BA[]ANSKA PLO^A

Silvije Strahimir Kranj~evi}:

Pred kraljevskom plo~om u Ba{ki

Daj da spustim ~elo svoje

Na taj kamen poizdrti,
Daj mi ~asak, da mi du{a
Pomoli se prije smrti!
Sa njega se u srce mi
Neke duge trake {ire:
Imena su tvoga crte,
Kralju Dmitre Zvonimire!
Rastjerajte hitre ptice,
I ljudske me mrze rije~i;
Oni idu ko na nogam
Da im gvo`|e neko zve~i...
Pustite me u samo}i;
Bog jedini samo znade
Kako li je srcu momu
U ~as, nade kad ne made!
Ne pjevajte poljem cvjetnim
Laku pjesmu: nina - nena;
Poturite ra|e glavu
I panite na koljena!
Il zar evo ne vidite,
Ba{ u srce gdje vas dira
Jedna duga zraka `arka
Sa imena Zvonimira?!
Kako o{tro ona trepti
I uzalud kako lijeta,
Da ra`ari srce va{e
Osam stotin dugih ljeta!
Pustite me u samo}i,
Da joj pijem svu vrelinu,
Da raskopam onda gnjevno
Rodna polja i dolinu.
Da prolijem vrh nas more
I po dolu i po gori;
Neka gine zemlja ova,
Kad nas sama ne umori!
[ta me briga; - ja ne mogu
Da vam ljudski `ivot dadem,
Dati }u vam ponajljep{e,
Zadnje s vama {to imadem!
Pru`imo si bratske ruke
Rastrgane iz daljine,
Iskopajmo grob si velik
S kraja na kraj domovine,
I lezimo u njeg mirno,
Kao bra}a zagrljeni;
Udru`eni jednim srcem
I zanavijek sjedinjeni!
Vrh mogile ja }u silne
Udariti natpis gore:
^udna slova, plo~u ~udnu
Za povijesne razgovore!
[ta nas briga - neka u sve
Za~u|ene o~i gvire...
... Aj, mi }emo spavat skupa,
Kralju Dmitre Zvonimire!
Josip Pupa~i}: Zemlja i ja
Zemlja i ja otimamo se jedno drugome
Otimamo se stolje}ima preko ovih otoka
Preko ovijeh grobova
Prenatrpanih mrakom tako da im popuca{e plo~e
Tako te prosukljava iz njih
I evo: obzorja tamne
Ali gdje su ta obzorja, kro{njo {to vje~ito {umi{?
Priko ovijeh rijeka, prek bregov, tam do Dunaja
Az opat Dr`iha pisah se o ledine ju`e
Az opat Dr`iha
Az poet
Az ~lovek
Ona ho}e da bude zemlja bez svoga ku`noga poroda
Ja ho}u da budem ja bez srama {to mi je ona mati
Bez gri`nje
S kamenom u srcu {to ga valjahu puci
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Dr`iha pisah ovo o Do ove idile
ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, Sve~anih `rtvenika
i svjedoci: Desimra, `upan Krbave, Mratin u Lici, Prbine`a, posla- Do ovog ljeta Gospodnjeg 1967
O, gospodine Gospode!
nik u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to pore~e, neka ga prokune Ona ho}e da bude zemlja bez stida pred svojim
Bog i dvanaest apostola i ~etiri evan|elista i sveta Lucija, amen. Da suncem
tko ondje `ivi, moli za njih Boga. Ja ho}u da budem ja bez krivnje pred svojim
sucem
Ja, opat Dobrovit, zidah crkvu ovu sa svoje bra}e devetero u Se rekoh ja
dane kneza Kosmata koji vlada{e svom Krajinom. I bje{e u te dane Ja opat Dr`iha
Mikula u Oto~cu sa svetom Lucijom zajedno. Ja poet
Ja ~lovek
I vidih nebo novo i zemlju novu
Zemlja ho}e da bude zemlja
Ja ho}u da budem ~ovjek
Ona ho}e da bude
Oko 1100. godine napisana je Ba{}anska plo~a. Bilo je to I ja ho}u da budem
u Jurandvoru, selu kraj Ba{ke na otoku Krku. Nalazila se I uzburkalo se more
Valovi rigahu pjene
u crkvi svete Lucije, a bila je ugra|ena kao lijevi plutej u
I az opat gre{ni otplavljen bih
ogradu koja je dijelila prostor za sve}enstvo od prostora za Ni na nebu ni na zemlji
narod. I ja opat Dr`iha gledah zemlju
I ja opat Dr`iha promatran bih
Ba{}anska je plo~a najva`niji hrvatski glagolji~ni epigraf- Zemlja promatra mene
ski spomenik. U njoj se po prvi put na hrvatskome jeziku Promatram i ja zemlju
spominje ime hrvatskoga naroda i hrvatskoga kralja (Zvo- Oko mog srca kru`i jedan svijetli satelit
Jedna si}u{na zvijezda ro|ena iz moje krvi
nimira). Osim toga, njome se dokazuje da je kvarnersko Oko mog uma kru`i jedan tihi vje~ni svemir
podru~je bilo u granicama Zvonimirove Hrvatske. Tihi
Vje~ni
Danas se ~uva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i
Svemir
umjetnosti u Zagrebu. Svemir, zemljo
(Godine svjetla, godine!)
A {to si ti, zemljo
1851. @upnik iz Ba{ke javlja Ivanu Kukuljevi}u Sakcinskom da je u crkvi svete Az opat Dr`iha pitam zemlju
Lucije u Jurandvoru na{ao glagoljsku plo~u (Ba{}anska plo~a). Az opat Dr`iha, az poet, az ~lovek