Mark Kurlansky

MARK KURLANSKY
1968.
GODINA KOJA JE UZDRMALA SVIJET
Biblioteka KULTURA I CIVILIZACIJA

Izdaje Naklada LJEVAK d.o.o.
Direktor PETRA LJEVAK
Urednik KRISTIJAN VUJIČIĆ
MARK KURLANSKY
1968.
Preveo s engleskoga DAMIR BILIČIĆ
Stručna redaktura mr. se. HRVOJE KLASIĆ
LI
LJEVAK
Zagreb, 2007.
Naslov izvornika MARK KURLANSKY
1968 THE YEAR THAT ROCKED THE WORLD
A Ballantine Book Published by The Random House Publishing Group
Copyright © 2004 by Mark Kurlansky
AH rights reserved under International and Pan-American Copyright
Conventions. Published in the United States by The Random House
Publishing Group, a divisions of Random House, Inc., New York, and
simultaneously in Canada by Random House of Canada Limited,
Toronto.
This translation published by arrangement with Ballantine Books, an
imprint of Random House Publishing Group, a division of Random
House, Inc.
Zahvale za pravo na korištenje tekstova i fotografija nalaze se na str. 497.-
499.
© za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak d.o.o. 2007.
Mojoj predivnoj Taliji Frigi,
kako bi lakše razlikovala istinu od laži, voljela život, mrzila rat i uvijek
vjerovala da može promijeniti svijet.
KNJIŽNICA ZELINA
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 623901
Zahvale
Prije svega izražavam duboko divljenje i beskrajnu zahvalnost Walteru
Cronkiteu, Geneu Robertsu i Danielu Schorru, koji su ovoj knjizi pridali
nebrojene i neprocjenjivo vrijedne spoznaje, te sa mnom velikodušno
podijelili veliku mudrost.
Mnogo dugujem i Nancy Miller, svojoj strpljivoj urednici, koja je sa mnom
punih deset godina sanjarila i razmišljala o ovoj knjizi, zatim i Deirdre
Lanning, koja mije pomogla da preživim cyber-noćnu moru, te svojoj agentici
bez premca, Charlotte Sheedv, jednoj od onakvih »šezdesetosmaških« osoba
zbog kojih sam ponosan što smo prijatelji.
Hvala i Alice Dowd iz newyorške Gradske knjižnice, na pomoći i suradnji,
hvala Mary Haskell koja je sa mnom velikodušno podijelila zbirku plakata, te
mojoj prijateljici Hanni Kordowicz, na pomoći pruženoj u Poljskoj, Elzbieti
Wirpszi na prijevodima s poljskog i na poljski, mojim prijateljima Krystyni
Skalski i Andrzeju Dudzinskom na pomoći u Varšavi, Marku Segallu na
potpori i Dariuszu Stoli na novim spoznajama o poljskoj povijesti. Hvala i
Peteru Katelu, Fernandu Morenu i Titu Rami-rezu Moralesu, na pomoći
pruženoj u Ciudad de Mexicu, te Chantal Siri i Chantal Regnault na pomoći
u Parizu. Hvala Marlene Adler, na pomoći u CBS-u, Jane Klain u Muzeju
elektronskih medija, Šarah Shannon na pomoći pri istraživanju, te Deborah
Kroplick, bez čije pomoći i gorljive potpore ne znam kako bih dovršio posao.
Hvala mojoj supruzi, Marian Mass, koja mije pomogla u toliko toga i čije
veliko srce održava moju vjeru u svijet, kao i uspomeni na njezinu sestru,
Janet Phibbs, kojoj bi se ova knjiga, čini mi se, svidjela.
Silno sam zahvalan i na pomoći koju su mi pružili: Adolfo Aguilar Zin-ser,
Raiil Alvarez Garin, Eleanor Bakhatdze, Frangois Cerutti, Evelvn Co-hen,
Dany Cohn-Bendit, Lewis Cole, Roberto Escudero, Konstanty
vu
Zahvale
Gebert, Alain Geismar, Radith Gdsmar, Suzanne Goldberg, Mvrthokleia
Gonzalez Gallardo, Tom Havden, Alain Krivine, Jacek Kurori, Ifigenia
Martinez, Pino Martinez de la Roca, Lorenzo Meyer, Adam Michnik, Frangois
Pignet, Roberto Rodriguez Banos, Nina i Eugeniusz Smolar, Jo-anna
Szczesna, te, osobito Mark Rudd, koji mije posvetio mnogo vremena, bio
neizrecivo gostoljubiv i otvoren, te mi omogućio da se poslužim njegovim
neobjavljenim rukopisom.
Hvala i svima koji su rekli »Ne!«, a osobito svima onima koji to govore još i
danas.
Sadržaj
uvod: Godina koja je uzdrmala svijet
1. dio
Zima našeg nezadovoljstva
1. poglavlje
Tjedan u kojem je sve počelo 3
2. poglavlje
Tko se prepire s mrežom za komarce 29
3. poglavlje
Strah od čupavih obrva 44
4. poglavlje
Šaputanje u poljsko uho 77
II. dio
Praško proljeće
5. poglavlje
Na zupčanicima mrskoga stroja 95
6. poglavlje
Junaci 122
7. poglavlje
Poljski kategorički imperativ 140
8. poglavlje
Poezija, politika i taj naporni Drugi čin 152
9. poglavlje
Sinovi i kćeri nove domovine 169
10. poglavlje
Vagnerijanski prizvuci nekonvencionalne
i bradate revolucije 186
11. poglavlje
Travanjski kurvini sinovi 211
12. poglavlje
Monsieur, smatramo da ste pokvareni i
Da smrdite 250
13. poglavlje
Svakako posjetiti . 286
III. dio
Ljetna olimpijada
14. poglavlje
Po mogućnosti izbjeći 305
15. poglavlje
Umijeće monotone politike 315
16. poglavlje
Fantomski murijaci kod klaonice 326
17. poglavlje
Žalost u Istočnome Pragu 348
18. poglavlje
Osmijeh pod užasnim pritiskom 371
19. poglavlje
Na aztečkom trgu 389
IV. dio
Nixonov pad
20. poglavlje
Teorija i praksa jesenskog semestra 421
21. poglavlje
Posljednja nada 445
Bibliografija 467
Kazalo 477
Smatram da ljudi toliko priželjkuju mir da će biti najbolje da im se vlade
ubrzo sklone s puta i omoguće mir.
- Dwight David Eisenhower, 1959.
U određenom trenutku rad stroja postaje toliko oduran i omražen, izaziva
takvu mučninu, duboko u srcu, da više ne možeš sudjelovati... pa moraš
tijelima zablokirati zupčanike... i moraš ih natjerati da se zaustave.
- Mario Savio, Berkeley, 1964.
Na putu vrebaju opasnosti... Prva je opasnost uzaludnost, uvjerenost da je
pojedinac nemoćan pred silnom raznolikošću svjetskih nedaća... Pa ipak...
kad god se čovjek zauzme za određeni ideal, ili učini nešto za dobrobit
drugih, ili se usprotivi nepravdi, oko sebe širi maleni val nade, a kad se takvi
koncentrični valovi iz milijun različitih središta energije i smjelosti počnu
sudarati i miješati, stvaraju struju koja može srušiti i najmoćnije zidine
ugnjetavanja i otpora.
- Robert F. Kennedy, Cape Town, Južna Afrika, 1966.
Naš se program temelji na uvjerenju da su čovjek i čovječanstvo u stanju ne
samo naučiti nešto o svijetu, nego ga i promijeniti.
- Alexander DuBČEK, govoru Češkoj, 16. svibnja 1968.
Kritiziramo sva društva u kojima su ljudi pasivni.
- Daniel Cohn-Bendit, za posjeta Londonu, lipanj 1968.
Šutnja je katkada sramotna.
-JevgenijJevtušenko, 22. kolovoza 1968.
Pobune mladih svjetski su fenomen nezabilježen u dosadašnjoj povijesti. Ne
bih rekao da će se ti mladi ljudi smiriti i s trideset godina raditi kao
menadžeri u marketingu, kako nas uvjerava vladajuća elita. Milijuni mladih
širom svijeta siti su plitke i nedostojne vlasti čija se platforma sastoji od
čistih sranja.
- William Burroughs: »The Corning ofthe Purple Better One«,
Esquire, studeni 1968.
Magične riječi glase: Ruke na zid, idiote jebeni, pljačkamo te!
- Leroi Jones (Amiri Baraka): »Black People!«, 1967.
UVOD
Jedan od užitaka sredovječnosti leži u spoznaji daje čovjek doista imao
pravo, i to daleko više nego stoje mislio u dobi od, recimo, 17 ili 23 godine.
EzraPound: ABCojReading, 1934.
U cjelokupnoj povijesti čovječanstva nije bilo godine kakva je bila 1968. i
malo je vjerojatno da će se takvo što ponoviti. U doba kad su pojedine zemlje
i kulture još bile odvojene i bitno različite - a 1968. godine Poljska,
Francuska, Sjedinjene Države i Meksiko međusobno su se razlikovali
neusporedivo više nego danas - širom svijeta došlo je do spontane eksplozije
pobunjeničkog duha.
Povijest pamti i druge revolucionarne godine. Takva je bila 1848., ali je, za
razliku od 1968., bila ograničena na Europu, a pobune su se usmjeravale na
slične probleme. Bilo je i drugih globalnih događaja, a javljali su se kao
posljedica stvaranja globalnih carstava. Tu je još i velika globalna tragedija,
Drugi svjetski rat. Međutim, 1968. jedinstvena je po tome što su se ljudi
pobunili protiv različitih stvari, a zajednički su im bili jedino želja da se
pobune, zamisli o načinima vođenja pobune, osjećaj otuđenosti od službenog
poretka, kao i duboko gađenje prema autoritarnosti svih oblika. Gdje je bilo
komunizma, ljudi su ustajali protiv komunizma, gdje je vladao kapitalistički
poredak, ljudi su se bunili protiv njega. Pobunjenici su odbacivali većinu
institucija, političkih vođa i političkih stranaka.
Pobune nisu bile planirane i nisu bile organizirane. Ustanke su oblikovali i
usmjeravali sudionici žurno sazvanih sastanaka. Dio najvažnijih
XIII
Uvod
odluka donesen je instinktivno, počesto i zahvaljujući hiru. Pokreti su bili
usmjereni protiv svih oblika autoritarnosti, pa nisu imali vođe, ili su imali
vođe koji su nijekali da su vođe. Ideologija je uglavnom bila nejasna, a široki
konsenzus postojao je tek oko malog broja pitanja. Godine 1969., kad je
savezna velika porota optužila osmero aktivista zbog povezanosti s
prosvjedima u Chicagu 1968., Abbie Hoffman, jedan od optuženih, u vezi s
tom je skupinom rekao: »Nismo se mogli dogovoriti ni što ćemo ručati«. I
premda je pobuna bilo svugdje, te su se sile tek rijetko udruživale. Kad bi do
toga i došlo, kao u slučaju američkih pokreta za građanska prava, antiratnog
i feminističkog pokreta, ili sindikalnih i studentskih pokreta u Francuskoj i
Italiji, uvijek je bila riječ o savezništvima stvorenima na temelju privremene
oportunosti koja su se brzo raspadala.
Tisuću devetsto šezdeset i osmu godinu oblikovalo je stapanje četiriju
povijesnih čimbenika: uzora pokreta za građanska prava, koji je u ono
vrijeme bio neopisivo nov i originalan, naraštaja koji se osjećao toliko
drukčije i toliko otuđeno daje odbacivao sve oblike autoriteta, rata koji su
svi, širom svijeta, mrzili toliko daje poslužio kao povod svim pobunjenicima
koji su tražili povod... a sve to događalo se u doba kad je televizijski medij
dozrijevao, ali je još bio dovoljno nov da ne potpadne pod nadzor, da se ne
razvodni i postane toliko sterilno skladan kao danas. Godine 1968. fenomen
izvještaja koji je isti dan pristigao iz nekog drugog dijela svijeta već je sam po
sebi plijenio pozornost i izazivao divljenje.
Američki rat u Vijetnamu nije bio jedinstven i nikako nije zaslužio mnogo
težu osudu od brojnih drugih ratova, među njima i ranijeg ratovanja
Francuza u Vijetnamu. No ovaj put u rat se upustila zemlja s dotad
neviđenom globalnom snagom. U vrijeme kad su kolonije s mukom iznova
izgrađivale državnu samostalnost, kad je »antikolonijalna borba« pronašla
plodno tlo u idealizmu ljudi širom svijeta, jedna slabašna i krhka zemlja
nastojala je izboriti neovisnost, dok je ta nova pojava na svjetskoj sceni,
poznata pod nazivom »supersila«, na njezin maleni teritorij bacila više
konvencionalnih bomba nego što je u Drugom svjetskom ratu bačeno na
cjelokupnu Aziju i Europu. Na vrhuncu ratovanja 1968. godine, američka je
vojska svakog tjedna ubijala onoliko ljudi koliko je poginulo 11. rujna 2001.
godine u napadu na newyorški Svjetski trgovinski centar, pojedinih tjedana
čak i više. I dokje unutar pokreta u Sjedinjenim Državama, Francuskoj,
Njemačkoj i Meksiku bilo velikih raskola i frakci-
XIV
Uvod
ja, svi su se - zbog snage i ugleda Sjedinjenih Država, te okrutnosti i očite
nepravednosti američkog ratovanja u Vijetnamu - slagali oko toga da se
protive tome ratu. Kad se američki pokret za građanska prava 1968. podijelio
na zagovornike nenasilja i pristaše radikalnijeg pokreta za veći utjecaj crnaca
Black Power, dvije suprotstavljene strane našle su se u zajedničkom
protivljenju ratu u Vijetnamu. Disidentske pokrete širom svijeta bilo je
moguće organizirati već na temelju proturatnog izjašnjavanja.
Kad su željeli prosvjedovati, znali su kako se to radi. Zahvaljujući američkom
pokretu za građanska prava, znali su za prosvjedne marševe i
demonstriranje sjedenjem. Sve su vidjeli na televizijskim snimkama iz
Mississippija i silno su željeli i sami postati borcima za slobodu.
Oni koji su se rodili nakon Drugog svjetskog rata, kad je »holokaust« bio nov
pojam, a atomska je bomba tek bila eksplodirala, našli su se u svijetu koji je
sa svime prije njega imao vrlo malo dodirnih točaka. Naraštaj koji je odrastao
nakon Drugog svjetskog rata toliko se temeljito razlikovao od ratnog i ranijih
naraštaja da se neprekidno vodila borba za utvrđivanje kakvog-takvog
zajedničkog teritorija. Nisu ih nasmijavale čak ni iste šale. Komičari omiljeni
među pripadnicima ratne generacije, poput Boba Ho-pea i Jacka Bennvja,
novome naraštaju nisu bili ni izbliza smiješni.
Godina 1968. bilaje godina šokantnog moderniteta, a moderno uvijek
opčinjuje mlade i zbunjuje stare. Ipak, iz današnje perspektive čini nam se
daje to bilo doba gotovo šarmantne nedužnosti. Zamislite studente s
newyorške Columbije i pariške studente kako s poveće udaljenosti uviđaju
da imaju slična iskustva, pa se sastaju, oprezno prilaze jedni drugima, ne bi
li utvrdili imaju li što zajedničko. Ljudi su uzbuđeno i s nevje-ricom uviđali
daje u Pragu, u Parizu, u Rimu, u Meksiku, u New Yorku na djelu ista
taktika. Uz nova pomagala, poput komunikacijskih satelita i jeftinih
videokaseta za višekratnu uporabu, televizija je svima omogućila da postanu
svjesni onoga što čine drugi, a to je bilo neopisivo uzbudljivo, jer su prvi put
u čovjekovu iskustvu važni i udaljeni događaji poprimili odlike neposrednog
iskustva.
Takvo što više nikada neće biti novo. Izraz »globalno selo« šezdesetih je
godina skovao Marshall McLuhan*. Sažimanje svijeta više nikad neće
Herbert Marshall McLuhan (1911.-1980.), kanadski filozofi teoretičar medija.
Poznatija djela: TheGutenbcrgGalaxy (1962.), UnderstandingMedia (1964.) i
The Mediutn is the Message (zajedno
Uvod
Plakat meksičkog studentskog pokreta, izrađen sitotiskom, sa znakom mira
američkog
studentskog pokreta i sloganom Argentinca Che Guevare »Pobjeda je naša!«
(Amigos de la Unidad de Postgrado de la Esculea de Diseno A. C.)
biti jednako šokantno, tako da više nikada nećemo osjetiti uzbuđenje zbog
prvih slika s Mjeseca ili prvih emisija iz svemira. Živimo u svijetu u kojem
svakodnevno očekujemo nove prijelomne pomake i događaje. Pojavi li se
jednom nova generacija '68., svi njezini pokreti imat će web-stranice, koje će
policija i nadležne službe pomno pratiti, dok će pripadnici među sobom
komunicirati e-mailom. Nema sumnje da će biti i novih pomagala. No čak je i
sama ideja novih izuma i otkrića postala banalnom.
s Q. Fioreom, 1967.). Autor često citiranog izraza »medij je poruka«, imao je
velik utjecaj na informatičku revoluciju koja je uslijedila nakon njegove
smrti. Zanimljivost: pojavljuje se u epizodnoj ulozi u filmu Woodyja Allena
Anme Hali iz 1977. godine (nap. ur.).
Uvod
Rodio sam se 1948. godine i pripadam naraštaju koji je mrzio Vijetnamski
rat, koji je protiv tog rata prosvjedovao i kod kojeg se pojam autoriteta
oblikovao na temelju jetkog okusa suzavca i kretanja policijskih snaga koje
polagano prilaze sa strane, okružuju masu, a onda kreću u akciju,
pendrecima nasrćući na plijen. Na samome početku upoznajem vas sa
svojim predrasudama, jer bi i dan-danas, nakon više od trideset godina,
svaki pokušaj objektivnog osvrta na 1968. bio neiskren. Nakon što sam
pročitao godišnja izdanja The New York Timesa, Timea, Lifea, Playboya, Iz
Mondea, Le Figaroa, jednog poljskog dnevnika i jednog poljskog tjednika, te
nekoliko meksičkih novina iz 1968. - gdje su se neki zaklinjali u
objektivnost, a drugi otvoreno priznavali predrasude - uvjeren sam daje
uravnoteženost moguća, ali prava objektivnost ipak nije. »Objektivni«
američki mediji 1968. godine bili su neusporedivo subjektivniji nego što su
uviđali.
Rad na ovoj knjizi podsjetio me na to da su ljudi nekoć otvoreno govorili što
misle i da se nisu bojali nekoga povrijediti - te daje otada previše toga
istinitog ostalo zakopano duboko pod površinom.
XVII
I. DIO
ZIMA NAŠEG NEZADOVOLJSTVA
Stvari vidljive dovršene su.
Na osvijetljenom crnom brojčaniku,
zelene brojke novog mjeseca -
jedan, dva, tri, četiri, pet, šest!
Dišem i ne mogu usnuti.
Uto sviće zora
i govori: »Bila je to noć«.
- Robert Lowell: »Mvopia: a Night«, iz zbirke For the Union Dead, 1964.
[. POGLAVLIE
TJEDAN U KOJEM JE SVE POČELO
Godina 1968. počela je onako kako počinju sve pomno uređene godine - u
ponedjeljak ujutro. Bila je to prijestupna godina. Veljača će imati dan više.
Na naslovnici The New York limesa kočile su se riječi: SVIJET SE OPROSTIO
S NASILNOM GODINOM; U GRADU PAO SNIJEG.
U Vijetnamu je 1968. godina počela tiho i nenametljivo. Papa Pavao VI.
proglasio je 1. siječnja danom mira. Tim povodom Papa je Južni Vijetnam i
njegove američke saveznike nagovorio da za dvanaest sati produlje
dvadesetčetverosatno primirje. Narodnooslobodilačke oružane snage Južnog
Vijetnama i sjevemovijetnamske gerilske jedinice poznate pod nazivom
Vijetkong objavile su sedamdesetdvosatni prekid vatre. U Saigonu su
južnovijetnamske vlasti prisilile vlasnike prodavaonica i lokala da istaknu
natpise »1968. će donijeti uspjeh savezničkih snaga«.
Točno u ponoć, u južnovijetnamskoj delti Mekonga, crkvena su zvona u
gradiću Mvtho najavila početak nove godine. Deset minuta kasnije, dok su
zvona još zvonila, na rubu jednog rižina polja pojavila se jedinica Vijet-konga
i posve zatekla 2. bojnu marinaca južnovijetnamske vojske, pritom ubivši
devetnaestoricu vojnika i ranivši još sedamnaestoricu.
U uvodniku The New York Timesa stajalo je da će se, iako je nastavak
ratovanja raspršio nade u mir, nova prilika pojaviti u veljači, s prekidom
vatre za Tet, vijetnamsku Novu godinu.
»L'annee 1968., je la salue avec serenite«, objavio je na Staru godinu Charles
de Gaulle, visoki i dostojanstveni sedamdesetosmogodišnji francuski
predsjednik. »Godinu 1968. pozdravljam u miru i spokoju«1, izjavio je u
Osim gdje je drukčije naznačeno, navode s francuskoga preveo je autor.
MARK KL'RLANSKY
svojoj raskošno uređenoj palar iz koje je Francuskom vladao još od 1958.
godine. Prepravio je Ustav, kako bi predsjednik Francuske postao
najmoćnijim šefom države u svim demokratski uređenim zapadnim
zemljama. Pred njim su bile još četiri godine drugog sedmogodišnjeg
mandata i na obzoru, barem koliko mu se činilo, nije bilo ozbiljniijh
problema. Iz pozlaćene dvorane u palači, obraćajući se gledateljima
francuske televizije - koja je imala samo dva programa, oba u cijelosti pod
državnim nadzorom - rekao je da će se druge zemlje ubrzo početi obraćati
njemu, te da će uspjeti dogovoriti mir, ne samo u Vijetnamu, nego i na
Bliskom istoku. »Sve, tako, ukazuje na to da ćemo biti u mogućnosti
najdjelotvornije pomagati pronalaženju rješenja međunarodnih problema.«
Već nekoliko godina imao je naviku o sebi govoriti u prvom licu množine.
Tijekom redovitog godišnjeg televizijskog obraćanja francuskoj javnosti,
čovjek kojeg su Francuzi nazivali General ili Le Grand Charles doimao se
»neobično blagim, dobrodušnim gotovo poput ostarjelog ujaka«2, teških riječi
poštedjevši čak i Sjedinjene Države, koje je u posljednje vrijeme nazivao
»odioznima«. Sve je to bilo znatno drukčije od novogodišnje poruke povodom
dolaska 1967. godine, kadje govorio o »odioznome nepravednom ratu« u
Vijetnamu u kojem »velika zemlja« uništava malu. Francusku vladu
zabrinula je razina neprijateljstva koju su prema njoj pokazali francuski
saveznici.
Francuska je uživala u razdoblju mira i prosperiteta. Nakon Drugog
svjetskog rata Republika je vodila i svoj rat u Vijetnamu, stoje de Gaulle
nekako, kako se činilo, smetnuo s uma. Američki neprijatelj Ho-Ši-Min rodio
se pod francuskom kolonijalnom vlašću iste godine kao i de Gaulle, te je veći
dio života posvetio borbi protiv Francuza. Nekoć je živio u Parizu, pod
imenom Nguven O Phap, što znači »Nguven koji mrzi Francuze«3. U Drugom
svjetskom ratu Franklin Roosevelt upozorio je de Gaul-lea da Francuska po
završetku rata treba Indokini dati neovisnost. No de Gaulle je Ho-Ši-Minu,
čak i dok je njegove ljude angažirao za borbu protiv Japanaca, rekao da
nakon rata namjerava ponovno uspostaviti francusku kolonijalnu vlast.
Roosevelt se usprotivio, govoreći: »Narod Indokine
1 The New York Times, 1. siječnja 1968.
3 A. J. Langguth: Our Vietnam: The War 1954.-1975. (New York, Simon &
Schuster, 2000.), str. 35.
1968.: Godina koja je uzdrmala svijet
ima pravo i na nešto više«. De Gaulle je bio čvrsto odlučio da će njegova
Vojska Slobodne Francuske sudjelovati u svim djelovanjima u Indokini,
govoreći: »Francuska krv prolivena na indokineskome tlu bila bi itekako velik
razlog za teritorijalne pretenzije«.
Nakon Prvog svjetskog rata Francuzi su se s Ho-Si-Minom sukobili oko
Vijetnama i pretrpjeli težak poraz. Potom su u ratu izgubili i Alžir. Ali od
1962. godine Francuska je živjela u miru. Gospodarstvo se uspješno
razvijalo, unatoč tome stoje de Gaulle došao na loš glas po
nezainteresiranosti za konkretnije pojedinosti s gospodarskog područja. Od
završetka rata u Alžiru do 1967. realne su plaće u Francuskoj svake godine
rasle za 3,6 posto. Došlo je do brzog porasta prodaje robe široke potrošnje -
osobito automobila i televizora. A došlo je i do drastičnog porasta broja
studenata.
De Gaulleov premijer, Georges Pompidou, u godini koja je bila pred njima
nije očekivao veće poteškoće. Predvidio je da će ljevica imati više uspjeha u
ujedinjavanju nego u stvarnome preuzimanju vlasti. »Oporba će ove godine
dodijavati vlasti«, objavio je premijer, »ali neće uspjeti izazvati krizu.«4
Popularni tjednik Pariš Match uvrstio je Pompidoua u uži izbor političara koji
će raznim potezima i spletkama tijekom 1968. godine pokušati zamijeniti
Generala. Ipak, urednici su predviđali da će više zanimljivosti biti na
međunarodnoj nego na domaćoj sceni. »U Sjedinjenim Državama doći će do
jedne od najvećih i najžešćih predizbomih bitaka koje je uopće moguće
zamisliti«, ustvrdili su. Osim Vijetnama, potencijalne izvore kriznih stanja
vidjeli su u sukobima oko zlata i dolara, sve višoj razini slobode u sovjetskim
satelitima na istoku Europe, te pokretanju sovjetskog programa svemirskog
naoružavanja.
»Jednostavno ne vidimo načina da današnju Francusku paralizira kriza u
razmjerima kakve smo viđali u prošlosti«, rekao je de Gaulle u novogodišnjoj
poruci.
Pariz nikada nije bio blistaviji zahvaljujući akciji čišćenja i uljepšavanja
zgrada koju je pokrenuo ministar kulture Andre Malraux. Crkva Madelei-ne,
Slavoluk pobjede, Pantheon i ostale znamenitosti više nisu bile sive i crne,
nego žutosmede i svijetle, a tog mjeseca hladna voda pod pritiskom
Pariš Match, 6. siječnja 1968.
MARK KU RLANSKY
uklonit će i sedam stotina godina staru prljavštinu s katedrale Notre Dame.
Bilo je to jedno od najprijepornijih pitanja u francuskoj prijestolnici tog doba.
Hoće li voda pod pritiskom oštetiti zdanje? Hoće li nakon zahvata crkva biti
neobično šarolika, otkrivajući činjenicu da se svo kamenje u izvornome
obliku nije poklapalo po boji?
U svojoj palači, samo nekoliko minuta prije početka 1968. godine, de Gaulle
je bio spokojan i pun optimizma. »Među tolikim zemljama koje su zahvatili
pomutnja i kaos«, obećao je, »naša će domovina i dalje biti uzor reda«.
»Izvorni cilj« Francuske na svjetskoj pozornici jest mir, rekao je General.
»Francuska nema neprijatelja.«
Moguće je da su na taj novi degolovski ton utjecali snovi o Nobelovoj nagradi.
Pariš Match upitao je Pompidoua slaže li se s nekim pripadnicima užeg
Generalova kruga koji su izrazili ogorčenost zbog činjenice da de Gaulle još
nije dobio tu nagradu. No Pompidou je na to rekao: »Zar doista mislite da bi
Nobelova nagrada Generalu mogla nešto značiti? Generala zanima jedino
povijest, a nitko ne može nametnuti povijesni sud.«
Uz de Gaullea, među rijetkim optimističnim novogodišnjim glasovima bila je i
objava američkih proizvođača računala koji su predviđali rekordnu godinu.
Pedesetih godina 20. stoljeća proizvođači računala smatrali su da bi šest
računala moglo zadovoljiti potrebe čitavih Sjedinjenih Država. Već u siječnju
1968. godine u toj je zemlji radilo pedeset tisuća računala, od kojih je
petnaest tisuća bilo postavljeno tijekom prethodne godine. Proizvođači
cigareta također su zračili optimizmom, nadajući se da će se porast prodaje
od 2% iz 1967. ponoviti i 1968. godine. Generalni direktor jednog od vodećih
proizvođača razmetao se sljedećim riječima: »Sto nas više napadaju, to više
raste prodaja«5.
No prema praktički svim ostalim mjerilima, 1967. u Sjedinjenim Državama
nije bila dobra godina. Zabilježen je rekordan broj nasilnih i razornih pobuna
u crnačkim getima širom zemlje, među njima i u Bostonu,. Kansas Citvju,
Newarku i Detroitu.
Od 1968. godine crnci u Americi više neće biti »Negroes«, nego »blacks«.
Stokelv Carmichael, vođa iznimno energične i domišljate skupine za borbu za
građanska prava, Studentskog nenasilnog koordinacijskog
The New York Times, 8. siječnja 1968.
odbora (SNCC - Student Nonviolent Coordinating Committee), osmislio je
naziv Crne pantere, iz kojeg je izveden i pojam »crne moći« (»Black Power«). U
to se vrijeme riječ crno u tom smislu koristila vrlo rijetko. Od 1968. njome su
se označavali militantno nastrojeni crnci, a potkraj te godine počela se
odnositi na sve tamnopute stanovnike. Izraz »Negro« poprimio je pogrdne
konotacije, odnoseći se jedino na one koji nisu spremni zauzeti se za vlastitu
dobrobit.
Drugog dana 1968. godine, tridesetsedmogodišnji učitelj Robert Clark zauzeo
je, bez konkurenta za taj položaj, mjesto u Predstavničkome domu savezne
države Mississippi, kao prvi crnac u zakonodavnim tijelima te države od
1894.
No u borbi za građanska prava, glavnina se zbivanja počela s blagog i
nenametljivog ruralnogjuga premiještati na beskompromisni urbani Sjever.
Crnci sa sjevera razlikovali su se od crnaca s Juga. I dok su uglavnom cmi
sljedbenici Martina Luthera Kinga ml, proučavali Mahatmu Gandhi-ja i
njegovo nenasilno djelovanje usmjereno protiv Britanaca, Stokelv
Carmichael, koji je odrastao u New Yorku, počeo se zanimati za nasilju
sklone pobunjenike poput organizacije Mau-Mau, koja je u Keniji povela
ustanak protiv Britanaca. Carmichael, taj dobroćudni čovjek prodorna duha
i s razvijenim smislom za dramatičnost koji je donio s rodnog Trini-dada,
godinama je redovito završavao u zatvoru, živio pod stalnim prijetnjama i
najugu doživljavao zlostavljanje, baš kao i svi aktivisti SNCC-a. A tih je
godina uvijek bilo trenutaka kad se u pitanje dovodio i sam pojam
nenasilnog otpora. Carmichael je tako počeo odgovarati na verbalno
zlostavljanje, neki put i fizički, sukobljavajući se sa segregacionistima koji su
ga zlostavljali. Kingovi ljudi klicali su: »Sloboda odmah!«. Carmichaelovi ljudi
vikali su »Crna moć!«. King je Carmichaela pokušao nagovoriti da se počne
služiti geslom »Crnačka ravnopravnost«, no Carmichael se držao svog
slogana.
Sve više crnačkih vođa željelo se protiv segregacije boriti segregacijom,
namećući ekskluzivno crnački društveni poredak koji je barem na riječima s
konferencija za novinare isključivao čak i bijele predstavnike medija.
Carmichael je 1966. godine došao na čelo SNCC-a, zamijenivšijohna Lewisa,
suzdržanog Južnjaka koji je zagovarao nenasilje. Carmichael je SNCC
pretvorio u agresivnu organizaciju, pa je Black Power tako stekao status
nacionalnog pokreta. U svibnju 1967. Hubert »Rap« Brown, koji
MARK KURLANSKY
Plakat iz 1967. autora Tomija Ungerera (Zbirka Mary Haskell, © 1994.
Diogenes Verlag)
dotada nije bio osobito poznat u vodama pokreta za građanska prava,
zamijenio je Carmichaela na čelu SNCC-a, koji je u to vrijeme nenasilan bio
još jedino po nazivu. Tijekom tog ljeta krvavih nemira, Brown je najednoj
konferenciji za novinare izjavio: »Kažem vam da će vam biti najbolje nabaviti
pištolj. Nasilje je nužno - nasilje je dio američke tradicije koliko i pita od
trešanja.«
King je sve više gubio nadzor nad pokretom za građanska prava obilježenim
teškim i dubokim podjelama u kojem su mnogi već bili uvjereni daje
nenasilju istekao rok trajanja. Činilo se da će 1968. godinu svakako obilježiti
Black Power i policija se za to spremala. Početkom 1968. većina američkih
gradova spremala se za rat - popunjavala arsenale, upućivala tajne agente u
crnačke četvrti, poput špijuna na neprijateljski teritorij, novačeći građane za
stalni rezervni sastav. Los Angeles, u kojem su u neredima u četvrti Watts u
kolovozu 1965. godine poginule 34 osobe, raz-
mišljao je o kupnji oklopnih vozila, od kojih bi svako bilo opremljeno
strojnicom kalibra .30, niza različitih pomagala za izbacivanje dimnih bombi,
suzavca i za gašenje požara, te sirena toliko glasnih da bi navodno
onemogućile prosvjednike. »Kad sve to pogledam, pomislim samo, Bože moj,
nadam se da ih nikad nećemo morati upotrijebiti«, izjavio je zamjenik
načelnika losangeleske policije Daryl Gates, »no tada shvatim koliko bi sve to
bilo korisno u Wattsu, gdje nas ništa nije štitilo od snajperske vatre kad smo
pokušavali spasiti svoje ranjenike.«6 Takve su riječi postale dijelom poželjne
politike, otkako je kalifomijskog guvernera Pata Browna godinu ranije na
izborima pobijedio Ronald Reagan, a ponajviše zbog nereda u Wattsu.
Poteškoća se sastojala u tome što je svako vozilo stajalo 35.000 dolara.
Losangeleski šerif imao je financijski isplativiju zamisao -rabljena vojna
oklopna vozila M-8 po cijeni od samo 2.500 dolara.
U Detroitu, gdje su u rasnim nemirima 1967. godine poginule četrdeset i tri
osobe, policijaje već imala pet oklopnih vozila, ali je gomilala zalihe suzavca i
plinske maske, te tražila protusnajperske puške, karabine, sačmarice i
150.000 komada streljiva. Jedno detroitsko predgrađe kupilo je vojni
polugusjeničar - kvazi-tenk. Grad Chicago kupio je policijske helikoptere i
počeo obučavati 11.500 policajaca za korištenje teškog naoružanja, te
tehnike nadzora nad masama, a sve u sklopu priprema za 1968. Od samog
početka godine, činilo se da Sjedinjene Države funkcioniraju rukovodeći se
strahom.
Četvrtog dana siječnja tridesetčetverogodišnji dramatičar LeRoi Jones,
otvoreni zagovornik Black Powera, osuđen je na dvije i pol do tri godine u
državnoj kaznionici Newjerseyja i kažnjen s još tisuću dolara zbog
nezakonitog posjedovanja dvaju revolvera tijekom nemira koji su u Newarku
izbili ljeto ranije. Objašnjavajući zastoje odredio maksimalnu kaznu, sudac
okruga Essex, Leon W. Kapp, rekao je kako sumnja da je Jones »sudjelovao
u kovanju zavjere« u sklopu koje je one večeri kad je uhićen trebalo spaliti
Newark7. Nekoliko desetljeća kasnije, pod imenom Amiri Baraka, Jones je
postao počasnim službenim pjesnikom savezne države Newjersey.
6 Ibid., 2. ožujka 1968.
7 Ibid., 5. siječnja 1968.
MARK KURLANSKY
U Vijetnamu je rat, za koji su am« rički dužnosnici izvjestiteljima u
beskonačnost ponavljali daje pred samim završetkom, i dalje izgledao kao da
se neće okončati u skorije vrijeme.
Nakon odlaska Francuza 1954. godine, Vijetnam se podijelio na Sjeverni
Vijetnam, pod vlašću Ho-Si-Mina, koji je ionako najvećim dijelom imao
nadzor nad tim područjem, te Južni Vijetnam, koji je ostao u rukama
antikomunističkih skupina. Već 1961. godine komunisti sa sjevera stekli su,
zahvaljujući Vijetkongu, koji među stanovništvom na jugu nije nailazio
gotovo ni na kakav otpor, nadzor nad pola područja Južnog Vijetnama. Te je
godine Sjeverni Vijetnam tzv. Ho-Ši-Minovim putem, na jug počeo slati
jedinice redovne vojske, radi dovršetka osvajanja te učvršćenja osvojenih
područja. Amerikanci su reagirali pojačavanjem sudjelovanja, iako su u
događajima u Vijetnamu sudjelovali već dugo -još 1954. godine Amerikanci
su po procjenama financirali oko četiri petine troškova francuskog ratovanja
u toj zemlji. Godine 1964., kako je položaj Sjevernog Vijetnama neprestano
jačao, Johnson je navodni pomorski napad u zaljevu Tonkin iskoristio kao
povod za započinjanje rata. Otada su Amerikanci iz godine u godinu širili
vojnu nazočnost.
Godine 1967. u Vijetnamu je poginulo 9.353 Amerikanaca, čime se broj
dotada poginulih Amerikanaca više nego udvostručio, dosegavši brojku
15.997, uzjoš 99.742 ranjenih Amerikanaca. U lokalnim novinama tjedno su
se objavljivali popisi žrtava s određenog područja. Rat je štetno utjecao i na
gospodarstvo, koje je iz mjeseca u mjesec gubilo između dvije i tri milijarde
dolara. Tijekom ljeta predsjednik Johnson zatražio je veliko povećanje
poreza, radi zaustavljanja sve veće zaduženosti. »Veliko društvo«, veliki
program javne potrošnje i ulaganja koji je Johnson bio započeo u čast
ubijenome prethodniku, odumirao je zbog manjka novca. U knjizi koja je
početkom 1968. objavljena pod naslovom The Great Society Reader: The
Failure ojAmerican Libcralism tvrdilo se da odumiru i »Veliko društvo« i sam
liberalizam.
Newyorški gradonačelnik John Lindsav, liberalni republikanac
predsjedničkih ambicija, izjavio je posljednjeg dana 1967. godine da, u
slučaju da država prema trenutačnim planovima utroška novca ne može
dodijeliti više novca gradovima, »treba iznova razmotriti obaveze koje
Sjedinjene Države prema mišljenju vlade imaju u Vijetnamu i drugim
dijelovima svijeta«.
10
Američka vlada, zaokupljena žestokom utrkom sa Sovjetima u spuštanju na
Mjesec, bila je prisiljena početi štedjeti na sredstvima za istraživanje svemira.
Čakje i Ministarstvo obrane moralo uvoditi prioritete među potrebe, već
prvog dana u godini od Kongresa tražeći dopuštenje da odgodi ili otkaže
narudžbe za stotinama milijuna vrijednu manje važnu vojnu opremu i
objekte, kako bi više novca ostalo za troškove ratovanja u Vijetnamu.
Prvog dana nove godine predsjednikjohnson obratio se američkoj javnosti i
zamolio građane da smanje putovanja u inozemstvo, kako bi se lakše
smanjio sve veći deficit u međunarodnome plaćanju, a za koji je dijelom
krivio činjenicu da su Amerikanci u posljednje vrijeme sve više putovali u
inozemstvo. Državni tajnik Dean Rusk rekao je da i turisti moraju »podnijeti
dio tereta«. Johnson je građane zamolio da se najmanje dvije godine suzdrže
od svih putovanja, osim nužnih. Predložio je i obvezatno ograničavanje
poslovnih ulaganja u drugim zemljama, te porez na putovanja koja je
demokratski senator Albert Gore nazvao »nedemokratskim«8.
U Francuskoj, u kojoj oduvijek postoji razumljiva sklonost frankocen-
tričnome pogledu na stvari, mnogi su stekli dojam da se Johnson za te mjere
odlučio da bi se osvetio de Gaulleu, koji je, istina je, bio malko odviše
arogantan. Pariški dnevnik Le Monde ustvrdio je dajohnsonovi prijedlozi
Amerikancima daju priliku da »usmjere kivnost i ljutnju na Francusku«.
Kako je rat postajao sve skupljim i nepopulamijim, dužnosnici američke
vlade našli su se pod velikim pritiskom, tako da su u 1968. godini željeli
ostaviti znatno bolji dojam. Novinar R. W. Apple napisao je u The New York
Timesu:
»Neki dan bio sam na sastanku«, izjavio je jedan srednje pozicionirani civil,
»a čovjek koji nam je držao predavanje jasno je i glasno rekao: 'Pred nama je
izborna godina. A ljudi za koje radimo imaju zadaću osigurati reizbor
predsjednika Johnsona u studenome'.«
Cilj tog novog propagandnog pristupa bio je stvoriti dojam da se nekako
vrijedi boriti za Južni Vijetnam. Američki dužnosnici imali su zadaću
Ibid.
11
MARK KURLANSKY
uvjeriti javnost da Južni Vijetnam ima djelotvornu borbenu silu, ali i
pokušati navesti južnovijetnamsku vojsku da ostvari nešto čemu bi bilo
moguće zapljeskati. Stoje bilo podjednako važno, morali su pokušati
dokinuti užasnu korumpiranost unutar južnovijetnamske vlasti i njezina
prvog čovjeka, Nhuvena Van Thieua, unatoč svim dokazima, pokušati
prikazati kao vođu koji nadahnjuje i svoj narod motivira na žrtvovanje za rat.
Već ionako narušeni odnosi između medija i američke vlade jednostavno su
se morali pogoršati u toku 1968. godine.
U novogodišnjem uvodniku u službenim novinama u Hanoiu, Nhan Dan,
stajalo je kako su »naše komunikacijske linije otvorene kao i uvijek«, unatoč
bombardiranju, te kako je »političko i moralno jedinstvo našeg naroda samo
ojačalo«.
Predsjednik Ho-Si-Min u novogodišnjoj je poruci rekao da je narod Sjevernog
i Južnog Vijetnama »ujedinjen u jednog čovjeka«. Sedamdeset-osmogodišnji
predsjednik barem je napola točno predvidio da će »ove godine američki
agresor uvidjeti da teže nego ikada preuzima inicijativu, te će biti zbunjeniji
nego ikada, dok će naše oružane snage odlučno napredovati, potaknute
novim uspjesima, i svakako izvojevati još mnogo velikih i sve većih pobjeda«.
Uputio je najsrdačnije pozdrave svim prijateljskim zemljama, te »naprednim
građanima Sjedinjenih Država koji srdačno podupiru pravednu borbu našeg
naroda«.
Broj tih »naprednih građana«, da se poslužimo Ho-Ši-Minovim izrazom,
nedvojbeno je rastao. Politički su anketari uočili ne samo pad popularnosti
rata, nego i sve veći broj onih koji su protiv rata voljni prosvjedovati. Godine
1965., kad je organizacija Students for a Democra-tic Societv (»Studenti za
demokratsko društvo« - SDS) pozvala na antirat-ni prosvjed u Washingtonu,
mnogi su se, a među njima je bilo i pripadnika starog pacifističkog pokreta,
potužili da SDS nije kritizirao komuniste, a bilo je tu i mnogih neslaganja u
vezi s taktikom i konkretnim formulacijama9. Ipak, u travanjskom pohodu
na Washington okupili su dvadeset tisuća ljudi. Bio je to dotada najveći
antiratni prosvjed. No već u toku 1967. godine SDS i antiratni pokret počeli
su izbjegavati hladnora-
9 David Dellinger: From Yale to Jati: The Life Story ofa Moral Dissenter
(New York, Pantheon Books, 1993.), str. 194-199.
12
tovsku retoriku i na koncu su doživjeli iznimno uspješnu godinu. Nacionalni
mobilizacijski odbor za okončanje rata u Vijetnamu (National Mobilization
Committee to End the War in Vietnam), tzv. Mobe, koalicija staromodnih
pacifista, novih i starih ljevičara, boraca za građanska prava, te mladih,
pokrenuo je mirne prosvjede desetaka tisuća ljudi u San Franciscu. U
ožujku su okupili nekoliko stotina tisuća ljudi koji će poći za Martinom
Lutherom Kingom ml., u pohodu od newyorškog Central Parka do zgrade
Ujedinjenih naroda.
U jesen, u vrijeme tjedna nazvanog »Zaustavite novačenje«, deset tisuća
uglavnom antiratnih prosvjednika sudjelovalo je u nečemu što je kasnije
izraslo u ulični sukob s policijom u kalifornijskom gradu Oaklan-du.
Antiratni pokret ujedno se počeo udaljavati od Kingove taktike nenasilja.
Prosvjednici nisu dopuštali da ih odvuku u policijske kombije. Napadali su
policijske kordone i povlačili se iza priručnih uličnih barikada. Studenti na
sveučilištu Wisconsin iskušali su staru taktiku sjedenja u glavnoj zgradi
sveučilišta, njih nekoliko stotina, prosvjedujući protiv nazočnosti
predstavnika tvrtke Dow Chemical. Policija u Madisonu nije odvukla
prosvjednike, nego se poslužila palicama i nadražujućim spreje-vima, što je
javnost toliko ogorčilo da se policija ubrzo morala boriti protiv nekoliko
tisuća ljudi.
Dow Chemical, simbol cjelokupnog korporacijskog zla šezdesetih godina,
proizvodio je napalm koji se u Vijetnamu koristio protiv vojnika, civila i
prirode. Napalm, koji su za američku vojsku u Drugom svjetskom ratu
stvorili znanstvenici s Harvarda, bio je očit primjer situacije u kojoj se vojska
služi obrazovnim sustavom radi stvaranja oružja. Naziv napalm u izvornome
je obliku prvo nosilo sredstvo za zgušnjavanje koje je bilo moguće miješati s
benzinom i drugim zapaljivim tvarima. U Vijetnamu su napalmom zvali
samu mješavinu. Sredstvo za zgušnjavanje pretvara plamen u želeu sličnu
tvar koju je pod pritiskom moguće ispaliti na poveću udaljenost. Intenzivan
plamen lijepi se za metu, bilo daje riječ o vegetaciji ili čovjeku. Prema
Nacionalnoj udruzi studenata, NSA, od sedamdeset i jednog prosvjeda
održanog na šezdeset i dva sveučilišta u listopadu i studenome 1967. godine,
njih dvadeset i sedam bilo je usmjereno protiv Dow Chemicala. Samo jedan
od sedamdeset i jednog prosvjeda odnosio se na kvalitetu školovanja.
13
MARK KURLANSKY
Jedne subote potkraj listopad.-; 1967. godine, Mobe je organizirao anti-ratni
prosvjed u Washingtonu. Prosvjednici su se okupljali kod Lincoln Memoriala,
pa su prešli Potomac i tako došli do Pentagona. Antiratni aktivist s
Berkelevja, Jerry Rubin, ondje se našao s prijateljem iz New Yorka,
pripadnikom pokreta za građanska prava, Abbiejem Hoffmanom. Hof-fman je
u vrijeme pohoda na Pentagon privukao pozornost medija obećanjem da će
izazvati levitaciju Pentagona, koji će u zraku zavrtjeti i tako nad njim
provesti obred egzorcizma. Na koncu ipak nije održao obećanje. Norman
Mailer, kojije nazočio događaju, o tome je pisao u Vojskama noći, jednoj od
najčitanijih i najhvaljenijih knjiga 1968. godine. Pjesnik Robert Lowell,
lingvist i filozof Noam Chomskv, te urednik Dwight MacDonald također su
sudjelovali u prosvjedu. To nisu bili tek razmaženi i privilegirani klinci koji
žele izbjeći mobilizaciju, kako su se najčešće opisivali pripadnici antiratnog
pokreta niti, kako je Mailer s više naklonosti napisao u svojoj knjizi: »drogom
prosvijetljeni revolucionarni potomci američke srednje klase«. Bilo je očito da
pokret stječe sve širu bazu i daje sve raznovrsniji. »Pridružite nam se!«,
klicali su prosvjednici, obraćajući se vojnicima koji su čuvali okruženi
Pentagon, kao da ih je opi-la iznenada otkrivena sposobnost novačenja sve
više pristaša.
Tijekom prvog tjedna 1968. godine petorica muškaraca, među kojima su bili
dr. Benjamin Spock, publicist i pedijatar, te pastor William Sloane Coffin
ml., kapelan na sveučilištu Yale, optužena su zbog pokušaja savjetovanja
mladića da se ne pridržavaju zakona o mobilizaciji. Dr. Spock je u New
Yorku rekao kako se nada da će »stotinu tisuća, dvije stotine tisuća ili čak
pet stotina tisuća mladih Amerikanaca ili odbiti mobilizacijski poziv ili odbiti
slušati zapovijedi ako se već nađu u vojsci«. Spockovo je uhićenje privuklo
osobitu pozornost, jer su konzervativci već neko vrijeme tvrdili daje njegov
»permisivan pristup« odgoju djece doveo do pojave te razmažene i svadljive
generacije. No nakon uhićenja, u uvodniku The New York Timesa stajalo je:
»Znakovito je da su dvojica najpoznatijih vođa protivljenja mobilizaciji
pedijatar i sveučilišni kapelan, osobe koje osobito dobro razumiju moralne
dvojbe koje muče američku mladež«.
Četvrtoga siječnja, dugokosog su trinaestogodišnjaka s Long Islanda, Brucea
Brennana, u školi optužili za neopravdano izostajanje s nastave. Njegova
majka, vlasnica Clean Machinea, prodavaonice u kojoj je radio i
14
Bruce, a u kojoj su se nudili psihodelična oprema, suveniri i sitnice, značke i
bedževi sa znakom »peace«, te njegov otac, predsjednik tvrtke za savjetovanje
u menadžmentu, izjavili su da su vlasti izdvojile Brucea zbog sudjelovanja u
mirovnom pokretu. Mladić je rekao daje iz škole jedanaest puta izostao zbog
bolesti, a dvaput radi sudjelovanja u mirovnim prosvjedima. Majka je rekla
daje njezin sin u tom pokretu počeo sudjelovati u dobi od dvanaest
godina10.
Unatoč takvom protivljenju, činilo se da Lyndon Johnson, nakon pet godina
na mjestu predsjednika, može biti gotovo siguran u ponovni izbor. Prema
rezultatima Gallupova istraživanja javnog mnijenja objavljenima 2. siječnja,
tek nešto manje od pola stanovništva, 45%, smatralo je da je sudjelovanje u
ratu u Vijetnamu pogrešno. Tog istog dana, sat i dvadeset minuta prije
završetka novogodišnjeg prekida vatre, 2.500 pripadnika Vi-jetkonga napalo
je američku bazu za vatrenu potporu pješaštvu osamdeset kilometara
sjeverozapadno od Saigona, u području plantaža kaučukovca. Pritom su
usmrtili 26, a ranili 111 Amerikanaca. Bili su to prvi Amerikanci koji su
1968. godine poginuli u Vijetnamu. Američka vlada izvijestila je da su pritom
poginula 344 pripadnika Vijetkonga. Sjedinjene Države redovito su
izvještavale o broju neprijateljskih žrtava zaostalih na bojišnici - bila je to
propagandna inovacija vijetnamskog rata koja je ponijela naziv
»prebrojavanje tijela« - kao da će Ameriku moći proglasiti pobjednikom samo
ako žrtve dosegnu dovoljno veliku brojku.
Podaci koje su republikanci dobili anketiranjem po saveznim državama, a
objavljeni su početkom godine, pokazali su da Johnsona mogu poraziti
jedino ako kandidiraju newyorškog guvernera Nelsona Rockefel-lera. Stranka
je predviđala tijesan poraz Richarda Nixona, budući daje to bila najčešća
Nbconova sudbina. Guverner Michigana George Romnev u posljednje je
vrijeme postao metom prevelikog broja šala i viceva, budući da se
predomislio u vezi s potporom ratu u Vijetnamu, tvrdeći da su mu »isprali
mozak«. Humoru i ironiji sklon demokratski senator iz Minneso-te, Eugene
McCarthv, na to je rekao: »Nekako sam mislio da bi u njegovu slučaju bilo
dovoljno i ovlaš ga isprati«. Guverner Kalifomije Ronald Rea-
The Nevv York Times, 5. siječnja 1968.
15
MARK KURLANSKY
gan nekako se nadao da bi moga< ispuniti vakuum koji je za sobom ostavio
Romnev. No on je kao izabrani dužnosnik na tom mjestu proveo manje od
godinu dana. Osim toga, smatrali su ga prevelikim reakcionarom, pa bi po
svim predviđanjima doživio potpuni poraz, baš kao i Romnev. A republikanci
su dobro poznavali takve poraze. Bila je to vrlo osjetljiva tema. Na
posljednjim je izborima njihov kandidat, Barry Gold-water, Johnsonov
protukandidat, doživio najteži poraz u američkoj povijesti. I on je imao odviše
reakcionarne stavove. Izglede bi mogao imati liberal poput Rockefellera.
Neki su demokrati 1967. godine spominjali mogućnost zamjene Johnsona
1968., no u američkim je političkim strankama teško ukloniti dužnosnike
koji se spremaju za ponovni izbor, pa se od pokreta za izbacivanje Johnsona
iz predsjedničke utrke, kakvi su bili ACT i Radna skupina za Alternativne
kandidate, nije očekivao veći učinak. Jedini demokrat kojem se općenito
davalo ponešto izgleda da zamijenijohnsona bio je mlađi brat ubijenog
predsjednika Kennedvja, Robert. No Robert, senator s kratkim stazom iz
države New York, nije se želio uključiti u predsjedničku utrku. Četvrtog
siječnja Kennedvje još jednom ponovio svoj stav: unatoč tome što se s
predsjednikom Johnsonom ne slaže u vezi s Vijetnamom, vjerojatno će
podržati njegov ponovni izbor. Mnogo godina kasnije Euge-ne McCarthv iznio
je pretpostavku da je Kennedv smatrao da ne može pobijediti Johnsona.
Tako je u studenome 1967. McCarthv zaključio da će postati antiratnom
alternativom Johnsonu, te je na konferenciji za novinare u Washingtonu
objavio kandidaturu. Bio je to navodno naj-suzdržaniji i najneuzbudljiviji
početak predsjedničke kampanje u povijesti američke politike. »Ne znam
hoće li to biti političko samoubojstvo«, naveo je novinar Andrew Kopkind
senatorove riječi s konferencije. »Vjerojatno će prije biti sličnije smaknuću.«
Prvog dana nove godine McCarthvje izjavio da ga izostanak javnih reakcija
na njegovu kandidaturu nimalo ne obeshrabruje. Tvrdio je da neće
»demagoški mistificirati pitanje« rata radi stjecanja pristaša, te na svoj
suzdržan način ustvrdio da nam rat u Vijetnamu »ubrzano oduzima
materijalna sredstva i izvore, kao i radnu snagu, no čini mi se da usto u
mnogim Amerikancima budi tjeskobu i zapravo oslabljuje i onemogućuje
16
našu moralnu snagu za suočavanje s problemima na domaćem planu, kao i
s nekim drugim problemima širom svijeta«11.
U studenome 1967. godine McCarthvje rekao kako se nada da će se,
zahvaljujući njegovoj kandidaturi, disidenti okrenuti političkome procesu, a
ne »protuzakonitim« prosvjedima na koje su ih natjerali »nezadovoljstvo i
frustriranost«. No nekoliko mjeseci kasnije, vođe SDS-a Tom Havden i Rennie
Daviš, kao i drugi istaknuti pojedinci antiratnog pokreta, počeli su planirati
djelovanje u 1968. godini. Visoko na popisu prioriteta našao se niz uličnih
prosvjeda u Chicagu, u vrijeme demokratske stranačke konvencije koja se
trebala održati sljedećeg ljeta.
Pokret Yippie! - tek kasnije u toku godine usklik su pretvorili u kraticu,
osmislivši naziv Youth International Party (»Međunarodna stranka mladih«) -
utemeljenje posljednjeg dana te godine, prema službenoj, iako ne posve
istinitoj priči, na jednom tulumu u Greenwich Villageu, kao plod - tvrdili su
utemeljitelji, Abbie Hoffman i Jerry Rubin - večeri provedene uz marihuanu.
»Svi smo bili napušeni i previjali smo se po podu«, objasnio je kasnije
Hoffman saveznim istražiteljima12. Čak je i naziv »Yip-pie!« - koji je ujedinio i
uzvik i kontrakulturne hippies (hipije) - odražavao svojevrsnu šaljivu
genijalnost koja se dopadala mladim militantnim aktivistima i gotovo nikome
više.
Prvog dana godine Ujedinjeni narodi objavili su da će 1968. biti
Međunarodna godina ljudskih prava. Opća skupština pokrenula je program
cjelogodišnjeg motrenja i praćenja, pozivajući na mir širom svijeta. No čak je
i Papa, u mirovnoj poruci pročitanoj 1. siječnja, priznao da su se pojavile
»nove i užasne prepreke postizanju mira u Vijetnamu«.
Vijetnamski rat nije bio jedina prijetnja miru. Na zapadu Afrike, jedna od
najperspektivnijh afričkih država koje su netom stekle neovisnost, Nigerija,
tijekom posljednjih je pola godine utonula u građanski rat između vladajućih
etničkih skupina i pripadnika naroda Ibo, koji su činili osam od ukupno
dvanaest milijuna stanovnika malene regije na istoku, Biafre.
12 Jules Witcover: The Year the Dream Died: Revisiting 1968 in America
(New York, Wamer Books, 1997.), str. 43, navod iz Izvještaja Nacionalnog
odbora za uzroke i prevenciju nasilja, 1968.
17
MARK KURLANSKY
Igrom slučaja, nafta zahvaljujući kojoj je Nigerija imala veliku perspektivu
nalazila se upravo u Biafri.
General-bojnik Yakubu Gowon, šef nigerijske države, u božičnoj je poruci
objavio: »Ubrzo nas očekuju sretnija vremena«. U vezi s građanskim ratom
rekao je: »Zapnimo svi zajedno i okončajmo ga do trideset i prvog ožujka«. No
on sam ničim nije promicao zajedništvo, uopće ne putujući izvan Lagosa, a i
ondje se pokazivao tek rijetko. Vladini dužnosnici s istoka pokrenuli su
propagandnu kampanju dobrih vijesti, sličnu službenim američkim
informacijama iz Vijetnama, izvješćujući o pobunama u vojsci Biafre.
Početkom godine vlada je organizirala konferenciju za novinare i na njoj
predstavila osamdeset jednog policajca s istoka koji su prebjegli u Lagos. No
izvjestitelji su primijetili da nitko od njih ne pripada plemenu Ibo. Vlada je
potom pokazala i malene odore vojske Biafre, po-dastirući ih kao dokaze da
se u neprijateljskim redovima bore djeca.
Biafri je išlo neočekivano dobro. Njezina je vojska i dalje držala veći dio
teritorija i nanosila teške gubitke brojčano nadmoćnoj nigerijskoj vojsci.
Godine 1960., kad je stekla neovisnost, Nigeriju su često isticali kao primjer
uspješnog demokratskog društva u Africi. No sukobi među pojedinim
pokrajinama i između 250 etničkih skupina s različitim jezicima postajali su
sve žešći, pa su pripadnici naroda Ibo 1966. godine svrgnuli vladu i ubili
izabrane dužnosnike. U lipnju je, zahvaljujući drugom državnom udaru, na
vlast došao Gowon, pobivši tisuće pripadnika naroda Ibo, koje su ostali
mrzili zbog njihove sposobnosti prilagođavanju suvremenoj tehnologiji.
Ograničavanje demokracije dodatno je pogoršalo regionalne sukobe, a 30.
svibnja 1967. istočni dio zemlje, kojim je dominiralo pleme Ibo, odvojio se od
Nigerije, proglasivši neovisnu Republiku Biafru.
Nakon šestomjesečnih borbi, sukobljene su se strane našle u pat-po-ziciji.
Sam je Lagos napadnut samo jednom: bila je riječ o eksploziji zrakoplova koji
je imao zadaću bombardirati grad. No novinari su otkrivali da su bolnice
prepune ranjenih vojnika, te da vojska na prometnice postavlja barikade i
konfiscira snažnija, kvalitetnija vozila koja upućuje na bojišnicu. Na početku
ratovanja međunarodni su promatrači smatrali da će Gowon moći nadzirati
svoje jedinice, pa će civilnih žrtava biti razmjerno malo. No u siječnju 1968.
javnost je doznala daje razularena svjetina pred očima pasivnih pripadnika
nigerijske vojske pobila više od pet tisuća civila iz naroda Ibo. Nigerijske
snage zauzele su biafranski lučka grad Cala-
18
bar i pobile najmanje tisuću, a prema nekim izvještajima čak i dvije tisuće
civila iz naroda Ibo. Kao stoje čest slučaj s građanskim ratovima, činilo se da
će i taj sukob, nastavi li se, biti osobito nesmiljen i krvav.
U Španjolskoj je generalissimo Francisco Franco slavio dvadeset i devetu
»godinu mira« otkako je u građanskom ratu preuzeo nadzor nad zemljom.
Iako je diktatura i dalje bila represivna, Španjolskoj se priznavalo da dopušta
veće slobode od susjednog Portugala, kojim je autokratski vladao Antonio de
Oliveira Salazar. Posljednjih godina otpor prema Franco-vu režimu gušenje
krvavim čišćenjima u kojima je ubijeno ili zatočeno na tisuće Španjolaca.
Nakon potpunog sloma otpora, represija je popustila. Dio izbjeglica iz
građanskog rata čak se vratio u zemlju. No 1967. godine protiv režima je
počeo prosvjedovati novi naraštaj - studenti. Bacali su kamenje i vikali:
»Sloboda!« i »Smrt Francu!«. Četvrtog prosinca, na Fran-cov sedamdeset i peti
rođendan, studenti su postavili natpis na kojem je stajalo: »Franco, ubojice,
sretan ti rođendan«.
Godina 1968. u Španjolskoj nije počela mirno. Na madridskom je sveučilištu
policija zatvorila Tehnički fakultet nakon studentskih prosvjeda protiv
režima. To je, pak, već sutradan na prosvjede navelo stotine studenata
medicine, koji su kamenjem bijesno počeli gađati policiju. Do sredine siječnja
vlada je zbog protufrancovskih prosvjeda zatvorila Filozofski, Ekonomski i
Politološki fakultet. Nakon što su 1967. izborili pravo na studentske
organizacije, studenti su 1968. tražili oslobađanje studentskih vođa
zatočenih nakon prosvjeda 1967. i vladino obećanje da više nikad neće
dopustiti da policija povrijedi svetost sveučilišnih zdanja i kompleksa, stoje
povijesno načelo koje se priznaje u većem dijelu Europe. No studenti su se
sve više bavili i političkim pitanjima koja nisu imala veze sa sveučilištem, a
osobito problemima sindikata i radničkih prava.
Izraelski ministar vanjskih poslova pozvao je na Staru godinu bliskoistočne
Arape da »odlučno izraze svoju volju« i zatraže da njihovi vođe pregovorima
dogovore mir s Izraelom. U lipnju 1967. Izrael se ponovno zaratio s arapskim
susjedima. De Gaulle je bio bijesan jer je, kao bliski izraelski saveznik i
dobavljač izraelskog oružja, zahtijevao da Izrael ne kreće u rat, osim ako ga
netko napadne. No izraelska je država od nastanka već
19
KNJIŽNICA ZELINA
MARK KURLANSKY
više puta doživjela arapske napade, a kad su Egipćani blokirali zaljev Aqa-
ba, Izraelci su postali uvjereni da im se sprema novi koordinirani napad od
strane Arapa. Stoga su preventivno napali prvi. De Gaulle je promijenio
politiku: umjesto Izraelcima, priklonio se Arapima. Dok je na jednoj
novinskoj konferenciji u studenome objašnjavao nove stavove, Generalje
rekao da su Zidovi »elitni narod, siguran u sebe i sklon dominaciji«. I 1968.
godine de Gaulle je i dalje nastojao objasniti tu izjavu te različite židovske
vođe uvjeriti da to nisu bile antisemitske riječi. Ustrajno je tvrdio daje bila
riječ o komplimentu, a moždaje doista mislio daje tako, budući da su riječi
kojima se poslužio savršeno opisivale i njega samog.
Sovjetski Savez, još jedan izraelski saveznik, sve do 1956. godine, također je
bio uzrujan. Naoružao je Arape i pomogao im u taktičkom planiranju, pa se
osjećao postiđeno kad su Izraelci za samo šest dana porazili Egipat, Siriju i
Jordan koji su imali sovjetsku potporu.
Izraelci su iskušali drukčiji pristup. U tom su ratu oduzimali zemlju -zelenu
visoravan Golan od Sirije, stjenoviti Sinaj od Egipta, te Zapadnu obalu rijeke
Jordan, pa tako i arapski sektor Jeruzalema, od Jordana. Potom su pokušali
pregovarati s Arapima, tvrdeći da će vratiti zemlju u zamjenu za mir.
Neizmjerno su se razočarali uvidjevši da Arape takva ponuda ni najmanje ne
zanima. Tako je na Staru godinu Abba Eban u radijskome obraćanju na
arapskome jeziku ustvrdio: »Pristup kojim se vaši vođe služe posljednjih
dvadeset godina posve je propao. Donosi katastrofalne posljedice svim
narodima koji žive u ovom području.«13 Nova, 1968. godina, ustrajao je,
trebala bi označiti promjenu u arapskoj politici.
U međuvremenu je izraelska vlada prisvojila 838 jutara nekadašnjeg
jordanskog sektora u Jeruzalemu i utemeljila židovsko naselje pod nazivom
Stari grad. U planu je bila izgradnja tisuću i četiristo stanova, među njima i
četiri stotine stanova namijenjenih Arapima protjeranima iz Staroga
grada14.
Poput riječi crno i Yippie!, i riječ Palestinac u Sirije optjecaj ušla 1968.
godine. Dotada pripadnici tog naroda nisu imali zaseban kulturni identitet,
jer ih se nije smatralo pripadnicima zasebne nacije, pa su Arapi koji su živjeli
u Izraelu imali upravo taj naziv: »Arapi u Izraelu«. Pritom je bilo
20
1968.: Godina kojaje uzdrmala svijet
manje jasno stoje Arapin na Zapadnoj obali rijeke Jordan, budući da se to
područje smatralo Jordanom, pa se stoga tamošnje Arape, koji se u
kulturnome smislu ni po čemu nisu razlikovali od Arapa na suprotnoj obali
Jordana, smatralo Jordancima. U izvještajima jednog američkog lista sa
Zapadne obale stajalo je da se dopisnik javlja iz »Jordana pod izraelskom
okupacijom«.
Početkom 1968. riječ Palestinac u pravilu se koristila za pripadnike arapskih
gerilskih jedinica, koje su zapadni mediji često nazivali i terorističkim
organizacijama. I te su se skupine služile pridjevom palestinski, npr.:
Palestinska oslobodilačka fronta, Palestinska revolucija, Palestinski
revolucionarni pokret mladih, Avangarda za oslobođenje Palestine,
Palestinska revolucionarna fronta te Narodna fronta za oslobođenje
Palestine. Prije rata 1967. godine djelovalo je najmanje dvadeset i šest sličnih
skupina15. U sklopu ljevičarske kontrakulture nazivali su ih
»nacionalističkima« i stjecale su sve veću potporu, iako na Zapadu nisu imale
mnogo pristaša u konvencionalnim političkim krugovima. Činjenica daje
SNCC iskazivao potporu takvim skupinama samo je dodatno izolirala nekoć
vodeću organizaciju za građanska prava.
Tjedan dana prije početka 1968. godine Ahmed al-Shuqayri podnio je
ostavku na mjesto vođe jedne od dominantnih arapskih skupina, Palestinske
oslobodilačke organizacije, PLO, utemeljene 1964. Bio je najpoznatiji po
neispunjenoj prijetnji da će »Židove otjerati u more«. Suparnička
organizacija, Al Fatah, koju su drugi Palestinci optuživali zbog neispunjenih
obećanja, zbog dvoličnosti i ponekad otvorenih laži, odbacila je vodeću ulogu
PLO-a pod al-Shuqayrijem16. Organizaciju Al Fatah, što znači »osvajanje«,
vodio je Abu Amar, među Arapima već legendarni gerilac, još od
katastrofalnog prvog napada 1964., kad je Al Fatah pokušao dignuti u zrak
postrojenje za crpljenje vode, ali nije uspio aktivirati eksploziv, pa su svi
uhićeni i vraćeni u Libanon17. Abu Amar bio je ratni pseudonim
tridesetosmogodišnjeg Palestinca, pravog imena Jaser Arafat.
15 Michael B. Oren: Sbc Days ofWar:]une 1967and the Makingofthe
Modem Middle East (New York, Oxford University Press, 2002.), str. 29.
16 Pariš Match, 6. siječnja 1968.
17 Oren: Sbc Days ofWar, str. 1.
21
MARK KURLANSKY
Početkom 1968. godine osam palestinskih organizacija objavilo je da su
oformile zajedničko zapovjedništvo koje će upravljati gerilskim operacijama
usmjerenima protiv Izraela. Napadi će, prema njihovim najavama, eskalirati,
ali neće biti usmjereni prema izraelskim civilima. Njihov glasnogovornik,
palestinski kirurg specijaliziran za bolesti srca, Isam Sarta-wi, rekao je kako
je cilj njihove organizacije »likvidacija cionističke države«, te da će odbacivati
sve prijedloge mirnog rješenja problema na Bliskom istoku. »Vjerujemo samo
u oružje, a zahvaljujući oružju stvorit ćemo neovisnu Palestinu.«
Još loših vijesti pojavilo se na naslovnici siječanjskog broja stručnog
časopisa Bulletin oftheAtomic Scientists. Kazaljke sata na naslovnici
pokazivale su sedam minuta do ponoći. Taj je isti sat, simbolično pokazujući
koliko je svijet blizu nukleamome uništenju, još od 1963. pokazivao dvanaest
minuta do ponoći. Urednik Bulletina, dr. Eugene Rabinowitch, rekao je da
su pomaknuli kazaljke jer je došlo do porasta nasilja i nacionalizma.
S druge strane, Eliot Fremont-Smith započeo je svoj osvrt, u The New York
Timesu, na uskrslo djelo Giacomo Joyce autora Jamesa Jovcea sljedećim
riječima: »Ako možemo suditi po početku, 1968. bi u književno-me smislu
trebala biti sjajna godina«.
Nakon dugotrajnih rasprava 1967. godine, Britanci su prvog dana 1968.
objavili da će Johna Masefielda na mjestu počasnog državnog pjesnika
zamijeniti Cecil Day-Lewis, autor krimića i profesor poezije na Oxfordu.
Državni pjesnik službeni je pripadnik Kraljičina dvora i ima status negdje
iznad pazikuće i ispod zamjenika kustosa kraljevske zbirke umjetnina. Kad
je Masefield u svibnju umro, nakon stoje trideset i sedam godina bio
službeni dvorski pjesnik, mnogi su ustvrdili daje potkraj šezdesetih godina
20. stoljeća sam pojam službenog državnog pjesnika zastario18.
U prvom tjednu 1968. godine vratio se i Bob Dylan, koji je praktički nestao
na godinu i pol dana, nakon stoje u nezgodi na motociklu slomio vrat. Njegov
novi album, John Wesley Harding, s pohvalama su dočekali i kritičari i
poklonici, jer je, nakon izleta u »folk rock«, a tim je izrazom
18 TheNewYork Times, 2. siječnja 1968.
22
označio svoju glazbu kad je pjesme počeo pratiti na električnoj gitari, 1968.
godinu započeo u skladu sa svojim folk-korijenima, s akustičnom gitarom i
usnom harmonikom, te uz pratnju klavira, kontrabasa i bubnjeva. Dio
osvrta u časopisu Time glasio je: »Njegove su nove pjesme jednostavne i
suzdržane. Neke govore o lutalicama i beskućnicima, uz moralne pouke, dio
ih ima religiozan prizvuk, a među njima su pjesma 'I Dreamed I Saw St.
Augustine' i parabola o Judi. Najzaraznija je posljednja pjesma, živahan broj
pod naslovom Tll Be Your Baby Tonight'.«19 No tek je Dan Sullivan u The
New York Timesu primijetio da teksaški odmetnikjohn We-sley Hardin u
prezimenu uopće nemag, te je zaključio daje Dylan, nakon stoje tolikim
riječima oduzeo završno g, »kako se čini, osjetio potrebu da jedno od njih i
vrati«20.
Američki nogomet počeo je polagano oduzimati primat bejzbolu kao
najpopularnijem američkom sportu. Prvog siječnja 1968. čak je 102.946
ljudi, najveći broj gledatelja u povijesti finalnog susreta Rose Bowla, gledalo
kako je iznimni igrač ekipe Sveučilišta California po imenu Orenthal James
Simpson postigao dva zgoditka te pretrčao ukupno 128 jarda i izvojevao
pobjedu nad Indianom rezultatom 14:3.
»Jedno od najneizvjesnijih pitanja 1968. godine«, napisala je Bernardi-ne
Morris u The ~New York Timesu, »glasi: jesu li suknje, koje već nekoliko
godina službeno stoje iznad koljena, spremne za poniranje od tridesetak
centimetara, pa da tako dopru do potkoljenice.« Na koncu se pokazalo daje
priča koja je počela kružiti u siječnju, daje Savezna uprava za stanovanje
izdala usmenu direktivu zaposlenicima u kojoj se navodilo da nošenje minica
za hladnog vremena dovodi do gomilanja molekula masti na nogama,
zapravo bila lažna.
Međutim, činjenica daje britanska vlada gubila porezne prihode zbog minica
bila je istinita. Prema odredbama zakona koji je nametnuo 12,5% poreza na
prodaju sukanja, a kako bi se od nameta izuzela dječja odjeća, porezu su
podlijegale samo suknje koje su od struka do poruba imale najmanje
šezdeset centimetara. U zimi 1968. godine duljina pomodnih sukanja u
Velikoj Britaniji u prosjeku je iznosila trideset i tri do pedeset
centimetara.
w Time, 9. veljače 1968.
23
MARK KURLANSKY
No vodeći modni trend 1968. godine glasio je: nema granica, ni tabua.
Konformizam je izišao iz mode, a autori su predviđali nastavak trenda u
smjeru oslobađajuće raznolikosti na području odijevanja.
Bila je to važna godina za žene, ne zbog duljine suknje, nego zbog,
primjerice, činjenice daje Muriel Siebert 1. siječnja objavila daje prva žena
koja u 175 godina povijesti te ustanove ima pravo trgovati dionicama na
newyorškoj Burzi. Ta tridesetosmogodišnja plavuša iz Clevelanda, koju su
prijatelji poznavali pod nadimkom Mickev, odlučila je ne poslušati savjet
nebrojenih muškaraca iz financijskog svijeta koji su joj govorili kako bi bilo
mudrije dopustiti da njezino mjesto otkupi neki muškarac. »Bilo je to prošlog
četvrtka«, rekla je. »Upravni odbor odobrio je moje članstvo. Otišla sam na
Burzu i čekom platila 445.000 dolara za pravo trgovanja, te 7.515 dolara
ulazne naknade. Zatim sam izišla i kupila tri boce francuskog šampanjca za
sve u svojem uredu. Još nisam mogla vjerovati da sam uspjela. Bila sam na
devetom nebu.«
Činilo se da će te godine malo toga uspjeti izbjeći kontroverze. Među dobre se
vijesti mogla ubrojiti činjenica daje Christiaan Barnard, iz južnoafričke
bolnice Groote Schuur u Cape Townu, uspješno presadio srce
dvadesetčetverogodišnjaka Philipu Blaibergu, pedesetosmogodišnjem
zubaru. Bilo je to treće presađivanje srca, drugi takav Barnardov zahvat, ali
prvi koji je medicina proglasila uspješnim. Bamard je obilježio početak 1968.
i veći dio godine bio je velika međunarodna zvijezda, davao autograme i
intervjue uz zarazan osmijeh i izjave pogodne za izvlačenje zgodnih navoda,
na što struka još od početka siječnja nije gledala blagonaklono. Bamard je
istaknuo da unatoč iznenadnoj slavi i dalje ima godišnju plaću od 8.500
dolara. No u vezi s njegovim poduhvatom javljale su se i sumnje. Jedan je
njemački liječnik cijelu stvar nazvao zločinom. Jedan newyorški biolog, koji
je, kako se čini, pomiješao liječnike i odvjetnike, rekao je da bi mu doživotno
trebalo »oduzeti dozvolu i izbaciti ga iz komore«. Trojica istaknutih američkih
kardiologa pozvali su na proglašenje moratorija na presađivanje srca, a
Barnard je odmah rekao da se na to neće obazirati.
S teoretskog aspekta, operacija obuhvaća dvoje neizlječivih pacijenata. Jedan
daje srce i umire, ali bi umro i bez toga. Drugom se operacijom spašava
život. No pojedini liječnici i laici počeli su se pitati je li u redu da liječnici
odlučuju o tome kome nema spasa. Ne bi li se svi trebali nadati nekakvom
čudu? I kako odlučiti tko će dobiti novo srce? Donose li
24
liječnici sad odluke umjesto Boga21? Prijepore nije ni najmanje ublažio sam
Bamard, koji je u razgovoru za Pariš Match rekao: »Kad bih trebao odlučiti
između dvojice pacijenata koji imaju iste potrebe, očito je da bih se između
rođenog idiota i matematičkog genija odlučio za potonjeg«22. Kontroverze je
potpirivala i činjenica da je Bamard iz Južne Afrike, sve stigmatiziranije
domovine apartheida, te da je spasio bijelca uzimanjem srca mladoga crnca.
U to doba takva ironija nije mogla proći neopaženo.
Sve od novogodišnje pobjede Fidela Castra 1959. godine, početak svake
godine u Havani se 2. siječnja obilježava velikom proslavom na širokom
otvorenom prostoru poznatom pod nazivom Plaža de la Revolucion. Godine
1968. za devetu je obljetnicu pridodan i novi element - osamnaest metara
visok mural, koji je prikazivao zgodnog mladića u beretki. Bio je to
tridesetosmogodišnji Argentinac Emesto »Che« Guevara, koji je dva mjeseca
ranije ubijen u Boliviji, kamo je prenosio novi kubanski pristup revoluciji.
A taj novi pristup u knjizi pod naslovom Revolucija u revoluciji opisao je
Regis Debrav, mladi francuski zaljubljenik u kubansku revoluciju. Ta knjiga,
na engleski prevedena 1967. godine, postala je omiljenim štivom studenata
širom svijeta, budući da se njezina premisa morala dopasti mladenačkoj
nestrpljivosti. Debravje pisao o odbacivanju zastarjelih mar-ksističko-
lenjinističkih teorija o sporome dozrijevanju revolucije. Umjesto toga, prema
Debravju, revolucije počinju preuzimanjem inicijative među vojskom
sastavljenom od seoskog stanovništva. Bila je to strategija koju je Castro
primijenio u planinama svoje rodne pokrajine Oriente. I upravo je to Che
činio u Boliviji. Samo što stvar u njegovu slučaju nije funkcionirala na željeni
način, pa se tako u studenome u javnosti pojavila fotografija na kojoj je
pukovnik bolivijskih zračnih snaga pokazivao Che Guevarin polugoli leš. I
Debravja je uhvatila bolivijska vojska, no vlasti ga nisu ubile, nego su ga
zadržale u zatvoru, u gradiću Camiri. Početkom 1968. Debravje još boravio u
istom zatvoru, iako su vlasti njegovoj ljubavnici iz Venezuele, Elizabeth
Burgos, dopustile dolazak u zatvor radi vjenčanja.
21 Lije, 5. travnja 1968.
22 Pariš Match, 20. siječnja 1968.
25
MARK KURLANSKY
Tako je 1968. Castrov bliski prijatelj i kolega revolucionar postao
mučenikom, kanoniziranim svecem revolucije - zauvijek mlad, da se
poslužimo riječima Boba Dvlana, s bradom i beretkom, te onim
nasmiješenim očima - nepatvoreni revolucionar i po djelima i po odjeći. U
međunarodnoj zračnoj luci Jose Marti u Havani, plakat s mučenikovim
likom pojavio se uz poruku: »Mladost će pjevati žalobne pjesme uz šteket
strojnica i ratne pokliče. Do pobjede, zauvijek.«
Po čitavoj Kubi viđali su se natpisi: »Do pobjede, zauvijek«. Šezdeset tisuća
učenika u sivim školskim odorama prodefiliralo je kraj Castrove svečane
lože, a svaka je skupina u prolasku, glasno i gorljivo klicala: »Dužnost nam je
graditi ljude poput Chea!«. »Como Che« - biti kao Che, imati više ljudi poput
Chea, raditi kao Che - te su riječi preplavile otok. Rodio se Cheov kult.
Castro je objavio da proslava te godine neće obuhvatiti prikaz sovjetskog
naoružanja, objašnjavajući da bi takva parada bila preskupa, dijelom i zbog
toga što tenkovi uništavaju asfalt na havanskim ulicama.
I drugdje je bilo zabrinjavajućih znakova za Moskvu, koja je u novu godinu
krenula s krhkim gospodarstvom i nepopularnim suđenjem četvorici
intelektualaca optuženih za širenje antisovjetske propagande, nakon što su
se javno zauzeli za Andreja Sinjajskog i Julija Daniela, pisce zatočene zbog
objavljivanja radova na Zapadu. Šestodnevni rat na Bliskom istoku ponizio je
plodove vanjske politike Leonida I. Brežnjeva, šefa Komunističke partije
Sovjetskog Saveza, u vrijeme kad su kolhozi propadali, pokušaji provođenja
gospodarske reforme doživljavali neuspjeh, mladi i intelektualci postajali sve
nestrpljiviji, a nacionalistički pokreti, npr. Tatara, zadavali nove glavobolje.
Stanovnici sovjetskog bloka, a osobito mladi, sve su više odbacivali
hladnoratovske stavove i retoriku. Jugoslavenski vođa Josip Broz Tito već je
dugo uzrujavao Moskvu neovisnim držanjem, no sad je iste sklonosti počeo
pokazivati i rumunjski vođa Ni-colae Ceau§escu. Stjecao se dojam daje
narod nemiran čak i u Čehoslo-vačkoj, gdje su Sovjeti imali najodanijeg i
najpovodljivijeg vođu, Antonina Novotnyja. U travnju 1967. godine glasilo
Komunističke partije Slovačke Bratislavskd Pravda provelo je u
Čehoslovačkoj ispitivanje javnog mnijenja i došlo do podataka o šokantno
raširenom odbacivanju službene partijske politike. Samo polovica ispitanika
za međunarodnu je napetost krivila zapadnjački imperijalizam, dokje 28%
ustvrdilo da su za
26
situaciju krive obje strane. Stoje bilo možda i najšokantnije, samo 41,5%
ispitanika krivilo je Sjedinjene Države za rat u Vijetnamu23, s čime se ne bi
složili čak ni stanovnici najbliskijih američkih saveznika. Već početkom
jeseni češki su pisci otvoreno tražili više slobode u izražavanju, dok su
studenti praškog Karlovog sveučilišta prosvjedovali na ulicama.
U jesen 1967. na nizu sastanaka čehoslovačkog Centralnog komiteta stvari
su se razvijale vrlo nepovoljno za Novotnyja. Moskva je njegovu ropsku
odanost nagradila time što gaje 1953. imenovala prvim tajnikom
Komunističke partije Čehoslovačke. Godine 1958. postao je predsjednikom
Čehoslovačke. Sad je sve veći broj članova Centralnog komiteta, dijelom
reagirajući na neumoljivu mržnju Novotnyja prema 4,5 milijuna Slovaka koji
su činili trećinu stanovništva zemlje, smatrao da bi trebao odustati ili od
jedne ili od druge funkcije. Predsjednik se za dlaku spasio na prosinačkom
sastanku deseteročlanog Prezidija Komunističke partije tako stoje zaključio
skup »zbog Božića«. Članovi odbora složili su se da će se ponovno sastati u
prvom tjednu siječnja.
Novotnyje u međuvremenu počeo kovati zavjeru. Pokušao je zastrašiti
protivnike šireći glasine o tome kako je Sovjetski Savez pripravan umiješati
se u situaciju u Čehoslovačkoj radi očuvanja njegova položaja. No to mu se
obilo o glavu, jer je na taj način samo dodatno protiv sebe okrenuo ključne
osobe. Zatim je osmislio vojnu intervenciju kojom bi ojačao i potvrdio svoj
položaj, te uhitio svog protivnika, Slovaka Alexandera Dubčeka, kojeg je
mrzio i prezirao. No jedan je general upozorio Dubčeka, pa je Novotny
ponovno ostao kratkih rukava24.
Predsjednik Novotny tako je novu godinu započeo pomirljivim tonom u
prigodnom obraćanju građanima. Obećao je da će Slovačka, koja je u Pragu
uvijek bila na začelju popisa prioriteta, preko noći postati najvažnijom
polugom u ukupnim gospodarskim planovima. Usto je pokušao umiriti pisce
i studente, obećavajući da će biti dopušteno sve što je napredno, čak i ako
dolazi sa Zapada. »Pritom ne mislim samo na gospodarstvo, graditeljstvo i
znanost«, dodao je, »nego i na naprednu kulturu i umjetnost.«25
23 Bratislavskd Pravda, 12. travnja 1967., prenijeto u knjizi Williama
Shawcrossa: Dubček (New York, Simon & Schuster, 1990.), str. 94.
24 Shawcross: Dubček, str. 112.
25 The Nov York Times, 2. siječnja 1968.
27
MARK KURLANSKY
Centralni komitet ponovno se nastao 3. siječnja i smijenio Novotnyja s
dužnosti prvog tajnika Partije, umjesto njega postavivši Dubčeka. U
partijskim redovima nije bilo dovoljno konsenzusa da ga smijene i s
predsjedničke dužnosti, no Novotny je ipak pretrpio velik i gorak poraz.
Čehoslovačkoj javnosti nitko nije rekao da se u njihovu svijetu spremaju
velike promjene sve do petka, 5. siječnja, kad je Radio Prag objavio »ostavku«
Novotnyja na mjesto prvog tajnika, te Dubčekov izbor na to mjesto. Česi nisu
imali pojma da se Novotny našao u nevoljama, a većina njih nije imala pojma
tko je taj Alexander Dubček. U zatvorenim društvima najuspješniji političari
djeluju daleko od očiju javnosti.
No dok se sve to odvijalo, sovjetski vođa čelične ruke bio je gotovo
neprimjetan. Brežnjev je posjetio Prag u prosincu, a gotovo svi su izvijestili
daje onamo otputovao kako bi zajamčio da će sa svih strana napadnuti češki
vođa ostati na vlasti. No nakon smjene Novotnyja, koji Brežnjevu nikada nije
bio osobito drag, unatoč tome što se razmetao bezgraničnom odanošću,
Brežnjev mu je rekao: »Eto vaše delo«16 - To je vaš problem.
U Washingtonu je ministar obrane Robert S. McNamara pripremao godišnji
izvještaj Kongresu, u kojem je napisao: »Šezdesetih se godina jednostavna
bipolarna konfiguracija koju smo poznavali u ranijem poslijeratnom
razdoblju počela raspadati. Više nije lako točno odrediti pouzdane prijatelje i
neumoljive neprijatelje, a oznake koje su ranije bile vrlo korisne, poput
'slobodnog svijeta' i 'željezne zavjese', sve su, kako se čini, neprikladnije za
opisivanje sukobljenih interesa unutar i između blokova, dok se nove veze
utemeljene na zajedničkim interesima polagano uspostavljaju preko
demarkacijskih linija koje su se dosada smatrale nepremostivima.«
U petak, na završetku prvog radnog tjedna 1968. godine, redovito je tjedno
prebrojavanje vijetnamskih žrtava pokazalo daje u borbama poginulo 185
Amerikanaca, 227 stanovnika Južnog Vijetnama, te još 37 pripadnika
savezničkih snaga. Amerika i njezini saveznici prema tom su izvještaju ubili
ukupno 1.438 neprijateljskih vojnika27.
Bio je to prvi tjedan. Tako je počela 1968. godina.
26 Shawcroft: Dubček, str. 111.
28
2. POGLAVLJE
TKO SE PREPIRE S MREŽOM ZA KOMARCE
Ljudi su bili nezadovoljni partijskim vodstvom. Nismo mogli promijeniti
narod, pa smo promijenili vođe.
-Albcander Dubček, 1968.
Petoga siječnja 1968. godine, kad je Dubček preuzeo dužnost prvog čovjeka
Komunističke partije Čehoslovačke, dok su Česi i Slovaci slavili, njegova
supruga i dvojica sinova nisu prestajali plakati zbog teške sudbine koja ih je
snašla.
U središtu jednog od najdramatičnijih trenutaka u povijesti Srednje Europe
pod sovjetskom dominacijom nalazio se sijedi muškarac kojegje teško
svrstati u neku od kategorija. Unatoč visini od 193 cm, Alexandera Dubčeka
čitav su život redovito karakterizirali kao nenametljivog. No ipak nije bio
posve nepristran kakvim se doimao. U vrijeme kad je zamijenio Novotnyja,
kojeg su zvali Ledeno Lice, neprijateljstvo među njima dvojicom već je imalo
dvadesettrogodišnju povijest.
Kad je Dubček u dobi od četrdeset i šest godina preuzeo Komunističku
partiju, nije se doimao mladim. Bio je visok i zagonetan, počesto je govorio
monotono i dosadno, no ipakje bio pravo nadahnuće milijunima mladih
željnih promjena. Dubčekje tako na određen način bio sličan senatoru
Eugeneu McCarthvju. Štoviše, malo je nedostajalo i da se rodi na Srednjem
zapadu.
»Začelo me dvoje slovačkih socijalističkih idealista koji su se igrom slučaja
odselili u Chicago«28, zapisao je Dubček. Stefan Dubček, neobra-
28 Alexander Dubček: Hope Dies Last: The Autobiography ojAlexander
Dubček (New York, Kodansha International, 1993.), str. 1, izvornik: Nadeje
umira posleđni.
29
MARK KURLANSKY
zovani slovački stolar, kojem je dojadila represija Austro-Ugarskog Carstva u
Slovačkoj i pred kojim nije bila nikakva perspektiva, napustio je 1910.
godine dom u planinama^ krivudavom obalom Dunava hodao sve do
Budimpešte, prijestolnice svojih ugnjetavača prepune velikih kupola i
drvoreda. Ondje je u tvornici pokućstva osnovao socijalistički ogranak,
snatreći o rušenju monarhije. Uprava tvornice ubrzo je uvidjela što čini i
otpustila ga. Ubrzo potom odselio se u Ameriku, zemlju, kako su mu pričali,
demokracije i socijalne pravde. Skrasio se u slovačkoj zajednici koja je živjela
u čikaškome kvartu North Side.
Američki kapitalizam izgledao je grubo i nesmiljeno. Nije bio niti onoliko
slobodan niti onoliko pravedan koliko su mu govorili, no ondje je barem
mogao iznositi političke stavove a da ga ne uhite, a, osim toga, ondje ga neće
unovačiti za borbu u Prvom svjetskom ratu, u ime monarhije koju mrzi.
Stupanje Sjedinjenih Država u rat bilo je težak udarac američkim
socijalistima, koji su se općenito protivili ratu - vjerujući Wilsonovu obećanju
da se Sjedinjene Države neće miješati. Stefan je bio pacifist - što će se
odraziti i u stavovima njegova sina, Alexandera, i to u presudnom
povijesnom trenutku - te je otišao u Laredu, u Teksasu, gdje se našao s
kveke-rima i ostalim pacifistima koji bi mu mogli pomoći da prijeđe granicu i
završetak rata dočeka u Meksiku. No ondje su ga uhvatili, uhitili, globili i na
godinu i pol zatvorili. Nakon izlaska iz zatvora vratio se u Chicago, gdje je
upoznao mladu Slovakinju, Pavlinu, s kojom se vjenčao i koja je, za razliku
od Stefana, bila gorljiva komunistkinja. Na Pavlinin nagovor, Stefan je počeo
proučavati Marxa. Kad mu je sestra iz Slovačke pisala da se udaje, poslao joj
je opširan politički upitnik za potencijalnog mladoženju. Stefan je uzbuđeno
pratio razvoj revolucije u Rusiji, pa je u pismu koje je 1919. uputio u
Slovačku napisao: »U Americi čovjek može doći do većine stvari, ali nikako i
slobode. Jedina slobodna zemlja na svijetu jest Sovjetski Savez.«29
Nakon gotovo desetljetne borbe za socijalizam, Stefan se razočarao u
Sjedinjene Države, a Pavlini je nedostajala domovina, pa su se 1921. godine
s djetetom, i drugim djetetom na putu, vratili u Slovačku, odnosno tek
nastalu Čehoslovačku. Tako je Alexander Dubček, koji se rodio nekoliko
mjeseci kasnije, postao Čehoslovakom. S obiju strana imao je
Shawcross: Dubček, str. 10.
30
mnoštvo rođaka u Americi, iako s njima nije imao kontakta gotovo do kraja
života, kad su mu nakon pada komunizma počeli pisati.
U prvi se mah činilo da bi nova zemlja u kojoj će Stefan, kako se zare-kao,
graditi socijalizam, mogla biti uzbudljiva. Čehoslovačku je zamislio praški
profesor Tomaš Garrigue Masarvk. U početku je to trebala biti ravnopravna
zajednica Čeha, Moravljana i Slovaka. Za Slovake je to bila neopisivo velika
povijesna promjena, jer su još od 10. stoljeća bez prestanka bili ugnjetavani i
zlostavljani posjed neke moćne države. Češka područja, Bohemija i
Moravska, doživjela su koncem 19. stoljeća industrijsku revoluciju koja je
iznjedrila pismenu srednju klasu, a među njima i birokrate i tehnokrate koji
su popunili novu vladu. No nakon tisuću godina provedenih pod vlašću
Mađara, Slovačka je bila siromašan poljodjelski kraj nalik na susjedne
dijelove Poljske. Tek rijetki Slovaci bili su pismeni, čak i na materinjem
jeziku. Uglavnom je bila riječ o seljacima na vrlo oskudnoj zemlji.
Nacionalizam je prvi put na površinu izbio 1848., u godini pobuna podosta
sličnoj 1968., osim što su događaji tada bili ograničeni na područje Europe.
Godine 1848. Slovaci su ustali protiv Mađara, zahtijevajući ravnopravnost
dokumentom poznatim pod nazivom Zahtjevi slovačkog naroda. On je postao
temeljem slovačkog nacionalizma, a njegov autor, Ludovit Štur, postao je
slovačkim narodnim junakom još davno prije pojave Masarvka. Zahvaljujući
neobičnoj podudarnosti, kad su se vratili u Slovačku, Stefan i Pavlina
Dubček smjestili su se u kuću u kojoj se 1815. godine rodio Štur, pa se
Alexander Dubček rodio upravo u toj drvenoj kućici.
Mađarski gospodari i češki susjedi na Slovake su oduvijek gledali s
prijezirom. Da su pomno slušali Masarvka, Slovaci bi uvidjeli da i on osjeća
isti prijezir. Slovake je najčešće nazivao zaostalima, politički nezrelima, te je
smatrao da su pod prevelikim utjecajem Katoličke crkve i svećenstva. Sve su
to odreda bili dobro poznati pogrdni stereotipi Čeha o Slovaci-
30
ma
No Masarvk je bio silno popularan, ne samo među Česima, nego i među
Slovacima. Po završetku Prvog svjetskog rata otputovao je u Ameriku i
pridobio potporu Woodrowa Wilsona. Potom se preselio u Pariz, gdjeje u
listopadu 1918. godine oformio ujedinjenu čehoslovačku vladu,
Tomaš Garrigue Masaryk: The Makingofa State (London, Allen & Unwin,
1927.), str. 21.
31
MARK KURLANSKY
uspio ishoditi savezničko priznanje, te se dva mjeseca kasnije vratio u
novostvorenu zemlju u kojoj je postao narodnim herojem.
U toj je zemlji od početka postojao »slovački problem«. Slovaci su zahtijevali
da se nova zemlja zove Češko-Slovačka, a ne Čehoslovačka31, no Česi nisu
dopuštali da u naziv uđe i ta crtica kojom bi se odvojili. Bio je to prvi u nizu
sporova u kojem su Slovaci izvukli kraći kraj.
Mali Alexander gotovo se uopće nije sjećao djetinjstva u Slovačkoj, osim
pripitomljenogjelena koji je živio iza crkve i bernardinca od kojeg se teško
rastao. Sljedeći put Slovačku će vidjeti tek sa sedamnaest godina. Ako je
Slovačka bila zaostala, nije bila ni približno nerazvijena kao Kirgizi-ja u
Sovjetskom Savezu, kamo se obitelj Dubček svojevoljno preselila 1925.
godine, kako bi djecu podizala u poljoprivrednoj zadruzi.
Sovjetska Kirgizija, današnji Kirgistan, nalazila se gotovo šest i pol tisuća
kilometara od Slovačke, u blizini Kine. Još nije bila toliko zagazila u novo,
napredno, »metalno« doba da bi imala metalne plugove, a gotovo je
cjelokupno stanovništvo bilo nepismeno, budući da kirgiški jezik nije imao i
pisani oblik. Dubčekovi na koncu nisu došli do planiranog odredišta. Nakon
dvadeset i sedam dana putovanja, željeznica je završila u pustome mjestu
pod nazivom Biškek, pa su ostali ondje, živeći u ruševnoj, napuštenoj
vojarni. Pomogli su u izgradnji poljodjelske zadruge, onamo dovodeći i
traktore. Mještani koji nikada nisu vidjeli traktor, trčali su za njim i vikali:
»Sotona!«. Tijekom prvih godina hrane je bilo toliko malo da se Dubček
prisjećao kako je jeo sirova jaja vrabaca u ljuski32. Odande su otišli u rusko
industrijsko središte Gorki. Stefan je Alexandera ponovno doveo u Slovačku
tek 1938. godine, kad je Staljin odredio da svi stranci moraju preuzeti
sovjetsko državljanstvo ili napustiti zemlju.
Alexanderu je sad bilo sedamnaest godina, a uzbudljivoj novoj Čeho-
slovačkoj dvadeset, pa je tako bila prepuna kaosa i razočaranja. Mladić je
naslijedio roditeljsku ideologiju, no još dugo, tako je barem izgledalo, nije
pokazivao od njih naslijeđenu buntovnu narav. Bio je ortodoksni komunist
školovan u Sovjetskom Savezu. U Drugom svjetskom ratu borio se kao
partizan u gerilskoj jedinici poznatoj pod nazivom Brigada Jana Žiške,
nazvanoj po vitezu iz 15. stoljeća. Vodili su pozadinske bitke protiv
32 Dubček: Hope Dies Last, str. 18-19.
32
Nijemaca. Mnogo kasnije, u službenoj partijskoj biografiji njegova će ratna
iskustva dobiti važnu i veliku ulogu. Dvaput je ranjen u nogu. Poginuo mu je
stariji brat. Nijemci su 1945. njegova oca Stefana kao komunista deportirali
u koncentracijski logor Mauthausen. Ondje se upoznao s nekim Antoninom
Novotnyjem, istaknutim češkim komunistom kojeg su također deportirali.
Novotny se zaklinjao da više nikad, preživi li logor, neće imati veze s
politikom33.
Godine 1940., u kući u kojoj se skrivao njegov otac, Alexander je upoznao
Annu Ondrisovu, za koju je rekao: »Čini mi se da sam se zaljubio na prvi
pogled«34. Dubček i Ondrisova vjenčali su se 1945. godine, a on ju je volio
sve do njezine smrti, 1991. Vjenčali su se u crkvi, stoje bilo neuobičajeno za
ortodoksnog komunista. Kad je 1968. godine Dubček postao čehoslovačkim
vođom, bio je jedini šef europske komunističke zemlje koji je zaključio
crkveni brak.
Čehoslovačka je jedina zemlja koja je komunizam prihvatila demokratskim
glasanjem. Na žalost, kao što se često događa u demokratskim sustavima,
političari su lagali. Čehoslovačka, koju je tek bila oslobodila sovjetska
Crvena armija, glasanjem je 1946. postavila komunističku vladu koja je
obećala da neće osnivati zadruge, te da neće nacionalizirati male tvrtke i
obrte. Već 1948. komunisti su posve ovladali zemljom, a 1949. vlada je
počela preuzimati i gospodarstvo, nacionalizirajući sva poduzeća, a farme
pretvarajući u državne zadruge.
Alexander Dubček bio je marljiv i ozbiljan dužnosnik slovačke Komunističke
partije koji je oprezno zaobilazio pitanje slovačkog nacionalizma. Bio je
dovoljno Slovak da ga prihvate u rodnome kraju, no ne toliko da bi to
zabrinulo partijske vođe u Pragu. Godine 1953. postao je regionalnim
sekretarom za jedan dio središnje Slovačke. Te je godine umro Staljin, a
Hruščov je počeo ukidati najteže oblike staljinističkih zloporaba - svugdje
osim u Čehoslovačkoj. Te je iste godine Ledeno Lice Novotny imenovan
glavnim tajnikom Komunističke partije. Novotnyje bio neobrazovan i pred
njim je bila bezperspektivna karijera, sve dok nije pokazao veliku
domišljatost u izmišljanju dokaza pri provođenju staljinističkih čistki, po-
33 Zdenek Mlynaf: Nightjrost in 1980.), str. 65.
34 Dubček: Hope Dies Last, str. 35.
•: The End oj Humane Soaalism (New York, Karz Publishing,
33
MARK KURLANSKY
put kampanje koja se vodila protiv drugog čovjeka vlade, generalnog
sekretara partije, Rudolfa Slanskog. Slanskv je bio okrutni član diktatorske
vlasti, koji je vjerojatno skrivio mnogobrojne zločine, no na koncu su mu
sudili i smaknuli ga zbog cionizma. To što se Slanskv, koji ni približno nije
bio cionist, nije slagao s ranom potporom Sovjetskog Saveza Izraelu nije bilo
ni najmanje važno. Riječju cionist nisu se označavali pristaše Izraela, nego
ljudi židovskog podrijetla, stoje Slansky bio.
Prije suđenja Slanskom, Novotny i njegova supruga jednom su prilikom
pozvani u dom ministra vanjskih poslova Vladimira Clementisa, a supruga
Antonina Novotnyja iskazala je divljenje prema porculanskom servisu za čaj
obitelji Clementis. Nakon stoje Clementis, uz pomoć friziranih dokaza koje je
pripremio Novotny, smaknut za čišćenja koja je proveo Slanskv, Novotnyje
supruzi kupio taj isti servis35.
Papirna pulpa za potrebe građevinarstva izrađivala se od milijuna knjiga iz
knjižnica prepunih opasnih zapadnjačkih ideja. Gusta mreža agenata tajne
policije i kvartovskih doušnika koji su ispunjavali domoljubnu dužnost
prema revoluciji prisluškivala je i pomno motrila čehoslovački narod.
Građani nisu imali gotovo nikakvog dodira sa Zapadom, a čak su i veze s
ostatkom sovjetskog bloka bile ograničene.
Dubčekova je zadaća bila razviti zaostalo slovačko gospodarstvo. Strpljivo je
čekao i gledao kako i najjednostavnije zamisli nailaze na odbijanje. On i
drugi vođe u njegovu gradu, Banskoj Bvstrici, ponizno su predložili
partijskim vođama da se nova tvornica cementa premjesti na lokaciju na
kojoj će se ne samo izbjeći zagađenje grada, nego gdje ima i mnogo zaliha
vapnenca, budući da se cement proizvodi od vapnenca. Grad je čak ponudio
da će podmiriti troškove premještaja, a oni, pokazao je pomno pripremljenim
planovima, ne bi bili visoki. Prijedlog je odbijen kao nepotrebno upletanje
»uskogrudnih i ograničenih pripadnika buržoazije u Bvstrici«36.
Industrijalizacija je bila odviše važna da bije prepustili hrpi zaostalih
Slovaka. Tvornica cementa podignuta je u skladu s izvornim planovima, pa
je tako grad, poput tolikih slovačkih gradova zahvaćenih programom
industrijalizacije, zasipala prašinom, dok je ulaz u grad nagrđivala žičara za
prijevoz vapnenca.
35 Mlynaf: Night/rost \n Prague, str. 66.
34
Dubček na sve to nije rekao ništa. Rijetko je kritizirao vladu, a jednako tako i
Partiju, zbog nesposobnosti ili okrutnosti. Godine 1955. nagrađen je
mjestom u Višoj partijskoj školi u Moskvi. Činilo se da je zbog tako ukazane
časti oduševljen, budući da mu se pružila prilika da unaprijedi ono stoje
smatrao nedostatnim obrazovanjem. Imao je dojam da mu nedostaje
»ideološke izobrazbe«. No tijekom tri godine naprednog izučavanja ideologije
u Moskvi, pokazalo se da je riječ o vrlo neodređenoj disciplini, budući daje
Hruščovjavno osudio Staljina, pa škola točno nije znala što bi trebala
poučavati. Dubček se iz Sovjetskog Saveza zahvaćenog reformama vratio u i
dalje staljinističku Čehoslovačku u kojoj je Novotny u međuvremenu postao
predsjednikom. Budući daje Novotny i dalje bio i na čelu Partije, zemlja se,
prvi put, našla pod vlašću jednog čovjeka.
Studenti i mladež nisu se bojali iskazati nezadovoljstvo. Na kulturnim
festivalima i u Pragu i u Bratislavi otvoreno su tražili višestranački sustav,
pristup zapadnjačkim knjigama i časopisima, te okončanje ometanja emisija
Radija Slobodne Europe i BBG-jeva World Servicea.
Dubček je, zahvaljujući novostečenom znanju, nagrađen mjestom
regionalnog sekretara Bratislave. Tako je postao jednim od važnih Slovaka. I
dalje je vjerovao u slijepu partijsku odanost, ali kome? Kako je upravo stigao
iz Moskve, itekako mu je bilo jasno da Novotny i Hruščov ne govore isto.
Dubček je pomno pazio da ničim ne pokaže neprijateljstvo prema Novotnyju,
iako Novotny nije nimalo pazio da prikrije neprijateljske osjećaje prema
Slovačkoj. Prema Dubčeku, Novotnyje pokazivao »izrazitu neupućenost u vezi
s praktički svime što se odnosilo na Slovačku i odnose među Česima i
Slovacima, što me, dakako, dovodilo u očaj«37. Promjenama u Ustavu 1959.
godine dokinuti su i oni malobrojni ostaci slovačke samouprave. I dok su
Slovaci bili ogorčeni, slovački vođe svim su silama htjeli jedino udovoljavati
Novotnyju i služiti Pragu.
Dubček je prezirao posebno rekreacijsko područje koje je Novotny izgradio
kako bi partijski dužnosnici ondje mogli provoditi vikende. »Samo je mjesto
bilo zgodno, u lijepome dijelu doline rijeke Vltave«, prisjećao se. »Ali protivio
sam se samoj zamisli - raskoš u izolaciji u kojoj pod policijskom zaštitom
uživaju isključivo vođe.« U Novotnyju je vidio samo strast prema kartaškoj
igri zvanoj »brak«. Birokrati koji su željeli napredo-
35
MARK KURLANSKY
vati svim su silama nastojali ishoditi poziv na partiju »braka« s No-votnyjem,
koji je dijelio karte u divovskoj pivskoj bačvi koju je izgradio pred svojom
kućom samo zbog^kartanja. Dubček nije igrao, nego je povremene obvezatne
vikende ondje provodio igrajući se s djecom ili u dugotrajnim šetnjama
šumom38.
S vremena na vrijeme otvoreno se sukobljavao s Novotnyjem. »Ti sukobi«,
napisao je kasnije, »nastajali su kad sam se usudio iznijeti suprotstavljene
stavove, prvo o investicijskim prioritetima u Slovačkoj, a kasnije i o
rehabilitaciji žrtava represije pedesetih godina.«39 Međutim, budući da je
pripadao drugoj ligi političara, Dubček baš i nije mogao mijenjati vladu, pa je
stoga vrlo malo i govorio i činio. Bio je karijerist Komunističke partije.
Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća Dubčekje bio član Kolderove
komisije koja je istraživala institucionalna zlostavljanja pedesetih godina 20.
stoljeća. To je na njega ostavilo trajan dojam. »Ostao sam zaprepašten«,
zapisao je kasnije, »otkrićima o tome što se početkom pedesetih godina
događalo u partijskim krugovima u Pragu.« I dalje nije posve jasno je li ranije
znao za te zloporabe ili nije. No činilo se da su ga otkrića Kolderove komisije
duboko potresla, kao i mnoge druge dužnosnike. Novotny se našao pod
silnim pritiskom da reorganizira vladu. Kad se slovački Centralni komitet
1963. godine, zahvaljujući otkrićima Komisije, našao u mogućnosti da
smijeni prvog sekretara kojeg su smatrali kvislingom koji radi isključivo za
Novotnyja, na njegovo mjesto postavili su upravo nenametljivog Alexandera
Dubčeka. To su učinili unatoč bjesomučnim prosvjedima Novotnyja, koji je
ljutito napustio skup, više nikad ne sudjelujući na sastanku slovačkog
Centralnog komiteta40.
Sredinom šezdesetih godina život se Novotnyju poprilično zakompli-cirao.
Njegovog prijatelja Hruščova zamijenio je 1964. godine njegov štićenik, sklon
urotama, Brežnjev, a u isto vrijeme čehoslovačko se gospodarstvo našlo na
putu katastrofalnih neuspjeha. Ukupno je gospodarstvo bilježilo
katastrofalne rezultate već godinama, no češke su regije u početku bile toliko
naprednije od svih dijelova sovjetskog bloka da su tre-
» Ibid., str. 83.
39 Ibid, str. 82.
36
bale proteći još godine i godine da posljedice lošeg upravljanja dosegnu
razmjere istinske katastrofe. Slovačka, koja nije imala početnu prednost
kojom se mogla pohvaliti Češka, patila je već dugo. No sad su čak i Česi
proživljavali nestašice hrane, a vlada je odredila i »bezmesni četvrtak«.
Udruženo djelovanje neizvjesne potpore iz Moskve i nezadovoljnog naroda
kod kuće dovele su do toga daje Novotny ublažio funkcioniranje aparata
policijske države. Cenzura je postala manje stroga, umjetnici, spisatelji i
filmski redatelji dobili su više slobode, a pojedincima je omogućeno i
putovanje na Zapad.
Ipak, država je i dalje bila vrlo represivna. Književni časopis Tvar u jednom je
trenutku ukinut. Postojala su ograničenja na području pisanja, javnog
govorenja i javnog djelovanja. No Cehoslovaci su doživjeli procvat i s tom
minimalnom slobodom koja im je na koncu omogućena. Kako više nisu bili
posve odsječeni od Zapada, pripadnici češke mladeži odmah su počeli
preuzimati elemente živahne kulture mladih na Zapadu, noseći texasskis -
traperice - i odlazeći u klubove, gdje su slušali ritam, kako su nazivali rock
and roll. U Pragu je bilo više mladih duge kose i brade, te u sandalama, nego
igdje u Srednjoj Europi. Da, u samome srcu Čehoslo-vačke kojom je vladao
Novotny, živjela je kosmata buntovna mladež šezdesetih - hipiji -- ili su to
možda ipak bili pripadnici buntovne mladeži pedesetih, bitnici? Prvog svibnja
1965. godine, kad je ostatak komunističkog svijeta slavio revoluciju, mladi
Praga okrunili su dugokosog i bradatog bitnika, gostujućeg pjesnika Allena
Ginsberga, titulom Kral Majales, »Kralj svibnja«. »Ommm«, recitirao je
Ginsberg, Židov koji se okrenuo budizmu i koji je, caki nakon stoje prigrlio
istočnjačku religiju, za mnoge mlade stanovnike Praga bio utjelovljenje novog
i uzbudljivog zapadnjačkog svijeta. U govoru povodom krunidbe udarao je o
činelu i pjevao neku budističku pjesmu. Nakon što su ga nekoliko dana
slijedili mračnim, bogato ukrašenim sporednim uličicama središta grada,
pripadnici tajne policije dali su ga deportirati. Odnosno, kako je to izrazio u
pje-
smi:
I tako poslaše me iz Praga, avionom, detektivi u čehoslovačkim poslovnim
odijelima
A ja sam Kralj svibnja, što moć je spolne mladosti,
37
MARK KURLANSKV
A ja sam Kralj svibnja, a to je radišna rječitost i djelovanje u ljubavi,
A ja sam Kralj svibnja, a to je stara Čovjekova poezija, i 100.000 ljudi
odabralo je moje ime,
A ja sam Kralj svibnja i za nekoliko minuta sletjet ću na londonski
aerodrom...
No kao što bi spremno istaknuo Stefan Dubček, čovjek ni u Americi nije
posve slobodan. Po njegovu povratku u Sjedinjene Države, FBI je Ginsberga
stavio na popis opasnih osoba, koje su prijetnja sigurnosti.
Unatoč tolikoj represiji, i unatoč brkatim muškarcima u čehoslovačkim
poslovnim odijelima, Pragje stjecao sve veću popularnost. Godine 1966.
Čehoslovačku je posjetilo tri i pol milijuna turista, njih petina sa Zapada.
Češki filmovi poput Strogo kontroliranih vlakova i Prodavaonice u glavnoj
ulici prikazivali su se širom svijeta. Miloš Forman bio je jedan od nekolicine
čeških redatelja traženih širom svijeta. Češki dramatičari, među kojima je
bio i Vaclav Havel, stjecali su međunarodni ugled. Havel, koji možda nije bio
najbolji u strogo umjetničkome smislu, ali koji je svakako bio politički
najubojitiji među praškim dramatičarima, postavljao je drame obilježene
apsurdističkim antitotalitarizmom kakve u Sovjetskom Savezu nikada ne bi
dospjele do pozornice. U Memorandumu birokracija onemogućuje kreativno
razmišljanje, namećući izmišljeni jezik pod nazivom ptydepe. Havel se često
rugao komunističkome jeziku. U jednoj drugoj drami, lik ismijava
Hruščovljevu naviku izmišljanja besmislenih narodnih izreka. Havelov lik
kaže: »Tko se prepire s mrežom za komarce, nikad neće plesati s kozom kod
Podmoklog«.
U studenome 1967. godine malena skupina praških studenata odlučila je
učiniti ono što su, koliko su doznali, činili studenti na Zapadu. Organizirali
su prosvjed. Problem je bio u nedostatnom grijanju i rasvjeti u studentskim
domovima - to nikako nije bio ni prvi ni posljednji studentski pokret koji je
nastao na naoko banalnom pitanju. Kao stoje postajalo sve jasnije i mnogim
studentima na Zapadu, uvidjeli su da su demonstracije zabavne. Marširali
su u ranovečernjoj tami, nosili svijeće kao simbol preslabog svjetla uz koje
su, kako su tvrdili, prisiljeni učiti. Sve
38
je izgledalo vedro i veselo poput božične povorke kad su se uskim kamenim
ulicama uputili prema dvorcu Hradčanv, u kojem se nalazilo sjedište vlade.
Odjednom su naišli na kordon policije, koja je nekolicinu pro-svjednika
palicama oborila na kamene kocke ulice, pa ih zatim odvukla u pritvor.
Pedesetak prosvjednika završilo je u bolnici. Mediji su izvijestili tek o
»huliganima« koji su napali policiju. No u to su vrijeme ljudi već znali
odgonetnuti šifre, pa se ubrzo proširio glas o premlaćivanju, a to je samo
povećalo brojnost prosvjednika. Potkraj 1967. studenti su dijelili letke i
upuštali se u rasprave sa svima koji su bili spremni s njima popričati na
ulici. Izgledali su gotovo identično kao studenti u Berlinu, Rimu ili na
Berkelevju. Istina, njih je pomno motrila tajna policija, no tako je bilo i u
slučaju američkih i zapadnoeuropskih prosvjednika iz studentskih redova.
Tijekom šezdesetih godina ojačali su i slovački nacionalizam i No-votnyjev
animozitet prema Slovacima. Godine 1967. Slovaci su se opirali vladi i
Sovjetima slaveći pobjedu Izraela u Šestodnevnome ratu. Već 1968. Bliski
istok postao je omiljenom političkom metaforom unutar sovjetskog bloka.
Činjenica da su Poljaci, umjesto da pokažu predanost sovjetskim interesima,
bili oduševljeni zbog spektakularne pobjede Židova nad jedinicama koje su
obučili Sovjeti, bila je znak nadolazećih problema u Poljskoj. U ožujku 1968.
godine, kad je htjela naglasiti svoju samostalnost, Rumunjska je ojačala veze
s Izraelom.
Nakon 5. siječnja Čehoslovačku su, zbog smjene Novotnyja s čela Partije,
ispunili nada, uzbuđenje i razne glasine. Jedna od najpopularnijih priča
bavila se pitanjem zašto Brežnjev nije priskočio Novotnyju u pomoć. Kad je
Brežnjev zamijenio Hruščova, Novotny se toliko uzrujao zbog posrnuća
sovjetskog prijatelja - čak su i zajedno ljetovali - da je nazvao Kremlj. Kako
god glasio Brežnjevljev odgovor, Novotny njime nije bio zadovoljan, pa je
bijesno spustio slušalicu novom sovjetskom vođi. A Brežnjev je imao izvrsno
pamćenje.
I Sovjetski Savez i čehoslovačko stanovništvo sve su nade i povjerenje 1968.
godine polagali u visokog muškarca žalosna izraza lica i jedva primjetnog
osmijeha, čovjeka koji nikad nije pokazivao velike sposobnosti ni
maštovitost, a to ionako nisu bile odlike koje su Sovjeti poticali. Dubček
39
MARK KURLANSKY
nije imao iskustava u inozemstvu.; Dsim boravka u Sovjetskom Savezu,
izvan zemlje bio je samo dvaput, oba puta 1960. godine, kad je dva dana
proveo u Helsinkiju, te sudjelovao na partijskoj konferenciji u Hanoiu.
No Dubček i mnogi njegovi kolege u novoj vladi pripadali su jedinstvenom
naraštaju, ljudima koji su odrasli za nacističke okupacije, koji su vlastitim
očima vidjeli svijet dobra i zla u kojem se Sovjetski Savez zalagao za dobro,
bio zalog nade u budućnost. Zdenek Mlvnaf, koji je dobio mjesto u
Dubčekovoj vladi, zapisao je: »Sovjetski Savez u tom je smislu bio zemlja
nade onima koji su nakon rata priželjkivali radikalni odmak od prošlosti, a
koji također, dakako, nisu imali pojma o stvarnim uvjetima koji su vladali u
Sovjetskom Savezu«41.
Glavno pitanje tog doba nije glasilo zašto su Sovjeti prihvatili Dub-čeka, nego
zašto su ga prihvatili Cehoslovaci. Nakon dvadeset godina staljinizma,
Čehoslovačka je žudjela za promjenama, pa se ljudima učinilo da bi ih
mogao donijeti upravo Dubček. Kao stoje istaknuo Mlvnaf, do 1968. narod
Čehoslovačke nikada nije doznao mnogo o karakteru svojih vođa, pa su, ako
je novi vođa i bio nedokučiv, ljudi na to bili naviknuti. Igrom slučaja,
Dubčekje bio vrlo prikladan za mlade 1968. godine. Nije bio autoritativan,
što su, kako se činilo, potvrđivali njegova nelagoda u javnim nastupima i
njegovi monotoni govori. Mladim Čehoslovacima sviđala se ta njegova
nelagoda. Na koncu će upravo ona prijeći u kobnu sklonost presporom
donošenju odluka, što je oduvijek bila slaba točka antiautoritamosti. No u
malenim skupinama znao je biti vrlo uvjerljiv. Stoje od svega bilo
najuzbudljivije, bio je vođa koji je imao naviku slušati druge42. Možda je ono
što je vrijedilo za Ludovita Štura, službeno izopćenog slovačkog nacionalista
u čijoj se kući rodio, vrijedilo i za Dubčeka, kao stoje sam Dubček rekao u
nimalo ortodoksnome govoru, kad je, tri godine ranije, branio Štura: »On je
shvaćao sve glavne društvene i gospodarske probleme i trendove svoga doba
i bilo mu je jasno da se sve mora mijenjati«.
Dubčekovoj uplakanoj obitelji odmah je bilo jasno koliko je situacija u kojoj
se našao nezgodna. Buntovni narod morao je uvjeriti daje reforma-
41 MIynaf: Nightfrost in Prague, str. 2.
42 Ibid., str. 122.
40
tor, konzervativnim članovima Partije i vlade, ljudima koje je postavio
Novotny, pokazati da mu mogu vjerovati, te na zadovoljstvo Moskve dokazati
da posve nadzire cjelokupnu situaciju nad kojom zapravo nije moguće imati
nadzor.
Dubček ni u jednoj fazi nije posve ovladao situacijom. Jednostavno je
pokušavao kormilariti, usmjeravati je, uspostaviti ravnotežu među su-
protstavljenim silama, služeći se vještinama koje je istesao kao partijski
dužnosnik. Uopće nije pokušao očistiti strukture od Novotnyjevih pristaša.
Više godina kasnije nagađao je da mu je to možda bila najveća pogreška.
Predsjedništvo, koje su Sovjeti počeli nazivati Politbiroom, bilo je podijeljeno
u omjeru 5:5, a ono je nametnulo glasovanje Centralnom komitetu. I tako su
ta moćna tijela, koja su inače bila prepuna šefovih ljudi, bila prepuna
komunista staroga kova, odanih Novotnyju, koji zapravo nisu ni najmanje
simpatizirali Dubčeka. Čak su i njegov vozač i pomoćno osoblje u njegovu
uredu bili Novotnyjevi ljudi.
Činjenica daje bio Slovak samo je dodatno otežavala njegov položaj, jer su
Slovaci od njega sad očekivali da će donijeti odlučnu prednost slo-vačkome
nacionalizmu, dok su Česi tiho naklapali o »slovačkoj diktaturi«.
U međuvremenu su se u Čehoslovačkoj pojavile raznorazne skupine vrlo
šarolikih zahtjeva i očekivanja. Novinare je zanimalo što pod novim režimom
mogu očekivati od cenzora. Dubček nije davao smjernice ni o tom ni o
mnogim drugim gorućim pitanjima. Povjesničari će kasnije govoriti o
»siječanjskoj šutnji«. Činilo se daje Dubček na vlast došao posve
nepripremljen, uz tek nekoliko neodređenih predodžaba: htio je pomoći
Slovacima, poboljšati gospodarstvo, nekako reagirati na zahtjeve za
povećanjem sloboda. Ali nije imao programe, a pritom je iza leđa morao
dobro paziti na pristaše Novotnyja i na sve one koji su i dalje čvrsto bili
odani Kremlju.
Činilo se da se Dubček u Pragu ne osjeća ni najmanje lagodno i opušteno.
Bila je to velika i grandiozna prijestolnica za čovjeka koji se nekako uklopio u
Bratislavu, s onih nekoliko ulica uz Dunav, uz tek pokoje raskošno
ukrašeno, ali ruševno zdanje iz nekadašnjeg carstva, prepuno staljinističkih
stambenih zgrada niskih stropova i jednim jedinim, usamljenim dvorcem na
uzvisini obrasloj korovom. Oni malobrojni ostaci boljih vremena koji su se
očuvali u Bratislavi sada su se raspadali, baš kao i
41
MARK KURLANSKY
nova zdanja. No tada, u dobi od četrdeset i šest godina, Dubček je odjednom
počeo raditi u palačama, dok ga je Novnotnyjev čovjek vozio kroz grad u
kojem se zrcalila sva europska raskoš.
Dubčekova šutnja stvorila je vakuum u kojem su uspijevale razne stvari.
Dvadeset i sedmoga siječnja u povijesnome središtu grada pojavila se
prodavaonica u kojoj su se prodavale novine iz cijeloga svijeta, kako iz
socijalističkih, tako i iz kapitalističkih zemalja. U prodavaonici se nalazila
čitaonica u kojoj se posluživala kava. Navečer je prostor bio prepun ljudi koji
su sjedili i čitali ruske, zapadnonjemačke, francuske i britanske novine. Bez
cenzure, nacionalni su mediji procvjetali, pri čemu su novine znatno
povećale nakladu, koju bi i unatoč tome rasprodale već rano ujutro. Nigdje
unutar sovjetskog bloka nikada nije bilo tako nesputanog novinarstva.
Novine su bile prepune članaka o korumpiranosti vlasti. Usto su napadale,
razotkrivale i ismijavale sovjetsku vladu. Međusobno su se borili za
čitateljstvo, objavljujući veće i bolje prikaze sovjetskih čistki ili češke
korumpiranosti. Mediji su razotkrili i Novotnyja, kojeg novinari nikad dotada
nisu pomno analizirali. On i njegov sin, utvrđeno je, poslužili su se vladinim
uvoznim dozvolama i kupovali Mercedese, Alfa Romee, Jaguare i druge
automobile sa Zapada u kojima su zabavljali žene. Kad bi se zasitili
pojedinog vozila, uvijek su ga lako mogli prodati prijateljima, uz veliku
zaradu. Novotny nikako nije mogao preživjeti taj skandal, pa je, iako Dubček
to ni u jednom trenutku nije zatražio, 22. ožujka bio prisiljen dati ostavku na
mjesto u Predsjedništvu.
Sutradan su Dubček i njegovi suradnici pozvani na sastanak Varšav-skog
pakta u istočnonjemačkom gradu Dresdenu, čije je središte i dalje izgledalo
kao nakon nebrojenih bombardiranja i požara. Što je bilo vrlo znakovito, na
sastanak nije pozvana Rumunjska. U zimu 1968. godine Moskvu je
neusporedivo više mučila Rumunjska nego Čehoslovačka. I dok je Dubček
nastojao biti dobar i discipliniran komunist, rumunjski vođa Nicolae
Ceau§escu nakon Šestodnevnog rata sve je više pokazivao sklonost
neovisnosti, budući daje Rumunjska tada bila jedina zemlja iz sovjetskog
bloka koja nije prekinula diplomatske veze s Izraelom. Čehoslovačka se prva
povela za Sovjetima i prekinula diplomatske odnose, zbog čega je Novotny u
očima mnogih Čeha ispao odviše poslušan. Potkraj veljače Rumunji su
istupili s Međunarodne konferencije komunističkih partija u Budimpešti. Što
je bilo još gore, dva tjedna kasnije, na sastanku Varšavskog pakta,
sovjetskog vojnog saveza, u bugarskoj prije-
42
stolnici Sofiji, Rumunjska je odbila potpisati službenu izjavu kojom se
pozdravljalo smanjenje sovjetskog i američkog nuklearnog naoružanja.
Rumunjska je ustvrdila da prosvjeduje protiv načina na koji dvije supersi-le
dominiraju svijetom, uopće se ne savjetujući s manjim zemljama.
Ako su Sovjeti i bili uzrujani zbog nekoga unutar bloka, Dubček ni u snu
nije očekivao da bi to mogao biti on. Samo nekoliko tjedana ranije objavio je
članak u moskovskoj Pravdi u kojem je naveo: »Prijateljstvo sa SSSR-om
temelj je naše vanjske politike«.
Dubček je smatrao da će se skup u Dresdenu baviti gospodarskim pitanjima.

Odjednom je stekao dojam da su ga izveli pred sud. Ostali su ga vođe, jedan
po jedan, među njima i Poljaci i Istočni Nijemci, optužili da nije uspio
uspostaviti nadzor nad situacijom u Čehoslovačkoj. Dubček se nadao pomoći
jedinog saveznika, mađarskog vođe Janosa Kadara. Nacionalisti u Bratislavi
bili bi se nasmijali prizoru u kojem Slovak očekuje pomoć od nekadašnjeg
ugnjetavača. Napao gaje čak i Kadar. Činilo se da svima, a osobito
Brežnjevu, najviše smetaju razulareni mediji koji pišu o svemu što im padne
na pamet, bez ikakva vladina nadzora. Sovjetski Savez od vođa svojih
satelitskih zemalja zahtijevao je da prije i iznad svega uspostave nadzor.
Mediji su zapravo odigrali važnu ulogu u smjeni No-votnyja iz
Predsjedništva, te su i dalje tražili da ga izbace iz Centralnog komiteta, pa
čak i iz Komunističke partije.
I bili su u pravu. Čak i nakon Dresdena, kad je prvi put uvidio razmjere u
kojima se ljuti sovjetski blok, Dubček nije bio u stanju obuzdati novinare.
Stanovnicima Čehoslovačke od najveće su važnosti bili sloboda domaćih
novina, kao i pristup zapadnim medijima. Ni na jednom drugom području
nije bilo manje mjesta za kompromis.
No više nije bilo mogućnosti za povratak. Čehoslovačka više nije mogla živjeti
u izolaciji. Prag je odjednom bio pod prismotrom, o njemu se razgovaralo,
prikazanje i na televiziji u mnogo zemalja, a to što su Česi i Slovaci činili
početkom 1968. uzdrmalo je cjelokupni komunistički svijet i privuklo
pozornost mladih širom Zapada. Praški student koji nikada nije bio u
inozemstvu, s bradom i u trapericama koje su bile odviše krute i odviše
plave, odjednom je imao dojam da pripada svijetu mladenačkih pokreta koji
se bore za slobodu.
43
3. POGtAVLIE
STRAH OD ČUPAVIH OBRVA
Društva oduvijek više oblikuje priroda medija kojima ljudi komuniciraju
nego sadržaj komunikacije.
- Marshall McLuhan i Quentin Fiore: The Medium ls the Message, 1967.
Kao u slučaju stabla koje neopaženo pada u šumi, ako mediji nisu popratili
prosvjed ili prosvjednu povorku, je li do takvog događaja uopće došlo? Od
Martina Luthera Kinga ml. ijohna Levvisa, do Stokelvja Carmichaela i H.
Rapa Browna, postojao je širok spektar neslaganja o taktici koju bi trebalo
primijeniti na planu djelovanja pokreta za građanska prava, no svi su se
slagali da konkretni događaji moraju privući medije. I poklonicima nasilja i
poklonicima nenasilja postalo je očito da se zastupljenost u medijima
najlakše pridobiva nasiljem i nasilnom retorikom.
I sam je Mahatma Gandhi, velemajstor nenasilja koji je nadahnuo nenasilne
pokrete, to više nego dobro uviđao. Silno se trudio ne bi li svakom događaju
koji je organizirao priskrbio pokrivenost u indijskim, britanskim i američkim
medijima, a često je govorio o vrijednosti britanskog nasilja u smislu
poticanja medija. Riječ je o paradoksu nenasilja. Prosvjednici mogu biti
nenasilni, no moraju izazivati nasilne reakcije. Ako su obje strane nenasilne,
nema priče zanimljive medijima. Martin Luther King zbog toga se često tužio,
no nakon stoje upoznao čovjeka po imenu Laurie Pritchett, uvidio je daje
riječ o realnosti.
Pritchett je 1962. godine bio zapovjednik policije u gradu Albanvju, u
Georgiji. U to vrijeme organizacija Martina Luthera Kinga pod nazivom
44
Southern Christian Leadership Conference (Konferencija južnjačkih
kršćanskih vođa) odredila je upravo taj grad za provođenje kampanje
nenasilnog otpora. Ruralni dio jugozapadne Georgije bio je na zlu glasu po
segregaciji, te je postao predmetom jedne od prvih saveznih tužbi u vezi s
glasačkim pravom prema Zakonu o građanskim pravima iz 1957. Mali
Albanv, sa sedamdeset i pet tisuća stanovnika, od kojih su oko jednu trećinu
činili crnci, bio je po broju stanovnika najveće središte u tom kraju, a SNCC,
uz poticaj mjesnih crnaca, odlučio je pokrenuti akciju upisa glasača. Akcija
se proširila na desegregaciju javnih objekata, pa tako i au-tobusnog
kolodvora, a u događaje se na koncu uključio i Martin Luther King.
Prosvjednici i predstavnici zakona tijekom nekoliko su se mjeseci suočili više
puta, stoje rezultiralo masovnim uhićenjima, u sklopu kojih je priveden i
King, no uljudni, rječiti šerif ni u jednom trenutku nije pribjegao nasilju.
Pritchett je predvidio svaki pokret prosvjednikajer je imao doušnike unutar
crnačke zajednice u Albanvju. A kako nije bilo nasilja, King i ostali vođe ni u
jednom trenutku nisu uspjeli ishoditi intervenciju Roberta Kennedvja i
Ministarstva pravosuđa, što im je inače uspijevalo. Uplitanje saveznih snaga
značilo je veću medijsku pozornost. Stoje bilo još i gore, novinarima je
Pritchett bio simpatičan. Bio je to uljudan čovjek iz naroda. Objasnio im je
da je proučio način na koji se Martin Luther King služi nenasiljem, pa je
stoga prigrlio nenasilno provođenje zakona i reda43. King je na kritike
aktivista za građanska prava koji su tvrdili da uvijek ostaje na sigurnom,
daleko od samih događaja, reagirao tako stoje dopustio da ga uhite u
Albanvju. No zbog toga je morao otkazati važan nastup u televizijskoj emisiji
Meet the Press, da bi ga na koncu iz zatvora osobno izvukao sam Pritchett,
koji je rekao daje »neimenovani muškarac tamne puti« platio jamčevinu i sve
ostale globe. Mnogi su zaključili daje Kingov otac, istaknuti građanin Atlante
kojeg su neki zvali Daddy King, izvukao sina iz pritvora. King je mogao otići
u zatvor jer je znao da će ga otac izvući. No prava je istina bila da ga je
jednostavno oslobodio lukavi Pritchett.
Cjelokupna akcija u Albanvju na koncu se pokazala katastrofalnom. Nakon
Albanvja, vođe pokreta za građanska prava shvatili su da moraju
David J. Garriw: Bearing the Cross: Martin Luther King,]r., and the
Southern Christian Leadership Conference (New York, William Morrow &
Companv, 1986.), str. 209.
45
MARK KURLANSKY
izbjegavati raznorazne Pritchette, u: da se moraju držati gradova u kojima
vladaju šefovi policije tankih živaca i bijesni, nestrpljivi gradonačelnici.
»Pokret je imao izvrstan instinkt u vezi s time što je potrebno da bi dospjeli u
vijesti i da bi se u njima i zadržali«44, rekao je Gene Roberts, inače iz
Sjeverne Karoline, koji je za The New York Times pratio područje građanskih
prava. Za prosvjeda održanog 1965. godine u Selmi, u Alabami, Martin
Luther King opazio je da je fotograf časopisa Life, Filip Schulke, odložio
aparate i opremu da pomogne nekome koga je pretukla policija. King je
kasnije potražio tog fotografa i rekao mu kako ga trebaju ne da pomaže
prosvjednicima, nego da ih snima. Pritom je rekao: »Vaša je zadaća snimati
što nam se događa«45.
U Selmi je 1965. krupna sredovječna žena po imenu Annie Lee Coo-per svom
silinom šakom udarila šerifa. To je privuklo pozornost snimatelja koji su
počeli fotografirati kako trojica šerifovih pomoćnika hvataju ženu. Ona je
potom počela izazivati šerifa, pozivati ga daje udari, a on je zamahnuo
palicom i to toliko jako da su izvjestitelji čuli zvuk kad ju je raspalio po glavi.
Snimateljima nije promaknuo glavni trenutak - šerif Clark pendrekom udara
bespomoćnu ženu46. Fotografija je objavljena na na-slovnicama novina
širom zemlje. Mary King iz SNCC-a rekla je: »Vješto korištenje medija za
informiranje javnosti suvremenije pandan 'peru', a pero je i dalje moćnije od
mača«47.
Kako je pokret za građanska prava sve više postajao svjestan medija, tako je
Martin Luther King postao njegovom zvijezdom. Bila je to prva medijska
zvijezda iz redova vođa građanskih prava, pa je tako postao neusporedivo
slavniji i ostvario daleko više neposrednog utjecaja nego prethodnici i
suvremenici. Ralph Abemathv rekao je: »Znali smo da se razvio i da se bavi
simbolikom«. Kinga su ljudi iz pokreta često optuživali da krade pozornost,
da privlačenjem aplauza prisvaja i sve zasluge. Međutim, zapravo je pokret
tako iskorištavao njega. On je tek rijetko bio inovator. No bio je dobar i rječit
govornik, karizmatična pojava zahvaljujući kojoj
44 Gene Roberts, u razgovoru u rujnu 2002.
45 Flip Schulke: Witness to Our Times: My Lije as a Photojournalist
(Chicago, Cricket Books, 2003.), XVI. Događaju je svjedočio i Gene Roberts;
razgovor u rujnu 2002.
46 Garrow: Bearing the Cross, str. 381.
47 Mary King: Freedom Song: A Personal Story oj the 1960s Civil Rights
Movement (New York, VVilliam Morrow, 1987.), str. 248.
46
su stvari izvrsno funkcionirale na televiziji. Bio je neodlučna zvijezda, budući
da se bolje i ugodnije osjećao u crkvi nego na demonstracijama ili
konferencijama za novinare. Jednom je prilikom rekao: »Svjestan sam dviju
osoba koje se zovu Martin Luther King. Ni sam se ne mogu sebi načuditi...
Zbunjuje me vlastiti put. Imam dojam da mije Martin Luther King o kojem
ljudi govore strana osoba.«48
Nakon Albanvja televizija je postala sastavnim dijelom svih političkih
kampanja i strategija. U Kingovoj organizaciji, koja se, kako je već rečeno,
zvala Southem Christian Leadership Conference (SCLC), Andrew Young
služio je kao glavni savjetnik za medije, ili u najmanju ruku medije pod
bjelačkim nadzorom. Uviđao je da, kako bi se svaki dan našli na televiziji,
mora svakodnevno nuditi kratke i dojmljive poruke, ono što se danas naziva
»sound bites«, te da ih mora pratiti ono što ljudi s televizije nazivaju »dobrom
vizualnošću«. Young je naglašavao, a King je vrlo brzo shvatio, da dnevna
izjava Martina Luthera Kinga ne smije biti duža od šezdeset sekundi49.
Mnogi aktivisti SNCC-a smatrali su daje King pretjerao, da se on i njegova
organizacija pretjerano koriste medijima. Smatrali su da stvara kratkoročne
medijske događaje, a oni su željeli više djelovati unutar društva na Jugu i
provoditi temeljne promjene. To je trebao biti dugotrajan proces koji bi se
odvijao daleko od objektiva50.
No stvarnost je bila drukčija: godine 1968. pokret za građanska prava,
pokret Black Power, antiratni pokret, čak i Kongres i konvencionalna
politika... svi su se oni počeli intenzivno baviti jednim pitanjem: kako
televizijskog snimatelja, prema riječima tadašnjeg izvjestitelja CBS-a Daniela
Schorra, navesti da »pritisne tipku«.
Dvije inovacije u televizijskoj tehnologiji iz temelja su promijenile televizijske
vijesti - video-vrpca i izravni satelitski prijenosi. Oba pomaka dogodila su se
šezdesetih godina, i premda su se obje inovacije u punome smislu počele
primjenjivati tek sedamdesetih godina, već 1968. počele su mijenjati način
razmišljanja televizijskih novinara. Video-vrpca je jeftina, moguće ju je
ponovno upotrijebiti, a prije emitiranja ne trebaje razvi-
49 David Halberstam: The Children (New York, Fawcett Books, 1999.), str.
433.
50 Mary King: Freedom Song, str. 480.
47
MARK KURLANSKY
jati. Televizijske vijesti 1968. sxi se godine još uglavnom snimale na
šesnaestmilimetarski crno-bijeli film, najčešće s kamerama na stativu, iako
je i tada bilo prijenosnih kamera. Budući daje film bio skup i da gaje trebalo
dugo razvijati, nije bilo moguće snimati bez ograničenja i pro-mišljenog
planiranja. Kamerman bi postavio i pripremio opremu, a zatim čekao
izvjestiteljev znak. Kad bi izvjestitelj ocijenio da prizor postaje zanimljiv -
neki put odluku bi donio i sam snimatelj - dao bi znak, a kamerman bi
pritisnuo dugme i počeo snimati. »Moglo se snimati deset minuta da dobijete
minutu dobre snimke«, rekao je Schorr, »ali niste mogli snimati dva sata.«51
Schorru je tako postalo očitim daje sve »stvar decibela... Čim bi netko
podignuo glas i rekao: 'Ali kako možete sjediti ovdje i govoriti to i to' -ja bih
pritisnuo dugme, jer televizija voli dramatiku, televizija voli sukobe, a sve što
ukazuje na sukob ulazi u krug onoga što bi se moglo emitirati - u
Cronkiteovoj emisiji te večeri, a svi smo pokušavali doći upravo do toga.«
Nazočnost televizijskih kamera počela je vidljivo utjecati na razinu uljudnosti
u raspravama. Schorr se prisjetio izvještavanja iz Senata: »Često su povisivali
glas bez ikakva razloga, samo zato što su znali da će tako privući našu
pozornost«52. No nisu se samo političari počeli odlučno upinjati da potaknu
pritisak na dugme. Abbie Hoffman dobro je shvaćao kako funkcionira čitav
sustav, kao i Stokelv Carmichael, te Martin Luther King. Godine 1968.,
nakon deset godina suradnje s medijima, Kingje uvidio da gubi bitku s
televizijskom konkurencijom. Požalio se Schorru, govoreći da televizija
crnačke vođe potiče da govore na najnasilniji i naju-vredljiviji način, te da je
gotovo uopće ne zanima njegov nenasilan pristup. »Kad gnjevni crnci
pribjegnu nasilju, hoćete li se sjetiti svoje odgovornosti za nastanak novih
okolnosti?«, upitao je King Schorra.
»Jesam li nastavio tražiti prijeteće izjave kako bih stekao pristup večernjim
vijestima?«, upitao se Schorr u pokušaju analiziranja vlastitih postupaka.
»Na žalost, jesam.«53
51 Daniel Schorr, u razgovoru u travnju 2001.
52 Ibid.
53 Daniel Schorr: Staying Tuned: A Life in Journalism (New York, Pocket
Books, 2001.), str. 205.
48
Drugi izum koji je počeo mijenjati televiziju bili su satelitski prijenosi. Prvi
put satelitom je prenijet snimljeni glas predsjednika Dwighta Eisen-howera
koji je 18. prosinca 1958. uputio najbolje želje povodom Božića. Prvi sateliti,
poput »Early Birda«, nisu bili geostacionami - nisu održavali isti položaj u
odnosu na Zemlju - pa su s određene točke na Zemlji mogli primati signal
samo u određeno doba dana. Satelitski prijenos važne vijesti iziskivao je
toliko sretnih poklapanja daje do njih tijekom prvih godina dolazilo vrlo
rijetko. U to su se doba vijesti iz Europe u Sjedinjenim Državama najčešće
emitirale dan kasnije, nakon dopreme filma zrakoplovom. Prva vijest iz
Europe koja je na američkoj televiziji emitirana isti dan nije bila dio
satelitskog prijenosa. Godine 1961., kad je podignut Berlinski zid, gradnja je
počela toliko rano ujutro daje CBS, zahvaljujući pogodnostima vremenskih
zona, uspio dopremiti film u New York i emitirati prilog u večernjim
vijestima. Predsjednik Kennedv požalio se da u tih pola dana, koliko je
trebalo da se vijest pojavi na televiziji, nije stigao osmisliti reakciju54.
Fred Friendlv, prvi čovjek CBS-ovih vijesti, uvidio je da će sateliti, koji
omogućuju trenutačan prijenos, s vremenom postati dostupni s većine
lokacija na svijetu, i to u bilo koje doba dana, te da će taj nespretni izum
jednog dana izmijeniti prirodu ne samo televizijskih vijesti, nego i vijesti
općenito. Već 1965. godine poželio je ostvariti satelitski prijenos uživo iz
nekog dijela svijeta u Cronkiteove večernje vijesti, koje su se emitirale u 19
sati po newyorškom vremenu. Tražeći mjesto na svijetu s kojegje bilo moguće
poslati signal na Early Bird u sedam sati navečer po newyorškom vremenu,
naišao je na Berlin, koji je već nekoliko godina bio jedna od udarnih vijesti.
Schorra su smjestili kod Berlinskog zida, koji je uvijek služio kao zgodan
vizualni element, i stvar je krenula - uživo! Schorrove tvrdnje da se usred
noći kod Zida ne događa ništa bile su posve beskorisne. Jednostavno je
promašio bit priče. Bit je bila u činjenici da će prijenos ići uživo.
»I tako sam doista stajao kod Zida«, prisjeća se Schorr. »Ovo je Zid, iza njega
je Istočna Njemačka i tako dalje. A onda se, budući da smo imali uključene
reflektore, povremeno čuo lavež pasa. Psi su zalajali, pa bi se 'katkad čulo
kako psi laju dok jure za nekim jadnim Istočnim Nijemcem
54 Ibid., str. 157.
49
MARK KURLANSKY
u pokušaju bijega. Ne znam događa li se to i upravo sada, ali...' - hrpe
gluposti i sranja, ali stvar je išla uživo!«55
CBS je čak ijedan njemački Sud na kojem se sudilo optuženome nacistu
uspio nagovoriti da se sastane nakon ponoći, kako bi prijenos išao uživo,
umjesto da snime uobičajeno dnevno zasjedanje i emitiraju ga uvečer56.
Tako je počelo doba televizijskih vijesti uživo.
Prema glasnogovornicima američke vojske, drugi tjedan 1968., tjedan u
kojem predsjednik tradicionalno drži govor o stanju države i nacije, obilježio
je ratni rekord po broju neprijateljskih vojnika ubijenih u jednom tjednu:
2.968. Dotada je rekordan bio tjedan koji je završio 25. ožujka 1967., a u
kojem je ubijeno »tek« 2.783 neprijateljskih vojnika. Tjedanje okončan i
govorom državnog tajnika Deana Ruska koji je pred 1.500 naklonjenih
slušatelja u San Franciscu branio svoju vanjsku politiku, dok je policija
palicama nasrtala na 400 antiramih prosvjednika na ulici. Još trojica
američkih vojnika zatražila su u petak, 12. siječnja, politički azil od Švedske.
Tri dana ranije, četvorica mornara dezertirala su s nosača zrakoplova
Intrepid i dobila švedske useljeničke vize.
I rasna su pitanja postajala sve težima. Promjena raspoloženja javnosti, već
prozvana »bjelačkom protureakcijom«, dijelom je bila odgovor na porast
zločina i na činjenicu da su mladi ljudi i njihove zvijezde iz kontrakul-ture
otvoreno koristili zabranjene droge, no uglavnom je ipak bila riječ o reakciji
na crnačke pobune u gradovima na sjeveru. U jednom od istodobno bizarnih
i tipičnih trenutaka samootkrivanja, Norman Mailer je u knjizi iz 1968.
godine pod naslovom Miami and the Siege ofChicago -jednoj od triju njegovih
knjiga objavljenih te godine - opisao kako je čekao konferenciju za novinare
Ralpha Abemathvja na koju je vođa pokreta za građanska prava kasnio
četrdeset minuta. »Izvjestitelj je postajao svjestan vrlo neobične emocije u
samome sebi, jer je dotada nije iskusio svjesno« - tek neznatno skromniji od
Charlesa de Gaullea, Mailer je o sebi često govorio u trećem licu jednine -
»Bila je to jednostavna i vrlo neugodna emocija - već je bio sit i crnaca i
njihovih prava.« No slijedilo je još važnije
otkriće: »Ako je osjetio čak i tračak toga, kakvi su se onda nemjerljivi valovi
bijesa oslobodili u cijeloj Americi?«57.
U izvornome obliku, stoje većina južnjaka ispravno slutjela, pokret za
građanska prava lijepo se uklapao u predrasude koje je veći dio ostatka
zemlje imao u vezi s Jugom. Činilo se da pokret ima junačka obilježja kad se
uputio na Jug i namjerio na neandertalce poput Bulla Connora. No 1965.
godine Martin Luther King počeo je zagovarati pitanje »otvorenog stanovanja«
u gradovima na sjeveru. Za većinu bjelačke Amerike to je bilo nešto posve
drugo. Crnci ne nastoje samo ići u školu i voziti se autobusima u Alabami,
nego i ući u naše četvrti.
King i ostali vođe usto su počeli sve više vremena posvećivati otporu ratu u
Vijetnamu. Godine 1967., kad je počeo otvoreno kritizirati rat u Vijetnamu,
King je bio posljednja velika i važna ličnost iz redova boraca za građanska
prava koji se odlučio na takav korak. Veći dio Kongresa za rasnu
ravnopravnost (ĆORE) i SNCC-a priklonio se antiratnome stavu još 1965. i
1966. godine. Mnogi Kingovi savjetnici iz Southern Christian Le-adership
Conferencea nisu bili spremni samo tako napasti vladu u doba rata. Mobe i
njegov vođa David Dellinger, koji se opirao mobilizaciji u Drugom svjetskom
ratu, pokrenuo je veliku akciju da pridobije Kinga u antiratni pokret. I
Dellinger je imao savjetnike koji su mu govorili da se antiratni pokret previše
petlja s crnačkim vođama, te da odbija potencijalne pristaše antiratnog
djelovanja58. Mnogi su bijelci u sudjelovanju crnačkih vođa vidjeli iskorak
izvan legitimnog područja vođa pokreta za građanska prava. Nije bilo važno
što su cmci činili tek 11% stanovništva, dok ih je u samim borbama u
Vijetnamu sudjelovalo 23%. Crnci su sad pokušavali određivati vanjsku
politiku. Boksački prvak u teškoj kategoriji Muhammad Ali, možda jedini
crnac koji se medijima služio bolje čak i od samog Kinga, odbio je
mobilizacijski poziv govoreći: »Meni Vijetkong ni najmanje ne smeta«. Osuđen
je za izbjegavanje vojne obaveze, a tjedan dana nakon Johnsonova govora o
stanju države i nacije, odbijena je i Ali-jeva žalba.
55 Daniel Schorr, u razgovora u travnju 2001.
56 Ibid.
57 Norman Mailer: Miami and the Siege ofChicago: An Informal Histoty
ofthe Republican and Democra-/ tic Conventions oj 1968 (New York, World
Publishing Companv, 1968.), str. 51.
58 Dellinger: From Yale tojail, str. 260-262.
50
1.........
51
MARK KURLANSKV
Ali se prije promjene imena zvao Cassius Clay. Kad je 1963. godine postao
pripadnikom pokreta Crnih muslimana, ustvrdio je daje dotada imao »ropsko
ime«. Crni muslimani, Black Power, a osobito sve eksponi-ranije Crne
pantere, čiji su pripadnici zagovarali nasilje, pljačku i vatrene obračune s
policijom, kod bijelaca su izazivali strah. Požari koji su ljeto ranije izbijali u
crnačkim getima mnogima su prelili čašu. King je izjavio kako zagovornici
Black Powera poput Stokelvja Carmichaela bijelcima pružaju upravo onakvu
izliku kakva im treba. »Stokelv nije problem«, rekao je King. »Problem su
bijelci i njihov stav.«59
Demokratima na vlasti reakcija na urbano nasilje postajala je sve većom
prijetnjom. Jedan od pomoćnika potpredsjednika Huberta Humphrevja
izjavio je časopisu Time: »Još jedno ljeto nemira sljedeće bi nas jeseni moglo
doista potopiti«60. King se protivio Johnsonu i nije osjećao osobitu odanost
prema demokratima, ali su ga mučila dalekosežnija strahovanja od tzv.
protureakcije. »Ne možemo podnijeti još dva ljeta kakvo je bilo prošlo a da to
neizbježno ne dovede do dolaska desnice na vlast i stvaranja fašističke
države«, izjavio je King.
Dvanaestoga siječnja predsjednik Johnson održao je govor o stanju države i
nacije. Nikad u povijesti nije se dogodilo da godišnji predsjednikov izvještaj
dobije toliku pozornost na televiziji. Ne samo što su sve tri televizijske mreže
i novopokrenuta postaja National Educational Televi-sion, pretečajavne,
nekomercijalne postaje PBS, prenosile govor, nego su sve četiri postaje
odvojile i posebno vrijeme nakon obraćanja javnosti u kojem su gosti
razgovarali o svemu što su upravo čuli. CBS je tako otkazao emisije Green
Acres, He and She i Thejonathan Winter$ Show, te ponudio dotad neviđenih
dva i pol sata posvećenih predsjednikovu govoru. NBC je žrtvovao specijalno
izdanje emisije Krafi Music Hali s Alanom Kin-gom, te Runfor Your Life da
gledateljima ponudi dva sata posvećena govoru. ABC je pomaknuo termin
drame Laura, za koju je scenarij napisao Truman Capote, a koja je trebala
lansirati novu zvijezdu, sestru Jackie Kennedv, Lee Bouvier Radziwell. Radi
analize kojaje iz programa istisnula Eddieja Alberta i Evu Gabor, CBS je u
studio doveo vođu senatske manjine, Everetta Dirksena. No najiscrpniju
analizu ponudio je NET, koji je
59 Garrow: Bearingthe Cross, str. 573.
60 Časopis Time, 26. siječnja 1968.
52
pokrenuo novi trend time stoje govoru o stanju države i nacije iz 1967.
godine posvetio više od tri sata programa. Povodom govora održanog 1968.
nisu uopće vremenski ograničili prijenos i analizu, stoje dotad bilo nečuveno
za komercijalne televizijske postaje, te su u studio doveli zvijezde poput
Daniela Patricka Movnihana, Carla Stokesa, crnačkog gradonačelnika
Clevelanda, kao i ekonomista Miltona Friedmana61.
Ako je taj govor mogao poslužiti kao svojevrsni barometar i pokazatelj novog
smjera u kojem kreće zemlja, novosti za liberalne opcije nikako nisu bile
povoljne. »Veliko društvo«, naziv koji je Johnson pridao dugačkome popisu
socijalnih programa koji su trebali odrediti njegov predsjednički mandat,
spomenut je samo jednom. Slušatelji, zastupnici u Kongresu, članovi vladina
kabineta, te najviši vojni dužnosnici, govor su pratili uz prigodan povremeni
pljesak koji uvijek prati takve događaje. Prema izvještajima u časopisu Time,
predsjednika je pljesak prekinuo pedeset i tri puta, iako je u njima stajalo da
u većini slučajeva nije bilo ni traga iskrenoj potpori i oduševljenju. Jedini
produljeni pljesak, za vrijeme kojeg su slušatelji ustali, Johnson je zaslužio
kad je rekao: »Američkom narodu dostaje porasta zločina i bezakonja u ovoj
zemlji«.
Umjesto novih socijalnih programa, Johnson je najavio Zakon o sigurnim
ulicama, novi zakon o narkoticima s težim kaznama za prodaju droge kojaje
u međuvremenu postala omiljena među studentima, LSD-a. Pozvao je i na
donošenje zakona o dozvolama za nošenje oružja, kako bi se prekinulo
»ubijanje po narudžbi«. Bila je to ujedno i jedina izjava u pede-setminutnome
govoru kojoj je zapljeskao i senator Robert Kennedv.
Johnson je na ponudu Hanoia za pregovore - pod uvjetom da Sjedinjene
Države prekinu bombardiranje i ostale oblike neprijateljskog djelovanja -
odgovorio riječima: »S bombardiranjem bismo prestali odmah ako bi se
pregovori održali bez odlaganja i uz razumnu nadu da bi mogli biti
produktivni«. Zatim se ljutito prisjetio kako je neprijatelj prekršio odredbe
novogodišnjeg prekida vatre, dodajući: »Suprotna strana ne smije
iskorištavati našu suzdržanost, kao stoje to već činila«. Bila je to važna
izjava, budući da su se već čuli pozivi za prekid vatre povodom predstojeće
vijetnamske Nove godine, Tet62.
53
MARK KURLANSKY
Istraživanje javnog mnijenja koje je Gallup proveo dva dana nakon govora
pokazalo je da više ljudi vidi ratobomogjastreba ujohnsonu, nego u Nbconu
ili Reaganu. U vrijeme kad se političare češće dijelilo na »golubove« i
»jastrebove«, pobornike mira i pobornike rata, nego na demokrate i
republikance, to je bilo vrlo znakovito. Smatralo se da ni Nixon ni Reagan ne
mogu dobiti dovoljno glasova da bi postali predsjednikom, a jedan od razloga
bilo je odlučno zagovaranje ratne opcije.
U članku u The New York Times Magazineu pod naslovom »Odakle toliki jaz
između L. B. J.-a i nacije?« Max Frankel naveo je mogućnost da problem u
vezi s Johnsonom nije toliko u lošem odnosu prema medijima, nego u tome
da jednostavno nije uvjerljiv:
No pravi pokazatelj problema u kojima se našao g. Johnson nije isključivo
Vijetnam - to možda čak uopće nije Vijetnam. Riječ je o tome da velikome
dijelu zemlje nije uspio jasno pokazati koliko je duboko uvjeren u ispravnost
svoje ratne politike. Daje uspio, njegovi bi kritičari, čak i politička oporba, u
najmanju ruku cijenili iskrenost njegovih ciljeva. Ovako je, kako se čini,
velika većina njih zaključila daje izišao izvan granica racionalne rasprave, da
se jednostavno boji priznati »pogrešku« ili daje odviše bojažljiv da se izloži
rizicima povlačenja... Pomno uvježbava mnoge javne nastupe, a neke od njih
naknadno i proučava. Iskušao je sve moguće kombinacije televizijskog
osvjetljenja koje su uopće poznate kazalištu i televiziji i upustio se u sve
žanrove političkog obraćanja.
Frankel je naveo kako se predsjednik usporedio čak i sa spektakularno
uspješnim udaračem bostonskih Red Soxa, Tedom Williamsom, kojem su,
unatoč svim rekordima i velikim uspjesima, navijači često zviždali. »I o meni
će govoriti«, objasnio je Johnson, »da udaram lopticu izvan granica igrališta...
ali im se ne sviđa kako držim palicu.« Times je objavio i pismo uredništvu
koje je potpisalo petero profesora s Odsjeka za povijest na sveučilištu
Cornell:
S druge strane, postoje sličnosti između njih dvojice koje je predsjednik očito
svjesno prešutio: 1) navijači su zviždali Williamsu ne zbog držanja palice i
držanja na terenu, nego jer je tek rijetko pogađao kad je bilo najpotrebnije, 2)
uzroci Williamsovih problema počesto su bili neotesanost, nezrelost i ne-
sportsko ponašanje prema javnosti i novinarima, 3) Williams također nikad
nije uspio postići pogodak u lijevome polju, 4) kad bi se suočio s novom pre-
54
prekom, poput Boudreauova pomaka, "VVilliams nijednom nije pokušao
nadmudriti protivnikovu taktiku, nego je ustrajno tražio rješenje u desnome
polju.
Dan nakon predsjednikova govora Martin Luther King, koji se od svih vođa
pokreta za građanska prava najviše ustručavao osuditi rat, pozvao je na
masovni prosvjed u Washingtonu početkom veljače radi iskazivanja
protivljenja »jednom od najokrutnijih i najbezumnijih ratova u povijesti«.
»U ovoj političkoj godini moramo jasno pokazati, i to kongresnicima s obiju
strana, ali i predsjedniku Sjedinjenih Država, da više nećemo trpjeti, da više
nećemo glasati za ljude koji u ubijanju Vijetnamaca i Amerikanaca vide
najbolji način promicanja ciljeva slobode i samoodređenja u jugoistočnoj
Aziji.«63
Prvi dan zasjedanja Kongresa inače je puka formalnost, bez osobitih
događaja, no početak drugog zasjedanja 90. saziva Kongresa sredinom
siječnja obilježilo je pet tisuća žena, od kojih su mnoge bile u crnini, a koje
su marširale, klicale i pjevale, prosvjedujući protiv rata u Vijetnamu.
Predvodila ih je osamdesetsedmogodišnjajeanette Rankin, prva žena
izabrana u Kongres.
Dvadeset i prvog siječnja u Philharmonic Hallu u New Yorku trebao se
održati koncert pod nazivom »Broadway for Peace 1968«, na kojem je
najavljen nastup »najvećeg skupa zvijezda u povijesti«. Među sudionicima
koji su odvojili vrijeme za tu prigodu bili su Hany Belafonte, Leonard
Bemstein, Paul Newman, Joanne Woodward, Eli Wallach, Carl Reiner,
Robert Ryan, Barbra Streisand ijedna od najvećih televizijskih zvijezda te
godine, Tommy Smothers. Zarada od koncerta bila je namijenjena prediz-
bornim kampanjama antiratno nastrojenih kandidata na izborima za Senat i
Kongres, od kojih su se mnogi našli pri ruci kad se nakon koncerta trebalo
naći s pristašama.
Čak se i Wall Street okrenuo protiv rata. Brokerska kuća Paine, Web-ber,
Jackson and Curtis objavila je oglase preko čitave novinske stranice u
kojima je objašnjavala zastoje mir u interesu ulagača i »nešto najpovoljnije
što se burzi uopće može dogoditi«.
Četiri dana nakon predsjednikova govora o stanju države i nacije, Robert

Kennedy nazočio je tradicionalnoj godišnjoj svečanoj večeri Gospo-
lbid., 13. siječnja 1968.
55
MARK KURLANSKY
darske komore grada Rochesterau saveznoj državi New York i zamolio da se
nazočni podizanjem ruku izjasne u prilog ili protiv nastavka rata. Protiv je
bilo sedam stotina ljudi. Ratnoj politici priklonilo se njih tek tride-set-
četrdeset.
Ipak, Johnsona su svi i dalje smatrali favoritom izbora u studenome.
Istraživanje koje je Gallup proveo u siječnju pokazalo je da se 48% ispitanika
povoljno izrazilo u vezi s načinom na koji obavlja predsjedničku dužnost, a to
je bio nastavak uzlaznog trenda otkako je u listopadu prethodne godine
dosegnuo rekordno nisku potporu od samo 38%. Dan nakon govora, samo
osam dana do prvih stranačkih predizbora u New Hampshireu, demokratski
analitičari, i oni koji su bili skloni Johnsonu i oni koji su bili protiv njega,
složili su se s kolegama iz republikanskih redova, tvrdeći da će predsjednik
vjerojatno pobijediti Eugenea McCarthvja i to omjerom glasova pet prema
jedan64.
Na dan kad je Johnson održao govor, kao da su se povele za njegovim
nalogom, snage Sjevernog Vijetnama i Vijetkonga, i to nakon deset dana
najžešćih borba u ratu, prekinule su sve kopnene sukobe. Američka vojska
zaključila je da neprijatelj prikuplja svježe snage i zalihe. Služba za
mobilizaciju objavila je da će 1968. mobilizirati ukupno 302.000 ljudi,
72.000 više nego 1967. godine.
Budući da američka demokracija ničim ne ograničava iluzije građana o
veličini i slavi, uvijek se postavlja sljedeće pitanje: Kad bi vas pozvali u Bijelu
kuću, biste li predsjedniku rekli što doista mislite, pa tako javno pokazali da
ste neodgojeni, ili biste bili ljubazni i propustili jedinstvenu priliku?
U siječnju 1968. Eartha Kut, sitna i krhka tamnoputa kabaretska pjevačica,
koja je koncem pedesetih godina izgradila karijeru u pomodnim klubovima u
pariškoj Latinskoj četvrti, suočila se s tim pitanjem kad ju je predsjednikova
supruga, Lady Bird Johnson, pozvala na »damski objed« u Bijeloj kući. U vezi
s pitanjima koja je predsjednik tek bio izdvojio kao izvor zabrinutosti, tema
skupa bilo je pitanje »Kako građani mogu pomoći sigurnosti na ulicama«. U
obiteljskoj blagovaonici žutih zidova našlo se pedesetak žena, po deset za
jednim stolom, uz identične tanjure
Ibid., 15. siječnja 1968.
56
sa zlatnim obrubom i zlatni pribor za jelo. Večera je počela gustom juhom od
račića, a završila omiljenim desertom Lady Bird s okusom metvice. Tako su
jedna žena za drugom, a najviše ih je bilo iz povlaštenih bjelačkih obitelji,
iznosile svoje teorije o uzrocima zločina na ulicama gradova. No njih pedeset
zanijemjelo je od zaprepaštenja kad se Eartha Kitt naslonila na govornicu i
svojim jedinstveno kristalnim glasom objavila: »Najbolje sinove ove zemlje
šaljete onamo gdje ih ubijaju i sakate. Bune se na ulicama. Puše maricu,
drogiraju se. Ne žele ići u školu, jer znaju da će ih oteti majkama i ubiti u
Vijetnamu.«
Novinarima su prenijete različite verzije cijelog događaja. Prema pisanju
časopisa Time65, Kittova je rekla: »Nije ni čudo da se klinci bune i puše
maricu - a ako ne razumijete taj žargon, to vam je marihuana«.
Nakon nekoliko trenutaka tišine, supruga demokratskog guvernera
Newjerseyja, RichardaJ. Hughesa, rekla je: »Osjećam moralnu obvezu...
Smijem li reći nešto u obranu rata?«. Tako je rekla da joj je prvi suprug
poginuo u Drugom svjetskom ratu, te da ima osam sinova, od kojih je jedan
veteran koji je bio u ratnom zrakoplovstvu. »Nitko od njih ne želi ići u
Vijetnam, ali svi će ići, i oni i njihovi prijatelji.« Također je rekla da niti jedan
od njezinih sinova ne puši marihuanu, a uzvanice su, uz određenu dozu
olakšanja, zapljeskale, dokje Kitt piljila u nju ruku prekriženih na prsima.
Vidno blijeda, gospođa Johnson, za koju su neki rekli daje već bila na rubu
suza, ustala je i prišla govornici, onako kako svaka dobra domaćica žurno
dolazi do kriznog mjesta na prijemu i miri sukobljene strane, te je uljudnim
glasom rekla: »Budući daje u tijeku rat - a ja se molim za pravedan i pošten
mir - to ne znači da smo oslobođeni dužnosti da nastojimo postići i nešto
više, na primjer boriti se protiv kriminala na ulicama, zalagati se za bolje
školovanje i bolju zdravstvenu zaštitu. Zločin na ulicama možemo riješiti.
Žao mi je što o uvjetima koji vladaju u slumovima ne mogu govoriti tako
dobro i strastveno kao vi, budući da ondje nisam živjela.«
Eartha Kitt, kći napoličara iz Južne Karoline, koja je još u tinejdžerskoj dobi
pomagala obitelji radeći u jednoj poluzakonitoj radionici u Harle-mu, svoj je
stav objasnila sljedećim riječima: »Moram reći što mi je na srcu. Ja sam
živjela na dnu.«
Časopis Time, 26. siječnja 1968.
57
MARK KURLANSKY
Uz veliku iskrenost i zadivljujuću ljubaznost, gospođa Johnson odgovorila je:
»Žao mije. Ne razumijem stvari koje vi razumijete. Nisam živjela u takvim
uvjetima.«
Tako se na jednome mjestu našao cijeli američki mikrokozmos -
dobronamjerni liberali bijele puti koji nikako ne mogu shvatiti crnački bijes.
Svi su htjeli nešto reći o incidentu o kojem se naširoko izvještavalo. Pritom
su mnogi čestitali Earthi Kitt na odvažnosti, a mnogi drugi bili užasnuti
njezinom nepristojnošću. Martin Luther King izjavio je da je, iako je
pjevačica bila gošća Prve dame, »gesta bila posve primjerena«, jer »odražava
osjećaje i stavove mnogih«, dok su »uši« Johnsonovih »ponešto zaštićene od
toga da čuju o stvarnim osjećajima ljudi«66.
Genea Robertsa premjestili su početkom 1968. godine s njemu najdražeg
mjesta izvjestitelja koji pokriva pokrete za građanska prava za The New York
Times i uputili ga u Saigon. U usporedbi s borbom za građanska prava, priča
o Vijetnamu doimala se nezanimljivom. »Imao sam dojam da sam napustio
žarište zbivanja.« U Washingtonu se radi dobivanja informacija i uputa
sastao s nizom vladinih dužnosnika. Najednom sastanku u CIA-i upitao je
može li se jedna skorašnja bitka smatrati pobjedom. CIA-in dužnosnik
odgovorio je: »Postoji šest valjanih razloga daje smatramo pobjedom«. Zatim
je pobrojao tih šest razloga. Roberts je potom upitao: »Ima li razloga daje
smatramo porazom?«.
»Postoji osam valjanih razloga daje smatramo porazom«, odgovorio je
dužnosnik, pa pobrojao i njih.
U Bijeloj kući Robertsa je s osnovnim informacijama upoznao jedan visoki
vladin dužnosnik čije je ime Roberts obećao ne otkriti. »Zaboravite rat«,
rečeno mu je. »Rat je završio. Sad moramo izvojevati mir. Morate se
koncentrirati na« - a to je izgovorio kao da otkriva tajnu šifru - »rižu IR8.«
»Kako, molim?«
»Rižu IR8!« Američka vlada opsežnim je ispitivanjima utvrdila da riža IR8
godišnje daje dva obilna uroda. Upravo je to, uvjeravao je dužnosnik
Robertsa, trenutačno najvažnija vijest iz Vijetnama.
United Press International, 19. siječnja 1968., objavljeno u The New York
limesu, 20. siječnja 1968.
58
Roberts je u Saigon doputovao ubrzo nakon zapadnjačke Nove godine i počeo
se raspitivati za rižu IR8. Nitko nije bio čuo ni za što slično. Na koncu je
doznao da se u najsigurnijoj pokrajini Južnog Vijetnama održava svetkovina
riže. Bio je to, štoviše, pučki festival posvećen upravo riži IR8. U nekom
malenom selu bile su postavljene improvizirane tribine. U jednom je kutu
nekolicina seljaka čučala i žvakala dugačke vlati trave. Širom svijeta seljaci
se okupljaju i žvaču travu. Roberts, koji je odrastao u poljod-jelskome kraju,
odmah je prepoznao taj prizor i zaključio da bi se vjerojatno isplatilo
popričati s tim ljudima. Prišao im je u društvu prevoditelja i čučnuo uz njih.
»Onda, što kažete na rižu IR8?«
Iz seljakovih usta šiknula je rafalna paljba bijesnih zvukova. Prevoditelj je
rekao: »U vezi s njom ima određene zadrške«. Roberts je potom zatražio da
mu prevoditelj u prvom licu točno prenese stoje čovjek rekao. Zatim je
ponovio pitanje. Seljak je ponovio riječi jednakim bijesom, kao iz strojnice.
»Zapravo kaže«, objasnio je prevoditelj, »'Jebeš rižu IR8'«. Ostali su seljaci
lamanjem glave potvrdili da se slažu, dok je onaj prvi seljak nastavljao, a
prevoditelj prenosio njegove riječi: »'Moj je otac sadio rižu iz delte Mekonga,
kao i njegov otac i otac njegova oca. Ako je bila dobra tolikim naraštajima,
što će nam onda nešto drukčije?'«
Ostali su seljaci i dalje energično kimali.
»No, da«, zanimalo je nadalje Robertsa, »ako tako mislite, zašto ste onda došli
na festival riže IR8?«
Seljak je ponovno bijesno odgovorio. »Jer je vaš predsjednik« - pritom je,
prstom pokazujući na Robertsa, mislio na južnovijetnamskog predsjednika
Nguvena Van Thieua - »jer je vaš predsjednik poslao hrpu ljudi s puškama
koji su me ugurali u autobus.«
Tu se negdje, zaključio je Roberts, ipak krije nekakva priča, a ona nikako
nije jednostavna. Izvoru iz vlade bio je obećao anonimnost. No pred sobom je
imao određeni program - ili posljedice neuspjelog programa. I dok se još
mučio s člankom o riži IR8, došao je na red da objavi vijest dana. Borbe su
izbile u Da Nangu, na sjevernoj obali Južnog Vijetnama, u blizini stare
pokrajinske prijestolnice Huea. Mjesto se nalazilo uz granicu između
Sjevernog i Južnog Vijetnama, a već se neko vrijeme govorkalo o velikoj
sjevernovijetnamskoj ofenzivi preko granice. Roberts se ukrcao u
59
MARK KURLANSKY
zrakoplov za Da Nang. Kad se zrakoplov nagnuo skrećući prema sjeveru,
pogledao je kroz prozor i dolje ugledao Saigon - u plamenu. Na koncu nije
dovršio članak o riži IR867.
Tog istog dana, na vijetnamsku Novu godinu, 30. siječnja rano ujutro,
zrakoplovna baza u Da Nangu pogođena je u sklopu napada šezdeset i
sedam tisuća Sjevernom Vijetnamu naklonjenih vojnika na trideset i šest
pokrajinskih prijestolnica i pet velikih gradova, među kojima je bio i Saigon.
U gluho doba prethodne noći, petnaestorica diverzanata pod vodstvom
Nguvena Vana Saua, nepismenog seljaka iz neposredne okolice Sa-igona,
sastali su se u jednoj radionici u Saigonu. Njega su zbog zalaganja i dobro
obavljenih poslova nedavno bili primili u Narodnu revolucionarnu partiju.
On i njegova skupina neprimjetno su prenosili streljivo i eksploziv u
košarama s rajčicama, donoseći ih u četvrt u kojoj se nalazila i ta radionica.
Daleko više od mnogobrojnih poteza preostalih šezdeset i sedam tisuća
boraca, djelovanje te petnaesteročlane skupine postat će širom svijeta
simbolom onoga stoje dobilo naziv ofenziva Tet. Skupina Nguvjena Vana
Saua istaknula se po tome stoje njihov napad privukao najveću medijsku
pozornost.
Njegova je zadaća bila napasti američko veleposlanstvo, a to je bila zgodna
lokacija koju su lako pokrivali svi novinari stacionirani u Saigonu, od kojih
su mnogi i živjeli u toj četvrti. Sve dotada o većini bitaka rata u Vijetnamu
izvještavalo se nakon samog događaja ili su, u najboljem slučaju, ako bi
bitka dovoljno potrajala, izvjestitelji na mjesto događaja došli usred njezina
trajanja. No u slučaju američkog veleposlanstva imali su slobodne
komunikacijske linije, članke su mogli slati iz iste četvrti, a film brzo poslati
u redakciju68. Na njihovoj je strani bila i vremenska razlika. Napad se
dogodio 30. siječnja, no u Sjedinjenim Državama još je bio 29. siječnja. Već
30. i 31. siječnja i u Sjedinjenim Državama i u ostatku svijeta priča je
ilustrirana i slikama i filmom. Tako je svjetska javnost vidje-
Gene Roberts, u razgovoru u rujnu 2002.
Don Oberdorfer: Tet!: TheTumingPoint in the Vietnam War (Baltimore,Johns
Hopkins Universitv Press, 2001.), str. 5.
60
1968:. Godina kojaje uzdrmala svijet
la kako se američki vojnici sklanjaju u kompleks američkog veleposlanstva,
kako američka trupla nepomično leže, kako ih odvlače, odvoze u tovarnom
prostoru vozila. Tijela Vijetkongovaca samo su se gomilala. Idućih nekoliko
dana Amerikanci su gledali američke vojnike ili mrtve ili kako se zaklanjaju
iza zidova.
Nguven Van Sau i njegova skupina natisnuli su se u jedan taksi i maleni
Peugeotov dostavni kamionet i odjurili do zgrade veleposlanstva, gdje su
otvorili vatru na stražu. Prva informacija o napadu stigla je u newyorški ured
Associated Pressa približno petnaest minuta kasnije, dok su napadači još
eksplozivom otvarali prvu rupu u zidu oko kompleksa. Zatim su navalili
unutra uz otvaranje vatre, ubivši prvu dvojicu stražara, koji su, kako se čini,
ubili i Nguvena Vana Saua. Gerilci su prodrli dalje zahvaljujući raketama. U
medijskim izvještajima već se navodilo daje napad izveo »samoubilački vod«.
U pola osam, dok je bitka još bjesnjela, u New Yor-ku je bilo 18.30
prethodnog dana, a emisija mreže NBC, Huntley-Brinkley Report, već je
imala pripremeljen izvještaj, iako bez filmskog zapisa. U emisiji je navedeno
daje zdanje pod nadzorom dvadesetorice napadača samoubojica. Iz izvještaja
nije bilo posve jasno tko puca iz zgrade, a tko se nalazi unutar kompleksa.
No Amerikanci su, ipak, manje-više stekli razmjerno jasnu sliku. Na koncu
je vojna policija uspjela džipom nasilno otvoriti ulaz u kompleks, vrata koja
su na samome početku napada zaključali stražari. Za vojnim policajcima
onamo su ušli novinari i snimatelji s fotoaparatima i kamerama koje su
bilježile leševe, rupe od metaka, službeni grb koji je otpao sa zgrade
veleposlanstva. Već u 9.15 veleposlanstvo je bilo pod potpunim nadzorom
američkih snaga i tako je završila jedna od najpoznatijih bitaka
Vijetnamskog rata. Poginula su osmorica Amerikanaca.
Poginuli su i svi pripadnici skupine Nguvena Vana Saua. Bio je to
samoubilački napad. Nadređeni im nisu pripremili plan bijega. Šezdeset i
sedam tisuća Vijetkongovih gerilaca namjerilo se u sklopu ofenzive Tet na
Južni Vijetnam koji je imao gotovo 1.200.000 vojnika, od čega su 492.000
bili Amerikanci. General William C. Westmoreland, koji je svoju
argumentaciju često potkrepljivao brojem poginulih neprijateljskih vojnika,
odmah je ustvrdio da napad nije uspio i daje neprijatelj pretrpio velike
gubitke u ljudstvu. No on je već više puta bio izjavio da u ratu vidi »svjetlo na
kraju tunela«, pa mu više nitko nije osobito vjerovao. U stvar-
61
MARK KURLANSKY
nosti Vijetkong ni nakon tjedan d ina nije uspio osvojiti niti jedan grad, te je
ostao približno bez polovice boraca. U još sedam godina ratovanja gerilci
Vrjetkonga više nijednom nisu igrali vodeću ulogu, jer su nakon ofenzive Tet
ostali desetkovani. Borbu su nastavile regularne snage vijetnamske Narodne
vojske, koju su Amerikanci nazivali Sjevernovijetnam-skom vojskom. Danas
se smatra da se Vijetkongov general Nguven Chi Thanh protivio planu za
ofenzivu Tet, uvjeren da je suludo upuštati se u konvencionalno ratovanje s
toliko nadmoćnim neprijateljem, no on je poginuo u američkom
bombardiranju69 prije nego što je donesena konačna odluka o tom pitanju.
Napad je vjerojatno polučio veći uspjeh nego što su Sjeverni Vijetnam-ci i
uvidjeli, jer je, iako je bila riječ o vojnome porazu, medijski uspjeh koji je
ostvario bio uistinu velik. Budući da nikako nisu uspijevali objasniti takvo
samoubilačko ratovanje, američki obavještajci u to su vrijeme zaključili daje
cilj morao biti taj jedan jedini uspješni aspekt, tj. da su Sjeverni Vijetnamci
pokrenuli ofenzivu Tet kako bi izvojevali propagandnu pobjedu70. A rezultati
su bili fantastični. Danas smo naviknuti na to da nam se rat istog trena
prikazuje na televiziji, no takvo stoje 1968. godine bila velika novost. Rat
nikada do tada nije tako brzo »ušao u dnevne sobe«. Danas je vojska
neusporedivo iskusnija i vještija u manipuliranju medijima. No u vrijeme
ofenzive Tet u dnevne su sobe preko televizije dopirale slike američkih
oružanih snaga u raspadu i uspaničenih vojnika koji ginu.
U veljači 1968. Cronkite na CBS-u, te Chet Huntlev i David Brinklev na
NBC-ju uživali su nezapamćenu gledanost. U vrijeme kad je pedeset i šest
milijuna američkih obitelji imalo televizor, Cronkitea je moglo vidjeti više od
jedanaest milijuna domova, a Huntlevja i Brinklevja više od deset
milijuna71. Tog su se mjeseca prvi put skupim satelitskim vezama, kojima
su se snimke trenutačno prenosile iz Japana u New York, redovito služile sve
tri televizijske mreže. Vlada više nije imala nadzor nad javnom slikom o ratu.
Televizijski kritičar The New York limesa Jack Gould napisao je: »Kod brojne
televizijske publike sumorne slike prikazane tijekom protek-
69 Ibid., str. 42-44.
70 The New York Times, 1. veljače 1968. n Oberdorfer: Tet!, str. 240.
62
log tjedna ne mogu ne ostaviti dojam daje vijetnamska agonija itekako
stvarna i bolna, te da bi navodno nepristrane analize koje su državni tajnik
Dean Rusk i ministar obrane Robert S. McNamara, koji su jučer sudjelovali
u emisiji 'Meet the Press', mogle biti nepotpune«72.
Tiskani mediji također su posvećivali više pozornosti ratu nego ikada dotada.
Časopisi Harper's i Atlantic Monthly izdali su posebne brojeve posvećene
ratu u Vijetnamu. Cijeli ožujski broj Harper'sa, koji u prodaju dolazi u
veljači, bio je posvećen članku Normana Mailera o antiratnom pokretu u
kojem je iznesena snažna kritika američke politike. Atlantic Monthly posvetio
je cjelokupan ožujski broj tekstu Dana Wakefielda, također o antiratnome
raspoloženju. Iako su oba časopisa u to vrijeme već imala tradiciju stariju od
stotinu godina, ni u jednom još nije bilo članka koji bi se protegnuo na cijeli
časopis. Oba uredništva ustvrdila su daje činjenica da su takve brojeve izdali
u isto vrijeme i o istoj temi, plod puke slučajnosti.
U toj eksploziji medija u veljači fotografija se koristila kao malokad ranije.
Inače crno-bijeli Time počeo se služiti bojom. Ofenziva Tet vremenski se
poklopila s jednom internom raspravom u The New York Timesu. Urednici
fotografije tražili su da se novine počnu više služiti snimkama, da prekinu
praksu tek povremenog objavljivanja malenih i najčešće izrezanih snimaka, a
Times je nakon dugotrajnih rasprava pristao da će, ako mu ponude snimke
koje to zaslužuju, objaviti velik izbor fotografija.
Fotograf Eddie Adams tumarao je Saigonom pod jutarnjim svjetlom s ekipom
NBC-ja kad je naišao na vijetnamske marince koji su vodili gadno
pretučenog muškarca, svezavši mu ruke na leđima. U jednom trenutku
Adams je iznenada uočio kako je zapovjednik južnovijetnamske Nacionalne
policije, general Nguven Ngoc Loan, izvukao pištolj. Zatočenik je spustio
pogled, a general Loan ispružio je ruku i ustrijelio ga u glavu. Adams je sve
snimio fotoaparatom. Razvio je snimke i postavio ih na bubanj elektroničkog
skenera koji ih je odaslao u New York i širom svijeta. Times se složio da je
riječ o neobičnim snimkama dostojnima drukčije prezentacije. Drugog dana
veljače pri vrhu naslovnice objavljena je fotografija na kojoj je lice krhkog
muškarca, vezanih ruku, bilo izobličeno od hica metka iz pištolja koji je
general Loan držao u ispruženoj
The New York Times, 5. veljače 1968.
63
MARK KURLANSKY
ruci. Ispod nje nalazila se snimkajužnovijetnamskog vojnika, bolna izraza
lica. U naručju je nosio dijete koje su ubili pripadnici Vijetkonga. Na
dvanaestoj stranici bilo je još fotografija - tri snimke pod naslovima
»Zatvorenik«, »Smaknuće« i »Smrt«, a bila je riječ o ciklusu Adamsovih
snimaka smaknuća. Te su snimke osvojile više od deset nagrada za novinsku
fotografiju, a i tada i danas ubrajaju se među najpoznatije i najdojmljivije
prikaze rata.
Svijet je sve više doznavao kako taj rat doista izgleda, s više pojedinosti nego
ikada u povijesti ratovanja. Kasnije, tokom te iste godine, John Way-ne
promovirao je film o Vijetnamu, Zelene beretke, u kojem je sam igrao glavnu
ulogu i obavio zadaću koredatelja. Renata Adler, koja se na njega osvrnula u
The New York Timesu, film je proglasila »glupim«, »lažnim« i »neizrecivo
lošim«73. Richard Schickel, koji je pisao za časopis Life složio se sa svim
ocjenama, ali je još dodao: »Rat u tom filmu ni najmanje ne nalikuje na
stvarno stanje u Vijetnamu koje smo svi, i jastrebovi i golubovi, doživjeli
zahvaljujući masovnim medijima«74. Ni John Wayne ni drugi američki
filmaši dotada se nisu morali nositi s takvim napadima. Sve dotada, većina
ratnih filmova nije vjerno prenosila stvarnost, no sada je, iako se rat vodio u
udaljenoj zemlji, javnost znala mnogo više, jer je vidjela pravi rat.
Tisuću devetsto šezdeset i osme godine hollywoodskim je filmašima prvi put
omogućeno neograničeno prikazivanje nasilja. Cenzorske odredbe zamijenio
je sustav ocjenjivanja i dodjeljivanja dobnih kategorija, kako bi hollywoodski
ratovi mogli izgledati jednako stravično kao i stvarni rat prikazivan na
televizijskim mrežama, iako prvi filmovi koji su se poslužili novodopuštenim
nasiljem, poput policijskog trilera Bullitt iz 1968. i vesterna iz 1969. godine
pod naslovom Divlja horda, nisu bili ratni filmovi.
Druga poteškoća u vezi s ratnim filmovima krila se u činjenici da je javnost
iz dana u dan u medijima dolazila do boljih priča o ratu nego u
hollywoodskim filmovima prepunima klišeja. Brooklvnski slatkorječivac i
suzdržani prizori uz pitanje »Što ćete raditi nakon rata?« nikako se nisu
mogli mjeriti sa stvarnim pričama, npr. o marincu Jonathanu Spiceru,
duhovitom i nekonvencionalnom sinu metodističkog svećenika iz Miamija.
73 Ibid., 20. lipnja 1968.
74 Časopis Life, 7'. srpnja 1968.
64
Spicer je odbio sudjelovanje u borbama, pa su ga dodijelili medicinskom
osoblju. Prijezir njegovih kolega marinaca ubrzo se stišao jer se činilo da je
Spicer doista neustrašiv, budući daje izvlačio marince iz vatre, štiteći ih
vlastitim tijelom. Jednog dana u ožujku, u Khe Sanhu, granatiranje je počelo
u trenutku kad su pripadnici saniteta pokušali evakuirati ranjenike, a
Spiceru su nadređeni naredili da se povuče u bunker. Kad su se ma-rinci
našli zatočeni u Khe Sanhu, kad god bi pokušali evakuirati ranjenike,
Vijetkong ih je počeo zasipati granatama. Spicer je uvidio da marinci imaju
problema s ukrcavanjem ranjenika, pa je potrčao u potrazi za pomoći i tada
gaje zahvatila eksplozija granate. U poljskoj bolnici koja se nalazila samo
nekoliko metara dalje Spicera su proglasili mrtvim. Takve poljske jedinice
nisu osposobljene za veće kirurške zahvate i u uobičajenim okolnostima
samo zašiju pacijenta i upute ga u pravu bolnicu. No dežurnom liječniku
učinilo se da bi mogao spasiti Spicera, pa mu je otvorio prsni koš i počeo
masirati srce koje je prestalo kucati. Rupu je zatvarao prstom sve dok je nije
uspio zašiti, i tako je mladića vratio u život75. To, međutim, ipak nije bila
hollywoodska priča, pa je tri dana kasnije devetnaestogodišnji vojnik Spicer,
prebačen u bolnicu u Japanu, podlegao zadobivenim ranama.
Sad kad su ljudi mogli pratiti rat na televiziji, mnogima se to što su vidjeli
nije nimalo svidjelo. Prosvjedi protiv rata u Vijetnamu, u kojima su
sudjelovale stotine tisuća ljudi, postali su uobičajenom pojavom širom
svijeta. Od 11. do 15. veljače studenti s Harvarda, Radcliffea i sveučilišta
Boston održali su četverodnevni štrajk glađu u znak prosvjeda protiv rata.
Četrnaestog veljače, deset tisuća prosvjednika, barem prema izvještajima
francuske policije, odnosno stotinu tisuća ljudi, prema podacima koje su
osigurali organizatori, prošlo je kroz Pariz unatoč pljusku, mašući sjever-
novijetnamskim zastavama i izvikujući: »Vijetnam Vijetnamcima«,
»Amerikanci, idite kući« i »Johnson - ubojica«. Četiri dana kasnije, studenti u
Zapadnom Berlinu bili su uspješniji u oponašanju američkih antiratnih
prosvjeda, kad je, prema procjenama, deset tisuća Zapadnih Nijemaca i
studenata iz svih dijelova Zapadne Europe izvikivalo: »Ho, Ho,
75 The New York Times, 12. ožujka 1968.
65
MARK KURLANSKY
Američki antiratni plakat prikazuje spaljivanje mobilizadjskog poziva
(Imperial War Museum, London, oznaka negativa plakata: LDP 449)
Ho-Ši-Min« - što je podsjećalo na američke parole: »Ho, Ho, Ho--Ši-Min, NLF
pobijedit će«*. Ho-Ši-Min je svoj pokret prozvao Nacionalnom oslobodilačkom
frontom (NLF). Vođa njemačkih studenata Rudi Dutschke izjavio je: »Recite
Amerikancima da će kucnuti dan i sat kad ćemo vas protjerati, osim ako
sami ne svrgnete imperijalizam«. Prosvjed-nici su pozivali američke vojnike
da dezertiraju, što su već i činili, tražeći politički azil u Švedskoj, Francuskoj
i Kanadi. U veljači je Antimobilizacij-ski program iz Toronta u Sjedinjene
Države poštom poslao pet tisuća primjeraka knjižice na 132 stranice u
mekom uvezu pod naslovom Priručnik za useljenike u Kanadu u
mobilizacijskoj dobi, koju su u podrumu kuće s osam soba otisnuli bjegunci
od američke mobilizacije koji su se doselili u Kanadu. Osim pravnih
informacija, u njoj su se nalazili i podaci
Slogan se na engl. jeziku rimuje: »Ho, Ho, Ho Chi Minh! NLF is gonna win!«
(nap. prev.).
66
o toj zemlji, ajedno poglavlje nosilo je naslov »Da, Johne, postoji i zemlja koja
se zove Kanada«. U ožujku je čak i razmjerno umjeren studentski pokret u
Ciudad de Mexicu održao prosvjedni skup usmjeren protiv rata u Vijetnamu.
Mobilizacijska služba kanila je pozivati 40.000 mladića mjesečno, no brojka
je na koncu dosegnula 48.000. Johnsonova vlada ukinula je studentsku
odgodu zbog poslijediplomskog studija, i objavila da će tijekom fiskalne
godine, koja će početi u srpnju, mobilizirati 150.000 postdiplo-manata. Bio
je to težak udarac, ne samo mladićima koji su planirali pohađati
poslijediplomski studij, među kojima je bio i Bili Clinton, student završne
godine međunarodnih odnosa na sveučilištu Georgetown, koji je dobio
Rhodesovu stipendiju za poslijediplomski studij na Oxfor-du, nego i
američkim poslijediplomskim ustanovama, koje su tvrdile da će ostati bez
200.000 novih i studenata prve godine. Predsjednik jednog sveučilišta,
nevjerojatno nesputan u odnosu na današnje stege političke korektnosti,
potužio se da će na poslijediplomske studije sada ići tek »bogalji, slijepci i
žene«76.
Na Pravnome fakultetu Sveučilišta Harvard, Alan Dershowitz počeo je nuditi
kolegij s temom pravnih mogućnosti za otpor ratu. Pet stotina profesora
prava potpisalo je peticiju kojom se pravnu struku pozivalo da se aktivno
suprotstavi ratnoj politici Johnsonove vlade. Uz 5.000 marinaca okruženih u
Khe Sanhu s 20.000 neprijateljskih vojnika, a koje je bilo lako zamijeniti te
dovesti nove snage sa sjevera, sedmodnevno razdoblje koje je završilo 18.
veljače donijelo je novi rekord u broju tjednih žrtava: poginula su 543
američka vojnika77. Sedamnaestog veljače poručnik Ri-chard W. Pershing,
unuk zapovjednika američkih snaga u Prvom svjetskom ratu, zaručen,
pripadnik 101. zračne divizije, poginuo je pod neprijateljskom vatrom tražeći
ostatke prijateljeva tijela.
Predsjednik Johnson toliko je potonuo u ispitivanjima javnog mišljenja da
gaje po javnoj potpori dostigao čak i Richard Nbcon, vječiti gubitnik
Republikanske stranke. Suparnik iz redova demokrata kojeg se Nixon
najviše pribojavao, newyorški senator Robert Kennedv, koji je i dalje tvrdio
daje demokrat odanjohnsonu, održao je 8. veljače u Chicagu go-
76 Ibid., 17. veljače 1968.
77 The New York Times, 23. veljače 1968.
67
MARK KURLANSKY
vor u kojem je ustvrdio da Amerika ne može dobiti Vijetnamski rat. »Prije
svega moramo se osloboditi iluzije da događaji u posljednja dva tjedna čine
neku vrst pobjede«, rekao jfe Kennedv. »Jer nije tako. Govori se da Vi-jetkong
možda neće uspjeti zadržati gradove. To je vjerojatno točno. No unatoč svim
našim izvještajima o napretku, snazi vladinih snaga i slabostima suprotne
strane, neprijatelj je pokazao da pola milijuna američkih vojnika, uz pomoć
700.000 vijetnamskih saveznika, uz potpunu dominaciju u zraku, potpunu
dominaciju na moru, uz silne mogućnosti i sredstva, kao i najsuvremenije
naoružanje, ne može osigurati nijedan jedini grad od napada neprijatelja koji
ukupno ima oko 250.000 boraca.«
Kako se ofenziva Tet nastavljala, neizbježno se počelo postavljati pitanje:
Zašto su Amerikanci bili toliko zatečeni? Dvadeset i pet dana prije Teta
veleposlanstvo je presrelo poruku o napadima na južne gradove, među njima
i na Saigon, ali nije reagirala. Tajni napad u vrijeme Teta čak i nije bio
osobita novost. Godine 1789., kad je izbila Francuska revolucija i kad je
George Washington prisegnuo kao američki predsjednik, vijetnamski car
Quang Trung iznenadio je Kineze skrivajući se iza proslave Teta da bi
neopaženo poveo pohod na Hanoi. Brojčano nije bio toliko inferioran kao
Vijetkong, pa je napao sa stotinu tisuća ljudi i nekoliko stotina slonova,
izazvavši privremeno povlačenje Kineza. Zar Westmoreland nije znao za tu
itekako poznatu priču o ofenzivi Tet koju je poveo Quang Trung? Maleni kip,
prikaz upravo tog cara, dar koji je dobio od prijatelja Vijet-namca, stajao je u
uredu generala VVestmorelanda. Vijetkongje 1960. godine ponovno
zahvaljujući faktoru iznenađenja, odnio pobjedu napavši uoči samog Teta.
Napadi za vrijeme blagdana u Vijetnamu su gotovo dio tradicije.
Sjevernovijetnamski general Vo Nguven Giap vojnu je karijeru započeo
upravo napadom kojim je na Badnjak 1944. godine posve zatekao
Francuze78.
Sad se taj isti general Giap našao na naslovnici časopisa Time. Unutra se na
više stranica u boji, stoje za Time šezdesetih godina bilo neuobičajeno,
nalazio čitav niz fotografija mrtvih američkih vojnika.
78 Oberdorfer: Tet!, str. 71.
68
»Što se to, dovraga, događa?«, upitao je Walter Cronkite s CBS-a, dok je,
pripremajući se za snimanje, čitao izvještaje iz Saigona. »Mislio sam da
pobjeđujemo.«
U godini u kojoj nije bilo ni neutralnosti, ni kompromisa, "VValter Cronkite i
dalje je bio posve udobno smješten točno u sredini. Bio je to sin zubara iz
Kansas Citvja, pripadnik srednje klase sa Srednjeg zapada, samouvjerenih,
ali nikad arogantnih stajališta. Nagađanja o Cronkiteovim političkim
stavovima postala su svojevrsnim oblikom popularne društvene igre. Većina
Amerikanaca Cronkitea nije doživljavala kao nametljivog sveznalicu, nego
kao nekoga tko igrom slučaja doista zna. Bio je toliko odlučno neutralan da
su gledatelji pomno motrili njegove geste i izraze lica, u nadi da će otkriti
tragove nekakvog stava ili mišljenja. Mnogi su demokrati, među kojima je bio
i John Kennedv, pretpostavljali daje republikanac, dok su ga republikanci
smatrali demokratom. Istraživanja javnog mnijenja pokazivala su da mu
Amerikanci vjeruju više nego ijednom političaru, novinaru ili televizijskoj
ličnosti. Nakon stoje vidio rezultate jedne takve ankete, John Bailev,
predsjednik Demokratskog nacionalnog odbora, rekao je: »Bojim se da to
znači da bi Cronkite, već i malom promjenom intonacije tog dubokog
baritona ili samo podizanjem tih svima poznatih čupavih obrva, vrlo lako
mogao utjecati na glasanje tisuća ljudi širom zemlje«79.
Cronkite je bio jedan od posljednjih televizijskih novinara koji su odbacivali
predodžbu da su i oni sami vijest. Cronkite je htio biti prijenosnik. Cijenio je
ukazano povjerenje i bio uvjeren da se ono temelji na njegovoj
istinoljubivosti. Uvijek je ustrajno tvrdio da Amerika ima povjerenje u CBS, a
ne samo u njega. Otkako se 1963. godine počeo emitirati, The CBS Evening
News with Walter Cronkite bio je najpopularnija televizijska emisija.
Razlika među naraštajima, nazvana »generacijskim jazom« nije samo dijelila
društvo, nego se očitovala i u novinarstvu. Publicist David Halber-stam,
nekadašnji izvjestitelj The New York Timesa iz Vijetnama, prisjećao se kako
su stariji novinari i urednici, ponikli iz Drugog svjetskog rata,
Ibid., str. 247.
69
MARK KURLANSKY
najčešće stajali na stranu vojske. »Smatrali su da nemamo nimalo
domoljublja i nisu vjerovali da generali mogu lagati.« Mlađi novinari, poput
Halberstama i Genea Robertsa, izazvali su pravu senzaciju, kako na planu
javnog mnijenja, tako i u novinarstvu, izvještavanjem o generalskim lažima.
»Pojavila se nova generacija«, rekao je Halberstam, »koja je pušila travu i
poznavala svu glazbu. Njih smo nazivali mozgovima.« A mozgovi ni u jednom
trenutku nisu vjerovali izjavama generala80.
Walter Cronkite pripadao je tom starom naraštaju iz Drugog svjetskog rata
koji je vjerovao generalima i koji se prometnuo u vrlo veliku prepreku kad je
Halberstam tek počeo izvještavati iz Vijetnama. Iako se to nije odražavalo u
pola sata večernjih vijesti, u Cronkiteu je sve više bujala sumnja da
američka vlada i vojska ne govore istinu. On nije vidio »svjetlo na kraju
tunela« koje je bez prestanka obećavao general Westmoreland.
Činilo se da će, želi li shvatiti što se događa u Vijetnamu, morati osobno otići
onamo i uvjeriti se. Taje odluka zabrinula američku vladu. Ona bi još nekako
mogla podnijeti privremeni gubitak vlastitog veleposlanstva, no Amerikanci
nikako ne bi mogli oprostiti gubitak Waltera Cronki-tea. Prvog čovjeka CBS
Newsa, Richarda Salama, mučili su slični strahovi. Novinari idu u borbu, ali
ne kad je riječ o pravom dragulju tvrtke.
»Rekao sam im«, prisjeća se Cronkite, »da moram ići, jer mi se činilo da nam
je potreban dokumentarac o Tetu. Primali smo dnevne izvještaje, ali u to
vrijeme nije nam bilo jasno u kojem se smjeru situacija razvija. Mogli bismo
izgubiti u ratu. Ako gubimo, moram biti ondje, to je bilo neminovno. Pokaže
li se ofenziva Tet na koncu uspješnom, to znači da ćemo bježati, do čega je
na koncu i došlo, bez obzira na Tet, no htio sam ondje pratiti sam sukob.«
Walter Cronkite sebe ni u jednom trenutku nije smatrao dijelom televizijske
povijesti ili nekakvim nacionalnim blagom, ničim od onoga što su u njemu
vidjeli drugi. Čitav život sebe je smatrao izvjestiteljem i uvijekje pazio da mu
ne promakne neka važna vijest. Dok je za United Press International
izvještavao iz Drugog svjetskog rata, bio je uz Saveznike u trenutku
iskrcavanja u Sjevernoj Africi, kad su prvi bombarderi krenuli nad
Njemačku, kad su se iskrcali u Normandiji, padobranima se spustili u Ni-
Razgovor s Davidom Halberstamom, svibanj 2003.
70
zozemsku, oslobodili iz obruča u Ardenima. Uvijekje htio biti na mjestu
događaja.
Salant je u prvi tren reagirao posve očekivano. Prema Cronlđteovu sjećanju,
rekao je: »Ako moraš biti ondje, ako izričito zahtijevaš da ideš onamo, neću te
sprečavati, ali smatram daje glupo izlagati se opasnosti u takvoj situaciji,
riskirati život našeg voditelja i urednika vijesti, tako da o tome još moram
promisliti«. Cronkitea su iznenadile njegove sljedeće riječi. »Ali ako već ideš«,
rekao je, »smatram da bi trebao snimiti dokumentarac o odlasku, o tome
zašto ideš, pa ćeš možda moći nešto reći i o tome u kojem bi se smjeru rat
trebao dalje razvijati.«
Među novinarima CBS-a Dick Salant bio je najpoznatiji po tome stoje
zabranjivao sve vrste izražavanja uredničkog ili osobnog stava u vijestima.
Cronkite je za Salanta rekao: »Kad bi u nečijem izvještaju prepoznao ijednu
jedinu riječ koja mu je 'mirisala' na mišljenje ili osobni stav, bio je odlučno
protiv toga - protiv čitavoga priloga. I to ne samo u mojem slučaju. Govorim o
svim vrstama takvog pristupa, bez obzira na autora.«
Stoga je Cronkite, kad mu je Salant spomenuo ideju o specijalnoj emisiji iz
Vijetnama, odgovorio: »Bio bi to osobni pristup«.
»No, da«, uzvratio je Salant, »nekako mi se čini da bi možda bilo vrijeme za
to. Stekao si ugled, a zahvaljujući tebi i nama, CBS je na glasu po otvorenom
i istinitom izvještavanju i centrističkom položaju. I sam si spominjao da nas
gaze s obiju strana, i sam si rekao da si dobivao podjednak broj pisama u
kojima se govori da smo prokleti konzervativci i onih u kojima piše da smo
prokleti liberali. Podupiremo rat. Protivimo se ratu. I sam si rekao da su
pisma po težini podjednaka. Smatramo da smo negdje u sredini. Ako, dakle,
imamo takav ugled, možda bi bilo korisno, ako nam ljudi toliko vjeruju, ako
toliko vjeruju tebi, da kažeš i što misliš. Reci im kako stvar izgleda, s lica
mjesta, reci im što misliš.«
»To su već krupne stvari«, rekao je Cronkite Salantu.
Cronkite je pretpostavljao da će se svo povjerenje koje je stekao umanjiti jer
se sprema prijeći liniju koju još nikada nije prešao. CBS se pribojavao i da bi
se rekordna gledanost njihovih vijesti mogla smanjiti kad se Walter iz sfinge
pretvori u autoritet koji iznosi sudove i komentare. No što su o tome više
razmišljali, to se Cronkiteu i Salantu81 više činilo da u
Waker Cronkite, u razgovoru u lipnju 2002.
71
MARK KURLANSKY
tom trenutku pomutnje javnost žudi za nedvosmislenim glasom koji će joj
objasniti što se događa i što bi se trebalo događati.
Stigavši u Vijetnam, Cronkite' nije mogao prikriti sreću, budući da se
ponovno našao u terenskoj izvjestiteljskoj odjeći, s kacigom na glavi,
optimistično pokazujući uzdignut palac, što se, s obzirom na okolnosti,
doimalo posve besmislenim. No, od samog početka, Cronkite i njegova ekipa
nailazili su na poteškoće. Bilo je teško pronaći i aerodrom za slijetanje. Kad
su 11. veljače napokon stigli u Saigon, našli su se usred borbene zone.
Westmoreland je Cronkiteu objasnio kolika je sreća stoje toliko slavan
novinar doputovao u trenutku ostvarenja velike pobjede, govoreći da su se
cijelo vrijeme zapravo nadali događaju kakav je bio Tet. No taj je dan zapravo
bio dvanaesti dan od početka ofenzive Tet, i premda su američke snage sve
više vraćale privremeno izgubljeni teritorij, u odupiranju napadu
Vijetkonga82 već je bilo poginulo 973 Amerikanaca. Iz tjedna u tjedan
obarali su se rekordi u broju američkih žrtava. Samo u jednom danu, 9.
veljače, u području Khe Sanha poginulo je pedeset i šest marina-ca.
U Khe Sanhu, gdje su se američki marinci bili ukopali blizu granice Sjevera
ijuga, stanje se pogoršavalo, a i Hanoi i francuski mediji situaciju su počeli
uspoređivati s Dien Bien Phuom, gdje su Vijetnamci 1954. godine pregazili
okruženu francusku vojnu bazu. U toj usporedbi francuski su mediji zlurado
uživali, gotovo koliko i sjevemovijetnamski.
U Washingtonu se već toliko naširoko nagađalo o mogućnosti da bi se
Sjedinjene Države mogle poslužiti nuklearnim oružjem, radije nego da izgube
Khe Sanh i pet tisuća marinaca, da je jedan novinar upitao generala Earlea
G. "VVheelera, zapovjednika Udruženog stožera američkih oružanih snaga,
razmatraju li mogućnost korištenja nuklearnog oružja u Vijetnamu.
Generalove riječi nisu nikoga umirile: »Ne bih rekao da će nuklearno oružje
biti nužno za obranu Khe Sanha«. Novinar u svojem uopćenom pitanju
uopće nije spomenuo Khe Sanh.
Postojala je lista čekanja s imenima novinara koji su htjeli provesti jedan
dan u Khe Sanhu, no Walter Cronkite neće se naći na tom popisu. Čitava
The Nevv York Times, 12. veljače 1968.
72
se stvar smatrala odviše opasnom. Američka vojska nikako nije htjela
izgubiti \Valtera Cronkitea. Umjesto toga, odveli su ga u Hue, gdje je
topništvo raskošnu arhitekturu nekadašnje kolonijalne prijestolnice
pretvaralo u hrpu ruševina. Amerikanci su ponovno stekli nadzor nad Hue-
om, rečeno je Cronkiteu, no kad je došao onamo, marinci su se još borili za
grad. Šesnaestog veljače američki marinci iz 1. bojne 5. pukovnije zauzeli su
dvije stotine metara grada, po cijenu jedanaest mrtvih marinaca i još
četrdeset i pet ranjenika83. Upravo su se u Hueu Amerikanci upoznali s
kratkim, laganim oružjem sovjetske proizvodnje, kalašnjikovim, poznatim i
pod nazivom AK-47, jednako djelotvornim i pri preciznom ciljanju
pojedinačnim hicima i pri zasipanju nizovima od deset metaka u sekundi. Ta
strojnica postat će simbolom ratovanja na Bliskom istoku, u Srednjoj
Americi i u Africi.
Iskusnog ratnog izvjestitelja Cronkitea najviše je uznemiravalo što su mu
vojnici na terenu i niži časnici davali posve drukčije prikaze događaja od
službenih verzija koje je dobivao od njihovih zapovjednika u Saigonu. Slično
iskustvo doživjeli su mnogi koji su izvještavali iz Vijetnama. »U vezi s ratom
bilo je toliko očitih neistina«, rekao je Gene Roberts. »To je nadilazilo ono što
danas nazivamo friziranjem, uljepšavanjem ili spinom. Jednostavno su nam
servirali laži. Časnici u Saigonu i vojnici na terenu davali su nam posve
oprečne informacije. Zbog toga je došlo do potpunog razmimoilaženja
novinara i američke vlade.«
Izvještaj iz Vijetnama Wa\tera Cronkitea emitiranje 27. veljače u 22.00 po
vremenu na Istočnoj obali. Cronkiteovi poklonici, a činilo se da su se u toj
skupini nalazili gotovo svi, bili su oduševljeni što vide Waltera u Vijetnamu,
što je u neposrednoj potrazi za informacijama, što je ondje kamo, po
najdubljem vlastitom uvjerenju, oduvijek i pripada. A onda se, nakon
posljednje stanke za reklame, vratio onamo kamo je pripadao po mišljenju
CBS-a, za stolom u studiju, u odijelu. Pogledao je u kameru toliko otvoreno i
iskreno, toliko intimno i bez trunke prenemaganja, daje devet milijuna
gledatelja već zamalo povjeravalo da se izravno obraća svakome od njih
ponaosob. Dojmu iskrenosti pripomoglo je i to stoje ustrajno tražio da sam
napiše cijeli tekst:
Ibid., 16. veljače 1968.
73
MARK KURLANSKY
1968:. Godina koja je uzdrmala svijet
Reći da smo danas bliži pobjedi znači vjerovati, unatoč dokazima,
optimistima koji su dosada već griješili. Reći da smo na rubu poraza znači
odati se nerazumnome pesimizmu. Ustvrditi da smo zaglibili u pat-poziciji
jedini je, kako se čini, realističan zaključak, koji, međutim, ne zadovoljava. U
slučaju da su, a izgledi za to gotovo su ravni nuli, vojni i politički analitičari
u pravu, tijekom sljedećih mjeseci moramo na kušnju dovesti nakane
neprijatelja, u slučaju da im je to doista posljednji pokušaj prije pregovora.
No vašem izvjestitelju sve je očitije da će jedini racionalni izlaz tada biti
pregovarati, ali ne u ulozi pobjednika, nego u ulozi časnih ljudi koji su
održali obećanje da će braniti demokraciju i pritom dali sve od sebe.
Pozdravlja vas Walter Cronkite. Laku noć.
Baš i nije bilo moguće ustvrditi daje riječ o radikalnome stavu. Većini vođa
antiratnog pokreta bila bi prihvatljiva tek pokoja premisa iz tog teksta. No u
vrijeme velike polarizacije, kad je svaki stav bio ili za rat ili protiv rata, riječi
Waltera Cronldtea govorile su protiv rata. On nije pripadao naraštaju
šezdesetih, nego naraštaju Drugog svjetskoga rata, a karijeru je izgradio na
ratu. Cronkite je smatrao daje podupiranje demokratskog sustava u borbi
protiv komunizma toliko neupitna stvar da mu ni u jednom trenutku nije
sinulo da time što otvoreno zagovara Hladni rat, narušava vlastitu
neutralnost. A sad je rekao da bismo trebali napustiti Vijetnam. Dakako,
tada u tome više nipošto nije bio usamljen. Čak je i u uvodniku The Wall
Street Joumala stajalo: »Moguće je daje cjelokupan trud oko Vijetnama
osuđen na propast«.
Ipak, unatoč svim nedaćama, Johnson je na Cronkiteovu specijalnu emisiju
reagirao kao da tek sada, prvi put, pred sobom ima pravi veliki problem.
Postoje dvije verzije Johnsonove reakcije. Prema jednom je izvoru rekao: »Ako
sam izgubio Cronkitea, znači da sam izgubio i većinu Amerike«. Prema
drugom je izvoru predsjednik zapravo rekao: »Ako sam izgubio Cronkitea,
znači da sam izgubio rat«.
Emisijaje navodno silno utjecala na predsjednika. Cronkite je ustrajno tvrdio
da su njegovu ulogu nemjerljivo preuveličali. »Johnsonu nikad nisam
postavio pitanje o tome, iako smo bili u poprilično prijateljskim odnosima.
No nema sumnje daje to bila još jedna kap, možda ništa više od toga, no
čaša je već ionako bila prepuna.«
Hue, nekadašnja vijetnamska prijestolnica, nakon što se za ameriđiih
bombardiranja pretvorila u ruševine, veljača 1968. (Snimka: Mare
Riboud/Magnum Photos)
Ono što je također važno za povijest televizije, jest da se gledanost
Cronkiteove emisije nije smanjila, već je porasla, nakon stoje iznio osobni
stav. Nakon toga, tek su rijetki televizijski i radijski čelnici i zvijezde
razmišljali o pitanjima s kojima su se borili on i Salant kad je trebalo pribjeći
malo osobnijem i izravnijem stavu. Štoviše, od 1968. godine bilježimo izrazit
porast slučajeva iznošenja političkih stavova od strane medijskih zabavljača,
radijskih DJ-a i voditelja emisija. Odjednom se od sviju koji bi se našli u
radijskoj ili televizijskoj emisiji, bez obzira na kvalifikacije i zasluge, tražilo
da iznesu stavove o problemima u rasponu od rata u Vijetnamu do nedaća
velegradskih geta. U sklopu drugog novog trenda, političke ličnosti počele su
se pojavljivati u zabavnim emisijama na televiziji, napose u emisiji The
Tonight Shovv Johnnvja Carsona, ali i u emisijama kao što su Rowan &
Martin's Laugh-In i The Smothers Brothers Comedy Hour. Neke je uzrujavalo
sve izraženije sljubljivanje vijesti i zabave. Jack Gould napisao je u The New
York Timesu: »Samo je pitanje vremena kad će Chet Huntlev i David Brinklev
navući zgodne trikoe za večernji
74
75
MARK KURLANSKY
pas de deux, dok će Clive Barnes« ~ u to vrijeme Timesov kazališni kritičar -
»pisati osvrt o stranačkim predizborima u New Hampshireu«.
Nekoliko desetljeća nakon specijalne emisije o ofenzivi Tet, Cronkite je rekao:
»Na nju sam se odlučio jer sam smatrao da mije to u tom trenutku
novinarska dužnost. S našeje strane to bilo egoistično... biloje to egoistično s
moje strane, kao i sa strane CBS-a koji mije sve dopustio.«84 Kad će se
ponovno dogoditi da se medijska zvijezda podvrgne takvoj samokritici?
Walter Cronkite, u razgovoru u lipnju 2002.
76
4. POGLAVLJE
ŠAPUTANJE U POLJSKO UHO
Želim vladati kao što i Ti si vladao - uvijek tako tajnovito.
- Adam MiCK!E\vicz: Dušnidan, 1832.
Komunikacija suprotstavi]enih strana, koja obilježava poslovni i politički stil,
jedan je od mnogobrojnih načina na koje diskurs i komunikacija postaju
imuni od izražavanja prosvjeda i odbijanja.
- Herbert Marcuse: Čovjek jedne dimenzije, 1964.
Nitko se nije više iznenadio otkrivši studentski pokret u »najsretnijoj vojarni
sovjetskog logora« od samih studenata. Priča o sretnoj vojarni dio je
perverznog poljskog humora. Stvar nije bila u tome da su Poljaci bili sretni,
nego da su od Sovjeta uspjeli izvući i osigurati određena prava, poput
slobode putovanja, koja su građanima ostalih istočnoeuropskih zemalja bila
uskraćena. Nema sumnje da su bili sretniji od građana Čeho-slovačke pod
vlašću Antonina Novotnyja. Poljska vlada bila je čak spremna prodati pet
američkih dolara u konvertibilnoj valuti Poljaku koji je poželio otići u
inozemstvo.
Godine 1968. vjera u urušavanje sovjetskog bloka već je bila raširena među
akademskim krugovima na Zapadu. U ljeto 1964., skupina stručnjaka za
gospodarstvo i biznis ponudila je niz seminara u Moskvi, Poljskoj,
Čehoslovačkoj i Jugoslaviji s temom raspada sovjetskog bloka. Clark Kerr,
predsjednik Sveučilišta Califomia u Berkelevju, sudjelovao je na tim
predavanjima, predviđajući nedaće u komunističkome svijetu, ali uopće ne
sluteći da bi se ujesen mogao vratiti na svoje sveučilište i ondje suočiti s
prvom većom studentskom pobunom na Zapadu.
Mnogi su smatrali da je istočnome bloku sad kucnuo čas. Kad je u
Čehoslovačkoj na vlast došao Dubček, a Brežnjev odmah odjurio u Prag,
77
MARK KURLANSKY
iskusni analitičari sovjetskih prilika odmah su se prisjetili 1956. godine, kad
je Nikita Hruščov odjurio u Varšavu, suočavajući se s nekoć osramoćenim
Wladystavom Gomuikom, koji je upravo vodio kampanju političkog povratka
i stjecao popularnost u širokim narodnim masama. Unatoč Hruščovljevoj
intervenciji, Gomulka je došao na vlast, a taj simbol poljskog neposluha i
prkosa poslužio je kao dovoljan poticaj Mađarima da ustanu protiv Moskve.
Je li Brežnjevljevo neuspješno putovanje u Prag uvod u ustanke unutar
sovjetskog bloka?
Moskva se najviše bojala upravo toga. Morali su se brinuti zbog Rumunjske
u kojoj se počeo buditi pobunjenički duh, kao i zbog Titove Jugoslavije.
Glavobolje im je zadavala caki Castrova Kuba. Usred sovjetskih poteškoća u
odnosima s Rumunjskom, Kuba je bojkotirala skup svjetskih komunističkih
partija koji se u veljači održao u Budimpešti, a sve to zbilo se usred čistki
antisovjetskih elemenata koje su Sovjeti proveli unutar vlastite vlade. U
siječnju je Komunistička partija Kube »otkrila« prosovjetsku »mikrofrakciju«
u svojim redovima, te devetoricu prosovjetski nastrojenih kubanskih
dužnosnika osudila na petnaest godina zatvora. Njih osmorica dobili su
dvanaestogodišnje zatvorske kazne, a još dvadeset i šest osoba kazne u
trajanju od dvije do devet godina.
Iako su Poljaci u Istočnoj Europi bili na glasu po buntovnosti, Poljska nije

bila visoko na sve opsežnijem moskovskom popisu prioriteta i briga u 1968.
godini. Premda je u dobi od šezdeset i tri godine nadživio Hruš-čova,
Gomulka je ostao bez dijela popularnosti. Jasno je uviđao da mora pronaći
ravnotežu između poljskog nacionalizma i odnosa s Moskvom, te izbjeći
debakl kakavje Mađarska doživjela 1956. godine. No sovjetska invazija na
Mađarsku i osude koje su taj događaj popratile sa svih strana svijeta
Sovjetima su 1956. također teško pali. Gomutki je bilo jasno da Kremlj ima
određene slabosti, te da ima izgleda za određene ustupke. Sovjetsko je
gospodarstvo propadalo, a Sovjeti si nisu mogli priuštiti neprijateljsko
raspoloženje kakvo se na Zapadu pojavilo nakon što su 1956. pregazili
Mađarsku. Kako je Moskva oklijevala, činilo se da je pogodan trenutak za
ispitivanje granica njihove strpljivosti. Nije se točno znalo koje su to granice,
ali svi vođe bloka, a među njima i Dubček, uviđali su da Kremlj nikada neće
prihvatiti najmanje dvije stvari: povlačenje iz vojnog saveza pod nazivom
Varšavski pakt i izazove moskovskom monopolu na moć.
78
Wladyslav Gomulka bio je enigma na kakvoj su agenti CIA-e i KGB-a bez
poteškoća mogli zaraditi plaću. Bio je antinacionalist s tračkom poljskog
nacionalizma, čovjek koji se ranije već bunio protiv Moskve, ali je kao vođa
ipak željno nastojao izgraditi dobre odnose sa Sovjetima, navodni antisemit u
braku sa Židovkom. Poljaci su u šali govorili da bi brak s tom ženom svakoga
natjerao na antisemitizam. Marian Turski, koji je za poljski tjednik Polityka
izvještavao u Gomutkino doba, rekao je: »U određenome smislu imao je
dodirnih točaka s de Gaulleom... bio je to vrlo sebičan čovjek, velikog,
bezgraničnog ega«85.
Gomulka je istovremeno žonglirao s najmanje tri problema, a svaki od njih
povlačio gaje u svome smjeru: s unutarnjim nezadovoljstvom, dijelom, ali ne
i u cijelosti, zbog gospodarskih neuspjeha, s paranoičnim reakcijama
Moskve, te s unutarnjom borbom za prevlast s ambicioznim generalom koji
je godinama pokušavao svrgnuti Gomutku. Prema Janu Nowaku, koji je u to
vrijeme vodio poljski odjel Radija Slobodna Europa, ministar unutarnjih
poslova Mieczyslaw Moczar počeo je planirati Go-mulkino svrgavanje još
1959. godine.
Moczar nije čitao ni Marxa ni Lenjina, kao ni mnogo drugih knjiga. Iako
neobrazovan i neprofinjen, shvaćao je što su moć i vlast, te je »sretnu
vojarnu« htio pretvoriti u policijsku državu i naći se na njezinu čelu.
Pripadao je skupini ekstremnih poljskih nacionalista, poznatih kao partizani,
a koji su se iz Poljske zajedno borili protiv nacista. Partizani su bili ogorčeni
protivnici tzv. Moskovske frakcije koja je podupirala Gomulku, oni koji su se
protiv Nijemaca borili pobjegavši u Rusiju, gdje su se priključili sovjetskim
snagama. Židovi, koji su bili prisiljeni pobjeći iz Poljske, pristupili su
Moskovskoj frakciji, a ne partizanima. Ne bi li sebe i partizane lakše doveo
na vlast, Moczar se poslužio čestim potezom u poljskoj povijesti: zaigrao je
na kartu židovstva.
U 18. stoljeću Poljska je bila domovina najveće koncentracije europskih
Židova otkako su ih 1492. godine izgnali iz Španjolske. No Poljaci su sve više
pokazivali antisemitizam, a u Drugom svjetskom ratu mnogi su od njih, iako
su se opirali njemačkoj okupaciji, sudjelovali u ubijanju 3 milijuna od
ukupno 3,3 milijuna Židova koji su tada živjeli u Poljskoj. Nakon rata,
preživjele Židove očekivali su novi masakri i pogromi koje su
Marian Turski, u razgovoru u srpnju 1992.
79
MARK KURLANSKY
provodili Poljaci. Socijalizam nije dokinuo antisemitizam, kao što je bio
obećao, a Židovi su, reagirajući na povremena izbijanja takvog raspoloženja,
u valovima napuštali Poljsku. Poljska je vlada poticala Zidove na iseljavanje
u Izrael, nudeći im putovnice i besplatan prijevoz do Beča. Kako pametni
Židov razgovara s glupim Židovom?, glasio je početak popularnog židovskog
vica u Poljskoj. Odgovor: telefonom iz Beča.
Sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća u Poljskoj je preostalo tek tridesetak
tisuća Židova, a većina njih više se identificirala s komunizmom nego s
judaizmom. Unatoč učestaloj pojavi znakova mržnje među Poljacima, osjećali
su se neobično ugodno, uvjereni da im komunizam pruža jedinu nadu u
stvaranje pravednog društva i okončanje antisemitizma. Štoviše, zahvaljujući
komunizmu, i judaizam i antisemitizam posve će zastarjeti. Baš poput
judaizma, antisemitizam je u Poljskoj stvar prošlosti.
Moczar je 1967. godine otkrio da su se u Gomutkinu vladu infiltrirali Židovi.
Među Moskovljanima koji su podupirali Gomuiku bilo je mnogo Židova, a
mnogi među njima zauzeli su visoke položaje u njegovoj vladi.
Poljski su antisemiti bez ikakvih dokaza prihvaćali činjenicu da su Židovi
stranci, da nisu odani Poljskoj, te da rade za strane vlade. U Poljskoj,
poljskog Židova uvijek nazivaju Židovom. Poljak je po definiciji kršćanin.
Židove se često optuživalo za suradnju sa Sovjetima protiv poljskih interesa,
ili za suradnju s Izraelcima protiv sovjetskih interesa. Moczar je sad ustvrdio
da su krivi po oba pitanja.
Sve je to doseglo vrhunac 1967., kad su Izraelci u spektakularnom
Šestodnevnom ratu porazili Arape. Poljaci su čestitali Izraelu. Gomutkaje
primio prijepise telefonskih razgovora u kojima su visoki poljski dužnosnici
židovskog podrijetla čestitali izraelskome veleposlanstvu. Dakako, prijepise je
pripremila Moczarova frakcija, a takvih razgovora u stvarnosti nije bilo. No
Gomutka nije baš mogao samo tako prijeći preko optužbe.
Izraelsko veleposlanstvo primalo je cvijeće i čestitke iz čitave Poljske, iako ne
i od vladinih dužnosnika. Osim toga, nisu sve čestitke dolazile od Židova.
Poljaci su se pitali: nisu li izraelski borci zapravo Poljaci - isti oni koji su iz
Poljske pobjegli preko Beča? Židov iz Poljske odjednom je postao Poljakom.
Nisu li izraelske obrambene snage, pod nazivom Haga-nah, utemeljili
Poljaci? A zapravo ih je utemeljio Židov iz Odese, Vladimir Jabotinskv, no
mnogi izraelski borci bili su poljskog podrijetla. Nije li jojne, antisemitska
stereotipna predodžba o židovskome kukavici, krenuo u
80
rat? Jojne poszedl na wojne -jojne je otišao u rat - na poljskome se čak i
rimovalo. Ajojne je čak i izvojevao pobjedu, u samo šest dana porazivši
jedinice koje su uvježbali Sovjeti. Bila je to fantastična šala, a svi - ne Židovi,
nego Poljaci - svi su se smijali malčice preglasno.
Gomutka nije bio osobit ljubitelj Rusa, ali je znao da nije pogodan trenutak
da im se smije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, doznalo se daje u vrijeme
Šestodnevnog rata Brežnjev u Sredozemlje poslao nuklearne podmornice.
Potom je izravnom linijom nazvao Johnsona i njih dvojica zajedničkim su
naporom spriječili Izraelce da uđu u Damask. Za to su se vrijeme Gomulka i
ostali istočnoeuropski vođe nalazili na sastancima s Brežnjevom86. Bilješke
Gomulkine tajnice otkrivaju da su novosti o arapskome porazu, korak po
korak, dopirale do Brežnjeva dok je bio na sastanku s Gomulkom i ostalim
vođama. Rusi su se osjećali ne samo poraženo, nego i poniženo. Gomutka se
u Varšavu vratio vidno uznemiren, govoreći kako se svijet sve više približava
ratu, a onda je primio izvještaje od Moczara, ministra unutarnjih poslova, i
prvog čovjeka tajne policije, u kojima je stajalo da su poljski Židovi na strani
Izraela. U izvještaju se nije spominjala činjenica da su na strani Izraela i
Poljaci koji nisu židovskog porijekla.
Osamnaestog lipnja 1967. godine, u govoru na sindikalnom kongresu,
Gomutka je spomenuo »petokolonaške« aktivnosti, a taj govor protumačen je
kao znak da može početi čistka Židova, odnosno »anticio-nistička kampanja«.
Izrazi petokolonaš, kao oznaka za izdajicu iz podzemlja, i cionist, tada su
postale gotovo sinonimima. Cioniste je trebalo iskorijeniti i ukloniti s visokih
dužnosti. Radničke milicije, uvijek spremne služiti vladi, počele su marljivo
prosvjedovati protiv cionista. No riječ syjoninci, koja znači »cionisti«, nije bila
osobito poznata u širokim masama, pa su neki radnici, kojima je rečeno da
trebaju prosvjedovati protiv syjoninaca, nosili natpise na kojima je stajalo:
»Syjonina do Syjamu« -»Cionisti, vratite se u Sijam«.
Dok je Gomutku s jedne strane pritiskao Moczar, a s druge Moskva, među
studentima se razvijao poljski disidentski pokret. Studenti su bili
Dariusz Stola, povjesničar pri institutu Studiow Politycznych, u razgovoru u
lipnju 2001.
81
MARK KURLANSKY
neočekivan izvor nezadovoljstva, budući daje bila riječ o povlaštenoj djeci iz
uzornih komunističkih obitelji. Iz ruševina društva koje se pretvorilo u
noćnu moru, njihovi su roditelji kroz komunizam izgradili društvo višeg
stupnja socijalne pravde i, za građane židovskog podrijetla, društvo koje ne
trpi rasizam.
Potkraj Drugog svjetskog rata, kad je Crvena armija počela ubrzano
protjerivati Nijemce na zapad, Poljska domovinska vojska ustala je protiv
Nijemaca u Varšavi u iščekivanju dolaska Sovjeta. No Sovjeti nisu došli, pa
su Nijemci tako uništili i Domovinsku vojsku i poljsku prijestolnicu. Sovjeti
su ustvrdili da ih je usporio njemački otpor, dok Poljaci kažu da su Nijemci
priželjkivali zgaženu i poniženu Poljsku. Prema sovjetskim izvorima, uništeno
je 80% Varšave. Prema poljskim povjesničarima, 95% grada bilo je u
ruševinama.
Kad je Crvena armija ušla u glavni grad, u Varšavi je još živjela tek desetina
stanovnika, samo 130.000 ljudi, šćućurenih na suprotnoj strani rijeke ili u
opasno nestabilnim ruševinama. Poljskim je komunistima gotovo najveći
prioritet bila obnova povijesnog središta Varšave, najvećeg kulturnog blaga
prijestolnice, s prelijepim starim zdanjima pastelnih boja, impozantnim
nacionalnim kazalištem u rimskome stilu, s visokim kolo-nadama i
ukrasima u bareljefu, te sveučilištem s parkovima i ogradama. Ondje, iza
crnih željeznih vrata, na zelenom sveučilišnome kompleksu, u obnovljenom
povijesnome središtu razorenoga grada, u miru su studirale kćeri i sinovi
komunista koji su izgradili novu Poljsku.
Sustav nije bio istinski demokratski. Nije bilo prave slobode govora. Bilo je to
pomalo kao u drami njemačkog dramatičara Petera Weissa iz 1964. godine
pod naslovom Jean-Paul Morat, njegov progon i umorstvo kako ga
predstavlja glumačka družina zavoda u Charentonu pod vodstvom gospodina
de Sadea, odnosno, pod naslovom pod kojim je predstava postala poznata
nakon britanske postave Petera Brooka i filma iz 1966. godine, Marat/Sade.
Taje predstava ne samo uvela modu dugačkih naslova, nego je bila ijedno od
kazališnih djela o kojima se sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća najviše
govorilo. Izražavajući stavove o slobodi mladih ljudi iz velikog dijela svijeta,
radnja komada Marat/Sade događa se dan uoči Dana Bastille 1808. godine.
Francuska revolucija dogodila se razmjerno nedavno i ljudi još nisu posve
slobodni. Na koncu, nakon pjesme »Petnaest veličanstvenih godina«, štićenici
pjevaju:
82
1968.: Godina koja je uzdrmah svijet
I ako većina ima malo
a šačica ima mnogo
Možete vidjeti koliko smo
približili se cilju.
Možemo govoriti što nas je volja
bez pristranosti i straha
a što ne smijemo reći
šapnut ćemo vam u uho.
Poljska komunistička mladost, koja se nije u svim prilikama posve slagala s
roditeljima, jasno je osjećala tu »neslobodu«, kako ju je nazvao još jedan
iznimno popularan njemački spisatelj sredine šezdesetih godina, filozof
Herbert Marcuse. Poljska i velik dio sovjetskog bloka bili su simbol
Marcuseove teorije prema kojoj izražavanje suprotnosti remeti diskurs.
Kritiziranje vlada ili »sistema« u Poljskoj zahtijevalo je sposobnost izricanja
suprotnosti obrnutim slijedom. Polityka, tjednik koji se smatralo liberalnim i
slobodoumnim, izvještavao je o Dubčeku i Čehoslovačkoj, iako uglavnom u
obliku kritika. Izvještavanje je često išlo obrnutim slijedom. Ako bi student
prosvjedovao, Polityka o tome nije izvijestila. No najčešće bi izvijestila ako se
student odrekao svog prosvjednog pisma, u pojedinim slučajevima čak i
pobrojala dio laži iz tog pisma, koje je student opovrgnuo. Iz toga je poljski
čitatelj mogao doznati za prosvjedno pismo, dijelom čak i za dio sadržaja.
Kad je Mieczyslaw Rakowski, urednik Polityke koji je nekoliko desetljeća
kasnije postao posljednjim prvim sekretarom vladajuće poljske Komunističke
partije, htio kritizirati vladu, napisao bi članak u kojem bi pohvalio vladu, a
zatim bi tjedan dana kasnije napisao članak u kojem bi kritizirao vlastiti
tekst. Tako bi vam zapravo »šaptao u uho«.
Poljska mladež sve je uspješnije izrastala u disidentski sloj, ovladavajući
novom tehnikom širenja informacija. Mladi bi stranim medijima dojavili sve
što su željeli priopćiti poljskoj javnosti. Omiljeni primatelji takvih informacija
bili su The Nevv York Times i Le Monde. No dobro su došli svi mediji, pod
uvjetom da su ih sljedeće jutro čitalijan Nowak i pripadnici njegova osoblja u
Beču, gdje je bilo sjedište poljskog odjela Radija Slobodna Europa. Poljska i
češka redakcija uglavnom su tijesno surađivale, tako da su se Poljaci mogli
informirati o događajima u Čehoslovačkoj,
83
MARK KURLANSKY
a Čehoslovaci o događajima u Poljskoj. Godine 1968. u objema se zemljama
znalo da u onoj drugoj postoji studentski pokret. Znalo se da studentski
pokret postoji i u Sjedinjenim Državama. Bez ikakvih poteškoća, čak i preko
poljskih medija, doznali su za Martina Luthera Kinga, prosvjede sjedenjem
na Jugu i američke studentske pokrete koji su prosvjedovali protiv rata u
Vijetnamu. Vodeći službeni poljski dnevni list, Trjbuna Ludu (»Narodni
tribun«) tijekom 1968. godine objavljivao je vrlo malo vijesti o Poljskoj, iako je
opširno izvještavao o ratu u Vijetnamu i Bliskom istoku, ponajviše o tome
kako je Izrael zauzeo veliko područje i kako ga ne kani vratiti. Opširno se
pisalo i o antiratnom pokretu i pokretima za građanska prava u Sjedinjenim
Državama. O prosvjedima sjedenjem i demonstracijama koji su postali
obilježjem američkih sveučilišta, također se pisalo u službenim
komunističkim medijima. No početkom 1968. tek su rijetki poljski studenti
razmišljali o primjeni takvih metoda u Poljskoj.
Sto je bilo najironičnije, strani mediji u sretnoj vojarni nisu bili zabranjeni.
Poljakje tako mogao otići u knjižnicu i pročitati Le Monde ili britanski The
Guardian. No ti su listovi bili dostupni tek onim malobrojnim ljudima koji su
znali francuski i engleski, a među njima je bio velik broj studenata. Ostali
Poljaci morali su čekati emisije radijske postaje Slobodna Europa.
Studenti, turisti, čak i poslovni ljudi koji su putovali u inozemstvo, svratili bi
u redakciju Radija Slobodna Europa i davali svježe informacije. No mnogi su
odbijali surađivati, jer je hladnoratovski naraštaj odrastao smatrajući
kapitaliste neprijateljem, uvježbavajući obranu za slučaj američkog
nuklearnog napada u malobrojnim i pretrpanim školama, za što se krivnja
svaljivala na visoku cijenu nuklearnih skloništa koje je morala imati svaka
škola.
Vodeći disident Jacek Kuroh rekao je: »Znao sam da Radio Slobodnu Europu
vodi CIA. Nisam bio sto posto siguran, no tako sam smatrao. Međutim, to
mije bilo jedino dostupno pomagalo. Bio bih se volio poslužiti neutralnijim
medijem, ali drugih izbora nije bilo.«87 No unatoč tome što je prema njima
imao negativan stav, pripadnici osoblja Radija Slobodna Europa divili su mu
se i vjerovali mu. Nowak je za Kuroha re-
Jacek Kurori, u razgovoru u lipnju 2001.
84
kao: »Riječ je o jednom od najplemenitijih ljudskih bića koje sam ikada
upoznao«88.
Alternativa radijskoj postaji Slobodna Europa bio je list Kultura, novine na
poljskome koje je uređivala skupina Poljaka koji su zajedno živjeli u Parizu.
Kultura je uspijevala u Poljsku plasirati pet tisuća primjeraka, a to je
najčešće bilo premalo i presporo.
Kuroh je izjavio: »Najviše od svega htio sam dostaviti informacije poljskome
narodu. Tko je premlaćen, tko je uhićen. Nalazio sam se u stjecištu svih
informacija i morao sam ih nekako distribuirati.« Rukom je pokazao prema
bijelome telefonu u svom malenom, mračnom stanu u Varšavi. »S ovog
telefona često sam se nekoliko puta na dan javljao Radiju Slobodna Europa i
davao im informacije, jer su ih oni odmah emitirali u Poljsku. Jednom sam
im pričao o sedmero ljudi u zatvoru, a dvojica političkih policajaca ušli su mi
u stan i rekli da moram poći s njima. 'Koga hapsite?', upitao sam.
'Vas, Jacek Kuroh'.«
Kuroh je bio na telefonskoj vezi sa Slobodnom Europom, a uhićenje je istog
trenutka snimljeno i emitirano.
Radio Slobodna Europa za Poljsku je emitirao program od 5 ujutro do
ponoći, sedam dana u tjednu. Spikeri su bili rođeni Poljaci. Bilo je tu i
glazbe, sporta, a vijesti su se emitirale svaki puni sat. Uredništvo je tvrdilo
da se pridržava odredaba o strogoj objektivnosti, bez uplitanja osobnih
stavova, iako mnogi u to nisu vjerovali. Većini ionako nije bilo stalo do
objektivnosti. Slušatelji su ionako pratili program u uvjerenju daje riječ o
zapadnjačkim stajalištima. No program je vrvio informacijama o Poljskoj koje
su potjecale iz same Poljske.
Poljska je vlada ometala emitiranje, no to je služilo tek kao pomoć pri
hvatanju signala. Ako bi Poljak uključio program te postaje i u pozadini čuo
dobro poznato brujanje, toje značilo daje emisija važna. No i dalje je bilo
moguće dešifrirati riječi. »Ometanje je bilo naš saveznik«, ustvrdio je Jan
Nowak. »Ljude je zanimalo što se to pokušava sakriti.«
Jednog dana 1964. godine, mladi Poljak prosječne visine, plavokos,
razmjerno tipična izgleda, svratio je u redakciju Radija Slobodna Europa u
Beču na povratku u Poljsku iz Pariza. Bilo mu je tek osamnaest godina i
Jan Nowak, u razgovoru u svibnju 2002.
85
MARK KURLANSKY
bio je mlad učenik dvojice starijih, već poznatih disidenata: Kurana i Ka-rola
Modzelewskog. Mladić je gorljivo pričao o viziji socijalizma koji bi bio ujedno i
demokratičan i human. Četiri godine kasnije, 1968., Alexan-der Dubček to
će nazvati »komunizmom s ljudskim licem«.
Nowak se ovako prisjeća tog mladića koji se zvao Adam Michnik: »Unatoč
dječačkom izgledu89, za svoje je godine bio intelektualno nevjerojatno zreo«.
Michnik se rodio 1946. godine, kao postholokaustovski Židov iz Lavova,
grada u današnjoj Ukrajini, koji je, međutim, u doba njegova rođenja još bio
u Poljskoj. Prije rata, dok je takav svijet još postojao, obitelj njegova oca
pripadala je krugu osiromašenih, tradicionalnih Židova iz štetla. Majka mu je
potekla iz asimilirane obitelji iz Krakova. I otac i majka bili su komunisti, a
oca su mu prije rata uhitili zbog partijske aktivnosti. No Adam je odrastao u
komunističkome svijetu u kojem su junaci, prema njegovim riječima, bili
Rosa Luxemburg i Lav Trocki, igrom slučaja oboje Židovi.
»Znam da sam Židovjedino po tome što me antisemiti nazivaju Židovom«90,
rekao je Michnik, a to znači da do 1968. godine i nije osobito razmišljao o
židovstvu.
Godine 1965. studirao je povijest na Varšavskom sveučilištu, kao jedan od
pedesetak mladih studenata koji su se okupili oko Kurana i Mod-zelewskog,
dvadesetsedmogodišnjeg novaka na Odsjeku za povijest i člana
Komunističke partije. Svi su bili komunisti. Michnik je za Kurona i
Modzelewskog rekao: »Bili su to junaci, pravi vođe«.
Jacek Kurori bio je, baš kao i Michnik, iz Lavova, ali se rodio prije rata.
Godine 1965. već muje bila trideset ijedna. Majka mu je diplomirala pravo, a
udala se kad je zatrudnjela. Često se ogorčeno tužila daje »stvorena za nešto
više i bolje«. Kurohov otac bio je inženjer strojarstva i jedan od vođa u
poljskoj Socijalističkoj stranci. No nikako nije volio Sovjete, a zbog kontakata
s njima sve: se više priklanjao antikomunističkim stavovima. Kad jejacek
1949. godine, u dobi od petnaest godina, odlučio pristupiti Komunističkoj
partiji, njegov se otac žestoko suprotstavio toj odluci.
Debatne skupine koje su vodili Kuron i Modzelewski potpomagala je vlada.
Komunističkoj mladeži pružala se prilika da se nađe s partijskim
89 ibid.
90 Adam Michnik, u razgovoru u lipnju 2001.
86
dužnosnicima i postavlja pitanja u malenoj skupini bliskih prijatelja. No
šezdesetih je godina ispitivanje bilo toliko žestoko da partijski dužnosnici
jednostavno nisu htjeli odgovarati. Reagirajući na jedan govor koji je
Modzelewski održao mlađim studentima, vlada je zabranila Savez
socijalističke omladine - ZMS - njegovu debatnu skupinu pri Varšavskom
sveučilištu. Kako muje bio onemogućen povratak na sveučilište, ZMS se
nastavio sastajati u stanovima članova, i to uz nazočnost čak po pedesetak
studenata.
Nakon mnogobrojnih dugotrajnih razgovora, Kuron i Modzelewski zaključili

su da Mane nije pisao o sustavu kakav je na snazi u Poljskoj. To nije
marksizam, nego se samo služi tim nazivom, služi se nebrojenim nazivima i
etiketama, samo da zbuni i zavede narod. Tako su 1965. godine odlučili
napisati i početi dijeliti fotokopije anonimnog otvorenog pisma koje vladajući
sustav naziva prijevarom bez pravde i slobode. Dvojica se mladića nisu
potpisala, jer nisu željela iskusiti poljske zatvore. No politička je policija
nekako doznala za njihove aktivnosti i upala u stan u kojem su fotokopirali
tekst. Policija je jednostavno zaplijenila original i upozorila ih da ih, u
slučaju da podijele ijednu kopiju, očekuje zatvorska kazna.
Da nije bilo daljnje odmazde, možda bi i poslušali upozorenje. No Kurohova
je supruga izgubila mjesto asistentice, a i Kuron i Modzelewski doživljavali
su stalna maltretiranja. Nakon nekoliko mjeseci zaključili su da nemaju
druge mogućnosti, te da prosvjede moraju prenijeti u javnost, pokrenuti
otvorenu raspravu i zbog toga završiti u zatvoru.
Kuron i Modzelewski potpisali su otvoreno pismo, a uz potpise naznačili da
za taj čin očekuju trogodišnju zatvorsku kaznu. »Bili smo u pravu«, prisjeća
se Kuron.
Podijelili su tek dvadeset primjeraka pisma, no jedan od njih došao je i
dojerzvja Giedrovca koji je u Parizu izdavao Kulturu i koji se pobrinuo za to
da se posredstvom njegova lista distribuira više od pet tisuća primjeraka
pisma. Pismo je prevedeno na češki, a potom i na većinu europskihje-zika.
Na španjolskome se čitalo na Kubi, a na kineskome u Narodnoj Republici
Kini. Čitali su ga i studenti u Parizu, Londonu i Berlinu.
Devetnaestogodišnji Adam Michnik prvi je put završio u zatvoru, zajedno sa
svojim samozatajnim junacima, Kuranom i Modzelewskim.
87
MARK KURLANSKY
U siječnju 1968. disidentskije pokret već bio glavna snaga među studentima
na Varšavskom sveučilištu. Ali, imao je malen utjecaj, jer se za njega nije čak
ni znalo izvan tog lijepog*kompleksa. Modzelewski je rekao da su
prezatvoreni i da moraju probiti kordon koji ih okružuje. Oduvijek je
upozoravao da će vlada, kad dođe do toga, napasti.
Prilika za proboj ukazala se zahvaljujući postavljanju predstave pod
naslovom Dz\ady (Dušni dan) pjesnika s početka 19. stoljeća, Adama
Mickievvicza, neosporno najcjenjenijeg pisca na poljskome jeziku. Mic-
kiewicz nije bio pretjerano plodan autor, no njegov nemjerljiv ugled u
najvećoj mjeri počiva na epskoj pjesmi o seoskome životu u Litvi pod
naslovom Gospodin Tadija, te na drami Dušni dan. Među prioritetima
obnove starog središta Varšave nakon rata našla se rekonstrukcija trga s
parkom uređenog 1898. godine povodom stote godišnjice Mickiewicze-va
rođenja. Visoko u središtu ružičnjaka i među tužnim vrbama izdiže se
pjesnikov brončani kip. Postaviti predstavu Dušni dan u Varšavi nije bilo
ništa kontroverznije nego postaviti Hamleta u Londonu ili Molierea u Pa-
rizu.
U doba komunističkog režima, baš kao i pod ranijim režimima, proučavanje
te drame bilo je sastavni dio školovanja svakog djeteta. Dušni dan, koji se na
engleski ponekad prevodi kao Večer predaka, počinje obrednim prizivanjem
dzu\dy, preminulih predaka. Junak drame, Gustav, umire u zatvoru i na
zemlju se vraća u liku revolucionara po imenu Kon-rad. Buntovna
antiautoritarna nota jasno se proteže kroz čitavu dramu, kao i poljska
nacionalistička poruka, budući da se velik dio predstave bavi borbom
poljskih političkih zatvorenika protiv ruskih ugnjetavača. No u njoj ima i
demona, anđela, a pojavljuje se ijedan svećenik. Riječ je o iznimno složenoj
predstavi, koju je teško postaviti, pa je stoga i velik izazov poljskim
redateljima.
Godine 1968. kazalište je proživljavalo zvjezdane redateljske trenutke, fazu
suprotstavljanja i izazivanja tradicije, dok su pozornice postale jednim od
važnih izvora osvrtanja na društvena događanja. U New Yorku su Julian
Beck i njegova supruga Judith Malina sa svojim The Living Theate-rom
pokušali srušiti posljednje prepreke tradicionalnog načina postavljanja
komada. U svojoj dnevnoj sobi na manhattanskom Upper West Sideu počeli
su režirati djela zahtjevnih modernista, među kojima su bili i Garcia Lorca,
Bertolt Brecht, Gertrude Stein i suvremeni newyorški spisatelj apsurdističke
tradicije i društveni kritičar Paul Goodman. Useljavali su se u kazališta i
skladišta, a ondje su umjesto prodaje ulaznica prikup-
ljali priloge i na koncu počeli putovati u Pariz, Berlin i Veneciju, živeći kao
amorfna komuna, u velikoj slavi i s vrlo malo novca. Julian je iz raznih
ostataka i smeća stvarao spektakularno originalnu scenografiju i povremeno
režirao, iako je u redateljskoj ulozi, a osobito kad je bila riječ o komadima u
stihu, češće bila Judith, kći njemačkog hasidskog rabina s glumačkim
ambicijama, kojaje priređivala čitanja njemačke klasične poezije. Sve
izraženijih političkih stavova, njih su se dvoje hvalili da su srušili barijeru
između politike i umjetnosti. Njihov je teatar 1968. godine bio snažna
antiratna sila, a izvedbe su najčešće završavale ne samo pljeskom, nego i
povicima »Prekinite rat!«, »Ispraznite zatvore!« i »Promijenite svijet!«. Predstave
su sve više ostvarivale kontakt s publikom. Glumci su gledateljima ponekad
posluživali hranu, a tijekom jedne je predstave stvorena i apstraktna slika
kojaje na dražbi prodana nekome iz kruga gledatelja. Teatar slučaja
određivao je granice bacanjem kocke. Komad The Brig Kennetha Browna, o
okrutnosti u zatvoru za marince, omogućio je glumcima da improviziraju u
vezi s načinima zlostavljanja zatvorenika.
Maštovit redateljski pristup Petera Brooka u predstavi Marat/Sade također
je utjecao na kazalište širom svijeta. U New Yorku je u siječnju počela igrati
predstava Toma Stopparda Rosenkrantz i Guildenstern su mrtvi, prikaz
Hamleta iz perspektive dvojice najmanje važnih likova te drame. Istodobno je
Joseph Papp postavio Hamleta u suvremeno okruženje, glavnu ulogu
dodijelivši Martinu Sheenu. Clive Barnes tim je povodom u The New York
Timesu napisao: »Besciljni Hamlet za malograđane koji traže potvrdu
mišljenja daje Bard beskoristan«. Richard Watts ml. predstavu je u The New
York Postu nazvao »suludom burleskom, povremeno satirično zabavnom, u
nekim drugim trenucima naoko besmislenom«. Sve to možda je bilo točno, no
Pappa su slavili i hvalili zbog odvažnosti u vrijeme kad se odvažnost cijenila i
štovala praktički više od svega. U travnju je njegova predstava Kosa:
američki rock-mjuzikl o plemenskoj ljubavi, koji se ponajviše bavio životom
hipija i praktički nije imao radnju, prebačen na Broadway, u režiji Toma
O'Horgana, koji je glumce naveo da prose među publikom i da posjetiteljima
dijele cvijeće. Bames je, u vrlo pozitivno i gorljivo intoniranom osvrtu,
upozorio publiku: »U jednom trenutku - u prizoru koji se kasnije s
naklonošću naziva 'naturističkim' - više muškaraca i žena (trebao sam
brojati) vide se posve nagi i to u cijelosti«91. U vezi s nagošću u Kosi list
Pariš Match istaknuo je kako je bilo i onih koji su pri-
The New York Times, 30. travnja 1968.
89
MARK KURLANSKY
govarali činjenici da se u Brookovoj predstavi u kadi vidi goli stražnji dio
Mara tova vrata92.
U Dubčekovoj su Čehoslovačkoj nekadašnji dramatičari iz ilegale, poput
Vaclava Havela i Pavela Kohouta, prerastali u međunarodne zvijezde,
udružujući češku kafkijansku tradiciju apsurdističke duhovitosti i opasan,
beckettovski spoj umjetnosti i politike. Omiljena meta bila je komunistička
birokracija. Pappovjavni teatar postavio je Havelov Memorandum s
Olvmpijom Dukakis u naslovnoj ulozi. U tom komadu službenici u uredima
muku muče s izmišljenim jezikom.
Stoga, uz avangardno kazalište koje je svugdje, a osobito u susjednoj
Čehoslovačkoj, doživljavalo procvat, nije bilo nimalo neobično što je Poljsko
nacionalno kazalište u postavljanju najvećeg poljskog klasika iskušalo nov
pristup. Samu dramu, čiji je politički, ali i vjerski aspekt duboko ukorijenjen
u slavenskome misticizmu, u predkomunističkoj se Poljskoj često
predstavljalo kao vjersko i mistično djelo. U vrijeme komunizma uglavnom
su ga smatrali političkim komadom. Umjesto da bira između političkog i
vjerskog pristupa, redatelj Kazimierz Dejmek poslužio se i jednim i drugim te
stvorio složenu predstavu duboko uronjenu u kršćanske obrede, no
istodobno blisko vezanu uz borbu Poljaka za slobodu. Gustava/Konrada
igrao je Gustaw Holoubek, jedan od najcjenjenijih poljskih glumaca, koji je
težište uloge stavio na unutarnju borbu i neizvjesnost.
Poput stare, svima poznate melodrame u kojoj svi znaju tekst junaka i
zlikovca, Dušni dan oduvijek je mamio pljesak u istim, svima znanim
trenucima. Većina tih riječi ima nacionalistički naboj, npr.: »Mi Poljaci
prodali smo dušu za dva-tri srebrna rublja«, te, iz usta ruskog časnika: »Nije
ni čudo što nas toliko mrze: već stotinu godina gledaju kako iz Moskve u
Poljsku dotječe rijeka izmeta«. Ti su trenuci bili dio poljskog iskustva odlaska
na predstavu Dušni dan. Komad je bio protucaristički, a to je bio savršeno
prihvatljiv sovjetski način razmišljanja. Nije bio protukomuni-stički. Nigdje
nije spominjao ni komuniste, ni Sovjete, jer je nastao prije njih. Štoviše, u
komunizmu se učio i obično postavljao tako da se naglašavala politička
poruka. Ni približno antisovjetski simbol, predstava je izvorno postavljena
prethodne jeseni, u sklopu proslave pedesete obljetnice Oktobarske
revolucije u kojoj su u Rusiji na vlast došli komunisti.
92 Pariš Match,29. lipnja 1968.
90
Vladu je uznemirila pozornost koja je u toj produkciji posvećena kršćanskim
vjerskim stavovima, budući da komunizam odbacuje religiju. Ipak, nitko nije
smatrao daje riječ o bitnom otklonu od ortodoksnosti. Trybuna Ludu
predstavu je popratio negativnom, ali ne osobito žestokom kritikom,
jednostavno navodeći kako je pogrešno smatrati da misticizam u predstavi
igra jednako veliku ulogu kao politika. Da bi predstava funkcionirala,
ustvrdio je kritičar, Miclđewicza treba smatrati pretežito političkim autorom.
No predstava je polučila uspjeh kod javnosti i još se mjesecima igrala pred
prepunim i oduševljenim gledalištem. I Adam Michnik pogledao je predstavu.
»Čini mi se daje riječ o fantastičnoj produkciji. Doista dirljivo«93, rekao je.
I tada je vlada učinila nešto neobično i nepromišljeno: zabranila je toliko
popularnu i cijenjenu nacionalnu predstavu u Nacionalnom kazalištu. Stoje
bilo još i gore, objavila je datum posljednje predstave, 30. siječnja, i pustila
ga u javnost dva tjedna unaprijed, kako bi svi znali da će prema policijskoj
odredbi posljednja predstava biti izvedena 30. siječnja. Poljaci su bili
naviknuti na cenzuru, no još nisu doživjeli najavu cenzure. Gotovo se stjecao
dojam da vlada poziva na prosvjede. Je li samo tražila izliku za represiju? Je
li to ponovno bio dio plana generala Moczara? Povjesničari se u vezi s tim ne
slažu ni dandanas. Uza sve teorije o urotama i protuurota-ma, često se
navodi i mogućnost daje vlada jednostavno postupila glupo. Michnik se
prisjeća: »Odluka o skidanju predstave s repertoara bila je dokaz daje vlast
glupa i da ne razumije Poljake. Mickiewiczje naš Whitman, naš Victor
Hugo... Napad na Mickiewicza bio je ispad komunističkog barbarstva.«94
Tridesetog siječnja navečer, nakon posljednjeg spuštanja zastora, tri stotine
studenata Varšavskog sveučilišta i Nacionalne kazališne akademije počelo je
prosvjedovati ispred obližnjeg Nacionalnog kazališta, prelazeći tek nekoliko
stotina metara do skulpture Adama Mickiewicza. To su smatrali osobito
prkosnim činom. Bila je to tek komunistička mladež koja svoje roditelje
podsjeća na ideale komunizma. Michnik je rekao: »Odlučili smo položiti
cvijeće na pjesnikov spomenik«95. Michnik, kojeg su vlasti poznavale kao
»problematičnu osobu«, nije sudjelovao u prosvjedu.
93 Michnik, u razgovoru u svibnju 2002.
94 Ibid. 93 Ibid.
91
MARK KURLANSKY
»Smatrali smo daje moguća revolucija u češkome stilu«, rekao je Mic-hnik.
Studenti se nisu pribojavali nasilnih reakcija. »Još od 1949. godine u
Poljskoj nije bilo policijskih^ akcija usmjerenih protiv studenata«96, računao
je Michnik, možda se i previše oslanjajući na logiku. Ondje, među vrbama,
ispred ružičnjaka u kojem se nalazio brončani Mickievvicz, ovjekovječen
usred stiha, s desnom rukom na prsima, »radnici« koji su pristigli
kamionima, navodno kako bi s njima razgovarali, palicama su premlatili tri
stotine studenata. Policijaje privela trideset i pet studenata.
Što nije bilo nimalo neobično, o incidentu u medijima nije bilo ni riječi.
Michnik i jedan njegov disidentski kolega iz studentskih redova, Henrvk
Szlajfer, razgovarali su s izvjestiteljem Le Mondea kojegje Michnik
okarakterizirao kao »iznimno opasnog čovjeka. Izrazito reakcionarnog i
uglavnom zainteresiranog za vlastitu promociju«97. No dvojica mladih
komunista nisu imala odviše drugih mogućnosti da poljsku javnost izvijeste
o tome što se dogodilo. Vijest je iz Le Mondea u Beču preuzeo Radio
Slobodna Europa i emitirao je širom Poljske. No pripadnici tajne policije
vidjeli su da ona dvojica razgovaraju s izvjestiteljem, pa su tako, nakon što je
Le Monde objavio članak, Michnik i Szlajfer izbačeni sa sveučilišta.
Sve to vrlo se brzo povezalo s »anticionističkom kampanjom«. Michnik,
Szlajfer i brojni studenti iz redova prosvjednika bili su Židovi. To nije bilo
neobično s obzirom na činjenicu da su sveučilišni disidenti potekli iz dobrih
komunističkih obitelji, koje su djecu učile da imaju obavezu boriti se za
pravednije društvo.
No vlada nije na taj način objasnila toliki broj Zidova u redovima
studentskog pokreta. Vlada, koja je smjenjivala Židove s mjesta u svim
segmentima birokracije, optužujući ih za cionističke urote, sada je tvrdila da
su se u tzv. studentski pokret infiltrirali cionisti. Policija je ispitivala uhićene
studente. Ako nisu bili Židovi, pitali su ih: »Poljak si. Zašto si uvijek uz
Židove?«. Od nežidova su tražili da im odaju imena židovskih vođa.
Policijaje ispitivanje Židova počinjala pitanjem: »Ti si Židov?«.
Student bi često odgovorio: »Nisam, Poljak sam«.
»Nisi, Židov si.«
Takav dijalog u Poljskoj je imao dugu, dugu tradiciju.
II. DIO
PRASKO PROLJEĆE
Svaka revolucionarna skupina prvo mora preuzeti komunikacije. Tko ima
nadzor nad komunikacijama, danas ima nadzor nad zemljom. A to u
povijesti još nikada nije vrijedilo koliko danas.
- William Burroughs, u razgovoru vođenom 1968.
% ibid. 97 Ibid.
92
5. POGLAVLJE
NA ZUPČANICIMA MRSKOGA STROJA
Poslodavci će obožavati ovaj naraštaj... S njima će biti lako. Neće biti
pobuna,
- Clark Kerr, predsjednik Sveučilišta Califomia u Berkeleyju, 1963.
Čini se da naši mladi, i to u uznemirujućem broju, odbacuju sve oblike
autoriteta, bez obzira na izvor, te su pronašli utočište u turbulentnom i ne
posve oblikovanom nihilizmu čiji je jedini cilj destrukcija. Koliko znam, u
našoj povijesti nije bilo razdoblja kad je jaz među naraštajima bio toliko velik
i potencijalno opasan.
- Grayson Kirk, predsjednik Sveučilišta Columbia, 1968.
U proljeće 1968. godine studentski su prosvjedi u Sjedinjenim Državama već
postali toliko uobičajenom pojavom (svakog mjeseca prosvjedi su izbijali na
tridesetak visokoškolskih ustanova) da su im se već malo-pomalo počele
pridruživati srednje i osnovne škole. U veljači su se stotine učenika osmih
razreda natisnule u dvorane, preuzele učionice i aktivirale požarne alarme u
Osnovnoj školi 258 u brooklvnskoj četvrti Bedford-Stuyvesant. Zahtijevali su
bolju prehranu i više organiziranih plesova.
Prosvjednicimaje bilo jasno da uza stalne prosvjede, žele li dospjeti u novine,
moraju učiniti i nešto više, a ne samo hodati s natpisima. Trebalo je zauzeti
neku zgradu, nešto zatvoriti ili prekinuti. Prosvjedujući protiv namjere
Sveučilišta Columbia da izgradi novu sveučilišnu sportsku dvoranu i tako
iseli siromašne tamnopute stanovnike Harlema, jedan je student uskočio
među čelične noževe buldožera i tako omeo radove. Sredinom ožujka
antiratni studentski pokret na Columbiji pozvao je na cjelodnevni bojkot
nastave u znak prosvjeda protiv rata. Nastavu je pro-
95
MARK KURLANSKY
pustilo ukupno 3.500 studenata i 1.000 članova nastavnog osoblja. Oko
3.000 studenata promatralo je na sveučilištu Wisconsin, u Madisonu, kako
proturatni prosvjednici natravnjaku Bascom Hilla, u blizini upravne zgrade,
postavljaju 400 bijelih križeva. Najednom znaku stajalo je: »Me-morijalno
groblje Bascom, generacija 1968.«. Joseph Chandler, nekadašnji student tog
sveučilišta, koji je u to vrijeme radio u Udruzi za odupiranje mobilizaciji
Wisconsina sa sjedištem u Madisonu, rekao je: »Smatrali smo da sveučilišni
kompleks mora izgledati kao groblje, jer je upravo to bilo odredište većine
studenata četvrte godine«98. U prvom tjednu proljeća između 500 i 1.000
studenata zauzelo je upravnu zgradu Sveučilišta Howard, vodećeg crnačkog
sveučilišta, odbijajući je napustiti. Prosvjedovali su protiv nedostatka
kolegija s područja crnačke povijesti. Tamnoputi studenti zauzeli su jednu
zgradu na Comellu. Studenti su blokirali jedno zdanje na Colgateu.
A nisu se bunili jedino studenti. The New York Times izvijestio je 24. ožujka
da su hipiji preuzeli newyorški Grand Central Station i »proljetni be-in*
pretvorili u militantne proturatne demonstracije«, stoje, pak, dovelo do
objave opširnog članka o mogućnosti da se hipiji, koje je društvena elita
odredila kao nedovoljno motivirane tipove, pretvaraju u političke aktiviste.
No ti su hipiji zapravo bilijtpiji iz Međunarodne stranke mladih Abbieja
Hoffmana, koja je oduvijek imala politički predznak.
U Italiji su studenti, koji su se bunili protiv neprimjerenog smještaja, od
zgrade do zgrade Rimskog sveučilišta nosili dugačku crvenu zastavu, nakon
stoje sveučilište ponovno otvoreno poslije dvanaestodnevne obustave rada,
sredinom ožujka, zbog nasilja. Samo prvog dana policija je ozlijedila dvjesto
studenata, a već drugi dan prosvjednicima su se pridružili i profesori,
prosvjedujući protiv policijske okrutnosti. Neki su tražili rektorovu ostavku
zbog toga stoje uopće pozvao policiju. Studenti su nedvosmisleno dali do
znanja da kane nastaviti demonstracije. Talijanski komunisti neuspješno su
pokušavali preuzeti nadzor nad studentskim pokretom.
The New York Times, 19. ožujka 1968.
»Boravak«, aluzija na glasovite »prosvjede sjedenjem«, koji se na engleskome
nazivaju sit-in (nap. prev.).
96
Početkom proljeća 1968. godine jednaje njemačka studentska udruga imala
organizacije na 108 njemačkih sveučilišta i zastupala tri stotine tisuća
njemačkih studenata. Nastala je na temelju prosvjeda protiv rata u
Vijetnamu, no sve se više bavila i njemačkim pitanjima, poput priznanja
Istočne Njemačke, ostavke visokih dužnosnika s nacističkim mrljama iz
prošlosti, te prava studenata da imaju veći utjecaj na vlastito školovanje.
U međuvremenu su španjolski studenti, koji su šutjeli cijeli jedan naraštaj,
počeli prosvjedovati protiv otvoreno fašističkog režima koji je u travnju
odobrio misu posvećenu Adolfu Hitleru u Madridu. Početkom proljeća zbog
studentskih je prosvjeda ponovno zatvoreno Madridsko sveučilište. Nastava
je ponovno počela tek trideset i osam dana kasnije, u svibnju.
U Brazilu ni oružani sukobi, ni nasilje u kojem su početkom 1968. godine
poginula tri prosvjednika, nisu spriječili studente da prosvjeduju protiv
četverogodišnje vojne diktature.
Japanski studenti nasilno su prosvjedovali zbog nazočnosti američkog
vojnog stroja koji s japanskog tla podupire rat u Vijetnamu. Taj naraštaj, čiji
su roditelji militarizmom upropastili zemlju - zemlju koja je jedina u povijesti
pretrpjela nuklearni napad - žestoko se protivio svim oblicima militarizacije.
Studentska organizacija Zengakuren uspjela je dovesti tisuće prosvjednika
da onemoguće pristajanje američkog nosača zrakoplova, angažiranog u
Vijetnamu, koji je trebao ući u jednu japansku luku. Zengakuren je
prosvjedovao, ponekad i nasilno, protiv lokalnih pitanja, poput oduzimanja
zemlje seljacima radi izgradnje međunarodne zračne luke u Nariti, četrdeset
kilometara istočno od Tokija. Japanska vlada razmatrala je donošenje
represivnih sigurnosnih zakona radi stavljanja pod nadzor Zengakurena.
Upravo zahvaljujući Zengakurenu, Walter Cronkite naslutio je kako će se
televizija koristiti šezdesetih godina. Cronkite je s televizijskom ekipom CBS-
a 1960. godine boravio u Japanu radi izvještavanja o posjetu predsjednika
Eisenhowera. No protiv posjeta počelo je prosvjedovati toliko pripadnika
Zengakurena daje Eisenhower odlučio ne sletjeti. Međutim, dio pripadnika te
iste organizacije, koji su bili zadovoljni činjenicom da ekipa CBS-a bilježi
njihov prosvjed, zadržali su se na mjestu planiranog dočeka. Tijekom dana
prosvjedima su se priključivali deseci tisuća kolega, a jedina publika bila je
ta televizijska ekipa. Kako na mjestu
97
MARK KURLANSKY
događaja nije bilo američkog predsjednika, Cronkite je već htio otići, no na
putu do CBS-ova vozila ispriječila mu se velika masa ljudi, najzgusnu-tija
oko kamera. »I tada mije izrfenada sinulo«99, prisjeća se Cronkite, »da ću do
vrha brežuljka najlakše doći ako se pridružim Zengakurenima. I tako sam
snimio fotografije, spremio film u džep, sišao s kamioneta i uhvatio se za njih
- svi su se držali ispod raku - uhvatio sam se pod ruku s jednim Japancem.
Nasmiješio mi se i rekao: 'Banzai! Banzai, Banzai!' i stao ljutito mahati
rakama. I ja sam počeo vikati: 'Banzai! Banzai! Banzai!', pa sam se priključio
povorci koja je vijugala prema vrhu brežuljka uz povike: 'Banzai Banzai
Banzai!'. Svi su se uz mene divno zabavljali, a ja sam došao do vrha, gdje je
bio naš auto, pa sam rekao: 'No, dobro, a sad zbogom'. A oni su uzvratili:
'Zbogom'. Zatim sam ušao u auto i dovezao se do zračne luke.«
U Ujedinjenom Kraljevstvu studenti su počeli prosvjedovati protiv američkog
ratovanja u Vijetnamu, a zatim su prešli na lokalna pitanja, poput visine
vladinih stipendija za školovanje i nadzor nad sveučilištima. Do početka
proljeća veliki prosvjedi već su zabilježeni na Oxfordu, Cam-bridgeu i
brojnim dragim britanskim sveučilištima. Britansku vladu više od antiratnog
pokreta brinula je sklonost prosvjednika da napadnu sve koje su na neki
način smatrali predstavnicima britanske vlade. U ožujku, kad je britanski
ministar obrane Denis Healev govorio na Cambridgeu, studenti su probili
policijski kordon i pokušali mu prevrnuti automobil. Ubrzo nakon toga,
studenti iz Oxforda izviždali su ministra unutarnjih poslova Jamesa
Callaghana i pokušali ga baciti u ribnjak. Gordonu Wal-keru, ministra za
školstvo i znanost, nisu dopustili da održi govor na sveučilištu Manchester.
Kako nije uspio govoriti, pokušao je izići, ali je morao preskakati tijela
studenata koji su legli na asfalt i tako mu zapriječili put. Ni američki
dužnosnici nisu bili zaštićeni od takvih pojava. Kad je jedan američki
diplomat, predstavnik za javnost američkog veleposlanstva, pogriješio
izišavši pred studente Sveučilišta Sussex, ovi su ga napali bojom. Britanski
prosvjednici također su imali razvijen osjećaj za medije. U travnju su vodu u
fontani na Trafalgar Squareu obojili u crveno.
Cronkite, u razgovoru u lipnju 2002.
98
Za nasilje nije potrebno imati pregršt ideja, no nenasilan otpor već iziskuje
razvijenu maštu. I upravo je to jedan od razloga zašto mu se priklanjaju tako
rijetki pobunjenici. Američki pokret za građanska prava učio je usput, na
mnogobrojnim pogreškama. No sredinom šezdesetih, pokret, a osobito
SNCC, oduševio je svijet upravo maštovitošću i smjelošću ideja, potičući
studente na prosvjede sjedenjem čak i u dalekoj Poljskoj. Već 1968. godine,
širom svijeta, ljudi koji su se borili za određeni cilj htjeli su oponašati pokret
za građanska prava. Njegova himna, pjesma Petea See-gera »We Shall
Overcome« (»Pobijedit ćemo«) - folk-pjesma koja je postala radničkom
pjesmom, a koju je Seeger pretvorio u pjesmu građanskh prava kad su 1960.
godine počeli prosvjedi sjedenjem100 - pjevala se na engleskome od Japana
do Južne Afrike i Meksika.
Pokret za građanska prava počeo je zaokupljati pozornost svijeta 1. veljače
1960. godine, kad su četvorica crnih brucoša s Poljoprivrednog i tehničkog
fakulteta Sjeverne Karoline u Greensborou ušli u robnu kuću Woolworth's,
kupili nekoliko stvari, a zatim sjeli za restoranski šank namijenjen
»isključivo bijelcima«. Jedan od njih, Ezell Blair ml., naručio je kavu. Kako je
osoblje odbilo poslužiti ih, naprosto su sjedili do zatvaranja lokala. Istu
tehniku borci za građanska prava i ranije su iskušali nebrojeno puta, kako
bi ispitali reakcije. No njih četvorica, bez potpore neke organizacije, otišli su
mnogo dalje. Sutradan su se u 10.30 vratili s još dvadesetero studenata i
ostali sjediti cijeli dan. Jedna od konobarica, koja ih je odbila poslužiti,
novinarima je objasnila: »To je odredba našeg restorana - običaj«. Studenti su
se zarekli da će iz dana u dan sjediti za šankom, sve dok ih ne posluže101.
Dan za danom zaposjedali su restoran u Wool-vrarth'su, dovodeći sve više
kolega. Ubrzo su počeli sjediti i u dragim restoranima u Greensborou, a
potom i u dragim gradovima. Za manje od dva tjedna od prvog »sjedenja«
američki i svjetski mediji izvještavali su o dalekosežnim posljedicama tih
događaja. »Javnost je demonstracije isprva općenito odbacivala kao još jednu
studentsku novotariju tipa upada muških studenata u ženske prostorije«,
izvijestio je The New York Times. »Međutim, takav je stav ostao bez
pobornika kad se pokret iz Sjever-
100 King: freedom Song, str. 95-96.
101 Register, North Carolina A&T, 5. veljače 1960.
99
MARK KURLANSKY
ne Karoline proširio u Virginiju, Floridu, Južnu Karolinu i Tennessee,
obuhvativši petnaest velikih gradova«102.
»Sit-ins su posve zatekli organizacije za građanska prava«103, izjavila je
Mary King, bjelačka dobrovoljka u SNCC-u. Zadivili su tek osnovani
Southern Christian Leadership Conference Martina Luther Kinga i šokirali
starije organizacije, poput CORE-a. No privlačili su medije i ostavili snažan
dojam na javnost. SNCC je velikim dijelom nastao iz želje da se osmisle novi
pristupi, zapanjujući poput ovog.
Godine 1959. u sklopu velikog i zelenog kompleksa sveučilišta Michi-gan u
Ann Arboru studiralo je dvadeset tisuća studenata. Gotovo da i nije bilo
tragova pokreta za građanska prava ili nekakvih radikalnih političkih
skupina. No u veljači 1960. godine, nadahnut prosvjedima sjedenjem u
Greensborou, Robert Alan Haber, dodiplomski student na sveučilištu
Michigan, objavio je novost o formiranju nove skupine, pod nazivom Studenti
za demokratsko društvo (SDS - Students for a Democratic Societv). Ne bi li
lakše pokrenuo novu organizaciju, angažirao je dvoje ljudi koji su izrasli iz
tradicionalne ljevice: Sharonjeffrev, studenticu druge godine čija je majka
imala važnu funkciju u sindikatu Ujedinjenih radnika automobilske
industrije, te Boba Rossa, iz Južnog Bronxa, čiji su se djed i baka družili s
ruskim revolucionarima i koji je obožavao jazz i bitničku poeziju. Skupina se
obratila i studioznom, marljivom uredniku Michigan Daibjja, Tomu
Havdenu. Havden, koji je potekao iz gradića nedaleko Ann Arbora, posve se
bio posvetio svome listu, profesionalnome izdanju koje su smatrali jednim od
najboljih sveučilišnih listova u zemlji. Njega je više zanimala jedna druga
organizacija, utemeljena na Sveučilištu Michigan, skupina koja se zalagala
za osnivanje Peace Corpsa*.
SDS je u svoje redove htio pridobiti mrežu studentskih vođa iz svih dijelova
zemlje. Za to nisu mogli odabrati prikladniji trenutak. Prosvjedi sjedenjem
koji su se u veljači dogodili u Greensborou nadahnuli su američku mladež,
potaknuli ih da i oni počnu žudjeti za konkretnim djelovanjem. Havden će
kasnije napisati: »Dok su tisuće studenata na Jugu završavali u zatvoru, a
mnogi dobivali i batine, moje poštovanje i poistov-
102 The New York limes, 15. veljače 1960.
103 King: Freedom Song, str. 69.
Vladina humanitarna organizacija posvećena pomaganju Amerikanaca i
građana drugih, osobito siromašnih zemalja (nap. prev.).
100
jećivanje s njihovom odvažnošću i uvjerenjima samo su se produbljivali«104.
Haber, Jeffrevjeva i Ross počeli su od sudjelovanja na skupovima koji su
pružali potporu prosvjedima u Greensborou. Havden je s tih skupova
izvještavao za Dailv i pisao suosjećajne uvodnike. U proljeće je SDS aktiviste
koji su se na Jugu borili za građanska prava pozvao u Ann Arbor, na susret
s bjelačkim studentima sa sjevera. Hyden je izvještavao i s tog događaja, iako
je u to vrijeme već postao glavnim urednikom lista, žestokim zalaganjem
napokon ostvarivši svoju veliku ambiciju.
Dvadesetogodišnji Havden u Kalifornijije doživio ljeto koje gaje trajno
obilježilo i promijenilo. Otišao je na Berkelev, ondje dobio nekakvu knjižicu,
potražio smještaj i tako se našao u stanu sa studentskim aktivistima.
Sveučilišni kompleks na Berkelevju bio je izvrsno organiziran, a on je za
Daily napisao niz opširnih članaka o »novom studentskom pokretu«. Posjetio
je laboratorij Livermore, u kojem je nastao velik dio američkog nuklearnog
arsenala. Intervjuirao je nuklearnog fizičara Edwarda Tellera, koji je, obuzet
bijesom, objasnio kako je moguće preživjeti nuklearni rat i kako je čovjeku
bolje da bude »mrtav nego komunist«. Na konvenciji Demokratske stranke,
koja se 1960. godine održala u Los Angelesu, upoznao je Roberta Kennedvja,
koji je u dobi od trideset i devet godina Havdenu izgledao premlado za
političara. Havden je gledao kako Ken-nedvjev stariji brat prihvaća
nominaciju, duboko dirnut govorom Johna Kennedvja, iako su njegovi novi
radikalni prijatelji već bili odbacili Kennedvja kao »lažnog liberala«. Havden
tada još nije bio spoznao da se liberalima ne može vjerovati. Intervjuirao je i
Martina Luthera Kinga, koji mu je rekao: »U konačnici moraš zauzeti stav
vlastitim životom«.
Slao je članke u Dailv, pišući o sve istaknutijoj novoj ljevici. U Michiga-nu ga
je uprava sveučilišta optužila da izmišlja, umjesto da izvještava o novostima.
Znao je da postoji nova ljevica, ali je uvidio da za nju ne znaju ni profesori, ni
većina američke javnosti103.
Havden je završnu godinu studija proveo sanjareći o odlasku na Jug i
sudjelovanju u borbi za građanska prava. Odnosio je hranu crncima u
Tennesseeju koje su protjerali iz domova jer su se prijavili za glasanje. Ali
htio je učiniti i nešto više. »Studij me već iritirao. Jugje dozivao«106, zapi-
10<l Tom Havden: Reunion: A Memoir (New York, Collier, 1988.), str. 32.
105 Tom Havden, u razgovoru u svibnju 2003.
106 Havden: Reunion, str. 47.
101
MARK KURLANSKY
Plakat iz 1968. (Schomburg Centerjor Research \n Black Culture)
sao je kasnije. Na koncu je doista diplomirao i otišao na Jug kao SDS-ov
predstavnik za vezu sa SNCC-om. No ubrzo je uvidio da SNCC ima dovoljno
ljudi i da im ne treba. Havden se u svojoj vrlo napornoj i ponekad opasnoj
misiji na Jugu osjećao vrlo usamljeno. »Nije mi se išlo od premlaćivanja do
premlaćivanja, od ćelije do ćelije«107, napisao je Havden. U prosincu 1961.
godine, iz zatvorske ćelije u Albanvju, u Georgiji, pisao je kolegama iz SDS-a
u Michiganu, predlažući sastanak kako bi od SDS-a pokušali stvoriti veću i
važniju organizaciju, sličniju SNCC-u. SDS je širom Sjedinjenih Država imao
osam stotina članova koji su godišnje plaćali jedan dolar članarine. Da bi se
širio i da bi rastao, pokret se morao jasnije odrediti.
U lipnju 1962. godine uski krug mladih ljudi koji su sebe nazivali SDS-ovim
aktivistima, njih šezdesetak, našao se u Port Huronu, u Michi-
Ibid., str. 73.
102
ganu, gdje je Tom Havden kao dječak često s ocem pecao. Od Havdena, koji
je u odnosu na Habera bio otprilike poput Jeffersona u odnosu na Adamsa,
zatražili su da napiše radnu verziju dokumenta koji će poslužiti kao
»program za čitav naraštaj«. Kad se kasnije osvrnuo na to razdoblje, Havden
ni sam nije mogao vjerovati koliko su okviri projekta bili grandiozni. »I dalje
mi nije jasno«, napisao je nekoliko desetljeća kasnije, »odakle su potekli taj
mesijanski dojam, ta uvjerenost da smo u pravu, to pouzdanje da možemo
progovoriti u ime čitavoga naraštaja.« No, dokument koji je proistekao sa
skupa, poznat pod nazivom »Izjava iz Port Hu-rona«, u iznimnoj je mjeri
uistinu odrazio misli, senzibilitet i perspektivu njihova naraštaja. Godine
1968., kadje starijim ljudima već postalo jasno da mladi razmišljaju znatno
drugačije, »Izjave iz Port Hurona« počeli su se hvatati kao sredstva koje im
pruža uvid u način njihova razmišljanja. Studenti iz 1968. godine u vrijeme
njezina nastanka još su bili u osnovnoj školi, no od njih se sad tražilo daje
čitaju u sklopu kolegija s područja sociologije i politologije.
To nije bio manifest čitave generacije. Bilo je očito daje namijenjen bijelcima
iz viših slojeva srednje klase - povlaštenim građanima koji znaju da su
povlašteni i koji su bijesni zbog takve nepravde. Početak izjave glasio je:
Mi smo pripadnici te generacije, odrasli barem u skromnim uvjetima.
Smješteni smo na sveučilištima i s nelagodom promatramo svijet koji ćemo
naslijediti.
Navodeći kako ni crnci na Jugu ni studenti nemaju pravo glasa, u izjavi se
pozivalo na stvaranje demokratskog društva utemeljenog na sudjelovanju.
»Cilj društva i čovjeka trebala bi biti ljudska neovisnost.« Izjava je izražavala
prijekor Sjedinjenim Državama zbog korištenja vojne moći, kojom se, kako se
navodilo, postiglo više na planu zaustavljanja razvoja demokracije nego na
planu zaustavljanja širenja komunizma. Dokument je oprezno balansirao
između komunizma i antikomunizma, poričući svaku potporu bilo jednoj,
bilo drugoj strani. Definiranaje »nova ljevica«, ljevica kojoj ne trebaju liberali,
kojima se ne može vjerovati, kao ni komunisti, koji su skloni autoritarnosti,
ali ni kapitalisti, koji ljudima oduzimaju slobodu, ni antikomunisti, koji vole
zastrašivati. A ako je nova ljevica bila američka, po svemu je bila slična
studentima koji su 1968. prosvjedovali
103
MARK KURLANSKY
u Poljskoj, Francuskoj i Meksiku Allen Ginsberg, koji je uvijek stvari
izražavao malko glasnije i energičnije nego oni oko njega, napisao je:
A komunisti ne nude ništa doli punih obraza, naočala i lažljivih policajaca
dok kapitalisti golima nude napalm i novac u zelenim kovčezima...108
Pokret za građanska prava i dalje je oduševljavao domišljatošću novih
pristupa. SNCC je 1961. godine osmislio »Vožnju slobode« - dobar naziv
uvijekje bio važan u medijskoj prezentaciji ideje. Sudionici su se vozili
autobusima, crnci u dijelu namijenjenom bijelcima, a bijelci u dijelu
namijenjenom crncima, i na svakoj se postaji služili »pogrešnim« nužnici-ma,
potičući bjelački rasizam širom Juga. Sudionici takvih prosvjeda ušli su u
legendu. James Farmer, jedan od idejnih začetnika taktike, rekao je: »Imali
smo dojam da možemo računati na južnjačke rasiste, bili smo uvjereni da će
izazvati krizu, pa će savezna vlada tako morati nametnuti savezni
zakon«109. Bijelci sjuga reagirali su nasilno, a to je privuklo medijsku
pozornost zahvaljujući kojoj su aktivisti, koji su se borili za građanska prava
širom svijeta, postali pravim junacima. Jedan list iz Montgomervja u Alabami
ovako je izvijestio o jednoj od prvih akcija:
Dvoje nepopustljivih sudionika akcije »Vožnja slobode« - prepunih oteklina i
modrica od batina dobivenih u sukobu sa svjetinom - zareklo se u subotu
poslijepodne da će, bude li potrebno, žrtvovati i život samo da sruše rasne
barijere na Jugu. Premlatila ih je rulja koja je, nakon što su ovdje u subotu
ujutro izišli iz autobusa, napala 22 integracionista110.
Bijesna svjetina toliko je nasilno reagirala na integrirane putnike daje
Kennedvjeva vlada zatražila »razdoblje hlađenja«, a ĆORE je od »vožnja
slobode« odustao zbog prevelike opasnosti. SNCC je samo povećao broj
sudionika akcija, a mnogi od njih na koncu su na četrdeset i devet dana
završili u tamnicama u prastaroj utvrdi u Mississippiju: u kaznionici
Parchman111.
108 Allen Ginsberg: »Kral Majales«, Planet News: 1961-1967 (San Francisco,
City Lights Books, 1968.), str. 89-91.
109 Isserman i Kazin: America Divided, str. 34. no Montgomay Advertiser,
21. svibnja 1961. lll King: Freedom Song, str. 70.
104
Godine 1963. u jedanaest saveznih država na Jugu prema procjenama je
održano 930 prosvjeda za građanska prava, a ukupno je uhićeno oko
dvadeset tisuća osoba112. Mladi su širom svijeta odrastali s oduševljenjem
gledajući te »David protiv Golijata« taktike. Spektakularna borba za
građanska prava opčinjavala ih je, potičući idealizam i oblikujući aktivi-zam.
Sve je to bilo blisko i mačizmu, jer su se aktivisti u borbi za građanska prava
uvijek suočavali s nemalim opasnostima. Što su se rasisti više opirali, to su
aktivisti bili sličniji istinskim junacima. Može li išta biti plemenitije od
suprotstavljanja rasistima koji zastrašuju i koji na snimkama napadaju
miroljubivu mladež?
A onda se 1964. godine pojavila najutjecajnija strategija uopće. Naziv joj je
bio »Ljeto slobode u Mississippiju«. Oni koji su imali dovoljno godina da
sudjeluju, oni koji su napokon mogli djelovati, pripremit će se - u pojedinim
slučajevima i nesvjesno - za ulogu predvodnika svoga naraštaja.
Početak 1964. obilježio je nastavak tugovanja za ubijenim mladim
predsjednikom u kojeg su mnogi polagali toliko nade. No kako je godina
odmicala, u zraku se sve više osjećalo uzbuđenje koje se najbolje odražavalo
u pjesmi Marthe Reeves i njezine prateće skupine, Vandellas, »Dancing in
the Street«. Bila je to godina novih početaka. Te su se godine Amerikanci prvi
put upoznali s Beatlesima, s čupavim frizurama i neobičnim odijelima bez
ovratnika, toliko spolno neobilježenima daje čitava moda unaprijed bila
osuđena na propast. Te je godine liberalizam pregazio konzervativizam
Johnsonovom izbornom pobjedom nad Goldwate-rom. Te je godine odlučnom
većinom glasova donesen Zakon o građanskim pravima, unatoč
nepokolebljivom protivljenju cjelokupnih kongresnih delegacija Alabame,
Arkansasa, Georgije, Louisiane, Missis-sippija, Sjeverne Karoline, Južne
Karoline i Virginije113 - a to nije bilo slučajno: bila je riječ o jedinome dijelu
zemlje u kojem je Gokhvater ostvario razmjerno dobar rezultat u
sučeljavanju s Johnsonom. No najuzbudljiviji događaj godine bilo je Ljeto
slobode u Mississippiju.
Na tu zamisao došli su vođa SNCC-a i filozof Bob Moses, rođen u Har-lemu i
školovan na Harvardu, te aktivist i, kasnije, kongresnik Allard Lo-
112 Todd Gitlin: TheSixties:YearsojHope,Dayso/Rage (NewYork, Bantam
Books, 1987.), str. 129. U3 King: Freedom Song, str. 407.
105
MARK KURLANSKY
wenstein. U vrijeme kad se pokre'. za građanska prava koncentrirao na
važnu, ali vizualno ne osobito dramatičnu zadaću registriranja crnačkih
glasača na Jugu, njegovi su aktivtsti uvidjeli da će privući neusporedivo više
medijske pozornosti pozovu li bijele sjevernjake u Mississippi na ljetno
prijavljivanje crnačkih glasača.
Ako je netko od gotovo tisuću dobrovoljaca i sumnjao u opasnosti koje su
pred njima, početkom ljeta trojica aktivista SNCC-a, James Cha-ney, Andrew
Goodman i Michael Schwerner nestali su u zabačenom i močvarnome dijelu
Mississippija. Schwerner je bio iskusan borac za građanska prava, no
Goodman je bio tek pristigli dobrovoljac sa Sjevera, dok je Chanev bio mjesni
dobrovoljac iz redova crnaca. Dramatična zbivanja smjenjivala su se čitavo
ljeto, budući daje SNCC svim silama nastojao pridobiti suradnju FBI-a, a
svaki novi trag, poput pronalaženja njihova automobila, stvarao je još
mračniju sliku. Na koncu je 4. kolovoza, četrdeset i četiri dana nakon stoje
prijavljen nestanak trojice aktivista, informacija dobivena od FBI-eva
doušnika dovela do otkrivanja tijela šest metara ispod zemljane brane južno
od gradića Philadelphije u Mississippiju. Sva trojica ubijena su vatrenim
oružjem. Crnca Chanevja napadači su prethodno svirepo pretukli.
I unatoč tome, nitko od dobrovoljaca nije odustao, iako su jednog
maloljetnog dobrovoljca na odustajanje natjerali roditelji. Moses je čak morao
zamoliti dobrovoljce da prestanu dolaziti jer SNCC-ovi aktivisti nisu stizali
obučiti sve novake koji su im se javljali na dužnost.
Među onima koji su tog ljeta otputovali na jug bio je i sin jednog talijanskog
tvorničkog radnika iz newyorškog gradskog okruga Queens, koji je na
Berkelevju studirao filozofiju. Mario Savio rodio se 1942. godine. Bio je visok
metar osamdeset osam, mršav, te vrlo blag i obziran. Mucao je toliko užasno
daje imao velikih poteškoća kad je kao najbolji maturant trebao održati govor
u čast završetka srednje škole. Bio je katolik koji je, poput mnogih katolika,
prihvaćao katolički moral, istodobno se nikako ne slažući u svemu sa
samom Crkvom. U ranijoj je mladosti sanjario o svećeničkom pozivu.
Godine 1964. dvadesetjednogodišnji Savio prolazio je kompleksom
Sveučilišta Berkelev, a na uglu ulica Telegraph i Bancroft, uskome pojasu
106
rezerviranom za političku aktivnost, netko mu je uručio knjižicu o
prosvjedima mjesnog pokreta za građanska prava usmjerenima protiv
nepravedne politike zapošljavanja u San Franciscu. Savio se kasnije
prisjećao: »U sebi sam rekao: 'Ah, prosvjedi, OK'. Ti su prosvjedi nosili
moralni pečat sveučilišta. Nema sumnje da su bili popularniji od nogometa.«
Savio se tako, gotovo bez imalo unutarnje borbe, pridružio prosvjedima.
Neka postarija žena doviknula mu je: »Zašto ne odeš u Rusiju?!«, a on joj je
pokušao objasniti daje njegova obitelj potekla iz Italije.
Mario Savio tako se prvi put našao u ulozi uhićenika. U pritvoru gaje
muškarac po imenu John King nehajno upitao: »Ideš u Mississippi?«. Kad je
doznao za Ljeto slobode u Mississippiju, Savio je odmah shvatio da mora
otići onamo. Tako je i bilo. U Mississippiju bi zakucao na vrata kakvog
siromašnog crnačkog napoličara. Glava obitelji uljudno bi, iako se držao
pomalo prestrašeno, rekao da jednostavno ne želi glasati. Savio bi upitao je li
njegov otac kad glasao.
»Nije, gospodine.«
»A djed, je li on kad glasao?«
»Nije, gospodine.«
»Želite li da vaša djeca glasaju?«
I tako bi ih pridobio, a oni bi s njim pošli u obližnji grad, izbjegavajući
poglede polovice sugrađana, pune mržnje, izlažući život opasnosti kako bi se
prijavili na popis glasača. »Ne znam odakle mi hrabrost da izgovorim takve
riječi«, prisjećao se Savio godinama kasnije. No uvijek se sjećao ljudi koje je
uvjerio da se izlože životnoj opasnosti.
To je iskustvo oblikovalo i Savija i čitav naraštaj bijelaca sa Sjevera. U
Mississippi su pristigli uredna i mladalačkog izgleda. Ondje su ih dočekali
mjesni aktivisti, te su se svi zajedno uhvatili za ruke i pjevali »We Shall
Overcome«, blago se ljuljajući uz riječi »bijelci i cmci zajedno«, jer su u tom
trenutku uistinu proživljavali zajedništvo. Cijelo ljeto bili su mladi i odvažni,
izlažući život opasnosti, dobivajući batine i završavajući u zatvoru. Poput
liječnika kojegje Albert Camus opisao u Kugi, romanu koji su u to vrijeme svi
čitali, činili su nešto važno, borili se protiv društvene pošasti. U rujnu su se
vratili kući, kao iskusni aktivisti. Ljeto slobode po svoj je prilici dalo veći
doprinos razvoju radikalnih sveučilišnih vođa nego sva nastojanja SDS-a.
Dobrovoljci su se u jesen na Sjever vratili prepuni nove energije, dirnuti,
nadahnuti, predani ciljevima političkih promjena,
107
MARK KURLANSKY
obučeni u jednoj od najkvalitetnijih škola za građanski neposluh u američkoj
povijesti.
Savio se vratio na Berkelev, kao budući predsjednik mjesne organizacije
Prijatelja SNCC-a, u groznici političke predanosti, da bi ondje doznao daje
sveučilište ukinulo pravo političkog agitiranja na području čitavoga
kompleksa, čak i na onom malenom pojasu na uglu Telegrapha i Bancrof-ta
gdje je zapravo doznao za nekakve prosvjede. Kako može ne reći ništa u
obranu vlastitih prava, kad je sve one stanovnike Mississippija uvjerio da
zbog svojih prava sve izlože velikoj opasnosti? Sjećao se njihova nijemog
dostojanstva, načina na koji su tiho, ruralnim naglaskom tipičnim za Mis-
sissippi, tražili »reg'straaciju«.
»Jesam li običnijuda?«, pitao se Savio, i dalje obuzet crkvenom simbolikom.
»Sad kad sam se vratio kući, izdat ću ljude koje sam ugrozio? Ništa od toga!
Je li ono bilo stvarno? Ilije sve običan san? Djetinja igrica? Malo sam se igrao
u Mississippiju, a sad sam se vratio ozbiljnom poslu i želim postati to što već
želim postati (ionako nisam imao pojma što bi to trebalo biti)?«11+
Služeći se iskustvima stečenima u Mississippiju, gdje su čak i od vrata do
vrata išli u parovima, zagovornici slobode izražavanja na Berkelevju ništa
nisu radili pojedinačno, nego u većim skupinama. Prvog listopada 1964.
godine na Berkelevju je uhićen aktivist pokreta za građanska prava po
imenu Jack Weinberg, koji je Ljeto slobode također proveo u Mississippiju.
On se oglušio o zabranu političkog agitiranja na sveučilištu tako stoje sjedio
za stolom prepunim literature o građanskim pravima. Posjeli su ga u
policijsko vozilo okruženo prosvjednicima. Bez stvarnog plana, studenti koji
su sudjelovali u borbi za građanska prava jednostavno su sjeli. Tako se
počelo okupljati sve više i više studenata, a automobil se nije mogao
pokrenuti puna trideset i dva sata.
Kad je skočio na policijsko vozilo da održi govor, Mario Savio prvo je skinuo
cipele, da ne ošteti vozilo. Kasnije se nije mogao čak ni sjetiti kad je odlučio
skočiti. Jednostavno se poveo za instinktom. Više nije mucao, a zahvaljujući
rječitosti, istog je trenutka postao glasnogovornikom orga-
Mario Savio: »Thirtv Years Later: Reflections on the FSM«, str. 65. U knjizi
Roberta Chena i Regi-nalda E. Zelnika (ur.): The Free Speech Movement:
Reflections on Berkeley in the 1960s (Berkeley, Universitv of Califomia Press,
2002.)
108
nizacije koja će kasnije postati poznata pod nazivom Pokret za slobodu
govora s Berkelevja.
Polaznica poslijediplomskog studija filozofije, Suzanne Goldberg, koja se
kasnije udala za Savija, ustvrdila je daje »njegova karizmatičnost proi-zašla
iz iskrenosti«. Prisjećala se kako gaje viđala da na Berkelevju nosi natpise,
»no kad sam čula kako govori, silno me iznenadila njegova iskrenost. Mario
je znao kako sve prikazati u običnom i razumljivom svjetlu bez pribjegavanja
retorici. Smatrao je da ljudi, pod uvjetom da su upoznati sa svim
činjenicama, ne mogu postupiti drukčije nego ispravno - iako većina nas zna
da to nije istina. Naivno je vjerovao u ljude. Beskonačno je s njima
razgovarao, uvjeren da ih može uvjeriti.«
lako Mario Savio nije bio elokventan poput Martina Luthera Kinga, niti
odvjetnički precizan poput Toma Havdena, obožavao je jezik i njime se služio
u svrhu pojednostavljivanja problema. Na Berkelevju je mucao tek
povremeno, zadržavši naglasak tipičan za Queens. Činilo se da u svojim
govorima, u kojima nikad nije bilo retoričkog razmetanja, želi reći: »Sve je
tako jasno i jednostavno«. Pravi plamen odražavao se tek u njegovu pogledu.
Široki zamasi ruku i neprekidno gestikuliranje ukazivali su na sicilijansko
podrijetlo. Ta visoka, mršava, pogrbljena pojava otkrivala je njegovu
skromnost, podsjećajući na Gandhijevo učenje prema kojem politički aktivist
mora biti toliko blag i obziran da se protivnik nakon poraza ne osjeća
poniženo. Jedna od njegovih poštapalica glasila je: »Molim vas da promislite«.
Prema predaji, Savio se za jednog od boravaka u zatvoru obratio nekom
krupnom i snažnom zatvoreniku i bez pravog povoda s njim se okladio da
ovaj, ako mu zalije glavu čašom vode, neće reagirati i ničim se neće osvetiti
krhkome napadaču. Zatvorenikje prihvatio okladu, a Savio je vodom napunio
dvije čaše. Istodobno je jednom zalio njega, a drugom sebe. Tako je dobio
okladu.
Dva mjeseca nakon prosvjeda sjedenjem oko policijskog automobila, Savio je
predvodio zauzimanje Sproul Halla, jedne zgrade u sklopu sveučilišta, što je
dovelo do najvećeg masovnog uhićenja studenata u američkoj povijesti. Prije
zauzimanja zgrade, Savio je održao možda i jedini studentski govor iz
šezdesetih godina koji se pamti. Tom je prilikom rekao:
109
MARK KURLANSKY
U određenom trenutku rad stroja postaje toliko oduran, duboko u čovjeku
izaziva mučninu, da više ne možete sudjelovati, da više ne možete sudjelovati
čak ni prešutno, pa morate položiti tijelo na prijenosni mehanizam i
zupčanike, na ručice i poluge, na cijeli sklop, i morate ga nekako zaustaviti.
A ljudima koji njime upravljaju, ljudima u čijem je vlasništvu, morate
nekako dati do znanja da, ne budete li slobodni, stroj više uopće neće
funkcionirati.
Većina predvodnika Pokreta za slobodu govora sudjelovala je u Ljetu
slobode. Kao himnu preuzeli su dirljivu pjesmu o ljudskim pravima Boba
Dvlana »The Times They Are A-Changin'«. Joan Baez pjevalaju je najednom
od ključnih prosvjeda, pa je Dvlanova pjesma za pokret za građanska prava
preko noći postala himnom studentskih pokreta šezdesetih godina.
No Pokret za slobodu govora, poput većine pokreta iz šezdesetih godina,
tvrdio je daje odviše demokratski nastrojen da ima vođe. Savio je uvijek
poricao da je jedini vođa. Međutim, upravo su zbog njega, više nego ijednog
drugog pojedinca, studenti koji su se sredinom šezdesetih godina upisivali
na fakultete demonstracije smatrali posve prirodnim činom. Savio je poslužio
kao poveznica pokreta za građanska prava i studentskog pokreta. Od
Varšave do Berlina, Pariza, New Yorka, Chicaga i Ciudad de Mexica studente
su nadahnjivali taktika i govorništvo Marija Savija i Pokreta za slobodu
govora. Imena, prosvjedi sjedenjem, uhićenja, naslovi, činjenica da su im
zahtjevi za političku aktivnost na sveučilištu ispunjeni - sve je to postalo
pravom legendom za studente koji su sredinom šezdesetih tek dolazili na
sveučilišta. Na žalost, pritom su zaboravljeni obzirnost i civiliziranost
pobunjenika koji je na policijski automobil stupio u čarapama, da ga ne
ošteti.
Mario Savio i Tom Havden nisu se osobito zanimali za modu svojega doba.
Kad je 1968. godine organizirao prosvjede na konvenciji demokrata u
Chicagu, Tom Havden i dalje se uglavnom odijevao poput novinara iz
Michigan Dailyja. No ako je Havden 1968. godini podario »Izjavu o načelima«,
a Savio duh - stil je najbolje odražavao muškarac stariji od trideset godina iz
Worcestera u Massachusettsu. U njegovu cjelokupnom životu, možda čak ni
u čitavoj povijesti, nije bilo godine koja bi Abbieju Hoffmanu odgovarala više
nego 1968. Te mu je godine zacijelo izgledalo
110
krajnje nevjerojatno da se svijet priklonio njegovu načinu funkcioniranja.
Običavao je govoriti da se rodio kad i desetljeće, 1960., a vjerojatno se tako i
osjećao.
Abbie Hoffman bio je jedan od prvih Amerikanaca koji su u potpunosti
spoznali potencijale i važnost življenja u sve izraženijem medijskome dobu.
Bio je to klaun nove ljevice, ne zbog klaunovskog izgleda ili ponašanja, nego
jer je vrlo proračunato shvaćao da novoj ljevici treba klaun, da klaun
njihovim ciljevima može donijeti publicitet, da javnost ne ignorira klaune. A
Abbie Hoffman najviše od svega nije htio da se na njega ne obaziru. Poput
svih dobrih klauna, bio je vrlo duhovit. Bio je pravi majstor apsurda i
groteske, a oni koji su shvaćali njegove predstave smijali su se, dok bi se
ostali pridružili televizijskim kamerama u očekivanju trenutka kad će, prema
obećanju, zavrtjeti Pentagon i navesti ga da lebdi, i nikako nisu razumijevali
zašto mu nakon neuspješne akcije nije ni najmanje neugodno, ili zašto nije
ni najmanje razočaran.
Godine 1960., kad se, prema vlastitom iskazu »rodio«, bile su mu dvadeset i
četiri, budući da se zapravo rodio 1936. Bio je vršnjak Bobbvja Se-alea iz
Crnih pantera, kojije bio na trećoj godini na Brandeisu, kad je Tom Havden
prvi put prevalio onih osamdeset kilometara do sveučilišta Michigan, šest
godina stariji od Marija Savija, te deset ili više godina stariji od dodiplomskih
studenata 1968. godine. Hoffman je imao dojam da kasni. Do 1960. nije
sudjelovao ni u jednom političkom prosvjedu, a tadaje kao student na
Berkelevju sudjelovao na velikom skupu protiv smrtne kazne koji su
predvodili Marlon Brando i druge zvijezde, a nakon što je Caryl Chessman,
koji je oteo dvije žene i prisilio ih na oralni seks, zbog tog zločina osuđen na
smrt. No, 2. svibnja, nakon stoje Hoffmanov prvi susret s političkim
aktivizmom doživio neuspjeh, savezna država Kalifomija smaknula je
Chessmana.
Te iste godine Hoffman se vjenčao, dobio dvoje djece i sljedećih nekoliko
godina neuspješno nastojao ovladati očinskim dužnostima i snaći se u
okvirima konvencionalnog života. Beskonačno frustriran, 1964. godine na
televiziji je gledao Ljeto slobode. Sljedećeg ljeta, kad su dobrovoljci bijele puti
posljednji put u velikom broju krenuli najug, među njima je bio i Hoffman. I
sljedeće dvije godine vraćao se najug, u tome već gotovo usamljen, radeći za
SNCC. Hoffman nije propustio samo Ljeto slobode, nego i još jednu važnu
prekretnicu do koje je 1964. godine došlo u pokretu za građanska prava,
konvenciju Demokratske stranke u Atlantic Ci-
111
MARK KURLANSKY
tyju. Konvencija se priklonila Jobnsonu, nasljedniku Kennedvjeve vlade.
Johnsonov potpredsjednički kandidat, Hubert Humphrev, njegov štićenik
Walter Mondale, te ostali predvodnici liberalne elite u strahu da će zbog
Goldwatera izgubiti Jug, odbili su dodijeliti mjesta predstavnicima
Slobodarske stranke Mississippija. Pokret se zbog toga podijelo na dva dijela,
uglavnom po generacijskim linijama. Stariji vođe pokreta za građanska
prava, poput Martina Luthera Kinga, bili su se naviknuli na to da
Demokratska stranka nije pouzdan prijatelj i da treba još raditi na sebi. No
SNCC je izgubio vjeru u suradnju s bilo kime iz krugova bjelačke elite. Bob
Moses bio je bijesan. Mlađi vođe, poput Stokelvja Carmichaela, više nisu
imali ni trunke strpljenja. Počeli su spominjati Black Power, kao mogućnost
da crnci pođu svojim putem.
Samo nekoliko tjedana prije konvencije Demokratske stranke sjever-
novijetnamske topovnjače navodno su otvorile vatru na američke raza-rače u
zaljevu Tonkin. Johnson je uzvratio napadom na Sjeverni Vijetnam i naveo
Kongres da donese Rezoluciju o zaljevu Tonkin, koja je predsjednika ovlastila
da »poduzme sve stoje potrebno« radi zaštite Južnog Vijetnama. Mnogobrojni
dokazi, među kojima je bio i brzojav s jednog od razarača, ukazuju na to da
možda uopće nije bilo napada. Godine 1968. Senat je održao niz saslušanja
u vezi s tom temom, ali nije došao do definitivnog zaključka. U javnosti se
zadržala sumnja da je Johnson, bez obzira je li se dogodio ili nije, incident u
zaljevu Tonkin iskoristio kao izliku za ulazak u rat. Tom Havden rekao je:
»Kad je pristajala uz Rezoluciju o zaljevu Tonkin, Demokratska je stranka u
isto vrijeme odbijala osigurati mjesta Slobodarskoj stranci Mississippija i to
je za mene bila prekretnica«.
Sljedeće je godine Stokelv Carmichael otišao u Mississippi s namjerom da u
jednom od tamošnjih okruga osnuje mjesnu crnačku političku stranku.
Okrug Lowndes odabrao je jer je u njemu živjelo 80% crnaca. Simbol
isključivo bjelačke Demokratske stranke savezne države Mississippi bio je
bijeli pijetao. Tražeći grabežljivca koji bi mogao pojesti pijetla, Carmichael je
svoju stranku nazvao Crnim panterama. Više od godinu kasnije, dvojica
aktivista iz Kalifornije, Huey Newton i Bobby Seale, razgovarali su s
Carmichaelom o mogućnosti da u toj saveznoj državi osnuju vlastitu
stranku115 za koju su posudili naziv Crne pantere. Činjenica da na
King: Freedom Song, str. 490-491.
112
i968.: Godina kojaje uzdrmala svijet
konvenciji demokrata 1964. nije bilo mjesta za Slobodarsku stranku
Mississippija radikalizirala je pokret za građanska prava i iz temelja
promijenila povijest šezdesetih godina u Americi.
Godinu dana nakon Ljeta slobode, borba za građanska prava na Jugu više
nije zauzimala središnje mjesto na pozornici. Black Power je premještao
težište pozornosti na velike gradove na Sjeveru. Stokelv Carmichael, Bob
Moses i svi šaroliki sastavni elementi pokreta za građanska prava uspijevali
su se složiti jedino o važnosti prekidanja rata i praktički ni o čemu drugome.
Činilo se da Hoffman nije uočio tu promjenu. U proljeće 1965. godine otvorio
je Snick Shop u rodnome Worcesteru, prodajući rukotvorine siromašnih
crnaca s Juga, dok su njegovi kolege, aktivisti iz SNCC-a, H. Rap Brown,
Stokelv Carmichael, Julius Lester i ostali prodavali knjige i brošure o Black
Poweru. Stokelv Carmichael divio mu se zbog fizičke odvažnosti. No bilo je to
i više od fizičke hrabrosti - bila je to neodoljiva, magnetska privlačnost. Kad
bi policija napala prosvjednike, probijao se u prve redove i davao sve od sebe
da bude najuočljiviji. No kad je SDS organizirao prvi antiratni skup u
Washingtonu, Hoffman uopće nije otputovao onamo. U to vrijeme u medijima
se od svih njegovih izjava najviše ponavljao osvrt na protivljenje ratu u kojem
je rekao da bi svi trebali prosvjedovati tako što bi za ljetnih dana na Jones
Beach na Long Islandu išli samo u kupaćim kostimima116.
Godine 1968. Julius Lester objavio je svoje utjecajno djelo Look Out, Whitey!
Black Power's Gon' Get YourMama!117 Lester je pisao o tome kako je SNCC
lijepo »udružio bijelce i crnce«, povodeći se za riječima iz himne - Petea
Seegera, u vrijeme kad su se borili protiv rasizma na Jugu, no kad su se
preselili na Sjever, postalo je očito da je problem u bijelcima, a ne u
Južnjacima. »Maska je«, prema njegovim riječima, »počela spadati s lica
Sjevera.« Uočio je i medijsku vrijednost Black Powera - pokret je bio
provokativan.
Vapaj za crnom moći potaknuo je crnačku svijest više od svega ostaloga. Taj
izraz nije nov, budući da su se njime već služili crnci poput Richarda
Wrighta i
116 Jonah Raskin: For One Hell oflt: The Life and Times ojAbbie Hoffman
(Berkeley, University of Califor-nia Press, 1998.), str. 64-65.
117 Engl, otprilike: »Čuvaj se, bijelce, Black Power će ti sredit' mamu!«.
113
MARK KURLANSKY
Jamesa Boggsa, kao i bijelci poput Charlesa Silbermana. Međutim, svjetsku
je slavu stekao na autocestama Mississippija u vrijeme Meredithova marša
protiv straha, kad je organizator iz redova SNCC-a Willie Ricks sažeo ono što
su svi zapravo govorili: »Moć crncima!« i uskliknuo »Black Power!« (Ricks nije
od onih koji odvaguju svaki slog).
Dotada dosadni prosvjed pretvorio se u veliki medijski događaj. Svi su
odjednom htjeli znati stoje to Black Power. Daje SNCC rekao Negro Power ili
Colored Power, bijelci bi i dalje mimo spavali. Ali BLACK POWER! Crna. Ta
riječ... CRNA! I odmah su se počele pojavljivati predodžbe o močvarama
prepunima aligatora nad koje se nadvijaju praiskonska stabla, mahovina se
spušta s grana, a iz dubina močvare, dok mu blato curi s kože, pojavljuje se
crno čudovište i očevi kćerima govore da u krevetu budu u devet, a ne u pola
deset... BLACK POWER! Bože moj, crnci će napokon naplatiti bijelcima...
Cijelu naciju zahvatila je histerija. Hubert Humphrev kriještao je: »...u
Americi nema mjesta ni za kakav rasizam, bez obzira na predznak«. Bit će
daje ipak lagao, jer crnci znaju najmanje 48 država u kojima ima toliko
mjesta za rasizam da gotovo nema mjesta ni za što drugo.
U SNCC-u nikad nije bilo više od 20% bijelaca118, no u prosincu 1966.
godine, sedam mjeseci nakon što je Carmichael došao na čelo SNCC-a,
organizacija je tek tijesnom većinom glasova - 19 prema 18, uz 24 suzdržana
glasača - donijela zabranu pristupanja bijelcima. Upravo je Bob Moses, koji
je dvije godine ranije na Jug doveo tisuću dobrovoljaca, naredio izbacivanje
bijelaca iz organizacije. Hoffman je bio neopisivo bijesan, pa je uzvratio
člankom koji je tog istog mjeseca objavio The Village Voice, a kojim je uveo
svoj kolokvijalni cool stil u prvome licu - stil koji newyorški časopisi i listovi
sve otada oponašaju. Okomio se na Ahilovu petu SNCC-a: činjenicu da su,
kao i u slučaju mnogih pokreta iz šezdesetih godina, organizatori SNCC-a
vrlo često zajedno spavali. Bili su to mladi ljudi koji su prisno surađivali na
mnogim zadaćama, počesto uz nemale opasnosti. Kao što je rekao SNCC-ov
aktivist Casey Havden: »Ako vam se posrećilo da se domognete kreveta,
možda vas je pekla savjest ako ga s nekim niste podijelili«119. SNCC je takve
pojave pokušao zadržati unutar organizacije, budući da se ljudi nisu
upuštali samo u seks,
119 Ibid.,str. 406.
114
nego i u međurasni seks, crnci s bjelkinjama, a rasiste apsolutno ništa nije
provociralo više od toga. Abbie Hoffman napisao je da su bjelkinje namamili
u organizaciju i zaveli, a sad ih izbacuju: »Suosjećam s ostalim bijelcima u
SNCC-u, osobito s bjelkinjama. Poistovjećujem se sa svim onim droljama iz
Bronxa koje na prijevaru iskorištavaju neki tamnoputi lukavci.«120
U srpnju 1967. godine, kad su u velikim američkim gradovima izbili nemiri,
Johnson je imenovao jedanaesteročlanu predsjedničku komisiju, na čelu s
guvernerom Illinoisa Ottom Kernerom, koja je trebala proučiti i predložiti
rješenja za »građanske nemire«. U ožujku 1968. godine Kerne-rova komisija
objavila je kontroverzan, ali i naširoko hvaljen izvještaj u kojem je navedeno
da je rasizam ključni problem. Komisija je medije optužila da preuveličavaju
nasilje, a premalo izvještavaju o neimaštini u getima, nadalje navodeći:
»Među crncima, osobito mladima, javlja se novo raspoloženje u kojem
samopoštovanje i naglašeni rasni ponos zamjenjuju apatičnost i podložnost
'sustavu'«.
Taj izvještaj, koji se toliko dobro prodavao daje u travnju 1968. godine
zauzeo drugo mjesto na ljestvici najprodavanijih publicističkih naslova The
Nevv York Timesa, pozivao je na drastično povećanje saveznih ulaganja u
socijalne programe. »Nužno je zadovoljiti ključne potrebe nacije. Potrebno je
donijeti teške odluke, a, po potrebi, uvesti i nove poreze.« Na žalost, tog je
istog dana demokrat iz Arkansasa, Wilbur Mills, koji je kao predsjednik
Odbora za državni proračun Predstavničkog doma bio ključni čovjek za
porezna pitanja, objavio da bi troškovi širenja rata u Vijetnamu mogli dovesti
do nužnosti podizanja poreznih stopa. To su bile te »teške odluke« koje je
spominjala komisija. Nevvvorški gradonačelnik John Lindsav, koji je također
bio član Kernerove komisije, našao se u sve brojnijem krugu, u kojem je bio i
Robert Kennedv, onih koji su se tužili da cijena rata zemlji ne dopušta da
ispuni socijalne obaveze.
No od cjelokupnog teksta izvještaja najčešće se pamtila i prenosila sljedeća
rečenica: »Naša zemlja kreće se u smjeru dvaju društava, jednog crnačkog,
drugog bjelačkog.- odvojenih i neravnopravnih«. A upravo se to događalo i
unutar militantnih ljevičarskih pokreta. Odražavajući stanje u društvu,
crnački i bjelački aktivisti sve su se više odvajali.
Raskin: For the Hell oflt, str. 77.
115
MARK KURLANSKY
Početkom 1967. godine Abbie Hoffman već je u očima povlaštenih bijelaca
bio pravi militantni vođa. Protiv kapitalizma i komercijalizma prosvjedovao je
spaljivanjem novca, na što je poticao i druge. Takvi potezi nikako se nisu
sviđali crncima u ruralnim dijelovimajuga, kao ni urbanim crncima na
Sjeveru. No Hoffmanu je bilo važno što spaljivanje novca privlači televizijske
kamere, jer je riječ o vizualno atraktivnome prizoru. Kad je 1967. godine
napokon svratio pozornost na antiratni pokret, počeo je razmišljati o tome
kako ga dovesti na televiziju. U svibnju te godine oformio je the Flower
Brigade (Cvjetnu brigadu), koju su činili mladi antiratni aktivisti u tada već
hipijevskoj uniformi - duga kosa, odjeća s cvjetnim uzorcima, trapezice,
trake u kosi, perlice - opremi koja je, kako se činilo, privlačila kamere.
Hoffman je, mašući američkom zastavom, nosio plašt na kojem je pisalo
»Sloboda«.
Hoffman je od pokreta za građanska prava naučio da čak i kreativni oblici
nenasilja mogu proći neopaženo ako ne dođe do napada na sudionike.
Cvjetna brigada bila je oformljena s ciljem daje se napadne. Članove je
poučavao obrambenom čučnju koji je on sam naučio sudjelujući u pokretu
za građanska prava. I napadali su ih, tukli djevojke, iz ruku im čupali
američke zastave. Tako su nastajale dojmljive fotografije, a cijeli mirovni
pokret preko noći je počeo brujati samo o Cvjetnoj brigadi. Hoffman je
novinarima izjavio da ih »cvjećari iz sjevernog dijela grada« ne opskrbljuju
kako treba, ali da namjeravaju »uzgajati vlastito cvijeće«. Hvalio se da »oko
centara za mobilizaciju vješaju vijence od maslačaka«121.
Sad već kao jedan od vodećih »hipija« newyorškog East Villagea, Hoffman je
pristupio skupini pod nazivom Diggers, koju je utemeljilo društvo glumaca iz
San Francisca, The San Francisco Mirne Troupe. Razliku između Diggera i
hipija objasnio je u tekstu pod naslovom »Diggerv Is Niggerv« u časopisu pod
nazivom Win. Diggeri su, napisao je, hipiji koji su naučili manipulirati
medijima umjesto da dopuste da mediji manipuliraju njima. »Ijedni i drugi u
određenome su smislu velika predstava«, napisao je.
Diggeri su dobili naziv prema engleskome pokretu za slobodnu zemlju iz 17.
stoljeća čiji su pripadnici zagovarali dokinuće novca i vlasništva i nadahnuli
zamisli o uništavanju novca i podjeli sve imovine kao revolu-
Ibid., str. 96.
116
cionarnim djelima. Hoffman je u Trećoj ulici u East Villageu, obično jednoj
od najprljavijih ulica na Manhattanu, organizirao tzv. »sweep-in«. Policija nije
znala kako bi reagirala kad su Hoffman i Diggeri počeli žustro zamahivati
metlama, te prati ulicu. Jedan je prosvjednik čak prišao nekom newyorškom
policajcu i počeo mu polirati značku. Policajac se nasmijao. Svi su se
nasmijali, a The Village Voice izvijestio je daje akcija bila »parada
zabave«122. Kasnije te godine Hoffman je organizirao »smoke-in« u sklopu
kojeg su ljudi otišli u park na Tompkins Squareu i pušili marihuanu, što su
ionako uglavnom radili.
»Suvremena revolucionarna skupina«, objasnio je Hoffman, »koja se uputila
prema televizijskoj postaji, a ne prema tvornici.«
Hoffmanov partner i suparnik bio je Jerry Rubin, koji se 1938. godine rodio
u radničkoj obitelji u Cincinnatiju. Priča iz siječnja 1968. o Rubinu i
Hoffmanu koji se omamljeni drogom valjaju po podu, istodobno utemeljujući
pokret Yippie! suštaje suprotnost pomislima na koje nas navodi na prvi
pogled. Umjesto sramotne stvarnosti o kojoj je novinare izvijestio netko od
nelojalnih suradnika, zapravo je bila riječ o pomno osmišljenoj i plasiranoj
priči. Rubin i Hoffman zapravo su vrlo trezveno i pažljivo promislili sve
aspekte stvaranja tog pokreta. Hoffman je u svojem »slobodarskom«
razdoblju skupinu htio prozvati Freemen. Štoviše, njegova prva knjiga,
Revolution jor the Uell ojlt, objavljena je 1968. godine pod pseudonimom
Free. No nakon dugotrajnih rasprava, naziv Yippie! odnio je pobjedu nad
nazivom Freemen. Tek potkraj godine sinulo im je da objave kako to znači
Youth International Party123.
Nitko nije točno znao koliko ozbiljno treba shvatiti Abbieja Hoffmana i
upravo je u tome ležala njegova velika snaga. Jedna priča vrlo je znakovita za
tog klauna šezdesetih godina. Hoffman se 1967. drugi put oženio. »Wed-in«
održan 8. lipnja također je najavljen u The Village Voiceu, gdje je stajalo:
»Donesite cvijeće, dovedite prijatelje, donesite hranu, zabavu, kostime i
dođite obojanih lica«. Par se trebao združiti u sklopu »svetog haluciniranja« -
odjeveni u bijelo, s vijencima u kosi. U sklopu obreda čitao se I Ching,
kineska »Knjiga mijena« koja je tri tisuće godina ranije služila za predviđanje
budućnosti, a 1968. godine ponovno se pojavila
122 Ibid., str. 102. «3 Ibid., str. 129.
117
MARK KURLANSKY
kao djelo s područja popularne mistike. Mladoženja je bio pod vidljivim
utjecajem marihuane i nekontrolirano se smijuljio. Časopis Time izvještavao
je s događaja za svoj broj ia srpnja 1967. posvećen hipijima, ali nije
poimence spomenuo »cvjetni par«. Abbie Hoffman do 1968. godine nije bio
osobito poznato ime. No nakon »prosvjednog vjenčanja«, bez ikakvog
publiciteta, par je otišao u izrazito buržoaski Hram Emanu-El na imućnom
manhattanskom Upper East Sideu, gdje je rabin Nathan A. Pe-rilman bez
velike pompe obavio tradicionalno vjenčanje kakvo je uobičajeno među
reformiranim Židovima.
Zidovi su u nesrazmjerno velikome broju aktivno sudjelovali u studentskim
pokretima 1968. godine, ne samo u Poljskoj, nego i u Sjedinjenim Državama
i Francuskoj. Na Columbiji i Michiganu, sveučilištima gdje je ta organizacija
bila najaktivnija, među članstvom SDS-a bilo je više od polovice Židova124.
Tek došavši na Sveučilište Michigan, Tom Havden primijetio je da su svi
politički aktivisti židovski studenti iz ljevičarskih obitelji. Dvije trećine
bjelačkih sudionika Vožnje slobode bili su Židovi. Većinu vodstva Pokreta za
slobodu govora na Berkelevju činili su Židovi. Kao najistaknutija iznimka od
tog pravila, Mario Savio rekao je:
Nisam Židov, ali sam vidio te slike. I zapanjile su me. Hrpe tijela. Prava brda
tijela. Na moju svijest ništa nije djelovalo toliko snažno koliko te slike. A na
mene su djelovale na sljedeći način, do čega su drugi ljudi možda došli
drukčijim putem. Meni su značile da sve treba dovoditi u pitanje. Čak i samu
stvarnost. Jer to je bilo kao da ste otvorili očevu ladicu i u njoj pronašli
dječju pornografiju, snimke na kojima odrasle osobe zlostavljaju djecu.
Poput mračne, groteskne tajne o tome da su negdje u skorijoj prošlosti ljude
spaljivali i bacali na hrpe... Te su snimke djelovale na život ljudi. Znam da su
utjecale na moj život, vjerojatno ne jednako snažno, ali svakako blisko onom
židovskom osjećaju: »nikad više«. No tako su se osjećali i nežidovi.
Ljudi rođeni za vrijeme ili neposredno nakon Drugog svjetskog rata odrasli
su u svijetu koji je transformirao užas, a zahvaljujući tome svijet su
promatrali na posve drukčiji način. Nacistički genocid poslužio je poslije-
124 Paul Berman: A Tak ofTwo Utopias: The Politicaljoumey ofthe
Generation oj 1968 (New York, W. W. Norton & Co., 1997.), str. 44.
118
ratnome naraštaju kao velika pouka: svatko ima obavezu dignuti glas kad se
suočava s nepravdom, a svaki izgovor za šutnju pod nesmiljenim svjetlom
povijesne prosudbe prošlosti izgleda jednako jadno i pogrešno kao Nijemci
koji su na suđenjima za ratne zločine tvrdili da su samo provodili zapovijedi.
Bila je to generacija koja je još u djetinjstvu doznala za Auschwitz i Bergen-
Belsen, za Hiroshimu i Nagasaki. Toj se djeci neprestance, tijekom
odrastanja, govorilo da bi u svakom trenutku odrasli mogli odlučiti započeti
rat koji će okončati život na Zemlji.
I dok su stariji naraštaji odobravali nuklearni napad na Japan jer je okončao
rat, nova je generacija i u tom slučaju još u djetinjstvu vidjela snimke i na
sve gledala drugačije. Usto su na televiziji vidjeli i karakteristične oblake,
gljive koje nastaju nakon nuklearnih eksplozija, budući da su Sjedinjene
Države i dalje izvodile nadzemne pokuse. Amerikanci i Europljani, i na
istoku i na zapadu tog kontinenta, odrasli su uz svijest o tome da su
Sjedinjene Države, koje su i dalje proizvodile sve veće i sve djelotvornije
bombe, jedina zemlja koja ih je ikada i upotrijebila u stvarnoj situaciji. A
SAD je neprestano spominjao i kako će ponovo upotrijebiti nuklearno oružje,
to navodeći cijelo vrijeme - u Koreji, na Kubi, u Vijetnamu. Djeca koja su se
četrdesetih godina rodila u oba suprotstavljena bloka odrasla su uz vježbe
evakuiranja u skloništa u slučaju nuklearnog napada. Savio se prisjećao
kako su mu u školi naredili da se sakrije pod stol: »Na koncu sam studirao i
fiziku, ali sam se još i tada pitao hoće li nam to doista pomoći?«.
Odrastanje u hladnoratovskome okruženju jednako je djelovalo na većinu
djece u svijetu. Zbog takve su se atmosfere bojala i jednog i drugog bloka.
Bio je to jedan od razloga zbog kojeg su mladi u Europi, Latinskoj Americi,
Africi i Aziji toliko brzo i toliko odlučno osudili američko vojno djelovanje u
Vijetnamu. U velikoj većini slučajeva to nije bila potpora komunizmu, nego
otpor i prema jednom i prema drugom bloku koji nameću svoju volju i moć.
Američka mladež izgubila je povjerenje u američku vlast nakon smaknuća
bračnog para Rosenberg, te nebrojenih života koje su uništila saslušanja
senatora Josepha McCarthvja.
Mladi su širom svijeta gledali kako svijet nesmiljeno pritišću dvije
ravnopravne i njima krajnje odbojne sile. Američka mladež spoznala je daje
važno suprotstaviti se i komunistima i antikomunistima. Izjavom iz Port
Hurona utvrđeno je da se treba opirati komunizmu: »Sovjetski Savez, kao
119
MARK KURLANSKY
sustav, počiva na potpunoj represiji organizirane opozicije, kao i na viziji
budućnosti u ime koje su žrtvovani mnogi životi, te opravdani nebrojeni mali
i veliki oblici poricanja čovjekova dostojanstva«. No prema Izjavi iz Port
Hurona, antikomunističke snage u Americi donose više štete nego koristi.
Izjavom se upozorava daje »iracionalni komunizam postao velikim
društvenim problemom«.
Takve teze prvi su se put pojavile pedesetih godina, s filmskim likovima koje
su glumili James Dean, Marlon Brando i Elvis Preslev, te bit-ničkim
tekstovima Ginsberga ijacka Kerouaca. No šezdesetih se godina taj dojam
dodatno pojačao. Mladi su polagali nade u Johna Kennedvja, u velikoj mjeri
jer je bio razmjerno mlad - drugi najmlađi predsjednik u povijesti, nakon
Eisenhowera, koji je u to vrijeme bio najstariji. Kennedvjeva inauguracija
1961. godine označila je najveću dobnu promjenu u Bijeloj kući, s obzirom
na to daje između dvojice predsjednika razlika bila gotovo trideset godina. No
čak i za Kennedvjeve vladavine mladi su Amerikanci doživjeli kubansku
raketnu krizu, iskustvo koje ih je užasnulo i koje im je pokazalo da se
moćnici poigravaju ljudskim životima čak i kad su mladi i imaju razvijen
smisao za humor.
Većina mladih koja je počela studirati sredinom šezdesetih godina opirala se
i osjećala duboko nepovjerenje prema svim oblicima autoriteta. Jednostavno
nisu vjerovali nikome tko je bio na nekom utjecajnom položaju, na kojem god
stupnju moći se nalazio. Upravo zbog toga nije bilo apsolutnih vođa. Da su
se, primjerice, Savio ili Havden proglasili vođama, izgubili bi svaku
vjerodostojnost.
U vezi s tim naraštajem još je nešto bilo drukčije. Bila je to prva generacija
odrasla uz televiziju, generacija koja nije morala učiti kako se njome služiti,
kojoj je to bilo prirodno, jednako kao što su djeca koja su devedesetih godina
odrasla uz računala za njih imala instinkt, nedostatak kojeg stariji nikako
nisu mogli nadomjestiti obrazovanjem. Kad je Eisenhower 1960. održao
posljednju konferenciju za novinare, kolumnist Robert Spi-vack upitao gaje
ima li dojam da su mediji prema njemu tijekom osmogodišnjeg mandata u
Bijeloj kući bili pravedni. Eisenhower je odgovorio: »No, da, u biti ne vidim
osobito mnogo načina na koje bijedan novinar mogao nauditi jednom
predsjedniku, nije li tako?«125. Takvo razmišljanje
Langguth: Our Vietnam, str. 49.
120
više se nikad neće čuti iz Bijele kuće. Kennedv, koji se rodio 1917. godine,
navodno je razumio televiziju, no zapravo je njegov osam godina mlađi brat
Robert bio pravi tvorac Kennedvjeva televizijskog predsjednikovanja.
Godine 1968. Walter Cronkite već je došao do, za njega vrlo uznemirujućeg,
zaključka: televizija igra važnu ulogu ne samo u izvještavanju o događajima,
nego ih istodobno i oblikuje. Sirom svijeta bilježio se sve veći broj javnih
prosvjeda, a njemu se činilo sve očitijim da ih organizatori pripremaju
upravo za televiziju. Ulične demonstracije izrazito su televizične. Broj
prosvjednika čak i ne mora biti velik, potrebno je tek toliko ljudi da ispune
kadar.
»Ne može se reći daje to jedini razlog zbog kojeg su na ulicama, jer
demonstracija je bilo i prije pojave televizije, no ona je prosvjednicima
nedvojbeno služila kao dodatni poticaj«, primijetio je Cronkite nekoliko
desetljeća kasnije. »Osobito s obzirom na činjenicu da su televizijski prijenosi
i snimke širom svijeta pokazivali da je to uspješan pristup u različitim
društvima, očito su imali dojam da se to jednostavno tako radi. I tako se
epidemija proširila cijelim svijetom.«126
Taj naraštaj, koji nije imao povjerenja u vlast i vođe, koji je dobro razumio
televiziju i koji je stasao u najboljoj školi političkog aktivizma, Američkom
pokretu za građanska prava, bio je jedinstveno pripremljen za protresanje
svijeta. A onda su im ponudili rat u kojem se nisu htjeli boriti i za koji su
smatrali da se ne treba voditi. Mladi ljudi iz tog naraštaja, oni koji su 1968.
studirali, kao novaci su potpali pod odredbe o mobilizaciji. Razni Havdeni,
Saviji i Abbieji Hoffmani, koji su bili premladi za Koreju, a prestari za
Vijetnam, nisu se morali nositi s mobilizacijom. Ti mlađi pripadnici
generacije šezdesetih godina, mladi 1968. godine, u sebi su nosili dotad
neviđen bijes.
' Walter Cronkite, u razgovoru u lipnju 2002.
121
6. POGLAVLIE
JUNACI
Odlučimo ne oponašati Europu. Udružimo snagu i pamet i krenimo u
novome smjeru. Pokušajmo stvoriti cjelovitog čovjeka, kakvog Europa nije
uspjela slavodobitno roditi.
- FRANTZ Fanon: Prezreni na svijetu, 1961.
Tisuću devetsto šezdeset i osma trebala je biti Johnsonova godina. S
dolaskom toplijih dana i proljeća, svi iz brojnog kruga političara koji su
sanjarili o ulasku u Bijelu kuću računali su koliki su im izgledi da pobijede
aktualnog predsjednika. I u svim tim teoretskim nadmetanjima Johnson je
bio prvi favorit. No čak i oni koji se nisu kandidirali za predsjedničku
funkciju radili su protiv Johnsona. Martin Luther King i njegova organizacija
Southem Christian Leadership Conference objavili su plan prema kojem će
se na prosvjed u Washingtonu u proljeće uputiti tisuće siromaha, i bijele i
crne puti. Umjesto da se skriva, siromaštvo će se javno prikazati i objaviti na
televiziji. Pastor Ralph Abernathv, drugi čovjek tog pokreta, rekao je: »Idemo
razgovarati s L. B. J.-em, a ako on nešto ne poduzme u vezi s onime što će
čuti od nas, srušit ćemo ga i izabrati nekoga tko će nešto učiniti«.
No već 12. ožujka, godina se više nije nužno morala smatrati Johnso-novom.
Tog je dana Johnson pobijedio na prvim stranačkim predizbori-ma, u New
Hampshireu, gdje i nije imao pravu konkurenciju, budući da mu se ondje
suprotstavio jedino bezizgledni senator Eugene McCarthv, kandidat kojeg je
časopis Life mjesec dana ranije proglasio »zagonetkom«127. Šokantnaje bila
činjenica daje predsjednik tog snijegom zame-
Life, 9. veljače 1968.
122
Posljednja kampanja Martina Luthera Kinga, 1968. (Schomburg Centerjor
Research \n Black Culture)
tenog dana u New Hampshireu zagonetku pobijedio s razlikom od tek 230
glasova. Širom svijeta novost je odjeknula jednako kao daje nepoznati
senator upravo izabran za novog predsjednika ili da je u najmanju ruku
pobijedio Johnsona. I dok su se studenti u Varšavi na ulicama sukobljavali s
policijom, a Česi sve više izmicali sovjetskome nadzoru, sovjetski dnevnik
Pravda ustvrdio je kako rezultati stranačkih predizbora pokazuju da je rat u
Vijetnamu »postao glavnim i presudnim pitanjem predsjedničkih izbora
1968. godine«. U Španjolskoj, gdje je Madridsko sveučilište bilo zatvoreno,
katolički list Ya predviđao je da će se u studenome izbori »izjohnsonove
perspektive« izokrenuti naglavačke. U Rimu, gdje su studenti zatvorili
sveučilište, ljevičarski su mediji već proglašavali pobjedu antiratnog pokreta.
Nelson Rockefeller, guverner savezne države New York, koji u New
Hampshireu nije bio na republikanskom izbornom listiću, proveo je
kampanju u kojoj je glasače pozivao da ga osobno dodaju na listić i
123
MARK KURLANSKY
doživio veliko razočaranje, prikupivši tek 10% glasova. Nakon tog rezultata
objavio je odluku o povlačenju kandidature, pa je republikanski teritorij tako
ostao otvoren za mogućnost koja je mnogima bila nezamisliva: novu
Nbconovu nominaciju. Nixon baš i nije imao vremena za slavlje, budući daje
kandidaturu najavio i Robert Kennedv, u Nbtonovim mislima prizivajući
stravično sjećanje na kampanju koja mu je zamalo okončala karijeru -
dovodeći do mogućnosti novog okršaja Nixon-Kennedy. No Kennedv bi za to
prvo morao na stranačkim izborima pobijediti aktualnog predsjednika.
Trideset i prvog ožujka objavljena je senzacionalna vijest: predsjednik
Johnson na televiziji je najavio: »Neću tražiti i neću prihvatiti predsjedničku
nominaciju svoje stranke«.
Tako je iznenada iz utrke ispao demokratski predsjednik, koji je dotada imao
najveće izglede za pobjedu, i daljni razvoj situacije više nikome nije bio ni
približno jasan. »Amerika je bila na tripu, a mi smo samo nepomično stajali«,
rekao je Abbie Hoffman. »Kako smo mogli spustiti hlače? Amerika je već bila
posve naga. Što smo još mogli prekinuti? Amerika je pucala po
šavovima.«128
Povjesničari sve otada vode rasprave o stvarnoj prirodi Johnsonovih razloga
za odustajanje. Podupiratelji McCarthvja i antiratni aktivisti odmah su
proglasili pobjedu - tvrdeći kako su uvjerili predsjednika da nikako ne može
dobiti izbore. Kasnije se doznalo da je Johnsona njegov kabinet, prepun
ratobornih jastrebova, savjetovao daje eskalacija rata politički nemoguća i da
rat u vojnome smislu nije moguće dobiti. Johnson je uz povlačenje
kandidature objavio i ograničen prekid bombardiranja, te namjeru da sa
Sjevernim Vijetnamom pregovorima pokuša dogovoriti mir. No predsjednik se
pritom nije držao i ponašao kao svima dobro poznati L. B. J. S pravom se
moglo smatrati da bi bio dobio nove izbore. Moguće je daje snježna oluja
odviše sigurne Johnsonove birače na dan stranačkih predizbora navela da
ostanu kod kuće, te daje pobjeda bila tijesna samo igrom slučaja. Čak i ako
su predizbori u New Hampshireu značili da su pred njim velike prepreke i
nedaće, Johnson inače nije izbjegavao teške političke bitke. Nakon
predizbora u New Hampshireu, londonski The Times predvidio je da će
rezultat »razbjesniti« Johnsona i »aktivirati političara koji čuči u njemu«129.
Neki su tvrdili da gaje na po-
128 Raskin: For the HeH oflt, str. 137.
129 The Times (London), 14. ožujka 1968.
124
vlačenje nagovorila supruga. The New York Times nagađao je o mogućnosti
da ga je na taj korak ponajviše potaknuo loš razvoj situacije u
Vijetnamu130.
Od 8. do 14. ožujka svijet je doživio još jedan međunarodni debakl izazvan
američkom intervencijom u Vijetnamu. Rat je Sjedinjene Države godišnje
stajao oko trideset milijardi dolara. A platni deficit od 3,6 milijardi dolara
smatrao se toliko velikim da je većina stručnjaka mjere poput ograničenja
putovanja smatrala neučinkovitima poput lošeg flastera. SAD je financirao
rat zlatnim rezervama, koje su u to vrijeme bile tek na polovici od rekordno
visokih 24,6 milijardi dolara u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.
Vrijednost dolara bila je vezana za zlato, a spekulanti koji su proučavali te
brojke zaključili su da Sjedinjene Države neće uspjeti održati fiksnu cijenu
zlata na 35 dolara po unci. Prema toj teoriji, Sjedinjene Države neće imati
dovoljno rezerva da svim kupcima prodaju po 35 dolara, što će nužno
povisiti cijenu zlata. Oni koji budu imali zlato, ostvarit će veliku zaradu. Ista
stvar dogodila se s funtom u studenome 1967. godine, kad su je Britanci
devalvirali. Spekulanti su nastavili neobuzdano kupovati zlato, što je izazvalo
paniku koju su mediji nazvali »najvećom zlatnom groznicom u povijesti«. Na
londonskoj burzi zlata vlasnika je promijenilo više od dvije stotine tona zlata
u vrijednosti od 220 milijuna dolara, čime je postavljen novi rekord u
jednodnevnoj trgovini. U Švicarsku je odlazilo toliko zlata da je jedna banka
zbog novog težinskog opterećenja morala ojačati trezore. Ekonomisti su
širom svijeta najavljivali katastrofu. »Proživljavamo prvi čin svjetske
gospodarske depresije«, izjavio je britanski ekonomist John Vaizev131.
I dok je svijet bijesno promatrao kako američko trošenje na Vijetnam
destabilizira svjetsko gospodarstvo, sam rat postajao je stravičniji nego
ikada. Četrnaestog ožujka američko je zapovjedništvo izvijestilo da je u
posljednjih tjedan dana poginulo 509 pripadnika američkih oružanih snaga,
dok ih je 2.766 ranjeno, pa su tako ukupne žrtve od 1. siječnja 1961.
dosegnule brojku od 139.801, od čega 19.670 poginulih. To još nije bilo blizu
33.000 poginulih u tri godine ratovanja u Koreji. No prvi se put dogodilo daje
ukupan broj žrtava, zajedno s ranjenicima, u Vijetnamu premašio ukupan
broj žrtava u Koreji.
130 The New York Times, 1. travnja 1968.
131 Time, 22. ožujka 1968.
125
MARK KURLANSKY
Šesnaestog se ožujka 23. pješačka divizija, tzv. Divizija Americal, borila u
središnjem Vijetnamu, uz blatnjavosmeđe Južnokinesko more, u selu Son
My. Ondje su tog dana poubijali gotovo pet stotina nenaoružanih civila. Velik
dio ubijenih zatekao se u jednom od zaselaka, pod nazivom My Lai, no
akcijom je zahvaćeno čitavo područje. Vojska je sustavno ubijala starce,
žene, dječake, djevojčice i novorođenčad. Dio vojnika odbio je sudjelovati u
pokolju. Jedan je vojnik pištoljem kalibra .45 dvaput promašio novorođenče
koje je ležalo na tlu pred njim, pogodivši ga tek u trećem pokušaju, dok su
mu se prijatelji rugali zbog činjenice da tako loše cilja. Žene su premlaćivali
drškom puške, neke silovali, neke prisiljavali na analni ili oralni seks.
Amerikanci su ubijali stoku i bacali je u bunare da zagade vodu. U skloništa
ispod kuća u koja su seljani bili pobjegli ubacivali su eksploziv. Oni koji su
izišli da pobjegnu od eksplozija padali su pod kišom metaka. Vojska je
spalila sve kuće132. Tom Glen, pripadnik 11. brigade, napisao je pismo
zapovjedništvu divizije i izvijestio o zločinima, iščekujući reakciju.
Bez obzira na razloge zbog kojih se Johnson povukao iz predizborne utrke,
taj je njegov potez stvorio neobičnu političku stvarnost. Demokrati su imali
Eugenea McCarthvja iz Minnesote, pobornika mira koji se praktički i nije
potrudio iznijeti nekakav širi program, te newyorškog senatora Ro-berta
Kennedvja, koji je, prema časopisu Fortune iz veljače, vodećim
gospodarstvenicima bio antipatičniji od svih ostalih kandidata još od
tridesetih godina. Mladeži 1968. godine, koja se izrazito otuđila i odvojila od
konvencionalne politike, tako su se iznenada ponudila dvojica kandidata
koje je javnost poštovala i koji su se sad borili za nominaciju vlada-juće
stranke. Činjenica da su ta dvojica političara, obojica pripadnici
tradicionalnog političkog establish.men.ta, uspjeli steći povjerenje i
poštovanje mladih koji su s prijezirom odbacivali i »demokrate« i »liberale«,
bila je uistinu iznimna. Nitko nije vjerovao da će njih dvojica dugo ostati
usamljeni. Politički krugovi u igru će ubaciti i vlastitog kandidata, gotovo
sigurno potpredsjednika Huberta Humphrevja, no situacija je trenutačno
uistinu izazivala ushit. Na jednom reklamnom plakatu senatora
NeilSheehan: A Brigkt ShinigLie: John Paul Vann and America in Vietnam
(NewYork, Random Ho-use, 1988.), str. 689.
126
McCarthvja okružili su mladi, a naslov je glasio NAŠA DJECA MOGU IMATI
DOM.
Među našim glasačima odjednom se pojavila nada.
Odjednom su se vratili u središnji tok američkoga života. I ovo je već
drukčija zemlja.
Mladi se iznenada bacaju u politiku, obdareni fantastičnom inteligencijom i
energijom. I pred nama su posve novi izbori.
Kad je sljedeće godine postao Nbconovim savjetnikom za nacionalnu
sigurnost, Henry Kissinger dao je intervju časopisu Look u kojem je iskazao
iznimnu sposobnost autoritativnog nastupanja unatoč činjenici daje posve u
krivu.
Razumijem tjeskobu mlađih naraštaja. Nedostaju im uzori i junaci, imaju
dojam da svijet koji ih okružuje i nema osobitu svrhu. No prigovor savjesti
razara društvo. Pojedinačni imperativi uvijek su u sukobu s organizacijom
društva. Prigovor savjesti moramo čuvati samo za moralna pitanja najvišeg
reda, a Vijetnam nije u tom rangu.
Bilo je očito da Kissinger nije u stanju shvatiti »tjeskobu mlađih naraštaja«.
Kao prvo, bila je to generacija koja je imala čitav niz junaka, iako na tom
popisu junaka nije bilo ni Kissingera niti onih kojima se on divio. Na popisu
uglavnom nije bilo političara, generala i državnika. Ti su junaci bili
zajednički mladim ljudima širom svijeta, a otkriće daje širom svijeta moguće
naići na istomišljenike izazivalo je uzbuđenje. Za Amerikance to je bila
neuobičajeno međunarodna perspektiva. Može se reći da je zahvaljujući
pojavi satelitskih komunikacija i televizije to bila prva globalna generacija.
No kasnije generacije ipak nisu imale toliko kozmopolitski karakter.
Za Amerikance je bilo neuobičajeno i to stoje među novim junacima bilo
toliko pisaca i intelektualaca. Razlog možda leži u činjenici daje njihov pokret
u velikoj mjeri potekao sa sveučilišta. Moguće je da je bez konkurencije
najutjecajniji pisac među mladima šezdesetih godina bio francuski dobitnik
Nobelove nagrade za književnost Albert Camus, rođen u Alžiru, koji je 1960.,
u dobi od četrdeset i sedam godina, poginuo u
127
MARK KURLANSKY
automobilskoj nesreći, upravo.na pragu desetljeća u kojem je trebao pružiti
najsnažnija i najzrelija djela. Zbog eseja iz 1942. godine pod naslovom »Mit o
Sizifu«, a u kojem je ustvrdio daje čovjek u temeljno besmislenome položaju,
često su ga povezivali s egzistencijalistima. No on nije htio biti dio te
skupine. Nije se htio povezivati ni sa kime, a upravo zbog toga cijenili su ga
više od egzistencijalista i komunista Jeana-Paula Sar-trea, iako je Sartre
doživio, pa čak i sudjelovao, u djelovanju studentskih pokreta šezdesetih
godina. Camus, koji je surađivao s Pokretom otpora u borbi protiv
nacističkih okupatora u Francuskoj uređujući zabranjeni list Le Combat,
često je pisao sa stajališta moralnog imperativa koji nalaže djelovanje. U
romanu iz 1948. godine pod naslovom Kuga bavio se liječnikom koji je
opasnosti izložio i život i obitelj, samo da društvo oslobodi bolesti koju je
otkrio. Šezdesetih su godina studenti širom svijeta čitali Kugu i tumačili je
kao poziv na aktivizam. Glasoviti govor Marija Savija iz 1964. godine (»U
određenom trenutku rad stroja postaje toliko oduran... da... morate položiti
tijelo na prijenosni mehanizam i zupčanike... i morate ga nekako zaustaviti«)
zvuči poput navoda iz Kuge. »U određenim trenucima osjećam jedino
mahnito gnušanje«, napisao je Camus. Američki borci za građanska prava
čitali su Camusa. Njegove knjige u SNCC-u kružile su od dobrovoljca do
dobrovoljca. Tom Havden zapisao je da Camusa smatra važnim čimbenikom
u odluci da napusti novinarstvo i postane aktivistom studentskog
pokreta133. Abbie Hoffman preko Camusa je dijelom objasnio pokret Yippie!,
navodeći riječi iz Camusovih Bilježnica: »Revolucija kao mit definitivna je
revolucija«134.
Godine 1968. pojavio se još jedan intelektualac kojeg su, kako se činilo, svi
htjeli citirati: marksističko-hegelovski revizionistički revolucionar Herbert
Marcuse. Njegova je naj privlačni] a ideja bila nešto stoje nazivao »velikim
odbijanjem«, situacijom kada čovjek mora reći »Ne, to ne mogu prihvatiti« -
još jedna zamisao koja je imala odjeka u govoru Marija Savija o »odurnome
stroju«. Marcuse, naturalizirani Amerikanac koji je pobjegao pred nacistima,
predavao je na Brandeisu u vrijeme kad je ondje studirao Abbie Hoffman,
koji je tako bio pod njegovim velikim utjecajem. Pritom je na njega osobito
snažno djelovala knjiga Eros i civilizacija, koja je
Hayden: Reunion, str. 76. Raskin: For the Hell oflt, str. 129.
128
govorila o fizičkim užicima bez osjećaja krivnje i upozoravala na »lažne očeve,
učitelje i junake«. Marcuseova knjiga o kojoj se koncem šezdesetih godina
najviše govorilo, Čovjekjedne dimenzije, objavljena je 1964. godine. U njoj je
tehnološko društvo osudio kao plitko i konformističko, te je u pomno
orkestriranu discipliniranost njemačke filozofije ugradio cjelokupan
senzibilitet buntovnika u stilu Jamesa Deana iz pedesetih godina i
studentskih revolucionara šezdesetih godina. The Nevv York Times nazvao je
Marcusea »najvažnijim živućim filozofom«135.
Sedamdesetogodišnji Marcuse predavao je 1968. godine na Sveučilištu San
Diego State, gdje ga se često viđalo kako se brižno usplahiruje nad svojom
crvenosmeđom mačkom i uživa u pogledu na nilske konje u zoološkom vrtu.
Bio je to sijedi djedovski lik čiji se utjecaj osjećao širom planeta. Studenti
koji su u ožujku te godine izazvali zatvaranje Rimskog sveučilišta nosili su
natpise na kojima su se kočila tri velika slova M: Marx, Mao i Marcuse136.
I dok su konvencionalniji mislioci i dalje tvrdili da će tehnologija dovesti do
stvaranja još više slobodnog vremena, Marcuse je upozoravao da će
posljedica zapravo biti zatočenost ljudi u neoriginalnim životima u kojima
više neće biti kreativnog razmišljanja. Smatrao je kako se samo čini da
tehnologija pomaže onima koji misle drukčije, a zapravo će se koristiti za
gušenje prosvjeda. Ljudi su zbog nje kao pod utjecajem anestetika, pa tonu u
samozadovoljstvo koje pogrešno smatraju srećom. Zbog proizvoda i usluga
čovječanstvo postaje beskorisno i više nije u stanju istinski misliti. Medija je
sve više i više, ali prenose i podupiru sve manju raznolikost . ideja. Ljudi koji
u današnjem svijetu »surfaju« kroz izbor od osamdeset ili više televizijskih
programa, i pronalaze manje važnog i zanimljivog sadržaja nego kad su imali
samo četiri programa, mogli bi početi shvaćati Mar-cuseovo viđenje
tehnološkog doba u kojem ljudi smatraju da imaju veći izbor, iako među tim
alternativama nema hitnijih razlika. Zašto ljudi u takvom razdoblju obilja,
kad su pojedinci zahvaljujući tehnologiji postali iznimno djelotvorni, rade još
više, i zašto se toliko poslova obavlja neinte-ligentno i bezglavo, umjesto da
potiču i nadahnjuju? Kao jedan od prvih marksista koji je izgubio vjeru u
sovjetski sustav, Marcuse je smatrao daje
135 The New York Times, 27. listopada 1968.
136 Time, 22. ožujka 1968.
129
MARK KURLANSKY
i Zapad u stanju »neslobode«, te je često navodio kako je revolucija možda
jedini put koji vodi do istinske slobode.
Činilo se da se ostarjeli profesor Marcuse sve više zagrijava za ulogu gurua
studentskih radikala. Često je raspravljao o njihovim pokretima. Govoreći o
»flower poweru«, upozorio je Abbieja Hoffmana da »cvijeće nema moć« osim
snage ljudi koji ga uzgajaju - bila je to jedna od rijetkih prilika kad je
Hoffman ostao bez riječi. No kao što je Marcuse spremno priznavao, mnogi
mladi buntovnici koji su govorili o njegovim idejama nisu čitali njegove
knjige. Njegova djela pripadaju njemačkoj dijalektičkoj tradiciji. Marcuse je
stekao popularnost, iako nije razvio pristupačan stil pisanja. Luis Gonzalez
de Alba, jedan od vođa studentskog pokreta u Meksiku, ovako je opisao kako
je napokon sjeo da pročita barem nešto od Marcuseovih djela, i to
jednostavno stoga stoje predsjednik Gustavo Diaz Ordaz optužio pokret daje
pod utjecajem tog filozofa:
Otvorio sam Čovjeka jedne dimenzije i jedva došao od pete stranice. Eros i
civilizacija neopisivo je dosadna knjiga. Sad sam još morao pročitati i ostale
Marcu-seove knjige, a sve zbog toga što je Diaz Ordaz igrom slučaja
spomenuo
»filozofe destrukcije<
137
Psihijatar Frantz Fanon, rođen na Martiniqueu, stekao je međunarodnu
slavu nakon što je 1961. godine napisao knjigu pod naslovom Les damnes de
la tare. Djelo je prevedeno na dvadeset i pet jezika, a američki studenti čitali
su je pod naslovom The Wretched ojthe Earth (»Prezreni na svijetu«). Fanon
je studij medicine na francuskome dovršio 1953. godine u Alžiru, gdje je
pristupio Alžirskoj nacionalnoj fronti i postao jednim od predvodnika alžirske
borbe za slobodu. Već je i to bilo dovoljno za pokret francuske mladeži koji je
potkraj pedesetih godina nastao na temelju protivljenja francuskoj politici u
Alžiru. Neovisni Alžir postao je, poput Kube, simbolom otpora ustaljenom
svjetskom poretku. Knjiga Prezreni na svijetu nije predvidljiva
antikolonijalna tirada, već propituje ne samo psihologiju kolonijalizma, nego
i svrgavanja kolonijalizma i tip novog čovjeka nužnog za izgradnju
postkolonijalnog društva.
Objašnjavajući kompleksnost unutarnje borbe za raskid s kolonijalizmom,
knjiga Prezreni na svijetu ostvarila je u SAD-u velik utjecaj na pokret
137 ElenaPoniatowska: La NochedeTlateblco (Ciudad de Mexico, Biblioteca
Era, 1993.), str. 38. Ako nije drukčije naznačeno, ovaj i ostale navode sa
španjolskoga preveo je autor.
130
za građanska prava, pripomažući povezivanju ugnjetenih američkih crnaca
koji su se pokušavali osloboditi bjelačke vladavine i ugnjetenih afričkih
muslimana koji su se željeli osloboditi Europljana. Bila je to podloga pokreta
Crnih muslimana, osobito pod Malcolmom X-om, koji se, poput Fa-nona,
rodio 1925. godine, ali gaje 1965. ubio, kako se činilo, kolega iz pokreta
Crnih muslimana, iako takvo što nikad nije i dokazano. Boksača
Muhammada Alija, također pripadnika Crnih muslimana, zbog opiranja
bjelačkoj eliti često su smatrali predvodnikom snaga koje su se zauzimale za
siromašne nacije u nastajanju. Eldridge Cleaver nazvao je Alija »crnačkim
Fidelom Castrom boksačkog svijeta«.
Čak je i Martin Luther King pokret za građanska prava izjednačavao s
borbom nerazvijenih nacija. Godine 1955. za bojkot u Montgomervju rekao
je: »Riječ je o dijelu svjetskog pokreta. Pogledajte praktički bilo koje mjesto
na svijetu i uvidjet ćete da se eksploatirani dižu protiv eksploatatora. Čini se
daje riječ o najistaknutijoj odlici našeg naraštaja.«138
Eldridge Cleaver postao je ikonom šezdesetih godina ponajvećim dijelom
zahvaljujući književničkome daru. Cleaver je prvi put završio u zatvoru zbog
pušenja marihuane, i to u dobi od osamnaest godina. Kasnije se ponovno
našao u zatvoru zbog silovanja. Izišavši 1966. godine na slobodu, pristupio je
uredništvu kontrakultumog časopisa Ramparts* - poznatog zbog kaznenog
progona uredništva nakon stoje 1968. na naslovnici objavilo snimku
spaljivanja mobilizacijskih poziva. Ostali članovi uredništva poticali su ga da
objavi eseje koje je pisao u zatvoru, eseje koji su izražavali nesmiljenu
samokritiku, zajedno s nesmiljenom kritikom svijeta koji gaje stvorio i
oblikovao. Cleaver je do 1968. godine bio praktički anoniman, a onda mu je
izišla knjiga eseja pod naslovom Soul on ke. Kritičari, među ostalim i u The
New York Times Book Reviewu, pohvalili su njegov smion, ali i suvisao glas.
Za svoj potez nije mogao odabrati povoljniji trenutak: glavno pitanje u
Americi 1968. glasilo je »Što nije u redu s američkim društvom?«. Istraživanje
javnog mnijenja koje je Gallup proveo u lipnju pokazalo je da bijelci u omjeru
tri prema dva ne smatraju da je Amerika »bolesna«, ali je crnci takvom
smatraju, u omjeru osam prema
138 DavidJ. Garrow: Bearing the Cross: Martin Luther King, Jr., and the
Southern Christian Leadership
Conjerence (New York, William Morrow & Co., 1986.), str. 54. * Rampart,
eng. zemljana brana podignuta radi obrane utvrda ili nekog drugog objekta
ili sadržaja;
fig. obrana, zaštita (nap. ur.).
131
MARK KURLANSKY
sedam139. Knjiga Soul on Ice izdana je gotovo točno u istom trenutku kad i
Kernerov izvještaj o rasnom nasilju, te je, kao stoje istaknuo The New York
Times, potvrdila navode iz izvještaja. »Pogledajte u ogledalo«, napisao je
Cleaver. »Uzrok ste vi, gospodine i gospođo Jučer, vi s tim rašljastim
jezicima.«
Nedugo prije izlaska knjige, Cleaver je u Kaliforniji sklopio važan crnačko-
bjelački savez. Nova ljevica u toj je saveznoj državi bila osnovala političku
stranku, Stranku mira i slobode, koja je prikupila stotinu tisuća potpisa za
uvrštenje svojih kandidata na glasački listić u Kaliforniji. Zahvaljujući
Cleaveru, stranka je uspjela dogovoriti koaliciju s Crnim panterama
pristajući uz njihovu platformu koja je zahtijevala izuzeće crnaca iz vojske,
oslobađanje svih crnaca iz zatvora, te da se ubuduće sva suđenja crncima
provode pred isključivo crnačkom porotom. Cleaver je trebao postati
predsjedničkim kandidatom stranke, dok je potpredsjednički kandidat
trebao bitijerrv Rubin. Cleaverova supruga Kathleen, s kojom je tek bio
stupio u brak, bila je aktivistica SNCC-a i trebala je biti kandidatkinja za
skupštinu savezne države, kao i pripadnik Crnih pantera Bobby Seale. On je
upravo tijekom Cleaverove kampanje, u sklopu događaja koji je nazvao
»Prederekcijski dan« počeo zazivati »moć piće« i sklapanje saveza s »Machine
Gun Kellvs« (»gangsterima«) - odnosno svima koji posjeduju vatreno oružje i
voljni su ga upotrijebiti140. U listopadu je u prepunoj dvorani na Sveučilištu
Stanford doživio ovacije kad je sljedećim riječima okarakterizirao
kalifomijskog guvernera: »Ronald Reagan je sla-bić, mlakonja i kukavica i
izazivam ga na dvoboj do smrti ili dok ne kaže striček Eldridge. Dajem mu
mogućnost da bira oružje - pištolj, nož, palica za bejzbol ili sljezovi kolačići.«
Tisuću devetsto šezdeset i osma bila je najbolja godina u životu Eldrid-gea
Cleavera. Godinu kasnije, pod optužbom daje sudjelovao u pucnjavi u
Oaklandu u koju su bili umiješani članovi Cmih pantera, pobjegao je na
Kubu, a zatim u Alžir. U vrijeme kad se 1975. napokon vratio u Sjedinjene
Države, više nije imao sljedbenika.
Istini za volju, iako se ta, prava, istina rijetko iznosila u javnosti, većina
bijelaca s ljevice smatrala je pripadnike Crnih pantera podosta strašnima i
139 The New York Times, 3. srpnja 1968.
140 Hugh Pearson: The Shadcm oj a Panther (New York, Addison-Wesley,
1994.), str. 149-150.
132
opasnima. Dok je većina bijelaca s nove ljevice po svemu pripadala
lagodnome životu srednje klase, a većina tamnoputih boraca za građanska
prava, poput Boba Mosesa i Martina Luthera Kinga, bila obrazovana, članovi
Crnih pantera uglavnom su bili ljudi s ulice, iz opasnih kvartova, nerijetko
sa zatvorskim iskustvom. Odijevali su crnu odjeću, navlačili crne be-retke i
fotografima pozirali s oružjem, pritom želeći ulijevati strah. Zagovarali su
nasilje i pozivali crnce da se naoružaju za predstojeću nasilnu revoluciju.
Stekli bi malo naklonosti i tek pokojeg sljedbenika da nije bilo dvaju
čimbenika. Tisuću devetsto šezdeset i osme već je postalo jasno daje
politička elita, a osobito u pojedinim privatnim posjedima, poput
gradonačelnika Chicaga Richarda Dalevja i Kalifornije Ronalda Reagana,
pripravna upotrijebiti oružje protiv nenaoružanih prosvjednika. U travnju je
Daley objavio daje svojoj policiji dao nalog da »puca s ciljem ubijanja« svakog
palitelja i svakoga tko u ruci drži Molotovljev koktel, te da »puca s ciljem
sakaćenja«141 svakog pljačkaša, što je u biti bilo dopuštenje da otvaraju
vatru u slučaju svakog oblika građanskih nemira. Kad je 1967. godine
postao guvernerom, Ronald Reagan je, osim stoje smanjio proračunske
stavke za zdravstvenu skrb i obrazovanje, uveo politiku nesmiljenog odnosa
prema prosvjednicima. Nakon stoje policija 16. listopada 1967. toliko
divljački napala antiratne prosvjednike u Oaklandu daje dan prozvan
»krvavim utorkom«, pohvalio je oaklandske čuvare reda zbog »iznimne
sposobnosti i velikog profesionalnog umijeća«. Prema mladim i povlaštenim
bijelcima policija se počela odnositi onako kako se prema crncima odnosila
već odavno.
U siječnju 1968. godine, nakon napada na sedam stotina antiratnih
prosvjednika koji su demonstrirali za vrijeme govora državnog tajnika De-
ana Ruska u San Franciscu, jedan iz kruga privedenih žrtava, student s
Berkelevja, za policijski je napad rekao: »Namjera im je bila ubiti, a to bi se i
ostvarilo, samo da su znali da se mogu nekažnjeno izvući. Sad znam da im je
cilj bio srediti Huevja, samo stoje Huey bio dovoljno pametan i priseban da
se brani.«142
Pritom je mislio na Huevja Newtona, koji je 1966. godine u Kaliforniji
osnovao Crne pantere i koji je 1968., dokje još u zatvoru čekao suđenje u
vezi sa smrću jednog i ranjavanjem drugog oaklandskog policajca u vatre-
141 Time, 26. travnja 1968.
142 Pearson: The Shadow oj a Panther, str. 149.
133
MARK KURLANSKY
1968.: Godina koja je uzdrmah, svijet
nom okršaju 1966. godine, postao kandidatom stranke Mir i sloboda za
Predstavnički dom američkog Kongresa iz izbornog okruga Berke-ley-
Oakland. Prvo suđenje, u ljeto 1968., poništeno je jer nije donesena
pravovaljana odluka, a tako je bilo i u sljedeća dva pokušaja. Gotovo sva
velika suđenja pripadnicima Crnih pantera završavala su poništenjem
presude, oslobađanjem ili je prvostupanjska odluka poništena u žalbenom
postupku, stoje samo dodatno potpirivalo sumnju daje riječ o policijskome
proganjanju. Tijekom suđenja na površinu su izlazili uvjerljivi dokazi o
policijskoj okrutnosti. U jednom slučaju dvojica osumnjičenika navodno su
ubijena na spavanju. Javnost je u Crnim panterama sve više vidjela žrtve
nasilja, mučenike koji se odvažno suprotstavljaju policiji.
Bilo je to doba velikih trvenja unutar crnačke zajednice, budući da su
nekadašnji negroes svim silama nastojali odrediti nove crnce. Već 1968.
godine crnci su redovito napadali mnoge velikane crnačke kulture. U knjizi
Soul on Ice Eldridge Cleaver divljački se okomio najamesa Baldwi-na, po
mnogima najcjenjenijeg crnačkog pisca prve polovice šezdesetih godina.
Nakon stoje priznao oduševljenje činjenicom da postoji crnački spisatelj
Baldwinova kalibra i umijeća,-Cleaver zaključuje da Baldwina krasi »najteža,
najbolnija, krajnja mržnja prema crncima, osobito prema samome sebi, te
najsramotnija, najfanatičnija, najulizivačkija, najservilni-ja ljubav prema
bijelcima na koju je uopće moguće naići u djelima uglednijih crnih američkih
spisatelja našega doba«. Cleaver, koji je druge crnce optuživao za mržnju
prema crncima, uspio je u svojoj nevelikoj knjizi ocrniti ne samo Baldwina,
nego i Flovda Pattersona, Louisa Armstronga, Joea Louisa, Harrvja
Belafontea, Lenu Horne i Martina Luthera Kinga. Prema Cleaveru, zvijezda
jazza Louis Armstrong bio je »čiča Toma«, crnac koji svojim velikim očima i
velikim zubima povlađuje stereotipu u očima bjelačke rasističke populacije.
Cleaver je u uspješnim crncima u biti vidio prodane duše. Malcolm X, kojeg
su ubili, Muhammad Ali, kojem su oduzeli naslov, Paul Robeson, koji je
morao napustiti zemlju - sve su to odreda bili autentični crnački junaci, dok
je Martin Luther King zaslužio prijezir jer je primio Nobelovu nagradu.
Cleaver je tako napisao: »Nobelova nagrada dodijeljena Martinu Lutheru
Kingu, te napuhavanje njegova lika na status međunarodnog junaka,
svjedoče o povijesnoj činjenici da su jedini tamnoputi Amerikanci kojimaje
dopušteno da steknu nacionalnu ili međunarodnu slavu mario-
nete i lakaji struktura na vlasti«. Nakon takvog zaključka, tek malen korak
vodi do sljedećeg ispita: stekne li crnac priznanje, nije li time dokazao da je
sluga?
Sedamdesetšestogodišnji Lincoln Theodore Monroe Andrevv Perry, poznatiji
kao Stepin Fetchit*, ljutito je uzvratio kad su ga 1968. godine u specijalnoj
emisiji CBS-a pod naslovom Crna povijest - izgubljena, ukradena ili
zastranjela, koju je vodio crnački komičar Bili Cosby, prikazali kao jedan od
prvih rasističkih stereotipa. Stepin Fetchit, prijatelj boksača Mu-hammada
Alija, rekao je: »Suvremenog crnca nije emancipirao Martin Luther King,
nego Stepin Fetchit«. Ustvrdio je da njegovi oponašatelji, a ne on, kolutaju
očima i vuku noge. »Ja sam prvi crnac koji je odsjeo u jednom južnjačkom
hotelu«, izjavio je ljutito. »Ja sam prvi crnac koji je zrakoplovom putovao s
jednog kraja SAD-a na drugi. Ja sam s crnaca izbrisao predodžbu o
silovateljima, osigurao funkcioniranje kućanstva, bio osoba s kojim je bilo u
redu družiti se.« Potom je napao dio novijih filmova, među njima i Pogodi tko
dolazi na večeru, u kojem kći Spencera Tracvja i Katharine Hepburn kući na
večeru dovodi zaručnika, kojeg igra Sidnev Poitier, zgodnog i čudesno
rječitog, pametnog mladog liječnika. Otac bijelac, Tracy, silno se muči s tom
predodžbom iako ni u jednom trenutku ne izražava niti jednu jedinu
rasističku misao i na koncu popušta, kao da želi pokazati daje miješani brak
u redu ako je crnac jedan od uglednih američkih građana. Stepin Fetchit
rekao je da je »film dao veći doprinos prekidu prakse miješanih brakova nego
što ju je potaknuo«, ističući kako Poitier u cijelom filmu zapravo ni na
trenutak ne dodirne ženu koja igra njegovu zaručnicu. Komičar je još rekao
da su Poitier i ostale suvremene crnačke zvijezde »samo pomagalo. Kao u
banci. Jednog crnca staviš na šalter, ali ih drugdje u zgradi više nećeš
pronaći.«143
Iz dana u dan pojavljivali su se novi crnački junaci, a stari se odbacivali.
Tisuću devetsto šezdeset i osme Muhammad Ali bio je jedan od malobrojnih
crnačkih junaka koje s ljevice nije bilo moguće osporiti. Mladi i cmci divili su
mu se kad mu je 1967. godine oduzeta titula jer je odbio mobilizacijski poziv.
U predstavi Velika bijela nada James Earljones igrao je tek otkrivenog
crnačkog junaka, prvog crnog pobjednika u teškoj kate-
Pseudonim je skraćeni oblik izraza »step and fetch it«, koji označava servilno
ponašanje, tj. tip likova koje je glumio (nap. prev.). 143 The New York Times,
24. srpnja 1968.
134
i
135
MARK KURLANSKY
goriji, Jacka Johnsona. Johnson se nije nimalo ispričavao i kajao, odnosno,
u žargonu 1968. godine bio je crni šampion, a ne negro, a način na koji su
ga istjerali iz boksa gotovo je posve odgovarao Alijevoj stvarnoj priči.
U tim teškim vremenima za crnačke junake, Martin Luther King, što nije
nimalo neobično, često se nalazio na meti kritika. Mnogi borci za građanska
prava, a osobito iz SNCC-a, u šali su ga često zvali »de Lawd*«144. Još
negdje od 1966. godine Kingu su aktivisti SNCC-a povremeno zviždali dok bi
govorio, ili ga ušutkavali povicima »Black Power!«. Kingjejednom ovako
odgovorio: »Kad godje faraon htio zadržati ljude u ropstvu, poticao je njihove
međusobne sukobe«.
Često su ga optuživali da prisvaja više medijske pozornosti nego što
zaslužuje. To je možda i bilo točno. Bio je prirodno nadaren za istupe u
medijima. Tako je i postao vođom. Ponekad je razmišljao o tome kako je
mogao lijepo i ugodno živjeti da se nije počeo baviti borbom za građanska
prava. Bio je povlašteni sin istaknutog svećenika iz Atlante. Nije se rodio u
neimaštini i okružen diskriminacijom koje je nastojao dokinuti. Do šestog
razreda nije ni znao da rasizam postoji, a tada se njegov prijatelj bijelac
prestao igrati s njim jer su krenuli u različite škole145.
Kao postdiplomant koji je pripremao doktorat na Sveučilištu Boston, na
djevojke je ostavljao snažan dojam brižnošću i odijevanjem, neuobičajeno
skladno dotjeran s obzirom na status studenta. Coretta Scott, koja će mu
kasnije postati suprugom, prisjećala se: »Imao je super ulet«. Ona je to
nazvala »intelektualnim foliranjem«146. Sve dok ne bi počeo govoriti, bio je
nizak, ni po čemu dojmljiv muškarac. Od samog početka birali su ga za
uloge vođe upravo zbog govorničkih sposobnosti i jer je na medije ostavljao
dojam da je znatno stariji i zreliji nego što je doista bio147. U dobi od tek
dvadeset i šest godina i tek pristigavši u Alabamu, našao se na čelu bojkota
autobusa u Montgomervju.
Za vlastiti život često je govorio da zapravo nema mogućnost izbora. »Kad
sam počeo sudjelovati u pokretu i kad su ljudi iz vlastitog sudjelo-
* »Gospodin«, tj. »Bog« (nap. prev.). i« Dellinger: Fram Yale tojail, str. 263.
145 Garrow: Bearing the Cross, str. 33. i+s Ibid., str. 45. w Ibid., str. 53.
136
vanja počeli izvlačiti nadahnuće, uvidio sam da čovjek ostaje bez mogućnosti
biranja. Ljudi od vas očekuju da ih vodite.«148
Iako se rodio 1929., deset godina prije starijih vođa iz šezdesetih, poput
Toma Havdena, Kingje razmišljao poput pravog aktivista iz šezdesetih godina
- sanjario o nečemu većem i širem od samog Juga i o pitanjima koja nadilaze
segregaciju. Imao je dojam da je dio svjetskog pokreta za oslobođenje.
FBI je podj. Edgarom Hooverom, kojeg je Eldridge Cleaver nazvao
»najravnijim američkim tabanima«, nesmiljeno progonio Kinga. Agenti su ga
špijunirali, fotografirali, oko njega postavljali doušnike, snimali njegove
razgovore. Hoover je navodno tražio vezu s komunistima, te je ministra
pravosuđa Roberta Kennedvja, koji je većinu svojih najgorih odluka podredio
služenju Hladnome ratu, uvjerio da postoji dovoljno razloga za zabrinutost
da bi Kennedv mogao odobriti postavljanje prislušnih uređaja. King, koji je
jasno uviđao nedostatke kapitalizma i u rijetkim prilikama izražavao
divljenje prema Marxu, pomno je izbjegavao mogućnost da pretjera s takvom
retorikom. Kad je riječ o formalnim vezama s komunistima, FBI je uspio
pokazati jedino daje poznavao najviše dvoje ljudi koji su ranije eventualno
imali veze s komunistima.
FBI je zapravo došao jedino do vrlo čvrstih dokaza da pastor Martin Luther
King ml. održava stalne spolne odnose s mnoštvom različitih žena. Bliski
suradnici povremeno su ga upozoravali da bi to, kad bi priče izbile na svjetlo
dana, moglo naškoditi pokretu. Kingje jednom prilikom rekao: »Ševa je oblik
ublažavanja tjeskobe«149. A u pokretu je bilo vrlo malo onih koji su ga mogli
kritizirati, budući da se i većina njih povremeno također prepuštala sličnim
užicima. »Svi su se ševili«, rekao je politički aktivist Michael Harrington150.
No Kingje to činio češće od ostalih - a pritom nije jurio za suknjama: žene su
njega progonile gdje god bi se pojavio.
FBI je odabranim novinarima pokazao fotografije i ostale dokaze. No nitko
nije htio objaviti te podatke. Šezdesetih se godina smatralo da su takve
novosti ispod razine novinarskog dostojanstva i etike. Godine 1965. FBI je
čak otišao toliko daleko daje Kingu i njegovoj supruzi poslao
i« Ibid., str. 84. 1« Ibid., str. 375. 150 Ibid.
137
MARK KURLANSKY
snimljene dokaze o izvanbračnim vezama, uz poruku u kojoj se navodilo da
mu sada još jedino preostaje da se ubije151.
No takvi napadi Kinga nisu ni približno uznemiravali koliko dojam da je
njegovo vrijeme prošlo, da nitko više istinski ne vjeruje u nenasilje. Godine
1967. izjavio je: »I dalje svom snagom zagovaram nenasilje, ali bojim se da
moje riječi ne nailaze na plodno tlo«152. Već 1968. bio je očito deprimiran,
neprestano je govorio o smrti, te se debljao zbog kompulzivnog jedenja.
Nobelova nagrada nije ga osobito razvedrila. U razgovoru s Ral-phom
Abernathvjem rekao je: »Možda jednostavno moramo priznati da je svanuo
dan nasilja i možda jednostavno moramo odustati i dopustiti da nasilje
slobodno krene svojim putem. Nacija ne želi slušati naš glas. Možda će
poslušati glas nasilja.«153
Rekao je da živi u »bolesnoj naciji«. U govorima se morbidno koncentrirao na
pitanje smrti. Sebe je usporedio s Mojsijem, koji je izveo svoj narod iz
ropstva, ali je umro na planini u Jordanu, odakle se već vidjela obećana
zemlja.
U proljeće je povremeno boravio u Memphisu i ondje podupirao štrajk
smetlara. Na tim radnim mjestima namijenjenima crncima plaća je bila tek
neznatno viša od minimalnog zajamčenog iznosa, bez prava na odmor i
mirovinsko osiguranje - bio je to primjer uskraćivanja američkog blagostanja
crncima. Pokušaj demonstracija 28. ožujka pokazao se katastrofalnim za
Kinga, budući da su prosvjednici pribjegli nasilju, sukobljujući se s policijom
i razbijajući izloge. Trećeg travnja King se vratio u Memphis radi još jednog
pokušaja, a ondje su ga dočekali sarkastično raspoloženi novinari koji su ga
počeli ismijavati. Uvečer 4. travnja odmarao se u hotelu i pripremao
propovijed koju je sljedećeg tjedna trebao održati u svojoj crkvi u Atlanti,
gdje je na svećeničkoj dužnosti naslijedio oca, propovijed pod naslovom
»Amerika bi mogla skončati u paklu«, kad gaje metak pogodio u desni obraz.
Preminuo je već nakon nekoliko minuta.
Dan nasilja uistinu je bio blizu, kao što je King i predvidio. Kad se pročulo
da je Kinga ubio odbjegli bijeli kažnjenik po imenu James Earl
151 David J. Garrow: The FBI and Martin Luther King, ]r.: From»Sok>« to
Memphis (NewYork, W. W. Norton & CO., 1981.), str. 125-126.
153 Ibid., str. 612.
138
7. travnja 1968. u Washingtonu, nakon nemira koji su izbili zbog atentata
na Martina
Luihera Kinga (snimka: Burt Glinn/Magnum Photos)
Ray, nasilje je buknulo u crnačkim četvrtima 120 velikih američkih gradova,
dok su nemiri zabilježeni u njih 40. Nacionalna garda pojavila se na ulicama
mnogih gradova u kojima su bjesnjeli podmetnuti požari i pljačke. I upravo
je tada čikaški gradonačelnik Richard Daley izdao zloglasni nalog: »Pucaj da
bi ubio«. U crnačkim četvrtima uništena je imovina vrijedna milijune dolara,
a pritom su ginuli crnci - samo u Washingtonu poginulo ih je dvanaestero.
King, kojeg više nitko nije smatrao čiča Tomom s Nobelovom nagradom u
ruci, bio je mrtav, iako još nije bio napunio ni četrdeset godina. Ubio ga je
bijelac i tako je na koncu postao autentičnim crnačkim mučenikom. Stokelv
Carmichael rekao je: »Sad kad su sredili dr. Kinga, vrijeme je da prestanemo
s tim sranjima o nenasilju«154.
' Isserman i Kazin: America Divided, str. 227.
139
7. POGLAVLIE
POLJSKI KATEGORIČKI IMPERATIV
Gross: Bože presveti! Nije vam zlo od sebe samih?
Ballas: Je li nam zlo od sebe samih, gospodine P.?
(Pillar odmahuje glavom.)
Naravno da nije. Kad je u pitanju Čovjekova dobrobit, nije nam zlo ni od
čega.
- Vaclav Havel: Memorandum, premijemo izveden u SAD-u 1968.
Osmog ožujka nekoliko stotina studenata Varšavskog sveučilišta, skupina
toliko malena da bi stala i u jednu od predavaonica, došla je pred rektorov
ured, tražeći da ih primi i vičući: »Nema studiranja bez slobode!«. Nakon toga
nastavili su marširati sveučilišnim kompleksom, iza velikih željeznih vrata.
Na američkim sveučilištima 1968. godine to bi bio tek beznačajan incident,
budući da su ondje prosvjedovale tisuće studenata, zauzimajući zgrade,
izazivajući prekide nastave... no u Poljskoj se dotada nije događalo ništa
slično. Radnička milicija, obučena da suzbija svaki pokušaj
»kontrarevolucije«, stigla je kamionima, njih oko pet stotina, u civilnoj odjeći,
ali s crveno-bijelim trakama, bojama poljske zastave, na ruci. Rekli su da
žele razgovarati sa studentima, no nakon kratkotrajnog razgovora izvadili su
palice i, u nazočnosti dvije stotine policajaca, stali hvatati studente širom
kompleksa, mlateći ih dok je policija privodila one koji bi pokušali pobjeći.
Studente su šokirali brutalnost i ničim izazvan napad na sveučilišni
kompleks, stoje izvršio nasilje nad tradicijom. Nakon godina tijekom kojih su
povremeni disidentski potezi, pod vodstvom Jaceka Kuroria i Karo-la
Modzelewskog uspijevali privući tek šačicu drugih disidenata, vladini okrutni
postupci stvorili su pravi pokret. Sutradan je dvadeset tisuća stu-
140
denata prosvjedujući prošlo kroz središte Varšave. I'njih su palicama napali
policajci u civilu. Među uhićenima bili su Kuron, Modzelewski i njihov mladi
štićenik Adam Michnik.
Taj novi i dotad neviđeni pokret činili su mladi poljski komunisti, djeca
poljske elite. Troje od njih bili su djeca vladinih ministara. Mnogima su
roditelji bili važni partijski dužnosnici. Sve dotada, idealistički nastrojeni
mladi Poljaci, iako se nisu u svemu slagali s roditeljima, i dalje su pristupali
Komunističkoj partiji ne bi lije izmijenili, ne bi lije prisilili na razvoj. Sad su
počeli uviđati da je riječ o okrutnome sustavu koji je pripravan upotrijebiti i
silu radi protivljenja svim oblicima promjena.
Predratnu generaciju poljskih komunista obilježila je ciničnost s kakvom se
poslijeratna generacija, odrasla u miru i sigurnosti, upoznala tek 1968.
godne. Konstantv Gebert, kojemujebilo tek petnaest godina, pro-svjednicima
se pridružio 1968. Njegov otac, koji je prije rata organizirao djelovanje
komunista u SAD-u, a nakon rata se vratio u Poljsku radi izgradnje nove
komunističke države, služeći joj na diplomatskoj funkciji, bio je strog i
nesmiljen komunist staroga kova koji je dobro znao što su prosvjedi i
uhićenja. Mladi Konstantv nekako je mislio da će se otac ponositi svojim
sinom koji poput pravog i dobrog komunista demonstrira na ulicama. No
njegovje otac na to drukčije gledao.
»Otac me osuđivao i govorio da sam histerični klinac koji se upliće u politiku,
što me užasno razočaralo... odgojen sam u komunističkome mentalitetu. A
sad sam se našao na demonstracijama na kojima smo klicali socijalizmu,
slobodi i neovisnosti. Meni se činilo daje to super. Pridružio sam se
prosvjedima. Sukobili smo se s policijom i sve to. Kući sam došao tri sata
kasnije nego što sam trebao. 'Tata, borili smo se protiv policije! Borili smo se
za neovisnost!' Očekivao sam da će u to ime otvoriti bocu votke i da ćemo se
lijepo zabaviti. Umjesto toga, na tri dana zabranili su mi sve izlaske iz stana.
Upravo tako postupio bih i ja da se to dogodilo mojem djetetu. Kad ti je
petnaest godina, nemaš što raditi na ulicama. Ali kakvo je to bilo
razočarenje. Mislio sam da ću postati jedan od njih... Da ću biti među
pravim dečkima. Kao tata.«155
Mladi su Poljaci vrlo brzo spoznali da je prosvjedovanje na ulicama opasno i
da će u takvim prilikama uvijek biti i nasilja. No to ih nije za-
Konstanty Gebert, u razgovoru u srpnju 1992.
141
MARK KURLANSKY
strašilo, nego ih je na ulice dovelo u još većem broju. Već sutradan studenti
su se okupili radi prosvjeda protiv uhićenja, upada na sveučilište i skidanja
s repertoara predstave Dušni dan. Studenti s Visoke tehničke škole izišli su
na ulice, kličući Čehoslovačkoj, osuđujući ministra unutarnjih poslova
Moczara i njegov »Gestapo«, te bacajući kamenje na policiju, koja je uzvratila
suzavcem. Prometna policija potpuno je zatvorila cijelo područje, a
kamionima su dovezeni i policajci u civilu. Iskakali su s vozila i ponovno
počeli tući palicama. Policajci u civilu tukli su i druge studente, koji su u
malenoj skupini prosvjedovali uz kompleks Varšavskog sveučilišta, ispred
crkve u kojoj je pokopano srce skladatelja Frederica Chopina.
Jedanaestog ožujka tisuće studenata izišle su u središte Varšave i okupile se
pred sivim, totalitarnim secesijskim pročeljem sjedišta Komunističke partije
Poljske. Ondje se, praćena pogledima partijskih dužnosnika s balkona na
petome katu, ponovno pojavila policija, debelim palicama nesmiljeno
udarajući po mladim glavama, obarajući mladež na tlo, mlateći ih do krvi i
odvlačeći ih u pritvor. Neki su uzvraćali, bacajući na policiju kamenje i
komade žbuke i opeka. Borba je potrajala dva sata. Tih nekoliko tisuća
prosvjednika bilo je malo u odnosu na sudionike demonstracija u Berlinu,
Rimu i drugim gradovima na Zapadu koji su prosvjedovali protiv rata u
Vijetnamu, no za jednu zemlju iz sovjetskog bloka bilo je to šokantno
iskustvo, vijest koju su na naslovnicama objavile novine širom svijeta.
Ispred sveučilišnog kompleksa prosvjednici su kamione prepune policajaca u
civilu dočekivali povicima »Gestapo!«. Godine 1968. gotovo da i nije bilo
prosvjeda, od Varšave i Berlina, preko Pariza i Chicaga, pa do Ciudad de
Mexica, na kojima sudionici nisu uspoređivali policiju s nacističkim
jurišnicima. U Varšavi su ti interventni policajci u civilu koji su dolazili
kamionima, oni koje su studenti nazivali gestapovcima, često pripadali
radničkoj miliciji, a njima je rečeno da su prosvjednici iz redova studenata
povlaštena djeca koja žive u najboljim stanovima i putuju u Pariz, stoje
uglavnom i bilo točno. Iako je bilo mnogo izvještaja o radnicima koji su
odbijali ući u kamione i nisu htjeli sudjelovati u protudemonstra-cijama,
okretanje radništva protiv studenata pokazalo se uspješnom vladinom
strategijom. Jedanaestog ožujka studenti i milicija na varšavskim su se
ulicama borili gotovo osam sati. Vlada je ranije zatvorila tvornice,
142
kako bi radnici organizirali demonstracije na kojima su studente osudili kao
»petokolonaše«.
Istog tog dana studenti su istovremeno demonstrirali u Gdansku, Kra-kovu,
Poznahu, Wroclawu i Lodžu. Svugdje ih je napala milicija, palicama, a u
pojedinim slučajevima i vodenim topovima i suzavcem. Studenti su dio
tehnika preuzeli od američkog pokreta za građanska prava o čijoj su borbi
često čitali. Organizirali su bojkote i prosvjede sjedenjem. U prvo vrijeme
mnogim studentima nije bilo jasno da u sklopu takvog sit-ina doista moraju
sjediti.
Vlada je smatrala da se u Varšavi i buržoaskome Krakovu prosvjedi
održavaju jer ti gradovi imaju brojnu elitnu studentsku populaciju. No zbog
snažnih radničko-komunističkih korijena stanovnika Lodža i Gdariska
demonstracije u tim gradovima bilo je mnogo teže objasniti. U Gdansku su
studenti pozvali radnike da im se pridruže. Svima je bilo poznato da
antiratni prosvjednici u SAD-u pozivaju ljude da im se priključe. Studenti u
Gdansku s radnicima nisu imali više sreće nego washingtonski studenti s
pripadnicima Nacionalne garde. U Poznahu su studenti vikali »Živjeli
poznahski radnici!«156, no radnici se ni ondje nisu priključili pokretu.
Jacek Kuroh prisjeća se: »Prije predstave, mi studenti željeli smo pristupiti
radnicima. Ali stidljivo i plaho. Nitko nije očekivao takav ispad. A kad je do
njega došlo, vlada je objasnila da su studenti razmaženi i povlašteni Zidovi,
djeca pripadnika elite.«157
»Godine 1968. studenti su imali geslo: 'Nema kruha bez slobode'«, prisjeća se
Eugeniusz Smolar, studentski aktivist i sin utjecajnog člana Partije. »Radnici
su taj slogan smatrali besmislenim - nema slobode bez kruha. Kruh je uvijek
na prvome mjestu. Većina nas nikad nije živjela bez kruha. Jednostavno se
nismo razumjeli.«158 Vlada će još godinama uspijevati obuzdavati prosvjede,
jer, ili radnici nisu podupirali studente i inteligenciju, ili studenti nisu htjeli
poduprijeti radnike.
Prosvjednici su nosili natpise i izvikivali slogane kojima su osuđivali poljske
medije pod državnim nadzorom, a koji su studentski pokret nazi-
re The New York Times, 17. ožujka 1968.
157 Jacek Kurori, u razgovoru u lipnju 2001.
158 Eugeniusz Smolar, u razgovoru u lipnju 2001.
143
MARK KURLANSKY
vali huliganskim ispadima, ali su odbijali zaista izvještavati o prosvjedima i
pisati o stvarnim problemima. »Lažljivi mediji« postali su jednom od najvećih
smetnja koje su mučile studente. Na konferenciji spisatelja održanoj u veljači
prvi je put zabilježen pokušaj miroljubivog rješavanja pitanja cenzure, a
mjesec dana kasnije, potkraj ožujka, nakon višetjednih otvorenih
demonstracija, mirnih prosvjeda i uličnih borbi, list Trybuna Ludu prvi je
put spomenuo ukidanje predstave Dušni dan. No širom svijeta opširno se
izvještavalo o nasilju. U Beču je Jan Nowak trebao samo pročitati dnevne
izvještaje u Le Mondeu, The New York Timesu i ostalim novinama i na
poljskome jeziku o svemu izvijestiti cijelu Poljsku.
Joanna Szczesna bila je sedamnaestogodišnja brucošica u Lodžu. Potekla je
iz siromašnije klase, a bila je knjiški moljac i za sve užase kapitalizma
doznala je iz francuskih romana 19. stoljeća. Osjećala se sretnom jer živi u
socijalističkoj zemlji. »Nisam smatrala da nisam slobodna. Na sveučilištu
sam mogla reći što god sam htjela.« U ožujku je jedan student s Varšavskog
sveučilišta došao kući u Lodž i rekao da su studenti u Varšavi prosvjedovali
protiv cenzure, protiv ukidanja predstave, te da ih je policija premlatila.
»Moguće je da sam živjela u svijetu knjiga, no to me doista šokiralo«, rekla je
Szczesna. »U novinama sam čitala jedino filmsku rubriku, no tada sam
pogledala i ostale stranice i sve je bilo drukčije. Novine su pisale o
huliganima, pustolovima, djeci bogataša, cionistima. A to je već bilo
neprihvatljivo. Postalo mi je jasno da se moram uključiti. U zraku se osjećalo
nešto novo - svojevrsno uzbuđenje.«159
Potpisala je peticiju i pristupila prosvjedima protiv uhićenja studenata i u
korist istinitosti izvještavanja u medijima. Njezina majka, Jadwiga,
službenica koja je oduvijek sanjala o pozivu socijalne radnice, pribojavala se
da bi moglo doći do nasilja, pa je ustrajno tražila da pođe s njom, daje
zaštiti. Radi lakše obrane, ponijela je kišobran. Približno tisuću ljudi
pridružilo se prosvjedu kad su pred njih izišli radnici, od kojih su neki
poznavali Jadwigu.
»Što ti tu radiš?!« upitao ju je jedan od radnika.
Spremno držeći kišobran, Jadwiga je uzvratila: »A što ti tu radiš?!«
159
Joanna Szczesna, u razgovoru u lipnju 2001.
144
Proglašenje trodnevni prosvjed sjedenjem. Vlada je prekinula telefonske veze
na sveučilišnom kompleksu, pa tako pojedini dijelovi sveučilišta nisu znali
što se događa u drugim dijelovima. U Joanninu dijelu proširila se priča daje
preostali dio sveučilišta odustao od prosvjeda. No njezina majka, Jadwiga,
koja je kćeri donijela sendviče, upravo se vratila s jednog drugog dijela
sveučilišta, gdje je kupila sendviče i kćerkinu dečku, pa je njezinu skupinu
izvijestila o tome da se i u drugim dijelovima i dalje štrajka. Nakon dvadeset i
četiri sata, kad su studenti već počeli spominjati mogućnost odustajanja,
upravo je Joanna Szczesna, održavši prvi govor u životu, odlučno zatražila da
nastave prema planu, te predložila da u drugoj fazi prijeđu na štrajk glađu.
»Bila sam odrasla osoba, ali sam bila i dijete«, rekla je Joanna. »Htjela sam
navesti roditelje da nam se pridruže. Znala sam da će moja majka, počnem li
štrajkati glađu, napasti sjedište Komunističke partije.« Netko iz podzemlja
čuo je njezin govor i pozvao je da im se pridruži, paje tako
sedamnaestogodišnja Joanna Szczesna postala političkom disidenticom koja
će kasnije surađivati s Kuroriom, Modzelewskim i Michnikom.
Partija je ustvrdila da prosvjednicima manipuliraju stari staljinisti. Vlada
nije htjela priznati daje do demonstracija došlo spontano. Prema pisanju
lista Trybuna Ludu, »Događaji od 8. ožujka nisu se pojavili kao deus ex ma-
china. Prethodile su im dugotrajne pripreme, mnogobrojne manje kampanje
koje su, međutim, i vođe i sudionike pripremale za drastične mjere.« Kao
vođe imenovani su Modzelewski i Michnik. No dok su i oni i ostali vođe bili u
zatvoru, prosvjedi širom Poljske postali su svakodnevnom pojavom. Štoviše,
nije ih koordinirao baš nitko. »Kad sam doznao za to, silno sam se
iznenadio«, rekao je Jacek Kurori, koji je u to vrijeme također bio u zatvoru.
»S Wrođawom smo imali vrlo malo kontakata, no to se događalo na svim
sveučilištima.« Za demonstracije 8. ožujka odabran je niz vođa, no policija ih
je sve uhitila. Većina kasnijih pokušaja biranja vođa također je rezultirala
njihovim uhićenjem.
Uslijedila su dva tjedna prosvjeda širom Poljske. Mnogi su sudionici nosili
natpise na kojima je stajalo: »Varšavski studenti nisu sami«, te spaljivali
primjerke službenih novina u kojima se nije izvještavalo o pokretu.
145
MARK KURLANSKY
Moguće je daje vlada ostala zatečena, no nitko nije bio zapanjeniji od samih
studenata. Eugeniusz Smolar rekao je kako je nakon godina koje su
obilježile malene skupine u kojima se raspravljalo, »bilo neobično utvrditi da
su ti problemi toliko rašireni. Silno smo se iznenadili uvidjevši da su ustali
toliki studenti Varšavskog sveučilišta, a još je veće iznenađenje bila činjenica
da su reagirala sva veća sveučilišta u zemlji.«
Činilo se da bez imalo sumnje mnogi mladi Poljaci dovode u pitanje društvo
u kojem žive. Smolar je rekao: »U zraku se nekako osjećalo da komunizam
jednostavno ne nudi željeni stupanj slobode«. Komunistički režim svojoj je
komunističkoj mladeži nehotice pokazao pravo lice. Smo-lareva supruga,
Nina, koja je u to vrijeme bila na poslijediplomskome studiju, rekla je:
»Antisemitizam je bio potpuno neočekivano iznenađenje, dok je drugo
iznenađenje bilo nasilje«160.
Suočeni sa širenjem prosvjeda na cijelu naciju, anticionisti su djelovanje iz
1967. još većim žarom prenijeli i u 1968. godinu. Mnogim poljskim
komunistima, a osobito Zidovima kakvi su bili i Smolari, to je, kako im se
činilo, bilo posve u suprotnosti sa samom biti Komunističke partije. Sve su
komunističke države zabranile izražavanje antisemitizma. Adam Michnik
rekao je: »Kad sam ugledao antisemitske članke, bio mije to prvi susret s
takvim tekstovima. Bio je to čisti fašizam. Nešto nedopušteno. Sve dotada
antisemitizam je bio apstraktan pojam. Mislio sam daje u Poljskoj nakon
holokausta antisemitizam nemoguć.« Kuronje rekao: »Prije rata viđao sam
antisemitski nastrojene komuniste, no to nikad ranije nije bila i državna
politika«. Međutim, vladi koja je očajnički nastojala objasniti prosvjede koji
su zahvatili cijelu zemlju, teorija o cionističkoj uroti došla je kao naručena.
Kad su ga 9. ožujka uhitili, istražitelji su Michniku postavili sljedeće pitanje:
»Gospodine Michnik, nakon što vas pustimo, hoćete li se odseliti u Izrael?«.
»Samo ako se vi odselite u Rusiju«, glasio je prkosni odgovor. No zatim su ga
malo jače pritisnuli i rekli mu da će ga pustiti pristane li na iseljavanje u
Izrael. Poljska se napokon htjela riješiti Židova. Gomulka je objavio da se,
kao što se činilo i prethodne godine, tijekom Šestodnevnog rata, iseljeničke
putovnice pripremaju za sve Židove koji žele poći u Izrael.
Nina Smolar, u razgovoru u lipnju 2001.
146
Petnaestog ožujka Trybuna Ludu objavio je članak s objašnjenjem cio-nizma.
Općepoznate činjenice govore da su se zahvaljujući prikupljanju novca među
Amerikancima židovskog podrijetla u Izrael slile stotine milijuna dolara. Ta
sredstva Izraelu omogućuju da razvija gospodarski potencijal i vojsku, da
napada arapske zemlje [posljednji rat bio je treći rat s Arapima] i podmiruje
troškove povezane s okupacijom arapskih područja... Cionistički vođe
pozivaju na pomoć u financiranju izraelske ekspanzionističke politike koju
podupiru imperijalističke sile, konkretno, SAD i Zapadna Njemačka. Uz
pomoć Izraela, imperijalizam želi ukinuti napredne arapske vlasti, ojačati
nadzor nad arapskom naftom i Bliski istok pretvoriti u odskočnu dasku za
borbu protiv Sovjetskog Saveza i ostalih socijalističkih zemalja.
Opravdavajući agresivnu politiku izraelskih vladajućih krugova i podilaženje
imperijalističkim silama, cionistička propaganda nastoji svjetsku javnost
uvjeriti u to da se Izrael bori za goli opstanak, a da mu najveća opasnost
prijeti od Arapa koji žele »otjerati Izrael u more«...
No riječ cionisti sve je češće postajala šifrom za »organizatore studentskog
pokreta«. Vlada je ustrajavala na tvrdnjama da probleme izaziva cionistička
urota, staljinistička urota. Upravo su prepopustljivi roditelji i staljinistički
profesori, a svi oni igrom slučaja bili su Židovi, mazili i pazili šačicu
izopačenih pojedinaca poput Kuroria, Modzelewskog i Michnika. Dvadeset i
šestog ožujka list Trybuna Ludu napao je profesore, posebno ističući
filozofski, ekonomski i pravni fakultet - ideološke sastavnice sveučilišta. »Ti
su znanstvenici sustavno branili revizionističke skupine, pritom se služeći
autoritetom i povlaštenim znanstveničkim i sveučilišnim položajem kad god
bi skupine došle u sukob s državnim zakonom ili sveučilišnim propisima.«
Zavedeni zbog svog staljinističkog obrazovanja, ti profesori uzgajali su
opasne i ustrajne subverzivne elemente:
Pod prijetnjom sankcija, zaštitu su svaki put tražili od profesora prirodnih
znanosti. Za raznoraznih seansi i sastanaka, oni su branili studente,
opravdavajući se objašnjenjima da »mladi moraju imati nekakav odušak«, a
zapravo su, iako su se izražavali neodređeno i dvosmisleno, profesori poticali
političku aktivnost studenata. Neki su ih profesori branili čak i pred sudom.
W. Brus, koji se kao svjedok obrane pojavio na suđenju K. Modzelewskom,
optuženika je opisao kao... »poštenog čovjeka odanog idealima i cilju izgrad-
147
MARK KURLANSKY
nje socijalizma, te buđenju političkih interesa mladih«. Teško je i zamisliti
jasnije poticaje preostalim članovima skupine.
W. Brus, odnosno Wlodzimierz Brus, bio je jedan od mnogih sveučilišnih
profesora židovskog podrijetla kojeg su početkom ožujka smijenili s
dotadašnje dužnosti. Vlada je sad počela smjenjivati još više profesora i
predavača sa sveučilišta, od kojih je najveći dio bio židovskog podrijetla. Od
12. ožujka vlada je počela izdvajati židovske studente kao vođe pokreta.
Trojica visoko pozicioniranih vladinih dužnosnika židovskog podrijetla
smijenjena su s položaja i obaviještena o činjenici da su njihova djeca
studentski vođe. Uslijedile su čistke, uglavnom Židova. Pjesnike, filozofe i
profesore židovskog podrijetla u svim segmentima poljskog sustava
visokoškolskog obrazovanja vlast je optuživala za sudjelovanje u uroti, a
mnogi od njih dobili su otkaz. Osamnaestog ožujka utvrđeno je daje Roman
Zambrowski, nekadašnji pripadnik Polit-biroa, jedan od urotnika koji su
oformili studentski pokret, te je izbačen iz Partije. Zambrowski nije imao
osobitih veza sa studentskim pokretom, ali je bio Židov i Moczarov politički
protivnik161. Njegov sin, Antoni, student kojeg su optužili za ulogu vođe,
nije imao veze s tim pokretom. Kako je sve više i više Židova ostajalo bez
posla, a sve više studenata dobivalo batine i završavalo u zatvoru,
studentima je postajalo sve očitije daje vlada nedvosmisleno odabrala upravo
takav pristup nemirima, te da se neće baviti studentskim problemima i
nezadovoljstvom.
Drugi čimbenik koji je potaknuo spontane studentske ustanke bili su
događaji u Čehoslovačkoj. Poljski studenti nosili su natpise na kojima je
stajalo »Polska czeka na Dubczekal« - »Poljska čeka svog Dubčeka!«. Dio
povjesničara tvrdi daje Dubčekova sudbina bila zapečaćena čim su se ti
natpisi pojavili u Varšavi. Od trenutka kad je Dubček u siječnju došao na
vlast, najveća noćna mora Moskvi bila je mogućnost da reforme u
Čehoslovačkoj dovedu do nastanka pokreta koji će poput požara zahvatiti
središnju Europu.
Poljaci njeguju junačku predodžbu o vlastitome narodu, iako okolni svijet ne
dijeli njihovo viđenje i o tome ne zna gotovo ništa. Jedan od glav-
148
1968.. Godina koja je uzdrmala svijet
nih simbola takve samodopadne predodžbe bio je prkosni Poljak. Prema
poljskom viđenju povijesti, Česi su omogućili njemačku okupaciju, dok su se
Poljaci opirali. Česi su 1948. godine prihvatili komunizam, dok su se Poljaci
opirali. Poljaci su se 1956. godine pobunili i pružili potporu ustanku u
Budimpešti, dok su Česi šutjeli i ostali odani Moskvi. Poljaci se prisjećaju
činjenice da su kao znak potpore mađarskim pobunjenicima uputili pošiljku
hrane, no kamioni su morali proći kroz Čehoslovačku, gdje su ih zaustavili i
onemogućili im da nastave put u Mađarsku. Unutar složene hijerarhije
srednjoeuropskih nacionalnih predodžaba, Poljaci kažu da su se 1956.
godine »Mađari ponijeli poput Poljaka, Poljaci poput Čeha, dok su se Česi
držali poput svinja«.
A sad su Česi, kojima su se Poljaci rugali dok su bili pod staljinistički
anakronom vlašću Novotnyja, prerastali u avangardnu komunističku zemlju,
primjer za kojim se treba povesti. »Bilo je neobično, pravo iznenađenje,
gledati kako su Česi ispred nas. Svi smo smatrali da su oni oportunisti i
kukavice«, rekao je Eugeniusz Smolar.
Ni vlada ni studenti nisu posve shvaćali taj neorganizirani pokret. Aktivisti,
odsječeni od vođa, nisu znali što s njim zapravo činiti. »Jednostavno nismo
bili pripremljeni ni na tako nasilnu reakciju vlade, ni na reakcije naroda«,
rekao je Eugeniusz Smolar. »Jednostavno nismo bili spremni.«
Dvadeset i drugog ožujka, dok su zapadni mediji bili prepuni izvještaja o
studentskim prosvjedima u Krakovu, Varšavi i ostalim poljskim gradovima, a
poljske novine pisale isključivo o cionistima, huliganima, staljini-stima i
izazivačima nereda, sovjetska je javnost prvi put doznala za nemire u
Poljskoj. Istog je dana sovjetska novinska agencija TASS izvijestila o smjeni
Novotnyja s druge funkcije, predsjednika Čehoslovačke, dok su Pravda,
glasilo Komunističke partije Sovjetskog Saveza, i Izvestia, vladin list, opširno
izvijestili o »antisovjetskim agitatorima« u Poljskoj.
Istog dana jipiji - Abbie Hoffman, Jerry Rubin i Paul Krassner - sudjelovali
su na sastanku u mjestu Lake Villa, u Illinoisu - bio je to skup, gla-sit će
kasnija ocjena, nove ljevice, pokreta mladih 1968. godine. Susret je sazvao
Mobe, Nacionalni mobilizacijski odbor za okončanje rata u Vijetnamu.
Nazočili su mu i Tom Havden i Rennie Daviš iz SDS-a. Glavna tema rasprave
bili su načini organiziranja prosvjeda u vrijeme konvencije
149
MARK KURLANSKY
Demokratske stranke koja će se u Chicagu održati u kolovozu. Jedan od
prijedloga bilo je blokiranje gradskog prometa pogrebnom povorkom u
trenutku objave Johnsonove nominacije. Drugi je prijedlog bio napad na
konvenciju. Abbie Hoffman - pobunjenik, klaun i medijski genij - imao je,
kao i uvijek, nečuven nastup. Tijekom cijelog sastanka pušio je marihuanu i
nabacivao ideje. Među njima je bio i poziv na ukidanje plaćanja nužnika.
Druga je bilo iskazivanje Mobeove potpore studentima koji prosvjeduju u
Poljskoj. Sudionici nisu prihvatili nijednu ni drugu zamisao.
Dana 24. ožujka, dok su prosvjedi sjedenjem zahvaćali sva poljska
sveučilišta, a s dotadašnjih pozicija nestajalo sve više »cionističkih urotnika«,
objavljeno je pismo biskupa poljske Katoličke crkve u kojem je stajalo da se
studentski pokret »bori za istinu i slobodu, a to je prirodno pravo svakog
ljudskog bića...«. Biskupi su nadalje naveli da »bezobzirna primjena sile
narušava ljudsko dostojanstvo«. Tim pismom u Poljskoj je stvoren novi savez.
Katolička crkva i ljevičarski nastrojena inteligencija još se nikad nisu borile
na istoj strani. Prema Michnikovim riječima, to je pismo izazvalo radikalnu
promjenu u načinu razmišljanja. »Ljevica je u Poljskoj tradicionalno
usmjerena protiv klera«, rekao je Michnik. »I ja sam do 1968. godine bio tako
nastrojen. Kad je Crkva objavila pismo potpore studentima, prvi sam put
pomislio da Crkva možda ipak nije neprijatelj. Možda bi mogla postati
sugovornikom u dijalogu.«
Dvadeset i osmog ožujka u Varšavi je prosvjedovalo tri tisuće studenata,
zahtijevajući ukidanje cenzure, slobodu sindikalnog udruživanja, te pokret
mladih koji neće ovisiti o Komunističkoj partiji. Bit će to posljednje
demonstracije. Zatvoreno je osam fakulteta u sklopu sveučilišta, a tisuću od
sedam tisuća studenata Varšavskog sveučilišta ostalo je bez studija, te im je
rečeno da će se morati ponovno upisati. Sa sveučilišta su izbačena još
trideset i četiri studenta. »Svima nam je bilo dosta masovnih skupova.
Nećemo i ne možemo trpjeti sve koji izazivaju nerede i zlonamjerni su«,
objavio je list Trybuna Ludu.
Kako se u zatvorima našlo gotovo tisuću studenata, studentski je pokret
ugušen. Vlada je i dalje pronalazila cionističke kolovođe koje je trebalo
ukloniti s funkcija.
Sveučilišta su pretrpjela nepopravljivu štetu, budući daje velik dio
najkvalitetnijih profesora pobjegao pred antisemitizmom, a odreda su ih za-
150
mijenili partijski šarlatani. Poljacima je bilo dovoljno izraziti želju za
preseljenje u Izrael i podastrijeti dokaz o židovskome podrijetlu. Jednog su
čovjeka spriječili u odlasku jer nije uspio dokazati daje Židov. Raspolagao je
jedino dokumentom u kojem gaje vlast prokazala kao cionista. U zemlji je
preostalo tek oko tisuću Židova, čime je u biti okončan judaizam u Poljskoj.
No Eugeniusz i Nina Smolar ostali su u zemlji. »Nakon ožujka 1968. godine
nitko više nije smatrao da bi se sustav mogao nekako razviti«, rekao je
Eugeniusz. »Ljudi su nekoć pristupali Komunističkoj partiji ne bi li je
izmijenili. Da bi čovjek učinio bilo što, da bi nešto značio, morao je biti u
Partiji. Nakon ožujka 1968., ljudi koji su joj pristupali bili su neusporedivo
ciničniji, Partijom se služeći kao pomagalom za osobno napredovanje.«
Michnik je također bio među Židovima koji su ostali. No on je ostao u
zatvoru. Kasnije su ga pitali je li, čameći u zatvoru, uz uništeno sveučilište i
ušutkan intelektualni život, ikada pomislio daje teško pogriješio. Bez imalo
oklijevanja, taj sitni, energični muškarac prkosno je izbočio donju vilicu i
rekao: »To nisam pomislio ni u jednom trenutku. Dio mojeg školovanja bila je
i šutnja mojih roditelja u vrijeme suđenja 1935. godine. Čovjek uvijek mora
prosvjedovati protiv diktature. Immanuel Kant to je nazvao kategoričkim
imperativom.«
Smolar je rekao: »Naraštaj 1968. rodio se u plamenu. Učili su iz iskustva i
aktivno sudjelovali u radu svih pokreta koji su slijedili.« Naučili su udružiti
se s Crkvom i radništvom, ili, kao stoje nehotice proročanskim jezikom
napisao jedan novinar u listu Trybuna Ludu: »Događaji na Sveučilištu
pokazali su da osim dominantne naivnosti i lakovjernosti, dio studenata ima
i velik potencijal, da su ideološki predani i voljni mijenjati zemlju nabolje.
Sad čekamo da taj kapital donese i plodove.«162
Joanni Szczesni bilo je tek devetnaest godina kad je prvi put završila u
zatvoru. Kolegice u ćelijama zabavljala je prepričavajući Prohujalo s vihorom
i Galsworthyjeve romane. Godine 1981., kad je pokret, kojem su se pridružili
i radnici i svećenici, poprimio takve razmjere da je vlada u pokušaju
obuzdavanja nemira proglasila izvanredno stanje, Joannina majka, Jadwiga,
bilaje najstarija uhićenica. Joannaje rekla: »Čini mi se da sam loše utjecala
na nju«.
162
Tiybuna Ludu, 26. ožujka 1968.
151
8. POGLAVLJE
POEZIJA, POLITIKA I TAJ NAPORNI DRUGI ČIN
Iz I. čina prijeđoh na zaplet
i II. čin. Zaglibjevši u zakučastost
ne mogu napisati III. čin.
- Eugene McCarthy: »Lament oj an Aging Politician«, 1968.
Godina 1968. bila je jedno od onih rijetkih razdoblja kad se u Americi činilo
da poezija doista nešto znači. Korisnicima newyorških telefona te se godine
nudila usluga slušanja pjesama na zahtjev. U sklopu vladina pilot-projekta
pjesnici su se razmiljeli širom zemlje i u školama čitali pjesme i predvodili
rasprave. Publika je reagirala neobuzdanim oduševljenjem. U Detroitu su
uzbuđeni učenici osnovne škole Amelia Earhart u jednom hodniku presreli
pjesnika Donalda Halla, vičući: »Odrecitiraj te nam pjesmu!«. On je ispunio
zahtjev, cijelo vrijeme vičući, no masa se u međuvremenu udvostručila, pa je
pjesmu morao pročitati još jednom163.
Robert Lowell, koji se 1917. godine, kad je rođen i John Kennedv, rodio u
jednoj patricijskoj bostonskoj obitelji, bio je, kako se činilo, pjesnik kao
stvoren za šezdesete godine. Poput Davida Dellingera iz Mobea, koji je
potekao iz sličnog okruženja, Lowell je bio pacifist koji je spremno otišao u
zatvor, umjesto da se odazove pozivu u Drugi svjetski rat. Šezdesetih je
godina često nastupao na antiratnim skupovima. Već 1968. bio je
najeksponiraniji američki pjesnik, budući da se uključio u predizbomu
kampanju Eugenea McCarthvja.
1 U/e, 6. rujna 1968.
152
Allen Ginsberg, rođen 1926., po godinama je bio bliži Lowellu nego
studentima iz 1968. Međutim, Ginsbergje caki u četrdesetim godinama, već
proćelav i pomalo trbušast, guste brade i s pravim vijencem neobuzdane
tamne kose, izražavao i osobni duh i književni stil koji su obilježili šezdesete.
On je zapravo bio važan lik iz pedesetih godina, središnja pojava generacije
bitnika. No 1968. godine više nije bilo mnogo istaknutih bitnika. Jack
Kerouac, već sav neobuzdan od alkohola, nije odobravao pojavu antiratnog
pokreta. Svog starog prijatelja Ginsberga optužio je za nedostatak
domoljublja. Neal Cassidv umro je početkom 1968. godine u Meksiku, u
nakani da pješice prijeđe dvadeset i četiri kilometra uz željezničku prugu.
Rekao je da će vrijeme prikratiti brojeći željezničke pragove. No negdje usput
pozvali su ga na proslavu vjenčanja, gdje je satima pio i uzimao Seconal.
Sutradan su ga pronašli uz prugu, gdje je proveo kišnu noć. Ubrzo je umro
od preduge izloženosti atmosferilijama, s pozornice otišavši u onom
slobodnom i nekonvencionalnome stilu koji je proslavio njegovu družbu.
Prema predaji, posljednje su mu riječi bile: »Šezdeset četiri tisuće devetsto
dvadeset i osam«.
Iako je zbog alkohola i droge ostao bez mnogobrojnih prijatelja, Ginsbergje
strastveno vjerovao u pojedina opojna sredstva, osobito marihuanu,
psilocibin i LSD. Štoviše, iako se odlučno protivio ratu u Vijetnamu i
američkom vojnom i industrijskome stroju, u većini prilika spominjao je još
tri teme. Jedna je bila pravedan odnos prema homoseksualcima. Kao pjesnik
koji je u svojim djelima uvijek bio iznimno iskren, neki su rekli, čak i
pretjerano, šokantno iskren, u vezi s vlastitom spolnom orijentacijom,
aktivno se borio za prava gay-populacije i prije pojave tog izraza. I uvijek je
zagovarao svoje teorije o prednostima narkotika, kao i o nepravednim
progonima onih koji koriste drogu. Usto je ustrajno vjerovao i u vrijednost
budističkih napjeva. Godine 1968., kad su istočnjačke religije već bile ušle u
modu, bilo je vrlo lako zaboraviti daje Ginsberg već godinama vrlo ozbiljno
slijedio budizam. Hinduizam je također bio moderan, a osobito angažiranje
gurua. Guru je 1968. godine još bila dovoljno neobična riječ, pa su novine uz
nju najčešće objavljivale i kako se točno izgo-
vara.
Mahesh Yogi, koji je sebi nadjenuo naslov Maharishi - ili »veliki mudrac« -
pronašao je formulu za instant-meditaciju, kojom će čovjek, prema njegovim
obećanjima, doseći samadhi, sveto stanje proširene svijesti, a da se pritom
ne mora gnjaviti s dugotrajnim postom i beskonačnim mo-
153
MARK KURLANSKY
litvama. Prije nego što je 1968. godine stigao u Sjedinjene Države, u modu
uvodeći indijsku odjeću i glazbu, na »transcendentalnu meditaciju« obratio je
tisuće Europljana. Mnoge zvijezde, među njima i Beatlesi i The Beach Boys,
postali su sljedbenicima Maharishija Mahesha Yogija. No kad su Beatlesi
otputovali u Indiju, na tromjesečno učenje pod Maha-rishijevim vodstvom,
Ringo Starr, za kojeg se uvijek govorilo daje od njih četvorice najmanje sklon
refleksivnosti, sa svojom se suprugom Maureen nakon deset dana vratio u
vilu u jednom londonskom predgrađu, razočaran uvjetima smještaja kod
velikog mudraca. »Maureen i ja malo smo izbirljivi u vezi s hranom i ne
volimo jake začine«, objasnio je Ringo.
Maharishi nije osobito privlačio pjesnika i iskusnog praktičara meditacije
Ginsberga jer se protivio LSD-u i poticao mlade ljude da prihvaćaju
mobilizacijski poziv. Ginsberg je nastavio mantrati, opirati se ratu i
zagovarati prava homoseksualaca, te korištenje halucinogenih droga.
Šezdesetih je godina Ginsberg već postao jednim od najcjenjenijih živućih
pjesnika, a pozivali su ga da govori širom svijeta, iako se u mnogim
zemljama, među njima Sjedinjenim Državama, Sovjetskom Savezu, Kubi,
Čehoslovačkoj i Italiji, zbog iznesenih stavova suočavao s pravnim
problemima.
Bio je poznat po dobroti i ljubaznosti, a u njegovu East Villageu, u New
Yorku, i danas ga pamte kao mirnog gospodina tiha glasa. Njegove
strastvene pjesme u slobodnome stihu od početka su bile i kontroverzne i, po
općeprihvaćenom stavu, genijalne. Ponekad ih je čitao zajedno s ocem,
Louisom, također pjesnikom. Louis, koji je kao nastavnik radio u
Newjerseyju, u svojim se osvrtima nije mogao oduprijeti više nego
povremenim igrama riječima, a pisao je skladnu lirsku poeziju, nerijetko u
rimovanim stihovima. Njih su se dvojica međusobno voljeli i poštivali, iako je
Louis smatrao da bi se njegov sin morao malo udaljiti od slobodne forme.
Smatrao je i da se ne bi smio služiti skatološkim rječnikom koji kod ljudi
izaziva nelagodu, priželjkujući da malo manje otvoreno govori o vlastitoj
homoseksualnosti. No Allen je jednostavno bio takav. Javno je govorio o
tome koga voli, za kime žudi i točno na koji način. Jednom je pretjerao i
spomenuo očev izvanbračni izletio, a Louis gaje natjerao da izbriše te
stihove164. Njihova zajednička čitanja u tom su se razdoblju »ge-
164 Michael Schumacher: Dharma Lion: A Critical Biography of Allen
Ginsberg (New York, St. Martin's Press, 1992.).
154
neracijskog jaza« smatrala velikom predstavom - Louis je redovito bio u
svojim odijelima od tvida, a Allen u svojim perlicama.
Godine 1966. zajedno su nastupili u Ginsbergovu rodnom gradu Pa-tersonu,
u Newjerseyju. Louis je čitao mnogim mjesnim obožavateljima, dok je slavniji
sin čitao političke pjesme, ali i svoju pjesmu o Patersonu. Govorili su o tome
kako su dan ranije posjetili Passaic Falls, a Louis je izlet nazvao zajedničkim
trenutkom prisnosti. Potom je Allen, koji je uvijek rado i bez poticaja iznosio i
pojedinosti koje nitko nije tražio, rekao daje kod slapova pušio marihuanu,
što mu je znatno pojačalo doživljaj. Sutradan je gradonačelnik Patersona
FrankX. Graves, tvrdeći daje primio nebrojene pozive u vezi s priznanjem o
konzumaciji droge, ishodio nalog za uhićenje mlađeg Ginsberga, nakon čega
je policija pronašla i privela nekog muškarca s bradom i naočalama,
pogrešno smatrajući da je riječ o traženome pjesniku, koji je u to vrijeme već
bio na sigurnom, u East Villageu165.
Kad su se 1968. godine zajedno pojavili na Glazbenoj akademiji Bro-oklyn,
bradati hipiji koji puše travu već su bili daleko uobičajenija pojava, iako je i
dalje bilo neobično njih dvojicu vidjeti zajedno. Louis je počeo s igrama
riječima, dok je Allen počeo pjevušiti mantru za koju je izvjestitelj The New
York Timesa rekao da je bila duža od svih njegovih pjesama. Večer su
zaključili obiteljskom prepirkom o novosti daje LeRoiJones nedavno osuđen
zbog protuzakonitog posjedovanja vatrenog oružja. Sinu je bilo očito da su
tamnoputom dramatičaru podmetnuli oružje - ocu nije. Publika se također
podijelila, pa su ijedan i drugi imali svoje pristaše166.
LeRoiJones također je bio jedan od popularnih pjesnika naraštaja iz 1968.
godine. Njegovim najglasovitijim stihom ubrzano su postajale riječi: »Uza zid,
kurvin sine, ovo je pljačka«. Jedna se »interesna skupina« iz East Villagea
1967. godine prema Jonesovoj pjesmi nazvala »Kurvinim sinovima«. Takve su
se skupine intenzivnim intelektualnim raspravama služile kao podloga za
organiziranje uličnih predstava koje privlače medijsku pozornost, nalik
događajima koje je toliko dobro organizirao Abbie Hoffman. Tijekom štrajka
newyorških smetlara, Kurvini sinovi prenosili su smeće podzemnom
željeznicom sa smrdljivih hrpa ostavljenih na pločnicima u tek otvoreni
Lincoln Center.
163 Ibid., str. XIV-XV.
166 jh,, New York Times, 18. siječnja 1968.
155
MARK KURLANSKY
Najpopularniji pjesnik 1968. godine bio je Rod McKuen, koji je pisao kratke,
ritmične i duhovite stihove, te ih čitao hrapavim glasom koji je ukazivao ili
na emotivnost ili ha bronhitis. Kao hollywoodski autor uglazbljenih pjesma,
glatko izbrijan i u puloverima s V-izrezom, McKuen je bio sušta suprotnost
bitnicima. No već početkom 1968. iza sebe je imao 250.000 prodanih
svezaka svojih bestidno sentimentalnih stihova. Njegove dvije knjige,
Stanyan Street and Other Sorrows i Listen to the Warm, prodavale su se u
više primjeraka nego ijedna knjiga na beletrističkoj ljestvici The New York
limesa, iako u nju nisu uvrštene, jer za poeziju nije bilo mjesta na
ljestvicama najprodavanijih knjiga. Uz karakterističnu samozatajnu
iskrenost, u jednom je intervjuu iz 1968. rekao: »Nisam pjesnik. Ja samo
nižem riječi.«167 Kad je obolio od hepatitisa, stotine obožavatelja poslale su
mu plišane životinje. Mnogima su i on i njegovi obožavatelji bili
nepodnošljivi.
Ako se autori uglazbljenih pjesama mogu smatrati pjesnicima, tada je 1968.
na tom području bilo i jačih kandidata od McKuena. Bob Dylan
nedvosmisleno se izjasnio o svojim stavovima već kad je odabrao pseudonim
Dylan. Njegova raskošno elokventna lirika na određenije način bila povezana
s pjesništvom welškog pjesnika Dvlana Thomasa. Doorsi su svoju skupinu
nazvali po jednom stihu iz pjesme Williama Blakea: »vrata percepcije«.
Časopis Life u jednom je članku pjevača Doorsajima Morri-sona nazvao »vrlo
dobrim glumcem i vrlo dobrim pjesnikom«, štoviše »pjesnikom na pojačalu, u
crnim kožnim hlačama«168. Pritom nije bilo važno što same riječi na
pojedinim mjestima ne bi prenijele poruku da nije bilo dodataka u obliku
Morrisonovih prodornih vriskova. Paul Simon i Art Garfunkel, u čijim su
baladama stihovi bili prepuni metafora i slika, za mnoge su ljubitelje bili
pjesnici. No autorski dio dvojca, Paul Simon, odbacivao je takve predodžbe.
»Pokušao sam pisati poeziju, ali to nema veze s mojim pjesmama... Riječi
pop-pjesama toliko su banalne da će te, pokažeš li već i trunku inteligencije,
proglasiti pjesnikom. A ako kažeš da nisi pjesnik, ljudi odmah misle da
samog sebe omalovažavaš. Međutim, ljudi koji te nazivaju pjesnikom nikad
ne čitaju poeziju. Kao daje poezija
167 Uje, 9. veljače 1968.
168 Ibid., 12. travnja 1968.
156
nešto čije okvire određuje Bob Dylan. Nikad ne čitaju, primjerice, Walla-cea
Stevensa. To je pravo pjesništvo.«169
S druge strane, malo je tko sumnjao daje Ginšberg pravi pjesnik, a u slučaju
Ezre Pounda u to nije sumnjao nitko, budući daje taj osamdeset-
trogodišnjak bio živući simbol rođenja pjesništva 20. stoljeća, koji je sad
odbrojavao dane u Italiji. Unatoč fašizmu i antisemitizmu, Pound i njegov
politički konzervativni štićenik T. S. Eliot zadržali su se na glavnom
kulturnom popisu generacije iz 1968. godine. Čak i bez proučavanja poezije,
nasljedna je linija bila očita. Da nije bilo Pounda, ne bi bilo Eliota i ne bi bilo
Dvlana Thomasa, Lawrencea Ferlinghettija i Allena Ginsberga. Ili bi pisali
znatno drukčije.
Ginšberg je priznavao dug Poundu, pa je tako židovski pjesnik, odnosno,
kako je običavao govoriti, židovski budistički pjesnik, htio posjetiti Pounda.
Kad gaje 1967. godine doista posjetio, u Veneciji, nije mu recitirao svoju
poeziju. Umjesto toga, nakon večere je u cigaretni papir smotao marihuanu i,
bez riječi o tome, stao pušiti. Potom je ostarjelome pjesniku pustio nekoliko
ploča - »Yellow Submarine« i »Eleanor Rigby« Beatlesa, Dvlanove »Sad-Eyed
Lady of the Lowlands«, »Absolutely Sweet Marie« i »Gates of Eden«, te
Donovanovu »Sunshine Superman«. Pound se slušajući smiješio, osobito,
kako se činilo, uživajući u pojedinim stihovima, i štapom s drškom od
bjelokosti kuckao u ritmu glazbe, ali nije rekao ni riječi. Ginsberga je
dugogodišnja partnerica starog pjesnika, Olga Ruge, kasnije uvjeravala da bi
Pound, da mu se to nije dopalo, jednostavno bio
170
izišao
Pitanje tko točno jest, a tko nije pjesnik prerastalo je u važnu temu.
Politika je imala velik utjecaj na pjesničke ukuse. Ruski pjesnici, osobito ako
su otvoreno progovarali o političkim pitanjima, stjecali su brojne sljedbenike
među studentima na Zapadu. Jevgenij Jevtušenko imao je 1968. vrlo
uspješnu godinu, i na planu političkih prijepora u domovini i na planu
umjetničkih priznanja u inozemstvu. Rodio se 1933. godine, a pripadao je
novoj školi ruskog lirskog pjesništva. Kritičari su često navodili kako su
ostali pripadnici te nove škole, primjerice štićenik Borisa Pa-sternaka Andrej
Voznesenski, koji se također rodio 1933., bolji pjesnici.
169 The New York Times Magazine, 13. listopada 1968.
170 Schumacher: Dharma Lion, str. 489.
157
MARK KURLANSKY
No šezdesetih je godina Jevtušenko bio najpoznatiji aktivni ruski pjesnik na
svijetu. Godine 1962. objavio je četiri pjesme u kojima je oštro osudio
Sovjetski Savez, a među njima jetoila i pjesma »Babi Yar«, o masakru Židova
koji su Sovjeti bezuspješno pokušali sakriti.
Godine 1965., boraveći u Rusiji, između protjerivanja s Kube i protjerivanja
iz Čehoslovačke, Ginsberg se našao sa svojim slavnim ruskim kolegom.
Jevtušenko je Ginsbergu rekao kako je o njemu čuo mnogo skandaloznih
priča, ali da u njih ne vjeruje. Ginsberg gaje uvjerio da su priče po svoj prilici
istinite. Objasnio je kako se skandali, s obzirom na to daje homoseksualac i
da živi u takvoj stvarnosti, pojavljuju zbog njegove spremnosti da otvoreno
govori o svojim iskustvima.
Rusu je postalo vidljivo nelagodno kad je rekao: »O tim stvarima ne znam baš
ništa«. Ginsberg je brzo prešao na svoju drugu omiljenu temu, drogu.
Jevtušenko je rekao: »Te dvije teme - homoseksualnost i narkotici - meni
nisu poznate i imam dojam daje riječ o mladalačkim preokupacijama. Nama
u Rusiji takve stvari nisu ni najmanje bitne.«171
Kadje 1962. godine napisao Ratni rekvijem, britanski skladatelj Benjamin
Britten nije mislio na Vijetnam. Djelo je skladao u čast ponovnog otvorenja
Katedrale u Coventrvju, razorene za bombardiranja u Drugom svjetskom
ratu. Kao tekst poslužile su mu pjesme Wilfreda Owena o Prvom svjetskom
ratu. No već 1968. Ratni rekvijem smatrao se »antiratnim« djelom, a sve stoje
bilo antiratno imalo je i sljedbenike. Gotovo zaboravljene pjesme Wilfreda
Owena ponovno su se čitale, ne samo stoga što su izražavale mržnju prema
ratu, nego i zbog njegove tužne životne priče. Owen je u Prvom svjetskom
ratu zapovijedao satnijom, a pjesnički dar otkrio je kad se u pisanome obliku
pokušavao osloboditi psihičkog tereta ratnih iskustava. Pred njim se zamalo
otvorila sjajna književnička karijera, ali je tjedan dana prije završetka rata
poginuo u borbi, u dobi od dvadeset i pet godina, pa je većina njegovih
radova objavljena posthumno. Godine 1968. novu popularnost nije stjecala
jedino Owenova poezija, nego i pjesme Ruperta Brookea, još jednog mladog
pjesnika koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Činilo se daje 1968.
kombinacija pjesnika i žrtve
Ibid.str. 434.
158
rata upravo neodoljiva. Kultni je status stjecao čak i Guillaume Apollinai-re,
francuski spisatelj koji je umro dan prije završetka Prvog svjetskog rata, od
posljedica ranjavanja šrapnelom u glavu do kojeg je došlo nekoliko mjeseci
ranije. Iako je bio poznatiji u svijetu likovnih umjetnosti, kao kritičar koji je
promicao Picassa, Braquea, Deraina, svoju vlastitu ljubavnicu, Marie
Laurencin, i još mnoge druge - kao čovjek koji je prvi uporabio naziv
nadrealizam - on je bio i pjesnik. Godine 1968., nakon objave novog
engleskog prijevoda zbirke Umoreni pjesnik, Richard Freedman, koji je osvrt
objavio u časopisu Life, napisao je: »Pola stoljeća nakon smrti, Apol-linaire je
više no ikada važan lik u životu studenata«172.
Činilo se daje književni kapital spisatelja koji su se protivili ratu, bilo kojem
ratu, u usponu. Hermann Hesse, njemački pacifist koji se odselio u
Švicarsku kako bi izbjegao vojnu službu u Prvom svjetskom ratu, među
mladima je uživao popularnost kakvu veći dio života nije upoznao. Iako je
umro 1962. godine, njegovi romani, uz gotovo marcuseovski prikaz
otuđenosti u suvremenome društvu i fascinaciju azijskim misticizmom,
savršeno su odgovarali mladima na izmaku šezdesetih godina. Vjerojatno bi
se silno začudio daje doznao kako se u listopadu 1967. godine žestoka rock-
skupina po njegovu romanu nazvala Steppenwolj. Prema riječima
dvadesetčetverogodišnjeg pjevača, koji je ujedno svirao gitaru i usnu
harmoniku, Johna Kaya, filozofija skupine, koja se 1968. najviše proslavila
hitom »Born to Be Wild«, podosta se poklapala s filozofijom junaka tog
Hesseova romana. »On odbacuje mjerila srednje klase«, objasnio je Kay, »a
ipak želi pronaći sreću među njima ili uz njih. Tako je i s nama.«173
Činilo se da 1968. godine svi žele postati pjesnikom. Senator i predsjednički
kandidat Eugene McCarthv svoje je prve dvije pjesme objavio u časopisu Life
12. travnja. Ustvrdio je daje poeziju počeo pisati prije približno godinu dana.
Budući da nitko od novinara ne vjeruje da političar u izbornoj godini može
raditi nešto tek tako, igrom slučaja, kolumnistica časopisa Life Shana
Alexander istaknula je: »McCarthv je u posljednje vrijeme ponešto
iznenađeno otkrio da ljudi kojima se sviđaju njegovi poli-
Life, 18. listopada 1968.
173
The Nevv York Times, 31. kolovoza 1968.
159
MARK KURLANSKY
tički stavovi najčešće vole i poeziju. Mase željno hrle prema njemu kad
doznaju da uz kandidata nastupa i Robert Lowell.«174
Takvo priklanjanje stihovima pokazalo je da McCarthv razumije svoje
pristaše, a to je bilo neobično za kandidata kojeg su tek vrlo rijetko hvatali u
potezima koji bi eventualno mogli izazvati naklonost. Uobičajeni politički
profesionalci i novinari koji su ih pratili inače ga uglavnom nisu uopće
shvaćali. McCarthv je bez ikakva upozorenja preskakao govore i već
dogovorene događaje. Kad gaje televizijski novinar David Frost upitao što bi,
da se njega pita, trebalo stajati u njegovu nekrologu, McCarthv je bez tračka
ironije u glasu odgovorio: »Pa valjda... umro je«. Njegova silna popularnost
među studentima i mladima kojima se nikako nije sviđala konvencionalna
politika širila se jer je, do Kennedvjeva ulaska u utrku, bio jedini kandidat
koji je tražio trenutačni prekid rata u Vijetnamu. Kad je tek krenuo u
predizbomu kampanju, antiratno nastrojeni ljevičari poput Allarda
Lowensteina, koji je i oblikovao njegovu kanidaturu, bili su toliko frustrirani
zbog senatorova neodređenog stila i nedostatka strasti da su se počeli
pribojavati da su odabrali pogrešnog čovjeka. Neki su smatrali da se trebaju
još jednom obratiti Bobbvju Kennedvju, koji je ionako trebao biti
Lovvensteinov prvi kandidat175. No McCarthvjev stil dopao se mladima koji
nisu voljeli vođe i kojima je bio simpatičan kandidat koji se ne drži poput
vođe. O njemu su govorili kao daje riječ o pjesniku koji je kasnije izabran za
senatora, iako je možda daleko dojmljivija manje romantična istina da se
usred kampanje uspio prometnuti u pjesnika.
Upravo ga je Shana Alexander u Lijeu nazvala »zagonetkom«, to
objašnjavajući riječima: »Čovjek na njega prvo reagira iznenađenošću.
Poštovanje i divljenje, ako do toga uopće dođe, pojavljuju se kasnije.« Možda
se studentima dijelom dopadao i stoga stoje izgledao i zvučao više kao
profesor nego kao kandidat. Kad su ga upitali što misli o nemirima u
losangeleskoj crnačkoj četvrti Watts, sve je zbunio usporedivši ih sa
seljačkim ustankom 1381. godine176.
Opisujući kandidatove mane u posljednjim satima kampanje u Chica-gu,
Norman Mailer možda je najtočnije odredio izvore njegove privlačnosti
mladim antiratnim aktivistima 1968. godine:
174 Life, 12. travnja 1968.
175 Witcover: The Year the Dream Died, str. 149. 1« lije, 9. veljače 1968.
160
THE VVINDS
68 0F CHANGE
Plakat predsjedničke kampanje kandidata McCarthyja iz 1968.: »Vjetrovi
promjene« (Chicago Historical Society)
Govorio je smireno, karakteristično opuštenim stilom, sad već poznatim po
odsustvu naglašavanja pojedinih dijelova, nedostatku snage i energije,
dramatične koncentriranosti, kao da svi ljudi prije svega trebaju željeti ne
predsjedničko mjesto, nego nužnost izbjegavanja svakog oblika nametanja
vlastite osobnosti (kao da bi prva želja vraga mogla biti da od vas stvori
instrument vaše vlastite volje). Nakon mjeseci i mjeseci predizborne
kampanje, i dalje je tvrdio da mora ostati vjeran sebi, ni u kojem se trenutku
ne prilagođavati okolnostima, ni slučajno ne unositi energičnost u nastup
samo zato što se čini da izvanjske okolnosti nalažu da bi iskazivanje siline
govorničke moći u toj situaciji bilo najkorisnije. Ne, McCarthy se držao logike
sveca, što nužno ne znači daje samog sebe smatrao svecem (iako je moralo
biti i takvih trenutaka!), nego daje takva bila njegova psihologija: Bog, a ne
čovjek, sudit će o važnosti događaja i Bog će mu dati jezik za govor, ako
treba pokazati upravo taj organ177.
Mailer: Miami and the Stege oj Chicago, str. 199.
161
MARK KURLANSKY
S obzirom na to koliko je bt;.a riječ o neobičnoj godini, možda je
McCarthvjevo izdavanje poezije usred kampanje i imalo smisla, no čini se da
sadržaj nije bio najsretnije odabran. Zašto bi netko tko se kandidirao za
dužnost predsjednika SAD~a samo tako, ničim izazvan, napisao da ima
dojam daje zaglibio u II. činu i da ne uspijeva napisati III. čin? Kad su ga
zamolili da objasni pjesmu, razloge zbog kojih ne može napisati III. čin,
odgovorio je: »Zapravo ga ne želim napisati«, stoje kod mnogih pristaša,
novinara i političkih profesionalaca potvrdilo sumnju da zapravo i ne želi
postati predsjednikom. No senator je zamišljeno nastavio: »Znate kako idu
ona stara pravila: u I. činu iznosi se problem, II. se bavi zapletom i
komplikacijama, a u III. se sve to rješava. Ja sam čovjek II. čina. To je moj
životni prostor. Zaplet i kompleksnost.«
McCarthvje tako nastavio meditirati o svima od Napoleona do FDR-a i na
koncu došao do svog suparnika, Roberta Kennedvja. »Bobbvje čovjek I. čina.
On će vam reći: evo, u tome je problem. Ovdje je još jedan problem. Pa još
jedan. Zapravo se nikad ne upušta u II. čin, no nekako mi se čini da počinje
pisati III. čin. Njegova se tragedija sastoji u činjenici da će, želi li pobijediti
mene, morati uništiti svog brata. Ja danas zauzimam veći dio Jackovih
pozicija. A to već pomalo podsjeća na grčki stil, zar ne?«178
Kakve god sličnosti postojale između Genea McCarthvja i pokojnogjoh-na
Kennedvja, osim samog senatora iz Minnesote uviđali su ih tek rijetki. S
druge strane, mnogi su se nadali da bi Bobby Kennedv mogao biti poput
svog brata. No drugima se dopadalo upravo to što ni po čemu nije sličan
starijem bratu Jacku, osim po jenkijevskom naglasku, tipičnom za Cape
Cod, te tragovima obiteljske sličnosti oko očiju. Robert se rodio 1925., osam
godina nakonJacka. Nije u cijelosti pripadao naraštaju Drugog svjetskog rata
jer je tada bio premlad za služenje vojske, iako je u mladosti bio duboko
uronjen u razmišljanja i iskustva tog doba, budući da mu je, između ostalog,
deset godina stariji brat poginuo u borbi. Godine 1950. bilo mu je dvadeset i
pet godina i bio je već prestar da u pedesetima doživi djetinjstvo ili mladost.
Tako se zapravo rodio na prijelazu, istinski
; Life, 12. travnja 1968.
162
ne pripadajući nijednoj ni drugoj generaciji, za stariju ostajući vezan preko
obitelji. Pedesetih je godina sudjelovao u Hladnome ratu, radeći čak i kao
odvjetnik za zloglasnog antikomunistički nastrojenog senatorajosep-ha
McCarthvja. Taj odnos nije potrajao, a Kennedv će kasnije ustvrditi da je tim
angažmanom nedvojbeno pogriješio. Rekao je daje, iako je bio zaveden na
pogrešan put, bio istinski zabrinut za mogućnost infiltracije komunista.
Međutim, stvar vjerojatno bolje objašnjava činjenica da mu je taj posao
pronašao otac179.
Robert Kennedv silno se trudio ne bi li ispunio očekivanja i zadovoljio
standarde koje su postavili njegov otac i starija braća. Najednom prijemu
koji se 1960. godine održao u Georgetownu upitali su ga što bi postao kad bi
mogao krenuti ispočetka, a on je odgovorio: »Padobranac«180. Nije bio
opušten i šarmantan poput starije braće. No upravo je on najbolje znao kako
šarmantan predsjednik treba koristiti televiziju, te je Johnu Kennedvju
omogućio da postane prvim televizijskim predsjednikom kad je angažirao
prvog savjetnika za medije ikada zaposlenog u Bijeloj kući. John, koji se
gotovo uopće nije razumio u televiziju, bio je kao stvoren za takvu ulogu, jer
je po prirodi bio opušten, staložen i duhovit, te se privlačno smiješio. Mlađi
brat Bobby, koji je savršeno razumio televizijski medij, u takvim je ulogama
bio užasno nespretan, napet, te je s nelagodom pogledavao u objektiv,
budući daje po prirodi bio napet i gotovo se uvijek osjećao nelagodno. John
se često izrugivao Bobbvjevoj ozbiljnosti, nazivajući ga »mračnim Robertom«.
Imajući u vidu sve što ih je na koncu snašlo, danas je lako zaključiti daje, s
obzirom na tu silnu trezvenost, ozbiljnost i napetost, oduvijek izgledao poput
čovjeka kojem je namijenjena okrutna sudbina. »Zla kob bila je utkana u
tvoje tkivo«, napisao je za njega Robert Lowell.
Bio je krhak, nije izgledao snažno poput braće, a za razliku od njih bio je
iskreno religiozan, odani katolik, te vjeran i predan suprug. Obožavao je
djecu. U situacijama u kojima su se ostali političari smiješili u društvu
novorođenčadi ili se držali pedagoški prema djeci, Bobby je uvijek izgledao
kao da bi s njima najradije potrčao i počeo se igrati. Djeca su to osjećala i uz
njega su bila sretna i nesputana.
179 EvanThomas: Robert Kennedy: His Life and Times (NewYork, Simon &
Schuster, 2000.), str. 65.
180 Ibid., str. 19.
163
MARK KURLANSKY
Kako je taj čovjek koji je obožavao ratovanje i žalio što nije padobranac,
sudjelovao u Hladnome ratu, čak odobrio prisluškivanje Martina Luthera
Kinga jer se pribojavao daje ovaj nekako povezan s komunistima - kako je
takav čovjek postao junakon generacije šezdesetih i nove ljevice? U jednom
trenutku Tom Havden razmišljao je o otkazivanju planova za prosvjede u
Chicagu u slučaju nominacije Bobbvja Kennedvja.
Godine 1968. Robertu Kennedvju bile su četrdeset i dvije godine, a pritom je
izgledao daleko mlađe. Osam godina ranije, kad mu je prišao na konvenciji
Demokratske stranke u Los Angelesu i samouvjereno se predstavio, Toma
Havdena više od svega dojmio se njegov izrazito mladenački izgled. Možda
mu je upravo zbog toga ostao dječački nadimak Bobby. Tako bi se u smiraj
napornog dana ispunjenog obavezama vezanima za predizbomu kampanju,
taj »mali« Bobby, s izgledom dvanaestogodišnja-ka, posvetio redovitom
večernjem ritualu: sjeo bi pred veliku zdjelu sladoleda.
Kennedvje bio opsjednut samousavršavanjem, a istodobno, vjerojatno i
traženjem svog pravog ja. Sa sobom je uvijek nosio knjige koje je pomno
proučavao. Jedno vrijeme bila je to knjiga Edith Hamikon The Greek Way,
zahvaljujući kojoj je počeo čitati Grke, a osobito Eshila. Neko se vrijeme nije
odvajao od Emersona. Na red je u jednoj fazi došao i Ca-mus. Njegov
glasnogovornik Frank Manlđewicz žalio se da ima premalo vremena za
lokalne političare, ali je uvijek spreman satima i satima čavrljati s
književnicima poput Roberta Lowella181, kojeg je dobro poznavao.
Iako je imao pune ruke posla u vezi s kampanjom, svakako se htio upoznati
s pjesnikom Allenom Ginsbergom. Smjerno je slušao kako mu čupavi pjesnik
objašnjava svoj stav o tome da su mjere za suzbijanje uporabe droge zapravo
oblik ugnjetavanja i proganjanja građana. Pjesnik je senatora upitao je li kad
pušio marihuanu, a ovaj je odgovorio da nije. Razgovarali su o mogućem
političkom savezništvu »flower powera« i Black Powera - hipija i crnačkih
militanata. Dok je vitki senator iz svog senatskog ureda ispraćao zdepastog i
bradatog pjesnika, Ginsbergje izvadio harmonij i sljedećih nekoliko minuta
uz njegovu pratnju pjevao indijske
Ibid.str. 304.
164
1968.; Godina koja je uzdrmala svijet
napjeve. Kennedv je pričekao da Ginsberg završi s pjevanjem. A onda je
upitao: »Što bi se sad trebalo dogoditi?«.
Ginsbergje objasnio daje upravo dovršio pjesmu posvećenu Višnuu, bogu
održavanja kozmičkog sklada u hinduizmu, te time izveo pjesmu za očuvanje
planeta.
»To trebate otpjevati onom tipu malo dalje u istoj ulici«, rekao je Kennedv,
rukom pokazujući u smjeru Bijele kuće.
I premda između njega i Martina Luthera Kinga nije bilo osobite privlačnosti,
te se činilo da se njih dvojica uvijek muče s pokušajima razgovora, odmah se
posve prirodno sprijateljio s vođom kalifornijskih poljodjelskih radnika
Cesarom Chavezom. Uz geslo »Viva la Huelga!« -»Živio štrajk!« - Chavez je
pokrenuo uspješnu nacionalnu kampanju boreći se za ono stoje nazvao la
Causa, bojkot kalifornijskog grožđa i ostalih proizvoda radi ishođenja boljih
uvjeta za radnike. Većina studenata koji su 1968. godine držali do sebe nisu
htjeli ni dodirnuti grožđe u strahu da je riječ o plodovima koje bojkotira
Chavez. On je organizirao 17.000 radnika i ishodio povišenje njihovih plaća
za 1,10 dolara na sat, na najmanje 1,75 dolara. Chavezje bio junak mlađe
gneracije, a Kennedv i Chavez, imućni patricij i glasnogovornik useljenika,
nekako su se neobično slagali, čak i unatoč tome stoje Bobby bio poznat po
tome što je jedan skup završio riječima »Viva la Huelga! Viva la Causa!«,
nakon čega je još, budući da se njegov španjolski, izgleda, ipak nije mogao
nositi s razinom njegove gorljivosti, uskliknuo »Viva svi vi«182.
Bobby je uspio izgraditi čak i određeno razumijevanje i smisao za humoru
odnosu s novinarima. Predizborne govore običavao je zaključiti nekim
navodom iz opusa Georgea Bernarda Shawa, a nakon određenog vremena
uvidio je da novinari to shvaćaju kao znak da krenu prema novinarskom
autobusu. Jednog je dana govor završio riječima: »I kao što je jednom rekao
George Bernard Shaw: $vi u autobus!«183.
Bilo je očito da se na svim razinama značajno razvio od trenutka bratove
pogibije. Činilo se da je otkrio vlastitu vrijednost, pronašao stvari do kojih
mu je stalo, a koja su zamijenila obiteljske probleme i pitanja, te da je voljan
za njih se boriti čak i ako to znači da se mora suprotstaviti svojim
182 Time, 22. ožujka 1968.
183 Life, 21. lipnja 1968.
165
MARK KURLANSKY
nekadašnjim saveznicima iz onih euforičnih i proslavljenih dana vlade
njegova brata za kojim su svi i dalje tugovali. Do proturatnog stava došao je
tek nakon teške i duboke unutarnje borbe na vrlo osobnoj razini. Jednog od
sinova, koji se rodio 1965., nazvao je po generalu Maxwellu Tay-loru, a
drugog, 1967. godine, po Averellu Harrimanu i Douglasu Dillonu - trojicom
ključnih zagovaratelja rata.
I unatoč tome što nije bio izniman govornik, govorio je fantastične stvari. Za
razliku od današnjih političara, ljudima nije govorio ono što su željeli slušati,
nego ono što su po njegovu mišljenju trebali čuti. Uvijek je naglašavao
osobnu odgovornost, uglavnom istim riječima i uz sličan vjerski žar, kao
Martin Luther King. Zagovaranje ispravnih stavova i ciljeva bilo je obaveza.
Iako je prigrlio snažnu antiratnu poziciju, kritizirao je studente koji
izbjegavaju mobilizaciju, odlazio na sveučilišta, gdje su ga studenti dočekivali
klicanjem, te im držao predavanja o tome kako izbjegavanjem mobilizacije
svoju dužnost prebacuju na manje povlaštene ljude. No pritom je govorio i da
oni koji se ne slažu s vladinim postupcima u Vijetnamu moraju o tome javno
progovoriti, jer se u demokratskome društvu rat vodi »u vaše ime«.
Dio toga govorio je i činio i McCarthv, svojim mladim pristašama govoreći da
za ciljeve kampanje moraju ustrajno raditi i dotjerati se. Njegovi su se
sljedbenici ošišali, produljili suknje i obrijali se, kako bi bili »čisti za Genea«*.
No Kennedvje ulagao silan trud ne bi li točno odredio stoje pogrešno i što je
potrebno učiniti. Napadao je nacionalnu opsjednutost gospodarskim rastom,
u čemu je Havden prepoznao sličnosti s »Izjavom iz Port Hurona«184:
U pukom nastavljanju ekonomskog razvoja, u beskonačnom gomilanju
svjetovnih dobara, nećemo pronaći ni nacionalni cilj, ni osobno zadovoljstvo.
Nacionalni duh ne možemo mjeriti Prosjekom Dow Jones, niti nacionalne
uspjehe možemo mjeriti prema bruto nacionalnom proizvodu. Jer BNP
obuhvaća i zagađenje zraka, kao i kola hitne pomoći koja naše autoceste
čiste nakon pokolja. Uračunava i posebne brave za naša vrata, te zatvore za
ljude koji-ih obijaju. BNP obuhvaća i uništenje šuma sekvoja i odumiranje
jezera Supe-
Engl. se riječi dean (»čist«, »uredan«) i Gene rimuju (nap. prev.). Hayden:
Kamion, str. 264.
166
»Predsjednički kandidat Robert Kennedy«, plakat iz kampanje 1968.
(Knjižnica i muzej Johna F. Kennedyja)
rior.. Raste usporedo s proizvodnjom napalma, projektila i nuklearnih
bojevih glava... Obuhvaća... televizijske programe koji veličaju nasilje radi
prodaje robe našoj djeci.
A ako BNP obuhvaća sve to, ostaje još mnogo toga što ne pokriva. Ne
dopušta mogućnost zdravog života naših obitelji, kvalitetu njihova
školovanja, niti radost u njihovoj igri. Ravnodušan je prema prihvatljivosti
naših tvornica, kao i sigurnosti naših ulica. Ne obuhvaća ljepotu naše
poezije, snagu naših bračnih veza, inteligenciju naših javnih rasprava niti
poštenje i čast naših javnih dužnosnika... BNP ne mjeri ni naš duh, ni našu
odvažnost, našu mudrost ni našu učenost, našu suosjećajnost ni našu
odanost domovini. Ukratko, mjeri sve, osim onoga radi čega vrijedi živjeti i u
vezi s Amerikom može nam reći sve - osim jesmo li ponosni što smo
Amerikanci.
Je li čovjek koji je izgovorio toliko revolucionarne stvari doista mogao završiti
u Bijeloj kući? Da, takvo što bilo je moguće, jer je, naposljetku,
167
MARK KURLANSKY
ipak bila riječ o pripadniku obitelji Kennedv. Većina McCarthvjevih pristaša
u najoptimističnijim je scenarijima smatrala da bi njihova kampanja mogla
prekinuti rat, no u sebi je'smatrala da njihov kandidat ne može postati
predsjednikom. No Robert Kennedv imao je stvarne izglede da postane
predsjednikom i premda povjesničari sve otada ne prestaju raspravljati o
tome kakav bi bio kao predsjednik, bio je to čovjek s kojim se mlađa
generacija mogla identificirati, u njega čak i vjerovati, junak čak i u godini
koju je zatrovao atentat na Kinga.
Kennedv je za kampanju imao beskonačne zalihe energije, te je moguće da bi
dostigao i prestigao McCarthvja, možda čak i pobijedio Huber-ta
Humphrevja, potpredsjedika koji bi nesumnjivo preuzeo Johnsonov plašt i
uključio se u utrku. Čak i uz noćnu moru zvanu Richard Nixon -još jedan
dvoboj s pripadnikom klana Kennedvjevih - analitičari su tvrdili da Bobby
može pobijediti. Uspije li tijekom proljeća uhvatiti korak s McCarthvjem,
mogao bi biti nezaustavljiv. No, s druge strane, Kennedv i većina njegovih
pristaša i protivnika najviše su bili pod dojmom pomisli da bi mogao biti
nezaustavljiv - osim ako ga netko ne zaustavi metkom.
168
9. POGLAVLJE
SINOVI I KĆERI NOVE DOMOVINE
Kako će to biti pripadati naciji, raditi u duhovnoj tradiciji nacije koja nikad
nije znala kako postati nacijom, naciji pod čijim je očajničkim,
megalomanskim nastojanjima da postane nacijom svijet morao toliko
patiti?!? Biti njemačkim spisateljem - kako će to izgledati? Iza svake rečenice
koju sastavimo u svojem jeziku nalazi se slomljen, duhovno izmožden
narod... narod koji više nikad neće moći ponovno pokazati svoje lice.
-ThomasMann: »Njemadia tragedija«, 1946.
Drugim narodima nikad neće biti posve razumljivo kako je bilo biti Nijemcem
i roditi se potkraj četrdesetih godina 20. stoljeća, nakon zatvaranja
koncentracijskih logora, bijega krivaca, nestanka poginulih. Javna drama
koju je na početku 21. stoljeća proživio Gerhard Schroder, rođen 1944., a za
kancelara izabran 1998. godine, priča je o njegovu naraštaju. I dalje se ne
zna kako mu je poginuo otac, kao ni tko je bio. Schroder je kao kancelar
došao do jedne njegove izblijedjele fotografije, u odori njemačkog vojnika, no
o njemu nije uspio doznati mnogo više. Mogućnosti su upravo užasavale.
Nakon Drugog svjetskog rata, kad nisu postojale dvije, nego četiri Njemačke -
američki, britanski, francuski i ruski sektor - u sva četiri sektora provodila
se politika, kako su je nazivali Amerikanci, »denacifikacije«, uklanjanja
nacističkih dužnosnika sa svih odgovornih dužnosti, te suđenja za ratne
zločine svim visokim nacističkim dužnosnicima.
Godine 1947. Sjedinjene Države pokrenule su Marshallov plan za obnovu
europskog gospodarstva. Rusi su odbili sudjelovati, pa su se tako ubrzo
pojavile dvije Njemačke i dvije Europe. Bio je to početak Hladnoga rata.
Sjedinjene Države utemeljile su 1949. »svoju« Njemačku, Zapadnu
Njemačku, s glavnim gradom Bonnom, praktički najudaljenijem gradu
169
MARK KURLANSKY
od Istoka. Sovjeti su odgovorili osnutkom Istočne Njemačke, s glavnim
gradom u podijeljenoj bivšoj prijestolnici, Berlinu. U srpnju 1950., kad se
Hladni rat u Koreji već pretvorio u pravi rat, u Zapadnoj Njemačkoj brzo je
prekinuta denacifikacija. Naposljetku, nacisti su oduvijek bili pouzdani
antikomunisti. No, u Istočnoj Njemačkoj čistke su se nastavile.
U Njemačkoj je oduvijek postojala podjela na sjever i jug. Na sjeveru su
protestanti, na jugu katolici, a ta se područja razlikuju i po prehrani i po
narječjima. No nikad nije bilo podjele na Istok i Zapad. Nova granica duga
1.373 km nije bila logična ni povijesno ni kulturno. Građanima su na
zapadu govorili da su slobodni, dok su na istoku bili pod teškom
komunističkom čizmom. Stanovnicima Istočne Njemačke govorili su da žive
u novoj, eksperimentalnoj zemlji koja će prekinuti sve veze s kaotičnom
prošlošću i u kojoj će nastati posve nova Njemačka. Prema službenoj
propagandi na istoku, zapadni dio Njemačke i dalje je nacistička država koja
i ne pokušava pročistiti sramotnu prošlost.
I doista, Zapadna je Njemačka 1950. godine, uz dopuštenje SAD-a i ostalih
saveznika, proglasila amnestiju za niže nacističke dužnosnike. U Istočnoj je
Njemačkoj 85% sudaca, tužitelja i odvjetnika ostalo bez dozvole za rad zbog
nacističke prošlosti, a većina njih nastavila se baviti pravom u Zapadnoj
Njemačkoj nakon traženja amnestije. U Istočnoj su Njemačkoj škole,
željeznice i pošte očišćene od nacista. I tim Nijemcima omogućeno je da se
svojim poslom nastave baviti u Zapadnoj Njemačkoj.
Mnogi su i na istoku i na zapadu bili uvjereni da im je upravo afera Globke
jasno pokazala kako će se razvijati situacija u novoj Saveznoj Republici
Njemačkoj. Godine 1953. kancelar Konrad Adenauer za državnog tajnika
izabrao je čovjeka po imenu Hans Globke. Globke nije bio nekakav opskurni
nacist. Bio je napisao pravnu argumentaciju za Niirn-berške zakone prema
kojima su njemački Židovi ostali bez svih prava. Predložio je da svi Židovi
radi lakše identifikacije ponesu ime Šarah ili Izrael, ovisno o spolu. Istočni
Nijemci pobunili su se protiv Globkeova sudjelovanja u radu
zapadnonjemačke vlade. No Adenauer je ustrajno tvrdio da Globke nije ni u
čemu pogriješio, te je u njemačkoj vladi ostao sve do umirovljenja 1963.
godine, kad se preselio u Švicarsku.
Još 1968. godine nailazilo se na dotada neotkrivene naciste.
Edda Goring na sudu je nastojala zadržati vlasništvo nad slikom Luca-sa
Cranacha iz 16. stoljeća pod naslovom Madona i dijete. Za nju je slika
170
imala veliku sentimentalnu vrijednost jer ju je povodom krštenja dobila od
tada već pokojnog oca, Hermanna Goringa. Goring, koji je sliku ukrao iz
Kolna, utemeljio je i vodio Gestapo, te bio glavni okrivljenik u
reprezentativnom primjeru denacifikacije, suđenjima u Nurnbergu. Ubio se
nekoliko sati prije zakazanog smaknuća. Grad Koln sve otada nastojao je
vratiti svoju sliku. Iako je Edda Goring u siječnju 1968. godine ponovno
izgubila sudski spor, njezini su odvjetnici predviđali još najmanje dva kruga
žalbenog postupka185.
Istodobno su u javnost isplivali dokazi, točnije, isplivali su ponovno, daje
Heinrich Liibke, sedamdesettrogodišnji predsjednik Zapadne Njemačke,
pomagao u podizanju koncentracijskih logora. Istočni Nijemci te su optužbe
iznijeli i dvije godine ranije, no njihove su dokumente odbacili kao lažne.
Ovom je prilikom zapadnonjemački časopis Stem angažirao jednog
američkog grafologa koji je ustvrdio da je Lubkeove potpise u svojstvu šefa
države i Lubkeove potpise na planovima za izgradnju koncentracijskih logora
ispisala ista ruka.
Ispitivanja visokih dužnosnika u vezi s aktivnostima u vrijeme rata 1968.
godine nisu bila ništa novo i neobično, osim što su sada bili na televiziji.
Francuski časopis Pariš Match napisao je: »Nema goreg nego kad su vam 72
godine, kad ste na vrhuncu političke karijere, najviši državni dužnosnik, a
na televiziji vas pred 20 milijuna gledatelja prikažu u ulozi optuženika«186.
U veljači je dvoje studenata izbačeno sa Sveučilišta u Bonnu zbog provale u
rektorov ured, gdje su uz Liibkeovo ime na popis dobitnika počasnih
priznanja napisali »graditelj koncentracijskih logora«. Nakon njihova
izbacivanja sa sveučilišta, dvadeset od dvjesto profesora iz Bonna peticijom
je zatražilo da se Liibke javno izjasni po tom pitanju. Njemački predsjednik
sastao se s kancelarom, šefom vlade i, unutar njemačkog političkog sustava,
moćnijim dužnosnikom. Kancelar Kurt Georg Kiesinger osvrnuo se s
predsjednikom na razne alternative, odbijajući mogućnost umirovljenja ili
podnošenja ostavke187. Nekoliko dana kasnije predsjednik je na televiziji
opovrgnuo optužbe, ali je pritom rekao: »Posve je prirodno da se nakon četvrt
stoljeća više ne sjećam baš svakog potpisanog
183 Time, 2. veljače 1968.
186 Pariš Match, 16. ožujka 1968.
187 The New York Times, 28. veljače 1968.
171
MARK KURLANSKY
dokumenta«188. Na koncu je do trenutka kad gaje pntisak javnosti prisilio
na ostavku proteklo još više od deset mjeseci.
Kancelar Kiesinger, koji je radio za vladu Trećeg Reicha, 1968. se godine
suočavao i s vlastitim problemima. Kao svjedoka pozvali su ga na suđenje za
ratne zločine Fritzu Gebhardu Von Hahnu, optuženome za suučesništvo u
smrti trideset tisuća grčkih i bugarskih Židova 1942. i 1943. godine. Gotovo
od trenutka kad je kancelar stupio na mjesto za svjedoke, stjecao se dojam
da se sudi upravo njemu. Odvjetnici obrane pozvali su ga da objasni kako u
vrijeme njegove službe u Ministarstvu vanjskih poslova njegov odjel za
radijsko praćenje nije prenosio novosti o deportacijama i ubijanju Zidova. No
prvo je morao objasniti zašto je uopće dobio funkciju u Ministarstvu vanjskih
poslova. Rekao je daje bila riječ o »igri slučaja«, ali nije priznao da je bio član
Nacističke stranke. Objasnio je dajoj je pristupio 1933. godine, »ali ne iz
uvjerenja ili oportunizma«. Veći dio rata, ustvrdio je, smatrao je da Zidove
deportiraju u »tvornice streljiva ili na slična mjesta«. Je li radijski odjel onda
prenosio vijesti o sudbini deportiranih Zidova? »Koje informacije?«, glasila je
Kiesin-gerova reakcija. Poricao je bilo kakva saznanja o ubijanju Židova189.
Kiesingerova vlada na vlast je došla dvije godine ranije, nakon razmjerno
uspješnog pokušaja stvaranja kompromisne koalicije koja će ponuditi
političku stabilnost. No upravo je tada došlo do naglog jačanja aktivnosti
studentskog pokreta. Novi naraštaj silno su razljutili i zabrinuli okončanje
denacifikacije i odluka o ponovnoj militarizaciji Zapadne Njemačke.
Sveučilišta su postala prenapučena zbog politike omogućavanja odgađanja
vojne službe za studente koju su uveli Saveznici. Ipak, unatoč povećanju
broja upisanih studenata, 1967. godine samo je približno 8% ukupnog
stanovništva pohađalo visokoškolske ustanove, pa je i dalje bila riječ o
malobrojnoj eliti. Studenti su tražili manje elitni status, zahtijevajući da
vlada olakša upise. U ožujku 1968. godine zapadnonjemačka Gospodarska
komora potužila se da bi se u Njemačkoj moglo pojaviti više diplomanata
nego što će ih prema razumnim očekivanjima biti moguće zaposliti.
188 Ibid., 2. ožujka 1968.
189 Ibid., 5. srpnja 1968.
172
Drugoga ožujka, na dan objave odluke, jedan je tužitelj iz zatvora oslobodio
Roberta Mulkea, tvrdeći da zdravlje sedamdesetjednogodišnjaka ne dopušta
boravak u zatvoru. Mulkea je sud tri godine ranije osudio zbog umorstva tri
tisuće ljudi iz doba kad je bio pomoćnik zapovjednika koncentracijskog
logora Auschwitz.
Njemački studentski vođe procijenili su 1968. da iza sebe imaju 6.000
militantnih studenata. No imali su mogućnost mobilizirati još tisuće i tisuće,
i to na nizu različitih pitanja. Rat u Vijetnamu, nezakonita vojna diktatura u
Grčkoj, te ugnjetavačka politika iranskog šaha, bila su tri najpopularnija
vanjskopolitička pitanja, ali problemi na unutarnjem planu povremeno su
privlačili još više prosvjednika. Organizacija Commune I koju je vodio Fritz
Teufel, te jedna marksistička studentska skupina koja se igrom slučaja
također zvala SDS, Sozialistische Deutsche Studenten-bund (Socijalistički
savez studenata Njemačke), bile su izvrsno organizirane.
Jedna od središnjih tema studentskog pokreta bila je teza da je Njemačka
represivno društvo. Pritom se mislilo na to daje »i dalje« represivna - tj. još se
nije uspjela izvući iz Trećeg Reicha i postati istinski demokratskim društvom.
Nazočnost nacista u vladinim strukturama bila je tek dio problema. Sumnja
mnogih studenata da su njihovi roditelji ili počinili ili dopuštali stravična
zlodjela stvorila je generacijski jaz daleko veći i dublji od onoga s čime se
Gravson Kirk susretao na Columbiji.
Strah od prošlosti, ili, u mnogim slučajevima, nedostatak prošlosti, mnogi su
psihijatri i psihoterapeuti prepoznavali kao problem karakterističan za
Nijemce poslijeratne generacije. Sammy Speier, psihoanalitičar rođen u
Izraelu koji je imao privatnu ordinaciju u Frankfurtu, napisao je: »Od
Auschvvitza više nema pripovjedačke tradicije, a gotovo više nema ni
roditelja ni djedova i baka koji će uzeti dijete u krilo i pričati mu o tome kako
se živjelo u njihovo vrijeme. Djeci su potrebne bajke, no jednako je važno i da
im roditelji pričaju o svome životu, te da tako uspostave odnos prema
prošlosti.«190
Jedno od površinskih pitanja bile su akademske slobode i nadzor nad
sveučilištima. O činjenici da to često navođeno pitanje nije bilo u samim
190 Barbara Heimannsberg i Christoph J. Schmidt, ur.: The Coltective
Silence: German ldentity and the Legacy ofShame (San Francisco, Jossey-
Bass Publishers, 1993.), str. 67.
173
MARK KURLANSKY
korijenima sukoba rječito govori mjesto na kojem je došlo do početne
artikulacije studentskog pokreta, gdje se najbrže razvijao i gdje je najnasilni-
je eksplodirao. Berlinsko Slobodno sveučilište bilo je, kao stoje govorio i sam
naziv, najslobodnije sveučilište u Njemačkoj. Osnovano je nakon rata, 1948.
godine, pa tako nije bilo opterećeno počesto besmislenim i jalovim načinima
funkcioniranja stare Njemačke. Prema statutu, o odlukama nastavničkog
zbora u sklopu parlamentarne procedure odlučuje demokratski izabrano
predstavničko tijelo studenata. Velik dio izvornog studentskog tijela činili su
politički militantni Istočni Nijemci, koji su istupili iz istočnonjemačkog
visokoškolskog sustava jer su se odbijali pokoriti diktatu Komunističke
partije. Oni su i dalje činili jezgru Slobodnog sveučilišta, pa su tako trinaest
godina nakon njegova osnutka, kad su Istočni Nijemci 1961. godine počeli
podizati Berlinski zid, studenti Slobodnog sveučilišta sa zapadne strane
pokušali srušiti tu prepreku. Nakon podizanja zida, studenti iz Istočne
Njemačke nisu mogli pohađati Slobodno sveučilište, pa se ono velikim
dijelom pretvorilo u obrazovnu ustanovu za politizirane zapadnonjemačke
studente. Neusporedivo energičnije od američkih studenata, studenti iz
Zapadnog Berlina, prava djeca Hladnoga rata, odbacivali su istodobno i
kapitalizam i komunizam.
Dijelom i zbog toga što se našao u samome žarištu Hladnoga rata, Berlin je
postao središtem svih prosvjeda. Istočni Nijemci kriomice su prelazili u
Zapadni Berlin, Zapadni Nijemci u Istočni. O tom drugom smjeru govorilo se
mnogo manje, a Zapadna Njemačka uopće nije vodila evidenciju. Istočna
Njemačka objavila je 1968. da svake godine u tu zemlju uđe dvadeset tisuća
Zapadnih Nijemaca191. Motivi navodno nisu bili političke prirode, no taj se
mit raspršio u ožujku 1968. godine, kad se na istok preselio Wolfgang
Kieling. Kieling je bio slavni njemački glumac, u SAD-u poznat po ulozi
istočnonjemačkog zlikovca u filmu Alfreda Hitchcocka Strgnuta zavjesa iz
1966. godine, u kojem je glavnu ulogu igrao Paul New-man. Kieling, koji se u
vojsci Trećeg Reicha borio na ruskoj fronti, u vrijeme rasnih nemira u četvrti
Watts nalazio se upravo u Los Angelesu, gdje je snimao Strgnutu zavjesu, te
je rekao da su ga Sjedinjene Države užasnu-le. Izjavio je kako napušta
Zapadnu Njemačku jer ta zemlja podupire Sjedinjene Države. A SAD je,
prema njegovim riječima, »najopasniji ne-
The New York Times, 21. ožujka 1968.
174
prijatelj čovječanstva u današnjem svijetu«, kao primjere navodeći »zločine
protiv crnaca i vijetnamskog naroda«.
U prosincu 1966. godine studenti Slobodnog sveučilišta prvi su se put na
ulicama sukobili s policijom. U to je vrijeme američki rat u Vijetnamu već
postao jednim od najvažnijih pitanja na kojima se temeljio studentski pokret.
Služeći se američkim tehnikama u prosvjedima protiv američke politike,
ubrzo su postali najuočljivijim studentskim pokretom u Europi. No studenti
su se bunili i protiv zapadnonjemačkog materijalizma, tražeći bolji način
ostvarivanja onoga stoje obećavala Istočna Njemačka: potpunog prekida s
Njemačkom iz prošlosti. Pritom su počeli prosvjedovati i protiv cijene vožnje
tramvajem i u vezi sa životnim uvjetima studenata.
Drugog lipnja 1967. godine studenti su se okupili kako bi prosvjedovali
protiv odluke gradonačelnika Willyja Brandta da ugosti iranskog šaha. Čim
su se uzvanici smjestili u lože u Operi, očekujući početak Mo-zartove
Čarobne frule, policija je ispred zgrade žestoko napala studente Slobodnog
sveučilišta. Studenti su stali uspaničeno bježati, no dvanaeste-ro ih je toliko
pretučeno da su završili u bolnici, dok je jedan student, Benno Ohnesorg, u
bijegu ubijen iz vatrenog oružja. Ohnesorg nije bio militantan, a to je bio
jedan od prvih prosvjeda. Policajac koji gaje ustrijelio ubrzo je suspendiran,
dok se Fritz Teufel, vođa prosvjedne skupine Commune I, suočio s mogućom
dvadesetpetogodišnjom zatvorskom kaznom za dugotrajnog suđenja, procesa
u kojem je optužen za »pobunu protiv vlasti«. Nacionalni studentski pokret
nastao je na temeljima bijesa zbog tog ubojstva, a prosvjedi su se održali ne
samo u Berlinu, nego i širom Njemačke, pri čemu su prosvjednici zahtijevali
stvaranje nove parlamentarne skupine koja će se suprotstaviti njemačkoj
zakonodavnoj skupštini.
Dvadeset i trećega siječnja 1968. godine desničarski pastor iz Hamburga,
Helmuth Thielicke, zatekao je svoju crkvu prepunu studenata koji su htjeli
osuditi njegovu propovijed. Pozvao je zapadnonjemačku vojsku da iz crkve
izbaci studente, koji su dijelili letke sa svojom verzijom Očenaša:
Naš glavni grade, koji jesi na Zapadu, amortizirala Ti se Tvoja ulaganja, Neka
bude Tvoja zarada, nek se Tvoje kamate povise,
175
MARK KURLANSKY
Kako na Wall Streetu, tako i. u Europi.
I našu dnevnu zaradu daj nam danas.
I odgodi nam naše kredite, kako ih i mi odgađamo dužnicima svojim,
Ne uvedi nas u bankrot, nego nas izbavi od sindikata,
Jer Tvoja je polovica svijeta, sva moć i bogatstvo,
U posljednjih dvjesto godina.
Mamon.
Tisuću devetsto šezdeset i osme prosvjedovali su i studenti teologije, tvrdeći
kako više nije prihvatljivo slušati crkvene propovijedi bez mogućnosti pitanja
i dijaloga koji bi se bavili nemoralnošću zapadnonjemačke države, kao i
moralnim strahotama u vezi s američkim ratovanjem u Vijetnamu. Crkva je
u biti trebala postati forumom za rasprave radi podizanja političke i moralne
svijesti. Među pobunjenicima iz redova studenata teologije najviše se isticao
jedan od studenata izbjeglih iz Istočnog Berlina, Rudi Dutschke, kojeg su
neki zvali i Crveni Rudi.
Njemački SDS na sveučilištima je bio izvrsno organiziran. Dana 17. veljače,
izvrsno odabravši pravi trenutak i uz impresivnu organiziranost, ta je
skupina ugostila studentske aktiviste iz cijeloga svijeta na međunarodnome
skupu protiv američkog ratovanja u Vijetnamu. Međunarodni vijetnamski
kongres bio je prvi masovni međunarodni skup studentskih pokreta iz 1968.
godine, a održao se u vrijeme kulminacije ofenzive Tet, kad je rat u
Vijetnamu bio stalna i glavna tema televizijskih vijesti širom svijeta. U većini
je zemalja protivljenje ratu bilo ne samo jedan od najpopularnijih motiva - u
mnogim su slučajevima antiratne skupine bile najorganiziraniji pokreti -
nego i jedino pitanje koje im je svima bilo zajedničko. Iako je na skupu bio i
jedan iranski »revolucionar«, kao i nešto američkih i kanadskih militantnih
aktivista, među kojima su bila i dvojica tamnoputih vijetnamskih veterana
koji su pozdravljali stisnutom šakom i, držeći se pod ruku, pjevali: »Hell, no,
I ain't gonna go!«* - prekasno, jer su već bili u Vijetnamu - bio je to u
najvećoj mjeri europski skup njemačkih, francuskih, talijanskih, grčkih i
skandinavskih studenata.
Engl. »Dovraga, ne, ja ne idem« (nap. prev.).
176
Našli su se na dvanaestosatnoj seansi ispunjenoj govorima i raspravama u
jednoj divovskoj dvorani Slobodnog sveučilišta, pri čemu je još nekoliko
tisuća sudionika smješteno u dvije druge velike dvorane. Glavnu dvoranu
krasila je divovska zastava sjevernovijetnamske Nacionalne oslobodilačke
fronte, zajedno s transparentom na kojem su velikim slovima bile ispisane
riječi Che Guevare kojima se teško usprotiviti: »Dužnost revolucionara jest
da diže revolucije«. Na govornicu su izlazili mnogi, od Dutschkea, preko vođa
ostalih nacionalnih pokreta, do dramatičara Petera Weissa, čije su riječi iz
Marat/Sadea navodili studenti širom svijeta.
Nijemci su zadivili mnoge aktiviste iz inozemstva. Jedan od govornika, Alain
Krivine, dvadesetsedmogodišnji francuski trockist koji će kasnije postati
jednim od vođa proljetnog ustanka u Parizu, rekao je: »Velik dio taktike iz
1968, studenti su upoznali početkom godine, za antiratnih prosvjeda u
Berlinu i Bruxellesu. Pokret usmjeren protiv rata u Vijetnamu bio je dobro
organiziran širom Europe. Dutschke i Nijemci bili su pravi pioniri na
području nesmiljene taktike demonstriranja. Došli smo onamo, a oni su već
imali spremne natpise i transparente, vlastito osiguranje i pravu vojnu
taktiku. I meni i ostalim Francuzima to je bilo nešto posve
novo.«
192
Francusko-njemačkog studentskog vođu Daniela Cohna-Bendita silno se
dojmio način na koji je njemački SDS u okvir širih prosvjeda ukomponirao
studentska pitanja. Francuski su studenti pozvali Karla D. »Kadava« Wolfa,
nacionalnog predsjednika njemačkog SDS-a za 1968. godinu, da dođe
govoriti francuskim studentima193.
Rudi Dutschke, koji se rodio 1940. godine, bio je najstariji među njemačkim
studentskim vođama. Tariq Ali, vođa britanske skupine pod nazivom
Kampanja solidarnosti s Vijetnamom (VSC) i suutemeljitelj sub-kulturnog
londonskog časopisa iz 1968. kratkog vijeka, Black Dwarf, opisao gaje kao
»muškarca srednje visine, uglatih crta lica i blagog osmijeha. Uvijek se
smiješi očima«. Imao je dugu tamu kosu koja še ljuljala i lelujala, te
čekinjastu bradu koja je izgledala kao da ne raste, ali i kao daje ne brije.
Navodno je bio izvrstan govornik koji je oduševljavao mase, no nje-
Alain Krivine, u razgovoru u lipnju 2002.
193 Ronald Fraser, ur.: 1968: A Student Generation in Revolt (New York,
Pantheon Books, 1988.), str. 180.
177
MARK KURLANSKY
Plakat protiv Vijetnamskog rata na ulici u Njemačkoj, 1968. (Snimio Leonard
Freed/Magnum Photos)
mačka mladež tu je vještinu uvijek dočekivala s nelagodom. Činilo se da su
Nijemci naučili biti oprezni s energičnim govornicima, te su ga nagrađivali
tek uljudnim pljeskom. Drugi su studentski vođe Dutschkeu savjetovali da u
govorima postane umjereniji i suzdržaniji.
U govoru koji je održao na Kongresu usporedio je borbu vijetnamskog naroda
i borbu Europljana da dokinu klasni sustav. Potom je, a to je činio često,
borbu za mijenjanje europskog društva instituciju po instituciju usporedio s
Maovim glasovitim Dugim maršem 1934.-1935., kadje svojem ugroženom
pokretu priskrbio nacionalnu slavu, povevši devedeset tisuća kineskih
komunista na neopisivo naporan put kroz Kinu, usput pridobivajući
potporu. Dakako, Dutschke pritom nije isticao daje pola Maovih sljedbenika
koji su s njim krenuli na put usput umrlo.
Govori su trajali satima. Među ostalima, govorio je i Eric Fried. Kao priznati
pjesnik, bio je ono stoje postajalo sve rjeđom pojavom: njemački
178
Židov. Rodio se 1921. godine u Austriji, a pred nacistima je pobjegao kad su
mu nasmrt pretukli oca. Iako je pripadao drugom naraštaju, Fried je na
osobnome planu bio vrlo blizak nizu vođa njemačkog studentskog pokreta, a
osobito Dutschkeu. Najviše gaje cijenila njemačka nova ljevica, jer je
otvoreno izražavao anticionističke i propalestinske stavove. A njemačka je
nova ljevica, poput nove ljevice u Europi i Sjedinjenim Državama, u sve
prisutnijoj terorističkoj organizaciji pod vodstvom mladog Jasera Arafata
vidjela novi romantično-nacionalistički pokret. Međutim, tim mladim
Nijemcima nikako nije bilo ugodno podupirati organizaciju koja je toliko
očito bila naumila ubijati Židove, a među njima i Židove u Europi, pa im je
tako silno godilo što u svojim redovima imaju i pravog Židova koji je preživio
nacističke zločine. Otklon od potpore Izraelu počeo je od Šestodnevnog rata i
Arafatova uspona, ali se vremenski poklopio i s padom zanimanja za
nenasilan pristup. Činjenica da je te Palestince zanimalo jedino nasilje
jednostavno je značila da ih mogu smatrati gerilcima -poput Che Guevare.
¦ Izrazi mirovni pokret i antiratni pokret u velikoj su mjeri potekli iz
Amerike, a čak su i u Sjedinjenim Državama u pojedinim ljevičarskim
krugovima brzo izlazili iz mode. Europske radikale više nije toliko zanimao
završetak rata, koliko pobjeda Sjevernog Vijetnama. U ofenzivi Tet najčešće
nisu vidjeli tragičan gubitak nebrojenih života, nego veliku pobjedu
ugnjetenog naroda. Britanski radikal Tariq Ali, služeći se riječima koje su se
čule i u Berlinu, Rimu i Parizu, za ofenzivu Tet rekao je: »Pravi val radosti i
energije širi se cijelim svijetom, a milijuni ljudi odjednom ushićeno prestaju
vjerovati u snagu ugnjetavača«.
Svatko od nas na plećima nosi vlastitu povijest. Američki aktivisti željeli su
zaustaviti agresiju. Europljani su priželjkivali poraz kolonijalizma -htjeli su
da Sjedinjene Države dozive poraz baš kao nekoć europske kolonijalne sile.
To je bilo osobito očito u francuskim ustrajnim predviđanjima da bi marinci
u Khe Sanhu mogli doživjeti jednako poniženje kao i Francuzi u Dien Bien
Phuu. U stalnim člancima u francuskim novinama u kojima su se autori
pitali »Je li Khe Sanh novi Dien Bien Phu?«, teško su se prikrivale upravo
takve želje. Među europskom ljevicom, a osobito Nijemcima, osjećao se
tračak samoprijezira, a svi grijesi uspoređivani su s grijesima njihovih
vlastitih zemalja. Za francuske i britanske ljevičare Amerikanci su bili
kolonizatori, za Nijemce su bili nacisti. Peter Weiss je
179
MARK KURLANSKY
1968. godine u Raspravi o Vijetnamu ustvrdio da su Amerikanci u toj zemlji
zlo koje se može usporediti s nacistima.
Sutradan ujutro na Kurmrstendammu, prostranoj aveniji prepunoj
pomodnih prodavaonica - koje su, otkako je izolacija Zapadnog Berlina
pojednostavila metode istraživanja tržišta, služile za promociju skupih novih
modnih trendova - prema procjenama se okupilo između osam i dvadeset
tisuća ljudi. Stoje bilo najnevjerojatnije, među studentima su se našle stotine
Zapadnih Nijemaca koji su prešli u Istočnu Njemačku, a prethodnu su noć
provele kod prijatelja u Berlinu. The New York Times, koji je naveo podatak o
»više od 10.000 sudionika«, događaj je nazvao »najvećim protuameričkim
skupom ikad održanim u tom gradu«194. Pro-svjednici su kroz hladne,
vlažne i sive ulice Zapadnog Berlina pronosili neobičnu mješavinu kultura -
portrete Che Guevare, Ho-Ši-Mina i Rose Luxemburg, židovske ljevičarke iz
Poljske ubijene 1919. godine u Njemačkoj . Izvikivali su parolu koja se uvijek
mogla čuti i na američkim anti-ratnim prosvjedima: »Ho, Ho, Ho-Ši-Min! NLF
pobijedit će!«. Prvo su išli do Opere, gdje je ubijen Benno Ohnesorg, a zatim
do Berlinskog zida, gdje su ih očekivali novi govori. Dutschke je masi koja je
klicala poručio: »Recite Amerikancima da će svanuti dan i kucnuti čas kada
ćemo vas otjerati, osim ako sami ne odbacite imperijalizam«. No unatoč
naoko silnome antiamerikanizmu, Crveni Rudi, prema nekima i najvažniji
studentski revolucionar u Europi, bio je u braku s američkom studenticom
teologije iz Chicaga.
Policajci, od kojih su mnogi bili na konjima, postavljeni su uglavnom radi
zaštite američkih vojnih i diplomatskih objekata. No prosvjednici nisu ni
pokušali prići tim mjestima, nego su se uspeli na dvije građevinske dizalice u
visini od trideset etaža i na njih objesili divovske crvene i vi-jetkongovske
zastave. Prosvjednici su zatim zviždali i vikali kad su građevinski radnici
zastave skinuli i spalili. Grad Zapadni Berlin uspio je u suradnji sa
sindikatima okupiti podjednak broj ljudi koji su izvikivali: »Berlin podupire
Ameriku!« i »Izbacite Dutschkea iz Zapadnog Berlina!«.
The New York Times, 19. veljače 1968.
180
1968.: Godina kojaje uzdrmah svijet
Antiratrd prosvjed na Grosvenor Squareu, London, 7. srpnja 1968.
(Autorfotografije: David Hum/Magnum Photos)
Studenti iz drugih zemalja s berlinskog su se skupa u veljači vratili
oduševljeni. Britanci su 17. ožujka priredili vlastiti prosvjedni skup, a to je
bio drugi takakv događaj koji su organizirali Tariq Ali i VSC. Prvi je, poput
većine prijašnjih prosvjeda u Londonu, bio manji i održanje bez nasilja. No
ovom su prilikom tisuće ljudi ispunile Oxford Street. Bila je to prava rijeka
crvenih zastava i ljudi koji su vikali »NLF pobijedit će!«. Jedna skupina
pripadnika njemačkog SDS-a nagovarala je VSC da pokuša zauzeti američko
veleposlanstvo, no Tariq Ali takvo što nije smatrao izvedivim195. Stigavši do
Grosvenor Squarea, naveliko iznenađenje organizatora iz VSC-a, masa je
probila policijski kordon i potrčala prema zgradi veleposlanstva. Oboružani
palicama, britanski policajci na konjima na prosvjednike su navalili silinom
kakva se u Londonu rijetko viđala. Na
Fraser: 1968., str. 186.
181
MARK KURLANSKY
mjestu događaja našao se i Mick lagger iz Rolling Stonesa, koji je o tome
pisao u pjesmi »Street Fighting Man«.
Osim vijetnamskog pitanja i sve napetije situacije u Sjevernoj Irskoj, najveći
je problem te godine u Velikoj Britaniji bio rasizam. Pod vodstvom Enocha
Powella, zastupnika u Parlamentu, zemlja je svjedočila žestokoj inačici onoga
što su pripadnici američkog pokreta za građanska prava nazivali bjelačkom
reakcijom koju je pokrenuo prijedlog laburističke vlade o useljeničkom
zakonu. U vrijeme kad su Britanci dekoloni-zirali svoje carstvo, neki su
govorili radnicima da će u zemlju dolaziti sve više crnih i smeđih ljudi iz
nekadašnjeg carstva i oduzimati im posao. »Neka Britanija ostane bijela«,
glasio je Powellov slogan, a niz radničkih skupina prosvjedovao je upravo s
takvim natpisima. Pomalo zabavan incident dogodio se kad su jednog
kenijskog diplomata prosvjednici na ulazu u Donji dom dočekali natpisima
»Neka Britanija ostane bijela«, vičući tom Istočnoafrikancu: »Vrati se na
Jamajku!«.
No činilo se daje potencijalno najeksplozivnija situacija u Njemačkoj i da ta
zemlja samo što nije doživjela »veliki prasak«. Trećeg travnja, nasilni ljevičari
koji će po takvim akcijama postati poznatiji sedamdesetih godina, spalili su
dvije robne kuće u Frankfurtu. Jedanaestog travnja Rudi Dutschke nalazio
se ispred jedne zapadnoberlinske ljekarne, gdje se spremao kupiti lijek za
svog sinčića, Hoseu Chea - nazvanog po proroku* i po revolucionaru - kad
mu je prišao Joseph Bachmann, dvadesettrogodišnji nezaposleni ličilac iz
Munchena, te u njega iz pištolja ispalio tri metka. Jedan je Dutschkea
pogodio u prsa, drugi u lice, a treći se opasno zario u mozak. Bio je to prvi
pokušaj političkog atentata u Njemačkoj još od vremena Trećeg Reicha.
Nakon što gaje policija na koncu uhitila, Bachmann je objasnio: »Čuo sam za
smrt Martina Luthera Kinga, a budući da mrzim komuniste, učinilo mi se da
moram ubiti Dutschkea«. Bachmann, koji je u stanu držao Hitlerovu sliku i
koji se s njim poistovjećivao kao s kolegom ličiocem iz Munchena, bio je
vjemi čitatelj desničarskog lista ispunjenog neskrivenom mržnjom pod
nazivom Bild Zeitung. Vlasnik tog tabloida bio je Axel Springer, najmoćniji
njemački novinski magnat, čiji su listovi ropski podupirali cjelokupnu
američku politiku i žestoko napadali ljevičar-
Misli se na biblijskog proroka Hošeu, koji je djelovao u 8. stoljeću pr. Kr.
(nap. ur.).
182
ske pokrete, ujedno i slaveći i potičući napade na njih. »Ne ostavljajte sve
prljave poslove policiji!«, glasio je jedan od naslova.
List Bild Zeitung, pokrenut 1952. godine, postao je središnjom točkom
pravog carstva desničarskih listova, najvećeg na području čitave Europe, pri
čemu je naklada Bilda od četiri milijuna primjeraka bila najveća među
nakladama svih dnevnih listova na europskome kontinentu. Četrnaest
Springerovih izdanja, među kojima je bilo pet dnevnih listova, imalo je
ukupnu nakladu od pedeset milijuna primjeraka. Ta izdanja nisu bila samo
antikomunistička, nego i rasistički nastrojena, a mnogi su imali dojam da se
obraćaju upravo onoj zvijeri koju Njemačka nastoji upokojiti. Springer je
uvijek tvrdio da izražava razmišljanja prosječnog Nijemca, a mnogi su se
pribojavali upravo toga. Springer nije poricao da se listu ponekad događalo
da se zanese. »Da samo vidite kako ujutro od iznenađenja padam sa stolice
zbog članaka u vlastitim novinama«, izjavio je jednom.
Bijes se nije ograničio samo na studente. Još prije atentata dvije stotine
pisaca od svojih je izdavača zatražilo da bojkotiraju njegove listove196. No
dokje Bachmannova tvrdnja da su ga na taj čin nadahnule novine naišla na
odjek kod mnogih, sam je Axel Springer bio složenija ličnost. Bio je na glasu
kao izvrstan poslodavac koji se prema zaposlenicima odnosi toliko dobro da
su ga sindikati podupirali unatoč desničarskim stavovima. A unatoč
izdanjima koja su po tonu mirisala na nacizam, Springer je snažno
podupirao Židove, pomažući im velikodušnim odvajanjima od vlastitog
bogatstva. Neumorno se borio za to da Njemačka Izraelu isplati ratnu
odštetu, a svi njegovi listovi bili su orijentirani izrazito proizraelski. No
njemačka nova ljevica 1968. godine najviše od svega uviđala je da su
Springerovi mediji krenuli s njom u rat, tražeći represivne zakone koji će
prekinuti prosvjede i grubo se obračunati sa sudionicima, ljudima koje su ti
mediji nazivali »teroristima«. Pozivao je na formiranje građanskih skupina
koje će se nasilno suprotstaviti studentima.
Reakcija je bila trenutačna: bijes zbog atentata istog se trenutka pretočio u
bijes usmjeren protiv Springera, zbog njegove dugogodišnje kampanje protiv
ljevice, ali i zbog odbacivanja, koje je već dugo kuhalo u javnosti, predodžbe
o tome da Europu mogu voditi moćni medijski magnati. U vezi s tim
prethodnikom Murdocha i Berlusconija, koji je posjedovao carstvo koje se
danas zbog nedostatka vlasništva nad elektronskim
183
MARK KURLANSKY
medijima doima neobičnim i staromodnim, i dalje se postavljalo sljedeće
pitanje: kako je moguće daje taj čovjek, kojeg su Britanci izvukli iz
njemačkih ruševina da im vodi radijsku emisiju na njemačkpme, postao
najmoćnijim stvarateljem javnog mišljenja u Europi?
Samo nekoliko sati nakon napada na Dutschkea velika skupina razjarenih
mladih ljudi okupila se pred osamnaesterokatnom poslovnom zgradom od
čelika i stakla u boemskoj berlinskoj četvrti Kreuzberg. Springer je za
gradnju odabrao upravo tu lokaciju jer je bila u neposrednoj blizini Zida. Na
zdanje je postavio neonski natpis »Berlin bleibtfrei« - »Berlin ostaje slobodan«.
Policija je vodenim topovima otjerala studente koji su bacali kamenje i
zapaljene baklje. Sutradan su kolone studenata, držeći se pod ruku, u
valovima prilazile Springerovoj zgradi u Zapadnom Berlinu. Kad su se ondje
našli, zgradu je već okruživala bodljikava žica i interven-tna policija. Masa je
izvikivala Dutschkeovo ime i klicala: »Springer, ubojica!« i »Springer, nacist!«.
Policija je aktivirala vodene topove i počela privoditi prosvjednike. Ispred
Gradske vijećnice prosvjednici su vikali »Fašisti!« i »Nacisti!«. Studenti su
prosvjedovali i pred američkom radij-skom postajom, na kojoj su razbili
prozore. Demonstranti su u Munche-nu bili uspješniji, uspjevši čak ući u
Springerovo zdanje prije nego što ih je odande otjerala policija. Kako nisu
uspjeli zauzeti zgrade, studenti su počeli spaljivati dostavne kamione. Tisuće
studenata sukobile su se s policijom i u Hamburgu, Esslingenu, Hannoveru i
Essenu. Uglavnom je bila riječ o sukobu studentskih palica i policijskih
vodenih topova, a pobjedu je odnosila voda pod jakim pritiskom. No
prosvjednici su spriječili ili odgodili distribuciju Springerovih listova. U
Frankfurtu su spriječili i distribuciju vodećeg zapadnonjemačkog poslovnog
dnevnika, Frankfurter Allgemdne Zdtunga, jer se tiskao u Springerovoj
tiskari. Prosvjednici su se pojavili i pred Springerovim poslovnim prostorima
u New Yorku, Londonu i Parizu. U Londonu je Tariq Ali predvodio skupinu
koja se odvojila od komemoracijskog skupa posvećenog Martinu Lutheru
Kingu na Tra-falgar Squareu i s njome pokušao zauzeti Springerove urede. U
Parizu se Alain Krivine prisjetio: »Nakon atentata na Rudija, u Parizu su se
dogodile prve spontane nasilne demonstracije. Policija nije imala čak ni
interven-tnu opremu, bili su bez kaciga i štitova, kad su odjednom studenti
u Latinskoj četvrti na njih počeli bacati stolove i stolice.«
U Njemačkoj se taj događaj poklopio s uskrsnim blagdanima, a nakon
atentata uslijedilo je pet dana uličnih bitaka. U nemirima je poginulo dvoje
ljudi - fotograf Associated Pressa i jedan student, obojica pod
184
kišom predmeta koje su bacali studenti - dok je ranjeno nekoliko stotina
osoba. Policija je privela stotine i stotine demonstranata. Bili su to najteži
ulični nemiri u Njemačkoj još od prije Hitlerova dolaska na vlast. Prisjećajući
se posljedica njemačke političke nestabilnosti, većina stanovnika Zapadne
Njemačke nije odobravala ulično nasilje. U lipnju 1968. godine njemački
časopis Der Spiegel proveo je anketu u kojoj je 92% građana Berlina
ustvrdilo da se protivi »nasilnim metodama studenata koji prosvjeduju«.
Studenti uopće nisu privukli simpatije radničke klase: 78% građana Berlina
mlađih od trideset godina i iz radničkih obitelji izjavilo je da se protivi
studentskome nasilju197. Čak su se i pojedini studenti otvoreno protivili
nasilju198.
Dutschke je preživio pokušaj atentata, čak i napisao pismo nesuđenome
ubojici, u njemu objašnjavajući svoje poglede na socijalizam. Međutim,
Bachmann se objesio u zatvoru.
Među 230 studenata uhićenih u Berlinu bio je i Peter Brandt, sin Willyja
Brandta, nekadašnjeg berlinskog gradonačelnika, ministra vanjskih poslova i
zamjenika njemačkog kancelara. Willy Brandt oduvijek je bio uzoran
Nijemac, socijalist koji se protivio fašizmu i nije morao skrivati ništa iz
prošlosti. No Peter je izjavio da gaje otac razočarao, daje, ušavši u vladu,
izgubio socijalistički žar. Pripadao je socijaldemokratima, njemačkoj inačici
liberala. »Ni u jednom trenutku nisam rekao da bi moj otac trebao dati
ostavku. To nije istina«, izjavio je Peter. »Ali čini mi se da se promijenio i zbog
toga mije žao. Više nije isti čovjek. Više nije onaj socijalist koji je otišao boriti
se u građanski rat u Španjolskoj. Više se ne slažemo.« Kad je njegov otac
rekao da možda previše vremena posvećuje politici, a premalo studiju,
uzvratio je: »Ako smatram da nešto treba promijeniti, držim da mije dužnost
poduzeti nešto da se ta promjena i ostva-
n«.
Jedan od Peterovih profesora ovako je upozorio njegova oca, vicekan-celara:
»Još šest mjeseci i vaš će sin Peter postati komunist«.
Brandt je samo slegnuo ramenima: »Tko god u dobi od dvadeset godina nije
bio komunist, nikad neće postati dobrim socijaldemokratom«199.
197 Peter Demetz: After the Fires: Recent Writings in the Germanies,
Austria and Smtzerland (New York, Harcourt BraceJovanovich, 1986.), str.
63-64.
198 Time, 26. travnja 1986.
199 Pariš Match, 27. travnja 1968.
185
10. POGLAVLJE
VAGNERIJANSKI PRIZVUCI
NEKONVENCIONALNE I
BRADATE REVOLUCIJE
Odrastao sam na Robinu Hoodu Errola Flynna i na beskonačnim borbama
filmskih junaka protiv nepravde, junaka koji narod vode do pobjede nad
tiranijom. Situacija na Kubi poprimila je, kako se činilo, klasične
hollywoodske razmjere.
- LeRoiJones: The Autobiography ofLeRoiJones/Amiri Baraka, 1984.
U veljači 1968. dvadeseteročlana skupina mladih Amerikanaca doputovala je
u Havanu iz Ciudad de Mexica. Putovanje je organizirao američki SDS. U
skupini je bio i dvadesetogodišnji student treće godine na Columbiji iz
Newjerseyja, Mark Rudd, koji je novac za putovanje na Kubu prikupio
prodajom hašiša u West End Baru, studentskom okupljalištu u sjevernom
dijelu Manhattana.
Ta se skupina našla s vijetnamskim diplomatskim izaslanstvom, koje ih je
iznenadilo neočekivanom ljubaznošću. Vijetnamski je veleposlanik rekao
kako razumije da postoje bitne razlike između američke vlade i američkog
naroda. Iako su studenti veleposlanikovu dobronamjernu opasku prihvatili s
olakšanjem, Rudd je iskoristio priliku da istakne kako, iako bi želio daje
veleposlanikova tvrdnja točna, većina Amerikanaca zapravo podupire rat.
Vijetnamski se diplomat nasmiješio iskrenom plavokosom studentu. »Bit će
to vrlo dugotrajan rat«, rekao je. »Za nas već traje više od dvadeset godina.
Izdržat ćemo i još mnogo više. Na koncu će se Amerikanci zasititi rata, pa će
se okrenuti protiv njega. I tada će rat završiti.«200
1 Mark Rudd, u razgovoru u travnju 2002.
186
Rudd je uvidio daje veleposlanik u pravu. Jedan od diplomata rekao je da se
sedam godina borio u Južnom Vijetnamu, živeći u tunelima i noću izlazeći
radi napada na Amerikance. Te zime posvuda na Kubi stizale su vijesti iz
Vijetnama. Na velikom neonskom znaku iznad glavne havanske ulice, La
Rampe, prikazivao se trenutačan ukupni broj oborenih zrakoplova. Kad su
se studenti uputili u provinciju, zatekli su Kubance kako se okupljaju oko
tranzistora i slušaju novosti o ofenzivi Tet. Netko je Ruddu poklonio prsten,
navodno izrađen od metala jednog oborenog američkog zrakoplova.
Studenti su nailazili na mnoge kubanske vršnjake, među kojima je bio i
Svlvio Rodriguez, koji je pjevao balade u stilu Joan Baez. Družili su se u
raskošnom tropskome parku u kojem se nalazila i glasovita slastičarnica
Coppelia. Rudd se kasnije prisjećao: »Družili smo se u toj slastičarnici, jeli
sladoled od rajčica i odlazili na super zabave s afro-kubanskom glazbom,
koju dotada nisam čuo i koju nisam posve razumio. Na Kubi sam vidio što
sam htio vidjeti: tvornice, farme i ustanove kojima je vlasnik bila država - sve
je bilo podruštvljeno. Htio sam vidjeti drukčiji način organiziranja društva.
Ali nisam uvidio ono najočitije: da ne možeš imati jednostranački sustav, da
moraš održavati izbore.«
Bradati Fidel Castro, u maskirnim hlačama, ta iznenađujuća i pomalo
nekonvencionalna senzacija iz 1959., postao je 1968. godine junakom nove
ljevice.
Godine 1955., kad je posjetio Sjedinjene Države u potrazi za izvorima
financiranja svrgnuća diktatora Fulgencija Batiste, koji je vlast preuzeo tri
godine ranije i zabranio sve političke stranke, nije imao ni bradu niti
revolucionarne sklonosti. Batistaje bio korumpiran i omražen, dokje Castro,
dr. Fidel Castro, kako su ga zbog diplome pravnog fakulteta zvali u SAD-u,
bio razuman, otvoren, uredan pripadnik srednje klase, stoje ulijevalo
povjerenje.
U prosincu 1956. Castro je pristao u pokrajini Oriente i iskrcao se u pratnji
osamdesetdvojice boraca. Kubanska je vlada izvijestila da su gotovo svi
pobunjenici, a među njima i Castro, ubijeni. Pretjerivanje je bilo gotovo
zanemarivo: preživjela je tek šačica napadača. Oni su uspjeli doći do gorja
Sierra Maestra, a među njima je bio i dr. Castro. To se nije pouz-
187
MARK KURLANSKY
dano znalo sve dok umirovljeni izvjestitelj The New York limesa, Herbert L.
Matthews, nije došao do jedne od najglasovitijih i najkontroverznijih
ekskluzivnih informacija 20. stoljeća kad je Castra pronašao živog, obraslog
bradom i vrlo razgovorljivog, i to u planinskom skloništu zajedno s
osamnaestoricom izrazito slikovitih bradatih pobunjenika, od kojih je jedan
u Sjedinjenim Državama ranije profesionalno igrao bejzbol.
Times je Matthewsov intervju objavio u tri dijela, 24., 25. i 26. veljače 1957.
godine. Antikastrovci su ga često napadali jer je Fidela prikazao kao
simpatičnog borca za slobodu, sličnog partizanima iz Drugog svjetskog rata.
Dakako, Amerikanci vrlo prikladno zaboravljaju da su mnogi partizani u
Drugog svjetskom ratu također bili komunisti. Od svih napada na
Matthewsove članke najviše se pamti karikatura koju je 1960. godine objavio
National Review, a na kojoj se pohlepni Castro nadvija nad otok na kojem
piše »Kubanska policijska država«. U potpisuje stajalo: »Dobio sam posao
preko The New York Timesa«.
No Times ni slučajno nije bio jedini medij koji je u to vrijeme prikazivao
Castra u povoljnome svjetlu. Ekstremističko-antikomunistički nastrojen
mađarski iseljenik po imenu Andrew St. George povoljno je pisao o
kubanskim pobunjenicima u Looku, Jules Dubois sa simpatijama je o njima
pisao u krajnje desničarskom Chicago Tribuneu, fotoreporter Dickev
Chapelle s Castrom je proveo tri tjedna, snimajući ga za ekstremno
konzervativni Reader's Digest. Časopis Time, još jedan časopis desničarskih
sklonosti, tijekom dvije godine uoči njihove pobjede objavio je trideset i dva
članka o kubanskim pobunjenicima, a većina ih je prikazivala u vrlo
povoljnome svjetlu. U prosincu 1956. godine Time je. Fidela nazvao
»odvjetnikom Castrom«, ustvrdivši kako je riječ o »dvadesetdevetogodišnjem
potomku plemenite obitelji i imućnome pustolovu«201.
Američki novinari uvijek su naglašavali Castrov karakter, podrijetlo i
obrazovanje karakteristične za pripadnike srednje klase, neizostavno
spominjući i njegovu čistu španjolsku krv. Iako to nikad nije iznijeto i u
javnosti, bilo je vrlo ugodno znati da kubanska revolucija nije nikakav opasni
»crnački ustanak«. Američki mediji u njemu su vidjeli zanimljivu i atraktivnu
temu, materijal za slikovitu i poticajnu priču o borbi za slobo-
201 VanGosse: Where the Boys Are: Cuba,
ColdWarAmericaandtheMakingofaNewLeft (London, Ver-so, 1993.), str. 68.
188
du. No sve važnijom postajala je činjenica daje bio kao stvoren za televiziju.
U radnoj vojnoj odori izgledao je elegantno i dostojanstveno, a njegov
nesiguran engleski ukazivao je na dirljivo ranjivu, manje sigurnu stranu
njegove ličnosti koju u javnosti zapravo nikad nije pokazivao. Dok bi govorio
engleski, jednostavno se osjećao nelagodno. Tri mjeseca nakon Matthewsove
ekskluzive, jedna ekipa CBS Newsa doputovala je u raskošno zelene,
šumovite tropske planine kubanske pokrajine Oriente i ondje snimila
posebnu emisiju, u svibnju prikazanu u udarnome terminu, pod naslovom
Pobunjenici sa Sierra Maestre: Priča o kubanskim borcima iz džungle.
Televizija se pojavila prekasno za revoluciju u Meksiku. Propustila je
romantičnu privlačnost prelijepog Emiliana Zapate, na glasu po iznimnim
jahačkim sposobnostima, te neobuzdane bandite na konjima Pan-cha Ville,
sa sjevera, iako je njih pedesetih godina Hollywood prikazivao služeći se
romantičnim, buntovnim zvijezdama među kojima je bio i Mar-lon Brando u
ulozi Zapate. No televiziji se sada otvarala mogućnost da uživo prati
revoluciju: nudio im se stasiti dr. Castro oštrih crta lica, te njegov najbliskiji
suradnik, Argentinac Che Guevara, za kojim su patile žene širom svijeta.
Barbudosi, skupina bradatih pobunjenika, koji su zubima čvrto stiskali
cigare, nosili su zelene odore, divovske pištolje, dojmljivije na snimkama
nego u praksi vojne taktike. Ipak, to je oružje podsjećalo na Meksičku
revoluciju, a upravo je to bila slika slavne Latinoameričke revolucije. Između
dvaju spuštanja zelenim obroncima radi napada na zloćudni diktatorski
sustav i među njegovim nedovoljno plaćenim i nedovoljno motiviranim
pristašama, Castro je mogao čučati u džungli, malo južnije od Miamija, u
društvu CBS-ova izvjestitelja Roberta Tabera i govoriti u njegov mikrofon.
Iako sve to nije bilo ni približno vizualno atraktivno kao rat iz Vijetnama
1968. godine, te su snimke bile vrlo neposredne, ali su ujedno bile privlačne
zbog toga što na njima nije bilo krvi.
Studenti su nastojali doći na Kubu i boriti se za Fidela, no pobunjenici ih na
to nisu poticali. Francuz Regis Debrav uz Chea se uspio boriti tek kasnije,
ujužnoj Americi. Bernard Kouchner, kojemu je u doba Castrove velike
pobjede bilo dvadeset godina, silno se razočarao u pokušajima da mu se
pridruži, te se vratio u Francusku, ondje završivši studij medicine i
utemeljivši organizaciju Medecins Sans Frontieres (Liječnici bez granica), kao
strukovni odgovor na ideal potpore Trećem svijetu. The New York Ti-
189
MARK KURLANSKY
mes izvijestio je da se uz Castra beri dvadeset i pet Amerikanaca, te kako je
moguće da ih ima i više, iako su tek u rijetkim slučajevima poznata i njihova
imena. Trojica sinova američkih mornara koji su služili u Guantana-mu
pridružila su se gerilskim snagama, a u pobunjeničkim porukama katkada
su se spominjali i teško objašnjivi gringosi. U ožujku 1957. godine student s
Berkelevja Hank di Suvero pisao je Herbertu Matthewsu o mogućnosti da
nakon proljetnog semestra skupinu prijatelja džipovima povede u pokrajinu
Oriente, gdje bi pomagali Castru. Matthews je bio dovoljno obziran da ne
spomene kako Castro s podizanjem revolucije možda ipak neće čekati do
završetka proljetnog semestra, ali je studenta pokušao odgovoriti od zamisli,
pa je di Suvero te godine ostao na Berke-leyju i postao jednim od
utemeljitelja studentske političke stranke SLATE. Bio je to začetak aktivizma
na tom sveučilištu202.
Činilo se da svi obožavaju Fidela. Čakje i Eisenhower 1958. godine u tajnosti
pregovarao s Batistom, nastojeći ga uvjeriti da se povuče i da ga na čelu
države zamijeni koalicija u kojoj će sudjelovati i Castro. Amerika i velik dio
svijeta s oduševljenjem su gledali snimke bradatih revolucionara koje
predvode Castro i Che Guevara, televizični kao da ih je za te uloge odabrao
Hollywood, kako na samu Novu godinu 1959. slavodobitno zauzimaju
Havanu. Svi su u svoju emisiju htjeli dovesti Fidela Castra. 1 Ed Sullivan i
Jack Parr otputovali su na Kubu radi snimanja emisija s njim. No ta euforija
zahvaljujući kojoj su svi, od televizije, novinara, studentske ljevice i
političkih elita, bili ludo zaljubljeni u Castra, ipak neće potrajati.
Domogavši se vlasti, Castro je krenuo sa smaknućima stotina Batisti-nih
pristaša. Odjednom su pripadnici elitnih političkih krugova, isti oni ljudi koji
će sljedeće godine zagovarati smrtnu kaznu u slučaju Ches-sman, izražavali
užasnutost zbog državnih smaknuća. A ljevica, razni Abbieji Hoffmani,
glumci poput Marlona Branda, aktivisti i zvijezde koji će bdjeti uz taj
kalifornijski zatvor i prosvjedovati protiv Chessmanova smaknuća, ni jednom
jedinom riječju nisu stali u obranu Castrovih žrtava. Međutim, čak se i na
samoj Kubi u pitanje dovodila revolucionarna pravda. U ožujku 1959. godine
održano je suđenje za ratne zločine u kojem su optužena četrdesetčetvorica
Batistinih zrakoplovaca. Dokazi o tome da su odbili bombardirati civilno
stanovništvo i da su bombe ispu-
Ibid., str. 90.
190
stili na prazna polja doveli su do njihova oslobađanja, nakon čega je vlast
suca zamijenila odanijim revolucionarom, pa su isti ljudi ponovno izvedeni
pred sud, koji im je tom prilikom odreda dodijelio zatvorske kazne. Ministrica
zdravstva Elena Mederos najavila je podnošenje ostavke govoreći: »Ja
pripadam drugom naraštaju nego vi i vaši prijatelji. U duhu smo posve
različiti i suprotstavljeni. Moram se povući.« No Castro ju je uspio nagovoriti
da ostane203.
O smaknućima i revolucionarnoj pravdi govorilo se i u Sjedinjenim
Državama, i to kritičkim tonom, no temeljno je pitanje bila revolucija. Sišavši
s planina i osiguravši se u prijestolnici, Castro i njegovi bjelački pobunjenici,
pripadnici srednje klase, nisu obrijali brade! Bile su to šezdesete godine, kad
je »višak« kose i dlaka na licu automatski ukazivao na buntovnost. Godine
1961. Matthewsje objavio knjigu u kojoj je to iznio vrlo koncizno: bila je to
»prava revolucija, ne tek smjena straže, ne rutinska zamjena imena u vrhu,
ne tek dolazak obespravljenih na vlast, nego prava društvena revolucija na
izravnome tragu Francuske revolucije iz 1789. godine«204.
Kako je ta činjenica postala sve jasnijom, pripadnici elitnih krugova u
drugim zemljama, koji se uvijek pribojavaju i s nepovjerenjem gledaju na
revoluciju, stali su se žestoko protiviti Castru. Mnogi se nisu mogli odlučiti.
No radikalna manjina širom svijeta, ljudi koji su žudjeli za revolucijom,
smatrajući da je to jedina nada za društvene promjene, jedini način za
stvaranje pravednijeg društva, i dalje su bili pripravni odavati počast Fidelu
Castru, bez obzira na sve njegove mane, jer nije tek preuzeo vlast, nego
doista davao sve od sebe - uistinu provodio revoluciju. Fidel se našao u
njihovu panteonu, rame uz rame s Ho-Ši-Minom i Mao Ce-tungom. No Ho-
Ši-Min je bio pomalo ekscentrični stoik, a ne toliko nekonvencionalno
privlačan kao Fidel, i premda je Maova revolucija uistinu fascinirala, ljudi
nikad neće posve shvatiti njegovu nepreglednu i složenu Kinu. Mnogim
radikalnim studentima, pripadnicima srednje klase koji su sanjarili o
revoluciji, dr. Castro, odvjetnik iz srednje klase koji se prometnuo u
revolucionara, i njegov najbliži suradnik, dr. Che Guevara,
203 HughThomas: Cuba: ThePursuitofFreedom (NewYork, Harper&Row,
1971.), I,str. 202-203.
204 Herbert L. Matthews: The Cuban Story (New York, George Braziller,
1961.), str. 89.
191
MARK KURLANSKY
liječnik iz srednje klase koji je postao revolucionarom, bili su ideal radika-la.
U studenome 1960. godine C. Wright Mills objavio je tekst Listen, Yankee,
prvi u nizu ljevičarskih eseja koji se šezdesetih godina našao na ljestvici
najprodavanijih knjiga. Većina ostalih knjiga slične tematike, poput knjige
Soul on Ice Eldridgea Cleavera, pojavile su se tek 1968. godine. C. Wright
Mills, cijenjeni sociolog koji je umro na vrhuncu popularnosti, početkom
šezdesetih godina, bio je vrlo popularan i čitan još otkako je pedesetih godina
izdao knjigu The Power Elite, a u kojoj je bilo govora o vojno-industrijskom
kompleksu prije nego što je Eisenhower u svom oproštajnom govoru prvi
upotrijebio taj izraz. Mills je artikulirao pogled na strukturu moći s kojim su
se slagali mnogi mladi pripadnici nove ljevice. Prema Millsu, vladajuću klasu
čini nova klika političara, gospodarskih menadžera, te vojnih zapovjednika
koji se na vlasti održavaju produljivanjem Hladnog rata. U knjizi Listen,
Yankee Mills je prekršio sva pravila akademskog pisanja i zahvaljujući tome
prodao četiristo tisuća primjeraka. Knjiga je napisana u prvom licu, navodno
iz pera kubanskog revolucionara koji govori vrlo ubrzano i čiji su osvrti
prepuni opširnih digresija -vrlo slično tome kako je Castro zvučao na
španjolskome. Kubanac u knjizi ne progovara samo o svojoj revoluciji, nego i
o potrebi za revolucijom u Americi. Za razliku od 1968., u Americi se 1960.
godine revolucija spominjala tek rijetko.
I dok je Kuba oduševljavala ljevicu, istodobno je gubila najveći dio
simpatizera u SAD-u. Početkom 1959. Čamilo Cienfuegos, koji je zapovijedao
pobunjeničkom vojskom, posjetio je Sjedinjene Države radi stjecanja potpore,
a taj se posjet pokazao katastrofalnim. Barbudosi više nisu bili slikoviti
gerilci, nego neobrijani i neodgojeni radikali. Međutim, dva mjeseca kasnije,
u travnju, u SAD je doputovao i sam Castro, te se još jedno kratko vrijeme
činilo daje zemlja podlegla njegovu naoko neodoljivu šarmu. Jedna tvornica
igračaka proizvela je stotinu tisuća sivomaslinastih kapa na kojima je stajalo
»El Libertador« (»osloboditelj«), uz simbol Ca-strova pokreta s datumom 26.
srpnja. Svaka kapa imala je remenčić kojim se učvršćivala ispod brade, a na
koji je bila pričvršćena crna brada. Fidela su osobito srdačno dočekali u New
Yorku, na masovnom skupu u Central Parku. Newyorški gradonačelnik
Robert F. Wagner ml. uručio mu je ključeve grada. No zapravo je
najuspješnije gostovao na Columbiji i osta-
192
lim sveučilištima, što će se pokazati vrlo znakovitim za budućnost. U proljeće
su ispitivanja javnog mnijenja u Sjedinjenim Državama pokazivala da se
gotovo točno polovica građana protivi Castru, dok ga ona druga polovica ili
podupire ili se još nije odlučila: S obzirom na to da gaje čvrsto podupirala
otprilike četvrtina građana, bio je to velik gubitak potpore tijekom prvih šest
mjeseci 1959. godine205.
Čim su shvatili daje doista riječ o revoluciji, američki su se mediji, koje su
nekoć optuživali da maze bradate junake, toliko žestoko okomili na
revoluciju da je Robert Taber, CBS-ov izvjestitelj koji se s Castrom bio našao
u planinama, odlučio osnovati organizaciju pod nazivom Odbor za pravedan
odnos prema Kubi. Na žalost, tu organizaciju kratkog vijeka povijest
ponajviše pamti po neobičnim i nikad objašnjenim dokazima daje u njezinu
radu sudjelovao i ubojica Johna Kennedvja, Lee Harvev Oswald. No u vezi s
tom skupinom nešto je bilo još zanimljivije. Prema većini izvora, Taber je bio
uglavnom apolitičan i jednostavno je smatrao da revolucija na Kubi potiče
zanimljive društvene i gospodarske promjene koje mediji zanemaruju.
Između ostalih, on je u svoju organizaciju privukao i Jeana-Paula Sartrea i
Simone de Beauvoir, Normana Mailera, Jamesa Baldwina, kazališnog
kritičara Kennetha Tynana, te Trumana Ca-potea. Taje skupina objavljivala
velike plaćene oglase i u njima objašnjavala kubansku revoluciju. Uz
praktički nikakve političke veze, pri čemu je jedina iznimka bio francuski
filozofski par labavo povezan s francuskom Komunističkom partijom,
skupina je ipak uspjela privući tisuće ljudi koji su sudjelovali u potpisivanju
peticija i prosvjedima. Bio je to jedan od prvih pokazatelja da u Sjedinjenim
Državama postoji velika skupina lje-vičarski nastrojenih građana koji ne
pripadaju nijednoj ljevičarskoj organizaciji - upravo ti ljudi postali su poznati
pod nazivom nova ljevica.
U prve dvije godine Castrove vladavine jaz između Washingtona i Havane
uporno se širio i produbljivao. Početkom 1959. godine već se spominjala
mogućnost američke invazije, a Castro je izgovorio svoje glasovite riječi o
»dvije stotine tisuća mrtvih gringosa« u slučaju takvog pokušaja. Trećeg
lipnja 1959. Kuba je Zakonom o agrarnoj reformi ograničila veličinu po-
Gosse: Where the Boys Are, str. 114.
193
MARK KURLANSKY
sjeda i odredila da vlasnici u svim slučajevima moraju biti Kubanci. Dionice
proizvođača šećera na Wall Streetu odmah su se strmoglavile, a američka
vlada mogla je još samo bijesno i uzaludno prosvjedovati. U listopadu su
bojnik Huber Matos i skupina njegovih časnika uhićeni zbog
antikomunističkih stavova, koji su samo godinu dana ranije odgovarali
Castrovim stavovima. Suđeno im je zbog »nepouzdanog, antidomoljub-nog i
antirevolucionarnog držanja«. U studenome 1959. godine Eisenho-werova se
vlada već bila odlučila za Castrovo svrgavanje silom, te je s tim ciljem počela
surađivati s kubanskim izbjeglicama na Floridi. Dva mjeseca kasnije počeo je
djelovati Odbor za pravedan odnos prema Kubi. U veljači 1960. godine Kuba
je potpisala petogodišnji ugovor sa Sovjetskim Savezom o razmjeni
kubanskog šećera sa sovjetskim industrijskim proizvodima. Samo nekoliko
tjedana kasnije, jedan je francuski brod, La Cou-bre, pun pušaka i granata,
zbog razloga koji ni do danas nisu razjašnjeni, eksplodirao u havanskoj luci,
pri čemu je poginulo sedamdeset i pet, a ozlijeđeno još dvije stotine
kubanskih lučkih radnika i članova posade. Castro je proglasio dan žalosti,
optuživši Sjedinjene Države za sabotažu, iako je priznao da za to nema
dokaza. U jednom od svojih glasovitijih govora rekao je: »Nećete nas uništiti
ni ratom ni izgladnjivanjem«. Sartre je za posjeta Kubi napisao da je u tom
govoru prepoznao »skriveno lice svih revolucija, njihovo sjenovito lice:
tjeskobu zbog prijetnje izvana«206.
Sjedinjene Države povukle su veleposlanika, a Kongres je Eisenhoweru
odobrio da po potrebi smanji kubansku kvotu za izvoz šećera. Eisenho-wer je
tvrdio da to neće učiniti da kazni Kubance, nego samo bude li to nužno za
reguliranje američke dobave šećera.
Sedmoga svibnja Kuba i Sovjetski Savez uspostavili su diplomatske odnose,
a tijekom ljeta nacionalizirane su rafinerije u američkom vlasništvu koje su
odbijale prihvatiti sovjetsku naftu. Kad je Sovjetski Savez obećao da će
braniti Kubu od strane agresije, Eisenhower je drastično smanjio kubansku
kvotu za izvoz šećera. Čini se daje kubansko priklanjanje Sovjetskom Savezu
potpirivalo američku agresivnost, no danas se zapravo zna da je još
sredinom ožujka, prije uspostavljanja veza s Moskvom, Ei-senhower odobrio
plan za invaziju kubanskih izbjeglica na otok. Tijekom
' Thomas: Cuba, I, str. 269.
194
ljetne faze predizborne kampanje 1960. godine John Kennedv učestalo je
optuživao republikance da su »odviše popustljivi« prema Kubi.
Trinaestog listopada 1960. godine Kuba je nacionalizirala sve velike tvrtke, a
sljedeći tjedan, dok je Kennedv optuživao Nbcona i Eisenhowe-rovu vladu da
»gube« Kubu, Eisenhower je uzvratio trgovinskim embargom, nakon čega je
Castro nacionalizirao posljednjih 166 tvrtki u američkome vlasništvu na
otoku. U vrijeme Kennedvjeve inauguracije u siječnju, činilo se da su
američko-kubanski odnosi već dosegli točku s koje nema povratka. Kennedv
je prekinuo diplomatske odnose s Kubom, zabranio putovanja na otok, te
zatražio da se Odbor za pravedan odnos prema Kubi službeno registrira kao
strana služba, stoje organizacija odbila. No Kennedv je razmetljivo izjavio:
»Možemo se ponositi što se Sjedinjene Države ne služe silom protiv vrlo
malene zemlje«207. Kennedv je bio drukčiji, liberal s »novim ciljevima«.
A potom je učinio upravo suprotno, nešto čime se nije mogao ponositi, te
odobrio napad na Kubu. Takozvana Brigada 2506, koja je u akciju krenula
17. travnja, izazvala je katastrofu neviđenih razmjera. Izbjeglice su uvjerile
Sjedinjene Države da će Kubanci ustati protiv Castra i pridružiti se
napadačima. No to se nije dogodilo. Umjesto toga, dojmljivom odlučnošću
ustali su u obranu svog otoka od inozemnih zavojevača. Kubanski izbjeglice
smatrali su i da će ih, nađu li se u nevoljama, spasiti američka vojska, no
Kennedv nije bio voljan poduzeti takav korak. Invazija u Zaljevu svinja, kako
je kasnije nazvana cijela akcija, završila je za tri dana. Castro je spasio
Kubu. Kao što je to koncizno izrazio Dean Ache-son: »Nije bilo potrebno
nazvati Priče Waterhouse da bismo znali daje bolje 250.000 Kubanaca nego
njih 1.500«208.
Zaljev svinja bio je neopisivo važna epizoda u poslijeratnoj povijesti. Bio je to
prvi američki poraz u Trećem svijetu. No taj je događaj obilježio i promjenu
koja se odvijala još od konca Drugog svjetskog rata. Sjedinjene Države
utemeljene su na antikolonijalizmu i još u vrijeme Franklina Roo-sevelta
držale su lekcije Europi u vezi s njezinom kolonijalnom politikom. Cijelo to
vrijeme SAD je razvijao svoj oblik imperijalizma - bešćutno ma-
207 Gosse: Where thc Boys Are, str. 205.
208 Douglas Brinkley: Dean Acheson: The CoU War Years 1953.-1971. (New
Haven, Yale University Press, 1992.).
195
MARK KURLANSKY
nipulirajući Karibima, Latinskom Amerikom, pa čak i dijelovima Azije, u
svim slučajevima izvlačeći korist, bez imalo obzira prema nedaćama mjesnog
stanovništva - dok su Europljani, protiv svoje volje, sve više ostajali bez
kolonija. Amerika je tako postajala vodećom imperijalističkom silom.
Približno u vrijeme Zaljeva svinja, Francuska je izgubila kolonijalni rat s
Vijetnamom, zaglibjevši duboko u sličnom ratu u Alžiru. Godinu dana ranije
Britanci su odustali od borbe s pokretom Mau Mau i planirali kenijsku
samostalnost. Belgijski Kongo bio je uronio duboko u krvavi građanski rat
koji se vodio oko neovisnosti. Nizozemci su se borili protiv pokreta za
neovisnost u Indoneziji i na Novoj Gvineji. Bili su to europski problemi, a
europska nova ljevica organizirala se oko pitanja antikolonijalizma i borbe
tek nastalih nacija. Zaljev svinja čvrsto je uvukao Sjedinjene Države upravo
u tu raspravu, pa su tako autori poput Frantza Fanona, a da i ne govorimo o
Ho-Si-Minu, postali relevantni i za Amerikance, oblikujući percepciju
Vijetnama među mladim ljevičarima u Sjedinjenim Državama i širom svijeta.
Za njih je Kuba zahvaljujući Zaljevu svinja postala simbolom
antikolonijalizma. U pitanju više nije bila kvaliteta kubanske revolucije, već i
sama ta činjenica, te to što se Kuba suprotstavila velikoj imperijalističkoj sili
i k tome još i opstala.
Invazija u Zaljevu svinja ujedno je unijela razdor među liberale i ljevicu, koji
su se u jednom trenutku bili ujedinili kad se pojavila mogućnost da Kennedv
postane predsjednikom. Norman Mailer, istaknuti Kenne-dyjev pristaša i
kroničar, u otvorenom je pismu naveo: »Zar nije bilo nikoga tko bi vam
održao lekciju o Kubi? Zar ne uviđate silne razmjere svoje pogreške - napali
ste zemlju iako niste shvaćali njezinu glazbu.«209 No znakovita je činjenica
da su na nebrojenim prosvjedima koji su širom zemlje organizirani protiv
invazije, većinu prosvjednika činili studenti koji dotada nisu bili osobito
politični. U četvrtom mjesecu njegove vladavine, već je bilo poprilično očito
da se Kennedvjeva vlast ne temelji isključivo na novim granicama i ciljevima,
na Peace Corpsu i utrci za odlazak na Mjesec. Baš kao i njegov prethodnik, i
ovaj se predsjednik htio poslužiti vojnom silom radi podupiranja
hladnoratovskih opsesija, ne želeći tolerirati malene, siromašne zemlje koje
su odbijale slijepu poslušnost. Mladi Kennedvjevi pobornici, poput Toma
Havdena, ubrzo će početi iz-
196
nova promišljati potporu predsjedniku. Čak je i Peace Corps izgledao
drukčije. Je li to doista organizacija u čijim okvirima idealisti mogu pomoći
tek osamostaljenim zemljama? Ili je i to jedna od produženih ruku američke
vladine politike, koja je kolonijalistička, a ne, kao što je oduvijek tvrdila,
antikolonijalistička?
Zaljev svinja bio je jedan od prijelomnih trenutaka koji su odredili ciničnost
novog naraštaja prema liberalima. Godine 1968. riječ »liberal« već je gotovo
postala sinonimom za »prodanu dušu«, a pjevač Phil Ochs na prosvjedima je
mlade ljude zabavljao svojom pjesmom »Love Me, I'm a Liberal«. Poruka
pjesme glasila je: liberali sve govore kako treba, ali čovjek ne može vjerovati
da će ostvariti obećanja.
Fidel Castro je zavodnik. Oduvijek je raspolagao silnom moći da šarmira,
uvjerava i pokreće. Bio je toliko krajnje samouvjeren i siguran daje njegova
privlačna sila bila praktički neodoljiva. Mogao je tek tako ući u određenu
prostoriju ili čak stupiti na otvoreni prostor i svi nazočni osjetili bi, čak i
protiv volje, svojevrsno uzbuđenje - dojam da će se dogoditi
ikN&ti LA Sff 'MD fSFOS HUOS Di
...
Wj.w
RECONCILIACtON
NO ftlCONCIMATiON
RENDICION
NO SVBMtf f ION
DftROTA
NO f U*MNNI i « • -j-_
Plakat kubanske vlade iz 1968. (Schomburg Centerjor Research in Black
Culture)
197
MARK KURLANSKY
nešto zanimljivo. Vrlo je dobro ntzumio kako se treba služiti tim darom, koji
je postao još važnijim, budući da su i on i svi ostali revoluciju počeli gledati
kao nastavak sebe samih. I sama je Kuba već dugo, dugo zavodila posjetitelje
svojom ljepotom i bogatom kulturom, raskošnom prijestolnicom s kojom se
nije mogao mjeriti nijedan karipski grad. A Castro, kojem su na američkim
sveučilištima oduševljeno klicali, znao je da Kuba u Sjedinjenim Državama i
dalje ima mnoštvo pobornika.
Zbog svih se tih razloga Kuba odlučila za politiku dovođenja što većeg broja
naklonjenih Amerikanaca, kako bi se iz prve ruke upoznali s revolucijom.
Ograničenja putovanja i gospodarski embargo bilo je moguće zaobići
zahvaljujući putovanjima pod pokroviteljstvom kubanske vlade. Većini je
posjetitelja bilo jasno daje namjera Kubanaca posve ih zavesti. Neki su se
opirali, a nekima se nije ni išlo onamo. U oba je slučaja ishod uglavnom bio
isti. Većina je s Kube odlazila pod dubokim dojmom kubanske revolucije:
iskorjenjivanja nepismenosti, podizanja novih škola širom otoka, te razvoja
sveobuhvatnog i djelotvornog sustava zdravstvene zaštite. Kubanci su
eksperimentirali čak i s feminizmom - pojačanom ulogom žena, kampanjom
usmjerenom protiv mačizma, bračnim zavjetima u kojima bi se muškarac
obvezao pomoći pri čišćenju i pospremanju kuće. Ti društveni eksperimenti s
ciljem stvaranja »novog čovjeka« bili su uistinu dojmljivi. Premda je još bila
mlada, revolucija je zračila zaraznim uzbuđenjem.
Većina je vidjela stvari koje nisu bile ni najmanje pozitivne - prekomjeran
broj policajaca, previše uhićenja, nepostojanje slobodnih medija. Ali vidjeli
su i toliko iznimno smionih i eksperimentalnih stvari koje su snažno
nadahnjivale. Bili su itekako svjesni činjenice da se neprijatelji Kube,
ponajprije američka vlada i kubanski izbjeglice, protive revoluciji, ne zbog
onoga što nije u redu, nego zbog svega stoje dobro i pozitivno, pa su se zbog
toga koncentrirali na te važne pokušaje transformacije.
Sušan Sontag provela je 1960. tri mjeseca na Kubi i zaključila daje ta zemlja
»nevjerojatno slobodna i da u njoj nema represije«. Iako se osvrnula i na
nedostatak medijskih sloboda, pohvalila je revoluciju jer se, poput mnogih
drugih, nije okrenula protiv svojih ljudi. To je silno nadahnulo Hubera
Matosa, koji je bio na odsluženju dvadesetpetogodišnje zatvorske kazne, ili
petnaest tisuća »kontrarevolucionara«, od kojih su mnogi bili nekadašnji
revolucionari koji su sredinom šezdesteih godina bili u zatvo-
198
ru210. No budući da su smatrali da se ista ona američka vlada koja golom
silom uništava Vijetnam prema Kubi odnosi vrlo nepravedno, te budući da
su ih Sjedinjene Države razbjesnile, dok su ih se Castrovi istinski uspjesi
silno dojmili, ljevičari su često bili skloni preuveličavanju argumentacije u
prilog Kubi. Neki su imali dojam da samo nadomještaju očite laži i pogrešne
tvrdnje neprijatelja Kube.
Kubaje transformirala LeRoija Jonesa. Rodio se 1934., a pedesete je proveo
kao bitnički pjesnik, pritom se ne baveći ni pitanjima rase ni revolucijom.
Štoviše, bio je manje sklon političnosti od kolege Allena Ginsberga, s kojim je
1958. pokrenuo časopis za poeziju. Godine 1960. otišao je na Kubu pod
pokroviteljstvom kubanske vlade, u sklopu turneje organizirane za
tamnopute pisce. Poput mnogih drugih pisaca koji su onamo dolazili u
Castrovu aranžmanu, pribojavao se da će ga »kupiti« kao, tako se barem
pričalo, Herberta Matthewsa. »Odmah sam postao siguran da je predstava
počela«, napisao je. Vladinim gostima bilo je teško ne steći takav dojam,
budući da ih je Časa de las Americas, vladina služba, skup poštenih,
obrazovanih mladih ljudi koji su znali razgovarati o latinoameričkoj
umjetnosti i književnosti, samo vodila od uspjeha do uspjeha. Času je vodila
Havdee Santamaria, pripadnica Castrova najužeg kruga suradnika od samog
početka. Santamaria, koja je kasnije postala zloglasnom progoniteljicom
nedovoljno revolucionarnih kubanskih pisaca, smatrala je kako nije moguće
biti apolitičnim piscem, budući daje i sama apolitičnost posve određen
politički stav. Jonesa je u prvi mah razočarao kalibar tamnoputih pisaca koji
su se uputili na Kubu. On je među njima bio najistaknutiji. No silno su ga se
dojmili susreti s latinoameričkim spisateljima, od kojih su ga neki napali i
zbog nedostatka političke predanosti211. Presudan se događaj, kako se čini,
zbio 26. srpnja, na godišnjicu Castrova donkihotovski neuspješnog napada
na jednu vojnu utvrdu* koji je 1953. godine označio početak revolucije.
Nakon što je sa skupinom Kubanaca koji su slavili godišnjicu tog povijesnog
događaja obišao Sierra Maestras, vratio se i prizor opisao u eseju pod
naslovom »Cuba Libre«.
210 Tad Szulc: Fidel: A Critical Portrait (New York, William Morrow & Co.,
1986.), str. 54. "i Gosse: Where the Boys Are, str. 185.
* Misli se na vojarnu Moncada; za daljnje čitanje preporučujem knjigu L.
Coltmana Stvarni Fidel Castro (Naklada Ljevak, 2005.) (nap. ur).
199
MARK KURLANSKY
U jednom trenutku okupljenaje masa na dvadesetak minuta prekinula
govor, izvikujući: »Venceremos, venceremos, venceremos, venceremos,
vencere-mos, venceremos, venceremos, venceremos!«*. Svi nazočni, a bila je
riječ o 60.000 ili 70.000 ljudi, klicali su uglas. Fidel se za nekoliko koraka
udaljio od govornice, smiješeći se i razgovarajući sa suradnicima. Utišavši
masu mahanjem ruku, ponovno je počeo govoriti. Počeo je tiho, razvučenih i
jasno naglašenih slogova, a onda je podigao glas i gotovo poput skladatelja
preuredio govor. U jednoj gotovo beskonačnoj, nevjerojatnoj rečenici osudio
je Eisen-howera, Nixona, Jug, Plattov amandman i Fulgencia Batistu. Masa
gaje ponovno prekinula: »Fidel, Fidel, Fidel, Fidel, Fidel, Fidel, Fidel, Fidel,
Fidel, Fidel, Fidel, Fidel!«. Opet se za nekoliko centimetara udaljio od
govornice, smiješeći se zapovjedniku oružanih snaga. Govor je potrajao
gotovo dva i pol sata, a vrlo često prekidala gaje ushićena masa, te, jednom,
na pet minuta, kiša. Kad je počela kiša, Almeida je preko Fidelovih ramena
prebacio jaknu, a on je ponovno zapalio cigaru. Na kraju govora masa je već
bila u deliriju, nakon gotovo četrdesetpetominutnog klicanja.
Jones je u eseju »Cuba Libre« napao i samoga sebe i bitničko-boemski životni
stil, kao uzor slaveći kubansku revoluciju. U njemu je napisao: »Buntovnici
među nama postali su tek ljudima poput mene koji su pustili bradu i ne žele
sudjelovati u politici«. Novi cmi Amerikanac, cmac revolucionar, imao je,
barem dijelom, intelektualno ishodište upravo u tekstu »Cuba Libre«.
Odlazak na Kubu prerastao je u svojevrsni hadž, obvezatno putovanje na
koje su svi ljevičari morali otići najmanje jednom za života. Pisci su odlazili
raspravljati o kulturi, aktivisti da se upoznaju s revolucijom, mladi da režu
šećernu trsku i »odrade svoj dio«.
Jedan od najneuspješnijih posjeta doživio je Allen Ginsberg, iako se čak i
njega povoljno dojmilo stoje ondje vidio. O svome dolasku početkom 1965.
godine napisao je: »Marksističko povijesna revolucionarna / uzaludnost s
vagnerijanskim prizvucima / razgalila mi je srce«. Smjestili su ga, kao i sve
goste iz Amerike u to vrijeme, u Havana Rivieru, hotel koji je pedesetih
godina prednjačio suvremenošću pročelja. Malenim pješačkim mostom koji
je vodio preko jezerca dolazilo se do ulaza u ne osobito visok hotelski
neboder iz kojeg se pružao pogled na havansku
Španj. »pobijedit ćemo« (nap. prev.).
200
luku i polukružnu priobalnu aveniju Malecon, gdje su se veliki valovi
razbijali o zid i preko njega se rasprskavali po kolniku. U svojoj raskošno
namještenoj sobi, baš kao i mnogi prije njega, razmišljao je kako je »takvo
ugošćavanje svojevrsni oblik ispiranja mozga«. Već prve večeri upoznao je
trojicu mladih pjesnika homoseksualaca koji su mu pričali kako policija
progoni homoseksualce, bitnike i osobe s bradom i dugom kosom -osim,
dakako, ako je riječ o bradatim fidelistima. Zamolili su Ginsberga da se u
vezi s tim potuži vladi, stoje on i učinio, da bi ga dužnosnici uvjeravali kako
je riječ tek o jednom usamljenom incidentu iz prošlosti. Ginsberg, kojeg je
nebrojeno puta progonila tajna policija, pa tako i agenti FBI-a, nije se dao
samo tako uvjeriti, te je i dalje bio sumnjičav212.
Među mladim je pjesnicima vrlo brzo stekao mnoštvo sljedbenika koji bi
dolazili na njegova čitanja i kojima bi onemogućavali ulazak, sve dok on ne
bi počeo ustrajno tražiti da ih puste. Jedan kubanski novinar u intervjuu
gaje upitao što bi, da se mogu sresti, rekao Castru. Ginsbergje izdvojio tri
stvari: pitao bi ga zbog čega policija progoni homoseksualce, potom, zašto
Kuba ne dopušta korištenje marihuane i na koncu bi predložio da se
protivnicima režima, umjesto da ih ubijaju, daju halucinoge-ne gljive, pa da
ih potom zaposle kao operatere u dizalima u Havana Rivieri.
»Samo sam nepromišljeno blebetao«, izjavio je kasnije pjesnik. »I ondje sam
nastavio govoriti kao što bih i ovdje govorio s pozicije protivljenja svakom
autoritetu. No moj temeljni osjećaj ondje bila je simpatija prema
revoluciji.«213
A revolucija se ubrzo zasitila njegovih riječi. Havdee Santamaria rekla mu je
da s visokim dužnosnicima može razgovarati o drogi i homoseksualnosti, ali
mu ne mogu dopustiti da takve ideje širi i u javnosti. »Pred namaje još
mnogo posla i ne možemo si priuštiti da takav dodatni luksuz slabi osjete«,
rekla je, govoreći o njegovim idejama u vezi sa slobodnim korištenjem droge.
Poput ostalih posjetitelja, Ginsberga se bez obzira na sve dojmio kubanski
eksperiment u vezi s izgradnjom novog društva. No Ginsberg se nije osobito
dojmio Kubanaca. Na vrata su mu napokon pokucali u osam sati, jednog
jutra nakon stoje veći dio noći proveo na raz-
212 Michael Schumacher: Dharma Lion, str. 419-420.
213 Ibid., str. 422.
201
MARK KURLANSKY
nim zabavama. Vladin dužnosnik u pratnji trojice vojnika rekao mu je neka
se spakira, te ga odveo na prvi zrakoplov koji je odlazio s Kube, a koji je
igrom slučaja putovao u Čehoslovačku, još jednu zemlju iz koje će ga ubrzo
protjerati.
Prvih mjeseci 1968. godine Kuba je proživljavala vrhunac revolucije. Suđenja
prosovjetskim dužnosnicima početkom godine ukazivala su na svojevrsno
distanciranje od Sovjetskog Saveza, iako ni to neće potrajati. Izgledalo je da
Castra više zanima Kina nego Rusija, što je, sa stajališta nove ljevice, bila
ispravna odluka.
Godine 1968. Kina se našla usred mučnog procesa službeno poznatog pod
nazivom Velika proleterska kulturna revolucija. Predsjednik Komunističke
partije Mao Ce-tung pokrenuo ju je 1966. radi eliminiranja elemenata koji
su, prema njegovu mišljenju, potkopavali i autoritet i ideologiju revolucije.
Stvar se ubrzo pretvorila u borbu za prevlast između predsjednika Partije i
umjerenijih vođa iz vlade. I Kina je imala svoj naraštaj 1968., prve Kineze
koji su se rodili i odrasli u okvirima revolucije, a oni su također, kao i
svugdje u svijetu, naginjali ljevici. U vrijeme kulturne revolucije branili su
Mao Ce-tunga, oslobođeni nastave kako bi služili kao najnaprednija »Crvena
garda«, kako su ih u svibnju 1966. godine nazvali studentski radikali sa
Sveučilišta Quinghua214. Mao je navodno imao namjeru suzbijati sve
rašireniji buržoaski mentalitet. U kolovozu je objavio svojih šesnaest točaka
»za borbu protiv i svrgavanje onih osoba na vlasti koje kreću kapitalističkim
putem« i dovođenje školstva, umjetnosti i književnosti u sklad sa
socijalističkom doktrinom. Ljevičarski ideolozi širom svijeta smatrali su
kulturnu revoluciju fascinantnim pokušajem pročišćavanja, novog
posvećenja i pojašnjavanja revolucije. Činilo se da su Kinezi čvrsto odlučili
ne dopustiti da im revolucija utone u sovjetsku korumpiranost i licemjerje.
Međutim, kulturna je revolucija u praksi bila okrutna i imala katastrofalne
posljedice. Tinejdžeri su prilazili odraslim ljudima i određivali im da zamijene
cipele jer nose obuću proizvedenu u Hong Kongu. Djevojke su ženama na
silu šišale dugu kosu. Vojska je čuvala knjižnice i muzeje od
Crvene garde, čiji su pripadnici htjeli uništiti sve što nije bilo ideološki čisto.
Učene ljude napadali su i javno ponižavali zbog poznavanja stranih jezika. S
obzirom na silno poštovanje koje kinesko društvo osjeća prema starijima,
takvo je ponašanje bilo još šokantnije nego da se pojavilo negdje na Zapadu.
Društvo je tako malo-pomalo paralizirao gotovo univerzalan strah. Čak je i
unutar same Crvene garde došlo do podjela između studenata iz radničkih,
seljačkih, vojničkih obitelji i potomaka kadrova i mučenika revolucije - »pet
vrsta Crvenih« izdvojenih radi posebnog odnosa - i studenata buržoaskog
podrijetla215.
Mnoge svjetske vlade manje je zanimalo pitanje čistoće kineske revolucije, a
više pitanje kineske političke i gospodarske stabilnosti. Prvi put nakon više
godina 1968. godine pojavili su se prvi znakovi nestašica hrane216 izazvanih
kulturnom revolucijom. Zapadne vlade još je više zanimao utjecaj kulturne
revolucije na kineski program nuklearnog nao-ružavanja. Kina je
nuklearnom silom postala 1964. godine, a 1966., iste one godine kad je
pokrenuta kulturna revolucija, pokazala je sposobnost prenošenja bojeve
glave projektilom do cilja udaljenog osam stotina kilometara. Program od
toga doba nije zabilježio osobit napredak217. Moguće je daje i to jedan od
razloga zbog kojih se Pentagon nije pretjerano uzbudio, iako su se drugi
pribojavali da je Pentagon prekomjerno optimističan. Čak i uz nestabilne
prilike kakve su vladale zbog »kulturne revolucije«, fizičar E. Lapp upozorio je
1968. da će Kinezi do 1973. biti u stanju pogoditi Los Angeles i Seattle218, a
činilo se i da su korak do stvaranja hidrogenske bombe, koju su doista i
iskušali potkraj 1968. godine.
Kubanske vođe zaintrigirala su kineska nastojanja na području
pročišćavanja ideja revolucije. Čistoća revolucije bila je omiljena tema
mučenika Chea, koji se žestoko protivio svim oblicima financijskih poticaja,
jer se pribojavao da će iskvariti revoluciju. Castro je bio pragmatičniji, a to je
neslaganje, uz činjenicu da je sama revolucija bila završila, dovela do Cheove
odluke da se povuče iz vlade i pokrene neku drugu revoluciju219.
J. A. G. Roberts: A Concise History ojChina (Cambridge, Harvard University
Press, 1999), str. 279.
215 Ibid., str. 280.
217 Ibid., 25. ožujka 1968.
2'8 Tfie New York Times Magazine, 14. srpnja 1968. 219 Szulc: Fidel, str.
597-598.
202
i.. .»...
203
MARK KURLANSKY
Kineski plakat posvećen »kulturnoj revoluciji« iz 1968. prikazuje pripadnicu
Crvene garde koja u ruci dril knjižicu s Maovim učenjima. Na plakatu stoji:
»Uspostaviti nova mjerila zasluga:
Kao što su junački 4. vod i drug Li Wen-chung radili na nadvladavanju
sebičnosti i
promicanju općeg dobra, tako bismo i najnoviju direktivu predsjednika Maoa
trebali pretočiti u
djelo«. (Kongresna knjižnica)
Castroje 1968. proglasio »godinomjunačkogguerrillera«. Trebaloje to biti
cjelogodišnje odavanje počasti Cheu. Kao da se povodi za vlastitom
propagandom - sveprisutnim plakatima i natpisima koji su sve pozivali da
postanu kao Che Guevara - i sama je vlada zapravo postala sličnija njemu.
Che je, kao i pripadnici nove ljevice, s prijekorom i nepovjerenjem gledao na
Sovjetski Savez, koji je po njegovu mišljenju ugrozio sva revolucionarna
načela. Castro je godinu započeo u antisovjetskome duhu. Rekao je da
očekuje takav porast izvoza da za dvije godine više neće ovisiti o Sovjetima. A
onda je 14. ožujka najavio »revolucionarnu ofenzivu«. Nova je ofenziva
dokinula preostale tragove tvrtki u privatnome vlasništvu, pri čemu je bez
naknade zatvoreno pedeset i pet tisuća malih tvrtki i obrta, među njima i
štandova s voćem, praonica, mehaničarskih radionica, klubova i restorana.
Zatvoreni su mnogi od glasovitih havanskih restorana.
204
Tijekom govora koji je trajao četiri i pol sata - što u njegovu slučaju nije bilo
osobito mnogo - Castro je objavio da će se u samoj Havani zatvoriti 950
barova220. Rekao je kako nije pravedno da takvi ljudi dnevno zarađuju po
50 dolara u lokalima, dok ostali zarađuju daleko manje režući trsku. Poput
Chea, iznio je protivljenje financijskim poticajima za rad.
Kuba je nastojala stvoriti ljude koji će raditi za dobrobit društva. Privatni
poduzetnici, objašnjavao je, u suprotnosti su s onakvim »novim čovjekom«
kakvog nastoje stvoriti. »Hoćemo li graditi socijalizam ili ćemo graditi kioske i
štandove?«, pitao je Castro, a masa se smijala i klicala. »Nismo proveli
revoluciju da bismo uspostavili pravo trgovanja! Takva se revolucija dogodila
još 1789. godine - a to je bilo doba buržoaske revolucije, revolucije trgovaca,
revolucije buržuja. Kad će napokon shvatiti daje ovo revolucija socijalista,
daje ovo revolucija komunista... da nitko ovdje nije prolio krv u borbi protiv
tiranije, protiv plaćenika, protiv bandita, da bi netko imao pravo zaraditi 200
pesosa prodajući rum ili 50 pesosa prodajući pečena jaja ili omlete... Posve
jasno i odlučno moramo reći da želimo dokinuti sve oblike privatnog
trgovanja!« Okupljena masa slaganje je izrazila povicima i pljeskom221.
U govoru održanom 16. ožujka u kojem je najavio zatvaranje sustava
nacionalne lutrije, Castro je ustvrdio da takve ustanove samo pojačavaju
»mističnu privlačnost novca« koju je on nastojao okončati. Tražio je čišći
oblik komunizma, tvrdeći kako se nada da će s vremenom posve ukinuti
novac. Tisuću devetsto šezdeset i osmu obilježio je pojam »novog čovjeka«.
Che Guevara je pokušavao izgraditi novog čovjeka, socijalista koji radi za
opće dobro, koji je predan revoluciji, u kojem nema ni sebičnosti ni pohlepe.
Sada se o novom čovjeku ponekad govorilo kao o »čovjeku kao Che«. Castro
je novog čovjeka prvi put spomenuo u jednom govoru u svibnju 1967., no
upravo je 1968. godina, vrijeme trajanja »revolucionarne ofenzive«, bila
godina tog novog čovjeka.
Usred govora o novoj ofenzivi Castro je spomenuo još jednu novu pojavu.
»Otmičari zrakoplova kao da imaju svoj vlastiti koridor.« Tijekom
221 Szulc: Fidel, str. 609.
205
MARK KURLANSKY
tjedna u kojem je Fidel Castro održao taj govor, zrakoplov National Airli-nesa
na letu br. 28 poletio je iz Tampe za Miami. Nakon pet minuta leta dvojica
kubanskih izbjeglica izvadila su pištolje, natjerala stjuardesu da otvori vrata
pilotske kabine i povikala: »Havana! Havana!«. U skorije vrijeme bila je to
sedma otmica kojoj je odredište bila Kuba, već treća tog mjeseca. Ovaj
prepad izveli su Kubanci koji su pobjegli brodicom, ali su shvatili da ih muči
nostalgija za rodnim otokom. Međutim, otmičari su u najvećem broju
slučajeva ipak bili Amerikanci za kojima je tragalo američko pravosuđe.
Otmice zrakoplova sve su više postajale izlazom za progonjene crnačke
militantne aktiviste. Kuba će uskoro otvarati kuće za tamnopute američke
otmičare koji su u toj zemlji ostajali kao politički izbjeglice. Neki od njih i
dan-danas žive na Kubi.
Kubanska je vlada 1968. godine neočekivani dotok prisilnih gostiju
dočekivala gostoljubivošću kakvu je revolucija pokazivala prema većini
posjetitelja. Kubanci su fotografirali sve putnike, a zatim ih vodili u obilazak
aerodromskih prodavaonica, gdje su ih, kao i sve ostale turiste, poticali na
kupnju izvrsnog kubanskog ruma i cigara bez premca. Potom bi im poslužili
obrok u kojem bi obično bilo luksuznih jela kojih su Kubanci imali sve manje
na raspolaganju, poput pečene govedine. Zrakoplov bi potom napunili
gorivom, a prijevozniku naplatili i gorivo i pristojbu za slijetanje - u slučaju
Nationalova leta br. 28 bila je riječ o vrlo konkretnih 1000 dolara. Potom,
nakon više sati, zrakoplov bi se vratio u Sjedinjene Države, gdje bi carinici,
provodeći embargo, najčešće konfiscirali rum i cigare. Ti razmjerno ugodni
susreti odredili su dugoročnu politiku pilota, članova posade i putnika: svi bi
pri susretu s otmičarima ostali posve pasivni. Takvo je ponašanje čak
odgovaralo preporukama Savezne uprave za zračni promet222.
Castro je u govoru u ožujku upozorio da možda više neće biti toliko
gostoljubiv, ističući da, iako dopušta da se zrakoplovi vrate, Sjedinjene
Države Kubi uopće ne vraćaju zrakoplove i plovila upotrijebljena pri bijegu
Kubanaca.
Neprijatelji režima u Sjedinjenim Državama još su se dublje ukopali.
Guverner Alabame George Wallace, koji je 1968. godine bio neovisni
predsjednički kandidat, tijekom svoje je kampanje ponovno napadao
Herberta Matthewsa zbog intervjua s Castrom. Iako je poraz u Zaljevu svinja
naoko nedvojbeno pokazivao da narod Kube podupire revoluciju, a ne njih,
to nikako nije utišalo ekstremističke skupine antikastrovskih izbjeglica,
Kubanaca iz nekadašnjeg diktatorskog sustava koje nije osobito zanimalo
stajalište većine. Tijekom godina nakon neuspjele invazije, oni su postalijoš
nasilniji. U proljeće 1968. jedna je skupina kubanskih izbjeglica počela
napadati države koje su i dalje održavale odnose s Kubom, a to je zapravo
bila većina zemalja u svijetu. Među metama jednostavnih eksplozivnih
naprava iz kućne radinosti tako su se našli predstavništvo francuskog
turističkog ureda na Manhattanu, meksički konzulat u Ne-warku, turističke
agencije u Los Angelesu, jedan poljski brod u Miamiju, te jedan britanski
brod u New Orleansu. Jedan dužnosnik odjela new-vorške policije za
eksplozivna sredstva ustvrdio je: »Prava je sreća što nema više takvih luđaka,
jer ništa nije teže od sprečavanja pokušaja te vrste«223. No mnogi su zapravo
uhićeni zahvaljujući brojnim pogreškama, npr. ostavljanju otisaka prstiju. U
prosincu je savezni sudac William O. Mehrtensin, povodom izricanja presude
devetorici Kubanaca - tom prilikom na deset godina osuđen je i Orlando
Bosch, pedijatar i otac petero djece - rekao: »Takva su teroristička djela
glupa. Jednostavno ne vidim razuman način na koji bi se takvim metodama
netko mogao boriti protiv komunizma.«224
Fidela su obožavatelji voljeli upravo onoliko koliko su ga neprijatelji mrzili.
Mladim pripadnicima nove ljevice -Amerikancima, Zapadnim Europljanima,
Latinoamerikancima - Kuba je 1968. godine bila najuzbudljivija zemlja na
svijetu. Činilo se da je Castro, baš kao i oni, sumnjičav u odnosu prema
Sovjetima. I dok su Sovjetski Savez i Istočna Europa gospodarsku krizu
pokušavali rješavati ekperimentiranjem sa slobodnim poduzetništvom,
Kubaje, držeći se purističke Mao Ce-tungove tradicije, krenula u suprotnome
smjeru. Todd Gitlin iz američkog SDS-a napisao je: »Bio je to, kako se čini,
model revolucije koju predvode studenti, a ne Komunistička partija -
revolucije koja je, štoviše, umnogome bila protiv
Time, 22. ožujka 1968.
224 Ibid., 14. prosinca. 1968.
206
1
207
MARK KURLANSKY
Komunističke partije«. Mladež svijeta htjela je posjetiti Kubu, a Kubanci su
im željeli prikazati uzorni socijalizam. Tako smion pokus, toliko blizu
Sjedinjenih Država, unatoč svim manama, čak i uz nestašicu mlijeka i
smaknuća, bio je više nego dojmljiv. Silno se dojmio i Ginsberga, čak i nakon
deportacije. Žestoko protivljenje Sjedinjenih Država malenom je otoku
šećerne trske uvijek pridavalo auru junaštva.
Službeni stav američkog SDS-a o kubanskoj i ostalim revolucijama u Trećem
svijetu nazivao se »kritičkom potporom«. Kad je Todd Gitlin početkom 1968.
godine u organizaciji SDS-a otputovao na Kubu, baš kao njegovi prethodnici
LeRoiJones i Allen Ginsberg, bio je čvrsto naumio ne dopustiti da potpadne
pod utjecaj euforije. O tome je napisao sljedeće riječi: »I predobro sam
poznavao užasnu i smiješnu povijest Zapadnjaka (Lincolna Steffensa,
Georgea Bernarda Shawa, H. G. Wellsa, Sidnevja i Beatrice Webb) koji su
hodočastili na Istok uz mnoštvo isprika i opravdanja: ja si takvo što neću
dopustiti«225.1 tako se već unaprijed pripremio za obranu od mnogobrojnih
čari revolucije, pripremivši popis pitanja o građanskim slobodama,
demokraciji i pravu na drukčije mišljenje.
Putovanje je, kao i mnoga dotada, vodilo preko Ciudad de Mexica, radi
izbjegavanja američkih ograničenja putovanja. Stavovi meksičke vlade
otvoreno su se razlikovali od stavova Sjedinjenih Država o Kubi i taje zemlja
jednostavno odbijala prekinuti odnose s povijesno bliskim karip-skim
susjedom koji pripada istom španjolskom govornom području. No mladi
Amerikanci koji su putovali preko Ciudad de Mexica nisu znali da se
meksički predsjednik, Gustavo Diaz Ordaz, paranoično boji kubanske
revolucije, te da se pomno prate popisi putnika u zrakoplovima za Havanu,
te se bilježe svi Meksikanci u zrakoplovu226. Kad je među putnicima bilo
Amerikanaca, popis se proslijeđivao američkim obavještajcima.
SDS-ovo putovanje organizirano je tako da se vremenski poklopi s
međunarodnim kulturnim kongresom u trajanju od tjedan dana. Britanski
povjesničar Eric Hobsbawm o tom je tjednu izvještavao za The Times Literary
Suppkment: »Kuba je, dakako, idealno mjesto za održavanje takvog
kongresa. Pritom nije riječ tek o ugroženoj junačkoj zemlji, iako po
225
Gitlin: TheSbcties, str. 274.
Dio tih popisa Kubanaca i Amerikanaca među putnicima za Havanu nalazi
se u nedavno otvorenim arhivima meksičke vlade u Lecumberriju.
208
Cheove slike na Kulturnom kongresu u Havani, u siječnju 1968.
(Autorfotografije: Fred Mayer/Magnum Photos)
tome, kako je primijetio sam Castro, zauzima drugo mjesto, daleko u odnosu
na prvi Vijetnam, nego i iznimno privlačnoj zemlji, ako ni zbog čega drugog,
onda već i zbog same činjenice što je tako očito riječ o jednoj od rijetkih
zemalja na svijetu u kojima stanovništvo doista voli svoju vladu i vjeruje
joj«227. Među istaknutim sudionicima konferencije bili su romanopisac Julio
Cortazar i slikar murala David Siqueiros. Govorkalo se da je Siqueiros
prepoznat kao jedan od zavjerenika u atentatu na Trockog. Prepoznao ga je
jedan bijesni trockist koji gaje tom prilikom opalio nogom u cjevanicu.
Skupinu iz SDS-a smjestili su u hotel Havana Libre, nekadašnji Havana
Hilton, dovršen neposredno uoči revolucije. Taj sterilni, moderni hotel bio je
jedna od prvih i posljednjih istinski visokih građevina u Havani. Mladim
radikalima ondje je bilo ugodno i udobno, jeli su razne račiće i škampe i pili
koktele s rumom. Obilazili su tvornice, što su u Sjedinjenim Državama
doista rijetko činili, strukovne škole za obuku i prekvalifikaciju, a posjetili su
ijednu farmu na kojoj su radnici odlazeći na posao doista
AH: 1968, str. 24.

209
MARK KURLANSKY
pjevali. Gitlin je nastojao održan skeptičan stav, ali je ustvrdio: »Uglavnom
sam viđao silnu energiju, nevjerojatnu predanost. Činilo se da su obični ljudi
i puni volje i opušteni.«228 Bila je to uistinu iznimna kombinacija: narod
pun nove energije zahvaljujući revoluciji, nadahnut kariz-matičnim vođom, a
s druge strane pun mira, glazbe, senzualnosti, dobrog raspoloženja, a sve u
sklopu pristupačne karipske kulture. Gitlin, Tom Havden, ostali vođe SDS-a
i David Dellinger ondje su analizirali revoluciju između razgovora o tome što
učiniti u Chicagu u vrijeme konvencije Demokratske stranke koja se trebala
održati tijekom ljeta.
Gitlin se u Sjedinjene Države vratio i dalje pun skepse, ali i dovoljno
impresioniran iskustvom da počne organizirati putovanja na Kubu i za ostale
članove SDS-a. SDS se ubrzano širi sveučilištima, pa je 1968. godine već
imao gotovo stotinu tisuća članova.
Mark Rudd bio je u prvoj skupini koja je u Gitlinovoj organizaciji, a pod
pokroviteljstvom SDS-a krenula na Kubu. Smjestili su ih u Rivieru, onaj ne
osobito visok hotel kod pješačkog mostića u zaljevu. No oni su prigovorili
zbog prevelike raskoši smještaja, te dogovorili premještaj u studentske
stanove u napuštenim vilama u istoj četvrti. Kamo god su u toj godini
junačkog guerrillera krenuli, nailazili su na Che Guevarine portrete - na
zidovima, u prodavaonicama, u kućama. Dok su jednom prilikom
autobusom putovali u unutrašnjost, u jednoj su dolini ugledali Cheov lik koji
se prostirao na nekoliko jutara zemljišta: prikaz načinjen od bijelog kamenja
na pozadini od crvene zemlje. Rudd je poznavao Che-ovo učenje: »Dužnost
revolucionara jest da diže revolucije«. Žudio je za time da bude revolucionar,
da bude »kao Che«. Ubrzo će se vratiti na svoje skupo i ugledno sveučilište.
Jedva je čekao taj trenutak.
Gitlin: The Sbcties, str. 275.
210
1 I. POGLAVLJE
TRAVANJSKI KURVINI SINOVI
Nikad ne objašnjavajte što radite. Na taj način gubite mnogo vremena, a tek
rijetko će se dogoditi da vas shvate. Pokažite im djelima, a ako ne razumiju,
'ko ih jebe, možda ih pridobijete svojom novom akcijom.
- Abbie Hoffman: Revolutionfor the Hell oflt, 1968.
»I I Marku sam naslutio zametak fanatizma zbog kojeg sam se u njego-
\^>Jvoj nazočnosti osjećao pomalo beznačajno.«229 Te je riječi Tom Havden
napisao o susretu s Markom Ruddom. Havdenu je tom prilikom bilo
dvadeset devet godina, dok je Rudd bio dvadesetogodišnji student na
Columbiji.
Godine 1968. često se čula uzrečica: »Ne vjeruj nikome starijem od trideset«.
Bio je to kliše kojije Charlton Heston kao savjet ironično ponudio mladim
buntovnim čimpanzama u hollywoodskome hitu iz 1968. godine pod
naslovom Planet majmuna. U jednom drugom filmu iz 1968., Wild in the
Streets, diktatorski režim koji vode mladi privodi sve osobe starije od trideset
i pet godina i zatočuje ih u koncentracijske logore, gdje su neprestance i
beznadno na LSD-u. Film je snimila ekipa starija od trideset godina, isti oni
ljudi koji su mladima govorili da ne smiju vjerovati nikome kome je više od
trideset godina. Dvadesetogodišnjaci nikad nisu izražavali toliko apsurdno
raspoloženje. Godine 1968. Abbie Hoffman napunio je trideset i dvije godine,
baš kao i Bobby Seale iz Crnih pantera. Hoffmanov kolega Jerry Rubin te je
godine napunio trideset, a Eldridge Cleaver trideset i tri.
229
Hayden: Reunion, str. 275.
211
MARK KURLANSKY
No studenti su potkraj šezdesetih bili drukčiji od studenata iz prethodnog
desetljeća. Bili su još buntovniji i možda manje umješni u izražavanju te
buntovnosti. Tom Havden opisao je Rudda kao »dragog, pomalo
neartikuliranog klinca iz newjerseyskih predgrađa, plavih očiju, žutocrvene
kose i opuštenog držanja, neuglednog mladića koji, kako se činilo, nije imao
vremena za preodijevanje i bavljenje jalovim rasprava-
ma«
230
Ruddov stil i držanje nedvojbeno su bili drukčiji u usporedbi s Tomom
Havdenom ili Marijom Savijom, koji su se odijevali konzervativno, bili vrlo
rječiti, te se unutar svojih pokreta često upuštali u višesatne rasprave.
Havden, koji se izražavao čudesno jasno, Ruddaje možda mogao smatrati
neartikuliranim, no istinska je razlika ležala u činjenici da Rudd, iako je
mnogo i pomno čitao, riječima nije pridavao onoliko veliku važnost kao
Havden. Mlađi buntovnici nisu vjerovali u uljudnost. I dok je Savio, možda i
najbolji studentski govornik šezdesetih godina, bio poznat po obzirnom
skidanju cipela, da ne ošteti policijski automobil, jedna od najpoznatijih
Ruddovih epizoda zbila se kad je sjedeći u stanu potpredsjednika Sveučilišta
Columbia posve opušteno skinuo cipele.
Studiranje potkraj šezdesetih znatno se, u smislu iskustva, razlikovalo od
studiranja početkom šezdesetih. Jedna od razlika bila je mobilizacija. Ni
Abbie Hoffman ni Tom Havden ni Mario Savio nisu bili mobilizirani -a
mobilizacija je potkraj šezdesetih donosila opasnost od uvlačenja studenata
u rat u kojem su Amerikanci masovno ubijali i ginuli. Što je možda bilo još
važnije, sam rat, s okrutnim i beskorisnim nasiljem, svake se večeri
prikazivao na televiziji, i koliko god mu se protivili, ti ga studenti ni na koji
način nisu mogli prekinuti. Ako još nisu bili napunili dvadeset i jednu, nisu
imali ni pravo glasa, iako su ih već od osamnaeste godine mogli mobilizirati.
Unatoč svim razlikama, jedno se, na žalost, nije promijenilo - sama
sveučilišta. Ako se u posljednje vrijeme smatra da su američka sveučilišta
utočište ljevičarske misli i aktivizma, riječ je o naslijeđu onih koji su na
njima diplomirali potkraj šezdesetih. Godine 1968. sveučilišta su i dalje bila
vrlo konzervativne ustanove. Akademski je svijet gorljivo podupirao Drugi
svjetski rat, bez poteškoća prešao na čvrsto podupiranje Hladnoga
Ibid.
212
rata, te je, uz malo nelagode i predomišljanja, uglavnom podupirao i rat u
Vijetnamu. Upravo su zbog toga sveučilišta smatrala da su njihovi kompleksi
prikladni i poželjni za novačenje menadžera za tvrtke poput Dow Chemicala,
a da i ne govorimo o novačenju vojnika. I dok su sveučilišta bila poznata po
intelektualcima poput Herberta Marcusea i C. Wrighta Millsa, među
tipičnijim je proizvodima akademskog svijeta bio Henry Kissinger s
Harvarda. Najuglednija su sveučilišta bila osobito poznata kao bastioni
konzervativnog elitizma svojstvenog sjeveroistoku zemlje. Počasni član
uprave Sveučilišta Columbia bio je Dwight Eisenhower. Među aktivnim su
članovima bili utemeljitelj CBS-a William S. Paley, izdavač The New York
Timesa Arthur H. Sulzberger, njegov sin Arthur O. Sulzber-ger, koji će nakon
očeve smrti, kasnije te iste godine, preuzeti kormilo tvrtke, okružni javni
tužitelj Manhattana Frank S. Hogan, direktor Lock-heeda, jednog od
najvećih dobavljača oružja za rat u Vijetnamu, William A. M. Burden, zatim
Walter Thaver iz tvrtke Whitney, važna osoba u prikupljanju sredstava za
republikance koji je 1968. godine radio za Nixona, te Lawrence A. Wein,
filmski producent, savjetnik Lvndona Johnsona i član uprave Consolidated
Edisona. Kasnije te iste godine studenti će objaviti tekst u kojem će pobrojati
načine povezanosti članova Upravnog odbora Columbije i CIA-e. Columbia i
ostala najuglednija sveučilišta stvarala su vođe na području gospodarstva,
izdavaštva i financijskih aktivnosti - ljude odgovorne za politiku, ljude
odgovorne za rat, upravo one osobe koje je C. Wright Mills u svojoj knjizi
označio kao »elitu moći«.
Dekan je na Columbiji organizirao »druženja uz seri«, na kojima su studenti
u sakoima i sivim hlačama od flanela iz kristalnih čaša pijuckali seri i
raspravljali o problemima na sveučilištu. Vladaje 1968. godine svim silama
nastojala očuvati upravo taj svijet u nestajanju.
Razočaranja koja je osjećao nov naraštaj studenata nisu se bitno razlikovala
od iskustava koja su doživjeli njihovi prethodnici. I Tom Havden razočarao se
Sveučilištem Michigan, utvrdivši daje ta ustanova povezana sa svijetom
velikih korporacija. Moguće je tek da su novi studenti sve to doživljavali
intenzivnije. Mark Rudd za Columbiju je rekao: »Na sveučilište sam došao
očekujući kulu bjelokosnu - mjesto na kojem predani znanstvenici traže
istinu u svijetu kojem je očajnički potrebna pomoć. Umjesto toga, zatekao
sam divovsku korporaciju koja zarađuje na nekretninama, vladinim
istraživačkim projektima i školarinama. Zatekao sam
213
MARK KURLANSKY
profesore kojima je stalo jedino d* > napredovanja na usko specijaliziranim
područjima. A stoje bilo najgore, bila je to ustanova beznadno ogrezla u
rasizam i militarizam koji je obilježavao čitavo društvo.« Najuglednije
visokoškolske ustanove, one koje su se svojim položajem služile da privuku
najpametnije i najperspektivnije predstavnike generacije, bile su najgore.
New Yorkje, iako mnogo ulica dalje, u East Villageu, postao središtem ul-
tramodeme kontrakulture. I Abbie Hoffman i Allen Ginsberg i Ed San-ders -
koji je imao skupinu pod nazivom Fugs, nazvanu prema riječi koju je
Norman Mailer upotrijebio u romanu Goli i mrtvi, budući da nije smio
upotrijebiti željenu riječ koja je također počinjala s »f« - živjeli su u East
Villageu. Hoffman se često pojavljivao na raznim događajima u East Villageu,
sa svojim posebnim medom kojem je dodao destilat hašiša. East Vil-lage, taj
oronuli dio Lower East Sidea, tek je nedavno bio stekao taj naziv, budući
daje nekoć bitnički Greenwich Village, koji se u ono vrijeme zvao West
Village, postao preskup. Neizmjerno popularni Bob Dylan i dalje je živio u
West Villageu. Isto se dogodilo i u San Franciscu, gdje se Ferlin-ghetti
zadržao u North Beachu, dijelu grada koji je postao toliko popularan
zahvaljujući bitnicima, dok su se hipiji preselili u siromašnije dijelove, nešto
dalje od centra: Fillmore i Haight-Ashbury.
East Village zbog »hipijevskog« je načina života postao toliko slavan da su se
turistički autobusi zaustavljali kod prepunih prodavaonica na St. Mark's
Placeu - odnosno St. Mane Placeu, kako gaje najradije nazivao Abbie
Hoffman - kako bi turisti mogli promatrati hipije. U rujnu 1968. godine
stanovnici East Villagea su se pobunili, za sebe organiziravši odlazak
autobusom ujedan mirni dio Queensa, gdje su počeli ispitivati ljude koji su
kosili travnjake i snimati one koji su snimali njih.
San Francisco i New York bili su bipolarni epicentri američke
nekonvencionalnosti i kontrakulture iz 1968. godine. To se odrazilo u dvjema
dvoranama producenta rock-koncerata Billa Grahama, dvorani Fillmore
West u četvrti Fillmore, te dvorani Fillmore East, koju je 1968. otvorio u East
Villageu, na uglu Druge avenije i Šeste ulice. Novi rock-koncerti počeli su se
održavati u tom kvartu u nekadašnjem kazalištu Anderson gdje su
postavljane predstave najidišu. John Morris, koji je vodio Fillmore East,
ondje je bio i davno prije, te je gledao završnu predstavu u Ander-
214
sonu, The Bride Got Farblundjet131, u kojoj su glavne uloge igrale Menasha
Skulnik i Molly Picon. Kad ju je Morris ponovno otvorio, dvorana je počela
nuditi nastupe skupina poput Fugs i Countrvjoe and the Fish, zvijezda
zahvaljujući jezovitoj antiratnoj satiri, pjesmi »I-Feel-Like-I'm--Fixin'-to-Die
Rag«. Nakon toga, uvjerili su Grahama da na suprotnoj strani ulice otvori
East Village Fillmore.
Graham nije bio tek dominantna sila u rock-glazbi 1968. godine, nego je i
često priređivao dobrotvorne koncerte radi promicanja političkih ciljeva, a
među takvima je bio i koncert za studente Columbije kad su u travnju
započeli štrajk. Rock-glazba i sveučilišta tako su se počeli sve više povezivati.
»Na sveučilišno tržište danas otpada više od 70% profesionalnih koncertnih
aktivnosti232 u Sjedinjenim Državama«, izjavila je 1968. godine Fanny
Tavlor, izvršna tajnica Udruge sveučilišnih koncertnih menadžera.
Na studente je otpadao i velik udio prodanih ploča. Godine 1967. prodaja

ploča u Americi dosegnula je rekord od milijardu dolara, udvo-stručivši se u
deset godina, a prvi put u povijesti albumi su se prodavali više od singlica.
Isti su se trendovi nastavili i u 1968. godini233.
Konac šezdesetih godina često se pamti po snažnim pojačalima i glazbi koju
obilježavaju elektronički vibrato, polagano stišavanje i ostale novotarije
ugodne uhu drogirane osobe, a velik dio toga prvi su upotrijebili Beat-lesi.
Feedback i dvanaestkanalne vrpce nudili su složen i često vrlo glasan zvuk
koji je stvarala tek šačica glazbenika. Istraživači na Sveučilištu Ten-nessee
izlagali su zamorce rock-glazbi tijekom tri mjeseca u razdobljima koja su
odražavala ono što čuje »prosječni posjetitelj diskoteka« i došli do dokaza o
uništenju stanica u pužnici, dijelu uha koji zvučne valove pretvara u živčane
signale234. No studenti, taj važan tržišni segment, 1968. nisu »uništavali
uši«. Jedva su oprostili Bobu Dvlanu stoje 1966. godine prešao u rock vode,
te su toplo pozdravili njegov povratak, s pjesmom »John Wesley Harding«,
akustičnoj gitari i folk-baladi - iako se više nikad nije vratio čistom folk-
zvuku iz 1963.
231 Bili Graham i Robert Greenfield: BiB Graham Presents: My Lije Inside
Rock and Out (New York, Do-ubleday, 1992.), str. 227.
233 Gitlin: The Sixties, str. 120
234 The New York Times, 20. kolovoza 1968.
215
MARK KURLANSKY
Godine 1968. časopis Life je novu rock-glazbu nazvao »prvom glazbom
rođenom u doba brze komunikacije«235. U lipnju 1967. Beatlesi su održali
prvi međunarodni koncert koji se uživo emitirao posredstvom satelita.
Life je rock-glazbu iz 1968. prozvao »beskonačnim izvorom eklektičkog
obilja«. Bilo je to doba balada s pomno promišljenim tekstovima i jasnom
melodijskom linijom. Dvadesetsedmogodišnja mirovna aktivistica i pjevačica
Joan Baez i dalje je nastupala pred brojnom publikom, pjevajući baladne
verzije Dvlana, Rolling Stonesa, Beatlesa i pjesnički nastrojenog Leonarda
Cohena, te kolege prosvjednika Phila Ochsa. Kubanci su počeli oponašati
njezin stil, pa su se odande blage i lirske prosvjedne balade širile svim
zemljama španjolskog govornog područja. Čak su i Baski na svom zakonom
zabranjenom drevnom jeziku počeli pjevati balade u stilu Joan Baez. Simon i
Garfunkel, koji su početkom šezdesetih imali poteškoća jer je njihov stil više
nalikovao renesansnim madrigalima nego rock and rollu, dosegnuli su u
travnju 1968. novu razinu popularnosti albumom Bookends, Uz pjesme
poput »Americe«, o potrazi za dušom zemlje, neki njihovi poklonici smatraju
daje riječ o njihovu najboljem albumu. Crosbv, Stills i Nash, kao i Neil
Young, pjevali su balade uz prizvuke countrvja, baš kao i Creedence
Cleanvater Revival, iako su njihove instrumentale znatno pojačavali
električni instrumenti. Joni Mit-chell, dvadesetčetverogodišnja Kanađanka
duge plave kose i kristalna glasa, u Sjedinjenim se Državama 1968. godine
proslavila upravo baladama. Jerrvjeff Walker pjevao je tužnu pjesmu o
uličnome zabavljaču Bojangle-su. Gitarist i skladatelj iz skupine The Who,
Pete Townshend, potužio se da glazba postaje odviše ozbiljnom. Budući da se
popularna glazba više nego ikada tržišno usmjeravala prema mladima, moglo
se očekivati da će biti nekako razigranija. »U današnjoj glazbi više nema
proklete mladosti«, ustvrdio je Tov/nshend236.
Pojavila se iznenađujuća pokretljivost između glazbenih žanrova. Nakon što
je šesnaest godina posvetio jazz-kvartetu, Dave Brubeck prekinuo je njegov
rad i počeo skladati klasičnu glazbu. Trojica britanskih glazbenika - Eric
Clapton, Jack Bruce i Ginger Baker - iz bluesa i rocka
235 Life, 28. lipnja 1968.
236 Ibid., 2. lipnja 1968.
216
prešli su u rock vode i svoju skupinu nazvali Cream. Tu skupinu silno je
cijenio dirigent newyorške Filharmonije Leonard Bernstein, koji se u dobi od
pedeset godina, potkraj sezone 1968. povukao s mjesta stalnog dirigenta.
Osobito mu se dopao Ginger Baker, za kojeg je rekao: »Nevjerojatno, imaju
bubnjara koji doista zna držati ritam«237.
Novi albumi imali su sve složenije ovitke, mnogi i dvostruke, dok su snimke
izvođača, koji su često pozirali u neobičnoj odjeći, bile raspoređene unutar
vijugavih crteža i grafičkih elemenata koji su izgledali kao da pulsiraju.
Omoti albuma zapravo su bili namijenjeni mladima koji su pušili marihuanu
ili koristili LSD, kako bi imali osjećaj da ih satima pomno proučavaju. Pod
utjecajem opojnih droga sve je izgledalo dvosmisleno i prepuno skrivenih,
dubokih značenja. Tako se činilo da je i razmjerno jednostavan film poput
Diplomca iz 1967. godine, priča o mladiću koji ne zna kakvu budućnost
može očekivati ili priželjkivati u svijetu obilježenom plitkim vrijednostima,
prepun neusporedivo dubljih poruka. Uratke Beatlesa analiziralo se kao daje
riječ o Tennvsonovoj poeziji. Tko je Eleanor Rigby? Čovjek s balonima,
talijanski film Marca Ferrerija u kojem glavnu ulogu igra Marcello
Mastroianni, govori o razočaranome muškarcu s hrpom balona. Odlučivši
otkriti točku u kojoj se baloni rasprskavaju, ustvrdio je daje svaki balon
priča za sebe. Završetak filma. Kužite? Sve to ima neusporedivo dublje
značenje, zar ne? Upravo je inzistiranje na skrivenom značenju svega dovelo
do neočekivanog uspjeha niskobudžetnog trilera iz 1968. pod naslovom Noć
živih mrtvaca, koji publika nije doživjela kao horror sa zombijima, jeftini
triler iz reda filmova kakvi su se nebrojeno puta snimali još od tridesetih
godina, nego kao važan satirički prikaz američkog društva.
Pjevačica Janis Joplin, koja je 1968. godine »vrištala« s kalifomijskom
skupinom Big Brother and the Holding Companv, izjavila je da nije hipi, jer
su hipiji uvjereni da mogu promijeniti svijet. Ustvrdila je daje bitnik: »Bitnici
su uvjereni da se ništa neće promijeniti i kažu 'Dovraga sve', stalno su
napušeni i super se zabavljaju«238.
237 Time, 30. kolovoza 1968.
238 ibid., 9. kolovoza 1968.
217
MARK KURLANSKY
No u tim pokušajima da promijene svijet, hipiji su velik dio vremena bili
napušeni i ludo se zabavljali. Pušenje marihuane među američkim je
studentima 1968. godine vjerojatno bilo raširenije nego što je danas pušenje
cigareta. Općenito se držalo, a mnogi i danas smatraju daje tako, da su
vladine službe za suzbijanje zloporabe droga instrument represije i da bi
istinski demokratsko društvo ozakonilo uporabu droge.
Činilo se da se Amerika podijelila na dvije vrste ljudi: one koji žive na nov
način i one koji svim silama nastoje shvatiti taj novi način. Tajna
neočekivanog kazališnog uspjeha Kose, »američkog rock-mjuzikla s temom
plemenske ljubavi«, ležalaje u činjenici da se u predstavi ne događa praktički
ništa, ali i da ipak publici nudi uvid u život hipija, samo podupirući
stereotipnu sliku o tome da hipiji ne rade baš ništa i da to čine s
neobjašnjivom - nesumnjivo drogom izazvanom - gorljivošću. U novinama i
časopisima često su izlazili prikazi života na sveučilištima. Zastoje časopis
Time objavio reportažu s wed-ina Abbieja Hoffmana? Jer su mediji, kao i
cijelo društvo, nastojali shvatiti »mlađi naraštaj«. Bila je to jedna od »priča
godine«, uz rat u kojem su mladi odbijali sudjelovati. Časopisi i novine
redovito su objavljivali članke o »novoj generaciji«. U većini tih napisa osjećao
se prizvuk frustriranosti, jer novinari nikako nisu uspijevali shvatiti na čijoj
su strani ti ljudi. Pripadnicima elitnih društvenih slojeva činilo se da su
protiv svega. U uvodniku koji je 27. travnja 1968. godine objavio Pariš
Match, stajalo je: »Sovjetsko društvo osuđuju jednako kao buržoaska
društva: protive se gospodarskim organizacijama, društvenoj disciplini,
težnjama prema materijalnom bogatstvu, kupaonicama i, u krajnjem
slučaju, radu. Drugim riječima, odbacuju zapadnjačko društvo.«
Jedan ujak i njegov dugokosi nećak, ljubitelj matice, objavili su 1968. godine
u Sjedinjenim Državama knjigu pod naslovom The Gap (»Jaz«), opisujući
pokušaje da se nekako razumiju. Nećak ujaka upoznaje s marihuanom, koju
ujak naziva neobično: »štapićem čaja«. No nakon što je popušio joint, kaže:
»Proširio mije svijest. Najozbiljnije! Sad mi je jasno što Richie želi reći. Slušao
sam glazbu i čuo je kao nikad ranije.«
Ronald Reagan hipije je definirao kao osobe koje se »odijevaju kao Tar-zan,
imaju kosu kao Jane, a smrde kao Cheetah«. Nedostatak intelektualne
dubine u analizi Ronalda Reagana nije nikoga iznenadio, no u većini takvih
analiza i nije bilo mnogo dubljih spoznaja. Društvo nije ostvarilo napredak u
odnosu na pedesete godine, kad je čitava generacija tzv. bitni-
218
ka (naziv je skovao romanopisac Jack Kerouac) svedena na televizijski lik po
imenu Mavnard G. Krebs, koji se gotovo uopće nije prao i koji bi, kad god bi
mu netko spomenuo mogućnost unosnog zapošljavanja, užasnutim glasom
zakriještao: »Posao!?«. Norman Podhoretz napisao je u časopisu Partisan
Revievv članak o bitnicima pod naslovom »Boemi koji nemaju pojma«239.
Odbacivanje materijalizma i odbojnost prema poslovnoj kulturi percipirali su
se kao odbijanje rada. Ustrajne tvrdnje o nedostatku higijenskih navika
koristile su se kao kritika i odbacivanje drukčijeg stila odijevanja, iako ni
bitnici ni hipiji nisu bili osobito neuredni. Istina, povremeno bi se pojavio
netko, poput Marka Rudda, tko se ne bi mogao baš pohvaliti urednošću, no
mnogi su bili vrlo čisti i uredni, u tome čak i sitničavi - opsjednuti
proizvodima za njegu raskošnih uvojaka, razmećući se izvezenim
trapezicama.
Javnost se opsjednuto bavila temom duge kose, a tako je i nastao naziv
slavne broadwayske predstave iz 1968. Te je godine na dvije tisuće mjesta
širom zemlje postavljen plakat na kojem je bio prikazan osamnaestogo-
dišnjak čupave glave, dok je ispod slike pisalo: »Uljepšaj Ameriku, ošišaj
se«240. Joea Namatha, ofenzivnog beka New Yorkjetsa, koji je imao kosu
srednje duljine, a ponekad i brkove - a čija su odvažnost i nesmiljena
ustrajnost u velikoj mjeri zaslužne za činjenicu da se američki nogomet
potkraj šezdesetih godina uzdignuo na razinu najpopularnijeg sporta u
Americi - obožavatelji su na stadionima često dočekivali s natpisima »Joe,
ošišaj se!«. U ožujku 1968. godine, kad je Robert Kennedv bio na mukama,
nastojeći odlučiti hoće li se kandidirati ili ne, primao je pisma u kojima je
stajalo da se, želi li postati predsjednikom, mora ošišati. Ton tih pisama bio
je neobično neprijateljski nastrojen. »Nitko ne želi hipija za
predsjednika«241, stajalo je u jednom od pisama. A kad je objavio da će se
kandidirati, doista se i ošišao.
Godine 1968. već su mnoge komercijalne organizacije i tvrtke uvidjele daje
»generacijski jaz« pojam koji se na tržištu može iskoristiti za stjecanje zarade.
Televizijska kuća ABC počela je prikazivati novu seriju, pod naslovom The
Mod Squad, ne znajući, kako se činilo, daje »mod« već za-
239 Partisan Rmew (proljeće 1958.)
2+0 Uje, 31. svibnja 1968.
219
MARK KURLANSKV
No u tim pokušajima da pror.jene svijet, hipiji su velik dio vremena bili
napušeni i ludo se zabavljali. Pušenje marihuane medu američkim je
studentima 1968. godine vjerojatno bilo raširenije nego što je danas pušenje
cigareta. Općenito se držalo, a mnogi i danas smatraju daje tako, da su
vladine službe za suzbijanje zloporabe droga instrument represije i da bi
istinski demokratsko društvo ozakonilo uporabu droge.
Činilo se da se Amerika podijelila na dvije vrste ljudi: one koji žive na nov
način i one koji svim silama nastoje shvatiti taj novi način. Tajna
neočekivanog kazališnog uspjeha Kose, »američkog rock-mjuzikla s temom
plemenske ljubavi«, ležala je u činjenici da se u predstavi ne događa
praktički ništa, ali i da ipak publici nudi uvid u život hipija, samo podupirući
stereotipnu sliku o tome da hipiji ne rade baš ništa i da to čine s
neobjašnjivom - nesumnjivo drogom izazvanom - gorljivošću. U novinama i
časopisima često su izlazili prikazi života na sveučilištima. Zastoje časopis
Time objavio reportažu s wed-ina Abbieja Hoffmana? Jer su mediji, kao i
cijelo društvo, nastojali shvatiti »mlađi naraštaj«. Bila je to jedna od »priča
godine«, uz rat u kojem su mladi odbijali sudjelovati. Časopisi i novine
redovito su objavljivali članke o »novoj generaciji«. U većini tih napisa osjećao
se prizvuk frustriranosti, jer novinari nikako nisu uspijevali shvatiti na čijoj
su strani ti ljudi. Pripadnicima elitnih društvenih slojeva činilo se da su
protiv svega. U uvodniku koji je 27. travnja 1968. godine objavio Pariš
Match, stajalo je: »Sovjetsko društvo osuđuju jednako kao buržoaska
društva: protive se gospodarskim organizacijama, društvenoj disciplini,
težnjama prema materijalnom bogatstvu, kupaonicama i, u krajnjem
slučaju, radu. Drugim riječima, odbacuju zapadnjačko društvo.«
Jedan ujak i njegov dugokosi nećak, ljubitelj marice, objavili su 1968. godine
u Sjedinjenim Državama knjigu pod naslovom The Gap (»Jaz«), opisujući
pokušaje da se nekako razumiju. Nećak ujaka upoznaje s marihuanom, koju
ujak naziva neobično: »štapićem čaja«. No nakon što je popušio joint, kaže:
»Proširio mije svijest. Najozbiljnije! Sad mije jasno što Richie želi reći. Slušao
sam glazbu i čuo je kao nikad ranije.«
Ronald Reagan hipije je definirao kao osobe koje se »odijevaju kao Tar-zan,
imaju kosu kao Jane, a smrde kao Cheetah«. Nedostatak intelektualne
dubine u analizi Ronalda Reagana nije nikoga iznenadio, no u većini takvih
analiza i nije bilo mnogo dubljih spoznaja. Društvo nije ostvarilo napredak u
odnosu na pedesete godine, kad je čitava generacija tzv. bitni-
218
ka (naziv je skovao romanopisac Jack Kerouac) svedena na televizijski lik po
imenu Mavnard G. Krebs, koji se gotovo uopće nije prao i koji bi, kad god bi
mu netko spomenuo mogućnost unosnog zapošljavanja, užasnutim glasom
zakriještao: »Posao!?«. Norman Podhoretz napisao je u časopisu Partisan
Review članak o bitnicima pod naslovom »Boemi koji nemaju pojma«239.
Odbacivanje materijalizma i odbojnost prema poslovnoj kulturi percipirali su
se kao odbijanje rada. Ustrajne tvrdnje o nedostatku higijenskih navika
koristile su se kao kritika i odbacivanje drukčijeg stila odijevanja, iako ni
bitnici ni hipiji nisu bili osobito neuredni. Istina, povremeno bi se pojavio
netko, poput Marka Rudda, tko se ne bi mogao baš pohvaliti urednošću, no
mnogi su bili vrlo čisti i uredni, u tome čak i sitničavi - opsjednuti
proizvodima za njegu raskošnih uvojaka, razmećući se izvezenim
trapezicama.
Javnost se opsjednuto bavila temom duge kose, a tako je i nastao naziv
slavne broadwayske predstave iz 1968. Te je godine na dvije tisuće mjesta
širom zemlje postavljen plakat na kojem je bio prikazan osamnaestogo-
dišnjak čupave glave, dok je ispod slike pisalo: »Uljepšaj Ameriku, ošišaj
se«240.Joea Namatha, ofenzivnog beka New York Jetsa, koji je imao kosu
srednje duljine, a ponekad i brkove - a čija su odvažnost i nesmiljena
ustrajnost u velikoj mjeri zaslužne za činjenicu da se američki nogomet
potkraj šezdesetih godina uzdignuo na razinu najpopularnijeg sporta u
Americi - obožavatelji su na stadionima često dočekivali s natpisima »Joe,
ošišaj se!«. U ožujku 1968. godine, kad je Robert Kennedv bio na mukama,
nastojeći odlučiti hoće li se kandidirati ili ne, primao je pisma u kojima je
stajalo da se, želi li postati predsjednikom, mora ošišati. Ton tih pisama bio
je neobično neprijateljski nastrojen. »Nitko ne želi hipija za
predsjednika«241, stajalo je u jednom od pisama. A kad je objavio da će se
kandidirati, doista se i ošišao.
Godine 1968. već su mnoge komercijalne organizacije i tvrtke uvidjele daje
»generacijskijaz« pojam koji se na tržištu može iskoristiti za stjecanje zarade.
Televizijska kuća ABC počela je prikazivati novu seriju, pod naslovom The
Mod Squad, ne znajući, kako se činilo, daje »mod« već za-
239 Partisan Revievv (proljeće 1958.)
240 Li/e, 31. svibnja 1968.
219
MARK KURLANSKY
»Sine, kako bi bilo da nekoga od tih svojih novih ljevičara dovedeš kući na
kekse i colu?«
Playboy, ožujak 1968. (Preneseno uz posebno dopuštenje časopisa Playboy.
© 1968. PJayboy)
starjela riječ*. Glavni su likovi bili troje mladih policajaca - policajka koja je
izgledala kao mlađa inačica Mary iz folk-skupine Peter, Paul and Mary,
policajac nalik na urednije podšišanog mladog Boba Dvlana, te još jedan,
nalik na ljubaznog i dragog pripadnika Crnih pantera - a cjelokupna
provokativna, nasilna i beskompromisna kontrakultura u toj je seriji
odjednom postala posve bezopasnom. U propagandnim porukama ABC-a
navodilo se, kao da ljudi doista tako govore: »Policija ne razumije današnju
generaciju - a današnja generacija ne kuži spiku. Rješenje: pronaći guba
mlade ljude koji žive moderno i navesti ih da rade za policiju.«
Šezdesetih godina riječ je označavala »moderan stil«, osobito mladih
Britanaca (nap. prev.).
220
1968.: Godim koja je uzdrmala svijet
U ABC-jevoj promotivnoj poruci dalje se objašnjavalo: »Danas je na televiziji
najvažnije razmišljati kao mladi... A kod cijele generacije mladih punoljetnih
gledatelja, ABC pobjeđuje bez konkurencije«.
Godine 1968. svatko je imao mišljenje o »generacijskomejazu«, izrazu koji je
12. travnja prvi upotrijebio predsjednik Columbije Gravson Kirk, govoreći na
Sveučilištu Virginia, izrazu koji je istog trenutka postao banalnim. Andre
Malraux, koji je u mladosti bio poznat kao žestoki buntovnik, ali je 1968.
godine bio ministar u de Gaulleovoj desničarskoj vladi, poricao je postojanje
jaza među naraštajima, tvrdeći kako je riječ o uobičajenim mukama te borbi
i prkosu mladih pri odrastanju. »Bilo bi glupo vjerovati u takav sukob«, rekao
je. »Temeljni problem leži u činjenici da naša civilizacija, a to je civilizacija
strojeva i uređaja, čovjeka može poučiti svemu osim tome kako da bude
čovjekom«242. Predsjednik Vrhovnog suda, Earl Warren, izjavio je 1968.
godine daje »jedna od najvećih potreba našeg doba« razriješiti napetosti
između onoga što je nazvao »smio-nošću mladosti« i »dobroćudnom
praktičnošću zrelijih godina«.
Bili su tu još i oni koji su objašnjavali daje mladost njihova doba tek u
prijelaznoj fazi prema postindustrijskome društvu. Općeprihvaćenome stavu
da nove mlade generacije, hipiji, ne žele raditi, pridružio se i stav da neće
morati raditi. U jednom istraživanju organizacije Southern Califor-nia
Research Council tvrdilo se da će nakon 1985. većina Amerikanaca morati
raditi samo pola godine radi održavanja tadašnjeg životnog standarda. Autori
istraživanja upozorili su da su rekreacijske ustanove i objekti silno
nerazvijeni u odnosu na količine slobodnog vremena kojima će raspolagati
taj novi naraštaj. Njihovi zaključci temeljili su se na sve većem pojedinačnom
udjelu u bruto nacionalnom proizvodu. Kad bi se ukupna vrijednost
proizvoda i usluga podijelila s ukupnim brojem stanovnika, a među njima i s
onima koji ne zarađuju, vrijednost se prema tim predviđanjima između 1968.
i 1985. trebala udvostručiti243. Šezdesetih se godina općenito smatralo da
će američka tehnologija stvoriti više slobodnog vremena, pri čemu je Herbert
Marcuse bio jedan od rijetkih koji su tvrdili da tehnologija ne stvara
slobodno vrijeme.
Ibid., 22. listopada 1968. ibid., 7. travnja 1968.
221
MARK KURLANSKY
John Kifner, mladi novinar The New York limesa kojeg su cijenili studenti s
Columbije, u siječnju 1968. javio se člankom iz Amhersta s temom
marihuane i studenata, u njemu iznijevši šokantnu novost o tome da grad
prodaje velike količine papira za cigarete marke Zig-Zag, a gotovo nimalo
duhana. Upravo u tom članku javnost se upoznala s pojmom rek-reativnog
konzumiranja droge. Studenti se ne drogiraju kako bi zaboravili probleme,
nego da se zabave. »Razgovori sa studentima pokazali su da, iako se stječe
dojam da mnogi uživatelji droga imaju problema, kod mnogih to nije slučaj«.
U članku se spominjala mogućnost da životni stil obilježen drogom potiču
mediji. Ravnatelj jedne srednje škole u imućnom predgrađu Westcehsteru
izjavio je: »Nema sumnje da se ta pojava povećala od ljeta. Članci o East
Villageu objavljeni su u Esquieru, Looku i lifeu, a to je djeci poslužilo kao
uzor«244.
U takvim člancima opisivali su se »studentski tulumi s marihuanom«, iako je
zapravo bilo uobičajenije da se studenti izležavaju, puše jointove i čitaju
upravo takve članke uz nezaustavljivo smijuljenje koje na koncu dovodi do
nekontroliranog smijeha. Kišni su se dani u East Villageu često provodili
tako da bi se studenti napušili, a zatim otišli u kino St. Marks, gdje bi se
neki put u paketu od tri filma za dolar našao i stari dokumenta-rac o
opasnostima marihuane pod naslovm Reefer Madness.
Marihuana je u Sjedinjenim Državama bila droga 20. stoljeća. Sve do 1937.
godine nije bila čak ni zabranjena zakonom. LSD, dietilamid lizer-ginske
kiseline, poznat i kao acid, otkrivenje igrom slučaja tridesetih godina u
jednom švicarskom laboratoriju. Ondje je jedan liječnik, Albert Hoffman,
zahvaljujući vrlo malenoj količini tog spoja na vrstima svojih prstiju, doživio
»izmijenjeno stanje svijesti o svijetu«. Nakon rata, Hof-fmanov je laboratorij
prodavao malene količine LSD-a Sjedinjenim Državama, gdje su saksofonist
John Coltrane, slavan po genijalno intro-spektivnim izvedbama, jazz-trubač
Dizzy Gillespie, te klavirist Thelonio-us Monk eksperimentirali s novom
drogom, iako ni približno u mjeri u kojoj je to činila CIA. Tu je tvar bilo teško
otkriti, jer nema ni miris, ni okus, ni boju. Neprijatelj kriomice izložen LSD-u
mogao bi odati tajne ili se posve smesti i predati. Tako je nastala zamisao o
potajnome ubacivanju LSD-a u uređaj za hlađenje vode. Razmatrali su se
planovi o tajnome
Ibid., 11. siječnja 1968.
222
davanju LSD—a, među ostalima, egipatskome predsjedniku Gamalu Abdelu
Naseru i kubanskome predsjedniku Fidelu Castru245, kako bi počeli
blebetati gluposti i kako bi zbog toga ostali bez sljedbenika. No Ca-strova bi
se popularnost među mladima po svoj prilici silno povećala da su Allen
Ginsberg i ostali doznali da i Fidel troši LSD.
Agenti su ekperimentirali na sebi, zbog čega je jedan od njih izjurio iz zgrade
i spoznao da su automobili »krvožedna čudovišta«. U suradnji s vojskom
provodili su i pokuse sa žrtvama koje nisu bile svjesne ničega, a među njima
su bili i zatvorenici i prostitutke. Ispitivanja su za posljedicu imala niz
samoubojstava i pojavu psihotičnih pacijenata, pa je CIA postala uvjerena
daje gotovo nemoguće imati koristi od ispitivanja osobe pod utjecajem LSD-
a246. Pokuse s LSD-om poticao je Richard Helms, koji je kasnije, od 1967.
do 1973. godine bio direktor CIA-e.
Timothv Leary i Richard Alpert, mladi profesori s Harvarda, proučavali su
LSD tako što su ga koristili sami ili ga davali drugima. Njihov je rad
početkom šezdesetih godina bio cijenjen - sve dok se roditelji nisu počeli
tužiti kako je njihov mladi i perspektivni student na Harvardu »otkrio boga i
proniknuo u tajnu Svemira«247. Njih dvojica napustili su Harvard 1963., ali
su nastavili s pokusima u Milbrooku, u saveznoj državi New York. Godine
1966. LSD je zakonom zabranjen, a Leary se proslavio zahvaljujući
uhićenjima. Alpert je prešao na hinduizam i preuzeo ime Baba Ram Dass.
Godine 1967. Allen Ginsberg pozvao je sve starije od četrnaest godina da
barem jednom kušaju LSD. Knjiga Toma Wolfea koja je slavila i
popularizirala LSD, The Electric Kool-Aid Acid Test, objavljena je 1968.
godine.
Bila je riječ o nepredvidivom opojnome sredstvu. Neki su imali ugodna
iskustva, dok su drugi proživljavali cikluse manično-depresivnih
raspoloženja ili paranoje, nalik noćnim morama, a poznatima pod nazivom
»gadan trip«. Studenti koji su se ponosili činjenicom da odgovorno koriste
drogu tvrdili su daje treba koristiti pod nadzorom prijatelja koji se ne
drogira, ali je već kušao tu drogu. Mnogi su, među njima i Abbie Hof-
245 Lee i Shlain: Acid Dreams, str. 35.
246 Isserman i Kazan: America Divided, str. 156. V. i Martin A. Lee i Bruce
Shlain: Acid Dreams: The Compktt Social History oj LSD: The C.I.A., the
Svcties and Beyond (New York, Grove Weidenfeld, 1992.).
247 Timothy Leary: Bashbacks: An Autobiography (Los Angeles, Tarcher,
1983.), str. 159.
223
MARK KURLANSKY
fman, smatrali da postoji svojevrsno prešutno bratstvo među onima koji su
kušali LSD, dok su oni koji ga nisu kušali ostali izvan tog kruga.
U novinama su se počele pojavljivati priče koje su uznemiravale. U siječnju
1968. godine više je novina izvijestilo kako su šestorica mladih studenata
potpuno i trajno izgubili vid dok su pod utjecajem LSD-a gledali u Sunce.
Norman M. Yoder, voditelj Ureda za slijepe osobe pri Odjelu za socijalnu skrb
savezne države Pennsvlvanije, rekao je daje mladićima stradala mrežnica
oka. Bio je to prvi slučaj potpunog sljepila, no u slučaju koji se prethodnog
svibnja dogodio na Sveučilištu California u Santa Barbari, četvero studenata
navodno više nije bilo u stanju čitati, nakon što su pod utjecajem LSD-a
također gledali u Sunce. Međutim, kasnije se pokazalo da mnoge priče o
LSD-u nisu točne. Ispitivanjima u vojnim laboratorijima ipak nisu dokazane
raširene priče o tome da LSD oštećuje kromosome248.
LSD je dalekosežno utjecao na popularnu glazbu. Album Beatlesa iz 1967.
godine Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band i glazbom i stihovima i
dizajnom ovitka odražavao je eksperimente koje su članovi skupine provodili
s drogom. U dijelu pjesama opisivali su fantazije doživljene pod utjecajem
LSD-a. To je vrijedilo i za jednu stariju pjesmu, »Yellow Submarine«, kojaje
poslužila i kao osnova za film iz 1968. Prvo imaginarno putovanjejohna
Lennona podmornicom navodno je bilo plod konzumiranja kockice šećera
uronjene u otopinu LSD-a249. Publika je smatrala da Sergeant Pepper
govori o drogi, daje riječ o jednom od prvih acid-albu-ma - o dozrijevanju
psihodelične glazbe i psihodeličnog dizajna omota. Možda i zbog korištenja
droge uz slušanje te glazbe, Sergeant Pepper navodno je imao dalekosežne
posljedice. Više godina kasnije Abbie Hof-fman izjavio je da album izražava
»naš svjetonazor«. Nazvao ga je »Beethovenom koji je ušao u
samoposluživanje«250. No u to je vrijeme ul-trakonzervativno društvo John
Birch tvrdilo da album odražava izvrsno poznavanje tehnike ispiranja mozga,
što dokazuje da Beatlesi sudjeluju u međunarodnoj komunističkoj zavjeri.
BBC je zabranio emitiranje pjesme »A Day in the Life« zbog riječi »I'd love to
turn you on«*, dok se guverner
2« Ibid., str. 154.
249 Charles Kaiser: 1968. in America; Music, Politks, Chaos,
Counterculture, and theShapingoja Genera-
tion (New York, Weidenfeld & Nicolson, 1988.), str. 206. MO Raskin: For the
Hell ojlt, str. 110. " Engl. »volio bih te uzbuditi« (nap. prev.).
224
Marvlanda Spiro Agnew zalagao za zabranu pjesme »With a Little Help from
My Friends«, jer je četvorka pjevala daje »high«.
Beatlesi nisu izumili acid-rock, fuziju LSD-a i rock-glazbe, ali su zahvaljujući
svome statusu pokrenuli lavinu. Skupine iz San Francisca već su neko
vrijeme izvodile acid-rock, no već 1968. nekoliko tih skupina, npr. Jefferson
Airplane i Grateful Dead, steklo je i međunarodnu slavu, dok su mnoge
druge, poput Daily Flasha i Celestial Hysterie, ostale u lokalnim okvirima.
Nova glazba namijenjena ponajprije studentima nije se bavila samo politikom
i drogom, nego i seksom. Rock-koncerti, baš kao i politički prosvjedi, često
su bili tek predigra za seksualne odnose. Neki su pjevači s tim u vezi bili
otvoreniji od ostalih. Jim Morrison, rocker iz Doorsa baršunasta glasa, u
pripijenim kožnim hlačama, sebe je nazvao »erotičnim poli-tičarem«251.
Najednom koncertu, 1969. godine u Miamiju, pozvao je publiku da svuče
odjeću, a zatim upitao: »Željeli biste da vam pokažem kurac, zar ne? Zbog
toga ste došli, nije li tako?«252 Pjevačica balada krešta-vog glasa, Janis
Joplin, rekla je: »Cilj moje glazbe nije potaknuti vas na izazivanje nereda,
nego na jebačinu«233.
Većina članaka o novom načinu života s različitim je stupnjem otvorenosti
aludirala na dojam da se ti mladi ljudi vrlo često seksaju. Seks su sada
nazivali »slobodnom ljubavlju«, jer se činilo da, zahvaljujući kontracepcijskoj
piluli, nema posljedica. No, »slobodna ljubav« je ipak imala određena
ograničenja i cijenu, stoje Mark Rudd spoznao na drugoj godini na
Columbiji, kada se morao liječiti penicilinom zbog gonoreje koju je pokupio
odjedne studentice s Barnarda, a koja ju je dobila od oženjenog profesora
filozofije. Zapravo je penicilin, otkriven četrdesetih godina 20. stoljeća,
postao prvom tabletom seksualne slobode. Druga tableta, oralno
kontracepcijsko sredstvo, proizvedena je 1957. godine, a savezna Uprava za
hranu i lijekove odobrila ju je 1960. Studentski su liječnici
251 David Allyn: Make Love, Not War - The Sexual Revolution: An
Unfettered History (Boston, Little, Brown & Co., 2000.), str. 131.
252 Ibid. Navod iz knjigejamesa Riordana ijerrvja Prochinickog: Break on
Through: The Lije and Death oj jim Morrison (New York, William Morrow &
Co., 1991.), str. 186.
253 Isserman i Kazin: America Divided, 161. Navod iz knjige Godfrevja
Hodgsona: America in Our Time (New York, Random House, 1976.), str. 341.
225
MARK KURLANSKY
utvrdili daje pilula po popularnosti ubrzo nadmašila sve ostale metode
kontracepcije, te je 1968. bila već posve uobičajena pojava na sveučilištima.
Popularni slogan »Make Love Not War« jasno je pokazivao da su te dvije
stvari, ljubav i rat, međusobno povezane - studenti mogu prosvjedovati
protiv rata, a zatim, ushićeni i uzbuđeni zbog tijesne suradnje s tisućama
ljudi, s kojima su preživjeli policijske palice i suzavac, vrlo često odlaze voditi
ljubav. Zabavljali se nisu isključivo članovi SNCC-a. ISDS i ostale studentske
organizacije neprestano su održavale sastanke u vezi sa sljedećim potezima,
a onda, kad bi došlo do tog sljedećeg koraka, ne bi točno znali što učiniti, pa
bi se spontano poveli za instinktom. No između tih silnih sastanaka bilo je
mnogo seksa. Kao što je jedan student iz Detroita izjavio za časopis Lije: »Nije
da samo zajedno jedemo i spavamo, nego zajedno prosvjedujemo i protiv
rata!«.
Ed Sanders, čiji su Fugsi često pjevali ofuggingu*, nazvao je sredinu
šezdesetih »zlatnim dobom ševe«254, a to je ujedno bila i najveća dodirna
točka s njegovim romanom bez radnje, »romanom jipija« iz 1970. godine koji
se, pod naslovom Shards ofGod, bavio 1968. i tom temom. Za trajanja
pokreta spojili su se i razišli mnogi parovi. Tom Havden i Casey Hay-den,
Mario Savio i kolegica iz Pokreta za slobodu govora Suzanne Goldberg, Mary
King i kolega iz SNCC-a... Riječ je tek o nekoliko primjera brojnih brakova
nastalih u tim pokretima koji se nisu održali.
Takav stav prema seksu dodatno je produbio jaz među naraštajima. Kao da
u istome razdoblju na istome mjestu postoje dva posve različita društva. I
dok je Sanders u East Villageu proživljavao svoje zlatno doba, a Rudd se na
Columbiji spašavao penicilinom, demokratski član Gradskog vijeća
uspješnim je pritiskom 1968. godine naveo upravu za gradski prijevoz da iz
vagona podzemne željeznice ukloni plakate za film Diplomac, jer su na njima
Anne Bancroft i Dustin Hoffman bili zajedno u postelji255.
Promjena u običajima nije se odigrala jedino u Americi. Djevojke koje su
1969. godine pripadale meksičkom studentskom pokretu šokirale su javnost
noseći natpise na kojima je stajalo »Djevičanstvo izaziva rak«. Prosvjedi u
Parizu 1968. otpočeli su zahtjevima za otvaranje mješovitih do-
Blaža varijanta opscenog izrazafucking, tj. »ševa«, »jebačina« (nap. prev.).
254 Raskin: For the Hell oflt, str. 83.
226
mova. Prema francuskome mitu, kad su predsjedniku de Gaulleu priopćili da
studenti u Nanterreu traže mješoviti smještaj, General se smeteno okrenuo
prema jednom savjetniku i upitao: »A zašto se jednostavno ne nalaze u
kavanama?«.
U Sjedinjenim je Državama tek šačica naprednih obrazovnih ustanova,
poput Oberlina, imala miješane domove. Na mnogim sveučilištima muškarci
su imali više slobode od žena. Elita je imala odvojena sveučilišta za žene, s
posve drukčijim pravilima. Muškarci s Columbije nedvojbeno su imali više
povlastica od žena s Barnarda, koje tijekom prvih dviju godina studija nisu
smjele živjeti nigdje drugdje nego u ženskim domovima. Teško je i zamisliti
kontroverznu priču o smještaju nepoznate studentice kojom se počela baviti
cjelokupna američka javnost, no upravo se to događalo tijekom nekoliko
tjedana 1968. godine, kad je jedan novinar The New York Timesa odlučio
izvijestiti čitatelje o životu studentica - bio je to tek još jedan od stotina
članaka o »novom načinu života«. Jedna se studentica druge godine novinaru
hvalila, uz uvjet da joj ne objavi ime, kako je lagala upravi Barnarda, samo
da bi s dečkom mogla živjeti izvan sveučilišnog kompleksa.
Iako joj ime nije izišlo u novinama, Sveučilište Barnard čvrsto je naumilo
iskorijeniti tu javnu sramotu, te je na temelju pojedinosti uspjelo
identificirati prijestupnicu, studenticu po imenu Linda LeClair, te je zatražilo
da je se izbaci sa studija. Studenti su prosvjedovali protiv takvog odnosa
prema njoj, mnogi i zbog činjenice da se takvo što može dogoditi jedino ženi.
No, što je bilo najneobičnije, o mukama i dvojbama Linde LeClair - suživot ili
ne - nije se tjednima pisalo samo na naslovnici The New York Timesa, nego i
u Timesu, Newsweeku, Lijeu i drugim nacionalnim publikacijama. Drama se
iz dana u dan razvijala u Timesu - kako joj je upravno vijeće Barnarda
omogućilo saslušanje, kako su se ondje okupile stotine promatrača, kako se
zauzela za prava pojedinca, te na koncu kako je »na sebi imala
svijetlonarančastu jednostavnu haljinu i sva ozarena čitala završnu odluku:
neće je izbaciti sa sveučilišta, ali joj je zabranjen ulazak u sveučilišnu
kaminu«.
U tekstu u Timeu također je stajalo kako su mnogi ispitani studenti
»zabavljeno odmahivali glavom«256. Medijima se činilo daje riječ o važnoj
Ibid, 18. veljače 1968.
227
MARK KURLANSKY
priči koja ukazuje na radikalne primjene u društvu. Studentima iz 1968.,
kao i većini nas u današnjem svijetu, činilo se nevjerojatnim daje tako
beznačajna stvar uopće dospjela u novine.
Dva dana kasnije Times je objavio članak o Lindinim roditeljima, pod
naslovom: »Otac zdvojan zbog kćeri na Barnardu«. U Hudsonu, u New
Hampshireu, Paul LeClair izjavio je: »Jednostavno se ne slažemo i nije nam
jasno što uopće možemo poduzeti... jedno je što radi čovjek kao pojedinac, ali
kad on počne utjecati na stotine ljudi, to nije u redu«.
Predsjednica Sveučilišta Barnard, Martha Peterson, nije bila zadovoljna
blagim ukorom vijeća, te je, unatoč toj odluci, pokrenula postupak za
izbacivanje Linde LeClair. Studenti su organizirali prosvjed sjedenjem,
tijelima blokirajući predsjedničin ured. Peticiju protiv izbacivanja potpisalo je
850 od 1.800 studentica Barnarda. Ured je bio pretrpan pismima u prilog ili
protiv studentice druge godine, što je jasno pokazalo daje postala simbolom
svega što se događalo, od građanskih sloboda do slabljenja uloge američke
obitelji.
Martha Peterson ustvrdila je: »Na svoju veliku žalost utvrdili smo i da je
interes javnosti za seks na sveučilištima nezasitan«257. No tu ipak nije bila
riječ isključivo o znatiželji. Mediji su samo odražavali opći stav da »nova
generacija« ima i »novi moral« i da su, bilo kako bilo, postupci mladih ni
manje ni više nego plod potpune promjene u vrijednostima i običajima
društva s dalekosežnim posljedicama. Ed Sanders samouvjereno je napisao:
»Za četrdeset godina jipiji i oni koji su 1967.-68. sudjelovali u 'mirovnome
roju' bit će prepoznati u pravome svjetlu: kao najvažnija kultumo-politička
snaga u posljednjih 150 godina američke civilizacije«258. Smatralo se, u
pojedinim trenucima uz veliku užasnutost, a u nekima i s ushitom, da se
mijenja temeljna priroda čovjekova društva. Časopis Lije objavio je: »Kad će
negdje u dalekoj budućnosti antropolog specijaliziran za spolnost analizirati
fenomen kontracepcijske pilule, pojavu drive-ina, djela Harolda Robbinsa,
moderne grudnjake i ostale plodove američke seksualne revolucije, možda će
razmotriti i slučaj Linde LeClair i njezina dečka, Petera Behra, smatrajući ga
trenutkom u kojem se promijenio moral čitavog jednog razdoblja«. I dok je
Hue bio pod opsa-
257 Life, 30. svibnja 1968.
258 Ed Sanders: Shards oj God: A Novel ofthe Yippies (New York, Grove
Press, 1970., uvod).
228
dom, marinci ukopani u Khe Sanhu, rat u Biafri postajao sve nesmiljeni-jim,
Bliski istok sve eksplozivnijim, Senat ispitivao je li incident u zaljevu Tonkin,
koji je u kolovozu 1964. godine poslužio kao povod za rat u Vijetnamu bio
lažan, Rudi Dutschke i njemački SDS demonstrirali na berlinskim ulicama,
Česi i Poljaci prkosili Moskvi - odluka jedne studentice s Barnarda da se
preseli na suprotnu stranu ulice i živi s mladićem u njegovoj sobi nalazila se
na novinskim naslovnicama.
Čini se da u cijeloj priči nitko nikada nije razgovarao i s Lindinim dečkom,
Peterom Behrom. Ona je prekinula studij i njih su dvoje pristupili jednoj
komuni. Behr, koji je na koncu diplomirao na Columbiji, kasnije se počeo
baviti masažom. Barnard je uveo manje stroga pravila, pa je tako za život
izvan sveučilišnog kompleksa bio dovoljan roditeljski pristanak. No ujesen
1968. godine žene s Bamarda pobunile su se čak i protiv takve odredbe.
Dok je odrastao u jednom imućnom predgrađu Nevvjersevja, na samome
rubu siromašnog Nevvarka, Mark Rudd imao je jednu veliku želju: oduvijek
je priželjkivao da mu roditelji suvislo objasne zašto nisu učinili više da
zaustave naciste kad su se tek domogli vlasti. Nema sumnje da su mogli
barem pokušati poduzeti nešto konkretnije. 1 unatoč tom pitanju koje ga je
neprestano mučilo, u srednoj školi nije bio politički aktivan. Živio je u
ugodnome Maplevvoodu, kamo su mu se roditelji preselili u kasnijoj životnoj
fazi, nakon stoje njegov otac počeo bilježiti prve veće uspjehe u prodaji
nekretnina. Otac mu je bio rezervni potpukovnik koji je bio angli-zirao
židovsko prezime kako bi izbjegao antisemitizam u vojsci.
Poput mnogih vršnjaka, Rudd se s politikom radikala upoznao zahvaljujući
časopisu Sing Out!, publikaciji posvećenoj folk-pjevačima i prosvjednim
pjesmama koja gaje upoznala s glazbom Ledbellvja, Woodyja Guthrieja i
Petea Seegera. Volio je učiti, a mnoge knjige koje je pročitao predložila mu je
njegova djevojka, glavna školska intelektualka izvrsno upućena u politiku.
Poznavala je čak i posinka Herberta Marcusea, Mi-chaela Neumanna, koji je
kasnije, na studiju, bio Ruddov cimer. Neu-mannov stariji brat, Tommy,
pripadao je aktivističkoj skupini East Village Motherfuckers.
Rudd se nikada nije bavio sportom. Kasnije je običavao govoriti daje
kondiciju održavao seksom - bavio se čitanjem i seksom s djevojkom
229
MARK KURLANSKY
koja je kasnije otišla na Šarah Lawrence College. Rudd se htio upisati na
čikaško Sveučilište, ustanovu koja se istaknula ukidanjem sportskog
programa. Na koncu je odabrao Celumbiju, kako bi bio bliže djevojci. No, kao
što to najčešće biva, na studiju su i on i ona upoznali nove ljude, upustili se
u nove veze.
Zanemari li se konzervativnost svojstvena svim elitnim sveučilištima,
Columbia je za Rudda bila razmjerno dobro rješenje. Na sveučilištu s kojeg je
potekao izraz generacijski jaz, Rudd se nikako nije našao na istoj valnoj
duljini s upravom, ali se zato izvrsno slagao sa studentima. Baš kao i Rudd,
većina studenata na Columbiji nije bila sklona sportu. Rudd je tako doznao
daje Columbia uspjela oboriti rekord: dvadeset godina bez ijedne pobjede
sveučilišne momčadi u američkome nogometu. U stankama između
poluvremena orkestar je izvodio jedinstvene melodije, ajedna od njih nosila je
naslov »Oda dijafragmi«. Na sveučilištu gotovo i nije bilo studentskih
bratstava. Godine 1968. Rudd i njegovi prijatelji preko ljeta su unajmili kuću
jednog studentskog bratstva u 114. ulici, nazvavši je Sigma Delta Sigma -
SDS.
Kad se Rudd 1965. godine upisao na fakultet, SDS je sve više odustajao od
neuspješnih pokušaja da se organizira u gradskim getima, priznajući da su
sveučilišta najplodniji rasadnik novih članova. Jedne večeri, još početkom
Ruddove prve godine studija, muškarac po imenu David Gil-bert pokucao je
na Ruddova vrata i rekao: »Imamo sastanak na kojem ćemo raspravljati o
raznim temama. Ideš sa mnom?«
I to je bilo sve. »Bilo je to druženje«, prisjeća se Rudd. »Ljudi su se sastajali i
družili. A subkultura je zabavna. Bilo je droge i bilo je komada. To je bila
glavna stvar. U to vrijeme nitko nije razmišljao o tome da želi završiti u Wall
Streetu.«
Ruddov se život na Columbiji promijenio. Postao je SDS-ov radikal, odlazio
na sastanke i rasprave, i sam kucao na tuđa vrata, planirao prosvjede. Za
svaki prosvjed sastančili su satima. »Volio sam razgovarati o revoluciji - o
mijenjanju svijeta - kako bi postao bolji. Na sastancima se razgovaralo o
važnim stvarima, a te rasprave vodile su do konkretnog djelovanja. Bit će da
sam u tih pet godina sudjelovao na tisuću sastanaka. A to nije bilo moguće
usporediti s iskustvom na predavanjima. Ljudi iz SDS-a znali su mnogo toga.
Znali su mnogo o Vijetnamu, o antikolonija-lističkim revolucijama, o
nacionalističkim pokretima.«
230
1968,: Godina koja je uzdrmala svijet
No Ruddu je uvijek bilo važno da se riječi pretoče u djelovanje. »Oduvijek
sam cijenio ljude koji čitaju, razmišljaju, raspravljaju i djeluju. Tako ja
zamišljam pravog intelektualca«, ustvrdio je nedavno Rudd. Među radi-
kalima je postao poznat po nestrpljivosti u vezi s konkretnim djelovanjem -
SDS je Ruddovu skupinu na Columbiji počeo nazivati »akcijskom frakcijom«.
Rudd se s Kube vratio navodeći riječi Josea Martija kojima se služio i Che
Guevara: »Vrijeme je visokih peći i treba se vidjeti jedino svjetlo«.
S Kube se vratio u ožujku, prema vlastitim riječima »obuzet revolucionarnim
žarom«. Malo-pomalo, centimetar po centimetar, njegove su zidove prekrili
plakati i slike na kojima je bio Che - Che kako puši, Che kako se smiješi,
Che kako puši i smiješi se, Che kako razmišlja. Početkom proljeća Rudd je
morao otići zubaru. Pribojavajući se boli koja gaje očekivala, upitao se: Sto bi
u ovakvoj situaciji učinio Che?
Djelovanje »akcijske frakcije« na Columbiji bilo je smrtno ozbiljno, iako su u
pojedinim situacijama njihove nepodopštine više nalikovale akcijama jipija
nego SDS-a. Ili su možda ti aktivisti, poput svih dvadesetogodišnjaka,
dijelom bili odrasli, a dijelom još tinejdžeri. Unatoč Ruddovu protivljenju,
SDS je najednom sastanku glasanjem odlučio suprotstaviti se čelnome
čovjeku mobilizacijske službe za područje New Yorka, časniku neobična
prezimena, pukovniku Akstu, koji je trebao održati govor na sveučilištu.
Ruddu se nikako nije sviđala mogućnost da mobilizacijskoj službi ukazu tu
čast i postave mu pronicljiva pitanja. »Kakvi slabići«, potužio se, čvrsto
odlučivši pronaći neku drugu mogućnost za djelovanje.
U to se vrijeme SDS-u tek nedavno bila pridružila nova podružnica, koja je
po stavovima izvrsno odgovarala Ruddovoj akcijskoj frakciji. East Village
Motherfuckers pristupili su SDS-u koji se munjevito širio. Druga nužna
komponenta Ruddova plana bio je netko tko će pukovniku prići a da ga ne
prepoznaju, budući da su početkom proljeća 1968. Rudd i njegovi drugovi
već bili odviše poznati. Zahvaljujući čistoj sreći, Ruddu je kao s neba pao
samoproglašeni radikal s Berkelevja. Sjetio se kako se jedan prijatelj tužio na
iritantnog gosta koji neprestano govori o revoluciji i
231
MARK KURLANSKY
nasilju i važnosti Berkelevja kao revolucionarnog središta za sve što se
događa. Rudd gaje odmah angažirao za pomoć.
Pukovnik je trebao održati govor u Earl Hallu, vjerskome središtu na
Columbiji. »Crveno lice koje blista pod ponosnom šapkom«, glasile su riječi
kojima je Rudd opisao pukovnika. Odjednom su se iz stražnjeg dijela
dvorane začuli bubnjevi i frule, te melodija »Yankee Doodle«. I dok se publika
okretala prema East Village Motherfuckersima odjevenima i opremljenima
poput bradatog tradicionalnog orkestra koji se prozvao »The
Knickerboppers«, nepoznati revolucionar s Berkelevja dotrčao je do pozornice
i crveno lice pukovnika Aksta savršenim zamahom prekrio tortom s kremom
od kokosa. Rudd je pobjegao niz Broadway, zajedno s napadačem koji se, na
Ruddov veliki očaj, toliko zanio dramatičnošću trenutka da se maskirao
navukavši maramu preko lica. Kako mu na pamet nije palo ništa bolje, Rudd
gaje skrio u ormar u stanu svoje djevojke.
Predsjednik Sveučilišta Columbia, Gravson Kirk, rođen 1903. godine, živio je
u dostojanstvenoj vili u Morningside Heightsu, povišenom dijelu sjevernog
Manhattana na kojem se nalazi i sveučilišni kompleks. Bio je to pravi patricij
koji je sebe smatrao čuvarem tradicije. Rudd ga je označio kao »liberala iz
vladajuće klase koji želi biti napredan, ali kojeg instinkti neprestano
povezuju s elitom na vlasti. Osuđivao je rat u Vijetnamu, ne kao nešto
nemoralno i pogrešno, nego jednostavno kao rat u kojem nije moguće
pobijediti«. Dok je prvog tjedna u travnju mimo sjedio u svojoj vili, Kirk se,
koliko je bilo moguće utvrditi, bojao jedino nemirnog i ne-predvidivog
Harlema u podnožju uzvisine. Htio je primiriti crnce, koje je, poput mnogih, i
dalje nazivao »negroes«.
Gledajući kroz prozor, Kirk je vidio kaos i plamen. Nakon smrti Marti-na
Luthera Kinga, Harlem je gorio. Kao prvi čovjek sveučilišta na brežuljku
ponad Harlema, cijelo se vrijeme užasavao upravo toga.
Mark Rudd vidio je isti plamen, ali je reagirao posve drukčije. Sad kad više
nije bilo pokreta posvećenog nenasilju - ili, kako gaje nazvao Stokev
Carmichael, »tih sranja o nenasilju« - Rudd se, stojeći na Morningside Driveu
i osjećajući miris dima, radovao novom dobu Black Powera. Bio je s
prijateljem J.J.-em, koji je vjerovao u svijet revolucije u kojem će
osiromašene zemlje svrgnuti carstva unutar velikog globalnog pokreta, a u
232
sklopu njega nestat će i bjelačka prevlast u Americi. Kad izbije revolucija i
kad svrgnu sva središta moći, svi, i crnci i bijelci, okusit će novu slobodu
kakvu dotada nisu spoznali. J. J. i Rudd, obojica guste i duge svijetle kose,
cijelu su noć tumarali Harlemom, promatrali požare i pljačkanje, napade
policije, te barikade podignute na brzinu radi onemogućavanja pristupa
vatrogasnim vozilima. Samo zahvaljujući činjenici što ne sudjeluje u
događajima, čovjek na neobičan način poput duha može šetati poprištima
rasnih nemira. »Vidio sam bijes koji u sebi nose crnci«, rekao je kasnije
Rudd. On i J. J. bili su uvjereni da gledaju početak revolucije.
Pet dana nakon atentata na Kinga na Columbiji se trebala održati ko-
memoracijska svečanost. Nakon što su ga za kratkog života uhodili,
zlostavljali, blatili i ponižavali, dr. King je u smrti postao svecem za kojim su
u javnim istupima žalili mnogi od istih onih ljudi koji su ometali njegovu
borbu. Sveučilište Columbia tako se bezobzirno širilo u Harlem, zauzimajući
parkove i jeftine stambene zgrade, te gradilo nove objekte za svoj prebogati
kompleks. Godine 1968. rezultati jednog istraživanja pokazali su daje u
proteklih sedam godina Sveučilište Columbia iz domova istisnulo 7.500
stanovnika Harlema i da kani otjerati njih još 10.000. Povezanost tog
sveučilišta s gradskom upravom najbolje se očitovala 1959. godine, kad je,
unatoč protivljenju više harlemskih vođa, dogovoreno iznajmljivanje više od
dva jutra parka Morningside na kojem je izgrađena sportska dvorana.
Iznajmljivanje javne površine privatnoj ustanovi dotada je bila neviđena
pojava u gradskoj praksi, a najamnina je iznosila samo tri tisuće dolara na
godinu. Nakon početka radova u veljači 1968. godine, šestero studenata i
šestero stanovnika Harlema organiziralo je prosvjedno sjedenje i tako
zapriječilo put prvim buldožerima. Nova je sportska dvorana, na mjestu
dotadašnjih stambenih zgrada - dvorana u koju stanovnici Harlema neće
moći ući - bila osobito prijeporna. Studenti su se prosvjedima u konačnici
uspjeli izboriti za postavljanje malenih vrata na harlem-skoj strani kako bi se
dvoranom mogli služiti i stanovnici tog dijela grada. No to je bio cilj
studenata. Stanovnike Harlema sportska dvorana nije ni najmanje zanimala.
Oni su htjeli stanove. Sveučilište je ujedno nastojalo spriječiti jedan sindikat
da organizira svoje crnačke i portorikanske radnike. A sad će ondje biti
održana komemoracija za Martina Luthera Kinga, ubijenog u Memphisu,
gdje je pokušao poduprijeti upravo onakav sindikat kakav je Columbija
nastojala potisnuti.
233
MARK KURLANSKY
Članovi SDS-a sazvali su sastanak. U tom kafkijanskom trenutku trebalo je
nešto poduzeti. Neki su tvrdili da je riječ o prekretnici - da je došao trenutak
kad treba upasti na sveučilište i objaviti završetak razdoblja nenasilja i
početak razdoblja Black Powera, početak prave revolucije. No drugi su tvrdili
da bi to značilo lik Martina Luthera Kinga prepustiti bjelačkoj eliti. »Ne činite
to«, govorili su pojedini studenti. »Pripadao je nama.«
Na koncu je, prema riječima Toma Havdena, »Mark Rudd, mladi vođa SDS-a,
jednostavno izišao na pozornicu, uzeo mikrofon i optužio upravu Sveučilišta
za licemjerje, budući da odaju počast Kingu, a istodobno ni najmanje ne
poštuju Harlem«. Rudd samog sebe, za razliku od Havdena i ostalih, ne
pamti kao nonšalantnu pojavu. Kad je nekako smogao snage da iziđe pred
potpredsjednika Davida Trumana, koljena su mu doslovce klecala. U
mikrofon je izgovorio sljedeće riječi: »Doktor Truman i predsjednik Kirk s
moralnog se stajališta nečuveno odnose prema uspomeni na doktora Kinga«.
Mikrofon je istog trenutka isključen. No Rudd je nastavio, održavši lekciju o
tome kako sveučilište »krade zemlju od stanovnika Harlema«, slavi Kingove
nenasilne metode građanskog neposluha, ali na vlastitom prostoru guši
jednake prosvjede.
Tako je počelo najznamenitije proljeće na Sveučilištu Columbia.
Upravo je nevjerojatno koliki je broj pokreta 1968. stekao važnost isključivo
zbog činjenice da su vlade ili uprave sveučilišta protiv njih poduzele
određene korake. Da su ih, umjesto toga, ignorirali - da poljska vlada nije
zabranila predstavu i nije napala prosvjednike, da se Nijemci nisu obazirali
na prosvjednike koji su u velikoj mjeri prosvjedovali protiv američke, a ne
njemačke politike - mnogi među njima danas bi bili posve zaboravljeni. Kao i
kod pokreta za građanska prava, 1968. godine bilo je vrlo lako pronaći
zločestog šerifa koji će održavati intenzitet prosvjeda.
SDS je mogao računati na Gravsona Kirka i upravu Columbije. U travnju je
sveučilište iz nejasnih razloga zabranilo prosvjede na zatvorenom, a to je
Rudda potaknulo da 150 studenata odvede u knjižnicu Low, s peticijom
protiv IDA-e, Instituta za obrambene analize. Studenti su tražili da im se
priopći je li Columbia dio te organizacije koja istražuje i proučava vojnu
strategiju. Sveučilište nije ni potvrdilo ni poreklo sudjelovanje, pa je SDS
ustvrdio da sveučilište ne samo da pripada toj organizaciji, nego su
234
Gravson Kirk i još jedan član uprave Columbije u njezinu upravnom odboru.
Sveučilište je krenulo istim putem, te izdvojilo šestero studenata, među
kojima je bio i Rudd, radi izricanja disciplinskih mjera. Umjesto da se
koncentrira samo na sportsku dvoranu, prosvjed održan 23. travnja sad se
bavio i skupinom koju su počeli nazivati »Šestorkom IDA«. Sveučilište je
potom, baš kao da želi još više razjariti prosvjednike, dan uoči prosvjeda
šestorci odredilo uvjetnu kaznu. Prosvjed se tako više nije bavio samo
sportskom dvoranom i IDA-om, nego su sudionici tražili i »oslobađanje
Šestorke«.
Tog je istog dana Rudd igrom slučaja objavio svoje otvoreno pismo u kojem je
reagirao na Kirkov govor o »nihilizmu sve većeg broja« mladih i o
generacijskome jazu, a u kojem je rat u Vijetnamu nazvao »dobronamjernim,
ali u biti jalovim pokušajem«. To je osobito zasmetalo antiratnom pokretu
koji je američko djelovanje smatrao nemoralnim pokušajem da se jedna
siromašna zemlja zastrašivanjem prisili na poslušnost.
Ruddov odgovor, u skladu s tonom cijelog pisma, nosio je naslov »Odgovor
stričeku Gravsonu«. Uvodne su riječi glasile: »Dragi Gravso-ne«. U njemu je
dao novu definiciju onoga što je Kirk nazvao generacijskim jazom. »U njemu
vidim stvarni sukob između onih koji sada upravljaju svime - tebe, Gravsone
- i onih koji se zbog toga osjećaju ug-njeteno i kojima se društvo kojim
vladate gadi - nas, mladih... Ukratko, možemo ustvrditi daje naš besmisleni
studij, naša kriza identiteta, te naša odbojnost prema ulozi kotačića i
zupčanika u vašim korporacijskim strojevima plod i reakcija na društvo koje
je u biti bolesno...«
»Preuzet ćemo nadzor nad vašim svijetom, nad vašim korporacijama, nad
vašim sveučilištem, te pokušati oblikovati svijet u kojem ćemo i mi i drugi
moći živjeti kao istinska ljudska bića.«
Obećao je da će se Kirku suprotstaviti po pitanju potpore ratu, u vezi s IDA-
om, u vezi s postupanjem prema Harlemu. No Ruddovo pismo najviše se
pamti po samome završetku:
Potrebno je reći još samo jedno. Tebi će to možda zazvučati nihilistički,
budući da je riječ o prvome hicu u oslobodilačkome ratu. Poslužit ću se
riječima LeRoija Jonesa, za kojeg pouzdano znam da ti nije odviše drag: »Uza
zid, kurvin sine, ovo je pljačka«.
S poštovanjem, u borbi za slobodu,
Mark
235
MARK KURLANSKY
Todd Gitlin iz SDS-a primijetiš je: »Međutim, zanimljivo je uočiti koliko je
Rudd i u polemičarskome tonu uljudan i obziran: primjer je i potpuna
gramatička ispravnost njegovih rečenica«259. No za Rudda, koji je inače bio
ugodan, pristojan i ne osobito neugodan čovjek, a koji je u jednom ranijem
govoru Krka nazvao »šupkom«, takav je stil bio promišljen napad na uljudnu
doličnost društvenog poretka koji je vladao na elitnim sveučilištima. Bio je
itekako svjestan činjenice da se to tako ne radi na Co-lumbiji, te je upravo
stoga to baš tako radio.
Dvadeset i trećega travnja, tog prohladnog i oblačnog dana, prosvjed-nici su
se trebali naći kod sunčanog sata u središtu zatvorenog sveučilišnog
kompleksa Columbije. Rudd nije spavao cijelu proteklu noć: pripremao je
govor proučavajući govor Marija Savija o »odurnome stroju«. Prosvjednike je
iz obližnje knjižnice Low promatralo približno 150 desničarski nastrojenih,
kratko podšišanih studenata koje su svi ostali s Columbije nazivali »jocks«*.
Na jednom je natpisu stajalo »Vratite Rudda na Kubu«. Na drugom, koji je
više uznemiravao, stajalo je »Red znači mir«. Kod sunčanog sata pojavilo se
samo tristotinjak prosvjednika. No kako su se razni studentski vođe
smjenjivali za govornicom, okupljalo se sve više slušatelja. Kad je na red
došao Rudd, a taj događaj trebao je biti uvod u pohod na knjižnicu - čime bi
se ponovno prekršilo pravilo o zabrani demonstriranja u zatvorenom -
dogodile su se dvije stvari. Potpredsjednik Truman predložio je održavanje
sastanka, a knjižnica Low u međuvremenu je zaključana.
Odjednom se stekao dojam da bi govor u Savijovu stilu bio uzaludan. Rudd
je zaključio da nije trenutak za oratorske ekshibicije. Trebalo je nešto
poduzeti. No vođe SDS-a nikada nisu prelazili s riječi na djela. Njihova je
zadaća bila organizirati raspravu na temelju koje će biti donijeta odluka.
Rudd je stoga upitao prosvjednike što treba učiniti. Prenio im je Trumanovu
ponudu i priopćio daje Low zaključan. U jednom trenutku jedan je
prosvjednik iznenada stao na sunčani sat i povikao: »Jesmo li ovamo došli
pričati ili smo krenuli u Low?«.
»U Low! U Low!«, stali su svi klicati, krećući u smjeru knjižnice. Rudd je kao
vođa potrčao svom snagom ne bi li sustigao povorku i zauzeo mje-
239 Gitlin: The Sixties, str. 307.
»Sportaši«, iako se svi pripadnici te skupine nisu nužno bavili sportom (nap.
prev.).
236
sto na njezinu čelu, gdje se uhvatio pod ruku s ostalim vođama. Masa kojaje
od silne energije pulsirala potisnula ih je prema knjižnici.
»I tako sam se«, kaže Rudd, »našao na čelu prosvjedne povorke studenata
koji su se spremali upasti u zaključanu zgradu, ili se izravno sukobiti s
masom desničara, a da sam pritom tek nejasno uviđao što zapravo radimo.«
Činilo mu se jedino da će taj ispad na nove korake natjerati i policiju i
upravu sveučilištta, a to će, pak, ojačati potporu koju će im pružati javnost.
Znao je daje takav pristup dao dobre rezultate na sveučilištima Chi-cago i
Wisconsin. Ali jednostavno nije znao što će učiniti kad se za nekoliko minuta
uspnu stubama i nađu pred vratima knjižnice. Kad su došli onamo, vrata su
doista bila zaključana.
Rudd je pogledom potražio nešto na što bi mogao stati, te je tako ugledao
kantu za smeće. Uspeo se na nju, i s te je visine masi kanio iznijeti
mogućnosti koje su pred njima. No kad se uspeo, masa se već počela
udaljavati. Netko od prosvjednika bio je povikao: »Idemo do nove dvorane!«.
Rudd je stajao na kanti i gledao kako ga svi prosvjednici napuštaju i jure
prema parku Momingside, koji se nalazio dvije ulice dalje od samog
sveučilišnog kompleksa. Počeo je vikati za njima, želeći održati kak-vu-takvu
ulogu u cijeloj priči: »Srušite jebenu ogradu!«, a potom je skočio s kante i
potrčao kako bi ponovno dospio na čelo.
U trenutku kad je Rudd stigao do ograde, prosvjednici su je već pokušavali
srušiti, ali bez uspjeha. Jedan član SDS-a na rukama je već imao lisice, a
policajci su se ubrzano primicali. Kako nisu imali boljih zamisli, a budući
daje u park pristizalo sve više policajaca, prosvjednici su se povukli na
sveučilišni kompleks. Ondje su se sastali s jednom skupinom sa sveučilišta.
Rudd je imao dojam da ga svi povlače za rukav i nude mišljenje o sljedećim
potezima. Nije bilo sumnje daje kao vođa doživio neuspjeh. »Mark, moraš biti
agresivniji«, govorili su mu, no neki su govorili i: »Mark, moraš stišati taj
bijes u masi«. Gledao je kako se guši i tone pod pravom poplavom
suprotstavljenih savjeta. Stajao je na sunčanom satu i odvagivao
mogućnosti, zajedno s jednim crnačkim vođom koji se bavio identičnim
razmišljanjima. Bilo je očito da nijedan ni drugi ne znaju kako nastaviti, iako
su u tom trenutku, prema Ruddovoj procjeni, pred sobom imali približno pet
stotina studenata pripravnih na sve.
Ali na što točno?
237
MARK KURLANSKY
Drugi su studenti držali govore o revoluciji. Progovorio je i Rudd. On je
govorio o IDA-i. Govorio je o sportskoj dvorani. Ali što da učine? Na koncu je
rekao: »Krenut ćemo od taoca!«.
I tako su krenuli u akciju. Kad je spominjao taoca, Rudd nije mislio na
čovjeka. Htio je zauzeti neko od zdanja - htio je organizirati prosvjed
sjedenjem. Kao stoje kasnije rekao, takvi su prosvjedi bili »prokušana taktika
sindikata i pokreta za građanska prava«. Čuo je kako netko viče: »Zauzmimo
Hamilton Hali!«. Da, pomislio je. To je dobra ideja. Stoga je povikao:
»Hamilton Hali je ovdje, u blizini. Idemo!«. Svjetina koja je kli-cala »IDA mora
otići!«, krenula je prema toj zgradi.
U Hamilton Hallu je dekan, Henry Coleman, podšišan vojnički kratko, prišao
Ruddu, koji je sad već počeo razmišljati o pravome taocu. Rudd je
prosvjednicima doviknuo da trebaju zauzeti zgradu, a dekanu ne dopustiti
da iziđe sve dok im ne ispune zahtjeve. Kasnije mogu točno odrediti koji su
im zahtjevi. Napokon imaju jasnu mogućnost za djelovanje. Masa je počela
vikati: »Vraga nećemo, vraga ne idemo!« - što se obično odnosilo na
mobilizaciju. Zauzeli su zgradu i zadržali dekana.
Od tog trenutka nadalje događaji su upravljali vođama. U zauzetome zdanju
odjednom su se pojavile slike Chea, Stokelvja Carmichaela, Mal-colma X-a i,
pomalo anakronistički, Lenjina. U zgradu je ulazio sve veći broj crnaca iz
Harlema, među kojima su neki navodno imali i pištolje. Rudd će kasnije
priznati daje osjetio strah kad su se te večeri svi zajedno ispružili na
podovima. »Zapravo smo i dalje bili klinci iz srednje klase, a sad smo se
odjednom našli u jednoj posve drugoj ligi u odnosu na studentski prosvjed
koji smo započeli ujutro«.
Jaz između rasa osjetio se odmah. Bijelci su željeli da Hamilton Hali ostane
otvoren za nastavu, jer nisu željeli otuđiti svoju bazu, studente. No studenti
crnci, koji su smatrali da su njihova baza stanovnici Harlema, željeli su
posve zatvoriti zgradu. Nakon što su suprotstavili argumente, sastali su se
zasebno. Bijelci su održali sastanak u stilu SDS-a, s raspravama o klasnoj
borbi, imperijalizmu u Vijetnamu i pojedinostima boljševičke revolucije.
Crnci su se u međuvremenu našli nasamo, te
238
odlučili posve zatvoriti zgradu i zamoliti bijelce da iziđu. »Bilo bi najbolje da
iziđete i sami zauzmete neku drugu zgradu.«
Pospani i tužni, bijelci su pokupili pokrivače i jastuke koje su im naknadno
donijeli simpatizeri, te su počeli izlaziti iz Hamilton Halla. Rudd je rekao da
su mu se u očima pojavile suze kad se osvrnuo prema svojim tamnoputim
drugovima koji su zdanje zatvarali na brzinu podignutim barikadama. Pravo
ponavljanje SNCC-ovskog iskustva. Godina 1968. nije bila stvorena za »crno-
bijelo zajedništvo«.
Netko je provalio u zaključanu knjižnicu, pa su prosvjednici ubauljali unutra
poput pospane djece. Tumarali su zdanjem, ulazili i izlazili iz ureda
Gravsona Kirka ukrašenog vazama iz razdoblja dinastije Ming i Rem-
brandtovim slikama. Nekolicina je uzela po nekoliko cigara. Drugi su u
ladicama tražili tajne dokumente, kasnije tvrdeći kako su naišli na podatke o
poslovima povezanima s nekretninama i ugovorima s Ministarstvom obrane.
Rano ujutro Rudd je pronašao telefon i nazvao roditelje u New Jersev.
»Zauzeli smo zgradu«, priopćio je Rudd ocu, koji je njegove aktivnosti pratio
na radiju i televiziji.
»Pa onda je lijepo vratite«, uzvratio je otac.
Sutradan je članak na naslovnici Ihe New York limesa, čime je studentski
pokret uzdignut najmanje na razinu slučaja Linde LeClair, vjerno prenio
slijed nekontroliranih događaja, od Ruddove se priče razlikujući jedino po
tome što mu je pripisao pretpostavku da je znao što čini. Čitatelj je stjecao
dojam daje Mark Rudd, predstavljen kao predsjednik SDS-a na Columbiji,
planirao povesti prosvjednu povorku od sunčanog sata, doći do parka, vratiti
se do sata, a potom, u pravom trenutku, pozvati na otimanje taoca. Javnost
pritom nije znala daje SDS svoje »vođe« obučavao zavođenje rasprava, a ne
donošenje odluka, limesu se činilo i daje Rudd, dovođenjem pojedinih
aktivista iz Harlema, u priču uveo i ĆORE i SNCC, pa je Columbia tako
postala dijelom nacionalne prosvjedne kampanje.
Iz Newarka je pristigao Tom Havden. Projekt pokrenut u newarškom getu
zatvarao se i on se spremao preseliti u Chicago, gdje se formirao sre-
239
MARK KURLANSKY
dišnji nacionalni stožer SDS-a. Nakon stoje pokušavao živjeti od jednog
dolara na dan, na riži i grahu260, te nakon što nije uspio doći do željene
potpore, događaji na ColumbijI upravo su ga osupnuli.
U živom nisam vidio ništa slično. Studenti su napokon preuzeli vlast u svoje
ruke, ali su i dalje po svemu bili studenti. Uljudni, uredno odjeveni, s
knjigama i bilježnicama u ruci, okupljali su se u grupicama koje su
intenzivno raspravljale, tu i tamo sumnjajući u moralnost vlastitih
postupaka. Potom bi ponovno čvrsto odlučili ustrajati, pitajući se hoće li
tako upropastiti akademsku i osobnu karijeru, stideći se već i same pomisli
da u njegovu uredu prisilno zadržavaju člana uprave, ali pritom s njim želeći
ostvariti produktivan dijalog, time na sve moguće načine izražavajući
tjeskobu svoje studentske generacije261.
Činilo mu se da ne može »jednostavno otići«. Ponudio je pomoć, ali je na
SDS-ovslđ način jasno dao do znanja da ne kani imati vodeću ulogu. Stjecao
se dojam daje prosvjednicima drago što im se pridružio, unatoč tome što
namjerava uglavnom šutjeti. Tako je pretpostaljao: »Što bi u ovom
povijesnom trenutku, na ovoj prekretnici, još moglo biti prikladnije, možda
su si mislili, nego uključiti i Toma Havdena, (dvadesetdeveto-godišnjeg)
starca, doajena studentskog pokreta?«262.
Što su duže držali zauzete zgrade, to im je pristupalo više studenata. Kad bi
im ponestalo prostora, prešli bi na neko drugo zdanje. Rudd je u toj fazi već
bio istupio iz SDS-a, jer je ta organizacija odbila pridružiti se studentima i
zauzeti još pokoju zgradu. Potkraj tjedna, u petak, 26. travnja, studenti su
držali pet zdanja. The New York Times i dalje je studentskome štrajku
posvećivao prostor na naslovnici, opisujući ga kao konkretizaciju SDS-ova
plana.
Havden je bio u jednoj od zgrada. Stigao je i Abbie Hoffman. No nitko nije bio
vođa. Svi su samo raspravljali. Svaka je zgrada oformila svoj »štrajkaški
odbor«. Crnci u Hamilton Hallu, koji su svoje taoce oslobodili ubrzo nakon
odlaska bijelaca, ustrajavali su u autonomiji u odnosu na ostale četiri
zgrade. Svaka je zgrada imala svoje rasprave. Studenti su do-
260 Tom Hayden, u prepisci s autorom, u lipnju 2003.
261 Tom Hayden: Rebel: A Personal History ofthe 1960s (Los Angeles, Red
Hen Press, 2003.), str. 253.
262
Hayden: Reunion, str. 275.
240
slovce dvadeset i četiri sata dnevno na zastarjelim šapirografima izbacivali
priopćenja za medije. U zauzetim zgradama pojavljivali su se natpisi na
kojima je stajalo daje riječ o »oslobođenim zonama«. Netko je preuzeo slogan
od Ujedinjenih poljodjelskih radnika Cesara Chaveza, »Viva la Hu-elga«, dok
su drugi prihvatili stari slogan sa sindikalnih prosvjeda sjedenjem: »Neće nas
pomaknuti«.
Sveučilišni se kompleks podijelio. Neki su na ruci nosili crvene vrpce, simbol
revolucije. Drugi su nosili zelene vrpce, stoje značilo da podupiru ustanak,
ali ne odstupaju od načela nenasilja. Jocfes, oni kratko podšišani mladići
koji su nosili sakoe s grbom Columbije i kravate, studentskim su radikalima
izgledali kao komičan i beznačajan relikt iz prošlosti. Čak i kad su ti
podšišani studenti pokušali spriječiti opskrbu zauzetih zgrada, radi-kali su
im se smijali, izrugujući se: »Columbijine linije nikad se ne uspiju održati« -
što se odnosilo na činjenicu da je momčad redovito gubila u američkom
nogometu.
U petak 26. travnja, kad je Columbia objavila prestanak radova na sportskoj
dvorani i zatvorila sveučilište, zapravo je zatvoreno i prekinuto i mnogo više
od toga. Širom Sjedinjenih Država i svijeta studenti su tog petka napustili
predavanja i prosvjedovali protiv rata. u Vijetnamu. Vidno mjesto u
prosvjedima brojnošću su zauzeli i američki srednjoškolci, koji su se od
travnja sve intenzivnije organizirali, do kraja godine tako ofor-mivši vlastitu
podružnicu SDS-a, te mrežu od gotovo pet stotina sub-kulturnih školskih
novina263. Među sudionicima bili su studenti sa sveučilišta u Parizu, Pragu
i Tokiju. Talijanski sustav visokoškolskih ustanova više gotovo i nije
funkcionirao. Samo tog dana zabilježeni su prosvjedi sjedenjem, bojkoti i
sukobi na sveučilištima u Veneciji, Torinu, Bologni, Rimu i Banju. Apsolutna
moć starijih profesora i dalje je bila središnje pitanje, a studenti su, stoje
veoma frustriralo političku elitu, nastavili odbijati svako povezivanje s
komunistima i ostalim političkim strankama. U Parizu je tri stotine
studenata zauzelo američki studentski dom na Sveučilištu Cite u južnome
dijelu grada zbog zabrane mješovitog smještaja u domovima. Zabrinutost je
izazvala činjenica daje bila riječ o
Diane Divoky: Saturday Revievv, 15. veljače 1969.
241
MARK KURLANSKY
uspješnome pokušaju studentskih radikala s rubnog prigradskog Sveučilišta
Nanterre da se prošire na ostala pariška sveučilišta. S druge strane,
Madridsko sveučilište objavilo je da će nastava ponovno početi 6. svibnja,
trideset i osam dana nakon prekida zbog studentskih prosvjeda.
New Yorkje doživio osobito nasilan dan. Jedna je djevojka hospitalizi-rana
nakon sukoba pobornika i protivnika rata u Prirodoslovnoj srednjoj školi u
Bronxu, elitnoj javnoj ustanovi. U bolnici su završile i tri osobe s Hunter
Collegea. No pozornost svijeta zbog opširnih je medijskih prikaza zaokupila
Columbia, gdje je policija čuvala ulaz i nalazila se u svim zgradama osim
onih koje su i dalje držali studenti. U neposrednoj blizini sveučilišnog
kompleksa, u 116. ulici, policijske su snage čekale u dugačkim zelenim
kombijima. Iako je Kifner u limesu u međuvremenu napisao da pokret nema
vođe, da se Rudd tek povremeno pojavljuje u ulozi glasnogovornika, te da
svaka zgrada o sljedećem koraku odlučuje raspravama u odborima264, i
dalje se uglavnom navodilo kako je zauzimanje zgrada organizirao SDS, a
kako čitavu akciju vodi Rudd.
Upravni odbor Columbije osudio je, kako je stajalo u priopćenju, »manjinu«
koja je izazvala zatvaranje sveučilišta. Kako se procjenjivalo da štrajka oko
1.000 studenata, dokje Columbia 1968. godine imala 4.400 redovnih
polaznika dodiplomskog studija, tvrdnja daje riječ o manjini s matematičkog
je stajališta bila točna, iako je ta manjina nedvojbeno bila vrlo brojna. The
New York Times, koji je, a to je možda bilo i očito, imao dva mjesta u
Columbijinu odboru, objavio je uvodnik u kojem je stajalo: »Pobune,
prosvjedi sjedenjem i demonstracije ove su godine najnoviji krik mode u
sveučilišnome svijetu. Dokazati vlastitu otuđenost od društva znači biti 'in'
na sveučilištima od Tokija, preko Rima i Kaira, pa sve do Rio dejaneira.«
Takvo što posve je u redu u Poljskoj i Španjolskoj, gdje »nedostaje drugih
mogućnosti za ostvarivanje mirnih i demokratskih promjena«, ustvrdio je
Times, »no u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i ostalim demokratskim
zemljama za takvo što nema opravdanja«265.
Čak je i Times odao priznanje WKCR-u, radijskoj postaji Sveučilišta
Columbia, kao mediju tjedna. Uz gotovo neprekidno izvještavanje, WKCR-u
su se nudile najbolje mogućnosti da stekne uvid u kaotična zbi-
264 The Nevv York Times, 27. travnja 1968.
265 Ibid., 26. travnja 1968.
242
vanja. U petak ujutro Sveučilište je postaji naredilo da prekine emitiranje, ali
je popustilo suočeno s pravom eksplozijom studentskih prosvjeda. Iako su
razgovarali i s novinarima poput Timesova Kifnera, Rudd i ostali vođe
pobune najprisnije su surađivali sa sveučilišnim novinama, The Da-ily
Spectatorom, i WKCR-om. Rudd je voditelja sveučilišne radijske postaje
Roberta Siegela često unaprijed upozoravao na određene događaje. Rekao im
je da svakako poprate govor pukovnika Aksta.
Približno devedeset tisuća protivnika rata u subotu je preplavilo Sheep
Meadow u Central Parku. Coretta Scott King, mlada udovica Martina Lut-
hera Kinga, održala je govor na mjestu na kojem je prema planu trebao
nastupiti on, čitajući Kingovih »Deset zapovijedi o Vijetnamu«, u kojima je
osudio verziju rata Bijele kuće. Sve zapovijedi, uključujući i posljednju, »Ne
ubij«, publika je popratila gromoglasnim pljeskom. Policija je uhitila 160
prosvjednika, a među njima i 35 onih koji su iz parka pokušali krenuti
prema Columbiji, kako bi izrazili potporu studentima.
Suparnički prosvjed, koji je predvodio newyorški nadbiskup Terence Cooke,
na to mjesto postavljen tek tri tjedna ranije, u nazočnosti predsjednika
Johnsona, obećao je da će okupiti šezdeset tisuća ljudi koji će iskazati
potporu ratu, ali je uspio privući tek tri tisuće pobornika rata.
U Chicagu su organizatori ustvrdili da je dvanaest tisuća protivnika rata
mirno prosvjedovalo krećući se od parka Grant u središtu grada, no čikaška
policija, koja ih je napala palicama, ustvrdila je daje prosvjednika bilo tek
oko tri tisuće. U San Franciscu je protiv rata prosvjedovalo približno deset
tisuća ljudi, a među njima je, naveli su organizatori, bilo i nekoliko desetaka
vojnika u civilu, te nekoliko stotina veterana s papirnatim kapama na kojima
je pisalo »Veterani za mir«. U Svracuseu, u saveznoj državi Nevv York, umro
je srednjoškolski odlikaš, šesnaestogodišnji Ro-nald W. Brazee, koji je,
prosvjedujući protiv rata u blizini mjesne katedrale, 19. ožujka zapalio
odjeću, prethodno je natopivši benzinom. U poruci koju je ostavio pisalo je:
»Ako moja smrt skrati rat već i za jedan dan, neće biti uzaludna«.
U međuvremenu su Sjedinjene Države započele veliki helikopterski napad na
dolinu Ashau u Južnome Vijetnamu. U jednom jedinom danu ostali su bez
čak deset letjelica. Praktički u vrijeme početka tog napada završila je opsada
Khe Sanha. Trideset tisuća američkih i južnovijetnam-skih vojnika,
predvođenih helikopterima i specijalnim pješačkim jedini-
243
MARK KURLANSKY
čama, u sklopu tzv. Operacije Pegaz, spasilo je šest tisuća američkih
marinaca koji su na tom platou bili ukopani i odsječeni još od siječnja.
Izvjestitelji koji su pratili osloboditelje, uzvisine oko Khe Sanha opisivali su
kao »Mjesečevu površinu«. Najintenzivnije zračno bombardiranje u povijesti
ratovanja - 110.000 tona američkih bombi - tlo je pretvorilo u nizove kratera.
Na koncu nije bilo posve jasno je li dvije sjevernovijetnam-ske divizije koje su
držale marince u okruženju na Khe Sanhu otjeralo bombardiranje ili
sjevernovijetnamska vojska zapravo i nije namjeravala izvesti riskantan
završni napad. I u jednom i u drugom slučaju smatralo se da su se povukli u
dolinu Ashau, odakle bi mogli napasti Da Nang ili Hue. Osim napada na
dolinu Ashau, Amerikanci su pokušali protjerati neprijateljske jedinice i s
područja Saigona, a optimističan naziv te operacije glasio je Operacija
Potpuna pobjeda. Khe Sanh, na kojem je tijekom jedanaesto tjedne opsade
poginulo dvije stotine Amerikanaca, dok je još sedamdeset ijedan poginuo
tijekom oslobađanja tog mjesta, na koncu je napušten potkraj travnja266.
Taj kratkotrajni optimizam početkom travnja, kad je Johnson objavio da se
neće ponovno kandidirati, potkraj mjeseca već se bio posve raspršio. Stoje
bilo s mirovnim pregovorima i prekidom bombardiranja? Sjeverni Vijetnam
žurno je objavio da će imenovati predstavnike koji će započeti pregovore.
Sjedinjene Države potom su objavile da će W. Averell Harriman,
sedamdesetšestogodišnjak i nekadašnji Rooseveltov liberal i diplomatski
veteran Hladnoga rata, povesti američke pregovarače u Žene-vu ili Pariz.
Sjedinjene Države neizravno su dale do znanja i da bi, kao mjesto održavanja
pregovora, bili pogodni i New Delhi, Rangoon ili Vien-tiane (glavni grad
Laosa). Sjedinjene Države nisu htjele da se pregovori održe u nekoj
komunističkoj prijestolnici, gdje Južni Vijetnam i Južna Koreja uopće
nemaju diplomatsko predstavništvo. Osmog travnja Sjeverni Vijetnam
predložio je kambodžanski glavni grad Phnom Penh. Desetog travnja
Sjedinjene Države taj su prijedlog odbile čak i za preliminarne pregovore, jer
ondje nije bilo američkog veleposlanstva. A onda je 11. travnja Sjeverni
Vijetnam predložio pregovore u Varšavi, a Sjedinjene Države odmah su odbile
ponudu. Slučaj je htio da je Johnson upravo tog dana napokon potpisao
Zakon o građanskim pravima, nadajući se da će tako
Li/e, 19. travnja 1968.
244
umiriti tamnoputu Ameriku. Tog istog dana u službuje pozvano 24.500
rezervista, pa je broj američkih vojnika u Vijetnamu dosegao rekord od
549.500. Na koncu, tog su dana Sjedinjene Države prema vojnim izvorima u
borbama u blizini Saigona ubile 120 neprijateljskih vojnika, a izgubile 14
američkih vojnika. Sljedeći su tjedan Sjedinjene Države predložile deset
lokacija, među kojima su bile Ženeva, Šri Lanka, Afganistan, Pakistan,
Nepal, Malezija i Indija. No Hanoi je odbacio svih deset i ponovno predložio
Varšavu.
Diplomacija ni na Morningside Heightsu nije bila mnogo uspješnija. U
ponedjeljak, 29. travnja, gotovo tjedan dana nakon početka prosvjeda,
Columbia je i dalje bila zatvorena, a zgrade zaposjednute. Dipomatskih je
aktivnosti zapravo bilo vrlo malo, jer su se i članovi Upravnog odbora i većina
profesora izjasnili protiv pobune. Sveučilište je pokušalo pregovarati s
prosvjednicima u Hamilton Hallu, budući da su tu zgradu zauzeli tamnoputi
studenti povezani s Harlemom, a Columbia nikako nije htjela razljutiti
Harlem. No tamnoputi studenti držali su se obećanja Ruddu i bijelim
kolegama, te su odbili pregovarati odvojeno od ostalih studenata.
Potpredsjednik David Truman pozvao je Marka Rudda i još nekolicinu
studentskih vođa u svoj udobni profesorski stan uz otmjeni Riverside Dri-ve.
Pobunjenici su sjeli za ulašteni stol od mahagonija i dobili čaj u srebrnom
servisu, sve u duhu najsvjetlije tradicije sveučilišta. Na žalost, upravo je u
tom trenutku Rudd odlučio skinuti čizme. Odluku je jednostavno objasnio:
boljela su ga stopala. No tu je uvredu spomenuo i Times, u kojem ga je
Truman opisao kao »sposobnog, bezobzirnog, hladnokrvnog čovjeka... spoj
revolucionara i adolescenta kojegje obuzeo napadaj mahnitosti«.
Dvije strane u razgovorima nisu uspjele pronaći zajednički jezik. Rudd je
Trumanu rekao da su studenti preuzeli Sveučilište i zatražio pristup
računovodstvu i financijama. Mladi ljudi koji zajedno žive na podu,
proživljavaju revoluciju i čekaju završetak opsade činili su vrlo emotivan i
romantičan prizor. Jedan je par zaključio da se želi vjenčati na licu mjesta, u
zauzetoj zgradi. WKCR je objavio da se u Favervveather Hallu traži svećenik,
a na poziv se odazvao William Starr, sveučilišni protestantski svećenik. Bilo
je to jedno od vjenčanja po ukusu časopisa Lije. Par je po-
245
MARK KURLANSKY
sudio odjeću za vjenčanje. Mladoženja, Richard Eagan, nosio je nehruov-sku
tuniku s ljubavnom ogrlicom od perlica oko vrata. Mladenka, Andrea Boroff,
na sebi je imala dolčevitu, a u ruci držala tratinčice. U Fayerweat-heru je bilo
više od pet stotina osoba, a među njima i Tom Havden. Povorka čiji su
sudionici nosili zapaljene svijeće povela je par kroz krug od stotina štrajkaša
do Williama Starra, koji ih je proglasio »djecom novoga doba«. Čakje i
Havden, koji je već bio upoznao užase braka, osjetio kako mu se u očima
počinju skupljati suze. Par je ustvrdio da će od tog trenutka biti gospodin i
gospođa Fayerweather.
Ti studenti imali su dojam daje Columbia postala revolucionarno središte.
Studenti i studentski vođe s drugih sveučilišta, čak i srednjoškolci, dolazili
su iskazati potporu. Sve više ljudi iz Harlema, i u organiziranim skupinama i
pojedinačno, dolazilo je na sveučilište i sudjelovalo u velikim
demonstracijama. Stokelv Carmichael i H. Rap Brovra otišli su u Ha-milton
Hali, koji je sad već nosio naziv Sveučilište Malcolm X. Mladi iz Harlema
dolazili su na sveučilište i klicali: »Black Power!«. Ostvarila se noćna mora
Gravsona Kirka.
U tami prvih sati utorka, 30. travnja, stotine policajaca počele su se
skupljati oko sveučilišta. U 1.30 WKCRje obavijestio studente daje napad
neizbježan i da svakako trebaju ostati u studentskim domovima. Policija je
ustvrdila daje napad prema izvornome planu trebao početi u 1.30, ali je
nekoliko puta odgađan iz, kako su rekli, »taktičkih razloga«. Kasnije se
doznalo kako je akcija kasnila jer nisu željeli krenuti dok je Harlem još bio
budan. U 2.30, oboružani kacigama, baterijskim svjetiljkama, palicama i,
prema iskazima svjedoka, mjedenim bokserima, navalili su na sveučilište u
sklopu prave vojne akcije u kojoj se tisuću policajaca podijelilo na sedam
ciljnih sektora. »Uza zid, kurvin sine«, prisjećao se kasnije Rudd. »Dio
studenata s Columbije iznenadio se uvidjevši da policajci doista izgovaraju te
riječi.«
Sve koji su se opirali policija je tukla, kao i one koji se nisu opirali. Dio
policajaca privodio je studente u skladu sa zakonskom procedurom, te ih
odvodio u kombije. Drugi kao da su pomahnitali, neobuzdano mašući raznim
palicama. Studente su odvodili u marice koje su posve blokirale dva ulična
bloka avenije Amsterdam. Tako je uhićeno 720 studenata. Studente koji su
zauzeli zgrade tukli su dok su ovi pokušavali uzdignutim kažiprstom i
srednjim prstom pozivati na mir. Policijaje mlatila i studente
246
koji su vani pokušavali sukob riješiti na miroljubiv način, a bili su jasno
označeni zelenim vrpcama na ruci. Jednako tako, batine su dobili i pojedini
profesori. Policija se u službenom izvještaju potužila na to da im nitko nije
rekao koliko profesora podupire studente, kao ni koliko je studenata
sudjelovalo u pobuni. Desničari iz redova studenata, jocks, koji su s
odobravanjem klicali policiji, također su izvukli batine. Ukupno je zabilježeno
stotinu četrdeset i osam ozlijeđenih osoba. Bio je to jedan od onih rijetkih
trenutaka u američkoj povijesti kad se klase otvoreno sukob-ljuju, zaista
ratuju. Policajcima, pripadnicima radničke klase, silno su smetali ti
povlašteni mladi ljudi koji ne žele poduprijeti rat u kojem se bore djeca iz
radničke klase. Sukob je sve više prerastao u meduklasnu podjelu. Studenti
su riječ »kaciga« koristili kao porugu, a policija ih je napala s neskrivenom
mržnjom. Marvin Harris, profesor antropologije koji je nazočio napadu,
napisao je:
Mnoge studente odvukli su niza stube. Djevojke su povlačili za kosu, izvijali
im ruke, šakama udarali u lice. Nastavno osoblje nogom su udarali u
prepone, bacali u živicu, šakama udarali u oči. Jedan dijabetičar iz redova
studenata pao je u komu. Netko od nastavnika doživio je živčani slom. Mnogi
su studenti obilno krvarili iz rana na glavi koje su im nanijele lisice, koje su
policajcima poslužile i kao oružje. Deseci ljudi ležali su na travi, stenjali i
zapomagali, a da se za njih nitko nije pobrinuo267.
Protiv policije i na račun okrutnog postupanja podneseno je čak 120
pritužbi: najviše, kad je riječ o samo jednom događaju, u povijesti new-
vorške policije.
Javnost je bila u šoku. Uprava Sveučilišta u početku je na propagand-nome
planu bila u prednosti, ponajviše zahvaljujući izvještavanju The New York
limesa. Na jednoj fotografiji vidjeli su se studenti u Kirkovu uredu. Student
David Shapiro, koji je danas pjesnik, snimljen je za predsjednikovim stolom,
u sunčanim naočalama i s ukradenom cigarom. Times je odustao i od
posljednjih tračaka objektivnosti kad je zamjenik izvršnog urednika, A. M.
Rosenthal, napisao uvodnik prerušen u izvještaj na naslovnici, članak koji se
najvećim dijelom koncentrirao na sljedeće Kirkove riječi: »Bože moj, kako
ljudska bića mogu takvo što učiniti?«. U pravom
267 The Nation, 10. lipnja 1968.
f
L
247
MARK KURLANSKY
kirkovskome stilu, »takvo što« nij*.- se odnosilo na okrutno premlaćivanje
stotina nenaoružanih osoba, nego na vandalizam, koji je Rosenthal pripisao
studentima, iako gaje većinaočevidaca - koje Times nije spomenuo -a među
njima su bili i profesori koji su potpisali izjave, pripisala policiji. Unatoč
tvrdnjama nove ljevice da su i ostali mediji prihvatili takav pristup, i mediji i
javnost bili su užasnuti čitavim događajem i nisu u cijelosti krivili isključivo
studente. Časopis Time objavio je i sljedeće riječi: »Velik dio krivnje pada na
leđa predsjednika Gravsona Kirka, čija je nedodirljiva, počesto nespretna
uprava pokazala da ne zna reagirati na probleme koji već dugo muče
studente«268. Nastavničko osoblje Columbije oformilo je odbor koji je izabrao
istražnu komisiju, na čelu s profesorom s Harvarda Archibaldom Coxom, a
koja je došla do sličnog zaključka.
Što je bilo najneobičnije, cjelokupna glumačka postava - studenti, uprava,
policija-još je jednom ponovila cijelu predstavu. Neprestano su se vodile
rasprave o promjenama na sveučilištu. No uprava, koja je izdvajanjem
Rudda i još petorice studenata i izazvala prvi incident, odlučila je koncem
svibnja da će sa sveučilišta izbaciti Rudda i još četvoricu studenata. Takve
su suspenzije 1968. godine imale osobito teške posljedice, jer su značile da
student više ne može odgađati mobilizaciju, i počesto su bile ravne osudi na
rat u Vijetnamu. Kako su reagirali studenti? Prosvjedima. Što su Rudd i
četvorka poduzeli u vezi s prosvjedima? Zauzeli su Ha-milton Hali. Napad je
ponovno izvelo tisuću policajaca, a pritom je ozlijeđeno šezdeset i osam
osoba, od toga i sedamnaestorica policajaca.
Rudd se vratio na sveučilište, izbačen sa studija i na slobodi zahvaljujući
jamčevini od 2.500 dolara, obećavajući da će se prosvjedi na Colum-biji
nastaviti i tijekom proljeća i ljeta. Izvjestitelj časopisa Time upitao je njegove
roditelje, u Maplewoodu, u New Jersevju, kamo odlažu pravu poplavu
antisemitskih pisama u kojima se spominje i »jebeni Židov«, te što misle o
svemu što se dogodilo u vezi s njihovim sinom. Njegovje otac istaknuo da je
on mladost posvetio borbi da namakne dovoljno novca. »Drago nam je da
Mark ima vremena i za aktivnosti poput politike«. Odnosno, kako je
oduševljeno rekla njegova majka: »Moj sin, revolucio-
nar«
,269
Time, 3. svibnja 1968. Ibid., 31. svibnja 1968.
248
I
U kolovozu, kad je Kirk, na veliko olakšanje gotovo sviju, objavio prijedlog
prema kojem bi se u dobi od šezdeset i četiri godine povukao u mirovinu,
članovi upravnog odbora četiri su sata raspravljali o tome hoće li prihvaćanje
povlačenja stvoriti dojam da su popustili pobunjenicima iz studentskih
redova. Na koncu su prihvatili ostavku, iako je bilo posve očito da su
predsjednika otjerali studenti270.
»Ta stvar uopće nije u pitanju«, rekao je tom prilikom Rudd. Stvar nije bila u
odnosu prema Harlemu, niti u potpomaganju ratnog stroja u Vijetnamu.
Stvar je bila u tome daje trebalo promijeniti samu narav američkih
sveučilišta. Čak je i Coxova komisija osudila autoritarnost uprave na Co-
lumbiji, na kojoj su se pojedina pravila provodila još od 18. stoljeća. Čim
studenti dobiju pravo glasa, moći će se pozabaviti ciljem prekidanja veza
između velikih korporacija i sveučilišta, izvlačenjem akademskog svijeta iz
bavljenja oružjem, te izvlačenjem Amerike iz rata. Tom Havden napisao je u
časopisu Ramparts: »Na zidovima sveučilišta bio je ispisan cilj 'Stvoriti dvije,
tri, mnogo Columbija'271. To je značilo da štrajk treba širiti tako da SAD
bude prisiljen ili se mijenjati ili uputiti vojsku da osvoji američka
sveučilišta.« Taj se cilj doimao dostižnim.
270 Ibid., 30. kolovoza 1968.
271 Ramparts, 15. lipnja 1968.
249
12. POGLAVLJE
MONSIEUR, SMATRAMO
DA STE POKVARENI I
DA SMRDITE
Čovjek nije ili glup ili inteligentan, nego je ili slobodan ili nije slobodan. -
Natpis najednom zidu Medkinskogfakulteta, Pariz, svibanj 1968.
Biti slobodan 1968. znači sudjelovati.
- Na stubištu Politološkogjakulteta, Pariz, svibanj 1968.
Pojedini francuski studenti, nakon što su doznali da su studenti u drugim
zemljama sve izokrenuli i porazbijali, žele to isto učiniti ovdje.
- Alain Peyrefitte, francuski ministar školstva, objašnjavajući aktualne
događaje, 4. svibnja 1968.
U vrijeme kad je u kišoviti Pariz stiglo proljeće, francuski vođa, se-
damdesetosmogodišnji general, čovjek koji je više pripadao devetnaestom
stoljeću nego dvadesetom, koji je imao gotovo apsolutnu vlast i vladajući
prema ustavu koji je sam napisao deset godina ranije, obećao je stabilnost i
ispunio obećanje.
Čovjek koji još nije bio napunio osamdeset, koji ipak nije bio pravi kralj,
sanjario je o monarhiji, s vremena na vrijeme u svoju palaču na razgovor
pozivajući čak i pretendenta na francusko prijestolje, Henrija d'Orleansa.
Uzvišeni predsjednik bez krune bio je velikodušan domaćin kralju bez
prijestolja. I premda nije trpio nikakvo protivljenje i oporbu, de Gaulle se
držao kao daje nadišao politiku i neprestano traženje pristaša, te prešao u
svojevrsno stanje neizbježne stalnosti. Godine 1966., u prisnoj i sigurnoj
atmosferi raskošne Salles des Fetes u njegovoj palači, na pitanje u vezi sa
zdravljem odgovorio je: »Zdravlje me dobro služi... ali, bez brige, jednom ću
ipak umrijeti«272.
Li/e, 19. siječnja 1968.
250
i 968.: Godina koja je uzdrmala svijet
Petnaestog ožujka 1968., kad su se u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj,
Sjedinjenim Državama i velikome dijelu svijeta već događale nezaustavljive
erupcije, novinar Le Mondea Pierre Viansson-Ponte napisao je danas
glasoviti uvodnik u kojem je ustvrdio: »Francuska se dosađuje«273. Približno
u isto vrijeme de Gaulle je samozadovoljno izjavio: »Francuska je u situaciji
kojom možemo biti zadovoljni, dok Nijemci imaju političkih problema,
Belgijanci poteškoća s jezikom, a Britanci proživljavaju finacij-sku i
gospodarsku krizu«274. Neprestano je naglašavao kako bi Francuzima
trebalo biti drago zbog dosadnog mira koji im je podario.
I dok je de Gaulle silno ljutio ostatak svijeta, rezultati ankete koju je
početkom ožujka objavio konzervativni francuski list Le Figaro pokazali su
da 61% Francuza podupire njegovu vanjsku politiku, dok se samo 13% s
njom ne slaže. Dakako, protivljenje de Gaulleu u Francuskoj ponekad je bilo
naporno i komplicirano, što je spoznao ugledni novinar Fran-gois
Fontievielle-Alquier kad su ga u ožujku 1968. godine izveli pred sud na
temelju osamdeset i sedam godina starog zakona koji zabranjuje kritiziranje
predsjednika. Tužitelji su naveli dvanaest odlomaka iz njegove nove knjige,
Ponovno učenje nepoštivanja, koji potpadaju pod »povredu časti« državnog
poglavara. Zakon donesen 29. srpnja 1881. godine predviđao je zatvorsku
kaznu do tri godine ili novčane kazne u rasponu od 100.000 do 300.000
franaka (20.000 do 60.000 dolara prema tečaju iz 1968.) za »prijestupe« u
obliku »govora, vikanja, javno izrečenih prijetnji, pisanja i novinskih
članaka«.
Bio je to tristoti slučaj pozivanja na taj zakon otkako je de Gaulle preuzeo
predsjedničku dužnost. U jednom je slučaju nekom muškarcu određena
kazna od 500 franaka jer je, prema de Gaulleovu automobilu, u prolazu
povikao: »Vrijeme je za mirovinu!«.
Francuzi su u tom svojem zadovoljstvu de Gaulleovom vanjskom politikom
bili praktički posve usamljeni. Njegova neobična inačica nacionalizma
dovodila je u opasnost, kako se činilo, većinu međunarodnih organizacija.
Godina 1967. bila je osobito teška, ili je barem bila godina u kojoj je on bio
osobito naporan. Povukao je francuske snage iz NATO-a, organizacije kojoj je
nekoć sjedište bilo u Francuskoj, te zaprijetio opstan-
m Le Monde, 15. ožujka 1968. 274 Pariš Match, 23. ožujka 1968.
251
MARK KURLANSKY
ku Europske ekonomske zajednice (EEZ), kad je već drugi put spriječio
ulazak Velike Britanije u tu organizaciju. Poznata izjava, koju je dao nakon
Šestodnevnog rata, ustvrdivši da Zidovi »vole vladati«, udaljila je francuske i
američke Židove i nežidove. Za državničkog posjeta Kanadi, osupnuo je
mnoge Kanađane, prigrlivši separatizam Quebeca u govoru s balkona
Gradske vijećnice u Montrealu.
»Svima je jasno da se Sjedinjene Države u de Gaulleu suočavaju s
nezahvalnim bleferom kojeg je trebalo raskrinkati još davno«, ustvrdio je
Gordon McLendon iz Dallasa na svojih osam radijskih postaja. Sirom
Sjedinjenih Država čuli su se pozivi na bojkotiranje francuskih proizvoda.
Gallupovo istraživanje pokazalo je da je Francuska pri dnu zemalja
simpatičnih Amerikancima, a ispod nje našli su se još samo Egipat, Rusija,
Sjeverni Vijetnam, Kuba i Narodna Republika Kina. U istraživanju javnog
mnijenja u kojem su Britanci trebali odabrati najvećeg zločinca 20. stoljeća,
Hitler se našao na vrhu ljestvice, no odmah nakon njega na ljestvici je bio
Charles de Gaulle, nadmašivši čak i Staljina. Na četvrtome mjestu bio je
britanski premijer Harold Wilson. Obično uljudan i obziran njemački
ministar vanjskih poslova Willy Brandt rekao je početkom veljače daje de
Gaulle »opsjednut vlašću«, iako se zbog tih riječi vrlo brzo morao ispričati.
Jednako tako, unatoč de Gaulleovoj sklonosti kaznenim progonima, sve
kritike nisu potjecale isključivo izvan Francuske. Francuzi novog naraštaja,
generacija Johna Kennedvja, koji su trebali preuzeti vodeću ulogu, jedva su
čekali da dođu na red. Među njima je bio i pedeset-dvogodišnji socijalist
Francois Mitterand. On je i dalje strpljivo čekao u redu iza
šezdesetjednogodišnjeg Pierrea Mendesa-Francea, ljevičara i nekadašnjeg
premijera kojeg je desnica prezirala jer je francusku vojsku povukao iz
francuskog rata u Vijetnamu. No bilo je tu i novih lica. Dok je američka nova
ljevica čitala prijevode Camusa, Fanona i Debravja, Francuska je iznjedrila i
knjigu za elitu. Knjiga Jeana-Jacquesa Servana-Schre-ibera, izdavača blago
ljevičarskog tjednika L'Express, bila je 1967. godine pravi hit u Francuskoj,
pa je prevedena na engleski i 1968. u Americi postala bestselerom pod
naslovom The American Challenge (»Američki izazov«), Servan-Schreiber
pozabavio se predviđanjima o postdegolovskom razdoblju i o svojim
planovima u tom svijetu. Jedini put kad se kandidirao za neku javnu
funkciju, na izborima za Nacionalnu skupštinu 1962.
252
godine, doživio je pravu katastrofu. Ali ako se politička karijera pokreće
knjigom, ovo je bio jedan od rijetko viđenih uspjeha. U Francuskoj je već u
prva tri mjeseca od izlaska potukla sve rekorde. Servan-Schreiber u toj je
knjizi iznio tezu prema kojoj će Sjedinjene Države u sljedećih trideset godina
postati toliko dominantne da će Europa praktički spasti na razinu kolonije.
Europska ekonomska zajednica, unatoč činjenici da od 1. srpnja 1968. više
neće biti carina među zemljama članicama, ne razvija se dovoljno brzo, te će
se raspasti zbog tromosti.
Poruka te knjige, koju su 1968. često navodili europski diplomati i
poduzetnici, glasila je da Europa mora postati poput Amerike, jer će je
Amerika u protivnom progutati. Američke tvrtke, koje su u Europu uložile 14
milijarda dolara275, preuzimale su glavnu riječ u svemu. Upozorio je da će
za trideset godina svi živjeti u tzv. »postindustrijskome društvu«. Tome je
dodao: »Moramo dobro zapamtiti taj izraz, jer određuje našu budućnost«276.
Još neka od njegovih vizionarskih predviđanja: »Vrijeme i prostor više neće
predstavljati prepreku komuniciranju« i »Jaz između velikih i malih plaća u
postindustrijskome društvu bit će znatno veći nego stoje danas«. No pritom
je ujedno zagovarao stav koji je 1968. godine bio općeprihvaćen, a govorio je
da do konca stoljeća Amerikanac neće znati što će sa silnim količinama
slobodnog vremena. Za trideset godina, predviđao je Servan-Schreiber,
»Amerika će biti postindustrijsko društvo s prihodom od 7.500 dolara po
glavi stanovnika. Radit će se samo četiri dana u tjednu, i to po sedam sati.
Godina će se sastojati od 39 radnih tjedana, dok će 13 tjedana biti
predviđeno za odmor.«
U knjizi navodi i riječi jednog stručnjaka iz Bijele kuće koji je predvidio: »I
podosta prije 1980. godine računala će postati malena, moćna i jeftina.
Velike mogućnosti računala bit će dostupne svima koji ih budu trebali, željeli
ili mogli upotrijebiti. U mnogim će slučajevima korisnik imati malenu osobnu
konzolu povezanu s velikim, središnjim računalom, u kojem će divovska
elektronička memorija pohranjivati sve oblike znanja.«
Knjiga je donosila važno upozorenje: »Amerika danas još nalikuje Europi - uz
prednost od petnaest godina. Pripada istom industrijskome
275 Jeanjacques Servan-Schreiber: The American Challenge (New York,
Atheneum, 1968.), str. 3.
276 Ibid., str. 32.
253
MARK KURLANSKY
društvu. No 1980. godine Sjedinjene Države već će ući u posve novi svijet, a
ne uhvatimo li korak, Amerikanci će imati monopol na stručno znanje,
znanost i moć.«
Servan-Schreiber predvidio je, iako je prognoza bila malo preuranjena,
opasnosti situacije u kojoj Amerika ostaje jedina supersila. »Ako Europa,
poput Sovjetskog Saveza, prisilno ispadne iz utrke, Sjedinjene Države ostat
će usamljene u tom futurističkome svijetu. Za Europu bi to bilo
neprihvatljivo, opasno za Ameriku i katastrofalno za cijeli svijet... Zemlja
koja bi imala monopol na moć, imperijalizam bi smatrala svojevrsnom
dužnošću, te bi vlastiti uspjeh shvaćala kao dokaz da bi se i ostatak svijeta
trebao povoditi za njezinim primjerom.«
Servan-Schreiber smatrao je da je vremena vrlo malo i da na putu
modernizacije Francuske i Europe stoji tek jedna veća prepreka: ostarjeli
general iz 19. stoljeća.' »De Gaulle pripada jednom drugom vremenu, drugom
naraštaju«, ustvrdio je četrdesetčetverogodišnji urednik koji je u Drugom
svjetskom ratu pilotirao lovcem Slobodne Francuske. »Ponaša se iracionalno
u vremenu koje upravo vapi za racionalnošću.« Čak je i generalova omiljena
poza, uloga junaka iz Drugog svjetskog rata, već podosta otrcana. Servan-
Schreiber rekao je: »Protivim se junacima. Djeca koja obožavaju Batmana
kasnije glasaju za junake. Nadam se da će nakon de Gaullea Europljani već
biti siti junaka.«
Servan-Schreiber predstavljao je srednju generaciju Francuza, sitih starog de
Gaullea, ali i nepovjerljivih prema novoj kulturi mladih. »Želim da mi sinovi,
kad odrastu, postanu građanima nečeg važnog. Ne želim da budu u
drugorazrednoj zajednici. Dvadesetpetogodišnjak koji se nema čime ponositi
radit će gluposti, postati hipijem ili se uputiti u Boliviju, gdje će se boriti s
gerilcima ili će na zid staviti sliku Che Guevare.«277 Francuska koja se
dosađivala i gušila imala je dva generacijska jaza: jedan između generacije iz
Drugog svjetskog rata i njihove djece, a drugi između generala de Gaullea i
većine Francuza.
I de Gaulleova deset godina stara Peta republika i prosvjedni pokret koji će
preplaviti društvo u kojem se ništa ne događa, imali su korijene u alžir-
Life, 17. svibnja 1968.
254
skoj neovisnosti. Francuska kolonija Alžir, u kojoj je jedno vrijeme tijekom
rata sjedište imala i de Gaulleova vlada Slobodne Francuske u izgnanstvu,
počela je tražiti neovisnost čim je okončan rat. Upravo je borba Alžiraca
nadahnula pisanje Frantza Fanona i u velikoj mjeri oblikovala
antiimperijalistički pokret šezdesetih godina. Mendes-France, koji je de-
kolonizirao Indokinu i Tunis, nije uspio prikupiti dovoljno političke snage da
oslobodi i Alžir, lako je otpor Alžiraca bio gotovo neprekidan, sve otkako je
Francuska 1848. godine preuzela nadzor nad Alžirom, ondje je živjelo milijun
Francuza, mnogi od njih već i naraštajima, a Francuzi su Alžir jednostavno
smatrali svojim. Francuska vojska koju su prvo ponizili Nijemci, a potom i
Vijetnamci, smatrala je daje Alžir posljednje utočište, položaj s kojeg se ne
povlače, pozicija o kojoj se ne pregovara.
U toj je fazi Francuska već trebala završiti s de Gaulleom. Po završetku
Drugog svjetskog rata on je smatrao da mu je zadaća »spasiti« Francusku od
ljevice. S tim je ciljem izgradio mit o hrabrim Francuzima koji su se odupirali
nacističkim okupatorima. A u stvarnosti je najveći dio francuskog pokreta
otpora pripadao komunistima, pa su, budući da su to vrlo dobro znali,
mnogi Francuzi bili skloni glasati za komuniste. De Gaulle je ponudio
alternativu, do konca života i dalje ustrajno tvrdeći daje on jedina alternativa
komunističkoj vlasti u Francuskoj. Potkraj četrdesetih godina Francuzi su
odlučili riskirati, te su ga svrgnuli s vlasti. Iako je uspijevao žestokim
oporbenim protivljenjem postavljati velike izazove pred socijalističke vlade,
1955. se u dobi od šezdeset i pet godina službeno povukao iz politike,
okončavši tako veliku karijeru.
No 1958. godine govorkalo se o nebrojenim urotama i protuurotama u
Francuskoj i Alžiru, te se Francuska tako suočila sa stvarnom mogućnošću
da socijalističku vladu udarom svrgnu desničarske snage iz vojske. Vojska,
kojom je u Alžiru zapovijedao general Raoul Salan, ne bi podržala francusku
vladu koja bi bila u stanju prepustiti Alžir Alžircima, a socijalistima se ne
može vjerovati. Ni dandanas nije jasno koliko je za te urote i priče bio
zaslužan sam de Gaulle. Nema sumnje daje u tome prste imao niz njegovih
istaknutih suradnika, no de Gaulle je nekako uspio ostati podalje od cijele
priče. Kao prvi čovjekjedne od francuskih skupina u Drugom svjetskom ratu,
postao je vrlo spretan u takvom manevriranju na međunarodnoj sceni.
Umirovljeni je general sad jednostavno dao do znanja da će, zatreba li ga
Francuska, biti na raspolaganju. Javnost je do-
255
MARK KURLANSKY
voljno sumnjala u de Gaullea da <a članovi Parlamenta otvoreno dovodili u
pitanje demokratičnost njegovih nakana. »Mislite li da u dobi od šezdeset i
sedam godina kanim započeti diktatorsku karijeru?«, uzvratio je de Gaulle.
Čak i kad je vlada odlučila podnijeti ostavku i predati vlast Generalu, bilo je
vrlo teško uvjeriti Nacionalnu skupštinu, utjecajan donji parlamentarni dom,
da odobri takvu pogodbu. Socijalist Andre Le Troquer, predsjednik
Nacionalne skupštine, nije htio prihvatiti de Gaulleove uvjete - raspuštanje
Parlamenta i pisanje novog ustava - nego je zahtijevao da se General pojavi
pred Skupštinom. De Gaulle je odbio, govoreći: »Neću imati izbora, nego ću
vam prepustiti da se pozabavite elitnim specijalcima i vratiti se u osamu
svojega doma, u koji ću se, shrvan boli, i zatvoriti«278. Nakon toga vratio se
u svoj dom u Colombey-les-Deux-Eglisesu. No tada je već bilo očito da jedino
de Gaulleova vlada može spriječiti pokušaj vojnog udara. Članovi skupštine
pristali su na njegove uvjete, pa tako i na ovlasti za pisanje novog ustava.
Francuska je od njega zatražila pomoć u rješavanju alžirske krize, a ne
reformiranju francuske države. Nitko od demokratskih šefova država i tek
rijetki suvremeni monarsi imali su priliku uživati u takvom stupnju
apsolutne moći kakve je de Gaulle novim ustavom podario predsjedniku Pete
republike, funkciji koju će u doglednoj budućnosti obavljati on sam.
Predsjednik ima pravo poništiti odluku parlamenta na dva načina:
raspisivanjem referenduma ili raspuštanjem parlamenta. Predsjednik, osim
toga, postavlja dnevni red zakonodavnoj skupštini, odlučuje o kojim će se
zakonima raspravljati i o kojim verzijama tih zakona. Može onemogućiti
prijedloge za smanjenje poreza ili povećanje potrošnje. Ako se u roku od
sedamdeset dana ne donese proračun, predsjednik ga ima pravo odrediti
ukazom.
Četvrtog rujna 1958. godine General je službeno predstavio svoj novi ustav
stojeći ispred divovskog, tri i pol metra visokog slova »V«. Bila je to rimska
brojka pet, koja je simbolizirala Petu republiku, plod novog ustava, ali i stari
simbol pobjede iz Drugog svjetskog rata. De Gaulle nikad nije propuštao
priliku da spomene svoj najdraži mit, priču o tome kako je
Anthony Hartlev: Gaullism: The Rise and Fali oj a Political Movement (New
York, outbridge & Dienstfrey, 1971.), str. 155.
256
bez ičije pomoći spasio Francusku od fašista. Dakako, novim je naraštajima
»V« bio simbol mira koji simbolizira nuklearno razoružavanje. De Gaulle, koji
je snatrio o francuskoj hidrogenskoj bombi, nije znao za protivljenje mladih
nuklearnom oružju, niti su ga zanimali"mladi koji su na pariškim ulicama
prosvjedovali protiv njegova ustava, proglašavajući ga »fašističkim«. Policijaje
napala mladež, koja je odbila nekoliko policijskih napada podizanjem
improviziranih barikada279.
No jedan od razloga zahvaljujući kojima je de Gaulle bio u mogućnosti doći
na predsjedničku dužnost pod uvjetima koje je postavio bila je činjenica daje
ulazio u situaciju u kojoj se malo tko htio naći, u okolnostima težima čak i
od onih u kojima će se 1968. godine naći Lyndon Johnson. Francuska se
nalazila usred ogorčenog i nimalo popularnog kolonijalnog rata. Mučenja i
ostali zločini kojima se suzbijalo djelovanje nemilosrdnog i odlučnog pokreta
za neovisnost ukaljali su ugled Francuske, zemlje koja se i dalje silno trudila
povratiti ugled nakon njemačke okupacije. Godine 1968. Lyndon Johnson
znao je da će, odluči li okončati rat u Vijetnamu, pobornici rata i vojska
prihvatiti njegovu odluku. No de Gaulle se u slučaju okončanja rata u Alžiru
suočavao s mogućnošću pobune. Slična stvar mogla se dogoditi i u slučaju
da nastavi ratovati.
U Francuskoj je jačao proturatni pokret koji je bio u stanju na ulice izvesti
velik broj prosvjednika, a mnogi među njima osjetili su okrutnu reakciju
policije. Mnogi Francuzi, iz raznih društvenih slojeva, protivili su se ratu, a
među njima su bili i neki veterani. Servan-Schreiber otvoreno se protivio
ratu u Alžiru. Nakon što je neko vrijeme ondje služio u francuskoj vojsci,
napisao je knjigu Poručnik u Alžiru, zbog koje mu je neuspješno sudio vojni
sud.
Francuskom Židovu Alainu Geismaru bilo je devetnaest godina kad je de
Gaulle došao na vlast. Otac mu je umro u borbi protiv Nijemaca, dok su mu
djeda Nijemci deportirali u koncentracijski logor. Prve godine života proveo je
skrivajući se u Francuskoj. Ta su iskustva na njega snažno djelovala.
»Tijekom rata u Alžiru u vojsci svoje domovine naišao sam na niz nacističkih
odlika«, ustvrdio je nedavno. »U daleko manjoj mjeri. Ovdje nije bilo
masovnog genocida. Ali bilo je mučenja i bilo je logora za
279 Herve Hamon i Patrick Rotman: Genćration, I. svezak: Les Annees de
reve (Pariz, Editions du Seuil, 1987.), str. 43-44.
257
MARK KURLANSKY •
'pregrupaciju'. Godine 1945. rekh su nam daje s time gotovo. No 1956.
utvrdio sam da nije tako.«280
Alžirski rat pripomogao je radikalizaciji stavova francuske mladeži. Kad je
1960. godine alžirski prosvjedni pokret doživio vrhunac razvoja, lje-vičarski
nastrojeni studenti preuzeli su studentske organizacije kojima su godinama
dominirali desničari. Geismar je počeo aktivno prosvjedovati protiv rata u
Alžiru i bio je jedan od organizatora demonstracija koje su se u listopadu
1961. održale u Parizu. Policija je tom prilikom zapucala na alžirske
prosvjednike. »Vidio sam kako pucaju u Alžirce«, rekao je Geismar. Kasnije
su tijela pronađena u Seinei, iako nikad nije utvrđen točan broj ubijenih. O
tom incidentu u Francuskoj se nije otvoreno raspravljalo sve do devedesetih
godina 20. stoljeća.
Godine 1962. de Gaulle je napokon uspio okončati rat u Alžiru. Alžir je
stekao neovisnost, a Francuska je uplovila u jedno od rijetkih mirnih i
stabilnih razdoblja u 20. stoljeću. Šezdesete godine u Francuskoj su zapravo
počele 1963., kad je popularna radijska postaja Europe 1 najavila besplatan
koncert na pariškome Place de la Nation, te kad su se ondje, na sveopće
iznenađenje, pojavile tisuće mladih. Veći dio noći zabavljali su se uz glazbu
bez prekida, kako s ploča, tako i uživo, a uglavnom je bila riječ o američkim i
britanskim pjesmama. Francuska se bila naviknula na svečane plesove
povodom 14. srpnja, kad bi ljudi plesali uz pjesme kao što su »Sur Les Ponts
de Pariš« i »La Vie en Rose«, koje su se izvodile na harmonici, no cjelonoćni
besplatni rock-koncert na otvorenome bio je nešto dotada neviđeno.
Francuska je šezdesetih godina počela uživati u vrlo konkretnom
gospodarskom razvoju. Između 1963. i 1969. godine stvarne su plaće porasle
za 3,6% - dovoljno da se Francuska pretvori u potrošačko društvo. Francuzi
su gotovo preko noći stekli automobile. Nužnici su se postavljali u samim
stanovima i kućama, iako je u Parizu 1968. takvih domova bilo tek
pedesetak posto. Frangois Mitterand govorio je o »potrošačkom društvu koje
izjeda samo sebe«281.
Francuzi su kupovali i televizore i telefone, iako se uvođenje telefonskih
priključaka odvijalo sporo, a Francuska je po broju televizora i dalje
280 Alain Geismar, u razgovoru u lipnju 2002.
281 J. R. Toumoux: Le Mois de Mai du general (Pariz, Librairie Plon, 1969.),
str. 23.
258
zaostajala za većim dijelom Europe. Niti jedan od dvaju programa, a njima je
upravljala vlada, javnosti nije bio osobito zanimljiv, iako su oba imala tu
prednost da su se emitirala bez reklama. No Francuzi su ipak počeli uviđati
moć televizijskog medija. Prva postaja, u crno-bijeloj tehnici, počela je
emitirati program tek 1957. godine282. I pokret za građanska prava i
američki rat u Vijetnamu i prosvjedi protiv tog rata prikazani su u većini
francuskih dnevnih soba u kojima nikad nije bilo slika iz francuskog rata u
Indokini. De Gaulle se tim novim pomagalom, koje mu je s obzirom na
predsjedničke ovlasti bilo u cijelosti na raspolaganju, služio razmjerno dobro,
ne samo u nadzoru izvještavanja o njegovu predsjedničkom djelovanju, nego
i u režiranju i odabiru pravog trenutka za osobno pojavljivanje u programu.
»De Gaulle obožava televiziju«, ustvrdio je Servan-Schreiber. »Taj medij
razumije bolje od sviju.«283 Vlasnici tiskanih medija bili su bijesni jer je de
Gaulle prijetio da će dopustiti prikazivanje reklama na televiziji, smatrajući
to manipulacijom kojoj je cilj oteti velik dio oglašivača tiskanim medijima koji
ga mogu kritizirati, te ih usmjeriti na državnu televiziju.
Godine 1965. Francuska je održala prve izravne predsjedničke izbore - u
dotadašnjem sustavu predsjednika je morala imenovati izabrana većina.
Ujedno je bila riječ i o prvim televizijskim izborima i o prvim francuskim
izborima koje su pratili anketari. Kako bi izbjegao dojam da su izbori posve
nepošteni, de Gaulle je svim kandidatima u posljednja dva tjedna
predizborne kampanje dodijelio po dva sata na svojoj televiziji. Frangois
Mitterand i Jean Lecanuet na malim ekranima snažno su djelovali na
javnost. Većina Francuza dotada zapravo nije vidjela nekog od
predsjedničkih kandidata u pokretu, osim de Gaullea, koji se neprestano
pojavljivao na televiziji. Već i sama činjenica da su se pojavili na televiziji
pridala je Mitterandu i Lecanuetu degaulleovski status. Usto je bilo teško ne
primijetiti koliko su njih dvojica u odnosu na Generala mlađahni i živahni.
De Gaulle je pobijedio na izborima, no tek nakon stoje apsolutnu većinu
stekao u drugom krugu, odmjerivši snage s Mitterandom. Ipak nije bio
nedodirljivi monarh kakvim se smatrao.
282 Gerard Filoche, 68-69 Histoire sansfin (Pariz, Flammarion, 1998.), str.
10.
283 Life, 17. svibnja 1968.
259
MARK KURLANSKY
Sredinom šezdesetih godina cijena su u Francuskoj rasle, a vlada je smatrala
da gospodarstvu prijeti inflacija. Povećanju cijena pripomogao je i iznenadan
porast broja stanovnika zahvaljujući doseljavanju približno milijun
Sjevernoafrikanaca, uglavnom kršćana i Židova. Povećavao se i broj
nezaposlenih građana.
Godine 1967. vlada je donijela niz mjera s ciljem rješavanja gospodarskih
problema. No radničkoj klasi činilo se da su upravo oni meta novih mjera.
Vlada je ograničavala porast plaća, a povećala radničko izdvajanje za
socijalno osiguranje zbog novih troškova izazvanih uključivanjem
poljoprivrednika u taj sustav. Kišovitog prvog svibnja, nakon
petnaestogodišnje stanke, ponovno je pod pokroviteljstvom Komunističke
partije održan tradicionalni prvomajski ljevičarski prosvjed na Place de la
Bastil-le, gdje su radnici uzdignutih šaka pjevali Intemacionalu284.
Uz viši životni standard više je Francuza imalo priliku studirati na
visokoškolskim ustanovama, no studenti nikako nisu bili zadovoljni
prenapučenim učionicama i dvoranama. Godine 1966. studenti sa
Sveučilišta u Strasbourgu objavili su proglas pod naslovom »O siromaštvu
studentskog života« u kojem su ustvrdili:
Studenti su općenito najprezrenija stvorenja u Francuskoj, izuzmu li se
svećenici i policajci... Nekoć davno ljudi su cijenili sveučilišta: studenti
ustrajavaju u vjeri da su sretnici što su na studiju. Ali stigli su prekasno...
Cilj »obrazovnog sustava« danas je mehanički oblikovan specijalist.
Suvremeni gospodarski sustav zahtijeva masovnu proizvodnju studenata koji
nisu obrazovani i koji, zahvaljujući sustavu, više nisu u stanju
razmišljati285.
Godine 1958. Francuskaje imala 175.000 studenata, a 1968. već ihje bilo
530.000 - dvostruko više nego u Velikoj Britaniji. No Francuskaje
dodjeljivala upola manje diploma u odnosu na britanska sveučilišta286,
budući da su čak tri četvrtine francuskih studenata padale na ispitima i
napuštale studij. Upravo je zbog toga de Gaulle u prvi mah olako prešao
preko studentskog pokreta: pretpostavio je da se studenti koji sudjeluju
284 Toumoux: Le Mois de Mai du general, str. 14.
285 Dark Star, ur.: Beneath the Paving Stones: Situationists and the Beach,
May 1968 (Edinburgh, Ak Press, 2001.), str. 9-10.
286 Toumoux: Le Mois de Mai du general, str. 48-51, 87.
260
u pokretu jednostavno pribojavaju ispita. Sveučilišta su bila stravično
prenatrpana, budući da je samo u sustavu Pariškog sveučilišta bilo 160.000
studenata, a upravo zbog toga, kad su jednom počeli prosvjedovati, studenti
su za svoje ciljeve uspijevali privući tako mnogo pristaša. Njima su se
pridružili i srednjoškolci iz liceja koji su ih pripremali za studij, a čiji su se
problemi poklapali s problemima studenata.
Na većini sveučilišta, a osobito u Nanterreu, sama sveučilišna zdanja i
kompleksi nisu bili ugodni ni za život ni za učenje. Osim toga, čak i u većoj
mjeri nego u slučaju elitnih američkih sveučilišta, francuska su sveučilišta
bila pod apsolutnom autokratskom vlašću. U vrijeme kad su teme poput
budućnosti Francuske, budućnosti Europe, novih grana znanosti i
tehnologije, poticale važne i dalekosežne rasprave - u čemu se i krije
objašnjenje popularnosti knjiga poput bestselera Američki izazov -studenti
uopće nisu imali priliku razgovarati o nekoj od takvih tema. Nije bilo
dijaloga, ni u predavaonicama ni izvan njih, između profesora i studenata.
Odluke su se nametale bez imalo rasprave. U svibnju su se na zidovima
Sorbone pojavili natpisi: »Profesori, stari ste koliko i vaša kultura«.
Ismijavanje starosti francuske kulture postalo je novim oblikom .
ikonoklazma.
No ni profesori nisu imali pravo glasa. Alain Geismar, koji je postao mladim
profesorom fizike i ravnateljem organizacije le Svndicat National de
l'Enseignement Superieur, Nacionalnog sindikata visokoškolskih profesora
(SNE-Sup), nedavno je izjavio: »Mladi je naraštaj imao dojam da ne želi živjeti
poput starijih generacija. Ja sam generaciji osloboditelja zamjerao što su
propustili priliku za moderniziranje društva. Oni su samo htjeli sve vratiti u
ranije stanje. De Gaulle je sudjelovao u otporu, u oslobađanju zemlje i
okončao rat u Alžiru, ali nije shvaćao baš ništa u vezi s mladima. Bio je to
velik čovjek koji je jednostavno previše ostario.«287
Kemija nas uči da pojedini izrazito stabilni elementi u blizini drugih naoko
beživotnih elemenata mogu izazvati spontanu eksploziju. U tom
samozadovoljnom i nedodirljivom društvu koje se dosađivalo skrivali su se i
jedva primjetni elementi - radikalizirana mladost s beznadno staromodnim
vođom zrelim za gerijatriju, prenapučena sveučilišta, gnjevni radnici,
iznenadni konzumerizam koji je neke očarao, a drugima se gadio,
Alain Geismar, u razgovoru u lipnju 2002.
261
MARK KURLANSKY
velike razlike među naraštajima, pa možda čak i sama dosada - koji su
pomiješani lako mogli dovesti do eksplozije.
Sve je počelo od seksa, u siječnju, dok se Francuska još dosađivala. Studenti
Sveučilišta Nanterre, iznimno ružnog, četiri godine starog betonskog
kompleksa u kojem se, na samome rubu Pariza, natiskivalo jedanaest tisuća
studenata, zatražili su mješoviti smještaj, domove za oba spola, a vlada se na
njihove prijedloge uopće nije obazirala. Frangois Mis-soffe, ministar za
mladež, boravio je u posjetu Nanterreu kad je niski crvenokosi student od
njega zatražio šibicu ili upaljač za cigaretu. Pripalivši cigaretu i otpuhnuvši
prvi dim, taj je student, a bila je riječ o Danielu Cohnu-Benditu, jednom od
najotvorenjih i najrječitijih studenata na Nanterreu, rekao: »Monsieur le
Ministre, pročitao sam vaš izvještaj o mladima. Na tri stotine stranica nema
ni jedne jedine riječi o pitanjima seksa među mladima«.
Ministar je odgovorio kako je došao promicati sportske programe, navodeći
kako bi ih studenti trebali više koristiti. Iznenadio se uvidjevši da se time nije
riješio crvenokosog studenta, koji je samo strpljivo ponovio pitanje.
»Nije ni čudo da s takvim licem imate problema: predlažem da se okupate u
bazenu.«
»To je već odgovor«, rekao je student, »dostojan Hitlerova ministra za
mladež.«288
Već zahvaljujući tom malom razgovoru, gotovo svi pariški studenti otada su
Cohna-Bendita znali pod nadimkom »Dany«. Ta kratka razmjena misli
između studenta i vlade, ni slučajno pravi dijalog, poput formule će se
ponavljati još nebrojeno puta, u sve intenzivnijim razmjerima, sve dok cijela
Francuska nije ostala paralizirana, a Dany se širom svijeta proslavio kao
Dany le Rouge - Crveni Dany.
Dany se rodio 1945. godine, u tek oslobođenoj Francuskoj, u obitelji
njemačkih Zidova koji su rat preživjeli skrivajući se u Francuskoj. Njegov je
otac iz Njemačke pobjegao s Hitlerovim dolaskom na vlast, jer je bio ne samo
Židov, nego i odvjetnik poznat po obranama ljevičarskih disidenata.
1 Harmon i Rotman: Generation, I. svez., str. 401.
262
Nakon rata vratio se i nastavio raditi u Frankfurtu. Zidovi koji su se,
preživjevši rat, vraćali u Njemačku, doživljavali su neobičan osjećaj
izoliranosti. Danyje još neko vrijeme s majkom učiteljicom ostao u
Francuskoj. No u toj zemlji, u kojoj je u ratu bilo i suradnje s okupatorom i
deportacija, nisu se osjećali osobito ugodno. Svakih nekoliko godina mijenjali
su boravište, živeći čas u Njemačkoj, čas u Francuskoj. Danyje odgojen u
duhu radikalne ljevice. Jednom je prilikom rekao da se Židovom prvi put
osjetio 1953., kad su u SAD-u smaknuti Julius i Ethel Rosen-berg, osuđeni
za špijunažu za račun Sovjeta. U Njemačkoj su on i brat često pokušavali
odrediti dob prolaznika i nagađali stoje tko od neznana-ca radio u ratu.
Užasnuo se kad je u raskošnom sanatoriju posjetio oca na samrti i kad je
ondje neki poslovni čovjek prema staroj njemačkoj tradiciji poslušno lupnuo
petama289.
Godine 1964. otputovao je u Ameriku, tu strašnu zemlju u kojoj su
smaknuti Rosenbergovi, te u New Yorku nazočio misi održanoj u počast
dobrovoljaca SNCC-a ubijenih u Mississippiju. I Andrew Goodman i Mi-chael
Schwerner bili su rodom iz New Yorka. »Atmosfera me se silno dojmila«,
izjavio je Cohn-Bendit. »Ta dvojica bijelaca, Židova, otišla su u Mississippi.
Kakva opasna zadaća. Ja nisam bio spreman na takvo što.«
U ožujku 1968., dok se Francuska još dosađivala, atmosfera na Nanterreu
počela se zagrijavati. Prema riječima Ministarstva unutarnjih poslova,
malene ekstremističke skupine agitirale su u želji da oponašaju radikalno
nastrojene studente u Berlinu, Rimu i na Berkelvju. Stav je često ponavljao i
ministar školstva, Alain Pevrefitte. U tome je bilo i ponešto istine. Malobrojna
trockistička skupina JCR, la Jeunesse Communiste Revolu-tionnaire -
Revolucionarna komunistička mladež - odjednom je stekla velik utjecaj, a
njezin dvadesetsedmogodišnji vođa, Alain Krivine, ne samo daje u Berlinu
radio za Rudija Dutschkea, nego je i preko Američke socijalističke radničke
partije, srodne trockističke organizacije, pomno pratio događaje na
američkim sveučilištima.
Znakovito je daje kasnije najvažnija skupina imala najmanje veze s
ideologijom. Naziv joj je bio le Mouvement du 22 Mars - Pokret 22. ožujka.
289 Andre Harris i Alain Sedouy: Juif & Franfais (Pariz, Editions Grasset &
Fasquelle, 1979.), str. 189-191.
263
MARK KURLANSKY
Vođa je bio Cohn-Bendit, dok su joj ciljevi bili poprilično nejasni. Kao i u
drugim zemljama, ljudi koji su 1968. u Francuskoj isplivali na površinu nisu
bili od onih koji bi spremno pristupali nekakvim skupinama i
organizacijama, bili su sumnjičavi i prema lijevim i prema desnim političkim
organizacijama, te su nastojali živjeti prema antiautoritarnim načelima koja
su odbacivala i sam pojam vođe. Odbacivali su Hladni rat, koji je oduvijek
nalagao da čovjek mora izabrati jedno ili drugo, a odbacivali su i de Gaullea,
koji je uvijek govorio: »Budite uz mene, jer će inače na vlast doći komunisti«.
Slagali su se s načelima Izjave iz Port Hurona: tražili su alternative
mogućnostima koje su im se neprestano nametale u Hladnome ratu.
»Tijekom oslobođenja propuštena je velika prilika, a Hladni rat ubrzo je sve
zamrznuo«, ustvrdio je Geismar. »Morali ste odabrati stranu. Godine 1968.
došlo je do pokušaja da se između tih dviju strana stvori određeni prostor, a
upravo su se zbog toga i komunisti protivili pokretima iz 1968.«
Sredinom šezdesetih godina na natpisu na postaji pariške podzemne
željeznice u Nanterreu još je stajalo »Nanterre a la folie«, ukazujući na
činjenicu da je Nanterre mjesto ladanjskih kuća pariške aristokracije. Od
takvih početaka, to se mjesto pretvorilo u ugodno predgrađe Pariza
nastanjeno srednjom klasom, s kućama uz kamenom popločane ulice. Potom
su onamo stigle tvornice, a usred tvorničkih kompleksa, gotovo se posve
uklopivši u takav okoliš, podignuto je Sveučilište Nanterre, okruženo
domovima sjevernoafričkih i portugalskih useljenika koji su nalikovali
vojarnama. Sterilne sobe studentskih domova imale su velike prozore koji
su, poput onih lijepih prozora na Columbiji, gledali na slum. I dok su
studenti sa Sorbone živjeli i studirali u samome srcu prelijepoga grada, u
srednovjekovnoj četvrti punoj spomenika, kavana i restorana, studenti s
Nanterrea nisu imali kavane i nisu imali kamo otići. Od prostora su imali
jedino te studentske sobe u kojima nisu smjeli mijenjati pokućstvo, kuhati,
razgovarati o politici, niti dovoditi osobe koje ondje ne studiraju. Djevojke su
u muške sobe smjele ući samo uz roditeljsko dopuštenje, a inače su morale
imati navršenu dvadeset ijednu godinu. Muškarci ni pod kojim uvjetima nisu
smjeli ulaziti u ženske sobe. Djevojke su u muške sobe redovito odlazile
šuljajući se uz recepciju.
264
Sveučilište Nanterre navodno je bilo jedna od naprednijih ustanova, na kojoj
se studente poticalo na eksperimentiranje. No u stvarnosti su reforme zbog
autokratskog sveučilišnog sustava na Nanterreu bile jednako teško provodive
kao i na ostalim sveučilištima. Jedina se razlika sastojala u tome što su
studenti na Nanterreu zbog većih očekivanja bili osobito razočarani i
ogorčeni. Pokušaji reformiranja sveučilišta 1967. godine studentima su
donijeli dodatne frustracije, zbog čega je dio njih koji je potekao iz krugova
političkih aktivista oformio skupinu čiji su se članovi nazivali enrages. Taj
naziv imao je tradiciju još od Francuske revolucije, a doslovce znači »bijesni
ljudi«. Bilo ih je tek oko dvadeset i pet, no i tako malobrojni uspjeli su
prekinuti predavanja u ime Che Guevare, te su uspijevali izazivati nemire i
štetu u svim oblicima koji bi im pali na pamet. Kao i Tom Havden, vjerovali
su daje probleme sveučilišta moguće riješiti ne reformom obrazovnog
sustava, nego isključivo cjelovitom promjenom društva.
Skupina nikako nije bila omiljena. Način na koji je krug od dvadeset i pet
nestašnih studenata tijekom ožujka prerastao u pokret s tisuću pristaša, te
kako se i ta brojka za samo nekoliko tjedana povećala na pedeset tisuća, a
koncem svibnja na deset milijuna koji su paralizirali čitavu zemlju, najviše
govori o posljedicama djelovanja odviše revne vlade. Daje vlada od samog
početka ignorirala enrages, Francuskoj se možda nikada ne bi dogodila
1968. Osvrćući se na to vrijeme, Cohn-Bendit odmahuje glavom. »Da vlada
nije smatrala da mora ugušiti taj pokret«, ustvrdio je kategorički, »ni slučajno
ne bismo dosegli razinu borbe za oslobođenje. Održalo bi se nekoliko
demonstracija i to bi bilo sve.«290
Dana 26. siječnja 1968. policija je stigla na sveučilište kako bi prekinula
skup na kojem se našlo 35-40 enrages. Nazočnost policije na sveučilištu
razbjesnila je i studente i profesore. Kao što će te godine otkriti i ostali
prosvjednici širom svijeta, enrages su, uočivši taj bijes, uvidjeli da trebaju
samo započeti prosvjed, a da će vlada i njezina policija odraditi sve ostalo. U
ožujku im je to već postalo redovitom praksom. Dekan Nanterrea pripomogao
je pojačavanju napetosti kad je odbio osigurati veći prostor za sve veći broj
sudionika. Dodatno je razljutio studente od-bivši se javno založiti za četvero
studenata s Nanterrea uhićenih tijekom
Daniel Cohn-Bendit, u razgovoru u ožujku 2002.
265
MARK KURLANSKY
prosvjednog skupa protiv rata u Vijetnamu koji se održao kod pariške Opere.
Dvadeset drugog ožujka, uz podršku sad već približno pet stotina militantno
nastrojenihi aktivista, enrages je neočekivano nadahnuće nagnalo da
preuzmu američku taktiku i zauzmu zatvoreni profesorski salon na
sedmome katu, koji su cijelu noć držali u ime slobode izražavanja. Tako se
rodio Pokret 22. ožujka.
Sedamnaestog travnja jedan od najpoznatijih fizičara na svijetu, Lau-rent
Schwartz, došao je na Nanterre kako bi u ime vlade objasnio program
reforme sveučilišnih ustanova iz 1967. godine. Studenti su ga odmah utišali
ustrajnim povicima, govoreći mu da je antirevolucionar i da ne bi smio
govoriti. U jednom trenutku mikrofon je neočekivano uzeo Cohn-Bendit, taj
srdačni crvenokosi mladić čiji je osmijeh bio toliko blistav i zarazan da se
našao i na revolucionarnim plakatima. »Neka govori«, rekao je Cohn-Bendit.
»A nakon govora, budemo li smatrali daje pokvaren i da smrdi, lijepo ćemo
reći: 'Monsieur Laurent Schwartz, smatramo da ste pokvareni i da
smrdite'.«291
Bila je to epizoda tipična za Cohna-Bendita, riječi izgovorene sa šarmom i
mrvicom autoriteta, točno u najprikladnijem trenutku.
Prijelomni dan, 2. svibnja, kad će sukob nepovratno eskalirati, obilježila je
čista farsa. Pariško sveučilište odlučilo se za identično pogrešnu taktiku kao
i uprava Columbije, u nastojanju da oslabi studentski pokret disciplinskim
mjerama protiv njegova vođe. Cohnu-Benditu određeno je da se pojavi pred
disciplinskom komisijom u Parizu. To je razjarilo studente s Nanterrea koji
su zaključili da će prekinuti nastavu prosvjedujući uz pomoć velikih
zvučnika. No nisu raspolagali potrebnom opremom, a Pierre Grappin, sve
bespomoćniji i očajniji dekan Nanterrea, odbio je dati im na raspolaganje
razglas koji je pripadao Sveučilištu. Studenti, koji su smatrali da su
»revolucionari posvećeni izravnom djelovanju« - taj pojam među ostalima je
popularizirao i Debrav- jednostavno su ušli u njegov ured i uzeli opremu.
Dekan je u tome uočio priliku da i on sam nešto konkretno poduzme, pa je
zaključao vrata i tako zatočio studente. No pobjeda je bila kratkoga vijeka,
budući da su prozori bili otvoreni, pa su studenti tako pobjegli s razglasom.
Andrew Feenberg i Jim Freedman: When Poetry Ruled the Streets: The
French May Events oj 1968 (Albany, State University of New York Press,
2001.), str. 8.
266
De Gaulle je postajao sve zabrinutiji zbog nereda i nemira na pariškim
ulicama, budući da su u francuskoj prijestolnici ubrzo trebali otpočeti
mirovni pregovori o okončanju sukoba u Vijetnamu. U Pariz je stoga doveo
dodatne snage specijalne policije, Compagnies Republicaines de Se-curite, ili
CRS292. Na Grappinov zahtjev Ministarstvo školstva zatvorilo je Nanterre, a
to je bio nečuven korak koji je središte zbivanja iz opskurnog predgrađa
premjestio u samo srce Pariza.
U to je vrijeme grad bio prepun novinara iz svih krajeva svijeta koji su
nastojali pratiti mirovne pregovore o Vijetnamu, a na kojima su se
izaslanstva, nakon što su dogovorila mjesto i sugovornike, dogovorila da će
14. svibnja početi raspravljati o tome koliko će glavna prostorija za pregovore
imati vrata - Sjeverni Vijetnam ustrajno je zahtijevao dvoja vrata - i nastaviti
raspravljati o tome hoće li pregovarački stol biti pravokutan, okrugao ili u
obliku romba - budući daje o tome ovisio raspored sjedenja. No već i sama
činjenica da su počeli pregovarati dovela je do naglog porasta vrijednosti
dionica na burzama, a osobito u New Yorku.
Ekipa s Nanterrea premjestila se u Pariz, na Sorbonu. Cohn-Bendit nekako
se domogao megafona, koji će postati njegovim zaštitnim znakom. Međutim,
unatoč savjetu šefa policije, rektor Sorbone pozvao je policiju da uđe na
Sveučilište i uhiti studente. Policijska invazija na Sorbonu bila je dotad
nezabilježena pojava. Prvi put viđena je i takva reakcija uprave na studentski
gnjev: Sorbona je zatvorena prvi put u sedamstogo-dišnjoj povijesti. Uhićeno
je šest stotina studenata, među njima i Cohn-Bendit i Jacques Sauvageot,
prvi čovjek nacionalnog studentskog sindikata. Alain Geismar za ponedjeljak
je zakazao opći štrajk nastavnika i profesora. I tada je de Gaulle, i sam
obuzet gnjevom, iznio teoriju da pokret predvode drugorazredni studenti koji
žele zatvoriti fakultete jer nisu u stanju položiti ispite. »To su studenti koji
slijede Cohna-Bendita. Ti nasilnici terorizirjau ostale: jedan posto enrages u
odnosu na devedeset i devet posto ovaca koje čekaju da ih vlada zaštiti.«293
Novo neformalno vodstvo činili su Cohn-Bendit, Sauvageot i Geismar. Trojka
je praktički bila nerazdvojna. No kasnije su rekli da nisu imali određeni plan,
a čak im ni ideologija nije bila zajednička. »Nismo imali baš ništa
zajedničko«,
292 Toumoux: Le Mois de Mai du general, str. 25.
293 Ibid.str. 30.
267
MARK KURLANSKY
ustvrdio je Cohn-Bendit. »Njih i u dvojica među sobom bili sličniji. Ja s njima
nisam imao dodirnih točaka, ni sličnu prošlost. Ja sam zagovarao slobodu
pojedinca, oni su ponikli iz socijalističke tradicije.«
Službeni komunisti, francuska Komunistička partija, od samog su se
početka protivili svim radikalnim studentima. »Tim lažnim revolucionarima
treba strgnuti maske«, napisao je predsjednik Komunističke partije Georges
Marchais294. No najpoznatiji francuski komunist, Jean-Paul Sar-tre, stao je
na stranu studenata, u ključnim im trenucima pomažući svojim zrelim,
odmjerenim i uvjerljivim stavom. Francuska vlada razmišljala je o njegovu
uhićenju, no legenda kaže daje de Gaulle tu zamisao odbio govoreći:
»Voltairea se ne privodi«.
Za razliku od svojih kolega vođa, Cohn-Bendit zapravo i nije imao
prepoznatljivu ideologiju, pa je možda upravo to razlog zbog kojeg je bio
najomiljeniji. Privlačio je na osobnoj razini. Bio je to nizak i zdepast
muškarac koji se smiješio neočekivano i srdačno, čupave crvene kose koja je
nepočešljana stršala na sve strane, miran i staložen. Volio se zabavljati i
imao izražen smisao za humor, no kad bi govorio, tu je sklonost humoru
obilježavala nesmiljena ironičnost, a glas mu se pojačavao što mu se strast
više raspirivala. Usred političke kulture obilježene pompoznom retorikom,
ostavljao je dojam prirodne i iskrene gorljivosti.
Vlada je u svakoj prilici isticala njegovu pripadnost njemačkoj naciji. Nijemci
su bili najistaknutiji studentski radikali u cijeloj Europi. Cohn-Bendit s
njima je održavao određene kontakte, baš kao i ostali francuski radikali. Bio
je na njihovu proturatnome skupu u veljači, a upoznao je čak i Rudija
Dutschkea. U svibnju, kad su ga svi već nazivali Crveni Dany, nadimak se
nije odnosio samo na boju njegove kose, nego i na Dutschkea, koji je bio
poznat kao Crveni Rudi.
No Dany sebe nije smatrao francuskom inačicom Rudija, niti je Pokret 22.
ožujka bio poput njemačkog SDS-a, izrazito motiviranog i organiziranog
nacionalnog pokreta. Pokret 22. ožujka nije imao ni jasno definirane ciljeve,
ni čvrstu organizaciju. Godine 1968. nitko nije htio da ga nazivaju vođom, no
Cohn-Bendit ukazao je na bitnu razliku. »Retorika SDS-a bila je
antiautoritama«, rekao je. »No Dutschke je zapravo bio vođa. Ja sam
L'Humanite, 3. svibnja 1968.
268
bio svojevrsni vođa. Postupno sam se našao u toj ulozi jer sam nešto rekao u
pravo vrijeme i na pravome mjestu.«295
Po tome je bio podosta sličan ostalim vođama iz 1968., poput Marka Rudda,
koji je rekao: »Bio sam vođa jer sam bio pripravan podnositi udar-
ce«.
Cohn-Bendit smatrao je da su svjetski pokreti povezani, kao i studentski
vođe, ali ne zahvaljujući sastancima i razmjeni ideja. Većina vođa nikad se
nije ni upoznala. »Upoznavali smo se posredstvom televizije«, rekao je, »tako
što smo jedni druge gledali na televiziji. Bili smo prva televizijska generacija.
Nismo održavali međusobne odnose, ali smo imali izravan odnos s onim stoje
naša mašta stvarala dok smo jedni druge gledali na televiziji.«296
De Gaulle je koncem svibnja već bio posve uvjeren da postoji međunarodna
zavjera usmjerena protiv Francuske, a govorkalo se i o stranim izvorima
financiranja. Najsumnjiviji su bili C1A i Izraelci. De Gaulle je izjavio:
»Jednostavno nije moguće da su svi ti pokreti počeli djelovati istovremeno, u
toliko različitih zemalja, a da netko sve to nije isplanirao«.
Ali nije bilo plana, ni u svjetskim razmjerima, niti u samoj Francuskoj.
Cohn-Bendit u vezi sa svibanjskim događajima kaže: »Sve se odvijalo strašno
brzo. Nisam imao vremena konkretni]e raditi na nečemu. Same su okolnosti
diktirale odluke.« Crveni Dany i tisuće prosvjednika na pariškim ulicama
samo su spontano reagirali na događaje. Geismar, Cohn-Bendit, Krivine...
svi vodeći ljudi, kao i obični sudionici s tom su ocjenom u vezi uvijek bili
dosljedni. Nije bilo planova.
Razvoj događaja podsjećao je na situacijski pokret šezdesetih godina koji je
počeo od poezije, a zatim poprimio političke tonove. Pristaše su se nazvali
situacionistima jer su bili uvjereni da čovjek samo treba stvoriti određenu
situaciju, a zatim se povući i stvari će se već početi događati same od sebe.
Ovo je bilo ostvarenje'njihova sna.
Cohn-Bendit priznaje: »Iznenadili su me snaga i intenzitet studentskog
pokreta. Bilo je to neopisivo uzbudljivo. Sve se mijenjalo iz dana u dan. I mi
smo se mijenjali, naš javni lik. Ja sam bio vođa s malenog
295 Daniel Cohn-Bendit, u razgovoru u ožujku 2003.
296 Ibid.
269
MARK KURLANSKY
sveučilišta, a već tri tjedna kasni-,e cijelom sam svijetu bio poznat kao
Crveni Dany.«
Iz dana u dan pokret je postajao sve masovniji prema jasnoj formuli. Kad god
bi vlada poduzela korak u smjeru kažnjavanja ili odmazde - kad bi privodila
studente, zatvarala školske ustanove - povećavao se broj studentskih
zahtjeva, kao i broj gnjevnih studenata. Kad god su studenti prosvjedovali,
okupljalo se sve više ljudi, a zbog toga je na mjesto događaja dolazio i veći
broj policajaca, stoje izazivalo još veći bijes i još masovnije demonstracije.
Nitko nije imao pojma u kojem se smjeru stvar razvija. Dio ortodoksnijih
radikala, poput Geismara, bio je uvjeren daje riječ o početku revolucije koja
će promijeniti francusko i europsko društvo iskorjenjivanjem starih navika.
No Cohn-Bendit, s onim svojim širokim osmijehom i opuštenim pristupom,
nije imao nikakvu predodžbu o budućnosti. »Svi su me pitali: 'Kako će to
završiti?'«, prisjeća se Cohn-Bendit. »A ja bih odgovarao: 'Nemam pojma'.«297
U ponedjeljak 6. svibnja tisuću studenata došlo je vidjeti kako će Cohn-
Bendit izići pred disciplinski odbor Sorbone. Ondje se našao i gotovo jednak
broj pripadnika CRS-a, s tamnim borbenim kacigama, tamnim zaštitnim
naočalama, uz pokoji crni baloner, te velikim štitovima. Kad su napali,
podignutih palica, izgledali su poput stravičnih izvanze-maljaca.
Cohn-Bendit i još nekolicina prijatelja prošli su uz njih i kroz masu od
tisuću prosvjednika, koji kao da su se razdvajali zahvaljujući Danvjevu
osmijehu. On je mahao i razgovarao s ljudima, kao pravo utjelovljenje
srdačnog radikala.
Vlada je ponovila iste pogreške i za taj dan zabranila prosvjede, stoje,
dakako, izazvalo mnoge nove prosvjede. Studenti su preplavili Latinsku
četvrt, prešli Seinu, pa se vratili i nekoliko sati kasnije došli do Sorbone, da
se suoče s CRS-om. Kako su ondje zatekli dojmljiv broj specijalaca, uputili
su se iza Sveučilišta i krenuli srednjovjekovnom ulicom Saint-Jac-ques, kad
se CRS-ova lavina s palicama iznenada obrušila na njih. Pro-svjednici su se
nijemo povukli.
Ibid.
270
Između njih i CRS-a ostao je otvoren prostor, ničija zemlja na širokoj ulici, a
ondje se dvadesetak ozlijeđenih prosvjednika previjalo na kamenim pločama.
Još nekoliko trenutaka činilo se da nitko ne zna što točno treba činiti. A
onda su iznenada, obuzeti gnjevom, prosvjednici napali CRS i formirali
borbenu liniju. Neki su vadili kamenje iz kolnika, drugi su kamenje poput
vatrogasaca prenosili do prvih redova, dok su treći utrčavali u oblake
suzavca i bacali kamenje na specijalce. Potom su se povukli, usput prevrćući
automobile kako bi poslužili kao barikade. Tako su odbijali nalet za naletom
policijskih snaga, koje nisu mogle vjerovati da se to doista događa, budući da
su bile naviknute potpuno vladati ulicama. Dio odlučnih i discipliniranih
boraca možda je i godinama iščekivao trenutak kad će se vladine interventne
jedinice početi prisilno povlačiti.
Frangois Cerutti, koji je izbjegao mobilizaciju za alžirski rat i vodio
popularnu ljevičarsku knjižaru u koju su često zalazili Cohn-Bendit i ostali
radikali, ustvrdio je: »Tisuću devetsto šezdeset i osma me posve zatekla.
Imao sam određene predodžbe o revolucionarnome procesu, no to nije bilo ni
slično ovome. Gledao sam kako studenti podižu barikade, ali to su bili ljudi
koji nisu imali pojma o revoluciji. Bili su to tek srednjoškolci. Nisu bili čak ni
politički nastrojeni. Nije bilo organizacije, nije bilo plana.«298
Sukobi su privukli tisuće prosvjednika, a potkraj dana vlada je izvijestila o
600 ranjenih prosvjednika i 345 ranjenih policajaca. Sljedeći tjedan donio je
nove demonstracije, a prosvjednici su nosili crvene komunističke i crne
anarhističke zastave. Podignuto je šezdeset barikada. Građani koji su sa
svojih prozora gledali kako ti mladi Francuzi odvažno odbijaju pravu vojsku
policajaca, odlazili su do barikada i opskrbljivali ih hranom, pokrivačima i
drugim potrepštinama.
Policijski prefekt Maurice Grimaud počeo je gubiti nadzor nad svojim
snagama. Grimauda su na to mjesto imenovali šest mjeseci ranije i općenito
se smatralo da je pokušavao obuzdati policajce. Ni u jednom trenutku
zapravo nije želio preuzeti tu dužnost. Nakon stoje četiri godine bio na čelu
službe za nacionalnu sigurnost, činilo mu se da mu je za cijeli život dosta
policijskih funkcija. Bio je birokrat, a ne policajac299. Uvidio je
Frangois Cerutti, u razgovoru u lipnju 2002.
Maurice Grimaud: En Maijais ce au'il teplđt (Pariz, Editions Stoc, 1977.), str.
21.
271
MARK KURLANSKY
da su njegovi ljudi krajnje šokiran, nasiljem i ustrajnošću tih mladih ljudi.
»Ponekad su se borbe vodile do duboko u noć«, ustvrdio je Grimaud, »i bile
su osobito žestoke, ne samo zbog broja prosvjednika, nego i zbog razine
nasilnosti koja je iznenadila sve i zapanjila policijske dužnosnike.«300
Policija je smatrala daje cijeli pokret iz 1968. godine proistekao izravno iz
pokreta koji se protivio ratu u Vijetnamu, a s kojim su se sukobljavali već
nekoliko godina. No ovo je sad bilo nešto drugo. Policija je osjećala ne samo
frustriranost, nego je i dobivala po glavi kamenjem veličine ovećih opeka. Iz
dana u dan policajci su postajali sve gnjevniji i nesmiljeniji. U Le Monden je
objavljen opis jednog prosvjednika koji je govorio o događajima koji su se 12.
svibnja zbili u Latinskoj četvrti: »Poredali su nas uza zid i naložili da
podignemo ruke iznad glave. Onda su nas počeli tući. Padali smo jedan po
jedan. No oni su nas i dalje okrutno mlatili palicama. Na koncu su prestali i
prisilili nas da ustanemo. Mnogi od nas bili su obliveni krvlju.«301 Stoje
policija postajala okrutnijom, to se veći broj ljudi priključivao
prosvjednicima. Međutim, za razliku od slučaja prosvjednika koji su
početkom desetljeća ustali protiv rata u Alžiru, vlada je čvrsto odlučila ne
pucati na djecu srednje klase, tako da unatoč žestokim sukobima koji su se
odvijali iz večeri u večer kao nekim čudom nije bilo poginulih.
Studenti su Cohna-Bendita iznenadili jednako kao i policiju. No on nije
mogao kontrolirati događaje. »Nasilne pobune dio su francuske kulture«,
ustvrdio je. »Pokušali smo izbjeći eskalaciju. Smatrao sam da nasilje kao
jedan od oblika dinamike društva razara pokret. Poruka se gubila u nasilju,
kao što je uvijek slučaj. Kao što je bilo u slučaju Crnih pantera.«302 To je
izjavio zreli Cohn-Bendit, osvrćući se na vrijeme u kojem se ni slučajno nije
jasno i nedvosmisleno zalagao za nenasilje. Tijekom ispitivanja u policiji
priznao je daje sudjelovao u tiskanju i distribuciji ilustriranih uputa za
spravljanje Molotovljeva koktela, ali im je objasnio i da su ti leci trebali biti
šala303, stoje možda čak i bila istina. Humor iz 1968...
Francuska televizija, koja je izražavala stajalište države, naglašavala je
nasilne elemente. No isto su činile i inozemne televizijske postaje. Televi-
30d Ibid.,str. 18.
301 Le Monde, 12-13. svibnja 1968.
303 Toumoux: Les Mois de Uai du general, str. 33-34.
zijski urednici i producenti nisu mogli ni zamisliti zanimljivije prizore od
scena u kojima specijalci s palicama u ruci nasrću na tinejdžere koji bacaju
kamenje. Nasilje je privlačilo i novinare radijskih postaja i tiskanih medija.
Postaja Europe 1 na ulici je imala izvjestitelja koji je govoreći bez daha
prenosio: »To što se događa ovdje, usred Saint Germama, apsolutno je
nezabilježeno. Prosvjednici su napali tri puta, a specijalci su se tri puta
povukli, a sada —to je doista neviđeno —uživo... specijalci napadaju!« Bio je
to snažan poticaj za građanstvo koje se posljednjih godina dosađivalo. Danas
većina fotografija i filmskih snimaka dostupnih iz tog doba prikazuje nasilje.
Međutim, prosječni francuski sudionik nije bio ni najmanje zainteresiran za
nasilje i to vrijeme ne pamti najviše po nasilju. Bilaje riječ o zabavi koju
Francuzi strastveno vole kao malo tko: razgovoru.
Eleanor Bakhtadze, koja je 1968. studirala na Nanterreu, rekla je: »Pariz je u
to doba bio upravo čudesan. Svi su razgovarali.«304 Upitate li bilo kojeg
Parižanina koji se s radošću i toplinom sjeća proljeća 1968., čut ćete uvijek
isto: ljudi su razgovarali. Razgovarali su na barikadama, razgovarali su u
podzemnoj željeznici. Kad su zauzeli kazalište Odeon, to je mjesto postalo
poprištem neprekidne orgije francuskoga govorništva. Netko bi ustao i
započeo raspravu o istinskoj prirodi revolucije i prednostima
bakunjinističkog pristupa, te ustvrdio da je anarhizam povezan s Che
Guevarom. Drugi bi opširno pobijali tezu. Studenti su prvi put na ulicama
razgovarali s učiteljima i profesorima. Radnici i studenti razgovarali su jedni
s drugima. Prvi put u tom krutom, službenom društvu koje je još pripadalo
19. stoljeću, svi su razgovarali sa svima. »Razgovaraj sa susjedom«, stajalo je
na mnogim zidovima. Radith Geismar, tadašnja Alai-nova supruga, rekla je:
»Pravi dojam koji je obilježio '68 bio je neizreciv osjećaj oslobođenja, slobode,
ljudi koji razgovaraju, govore na ulicama, na sveučilištima, u kazalištima.
Bilo je to daleko više od pukog bacanja kamenja. To je bio tek jedan od
momenata. A zapravo je nestao cijeli jedan poredak, sustav autoriteta i
tradicije. Velik dio slobode koju danas uživamo ima korijene u '68.«305
Eleanor Bakhtadze, u razgovoru u lipnju 2002. 305 Radith Geismar, u
razgovoru u lipnju 2002.
272
„.Ji
273
MARK KURLANSKY
U mahnitosti izazvanoj sloboa.jm izražavanja nastale su nove izreke i
poslovice, koje su se ubrzo, u raznim oblicima, našle na zidovima i vratima
širom grada. Izbor iz stotina primjera:
Snovi su stvarnost.
Zidovi imaju uši, vaše su uši zidovi.
Pretjerivanje je ishodište svih otkrića.
Ne volim pisati po zidovima.
Agresor nije onaj tko se buni, nego onaj tko je poslušan.
Tražimo divlju i efemernu glazbu.
Proglašavam trajno stanje sreće.
Barikada zatvara ulicu, ali otvara put.
Politika se događa na ulici.
Sorbona će biti Staljingrad Sorbone.
Suze malograđana nektar su bogova.
Ni robot ni rob.
Siluj svoju almu mater.
Mašta preuzima vlast.
Što više vodim ljubav, to više želim dizati revoluciju. Što više dižem
revoluciju, to više želim voditi ljubav.
Seks je dobar, rekao je Mao, ali ne prečesto. Ja sam marksist iz Grouchove
frakcije.
Povremeno, iako ne prečesto, nailazilo se na spominjanje drugih pokreta,
npr. »Black Power privlači pozornost bijelaca« i »Živjeli varšavski studenti!«.
Moguće je da je jedna rečenica, ispisana na zidu u Censieru, izražavala ono
što su tog proljeća osjećali mnogi: »Želim nešto reći, ali ne znam točno što«.
U slučaju onih koji su imali dodatnih misli, odviše opširnih da bi stale na zid
- iako su neki na zdanjima ispisivali i cijele pasuse - ako bi uspjeli doći do
šapirografa, mogli su otisnuti prave male rasprave na jednoj stranici i dijeliti
ih tijekom prosvjeda. Taj nekadašnji simbol radikalne politi-
274
ke, šapirograf - s onim nespretnim matricama koje je trebalo otipkati na
pisaćem stroju - posljednje dane slave doživljavao je upravo 1968. godine,
budući da su ga uskoro zamijenili uređaji za fotokopiranje. Bili su tu još i
listovi francuskog pokreta - veliki tabloid na samo nekoliko stranica pod
nazivom Action, te drugi, manji tabloid, Enrage, koji je u posebnom broju od
10. lipnja, posvećenom degolizmu, objavio ilustraciju čučavca, nužnika koji
je u to doba u Francuskoj bio najrašireniji, s lorenskim križem, simbolom
degolizma, umjesto rupe i francuskom trobojnicom umjesto toaletnog papira.
Prosvjednici su ubrzo imali hrpe novina za čitanje i prelistavanje.
Likovne akademije, Ecole des Beaux-Arts i Ecole des Arts Decoratifs na
Sorboni, oformili su atelier populaire, koji je u svibnju i lipnju dnevno
stvarao i više od 350 različitih plakata, u tehnici sitotiska, jednostavne,
dojmljive grafike i sažetih slogana u stilu natpisa na zidovima. I danas je
riječ o jednima od najznamenitijih ikad stvorenih djela politički obojene
grafičke umjetnosti. Šaka i pendrek na jednom plakatu prate glasovite riječi
Luja XVI. kojima se često označavala i de Gaulleova vladavina: »L'etat, c'est
moi« - »Država, to sam ja«. De Gaulleova sjena zatvara usta nekom mladiću,
a natpis glasi: »Budi mlad i šuti«.
Policija je marljivo skidala plakate sa zidova. Ubrzo su ih sa zidova počeli
skidati i skupljači, a prodavale su se i piratske verzije, što je silno razljutilo
studente likovnih akademija. »Revolucija nije na prodaju«, rekao je Jean-
Claude Leveque, jedan od studenata likovne akademije. Atelje je odbio
ponudu dvaji* vodećih europskih izdavača vrijednu 70.000 dolara. U jesen
su i Muzej modeme umjetnosti i Židovski muzej u New Yorku izložili djela
studentskog ateljea. Naslov izložbe u Židovskom muzeju306 glasio je Uza zid,
tako da su još jednom upotrijebljene sveprisutne riječi LeRoiaJonesa.
Francuzi nisu samo razgovarali, nego su i pjevali. Studenti su pjevali
Internacionalu, himnu komunizma, Sovjetskog Saveza i Komunističke
partije, kao i mnogih stvari koje nisu podupirali. Takvo što bilo bi neobično
studentima u Poljskoj i Čehoslovačkoj, no Francuzima je ta pjesma -
napisana za Pariške komune 1871. godine, tijekom ustanka usmjerenog
protiv francuske autoritarne vlasti -jednostavno pjesma pobune protiv
autoritarnosti. Desnica je uzvraćala pjevanjem francuske nacionalne
The New York Times, 15. prosinca 1968.
275
MARK KURLANSKY
himne, Marseljeze. Budući daje tiječ o dvjema najboljim ikad napisanim
himnama, situacije u kojima su ih mase pjevale na širokim pariškim
bulevarima uvijek su bile uzbudljive i dirljive, a takvo identificiranje suprot-
stavljenih skupina bilo je idealno za televiziju.
Cohna-Bendita, Sauvageota i Geismara na raspravu su pozvala trojica
televizijskih - pa samim time i državnih - novinara. U unaprijed snimljenoj
poruci premijer Georges Pompidou, ostarjeli degolist izvježbanih političkih
vještina i obilježen žudnjom Huberta Humphrevja (»sve ovo uskoro bi moglo
biti moje«), objasnio je da će se gledateljima ubrzo predstaviti trojica strašnih
revolucionara. Novinari su bili napeti, a strašni revolucionari opušteni i
ljubazni. Cohn-Bendit se smiješio.
»Uništili smo ih«, rekao je Cohn-Bendit. »Počeo sam uviđati da imam osobit
odnos s medijima. Ja sam proizvod medija. Nakon toga jednostavno me nisu
ispuštali iz ruku. Još sam dugo bio miljenik medija.«307
Iako je državna televizija pratila događaje, bilo je tu i eklatantnih primjera
izostavljanja važnih događaja, koji se ne bi pojavili na televiziji. No
novinarima je već bilo dosta toga da im zabranjuju emisije, pa su, obuzeti
duhom vremena, televizijski izvjestitelji, snimatelji i vozači 16. svibnja stupili
u štrajk.
U to vrijeme već se dogodilo nešto o čemu su ostali studentski pokreti mogli
samo sanjati, budući da studentima nisu pristupale i druge skupine.
Trinaestog svibnja, na godišnjicu de Gaulleova povratka na vlast, svi glavni
sindikati pozvali su na opći štrajk. Francuska je bila paralizirana. Nije bilo
benzina za automobile, a Parižani su praznim ulicama hodali zaokupljeni
razgovorima, raspravama, divno se zabavljajući u okolnostima koje će uvijek
pamtiti.
U Morningside Heightsu studenti Columbije bili su oduševljeni, kao i
studenti u Varšavi, Rimu, Berlinu, na meksičkom Autonomnom
nacionalnom sveučilištu, te na Berkelevju. Francuzi su uspjeli - studenti i
radnici ujedinjeni su u borbi za iste ciljeve.
No u stvarnosti nije bilo ni približno tako. Iako je dio mlađih radnika, koji se
nisu slagali sa sindikatima, bio naklonjen studentima, njihovi sindikati, a
osobito oni koji su imali potporu Komunističke partije, imali su
276
posve suprotan stav. Moguće je da su studenti otvorili prostor za eksploziju
do koje je još davno trebalo doći, budući da su i radnici osjećali sve veći
gnjev zbog de Gaulleova režima. Radnici nisu priželjkivali revoluciju, nije im
bilo stalo do studentskih problema, zanimalo ih je samo kako svrgnuti de
Gaullea. Željeli su bolje radne uvjete, više plaće i više plaćenog slobodnog
vremena.
»Radnici i studenti zapravo nikad nisu bili zajedno«, rekao je Cohn-Bendit.
»...Bila su to dva zasebna, autonomna pokreta. Radnici su tražili radikalne
reforme tvornica... plaća i tako dalje. Studenti su tražili radikalne promjene
života.«
Suočen s općom nacionalnom krizom, de GauUe je otputovao u
četverodnevni posjet Rumunjskoj. Činilo se neobičnim stoje de Gaulle,
unatoč tome što su studentski revolucionari posve paralizirali Pariz, otišao u
Rumunjsku. Ministar unutarnjih poslova Christian Fouchet pitao gaje u vezi
s tim, a de Gaulle je rekao da Rumunji u slučaju otkazivanja posjeta ne bi
imali razumijevanja. Fouchet je s mnogo poštovanja ustvrdio da Francuzi
neće imati razumijevanja ako ne otkaže posjet. Sutradan, dok su ga ministri
ispraćali na put, a situacija u Francuskoj se našla na naslovni-cama većine
najvažnijih svjetskih novina, de Gaulle je izjavio: »Ovo je putovanje iznimno
važno za francusku vanjsku politiku, te za detant u svijetu. A kad je riječ o
studentskim nemirima, njima jednostavno nećemo pridati više važnosti no
što zaslužuju.«308
De Gaulle se običavao koncentrirati na stvari koje su mu išle od ruke.
Studentske probleme uopće nije shvaćao. S druge strane, Rumunjska je
pokazivala sve viši stupanj neovisnosti u odnosu na sovjetski blok, a de
Gaulle, koji je sanjario o tome da će jednog dana predvoditi treći pokret, put
koji vodi između dviju supersila - »Europu koja se prostire od Atlantika do
Urala«, običavao je govoriti - iz valjanih se razloga silno zanimao za
Rumunjsku. Čak i uz nacionalnu krizu, vanjska je politika imala prednost
pred događajima na domaćem planu. Za njegova izbivanja, glavnu riječ u
svemu imao je Pompidou. Premijer se ponosio svojim velikim pregovaračkim
umijećem, te je osmislio sporazum kojim bi se zadovoljila većina studentskih
zahtjeva. Oslobodio je uhićenike, ponovno otvorio Sorbonu, te povukao
policijske snage. To je studentima jednostavno omogućilo da ponovno
zauzmu Sorbonu, držeći je jednako kao i Odeon,
308
Tournoux: Le Mois de Mai du general, str. 94-95.
277
MARK KURLANSKY
uz beskrajnu bujicu riječi. No do;c su studenti vodili svoje čudesne rasprave,
štrajkalo je deset milijuna radnika, prodavaonice živežnih namirnica bile su
sve praznije, promet je bio u zastoju, a hrpe smeća postajale su sve veće.
I Pompidou i de Gaulle uviđali su da studentski problemi nemaju veze s
radničkim problemima. Njih su studenti beskonačno zbunjivali, dok su
radnički problemi bili dio poznatog teritorija. Degolisti su posve napustili
svoju gospodarsku politiku, radnicima ponudivši povećanje plaće od 10
posto, povišenje minimalne plaće, smanjenje broja radnih sati, te više
beneficija. Ministar financija i autor gospodarske politike Michel Debre
uopće nije sudjelovao u oblikovanju ponude radnicima, te je nakon njezine
objave dao ostavku. No štrajakši su ponudu ionako gotovo odmah odbili.
De Gaulle, koji se doimao starijim no ikada, te potpuno izgubljenim, skratio
je posjet Rumunjskoj, vratio se u Francusku i posve neshvatljivo izjavio: »La
reforme, oui. La chienlit, non«. Francusku riječ chienlit nije moguće točno
prevesti, a odnosi se na izbacivanje izmeta na krevet -ostavljanje velikog
nereda. Tako su nastali posteri s de Gaulleovim obrisom i potpisom: »La
chienlit, c'est lui« - »Chienlit, to je on«.
Francuska je vlada odlučila deportirati Cohna-Bendita, koji je imao
njemačko državljanstvo. Policijski prefekt Grimaud nije bio za takav potez,
jer je uvidio daje Cohn-Bendit među studentima faktor koji stvara određenu
stabilnost. Igra je već bila dovoljno poodmakla da vlada shvati kako pokret
na životu održavaju upravo njihove provokacije. No to nije uvidio nitko u
vladi.
Druga je stvar bila to što je pomisao na deportiranje jednog Židova u
Njemačku budila ružna sjećanja. Za vrijeme nacističke okupacije, francuska
je policija Nijemcima predala sedamdeset i šest tisuća Židova koje su nacisti
otpremili u logore smrti. Francuska se šezdesetih godina još nije bila
pomirila sa četrdesetima, i dalje je bila razapeta između činjenica o
sramotnoj suradnji s okupatorom i de Gaulleova mita o junačkome otporu. U
svibnju 1968. godine sve je bilo prepuno nacističkih simbola, a većina ih je
upotrijebljena nepravedno. CRS su nazivali CR SS. Na jednom plakatu de
Gaulle je skidao masku ispod koje je zapravo bio Adolf Hitler, dok je na
drugome lorenski križ bio izobličen tako da se pretvorio u kukasti križ.
Nakon izbacivanja Cohna-Bendita, riječi: »Svi smo mi njemački Židovi«
odmah su postale studentskim sloganom - a to su klicali
278
čak i studenti muslimanskog podrijetla. Te su se riječi pojavile i na
plakatima za prosvjed usmjeren protiv njegove deportacije na kojem su se
okupili deseci tisuća ljudi.
De Gaulle je tijekom dugotrajne karijere i u najtežim trenucima pokazivao
sposobnost da povuče pravi potez i pronađe odgovarajuće riječi. No ovaj je
put ostao nijem. Posve je nestao iz vidokruga javnosti, povukavši se u
ladanjsku kuću, gdje je napisao: »Ako Francuzi ne uviđaju što im je u
interesu, žao mi je, ali više ne mogu pomoći. Francuzi su siti snažne države.
U biti je riječ o sljedećem: Francuze i dalje, po prirodi, privlače sektaštvo,
svadljivost i bespomoćnost. Pokušao sam pomoći... Ako nisam uspio, više ne
mogu ništa. To je jednostavno tako.«309
Na koncu se 24. svibnja ipak oglasio i le Grand Charles. Izgledao je umorno i
staro, i zvučao nesigurno kad je objavio raspisivanje referenduma o
nastavljanju njegove predsjedničke funkcije. Nitko nije htio da javnost
referendum počne smatrati nekakvom izvanzakonskom izmišljotinom
prepredenog generala. Dok je govorio, u Parizu su izbile nove pobune, a prvi
put do nereda je došlo i u još nekoliko većih francuskih gradova. U Parizu su
studenti iz Latinske četvrti prešli Seinu i pokušali zapaliti zgradu burze.
Što je bilo najnevjerojatnije, tijekom više tjedana uličnog nasilja u
Francuskoj poginule su samo tri osobe. Dvije su poginule te iste večeri, a
među njima je bila ijedna od stotinu ranjenih osoba u Parizu, te šef policije u
Lyonu. Kasnije će se jedan prosvjednik u bijegu pred policijom baciti u Seinu
i utopiti.
Činilo se da neće biti moguće održati referendum, a čak i u slučaju njegova
održavanja, izgledalo je da na njemu neće biti moguće pobijediti. Ponovno se
stjecao dojam daje de Gaulle nestao. Koliko god takvo što bilo malo izgledno,
revolucionari su počeli predosjećati pobjedu. U najmanju će ruku svrgnuti
vladu. Možda je više i nema. I Mitterand i Men-des-France stavili su se na
raspolaganje za formiranje privremene vlade. A onda se utvrdilo daje de
Gaulle zrakoplovom otputovao u Njemačku, u tamošnje sjedište francuske
vojne uprave. Razlozi nisu bili jasni, no mnogi su se pribojavali da se sprema
na scenu dovesti francusku vojsku. Po povratku u Francusku, bio je to onaj
isti stari de Gaulle - nedodirljiv i siguran u sebe, kao stoje nekoć sam rekao
za Židove. Referendum se neće
Ibid.str. 246.
279
MARK KURLANSKY
održati, Nacionalna skupština će >e raspustiti, a raspisat će se novi
parlamentarni izbori. Zemlja je, ustvrdio je, na rubu utonuća u totalitarni
komunizam, a on je jedina alternativa koja ponovno može spasiti Francusku.
Njegovi pristaše potporu su iskazali skupom na Elizejskim poljanama.
Javnost je pozitivno reagirala na obnovu putem novih izbora, još jedan
primjer de Gaulleova spašavanja Francuske od prave katastrofe. Potporu de
Gaulleovu pozivu na okončanje kaosa dolaskom na skup iskazalo je oko
milijun građana. Sudionici su pjevali nacionalnu himnu i povremeno
izvikivali slogane, među njima i: »Pošaljite Cohna-Bendita u Dachau«.
Cohnu-Benditu to su bile dobro poznate stvari. Prilikom uhićenja, jedan mu
je policajac priprijetio prstom, govoreći: »Prijatelju moj mali, ovo ćeš sada
platiti. Šteta je što nisi s roditeljima umro u Auschwitzu, jer bi nas poštedio
ovih muka, svega što ćemo danas učiniti.«310
Njegovi roditelji nikad nisu bili u Auschwitzu, no činjenicu daje Židov nitko
nije posve zaboravio. Imao je dojam da to nikad nije bilo problematično
jedino unutar njegova pokreta. Dakako, Geismar, Krivine i mnogi drugi
također su bili Židovi. U marginalnim ljevičarskim pokretima u Francuskoj
uvijek je bilo podosta Židova. Jedna popularna šala u Francuskoj glasila je:
Kad bi maoisti željeli stupiti u dijalog s trockistima, kojim bi se jezikom
služili? Odgovor: jidišem.
Vlada je na koncu ponuđenim paketom zadovoljila sve sindikalne zahtjeve,
pa tako i povišenje plaće od 35% u dvije faze. Sindikati i radnici to su veselo
prihvatili. Tek je šačica mlađih radnika malo više razmišljala o tome treba li
napustiti studente.
No de Gaulle je tada učinio nešto neobično i neobjašnjivo: iz zatvora je
oslobodio četmaestoricu pripadnika Tajne armije, OAS-a, fanatične skupine
koja je neovisnost Alžira pokušala spriječiti ubojstvima brojnih Alžiraca,
francuskih časnika i dužnosnika. Neki od tih ljudi, među kojima i Raoul
Salan i Antoine Argoud, obojica časnici francuske vojske, sudjelovali su i u
brojnim urotama između 1961. i 1964. godine kojimaje cilj bio ubiti de
Gaullea. Zašto su se odjednom našli na slobodi? Je li de Gaulle u Njemačkoj
uspio dogovoriti nešto čime je zadržao potporu vojske? Odgovor nikad nije
utvrđen, no u vrijeme te neproslavljene desetogodišnjice de Gaulleove Pete
republike, taj njegov potez podsjetio'je francusku jav-
310
Harmon i Rotman: Generation, I. svezak, str. 458.
280
NOUS SOMMES TOU
DES JUIFS ET DES ALLEMANDS
»Svi smo mi Židovi i Nijemci«. Daniel Cohn-Bendit i njegov glasoviti osmijeh.
Plakat pariških
studenata iz 1968. (Galerie Beaubourg, Vence)
nost na tajne dogovore sa Salanom i alžirskim časnicima zahvaljujući kojima
se 1958. godine vratio na vlast.
Ipak, činilo se da mnogi Francuzi još sumnjičavije gledaju na alternative na
ljevici. Na izborima 23. lipnja degolisti su osvojili 43% glasova, a nakon
drugog kruga održanog tjedan dana kasnije, dobili su i apsolutnu većinu u
skupštini, te nadmašili i vlastita najoptimističnija predviđanja. Ljevica je
izgubila polovicu mjesta u skupštini, dok studenti, sa svojom »novom
ljevicom«, i dalje nisu imali predstavnike.
Prosvjedi na Berkelevju, organizirani u znak potpore francuskim studentima
i protivljenja de Gaulleu pretvorili su se u dvije noći neobuzdanog divljanja,
sve dok nije uveden policijski sat i dok za cijeli grad Berkelev nije proglašeno
izvanredno stanje311. Annette Giacometti, udo-
281
MARK KURLANSKY
vica kipara Alberta, prekinula je pripreme za veliku retrospektivnu izložbu
suprugovih radova koja se ujesen trebala održati u pariškoj galeriji
Orangerie. Rekla je kako na taj način prosvjeduje protiv »policijske represije
prema studentima i radnicima te izgona stranaca i stranih umjetnika«. Još je
nekoliko umjetnika pismenim putem Ministarstvo kulture obavijestilo o
otkazivanju izložaba.
Alain Krivine rekao je: »De Gaulle je bio najpametniji političar u francuskoj
povijesti. De Gaulle je razumio komuniste. Razumio je Staljina. Mitterand je
bio mali de Gaulle. Pompidou, Giscard, Mitterand, Chirac -sve su to mali de
Gaullei - svi ga pokušavaju oponašati. Godine 1968. znao je da će komunisti
prihvatiti izbore. Ne referendum. Referendum je bio mala taktička pogreška.
Nitko ga nije želio. No čim je predložio izbore, stvar je bila gotova. Nikad nije
shvatio studente, no to na koncu i nije bilo važno. Spasio je desnicu 1945. i
to isto mogao ponoviti 1968.«312
De Gaulle je pokazao da je i dalje genijalan političar. No više nikad neće
imati jednak ugled, te će jednostavno nastaviti blijedjeti do potpunog
nestanka sa scene. Kasnije je priznao: »Sve mije nekako bježalo iz ruku. Više
nisam imao nikakav utjecaj ni na vlastitu vladu«313. Kriza na domaćem
planu u velikoj je mjeri umanjila i ulogu koju je imao kao enjant terrible
svjetske politike. Njegov san o diktiranju rješenja za sve moguće probleme,
od Vijetnama, preko neovisnosti Quebeca, pa do Bliskog istoka, koji je nekoć
izgledao malko pretjerano ambiciozno, sad se činio posve neostvarivim.
Urednik vanjskopolitičke rubrike u Le Mondeu, Andre Fontaine, napisao je
da General »više nije u mogućnosti svima dijeliti savjete«314.
De Gaulle se zapravo nikad nije uzdignuo iznad razine pakosti, te se sad
osvetio i tiskanim medijima, koji su ga kritizirali, i državnoj televiziji, koja je
stupila u štrajk. Zahvaljujući povećanoj potpori u Nacionalnoj skupštini,
odlučio je dopustiti emitiranje reklama na jednoj od dviju televizijskih
postaja. Prvog dana listopada, prije početka večernjih vijesti, gledatelji su
doznali za prednosti sira s češnjakom, pulovere koji se ne rastežu, te za
blagodati mlijeka u prahu. U prvoj fazi dopuštene su samo dvije minute
reklama na dan, prije početka večernjih vijesti, no i to se
312 Alain krivine, u razgovoru u lipnju 2002.
313 Hartley: Gaullism, str. 288.
314 Le Monde, 27. lipnja 1968.
282
malo-pomalo povećavalo. Osim toga, de Gaulle je ukinuo više od trećine
radnih mjesta u produkciji televizijskih vijesti.
Potkraj ljeta de Gaulle je već osmislio način da razoruža sljedeći lje-vičarski
ustanak. Još od 1185. godine, kamenom popločane ulice u Latinskoj četvrti
služile su kao djelotvorno oružje - u to davno doba protiv rojalista. Godine
1830. kamenje s ulice ponovno se našlo u toj funkciji, pa zatim opet tijekom
revolucije 1848., a zatim i u vrijeme Komune 1871., kad je prvi put pjevana
»Internacionala«. Studenti koji su 1968. godine bacali kamenje, dobro su
poznavali povijest. Najednom od plakata iz 1968. bio je prikazan kamen s
ulice, a natpis je glasio: »Glasački listić za sve koji još nisu napunili 21
godinu«. No toga više neće biti. De Gaulle je u kolovozu odredio da se
kamene ulice u Latinskoj četvrti asfaltiraju.
Sedamnaestog lipnja Sorbonu su napustili i posljednji studenti koji su više
od mjesec dana držali to sveučilište. Izdavači su im nudili ugovore za pisanje
knjiga. U vrijeme kad je i posljednji pobunjenik napustio Sorbonu, najmanje
trideset i pet njegovih kolega već je bilo potpisalo ugovore za knjige o
studentskoj pobuni. Posve očekivano, prva je objavljena zbirka fotografija
koje su prikazivale ulično nasilje. Cohn-Bendit imao je pravo - poruka se
zbog nasilja najčešće gubi. No nakon toga izišle su i mnoge druge knjige, a
među njima i knjige o njemu, te njegove vlastite knjige. Knjigu Le Gauchisme
(»Ljevičarstvo«), čiji je podnaslov glasio Lijek za senilnost komunizma,
započeo je isprikom: »Ovu knjigu napisao sam za . pet tjedana. U njoj ima
mana koje su posljedica te žurbe, no izdavač je knjigu morao ponuditi prije
no što dođe do potpunog zasićenja tržišta.« Uz svoju tipičnu ironičnost i
smisao za humor, Cohn-Bendit također je napisao:
U tržišnom sustavu kapitalisti su pripravni prirediti vlastitu smrt (u ulozi
kapitalista, dakako, ne pojedinaca) objavljivanjem revolucionarnih ideja koje
bi im kratkoročno mogle donijeti zaradu. Za to nam lijepo plaćaju (50.000
njemačkih maraka na računu Danyja Cohna-Bendita prije nego što je
napisao i jedan jedini redak), iako znaju da će se od tog novca izrađivati
Molotovljevi kokteli, jer su uvjereni da revolucija nije moguća. Na njihovim je
čitateljima da ih nadmudre315!
315 Daniel Cohn-Bendit: Le Gauchisme: Remede a la maladie senile du
communisme (Pariz, Editions du Seuil, 1968.), str. U.
283
MARK KURLANSKY
Revolucijaje možda i moguća, ali se u Francuskoj 1968. nije dogodila.
Klasični marksisti tvrde da revolucionari moraju polagano graditi bazu i
razvijati ideologiju. Te godine od svega toga nije bilo ništa. Jednostavno nije
bilo eksplozije usmjerene protiv zagušujuće ustajalosti društva. Ishod su bile
reforme, a ne revolucija. Revoluciju su priželjkivali jedino studenti. Tu ideju
nisu prodali ni radnicima ni širem društvu, koje je, da parafraziramo
Camusove riječi s početka pedesetih godina, toliko žudjelo za mirom daje bilo
spremno prihvatiti i nepravdu. Sveučilišta su postala malko demokratičnija,
profesori i studenti mogli su razgovarati. Društvo je izišlo iz 19. stoljeća i
stupilo u završno razdoblje 20. stoljeća, no pokazalo se daje u Europi to
razdoblje silno izraženog materijalizma, s vrlo malo duhovnosti kojoj su se
mladi studenti bili nadali.
Cbhn-Bendit smatrao je da će se već za nekoliko tjedana moći vratiti u
Francusku, no to su mu dopustili tek nakon deset godina. »To me spasilo«,
rekao je Cohn-Bendit u vezi sa svojim progonstvom. »Kad tako brzo postaneš
toliko slavan, teško se pronalaziš. A u Njemačkoj sam se morao iznova
formirati.«316
U rujnu, dok su čelnici Frankfurtskog sajma knjiga uz zvuke Mozarto-va
gudačkog kvarteta u jednoj frankfurtskoj crkvi odavali počast senegal-skome
predsjedniku Leopoldu S. Senghoru, policija je ispred crkve vodenim
topovima rastjerivala tisuće prosvjednika koji su vikali: »Frieden-spreis
macht Senghor Wđss« - »Zbog nagrade za slobodu Senghor postaje bijelcem«.
Studenti su se bunili jer je nagrada za mir dodijeljena vođi čiji je režim bio
iznimno represivan prema studentima. Dok su sa svih strana letjele boce i
kamenje, a policija nastojala obuzdati masu, niski crvenokosi muškarac,
kopija Crvenog Danvja, preskočio je metalne policijske prepreke, te je
prilikom uhićenja dobio više udaraca gumenom palicom.
Kad je došlo vrijeme da se pojavi pred sucem, Cohn-Bendit je uvidio da je
igrom slučaja riječ o istome tjednu u kojem je u Varšavi zakazano suđenje
vođama poljskog studentskog pokreta, Jaceku Kurohu i Karolu
Modzelewskom. Takve su se stvari pomno pratile u Parizu, gdje su se za njih
osobito zalagali Alain Krivine i JCR, koji su na prosvjedima često klicali:
»Oslobodite Kuroha i Modzelevvskog!«. U vrijeme kad je upad policije u
sveučilišni kompleks u Francuskoj bio nezamisliv, trockisti su često
284
1968.: Godina koja je uzdrmala svija
debut
D UNE LUTTE
PROLONCEE
»Svibanj '68., početak dugotrajne borbe«.
Plakat pariških studenata iz 1968.
(Galerie Beaubourg, Vence)
prepričavali jedan vic: Čija je policija najobrazovanija na svijetu? Odgovor:
Poljska, jer stalno ide na sveučilišta317.
Kad je Cohn-Bendit izišao pred suca u jednoj frankfurtskoj sudnici prepunoj
njegovih mladih sljedbenika, te kad je sudac upitao kako se zove, Cohn-
Bendit osjetio je da se ondje našao u pravom trenutku i pred pravom
publikom. Stogaje jasno i glasno izjavio: »Kuroh i Modzelewski«.
»Molim?«, upitao je sudac. »Kako? Tko?«, pitao je dalje, gledajući ga kao da
nastoji odrediti je li Cohn-Bendit lud.
»Što?«, mumljali su njegovi mladi pristaše. »Tko? Što je rekao?«
Cohn-Bendit uvidio je da nitko od nazočnih, pa tako ni sudac, nema pojma
tko su Kurori i Modzelewski, pa je tako morao objasniti daje riječ o poljskim
disidentima, i reći ponešto o otvorenom pismu i studentskom pokretu, te o
suđenju koje se održava u istome tjednu. Kad je sve to razjasnio, prilika je
već nepovratno propala. Kao što je istaknuo Abbie Hof-fman, ništa ne
uništava dramatičnost kao iscrpno objašnjenje.
317 Harmon i Rotman: Genćration, I. svezak, str. 420.
285
13. POGLAVLJE
SVAKAKO POSJETITI
Proljeće će biti prelijepo, kad procvjeta repica, istina će pobijediti.
- geslo čeških studenata, 1968.
Hladni i vlažni dani postajali su sve duljima i toplijima, a sunce se vraćalo u
tamu drevnoga Praga, pa je tako i mlade u tom gradu zahvatio određeni
optimizam kojeg je tog proljeća inače bilo vrlo malo. Pariški pregovori ničim
nisu pokazivali da bi mogli okončati rat u Vijetnamu. Zbog rata u Biafri,
djeca su ondje umirala od gladi. Činilo se da nema nade za mir na Bliskom
istoku. Studentski pokreti ugušeni su u Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj -
no u Pragu je ipak bilo optimističnih tonova ili, u najmanju ruku, odlučnosti.
Otvarali su se novi klubovi, iako tek nakon više prosvjeda, mladići su imali
dugu kosu, djevojke nosile minice, baršunaste čizme i mrežaste najlonke,
kao u Parizu, dok je iz jukeboxova dopirala američka glazba.
Tisuće ljudi u Pragu, među kojima su prednjačili mladi, izišle su 15. veljače
na ulice slaveći pobjedu čehoslovačke hokejaške reprezentacije nad dotada
nepobjedivim Sovjetima, rezultatom od 5:4 na Zimskoj olimpijadi u
Grenobleu, u Francuskoj - i nekako se činilo da otada više i nisu napustili
ulice. Još su tjednima raspravljali o utakmici. Uglavnom se držalo da, u
slučaju da je na vlasti ostao Novotny, Čehoslovaci ne bi ni smjeli
pobijediti318. Nitko nije znao objasniti kako bi Novotny nešto tako
318 Hany Schwartz: Prague's 200 Days: The Struggkfor Democrao/ in
Czechoslovakia (London, Pali Mali Press, 1969.), str. 88.
286
uopće spriječio. Stvar je bila samo u tome što uz njega ništa nije bilo
moguće, dok je bez njega sve izgledalo ostvarivo. I premda su novosti iz
susjedne Poljske deprimirale, čehoslovački su mediji aktivnosti tamošnjeg
studentskog pokreta pratili toliko objektivno i otvoreno, daje to čitateljima
bilo uzbudljivo, čak i šokantno.
Sve medije - tiskane, radio i televiziju - i dalje je gotovo u cijelosti nadzirala
vlada, no na neizmjerno iznenađenje čitatelja, slušatelja i gledatelja, vlada je
medije koristila za promicanje ideje demokracije - komunističke demokracije,
kako se uvijek pomno naglašavalo. Neovisni i proreformski orijentirani
Spisateljski sindikat, koji su nekoć smatrali disidentskom skupinom, dobio
je dopuštenje da počne izdavati vlastiti časopis, Literarni Listy - »Književni
list« - iako se morao podosta namučiti da za svoj tjednik dobije dovoljnu
količinu papira. A na sličan način funkcioniralo je mnogo toga. Najviši
dužnosnici otvorili bi vrata, ali bi birokrati na nižim razinama i dalje ometali
stvar. Kako je Dubček s vremenom uklanjao sve veći broj pripadnika stare
garde, takvih je pojava bilo sve manje.
Dužnosnici koji se brinu za protokol posjetili su novog vođu i ustvrdili da
otrcana hotelska soba ne može biti prikladna rezidencija za Dubčeka.
Pokazali su mu niz kuća, a on je za sve rekao da su »prevelike za potrebe
moje obitelji i za moj ukus«319. Na koncu je prihvatio četverosobnu kuću u
jednom predgrađu.
Za čovjeka komunističke naobrazbe, upućenog u maglovitu retoriku
podložnu raznim tumačenjima, Dubček je, postajalo je sve očitije, imao
neočekivano izravne i jednostavne poruke. Ljudi su uviđali daje, ne samo
konkretan i jasan, nego čak i simpatičan. Jednom je rekao: »Demokracija
nije tek pravo i prilika da čovjek izrazi vlastite stavove, nego i način na koji
se postupa s tim stavovima, te ovisi i o odgovorima na pitanja imaju li ljudi
doista osjećaj za suodgovornost i suodlučivanje, imaju li doista dojam da
sudjeluju u donošenju odluka i rješavanju važnih problema«320.
Ljudi su mu povjerovali na riječ. Sastanci su se pretvorili u dugotrajne
rasprave. Kongres poljoprivrednih zadruga, događaj koji je inače uvijek bio
dosadan i predvidiv, pretvorio se u poprište bučnih svađa u kojima su seljaci
vladi doista prenijeli sve što ih muči - zahtijevajući demokratičnije zadruge,
predstavnike koji će lobirati za seljačke interese, te beneficije na
320 Schwartz: Prague's 200 Days, str. 90.
287
MARK KURLANSKY
razini povlastica koje uživa industrija. Na područnim partijskim skupovima
koji su se u ožujku održali širom zemlje, atmosfera je bila jednako otvorena i
neobuzdana. Tisuće mladih unakrsno su ispitivale vladine dužnosnike,
toptale nogama i zviždale na, po njihovu mišljenju, neprihvatljive
odgovore321.
I u zemlji i u inozemstvu mnogi su se, baš kao i Brežnjev, pitali je li Dubček
otišao i dalje nego stoje namjeravao, pa sad već gubi nadzor nad situacijom.
»Slobodaje«, stajalo je u Pariš Matchu, »preopojan alkohol da bi se pio
nerazblažen nakon cijelog jednog naraštaja apstinentskog režima. Dubček je
potekao iz redova sovjetske elite - naposljetku, ipak je riječ o komunistu. Je
li moguće da su ga ponijele sile koje je oslobodio? I da će, iako je već
prekasno, pokušati prikočiti?«322
Budući daje odrastao u zabitima Sovjetskog saveza, Dubček je smatrao da
dobro poznaje i razumije tu zemlju. No mogao je samo nagađati o stvarnome
funkcioniranju Brežnjevljeve vlasti. S Brežnjevom nikad nije bio blizak i
među njima nikad nije bilo istinskog razumijevanja. Dubček je u memoarima
napisao: »Upravo Brežnjev podsjeća na ne osobito dobrodošao ruski običaj
ljubljenja među muškarcima«323.
Narod Čehoslovačke nastojao je svim silama što brže izvući što više koristi,
kako bi bilo prekasno za povratak. No Dubček je znao da mora
nedvosmisleno predvoditi promjene. Kolegama se žalio da narod previše
navaljuje. »Zašto mi to rade?«, pitao se često pred tajnikom Centralnog
komiteta, Zdenekom Mlvnafom. »To se ne bi usudili raditi pod No-votnyjem.
Zar im nije jasno koliko mi štete nanose?«324 Vlada je neprestano
upozoravala narod da se reforme ne smiju odvijati prebrzo. Dubčekje kasnije
priznao daje pogriješio jer nije uvidio da na raspolaganju ima tek ograničenu
količinu vremena. Smatrao je da će postupnim pomacima pridobiti i
saveznike, Sovjete. Dubčekje gotovo u svim govorima dobro pazio da naglasi
odanost Čehoslovačke Sovjetskom Savezu, prijezir prema pronacistički
nastrojenim stanovnicima Zapadne Njemačke, te divljenje i prijateljske
odnose s Istočnom Njemačkom. Ako je i bilo stvarno, to prijateljstvo
nedvojbeno je bilo neuzvraćeno. Istočnonjemački komu-
321 Time, 22. ožujka 1968.
322 Pariš Match, 23. ožujka 1968.
324 Mlynaf: Night/rost in Prague, str. 103.
288
nistički vođa Walter Ulbricht bio je jedan od najžešćih Dubčekovih kritičara.
Bilo je teško ostvariti veći napredak dok je Novotny bio na predsjedničkoj
funkciji. No zahvaljujući nizu korupcijskih skandala povezanih s njim i
njegovim sinom, otvorila se mogućnost za njegovu smjenu i s tog mjesta,
samo nekoliko mjeseci nakon što je smijenjen s funkcije predsjednika
Partije. U posljednji čas pokušao je steći nove pristaše, odjednom postajući
»običnim čovjekom iz naroda« koji s dečkima pije pivo u radničkim
gostionicama. No svi su prema njemu osjećali uglavnom duboko
ukorijenjenu antipatiju. Budući da više nije bilo druge mogućnosti, dvadeset
i drugog ožujka podnio je ostavku na mjesto predsjednika.
Dubček nije imao punu slobodu izbora pri imenovanju novog predsjednika
jer je bilo presudno važno da to bude netko tko će ne samo surađivati s njim,
nego i s Brežnjevom, ili ga, u najmanju ruku, barem neće ljutiti. Razne
skupine u pismima su predlagale razne kandidate. Bila je to jedina javna i
otvorena rasprava u vezi s imenovanjem šefa države u povijesti Sovjetskog
bloka. Studenti su podržavali četrdesetsedmogodišnjeg Čest-mira Cisafa,
poznatog reformatora i karizmatično televizijsko lice, čije se liberalne ideje
nikako nisu sviđale režimu na čijem je čelu bio Novotny. Bio je to upravo
jedan od onih kandidata koji nikako ne bi ublažili strahove Sovjeta.
Pripadnici inteligencije i dio studenata zagovarali su kandidaturu pe-
desetsedmogodišnjeg Josefa Smrkovskog, koji je postao još popularniji
zahvaljujući činjenici da gaje napadala istočnonjemačka vlada. Na koncu je
Dubček odabrao najnepopularnijeg od trojice kandidata u užem izboru,
sedamdesetdvogodišnjeg umirovljenog generala Ludvika Svobodu, junaka
Drugog svjetskog rata, koji se borio rame uz rame sa Sovjetima. Ostali
kandidati dobili su važne, ali ipak niže funkcije. Studenti u novoj
Čehoslovačkoj pokazali su razočaranje prosvjedujući u znak potpore Cisafu.
Te demonstracije, već i same po sebi nečuvena pojava, bez ikakvih su
poteškoća trajale satima, a studenti su u ponoć otišli do sjedišta
Komunističke partije, zahtijevajući razgovor s Dubčekom.
Bilo je to u ožujku, kad su u susjednoj Poljskoj studente premlaćivali jer su
tražili slobodu govora. Dubčekje bio kod kuće kad su ga izvijestili o
289
MARK KURLANSKY
studentskim prosvjedima. Reagir.-o je kao daje to najnormalnija pojava
ovdje, u komunističkoj Narodnoj Republici: otišao je do partijskog sjedišta,
na razgovor sa studentima. Pokušao im je objasniti zašto se odlučio za
Svobodu, govoreći kako su mu ostali kandidati potrebni na drugim mjestima
u vladi, uvjeravajući ih da će Cisaf imati važnu funkciju u Centralnom
komitetu. Jedan je student upitao: »Kako nam jamčite da neće biti povratka
na staro?«.
Dubčekje odgovorio: »Vi ste sami to jamstvo. Vi, mladi«.
Je li moguće unutar Sovjetskog bloka imati demokratski komunistički
poredak? Neki su se usudili nadati čak i tome. No studenti su namjeravali
držati Dubčeka za riječ, smatrajući se jamcima novog poretka, pa su, kad je
Svoboda proglašen predsjednikom, u znak prosvjeda, a možda i tek tako, da
pokažu da i čehoslovački studenti mogu organizirati prosvjed sjedenjem,
organizirali demonstracije koje su potrajale satima325.
Nisu baš svi bili presretni zbog dolaska proljeća i svega što je obećavalo.
Tijekom travnja, među političarima se u prosjeku događalo po jedno
samoubojstvo dnevno. Počelo je od Jozefa Brestanskog, potpredsjednika
Vrhovnog suda, kojeg su pronašli obješenog na stablu u šumi nadomak
prijestolnice. On je u posljednje vrijeme bio radio na novom, obimnom
projektu koji je za cilj imao popraviti nepravde koje je sustav građanima
nanio pedesetih godina. Smatralo se da se sudac pribojavao da će se tako
otkriti i njegova uloga u osuđivanju nekoliko nedužnih osoba326. Takve
informacije na površinu su dolazile svakodnevno, a u tome je važnu ulogu
igrala televizija, na kojoj su žrtve iznosile svoje priče. Još je šokantnije bilo to
što su na televiziji objavljeni i razgovori s nekolicinom krivaca. Gledatelji
širom zemlje promatrali su kako se s nelagodom meškolje i izbjegavaju
izravne odgovore. Televizijski novinari i snimatelji obilazili su cijelu zemlju,
snimali stavove običnih ljudi. Tako je nastala nacionalna debata o
nepravdama počinjenima tijekom protekla dva desetljeća komunističke
vladavine.
Masovni skupovi i javni sastanci do kojih je prvi put došlo zimi, u proljeće su
postali općeraširenom pojavom, a mnogi su prikazani i na televi-
325 Schwartz: Pmgue's 200 Days, str. 120-122.
326 Ibid.,str. 123.
290
ziji. Smatralo se da se studenti i radnici suprotstavljaju vladinim
dužnosnicima teškim, čak i neprijateljski intoniranim pitanjima. U zemlji u
kojoj je najveći broj dužnosnika pripadao bezličnoj masi birokrata posve
nepoznatih javnosti, oni koji su se najbolje držali pred kamerama i najbolje
govorili pred mikrofonima - poput Josefa Smrkovskog - pretvarali su se u
prave medijske zvijezde.
Ako je, kao što su neki pretpostavili, Dubček kanio zadovoljiti javnost sitnim
demokratskim ustupcima, želja mu se nije ostvarila. Što su više dobivali, to
su ljudi više tražilli. Sve glasnije čuli su se zahtjevi za dopuštanje oporbenih
stranaka. Literarni Listv često je zagovarao upravo tu ideju, baš kao i
dramatičar Vaclav Havel, te filozof Ivan Svitak, koji je u jednom članku
ustvrdio da nisu provedene reforme, nego je doneseno tek nekoliko mjera
koje su nekako uspjele doći na snagu dok je trajala borba za prevlast. Prema
Svitku, treba iskorijeniti cjelokupni partijski aparat. »Moramo ga likvidirati ili
će on likvidirati nas.« Mediji su, kako pisani, tako i elektronički, bili u prvim
redovima borbe za političke reforme. Pritom su dobro znali da su državni
cenzori, iako više ne provode cenzuru, još na svojim pozicijama. Mediji su
tražili zakonsku zabranu cenzure. Jedan radijski urednik rekao je: »Imamo
slobodu medija samo na temelju partijskog obećanja i to je uvjetna
demokracija koju je preko noći moguće ukinuti«327. Dubčekje upozoravao
na određene granice. Iako to ni u jednom trenutku nije rekao, zacijelo je
uviđao da Brežnjev nikada ne bi dopustio odustajanje od monopola
Komunističke partije na vlast.
Dubčekje u travnju objavio Akcijski plan Komunističke partije Čeho-slovačke
u kojem se govorilo o »novome modelu socijalističke demokracije«. Tako je
barem iznesen službeni stav Dubčekova režima, a njime je proglašena
ravnopravnost Čeha i Slovaka, potvrđeno daje cilj vlade socijalizam, te da
osobni i politički stavovi ne mogu biti tema istraga tajne policije.
Dokumentom su osuđene zloporabe iz prošlosti, kao i komunistički monopol
na vlast.
Članci u moskovskoj Pravdi jasno su pokazivali da Sovjetima nije ni
najmanje drago zbog toga. Pravda je tako pisala o »buržoaskim elementima«
koji potkopavaju socijalizam, dok je početkom ljeta već pisala i o
protusovjetskoj propagandi na čehoslovačkoj televiziji. Jedan od problema
sastojao se u činjenici da je pri pokušajima istraživanja zločina iz
The New York Times, 6. svibnja 1968.
291
MARK KURLANSKY
prošlosti trag uvijek nekako vodio j Moskvu. Dobar primjer jest zagonetna
sudbina Jana Masarvka. Masarvkje bio češki ministar vanjskih poslova i sin
utemeljitelja Čehoslovačke, koji je dva dana nakon komunističkog prevrata
1948. skočio, pao ili gaje netko bacio s prozora, te je tako poginuo. Cijela je
priča dvadeset godina bila nedodirljiva, no Česi su htjeli barem pouzdano
utvrditi što se dogodilo. Drugog travnja praški studentski tjednik objavio je
članak u kojem je Ivan Svitak zatražio ponovno pokretanje istrage.
Spomenuo je i dokaze koji sa slučajem povezuju bojnika Franza Schramma.
Schramm je kasnije postao časnik za vezu čehoslovačke i sovjetske
sigurnosne službe. I čehoslovački i inozemni mediji navodili su mogućnost
da je Masarvk ubijen prema izravnom Staljinovu nalogu. Prema drugim
tumačenjima, sovjetski su agenti izvukli Masarvka iz kreveta, odvukli ga do
prozora, te ga jednostavno izbacili. Trag u istragama nepravdi koje su se
dogodile pedesetih godina također je vodio do Sovjeta. No Sovjetski Savez u
tom razdoblju nije bio pripravan razmatrati Staljinove zločine, budući da su
dvojica najviših dužnosnika, Brežnjev i premijer Aleksej Kosigin, u njegovu
režimu imali nimalo zanemarive ulo-
Prvi dan svibnja u većini je komunističkih zemalja bio povod za velike vojne
parade na kojima se prikazivalo vrlo skupo naoružanje i na kojima su se
držali beskonačni govori. No u Pragu se uvijek uspijevao održati i pokoji
element drevnih proljetnih obreda. Tri godine ranije Allena Ginsber-ga u
Pragu su okrunili za Kralja svibnja. Bilo je to nekoliko dana prije nego što su
ga izgnali iz zemlje. Te su godine 1. svibnja ljudi nahrupili na ulice i prolazili
ispred službene pozornice za najviše dužnosnike, noseći parole i zastave.
Neki su nosili i američke zastave. Neki izraelske. Prošle je godine takvo što
bilo zabranjeno, ove je bilo u modi. Neki od natpisa:
Manje spomenika, više razmišljanja.
Vodite ljubav, a ne rat.
Demokracija pod svaku cijenu.
Neka Izrael živi u miru.
Volio bih sudjelovati u povećanju populacije, ali nemam stan328.
' Schwartz: Pmgue's 200 Days, str. 144.
292
Službenim je uzvanicima postajalo sve neugodnije. Bugarski je veleposlanik
gnjevno napustio svečanost ugledavši natpis na kojem je stajalo da
Makedonija, koju je prisvajala Bugarska, pripada Jugoslaviji. Masa je
okružila Dubčeka. Stotine ljudi pokušale su stisnuti ruku visokom,
nasmiješenom vođi. Policija mu je priskočila u pomoć, no odmah zatim,
prisjetivši se daje policija upotrijebljena i godinu ranije, jedan dužnosnik u
praškoj partijskoj organizaciji preko razglasa se ispričao i objasnio da se
previše ljudi natisnulo oko prvog tajnika. Policija se nije služila nasiljem, a
činilo se da okupljeni ljudi imaju razumijevanja. No predstavnike ostalih
zemalja iz sovjetskoga bloka šokirao je takav način funkcioniranja. Te su
večeri prosvjednici došli pred poljsko veleposlanstvo buneći se protiv
postupaka poljskih vlasti protiv studenata, te anticionističke kampanje zbog
koje su Židovi i dalje napuštali domovinu Poljsku. Dvije večeri kasnije
uslijedili su novi prosvjedi protiv stanja u Poljskoj. A onda je, posve
iznenada, Dubček otputovao u Moskvu.
Kako nije bilo nikakvih objašnjenja, Čehoslovačku je zahvatila poprilična
nervoza. Stanje nije smirila ni Dubčekova poruka u kojoj je ustvrdio kako
»običaji bliskim prijateljima nalažu da se ne skrivaju iza diplomatske
uglađenosti«, pa su Sovjeti otvoreno izrazili zabrinutost zbog mogućnosti daje
»proces demokratizacije u Čehoslovačkoj« zapravo napad na socijalizam.
Činilo se da želi reći kako se s pravom brinu, te je dodao kako je
čehoslovačka Komunistička partija često upozoravala na »granice i
pretjerivanje«. Ta izjava nije ni najmanje umirila njegov narod, dok posjet
nije, kako se činilo, nimalo primirio Sovjete.
Devetog svibnja 1968. godine nije bilo nimalo jednostavno privući pozornost
svjetske javnosti. I Columbia i Sorbona bile su zatvorene. Studenti su
podizali barikade na pariškim ulicama. Bobby Kennedv pobijedio je na
stranačkim predizborima u Indiani, osiguravši poziciju kandidata za
stranačku nominaciju. U Parizu su počeli mirovni pregovori. Ulagači su
poludjeli za kupovinom. Uz te novosti, pojavile su se glasine o tome daje velik
broj sovjetskih jedinica stacioniranih u Istočnoj Njemačkoj i Poljskoj krenuo
prema čehoslovačkoj granici. Novinare koji su se uputili prema graničnome
području kako bi provjerili tu informaciju u Poljskoj su zaustavljali na
blokiranim prometnicama. Dan ranije, bugarski vođa Živ-kov,
istočnonjemački Ulbricht, mađarski Kadar i poljski Gomutka sastali su se u
Moskvi i izdali priopćenje o Čehoslovačkoj, toliko prepuno kom-
293
MARK KURLANSKY
pliciranih i neizravnih formulacija. čak i prema komunističkim mjerilima, da
nitko nije znao protumačiti koja mu je svrha. Jesu li se odlučili za invaziju?
Sutradan je čehoslovačka izvještajna agencija ustvrdila da je riječ o
uobičajenim manevrima u sklopu Varšavskog pakta koji su uredno
najavljeni329. U to nitko nije posve povjerovao, ni u zemlji ni u inozemstvu,
no činilo se daje kriza prevladana - barem zasada.
Nove slobode Cehoslovačkoj su donijele i pravu eksploziju na kulturnome
planu. Vitki dugokosi mladići u trapericama prodavali su male listove u
kojima su se nalazili rasporedi održavanja kazališnih predstava, rock i jazz
koncerata. Prag, koji je oduvijek bio kazališni grad, imao je u proljeće 1968.
godine dvadeset i dva aktivna kazališta. Tad Szulc iz The Nevv York limesa
gorljivo je ustvrdio: »Prag je, u biti, u svemu zapadnjački orijentiran grad, od
tipa i kvalitete kulturnog života do najnovije mode koja nalaže nošenje
dolčevita«. Uočio je da dolčevite svih mogućih boja nose ne samo umjetnici i
intelektualci, nego i birokrati u raznim ministarstvima, pa čak i taksisti.
Istina je daje Prag, s mješavinom slavenske i germanske kulture, oduvijek
bio sličniji Zapadu nego ostali srednjoeuropski gradovi. Prag je Kaf-kin i
Rilkeov grad, grad u kojem mnogi vladaju njemačkim kao drugim jezikom. A
u tome se oduvijek sastojala jedna od najvećih razlika u odnosu na
Slovačku, u čijoj se prijestolnici, Bratislavi, ne govori njemački i koja očito
čvrsto pripada Srednjoj Europi.
Tog je proljeća najpopularniji jazz klub u Pragu bio Reduta, u blizini velikog
zelenog Trga kralja Vaclava. Reduta se nalazila u malenome prostoru u koji
se udobno moglo smjestiti tek manje od stotinu ljudi, ali ih se uvijek
uspijevalo natisnuti mnogo više. Prije Dubčekove ere, klub je bio poznat po
prvom čehoslovačkom rock-sastavu koji se zvao Akord Klub. Havel, koji je
često onamo zalazio, napisao je: »Glazba mi baš nije bila osobito razumljiva,
ali čovjek nije morao biti veliki stručnjak da shvati kako se to što sviraju i
pjevaju bitno razlikuje od 'Krvstvnke' ili od pjesme 'Prag je zlatna lađa', koje
su u to vrijeme bile službeni bitovi«330. Kad je
329 The New York Times, 11. svibnja 1987.
330 Berman: A TateojTwo Utopias, str. 230.
294
Prvosvibanjska povorka u Pragu, 1968. (Autorfotografije: Josef
Koudelka/Magnum Photos)
Szulc došao onamo u proljeće 1968., izvijestio je o skupini koja je svirala
varijacije na temu skladba Davea Brubecka »s elementima bossa nove«331.
Među predstavama koje su se tog proljeća našle na kazališnom repertoaru
bio je i komad Tko se boji Franza Kajke?, premijerno izveden 1963. godine,
kad je ponovno dopušteno čitanje Kafkinih djela, dotada zabranjenih zbog
navodno buržoaskih ideja i stavova. Naslov namjerno oponaša naslov drame
Edwarda Albeeja Tko se boji Virginije Woolf?. U jednom drugom kazalištu
igralo je dugo zabranjivano djelo Františeka Langera Konjička patrola, o
češkim kontrarevolucionarima koji se 1918. godine bore protiv boljševika.
Tog proljeća pojavila se i drama Posljednja postaja Jifija Sextra i Jifija
Suchog, koji su, općenito se smatralo, bili dvojica naj-
331 The Nevv York Times, 28. svibnja 1968.
295
MARK KURLANSKY
boljih dramatičara procvata kazalo ta 1968. godine. Njihov komad govori
0 strahu da bi Dubčekove reforme mogle nekako biti poništene i da bi se
Čehoslovačka mogla vratiti u pfedsiječanjsko stanje.
Međunarodni filmski festival u lječilištu Karlovv Vary izazivao je veliko
uzbuđenje, budući da su, tri tjedna ranije, redatelji Jean-Luc Godard,
Frangois Truffaut, Claude Lelouch, Louis Malle i Roman Polanski zatvorili
filmski festival u Cannesu, iskazavši suosjećanje prema studentima i
štrajkašima. Javnost se nadala da će dio filmova iz Cannesa, a među njima
1 Je t'aime, je t'aime Alaina Resnaisa, biti prikazani u Karlovvm Varyma.
Kad su u Cannesu pokušali prikazati Je t'aime, je t'aime bez Resnaisove
dozvole, glumac Jean-Pierre Leaud fizički je pridržavao zastor kako se ne bi
otvorio pred platnom, i tako onemogućio projekciju. Leaud je glumio u
novom Godardovu filmu LaChinoise, koji govori o novoj ljevici. Na festivalu u
Karlovvm Varyma prikazana su i tri čehoslovačka filma koja nisu mogla
igrati u Cannesu, među njima i Strogo kontrolirani vlakovi Jifija Menzela,
koji je kasnije osvojio nagradu Oscar za najbolji inozemni film 1968. godine.
Vaclav Havel tog proljeća nije bio među praškim intelektualcima, jer je
boravio u New Yorku, kao jedan od petsto tisuća Čehoslovaka koji su 1968.
godine putovali u inozemstvo, budući daje prvi put nakon mnogo godina to
omogućeno svima. Tridesetjednogodišnji Havel proveo je šest tjedana
praškog proljeća radeći na Shakespeareovu festivalu Josepha Pap-pa u East
Villageu, gdje je njegova apsurdistička komedija Memorandum, koja govori o
novom jeziku u uredima, igrala uz dobre kritike zahvaljujući kojima je Havel
odmah postao poznat u kazališnim krugovima na Zapadu. »Duhovito i
poticajno«, te »neobično dirljivo«, glasili su neki od opisa u osvrtu koji je Clive
Bames napisao u The New York Timesu332. Predstava je kasnije dobila
nagradu Obie. Moguće je da se Havelu tom prilikom pružio jedan od
zanimljivijih uvida u američku demokraciju još od Toc-quevilleova doba,
budući da je često zalazio u Fillmore East i ostale institucije East Villagea, te
razgovarao sa studentima na pobunama poharanom Sveučilištu Columbia. U
Čehoslovačku se vratio s plakatima psi-hodeličnih rock-grupa333.
332 Ibid., 6. svibnja 1968.
333 Berman: A Tale ojTwo utopias, str. 233.
296
Od 30. lipnja do 10. srpnja provodilo se ispitivanje javnog mnijenja u kojem
su anketari pitali žele li ljudi i dalje živjeti u komunizmu ili žele da zemlja
prijeđe na kapitalistički sustav. Stanovništvo je odgovorilo odlučno, bez
većeg kolebanja - 89% Čehoslovaka željelo je ostati u komunizmu. Samo 5%
priželjkivalo je kapitalizam334. Na pitanje jesu li zadovoljni radom aktualne
vlade, 33% ispitanika reklo je daje zadovoljno, dok je 54% bilo djelomično
zadovoljno. Samo je 7% stanovnika izjavilo da nije zadovoljno335. Dubček,
koji je u odnosima s Moskvom balansirao na rubu ponora, predvodio je
sretnu komunističku zemlju punu nade.
No Sovjeti nikako nisu bili sretni, te su u srpnju u igri ostala tri moguća
rješenja. Ili će lukavog Dubčeka nekako navesti da se prilagodi njihovu
programu, ili će čehoslovački vođe koji su i dalje odani Moskvi - a činilo se
da su njihov broj precijenili - nasilno preuzeti vlast u zemlji, ili će Sovjeti
napasti Čehoslovačku. Invazija je bila daleko najneprivlačnija mogućnost.
Tek nakon dvanaest godina velikih diplomatskih napora Sovjeti su se koliko-
toliko oporavili od neprijateljskih stavova i bijesa koje je na Zapadu izazvala
invazija na Mađarsku 1956. godine. Upad u Čehoslovačku bilo bi još teže
objasniti, jer je Dubček uložio silan trud da pokaže kako se ne protivi
Sovjetskom Savezu. Osim toga, između tih dviju zemalja postojalo je
dugogodišnje prijateljstvo, još od tridesetih godina, dok su Mađari bili
nacistički saveznici i sovjetski neprijatelji. Sovjeti su oslobodili
Čehoslovačku, a samo su Čehoslovaci svojevoljno glasali za komunizam i
raširenih ruku dočekali savezništvo sa Sovjetima. Kao što je pokazalo .
srpanjsko istraživanje, Čehoslovačka je i dalje bila predana komunizmu.
Sada, kada je to oslabljenom gospodarstvu bilo i najpotrebnije, Sovjeti su
poboljšavali odnose sa Zapadom. Proces je imao i naziv: detant. John-sonova
vlada uložila je velik trud u poboljšavanje odnosa sa Sovjetima. Nakon
dugotrajnih pregovora, postignut je sporazum o ograničavanju širenja
nuklearnog naoružanja. Potkraj srpnja, nakon hladnoratovskih pregovora
koji su s prekidima potrajali i deset godina, dogovorena je suradnja Pan Ama
i Aeroflota o uspostavi prve izravne zračne linije između
334 Jaroslaw A. Piekalkiewicz: Public Opinion Polling in Czechoslovakia,
1968-69: Results and Analysis oj Suneys Conducted During ihe Dubček Era
(New York, Praeger Publishers, 1972.), str. 4.
335 Ibid., str. 34.
297
MARK KURLANSKY
Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država. Bili su to primjeri uspješnog početka
koji će dovesti do važnijih oblika otvaranja.
Ipak, Sovjeti su zaključili da nikako ne mogu dopustiti jedno: omogućiti
Čehoslovačkoj da iziđe iz njihove orbite, budući da bi za njom -pretpostavljali
su - pošle i Rumunjska i Jugoslavija*, pa bi studenti preuzeli i Poljsku - a
nakon samo dvanaest godina, pitanje je koliko su se Mađari zapravo
primirili? Stoje bilo najironičnije, u svim Dubčekovim izjavama i zapisima
nema ni najmanje naznake da je u jednom trenutku namjeravao istupiti iz
Sovjetskog bloka. Posve je očito uviđao da tu granicu ne smije prijeći. No
Sovjeti mu nisu vjerovali jer zemlju nije htio voditi prema njihovim
planovima i željama.
Druga mogućnost, prevrat iznutra, zapravo i nije izgledala pretjerano
ostvarivo. Sovjeti će se odlučiti za prvo rješenje, još jednom, posljednji put,
pokušati druga Dubčeka navesti na drukčiji način razmišljanja, i tek nakon
toga eventualno pribjeći invaziji. Očito su postojala velika neslaganja u vezi s
daljnjim koracima. Činilo se da se Kosigin, za razliku od ostalih, opire
invaziji. A dvije najveće komunističke partije na Zapadu, francuska i
talijanska, svoje su vođe uputile u Moskvu da se usprotive takvom
planu336.
Sovjeti su ipak počeli pripremati invaziju, kako bi mogla početi praktički
odmah, samo ako se donese takva odluka. Velika masa pješačkih jedinica
Varšavskog pakta, većinom sovjetskih vojnika, uz potporu brojnih oklopnih
jedinica, okružila je Čehoslovačku od Istočne Njemačke, preko Poljske i
Ukrajine, pa sve do Mađarske. Moguće je da su u pripravnosti za pokret bile
stotine tisuća vojnika. Tenkovi se nisu nalazili jedino pred jednim malenim
područjem: granicom s Austrijom. Medijska kampanja koja je govorila o
užasnim protusocijalističkim prijestupima u Čehoslovačkoj trebala je
sovjetsku javnost pripremiti na izglednu invaziju. Istočnonjemački i poljski
vođe već su bili spremni. U srpnju su se Sovjeti sastali s mađarskim vođom
Kadarom kako bi ga izložili dodatnom pritisku. Nakon sastanka održanog 3.
srpnja, i Kadar i Brežnjev izdali su odlučne izjave o »obrani socijalizma«.
Jugoslavija ionako nije bila dio Varšavskog pakta, a u mnogim pitanjima se
razilazila sa SSSR-om, još od 1948. godine (nap. ur.).
336 Jifi Valenta: Soviet Intervention in Czechoshvaha 1968: Anatomy oj a
Dedsion (Baltimore, Johns Hopkins Universitv Press, 1991.), str. 66-70
298
Nakon toga, Dubčeku je, u sklopu posljednjeg pokušaja uvjeravanja,
određeno da dođe u Moskvu na razgovor o čehoslovačkom programu.
Dubček je u tome vidio uvredljivo i protuzakonito miješanje u unutarnja
pitanja zemlje na čijem je čelu. Situaciju je izložio čehoslovačkom Prezidi-ju,
koje je velikom većinom glasova odbilo moskovski prijedlog. Velika je šteta
što nitko nije zabilježio kako je točno Brežnjev reagirao na uljudnu poruku iz
Praga, prvi slučaj daje šef čehoslovačke Komunističke partije odbio poziv
Moskve na sastanak.
Dubčekje bio potpuno uvjeren da će se moći nositi sa Sovjetima. Nije mogao
ni zamisliti da bi vojska mogla ući u Čehoslovačku. Te su dvije zemlje
prijatelji. Takvo što bilo bi nezamislivo, kao da SAD napadne Kanadu. Bio je
siguran da zna kako će ih umiriti. Znao je koje izraze treba izbjegavati u
razgovoru s Brežnjevoim i najvišim sovjetskim dužnosnicima. Nikad nije
govorio o »reformi«, »reformističkim potezima«, a osobito je pazio da ne
spominje »reviziju«. Te riječi nedvojbeno bi razjarile svakog pravog marksista-
lenjinista.
U lipnju je tisućama sovjetskih vojnika omogućeno da uđu u Čehoslovačku
radi »manevara«. To je bila normalna stvar, no brojnost, deseci tisuća vojnika
i tisuće vozila, među kojima su bili i tenkovi, nikako nije bila uobičajena.
Manevri su trebali završiti 30. lipnja, a kako su dani u srpnju promicali, a
vojska se nije micala, ljudi su osjećali sve jači bijes. Sovjeti su očito
odugovlačili, iz dana u dan navodeći apsurdne izlike: potrebni su im
popravci, pa su u zemlju počele ulaziti i dodatne »tehničke jedinice«,
pojavljivali su se problemi s rezervnim dijelovima, vojska se mora odmoriti,
ne žele blokirati promet, mostovi i ceste kojima su došli doimaju se slabima i
treba ih popraviti.
Čehoslovačkom su se širile glasine daje nezvana sovjetska vojska na
»manevre« donijela i tiskarske strojeve i uređaje za ometanje signala, dosjee
čehoslovačkih političkih vođa, te popise osoba koje treba uhititi337.
Čehoslovačka vlada zatražila je odlazak sovjetske vojske. Sovjeti su zatražili
da čehoslovački Prezidij u punom sastavu dođe u Moskvu i sastane se s
kompletnim sovjetskim Prezidijem. Prag je ustvrdio kako je ideja o sastanku
dobra, te je sovjetski Prezidij »pozvao« u Čehoslovačku. Sovjet-
Schwartz: Prague's 200 Days, str. 178
299
MARK KURLANSKY
ski Prezidij nikada dotada nije u punom sastavu otputovao iz Sovjetskog
Saveza.
Dubčekje znao da se upustio u opasnu igru. No osjećao je odgovornost
prema svojem narodu, koji očito nije bio spreman prihvatiti kapitulaciju. Iz
današnje je perspektive jasno daje jedan od odlučujućih faktora zbog kojih
Sovjeti tog srpnja nisu izdali nalog za početak invazije bilo silno jedinstvo i
zajedništvo stanovnika Čehoslovačke. Čehoslovački narod zapravo nikad nije
postojao. Bili su to oduvijek Česi i Slovaci, a čak su se i Česi dijelili na
Moravljane i Čehe. No u jednom trenutku u srpnju 1968. godine svi su bili
Čehoslovaci. Čak i uz vojsku na granicama i u samoj zemlji, dok su ih
sovjetski mediji svakodnevno ocrnjivali, progovarali su glasom jedinstva. A
Dubčekje dobro pazio da upravo on bude taj zajednički glas.
Gotovo u tri poslije ponoći, 31. srpnja, jedan željezničar i malena skupina
Slovaka zaposlenih u čeličani u muškarcu koji je bio izišao u šetnju
prepoznali su prvog sekretara, druga Dubčeka. Dubček ih je pozvao u re-
storančić koji je u to vrijeme još bio otvoren. »S nama je sjedio čitav sat,
objasnio nam je cijelu situaciju«, ispričao je kasnije jedan od radnika
slovačkim novinarima. Kad su ga upitali zastoje tako kasno vani, rekao im je
da posljednjih nekoliko tjedana spava jedino od 3 do 7 ujutro.
Češka televizija razgovarala je sa sovjetskim turistima, pitajući ih jesu li igdje
primijetili naznake kontrarevolucioname aktivnosti, te odnose li se svi prema
njima na primjeren način. Svi su se pohvalno izražavali o Čeho-slovačkoj i
njezinim stanovnicima, slaveći sovjetsko-čehoslovačko prijateljstvo. Četiri
dana dva su Prezidija razgovarala u mjestu Čierna nad Tisou, slovačkome
gradiću u blizini granice s Mađarskom i Ukrajinom. Drugog kolovoza, po
završetku skupa, Dubček je u televizijskome obraćanju umirio Čehoslovake,
uvjeravajući ih da državna suverenost nije u opasnosti. Pritom je rekao i da
su dobri odnosi sa Sovjetskim Savezom ključni za čehoslovačku suverenost,
te upozorio kako ne treba verbalno napadati sovjetski socijalizam.
Poruka je glasila: neće biti invazije ako se Čehoslovaci suzdrže i prestanu
provocirati Sovjete. Sutradan su i posljednje sovjetske jedinice napustile
Čehoslovačku.
Činilo se da Dubček počinje ograničavati slobodu govora. Ipak, stjecao se
dojam i daje iz sukoba izišao kao pobjednik. Ponekad je i sam op-
300
stanak velika pobjeda. Nova Čehoslovačka nakon Praškog je proljeća
dočekala i praško ljeto. Širom svijeta mediji su analizirali zašto su Sovjeti
popustili.
Mladi ljudi iz Istočne i Zapadne Europe, kao i Sjeverne Amerike, počeli su
masovno dolaziti u Prag, da vide kakva je ta nova sloboda. Na tamnim
srednjovjekovnim zidovima u gradu počeli su se pojavljivati grafiti na više
jezika. Kako je u Pragu bilo tek sedam tisuća hotelskih soba, u gradu često
nije bilo mogućnosti ikakvog smještaja, iako se ponekad nešto moglo postići i
podmićivanjem338. Sve teže dolazilo se do stola u malobrojnim praškim
restoranima, a prazan taksi bio je rijedak prizor. U kolovozu je The Nevv
York Times objavio: »Ovog ljeta svi mlađi od 30 godina svakako bi trebali
posjetiti Prag«339.
338 The Nevv York Times, 5. svibnja 1968.
301
III. DIO
LJETNA OLIMPIJADA
Samu žudnju za odmorom i mirom valja odbaciti. Ona se poklapa s
prihvaćanjem nepravde. Oni koji plaču za sretnim razdobljima iz prošlosti
zapravo priznaju što žele: ne olakšanje, nego ušutkivanje jada i bijede.
- Albert Camus: L'Homme revolte (Pobunjeni čovjek), 1951.
14. POGLAVLIE
PO MOGUĆNOSTI IZBJEĆI
U kolonijama je istina bila naga, no građanima matične zemlje draža je bila
odjevena.
- Jean-Paul Sartre: Uvod u knjizi »Prezreni na svijetu« Frantza Fanona, 1961.
U ljeto 1968. stjecao se dojam da se sve samo pogoršava. Akademska godina
završila je upravo katastrofalno, a stotine ljudi napustile su promociju
diplomanata na Columbiji - iako se predsjednik Kirk ondje nije ni pojavio,
samo da izbjegne izazivanje prosvjeda. Sveučilišta u francuskim, talijanskim,
njemačkim i španjolskim gradovima gotovo i nisu funkcionirala. U lipnju su
izbili nasilni sukobi između studenata i policije u Rio de Janeiru, Buenos
Airesu, Montevideu, te u Ekvadoru i Čileu. Šestog kolovoza studentski je
prosvjed u Riju otkazan kad se na ulicama pojavilo 1.500 pripadnika
pješaštva i policije, uz trinaest tenkova, četrdeset oklopnih kola i osam
džipova na koje su bile postavljene strojnice. Prosvjedi su često počinjali
zbog onih običnijih, temeljnih problema. U Urugvaju i Ekvadoru u pitanju je
u početku bio autobusni prijevoz do obrazovnih ustanova.
Čak je i u razmjerno mirnoj Engleskoj napokon počela prava 1968., budući
da su studenti akademsku godinu okončali zauzimanjem sveučilišta. Sve je
počelo u svibnju, na likovnoj akademiji Hornsev, u viktori-janskome zdanju
u imućnoj četvrti na sjeveru Londona, gdje su studenti organizirali sastanak
u vezi s profesionalizacijom funkcije predsjednika studentskog vijeća, te
sportskim programima, a na koncu su zauzeli zgra-
305
MARK KURLANSKY
du i zatražili temeljite promjene u nastavnome programu. Njihovi zahtjevi
proširili su se na likovne akademije širom zemlje, pa je pokret na koncu
obuhvatio trideset i tri srodne visokoškolske ustanove. Studenti u Bir-
minghamu odbili su izaći na završne ispite. Potkraj lipnja studenti su i dalje
držali Hornsev pod nadzorom.
Na mirovnim pregovorima u Parizu postignut je toliko neznatan napredak
daje prvog dana ljeta The New York Times Amerikancima ponudio tek otužnu
mrvicu nade pomno sročenim naslovom: CLIFFORD UOČAVA BLAGI
POMAKU PREGOVORIMA O VIJETNAMU. Dvadeset i trećeg lipnja rat u
Vijetnamu nadmašio je američki rat za neovisnost kao najdugotrajniji rat u
američkoj povijesti, protegnuvši se na 2.376 dana otkako su 1961. godine u
Vijetnam upućene prve jedinice za potporu. Četiri dana kasnije Vi-jetkong je,
u napadu na obližnje američke i južnovijetnamske snage, slučajno ili
namjerno zapalio obližnje ribarsko selo Sontra na obali Južno-kineskog
mora, pri čemu je poginulo osamdeset i osam civila, a ranjeno njih više od
stotinu. Istog je dana u Sjedinjenim Državama David Dellin-ger, prvi čovjek
Nacionalnog mobilizacijskog odbora za okončanje rata u Vijetnamu, ustvrdio
da stotinu organizacija surađuje na organiziranju niza demonstracija na
kojima će sudionici tražiti okončanje rata. Prema planu, prosvjedi su se
trebali održati tijekom ljeta, u Chicagu, za vrijeme Nacionalne konvencije
Demokratske stranke. Osmog kolovoza američke su jedinice za noćne
ophodnje na rijeci u delti Mekonga, a u pokušaju odupiranja Vrjetkongu
bacačima plamena, usmrtili sedamdeset i dva civila iz sela Cairang, inače
naklonjenog američkim snagama.
Nakon višedesetljetnog pasivnog podnošenja Francove okrutnosti, nov
naraštaj Španjolaca počeo se nasilnome režimu odupirati nasiljem. Godine
1952. petorica mladih Baska, nezadovoljnih pasivnošću generacije svojih
roditelja, utemeljila su organizaciju koja je kasnije dobila naziv Euskadi Ta
Askatasuna, što na njihovu drevnom jeziku znači »Baskija i sloboda«. Do
1968. godine aktivnosti te organizacije, poznatije pod skraćenicom ETA,
ponajprije su se sastojale od promicanja baskijskog jezika, koji je Franco bio
zabranio. Pripadnici ETA-e kasnije su počeli spaljivati španjolske zastave i
uništavati španjolske spomenike. Godine 1968. baskijski su lingvisti stvorili
jedinstveni jezik koji će ujediniti osam narječja. Jedan primjer jezičnih
poteškoća prije 1968.: u izvornom nazivu ETA-e nalazila se riječ Abeni, a ne
Euskadi, pa je i skraćenica glasila ATA. No na-
306
kon šestogodišnjeg tajnog djelovanja pod nazivom ATA, pripadnici
organizacije utvrdili su da na pojedinim narječjima ata znači »patka«, pa su
preuzeli naziv ETA. Jedinstveni jezik nastao 1968. otvorio je put pravom
preporodu baskijskog jezika.
No ETA je 1968. godine postala nasilna. Sedmog lipnja pripadnici Civilne
garde zaustavili su automobil u kojem su se nalazila dvojica naoružanih
članova ETA-e, koji su otvorili vatru i ubili dvojicu gardista. Jednog od
ubojica, Txabija Eocebarrietu, Španjolci su kasnije pronašli i ubili. Drugog
kolovoza, u znak odmazde zbog Etxebarrietina ubojstva, ETA je ubila
omraženog policijskog kapetana u San Sebastianu, i to pred njegovim
vlastitim domom, dok mu je supruga stajala s druge strane vrata. Nakon tog
ubojstva, Španjolci su praktički objavili rat Baskima. Opsadno stanje
potrajalo je gotovo do završetka godine, uz tisuće uhićenih osoba, od kojih su
neke i mučili, a neke osudili na dugogodišnje zatvorske kazne i sve to unatoč
gnjevnim prosvjedima Europe. Stoje bilo još gore, između ETA-e i Španjolaca
uspostavljen je odnos obilježen smjenjivanjem akcije i reakcije, po načelu
uzvraćanja nasiljem na nasilje, a taj se odnos održao i do današnjeg dana.
U karipskoj državi Haiti u toku je bila jedanaesta godina vladavine Fran-
goisa Duvaliera, provincijskog liječnika i prijatelja siromašnih crnaca, koji se
prometnuo u masovnog ubojicu. Sredinom godine, na jednoj je konferenciji
za novinare održao pravu malu lekciju predstavnicima američkih medija:
»Nadam se da će razvoj demokracije, u koji ste se uvjerili na Haiti-ju, biti
primjer svim ljudima svijeta, a osobito Sjedinjenim Državama, u vezi s
građanskim i političkim pravima crnaca«340.
No pod vlašću ludog, ali prepredenog dr. Duvaliera nije bilo prava ni za crnce
ni za druge. Bila je to jedna od najokrutnijih i najnemilosrdnijih diktatura, a
Duvalierova vlast otjerala je toliko Haićana iz srednje i više klase u
izgnanstvo, daje haićanskih liječnika bilo više u Kanadi, nego na samom
Haitiju. Dvadesetog svibnja 1968. godine osmi državni udar usmjeren protiv
dr. Duvaliera počeo je preletom zrakoplova B-25 preko prijestolnice, Port-au-
Princea. Bačeni eksploziv ostavio je još jednu rupu
340 Bernard Diedrerich i Al Burt: Papa Doc and thc Tonton Macoutes (Port-
au-Prince, Editions Henri Deschamps, 1986., izvornik McGraw-Hill, 1969.),
str. 383.
307
MARK KURLANSKY
na ionako ruševnoj cesti. Potom si- iz njega bačeni paketi s lecima, koji se,
međutim, nisu razasuli na sve strane, jer ih urotnici prije ispuštanja nisu
odvezali i otvorili. Potom je još eksploziva bačeno prema blistavoj bijeloj
Nacionalnoj palači, no nije eksplodirao. Nakon takvog »osiguravanja«
prijestolnice, invazija je otpočela u gradu Cap-Haitienu, na sjeveru zemlje,
gdje je sletjela jedna Cessna. Iz nje su iskočili ljudi koji su iz malokalibarskih
strojnica zapucali prema praznom kontrolnome tornju. Haićanska vojska sve
ih je ubrzo ubila ili uhitila341. Sedmog kolovoza desetorica preživjelih
sudionika pokušaja prevrata osuđeni su na smrt342.
Walter Laqueur, povjesničar s Brandeisa koji je napisao više knjiga o
Bliskom istoku, u svibnju je napisao članak u kojem je ustvrdio daje to
područje potencijalno opasnije i od Vijetnama343. Kasnije te iste godine
Nbcon će u predizbornim govorima ponavljati istu tvrdnju344. U vezi s
Bliskim istokom, svijet je užasnula činjenica da su se dvije supersile svrstale
na suprotne strane, te da bi regionalni sukob vrlo lako mogao prerasti u
globalni. Izraelci i Arapi upustili su se u utrku u naoružavanju, pri čemu su
Arapi kupovali sovjetsko oružje, a Izraelci američko. Izraelci, koje saveznici
nisu opskrbljivali onoliko brzo kao što su Sovjeti opskrbljivali Arape, usto su
razvijali i vlastitu proizvodnju oružja i opreme.
»Malo-pomalo«, napisao je Laqueur, »svijet se pomirio s činjenicom da će u
dogledno vrijeme doći i do četvrtog arapsko-izraelskog rata.« Ispitivanje
javnog mnijenja u srpnju pokazalo je da 62% Amerikanaca u sljedećih pet
godina očekuje novi arapsko-izraelski rat345. Egipatska je vlada ustrajno
tražila da se potpuni vojni poraz u Šestodnevnome ratu naziva običnim
»zastojem«. Plan Izraela da u zamjenu za mir vrati osvojeno područje nije
nailazio na plodno tlo. Svi su se silno zanimali za teritorij, ali ne i za mir.
Egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser nije htio čak ni početi pregovore s
Izraelom. Egipatski glasnogovornik Mohammed Hey-kal tvrdio je daje novi
rat »neizbježan« - možda i zbog toga što su Studen-
ci Ibid.,str. 380.
343 The New York Times Magazine, 5. svibnja 1968.
344 Life, 22. studenoga 1968.
345 The Neiv York Times, 24. srpnja 1968.
308
J968.: Godina koja je uzdrmala svijet
ti koji su prosvjedovali bili gnjevni zbog egipatskog držanja u prošlom ratu. I
dokje razdoblje studentskih pokreta dovelo do antiratnih prosvjeda na
sveučilištima širom svijeta, studenti u Kairu prosvjedovali su jer se vojska u
njihovu ratu nije dovoljno trudila i borila. A budući daje Saudij-ska Arabija
sebe smatrala vjerskom državom, kralj Faisal pozvao je na »sveti rat«, dokje
Sirija, koja se smatrala socijalističkom zemljom, pozvala na »narodni rat«.
Palestinske organizacije organizirale su male smrtonosne prepade, poznate
pod nazivom »teroristički napadi«, dok su Izraelci reagirali žestokom vatrom,
često upadajući i u Jordan.
Svi Arapi složili su se da neće pregovarati s Izraelcima, jer bi tako na
određeni način priznali izraelska osvajanja. Međutim, prema Laqueuru,
nekima se sve više činilo da su pogriješili, budući da bi »u pregovorima
Cionisti pristali na daleko manje nego što su na koncu dobili«. Istraživanje
javnog mnijenja u Francuskoj pokazalo je da 49% Francuza smatra da bi
Izrael trebao zadržati sve ili dio novih područja osvojenih u ratu 1967.
godine. Samo 19% izjavilo je da bi Izrael trebao sve vratiti346. Identično
istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je kako 66% ispitanika smatra da bi
Izrael trebao zadržati barem dio novostečenog teritorija, dokje samo 13%
smatralo da treba sve vratiti.
Upravo su zbog tog teritorija promatrači smatrali da bi do novog rata moglo
proteći čak pet godina. Ako su Arapi 1967. godine doživjeli takav poraz,
sljedeći put bilo bi još gore, budući da Izraelci imaju nadzor nad visoravni
kod Sueza i visoravni Golan. Mnogi su već predviđali da će Naser zbog
posljednjeg neuspjeha biti svrgnut. No takvo je stanje dovelo do suptilnog
pomaka na Bliskom istoku, koji se u to vrijeme još nije jasno uočavao. U
arapskome se svijetu nov pristup problemu nazivao »ni rat ni mir«. Cilj je bio
iscrpljivanje Izraelaca. Ako velike vojske više nisu u stanju konvencionalno
ratovati, alternativa je bila u malim terorističkim akcijama, a tu su na scenu
stupili Palestinci. Takvi palestinski prepadi izvorno su potekli od egipatskih
zamisli347, a pedesetih godina potpomagao ih je Naser. Napadi su bili jeftini
i vrlo popularni u arapskoj javnosti. Sirija ih je počela potpomagati sredinom
šezdesetih. Sada su se već stotine gerilaca obučavale u Jordanu i Siriji. To će
silno ojačati palestinske vođe i omo-
34« Pariš Match, 30. ožujka 1968. 3+7 Oren: Sa Days ojWar, str. 24.
309
MARK KURLANSKY
gućiti da »Arapi iz okupiranog j jrdana« postanu »palestinskim narodom«.
Arapske zemlje, a osobito Sirija, davale su sve od sebe da preuzmu nadzor
nad tim gerilskim organizacijama. No u ljeto 1968. Al Fatah se već nametnuo
kao zasebna sila u Jordanu, izvan granica moći kralja Huseina. Ta je
skupina prešla dugačak put od prve akcije - katastrofalno neuspješnog
pokušaja da u zrak dignu crpku za vodu - koju je izvela samo četiri godine
ranije.
Prije rata 1967. godine, Izraelci svoje akcije ni pod koju cijenu nisu htjeli
nazivati »uzvraćanjem« ili »odmazdom«. Vladini cenzori te su dvije riječi
brisali čak i iz izvjestiteljskih tekstova. No 1968. obje su riječi ušle u
svakodnevnu uporabu, budući da su Izraelci napadali i na području Jordana
i Libanona, ciljajući palestinske gerilce.
U ljeto, nakon stoje izraelska vlada čitavu godinu zagovarala zamjenu
teritorija za mir, sami su Izraelci, ako već ne i njihova vlada, odustali od te
mogućnosti, te se počeli naseljavati u Jeruzalemu i na Golanu, živeći u
većem i drukčijem Izraelu u odnosu na onaj o kakvom su sanjarili. Amnon
Rubenstein iz telavivskog dnevnika Ha'aretz napisao je: »Izraelci će, s druge
strane, morati svladati umijeće života u vječnom stanju ne-mira«.
U tropskoj, naftom bogatoj delti rijeke Niger ljudi su konstantno živjeli u
stanju otvorenog ratovanja. Prema procjenama, u borbama je dotada
poginulo već pedeset tisuća ljudi. U svibnju, kad su nigerijske jedinice
zauzele i uništile nekoć bogati grad Port Harcourt, izvele pomorsku blokadu i
opkolile Biafru s osamdeset i pet tisuća vojnika, pobunjenici iz Biafre ostali
su i bez posljednje veze s okolnim svijetom348. Prema pojedinim
izvještajima349, nigerijska je vojska masakrirala nekoliko stotina ranjenih
biafranskih vojnika u dvjema bolnicama. Ta se malena država htjela odvojiti
od Nigerije, a za samostalnost se borilo dvadeset i pet tisuća vojnika,
suprotstavljenih nigerijskoj sili koja je brojala stotinu tisuća vojnika.
Pobunjenici su imali jedino lako naoružanje, nedostajalo im je streljiva, a
neki su vojnici čak bili posve bez oružja. Nigerijsko ratno zrakoplovstvo,
opremljeno sovjetskim letjelicama u kojima su bili egipatski piloti, bom-
348 Life, 12. srpnja 1968.
349 The New York Times, 27. svibnja 1968.
310
bardiralo je gradove i sela u kojima je nakon napada uvijek bilo mnogo
nepomičnih tijela i ranjenika na mukama. Predstavnici Biafre tvrdili su da
Nigerijci, koje su najčešće nazivali imenom njihova dominantnog plemena,
Hausa, namjeravaju provesti genocid, te da stoga najčešće napadaju upravo
škole, bolnice i crkve. No nakon godinu dana žestokih sukoba, pozornost
svijeta počela je privlačiti ne nestašica oružja, nego nestašica hrane.
Snimke djece nalik na kosture, djece koja tužnim, neprirodno izbulje-nim
očima pilje u prazno - djece koja izgledaju kao da neće dočekati ni kraj
tjedna - počele su se pojavljivati u novinama i časopisima širom svijeta.
Fotografije su se pojavljivale u novinskim člancima i oglasima u kojima se
očajnički tražila pomoć. No većina pokušaja upućivanja pomoći nije dolazila
do odredišta. U Biafri su održavali tajno i opasno slijetalište -usku,
raskrčenu stazu osvijetljenu petrolejkama, na koju su se spuštali ri-
Biafranski vojnik 1968. (Autorfotografije: Don McCullin/Magnum Photos)

311
MARK KURLANSKY
jetki zrakoplovi koji su dovozili pomoć. Oni koji su pokušavali pronaći to
mjesto, prvo su morali preletjeti zonu koju su uz pomoć radarskog navođenja
pokrivale nigerijske protuzračne snage.
Zapad je tako naučio novu riječ: kvašiorkor. Riječ je o kobnome nedostatku
bjelančevina od kojeg su umirale tisuće djece. Tijekom čitave 1963. godine
bolnica Queen Elizabeth u Umuahiji liječila je ukupno 18 pacijenata s
kvašiorkorom, dok je u kolovozu 1968., kad ju je posjetila skupina novinara,
imala po 1.800 slučajeva dnevno. Prema procjenama, od gladi je
svakodnevno umiralo između 1.500 i 40.000 stanovnika Bia-fre. Često su
gladovali čak i oni koji su se nekako uspjeli domoći prognaničkih logora. Ono
malo dostupne hrane nitko si više nije mogao priuštiti. Pile koje je 1967.
vrijedilo 70 centa, 1968. godine stajalo je pet i pol dolara. Ljudima se
preporučivalo da jedu štakore, pse, guštere i bijele mrave i tako se domognu
bjelančevina350. Bolnice su bile prepune djece bez hrane, lijekova i stručne
pomoći. Malena, koščata tijela ležala su na slamnatim prostirkama. Kako bi
koje dijete umrlo, tako bi ga umotali u prostirku i spuštali u jamu. Svake
večeri osoblje je pokrivalo rupe i kopalo nove za idući dan351.
Nigerijci nisu dopuštali dopremanje humanitarne pomoći, čak ni Crvenom
križu, silno potrebne desetmilijunskoj Biafri u kojoj je deset posto
stanovništva živjelo u prognaničkim logorima. Tvrdili su da bi takvi letovi
ograničavali djelovanje nigerijskih zračnih snaga. Nešto malo hrane dolazilo
je rijetkim noćnim letovima koje su neustrašivi piloti obavljali za račun
međunarodnih humanitarnih organizacija.
Veći dio svijeta, zaokupljen mnoštvom događaja koji su obilježili tu godinu,
prema tom se ratu odnosio uglavnom nezainteresirano, ne podupirući težnje
Biafre za osamostaljenjem, ali tražeći od Nigerijaca da dopuste dolazak
zrakoplova s pomoći. Međutim, 31. srpnja francuska je vlada, unatoč
predviđanjima daje završilo doba de Gaulleovih vanjskopolitičkih inicijativa,
učinila iskorak u odnosu na saveznike i vlastitu vanjsku politiku, ustvrdivši
da podupire želju Biafre za ostvarivanjem samostalnosti. Osim Francuske,
Biafru su službeno priznavale još jedino Zambija, Obala Bjelokosti,
Tanzanija i Gabon. Drugog kolovoza rat je stekao status poli-
350 Time, 2. kolovoza 1968.
331 The NewYork Times, 1. kolovoza 1968.
312
tičkog pitanja i u SAD-u, kad je senator Eugene McCarthv uputio kritiku
predsjedniku Johnsonu jer ni ne pokušava pomoći, zahtijevajući da se obrati
Ujedinjenim narodima i zatraži hitnu dopremu hrane i lijekova u Biafru.
Amerikanci su reagirali formiranjem brojnih skupina za prikupljanje pomoći.
Odbor za pomoć Nigeriji/Biafri, u kojem su djelovali nekadašnji dobrovoljci
Peace Corpsa, tražio je način na koji bi u Biafru dostavio pomoć. Dvadeset
ijedna vodeća židovska organizacija, katoličke udruge za pomoć, te Američki
odbor za pomaganje Biafre također su tražili mogućnosti da pomognu.
Crveni križ od jedne je švicarske tvrtke unajmio šest zrakoplova DC-6 za
noćnu dostavu, no 10. kolovoza, nakon deset obavljenih letova, akcija je
prekinuta zbog djelovanja nigerijske protuzračne obrane.
A onda se 13. kolovoza Carl Gustav von Rosen, švedski grof i legendarni
pilot, četveromotornim zrakoplovom DC-7 spustio na malenu zemljanu stazu
u Biafri. Taj zrakoplov, s deset tona hrane i lijekova, došao je novim smjerom
na kojem nije bilo radarski navođene protuzračne vatre.
Von Rosen se sličnom akcijom proslavio još 1935. godine kad je unatoč
protuzračnoj vatri talijanskih snaga prvim medicinskim zrakoplovom
Crvenog križa uspio sletjeti u Etiopiju, čiji je velik dio bio pod talijanskom
okupacijom. Godine 1939., kao dobrovoljac u finskom ratnom zrakoplovstvu
tijekom finsko-sovjetskog rata, mnogo je puta sudjelovao u akcijama
bombardiranja Rusije, dok je u vrijeme Drugog svjetskog rata održavao
redovitu tjednu poštansku liniju Stockholm-Berlin.
Nakon uspješnog slijetanja u Biafru, von Rosen je otišao na Sao Tome,
maleni portugalski otok ispred nigerijske obale, gdje su već bila spremna
puna skladišta hrane, lijekova i streljiva za Biafru. Ondje je pilote upoznao
sa zračnim koridorom koji je otkrio. Njime je dvaput ušao u Biafru, kako bi
se uvjerio daje siguran. Prvi put letio je po danu, iako je takvo što dotada
bilo nečuveno zbog opasnosti od nigerijskih presretača. No von Rosen je
rekao kako mora ispitati teren prije nego što se odluči i za noćni let. Ustvrdio
je da mu je svejedno hoće li se piloti koridorom služiti za dostavu hrane ili
oružja. »Ako želimo da opstanu, potrebno im je ijedno i drugo.« Visoki
sjedokosi i plavooki Skandinavac nazvao je situaciju u Biafri »zločinom protiv
čovječanstva... Nastave li Nigerijci pucati na avione koji
313
MARK KURLANSKY
dovoze pomoć, tada ih treba štititi skupina lovaca. U međuvremenu ćemo
nastaviti letjeti, a pridružit će nam se i drugi prijevoznici.«352
Izvjestitelji koji bi uspjeli doći u Biafru navodili su kako je moral među
stanovništvom na visokoj razini. Ljudi su im najčešće govorili: »Pomognite
nam da pobijedimo«. Nigerijci su sve žešće napadali, nesmiljeno grana-
tirajući ciljeve, ali se borci za neovisnost nisu dali potisnuti, vježbajući borbu
štapovima i boreći se šarolikim oružjem nabavljenim u Europi353. No u
kolovozu je pod njihovim nadzorom ostala tek trećina područja koju je Biafra
zauzimala godinu dana ranije, kad je proglašen rat za neovisnost. Budući da
su od gladi svakodnevno umirale stotine djece, na raznim točkama skupilo
se jedanaest tona hrane spremne za dostavu.
Tridesetčetverogodišnji predsjednik Odumegwu Ojukwu, bivši pukovnik
nigerijske vojske koji se školovao u Nigeriji, rekao je: »Tražim samo da svijet
u nama prepozna ljudska bića, a ne crnce koji jedni drugima razbijaju glave.
Cijeli svijet diže se na noge ako trojica ruskih pisaca završe u zatvoru, no
kad dođe do masakra tisuća crnaca...«354
Američka je vlada izvjestiteljima rekla da jednostavno ne može pomoći Biafri,
jer si ne može dopustiti da u nerazvijenome svijetu ostavi dojam da se miješa
u jedan građanski rat u Africi. Nije bilo posve jasno je li takvim stavom uzela
u obzir i činjenicu da u cijelome svijetu ostavlja dojam da se već miješa
ujedan građanski rat u Aziji. No postajalo je sve očitije da se Afrika opire
pomoći koju Zapad pruža Biafri. To je, što nije bilo nimalo neočekivano,
osobito vrijedilo za Nigerijce. Jedan je nigerijski časnik nekom švicarskom
humanitarcu rekao: »Ne želimo vaše kremšnite i pšenicu. Ovdašnjim ljudima
potrebni su riba i garri. A to im mi možemo pružiti. Zašto onda ne pronađete
neke bijelce koji gladuju i koje treba nahraniti?«355
352 Ibid. 14. kolovoza 1968.
353 Time, 9. kolovoza 1968. «+ Life, 12. srpnja 1968.
355 The Nevv York Times, 30. rujna 1968.
314
15. POGLAVLJE
UMIJEĆE MONOTONE POLITIKE
Da, Nixon je i dalje bio televizijski duh. Masovni mediji i dalje su bili njegova
bolest - smatrao je da tako može komunicirati s masama.
- Norman Mailer: Miami and the Stege ojChicago, 1968.
Godine 1968. u Americi su se održavali predsjednički izbori, a takvih godina
u Americi se najčešće javlja osobit način vođenja političkih kampanja, toliko
energičan i smion da ostala demokratska društva cijeli spektakl prate
zbunjeno i opčinjeno. No iznad političkih igara, neobuzdane ambicioznosti i
besramno licemjernih predstava nalaze se glasači, u kojima se svake četiri
godine budi nova nada. Godine 1968. nada se raspršila potkraj proljeća, na
podu jedne kuhinje u Kalifomiji. Nakon ubojstva Roberta Kennedvja,
romanopisac John Updike rekao je kako je moguće da Bog više nije na
američkoj strani356.
Svijet je 1968. pratio kako se Bobby iz dana u dan razvija - taj obiteljski
kržljavac koji samo nešto mumlja, počeo je govoriti ponešto jasnije i
razgovjetnije, s malo više nadahnuća, i tako napredovao iz intervjua u
intervju, sa svakim se novim nastupom kampanji posvećujući uz energiju i
odlučnost kakve se rijetko viđaju čak i u američkoj politici, probijao se kroz
mase u kojima su ljudi nosili natpise »Poljubi me, Bobby« i gdje su s njega
trgali cipele i odjeću, kao daje kakva rock-zvijezda. U televizijskim je
nastupima postao toliko dobar da gaje Abbie Hoffman sa zavišću proz-
Norman Mailer: Miami and the Siege ojChicago, 15.
315
MARK KURLANSKY
vao »Hollywoodskim Bobbvjem«. Hoffman je frustrirano izjavio: »Gene i nije
bio nešto osobito. Čovjek je za njega mogao potajno navijati onako kako
navija za Metse. Lako ti je kad znaš da ni slučajno ne može pobijediti. Ali
Bobby... Svake večeri uključili bismo televizor i gledali tog mladog viteza
duge kose i ispružene ruke... Kad bi vam mladi dugokosi ljudi rekli kako su
čuli daje Bobby uzbudljiv, postajalo je jasno da se Yippie! našao u pravim
nevoljama.«357 Tom Havden, koji nije bio sklon divljenju358 prema
kandidatima iz političkog establišmenta, napisao je: »Ipak, tijekom te godine
obilježene previranjima, uvidio sam daje među američkim političarima
intrigantan jedino mlađi brat Johna F. Kennedvja«.
Jevtušenko je Kennedvjeve oči opisao kao »dva plava grumena čiste volje i
tjeskobe«. Kad se Kennedv upoznao s ruskim pjesnikom, Jevtušenko je
održao zdravicu i pritom htio da razbiju čaše. Kennedv, koji nije imao baš
nimalo ruske krvi, htio je uzeti neke jeftinije čaše. No jeftine su čaše izrađene
od debelog stakla, pa se pri padu na pod ne razbijaju samo tako. Ruski
pjesnik to je shvatio kao užasno zloslutan znak359.
Svi su jasno uviđali da mu je zla kob, kako je napisao Lowell, utkana u tkivo.
A to je bilo jasno i njemu. Kad je doznao za atentat na svog brata, rekao je
daje očekivao da će on postati žrtvom360. Udovica njegova brata, Jackie,
pribojavala se da će on sljedeći doći na red, te je na jednoj svečanoj večeri
rekla povjesničaru Arthuru Schlesingeru361: »Znate što mislim da će biti s
Bobbvjem? Isto što se dogodilo Jacku.« Samo dva tjedna prije nego stoje
ustrijeljen, razgovarao je s francuskim spisateljem Romainom Garvjem362.
Tom prilikom, prema Garvjevim riječima, Kennedvje rekao: »Znam da će me
prije ili kasnije netko pokušati ubiti. Ne toliko iz političkih razloga, nego zbog
opsjednutosti mnome, želje da bude na mome mjestu.«
Prvo se nametalo političko pitanje: može li pobijediti? Često se govorilo da će
ga netko ubiti stekne li se dojam da bi mogao pobijediti. Četvrtog
357 Abbie Hoffman (»Free«): Revolutionforthe Hell ojft (NewYork, Dial Press,
1968.), str. 104.
358 Hayden: Rebel, str. 244.
359 Thomas: Robert Kennedy: His Lije and Times, str. 346.
360 Ibid., str. 276.
361 Arthur Schlesinger ml: Robert Kennedy and His Times (Boston,
Houghton Mifflin, 1978.), str. 895.
362 LeBgaro, 6. lipnja 1968.
316
lipnja pobijedio je na stranačkim predizborima u Kaliforniji, porazio
Mcčarthvja rezultatom 45 prema 42%, pri čemu je Humphrev privukao tek
12% glasova. Tada je napokon smanjio Mcčarthvjevu veliku prednost.
Trebalo je još samo nekako nadmudriti Huberta Humphrevja na konvenciji u
čhicagu. »A sada je pred nama Ghicago. Pobjedimo i ondje«, rekao je. Samo
nekoliko minuta kasnije ustrijeljen je u glavu i to dok je neplanirano prolazio
kroz kuhinju, budući da su obožavatelji bili zapriječili planirani izlaz. A
ondje, u kuhinji, na neplaniranome putu, čekao ga je muškarac s pištoljem.
Ubio gaje čovjek po imenu Sirhan Sirhan, neobičnog imena koje je u
američkim ušima zvučalo posve besmisleno. Tko je Sirhan Sirhan? Počeli su
se pojavljivati odgovori koji nisu nikog zadovoljili. Jordanac, Arapin iz
okupiranog dijela Jordana, Palestinac, ali ne u onom zastarjelome smislu
militantno nastrojenog aktivista. Nije bio Arapin s točno određenim
političkim ciljevima - nije imao točno određeni program. Psihički nestabilan
izbjeglica. Doznali smo tko gaje ubio, ali nikad nismo utvrdili razloge.
Tko će nakon Kennedvja biti najizgledniji kandidat i hoće li i njega netko
ubiti? »Smrt jedini je Bog«, napisao je Ferlinghetti u pjesmi posvećenoj
Kennedvju koju je pročitao na dan pogreba. Svi kandidati, i demokrati i
republikanci, a ponajviše Mcčarthv, koji se, kako se činilo, povukao iz utrke,
znali su da bi mogli biti sljedeći na redu. Norman Mailer, koji je izvještavao s
obiju stranačkih konvencija, primijetio je da su svi kandidati u masama
počeli osjećati nelagodu. Kako je najizglednija žrtva već bila mrtva, savezna
vlada zaključila je kako mora bolje zaštititi preostalu sedmoricu kandidata.
Pokušaj ubojstva Roberta Kennedvja ne bi uspio daje bio pod zaštitom Tajne
službe, jer bi njezini pripadnici prije njegova ulaska provjerili i osigurali
kuhinju. Za zaštitu preostalih kandidata angažirano je stotinu i pedeset
pripadnika Tajne službe, što zapravo nije promijenilo gotovo ništa kad je bila
riječ o Hubertu Humphrevju i Geor-geu Wallaceu, budući da su njih dvojica
već ionako bili pod strogom zaštitom. No promjena je bila velika za Eugenea
McGarthvja, koji dotada nije imao čak ni tjelesnog čuvara.
Kako je intenzitet političkog života slabio, a na životu je ostalo tek sedam
kandidata, političke su konvencije bile isprazne, poput sportskog događaja
na kojem ne nastupa glavna zvijezda. Republikanci i demokrati
317
MARK KURLANSKY
se razlikuju, pa je na republikansk oj konvenciji vladala kontrolirana
praznina, dok je kod demokrata bila riječ o praznome kaosu.
Nacionalne političke konvencije osmišljene su kao prilike za susret političkih
šefova iz svih dijelova zemlje koji će izabrati predsjedničkog kandidata. U
izvornom obliku, kandidata je iza zatvorenih vrata birala tek šačica pajdaša
iz najužeg vodstva stranke. To nije samo izgledalo nedemokratski, nego je sa
širenjem države postalo i nepraktično, jer su sve američke stranke oduvijek
bile tek konfederacija mjesnih šefova - prvih ljudi u saveznim državama,
gradovima, ljudi poput čikaškog gradonačelnika RichardaJ. Dalevja. Sirenje
države donijelo je veći broj mjesnih šefova.
Konvencije su oduvijek nalikovale lošim kazališnim predstavama, prepune
grandioznih točaka i jeftinih trikova. Godine 1948., kad su doživjele i prvi
televizijski prijenos, prerasle su u loše televizijske događaje. Te su godine
demokrati oslobodili jato neposlušnih golubova koji su pokušavali sletjeti na
sva moguća mjesta, pa tako i na glavu predsjedatelja Sama Ravburna dokje
batićem pokušavao uvesti red u dvorani. Otjerao je goluba rukom, no uporna
ptica sletjela je na govornicu, točno pred njega. Tako je pred cijelim odredom
fotografa i televizijskih snimatelja ščepao goluba i jednostavno ga bacio u
stranu.
Godine 1952. mjesta na kojima su se odvijali ti ljetni događaji dobila su i
klimatizaciju, pa je nestalo izgužvanih odijela i lepeza, te je, zahvaljujući
tome, sve počelo djelovati nekako dostojanstvenije i transparentnije.
Zahvaljujući klimatizaciji, otvorile su se i nove mogućnosti za organiziranje
takvih događaja. Ranije nije bilo moguće održati kolovosku konvenciju u
Miamiju. Godine 1960. John Kennedv pridao je konvencijama novu
privlačnost taktikom praćenja svih delegacija i snubljenja svakog delegata.
Njima je posvetio četiri godine uoči početka konvencije, te još postavio
špijune u svaku delegaciju, kako bi uočio promjene u raspoloženju i
pritisnuo neiskrene delegate. Barry Goldwater primijenio je 1964. istu
tehniku, pa je to postalo normom za pristupanje konvencijama, nov običaj s
primjesama intrige. Godina 1968. označit će završetak takve dramatike, jer
su te godine stranke doznale da će televizija prenositi konvencije samo pod
uvjetom da šefovi unaprijed odrede kandidata, a zatim
318
i 968.: Godina koja je uzdrmala svijet
pred kamerama sve pomno koreografiraju tako da događaj postane sličan
izboru za Miss Amerike ili dodjeli Oscara - bez svojeglavih golubova i sličnih
iznenađenja.
No 1968. godine o budućnosti stranke zapravo je odlučeno pred televizijskim
auditorijem, uživo i u toku tjedan dana. Bio je to najvažniji televizijski
događaj - važniji i od ratova, gladi i invazija. Veći dio televizijskih potencijala
preselio se u Chicago, a ondje su se stvarale i nove televizijske zvijezde. I
Huntlev, i Brinklev, i Cronkite osigurali su zvjezdani status vodeći emisije
posvećene konvenciji. Kad gaje CBS povukao s konvencije kako bi
izvještavao o sovjetskim tenkovima koji ulaze u Čehoslovačku, Daniel Schorr
potužio se da ga odvlače s najvažnijeg događaja.
Sve do 1968. godine razlike između republikanaca i demokrata bile su više
pitanje stila nego ideologije. Demokrati su poveli rat u Vijetnamu, a
najistaknutiji antiratni kandidati i unatoč tome bili su upravo demokrati.
Republikanci su imali vlastite antiratne kandidate, poput senatora savezne
države NewYork, Jacobajavitsa, koji je borbu za treći mandat 1968. započeo
pozivom na okončanje rata, te newyorškog gradonačelnika Joh-na Lindsava,
republikanskog kandidata bez izgleda za nominaciju, koji se također žestoko
protivio ratu.
Najpopularniji republikanski kandidat bio je newyorški guverner Nel-son
Rockefeller, koji nije bio toliko izrazit protivnik rata - podupirao je rat radi
»zaštite prava na samoodređenje« naroda Južnog Vijetnama. No 1968. godine
promijenio je pristup, rat nazivajući »angažmanom koji traži opravdanje«, te
pozivajući na unilateralno povlačenje američkih snaga. Bio je to socijalni
liberal koji je uživao značajnu potporu crnih glasača. Kao guverner, zalagao
se za donošenje zakona o legalizaciji pobačaja na razini savezne države New
York. Osamdeset i pet godina stari zakon te savezne države dopuštao je
pobačaj samo u slučaju kada je trebalo spasiti majčin život. Pozivao je
Republikansku stranku da postane »glasom siromašnih i ugnjetenih«. Čak je
odao počast Eugeneu McCarthvju jer je u politiku uveo i mlade, te je
obećavao da će prag za stjecanje prava glasa spustiti na osamnaest godina.
Bio je silno privlačan kandidat - novinari su ga voljeli, bio je genijalno
nadaren za televizijske nastupe, pokazujući gotovo posve uvjerljivu narodsku
crtu kad bi promuklim glasom podvikivao »hej-a-hej«, unatoč činjenici daje
tako očito bio »bogat kao Rockefeller«. U kolovozu je na
319
MARK KURLANSKY
konvenciju Republikanske stranke došao praćen anketama koje su
pokazivale daje u ulozi favorita koji bez poteškoća može pobijediti Huberta
Humphrevja ili Eugenea McCafthvja, dok su iste ankete pokazivale da njegov
suparnik, Richard Nbcon, ne može pobijediti nijednog ni drugog. Rockefeller
se sviđao čak i demokratima, a među republikancima je imao problema
jedino s ekstremnom desnicom, koja je ogorčeno smatrala da 1964. godine
nije pomogao njihovu konzervativcu-mučeniku, Barrvju Goldwateru.
No ipak sve nije bilo tako lijepo i jednostavno. Kandidata su na
konvencijama birali delegati, a većina delegata podupirala je Richarda Nbco-
na, koji se, kako se činilo, nikome nije sviđao. Vrlo malo njih bilo je za
»Rockvja«, kojije, činilo se, bio simpatičan svima. Kako je došlo do toga?
Pojedini se prijelomni povijesni trenuci nakon nekog vremena zaborave.
Dvadeset i drugog ožujka Rockefeller je objavio da se neće kandidirati. Taje
izjava šokirala i zbunila politički svijet. Većina je zaključila da se radi o
nekakvoj taktici. Možda je htio popularnost potvrditi pravom lavinom pisama
potpore. Uvodnik The Nevv York Timesa otvoreno gaje pozvao da još jednom
dobro razmisli, navodeći: »Rockefellerovo odbijanje kandidature znači
automatsku nominaciju Richarda M. Nixona«. U tekstu je još stajalo: »Zbog
njegove odluke umjereni republikanci ostaju bez vođe i moći«363. Iz
današnje je perspektive jasno da su obje tvrdnje bile točne. Iako se pokazalo
daje bila riječ o loše zamišljenoj strategiji, te se Rockefeller doista vratio u
utrku - koju ni u jednom trenutku zapravo nije ni napustio - Nbcon, koji je u
stranci imao daleko veću popularnost nego u zemlji, zahvaljujući tome uspio
je steći nenadoknadivu prednost među delegatima. Rockefeller je na
povratak u utrku utrošio dotada nečuvenih 10 milijuna dolara, a Mailer je
duhovito primijetio da bi mu bilo pametnije daje kupio četiri stotine delegata
po cijeni od 25.000 dolara »po komadu«.
Ta velika pogreška u kampanji 1968. godine, u trenutku kad mu je sve išlo u
prilog, označila je i završetak Rockefellerove karijere, a to je, pak, značilo da
liberalna struja Republikanske stranke ostaje bez vođe. Uz iznimku jednog
očajničkog razdoblja kad je sam Rockefeller služio kao potpredsjednik
neizabranome predsjedniku Geraldu Fordu, nakon što je s
320
dužnosti odstupio osramoćeni Nbcon, republikanci više nikad nisu izabrali
predsjednika ili potpredsjednika iz liberalnog krila svoje stranke. Godine
1968. Republikanska stranka postala je neusporedivo obojeni-jom u
ideološkome smislu - postala je konzervativnom strankom koja marginalizira
perspektivne predstavnike umjerene struje.
Jedini preostali republikanski kandidat bio je Ronald Reagan, novoizabrani
kalifornijski guverner koji je odrađivao drugu godinu mandata, a koji se
istaknuo po naređivanju brutalnih napada policije na kalifornijska
sveučilišta, te po smanjivanju financijskih sredstava za obrazovanje,
zdravstvo i druge socijalne programe. To je silno dojmilo mnoge konzer-
vativce. No činilo se da Reagana nikako ne bi bilo moguće izabrati: bio je
predmetom nebrojenih šala, pa je Nbcon, kojije i sam bio omiljena tema
komičara, uz njega izgledao kao vrlo ozbiljan kandidat. Nbcon se barem
doimao pametnim, iako se inteligencijom služio da neprimjetno mijenja
stavove i to vrtoglavom brzinom.
Kasnije, dokje obavljao predsjedničku dužnost, Reaganovu su izgubljenost
pripisivali njegovoj poodmakloj dobi. No čakje i 1968., u dobi od tek pedeset i
sedam godina, Reagan često izgledao izgubljeno. Dvadeset i prvog svibnja
pojavio se u NBC-jevoj političkoj emisiji Meet the Press, gdje ga je novinar
zamolio da objasni po čemu se razlikuje od Barrvja Goldwatera. »Ima tu
mnogo konkretnih pitanja i pokušavao sam se sjetiti«, odgovorio je. »Iskreno
govoreći, pamćenje me sve više izdaje. Tek nedavno doznao sam zajednu
njegovu izjavu. Postavili su mi pitanje i nisam se složio s tom njegovom
konkretnom izjavom.«364 U lipnju365 se na peticiji, kojom se tražio
kalifornijski referendum o Reaganovoj sposobnosti za guvernersku dužnost
našlo pet stotina potpisa. Ankete su u toj saveznoj državi pokazivale da samo
30% stanovnika smatra da »dobro obavlja posao«. Komičari su se oduvijek
voljeli sprdati s Nbconom, no sada je bilo sve više šala na Reaganov račun.
Komičar Dick Gregorv, koji se zahvaljujući potpisima pristaša i sam
kandidirao za predsjednika SAD-a, rekao je: »Reagan je nigger napisan
naopačke. Zamislite samo, na čelu Kalifomije našao se nazadni niger.«
364 Ibid., 22. svibnja 1968.
365 Ibid., 2. lipnja 1968.
321
MARK KURLANSKY
Bio je tu još i Eisenhower, dua iz pedesetih godina, koji je ustrajno tvrdio da
američka strategija u Vijetnamu daje željene rezultate i da treba nastaviti
istim putem radi zaštite svijeta od komunističke prevlasti. Bio je to tipičan
primjer Eisenhowerovih fascinantnih proturječja, budući daje kao
predsjednik često velikim riječima govorio o tome kako ljudi traže mir, ali je
šezdesetih godina, kad su ljudi napokon počeli doista zahtijevati mir, optužio
antiratni pokret za »pobunu« te »pomaganje i opravdavanje neprijatelja«366.
Kao i de Gaulle, često se pozivao na vlastita iskustva iz Drugog svjetskog
rata. Da, priznao je, stječe se dojam da glumimo rat u Vijetnamu, no
prisjećao se kako je čitao novine nakon bitke u Ardenima i kako je i tada
stekao isti dojam. Nakon još jednog srčanog udara pojavio se na
naslovnicama u postelji u bolnici Walter Reed, u pidžami i kućnome ogrtaču
na kojem je pisalo: »Ponovno se osjećam izvrsno«. Upozoravao je na
komuniste i, uživo iz postelje, Miamiju poručio da podupre njegova
nekadašnjeg potpredsjednika, Nixona. Kao da pedesete godine nikako ne žele
otići sa scene. Deset sati kasnije Eisenhower je doživio i šesti srčani udar,
koji je također preživio.
Na konvencijama su se kandidati birali nizom glasanja - prebrojavanjem
delegata, po državama. Brojanje bi se odužilo i u noć, pri čemu organizatori
nisu vodili računa o potrebama televizijskih mreža koje su se ravnale prema
najgledanijem večernjem terminu, sve dok jedan kandidat ne bi stekao
apsolutnu većinu delegata. Obično je vrijedilo pravilo: stoje više krugova
glasanja, to se više smanjuje potpora dotad najizglednijem kandidatu.
Rockefeller je smatrao da će se delegati nakon nekoliko krugova okrenuti
upravo njemu. Reagan je maštao o tome da će Rockefeller i Nixon iz kruga u
krug biti u izjednačenoj situaciji, sve dok se delegati napokon ne priklone
njemu, kao jedinom izlazu. Lindsavje, iako u to nitko nije vjerovao, u sličnim
okvirima zamišljao sebe.
Nixon je pobijedio već pri prvom glasanju.
Jedinu dramatičnost donijela je Nbconova borba sa samim sobom. Njegovu
političku karijeru smatrali su završenom još 1948. godine, kad je napao
bivšeg dužnosnika State Departmenta, Algera Hissa. Navodno je ponovno
okončana 1952. kad je utvrđeno daje sudjelovao u skandalu povezanom s
prikupljanjem novca za političku kampanju. A 1962., kad
1 Reader's Digest, travanj 1968.
322
je poražen na izborima za kalifomijskog guvernera, samo dvije godine nakon
stoje izgubio predsjedničku utrku s Kennedvjem, i sam se oprostio od
politike. A sad se vratio. »Najveći povratak iz mrtvih još od Lazara«, napisao
je James Reston u The New York limesu.
A onda se dogodilo nešto neobično: Nixon je u govoru kojim je potvrdio da
prihvaća nominaciju počeo govoriti kao Martin Luther King. To je prvi
primijetio Mailer, no ovaj put doista nije bila riječ o jednom od njegovih
ekscentričnih ispada i deluzija po kojima je postao poznat. Ni-xon, koji je
prihvatio i SDS-ov pozdrav, uzdignuti kažiprst i srednjak u obliku slova V,
nije imao granica u preuzimanju tuđih zamisli. Tijekom četiri mjeseca koliko
je proteklo od njegove smrti, Martin Luther King prešao je put od
pobunjeničkog agitatora do položaja u samome središtu američkog
establišmenta. Pripadnici njegove organizacije priredili su prosvjedni skup
pred ulazom u dvoranu u kojoj se održavala konvencija. Desetak kilometara
dalje Miami je proživljavao prvi slučaj rasnih nemira. Guverner Floride već je
spominjao kako će morati reagirati nužnom silom, a tamnoputi muškarci
padali su kao žrtve vatrenog oružja. Richard Nbcon držao je govor.
»Jasno vidim dan«, ponovio je čak devet puta svima poznatom intonacijom,
oponašajući Kingove riječi: »Sanjam jedan san«. A onda je, malo kasnije, kao
da su ga obuzele vlastite ili čije su već bile riječi, uskliknuo: »Na vrh gore,
odakle ćemo ugledati svu veličinu i raskoš novog američkog dana!...«.
Konvencija Republikanske stranke koja se u Miamiju održala u drugom
tjednu kolovoza 1968. godine bila je rijetko dosadan događaj koji je, prema
ispitivačima javnog mnijenja, otuđila mlade, otuđila crnce, ne uzbudivši
praktički nikoga. Čak i jedina mogućnost za postizanje dramatičnosti -
pritužbe crnačkih skupina da su crnački predstavnici nepravedno
izostavljeni iz delegacija saveznih država Floride, Louisiane, Mississippija i
Tennesseeja, nije dovela do dramatičnih reakcija, jer je ubrzo zataškana.
Norman Mailer napisao je: »Anonimne pritužbe govorile su da je riječ o
najdosadnijoj konvenciji ikad«367. Jedan je televizijski
Mailer: Miami and the Siege ofChicago, str. 15.
323
MARK KURLANSKY
kritičar rekao daje televizijski prijenos bio toliko dosadan daje zapravo bila
riječ o »okrutnoj i neuobičajenoj kazni«368. No dosada je pomogla
republikancima. Ljudi zbog dosade nisu obraćali pozornost ni na što, pa tako
nisu primijetili ni pobunu koja je zahvatila ulice. Anketa koja je 1968. godine
provedena u odvojenim bjelačkim državnim školama na Floridi utvrdila je
daje 59% učenika bijele puti ili oduševljeno ili posve indiferentno zbog vijesti
o ubojstvu Martina Luthera Kinga369. Dok je trajala Nbconova »krunidba« u
Miami Beachu, Ralph Abernathv, prvi čovjek Kingova SCLC-a, predvodio je
crnce u svakodnevnom demonstriranju ispred dvorane, dok je na suprotnoj
strani zaljeva, u crnačkom getu koji se zvao Libertv City, došlo do nasilnog
sukoba između policije i crnaca, u kojem su pobunjenici prevrtali automobile
i palili ih. Pozvane su jedinice Nacionalne garde. I dok je Nixon birao
potpredsjedničkog kandidata, trojica crnaca poginula su u sukobima u
Libertv Citvju.
Bilo je preostalo još jedino pitanje odabira potpredsjedničkog kandidata, a
činilo se da logika nalaže nominaciju liberala koji će pokupiti i Rockefellerove
glasove - ili samog Rockefellera ili newyorškog gradonačelnika Johna
Lindsavja, koji je vodio žestoku kampanju za nominaciju, ili senatora iz
Illinoisa, Charlesa Percvja. Smatralo se da Rockefeller, koji je 1960. godine
odbio mjesto kandidata za Nixonova potpredsjednika, ni sada ne bi prihvatio
takvu ponudu.
Nixon je na koncu sve iznenadio - napokon se pojavilo i nešto neočekivano -
te odabrao guvernera Marvlanda, Spira T. Agnewa. Izjavio je da mu je pritom
cilj bio ujediniti stranku, no članovi stranke nisu uspijevali sakriti
razočaranje. Zanemarena je cijela umjerena polovica članstva. Republikanci
su nominirali kandidate koji će silno privlačiti bijele južnjake, sve one koji su
se zbog borbe za građanska prava osjećali ugroženo, te ponekog reakcionara
sa sjevera koji se zalaže za »zakon i red«, a kojeg su razljutili nemiri i neredi
zabilježeni tijekom posljednje dvije godine, no ne i druge. Republikanci su
tako veći dio zemlje prepustili demokratima. Odmetnuti demokrat iz
Alabame, George Wallace, se-gregacionist staroga kova koji je istaknuo
neovisnu kandidaturu, mogao je oduzimati glasove demokratima, ali i
republikancima uskratiti dovolj-
368 Jack Gould, The New York Times, 9. kolovoza 1968.
324
no glasova da izgube južne države i cjelokupnu strategiju namijenjenu Jugu.
Došlo je i do pokušaja da se Nixona prisili da odabere nekog drugog, no
napušten je isključivo zbog toga što je gradonačelnik Lindsav, vodeći
liberalni kandidat za potpredsjedničku nominaciju, Nixonu učinio veliku
uslugu poduprijevši nominaciju Agnewa.
Nbcon je, opravdavajući se, ustvrdio da je Agnew »jedan od najpot-cjenjenijih
američkih političara«. Sutradan je Nacionalna udruga za unaprjeđenje
položaja crnaca, NAACP, jedna od najumjerenijih crnačkih skupina, osudila
njihovu kandidaturu, njih dvojicu nazvavši »kandidatima bjelačke
protureakcije«. Je li to za Nbcona bila loša novost? Je li to uopće bila novost?
Richard Nbcon posve je preoblikovao Republikansku stranku, a da to gotovo
nitko nije ni primijetio.
Slijedila je konvencija u Chicagu - događaj koji nikome nije bio dosadan.
325
16. POGLAVLJE
FANTOMSKI MURJAC1 KOD KLAONICE
Jean Genet, koji ima nemalo iskustvo s policijom, kaže da u životu nije vidio
takav izraz na navodno ljudskim licima. A što ti fantomski murjaci vrište od
Chicaga do Berlina, od Ciudad de Mexica do Pariza? »Stvarni smo, STVARNI,
STVARNI, STVARNI!!! Baš kao i ovaj PENDREK!« Na njihov tup životinjski
način, čini im se da im ta stvarnost izmiče.
- V/ILLIAM BURROUGHS: »The Corning ofthe Purple Better One«,
Esquire, studeni 1968.
U vezi s Chicagom ništa nije nestvarno. Sve je itekako stvarno.
Gradonačelnik koji vodi grad stvarna je osoba, birokratski prevarant staroga
kova. Možda bih trebao ukoriti establišment s Istoka jer ga idealizira. I taj
cijeli aspekt pretvaranja u filmskog junaka. A on je običan prevarant.
Nasilnik iz kvarta. Čovjek ne može vjerovati dok ga ne vidi vlastitim očima.
- Studs TERKEL, u razgovoru za The New York Times,
18. kolovoza 1968.
Ljudi koji dolaze u Chicago trebali bi se pripremiti na pet dana izmjene
energije.
- Abbie Hoffman: Revolutionfor the Hell ojlt, 1968.
Uoči početka Nacionalne konvencije Demokratske stranke koja se koncem
kolovoza trebala održati u Chicagu, činilo se da joj baš ništa ne ide u prilog.
Kongresni centar u kojem je bila zakazana izgorio je do temelja,
najuzbudljiviji kandidat pao je kao žrtva atentata, za sobom uglavnom
ostavljajući prazninu ispunjenu bijesom, dokje gradonačelnik došao na zao
glas zbog dopuštanja policijskog nasilja.
Kongresni centar McCormick Place u Chicagu bio je od onakvih zdanja kakve
bi Studs Terkel možda nazvao »pravom čikaškom pričom«. Po-
326
dignut je nekoliko godina ranije za 35 milijuna dolara, a nazvan je po
zloglasnom desničarskome izdavaču Chicago Tribunea, uz gradonačelnika
Dalevja jednom od rijetkih zagovornika projekta. Ekolozi su se protivili planu
tvrdeći da narušava područje uz obalu jezera, a većina stanovnika Chicaga
smatrala je centar neizmjerno ružnim. A onda je 1967. godine neobjašnjivo
ili, kako su ustvrdili neki, nekim čudom, izgorio, pa su demokrati tako ostali
bez prostora za održavanje konvencije, dok su se građani Chicaga pitali na
stoje točno utrošeno 35 milijuna dolara370.
Gradonačelnik Richard Daley, koji se prilikom ponovnih izbora 1967. godine
suočio s pravim izazovom u vidu protukandidata, i to ponajviše zbog
skandala povezanog s McCormick Placeom, nije namjeravao dopustiti da
njegov grad zbog požara ili skandala ostane bez tako velikog događaja. Kod
starog Union Stockvardsa, najvećeg američkog središta za preradu govedine,
sve do zatvaranja 1957. godine, nalazila se dvorana International
Amphitheatre. Bila je udaljena više kilometara od središta grada, a od
zatvaranja klaonice i pratećeg kompleksa, to je mjesto bilo izvan ruke, pa su
se ondje odvijale priredbe poput natjecanja hrvačkih profesionalaca i
povremenih izložaba automobila ili plovila. Konvencija se mogla održati u
čikaškome Amphitheatreu čim gaje Daley okružio bodljikavom žicom i
naoružanim stražarima. Delegati će, prema planu, moći odsjesti u hotelu
Conrad Hilton, udaljenom desetak kilometara, u blizini prelijepo uređenog
Grant Parka u središtu grada.
Gotovo čitavu godinu Tom Havden, Rennie Daviš i ostali vođe nove ljevice
planirali su dovesti prosvjednike u Chicago. U ožujku su se u tajnosti našli u
jednom kampu, u šumovitome kraju nadomak Chicaga, u blizini granice
Wisconsina. Na skupu, organiziranom pod Havdenovim pokroviteljstvom,
našlo se dvjestotinjak pozvanih aktivista, a među njima su bili i Rennie
Daviš, David Dellinger, te vlč. Daniel Berrigan, katolički kapelan s Comella.
Na nesreću, o »tajnom sastanku« pisalo se u svim vodećim listovima371.
Daviš i ostali govorili su o »zatvaranju grada«, ali je gradonačelnik Richard M.
Daley takve najave odbacivao kao čisto razmetanje. A sad su se svi oni
uputili u Chicago: Havden i Daviš i SDS, Abbie
370 Mike Royko: Boss: Richard]. Daky ojChicago (New York, Plume, 1988.,
izvorno izdanje 1971.), str. 161.
327
MARK KURLANSKY
Hoffman ijerry Rubin i jipiji. Dav d Dellinger i Mobe obećali su da će dovesti
stotine tisuća proturatnih prosvjednika. Trebao je doći i kontingent Crnih
pantera. Dellinger se rodio 1915. godine, a među prvim uspomenama iz
djetinjstva bilo je i primirje dogovoreno na završetku Prvog svjetskog rata.
Nakon što su ga zatvorili jer je odbio mobilizacijski poziv za Drugi svjetski
rat, imao je gotovo tridesetogodišnje iskustvo u proturat-nim prosvjedima i
bio najstariji vođa u Chicagu. Svi su se spremali za put u Chicago, a to je
možda i bio razlog zbog kojeg je gradonačelnik Daley prilikom nemira nakon
Kingova ubojstva u travnju tako napadno primijenio nesmiljenu silu.
Nije bilo nimalo jednostavno održati korak s 1968. godinom. Pripadnici
raznih pokreta u Chicago su krenuli u želji da prosvjeduju protiv novog
ustoličenja aktualnog predsjednika Lvndonajohnsona. McCarthv i šačica
njegovih delegata prosvjedovat će na samoj konvenciji, dok će demonstranti
biti vani, pred televizijskim kamerama, i podsjećati Ameriku da mnogo ljudi
ne podupire nijohnsona ni njegov rat. No kako je Johnson povukao
kandidaturu, namjera je bila u Chicagu poduprijeti McCarthvja i antiratnu
platformu. U to je vrijeme među kandidatima još bio i Bobby Kennedv, ijedno
se vrijeme činilo da bi mogao pobijediti, pa su se neki, među njima i Havden,
već počeli pitati hoće li uopće prosvjedovati u Chicagu. No dok su Kennedy i
McCarthy odmjeravali snage na stranačkim predizborima, Hubert Humphrey
- bez odanih dobrovoljaca koji su pomagali McCarthvju i Kennedvju, ali uz
potporu umješnih profesionalaca - pridobivao je delegate na stranačkim
skupovima u saveznim državama u kojima se ne održavaju predizbori.
Nakon atentata na Ken-nedyja planovi su bili zatrovani ogorčenošću i
fatalizmom. Idemo u Chicago da onemogućimo Humph'revja da preotme
konvenciju, da zajamčimo da će Demokratska stranka zauzeti proturatnu
platformu ili... idemo u Chicago jer nemamo alternative.
Čak i prema mjerilima nacionalnih političkih konvencija, mediji su od
Chicaga puno očekivali. Dolazak su planirale prave horde novinara iz
elektronskih i tiskanih medija, ali i mnogi pisci. Dramatičar Arthur Miller bio
je McCarthvjev delegat iz Connecticuta. Časopis Esquire naručio je članke iz
pera Williama Burroughsa, Normana Mailera i Jeana Geneta. Terry
Southern, koji je napisao scenarij za klasični film s antinuklearnom
porukom Dr. Strangelove, također je došao u Chicago, kao i pjesnik i pacifist
Robert Lowell. Dakako, ondje se našao i Allen Ginsberg, napola kao
328
TOUCANTMH.
Plakat usmjeren protiv pokušaja saveznih tužitelja da krivično gone vođe
prosvjeda na
konvenciji u Chicagu.
(»Ne možete zatočiti revoluciju. Prekinite suđenje. Oslobodite urotnike.«)
(Centerfor the Study ofPolitical Graphics)
pjesnik, napola kao aktivist, uglavnom pokušavajući širiti unutarnji mir i
duhovnost ponavljanjem dugačkih, dubokih glasova: »Om...«
Neki drugi gradonačelnik spoznao bi da zapreteni pritisak dovodi do
ekplozija, te bi se pripremio za prosvjede na kojima će se, najavljivali su
neki, naći čak milijun sudionika. Stvar nije nužno morala biti nasilna, no
329
MARK KURLANSKY
s obzirom na to kako se godina dotada razvijala, izostanak nasilja bio je malo
izgledan. Možda bi bilo malo suzavca i možda bi nekome ostala pokoja
čvoruga na glavi, ali takvo Sto uglavnom ne bi završilo na televiziji, budući
da su glavne postaje bile zaokupljene, kako su svi s velikim pouzdanjem
očekivali, ogorčenim i emotivnim sukobima na samoj konvenciji.
No Dalevje bio nizak, pretio i svadljiv čovjek, »gazda« i pripadnik stare
političarske škole. Chicago je bio njegov grad, a on je, kao i većina
Amerikanaca poteklih iz radničkih slojeva, mrzio hipije. Prvi i nepremostivi
problem: odbio je izdati dozvolu za prosvjede. Prosvjednici su htjeli ići od
Grant Parka do Amphitheatrea, stoje bilo logično, budući daje bila riječ o
putu od hotela u kojem su bili smješteni delegati do mjesta održavanja
konvencije. Daley to nije mogao dopustiti, nije mogao dopustiti
demonstracije od bilo koje točke u središtu grada do Amphitheatrea. Razlog
je bio u tome što. su prosvjednici na putu od središta grada do
Amphitheatrea morali proći kroz četvrt u kojoj je živjela srednja klasa,
područje urednih kuća od opeke i malenih dvorišta pod nazivom Bridgeport.
A Bridgeport je bio Dalevjev kvart. Ondje je proveo čitav život. Mnogi njegovi
susjedi bili su gradski zaposlenici na povlaštenim poslovima na kakvima
mjesni političar u Chicagu gradi političku bazu. Nitko nikad nije uspio
izračunati koliko je Daley dodijelio takvih poslova. Za lokalnu politiku u
Chicagu najvažnija je bila podjela teritorija. Nije bilo apsolutno nikakve
mogućnosti, nikakvih okolnosti, nikakvih dogovora i aranžamana u kojima
bi Daley hrpi hipija dopustio da prođe kroz njegov kvart.
Teza po kojoj je sve što se događalo tijekom te katastrofalne kolovoske
konvencije bilo nekako planirano i odvijalo se prema gradonačelnikovim
nalozima, ima određene temelje kad se čovjek prisjeti da su antiratni
prosvjedi u travnju doživjeli gotovo identičnu sudbinu. Ni tada nikakva
uvjeravanja, nagovaranja i molbe nisu uspjeli pomoći u ishođenju dozvole za
prosvjed. Policija je i tada, bez ikakva upozorenja, prosvjednike napala
palicama, nemilosrdno ih mlateći.
Međutim, Daley i policija nisu se toliko pribojavali samih prosvjedni-ka.
Zabrinjavala ih je i mogućnost izbijanja novih rasnih nemira, budući da su
ih doživjeli već nekoliko puta. Odnosi između crnačke zajednice i gradskih
vlasti bili su neprijateljski; bilo je ljeto, razdoblje nemira, grad su obavijali
vrućina i sparina. Čak je i u Miamiju, gdje nikad nije bilo pobuna
330
u getima, u konvencijskoj godini došlo do jednog takvog slučaja. Policija u
Chicagu bila je pripravna i izrazito nervozna.
U prvo se vrijeme činilo da odbijanje izdavanja dozvole daje željene rezultate.
U Chicago je stiglo daleko manje hipija, jipija i aktivista nego što se očekivalo
- tek nekoliko tisuća. Prema procjenama sudionika, pola ih je bilo iz redova
mjesne mladeži Chicaga372. Mobe je zabilježio najlošiji odaziv u povijesti.
Gene McCarthy svojim je pristašama rekao neka ne dolaze. Crnački vođe,
među njima i Dick Gregory, koji je osobno otišao u Chicago, te Jesse
Jackson, crncima su savjetovali da se klone demonstracija u Chicagu. Prema
iskazu koji je sljedeće godine dao na suđenju za urotništvo »čikaškoj
osmorici«, Jackson, koji se već bio dobro upoznao s čikaškom policijom,
rekao je Rennieju Davisu: »Crnci vjerojatno ne bi trebali sudjelovati... Dobiju
li crnci po glavi, nitko neće obratiti pozornost. Ništa nova... Ali ako po glavi
dobiju bijelci, stvar će se odmah naći u novinama.«
Abbie Hoffman i jipiji osmislili su manifestaciju koju su nazvali Svetkovinom
života - za razliku od konvencije u Amphitheatreu koju su nazivali
Svetkovinom smrti. U cjelotjednom rasporedu događaja koji su dijelili u
obliku letaka našle su se i sljedeće aktivnosti:
20-24. kolovoza (prijepodne): poduka »zmijskog plesa« (probijanja linija u
povorci), karate, nenasilne metode samoobrane
25. kolovoza (poslijepodne): GLAZBENI FESTIVAL - Lincoln Park
26. kolovoza (prijepodne): radionica za probleme u vezi s drogom, tajna
komunikacija, kako živjeti slobodno, gerilsko kazalište, samoobrana,
odbijanje mobilizacije, komune itd.
26. kolovoza (poslijepodne): tulum na obali jezera nasuprot Lincoln Parku:
folk-glazba, roštilj, kupanje, tjelesna ljubav
27. kolovoza (u svitanje): poezija, mantre, vjerski obred
28. kolovoza (prijepodne): jipijevska olimpijada, izbor Miss Yippie, ulovite
kandidata, kandidatu zakvačite rep, stavite kondom Papi i ostale normalne i
zdrave igre
John Schultz: No One Was Killed: Documentation and Meditation:
Convention Weeh, Chicago - August 1968 (Chicago, Big Table Publishing
Company, 1998., izvorno izdanje 1969.), str. 2.
331
MARK KURLANSKY
Mnoge su aktivnosti bile klasične hoffmanovske smicalice. U slučaju nekih
nije bilo tako. Planirano je održavanje pravog festivala, s nastupom zvijezda
poput Arla Guthrieja i Jfody Collins. Jipiji su na tome mjesecima radili, no
glazbene zvijezde nije bilo moguće dovesti bez dozvola, koje grad već
mjesecima nije htio izdati. Sastanak Abbieja Hoffmana i zamjenika
gradonačelnika, Davida Stahla, protekao je, kao što se moglo i očekivati,
katastrofalno. Hoffman je zapalio džoint, a Stahl gaje zamolio da u njegovu
uredu ne puši maricu. »Ne pušim maricu«, uzvratio je Hoffman i ne
trepnuvši. »To je običan mit.« Stahl je u jednom dopisu naveo da su jipiji
revolucionari koji su u Chicago stigli kako bi »podigli revoluciju po uzoru na
nedavne događaje na Berkelevju i u Parizu«373.
Jipiji su na rasporedu imali Mobeov prosvjedni marš 28. kolovoza
poslijepodne, od parka Grant do dvorane u kojoj se održavala konvencija. Bio
je to jedini događaj za koji su naveli i točno određeno vrijeme - 16.00 h. No
cjelokupni je program bio u suprotnosti sa zadaćama čikaške policije,
budući da se temeljio na premisi da će svi spavati u Lincoln Parku, što grad
ni slučajno nije namjeravao dopustiti. Taj je park zapravo veliki javni prostor
s blagim uzvisinama i sjenovitim travnjacima na kojem je često dopušteno
kampiranje skautima i sličnim organizacijama za mlade. Park je dugačak
više kilometara, ali od Granta do Conrad Hiltona, ili, kako gaje ustrajno zvao
Abbie Hoffman, Conrad Hitlera, automobilom se dolazi vrlo brzo. Još prije
početka konvencije policija je u Lincoln Parku postavila natpise: »Park se
zatvara u 23.00 h«. Iscrpivši sve gradske službe i forume, prosvjednici su se
obratili saveznom sudu, tražeći dopuštenje za korištenje parka. Sudac
William Lynch374, Dalevjev bivši kolega u odvjetničkoj tvrtki kojeg je na
sudačku dužnost imenovao sam gradonačelnik, odbio je molbu.
Jipiji su se odlučili za događaje koji će privući televizijske kamere. Zmijski
ples bio je dio tehnike borilačkih vještina koju je navodno usavršio
Zengakuren, japanski studentski pokret, radi probijanja policijskih kordona.
Jipiji s trakama za kosu i perlicama neprestano su uvježbavali tehniku
protiv linija u kojima su bili njihovi kolege, glumeći kordone, te iz pokušaja u
pokušaj doživljavali neuspjeh. No sve je to na televiziji iz-
373 Raskin: For the Hell oflt, str. 149.
374 Royko: Boss, str. 179.
332
gledalo vrlo egzotično, a tek bi se rijetke snimateljske ekipe koje bi ih u
parku uhvatile kako vježbaju borilačke vještine oduprle porivu da snime,
kako se navodilo u izvještajima, hipije kako vježbaju borilačke vještine,
pripremajući se za borbu s čikaškom policijom. Jedna je ekipa snimila i
samog Abbieja Hoffmana prilikom jedne takve vježbe. Predstavio se kao
»televizijski glumac«375.
Jedan drugi događaj koji su namjeravali organizirati bila je nominacija
jipijevskog predsjedničkog kandidata, g. Pigasusa, odnosno svinje na po-
vodniku. »Prizor svinje na mjestu vođe nacije bio je stvarniji od same
stvarnosti«, napisao je Hoffman u eseju pod naslovom »Kako stvoriti savršeni
nered«. Svinja je u to vrijeme bio uobičajen pogrdni naziv za policajce, no
Hoffman je tvrdio da u slučaju Chicaga »svinje« doista izgledaju kao svinje, s
tim »pivskim mješinama, trostrukim podvoljcima, zajapurenim licem i
sitnim, škiljavim očima«. Takav je pristup bio zarazan. Ukazao je na sličnost
sa svinjama i u slučaju Huberta Humphrevja i u slučaju gradonačelnika
Dalevja, a stoje više objašnjavao, to se činilo da svi postaju sve sličniji
svinjama.
No pojavio se i problem: imali su dvije svinje. Jednu je doveo Abbie Hoffman,
a jednu Jeny Rubin, pa je došlo do sukoba oko kandidata. Posve u skladu s
razlikama u njihovu općem pristupu, Rubin je odabrao izrazito ružnu svinju,
a Hoffman zgodnu i simpatičnu. Sukob oko odabira svinje bio je gotovo na
rubu fizičkog nasilja. Rubin je optužio Hoffmana da preko jipija pokušava
ostvariti kult vlastite ličnosti. Hoffman je ustvrdio da Rubin uvijek želi
pokazati samo šaku, dok »ja želim pokazati stisnutu šaku i osmijeh«.
Nakon još podosta prepucavanja, odlučeno je da će službeni kandidat
Međunarodne stranke mladih biti Rubinova užasno ružna svinja. Hoffman,
koji je još bio bijesan zbog sukoba, stajao je u čikaškome Civic Centeru dok
je Jerty Rubin svečano govorio: »S ponosom vam predstavljamo svinjskog
kandidata za funkciju predsjednika Sjedinjenih Država«. Policija je potom
uhitila Rubina, Hoffmana, svinju i pjevača Phila Ochsa zbog izazivanja
nemira, no nije ih dugo zadržala. Sutradan se još jedna svinja našla na
slobodi u Lincoln Parku. Bila je, kako se činilo, riječ o ženki, navodno o gđi.
Pigasus, kandidatovoj supruzi. Dok je policija hva-
Schultz: No One Was Killed, str. 49.
333
MARK KURLANSKY
tala životinju, jipiji su vikali. »Svinia! Svinja!«, očito iz čiste zabave, jer nije
bilo ni najmanje jasno viču li životinji ili policiji koja je hvata. Kad su se
policajci napokon domogli svinje, netko je povikao: »Pazite kako postupate s
budućom prvom damom«. Netko iz redova policije se nasmijao. Ostali su
samo bijesno gledali prema okupljenima. Malenu svinju ubacili su u maricu
i zaprijetili jipijima, upitavši želi joj li se tko pridružiti. Nekolicina jipija
odgovorila je potvrdno i uskočila u kombi. Policajci su zatvorili vrata i odvezli
se. Dio novinara zagrizao je mamac i počeo intervjuirati jipije. Jipiji su
ustvrdili da ih nije moguće zaustaviti, jer nadomak Chicaga imaju farmu
prepunu svinja. Jednog je novinara zanimalo što misle o gubitku svinje, a
jedan od jipija zatražio je službenu zaštitu Tajne policije i za kandidata i za
buduću prvu damu. Jedan radijski novinar silno je ozbiljno upitao što točno
simbolizira svinja. Zasula gaje kiša odgovora: »Hranu! Šunku! Parkove
prepustiti svinjama!«.376
Jipiji su ubrzo utvrdili da se posvuda nalaze brojni predstavnici medija i da
svi toliko žude za materijalom daje svaka predstava u stanju dospjeti u
vijesti. Njihova prijetnja da će u vodovodni sustav Chicaga staviti LSD, pa će
cijeli grad tako biti na »tripu«, opširno je prenijeta praktički u svim medijima.
Među ostalim su prijetnjama bili plan da sve automobile oboje tako da
izgledaju kao taksiji neovisnih snaga kojima će kidnapirati delegate i odvoziti
ih u Wisconsin, odijevanje u vojnike Vijetkonga i prolazak gradom u povorci
iz koje će dijeliti rižu, zasipanje Amphitheatrea minobacačkim projektilima s
udaljenosti od nekoliko kilometara, plutanje deset tisuća nagih tijela na
površini jezera Michigan... Činilo se da je gradskim vlastima jasno kako nije
riječ o stvarnim prijetnjama, no nadležne službe ipak su postupale kao da je
opasnost stvarna. Na žalost, nema podataka o tome kako je policija reagirala
na prijetnju Abbieja Hof-fmana da će svući hlače Hubertu Humphrevju.
Svaka jipijevska prijetnja, koliko god bizarna bila, našla se u izvještajima
koje je policija dostavljala medijima. Izvjestitelji Sun-Timesa i Daily Newsa
razgovarali su s vođama nove ljevice i znali su da su prijetnje tek zabavne
smicalice, no izdanja kuće Tribune, nakon što su godinama razotkrivala
komunističke urote, o svakom su planu izvještavala prijetećim naslovima
koji su plašili jedino policiju377. Jipiji su uživali u medijskoj pozornosti koju
su privlačile policijske mjere sigurnosti. A od nekoliko tisuća demonstranata
koji su se
376 Ibid„str. 53.
377 ROyko: Boss, str. 179.
334
1968.: Godina keja je uzdrmala svijet
našli u gradu, od kojih je vjerojatno i manje od dvije tisuće bilo iz drugih
dijelova zemlje, većina zapravo nije imala nikakve veze ni s jipijima ni s
drugim skupinama, paje tako jipijevska nazočnost već pomalo poprimala
mitske razmjere. To, međutim, nije bio slučaj i s nazočnošću policije.
Dvanaest tisuća čikaških policajaca oslanjalo se na pomoć pet tisuća vojnika
i šest tisuća pripadnika Nacionalne garde. Vojnici su po dobi bili bliži
prosvjednicima, a mnogi među njima bili su crnci, pa su demonstranti od
njih očekivali više razumijevanja. Štoviše, četrdesettrojica vojnika izvedena
su pred vojni sud jer su odbili otići u Chicago na sprečavanje nereda. Vojska
je općenito djelovala tako daje smirivala napetost, za razliku od čikaške
policije, koja se od samog početka pripremala na rat. Da nije bilo reakcije
policije, prosvjedi u Chicagu bili bi ocijenjeni neuspješnima, ako bi ih netko
uopće i primijetio.
Kolumnist Chicago Sun-Timesa Mike Royko napisao je: »Još se nikad nije
dogodilo da se tolik broj ljudi boji tako malene skupine«.
Konvencija još nije bila ni počela, a već se govorilo i pisalo o sukobima,
nasilju i obračunima. Takve riječi koristile su se za samu predstojeću
konvenciju, gdje su se Humphrevjeve snage trebale suočiti s McCarthvjevim i
mirovnim izaslanicima, ali i za sraz tisuća prosvjednika i policije u središtu
Chicaga, kilometrima udaljenom od mjesta održavanja konvencije.
U utorak, 20. kolovoza, navečer, u 23 sata, sovjetski su tenkovi prešli
čehoslovačku granicu. U srijedu ujutro Cehoslovačka je već bila pod
opsadom. Televizijske postaje prikazivale su snimke sovjetskih tenkova u
čehoslovačkim gradovima.
U Chicagu je sovjetska invazija odmah prerasla u metaforu. Abbie Hof-fman
održao je konferenciju za novinare na kojoj je Chicago nazvao »Cze-ehago«
(izg. »Čekago«), tvrdeći daje riječ o policijskoj državi. A grad je doista tako
izgledao, jer je posvuda bilo policije, dok je Amphitheatre okružen
bodljikavom žicom iščekivao izaslanike. Hoffman je pozvao snimatelje da
zabilježe »čehoslovačke demonstracije« najavljene za taj dan. John Connallv
iz Texasa ustvrdio je kako sovjetska invazija pokazuje da stranka treba
podržati rat u Vijetnamu, ali je senator Ralph Yarborough, također iz Texasa,
pred Odborom za verifikaciju rekao kako ne bi smjeli zlorabiti političku moć
za gušenje »idealizma mladih«378, kao što Sovjeti
; Schultz: No One Was Killed, str. I
335
MARK KURLANSKY
iskorištavaju vojnu silu. Prosvjeduici su Chicago počeli nazivati »Zapadnim
Pragom«, a kad su doznali da prosvjednici u Čehoslovačkoj prilaze sovjetskim
tenkovima i pitaju: »Što radite ovdje?«, počeli su se istim pitanjem obraćati
čikaškim policajcima. Što je bilo najnevjerojatnije, policajci su odgovarali na
identičan način: »To mije posao«.
Nova je ljevica bila toliko usko fokusirana na sukob u Chicagu da su neki
čak ustvrdili da su Rusi namjerno odabrali taj trenutak da zauzmu
Čehoslovačku, samo da upropaste McCarthvjevu kampanju, jer su se Sovjeti
zapravo bojali istinski naprednih Sjedinjenih Država. Rijetke su moskovske
odluke koje su doživjele pomniju analizu, no nitko nikada nije naišao na
dokaze o namjeri sabotiranja McCarthvjeve kandidature. Ipak, invazija je
bila nepovoljna za antiratni pokret, jednako kao što je upropastila de
Gaulleovu ideju o Europi »do Urala«. Samo je učvrstila hladnoratovski stav o
komunistima željnima hegemonije koji žele ovladati svijetom, stoje zapravo i
poslužilo kao opravdanje rata u Vijetnamu. To nije spriječilo Davida
Dellingera i još šačicu proturatnih aktivista da prosvjeduju pred poljskim
turističkim predstavništvom, budući daje to bio jedini predstavnik zemalja
Varšavskog pakta kojeg su uspjeli pronaći u Chicagu. No McCarthv je
pogoršao vlastitu situaciju kad je pokušao ublažiti krizu svojom već
klasičnom neupućenošću u političko orkestriranje. Tvrdio je da sovjetska
invazija nije ništa strašno, a to je samo pojačalo sumnju daje senator
zapravo neobičan slučaj.
U subotu navečer prosvjednici su, kako se činilo, bili osobito neskloni
odlasku iz Lincoln Parka, gdje su klicali »Revolucija odmah!« i »Park pripada
narodu!«. Policija je okupila jake snage, a u trenutku kad se već činilo da će
napasti prosvjednike, Allen Ginsberg zagonetno se pojavio kao niotkud i
izveo prosvjednike iz parka, glasno pjevajući samo jedan ton: »Om«.
U nedjelju je počela konvencija, pa je u grad doputovao i Hubert Humphrev.
Humphrev je bio poznat po naprednim stavovima na području socijalne
politike, ali gaje javnost povezivala sjohnsonovom politikom u Vijetnamu, od
koje nikako nije htio odustati. Čak i bez pitanja Vijetnama,
pedesetsedmogodišnji Humphrev bio bi žrtva međugeneracij-skog jaza.
Doimao se gotovo poput karikature, s tim mehaničkim, drhtu-ravim glasom,
lažnim srdačnim »narodskim« stavom i hinjenom
336
vedrinom, načinom na koji je smrtno ozbiljan bio u stanju služiti se nimalo
primjerenim kolokvijalizmima mlađih generacija, te s tim osmijehom koji mu
nije silazio s usana, kao daje upravo nešto zagrizao. Evo kako je njegov
biograf, Carl Solberg, opisao političara, koji je dobio nadimak Sretni Ratnik,
u vrijeme kad je odlazio na konvenciju u Chicagu:
U dizalu je poljubio suprugu, otplesao nekoliko jednostavnih koraka i šakom
lagano udario prijatelja, dr. Bermana, u rame. »Idemo! U bitku! I jedva
čekam«379, rekao je.
To nije bio kandidat kojem su se mogli prikloniti pristaše McCarthvja ili
Roberta Kennedvja, nije bio figura koja će umiriti mlade prosvjednike koji su
došli u Chicago.
Sretni se Ratnik mrštio, i to ne posljednji put, kad je njegov zrakoplov sletio
u Chicago. Daley mu je u znak dobrodošlice poslao skupinu gaj-daša. A zvuk
gajda bez publike zvuči beskrajno samotno. Okupila se tek šačica pristaša, a
još više uzrujala gaje činjenica da se nije pojavio čak ni sam gradonačelnik.
McCarthvja je dočekala energična masa pristaša. »Pet tisuća ljudi«, prema
Humphrevju, koji je nezadovoljno gunđao o velikoj razlici. Još ga je više
razočarala činjenica da Daley odugovlači s javnim iskazom potpore
Humphrevju. Daley jednostavno nije bio uvjeren da će Humphrey uspjeti
privući sve glasače koji su se u Kaliforniji bili priklonili Robertu Kennedvju.
Daley i još nekolicina visokih stranačkih dužnosnika u posljednji su
trenutak tražili novog kandidata, a to se poglavito odnosilo na posljednjeg
brata, senatora Edvvarda Kennedvja iz Massachusettsa. Humphrey se,
jednako koliko i Nixon, užasavao sučeljavanja s nekim od Kennedvja380.
U nedjelju navečer policija je u 21 sat počela nasilno raščišćavati Lincoln
Park. Abbie Hoffman prišao je policajcima i hineći prijekor u glasu rekao: »Ne
možete pričekatijoš dva sata? Pa gdje su, dovraga, u ovom gradu red i
zakon?« Policija se čak i povukla, pridržavajući se vlastite odredbe o
zatvaranju u 23 sata381.
379 Carl Solberg: Hubert Humphrey: A Biography (New York, W. W. Norton,
1984.), str. 356-357.
380 Ibid., str. 357-358
381 Raskin: For the Hell of lt, str. 159.
337
MARK KURLANSKY
Prisjećajući se akcija pariških studenata u svibnju, jipiji su od kanta za
smeće i stolova za piknike podignuli barikade. Policija se suočila s pro-
svjednicima, te i njima i novinarima naložila da napuste park. Kordon
policije, dugačka fronta u tri reda, izgledao je kao daje spreman za napad, pa
su televizijske ekipe uključile rasvjetu, zbog čega je slabašna barikada
izgledala još stvarnije, sad prepuna mračnih sjena. Novinari su u
međuvremenu na glave počeli stavljati kacige. Bilo je tu i zastava, jedna
Vijetkonga, crvena revolucionarna zastava, te crna anarhistička. Počeli su se
pojavljivati policajci. Iako je bilo očito da su prestrašeni, jipiji se nisu dali
otjerati. Odjednom se začula neobična pjesma slična brujanju, a na čelu
skupine ponovno se pojavio Allen Ginsberg, predvodeći izvođenje sloga »Om«.
No taj om, čija je funkcija bila kod obiju strana izazvati miroljubivost, ovaj
put nije upalio. Policija je počela potiskivati masu, prosvjednici su vikali
»Svinje!« i »Oink-oink!«, a policija je počela vitlati palicama. Dok su napadali,
policajci su, prema iskazima nekih svjedoka, vikali: »Ubij, ubij, ubij kurvine
sinove!«. Te je godine taj izraz svima bio omiljen. Policija je mlatila sve koji bi
joj se našli u vidokrugu. Nakon što su ih istjerali iz parka, prosvjednike su
nastavili mlatiti i na ulicama. Slučajne promatrače povlačili su sa stuba pred
ulazom u kuće, te i njih tukli. Tukli su novinare i razbijali opremu za
snimanje. Vrebali su i u još nekoliko ulica oko parka, palicama udarali sve
na koje bi naišli. Nakon tog sukoba, policija je otišla i na parkiralište Lincoln
Parka i razrezala gume na svakom automobilu na kojem se nalazila
naljepnica s McCarthvjevim imenom382.
Vlasnik Playboya izišao je iz svoje čikaške vile i također dobio udarac
pendrekom. To gaje toliko razljutilo daje financirao izlazak knjige o
policijskome nasilju za vrijeme konvencije pod naslovom Law and Disorder
(»Zakon i nered«).
Policajci su kasnije tvrdili da su ih isprovocirale psovke i uvrede koje su
prosvjednici izvikivali na njihov račun, iako baš i nije izgledalo da bi policiju
u tom gradu mogle samo tako pogoditi nečije pogrdne riječi. Policajci su
ustvrdili i da su prosvjednici, čim su ih zaslijepili reflektori televizijske
rasvjete, na njih počeli bacati razne predmete. No većina svjedoka izvan
policijskih redova to nije potkrijepila. Te je noći dvadesetero novinara
zatražilo liječničku pomoć. Kad su Dalevju postavili pitanje u vezi s tom či-
¦ Schultz: No One Was Kilkd, str. 116.
338
njenicom, odgovorio je da policija nije mogla razlikovati novinare od
prosvjednika. No Daley je često verbalno napadao medije, a njegova policija
to je sad očito činila i fizički. Mjesni izvjestitelji u Chicagu osjećali su sve
izraženiju frustriranost. Dobivali su batine i policajci su im razbijali opremu
za snimanje, no ti su važni podaci brisani iz njihovih izvještaja, jednako kao i
činjenica daje policija izdvojila automobile McCarthvjevih pristaša.
Reagirajući na to, skupina čikaških novinara pokrenula je vlastiti mjesečnik,
The Chicago Journalism Revievv, koji je kasnije postao uglednom
publikacijom za praćenje rada medija. U prvom broju objavljen je kritički
osvrt na medijsko praćenje konvencije u Chicagu.
Konvencija je naslovnice morala dijeliti s vijestima o invaziji na Čeho-
slovačku, dok su se sukobi na konvenciji morali uspoređivati sa sukobima
na ulici. Iz večeri u večer, pa tako sljedeća četiri dana, policija je raščišćavala
Lincoln Park i divljala u okolnim četvrtima. Prosvjednici su sve više imali
dojam da rade nešto istinski opasno, daje čikaška policija sustavno okrutna,
i nitko nije točno znao koliko će daleko u tome ići. Najneobičnije je bilo to što
bi prelijepe ljetne dane provodili zajedno u parku. Nebo je bilo vedro, a
temperatura se spustila na oko 20-25 °C. Policajci su ponekad donosili
ležaljke i ostavljali plave kacige na travi. Zabavljeno, ili, pak, zbunjeno, čitali
su letke o slobodnoj ljubavi, drogi, anti-ratnome pokretu i revoluciji. Neki
put igrali su se čak i lopticama za bejzbol, a jipiji bi im se ponekad pridružili.
No kad bi odlazili, policajci bi zlokobno upozoravali: »Vidimo se u jedanaest,
mali«383.
U utorak je McCarthv već počeo govoriti da će izgubiti, što je bio neobičan
stav s obzirom na činjenicu da su u igri još bili Kennedvjevi glasovi i da su
njegovi mladi i predani aktivisti i dalje davali sve od sebe radeći u sjedištu
kampanje u Hiltonu. Nikako nije mogao izgubiti do srijede. Je li McCarthv
pokušavao jasno dati do znanja da neće pobijediti jer se u Kali-forniji
nedvosmisleno pokazalo što se događa miru odanim kandidatima na pragu
pobjede? Nagađanja su oduvijek bila važan dio pokušaja praćenja kampanje
senatora McCarthvja. U srijedu je središte Chicaga bilo prepuno
prosvjednika - hipija, jipija, pripadnika Mobea, a tu je bila i po-
Ibid., str. 103.
339
MARK KURLANSKY
Demonstracije u Grant Varku, u Chicagu,
za trajanja konvencije Demokratske stranke u kolovozu 1968.
(Autorfotografije: Roger Malloch/Magnum Photos)
vorka prosvjednika iz organizacije za ekonomsku pravdu Poor People, ploda
proljetne zamisli pokojnog Martina Luthera Kinga, udruge koja se bez vođe
našla u vrlo teškoj situaciji. David Dellenger molio je prosvjedni-ke da se
suzdrže od nasilja, istodobno moleći grad da izda dozvolu za prosvjedni marš
do Amphitheatrea. Gradu nikako nije bilo jasno zašto se i dalje bavi tim već
riješenim pitanjem. No prosvjednici su počeli ispunjavati Grant Park
nasuprot Hiltonu. Spremali su se za prosvjednu povorku i zapravo ih nitko
nije vodio, osim kad ih je trebalo usmjeriti prema Amphitheatreu. Na
malenim tranzistorima slušali su što se događa u dvorani, kad je Odbor za
političku platformu objavio da se zalaže za rat - a to je značilo da
Demokratska stranka ne ulazi u kampanju, protiveći se nastavku ratovanja.
Nakon svega što se već dogodilo tijekom godine, nakon Teta, Johnsonove
ostavke, McCarthvjeve kampanje, smrti Martina Luthe-
340
ra Kinga, kampanje i smrti Bobbvja Kennedvja, te nakon četiri mjeseca
jalovih pregovora u Parizu - nakon svega toga, obje stranke i dalje će se
zalagati za rat.
Johnson je objavio kako namjerava doći u Chicago i obratiti se okupljenima
na konvenciji, budući da su sada ipak prihvatili njegov stav o ratu. Dalevje
čak organizirao proslavu predsjednikova šezdesetog rođendana u Stockvards
Innu, u neposrednoj blizini Amphitheatrea. Još u vrijeme kad je smatrao da
će konvencija biti proslava njegove nove »krunidbe«, Johnson je ustrajno
tražio da se održi u tjednu kad će proslaviti rođendan. Sad su neki upućenici
i dalje sumnjali da zapravo želi spektakularno dojuriti u grad, te
rođendansku prigodu iskoristiti da najavi svoju kandidaturu. Moglo se
računati da bi se Humphrev u tom slučaju povukao, dok bi Johnson bez
poteškoća dobio dovoljno glasova za prvu izbornu pobjedu. No vođe stranke
savjetovale su mu da ne dolazi, budući daje proratni stav toliko nepopularan
među izaslanicima da bi mu na pozornici mogli zviždati, a da se i ne govori o
tome što bi se događalo na ulicama, gdje su Abbie Hoffman i jipiji već najavili
planove za vlastitu proslavu Johnsonova rođendana.
Ted Kennedv odbio se kandidrati, a Humphrevje napokon dobio i Da-levjevu
potporu, upućenu uz glasove izaslanika iz Illinoisa. Humphrev se ponovno
doimao sretnim na konvenciji na kojoj nitko drugi nije bio ni veseo ni
zadovoljan. »Najradije bih skočio od veselja!«, uskliknuo je kad je zahvaljujući
glasovima izaslanstva Pennsvlvanije došao do prve izborne pobjede.
Humphrev, koji je na dan odlaska u Chicago u emisiji Meet the Press izjavio:
»Rekao bih daje predsjednikova politika u biti razumna i utemeljena«384,
postat će stranačkim kandidatom za predsjednika. Demokratska stranka
ponudit će nastavak Johnsonove politike.
Možda je loš znak bilo to stoje u srijedu navečer Alleri Ginsberg - nakon
pjevanja »oma«, recitiranja mističnih Blakeovih stihova, te svakodnevnog
večernjeg izlaganja suzavcu, nakon čega bi ustajao i predvodio hinduistički
pozdrav Suncu na obali jezera Michigan - već praktički ostao bez glasa i za
omanje, a kamoli za govorenje.
U Grant Parku, nasuprot Hiltonu, vođe su te večeri imali problema s
održavanjem nadzora nad prosvjednicima, no policiju nitko nije obuzda-
1 Solberg: Hubert Humphrey, str. 364.
341
MARK KURLANSKY
vao. Predstavnici policije kasnije su ustvrdili da su demonstranti punili
balone urinom, a vrećice izmetom, te ih bacali na policiju. Dio prosvjed-nika
to je opovrgao, no bilo je jasno da su, nakon četiri večeri trpljenja batina,
umorni i da gube strpljenje. Rennie Daviš pokušao je smiriti jednu skupinu
prosvjednika, no policija gaje prepoznala i počela mlatiti palicama, toliko ga
snažno udarajući po glavi daje morao završiti u bolnici, te tamo i ostati.
Policija je počela palicama tući sve oko sebe, a prosvjednici su počeli
uzvraćati. Uslijedila je, pokazat će se, ogorčena borba prsa o prsa. Gradske
bolnice upozoravale su prosvjednike da ne dovoze ozlijeđene kolege, jer
policija čeka pred ulazima u bolnice i odmah ih zatvara u marice385. Grant
Park bio je pun dima od suzavca i ozlijeđenih. Ispred Hiltona počeo je
prosvjed sjedenjem koji se proširio i na park. Bijeli reflektori televizijskih
ekipa gotovo su zasljepljivali. Policija je tvrdila da na njezine pripadnike
prosvjednici bacaju razne predmete, no to se ne vidi ni na jednoj od brojnih
snimaka. Ali se vidi kako policajci i pripadnici Nacionalne garde ulaze među
prosvjednike, te palicama i dršcima pušaka tuku čak i one koji su pali na
tlo, i kako vuku žene po ulicama. Masu ljudi toliko su nati-snuli uz prozore
jednog hotelskog restorana - uglavnom sredovječne žene i djecu, prema
pisanju The New York limesa - daje staklo popustilo, pa se masa sklonila
unutra. Policija je za njima kroz prozore nahrupila u restoran, mlateći sve
koji bi se našli na putu, čak i u hotelskom predvorju. »Prosvjednici, medijski
izvjestitelji, McCarthvjevi aktivisti, liječnici, svi su počeli posrtati u predvorju
Hiltona, dok im je krv curila s rana na glavi i licu«, izvijestio je Mailer386.
Policija se ispred hotela raspomamila, a televizijske kamere postavljene na
nadstrešnicu pred ulazom sve su snimile. Sedamnaest minuta policijskog
divljanja moglo se preko satelita Telstar emitirati u cijeli svijet. Policija je
počela razbijati kamere, ne uviđajući - ili ne mareći - da napad snimaju
druge kamere. Policajci su nastavili divljati i izvan dometa kamera, jureći za
prosvjednicima po ulicama središta Chi-caga, palicama mlateći sve ljude na
koje bi naišli.
Bio je to jedan od trenutaka televizijske magije tipičnih za 1968. godinu,
nešto stoje danas uobičajena pojava, no stoje u ono vrijeme bilo toli-
385 Schultz: No One Was Killed, str. 171-176.
386 Mailer: Miami and the Siege ofChicago, str. 171.
342
ko novo i toliko nevjerojatno da nitko tko je imao televizor nikad nije
zaboravio te slike. Umjesto da snimke montiraju, obrade i analiziraju, te za
sutrašnje emisije vijesti pripreme reportaže - na što su se ljudi u vezi s
televizijom bili naviknuli - televizijske su mreže jednostavno emitirale
snimljeni materijal. Dellinger je molio prosvjednike da ne uzvraćaju, govoreći
kako »cijeli svijet vidi« tko je nasilan. I dok su snimale policijsko nasilje,
kamere su zabilježile i kako masa - apsolutno s pravom - kliče: »Gleda nas
cijeli svijet! Gleda nas cijeli svijet!«.
U Amphitheatreu konvencija je prekinuta kako bi svi vidjeli što se događa.
Kad je Wisconsin došao na red za glasanje, šef izaslanstva, Do-nald
Peterson, rekao je da na tisuće mladih ljudi na ulicama dobivaju batine, te
da konvenciju treba prekinuti i nastaviti u nekom drugom gradu. Potom je
ustao neki svećenik koji je poveo molitvu, a Allenu Ginsbergu, koji se nalazio
u dvorani, učinilo se da svećenik udjeljuje blagoslov skupu i sustavu koji
simbolizira. Istog je trenutka poskočio na noge i, premda nitko tog dana od
njega nije čuo više od običnog promuklog šapta koji je preostao od njegova
umornog glasa, zagrmio je »Ommm«, i to toliko glasno daje zagušio
svećenikov glas, te tako bez prestanka nastavio još pet minuta. Prema
njegovim vlastitim riječima, učinio je to da nekako protjera licemjerje387.
Dalevje bijesno gledao s pozornice i stjecao se dojam daje već pripravan
pozvati svoju policiju da sredi te izaslanike. A onda je na pozornicu izišao
Abraham Ribicoff, senator i bivši guverner Connecticuta, te nominirao
Georgea McGoverna, alternativnog mirovnog kandidata pronađenog u
posljednji trenutak. »Uz Georgea McGoverna u Bijeloj kući, na ulicama
Chicaga ne bismo imali primjer gestapovske taktike.«
Činilo se da se konvencija prekinula samo na trenutak, no bio je to
nedvojbeno najdojmljiviji trenutak cijelog događaja. Televizijske kamere
potražile su i pronašle mesnato lice, glavu bez vrata, gazde Richarda Da-
leyja, a Daley, koji možda nije primjećivao kamere, ali se, kako se činilo,
držao kao daje ondje isključivo zbog njih, nešto je povikao prema Ribi-coffu,
na suprotnoj strani dvorane, nešto što mikrofoni nisu snimili. Milijuni
gledatelja iskušavali su tehniku čitanja s usana. Činilo se daje nekom
pogrdom počastio Židove i spomenuo nešto u vezi sa spolnim činom.
t
Schumacher: Dharma Lion, str. 516
343
MARK KURLANSKY
vao. Predstavnici policije kasnije su ustvrdili da su demonstranti punili
balone urinom, a vrećice izmetom, te ih bacali na policiju. Dio prosvjed-nika
to je opovrgao, no bilo je jasho da su, nakon četiri večeri trpljenja batina,
umorni i da gube strpljenje. Rennie Daviš pokušao je smiriti jednu skupinu
prosvjednika, no policija gaje prepoznala i počela mlatiti palicama, toliko ga
snažno udarajući po glavi da je morao završiti u bolnici, te tamo i ostati.
Policija je počela palicama tući sve oko sebe, a prosvjednici su počeli
uzvraćati. Uslijedila je, pokazat će se, ogorčena borba prsa o prsa. Gradske
bolnice upozoravale su prosvjednike da ne dovoze ozlijeđene kolege, jer
policija čeka pred ulazima u bolnice i odmah ih zatvara u marice385. Grant
Park bio je pun dima od suzavca i ozlijeđenih. Ispred Hiltona počeo je
prosvjed sjedenjem koji se proširio i na park. Bijeli reflektori televizijskih
ekipa gotovo su zasljepljivali. Policija je tvrdila da na njezine pripadnike
prosvjednici bacaju razne predmete, no to se ne vidi ni na jednoj od brojnih
snimaka. Ali se vidi kako policajci i pripadnici Nacionalne garde ulaze među
prosvjednike, te palicama i dršcima pušaka tuku čak i one koji su pali na
tlo, i kako vuku žene po ulicama. Masu ljudi toliko su nati-snuli uz prozore
jednog hotelskog restorana - uglavnom sredovječne žene i djecu, prema
pisanju The New York Timesa - daje staklo popustilo, pa se masa sklonila
unutra. Policija je za njima kroz prozore nahrupila u restoran, mlateći sve
koji bi se našli na putu, čak i u hotelskom predvorju. »Prosvjednici, medijski
izvjestitelji, McCarthvjevi aktivisti, liječnici, svi su počeli posrtati u predvorju
Hiltona, dok im je krv curila s rana na glavi i licu«, izvijestio je Mailer386.
Policija se ispred hotela raspomamila, a televizijske kamere postavljene na
nadstrešnicu pred ulazom sve su snimile. Sedamnaest minuta policijskog
divljanja moglo se preko satelita Telstar emitirati u cijeli svijet. Policija je
počela razbijati kamere, ne uviđajući - ili ne mareći - da napad snimaju
druge kamere. Policajci su nastavili divljati i izvan dometa kamera, jureći za
prosvjednicima po ulicama središta Chi-caga, palicama mlateći sve ljude na
koje bi naišli.
Bio je to jedan od trenutaka televizijske magije tipičnih za 1968. godinu,
nešto stoje danas uobičajena pojava, no stoje u ono vrijeme bilo toli-
385 Schultz: No One Was Killed, str. 171-176.
342
ko novo i toliko nevjerojatno da nitko tko je imao televizor nikad nije
zaboravio te slike. Umjesto da snimke montiraju, obrade i analiziraju, te za
sutrašnje emisije vijesti pripreme reportaže - na što su se ljudi u vezi s
televizijom bili naviknuli - televizijske su mreže jednostavno emitirale
snimljeni materijal. Dellinger je molio prosvjednike da ne uzvraćaju, govoreći
kako »cijeli svijet vidi« tko je nasilan. I dok su snimale policijsko nasilje,
kamere su zabilježile i kako masa - apsolutno s pravom - kliče: »Gleda nas
cijeli svijet! Gleda nas cijeli svijet!«.
U Amphitheatreu konvencija je prekinuta kako bi svi vidjeli što se događa.
Kad je Wisconsin došao na red za glasanje, šef izaslanstva, Do-nald
Peterson, rekao je da na tisuće mladih ljudi na ulicama dobivaju batine, te
da konvenciju treba prekinuti i nastaviti u nekom drugom gradu. Potom je
ustao neki svećenik koji je poveo molitvu, a Allenu Ginsbergu, koji se nalazio
u dvorani, učinilo se da svećenik udjeljuje blagoslov skupu i sustavu koji
simbolizira. Istog je trenutka poskočio na noge i, premda nitko tog dana od
njega nije čuo više od običnog promuklog šapta koji je preostao od njegova
umornog glasa, zagrmio je »Ommm«, i to toliko glasno daje zagušio
svećenikov glas, te tako bez prestanka nastavio još pet minuta. Prema
njegovim vlastitim riječima, učinio je to da nekako protjera licemjerje387.
Dalevje bijesno gledao s pozornice i stjecao se dojam daje već pripravan
pozvati svoju policiju da sredi te izaslanike. A onda je na pozornicu izišao
Abraham Ribicoff, senator i bivši guverner Connecticuta, te nominirao
Georgea McGoverna, alternativnog mirovnog kandidata pronađenog u
posljednji trenutak. »Uz Georgea McGovema u Bijeloj kući, na ulicama
Chicaga ne bismo imali primjer gestapovske taktike.«
Činilo se da se konvencija prekinula samo na trenutak, no bio je to
nedvojbeno najdojmljiviji trenutak cijelog događaja. Televizijske kamere
potražile su i pronašle mesnato lice, glavu bez vrata, gazde Richarda Da-
leyja, a Daley, koji možda nije primjećivao kamere, ali se, kako se činilo,
držao kao daje ondje isključivo zbog njih, nešto je povikao prema Ribi-coffu,
na suprotnoj strani dvorane, nešto što mikrofoni nisu snimili. Milijuni
gledatelja iskušavali su tehniku čitanja s usana. Činilo se daje nekom
pogrdom počastio Zidove i spomenuo nešto u vezi sa spolnim činom.
Schumacher: Dharma Lion, str. 516
343
MARK KURLANSKY
Prema većini analitičara koji su proučili snimku, rekao je: »Jebi se, ti
židovski kurvin sine«. Mnogima se činilo daje dodaojoš i: »Jadni židovski
kučkin sine! Idi kući!« Godine 1968. čak je i Abe Ribicoff bio jebeni kurvin
sin.
Međutim, Daley je tvrdio da nije rekao ništa slično. George Dunne,
predsjednik Skupštine okruga Cook, objasnio je da su svi vikali - svi ljudi iz
Chicaga koji su se našli oko Dalevja. Svi su vikali: »Faker!«*. Ribicoff je
prevarant, a oni nisu krivi što je ta riječ toliko slična opscenom izrazu »fuck«.
Nasilni sukobi iz četvrtka nastavili su se i u ranim jutarnjim satima sljedećeg
dana, kad je policija došla do McCarthvjeva stožera na četrnaestome katu
Hiltona i iz kreveta izvukla njegove aktiviste, te ih premlatila. Senator
McCarthv svojim je privatnim zrakoplovom evakuirao pripadnike svog
osoblja iz Chicaga.
Chicago je, zajedno s ofenzivom Tet, bio jedan od prijelomnih trenutaka u
sazrijevanju Televizije, a zvijezda događaja nije bio Hubert Humphrev. Glavni
je događaj bio sedamnaestominutni film snimljen ispred Hiltona. The
Chicago Sun-Times, The New York Times i većina ostalih tiskanih medija
pisali su o povijesnoj važnosti te snimke. Bio je to pravi jipijevski san, ili
barem san Abbieja Hoffmana. Kasnije je Walkerovoj komisiji, radnoj skupini
koju je vlada imenovala da prouči sve činjenice o nasilju u Chicagu, rekao:
»Želimo sjebati predodžbu o njima na televiziji. Sve to radimo u cilju
narušavanja slike o njima, predodžbe o demokratskome društvu koje vode
na miran i uređen način, u kojem sve ide kako treba.«
Hoffman i mnogi novinari koji su izvještavali s tog događaja bili su uvjereni
da će činjenica da su deseci milijuna gledatelja vidjeli kako policija u
Chicagu nekontrolirano mlati klince promijeniti cijelu zemlju i radikalizirati
mlade. Moguće je da se to i dogodilo. Manjina stanovništva sve je toplo
pozdravila, govoreći: »Tako i treba postupati prema tim hipijima«, a prema
riječima Mikea Royka, Dalevjeva se popularnost u Chicagu samo povećala.
Godine 1976., dan nakon Dalevjeve smrti, Royko je za gradonačelnikove
antisemitske psovke upućene Ribicoffu napisao: »Deseci milijuna
televizijskih gledatelja bili su šokirani. No većina stanovnika Chicaga nije
bila povrijeđena. To je dio čikaškoga stila...«388 Daleyje bije-
Engl. »prevarant« (nap. prev.). ' Chicago Sun-Times, 12. prosinca 1976.
344
sno tvrdio389 daje policija izvrsno odradila sve zadaće, a da je pogreška u
»iskrivljenom i izopačenom« izvještavanju. No vremena su se u međuvremenu
promijenila, ljudi su vidjeli nemontirane snimke, a većina se užasnula. Što je
bilo najneobičnije, Humphrey je tvrdio da nije vidio snimke. »Imao sam pune
ruke posla primajući uzvanike«390, izjavio je.
U prikrajku je sve očekivao vrlo ironičan obrat. U slučaju da događaji u
Chicagu izazovu veliko razočaranje političkom elitom, te slab odaziv
demokratskih glasača, od toga će najviše koristi imati Richard M. Nbcon,
republikanski predsjednički kandidat.
Kad je Humphrey počeo uviđati tu činjenicu, počeo je bjesnjeti na televizijske
postaje jer su prikazivale nasilje na ulicama, a ne konvenciju koja se
događala u dvorani. »Jednog dana bit ću predsjednik«, izjavio je taj kandidat,
već i tada nesiguran u vezi s time kad bi mogao osvanuti taj dan. »Zatražit ću
da Savezno povjerenstvo za telekomunikacije sve podrobno istraži.«391
Kakavje tvoj stav o Chicagu? I to je pitanje postalo jednim od onih velikih
izvora podjela 1968. godine. Čovjekje mogao biti ili na strani Dalevja i
policije, koji su u izvještaju Walkerove komisije pretrpjeli teške kritike, ili na
strani prosvjednika, hipija, jipija, antiratnog pokreta i McCarthvje-vih
aktivista. Humphrey, koji je na završetku konvencije i službeno postao
novim predsjedničkim kandidatom Demokratske stranke, rekao je: »Pobune,
spaljivanje, napadi, pljačke, trgovanje narkoticima, te nepoštivanje zakona
nagovještaj su anarhije«392. Što god to još točno značilo, pokazivalo je i daje
na strani Dalevja i policije, na strani »reda i zakona«, što je bio novi kodni
naziv za ono što su drugi nazivali »bjelačkom protureak-cijom«. Humphreyje
naumio privući glasače Georgea Wallacea i Richar-da Nixona. Ljevica,
pretpostavljao je, neće imati izbora, morat će glasati za njega. Wallace je već
bio izjavio da se policija u Chicagu »vjerojatno previše sustezala«393.
Prije odlaska iz Chicaga, Humphrey je dao intervju CBS-ovu izvjestitelju
Rogeru Muddu u kojem se distancirao od izjave o tome kako je »imao pune
ruke posla primajući uzvanike«, te je rekao:
389 The Nevv York Times, 30. kolovoza 1968.
390 Solberg: Hubert Humphrev, str. 364.
391 Ibid.str. 365
393 Ibid.
345
MARK KURLANSKY
Bože moj, tko god vidi takve prizore, osjeti mučninu i bol duboko u srcu, a
tako je bilo i sa mnom. No čini mi se da treba ukazati na stvarne krivce. Čini
mi se da bismo se trebali prestati pretvarati daje gradonačelnik Daley
pogriješio baš u svemu. Jer nije...
Znam koji je uzrok tih prosvjeda. Bili su planirani, točno su ih zamislili
pojedinci koji imaju dojam da samo trebaju dizati pobune i da će tada sve
biti točno onako kako oni žele. Ne žele surađivati na miroljubiv način i tako
dolaziti do rješenja. Ja za takve nemam ni vremena ni strpljenja. Takva
opscenost, bogohuljenje, prljavštine koje su izgovarali iz večeri u večer pred
hotelima... sve to vrijeđa svaku ženu, svaku majku, svaku kći, štoviše, sva
ljudska bića, takve riječi ne bi trpio baš nitko... Je li onda neobično što je
policija poduzela određene korake?394
Čini se neobičnim daje čovjek koji je nekoliko godina radio za Lyndo-na
Johnsona toliko šokiran vulgarnošću. No Johnson se nije tako izražavao
pred ženama, jer je pripadao staroj školi. Humphrev bi se možda šokirao
daje znao da je jedan psihijatar, koji je za proljetnih nemira radio na
Columbiji, napisao kako je izglednije da će tijekom pobuna i nemira policajca
opsovati studentice s Barnarda nego studenti s Colum-bije. »Bile su svjesne
daje psovka oružje, jedno od malobrojnih pomagala kojima raspolažu.«
William Zinsser, koji je o tome pisao u časopisu Life, ustvrdio je: »Feminizam
je pronašao najjače oružje - psovku«, no, s druge strane, Zinsser je u svojem
članku pisao o »curama s Barnarda« i »muškarcima s Columbije«395.
Većina ljudi koja se nalazila na suprotnoj strani generacijskoga jaza u
odnosu na Humphrevja teško je mogla suosjećati s njegovom šokira-nošću
zbog ružnih riječi izgovorenih pred predstavnicama ljepšeg spola. Zašto ga
nije šokirao Dalevjev antisemitizam, a da se i ne spominje taj pomodni izraz,
kurvin sin, koji neizravno spominje i spolne odnose i majke? Bilo kako bilo,
većinu takvih glasača vjerojatno je izgubio zbog izraza »bo-gek moj«, kojim se
1968. godine više nije služio gotovo nitko.
Na kasnijim saslušanjima Abbie Hoffman složio se s gradonačelnikom
Dalevjem da su prosvjednike u Chicago dovele upravo televizijske kame-
394 Solberg: Hubert Humphrey, str. 370.
395 Life, 22. studenoga 1968.
346
re. U rujnu se Hoffman hvalio: »Zbog našeg djelovanja u Chicagu, Ri-chard
Nixon postat će predsjednikom«396. Mnogi su bili skloni složiti se s tom
procjenom. No stvar je još mogla ovisiti i o načinu vođenja kampanje dvojice
kandidata. Stoje bilo najneobičnije, prvi put tijekom 1968. godine rat u
Vijetnamu nije bio presudno pitanje koje će odlučno prevagnuti. Još je
najveće čudo bila činjenica da u premlaćivanjima u Chicagu nitko nije
smrtno stradao, iako je jedan muškarac ustrijeljen dok je bježao. Policija je
tvrdila daje bio naoružan. Istodobno je Vijetnam proživio najgori ljetni tjedan
tijekom kojegje poginulo 308 Amerikanaca, 1.134 ih je ranjeno, dok je,
prema procjenama, ubijeno 4.755 neprijateljskih vojnika.
396 Raskin: For the Ml o/ft, str. 170.
347
17. POGLAVLIE
ŽALOST U ISTOČNOME PRAGU
Čini mi se da su, dugoročno gledano, naš nenasilni pristup i moralna
nadmoć čehoslovačkog naroda nad agresorom imali i još imaju moralnu
težinu. Iz današnje se perspektive može reći daje upravo miroljubiv pristup ,
možda pridonio raspadu »agresivnog« bloka... Moje je uvjerenje da moralnim
obzirima mjesto u politici ne slijedi tek iz činjenice da male zemlje moraju
biti moralne jer nemaju mogućnost uzvratiti većim silama. Bez moralnosti
nije moguće govoriti o međunarodnome pravu. Zanemariti moralna načela
na području politike značilo bi vratiti se zakonu džungle.
- Alemnder Dubček397, kolovoz 1990.
U utorak, 20. kolovoza, Anton Tazky, sekretar Centralnog komiteta
Komunističke partije Slovačke i Dubčekov osobni prijatelj, vraćao se
automobilom u Bratislavu iz posjeta jednom udaljenom dijelu Slovačke. U
jednom trenutku ugledao je neobično jaka svjetla, a kad se približio, uvidio
je da je riječ o svjetlima tenkova i vojnih kamiona, te da vojnici nose strane
uniforme. Zaključio je daje prošao pokraj mjesta na kojem se snima neki
film. Tako je mirno otišao na počinak.
Dvadeseti kolovoza bio je pravi sparni ljetni dan. Dubčekova supruga Anna
bila je budna gotovo cijelu prethodnu noć, jer ju je mučila jaka bol u
mjehuru. U utorak ujutro Dubček ju je odvezao u bolnicu i objasnio da
poslije podne ima sastanak Prezidija koji će dugo potrajati, te daje možda
neće moći posjetiti do srijede ujutro. Bio je to posljednji sastanak Prezidija
uoči Četrnaestog partijskog kongresa koji se trebao održati za tri tjedna, i
Dubček i njegovi kolege htjeli su na tom kongresu i zakonski učvrstiti
dostignuća Praškog proljeća398.
397 Valenta: Soviet Intervention in Czechosiovakia 1968, Dubčekov uvod,
str. X.
398 Dubček: HopeDies Last, str. 173-178.
348
Tijekom vikenda, kad su se prosvjednici tek počeli smještati u Lincoln Park i
dok policija u Chicagu još nije navalila punom snagom, o sudbini Istočnog
Praga, kako su taj grad nazivali u Chicagu, u Moskvi su već odlučili Brežnjev
i Kosigin. Sovjeti su smatrali da će čehoslovački Prezidij, koji je već počeo
zasijedati, čim ugleda tenkove smijeniti Dubčeka i njegovu ekipu. Prema
nekim scenarijima, Dubčeka i ostale ključne ljude brzo će izvesti pred sud i
smaknuti. Službeni istočnonjemački dnevnik, Ncues Deutschland, uvjeren
da će sovjetski plan upaliti, dan uoči invazije objavio je članak o ustanku i
novoj revolucionarnoj vladi koja je zatražila sovjetsku vojnu pomoć399.
No ipak nije došlo do formiranja nove vlade i nitko nije zatražio sovjetsku
vojnu intervenciju. Prema predviđanjima, sjednica Prezidija potrajala je dugo
u noć. Poslužena je radna večera. Dvojica članova izazvali su fru-striranost
ostalih, predlažući tekst o zaključcima kojim bi se u biti poništio sav
ostvareni napredak. No taj je prijedlog ostao bez potpore. U 23.30, bez
promjene u ravnoteži vlasti, premijer Oldfich Čemik nazvao je ministra
obrane i vratio se na skup, te objavio: »Vojske pet zemalja prešle su granice
Republike i zauzimaju našu zemlju«.
Dubček je, kao da se našao nasamo s članovima obitelji, tiho rekao: »To je
prava tragedija. Nisam očekivao da bi se to moglo dogoditi. Nisam ni slutio,
ništa nije ukazivalo na takav korak protiv nas.« Niz obraze su mu počele
kliziti suze. »Cijeli sam život posvetio suradnji sa Sovjetskim Savezom, a oni
su mi tako uzvratili. Ovo je moja osobna tragedija.«400 Prema jednom
drugom izvoru, rekao je: »Znači, ipak su to učinili... i to me-ni\«m. Kao daje
u tom trenutku, prvi put u životu, odustao od očeva sna o Sovjetskom
Savezu kao najvećem potencijalu budućnosti. Mnogi dužnosnici, a među
njima i Dubček, u prvi su mah htjeli podnijeti ostavku, no i on i ostali ubrzo
su shvatili da odbijanjem davanja ostavke i ustrajavanjem na tvrdnjama da
su oni jedina legitimna vlast u zemlji mogu silno otežati situaciju Sovjetima.
Nakon toga, vođe u Moskvi već su za nekoliko dana počeli uviđati razmjere
sovjetske pogreške.
399 The Nevi York Times, 22. kolovoza 1968.
401 Mlynaf: Nightjrost in Prague, str. 146.
349
MARK KURLANSKY
Tri dana ranije, 17. kolovoza, Dubček je održao tajni sastanak s mađarskim
vođom Kadrom. Dubčekova generacija u Pragu nije osobito cijenila ni
Ulbrichta ni Gomutku. Zdenčk Mlvnaf, jedan od sekretara Centralnog
komiteta, nazivao ih je »arogantnim, taštim i senilnim starcima«. Bugarski
vođa Todor Živkov po godinama je bio bliskiji Dubčeku, no njega su smatrali
ispraznim i, lako moguće, glupim. Janos Kadar bio je, s druge strane, po
općeprihvaćenom mišljenju inteligentan komunist sličnih nazora koji je
priželjkivao uspjeh reformi u Cehoslovačkoj iz istog razloga zbog kojeg se
Gomutka tim reformama protivio: smatrao je da bi se mogle proširiti i na
njegovu zemlju402. No u međuvremenu je uvidio daje u raskoraku s ostalim
mađarskim vođama, te da bi se zbog toga Mađarska mogla naći u raskoraku
s Moskvom. A Mađarska, koja je doživjela invaziju dvanaest godina ranije,
neće ponovno postati pobunjenom državom. Kadar je vjerojatno znao daje
odluka o invaziji već donesena ili da će je Sovjeti donijeti svakog trena, kad
se našao s Dubčekom da ga upozori i uvjeri da treba povući barem dio
stavova. Upozorio gaje čak i da Sovjeti nisu onakvi kakvima ih zamišlja, te da
zapravo ne razumije s kim točno ima posla. Vjerojatno je bilo prekasno, no,
bilo kako bilo, Dubček nije shvatio Kadrovo neizravno, ali očajničko
upozorenje.
Početkom srpnja, kad se već stekao dojam da je sastankom u Čierni
razriješena kriza, Sovjetski Savez doista je otkazao plan invazije i još nije
posve jasno zbog čega su se Sovjeti točno predomislili. Godine 1989. Va-sil
Bilak, jedan od prosovjetskih dužnosnika u cehoslovačkoj vladi, u
memoarima je otkrio da su 3. kolovoza, dva dana nakon skupa u Čierni, on i
još osamnaestorica prosovjetski nastrojenih čehoslovačkih dužnosnika
uručili pismo Brežnjevu. Njih devetnaestorica potajno su osudili Dub-čeka i
zatražili sovjetsku vojnu pomoć u provođenju državnog udara. Tražili su
odluku prije 19. kolovoza, jer se 20. kolovoza Prezidij trebao sastati
posljednji put prije kongresa slovačke Komunističke partije 23. kolovoza, za
koji su prosovjetski urotnici tvrdili da će biti »kontrarevolu-cionaran«.
Tako su Sovjeti, ipak, kao što su i tvrdili, pozvani u pomoć, a poziv na
invaziju uputili su prosovjetski elementi koji su željeli preuzeti vlast i
objeručke dočekati sovjetsku vojsku. No bila je riječ o malenoj frakciji, a
Ibid., str. 155-156.
350
lenjin plače na plakatu zalijepljenom najednom praskom izlogu nakon
invazije (Autorfotografije: Josej Koudelka/Magnum Photos)
ti zavjerenici nisu imali dovoljno potpore da provedu plan u djelo. Kad je
vojska ušla u Čehoslovačku, prosovjetski urotnici nisu uspjeli preuzeti baš
ništa, pa tako ni televizijsku postaju koja je bila dio plana preuzimanja.
Moguće je da su sovjetsku odluku o invaziji barem dijelom potaknuli i
neumjereni KGB-ovi izvještaji o kontrarevolucionarnim urotama u
Cehoslovačkoj. Sovjetski izvori u Washingtonu izvijestili su da, unatoč
mišljenju nekih u Moskvi, CIA ne sudjeluje u događajima u Pragu, te da ju
je, štoviše, Praško proljeće posve zateklo. No te izvještaje uništio je šef
351
MARK KURLANSKY
KGB-aJurij Andropov, koji je narodno izjavio: »Takve stvari ne možemo
pokazati našem vodstvu«403.
Dvadesetog kolovoza u jedanaest sati navečer po srednjoeuropskome
vremenu topli noćni zrak iznenada su ispunili zvukovi, zemlja je počela
podrhtavati i tako je počela operacija pod kodnim nazivom Dunav. Nije bila
riječ o snimanju filma. Te je noći 4.600 tenkova i 165.000 vojnika iz sastava
snaga Varšavskog pakta404 ušlo u Čehoslovačku preko dvadeset točaka na
granici, napredujući na zapad iz Istočne Njemačke i Sovjetskog Saveza, na
jug iz Poljske i na sjever iz Mađarske, ulazeći u nebranjenu Čehoslovačku. U
invaziji je sudjelovala vojska pet zemalja, među njima i simboličnim snagama
Mađarska i Bugarska. Istočna Njemačka i Poljska uputile su po jednu
diviziju. Sovjeti su poslali trinaest divizija. Za sedam sati 250 zrakoplova
prebacilo je cijelu jednu zračnu diviziju, zajedno s malenim oklopnim
vozilima, gorivom i zalihama405. Bila je to najveća sovjetska zračna
operacija izvedena izvan sovjetskih granica. U vojnome je smislu sve
izvedeno zadivljujuće dobro, zanemari li se jedna olakotna okolnost: nije bilo
nikakvog otpora.
Dubček i ostali vođe čekali su u zgradi Centralnog komiteta. Dubček je
neprestano piljio u telefon, gotovo kao da očekuje poziv u kojem će mu netko
reći daje sve to jedan veliki nesporazum406. U četiri ujutro povorka tenkova
na čijem je čelu bila crna limuzina došla je do zgrade Centralnog komiteta.
Suočivši se s gnjevnom masom ljudi, Sovjeti su otvorili vatru iz strojnica i
pritom ubili jednog mladića, dok su Dubček i ostali vođe, gnjevni i nemoćni,
sve promatrali s prozora.
Iako se smatralo da Čehoslovačka ima najobučeniju i najopremljeniju vojsku
u Varšavskom paktu, Dubček je oružanim snagama naredio da se ne opiru.
Dubček i njegova vlada već su nakon kratke rasprave odbili mogućnost
oružanog otpora. Čehoslovačka vojska, kao i sve vojske koje su pripadale
Varšavskome paktu, nisu imale samostalni zapovjedni lanac i tešo bi
funkcionirale bez sovjetskog vodstva. Svi su se bez protivljenja
403 Valenta: Soviet Intervention in Czechoslovakia 1968, str. 173-175.
¦w4 Kieran Williams: ThePragueSpringand Us Afiermath: Czechoslovak
Politics-1968-1970 (Cambrid-
ge, Cambridge University Press, 1997.), str. 112. «5 The New York Times, 1.
rujna 1968. 406 Dubček: Hope Dies last, str. 182.
352
složili daje oružani otpor nemoguć i da ne bi samo odnio previše života, već
bi i pomogao sovjetskim tvrdnjama o tome da zapravo guše kontrarevoluciju,
kao 1956. godine u Mađarskoj. Bolje je da svijet vidi kako miroljubivu
Čehoslovačku gazi okrutna inozemna vojska. Koliko je poznato, ni jedan
jedini graničar nije ispalio metak niti je ikako drukčije pokušao ometati
kolone oklopnih vozila. Jednako tako nije bilo ni pokušaja onemogućavanja
dolaska jedinica i opreme u čehoslovačke zračne luke. Do isteka prvog dana
invazije poginulo je dvadeset i tri Čehoslovaka.
Specijalci su okružili zgradu Centralnog komiteta, a u zgradi su prekinute
sve telefonske linije. Tek u devet ujutro specijalci su upali u Dubčekov ured.
Zauzeli su sve prozore i vrata, a kad je Dubček posegnuo za telefonom,
zaboravivši da ne radi, jedan od vojnika zaprijetio mu je automatskom
puškom i istrgnuo telefonsku žicu iz zida. Još šestorica visokih dužnosnika
bila su u uredu s Dubčekom i sve promatrala kad je izrazito nizak pukovnik
KGB-a prepun ordenja umarširao u ured u pratnji još nekolicine dužnosnika
KGB-a i prevoditelja. Nakon stoje pobrojao sve članove aktualne vlade,
objavio je da od tog trenutka svi »potpadaju pod njegovu zaštitu«. Sve su ih
zatim posjeli za jedan dugačak stol, a iza svakog od njih našao se po jedan
vojnik koji ih je držao na nišanu. Potom su odveli Dubčeka. Dok je prolazio
pokraj svog tajnika, šaptom mu je naložio da na sigurno spremi njegovu
aktovku, s papinma koje je htio skriti od sovjetskih pogleda. Tjedan kasnije,
kad se vratio u Prag i kad je uvidio da mu je aktovka prazna, Dubček je
napokon shvatio daje njegov tajnik bio sovjetski agent407.
Vojnici Varšavskog pakta imali su zapovijed da ne reagiraju na provokacije i
da pucaju samo ako netko na njih otvori vatru. No vojnici koji su sudjelovali
u invaziji nisu u svakoj situaciji bili dovoljno disciplinirani za osjetljivu
zadaću okupacije savezničke zemlje. Teško naoružani vojnici u najvećem su
se broju slučajeva suočavali s nenaoružanim tinejdžerima. Mladi su ljudi
isprva pokušavali zaustaviti prodore tenkovskih kolona tako što bi sjeli pred
njih - pravi prosvjed sjedenjem. Kao pravi dobri studenti iz 1968. godine,
podizali su barikade od automobila, autobusa i
Ibid.str. 183.
353
MARK KURLANSKY
svega čega bi se domogli. No ubrzo su uvidjeli da se sovjetski tenkovi ne
zaustavljaju — ni zbog njih ni zbog drugih stvari koje bi im se našle na putu.
Ti tenkovi bez poteškoća bi gazili ljude, automobile, zidove. S vremena na
vrijeme dogodilo bi se da se neki tenk i zaustavi. Jedan veteran Drugog
svjetskog rata bez nogu zaustavio je tenk u Pragu izazivajući vozača da ga
pregazi. U srijedu ujutro, istog onog dana kad će, mnogo sati kasnije, policija
u Chicagu divljati pred televizijskim kamerama, bijesni mladići i djevojke
ispunili su praške ulice spremni pružiti otpor, iako nisu točno znali kako to
učiniti. Smatrajući daje Radio Centar, sjedište Radio Praga, jedna od
ključnih meta, mnogi su otišli onamo braniti zgradu. Onamo su stigli prije
tenkova, te su tijelima zapriječili ulicu. Tenkovi su se zaustavili, ne znajući
točno kako postupiti, i vojnici su tako gledali kako mladi Česi podižu
barikade od automobila i prevrnutih autobusa. Radio Prag uživo je pratio
sukob. Preko zvučnika mladim su sudionicima u otporu davali jednake
upute kakve su dobili i osvajači: ne služite se oružjem, ne dopustite da vas
isprovociraju.
Česi su se posadama tenkova počeli obraćati na ruskome, pitajući ih što
rade ondje, zašto ne odlaze. Mladi pripadnici oklopnih snaga postajali su sve
smeteniji i nervozniji, te su, unatoč zapovijedima, počeli pucati iznad mase,
no nakon toga i izravno na Čehe. Umjesto da počnu bježati, Česi su stali
vaditi Molotovljeve koktele i bacati ih na tenkove, dok su oko njih padali
ubijeni i ranjeni građani. Dio tenkova se zapalio, stvarajući oblake crnog
dima, a ranjen je i dio njihovih posada. Moguće je da su neki vojnici čak i
poginuli. No jedan divovski tenkT-55 zauzeo je položaj idealan za ciljanje, pa
je Radio Prag objavio poruku: »Tužna braćo, kad začujete državnu himnu,
znat ćete daje gotovo«. Nakon toga začuli su se prvi taktovi himne, tenk je
otvorio vatru, a Radio Prag je zanijemio.
U Bratislavi su mlade djevojke u minicama zadignule suknje, i dok su se
mladi ruski seljaci u sovjetskim tenkovima zaustavljali i divili mladim
stegnima, dječaci su im pritrčavali i kamenjem razbijali farove, uspjevši
zapaliti čak i nekoliko bačvi s naftom. Jedna tenkovska kolona iz Mađarske
uz grmljavinu i cvilež metala krenula je preko mosta na Dunavu u Bratislavi
dok su je studenti gađali opekama i obasipali psovkama i pogrdama. Jedan
sovjetski vojnik zauzeo je stav za ciljanje na stražnjem dijelu jednog tenka i
zapucao, te ubio petnaestogodišnju učenicu medicinske škole. To je samo još
više razgnjevilo učenike i studente, no Sovjeti
354
21. kolovoza 1968. ispred sjedišta Radio Praga (autorfotografije: Josef
Koudelka/Magnum Photos)
su nastavili pucati, te su ubili još četvero mladih prosvjednika čije su se
opeke i kamenje i dalje uz tupo odzvanjanje odbijali od sovjetskog oklopa.
Sirom zemlje učenici i studenti bacali su Molotovljeve koktele. Ako nisu znali
kako ih pripremiti, bacali su zapaljene krpe. Tako se zapalilo više tenkova.
Mladići su se omatali češkim zastavama i jurišali na tenkove oboružani samo
konzervama koje su gurali u cijevi tenkova408.
Tenkovi su ubrzo uspostavili nadzor nad čitavom zemljom, no prkosni grafiti,
npr. »Ivane, vrati se kući!«, i dalje su se pojavljivali po zidovima. Sirom zemlje
ljudi su okretali putokaze prema sjeveru i na njima ispisivali »Moskva 2.000
km«. Zidovi su bili prepuni postera koji su osuđivali invaziju i grafita s
porukama poput: »Socijalizam da, okupacija ne«, »U gradu je ruski
Nacionalni državni cirkus, u kojem nastupaju i gorile«, »Ovo nije
1 Colin Chapman: August 21st The Rape ojCzechoslovakia (London, Cassell,
1968.), str. 8.
355
MARK KURLANSKY
Vijetnam!«, »Lenjine, probudi se! Brežnjevje poludio« - ili jednostavno velikih
slova kojima su bila ispisana imena Dubčeka i Svobode, ili skraćenica SSSR,
na kojoj su dva slova S zamijenile munje, kao na znaku nacističkog SS-a.
Bijesni Čehoslovaci prilazili su zavojevačima na tenkovima i pokušavali ih
uvjeriti da su pogriješili i da trebaju otići. Dijalog je bio podjednako jalov kao
u slučaju prosvjednika u Chicagu koji su pripadnicima Nacionalne garde
dovikivali: »Pridružite nam se!«. Česi, koji su se napokon počeli služiti
osnovama ruskog koji su bili prisiljeni učiti u školi, ispitivali su vojnike na
tenkovima zašto su u zemlji kojoj ne pripadaju. Pripadnici sovjetskih posada,
u najvećem broju slučajeva neobrazovani osamnaesto-godišnjaci sa sela,
samo su ih tupo gledali i objašnjavali da su dobili takvu zapovijed. Često se
viđalo kako tenkove okružuju ispitivači iz redova građana. Jednako tako,
stranci nisu bili neobičan prizor u Pragu, koji je sve do tog ljeta trebalo
»svakako posjetiti«. Za samo nekoliko dana svi su stranci otputovali bez
incidenata, a među njima i pet tisuća američkih tu-
rista*
Prije no stoje prekinut rad Čehoslovačke televizije, njezini su djelatnici iz
zemlje uspjeli potajno otpremiti snimku invazije. U jednom osobito
dojmljivom prizoru mladi su ljudi sjedili i odbijali pomaknuti se pred
sovjetskim tenkom na kojem se kupola mahnito okretala amo-tamo. Jedan
dužnosnik BBC-ja dogovorio je da EBU, mreža zapadnoeuropskih
televizijskih postaja, organizira da postaja u Beču, koji od Bratislave dijeli
tek Dunav, zabilježi sve što uspije snimiti sa suprotne strane rijeke. Stoje
bilo najironičnije, Čehoslovačka je za to bila pripremljena, jer je cijelom ko-
munističkome bloku služila kao komunikacijsko središte za odašiljanje
snimljenog materijala na Zapad. Nekoć su se tako prenosili isključivo
sportski događaji. Čehoslovaci su uspjeli prenijeti oko četrdeset i pet minuta
filma koji je prikazivao otpor, zajedno s molbom upućenom glavnom tajniku
UN-a, U Thantu. Samo nekoliko minuta snimke posve je opovrgnuto
sovjetske tvrdnje o tome kako su njihovi vojnici u Čehoslo-vačkoj dočekani
srdačno. Dio snimke emitiranje u večernjim vijestima u Sjedinjenim
Državama, u Zapadnoj Europi i širom svijeta410.
109 Schwartz: Prague's 200 Days, str. 214. 410 The New York limes, 22.
kolovoza 1968.
356
To je, pak, dovelo do novog eksperimenta u Americi. Večernjim vijestima na
televiziji sad je preostalo samo pola sata da emitiraju nekoliko minuta
novosti, izvještaje iz Chicaga, i iz dvorane i s ulica, snimke invazije
Čehoslovačke, raspravu o invaziji u UN-u, da spomenu najgori tjedan u
Vijetnamu i još nekoliko vijesti. Još od jeseni 1963. godine kad su
televizijske kuće s petnaest minuta uspješno prešle na polusatni format
vijesti, dobivši tako više prostora za izvještavanje o borbi za građanska
prava, Walter Cronkite nagovarao je CBS da prijeđu na jednosatne emisije.
Argumentacija protiv te ideje bila je identična argumentaciji protiv polu-
satnih emisija: manje postaje udružene u mrežu neće htjeti otkupljivati i
emitirati takve emisije. Nakon što se 21. kolovoza, usred konvencije i nemira,
doznalo za invaziju na Čehoslovačku, televizijski kritičar The New York
Timesa Jack Gould411 u svojem je tekstu čestitao javnim televizijskim
postajama na fleksibilnosti koja im je omogućila da produlje termine i
vrijeme posvete iznimnoj količini važnih vijesti. To je usporedio s vodećim
privatnim mrežama i postajama, koje se nisu uspjele osloboditi svog po-
lusatnog formata i koje nisu uspjele svim temama posvetiti dovoljno
vremena. Walteru Cronkiteu na koncu se ispunila želja, pa je uvečer 22.
kolovoza CBS proširio vijesti na cijeli sat. Gould je pozdravio taj
»eksperiment«, a osobito je pohvalio vrijeme posvećeno snimkama
prokrijumčarenima iz Čehoslovačke. No u televizijskim se krugovima i dalje
tvrdilo da većina ljudi ipak nije spremna cijeli sat pozorno pratiti vijesti, te
da, što je bilo još važnije, umrežene lokalne postaje - služeći se istom
argumentacijom koja je niz godina onemogućavala širenje vijesti na pola sata
- ne žele gubiti pola sata vrijednog vremena u kojem prikazuju vrlo unosne
lokalne reklame. Eksperiment je tako završio. Cronkite je dobio bitku, ali ne
i rat. Međutim, u rujnu je CBS pokrenuo jednosatni »magazin« posvećen
vijestima, emisiju koju je prikazivao dvaput na mjesec - slavnih 60 minutes.
Popularni češki pjevač Karei Černoch snimio je novu pjesmu: »Nadam se daje
ovo samo ružan san«.
Ibid., 22 i 23. kolovoza 1968.
357
MARK KURLANSKY
No i u Moskvi je sve to bio ružan san. Snimke su odmah obišle cijeli svijet,
došle do svih televizijskih postaja, našle se na svim naslovnicama, a umjesto
da, prema planu, prikazuju novu prosovjetsku vladu koja raširenih ruku
dočekuje osloboditelje, na snimkama su bili nenaoružani mladi Čehoslovaci
koji mašu krvavim češkim zastavama, prkosno trče pred divovskim
sovjetskim tenkovima, bacaju kamenje i zapaljene krpe natopljene benzinom,
neki put samo razgovaraju - dugokosi, bradati praški studenti i krupni,
plavokosi, prestrašeni ruski mladići sa sela.
Kad se u Moskvi netko ranije suprotstavljao invaziji, vjerojatno je tako
zamišljao ostvarenje najcrnjih strahova. Službena verzija događaja, po kojoj
su došli pomoći Čehoslovačkoj, bila je očito netočna. Dubčekje u ra-dijskome
obraćanju ustvrdio daje zemlja napadnuta, a da za to nisu znali ni
predsjednik države, ni predsjednik Nacionalne skupštine, ni on. Sovjeti su
ubrzo shvatili da čehoslovački narod vjeruje svojoj vlasti i riječima njezinih
predstavnika, osobito Dubčeka, Černika i Smrkovskog. Nije imalo smisla
proturječiti im. Dramatičnost se kratkotrajno pojačala kad je jedan sovjetski
agent u vladi pokušao onemogućiti emitiranje tog govora, ali je pritom
uhićen. Činjenica daje sovjetski plan A doživio neuspjeh i da Prezidij nije
svrgnuo Dubčeka nikog nije iznenadila, no to što prosovjet-ski elementi nisu
uspjeli preuzeti nadzor čak ni nakon dolaska vojske bilo je doista veliko
iznenađenje. Činjenica da se nenaoružano stanovništvo ne priklanja
nalozima teško naoružanih snaga iz pet zemalja Sovjete je upravo izluđivala.
To stoje sve snimljeno, a zatim i emitirano i objavljeno širom svijeta bila je
upravo nezamisliva katastrofa.
Sovjetima je preostala još samo jedna karta na koju su mogli zaigrati: Ludvik
Svoboda, časnik koji je prešao sedamdesetu godinu i koji je, na veliko
razočaranje mladih, postavljen za predsjednika države. Partijski sekretar
Zdenek Mlvnaf za Svobodu je rekao: »Ne samo što nije bio dio političkih
reforma, nego nije bio čak ni političar. Bio je vojnik. Između dvaju ratova već
je bio časnik u vojsci prve Čehoslovačke Republike, a neobičnom igrom
sudbine postao je vrhovnim zapovjednikom čehoslo-vačkih snaga koje su se
u Drugom svjetskom ratu borile u SSSR-u rame uz rame sa sovjetskom
vojskom. Bilo je očito da je od tog doba čvrsto smatrao da Čehoslovačka
mora bezuvjetno podupirati Sovjetski Savez.«
No kad je jedna prosovjetska skupina posjetila predsjednika u Hrad-čanima,
gdje su ga sovjetski stražari držali u pritvoru, te od njega zatražila
358
da potpiše dokument kojim prihvaća sovjetsku nazočnost, sedamdeset-
dvogodišnji vojnik samo je povikao: »Van! Izlazite!«412
Činilo se da baš ništa ne ide prema sovjetskim planovima. Osvajači, pa čak i
prevratnici inače bi već u prvom koraku zauzeli radijske i televizijske postaje.
No to nije bio dio sovjetskog plana, budući da su očekivali da će u vrijeme
dolaska u Prag već imati nadzor nad cijelom zemljom. Kad su napokon
zatvorili Radio Prag, ilegalne radijske postaje s tajnih su mjesta počele
emitirati novosti o sovjetskoj represiji i čehoslovačkome otporu. Te su postaje
potkopavale i sovjetsku propagandu. Kad su Sovjeti objavili da je Slovačka
prešla na njihovu stranu, ilegalne postaje neprestano su ponavljale daje riječ
o laži. Izvještavale su i o kretanju sovjetskih jedinica, koga Sovjeti žele
uhititi, a koga su uhitili. I sve dok su Čehoslovaci uspijevali emitirati
program, stjecao se dojam da Sovjeti nisu posve ovladali zemljom. Slogan
ilegalnog radija glasio je: »Mi smo s vama. Budite i vi s nama.« Jan Zaruba,
dužnosnik u čehoslovačkom Ministarstvu unutarnjih poslova, ubio se jer nije
htio odati lokacije ilegalnih odašiljača. Sovjetski pokušaji da suzbiju ilegalno
emitiranje pokazali su se katastrofalnima. Pokrenuli su vlastitu radijsku
postaju, ali nisu uspjeli pronaći spikera koji bi tečno govorio češki i slovački.
Pokušali su bacati letke, no pokazalo se da su letci koje su razasuli po
Češkoj napisani na slovačkome413.
Atmosferskim smetnjama prikriven glas dramatičara Vaclava Havela kao
nekim čudom začuo se kako na radiju govori: »Ja sam igrom slučaja jedan
od rijetkih čeških građana koji se u ovoj zemlji još mogu služiti slobodnim
odašiljačem. Stoga prisvajam pravo da vam se obratim u ime čeških i
slovačkih pisaca i zamolim hitnu potporu.« Pisce na Zapadu zamolio je da
javno osude sovjetsku invaziju.
Jugoslavenski vođa Tito i rumunjski vođa Ceau§escu otvoreno su osudili
invaziju, a ulice u Beogradu i Bukureštu preplavili su prosvjednici.
Ceau§escu je invaziju nazvao »velikom pogreškom«. S druge strane, poljski
vođa Gomulka proglasio je Čehoslovačku kontrarevolucionarnom državom,
izvan Varšavskog pakta, koja kuje urotu za svrgavanje poljske vlasti414.
Dakako, bilo je samo pitanje dana kad će Poljaci i Istočni Nijem-
Schwartz: Prague's 200 Days, str. 220.
Ibid., str. 220-221.
Williams: The Prague Spring and fts Aftermath, 139.
359
MARK KURLANSKY
ci doznati da su u pozadini kontrarevolucionamih urota u Čehoslovačkoj
zapravo »cionisti«.
Talijanska i francuska Komunistička partija osudile su sovjetski upad u
Čehoslovačku. Isto je učinila i japanska Komunistička partija. U Tokiju, gdje
je Sveučilište bilo paralizirano zbog trećeg mjeseca okupacije, studenti su
prvi put u povijesti u prosvjednoj povorci došli pred sovjetsko veleposlanstvo.
Fidel Castro pozdravio je okupaciju, govoreći kako je riječ o bolnoj, ali i
nužnoj odluci. Kubanska, sjevemovijetnamska i sjever-nokorejska
Komunistička partijajedine su izvan Istočne Europe poduprle invaziju.
Marksistički filozof Herbert Marcuse nazvao je invaziju »najtragičnijim
događajem u poslijeratnome razdoblju«.
Pojedini mladi ljudi u Istočnoj Njemačkoj dijelili su prosvjedne letke. A
stotine istočnonjemačkih radnika odbijalo je potpisati peticiju u korist
invazije. Oni rijetki poljski disidenti koji nisu bili u zatvoru pisali su pisma u
kojima su prosvjedovali protiv invazije. Jerzy Andrzejewski, vodeći poljski
romanopisac, napisao je pismo čehoslovačkom Društvu pisaca, osuđujući
poljsko sudjelovanje u invaziji i tvrdeći da su »poljski kolege uz vas, iako u
svojoj domovini nemamo slobodu govora«. Još je dodao: »Jasno mi je da moj
glas političkog i moralnog prosvjeda neće i ne može poslužiti kao protuteža
sramoti kojoj je Poljska izložena u očima naprednih ljudi širom svijeta«415.
Stoje bilo još i gore, pojedini izvještaji govorili su o incidentima u kojima su
se u Čehoslovačkoj vatrenim oružjem sukobile ruske i bugarske, te
mađarske i ruske snage416.
Čak je i u Rusiji sedmero prosvjednika sjelo na Crveni trg s natpisom »Mičite
šape s ČSSR-a« - Čehoslovačke Socijalističke Republike. U toj su skupini bili
Pavel Litvinov, unuk preminulog sovjetskog ministra vanjskih poslova,
supruga Julija Daniela, zatočenog pjesnika, te poznata pjesnikinja Natalija
Gorbanevskaja. Priveli su ih samo na kratko vrijeme, a prema navodima iz
pisma koje je Gorbanevskaja uputila stranim izvjestiteljima, neke su tukli,
no »moji drugovi i ja bili smo sretni što smo bili u mogućnosti, makar načas,
prekinuti smrdljivi dotok neobuzdanih laži i kukavičku šutnju, te tako
pokazati da se ne slažu svi građani naše zemlje s nasiljem koje se provodi u
ime sovjetskog naroda«. Dan nakon invazije
The New York Times, 28. rujna 1968. Ibid., 1. rujna 1968.
360
pjesnik Jevgenij Jevtušenko poslao je brzojav premijeru Kosiginu i prvome
čovjeku Partije Brežnjevu, te ga podijelio i dopisnicima zapadnih medija:
Ne znam kako zaspati. Ne znam kako dalje živjeti.
Znam samo da mije moralna dužnost upoznati vas s osjećajima koji su me
nadvladali.
Duboko sam uvjeren da je naše djelovanje u Čehoslovačkoj tragična
pogreška i težak i bolan udarac sovjetsko-čehoslovačkom prijateljstvu i
svjetskom komunističkom pokretu.
Time se umanjuje naš prestiž u svijetu, ali i u našim vlastitim očima.
Riječ je o neuspjehu svih naprednih snaga, neuspjehu i velikoj prepreci na
putu prema miru u svijetu i snovima čovječanstva o budućem bratstvu.
Ujedno je riječ i o mojoj osobnoj tragediji, jer u Čehoslovačkoj imam niz
bliskih prijatelja i ne znam kako ću im pogledati u oči ako se jednom opet
sretnemo.
I čini mi se daje riječ o velikome daru svim reakcionarnim snagama u
svijetu, pa tako uopće ne možemo predvidjeti posljedice tog poteza.
Silno volim svoju domovinu i svoj narod i skroman sam nasljednik tradicije
ruske književnosti koju su obilježili pisci poput Puškina, Tolstoja, Dosto-
jevskog i Solženjicina. Ta me tradicija uči daje šutnja neki put prava
sramota.
Molim da zabilježite moj stav o toj vojnoj akciji kao mišljenje poštenog sina
domovine i pjesnika koji je jednom napisao pjesmu »Žele li Rusi rat?«.
De Gaulle i britanski premijer Harold Wilson među prvima su od brojnih
svjetskih vođa osudili invaziju - bila je to jedna od prvih prilika tijekom
čitave godine kad su se njih dvojica posve složili. De Gaulle je sovjetsku
invaziju usporedio s američkom invazijom na Dominikansku Republiku u
travnju 1965. General je ponovno pokušavao nametnuti svoju politiku
između dviju supersila. Bila je to ideja koju će praktički svi odbaciti, što je
bila izravna posljedica sovjetske invazije, zbog čega su mnogi Europljani
stekli dojam daje Moskva daleko veća i izravnija opasnost nego Washington.
No 24. kolovoza de Gaulle je imao uspješan dan - objavio je daje Francuska
na Tihom oceanu iskušala hidrogensku bombu. De Gaulle je eksploziju
nazvao »veličanstvenim znanstvenim, teh-
361
MARK KURLANSKY
ničkim i industrijskim uspjehom koji je, za neovisnost i sigurnost domovine,
ostvarila elita djece Francuske«417.
Senatori Eugene McCarthv i George McGovern sovjetsku su invaziju, koja je
obojici politički štetila baš kao i de Gaulleu, također usporedili s američkom
invazijom na Dominikansku Republiku i Vijetnam. Invazija je, pokazalo se,
nezgodno pala i Richardu Nixonu, koji je samo nekoliko tjedana ranije
omekšao svoj vječiti antikomunistički stav i rekao da Sovjeti više nisu
onoliko velika opasnost kao nekada i daje sada vrijeme da budu otvoreni i
pristupe pregovorima. Za velik dio zapadnih političara poteškoća se sastojala
u tome što se invazija dogodila u vrijeme kad se smatralo da Sovjetski Savez
više ne čini takve stvari.
Što je bilo najneobičnije, osuda koja je došla iz Washingtona bila je među
najblažima. Sovjetski veleposlanik u Sjedinjenim Državama, Ana-tolij F.
Dorbinjin, sastao se s predsjednikom Johnsonom ubrzo nakon početka
invazije. Johnson je sazvao hitan sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost,
zbog čega gaje kritizirao Eugene McCarthv, koji je pokušavao umanjiti
važnost invazije. U Chicagu se stjecao dojam da je invazija raspršila ionako
slabašne izglede za mirovno usuglašavanje unutar stranačke platforme.
Hladni se rat vratio na velika vrata. No bilo je očito da Johnson nije voljan
poduzeti druge mjere osim snažne osude invazije u UN-u. Ustvrdio je daje
napredak ostvaren u američko-sovjetskim pregovorima odviše važan da ih
zbog toga prekinu. Štoviše, dok su tenkovi još prelazili granicu, državni
tajnik Dean Rusk govorio je pred Odborom za političku platformu
Demokratske stranke i objašnjavao napredak u odnosima sa Sovjetima418.
Ujedinjeni narodi osudili su sovjetsku akciju, no Sovjeti su jednostavno
uložili veto i tako blokirali službenu osudu.
Moskva je sve napore koncentrirala na češkog predsjednika Svobodu, od
kojeg nimalo nisu očekivali veće probleme. Ako Svoboda ne pristane na
sovjetsku promjenu režima, neće biti načina da se potvrdi legitimnost
sovjetske invazije. No Svoboda, koji je oduvijek pokazivao daje najodaniji
Sovjetskom Savezu, i dalje je odbijao potpisati bilo kakav dokument.
417 Ibid. 25. kolovoza 1968.
362
Studentski plakat u Čehoslovačkoj nakon invazije: usporedba dočeka
sovjetskih jedinka 1945. i 1968.
Sovjeti su mu prijetili, a on je uzvraćao prijeteći samoubojstvom, što bi za
Sovjete bila prava katastrofa. Kako batina nije upalila, pojavila se i mrkva, u
obliku obećanja o dotad neviđenoj sovjetskoj pomoći Čehoslovačkoj.
Predsjednika se to nije dojmilo, kao ni ponude visokog položaja za njega
samog, te suodlučivanja u odabiru ostalih najviših čeških dužnosnika419.
Što god su Sovjeti iskušali, nije na željeni način djelovalo na Svobodu.
Ostarjeli general smatrao je da bi bilo prihvatljivo samo kad bi Sovjeti
oslobodili Dubčeka, Černika, Smrkovskog i ostale ustavne čehoslovačke vođe
iz zatočeništva u jednoj KGB-ovoj vojarni u Ukrajini, te ih doveli u Moskvu
radi finaliziranja sporazuma dogovorenog pregovorima. Kad Sovjeti postignu
sporazum s tim vođama, kakve god točno bile njegove odredbe, Svoboda je
smatrao da bi se to moglo smatrati legitimnim rješenjem. Držao je da će, čim
sve navede da sjednu za isti stol, moći riješiti taj problem. »A kad sovjetski
vojnici napokon napuste našu zemlju«, ustvrdio je pribrano, »vidjet ćete da će
ih ljudi ponovno zasipati cvijećem, baš kao i 1945. godine«420.
Svoboda nije podupirao Praško proljeće, i nakon invazije podržao je
višegodišnju represiju. No u tom ključnom trenutku onemogućio je da Sovjeti
njegovu domovinu posve izbrazdaju tenkovima. Njihovoj invaziji odbio je
pridati legitimnost. Usto se brinuo i zbog snažnih osjećaja čeho-
420 Mlynaf: Nightfrost in Prague, str. 197.
363
MARK KURLANSKY
slovačkog naroda, smatrajući njihovu odanost opasnom. Neka nepoznata
žena uspjela ga je nazvati i u izravnom razgovoru predložiti da se general
ubije u znak prosvjeda. Objasnio joj je da to ne bi bio koristan čin, daje
upravo na njemu da riješi krizu. Žena je ustrajala: »Ah, gospodine
predsjedniče, ali kako bi samo bilo lijepo kad biste se upucali«421.
Kad su napokon doputovali u Moskvu, izgled zatočenih vođa jasno je
pokazivao da su preživjeli teško razdoblje. Bili su blijedi i oslabjeli, tankih
živaca. Činilo se daje Dubček posve iscrpljen, a na čelu je imao ranu,
navodno posljedicu pada u kupaonici422. Za čitavog trajanja pregovora u
Moskvi, Dubček, koji je povremeno čak i mucao, uzimao je lijekove za
smirenje.
U Havelovu komadu pod naslovom Memorandum, napisanom više od godinu
dana uoči invazije, u jednoj sceni muškarci koji su Krausa istjerali s mjesta
direktora, želeći nametnuti umjetno stvoreni jezik, uviđaju daje cijeli plan,
zajedno s jezičnim aspektom, apsolutna katastrofa. Vraćaju se Krausu, mole
ga da se vrati i prvi ga put zovu Jo, kao da su dugogodišnji prijatelji. Upravo
je tako bilo i s odnosom Brežnjeva i Dubčeka.
Brežnjevje Dubčeka sad zvao »naš Šaša« i obraćao mu se s »ti«, stoje
Dubčeku bilo neobično, budući da nikad ranije nisu bili osobito bliski.
Dubček se Brežnjevu i dalje obraćao službeno, s »Vi«.
Puna četiri dana čehoslovačko vodstvo nalazilo se sa Sovjetima, neki put s
Brežnjevom, neki put s najvišim dužnosnicima Politbiroa, a neki put s cijelim
Politbiroom, za dugačkim stolom, za kojim su Česi i Slovaci sjedili sjedne, a
Sovjeti s druge strane. Ovdje se nije raspravljalo o obliku stola. Prepirali su
se sa suprotnom stranom i među sobom. Svoboda je svim silama htio postići
suglasje, smatrajući da će odnosi biti tim trajnije narušeni što duže ne budu
u stanju usuglasiti se. Pribojavao se i da bi napetost mogla postati prevelik
teret sovjetskim jedinicama i da bi moglo doći do urušavanja njihove
discipline. Do 2. rujna ubijeno je 72 Čehoslo-vaka, a 702 ih je ranjeno. Sve
veći broj smrti i ozljeda izazivali su pijani sovjetski vojnici, neki put
nekontroliranim pucanjem, a neki put u prometnim nesrećama. Drvosječe
su se bojali odlaziti na posao jer su se u šumama nalazili logori puni pijanih
vojnika. I dok je trajao sastanak u Mo-
421 Ibid., str. 197.
422 Ibid., str. 277.
364
skvi, u praškoj Ulici Jana Opletala, nazvanoj po studentu kojeg su smak-
nuli nacisti, mladog šegrta Miroslava Beraneka iz blizine je ustrijelio pijani
sovjetski vojnik423.
Svoboda je svoju vladu bijesno prisilio da hitno postigne bilo kakav dogovor.
Eksplodirao je obraćajući se Dubčeku: »Samo blebećete i ble-bećete. Nije
dovoljno što ste tim blebetanjem izazvali okupaciju vlastite zemlje? Učite na
greškama iz prošlosti i djelujte u skladu s naučenim lekcijama!«
No Dubčeku se nije toliko žurilo. Činilo se daje oprezniji i nesigumiji, a, kao i
uvijek, bilo je teško točno shvatiti njegove stavove. Prema Mlvnafu, većina
onih koji su sjedili uz Dubčeka smatrala je da nemaju ni previše vremena ni
previše manevarskog prostora »jer su se članovi sovjetskog Politbiroa
ponašali poput hrpe gangstera«. Kao stoje već očajni Kadar bio upozorio
Dubčeka na posljednjem sastanku prije invazije: »Zar doista ne znate s
kakvim ljudima imate posla?«424.
I dok su Sovjeti zajednički navaljivali, na čehoslovačkoj strani bilo je
šarolikih stavova, stoje odražavalo pravu prirodu Dubčekova režima.
Svoboda je dominirao, rijetko je ostajao bez riječi i neprestano je pozivao na
pronalaženje rješenja. František Kriegel, šezdesetogodišnji liječnik kojeg je
Centralni komitet izabrao u Prezidij kao jednog od trojice liberala u
kompromisnoj vladi, bio je eksplozivniji. Bio je to Židov iz Galicije, na jugu
Poljske. Kriegela su uhitili i zatočili s Dubčekom, a kad se u Moskvi pojavio u
Dubčekovu društvu, Brežnjevje upitao: »Što ovdje radi taj gali-cijski Židov?«.
Sovjeti su mu zabranili pristup pregovaračkome stolu, a Čehoslovaci su ga
onamo uspjeli vratiti tek nakon što su odlučno odbili pregovarati bez
njega425. Kriegel je oduvijek bio jedan od radikala unutar režima,
zagovarajući razvoj odnosa s Kinom kao alternativu odnosima sa Sovjetskim
Savezom. Sovjeti su sad Kriegela, oboljelog od dijabetesa, pokušavali
obuzdavati ograničavanjem inzulina. Jedna od rijetkih prilika kad Svoboda
nije imao što reći nastupila je kad mu se Kriegel obratio pitanjem: »Na što me
mogu natjerati? Imam dvije mogućnosti: ili će me poslati u Sibir ili će me
ustrijeliti.« Kriegel je bio jedini član izaslanstva koji
423 Williams: The Prague Spring and Its Afiermath, str. 158.
424 Mlynaf: Nightfrost in Prague, str. 232. «5 Sđnvartz: Prague's 200 Days,
str. 231.
365
MARK KURLANSKY
nikad nije potpisao sporazum, na koncu govoreći: »Ne! Ako želite, možete me
ubiti.«
Sovjeti su nebrojeno puta izradili antisemitizam, ne samo u odnosu na
Kriegela, nego i premijerova zamjenika Otu Šika i prvog sekretara Praga
Bohumila Šimona. A Šimon zapravo nije bio Židov, samo što mu je prezime u
slavenskim ušima zvučalo židovski.
Kad je Brežnjev započeo sastanak, Dubčekse doimao toliko deprimiranim,
toliko pod utjecajem sedativa, da je Černik morao iznijeti uvodne opaske
čehoslovačke strane. Govorio je vrlo otvoreno i izravno, ne naglašavajući
uobičajene izjave o prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom, nego braneći Praško
proljeće i postupke Komunističke partije Čehoslovačke, tvrdeći da sovjetska
vojna intervencija nije dobra za socijalizam. Brežnjev gaje nekoliko puta
prekinuo i suprotstavio mu se. Kad je završio, riječ je zatražio Dubček. To se
protivilo proceduralnim pravilima, no Dubčekje ustrajao u traženju riječi,
prvo pomalo nelagodno, a zatim, nakon nekoliko minuta, na tečnom
ruskome. Mlvnaf je njegov govor opisao kao »dirljivu i gorljivu obranu«
čehoslovačkih reformi i osudu intervencije. Bio je to improviziran govor i
Brežnjev je odgovorio također bez pripremljenog govora, tvrdeći da Praško
proljeće šteti Moskvi, te objašnjavajući svoje viđenje suvereniteta i Sovjetskog
bloka. Obraćajući se Dubčeku, rekao je: »U početku sam ti pokušao pomoći
u borbi protiv Novotnyja«. Činilo se daje osobno povrijeđen jer mu Dubček
nikad nije istinski vjerovao. »Vjerovao sam u tebe i branio te pred drugima«,
rekao je Dubčeku. »Rekao sam daje naš Šaša i unatoč svemu dobar drug, no
ti si nas iznevjerio.«
Brežnjev je jasno dao do znanja daje Dubčekov najveći grijeh to što se nije
savjetovao s Moskvom - to što svoje govore nije slao u Moskvu na odobrenje,
što se nije savjetovao o kadrovskim promjenama. »Čak i ja svoje govore
unaprijed dajem svim članovima Politbiroa, kako bi svatko dao svoje
mišljenje. Nije li tako, drugovi?« Obratio se čitavom Politbirou koji je sjedio u
redu iza njegovih leđa, a svi su njegove riječi gorljivo potvrdili energičnim
kimanjem. No to nije bio jedini grijeh: »Poticanje antisocijalističkih sklonosti,
dopuštanje novinarima da pišu što žele, stalni pritisak od strane
kontrarevolucionarnih organizacija...«. I, u ko-načnici, kao što bi uvijek bio
slučaj kad bi došlo do sastanka sa sovjetskim dužnosnicima na bilo kojoj
razini, Brežnjev je spomenuo i sovjetske
366
»žrtve iz Drugog svjetskog rata«426. Nijedna ni druga strana nikad nisu
zaboravile daje 145.000 Sovjeta poginulo pri oslobađanju Čehoslovačke.
Dubček nikad nije oklijevao kad je trebalo istaknuti u čemu se ne slaže s
Brežnjevom. Brežnjev se na koncu zajapurio i povikao kako nema smisla
pregovarati s takvim ljudima. Polagano je izišao iz prostorije, a za njim je
poslušno, svečano usporenim korakom, izišao cjelokupni Politbiro.
Bila je to prijetnja. Kad su ga prvi put odveli, Dubčeku su rekli da će ga
izvesti pred sud. I dok su Sovjeti smatrali da će njega i njegove kolege
zamijeniti kvislinška čehoslovačka vlada, izgledi za smaknuće bili su stvarni.
No kad se Svoboda počeo odlučno opirati i kako je situacija za njih postajala
sve nepovoljnijom, Sovjeti su se prema zatočenim vođama počeli ponašati sve
ljubaznije. Objema stranama trebao je sporazum. Bez njega Sovjeti ne bi
imali apsolutno nikakav legitimitet, a čehoslovački reformatori ne bi imali
mogućnost utjecati na budućnost vlastite zemlje, a i život bi im se mogao
naći u opasnosti. Demonstrativnim napuštanjem skupa Brežnjev ih je
podsjetio na sudbinu njihove domovine, kao i njih samih, u slučaju da ne
postignu dogovor.
Na koncu su dvije strane uspjele usuglasiti dokument. U njemu gotovo
uopće nije bilo praških stajališta. Njime nije priznata ni zakonitost ni važnost
nekog od uspjeha Dubčekove vlade. No Cehoslovaci su zapravo imali vrlo
slabe karte. Sovjeti su bili dovoljno bezobzirni da u slučaju nužde vladaju
čak i bez privida legitimnosti takve vlasti. Kad su svi već bili spremni
potpisati dokument, stekao se dojam daje Dubček toliko duboko utonuo u
beznađe, drhteći cijelim tijelom, da su se svi počeli pribojavati da neće moći
sudjelovati u završnom svečanom činu. Određeno je da mu se da još
sedativa. Na temelju iskaza i dokumenata nije jasno o kojim je točno
sredstvima bila riječ, no on je iznenada užasnuo sve pregovarače, odbijajući
nove sedative, »jer inače neću potpisati. Mogu činiti što god žele, ali neću
potpisati«. Tijekom dugotrajnih noćnih pregovora, na koncu je ipak dobio
sredstvo za smirenje.
Tako je na koncu »Moskovski protokol«, nametnut zatočenim vodama dok je
njihova zemlja bila pod okupacijom tenkova, bio spreman za službeno
potpisivanje. U jednom trenutku iznenada su se otvorila masivna dvokrilna
vrata i svi su članovi sovjetskog Politbiroa ustali, razvukli
Mlynaf: Nightfrost in Prague, str. 237-241.
367
MARK KURLANSKY
usne u osmijeh, ispružili ruke, prišli im i srdačno zagrlili iscrpljene i
dotučene čehoslovačke zatočenike.
Izaslanstvo je otišlo u zračnu luku radi povratka u Prag i tek tada uvidjelo
daje Kriegel ostao u Moskvi. Neki su ustvrdili da će im biti bolje ako se vrate
bez njega, no ostali su, a među njima i Svoboda i Dubček, ustrajno tražili da
im ga sovjetske vlasti izruče. Nakon još dva sata pregovora, Sovjeti su ga
dovezli na aerodrom.
Izaslanstvo se u Prag vratilo s dokumentom u kojem nije bilo gotovo nijednog
obećanja. Sovjeti su pristali čehoslovačkoj Partiji pružiti »razumijevanje i
potporu s ciljem usavršavanja metoda upravljanja društvom«. Vojska će se s
čehoslovačkog teritorija povlačiti prema rasporedu koji će ovisiti o napretku
»normalizacije«. Čehoslovaci su dobro razumjeli sovjetsku frazeologiju.
Normalizacijaje bila nov izraz, no znali su što znači - povratak nekadašnje
diktature. Sovjetski zahtjevi jasno su izraženi u Moskovskom protokolu, dok
su čehoslovački zahtjevi, poput povlačenja stranih jedinica, prebačeni u
budućnost, oviseći o hirovima Moskve. U to vrijeme, tjedan dana nakon
invazije, u zemlji se nalazilo petsto tisuća stranih vojnika i šest tisuća
tenkova.
Dvadeset i sedmog kolovoza Dubček, koji je izgledao kao da se jedva drži na
nogama, održao je govor u kojem je zamolio narod da mu još jednom pokloni
povjerenje i ustvrdio daje riječ o »privremenim mjerama«. Jedva je uspijevao
izgovoriti razumljive rečenice. No i on i pojedini drugi vođe smatrali su da će
pronaći mogućnosti za provođenje reformi. U prvo vrijeme vlada je s
Dubčekovim povratkom na vlast pokazivala neovisnost. Nacionalna
skupština čak je donijela rezoluciju kojom je sovjetska okupacija proglašena
protuzakonitim kršenjem Povelje UN-a. Vođe su iz vla-dajućih struktura
uspjele izbaciti prosovjetske dužnosnike.
U rujnu su Čehoslovačkoj nametnute mjere ograničenja slobode medija, iako
su oni prema mjerilima sovjetskoga bloka ostali i dalje neuobičajeno
buntovni i neovisni. Dubčekova vladavina bila je shizofrena, budući da bi čas
popuštao Sovjetima, a čas se nepopustljivo borio za svoja načela. U listopadu
je na sastanku pet država koje su sudjelovale u invaziji Brežnjev Operaciju
Dunav proglasio iznimno uspješnom, no sve što je uslijedilo, izjavio je, bilo je
katastrofalno. Gomulka se poslužio još oštrijim riječima, tvrdeći daje
Čehoslovačka i dalje rasadnik opasnih kontrarevolucionara. Nakon što se
toliko djelotvorno riješio kontrarevolucionara
368
u vlastitoj zemlji, više nije imao strpljenja za Čehoslovačku, u kojoj su se
studenti i dalje sukobljavali s policijom.
Tisuće ljudi pobjegle su iz zemlje, a mnogi su odlučili ne vratiti se. Černikje
poticao iseljavanje. Granice će se uskoro zatvoriti, a on je objasnio da ne
može jamčiti sigurnost ni sebi, a kamoli drugima. Mjesec dana nakon
invazije pedeset tisuća Čehoslovaka, od približno četrnaest milijuna
stanovnika te zemlje, našlo se u drugim državama. Njih oko deset tisuća već
je zatražilo status izbjeglica u drugim zemljama427. Više Čehoslovaka
invazija je zatekla na prvom ljetnom odmoru u inozemstvu. Mnogi su morali
čekati i više od dvadeset godina da bi se vratili ili ponovno otputovali.
U međuvremenu je čehoslovačko društvo pisaca, jedna od institucija koje su
energično tjerale Dubčeka na reforme kad je u siječnju prvi put došao na
vlast, pozivalo članove da ne idu u izbjeglištvo, a ako su izvan zemlje, da se
vrate prije zatvaranja granica. Dramatičar i romanopisac Pa-vel Kohout cijelo
je vrijeme putovao na relaciji između Praga i Frankfurta, gdje mu je trebao
izići novi roman, tražeći češke pisce i uvjeravajući ih da se trebaju vratiti i
društvo pisaca obnoviti kao disidentksi centar. Kohout se s nekolicinom
članova našao na Sajmu knjiga u Frankfurtu koji je bio na udaru Daniela
Cohna-Bendita. Na tom se sajmu 1968. godine našao neuobičajeno velik broj
čeških pisaca, zbog istog razloga zbog kojeg je filmski festival koji se
održavao u newyorškom Lincoln Centreu bio prepun čehoslovačkih redatelja.
Podupiranje čehoslovačke umjetnosti postalo je izrazom političkog neposluha
i inata, a mnogi umjetnici i dalje su - iako nitko nije znao koliko će to
potrajati - mogli putovati.
Neviđene mase mladih ljudi pristupale su Komunističkoj partiji,
namjeravajući je preuzeti i njome upravljati. Tijekom mjesec dana nakon
invazije, Partiji je pristupilo 7.199 osoba, a prema službenim podacima,
63,8%, gotovo dvije trećine, bilo je mlađe od trideset godina. Činilo se da će
se to morati odraziti na stranku koju su najvećim dijelom činile sredovječne i
postarije osobe.
Sovjetske jedinice mimo su se povukle u drugi plan, no premda ih ljudi nisu
previše viđali, svi su znali da su i dalje u blizini. Kad su mladi Česi potkraj
rujna organizirali prosvjedni skup, bilo je dovoljno da Sovjeti za-
Time, 4. listopada 1968.
369
MARK KURLANSKY
prijete češkoj policiji, govoreći da će, u slučaju da policija ne prekine
prosvjed, na scenu stupiti sovjetske jedinice. Policija je prekinula prosvjedni
marš.
Mladi su širom zemlje osnivali i Dubčekove klubove, a većina njih privlačila
je stotine članova koji su se okupljali i raspravljali o njegovim govorima.
Ujesen 1968. godine Dubčekje uputio pismo čehoslovačkoj olimpijskoj
reprezentaciji u Ciudad de Mexicu. U njemu je, među ostalim, napisao: »Ne
ostvarite li očekivane uspjehe, nemojte klonuti, jer što ne uspijeva danas,
možda uspije sutra«.
370
18. POGLAVLJE
OSMIJEH POD UŽASNIM PRITISKOM
Ženom se ne rađa, ženom se postaje. Nema te biološke, psihološke ili
gospodarske sudbine koja bi odredila pojavni oblik ženskog bića u čovjekovu
društvu. To biće plod je ukupnosti civilizacije.
- Simone de Beauvoir: Drugi spol, 1949.
Čini mi se daje to odsustvo privatne slike dugo bilo nepoznata bit ženskog
pitanja u Americi. Javna slika koja se protivi razumu i ima vrlo malo veze sa
samim ženama u stanju je oblikovati prevelik dio njihova života. Takve
predodžbe ne bi imale toliku moć da žene ne proživljavaju krizu identiteta.
-BettyFriedan: The Feminine Mystique, 1963.
Shvatite poruku, g. Smith: Poput svih ostalih ugnjetenih naroda koji su
danas ustali, i mi se borimo za svoju slobodu - svim potrebnim sredstvima.
- Robin Morgan: »Take a Memo, Mr. Smith«, časopis Win, studeni 1968.
Zapravo i ne bi imalo smisla da je izbor Miss Amerike protekao bez
problema. Ipak je to bila 1968. godina. Televizijski su se gledatelji, nakon što
su svjedočili nemirima u Chicagu, do sovjetskog podjarmljivanja
Čehoslovačke, između izvještaja o selima uz Mekong u plamenu, mogli malo
odmoriti i pogledati kako Bert Parks, navodna zvijezda, izlazi na pozornicu u
bijeloj kravati i bijelome fraku, nalik na nespretnog Freda Astairea, kako bi
predstavio mlade, bijele, po mogućnosti plavokose, pomno odabrane
posljednje djevice američkih sveučilišta koje se natječu za krunu navodno
idealne američke žene. Da bi ispunile kriterije, morat će iskazati vještine
poput odgovaranja na pitanja bez izazivanja prijepora,
371
MARK KURLANSKY
izgledati skladno i oblo, iako ne pretjerano skladno i oblo, u kupaćem
kostimu, cijelo vrijeme zasljepljujući publiku i žiri osmijehom toliko širokim
da je postao pravokutan - mesožderskim osmijehom poprilično sličnim
osmijehu Huberta Humphrevja. Izboru se bilo moguće suprotstaviti već po
samome pitanju rase: je li idealna američka žena uvijek bijele puti? Bi li
crna, smeđa, crvena ili žuta put sama po sebi bila ispod razine idealnoga?
No to nije bio središnji element napada. U najboljoj tradiciji jipijev-skog
kazališta, 7. rujna skupina od stotinu, a možda i više žena, našla se na
terasi ispred mjesta održavanja izbora i ondje okrunila ovcu. Kad su novinari
pojurili do njih - na izboru za Miss obično nema senzacionalnih vijesti -
prosvjednice su ustrajno zahtijevale da razgovaraju isključivo s
novinarkama, kojih 1968. baš i nije bilo osobito mnogo.
Privukavši pozornost medija, skupina, koja je uzela naziv Nevv York Ra-dical
Vfomen (Radikalne Newyorčanke), počela je bacati predmete u kantu za
smeće na kojoj je pisalo »kanta slobode« - izrazi nisu slučajno preuzeti od
pokreta za građanska prava. U toj kanti završili su steznici, grudnjaci, lažne
trepavice, uvijači za kosu i slična pomagala. Dvadesetak radikalki uspjelo je
na dvadeset minuta prekinuti natjecanje u dvorani grlenim glasovima
ispuštajući prodorne kliktaje svojstvene arapskim ženama, a koje su
pokupile iz filma Bitka za Alžir, usput vičući: »Sloboda ženama«, istodobno
držeći veliki natpis na kojem je stajalo: »Women's Liberation« (»oslobođenje
žena«).
Još godinama nakon tog prijelomnog događaja javnost je radikalne
feministice nazivala »paliteljicama grudnjaka«, iako ih nigdje nisu doista
palile. Izvorne paliteljice grudnjaka tvrdile su da prosvjeduju protiv
»poniženja koje izaziva simbol praznoglave i prsate slatke djevojčice« kakvih
su izbori za Miss Amerike prepuni.
Radikalne Newyorčanke kojima je to bila prva akcija imale su veliko iskustvo
u sklopu djelovanja nove ljevice ili pokreta za građanska prava, a većina ih je
radila i na organiziranju brojnih demonstracija. No tada su prvi put imale
ulogu ključnih organizatora prosvjeda. Robin Morgan, koja je vodila
skupinu, izjavila je: »Osjećale smo se i nekako... odraslo. Činile smo to zbog
sebe, a ne zbog svojih muškaraca...«428
1 Robin Morgan: Going Too Far: The Personal Chronide ofa Feminist (New
York, Random House, 1977.), str. 62-63.
372
Tisuću devetsto šezdeset i osme bilo je i drugih ženskih prosvjeda. U siječnju
je pet tisuća žena u Washingtonu prosvjedovalo protiv rata. Skup je
organizirala brigada Jeanette Rankin, nazvana po prvoj kongresnici, koja je
unatoč dobi od osamdeset i sedam godina i dalje bila vatrena aktivistica.
Iako se na skupu pojavilo pet tisuća prosvjednica u crnini, stoje na televiziji
trebalo biti vrlo efektno, mediji ga gotovo uopće nisu popratili. Izvršni
urednik The New York limesa Clifton Daniel u jednom je televizijskom
intervjuu objasnio da je medijska pozornost bila na vrlo niskoj razini jer se
nije očekivalo nasilje429. Oni koji su bili angažirani u pokretu za građanska
prava još su davno spoznali da nazočnost žena u velikoj mjeri umanjuje
opasnost od izbijanja nasilnih sukoba, a da manji izgledi za nasilje umanjuju
pozornost koju događaj izaziva u medijima.
Morganova je najvećim uspjehom akcije povezane s izborom za Miss Amerike
smatrala njihovu odluku da razgovaraju samo s novinarkama. Poput mnogih
ideja za prosvjede, i ova je potekla iz SNCC-a. Radikalke su se toga
uspješnije pridržavale, možda i zbog toga jer je njihov pokret bio nov, pa ga
novine dotada još nisu pratile. Već za nekoliko godina to je preraslo u
uobičajenu feminističku praksu, pa su i mediji na feminističke događaje
automatski upućivali novinarke. U vrijeme kad je feminizam prerastao u sve
važniju vijest, a novinarke nastojale nadići okvire rubrika mode, kulture i
prehrane, to je ostvarilo važan utjecaj na medijske redakcije.
No Robin Morgan zbog određenih je stvari i žalila430. Činilo se daje napad
usmjeren na natjecateljice, a ne na natjecanje. Nakon svega je stekla dojam
daje bilo pogrešno što su prosvjednice vikale: »Dolje Miss Amerike!« i pjevale
pjesmu izmijenjenih riječi: »Prava je kontesa, zaradit će od svoga mesa«.
Natjecateljice je trebalo smatrati žrtvama.
Sedmi rujna 1968. godine često se smatra početkom suvremenog feminizma.
Feministice su se godinama zalagale i borile za svoju stvar, no kao i nova
ljevica početkom šezdesetih, kad je Tom Havden o tome počinjao pisati, tek
je mali broj ljudi primjećivao pokret i prije nego što se pojavio na televiziji. Za
milijune Amerikanaca, »oslobođenje žena« počelo je 7. rujna u Atlantic
Citvju, s ovcom i kantom za smeće. Malo dalje jedna
429 Todd Gitlin: The V/hole World Is Watching: Mass Media in the Making
and Unmaking ojthe New Left (Berkeley, University of Califomia Press,
1980.), str. 182.
430 Morgan: Going Too Far, str. 63.
373
MARK KURLANSKY
je druga prosvjedna skupina održavala izbor za crnu Miss Amerike, tako
prosvjedujući protiv rasističke prirode službenog izbora. No tada su crnački
pokreti već bili lanjski srtijeg.
Stvar nije bila u tome daje izbor za Miss Amerike bio nekakva cijenjena
društvena institucija. Potkraj šezdesetih godina već je izgubila na sjaju i
općenito se smatralo daje rasistička ili praznoglava kao i sam ocvali Atlantic
City. Shana Alexander napisala je u časopisu Life431:
Budući daje nadarenost u osamnaestogodišnjakinja rjeđa pojava nego
ljepota, natjecanje u pokazivanju talenta dovodi Osmijeh pod užasan
pritisak. Jedna se djevojka na trampolinu mahnito smiješila okrenuta
naglavačke. Jedna se balerina smiješila dokje glumila umirućeg labuda, na
neki način podsjećajući na smrt u hladnjaku za smrznutu perad. Treća je
djevojka bila u stanju sinkronizirati žvakanje gume i plesanja charlestona. U
pravilnim ritmičnim razmacima njezin je osmijeh zakrivao velik i vlažan
ružičasti balon.
Toliko toga u vezi s izborom za Miss Amerike u televizijskome prijenosu
doima se pogrešnim, dosadnim i glupim, daje teško pobrojati negativnosti po
nekakvoj važnosti i veličini. Priredba je dosadna i pretenciozna, rasistička i .
eksploatatorska, neukusna i tužna...
Robin Morgan, koja je bila na čelu Radikalnih Newyorčanki, kao dijete je
glumila, a kasnije postala političkom aktivisticom. I za nju i za sve
pripadnice skupine, akcija u Atlantic Citvju bila je prvo stvarno iskustvo na
području radikalnog feminizma. Njihov način razmišljanja nedvosmisleno je
imao korijene u novoj ljevici. Robin Morgan za izbor ciljeva rekla je: »Gdje još
pronaći tako savršenu kombinaciju američkih vrijednosti - rasizam,
materijalizam, kapitalizam - a sve u samo jednom idealnom simbolu, ženi«.
Kad je bila riječ o Miss Amerike 1968. godine, a to je, dakako, morala biti
simpatična Miss Illinoisa, Morganova je rekla kako ima »osmijeh još umrljan
krvlju od poljupca gradonačelnika Dalevja«432. Kao kruna svega, pobjednica
natjecanja je, prema planu, trebala još i posjetiti vojnike u Vijetnamu.
No svi slučajni promatrači nisu baš imali razumijevanja. Muškarci su
dovikivali i osuđivali prosvjednice, predlažući da sebe ubace u kantu slo-
431 Life, 20. rujna 1968.
432 Morgan: Going Too Far, str. 64-65.
374
bode, te, stoje bilo najneobičnije, vikali: »Idite kući i operite grudnjake!« -
ponovno nasjedajući na predodžbu o tome da su nekonformisti nekako
prljavi. Jedna bijesna bivša sudionica izbora, predstavnica "VVisconsina,
brzo se pojavila sa svježe ispisanim natpisom na kojem je stajalo: »Miss
Amerike ima samo jednu manu - prelijepa je«. Nekadašnja natjecateljica,
Terry Meewsen nije nikog iznenadila time stoje nosila bedž na kojem je pisalo
»Nbcona za predsjednika«433.
Do 7. rujna opća je predodžba o feminizmu govorila daje riječ o pokretu žena
u dugim suknjama i šeširićima, aktivistica koje su se od 1848. do 1920.
borile za žensko pravo glasa. Godine 1920., s donošenjem Devetnaestog
amandmana, feminizam je, prema općem stavu, ispunio svoju zadaću,
ostvario cilj i prestao postojati. U posebnom izdanju koje je časopis Lije
1956. godine posvetio ženama, Cornelia Otis Skinner o feminizmu je rekla:
»Izborili smo se za svoju stvar, ali, za ime svijeta, prestanimo to već jednom u
beskonačnost dokazivati«434. Takve su predodžbe bile toliko ukorijenjene da
su 1968., kad su uvidjeli da se sve više razvija suvremeni feministički
pokret, i mediji i javnost o njemu često govorili kao o »drugome valu«.
Jedno od prvih iznenađenja tog drugog vala pojavilo se kad je knjiga The
Feminine Mystique, iz pera Betty Friedan, majke troje djece koja je živjela
tipičnim životom u predgrađu i koja je magistrirala psihologiju, postala
jednom od najčitanijih knjiga početka šezdesetih godina. Frieda-nova je
1942. godine diplomirala na Smith Collegeu, a početkom šezdesetih fakultet
ju je zamolio da provede istraživanjem među kolegama sa studija. Dvije
stotine žena odgovorilo je na njezin upitnik. Osamdeset i devet posto njih
postale su kućanicama, a većina kućanica ustvrdila je da u životu žali jedino
za time što svoje obrazovanje nisu iskoristile na svrho-vitiji način. Betty
Friedan odbacila je uobičajene predodžbe o tome da su obrazovane žene
nesretne jer su zbog obrazovanja »nemirne«, te je smatrala da ih je zatočio
niz uvjerenja i stavova koje je nazvala »ženskom mistikom« - predodžbom o
tome da su žene i muškarci bitno različiti, da muškarci po prirodi teže
karijeri, a žene pronalaze sreću kad su u po-
«3 The New York Times, 8. rujna 1968.
434 Sara Evans: Personal Politics: The Roots ofWomen's Liberation in the
civil Rigfits Movement & the New Left (New York, Vintage Books, 1980.), str.
4.
375
MARK KURLANSKY
dređenome položaju u odnosu na supruga i njegovu karijeru i imaju pune
ruke posla podižući djecu. Sa ženom koja to ne želi nešto nije u redu, ne
ponaša se u skladu sa svojom prirodom, nije ženstvena, pa takve neprirodne
težnje treba potiskivati. Časopis Life u prikazu ju je nazvao »ne-kućanicom
Betty«. Producenti televizijskih emisija tražili su da nastupi kod njh. Činilo se
da medije fascinira naoko proturječna uloga majke troje djece koja vodi
»normalan život« koji pritom osuđuje. I dok su je mediji tražili,
malograđanska sredina u kojoj je živjela imala je posve oprečan stav, te je
počela izbjegavati i izolirati i nju i njezina supruga. No Bettvje opčinila žene
širom zemlje. Čitale su i raspravljale o knjizi, osnivale ženske skupine koje
su pozivale Betty Friedan da im drži predavanja435.
Betty Friedan tako je uvidjela ne samo da širom zemlje postoje organizirane
ženske skupine, nego i da se aktivne feministkinje poput Catherine East u
"VVashingtonu bore za zakonska ženska prava. Godine 1966., dvije godine
prije nego stoje radikalni feminizam debitirao na televiziji, zahvaljujući
političkoj umješnosti Catherine East i velikom ugledu Betty Friedan nastala
je Nacionalna organizacija za žene, NOW (National Orga-nization for Women).
Jedna od prvih bitaka vodila se oko stjuardesa. Za to radno mjesto tražile su
se atraktivne žene, poslodavac ih je mogao otpustiti i zbog nakupljanja viška
kilograma, a dobivale su otkaz kao prestare već kad bi napunile trideset i
dvije godine. Mnoge žene nisu dovodile u pitanje tu dobnu granicu jer ih je
većina smatrala da bi žena u to vrijeme već trebala biti u braku i podizati
djecu. Štoviše, smatralo se daje u tim godinama već jako kasno za takvo što.
Od stjuardesa se očekivalo da po udaji napuste posao, no mnoge su se
vjenčale u tajnosti, radeći sve do te nisko postavljene granice za
umirovljenje. Naraštaj žena rođenih četrdesetih godina 20. stoljeća udavao
se ranije nego ostale generacije u 20. stoljeću, nesumnjivo zahvaljujući i
tome što nije bilo rata koji bi ih u tome spriječio. Žene su u prosjeku stupale
u brak u dobi od dvadeset godina436. Mnogi parovi vjenčali su se još na
studiju, a nakon diplome nedvojbeno nije bilo vremena za gubljenje. Oni koji
nisu išli na studij mogli su se slobodno vjenčati nakon mature.
435 Daviš: Moving the Mountain, str. 50-52.
436 Ibid., str. 17.
376
U međuvremenu, ako je žena bila iznimno privlačna, te je prije braka željela
malo raditi, mogla je koju godinu biti stjuardesa. Smatralo se daje riječ o
glamuroznome poslu. Stjuardesama su određivali frizuru i šminku, a morale
su nositi i steznike. Nadzornici su ih »kontrolirali opipom«, kako bi se uvjerili
da su ispunjeni svi zahtjevi437.
Skupina stjuardesa koje su predvodile Dusty Roads i Nancy Collins oformila
je sindikat i gotovo se punih deset godina borila da prisili zračne prijevoznike
da prestanu provoditi diskriminaciju po pitanju dobi i bračnog statusa. Nova
pravila i ugovori izboreni su tek 1968. godine, samo tri tjedna prije nego što
su televizijski gledatelji upoznali feministice iz Atlantic Citvja.
Žene su malo-pomalo počele zauzimati i određena mjesta na tržištu rada.
Godine 1968., kad je postala prvom ženom sa stalnim članstvom na
newyorškoj Burzi, Muriel Siebert i dalje je morala uvjeravati klijente da
ženini savjeti u vezi s tržištem mogu biti jednako vrijedni kao i savjeti
muškaraca, unatoč činjenici daje 1968. godine u SAD-u bilo više dioničara
ženskog nego muškog spola438. No na završetku godine ona je izvijestila o
»fantastičnoj godini«. Prije nego stoje kupnjom stekla poziciju na Burzi, bruto
zarada bila joj je pola milijuna dolara, dok je 1968. godine ukupno zaradila
milijun, specijaliziravši se za dionice na području avijacije i aeronautike.
Među klijentima je imala više velikih newyorških banaka i svih dvadeset i pet
najvećih investicijskih fondova.
Žene su prvi put dobile pravo sudjelovanja u radu porote u saveznoj državi
Mississippi. Dvije žene prvi su put dobile licencu profesionalnih džokeja,
iako je jedna od njih, Kathy Kusner, tada slomila nogu i nije nastupala do
konca sezone. Sjevernovijetnamska Nacionalna oslobodilačka fronta održala
je lekciju Zapadu uputivši ženu, Nguven Thi Binh, kao glavnu pregovaračicu,
na mirovne pregovore u Parizu. A potporučnica Jane A. Lombardi,
medicinska sestra, postala je prvom ženom u povijesti odlikovanom za
sudjelovanje u borbi439.
No napredak je bio spor i već je obilato kasnio, pa je upravo zbog toga vodeća
feministička organizacija i ponijela naziv N0W. Već 1960. godi-
«7 ibid., str. 18.
«8 The New York Times, 10. ožujka 1968.
«9 Ibid., 1. siječnja 1969.
* Engl. »sada«, »odmah« (nap. prev.).
377
MARK KURLANSKY
ne 40% Amerikanki starijih od šesnaest godina bilo je zaposleno440.
Predodžba o ženama kao isključivo kućanicama postajala je više mitom, nego
stvarnošću. Prava je istina da većina zaposlenih žena nije imala dobar posao
i da za rad nije bila primjereno nagrađena. Godine 1965., kad je savezna
vlada zabranila diskriminaciju radne snage prema rasi, vjerskoj pripadnosti
ili nacionalnom podrijetlu, unatoč žestokom lobiranju spol je iz te odluke
izostavljen.
N0W je kao prioritet postavio rješavanje upravo prakse svrstavanja novinskih
oglasa za slobodna radna mjesta po spolu. Novine više nisu smjele odvajati
oglase namijenjene bijelcima i »obojenima«. No i dalje se uobičajeno izdvajalo
žene, pogotovo kod poslova s najnižom plaćom: »Traži se radnik« i »Traži se
radnica«. NOWje u borbi davao sve od sebe, služeći se raznim taktikama,
među ostalim i upadajući na saslušanja Odbora za ravnopravnost u
mogućnostima zapošljavanja i donoseći divovske natpise s telegeničnim
porukama, poput: »Pile u svakom loncu, kurva u svakom domu«441. Vodeći
newyorški listovi 1967. godine odustali su od odvojenih rubrika. No mnoge
novine širom zemlje nastavile su s neizmijenjenom praksom, sve dok Vrhovni
sud 1973. nije donio presudu u slučaju protiv Pittsburgh Pressa.
Godine 1968. NOW se bavio nizom različitih pitanja, a među njima je bila i
ključna bitka u New Yorku u vezi s promjenom zakona te savezne države u
vezi s legalizacijom pobačaja. Žene iz NOW-a istodobno su tražile i da
Kongres donese ustavni amandman koji će jamčiti ravnopravnost žena.
Takav amandman, pod nazivom ERA, odbijali su svi sazivi Kongresa još od
1923. godine442.
Feministički pokret, baš kao i svi veliki pokreti 1968. godine, imao je
korijene u pokretu za građanska prava. Zakoni koji su nametali odvojen
status za žene, načelo koje su sudovi podupirali gotovo bez iznimke, u
svakodnevnom su se razgovoru nazivali »zakonima Jane Crow«*. Mnoge
feministice NOW su nazivale ženskim NAACP-om, što je druge navelo
440 Daviš: Moving the Mountain, str. 59.
442 Ibid.
' Tzv. »zakoni Jane Crow«, uvedeni najugu, na lokalnoj ili razini savezne
države, osiguravali su rasnu segregaciju (nap. prev.).
378
Prosvjed za uvođenje prava na pobačaj, New York, 1968. (Autorfotografije:
Elliott Landy/Magnum Photos)
na tvrdnju da je ženski pokret radikalniji - da je riječ o ženskome CORE-u ili
SNCC-u. Betty Friedan je žene koje podupiru muški seksizam nazivala »Aunt
Toms«.
»Postoje nevjerojatne sličnosti«, ustvrdila je Florence Henderson, newyorška
odvjetnica koja je u to vrijeme bila najpoznatija po obrani vođe SNCC-a H.
Rapa Browna. »Na sudu je pokroviteljsko držanje češće prema crncima i
ženama, nego prema bijelcima: Casm sude, ovog dječaka poznajem još
otkako je bio dijete, a njegova je majka radila za moju obitelj...', 'Časni sude,
pa riječ je tek o ženi, ženi koja ima troje malene djece...'. I čini mi se da
društvo kojim dominiraju bijeli muškarci često ima takav stav i prema
jednima i prema drugima: 'Ako vam želimo prepustiti određene stvari i
ovlasti, u redu. Ali ne ponašajte se kao da na to imate nekakvo pravo.' To je
odviše muški, odviše... bjelački stav.«443
Ibid.
379
MARK KURLANSKY
Drugi val feminizma možda bi se pojavio i ranije da potkraj pedesetih i
početkom šezdesetih godina najnadarenije, najodvažnije i idealizmu naj-
sklonije žene nisu pristupile pokretu za građanska prava. Kasnije u toku
šezdesetih godina nova ljevica koncentrirala se na okončanje rata, dok su
bjelkinje u pokretu za građanska prava još dugo smatrale da nije prikladno
poticati rješavanje ženskih prava dok se događaju neusporedivo teži oblici
zlostavljanja crnaca. Naposljetku, žene ipak nitko nije izlagao linču i
mecima.
Među onim ženama koje su bile sklone vjeri i koje su otišle na Jug i izložile
život opasnosti sudjelujući u radu SNCC-a bile su i Mary King i Sandra
Cason - koja će se kasnije udati i razvesti od Toma Havdena, te postati Casey
Havden. Pojedine starije aktivistice SNCC-a, a osobito Ella Baker, silno su
utjecale na mlađe žene. Ella Baker, koja je poslužila kao važan izvor
nadahnuća i Mary King i ostalima, u SCLC-u je prvo bila savjetnica Martinu
Lutheru Kingu. No 1960. godine prešla je u SNCC. O SCLC-u se izrazila
sljedećim riječima:
Bila sam teška i naporna. Nisu me mogli samo tako uvjeriti. Jer sam mogla
odgovarati - ne samo mogla, nego sam to i činila. Oni koji dotad nisu imali
sličnih iskustava bili su frustrirani. A to vam je neobično kod muškaraca
koji bi trebali biti aktivni »svjetski ljudi« - ako nikad nisu upoznali ženu koja
zna reći NE i to NE na posve odlučan i nimalo dvojben način, neki put
jednostavno nisu znali što učiniti. Osobito ako bi žena govorila glasno i imala
glas poput mene. Mene se neki put, ako je bilo potrebno, čulo i na
kilometar444.
Martin Luther King zapravo je i u svome braku imao niz važnih i krupnih
problematičnih pitanja, osim sklonosti drugim ženama. Coretta se ogorčeno
tužila kako joj ne omogućuje pristup pokretu. »Voljela bih više sudjelovati«,
izjavila je u jednom intervjuu. Zamišljala je da će u pokretu za građanska
prava imati daleko važniju ulogu, a on joj je to onemogućio. Bio je to izvor
stalne ljutnje u njihovu braku, te je, prema iskazima nekih suradnika, često
dovodio do toga da se on navečer nije mogao vratiti kući. Dorothv Cotton,
koja je tijesno surađivala s Martinom Lutherom Kingom u SCLC-u, reklaje:
»Martin je... apsolutno bio pravi muški šovinist. Bio je uvjeren da supruga
mora biti kod kuće i brinuti se za djecu
' King: Freedom Song, str. 43.
380
dok je on na ulici. Morat će još mnogo učiti i mnogo napredovati. Od mene se
uvijek traži da pišem bilješke. Uvijek me traže da dr. Kingu skuham kavu. I
to sam radila.« Po njoj, za sve su bila kriva vremena. »Bili su to seksistički
nastrojeni propovjednici koji su odrasli u seksističkome svijetu... Obožavala
sam dr. Kinga, no znam da je i on u sebi imao tu crtu.«445 Tek nakon
Kingove smrti Coretta Scott King mogla se slobodno prometnuti u važan glas
pokreta za građanska prava.
Sve pokrete šezdesetih godina - sve do aktiviranja NOW-a i ostalih
feminističkih skupina - vodili su muškarci. Žene su u SDS-u razgovarale o
tome koliko su Tom Havden i ostali muški vođe skloni zastrašivanju. U
jednoj brošuri SDS-a stajalo je: »Sustav je poput žene. Moraš ga jebati da ga
natjeraš na promjene.«446 Havden je u jednom skorašnjem razgovoru rekao
kako se dio problema sastojao i u tome stoje »ženski pokret još bio u stanju
mirovanja kad se pojavio SDS«. No problem je najvećim dijelom pripisao
vlastitoj »neupućenosti«447, kao i neznanju ostalih vođa. Suzan-ne Goldberg,
koja je vodila Pokret za slobodu govora (FSM) i kasnije postala prvom
suprugom Marija Savija, rekla je:
Bila sam u izvršnom i upravnom odboru FSM-a. Kad bih nešto predložila,
nitko ne bi reagirao. Pola sata kasnije Mario ili Jack Weinbeg iznijeli bi
identičan prijedlog i svi bi reagirali. Zanimljiva ideja. Činilo mi se da se
možda ne izražavam kako treba. To sam mislila još godinama. No onda sam
na proslavi dvadeset i pete godišnjice FSM-a naišla najackie Goldberg, koja
mije rekla: »Ne, s tobom je sve bilo u redu. Klasična priča. Time sam se
služila u svojim uličnim predstavama. Svi ignoriraju Suzanne.«
Bettina Aptheker, još jedna od čelnih figura Pokreta za slobodu govora,
reklaje: »Žene su obavljale najveći dio administrativnih poslova i prikupljanja
sredstava te su osiguravale hranu. Ništa od toga ostali nisu smatrali
konkretnim radom, a ja ni u jednom trenutku nisam dovodila u pitanje
takvu podjelu poslova, u tome čak nisam ni vidjela nekakav pro-
445 Garrow: Bearing the Cross, str. 374-376, 617. t« Allyn: Make Love, Not
War, str. 102.
447 Iz korespondencije s autorom, srpanj 2003.
448 Chen i Zelnik: The Free Speech Movement, 130.
381
MARK KURLANSKY
Vrlo je vjerojatno da niti jedna skupina nije imala ravnopravniju podjelu
posla od SNCC-a. Ondje je djelovanje bilo fizički zahtjevno i uvijek opasno, i
premda se ponekad tvrdilo da su od vođa medijsku pozornost privlačili
jedino muškarci, i posao i opasnost bili su ravnopravno podijeljeni. Godine
1968. problem SNCC-a više nije bilo privlačenje nasilja i medijske
pozornosti, nego preživljavanje nasilja. Čim su članovi SNCC-a, kao kasnije i
pripadnici BrigadeJanet Rankin, uvidjeli daje policija prema njima manje
nasilna ako među njima ima i žena, nastojali su u akcijama imati što više
žena. Iako su ih neprestano plašili, tukli, privodili, zastrašivali, na njih
pucali i puštali pse - žene su morale priznati da su izložene manjoj opasnosti
nego muškarci, te da su bjelkinje u manjoj opasnosti nego crnkinje. Crnci su
uvijek bili u najvećoj opasnosti. U listopadu 1964. u saveznoj državi
Mississippi, pokret za građanska prava pretrpio je petnaest žrtava, četiri
ranjavanja, trideset i sedam slučajeva podmetanja eksploziva ili paljenja
crkava, te više od tisuću uhićenja449.
Barem u tom smislu SNCC je bio manje sklon seksizmu u odnosu na
antiratni pokret. David Dellinger450 šokirao se kad je, organizirajući
mirovne prosvjede 1967. i 1968. godine, uvidio da pedijatar koji se
prometnuo u antiratnog aktivista, Benjamin Spock, pa čak i »Žene štrajkaju
za mir«, jedna od prvih ženskih antiratnih skupina, mole da žene i djeca ne
sudjeluju u prosvjedima zbog mogućeg nasilja.
Među knjigama koje su kolale organizacijom SNCC, uz djela Frantza Fanona
i Camusa, jedna od onih koje su se praktički raspale od uporabe bila je
osuda braka i kritika ženske uloge u društvu iz pera Simone de Bea-uvoir
pod naslovom Drugi spol. Feminističke zamisli polagano su počele dopirati u
pokret. Kao stoje istaknula Bettina Aptheker, prije upoznavanja s de
Beauvoir i Friedan i još nekoliko autora, žena nije raspolagala ni rječnikom
koji bi joj omogućio da artikulira nejasne osjećaje o nepravdi.
Godine 1964. Mary King i Casey Havden zajednički su napisale dopis
aktivistima SNCC-a o statusu žena u tom pokretu. U SNCC-u je bilo
uobičajeno tako iznositi nove zamisli, a kasnije održavati sastanke i na njima
podrobno raspravljati o svim njihovim aspektima. Dopis se sastojao od
popisa sastanaka s kojih su žene bile isključene i projekata u kojima su
iznimno stručne žene zaobiđene u dodjeli vodećih uloga.
449 Evans: Personal Politics, str. 73
450 Dellinger: From Yak to Jati, str. 299.
382
Nema sumnje da će to nekima izgledati neobično, drugi će reći da smo
sitničave, dok će većini sve biti smiješno i jadno. Popis bi se mogao
protegnuti na sve žene u pokretu, samo što većina njih ne govori o takvim
incidentima, jer se o cijeloj temi zapravo ne raspravlja...
Na dopis se nisu potpisale jer su se pribojavale ismijavanja. Bob Moses i još
nekolicina aktivista izrazili su divljenje. Julian Bond sarkastično se smiješio,
»ne izjašnjavajući se i samo ih postrance gledajući«451. No dopis je u
najvećoj mjeri izazivao ismijavanje. Mary King rekla je da su joj se neki, koji
su shvatili daje ona pisala tekst, »rugali i zadirkivali je«. Kasno jedne
mjesečinom obasjane noći, Mary King, Casey Havden i još nekoliko osoba
našlo se u društvu Stokelvja Carmichaela. Kao opsesivni zabavljač,
Carmichael je bio u elementu, u svom monologu ismijavajući sve i svašta,
neprestano nasmijavajući publiku. A onda je prešao na sastanak koji su
održali tog dana i na dopis, te je, zagledan u Mary King zapitao: »Kakav je
položaj žena u SNCC-u?«. Zastao je kao da očekuje odgovor, a zatim rekao:
»Položaj žena u SNCC-u je ležeći«. Mary King i svi ostali počeli su se previjati
od smijeha.
Od tog se vremena te Carmichaelove riječi često navode kao dokaz
seksističkih stavova unutar pokreta za građanska prava. No žene koje su ih
čule osobno tvrde da su izgovorene u šali i da su tako i shvaćene452.
Godine 1965. napisale su još jedan dopis:
Čini se da je moguće umnogome usporediti odnos prema crncima i odnos
prema ženama u našem društvu kao cjelini. No u konkretnijem smislu, žene
s kojima smo razgovarale, a koje rade u pokretu, kao da su zaglavile u
nekakvom sustavu kasta, koji se temelji na običajnome pravu, a djeluje,
ponekad vrlo neprimjetno i suptilno, te ih prisiljava da zaobilaze ili rade
izvan hijerarhijskih struktura moći koje bi ih mogle isključiti iz djelovanja i
odlučivanja. Čini se da su žene i u privatnim situacijama u istome položaju,
pomirene s potčinjenošću. Riječ je o sustavu kasta koji, u najgorem obliku,
iskorištava i eksploatira žene.
Taj drugi dokument koji su potpisale postao je utjecajnim tekstom unutar
feminističkog pokreta, no od četrdeset crnkinja, aktivista u pokre-
452 Ibid., str. 451-452.
383
MARK KURLANSKY
tu za građanska prava, prijatelja i kolega kojima su ga uputile, nije im
odgovorio baš nitko453.
Utemeljiteljice NOW-a - poput Betty Friedan, Catherine East, dr. Kathrvn
Clarenbach, pedagoginje iz Wisconsina, Eileen Hernandez, istaknute
odvjetnice, Caroline Daviš, visoke dužnosnice u velikome sindikatu Detroit
United Auto "VVorkers - bile su žene s upješnom karijerom. Od 1.200
članica koliko ih je bilo 1968. godine, mnoge su bile odvjetnice, sociologinje i
pedagoginje. Među članovima je bilo i stotinu muškaraca, gotovo odreda
odvjetnika454. Nadali su se da će njihova poruka doprijeti do žena koje
nemaju karijeru, do kućanica i žena koje rade na potplaćenim poslovima bez
ikakva statusa. No novi val, u velikoj mjeri poput antiratnog pokreta, širio se
među obrazovanom elitom koja je odbacila konvencionalne društvene
predrasude.
Godine 1968. feministice su i dalje ocrnjivali, smatrali da takve žene imaju
problema, da s njima nešto nije u redu, da su po svoj prilici neprivlačne.
Feministice - paliteljice grudnjaka - smatralo se, ogorčene su žene koje se
protive ljepoti jer su ružne. Taj stereotip remetila je predsjednica newyorške
podružnice NOW-a, Ti-Grace Atkinson, dvadesetdeve-togodišnja neudata
žena iz Louisiane koja je, bez iznimke se isticalo u svim novinskim
prikazima, bila »privlačna«, »zgodna« ili, prema riječima The New York
Timesa, »blago seksi«.
Godine 1968. i najmanji pokušaji reformiranja institucije braka široka je
javnost smatrala radikalnima. Kad žena prilikom sklapanja braka ne bi
preuzela suprugovo prezime, držalo se da je riječ o radikalno femini-stičkome
činu. Poput Simone de Beauvoir, silno utjecajne francuske feministice koja je
živjela sa Sartreom, ali se za njega nikad nije udala, mnoge su feministice
šezdesetih godina s nepovjerenjem gledale na brak. Atkinsonova je jednom
rekla: »Institucija braka djeluje jednako kao stoje djelovala institucija
ropstva. Odvaja ljude u istoj kategoriji. Raspršuje ih, onemogućuje im da se
identificiraju kao klasa. Ni mase robova nisu uviđale u kakvom su položaju.
Ustvrditi daje žena uistinu 'sretna' kod kuće i uz djecu jednako je besmisleno
kao da kažete da su crnci bili 'sretni' što se za njih brinuo njihov dobri stari
gospodar. Ženu određuje njezi-
433 Ibid., str. 448-474.
454 The New York Times Magazine, 10. ožujka 1968.
384
na uloga podrške i uzdržavanja. Njezinog supruga određuje produktivna
uloga. A mi tvrdimo da sva ljudska bića u društvu trebaju imati produktivnu
ulogu.« Njezine stavove o braku oblikovala je činjenica da se udala u dobi od
sedamnaest godina. Nakon razvoda, diplomirala je likovnu umjetnost na
Sveučilištu Pennsvlvania, postala prvom ravnateljicom phi-ladelphijskog
Instituta za suvremenu umjetnost, a nakon toga doktorirala filozofiju na
Columbiji. Izjavila je da joj je Drugi spol Simone de Beauvoir »promijenio
život«. Pisala je autorici, koja joj je predložila da se uključi u rad neke
američke skupine. I tako je Ti-Grace Atkinson došla do tek na-stajućeg
NOW-a.
U Francuskoj, domovini Simone de Beauvoir, feministički se pokret također
navodno rodio 1968. godine. Ipak, njezino djelo Drugi spol u Francuskoj je
prvi put objavljeno 1949., ado 1968. već je utjecalo na velik dio čitavog
naraštaja žena čije ga kćeri sad čitaju. Upravo 1968. godine aktivistice su
osnovale skupine koje su od vlade počele zahtijevati ozakonjenje pobačaja i
širenje dostupnosti kontracepcijske tablete, do koje se inače moglo doći
samo s receptom. Liječnici su ženama uskraćivali recept zbog raznih razloga,
među kojima je bila i posve proizvoljna ocjena o tome da su u pojedinim
slučajevima premlade.
I u Njemačkoj se feministički pokret povezuje s 1968. i frankfurtskom
konferencijom njemačkog SDS-a, gdje je Helke Sander proglasila
ravnopravnost spolova i zatražila da se ubuduće pri planiranju vodi računa i
o pitanjima koja se odnose na žene. Kad je odbijena opširnija rasprava o
njezinu prijedlogu, bijesne žene počele su muškarce gađati rajčicama. No
ženske skupine u više gradova oformljene su zapravo i prije tog događaja,
prva od njih u Berlinu, u siječnju 1968. godine455.
Simone de Beauvoir, koja je bila u dugotrajnom i dubokom odnosu sa
Sartreom, ustvrdila je da ljude treba spajati ljubav, a ne zakonske odredbe.
Atkinsonova i mnoge druge američke feministice govorile su 1968. godine da
bi djecu, kako bi žene i muškarci bili ravnopravni, trebalo podizati u
komunama. Komune su postajale popularnim rješenjem i nicale širom
Sjedinjenih Država. Dijela stručnjaka za dječji razvoj koji su proučavali
kibuce u Izraelu to se nije ni najmanje dojmilo. Dr. Selma Fraiberg iz Dječje
psihijatrijske bolnice Sveučilišta Michigan rekla je za The New
Demetz: After the Fires, str. 73.
385
MARK KURLANSKV
York Times u razgovoru vođenom 1968. daje proučavanjem djece odgojene u
kibucima došla do, kako se izrazila »gomile hladnih tipova«456 -hladnih,
neljubaznih ljudi. No zine su se u komunama počele tužiti kako i ondje
postoji sustav kasta utemeljen na spolu, da žene čiste i pospremaju, dok
muškarci meditiraju457.
Američke feministice iz 1968. godine dijelile su se na dvije skupine:
političarke i radikalke. U prvoj su skupini bile profinjene aktivistice, mnoge i
s dugotrajnim iskustvom u pokretu za građanska prava i novoj ljevici.
Organizacija NOW pripadala je toj prvoj skupini. Među radikalima bile su
skupine poput Radikalnih Newyorčanki ijedne slične organizacije iz Chicaga.
Radikalne Newyorčanke organizirale su ne samo akciju izvedenu povodom
izbora za Miss Amerike, nego i za jednu daleko važnu inovaciju: C-R, odnoso
podizanje svijesti (engl. »consciousness-raising«). Godine 1968., kad su
Radikalne Newyorčanke osmislile taj način novačenja feministica, pripadnici
političke struje, a među njima i NOW, smatrali su daje riječ o
kontraproduktivnoj ideji koja će otuđiti muškarce. Žene su u sklopu takvog
pristupa razgovarale s drugim ženama o svim lažnim stvarima koje čine kako
bi zadovoljile muškarce, kao npr. kad se prave glupima, kad se pretvaraju da
se slažu, kad nose cipele, odjeću i donje rublje toliko neprirodne i neudobne
da izazivaju bol. Žene su na seansama C-R-a uviđale razmjere u kojima su
uništavale same sebe, pribojavajući se da njihova prava priroda muškarcima
ne bi bila privlačna. Upravo iz tog pristupa rodio se prosvjed na izboru za
Miss Amerike. Frantz Fanon u knjizi Prezreni na svijetu pisao je kako
kolonizirani narodi imaju i kolonizirani um - prihvatili su položaj u koji ih je
postavio kolonizator, ali nisu bili svjesni da prihvaćaju tu ulogu. Radikalne
Newyorčanke smatrale su da su muškarci istu stvar učinili ženama i daje
svijest o tome ključna za prerastanje feminizma u masovni pokret, da će taj
proces koji izgleda tek kao određeni oblik autoterapije feminističkim
ciljevima privući tisuće žena. Očito su imale pravo i za nekoliko godina
većina je feministica prihvatila podizanje svijesti kao metodu pridobivanja
žena za zajedničke ciljeve. Primjer toga bili su skupovi na kojima su žene
javno
456 The Nevv York Times, 10. ožujka 1968. «7 Allyn: Make Love, Not War,
str. 103.
386
i
opisivale noćne more koje su proživljavale upuštajući se u protuzakonite
pobačaje, stoje bitno utjecalo na promjenu zakona o pobačaju.
Godine 1968., kad je počelo podizanje svijesti, ljudi su imali pojačanu svijest
o rasnim pitanjima zahvaljujući borbi za građanska prava koja je trajala
duže od deset godina, ali gotovo uopće nisu bili svjesni problema među
spolovima. U knjizi Soul on Ice Eldridge Cleaver podrobno opisuje koliko je
uživao u, kako se izrazio, »buntovnome činu« silovanja bjelkinje: »Oduševilo
me što prkosim i gazim bjelački zakon, sustav vrijednosti bijelog čovjeka, te
što kaljam njegove žene«. Za to je doba vrlo indikativno što se to smatralo
priznanjem rasne mržnje koje je kasnije opovrgnuto, dok se vrlo malo
govorilo o seksističkim implikacijama činjenice da je bjelkinja tek njegova
robinja. Charlavne Hunter, predavačica na ženskoj visokoškolskoj ustanovi
Russel Sage College, kojaje knjigu recenzirala za The Nevv York Times,
naglasila je Cleaverovu sposobnost da artikulira ogorčenost »crnca u ovoj
zemlji«, no uopće nije spomenula njegove stavove o ženama.
Godine 1968. razine seksizma koje se današnjem promatraču doimaju
šokantnima i dalje su bile uglavnom prihvatljive čak i mladima unutar nove
ljevice. U filmu Barbarella, snimljenom 1968., u kojoj glavnu ulogu igra Jane
Fonda, pojavljuju se amazonke u izazovno oskudnoj odjeći, koje osvajaju
zahvaljujući naglašenoj seksualnosti. U filmu Planet majmuna žene ne
govore, nemaju karakter, oskudno su odjevene, a jedina su iznimka
majmunice, vjerojatno stoga što nikoga ne zanima oskudno odjeveni
majmun. Sljedeće godine pojavio se M*A*S*H Roberta Altmana, koji je
postigao neviđenu popularnost među studentima jer se stjecao dojam da se
protivi ratu, a u njemu su Elliott Gould i Donald Sutherland glumili vojne
liječnike koji se ne odvajaju od martinija i koji preziru sve žene koje imalo
oklijevaju kad ih pozovu u postelju. Rock-kultura je u pogledu seksizma bila
još i gora. U knjizi Eda Sandersa koja bi navodno trebala biti roman, Shards
oj God, žene, od kojih nijedna nema ni ime ni lice, kao da su stvorene samo
za seks, nudeći jedan ili drugi otvor muškim likovima koji nose imena kao
što su Abbie Hoffman ijerrv Rubin.
Potkraj godine ženska je moda pokazivala da se vremena ponovno mijenjaju.
Još u ožujku u Nevv Yorku se pojavio pokret »Dolje s dimdlom« koji se
protivio »tim širokim, napuhanim i nabranim suknjama i dirndli-
387
MARK KURLANSKY
ma, staromodno strukiranim haljinama... Zbog velikih i ružnih pojaseva
nasred haljina i kaputa žene izgledaju poput mastodonata koji se povlače
okolo kao bezglavi«, stajalo je upeticiji sa šezdeset i šest potpisa, među
kojima je njih sedamnaest pripadalo muškarcima. Pokret je vodila Dona
Fowler Kaminskv, dvadesetosmogodišnja diplomantica s Berkelevja koja je
po robnim kućama prosvjedovala protiv nove mode, pomaka od mini-ca
prema »maksiju«, tj. dugoj suknji. Pripadnici pokreta prijetili su da će
prosvjedovati pred ulazima u robne kuće s natpisima: »Maksiji su
monstruozni«458. Početkom proljeća stručnjaci za modu časopisa Time
predviđali su da će ljeto biti »najogoljenije u povijesti« - s prozirnim bluzama
ispod kojih nema ničega, golim strukom, te širokim i dubokim dekolteima i
otvorenim leđima, kao stoje stajalo u Timeu, »sve do trtice«. Rudi Gernreich,
koji je 1964. godine osmislio topless, kupaći kostim koji su Sovjeti nazvali
»barbarskim«, te koji je bio zabranjen čak i na francuskome jugu, sad je
predviđao da će »look s golim grudima« u sljedećih pet godina postati
općeprihvaćen459. Čikaški dizajner "VValter Holmes osmislio je opatički
habit s minisuknjom i redovničku mantiju također s minisuk-njom, oba
modela s kapuljačom, kako bi se razotkrili sve dublji dekoltei, s time da
nijedan ni drugi model nije bio namijenjen časnim sestrama. Potkraj godine,
na veliko zgražanje mnogih, in su postala ženska odijela s hlačama. Žene su
željele da ih okolina shvaća ozbiljno i željele su se nadmetati s muškarcima,
a takvo što daleko je teže u minici. Tek su rijetki primjećivali da se u društvu
ženama sprema nešto novo i uzbudljivo, iako se to nešto nije baš najbolje
prenijelo i na modu. Nekako se stjecao dojam da će doći kraj i nepravdama i
zabavi, da se šezdesete primiču završetku. William Zinsser napisao je u
časopisu Life: »Gradska ženska odijela s hlačama zapravo su Richard Nixon
visoke mode. Odmah ste ih otpravili, jer su nepoželjna. Odbacili ste ih i drugi
put, nevoljene. Nema veze: vratit će se u malčice drukčijem obliku, drugom
prilikom preklinjati i tražiti odobravanje. Poput Nbcona, odijela s hlačama
znaju da nemaju druge: ili sad ili nikad, a ja se bojim da će to ipak biti
sad.«460
«8 The New York Times, 14. ožujka 1968. 459 Tjme, 19. travnja 1968. «» Life,
18. listopada 1968.
388
19. POGLAVLJE
NAAZTEČKOMTRGU
Cjelokupna povijest svakog naroda zapravo je simbolična. A to znači:
povijest, događaji i njihovi protagonisti ukazuju na jednu drugu, skrivenu
povijest, vidljiva su manifestacija skrivene stvarnosti461.
- Octavio Paz: Posdata, 1970.
Gustavo Diaz Ordaz bio je izrazito ružan muškarac. Meksikanci su se u vezi
sa stavovima o predsjedniku dijelili u dvije skupine: one koji su smatrali da
nalikuje šišmišu i one koji su smatrali daje ipak sličniji majmunu. Tu su
raspravu svakako poticali njegov krhki stas, maleni nos, dugački zubi i
naočale debelih stakala koje su njegove šarenice povećavali do čudovišne
veličine. Sličnost majmunu priskrbila mu je nadimak El Chango, riječ kojom
se u Meksiku označuje majmun, iako je, dok bi gestikulirao dugačkim
rukama, nalikovao šišmišu. No priznavali su mu smisao za humor, ajednom
je na optužbu daje »dvoličan« odgovorio: »Pa to je smiješno, zar mislite da se
ne bih služio drugim licem da ga imam?«. I premda se nije osobito vješto
izražavao, imao je moćan, gromki glas. Bila je to jedina njegova tjelesna
odlika koja mu je išla u prilog. No snažan je glas važna odlika kad čovjek
obavlja funkciju meksičkog predsjednika. Meksički pjesnik Octavio Paz
napisao je: »Koliko god se naviknuli samo na monolog, omamljeni uzvišenom
retorikom koja ih obavija poput oblaka, našim se predsjednicima i vođama
čini gotovo posve nemogućim vjerovati da uopće postoje težnje i stavovi koji
se razlikuju od njihovih sklonosti i mišljenja«462.
461 Osim gdje je drukčije naznačeno, navode sa španjolskoga preveo je
autor.
462 Elena Poniatowska: Massacre in Uexico (Columbia, Missouri, Universitv
of Missouri Press, 1975.), uvod, str. X.
389
MARK KURLANSKY
EXIGIMOS!
OESUMOE DE RESPOHSABiliDADES
»Tražimo imenovanje krivaca«. Plakat meksičkih studenata iz 1968. prikazuje
predsjednika
Diaza Ordaza kao majmuna. (Amigos de la Unidad de Postgrado de \a
Escuela de Điseno A. C.)
Godine 1968. meksički je predsjednik bio zabrinut. Dio briga postojao je
samo u njegovoj glavi, dokje dio bio stvaran. Imao je razloga brinuti se zbog
Olimpijade. Te su godine gotovo sve kulturne i sportke priredbe doživjele
nekakve probleme i prekide. Zimska olimpijada u Grenobleu, u Francuskoj,
protekla je bez poteškoća, iako se možda previše pozornosti pridavalo
nadmetanju Sovjeta i Čehoslovaka. No te su se igre održale prije travnja, kad
su se Francuzi još dosađivali. U travnju je za dva dana odgođena dodjela
Oscara u znak žalosti za pokojnim Martinom Luthe-rom Kingom, no i kad se
održala, zasjenila ju je politika. Bob Hope, kojeg ljevica baš i nije voljela zbog
predstava s djevojkama koje je izvodio pred vojnicima u Vijetnamu, užasnuo
je publiku šalama na račun odgađanja dodjele. Nagrade su osvojila dva filma
o međurasnim odnosima, iako je bila riječ o vrlo jednostavnim pričama s
gotovo priglupim didaktičkim po-
390
rukama - U vrelini noći i Pogodi tko dolazi na večeru. Pozitivno je bilo to što
je češki redatelj Jifi Menzel dobio Oscara za najbolji strani film, za Strogo
kontrolirane vlakove, te što je slobodno doputovao na dodjelu. Čitav je
događaj bio u cijelosti politiziran.
Prekidi će biti još i gori od politizacije. Prosvjednici su izazvali zatvaranje
Venecijanskog biennalea, te filmskog festivala u Cannesu, napali su Sajam
knjiga u Frankfurtu, a omeli su čak i održavanje izbora za Miss Amerike.
Čak je i pobjednik konjičke utrke Kentuckv Derby diskvalificiran zbog
korištenja droge. Dakako, tu je još bila i konvencija u Chicagu. U Meksiku se
neće dogoditi ništa slično.
Kao predsjednik Meksika, imenovani vođa PRI-a, Institucionalne
revolucionarne stranke, Dlaz Ordaz bio je baštinik revolucije i zaštitnik
proklamirane proturječnosti u pomno oblikovanom nazivu stranke. Godine
1910. Meksiko je bio pravi labirint političkog kaosa i socijalne nepravde.
Stoljeća i stoljeća nesposobne kolonijalne vladavine, a zatim i korumpirani
diktatori i strana okupacija, kulminirali su tridesetogodišnjom vladavinom
samo jednog čovjeka. Bio je to već dobro poznati obrazac. Nakon godina
kaosa, diktator Porfirio Diaz nudio je stabilnost. No 1910. njemu je bilo
osamdeset godina, a nije bio odredio ni nasljednika ni institucije koje će ga
nadživjeti. Nije bilo političkih stranaka, a on nije zastupao baš nikakvu
ideologiju. Meksiko se dijelio na različite kulture, etničke skupine i društvene
klase, a sve one imale su radikalno drukčije potrebe i zahtjeve. Kad je te
godine izbila tzv. Meksička revolucija, zapravo je bila riječ o beskonačnome
nizu izrazito razornih građanskih ratova, od kojih se većina vodila u
regionalnim okvirima. Bilo je mnogo vođa i mnogo različitih vojska. No takav
Meksiko zatekao je početkom 16. stoljeća i Hernan Cortes. Azteci su vladali
upravljajući koalicijom vođa različitih skupina. Cortes je porazio Azteke*
unoseći razdor u koaliciju i stječući odanost pojedinih vođa. Tako
funkcionira politika u Meksiku.
Francisco Madero, predstavnik buržoazije sa sjevera, vodio je jednu skupinu.
Privlačio je Meksikance umjerenih političkih stavova iz više,
„.&¦¦'
Pri čemu su Cortesu najvjerniji saveznik bile velike boginje. Prvu epidemiju
među neotporno stanovništvo je vjerojatno donio afrički rob, a procjenjuje se
daje u sljedećih godinu dana od bolesti umrlo gotovo pola aztečke populacije
(nap. ur.).
391
MARK KURLANSKY
srednje i radničke klase. Na sjeveru su bili i nesmiljeni gerilci na konjima -
banditi koji su preuzeli revolucionarne ciljeve, u pojedinim slučajevima i kao
plaćenici. Među njima se rtajviše isticao Pancho Villa. Villa je bio jedini
revolucionarni vođa kojije u američkim medijima izazivao pozitivne reakcije.
Čak su i Madera žestoko kritizirali jer je predložio zanemariv porez na
meksičku naftu koju su nadzirale i u Sjedinjene Države uvozile američke
naftne tvrtke. No Pancho Villa nije pokazivao antiamerikanizam za koji je
Washington sumnjičio sve ostale. Osobno je silovao stotine žena i ubijao
kako i kad mu se prohtjelo. Bio je rasist kojije ubijao Kineze kad god bi ih
zatekao na radu u rudnicima. Njegovi su pomoćnici bili još skloniji ubijanju i
sadizmu, te su smišljali užasne metode mučenja. No general Villa nije imao
antiameričke stavove. Amerikanci su mu osiguravali oružje i streljivo. Villa je
imao deset tisuća ljudi, uglavnom u sjevernoj saveznoj državi Chihuahua.
Pljačkali su i napadali, radili što god su htjeli, a jednom su čak i u ime
revolucije izvojevali spektakularnu vojnu pobjedu kod Zacatecasa.
U središnjem području, u Morelosu, djelovao je Emiliano Zapata, koji se
nikako nije uklapao među ostale, osim činjenice da su svi bili mestizo -
miješane indijanske i europske krvi. Zapata je, s tim svojim velikim tužnim
očima, predvodio seljačku pobunu u središnjem visočju. Njegovi su
sljedbenici bili meksički poljodjelci, ili mestizo ili pripadnici autohtonih
plemena koji nisu govorili španjolski, a kojih je u Meksiku još bilo mnogo, i
koji su se borili za zemlju. Cilj mu je bio obradivu meksičku zemlju oduzeti
imućnim zemljoposjednicima i pravedno je podijeliti seljacima. On i njegovi
pristaše kanili su nastaviti s borbom bez obzira na sve ostale, sve dok seljaci
ne dobiju zemlju.
Borbe su se nastavile i nakon stoje Madero 1911. godine postao
predsjednikom, a on ih nije bio u stanju spriječiti. Madero, kojem je Zapata
bio izrazito sklon, pripadao je pogrešnoj klasi. Bio je zemljoposjednik s
velikim rančom na sjeveru, a okruživali su ga ljudi poput Venustiana Car-
ranze, koji su imali veze i interese među bogatašima i koje je silno uzne-
miravalo kako taj Zapata Revoluciju pokušava pretvoriti u »privatnu«
revoluciju. Madero Zapati nije mogao dati svoju zemlju, a nije mogao ni
podmititi bandite, »generale« sa sjevera, u tolikoj mjeri da steknu dojam da bi
mir mogao biti unosan. Poput mnogih revolucionara, Madera su ubili
pobornici Revolucije.
392
Potkraj 1914. godine udružene snage revolucionarnih vojska Carran-ze,
Pancha Ville i Zapate osigurale su nadzor nad čitavim Meksikom i porazile
saveznu vojsku koju je za sobom bio ostavio Porfirio Diaz. Zapata i Villa sa
svojom su vojskom došli u prijestolnicu radi formiranja nove revolucionarne
vlasti. Carranzaje sebe proglasio predsjednikom, te je nevoljko i tek pod
velikim pritiskom prihvatio Zapatin program agrarne reforme, iako se gotovo
uopće nije trudio provesti ga u djelo.
Alvaro Obregon, kojije, poput većine vodećih ljudi tog doba, imao generalski
čin, bio je učitelj iz sjeverne savezne države Sonora koji se prvo priključio
gerilskoj vojsci, ali se upoznao i sa suvremenim tehnikama ratovanja, sa
strojnicama i rovovima. Imao je vojne savjetnike s iskustvom iz Europe, iz
Prvog svjetskog rata. Njegov temperament i političko djelovanje, koji su silno
utjecali na oblikovanje suvremenog Meksika, bili su odlučno umjereni. Bio je
naklonjen i radnicima i seljacima, ali nije kanio vući odviše revolucionarne
poteze. Imao je znatnu podršku među radništvom, te ih je u svoju vojsku
uvodio u takozvane »Crvene bataljune«. U travnju 1915. godine Villa je imao
obračun s Obregonom, kojije bandite na konjima okružio bodljikavom žicom
i rovovima s bitnicama za teške strojnice. Villa se djelotvorno služio
topništvom, te se žestoko borio, no zapravo nikad nije shvatio suvremenu
taktiku. Njegovi ljudi padali su pod rafalima iz strojnica i završavali na
bodljikavoj žici. Sam Obregon ostao je bez ruke, a dio tog uda u staklenci
postao je simbolom Obregonovih Crvenih bataljuna, od koje je kasnije
nastala Meksička revolucionarna vojska, navodno »Narodna vojska«, kao
utjelovljenje revolucionarnih ideala.
Zapata se i dalje odlučno držao svojih ciljeva na području zemljišne reforme.
Takve uporne mjesne šefove obično je bilo lako potkupiti. No Zapata nije
prihvaćao novac, kao ni kompromise. U njegovu organizaciju uvukao se
dvostruki vojni agent kojem je omogućeno da potajno izvede nekoliko
napada, pri čemu je ubio velik broj vojnika, i tako se dokaže Zapati. Čim je
zadobio Zapatino povjerenje, agent je Zapatu, kojije, kao i uvijek, izgledao
veličanstveno u tamnoj jahaćoj odjeći na svome riđanu, doveo na nišan šest
stotina vojnika koji su otvorili vatru. Smrću 1919. godine ubijeni je
revolucionar postao Che Guevarom svojega doba, mladenačkim
393
MARK KURLANSKY
u stanju provesti veliku međunarodnu priredbu. Televizija će cijelom svijetu
pokazati da Meksiko više nije zaostala zemlja rastrgana sukobima, nego
suvremena i uspješna država pred kojom je velika budućnost.
No Diaz Ordaz uviđao je i da svijet proživljava svoju 1968. i da će biti nevolja.
Najočitija kontroverza na obzoru, američki rasni sukobi, mogli bi ispolitizirati
igre kao što je atentat na Kinga ispolitizirao dodjelu Oscara. Ideja o
crnačkome bojkotu Olimpijskih igara prvi se put pojavila na sastanku vođa
Black Powera u Newarku, nakon stoje taj grad u ljeto 1967. godine doživio
velike nerede. U studenome je Hany Edwards, srdačan i popularan predavač
sociologije na San Jose State Collegeu u Kaliforniji ponovno iznio istu
zamisao na jednoj konferenciji crnačke mladeži. Većina sportaša i crnačkih
vođa smatrala je da crnački bojkot ne može polučiti osobit uspjeh, no jedan
od prvih pobornika Edwardsove ideje bio je Tommie Smith, student na San
Jose State Collegeu i izniman atletičar koji je iza sebe već imao dva svjetska
rekorda. Lee Evans, još jedan vrhunski sprinter sa istog učilišta, također je
rekao da će bojkotirati Igre. U veljači je čitava zamisao dobila novi vjetar u
leđa kad je Međunarodni olimpijski odbor, u zamjenu za nekoliko
simboličnih gesta, unatoč apartheidu u toj zemlji ponovno prihvatio nastup
momčadi iz Južne Afrike.
Dvadesetpetogodišnji Harry Edwards, visok 203 centimetra, s bradom,
sunčanim naočalama i crnom beretkom, kao student se također bavio
sportom i ustrajno je američkog predsjednika nazivao »Lvnchin" Baines
Johnson«. Iz svog ureda u San Joseu pokušavao je organizirati ne samo
bojkot Olimpijade, nego i studentskih i profesionalnih sportskih programa.
Međutim, 1968. godine glavni je cilj bio Ciudad de Mexico. Najednom
plakatu koji je držao na zidu stajalo je: »Umjesto da trčimo i skačemo za
medalje, borimo se za čovječanstvo«. Na zidu je imao i mjesto određeno za
»crnačkog izdajicu tjedna«, istaknutog crnog sportaša koji se u toku tjedna
najviše »proslavio« protivljenjem bojkotu. Među dobitnicima tog »priznanja«
bili su igrač bejzbola Willie Mays, atletičar Jesse Owens, te vrhunski
desetobojac Rafer Johnson. Johnsonu je predložen bojkot Olimpijskih igara
1960., a Dick Gregorv pozvao je na bojkot 1964. No te godine, zahvaljujući
uredu Harrvja Edwardsa, stjecao se dojam da ta ideja stječe sve više
pobornika.
Lyndon B. Johnson; lynching - engl. »linč« (nap. prev.).
396
U ožujku je časopis Life objavio rezultate ankete provedene među najboljim
tamnoputim sveučilišnim sportašima, s iznenađenjem ustvrđujući kako
većina smatra da bi vrijedilo odustati od prilike za osvajanje olimpijske
medalje radi poboljšavanja položaja pripadnika svoje rase. Life je utvrdio i da
su tamnoputi sportaši gnjevni zbog odnosa prema njima koji ih dočekuje na
američkim sveučilištima. Obećavali bi im smještaj, ali im nitko ne bi
pomogao u slučajevima diskriminacije u vezi sa smještajem. Na San Jose
Stateu sportski je odsjek priređivao zabave za bijele sportaše u bratstvima
koja u članstvo nisu primala crnce. U 150 najkvalitetnijih sportskih
sveučilišnih programa bilo je samo sedam tamnoputih trenera. Bijeli treneri
grupirali su tamnopute sportaše u svlačionicama i na putovanjima. Mentori
su im neprestano savjetovali da upisuju posebne, lagane predmete, kako bi
ih lakše položili. A oni su malo-pomalo uviđali da nitko od profesora i
studenata s njima ne razgovara ni o čemu drugom nego o sportu466.
Međunarodni olimpijski odbor još je početkom godine, nakon uspješnih
Zimskih olimpijskih igara, odlučio omogućiti ponovno sudjelovanje
južnoafričkih sportaša na Igrama. Odbor tada još nije uviđao kako će
izgledati 1968. godina. U proljeće su Meksikanci, već sluteći katastrofu,
zatražili da Odbor ponovno razmotri tu odluku, budući da je najmanje
četrdeset reprezentacija zaprijetilo bojkotom Igara. Odbor je promijenio
vlastitu odluku i ponovno zabranio nastup Južne Airike. Zbog toga je niz
tamnoputih američkih sportaša, među kojima su bili i Smith i Evans, izjavio
da će ponovno razmotriti nastup u Meksiku. Amerikanci su svim silama
nastojali izbjeći crnački bojkot jer su sastavljali atletsku momčad koja je
imala izglede da postane najboljom u američkoj povijesti, a možda i u
povijesti suvremenog sporta. Potkraj ljeta Edwards je na jednom sastanku
Crnih pantera izjavio daje bojkot Olimpijade otkazan, ali da će sportaši oko
ruke nositi crne vrpce i da neće sudjelovati u dodjeli medalja. Već u rujnu
meksička se vlada s pravom mogla nadati iznimno uspješnoj Olimpijadi.
Meksička vlast sebe nije smatrala diktatorskom, budući da je predsjednik,
unatoč apsolutističkim ovlastima, na završetku mandata ipak morao
1 Life, 15. ožujka 1968.
397
MARK KURLANSKY
odstupiti. Više neće biti porfiriatu: kako su Meksikanci nazivali tri desetljeća
vladavine Porfirija Diaza. Vlada je reagirala na potrebe naroda. Ako su
radnici željeli sindikate, PRI bi im osigurao sindikate. Meksikanci koji su
željeli nešto promijeniti i poboljšati te olakšati i unaprijediti život, trebali su
se priključiti PRI-ju. Određenu ulogu u svemu mogli su igrati jedino članovi
PRI-ja. Čak su i trojica sinova Emiliana Zapate, od kojih je jedan naslijedio i
očevo markantno lice, radili za PRI. U Meksiku je PRI i dalje nailazio na ljude
nalik Villi koje je bilo moguće kupiti, kao i na pokojeg Zapatu, pojedince
odviše tvrdoglave da bi ih samo tako pridružili, ljude koje je trebalo ili na
neodređeno vrijeme zatvoriti ili ubiti. Kad su počeli uočavati da se revolucija
ne pridržava obećanja u vezi s vlasništvom nad zemljom, seljaci su se obratili
seljačkim organizacijama, a nadzor nad njima imao je PRI. Ponekad se
događalo da se pojavi nova organizacija koja zastupa seljake. I njihove je
vođe trebalo kupiti ili ubiti, jednako kao i nove sindikalne vođe i nove
novinare.
Dok se gospodarstvo, kako se činilo, čudesno razvijalo, i to iz godine u
godinu, javljale su se i sve izraženije sumnje u to da se novo bogatstvo dijeli
na neizrecivo nepravedan način. Godine 1960. Ifigenia Martinez, zaposlena
kao znanstveni istraživač na ekonomskom fakultetu, provela je istraživanje
koje je pokazalo da oko 78% neto dohotka u Meksiku odlazi u ruke samo
10% najbogatijih stanovnika Meksika467. O tome dotada nije bilo
znanstveno utvrđenih podataka, a rezultati su se doimali toliko
nevjerojatnima da su i drugi, npr. Meksička narodna banka, ponovili
istraživanje, ali su došli do istog rezultata.
Takva su istraživanja bila tek statističko objašnjenje pojave koju je bilo lako
uočiti: u Meksiku zahvaćenom ubrzanim razvojem bilo je mnogo
nezadovoljnih ljudi. Od konca pedesetih godina počeo se javljati niz
prosvjednih pokreta - seljačkih pokreta, prosvjeda učiteljskih sindikata,
štrajk liječnika u sustavu socijalnog osiguranja, a 1958. godine održanje i
žestoki štrajk željezničkih radnika. Pobunjenički pokret ubrzo je ugušen, pri
čemu su svi sudionici ili kooptirani, ili zatočeni ili ubijeni. Deset godina
nakon štrajka željezničara, vođa Demetrio Vallejo Martinez i dalje je bio u
zatvoru.
Ifigenia Martinez, u razgovoru u listopadu 2002.
398
Ipak, 1968. godine, s približavanjem Olimpijskih igara, PRI pod nadzorom
nije imao tekjednu skupinu, a to su bili studenti. Razlog je ležao u činjenici
da su studenti kao politička snaga u Meksiku bili posve nova pojava.
Studenti su bili plod širenja novog gospodarskog napretka u toj zemlji.
Nakon Drugog svjetskog rata gospodarski se rast počeo ubrzano povećavati.
Godine 1968. Ciudad de Mexico već je pripadao u red svjetskih gradova koji
se najbrže šire: broj stanovnika na godišnjoj se razini povećavao za približno
3%. Što je uobičajeno kod piramidalnih demografskih struktura u zemljama
s ubrzanim razvojem, vrlo velik dio stanovništva Meksika, a osobito glavnoga
grada, bio je mlad. A kako se širila i srednja klasa, u Meksiku je studenata
bilo kao nikada ranije. Mnogi od njih natiskivali su se na Nacionalnom
autonomnom meksičkom sveučilištu (UNAM), te Nacionalnom tehničkom
institutu, na divovskim sveučilišnim kompleksima u novijim dijelovima
prijestolnice koja je svake godine gutala kilometre i kilometre novih
područja.
Ti su studenti, baš kao i njihovi kolege u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji,
Japanu, Sjedinjenim Državama i još mnogim drugim zemljama, bili itekako
svjesni činjenice da u ekonomskome smislu žive daleko lagodnije nego
njihovi roditelji. Međutim, u Meksiku su bili svjesni i toga da im koristi
pruža gospodarstvo koje se širi, ali koje mnogima oko njih nije donijelo
osobite prednosti.
Roberto Escudero, koji je 1968. postao jednim od studentskih vođa, ustvrdio
je: »Između naše i generacije naših roditelja razlika je bila velika. Oni su po
svemu bili izrazito tradicionalni. Njima je napredak donijela meksička
revolucija, pa su im junaci bili Zapata i ostali revolucionari. I mi smo imali
junake, ali smo imali i Chea i Fidela. Mi smo smatrali daje PRI autokratska
stranka, dok su oni njezine pripadnike smatrali revolucionarnim
osloboditeljima.«468
I Salvador Martinez de la Roca, nizak i slabašan plavokos muškarac kojeg su
svi poznavali pod nadimkom Pino, bio je 1968. godine jedan od studentskih
vođa. Rodio se 1945. godine, a 1968. na UNAM-u je studirao atomsku fiziku.
Pino je bio norteno, Meksikanac sa sjevera, iz područja bližeg Sjedinjenim
Državama, gdje je utjecaj velikog susjeda bio daleko izraženiji. »Pedesetih
smo obožavali Marlona Branda u Divljaku ijamesa
468 Roberto Escudero, u razgovoru u listopadu 2002.
399
MARK KURLANSKY
Deana u Buntovniku bez razloga«, prisjetio se. »Više smo se zanimali za
američku kulturu nego naši roditelji. Pedesetih su studenti nosili košulje i
kravate. Mi smo nosili traperice i košulje s uzorcima tipičnima za autohtono
domorodačko stanovništvo.«469
UNAM je po njemu postao još većim prozorom u svijet. »Kinoteka na UNAM-u

prikazivala je filmove koje nije bilo moguće pogledati nigdje drugdje u
Meksiku - francuske filmove, prvi film o lezbijkama koji sam ikada gledao,
zatim film Goli u sedlu. Na djelu je bila kulturna pobuna. Obožavali smo
Eldridgea Cleavera, Muhammada Alija i Angelu Daviš, Joan Baez, Petea
Seegera«, rekao je. Pjesme koje su pripadale pokretu za građanska prava,
poput pjesme »We Shall Overcome«, bile su naširoko poznate, dok je Martin
Luther King, osobito nakon smrti, u panteonu junaka studenta UNAM-a
zauzeo mjesto u neposrednoj blizini Chea i Za-pate. Crne pantere također su
stekle određenu popularnost na UNAM-u. Studenti su masovno čitali
Normana Mailera, kao i Frantza Fanona i Ca-musa. No kao stoje rekao
Martinez de la Roca: »Najvažnija je bila kubanska revolucija. Svi smo
pročitali Revoluciju u revoluciji Regisa Debrava.«
Glasovitim događajima iz 1968. prethodili su mnogobrojni štrajkovi i
prosvjedi. Godine 1965. studenti su poduprli štrajk liječnika koji su tražili
više plaće. Godine 1966. studenti s UNAM-a tri mjeseca su štrajkali protiv
autoritarnosti rektora Ignacia Chaveza. U ožujku 1968., nakon velikih
prosvjeda u Europi, i u Ciudad de Mexicu održao se prosvjedni marš protiv
rata u Vijetnamu. No u usporedbi s pokretima u Sjedinjenim Državama,
Europi ijapanu, meksički studentski pokret bio je gotovo neznatan - radilo se
tek o nekoliko stotina studenata.
Godine 1968. taj malobrojni studentski pokret prvi je put zabrinuo meksičku
vladu, koja nije htjela doživjeti baš nikakve probleme za vrijeme Olimpijskih
igara, ali i zbog osobitog svjetonazora predsjednika Gustava Diaza Ordaza.
Spontani pokreti koji se bez organizatora šire svijetom posredstvom televizije,
za meksičkog su predsjednika bili nešto posve novo i nevjerojatno. Bio je
uvjeren daje riječ o međunarodnoj zavjeri revolucionara koji se sele iz zemlje
u zemlju i tako šire kaos i nemire. Ključnu sastavnicu u toj uroti činili su
Kubanci. I dok je meksička vlada prkosila američkome embargu i otvoreno i
prijateljski surađivala s Ku-
Salvador Martinez de la Roca, u razgovoru u listopadu 2002.
400
bom, predsjednik se zapravo paranoično pribojavao Kubanaca, te je pomno
nadzirao letove za Kubu, zadržavajući i proučavajući popise putnika. I
dokjejavno odbijao uvesti embargo Kubi, nije dopuštao da Meksiko posluje s
tom zemljom, te se s američkim obavještajcima savjetovao u vezi s
»kubanskom prijetnjom«. Još kao ministar unutarnjih poslova, Diaz Ordaz
izgradio je tijesne veze s CLA-om i FBI-em. Meksička politika prema
Sjedinjenim Državama po prirodi se odlikovala tim raskorakom između
javnih stavova i privatne komunikacije, a dobar je primjer i način na koji se
Carranza 1916. godine pretvarao da se protivi američkoj intervenciji, dokje
zapravo potajno poticao američkog predsjednika Woodro-wa Wilsona da
pošalje vojsku u Meksiko i napadne već nepodnošljivog PanchaVillu.
Lecumberri, crni zamak u središtu Ciudad de Mexica, sličan je Bastilli i
zapravo je doista riječ o zatvoru podignutome u francuskome stilu, s
kružnim dvorištem u sredini i s blokovima s ćelijama koji se šire poput žbica
na kotaču bicikla. Ćelije su dugačke oko četiri, a široke približno dva metra.
Godine 1968. bila je to zloglasna tamnica u kojoj su završavali politički
zatvorenici. Danas se u Lecumberriju nalaze dokumenti Nacionalnog arhiva
koji su 1968. godine bili državna tajna, rešetke su zamijenili veliki prozori, a
na podove je postavljen ulašteni parket. Tijesne ćelije prepune su očito
pročišćenih spisa i dosjea. No i takvi donose sliku o paranoji koja je
opsjedala vladu Diaza Ordaza.
Ministarstvo unutarnjih poslova u to je vrijeme imalo razgranam mrežu
doušnika. Sve studentske organizacije, čak i ako su imale samo dvadesetak
članova, imale su barem jednog doušnika koji je izvještavao vladu te
zamorno podrobno opisivao sastanke na kojima se nije događalo ništa.
Osobito zanimljivi bili su komunisti svih vrsta, a još više zabrinutosti
izazivali su stranci koji bi razgovarali s meksičkim komunistima. Vlada je
vodila pomnu evidenciju o tome tko pjeva kubanske pjesme, tko predlaže
podizanje spomenika Vijetnamcima, tko podupire takve prijedloge i tko
putuje u Havanu, osobito približno oko 26. srpnja kad Kuba slavi godišnjicu
Castrova prvog ustanka. Bilježila su se i imena osoba koje su sudjelovale u
odavanju počastijoseu Martiju, iako su tekstove kubanskog oca neovisnosti
cijenili i prokastrovski i antikastrovski elementi.
401
MARK KURLANSKY
Diaz Ordaz također se opsesivno brinuo zbog Francuza. Dio razloga možda je
ležao i u činjenici daje meksičke studente fascinirao francuski svibanjski
pokret, a ta opčinjenost daleko je nadilazila stvarnu važnost događaja. Iako
su američki, njemački i mnogi drugi pokreti bili stariji, trajniji i
organiziraniji, kao i dalekosežniji, za meksičke je studente glavni događaj
1968. godine bio svibanj u Parizu.
Dio razloga bila je i predodžba iz 19. stoljeća koja se održala u Meksiku, a po
kojoj je Francuska bila najveća imperijalistička sila na svijetu. Francuzi su u
jednom kratkom razdoblju vladali Meksikom. Godine 1968. doktorat s nekog
francuskog sveučilišta i dalje je bio najuglednija titula u Meksiku, dok se
Sartrea smatralo vodećim intelektualcem. Loren-zo Meyer, istaknuti
meksički povjesničar s visokoškolske ustanove Cole-gio de Mexico, a koji je
doktorirao na čikaškom Sveučilištu, za opstanak frankofilije rekao je: »Čini
mi se daje uzrok svojevrsna inercija... riječ je o ostatku iz prošlosti«470.
No studentsko divljenje i predsjednikov strah od francuskog studentskog
pokreta temeljili su se i na mitu da su se pariški studenti uspjeli udružiti s
radnicima i zajedničkim snagama dovesti do paraliziranosti zemlje. Trideset i
prvog svibnja trockistička Revolucionarna radnička stranka u Ciudad de
Mexicu sazvala je sastanak studenata i radnika, »kako bi učinili isto što i
Francuzi« i »u Meksiku primijenili francuska iskustva«. Četvrtog lipnja, na
Fakultetu političkih znanosti na UNAM-u pojavile su se novine s IV.
internacionale meksičke podružnice Revolucionarne radničke stranke, s
tekstom u kojem je stajalo: »Sve radničke zemlje trebale bi poduprijeti
revolucionarni pokret u Francuskoj radi stvaranja nove radničke države.
Komunistička partija Francuske (PCF) i CGT (PCF-ov sindikat) koji se već po
tradiciji prodaju i izdaju francuski revolucionarni pokret, zatražili su od vođa
francuskog pokreta i radnika zajedno sa studentima, te seljaka, da se
suprotstave svjetskome kapitalizmu. Taj je francuski revolucionarni pokret
snažan udarac naslijeđu francuske Komunističke partije i svjetskoj
birokraciji.«471 Dvadeset i četvrtog srpnja Ekonomski fakultet UNAM-a
ponudio je susret s dvojicom fran-
470 Lorenzo Meyer, u razgovoru u listopadu 2002.
471 Dokumentacija Ministarstva unutarnjih poslova pohranjena u
Lecumberriju.
402
cuskih studenata, Denisom Decreaneom i Didierom Kueszom, obojicom iz
Nanterrea.
O svemu tome Ministarstvo unutarnjih poslova izvijestili su vladini doušnici
u tim malenim ljevičarskim studentskim skupinama. Mogućnost udruživanja
radikalnih studenata i radnika, što se, po njihovu mišljenju, dogodilo u
Francuskoj - a što bi opasnošću smatrala većina političkih elita - bila je
osobito opasna za vodstvo PRI-a. Upravo je PRI trebao udruživati različite
društvene elemente i nadzirati njihove međusobne odnose. Sustav je prema
planu tako trebao funkcionirati.
Osamnaestog srpnja vlada je zabilježila daje jedna komunistička skupina
studenata održala sastanak o mogućnosti održavanja studentskog štrajka
glađu kojim bi se iskazala potpora Demetriju Valleju Martinezu, zatvorenom
još otkako se našao na čelu štrajka željezničkih radnika 1958. godine. Bio je
to jedan od najpoznatijih političkih zatvorenika. Do studentskog štrajka na
koncu nije došlo, no Vallejo Martinez sam je počeo štrajk glađu,
konzumirajući isključivo vodu s limetom i šećerom, sve dok 6. kolovoza nije
kolabirao, pa su ga prebacili u bolnicu i počeli hraniti kroz cjevčice.
Što je bilo najironičnije, jedini ozbiljniji pokušaj organiziranja meksičkih
studenata da pokažu solidarnost s Francuzima propao je zbog nedostatka
interesa. Potkraj svibnja Jose Revueltas, poznati komunistički spisatelj i
dobitnik nacionalne meksičke nagrade za književnost, razgovarao je sa
skupinom studenata o mogućnosti organiziranja skupa potpore Francuzima
u dvorani Filozofskog fakulteta, dvorane koja je nosila Cheo-vo ime. No
planove su prebacili za lipanj, a već negdje u srpnju meksičkim se
studentima učinilo da imaju i dovoljno vlastitih problema. »Naposljetku«,
rekao je Roberto Escudero, »zabilježen je samo jedan smrtni slučaj, a i do
njega je došlo slučajno.«472
Predsjednikje sve to smatrao dokazima o globalnoj zavjeri francuskih i
kubanskih radikala za širenje nereda širom svijeta. To su uspješno radili
čitavu godinu, a sad, s približavanjem Olimpijskih igara, urota se počela
širiti i na Meksiko! U spisima Ministarstva unutarnjih poslova učestalo se
bilježilo kako studentski govori često završavaju riječima: »Viva los movi-
Roberto Escudero, u razgovoru u listopadu 2002.
403
MARK KURLANSKY
mientos estudiantiles de todo el mundo!« - »Živjeli studentski pokreti širom
svijeta!«.
Te malene skupine studenata', zajedno s događajima u svijetu, u
predsjednikovim su razmišljanjima potaknule onu tipično meksičku
ksenofobiju koja potječe još od aztečkih iskustava - strah od stranaca koji
žele potkopati i preuzeti sustav. Ministarstvo unutarnjih poslova pomno je
motrilo američke studente koji su preko ljeta odlazili u Meksiko, kad
meksičke školske ustanove još rade. Motrile su i mnoge Meksikance koji su
studirali na Berkelevju i drugim kalifornijskih sveučilištima, te preko ljeta
odlazili kući. A ti su meksički studenti iz Kalifomije zapravo bili vrlo utjecajni
u meksičkom studentskom pokretu. Roberto Rodriguez Banos, koji je u
srpnju 1968. godine bio urednik nacionalnog deska u AMEX-u, prvoj
meksičkoj izvještajnoj agenciji, alternativi vijestima koje je pod nadzorom
imala država, kaže: »Godine 1968. meksički studenti opčinjeno su čitali o
Parizu, Čehoslovačkoj, Berkelevju, Columbiji i ostalim američkim
sveučilištima. Sve od nemira u Wattsu, u ljeto 1965., većina Meksikanaca
bila je uvjerena da u SAD-u bjesni građanski rat. Na televiziji su vidjeli kako
divovsku američku četvrt u jednom od najvećih velegrada guta plamen.
Vlada je vidjela što se dogodilo u Francuskoj, Čehoslovačkoj i Sjedinjenim
Državama, te je bila uvjerena da destabilizacija zahvaća čitav svijet. U
studentskom pokretu stoga je vidjela iste vanjske sile koje dolaze u
destabiliziram Meksiko.«473
Meksiko je bio jedna od malobrojnih zemalja na svijetu koje nisu osudile
sovjetski ulazak u Čehoslovačku. Revolucionarna institucionalna stranka
više nije bila sklona revolucijama. Vlada je htjela poduzeti sve što treba samo
da spriječi dolazak revolucije u Meksiko. Brinuli su je Kubanci i Sovjeti.
Brinuli su je i Gvatemala i Belize, na južnoj granici, a zabrinutost zbog
Belizea značila je i zabrinutost u vezi s Britancima, koji su ondje još imali
vojne baze. Porfirio Diaz proslavio se s time u vezi izjavom: »Jadni Meksiko,
toliko daleko od Boga i toliko blizu Sjedinjenim Državama«. No svijet je
postajao sve manji. Diaz Ordaz tako je mogao reći: »Jadan Meksiko, toliko
daleko od Boga i toliko blizu svima«.
PRI se uznemirio jer nije znao kako nadzirati studente kojima cilj nisu bili ni
hrana ni posjedovanje zemlje ni posao ni novac. PRI je mogao
Roberto Rodriguez Banos, u razgovoru u rujnu 2002.
404
1968.: Godina keja je uzdrmala svijet
osnovati studentske organizacije, kao stoje osnivao sindikate, novinarske
udruge i organizacije za zemljišnu reformu, no studenti nisu imali motiva
priključiti se PRI-jevim studentskim organizacijama. Studentski vođe bili su
vođe isključivo zbog toga što su iz dana u dan stjecali studentsku potporu.
Kad bi vođa pristao uz PRI, više ne bi bio vođa. Lorenzo Meyer rekao je:
»Studenti su uživali maksimalnu slobodu koja je bila moguća u takvom
društvu«474.
Početkom ljeta već se jasno vidjelo koliko je vlada nervozna. AUena
Ginsberga, koji je u Meksiko doputovao na obiteljski odmor, prije nego što će
poći u pohod na Chicago, zaustavili su na granici i rekli mu da će prije
ulaska morati obrijati bradu475. Samo nekoliko mjeseci ranije, zvučeći
poput umjerenog političara koji se usred burne godine zalaže za mir, Diaz
Ordaz rekao je meksičkim novinarima: »Svatko može slobodno puštati bradu,
kosu ili zaliske, ako tako želi, po volji se odijevati i lijepo i ružno...«.
Daje 1968. godine proveden izbor za studentski pokret s najnedužnijim
ishodištem, konkurencija bi bila žestoka, no Meksički studentski pokret
imao bi izvrsne izglede da osvoji prvo mjesto. Sve do 22. srpnja bila je riječ o
malobrojnom i rascjepkanom pokretu. Organizacija Olimpijskih igara tekla je
prema planu. Osamnaestero kipara iz šesnaest zemalja, među kojima i
Alexander Calder i Henry Moore, trebalo je doputovati i postaviti svoja djela.
Calderova čelična skulptura teška sedamdeset tona prema zamisli je trebala
stajati ispred novog Aztečkog stadiona. Ostale skulpture postavljene su uz
»Put prijateljstva« koji je vodio prema Olim-pijskome selu. Oscar Urrutia, koji
je vodio kulturni program, u razgovoru s novinarima o toj temi naveo je i
završetak jedne drevne meksičke pjesme koji glasi: »I još više volim svoju
braću ljude«. To je trebala biti glavna tema Igara.
A 22. srpnja dogodio se tek sukob između dviju suparničkih srednjih škola.
Nitko ne zna točne uzroke. Dvije skupine neprestano su se sukobljavale.
Moguće je da su u cijeloj priči sudjelovale i dvije mjesne bande, »Pauci« i
»Ciudadelans«. Sukob se proširio i na Plažu de la Ciudadela,
474 Lorenzo Meyer, u razgovoru u listopadu 2002.
475 Schumacher: Dharma Lion, str. 507.
405
MARK KURLANSKY
jedno od važnih trgovačkih središta u gradu. Dvije bande sutradan su napale
studente, no ovi nisu uzvratili. Policija i specijalne vojne jedinice stajale su u
blizini i promatrale razvoj događaja, ali su počele provocirati studente i
bacati suzavac. Kad su se studenti počeli povlačiti na fakultete, vojska je
krenula za njima, usput ih tukući. Divljanje je potrajalo tri sata, a pritom je
uhićeno dvadesetero studenata. Pretučeni su brojni studenti i profesori.
Razlog za napad i dalje je nepoznat476.
Studentski pokret tako je odjednom dobio povod i svrhu koji su odjeknuli u
čitavoj javnosti - okrutnu nasilnost vladinih snaga. Do sljedećeg koraka
došlo je tri dana kasnije. Skupina studenata odlučila je prosvjedima zatražiti
puštanje uhićenih studenata i podići glas protiv nasilja. Sve dotada svi
studentski prosvjedi protiv držanja političkih zatvorenika bavili su se
aktivistima koji su pripadali nekim davno nestalim pokretima, poput pokreta
koji je inicirao štrajk željezničara. Dotada nije bilo zatvorenih studenata. Za
razliku od ostalih demonstracija, ovaj je događaj privukao mnoštvo
sudionika.
Sudbina se voli poigravati paranoičnim ljudima. Demonstracije su se igrom
slučaja zbile 26. srpnja, pa su studentski prosvjednici u središtu grada tako
naišli na šačicu Castrovih pristaša. Po ukupnome broju ljudi koji su se našli
na ulicama, bio je to najveći skup koji je meksička vlada ikad doživjela.
Vojska im je zapriječila put i počela ih usmjeravati u sporedne ulice, gdje su
pojedini prosvjednici vojnike počeli gađati kamenjem. Ti pojedinci
studentima nisu bili poznati. Osim toga, kamenje su pronašli u kantama za
smeće, a to je bilo vrlo neobično, budući da u kantama za smeće u središtu
Ciudad de Mexica kamenja inače baš i nema. Uslijedili su višednevni sukobi.
Prosvjednici su otimali autobuse, iz njih tjerali putnike i zabijali se u zidove,
spaljivali vozila.
Studenti su tvrdili da se tako nasilno ponašaju pripadnici vojske ubačeni u
njihove redove, kako bi se opravdala žestoka reakcija vojske, što su u velikoj
mjeri potvrdili i dokumenti objavljeni 1999. godine477. Vlada je za nasilje
optužila mlade pripadnike Komunističke stranke. Do
476 Ramon Ramirez: H Movimiento estudiantil de Mćxico (Julio/Diciembre
de 1968) (Ciudad de Mexico, Ediciones Era, 1998., izvorno izdanje 1969.),
str. 145-147 i Raiil Alvarez Garin: ha Estela de Tla-telolco: Una
Reconstruccion historica del movimiento estudiantil del 68 (Ciudad de
Mexico, Editorial Ithaca, 1998.), str. 30.
4" The New York Times, 29. lipnja 1999.
406
kraja mjeseca poginuo je najmanje jedan student, stotine su ih bile
ozlijeđene, a nepoznat broj našao se u zatvoru. Svaki sukob služio je kao mo-
bilizacijski poziv za nove sukobe: stoje bilo više ozlijeđenih i privedenih, to je
više studenata prosvjedovalo protiv tako nesmiljene reakcije.
Početkom kolovoza studenti su organizirali vijeće s predstavnicima različitih
fakulteta iz Ciudad de Mexica. Tijelo je ponijelo naziv Nacionalno štrajkaško
vijeće - CNH. Za razliku od samog Meksika, ali umnogome poput SDS-a,
SNCC-a i mnogih drugih prosvjednih organizacija koje su djelovale
šezdesetih godina, CNH je bio izrazito demokratičan. Studenti su glasanjem
birali predstavnike, a CNH je o svemu odlučivao glasovima tih tri stotine
izaslanika. Roberto Escudero bio je najstariji zastupnik, a izabrali su ga
studenti poslijediplomskog studija filozofije, gdje se bavio marksizmom.
Prema njegovim riječima: »CNH je mogao i po deset-dva-naest sati
raspravljati o ideologiji. Evo i primjera... vlada je pozivala na dijalog. CNH je
ustvrdio da mora biti riječ o javnome dijalogu -jer ona ima nadzor nad svim
informacijama koje nisu u javnosti. I to je već bio jedan od problema, jer je
vlada sve htjela obaviti u tajnosti. Vlada je tako uputila telefonski poziv radi
razgovora o ideji dijaloga. CNH je proveo desetosat-nu raspravu o pitanju
krši li taj telefonski poziv njihovo načelo o pristajanju isključivo na javni
dijalog.«478
Poput poljskih studenata četiri mjeseca kasnije, meksički prosvjednici nosili
su natpise kojima su kritizirali potpunu poslušnost koju mediji pokazuju u
odnosu na vladu, no njima nije preostala nikakva mogućnost da javnosti
istinito prikažu što se događa i zašto prosvjeduju. Stoga su, reagirajući na
činjenicu da PRI ima nadzor nad svim medijima, osmislili Brigade, od kojih
je svaka imala šest do petnaest pripadnika, te nosila naziv po nekom važnom
cilju ili ličnosti. Jedna se zvala Brigada Alexander Dub-ček. Brigade su
izvodile ulične predstave. Odlazile su na tržnice i druga javna okupljališta i
organizirale razgovore i rasprave, ponekad i polemike. Svatko od članova
igrao je određenu ulogu, glumio prizor u kojem se raspravljalo o aktualnim
događajima, a ljudi koji bi slušali te bučne razgovore doznali bi i stvari koje
nikako ne bi mogli pročitati u novinama. Stvar je funkcionirala jer u
društvima u kojima su mediji potpuno korumpirani ljudi ubrzo nauče
doznavati novosti na ulici.
Roberto Escudero, u razgovoru u listopadu 2002.
407
MARK KURLANSKY
U rujnu su se noćne more Diaza Ordaza pretvorile u stvarnost. Jedan
francuski student koji je sudjelovao u svibanjskim prosvjedima u Parizu
došao je u Meksiko podučiti studente. Ali nije predavao ni o revoluciji, ni o
podizanju barikada, ni o pripremi Molotovljevih koktela, čime su meksički
studenti, kako se činilo, ionako već bili ovladali. Student arhitekture Jean-
Claude Leveque479 za francuske se studentske pobune, pod budnim okom
studenata Likovne akademije, specijalizirao za izradu plakata sitotiskom.
Ciudad de Mexico tako su odjednom preplavili prikazi otisnuti na jeftinom
meksičkom papiru: obrisi vojnika koji bajunetama i palicama udaraju
studente, muškarac s lokotom na ustima, mediji sa zmijskim jezikom i
simbolima dolara u očima. Bilo je tu čak i olimpijskih plakata s prikazom
zlobnog majmuna, neodoljivo sličnog točno određenom predsjedniku, koji na
glavi ima vojničku kacigu.
No Meksiko nije Francuska. U Meksiku je niz studenata ubijen u pokušaju
da zalijepi plakat ili na nekom zidu ispiše grafit.
U kolovozu su se studentski prosvjedi i nasilje koje je nad demonstrantima
provodila vojska proširili i na ostale savezne države. Jedan student ubijen je
u Villahermosi, prijestolnici savezne države Tabasco. U Ciudad de Mexicu
CNH je uspio privući pedeset tisuća prosvjednika koji su demonstrirali protiv
nasilja koje provodi vojska. Časopis 17.S. Nevvs & World Raport objavio je u
kolovozu članak u kojem je stajalo kako se u Meksiku događaju nemiri »uoči
samih Olimpijskih igara«. A Dlaz Ordaz pribojavao se upravo toga,
mogućnosti da Olimpijske igre u Meksiku počnu nalikovati stranačkoj
konvenciji demokrata u Chicagu. »Prije nego što su vojne snage uspjele
ponovno uvesti mir i red, spaljeno je ili oštećeno stotinjak autobusa,
poharane su nebrojene prodavaonice, poginulo je četvero studenata, dok ih
je stotinjak ranjeno.« Vlada je za nasilje okrivila »komunističke agitatore
kojima su upravljale inozemne snage«. Prema navodima meksičke vlade,
među uhićenima su bila i petorica Francuza, »prekaljenih agitatora« koji su u
svibnju sudjelovali u studentskoj pobuni u Parizu. Nisu objavljena ni njihova
imena ni druge pojedinosti. No časo-
479 The New York Times, 15. prosinca 1968.
408
»Tražimo rješenje meksičkih problema«. Plakat iz 1968. organizacije Consejo
Nacional de
Huelga. Lik u pozadini koji u ruci drži knjigu preuzet je s plakata iz kulturne
revolucije u Kini.
(Amigos de la Unidad de Postgrado de la Escuela de Diseho A. C.)
pis je istaknuo daje u igri bilo i »drugih faktora«, među kojima je i
nezadovoljstvo jednostranačkim sustavom480.
Potkraj kolovoza više od stotinu tisuća ljudi sudjelovalo je u studentskim
prosvjedima, ponekad i nekoliko stotina tisuća, no studenti su
pretpostavljali da među njima zapravo ima i mnogo vladinih agenata
ubačenih radi izazivanja nasilja. Diaz Ordaz odlučio je odigrati ulogu
Charlesa de Gaullea - stoje u najvećem broju slučajeva pogrešan korak za
svakog šefa države ili vlade - i organizirati veliki prosvjedni skup s ciljem
izražavanja potpore vladi. No izgleda daje smatrao da ne može privući velike
mase, pa je u autobuse ukrcao državne službenike i prebacio ih u središte
Ciudad de Mexica. U jednom od dojmljivijih prizora uredske službenice
skidale su salonke s visokim potpeticama i njima bijesno lupa-
U.S. News&WorldReport, 12. kolovoza 1968.
409
MARK KURLANSKY
le po tenkovima, želeći pokazati koliko su gnjevne jer su prisiljene na
sudjelovanje na skupu. ^
Usto stoje bio čvrsto naumio spasiti Olimpijske igre, što se pribojavao
destabilizacije, što je bio frustriran jer ne uspijeva nadzirati studente, Gu-
stavo Diaz Ordaz zacijelo je bio i šokiran događajima. Bio je to izrazito krut i
služben čovjek iz obližnje savezne države Puebla, sa suprotne strane niza
vulkana u odnosu na glavni grad. A Puebla je bila silno konzervativna.
Potekao je iz svijeta u kojem su muškarci, čak i mladi muškarci, i dalje nosili
odijelo i kravatu. U njegovu je svijetu bilo prihvatljivo da predsjednika
ismijavaju na prijemima i u sličnim društvenim prigodama, ali ne i otvoreno i
javno, da ga prikazuju kao majmuna ili šišmiša. Mladi ne poštuju autoritet -
ne poštuju, kako se čini, baš ništa.
Predsjednik Meksika svake godine 1. rujna podnosi Informe, izvještaj o
stanju države i nacije. U rujnu 1968. godine Gustavo Diaz Ordaz u svojem je
govoru rekao: »Toliko smo tolerantni da nas neki kritiziraju zbog pretjerane
popustljivosti, no sve ima svoje granice, a neoprostivo kršenje zakona i reda
do kojeg je u skorije vrijeme došlo pred očima čitave nacije jednostavno se ne
smije nastaviti«. U njegovim je govorima često bilo prijetećih tonova, no ovaj,
u kojem je uvjeravao svijet da će s programom Olimpijskih igara sve biti u
redu, zvučao je osobito zlokobno. Svi su zapamtili riječi: »Učinit ćemo sve što
moramo«. Poput Alexandera Dubčeka u vezi sa Sovjetima, meksički studenti
nisu znali s kim imaju posla. Martinez de la Roca rekao je: »Bila je to
prijetnja, no zapravo ga nismo istinski slušali«.
Demonstracije su se nastavile. Osamnaestog rujna u 22.30 vojska je okružila
kompleks Sveučilišta UNAM pješaštvom i oklopnim jedinicama, te zatvorila i
evakuirala zdanja, privodeći stotine studenata i profesora, naređujući im da
ili stoje uzdignutih ruku ili da legnu i ne miču se. Držali su ih na nišanu,
često uz njih prislanjali i bajunete, dok su ostale jedinice nastavljale
zauzimati čitav kompleks, zgradu po zgradu. Nije poznato koliko je
studenata i profesora uhićeno. Dio njih oslobođen je sutradan.
Pretpostavljalo se daje u zatvoru završilo više od tisuću osoba481.
Dvadeset i trećeg rujna policija je nasrnula na Tehnički institut, a studenti
su se počeli braniti palicama i štapovima. Zatim je stigla i vojska -
The New York Times, 21. rujna 1968.
410
Obregonova Narodna vojska - i prvi put zapucala na studente. The New York
Times izvijestio je o četrdesetero ranjenih. U izvještaju se spominjala
obostrana vatra, te jedan ubijeni policajac482, iako nema dokaza daje netko
od studenata i u jednom trenutku imao vatreno oružje. Neidentificira-ni
»građani«, vjerojatno vojnici koji su svukli odoru, počeli su napadati fakultete
i pucati na studente.
Nasilje je eskaliralo, pa su 2. listopada vlada i Nacionalno štrajkaško vijeće
napokon održali sastanak. Prema riječima Raula Alvareza Garina, jednog od
izaslanika CNH-a, dugo očekivani dijalog pretvorio se u pravu katastrofu483.
»Nije bilo nikakvog dijaloga s vladom. Nismo rekli baš ništa.« Najednom od
uličnih plakata tog su se mjeseca pojavile bajunete i natpis »Dijalog?«.
»Sastanakje završio užasno loše«484, prisjeća se Roberto Escudero, a CNH je
počeo organizirati skup na kojem će objaviti početak štrajka glađu za
političke zatvorenike u sljedećih deset dana, do početka Olimpijskih igara.
Tog će dana ponovno pokušati pregovarati s vladom. Skup na kojem će
objaviti plan održat će se u dijelu grada poznatom pod nazivom Tlatelolco.
Studenti nisu uviđali daje odluka već donesena. Vlada je zaključila da
studenti nisu Pancho Villa - nego Zapata.
Daje priču pisao neki drevni grčki dramatičar, završni prizor odigrao bi se u
Tlatelolcu. Kao da joj je sudbina namijenila da završi upravo ondje. Meksičke
priče često počinju tako da govore o strancu koji prijeti, ali na koncu ipak
govore o Meksiku, o onome stoje Paz nazvao »njegovim skrivenim licem,
indijanskim, mestičkim licem, gnjevnim, krvlju umrljanim licem«485.
Martinez de la Roca obožavao je pričati o američkim utjecajima, o Crnim
panterama i građanskim pravima. No kad se osvrnuo na govore CNH-a,
iznenadio se uvidjevši koliko su govori o kršenju ustava i Zapadnim idealima
bili nacionalistički intonirani. Tako se pokazalo da njihova priča zapravo nije
govorila o Cheu, Sorboni, Cohnu-Benditu, čak
482 Ibid., 24. rujna 1968.
483 Raul Alvarez Garin, u razgovoru u listopadu 1968.
484 Roberto Escudero, u razgovoru u listopadu 1968.
485 Poniatowska: Massacre in Macico, uvod, str. XII.
411
MARK KURLANSKY
ni o Berkelevju, nego o Montezumi, Cortesu i Carranzi, o Obregonu i Villi i
Zapati. Predstava je izvedena na trgu koji meksička vlada naziva La Plaža de
las Tres Culturas (Trg triju kultura) - no sam događaj ostaje prepoznatljiv po
aztečkome nazivu mjesta: Tlatelolco.
Ako postoji mjesto koje može prepričati povijest Meksika, osvajanja,
krvoprolića, ciljeva, poraza, pobjeda i težnja, to je onda nedvojbeno
Tlatelolco. U vrijeme kad je Montezuma vladao aztečkim carstvom s otoka
Te-nochtitlana visoko u planinskom jezeru na mjestu današnjeg Ciudad de
Mexica, jedan od manjih saveznika bio je i obližnji grad Tlatelolco, vrlo
uspješno gospodarsko središte carstva, trgovačko središte čiji je posljednji
vladar bio mladi Cauhtemoctzin, koji je na vlast došao 1515., četiri godine
prije početka španjolske vladavine. Španjolci su razorili Tlatelolco i usred
ruševina izgradili crkvu. Tu praksu uveli su još kad su počeli razarati
muslimanska područja na Iberskom poluotoku. Godine 1535. podignut je
franjevački samostan nazvan po Santiagu (sv. Jakovu), svecu zaštitniku
novoujedinjene Španjolske.
Šezdesetih godina 20. stoljeća meksička je vlada tome mjestu obilježenom
osvajanjem i razaranjem pridala i simbol svog postojanja, neboder
Ministarstva za odnose s inozemstvom i divovski kompleks stambenih zgrada
namijenjen pripadnicima srednje klase. Sastojao se od dugačkih betonskih
zgrada od kojih je svaka ponijela ime neke savezne države ili važnog
događaja u meksičkoj povijesti. Kompleks je zauzimao više kilometara - bili
su to kvalitetni stanovi sa subvencioniranom stanarinom namijenjeni
obiteljima odanima PRI-u, pravo uporište stranke u samome središtu grada.
To ne znači da nije bilo protivljenja. No zgrade su stajale kao dokaz daje PRI
ispunio obećanja. Godine 1985. pokazalo se da taj uzorni projekt zapravo
nije izveden onoliko kvalitetno koliko je PRI tvrdio, pa se o tome među
ljudima naveliko govorilo kad se većina zgrada u jednom potresu srušila ili
pretrpjela velika oštećenja. S druge strane, na aztečkim ruševinama i
franjevačkoj crkvi nije bilo gotovo nikakve štete.
Tlatelolco se sastoji od kamenom popločanog trga, s dviju strana okruženje
zidinama od crnog kamena i bijele žbuke povećeg kompleksa aztečkih
ruševina. S jedne od tih strana nalazi se i crkva. Ispred i iza prostiru se
stambene zgrade. Zgrada koja se nalazi s prednje strane, Edificio
Chihuahua, na drugome katu ima otvoreni hodnik u kojem ljudi mogu
stajati uz betonsku ogradu i promatrati trg.
412
Iskusni organizator političkih događaja nikad ne bi odabrao takvo mjesto.
Policija je trebala zapriječiti tek malobrojne prolaze između zgrada i tako
posve zatvoriti trg. Čak je i za vojne operacije na UNAM-u nekolicina brzih i
snalažljivih studenata uspjela pobjeći. No iz Tlatelolca se neće bježati.
Skup je trebao početi u 16 sati. Već u 15 sati policija je počela
onemogućavati automobilima da uđu u najuže središte grada. Odlučni su
ljudi dolazili pješice - parovi, obitelji s malom djecom. Na trgu se našlo samo
pet do dvanaest tisuća ljudi, ovisno o tome tko je iznio procjenu - bila je riječ
o jednom od najlošije posjećenih skupova otkako su u srpnju počeli nemiri.
Skup je trebao poslužiti samo za objavu odluke, a ne kao masovni prosvjed.
Mvrthokleia Gonzalez Gallardo, dvadesetdvogodišnja izaslanica CNH-a s
Tehničkog instituta, na skup je došla unatoč roditeljskom protivljenju i
molbama. Njezini roditelji pribojavali su se da bi joj se moglo dogoditi nešto
užasno. No ona je smatrala da mora ići. Pripadnici naprednih snaga u
Meksiku tek su bili počeli razmišljati o ženskim pravima, a ona je bila jedna
od tek devet žena među tri stotine delegata. »CNH baš i nije slušao kad bi
žene nešto govorile«486, prisjeća se. No nju su odabrali da predstavi
četvoricu govornika, a to je za ženu bila neobično istaknuta uloga.
»Dok sam s njima četvoricom prilazila Tlatelolcu«, rekla je, zadržavajući suze,
dok se prisjećala događaja, gotovo točno trideset i četiri godine kasnije,
»upozoravali su nas da pazimo, da su u blizini već vidjeli vojsku. Ali nisam se
bojala, iako smo odlučili da skup neće dugo trajati. Na trg su pristizali
radnici, studenti, obitelji i prostor se popunjavao. Ondje, koliko smo vidjeli,
nije bilo vojske.«
Dizalom su došli na dugački balkon na drugome katu zgrade Edificio
Chihuahua, mjesta s kojeg će se obratiti masi okupljenoj na trgu. »Zauzeli
smo mjesto na drugome katu i počeli s govorima«, rekla je. »Iznenada su se s
lijeve strane, iznad crkve, pojavili helikopteri sa zelenim svjetlima. A na trgu
su odjednom svi počeli padati. U tom trenutku pojavili su se muškarci s
bijelim rukavicama i oružjem, ne znam, možda su došli diza-
Myrthokleia Gonzalez Gallardo, u razgovoru u listopadu 2002.
413
MARK KURLANSKY
lom. Naredili su nam da siđemo u prizemlje, gdje su nas počeli tući.« U
pozadini se čula vatra iz automatskog oružja.
Meksička vojska imala je dva zapovjedna lanca: redovnu vojsku pod
zapovjedništvom Združenog stožera i Ministarstva obrane, te bojnu Olimpia,
koja je bila pod izravnim predsjednikovim zapovjedništvom. Činilo se da su
se na mjestu događaja našli ijedni i drugi. Vojnici iz Olim-pije bili su u civilu.
No kako bi se međusobno lakše prepoznali, svaki od njih nosio je po jednu
bijelu rukavicu, iako drugi to neće primijetiti. Ti su vojnici u civilu došli na
drugi kat zgrade i uvukli se u redove vođa CNH-a. A onda, kad je
Mvrthokleia Gonzalez Gallardo počela govoriti, otvorili su vatru na masu na
trgu. Mnogi očevici opisuju ih kao »snajperiste«, no oni su zapravo bez
ikakvog ciljanja pucali po masi, pogađajući prosvjednike, ali i pripadnike
redovne vojske. Tako je među prvima pogođen ijedan general.
Vojska je žestoko uzvratila vatru prema balkonu, odakle su pucali muškarci
s bijelim rukavicama, ali gdje su se nalazili i vođe CNH-a. Činilo se da su se
muškarci u bijelim rukavicama uspaničili, te su zaboravili da su u civilu. »Ne
pucajte!«, vikali su prema trgu. »Mi smo iz Olimpije!«
Prema iskazima svjedoka, na trgu se i dalje čuo zvuk vatre iz automatskog
oružja, a mnogi su spominjali i »snajperiste« na prozorima zgrade
Chihuahua. Raula Alvareza Garina, jednog od vođa CNH-a na balkonu,
odveli su zajedno s mnogima u prostor pokraj trga, između aztečkih ruševina
i franjevačke crkve, gdje su ih prisilili da stoje licem okrenutim prema zidu.
Ti uhićenici nisu vidjeli ništa. No, Alvarez Garin jasno se sjeća kako je dva i
pol sata bez prestanka slušao paljbu iz automatskog oružja.
Masa je potrčala prema prostoru između crkve i zgrade Chihuahua, no
prolaz su zapriječili vojnici. Drugi su pokušali proći s druge strane, između
crkve i ruševina, no u svim prolazima stajali su vojnici. Ljudi su pokušali
pobjeći u crkvu, koja je u svako doba dana trebala biti otvorena i pružati
utočište, no masivna vrata iz šesnaestog stoljeća bila su zaključana dok su
snajperisti pucali s vijugavih maurskih izbočin-a na slojevitoj površini zida
ispod krovne kupole. Bila je to savršena klopka. Dio preživjelih kasnije je
pričao i o vojnicima koji su se sažalili, pa su im pomagali.
Gotovo svi svjedoci navode kako se dva sata ili čak duže čula vatra iz
automatskog oružja. Drugi, a među njima je i Mvrthokleia Gonzalez Gal-
414
lardo, sjećaju se kako su vidjeli da vojnici masu napadaju puškama i
bajunetama. Na više mjesta u središtu grada viđene su hrpe tijela koje su se
samo povećavale. Martinez de la Roca, koji je tada već bio uhićen i nalazio se
u malenoj ćeliji u Lecuberriju, vidio je kako se zatvor puni krvavim
uhićenicima, od kojih su neki bili ranjeni i vatrenim oružjem.
Meksička vlada ustvrdila je da je ubijeno četvero studenata, no ta se brojka
popela na dvanaestero. I vladini listovi navodili su vrlo male brojke, ako je
takvih podataka u njima uopće bilo. Televizija je jednostavno i kratko
izvijestila da se dogodio incident povezan s policijom. El Universal je 3.
listopada prenio informaciju o dvadeset i devet poginulih osoba i više od
osamdeset ranjenih. El Sol de Mexico izvijestio je o snajperistima koji su
pucali na vojsku, zbog čega je ranjen jedan general i jedanaestorica vojnika,
dok je poginulo više od dvadesetero civila. The New York Times također je
naveo daje »poginulo najmanje 20 osoba«, dok je londonski The Guardian
izvijestio o 325 poginulih, a tu je brojku ponovio i Octavio Paz, koji je u znak
prosvjeda tada okončao diplomatsku karijeru. Neki su tvrdili daje poginulo
više tisuća ljudi. Tisuće osoba su nestale. Roditelji Mvrthokleije Gonzalez
Gallardo, koji su je upozoravali na opasnost, deset su dana u očaju i uz
pomoć Crvenog križa tražili kći među poginulima. Nakon deset dana pronašli
su je u zatvoru. Mnogi su završili u zatvoru. Alvarez Garin u tijesnoj ćeliji u
Lecumberriju proveo je dvije godine i sedam mjeseci. Izabrali su ga za
predsjednika zatvorske zgrade u kojoj je boravio. »Jedini izbori na kojima
sam pobijedio!«, rekao je. Martinez de la Roca također je odležao tri godine.
Još je godinama bilo teško odrediti je li određena osoba koje nema poginula,
je li u zatvoru ili je pristupila gerilskome pokretu. Mnogi su se u ruralnim
krajevima pridružili naoružanim gerilcima. Obitelji nisu bile spremne
podizati previše prašine oko nestalog djeteta, jer bi vlada njihova sina ili
kćer, u slučaju da su se odlučili za tu mogućnost, tako lakše otkrila među
gerilcima. Danas udruge za ljudska prava tvrde daje vojska tijekom
sedamdesetih godina ubila pet stotina Meksikanaca navodno povezanih s
gerilskim skupinama487. No ni nakon Tlatelolca, kao ni nakon kasnijih
sukoba, nitko nije pronašao masovne grobnice. U pojedinim se slučajevima
prijetilo čitavim obiteljima, u slučaju da se nastave ustrajno raspitivati
415
MARK KURLANSKY
o nekome od rođaka nestalih 1968. godine. Martinez de la Roca rekao je:
»Obitelji ne govore o nestaloj djeci488, jer im je u anonimnim telefonskim
pozivima rečeno: 'Kažete li nešto, ostat ćete i bez ostale.djece'. I to
razumijem. Bio sam mali kad mije netko ubio oca i rekao da će, ne budem li
šutio, ubiti i mog starijeg brata. Zato nisam ništa rekao.«
Godine 2000. Mvrthokleia Gonzalez Gallardo slučajno je naišla na prijatelja
iz studentskih dana koji nije mogao vjerovati daje to ona. Sve te godine
prijatelj je smatrao daje Mvrthokleia poginula na trgu.
Na dvadeset i petu godišnjicu masakra, 1993. godine, vlada je dopustila
postavljanje spomenika na trg. Preživjeli, povjesničari i novinari tražili su
imena žrtava, ali su uspjeli prikupiti tek dvadeset imena. U sličnom
pokušaju 1998. godine pojavilo se tek još nekoliko novih imena. Većina
Meksikanaca koji su pokušali riješiti veliku zagonetku procjenjuje daje
ubijeno između stotinu i dvije stotine osoba. Neke procjene kažu da je brojka
veća. Pojedini svjedoci vidjeli su da netko sve snima kamerom, s poveće
udaljenosti, s jednog od viših katova Ministarstva vanjskih poslova, no taj
zapis nije pronađen.
Nakon 2. listopada studentski se pokret rasformirao. Olimpijske igre održane
su bez ikakvih problema i nemira. Gustavo Diaz Ordaz za nasljednika je
odabrao Luisa Echeverriu, ministra unutarnjih poslova s kojim je surađivao
na gušenju studentskog pokreta. Sve do smrti 1979. godine Diaz Ordaz
tvrdio je da mu je jedan od najvećih predsjedničkih uspjeha upravo
rješavanje problema studentskog pokreta i onemogućavanje bilo kakvih
neugodnosti u vrijeme održavanja Igara. .
No, kao stoje invazija na Čehoslovačku označila kraj Sovjetskog Saveza, tako
je Tlatelolco na sličan način, iako to tada još nitko nije uviđao, označio
početak kraja PRI-a. Alvarez Garin ustvrdio je u neočekivano smionoj knjizi o
masakru koju je 1971. godine izdala meksička novinarka Elena
Poniatowska: »Svi mi ponovno smo se rodili 2. listopada. I tog smo dana svi
odlučili kako ćemo umrijeti: boreći se za istinsku pravdu i demokraciju.«
U srpnju 2000. godine, prvi put nakon sedamdeset ijedne godine postojanja,
PRI je voljom glasača izgubio vlast, i to demokratski, u sklopu dugotrajnog
procesa koji se protegnuo na više desetljeća, bez primjene
Martinez de la Roca, u razgovoru u listopadu 2002.
416
nasilja. Danas su mediji daleko slobodniji, a Meksiko je neusporedivo bliži
istinski demokratskome sustavu. No znakovito je da su čak i sada, kad PRI
više nije na vlasti, mnogi Meksikanci rekli kako se boje službeno razgovarati
za potrebe ove knjige, dok su se neki koji su i pristali, nakon malo
razmišljanja, na koncu predomislili.
Na visokom pravokutnom spomeniku postavljenom povodom dvadeset i pete
godišnjice upisana je životna dob dvadesetero žrtava. Mnogima je bilo
osamnaest, devetnaest, dvadeset godina. Ispod toga piše: »y mu-chos otros
campaheros cuyos nombres y edades aun no conocemos« - »i još mnogi
drugovi čija imena i dob ne znamo«.
Svake godine u listopadu Meksikanci iz generacije '68. plaču. Meksikanci
dobro pamte. I dalje se sjećaju kako su Azteci zlostavljali ostale narode i
prepiru se oko toga je li suradnja kraljevne Malinche s Cortesom, kojom je
izdala savez s Aztecima, bila opravdana. Ljudi su još ogorčeni zbog Cortesa.
Jednako tako ne zaboravlja se ni kako su 1862. kovali urotu za preuzimanje
Meksika. Seljaci se i dalje sjećaju neispunjenih obećanja Emiliana Zapate. A
posve je sigurno da će se Meksikanci još dugo sjećati što se 2. listopada
1968. dogodilo među aztečkim ruševinama Tlatelolca.
417
IV. DIO
NIXONOV PAD
Nije pretjerano reći da sudbina cjelokupnog čovječanstva ovisi o tome što se
danas događa u Americi. To je za ostatak svijeta nevjerojatna stvarnost:
drugi se zacijelo osjećaju poput putnika u nadzvučnome mlažnjaku koji su
prisiljeni bespomoćno gledati kako se hrpe pijanaca, varalica, čudaka i
luđaka otimaju za pilotsko sjedalo.
- Eldridge Cleaver: Soul on Ice, 1968.
%
20. POGLAVLJE
TEORIJA I PRAKSA JESENSKOG SEMESTRA
Shvaćate li kolika je odgovornost na mojim leđima? Ja sam jedina osoba koja
stoji na Nkonovu putu do Bijele kuće.
-JohnFitzgeraldKennedy, 1960.
Čini mi se da ću, ako me ne varaju intuicija i, da se tako izrazim, predosjećaj
u vezi s Amerikom i američkom političkom tradicijom, ove godine pobijediti.
- Richard M. Nkon, 1968.
»\ 1% eksički predsjednik Gustavo Diaz Ordaz jučer je službeno otvorio 1V
lXIX. Olimpijske igre u ozračju obilježenom spektakularnom predstavom,
bratstvom i mirom, pred 100.000 gledatelja na Olimpijskome stadionu u
Ciudad de Mexicu.«489 Tako je glasio uvod članka na naslovnici The New
York Timesa, kao i u vodećim listovima širom svijeta. Diaz Ordaz pridobio je
medijsku pozornost za koju je bio spreman ubiti. Simbol igara bio je golub
mira, te je krasio avenije u kojima su ležali pretučeni studenti, dok su se na
divovskim plakatima kočile riječi: »U miru je sve moguće«. Općenito se
smatralo da su Meksikanci dobro organizirali Igre, dok je svečanost
otvorenja pohvaljena zbog raskošne povorke u kojoj je svaka reprezentacija
svoju zastavu predstavljala Diazu Ordazu, El Presi-denteu, nekadašnjem El
Changu, smještenom u loži poput pravog kralja. Htjeli to ili ne, svi su ostali
dirnuti kad je na stadion ušla čehoslovačka reprezentacija i kad su svi ustali
i pozdravili ih gromoglasnim pljeskom. Prvi put u povijesti olimpijski plamen
zapalila je žena, što se smatralo značajnim napretkom u odnosu na
olimpijske igre u drevnoj Grčkoj, gdje bi ženu, koju bi zatekli na igrama,
smaknuli. U Meksiku više nije bilo trago-
421
MARK KURLANSKY
jLIBERTAD DE EXPRESION!
»Sloboda izražavanja!«. Studentski plakat s logotipom Olimpijade u Ciudad
de Madai (Amigos de la Unidad de Postgrado de la Escuela de Điseno A. C.)
va studentskog pokreta, a ako bi ga netko i spomenuo, vlada bi, izvan svake
logike i prkoseći zdravom razumu, jednostavno objasnila da je taj pokret bio
dijelom međunarodne komunističke zavjere koju je skovala CIA. Ipak, broj
gledatelja razočarao je meksičke organizatore. U hotelima Ciudad de Mexica
bilo je čak i slobodnih soba.
Kao što se i očekivalo, Sjedinjene Države sastavile su najbolju atletsku
momčad u povijesti. No stvar je ubrzo počela nagrizati politika. Tommie
Smith i John Carlos na dodjelu zlatne, odnosno brončane medalje za utrku
na 200 metara došli su bez obuće, u dugačkim crnim čarapama. U trenutku
intoniranja američke himne, uzdignuli su ruku, stisnute šake u crnoj
rukavici koja je bila simbol Black Powera. Činilo se da je riječ o spontanoj
gesti, no u političkoj tradiciji 1968. godine taj je čin zapravo bio plod niza
sastanaka sportaša. Cme rukavice kupili su jer su očekivali da će im medalje
uručiti osamdesetjednogodišnji Avery Brundage, pred-
422
sjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, koji je veći dio godine posvetio
nastojanjima da se na Igrama nađe i južnoafrička reprezentacija. Uvjereni da
će osvojiti odličja, planirali su zahvaljujući rukavicama odbiti rukovanje s
Brundageom. No raspored se u međuvremenu promijenio, pa se Brundage
našao na jednoj drugoj dodjeli. Gledatelji koji su ih pomnije motrili mogli su
uočiti da su imali samo jedan par rukavica: Smith je uzeo desnu, a Carlos
lijevu. Drugi par rukavica nosio je Lee Evans, sprinter na 400 metara,
Edwardsov kolega iz ekipe i sa studija na San Jose Sta-teu. Evans je bio u
gledalištu i uzvraćao pozdravom Black Powera, no to nitko nije primijetio.
Sutradan su Carlosa intervjuirali na jednoj od glavnih gradskih avenija. Tom
je prilikom rekao: »Htjeli smo svim crncima na svijetu - od prodavača u
dućanu do postolara - pokazati da se medalja koja se nalazi na mojim ili
Tommiejevim prsima nalazi i oko njihova vrata«.
Međunarodni olimpijski odbor, a osobito Brundage, kiptio je od bijesa.
Američka reprezentacija podijelila se na one koji su bili šokirani i užasnuti i
one koji su željeli održati jedinstvo iznimne momčadi. No Odbor je zaprijetio
da će zabraniti nastup čitavoj reprezentaciji. Na koncu su se zadovoljili
zabranom koju je reprezentacija izrekla Smithu i Carlosu, naloživši im da u
roku od četrdeset i osam sati napuste Olimpijsko selo. Drugi su se
tamnoputi sportaši također odlučili za političke geste, no činilo se da se
Odbor silno trudi i pronalazi razloge zbog kojih ti prijestupi nisu bili toliko
teški. Kad su američki trkači potukli sve konkurente na 400 metara,
pobjednici Lee Evans, Larrvjames i Ron Freeman pojavili su se na svečanoj
dodjeli medalja u crnim beretkama, te su također podignuli stisnutu šaku.
No Međunarodni olimpijski odbor odmah je istaknuo kako to nisu učinili za
vrijeme izvođenja himne, pa tako nisu uvrijedili zastavu i domovinu. Dok je
svirala himna, čak su i skinuli beret-ke. Osim toga, velika pozornost
poklonjena je činjenici da su se, dok su držali šaku visoko u zraku, cijelo
vrijeme smiješili. Smith i Carlos držali su se zlovoljno. Kao u vrijeme
robovlasničkog sustava, odgovorni nisu kažnjavali nasmiješene crnce koji se
drže srdačno i prijateljski. Jednako tako, osudu za prosvjed nije doživio ni
dobitnik brončanog odličja za skok u dalj Ralph Boston, koji je na dodjelu
došao bosonog. Njegov kolega Bob Beamon, koji je već u prvom pokušaju
preskočio 8,90 m, i za gotovo šezdeset centimetara nadmašio dotadašnji
svjetski rekord, medalju
423
MARK KURLANSKY
je primio podvijenih nogavica trenirke, kako bi pokazao cme čarape. To je
također prihvaćeno bez pogovora.
Incident u vezi s dodjelom medalja Smithu i Carlosu gotovo uopće nije
privukao pozornost gledatelja na prepunom Olimpijskom stadionu. Tek
zahvaljujući televizijskome prijenosu, u kojem je kamera zumirala njih
dvojicu, kao da ih tako promatra i cijeli stadion, to je postao jednim od
najdojmljivijih prizora Olimpijskih igara 1968. godine. Smith, koji je,
pretrčavši 200 metara za 19,83 sekunde, oborio sve rekorde, pokušao je
nastaviti sportsku karijeru u sjeni tog incidenta, no kad god bi mu postavili
pitanje u vezi s tim događajem, rekao bi: »Ni najmanje ne žalim«. Godine
1998. u razgovoru za Associated Press rekao je: »Onamo smo došli kako
bismo se založili za ljudska prava i za tamnopute Amerikance«490.
S druge strane, karijeru nepoznatog devetnaestogodišnjeg boksača iz
Houstona Olimpijske su igre zasjenile jer je postupio suprotno od Smit-ha.
Nakon stoje 1968. godine osvojio zlatnu medalju u teškoj kategoriji
pobijedivši sovjetskog prvaka Jonasa Čepulisa, George Foreman odnekud je
uspio izvući američku zastavu. Je li je imao i za vrijeme borbe? Počeo je
njome mahati visoko iznad glave. Nixonu se to dopalo, pa gaje istaknuo kao
primjer svim onim proturatno nastrojenim mladim Amerikancima koji
neprestano kritiziraju Ameriku. Hubert Humphrev naglasio je daje mladić sa
zastavom u razgovoru s novinarima, još u ringu, pohvalio organizaciju Job
Corps* koju Nixon želi raspustiti. No mnogim ljubiteljima boksa, osobito
onim tamne puti, činilo se da je riječ o servilnoj gesti, a kad je Foreman
prešao u profesionalce, mnogi su ga počeli nazivati »velikom bjelačkom
nadom«, osobito kad se našao u ringu s omiljenim Muhammadom Alijem,
koji gaje posve neočekivano pobijedio u Zairu, gdje je cjelokupna crna Afrika,
uz velik dio svijeta, gromoglasno pozdravila Alijevu pobjedu. Foreman se još
godinama nije oporavio od tog poniženja.
Ipak, u godini koju su obilježili nemiri i krvoprolića, sezona se u
profesionalnoj bejzbol-ligi razvijala neviđeno dobro i lako, lažna i bezbrižna
po-
+90 Augusta Chronkle, 20. svibnja 1998.
* Program besplatnog obrazovanja u strukovnim školama za mlade u
teškom socijalnom položaju (nap. prev.).
424
put slika Normana Rockvvella. Imena kao što su Mickev Mantle i Roger
Mariš, koji je tek prešao u Cardinalse iz St. Louisa, i dalje su se pojavljivala
u javnosti, imena koja su pripadala jednom drugom dobu, prije pojave
šezdesetih godina, prije Rezolucije o zaljevu Tonkin, kad većina Amerikanaca
nije čak ni čula za nekakav Vijetnam. Dvadeset i sedmog travnja, na manje
od kilometar i pol od zaposjednutog Sveučilišta Columbija, Mickev Mantle
opalio je svoj 521. neuhvatljivi udarac (home run) u susretu protiv Tigersa iz
Detroita, te se tako izjednačio s Tedom Williamsom, na četvrtome mjestu
najuspješnijih udaraca svih vremena. One večeri kad je u Los Angelesu
ubijen Bobby Kennedv, Dodgersi su igrali na domaćem terenu, a
tridesetjednogodišnji desnoruki bacač Don Drvsdale uspio je izvesti i šesto
neobranjivo bacanje za redom, ovaj put u susretu protiv Pira-tesa iz
Pittsburgha. Time je oborio šezdeset i četiri godine star rekord Doca Whitea.
Devetnaestog rujna, dan prije nego što je meksička vojska zauzela UNAM,
Mickev Mantle raspalio je 535. home run, oborivši rekord Jimmieja Foxxa, te
tako postao trećim najuspješnijim udaračem u povijesti, nakon "VVillieja
Maysa i Babea Rutha. Masakr u Tlatelolcu na naslovni-cama se našao
zajedno s Bobom Gibsonom iz Cardinalsa, koji je, u vrijeme masakra, iz igre
izbacio sedamnaestoricu udaraca Tigersa u prvoj utakmici finala sezone,
nadmašivši slavnih petnaest izbacivanja udaraca koje je 1963. ostvario
Sandy Koufax.
Bejzbol je proživljavao iznimno uspješnu sezonu, no ljudima je bilo sve teže
pokazati zanimanje. Gledatelja je na gotovo svim stadionima bilo sve manje,
osim u Detroitu, gdje su Tigersi uspjeli okupiti prvu kvalitetnu momčad u
svojoj povijesti. Dio stadiona nalazio se u četvrtima koje su se povezivale s
crnačkim nemirima. Dio ljubitelja sporta smatrao je daje bacanje postalo
prekvalitetno u odnosu na udaranje. Nekima se činilo daje američki
nogomet, koji je privlačio sve više gledatelja, nasilniji, pa samim time i
primjereniji novom dobu. Finalni susreti sezone 1968. po svim su
predviđanjima trebali ponuditi jedan od najboljih bacačkih dvoboja u
povijesti bejzbola, između Dennvja McLaina iz Detroita i Boba Gibsona iz St.
Louisa. U nizu od sedam finalnih utakmica Tigersi su, nakon što su izgubili
tri od četiri susreta, pobijedili u sljedeća tri, i to zahvaljujući neočekivano
uspješnome bacanju Mickevja Lolicha. Za ljubitelje bejzbola bio je to predah
od 1968. godine u trajanju od sedam utakmica. Kad je bila riječ o svima
ostalima, Gene McCarthy - koji je navodno bio solidan
425
MARK KURLANSKY
poluprofesionalni igrač na prvoj bazi - rekao je da su najbolji igrači bej-zbola
ljudi koji su »dovoljno pametni da razumiju igru, ali nisu dovoljno pametni
da se za nju prestanu zanimati«491.
U tako velikome raskoraku s vremenom osim bejzbola bila je još jedino
Kanada, koja se našla u neobičnome zagrljaju nečega što se nazivalo tru-
deaumanijom. Ta zemlja u kojoj je utočište našlo, prema procjenama,
pedeset do stotinu dezertera iz američke vojske, uz još stotine onih koji su
izbjegli mobilizaciju, sve se više pretvarala u neuobičajeno sretno mjesto.
Pierre Elliott Trudeau bio je jedan od rijetkih premijera u povijesti Kanade
kojeg su opisivali kao blistavog i neobuzdanog. U dobi od četrdeset i šest
godina i još neoženjen, pripadao je krugu onih političara koje ljudi žele
upoznati, dodirnuti, poljubiti. Bio je poznat po neuobičajenom stilu
odijevanja, sandalama, zelenoj kožnoj jakni, kao i po drugim nepredvidljivim
hirovima. Jednom se čak spustio po rukohvatu ograde na stubištu zgrade
Parlamenta, u rukama držeći hrpe zakonskih spisa. Bavio se jogom,
obožavao ronjenje i imao smeđi pojas u karateu. Završio je hrpu uglednih
poslijediplomskih programa na Harvardu, u Londonu i Parizu, a do 1968.
godine bio je poznatiji kao intelektualac, nego kao političar. Štoviše, jedna od
rijetkih stvari u kojima, smatralo se općenito, nije imao osobitog iskustva,
bila je upravo politika.
Dok se Amerikancima nudio sumoran izbor između Humphrevja i Ni-xona,
časopis Time izrazio je mišljenje mnogih Amerikanaca kad je objavio sljedeće
riječi:
Americi se rijetko pružala prilika da politička uzbuđenja traži na sjeveru, u
Kanadi. Ipak, prošlog su tjedna Amerikanci mogli pozavidjeti Kanađanima na
razigranoj energičnosti novog premijera Pierrea Elliotta Trudeaua koji, uz
intelekt i političku umješnost, pokazuje i nekonvencionalnu energičnost,
živahan stil i maštovit pristup problemima svoje zemlje. Mnogi američki
glasači žude za svježim političkim iskustvom...492
U razdoblju ekstremizma bio je političar umjerenih stavova i ljevičar-skog
pristupa, no njegov točan položaj bilo je gotovo nemoguće odrediti.
«i Life, 18. listopada 1968. 492 Time, 5. srpnja 1968.
Bio je iz Quebeca i francuskog podrijetla, ali je izvrsno govorio oba jezika, te
je bilo toliko nejasno na čijoj je strani da su se mnogi nadali da bi mogao
riješiti francusko-engleske razmirice koje su dominirale velikim dijelom
političkih rasprava u Kanadi. I dok se većina Kanađana protivila ratu u
Vijetnamu, on je ustvrdio kako smatra da bi trebalo prekinuti
bombardiranje, ali i kako neće govoriti Amerikancima što im je činiti. Jedna
klasična trudeauovska izjava: »Mi Kanađani moramo voditi računa o
činjenici da su Sjedinjene Države također manje-više suverena država«493.
Jednom prilikom moskovska policija privela ga je jer je snježnim grudama
gađao Staljinov spomenik. No ponekad su ga optuživali i za komunizam.
Jednom je tako, na izravno pitanje je li komunist, odgovorio: »Zapravo sam
kanuist. U kanuu sam se spuštao mnogim rijekama... Mac-kenziejem,
Coppermineom, čak i Saguenavjom. Htio sam dokazati daje kanu
najsigurnije plovilo na svijetu. Godine 1960. uputio sam se s Floride na
Kubu - a ondje dolje ima podosta nezgodnih struja. Neki su mislili da
pokušavam prokrijumčariti oružje na Kubu. Alija vas lijepo pitam: koliko je
oružja moguće prokrijumčariti kanuom?«494
Rijetki su političari koji se mogu nekažnjeno izvući s takvim odgovorima, no
1968., godine kad je ostatak svijeta postao toliko ozbiljan, Kanađani su se
smijali. Trudeau je, s obzirom na nedostatak političkog iskustva, običavao
govoriti da su ga glasači naveli na kandidaturu u sklopu svojevrsne šale. A
sad »me se ne mogu riješiti«. Njegov zemljak Marshall McLuhan Trudeauovo
je lice opisao kao »korporacijsku domorodačku masku«. »Nitko ne može
vidjeti stoje ispod nje«, rekao je McLuhan. »Nema osoban stav ni o čemu.«495
Međutim, u vezi sa socijalnim pitanjima imao je vrlo jasno izražene stavove.
Unatoč tome stoje bio na glasu kao ženskar, energično se zalagao za ženska
prava, pa tako i za liberalizaciju zakona o pobačaju, a otvoreno je zagovarao i
prava homoseksualaca. Prije travanjskih izbora Trudeaua su uvijek viđali u
sportskome Mercedesu. Kad gaje netko od novinara upi-
426
493 Li/e, 19. travnja 1968.

494 Ibid.
495 Philip Marchand: Marshall McLuhan: The Medium and the Messenger
(Cambridge, MIT Press, 1998.), str. 219.
427
MARK KURLANSKY
tao hoće li sada, kao premijer, zamijeniti Mercedes, Trudeau je odgovorio:
»Auto Mercedes ili djevojku Mercedes?«49^.
Kad je 2000. godine umro u*dobi od osamdeset godina, u počasnoj straži na
pokopu bili su i bivši američki predsjednik Jimmy Čarter i kubanski vođa
Fidel Castro.
Beatlesi su također iznenadili cjelokupnu javnost, i to nedostatkom
prodornosti, ili izostankom predanosti, ovisno o stajalištu. Ujesen 1968. goJ
dine objavili su prvu ploču u vlastitoj produkciji - singl koji je na jednoj
strani imao pjesmu »Revolution«, a na drugoj »Hey, Jude«. Stvar »Revolu-tion«
donosila je poruku »Svi želimo promijeniti svijet« - ali tome treba pristupiti
umjereno i postupno. Beatlese su zbog takvih stavova napadali mnogi, pa i
sovjetski službeni mediji, no potkraj 1968. godine mnogi su se s njima složili.
U jesen, kad obično prevladava osjećaj preporađanja, mnogi su nekako bili
premoreni.
No ipak, nisu svi to osjećali. Studentski aktivisti vratili su se na studij u nadi
da će nastaviti gdje su stali u proljeće, dok su se fakulteti nadali da će sve
opet biti kao nekada. Kad se sredinom listopada otvorilo berlinsko Slobodno
sveučilište, ženske su spavaonice još od ljeta bile »okupirane« muškarcima.
Sveučilište je popustilo i objavilo da će prostori za studentski smještaj
ubuduće biti mješoviti.
Na Columbiji su se radikalni studenti nadali da će nastaviti razvijati, pa čak
i internacionalizirati pokret. U lipnju su London School of Econo-mics
(Londonska ekonomska škola) i BBC pozvali vođe nove ljevice iz deset
zemalja na raspravu pod naslovom »Studenti se bune«. Studentski pokreti
objeručke su prihvatili ponuđenu priliku. Protivnici poput de Ga-ullea
govorili su o međunarodnoj zavjeri, dok se studentima činilo daje zamisao
vrlo dobra. Većina ih se zapravo nikad nije vidjela i upoznala, osim onih koji
su u proljeće bili u Berlinu na prosvjedu protiv rata u Vijet-
namu.
SDS na Columbiji odlučio je na skup uputiti Lewisa Colea, jer je, kao stoje
nervozno primijetio Rudd, » pušio Gauloises jednu za drugom«. No Cole je
zapravo bio njihov intelektualac, od sviju najbolje upućen u mar-
496 The New York Times, 16. lipnja 1986.
ksističku teoriju. Colea i Rudda redovito su pozivali u popularnije emisije,
poput emisija Davida Susskinda i Williama Buckleyja.
Studenti koji su na Columbiji sudjelovali u radu SDS-a imali su dojam da im
treba ideologija koja će se poklapati s njihovim programom djelovanja.
Martin Luther King imao je svoj moralni imperativ, no budući da studenti
nisu potekli iz religioznih okruženja, većini takav pristup nije odgovarao.
Komunistički pristup, pripadanje velikoj stranci, velikom pokretu - bio je
odviše autoritaran. Kubanski pristup odviše se oslanjao na vojsku. »U SDS-u
je nekako vladao dojam da mi imamo praksu, a da Europljani imaju
teoriju«497, rekao je Cole. Cohn-Bendit gledao je na stvari na isti način i
jednom je prilikom rekao: »Amerikanci nemaju strpljenja za teoriju. Oni
jednostavno djeluju. Silno me se dojmio taj Amerikanac... Jerry Rubin, cijeli
taj stav: ne filozofiraj, nego nešto učini.«498 No na Columbiji, gdje su toliko
uspješno privlačili pozornost, studenti su osjećali potrebu za nekakvom
osnovnom teorijom koja će objasniti zašto rade to što rade. Cole je priznao
daje osjećao tremu pri pomisli da će morati raspravljati s vještim europskim
teoretičarima.
Skup u Londonu zamalo je onemogućila britanska imigracijska služba, koja
je pokušala spriječiti ulazak radikala. Konzervativci nisu htjeli dopustiti
dolazak Cohna-Bendita, no James Callaghan, ministar unutarnjih poslova,
intervenirao je u njegovo ime, govoreći kako će mu koristiti izlaganje
britanskoj demokraciji. Lewis Cole zaustavljen je u zračnoj luci, a BBC se
morao obratiti vladinim službama da ishodi dozvolu za ulazak u zemlju.
Cohn-Bendit odmah je novinarima pojasnio da nisu vođe, nego »megafoni...
ili zvučnici pokreta«, čime je vrlo točno opisao i sebe i mnoge druge. Cohn-
Bendit ponudio je pravu predstavu za medije i javnost. De Gaulle se prvi put
javnosti nametnuo u lipnju 1940. godine, odlazeći iz Francuske, a u
izgnanstvu u Velikoj Britaniji glasovitim je radijskim obraćanjem od
Francuza zatražio da se nastave opirati Nijemcima i da ne pristaju uz
kolaboracionističku vladu Philippea Petaina. Cohn-Bendit sad je objavio da
traži azil u Velikoj Britaniji. »Zamolit ću BBC da reorganizira Slobodni
francuski radio, kao u ratu.« Rekao je da će vjerno prenijeti
497 Lewis Cole, u razgovoru u lipnju 2002.
429
MARK KURLANSKY
cjelokupnu de Gaulleovu poruka, osim što će umjesto »nacisti« reći
»francuski fašisti«, a umjesto »Petain« reći će »de Gaulle«499.
Raspravom su dominirali Tarlq Ali, britanski vođa, rođen u Pakistanu, koji je
jedno vrijeme bio predsjednik glasovitog debatnog društva Oxford Union.
Alije rekao da studenti odbacuju izbore kao sredstvo kojim se dolazi do
društvenih promjena.
Nakon skupa svi su otišli na grob Karla Marxa i ondje se fotografirali.
Cohn-Bendit vratio se u Njemačku, zarekavši se da će odbaciti ulogu vođe i
izgubiti se u anonimnosti sudionika pokreta. Izjavio je i daje postao žrtvom
»kulta ličnosti« i da »moć kvari«. U razgovoru za londonski Sunday Times
rekao je: »Nisam im potreban. Tko je još prije pet mjeseci čuo za Cohn-
Bendita? Čak i prije dva mjeseca?«.500
Cole je ustvrdio da gaje cijelo iskustvo zbunilo. Nikad mu nije bila jasna
ideologija Cohna-Bendita, a debatne vještine Tariqa Alija nikako nisu bile po
njegovu ukusu. Najbolje se razumio s ljudima iz njemačkog SDS—a, a
kasnije je obilazio Njemačku s »Kadavem« Wolfom. »Na koncu«, rekao je,
»najsličniji su nam bili Nijemci. A Nijemci su iza sebe imali i mnogo jednakih
kulturnih utjecaja - Marcusea i Marxa. I taj intenzivan dojam o nevjerojatnoj
otuđenosti mladih. Kad god bi mladi prolazili ulicom u svojoj mladenačkoj
odjeći, stariji Nijemci samo su bijesno piljili u njih.«301
No Cole se ujesen vratio na Columbiju s teorijom koju je pokupio od
Francuza, a koja se zvala »egzemplarno djelovanje«. Francuzi su učinili točno
ono što su pokušavali učiniti studenti na Columbiji - analizirati što su učinili
i na temelju tog djelovanja razviti teoriju. Teorija »egzemplarnog djelovanja«
predviđala je da malena skupina poduzme nešto što će služiti kao uzor većim
skupinama. Jedna od takvih akcija bilo je i zauzimanje Nanterrea.
Tradicionalni marksizam i lenjinizam s prijezirom odbacuju takve teorije,
nazivajući ih »infantilizmom«. U lipnju je Giorgio Amendola, teoretičar i član
glavnog odbora Komunističke partije Italije, najbrojnije komunističke stranke
na Zapadu, napao talijanski studentski pokret,
499 The New York Times, 13. lipnja 1968.
500 Sunday Times (London), 16. lipnja 1968.
501 Lewis Cole, u razgovoru u lipnju 2002.
430
optuživši ga za »ekstremistički infantilizam« i prijezirno odbacio mogućnost
da imaju dovoljno znanja i sposobnosti da provedu revoluciju, a da prije toga
nisu omasovili bazu tradicionalnim marksističkim pristupom. To je nazvao
»revolucionarnim diletantizmom«. Lewis Cole rekao je: »Egzemplarno
djelovanje ponudilo nam je našu prvu teoriju. Zbog toga smo imali toliko
sastanaka. Pitanje je uvijek glasilo: što sada?«
Sad kad su imali teoriju, bili su spremni prerasti u revolucionarni centar koji
će, kako je Havden rekao, pripremiti »dvije, tri, mnoge Columbi-je«. Ta je
teorija pripomogla i da SDS, koji se ubrzano širio, postane gotovo pravim
zapovjednim centrom. Prva akcija na Columbiji bio je prosvjed protiv invazije
Praga. No to je bilo još u kolovozu, pa se odazvalo malo ljudi. Prema Coleu:
»Stvar nije bila najbolje organizirana. Slogan je glasio: 'Saigon, Prag, svinje
su iste širom svijeta'.«
bomE
•ELECTIONS
to DETROIT nov
A1E A HOAX
USOUTOFSEASIAEMIDEAST * SUPPORTAUTOSTRIIERS • EKD
GPPRESSI0NOFWOMEN • COPSOlf
°F GHETT°URiP0LITICAL
SDS-ov plakat koji poziva na prosvjede uoči izbora 1968.
(Centerfor the Study ofPolitical Graphics)
Dođite u Detroit 3. studenoga / Izbori su prijevara / SAD van iz JI Azije i
Bliskog istoka / Podržimo
štrajkaše iz auto-industrije / Okončajmo ugnjetavanje žena / Policajce van iz
geta / Oslobodite
političke zatvorenike / Dodatne informacije:___SDS
431
MARK KURLANSKY
SDS je na Columbiji tražio događaj kojim će iznova oživjeti pokret, te je
osmislio projekt održavanja studentske internacionale. Sve je, međutim, od
početka ukazivalo na katastrofu. Dva dana prije početka konferencije
objavljena je vijest o masakru studenata u Meksiku. Studenti s Columbije,
koje je pekla savjest jer nisu ni znali da postoji studentski pokret u Meksiku,
pokušali su na konferenciji održati prosvjed. No nisu uspjeli postići
konsenzus. Francuski situacionisti tijekom drugog su dana parodirali sve
govornike. Neki su to smatrali dobrodošlom zabavom i odmorom od previše
govora. Cole se prisjećao: »Uvidjeli smo da među svima nama postoje velike
razlike. Uspijevali smo se složiti jedino oko protivljenja autoritarnosti i
otuđenja od društva, te sličnih kulturalnih pitanja.« Ostala izaslanstva imala
su sve manje strpljenja za Francuze, a osobito Amerikanci, koji su imali
dojam da im Francuzi drže lekciju o Vijetnamu i da ne shvaćaju koliko je to
u Sjedinjenim Državama goruće pitanje.
Prema viđenju Marka Rudda: »Europljani su bili odviše pretenciozni, odviše
skloni intelektualnosti. Htjeli su samo pričati i pričati. Sve se svodilo na
brbljanje. Ljudi su govorili, a ja sam uvidio da se ništa konkretno neće
dogoditi.«502
Rudd nije ni najmanje sumnjao da se našao u povijesnom trenutku, da se
malo-pomalo razvija revolucija i daje njegova zadaća pripomoći joj. Uz malo
Chea - »Prva je dužnost revolucionara da diže revolucije«, te uz pojam
»dovođenja rata u domovinu« i teoriju egzemplarnog djelovanja, u lipnju
1969. godine osmislio je skupinu Weathermen, grupu nasilnih ilegalnih
gerilaca nazvanu po riječima iz pjesme Boba Dvlana »You don't need a
weatherman to know which way the wind blows« (»Ne treba ti meteorolog da
ti kaže s koje strane puše vjetar«). U ožujku 1970. godine promijenili su naziv
u Weather Underground, jer su u međuvremenu shvatili daje izvorni naziv
seksistički. Gledano iz današnje perspektive, doima se logičnim da je gerilska
skupina koju su pokrenuli pripadnici srednje klase i koji su se nazvali po
pjesmi Boba Dvlana već po definiciji osuđena na to da sama sebi bude
najžešćim neprijateljem. Njezine jedine tri žrtve bili su pripadnici upravo te
iste gerilske skupine koji su se raznijeli dok su izrađivali eksplozivne naprave
u jednoj kući u Greenvvich Villageu. No i
1 Mark Rudd, u razgovoru u travnju 2002.
432
drugi su pribjegli nasilju. Vlada se služila nasiljem. Policija također. Bila su
to nasilna vremena, a revolucija je bila pred vratima. David Gilbert, koji je
prvi pokucao na vrata Ruddove sobe u studentskom domu i pridobio ga za
članstvo u SDS-u, nastavio je djelovati i nakon sredine sedamdesetih godina,
kad se skupina Weather Underground već raspala, a više od dvadeset godina
kasnije bio je i dalje u zatvoru zbog vatrenog okršaja iz 1981. godine koji je
imao smrtne posljedice. Mnogi studentski radikali iz 1968. sedamdesetih su
postali gerilcima u Meksiku, Srednjoj Americi, Francuskoj, Španjolskoj,
Njemačkoj i Italiji.
Politika katkad ima duže pipke nego što se misli. Taj sudbonosni prvi dan
proljeća kad je Rockefeller urušio temelje liberalnog krila Republikanske
stranke pokrenuo je slijed događaja koje Sjedinjene Države proživljavaju sve
od tada. Godine 1968. rodili su se novi republikanci. To je postalo jasno
potkraj lipnja, kad je predsjednikjohnson imenovao Abea Fortasa na mjesto
predsjednika Vrhovnog suda SAD-a, gdje je tako naslijedio Earla Warrena.
Warren je podnio ostavku prije isteka mandatajohnsonove vlade jer je bio
uvjeren da će Nixon pobijediti, a nikako nije htio da njegovu funkciju
preuzme sudac kojeg bi imenovao Nixon. Fortasje bio očekivani izbor, kao
Johnsonov prijatelj. Tri godine ranije Johnson gaje imenovao nasljednikom
Arthura Goldberga. Fortas se istaknuo kao vođa liberalnih i aktivizmu
sklonih sudaca koji su obilježavali Vrhovni sud još od sredine pedesetih
godina. Iako je bio peti židovski sudac u Vrhovnom sudu, na mjestu
predsjednika najvišeg suda u zemlji bio bi prvi Židov.
U to vrijeme u Senatu su se rijetko vodile borbe oko imenovanja sudaca
Vrhovnog suda. I republikanski i demokratski senatori smatrali su da
predsjednik ima pravo na svoj izbor. Štoviše, prave bitke nije bilo još otkako
je 1930. godine uz razliku od dva glasa, odbijen prijedlog o imenovanju
JohnaJ. Parkera, kojegje nominirao Herbert Hoover.
No Fortasova nominacija odmah je dovela do optužbi za nepotizam. Fortas je
bio dugogodišnji predsjednikov prijatelj i savjetnik, ali je usto bio i iznimno
stručan i sposoban za predloženu funkciju. Optužbe za nepotizam bile su
učinkovitije u slučaju drugogjohnsonova kandidata, koji je trebao zauzeti
Fortasovo mjesto, Homera Thomberrvja. Thomberrvje bio Johnsonov
dugogodišnji prijatelj koji mu je preporučio da ne prihvati
433
MARK KURLANSKY
potpredsjedničku nominaciju, ali se kasnije predomislio i bio uzjohnso-na
kad je ovaj prisegnuo nakon Kennedvjeve smrti. Kao kongresnik s
četrnaestogodišnjim stazom, postao je običnim sucem koji se ni po čemu nije
isticao. Do Johnsonova dolaska na vlast bio je segregacionist, no onda je
promijenio stav, te je u nekoliko istaknutih slučajeva bio na dese-
gregacijskoj strani.
Ali nepotizam nije bio glavni problem. U središtu prijepora bilo je
Johnsonovo pravo da imenuje suce Vrhovnog suda. Republikanci, koji su u
Bijeloj kući proveli tek osam od prethodnih trideset i šest godina, smatrali su
da imaju dobre izglede daje 1968. osvoje, a neki su republikanci priželjkivali
svoje suce. Robert Griffin, republikanac iz Michigana, naveo je
devetnaestoricu republikanskih senatora da potpišu peticiju u kojoj je
stajalo da Johnson, kojem je do isteka mandata preostalo tek sedam mjeseci,
ne bi trebao imati pravo birati dvojicu sudaca. Takav zahtjev nije imao baš
nikakvo uporište ni u zakonu ni u tradiciji. U tom razdoblju 20. stoljeća,
suce Vrhovnog suda predsjednici su tijekom izborne godine imenovali šest
puta. Williama Brennana Eisenhower je imenovao mjesec dana prije izbora.
John Adams svog je prijatelja Johna Marshalla, jednog od najcjenjenijih
sudaca u povijesti, imenovao samo nekoliko tjedana prije nego što je
Jefferson trebao preuzeti predsjedničku dužnost. Griffinje jednostavno
htiojohnsonu oduzeti pravo na imenovanja. »Dakako, predsjednik na izmaku
mandata ima ustavno pravo predlagati kandidate za Vrhovni sud«, ustvrdio
je Griffin, »no Senat ih ne mora potvrditi«503. No Griffin i njegova koalicija
desničarski nastrojenih republikanaca i demokrata s Juga sve to nije činila
posve neovisno. Prema riječima Johna Deana, koji je kasnije bio poseban
savjetnik predsjednika Nbcona, kandidat Ni-xon bio je u redovitom kontaktu
s Griffinom preko Johna Ehrlichma-na504, kasnije glavnog predsjednikova
savjetnika za unutamjopolitička pitanja.
No demokrati su imali gotovo dvotrećinsku većinu, te su poduprli no-
minacije. Jednako je postupio i velik dio vodstva Republikanske stranke,
među njima i vođa senatske manjine, Everett Dirksen.
503 Time, 5. srpnja 1968.
304 John W. Dean: The Rehnquist Choice: The Untold Story ojthe Nixon
Appointment That Redefined the Supreme Court (New York, Touchstone,
2001.), str. 2, 6. bilješka.
434
Na službenim saslušanjima Fortasa su podvrgnuli rešetanju kakvo nije
zabilježeno u povijesti imenovanja predsjednika Vrhovnog suda. Napala gaje
koalicija desničarski usmjerenih republikanaca i demokrata sJuga. Među
glavnim su inkvizitorima bili Strom Thurmond iz Južne Karoline i John
Stennis iz Mississippija, koji su ga optužili za liberlane pozicije »u odlukama
kojima je Sud ostvario prisvojenu zadaću mijenjanja Ustava«. Bila je to dotad
neviđena koalicija koja je napadala Fortasa i, općenito, Warrenov sud zbog
desegregacije i drugih odluka u korist građanskih prava, kao i zbog zaštite
optuženika i odluka kojima se tolerirala pornografija. Spomenuta su pedeset
i dva slučaja kod kojih je, kako se tvrdilo, u četrdeset i devet slučajeva
Fortasov glas onemogućio da se inkriminirani materijal proglasi
pornografijom. Nakon toga uslijedila su ispitivanja iza zatvorenih vrata na
kojima su senatori pregledavali navodno pornografski materijal. Strom
Thurmond napao je Fortasa čak i zbog odluke koju je Warrenov Vrhovni sud
donio i prije nego što je Fortas postao njegovim članom505. U listopadu su
uspjeli opstruiranjem procedure onemogućiti imenovanje, za koje je potrebna
dvotrećinska većina. Senatorima koji su bili na Fortasovoj strani nedostajalo
je četrnaest glasova, paje imenovanje uspješno odgađano sve do završetka
zasjedanja - bilo je to prvi put u američkoj povijesti da je netko legitimnom
opstrukcijom, tj. beskonačnim govorima, pokušao onemogućiti imenovanje u
Vrhovni sud. Budući da Fortas neće napustiti svoje dotadašnje mjesto,
propala je Thornberrvjeva nominacija.
Došavši na vlast, Nbcon je počeo napadati Vrhovni sud, u nastojanju da
uništi liberalne suce i zamijeni ih sucima, po mogućnosti s Juga, koji su se
dokazali kao protivnici borbe za građanska prava. Prva je meta bio Fortas,
kojegje sa Suda otjerao skandal, proizveden u Bijeloj kući, a koji se odnosio
na primanje naknada na način koji je među sucima Vrhovnog suda bio
uobičajen. Fortas je podnio ostavku. Sljedeća je meta bio Wil-liam O.
Douglas, sedamdesetogodišnji liberal kojegje imenovao Roose-velt. Gerald
Ford vodio je u ime Bijele kuće pokušaj izglasavanja opoziva, ali nije uspio.
Nije uspio ni pokušaj imenovanjajužnjaka koji su se dokazali kao protivnici
borbe za građanska prava. Prvog kandidata, Clementa
505 Dean: The Rhenquist Choice i Laura Kalman: Abe Fortas: A Biography
(New Haven, Yale University Press, 1990.), str. 340.
435
MARK KURLANSKY
Haynswortha, odbila je demokratska većina, i dalje bijesna zbog napada na
Fortasa. Za drugog kandidata, G. Harrolda Carswella, utvrđeno je daje
sramotno nestručan. No napad ha Fortasa i loše zdravstveno stanje starijih
sudaca pružili su Nbconu neuobičajenu priliku da za prvog mandata
imenuje čak četiri suca Vrhovnog suda, među kojima je bio i pravni
stručnjak Ministarstva pravosuđa koji je pripremao napade na Vrhovni sud,
William Rehnquist.
Pronicljivi promatrači Nixonovu su strategiju, novu republikansku strategiju,
prvi put imali prilike uočiti na republikanskoj konvenciji u Miamiju, kad je
odabrao guvernera Marvlanda, Spira T. Agnewa. Mnogi su smatrali daje tom
odlukom pogriješio. S obzirom na Rockefellerovu popularnost, kombinacija
kandidata Nixon-Rockefeller bila bi kao iz snova. Čak i ako Rockefeller ne bi
prihvatio potpredsjedničku nominaciju, newyorški gra-donačenikjohn
Lindsav, zgodan i omiljen liberal koji je pomogao u pisanju izvještaja
Kernerove komisije o međurasnom nasilju, jasno je dao do znanja da bi želio
biti kandidat za Nbconova potpredsjednika. Kombinacija u kojoj su
konzervativni Nixon i liberalni Lindsav republikancima bi privukla cjelokupni
spektar američke politike. Umjesto toga, Nixon se okrenuo desnici, te je
odabrao nepoznatog i ne osobito omiljenog ultra-konzervativca, stavova,
osobito u vezi s rasom, redom i zakonom, toliko reakcionarnih da je
mnogima izgledao kao pravi pravca ti zadrti primiti-vac.
Agnew, kojeg su pogodile neuobičajeno žestoke reakcije na njegovu
nominaciju, požalio se: »Prikazuju me kao da sam desno u odnosu na kralja
Leara«. Novinari su odmah postavili najočitije potpitanje: Po čemu je kralj
Lear bio desničar? Agnewje s osmijehom odgovorio: »Pa, zadržao sije pravo
da ljudima odrubi glavu, a to je desničarski stav«. Osmijeha je ubrzo nestalo
kad je počeo govoriti o tome kako se prema njegovoj kandidaturi odnose
mediji i stranka. »Daje kandidatom postao John Lindsav, isti bijes vidjeli
biste na Jugu, dok bi sa Sjeveroistoka dolazile same pohvale.«506 I upravoje
u tome bila stvar. Agnewje bio dio zemljopisno orijentirane strategije, u
politici poznate pod nazivom »južnjačka strategija«.
' The New York Times, 10. kolovoza 1968.
436
Punih stotinu godina južnjačka se politika nije pomaknula s mjesta.
Demokratska stranka bila je strankajohna Caldwella Calhouna, stanovnika
Južne Karoline školovanog na Yaleu koji se u desetljećima uoči Građanskog
rata pod izlikom borbe za prava saveznih država borio za način života koji
počiva na plantažama i robovlasništvu. Zajužnjake bijele puti Republikanska
stranka bila je sjevernjačka stranka Abrahama Lincol-na koja ih je prisilila
da oslobode tamnopute robove. Nakon razdoblja rekonstrukcije, ni jedna ni
druga stranka nisu mogle crncima ponuditi osobito mnogo, pa su još stotinu
godina bijeli Južnjaci ostali vjerni svojoj stranci, dok su demokrati uvijek
mogli računati na snažan blok demokratskih država na Jugu. George
Wallace svojim je neovisnim pokušajima kandidature za predsjednika
naglašavao da demokrati s Juga žele nešto više od onoga što im nudi
Demokratska stranka, iako zbog toga neće prijeći u republikanske redove.
Strom Thurmond iz Južne Karoline izražavao je identičnu ideju još 1948.
godine, kadje u ime stranke znakovito nazvane Strankom prava saveznih
država bio Trumanov predsjednički protu-kandidat.
Godine 1968. Thurmond, kojije najžešće ispitivao Fortasa, počinio je nekoć
nezamisliv grijeh i postao republikancem. Vrlo rano počeo je podupirati
Nbcona, te se za njega svim silama zalagao na konvenciji u Miamiju, nakon
što mu je Nixon obećao da će za potpredsjedničkog kandidata odabrati
nekoga tko neće biti odbojan Jugu507. Lindsay tako, iako to nije znao,
zapravo nikad i nije bio u igri.
Godine 1964., nakon stoje potpisao Zakon o građanskim pravima, Johnson
je, prema iskazima bliskih suradnika, bio potišten, te je govorio kako je tim
potpisom čitav Jug jednostavno prepustio republikancima. Upravo su se
zbog toga on i Humphrev žestoko protivili davanju mjesta Slobodarskoj
stranci Mississippija na Demokratskoj konvenciji 1964. godine. Nedosljedna
potpora koju su pokretu za građanska prava pružali predsjednik, ministar
pravosuđa i druge vladine službe bila je plod nemogućeg žongliranja u koje
su se upustili demokrati: promicanja građanskih prava uz zadržavanje
glasača na Jugu.
Mnogi bjelački liberali i crnci, među kojima je bio i Martin Luther King,
oduvijek su osjećali nepovjerljivost prema Kennedvjima i Johnso-
Mailer: Miami and the Siege ojChicago, str. 73.
437
MARK KURLANSKY
nu, jer su znali da ti demokrati žele zadržati južnjačke glasače. U tijesnoj
pobjedi nad Nbconom, John Kennedv dobio je potporu bijelaca s Juga.
Johnson je, kao Teksašanin koji Razvlači slogove, bio osobito sumnjiv, no
John Kennedv izabrao je upravo njega u sklopu svoje južnjačke strategije.
Komičar Lennv Bruce, čijaje satira rijetko bila profinjena, često je koristio
ovu šalu:
Lyndon Johnson... ma njemu vam prvih šest mjeseci uopće nisu dopuštali
da govori. Trebalo mu je šest mjeseci da nauči izgovoriti riječ »crnac«.
»Cm... cm...ču... ga... nac...«
»Dobro, hajdemo još jednom, Lvndone, može?«
»Crn... ču... ga... nac...«508
Nakon Zakona o građanskim pravima, zadrti bijelci, ako već ne crnci i bijeli
liberali, više nisu nimalo sumnjali u Johnsonovu poziciju. Na izborima 1964.
godine Johnson je do nogu potukao Goldwatera. Republikanci su za to
ogorčeno krivili liberalne republikance sa Sjevera, a osobitp Nel-sona
Rockefellera, jer nisu podržali stranačke kandidate. No na Jugu je, prvi put,
republikanski kandidat pokupio većinu bjelačkih glasova. U više država na
izbore je izišlo dovoljno crnaca, među njima i tek registriranih birača, koji
su, uz tradicionalno zagrižene južnjačke demokrate i liberale koji su željeli
promijeniti Jug, onemogućili pobjedu Goldwatera u čitavoj regiji. No
Gokhvater je, osim u svojoj Arizoni, pobijedio još jedino u Louisiani,
Mississippiju, Alabami, Georgiji i Južnoj Karolini.
Nixon je sad počeo preusmjeravati stranku. »Prava saveznih država« i »Red i
zakon«, dva jedva prikrivena poziva na rasizam, bili su stalni elementi
njegove kampanje. Prava saveznih država, još od Calhounova doba, značila
su da se saveznoj vladi ne dopušta da se miješa u uskraćivanje prava
crncima u južnim državama. Sintagma »red i zakon« postala je važnim
pitanjem jer je označavala primjenu policijske taktike u Dalevje-vu stilu ne
samo protiv antiratnih prosvjednika, nego i protiv crnaca koji sudjeluju u
nemirima. Svaki novi slučaj crnačkih nemira donosio je nove glasače koji se
zauzimaju za »red i zakon«, ljude koji su, poput Normana Mailera, već
»pomalo bili siti crnaca i njihovih prava«509. To se popularno
508 JohnCohen: TheEssential lenny Bruce (NewYork, Bell
PublishingCompany, 1970.), str. 59-60.
438
nazivalo »bjelačkom protureakcijom«, a Nbcon je naumio skupiti upravo
takve glasove. Čak je i najumjerenija crnačka skupina, NAACP, uvidjela
njegove nakane. Philip Savage, prvi čovjek NAACP-a za Pennsvlvaniju,
Newjersey i Delaware, nazvao je Agnewa i Nixona »kandidatima koji se
ponajprije oslanjaju na protureakciju«. Ustvrdio je da Agnewova kandidatura
»jamči da Republikanska stranka u studenome neće dobiti veću potporu
tamnoputih glasača«.
Godine 1968. još je bilo tamnoputih republikanaca. Edward Brooke iz
Massachusettsa, jedini tamnoputi senator i prvi nakon rekonstrukcije -
političar umjereno naprednih socijalnih stavova koji je s Lindsavjem
sudjelovao u radu Kemerove komisije - bio je republikanac. Demokratska
stranka u to vrijeme još nije bila crnačka stranka. Tu je činjenicu
promijenila kandidatura Spira T. Agnewa. Većina od 78 izaslanika na
konvenciji u Miarmju, od njih ukupno 2.666, kući se vratila ili ne želeći
ilijednostav-no ne uspijevajući poduprijeti kandidate svoje stranke. Jedan od
tamnoputih delegata izjavio je za The New York Times: »Dovraga, pa nema
šanse da crncima nekako opravdam Nixona i Agnewa«. Jedan crni delegat iz
Chicaga rekao je: »Govore nam da ih zanima samo bjelačka reakcija i da im
se za nas živo fućka«510. Republikanska stranka ostala je bez svog
najslavnijeg podupiratelja kad je Jackie Robinson, prvi crnac koji je probio
rasnu barijeru u profesionalnome bejzbolu ijedan od najcjenjenijih američkih
sportskih junaka, objavio da napušta Rockefellerovu republikansku ekipu i
da će demokratima pomagati da poraze Nbcona, platformu dvojice
kandidata, Nbcona i Agnewa, nazivajući »rasističkom«.
Vrlo točno predviđajući buduće stranačke podjele, Robinson je ustvrdio:
»Čini mi se daje Republikanska stranka zaboravila da će pošteni i časni
bijelci dobro razmotriti ove izbore i da će se udružiti s crnom Amerikom,
židovskom Amerikom, Portorikancima, te reći da ne možemo ići unatrag, da
ne možemo tolerirati kandidate koji su po prirodi rasisti i koji bi Jugu mogli
dopustiti da vetom zaustavi napredak«511.
Jedna od prednosti Agnewa na mjestu potpredsjedničkog kandidata bila je
mogućnost da malko zastrani na područje krajnje desnice, dok bi se Nbcon,
dostojanstveno i državnički, ponašao suzdržano. Agnew je
511 Ibid, 12. kolovoza 1968.
439
MARK KURLANSKY
ustrajno tvrdio da antiratni pokret vode strani komunistički zavjerenici, no
kad su ga pitali tko bi mogli biti ti urotnici, jednostavno je odgovorio da neki
vođe SDS-a sebe smatrahu marksistima, te da će više informacija o tome
dati kasnije512. »Građanski neposluh«, ustvrdio je u Clevelandu, »ne
možemo opravdavati kad narušava građanska prava drugih, a tako je u
većini slučajeva«513. U prijevodu: pokret za građanska prava ugrožava
građanska prava bijelaca. Ocijenio je daje Hubert Humphrev »popustljiv
prema komunizmu«, ali je tu izjavu povukao uz ispriku nakon što su se na
nju potužili vođe republikanaca u Kongresu, Everett Dirksen i Gerald Ford.
Agnewje rekao: »Pobune i nemire ne izazivaju loši uvjeti, nego loši i pokvareni
ljudi«. Još jedna od njegovih glasovitih izjava: »Kad vidiš jedan slum, vidio si
ih sve«. A kad su ga kritizirali jer se služi pogrdnim nazivima za Japance i
Poljake, potpredsjednički kandidat uzvratio je tvrdnjom da Amerikanci »gube
smisao za humor«514.
Liberalni republikanci davali su sve od sebe da ne pokažu koliko im se gadi
takva kombinacija kandidata. Lindsav, čiji je grad proživio više nego dovoljno
nemira i prosvjeda u organizaciji crnaca, studenata i protivnika rata, napisao
je:
Ove godine čuli smo glasne pozive u kojima se tvrdilo da bismo se za vlastitu
sigurnost trebali pobrinuti tako da vojnike s bajunetama postavimo na
svakih metar i pol, te da jednostavno gazimo nenasilne prosvjednike koji
sjede na ulici.
Sad je svima jasno kakvo bi to bilo društvo. Pogledajte samo praške ulice, pa
ćete naići na vojnike na svakih metar i pol. Vidjet ćete krv mladih ljudi -duge
kose i u neobičnoj odjeći - poginule pod gusjenicama tenkova koji su ugušili
njihov nenasilni prosvjed protiv komunističke tiranije. Napustimo li svoju
tradiciju pravde i građanskog poretka, bit će to naši tenkovi i naša dje-
ca
515
A kad je riječ o Humphrevjevoj kampanji koja je, narušena, odšepala iz
Chicaga, samom je Humphrevju bilo jasno da Nixona mora izazvati na
512 Ibid., 9. rujna 1968.
513 Ibid.
514 The Nov York Times, 25. rujna 1968.
515 Li/e, 27. rujna 1968.
440
L
desnici. Njegov potpredsjednički kandidat, senator Edmund Muskie iz
Mainea, bio je liberal s Istočne obale koji je pomogao u učvršćivanju izvorne
demokratske baze. Ljevica možda i nije bila zadovoljna Humphrev-jem, ali se
ipak nije namjeravala prikloniti Nbconu. On je smatrao da rat u Vijetnamu
uopće nije problematično pitanje, jer je Sjevernom Vijetnamu »u vojnome
smislu održana lekcija«516, pa će pregovori dovesti do mira i prije njegova
dolaska na funkciju. No tijekom posljednjih tjedana uoči izbora, Humphrev
se u govorima počeo protiviti kampanji straha i rasizma, te je počeo privlačiti
sve više pristaša. »Prevladaju li glasovi zadrtosti i rasizma, lako se može
dogoditi da ostanemo bez svega za što smo se toliko mučili i što smo toliko
mukotrpno gradili. Ne mogu vam ponuditi jednostavna rješenja. Takvih
jednostavno nema. Ne mogu vam ponuditi utočište u koje ćete se sakriti.
Nema ni toga.«517
Humphrevje televizijskome dobu, koje se ubrzano razvijalo, pridodao novo
poglavlje, vodeći kampanju i na lokalnim postajama. Političari su inače
dotada dolazili u određeni grad, organizirali skup, sa što više pristaša, u
zračnoj luci, te držali govor. I Humphrev je to često činio, ali je u mnogim
gradovima preskočio tu tradicionalnu praksu. Kamo god je dolazio, redovito
se pojavljivao jedino na lokalnim televizijskim postajama. Kad je, pak, riječ o
Nbconu, on vjerojatno nije bio posljednji netelevizični predsjednički
kandidat, ali je posljednji prihvatio tu istinu o sebi. Općenito se smatralo da
ga je jedva primjetna večernja brada, narasla nakon jutarnjeg brijanja, a
koju je imao tijekom televizijskih debata, stajala predsjedničkih izbora 1960.
godine. Vrlo je znakovito daje većina ljudi koja je samo slušala rasprave na
radiju smatrala daje Nbcon odnio pobjedu. Godine 1968., skupina stilista
osmislila je tehniku primjene posebne podloge i šminke za posvjetljivanje,
kako pod reflektorima ne bi izgledao poput zlikovca iz nijemog filma. Njegov
koordinator za televiziju, Roger Ailes, koji je smatrao daje u prednosti jer mu
je tek dvadeset i osam godina, rekao je: »Nbcon nije dijete televizije i moguće
je daje posljednji kandidat koji ne može dospjeti u Carsonovu emisiju, ali
može uspjeti na izborima«. Godine 1968. nastupi u zabavnim televizijskim
emisijama postali su najnovijim oblikom vođenja kampanje. Ailes je za
Nbcona rekao:
1 Ibid.
517 TheNew York Times, 13. listopada 1968.
441
MARK KURLANSKY
»Na televiziji dobro komunicira i snažna je ličnost, ali se baš ne snalazi
najbolje kad u emisiji kažu: 'A sada nam dolazi... DickT«.
U vrijeme kad je do samih izbora ostalo tek nekoliko tjedana, izborni stožer
dvojca Humphrev-Muskie počeo je u novinama objavljivati neobične, ali
djelotvorne oglase. U povijesti se još nije dogodilo da netko baš tako napadne
kandidata kojem ankete daju prednost. »Da vam je netko prije osam godina
rekao da razmislite o Dicku Nbtonu, nasmijali biste mu se u lice.« U
oglasimaje dalje stajalo: »Peti studenoga bit će dan susreta sa stvarnošću.
Ako duboko u sebi znate da ne možete glasati za Dicka Nixo-na i omogućiti
mu da postane predsjednikom Sjedinjenih Država, bit će najbolje da već
sada ustanete i podignete glas.« Oglas je imao i kupon na kojem je pisalo:
»Mogućnost da Dick Nixon ne uspije postati predsjednikom Sjedinjenih
Država vrijedi____dolara«.
Nepredvidivi faktor bio je George Wallace. Hoće li na Jugu odvući dovoljno
glasova da Nbconu oduzme te države i upropasti mu južnjačku strategiju? Ili
će, poput stare Stranke prava saveznih država odvući tradicionalne
demokrate s Juga koji su i dalje odani staroj stranci? Wallace je na
predizbomim skupovima na Jugu govorio da su i Nixon i Humphrev
nedorasli za predsjedničku funkciju jer podupiru zakone o građanskim
pravima, a to je, objasnio je masama koje su klicale, »uništavanje drevnog
pravila o nepovredivosti čovjekova doma«. Nixon je Wallacea nazvao
»nedoraslim« predsjedničkoj funkciji. Wallaceje na to rekao daje Nixon »jedan
od onih bogatih političara s Istoka koji prijezimo gledaju na sve Južnjake i
sve stanovnike Alabame i nazivaju nas seljacima, odrpancima, tupanima i
smećem«518. Stoje bilo najironičnije, Nixon je oduvijek smatrao da se upravo
on sam mora nositi s »bogatim političarima s Istoka«.
Iz beznađa se izrodila lakoumnost. Yetta Brownstein iz Bronxa bila je
nezavisni kandidat. »Smatram da nam je u Bijeloj kući potrebna jedna dobra
židovska majka koja će sve lijepo srediti«519, izjavila je. Stavove velikog broja
ljudi o izborima najbolje je izrazila kandidatura komičara Pata Paul-sena,
koji je, tužna lica i bezlična glasa, govorio: »Rekao bih da sam podosta dobar
kandidat jer sam u početku lagao o namjeri da se kandidiram.
Skraćeni oblik imena Richard, ali i kolokvijalni izraz za muški spolni organ
(nap. prev.).
518 Ibid. 29. lisotpada 1968.
519 The Nevv York Times Magazine, 27. listopada 1968.
442
Dosljedan sam u svojem neodređenom izjašnjavanju te na sve i dalje
odgovaram obećanjima koja neću moći ispuniti.« Paulsen bi nakon toga,
mrtav-hladan, rekao: »Mnogi će vam ljudi reći da su naši sadašnji zakoni o
mobilizaciji nepravedni. Te ljude inače nazivamo vojnicima...« Njegova
kampanja razvila se iz komičarske točke u sklopu popularne televizijske
emisije The Smothers Brothers Comedy Hour. Uoči samih izbora, analitičari
su na temelju anketa predviđali da će Paulsen, kojem je kampanju službeno
vodio Tom Smothers, privući više milijuna glasova naknadno dopisanih na
izborne listiće.
Tijekom posljednja dva tjedna kampanje ankete su sve više pokazivale da
Nixon gubi onaj mistični autoritet koji se u političkim kampanjama i
finalnim susretima istih momčadi u bejzbolu naziva »zamahom«. Činjenica
da Nbconova potpora stagnira, dok Huphrevjeva raste, ukazivala je na trend
koji bi kao pobjednika na površinu mogao izbaciti Humphrevja.
Sve više pozornosti privlačile su borbe za mjesta u Zastupničkom domu
Kongresa, koje već godinama nisu bile toliko izjednačene i raspola-gale
tolikim novcem. Razlog je ležao u činjenici da je postojala mogućnost da, u
slučaju da Humphrev i Nixon budu praktički izjednačeni po broju
elektorskih glasova, pri čemu bi Wallace pobijedio u nekoliko država na
Jugu, nitko nema većinu elektorskih glasova saveznih država, pa bi
pobjednika morao izabrati zastupnički dom. Glasačima se to nikako nije
sviđalo. Štoviše, istraživanje koje je proveo Gallup pokazalo je da 81%
Amerikanaca podupire ukidanje sustava elektorskih glasova* i izravno
biranje predsjednika na temelju ukupnog broja dobivenih glasova.
No na dan izbora Wallace više nije bio važan čimbenik. Pobijedio je u pet
država, i oduzeo ih Nbconu, no Nixonje uvjerljivo pobijedio u ostalim
dijelovima Juga, osim u Texasu. I dok je razlika u ukupnom broju glasova
bila jedna od najmanjih u američkoj povijesti - Nbcon je pobijedio
zahvaljujući razlici od oko 0,7% ukupnih glasova - u broju elektorskih
glasova imao je veliku prednost. Demokrati su zadržali većinu i u
Zastupničkom domu i u Senatu. Samo se 60% građana s pravom glasa
potrudilo izići na izbore. Dvije stotine tisuća birača dalo je glas Patu
Paulsenu, dodajući njegovo ime na listić.
L
Predsjednika SAD-a službeno biraju »elektori«, određeni na temelju
dobivenih glasova birača, a broj elektora u svakoj saveznoj državi ovisi o
broju stanovnika (nap. prev.).
443
MARK KURLANSKY
Čehoslovaci su u pobjedi Nixona, dugogodišnjeg istaknutog aktera Hladnog
rata, vidjeli potvrdu američkog protivljenja sovjetskoj okupaciji. Većina
stanovnika Zapadne Euro'pe brinula se zbog mogućnosti da promjena u
Bijeloj kući uspori mirovne pregovore u Parizu. Zemlje u razvoju već su
predviđale smanjenje američke pomoći. Arapske su zemlje bile ravnodušne,
jer su Nbcon i Humphrev pokazivali podjednaku naklonjenost Izraelu520.
Shirlev Chisholm bila je prva crnkinja izabrana u Zastupnički dom. Crnci su
izabrani na sedamdeset funkcija širom Juga, pa su tako prvi put u 20.
stoljeću crnci ušli u zakonodavne skupštine na Floridi i u Sjevernoj Karolini,
stječući još tri zastupnička mjesta i u skupštini Georgije521. No Nbcon je
odnio veliku većinu bjelačkih glasova na Jugu. Strategija koja je upropastila
Abea Fortasa dovela je i do Nixonova izbora, postavši tako glavnom
republikanskom strategijom. Republikanci dobivaju glasove rasista, a
demokrati glasove crnaca, a u Americi, izgleda, među glasačima ima više
rasista nego crnaca. Nijedan demokrat nakon Johna F. Kenne-dyja nije
osvojio većinu bjelačkih glasova na Jugu.
To ne znači da su svi bijelci na Jugu rasisti, ali je jasno na čije glasove
republikanci na Jugu računaju. Svi republikanski kandidati sad govore o
pravima saveznih država. Godine 1980. Ronald Reagan započeo je
predsjedničku predizbornu kampanju u jednom nepoznatom, zaostalom
gradiću u ruralnome dijelu Mississippija. Taj je grad široj javnosti bio poznat
jedino po tome što su ondje 1964. godine ubijeni Chanev, Goodman i
Schwerner. No republikanski kandidat ni u jednom trenutku nije spomenuo
te mučenike iz redova SNCC-a. O čemu je u gradiću Philadelphiji, u saveznoj
državi Mississippi, govorio na početku predizbome kampanje? O pravima
saveznih država.
520 The New York Times, 1. studenoga 1968.
521 Ibid., 6. studnoga 1968.
444
2 1. POGLAVLJE
POSLJEDNJA NADA
Sad sam manje osjetljiv na male probleme. Kad mi moji ljudi dođu
zajapureni i zapjenjeni zbog nekog beznačajnog sukoba, najradije bih im
rekao: »No, da, ali Zemlja se i dalje okreće oko svoje osi i vaš problem na nju
ni najmanje ne utječe. To neka vam bude primjer...«
- MlCHAEL COLLINS: Canjing the Vire, 1974.
Tom Havden napisao je ji vezi s 1968. godinom: »Zapravo je vjerojatno i
prikladno što je jedna tako loša godina završila izborom Richar-da Nixona u
Bijelu kuću«. Gallupovo istraživanje pokazalo je da 51% Amerikanaca smatra
da će biti dobar predsjednik. Šest posto očekivalo je da će biti »izvrstan«, a
šest posto da će biti »loš«. Nixon, koji je izgledao upravo kao »bogati političar
s Istoka«, za što gaje George Wallace optužio iako je Nixon bio iz Kalifomije,
svoj je kabinet sastavljao u luksuznome apartmanu na trideset i osmome
katu newyorškog hotela Pierre iz kojeg se pružao pogled na Central Park i
koji se nalazio dovoljno blizu njegova desetosobnog stana u Petoj aveniji. Kao
marljiv čovjek, ustajao je u sedam, nakon laganog doručka pješice odlazio u
Pierre, prelazeći jedan ulični blok i pol, kroz predvorje, prema iskazima
novinara, prolazeći »gotovo neopaženo«522, te sljedećih deset sati radio. U
krugu posjetitelja s kojima se, kako se činilo, najviše volio viđati, bila je i
zvijezda Sveučilišta Southern California, O. J. Simpson, dobitnik
Heismanova trofeja* za tu godinu, igrač američkog nogometa koji je osvojio
više metara od ijednog igrača u povijesti tog sporta. »Hoćeš li iskoristiti ono
novo dodavanje, O. J.?«, zanimalo je novoizabranog predsjednika.
522 Uje, 13. prosinca 1968.
* Najuglednije godišnje priznanje igračima američkog nogometa (nap.
prev.).
445
MARK KURLANSKY
Za popunjavanje dvije tisuće visokih funkcija na razini odmah ispod članova
kabineta htio je da njegovi ljudi provedu najširu moguću potragu. Ozbiljno
shvativši njegove tipute, pismo koje je osobno skicirao sam Nixon poslali su
na adrese osamdeset tisuća ljudi iz knjige Tko je tko u Americi, tražeći nove
ideje. To je dovelo do napisa u kojima je stajalo da Nixon traži savjete od
Elvisa Preslevja, čije je ime također bilo u knjizi. Iako su predsjednici, već po
tradiciji, imenovanja u kabinet objavljivali postupno, ime po ime, Nbcon, koji
je pokušavao primiriti nove medije
JAN20
KTHBtEH
Plakat jipija iz 1968. koji poziva na demonstracije povodom Nixonove
inauguracije
(Kongresna knjižnica) (INHOGURAC1]A - engl. hog: »svinja«)
446
1968.: Godina hojajc uzdrmala svijet
koji su mu deset godina samo izazivali probleme, organizirao je objavu
imenovanja cjelokupne vlade u jednom vvashingtonskom hotelu, uz prijenos
u udarnom terminu na svim trima televizijskim mrežama.
Bila je to jedna od njegovih rijetkih inovacija na području korištenja
televizije. Međutim, Nixon je pokazao neobičnu sklonost jednom drugom
tehnološkom pomagalu, koje gaje s vremenom upropastilo - magnetofonu.
Johnsonova vlada razmjerno se rijetko služila uređajima za prisluškivanje i
snimanje, no u proljeće 1968. godine Kongres je donio zakon koji je u velikoj
mjeri olakšao primjenu takvih pomagala u radu niza saveznih službi i to u
daleko većem broju slučajeva. Johnson je zakon potpisao 19. lipnja, ali je
ustvrdio kako smatra daje Kongres »poduzeo nepromišljen i potencijalno
opasan korak omogućavanjem prisluškivanja od strane saveznih i lokalnih
dužnosnika u gotovo neograničenom broju situacija«. Čak i nakon
izglasavanja zakona, naložio je ministru pravosuđa Ramsevju Clarku da i
dalje ograničava primjenu uređaja za prisluškivanje. No netom izabrani
predsjednik Nixon kritizirao je Johnsonovu vladu jer se ne služi ovlastima
koje joj pruža novi zakon o sprečavanju kriminaliteta. Ni-xon je uređaje za
prisluškivanje nazvao »najdjelotvornijim sredstvom u borbi protiv
kriminala«523.
Imao je i novih zamisli u vezi s prislušnim uređajima. U prosincu su
Nbconovi suradnici objavili plan uređenja prislušnih centara u Birmin-
ghamu, u Alabami, i u okrugu Westchester, u saveznoj državi New York,
kako bi tek izabrani predsjednik čuo što kažu »zaboravljeni Amerikanci«.
Prema planu, dobrovoljci bi snimali razgovore u niz različitih četvrti, na
raznim sastancima i skupovima, u školama i tako dalje, da novi predsjednik
čuje što Amerikanci govore. »Gospodin Nbcon rekao je da će pronaći način
na koji će se i zaboravljeni mali čovjek moći obratiti vladi«, izjavio je jedan
dobrovoljac iz "VVestchestera524.
Konvencija u Chicagu i dalje je bila tema jedne od sve žešćih rasprava u
Americi, tzv. pitanja reda i zakona. I dok su svi u prvi mah na držanje Da-
leyja i čikaške policije reagirali gnušanjem i kritikama, sve više ljudi
smatralo je da su Daley i njegova policija imali pravo kad su nametnuli »red i
323 The New York Times, 24. studenoga 1968. 524 Ibid., 7. prosinca 1968.
447
MARK KURLANSKY
zakon«. Početkom prosinca vladina komisija na čijem je čelu bio Daniel
Walker, potpredsjednik i glavni pravni zastupnik trgovačkog lanca Mont-
gomerv Ward, objavio je izvještaj o nemirima u Chicagu pod naslovom Prava
u sukobu. U zaključku izvještaja stoji da je incident praktički bio primjer
»nekontrolirane policijske pobune«, ali i da su policajce u velikoj mjeri
vrijeđanjem i psovkama isprovocirali prosvjednici. Ne samo ljevica, nego i
vodeći mediji525 isticali su daje policija itekako naviknuta na psovke,
pitajući se jesu li to doista mogli biti pravi uzroci potpunog, kako se činilo,
raspada discipline. I sam gradonačelnik Daley bio je poznat po korištenju
izraza koji nisu bili za objavu ni u jednom mediju.
U izvještaju se navodilo kako su žrtve bježale od policije, te kako je policija
reagirala tako što bi premlatila prvu osobu koja bi joj se našla na putu.
Autori nisu istražili zašto su se policajci osobito okomili na McCarthvjeve
aktiviste i pristaše. Časopis Life objavio je da su najkorum-piranije policijske
organizacije ujedno i najnasilnije, između redaka navodeći daje riječ o
»pokvarenim policajcima« koji ne slušaju zapovijedi326. No mnogi
prosvjednici, a među njima i David Dellinger, i dalje su bili uvjereni da je
»organizirano policijsko nasilje bilo dio plana«, a ne pitanje nediscipline, kako
je Dellinger kasnije naveo u iskazu pred Kongresom.
S druge strane, mnogi su i dalje bili uvjereni daje čikaška policija postupila
posve opravdano. Walkerov izvještaj tako nije ništa zaliječio, riješio ni
pojasnio. Odbor za protuameričko djelovanje Zastupničkog doma proveo je
vlastita saslušanja, pod prijetnjom sudske kazne dovevši Toma Havdena i još
neke pripadnike nove ljevice, iako nisu čuli riječi Jerrvja Rubina, jer je on na
saslušanje došao u unajmljenom kostimu Djeda Mraza koji ni pod koju
cijenu nije htio svući. Abbie Hoffman uhićenje jer je nosio košulju s uzorkom
američke zastave. Optužen je po tek donesenom zakonu prema kojem je
»omalovažavanje« zastave savezni prijestup527. Predsjedavajući Odbora,
demokrat iz Missourija Richard H. Ichord, rekao je daje "VValkerova komisija
u izvještaju »pretjerano reagirala«, kao i novinari koji su pratili čitav događaj.
Pronicljivi članovi Odbora za protuameričko djelovanje otkrili su, što nikoga
nije iznenadilo, daje
525 Time, 6. prosinca 1968.
5M Ibid.
448
sve to bila jedna velika komunistička urota. Dokazi koje su iznijeli: Dellinger
i Havden u Parizu su se susreli s predstavnicima Sjevernog Vijetnama i
Vijetkonga. »Nasilje tu gospodu prati prirodno kao što noć prati dan«528,
ustvrdio je Ichord, gotovo u shakespeareovskome stilu.
Vladina tiskara odbila je otisnuti Walkerov izvještaj jer je komisija odbila
izostaviti psovke kojima su se, prema optužbama svjedoka, častili policija i
prosvjednici. Walker je rekao da bi se izostavljanjem tih izraza »narušila
važna komponenta tona cijelog izvještaja«. Sam je Daley pohvalio izvještaj,
kritiku upućujući jedino na račun sažetka. Kad je odlazio s konferencije za
tisak, novinari su počeli dovikivati: »A što je s nasiljem koje je izazvala vaša
policija?«. No gradonačelnik na to nije imao što reći529.
Zakon na temelju kojeg su Abbieja Hoffmana uhitili zbog košulje bio je jedan
u nizu zakona koje je Kongres donio radi ometanja djelovanja anti-ratnog
pokreta, u razdoblju kad su se republikanci i demokrati u sve re-presivnijim
Sjedinjenim Državama nadmetali oko glasača sklonih »redu i zakonu«. Prema
jednom drugom zakonu iz te skupine, također donesenom 1968. godine,
prijelazak granice savezne države s nakanom izvođenja nasilnog čina također
je postao kažnjivim djelom. Savezni tužitelji u Chicagu razmatrali su
mogućnost da vođe čikaških prosvjeda optuže prema tom još neiskušanom
zakonu. No Johnsonov ministar pravosuđa Ramsev Clark nije bio nimalo
sklon takvom suđenju za urotu. Sve se promijenilo kad je u Bijelu kuću
došao Nixon, koji je na mjesto ministra pravosuđa imenovao odvjetnika
specijaliziranog za obveznice, Johna Mitchella. Mitchell je jednom prilikom
rekao daje »problem« s Clarkom u tome što se »filozofski bavi pitanjima prava
pojedinca«. On je svakako htio pokrenuti suđenje za urotu u Chicagu, te je
tako 20. ožujka 1969. godine podignuo optužnicu protiv Toma Havdena,
Rennieja Davisa, Davida Dellingera, Abbieja Hoffmana, Jerrvja Rubina,
Bobbvja Sealea, Johna Froinesa i Leeja VVeinera - tzv. »čikaške osmorice«.
Havden, Dellinger, Hoffman i Rubin otvoreno su priznali da su organizirali
prosvjede u Chicagu, ali su porekli izazivanje nasilja za koje je čak i vladin
Walkerov izvještaj okrivio policiju. No oni praktički i nisu poznavali vođu
Crnih
528 Ibid., 7. prosinca 1968.
MARK KURLANSKY
pantera, Bobbvja Sealea. Za vrijeme suđenja sudac Julius Hoffman odredio
je da Sealea vežu i fizički rnu zatvore usta, budući daje više puta Hof-fmana
nazvao fašistom. Nikome od njih nije bilo jasno kako su se na popisu našli
aktivisti SDS-a Froines i Weiner. Na koncu su zapravo samo njih dvojica
oslobođena svake optužbe. Ostalima su presude poništene nakon žalbenog
postupka. No sam je John Mitchell kasnije završio u zatvoru zbog
krivokletstva u istrazi povezanoj s aferom Watergate.
Talijane je u studenome jedno kratko vrijeme obuzela priča o Franci Violi,
koja se udala iz ljubavi, za nekadašnjeg školskog kolegu. Dvije godine ranije
odbila je mladića iz imućne obitelji, Filippa Melodiju, koji ju je zbog toga oteo
i silovao. Nakon silovanja, žena se mora udati za napadača, jer ju je on
obeščastio, pa je tako ne bi htio nitko drugi. Takav pristup među
Sicilijancima je funkcionirao barem tisuću godina. No Franca se, uz gorljivo
odobravanje velikog dijela Italije, obratila sudu i Melodiju rekla: »Ne volim te.
I neću se udati za tebe.« To je za njega bio težak udarac, ne samo zbog toga
što gaje odbila, nego i jer silovatelja, ako se žrtva za njega ne uda, po
sicilijanskim zakonima izvode pred sud. Melodia je tako na koncu osuđen na
jedanaest godina zatvora.
Trećeg prosinca štrajkovi i prosvjedi i radnika i studenata paralizirali su
Italiju nakon što su na Siciliji ubijena dvojica radnika štrajkaša. Eksplozivna
naprava koju su podmetnuli anarhisti razorila je vladin ured u Genovi.
Anarhisti su ostavili letke na kojima je pisalo: »Dolje vlast!«. Petoga prosinca
Rim je bio posve paraliziran zbog općeg štrajka. No već šestog prosinca
radnici su okončali štrajk zbog povećanja plaća, ostavivši samima desetke
tisuća studenata koji su i dalje prosvjedovali.
I u Francuskoj je ideja o udruživanju radničkog i studentskog pokreta još
bila na životu, ali se i dalje nije uspijevala ostvariti. Četvrtog prosinca
Jacques Sauvageot sastao se sa sindikalnim vođama u nadi da će stvoriti
jedinstvenu frontu koju nisu uspjeli oformiti u proljeće. De Gaulle je
umjetnim sredstvima više od godinu dana ojačavao franak jednostavno zbog
toga stoje vjerovao u »jaki franak«, koji je sad već bio opasno precijenjen, te je
ubrzano padao na svjetskim burzama. Umjesto da posegne za uobičajenom
financijskom mjerom devalvacije, de Gaulle je šokirao Europu i financijski
svijet uvođenjem niza drastičnih mjera s ciljem sma-
450
njivanja socijalnih izdataka, kako bi pokušao održati vrijednost sve
ugroženije valute. Francuski su radnici bili bijesni. Petog prosinca počeli su
štrajkovi. No već dvanaestog prosinca vlada je pregovorima ishodila prekid
štrajkova i studenti su ponovno ostali sami kad su zatvorili Nanter-re u znak
prosvjeda protiv pokušaja policije da ispituje studente. Francuska vlada
zaprijetila je da će sa sveučilišta početi izbacivati »studentske agitatore«.
Sa svakim novim udarcem predviđalo se da će se de Gaulle primiriti -kad mu
se ugled nakon proljetnih nemira i štrajkova srozao, kad je njegovu vanjsku
politiku uzdrmala sovjetska invazija Čehoslovačke, kad je gospodarstvo
upropastio slom franka... Ipak, na završetku godine, na neopisivu
frustriranost europskih partnera i treći je put spriječio pristupanje Velike
Britanije Europskoj ekonomskoj zajednici.
Sedmog studenoga Beate Klarsfeld, njemačka nežidovska supruga
francuskog Zidova koji je preživio nacizam i koji se prometnuo u glasovitog
lovca na naciste, Sergea Klarsfelda, došla je na konvneciju socijaldemokrata
u Berlinu, prišla kancelaru Kiesingeru, optužila ga daje nacist, te mu opalila
pljusku. Do konca 1968. godine Zapadna Njemačka zatočila je 6.221
Nijemca zbog zločina počinjenih u vrijeme nacističke vladavine. Broj
osuđenih nipošto nije bio malen, no ipak je bila riječ tek o malome dijelu
nacističkih zločinaca. Godine 1968. Zapadna Njemačka osudilaje ukupno
samo tridesetoricu nacista, gotovo odreda nižih, nepoznatih dužnosnika.
Unatoč brojnim i vrlo aktivnim i smrtonosnim nacističkim sudovima koji su
djelovali za Hitlerove vladavine, niti jedan jedini sudac nikad nije završio u
zatvoru. Šestog prosinca jedan je berlinski sud oslobodio Hansa Joachima
Rehsea, nacističkog suca koj je na smrt osudio 230 osoba. Tužitelji su
odlučili optužiti ga za sedam proizvoljnijih i fla-grantnijih primjera zloporabe
zakona, a ne zbog namjere takvog djelovanja. Odluka se temeljila na jednom
ranijem slučaju u kojem je sud zaključio da suci nisu krivi »ako ih je
zaslijepila nacistička ideologija i pravna filozofija tog doba«. Kad je Rehse
izlazio iz sudnice, okupljeni promatrači počeli su vikati: »Sramota! Sramota!«,
a jedan postariji muškarac prišao mu je i pljusnuo ga. Sljedeći je tjedan
osam tisuća prosvjednika došlo do berlinske Gradske vijećnice, negodujući
protiv puštanja Rehsea
451
MARK KURLANSKY
na slobodu. Preostalo je još vrlo malo vremena: savezni zakon u vezi sa
suđenjem za nacističke zločine trebao je prestati vrijediti za godinu dana, 31.
prosinca 1969. godine. *
U ljeto 1968. godine španjolska je vlada baskijskoj pokrajini Guipuzcoi na
neodređeno vrijeme nametnula izvanredno stanje. U selu Lazcanu svećenik
je osudio orguljaša jer je ovaj za vrijeme pričesti svirao španjolsku
nacionalnu himnu. Svećenika su zbog kritike globili, što nije bilo ni
najmanje teško postići, budući daje orguljaš ujedno bio i načelnik mjesta.
Načelniku je nakon toga, za jednog izbivanja, spaljena kuća. Petoricu mladih
Baska policija je privela i u pritvoru držala pet dana. Prema iskazima
svjedoka, lisicama su ih vezali za stolice i tri ih dana mlatili rukama i
nogama. Nakon toga su priznali. Tužiteljstvo je zatražilo smrtnu kaznu, iako
na suđenju nije prikazalo nikakve dokaze osim policijskog izvješća. U
prosincu je trojka osuđena na četrdeset i osam godina zatvora, jedan na
dvanaest godina, dok je jedan oslobođen530.
Međutim, 16. prosinca španjolskaje vlada pokušala pokazati koliko se brine
za pravdu tako stoje poništila 476 godina staru odluku kralja Ferdinanda i
kraljice Izabele kojim su iz Španjolske protjerani svi Židovi koji se nisu
obratili na katoličanstvo.
U lipnju, kad je pozvao na stvaranje »dvije, tri, mnogo Columbija«, Tom
Havden dodao je kako je cilj da se »SAD ili promijeni ili da pošalje vojsku da
zauzme sveučilišta«531. U prosincu se ostvario drugi scenarij. Petoga
prosinca, nakon tjedan dana nemira i sukoba između policije i studenata i
nastavnog osoblja na State Collegeu u San Franciscu, naoružani policajci
počeli su, prijeteći oružjem i bacajući suzavac, raščišćavati sveučilišni
kompleks. Privremeni predsjednik Sveučilišta S. I. Hayakawa, koji je jasno
izrazio svoje stajalište kad je tjedan dana ranije stupio na dužnost i osudio
Pokret za slobodu govora iz 1964. godine, pred više od dvije tisuće
okupljenih studenata rekao je: »Policija je dobila nalog da raščisti Sveučilište.
Više nema nedužnih promatrača.«532 Prosvjedi su počeli kad
531 Ramparts, 15. lipnja 1968.
452
su tamnoputi studenti počeli tražiti kolegije s područja crnačke kulture i
povijesti. Tijekom posljednja tri tjedna godine Sveučilište je ostalo otvoreno
isključivo zahvaljujući brojnim naoružanim policijskim jedinicama koje su
redovito napadale potencijalne prosvjednike.
Obližnji San Mateo College, zatvoren zbog nasilja, ponovno je otvoren 15.
prosinca, prema riječima predsjednika te ustanove, »kao vojni logor«, budući
daje interventna policija bila stacionirana u svim dijelovima kompleksa.
Najomraženiji među predsjednicima sveučilišta zahvaćenih nemirima,
Gravson Kirk s Columbije, koji je u kolovozu podnio ostavku, u prosincu se
uselio u vilu s dvadeset soba u dijelu Bronxa koji se zove Riverdale. To mu je
omogućilo Sveučilište Columbia, kao vlasnik vile.
Početkom prosinca Britanci, koji su podupirali nigerijsku saveznu vladu,
počeli su mijenjati stav o ratu u Biafri. I dok su ranije ustrajno tvrdili daje
pobjeda Nigerije uopće ne dolazi u pitanje, sad su sve više uviđali daje ondje
zapravo došlo do beznadne pat-pozicije. I Sjedinjene Države promijenile su
pristup. Johnson je naložio pripremanje planova za veliki program dostave
pomoći Biafri zrakom, kopnom i morem, u vrijednosti od dvadeset milijuna
dolara. Francuzi su Biafru već opskrbljivali, zahvaljujući čemu se, tvrdili su
gnjevno Nigerijci, Biafra isključivo i održavala na životu. Dostavni zrakoplovi
za Biafru polijetali su svake večeri u šest sati iz Libervillea, u Gabonu. No
Biafra je uspjela nastaviti borbu još samo godinu dana, a kad je 15. siječnja
1970. godine napokon kapitulirala, broj civila umrlih od gladi po procjenama
je već prešao milijun.
Nakon jedanaest mjeseci pregovora, osamdesetdvočlana posada broda
američke Ratne mornarice Pueblo oslobođena je iz Sjeverne Koreje u
zamjenu za priznanje američke vlade o tome da su uhvaćeni u špijuniranju.
Čim su se Amerikanci našli na sigurnome, američka je vlada opovrgnula
vlastitu izjavu. Nekima se učinilo daje to neobično držanje u međunarodnim
odnosima, dok su drugi smatrali daje riječ o maloj cijeni za oslobađanje
posade bez izazivanja rata. Pritom nije bilo posve jasno što je Pueblo točno
radio kad su ga zaposjele snage Sjeverne Koreje.
Cijelim Vijetnamom, pa i izvan granica zemlje, širila se novost o masakru
koji je divizija Americal u ožujku počinila u My Laiu. Ujesen se pismo u
kojem je Tom Glen iz 11. brigade, a u kojem je izvijestio o
453
MARK KURLANSKY
»Pitanje: I djecu? / Odgovor: I djecu.«
Plakat iz 1970., nakon što je javnost doznala za pokolj u My Laiu. Autori
plakata: Frazer
Dougherty, Jon Hendricks i lrving Pettin. Autor fotografije: R. L Haeberle.
(Zbirka Mary Haskell)
masakru, našlo u divizijskome stožeru, a novi zamjenik zapovjednika
operativnog centra divizije Americal, bojnik Colin Powell bio je zadužen za
pisanje odgovora. Prethodno ne razgovaravši s Glenom, napisao je da
optužbe nemaju temelja - daje riječ o običnim glasinama bez uporišta.
Sljedećeg rujna, samo devet mjeseci kasnije, poručnik "VVilliam Callev
optužen je za niz ubojstava, dok je u studenome cijela priča već zaokupljala
najveću pozornost svih medija. Ipak, Powell je tvrdio da nije čuo za masakr
sve do dvije godine nakon samog događaja. Javnost o Powellovoj ulozi u
zataškavanju - on u vrijeme masakra čak i nije bio u Vijetnamu -nije znala
ništa sve dok o tome u rujnu 1995. godine, kad se govorkalo da bi se Powell
mogao kandidirati za predsjednika SAD-a, prvi nije pisao časopis
Newsweefe533.
Iako je Johnson u studenome objavio unilateralni prekid bombardiranja
Sjevernog Vijetnama, te izrazio nadu da će to dovesti do intenzivnih
Newsweek, 11. rujna 1995.
454
i plodonosnih pregovora, 6. prosinca mobilizacijska je služba objavila da će u
vojsku svaki mjesec pozivati po tri tisuće novaka više nego dotada. Sredinom
prosinca pregovarači su u Parizu navodili da je Johnson s približavanjem
izbora pretjerao s vjerom u izglede za mir334.
U Parizu su se mirovni pregovori koncem godine koncentrirali na energična i
odlučna nastojanja da se riješi - pitanje oblika stola. Hanoi je bio čvrsto
odlučio sjediti za pravokutnim stolom, stoje bilo posve neprihvatljivo Južnom
Vijetnamu. Među ostalim su prijedlozima o kojima su raspravljala razna
izaslanstva bili okrugli stol, dva polukruga okrenuta jedan prema drugom,
ali ne i odvojena, ili okrenuta na jednak način, ali odvojena. Do kraja godine
na zamišljenome su se stolu, koji im je i dalje jedini bio na raspolaganju,
našli prijedlozi jedanaest različitih kombinacija i rasporeda535. Iza tog
pitanja krili su se veći i osjetljiviji problemi, poput činjenice da su
predstavnici Sjevernog .Vijetnama ustrajno tražili da u pregovorima sudjeluje
i Vijetkong, dok je Vijetkong odbijao razgovarati s Južnim Vijetnamom, ali je
bio voljan razgovarati s Amerikancima.
Senator George McGovem, mirovni kandidat koji je na konferenciji u
Chicagu predložen u posljednji trenutak, izlanuo je ono što su mnogi
izbjegavali izgovoriti, nazvavši južnovijetnamskog potpredsjednika Nguye-na
Caoa Kyja »malenim beznačajnim diktatorom«, i optuživši ga da, zajedno s
ostalim južnovijetnamskim dužnosnicima, onemogućuje mirovne pregovore.
»I dok se Ky lijepo zabavlja u raskošnim pariškim lokalima, cjenka se oko
toga hoće li sjediti za okruglim ili pravokutnim stolom, Amerikanci ginu radi
održavanja njegova korumpiranog režima.« Protu-ratno orijentirani senatori
izbjegavali su otvoreno govoriti o predstavnicima Južnog Vijetnama, dio njih
iz poštovanja premaJohnsonu, drugi kako ne bi negativno utjecali na
pregovore. Nakonjohnsonova odlaska s vlasti, kanili su otvorenije progovoriti
o svemu. Neki su rekli da žele pričekati Nbconovu inauguraciju, no
McGovern je počeo otvoreno govoriti dva tjedna ranije. Gallupovo istraživanje
javnog mišljenja pokazalo je da tijesna većina Amerikanaca sad podupire
povlačenje snaga i prepuštanje ratovanja snagama Južnog Vijetnama.
535 Langguth: Our Vietnam, str. 530.
455
MARK KURLANSKY
McGovern je pozivao na promišljenu procjenu lekcija naučenih u Vijetnamu.
Po njemu je jedna od najvećih lekcija bila »opasnost od povlačenja povijesnih
usporedbi*. Iako se događaji u jugoistočnoj Aziji početkom šezdesetih godina
nisu mogli usporediti s događajima u Europi potkraj tridesetih godina 20.
stoljeća, generacija iz Drugog svjetskog rata zaglavila je u građanskome ratu
u Vijetnamu dijelom i zbog toga stoje svjedočila pokušajima umirivanja
Hitlera.
McGovemje rekao: »Ovo je rat dnevnih izvještaja o žrtvama, podataka koje
već godinama primamo kao rezultate nogometnih utakmica«. Vojsci je bilo
jasno daje i to bila jedna od pogrešaka. U pojedinim izvještajima bilo je čak i
prenapuhanih podataka. Ubuduće će ratovi izgledati gotovo nedužno, dok će
vojska o poginulima govoriti tek minimalno.
I vojska je tako izvlačila određene pouke, ali nisu baš sve pripadale kategoriji
onoga stoje McGovern htio postići kad je otvarao raspravu. Vojni je vrh
zaključio da će u televizijsko doba morati uvesti znatno stroži nadzor nad
novinarima. Morat će pomno motriti kakva slika o ratu dolazi do javnosti.
Generali će morati razmišljati o tome kako bitka izgleda na televiziji i kako tu
sliku nadzirati.
Vojni vrh napustit će sve planove vezane uz mobilizirane vojnike, budući da
takvim novačenjem dobiva previše vojnika koji sve rade preko volje i izaziva
negativne reakcije javnosti. Bolje je vojsku sastaviti isključivo od
dobrovoljaca, uglavnom pripadnika tek nekoliko društvenih skupina, ljudi
kojima je potrebno zaposlenje i prilika za profesionalno napredovanje. Ratovi
više neće biti glavna prijeporna pitanja na sveučilištima, jer se od studenata
više neće tražiti da se bore.
No jednako tako, ratovanje će se primjenjivati jedino protiv razmjerno slabih
zemalja, u borbama u kojima tehnološka nadmoć ima presudnu ulogu,
protiv neprijatelja koji će se odupirati tjednima, a ne godinama.
Godina 1968. završila je upravo onako kako je i počela, američkim
optužbama na račun Vrjetkonga za narušavanje božičnog primirja. No
tijekom te godine u Vijetnamu je poginulo 14.589 američkih vojnika, čime se
ukupan broj žrtava na američkoj strani udvostručio. Kad su se Sjedinjene
države 1973. napokon povukle, 1968. godina ostala je zapisana kao
rekordna po broju žrtava u čitavome ratu536.
336 Sheehan: A Bright Shining Lie, str. 726.
456
Koncem godine Čehoslovačka je i dalje pokazivala prkos. Opći trodnevni
štrajk sjedenjem u kojem je širom zemlje sudjelovalo stotinu tisuća
studenata kratkim su prekidom rada podržali i radnici. Dubčekje u jednom
govoru ustvrdio da vlada daje sve od sebe kako bi provela reforme, no da
narod mora prestati prkositi, jer tako samo izaziva represiju. No u prosincu
su, s ponovnim uvođenjem ograničenja prava na putovanje, poništene i
posljednje reforme. Dvadeset i prvoga prosinca Dubček se obratio
Centralnom komitetu Komunističke partije Slovačke. Bio je to njegov
posljednji govor 1968. godine. I dalje je odlučno tvrdio da se reforme moraju
ostvariti i da će zahvaljujući njima izgraditi komunističku demokraciju. Da
nije nekoliko puta spomenuo »trenutačne poteškoće«, mogao se steći dojam
daje govor napisao u vrijeme najvećeg procvata Praškog proljeća. U jednom je
trenutku rekao:
Stalna i pozitivna odlika poslijesiječanjske politike mora biti dosljedno
osiguravanje prava i sloboda, poštivanje socijalističkog legaliteta, te potpuna
rehabilitacija nepravedno oštećenih građana.
Sve je pozvao da pođu kući, da budu s obiteljima, te da se odmore. Godine
1969. Dubčeka su smijenili s dužnosti. Godinu kasnije izbacili su ga iz
Komunističke partije. I on i njegove reforme, »socijalizam s ljudskim licem«,
malo-pomalo iščezli su u povijesti. Mlvnaf, koji je u studenome 1968. godine
podnio ostavku, uvidjevši da se više neće moći zalagati ni za jednu od svojih
političkih želja, ustvrdio je: »Bili smo doista glupi. No naša se glupost
sastojala u ideologiji reformiranog komunizma.«537
U travnju 1968. godine Dubčekje dao intervju francuskom komuni-stičkome
listu L'Humanite:
Nije mi jasno zašto socijalizam utemeljen na snažnom funkcioniranju svih
demokratskih načela i na pravu ljudi da izraze stavove ne bi bio jednako
čvrst. Čak naprotiv, duboko sam uvjeren da će demokratsko ozračje u
stranci i javnome životu ojačati jedinstvo našeg socijalističkog društva, te da
ćemo za aktivnu suradnju pridobiti sve sposobne i nadarene građane.
Dubček, taj birokrat ljubazna osmijeha, bio je neobična mješavina
proturječja. Čitav radni vijek bio je zupčanik u totalitarističkome stroju, a
Mlynaf: Night/rost in Prague, str. 232.
457
MARK KURLANSKY
onda se, došavši na sam vrh, proglasio demokratom. Bio je pragmatičar i
sanjar. Znao je vješto manevrirati u baroknome labirintu komunističke
politike. No na koncu je čak i on priznao daje ponekad bio nevjerojatno
naivan.
Koncem 1968. godine Sovjeti su bili zabrinuti, ali još nisu bili uvidjeli koliko
su izgubili uništivši san o praškome proljeću. Dubček se pokušao vratiti
poput Gomutke 1956., obuzdavajući velike ambicije, umanjujući očekivanja
naroda, slažući se s Moskvom. No Dubček nije bio Gomulka. Barem je tako
zaključia Moskva - dokje čehoslovački narod i dalje nastojao zaključiti kakva
mu je stvarna priroda. Često se zaboravlja daje 1968. Alexander Dubček bio
jedini nepokolebljivo antiratni vođa, koji nije razmišljao o vojnome rješenju
čak ni radi vlastita spasa - vođa koji nije dopuštao da ga zastraše ili potkupe
ni komunizam ni kapitalizam, koji se nikad nije upustio u hladnoratovske
igre, koji se nikad nije obratio za pomoć kapitalistima, nikad nije prekršio
neki sporazum ili savez, čak ni pogazio zadanu riječ - a na vlasti, istinskoj
vlasti, zadržao se tek 220 uzbudljivih dana. U tom razdoblju i nemoguće se
doimalo mogućim, kao u onom geslu koje se u svibnju našlo najednom
pariškome zidu: »Budimo realni, tražimo nemoguće«. Nakon njegova odlaska,
nitko nije imao dojam da gaje istinski upoznao.
Sovjetska invazija do koje je došlo 20. kolovoza 1968. godine označila je
početak kraja Sovjetskog Saveza. Kad je nakon više od dvadeset godina
napokon i došlo do pravog sloma, Zapad je ostao u šoku. Već je bio sve
zaboravio. No u vrijeme invazije čak je i časopis Time predviđao njegov kraj.
Bio je to kraj junačke Rusije, zemlje kojoj su se mnogi divili jer je odvažno
ostala sama i izgradila prvo socijalističko društvo, jer je štitila bratstvo
socijalističkih zemalja, jer je žrtvovala milijune ljudi kako bi Europu
oslobodila fašizma. No svjetska je javnost više nije smatrala dobroćudnom.
Bila je riječ o nasilnoj zemlji koja gazi manje države. Nakon sovjetskog sloma
Dubček je napisao daje Sovjetski Savez upropastila jedna temeljna mana:
»Sustav je onemogućavao promjene«538.
Sam je pad trajao duže nego što su mnogi očekivali. Godine 2002. posljednji
sovjetski vođa Mihail Gorbačov svojem je dugogodišnjem prija-
Dubček: Hope Dies Last, str. 165.
458
telju, nekadašnjem dužnosniku u Dubčekovoj vlasti, Zdeneku Mlvnafu,
rekao:
Gušenje Praškog proljeća, koje je bilo pokušaj novog promišljanja
socijalizma, izazvalo je i vrlo žestoke reakcije u Sovjetskom Savezu, što je
dovelo do frontalnog napada na sve oblike slobodnog razmišljanja. Moćni
ideološki i politički državni aparat krenuo je u odlučnu i beskompromisnu
akciju. A to je utjecalo na ukupnu unutarnju i vanjsku politiku, te na
ukupan razvoj sovjetskog društva, koje je ušlo u fazu duboke i sveobuhvatne
stagnacije539.
Dubčekov san, put koji na koncu nije pronašao, znatno se razlikovao od
onoga što se na koncu dogodilo - od sloma komunizma. On i mnogi drugi
komunisti oduvijek su bili uvjereni daje moguće reformirati sve ne-gativnosti
i zloporabe sovjetskog sustava, da komunizam ipak može dobro
funkcionirati. Nakon sovjetske invazije u to više nitko nije vjerovao, a bez
toga čovjek više nije imao vjerovati ni u što.
Bez tog sna reformama sklonim komunistima nije preostalo drugo nego da
se okrenu kapitalizmu, koji je, utvrdili su, neprihvatljivo loš. Upali su u istu
pogrešku kao 1968. godine - sad su mislili da će doći do reforme
kapitalizma, te da će on poprimiti ljudsko lice.
U Poljskoj su studenti i intelektualci aktivni 1968. godine tijekom
osamdesetih napokon naveli radnike da se udruže s njima, te su zajednički
svrgnuli komunistički sustav. Jacek Kuron, na rubu suza u jednom
razgovoru vođenom 2001. godine, ovako je opisao novi sustav:
Htio sam stvoriti demokratski sustav, no dokaz o tome da nisam sve valjano
promislio leži u činjenici da sam smatrao kako se kapitalizam može
reformirati, te da je sve, poput radničkog samoupravljanja, moguće ostvariti
kasnije. No onda se već stekao dojam da je prekasno. To je dokaz mog
velikog sljepila...
Kod komunizma je problem što se centralizacija svodi na diktaturu iz
središta i što se to nikako ne može promijeniti. U kapitalizmu vlada
diktatura bogatih. Ne znam što učiniti. To se ne može spriječiti središnjim
nadzorom. Žalim samo što sam sudjelovao u radu prve [antikomunističke]
vlade. Zahvaljujući mojem sudjelovanju, ljudi su lakše prihvatili kapitalizam.
539 Mihail Gorbačov i Zdenek Mlynaf: Conversations with Corbachev (New
York, Columbia University Press, 2002.), str. 65.
459
MARK KURLANSKY
Smatrao sam da će se kapitalizam nekako sam reformirati. Ali to se ne
događa. Kapitalizam je sličan Rusiji - nadzire ga jedna malena skupina,
budući da je kapitalizmu potreban kapital Ovdje [u Poljskoj] pola
stanovništva danas je na rubu gladi, dok druga polovica ima dojam da je
uspješna""
,540
U razgovoru vođenom potkraj 1968. godine, osamdesetjednogodišnji Sa-muel
Eliot Morison, jedan od najcjenjenijih američkih povjesničara, rekao je: »I
ranije smo proživljavali nenormalna razdoblja, periode nemira i nasilja koji
su u to vrijeme izgledali užasno i nerješivo. Nacija se ipak održala.
Genijalnost naše demokracije sastoji se u prostoru koji nudi kompromisima,
u našoj sposobnosti da uravnotežimo slobodu i vlast. Uvjeren sam da ćemo
ovaj put pronaći novu ravnotežu i pritom doći do nove svijesti o
međuljudskim odnosima u našem društvu.«541
Kao što jejacek Kuron ustvrdio u Poljskoj, promjene u svijetu ni približno
nisu ispunile očekivanja onih koji su naumili promijeniti svijet. No to ne
znači da 1968. godina nije promijenila svijet. Proturatni aktivisti nisu
okončali američko ratovanje s pozicija hegemonije, ali su promijenili način
takvog ratovanja, kao i prezentaciju takvih nastojanja javnosti. Opirući se
mobilizaciji, proturatni aktivisti generalima su pokazali što moraju učiniti
žele li nastaviti ratovati.
U povijesti je gotovo nemoguće temeljne promjene pripisati samo jednom,
točno određenom trenutku, tisuću devetsto šezdeset i osma bilaje takva i
zbog 1967. i zbog 1969. i zbog svih prethodnih godina. No 1968. bila je i
epicentar jedne velike promjene, temeljne promjene, nastanka našeg
postmodemističkog svijeta koji pokreću mediji. Upravo je zbog toga
popularna glazba tog doba, glavni način izražavanja tadašnje popularne
kulture, ostala važna i u životu kasnijih mladih generacija.
Bio je to početak kraja Hladnog rata i osvit novog geopolitičkog poretka. A
unutar tog poretka promijenila se i sama priroda politike i vođa.
Trudeauovski pristup politici, u kojem pojedinca prepoznaju po stilu, a ne
biti i sadržaju, čvrsto se ukorijenio u sustav.
540 Jacek Kuron, u razgovoru u lipnju 2001.
460
»Povratak u normalu«. Plakat pariških studenata iz 1968. (Galerie
Beaubourg, Vence)
Marshall McLuhan, taj veliki prorok šezdesetih godina, predvidio je:
»Političari će se i više nego rado kao stvarni ljudi povući u korist vlastite
javne slike, jer će ta slika biti neusporedivo moćnija nego što bi mogao biti
sam političar«542. Politički vođe iz generacije 1968. godine koji su kasnije
došli na vlast, poput Billa Clintona u Sjedinjenim Državama ili To-nyja
Blaira u Velikoj Britaniji, pokazali su da se intuitivno izvrsno snalaze u
takvom obliku vladanja.
Godine 1968. establišment je često i s mnogo nade govorio da se radikalna
mladež tako ponaša upravo jer je riječ o mladim ljudima. S godinama će se
svakako »smiriti« i posvetiti stjecanju zarade. Snaga kapitalizma, kao u
slučaju meksičkog PRI-a, upravo je u bezgraničnoj vjeri u vlastitu
sposobnost potkupljivanja ljudi. No taj je naraštaj zapravo ostao vjeran
aktivizmu. U Sjedinjenim Državama ispitivanjajavnog mnijenja pokazuju da
su najmanji izgledi za sudjelovanje mladih glasača, osobito onih u
542 Marchand: Marshall McLuhan, str. 219.
461
MARK KURLANSKY
dobi od 18 do 21 godine, koji su i dobili pravo glasa zahvaljujući aktiviz-mu
iz 1968. godine.
U listopadu 1968. godine, kad je Havden svjedočio pred Nacionalnom
komisijom za uzroke i sprečavanje nasilja, sudac A. Leon Higgin-botham
upitao ga je smatra li da bi davanje prava glasa osamnaestogo-dišnjacima
umanjilo frustriranost mladih. Havden je upozorio da bi se frustriranost
samo pojačala, ako ne bi imali za koga glasati. Većina vođa iz 1968. godine
ili je ostala politički aktivna, poput Daniela Cohna-Bendita i Toma Havdena
ili prešla u novinarske ili akademske vode. Riječ je o kon-kretnijim načinima
usmjeravanja pokušaja mijenjanja svijeta. Adama Michnika, koji je postao
urednikom novina s najvećom nakladom u Srednjoj Europi - iako ni u snu
nije zamišljao takvu sudbinu - često posjećuju »šezdesetosmaši«. »Takve
ljude prepoznajem već na prvi pogled«, rekao je. »Stvar nije u političkim
stavovima, nego u načinu razmišljanja. Upoznao sam Billa Clintona i odmah
shvatio daje šezdesetosmaš.«543
Dakako, jedna od najvećih pouka 1968. godine glasila je: kad ljudi žele
promijeniti svijet, oni koji zbog svojih interesa ne žele nikakve promjene
učinit će sve da ih nekako ušutkaju. Godine 1970., za antiratnih prosvjeda
na Sveučilištu Kent State ubijeno je četvero studenata.
Ipak, ljudi su širom svijeta uvidjeli da nisu bespomoćni, da mogu izići na
ulice, kao što su to ljudi činili 1968. A politički vođe, osobito oni koji su kao
pravi plod šezdesetih godina pokazivali genijalni osjećaj za medije, itekako su
svjesni da masovne pokrete zanemaruju na vlastitu štetu. Osobe mlađe od
dvadeset i pet godina nemaju osobit utjecaj na svijet oko sebe. No upravo je
nevjerojatno što su sve u stanju učiniti kad iziđu na ulice. Sjećate se 1968.?
Sredinom devedesetih godina, kad su studenti počeli prosvjedovati u Parizu,
Mitterandova im je vlada posvetila pozornost onoliko koliko ih je de
Gaulleova vlada zanemarivala sve do zatvaranja čitavih sveučilišta.
Mitterand se sjetio 1968. godine, kao i svi dužnosnici njegove vlade. U
razdoblju od 29. studenoga do 3. prosinca 1999. godine, kad se konferencija
Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu suočavala s velikom masom
gnjevnih antiglobalizacijskih pro-svjednika, predsjednika Clintona, inače
gorljivog zagovornika globalnog
1 Adam Michnik, u razgovoru u lipnju 2001.
462
gospodarstva, to se toliko dojmilo da sve otada redovito vodi razgovore i
rasprave o tom pokretu.
Godina 1968. bila je užasna, ali mnogi za njom ipak nostalgično čeznu.
Unatoč tisućama poginulih u Vijetnamu, milijunima koji su u Bia-fri umrli
od gladi, unatoč pogaženim idealima u Poljskoj i Čehoslovačkoj, masakru u
Meksiku, okrutnom premlaćivanju neistomišljenika širom svijeta, ubojstvu
dvojice Amerikanaca koji su svijetu nudili najviše nade, mnogi su je smatrali
godinom velikih mogućnosti, te im stoga nedostaje. Kao stoje u Pobunjenom
čovjeku napisao Camus, oni koji žude za mirnim vremenima žude »ne za
ublažavanjem, nego za potpunim nestankom jada«. U vezi s 1968.
najuzbudljivijaje bila činjenica stoje to bilo vrijeme kad su značajni segmenti
populacije širom svijeta odbijali šutjeti o mnogim nepravdama i problemima
svijeta. Nije ih bilo moguće ušutkati. Bilo ih je previše, a ako im se nije
pružala druga mogućnost, stajali su na ulici i vikali. Svijetu je to ulilo rijetku
nadu, osjećaj da će uvijek biti ljudi koji će razotkriti sve što nije u redu i
pokušati promijeniti stanje.
No potkraj 1968. mnogi su već osjećali premorenost i bijes, čeznući za
vijestima koje neće biti toliko nepodnošljivo negativne. Na samome završetku
godine takvu je vijest iznijela NASA. Samo sedam godina ranije, kad se
Amerika doimala mnogo mlađom, kad su svi mislili da se politički atentati
događaju u drugim, siromašnijim, nestabilnijim zemljama, kad su oni koji će
se boriti, umirati i prosvjedovati protiv Vijetnama bili tek školarci -
predsjednik Kennedv obećao je da će čovjek do konca desetljeća stići na
Mjesec. Dvadeset i petoga svibnja 1961. ustvrdio je:
Držim da bi se naša zemlja trebala posvetiti ostvarenju cilja, do konca
desetljeća, spuštanja čovjeka na Mjesec i sigurnog povratka na Zemlju.
Nijedan svemirski projekt u tom razdoblju neće se više dojmiti cjelokupnog
čovječanstva, niti biti važniji za dugoročno istraživanje svemira. Niti jedan
neće biti ni toliko težak i skup. U jednom vrlo stvarnome smislu, na Mjesec
neće ići tek jedan čovjek - nego čitava nacija.
Nova generacija iz šezdesetih oduševljavala se prvim snimkama iz svemira,
koje su posredstvom radijskih prijenosa ulazile u školske učionice. Ljudi su
imali dojam da žive u novom dobu velikih istraživanja, usporedi-
463
MARK KURLANSKY
dobi od 18 do 21 godine, koji su i dobili pravo glasa zahvaljujući aktiviz-mu
iz 1968. godine.
U listopadu 1968. godine, kad je Havden svjedočio pred Nacionalnom
komisijom za uzroke i sprečavanje nasilja, sudac A. Leon Higgin-botham
upitao ga je smatra li da bi davanje prava glasa osamnaestogo-dišnjacima
umanjilo frustriranost mladih. Havden je upozorio da bi se frustriranost
samo pojačala, ako ne bi imali za koga glasati. Većina vođa iz 1968. godine
ili je ostala politički aktivna, poput Daniela Cohna-Bendita i Toma Havdena
ili prešla u novinarske ili akademske vode. Riječ je o kon-kretnijim načinima
usmjeravanja pokušaja mijenjanja svijeta. Adama Michnika, koji je postao
urednikom novina s najvećom nakladom u Srednjoj Europi - iako ni u snu
nije zamišljao takvu sudbinu - često posjećuju »šezdesetosmaši«. »Takve
ljude prepoznajem već na prvi pogled«, rekao je. »Stvar nije u političkim
stavovima, nego u načinu razmišljanja. Upoznao sam Billa Clintona i odmah
shvatio daje šezdesetosmaš.«543
Dakako, jedna od najvećih pouka 1968. godine glasila je: kad ljudi žele
promijeniti svijet, oni koji zbog svojih interesa ne žele nikakve promjene
učinit će sve da ih nekako ušutkaju. Godine 1970., za antiratnih prosvjeda
na Sveučilištu Kent State ubijeno je četvero studenata.
Ipak, ljudi su širom svijeta uvidjeli da nisu bespomoćni, da mogu izići na
ulice, kao što su to ljudi činili 1968. A politički vođe, osobito oni koji su kao
pravi plod šezdesetih godina pokazivali genijalni osjećaj za medije, itekako su
svjesni da masovne pokrete zanemaruju na vlastitu štetu. Osobe mlađe od
dvadeset i pet godina nemaju osobit utjecaj na svijet oko sebe. No upravo je
nevjerojatno što su sve u stanju učiniti kad iziđu na ulice. Sjećate se 1968.?
Sredinom devedesetih godina, kad su studenti počeli prosvjedovati u Parizu,
Mitterandova im je vlada posvetila pozornost onoliko koliko ih je de
Gaulleova vlada zanemarivala sve do zatvaranja čitavih sveučilišta.
Mitterand se sjetio 1968. godine, kao i svi dužnosnici njegove vlade. U
razdoblju od 29. studenoga do 3. prosinca 1999. godine, kad se konferencija
Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu suočavala s velikom masom
gnjevnih antiglobalizacijskih pro-svjednika, predsjednika Clintona, inače
gorljivog zagovornika globalnog
' Adam Michnik, u razgovoru u lipnju 2001.
462
gospodarstva, to se toliko dojmilo da sve otada redovito vodi razgovore i
rasprave o tom pokretu.
Godina 1968. bila je užasna, ali mnogi za njom ipak nostalgično čeznu.
Unatoč tisućama poginulih u Vijetnamu, milijunima koji su u Bia-fri umrli
od gladi, unatoč pogaženim idealima u Poljskoj i Cehoslovačkoj, masakru u
Meksiku, okrutnom premlaćivanju neistomišljenika širom svijeta, ubojstvu
dvojice Amerikanaca koji su svijetu nudili najviše nade, mnogi su je smatrali
godinom velikih mogućnosti, te im stoga nedostaje. Kao stoje u Pobunjenom
čovjeku napisao Camus, oni koji žude za mirnim vremenima žude »ne za
ublažavanjem, nego za potpunim nestankom jada«. U vezi s 1968.
najuzbudljivija je bila činjenica stoje to bilo vrijeme kad su značajni segmenti
populacije širom svijeta odbijali šutjeti o mnogim nepravdama i problemima
svijeta. Nije ih bilo moguće ušutkati. Bilo ih je previše, a ako im se nije
pružala druga mogućnost, stajali su na ulici i vikali. Svijetu je to ulilo rijetku
nadu, osjećaj da će uvijek biti ljudi koji će razotkriti sve što nije u redu i
pokušati promijeniti stanje.
No potkraj 1968. mnogi su već osjećali premorenost i bijes, čeznući za
vijestima koje neće biti toliko nepodnošljivo negativne. Na samome završetku
godine takvu je vijest iznijela NASA. Samo sedam godina ranije, kad se
Amerika doimala mnogo mlađom, kad su svi mislili da se politički atentati
događaju u drugim, siromašnijim, nestabilnijim zemljama, kad su oni koji će
se boriti, umirati i prosvjedovati protiv Vijetnama bili tek školarci -
predsjednik Kennedv obećao je da će čovjek do konca desetljeća stići na
Mjesec. Dvadeset i petoga svibnja 1961. ustvrdio je:
Držim da bi se naša zemlja trebala posvetiti ostvarenju cilja, do konca
desetljeća, spuštanja čovjeka na Mjesec i sigurnog povratka na Zemlju.
Nijedan svemirski projekt u tom razdoblju neće se više dojmiti cjelokupnog
čovječanstva, niti biti važniji za dugoročno istraživanje svemira. Niti jedan
neće biti ni toliko težak i skup. U jednom vrlo stvarnome smislu, na Mjesec
neće ići tek jedan čovjek - nego čitava nacija.
Nova generacija iz šezdesetih oduševljavala se prvim snimkama iz svemira,
koje su posredstvom radijskih prijenosa ulazile u školske učionice. Ljudi su
imali dojam da žive u novom dobu velikih istraživanja, usporedi-
463
MARK KURLANSKY
vim s 15. stoljećem. No svemirska istraživanja nekako su s vremenom
izblijedjela iz svijesti, ili su se svi počeli baviti drugim temama. Mladići nisu
odlazili na Mjesec, nego u Vrjetrtam. U novinama se povremeno moglo
pročitati daje nužno smanjiti proračunska sredstva za NASA-u, kako bi se
više novca preusmjerilo za ratovanje u Vijetnamu. Kennedv je dobro
predvidio da će odlazak na Mjesec biti skup. Od osnivanja NASA-e 1.
listopada 1958., do desete obljetnice 1. listopada 1968. godine, taje ustanova
na svemirske misije utrošila 44 milijarde dolara544.
A onda je potkraj rujna ljudima omogućeno da se nakratko vrate u ta
nedužnija vremena. Kao da nitko i nije čuo za sovjetsku invaziju, ponovno se
zahuktala utrka za odlazak na Mjesec. Sovjeti su uputili Zond 5, letjelicu
koja je obišla Mjesec i činilo se da će onamo uputiti i kozmonauta. U
listopadu su Amerikanci letjelicom Apollo 7 uputili trojicu astronauta koji su
jedanaest dana kružili oko Zemlje. Letjelica je bila konstruirana tako da
jednog dana krene prema Mjesecu. Prvije put ispitana u siječnju, bez posade.
Misija Apolla 7 protekla je toliko dobro, prema NASA-inim tvrdnjama bila je
to »besprijekorna misija«, da se NASA odlučila za velik korak naprijed. Apollo
8, koji je trebao ponoviti let Apolla 7, izići će iz Zem-ljine orbite i uputiti se
na Mjesec545. A onda su koncem listopada Sovjeti poslali kozmonauta na let
Sojuzom 3. Dotada se nitko nije toliko približio Mjesecu.
Iako je taj događaj bio manje romantičan, imao je mogo veći neposredan
utjecaj na svijet: 18. prosinca, točno deset godina nakon prvog satelitskog
prijenosa, kojim je Eisenhower slušateljima uputio božičnu čestitku,
lansiranje Intelsat 3 - prvi iz nove serije komunikacijskih satelita koji će
mogućnost televizijskih prijenosa uživo proširiti na cijeli svijet. Novi je satelit
i više nego udvostručio kapacitete svemirskog prenošenja televizijskih i
telefonskih signala. Počelo je novo doba u razvoju televizije.
Lansiranje Apolla 8 bilo je zakazano uoči Božića, 21. prosinca. Mnogi su
predviđali da će Sovjeti doći na Mjesec prije trojice astronauta. Sir Bernard
Lowell, vodeći astronom i ravnatelj britanskog opservatorija Jodrell Bank,
rekao je da tom misijom neće biti moguće doći do znanstvenih podataka
vrijednih tolikog rizika. NASA je otvoreno rekla daje riječ o misiji
544 The New York Times, 1. listopada 1968. 5« Time, 11. listopada 1968.
464
opasnijoj od uobičajenih. Letjelica će kružiti oko Mjeseca, što još nije
zabilježeno u slučaju letjelica s posadom, a ako se nakon orbite ne aktivira
motor, letjelica će ostati u stalnoj orbiti, poput umjetnog Mjesečeva mjeseca.
NASA je potvrdila i da misija nema znanstveni karakter. Cilj joj je razviti i
uvježbati tehnike potrebne za spuštanje na Mjesec.
Apollo 8 lansiranje po planu, a negdje na pola puta do Mjeseca iz letjelice je
emitirao televizijsku sliku za ono vrijeme rijetke jasnoće. Milijuni ljudi
opčinjeno su gledali prijenos. Približavajući se Mjesecu, letjelica se okrenula i
na Zemlju uputila prve fantastične snimke našeg malog pla-vo-bijelog
planeta. Fotografije su u crno-bijeloj tehnici objavljene na na-slovnicama
novina širom svijeta. Televizijski prijenos i fotografije s Apolla 8 u toj su prvoj
godini globalne medijske povezanosti stvorile dojam daje i to, poput mnogih
drugih prekretnica do kojih je došlo te godine, događaj koji gleda cijeli svijet.
Na Božić su trojica astronauta obletjela Mjesec na samo stotinu i deset
kilometara iznad njegove površine, za koju su utvrdili daje siva, pusta i
neravna. Potom su uključili raketne motore i uputili se natrag na planet koji
obilježavaju plavo more, bogato raslinje i beskonačni sukobi.
Neposredno prije završetka 1968. godine čovječanstvo je nakratko osjetilo
neopisivo uzbuđenje u vezi s budućnošću. U tom trenutku i rasizam i
siromaštvo i ratovi u Vijetnamu, na Bliskome istoku i u Biafri pali su u drugi
plan, a javnost je osjetila ono što je astronaut Michael Collins osjetio
sljedećeg ljeta, kad je kružio oko Mjeseca dok su se njegovi kolege spuštali
na njegovu površinu:
Doista sam uvjeren da bi se, kad bi politički vođe našega svijeta Zemlju
mogli vidjeti s udaljenosti od, recimo 150.000 kilometara, njihovi stavovi iz
temelja promijenili. Te toliko važne granice ne bi se ni vidjele, bučne svađe
odjednom bi se stišale. Malena kugla i dalje bi se okretala, spokojno i ne
obazirući se na sitne podjele, pokazujući jedinstveno lice koje vapi za
jedinstvenim razumijevanjem, za homogenošću i povezanošću svojih
stanovnika. Zemlja se mora približiti svom pravome izgledu: biti plava i
bijela, ni kapitalistička ni komunistička, plava i bijela, ni bogata ni
siromašna, plava i bijela, ni zavidna ni predmet zavisti.
Godina je tako završila poput Danteova putnika koji se napokon vratio iz
dubina pakla i podignuo pogled prema zvijezdama:
465
MARK KURLANSKY
Zemlja u posljednjem tjednu 1968. Snimka izApolla 8. (Zahvaljujući National
Space Science Data Centeru)
Vođ pođe sa mnom po toj skritoj stazi da u svijet bijeli vratimo se tuda, te
uzgor sta bez odmora da gazi
prvi, ja za njim dok ne vidjeh čuda od lijepih stvari što se nebom gnijezde,
kroz okrugao otvor jedan kuda
iziđosmo da ugledamo zvijezde.*546
- DANTE: Pakao
Dante Alighieri, Pakao, preveo s talijanskoga: Mihovil Kombol, Matica
hrvatska, Zagreb 1960. (nap. prev.). 3<t* Završni stihovi Pakla, prijevod na
engl: Robert Pinskv.
466
VNIHNIM
Bibliografija
OPĆI NASLOVI
L'Annee dans le monde: Les Faits de 1968, 1969. Pariš, Arthaud, 1969. Les
Grands Evenements 1968., Pariš, Solar et Presses de la Cite, 1969. Allyn,
David: Make Love, Not War: The Sexual Revolution, an Unfettered Histoty,
Boston, Little, Brown & Co., 2000.
Berman, Paul: A Tale ofTwo Utopias: The Political]ourney ofthe Generation

ofl968., NewYork, W. W. Norton & Co., 1996.
Caute, David: The Year ofthe Barricades: A]oumey Through 1968., New York,
Har-per&Row, 1988.
Charter, Ann, ur.: The Portable Svcties Reader, NewYork, Penguin Classics,
2003.
Collins, Michael: Canjing the Fire: An Astronaut's Journeys, New York,
Farrar, Straus & Giroux, 1974.
Fraser, Ronald, ur. 1968: A Student Generation in Revolt, NewYork,
Pantheon Bo-oks, 1988.
Gitlin, Todd: The Sixties: Years ofHope, Days ofRage, Toronto, Bantam
Books, 1987.
Goodman, Mitchell, ur.:
TheMovementTowarda'NewAmerica:ANewBeginningoj a Long Revolution,
Philadelphia, Pilgrim Press, 1970.
Hobsbawm, Eric i Mare "VVeitzmann: 1968 Magnum Throughout the vVorld,
Pariš, Editions Hazan, 1998.
Katzman, Allen, ur.: Our Time: An Anthology ojlnterviews from the East
Village Other, NewYork, Dial Press, 1972.
Kopkind, Andrew: The Thirty Years vVar: Dispatches and Diversions oj a
Radicaljo-umalist, London, NewYork, 1995.
Manvick, Arthur: The Sbcties: Cultural Revolution in Britain, France, ltaly,
and the United States c. 1958-1974., Oxford, Oxford Universitv Press, 1998.
467
Bibliografija
Schulke, Flip i Matt Schudel: vVitness to Our Times: My Life as a Photo
Journalist, Chicago, Marcato, 2003.
AMERIKA
The Kemer Report: The 1968 Report ofthe National Advisory Commission on
Civil Di-sorders, NewYork, Pantheon Books, 1988.
Califano, Joseph A., Jr.: The Triumph and Tragedy ofLyndon B. Johnson:
The White House Years, New York, Simon & Schuster, 1991.
Cohen, Robert i Reginald E. Zelnik, ur.: The Vrte Speech Movement:
Reflections on Berkeley in the 1960s, Berkeley, University of Califomia Press,
2002.
Dean, John W.: The Rehnquist Choice: The Untold Story oj the Nvcon
Appointment That Redefined the Supreme Court, New York, Simon &
Schuster, 2001.
Dellinger, David: From Yale tojail: The Life Story ofa Moral Dissenter, New
York, Pantheon Books, 1996.
Goodwin, Richard N.: RememberingAmerica: A Voicefrom the Svcties,
Boston, Lit-tle, Brown&Co., 1988.
Hayden, Tom: Rebellion and Repression, NewYork, Meridian Books, 1969.
Hayden, Tom: Rebel: A Personal History ofthe 1960s, Los Angeles, Red Hen
Press, 2003.
Hayden, Tom: Reunion: A Memoir, New York, Collier Books, 1989. Hoffman,
Abbie: Revolution for the Hell oflt, New York, Dial Press, 1968.
Isserman, Maurice i Michael Kazin: America Divided: The Civil War ofthe
1960s, New York, Oxford University Press, 2000.
Kaiser, Charles: 1968 in America: Music, Politics, Chaos, Counterculture,
and the Shapingofa Generation, NewYork, Weidenfeld & Nicolson, 1988.
Lesher, Stephan: George Wallace: American Populist, Reading, Pa., Addison
We-sley Publishing, 1994.
Raskin, Jonah: For the Hell oflt: The Life and Times of Abbie Hojfman,
Berkeley, University of California Press, 1996.
Royko, Mike: Boss: Richard].. Daley of Chicago, New York, Plume, 1988.
Schlesinger, Arthur: Robert Kennedy and His Times, 1. i 2. svezak, Boston,
Houg-hton Mifflin, 1978.
Schultz, John: No One Was Killed: Documentation and Meditation:
Convention Week, Chicago, August 1968., Chicago, BigTable Publishing
Company, 1998.
468
Bibliografija
Servan-Schreiber,Jean-Jacques: The American Challenge, NewYork,
Atheneum,
1968. Solberg, Carl: Hubert Humphrey: A Biography, New York, W. W.
Norton & Co.,
1984. Steel, Ronald: In Lovewith Mght: The American Romance with Robert
Kennedy, New
York, Touchstone, 2000.
Thomas, Evan: Robert Kennedy: His Life, New York, Simon & Schuster,
2000. Wall, Byron, ur.: Manualfor Draft-Age Immigrants to Canada, Toronto,
House of
Anansi, 1970. Witcover, Jules: The Year the Dream Died: Revisiting 1968 in
America, New York,
Wamer Books, 1997.
BLISKI ISTOK
Oren, Michael B.: Six Days ofWar: June 1967 and the Making ofthe Modem
Middk Fast, NewYork, Oxford University Press, 2002.
CEHOSLOVACKA
Chapman, Colin: August list: The Rape of Czechoslovakia, London, Cassell &
Companv, 1968.
Dubček, Alexander: Hope Dies Last: The Autobiography of Alexander
Dubček. Jifi Hochman, ur. i prev., New York, Kodansha International, 1993.
Ello, Hugh i Hugh Lunghi: Dubček's Blueprintfor Freedom: His Documents
on Czechoslovakia Leading to the Soviet Invasion, London, William Kimber &
Co., 1969.
Francuska Komunistička partija: Ft Les Evenements de Tchicoslovaauie,
Pariš, Bul-letin de Propagande, br. 5, rujan 1968.
Gorbachev, Mikhail i Zdenek Mlynar: Conversations with Gorbachev: On
Perestroi-ka, the Prague Spring, and the Crossroads of Socialism, George
Shriver, prev., NewYork, Columbia University Press, 2002.
Mlynar, Zdenek: Night Frost in Prague: The End of Humane Socialism, Paul
Wilson, ur., New York, Karz Publishers, 1980.
Piekalkiewicz, Jaroslaw A.: Public Opinion Pollingin Czechoslovakia, 1968-
69: Re-sults and Analysis ofSurveys Conducted During the Dubček Era, New
York, Prae-ger Publishers, 1972.
469
Bibliografija
Salomon, Michel: Prague: La Revolution etranglee, ]anvier-Aout 1968., Pariš,
Ro-
bertLaffont, 1968. Schwartz, Harry: Prague's 200 Days:'The Strugglefor
Democracy in Czechoslovakia,
London, Pali Mali Press, 1969.
Shawcross, William: Dubček, New York, Simon & Schuster, 1990.
Valentajiri: Soviet lntervention in Czechoslovakia 1968: Anatomyofa
Decision, Bal-timore, Johns Hopkins Universitv Press, 1991.
Williams, Kieran: The Prague Spring and Its Aftermath: Czechoslovak Politics
1968-1970, Cambridge, Cambridge University Press, 1997.
Zeman, Z. A. B.: Prague Spring: A Report on Czechoslovakia 1968, New York,
Pen-guin Books, 1969.
DROGA
Leary, Timothy: Flashbacks, Los Angeles.J. P. Tarcher, 1983.
Lee, Martin A. i Bruce Shalin: Acid Dreams: The Complete Social History
ofLSD: The C1A, the Svcties, and Beyond, New York, Grove Press, 1992.
Wolfe, Tom: The Electric Kool-AidAcid Test, NewYork, Farrar, Straus &
Giroux, 1968.
FEMINIZAM
Daviš, Flora: Moving the Mountain: The Women 's Movement in America
Since 1960, New York, Simon & Schuster, 1991.
De Beauvoir, Simone: The Second Sex: The Class Manifesto oj the Liberated
Woman, NewYork, Vintage, 1974.
Evans, Sara: Personal Politics: The Roots ojWomen's Liberation in the Civil
Rights Movement and the New Left, New York, Vintage Books, 1980.
Friedan, Betty: The Feminine Mystique, New York, Laurel, 1983.
Morgan, Robin: Going Too Far: The Personal Chronicle oj a Feminist, New
York, Random House, 1977.
FILOZOFIJA
Fanon, Frantz: The vVretched oj the Earth, New York, Grove Press, 1963.
470
Bibliografija
Marchand, Philip: Marshall McLuhan: The Medium and the Messenger,
Cambridge,
MIT Press, 1998.
Marcuse, Herbert: Reason and Revolution, Newjersey, Humanities Press,
1997. Marcuse, Herbert: One-Dimensional Man, Boston, Beacon Press,
1991. McLuhan, Eric i Frank Zingrone, ur.: Essential McLuhan, NewYork,
Basic Books,
1995. McLuhan, Marshall i Quentin Fiore: The Medium ls the Message: An
lnventory oj
Ejjects, Corte Madera, Gingko Press, 2001.
FRANCUSKA
Andro, P., A. Dauvergne i L. M. Lagoutte: Le Mai de la revolution, New York,
Jul-liard, 1968.
Aron, Ravmond: La Revolution introuvable: Rejlexions sur les evenements de
Mai, Pariš, Librairie Artheme Favard, 1968.
Avache, Alain, ur.: Les citations de la revolution de Mai, Pariš, Pauvert,
1968. Barbev, Bruno: Mai 68:ou l'imagination au pouvoir, Pariš, Editions de
la Differen-ce/Vence, Galerie Beaubourg, 1998.
Cohn-Bendit, Daniel: LeGauchisme: Remededlamadiesenileducommunisme,
Pariš, Editions du Seuil, 1968.
Dansette, Adrien: Mai 1968, Pariš, Librairie Pion, 1971.
Dark Star, ur:. Beneath the Paving Stones: Situationists and the Beach, May
1968., Edinburgh, AK Press/Dark Star, 2001.
Duprat, Frangois: Lesjournees de Mai 68: Les Dessous une revolution, Pariš,
N.E.L. et Defense de l'Occident, 1968.
Fabre-Luce, Alfred: Le General en Sorbonne, Pariš, Editions de la Table
Ronde, 1968.
Faure, Christine: Mai 68: Jour et nuit, Pariš, Decouvertes Gallimard
Histoire, 1998.
Feenberg, Andrew i Jim Freedman: VVhen Poetrv Ruled the Street: The
French May Events oj 1968., Albany, State University of New York Press,
2001.
Filouche, Gerard: 68-98, Histoire sansjin, Pariš, Flammarion, 1998.
Grimaud, Maurice: En Maijais ce auil te plait: Le Prejet de police de Mai 68
parle, Pariš, Editions Stock, 1977.
Hamon, Herve i Patrick Rotman: Generation, vol. I: Les Annees de reve,
Pariš, Editions du Seuil, 1987.
471
Bibliografija
Harris, Andre i Alain de Sedouy.Juijs Sr Frangais, Pariš, Editions Grasset
Fasquel-le, 1979.
Hartley, Anthony: Gaullism: The RiSe and Fali oj a Political Movement, New
York, Outerbridge & Dienstfrey, 1971.
Joffrin, Laurent: Mai 68: Histoiredes evenements, Pariš, Editions du Seuil,
1998. Karvetz, Mare: L'lnsurrection etudiante 2-13 Mai 1968., Pariš, Union
Generale d'Editions, 1968.
Labro, Philippe: Les Bamcades de Mai, Pariš, Solar & Agence Gamma, 1968.
Labro, Philippe: Ce n'est qu'un debut, Pariš, Editions et Publications
Premieres, 1968.
Lacouture, Jean: Pierre Mendes-France, George Holoch, prev., New York,
Hol-mes & Meier, 1984.
Lacouture, Jean: DeGaulle3: Le Souverain, 1959-1970., Pariš, Editions du
Seuil, 1986.
Les Murs ont la parole: Journal mural Mai 68., Pariš, Claude Tchou, 1968.
Mai 68: A l'Usage des moins de 20 ans, Babel-Actes Sud, 1998.
Naim, Tom i Angelo Quattrocchi: The Beginning of the End, London, Verso,
1998.
Seguy, Georges: »Le Mai« de la CG T, Pariš, Julliard, 1972.
Toumoux, J. R.: Le mois de Mai du general: Livre blanc des evenements,
Pariš, Libra-irie Plon, 1969.
HAITI
Burt, Al i Bernard Diederich: Papa Doc and the Tonton Macoutes, Port-au-
Prince, Editions Henri Deschamps, 1986.
KNJIŽEVNOST
Apollinaire, Guillaume: The Poet Assassinated, Josephson Matthew, prev.,
Cam-bridge, Exact Change, 2000.
Bali, Gordon: Allen Verbatim: Lectures on Poetry, Politics, Consciousness by
Allen Ginsberg, NewYork, McGraw-Hill, 1974.
Camus, Albert: The Plague, Stuart Gilbert, prev., New York, Alfred A. Knopf,
1971.
472
Bibliografija
Camus, Albert: The Rebel: An Essay on Man in Revolt, Anthony Bower, prev.
New
York, Alfred A. Knopf, 1961. Ginsberg, Allen: Planet News, 1961-1967, San
Francisco, City Lights Books,
1968.
Ginsberg, Allen: Collected Poems 1947-1980, New York, Harper & Row,
1985. Harris, WilliamJ., ur.: TheLeRoi Jones/AmiriBarakaReader, NewYork,
Thunder's
Mouth Press, 2000.
Havel, Vaclav: Selected Plays 1963-83, London, Faber & Faber, 1992. Havel,
Vaclav: Open Letters: Selected Writings, 1965-1990, Paul Wilson, ur., New
York, Vintage Books, 1992.
Jones, LeRoi: Four Black RevolutionaryPlays, Indianapolis, Bobbs-Merrill,
1969. Jones, LeRoi: Home: Social Essays, New York, William Morrow & Co.,
1966. Kramer,Jane: Allen GinsberginAmerica, NewYork, Fromm
International, 1997. Lowell, Robert: The Dolphin, New York, Farrar, Straus &
Giroux, 1973. Lowell, Robert: For the Union Dead, New York, Farrar, Straus
& Giroux, 1964.
Mailer, Norman: Miami and the Siege ojChicago: An Injormal History oj the
Republi-can and Democratic Conventions oj 1968, New York, World
Publishing Co., 1968.
Mailer, Norman: The Armies oj the Night: History as a Novel, the Novel as
History, NewYork, New American Library, 1968.
Mickiewicz, Adam: Dzjady (Forejathers' Eve), Charles S. Kraszewski, prev.
Lec-
hman, Libella Veritatis, 2000.
Sanders, Ed: Shards oj God, New York, Grove Press, 1970. Schumacher,
Michael: A Biography oj Allen Ginsberg, New York, St. Martin's
Press, 1992.
KUBA
Gosse, Van: Where the Boys Are: Cuba, Cold War America and the Making oj
a New
Lejt, London, Verso, 1993. Matthews, Herbert L.: Cuba, New York,
Macmillan, 1964.
Mills, C. Wright: Listen, Yankee: The Revolution in Cuba, NewYork, McGraw-
Hill,
1960.
Szulc, Tad: Fidel: A Critical Portrait, New York, William Morrow & Co., 1986.
Thomas, Hugh: Cuba: ThePursuitojFreedom, NewYork, Harper& Row, 1971.
JZI.
Bibliografija
Bibliografija
KULTURA
Cohen, John: The Essential Lenny'B*uce, New York, Bell Publishing, 1970.
Graham, Bili i Robert Greenfield: Bili Graham Presents: My Life Inside Rock
and Out, NewYork, Doubleday, 1992.
Herbst, Peter, ur.: The Rolling Stone lnterviews: Talkingwith the Legends oj
Rock & Roll 1967-1980, NewYork, St. Martin's Press/Rolling Stone Press,
1981.
Heslam, David, ur.: Rock V Roll Decades: The Sbcties, London, Octopus
Illustra-ted Publishing, 1992.
MEDIJI
Gans, Herbert J.: Deciding What's News: A Study oj CBS Evening News, NBC
Nightly News, Newsweek and Time, New York, Vintage Books, 1980.
Halberstam, David: The-Powers That Be, New York, Alfred A. Knopf, 1979.
Schorr, Daniel: Staying Tuned: A Lije in Journalism, New York, Pocket
Books, 2001.
MEKSIKO
Alvarez Garin, Raul: La Estela de Tlatelolco: Una Reconstruccidn historica
del movi-miento estudiantil del 68.
Fehrenbach, T. R.: Fire and Blood: A History oj Modco, New York, Macmillan,
1973.
Garcia, Julio Scherer i Carlos Monsivais: Porte de guerra: Los Rostros del
68., Col. delValle, Aguilar, 2002.
Grupo Mira: La Grofica del 68: Homenaje al Movimiento Estudiantil, Tercera
edici-6n, Mexico City, Amigos de la Unidad de Postgrado de la Escuela de
Disefio A.C., 1981.
Mora, Juan Miguel de: T-68, Tlatelolco 68: iPor Fin toda la verda!, Col. Del
Valle, Edamex, 2000.
Paz, Octavio: Posdata, Mexico, Siglo xxi Editores, 2002.
Poniatowska, Elena: La Nochede Tlatelolco, Mexico, Ediciones Era, 1993.
Ramirez, Ramon: EI Movimiento estudiantil de Mčxico (Julio/Điciembre de
1968), Mexico, Ediciones Era, 1998.
474
t
NJEMAČKA
Ardagh, John: Germany and the Germans: An Anatomy ojSociety Today,
NewYork,
Harper & Row, NewYork, 1987. .
Craig, Gordon A.: The Germans, New York, Meridian, 1991. Demetz, Peter:
Ajter the Fires: Recent Writing in the Germanys, Austria, and Svvitzer-
land, San Diego, Harcourt Brace Jovanovich, 1986. Heimannsberg, Barbara i
Christoph J. Schmidt, ur.: The Collective Silence: German
ldentity and the Legacy ojShame, Cvnthia Oudejans Jarris i Gordon Wheeler,
prev., San Francisco, Jossey-Bass Publishers, 1993. Raff, Diether: A History
ofGermany: From the Medieval Empire to the Present, Bruce
Little, prev. Oxford, Berg Publishers, 1990.
POKRET ZA GRAĐANSKA PRAVA
Carson, Clavborne, David Garrow, Bili Kovach i Carol Polsgrove, ur.:
Reporting Civil Rights: Pari One, American journalism 1941-1963; Part Tvvo,
American Journalism 1963-1973, NewYork, Library of America, 2003.
Cleaver, Eldridge: Soul on Ice, New York, Delta Trade Paperbacks, 1992.
Garrow, David J.: Bearing the Cross: And the Southern Christian Leadership
Confe-rence, New York, William Morrow & Co., 1986.
Garrow, David J.: The FBI and Martin Lutka King,Jr.: From »Solo« to
Memphis, New York, W. W. Norton & Co., 1981.
Halberstam, David: The Children, New York, Fawcett Books, 1998.
Haley, Alex: TheAutobiographyofMalcolmX, NewYork, Ballantine Books,
1992.
King, Mary: Freedom Song: A Personal Story of the 1960s Civil Rights
Movement, New York, William Morrow & Co., 1987.
Lester, Julius: Look Out,Whitey!: Black Pcmer's Gon Get Your Mama, New
York, Dial Press, 1968.
Pearson, Hugh: The Shadcnv ofthe Panther: Huey Nevvton and the Priče of
Black Po-vver in America, Reading, Pa., Addison-Wesley Publishing, 1994.
POLJSKA
Abramsky, Chimen, Maciej Jachimczyk i Antony Polonsky: Thejews in
Poland, NewYork, Basil Blackwell, 1988.
475
Bibliografija
Kersten, Kiystyna: »The Mass Protests in People's Poland- A Continuous Pro-
cess or Single Events?«, u: Acta Ploniae Historica Sempter, sv. 83, 165-192.,
Varšava, Instytut Historii Pan, 2601.
Tollet, Daniel: Histoire desjuifs en Pologne: Du XVI siecle a nosjours, Pariš,
Presses Universitaires de France, 1992.
RAT U VIJETNAMU
Appy, Christian G.: Pathots: The Vietnam War Remembered from Ali Sides,
New York, Viking, 2003.
Langguth, A. J.: Our Vietnam: The War 1954-1975, New York, Simon &
Schu-ster, 2000.
Oberdorfer, Don: Teti: The Tuming Point in the Vietnam War, Baltimore,
Johns
Hopkins University Press, 2001. Prochnau, William: Once upon a Distant
War. Young War Correspondents and the
Early Vietnam Battles, NewYork, Random House, 1995. Sheehan, Neil: A
Bright Shining Lie:John Paul Vann and America in Vietnam, New
York, Random House, 1988.
Kazalo
Abernathy, Ralph 46, 50, 122, 138,
324
Abu Amar 21 Acheson, Dean 195 Action, list 275 Adamsjohn 434 Adams,
Eddie 63-64, 103 Adenauer, Konrad 170 Adler, Renata 64 Agnew, Spiro T.
225, 324-325, 436,
439-440 Ailes, Roger 441 Akord Klub 294 Akst, pukovnik 231-232, 243
AlFatah21,310 Albee, Edward 295 Alexander, Shana 159-160 Ali,
Muhammad 51, 131, 134-135 Ali, Tanq 177, 179, 181, 184, 430 Alpert,
Richard 223 al-Shukayri, Ahmed 21 Altman, Robert 387 Alvarez Garin, Raul
411, 414-416 Alžir 5, 127, 130, 196, 255, 257-
-258,261,272
Amelia Erhart, škola u Detroitu 152 Amendola, Giorgio 430
Anderson, kazalište na jidišu 241 Andropov, Jurij 352 Andrzejewski, Jerzy
360 anticionizam 81, 92, 146, 179, 293 antisemitizam 79-80, 146, 150, 157,
229, 346, 366
apartheid 25, 396
Apollinaire, Guillaume 159
Apollo 464-465
Apple, R.W. 11
Aptheker, Bettina 381-382
Arafat,Jaser21, 179
Argoud, Antoine 280
Armstrong, Lewis 134
atentati 168, 182-185, 209, 233,
316, 326, 328, 394, 396, 463 Atlantic Monthly, časopis 63 Atkinson, Ti-
Grace 384-385 Azteci 391, 417
Bachmann, Joseph 182-183, 185 Baezjoan 110, 187,216,400 Bailey, John
69
Baker, Ella, v. Havden, Casey 380 Baker, Ginger 216-217 Bakhtadze,
Eleanor 273
477
Kazalo
Baldwin, James 134, 193 Bancroft, Anne 226 Banos, Roberto Rodriguez 404
'u Baraka, Amiri, v. Jones, LeRoi 9, 186 Barbarella (film) 387 Barnard,
Christian 24-25 Barnes, Clive 76, 89, 296 baskijski separatisti 306-307
Batista, Fulgencio 187, 190, 200 BeachBoys 154 Beamon, Bob 423
Beatlesi 105, 154,157, 215-217, 224--225,428
Beauvoir, Simone de 193, 371, 382,
384-385 Beck, Julian 88 Behr, Peter 228-229
bejzbol 23, 132, 188, 339, 396, 424--426, 439, 443
Belafonte, Harry 55, 134
Belgijski Kongo 196
Beranek, Miroslav 365
Berkelev, Sveučilište 14, 39, 77, 101, 106,108-109,111,118,133,190, 231-
232, 263, 276, 281, 332, 388, 404
Berlinski zid 49, 174 Bernstein, Leonard 55, 217 Berrigan, Daniel 327
Biafra, rat u 17-18, 229, 286, 310--314, 453, 463, 465
Biennale, venecijanski 391 Bilak, Vasil 350 BildZeitung 182-183
Bitnici 37, 100, 120, 153, 156, 199--201,214,217,219,393
Black Power, pokret 7-9, 47, 52,112--114, 136, 164, 232, 234, 274, 396,
422
Blaiberg, Philip 24 Blair, Ezell, ml. 99 Blair, Tony 461
Bliski istok 4, 22, 26, 39, 73, 84, 147, 229, 282, 286, 308-309, 465
Boggs, James 114
Bond, Julian 383
Bonn, Sveučilište 171
Boroff, Andrea 246
Bosch, Orlando 207
Boston, Ralph 423
Brando, Marlon 111, 120, 189
Brandt, Peter 185
Brandt, Willy 175, 185,252
Braque, Georges 159
Brazee, Ronald W. 243
Brazil 97
Brecht, Bertolt 88
Brennan, Bruce 14
Brennan, William 434
Brestansky, Jozef 290
Brežnjev, Leonid 26, 28, 36, 39, 43, 77-78, 81, 288-289, 291, 298--299,350,
356, 361, 364-368
brigada 2506 195
Brinklev, David 62, 75, 319
Britten, Benjamin 158
Brooke, Edward 439
Brooke, Rupert 158
Brown, Hubert »Rap« 7-8, 44, 113, 379
Brown, Kenneth 89 Brown, Pat 9
478
Kazalo
Brownstein, Yetta 442 Brubeck, Dave 216, 295 Bruce, Jack 216 Bruce,
Lenny 438 Brundage, Avery 422-423 Brus, VVlodzimierz 147-148 Buckley,
William 429 budizam 37, 153 Bugarska 43, 293, 350, 352, 360 Buntovnik
bez razloga (film) 400 Burden, WilliamA.M. 213 Burgos, Elizabeth 25
Burroughs, William 326
Calder, Alexander 405
Calhoun, John Caldwell 437-438
Callaghan, James 98, 429
Calley, William 454
Cambridge, Sveučilište 98
Camus, Albert 107,127-128,164, 252,
284, 382, 400, 463 Cannes, filmski festival u 296, 391 Capote, Truman 52,
193 Cardinals, iz St. Louisa 425 Carlos, John 422-424 Carmichael, Stokely
6-8, 44, 48, 52,
112-114,139,232,238,246,383 Carranza, Venustiano 392-394, 401 Carson,
Johnny 75, 441 Carswell, G. Harrold 463 Čarter, Jimmy 428
Cason, Sandra, v. Hayden, Casey 380 Cassady, Neal 153 Castro, Fidel 25-
26, 78, 131, 187-
-195, 197-199, 203-207, 209, 223,
360, 401, 406, 428
Ceau§escu, Nicolae 26, 42, 359
Cemoch, Karei 357
Chandler, Joseph 96
Chaney, James 106, 444
Chapelle, Dickey 188
Chavez, Cesar 165, 241
Chavez, Ignacio 400
Che, v. Guevara, »Che« Emesto 25,177, 179-180,189-191,203-205,210, 231,
238, 254, 265, 273, 393, 399-400,403,411,432
Chessman, Caryl 111, 190
Chicago 9, 17, 29-30, 68, 110, 133, 142, 150, 160, 180, 210, 237, 239, 243,
306, 317, 319, 325--337, 339, 347, 349, 354, 356--357, 362, 371, 386, 391,
405, 408,439-440, 447-449, 455
Chirac, Jacques 282
Chisholm, Shirley 444
Chomsky, Noam 14
CIA 58, 79, 84, 213, 222-223, 269, 351,401,422
Cienfuegos, Camillo 192
cionizam 34, 147
Clapton, Eric 216
Clarenbach, Kathryn 384
Clark, Ramsey 447, 449
Clark, Robert 7
Clark, šerif 46
Cleaver, Eldridge 131-132,134,137, 192,211,387,400
Clementis, Vladimir 34
Clifford, Clark 306
Clinton, Bili 67, 461-462
Coffin, William Sloane, ml. 14
Cohen, Leonard 216
479
Kazalo
Cohn-Bendit, Daniel 177, 262, 272, 276-278, 280, 283-285, 369, 411, 429-
430, 462 +k
Cole, Lewis 428-432
Collind,Judy332
Collins, Michael 445, 465
Collins, Nancy 377
Coltranejohn 222
Columbia, Sveučilište 95, 118, 173, 186, 192, 211-213, 215, 222, 225--227,
229-236, 239-243, 245-246, 248-249, 264, 266, 276, 293, 296, 305, 346,
385, 404, 425, 428-432, 452-453
Connallv, John 335
Conrad Hilton Hotel, Chicago 327,332
Cooke, Terence 243
Cooper, Annie Lee 46
ĆORE 51, 100, 104,239,379
Comell, Sveučilište 54, 96, 327
Cortazar, Julio 209
Cortes, Heman391, 417
Cosby, Bili 135
Cotton, Dorothy 380
Countryjoe and the Fish 215
Coventry, katedrala u 158
Cox, Archibald 248
Coxova komisija 249
Cranach, Lucas 170
Cream 217
Creedence Clearwater revival 216
crnačka kultura 134, 453
Crne pantere 7, 52, 111-112, 132--133, 211, 220, 272, 328, 397,
400,411,449
Crni muslimani 52, 131
Cronkite, Walter 48-49, 62, 69-76, 97-98,121,319,357
Crosby, Stills & Nash 216 Crveni križ 312-313, 415 Crveni Rudi (Rudi
Dutschke) 176, 180, 268
Čarobna frula, Mozart 175
Čehoslovačka 26-43, 77, 83-84, 90, 142,148-149, 154, 158, 202, 275, 288-
294,296-301,319,335-336, 339,350-353,356-361,363-371, 390,404,416-
421,451,457,463
Černik, Oldaich 366, 369, 349
Daley, RichardJ. 133, 139, 318, 327--328, 330, 332-333, 337-339, 341,343-
346,374,438,447-449
Daniel, Clifton 373 Daniel, Juli 26, 360 Dante 465-466 Daviš, Angela 400
Daviš, Caroline 384
Daviš, Rennie 17, 149, 327, 331, 342, 449
Day~Lewis, Cecil 22
de Gaulle, Charles 3-6, 11, 19-20, 50, 79, 221, 227, 250-252, 254--261,
264, 267-269, 275-283, 312, 322,336,361-362, 409,428--430,450-451,462
Dean, James 120, 129, 399
Dean, John 434
Debray, Regis 25, 189, 252, 266, 400
Decreanem Denis 403
Dellinger, David 51, 152, 210, 306,
327-328,336,343,382, 448-449 Demokratska nacionalna konvencija
17, 210, 306, 326, 437
480
Kazalo
Demokratska stranka 101, 111-112, 150, 164, 210, 306, 326, 340--
341,345,362,437,439
Der Spiegel (časopis) 185
Derain, Andre 159
Dershowitz, Alan 67
Detroit6, 9, 152, 226, 425
Di Suvero, Hank 190
Diaz Ordaz, Gustavo 130, 208, 389--391, 395-396, 400-402, 404-405, 408-
410, 416, 421
Dien Bien Phu 72, 179
Dillon, Douglas 166
Diplomac (film) 226
Dirksen, Everett 52, 434, 440
Divlja horda (film) 64
Divljak (film) 399
Dominikanska republika 361-362
Dorbinjin, Anatolij F. 362
Douglas, William O. 435
Dow Chemical 13, 213
Dr. Strangelove (film) 328
droga 14, 50, 53, 57, 117, 153-155, 158, 164, 201, 215, 217-218, 222-
225,230,331,339,391
Drugi spol (De Beauvoir) 382, 385
Drugi svjetski rat 4, 13, 32, 51, 57, 69-70, 74, 79, 82, 118, 152, 158, 169,
188, 195, 212, 254-256, 289, 313, 322, 328, 354, 358,367, 394, 399, 456
Drvsdale, Don 425
Dubček, Alexander 27-36, 40-43, 77--78, 83, 86, 90, 148, 287-291, 293-
294, 296-300, 348-350, 352--353,356,358,363-370, 407, 410, 457-459
Dubček, Anna 348
Duboisjules 188
Dukakis, Olvmpia 90
Dunne, George 344
Dutsche, Rudi 66, 176-180, 182,
184-185, 229, 263, 268 Duvalier, Frangois 307 Dylan, Bob 22-
23,26,110,156-157,
214-216, 220, 432
Eagan, Richard 246
EastVillage, NewYork 116-117,154-
-155,214,222,226,296 East, Catherine 376, 384 Eban, Abba 20 Echeverria,
Luis 416 Edwards, Hany 396-397, 423 Egipat 20, 252,308-310 Ehrlichman,
John 434 Eisenhower, Dwight 49,97,120,190,
192,194-195,200,213,322, 434,
464
Eliot, T.S. 157 Escudero, Roberto 399, 403, 407,
411 Europska ekonomska zajednica (EEZ)
252-253, 451 Evans, Lee 396-397, 423
Fanon, Frantz 130-131, 196, 255, 382, 386, 400
Farmer, James 104
FBI 38, 106, 137,201,401
feministički pokret 375, 378, 383,
385
Ferlinghetti, Lawrence 157, 214,317 Ferreri, Marco 217
481
Kazalo
Fillmore, četvrt u San Franciscu 214 filmovi 38, 64, 135, 217, 296, 400
filozofija 106,109, 129, 159, 225, 3S5, 407, 451
FlowerPower 130, 164
folk glazba, v. glazba 22-23, 99, 215,
220,229, 331 Fonda, Jane 387 Fontaine, Andre 282 Fontievielle-Alquier,
Frangois 251 Ford, Gerald 320, 435, 440 Foreman, George 424 Forman,
Miloš 38 Fortas, Abe 433, 435-437, 444 fotografija 25, 46, 63-64, 68, 98,
116,
137,169, 247, 273,283,311,465 Fouchet, Christian 277 Foxx, Jimmie 425
Fraiberg, Selma 385 Franco, Francisco 19, 306
Francuska 4-6, 10-11, 66, 68, 82, 104, 118, 128, 189, 196, 251--252, 265,
268-270, 272-273, 275-282, 284, 286, 309, 312, 361-362, 385, 390, 399,
402--404, 408, 429, 433, 450-451
Frankel, Max 54
Frankfurter Allgemeine Zeitung 184
Freedman, Richard 159
Freeman, Ron 423
Freemont-Smith, Eliot 22
Fried, Eric 178-179
Friedan, Betty 375-376, 379, 382, 384
Friedman, Milton 53
Friendlv, Fred 49
Froines, John 449-450
Frost, David 160
Gandhi, Mohandas K. (Mahatma) 7, 44, 109
Garcia Lorca, Federico 88 Garfunkel, Art 156, 216 Gary, Romain 316 Gates,
Daryl 9 Gebert, Konstantv 141 Geismar, Alain 257-258, 264, 267, 269-270,
276, 280
Geismar, Radith 273
generacijski jaz 69, 219, 221, 230, 235, 254, 346 '
Genet, Jean 328
Gemreich, Rudi 388
Giacometti, Alberto i Annette 281-282
Giap, Vo Nguven 68
Gibson, Bob 425
Giedrovc, Jerzy 87
Gilbert, David 230, 433
Gillespie, Dizzy 222
Ginsberg, Allen 37-38,104,120,153--155, 157-158, 164-165, 199--201, 208,
214, 223, 292, 328, 336,338,341,343,405
Gitlin, Todd 207-208, 210, 236
glasačko pravo 45, 103, 212, 261
glazba 70, 154, 215-216, 218, 224--225, 229, 258, 274, 460
Glen, Tom 126, 453-454
Globke, Hans 170
Godard, Jean-Luc 296
Golanska visoravan 20, 309-310
Goldberg, Arthur 433
Goldberg,Jackie381
Goldberg, Suzanne 109, 226, 381
Goldwater, Barry 16, 318, 320-321, 438
482
Kazalo
Goli i mrtvi (Mailer) 214
Goli u sedlu (film) 400
Gomulka, Wladistaw 78-81
Gonzalez de Alba, Luis 146, 293, 350, 359, 368, 458
Gonzalez Gallardo, Mvrthokleia 130
Goodman, Andrew 106, 263, 444
Goodman, Paul 88
Gorbačov, Mihail 458
Gorbanevsaja, Natalija 360
Goring, Edda 170
Goring, Hermann 171
gospodarstvo 5,10, 26-27, 33-34, 36, 41, 77-78, 125, 169, 213, 260,
297,395,398-399, 451, 463
Gould, Elliot 387
Gould,Jack62, 75, 357
Gowon, Yakubu 18
građanska prava, pokret za 7-8, 13--14, 21, 44-47, 50-51, 55, 58, 99-101,
104-108, 110-111, 113, 116,121,128,131,133,136,234, 238, 324, 357, 372-
373, 378, 380-384, 386-387, 400, 435, 437, 440
grafika 275
Graham, Bili 214-215
Grant Park, Chicago 243, 327, 330, 332,340-342
Grappin, Pierre 266-267 Grateful Dead 225 Graves, FrankX. 155
Greenwich Village, NewYork 17, 214, 432
Gregorv, Dick321,331
Griffin, Robert 434
Grimaud, Maurice 271-272, 278
Guevara, »Che« Emesto 25,177,179--180, 189-191, 204-205, 210, 231, 254,
265, 273, 393
Guthrie, Arlo 332
Guthrie, Woody 229
Haber, Robert Alan 100-101, 103
Haiti 307
Halberstam, David 69-70
Hali, Donald 152
Hamilton, Edith 164
Hamlet 88-89
Harper's (časopis) 63
Harriman, W. Averell 166, 244
Harrington, Michael 137
Harris, Marvin 247
Hausa311
Havel, Vaclav 38, 90, 291, 294, 296, 359,364
Hayakawa, S.I. 452
Havden, Casey 114, 226, 380, 382-383
Havden, Tom 17, 100-103, 109--110, 112, 118, 120, 128, 137, 149, 164,
166, 196, 210-213, 226, 234, 239-240, 246, 249, 265, 316, 327-328, 373,
380--381, 431, 445, 448-449, 452, 462
Haynsworth, Clement 435-436
Healey, Denis 98
Helms, Richard 223
Henderson, Florence 379
Hepbum, Katharine 135
Hemandez, Eileen 384
Hesse, Hermann 159
Heston, Charlton 211
483
I
Kazalo
Kazalo
»Hey, Jude« (pjesma Beatlesa) 428 .
Hevkal, Mohammed 308
Higginbotham, A. Leon 462 *
hinduizam 153, 223
hipiji 387, 9, 96, 116, 118, 155, 164, 214, 217-219, 221, 254, 330--
331,333,339,344-345
Hiss, Alger 322
Hitchcock, Alfredl74
Hladni rat 26, 74, 84, 119, 137, 163--164, 169-170, 174, 192, 196, 244,264,
297,336, 444,458, 460
Hobsbawm, Eric 322
Hoffman, Abbie 14, 17, 48, 96, 110--111,113-118,121,124,128,130, 149-
150, 155, 190, 211-212, 214, 218, 224, 240, 285, 315-316, 327-328, 331-
334, 337, 341, 344, 346-347, 387, 448-449
Hoffman, Albert 222
Hoffman, Dustin 226
Hoffman, Juliaus 450
Hogan, FrankS. 213
Holmes, Walter 388
holokaust 146
homoseksualnost 154, 158, 201
Hoover, Herbert 433
Hoover.J. Edgar 137
Hope, Bob 390
Horne, Lena 134
Ho-Ši-Min 4-5,10,12, 66,180,191, 196
Hruščov, Nikita33,35-36, 38-39, 78 Humphrev, Hubert52,112, 114, 126,
276, 317, 320, 328, 333-337, 341, 344-346, 372, 424, 426, 437, 440-
444 Hunter, Charlavne 387
Huntlev, Chat 62, 75,319 Husein, jordanski kralj 310
I Ching 117
IDA 234-235, 238
Indonezija 196
Intelsat 464
»Internacionala« 260, 275, 283
Istočna Europa 78, 207, 301
Istočna Njemačka, v. Njemačka 43, 49,97, 170-171, 174-175, 180, 288, 293,
298, 352, 360
istočnjačke religije 37, 153
Italija 96, 107, 154, 157, 251, 399, 433, 450
Izrael 19-20, 22, 34, 39, 42, 80-81, 84, 146-147, 151, 170, 173, 179, 183,
292, 308-310, 385, 444
Jabotinskv, Vladimir 80
Jackson, Weber 55
Jackson, Jesse 331
Jagger, Mick 182
James, Larry 423
Jan Žiška, brigada 32
Japan 62, 65, 97, 99, 119, 399-400
Javits, Jakob 319
Jeanette Rankin, brigada 55, 373
Jefferosn Airplane 225
Jefferson, Thomas 103, 434
Jeffrev, Sharon 100-101
Jevtušenko, Jevgenij 157-158, 316, 361
jipiji 228, 328, 331-332, 334-335, 338-339, 341
Johnson, Jack 136
Johnson, Lyndon 10-11, 15-16, 51-54, 56, 67-68, 74, 81, 105, 112,115,122-
124,126,168, 213, 243-244, 257, 313, 328, 336, 341, 346, 362, 396, 433-
434, 437-438, 447, 449, 453-455
Johnson, Rafer 396
»John Wesley Harding« (pjesma Boba Dvlana) 215
Jones, James Earl 135
Jones, LeRoi 9, 155, 199-200, 208,
235,275
Joplin,Janis217, 225 Jordan 20-21, 138, 309-310, 317 Joyce, James 22
judaizam 80, 151 Jugoslavija 77-78, 293, 298
junaci 86-87, 127, 129, 134-136, 159, 164-165, 168, 187, 254, 289,399-
400, 439
Južna Afrika 25, 99, 396-397 Južna Amerika 196
Južni Vijetnam 3, 11-12, 28, 59, 61, 112, 187,243-244,319,455
Kadar, Janos 43
Kafka, Franz 294-295
kalašnjikov 73
Kaminskv, Dona Fowler 388
Kanada 66-67,252,299,307,426-427
Kant, Immanuel 151
Kapp, Leon. W. 9
Karlovv Vary, filmski festival u 296
katolička crkva 150
Kay,John 159
kazalište 82, 88-91, 214, 218, 273, 294-296, 318, 372
Kenija 7
Kennedy, Edward 337
Kennedy, Jacqueline 52, 316
Kennedy,JohnF. 69, 101, 120-121, 152, 160, 162, 164, 193, 195--196, 252,
316, 318, 438, 444, 463-464
Kennedy, Robert 16, 45, 49, 53, 55, 67-68, 101,115, 121, 124, 126, 137,
162-166, 168, 219, 293, 315-317, 328, 339, 341, 425, 434, 437
Kemer, Otto 115, 132, 436, 439
Kerouac, Jack 120, 153,219
Kerr, Clark 77
Kieling, VVolfgang 174
Kiesinger, Kurt Georg 171-172, 451
Kifnerjohn 222, 242-243
Kina 32, 87, 178, 202-203, 252, 365
King, John 107
King, Martin Lutherml. 7-8,13, 44--48, 51-52, 55, 58, 84, 100--101, 109,
112, 122, 131, 133--139, 164, 166, 168, 182, 184, 232-234, 323-324, 328,
340, 380-381, 396, 400, 429, 437
King, Martin Luther st. 45
King, Mary 46,100,226,380,382-383
Kirgistan 32
Kirgizija, Sovjetski Savez 32
Kirk, Grayson 173, 221, 232, 234--236, 239, 246-249, 305, 453
Kissinger, Henry 127, 213 Kitt, Eartha 56-58 Klarsfeld, Beate i Serge 457
484
485
Kazalo
klasne podjele 247
književnost, v. poezija 22, 127, 199, 202,361,403
Kohout, Pavel 90, 369
kolonijalizam 4, 130, 179, 195, 197,
257,391
komune 89, 229, 275, 331, 385-386 komunizam 10,12, 31, 33, 74, 80, 82,
86,90-91,103,119-120,146,149,
174,205,207,275,283,297, 427,
440, 457-459 Kongres, SAD-a 11, 28, 47, 51, 53,
55, 112, 134, 178, 194,378,440,
443, 447-449
kontracepcija 225-226, 228, 385 kontrakultura 17, 21, 50, 131, 214,
220
Kopkind, Andrew 16 Koreja, ratu 125, 170 Kosa (mjuzikl) 89 kosa, duljina
116
Kosigin, Aleksej 292, 298, 349, 361 Kouchner, Bernard 189 Koufax, Sandy
425 Krassner, Paul 149 Kriegel, František 365-366, 368 Krivine, Alain
177,184, 263, 269, 280,
282, 284 Kuba 26, 78, 87, 119, 130, 132, 154,
158, 186-187, 189-190, 192-196,
198-202, 205-208, 210, 231, 236,
252,401,427 kubanska raketna kriza 120 Kuesze, Didier 403 Kuga (Camus)
128 kulturna revolucija u Kini 202-203 Kuron, Jacek 84-87, 140-141, 143,
145-147, 284-285, 459-460
Kusner, Kathy 377
La Chinoise (Godardov film) 296
Langer, František 295
Lapp, Ralph E. 203
Laqueur, Walter 308-309
Laurencin, Marie 159
Le Combat (novine) 128
Le Troquer, Andre 256
Leaiy, Timothy 223
Leaud, Jean-Pierre 296
Lecaneut, Jean 259
LeClair, Linda 227-228, 239
LeClair, Paul 228
Ledbelly (Huddie Ledbetter) 229
Lelouch, Claude 296
Lennonjohn 224
Les damnes de la tene (Fanon) 130
Lester, Julius 113
Leveque, Jean-Claude 275, 408
Lewis, John 7, 44
Liječnici bez granica 189-190
Lincoln Center, NewYork 155, 369
Lincoln Park, Chicago 331-333, 336-
-339,349
Lincoln, Abraham 135, 437 Lindsav, John 10, 115, 319, 322,
324-325, 436-437, 439-440 Litvinov, Pavel 360 Livermore, laboratorij 101
Lockheed 213 Lolich, Mickey 425 Lombardi, Jane A. 377 London School of
Economics 428 Look, časopis 127, 188, 222 Louis,Joe 124 Lowell, Bernard
464 Lowell, Robert 14, 152-153, 160,
163-164, 316, 328
486
Kazalo
Lowenstein, AUard 160
LSD 53, 153-154, 211, 217, 222--225,334
Liibke, Heinrich 171 Luxemburg, Rosa 86, 180 Lynch, William 332 Ljetne
olimpijske igre 395
Ljeto slobode u Mississippiju 105, 107--108, 111
M*A*S*H (film) 387 MacDonald, Dwight 14 Madero, Francisco 391-392
Madona i dijete (Cranach) 170 Madridsko sveučilište 19,97,123, 242
Mađarska 78, 149, 297-298, 300, 350, 352-354
Maharishi, MaheshYogi 153-154
Mailer, Norman 14, 50, 63, 160, 193, 196,214,232,238,317,320,342, 400,
438
Makedonija 293
Mankievvicz, Frank 164
MalcolmX 131, 134, 238, 246
Malina, Judith 88
Malinche (aztečka kraljevna) 417
Malle, Louis 296
Malraux, Andre 5, 221
Manchester, Sveučilište 98
Mantle, Mickey 425
Mao Ce-tung 129,191, 202, 207, 274
Marat/Sade 82, 89, 177
Marchais, Georges 268
Marcuse, Herbert 83, 128-130, 159, 213,221,229,360,430
marihuana 17, 57, 117-118, 131, 150, 153, 155, 157, 164, 201, 217-
218,222
Mariš, Roger 425 Marshall, John 434 Marshallov plan 169 Martha Reeves i
Vandellas 105 Marti, Jose 26, 231,401 Martinez de la Roca, Salvador 399--
400,410-411,415-416
Martinez, Ifigenia 398
Marx, Karl 30, 79,87,129,137,430
Masaryk,Jan 292
Masarvk, Tomaš Garrigue 31
Masefield, John 22
Mastroianni, Marcello 217
Matos, Huber 194, 198
Matthews, Herbert L. 188-191,199, 207
Mau Mau 7
Mavnard, G. Krebs 219
Mays, Willie 396, 425
McCarthy, Eugene 15-17, 29, 56, 122,126-127,152,159-163,166, 168, 313,
317, 319-320, 328, 331,335-340,342,344-345,362, 425, 448
McCarthy,Joseph 119, 163
McCormick Place, konvencijski centar 326-327
McGovern, George 343,362,455-456 McKuen, Rod 156 McLain, Deny 425
McLendon, Gordon 252 McLuhan, Marshall 427, 461 McNamara, Robert S.
28, 63 Medecins Sans Frontieres 189
487
Kazalo
Mederos, Elena 191
Međunarodni olimpijski odbor 396-
-397,423
Međunarodni vijetnamski kongres 176 Meet the Press 45, 63, 321, 341
Meewsen, Terry 375 Mehrtensin, William O. 207 Meksiko 30, 99, 104, 130,
153, 189,
389, 391-405, 407-408, 411, 413,
417,421,432-433,463 Melodia, Filippo 450 Memorandum (Havel) 90, 364
Mendese-France, Pierre 252, 255, 279 Menzel,Jifi296, 391 Meyer, Lorenzo
402, 405 Miami and the Siege oj Chicago (Mailer)
50
Michigan Daily 100, 110 Michigan, Sveučilište 100-101, 111,
118,213,385 Michnick, Adam 86-87, 91-92, 141,
145-147, 150
Mickiewicz, Adam 88, 91-92 Miller, Arthur 328 Mills, C. Wright 192, 213
Mills, Wilbur 115 minice 23, 286, 354, 388 Ministarstvo obrane SAD-a 11,
239,
414 Miss Amerike, izbor 319, 371-375,
386, 391 Mississippi, »Ljeto slobode« 105,
107-108 Mississippi, Slobodarska stranka
112-113,437 Missoffee, Franoois 262 Mitchell, John 449-450
Mitchell,Joni216
»Mit o Siziju« (Camus) 128
Mitterand, Frangois 252, 258-259, 279, 282, 462
Mlvnaf, Zdenik 40, 288, 350, 358, 365-366, 457, 459
Mobe 13-14, 51, 149-150, 152, 328, 331-332, 339
mobilizacija 14, 51, 56, 66, 96, 116, 121, 131, 135, 149, 154, 166, 212, 231,
238, 248, 271, 328, 331, 407, 426, 443, 455, 460
Moczar, Mieczyslaw 79-81, 91, 142, 148
moda 24, 105, 154, 180, 294, 387-388
Modzelewski, Karol 86-87, 140-141, 145, 147, 284-285
Mondale, Walter 112
Monk, Thelonious 222
Moore, Henry 405
Morgan, Robin 372-374
Morison, Samuel Eliot 460
Morris, Bemardine 23
Morris, John 214-215
Morrison,Jim 156, 225
Moses.Bob 105-106, 112-114,133,
383
Moynihan, Daniel Patrick 53 Mozart, Wolfgang Amadeus 175,284 Mulka,
Robert 173 Muskie, Edmund 441-442 Muzej suvremene umjetnosti 275 My
Lai, masakr u 453
NAACP 325, 378, 439 Nacionalna garda 139, 143, 324, 335,342,356
488
Kazalo
Nacionalna revolucionarna stranka 394
Namathjoe 219
Nanterre, Sveučilište 227, 242, 261-
-267, 273, 403, 430 Narodna revolucionarna partija 60 NASA 463-465
nasilni prosvjedi 97, 184, 272, 305 Naser, Gamal Abdel 223, 308-309 NATO
251
nenasilni prosvjedi 7, 44 Neumann, Michael 229 Neumann, Tommy 229
Nevv York Times (novine) 3, 11, 14, 22-23, 46, 54, 58, 62-64, 69, 75, 83, 96,
99, 115, 129, 131-132, 144, 155-156, 180-188, 190, 222, 227, 239-240,
242, 294, 301, 306, 320,323, 342,344, 357, 373,384,
387,395,411,415,421,439
Nevvman, Paul 55, 174
Newton, Huey 112, 133
Nguven Cao Ky 455
Nguyen Chi Thanh 62
Nguyen Ghoc Loan 63
Nguyen Thi Binh 377
Nguyen Van Sau 60-61
Nguyen Van Thieu 59
Nhan Dan (hanojske novine) 12
Nigerija 17-18, 310, 313-314, 456
Nixon, Richard 15, 54, 67, 124, 127, 168, 195, 200, 213, 308, 320--325,
337, 345, 347, 362, 375, 388, 424, 426, 433-447, 449, 455
Nobelova nagrada za mir 6, 134, 138-139
nogomet, američki 23, 107, 219, 230, 241, 425, 445
Nova Gvineja 196
Nova ljevica 101, 103, 111, 132--133, 149, 164, 179, 183, 187, 192-193,
196, 202, 204, 207, 248, 252, 281, 296, 327, 334, 373-374, 386-387,' 428,
448
Novotny, Antonin 26-29, 33-37, 39, 41-43, 77, 149, 286, 288-289, 366
NOW 376-378, 381, 384-386 Nowak,Jan 79, 83-86, 144 nuklearno oružje
43, 72, 119, 257 Njemačka 49, 70,97,147,169-176, 180, 182-185, 251,
262-263, 278-280, 284, 286, 288, 293, 298, 352, 360, 385, 399, 430, 433,
451
Obregon, Alvaro 393-394, 411 Ochs, PM197, 216, 333 Ohnesorg, Benno
175, 180 O'Horgan, Tom 89 Ojukwu, Odumegwu 314 Olimpijske igre 395-
397, 399-400,
403, 405, 408, 410-411, 416,
421, 424
Ondrisova, Anna (Dubček) 33 oralna kontracepcija 225 Oscar 296, 319, 390-
391,396 Oswald, Lee Harvey 193 otmice aviona 206 Owen, Wilfred 158
Owens,Jesse 396 Oxford, Sveučilište 22, 67, 98
Paine, Webber, Jackson and Curtis
55 Pakao (Dante) 466
489
Kazalo
Palestinci 20-21, 179, 309, 317 Palestinska oslobodilačka organizacija
(PLO) 21
Paley,WilliamS. 213 Papp, Joseph 89-90, 296 Pariški mirovni pregovori 455
Pariz, Sveučilište 266-267, 273 Parker, John J. 433 Parks, Bert 371
Parr.Jack 190 Pastemak, Boris 157 Patterson, Floyd 134 Paulsen, Pat 442-
443 Pavao VI., papa 3 Paz, Octavio 389, 395, 411, 415 Peace Corps 100,
196-197, 313 Percy, Charles 324 Perilman, Nathan A. 118 Perry, Lincoln
Theodore 135 Pershing, Richard W. 67 Petain, Phillipe 429-430 Peter, Paul &
Mary 220 Peterson, Donald 343 Peterson, Martha 228 Picasso, Pablo 159
Picon, Molly215 pjesništvo 156-157 Planet majmuna (film) 211
pobačaj, pravo na 319, 378, 385-387, 427
Pobunjeni čovjek (Camus) 463 Podhoretz, Norman 219
Pogodi tko dolazi na večeru (film) 135, 391
Poitier, Sidney 135
pokret za građanska prava 8, 14, 44-47, 50-51, 55, 58, 84, 99, 104, 106-
-108, 110-113, 116, 121, 182, 234, 238, 372-373, 378, 380, 386
Polanski, Roman 296
policijsko nasilje 326,338,340,448
političke promjene 107
politički aktrvizam, v. studentski aktivi-zamlll, 121
Poljska 31, 39, 77-80, 82-87, 90, 92, 99, 104, 118, 140-141, 144--146, 148-
151, 180, 242, 275, 285, 293, 298, 352, 360, 365, 459-460, 463
Pompidou, Georges 5-6, 276-278, 282
Poniatowska, Elena 416
Port Huron, izjava 102-103, 119-120,
166, 264 Portugal 19 Pound, Ezra 157 Powell, Colin 454 Powell, Enoch 182
Praško proljeće, v. Čehoslovačka 296, 301,348,351,363,366,457-459
Pravda (novine) 26, 43, 123, 149, 291
predsjednički izbori 123, 259, 315
Presley, Elvis 120, 446
Prezreni na svijetu (Fanon) 130, 386
Pritchett, Laurie 44-46
proturatni pokret 257
psihodelična glazba 224
Pueblo (američki brod) 453
Rabinovvitz, Eugene 22 računala 6, 120, 253 Radio Prag 28, 354, 359
490
Kazcio
Radio Slobodna Europa 84-85, 92
Rakowski, Mieczyslaw 83
Rankin, Jeanette 55, 373
rasizam 82, 104, 113-115, 136, 182, 214,374,438,441,465
rasni nemiri 9, 174, 233, 323, 330
rat u Vijetnamu 4, 10, 13, 15-16, 27, 51,55,63,65,75,84,97-98,115, 123,
142, 149, 153, 160, 173, 175-177, 213, 229, 232, 235, 241,248,
252,257,259,266, 272, 286, 319, 335-336, 347, 400, 427-428, 456, 464-465
Ratni rekvijem (Britten) 158
Ray, James Earl 138-139
Ravburn, Sam 318
Reagan, Ronald 9, 54, 132-133, 218, 321-322, 444
Rehnquist, William 436
Rehse, Hansjoachim 451
Reiner, Carl 55
Republikanska nacionalna konvencija 318,323,436
Republikanska stranka 67, 319-321, 325, 433-434, 437, 439
Resnais, Alain 296
Reston, James 323
Revolucionarna radnička stranka 402
»Revolution« (pjesma Beatlesa) 428
Revueltas,Jose 403
Ribicoff, Abraham 343-344
Ricks,Willie 114
Rim, Sveučilište 39,96,123,129,263, 276
Roads, Dusty 377
Robbins, Harold 228
Roberts, Gene 46, 58-59, 70, 73
Robeson, Paul 134
Robinson, Jackie 439
rock glazba 37, 215-216, 225
Rockefeller, Nelson 15-16, 123,
319-320, 322, 324, 433, 436,
438-439
Rodriguez, Svlvio 187 Romney, George 15-16 Roosevelt, Franklin 4,915, 244,
435 Rosenberg, Ethel ijulius 119, 263
Rosenkrantz i Guildenstem su mrtvi
(Stoppard) 89 Rosenthal, A. M. 247-248 Ross, Bob 27, 100-101 Royko, Mike
335, 344 Rubenstein, Ammon 310 Rubin, Jerry 14, 17, 117, 132, 149,
211,328,333,387,448-449
Rudd, Markviii, 186-187, 210-213, 219, 225-226, 229-240, 242-244,248-
249,269,428-429,433
Ruge, Olga 157
Rumunjska 39, 42-43, 277, 298
Rusija, v. Sovjetski savez 30, 79, 90, 107, 146, 158, 202, 252, 313, 458, 460
Rusk, Dean 11, 50, 63,88, 362
Ruth, »Babe« 425
Ryan, Robert 55
Sajam knjiga u Frankfurtu 284, 369,
391
Salan, Raoul 255, 280-281 Salant, Richard 70-71, 75 Salazar, Antonio de
Oliveira 19 SanFrancisco 13, 50,107,116,133,
214, 225, 243, 452 Sander, Helke 385
491
Kazalo
Sanders, Ed 214, 226, 228, 387 Santamaria, Havdee 199, 201 Sartawi, Isam
22 '¦
Sartre, Jean-Paul 128, 193-194, 268,
305, 385, 402 sateliti xv, 5, 47, 49, 62, 127, 216,
342,464
Saudijska Arabija 309
Sauvageot, Jacques 267, 276, 450
Savage, Philip 439
Savio, Mario 106-110, 118-120, 212,
226
Schickel, Richard 64 Schlesinger, Arthur 316 Schorr, Danielvii, 47-48, 319
Schramm, Franz 292 Schroder, Gerhard 169 Schulke, Filip 46 Schwartz,
Laurent 266 Schwerner, Michael 106, 263, 444 SDS 12, 17, 100-102, 107,
113, 118,
149, 186, 207-210 226, 230, 234,
238-241, 268, 323, 381, 385,
428-431, 440,450 SDS (Njemačka) 173, 176-177, 181 Seale, Bobby 111-
112, 132, 211,
449-450
Seeger, Pete 99, 113, 229, 400 seks 111, 114-115, 126, 225-229,
262,274
seksizam, v. feminizam 379, 381, 383,
387, 432 Senghor, Leopold 284
Servan-Schreiber, Jean-Jacques 252-
54, 257, 259 Sextr,Jifi 295 Shapiro, David 247 Shards oj God (Sanders) 226,
387
Shaw, George Bernard 165, 208
Sheen, Martin 89
Siebert, Muriel 24, 377
Siegel, Robert 243
Silberman, Charles 114
Simon & Garfunkel 156, 216
Simon, Paul 156
Simpson, O.J. 23,445
Sinajski poluotok 20
Sinjavskij, Andrej 26
Siqueiros, David 209
Sirhan, Sirhan 317
Sinja 20, 309-310
60 minutes (politička emisija) 357
Sjedinjene Američke Države 4-6, 9--10, 12, 15, 27, 30, 38, 49, 53, 55, 60,
66, 72, 84, 95, 102-103, 118-119, 125, 132, 135, 140--141, 143, 147, 154,
162, 169--170, 174, 179-180, 187-188, 191-196, 198-199, 206, 208--210,
21-216, 218, 222, 227, 241-245, 249, 251-254, 263, 298-299, 306-307,
313, 321, 333, 336, 356, 362, 377, 385, 392, 395, 399-400, 404, 422, 427,
432-433, 442-443, 449, 452-454, 456, 461
Sjeverna Koreja 453
Sjeverni Vijetnam 10, 12, 56, 59-60, 62,68, 112, 142,244,252,267,
277,441,449,454-455
Skinner, Comelia Otis 375
Skulnik, Menasha 215
Slanskv, Rudolph 34
SLATE (politička stranka) 190
sloboda govora 82, 110, 118, 226, 289,300,366,381,452
492
Kazalo
Slobodarska stranka Mississippija 112— -113,437
Slobodna Europa, radio 35, 79, 83-85,
92
slobodna ljubav 225, 339 Slovačka 27, 30-33, 35-37, 294, 348,
359
Smith, Tommie 396-397, 422-424 Smolar, Eugeniusz 143,146,149,151
Smothers, Tommy 55, 443 Smrkovskijosef 289, 291, 358, 363
SNCC 7-8, 21, 45-47, 51, 99-100, 102, 104-106, 108, 111-115,
128,132,136, 226,239, 263, 273, 279, 380, 382-383, 407, 444
Sojuz 3 461 Solberg, Carl 337 Sontag, Sušan 198
Sorbona 261, 264, 267, 270, 274-275,277,283,293,411
Soul on Ice (Cleaver) 131-132, 134,
192, 405, 419 Southern, Terry 328
Sovjetski Savez 20, 27, 30, 32, 34-35, 38-40, 43, 78, 81, 119, 147, 154,
158,194, 202, 204, 207, 218, 254, 275, 288-289, 298, 300, 349--352, 356,
358-359, 362, 365-366, 368-369, 416, 458
Spicer, Jonathan 64-65 Speier, Sammy 173 Spivac, Robert 138 Spock,
Benjamin 14, 362
sport 23, 85, 219, 229-230, 233, 235--236,238,241,262,305,317,356, 390,
396-397, 422-425, 439, 445
Springer, Axel 182-184 St. George, Andrew 188
Stahl, David 332
Stan, Ringo i Maureen 154
Starr, William 245-246
Stein, Gertrude 88
Stepin Fetchit 135
Stennis,John 435
Steppemvolf (»Stepski vuk«), Hesse 159
Steppenwolf (rock-skupina) 149
Stern (časopis) 171
Stevens, Wallace 157
Stokes, Carl 53
Stoppard, Tom 89
Stranka prava saveznih država 437,
442
Strasbourg, Sveučilište 260 Streisand, Barbra 55 studentski aktivizam 190,
212 Suchy,Jifi295 Sueski kanal 309 Sullivan, Dan 23 Sullivan, Ed 190
Sulzberger, Arhur O. 213 Sulzberger, Arthur H. 213 Sussex, Sveučilište 98
Susskind, David 429 Sutherland, Donald 387 Svitak, Ivan 291-292 Svjetski
trgovinski centar xiv Svoboda, Ludvik 289-290, 258, 362-
-365,367-368
Szczesna, Jadwiga 144-145, 151 Szczesna, Joanna 144-145, 151 Szlajfer,
Henryk 92 Szulc, Tad 294-295
493
Kazalo
Šestodnevni rat 26, 39, 42, 80-81,
146, 179, 252, 308 Šik, Ota 366 Šimon, Bohumil 366 Španjolska 19, 79,
123, 185, 242, 251,
433, 452 Štur, Ludovit 31, 40
Taber, Robert 198, 193
Taylor, Fanny 215
Tavlor, Maxwell 166
Tazky, Anton 346
tehnologija 18, 47, 129, 221, 261, 447, 456
televizija 4-5, 43, 47-50, 52-55, 64--65, 69-70, 75, 97, 111, 116--117,119-
122,124,127,129,160, 163, 167, 171, 189-190, 212, 219, 221, 239, 259,
269, 272, 276, 282--283, 287, 290-291, 300, 315--316, 318-319, 322-324,
328, 330, 332-333, 335, 338, 342-346, 351, 356-359, 371, 373-374, 376-
377, 396, 400, 404, 415, 424, 441-443, 447, 456, 464-465
Teller, Edward 101
Tennessee, Sveučilište 215
Terkel, Studs 326
teroristički napadi 11. rujna 2001. xiv
terorizam 21,179,183, 207, 267,309
Tet, ofenziva 60-63, 68, 70, 72, 176, 179, 187,340,344
Teufel, Fritzl73, 175
Thaver, Walter 213
The Doors 156, 225
TheWho216
Thielicke, Helmuth 175
Thomas, Dylan 156-157
Thomberry, Homer 433, 435 Thurmond, Strom 435, 437 Tito, Josip Broz 26,
97, 359 Tko je tko u Americi? 446 Tko se boji Franza Kajke? 295 Tko se boji
Virginije Woolj? 295 Tonight, televizijska emisija 75 Tonkin, zaljev 10, 112,
229, 425 Townshend, Pete 216 Tracy, Spencer 135 transcendentalna
meditacija 154 Trocki, Lav 86, 209 Trudeau, Pierre 426-428, 460 Truffaut,
Francpis 296 Truman, David 234, 236, 245 Truman, Harry 437 Trybuna
Ludu (dnevni list) 84, 91, 144-145, 147
turizam 11, 38, 84, 206-207, 214, 336
Turski, Marian 79 Tynan, Kenneth 193
Ujedinjeni narodi 13, 17, 362 Ulbricht, Walter 289, 293, 350 umjetnost 27,
89-90, 159, 199, 202, 275, 369, 385, 465
UNAM 399-400, 402, 410, 413, 425
Updike, John 315 •Urrutia, Oscar 405
Vaizey, John 125
Vallejo Martinez, Demetrio 398, 403 Varšavski pakt 42-43, 294, 298, 336,
352,371,359
Kazalo
Varšavsko sveučilište 86-88, 91, 140, 142, 144, 146, 150
Velika Britanija 23,182,242, 252, 260, 309, 429, 451, 461
Venecijanski Biennale 391
Viansson-Ponte, Pierre 251
Vijetkong 3, 10, 15, 51, 56, 61-62, 64-65, 68, 72,180,306,334,338, 449,
455-456
Vijetnam 3, 5, 10-13, 18, 53-65, 68, 70-75, 84, 112, 119, 124-127,
175,182,186-187,196, 199, 230, 238, 243, 261, 244-245, 252, 255, 267,
306, 356-357, 360, 362, 374, 390, 401, 425, 432, 441, 449, 453-456
Villa, Pancho 189, 392-294, 298, 401,411
VillageVoice 114, 117
Viola, Franca 450
vojno-industrijski kompleks 192
von Hahn, Fritz Gebhard 172
von Rosen, Carl Gustav 313
Voznesenski, Andrej 157
Vrhovni sud SAD-a 221, 290, 378, 433-436
Wagner, Robert F. 192 Wakefield, Dan 63 Walker, Daniel 448-449 " Walker,
Gordon 98 Walker,JerryJeff216 Walkerova komisija 344-345, 448 Wall
Street 55, 176, 194,230 Wallace, George 206, 317, 324, 345,
437, 442-443, 445 Wallach, Eli 55
Warren, Earl221,433, 435 Watergate 450
Watts, pobuna 9, 160, 174, 404 Watts, Richardjr. 89 Wayne, John 64
Weather Underground 432 Wein, Lawrence A. 213 Weinberg,JacklO8, 381
Weiner, Lee 449-450 Weiss, Peter 82, 177-179 West Village, New York 214
Westmoreland, William, C. 61, 68, 70,72
Wheeler, Earle G. 72
White, Doc 425
Whitney213
Williams, Ted 54-55, 425
Wilson, Harold 252, 361
Wilson, Woodrow 30, 31, 401
Wisconsin, Sveučilište 13, 96, 237
WKCR 242-243, 245-246
Wolf, KarlD. 177,430
Wolfe, Tom 223
Woodward, Joanne 55
Woolworth's, robna kuća 99
Wright, Richard 113
Ya (novine) 123 Yarborough, Ralph 335
Yippie!, pokret 17,20,117,128,316,
331
Yoder, Norman M. 224 Young, Andrew 47 Young, Neil 216
494
495
Kazalo
Zakon i nered 338
zakon i red 324
Zambrowski, Roman 148
Zapadna Njemačka 65,147, 169-174,
180, 184-185,288,451 Zapadna obala 21 Zapata, Emiliano 189, 392-395,
398-
-400,411,417 Zaruba.Jan 359
Zimske olimpijske igre 286,390,397 Zinsser, William 346, 388 Zond 5, misija
464
ženska prava 375-376,379-382,265,
413, 427
Židovski muzej 275 Živkov, Todor293,350
Zahvale za prava
Sljedećim pojedincima i ustanovama zahvaljujemo na dopuštenju da
upotrijebimo već objavljeni materijal:
Tekstovi:
Farrar, Straus and Giroux, LLC: iz pjesme »Mvopia: A Night« iz zbirke
Collected Poems Roberta Lowella, © 2003 Harriet Lowell i Sheridan Lowell.
Preneseno uz dopuštenje: Farrar, Straus and Giroux, LLC.
Farrar, Straus and Giroux, LLC i JM Dent: »Canto XXXIV« iz knjige The
Injemo oj Dante: A New Verse Translation, autor Robert Pinskv. © za prijevod
1994., Ro-bert Pinskv. Prava za Veliku Britaniju: JM Dent, The Orion
Publishing Group Ltd., London. Preneseno uz dopuštenje: Farrar, Straus
and Giroux, LLC, iJM Dent.
HarperCollins Publishers Inc. i Penguin Books Ltd.: devet stihova, »Kral
Maja-les« iz knjige Collected Poems, 1947-1980, Allen Ginsberg. © 1965.,
obnovljeno 1993., Allen Ginsberg. © 1984., Allen Ginsberg. Prava u Velikoj
Britaniji: Penguin Books Ltd., London. Preneseno uz dopuštenje:
HarperCollins Publishers Inc. i Penguin Books Ltd.
PFD: osam stihova, »Final Song« iz djela Marat/Sade u Love Songs ojWorld
War 111 Adriana Mitchella (izd. Allison & Busby Ltd.). © 1988., Adrian
Mitchell. Preneseno uz dopuštenje: PFD, London, u ime Adriana Mitchella.
Slike:
Plakat iz 1967., autor Tomi Ungerer: © 1994., Diogenes Verlag AG Zurich. Iz
zbirke Mary Haskell.
Antiratni plakat: Imperial War Museum, London. Preneseno uz dopuštenje.
Hue, nekadašnja vijetnamska prijestolnica. . . : © Mare Riboud/Magnum
Pho-
tos. Preneseno uz dopuštenje.
496
497
Zahvale za prava
Plakat SNCC-a iz 1968: Art and Artitacts Division, Schomburg Center for
Research in Black Culture, The New York Public Librarv, Astor, Lenox and
Tilden Foundations. Preneseno uz dopuštenje.
Martin LutherKing.Jr. 's, last campaign, 1968, SCLC: Art and Artifacts
Division, Schomburg Center for Research in Black Culture, The New York
Public Librarv, Astor, Lenox and Tilden Foundations. Preneseno uz
dopuštenje.
7. travnja 1968. u Washingtonu, nakon nemira...: © Burt Glinn/Magnum
Photos. Preneseno uz dopuštenje.
»McCarthv for President«: Chicago Historical Societv. Preneseno uz
dopuštenje.
»Robert Kennedv for President«: zahvaljujući ustanovi John F. Kennedv
Librarv and Museum.
Antiratni plakat na ulici u Njemačkoj, 1968.: © Leonard Freed/Magnum
Antiratni prosvjedi u Londonu, Grosvenor Square: © David Hurn/Magnum
Plakat kubanske vlade, 1968: Art and Artifacts Division, Schomburg Center
for Research in Black Culture, The New York Public Librarv, Astor, Lenox
and Tilden Foundations. Preneseno uz dopuštenje.
Plakat iz doba kulturne revolucije, 1968.: zahvaljujući Kongresnoj knjižnici.
Cheove slike na Kulturnom kongresu u Havani, siječanj 1968: © Fred Ma-
yer/Magnum Photos. Preneseno uz dopuštenje.
Karikatura »Sine...»: uz posebno dopuštenje časopisa Playboy. © 1968.
Playboy.
Prvi svibnja u Pragu, 1968: © JK/Magnum Photos. Preneseno uz dopuštenje.
Vojnik u Biafri, 1968: © Don McCullin/Contact Press Images. Preneseno uz
dopuštenje.
You Can'tjail the Revolution, 1968.: Courtesy of the Center for the Study of
Po-litical Graphics.
Prosvjednici u Grant Parku, u Chicagu.: © Roger Malloch/Magnum Photos.
Preneseno uz dopuštenje.
Plakat na izlogu u Pragu, nakon invazije: © JK/Magnum Photos. Preneseno
uz dopuštenje.
21. kolovoza 1968., pred radijskom postajom u Pragu: © Josef
Koudelka/Ma-gnum Photos. Preneseno uz dopuštenje.
Prosvjed za pravo na pobačaj, NewYork, 1968: © Elliot Landy/Magnum
SDS-ov plakat, s pozivom na predizbome prosvjede, 1968: Center for the
Study of Political Graphics.
498
Zahvale za prava
Poziv na prosvjede povodom Nbconove inauguracije: zahvaljujući Kongresnoj
knjižnici. Plakat iz 1970., nakon što je javnost doznala za masakr u My Laiu:
iz zbirke Mary
Haskell. Zemlja, posljednji tjedan 1968.: National Space Science Data
Center, Apollo 8
Photo, 68-II8A-OIA, glavni istraživač, dr. Richard J. Allenby ml.
499
DOSAD IZAŠLO
Leycester Coltman STVARNI FIDEL CASTRO
Richard Ovay DIKTATORI
Hitlerova Njemačka i Staljinova Rusija
Vivian Green LUDILO KRALJEVA
Geoffrey Best CHURCHILLI RAT
Cartwright/Biddiss BOLEST I POVIJEST
Jonathan Wright ISUSOVCI
Misije, mitovi i povijesti
U PRIPREMI
Benson Bobrick SUDBONOSNO NEBO
Povijest astrologije
Colin Duriez AD 33.
Godina koja je promijenila svijet
Angela Lambai IZGUBLJENI ŽIVOT EVE BRAUN
Nicholas Farrell MUSSOLINI Novi život
Robin Lane Yox KLASIČNI SVIJET
Epska povijest Grčke i Rima
Steven Englund NAPOLEON Politički život
www.naklada-ljevak.hr
Mark Kurlanskv
1968. Godtna koja je uzdrmala svijet
Izdavač Naklada LJEVAK d.o.o.
Za izdavača PETRA LJEVAK
Lektor i korektor PETRA BRNARDIĆ
Kazalo ASTRID PAVLOVIĆ
Priprema Durieux d.o.o.
ISBN 978-953-178-818-2
Tisak Feroproms, Zagreb
www. naklada-lj evak. hr
540028844
Kniižnica Zelina

Mark Kurlansky - 1968. Godina Koja Je Uzdrmala Svijet

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Mark Kurlansky - 1968. Godina Koja Je Uzdrmala Svijet

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Biblioteka KULTURA I CIVILIZACIJA

uvod: Godina koja je uzdrmala svijet

Dubček je smatrao da će se skup u Dresdenu baviti gospodarskim pitanjima.

Četiri dana nakon predsjednikova govora o stanju države i nacije, Robert

Iako su Poljaci u Istočnoj Europi bili na glasu po buntovnosti, Poljska nije

Nakon mnogobrojnih dugotrajnih razgovora, Kuron i Modzelewski zaključili

AH: 1968, str. 24.

Na studente je otpadao i velik udio prodanih ploča. Godine 1967. prodaja

Biafranski vojnik 1968. (Autorfotografije: Don McCullin/Magnum Photos)

UNAM je po njemu postao još većim prozorom u svijet. »Kinoteka na UNAM-u

493 Li/e, 19. travnja 1968.

Berman, Paul: A Tale ofTwo Utopias: The Political]ourney ofthe Generation

Das könnte Ihnen auch gefallen