In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str.

722 

IN MEMORIAM
MARIJAN CIPRA (1940. 2008.)

Prisjeanja i podsjeanja

Na dodiru apolinijskoga i dionizijskoga, logi-

koga i alogikoga, svjesnoga i nesvjesnoga, for-
me i onoga materijalnoga, u toj dubini ovjeko-
va bia rjeava se pitanje odluke za filozofira-
nje, odluke za ivot to bou proaresij.
M. Cipra

U Zagrebu je 2. svibnja 2008. u 68. godini ivota, nakon duge i te-

ke bolesti, umro Marijan Cipra, jedan od najveih, a istodobno i jedan od
najsamosvojnijih hrvatskih filozofa 20. stoljea. Roen je u Zagrebu 22.
kolovoza 1940., gdje je maturirao na Klasinoj gimnaziji, a godine 1964. di-
plomirao filozofiju i komparativnu knjievnost na Filozofskome fakultetu.
Iste je godine postao asistentom Vladimira Filipovia na Katedri za povijest
filozofije. Otac mu je bio poznati hrvatski skladatelj Milo Cipra, a djed tako-
er poznati jezikoslovac Franjo Cipra, susroitelj dvaju hrvatskih pravopisa.
Drugi mu je djed, onaj po majci, bio istaknuti hrvatski fiziar Stanko Hondl.
K tomu Cipra je bio u rodu i s filologom Arminom Paviem.
U novijoj hrvatskoj filozofiji Cipra zauzimlje posve iznimno, posve iz-
dvojeno mjesto. Na em se osniva takva prosuda?
Bacimo li makar i letimian pogled na Ciprin ivot u cjelini te na nje-
gov filozofski rad, lako emo razabrati da u toj cjelini sredinje mjesto za-

 Vidi
B. Marotti, Bibliografija radova Marijana Cipre, u zborniku Vrijeme meta-
morfoza: Uz Metamorfoze metafizike Marijana Cipre, Matica hrvatska, Zagreb, 2009., str.
169178.
 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

uzimlje Ciprino glavno djelo, a takoer jedno od najvanijih djela hrvatske

filozofije 20. stoljea, njegova disertacija Metamorfoze metafizike, obranje-
na 25. lipnja 1975., a objavljena 1978. (drugo izdanje 1999.). Stoga Ciprine
radove moemo, posve grubo, podijeliti u dvije skupine, ili pak u dva razdob
lja: na one prije Metamorfoza i na one nakon Metamorfoza, pri em same
Metamorfoze ne pripadaju ni u jednu od tih skupina, nego ih valja izdvojiti
te utoliko uspostaviti i treu skupinu, naime skupinu koju ine samo one.
Prva se skupina spisa, ili prvo razdoblje, tj. ono do Ciprine disertacije, i
samo moe podijeliti na dva podrazdoblja: prvomu pripada nekoliko vrlo
ranih ili mladenakih Ciprinih priloga, pisanih i objavljenih prije negoli je
postao asistentom, pae i prije negoli je diplomirao (1963. 1964.), a drugo-
mu pak pet oveih lanaka, nastalih u vrijeme rada na disertaciji, te s njome
stoje u uskoj svezi. Uoiti je da je izmeu prvoga i drugoga podrazdoblja
(toga prvoga razdoblja) prolo neto vie od est godina u kojima Cipra
nije objavio nijedan rad (osim to je godine 1967. objelodanio prikaz knjige
Etiki problem u djelu Karla Marxa Milana Kangrge, i to na njemakome
jeziku u meunarodnome broju Praxisa, br. 2).
Slino se razdoblje utnje moe uoiti i nakon izlaska Metamorfoza, jer
je prvi lanak nakon njihova pojavljivanja Cipra objavio istom u drugoj polo-
vici osamdesetih godina, a primijetiti je takoer da se i to razdoblje nakon Me-
tamorfoza moe podijeliti na dva podrazdoblja: na lanke objavljene u drugoj
polovici osamdesetih i poetkom devedesetih godina, u kojima se Cipra po-
stavlja izrijekom negativno spram svake misaone negativnosti, tj. razotkriva
i ujedno prokazuje svaki onaj misaoni pokuaj koji u sebi nosi razgradnju,
razaranje, kakav god oblik destrukcije, te napokon na lanke i knjige obje-
lodanjene u posljednjih petnaestak godina ivota, gdje uporina toka Ciprinih
misaonih napora postaje neto to je sam nazvao kristocentrinou.
Prema tome, mogli bismo u Ciprinu ivotu i filozofskome djelovanju
razlikovati ovih pet razdoblja:
1. mladenaki radovi ili rani Cipra (1963. 1964., zapravo od 1962.)
2. radovi koji su nastali u vrijeme pisanja disertacije (1970. 1975.)
3. same Metamorfoze metafizike (recimo od obrane 1975. do objavlji-
vanja 1978.)
4. razgradnja razgradnje (1986. 1993., zapravo od 1985.)
5. kristocentrinost ili kasni Cipra (postupno ve od poetka de-
vedesetih, ali sve jasnije od sredine i od kraja devedesetih godina do
konca ivota).
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 

Pa kako je izgledao taj Ciprin misaoni razvoj? Prije svega, valja po-
najprije ustvrditi da svi Ciprini javni istupi, te utoliko i svi njegovi lanci
i knjige, od studentskih dana pa do posljednjih mjeseci ivota, neovisno o
odreenim (moguim) promjenama u njegovim nazorima, pokazuju stano-
vita zajednika obiljeja, neke istovjetne crte, koje se teajem svih tih godi-
na nisu mijenjale. Cipra je naime uvijek, svojom kritinou i izravnou,
a nadasve svojom hrabrou, iznenaivao one koji su ga sluali ili itali,
dovodei ih redovito u svojevrsno stanje posvemanje zbunjenosti, tako te
bi njegovi sluatelji i itatelji najee zanijemjeli pred misaonim izazovima
koje je pred njih postavljao.
Primjerice, Cipra je jo kao student sudjelovao na Prvome radnome
savjetovanju studenata filozofije, koje je od 4. do 8. travnja godine 1962.
odrano u Sarajevu, te je ondje proitao svoj prilog pod naslovom Miljenje
revolucije kao revolucija miljenja (taj je njegov prilog, zajedno s ostalim
izlaganjima, kao i s razgovorima koji su se vodili nakon pojedinih izlaganja,
objavljen godine 1964. u zborniku pod naslovom Prvo radno savjetovanje
studenata filozofije). Na tome je savjetovanju sudjelovalo i podosta tada
mlaih, a poslije poznatih naih filozofa, a i nekoliko njih koji su ve u to
doba imali znatan ugled. Usprkos tomu to je odreeni (marksistiki) mi
saoni obzor, unutar kojega su se kretala sva izlaganja, bio na neki nain pre-
utno pretpostavljen, pa je recimo jedna od glavnih tema toga savjetova-
nja bila razmatranje mogunosti i zadatka da se praksa postavi kao isklju-
ivi kriterij istinitosti revolucionarne teorije, Cipra se je u svome izlaganju
posve otvoreno postavio strogo kritiki (to ne znai puko kritizerski) spram
Marxa i marksizma, ustvrdivi meu ostalim da je sam taj spomenuti poku-
aj, tj. postavljanje prakse kao iskljuivoga kriterija istinitosti revolucionar-
ne teorije, u osnovi promaen, jer praktiki uspjeh ili neuspjeh neke akcije
ne govori nita o njenoj ljudskoj vrijednosti (str. 117), te napomenuvi pri
tome i to da je pomanjkanje jedne nove teorije vrijednosti najneugodni-
ji nedostatak marksizma (str. 116). K tomu, u naslovu njegova izlaganja
uoiti je takoer svezu miljenje revolucije, koja je uskoro postala zatit-
nim znakom jednoga filozofskoga smjera, pa i jednoga pristupa filozofiji,
koliko god da je sam Cipra bio vrlo daleko od takvih misaonih pokuaja.
Uostalom, u samome je naslovu nedvojbeno reeno na koji se nain ta sveza
uope moe primjereno razumjeti, tj. samo kao revolucija miljenja.
U tome razdoblju, tj. izmeu travnja 1962., kada je u Sarajavu odrao
spomenuto izlaganje, i objavljivanja samoga zbornika s toga savjetovanja
godine 1964., Cipra je u studentskome asopisu Kritika, kojemu je podna-
10 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

slov bio asopis za kulturu, umjetnost i drutvena pitanja, objavio jo tri

nevelika lanka, i to Filozofija i znanost (br. 1), Intelektualac i drutveni
angaman (br. 2) te Pononi koncert: (Zabiljeeno uz Muziki bienale)
(takoer br. 2, sve godine 1963.). Premda je asopis Kritika doivio slinu
sudbinu kao i mnogi drugi studentski asopisi, tj. pojavilo se svega nekoliko
brojeva, treba upozoriti na to da je veina priloga u tih nekoliko objavljenih
svezaka, uzme li se u obzir da je posrijedi studentski asopis, bila na zavid-
noj razini.
Tri navedena Ciprina priloga, ve samim svojim naslovima, upuuju na
odreeni krug tema kojima e Cipra biti trajno zaokupljen. To se prije svega
tie odnosa filozofije i znanosti, kojih se slinosti i razlike u lanku Filo-
zofija i znanost razmatraju na osnovi slinosti i razlika izmeu filozofskih i
znanstvenih pitanja. lanak pak Pononi koncert otvara jedno drugo, Cipri
takoer blisko podruje, naime filozofiju umjetnosti, u kojem poloaj umjet-
nosti i umjetnika u dananjem svijetu Cipra razmatra na primjeru glazbe.
Napokon lanak Intelektualac i drutveni angaman, u naslovu kojega kao
da se ogledaju problemi koji su tih godina bili posebice na dnevnome redu,
osim to se donekle, svojevrsnim propitivanjem jedne teme koju je osobito
volio marksizam, oslanja na Ciprino izlaganje godinu dana prije u Sarajevu,
ujedno tvori i nekovrsni prijelaz, pa i poveznicu s lankom Kontemplacija i
in, koji je dodue objavljen sedam godina poslije u Praxisu (br. 3, 1970.),
ali koji usporednim, no presroenim naslovom, a k tomu i razinom na kojoj
je u njem sam problem postavljen, kao da jo jednom, ovaj put meutim pod
novim vidikom, propituje navedeni odnos.
Tim je svojim lankom Cipra prekinuo sedmogodinju utnju te je u
iduih pet godina objavio jo etiri razmjerno velika ogleda. Iste je godine u
asopisu Encyclopaedia moderna (br. 13, 1970.) izaao njegov lanak o Ru-
dolfu Steineru pod naslovom Rudolf Steiner: Znanost unutarnjeg iskustva:
Antropozofija. Cipra je naime te godine na tribini Narodnoga sveuilita
grada Zagreba, u sklopu koje su se odravala predavanja o suvremenim
filozofskim pravcima, imao izlaganje o Rudolfu Steineru, a asopis Ency
clopaedia moderna odluio ga je objaviti jer obrauje temu koja je u nas,
osobito meu mlaim itaocima, manje poznata (str. 90). Time je ujedno
zapoela Ciprina suradnja s ovim asopisom, koja je potrajala sve do zabra-
ne njegova izlaenja (1976.).
Potom je godine 1971. u istome asopisu (br. 16) objavio lanak O ge
nezi ovjekove povijesti (rije je o izlaganju koje je Cipra odrao 19. oujka
1971. na skupu Hrvatskoga filozofskoga drutva pod naslovom Povijest i
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 11

kultura), a u Pitanjima je (br. 2122) objelodanio ogled Vidici jezika. Po-

tonji je zapravo bio Ciprin prilog raspravi koju je urednitvo spomenutoga
asopisa organiziralo na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 5. studenoga
1970., a u svezi s lankom Iva karia Govor i rad, koji je pak objavljen iste
godine u br. 15. U tome su razgovoru sudjelovali lanovi urednitva (Stanko
Posavec, Marija Peaki-aja, Darko Koliba, Josip Brki), a osim njih i Ivo
kari, Branko Vuleti, Josip Sili, Vladimir Ivir, Mladen Machiedo, Mari-
jan Cipra, Branko Despot i Duko Marovi. U dvobroju 2122 objavljeni su
pak prilozi ove sedmorice: Cipra, kari, Koliba, Brki, Despot, Vuleti,
Machiedo. Pripomenuti je da su ta dva lanka O genezi ovjekove po
vijesti i Vidici jezika koja su nastala nekako u isto vrijeme, uzajamno vr-
sto povezana, te da bi se moda moglo govoriti i o jednome lanku, objav-
ljenome recimo u dva dijela, jer se u njima doista raspravlja o istoj stvari,
razmotrenoj dodue pod dvama vidicima, ili pak o dvjema stranama istoga.
Napokon, godine 1975. u asopisu Delo (br. 2), u jednome svesku
posveenome Indiji, Cipra je objelodanio raspravu ri Aurobindo put in-
tegralne joge, u kojoj je rije o filozofskim pogledima indijskoga mislitelja,
a moda je bolje rei mudraca, r Aurobinda, posebice pak o njegovoj
knjizi The Life Divine (Boanski ivot). U tu se skupinu jo moe pribrojiti i
lanak Vrijeme filozofije, to je zapravo jedan ulomak iz Ciprine disertacije,
objavljen u posljednjem etverobroju asopisa Encyclopaedia moderna (br.
32333435, 1976.), kao i pogovor vlastitu prijevodu knjige Prilog zasni
vanju ontologije Nicolaia Hartmanna pod naslovom Ontologija Nicolaia
Hartmanna (1976.).
Za sve je te lanke, osobito za prvih pet, bitno uoiti da su nastali, do-
tino da su nastajali u vrijeme rada na disertaciji, te da ih bez poznavanja
disertacije nije lako razumjeti. tovie, veinu uvida koji se nalaze u tim
lancima, mogue je pronai i u samoj disertaciji, a gdjekada je Cipra poje-
dine dijelove tih lanaka, ili pak njihove vee ili manje odsjeke i ugradio
u svoje Metamorfoze metafizike. No utoliko, s druge opet strane, ti lanci
mogu pomoi boljemu razumijevanju samih Metamorfoza. Jamano, Meta-
morfoze ine u odreenome smislu vrhunac tih Ciprinih misaonih nastojanja
poduzetih krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina.
A u tome sam razdoblju, dakle izmeu obrane disertacije i njezina
izlaska, i sam upoznao Marijana Cipru. Bilo je to u jesen godine 1977. na

 Opirnije o tome vidi u mome lanku Ciprino razumijevanje jezika, u spomenutome

zborniku Vrijeme metamorfoza, str. 123151.

12 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

seminaru iz Aristotelove Metafizike. Cipra je u to vrijeme bio tzv. znan-

stveni asistent, a budui da je bio doktorirao, svi su oekivali njegov izbor
u docenta. Svoje je seminare, nakon to bi tkogod od sluaa odrao referat,
Cipra esto pretvarao u prava predavanja. Obiavao sam pojedina njegova
razmatranja i izvode zapisivati, tako da biljeke s tih, nazovimo ih tako,
seminara-predavanja uvam do dana dananjega. Mnogi su od tih zapisaka
i danas, kada ih listam nakon tridesetak godina, zadrali svjeinu i misaonu
poticajnost, kao primjerice ovaj: Praktina i pojetina filozofija najvie su
onda ako je ovjek najvie bie u kozmosu; ako meutim nije tako, tada is-
tom moe postojati qewra. Ili pak ovaj: Um je mo koja nas povezuje s
cjelinom svega to jest. (A i motto je ovomu prilogu uzet iz tih biljeaka.)
Kakav je pak bio Ciprin odnos prema sluaima u vlastitu seminaru,
te na to je polagao osobitu pozornost, moda moe ocrtati sljedea zgoda.
Bio sam se naime javio da odrim referat o jednome ulomku iz Aristotelove
Metafizike. Pri tome sam se nastojao strogo drati teksta i ukratko prikazati
Aristotelov izvod. Cipra je referat pohvalio, te je nakon nekoliko pitanja na-
stavio sa svojim izlaganjem, produbljujui nabaene probleme i povezujui
ih sa slinim razmatranjima i spoznajama u cjelokupnoj povijesti filozofije
(i inae bi mu esto odreeni tekst posluio samo kao polazite za daleko
ira i obuhvatnija razlaganja). Kada se meutim na kraju seminara nitko
nije javio da odri referat idui tjedan, Cipra mi je predloio da napiem jo
jedan referat za sljedei put. Pristao sam i pripremio novi referat. No ovaj
mi je put bilo ponestalo tofa, pa sam se, uvjeren da mi to ide od ruke,
a ponesen zacijelo i time to sam dobio jo jednu priliku, upustio u filo-
zofiranje. Cipra je odsluao referat, ali ga nije komentirao, nego je odmah
preao na vlastito izlaganje. Nakon seminara pozvao me je u svoju sobu
i poto smo razmijenili nekoliko uljudnih reenica, mirno me je zapitao:
Nego recite, koja je zapravo Vaa teza? Dakako da na upit nisam umio
odgovoriti. Bila mi je to dobra i nadasve potrebna lekcija. Na svoju sreu,
dobio sam ju dovoljno rano. Moglo bi se rei kratka pouka iz filozofije za
sve one koji se namjeravaju baviti tom strukom.
Otprilike godinu dana nakon to sam se susreo s Ciprom, izale su nje-
gove Metamorfoze metafizike. Naravno da se na ovome mjestu ne moe
govoriti o svim pitanjima i problemima o kojima ta knjiga raspravlja. Pri-
mjerice, Ciprina teorija, dotino filozofija vremena, ili pak njegov nauk o
modalnome bitku, moraju ovdje ostati po strani. Na njih je mogue samo
podsjetiti. Ipak, kada je rije o Metamorfozama, upozorio bih na nekoliko
stvari.
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 13

Prije svega, esto se moe uti pri razgovoru o Metamorfozama kako

je tu rije o Ciprinoj interpretaciji recimo Parmenida ili Heraklita, Platona
ili Aristotela. tovie, katkada se govori i o njegovoj interpretaciji grke
filozofije. Dakako da Ciprine Metamorfoze mogu posluiti kao svojevrstan
uvod u osnovne probleme grke filozofije, pa i kao neka vrsta prirunika
prilikom pripremanja ispita iz povijesti grke (i ne samo grke) filozofije.
Ipak, valja uoiti da uistinu nije rije o interpretaciji Parmenida ili Heraklita,
Platona ili Aristotela, pa ni o interpretaciji grke filozofije u cjelini, a narav-
no jo manje o prepriavanju iz grke filozofije, kako se je moglo uti na
sjednici na kojoj je Cipra trebao biti izabran u docenta (ovo je posljednje
valjda najvea besmislica koja se o toj knjizi moe rei, osim ako posrijedi
nije puka zloestoa).
Cipra openito nije imao dobro miljenje o pojmu interpretacije, u ko-
jem god znaenju tu rije uzeli: u onome svakodnevnome, u strogo jeziko-
znanstvenome, ili pak u smislu filozofske hermeneutike. Dapae, s ovom se
posljednjom nikako nije slagao. To se moe vidjeti na mnogim mjestima, i
u samim Metamorfozama, no evo jednoga navotka iz spomenutoga Ciprina
lanka O genezi ovjekove povijesti, koji dobro pokazuje kako je Cipra gle-
dao na hermeneutiku (str. 11): Ali hermeneutiki postupak, koliko se god
svojim pojmom prilagodio ivom toku same stvari, ipak ostaje jo uvijek
razdvojen na predmetnu povijesnu datost s jedne strane i subjekt inter-
pretacije s njegovim relativnim aspektom na drugoj strani. Hermeneutika
kao metoda povijesnih znanosti ostaje jo uvijek zarobljena relativizmom
odnosa subjekt-objekt. A upravo je protiv takva (spoznajnoga) relativizma
usmjereno itavo Ciprino filozofsko nastojanje. Stoga bi se moglo rei da
je pojam interpretacije protivan samomu duhu Ciprine filozofije. Utoliko
tzv. interpretacija Parmenida ili Heraklita, Platona ili Aristotela nije drugo
nego izlaganje vlastitih Ciprinih filozofskih stajalita, pri em se, grubo re-
eno, Cipra slui, ili pak koristi Parmenidom ili Heraklitom, Platonom
ili Aristotelom, i to doista kao svojevrsnim oruem; Cipra ih rabi, tako
rei, kao svojevrsne stube, koje sa svoje strane gledajui iz Ciprina ob-
zora vode izravno do Boga. A to se hermeneutike tie, sjeam se da mi
je jednom prilikom, kada smo se vraali zajedno s fakulteta, negdje na Ma-
rulievu trgu, ispred tadanjega PMF-a, u kojih desetak minuta do te mjere
iskritizirao taj i takav filozofski pristup da sam uistinu ostao zapanjen (valja
pripomenuti da smo se u to vrijeme na fakultetu, u razliitim seminarima,
podosta bavili hermeneutikom, a i sam je pojam interpretacije bio na visokoj
14 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

cijeni). Svoj je izvod zakljuio otprilike ovako: Ako je sve (samo) interpre-
tacija, onda filozofije zapravo nema.
Drugo na to bih ovdje elio podsjetiti, jest Ciprino shvaanje povijesti
filozofije, a posebice njezina razvoja ili kako je to Cipra volio rei nje-
zina bivanja. Rije je naravno o teoriji hebdomada, dotino o stavku da
se povijest filozofije odvija po hebdomadama, tj. da se pojedine filozofske
epohe smjenjuju svakih sedam stotina godina (Cipra je u svezi s time u
svojim Metamorfozama priloio i preglednicu). Budui da je u to vrijeme
bilo dosta govora o kraju filozofije, kao i o moguim novim poetcima
miljenja, sjeam se da sam, poto sam (prvi put) proitao Metamorfoze,
bio nemalo iznenaen, da ne kaem zaprepaten, kada sam vidio da Cipra
poetak nove hebdomade, to znai poetak nove filozofske epohe, smjeta
negdje oko godine 2100. Danas se ta godina moda i ne ini tako udaljenom
(reklo bi se, do kraja stoljea), ali tada, krajem sedamdesetih godina prolo-
ga stoljea, izgledala je nevjerojatno dalekom. Sjeam se da sam ga jednom,
pomalo bezazleno, zapitao: Pa zato se sada uope bavimo filozofijom ka-
da se neka nova misao moe oekivati istom oko 2100.? Nasmijao se, ali
mi na postavljeno pitanje nije odgovorio.
Napokon, esto se govori i o tome to je sve utjecalo na Metamorfoze
metafizike, tj. na to se je Cipra zapravo oslanjao. Dakako, moe se govo
riti o utjecaju kasnoga Platona, posebice o onome to se obino nazivlje
grafa dgmata (uostalom Cipra je bio prvi u Hrvatskoj, i ne samo u Hr-
vatskoj, koji je predavao tzv. tbingensku kolu, upozorio na pristup pred-
stavnika te kole Platonovoj filozofiji, pa do neke mjere i promicao Gaisera
i Krmera kao i neke njihove uvide), a moe se govoriti i o utjecaju novopla-
tonizma, posebice o utjecaju Plotina i Prokla, pa i o utjecaju novoplatonske
mistike. Moe se k tomu govoriti i o utjecaju kasnoga Schellinga, te napokon
i o utjecaju antropozofije, posebice pak njezina osnivaa Rudolfa Steinera.
Ipak, po mome miljenju, onaj mislitelj koji stoji u pozadini Metamor-
foza, koji je posluio kao svojevrsno nadahnue za njihov nastanak, i koji
je pravi Ciprin sugovornik, uistinu je r Aurobindo. To se moe pokazati,
pa i dokazati na razliite naine, ali dovoljno je proitati spomenuti Ciprin
lanak o tome indijskome mudracu pa uvidjeti s kakvom je strau o njem
Cipra pisao. Nije posrijedi puki prikaz Aurobindove filozofije, ili pak vie ili
manje kritiko razmatranje njegovih stajalita. Ne, rije je o tome da Cipra
uistinu su-misli, moda bi se moglo rei su-ivi njegove misaone napore.
tovie, iz svakoga retka toga Ciprina lanka izbija svojevrstan zanos za
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 15

Aurobindovu filozofiju, ili moda za njegovu mudrost, tako rei svaki

redak die u istome ritmu s Aurobindovim spoznajama.
Takoer, to nije manje vano, u tome se lanku nalazi i reenica za
koju je Cipra znao rei da je samo izvadak iz redarstvenoga izvjea, a u
kojoj, govorei o izloenome Aurobindovu mrtvome tijelu, Cipra kae da je
ono bilo (dakle prema zapisu redarstvenoga slubenika) obavijeno za sve
to vrijeme plaviasto-zlatnom aurom, bojama zore i sunca, simbolima su-
pramentalnog probuenja (str. 427). A upravo je ta reenica, uza sve ostalo
dakako, posluila kao svojevrstan dokaz protiv Cipre u neem to bi se
moglo nazvati sluaj Cipra.
Taj se je sluaj Cipra dogodio u etvrtak 11. sijenja 1979. na sjed-
nici Znanstveno-nastavnoga vijea tadanjega OOUR-a Odjela za filozofiju,
psihologiju i sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na kojoj je Cipra
trebao biti izabran u docenta. Dan prije, tj. u srijedu, Cipra je odrao svoje
posljednje predavanje pod naslovom Kako je mogu negativan sud? (volio
je katkada davati naslove svojim predavanjima). Na toj je sjednici bio i stu-
dentski predstavnik (kolega Ivan Zoreti, danas profesor filozofije i logike
na X. gimnaziji Ivan Supek u Zagrebu, a k tomu i hrvatski knjievnik),
tako da smo ubrzo bili obavijeteni o cijelome tijeku sjednice. Ukratko, na-
kon podugake raspre o tome ispunjava li Cipra ili ne ispunjava uvjete za
izbor u docenta, dolo je do glasovanja. Glasovalo je 28 nazonih, a rezultat
je bio 13 za izbor, 8 protiv izbora i 7 suzdranih, te je zakljueno da Cipra
nije izabran u docenta na Katedri za povijest filozofije.
Da, na svijetu ima zla. Da se posluim jednim oksimoronom Annie Le
Brun odjednom gromada ponora. Kada smo doznali za ishod, nas je ne-
koliko, koji smo u to doba bili bliski s Ciprom, nijemo buljilo kroz prozor u
predvorju Filozofskoga fakulteta. (Neki od tih danas vie nisu u Hrvatskoj,
neki nisu u Zagrebu, a neki nisu vie meu ivima.) I svatko se je od nas,
nakon toga dogaaja, u budunosti morao suoiti s onim to je doivio,
svatko je sebi samomu morao objasniti to se zapravo zbilo. A prije svega
svatko je od nas morao pokuati obnoviti vjeru u akademsku zajednicu.
Koliko je tko u tome uspio, drugo je pitanje. Jo pamtim posljednji kadar:
pokojni prof. Pejovi prua Cipri ruku na parkiralitu ispred Filozofskoga
fakulteta.
U ljetnome je semestru Cipra otiao u Njemaku kao stipendist Hum-
boldtove zaklade. Ljeti je doao na odmor u Hrvatsku. U rujnu je zavrio u
bolnici na (dugotrajnu) lijeenju. I zatim nova utnja.
16 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

Vidio sam ga iznenada, posve sluajno, u foyeru hotela Esplanade, gdje

sam bio na jednome vjenanju, negdje poetkom srpnja 1985. Sjedio je s
pokojnom Dubravkom Jonke i kada me je ugledao, mirno me je zapitao: A
ime se Vi sada bavite? Prisjetio sam se tada, dobro se toga sjeam, pozna-
te anegdote kako je panjolski renesansni pjesnik i profesor teologije Fray
Luis de Len, poto je ponovno, nakon etiriju godina provedenih u tamnici,
bio vraen na glasovito sveuilite u Salamanci, zapoeo svoja predavanja
rijeima: Kao to smo juer rekli Uinilo mi se kao da je mrtav ovjek
ustao iz groba.
U jesen je iste godine odrao jedno predavanje za indologe u Klubu
sveuilinih nastavnika u Zagrebu, a 20. je prosinca na Fakultetu politikih
znanosti imao izlaganje pod naslovom Put grke filozofije od Edese (484)
do Toleda (1150) u okviru razgovora o Ladanovu prijevodu Aristotelove
Metafizike. To je njegovo izlaganje objavljeno godine 1986. u Godinjaku za
povijest filozofije (br. 4). Valja i ovdje pripomenuti da se je taj Ciprin prilog
u znatnoj mjeri, kako pristupom tako pojedinim uvidima, razlikovao od izla-
ganja ostalih sudionika u tome razgovoru. Cipra je naime pokuao povezati
dvije stvari koje naoko ne stoje u nekoj posebnoj svezi: s jedne strane povi
jesnu sudbinu Aristotelovih spisa (i ne samo Aristotelovih nego openito
svega to se tie grke filozofije), tj. injenicu da je srednjovjekovna Eu-
ropa veliku veinu tih spisa upoznala zaobilazno, preko Arapa, te pitanje o
primat[u] teologije resp. ontologije ili psihologije resp. antropologije (str.
50) u Aristotelovoj filozofiji, s druge strane. Pri tome se meutim pokazalo
da je arapska recepcija Aristotela odigrala kljunu ulogu pri odgovoru na
ono pitanje o primatu, tovie da su raspre to su se vodile u visokoj sko-
lastici, posebice ona oko slobode subjektivnog jastva (str. 51), do neke
mjere bile omoguene, pa i pripremljene upravo tom recepcijom.
Te je iste 1986. Cipra objelodanio jo jedan lanak, i to u asopisu
Filozofska istraivanja (br. 17), pod naslovom Kao da nas samo jo je
dan Heidegger moe spasiti?, a u sklopu niza priloga odranih na skupu
o Heideggeru, koji je bio uprilien u Zagrebu prigodom obiljeavanja
desetogodinjice Heideggerove smrti (17. i 18. travnja). Pouzdano znam da
su mnogi bili protiv toga da se taj lanak objavi. Ipak, taj je tekst, objavljen
u vrijeme kada je Heideggerov pristup filozofiji, a posebice Heideggerov
i heideggerovski diskurs postupno zauzimao, ako ve nije bio i zauzeo,
sredinje mjesto u hrvatskoj filozofiji, velim taj je Ciprin tekst u to vrijeme
odigrao izvanrednu ulogu. Cipra je naime u njem, zavapivi de profundis,
nemilice isparodirao i istravestirao Heideggerovu egzistencijalnu analitiku,
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 17

posebice tzv. argon autentinosti (valja podsjetiti da je Cipra bio iznimno

duhovit ovjek). Ponajprije je, bez pardona, kako je i inae u ivotu pos-
tupao, pripomenuo da se slae sa svim meritornim kritikama Heideggera
(str. 523), da bi, poto je nabrojio sve one koji su na Heideggera izvrili neki
utjecaj, zapravo sve ono to je, kako kae Cipra, Heidegger pokupio (str.
524), cjelokupan Heideggerov misaoni napor nazvao silaskom s uma, i to
kompletnim (str. 526). Na kraju je pak ustvrdio, u pogledu Heideggerove
metode destrukcije, da destrukciju i destruktora treba i same destruirati
(str. 527). Posebice je iznenaujue u tome lanku djelovala injenica da
je meu te meritorne kritike uvrstio i Lukcsevu primjedbu kako je u
Heideggerovoj filozofiji rije o pepelnici i Katzenjammeru parazitarnog
subjektivizma (str. 523), budui da je svatko tko je Cipru imalo poznavao,
dobro znao to inae misli o Lukcsu. A iznenaenje je bilo poveano i ti-
me to su mnogi neupueni Cipru esto dovodili u vezu s Heideggerovom
filozofijom, znajui za njegov oevidni otklon od Marxa i marksizma, tj. od
drugoga glavnoga smjera (ili prvoga glavnoga smjera) u hrvatskoj filozofiji
ezdesetih, sedamdesetih, pa i osamdesetih godina prologa stoljea. Meu-
tim, koliko god da je Cipra izvrsno poznavao Heideggerovu filozofiju (uosta
lom preveo je njegov spis to je metafizika?), ono to nikako nije mogao
prihvatiti, bio je Heideggerov stavak o konanosti tubitka (kao to, kada
je rije o hermeneutici, nikako nije mogao prihvatiti spomenuti spoznajni
relativizam). Naime, budui da je za Heideggera, kako kae Cipra, istina
bitka uvijek samo relativna na tubitak, to je smrt kao svretak tubitka
ujedno i smrt smisla odnosno istine bitka (str. 526), a to zapravo znai smrt
bitka samoga.
Tima je dvama lancima, a posebice ovim potonjim, Cipra zapoeo ono
to sam ovdje nazvao razgradnjom razgradnje. Slijedio je potom lanak
Schopenhauer i njemaki idealizam: Uz 200. godinjicu roenja (1788
1988) objavljen 1988. takoer u Filozofskim istraivanjima (br. 24). U tu bi
se skupinu mogao uvrstiti i prilog pisan na njemakome jeziku pod naslo-
vom Heidegger-bersetzung ins Kroatische, a objavljen 1992. u zborniku
Zur philosophischen Aktualitt Heideggers: Symposium der Alexander von
Humboldt-Stiftung vom 24. 28. April 1989 in Bonn-Bad Godesberg (sv.
3: Im Spiegel der Welt: Sprache, bersetzung, Auseinandersetzung). Napo-
kon, ta se razgradnja razgradnje moe pratiti sve do teksta Bog filozofije:
Moje uitavanje jedne knjige u dva sveska, koji je objavljen u asopisu
Filozofska istraivanja (br. 51) godine 1993., a do neke je mjere doivio, ili
proivio, slinu sudbinu kao i navedeni lanak o Heideggeru, samo to je
18 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

sada predmet destrukcije ili dekonstrukcije bila upravo sama dekon-

strukcija, ili bolje rei skup svih onih filozofskih nastojanja koja sebe
nazivlju postmodernom. U svezi s tim valja primijetiti da je Cipra kritiku
postmoderne izvrio znatno prije, jo u svojim Metamorfozama, koliko god
da se u to vrijeme, poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea, kada
su Metamorfoze pisane, taj nazivak nije previe rabio. Naime unutar poglav-
lja o Platonu, pod naslovom Svijet uma, Cipra posveuje kojih dvadeset i
pet stranica razmatranju Platonova dijaloga Parmenid, pri em raspravlja o
svakoj od devet moguih hipoteza u pogledu odnosa jednote i mnotva.
Tako, govorei o osmoj hipotezi, dakle jednoj od tzv. negativnih hipoteza,
u kojoj je rije o tome to slijedi za mnotvo u odnosu na jedno, ako jedno
nije (ili sroeno Ciprinim nazivljem: to slijedi za ne-sopstvo u odnosu na
sopstvo, ako sopstvo nije), Cipra najprije navodi Platona, i to u svome pri-
jevodu, koji (namjerno) donekle prilagoava vlastitim uvidima, tj. onomu
to zapravo eli pokazati. Evo dijela toga navotka (str. 170): Ne-sopstvo e
prije svega biti drugo od sopstva. Ali budui da sopstvo nije, to ne-sopstvo
ne moe od njega biti razliito, ve ovu razliku moe imati samo u odnosu
na samo sebe. Kao razliito od jednog sopstva, ne-sopstvo e biti mnoina,
ali kao razliito od sama sebe ono e biti mnoina koja se razlikuje od same
sebe. A potom sam dodaje: Nije teko pogoditi o kojem fenomenu govori
osma hipoteza. Ukoliko u svijetu priina zanemarimo ak i ja kao njegov
apsolutni temelj i obratimo panju prvenstveno na njegove fenomene, onda
upadamo u posvemanji subjektivizam i relativizam iskustva, u kome nita
nije vie to to izgleda, nego se uvijek samo priinja takvim.
Posrijedi je umnoavanje pojma Drugoga, zapravo hipertrofija
pojma razlike, ali uzete bez jednote, bez onoga istoga. Cipra dalje u tekstu
opisuje takvo (postmoderno) stanje, kao i njegove posljedice (usput ree-
no, dobrih pet godina prije Lyotardove knjige La condition postmoderne).
Primijetiti je k tomu da je taj Ciprin opis u odreenome smislu jedinstven
primjer u hrvatskoj (i ne samo u hrvatskoj) filozofiji: Cipra je naime, u neku
ruku, izumio, doslovno iskonstruirao takvo misaono stajalite, koje e
zavladati istom potkraj prologa stoljea, dakle dvadeset i pet godina posli-
je, da bi ga istodobno satro u prah i pepeo. A u spomenutome je lanku Bog
filozofije, godine 1993., sve to reeno pod drugim vidikom, ali na znatno
izravniji, pa i na znatno jednostavniji nain. Na koncu, valja ovdje prido-
dati i to da ta Ciprina ralamba Platonova Parmenida, u kojoj iz obzora
toga Platonova dijaloga razmatra zapravo cjelokupnu povijest filozofije, ali
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 19

istodobno i pojedine mogunosti kako, u naelu, um moe misliti, pripada

zacijelo u najvee domete hrvatske filozofije dvadesetoga stoljea.
Tako je Cipra, u razliitim razdobljima svoga ivota, na razliite naine,
izvrio kritiku svih vanijih misaonih smjerova novije filozofije: Marxa i
marksizma, Heideggera i heideggerovtine, hermeneutike, postmodernizma
(a dakako i fenomenologije i razliitih vrsta pozitivizama, takoer u svojim
Metamorfozama). Zapravo, ako se pogleda temeljitije, izvrio je posvema-
nju kritiku cjelokupne novovjekovne filozofije (to znai filozofije koja je
utemeljena na onome to Cipra zove transcendentalnim priinom, tj. na
jastvu, na ja kao priinu sopstva).
Cipra je godine 1989. bio izabran u docenta i vraen na fakultet, da bi
ve godine 1991. bio umirovljen. U tome je razdoblju odravao predavanja,
za koja se katkada voli rei da su bila pomalo neobina, ili pak nekon-
vencionalna, a imao je i niz nastupa, tj. takoer svojevrsnih predavanja u
zagrebakome KIC-u, koja su bila dosta posjeena, premda je pitanje jesu
li oni koji su na ta predavanja dolazili, bili doista voeni filozofskim moti-
vima. U to sam ga doba, negdje pred poetak rata, susreo jednom sluajno
u nekoj gostionici. Bilo je vrijeme objeda. Zapitao me je po obiaju ime se
bavim i to radim, a kada je u mome odgovoru osjetio odreenu tjeskobu,
stanovitu koliinu brige, i to ne samo zbog tadanjega bavljenja Heideg-
gerom nego i zbog daha rata, koji se je osjeao u zraku, prekinuo me
je vrlo otro i, udarivi rukom po stolu, povikao: Odbacite svaki strah!
Sjeam se da su se ljudi u gostionici okrenuli prema naem stolu, a meni su
mislima prostrujile psalmistove rijei: Pa da mi je i dolinom smrti proi
K tomu, prisjetio sam se i lanka o Aurobindu, gdje Cipra navodi glas koji je
Aurobindo uo u zatvoru (str. 434): Nikad se nemoj bojati, nikad ne oklije-
vaj. Da, pomislio sam, Odbacite svaki strah!, to bi mogla biti prva reenica
kojom bi trebalo zapoeti predavanja iz kakva uvoda u filozofiju.
Poetkom devedesetih Cipra je objavio nekoliko lanaka koje bismo
uvjetno mogli svrstati negdje izmeu filozofije kulture i filozofije umjet-
nosti, a koje je pisao zajedno sa suprugom Katarinom (kako je i inae esto
inio tih devedesetih godina). Rije je o tekstovima koji su svi objelodanjeni
1992., i to: Croatia rediviva (Hrvatski iseljeniki zbornik), Duhovna povijest
Europe (Hrvatska revija, br. 1), Filozofija i duh kranstva (Maruli, br. 2)
te Zapretani hrvatski klasik poeta vates: U povodu 120. obljetnice smrti
Petra Preradovia (1872. 1992.) (Kolo, br. 4), a posebice treba izdvo-
jiti lanak Reiner Maria Rilke i mrtvi (Kolo, br. 1). Prije svega, u tome je
lanku rije o jednome od Cipri ponajdraih pjesnika uz Goethea naravno
20 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

naime o Rilkeu. No ono to taj lanak ini posebno zanimljivim, jest to da

u njem Cipra raspravlja o jednoj temi kojom je, moglo bi se rei, bio donekle
i opsjednut, raspravlja naime o neem to sam zove mrtvo-bitak, a to
treba strogo razlikovati od Heideggerova pojma Sein-zum-Tode, dotino od
pojma bitak-k-smrti, i to zato jer je mrtvo-bitak neto upravo suprotno
od bitka-k-smrti: on oznauje mogunost iskustva smrti jo za ivota
(a ne smrt kao konanu granicu tubitka). I utoliko Cipra razmatra Rilkeove
Sonete Orfeju, jer je Orfej bio onaj koji je uao u carstvo mrtvih, u Had, tj.
koji je jo za ivota iskusio smrt. Ili pak, kako kae Cipra (str 69): Orfej
je silaskom u Had upoznao i tu drugu stranu opstanka, i zato njegov pjev
biva univerzalnim. Kako rekoh, ta tema, o kojoj se ovdje izravno govori,
moe se uoiti, premda gdjegdje moda samo naslutiti, i u nekim drugim
Ciprinim radovima.
Kako su odmicale devedesete, Ciprini su tekstovi postupno sve vie
dobivali obiljeje kristocentrinosti, kako je u predgovoru drugomu iz-
danju Metamorfoza metafizike (str. 8) sam nazvao svoja tadanja misaona
nastojanja. Jer, kao to u istome predgovoru kae, nama suvremenicima tek
predstoji jedna izradba metafizike kao filozofijske teologije koja e staviti
Krista u sredite svojih razmatranja (str. 8). lanke je u tome posljednjem
razdoblju preteito objavljivao u asopisu Maruli, piui ih katkada, kako
ve pripomenuh, zajedno sa suprugom Katarinom. U tim Ciprinim lanci-
ma, pisanima od polovice devedesetih pa do konca ivota, valja uoiti znat-
nu promjenu diskursa. Prije svega, velika je veina tih lanaka razmjerno
kratka, najee 5 do 6 stranica (a gdjekada i kraa). Moglo bi se rei da je
Cipra u njima (posve svjesno) u potpunosti napustio znanstveni diskurs
(u onome smislu u kojem se danas razliiti lanci u pojedinim znanstve-
nim asopisima kategoriziraju na izvorne znanstvene lanke, strune lanke,
itd.). Svi ti njegovi lanci izbjegavaju tzv. znanstveni aparat: biljeke, ured-
no navoenje, popise literature, saetke na hrvatskome i recimo englesko-
me, kljune rijei, itd. Ti kasni Ciprini radovi tee neemu to bismo mogli
nazvati ogledom, i to u smislu jednoga Bacona ili Montaignea; tovie,
pribliavaju se moda i pojmu ogleda, dotino eseja kao iste knjievne
vrste. Pisani su posve jasnim i jednostavnim stilom, bez zamrenih filozof-
skih izvoda, dospijevajui na taj nain u blizinu novoga stila Senekinih
pisama Luciliju.
Od tih tekstova treba svakako spomenuti sljedee (svi u Maruliu):
Zbilja due (br. 1, 1996.), Edith Stein: Konani i vjeni bitak (br. 3, 1999.,
zajedno s Katarinom), Marko Aurelije car i filozof (br. 4, 2000., zajedno
In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722 21

s Katarinom), Filozofija na pragu treega tisuljea (br. 6, 2000.), Philoso

phia perennis (br. 1, 2001.), Srednjovjekovna ontologija Tome Akvinskoga
(br. 6, 2001.), Problem bitka u povijesti filozofije (br. 1, 2002.), Ontoloka
diferencija bitka i bia (br. 2, 2002.), O hijerarhiji bia (br. 3, 2002.), No-
vovjeka metafizika (br. 4, 2002.) te Geneza spoznajne teorije (br. 6, 2002.).
U to je vrijeme, osim spomenutoga drugoga izdanja Metamorfoza, Cipra
objavio i ove etiri knjige: Misli o etici (1999.), Temelji ontologije (2003.),
Spoznajna teorija (2007.) i Uvod u filozofiju (takoer 2007.; prethodno mu
je taj uvod izaao godine 2001. u Kolu, br. 1). Ve se po samim naslovima
tih posljednjih Ciprinih knjiga moe uoiti stanovita tenja k sustavu. Svi
ti naslovi imenuju odreeni dio filozofije, neku tradicionalnu filozofsku dis-
ciplinu, te se ini kao da je Cipra imao namjeru (jo jednom) pretresti, ali
sa svoga stajalita, ta inae poznata filozofska podruja.
A u tome je razdoblju Cipra i dosta prevodio, uglavnom s njemakoga.
Meu tim prijevodima ima nekoliko veih, kao to je Kontekstualna funda-
mentalna teologija Hansa Waldenfelsa (1995., zajedno sa Stjepanom Gu-
tom i Ivanom Zirdumom), ili poznata Etika Nicolaia Hartmanna (2003.),
potom Ogledi o vidovitosti (2008., knjiga sadrava tri spisa: Kantove Snove
vidovnjaka protumaene snovima metafizike, Schellingov tekst O vezi pri-
rode sa svijetom duhova i Schopenhauerov Ogled o vidovnjatvu i to je s
tim u svezi) te znamenita Filozofija umjetnosti Friedricha Wilhelma Josepha
Schellinga (2008.), a meu njima ima opet i niz manjih knjiica, veinom o
pitanjima praktinoga kranstva, kakva je primjerice Mali obiteljski kateki-
zam: Jednostavan prikaz katolike vjere Cristopha Casettija (1997., zajedno
s Ivanom Zirdumom), ili Kranska antropologija: Bog ovjek svijet
Franza Courtha (1998., zajedno s Ivanom Zirdumom), ili pak Vremena od-
luke Viktora Emila Frankla (2000., 2. izd. 2007., zajedno s Ivanom Zirdu-
mom).
Stoerna je misao toga kasnoga Cipre zapravo posve jednostavna:
Bog jest. Posrijedi je spoznaja koju je Cipra i inae promicao naime Jedno
jest, ali sada promiljena i sroena u kristocentrinome obzoru. To je, u
neku ruku, temeljni stavak, da tako kaem stavak svih stavaka. Usuprot
injenici da ivimo u takvu razdoblju koje Cipra nazivlje devetom hipote-
zom Platonova dijaloga Parmenid a ta hipoteza, podsjetiti je, raspravlja
o tome to slijedi za mnotvo u odnosu na samo sebe, ako jedno nije, ili
Ciprinim nazivljem iz Metamorfoza, to slijedi za ne-sopstvo u odnosu na
samo sebe, ako sopstvo nije, pri em to razmatranje, same li se do skraj-
nosti, glasi: ako jedno nije, onda niega nema usuprot, velim, toj injenici
22 In memoriam Marijan Cipra (1940. 2008.), Prilozi 7172 (2010), str. 722

Cipra uporno ustrajava na spomenutome stavku Bog jest. Valja meutim

naglasiti da bi, u skladu s Ciprinim stajalitem, ono niega nema moda
trebalo zapisati kao Niega nema (tj. nema toga samoga Niega). Naime,
da presroim jedan Ciprin (parmenidovski) stavak: Sve je puno suega. Ni
gdje nema mjesta za Nito.
Nae bahato i prenapuhano doba, koje si voli laskati kako je sve mogue
slobode, a posebice slobodu miljenja i govora, uzdiglo do nesluenih visi-
na, i samo je ponovilo (ili obnovilo) prastari tpoj (europske) filozofije:
pokazalo je naime kako prolazi onaj koji se usudi misliti bitno drugaije, tj.
uistinu drugaije (ne u postmodernome smislu). Posljedak je tada, za takva
pojedinca, posvemni izgon (ako ve ne smrt). Utoliko je pouka koja iz toga
proistjee, posve jasna (dovoljno je prisjetiti se jo Sokrata ili Spinoze): ne
opstoji vrijeme sklono filozofiji (niti je ikada opstojalo, niti e ikada opsto-
jati).
to se pak Cipre tie, njegova e misao zacijelo preivjeti. tovie,
kako stvari stoje, bit e da njezino vrijeme istom dolazi. Hoe li za to trebati
priekati do 2100., o tome se naravno moe raspravljati. No sam je Cipra,
za svoga ivota, pri tome platio visoku, doista previsoku cijenu kako za
svoje uvide, tako jo i vie zato to se je usudio te uvide otvoreno izrei. Jer
duhovna hrabrost, poznato je, nikada nije bila previe poeljna. Ipak, koliku
god da je cijenu sam Cipra platio, svojim je ivotnim stavom podsjetio
na jednu davnu znaajku filozofije, te je utoliko i osobi filozofa vratio
jedno pomalo starinsko obiljeje: vlastitim je naime primjerom pokazao
da filozofov ivot i njegova misao tvore jedinstvenu cjelinu, pa makar kat-
kada, ili moda vrlo esto, taj filozofov ivot morao snositi posljedice zbog
osebujnosti i samosvojnosti njegove misli.

Bojan Marotti