UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET
ODSJEK ZA FIZIKU

II CIKLUS STUDIJA SMJER NASTAVNIKI

ANALOGIJE U NASTAVI FIZIKE

ZAVRNI - MAGISTARSKI RAD

Mentor: Kandidatkinja:

Prof. dr. Esad Hadiselimovi Elma Maci

Sarajevo, decembar 2012.

 UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET
ODSJEK ZA FIZIKU

II CIKLUS STUDIJA SMJER NASTAVNIKI

ANALOGIJE U NASTAVI FIZIKE

ZAVRNI - MAGISTARSKI RAD

Mentor: Kandidatkinja:

Prof. dr. Esad Hadiselimovi Elma Maci

Sarajevo, decembar 2012.

Saetak

Analogije su ve odavno poznate u fizici i koriste se u razliite svrhe. Naunici ih koriste

u istraivakom radu, u formiranju novih modela i teorija, odnosno u pokuaju da objasne
fenomene iz potpuno nove oblasti. Pri tome se obino poinje sa modelima -
analogijama, koji se oslanjaju na oblast, koja se bolje poznaje.
S druge strane, analogije se koriste u meusobnoj komunikaciji naunika, kao i u
komunikaciji sa irom javnou, kada se ele objasniti neke pojave na slikovit nain.

Uenici i studenti savladavaju teme o kojima ue, tako to polaze od konkretnog ka

apstraktnom, i poinju da razvijaju mentalne modele takvih pojava. Kako bi pomogli
uenicima i studentima da lake i bolje stvaraju modele u nauci, nastavnici i profesori sve
vie pribjegavaju analogijama.
Cilj ovog zavrnog magistarskog rada je bio da se navedu teorijske osnove analogija,
upotreba analogije u razvoju fizike, kao i u dananje vrijeme. Kroz jednu anketu, koja je
provedena, nastojali smo da steknemo jednu okvirnu sliku o koritenju analogija u
nastavi fizike u osnovnim i srednjim kolama Kantona Sarajevo.
Anketa nije bila sveobuhvatna, ali je dala podatke koji su nam bili potrebni za izradu
ovog rada.
Takoe su pregledani udbenici, koji se koriste u nastavi, da se ustanovi obim upotrebe
analogija. Time smo dobili jednu aproksimativnu sliku o tome koliko se analogije koriste
u nastavi fizike u naim kolama.
Jedan od osnovnih ciljeva rada je bio da se nastavnicima i profesorima ukae na korist
upotrebe analogija u nastavi fizike. Naravno, mora se voditi rauna da su to dobro
utemeljene analogije, a u radu je navedeno vie analogija, koje mogu biti od koristi u
svakodnevnom radu sa uenicima.
Abstract

Analogies are already very well known in physics and are used in different ways. The
scientists use them in their research work, while devising new models and theories, that
is, in an attempt to explain phenomena of a new field. Usually one starts with models
analogies that rely on the subject which is better known.
On the other hand, the analogies are used in the communications among scientists as well
as in the communications with a broader public, when there is a need to explain some
phenomena in a clarifying way.
Pupils and students learn the subjects in a way that they begin from something real to
abstract and they develop mental models of such phenomena. As to make it easier for
pupils and students to create models in sciences, the teachers more and more use
analogies.
The aim of this thesis was to explain the definition of the analogy and its theoretical
basis, to explain how the analogies were used in the development of physics and how
they are used today.

An inquiry was performed, although not thorough as it should be, but it gave the data
needed for the assessment of the use of analogies in the teaching of physics in the
elementary and secondary schools of Canton Sarajevo.
The physics textbooks used in the schools were also reviewed as to see the use of
analogies. This gave us an approximate picture of the use of analogies in our schools.

One of the main aims of this thesis was to demonstrate to the teachers the usefulness of
the use of analogies in the teaching of physics. It is essential to take care that the
analogies are well founded and in this thesis several analogies were mentioned that can
be useful in the everyday work with students.
Sadraj

UVOD..................................................................................... 1
1. TEORIJSKI DIO ................................................................................. 2
1.1. Didaktika zasnovanost metode analogija procesa 2
1.2. Teorijski okvir za razumijevanje analogija u fizici.................... 3
1.3. Analogije kod transportnih procesa............................................ 6
2. CILJEVI ISTRAIVANJA............................................... 7
3. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA ................................................. 8
3.1. Analiza savremenih istraivanja vezanih za analogije i njihovu
primjenu u nastavi fizike............................................................ 8
3.2. Analiza uobiajenih analogija u nastavi fizike............................ 13
3.2.1. Mehanika ............................................................................ 13
3.2.1.1. Energija-analogija sa novcem.................................... 13
3.2.2. Elektricitet i magnetizam.................................................. 13
3.2.2.1. Analogija izmeu gravitacione sile i elektrine
(magnetne) sile......................................................... 13
3.2.2.2. Analogija izmeu kola elektrine struje i
hidraulinog kola.. 16
3.2.2.3. Analogija izmeu mehanikih i elektrinih
oscilacija ............................................................. 18
3.2.3. Termodinamika.. 23
3.2.3.1. Obratna toplotna maina friider . 24
3.2.3.2. Statistiki karakter drugog principa termodinamike
mikroskopska interpretacija entropije.................... 25
3.2.4. Optika................................................................................. 27
3.2.4.1. Analogije za prelamanje svjetlosti.. 27
3.2.4.2. Polarizacija svjetlosti. 27
3.2.5. Nuklearna fizika... 28
3.2.5.1. Analogije za fisiju . 28
3.2.5.2. Analogija za radioaktivni raspad. 28
3.2.6. Specijalna teorija relativnosti.. 29
3.2.6.1. Aberacija svjetlosti .. 29
3.2.7. Kvantna fizika 32
4. PRIMJERI KORITENJA ANALOGIJA U NAUNOM RADU... 32
4.1. Analogija koja povezuje mehaniku i irenje
elektromagnetnih talasa 32
4.2. Uvoenje pojma izotopskog spina ili izospina... 33
5. ANALOGIJE U UDBENICIMA FIZIKE, KOJI SE KORISTE U
FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE. 33
6. KORITENJE ANALOGIJA U NASTAVI FIZIKE U KOLAMA
SARAJEVSKOG KANTONA ....................................................... 34
7. DISKUSIJA I ZAKLJUAK............................................................ 34
8. LITERATURA................................................................................. 35
9. DODATAK I .................................................................................... 36
10. DODATAK II.................................................................................... 39
11. DODATAK III.................................................................................... 40
12. DODATAK IV ................................................................................... 42
13. DODATAK V ..................................................................................... 45
14. DODATAK VI .................................................................................... 46
Uvod
Analogije su openiti metod uporedbe i pojanjenja jedne pojave, fenomena ili procesa,
sa drugom, za koju se pretpostavlja da se mnogo bolje poznaje. Drugim rjeima,
analogija je proces identifikacije slinosti izmeu dva koncepta1,2. Analogija je vrsta
slinosti, kod koje isti sistem relacija vrijedi za odvojene pojave.

Ovaj metod se primjenjuje u mnogim granama nauke, ali i u svakodnevnom ivotu.

Mi emo se ovdje ograniiti na primjenu analogija u nastavi fizike i to naroito u nastavi
fizike u srednjim i osnovnim kolama.
Primjena analogija nije ograniena samo na nastavu fizike na svim nivoima, ve se koristi
u istraivanjima, kao i za objanjenja pojedinih fenomena iroj publici, koja nema
potrebno predznanje iz fizike. U tom pogledu su analogije veoma vane, jer mogu da
budu kljuni faktor u odobravanju finansiranja pojedinih fundamentalnih istraivanja.

Poznat je primjer velikog fiziara Maksvela James Clerk Maxwell), koji je koristio
analogije u svom radu na teoriji elektromagnetnih fenomena. Prema njegovoj izjavi,
koritenje osobina fluida je iniciralo matematike ideje, koje su primijenjene na razliite
dijelove nauke o elektricitetu. On je iskazao i sljedee Slinost je slinost izmeu
relacija, a ne slinost izmeu povezanih veliina . Ova se ideja reflektuje u savremenim
teorijama o analogijama.
Druga uvena analogija je Radefordova (Ernest Rutherford) analogija izmeu atoma i
Sunevog planetarnog sistema. Govori se o metafori, gdje se atom poredi sa planetarnim
sistemom. Koristi se preslikavanje sa Sunevim sistemom kao osnovnim domenom, a
atomski sistem je ciljani domen. Sunce odgova nukleusu, a planete elektronima.
Pojednostavljeno reeno, kao to Sunce privlai planete (iako je privlaenje uzajamno),
tako i nukleus privlai elektrone, a Sunce je mnogo vee mase od planeta, to se odnosi i
na nukleus, jer je njegova masa mnogo puta vea od mase elektrona.

Takoe je poznata analogija, koju je upotrijebio Sadi Karno Sadi Carnot u uvodu svoje
knjige Ra mi lja ja o s a i vatre kae... Moe se uporediti sa dosta tanosti
pokretaka snaga toplote sa onom kod jednog vodopada. Pokretaka snaga vodopada
zavisi od njegove visine i koliine tenosti pokretaka snaga toplote takoe zavisi od
razlike temperatura tijela, izmeu kojih se vri razmjena toplote .

U uproenim modelima slinosti2, slinost izmeu dvije pojave, odnosno dva skupa A i
B, sa elementima (atributima), je vea to je vei presjek skupova (A B). Meutim,
druge studije su pokazale3,4, da upotrebljivost analogija ne zavisi od ukupnog
preklapanja, jer nisu sve karakteristike (atributi), jednako vane.

Analogije trebaju zadovoljavati nekoliko zahtjeva5. One trebaju biti jednostavne, a takoe
i da se mogu lahko koristiti (prikazati). Analogije trebaju biti matematiki i fizikalno

1
korektne, nikad ih ne treba koristiti kao dokaze i nikad ne trebaju zamijeniti strogi
matematiki i fizikalni prikaz.

1. TEORIJSKI DIO
. . idakti ka zasnovanost metode analogija

Didaktika je jedna od pedagokih nauka i izuava openite zakonitosti nastavnog procesa.

Kao teorija obrazovanja i nauke, didaktika obuhvata cilj i zadatke nastave, sadraje
nastavnog procesa, vrste nastave, nastavne metode i principe, organizaciju nastave,
nastavna sredstva, itd.
Osnovni didaktiki principi u nastavi su6:
princip naunosti,
princip prilagoenosti nastave uzrastu,
princip individualizacije nastave,
princip sistematinosti nastave,
princip oiglednosti u nastavi,
princip trajnosti znanja.

Do fizikalnih saznanja dolazi se na vie naina, objedinjavanjem teorijskih modela sa

eksperimentalnim provjerama. Naravno, eksperimentalna istraivanja mogu biti
samostalna i sluiti kao podloga za formiranje teorijskih modela. Rezultati istraivanja se
obino iskazuju u obliku naunih radova, koji su uglavnom namijenjeni drugim
naunicima i napisani su na veoma specifian matematiziran nain.
Za prikazivanje takvih rezultata i zakona, u formi koja je razumljiva i prihvatljiva za
uenike i studente, potrebno ih je didaktiki obraditi i prilagoditi njihov sadraj, nakon
to nauna zajednica iskae svoju ocjenu i prihvati takve rezultate.
Prilagoavanje i didaktika obrada fizikalnog znanja je nuna, jer nauni pristup
formulaciji sadraja fizike karakterie visok stupanj apstrakcije6.

Kao tehnike didaktike obrade gradiva navode se6 sljedee tehnike

- Redukcija na kvalitativno
- Idealizacija
- Redukcija u odnosu na historijske etape razvoja datog koncepta
- Generalizacija sadraja
- Partikularizacija sadraja
- Pojednostavljenje i diferencijacija pojmova
- Redukcija sadraja na elementarno ili principijelno
- Primjena modela
- Model crne kutije

U ovom radu se zadravamo na modelima, kao jednoj od znaajnih tehnika didaktike

prerade naunih saznanja iz fizike. Jedan primjer primjene modela je i model analogija,
koji u nastavi fizike imaju veliki znaaj.

2
 1.2. Teorijski okvir za razumijevanje analogija u fizici

D. Gentner i drugi istraivai, su pokuali dati teorijski okvir za razumijevanje analogija.

Radovi D. Gentner se esto citiraju kao veoma vani u literaturi o analogijama. Novi
pristup, koji je uveden sa kompleksnim strukturama, blie je po metodama naunicima iz
matematike, fizike i komjuterskih nauka.

Prema Teoriji preslikavanja struktura (Gentner2, analogija, koja se iskazuje u tome da je

T slino B, definira preslikavanje od B na T. B se zove osnovni domen i slui kao poznati
izvor. T se zove ciljni domen, koji treba da se naui.

Simbolino iskazano, analogija je preslikavanje M

M bi ti , (1)

gdje indeks i oznaava objekte b i t u osnovnom, odnosno ciljnom domenu.

Gentner ilustruje ovu ideju primjerom, planetarnim modelom atoma. Osnovni domen je
Sunev sistem, a ciljni domen je atom.

Na sljedeoj slici Slika 1. (Podolefsky7), je prikazana je navedena analogija.

Slika 1. Strukturno preslikavanje za Raderfordovu analogiju o atomu kao S evom

sistemu

Naravno, analogija atoma i planetarnog sistema je samo priblina. Kod elektrona u atomu
ne moe biti nikakve trajektorije, po kojoj se elektron kree. Kako bi se shvatili zakoni
kretanja elektrona u atomu, mora se u potpunosti prei na valnu predodbu. Elektronu u
atomu je sliniji sferni rezonator8. Meutim, iako elektron nema trajektoriju, za njega
vrijede zakoni sauvanja energije.

Druga karakteristika atoma je da se oni nalaze u stanju toplotnog kretanja i posjeduju

toplotnu energiju. Pri meusobnim sudarima, oni mogu razmjenjivati kinetiku energiju.

3
Meutim, kod sobnih temperatura, energija toplotnog kretanja praktino nikada, ni pri
jednom sudaru, ne dovodi do pobuenja atoma. Energija toplotnog kretanja, koju ima
atom pri sobnoj temperaturi, je nekoliko puta manja od energije pobuenja atoma. U
atmosferi nema atoma sa toplotnom energijom dovoljnom za pobuenje drugog atoma.
Sudarajui se na sobnim temperaturama, atomi ostaju u osnovnom stanju, u kome su bili
o
do sudara. Samo pri temperaturama, reda veliine 1 C, atomi prelaze u pobuena
stanja. Na taj nain se u kvantnoj fizici objanjava stabilnost atoma.
Drevni naunici su atom zamiljali kao tvrde kugle, polazei od nepromjenjivosti
materije.

Raderford (Rutherford) je 1910. godine dokazao da atomi nisu tvrdi i da se elektroni

kreu oko jezgra na udaljenostima, koje premauju dimenzije jezgra stotinu hiljada puta.
Meutim, takvi atomi su manje nalikovali na prave atome za koje danas znamo, nego
tvrde kugle starih naunika. Moglo bi se zamisliti, ta bi se dogodilo sa planetama, ako bi
se Sunev sistem sudario sa drugim takvim planetarnim sistemom. Meutim, atomi se
razlijeu poslije sudara, kao da se nita nije dogodilo. Kretanje po orbiti je neprekidan
proces, njegova se energija moe mijenjati za bilo koju malu veliinu. Prema tome,
planetarni model nije u stanju da objasni vano svojstvo atoma njegovu stabilnost pri
sudarima. Samo je valna slika u stanju da objasni stabilnost elektronskih sistema.

Matemati ki modeli s tako e a alo ije. Znamo da su matematiki modeli veliko

pojednostavljenje pojedinih fenomena i da su kao takvi nekompletni i da zavise od
podataka, koji se u njih unose.

Meutim, matematiki modeli su uobiajene i najsigurnije analogije, koje se koriste u

fizici.

Kao to je istaknuto, pod analogijama podrazumijevamo uporeivanje dva ili vie

fenomena, koji se mogu opisati pomou iste matematike strukture.

Iz optih kurseva fizike se zna da se fizikalne veliine mogu podijeliti na ekstenzivne i

intenzivne (DODATAK I). Ekstenzivne veliine su one, koje zavise od mase sistema
(tijela), kao napr. energija, entropija, impuls, itd, a njihove vrijednosti se odnose na
odreeni volumen prostora. Za razliku od ekstenzivnih veliina, intenzivne veliine se
odnose na taku u prostoru, a ne na regiju u prostoru. Takve su veliine napr.
temperatura, pritisak, jaina elektrinog polja, itd. Ovdje govorimo o temperaturnom
polju, polju pritiska, itd., a definiemo i traimo vrijednosti ovih veliina u takama
prostora.

Svaka ekstenzivna veliina zadovoljava jednainu

dX
Ix x , (2)
dt

4
gdje je d dt vremenska promjena veliine X, Ix je intenzitet protoka struja veliine X,
kroz povrinu koja omeuje datu zapreminu, a x oznaava produkciju ili gubljenje
veliine X unutar zapremine. Jednaina 2 se odnosi na odreenu zapreminu regiju
prostora.

Kada se koriste ekstenzivne veliine, kao osnova za modeliranje predmeta, moe se

iskoristiti dalekosena analogija izmeu raznih dijelova fizike9.

U navedenom radu je uvedena Tabela 1, koja ukazuje na sline relacije za ekstenzivne

veliine.

Tabela 1. Sli ne relacije za ekstenzivne velicine

Ekstenzivna Intenzivna Struja Jed a i a Energija Protok energije

veli i a veli i a (protok) kretanja P-snaga

1 Mehanika P-impuls v-brzina F-sila dp E P = v F

F
dt

2 Mehanika L- moment -ugaona M-moment dL E P= M

impulsa brzina sile M
dt
3 Termodina S-entropija T- IS protok dS E P = T IS
mika temperatu entropije IS S
ra dt
4 Elektricitet Q-koliina U-napon I-elektrina dQ E P=U I
elektriciteta struja I
dt
5 Hemija n-koliina -hemijski In - protok d E P = In
materije potencijal mase In
dt

Tabela se moe proiriti sa novim veliinama.

Za svaku ekstenzivnu veliinu postoji protok ili struja u mehanici je to protok impulsa ili
sila F ili protok momenta impulsa to daje moment sile M ), u termodinamici dolazi do
protoka entropije IS, u elektrici je to elektrina stuja I i u hemiji je to protok koliine tvari
In. Mnoge relacije, koje postoje izmeu veliina u jednom podruju fizike, imaju
analogne relacije u drugim podrujima fizike. To su jednaine bilansa, kao to je
jednaina . Ukoliko ne postoji produkcija ili ponitenje veliine u datoj zapremini
(x = 0 ), tada se promjena veliine X deava samo na raun njenog isticanja uticanja
kroz graninu povrinu.

Postoje takoe i generalizirani otpori, od kojih je elektrini otpor dobro poznat, a postoje
i mehaniki i termiki otpori. Elektrina struja tee sama od sebe sa vieg ka niem
elektrinom potencijalu. Na slian nain se moe rei da se impuls kree sam od sebe od
vee brzine ka manjoj u procesu sa mehanikim otporom. Entropija tee sama od sebe sa
vie temperature ka nioj, a hemijska reakcija se odvija spontano sa vieg hemijskog
potencijala ka niem.

5
Za energiju nema odgovarajue intenzivne veliine. Ustvari, energija ne definie novu
oblast fizike, jer je vana za sve oblasti. Zbog toga ne treba novi red za energiju, ve nova
kolona, sa energijom u svakom redu.

U koloni sa jednainama, svaka elija predstavlja opis jednog prenosa energije. Kae se
da je energija prenesena u jednoj ili drugoj formi, prema tome koja jednaina opisuje
transfer energije.
Prva i druga elija odgovaraju razmjeni energije u formi rada, trea odgovara transportu
energije u obliku toplote, etvrta elija odgovara elektrinoj energiji, dok peta odgovara
hemijskoj energiji.

Ako se uzme, recimo, elektricitet kao primjer analogije, elektrini naboj se kree sa vieg
ka niem elektrinom potencijalu. Meutim, esto se eli postii kretanje naboja sa nieg
ka viem elektrinom potencijalu. Da bi se to postiglo, treba prisiliti naboj da se kree ka
viem elektrinom potencijalu, i zbog je potrebna elektrina pumpa , kao to je potrebna
mehanika pumpa za podizanje vode na vii nivo. Drugo ime za elektrinu pumpu je
baterija ili generator.
Impuls se propagira sa vee brzine ka manjoj, a za suprotno kretanje treba imati pumpu
impulsa , koju zovemo motorom. Entropija spontano ide sa vie ka nioj temperature, a
za suprotno kretanje potrebna je entropijska pumpa , to je toplotna pumpa.
Vrijednost ovakvog koncepta je u tome, to su fenomeni, procesi i ureaji, u
tradicionalnoj nastavi, potpuno nezavisni. Meutim, vidi se da se radi samo o razliitoj
realizaciji iste osnovne strukture.

1.3. Analogije kod transportnih procesa

Vaan princip kod istraivanja transportnih fenomena je analogija izmeu njih. Fenomeni
transporta odreenih fizikalnih veliina, kao to su impuls (viskoznost), kinetike
energije provoenje toplote i masa (difuzija), se matematiki opisuju na isti nain. U
osnovi ovih pojava je jedan mehanizam - toplotno kretanje i zbog toga se njihove
zakonomjernosti sline, a i karakteristike su im meusobno povezane. Zbog toga se svi
teorijski i eksperimentalni rezultati jedne od ovih pojava mogu primjeniti i na druge
fenomene.

Njutnov zakon viskoznosti unutranje trenje u fluidima , ima oblik10

F u
x , (3)
S y

gdje je = F/S protok x komponente impulsa u pravcu ose y, je koeficijent viskoznosti,

a ux/y je gradijent brzine u pravcu ose y. Ova relacija je Njutnov zakon viskoznosti,
dobijen iz eksperimenata, a izraava proporcionalnost izmeu gradijenta brzine impulsa
i sile unutranjeg trenja izmeu slojeva fluida.

Slinu formulu imamo i za prenos mase, to predstavlja prvi Fikov (Fick) zakon difuzije.
U sistemu, koji sadri dvije ili vie komponenti, ije koncentracije variraju od take do

6
take postoji gradijent koncentracije , dogaa se prenos mase, kojim se uravnoteuje
koncentracija u sistemu. Protok mase se opisuje prvim Fikovim zakonom difuzije:

dC
Jx D , (4)
dx

gdje je Jx protok mase u jedinici vremena i kroz jedininu povrinu, D konstantna

difuzije, a dC/dx je gradijent koncentracije.

Ukoliko u statinom sistemu postoji gradijent temperature dT d , postojae prenos

toplote u suprotnom smjeru, koji izraavamo kao prenos toplotne energije u jedinici
vremena q.
Gradijent temperature je proporcionalan protoku toplote u jedinici vremena i kroz
jedininu povrinu, to predstavlja zakon Furije-a (Fourier).

q dT ( x)
k , (5)
A dx

gdje je A povrina, a k je koeficijent toplotne provodljivosti.

Ove tri pojave transporta su iskazane jednadbama istog oblika, to moemo openito
pisati na sljedei nain

j C grad , (6)

gdje je j vektor gustine fluksa ili protok, grad je gradijent neke skalarne funkcije, a C
je konstanta u opem sluaju C je tenzor . Moe se prei sa jednog koeficijenta
transporta na drugi, kako bi se uporedili razliiti procesi transporta.

Postojee analogije se koriste kao osnova za razvoj analogija za ova tri transportna
procesa za turbulentni prenos, kako bi se mogao odrediti jedan od njih pomou drugih,
to je od velike vanosti za mnoge primjene kod raznih tehnolokih procesa.

. ILJEVI ISTRA IVANJA

Ciljevi ovog zavrnog magistarskog rada se mogu iskazati na sljedei nain. Cilj je da
se, pored toga da se uvede definicija analogije, objasni sljedee

didaktika zasnovanost metode analogija u nastavi fizike model analogija,

korisnost upotrebe analogija u nastavi fizike,
gdje su se u istraivakom radu koristile analogije,
u kojoj mjeri se analogije koriste u udbenikoj literaturi, koja se koristi u
nastavi fizike u Kantonu Sarajevo,
u kojoj mjeri se koriste analogije u nastavi fizike u Kantonu Sarajevo.

7
3. METODOLO IJA ISTRA IVANJA

U postizanju ciljeva istraivanja koritena je metoda analize.

Izvrena je analiza savremenih istraivanja, vezanih za analogije i njihovu primjenu u
nastavi fizike. Takoe su navedeni i analizirani mnogi primjeri primjene analogija u
nastavi fizike, kao i u naunom radu.

Provedena je i anketa, sa ciljem da se utvrdi obim koritenja analogija u udbenicima

fizike, koji se koriste u nastavi fizike, a takoe i u samoj nastavi fizike Kantona Sarajevo.
Anketa je sprovedena sa 25 ispitanika, nastavnika fizike u osnovnim kolama i
profesorima srednjih kola Kantona Sarajevo.

3.1. Analiza savremenih istraiva ja vezanih za analogije i njihovu primjenu

u nastavi fizike

Kao to je reeno, ve postoje edukacione eme, sa udbenicima iz fizike9,u kojima se u

veoj mjeri koriste analogije. Takva nastava je ve uvedena u pojedinim zemljama9, a
uvodi se i u drugim.
U drugim istraivanjima se nastoji utvrditi efikasnost analogija u nastavi fizike kroz
precizno provedene projekte1,7. Cilj je, ne samo da se sa analogijama omogui efikasnija
nastava fizike i bolje uenje i razumijevanje gradiva, ve i da su uenici studenti nakon
toga osposobljeni, za predvianje i zakljuivanje u novim situacijama, koritenjem
ovakvog metoda.
U radu1 se opisuje istraivanje, provedeno sa ciljem da se utvrdi efektivnost nastave u
kojoj se koriste analogije, u odnosu na standardnu nastavu. Tema je bila elektricitet.
Takoe je cilj bio da se eliminiu uenike miskoncepcije.

U tom radu1 uesnici su bili uenici uenika iz dva razreda, koji su poinjali sa
uvodnim predmetima iz fizike, a predavao im je isti nastavnik. Jedan razred je izabran
kao eksperimentalni razred uenika , a drugi je drugi bio kontrolni 3 uenika .
Obje grupe su izabrane tako da imaju sline nivoe znanja. Eksperimentalnoj grupi je
nastava izvoena sa koritenjem analogija i tokom etiri sedmice nastave svaka je grupa
imala nastavu u istom trajanju, sa istim materijalima i zadacima, osim nastave sa
koritenjem analogija u eksperimentalnom razredu. Analogije, koje su koritene u
nastavi, su uzete iz literature.

Uspjeh nastave je mjeren na testu, nakon nastave, a sastojao se u tome da se odredi kako
su uenici savladali koncepte iz elektriciteta.
Test se sastojao iz 12 ajtema, podijeljenih u tri cjeline. U prvom dijelu se od
uenika uenica trailo da daju odgovor na pitanje. U drugom dijelu se trailo da navedu
razloge za odgovor na prvo pitanje, a u treem se postavljalo pitanje koliko je
uenik uenica sigurn/sigurna u svoj odgovor. Data je i mogunost za uenike uenice,
koji su imali druge ideje u odnosu na prva dva pitanja, da ih navedu.

U sljedeem nastavku se navodi primjer pitanja iz testa.

8
Strujno kolo se sastoji od dvije sijalice i promjenjivog otpornika (Slika 2.). Obje sijalice
su upaljene.

Slika 2. Strujno kolo, koje je kori teno u testu

a Otpor R se povea.
ta e se dogoditi sa osvjetljenjem sijalice 1 ta e se dogoditi sa osvjetljenjem sijalice 2

Oznai jedan od tri ponudena odgovora.

1. Postae sjajnija Postae sjajnija
2. Ostae istog sjaja Ostae istog sjaja
3. Sjaj e joj oslabiti Sjaj e joj oslabiti

b Oznai jedan odgovor kako bi objasnio razloge zato je izabran dati odgovor.

1. Poveanjem otpora R smanjuje se jaina struje u strujnom kolu.

2. Poveanje R uzrokuje smanjenje jaine struje nakon toga. Ovo nema efekta na sijalicu,
koja je postavljena ispred.
3. Poveanje R uzrokuje smanjenje struje nakon toga. Na taj nain jaina struje se prije
toga pojaava.
. Baterija uvijek daje istu jainu struje strujnom kolu.

Koliko ste sigurni da su odgovori ispravni. Odaberi jedan odgovor.

Veoma siguran/na Dosta siguran/na Nisam siguran/na Samo nagaam

Iste teme su obraene i kod kontrolne i kod eksperimentalne grupe. Nastava za kontrolnu
grupu je izvoena na tradicionalni nain, koritenjem predavanja i razgovora, kako bi se
objasnili pojedini koncepti. Nastavne metode su bile nastavnikovo izlaganje i primjena
udbenika, bez drugih alternativnih metoda. Uenici su proitali lekciju iz udbenika, u
kojem nije bilo upotrebe analogija, prije same nastave. Nastavnik je definirao i opisao
pojedine teme, a koristio je i radne listove, koje su uenici ispunjavali. Radni listovi su
bili napravljeni za svaku lekciju, a koriteni su za vjebanje i zahtijevali su pismene

9
odgovore. Nastavnik je prikupljao radne listove i ispravljao ih, a uenici su ih mogli
kasnije pregledati.
Uenici u eksperimentalnoj grupi su imali nastavu baziranu na analogijama Gl nn s
Teaching With-Analogy (TWA11 model). Analizirano je est analogija, prema ovom
modelu.
Od ovih est analogija naveemo samo analogiju izmedu elektrinog kola i kola sa
vodom hidraulinog kola sa cijevima.

Slika . A alo ija i me elektrinog kola i idra li o

kola

Moe se uspostaviti korespondencija izmedu hidraulinog kola, kao poznatog domena,

i elektrinog kola, o kome se govori u nastavi (ciljani domen).

Poznati domen ciljani domen

Voda elektricitet
Protok vode elektrina struja
Kriva cijev otpor
Slavina elektrini prekida

Ova e analogija biti kasnije detaljnije obraena)

Rezultati ovog projekta su evaluirani pomou POSTECA i PREECA programa, koji se
odnose na ocjenjivanje uspjenosti znanja uenika o elektrinim konceptima, prije
nastave i poslije nastave.
Nakon nastave, eksperimentalna grupa je pokazala bolje znanje, to se vidi iz sljedee
tabele (Tabela 2.).

10
 Tabela 2. U ore iva je re ltata r a ako testova
Test prije izvodjenja nastave Test poslije izvodjenja
Procenat tanih odgovora nastave
Procenat tanih odgovora
Kontrolna grupa 65 % 72,5 %
Eksperimentalna grupa 58,25 % 90 %

Iz Tabele 2. su autori studije zakljuili da je upotreba analogija dovela do boljeg

razumijevanja fizikalnog problema.

Drugi primjer je preuzet iz disertacije N. Podolefsky 7.

Ovdje se radi o sloenom projektu, koji je obuhvatao iru tematiku zasnivanja analogija i
njihove primjene. Praktini dio se odvijao sa studentima univerziteta, a koritene su
analogije u nastavi o elektromagnetnim talasima. Kontrolna grupa studenata je sastojala
od 74 studenta, a eksperimentalna je imala 72 studenta, gdje su se koristile analogije u
nastavi. Nastava se izvodila tri puta sedmino u trajanju od po 50 minuta. Koristile su se
razliite analogije u objanjavanju valovi na konopcu, zvuk.
Uporeivano je znanje studenata o elektromagnetnim valovima, koje su postigli
uobiajenom nastavom (kontrolna grupa) i sa nastavom u kojoj su se koristile analogije.

Materijal, koriten u nastavi, se sastojao od tri dijela. Za eksperimentalnu grupu prvi dio
se sastojao od objanjenja osnovnih pojmova, kao to su talasna duina, frekvencija i
amplituda, kao i opis putujueg i stojeeg talasa, sa fokusom na talase, koji se prostiru na
konopcu. Drugi dio se odnosio na koncept ravanskog talasa u tri dimenzije, i to samo
zvunog talasa. Trei dio se odnosio na elektromagnetne talase i na sile, koje djeluju na
naboje, usljed postojanja elektrinog i magnetnog polja elektromagnetnog talasa.
Kontrolna grupa je imala nastavu fokusiranu samo na elektromagnetne valove.

Ciljevi nastave sa analogijama su bili da studenti naue da su kod putujueg talasa, koji
se kree po x-osi i predstavljenog sinusnom funkcijom, vorovi prikazani samo u jedan
trenutak vremena. To je statina slika dinamikog procesa. Za putujui talas take, koje
su vorovi u jednom trenutku, tj. imaju amplitude nula, kreu se gore - dole u kasnijim
trenucima.

Drugo, student su trebali nauiti da su kod ravnog vala, koji se kree u pravcu +x ose,
takoe predstavljenog sinusnom funkcijom, take koje imaju istu x-koordinatu, imaju istu
amplitude, bez obzira na to kakve su im y i z koordinate.
U nastavi sa analogijama se pouavalo o ravnim talasima za zvune talase.
Na kraju su se ove ideje primjenile na elektromagnetne talase, gdje su studenti trebali da
odgovore na sljedea pitanja. Pitanja su bila vezana za sliku elektromagnetnog talasa, koji
se prostire po x-osi (Slika 4.).

11
 Slika 4. Prikaz elektromagnetnog koje se rostire d x ose, polja u
jednom trenutku (Podolefsky)

Pitanje broj 1.: Na slici vala su locirane take I, J, K i L. Studenti su trebali da rangiraju
ove take prema jaini elektrinog polja u tim takama, od najvee jaine do najslabije.
Ako je elektrino polje nula u nekoj od tih taaka, to je trebalo navesti. Na primjer, ako je
neko pretpostavio da je polje u taki K najvee, mogao je staviti K > I = J = L. Na kraju
je trebalo objasniti zato je izabran neki odgovor.

Pitanje broj 2.: Ovo pitanje je vezano za Sliku 5.

Slika 5. Elektromagnetni talas sa etiri antene, u ta kama P, Q, R i S

12
Slika 5 predstavlja isto jedan elektromagnetni val u jednom trenutku, koji se kree u
pravcu x-ose, i u takama P, Q, R i S su nacrtane antene. Antene P, Q i R lee u x-y
ravni, a antena S je x-z ravni.
Trebalo je rangirati antene prema jaini signala elektromagnetnog polja, usrednjenog
preko nekoliko ciklusa talasa.

Odgovor na prvo pitanje je I = J = K = L. Radi se o ravnom valu i jaina elektrinog polja

zavisi samo od koordinate x. Odgovor na drugo pitanje je P R S. Poto se radi o
ravnom valu i usrednjenju po nekoliko ciklusa, srednja vrijednost jaine elektrinog polja
e biti jednaka za sve navedene take, gdje su postavljene antene.
Uporeivanje odgovora studenata poslije testa, pokazalo je da je eksperimentalna grupa
bila bolja za faktor 2 i 3.

3.2. Analiza uo i aje ih analogija u nastavi fizike

Analogije mogu biti i tetne, ukoliko vode ka prevelikom simplificiranju, ili ako ne
odgovaraju datoj temi. Takoe, analogije nikada ne trebaju da se koriste kao argumenti u
donoenju odreenih zakljuaka, i nikada ne trebaju da zamijene fizikalno rezonovanje i
logiku.

3.2.1. Mehanika

3.2.1.1. Energija - analogija sa novcem

Koncept energije je apstraktan i esto je potrebno ilustrirati ga sa nekim primjerom,

odnosno analogijom. U tom pogledu je najpogodnija analogija sa novcem, jer se
transformacije energije, vrenje rada, itd., mogu uporediti sa novanim transakcijama.
Ako zamislimo da je jedan ovjek, ili grupa ljudi, zatvoren u nekoj sobi i da ni na koji
nain ne komunicira sa okolinom, onda ga moemo uporediti sa zatvorenim (izolovanim
tijelom sistemom u fizici . Koliina novca, koju ima taj ovjek ljudi , se nee
promijeniti, jer on nema mogunost da dobije ili da potroi novac. Ako dalje zamislimo
da u toj prostoriji postoji bankarski alter za razmjenu novca, koji ne naplauje svoje
usluge, onda se odreena suma novca moe zamijeniti u neku drugu valutu. Meutim,
ukupna suma e ostati ista, kao to vrijedi i za ukupnu energiju izolovane materijalne
take ili sistema.

3.2.2. Elektricitet i magnetizam

3.2.2.1. A alo ija i me ravitacio e sile i elektri ne (magnetne) sile

Sunce i Zemlja se meusobno privlae gravitacionom silom. Ovu silu moemo izraziti u
opem sluaju sljedeom formulom

m1m2
F , (7)
r2

13
gdje su m1 i m2 mase dva tijela, a r je udaljenost izmeu njih. Ovdje se smatra da je masa
svakog od ovih tijela koncentrisana u njihovim centrima masa. Konstanta
proporcionalnosti je univerzalna gravitaciona konstanta i njena vrijednost je jednaka
= 6,67 10-11 Nm2/kg2. Sila privlaenja opada sa kvadratom udaljenosti izmeu ovih
tijela, znai sa porastom udaljenosti izmeu tijela sila opada.
Formulu slinog oblika imamo i u elektrostatici, za silu meudjelovanja izmeu dva
naelektrisanja.

q1q2
F k , (8)
r2

gdje su q1 i q2 naelektrisanja, a k je konstanta proporcionalnosti, koja je jednaka

k = 9 109 Nm2/C2 . Izraz (8) se zove Kulonov (Coulomb) zakon.

Postoje slinosti i razlike izmeu gravitacione i elektrostatike Kulonove sile.

Pored toga to su obje sile obrnuto proporcionalne sa kvadratom udaljenosti, njihovo
djelovanje se protee u beskonanost.

Razlika izmeu ovih sila je u tome to je gravitaciona sila samo privlana sila, a
elektrostatika sila moe biti i privlana i odbojna sila. Druga razlika je u jaini
gravitacione i elektrostatike sile, gdje je elektrostatika sila mnogo jaa od gravitacione.

Elektron i proton se gravitaciono privlae u atomu vodonika, a takode se privlae i

elektrostatikom silom. Odnos ovih sila je jednak

Fel
2,310 39 .
Fgrav

Vidi se da, pri skoro jednakim uslovima, elektrine sile po jaini znatno prevazilaze
gravitacione sile, tako da se gravitaciono privlaenje izmeu naboja moe praktino
zanemariti u poreenju sa privlaenjem izmeu naboja.

Magnetna komponentna sile privlaenja izmedu dva istoimena naboja u kretanju, koji se

kreu brzinama v , izrazava se na sljedei nain:

o e 2 v 2
Fmag , (9)
4 r 2

gdje je o = 1,256 10-6 Vs/(Am) permeabilnost vakuuma ili magnetna konstanta.

I ovdje vidimo analogiju sa gravitacionom silom, ali sa tom razlikom to i magnetna sila
moe biti i privlana i odbojna.

14
Interesantan je primjer iz rada10, gdje se uenicima predlae analogija, ali je data u
nepotpunoj formi. Uenici trebaju da je kompletiraju i da objasne odnose, koji su dati.

Slika 6. Primjer iz rada J. Oliva10, gdje je navedena nepotpuna analogija,

koj e ici tre aj do iti

Slika 7. Primjer aktiv osti kojoj se trai da se ra vije a alo ija

(Dopuna ove analogije je prikazana u DODATKU II)

15
 3.2.2.2. A alo ija i me kola elektri e str je i idra li o kola

Elektrina struja je veoma prisutna u okruenju u kojem uenik ivi, u kojem se kree i u
kojem ui. Uenik se susree sa elektrinom strujom kroz njenu primjenu. U koli, na
nastavi fizike, uenik naui o primjeni elektrine struje i naui da se primjena elektrine
struje zasniva na njenim svojstvima mehaniko, magnetno, toplotno, . Uenik naui
osnovne pojmove o elektrinoj struji i odgovarajue definicije, koje odreuju elektrinu
struju i njenu jainu. Ali te definicije i pojmovi su apstraktni, kao to je uenicima
apstraktna i predodba o elektronima ije kretanje u provodniku dovodi do pojave struje.

Ove pojave je teko vizualizirati i uenici imaju problema prilikom usvajanja znanja o
ovim pojavama, a i usvojeno znanje kod uenika teko ostaje u svijesti kao trajno znanje.
S ovim posebno imaju problema uenici iz kategorije onih koji ue i stiu nova znanja
prevashodno na osnovu vizuelne percepcije.
Ovo je primjer koji nas upuuje da prilikom objanjavanja pojmova vezanih za elektrinu
struju trebamo potraiti pojmove koji su slini ovima, sa kojima se uenik susree u
svakodnevnom ivotu, i koji su jednostavniji za razumijevanje. Tako dolazimo do
analogije.
U naem konkretnom primjeru, uspostavit emo analogiju izmeu elektrine struje i
protoka fluida, na primjer vode.
Ve smo naveli sutinu ove analogije, preko preslikavanja i uporeivanja poznatog
domena sa ciljanim. U ovom sluaju se radi o hidraulinoj analogiji, gdje se kolo sa
vodom poredi sa elektrinim kolom.

Osnovna veliina, koja odreuje karakteristike elektrinog kola, je jaina struje I(A), a
osnovna veliina koja odreuje karakteristike hidraulinog kola je protok Q(m3/s). Ove
dvije veliine su meusobno analogne.
Elektrinu struju u elektrinom kolu daje izvor struje , koji uspostavlja tok elektriciteta,
na osnovu razlike potencijala odnosno napona koju daje izvor. Protok vode u
hidraulinom kolu obezbjeuje pumpa, koja stvara razliku pritisaka. Razlika potencijala u
elektrinom kolu odgovara razlici pritisaka u hidraulinom kolu. Dakle postoji analogija
napona i pritiska.
Jaina struje I zavisi od karakteristika elektrinog kola, kao to i protok Q zavisi od
karakteristika hidraulinog kola.
Slijedee slike prikazuju jednostavne primjere elektrinog i hidraulinog kola.

Slika 8. Jed ostav o idra li o kolo Slika 9. Jed ostav o elektri o kolo

16
Svako od ova dva kola se sastoji od izvora ili pokretaa protoka i otpora povezanih u
kolo pomou provodnika. U sluaju strujnog kola to su baterija i otpornik spojeni u kolo
pomou provodne ice, a u sluaju hidraulinog kola to su pumpa i suenje reduktor
povezani u kolo pomou crijeva. Ponovo naglaavamo dobru slinost ova dva kola,
odnosno u sluaju ematskog prikaza moe se govoriti o identinosti. Ovo jo jednom
ilustrira dobru analogiju izmeu elektrine struje i protoka fluida.

Pokaimo sada ponaanje osnovnih veliina jaina struje I i protok Q u sluaju sloenog
kola. Uzmimo prvo primjer dvaju otpora vezanih u seriju.

Slika 10. Hidra li o kolo sa dva Slika 11. Elektri o kolo sa dva
serijski vezana otpora serijski vezana otpora

Mjerenjem bi mogli ustanoviti da kroz otpornike R1 i R2 u elektrinom kolu tee struja

iste jaine I, kolika je u itavom dijelu kola. Takoer bi mjerenjem nali da je protok
vode Q isti u oba suenja reduktora R1 i R2 hidraulinog kola i iznosi koliko i u drugim
dijelovima tog kola. To je u skladu sa zakonom o odranju koliine elektriciteta, odnosno
zakonom o odranju koliine materije fluida). I ova dva zakona se izraavaju istom
matematikom formulom - jedna inom kontinuiteta (DODATAK III).

div j 0 u 0 . (10)
t t

Prva jednaina izraava zakon odranja elektrinog naboja. Ako se naboj kree iz
diferencijalnog volumena, tada e se koliina naboja u volumenu smanjiti za veliinu,
koja je istekla.
Druga jednaina je ista po formi kao i prva, i izraava zakon odranja mase. Smanjivanje

mase u datom volumenu je jednako njenom isticanju iz volumena, brzinom u .
Ovi zakljuci se mogu proiriti i na druge fizikalne veliine.

to se tie napona na krajevima otpornika u elektrinom kolu, mjerenjem bi nali da je

U1 + U2 = U, a za sluaj hidraulinog kola imamo da za pritiske vai P1 + P2 = P. Vidimo
analogiju izmeu napona u elektrinom kolu i pritiska u hidraulinom kolu.
Uzmimo sada primjer kola sa otporima vezanim paralelno.

17
 Slika 12. Hidra li o kolo sa dva Slika 13. Elektri o kolo sa dva
paralelno vezana otpora paralelno vezana otpora

U ovom sluaju, u elektrinom kolu je zbir jaina struja kroz otpornike jednak
ukupnoj jaini struje I1 + I2 = I , kao to je zbir protoka vode kroz reduktore u
hidraulinom kolu jednak ukupnom protoku Q1 + Q2 = Q . Opet analogija izmeu
jaine struje i protoka.
to se tie napona u elektrinom kolu i pritisaka u hidraulinom kolu, vidimo da
je isti napon na krajevima oba otpornika u elektrinom kolu, kao to je isti pritisak u
reduktorima hidraulinog kola. Vidimo analogiju elektrinog napona u elektrinom kolu i
pritiska u hidraulinom kolu.
Gornji primjeri demonstriraju Kirhofove zakone za elektrino kolo, koji se mogu
vizualizirati, odnosno bolje uenicima zorno pokazati uporeivanjem elektrinog i
hidraulinog kola, odnosno uspostavljanjem analogije izmeu elektrine struje i toka
fluida (vode).
U sljedeoj tabeli (Tabela 3) je dat pregled veliina, izmedu poznatog domena
hidraulinog domena i nepoznatog elektrinog domena.

Ta ela . Pre led veli i a i me ida li o i elektri og domena

Nepoznati domen: elektri e veli ine Po ati dome idra li e veli i e

Veli i a Simbol Jedinica Veli i a Simbol Jedinica

Napon U Volt (V) Pritisak P Pascal (Pa)

Jaina struje I Amper (A) Protok Q (m3/s)
El. Otpor R Ohm Koef. otpora (s2 N)/(m kg)

3.2.2.3. A alo ija i me me a i kih i elektri nih oscilacija

Objanjenje rezonanse kod elektrinih kola nije jednostavno. Nain na koji se to radi
oslanja se na analogiju sa mehanikim sistemima, koji imaju slino ponaanje.
Sistem od koga se polazi je mehaniki oscilator. Oscilator je svako tijelo, koje moe da
osciluje pod dejstvom neke sile. Ukoliko se tijelo pobudi na oscilovanje i ostavi da
osciluje, kae se da ono osciluje vlastitom ili sopstvenom frekvencijom. Sila, koja u tom
sluaju djeluje na tijelo je restituciona sila opruge F = -k x, gdje je k konstanta opruge, a x
je elongacija. Primjere mehanikih oscilatora imamo svuda oko nas. To su zategnute ice,
vazduni stubovi, zgrade, mostovi, itd. Jednostavan oscilator dobijemo, ako poveemo
oprugu sa nekim tijelom i postavimo ih na horizontalnu podlogu (Slika 14.).

18
 Slika 14. Prikaz jednostavnog oscilatora

Oznaivi sa osu du koje se kree tijelo, moe se napisati drugi Njutnov zakon, koji
opisuje ovo kretanje (gubitak energije na savladavanje sile trenja se zanemaruje).

d 2 x(t )
m k x(t ) . (11)
dt 2

Sa x t je oznaena elongacija, odnosno udaljenost tijela od ravnotenog poloaja, a sa k

konstanta opruge.

k
Smjenom o2 , jednaina se moe napisati kao
m

d 2 x(t )
m 2
o2 x(t ) 0 . (12)
dt

Rjeenje ove jednaine je poznato i odgovara harmonijskom oscilatoru:

x(t ) Acos(o2t o ) . (13)

Oznake u jednaini su sljedee:

- A je amplituda (m)
- o - ugaona brzina (rad/s)
- o - poetna faza (rad) .

Svi oscilatori funkcioniraju na isti nain. To su sistemi, koji mogu da imaju energiju u
vie vidova i da je izmjenjuju izmeu razliitih mogunosti akumuliranja. Kod klatna je
izmjena energije izmeu kinetike i potencijalne. Ukupna energija je jednaka zbiru
kinetike i potencijalne energije:

mv 2 kx2
Eu = . (14 )
2 2

19
Elektromagnetni oscillator, koji odgovara navedenom mehanikom oscilatoru, se sastoji
od zavojnice, kondenzatora, prekidaa i provodnika (Slika 15.).

Slika 15. Elektromagnetni oscilator

Jednaina, kojom opisujemo ovakvo elektrino kolo je sljedea (zanemaren otpor

provodnika):

d 2 q q(t )
L 2 0 . (15)
dt C

L oznaava induktivitet zavojnice, C je kapacitet kondenzatora, a q je elektrini naboj.

Ova jednaina je analogna jednaini mehanikog oscilatora (12), a preslikavanje bi bilo

sljedee.

Naboju q na kondenzatoru odgovara eleongacija x, struji i brzina v, induktivitetu L

odgovara masa m i konstanti 1/C odgovara konstanta opruge k.

q x
i v
1/C k
L m
k
Ugaona brzina je, kod mehanikog oscilatora jednaka: = , dok je kod
m
1
elektrinog oscilatora jednaka = .
LC
Otpor odgovara koeficijentu trenja.

Kao to se kod mehanikog oscilatora ukupna energija mijenja od potpuno kinetike

energije, kada tijelo prolazi kroz ravnoteni poloaj, do potencijalne energije, kada je
tijelo u najudaljenijim takama svog kretanja, tako se i kod elektromagnetnog oscilatora

20
ukupna energija mijenja od elektrine energije do magnetne. Ukupna energija kod
elektromagnetnog oscilatora se sastoji od zbira energije elektrostatikog polja, koja je
sadrana u kondenzatoru, i energije magnetnog polja, koje se formira u zavojnici13 (Slike
16-19.).

Slika 16. Kondenzator je pun i e er ija kola je sadrana elektri om olj i me u

lo a ko de zatora

Slika 17. Kondenzator se prazni i str ja te e u kolu. U zavojnici se pojavljuje magnetno

polje. Ukupna energija elektromagnetnog oscilatora je sada zbir elektri ne i magnetne
energije

Slika 18. Kondenzator je prazan i elektri no polje nestaje.

21
 Me utim, magnetno polje je maksimalno, tako da je sva
energija je u formi energije magnetnog polja u zavojnici

Slika 19. Ovo je o et o et o sta je ali je olaritet romije je i str ja e tei s rot om
smjeru

Jednostavne harmonijske oscilacije imaju konstantnu frekvenciju, a poloaj i brzina se

mijenjaju po sinusnom zakonu, kao i kineticka i potencijalna energija14.

Kada se radi o mehanikom oscilatoru, na koji djeluje neka promjenjiva sila, njegovo
kretanje u to sluaju opisujemo jednainom, koja je sloenija od jednaine (12). Sada
imamo:

d 2 x(t ) dx(t )
m 2
kx(t ) Fm cos(t ) (16)
dt dt

Ova jednaina opisuje oscillator, na koji djeluje sila trenja ( je koeficijent trenja), kao i
vanjska sila F(t) = Fm cos (t).

U sluaju da se izjednae frekvencija vanjske sile i vlastita frekvencija oscilatora, dolazi

do pojave rezonancije, tj. tada su amplitude oscilovanja najvee.
Analognu pojavu imamo i kod elektromagnetnog oscilatora, kada se na elektrino kolo
oscilatora prikljui vanjski izvor struje (elektromotorna sila) izvor struje se moe
neposredno prikljuiti u kolo .
Pretpostavljamo da se struja (napon) ovog izvora mijenja tokom vremena, U kolu se
mogu pojaviti prinudne elektromagnetne oscilacije. Uzmimo da se elektromotorna sila
izvora mijenja prema sinusnom zakonu:

E = Eo sin (t) . (17)

Vanjski izvor struje vri pozitivan rad, i prema tome poveava energiju kola, samo u
sluaju kada struja u kolu tee u smjeru elektrinog polja E, izazvanog ovim izvorom.
Vanjska elektromotorna sila e vriti nagativan rad i smanjivae energiju kola, ako struja
tee u smjeru suprotnom od E. Ako u kolu sa vanjskom elektromotornom silom nastaju
nepriguene oscilacije, to oznaava da je rezultirajui rad vanjskog izvora, za jedan

22
period oscilovanja, pozitivan i da je tano jednak gubicima energije u kolu za taj period
vremena. Uslov = 1/LC oznaava da je frekvencija vanjske sile jednaka vlastitoj
frekvenciji kola. U tom sluaju, energija, koja dolazi u kolo od vanjskog izvora za jedan
period oscilovanja, dostie maksimum, tj. izvor struje razvija najveu efektivnu snagu.
Akumulacija energije u konturi, i prema tome, poveanje jaine struje, nastaje dok suma
gubitaka energije u istom periodu ne postane jednaka dotoku energije iz vanjskog izvora.
Izjednaavanje frekvencije vanjske elektromotorne sile i frekvencije sopstvenih
oscilacija, je uslov pojave elektri ne rezonanse. Pri tome, ne samo amplitude jaine
struje, ve i amplitude svih elektrinih i magnetnih veliina, koje se pojavljuju kod
oscilacija, dostiu najvee vrijednosti.

3.2.3. Termodinamika

Interesantna je analogija vodenice na potoku i toplotne maine (Slike 20 i 21).

Potencijalna energija vode, odnosno njena kinetika energija, se u vodenici jednim
dijelom prevodi u korisni mehaniki rad. Kada voda dostigne donji rezervoar, pomou
nje se ne moe vie dobijati mehaniki rad. Kroz toplotnu mainu protie toplotna
energija, od koje se jedan dio koristi za dobijanje

Slika 20. Analogija vodenice i

to lot e ma ine

Slika21. Toplotna ma ina

mehanikog rada. Kada dio toplote dospije u hladni rezevoar, nema mogunosti da se
pomou nje dobija mehaniki rad. Ta je toplota, obino je oznaavamo sa Q2, zauvijek
izgubljena u smislu da se iz nje moe dobiti mehaniki rad.

23
3.2.3.1. Obratna to lot a ma i a- friider

Rad friidera nije jednostavno objasniti. U ovom sluaju se moe koristiti analogija sa

mehanikom15. Ukoliko imamo odreenu koliinu vode, koju elimo nasuti iz rezervoara
na niem nivou u rezervoar na viem nivou (Slika 22. , moramo koristiti mehaniki rad,
bilo u formi koritenja kante, kojom po malo zahvatamo vodu i presipamo u vii
rezervoar, ili pomou elektrine ili rune pumpe. Znai, zahvatimo vode u kantu i
izvrimo rad, tako to emo vodu presuti u drugi rezervoar. Naravno, ne treba nam fiziar
da kae da voda nee sama od sebe prei iz nieg u vii rezervoar. Meutim, uz koritenje
mehanikog rada, voda se moe prebaciti na vii nivo.

Ova analogija se moe upotrijebiti za objanjenje rada obratne toplotne maine friidera.
Tu imamo takoe dva rezervoara: hladni rezervoar unutranjost friidera, i topli
rezervoar unutranjost kuhinje (Slika 23.).
Takoe znamo da toplota nee sama od sebe prelaziti sa hladnijeg na toplije tijelo.
Meutim, uz koritenje mehanikog rada, toplota se moe prebacivati iz hladnijeg u
topliji rezervoar. Zahvati se odreena koliina toplote iz hladnijeg rezervoara
unutranjosti friidera , i prebaci u topliji rezervoar unutranjost kuhinje). Zahvatanje
toplote vri razrijeeni gas, koji se nakon ventila nalazi u cjevicama u unutranjosti
friidera. On je sada hladniji od unutranjosti friidera i malo se zagrije, odnosno
preuzme malo toplote iz friidera. Nakon toga taj gas dolazi do kompresora, gdje se
sabija na vii pritisak i prelazi u cijevi, koje se nalaze na vanjskoj strani friidera. Tu je
gas uglavnom preao u tekuinu na vioj temperaturi od same kuhinje, tako da ona sada
predaje unutranjosti kuhinje odreenu koliinu toplote a time i grije kuhinju).

Slika . Pre aciva je vode i ie Slika . rat a to lot a ma i a

vi i re ervoar friider

24
Korisna je i analogija, koja uporeuje mehanike i toplotne maine, odnosno pokazuje
kako se mogu napraviti to bolje maine. Za pravljenje to bolje mehanike maine,
potrebno je izbjei dodir dijelova maine, koji se kreu razliitim brzinama, tj. udare i
trenja. Za toplotnu mainu je bitno da radno tijelo ne doe u dodir istovremeno sa dva
rezervoara sa razliitim temperaturama. Na taj nain se izbjegavaju gubici toplote (to je
sluaj kod Karnoovog ciklusa, a maina koja radi po ovom ciklusu je najbolja, koja se
moe napraviti).

3.2.3.2. Statisti ki karakter dr o ri ci a termodi amike

mikroskopska interpretacija entropije

Analogija izmeu molekularnog atomskog sistema i sistema novia.

Entropija se u termodinamici definie kao veliina odreena odnosom S = Q/T,
koliine toplote i apsolutne temperature T. Koliina toplote je dio unutranje
energije termodinamikog sistema, koji prelazi u sistem ili se gubi iz sistema. Za
entropiju je karakteristino da se kod izolovanog sistema njena vrijednost ne moe
smanjivati. Za reverzibilne procese u izolovanom sistemu entropija ostaje konstantna, a
za ireverzibilne procese se poveava.
Kod objanjavanja mikroskopske statistike interpretacije entropije pogodno je
molekularni sistem uporediti sa sistemom novia. Uzmimo etiri novia, koja moemo
baciti, da se vidi na koju e stranu pasti. Prilikom njihovog bacanja, mogue je da oni
padnu na razliite naine. Sa P emo oznaiti sluaj kada novi padne na takav nain da
se vidi broj (pismo), a sa G ako se vidi grb.
Moemo nazvati makrostanjima odreena pokazivanja novia. Pretpostavimo da je
svaki novi oznaen. Oznaimo kao makrostanje I, sluaj kada svi novii padnu na P,
kao makrostanje II kada su tri novia pala tako da pokazuju P, a jedan G, kao
makrostanje III kada su dva novia okrenuta kao P, a dva kao G, kao makrostanje IV
kada je jedan novi na P, a tri na G, i kao makrostanje V kada su svi novii okrenuti na
G.
Mikrostanje sistema odreuje stanje sistema u svakom momentu sa najveom
detaljnou. U sljedeoj tabeli Tabela 4 , su prikazani mogui ishodi bacanja novia.

Tabela 4. Rezultati bacanja nov ia

Makrostanje I PPPP 1 mogunost 1 mikrostanje
svi novii okrenuti na P
Makrostanje II PPPG, PPGP mogunosti mikrostanja
tri novia okrenuta na P, a jedan PGPP, GPPP
na G)
Makrostanje III PPGG, PGGP mogunosti mikrostanja
dva novia okrenuta na P, a dva PGPG, GGPP
na G) GPGP, GPPG
Makrostanje IV GGGP, GGPG mogunosti mikrostanja
jedan novi okrenut na P, a tri na GPGG, PGGG

25
G)
Makrostanje V GGGG 1 mogunost 1 mikrostanje
svi novii okrenuti na G

Makrostanje I sistema se moe ostvariti samo na jedan nain, preko jednog mikrostanja, i
ono je potpuno odreeno. Iskaz da su svi novii okrenuti na P potpuno definira stanje
svakog novia. Meuti, makrostanje III se moe ostvariti na est naina preko 6
kombinacija ( mikrostanja . Iskaz da su dva novia okrenuta na P, a dva na G, ne daje
potpunu informaciju o stanju pojedinih novia. Kae se da je neznannje o makrostanju
III najvee, jer e amo koji s to ov ii okre ti a P a koji a .
Makrostanje I se oznaava kao potpuno ureeno stanje sistema, koje potpuno poznajemo,
jer znamo stanje svakog pojedinog novia. Isto vrijedi i za makrostanje V.

Meutim, za druga stanja, kao na primjer , stanje III, se kae da su nesreena stanja
nered, jer je znanje o njima ogranieno ne znamo tano mikrostanja ovog makrostanja,
tj. ne zna se kako su rasporeeni pojedini novii. Stanje III ima najvie mikrostanja, koja
ga ostvaruju i najvei nered.
Entropija je kvantitativna mjera nesreenosti sistema, a time i naeg neznanja o
mikrostanjima.
Umjesto sistema novia preimo na najjednostavniji termodinamiki sistem gas, koji
se nalazi u nekoj komori. Makrostanje gasa je odreeno sa pritiskom p, zapreminom V i
temperaturom T. Razmatranje je pogodno nastaviti pretposavljajui da je komora sa
gasom podijeljena na male elije jednake veliine. Molekule se neprestano kreu i
ispunjavaju razne elije, tako da se dobije razliita raspodjela molekula po elijama.
Trenutne raspodjele molekula po elijama, koje ostvaruju jedno makrostanje, su
mikrostanja. Opis mikrostanja ukljuuje davanje pozicija i brzina svake molecule u gasu.
Broj mikrostanja, koje ostvaruju jedno makrostanje se zove termodinamika vjerovatnoa
. Mnoenjem logaritma termodinamike vjerovatnoe sa Bolcmanovom (Boltzmann)
konstantom, dobije se entropija:

S = k log W . (Bolcmanova jednaina) (18)

Konstanta k je Bolcmanova konstanta, k = 1,38 10-23 J/K.

Ovo je tzv. statistika entropija.

Za bilo koji termodinamiki sistem, najvjerovatnije makroskopsko stanje je ono sa

najveim brojem mikrostanja koja ga ostvaruju, a to je stanje sa najveom neureenou i
maksimalnom entropijom.
Na osnovu ove relacije Bolcman je dao sljedeu definiciju drugog zakona
termodinamike:
Priroda tei od manje vjerovatnih stanja ka stanjima koja su vie vjerovatna.
Otuda je drugi zakon termodinamike statistiki zakon. Zbog toga to je vjerovatnoa
pojedinih dogaaja veoma mala, moe se zakljuiti da se, za sve praktine potrebe, drugi
zakon termodinamike nikada ne naruava.

26
 3.2.4. Optika
3.2.4.1. Analogije za prelamanje svjetlosti

Poznata je analogija kod objanjenja refrakcije svjetlosti, gdje se predpostavlja da vojnici

u vie redova u maru nailaze na razliite terene. Kae se da vojnici dolaze sa vrstog
terena (medium 1), na teren sa blatom (medium 2). Pri tome oni usporavaju svoj hod i
redovi vojnika se povijaju. Meutim, ova
analogija nije sasvim dobra5 , jer kada se poblie
analizira, ne odgovara refrakciji svjetlosti iz vie
razloga. I druga analogija u vezi sa prelamanjem
svjetlosti, ona sa tokovima (Slika 24.), koji
prelaze sa jedne podloge na drugu, nije adekvatna .
U ovom sluaju se savijanje putanje tokova
dogaa iz dva razloga zbog trenja sa podlogom i
zbog toga to osovina tokova ima uticaj na
njihovo kretanje.
Za tokove se takoe moe prepostaviti da nisu
Slika 24. To kovi koji aila e a
privreni za osovinu, to dodatno uslonjava ra li ite tere e kao a alo ija
njihovo kretanje. prelamanja svjetlosti

3.2.4.2. Polarizacija svjetlosti

Svima nama je dobro poznata mehanika analogija sa polarizacijom svjetlosti.

Pretpostavlja se da imamo ue, koje pomiemo na
jednom kraju i dobijemo formu progresivnih valova,
koji su polarizirani u vertikalnoj ravni. Ako na put tih
valova stavimo okomitu pukotinu, talas e se
nesmetano iriti iza pukotine. Uzevi drugu pukotinu i
postavivi je horizontalno, iza nje nee vie biti talasnog
kretanja (Slika 25.).
Ukoliko se izmeu dva polarizatora, koji su okomiti
jedan prema drugom, postavi trei sa uglom recimo od
prema njima, studenti nee znati da odgovore na
Slika 25. Standardna analogija za
pitanje, ta e se dogoditi u ovom sluaju, jer na polarizaciju svjetlosti
osnovu prethodne analogije to nisu mogli da zakljue.
U sluaju navedena tri polarizatora, pokazuje se da e
se na zastoru pojaviti svjetlost odreenog intenziteta.
Ovo nije dobra analogija za elektromagnetne talase (svjetlost) (vidjeti DODATAK
IV16).

27
 3.2.5. Nuklearna fizika
3.2.5.1. Analogije za fisiju.

Za ilustrovanje fisije, obino se koriste tri analogije. Jedna je sa ibicama, druga sa

miolovkama, a trea sa dominama. Ako se palidrvca treba ih oko stotinjak postave,
kao to je to prikazano na Slici 26., i zapali jedna ibica, doi e do progresivnog paljenja
drugih ibica.
Ova analogija je korisna kao i ona sa miolovkama, na koje se stave po dva epa od
pluta. Miolovke treba ih imati 3 - se stavljaju u iani kavez . Nakon aktiviranja
jedne miolovke, epovi padaju na druge miolovke i aktiviraju ih, tako da se formira
lanana reakcija . epovi predstavljaju neutrone i analogija je sa lananom reakcijom,
gdje nastaju neutroni, koji dalje pogaaju jezgra i nastavljaju reakciju.
Takoe se mogu koristiti poredane domine, koje padajui rue druge, i na taj nain
simuliraju lananu reakciju.

3.2.5.2. Analogija za radioaktivni raspad17

Radioaktivni raspad je proces pri kome jedno atomsko jezgro nestabilnog elementa gubi
energiju, izbacujui estice ili zraenje. Postoji vie tipova radioaktivnog raspada, od
kojih su najpoznatiji alfa, beta i gama raspadi. Alfa raspad se dogaa kada jezgro izbacuje
alfa estice jezgre atoma helija .

Beta raspad se dogaa kada jezgro izbacuje elektron ili pozitron i jedan tip neutrina. Ova
dva navedena raspada imaju posljedicu transmutaciju atoma nastanak atoma novog
elementa. Sa druge strane, postoji radioaktivni raspad, kod koga ne dolazi do
transmutacije atoma, a to je gama raspad. Energija pobuenog atoma se emituje u vidu
elektromagnetne radijacije gama zraka.

Radioaktivni raspad je sto asti ki sluajni proces na nivou pojedinanih atoma. Prema
kvantnoj fizici, nije mogue predvidjeti kada e se raspasti pojedini atom. Meutim,
vjerovatnost da e se jedan atom raspasti, je konstanta tokom vremena.

Ukoliko sa No oznaimo broj atoma u momentu t

0 s, a sa N broj neraspadnutih atoma, zakon
radioaktivnog raspada je

N No e t , (19 )

gdje je konstanta raspada.

Analogija za radioaktivni raspad je prikazana u

radu17. Kako se kocke za igranje, odnosno rezultati
bacanja kocke, podinjavaju statistikim Slika 26. A alo ija sa i icama a
vjerovatnosnim zakonitostima, moe se iskoristiti la anu reakciju
vei broj kocki za simuliranje radioaktivnog raspada.
Svaka kocka predstavlja jedno radioaktivno jezgro, a pretpostavlja se da se jezgro

28
raspalo, ako pri bacanju kocka pokae odreeni izabrani broj. Kada se baci istovremeno
vei broj kocki, broj kocki koje pokazuju dati izabrani broj, odgovara broju raspadnutih
atoma to se biljei .
Na taj nain se mogu odrediti aktivnost uzorka i predstaviti eksponencijalni zakon
radioaktivnog raspada.

3.2.6. Specijalna teorija relativnosti

3.2.6.1. Aberacija svjetlosti

Do teorije relativnosti se smatralo da postoji jedan fenomen, koji se ne slae sa

eksperimentom Majklsona Michelson . Rije je o aberaciji svjetlosti. Sutina ove
pojave moe se objasniti sljedeim primjerom - analogijom. Neka dva voza idu jedan
drugom ususret, jednakim bzinama u odnosu na Zemlju. Pretpostavimo da nema vjetra i
da kine kapi padaju vertikalno nanie. Na prozorskim staklima vozova kapi e ostavljati
kose tragove, a ne vertikalne. Prema tome, u odnosu na Zemlju, tragovi kapi na
prozorima oba voza, e se otklanjati u suprotnim smjerovima. Smatra se da se otklon kapi
deava usljed vertikalne brzine padanja i horizontalne brzine kretanja vozova.
Kada bi se vozovi kretali po krugu, to bi se kapi uvijek otklanjale suprotno kretanju voza,
ali bi, u suprotnim takama kruga, otkloni bili usmjereni na suprotnu stranu, u odnosu na
kretanje Zemlje.
Analogan fenomen je otkriven u XVIII vijeku od strane kotskog astronoma Bredlija. Pri
kretanju Zemlje oko Sunca, svjetlost sa zvijezda otklanja se u suprotnu stranu u odnosu
na Sunce u suprotnim takama Zemljine orbite. Ova pojava se zove aberacija ili otklon
svjetlosti.
U opitu Majklsona je otkriveno da se brzina Zemlje ne sabire sa brzinom svjetlosti (i u
sluaju kada se udaljava od zvijezde , a pojava aberacije je nesumnjivo obavezno vezana
za sabiranje ovih brzina.
Opit se sastoji u tome to se pri aberaciji ne sabire ukupna brzina svjetlosti, ve samo
njena komponenta u pravcu kretanja Zemlje. Neka, naprimjer, svetlost sa zvijezde ide po
dijametru orbite. Svjetlost u oba sluaja presjeca orbitu Zemlje pod pravim uglom. U
sistemu koordinata, vezanom za Sunce, projekcija brzine svjetlosti na pravac orbite je
nula. U tanoj formuli slaganja brzina

v' V
v v V 1 V c2) v (20)
Vv '
1 2
c

treba staviti v , V brzina Zemlje 3 km s. Tada se dobije da je projekcija brzine

svjetlosti sa zvijezde v na pravac kretanja Zemlje, u sistemu vezanom za Zemljom,
jednaka V, a suprotnoj taki putanje - V. Slijedi da se zrak svjetlosti, u odnosu na
Zemlju, otklanja za ugao V/c (u radijanima) ili za ugao od priblino 20 .

Ovaj otklon ne protivrjei teoriji relativnosti, jer u prostoru ne postoji apsolutni pravac,
i otklonjena zraka, u principu, nije nita specijalnija od neotklonjene zrake. Apsolutna

29
vrijednost brzine svjetlosti se i pri aberaciji odrava nepromijenjena, kao i pri opitu
Majklsona.
Izvod Lorencovih (Lorentz) transformacija je napravljen pod uslovom da sferni front
talasa mora uvijek ostati sferni, ali nije neophodno da take na sferi radijusa r odgovaraju
takama na sferi radijusa r , iste irine, tj. pod istim uglom u odnosu na neki pravac.

Druga analogija za aberaciju svjetlosti je ona sa kiom i kiobranom (Slika 27.).

Slika 27. Analogija za aberaciju svjetlosti

Ako stojimo na kii sa kiobranom, najbolji nain da se zatitimo od kie je da kiobran

drimo u vertikalnom poloaju. Meutim, ako ponemo da hodamo, vertikalni poloaj
kiobrana nee biti najpogodniji da nas zatiti od kie. Pokazuje se da je prikladnije da
kiobran ukosimo prema naprijed za neki ugao (u odnosu na vertikalni pravac), u smjeru
naeg kretanja, kao to je to prikazano na Slici 2 . Ovdje pravac padanja kinih kapi
odgovara pravcu svjetlosti, koja dolazi sa neke zvijezde, a na pravac kretanja je
analogan kretanju Zemlje oko Sunca tokom jednog perioda od est mjeseci). Ukoliko
idemo u suprotnom pravcu, kiobran bismo trebali okrenuti na drugu stranu, za isti ugao.

Postoji i sljedea analogija za aberaciju svjetlosti. Ako se uzme jedna kuglica, koja pada
stalnom brzinom, i uplja cijev, za koju pretpostavimo da miruje, tada e kuglica proi
kroz cijev. U sluaju da se cijev kree na jednu stranu konstantnom brzinom, kako bi
kuglica prola kroz cijev, moramo cijev postaviti pod nekim uglom (Slika 28.)

30
 Slika 28. A alo ija a a eracij sa ljom cijevi

Isto tako se mora teleskop, pomou koga posmatramo svjetlost zvijezde, zbog kretanja
Zemlje oko Sunca, postaviti pod odreenim uglom, kako bi se njena svjetlost vidjela.
Nakon est mjeseci, teleskop se mora usmjeriti na drugu stranu, jer se sada Zemlja kree
u suprotnom smjeru (Slika 29.).

Slika 29. Poloaj lje cijevi sl aja kada se o a kree s rot om smjer

Pretpostavimo da se cijev kree u horizontalnom pravcu brzinom v, a loptica da pada

brzinom c. Za neko vrijeme t, cijev e prei put vt, a loptica ct. Prema skici na Slici 29.,
moe se pisati

vt v
tg , (21)
ct c

to je uslov da loptica proe kroz cijev. Slino je i za svjetlost sa zvijezda, imamo isti
uslov, to daje da je 2 40 .

31
Sa aberacijom se moe zamijeniti jedna druga pojava, a to je paralaksa svjetlosti. Ova
pojava je ukratko opisana u DODATKU II.

3.2.7. Kvantna fizika

U klasinoj fizici, kod odreivanja kretanja tijela, je sutinsko poznavanje poloaja i

brzine tijela u svakom trenutku vremena ili putanje (trajektorije). U makroskopskom
svijetu se moe precizno izmjeriti poloaj i brzina tijela u svakom trenutku njegovog
kretanja. Tanost mjerenja je odreena tanou instrumenata, pomou kojih se vre
mjerenja.
U mikroskopskom svijetu, svijetu mikroestica, situacija je drugaija. estice, kao to su
elektroni, protoni, atomi, molekule. itd., se ne mogu opisati zakonima klasine fizike i
moraju se koristiti zakoni kvantne fizike. Prema ajzenbergovom principu, nije mogue
u isto vrijeme precizno odrediti poloaj estice i njenu brzinu. Ako znamo tano poloaj
estice, tada je njen impuls brzina potpuno neodreen.

U sluaju mikroestica nisu u pitanju ureaji za mjerenje, koji se mogu napraviti da budu
bolji i precizniji. Meutim, ne moemo u principu imati sluaj kao u klasinoj fizici, da
se poloaj i brzina tijela moe istovremeno odrediti, sa preciznou, koju dozvoljavaju
ureaji za mjerenje. Kada su u pitanju pojave u mikrosvijetu, u principu nije mogue
znati o kretanju mikroestica sve detalje, kao u klasinoj fizici. Priroda to jednostavno ne
dozvoljava. Ovu situaciju moemo opisati jednom analogijom, gdje koristimo obino
prozorsko staklo i zamueno staklo. Ako gledamo kroz obino prozorsko staklo, moemo
rei da vidimo sve detalje nekog kretanja, a moemo ih i registrovati pogodnim
ureajima. Gledanje kroz zamueno staklo bi odgovaralo situaciji, koju imamo sa
mikrosvijetom. U ovom sluaju ne raspoznajemo sve detalje kretanja i ne moemo ih
precizno odrediti.

4. PRIMJERI K RITENJA ANAL IJA U NAUNOM RADU

4.1. Analogija, koja povezuje mehaniku i irenje elektromagnetnih talasa

Veoma poznata analogija, koju su koristili naunici, se odnosi na pokuaj objanjenja

elektromagnetnih talasa u poetku razvoja teorije. Kako su mehaniki talasi bili dobro
poznati, znalo se da je za njihovo prostiranje neophodan medij, u kome e se oni
prostirati. Zvuni talasi se prostiru kroz sve medije, gasove, tenosti i vrsta tijela. Od
izvora talasa nastaje poremeaj, koji se onda na osnovu meudjelovanja atoma i molekula
sredine, ire kroz prostor. Naunici su pretpostavili da se i elektromagnetni talasi trebaju
iriti kroz neki medij, slino mehanikim talasima. Taj medij je nazvan eter i zamiljen je
da ispunjava itav prostor. Dugo godina se raspravljalo kakve osobine treba da ima eter,
kako bi prenosio elektromagnetne talase. Eter je trebao da ima takve mehanike osobine
da podrava i longitudinalne elektromagnetne talase. Naravno, elektromagnetni talasi su
transverzalni talasi. Pokazalo se da ova analogija nije ispravna i ovakav mehanicistiki
pristup elektromagnetnim fenomenima nije ispravan. Ajntajn je svojom teorijom
pokazao da nikakav medij nije potreban za prostiranje elektromagnetnih talasa.

32
 4.2. Uvo e je ojma i oto sko s i a ili i os i a

U fizici, i to naroito u fizici elementarnih estica, izospin ili izotopski spin ili izobarni
spin) je kvantni broj, povezan sa jakim meudjelovanjima. Termin je izveden iz naziva
izotopski spin, ali je naziv zbunjujui, jer dva izotopa jednog elementa imaju razliit broj
nukleona. Nuklearni fiziari vie vole termin izobarni spin, jer je precizniji.

Izospin nema jedinice angularnog momenta i nije vrsta spina. To je bezdimenzionalna

veliina i ime se pojavljuje iz injenice da je matematika struktura, koja ga opisuje, vrlo
slina onoj, koja opisuje spin.

Mase neutrona i protona su skoro iste i oba se zovu nukleoni. Iako proton ima pozitivan
naboj, a neutron je neutralan, oni su po svim drugim karakteristikama skoro isti. Jaka
interakcija, izmeu bilo kog para nukleona je ista, bez obzira da li interaguju protoni ili
neutroni.

Izospin je uveo Hajzenberg (Heisenberg) 1932. godine, kako bi objasnio simetrije novo-
otkrivenog neutrona. Protoni i neutroni, koji su barioni sa spinom , se grupiu zajedno
kao nukleoni, jer imaju skoro istu masu i interaguju na isti nain. Zbog toga ih je zgodno
zamiljati kao da su razliita stanja jedne iste estice. Poto estica sa spinom ima dva
stanja, za njih je reeno da su sa izospinom . Tada su proton i neutron povezani sa
razliitim projekcijama izospina I3 = +1/2 i 1/2. Kod formiranja teorije nuklearnih sila,
tada se moglo jednostavno pretpostaviti da nuklearne sile ne ovise o izospinu.

Izospin je uveden po analogiji sa spinom, a sabire se kao vektorska veliina. Kaemo da

se tu radi o jednom izotopskom prostoru, koji nije na geometrijski prostor u kome
ivimo. Meutim, ako postoje dva sistema sa jednakim matematikim transformacijama,
to oni odgovaraju jednoj istoj apstraktom grupi, koja se u ovom sluaju zove grupa
rotacije trodimenzionalnog prostora. Transformacijama se podvrgavaju realna stanja
sistema od dva nukleana, a zakonitost izraza izotopski prostor slijedi iz pune matematike
analogije sa rotacijama trodimenzionalnog prostora.

5. ANAL IJE U U BENICIMA ZA FIZIKU, KOJI SE KORISTE U

SN VNIM I SRE NJIM KOLAMA KANTONA SARAJEVO

Pregledom udbenika, koji se koriste u nastavi fizike u osnovnim i srednjim kolama u

Kantonu Sarajevo, uoeno je da se koriste sljedee analogije:

- materijal a ta ka materijal o tijelo

- magnetno polje
- Raderfordov model atoma
- polimeri
- izolatori
- elektronska i lji ska str ja

33
- a alo ija me a i ki i elektroma et i oscilacija

Kao to se vidi, u udbenicima se pojavljuje odreeni broj analogija. Neke od ovih

navedenih analogija nisu ovdje objanjavane detaljnije, jer se mogu nai u udbenicima.

6. ANALOGIJE U NASTAVI FIZIKE U SN VNIM I SRE NJIM KOLAMA

KANTONA SARAJEVO

U okviru izrade ovog zavrnog-magistarskog rada, napravljena je i jedna anketa, koja nije
bila sveobuhvatna, jer je u njoj uestvovalo samo 25 ispitanika sa podruja sarajevskog
Kantona. Anketu je, u ovoj fazi istraivanja, bila informativnog karaktera, jer se eljela
stvoriti jedna okvirna slika o tome koliko se koriste analogije u nastavi fizike.
Anketni listi, koji je koriten, priloen je u DODATKU VI. Iz rezultata ankete se vidi
da anketirani nastavnici i profesori koriste analogije u svom radu, neki ee, a neki
rjee.

U svakom sluaju, ispravno odabrane analogije mogu pomoi u nastavi fizike, jer se
mnoge pojave mogu ilustrovati i bolje objasniti na nain, koji je za uenike prihvatljiviji.

7. ISKUSIJA I ZAKLJUAK

Analogije su u upotrebi u nastavi fizike a i drugih nauka ve odavno. I to ne samo u

nastavi. Upotrebljavaju se i u naunom radu, u komunikaciji izmedju fiziara, kao i
izmedju fiziara i ire javnosti. Analogije naunici koriste kada ele da objasne rezultate
svojih istraivanja iroj javnosti, kao i kod predlaganja svojih naunih projekata raznim
tijelima, koja odobravaju finansiranje tih projekata.

Zbog toga su analogije vane, a veoma su korisne u nastavi fizike.

Cilj ovog rada je bio da ukae na znaaj analogija i njihovu upotrebu i svijetu i kod nas.
Takoe je cilj bio da se navede jedan skup analogija, koje se mogu koristiti. Navedeni
skup svakako nije iscrpan, jer postoji jo mnogo analogija, koje ovdje nisu obraene.

34
8. LITERATURA

1. Dilber R., Duzgun B. (2008). Effectivness of Analog on Students Success and

Elimination of Misconceptions. Lat. Am. J. Phys. Educ. Vol. 2, No. 3.

2. Gentner D. (1983). Structure-Mapping: A Theoretical Framework for Analogy,

Cognitive Science 7, pp.155-170.

3. Tversky A. (1977). Features of similarity. Psychological Review. 84, pp. 327-352.

4. Gentner D., Jeziorski, M. (1989). Historical shifts in the use of analogy in science.
U: Gholson B., Shadish W. R., Neimeyer Jr. R. A., i Houts A. C., Psychology of
science: Contributions to metascience. New York: Cambridge University Press.
pp. 296-325.

5. Simanek D. (2008). Dangers of Analogies. Dostupno na

http://www.Ihup.edu/dsimanek/scenario/analogy.htm. 03.07.2012..

. Muratovi . i Mei V. 2 Didaktiko-metodiki prilozi nastavi fizike. izd.

Sarajevo: Prirodno-matematiki fakultet.

7. Podolefsky S. (2008), Analogical Scaffolding: Making Meaning in Physics through

Representation and Analogy, Doctoral Thesis, University of Colorado,
Department of Physics.

8. Kompaneec A. (1978). Simetrija u mikro i makro svijetu. Izd. Moskva: Nauka.

9. Wu G. (2010). Analogies: a key to understanding physics. Dostupno na:

http://www.univ-reims.fr/site/evenement/girep-icpe-mptl. 09.04.2012..

1 . adiselimovi E. 2 . Osnove termodinamike i molekularne fizike. Izd.

Tuzla: bosniaARS.

11. Glynn S., Duit R., Thiele, R. (1995).Teaching science with analogies: A strategy
for constructing knowledge. U S. Glynn, R. Duit (Eds.). Learning science in the
schools: Research reforming practice. Mahwah, NY: Erlbaum. pp. 247-273.

12. Oliva, J. (2005). What professional knowledge should we as physics teachers

have about the use of analogies? Phys. Tchr. Educ. Online (JPTEO), Vol.3, No.1.
18.08.2012..

13. Dowling J. (2009). Dostupno na: http://phys.Isu.edu . 10.11.2012..

14. Parks D. (2009). Understanding electrical resonance through analogies to

mechanical systems. Dostupno na: http://pages.uoregon.edu . 21.11.2012..

35
15. Botonji I., Maci E., Musemi R., adiselimovi E. 2 1 . Analogije u nastavi
fizike. Seminar 2010. Zbornik predavanja. Drutvo fiziara u Bosni i
Hercegovini. str. 84-92.

16. Cutnell, J., Johnson K. (1995). Physics. Izd. New York: John Wiley Sons, Inc.
pp. 780-786.

1 . Tubi A. 2 1 Radioaktivnost zakon radioaktivnog raspada, Primjeri dobre

nastavne prakse, Vodi za srednjokolaske profesore hemije, fizike i biologije,
UWB IB Initiative in Bosnia and Herzegovina.

36
9. DODATAK I
O ekstenzivnim i intenzivnim velicinama

Ekstenzivna fizikalna veliina je ona koja je suma odvojenih neiteragujuih sistema, koji
ine ukupni system. Vrijednost takve aditivne veliine je proporcionalna veliini sistema
koji opisuje, ili koliini materije u sistemu.
Koliina toplote je ekstenzivna veliina, jer je za topljenje male kocke leda potrebna
manja koliina toplote, od one potrebne za topljenje puno vee mase leda.
Intenzivne veliine su suprotne po osobinama od ekstenzivnih. Dijelei jedan tip
ekstenzivnih veliina sa drugaijom ekstenzivnom veliinom, dobije se intenzivna
veliina. Na primjer, masa je ekstenzivna veliina, a podijeljena sa volumenom
ekstenzivna veliina), dobije se gustina intenzivna veliina.

Primjeri ekstenzivnih fizikalnih veli ina:

Energija Povrina
Entropija Elektrini naboj
Masa irina
Broj estica Duina
Impuls Visina
Broj molova Debljina
Volumen

Inten iv e fi ikal e veli ine su:

Temperatura
Pritisak
Jaina elektrinog polja

Postoje fizikalne veliine, koje imaju ekstenzivne, a i intenzivne analogne veliine.

Primjeri takvih fizikalnih veliina, koje zavise o veliini termodinamikog sistema su
volumen, unutranja energija, entalpija, entropija, toplotni kapaciteti, itd. Osim za
volumen, ove ekstenzivne veliine ovise o koliini materije u termodinamikom sistemu.
Za homogene supstance, ove ekstenzivne termodinamike veliine imaju svoju analognu
intenzivnu veliinu, koja se moe izraziti prema jedinici mase. Primjeri intenzivnih
termodinamikih veliina, koje ne zavise o veliini termodinamikog sistema su
specifini volumen, specifina unutranja energija, specifina entalpija, specifina
entropija, itd. Ove se veliine obino oznaavaju malim slovima, za razliku od njihovih
ekstenzivnih analogona.
Intenzivne termodinamike veliine su fizikalne veliine, koje vrijede u taki u
termodinamikom sistemu, ili u taki prostora u odreeni vremenski trenutak. One se
smatraju zavisnim od uslova, koji vladaju u toj taki, kao to je to temperatura, pritisak,
sastav materije, ali se ne smatraju ovisnim o veliini termodinamikog sistema ili o
koliini materije u sistemu.

37
U sljedeoj tabeli (Tabela D I.1 su prikazane odgovarajue ekstenzivne i intenzivne
termodinamike veliine.

Tabela D I.1.
Ekstenzivna Simbol SI jedinica Intenzivna Simbol SI jedinica
Veliina veliina
3
Volumen V M3 Specifini v m /kg
volumen
Unutrasnja U J Specifina u J/kg
energija unutranja
energija
Entropija S J/K Specifina s J/(kg K)
entropija
Entalpija H J Sppecifina h J/kg
entalpija
Specifini CV J/K Specifina cv J/(kgK)
toplotni toplota za
kapacitet konstantnu
(V=konst.) zapreminu
Specifini Cp J/K Specifina cp J/(kgK)
toplotni toplota za
kapacitet (p = konstantan
konst.) pritisak
Specifine veliine su izraene po jedinici mase.
Specifini volumen je reciprona vrijednost gustine.

Ukoliko se molekularna masa moe dodijeliti za materiju, ili broj molova u sistemu se
moe odrediti, tada se svaka od ovih termodinamikih veliina moe izraziti prema molu.
Tada se gvori o molarnim veliinama molarni volume, molarna untranja energija, itd.
Molarni volume idealnog gasa , na standardnoj temperature i pritisku, je 22,41 litra po
molu. Molarna Gibsova slobodna energija se uobiajeno zove hemijski potencijal ().

Postoje fizikalne veliine, koje nisu ni ekstenzivne ni intenzivne. Na primjer, elektrini

otpor dva otpornika je suma njihovih otpora samo ako su spojeni serijski u kolu struje.
Ukoliko su elektrini otpori spojeni paralelno, to je onda elektrina konduktanca
inverzna veliina elektrinog otpora. Elektrini otpor nezavisnih neinteragujuih otpora
(podsistema), nije openito aditivna veliina i prema tome elektrini otpor nije
ekstenzivna veliina. Nije ni intenzivna veliina, jer otpor dva otpornika openito nije
isti, i u sluaju da su napravljeni od istog materijala i na istoj temperature i pritisku.

38
10. DODATAK II

Dopunjavanje analogije sa strane 15, iz primjera J. Oliva 12

Slika 24. Dopuna analogije sa strane 15.

39
11. DODATAK III

Jed a i a ko ti iteta

U fizici jednaina kontinuiteta opisuje transport fizikalne veliine, koja se odrava.

Takve veliine su masa, energija, impuls, elektrini naboj i dr. Openito, jednaina
kontinuiteta moe sadravati lanove, koje zovemo izvor ili ponor , za koje vrijede,
ali ne uvijek, zakoni odranja.

Svaka jednaina kontinuiteta se moe napisati u integralnom obliku, koji je

primjenjiv za bilo koji konaan volumen, ili u diferencijalnom obliku, preko
operatora divergencije, a koji vrijedi za taku prostora.

Jednaine kontinuiteta su osnova za specifinije transportne jednaine, kao to su

jednaine konvekcije-difuzije i Navie-Stoksove (Navier Stokes jednaine.

Ideja iza jednaine kontinuiteta je protok neke veliine, kao to je masa, energija,
impuls, elektrini naboj, ili vjerovatnost, kroz povrine, od jedne regije prostora do
druge.
Uzmimo da je velicina, koja se prenosi i pretpostavimo da je to skalarna veliina.
Volumna gustina ove veliine e se oznaiti sa .

dq
= (D III.1)
dV

Postoji vie naina na koje se moe formirati jednaina kontinuiteta. Jedan je da se

zamisli tok estica, koje nose veliinu , opisan preko brzinskog polja v , to je

ekvivalentno fluksu j veliine q (vektorska funkcija, koja opisuje protok q kroz
jedinicu povrine u jedinici vremena .

U sluaju da se radi o esticama, koje nose veliinu , imamo vezu j = v .

U drugim sluajevima, kao naprimjer kod prenosa toplote, ako je j gustina toplotnog
fluksa toplotna energija u jedinici vremena i po jedininoj povrini , tada se moe

koristiti samo j (sa , a je gustina toplotne energije po volumenu).

Diferencijalna forma
Diferencijalna forma jednaine kontinuiteta je data relacijom:

div j I (D III.2)
t

40
I je izvor veliine q u jedinici volumena i jedinici vremena. Za I , veliina q se
smanjuje i imamo ponor.
Ova openita jednaina se moe upotrijebiti za izvoenje bilo koje jednaine
kontinuiteta, od obinih do Navie Stoksovih jednaina.

I te ral a forma jed a ine kontinuiteta

Integralna jednaina se moe napisati u sljedeem obliku

dq
j d S , (D III.3)
dt S

gdje je S zatvorena povrina, koja obuhvata dati volumen V, a je ukupna generacija

veliine q u jedinici vremena u volumenu V izvori, a openito mogu biti i ponori .

41
12. DODATAK IV

Polarizacija elektromagnetnih talasa

Bijelu svjetlost, kao vidljivi dio spektra elektromagnetnih talasa, pretstavljamo u vidu
strelica, koje su okomite na pravac prostiranja talasa. Strelice su oznaka vektora
elektrinog polja, a magnetno polje nije pretstavljeno, ali je okomito na vektor
elektrinog polja (Slika D IV.1.).

Slika D IV. . ematski prikaz prostiranja elektromagnetnog talasa-svjetlosti

a) Nepolarizovana svjetlost b) polarizovana svjetlost

Elektromagnetni talasi, koji dolaze kao svjetlost iz sijalice, su nepolarizovani talasi, jer
kod njih vektori elektrinog (i magnetnog) polja titraju u mnogo pravaca, okomito na
pravac prostiranja talasa (Slika D IV.1. a). Kada elektron u atomu oscilira, atom se
ponaa kao mala antena, koja emituje svjetlost u kratkim intervalima (10-8 s). Pravci ovih
malih antena su rasporeeni sluajno i nepolarizovana svjetlost se sastoji od mnogo
ovakvih pojedinanih talasa.

Svjetlost, kod koje postoji samo jedan pravac oscilovanja vektora elektrinog polja, zove
se linearno polarizovana svjetlost (Slika D IV.1 b). Linearno polarizovana svjetlost se
moe dobiti pomou odreenih materijala. Jedan od takvih materijala je poznat po svom
komercijalnom imenu Polaroid. Ovi materijali dozvoljavaju prolazak svjetlosti, iji
vektor elektrinog polja osciluje samo u jednom pravcu.

Kada se dobije polarizovana svjetlost pomou nekog polarizatora, moe se sa drugim

primjerkom polarizujueg materijala (analizator), promijeniti pravac polarizacije i
intenzitet svjetlosti (Slika D IV.2.).

42
Nakon prolaska kroz polarizator, samo polovina intenziteta ulazne svjetlosti izlazi iz
njega.

Slika D IV.2.2. Polarizator i analizator se mo iskoristiti a ode avanje pravca

polarizacije i intenziteta svjetlosti koja dola i do fotoelije.

Ovo se moe postii mijenjanjem ugla ose polarizacije analizatora. Ukoliko je jaina
elektrinog polja, koje pada na analizator E, jaina polja koje prolazi je komponenta
paralelna osi polarizacije, tj. Ecos . Intenzitet svjetlosti je proporcionalan kvadratu
jaine elektrinog polja. Prosjean intenzitet polarizirane svjetlosti, koja prolazi kroz
analizator, je proporcinalna sa cos2. Prema tome, rotiranjem ose polarizacije analizatora
u odnosu na polarizator, moe se mijenjati pravac polarizacije i intenzitet svjetlosti, koja
prolazi.
Srednja vrijednost intenziteta svjetlosti, koja prolazi kroz analizator, je jednaka:

I = Io cos2 (D IV.1)

Ovaj izraz je poznat kao Malusov zakon.

Kada se analizator stavi pod uglom = 90o, tada svjetlost nee izlaziti iz analizatora. To
se moe provjeriti pomou dva para sunanih naoala. Sunane naoale su napravljene od
polarizirajueg materijala i njihovo postavljanje u dva razliita poloaja jednaput daje
smanjenu svjetlost, a drugi put one nikako ne proputaju svjetlost. Ovaj drugi poloaj
odgovara poloaju analizatora pod uglom od 90o.
Ukoliko se izmeu polarizatora i analizatora postavi trei polarizator, ija je osa
polarizacije pod nekim uglom , fotoelija e registrovati svjetlost, to je u suprotnosti sa
situacijom, koju imamo kod mehanikih talasa.
Objanjenje ovog paradoksa je isto, kao i kod dva polarizatora: polarizatora i analizatora,
ije su ose polarizacije postavljene pod nekim uglom . Nakon prolaska kroz umetnuti
polarizator, postojae komponenta E cos (Slika D IV.2.3.), a nakon prolaska kroz trei
polarizator analizator , postojae componenta (Ecos ) cos(90 - ) (Slika D IV.2.4.)16,
koja prolazi kroz analizator.

43
Slika IV. . . Kom o e ta elektri o olja koja rola i kro dr i olari ator
(Ecos)

Slika D IV.2.4. Kom o e ta elektri o olja koja rola i do fotoelije -

(Ecos) cos(90 - )

44
13. DODATAK V

PARALAKSA ZVIJEZDA

Paralaksa zvijezda je pomak ili razlika u prividnom poloaju nekog objekta, posmatranog
du dvije razliite vidne linije, a mjeri se uglom ili poluuglom inklinacije izmeu ovih
linija. Bliski objekti imaju veu paralaksu od udaljenijih objekata, kada se posmatraju iz
razliitih pozicija (Slika D V.1.).

Slika D V.1. Analogija za paralaksu zvijezda

Kada se blia zvijezda ili neki objekat , posmatra iz dvije razliite take A i B, tada e se
u pozadini vidjeti objekti C i D, D za sluaj posmatranja iz take A, a C za sluaj
posmatranja iz take B.
Zbog toga se ova pojava koristi za odreivanje udaljenosti raznih nebeskih tijela,
Mjeseca, Sunca, zvijezda, itd.

45
14. DODATAK VI

ANKETNI LISTI a tor a ket o listia Elma Maci rofesor fi ike

UPOTREBA ANALOGIJA U NASTAVI FIZIKE (2012)

Ukupano je 25 nastavnika i profesora ispunilo anketni list, a odgovarali su na tri

postavljena pitanja.

1. Da li koristite metod analogije u nastavi fizike?

a) da
b) ne

Sa DA je odgovorilo 25 ispitanika, a sa NE nijedan ispitanik.

2. Ako koristite, u kojoj mjeri?

a) ponekad
b esto
Ponekad je odgovorilo 1 , a esto 11 ispitanika.

3. Kada koristite analogije, da li se oslanjate na analogije, koje su

navedene u udbenicima, koje koristite?
a) da
b) ne
c) ali i druge

Pod c) je odgovorilo 25 ispitanika, a sa da ili ne 0 ispitanika.

4. Kakva je Vaa procjena uspjenosti analogija u boljem objanjenju

razliitih tema iz fizike?
a pomou analogija uenici bolje shvataju pojedine teme
b analogije ne pomau uenicima,

Svi ispitanici su odgovorili na ovo pitanje pod a).

46