Sedmo kolo Edicije objavijeno je zahvaljujuéi donaciji Adil-bega Zulfikarpasiéa ZNACAJ KRAJISNICKIH PISAMA ‘ZABOSNIACKU KULTURU Litera seripta manet. Litterae loguntur Zoirka pisama koju ovdje donosimo obubvata dugo vremensko razdoblje koje ide od godine 1454, tj od dana ada je vojvoda Isa-beg Ishakovié izdao povelju Dubrovéanima o slobodno) trgovini bez ikakve zapre~ kke, pa sve do godine 1847, do dana kada je Ali-pasa Rizvanbegovié, vezir hercegovatki, pisao jedan list via- dici emogorskom Petru Petrovieu NjegoSu, Razlog da ‘smo ovdje uvrstili nekoliko pisama iz. druge polovice XV stoljeéa nalazi se u Zelii da se pokaze neprekidnost trajanja jedne rukopisne tradicije kao i u Ginjenici da je cijelo podrutje nekadasnjeg Bosanskog kraljevstva, ‘a kasnije i Bosanskog ejaleta, bilo najsturenije tursko kkrajgte prema Zapadu, a samim tim svi oni koji sa branili i Guvali interese novog carstva u naponu snage Dili su i njegovi krajignici, U zbirci se tako naslo dvije stotine pisama, bilo istaknutih bosanskih i hercego- vaskih lienosti’ S10 su igrale veéu ili manju ulogy u povijesnim dogadanjima, bilo manje poznatih osoba Koje su nekim svojim pismom ili inom privuklé nasu pazaju i uéinili da njthova "knjigu’ ovdje uvrstimo, ‘Sva ova pisma pisana su najvatim dijelom bosan- Sicom, dok je drugi, zatno manji dio pisan onovre- ‘menorn latinicom. Mi smo Gitali i jedna i druga skoro uuvijek iz ves objavijenih izvora jer stu nam izvornici tekstova iz niza razloga bili nedostupni. Ovom prilikom, smo, tz male preinake, pisma transiiterirali na danagnju Tatinicu, kako bi ona bila Sto pristupagnija danaSajem Sitaoeu,‘Oa pisma najveim djelom daju isa cars nem- jesnici,beplerber,sandzakber, pase, museli, kape- tani pojedinih kapctanja, dizdartatvedenth gradova, na- Zzorisemini~¥j nadzorniljavmih dobra,pojedin be fge i beraktar, gUjekad + poneld ube) | nevolni si Yan} | twink zatodenke Koji tudo} zemiji mol 2a svoj Slobodu, Ova pisma dolaze najetee iz krajeva koje 30 furske viet drzate u Slavonj, Dalmaci, Boki Kocor- 5ko] kao 1 iz unuiraénjostt Bosne i Hereegovine # ona Se upucuju odgovarajacim lignostima na pode koja Su bile ostala pod mletatkom 1 asteskor, upravomn igo ir ona Sto su bila trae koja‘ poslje od ih anova osvojena. Ove pisma se naslovjujy na banove, pa taki na Krljeve, providure, porkolabe (sue), kupe= Eane hrvatski gradova, na kneza i vastelu dubrovatka, ha gvardijane franjevackih samostana, na kncleve i Potjcs, na vladiku emogorskog. ‘Ova pisma pisapa su bosancicom (koju je jen zas- Iwin steve de, Ciro Trubelka nazivao i bosanicom), 1), bosanskom ili zapadaom éiihcom, a koja jew sii pa i zanstvenim kragovim bila pozbata + pod dragim Imenima, od kojih tavodimo samo neka kao So. st Inrvatsko pismo pa tak i glagobica, srpsko pismo, Sée~ ppanovo pismo, begovsko pismo, Zensko prsmo 1 T3KO Sale Prije nego se detalinie pozabavimo ovim pismom, deljli bimo naglasiti da je tevon) danasnje Boste | Fiereegovine u proslost bio snaino iclozen zn kal tumim civilizaiikim ujecsjima da sa se 20g toge Koristila razna pisma kao elementi ~ prenosnic ovih kaltre “Tako se u Bosn i Hercegovini ~ ako se ostavi pos- tcanusemljen alt anatajislnea)postojanja cjlovitog ‘goistog Jutharka (runske sbeceds) iz Breze ~ nian ta najstarije slavesnko pismo plagllicu, vee spamenuso bosaneiev, latinien,arapsko pismo, koji je pisana Uz prepisivane arapske tekstove i bosanska alhamijado Kenjtzevnast pat jevrejsko rast pismo, koje su razumi- jevali} pojedini bosanski mustiaani.} ‘Ali, vratimo se na bosanicu, To je staro pismo bosanske zemlje i njen najpoznatiji spornenit je upravo Povelia Kulina-bana iz 1189. godine, koju je nas veiki ‘ban uputio dubrovaékorn knezu Krvasu i Kojom jaméi i osigurava dubrovatkim trgoveima slobodna trgovina uu svojaj zemlji, Kroz cijelo trajanje ncovisne Bosne to je pismo Bosanskog kraljevstva, koje mada éiriliéno, po svome duktusu po nekim svojim siovima (jery) i Ortogeatskim rjeSenjima razliito od pisma u Srbiji, Ono i posiije propasti Bosanskog kraljevstva, kao | pada Her- cegovine pod osmansku viast nastavljaivjeti évrsto Uukorijenjeno u tradicij i u bige bosanskog Eovjeka, O tome nam najbolje govor\ jedno svjedoéanstvo Ljude- vita Bassana, rodom iz Zadra, koji je 1550. godine pu- tavao po nekom posit u Tuiskat pa je prosao i kroz Bosnu, Opisujuei razne zzode sa tog putovanja, on na jednom mjestu veli da se i “turski sveéenici shud pi tom slovinskim, onim naime S10 Sloveni zova bukvi- ‘com (Buchviza)j érilicom (chiuriliza, chiriza).."® Isto tako, dobar primer da su se BoSnjac | nakon prihvanja 7 Be Sapte ved ‘ako jaan ma vjee eke sacle w Bone PG jo Me et ordinate lta stadt Gio ettncen gan pan epee path es tes Re a Vasu cuca aes sro acne eps sn pam ak pees Holt cet aac ste C0 ke se tee aatte e Sen be oe Pe, Faery a comets ste ateinoa one ce et SSesd Sr oa 2 Dr aur Nest; Pray po Bataston pos Disraeli ie tieinne al etejslama nastavili sluditisvojim narodnim pismom jeste F epitaf koji su dva brats Radiloviés, Hasan i Ahmat ja Cadovine kraj Rogatice dali uklesati krajern XV sto- Ijega na steékv-nigana njihova ova: Hasan i Ahmat, ‘va Redilovica sina — Sele Salast radi pisase ov. 1 da je Blagostoven tho ée proj a proklet oft privat? Min, ov pismo ie Heo samo na kei spomenicima nego se éuvalo i bosanskim domovima igo ostavitina predako. Unizu primjera boSnjatkelirske piesme svjedote da su se ovom pisma u bosansko- fuslimansko} sredini poutavale mlade djevojke: Kad je Fati sedam godin’ bilo, Oprema je w rod u daidéa Daa net mica vesu i whet Daidsigne sitan biser nizat® Medutim, osnovno je na ovorn mjestu upitati se 0 ojo} i kakvo) se "knjizi" i "jazi" radi? Da Ui je to arapsko pismo koje su bosansii musliman trebali zat Zzbog svojih verskib potreba ili se tu radilo 0 tradicio- nalnom bosanskom pis, bosancici. Mora se dopustiti Inogusuost da su djevojtice, osobito iz odin begov- ksh porodiea brzopisnu bosanéicu utile u domago;sre- 3 Mak Digtat, Star? osanshtlstovi, Sarajevo 1990, st. 315 (Ova) epi je vite puta navoden 0 erat 4 Mehmed Dielsinddin Kurt, Hrsatske narodne Zenske pes Mowe 1902, 3.87 din ~zato se ono i 2ove Zensko pismo ~ moda i zboe toga Sto su ranije napuStale tradicionaine mektebe of Imiike deve Uvijek jew takvim domovima bilo lanova porodice Kaji su njegovalt ovo saro pismo, v 8a nas tnjeravaj# sljedectstihov! Kayigu uze Sahin-paSiniea, Pa pogieds bjt mis Jai Padintea thon naucilé Jer je ona roda gospodskogas 1 masta, izvrsi Elana. Mubameda Hadighiea “rads o pon ej cntacina bona bo mas ob javjen i snalima Gast Husrew-begove biblioteke 1985 odin, daje nam eijela Histo ugledaih bosanskib, her egovathih i sandzacksh begovskih porodica w Kojima Se ovo pisimo Guvalo, njegovalo i prenosilo s koljena za Koljeno. Medutim, ono sto je takoder zaniraivo, ha Sto skreée paznju’ dr. Muhamed Hadzijahic, jeste | Einjeniea da se bosanéia jaja iu Bosanski gadan- skim cbitelima, kao Sto je bla bogat sarajvska po- rodica Mulamemiseviéa, paje su se upravo muski Ela novi ove fantlje dopisivali ovim pismom.® “08 jednom se vraGanio na tvrdaju da su bar w ugled- aim potodicama bile pozsata obs ova pisma i da su bila foristenn. Zato nevodimno i dva Wzravna dokaza Pri je jedgn podatak Koj jew ovom pitanu dala Sersa- “hanna Cengié novinara beogrdskog Bsa Vreme jos davne 1934, Hanuma Cengie je novinara ko je svo) {lanak potpiseo iniijalima Mt. B.rekla da Je rodena tt Bran dh oyte iz pordie begove Skopljaka pa je tim nest 5 Dr, Muhamed Hadsahis, Gra 0 peje ostaca bo uncles hod nus, Anal Gazh Hises-bepove bibliceke XI-X1, Satajovo 1985, se. 108, 46 Ie, bide, st. 105.Kada sam ja dijete i djevojka pa i mlada Zena bila, ddrukcipi jé-vakat bio. Onda kad se Zensko dijete Todi nije iSlo kao sad u Skole, nego ceka w rodi- testom dora do dai Ono, is tada tua SIF « naroéite sole, osim ont iz ilmitie, a kano Ui mi Zone. Ali eto w nas, u kuch i w jos nekoliko Degovskih huca i Bugojnu, Jajeu, Travniku, Vakufu i Tijovnu, ucile su i zene Gitati i pisati, i 10 ovw naiu Giriliou ~ bosandieu, “begovieu". I ova naka {2 natih frajeva razliéna je od one u Posavini ill u Podrinju. Pa i muski su pisali sa njom, ali samo bezi, kot mi begovice. I eto kad sam w mladostt rautila od moje majke da pisem i éitam bosanci- com, onda sam ucila vesti razne urneke po svi i kkadif, a bome i po becu. Uéila sam sufara i Kur‘an S druge strane, Vojislav Bogigevié u svojoj knjizi Pismenosi u Basn’ i Hercegovini, objavijeno} 1975. go- dine u edieiji Kulturno nastede u Sarajevu, govoreti © éiriliskoj pismenosti kod muslimana u Bosni i Her- cegovini donosi jedan zanimljiv snimak, na kojem se Vidi jedan, Kako Kaze autor, “ériski tekst na neko} arap- skoj knjzi (pisano u Bosni, vrijeme nepoznato)’. Radi se uty odie ratte tranice (59125 7) preiotne najveéim dijelom tako da su nam date samo dvi lijeve ‘margine na kojim se uz "arapski" tekst nalaze dva pri- pisa na bosantici i na bosanskom jeziku. Prije nego Mo nastavimo govoriti o ovim pripisima Zeljeli bismo sto dat Bogicevieeom goainenu, Name, ner. di se ovgje ni o kakvoj "arapsko knjizi" nego o jednom tiskanom tekstu na turskom jeziieu okome ée biti kasnije nto vide rjed ‘Na marginama dakle te turske Stampane kajige na~ ilazimo na vrlo zanimljive pripise koje V. Bogicevié 7 idem, e106. 10 aije ni pokuSao progitati mada su bili wobliéeni na bo- sanskom i napisani bosanticom. Doduse, jo8 je i Vuk davmo rekao da je "rukopis bosanske bukvice iako raz Ugan od naSega danainjega, da ga niko ne bi mogao progitati dok se ne bi aaiprije uéio i namugio se." ‘Ti pripisi na sir. 59 glase ovako: "Ko od straha raije za dusu mu prhe." Pa zatim: "Ne Zali umrijet, ko Felis ijt” Pa opet: *Ne faite umijet ako Zelite dugo Zivijet."” Na strani za koju pretpostavijamo da nosi bro} 25 doslovno gitamo: "Priéa se kako su rekli rude lid, deset stvari oznacuje covjeka koji je lijepe Gadi i naravi ~ i to prvo je sa dobrim ljudims opéiti i § njima se lijepo viadati, drugo za svaku stvar ummjereno postupati tage. Ovije se, nadalost, prekida ovaj tekst Koji nosi ka raktzristike hercegovatkih govora. Vrlo je lahko moguée da ovi pripisi pripadaju Meh- rmed-begts Kapetanovicu Ljubusal, a da je knjiga na dije su stranice naneseni ustvari Marifemama (Knjiga ‘zmanja),jedna vrsta enciklopedie objavijene na turskom jeziku 1757, a ii je sastavljaé Erzerunsia Horahim Ha- kek Pouzdano se znade da je Mehmed-beg Kapetsnovié 1 svojoj knjiénici posjedovao ovo djelo te da ga je prevodio ina marginama unosio svoje biljetKe i svoja ‘apazanja."® Sve ovo dokazuje da je bosanéica u kru- govima bosanske gospode bilo rasireno pismo kako me- du muskarcima tako i medu Zenama, Ponegdje su ga ‘mali sve do polovice XX stolieca ‘Tako Vojislav Bogicevie u svojoj, ovdie ves citi- ranoj Knjizi (strana 262), donosi jetino pismo Schade 8 Vuk Stefanevié Karad2ie, Prinjeri star slavenstoga jeika, Beogyad 1857. (silesku danio Petar Dun, storia sre c rice, Beograd 1975, st. 168) 9 Vajislav Bogicovc, Pismenau « BIH, Sarjevo 1975, st. 108. 10 De. Mahamed Hadijahié, Ibm, Sarajevo 1985, st 101 nHasimbegovic iz Prijepolja pisano bosandicom 6. apri- latravnja 1953. u kojem ona navodi: Pismo pisati naucila sam na osnove azbuke koje imi je Brat napisao i pokazao kako treba da pier ‘vim slovima pisati. Od kuénih élanova znao je pi- Sati brat ¢ sestra sa kojim smo se sluzili sve do 1942, godine dok mi je sestra bila ziva. Moji su prigali da se ova azbuka zvala staro srpska da je ‘upomeblivana 2a vreme Grka Sehada Hakimbegovie™! Ovim pismom, medutim, Koristili su se i katolici i pravoslayni u Bosni i Hereegovini sve do polovice XIX. Stoljeéa, mada su postojali + pokusaji da se ovo pismo potisne iz njihove upolrebe. Zabiljezeni su takoder i Sludajevi da je bosancica sluzila i za pisanje i latinskog teksta (naprimjer, latinskog ulomka u Kunovskom 2a~ ppisu iz XV stoljeea) pa éak i tekstova na turskom jezik. Ffedan takay shuéaj turskog teksta napisanog bosanéicom potjeve iz Poljica, strare autonomne hrvatske Zape koja Se prostie istoao od Splita, a za koju su se stoljecima “otimale Turska i Venecija. Boljitant su bili kxSéani, ai tarski podanici, Jedan od nijih, neki Nikola Balig, sin Matkov zapisao je bosanéicom hidzretske godine 999, tj. izmedu 1590.1 1591. dvije lirske pjesme na tursicom {exile a dodatno privlaéi paznju okolnost da je u dnu ‘tranice nekoliko puta otisnuo svo} peta u arebici, na kojem se Cita: "Nikole ibn Matko Balié to jest sin Matka Baia’. ‘Kako je veé primijeéeno, kasnije Ge katolici dijelom napustiti bosangicu kao pismo i preéi na latinieu, pra- ‘voslavni S1bi ée je u Bosni i Hercegovini i Sandzaku 1) Translieracju | punktuaciu invtio prredvat ovog cbomika, 12 Giro Truelks, Bosanicom plsan okstori, Gasnik Zemsskog imzga, XXVi, Sarajevo 1914, st. 552 zadriati dulje, ali ée ipak konaéno prihvatiti éiitien Gok ée muslimani nju pisati i poznavati je ~ osobito u begovskim porodicama ~ sve do sredine XX stoljeca ‘Naravno da je bosantica kao pismo koje se pisalo stoljegima bilo podiozno ortografskim promjenama Sto je svakako vodilo njenoj dekadencifi, tim vise sto je ‘ona bila narocino pismo koje nije bilo ni kodificirano, tuinormirano, ni nemetano Skolom, Propaséu Bosanskos kraljevstva nestalo je i glavnog potpornoga stuba i bo- sandica, 7 Zivjela samo uw narodu, a druga su se pisma (arabica | latinica) snazno nametala, Odatle i reznolika ortograiska rje¥enja i veka sloboda u pisanju pojedinih slova, tako da su neki poznavaoci bosantice iSlitoliko dalcko da su tvedili da postol tri vrste bosaneice: jedna ojom su se sluzili Gradasceviei, draga kojom su pisal Gavrankapetanoviéi i treéa koja je posiojala w tuzian- skom kraju.! U njenom takvom grananju mogio bi se, ini se, i€i w nedogled. Ipak je ona imala jednu svoju ‘ostove koja se kako-tako poStovala. Drugi alfabet na kojem je pisan izyjestan broj pi- sama u ovoj 2bitei je latinica. Njome su, wz neka drugs, pisana i sva pisma Hasan-pase Prodoviéa, hereegovat- og sandzakbesa iz godine 1573. koja je upuéivao w Dubrovaile Pavlu Bridoviéu, dvostrukotn agentu, koji ga je, uzgred budi reéeno, grozno izigrao i prevario dajuti njegova pisma na uvid austijskim vlastima, Ka- da se govori o to} latinici mora se reti da je ona i slodenija, i zamrSenifa, | teze Gtljiva od bosanéice. Ova Iatinica i natih pisama nosi ere talijanske imeSto manje madarske lainice, te ongj koi nije viéan ovimn grafijama Jima stanoviteteskote pr itanju. To je veé davno primi- Jetio i fra Filip Lastrié kada je u knjizi Testimonium bilabium jo8 u osamnacstom stoljecu naglasavao: "U 18 Dr Muhamed Hadtiahi, bude, sa. 105, Bvi su veste razdijeljeni pisei koji smetaSe na stampa ila Tatinskim slovima u jezik naSid. Prvi u dvosloziy fortogeafiji} slide izgovarane talijansko, za izrici nti naske a drugi slide madarsko."!* Inage, ta pismaa Hasan-pase Prodoviga,temisvarsko- gaa kasnije Rorcogovackogs sandzakbega (kojeg ne te- ba mijedat sa Cuvenijim njegovim imenjakom Hasan pasom Predojevigem) vrlo su zanimjiva. On u jecnom pismu pisanom u Ljubomiro, kraj Bilege, 14. majasvib- ja 1593, spomenutom konfidenta u Dubrovnik navodi ‘da mu Sale "moga najuerijega coujecha, na me Mem hhogja moga schrjuana uelichoga..", fo jest, on ga oba- ‘yjeStava da mu Sale Memi hod2u, svoga glavnog pisara. Ovdje nema ni traga nekom katib-tausu ilk jacidrii kako bismo ofckivalt, Hercegovac Hasan-pasa Prodovié ovdje oss ponavlja formal stednjovjekovne bosanske kraljevske Kancelarije ik kancelarija bosanskih velmo%a tna Kojim je djelovao "dijak vliki™. U istom pismu svo- joj vezi Ui Dubrovniku porutuje: *T sto jmase psa pisch), sllobodno, saschto jma chon mene tcho ume Tegaiti latinsk), i sarbschj i nemacch) jmagarschj"®, Mo ofito svjedti da se ovdje radilo 0 jedno} pisarsko} Kancelaniji gdje su se Gitala, egala, Kako seu pismu kaZe, mnoga pisma pisana raznim grafickim sustavims, Bisma Jusutalajbege Fiipovica koja su donesena uw ovo) birch napisana su, a kasnije su ih priredivasi preveli na bosanski jezik: Takva pisma, a radi se 0 pismima suZanje i zatogenika, kako onog slajbegovog iljivog i kratkog pisma koje pie svoj} Zeni iz mlc- taéke tamnice w Veroni, ako 1 ona dnuga, odajut ude Te Hea Kuna, Jef Flipo Latrige,bosanshg & Ia a En Sno 20 15 Dr Aleka Iie, Pu flasanpaie Prodoviéa& godine 1573. ‘Spomeri Srpske ialjvske skademije XLIX, Brug razed, Beograd 1910, se. 22, pam | 4 coji su vita peru i, da dodamo, koji su vece Kultume razine. Tako neki Sulejman, kako za sebe kaze, “suanj to nevjemi8koj zemlju svom pismo napisan 1557, godine navodi nekom ugledniku u Bost tamo [u Bosni) imao dosta priaela, koji su za mojom soirom sidjli, imao sam dos jana i drugova, sluga i'rnladien, pa mi je od svegs toga osialo sada ovo moje pero i jedan Mushaf, te plage kao Ejub.. © Muslimani, moja vamn Zelja let Molite Boga da me izhavi ove tiranske avet."'6 Ovo tgovanje nesremog suinja Sulejmana zbog zaboravljenog prjatelsiva neodolivo podsjeca na site fu eubaljku trancuskog pjestika Rutbeufa s konca da- Tekog trinaestog vijeka: Bog me je uéinio Jobovim (Ejubovita] sudr Cras mt ew ietres ‘Sve Bo sam ima ‘Sua bi od mojih prijaelia Koje sam kraj sebe driao 1 otika volo? pak se ovdje mora reéi da i bosantien, iako jako dobro pisana, poneknd pozsimljujeneka ortografska je- Senja 12 glagoljice. Naime, bosantica nema znakova za slasove Jj 1 nj, al ih realiira na tj natin, osobito kasnijim razdobsjima, uz pomoé staroslavenskog djerva ili jem, 0 kojem je veé bilo rijei, pa su se tako gra- femnom cf i cn biljcdili glasovi I i (ako vocla a volja, kocna za kona). Za ta dva slova latiniea W Bosti 16 Dr. Blotidar] Gerovie, Potion de. 1. pl. Talocja Zemaljskom ce Sefer i Zaalshog mn, art 191 ot pstno 3 Pismo je 8 heskog preveo Feira ef Spatié~ Spato. : pee 15imala je svoja reSenja Koristeéi grafem gl za Ij i gn 2a nj (woela za volja i kogna 2a konja), Dodajmo da je ove grafeme latiniea u Bosni preuzela iz taijanske Jatinice, Uz to jerv u bosancici oznatava i dva druga alasa: di é ‘Ova pisina su pisana najvecim dijelom na Stokav- skim podrugjima i u njima je prisutan ijekavski izzovor. ‘Ako se pak radi o pisminia iz Hercegovine iti Hereeg, Novog { Risna onda je tu prisutan govor fh krajeva, uz brojne romanizme o Kojima é¢ Kasnije biti niet ‘Medutim, treba takoder resi da ima i zaatan broj pisama ‘gdje su erte Cakavskoga narjetja, Kao i ikavski izgovor, Jako prisutne i vidljive. To se posebno vidi u pismima osapskih krajiSnika koja su pisana na zapadnim stra- nama, 10 jest u sandéacima koji su u proslosti pripadali ‘unutrasnjoj i primorsko} Dalmaci "Tako se pismima iz ovih Krajeva Sesto susrete sedam samoglasnika od kojih e, a i o imaju zatvoren artikulaciju, to jest ovdje se uz kvantitativnost susrose {kvalitativnost ovib samoglasnika. U njima se nalaze { kratki oblici mnodine imenica, a yrlo je éesta i stegnuta fodnosna zamjenica muskog roda ki za koji ‘Odredent nedournicu nam je predstavjalo ditanie starog slova w (Sta), Koje se éesto susreée u ovimn piss ima kao i w ostalim dokumentims pisanim bosanéi- com, a koje se moze Citati i kao 5 1 kao $¢. Pitanje ‘Smo razrjesili tako &to smo sekvencu 5¢- (S¢0, godiSée, nnigéa itd) ostavili_u pismima sto su bila napisana w ‘zapadno} ikavskoj, bilo Gakavskoj, bilo Stokavsko} zoni, ‘Koja je obuhvatala dijelove Dalmacije kojom su uprav~ Tjali} Koju su nastanjivali BoSnjact, kao ¢ zapadnu Bo- sansku krajina. Sekvenen st- (to, godiste, mia i.) zadréali smo pak w onim pismima koja su nastala w {ono} zon! istoenohercegovatki govors Koji se prostira hha istak od Nerelve i obubvataju gradove Stolac, Tre Binje, Klobuk i Gacko, kao i sjeverozapadnu Boku Ko- 16 torska, koja se prostre od Hereeg Novog ma. njenoj Yapaking} strani do sels Orahovea za istoku, w kojoj st Mlddal { stanovall BoSnjaci iu kojoj su se nalazia dva ‘una grad, Hereeg-Nov i Risan, kao dva snains po- thorska uporiste na Jadrann. Ipak, webs rei da se obje love sekvence slova ws nalaze u ovo isto dobau obje ‘ove zone pa ak, nekad, iu istom pismu, Tako w "knjizi Mustafe-ainibega Svetatkovige, koji je obavljao du host banjalutkog topéage godine 1719, modem proti- {ati oba ova oblika poscena gospoja, poséena familia S11 postena krajina, dok-u pistima Osman-pase Re- Sullgovida iz Trebinja, pisanim izmedu 1716. i 1728. fof, surctemo I Seloen a ebverey (| eo) “Treba takoder naglasiti dase u pismima koje potiéu iz spomenutog dijela Dalmacie kao izapadne Bosanske Ierajine, uz ikavske oblike nailazi ina one Koje bismo na prvi pogled mogl oznaiti kao ekavske, kao So su to ukinih neki od izdavata ovih pisama (A.V. Solovjev) ‘Tako, naprimjer, w idanju Bouikigeve zbirke omiskib igprava Hoju je priedio t objavio Solovjev, nailarimo nf oblike sustewo i susetsvn, susid i sused. MiSjenja Sino da se ovdje ne radi ni © ekavskim oblicima, koji bi pripadall zoni takavskih ikavsko-ekavskih govora, jor'se oni nalaze znaino sjevernije od oblasti gdje st 1 Dalmaciji w doba nastanka ovib pisams Zivjeli | dje- Tovali Bosanski Krajiic,ajo8 manje da se radio eka skim oblicima nastalim w) ovo) zont iz starog jaa (* Vjerovaino se w ovo} oblast, koja je ikavska, nailazilo ina jjekavske i jekavske obi, tim vige Sfo su neki BBoSajai, kao tadasni turski sludbeniei dota iz kra- jeva gdje je at dao We ij. Pisa) kojima su ditirana ‘ova pista nisu bili uvijek sigur da prenesu ova dv last, tim prije sto je elas tesko i ne uvijek dosljedno biljezen. ‘Ova pisma prutaju ito tako i neke zanimljve po- daike 1 dnjeniee vaine za historiju na8eg zajednitkog 7Jezika, kao Sto je, naprimjr, ona da je oblik futura jos ‘vijek jako analitigan te da se jo8 nije potpuno uévestio ui sada8njoj svojoj fon. ("Hlogemo ea opet posta” il “hosemo ga dati pokazati", umjesto danssnjih “poslat emo ga opet” ili "poslacemo ga opet" itd.) {sto tako, w ovim pismima zanimljiv je i red i pore- dak pojedinih enkltigkin oblika lignih zamjenica, bilo da dolaze same, bilo da se nalaze dvije enklitike jedna pored druge, Tako, naprimjer, susreéemo: "Da ga éeie postat’, "da mu sti duzni", "Sto me si prosil", "da go ta dai it So je pravo uprotmo of danasnjg ea ‘jedi w ovim slucajevima, Sto se tige leksi¢kog profila ovih pisama, mora se potertati da ona nose zatan upliv stranog superstrata, ‘Ovdje ne govorimo samo o utjecaju turskog nego i o uplivu talijanskog i u manjoj mjeri madarskog, dok je doprinos njematkog jezika zanemarjiv. Mi smo veé u ratim ranijim radovima navodili da talijanska leksika koja je prodrla u naSe govore, u ranijim razdobljima, po svojoj obimnosti dolazi oadmah poslije turske. Ito Se jako dobro vidi u onim pistnima w kojima talijanske rijeti, u svojo) mletatko) koloraciji, ne predstavijaju neprilagodene tudice nego sasvim prirodno prihvacene pozajealienice. Cak su u tim pisminaa velo este reSenice 1 kojima je odslikan talijanski i uopée romanski kalk § glagolonn fare ~éiniti + infinitv (citi kastigar, cint posi ‘ako dale), 4, glagolsk slop twiko kale. Fistiéan za talijanski jezik pa i za njegov venecijanski dlijalekat ve ae : “Manje zoatajan je, ali jpak prisutan i madarski ek sitki superstrat (seabol ~ krojaé, orszag ~ dréava itd.) koji se susreée u pismima iz Pozedkog i Pakratkos sandéaka kao i onim iz Jasenovea, Kostajice i sjeverne Boste, koja je granitila sa Austrijom. Pitanje turske leksike takoder je zanimljivo. Posto su ova pisma u raspona od nekoliko stoljeéa neki "rani" 18 ‘rureizmi_ postaju ashaizmi i nestaju iz jezika gdje ih Zamienjuja nove turske rijeti, Tako, naprimjer, nestaje ptilog urhifu ~ kako je w redu, nahva ~ obijest, Kama Prod, itd) Tsto tako treba naglasiti da se u ovim pismima nade i neka vrlo zanimijiva slavenska rijed koja je, teklo bi se, hapax legomenon u naSem jezik, Kao Sto je rie’ knezadva za kneginju ili prilog dru- govja 2a prilog inace. Treba takoder upozoriti da se u ovim tekstovima susreéu nage rjeti koje su danas te8ée ~ one koje pos- foje ~ u zapadnim, t). u podrugjima hrvatskog govora, al koje su prosfosti imate veée podrutje prostiranja pa su ako bile zastupljene i u govoru BoSnjaka, mada Su one tt danas ili zaboravijene il dijelom jo arhaizmima koji se, osim Sto imaju povijesn yrijednost, ne upotrebljavaju ni u suvremenom hrvat- Skom jeziku (cid, cfjed + imenica u genitivu "zbog, ra- i itd, ) ili se sregu w nekim danaSajim pokrajnskim govorima (Lika: si). Pisma bosanskih i hereegovadkih krajnika potjetu pponajvige, kako smo veé to naglasili, iz granignih san- (Gaaka ili ud?sendZaka, j. pogranitnih krajista ~ mada je cijela Bosna i Hercegovina po nama, jedna krajina * na zapadu iz Bihackog, Kliskog i Hercegovackog, ‘odnosno iz. onih gradova i utvrda koji su se naili na lgranignoj lini it blizu nje, Hod Ostrosca i Udbine, ha sjeveru, do Hereeg-Novog i Risna na juew. Medutim, na potjecu i iz onih predjela sa sjevera Boste, iz jova i tvrdava kao S10 su Jasenovac, Kostajaica, radia, Banja Luka, koji su se nla uz kasnie izgubljene sandzake Pikrac j Pozegu. Na ovom dijelu feritorje pisina su izmjenjivana dugo. Naime, ugovor Koji je zakjuéen 1606. godine izmedu Austije i Turske na ioku rijeke Zistave u Dunav donio je, za nase prilike ‘abudujuée dugi mit, koji je trajao sve do poraza Kara 19‘Mustafa-pate 1683. pod Betom, Tokom Betkog rata Slavonij je ostala bez cjelokupnog mustimanskog sta- rnovnisiva | u njoj je 1696. preostalo svega 20% ranijih 2itelja. "Toliko demografskog unistavanja aije zabilje- eno", kaze Ivo Mazuran, "nigdje u pisano} povijesti Evrope — tak niti za velike epidemije kuge iz 1348, godine... Slavonija prva na udaru ratnog vihora od raz- Vijene turske pokrajine ubrzo je bila pretvorena u zas- fragujucu pustos, kakvu u novijo} proslosti naseea na- roda ne bl, Veitin rzaranje materijih dobar Ijudskib patnji na tom prostoma jedva da su imali dos- tojau usporedbu, pa se tine poput apokaliptitni sno- vvidenja u evropskim razmjerama."!? ‘Ova pisma bosanskih i hereegovadkin krajinile nji- hhovim protivnicima, ali gdjekad i prijateljima ~ jer se radilo, Kako kaze jedan historia, o fratelli nemiel (ne- prijateljskoj braci) bilo sa mietadkog bilo sa austijskog ‘Gjela granice ~ kno i odgovori koje su oni primali, rano su privukli pagnju zanstvenika na slavenskom jugu i bili su, # moze se resi i ostali su predmetom rijhovihistraZivanja i zanimanja sve do danasnjih dana. ‘zdavaéa ti pisama mi éemo ovdije spomenuti samo one najvaznije. Prvo, one Koji su objavili zbirke takvih pisama @ onda one Sto su donijeli takva pisma w okviru Grugih cjelina. Prvi koji je tskeo jedmu zbirku takvih pisarma bio je Sime Ljubié (1822-1896), svetenik, hisioritar, ar~ hheolog, direktor Narodnog muzeja u Zagrebu; zatim Franjo Racki (1828-1894), hrvatski povjesniar, poli- lidar, prvi predsjednik JAZU; Ciro Truhelka (1865- 1942), arheolog, etograf, ditektor Zemaliskog muzeja wu Sarajevu; Ljibomir Stojanovie (1860-1930), stpski 17 Ive Mehurn, Popir naselia | stanovdttva u Stvonit 1689. ‘godine, IAZU, Radovs Zavoda 22 enanstvent rad u Osieki, aj 1988, sic 9125, 20 poltitar, ilolog akademik,sekretar SANU; Aleksandar Botoviev (1890-1971), profesor pravni faculteta w So- rjevu, Beogradu i Zenevi; AleksaIvig (1881-1941) srp- Se historigar, zastupnik u Hivatskom sgboru, profesor Pravnog fakultet u Subotici; Svetozar Corovié, Dusan ‘Vuksan kao i jo8 neki, Medu onim drugim koji su ob- javbjvali krajska pisma v okviru drugih radova icjelina {reba spomenuti Pavia Bulorea, povjesnigara Boke Ko- torske 1 kotorskog biskupa, Boska Desnicu, historitara mietatke Dalmacije, Hamdiju Kapidzi¢a, Rudolfa Stro- hala, Hamdiju Hajdachod2ca, lorahima Filipoviea, Mi- Joraa Pavica i Radovana Samardzca, ‘Upravo smo vidjli Ko su izdavati i vrsni komen- fotos ovin pisamsa, a sada treba takoder pogledati ko je ova pam piso dav fm ek u ojem su dsla do nas. Vee od prvih rah ispitivanja (Ciro Truhelke) pe sve do danabnjeg dana ustalilo se misljenje da su Distr Sto sa pisali Bosanticom kod bosanskih | heree- ovatih muslimanskih vlikasa i visokih dostojensty nika bili odreda kr8¢ani i da su tako ipso facto nastavlj tad Dosmnakih sedyovskoymi jak, samo Jednojizmijenjeno} poltidke}tkulturno} kim i sted ‘Tako se to misijenje odrilo i previadava do danas Dok Petar Durie u svoj) Knjzistorja spake cir- lice: Paleografsko-filoloskt prloz, dato) 1971. godine 44 Beograd, znade da je postoja0 1512. godine neki Gupeliia Ajvazovic, pisar mosliman, ali ipaie dadaje: To bi ajedno 1 prvi poznati nam sluts) Kada je jedan aki napisao eiiteom pisar koji je bio muslim to po rodenju"!8, dotle hrvatski povjesnitar dr. Srecko: Diaja smatra da je "za mnoge’primjerke bosankoher- cegovatle epistolografje, kab i za sinkretisti¢ke zapise {Plu mnogo slucajeva bio pisar nemusliman a adresent Petar Dur, btaja arpa drlice, Beograd 1975, st. 164 2‘musliman".!? Tvrdnja u osnovi taéna, ali bi ipak trebalo ‘ovo miljenje prosinti i Cinjenicom da je bilo i pisara rmuslimana pa tak de su se oni nalazili na Gelu skrip- tori, edje Se pisalo | bosancicom i latinicom. Evo pri- Ijera za oba ova sluéaja: U jednoj povelii koja vojvoda Sinan-beg i2daje u Foti, pivoge dana mjeseca veljace 1437, na njeno} gornjoj lijevo} margin stoji (na tur- skom): "Napise ovo fokir } bakir Jusuf" (i, "ponizni i smjerni Just") ovelja je pisana bosanticom i sigurno je da ju je vojvoda Sinan-beg diktirao pisara Jusufu, Znatno kas- nije, tabnije 10. januara/sijeenja 1512. godine Mahmut Abulahovie | ack Tumut potidajy da su pri o> favitiny umrlog Deli Hamze Albdilahoviea koji je m3- prasno unto u Dubrovnik. Patvzda je napisao Ves spo nettuti Cupelija Ajvazovié, koji dosiovce na kraju svoje potvrde kaze: *Pisah ja, Cupelija Ajvazovie, pisnc Lede- Zick: emina novskoga, na 10 Zenara mjeseca, lito 1512 Hesovo mojim rukom pisah Za vjerovanje ia toj sam syjedok s ostaliem muscomanami."2? Sto se lige drugog shigaja, vee smo spomenuli mo- guénost postojanja skriptorija hercegovackog sandzak- ‘boga Hasan-pase Prodovica | njogovog velikog skribana Memi-hod#e, a Seid Mustafa Traljié, najbolt poznava- Jac odnosa izmedu Dalmacije i Bosne u ostanskom razdoblju, navodi da je i Husrey-beg "u svojo) kan- celarji imao asim poznatog Divan katib Hajdar efen dijo, Koji je bio starjeSina ultupnog poslovanja prepiske od tredskih pisara su vodili spise na turskom jezik 8 ‘drugi na narodnom. Ovi posijeda su pisali bosanticom, a moda i latinicom, ao je Sto trebalo pisalilatinski 1» Preneseno iz Dr, Maamod Hadsiehié, Iidem, a 10 20 Ljubomit Siajinovié,Sare wpske pele pom Keiia 1 Bubrovnl suse jegov, Drag deo, SKA, Beograd Stee Keriovel 1988), 886" - 2 iti talijanski,. "21 A potvrda Hasan-pase Prodoviga iz 1573. godine da on ima Kod sebe “iko umije legati (Gitati} 1 latinski i sarbski i njematki i madarski” od levanredne je vatosti za juinoslavensku polititku i ‘ulturny histosiu jer obara ustaljeno mislienje da su pisari bosanéicom bili iskljuéivo krSéani il hri8éani, Gnda se modemo vpitat: Kakva su to pisma i kakva je ajhova vrijednost? ‘Ova pistna, bilo da su pisana bosanticom, bilo lati- nicom u Bosni i Hercegovini po mnogo éemu su sliéna Pisinima koja su nastajala u kancelarijama ostalih okol- Fit pa i ostalih evropskih zemalja | ona imaju sve ele- tnente i Karakteristike diplomaiskog saopéavanje i dip- Tomatskog obracanja koje je bilo uobigajeno u to doba uEvropi. Mada sada Bosna j Hercegovina i njeni musli- Inanskt velikaSi pripadaju jednom drugom politickom FTkultumom krugh, oni se ~ barem So se tice prepiske ~ nalaze sa svojm susjedimna w istom Kulturnom Okra enju ‘Ova pisma, mada diktirana od muslimana, ponekad nose = kao on0 Ali-bega, "gospodara zemlje Pavloviea", {2 1469. godine il ono amaldara novskoga iz mjeseea Yeliage 1485, ~ zak krida na poSetku obraganja koii ‘omuaéava invocatio diving, . zazivanje Boga. Ona se ) 1 {ako bi se moglo jo8 nastaviti, ali dovoljno je i ovo nnekoliko primjera da se dozivi duh ovih pisama iraspo- lozenje onih Koji su ih pisali. Uostalom, pisma govore sama sobom ~ *Litterae loguntr’ ‘Krajgnitka pisma ~ koja odslikavaju neke vidove ivote Kosi je nekad tekao aa abje strane granice ~ bilo ‘one osmansko-austrjske, bilo one osmarisko-mletatke ili osmansko-crnogorske ~ imaju najprie dokuumentarau ‘nos ak oj fo sauna aie petal sabe stans grnie piu ed! dria kako bi cazrijesii raze tekuée pojave i tetkote koje je sa sobom nosio i nametao Zivot. Dokumentarnost ovih pic sama tide se drustvenih, privredaih i keltumits pitanja ‘remena u kojem su nastajala i njihovim sadrZajima obogacuje se vid u prosli Zivet na svekolikoj krajin. Kao Sto je veé primijedeno, od posebnog, su znaéaja za proutavanje jezika. Krajisnitka pisma vazna su i ling- Vistima, 1 paleografima, i paremiolozima. To je veoma ano zapazio akademik Franjo Rati, jedan’od pevih izdavata krajsoitkih pisama sa sjeverne granice. On vveé-davne 1879. godine primjecaje: vom zbirkom okoristt € se ponajprife svaki koji se natin jecom sanima, Bop ion! ou tm ‘puckie jezikom kako ga je govoria sam pisac. Nas Se jezik tih dopisih prikacije w sth osebinah svo- Jil, Kakovims! se on ‘aticao u Bosni tw hrvatsko} ferajini e XE? AVI viek Ali ni povjestniku neée biti ova zbirka bee korist. Ostali mam sevort pripovijedapu o ratovih i bitkah, 0 provalah i krvavth raxbojistih na bosansko-hvat- 31 Miscellanea Turcies, veska CXVII, 12, Dela sthivuZadra, Zator 1949, ste 98 29skoj granici. U sim nam se pako dopisih prikacuju posliedice onih sukoba 1 srasaja; jer se ponajvise ‘govoriu njih o robovt i swénjevih keji sw tada dopalt ruku pobjeditelja i radilo se o njthovom oslobo- djenju. Tiem se baca njeko svjeilo i na kulturne ‘dnosaje tih zemalja u ono doba® Medutim, nisu poiljaoci i primaoei ovik pisama neprekidno vojevali, Bilo je dugih, za prilike u oven dijela Evrope zagudujuée dugih razdoblja mira, kako ‘smo veé ranije naglasili, tada su ti fratelli nemict zal trgoval{vidat se jer — Kako kan nok fanousk hse torigari - itava povijest Govjetanstva vjetita je mijena rata i trgovine. To je zaista lijepo uotio Aleksandar V. Solovjev, izdavat omitkih isprava iz zbirke Valtazara Bogifiéa, kada je usvome uvodu ovome izdanju napisao sljedede rijeti: "Na to} ‘razmirnoj' krajini w tok mnogsh godina nije bilo razmirja; iz dana u dan tekao je obiéan miran Zivot. Na&i su seljaci tgovali s obje strane, obra- divali njive, wzimali ih u zakup od tudih podloznika, Zenili se iz preko granice; a tudinske viasti ~ turske i imletagke — vie manje iskreno brinule su se o tome da se njihovim podlognicima nepravda ne Cini." Upravo ovaj navod naSao je uvjeriivu potwrdu w jednom pismu Gazi Husrev-begovom, koji krajem mje- seca juna/lipnja 1533. godine pi8e iz Satajeva Nikoli ‘Trevizamu, generalnom providura Dalmacije: "Potom a doi tamo ili Gu napisati knjige Murat vojvodi, da ‘nasi Hjudi pozanju Zito i da ne siju polja sve dok se sijeno ne pokupi i ne digne {jetina.""* 32 Franjo RaGki, pis lame aii trsih hrs ast nik Sane JAZU, XY, Zagreo 1879, st. 76 35. Aiskaandar V. Solve, dbuen, sr. 3 34 Prano Rack, lod iz zapsa Mt Same, Starve JAZ, XIV, ‘Zagneh W882, se 125-26 30 Sve spomenute vrijednosti krajiitkih pisama po- aukale su neke i medu naSim najznatajnijim knjizevnim historiarima da ih vide kao epistolaenu knjizevnost,¢ da ih posmatrajw kao zasebnu knjizevnu vista. A da Ii je zaistatako? U tradenju odgovora na ovo pitanje treba prije svega rei da su krajinicka pisma nastajala iz trenutne, dnev ze pote, a ne iz Zelje da se u Easovime opuienost 'dobrog raspolozenja pisu poslanice koje Ce Eta — ‘unalog éinjenici da éo biti upuéena ne odredeno ime — ‘yeti bro} pojedinaca, ufivajuci w jezitkoj uobli¢enosti tih sastava j Konatno ih dodivijavajui kao knjizevnost BoSnjaéka krajinicka pisma nemaju tu smislienuicilja- ‘nu namjeru, To nisu pisma onog kajievnog Zanra koji Se javio w Francuskoj uw XVIE XVIII stoljegu, 110 U fedfedenim drustvenit slojevima i u krugovima w ko- Jima se njegovao obitaj da se lijepo govori i otmjeno pe. Pisma Koja su 30 ada tamo pista ~ kao it 5 ‘ona gospode De Sévign¢ i gospode Du Deffand - otvo- ten su pisms za koja se znalo da ée biti éitana, tum ‘ena pa Sak i "ogovarana” od drugih te da 62, prepisi vana, igi od rake do rake. Njihovi pisei su to znalt hnjeli, pa su se tudili da'tim svojim sastavinna daju jedi nesumnjiva knizevnu intonseu,nastojei postict sve osobine jednog ulrasenog iskaza Koji treba da se dopadne moiguéem Gitaocu. Zanimljivo Je takoder da su ova pisma pisale lgnosti koje inate hisu bill pisct = pri €emn se izuzima samo Voltaire — i da su upravo oni ustanovili u evropsko} knjiZevnosti ov knjizevau vist, Posredstvom ovit knjizevno oblikovani, otvore= nih pisama, ove litnost su zapravo postal pise. Dakle, bosnjutka krajinitka pisma nisu pisma po- put oni kakve je pisala jedna Madame de Sevigne, koja pike svojoj kéerei Madame de Grignan, ili jedna Madame du Deffand, koja pige svoja pista vojvotiat De Choisenl, ili pak jedan Voltaire, koji pige pisma 31namijenjena javnosti ~ to su sasvim drugaéija pisma: ‘nih w pero stopéavaju ili "naustimice" kazuju, ne judi Vieni peru nego rainici vjeSti oruzju. Medutim, to ne ‘znadi da se oni u svojim Kazivanjima ne slude poneked jezikom na poseban natin svojstven knjizevaom izraza pa se poneked priblizavaju onom jezitkom iskazu koji Ge bosnjaski usmeni pjesnike ako) majstorski razviti w cepskom pjesnistvu, Zato neke reéenice u ovim pismima ‘zazvube kao narodni deseterac koji se sasvim sligan moze lahko nagi i u neko) pjesmi epskog karaktera, Ist epski dub te ista junacka atmosfera nadahnula je, po nasem sudu, i krajiSnitka pisma i kraji8nitku epi Krajitnigka pisme i krajiénitka epika su tako jedan te ist list, ja jedna stranica predstavija pismo, jj. "knji- gu", a druga deseteratki stih, tj. epsiu poeziju ‘pak, krajisnitka pisma nisu knjiZevnost. Nisu pisa~ nna 2a takvo eitanje i namjena im je izriito vezana za Zivoinu zilju krajisnitke svakodnevnice. Niti su ih njt- hovi kazivagi-posiljaoci — boSnjatki zapovjednici na raznim stranama i u razligitim vremenima Krajine kao sranice ~ uobliGavali ciljem da natine jezitka umjet- nivka djela, niti su ih kao knjizevna djela citali njibovi primaoei, Objektivna ih ko kajiZevnost nisu mol pre- ppoznat ni oni Koji su ih iz razhiitih razioga uzimali w Fazmatranje, bez, Obzira na pojedinaéne pokusaje takve ‘vrste, medu kojima je naizrazitiji Rizviéev primjer, koji je ova pisma proglasio knjiZevnoséu w prilogn Pisma ‘muslimanskih krajiinika pisana bosancicom od XIV do sredine XIX stoljeéa kao oblik stare epistolarne knjizer- nosti, Mada pisana knjitevno, knjizevna djela nis ni pisma velikih evropskih knjizevnika ~ poput Flauberta, Valerya, Gidea i drugih — nitt pripadaju epistolarnaj knji2evnosti, Medutim, ono Sto je izvan svake sumnje jeste Ginjenica da krajitnicka pisma predstavijaju iz- ‘yanredmu dekumentarau gradu, kroz koju pulsira i kroz koju se odratava ivot na krajini i koja je od ogromnog, 32 znataja na vise planova, od kojih smo na neke vee ‘ukazali. Ova zaista izuzetno vrijedna grada ima jos jed- nu vaau odliku: na desetinama mjesta u ajima blistaja Iijepe i mudre misli i pojavijuju se retenice koje kao dda 8u istrgnute iz epske pjesme ili preuzete sa stranica niekog knjiZevnog dela. Zato se ova pisma — mada nisu. bila pisana kao otvorena niti su bila namijenjena jav- nosti~ Gitaja sa zanimanjem, ponekad sa iznenadenjem, ponekad sa éudenjem, Dozivijaj ovih pisama kao "kn Bs", na tragu njihove pojave u usmenom, posebno ep- skom pjesnistvu, te njihov veliki znaéaj 2a tok pisme- nosti na liniji narodne samosvojnosti i veze sa mater- njim, bosanskim jezikom w nizu decenija, odreduju ih Kao izuzetno vazsiu pojavu w bosnjackoj kutturi i opray- davaju njihovo predstavljanje u okviru edicije Basniac- kas kyjidevnost u 100 bayjiga>> Muhamed NEZIROVIC 35 Naporinjrmo da smo paleografsks, rama leksikogatska ‘operate rer Shoe eacommecgge tan eee soe eeepc ieee solic aa Re 33