu u lokalnim bazama UNPROFOR-a.

451
73. Specijalni izvjestitelj misli da je naroito neprihvatljivo da de facto vlasti RSK-a mje-
secima spreavaju humanitarne agencije da dostave veoma potrebnu opskrbu za
180.000 civila u ratom zahvaenoj enklavi Biha. U enklavi je takoer 65.000 raseljenih
lica, ije preivljavanje u potpunosti zavisi od ovih dostava. Slino, zbog sigurnosnih
rizika i smetnji RSK-a, suspendirani su konvoji UNHCR-a u izbjeglike kampove Bat-
noga i Turanj. Od tada su samo povremene dostave stigle do 30.000 izbjeglica koje su
se tada nalazile u kampovima.

74. Specijalni izvjestitelj saznaje da je priblino 5.000 6.000 izbjeglica, mukaraca, bilo
mobilizirano u logorima RSK Batongi i Turanju da se bore u sastavu snaga Auto-
nomne pokrajine Zapadna Bosna protiv Armije RBiH u bihakom depu, to pred-
stavlja jasno krenje meunarodnog prava. Navodno, mnoge izbjeglice su bile
prisiljavane na uzimanje oruja protivno njihovoj volji. Takva praksa se nastavlja una-
to snanim protestima UNHCR-a i MKCK-a. Oni koji izraze namjeru naputanja lo-
gora bivaju batinjani i zastraivani ili navodno zbirno smaknuti. Bilo je daljnjih
izvjetaja da topnitvo RSK gaa poloaje kod logora Batanga kako bi izbjeglika
populacija bila izloena velikom riziku.

75. Specijalni izvjestitelj biljei sa zabrinutou da je troje talijanskih novinara uhap-

eno 4. decembra. Vlasti RSK zadrali su novinare Federica Bugna, Luciu Annun-
ziata i Guida Picchia 13 sati blizu Turnja. Navodno su 5. decembra puteni, no bez
dokumenata i auta koje su vlasti RSK konfiscirale. Nadalje, vlasti RSK su 5. de-
cembra uhapsile i jo dvojicu stranih novinara, Rona Jacquesa i Luca Delahayea kod
Maljevca u sektoru Sjever pod optubama za pijunau. Izgleda da su njih dvojica bili
uzeti u vojnom logoru RSK-a na sasluavanje, gdje su ih snage RSK-a u nekoliko
navrata batinali i zastraivali. Milicija je 7. decembra oslobodila novinare nakon to im
je konfiscirala dokumenta, opremu, novac i auto.

76. Specijalni izvjestitelj biljei da je 2. decembra 1994. godine postignut Ekonomski

sporazum izmeu hrvatske Vlade i vlasti tzv. RSK. Sporazum, koji je prirodni na-
stavak mirovne izjave od 29. marta 1994. godine, ima za cilj obnovu vodoopskrbnog su-
stava i elektrinih vodova, a nadalje osigurava ponovno otvaranje auto-puta Zagreb
Beograd. Kada bude proveden, sporazum moe donijeti novu nadu ljudima koji su pa-
tili zbog najgore ikad zabiljeene humanitarne situacije u UNPA zonama.

I. Zakljuci i preporuke

77. Specijalni izvjestitelj ponavlja zakljuke i preporuke sadrane u njegovom Izvjetaju

od 4. novembra 1994. godine u kojem je, inter alia, pozvao lokalne vlasti da osiguraju
zatitu najranjivijim lanovima njihovih zajednica. Nastupom zime potreba za brigom
o djeci, enama i starijima e postati vie nego hitna.

78. Specijalni izvjestitelj eli naglasiti da ometanje dostavljanja humanitarne pomoi bi-
hakoj enklavi i izbjeglikim kampovima Batnoga i Turanj predstavlja besramno kre-
nje osnovnih humanitarnih principa. On trai od rukovodstva tzv. RSK da prestane sa

452
svim ometanjima rada humanitarnih agencija koje su aktivne u regiji i da dozvoli pot-
punu slobodu kretanja konvojima UN-a i dr.

79. S velikom zabrinutou je Specijalni izvjestitelj i dalje pratio vojne aktivnosti snaga
RSK u bihakoj enklavi. Jasno je da su te snage djelovale u suprotnosti s nekim od naj-
osnovnijih odredbi meunarodnog humanitarnog prava, jer su upotrebljavali nehu-
mane postupke i sveope ratne metode.

III SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRBIJA I CRNA GORA)

A. Uvodne napomene

80. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je iznio svoja sazna-
nja o stanju ljudskih prava u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) do tog
datuma (stavovi 162-203). Slijedi nadopuna izvjetaja, na osnovu informacija koje je
Specijalni izvjestitelj dobio u novembru i decembru 1994. godine.

81. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je naveo sljedee pro-
bleme, koji karakteriziraju stanje ljudskih prava u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbija i
Crna Gora): opadanje vladavine prava i nastavak nasilja (stavovi 168-170), sluajevi dis-
kriminacije na etnikoj i politikoj osnovi (stavovi 171-174), sluajevi diskriminacije lanova
nezavisnih sindikata (stav 176) i nedostatak jasnih pravila vezanih za dravljanstvo (stav
177). Specijalni izvjestitelj je, takoer, opisao situaciju na Kosovu, koja se pogorala, zbog
drastinog poveanja broja nasilnih pretresa kua, racija i arbitrarnih hapenja od vlasti
koje provode zakon, kao i nedozvoljenih odugovlaenja i ozbiljnih nepravilnosti u sud-
skim procesima protiv etnikih Albanaca (stavovi 182-184). Jo jedan razlog za brigu je
uzrokovan jako tekim uslovima, pod kojima rade kole i druge obrazovne institucije na Ko-
sovu (stav 185). Specijalni izvjestitelj je izvijestio da su se sluajevi diskriminacije navodno
desili u Vojvodini (stav 186). Takoer je naglasio da se nova eskalacija nasilja i uznemirava-
nja, usmjerena protiv lanova muslimanske zajednice, desila u Sandaku, naroito u regiji
na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Prijavljeno je da se policija koristila neopravdanom
silom i da su institucije za provedbu zakona krile ljudska prava (stavovi 188-196).

B. Nove informacije

82. Specijalni izvjestitelj je dobio informacije koje su u vezi s predmetom diskriminacije

na etnikoj osnovi. Prema lokalnim izvorima, moe se primijetiti sve vei nedostatak to-
lerancije prema raznim nacionalnostima, koje ive u federalnoj republici. Prijavljeno je
da ima sve vie sluajeva ljudi koji su zlostavljani i maltretirani od susjeda zbog svog
etnikog porijekla ili miljenja protiv nacionalizma.

83. Takoer je prijavljeno da znaajan broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, mnogi iz

mjeovitih brakova i naroito mukarci dorasli za vojsku, ne mogu regulirati svoj iz-
bjegliki status i ive u stalnom strahu da e biti vraeni nazad.

453
84. Specijalni izvjestitelj nastavlja primati informacije o krenju ljudskih prava na Ko-
sovu. Prema pouzdanim meunarodnim izvorima, veina populacije ivi u stalnom
strahu. Navodno, paravojne grupe nou mogu biti viene na ulicama Pritine. Speci-
jalni izvjestitelj je, takoer, dobio detaljan izvjetaj od nevladine organizacije sa sjedi-
tem u Pritin i Vijea za odbranu ljudskih prava i sloboda, u kome su sadrana imena
rtava ozbiljnog krenja ljudskih prava, ukljuujui i rtve ubistava i muenja. Ovaj do-
kument je proslijeen Vladi, sa zahtjevom za pojanjenje i bit e predmet panje Spe-
cijalnog izvjestitelja u narednim izvjetajima.

85. Nedavna hapenja 130 bivih uposlenika Ministarstva unutranjih poslova, od kojih
su svi albanskog porijekla, doprinijela su jaanju tenzija na Kosovu. Specijalni izvjestitelj
e pokuati da dobije informacije o pravnom osnovu za takav postupak, kao i da prati raz-
voj dogaaja. Prema dobivenim informacijama, neki od uhapenih su mueni ili se s
njima loe postupalo, dok je njihovim advokatima povremeno bio zabranjivan pristup.

86. Navodno, policija na Kosovu nastavlja s uznemiravanjima lanova Nezavisnog sin-

dikata. Prijavljeno je da je jedan broj lanova toga sindikata uhapen 20. novembra.

87. Specijalni izvjestitelj nastavlja primati informacije o nastavku tenzija izmeu la-
nova lokalne muslimanske zajednice i vlasti u regiji Sandak. Prijavljeno je da se na-
stavljaju racije po kuama, pod izgovorom tzv. potrage za orujem. Dana 26. i 27.
novembra 1994. godine, policija je navodno izvrila racije i opljakala privatne trgo-
vine u Novom Pazaru. Prijavljeno je da je roba natovarena na kamione i odvezena. Na-
vodno su vlasnici prodavnica uznemiravani i maltretirani. Nije stigao odgovor na
pisma koja je Specijalni izvjestitelj uputio Saveznoj vladi, a koja se odnose na stav 194.
izvjetaja od 4. novembra 1994. godine, koji se odnosi na navodno krenje ljudski prava
u toj regiji.

88. lanovi nezavisnih sindikata u Srbiji naglaavaju da su u toj zemlji slobode i prava
sindikata ogranieni radnim i socijalnim zakonima i trajnom nemogunou donoenja
novog zakona o sindikatima. Na snazi su jo uvijek Vladina Pravila o registraciji sin-
dikata, koja zastupaju tzv. sindikate veine (koji su pod kontrolom Vlade i vladajue
stranke).

89. Specijalni izvjestitelj je informiran o koracima koji su nedavno poduzeti da bi se

ograniile aktivnosti i utjecaj srbijanske konfederacije nezavisnih sindikata Nezavis-
nost. Navodno je poetkom novembra Vlada Srbije dopunila dravni Opi kolektivni
ugovor, kojim se reguliraju odnosi na relaciji zaposlenik-poslodavac, kao i aktivnosti
sindikata. Tvrdi se da su navodne promjene, izmeu ostalog, u suprotnosti s konven-
cijama 87. i 98. Meunarodne organizacije rada i da su uope protiv rada slobodnih
sindikata. U pismu od 25. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je traio od
Vlade Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) da mu objasni prirodu i efe-
kat tih promjena. Do sada nije dobio odgovor.

90. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju o pravnim postupcima, koje je Vlada po-
krenula protiv dnevnih novina Borba. Razni meunarodni i lokalni izvori vjeruju da bi

454
postupak, bez obzira na zakonsku opravdanost, trebalo posmatrati kao pokuaj mije-
anja u ureivaku politiku i da predstavlja ozbiljnu opasnost za slobodu medija u Sa-
veznoj Republici Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). Dana 22. novembra 1994. godine,
Specijalni izvjestitelj je pisao Vladi i traio njihovo vienje toga postupka. Do sada nije
stigao odgovor.

91. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine (stav 171), Specijalni izvjestitelj je naveo
sluaj dr. Vladimira Ercega, koji je navodno diskriminiran na osnovu etnikog porije-
kla. Specijalni izvjestitelj je traio od Vlade da ga obavijesti o razlozima na kojima je za-
snovana odluka da se deloira i otpusti dr. Erceg. U odgovoru od 8. novembra 1994.
godine, Vlada je informirala Specijalnog izvjestitelja da predmet dr. Ercega se ni u
kojem sluaju ne moe nazvati diskriminacijom na etnikoj osnovi. Kao dokaz nave-
deno je pismo dr. Ercega, upueno gospoi Margit Savovi, Saveznoj ministrici za ljud-
ska prava koje je citirano kako slijedi: Uprkos injenici da se moe pretpostaviti da je
diskriminacija izraz nacionalistikog ili ovinistikog odnosa u izboru uitelja, uvjeren
sam da je ovo, prije svega, krivino djelo. Prema Vladi, pravna procedura je u potpu-
nosti ispotovana u izboru uitelja za Uiteljski fakultet. Takoer je navedeno da je uo-
biajena pravna procedura u toku u svim nadlenim dravnim tijelima. Specijalni
izvjestitelj prihvata ovo stajalite Vlade, ali, bez obzira na to, navodi da je g. Erceg u
svom pismu Specijalnom izvjestitelju naveo da je diskriminiran zbog svog etnikog po-
rijekla. Njegovo miljenje dijeli nekoliko lokalnih nevladinih organizacija, a predmet i
dalje prati Specijalni izvjestitelj.

92. Specijalni izvjestitelj je nedavno primio informaciju o situaciji bugarske manjine u

Srbiji. Ovdje je neophodno navesti da Specijalni izvjestitelj nije prije bio obavijeten o
stanju u kojoj se nalazi ova manjina i izgleda da etniki Bugari nisu imali razloga za pri-
tube. Meutim, razliiti izvori sada navode da je bugarska manjina izloena uznemi-
ravanju. Specijalni izvjestitelj vjeruje da je prikladno da se tome da vanost u ovom
izvjetaju.

93. Prijavljeno je da je obustavljena nastava na bugarskom jeziku u kolama na svim ni-

voima obrazovanja, ak i u podrujima s visokom koncentracijom bugarskog stano-
vnitva.

94. Navodno, lokalne vlasti esto konfisciraju i na druge naine oteavaju distribuciju
bugarskih novina. Takoer je prijavljeno da su vlasti obustavile emitiranje kablovske
televizijske stanice u Dimitrovgradu, koja je prenosila 1. program bugarske dravne
televizije.

95. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju o stalnom pritisku vlasti na organizaciju

etnikih Bugara, Demokratsku uniju Bugara u Jugoslaviji (DUBY). lanovi su izloeni
otputanju, prijetnjama da e biti otputeni, ilegalnim policijskim pritvorima, pretre-
sima kua, ilegalnoj konfiskaciji imovine, policijskoj okrutnosti, arbitrarnim krivinim
gonjenjima i drugim oblicima uznemiravanja od Vlade. Ranije, u 1994. godine, lokalne
vlasti su u Bosilegradu navodno preuzele korake da zabrane aktivnosti DUBY-a. U jed-
nom sluaju je, navodno, aktivist DUBY-a, koji je kolski inspektor, otputen s posla i

455
premjeten u seosku kolu, nakon putovanja sa studentima u Bugarsku. Navedeno je
da je ovaj ovjek takoer bio izloen prijetnjama lokalnog efa policije.

96. U pismu generalnom sekretaru UN-a od 11. novembra 1994. godine, Vlada Savezne
Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) je porekla da je poinila ili podrala krenje
prava etnikog bugarskog stanovnitva na svojoj teritoriji na demokratiju, religiju, ko-
lovanje, kulturu i izraavanje na maternjem jeziku. U drugom dokumentu
(A/C.3/49/10), od 24. oktobra 1994. godine, Vlada navodi da se bugarski ui u opi-
nama u kojima ive Bugari. Takoer se navodi da su u organizacijama jugoslavenskih
graana lanovima bugarske manjine zagarantirana demokratska prava i jednake mo-
gunosti, kao i ostalim graanima Jugoslavije i da su slobodni da se koriste ovim pra-
vima bez ikakvih ogranienja.

97. U vezi s gore navedenim problemima, Specijalni izvjestitelj naglaava da stalno

prima albe predstavnika raznih manjina koje ive u Saveznoj Republici Jugoslaviji. I
dok Vlada tvrdi da je pravni i formalni status ovih nacionalnosti u skladu sa svim re-
levantnim meunarodnim standardima, ipak izgleda da njihova stvarna situacija daje
razloge za brigu.

C. Zakljuci i preporuke

98. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je, izmeu ostalog,
preporuio:

(a) da Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) odmah preduzme
mjere, kako bi se poboljala disciplina dravnih policijskih snaga i sprijeili slu
ajevi policijskog nasilja;
(b) da Vlada preduzme mjere da sprijei sluajeve deloiranja i otputanja, koji su
moda uzrokovani diskriminacijom;
(c) da Vlada preduzme mjere kojima bi se zaustavilo policijsko nasilje i nasilno
pretraivanje kua na Kosovu i Sandaku i da osigura da se privedene osobe i
one pod istragom ne maltretiraju i ne mue.

99. Specijalni izjvestitelj je takoer zahtijevao od Vlade da ponovo razmotri svoje od-
bijanje da dozvoli meunarodnim posmatraima ljudskih prava da obavljaju misije na
teritoriji Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i svoje odbijanje da dozvoli
otvaranje terenskog ureda Centra za ljudska prava na svojoj teritoriji.

100. U pogledu dodatnih informacija, predstavljenih u ovom izvjetaju, Specijalni iz-

vjestitelj predlae:

(a) da Vlada preduzme korake da ukloni pravne i druge prepreke koje spreavaju
razvoj slobodnih sindikata;
(b) da Vlada preduzme mjere da bi se u potpunosti potovala etnika, vjerska i je
zika prava manjina, u skladu sa svojim obavezama iz lana 27 Meunarodne

456
 konvencije o civilnim i politikim pravima i relevantnih odredaba Meunaro
dne konvencije za eliminiranje svih formi rasne diskriminacije;
(c) da se u potpunosti potuje sloboda medija;
(d) da Vlada sarauje sa strunjakom kojeg je postavila Radna grupa za nasilne i
nedobrovoljne nestanke u pokuaju da se rijee sluajevi nestalih osoba, u
skladu sa stavom 24 Rezolucije 1994/72 Komisije za ljudska prava.

IV. BIVA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA

A. Uvodne napomene

101. U skladu sa stavom 33 Rezoluce Komise za ljudska prava 1994/72, Specijalni iz-
vjestitelj je nastavio posmatrati razvoj dogaaja u vezi sa stanjem ljudskih prava u Biv-
oj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji (u daljnjem tekstu Republika), koju je posjetio
u periodu od 27. do 30. jula 1994. godine. Ono to slijedi aurira izvjetaj od 4. novem-
bra. Terensko osoblje u Skopju je prikupilo veinu dodatnih informacija.

102. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju

na sljedea pitanja: pravo na poteno suenje (stavovi 207-210); pravo da se ne bude po-
dvrgnuto muenju (stavovi 211-212), pravo na slobodu od samovoljnog hapenja (sta-
vovi 213- 214); pravo na slobodu miljenja i izraavanja (stavovi 215-219); prava
nacionalnih ili etnikih, vjerskih i jezikih manjina (stavovi 220-224); pravo na primje-
ren ivotni standard; uloga nevladinih organizacija (stavovi 227-229); situacija izbje-
glica (230-231); provoenje popisa stanovnitva i izbora (232-237).

B. Novi dogaaji

103. Skupina intelektualaca, etnikih Albanaca, zatraila je otvaranje univerziteta na

njihovom jeziku. Kao odgovor, Vlada je rekla da ova inicijativa nije u skladu s Ustavom,
niti Zakonom o visokom obrazovanju, koji je trenutno na snazi, te je to neustavno i ne-
zakonito. Ministar unutranjih poslova je, dosljedno tome, pozvao sve one koji su uklju-
eni u inicijativu na informativne razgovore, iako formalne optunice do sada nisu
podignute.

104. Iako je cilj ovog zahtjeva osnivanje dravnog univerzireta, ipak se mora napome-
nuti da, u skladu s lanom 45 Ustava Republike, graani imaju pravo da osnivaju pri-
vatne institute na svim razinama obrazovanja (...) pod uslovima koji su propisani
zakonom. Izgleda da postoji nesklad izmeu Ustava i Zakona o usmjerenom obrazo-
vanju Socijalistike Republike Makedonije, koji je jo uvijek na snazi i koji inter alia re-
gulira uslove za otvaranje univerziteta. On, naime, ne omoguuje otvaranje instituta
visokog obrazovanja privatnom inicijativom.

105. Studenti Pedagoke akademije, etniki Albanci, takoer se ale da se sva preda-
vanja, osim metodike nastave, dre na makedonskom jeziku. Trae da se predavanja

457
dre na albanskom jeziku. Vlada je navodno iznijela pozitivno minjenje o ovom pita-
nju u junu.

106. Panja Specijalnog izvjestitelja je opet skrenuta na posljednje dogaaje, koji su ve-
zani za probleme srpskog stanovnitva u Republici oko registriranja njihove vjerske
zajednice. Njihov zahtjev je ponovo odbijen, s istim osnovama: nepotpuna dokumen-
tacija u prilogu zahtjeva, potjecaj vjerske ili politike netolerancije i javni nemiri. Sr-
psko stanovnitvo trenutno eka odluku o novoj albi.

107. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je spomenuo da se

popis stanovnitva obavio u periodu od 21. juna do 5. jula, da bi se ustanovilo koliko
je cjelokupnog legalnog stanovnitva u Republici. Popis je pratio preporuku Meuna-
rodne konferencije o bivoj Jugoslaviji. Ekspertna grupa, koju je oformilo Vijee Eu-
rope, nadzirala je cjelokupni proces i utvrdila da je proveden na zadovoljavajui nain,
te da su rezultati pouzdani. Prema prvim zvaninim rezultatima, ukupno stanovnitvo
u Republici broji 1.936.877 stanovnika, od kojih su 66,5 % etniki Makedonci, 22,9 %
Albanci, 4,0 % Turci, 2,3 % Romi, 2,0 % Srbi i 0,4 % Vlasi.

108. Specijalni izvjestitelj je, takoer, napomenuo da se prvi krug predsjednikih i par-
lamentarnih izbora proveo na itavoj teritoriji Republike 16. oktobra, u prilino mirnoj
atmosferi. Poslije je izvijeten da se cjelokupni proces zavrio 13. novembra, jer su iz-
bori morali biti ponovljeni u nekim izbornim jedinicama, zbog prijavljenih nepravil-
nosti. Takoer je prijavljen nesklad izmeu Ustava i nekih relevantnih zakona.

C. Zakljuci i preporuke

109. U izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je skrenuo panju,

inter alia, na sljedee take:
(a) negativni utjecaj kanjenja provoenja zakona i implementacije nekih osnovnih
zakona, koji se tiu sudskih struktura u dravi, na stanje ljudskih prava;
(b) ogranieno uivanje prava na poteno suenje i ponavljanje sluajeva prevelike
upotrebe sile od strane policije;
(c) vanost nevladinih organizacija, kao neophodnih izvora informacija o stanju
ljudskih prava i nastojanja Vlade na tom polju;
(d) negativni utjecaj ekonomske situacije na socijalnu stabilnost zemlje, zbog, inter
alia, gubitaka, povezanih s nametanjem sankcija Saveznoj Republici Jugosla
viji (Srbija i Crna Gora) i grkog embarga.

110. U vezi sa dodatnim informacijama, navedenim u ovom izvjetaju, Specijalni iz-

vjestitelj istie:
(a) Iako priznaje Vladine napore na promoviranju i potivanju prava etnikih i jezi-
kih manjina, Specijalni izvjestitelj je potie da pozitivno razmotri inicijativu koja
ima za cilj propagiranje obrazovanja na univerzitetskom nivou.
(b) Srpskom stanovnitvu, koje ivi u Republici, ne bi trebalo uskraivati pravo da
obavlja, u skladu sa zakonom, vjerske slube po svom izboru.

458
 (c) Meunarodna zajednica bi trebalo da ponudi ekonomsku pomo, sa ciljem spre-
avanja destabilizacije drutvenih odnosa, zbog pogoranja u implementaciji eko-
nomskih i socijanih prava.

V. PROBLEM NESTANKA OSOBA

111. Od poetka mandata, Specijalni izvjestitelj je posebnu panju pridao problemu ne-
stanaka osoba i iskazao svoju zabrinutost o ovome pitanju u nekoliko izvjetaja
(E/CN.4/1992/S-1/9, stavovi 67; E/CN.4/1993/50; E/CN.4/1994/110).

112. Na etrdeset i devetoj sjednici, Komisija za ljudska prava je usvojila rezoluciju

1993/7, u kojoj je, inter alia, zatraila da Specijalni izvjestitelj, u dogovoru s Radnom
grupom za nasilne i nedobrovoljne nestanke i Meunarodnim komitetom Crvenog
krsta, razradi prijedloge za mehanizam, koji e se baviti pitanjem nestanaka osoba u
bivoj Jugoslaviji (stav 33).

113. U skladu s tim, na zahtjev Specijalnog izvjestitelja, lan Radne skupine, g. Toine
van Dongen je ostvario misiju u regionu, u augustu 1993. godine, sa ciljem prouava-
nja ovog pitanja i utvrivanja mehanizama koji bi mogli biti predloeni za razjanja-
vanje sudbine i boravita nestalih osoba. Izvjetaj misije (E/CN.4/1994/26 /Add.1),
dostavljen Komisiji na pedesetoj sjednici, ukljuivao je opiran prijedlog mehanizama,
pod zajednikim nazivom Specijalni proces.

114. Takoer, na pedesetoj sjednici, u Rezoluciji 1994/72 (stav 24), Komisija za ljudska
prava je zatraila od Radne grupe, koju je predstavljao jedan lan, da sarauje, koliko
je protrebno, sa Specijalnim izvjestiteljem o ovom pitanju. Predsjedavajui Radne grupe
je postavio g. Manfreda Nowaka za strunog predstavnika.

115. Da bi se rezolucija provela na najefikasniji nain, a uzimajui u obzir striktno hu-

manitarnu i neosuujuu prirodu mehanizma, zakljueno je da e strunjak odravati
sastanke sa srodnicima nestalih osoba, kao i svim vladinim, meuvladinim i nevladi-
nim organizacijama koje se bave ovom problematikom. Uloga Specijalnog izvjestilja do
sada je bila ograniena na dostavljanje materijala i logistike podrke aktivnostima te-
renskih slubenika, koji mu pomau da provodi mandat u bivoj Jugoslaviji.

116. U bivoj Jugoslaviji se mogu prepoznati dva osnovna ablona nestanka osoba. U
Hrvatskoj, veina nestanaka se desila u ljeto i jesen 1991. godine. Od zavretka orua-
nog sukoba, situacija mnogih nestalih osoba je razjanjena. Uprkos tome, postoji jo
vie od 2.700 izvjetaja o nestalim osobama, ija sudbina jo uvijek nije razjanjena. Spe-
cijalni izvjestitelj predlae da se uslugama strunjaka koriste sve zainteresirane strane,
sa ciljem rjeavanja problema nestanaka.

117. U Bosni i Hercegovini, val nestanaka, koji je poeo kratko nakon poetka oruanog
sukoba u proljee 1992. godine, nastavlja se razliitim intenzitetom i nemogue je utvr-
diti ukupan broj nestalih osoba. Nestabilnost, stvorena sukobom, jo vie oteava srod-

459
nicima da podnose prijave o nestalima i da uspostave komunikacijski kanal s rele-
vantnim vlastima. U vezi s ovom situacijom, aktivnosti strunjaka, uz saradnju s ICRC-
om, mogu biti kljune u iznalaenju rjeenja ovog problema.

118. Aktivnosti strunjaka, usmjerene na traganje za hiljadama nestalih osoba u Repu-

blici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini, ukljuujui i posjete objema zemljama
u julu 1994. godine, sumirane su u njegovom izvjetaju Komisiji (E/CN.4/1995/37).
Za osudu je injenica da mu nije bilo doputeno da posjeti Saveznu Republiku Jugo-
slaviju (Srbija i Crna Gora), jer je njegova posjeta mogla uspostaviti vrijedne budue
komunikacijske kanale.

VI. TERENSKE OPERACIJE

A. Uvodne napomene

119. Od podnoenja prvog izvjetaja 28. augusta 1992. godine, Specijalni izvjestitelj
stalno naglaava vanost profesionalnog terenskog osoblja, smjetenog na teritoriji
bive Jugoslavije, za uspjeno izvrenje njegovog mandata.

120. Rezolucijom 1993/7, Komisija za ljudska prava je zatraila od generalnog sekretara

UN-a da provede postavljanje terenskog osoblja, koje e pomagati Specijalnom izvje-
stitelju u njegovom poslu u bivoj Jugoslaviji. Generalna skuptina je, Rezolucijom
47/147, takoer podrala uspostavu terenske operacije. U Rezoluciji 49/196, Generalna
skuptina je potakla generalnog sekretara da, u okviru postojeih, sva neophodna sred-
stva stavi na raspolaganje Specijalnom izvjestitelju i posebno da mu dadne primjereno
osoblje, sa ciljem osiguravanja neprestanog posmatranja u podrujima njegovog man-
data.

121. Sadanja terenska operacija, koju je uspostavio Centar za ljudska prava u martu
1993. godine, funkcionirala je bez prestanka od tada. Trenutno se sastoji od tri ureda,
koji rade s doputenjem vlada zemalja u kojima se nalaze. Uredi su u Zagrebu (sa e-
tiri meunarodna i dva lokalna zaposlenika), Sarajevu (dva meunarodna i jedan lo-
kalni zaposlenik) i Skoplju (jedan meunarodni i jedan lokalni zaposlenik). Zagrebaki
ured pokriva teritoriju Republike Hrvatske, ukljuujui i UNPA, i one dijelove Bosne i
Hercegovine koji su lake dostupni iz Zagreba. Kao to je spomenuto drugdje u ovom
izvjetaju, Specijalni izvjestitelj je sprijeen u izvravanju svog mandata odbijanjima
Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i de facto vlasti u dijelovima Bosne
i Hercegovine koje kontroliraju Srbi da odobre operacije terenskih ureda na teritori-
jama pod njihovom kontrolom.

122. Vei dio posla profesionalnog osoblja se sastoji u provoenu istraga na terenu i te-
renskih misija na lokacijama u razliitim dijelovima bive Jugoslavije, sa ciljem sku-
pljanja informacija iz prve ruke, koje se odnose na ljudska prava. Terenske posjete su
od posebne pomoi za odravanje visoke vidljivosti rada Specijalnog izvjestitelja i uka-
zivanja lokalnim vlastima da su pitanja ljudskih prava u oima meunarodne zajednice

460
od temeljne vanosti. Takoer, dogaa se da terenske posjete daju rezultate u provo-
enju pozitivnih promjena u primjenjivanju ljudskih prava, pa ak i u ispravljanju nekih
krenja. Terenski slubenici, takoer, odravaju konstantne kontakte sa meuvladinim
i nevladinim organizacijama, diplomatama, lanovima vlada, medijima i javnosti.

B. Bosna i Hercegovina

123. Terensko osoblje u Sarajevu je uspostavilo irok spektar kontakta s vladinim i ne-
vladinim organizacijama irom teritorije Bosne i Hercegovine. Nedavno su uspostavili
pokusne komunikacijske kanale u dijelovima Bosne i Hercegovine koje kontroliraju
Srbi. Dva sastanka s predstavnicima bosanskih Srba ireg podruja Sarajeva na Ilidi u
ljeto je pratio sastanak u novembru s predstavnicima samoproglaene Republike Sr-
pske na Palama. Specijalni izvjestitelj se nada da ova incijativa moe dalje biti razvijena
u 1995. godini.

124. U bihakom depu, terensko osoblje misije je uspostavilo znatan broj kontakata
unutar i izvan vladine teritorije prije upadanja regiona u jake borbe krajem oktobra
1994. godine. Ovi kontakti su ukljuivali vlasti centralne vlade, vodstvo policije, sudije
najviih sudova i predstavnike manjinskih grupa. Ovo, kombinirano sa pristupom koji
su imali vlastima samoprozvane Autonomne pokrajine zapadna Bosna, prije augu-
sta 1994. godine, omoguilo je pomno posmatranje razvoja ljudskih prava na tome po-
druju.

125. Nakon posjete Specijalnog izvjestitelja Mostaru u julu 1994. godine, terensko oso-
blje je razvilo odlinu komunikaciju s vodeim predstavnicima administracije Europ-
ske unije u gradu, ukljuujui i g. Hansa Koschnicka i vlasti s obje strane ovog
podijeljenog grada. Posjeta dvaju slubenika za ljudska prava u novembru 1994. go-
dine rezultirala je davanjem velike podrke administratora Koschnicka i drugih pred-
stavnika za uspostavljanje terenskog ureda u gradu poetkom 1995. godine, a koje je u
skladu s proirenjem mandata Specijalnog izvjestitelja i odgovarajuim finansiranjem.
U skladu s jakim pravnim mehanizmima za ljudska prava, koja su data u Ustavu Fe-
deracije Bosne i Hercegovine, i uzimajui u obzir odreene male, ali ohrabrujue korake
koje su bosanske i hrvatske vlasti poduzele u vezi s ljudskim pravima, Specijalni iz-
vjestitelj vjeruje da e trajna prisutnost misije na terenu u Mostaru biti najkorisniji do-
datak nizu meunarodnih organizacija, koje trenutno rade u ovom vanom podruju.

126. U toku perioda od aprila do decembra 1994. godine, u Bosni i Hercegovini je iz-
vedeno 14 misija razliitog karaktera i trajanja. Pokrile su itavu teritoriju koju kontro-
lira Federacija BiH.

C. Hrvatska

127. U Republici Hrvatskoj je terensko osoblje, smjeteno u Zagrebu, brojnim kontak-

tima s nevladinim organizacijama, ueem na relevantnim skupovima i izvanrednim

461
pristupom visokim Vladinim predstavnicima, dostavilo Specijalnom izvjestitelju vi-
talne informacije, te mu omoguilo da pravovremeno primijeti promjene stanja ljudskih
prava. Stajalita Specijalnog izvjestitelja su redovno bila prisutna u hrvatskim medi-
jima, te je misija postala jedan od najistaknutijih organa za pitanja ljudskih prava u Re-
publici.

128. U toku perioda od aprila do decembra 1994. godine, terensko osoblje je izvelo 20
misija, pokrivi itavu teritoriju Republike Hrvatske, uljuujui i zatiene zone UN-a.
Terensko osoblje je posjetilo izbjeglike centre i zatvore i povremeno posmatralo su-
enja.

D. Biva Jugoslavenska Republika Makedonija

129. Ured u Skoplju je poduzeo niz aktivnosti i uspostavio veoma dobre kontakte s raz-
liitim vladinim i nevladinim organizacijama. Organizirano je nekoliko misija na raz-
liitim lokacijama u Republici. Redovnim kontaktima s medijima, pogledi Specijalnog
izvjestitelja su doprijeli do stanovnitva.

E. Generalno

130. Dio saradnje koju je uspostavilo terensko osoblje s ostalim organizacijama podra-
zumijeva njihovo ukljuivanje u projekte namijenjene podizanju svijesti o pitanjima
ljudskih prava. Slubenici za ljudska prava iz zagrebakog ureda su uestvovali u de-
cembru u radionici sa slubenicima za civilne poslove i civilnim policajcima iz UN-
PROFOR-a, a jedan od rezultata je bio poboljanje protoka informacija izmeu ovih
dviju organizacija. Slino tome, terenski zaposlenici su bili istaknuti uesnici radionica
koje su organizirali Helsinki parlament graana u Sarajevu u junu i Hrvatski helsin-
ki komitet u Zagrebu u decembru. Ured u Skoplju je organizirao okrugli sto s pred-
stavnicima brojnih nevladinih organizacija tokom misije Specijalnog izvjestitelja u julu
1994. godine.

131. Terenski slubenici su proveli znatno vrijeme u primanju pojedinanih albi. Svi
sluajevi su paljivo dokumentirani i, ukoliko je bilo primjereno, Specijalni izvjestitelj
je izvijeten o tome. Kasnije istrage su provedene onako kako je Specijalni izvjestitelj na-
redio. Terenski slubenici, takoer, pomau strunjaku Radne grupe za nasilne i ne-
dobrovoljne nestanke.

132. Uprkos vidljivim doprinosima, koji proizlaze iz injenica da Specijalni izvjestitelj

ima terensko osoblje na teritoriji koju pokriva njegov mandat, on je alarmiran velikim
problemima na koje je Centar za ljudska prava nedavno naiao, traei finansijske iz-
vore za nastavak operacije. Do sada, terenske aktivnosti su veinom finansirane do-
brovoljnim prilozima iz vladinih i nevladinih izvora. Preferira se, kako je Specijalni
izvjestitelj naveo u izvjetaju od 4. novembra 1994. godine, da se operacija finansira iz
redovnog budeta Ujedinjenih naroda.

462
Banja Luka - progon i prisilni rad
Izvjetaj broj E/CN.4/1996/3 od 21. 4. 1995. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Banjoj Luci, s posebnim osvrtom
na dogaaje koji su prethodili i slijedili nakon februara 1995. godine,
ukljuujui prisilni rad i proceduru odlazaka.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 3) .........................................................................................................465

Kontekst (paragrafi 4 6) ...................................................................................................465
Posljednji razvoj dogaaja (paragrafi 7 18) .....................................................................466
Prinudni rad (paragrafi 19 23) ..........................................................................................468
Procedure odlaska (paragrafi 24 28) ................................................................................469
Zakljuci i preporuke (paragrafi 29 35) ...........................................................................470

464
UVOD

1. Panja svjetske javnosti je prvo bila usmjerena na politiku etnikog ienja u sje-
vernoj Bosni i Hercegovini u proljee 1992. godine. Komisija za ljudska prava je osu-
dila takve postupke prvi put u rezoluciji 1992/S-1/1, usvojenoj 14. augusta 1992.
godine.

2. Specijalni izvjestitelj je opisao te postupke u svom prvom izvjetaju E/CN.4/1992/S-

1/9 (stavovi 6-23), kao i u sljedeim izvjetajima: E/CN.4/1992/S-1/10 (stavovi 1, 6-8);
A/47/666; S/24809 (stavovi 8-27); E/CN.4/1993/50 (stavovi 16-31, 82-89, 95-101);
E/CN.4/1994/3 (stavovi 5- 42); E/CN.4/1994/4 (stavovi 6, 43); E/CN.4/1994/47 (sta-
vovi 18, 75-76, 79-82, 84-85, 89-91, 98); E/CN.4/1994/110 (stavovi 8-13, 40-44, 50, 73, 75,
226, 283-293); E/CN.4/1995/10 (stav 22); A/49/641-S/1994/1252 (stavovi 11-24, 79,
87); E/CN.4/1995/57 (stavovi 7-9).

3. Sadanji izvjetaj se podnosi nakon nedavno provedenih etapa ovoga pohoda, koji se
odvija u regiji Banje Luke u Bosni i Hercegovini i koji prijeti da e sa teritorije prisilno
iseliti praktino sve preostalo nesrpsko stanovnitvo.

KONTEKST

4. Prije rata, Banja Luka i njena okolina su bile multikulturalna i multietnika regija. Raz-
liite religije su bile tolerirane, pa je veliki broj kulturnih i religijskih objekata, kao to su
damije, crkve i katedrale, postojao u harmoniji. Prema prijeratnom popisu stanovnitva,
teritorija sadanje sjeverne Bosne i Hercegovine je imala stanovnitvo koje se sastojalo
od 625.000 Srba, 356.000 Muslimana i 180.000 Hrvata. Procjene Ureda visokog komesara
UN-a za izbjeglice (UNHCR) sada stavljaju konaan broj Srba na oko 719.000, dok Mu-
slimani broje oko 37.000 i Hrvati 30.000 oznaavajui smanjenje za oko 90 procenata lo-
kalnog muslimanskog stanovnitva i za 85 procenata hrvatskog stanovnitva od poetka
rata.57 Oko 3.000 izbjeglica je prelo u Hrvatsku u prva tri mjeseca 1995. godine, dok se
stotine ljudi raselilo po Bosni, ukljuujui oko 300 Muslimana koji su doli u centralnu
Bosnu preko Turbeta 9. marta 1995. godine.

5. Od poetka rata, veliki broj damija, ukljuujui i uvene Tefterdarija i Ferhadija da-
mije, kao i mnoge crkve, unitene su ili oteene.

6. Vano je napomenuti da su de facto vlasti bosanskih Srba58 dosljedno odbijale pristup

teritorijama koje su bile pod njihovom kontrolom posmatraima za ljudska prava. Do-
govori o prekidu vatre, postignuti krajem 1994. godine, ukljuivali su i posebnu
odredbu za meunarodno posmatranje stanja ljudskih prava na teritoriji cijele Bosne i
Hercegovine. Dok su vlasti Republike BiH uvijek pokazivale volju za saradnjom, bez

57
Informacije o bivoj Jugoslaviji, Ured Specijanog izaslanika, UNHCR, Zagreb, 11. april 1995. godine.

58
Kadgod su termini snage bosanskih Srba ili de facto vlasti bosanskih Srba bili upotrijebljeni u ovom izvjetaju, odnosili su
se, osim ako nije navedeno drukije, samo na bosanske Srbe koji su u vojnoj ili civilnoj slubi de facto administracije s politikim
tabom na Palama. Ovo se ni na koji nain ne odnosi na bosanske Srbe koji su lojalni Republici Bosni i Hercegovini.

465
opstrukcija u bilo kom smislu, vlasti bosanskih Srba nisu nikad implementirale oba-
veze koje su preuzele.

POSLJEDNJI RAZVOJ DOGAAJA

7. Protjerivanje nesrpskog stanovnitva iz i oko Banje Luke doseglo je kritinu taku u

februaru 1995. godine, kada su odreeni gradovi pretrpjeli stalne pohode nasilja, usmje-
rene uglavnom prema muslimanskom stanovnitvu, a sve vie i prema bosanskim Hr-
vatima. Lina sigurnost je bila najugroenija u manjim udaljenim gradovima i selima,
gdje su bande izgleda djelovale bez rizika da budu kanjene. Iz Bosanske Gradike, blizu
granice s Hrvatskom, dobiveni su pouzdani izvjetaji da su se naoruani ljudi u civilnoj
odjei, koji su sebe nazivali policajcima, sistematski kretali od kue do kue, u periodu od
10 dana, upadali u kue, zahtijevali novac i dragocjenosti, te tukli ukuane. Najmanje
dvije osobe su ustrijeljene i u ozbiljnom stanju su morale biti hospitalizirane.

8. Slino tome, u selima u blizini Kotor Varoi, kao to su Dube i Garii, male grupe
naoruanih ljudi su nou uzastopno pljakale domove i tukle ukuane nasumice i jako,
ukljuujui ene i starije osobe. Dan nakon jednog od tih napada, naen je jedan o-
vjek skoro bez svijesti, a ui su mu krvarile. Jedna je porodica izvijestila kako su napa-
dai upali u njihov dom, prijetili da e silovati enu i drali no pod grlom njenog
djeteta. Otili su tek nakon to je porodica uspjela skupiti 300 DM i dati im ovaj novac.

9. U Banjoj Luci, Prijedoru i Sanskom Mostu slian obrazac zastraivanja i diskrimina-

cije se nastavio u posljednjim mjesecima. Intervjui sa skoro pristiglim izbjeglicama u
kampovima u Hrvatskoj otkrivaju veliku istovjetnost u iskustvima, koja je pretrpjelo ne-
srpsko stanovnitvo iz ovih podruja. Javljeno je da naoruane osobe ulaze u domove
i grabe to ele. Iako se takvi upadi mogu desiti bilo kada, ei su nou. Prema broj-
nim svjedoenjima, koje je dobio Specijalni izvjestitelj, nou je gore, jer se nikada ne
zna to se moe dogoditi. Neke izbjeglice su ispriale da su provodili noi zajedno s
komijama u polju, blizu svojih domova, da bi izbjegli nasilje od moguih upadaa.

10. Javljeno je da se na ulicama nesrpsko stanovnitvo, posebno Muslimani, osjeaju

krajnje ranjivim. Jedan ovjek je svjedoio da bi se on usudio izai jedino u drutvu
svojih srpskih poznanika, a drugi je rekao da je ostao sakrivan kod kue vie od dvije
godine, dok je njegova ena ila kupiti hranu, jer je na ulici sigurnije za ene nego za
mukarce. esta su svjedoenja o tome da su se ljudi krili kod svojih kua sedmicama
i mjesecima. Povrh toga, mukarci mogu biti iznenada uhapeni u bilo koje vrijeme i za-
drani u brigadama za prisilni rad.

11. Postoje ohrabrujui izvjetaji da znaajan broj lokalnog srpskog stanovnitva od-
bija uestvovati u diskriminirajuom postupcima protiv nesrpskog stanovnitva. Ti
Srbi, meutim, takoer ive pod stalnim pritiskom nacionalistikih grupa.

12. Brojne izbjeglice, koje su skoro stigle u Hrvatsku, potvrdile su da su u cijeloj regiji
telefonske linije prekinute u kuama koje pripadaju nesrpskom stanovnitvu. Ta mjera

466
uveliko poveava njihov osjeaj izoliranosti. Takoer se izvjetava da su izdata nare-
enja, bez objanjenja, nesrpskom stanovnitvu u nekoliko zajednica oko Banje Luke da
sve vrijeme dre ulazna vrata svojih domova otkljuana.

13. Hrvati na podruju Banje Luke su pretrpjeli porast nasilja tokom posljednjih mjeseci,
naroito praen poveanom vojnom aktivnou od strane snaga HVO-a (Hrvatsko vi-
jee odbrane) bosanskih Hrvata u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini krajem 1994. go-
dine. Kao to je zabiljeeno u izvjetaju Specijalnog izvjestitelja od 16. januara 1995.
godine (E/CN.4/1995/57, stav 9), oko 30 bosanskih Hrvata je bilo uhapeno ispred
crkve u Barloviima blizu Banje Luke, dok su ekali poetak boine slube 25. de-
cembra 1994. godine. Potom ih je odvela vojna policija u vojni tab, gdje su ih jako tukli.
Pouzdani izvjetaji pokazuju da je nekoliko manjih hrvatskih sela juno od Banje Luke
ranije ove godine bilo izloeno muenjima od strane lutajuih bandi, slinih onima koje
su pljakale muslimanske zajednice.

14. U ranim jutarnjim satima 28. februara 1995. godine, praktino cijelo lokalno ruko-
vodstvo muslimanske humanitarne organizacije Merhamet je uhapeno u koordinira-
nom naletu od strane de facto vlasti Banje Luke, Prijedora i Sanskog Mosta. Ukupno
13 osoba, od kojih je nekoliko imalo preko 70 godina starosti, odvedeno je u pritvor.
Troje je puteno nakon nekoliko dana. U vrijeme izdavanja ovog izvjetaja, preostalih
10 osoba je jo uvijek bilo zadrano u vojnom zatvoru, optueno za pijuniranje od
strane de facto reima. Merhamet je dugo bio aktivan u bivoj Jugoslaviji i u skorije
vrijeme je obezbjeivao bitnu humanitarnu pomo Muslimanima i drugim ljudima u
cijeloj regiji. Specijalni izvjestitelj je veoma zabrinut za uhapeno rukovodstvo Merha-
meta, koje je navodno bilo podvrgnuto maltretiranju tokom boravka u zatvoru i ije je
hapenje izgleda bilo politiki motivirano. Postoji, takoer, razlog za zabrinutost da e
njihovo hapenje imati negativan utjecaj na raspodjelu humanitarne pomoi u sjever-
noj Bosni i Hercegovini. Specijalni izvjestitelj je poslao pismo gospodinu Karadiu,
traei da se ti uhapenici odmah oslobode. Nikakav odgovor do danas nije dobiven.

15. Javljeno je da su 18. marta 1995. godine de facto vojne vlasti odvele oko 200 Musli-
mana, starosti dovoljne za vojno regrutiranje, sa podruja opine Tesli na nepoznato
odredite. Navodno je njihovo boravite jo uvijek nepoznato.

16. rtve i posmatrai su pripisali neke inove nasilja protiv nesrpskog stanovnitva
na podruju Banje Luke lanovima lokalnih civilnih ili vojnih sigurnosnih snaga, dok
su drugi pripisani takozvanim kriminalnim grupama. Neki napadi se izgleda dea-
vaju spontano, kao direktna posljedica poraza koje su pretrpjene snage bosanskih Srba
na bojitu. U svakom sluaju, evidentno je da de facto vlasti po pravilu toleriraju nasi-
lje. albama, podnesenim u vezi s napadima na civile, vlasti rutinski ne poklanjaju pa-
nju i postoje oskudni dokazi o mjerama poduzetim da se zatite ugroene zajednice.
Jedan izuzetak u skorije vrijeme se desio u opini Bosanska Gradika, gdje su osobe
odgovorne za talas napada krajem februara navodno uhapene poetkom marta.

17. Stalna prijetnja nasiljem samo produbljava trajno neprijateljstvo kojem je nesrpsko
stanovnitvo izloeno u i oko Banje Luke. Veina Muslimana i bosanskih Hrvata je ot-

467
putena s posla, esto uz otkazivanje ikakve penzione naknade, koju su zaradili tokom
godina. Pojedinci javljaju da im je pravo svojine na njihove domove masovno oduzeto.
esto nesrpski tinejderi opisuju atmosferu punu straha u nekim srednjim kolama, u
kojima srpski uenici ponekad nose oruje i prijete Muslimanima i bosanskim Hrvatima.
18. Javljeno je da je pristup zdravstvenoj zatiti za nesrpsko stanovnitvo teak. Jedna
istraga ovo uglavnom pripisuje diskriminaciji protiv siromanih, a ne nacionalnoj dis-
kriminaciji. Naime, nesrpsko stanovnitvo je esto uskraeno za posao i tako nema
zdravstveno osiguranje, niti sredstava za plaanje toga osiguranja. Na taj nain su
iskljueni iz osnovne zdravstvene zatite.59 Neke izbjeglice su javile da su morale pla-
titi visoke takse unaprijed, dok Srbi, na osnovu vojne slube, uivaju pravo na zdrav-
stvenu zatitu bez obzira na to da li mogu platiti ili ne.

PRINUDNI RAD

19. Vaan fenomen, koji se nesmanjeno nastavlja u sjevernoj Bosni i Hercegovini, jeste
u velikim razmjerima koritenje civila za neplaeni prinudni rad. Osobe koje su de facto
vlasti, traile za ovu aktivnost su mukarci od 16 do 65 godina i vie starosti. Posljednji
izvjetaji sugeriraju da su i ene bez djece takoer podvrgnute ovoj radnoj obavezi. Re-
grutirani su gotovo nepromjenjivo lanovi muslimanskog, hrvatskog i romskog stano-
vnitva.

20. Iako program prinudnog rada izgleda dobro organizovan od strane de facto vlasti,
stvarno nasilno mobiliziranje pojedinaca u radne brigade izgleda vrlo nepravilno: Spe-
cijalni izvjestitelj je dobio mnoge izvjetaje da su lokalne vlasti odvodile mukarce iz nji-
hovih domova bez upozorenja, kao to se desilo grupi od oko 25 mukaraca u jednoj
ulici u Banjoj Luci u septembru 1994. godine. Drugi izvjetaji opisuju da je nesrpsko
stavnovnitvo zaustavljano na ulici i masovno otpremano na mjesta prinudnog rada,
bez ikakve prilike da jave svojim porodicama. Ova praksa je bila glavni uzrok straha
ljudi i prijeila ih da se pojave iz svojih domova ponekad i mjesecima.

21. Brojna svjedoenja potvruju da su vlasti bosanskih Srba esto okupljale brigade za
prinudni rad na samim linijama vojnih sukoba ili blizu njih. Oni su ostajali na ovim lo-
kacijama mjesecima, radei 12-satne smjene i vie, u vrlo tekim uslovima. esti zadaci
koji su se zahtijevali od radnika su ukljuivali kopanje rovova, prenoenje zaliha i eva-
kuiranje mrtvih i ranjenih vojnika. Blizina mjesta na kojima su se vodile borbe stavljala
je ove ljude u veliku opasnost. Jedna izbjeglica, smjetena sada u Hrvatskoj, ispriala je
kako je jedne noi granata pala kroz krov sklonita njegove radne grupe, na lokaciji
blizu linije fronta u Doboju, i ranila njegovog prijatelja u nogu. Nakon to mu je pru-
ena povrna medicinska pomo u pokretnoj bolnici, rtva je ubrzo vraena natrag da
nastavi rad. Pouzdani izvjetaji pokazuju da su brojni pripadnici radnih brigada ubi-
jeni ili ranjeni na linijama fronta.

59
Program humanitarne pomoi WHO-a, Svjetska zdravstvena organizacija, Regionalni ured u Zagrebu, izvjetaj br. 35, mart 1995.
godine.

468
22. Poetkom decembra 1994. god., vojna policija je grupu od oko 250 Hrvata i Musli-
mana iz podruja Banje Luke uhapsila i poslala u podruje oko Glamoa i Bosanskog
Grahova, oko 100 km juno od Banje Luke, gdje je vojska bosanskih Hrvata HVO iz-
vodila napade na pozicije bosanskin Srba. Ljudi su navodno trpjeli verbalno i povre-
meno fiziko zlostavljanje od strane srpskih vojnika, esto nisu dobijali redovne obroke
i spavali su u sklonitima bez krova ili na otvorenom. Prema brojnim pouzdanim svje-
doenjima, pripadnici ovih brigada su bili prisiljeni da kopaju rovove ispred srpske li-
nije fronta, tako da su sluili kao ljudski tit prema napadima hrvatskih snaga. U
noi sa 23. na 24. decembar napad HVO-a je rezultirao tekom artiljerijskom razmjenom
vatre, koja je prema navodima prouzroila smrt najmanje est radnika civila. Oko 48
drugih radnika su bili pronaeni na osvojenoj teritoriji ivi i odvedeni u grad Livno,
kojeg su drali bosanski Hrvati. Ostalima su snage bosanskih Srba navodno dozvolile
da se vrate na podruje Banje Luke tek krajem januara 1995. godine, nakon to su se
smanjile borbe.

23. De facto vlasti su radnike koji nisu bili poslani na prve linije fronta prisilile na na-
porne i esto poniavajue zadatke drugdje u sjevernoj Bosni i Hercegovini. Meu naj-
eim aktivnostima bila je sjea drva za ogrev, etva usjeva i obavljanje drugih
poljoprivrednih radova, a ak su navodno radili i u privatnim fabrikama, i to, kao i uvi-
jek, besplatno. Nesrpskom stanovnitvu, koje je bilo na visokim poloajima, esto su do-
djeljivani primitivni fiziki poslovi, kao to je metenje ulica i skupljanje smea. Jedna
izbjeglica je skoro ispriala kako su se djeca rugala njenom muu, bacajui smee na
njega sa kolskog prozora, dok je on istio ulicu.

PROCEDURE ODLASKA

24. Svjedoenja, koja je Specijalni izvjestitelj dobio od nedavno pristiglih izbjeglica, po-
kazuju da su i obaveza na prinudni rad i konstantno nasilje rezultirali time da sada go-
tovo sve nesrpsko stanovnitvo arko eli napustiti podruje Banje Luke. Mnogo
preostalih Muslimana i bosanskih Hrvata pokuava osigurati dozvolu za odlazak, a
stotine ljudi je u meunarodnim agencijama apliciralo za pomo u organiziranju nji-
hove hitne evakuacije.

25. Za osobe koje ne mogu platiti velike trokove za bijeg preko granice u Hrvatsku je-
dina alternativa je raseljavanje u druge krajeve Bosne i Hercegovine, iji trokovi su
neto manji. Desetine hiljada Muslimana i bosanskih Hrvata je poduzelo ovaj korak od
poetka rata.

26. Procedure za odlazak u Hrvatsku, koje su nametnule de facto vlasti, komplicirane

su i obino rezultiraju predajom praktino cijele imovine potencijalnih izgnanika vla-
stima ili odreenim lokalnim agencijama. Osobe, koje ele otii, moraju aplicirati preko
tih agencija (jedna od njih je nekad bila i Crveni krst) i moraju platiti iznos koji se kree
od 300 do 500 DM po osobi, a ponekad i vie. Oni, takoer, moraju platiti takse i do ne-
koliko stotina DM razliitim opinskim uredima, te putovanje autobusom do granice s
Hrvatskom. Od vlasnika imovine se uglavnom trai da se u pismenoj formi odrekne

469
prava na nju bez naknade. Specijalni izvjestitelj je dobio svjedoenja osoba koje su pro-
dale sve to su posjedovale da bi platile dozvolu za odlazak. Dragocjenosti koje su ljudi
uspjeli ponijeti sa sobom su navodno konfiskovane na prijelazu u Hrvatsku, od strane
srpskih uvara na granici.

27. Informacije koje je nedavno primio Specijalni izvjestitelj navode da su vlasti glav-
nog grada tzv. Republike Srpske Pala nedavno pokuale preuzeti kontrolu nad pro-
cesom odlaska od lokalnih vlasti u Banjoj Luci. Ta smjena moe rezultirati novim
ogranienjima slobode kretanja. Navodno, mora se dobiti i dozvola vojnih vlasti da bi
se napustila ta teritorija. Ovaj razvoj dogaaja navodno je rezultirao injenicom da je
policija bosanskih Srba vratila jednu grupu od oko 350 potencijalnih izbjeglica u Bo-
sanskoj Gradiki, blizu granice s Hrvatskom 17. marta, jer ta grupa navodno nije imala
potrebnu dozvolu za odlazak.

28. Vlasti na Palama su navodno odluile da zabrane odlazak svim preostalim mukar-
cima, starosne dobi koja podlijee vojnoj regrutaciji. Ovo stavlja u posebno teku situa-
ciju one osobe koje su ve dobile dozvolu za odlazak i koje su predale svoju imovinu.

ZAKLJUCI I PREPORUKE

29. De facto vlasti bosanskih Srba su vrlo blizu postizanju svoga cilja etnike istoe
na teritoriji pod njihovom kontrolom. Nesrpsko stanovnitvo je podvrgnuto neumolji-
vomm teroriziranju i diskriminaciji i pokazalo se da praktino niko ne eli ostati u sje-
vernoj Bosni i Hercegovini.

30. Nedavni dokazi sugeriraju da e se de facto vlasti moda zustaviti, prije nego to po-
stignu potpunu etniku istou. Dok lokalne vlasti na podruju Banje Luke ubiru
znaajan prihod od taksi nametnutih ljudima koji ele otii, vlasti na Palama ini se da
su usporile sa posljednjim fazama iseljavanja. Meu njihovim motivima moe biti i
elja da se zadre neki stanovnici nesrpske nacionalnosti na prisilnom radu, te da ih za-
dre radi pregovora o razmjeni stanovnitva.

31. Potrebno je opaziti porast djelovanja tzv. kriminalnih bandi na podruju Banje Luke.
Ove bande djeluju na paramilitaran nain i jedan od njihovih ciljeva je, izgleda, ostva-
rivanje etnikog ienja bez direktnog uplitanja vlasti. Pored toga, veliki broj do-
kaza sugerira da su de facto vlasti direktno odgovorne za masovno krenje ljudskih
prava, koje se odvija u sjevernoj Bosni i Hercegovini. Takvi dokazi ukljuuju i neus-
pjeh vlasti da poduzmu makar i male korake da se zatiti mueno stanovnitvo.

32. De facto vlasti nastavljaju nepopustljivo da prisiljavaju nesrpsko stanovnitvo da

slui u brigadama za prinudni rad. Brojni aspekti tog prinudnog rada, a najznaajniji
je esto odvoenje civila na podruja sa linijama fronta, kre meunarodna ljudska
prava i humanitarno pravo.60

60
Naprimjer, enevska konvencija, od 12. augusta 1949. godine (opi lan 3); Protokol II, dodatak enevskoj konvenciji, lanovi 4
(1), 4(2), 5(1)(e), 13, 17).

470
33. De facto vlasti su od poetka prekrile svoje obaveze da pri dogovorima o prekidu
vatre od decembra 1994. godine dozvole pristup teritorijama pod njihovom kontrolom
posmatraima za ljudska prava.

34. Specijalni izvjestitelj, jo jednom, poziva odgovorne vlasti da odmah prekinu pro-
ces etnikog ienja, da osiguraju potrebnu zatitu svim grupama koje su po-
dvrgnute diskriminaciji u regiji Banje Luke i da olakaju vraanje imovine. Osim toga,
on se zalae da svi koji su odgovorni za zloine budu dovedeni pred lice pravde i da
se stvore uslovi za siguran povratak i dostojanstvo za sve raseljene osobe i izbjeglice.

35. Specijalni izvjestitelj poziva meunarodnu zajednicu da izvri sav mogui pritisak
da inovnici Civilne policije Ujedinjenih naroda (UNCIVPOL) i posmatrai za ljudska
prava dobiju pristup teritorijama koje kontroliraju vlasti bosanskih Srba.

471
Napadi na osoblje UN-a
Izvjetaj broj E/CN.4/1996/6 od 5. 7. 1995. godine
Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u zapadnoj Slavoniji nakon hrvatske
ofanzive 1. 5. 1995. godine i situaciju u Bosni i Hercegovini, s posebnim
osvrtom na Sarajevo, povrede ljudskih prava u sigurnim zonama,
Banju Luku, centralnu Bosnu i Hercegovinu i Mostar.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 5) ...........................................................................................................475

I. HRVATSKA Zapadna Slavonija (Sektor Zapad)

(paragrafi 6 64)...............................................................................................................476

A. Dogaaji koji su se deavali tokom vojne operacije

(paragrafi 6 18)..........................................................................................................476
1. Podruje Okuana (paragrafi 7 12) ...................................................................476
2. Podruje Pakraca (paragrafi 13 14) ....................................................................477
3. Ope naznake (paragrafi 15 17)..........................................................................478
4. Napadi RSK na civile u Hrvatskoj izvan zone
vojnih operacija (paragraf 18)....................................................................................478
B. Masovna zatoenitva (paragrafi 19 27) ................................................................479
C. Izbjeglice (paragrafi 28 30) ......................................................................................480
D. Situacija u Sektoru Istok (paragraf 31) .....................................................................481
E. Situacija u vezi sa ljudskim pravima u zapadnoj Slavoniji
nakon ponovnog uspostavljanja hrvatske uprave
(paragrafi 32 40)........................................................................................................481
F. Mjere izgradnje povjerenja (paragrafi 41 50) ........................................................482
G. Zakljuci (paragrafi 51 57).......................................................................................484
H. Preporuke (paragrafi 58 64)....................................................................................485

II. BOSNA I HERCEGOVINA (paragrafi 65 do 121) ........................................................486

A. Sarajevo (paragrafi 65 80)........................................................................................486

1. Napadi na civilno stanovnitvo (paragrafi 66 70) ...........................................486
2. Napadi na osoblje UN-a (paragrafi 71 77)........................................................487
3. Humanitarna situacija (paragrafi 78 -80).............................................................488
B. Krenja ljudskih prava civila u drugim
sigurnosnim zonama UN-a (paragrafi 81 87) ..................................................489
C. Banja Luka (paragrafi 88 96) ...................................................................................490
D. Sredinja Bosna i oblast Mostara (paragrafi 97 108)............................................492
E. Zakljuci i preporuke (paragrafi 109 121) .............................................................495
1. UN-ova sigurna podruja (paragrafi 109 113) .............................................495
2. Banjaluka (paragrafi 114 -115)...............................................................................496
3. Mostar (paragrafi 116 118) ..................................................................................496
4. Federacija Bosne i Hercegovine (paragrafi 119 121) .......................................497

Aneks:
Program sastanaka Specijalnog izvjestitelja tokom misije
(23. maja 02. juna 1995. godine) ........................................................................................498

474
Uvod

1. Specijalni izvjestitelj je predvodio misiju koja je posjetila Hrvatsku i Bosnu i Herce-

govinu od 22. maja do 3. juna 1995. godine, u skladu s mandatom kojeg mu je povje-
rila Komisija za ljudska prava. Misija se podudarila s trenutkom velikih kriza na ovim
teritorijima. Ona se dogodila ubrzo nakon hrvatske ofanzive u zapadnoj Slavoniji, a
dok je misija jo trajala deavali su se sljedei dramatini dogaaji:

- Masakr 71-og civila u Tuzli;

- Pojaano granatiranje Sarajeva koje je dovelo do znatnog broja smrtnih sluajeva i
povreda civila/graana;
- Uzimanje osoblja UN-a za taoce;
- Eskalacija ozbiljnih krenja ljudskih prava u regionu Banja Luke.

2. Zbog raznih prepreka misija Specijalnog izvjestitelja je u Hrvatskoj obuhvatila samo

zapadnu Slavoniju, te sredinju i junu Bosnu i Hercegovinu. Detaljan program misije
prikazan je u aneksu ovom izvjetaju. Ovaj izvjetaj predstavlja nalaze Specijalnog iz-
vjestitelja u oblastima koje su posjeene kao i informacije o vanim dogaajima po pi-
tanju ljudskih prava u onim oblastima koje on nije bio u mogunosti posjetiti zbog
sigurnosne situacije ili uskraivanja pristupa, kao to su Sarajevo, druge sigurnosne
zone UN-a i Banja Luka.

3. Specijalni izvjestitelj bi na samom poetku elio naglasiti da je potrebna daljnja istraga

prije nego to se moe dobiti jasna slika dogaaja u zapadnoj Slavoniji. Posebno je
nuno da se sakupe svjedoenja srpskih izbjeglica koje su trenutno na teritoriju pod
kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini61, u Federalnoj Repu-
blici Jugoslaviji ili na teritoriju takozvane Republike Srpske Krajine (RSK). Niti spe-
cijalnom izvjestitelju niti njegovom terenskom osoblju nije doputen pristupom ovim
teritorijima usprkos brojnim zahtjevima.

4. Vlasti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su ponudile svoju saradnju pri obavljanju mi-
sije. Specijalni izvjestitelj bi elio da izrazi svoju zahvalnost predstavnicima lokalnog
stanovnitva i nevladinh organizacija za njihovu spremnsot da podijele relevantne in-
formacije i stajalita.

5. Srdano se pozdravlja puna saradnja koju su Specijalnom izvjestitelju u sprovedbi

njegovog mandata pruile Mirovne snage UN-a (UNPF), a posebno civilna kompone-
nta i Civilna policija UN-a (Civpol) i za nadati se da e oni nastaviti igrati aktivnu ulogu
po pitanju ljudskih prava u ovom podruju.

61
Kadgod se u ovom izvjetaju koriste termini snage bosanskih Srba ili de facto vlasti bosanskih Srba oni se odnose, osim ako
to nije drugaije naznaeno, samo na bosanske Srbe koji su u vojnoj ili civilnoj slubi de facto administracije koja ima svoje politi-
ko sjedite na Palama. Posebno treba istai da se time ne misli na bosanske Srbe koji su lojalni Republici Bosni i Herecegovini.

475
I. HRVATSKA ZAPADNA SLAVONIJA (SEKTOR ZAPAD)

A. Dogaaji koji su se deavali tokom vojne operacije

6. Dana 1. maja 1995. godine Republika Hrvatska je pokrenula veliku vojnu operaciju
u zapadnoj Slavoniji, krei time sporazum o prekidu vatre od 29. marta 1994. godine.
Zapadna Slavonija (Sektor Zapad) je prethodno definisana kao Zatiena zona Ujedi-
njenih nacija (UNPA), pod zatitom i kontrolom Ujedinjenih nacija od 1992. godine, u
skladu s rezolucijama Vijea sigurnosti i sporazumima o prekidu vatre pod posredni-
tvom Ujedinjenih nacija sainjavao je i dio takozvane Republike Srpske Krajine
(RSK). Snage hrvatske vojske, potpomognute s nekih 30 tenkova ule su u Sektor 1.
maja 1995. godine iz tri smjera i krenule prema granici s Bosnom i Hercegovinom na
jugu osvojivi veinu teritorija pod kontrolom Srba u roku od 36 sati, a cijeli Sektor do
4. maja 1995. godine. Snage Ujedinjenih nacija u Sektoru Zapad, koje su se sastojale od
bataljona iz etiri drave, nisu poduzele nikakve aktivnosti da zadre ofanzivu hrvat-
ske armije. Hrvatska armija je blokirala sve pristupe meunarodnim posmatraima u
veini oblasti u kojoj se odvijala vojna operacija puna etiri dana nakon njenog poetka,
a u nekim oblastima i cijelu sedmicu.

1. Podruje Okuana

7. Najintenzivnije borbe u ovom Sektoru dogodile su se u njegovoj junoj polovini, uglav-

nom oko grada Okuana. Gotovo je 10.000 ljudi pobjeglo iz ovog podruja 1. i 2. maja
1995. godine na teritorij pod kontrolom bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini, u konvoju
u kojem je bilo mnogo civila ali i jedan broj vojnika i vojnih vozila RSK. Hrvatske snage
su tokom ovog perioda snano granatirale cestu od Okuana do prelaza na ovaj terirorij
na mostu preko rijeke Save, a hrvatski ratni avioni su bombardovali obje strane rijeke. Do
sada nije bilo mogue odrediti taan broj civila koji su ubijeni tokom ovih dogaaja.
Prema izvorima hrvatskih vlasti, u ovom je Sektoru tokom cijele operacije ubijeno negdje
oko 20 civila RSK; meutim, svedoenja izbjeglica koje su uspjele prei prijeko poka-
zuju da bi taj broj samo na cesti od Okuana do rijeke Save mogao biti znatno vei.

8. Sjeverno od mosta na rijeci Savi trupe UN-a koje su se 2. maja 1995. godine povlaile
s njihovih poloaja izjavile su da su vidjeli brojna tijela civila razbacanih du ceste iz-
meu rijeke i mjesta Novi Varo, juno od Okuana, i ne manje od 30 mrtvih civila u
vozilima skupljenim na jednu gomilu u samom mjestu Nova Varo. U tome se podru-
ju u to vrijeme ula teka paljba iz automatskog oruja, a inilo se da mrtvi nisu bili
rtve artiljerijskih napada. U slinom incidentu koji se dogodio dalje prema sjeveru na
istoj cesti, dva razliita izvora su opirno izvjestila terensko osoblje Specijalnog izvje-
stitelja o tome kako je vatra iz hrvatskog mitraljeza navodno ubila najmanje deset ljudi
koji su pokuavali pobjei i koji su se ukrcavali na kamion u Benkovcu u noi sa 1. na
2. maja 1995. godine.

9. Srbi koji su ivjeli dalje od ceste koja vodi prema granici imali su malo ansi da pob-
jegnu na teritorij pod srpskom kontrolom u Bosni i Hercegovini i stoga su se suoili s

476
hrvatskim vojnicima koji su brzo uli u Sektor. Prema izvjetajima koje je dobio Speci-
jalni izvjestitelj, ukljuujui i onaj koji je dao jedan oevidac, ini se da su snage Hrvat-
ske vojske prilikom ulaska u selo Paklenica iz pravca Novske 1. maja 1995. godine
redom pucali na civilno stanovnitvo i kue, usprkos tome to nisu nailazili na otpor,
i mogue je da su ubili najmanje 10 civila na toj lokaciji. Jedan je izvor potvrdio kako je
vidio vojnike Hrvatske vojske kako bacaju tijela dviju ena u bunar. Dana 2. maja 1995.
godine osoblje UN-a koje je bjealo iz Okuana u pravcu zapada kroz Paklenicu u
smjeru Novske vidjelo je, kako navode, nekih 50 tijela du ceste, ukljuujui i tijela ci-
vila. Prema jo jednom izvjetaju, Hrvatska vojska je zarobila grupu od 15 civila koji su
bjeali u pravcu Okuana putem kroz umu. Mukarci su odvojeni od ena i djece i
teko pretueni, a svi lanovi te grupe su bili prisiljeni predati svoj novac i druge vri-
jednosti.

10. Prema nekim navodima vojnici Hrvatske vojske su 2. maja 1995. godine ubili 16 ci-
vila u selima Medari i Trnovo, i zatim ih ukopali u masovnu grobnicu u blizini groblja.
Ovaj e sluaj zahtijevati daljnju istragu, jer postoje indicije da su rtve ubijene na po-
druju gdje se nisu odvijali vojni sukobi.

11. Prema navodima, vojnici Hrvatske vojske su prilikom ulaska u selo Gornja Sumet-
lica 4. maja otvorili vatru na grupu od nekih 15 civila koji su pokuavali pobjei iz te
oblasti, pri tome ubivi dvoje ljudi. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja primjetilo
je dvije svjee humke na tom mjestu tokom svoje posjete 11. maja.

12. Kako navode izvori, izmeu 2. i 4. maja 1995. godine Hrvatska je vojska izvodila in-
tenzivnu operaciju ienja u podrujima oko Okuana, zapadno prema Novskoj, i isto-
no prema mostu na rijeci Savi. Prema izvorima, u toj je oblasti primjeena maina za
hemijsku dezinfekciju, kao i tijela koja su tovarena na kamione i, prema jednom po-
vjerljivom izvoru, 3. maja 1995. godine na glavnom je autoputu u pravcu Zagreba pri-
mjeen konvoj kamiona hladnjaa koji se kretao iz pravca Okuana. Onog momenta
kada je meunarodnim posmatraima bilo dozvoljeno da uu u to podruje, nakon 4.
maja 1995. godine, nije bilo vidljivih znakova moguih krenja humanitarnog prava.

2. Podruje Pakraca

13. U Gavrinici, predgrau Pakraca (glavni grad na sjeveru podruja pod kontrolom
Srba u Sektoru Zapad) borbe su privremeno obustavljene 3. maja 1995. godine, nakon
to su obje strane probno prihvatile demobilizaciju pod djelominim posrednitvom
lokalnog Argentinskog bataljona UN-a. Sporazum bi dozvolio siguran prolaz do Bosne
za 600 boraca RSK koji su se sa svojim porodicama okupili u Gavrinici, nakon to
postepeno predaju svoje naoruanje (osim pitolja) snagama UN-a, u roku od pet dana.

14. U dva sata poslijepodne 4. maja 1995. godine, jedan sat prije nego to su se prego-
vori o demobilizaciji trebali nastaviti, Hrvatska vojska je zapoela jaku artiljerijsku ba-
ranu vatru na podruje Gavrinice na kojem su bili okupljeni vojnici RSK. Navodno
je napad izveden kao odgovor na vatru s poloaja RSK, premda meunardni po-

477
smatrai na licu mjesta negiraju da se takva vatra dogodila. Prema izvjetajima, u na-
padu je stradao jedan broj civila, meu kojima su bile i dvije djevojke, a drugi su ranjeni.
Hrvatska je vojska zahtijevala i postigla bezuslovnu predaju boraca RSK u Gavrinici
oko etiri sata tog poslijepodneva.

3. Ope naznake

15. Dana 4. maja 1995. godine tokom obraanja Hrvatskom saboru, hrvatski je ministar
odbrane istaknuo da je izmeu 350 i 450 vojnika RSK poginulo, a da je 1.200 njih ra-
njeno tokom operacije hrvatskih snaga koje su i same imale 37 smrtno stradalih i pri-
blino 150 ranjenih. Nije iznesen podatak o broju civilnih rtava. Meutim, brojke
hrvatske vlade objavljene 22. maja 1995. godine govore da je broj stradalih Srba 188,
od kojih se za njih 20, a moda ak i 54, tvrdi da su bili civili. Terensko osoblje Speci-
jalnog izvjestitelja je 16. maja 1995. godine primjetilo grobnice u Vrbovljanima i Oku-
anima, to je potaknulo pitanje moguih masovnih grobnica. Lokacije su kasnije
znatno promijenjene i do kraja maja napravljene su pojedinane humke obiljeene kri-
evima. Hrvatska vlada je izjavila da je 188 tijela, od kojih je 127 identifikovano, sada
smjeteno na 13 grobalja u toj oblasti. Vlada meutim odbija objaviti podatke o identi-
tetu veine koji su smrtno stradali u ratu.

16. U isto vrijeme, vlada je tvrdila da je u hrvatskim bolnicama tretman dobilo samo
deset ranjenih pojedinaca iz RSK. Ujedinjene nacije su procijenile da je uz srpsko
stanovnitvo koje se povlailo tokom prva dva dana vojne operacije oko 500 ranjenih
osoba iz RSK pobjeglo na teritorij pod kontrolom Srba u Bosni i Hercegovini.

17. U zapadnoj je Slavoniji tokom vojne ofanzive uniteno oko 100 kua. Prema pouz-
danim izvjetajima koje je primio Specijalni izvjestitelj, novi ef policije u Okuanima
je priznao da su neke kue u mjestima Vrbovljani, ovac i Okuani namjerno dignute
u zrak nakon poetnih sukoba, jer su ova sela bila dobro poznata po teroristikim ak-
tivnostima u prolosti. Takoe je bilo brojnih incidenata pljakanja koje su izvravale
hrvatske snage koje su napredovale i, u neto manjem broju, pripadnici RSK koji su
se povlaili. Terensko osoblje Specijalnog izvjestitelja je primjetilo znatnu tetu na vie
od 50 stambenih objekata na ovom Sektoru.

4. Napadi RSK na civile u Hrvatskoj izvan zone vojnih operacija

18. Kao odgovor na hrvatsku ofanzivu u zapadnoj Slavoniji, vlasti RSK su naredile
niz artiljerijskih i raketnih napada na nekoliko hrvatskih gradova ukljuujui Karlovac
i Sisak, koji su izvedeni 2. i 3. maja 1995. godine. Vie od 10 raketa Orkan s rasprska-
vajuim bombama su ispaljene tokom podnevnih sati na glavni grad Hrvatske Zagreb,
i pri tome je ubijeno 6 civila, a vie od 100 ih je ranjeno. Jedna je raketa pogodila djeiju
bolnicu u centru grada.

478
B. Masovna zatoenitva

19. Nakon to su ponovno uspostavile kontrolu nad zapadnom Slavonijom, hrvatske su

vlasti odmah zarobile doslovno sve mukarce, posebno iz oblasti oko Pakraca (Gavri-
nica). U gradovima Bjelovar, Poega i Varadin ukupno je 1.494 mukarca, ukljuujui
mlade i neke starije osobe, odvedeno u pritvor u drutvene domove.

20. U privremenim zatvorenikim objektima zatvorenici su ispitivani u procesu koje

su hrvatske vlasti opisale kao pokuaj da se identifikuju mogui ratni zloinci; naj-
avljeno je da e svi pritvoreni biti bezuslovno osloboeni prema zakonu o aboliciji koji
ih izuzima od mogueg sudskog progona za aktivnosti u korist RSK. Centri su ot-
voreni za meunarodni pregled i desetinama zvaninika i predstavnika tampe bilo je
dozvoljeno da uu u ove centre kako bi pregledali pritvorene osobe koje su sakupljene
na ebadima na podovima fiskulturnih sala.

21. Prema meunarodnim posmatraima, ini se da pritvorenici nisu pretrpjeli ozbiljno

maltretiranje tokom ove poetne faze. Meutim, Specijalni je izvjestitelj primio neko-
liko vjerodostojnih izvjetaja o zlostavljanjima zatvorenika poinjenih nekoliko dana
nakon to je program pritvaranja zapoeo. Primljeno je nekoliko izvjetaja o premlai-
vanju koje se dogodilo u objektu u Varadinu, i hrvatska Vlada je informisala Specijal-
nog izvjestitelja da je jedan policajac smijenjen s dunosti, te da e se protiv njega moda
pokrenuti sudski postupak. Jedan stariji pritvorenik, kojeg je terensko osoblje Specijal-
nog izvjestitelja ispitivalo dok mu je pruana medicinska pomo zbog njegovih po-
vreda, izjavio je da su u Varadinu za premlaivanje zatvorenika koritene prostorije
koje nisu mogli vidjeti meunarodni posmatrai.

22. Primljeni su izvjetaji da su drugi bivi pritvorenici tueni i verbalno zlostavljani,

neki prilikom premjetanja od drutvenog doma u Poegi do zatvora u Poegi, a drugi
prilikom prijevoza autobusom (koji se desio nakon ponoi) od zatvora u Bjelovaru do
putanja u Pakracu. Ovaj se drugi incident navodno odnosio na nekih 25 zatvorenika,
a izvrio ga je vojni policajac u autobusu u noi 16. maja 1995. godine.

23. Hrvatska Vlada je veinu od 1.494 zatvorenika oslobodila u roku od nekoliko dana, a
neke nakon dvije sedmice. Meutim, niti jedan od ovih pojedinaca nije primio pismenu
obavijest o njihovoj zatiti od moguih sudskih postupaka prema zakonu o aboliciji. Prema
informacijama primljenim do kraja juna, vlasti i dalje radi ispitivanja dre 186 mukaraca
u standardnim zatvorskim objektima u gradovima Zagreb, Osijek, Bjelovar i Poega, kao i
19 navodno emigranata ratnih zatvorenika u vojnoj utvrdi u Splitu, usprkos uvjerava-
njima da e veina njih uskoro biti osloboena, koja su data Specijalnom izvjestitelju po-
etkom juna. To to je Vlada na samom poetku propustila osigurati podatke u vezi
identiteta i lokacija pritvorenih osoba rodbini i meunarodnim agencijama, stvorilo je jaki
osjeaj nesigurnosti i zabrinutosti meu porodicama koje su ostale u podruju Pakraca.

24. Specijalni je izvjestitelj primio izvjetaje o brojnim ponovnim hapenjima ljudi koji
su ranije puteni iz pritora u Gavrinici i njenom okruenju. Ovi incidenti ponovnog
hapenja su takoer pridonijeli nesigurnosti onih Srba koji su ostali u Sektoru.

479
25. Prema izvjetajima, pravo na poteno suenje onima koji su trenutno u pritvoru
nije u potpunosti osigurano, jer se ini da je pristup pravnim savjetnicima neodgova-
rajui, a ini se da protiv mnogih njih nisu podignute nikakve tano odreene optu-
nice. Terensko osoblje ispituje ovu situaciju i Specijalni e izvjestitelj prenijeti svoje
zakljuke u dogledno vrijeme.

26. Dana 9. juna zakon o aboliciji, koji garantuje izuzee od sudskog postupka za sve
vojnike RSK, osim za one koji su navodno poinili ratne zloine, zvanino je dobio
vei opseg kako bi se obuhvatile one osobe koje su hrvatske vlasti uhapsile tokom ope-
racije u zapadnoj Slavoniji.

27. Tokom sastanka odranog 2. juna s predstavnicima hrvatske Vlade, Specijalni je iz-
vjestitelj zatraio da se Meunarodnom komitetu Crvenog kria (MKCK) dozvoli slo-
bodan pristup svim pritvorenim osobama. Takav pristup je sada dozvoljen.

C. Prognanici

28. Tokom prva dva dana vojnih operacija, oko 10.000 ljudi je prognano s podruja za-
padne Slavonije koje je do tada bilo pod kontrolom srpskih snaga. Veina prognanih je
bila s podruja Okuana, a protjerani su u zapadnu Bosnu preko mosta na rijeci Savi.
Vlast Republike Srpske Krajine je ve bila spremna za evakuaciju ljudi, a izvjetaji
kau da su ljudi bili i prisiljavani da napuste svoje domove. Nakon toga, tokom pre-
govora s predstavnicima UNPF-a (Mirovne snage Ujedinjenih naroda) i hrvatskih vla-
sti, lideri Republike Srpske Krajine su insistirali da se preostalom stanovnitvu, kojih
je bilo izmeu 3 i 4 hiljade, ostavi mogunost naputanja zapadne Slavonije i odlaska
zajedno s ostalim prognanicima na podruje Bosne i Hercegovine koje je bilo pod kon-
trolom srpskih snaga. Ujedinjeni narodi su pristali na ovaj zahtjev i pokrenule su pro-
gram poznat kao Operacija siguran prolaz, u okviru sporazuma o prekidu
neprijateljstava sastavljenog od etiri dijela.

29. Srbi koji su ostali ivjeti u Sektoru su obavijeteni o svom pravu na ostanak, te im
je javno data garancija od strane Vlade Republike Hrvatske da e njihova prava, uklju-
ujui i pravo na dravljanstvo Republike Hrvatske, biti u potpunosti potivana. Una-
to tome, tokom mjeseca maja, stotine Srba iz Zapadnog sektora se prijavilo za
Operaciju siguran prolaz, te je do poetka juna vie od 2.000 Srba otilo u podruja
Bosne i Hercegovine koja su se nalazila pod srpskom kontrolom. Prema trenutno do-
stupnim informacijama, manje od 1.000 Srba je ostalo u podruju Sektora. Brojni pro-
matrai su izrazili svoju zabrinutost da je cijela operacija provedena na nezakonit i
uurban nain, te da stanovnici nisu adekvatno informirani o svojim pravima. Meu-
tim, uestali zahtjevi za ukljuivanjem u program iseljavanja, koji su trajali do polovine
juna, ukazuju na to da je veina Srba u zapadnoj Slavoniji bila odluna napustiti to po-
druje pod svaku cijenu. Razgovori koje su vodili zastupnici Specijalnog izvjestitelja
na terenu, pokazali su da su glavni razlozi elje za odlaskom bili spajanje s lanovima
porodice koji su ranije otili, te sumnje u budui status u sluaju ostanka u Hrvatskoj,
to se posebno odnosilo na sigurnosni aspekt i mogunost pronalaenja zaposlenja.

480
30. Na sastancima sa Specijalnim izvjestiteljem odranim poetkom juna, Vlada Hr-
vatske je izjavila da e prognanicima koji su napustili zapadnu Slavoniju, kako u prvom
egzodusu poetkom maja, tako i kroz Operaciju siguran prolaz, biti odobren povratak.
Meutim, takvo odobrenje se odnosilo samo na osobe koje su naseljavale to podruje
prije 1991. godine i za koje se procijenilo da nisu ratni zloinci. U vrijeme priprema-
nja ovog izvjetaja, oko 100 prognanika iz sjeverne Bosne i Srbije (Savezna Republika
Jugoslavija) su izrazili putem UNHCR-a svoju elju da se vrate.

D. Situacija u Istonom sektoru

31. Krajem maja, hiljade prognanika iz zapadne Slavonije, putujui iz podruja regije
Banja Luka u Bosni kroz Saveznu Republiku Jugoslaviju (Srbija i Crna Gora), su se po-
ele kretati prema podruju Hrvatske pod kontrolom srpskih snaga, poznatom kao
Istoni sektor. Priblino 100 Hrvata iz najmanje jednog grada Bapske, u Istonom sek-
toru je, prema izvjetajima, svojevoljno napustilo domove zbog vlastite sigurnosti, i po-
trailo utoite u Srbiji. Situacija u Istonom sektoru je ostala prilino napeta tokom
juna, iako je veini od oko 4.000 prognanika bio osiguran privremeni smjetaj. Tenzije
u Sektoru su bile uveavane mnogobrojnim incidentima, koji su ukljuivali i bacanje
bombi na domove nesrpskog stanovnitva. Takoer je dolazilo i do pojava masovnih
otimanja vozila pripadnika meunarodnih snaga u Sektoru. ini se da su oni koji su de
facto na vlasti nemoni da bilo to uine, ili nemaju elju kontrolirati ovakve incidente,
pa je sloboda kretanja za sve u Sektoru strogo ograniena.

E. Stanje ljudskih prava u zapadnoj Slavoniji nakon ponovnog uspostavljanja hr-

vatske vlasti

32. Iscrpni izvjetaji koje su primili Specijalni izvjestitelj i njegovi saradnici na terenu,
kao i drugi meunarodni promatrai, govore da se poveao broj sluajeva zastraiva-
nja Srba koji ive u zapadnoj Slavoniji nakon to su hrvatske vlasti preuzele kontrolu
nad tim podrujem. Veliki broj sluajeva krenja ljudskih prava poinili su pripadnici
Hrvatse vojske, koji su ostali u Sektoru jo najmanje 10 dana nakon zavretka vojnih
operacija.

33. U selu Bukovani hrvatski vojnici su prijetili starijoj eni ije su imanje zaposjeli, te
su joj jednom prilikom prislonili no uz grlo traei informacije o sakrivenom oruju.
Ona je kasnije odluila da napusti svoj dom kroz Operaciju siguran prolaz, ka Bosni. U
Brusniku, oficiri Hrvatske policije su, navodno, objesili zvona oko vratova lokalnih
Srba i prisiljavali su ih da bleje i jedu sol. Nakon tog incidenta je zapovjednik smijenio
navedenu policijsku jedinicu s dunosti. Prijavljen je i veliki broj sluajeva uznemira-
vanja tokom noi, kao to je sluaj kada su pijani vojnici uli u kuu u Seovici te prije-
tili i vrijeali ukuane traei alkoholno pie.

34. U selu Skenderovci, osoblje Specijalnog izvjestitelja je istrailo izvjetaj o ubistvu stari-
jeg para srpske nacionalnosti, koje se desilo izmeu 10. i 15. maja 1995. godine. Pretragom
imanja ubijenih otkriveno je postojanje dvaju lokacija punih crva. S tih lokacija su, prema

481
izvjetaju svjedoka, snage Hrvatske policije sakupljale tijela dan ranije. Terenski slubenici
su tada otili do lokalnog groblja i pronali dva svjee iskopana groba oznaena krievima
koji su bili napravljeni od materijala uzetog s oblinje ograde. Dostupni dokazi ukazuju da
hrvatske vlasti nisu provele valjanu istragu o okolnostima ovih ubistava.

35. Specijalni izvjestitelj je dobio informaciju da je est tijela baeno u hangar na opin-
skom groblju u Okuanima. Terenski slubenici su 16. maja 1995. godine vidjeli tijela
tri starije osobe na podu hangara, te prijavili sluaj zvaninicima Ujedinjenih naroda,
koji su potom kontaktirali hrvatske vlasti. Specijalni izvjestitelj nije dobio povratnu in-
formaciju o tome je li provedena istraga o ovim sluajevima.

36. Meunarodni promatrai prisutni na podruju sela Bijela Stijena su 16. maja 1995.
godine primjetili tijela devet starijih osoba u jednoj kui. Snage Hrvatske vojske su na-
redile promatraima da napuste lokaciju zbog bezbjedonosnih razloga, a kada su se
promatrai vratili nekoliko sati kasnije na tu lokaciju, tijela su bila uklonjena. Vojska nije
ponudila objanjenje ovog sluaja.

37. Dana 6. maja 1995. godine etiri nepoznate osobe su napale monahinje starije dobi iz ma-
nastira Sveta Ana (Srpska pravoslavna crkva) u dijelu Zapadnog sektora pod hrvatskom
kontrolom. Pretukli su jednu monahinju, razbili prozor i vrata manastira, te ukrali novac.
Dvojica poinitelja, obojica hrvatski vojnici, su kasnije uhvaeni i zatvoreni u Bjelovaru.

38. Postoje brojni vjerodostojni izvjetaji u vezi s otuivanjem imovine osoba koje su na-
pustile svoje domove zbog vojnih operacija. U jednom od takvih sluajeva, ovjek u ci-
vilnoj odjei je prijetio eni orujem u momentu kada ga je ona pokuala sprijeiti u
krai zaliha itarica njenog brata u selu Ladevac, krajem maja. Postoje svjedoenja koja
govore o sluajevima prisiljavanja ljudi da prodaju svoju imovinu po nerazumno ni-
skim cijenama.

39. Hrvatske vlasti nisu bile u mogunosti izvjetavati Specijalnog izvjestitelja o poje-
dincima koji su su bili procesuirani ili uhapeni zbog krivinih prekraja poinjenih u
zapadnoj Slavoniji (osim sluaja monahinja u manastiru Sveta Ana) od zavretka voj-
nih operacija poetkom maja.

40. Svjedoenja Srba koji su ostali u sektoru, ukazuju da se Hrvatska policija, koja je
preuzela odgovornost za bezbjednost stanovnitva nakon odlaska vojske, generalno
ponaala profesionalno. Meutim, prisustvo mnogobrojnih naoruanih hrvatskih ci-
vila, na to policija ne reagira, doprinosi pojaavanju tenzija u danima nakon vojnih
operacija.

F. Mjere za uspostavljanje povjerenja

41. U svom javnom obraanju, Vlada neprestano izraava spremnost da ispotuje prava
srpske populacije sa podruja zapadne Slavonije u vezi sa dobijanjem hrvatskog dr-
avljanstva, a u skladu sa Zakonom Hrvatske. Od polovine maja, priblino 1,070 Srba

482
koji su nekada ivjeli u Republici Srpskoj Krajini apliciralo je za dobivanje hrvatskog
dravljanstva, od ega je 675 dobilo potvrdan odgovor, a ostali jo ekaju na odluku.

42. Meutim, do juna je ve postalo oigledno da nekadanje stanovnike Republike Sr-

pske Krajine koji su traili svoja civilna i druga prava u Hrvatskoj, ekaju znaajne te-
koe. Poto Hrvatska odbija priznati zvanina dokumenta izdata od strane
samoproglaene Republike Srpske Krajine, cijeli niz dokumenata poput rodnih li-
stova, vjenanih liostova i smrtovnica, smatraju se nevaeim. Na primjer, postoji iz-
vjetaj o starijoj eni kojoj nije bilo priznato pravo na penziju steenu nakon muevljeve
smrti, jer nije posjedovala legalan dokaz da joj je mu mrtav. Rodni listovi koje su iz-
davale vlasti Republike Srpske Krajine u zapadnoj Slavoniji su za hrvatske vlasti ne-
vaei. Takoer, u jednom sluaju, o kojem su svjedoili slubenici Specijalnog
izvjestitelja, eni je bila zabranjena posjeta muu u zatvoru u Bjelovaru, jer je njihov
vjenani list izdat u Republici Srpskoj Krajini proglaen zakonski nevaeim.

43. Nakon vojnih operacija, Vlada Hrvatske je odmah poela s ponovnim uspostav-
ljanjem civilne vlasti na teritoriju bive Republike Srpske Krajine. Postavljeni su mi-
nistri od strane centralne Vlade sa zaduenjem kontrole rada administracije, a Hrvatska
policija je dobila zadatak obezbjeenja podruja. Jedan od prvih koraka koje su nove
vlasti poduzele u pomoi lokalnom stanovnitvu, bila je distribucija malih suma novca
za kupovinu hrane i ostalih namirnica, kao i uspostavljanje slobodnog lokalnog auto-
busnog saobraaja.

44. Za vrijeme svoje misije, Specijalni izvjestitelj se susreo sa predstavnicima lokalnog

srpskog stanovnitva, koje je predstavljao Veljko akula, da bi se informirao o napre-
tku u vezi sa uspostavljanjem povjerenja. Uz predoavanje informacija i injenica o kr-
enjima ljudskih prava srpskog stanovnitva, predstavnici srpskog stanovnitva su
istakli spremnost da surauju s hrvatskim vlastima u uspostavljanju struktura civil-
nog drutva u regionu. Specijalni izvjestitelj je razgovarao o tom problemu u nekoliko
susreta sa ministrom Ivanom Majdakom, predstavnikom Vlade Hrvatske za zapadnu
Slavoniju. Prema rijeima gospodina Majdaka, vlasti su odlune da ukljue lokalno sr-
psko stanovnitvo u strukture lokalne administracije.

45. Meutim, ini se da Vlada reagira prilino sporo u procesu uspostavljanja civilnih
inicijativa koje bi ukljuivale znaajniji broj pripadnika srpske populacije. Tek poetkom
juna su formirani provizorni odbori u svakoj od etiri opine u regiji, gdje je doputeno
lokalnom stanovnitvu sudjelovanje u planiranju budunosti regiona. Ovi odbori, ija
uloga je svedena na savjetodavnu, sastavljeni su od pet predstavnika tri hrvatska i dva
srpska predstavnika. Do kraja juna ovi odbori jo nisu poeli raditi.

46. U vezi sa policijskim snagama, Vlada je izjavila da je 50 oficira Hrvatske policije sr-
pske nacionalnosti ukljueno u policijske snage koje su rasporeene na podruje bive
Republike Srpske Krajine u zapadnoj Slavoniji.

47. Osnovna kola u Pakracu (jedina kola koja postoji u tom podruju od polovine
juna), ima odjeljenja u Gavrinici i Seovici gdje kolu pohaaju iskljuivo djeca srpske

483
nacionalnosti. Prema izvjetajima, nastava se u ovim odjeljenjima izvodi iskljuivo uz
upotrebu latininog pisma, to je velika promjena za uenike koji su nauili samo iri-
lino pismo koje su koristili u kolskom sistemu takozvane Republike Srpske Krajine.
Ime kole, koja je nosila naziv po antifaistikom heroju iz Drugog svjetskog rata, je
promijenjeno, a prva lekcija uenicima je ukljuivala pjevanje hrvatske himne. Prema
Zakonu Hrvatske, nacionalne manjine koje ine najmanje 8 postotaka ukupne popula-
cije, u to spada srpska manjina, imaju pravo na kolovanje na vlastitom jeziku. Me-
utim, ova odredba jo uvijek nije adekvatno primjenjena u veem dijelu Hrvatske, i
nema nagovjetaja da e biti implementirana u zapadnoj Slavoniji u blioj budunosti.

48. Veina osoba koje su radile kao nastavnici u Republici Srpskoj Krajini su prebje-
gli na podruje Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom. Od 10 nastavnika koji su
ostali do kraja juna, samo 4 od njih (nastavnici prirodnih nauka) je dobilo ponudu da
ostanu na poslu. Ovo se desilo usprkos uvjeravanjima koja su hrvatske vlasti dale Spe-
cijalnom izvjestitelju da e svi nastavnici koji su ostali na tom podruju moi zadrati
posao u kolama. Ostali nastavnici koji rade u koli u Pakracu, u nekadanjem podru-
ju pod srpskom kontrolom, stigli su iz dijela grada pod hrvatskom kontrolom.

49. Vaan test kada su u pitanju dugorone prognoze stanja sigurnosti u Sektoru do-
godit se u naredna dva mjeseca, kada hrvatske vlasti oekuju povratak oko 14.000 Hr-
vata raseljenih ratnim deavanjima iz 1991. godine. Vlada se nije oitovala po pitanju
spremnosti da implementira istovremeni povratak Srba, takoer raseljenih prije etiri
godine, na teritorij pod hrvatskom kontrolom.

50. Vrijedno je napomenuti da je znaajan doprinos uspostavljanju povjerenja u za-

padnoj Slavoniji dala koalicija 11 hrvatskih nevladinih organizacija, pod imenom Koor-
dinacija organizacija za ljudska prava. Ova grupacija je otvorila ured u Gavrinici gdje
se raspravlja o sluajevima vezanim za stanje ljudskih prava i daju se besplatni pravni
savjeti.

G. Zakljuci

51. Hrvatske vlasti su odgovorne za krenje ljudskih prava i humanitarnog zakona za

vrijeme i nakon vojnih operacija u zapadnoj Slavoniji. Veina takvih sluajeva je bila oz-
biljnog karaktera, ali nisu poprimili oblike masovne pojave. Taan obim krenja ljud-
skih prava zahtijeva daljnju istragu. Odbijanje Vlade Hrvatske da odobri pristup
meunarodnim promatraima lokacijama gdje su se vodile vojne operacije tokom prve
sedmice vojne ofanzive, stvorilo je ozbiljne potekoe u utvrivanju objektivnih inje-
nica o dogaanjima. Osim toga, de facto vlasti bosanskih Srba su opstruirali proces in-
tervjuiranja srpskih izbjeglica iz zapadne Slavonije, sprijeavajui terenske slubenike
Specijalnog izvjestitelja da im priu.

52. Vlasti Republike Srpske Krajine su odgovorne za bombardiranje brojnih civilnih

podruja to ini ozbiljno krenje humanitarnog prava.

484
53. Postoji ozbiljna zabrinutost kada je u pitanju vjerodostojnost informacija koje su do-
stavile hrvatske vlasti, a koje se odnose na broj osoba ubijenih tokom vojnih operacija,
posebno civila. ini se da da najvee razlike lee u tumaenju termina civilno stano-
vnitvo. Usprkos tome, vjerodostojni podaci koje su prezentirali brojni meunarodni
izvori, pokazuju da je broj smrtnih sluajeva civila mnogo vei od onog kojeg je pre-
zentirala Vlada.

54. Generalno se ini da je veina zatoenika imala korektan tretman. Meutim, postoje
izvjetaji o sluajevima fizikog i psihikog zlostavljanja, te drugih oblika degradiraju-
eg odnosa. Pravni status osloboenih zatoenika nije jasan i predstavlja jedan od ele-
menata koji utjeu na odluku o naputanju podruja zapadne Slavonije.

55. Ogromna veina srpskog stanovnitva je ve napustila, ili je odluna napustititi, po-
druja zapadne Slavonije. Izgleda da je strah od moguih reperkusija glavni razlog za
ovakav egzodus. Hrvatske vlasti i meunarodne organizacije nisu uinili sve to su
mogli da sprijee ovaj egzodus. Kontradiktorne izjave hrvatskih zvaninika date tokom
nekoliko prvih dana vojne ofanzive, te kasnije uspostavljanje odreenih kriterija za po-
vratak, nisu pomogli uspostavljanju povjerenja u namjere vlasti.

56. Vlasti su preuzele odreene korake u uspostavljanju povjerenja i pomaganju sui-

vota meu stanovnitvom. Meutim, mjere koje su do sada preduzete ne ine se od-
govarajuim da bi ispunile navedene ciljeve.

57. Vanu ulogu u uspostavljanju povjerenja je odigrala Koordinacija organizacija za

ljudska prava, sastavljena od nevladinih organizacija iz cijele Hrvatske.

H. Preporuke

58. Sve sumnje vezano za dogaanja koja su se desila na podruju zapadne Slavonije
trebaju se razjasniti, o emu javnost treba biti obavijetena

59. Hrvatske vlasti trebaju identificirati sve ubijene osobe i dostaviti informacije poro-
dicama nastradalih o okolnostima smrti i mjestu gdje su tijela sahranjena. Ukoliko je ne-
ophodno, treba izvriti ekshumaciju pod nadzorom meunarodnih strunjaka.
Hrvatske vlasti takoer trebaju krivino procesuirati osobe osumnjiene za poinjene
ratne zloine.

60. Pravni status osoba koje su ostale u zatoenitvu treba biti razjanjen u najkraem
moguem roku, te im treba osigurati pravo na odbranu.

61. Hrvatske vlasti trebaju ubrzati proces ukljuivanja predstavnika srpskog stanovni-
tva u strukture lokalne administracije.

62. kolski sustav u zapadnoj Slavoniji treba uzeti u obzir kulturni identitet srpskog
stanovnitva.

485
63. Meunarodne i lokalne organizacije trebaju nastaviti s nadgledanjem stanja ljudskih
prava u regionu.

64. Proces povratka raseljenih osoba treba biti organiziran na nain koji garantira po-
tivanje ljudskih prava cjelokupnog stanovnitva, ukljuujui pravo na imovinu, a ta-
koer treba ukljuiti srpsko stanovnitvo koje je napustilo podruje pod hrvatskom
kontrolom prije maja 1995. godine.

II. BOSNA I HERCEGOVINA

A. Sarajevo

65. Specijalni izvjestitelj nije bio u mogunosti posjetiti Sarajevo za vrijeme svoje po-
sljednje misije zbog pogorane sigurnosne situacije. Meutim, uzimajui u obzir dra-
matine dogaaje koji su se deavali u tom podruju, veoma je bitno staviti pitanje
ljudskih prava u fokus interesiranja javnosti. Informacije koje se nalaze u najnovijem iz-
vjetaju se zasnivaju na informacijama koje su sainili terenski slubenici Specijalnog
izvjestitelja, kao i na informacijama dobijenim iz drugih izvora.

1. Napadi na civilno stanovnitvo

66. Krajem februara i poetkom marta 1995. godine zabiljeeni su incidenti s pucnjavom
na tramvaje u nekoliko navrata, to je dovelo do reduciranja saobraaja. U martu je za-
biljeeno da su bosanski Srbi pucali snajperima na civilno stanovnitvo. Dvije mlade
djevojke su 23. marta 1995. godine ubijene snajperskom vatrom na Grbavici. Pucnji su
doli iz pravca poloaja Armije RBiH. tab Armije RBiH je izrazio aljenje zbog ovog
incidenta i izjavio da je vojnik koji je poinio zloin uhapen.

67. Krajem aprila se nivo incidenata s pucnjavom poveao i svakodnevno su stizali iz-
vjetaji o ranjavanju i ubijanju civila snajperskom vatrom ili granatiranjem. Dana 25.
aprila 1995. godine jedan civil je ubijen, a pet ih je ranjeno kada je otvorena vatra na dva
autobusa na Sedreniku, dijelu Sarajeva pod kontrolom Armije RBiH.

68. Poetkom maja, s isticanjem Sporazuma o prekidu oruanih sukoba, situacija se ra-
pidno pogorala. Prvi vei napad se desio 7. maja 1995. godine, kada su snage bosan-
skih Srba granatirale sarajevsko predgrae Butmir, ubivi 9 ljudi i ranivi 50, od ega
su svi bili civili. Dana 16. maja 1995. godine zabiljeena je jedna od najteih vojnih ak-
tivnosti u periodu duem od godinu dana, pri emu je ubijeno 3, a ranjeno 26 osoba.
Snage bosanskih Srba su minobacakom vatrom bezobzirno ugroavali ivote civila, ci-
ljajui gusto naseljena podruja. I Armija RBiH je provodila vojne aktivnosti u samom
gradu, ukljuujui minobacaku vatru.

69. Nakon zranih napada NATO snaga 25. maja 1995. godine, srpska odmazda je
ukljuivala granatiranje Sarajeva, kao i drugih zatienih zona Ujedinjenih naroda,

486
kao to su Tuzla, Gorade, Srebrenica i Biha. Tekom artiljerijom s podruja Ilide su
ciljani civilni objekti u Hrasnici, pri emu je dvoje civila poginulo, a vie njih je ranjeno.
Lokalni izvor je objavio da je u Sarajevu tokom maja 1995. godine ubijen ukupno 41
civil, a 182 ih je ranjeno.

70. U napadu koji se dogodio 18. juna 1995. godine, 7 osoba je ubijeno, a 12 ranjeno,
kada su snage bosanskih Srba ispalile granatu na naselje Dobrinja. Ovi civili su ubijeni
dok su ekali u redu za vodu, na to su bili primorani, jer su im snage bosanskih Srba
prekinule redovnu vodoopskrbu u njihovim domovima. Zabiljeeno je da su u bom-
bardiranju u periodu od 18. do 23. juna 1995. godine ubijena 22 civila, a mnogo vie ih
je ranjeno. Snage bosanskih Srba su 28. juna 1995. godine izvele raketni napad na
zgradu dravne televizije, pri emu je poginulo 5 osoba, a ranjeno je mnogo vie. U
tom napadu su, osim lokalnog osoblja, stradali i strani novinari. Tokom vikenda, 1. i 2.
jula 1995. godine snage bosanskih Srba su jo jednom neselektivno bombardirale Sara-
jevo pri emu je ubijeno 13 civila. Bombardiranje civilnih meta koje rezultira smru i ra-
njavanjem civilnog stanovnitva se nastavlja i u vrijeme pisanja ovog izvjetaja, to je
praeno ponovnim razbuktavanjem oruanih sukoba u regionu.

2. Napadi na osoblje Ujedinjenih naroda

71. Od poetka godine postoji ablon po kojem se stalno deavaju napadi na osoblje
Ujedinjenih naroda. Mirotvorci Ujedinjenih naroda su esto mete napada, to ponekad
dovodi i do smrtnih sluajeva. Tako su, na primjer, 14. i 15. aprila 1995. gdoine dvo-
jica francuskih vojnika ubijena, ali nije bilo mogue utvrditi koja od zaraenih strana je
odgovorna za napade. Drugi napad je zabiljeen 11. maja 1995. godine kada je francu-
ski vojnik bio teko ranjen snajperskim hicem. U napadu koji se dogodio 16. maja 1995.
godine tri minobacake granate su pogodile zgradu firme Hidrogradnja, u kojoj se na-
lazilo sjedite civilnog osoblja Ujedinjenih naroda. U napadu nije bilo stradalih. Proci-
jenjeno je da je vatra otvorena s pozicija pod kontrolom vojske bosanskih Srba.

72. Nakon zranih napada NATO snaga u maju, situacija na terenu se znatno pogorala.
U dva napada na Vrbanja mostu u Sarajevu, 26. i 27. maja 1995. godine dolo je do raz-
mjene vatre izmeu snaga UNPROFOR-a i snaga bosanskih Srba, pri emu su tri mi-
rovnjaka Ujedinjenih naroda i pet vojnika snaga bosanskih Srba bili ubijeni. Snage
bosanskih Srba su ispalili tri fosforne granate na trupe UNPROFOR-a, 7. juna 1995. go-
dine na Vrbanja mostu, pri emu su prekrili meuarodno humanitarno pravo. Jedan
vojnik mirovnih snaga Ujedinjenih naroda je povrijeen u ovom napadu hemijskim
orujem. tab komandanta snaga Ujedinjenih naroda u Sarajevu je bio meta napada od
strane snaga bosanskih Srba, pri emu je 5 osoba povrijeeno.

73. Hapenje osoblja Ujedinjenih naroda i predstavnika drugih meunarodnih organi-

zacija je postalo ozbiljan problem od poetka godine. Obje strane uestvuju u tome, ali
u mnogo veoj mjeri snage bosanskih Srba. Meunarodne organizacije posebno istiu
uznemiravanje lokalnog osoblja koje radi za njih.

487
74. Uzimanje osoblja Ujedinjenih naroda kao taoca od strane snaga bosanskih Srba,
nakon zranih udara NATO snaga u maju, suoilo je meunarodnu zajednicu s velikom
krizom. Taoci su uzimani u nekoliko navrata nakon zranih napada 25. i 26. maja 1995.
godine, te se broj zatoenih popeo na konanih 370 osoba. Snimci prikazani na televi-
ziji su pokazivali neke od tih talaca vezanih za vojne objekte. Tom prilikom, taoci su bili
koriteni kao ivi tit koji je trebao sprijeiti zrane udare NATO snaga protiv vojnih
meta vojske bosanskih Srba. Talaka kriza je trajala tri sedmice do konanog osloba-
anja svih talaca 18. juna 1995. godine.

75. Osim toga, od poetka godine, snage bosanskih Srba su zatoile sljedee osobe na
periode u trajanju do tri mjeseca: novinara iz Jordana, bosanskog novinara otetog s vo-
zila snaga Ujedinjenih naroda, lokalnog prevodioca koji je radio za UNPROFOR, pet
uposlenika nevladine organizacije Ljekari bez granica, radnika njemake nevladine or-
ganizacije i dvoje dravljana vicarske.

76. Armija RBiH je takoer bila odgovorna za zatoavanje i lo tretman osoblja meu-
narodnih organizacija. Poetkom februara 1995. godine dvije osobe, od kojih je jedna
bila lokalni uposlenik UNHCR-a, otete su iz vozila snaga Ujedinjenih naroda i drane
su u zatoenitvu do 20. marta 1995. godine. Zvaninici UNPROFOR-a su 28. aprila ob-
javili da su vojne vlasti uhapsile njihova etiri lokalna uposlenika pod optubom za
pijunau. Nije dolo do suradnje na koju je Vladu Bosne i Hercegovine obavezivao
Sporazum o statusu snaga, to se posebno odnosi na pravo pristupa zatvorenicima,
koje je u ovom sluaju bilo prekreno usprkos apelima Specijalnog izvjestitelja Glavnog
tajnika UN-a. Vladine snage su 22. maja 1995. godine zatoile tri lokalna uposlenika
UNPROFOR-a zbog toga to nisu posjedovali radne dozvole. Kasnije su svi bili oslo-
boeni.

77. Stalna ometanja slobode kretanja su ograniila aktivnosti snaga Ujedinjenih naroda
u mirotvornom i humanitarnom aspektu njihovog posla. Vozila UNPROFOR-a su bili
meta napada snaga bosanskih Srba na kontrolnim punktovima, a dolazilo je i do broj-
nih otimanja vozila snaga Ujedinjenih naroda.

3. Humanitarna situacija

78. Humanitarna situacija u Sarajevu je u ovom trenutku dosegla oajnu fazu zahva-
ljujui pravoj blokadi dostave humanitarne pomoi koju su postavile snage bosanskih
Srba. Od poetka godine, situacija je ozbiljna i obustava humanitarnih letova MKCK-a
i UNHCR-a je bila kljuni faktor u pogoranju stanja sa zalihama hrane u proteklih ne-
koliko mjeseci. MKCK-ovi letovi su obustavljeni od 11. marta 1995. godine, kada je
MKCK-ov avion, koji se mogao jasno identificirati, pogoen dok se sputao na sara-
jevski Aerodrom. Ovo je bilo prvi put od poetka sukoba da se takvo to dogodilo.
UNHCR-ov zrani most je obustavljen 8. aprila 1995. godine nakon to je teretni avion
pogoen vatrom iz lakog naoruanja, nakon ega su de fakto vlasti bosanskih Srba od-
bile da garantiraju sigurnost. U vrijeme pisanja ovog izvjetaja, zrani most je jo uvi-
jek obustavljen, to je najdui period obustave u njegovoj historiji.

488
79. Bez humanitarnog zranog mosta, transport kroz teritorije pod kontrolom Srba je je-
dini nain dostave hrane u Sarajevo. Ovo je uzrokovalo mnogo potekoa, jer je potre-
bna saglasnost de fakto vlasti bosanskih Srba i esto se nameu ogranienja na slobodu
kretanja. Poetkom maja 1995. godine, UNHCR je izvijestio da su koliine hrane koje su
dolazile do Sarajeva dosta manje od onih koje su potrebne da bi se zadovoljile mini-
malne potrebe stanovnitva. Do juna 1995. godine, nestaica hrane u Sarajevu je dose-
gla veoma kritian nivo. Zalihe hrane u domainstvima nestaju, a procjenjuje se da
veliki dio stanovnitva u potpunosti ovisi o humanitarnoj pomoi. UNHCR je 8. juna
1995. godine odnio svoje posljednje zalihe hrane sa sarajevskog Aerodroma u grad, a
predvialo se i da e glavna pekara koja snabdijeva grad hljebom ostati bez brana
uskoro. Procijenjivalo se da e normalna raspodjela pomoi koja se deava svake druge
sedmice zadovoljiti samo 15% potreba.

80. ak je i poetkom maja, prije potpune eskalacije sukoba, izvjetavano da se situa-

cija s komunalijama pogorava, jer nije bilo plina u itavom gradu. Nakon NATO-vih
zranih napada 25. i 26. maja 1995. godine, vlasti bosanskih Srba su izvrile dodatni
pritisak na komunalije tako to su prekinule opskrbu elektrinom energijom i vodom.
Ovo predstavlja veoma ozbiljan problem jer je 80% opskrbe vodom pod kontrolom vla-
sti bosanskih Srba. Mala koliina elektrine energije koja je dostupna, dovoljna je samo
hitnim slubama kao to su vladine operacije i bolnice. Za osvetu, Vlada je prekinula
snabdijevanje elektrinom energijom podruja u blizini Sarajeva koje dre bosanski
Srbi, kao to su Ilida, Hadii i Rajlovac. Svjedoci daju uznemirujue izjave o civilima
u Sarajevu koji su satima zatoeni u sklonitima, prvodei noi u mraku i dane u po-
trazi za vodom.

B. Krenje ljudskih prava civila u drugim podrujima koje je

UN oznaio kao sigurna podruja

81. Nastavljeno ciljanje civilnih podruja i sprijeavanje dostave humanitarne pomoi

pokazuje vrlo raireno zanemarivanje sigurnosti i dostojanstva civilnog stanovnitva u
sigurnim podrujima UN-a. Specijalni izvjestitelj nije bio u mogunosti da posjeti
ova podruja tokom nedavne misije, a informacije iznesene u ovom izvjetaju proiza-
le su iz izvjetaja njegovog terenskog osoblja i drugih izvora.

82. Za osvetu za NATO-ove zrane napade, snage bosanskih Srba su granatirale si-
gurna podruja 25. maja 1995. godine. Granatiranje Tuzle toga dana e biti zapam-
eno kao jedno od najgorih masakara u trogodinjem ratu. Napad se desio jednog
proljetnog dana u veernjim satima u dijelu grada s kafiima koje je posjeivala omla-
dina ovog grada, a rezultiralo je smru 71 osobe i ranjavanjem 151 osobe, od kojih je 33
bilo u kritinom stanju. rtve su bile rezulat ispaljivanja jednog minobacakog projek-
tila. rtve su bile pripadnici svih etnikih grupa i bile su veinom izmeu 18 i 25 go-
dina starosti, a najmlaa je imala samo dvije i po godine. Barbarizam ovog napada je
naglaen mladou i ranjivou ovih rtava. Izvjetaji svjedoka su dali potresne opise
kako su udovi i drugi dijelovi tijela bili rasuti po ovom podruju.

489
83. Istog dana, drugo UN-ovo sigurno podruje je takoer bilo granatirano. U Go-
radu, danak je ukljuivao smrt pet osoba i ranjavanje pet drugih osoba. Navodi se da
je u Srebrenici dvoje djece ubijeno i petero ljudi ranjeno, a Biha je takoer napadnut.
epa je bila jedino UN-ovo sigurno podruje koje je izbjeglo granatiranje toga dana.
Kao to je prethodno spomenuto, Sarajevo je takoer granatirano. U vrijeme pisanja
ovog izvjetaja, humanitarna situacija u enklavama je bila teka zbog ozbiljnih pote-
koa sa kojima se susreu konvoji s hranom pri dobivanju dozvole od de fakto vlasti
bosanskih Srba.

84. Prije ovog drastinog preokreta dogaaja, ciljanje civilnih podruja u UN-ovim si-
gurnim podrujima je bio problem od poetka godine. Navodi se da je 10. aprila deset
granata palo na grad Tuzlu. Jedna je pala na kolsko zemljite u toku trajanja nastave,
ali nije eksplodirala. Poetkom maja 1995. godine, navodi se da je na Tuzlu palo 13 gra-
nata, to je kao rezultat imalo ranjavanje 18 osoba. Vojska bosanskih Srba je 25. marta
1995. godoine pucala iz zone iskljuenja u radijusu od 20 kilometara na sigurno po-
druje Gorade, to je za posljedicu imalo civilne rtve.

85. U Bihau, od poetka godine, deavale su se neprestane borbe koje su kao rezultat
imale civilne rtve. Navodi se da je humanitarna situacija u bihakoj enklavi bila izvor
zabrinutosti tokom itave godine. U aprilu i maju, UNHCR je izrazio zabrinutost zbog
kritine situacije s hranom, navodei da se vie od 90% stanovnitva suoava s ekstrem-
nim nedostatkom hrane. Primljeni su izvjetaji o ljudima koji preskau jedan ili dva
obroka dnevno i prodaju linu imovinu da bi platili ogromne cijene hrane na crnom tr-
itu. Tekoe pristupa konvoja su naglaene. U vrijeme pisanja ovog izvjetaja, hu-
manitarna situacija je krajnje kritina i primljeni su izvjetaji o smrti jednog malog
djeteta i starijeg ovjeka uzrokovane glau.

86. Polovinom juna, primljeni su izvjetaji o granatiranju Doboja koje je izvrila Armija
RBiH, a u ovim napadima je bolnica nekoliko puta pogoena i bilo je rtava.

87. U vrijeme pisanja ovog izvjetaja, izraava se zabrinutost oko prijetnji na civilne i-
vote zbog ozbiljnih borbi u Bihau, Goradu i Srebrenici, kao i u drugim podrujima
kao to je koridor Brko.

C. Banja Luka

88. U svom izvjetaju od 21. aprila 1995. godine (E/CN.4/1996/3), Specijalni izvjesti-
telj je skrenuo panju na poveani progon nesrba u podruju Banje Luke. Nakon hr-
vatske ofanzive u zapadnoj Slavoniji, nastavljaju se izvjetaji o zloupotrebi ljudskih
prava poinjenih protiv nesrpskog stanovnitva, naroito Hrvata, u tom podruju. Dje-
limino, razlog poveanju napetosti je priljev nekih 10.000 izbjeglica u sjeverozapadnu
Bosnu iz zapadne Slavonije.

89. Poetkom njegove nedavne misije, specijalni izvjestitelj je iznio specifian zahtjev de
fakto vlastima bosanskih Srba za dozvolu da posjeti teritorije pod njihovom kontrolom

490
u sjevernozapadnoj Bosni, a u cilju istraivanja ovih navoda, kao i sakupljanja infor-
macija od izbjeglica o navodnoj zloupotrebi ljudskih prava srpskog stanovnitva u za-
padnoj Slavoniji. Kako nije dobio dozvolu kao odgovor na svoj zahtjev, specijani
izvjestitelj nije bio u mogunosti iz prve ruke napraviti procjenu situacije. Ipak, tokom
njegove misije, Specijalni izvjestitelj je imao sastanak s predstavnicima banjalukog bi-
skupa Franje Komarice, koji je u to vrijeme protestiro trajkom glau. Specijalni izvje-
stitelj je takoer obavio telefonski razgovor s biskupom Komaricom. Dok je jo uvijek
bio u misiji, 2. juna 1995. godine, Specijalni izvjestitelj je izdao saoptenje u kojem iz-
raava svoju zabrinutost za sudbinu nesrpskog stanovnitva u Banjoj Luci.

90. Najzamjetljiviji ablon koji je proizaao iz nedavnih dogaaja je irenje napada na

katoliko sveenstvo i objekte Katolike crkve. Specijalni izvjestitelj je primio brojne iz-
vjetaje o eksplozijama u katolikim crkvama i zgradama koje su dovele do poara i ma-
terijalne tete na mnogim lokacijama u regionu, ukljuujui Vujnovie, Trn, Saragovaci,
Majdan i Motike. Eksplozivni materijal je ubaen u biskupovu rezidenciju u Banjoj Luci
u vie navrata u maju i junu, a primljeni su i izvjetaji o napadima na kue sveenika.
Najozbiljniji ovakav incident se desio 12. maja 1995. godine, a rezultat je bio smrt dviju
osoba. Tada su katolika crkva i upni dvor zapaljeni nakon eksplozije, a u ruevinama
su pronaena pougljenjena tijela sveenika i asne sestre.

91. U drugom incidentu, navodi se da su 7. maja 1995. godine paramilitarne snage ule
u samostan u Petrievcu, okupile sve redovnike i asne sestre i digle u zrak zgradu.
Tokom ovog incidenta, najstariji sveenik je umro, navodno od sranog udara. Ostatak
sveenstva je onda istjeran, a nali su utoite kod banjalukog biskupa. U sluaju koji
se desio 17. maja 1995. godine, navodi se da su naoruani mukarci u civilu pretukli i
maltretirali katolikog sveenika i dvije asne sestre u njihovoj kui u selu Trn. Na meti
su bili zgrade i osoblje nevladine katolike organizacije Karitas.

92. Sluaj nasilnog izgona se desio 4. maja 1995. godine kada su vojnici odveli dvije
grupe katolikih asnih sestara iz samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj To-
poli. Odvedene su na most u Bosanskoj Gradici koji povezuje Bosnu i Hercegovinu i
Hrvatsku i natjerane da ga preu. asne sestre nisu fiziki zlostavljane tokom izgona,
ali morale su prei preko mosta punog mina.

93. Postoje slini izvjetaji o napadima i muenjima katolikih svjetovnjaka i hrvatske

zajednice. Navodi se da je 14. maja 1995. godine poinjeno naroito brutalno ubistvo u
kojem je jedan stariji par bosanskih Hrvata ubijen u svom domu u Motikama. Navodi
se da je muu odrubljena glava.

94. Izvijeteno je da se vei incident izgona desio 27. maja 1995. godine kada je grupa
naoruanih vojnika u uniformama ula u selo Sargovac, istjerala nekih 50 Hrvata iz
svojih domova i autobusom ih odvela u pravcu Laktai Bosanska Gradika. Nije im
bilo dozvoljeno da ita ponesu sa sobom, a morali su predati kljueve svojih kua i
identifikacijske dokumente. Neki od starijih ljudi koji su odbili da odu su pretueni, te
su utjerani u autobus. Drugim Hrvatima iz Saragovca i okruenja su prijetili da e i oni
takoer biti istjerani u blioj budunosti. Navodi se da su se izbjeglice iz zapadne Sla-

491
vonije uselile u prazne kue. Grupa od 50 Hrvata je konano smjetena u hotele iz kojih
su jo jednom istjerani jer lokalne vlasti koje su ih smjestile vie nisu eljele da budu
ukljuene u ovu situaciju.

95. U svom izvjetaju od 21. aprila 1995. godine, Specijalni izvjestitelj se osvrnuo na
uhienja praktino itavog lokalnog vodstva muslimanske humanitarne organizacije
Merhamet 28. februara 1995. godine. Jedan broj uhienika dre u vojnom zatvoru od
tada, a nedavni izvjetaji su potvrdili da su devetorica od ukupnog broja uhienika
slubeno optueni za pijunau.

96. Specijalni izvjestitelj konstatira da su ovi incidenti bili popraeni razvojem doga-
aja na zvaninoj razini, a koji se tiu istjerivanja ljudi iz njihovih domova. Popis stano-
vnitva je obavljen u maju koji je zahtjevao od vlasnika domova da daju detalje o
vlasnivu nad imovinom i pitalo da li bi bili voljni da zamijene svoje kue. Navodi se da
su neki od onih koji su popunjavali ovaj upitnik za popis stanovnitva bili istjerani iz
svojih domova. Nadalje, zakon o zamjeni imovine je donesen 17. maja 1995. godine i do-
puta graanima Republike Srpske hrvatskog ili muslimanskog porijekla da zamijene
imovinu sa Srbima iz Hrvatske i regiona koje ne kontroliraju Srbi u Bosni i Hercegovini.

D. Centralna Bosna i mostarsko podruje

97. Misija Specijalnog izvjestitelja u ovaj region uslijedila je nakon misije u isto podru-
je godinu dana ranije, s namjerom da ponovno ispita bilo kakav razvoj dogaaja koji
se desio od tada. Glavna pitanja koja su razmatrana tokom misije su bila: problemi koji
predstoje uspostavljanju Federacije Bosne i Hercegovine, povratak izbjeglica i raselje-
nih osoba, sloboda kretanja, problemi line sigurnosti, humanitarna situacija i sloboda
medija. Specijalnom izvjestitelju je bilo posebno stalo da zapazi kakve mjere su predu-
zete za izgradnju povjeranja u cilju podravanja mirnog suivota Hrvata, Muslimana
i Srba. Ovaj dio izvjetaja predstavlja otkria Specijalnog izvjestitelja na zavretku mi-
sije. Detaljan izvjetaj koji e dati potpune informacije o krenjima ljudskih prava u
ovom podruju e biti pravodobno napisan. Misija Specijalnog izvjestitelja je pokrila iz-
meu ostalih mjesta jedan broj gradova koji spadaju u de fakto dravu Herceg-
Bosnu62.

98. Tokom posjete, Specijalni izvjestitelj je teio da istrai opsena pitanja koja su gore
spomenuta, a naroito u vezi njihovog utjecaja na lokalnoj razini. Specijalni izvjestitelj
je otkrio da je u opini Tomislavgrad u kojoj Hrvati imaju prevlast situacija mirna i da
se desio pozitivan razvoj dogaaja. Navodi se da se napredak desio u procesu uspo-
stavljanja Federacije, sa stvaranjem kantona koji se ini da tee glatko. Vjerska toleran-
cija prema muslimanskoj manjini je takoer primjeena. U gradu postoji damija i od
muslimanske zajednice se zatrailo da pozove hodu ili imama. Glavni problem s kojim
se grad suoava je veoma loa ekonomska situacija. Postoji malo industrijskih aktiv-

62
De fakto dravu Herceg-Bosnu kontroliraju Hrvati, nalazi se na zapadu Bosne i Hercegovine i nastala je 1992. godine. Ima u
potpunosti razvijenu institucionalnu strukturu s vlastitom vladom, parlamentom, sudstvom, policijskim snagama i vojskom. Ko-
risti valutu i jezik Republike Hrvatske. Od osnivanja Federacije Bosne i Hercegovine, ovo podruje je sastavni dio Ferderacije.

492
nosti u podruju, te je ovo dovelo do kritine nezaposlenosti; samo 8% stanovnitva je
zaposleno. Iako ovo predstavlja problem za sve, ini se da je muslimanska manjina po-
sebno pogoena. Muslimani se jako oslanjaju na humanitarnu pomo i u mogunosti
su da dobiju samo fizike poslove koje Hrvati ne ele. Jo uvijek postoje dokazi o ne-
povjerenju u odnosima izmeu ove dvije grupe jer Muslimani navodno nisu zastu-
pljeni u policijskim snagama ili u oblasti obrazovanja. Problem izbjeglica i raseljenih lica
je gorui u Tomislavgradu, a zbog nedostatka smjetaja mnoge osobe su zauzele na-
putene kue. Vlasti se suoavaju sa znatnim problemima pri traenju smjetaja za njih,
te nastoje osnovati kolektivni centar da bi ih zbrinuli.

99. U raspravama koji se tiu Livna, Specijalni izvjestitelj je bio zabrinut jer je otkrio da
se zadrao neprijateljski stav prema manjinskom muslimanskom stanovnitvu. Speci-
jalni izvjestitelj je informisan da je nekih 80% Muslimana ve napustilo ovo podruje i
da se iseljavanje nastavlja zbog politikog pritiska. Nastavljaju se primati izvjetaji o
krenjima ljudskih prava, ukljuujui deloacije iz stanova, diskriminaciju pri zapo-
ljavanju, oskvrnua damija, zastraivanja i fizike napade. Navodno, treba kriviti op-
inske institucije za lou zatitu prava manjina. Navodi se da oni postavljaju prepreke
Merhametu i lokalnom Crvenom kriu pri podjeli pomoi lokalnoj muslimanskoj za-
jednici. Livno je u blizini borbene linije i granatiranje s poloaja vojske bosanskih Srba
se nastavlja. Specijalni izvjestitelj namjerava dodatno istraiti stanje ljudskih prava mu-
slimanskog stanovnitva u Livnu.

100. Specijalni izvjestitelj je ponovio svoju posjetu Bugojnu iz jula 1994. godine i za-
kljuio je da je situacija hrvatske i srpske manjine u tom gradu jo uvijek nezadovolja-
vajua. Ove manjinske skupine se jo uvijek ne osjeaju integrirane u ovo podruje s
muslimanskom prevlasti i nedostaju im predstavnici u administraciji, policijskim sna-
gama i kulturnom ivotu. Ogorenje zbog nestanka 26 Hrvata u toku rata, ija je sud-
bina jo uvijek nepoznata, je i dalje izvor napetostima. Deloacije iz stanova se
nastavljaju, a pitanje povratka raseljenih lica i izbjeglica ostaje nerijeeno.

101. Specijalni izvjestitelj je bio veoma ohrabren unaprijeenjem stanja ljudskih prava
u Gornjem Vakufu, koje predstavlja pozitivan primjer saradnje izmeu Hrvata i Bo-
njaka. Uistinu, imao je priliku da se susretne sa gradonaelnicima obje zajednice na
istom sastanku i primijetio je svjesnost i potovanje problema s kojima se i jedni i drugi
susreu. Ove zajednice su jo uvijek prilino razdvojene u nekim pogledima, imaju
odvojene policijske snage i medicinske centre, ali postoje naznake o poveanju sara-
dnje. Postoji nekoliko zajednikih ekonomskih projekata poznatih kao Selo mira. Gla-
vni problem s kojim se susree ova opina je pitanje finansijskih sredstava i materijala
za obnovu. Ustrajan problem za izbjeglice i raseljena lica se nastavlja, ali rjeenje za ovo
se trai na federalnoj, a ne lokalnoj razini.

102. Muslimanska zajednica u Prozoru nastavlja da doivljava vee naruavanje svojih

ljudskih prava. Prozor je svjedoio dramatinim promjenama u stanovnitvu zbog su-
koba, koje su se desile i u mnogim drugim mjestima. Postoji izrazito smanjenje musli-
manskog stanovnitva. Broj se smanjio sa 7.500 osoba prije poetka sukoba na samo
143 osobe sada. Navodi se da im ivotna situcija slii na geto u predgrau Prozora, te

493
da im je sloboda kretanja ograniena, ne mogu proi kroz Prozor i nisu u mogunosti
da dobiju posao tamo. Specijalni izvjestitelj je informisan da je nijihova ekonomska si-
tuacija veoma loa.

103. Specijalni izvjestitelj je takoer imao rasprave s predstavnicima gradova Stolac i

apljina. Obje opine imaju skoro iskljuivo hrvatsko stanovnitvo jer je veina Musli-
mana i Srba otila. Stolac je u blizini borbene linije sukoba i na njega je mnogo pucano
tokom sukoba. Osnovni uvjeti neophodni za povratak izbjeglica i raseljenih osoba ne
postoje. Stanje ljudskih prava manjina je i dalje vana tema u apljini. Specijalni izvje-
stitelj stalno prima izvjetaje o deloacijama Muslimana i Srba, te obitelji lanova bive
Jugoslovenske narodne armije. Vlasti su nametnule neka ogranienja na ulazak u grad.
Navodi se da Muslimani koji su ostali u gradu ive u strahu, te da radije ostaju kod
kue da bi izbjegli uznemiravanje i zastraivanje.

104. Specijalni izvjestitelj je zadnji put posjetio Mostar u julu 1994. godine. Kroz nasto-
janja Administracije Europske unije u Mostaru, desio se pozitivan razvoj dogaaja u
vezi obnove infrastrukture i ekonomije. U proteklih 10 mjeseci, napravljen je pomak u
obnovi kola, s 10 ponovno izgraenih kola do sada. Administracija Europske unije
upravlja projektom izgradnje i planom obnove kua za vie od 3.500 oteenih zgrada
koje se nalaze na obje strane Mostara. U aprilu 1995. godine, uspostavljen je sistem jav-
nog prijevoza, te je opskrba vodom i strujom postala operativna. Da bi se ekonomija po-
novno ojaala, Administracija Evropske unije je razvila program za oivljavanje malih
poduzea koji e dovesti do stvaranja 900 radnih mjesta. Administracija Evropske unije
je takoer odigrala kljunu ulogu u popravljanju dijaloga kao puta do rjeavanja spo-
rova tako to radi na pomirenju strana.

105. Specijalni izvjestitelj konstantira da se Administracija Evropske unije suoava s

problemima kad je rije o ponovnom ujedinjenju grada. Pitanje slobode kretanja iz-
meu Istonog i Zapadnog Mostara je i dalje problem jer trenutno samo 250 osoba sa
svake strane moe prei s jedne na drugu stranu. Specijalni izvjestitelj smatra da je ovo
u potpunosti nezadovoljavajue, te je tokom svojih sastanaka predloio da se ovaj broj
udvostrui. Jedan pozitivan pomak koji je zabiljeen u vezi ovoga je da je medicinskom
osoblju i pacijentima kojima je potrebna medicinska pomo doputeno da se slobodno
kreu izmeu Istonog i Zapadnog Mostara. Nije napravljen pomak u vezi uspostav-
ljanja zajednikih policijskih snaga, te ovaj nedostatak saradnje oito utjee na nivo kri-
minala u gradu i sigurnost graana.

106. Nezaposlenost je problem za itav grad. Meutim, moe se primijetiti da manjin-

ske skupine u podrujima u kojima prevladava druga nacionalnost vie pate, i ini se
da su na meti kada se radi o uskraivanju zaposlenja i otputanju s posla kada ga imaju.
Primaju se izvjetaji da su raseljene osobe i izbjeglice veinskih skupina u ovim po-
drujima u povlatenom poloaju kada se radi o zapoljavanju. Jedna Muslimanka na-
vodi da su ona i devetero drugih Muslimana kao zaposlenici otputeni 9. maja 1993.
godine s posla u Odjelu za finansije u opini Zapadni Mostar, te da se jo uvijek poku-
avaju vratiti na posao. Takoer, primljeni su izvjetaji drugih Muslimana koji su iz-
gubili posao na poetku sukoba i koji se nisu mogli vratit na posao. Deloacije su se

494
smanjile otkako je Europsla unija preuzela administraciju grada, ali se nastavljaju pri-
mati izvjetaji, naroito o deloacijama Muslimana u Zapadnom Mostaru, koji je pod
kontrolom Hrvata. Muslimanka stara sedamdeset i tri godine deloirana je 12. aprila
1995. godine iz svog stana u Zapadnom Mostaru, a hrvatski par iz Jablanice ju je po-
dvrgnuo nasilnom fizikom napadu, koji je za posljedicu imao povrede koje su zahti-
jevale hospitalizaciju. Nadalje, policija Europske unije je zabiljeila 159 albi o
deloacijama koje su navodno ukljuivale nasilne napade.

107. Manjinske skupine doivljavaju diskriminaciju tako to lokalne agencije nepra-

vedno raspodjeljuju humanitarnu pomo. Srbi su najvie ugroeni jer nemaju svoju
humanitarnu organizaciju koja ih opskrbljuje. Muslimani u Zapadnom Mostaru nisu
bili u mogunosti da uspostave ispostavu Merhameta, koja bi mogla zadovoljiti nji-
hove potrebe za humanitarnom pomoi. Specijalni izvjestitelj je takoer informiran da
su manjinske skupine mobilizirane da obavljaju radne obaveze, koje mogu ukljuivati
kopanje rovova na linijama sukoba u uslovima opasnim po ivot. Navodi se da su
mnogi Srbi i Muslimani primili obavijest da pristupe Hrvatskom vijeu obrane, to je
mnoge od njih natjeralo da se kriju kako bi izbjegli tu obavezu. Srbi i Muslimani u Za-
padnom Mostaru nisu u mogunotsti potpuno sudjelovati u vjerskim aktivnostim
zbog pomanjkanja pravoslavne crkve i damije u Zapadnom Mostaru. Izvjetaji koje
je primio specijalni izvjestitelj ukazuju na to da krenja ljudskih prava muslimanskog
stanovnitva u Zapadnom Mostaru, koji je pod kontrolom Hrvata, znaajno prema-
uju krenje ljudskih prava manjina u Istonom Mostaru, koje je pod kontrolom Mu-
slimana.

108. Od poetka godine, izvjetava se o granatiranju Mostara koje sprovodi vojska bo-
sanskih Srba. Od kraja maja granatiranje je pojaano zajedno s pogoranjem sigurno-
sne situacije u cijeloj Bosni i Hercegovini, a kao rezultat ima civilne rtve. Specijalni
izvjestitelj prepoznaje duevnu bol roditelja 13 vojnika Bonjaka koje je Hrvatsko vijee
obrane zarobilo u borbi 1993. godine i koji se jo uvijek nisu pojavili i vjeruje da pose-
bni proces koji se bavi pitanjima nestalih osoba na teritoriji bive Jugoslavije moe po-
moi da se ovaj problem rijei.

E. Zakljuci i preporuke

1. UN-ova sigurna podruja

109. Desilo se naglo pojaavanje vojnih napada snaga bosanskih Srba na civile koje je
za posljedicu imalo masovne gubitke ivota i povrede. Granatiranje i snajperski napadi
su beutno i precizno bili ciljani na civile u mnogo sluajeva. Razlog za zabrinutost
daje poveanje snajperskih incidenata, naroito jer je poznato da su meta bila djeca.
Specijalni izvjestitelj podsjea na svoj zakljuak iz treeg periodinog izvjetaja
(E/CN.4/1994/6) da su snajperski napadi na civile, u cilju ubistva ili namjernog ra-
njavanja onih koji nisu ukljueni u neprijateljstva, ratni zloin. U skladu s tim, snajpe-
risti bi trebali biti meu onima kojima se sudi i koji se kanjavaju za ozbiljno krenje
humanitarnog prava.

495
110. Specijalni izvjestitelj povlai svoju preporuku iz svog prvog izvjetaja (E/CN.4/1992/S-
1/9) da se teko naoruanje na teritoriji Bosne i Hercegovina treba odmah neutralizirati
tako to e se grupisati pod supervizijom UNPROFOR-a ukoliko je to potrebno. Jasno je da
se ova preporuka nije u potpunosti ispotovala i da je dovela u opasnost sigurnost civilnog
stanovnitva.
111. Humanitarna situacija je izuzetno teka u ovim podrujima zbog toga to de facto
vlasti bosanskih Srba konstantno ometaju transport humanitarne pomoi. Kontrola ko-
munalnih postrojenja se koristi kao ratno oruje.

112. Zastraivanje i uznemiravanje osoblja Ujedinjenih nacija su dosegli neuvene raz-

mjere. I vlada Bosne i Hercegovine i de facto vlasti bosanskih Srba su u odreenoj mjeri
krive za izvravanje ovih dijela. Meutim, de facto vlasti bosanskih Srba snose mnogo
vei stupanj odgovornosti shodno ozbiljnosti dijela koje su poinili protiv meuna-
rodnog osoblja.

113. Specijalni izvjestitelj podsjea strane u sukobu da ovi napadi protiv sigurnosti i
asti civila predstavljaju veoma ozbiljnu povredu meunarodnog humanitarnog prava.
On poziva sve one koji su za to odgovorni da odmah prestanu sa izvravanjem ovih di-
jela.

2. Banja Luka

114. Situacija s poloajem manjina u Banjoj Luci se poela naglo pogoravati od kada
je specijalni izvjestitelj alarmirao meunarodnu zajednicu u vezi s ovim problemom u
svom izvjetaju od 21. aprila 1995. godine (E/CN.4/1996/3). Prisutne su teke povrede
ljudskih prava koje ukljuuju i ozbiljne napade na pojedince i imovinu koji ponekad
imaju smrtni ishod. Prisutne su i druge forme zastraivanja koje primoravaju nesrpsko
stanovnitvo da napuste ovo podruje. De facto vlasti bosanskih Srba su krive to do-
putaju da se nastavi izvravanje ovih dijela.

115. Specijalni izvjestitelj poziva de facto vlasti bosanskih Srba da osude ove postupke
i da poduzmu sve nophodne mjere kako bi osigurali da se ove povrede ljudskih prava
vie ne deavaju. On takoe zahtjeva da se odobri pristup njemu ili njegovom teren-
skom osoblju kako bi iz prve ruke mogli izvriti procjenu situacije potivanja ljudskih
prava.

3. Mostar

116. Napredak oko ponovnog ujedinjenja Mostara se odvija izuzetno sporo. Sloboda
kretanja izmeu dvije strane grada je veoma ograniena i postignut je mali napredak
u vezi s uspostavljanjem zajednikih institucija. Povrede ljudskih prava, naroito pro-
tiv muslimanskog stanovnitva u Zapadnom Mostaru kojeg kontroliraju Hrvati, na-
stavljaju biti razlogom za zabrinutost. Takoe, ljudska prava srpskog stanovnitva u
oba dijela Mostara nisu adekvatno osigurana.

496
117. Specijalni izvjestitelj urgira objema stranama da u potpunosti surauju na radu
prema brzom ujedinjavanju grada jer bi ovo uveliko olakalo situaciju u vezi s ljud-
skim pravima. Kao hitni korak on preporuuje da se udvostrui broj osoba kojima je
dozvoljeno da svakodnevno prelaze s jedne strane na drugu. On urgira na vlasti, na-
roito na vlasti Zapadnog Mostara, da budu izrazito oprezni kako bi ljudska prava ne-
hrvatskog stanovnitva bila zatiena.

118. Specijalni izvjestitelj potie meunarodnu zajednicu da nastavi sa svojom fina-

nsijskom podrkom za neophodne radove na obnovi koji se vre u Mostaru.

4. Federacija Bosne i Hercegovine

119. Vei napori su neophodni za uspostavljanje federalnih institucija, naroito zajed-

nikih federalnih policijskih snaga i nezavisnog pravosua.

120. Specijalni izvjestitelj snano preporuuje poduzimanje hitnih koraka kako bi se na

federalnom nivou olakalo donoenje odluka koje se tiu povratka izbjeglih i progna-
nih osoba.

121. Specijalni izvjestitelj potvruje izuzetno vanu ulogu koju ima institucija Federal-
nog ombudsmana u zatiti i unaprjeenju ljudskih prava.

497
 Aneks
PROGRAM SUSRETA SPECIJALNOG IZVJESTITELJA TOKOM MISIJE
(23. MAJA 2. JUNA 1995. GODINE)

Ponedjeljak, 22. maja 1995. godine

Zagreb

Sastanak s ambasadorima zemalja lanica Kontakt grupe na dunosti u Hrvatskoj i am-

basadorom Maarske (sadanji predsjednik OSCE Organizacije za sigurnost i sara-
dnju u Evropi), na poziv poljskog ambasadora.

Utorak, 23. maja 1995. godine

Zagreb

Gosp. Yasushi Akashi, specijalni predstavnik generalnog sekretara

Gosp. Mishel Moussa, ef civilnih poslova, UNPF-a
Gosp. Erkki Heinonen, zamjenik efa misije Hrvatska, UNHCR
Gosp. David Riley, zamjenik efa misije Bosna i Hercegovina, UNHCR
Gosp. Jan Bolling, oficir za sigurnost, UNHCR
Gosp. Steve Corliss, oficir za sigurnost, UNHCR
Gdin. Alex Braunwalder, ef delegacije Hrvatska, MKCK
Gdin. Walter Fuellemann, predstavnik MKCK-a
Gdin. Wladzslaw Neneman, zamjenik efa humanitarnih poslova Promatraka misija
Europske zajednice (ECMM)
Gdin. Milorad Popovac, predsjednik Srpske nezavisne stranke
Gdin. edo Prodanovi, advokat iz Zagreba
Gdin. Milan uki, predsjednik Srpske narodne stranke, potpredsjednik Hrvatskog sa-
bora
Gdin. Veselin Pejnovi, potpredsjednik Srpske narodne stranke, lan Sabora

Posjeta zatvoru Remetinec u Zagrebu, susret sa srpskim zatoenicima

Srijeda, 24. maja 1995. godine

Zapadna Slavonija

Gosp. Graham Day, koordinator civilnih poslova Daruvar, UNPF

G-a Christine McCallum, slubenik za civilne poslove Daruvar, UNPF
Oficiri UNCIVPOL-a
Gosp. Veljko akula, voa srpske zajednice u zapadnoj Slavoniji
Gosp. Obrad Ivanovi, voa srpske zajednice u zapadnoj Slavoniji

498
Stanovnici srpske zajednice iz Brusnika
Gosp. Ivan Majdak, ministar u vladi Hrvatske
Gosp. Nikola Ivankec, ef policije za region Pakraca
Predstavnici Koordinacije organizacija za ljudska prava

etvrtak 25. maja 1995. godine

Zagreb

Gosp. Kasim Trnka, Ambasador Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj

Gosp. Ivan Jarnjak, ministar unutarnjih poslova Hrvatske
Dr. Miljenko Anii, generalni vikar banjaluke biskupije, Zagreb

Konferencija za tampu i intervijui s UNTV-om i UNPF radiom

Meugorje

Pukovnik Samuel Pellicer, zapovjednik, panski bataljon UNOROFOR-a

Mostar

Gradonaelnik Hans Koschnick, administrator Europske unije za Mostar

Petak, 26. maja 1995. godine

Mostar

Gosp. Bill Townsend , slubenik za civilne poslove, UNPROFOR

Pukovnik Jan Meijvogel, komesar Zapadne policije
G-a Michelle Brauen, ef delegacije MKCK-a
Gosp. Jerrie Hulmes, ef UNHCR-a, Meugorje
Gosp. Bacht Karam, slubenik programa UNHCR-a, Meugorje
Gosp. Peter Deck, slubenik za sigurnost UNHCR-a, Meugorje
Gosp. Tony Smith, slubenik UNHCR-a za logistiku, Mostar
G-a Rowena Judd, terenski slubenik UNHCR-a, Meugorje
Ambasador Klaus Metscher, diplomatski savjetnik za Administraciju Europske unije u
Mostaru (EUAM) administrator
Sir Martin Garrod, ef osoblja, EUAM
Ambasador Constantine Zepos, ombudsman EUAM-a
Ambasador Bo Kalfors, savjetnik za izbjeglice EUAM-a
Ambasador Skjold Mellbin, ef misije OSCE-a u Sarajevu
Gdin. Hans Birchler, pravni savjetnik EUAM-a
Udruenje ena Bosne i Hercegovine, Istoni Mostar
Centar za ljudska prava lokalna nevladina organizacija, Meugorje

499
Marie Stopes International, Mostar
Gosp. Zoran Mandelbaum, predstavnik idovske zajednice
Gosp. Mehmed Dizdar, bivi gradonaelnik Stoca, predsjedavajui koordinacionog od-
bora Rama-Neretva-Hum

Subota, 27. maja 1995. godine

Mostar

Gosp. Kreimir Zubak, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine

Gosp. Vladislav Pogari, zamjenik ministra vanjskih poslova Federacije Bosne i Her-
cegovine
Gosp. Mijo Brajkovi, gradonaelnik Zapadnog Mostara
Gosp. Borislav Pulji, zamjenik gradonaelnika Zapadnog Mostara
Gosp. Slobodan Boi, predstavnik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna za odnose s or-
ganizacijama
Gosp. Hamdija Jahi, zamjenik gradonaelnika Istonog Mostara
Gosp. Rusmir ii, savjetnik gradonaelnika Istonog Mostara
Muftija Hadi-Smail ef. Smajki, muftija mostarski
Biskup dr. Ratko Peri, mostarski katoliki biskup
lanovi srpske zajednice Zapadnog Mostara
Porodice ubijenih ili nestalih osoba iz Istonog Mostara

Nedjelja, 28. maja 1995. godine

Tomislavgrad

Gosp. Mijo Toki, gradonaelnik Tomislavgrada

Merhamet i Udruenje muslimana iz Livna

Gornji Vakuf

Brigadir Andrew Pringle, zapovjednik UN-ovog Sektora jugozapad

Gosp. Jay Carter, vii slubenik UN-a za civilne poslove
Gosp. Waheed Wahadullah, odjeljenje za civilne poslove UN-a, Gornji Vakuf
Gosp. Jacques Wadestrand, odjeljenje za civilne poslove UN-a, Bugojno
Gosp. Lane Visser, slubenik za vezu UNHCR-a
G-a Arvase Patel, slubenik za sigurnost UNHCR-a
Kapetan Andrzej Sawicki, slubenik za vezu UNCIVPOL-a
Pukovnik Khalil, zamjenik zapovjednika Sektora jugozapad

500
Ponedjeljak, 29. maja 1995. godine

Gornji Vakuf

Gosp. Abdulah Garaca, gradonaelnik Gornjeg Vakufa

Gosp. Ivan ari, gradonaelnik Uskuplja

Bugojno

Gosp. Devad Mlao, gradonaelnik Bugojna

Predstavnici Muslimana prognanih iz Prozora
Predstavnici Hrvatskog vijea Bugojna
Predstavnici srpske zajednice iz Bugojna
Gosp. Jure Juri, gradonaelnik Prozora

Mostar

G-a Branka Ragu, ombudsmen Federacije

Gosp. Esad Muhibi, ombudsmen Federacije

Utorak, 30. maja 1995. godine

Mostar

Konferencija za tampu

apljina

Gosp. Krunoslav Kordi, gradonaelnik apljine

Stolac

Gosp. Anelko Markovi, gradonaelnik Stoca

Srijeda, 31. maja 1995. godine

Dubrovnik

Gosp. Sr Jaki, advokat iz Dubrovnika

G-a. Branka Skansil, advokat iz Dubrovnika
Gosp. Zdravko Bazdan, predstavnik Hrvatskog helsinkog odbora

501
etvrtak, 1. juna 1995. godine

Zagreb

Msgr. Franjo kard. Kuhari, katoliki nadbiskup

Gosp. Milenko Popovi, pravoslavni sveenik
Gosp. Vladimir Primorac , bivi sudija Vrhovnog suda
Gdin. Petar Novoselec, bivi sudija Vrhovnog suda, predsjednik Asocijacije sudija Hr-
vatske
Gosp. Petar Mrkalj, koordinator ureda Hrvatskog helsinkog odbora, Karlovac
G-a Veronika Reskovi, antiratna kampanja Grupa za direktnu zatitu ljudskih
prava
Gosp. ivko Juzbai, zastupnik u Saboru
Gosp. Slobodan Lang, ambasador za humanitarne poslove

Petak, 2. juna 1995. godine

Zagreb

Dr. Ivica Kostovi, potpredsjednik hrvatske Vlade

Dr. Mate Grani, potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova
Dr. Adalbert Rebi, direktor, Ured za prognanike
Gosp. BosiljkoMiseti, potpredsjednik hrvatske Vlade, specijalni izaslanik predsjed-
nika Tumana za Federaciju
Gosp. Ivan Zvonimir iak, predsjednik Hrvatskog helsinkog odbora
Profesor Ivo Banjac, lan Hrvatskog helsinkog odbora
General Ray Crabbe, zamjenik zapovjednika snaga UNPF-a

502
Genocid u Srebrenici
Izvjetaj broj E/CN.4/1996/9 od 22. 8. 1995. godine
Pad Srebrenice i ostavka.
SADRAJ

Uvod (paragrafi 1 3) ...........................................................................................................505

I. SREBRENICA (paragrafi 4 66) ....................................................................................505

A. Opte primjedbe (paragrafi 4 6) .............................................................................505
B. Situacija u Srebrenici (paragrafi 7 9) ......................................................................506
C. Situacija u Potoarima (paragrafi 10 18)................................................................506
D. Putovanje autobusom (paragrafi 19 25) ................................................................508
E. Putovanje s medicinskim konvojem (paragrafi 26 28) ........................................508
F. Putovanje pjeke (paragrafi 29 36)..........................................................................509
G. Problem masovnih smaknua (paragrafi 37 44) ..................................................510
H. Problem silovanja (paragraf 45) ................................................................................512
I. Situacija u Tuzli (paragrafi 46 50) ............................................................................512
J. Zakljuci (paragrafi 51 59) ........................................................................................513
K. Preporuke (paragrafi 60 66)..........................................................................................514

II. KONCEPT SIGURNIH ZONA (paragrafi 67 93)...................................................514

A. Razvoj koncepta (paragrafi 67 74)..........................................................................514
B. Implementacija koncepta (paragrafi 75 86) ...........................................................516
C. Zakljune primjedbe (paragrafi 87 93) ..................................................................519

III. SASTANAK U SEGEDINU (paragrafi 94 123) .........................................................520

A. Sudski proces (paragrafi 98 100) ............................................................................521
B. Zakon o dravljanstvu (paragrafi 101 103) ...........................................................521
C. Nezavisni privredni sindikati (paragraf 104) ..........................................................522
D. Sloboda medija (paragrafi 105 108) .......................................................................522
E. Diskriminacija manjina u vezi sa obrazovanjem (paragrafi 109 112)................523
F. Potiskivanje kulturnog nasljea (paragraf 113).......................................................523
G. Nasilna mobilizacija izbjeglica (paragrafi 114 119) .............................................524
H. Crna Gora (paragraf 120) ...........................................................................................525
I. Logor Tarin u Bosni i Hercegovini (paragraf 121)..................................................525
J. Zakljuci i preporuke (paragrafi 122 123)...............................................................525

IV. OPI ZAKLJUCI O MANDATU (paragrafi 124 129)...........................................525

ANEKS:
POPIS SVIH PERIODINIH IZVJETAJA O LJUDSKIM PRAVIMA NA
TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE KOJE JE PODNIO GOSPODIN TADEUSZ
MAZOWIECKI, SPECIJALNI IZVJESTITELJ KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA ......527

504
Uvod

1. Gospodin Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, iz-

vjestio je 27. jula 1995. godine predsjedavajueg Komisije o svojoj odluci da prekine
svoj mandat63.

2. U ovom izvjetaju iznosi podatke koje je dobio o dogaajima koji su se desili do da-
tuma njegove ostavke, pa se, prema tome, izvjetaj odnosi na pitanja krenja ljudskih
prava i humanitarnog prava nakon pada Srebrenice.

3. U izvjetaju je takoer izloena i analiza razvoja i implementacije koncepta sigur-

nosnih zona, koju je Specijalni izvjestitelj proveo, kao i informacije koje je zaprimio
na nedavno odranom sastanku s nevladinim organizacijama iz Savezne Republike Ju-
goslavije, iji je rad orijentisan na ljudska prava.

I. SREBRENICA

A. Ope primjedbe

4. Ovaj izvjetaj se zasniva na podacima koje je Specijalni izvjestitelj dobio za vrijeme

misije u Tuzli, od 22. do 24. jula 1995. godine, kao i na istrazi provedenoj od osoblja
Centra za ljudska prava u kooperaciji s odjelom za civilna pitanja UNPF-a (Mirovnih
snaga Ujedinjenih naroda). Ova istraga ukljuivala je razgovore sa prognanicima i sa-
stanke sa pojedincima iz tuzlanske regije, kao to su predstavnici kantonalne i gradske
vlasti, lokalnih medicinskih institucija i lanovi srpske zajednice. Brojne meunarodne
i lokalne nevladine organizacije koje su aktivne u tom podruju su takoer kontakti-
rane, kao to su Ured Visokog komesara za izbjeglice pri UN-u (UNHCR), Meunaro-
dni komitet Crvenog kria, Ljekari bez granica (Belgija), Posmatraka misija EU, Forum
graana Tuzle i Helsinki komitet. Mnoge informacije su stigle i od novinara. Usto,
ovaj izvjetaj je baziran na informacijama dobivenim iz razgovora s lanovima mirovnih
snaga UNPROFOR-a, koji su bili prisutni u Potoarima i Srebrenici kad su se dogaaji
opisani u izvjetaju deavali.

5. Tragina odiseja muslimanskog stanovnitva iz Srebrenice poela je padom enklave

u utorak, 11. jula 1995. godine. Progon cjelokupne muslimanske populacije, koja je bro-
jala izmeu 38.000 i 42.000, deavao se u sljedeim oblicima:

Grupa sainjena uglavnom od ena, djece i mukaraca koji nisu vojno sposobni,
krenula je od Srebrenice do glavnog taba UNPROFOR-a u Potoarima. Tamo
su ostali kratko vrijeme, a onda su ih bosanski Srbi64 nasilno utjerali u autobuse i
odvezli do borbene linije kako bi ih evakuirali.

63
Integralni tekst ovog pisma, u kojem navodi razloge za svoju odluku je na poetku publikacije, u poglavlju Ostavka

Kadgod se termini snage bosanskih Srba ili de facto vlasti bosanskih Srba koriste u ovom izvjetaju, odnose se, osim ako dru-
64

gaije nije navedeno, samo na bosanske Srbe koji su u vojnoj ili civilnoj slubi de facto administracije kojoj je sjedite na Palama.
Nema nikakve veze sa bosanskim Srbima koji su odani Republici Bosni i Hercegovini.

505
 Bolesni i ranjenici su transportovani u Potoare, a onda nakon kratkog vremena
do borbenih linija, i to medicinskim konvojem UNPROFOR-ovih vozila, to su or-
ganizovali bosanski Srbi.

Grupa vojno sposobnih mukaraca je u dugoj koloni krenula pjeke do borbene

linije koja je bar nekoliko dana hoda udaljena od Srebrenice.

6. Slijedi opis iskustava svake od ovih grupa na razliitim rutama iz enklave.

B. Situacija u Srebrenici

7. Bombardiranje srebrenike enklave zapravo je poelo u etvrtak, 6. jula, i do sljede-

eg utorka snage bosanskih Srba su ule u grad. U ovom periodu, hiljade ena i djece
su doli do UNPROFOR-ovog kompleksa traei zatitu. U ovoj grupi bio je mali broj
mukaraca. Kompleks vojarni, u kome se nalazio veliki broj ljudi, granatiran je tog po-
slijepodneva. Ljudi su vritali i plakali na ulazu, a prema izvjetajima bilo je i rtava
najmanje jedna osoba je poginula.

8. Evakuacija ovih ljudi tekla je tako to je odreeni broj osoblje UNPROFOR-a odve-
zlo u pet kamiona u Potoare, a ostali su krenuli za njima pjeke. Skoro 95% osoba su
bile ene, djeca i starije osobe. Putovanje do Potoara se opisuje kao potpuno haotino,
jer su neki ljudi visjeli zakaeni sa strane autobusa, ak i padali zbog iscrpljenosti, to-
plote i tekih uvjeta. Ranjenici iz bolnice su takoer evakuirani u Potoare.

9. Postoji i veliki broj izvjetaja o masovnom pljakanju muslimanskih domova koje su

poinili vojska bosanskih Srba i srpski civili nakon evakuacije. Navodno su dolazili iz
oblinjih gradova i sela kako bi uzimali dobra i stoku. Domove su ispreturali, a imovinu
odvozili u kolicima. Neke su kue ak i spaljenje, a damije unitene.

C. Situacija u Potoarima

10. Oko 25.000 ljudi je izbjeglo iz Srebrenice, a prve grupe su poele stizati u Potoare
u utorak, 11. jula. Oko 5.000 ena i djece je smjeteno u UNPROFOR-ovom kompleksu,
a ostalih priblino 20.000 u fabrikim kompleksima.

11. U srijedu, 12. jula, u jutarnjim satima, snage bosanskih Srba su stigle i opkolile kom-
pleks artiljerijom i tenkovima. Zuzvrat, osoblje UNPROFOR-a je zauzelo poloaj oko
prognanika. Vojska bosanskih Srba je iznijela plan evakuacije po kome bi se ene, djeca,
starije osobe i ranjenici evakuirali prvi. Mukarci od 16 do 60 godina starosti bi bili
odvojeni od ostalih. Implementacija ovog plana evakuacije 25.000 ljudi je poela u sri-
jedu, 13. jula, i trajala je dan i po, uz upotrebu 300 autobusa, od kojih u svaki stane 70
osoba. Prijedlog da u svakom autobusu ide i jedan UNPROFOR-ov mirovni posmatra
nije usvojen.

506
12. Meu osobama koje su izbjegle u Potoare bio je samo mali postotak mukaraca
(uglavnom nepodobnih za vojsku), i oni su odvojeni od ostatka grupe ad hoc 12. i 13.
jula. Prema izvjetajima, vojska bosanskih Srba je otila u fabrike komplekse gdje su
prognanici smjeteni i odvojila mukarce u male grupe. Neki mukarci, od 15 do ak 74
godine starosti, su takoer odvojeni od ostalih dok su se pokuavali ukrcati na autobuse
sa svojim obiteljima. Jedna ena je opisala kako su njenog oca pretukli drcima puaka
i odvojili od nje dok je ulazila u autobus. Od tada ga nije vidjela. Jedan meunarodni
posmatra opisuje kako su oca bosanski Srbi otrgnuli od djeteta koje je nosio na ru-
kama i ostavili dijete s nepoznatim osobama. Ovi odvojeni mukarci su odvedeni u
kuu pod straom bosanskih Srba.

13. Takoer su primljeni izvjetaji da su mlade ene otete. U jednom sluaju, 8-10 ena
je nestalo. Meutim, imena nestalih ena nisu dostupna.

14. Postojalo je fiziko nasilje nad prognanicima koje su provodili bosanski Srbi, a u
najekstremnijim sluajevima je zavravalo smru. Meunarodni posmatra je opisao
pogubljenje mukarca, civila, blizu mjesta gdje su autobusi stajali. On je vidio kako
rtvu na silu odvajaju od velike grupe ljudi. Nedugo zatim je uo vrisak, otiao da
istrai ta se deava, i vidio da vojnik bosanskih Srba puca mukarcu u glavu. Isti inci-
dent je vidio i drugi posmatra.

15. Drugi pripadnici meunarodnih snaga izvjetavaju da su vidjeli i uli dogaaje na

osnovu kojih su zakljuili da su se pogubljenja deavala. Jedan opisuje da je vidio kako
ovjeka tuku drcima puaka i odvlae u kuu. Zatim je uo jedan pucanj i zakljuio da
je ovjek ubijen. Drugi svjedoci opisuju isti slijed dogaaja u jo dvije prilike. Postoje i
izvjetaji da su se uli vriskovi i pucnjevi tokom noi, posebice u blizini polja kukuruza
pored kue u kojoj su mukarci bili uvani.

16. Tri meunarodna posmatraa su pronali 9 ili 10 leeva blizu potoka. Sva mrtva ti-
jela su bila u civilnoj odjei, leala su licem prema dolje, a glave su im bile skoro pot-
puno u vodi. Na leima i bokovima su se vidjele rane od metaka. Jo jedan posmatra
je vidio da 10 mukaraca odvode u pravcu mjesta gdje su ti leevi kasnije naeni. Dva
su jo posmatraa bili svjedoci iste takve scene kasnije tog dana. Skupina od 6 7 leeva
u civilnoj odjei je viena na drugoj lokaciji; prema izvjetajima, smrt je nastupila ili
zbog prerezanog grkljana ili zbog fatalne rane od metka.

17. Takoer postoje osnovani izvjetaji da su proganike udarali, nagurivali i prebijali vojnici
bosanskih Srba. U nekim sluajevima su ih tukli ako se nisu kretali dovoljno brzo. Jednom pri-
likom, vojnici bosanskih Srba su otili u fabriki kompleks i odveli nekoliko mukaraca odjed-
nom. Niko od njih se nije vratio, osim jednog, koji je bio prekriven krvlju i s tekim ozljedama
lica. Takoer postoje izvjetaji o verbalnom zlostavljanju civila.

18. Ope stanje prognanika je, prema izvjetajima, veoma teko. Vojnici bosanskih Srba
su im donijeli hranu i vodu u srijedu, 12. jula, ali to nije bilo dovoljno za sve. Opa at-
mosfera je odisala panikom, i jedna od pripadnica snaga meunarodnih posmatraa je
naglasila da nikad prije nije vidjela toliko straha meu ljudima u jednoj skupini.

507
D. Putovanje autobusom

19. Autobusi i kamioni su putovali od Potoara, do kraja teritorije po kontrolom bo-

sanskih Srba blizu Tie. Ruta putovanja je ila preko Bratunca i Vlasenice, i put je tra-
jao dva i po sata. Prognanici su zatim pjeke ili oko 6 kilometara od barikada na
borbenoj liniji do Kladnja, pod kontrolom Vlade BiH.

20. U nekim trenucima su uvjeti putovanja bili izrazito neugodni. Grupe ena, djece i
starjih osoba su smjetene na kamione koji su bili pokriveni plastinom ceradom. Tem-
peratura je bila jako visoka, a ventilacije skoro da nije ni bilo. Jedan meunarodni po-
smatra je traio od Srba da podignu ceradu kako bi ljudi mogli disati, ali oni su odbili.
Opisuje kako su ljudi nagomilani kao stoka i da im se strah vidio u oima.

21. Jo ljudi je odvojeno od grupe tokom putovanja. Prema veini izvjetaja, u pitanju
su mukarci. Tri mukarca od oko 60 godina starosti su prisiljeni izai iz autobusa kad
je stao na Kravici. Jo mukaraca je odvojeno kod barikada na borbenoj liniji. Prema
jednom izvjetaju, odreenom broju mukaraca je dozvoljeno da se ukrcaju na autobus
u Novoj Kasabi. Takoer postoji izvjetaj da je 9 ena, dobi uglavnom izmeu 15 i 20
godina starosti, odvedeno iz autobusa u Bratuncu.

22. Postoje i izvjetaji da su autobuse zaustavljali vojnici bosanskih Srba i traili od put-
nika novac i nakit. Ovi zahtjevi su obino bili popraeni prijetnjama nasiljem. U jed-
nom sluaju, navodno, vojnik je drao no pod grlom malog djeteta.

23. Civili bosanski Srbi su i kamenovali autobuse na putu. U jednom sluaju je dijete po-
vrijeeno u glavu kamenom baenim na autobus u kome je bilo.

24. Putnici tvrde i da su vidjeli zarobljene mukarce kroz prozor autobusa. Jedan meu-
narodni posmatra i prognanik su vidjeli 300 500 mukaraca na fudbalskom igralitu
u Novoj Kasabi. Jedan svjedok je vidio preko 10 mukaraca, golih do pojasa, sa rukama
iza glave. Drugi je vidio skupinu od oko 100 mukaraca blizu Kravice i Konjevi Polja, a
jedna ena svjedoi da je vidjela svog brata u grupi od oko 20 30 zarobljenika.

25. Na putu iz autobusa su takoer vieni i leevi, i to posebno na cesti izmeu Bra-
tunca, Konjevi Polja i Nove Kasabe. Neka tijela su bila u civilnoj odjei, prerezanih gr-
kljana ili sa ranama od metaka. Jedna ena svjedoi da je vidjela etiri lea dok je
putovala pjeke preko niije zemlje do Kladnja.

E. Putovanje medicinskim konvojem

26.U srijedu, 13. jula, otprilike 65 ranjenika je odvezeno iz Potoara konvojem od sedam
kamiona, u pratnji medicinskog osoblja i pripadnika UNPROFOR-a. Konvoj je zau-
stavljen na punktu bosanskih Srba blizu borbene linije, gdje su Srbi zahtijevali da se
pacijenti odvoje. Nekih 30-ak ranjenika su odstranjeni, a samo najtei bolesnici su ostali
u vozilima. Prema izvjetajima, bolesne i ranjene su bosanski Srbi tukli i naguravali.

508
Bar jedan ovjek je teko pretuen automatskim orujem, ovjeka sa slomljenom nogom
su natjerali da hoda bez iije pomoi. Grupu ljudi koje su odstranili s vozila, vojnici su
natjerali da provedu no na jednom polju, na hladnoi i u veoma tekim uvjetima. Na-
vodno je i jedna medicinska sestra odvedena s ovom grupom i silovana tokom noi.
Ostali detalji su navedeni u sekciji H u daljem tekstu. Ovu skupinu su natjerali da idu
pjeke prema borbenoj liniji u zoru.

27. Ostatku konvoja je nareeno da se vrati nazad u Potoare, ali je opet zaustavljen na
srpskom punktu, gdje je morao prenoiti. Prema izvjetajima, medicinskom osoblju nije
dozvoljeno da se brine o pacijentima, pa je jedan i umro zbog nedostatka lijenike
njege. Postoje izvjetaji i da su vojnici bosanskih Srba uzimali vrijedne stvari i drugu
imovinu od ljudi iz konvoja tokom noi. Sljedeeg dana konvoju je dozvoljeno da na-
stavi put do bolnice u Bratuncu. U izvjetajima se navodi da je vie mukaraca odvo-
jeno iz grupe, ali je nepoznato gdje su ovi pacijenti odvedeni.

28. Meunarodni komitet Crvenog kria uspio je evakuirati 88 ranjenika iz Bratunca i

Potoara 17. i 18. jula. Kad su svi ranjenici okupljeni u Bratuncu prvog dana evakuacije,
njima 23-ima je zabranjeno da idu dalje. MKCK smatra da su oni ratni zarobljenici i
trai dozvolu da ih posjeti.

F. Putovanje pjeke

29. Vojno sposobni mukarci iz Srebrenice su se okupili na brdu Buljim Jagli blizu
grada, u ponedjeljak, 10. jula. Bili su dio velike kolone od oko 15.000 ljudi koji su krenuli
iz grada prema teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Kolonu su sainjavali uglavnom
mukarci, i to civili. Prema izvjetaju, smatra se da ih je oko 3.000 4.000 bilo naoru-
ano, a oko 10.000 nenaoruano. Nekoliko ena i djece je takoer bilo u ovoj grupi.

30. Ova kolona, od po dvije-tri osobe koje su koraale jedna do druge, protezala se ne-
koliko kilometara u duinu. Izvjetaji kau da je formirana tako da su naoruani bili
sprijeda, zatim ranjenici, onda civili, i konano jo jedna grupa naoruanih ljudi. Ta-
koer je bila i nekolicina naoruanih s obje strane kolone.

31. Tokom putovanja, ova velika kolona se razbila u mnogo manjih grupica ljudi. Ka-
snije u putu bi se te manje grupice spojile i putovale zajedno. Teko je utvrditi taan sli-
jed dogaaj jer je tako mnogo ljudi bilo ukljueno u konstantno formiranje i razbijanje
grupica. Svjedoenja oevidaca daju djeliminu sliku o svemu to se deavalo.

32. Preivjeli svjedoe da su bosanski Srbi napadali iz zasjede grupe uglavnom sastav-
ljene od civila65. U sluaju bombardiranja Konjevi Polja, svjedok opisuje kako je bomba

65
Pitanje da li se radi o vojnim napadima na civile je veoma bitno kad su u pitanju pravni termini. Kako bi se ustanovila povreda
meunarodnih humanitarnih zakona, takvi napadi moraju biti usmjereni na civile. Napadi na vojnike su dozvoljeni u toku rata.
Ovo namee problem u datoj situaciji jer su grupe i kolone sastavljene i od civila i od vojnika. Zato je neophodno istraiti svaki
sluaj i utvrditi da li je svaki pojedini napad na odreenu grupu predstavljao povredu meunarodnog humanitarnog prava. Bitan
faktor koji treba uzeti u obzir je odnos u broju civila i vojnika. Vojnici koji su se predali smatraju se ratnim zarobljenicima i zati-
eni su enevskom konvencijom iz 1949. koja se odnosi na ratne zarobljenike.

509
pala na njegovu grupu te usmrtila i ranila nebrojene osobe. Prema njegovom iskazu,
vladao je opi haos, a ljudima su granate otkinule ruke i noge. On je pobjegao tako to
je preao rijeku Jafar, ija voda je postala tamna od krvi i prljavtine. Jo jedna osoba
svjedoi da je bilo neophodno prei kroz gusto minsko polje, to je bilo jo tee zbog ne-
stabilnog psihikog stanja prognanika u ovoj fazi putovanja. Svjedok je vidio da je 15
ljudi poginulo ili bilo povrijeeno u ovom podruju.

33. U brojnim svjedoenjima se navodi da je bilo fizikih napada na mukarce koji su

se predali, i time dobili status ratnih zarobljenika66. Ti napadi su dovodili i do njihove
smrti. U raznim izvjetajima se spominje kako su vojnici bosanskih Srba koristili me-
gafone dok su zahtijevali da se mukarci predaju. Jedan mukarac opisuje da je bio u
grupi koju je sainjavala bar jedna treina mukaraca civila i na koju je usmjerena paljba
na putu izmeu Kravice i Konjevi Polja. Njegova grupa se predala i smjetena je na li-
vadu pored ceste. Onda opisuje kako su bosanski Srbi ubijali ljude nasumino, hvatali
ih za kosu i prerezali grkljan. Ovaj svjedok je osloboen jer je bio malodoban i ukrcan
je na jedan od autobusa koji su putovali iz Potoara. Prema drugom izvjetaju, veliki
broj mukaraca je poredan uz zid u Novoj Kasabi, i strijeljan. Ostali izvjetaji o sudbini
grupa mukaraca koji su se predali, opisuju se u sekciji G u daljem tekstu.

34. Izvjetaji svakako opisuju i da su snage bosanskih Srba napadale grupe sainjenje
iskljuivo od vojnika Armije BiH. Bilo je oruane borbe, a svjedoci prenose da su u
nekim sluajevima i vojnici bosanskih Srba poginuli ili su zarobljeni67.

35. Ostali podaci dobiveni iz ovih svjedoenja vode do zakljuka da su se civili, bosan-
ski Srbi, prikljuivali ovim grupama i davali netane upute za putovanje, pa su zato
bosanski Muslimani upadali u zamke. Navodno su bosanski Srbi nosili i uniforme UN-
PROFOR-a i putovali UNPROFOR-ovim vozilima. Jedan svjedok je opisao kako su voj-
nici bosanskih Srba nosili UNPROFOR-ove uniforme i pretvarali se da su lanovi
lokalnog UNPROFOR-ovog tima, te su njegovu grupu uputili na odreenu lokaciju.
On je pobjegao jer je sumnjao da su prevaranti.

36. Putovanje u ovako tekim uvjetima bilo je veoma opasno. Trajalo je bar nekoliko
dana. Ljudi nisu imali dovoljno hrane da bi izdrali putovanje, pa su morali ivjeti od
jabuka i gljiva koje su nali u umi. Takoer su jako teko pronalazili pitku vodu. Brojni
su opisi tekog psihikog stresa kod mnogih putnika, a spominje se i znatan broj sa-
moubistava. U jednom posebno jezivom svjedoenju, svjedok opisuje kako je ovjek
pucao sebi u lice, ali nije se ubio, pa je molio ostale da dovre taj in.

G. Problem masovnih pogubljenja

37. U gornjem tekstu su navedeni dokazi o masovnim pogubljenjima. U ovoj sekciji se

predstavljaju podaci o tome kako su mukarci zarobljeni i onda masovno pogubljeni na
razliitim lokacijama na otvorenom, u blizini Srebrenice. Jasno je da se ovi navodi ne
66
Idem
67
Idem

510
mogu u potpunosti potvrditi bez pristupa teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba. Me-
utim, djelimini podaci koji slijede u tekstu su oigledno relevantni za ovaj problem.

38. Meunarodni izvor tvrdi da su mjesto okupljanja ratnih zarobljenika oformili voj-
nici vojske bosanskih Srba na fudbalskom igralitu u Novoj Kasabi.

39. Svjedok iz meunarodnih snaga i jedan prognanik tvrde da su vidjeli izmeu 300 i
500 mukaraca na fudbalskom igralitu u Novoj Kasabi. Bili su veinom u uniformama.
Prognanik svjedoi da je vidio gomilu leeva u blizini.

40. Jedan svjedok opisuje da je bio u grupi od nekih 2.000 mukaraca koji su se predali
u selu Kravica (i drugi izvjetaji potvruju da je zarobljen tako veliki broj mukaraca).
Svjedok navodi da su ih nakon zarobljavanja razmjestili na razliite lokacije. Opisao je
nepodnoljivu vruinu u kamionima i naveo da nisu dobili vode za pie do take gdje
su ljudi bili prisiljeni da piju sopstvenu mokrau. Opisuje i kako su ih tukli tapovima
i mainskim pukama dok su bili smjeteni u zarobljenitvu. Konano, navee su ih iz-
veli napolje. Grupe od 5 do 10 mukaraca su odvoene s kamiona, postrojevane i stri-
jeljane od vojnika bosanskih Srba. Svjedok je primijetio da je ve oko 100 mukaraca
ubijeno kad je on doao na red. Naveo je da su hici ispaljeni i da mu je metak okrznuo
nogu. Leao je nepomino nekoliko sati, pravei se da je mrtav, i onda pobjegao.

41. Dva druga svjedoenja opisuju slijed dogaaja slian gore navedenom. Meutim,
bez detaljnije istrage se ne mogu utvrditi tane geografske lokacije ovih dogaaja. Zbog
toga je nemogue rei da li je mjesto ovih dogaaja fudbalski teren u Novoj Kasabi,
gdje su se ove gnusne stvari navodno desile. Zapravo, prvobitna anliza izjava oevidaca
navodi na zakljuak da se sve to desilo sjevernije, u blizini Zvornika.

42. Prema izvoru iz meunarodnih snaga, opisuje se da je u subotu, 15. jula, kad je pre-
mjeten iz Simia u Bratunac, prolazio pored fudbalskog igralita u Novoj Kasabi. Na
fudbalskom terenu je vidio niz od 100 pari cipela i ruksaka. Nedugo zatim vidio je trak-
tor sa prikolicom, na kojoj su bili leevi. Otprilike 500 metara dalje vidio je jo jednu go-
milu cipela i opreme od oko 20-40 ljudi. Ovdje je vidio kamion-dizalicu koji je nosio
leeve. Na kraju, vidio je i beivotno tijelo u udubljenju na cesti.

43. Satelitske fotografije koje je snimila Vlada SAD-a, o kojima postoje brojni izvjetaji,
a i predstavljene su Savjetu za sigurnost, pokazuju etiri velike parcele svjee kopane
zemlje i tragove kamiona na poljanama pored Nove Kasabe. Svaka parcela je veliine
oko 100m2 u podruju za koje se smatra da je masovna grobnica. Druge fotografije po-
kazuju iste parcele nekoliko dana prije, kad zemlja nije dirana, postoje i fotografije na
kojima se vidi nekih 600 zarobljenika na poljani.

44. Od 14. avgusta 1995. godine, MKCK izvjetava da je zaprimio 10.000 zahtjeva za
pronalazak nestalih od njihovih lanova obitelji nakon pada Srebrenice. Donoenju za-
kljuaka o broju nestalih na osnovu ovih statistika se mora prii s dozom opreza, jer po-
stoje dupli zahjevi za pronalazak nestalih, a osim toga, rijeeni sluajevi nisu uvijek
prijavljeni MKCK-u. Dramatian kontrast je da je MKCK uspio pristupiti svega 164 za-

511
robljenika. Takoer su tu i izvjetaji da su stotine mukaraca mobilizirane u vojsku
Vlade BiH, ali taan broj je nepoznat.

H. Problem silovanja

45. U bolnici u Tuzli je zabiljeen velik broj sluajeva silovanja. U jednom sluaju, dje-
vojica od 14 godina je poinila samoubistvo nakon to su je silovali srpski vojnici. U
drugom potvrenom sluaju, 19-godinja rtva je silovana na putu do borbene linije, i
to u medicinskom konvoju. Prema raznim izvjetajima, dok je konvoj ekao blizu bor-
bene linije, vojnici bosanskih Srba su se ukrcali na vozila u potrazi za sestrom odree-
nog oficira bosanske armije. Jedna ena svjedoi da su je izveli iz autobusa i ispitivali
o tome, a onda je vratili u autobus bez da su je povrijedili. Postoji i izvjetaj da je druga
ena, koja je radila kao medicinska sestra u autobusu, poslije nje izvedena. Bila je od-
sutna nekoliko sati i vratila se u loem stanju, tvrdei da su je trojica vojnika bosanskih
Srba silovali. Postoje i drugi izvjetaji o silovanjima i otmicama, ali samo je nekoliko
konkretnih sluajeva.

I. Situacija u Tuzli

46. Otprilike 13. jula prognanici su poeli pristizati u Tuzlu. Iako je za njih osigurano
11.000 mjesta za smjetaj u kolektivnim centrima oko Tuzle, Vlada BiH je insistirala na
tome da se svi prognanici transportuju u zranu bazu. U okolici baze se nalaze mine,
sama baza nema sklonite, a ni sanitarnu opremu ni izvor vode za prognanike. Iako su
meunarodne organizacije podigle atore i dovezle ostalu opremu u zranu bazu, to
nije bilo dovoljno za sve pridole prognanike. 14. jula, vlasti su se sloile da se novo-
pridoli smjeste u dostupna sklonita, a prognanici koji su ve bili u bazi su transpor-
tovani u kolektivne centre. Do 17. jula, procijenjeno je da je oko 17.200 prognanika
smjeteno u kolektivne centre, dok ih je 5.800 ostalo u zranoj bazi u Tuzli.

47. Mnogi od prognanika su osobe koje su se selile vie puta i ivjele su ve u Srebrenici
kao prognanici u vrijeme kad je ona pala. To su ljudi iz ruralnih podruja, koji su navikli
na stabilan, statian nain ivota, pa stalno uznemiravanje na njih ima posebno trauma-
tian efekat. Razoarani su i osjeaju se izdanima jer meunarodna zajednica nije uspjela
da ih zatiti, unato uvjeravanjima da e biti zatieni u sigurnim utoitima.

48. Lokalne vlasti razmatraju sredstva putem kojih bi se osigurao stalan smjetaj za ci-
jele obitelji i time im se pruio osjeaj sigurnosti. Ovim putem se zajednica povezuje i
tradicionalni nain ivota se moe opet uspostaviti.

49. Sudbina mukaraca je uzrok velike zabrinutosti njihovih obitelj i prijatelja. Nesta-
nak tako velikog broja predstavlja specifine praktine probleme u drutvu u kome do-
miniraju mukarci i gdje ene gotovo u potpunosti zavise od mukaraca za sredstva za
ivot. Jedna ena je poinila samoubistvo skoivi u jezero sa svoje dvoje djece jer joj je
mu nestao.

512
50. Lokalne vlasti, lokalne nevladine organizacije i voe srpskog naroda su Specijal-
nom izvjestitelju prijavili zlostavljanje i fizike napade na srpsko stanovnitvo u malim
selima blizu Tuzle. Srbi tvrde da osjeaju prijetnju od velikog broja pridolih progna-
nika koji su se tu nastanili. U Simin Hanu su kue nekoliko srpskih obitelj opljakane i
spaljenje, a prema izvjetajima, lokalne vlasti su vrlo malo uinile po tom pitanju. U Ja-
senicama Srbina su ubili nepoznati poinitelji dok su pripadnici lokalne policije to po-
smatrali. Gradonaelnik Tuzle i guverner Kantona osuuju takvo ponaanje, pa su
izdali specijalno nareenje policiji da se pridrava zakona. Takoer su preduzeli mjere
da se oteenima nadoknadi gubitak.

J. Zakljuci

51. Postoje znaajni direktni i indirektni dokazi da su se masovna pogubljenja deavala,

kako pojedinaca tako i manjih grupa ljudi. Kad su u pitanju masovna pogubljenja velikog
broja ljudi odjednom, dosad prikupljeni dokazi govore u prilog zastraujuem zakljuku da
se i to deavalo. Daljnji zakljuci, posebice kad se govori o ukupnom broju pogubljenih i o
sudbini onih za koje se ne zna gdje su, ne mogu se donijeti bez pristupa teritoriji pod kon-
trolom de facto vlasti bosanskih Srba, istrage navodnih mjesta dogaaja, ekshumacije leeva
i njihove obdukcije, kao i bez pristupa dodatnim informacijama o nestalima.

52. Postoje vjerodostojni izvjetaji o tome da su vojnici bosanskih Srba silovali ene.
Prikupljene informacije govore da se ovo nije deavalo masovno. Ipak, tu je i injenica
da velik broj silovanja nije prijavljen.

53. U kontekstu oruanih sukoba civili su bili meta granatiranja i ostalih oblika vojnih ak-
tivnosti, koje su rezultirale smru ili ranjavanjem. Ratni zarobljenici su zlostavljani i, po
svemu sudei, pogubljeni tokom bezobzirnog krenja meunarodnog humanitarnog prava.

54. injenica da je hiljade ljudi nestalo je predmet velike zabrinutosti. Bilo je nemogue
potvrditi izvjetaje o tome da su oni zarobljeni.

55. Postoje jasni dokazi o tome da su ljudi fiziki napadani, a i pouzdani izvjetaji o
tome da su ih tukli, naguravali, i to esto veoma brutalno.

56. U brojnim situacijama ponaanje prema stanovnitvu bilo je nehumano i poniavajue.

57. Primjetno je potpuno ignorisanje psihikog stresa stanovnitva, uzrokovano pro-

gonom iz Srebrenice, posebno u odnosu na prekidanje rodbinskih odnosa, prijatelj-
stava i uope veza u zajednici.

58. Postoje i vjerodostojni izvjetaji o pljakanju i unitavanju imovine Muslimana

nakon pada Srebrenice.

59. Prema indicijskim dokazima, dolazilo je do napada odmazde prema bosanskim Sr-
bima, civilima koji ive u Tuzli, od prognanika Muslimana iz Srebrenice.

513
K. Preporuke

60. Od vitalne je vanosti da se ove istrage nastave i da se u tu svrhu dobije pristup te-
ritorijama pod kontrolom de facto vlasti bosanskih Srba. Informacije dobivene iz voj-
nih izvora, a koje su bitne za otkrivanje sluajeva povrede meunarodnih humanitarnih
zakona, trebaju biti dostupne kompetentnim tijelima Ujedinjenih naroda, a posebno
Meunarodnom sudu za zloine na podruju bive Jugoslavije.

61. De facto vlasti bosanskih Srba trebaju hitno dostaviti podatke o prebivalitu hiljada
ljudi koji su, prema izvjetajima, jo uvijek nestali.

62. MKCK mora dobiti pristup mjestima gdje su ovi zarobljenici smjeteni.

63. Meunarodna zajednica mora uloiti znatne napore kako bi se osigurala prava pro-
gnanika da se sigurno i dostojanstveno vrate u svoje domove.

64. Meunarodna zajednica treba odmah pruiti pomo i finansijsku podrku kako bi
se prognanicima pomoglo da ponovo sagrade svoj ivot. Posebnu panju treba posve-
titi izgradnji trajnog smjetaja za ove iseljene osobe.

65. Lokalne vlasti u Tuzli treba da nastave sa naporima da se adekvatno ispotuju

prava srpske manjine.

66. Javile su se brojne optube protiv UNPROFOR-a u Srebrenici, koje je nemogue po-
tvrditi zbog raznih ogranienja i prepreka. Treba provesti istragu pod meunarodnom
supervizijom kako bi se ovi navodi potvrdili.

II. KONCEPT SIGURNIH ZONA

A. Razvoj koncepta

67. Specijalni izvjestitelj je Komisiji za ljudska prava podnio prvi izvjetaj o situaciji ve-
zanoj za ljudska prava na teritoriji bive Jugoslavije 28. avgusta 1992. godine
(E/CN.4/1992/S-1/10). U njemu je veliku panju posvetio politici etnikog ienja
provoenog uglavnom nad muslimanskim stanovnitvom i katolicima na teritoriji
Bosne i Hercegovine pod kontrolom bosanskih Srba. Tvrdei da ljudi pod prijetnjom et-
nikog ienja ne moraju traiti utoite van drave ako imaju dovoljno zaliha hrane
i medicinsku njegu, kao i, naravno, ako im se zagarantuje sigurnost, Specijalni izvje-
stitelj je u svom drugom izvjetaju predloio da se treba aktivno raditi na konceptu si-
gurnih zona68 na teritoriji Bosne i Hercegovine (E/CN.4/1992/S-1/10 od 27. oktobra,
paragraf 25(b)). Specijalni izvjestitelj je u izvjetaju od 17. novembra 1992. godine
(A/47/666, paragraf 142) predloio hitno uspostavljanje sigurnih zona unutar Bosne i
68
Mogunost stvaranja internih utoita za izbjeglice bila je tema aktivne diskusije na razliitim forumima. Koncept zatienih
zona je predloio Meunarodni komitet Crvenog kria krajem 1992. godine; vidjeti, inter alia, Saeci humanitarnih aktivnosti
MKCK-a u bivoj Jugoslaviji (godinji izvjetaji MKCK novosti) 1991 juli 1995. godine, MKCK DP (1995) 6b, str. 9; Spaava-
nje ivota - Specijalna broura MKCK-a, eneva, april 1995. godine, str. 7.

514
Hercegovine. Slian prijedlog se moe nai i u njegovom izvjetaju od 10. februara 1993.
godine (E/CN.4/1993/50, paragraf 269., preporuka 1(b)), uz preporuku da UNPRO-
FOR treba imati pravo na intervenciju u sluajevima povrede ljudskih prava (paragraf
269., preporuka 1(e)).

68. U svom izvjetaju od 5. maja 1993. godine (E/CN.4/1994/3, paragraf 94 (c)), Spe-
cijalni izvjestitelj je, u odgovoru na rezluciju 819 Savjeta za sigurnost (1993), predloio
da se koncept sigurnih zona proiri i primijeni na ostala podruja Bosne i Hercego-
vine, posebice na Gorade i epu. Specijalni izvjestitelj je definisao svrhu sigurnih zona
kao podruja gdje e ljudima biti obezbijeena hrana i lijekovi koji im trebaju na mje-
stima gdje im je sigurnost zagarantovana (E/CN.4/1994/47 od 17. novembra 1993.
godine, paragraf 14).

69. Cilj prvobitnih sigurnih zona, kako je predloio specijalni izvjestitelj, je oigle-
dno bio da se obezbijedi privremeno rjeenje za problem izbjeglica. Meutim, Savjet
za sigurnost u rezoluciji 819 (1993) od 16. aprila 1993. godine je odluio da uspostavi si-
gurnu zonu u Srebrenici, zbog stalnih napada paravojnih snaga bosanskih Srba na ci-
vile u tom podruju. Sigurna zona je trebala biti izuzeta od svih vojnih napada ili bilo
kakvih neprijateljskih djelovanja (paragraf 12). U ovu svrhu, od sekretara se trailo
da hitno preduzme korake kako bi se pojaalo prisustvo UNPROFOR-a u Srebrenici i
okolnim podrujima, a njihov zadatak bi bio da nadgledaju situaciju vezanu za huma-
nitarnu pomo i ljudska prava u tom podruju (paragraf 15). Zatita sigurnih zona nije
spomenuta. U rezoluciji 824 (1993) od 6. maja 1993. godine (paragraf 23), po kojoj se
osnivaju sigurne zone u Sarajevu, Tuzli, epi, Goradu i Bihau, Savjet za sigurnost je
objavio spremnost na razmatranje i usvajanje svih dodatnih mjera, s namjerom pot-
pune implementacije rezolucije, koje bi se mogle posmatrati i kao mogua namjera da
se vojno suzbiju napadi na sigurne zone. U rezoluciji 836 (1993) od 4. juna 1993. go-
dine, Savjet za sigurnost je odluio da ispotuje potrebe sigurnih zona, tako to e pro-
duiti mandat UNPROFOR-a i time suzbiti napade na same zone. Dozvoljena je i
upotreba zranih snaga kao podrka UNPROFOR-u u sprovoenju mandata.

70. Generalni sekretar je u svom izvjetaju od 11. marta 1994. godine (S/1994/291), ve-
zanom za rezoluciju 900 Vijea sigurnosti (1994), razmotrio mogunost proirenja kon-
cepta sigurnih zona kako bi obuhvatile Maglaj, Mostar i Vitez. UNPROFOR je smatrao
taj korak neprilinim kad su Mostar i Vitez u pitanju, ali je razmatran kao mogu za Ma-
glaj. Vijee za sigurnosti je bilo detaljno izvjetavano o situaciji u Maglaju, ali taj grad
nikad nije proglaen sigurnom zonom.

71. Generalni sekretar je detaljno obrazloio diskusiju o sigurnim zonama u svom iz-
vjetaju od 9. maja 1994. godine (S/1994/555), vezano za rezoluciju 844 Vijea sigur-
nosti (1993). Definicija prvobitnog koncepta sigurnih zona koju je izloio generalni
sekretar bila je bazirana na bitnim rezolucijama Vijea sigurnosti, gdje se sigurne zone
definiraju kao podruja zatiena od vojnih napada i bilo kakvih neprijateljskih dej-
stava ivotni status i sigurnost stanovnitva, i gdje je osiguran nesmetan priliv huma-
nitarne pomoi civilnoj populaciji (S/1994/555, paragraf 2). uzevi u obzir dogaaje
koji su uslijedili nakon usvajanja rezolucija o sigurnim zonama, generalni sekretar je za-

515
kljuio da efikasna implementacija koncepta sigurnih zona zavisi od pristanka svih
upletenih strana (paragraf 12). Daljim razmatranjem dvosmislenosti mandata UN-
PROFOR-a u sigurnim zonama, zakljuio je da zadatak nije da se odbrani odreeno
geografsko podruje, nego da se zatiti civilno stanovnitvo u pojedinim sigurnim zo-
nama od vojnih napada i ostalih neprijateljskih dejstava, uz prisustvo (UNPROFOR-
ovih) postrojbi, i, ako je potrebno, primjenom zranih vojnih snaga, u skladu sa
dogovorenim procedurama (paragraf 16). Zakljuak generalnog sekretara bio je da je
koncept sigurnih zona privremeni mehanizam kojim se ranjiva populacija moe za-
tititi dok se eka na definitivan politiki dogovor (paragraf 30).

72. Generalni sekretar je takoer vie puta skretao panju na nedostatke sadanjeg kon-
cepta sigurnih zona69. Vjerovao je da samo dogovori proizali iz pregovora imaju pri-
liku biti implementirani. Generalni sekretar je dalje naglasio potrebu da reim sigurnih
zona moraju prihvatiti obje strane (S/1994/1389, paragraf 41). U izvjetaju od 1. de-
cembra 1994. godine, a koji je vezan za rezoluciju 950 (1994) Savjeta za sigurnost, spo-
menuo je da je koncept sigurnih zona efikasnije primijenjen u epi i Srebrenici nego
u drugim podrujima. U ova dva podruja, obje zaraene strane su pristale na sklapa-
nje primirja, dolazak UNPROFOR-ovih postrojbi, ad hoc demilitarizaciju i ostale mjere
ukljuujui, posebice, jasan prestanak ograniavanja pristup sigurnim zonama
(S/1994/1389, paragraf 3).

73. Generalni sekretar je u izvjetaju od 30. maja 1995. godine (S/1995/444) naglasio da
je UNPROFOR-ova sposobnost da sprovede svoj mandat u sigurnim zonama, a po-
sebice da sprijei namjerne napade na ta podruja, uveliko ograniena uroenim ne-
dostacima reima sigurnih zona (paragraf 35). Generalni sekretar za tu situaciju
okrivljuje ne samo vojne snage bosanskih Srba, nego i Armiju RBiH zbog naruavanja
statusa sigurnih zona. Priloeni su primjeri vezani za Tuzlu, Sarajevo i Biha (paragraf
37).

74. Prema razmatranjima Vijea sigurnosti, koncept sigurnih zona je prerastao iz obi-
nih nezatienih sklonita za raseljene osobe, u stvarno sklonite za prognanike i druge
civile, koji bi tu trebali biti zatieni, ako treba i silom, od posljedica rata koji je u toku.
Na nesreu naseljenih u sigurnim zonama, prema samoj definiciji ova podruja nisu
pruila zatitu od stanja opsade koje je nastupilo usljed kontinuiranih napada vojnih
snaga bosanskih Srba.

B. Implementacija koncepta

75. Prijedlozi Specijalnog izvjestitelja, vezani za uspostavljanje sigurnih zona unutar

teritorije Bosne i Hercegovine, dodatno su navedeni u njegovom estom periodinom
izvjetaju (E/CN.4/1994/110 od 21. februara 1994. godine). U tom izvjetaju on je za-
kljuio sljedee:

69
Vidjeti, inter alia, S/1994/1389 za 1. decembar 1994. godine i S/1995/444 za 30. maj 1995. godine

516
Uspostavljanje prve sigurne zone nije odobreno do aprila 1993. godine, gotovo 6 mje-
seci nakon to je Specijalni izvjestitelj dao preporuku. Sigurne zone u BiH, posebice u
Sarajevu, veinom su veoma pretrpane, bez dovoljno osnovnih ivotnih sredstava
hrane i lijekova, i meta su bezobzirnog granatiranja i vojnih napada. U velikoj mjeri te
zone su sigurne samo na papiru.

76. Ova analiza e se bazirati na preporukama koje su date u izvjetajima nakon fe-
bruara 1994.godine, i na odlukama, kao i koracima preduzetim ka implementaciji kon-
cepta sigurnih zona. Obzirom na te da sami koncept sigurnih zona, kako ga je shvatio
Specijalni izvjestitelj, pretpostavlja prisustvo snaga za zatitu ljudi, preporuke o UN-
PROFOR-u su vezane za iste o sigurnim zonama.

77. Vijee sigurnosti je bilo svjesno da sigurne zone (uspostavljene prema njegovim
odlukama) nisu pruile sigurnost stanovnitvu, generalni sekretar je u svojim izvje-
tajima upozorio na to da nema napretka kad je ovo u pitanju.

78. Situacija u Goradu je rezultirala prvom upotrebom zrane podrke protiv kopne-
nih meta vojske bosanskih Srba 10. i 11. aprila 1994. godine NATO (Organizacija Sje-
vernoatlantskog Pakta) je ve prijetio intervencijom u februaru 1994., izjavivi da e
neposlunost po pitanju povlaenja teke artiljerije u radijusu od 20km od centra Sara-
jeva rezultirati zranim napadima u roku od 10 dana od 10. februara 1994.godine. Ge-
neralni sekretar je zatraio dodatnu podrku od NATO-a, koji je podruje oko Gorada
proglasio iskljuenom zonom 22. aprila 1994. godine70.

79. Prema preporuci generalnog sekretara, NATO je proglasio dodatne iskljuene zone
oko epe, Srebrenice, Bihaa i Tuzle71.

80. Vijee sigurnosti je zatrailo da sve provokativne aktivnosti sa bilo ije strane, u i oko
sigurnih zona, prestanu. Takoer je estoko osudilo granatiranje, te pjeadijske i arti-
ljerijske napade na sigurnu zonu Gorade, i zahtijevalo njihov momentalan presta-
nak. Pozvalo je sve ukljuene da preduzmu korake kako bi se osiguralo potovanje
statusa sigurnih zona (Predsjednikova izjava, S/PRST/1994/14, 6. april 1994. go-
dine). U rezoluciji 913 (1994) od 22. aprila 1994. godine. Vijee sigurnosti je jo jednom
osudilo neprijateljska dejstva koja su u toku u sigurnoj zoni Gorada.

81. Vijee sigurnosti je zatrailo da se odmah zakljui primirje izmeu Vlade Republike
Bosne i Hercegovine i bosanskih Srba u Goradu i diljem teritorije Republike Bosne i
Hercegovine. Pozvalo se na generalnog sekretara da preduzme mjere koje e osigurati
da e UNPROFOR biti u stanju da, u granicama raspoloivih resursa, nadgleda situa-
ciju u Goradu, kao i potivanje primirja, a i rasputanje vojnih snaga u Goradu. Vi-
jee sigurnosti je zatrailo povlaenje vojnih snaga i naoruanja na udaljenost koju bi
odredio UNPROFOR, tako da vie ne predstavljaju prijetnju statusu Gorada kao si-
gurne zone (rezlucija 913 (1994) Vijea sigurnosti, od 22. aprila 1994. godine).

70
Izvjetaj generalnog sekretara vezano za rezoluciju 908 (1994), S/1994/1067, 17. septembra 1994.godine

71
Izvjetaj generalnog sekretara vezano za rezoluciju 844 (1993), S/1994/555, 9. maja 1994. godine

517
82. U izvjetaju od 10. juna 1994. godine (E/CN.4/1995/4), predatom nakon napada na
sigurnu zonu Gorade u aprilu 1994. godine, Specijalni izvjestitelj je jo jednom pre-
poruio da se sigurne zone uine zaista sigurnima i efikasnima. Specijalni izvjestitelj ta-
koer je podrao zakljuke do kojih je doao generalni sekretar u svom izvjetaju od 9.
maja 1994. godine (S/1994/555), u kome generalni sekretar smatra da se sigurne zone
trebaju definisati tako da UNPROFOR moe, u granicama resursa kojima raspolau,
pruiti efikasnu i vjerodostojnu zatitu stanovnitvu unutar zone, to znai da treba
posvetiti potrebnu panju gusto naseljenim dijelovima sigurnih zona. Apelovalo se na
znatno prisustvo UNPROFOR-a kako bi se umanjio rizik daljih napada, a i iz blizine na-
dziralo ponaanje prema lokalnom srpskom stanovnitvu.

83. Vijee sigurnosti apelovalo je na sve stranke ukljuene u sukob u Bosni da sara-
uju sa UNPROFOR-om u njegovim naporima ka osiguranju implementacije rezolu-
cija o sigurnim zonama. Vijee sigurnosti zahtijevalo je da se sve stranke, kao i svi
ostali ukljueni u sukobe, maksimalno suzdre i obustave sva neprijateljska dejstva u
i oko sigurnih zona. Vijee sigurnosti zatrailo je da generalni sekretar da dodatna
uputstva o nainima implementacije koncepta sigurnih zona, i da ohrabri UNPRO-
FOR, zajedno sa bosanskim strankama, da nastave sa naporima ka postizanju dogo-
vora o jaanju samih reima sigurnih zona (rezolucija 959 (1994) od 19. novembra 1994.
godine).

84. Generalni sekretar naglasio je potrebu za demilitarizacijom sigurnih zona i uspo-

stavljanjem reima koji bi bio u skladu sa enevskim konvencijama od 12. avgusta 1949.
godine i njihovim Dodatnim protokolima iz 1977. godine (S/1994/1389 od 1. decem-
bra 1994. godine).

85. U rezoluciji 998 (1995) od 16. juna 1995. godine, Vijee sigurnosti zahtijevalo je da
bosanski Srbi dozvole nesmetan pristup Sarajevu cestovnim prometom. Takoer je zah-
tijevalo da sve stranke u potpunosti potuju status sigurnih zona, a posebno je nagla-
ena potreba da se obezbijedi zatita civilnog stanovnitva u njima.Vijee sigurnosti je
posebice naglasilo potrebu da se demilitarizuju sigurne zone i njihovo neposredno
okruenje, i ohrabrilo je generalnog sekretara da intenzivira napore ka postizanju do-
govora oko naina demilitarizacije. Vijee sigurnosti je odluilo da odobri dolazak veeg
broja osoblja UNPF/UNPROFOR-a, za ak do 12.500 dodatnih trupa (jedinice za brzo
djelovanje).

86.U rezoluciji 1004 (1995) od 12. jula 1995, Vijee sigurnosti zahtijevalo je da vojska
bosanskih Srba prekine ofanzivu i da se odmah povue iz sigurne zone Srebrenica. Vi-
jee sigurnosti je takoer trailo da sve stranke u potpunosti potuju status Srebrenice
kao sigurne zone. Dalje je zahtijevalo da sve stranke dozvole nesmetan pristup Srebre-
nici, kako bi UN-ov visoki komesar za izbjeglice i ostale meunarodne humanitarne
organizacije tamo otile. Vijee sigurnosti je zatrailo da generalni sekretar upotrijebi
sva raspoloiva sredstva da bi se ponovo uspostavio status sigurne zone u Srebrenici,
te je apelovalo na sve sukobljene strane da sarauju s njim.

518
C. Zakljune primjedbe

87. Sigurne zone koje su Ujedinjeni narodi uspostavili u Bosni i Hercegovini ne mogu
se izjednaiti sa zatienim zonama u smislu meunarodnog humanitarnog prava, jer
su bazirane na provedenom zahtjevu da zaraene strane prestanu sa napadima na ta
podruja72. Desilo se to da je implementiran koncept uspostavljanja mira kao da se radi
jednostavno o konceptu ouvanja mira.

88. Definicija sigurnih zona, koju je dao generalni sekretar, jednaka je onoj koju je dalo
Vijee sigurnosti u svojim rezolucijama. Sigurne zone su posmatrane kao utoita gdje
e se stanovnitvo zatititi od posljedica rata, kao i od samih ratnih dejstava. Meutim,
treba imati na umu da nije postojala namjera da sama ta podruja budu zatiena. Oni
koji su imali najvie koristi od sigurnih zona su civili. Ipak, efikasna zatita civilnog
stanovnitva nije se mogla obezbijediti bez jasno definisanog podruja koje treba za-
tititi.

89. Generalni sekretar konstantno je naglaavao potrebu da se pregovorima doe do

sporazuma vezano za sigurne zone. Meutim, oigledno je da za vojsku bosanskih Srba
takva vrsta sporazuma nije prihvatljiva, jer je jedan od njihovih stratekih ciljeva bio da
se pregaze istone enklave Srebrenice, epe i Gorada. Mora se spomenuti da prego-
vori vezani za potivanje statusa sigurnih zona, koje je sproveo UNPROFOR sa pjea-
dijskim sektorima zaraenih strana, nisu bili uspjeni. Bitno je spomenuti da se uspjelo
doi do dogovora kad su u pitanju Srebrenica i epa. Meunarodni posmatrai nikad
nisu potvrdili navode da je vojska vlade BiH izvodila vojna dejstva iz te dvije enklave.
A upravo su Srebrenica i epa postale rtvama napada vojske bosanskih Srba. Ovo do-
kazuje da je jedini pristup kojim bi se stanovnitvu tih podruja osigurala neophodna
zatita dosljedno provoenje u djelo koncepta sigurnih zona.

90. Kao rezultat gore navedenog, sigurne zone su veim dijelom bile sigurne samo na
papiru. Tokom svog postojanja, sigurne zone su bile metom napada razliitog in-
tenziteta, to je neizbjeno dovelo do patnje civilnog stanovnitva. Konvoji humani-
tarne pomoi su blokirani, a medicinske evakuacije su provoene uz mnoge potekoe.

91. Koncept sigurnih zona nije implementiran kao to je specijalni izvjestitelj preporu-
io. Iako su sigurne zone formirane, i UNPROFOR je dobio mandat da ih zatiti, Vijee
sigurnosti je oklijevalo da odobri primjenu sile kako bi se zaustavili napadi na njih. Vi-
jee nije odobrilo ni dolazak dodatnih trupa koje je generalni sekretar smatrao neop-
hodnima da bi se osigurala potpuna implementacija UNPROFOR-ovog mandata73.

92. Kada se diskutuje o konceptu sigurnih zona, treba imati na umu da se formiranje ta-
kvih podruja mora smatrati privremenim rjeenjem, s ciljem rjeavanja politikih pi-
tanja i problema vezanih za humanitarnu pomo. Ovaj koncept ne moe se smatrati
zamjenom za trajni mirovni sporazum.
Ovo miljenje se odnosi na ono to je Yves Sandoz izjavio u Stvaranje sigurnih zona, u Saecima humanitarnih aktivnosti
72

MKCK-a, fusnota 1.

73
Izvjetaj generalnog sekretara vezano za rezolucije Vijea sigurnosti 982 (1995) i 987 (1995), S/1995/444, 30. maja 1995., paragraf 64.

519
93. Sigurne zone u BiH su pruile bar djeliminu zatitu velikom broju lokalnih stano-
vnika i prognanika. Bez obzira na to, neodlunost meunarodne zajednice i prolongi-
ranje rata doveli su do kolapsa tog koncepta. Pad Srebrenice i epe donijeli su tragediju,
izgubljene ljudske ivote i ozbiljne povrede ljudskih prava stanovnika tih podruja. U
isto vrijeme, potkopan je kredibilitet Vijea sigurnosti, Generalnog sekretara, kao i ci-
jelog sistema Ujedinjenih naroda.

III. SASTANAK U SEGEDINU

94. Specijalni izvjestitelj je nekoliko puta pokuao uspostaviti kontakt sa vlastima Sa-
vezne Republike Jugoslavije, s namjerom da posjeti zemlju i otvori predstavnitvo u
Beogradu, to je esto predlagala i Komisija za ljudska prava (najskorije u paragrafima
36 i 46 rezolucije 1995/89). Posljednji zahtjev je upuen u pismu datiranom 28. aprila
1995. godine, naslovljenom na ministra vanjskih poslova, od koga nije dobiven nikakav
odgovor. Treba spomenuti da, iako Specijalnom izvjestitelju nije odobren posjet dravi,
vlasti Savezne Republike Jugoslavije su u pismu datiranom 12. juna 1995. godine poz-
vale visokog komesara za ljudska prava da posjeti zemlju kako bi se upoznao sa situa-
cijom vezanom za ljudska prava tamo.

95. Poto nije dobio dozvolu od Savezne Republike Jugoslavije, Specijalni izvjestitelj se
obratio predstavnicima lokalnih nevladinih organizacija, posebice iz Beograda i Voj-
vodine, s ciljem da organizuje sastanak u Segedinu (Maarska). Cilj sastanka je trebao
biti da Specijalni izvjestitelj prikupi iz prve ruke informacije o situaciji vezanoj za ljud-
ska prava u Federalnoj Republici Jugoslaviji. Na sastanku, 8. i 9. jula 1995. godine su-
djelovali su predstavnici 32 nevladine organizacije. Drugi sastanci vezani za Sandak
i Kosovo su planirani za kasnije.

96. Prije nego to je otputovao na sastanak, Specijalni izvjestitelj je primio relevantne po-
datke iz vie izvora, ukljuujui nevladine organizacije, organizacije za odnose izmeu
drava, agencije UN-a, pojedince, kao i podatke koje su prikupili terenski odjeli Cen-
tra za ljudska prava. U dokumentaciji su se posebno isticali sljedei navodi: nepravil-
nosti u pravnom sistemu, ukljuujui nedostatak nezavisnog sudstva; nepravilnosti u
graanskim zakonima; diskriminaciju na bazi etnike i nacionalne pripadnosti, sa po-
sebnim osvrtom na obrazovanje i zaposlenje; ogranienja aktivnosti nezavisnih pri-
vrednih udruenja; ogranienja slobode medija i dominaciju medija koje sponzorira
drava; sistematsko potiskivanje kulturnog nasljea; i deportaciju graana i pojedinaca
koji dolaze u Federalnu Republiku Jugoslaviju u potrazi za sklonitem. Na sastanku u
Segedinu se dodatno razgovaralo o ovim navodima, koji su i potvreni. Specijalni iz-
vjestitelj je takoer obavijeten da su svi prisutni predstavnici nevladinih organizacija
zagovarai ideje da se sankcije protiv Savezne Republike Jugoslavije ukinu jer imaju ne-
gativan uticaj na implementaciju zakona o ljudskim pravima u toj zemlji.

520
A. Sudski proces

97. U dokumentaciji i na sastanku u Segedinu izneseni su izvjetaji o ozbiljnim nepra-

vilnostima u sudskim procesima. ini se da ovakva situacija prevladava irom terito-
rije Savezne Republike Jugoslavije, za to su primjeri suenje generalu Vladi
Trifunoviu i hapenje i pritvor gosp. Vojislava eelja.

98. General Trifunovi, bivi elnik JNA (Jugoslavenske narodne armije), smjeten u
Varadinu (Hrvatska), osuen je na 11 godina zatvorske kazne, nakon ega su slijedile
dvije oslobaajue presude za isti zloin. Sudije koji su ga oslobodili navodno su od-
stranjeni iz sudske komore nedugo nakon to su presude donesene. Na sudovima Sa-
vezne Republike Jugoslavije se generalu sudilo zato to nije koristio neophodnu vojnu
silu i zato to je prihvatio primirje.

99. Hapenje Vojislava eelja, voe Stranke radikala, i nekoliko lanova njegove or-
ganizacije, koje se desilo 3. juna 1995. godine, jo je jedan primjer koji su neki izvori na-
veli. Parlamentarni imunitet optuenika je navodno suspendovan na nain koji je u
sukobu sa zakonom. Nadalje, u izvjetajima se navodi i da je policija maltretirala op-
tuenika.

100. Situacija na Kosovu je razlog za zabrinutost, posebice zbog arbitrarnih hapenja,

predugog trajanja zatvorske kazne prije suenja, policijska brutalnost za vrijeme prit-
vora i pristrasnost u sudskim procesima. Najbolji primjer je sudski proces protiv 44
biva policajca, Albanca. Ove osobe su optuene za ugroavanje teritorijalnog integri-
teta drave i stavljeni su u vezu sa neprijateljskim aktivnostima protiv drave (Krivi-
ni zakon Jugoslavije, poglavlje 15, lanovi 116 i 136). Svi su privedeni u decembru
1994. godine i zadrani u pritvoru dok istraga nije dovrena u februaru 1995. Zadrani
su due od zakonom dozvoljenog perioda od 72 sata, bez da je optunica protiv njih po-
dignuta, a nisu informisani o svojim zakonskim pravima na advokata. Optunice su po-
dignute 6. marta 1995. godine. Tokom prvobitnog pritvora, zahtjev je odbijen onima
koji su traili advokata. Nekoliko izvora navode da su optueni fiziki zlostavljani, po-
niavani i verbalno maltretirani za vrijeme pritvora.

B. Zakon o dravljanstvu

101. Specijalni izvjestitelj je zaprimio podatke da postoje ozbiljne nedosljednosti kad je

u pitanju zakonski odreeno pravo na sticanje dravljanstva i njegovo praktino ostva-
rivanje, s tim da je nejasno definisana podobnost i pravo na albu.

102. Nadalje, sudionici sastanka u Segedinu su izrazili zabrinutost oko posljednje ver-
zije nacrta zakona o dravljanstvu. Od 1993. godine razmatrano je nekoliko verzija na-
crta. Ova najskorija, ako bude prihvaena i implementirana, e Ministarstvu unutarnjih
poslova dati diskreciono pravo da odreuje graanski status pojedinca, ukljuujui i
pravo da revidira i ponovo razmatra dravljanstva izdata za vrijeme Socijalistike Fe-
derativne Republike Jugoslavije.

521
103. Drugi problemi oko dravljanstva vezani su za mijeane brakove i nesigurnost
samog postupka dobivanja dravljanstva u Saveznoj Republici Jugoslaviji za graane
bivih jugoslavenskih republika koje ne pripadaju vie Saveznoj Republici Jugoslaviji.

C. Nezavisni privredni sindikati

104. lanovi nezavisnih privrednih sindikata su podloni diskriminaciji, na koju ve

postoji osvrt u ovom izvjetaju (E/CN.4/1995/57, paragraf 88). Prema jednom izvoru,
postoje sluajevi gdje su lanovi sindikata otputeni s posla zbog aktivnosti u sindi-
katu. Primjer ovoga je otputanje dva lana industrijskog sindikata u Aleksincu. Prema
drugim izvorima, u februaru 1995. godine tri pojedinca su pozvani u policijsku stanicu
u Mitrovici na ispitivanje o sudionicima u trajku rudara. lanovi sindikata su zabri-
nuti zbog zakona koji reguliu njihove aktivnosti, prema Zakonu o trajku, on je za-
branjen u drutvenim preduzeima.

D. Sloboda medija

105. Mediji u Federalnoj Republici Jugoslaviji navodno su uglavnom pod kontrolom

drave. Ovo se postie otputanjem novinara, ogranienjem zaliha papira i zabranom
distribucije. Glavne televizijske kue su u vlasnitvu i pod kontrolom drave. Otpu-
tanje urednitva Borbe, beogradskih dnevnih novina, je primjer ove situacije. Kao re-
zultat otputanja, urednitvo je osnovalo novine Naa borba, ije je sjedite u uredu
Nezavisnog privrednog sindikata, zbog nemogunosti nalaenja unajmljenih prostorija.
Dogaaji vezani za incident u Borbi su opisani u izvjetaju Specijalnog izvjestitelja od
16. januara 1995. godine (E/CN.4/1995/57, paragraf 90); situacija se nije oevidno po-
boljala.

106. Nezavisni magazini takoer imaju problema sa redovnom nabavkom papira. Ma-
troz, u vlasnitvu drave, sa sjeditem u Sremskoj Mitrovici, jedini je proizvoa pa-
pira za tampanje. Ovo omoguava dravi da kontrolie distribuciju papira, i, navodno,
papirom se opskrbljuju magazini koji podravaju vladu. Distribucija je takoer pro-
blem jer je pod monopolom asopisa sklonih dravnoj vlasti.

107. Specijalni izvjestitelj je zaprimio podatke o okolnostima vezanim za Fondaciju

Soro u Jugoslaviji. Formalna procedura za registraciju Fondacije Soro navodno nije
dovrena. Ovo se iskoristilo kao zakonski temelj prema kojem su aktivnosti Fondacije
na sudu osporene. Njihov ured i dalje posluje, ali prema izvjetajima, bankovni rauni
su im blokirani. Zatvaranje ove organizacije imalo bi ozbiljne posljedice za medije, po-
sebno za tampu. Fondacija Soro subvencionira cijenu Nae borbe i finansijski pomae
nezavisne magazine kupovinom papira.

108. Na Kosovu novinare maltretiraju, arbitrarno hapse i konfiskuju im opremu. Ne-

davan primjer ovoga, o kojem je nekoliko izvora izvijestilo, desio se 27. juna 1995. go-
dine, kad je albanski novinar i bivi urednik Radio Pritine uhapen u Pritini. Kua mu

522
je pretraena, a paso i diktafon konfiskovani. Openito, vlasti ne priznaju nikakvo al-
bansko medijsko udruenje novinara.

E. Diskriminacija manjina u vezi s obrazovanjem

109. Etnike i nacionalne manjine su i dalje nezadovoljne edukacijskim sistemom. ini

se da sistemom vieg obrazovanja upravlja drava. Primjer ovoga je nain na koji se
biraju rektori, koji je navodno politiziran. Rektore bira komisija ije lanove su djeli-
mino imenovala dravna tijela.

110. Postoje izvjetaji da je na svim nivoima obrazovanje manjina na maternjem jeziku

sistematski eliminisano. Broj odjeljenja je smanjen, a materijali na maternjem jeziku,
kao i predmeti od vanosti za pripadnike manjina, su ogranieni. U nekim sluajevima,
kompletan obrazovni program je premjeten na podruja gdje ima malo ili nimalo pri-
padnika manjina. U najozbiljnijim sluajevima, policijskom intervencijom je zabranjena
nastava, a nastavnici su zlostavljani i uhapeni.

111. Situacija bugarske manjine se nije poboljala otkad se spomenula u izvjetaju Spe-
cijalnog izvjestitelja od 16. januara 1995. godine (E/CN.4/1995/57, paragrafi 92-97).
Postoje pritube o tome da se vri pritisak na uenike da ne odaberu bugarski kao ma-
ternji jezik, o redukciji bugarskog plana i programa, smanjenju broja odjeljenja, i o pre-
mjetanju kola u gradove gdje nema bugarske populacije. etiri srednje kole u
Dimitrovgradu su zatvorene, a uenici premjeteni u Pirot, gdje nije obezbijeen do-
datni bugarski plan i program.

112. Maarska i hrvatska manjina takoer imaju potekoa u odravanju edukacijskog

sistema prihvatljivog za njihovo kulturno nasljee. Maarska manjina u Vojvodini tvrdi
da je u velikom broju kola gdje se nudio maarski plan i program, sad njegov obim
smanjen na neprihvatljiv nivo. Primjer ovoga je premjetanje Pedagokog instituta iz
Subotice u Sombor i zatvaranje predkolske ustanove u Rumenku. Nadalje, u kolama
koje su preostale, u planu i programu nema predmeta o maarskoj historiji, knjie-
vnosti, muzici i geografiji.

F. Potiskivanje kulturnog nasljea

113. Prema izvjetajima, sve su manjine suoene sa diskriminacijom i nasiljem protiv nji-
hovih kulturnih i religijskih institucija. Postoje i tvrdnje da su svi kulturni spomenici
manjina u Dimitrovgradu i Bosilgradu uniteni, a ponovna izgradnja nije dozvoljena.
Navodno se u aprilu i maju 1995. godine desilo 12 incidenata koji ukljuuju nasilje pro-
tiv katolikog svetenstva ili njihove imovine. Bugarska manjina tvrdi da im je obu-
stavljen dotok materijala vezanih za kulturu putem konfiskacije na granici. Tu su i
izvjetaji da se zahtijeva upotreba irilinog pisma za sva slubena pitanja, a u svim
sudskim procesima dominira srpski jezik, bez obzira na maternji jezik onih koji su
ukljueni u proces.

523
G. Nasilna mobilizacija izbjeglica

114. Specijalni izvjestitelj je zaprimio vie izvjetaja o deportaciji velikog broja ljudi sa
teritorije Savezne Republike Jugoslavije na teritorije tzv. Republike Srpska Krajina i
tzv. Republike Srpske, kako bi bili nasilno mobilisani u vojne aktivnosti, to je krenje
lana 33, paragraf 1, Konvencije o statusu izbjeglica, kao i Kaznenog zakona Savezne
Republike Jugoslavije (lan 156, paragraf 1), a u vezi sa otmicama osoba pod meuna-
rodnom zatitom.

115. Navodno je ta kampanja poela 11. juna 1995. godine, kad su pripadnici UNPRO-
FOR-a uzeti kao taoci, i provodila se u svim regijama Savezne Republike Jugoslavije.
Uglavnom su mobilisani mukarci sa teritorija bosanskih Srba, iji izbjegliki status nije
regulisan. Meutim, postoje i izvjetaji da su mukarci sa dravljanstvom Savezne Re-
publike Jugoslavije, kao i Muslimani, takoer mobilisani. Dva primjera mobilizacije dr-
avljana su sluajevi Dejana Mrdalja iz Aleksinca (Srbija) i Sae Visatckog iz Rume
(Srbija). Oba ova pojedinca su posjedovali dokumentaciju o dravljanstvu FRJ, a Saa
Visatcki je izvrio i obavezu vojne slube u SRJ.

116. Jo jedan primjer o kojem je nedavno stigao izvjetaj je sluaj gosp. Branka Liine,
dravljanina Savezne Republike Jugoslavije, kojeg je lokalna policija mobilisala 20. juna
1995.godine u njegovom domu u Iniji. Svojoj porodici je iz Bihakog depa javio da je
prikljuen vojnoj jedinici armije tzv. Republike Srpske.

117. Po primitku izvjetaja o prisilnom vraanju izbjeglica, Specijalni izvjestitelj je ape-

lovao, u pismu datiranom 22. juna 1995. godine, na vlasti SRJ da obustave ovakvu pra-
ksu. U odgovoru naslovljenom na visokog komesara za ljudska prava, datiranom 17.
jula 1995., ambasador Savezne Republike Jugoslavije u enevi je naveo da, kao rezul-
tat sankcija i velikog broja izbjeglica u FRJ, pojedinci koji su tu nastanjeni poinjavaju
zloine bez znanja vlasti. U vezi s tim, vlasti organizovano kontroliu osobe koje nemaju
dravljanstvo SRJ i nisu dobili status izbjeglice. Nadalje, Ministarstvo unutarnjih po-
slove Republike Srbije je dalo izjavu 24. juna 1995. godine, prema kojoj je odreeni,
iako mali, broj greaka poinjen u identifikaciji i implementaciji odgovarajuih mjera,
to se ispravlja putem kontrole.

118. U svjetlu ove izjave, nasilna mobilizacija je prestala nakon to su organizacije za

ljudska prava provele informativnu kampanju. Ministarstvo unutarnjih poslova navo-
dno sainjava spisak dravljana SRJ koji su mobilisani, a neki su se uspjeli vratiti.

119. Ovu situaciju jo gorom ini navodna nemogunost vojno sposobnih mukaraca,
uglavnom iz mijeanih brakova, da reguliu svoj izbjegliki status, bez obzira na inje-
nicu da su njihove ene i djeca to uspjeli. Na ovaj problem se Specijalni izvjestitelj osvr-
nuo u svom izvjetaju od 16. januara 1995. godine (E/CN.4/1995/57, paragraf 83). Od
tada nije bilo oevidnog progresa vezano za ovo.

524
H. Crna Gora

120. Prema primljenoj dokumentaciji i zapisniku sa sastanka u Segedinu, situacija ve-

zana za ljudska prava u Crnoj Gori se djelimino popravila. Nema indikacija o znaaj-
noj ili sistematskoj diskriminaciji u Crnoj Gori, a kultura bazirana na koegzistenciji je
preivjela uprkos turbulentnim deavanjima. ini se da se stav vlasti prema novinarima
popravio. Opstrukcija jedinog nezavisnog magazina u Crnoj Gori, Monitor, je prestala,
kao i prijetnje bombakog napada na njihove prostorije. Ipak, tu su i dalje pitanja oko
naina na koji se sudski organi ponaaju prema novinarima i medijima. Specijalni iz-
vjestitelj je informisan o optunici i suenju novinarima, kao to je sluaj gosp. Bajovia
iz Belog Polja, koji je, pod optunicom za separatizam, osuen na 6 mjeseci zatvorske
kazne, a sada je na uvjetnoj slobodi.

I. Logor Tarin u Bosni i Hercegovini

121. Za vrijeme sastanka u Segedinu, Specijalni izvjestitelj je primio na znanje podatke

o postojanju logora Tarin u BiH, kojim upravlja vlada. Izraena je zabrinutost za sud-
binu nekoliko stotina pojedinaca koji su zarobljeni u toj ustanovi ve tri godine. Prema
izvjetajima, prava koja zarobljenicima treba da garantuju enevske konvencije nisu
ispotovana, niti su zarobljenici imali pravo na sudski proces. Lokalne vlasti, kao uvjet
za oslobaanje ovih ljudi, zahtijevaju priblino isti broj Muslimana koji su nestali iz tog
podruja za vrijeme srpske ofanzive.

J. Zakljuci i preporuke

122. Specijalni izvjestitelj smatra posao i ulogu nevladinih organizacija vitalnim za raz-
voj potovanja i zatite ljudskih prava i prava pojedinaca u Saveznoj Republici Jugo-
slaviji. Specijalni izvjestitelj apeluje na vladu da preduzme mjere kako bi se osigurao
nesmetan rad nevladinih organizacija na svojoj teritoriji.

123. Specijalni Izvjestitelj moli Vladu Bosne i Hercegovine da odmah pusti na slobodu
sve zarobljene u logoru Tarin, a koji nisu imali pravo na sudski proces.

IV. OPI ZAKLJUCI O MANDATU SPECIJALNOG IZVJESTITELJA

124. Mandat Specijalnog izvjestitelja, definisan relevantnim rezolucijama Komisije za ljud-

ska prava, sainjen je od irokog spektra inovativnih elemenata koji nisu prisutni u drugim
slinim mandatima. Ovo se posebno odnosi na to da je Specijalnom izvjestitelju odobreno
da provede istragu ne samo o povredama ljudskih prava, nego i povredama humanitarnog
zakona. Od njega se trailo da u meuvremenu podnese onoliko izvjetaja koliko smatra
da je potrebno. Njegovi izvjetaji su predstavljeni ne samo Komisiji za ljudska prava, nego
i Savjetu za sigurnost, kao i Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju, preko gene-
ralnog sekretara. Kako bi se podrao njegov mandat, organizovane su i terenske operacije.

525
125. Ipak, mandat Specijalnog izvjestitelja je imao ozbiljan nedostatak: onaj koji obino
imaju mandati specijalnih izvjestitelja. Odgovorna tijela Ujedinjenih naroda, izuzev Ko-
misije za ljudska prava, nisu obavezna da reaguju na preporuke specijalnih izvjestite-
lja. Za ovaj mandat su od posebne vanosti Vijee sigurnosti i Meunarodna
konferencija za bivu Jugoslaviju. Ovakva situacija predstavlja problem kad se uzme u
obzir da se Komisija po pravilu sastaje samo jednom godinje. Rezultat toga je da Spe-
cijalni izvjestitelj ne moe efikasno utjecati na odluke i aktivnosti koje bi sprijeile po-
vrede ljudskih prava. Ovaj problem je usko vezan za poziciju komisija unutar sistema
UN-a, to takoer ujee na ulogu koju igraju ljudska prava u tom sistemu.

126. Mandat takve vrste nije prikladan za rjeavanje probema povrede ljudskih prava
kakvi postoje u Bosni i Hercegovini. Kako bi se ljudska prava efikasno branila potrebna
je promptna akcija. Zbog toga je Specijalni izvijestitelj miljenja da se problem prirode
mandata u zemljama zahvaenim ratom treba preispitati.

127. Mandat Specijalnog izvjestitelja moe biti koristan ovakav kakav jeste samo u osta-
lim zemljama na teritoriji bive Jugoslavije, gdje nema vojnih aktivnosti. Bilo je pri-
mjetno da je, kad su vlade bile spremne na saradnju sa Specijalnim izvjestiteljem, bilo
mogue ne samo djelovati kako bi se pomoglo rtvama povrede ljudskih prava, nego
i intervenisati kao i preduzeti preventivne mjere.

128. Vanu ulogu odigrala je terenska operativa za ljudska prava. Operativu treba oja-
ati i postaviti na stabilniji finansijski poloaj. U isto vrijeme, sva tijela Ujedinjenih nNa-
roda treba da sarauju kako bi se osigurao pristup posmatraima na sve teritorije koje
obuhvata mandat Specijalnog izvjestitelja. UN ne smije ni tolerisati, ni prihvatiti situa-
ciju u kojoj vlasti odbijaju da sarauju sa mahenizmima za zatitu ljudskih prava, koje
je imenovala Komisija.

129. Stav odgovornih vlasti prema osnovnim ljudskim pravima i relevantnim rezolu-
cijama Komisije i ostalih organa UN-a treba da se smatra testom njihove dobre volje.
Stepen do kojeg zainteresovane stranke primjenjuju odluke organa UN-a pokazuje ne
samo predanost principima meunarodnog reda i mira, nego i kredibilitet same orga-
nizacije.

526
 Aneks:
POPIS SVIH PERIODINIH IZVJETAJA O LJUDSKIM PRAVIMA NA
TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE KOJE JE PODNIO GOSPODIN TADEUSZ
MAZOWIECKI, SPECIJALNI IZVJESTITELJ KOMISIJE ZA LJUDSKA PRAVA

Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-11/9 od 28. 8.1992. godine

Izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je podnio gosp. Ta-
deusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na osnovu para-
grafa 14. rezolucije Komisije 1992/S-1/1 od 14. augusta 1992. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na politiku etnikog ienja vezana za Bosnu i Hercegovinu,

Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. Takoer je vezan za zatvaranje, pogubljenja, nestanke,
faktore koji doprinose krenju ljudskih prava i tekoe koje utjeu na funkcioniranje
humanitarnih organizacija.

Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-1/10 od 27. 10.1992. godine

Izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je podnio gosp. Ta-
deusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na osnovu para-
grafa 15. rezolucije Komisije 1992/S-1/1 od 14. augusta 1992. godine

Izvjetaj o drugoj posjeti bivoj Jugoslaviji

Izvjetaj broj A/47/666-S/24809 od 17.11.1992. godine

Izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je podnio gosp. Ta-
deusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na osnovu para-
grafa 15. rezolucije Komisije 1992/S-1/1 od 14. augusta 1992. godine i odluke Vijea za
ekonomska i socijalna pitanja 1992/305.

Ovaj izvjetaj se odnosi na opu situaciju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, s po-
sebnim osvrtom na razaranje vjerskih objekata i silovanje kao znaajku etnikog i-
enja, te ostale ratne zloine i humanitarnu krizu.

Izvjetaj broj E/CN.4/1993/50 od 10.2.1993. godine

Izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je podnio gosp. Ta-
deusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na osnovu para-
grafa 14. rezolucije Komisije 1992/S-1/1 od 14. augusta 1992. godine

Ovaj izvjetaj pokriva cijelu teritoriju bive Jugoslavije, s posebnim osvrtom na Bosnu i Her-
cegovinu, i to na smaknua, arbitrarna hapenja, silovanje i probleme djece, prisilno pre-
seljenje stanovnitva, napade na nevojne ciljeve i humanitarnu krizu; aneksi se odnose na
bespravna masovna smaknua i izvjetaj tima strunjaka koji su istraivali silovanja.

527
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/3 od 5.5.1993. godine

Izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je podnio gosp. Ta-
deusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na osnovu para-
grafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februara 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na etniko ienje istonih enklava, navode vezane za Vla-
dinu ofanzivu u decembru i januaru 1993. godine, prisilno iseljavanje stanovnitva na
istoku, prisilno novaenje, situaciju Srba u Tuzli.

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/4 od 19.5.1993. godine

Drugi periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februar 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na etniko ienje od vojnih snaga bosanskih Hrvata i po-
gubljenja snaga Vlade BiH na podruju Viteza.

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/6 od 26.8.1993. godine

Trei periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februara 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na opu situaciju u Sarajevu, ukljuujui upotrebu osnovnih

sredstava za ivot kao oruja u ratu, blokade humanitarne pomoi, viktimizaciju onih
kojima je potrebna posebna njega i zatita i ubrzano raspadanje pravnog sistema.

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/8 od 6.9.1993. godine

etvrti periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji
je podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska
prava, na osnovu paragrafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februara 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Mostaru, ukljuujui etniko ienje, arbi-

trarna hapenja i upotrebu civila kao meta vojnih napada.

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/47 od 17.11.1993. godine

Peti periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februara 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Saveznoj Repu-

blici Jugoslaviji, s posebnim osvrtom na arbitrarna smaknua i etniko ienje, arbi-

528
trarno hapenje, dravljanstvo, protjerivanja, unitavanje imovine, situaciju sa medi-
jima itd.

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/110 od 21.2.1994. godine

esti periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 32. rezolucije Komisije 1993/7 od 23. februar 1993. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na cijelu teritoriju bive Jugoslavije, sa posebnim osvrtom na

problem nestajanja ljudi, situaciju s djecom, prethodne preporuke.

Izvjetaj broj E/CN.4/1995/4 od 10.6.1994. godine

Sedmi periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji
je podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava,
na osnovu paragrafa 37. rezolucije Komisije 1993/7 od 9. marta 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Goradu.

Izvjetaj broj E/CN.4/1995/10 od 4.8.1994. godine

Osmi periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 37. rezolucije Komisije 1993/7 od 9. marta 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u centralnoj Bosni i podruju Mostara, te Sarajevo,

Mostar, Biha, aktivnosti meunarodnih agencija i organizacija, podruja pod kontro-
lom snaga bosanskih Srba i Biva Jugoslavenska Republika Makedonija.

Izvjetaj broj A/49/641-S/1994/1252 od 4.11.1994. godine

Deveti periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji
je podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava,
na osnovu paragrafa 37. rezolucije Komisije 1993/7 od 9. marta 1994. godine i odluke
Vijea za ekomska i socijalna pitanja 1994/262 od 22. jula 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na generalnu situaciju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sa-

veznoj Republici Jugoslaviji i Bivoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji.

Specijalni izvjetaj o medijima E/CN.4/1995/54 od 13.12.1994. godine

Izvjetaj Specijalnog izvjestitelja podnesen na osnovu rezolucije Komisije 1994/72.

Ovaj izvjetaj se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Saveznu Republiku Jugoslaviju i

Bivu Jugoslavensku Republiku Makedoniju, s posebnim osvrtom na meunarodne aktivnosti.

529
Izvjetaj broj E/CN.4/1995/57 od 9.1.1995. godine

Deseti periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je
podnio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 37. rezolucije Komisije 1993/7 od 9. marta 1994. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Saveznu Republiku Jugo-

slaviju i Bivu Jugoslavensku Republiku Makedoniju, s posebnim osvrtom na nestanke
i terenske operacije.

Izvjetaj broj E/CN.4/1996/3 od 21.4.1995. godine

Periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je pod-
nio gosp. Tadeusz Mazowiecki, Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 42. rezolucije Komisije 1995/89

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u Banjoj Luci, s posebnim osvrtom na dogaaje koji
su prethodili i slijedili nakon februara 1995. godine, ukljuujui prisilni rad i proceduru
odlazaka.

Izvjetaj broj E/CN.4/1996/6 od 5.7.1995. godine

Periodini izvjetaj o situaciji ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, koji je pod-
nio gosp. Tadeusz Mazowiecki , Specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava, na
osnovu paragrafa 42. rezolucije Komisije 1995/89 od 8. marta 1995. godine

Ovaj izvjetaj se odnosi na situaciju u zapadnoj Slavoniji nakon hrvatske ofanzive

1.5.1995. godine i situaciju u Bosni i Hercegovini, s posebnim osvrtom na Sarajevo, po-
vrede ljudskih prava u sigurnim zonama, Banju Luku, centralnu Bosnu i Hercegovinu
i Mostar.

530
POPIS KRATICA S OBJANJENJIMA

AFP Agence France-Presse Francuska nacionalna novinska agencija

AIM Alternativna informativna mrea, novinska agencija novinara biveJugoslavije
APZB Autonomna pokrajina zapadna Bosna, samoproglaena i nepriznata oblast u vrijeme
rata u Bosni i Hercegovini
Armija RBiH Armija Republike Bosne i Hercegovine, u ovim izvjetajima se ponekad za
Armiju RBiH koristi i termin Vladine snage ili snage Vlade Republike Bosne i Hercegovine
BJR Makedonija Biva Jugoslavenska Republika Makedonija
CNN Cabel News Network Kablovska mrea vijesti, amerika nacionalna televizijska stanica
CSCE Commission on Security and Cooperation in Europe Komisija za sigurnost i surdanju u
Europi (Helsinka komisija vlade Sjedinjenih Amerikih Drava)
DM Deutsche Mark Njemaka marka
ECMM European Community Monitoring Mission Promatraka misija Europske zajednice
ECOSOC Economic Social Council Ekonomsko socijalno vijee Ujedinjenih naroda
EUAM European Union Administration in Mostar Administracija Europske unije u Mostaru
HDZ Hrvatska demokratska zajednica, politika stranka u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini
HOS Hrvatske oruane snage vojna formacija koja je djelovala na poetku rata u Hrvatskoj
HVO Hrvatsko vijee obrane vojska bosanskohercegovakih Hrvata
HRTV Hravtska radiotelevizija
HTV Hrvatska televizija
HVIDRA Hrvatski vojni invalidi domovinskog rata
ICFY International Conference on Former Yugoslavia Meunarodna konferencija o bivoj Ju-
goslaviji
IDC Informativno dokumentacioni centar
ILO International Labour Organization Meunarodna organizacija rada
JNA Jugoslavenska narodna armija
LDK Lidhja Demokratike e Kosovs Demokratska liga Kosova, politika stranka na Kosovu
MKCK Meunrodni komitet Crvenog kria, mogua je i engleksa kratica ICRC (International
Comity of Red Cross)
MRTV Makedonska radio-televizija
MSF Mdecines Sans Frontires Lijenici bez granica, meunarodna medicinsko-humanitarna
organizacija
NATO North Atlantic Treaty Organization Sjevrnoatlantska ugovorna organizacija vojni
savez demokratskih drava Europe i Sjeverne Amerike
ONASA Osloboenje novinska agencija Sarajeva nezavisna novinska agencija iz Sarajeva
OSCE Organisation for Security and Cooperation in Europe Organizacija za sigurnost I suradnju
u Europi
PTPP - Post-traumatski poremeaj ponaanja
PZPR Polska Zjednoczona Partia Robotnicza Poljska ujedinjena radnika partija, komunistika
(socijalistika) partija Polsjke koje je upravljala dravom od 1948. do 1989. godine
RSK Republika Srpska Krajina, samoproglaena oblast u Hrvatskoj koja je od 1991. do 1995.
godine bila pod kontrolom lokalnog srpskog stanovnitva
RTVBiH Radio-televizija Bosne i Hercegovine
RTVS Radio-televizija Srbije

531
SDA Stranka demokratske akcije, politika stranka u Bosni i Hercegovini i u Srbiji (Sandak)
SDS Srpska demokratska stranka, politika stranka u Bosni i Hercegovini
SFRJ Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija
SPO Srpski pokret obnove, politika stranka u Srbiji
SPS Socijalistika partija Srbije, politika stranka u Srbiji
SRJ Savezna Republika Jugoslavija
SSSR Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika
TANJUG Telegrafska agencija nove Jugoslavije, dravna novinska agencija iz Beograda
TO Teritorijalna odbrana
UN United Nations Ujedinjeni narodi
UNCHR - United Nations Commission on Human Rights Komisija Ujedinjeniha naroda za ljud-
ksa prava
UNCIVPOL United Nations Civil Police civilna policija Ujedinjenih naroda, dio UNPROFOR-
a koji je bio rasporeen u Republici Hrvatskoj nakon potpisivanja Mirovnog plana, formacija
od 530 meunarodnih policajaca
UNDP United Nations Development Program Razvojni program Ujedinjenih naroda
UNHCR United Nation Higher Commissioner for Refugees Visoki komesarijat Ujedinjenih nar-
oda za izbjeglice Agencija UN-a za izbjeglice
UNICEF United Nations Childrens Fund Fond Ujedinjenih naroda za brigu o djeci
UNMO United Nation Military Observers Vojni promatrai Ujedinjenih naroda
UNOV United Nations Office at Vienna Ured Ujedinjenih naroda u Beu
UNPA zone United Nations Peace Agreement zone UN zone Mirovnoga plana zone po kojim
je UNPROFOR bio rasporeen u Republici Hrvatskoj prema odredbama Mirovnog plana koji je
potpisan poetkom janura 1992. godine u Sarajevu
UNPF United Nations Peace Forces Mirovne snage Ujedinjenih naroda
UNPROFOR United Nation Protection Forces mirovne snage Ujedinjenih naroda u Bosni i
Hercegovini
WFP World Food Programme Svjetski program hrane Agencija UN-a za pomo gladnom
stanovnitvu
WHO World Helth Organisation Svjetska zdravstvena organizacija, dio UN-a

532
SADRAJ

RIJE IZDAVA ................................................................................................................................5

Stjepan Mesi: LJUDSKA PRAVA JUER, DANAS, SUTRA .........................................................7

Nataa Kandi: VELIKAN KOJI JE UZBUNIO SVIJET..................................................................11

TADEUSZ MAZOWIECKI BIOGRAFIJA.....................................................................................12

PISMO OSTAVKE ...............................................................................................................................17

Politika etnikog ienja

Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-11/9 od 28. 8.1992.godine .............................................................19

Etnika ienja - cilj rata

Izvjetaj broj E/CN.4/1992/S-1/10 od 27. 10.1992. godine .........................................................39

Unitavanje kulturnog nasljea

Izvjetaj broj A/47/666-S/24809 od 17.11.1992. godine ................................................................53

Masovne egzekucije, silovanje i progoni

Izvjetaj broj E/CN.4/1993/50 od 10.2.1993. godine .....................................................................89

Progon iz istonih enklava

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/3 od 5.5.1993.godine ........................................................................163

Vitez, Ahmii, Mostar...

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/4 od 19.5.1993.godine ......................................................................183

Opsada Sarajeva
Izvjetaj broj E/CN.4/1994/6 od 26.8.1993. godine .....................................................................193

Mostar - razlog za zabrinutost

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/8 od 6.9.1993. godine .......................................................................205

Krenje ljudskih prava - ARBiH, HVO, VRS

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/47 od 17.11.1993. godine .................................................................213

Teror nad civilima

Izvjetaj broj E/CN.4/1994/110 od 21.2.1994. godine .................................................................261

Opsada sigurnosne zone Gorade

Izvjetaj broj E/CN.4/1995/4 od 10.6.1994. godine .....................................................................327

Centralna Bosna, Mostar, Sarajevo, Biha

Izvjetaj broj E/CN.4/1995/10 od 4.8.1994. godine .....................................................................333

Vojni napadi na civile

Izvjetaj broj A/49/641-S/1994/1252 od 4.11.1994. godine........................................................341

Sloboda medija u opasnosti

Specijalni izvjetaj o medijima E/CN.4/1995/54 od 13.12.1994. godine ..................................399
Zastraivanje i raseljavanje
Izvjetaj broj E/CN.4/1995/57 od 9.1.1995. godine .....................................................................435

Banja Luka - progon i prisilni rad

Izvjetaj broj E/CN.4/1996/3 od 21.4.1995. godine .....................................................................463

Napadi na osoblje Un-a

Izvjetaj broj E/CN.4/1996/6 od 5.7.1995. godine ......................................................................473

Genocid u Srebrenici
Izvjetaj broj E/CN.4/1996/9 od 22.8.1995. godine ....................................................................503

POPIS KRATICA S OBJANJENJIMA ...........................................................................................531

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

342.7 (497.1) 1992-1995 (047)

MAZOWIECKI, Tadeusz
Izvjetaji 1992-1995 / [Tadeusz] Mazowiecki ;
[prijevod Demir Alihodi . . . [et. al.]
ilustracije Mevludin Ekmei]. - Tuzla :
Univerzitet ; Sarajevo :
Istraivako-dokumentacioni centar, 2007. - 539
str. ilustr. ; 29 cm

ISBN 978-9958-9544-3-6

COBISS.BH-ID 16038150

Knjiga se ne prodaje.
Slobodan download na www.untz.ba i www.idc.gov.ba