Problem istine Zivan BEZIC The truth is one while the paths are many. Pitanje o istini jedno je od vjetnih pitanja Covjekovih. Sva druga mogu zamuknuti , ali ovo neée nikada. I posljednji ée Adam nageg plancta — kako to slikovito rece Kranjéevié — upisivati u led svoj upitnik. To je prvo i temeljno pitanje svakog umnog éovjeka. O njemu ovise naga sreéa i smisao Zivota. Prema rijecima mudrog Akvinca, »ultima hominis felicitatis est in contemplatione veritatis«.' Problem istine muéi filozofiju od njezina postanka. Epoha prosvjetitelj- stva smatrala je da je pronasla rjeSenje te zagonetke u racionalizmu. Medutim, i to je bila samo jedna od iluzija kojima se zavaravala. Premda je veé davno prosvjeta »udarila u narod«, mrak je joS gu8éi, neznanje jo8 vee. Prosvjecenje nije bilo osvjeséenje. U svemu onome to se naklapalo o istini bilo je vrlo malo istine.? Pitanje je o istini sve do danas ostalo i moja i vaSa muka. Sfinga se tek udi govoriti. Zagonetka écka rje¥enjc. To je problem o kojem se jos uvijck mora razmisljati. PUTOVIISTINE Prema istini vode razni putovi. Krenimo najprije povijesnim putem.* Povije3éu o istini mog]i bismo Setati kreéu¢i iz razlicitih pravaca, proma- trajuéi je s raznih vidika. Istina je u povijesti mijenjala svoje nosace: mit i religiju, razum (filozofija) i silu (politika), prirodu i tehniku, znanost i 1 TH, AQUINATUS, Conira Gentiles, 111, 37. 2. M.SCHMAUS (Hg), Wahrheit und Zeugnis, Patmos, Diisseldorf 1964; H.G. GADAMER, Wahrheit und Methode, I. ind., Tubingen 1965; J. SEIFERT, Erkenntnis objektiver Wahrheit, Pustet, Salzburg, Il izd, 1976; F. KAPLAN, La vérité et ses figures, Aubier, Paris 1977; J. GREISCH (€4.), Le vérité, Beauchesne, Paris 1983; G. PIETRI, Une vérité désarmée, Fayard, Paris 1985. 3 P. RICOEUR, Hiswoire et vériré, Sewil, Paris 1955; G. SKIRBEKK (Hg), Wahrheitstheorien, Suhrkamp, Frankfurt 1977; L. B. PUNTEL, Wahvheitstheorien in der neuren Philosophie, Wiss. Buchgeselischatt, Darmstadt 1978; M. FLEISCHER, Wahrheit und Wahrheitsgund, De Gruyter, Berlin 1984, 3492IVAN BEZIC fikciju. S njima je mijenjala prijatelje i neprijatelje, zagovornike i protivni- ke, izdajice i saveznike. Od svih tin moguéih pristupa istini mi emo se ogranititi samo na povijest zapadne filozofije. Zidovi su svoje shvaéanje istine izrazili na stranicama Sv. pisma staroga zayjeta.‘ Oni su je poimali personalistitki i religiozno kao odnos vjernosti prema Savezu s Jahvom. Odatle joj ime »emet« (od aman — amen). S Bofje strane ona »hesed«: » Tvoje su rijedi istina« (II Sam 7, 28). U novom je savezu istina isto tako osobna utemeljena: ona je u Bogu i u pravilnoj spoznaji Boga. Stoga je Utjclovijena Rijeé mogla ustvrditi o sebi: »Ja sam put, istina i Zivot« (Iv 14, 6). Krist je do8ao na svijet »pun milosti istine« (lv 1, 14), ai treéa bozZanska Osoba je »duh istine« (Iv 14, 7). Boguse treba klanjati u »dubu i istini« (Iv 4, 23), a istinu treba prakticirati (Iv 3, 21). U Bibliji se istina dogada i prita, u Grka se ona misli i govori. Stari su Grei istinu nazivali &d4%eva, Sto znaci otkrivanje onoga Sto je sakriveno, posebno otkrivanje s boZanske strane. Oni su otkrivanje istine o¢ekivali u teofanijama, epifanijama, vizija: ima te u poznatim Izrazavali su ga u svojoj mitologi u filozofiji, teolog sti. Mnogi su se grtki filozofi bavili pitanjem istine. Narodito su se u taj problem udubili Platon i Aristotel. Platonu je istina prije svega gnoscolo- gijsko-etiéki problem. Ona predstavlja spoznatijivost biéa svijeta s pomocu boZanske ideje dobra, a otituje se u govoru (6noma kai rhéma). Aristotel nalazi istinu u sukladnosti |judskog suda s objektivnom zbiljom. Dopunjuje Platona izrazujuéi misao da é6noma i rhéma moraju sa¢injavati ispravan sud © stvarnosti (néema). Svi skupa sa¢injavaju istiniti Logos. Istinitost je jedini kriterij ispravnog suda i govora, uvjet suzivota i temelj znanosti. Sv. Toma Akvinski, oslanjajuéi se na Aristotela, daje nam poznatu defi- niciju istine: »Veritas est adacquatio rei et intellectus« (Istina je suklad- nost stvari i uma).* U stvaranju istine Toma naglasuje ulogu bitka kao takova: »Ens et verum converteruntur«. Neistina i Jaz nemaju veze sa sivarnogéu, one su u umu i govoru. Zadnji je temelj svake istinc Apsolutni Bitak. Bog je »totius intellectualis cognitionis principium«. On nije samo istinit, nego je Sama Istina (Ipsa Veritas). Tominog objcktivnog shva¢anja istine odrekao se je Descartes svojim poznatim axiomom »cogito, ergo sum«. On je poimanje istine prebacio na subjektivni teren Ijudskog razuma. Za njega je istina samo ono Sto sc moze spoznati »clare et distincte«.* To je »regula veritatis«, a 2a njezino otkriva- nje »necessaria est methodus ad rerum veritatem investigandam«.’ Zato je i napisao glasoviti »Discours de la méthode«. Na sliénim pozicijama stoji i Spinoza, za kojeg je istina »convenicntia ideae cum suo ideato«.* R. SCHNACKENBURG, Von der Wahrheit dic freimacht, Pustet, Minchen 1964. ‘Summa conira gentites, 1, 59. De Veritate, 1, 2. R. CARTESIUS, Meditationes, I, 4. R. CARTESIUS, Regulae, 22/X. 371. B, SPINOSA, Ethica, II, def. 4, wean 350PROBLEM ISTINE Kant u naéelu prihvaca Aristotclovu i Tominu definiciju istine, ali stoga 3to mi pravu zbilju (Ding an sich) ne mozemo nikada sasvim spoznati, preostaje nam dase u traganju istine oslonimo samo na Ijudski um, koji ima svoje unutarnje kategorije spoznaje.? Stoga je temelj istine u Ijudskom umy, tj. u njegovu inu sudenja. Prema tome, bolje je oznaciti istinu kao »sklad spoznaje s njezinim objektom« nego sa samom stvari u sebi. Ono sto mi upoznajemo na stvarima, to su samo fenomeni, nikad numeni. Naia je istina fenomenatna, analitiéna i empirijska, plod naSeg iskustva. Subjcktiv- ni znaéaqj istine u raznim su varijantama prihvaéali ostali idealisticki filozofi (Hegel, Fichte, Schelling, Bolzano, Lotze i dr.) Hegel trai istinu u jedin- stvu izmedu misli i objekta, a po8to je i objekt projekcija misli, vrtimo se samo u krugu ideja. Nietzsche je subjcktivizam istine dotjerao do apsurda, do nihilizma. Za njega istina uopée ne postoji. Postoje samo iluzije i zablude koje mi obiéno nazivamo istine. Na dnu svega naSega misljenja jesu interesi i nagoni, pogotovo onaj za moéi (Wille zur Macht). Korisnost je jedini kriterij istine. Ako istina postoji, to moze biti samo ono 8to koristi Zivotu. A jer smo iu tom prosudivanju nepouzdani, istina je samo »niitzliche Falschung«. Tako je Nietzche i na podrudju istine proveo »Umwertung aller Werte«. Za njega ne postoji nikakvo »Sclin«, veé samo »Werden« i »Schein«. Premda nijeée svaku istinu, za nj ipak vrijedi kao kategori¢ka (poznat je Nietzsche- ov kategoricki nadin izraZavanja) istina: »Das Werdende, Phanomenale ist die einzige Art Sein«.” PUTOVII RASPUCA. Dok su sve gnoseologijske rasprave stare filozofije bile ipak neki putovi Sto su vodili otkrivanju istine, s Nietzscheom smo dospjeli na raspuce: nema vise puta prema istini jer istine nema. Kraj puta je nibilizam. Tako su barem mislili nihilisti. No suvremena je filozofija pokazala da jos nismo na kraju puta. Ona kro¢i naprijed u potrazi za istinom, a nihilizam je ostavila pokraj puta, uz cestu, kao olupinu neupotrebljiva vozila. Neke moderne teorije pokuSavaju se osloniti na stare klasitne definicije istine. Pritome im pokuSavaju dati nova tumaéenja ili produbiti stara zna- Genja. Znatajan jo pokuSaj M. Heideggera da oZivi staru ontologijsku jezgru istine, dajuci joj egzistencijalan oblik. Za nj istina ima staro gréko etimologijsko znagenje: otkrivanje bitka kao takva. Zato veli: »Istina kao nesakrivenost nije dodatak bivstvovanju. Istina pripada biti bivstvovanja.« Prihvaéajuéi staru gréko-skolastitku definiciju istine, noviji gnoseolozi nastoje ubladiti prejaki izraz »adacquatio« pa umjesto njega upotrebljava- 9 Prema Kantu, kategorije uma oblikuju svoj objekt, a ne obratno. 10 Nachgelassene Fragmente, VAIL 1, 257, 351ZIVAN BEZIC ju radije blazi »korespondencija«, »kongruencija« ili »konvergencija«. Te- orija korespondencije zastupa miSijenje da je istina slaganje nage spoznaje s objektivnom zbiljom, odnosno izravnavanje nagih iskaza (propozicija) sa stvarnoiéu. Ona vidi istinu u sukladnosti jezika i dinjenica koje ‘on opisuje. Branitelji su te teze B. Russel, Austin, Moore i mnogi drugi.'* Teorija koja se naslanja na Descartesovu tradiciju zove se teorija eviden- cije (Brentano, blizu joj je Husserl, a protivnik Naess). Ona ne trazi kriterij istine u slaganju suda s vanjskim cinjenicama, nego u sudu samome. U njemu se istina javlja kao neposredna, ogevidna, jasna, sigurna i uvjerljiva samim uvidom u stvar. Otkriva se intuicijom (clare et distincte) i ne trazi dokaze. O¢ita je sama po sebi. Teorija eviden ipak ne odgovara na pitanje: a Sto ako je jednom subjektu nesto »evidentno« Sto je drugome sasvim nejasno i sumnjivo? Odtuéyje li tu veci broj »evidencija«? Tko je u svoje vrijeme imao pravo: Kopernik ili njegovi suvremenici? Pragmaticari (James, Dewey) trazili su o¢evidnost i an intelekta, i to u njezinim posljcdicama. Istinito je ono sto opravdava nagu praksu, povoljne postjedice éina i Zinjenica, materijalna ili moratna korist.” Praksa je pravi i jedini kriterij istine i za marksiste. Jezi¢nim pragmatitarima pripada i Wittgenstcin svojom tvrdnjom da je jeziéna upotreba (Sprach- spiel) najvaznija u filozofiranju.” Za pristase pragmatizma nema istine bez prakse (ali ima bez morala!), a »korist« je vrlo neodreden pojam, zgodan za manipulaciju." Je li bit istine u njezinoj korisnosti? Ili je moZda obratno: korisno je samo ono Sto je istinito. Za razliku od pragmaticara, aksolozi (Windelband, Rickert) vide oprav- danje istine u njezinoj nutarnjoj vrijednosti. Oni ne traze korijene istine ni u stvarnosti ni u skladu Ijudskog uma sa stvarnoSéu. Pored bitka (esse, Sein) za njih postoji posebno »carstvo vrednota« (valor, Wert), nesvedivo na golo postojanje. »Biti vrijedan« (valere, gelten) je specijalna misaona kategorija koja opravdava bitak, istinu i dobrotu, Istina je vrednota, a vrednota moze biti samo istina. Nije se teSko sloziti s aksioloskom teori- jom, prema kojoj je istina vrednota, ali je teZe shvatiti kako bi ta istina egzistirala izvan kategorije bitka. Zar istina nije i sama jedna od kategorija bitka? Veé smo vidjeli: Ens et verum converteruntur. Teorija koherencije (Bradley, Joachim, Rescher) ne traZi istinu izvan subjekta. Istina je u samom sudu bez obzira na njegov objekt, ali ne u pojedinim stavkama suda, nego u njegovoj cjelini. Isto tako mora biti 11_ Ne mole se za pobijanje ove teorije upotrijebiti poznati Gellijev sofizam (iz Noctes Auicae, pog). XVII): »Cum mentior ct mentiri me dico, mentior an verum dico?« Odgovor je dvoligan. Ako korespondira prvom dinjenitnom stanju (memtior), istiniti je odgovor: la%em. Kad se odnosi na drugo injenigno stanje (mentiri me dico), onda istina glasi: govorim istinu. 12. Strawson razlikuje: Zinjenice, ine (fakte) i stvari. Stvari mozemo unistitt (npr. jedan stol spaliti), ali Eine (spaljivanje) i njihove posljedice nikada. 13 U svojo} ranijoj fazi Wittgenstein je smatrao da se istina i smisao poklapaju s Ijudskim ‘moguénostima iskustva (Tractatus), a poslije ih je odredivao prema uporabi jezika. 14 Exstremni pragmatizam vodi potpunoj negaciji istine, objektivnosti i ctike. > samo ono So se U nju stavilow (M. Pavi¢, Hazarski retnik, Prosveta, Beograd 1988, str. 158). 392