Aleksandar Vojinović

NDH
U BEOGRADU
Biblioteka hrvatske povijesti Aleksandar Vojinović
Urednik Josip Pavičić

NDH
U BEOGRADU

Zagreb 1995
© 1995. Aleksandar Vojinović i Naklada Pavičić

Likovna oprema omotnice

Marina Pečenko
Tamara Reljan-Musulin

U krugu na naslovnici
Poštanska marka NDH iz zbirke D. Rašića,
MARAS PHILATELIA, Jurišićeva 23

Obrada na računalu
A3 data d.o.o.
Mr. Stjepan A. Szabo

Pretiskivanje ili bilo kakvo prenošenje ove knjige, kako u

cjelini tako i u dijelovima, bez suglasnosti nakladnika nije
dopušteno.
 Uvod
Na najnezgodnijem stranom
terenu
 Posve neistražena, i prijašnjih godina s mnogih razloga
potpuno zanemarena beogradska epizoda diplomacije NDH
1941 - 1944, bilo stoga što sačuvana arhivska građa nije bila
pohranjena ni razvrstana na jednome mjestu te joj je istom
trebalo ući u trag, bilo pak zato što se diplomaciji NDH
odricala svaka važnost, a njeno predstavništvo u Beogradu
smatralo pukim uredom za promidžbu i mrskom “uspomenom”
na ratne hrvatsko-srpske odnose, prožeta je spletom zapre-
pašćujuće zanimljivih događaja, osebujnim ljudskim sudbinama
i posve nepoznatim ali dalekosežno znakovitim okolnostima.
Recimo: najstrožim središtem Nedićeva Beograda danomice
prolazi otmjeni osobni automobil (oznake CD Za 76) diplomatskih
predstavnika NDH, a na ulazu nekoliko velebnih zgrada -
najprije tik Narodne skupštine a onda nedaleko od beogradskog
kazališta i u prvom susjedstvu generala Milana Nedića - sve
je to vrijeme bio istaknut odgovarajući natpis s hrvatskim
grbom, dopunjen ustaškim znakom.
Jedini incident na koji je autor naišao prikupljajući građu
o Konzularnom predstavničku Nezavisne Države Hrvatske u tri
arhiva - jedan u Zagrebu, dva u Beogradu - zbio se u
Beogradu i bio sasvim bezazlen: netko je zataknuo u vrata
konzulata istrgnutu stranicu dječjeg časopisa Smilje s Pavelićevom
slikom, nacrtao na njoj “četnički znak” i našvrljao olovkom
“Smrt svakom Hrvatu!” (o čemu je hitno obaviješteno Mini­
starstvo vanjskih poslova NDH u. Zagrebu posebnim “tajnim”
dopisom od 28. studenoga 1942. uz priloženu “sliku Poglavnika
nađenu na vratima Konzulata” - A-VII, NDH, Kut. 253, f. 2,
dok. 15). Od manje su važnosti, a spomionjem ih tek usput
kako bi dočarali beogradsku svakodnevicu, češća javljanja o
pjevanju “skarednih” i u to doba “novokom poniranih”
pjesmuljaka po krčmama i gostionicama protiv Hrvatske i Hrvata,
što ga pomno prati osoblje Konzularnog predstavništva NDH,
izvješćujući primjerice “vrlo tajno” 4. srpnja 1942. sljedeće (HDA,
MVPNDH):

$
$
Po raznim beogradskim javnim lokalima još se uvijek
prostački i neukusno govori o Poglavniku i čak ga se javno
vrijedja. U lokalima gdje svira stalna glazba nudjaju se prostačke
pjevačice gostima, da će im pjevati pjesme protiv Poglavnika
i Hrvata. Medju tim pjevačicama imade najviše takovih, koje
su prebjegle iz Bosne.
1) Jučer baš u podne odnosno 1. srpnja pjevala se u
gostionici u Karadjordjevoj ul. br. 1 (na uglu) ogavna pjesma:
’Paveliću, žalosna Ti mati .... ’
U lokalu je bilo čak i njemačkih vojnika, koji su s
nerazumijevanjem pratili to pjevanje i čudili se oduševljenju
publike.
Pjevačice zaradjuju na ovom ’šlageru’ po 100.- i više
Din. jer je to ’nešto novoga i izabranoga’.
Subotom i nedjeljom publika uči tu pjesmu, prateći
pjevanje tih pjevačica.
2) Ovo Predstavničtvo nije do sada poduzimalo korake
kod gospodina njemačkog poslanika radi ovakovih slučaja,
nego je samo podnosilo izvješće Naslovu. U koliko Naslov
traži, da ovo Predstavničtvo zamoli na istom mjestu intervenciju,
umoljava se za odredbu u tom pogledu (...).

Primjerno opsežna djelatnost Konzularnog predstavništva

NDH u Beogradu (osobito 1942, u vrijeme kada je na
dužnosti gen. konzula bio dr. Ante Nikšić), nije nikad posebno
obrađivana, a izvorni akti ove diplomatske ispostave “na
najnezgodnijem stranom terenu” - po ocjeni gen. konzula
8
Službeni zemljovid Srbije (proljeće 1943)
Nikšića - samo se u dva navrata izričito navode u sveukupnoj
hrvatskoj povijesnoj literaturi (Bogdan Krizman, Ustaše i Treći
Reich, I. dio, str. 148 - o Nedićevu putu u Berlin 1943, isto
djelo, II. dio, str. 56 - o četničkom zborovanju 1944).
U specijaliziranim beogradskim povijesnim izdanjima pak,
u kojima se razmatra ustrojstvo njemačke okupacijske uprave
u glavnome gradu Srbije - ni spomena o prisutnosti diplomatskih
predstavnika NDH (Mr. Muharem Kreso, Njemačka okupaciona
uprava u Beogradu 1941 - 1944, str. 78: “Od diplomatskih i
konzularnih predstavništava u toku okupacije u Beogradu su
se nalazili: Mađarsko, Bugarsko, Rumunjsko, Svajcarsko i
Dansko konzularno predstavništvo, Norveški konzulat, te kao
najjače Talijansko diplomatsko predstavništvo. U prvim mjesecima
zadržao se Konzulat SAD, a kasnije je otvoren i Konzulat
Višijske francuske vlade”).
Jedini srpski autor koji bjelodano potvrđuje postojanje
beogradskog “konzulata NDH” - po njemu “od prvih dana
okupacije” - pripisuje mu isključivo ulogu obavještajne točke
do koje svakako dopiru konci terorističkih akcija, prikazujući
lako prilike između srbijanske prijestolnice i hrvatskoga Zemuna
kao krajnje zaoštrene i opasne. Međutim, pronađeno službeno
dopisivanje svjedoči sasvim suprotno (Milan Borković, Milan
Nedić, str. 284):
U Beogradu je već od prvih dana okupacije bio uspostavljen
konzulat NDH, koji je praktično bio obaveštajni biro vlade
HDH. Više se bavio prikupljanjem podataka o snazi NOP-a i
četničkog pokreta u Srbiji kao i brojnim stanjem Nedićevih
oružanih formacija, nego što je zastupao interese stanovništva
hrvatske nacionalnosti koje je boravilo u Srbiji.
Kada je reč o stanovništvu hn'atske nacionalnosti na teritoriji
Srbije, treba naglasiti da je Nedić uvek insistirao da se prema
njemu preduzimaju oštre represalije; da se Hrvati otpuštaju iz
upravne i vojne službe; da se proteraju iz Srbije u NDH. Mnogi
su hapšeni, pa im je davana kvalifikacija bilo agenata ustaša ili
pripadnika NOP-a. Mnoga kvislinška dokumenta govore de su
često grupe ustaša iz Zemuna prelazile za Beograd, oblačili se u
nemačka odela i pojedine građane srpske nacionalnosti uništavali
ili ih prebacivali na teritoriju NDH-a gde su ih mučili a potom
streljali.
 Posljednja Nedićeva tvrdnja zvuči odviše nevjerodostojno,
upravo fantastično, iako nema nikakve dvojbe da su se preko
Zemuna u hrvatskim rukama protezali razni kanali, vojni i
civilni - njemački, hrvatski, srpski, i možda još nečiji. Krupniji
i sitniji krijumčari snalazili su se kako su znali i umjeli: u
Beogradu bi, recimo, osvanule velike svote kuna, a zlatnici i
zlatnina uopće putovala je amo-tamo u nevjerojatnim količinama
(najbolje se “poslovalo”, kao što ćemo poslije prikazati, s
lađarima i njemačkom vojskom).
Iz tih uskomešanih pograničnih zemunskih dana poznat je
u povijesnoj publicistici samo jedan jedini slučaj zadiranja
zemunskog redarstva u djelokrug beogradske policije (Slavko
Odić, Dosije bez imena, str. 67-68):
Saznavši za ovo (tj. da je u beogradski telefonski imenik
unesen neki - Broz Josip, Zavod za kupoprodaju nepok.
imanja ’Dunav’, Njeguševa Ul. 11/11, 27-659, op. A.V.), ustaše
su hitno tražili preko Retla, šefa političkog odjeljenja zemunske
policije, da provjeri navedene podatke, radi čega je ovaj i uputio
pomenutog čovjeka u beogradsku Centralnu prijavnicu. Budući
da se činovnik, koji je pošao u Centralnu prijavnicu radi
provjere gornjih podataka, predugo zadržao, od JO sati prije
podne do 16 sati, te pretpostavljajući, da je imao nekih neprijatnosti,
intervenisao je Retl kod Paranosa. Saznavši razloge, zbog kojih
mu je službenik bio zadržan, Retl je zamolio Paranosa da ga
pusti, rekavši mu, da je on po njegovu naređenju došao da izvrši
provjeru za Josipa Broza, za kojega je iz Zagreba javljeno da je
registrovan kao telefonski pretplatnik grada Beograda, a da je
inače poznati komunist, kojega Zagreb traži.
Paranos je na Retlovu intervenciju pustio zadržanog civila,
a s Rctlom je tom prilikom razgovarao o uzajam noj suradnji i
o izručivanju prebjeglih komunista iz Zemuna u Beograd odnosno
obratno. Mada Retl nije saopštio Paranosu, da se u slučaju
Josipa Broza zapravo radi o Vrhovnom kom andantu Narodno-
oslobodilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije,
poznatom pod nadimkom Tito, ovaj ipak nije propustio, da se
zainteresuje za osobu, koja je zanimala ustašku policiju, i slao
je u dva maha svoje činovnike, da provjere, k o stanuje u
Njeguševoj 11/11, i prikupe podatke o Josipu Brozu, vlasniku
kupoprodajnog poduzeća ’D unav’. Naravno, to je bio uzaludan
Zemljovid Nezavisne Države Hrvatske (objavljen u N o v o j H r v a t s k o j 10. travnja 1943)
12 1 3
i promašen posao, jer se za toga Broza nije moglo ustanoviti
ništa, što bi iole interesovalo Specijalnu policiju.
Isti događaj, ali u nešto sažetijem obliku, spominje Zvonko
Ivanković-Vonta u svojoj knjizi Hebrang (str. 160):
Odić navodi više dokaza - da ni ’ustaše dugo vremena nisu
bili načisto ko se krije pod konspirativnim imenom Tito!’ U
dokaz tome Odić ističe činjenicu da je ustaška policija tražila
podatke o Josipu Brozu čak - u Nedićevom Beogradu! Tako je
šef Političkog odjela zemunske policije R udolf Retl poslao svoga
agenta u beogradsku Specijalnu policiju ’22. ili 28. 6. 1942.' da
provjeri - da li bi Josip Broz mogao biti istovjetan s Josipom
Brozom iz beogradskog telefonskog imenika! Ustaški agent -
nastavlja Odič - imao je tada velikih problema, postao je
beogradskim policajcima sumnjiv, pa je zadržan, da bi bio
pušten tek na intervenciju Retla kod šefa Specijalne policije Ilije
Paranosa.
Prikupljena diplomatska izvješća iz beogradskog Konzularnog
predstavništva NDH (u nekim se izvorima to predstavništvo
još naziva “konzularnom agencijom”, “konzularnim zastup­
stvom” i “konzularnom ispostavom”) prije svega svjedoče
kako su bez svake osnove pretpostavke o nekakvoj “hermetički”
zatvorenoj granici između tadašnje Hrvatske i Srbije, kao što
bi se očekivalo s obzirom na poznate međusobne odnose i na
sve ostalo što su ti odnosi donosili u danima drugoga svjetskog
rata.
Ni jedan od tih dokumenata nije nikada nigdje objavljen
(izuzev u okviru moga feljtona u Startu krajem 1990. i
početkom 1991), a gotovo svaki od njih otkriva mnoštvo
zakulisnih zbivanja koja također nisu bila do danas nigdje
opisana.
Velika je šteta što se ne može kontinuirano i dosljedno
pratiti izvješćivanje s “najnezgodnijeg stranog terena” diplomata
NDH, jer je pronađena i istražena arhivska građa necjelovita,
pa tako poimanja o vremenu i prilikama kada su prvi hrvatski
diplomati boravili u glavnom gradu Srbije ostaju nepotpuna.
Zatečena i korištena dokumentacija u Hrvatskom državnom
arhivu u Zagrebu i Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu
(u oba ova arhiva autor je prikupljao potrebnu građu početkom
jeseni 1990) bila je izdvojena i pregledno pohranjena, dok je
u tzv. Diplomatskom arhivu ondašnjeg Saveznog sekretarijata
inozemnih poslova Jugoslavije u Beogradu (puni služb. naslov:
“Centar za informaeiono dokumentacionu delatnost - Grupa
za zaštitu i čuvanje spoljno-političkih dokumenata”, radi se o
istraživanjima u siječnju i veljači 1991) - vladala posvemašnja
zbrka! U potonjem slučaju bila je riječ o pravom “rudniku”
dokumenata HDH, kojih se, osim toga, dotična ustanova
pošto-poto željela osloboditi, budući da je navedena dokumentacija
zapremala - prema pričanju tamo zaposlenih - nekih 500-750
metara arhivskog prostora. Sve ono što je bilo doneseno u
čitaonicu na uvid, ne samo da je izgledalo kao da doista
potječe iz rudarskog okna (koliko je bilo prašnjavo i prljavo)
već je istovremeno tako nesustavno odlagano i k tome manjkavo
(postoji recimo košuljica spisa, a spisu ni traga!) da je jedino
puka sreća mogla pomoći u pronalaženju određenih akata. O
žalosnoj sudbini te povijesne građe dovoljno govori sam za
sebe interni “Zapisnik o osnovnoj kvalifikaciji (razvrstavanju i
unutrašnjem razgraničenju) arhivskog fonda Ministarstva vanjskih
poslova Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu (1941-1945) i
njegovih diplomatsko-konzulamih predstavništava u inostranstvu,
učinjenog u Diplomatskom arhivu DSIP-a 1962.-1963. godine”.
Ovaj zapisnik, koji je inače autor prepisao mimo znanja
rukovoditelja Dipl. arhiva, pošto mu je bilo uskraćeno fotoko­
piranje, zapravo je službeno izvješće o “Stanju fonda pre
kvalifikacije”, a glasi ovako:
Rad na ovom poslu - izvješćuje stanoviti Velimir Srbinović
- započeo sam aprila 1962. i radeći uporedo i na drugim
poslovima završio ga 29. marta 1963. godine.
Fond je zatečen u Diplomatskom arhivu DSIP-a u trenutku
otpočinjanja ovih poslova u potpuno nesređenom stanju koje nije
dopuštalo, ne samo nekakvo istraživanje u njemu, nego se nije
znalo ni šta je u njemu sadržano. Nisu postojale n ika h ’e spoljne
oznake koje bi makar upućivale na kronologiju ako ne i na
sadržinu arhivske građe. Takav je slučaj bio i sa administrativnim
knjigama i sa arhivskom gradom.
Tokom rada konstalovao sam da je unutar arhivskih jedinica
(fascikli) grada bila izmešana kod pojedinih odelenja i rasuta u
razne godine više odelenja. To je naročito bio slučaj sa arhivom
Upravnog i Osobnog odsjeka (Opći odjel), Ureda ministra, tajnom
 i vrlo tajnom arhivom ministarstva, Novinskim odjelom i donekle
Političkim odjelom i Računovodstvenim odsjekom (Opći odjel),
pa i Konzularno-Gospodarskim odjelom. Osima toga nije bila
razgraničena ni arhiva tzv. perioda centralnog delovodstva (izraz
je moj, V. S.) od 23. aprila do 13. oktobra 1941. godine, u koje
vreme su sva akta bila zavođena u jedan delovodni protokol
(počev od 13. oktobra 1941. god. pa nadalje bile su uvedene
’p ism are’ p o odelenjima), kao i fragmenti arhiva izvesnih
predstavništava N D H na strani, arhive Državnog tajnika pri
MVP, arhive pododseka za šifre itd.
Fond je, dakle, bio praktično neupotrebljiv za istraživanje
(op. podcrtao A.V.). To što se u popisu ovog fonda pojavljuje
unutar arhiva pojedinih organizacionih jedinica prilično velika
količina građe koju nisam razvrstao unutar odgovarajućeg odelenja
(razvrstao sam je po odelenjima pod razno) može samo donekle
ilustrovati situaciju koliko je fo n d bio ispreturan i izmešan.
Slučaj sa administrativnim knjigama fonda je sličan. Ni
jedna od njih nije nosila oznaku kom e odelenju pripada, pa
prema tome i kojoj arhivi ministarstva. Čak mnoge od njih nisu
imale ni oznaku godine, što je slučaj bio gotovo sa svim
knjigama osim urudžbenih zapisnika (delovodnih protokola), pa
i kod ovih se godina mogla utvrditi samo iz nekog unutrašnjeg
dela. Stoga je putem uporedenja moralo da se izvrši utvrđivanje
njihovih pripadnosti i datiranja. Neke su bile vođene u tabacima,
a ovi su bili rasuti i pomešani sa drugima, što je uzelo prilično
vremena pri njihovom kompletiranju. Popis (inventar) knjiga
ovog fonda, učinjen je u Diplomatskom arhivu pre ovog razvrsta­
vanja fonda, nije mogao odgovarati potrebi u potpunosti baš iz
gore navedenih razloga, pa je on načinjen ponovo tokom ovog
rada na razvrstavanju arhive fonda.
U fondu postoje fragmenti arhiva nekih predstavništava
N D H u inostranstvu, koji su bili rasuti po čitavom fondu
ministarstva. Izs’ršeno je njihovo izdvajanje u posebne delove
fonda. Arhiva Konzulata N D H u Milanu je količinski, najveća (o
njenom dopremanju u zemlju vidi akta Upravnog odseka MVP-
a Upr. br. 4986, 5084 i 5352 iz 1944. g.), a bila je pomešana
sa arhivom raznih odelenja ministarstva.
Najzad, u fondu su zatečeni fragmenti arhiva koji ne
pripadaju ni vremenski ni matično ovom fondu i oni su izdvojeni
(vidi njihov popis na kraju ovog zapisnika), ali su neki i
ostavljeni u fondu, kao napr. fragmenti Zavoda za unapređenje
spoljne trgovine Min. trgovine i industrije Kraljevine Jugoslavije -
Delegata za banovinu Hrvatsku (vidi deo zapisnika pod VII, VIII
koji se odnosi na Konzulamo-Gospodarski odjel), jer imaju veze
sa predmetima nastalim u toku postojanja ministarstva.
Velimir Srbinović s. r.

Arhivska organizacija fonda

Fond počinje 23. aprila 1941. godine. Do zaključno 12.
oktobra iste godine postoji centralna arhiva ministarstva - sva
akta su zavedena u jedan delovodni protokol. U istom razdoblju
posebno je vođena ’tajna arhiva ministarstva’ ...

Posebni prilog - prvi:

Predstavništva NDII u inostranstvu
1. Poslanstvo - Berlin (Nemačka)
2. U - Bratislava (Slovačka)
3. - Budimpešta (Mađarska)
4. u - Bukurešt (Rumunija)
5. - Helsinki (Finska)
6. - Madrid (Španija)
7. - Rim, Venecija (Italija)
8. - Sofija (Bugarska)
9. Gen. konzulat - Vien (Beč, Nemačka)
U - Minhen (Nemačka)
10.
te
11. - Milano (Italija)
12. - Žara (Zadar, Italija)
13. - Prag (Protektorat - Nemačka)
14. Konzulat - Grac (Nemačka)
15. U - Fijume (Rijeka, Italija)
16. U - Ljubljana (Italija)
17. Konzularno zastupsrio - Beograd (Srbija)
KNJIŽNICA »VLADIMIR
SPANSKO SJEVER
Z A G R E B , Tra Ivana Kuku1jev.«,a si
18. Socijalno predstavništvo - Marburg (Maribor, Nemačka)
19. Stalno trgovinsko
predstavništvo - Cirih (Svajcarska)
20. Počasni gen. konzidat - Berlin (Nemačka)
(i
21. - Lajpcig (Nemačka)
ii
22. - Manöver (Nemačka)
U
23. - Bremen (Nemačka)
24. Počasni konzulat - Vien (Beč, Nemačka)
(i
25. - Dresden (Nemačka)
U
26. - Esen (Nemačka)
u
27. - Kein (Nemačka)
u
28. - Barcelona (Španija)
29. Konzularna agencija - Firenca (Italija)

Posebni prilog - drugi:

Strana predstavništva u NDH (7. IV 1943.)
I 1. Poslanstvo Nemačke - Zagreb
2. Konzulat Nemačke - Saraje\’0
3. Konzulat Nemačke - Dubrovnik
4. Konzulat Nemačke - Vinkovci
II 5. Poslanstvo Italije - Zagreb
6. Gen. konzulat - Zagreb
7. - Sarajevo
8. - Dubrovnik
9. Konzulat - Mostar
10. - Osijek
11. Dokonzulat - Banja Luka
podređen - T. K. - Zagreb
12. Konzularna agencija Italije - Crikvenica
III 13. Poslanstvo Slovačke - Zagreb
IV 14. Poslanstvo Mađarske - Zagreb
V 15. Poslanstvo Rumunije - Zagreb
16. Počasni gen. konzulat Rumunije - Zagreb
VI 17. Poslanstvo Bugarske - Zagreb
VII 18. Poslanstvo Finske - Zagreb
r

Oružane snage N D H (Zagreb, 1943)

Oružane snage Srbije (postrojba Srpske državne straže na smotri

pred Nedićem 22. lipnja 1944)
 VIII 19. Poslanstvo Spanije - Zagreb
IX 20. Konzulat Argentine - Zagreb
X 21. “ Francuske - Zagreb
XI 22. “ Švedske - Zagreb
X II 23. Švajcarske - Zagreb
X III 24. Vicekonzulat Danske - Zagreb
X IV 25. Konzul Portugalije
(zastupa i brazil. interes) - Zagreb

U Beogradu, 29. III 1963.

Klasifikaciju izvršio Velimir Srbinović

Rad i djelovanje Konzularnog predstavništva NDH u

Beogradu bili su usko povezani s uspostavom hrvatske vlasti u
Zemunu kao i u istočnom Srijemu, u čemu je imao prilično
udjela dr. Vjekoslav Vrančić (umro u Buenos Airesu 21.
listopada 1990), tada državni tajnik u Ministarstvu vanjskih
poslova NDH, i upravo iz Vrančićeva memoarskog djela
Branili smo državu (objaljeno 1985) doznajemo redoslijed zbivanja
na ondašnjoj granici između Hrvatske i Srbije.
Vrančić nam iznosi događaje ovim redom:

N EPOSREDNO nakon proglašenja državne nezavisnosti,

privremena hrvatska državna vlada doniela je dne 15. travnja
1941. odluku, kojom se dr. Marka Lamešića, odvjetnika iz
Rume, imenuje državnim povjerenikom za iztoĆnu Slavoniju,
koju dekret označuje prostorom od Vinkovaca na iztok do uklju­
čivši Zemuna. Povjereniku se odredbom daju pune ovlasti sa
zadatkom, da uzpostavi sve vojničke i građanske oblasti Države
Hrvatske. Sve se oblasti poziva, da se pokoravaju povjereniku i
njegove naloge izvršuju. Odluku o imenovanju podpisuju Slavko
Kvatemik kao zamjenik Poglavnika i dr. Andrija Artuković u
svojstvu ministra unutarnjih poslova.
Uvođenje hrvatske državne uprave u Sriemu nije naišlo na
potežkoče, osim u gradu Zemunu. Tu su s hrvatske strane
odmah nakon proglašenja nezavisnosti bile preuzete željeznice s
kolodvorom i uspostavljen priemni ured za hrvatske vojnike, koji
su se vraćali iz zarobljenička kući. Ured su osnovali i vodili
20
dopukovnik Aurel Schlacher i satnik Rogoz (Vladimir - op. A.V.).
Nakon toga, mjestne njemačke vojne ovlasti osujetile su daljnje
preuzimanje državnih i drugih ureda, stanje koje je potrajalo sve
do polovice srpnja 1941.
Valja znati, da su nakon dolazka u bombardiranjem težko
oštećeni Beograd, mnoge njemačke jedinice, pretežno one pripadajuće
zrakoplovstvu, bile smještene na području grada Zem una,
zaposjednuvši za smje potrebe mnoge javne zgrade. Nakon 20.
travnja, kada je započelo djelovanjem n jem a čko Vojno
zapovjedničtvo u Srbiji, smješteni su iz istih razloga u Zem un
brojni njegovi uredi. Da se ne bi dao smetati, njemački vojni
zapovjednik u Zem unu (Feldkommandant) sprieČio je uzpostavu
hrvatskih državnih oblasti na području grada, dok je vojni
zapovjednik u Srbiji, sa svoje strane, zatražio od predpostavljenih
mu viših oblasti dozvolu, da može zaposjesti i svojoj upravi
podrediti grad Zemun i dio iztočnog Srierna. Ovo podređivanje
grada izvršeno je de facto još prije postavljanje zahtjeva, a od
strane njemačke vlade odobreno je dne ¡0. svibnja 1941. Budući
da se radilo o hrvatskom državnom području, prema hrvatskoj
vladi nađeno je s njemačke strane rješenje, da je zapovjednik
Srbije dobio uputu, da posjeti Poglavnika i zamoli pristanak za
provedbu mjera, koje je tražio, što je on dne 13. svibnja učinio,
te pristanak dobio.
Daljnji razvoj bio je, da je između hnatske i njemačke
vlade ugovorom (4. VI.) utanačen doseg hn>atskih ustupaka,
nakon čega je moglo usliediti preuzimanje hrvatske državne
uprave u Zem unu i iztočnom Sriemu (15. VII. j. Stvar se,
međutim, nije završila time, jer je poslanik Kasche polovicom
kolovoza do početka rujna od ministarstva vanjskih poslova
Reicha tražio i postigao, da se Zem un i iztočni Sriem konačno
i podpuno vrate pod hrvatsku državnu vlast. Nakon njegova
uspjeha, pregovori za vraćanje ovog područja u vlast N D H
vodeni su u dvie prilike (25. IX. i 3. X. 1941.), te završili
uspješno za NDH.

Ovako bi mogao glasiti sumarni prikaz pitanja uprave

grada Zem una i iztočnog Srierna za prvih šest mjeseci obstanka
NDH, koji bi nas zadovoljio, kada ta srazmjemo kratkotrajna
poviest ovog relativno malog područja ne bi bila puna zanimljivih
pojedinosti, koje je vriedno zabilježiti.
 Kao državni tajnik ministarstva vanjskih poslova pratio sam
po službenoj dužnosti razvoj problema iztočnoga Sriema, što je
bilo razlogom, da sam za pregovore, koji su u rujnu i listopadu
1941. vođeni s Niemcima za konačno preuzimanje vlasti, bio
postavljen za člana užeg hrvatskog povjerenstva. Služeći se i
danas jo š svježim zapamćenjima, zatim tekstovima službenih
zapisnika o njemačko-hrvatskim pregovorima, kao i nekim pojedi­
nostima objavljenim u poslijeratnim poviestnim prikazima, donosim
u nastavku obšimiji osvrt na slučaj grada Zemuna i iztočnog
Sriema u spomenutom vremenskom razdoblju.

Budući da ćemo se u ovom prikazu češće puta sresti s

vojnim zapovjedničtvom u Srbiji, evo o njemu nekoliko najnuždnijih
podataka.
Hitlerovom odlukom od 12. travnja 1941. o podjeli Jugoslavije,
za Srbiju je rečeno, da spada pod njemačku vojnu upravu (koja
stoji) pod Vrhovnim zapovjedničtvom kopnene vojske (OKH).
Prema namienjenom joj zadatku, vojna uprava Srbije dielila
se na dva stožera: a) na vojni i b) na upravni. Vojni je bio
odgovoran za javni red i sigurnost. Na čelu mu se nalazio viši
glavnostožemi častnik. Kako mu ime kaže, drugi stožer bio je
odgovoran za upravne poslove zaposjednute Srbije. Na čelu mu
se nalazio viši državni savjetnik u činu general-pukovnika, dr.
Harald Turner.
Od strane ministarska vanjskih poslova Reicha vojnom je
zapovjedniku bio dodieljen opunomoćeni poslanik dr. Felix Benzler.
Od strane organizacije Četirigodišnjeg njemačkog gospodarskog
plana, čija se provedba nalazila u rukama maršala zrakoplovstva
Hermanna Göringa, vojnom zapovjedniku bio je dodieljen obći
opunomoćenik za gospodarstvo u Srbiji, u osobi Franza Neuhausena,
bivšeg generalnog konzula za gospodarska pitanja u Srbiji.
Prvi vojni zapovjednik Srbije bio je general zrakoplovstva
Helmuth Förster.

Za prve mjere protiv uvođenja hrvatske državne uprave u

gradu Zem unu doznali smo u Zagrebu p o d konac travnja od
dopukovnika Schlachera, koji je obaviestio, da je njemački
zapovjednik mjesta u Zemunu odklonio uvođenje u dužnost
gradskog načelnika, postavljenog od hrvatskih državnih vlasti,
isto kao i preuzimanje mjestnog redarstva od strane hrvatskih
organa.
U to vrieme i neposredno poslije toga, u Beogradu i Berlinu
poduzeti su u pitanju Zemuna i iztočnog Sriema sliedeći koraci:
Dne 24. travnja 1941. zamjenik poslanika dr. Benzlera u
Beogradu, savjetnik Gerhard Feine, obavješćuje brzojavno m ini­
starstvo vanjskih poslova, da je namjera vojnog zapovjednika
Srbije, da Zemun s okolicom ostane u sastavu grada Beograda,
kojemu je u upravnom pogledu i do tada pripadao. Razlozi, koje
zapovjednik navodi, jesu: snabdievanje Beograda živežnim
namirnicama, a iznad svega radi toga, što se beogradsko zrakoplovno
uzletište nalazi kod Zemuna.
Dne 28. travnja vojni zapovjednik Srbije hitno se zauzeo
kod Vrhovnog zapovjedništva vojske (OKH), da Zemun predbježno
ostane u njegovoj područnoj vlasti, o čemu je dne 5. svibnja
njemačko poslanstvo u Beogradu brzojavno obaviestilo ministarstvo
vanjskih poslova, sigurno zato, da se odluka ne donese bez
njegova znanja.
Traženje vojnog zapovjednika Srbije, zrakoplovnog generala
Forstera, naišlo je na podponi i odobravanje vrhovnog zapovjednika
zrakoplovstva i istovremeno voditelja njemačkog Četirigodišnjeg
gospodarskog plana, maršala Hermanna Goringa, tako da je
OKH donielo odluku, da Zem un ima privremeno ostati pod
vlašću zapovjednika Srbije. Prema toj odluci, razgraničenje uz
pridodalak Zem unu uzke pozadine, imali su provesti vojni
zapovjednik Srbije i njemački general u Zagrebu. Obaviešteno o
toj odluci, ministarstvo vanjskih poslova Reicha nije prigovorilo
tome rješenju, samo je iztaklo, da se time ne prejudicira buduća
politička granica NDH.
Očito u želji, da vojna mjesta ne provedu ovu odluku na
svoju ruku, u ministarstvu vanjskih poslova sastavljena je dne 8.
svibnja i predana Hitleni jedna nepodpisana bilježka, kojom ga
se o pitanju Zemuna ovako obavješćuje: Vojni zapovjednik u
Beogradu kao i opunomoćenik ministarstva vanjskih poslova pri
vojnom zapovjedniku uputili su ovamo molbu, da grad Zemun
s jednom malom pozadinom ostane za sada u području vojnog
zapovjednika Srbije. Razlozi za ovo su: što se zrakoplovno uzle­
tište za Beograd nalazi kod Zem una i što se odprilike dva
kilometra od Zemuna nalazi krugovalni odašiljač na kratke
 valove, neobhodno potreban za promičbu u Srbiji i, konačno, što
je za sigurnost prometa (gradnja mostova) potrebno, da Zem un
i Beograd ostanu pod istom upravom. Tome treba dodati razloge
obskrbe Beograda, koja je ovisna o dobavi iz Zem una i okolice.
Bezodvlačno prepuštanje Zemuna Hrvatskoj imalo bi, prema
tome, veoma nepovoljne posljedice za podničje vojnog zapovjedničtva
Srbije’.
Bilježka nastavlja priedlogom, kako riešiti to pitanje, pa
kaže, da Zemun, kao i preostali dio Sriema, budu dodieljeni
Hrvatima, no da se jo š odgodi predaja Zem una hrvatskim
vlastima tako dugo, dok postoji njemačka vojna uprava u Srbiji.
Čim ona prestane, njemačka strana nema nikakva interesa, da
Srbima i tada ostane na razpolaganju uzletište i kratkovalna
radio-postaja, pogotovu kad Zem un prije nije pripadao Srbiji,
nego je bio u sastavu Austro-Ugarske.

Dva dana poslije toga, dne 10. svibnja, poslanstva u Zagrebu

i Beogradu primila su brzojavnu obaviest, da je ministarstvo
prema O K W u pitanju Zemuna zauzelo ovaj stav: Nema se što
prigovoriti ostajanju Zem una pod vojnim zapovjedničtvom u
Beogradu. Uređenje pojedinosti o budućoj upravnoj granici prepušta
se njemačkom generalu u Zagrebu i vojnom zapovjedniku Srbije.
Time se neće prejudicirati politička granica.

Neposredno nakon toga, dne 13. svibnja (možda po uputi

samog Hitlera), Poglavnika je u pratnji poslanika Kaschea posjetio
zapovjednik Srbije, general Förster. Razgovaralo se o razgraničenju
između Hivatske i Srbije, za koje je pitanje s njemačke strane
bio mjerodavan njen vojni zapovjednik, kao i o pitanju Zemuna
i iztočnog Sriema. Kasche je o tome (15. V) brzojavno izviestio
ministarstvo vanjskih poslova, napomenuvši, da su prilikom razgovom
o razgraničenju sa Srbijom sačuvani svi politički obziri prema
NDH. Izdvajanje pak Zem una i njegove pozadine prikazano je
kao čisto privremena vojnoupravna mjera, i Pavelić je na to dao
svoj pristanak.
Kasche je generalu ukazao potrebu što bržeg određivanja
državnih granica između NDH i Srbije, čime je general sporazuman.
Kasche je tom prilikom zastupao gledište, da je nuždno, da se s
NDH pitanje vojne uprave Zem una uredi ugovorno. I s time se
general Förster složio.
 Zasluga je ove intervencije poslanika Kaschea, da određivanje
upravnog stanja Zem una i okolice nije usliedilo jednostranom
odlukom dvojice njemačkih generala, kako je u Berlinu bilo
predviđeno, nego ugovornim putem između predstavnika Reicha i
NDH.
Do sastanka i pregovora predstavnika Reicha i N D H došlo
je u Zagrebu dne 4. lipnja 1941. Sudjelovali su: s hrvatske
strane, vojskovođa Kvatemik, državni tajnik Lorković i veliki
župan župe Vuka, dr. Jakob Elicker; s njemačke, poslanik Kasche
kao predsjedatelj, državni savjetnik dr. Turner i Gruppenführer
Neuhausen, za vojnu upravu Srbije; poslanik dr. Benzler kao
opunomoćenik ministarstva vanjskih poslova, na službi u Beogradu;
generalmajor Glaise von Horstenau, njemački general u Zagrebu
i S S -Standartenführer Vessenmayer, posebni opunom oćenik
ministarska vanjskih poslova.

Na tom sastanku razpravljana su dva pitanja: 1) razgraničenje

između N D H i Srbije i 2) upravni položaj grada Zem una i
okolice, te o tome zapisnički ustanovljeno sliedeće:
1. Granična crta Nezavisne Države Hrvatske, koju je Führer
povukao, polazi od madžarsko-hrvatske granice i teče duž Dunava
do ušća Save u Dunav, zatim Savom uzvodno do ušća Drine u
Savu, pa Drinom uzvodno do koljena Drine kod Bajine Bašte.
Daljnji tok granice još nije konačno odreden, budući da
između Hrvatske i Italije tamošnja granica nije još definitivno
utvrđena. Predbježno je od strane Nezavisne Države Hrvatske
zaposjednuta jedna granična crta, koja je posebnom notom
saobćena njemačkom poslanstvu u Zagrebu, a polazi od Bajine
Bašte, te preskačući stani bosansku granicu u pravcu izloka teče
u obćem jugoistočnom pravcu, iztoćno od Nove Varoši.
2. Njemački vojni zapovjednik Srbije upotriebit će grad
Zem un i okolicu za vojne svrhe iz sliedećih razloga: a) radi
uzletišta; b) radi (vojnih) oblasti smještenih u Zemunu; c) radi
posebnih uređaja smještenih u Zemunu; d) radi potrebnog snab-
dievanja živežnim namirnicama sa zemunskog područja. Te vojne
ustanove bit će jedinstveno snabdievane platežnim sredstvima.
Snabdievanje s dvie vrste novčanica nije moguće. To iziskiva
potrebu posebnog platežnog uređenja za područje Zemuna
okolice. Postoji jednodušnost, da to područje prema vani razgraniče
diedećim obćinama: Slankamen, Novi Karlovci, Indija, Stara
Pazova, Vojka, Ugrinovci, Dobanovci, Surćin, Jakovo, Boljevci,
uključujući navedena mjesta i obćine unutar njihovih međa.
Gruppenführer Neuhausen iztiče, da je i on za to područje radi
osiguranja prehrane Beograda za sada interesiran.
3. Vlada jednodušnost o tome, da spomenuto područje
politički pripada Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U njemu imaju
vriediti načela NDH. U svrhu osiguranja probitaka NDH, jedan
hn’atski opunomoćenik, podređen velikom županu župe Vuka,
imat će svoje uredovno sjedište kod vojnog zapovjednika Srbije,
kao osoba za vezu. Sva osobna pitanja rješavat će se uzajamnim
sporazumievanjem, između vojnog zapovjednika Srbije, predstavljenog
u osobi glavara njegova upravnog stožera, i NDH, koju će
predstavljali veliki župan velike župe Vuka. N D H će izravno
preuzeti sliedeća upravna područja: nastavu i pravosuđe. Niže
navedena upravna područja preuzet će NDH, ali će ih ona za
trajanja ovog posebnog utanačenja podrediti Vrhovnom zapovjedniku
Srbije: unutrašnju upravu, željeznice, poštanski i brzojavni promet.
O financijskoj upravi, ubiranju poreza, izplati službenika, doniet
će se propisi ugovornim rješenjem, kojim će biti osigurano hrvatsko
vrhovničt\>o, a bit će prilagođeno gospodarskim potrebama
spomenutih područja.
4. U cilju uređenja prednjim točkama predviđenih odnosa,
vojni zapovjednik Srbije u suradnji s jednim opunomoćenikom
NDH sastavit će nacrt ugovora i dostavit će ga njemačkom
poslaniku u Zagrebu radi usklađenja s hrvatskom vladom. Taj će
ugovor biti zatim upućen u Berlin ministarstvu vanjskih poslova,
radi pribavljanja suglasnosti od strane Reicha.
5. U svrhu zaštite gospodarskih probitaka N D H osnovat će
se u Zem unu hrvatski ured, koji će s vojnim zapovjednikom,
odnosno obćim opunomoćenikom za gospodarstvo u Srbiji, razpraviti
sve postupke, koji budu došli u obzir.
Podpisuju: (za Njemački Reich) Kasche; (za NDH) dr. M.
Lorković, dr. Jakob Elicker.

O postignutom sporazumu Kasche je isti dan brzojavno

obaviestio ministarstvo vanjskih poslova saževši sadržaj zapisnika.
Za razliku od zapisnika, u kome se govori o potrebi
posebnog platežnog uređenja, ne spominjući vrstu novčanog sustava,
u brzojavu se kaže, da će Zemun i okolica biti priključeni
srbskom novčanom području. Još se kaže, da je konac pregovora
završio obćom jednodušnošću, a da priedlog predstavlja najbolji
mogući kompromis, iako ne idealno rješenje. Na koncu brzojava
kaže se, da je zapisnik odposlan u Salzburg, vjerojatno zato, jer
se u tom času u Fuschelu kod Salzburga nalazio ministar von
Ribbentrop.

Nakon hrvatsko-njemačkog sporazuma od 4. VI., hrvatska

je vlada Zakonskom odredbom od 7. VI. povukla hrvatsku
granicu prema Srbiji, obaviestivši predhodno njemačku stranu, da
je zaposjela onaj dio razgranične crte, koji je kroz Sandžak dielio
talijanski od njemačkog posadnog područja. Ovo zaposjednuće
izvršila je hrvatska vlada radi toga, da bi prilikom pregovora s
talijanskom vladom o razgraničenju s Crnom Gorom mogla
postići, da dio Sandžaka, koji je pao pod talijansko posadno
područje, a nastanjen je Hrvatima muslimanima, pripadne hrvatskom
državnom području.

U provedbi hrvatsko-njemačkog sporazuma, a u vezi

preuzimanja vlasti na području zemunskog i staropazovačkog
kotara, s hrvatske su strane poduzeti sliedeči koraci: polovicom
lipnja stigli su u to podm čje hrvatski oružnici; u isto vrijeme
postavljen je za pročelnika hrvatskog gospodarstvenog povjerenstva
kod vojnog zapovjednika u Srbiji dr. Dragutin Toth; za načelnika
Zem una imenovan je domaći Niemac, Stefan Seifer, a za
donačelnika A dam Filipović. Na osnovu odluke ministarstva
vanjskih poslova preuzeta je u prvoj polovici srpnja 1941. uprava
državnih ureda i ustanova. U svezi s time proslavio je grad
Zemun dne 14. srpnja na svečan način svoje priključenje upravi
NDH. Proslavi je prisustvovao ministar dr. Mladen Lorković,
praćen nadstojnikom pravnog odsjeka ministarstva, dr. Tihomilom
Drezgom, i tajnikom ministarstva, dr. Milanom Blažekovićem.
Veliku župu predstavljao je dr. Elicker, grad Zem un njegov
načelnik i donačelnik, a ured gospodarskog povjerenstva, dr.
Toth.
Budući da se radilo o zajedničkom hrvatsko-njemačkom
činu, za hrvatsko predstavničtvo, koje će sudjelovati kod preuzimanja
ureda, kao naredbodavac nastupilo je ministarstvo vanjskih poslova
svojom naredbom od 5. srpnja broj 3522.
 Rad na preuzimanju ureda započeo je dne 9., a završen je
dne 15. srpnja 1941., kada je o tome napravljen i podpisan
dvojezični zapisnik, iz kojeg je zanimljivo preuzeti sliedeče podatke.
Hrvatsko povjerenstvo sačinjavali su: dr. Dragutin Toth,
pročelnik gospodarst\’enog povjerenstva vlade N D H kod njemačkog
vojnog zapovjednika Srbije, kao predsjednik; savjetnik ministarstva
nastave, prof. dr. Josip Balen; banski savjetnik, dr. Mijo Bjelčić;
odjelni savjetnik, dr. Aleksandar Šibenik; financijski savjetnik,
Nikola Metz, gospodarski nadzornik, ing. Oton Mašek; poštanski
nadsavjetnik, Mijat Biondić.
Preuzeti su poslovi ministarstava: nastave, pravosuđa, unutarnjih
poslova, šumarstva, seljačkog gospodarska i prometa.
Povjerenst\>o je ustanovilo, da je izaslanik ministarstva, prof.
Josip Tdubel, na podmčju grada Zemuna već preuzeo sve škole
(4 srednje, 1 žensku stručnu, 5 pučkih, l za sliepe i 1 šegrtsku).
Ove kao i sve pučke škole na području kotara zemunskog
i staropazovačkog imaju svoje ravnatelje odnosno upravitelje, koji
su položili prisegu NDH.
Povjerenstvo je preuzelo zgradu Poljodjelsko-šumarskog
fakulteta, nasade, razsadnik, ogledno imanje, selekcionu postaju,
gospodarske zgrade i zasijanu površinu. Ustanovljeno je, da je
prenesen u Beograd iz zgrade fakulteta u Zem unu sav našastar
(tj. inventar, op. A.V.), i to: sav namještaj, laboratorijski uređaj
sa svim instrumentima, sve zbirke, središnja knjižnica fakulteta i
sve zavodske seminarske knjižnice. Osim toga, prenesen je u
Beograd i dio našastara s oglednog dobra i selekcione postaje.
Nadalje je ustanovljeno, da u zgradi fakulteta i u drugim
školskim zgradama borave razne jedinice njemačke vojske.
Na podmčju sudstva ustanovljeno je, da se kotarski sud u
Zemunu na dan dolazka povjerenstva (9. VII.) već nalazio u
rukama organa NDH, a kotarski sud u Staroj Pazovi još od 23.
travnja, kada je osoblje položilo prisegu NDH. Sudovi izriču
svoje odluke u ime NDH, primjenjujući njene zakone. Na podmčju
grada Zemuna i okolice cjelokupno sudovanje kao i sudska
uprava nalaze se u podpunosti u nikama organa NDH.
Ustanovljeno je, da se na podmčju kotarske oblasti Zemuna,
kotarske oblasti Stara Pazova i upravne obćine Indija, koje se je
nalazilo u sklopu njemačkog vojnog zapovjedničtva, uprava vrši
po zakonskim propisima, koji su na snazi u NDH. Poglavari tih
oblasti su činovnici koji su položili propisanu službenu prisegu
NDH.
Redarstvenu službu na području grada Zemuna kao i
pogranično redarstvo vrši privremeno kotarski predstojnik pomoću
gradskih redarstvenih službenika. Na ostalom području kotarske
oblasti Zemuna, kao i Stare Pazove, redarstvenu službu vrši
oružničtvo NDH.
Poslovi šumarstva na Čitavom području već su preuzeti
pozivom na zapisnik od 4. VI. 1941.
Prelazeći na područje ministarstva seljačkog gospodarstva,
ustanovljuje se, da su u gradu Zem unu preuzeti središnji veterinarski
i državni veterinarski zavod za proizvodnju liekova. Sav našastar
ovih zavoda demontiran je prije kratkog vremena i s ostalim
predmetima utovaren u samovoze i prenesen u Beograd.
N a području oba kotara preuzeta je razplodna stoka.
Iz područja zdravstva ustanovljeno je, da u Staroj Pozovi
postoji jedna ambulanta. Svi liečnici na području kotara položili
su prisegu NDH. U gradu Zem unu bolnica milosrdnih sestara
Dobračina ulica u Beogradu: Najviša zgrada s desne strane
podignuta je na mjestu srušene kuće na broju 22 u kojoj je bilo
Konzularno predstavništvo N D H
preuzeta je 25. lipnja. Svi liečnici i službenici ove bolnice položili
su prisegu NDH. Povjerenstvo je preuzelo dom sliepih u Zem unu
i postavilo upravitelja. Od svih dosadašnjih činovnika ove ustanove
položio je prisegu samo jedan službenik.
U pogledu preuzimanja poslova pošte, brzojava i brzoglasa
sastavit će se poseban zapisnik.

Preuzimanjem ureda dne 15. srpnja, Hrvatska je dobila

samo dio vlasti u Zem unu i iztočnom Sriemu. Bez obzira na
manje važno pitanje uzletišta i kratkovalne krugovalne postaje,
gospodarstvo područja nalazilo se u tuđim rukama, uz otvorenu
granicu prema Beogradu, dvostruki novčani sustav i iz toga
stanja proizlazeća mogućnost kriomčarenja. Ured hrvatskog
gospodarstvenog povjerenstva u Zemunu kao i dojavni ured
dopukovnika Schlachera, slali su u Zagreb izvješća, koja su
zabrivala (potcrt. A.V., op.). Osim toga, sa službenih njemačkih
mjesta vodena je iz Beograda promičba protiv NDH.
Na ovo stanje stvari upozorio je ministar Lorković savjetnika
njemačkog poslanstva u Zagrebu, Trolla, koji se našao ponukanim,
da o tome brzojavno izviesti ministarstvo u Berlinu. Savjetniku
Trollu čini se hitno potrebnim, da se pitanje pripojenja zemunskog
područja hrvatskoj državi sada definitivno uzme u postupak.
I Kasche se istoga dana pridružio tome mišljenju i sa svoje
strane požurio rješenje toga pitanja.
No, svakako najodlučnije Kascheovo traženje, da se to
pitanje ricši, usliedilo je dne 18. kolovoza. Povod ovom Kascheovom
koraku bio je talijanski zahtjev od dva dana prije toga za vojno
i upravno zaposjednuće lin’atskog razvojačenog pojasa, kao i
njegov neuspio pokušaj, da u ovoj stvari postigne njemački
zagovor za H n’atsku kod svog talijanskog saveznika. To nuka
Kaschea, da upravi brzojav Berlinu, u kom e skreće pažnju, da je
povjerenje hrvatske vlade u Reich poljuljano, budući da ne
postoji njegova podpora Hrvatskoj za suzbijanje talijanskih zahtjeva;
isto je tako hrvatska vlada lišena uporišta prema Madžarskoj (u
pitanju Međimurja), a (konačno) ni zadržavanje zemunskog
područja pod njemačkom vojnom upravom ne može kod Hrvata
pobuditi povjerenje.
Stoga Kasche zagovara, da se bar zemunsko područje
prepusti hrvatskoj vladi, a ne da i nadalje ostane u vlasti nje-
 niačkog vojnog zapovjednika Srbije. Kasche upozorava, da je
zemunsko uzletište već podređeno jednoj njemačkoj vojnoj oblasti
zračnih snaga u Zagrebu; neki vojni razlozi za ostajanje Zemuna
pod vojnim zapovjedništvom Srbiji ne postoje, a budući da je
Reich priznao granicu NDH u tom kraju i potvrdio zemunsko
područje kao hrvatski državni teritorij, daljnje njegovo zadržavanje
jedva bi se moglo opravdati. Trenutačno dolazi tamo do sve većih
potežkoća u malom graničnom prometu, u poštanskoj i željezničkoj
službi; komplikacije stvara obticaj srbskog novca u tom području,
kao i brojni strani upravni utjecaji (podcrt. A.V., op.). Bezuvjetna
predaja toga područja hrvatskoj državi predstavljala bi za vladu
NDH značajnu podporu u težkoćama, koje dolaze s talijanske
strane; učvrstila bi kod vlade i naroda m odno pokolebani ugled
Reicha i izvanredno poslužila političkom i gospodarskom raz\>oju
međusobnih odnosa.
Osvrćući se na gornje izvješće zagrebačkog poslanstva,
diplomatski predstavnik Reicha u Beogradu, dr. Benzler, saobćio
je dne 21. Vili. ministarstvu, da je zagrebačko izvješće djelomično
jednostrano. N o sa svoje strane drži prihvatljivim prepuštanje
zemunskog područja NDH, ako se s hrvatske strane izpune
stanoviti uvjeti (dogovor o malom graničnom prometu, obskrba
Beograda). Time je Kascheov priedlog dobio važnu podporu, tim
više, što je dolazila iz Beograda.

Von Ribbentrop ostao je iznenađen Kascheovim priedlogom,

budući da je držao, da je zemunsko područje dodieljeno njemačkoj
vojnoj upravi za čitavog trajanja rata. Zatražio je iz\’ješće
ministarstva, koje je dne 29. kolovoza 1941. dogotovio državni
podtajnik Woennunn, potvrdivši, da je Zem un prepušten samo
privremeno njemačkoj vojnoj upravi.
Najvažnije misli obšimog i stručnog Woermannovog izvješća
Ribbentropu mogu se sažeti ovako:
Sporazum od 4. lipnja 1941. hrvatska vlada prima sigurno
kao težko narušavanje njenog državnog vrhovnička nad iztočnim
dielom Sriema. Vraćanje toga diela bilo bi u skladu s jačanjem
njemačko-hrvatskih odnosa.
Za odluku imaju biti mjerodavne samo čisto političke
ocjene. Praktične potrebe vojne uprave Srbije mogu se riešiti na
dmgi način.
 Z a rješenje ovog pitanja izjasnili su se: poslanici dr. Benzler
i Kasche kao i dr. Vessenmayer.

Valja očekivati, da će se vojni zapovjednik, a i obći

opunomoćenik za gospodarstvo, generalni konzid Neuhausen,
svim silama opirati predaji toga područja. Prema opažanjima,
manji je odpor vojnog zapovjednika od odpora generalnog konzula
Neuhausena.
Zbog loga Woermann predlaže, da to pitanje ministarstvo
ponajprije rieši s Vrhovnim zapovjedničtvom oružanih snaga
(OKIV), kojemu bi trebalo saobćiti, da iz vanjskopolitičkih razloga
nije više umjestno održanje dotadašnjeg stanja. To treba saobćiti
Vrhovnom zapovjedničtvu kao izrazito definitivnu želju.
Posredovanjem državnog tajnika Weizsdckera, Woermann je
svoje izvješće dostavio Ribbentropu s molbom na odluku.
Neko vrieme nakon toga (9. IX.) održan je u Beogradu,
sigurno po uputi Ribbentropa, predhodni sastanak u predmetu
vraćanja zemunskog područja Hrvatskoj, na kom e su sudjelovali
samo predstavnici Reicha: Kasche i Benzler s vojnim predstavnicima
iz Beograda.
Dne 10. IX. Benzler javlja ministarstvu, da su vojni zapovjednik
i generalni konzul popustili u svom odpom. Sada načelno postoji
mogućnost, da predaja zemunskog područja može usliediti, ako
se s hrvatskom vladom postigne sporazum o preduvjetima, kojima
se pruža sigurnost za vojne i gospodarske probitke Reicha.

Zahvaljujući poticaju i ustrajnosti poslanika Kascltea, konačno

smo stajali pred definitivnim rješenjem zemunskog problema, koje
će se ostvariti na pregovorima u rujnu i listopadu 1941. godine,
na kojima sam i ja sudjelovao kao član hrvatskog predstavnička.
Koliko su god u ovom pitanju poslanika Kaschea vodile
političke pobude, imao sam dojam, da je kod rješavanja zemunskog
problema bez dvojbe igrala ulogu i osjetljivost prema stanovitim
pojavama, koje su bacale sjenu na dobro ime njemačkih organa,
a pokazale se ne samo prilikom primo-predaje ureda dne 15.
srpnja (slučaj fakulteta i zavoda za proizvodnju seruma i liekova),
nego obćenito izkorišćavanjem otvorene granice između Hrvatske
i Srbije. Da je kod osoblja njemačkog poslanstva u Zagrebu
postojalo negodovanje prema ovim pojavama, napose pak prema
generalnom konzulu Neuhausenu, potvrdila je i jedna epizoda,
koja se odigrala prilikom pregovora u rujnu-listopadu. A povod
joj je bio, da je jedan od članova njemačkog poslanstva iz
Zagreba, u znak negodovanja, predao svome uredskom drugu
cedulju, na kojoj je Neuhausena naz\>ao svinjom.

Sporazum o preduvjetima, koje je njemačka strana željela

postići, obuhvaćao je napose sliedeća pitanja: krugovalna postaja,
uzletištc, obskrba živežnim namirnicama njemačkih trupa i
stanovničtva grada Beograda iz područja iztočnog Sriema, nesmetanje
srbskog pučanstva u preuzetom kraju. Osim toga, obje su strane
bile zanimane riešiti pitanje carine, deviza, izmjene novčanica,
obračunskog postupka, prometa, osobnih propustnica, pograničnog
redarstva, malog graničnog prometa itd. Pr\’i htvatsko-njemački
pregovori vođeni su u Zem unu dne 25. rujna 1941. Hivatsko
predstavničtvo sačinjavali su: general Vilko Begić, državni tajnik
dr. Vjekoslav Vrančić, profesor dr. Josip Butorac; Eduard Herk\’i,
pročelnik ministarstva unutarnjih poslova, Viktor Koban, viši
dužnostnik Narodne banke, dr. Krešimir Kristić, viši činovnik
državne riznice, dr. Jakob Elicker, veliki župan. Njemačku stranu
zastupali su: vojno zapovjedničtvo Srbije (5 osoba), beogradsko
predstavničtvo m.v.p. Reiclia (3); njemačko poslansU’o u Zagrebu:
poslanik Kasche, pobočnik m u Willy Requard i viši činovnik dr.
Karlgeorg Schuster, ured gospodarskog opunomoćenika (6 osoba).
Na ovom sastanku ustanovljeno je, da je pitanje upotrebe
krugovala već riešeno između vlade N D H i vlade Reicha, a
pitanje uzletišta između vojnih mjesta NDH i Reicha.
Za rješenje gore nabrojenih gospodarskih i redarstvenih
problema izabrana su mješovita povjerenstva stručnjaka, koja će
s hrvatske strane biti proširena. S hrvatske strane je obećano da
će njemačka vojska kao i pučanstvo Beograda biti u dosadašnjem
obsegu, bez ograničenja obskrbljivano živežnim namirnicama. Za
obskrbu Beograda žitaricama suncokretnim sjemenom i mesom bit
će sastavljeno posebno povjerenstvo stručnjaka, koje će predložiti
rješenje.
Hrvatska se strana obvezala, da ne će usliediti izgon Srba iz
preuzetog područja. Njemački gospodarski povjerenik obećaje, da
će uložiti svoj utjecaj, da ne dođe do prienosa većih industrijskih
poduzeća iz Zemuna u Srbiju (podcrt. A.V., op.).
 Ovom prilikom Neuhausen je postavio zahtjev, da njegov
ured ostane i nadalje u zgradi bivšeg zapovjedničtva zrakoplovstva
u Zemunu i da stranke iz Srbije imaju slobodan i nekontroliran
pristup u njegove urede. Kao praktično rješenje tražio je uzpostavu
neke vrste ekstrateritorijalnog prolaza iz Beograda kroz Zemun
do njegovih ureda, u koju će svrhu služiti propustnice njegova
ureda, bez prava hn'atskih redarstvenih vlasti, da nad tim osobnim
prometom vrše nadzor.
Ovo drzko traženje izazvalo je glasne prosvjede sa strane
hrvatskih, a iznenađenje kod nekih njemačkih predstavnika, kao
i izmjenu spomenute bilježke između Requrda i Shustera sa
sadržajem: ’N eahausen ist ein Schwein’ - Neuhausen je svinja.
Pitanje prolaza stranaka iz Beograda u Neuhausenov ured
u Zem unu nije tom prilikom riešeno.

Hn>atsko je povjerenstvo zatražilo povratak predmeta, odnesenih

iz zgrade fakulteta u Zemunu. Dr. Tumer odgovorio je, da je
zemunski fakultet pripadao sklopu beogradskog sveučilišta i da je
to razlog, zašto su predmeti odneseni. Da bi izbjegao razpravu o
tome, da li je njemačko vojno zapovjedničlvo ovlašteno donositi
odluku o pripadnosti imetka bivše države, koji se nalazio na
području NDH, i nazrievši, da se dr. Tumer svojim odgovorom
pokušao izvući iz neprilike, predsjednik hrvatskog povjerenstva,
general Vilko Begić, povukao je hivatski zahtjev.
Sliedeći i konačni sastanak obaju povjerenstava, na kome
je donesen zaključak, da se grad Zemun i iztočni Sriem vrate
dne 10. listopada 1941. pod vrhovničtvo NDH, održan je u
Zemunu dne 3. toga mjeseca. Hrvatsko izaslanstvo brojalo je
tom prilikom 10, a njemačko 27 članova.
Sjednica je započela burno time, sto je Gruppenführer
Neuhausen iz svojih papira izvadio, ni manje ni više, nego
izvornik ceduljice Requard-Schuster i, pročitavši glasno njen kratki
sadržaj, postavio pitanje: tko se je usudio nazm ti njega svinjom.
Dogodilo se, naime, da na sjednici od 25. listopada, primalac
poruke nije, namjerno ili nehotice, uništio papirić, nego ga je
ostavio ležati na stolu. Discipliniran, kakav je kao njemački
vojnik trebao i biti, Neuhausenov tajnik pokupio je nakoti
sjednice i sredio sve papire i predao ih svome šefu, ne izključivši
ni papirić s uvredljivim sadržajem.
 Kako se na Neuhausenovo pitanje nitko nije javio, sjednica
je nastavljena, no izgleda, da je ova epizoda imala svoj pozitivan
u čin a k utoliko, što je N euhausen odustao od zahtjeva
’exteritorijalnim koridorom’ i, prema službenoj izjavi dr. Tumera,
pristao, da se osobni promet između Beograda i njegova ureda
obavlja prema hrvatskim nadzornim propisima.
Ostali dio sjednice protekao je ustanovljenjem rezultata
postignutih radom mješovitih stručnih povjerenstava.

Na povratku u Zagreb povjerio m i je ministar Lorković, da

u ime vanjskih poslova obaviestim o zemunskim zaključcima sva
ministarstva, a napose unutarnje poslove, što sam obavio dne 6.
X. 1941.
Iz toga saobćenja zanimljivo je navesti ove pojedinosti:
Oblast iztočnog Sriema prelazi u podpunu vlast Nezavisne
Države Hrvatske ujutro na dan 10. t. mj.
Ministarstva se mole, da poduzmu potrebne korake za
podpuno preuzimanje vlasti.
Skreće se posebna pažnja na našu obvezu, da preuzimanje
iztočnog Sriema ne ćemo objaviti putem novina.
U tisku će se objaviti samo odredbe pojedinih ministarstava,
koje se odnose na preuzimanje vlasti, a od obćeg su interesa.
Upozorava se, da odredbe iz zemunskih ugovora vriede tako
dugo, dok podntčje Srbije bude pod njemačkom vojnom upravom,
odnosno dok između Njemačkog Reicha i Nezavisne Države
Hrvatske ne budu doneseni drugi zaključci putem trgovinskih ili
drugih ugovora.
Preporuča se zato m m ministarstvima i ravnateljstvima, da
kod prvih narednih pregovora s Njemačkim Reichom (trgovinski
pregovori s Reichom za sliedeče gospodarsko razdoblje trebali su
započeti 16. X.), ili možda kojom drugom zgodom preinače
zemunske zaključke, ukoliko nam ovi ne odgovaraju.
Upozorava se na točku IV zapisnika od 25. IX. o.g., kojom
smo preuzeli obvezu, da ne ćemo prouzrokovati ili pospješiti
izselenje Srba iz ovog područja, niti izvlastbom, niti kojim drugim
posrednim pritiskom.
U slučaju poteškoća kod preuzimanja vlasti u Zemunu,
služit će s naše strane kao osoba za posredovanje dopukovnik
Schlacher, domobranski častnik na službi u Zemunu.
 U svezi s ovim uspjehom održana je 15. listopada sjednica
vlade pod predsjedanjem Poglavnika. Izražena je zahvalnost Fiihreru
Njemačkog Reicha radi konačnog pripojenja iztočnog Sriema
NDH.
Poslije sjednice posjetili su poslanika Kaschea ministri Lorković,
Kvatemik i Budak, da mu se osobno zahvale na suradnji kod
rješavanja ovog pitanja.
Dne 16. Poglavnik je uputio pismo zahvalnosti Hitleru i
Ribbentropu, a ministar Lorković ovom posljednjem.
Time je bila završena borba za vraćanje Zemuna i iztočnog
Sriema pod punu vlast N D H . *

BEOGRAD, 1941.
HRVATSKI KLUB - U R E D
ZA PU TN ICE

‘Citirano poglavlje Zemun i iztočni Sriem iz knjige V Vrančića

Branili smo državu (II. dio), popraćeno je bilješkama koje su
izostavljene iz tehn. razloga - koga zanimaju može ih naći u
spomenutoj knjizi na str. 157-171.
 Tajna “fa scik la ” br. 15
Službeno diplomatsko predstavništvo NDH u Beogradu
1941-1944, cjelokupna je dosadašnja ozbiljnija beogradska
historiografija posve prešućivala. Čak je autorov feljton o toj
temi u vise brojeva polumjesečnika Start 1990-1991 pobudio
svojevrsnu “privatnu istragu” beogradskih Večernjih novosti
kako bi se demistificiralo takvo pisanje, (Međutim, kada se
ispostavilo da je sve izneseno potkrijepljeno dostupnim izvorima
i u Zagrebu i u Beogradu, navedeni je visokonakladni beogradski
dnevnik doslovce prepisao, tj. “ukrao” niz ulomaka feljtona
u Startu i publicirao ih kao svoje otkriće!). U hrvatskim se
povijesnim djelima sve uzima u obzir samo dva puta, oba puta
u već ranije spomenutom djelu Bogdana Krizmana.
Ta dva zagonetna izvora dala su naslutiti da zacijelo
negdje - ali gdje? - leži još neka dokumentarna građa diplo­
mata NDH na dužnosti u Beogradu tijekom drugoga svjetskog
rata. Igrom slučaja - ponajviše stoga što su arhivski spisi
NDH poglavito razvučeni po raznim beogradskim ustanovama
- ipak je nešto pronađeno u Hrvatskom državnom arhivu u
Zagrebu: ti napreskokcc sačuvani akti iz 1942, 1943. i 1944.
upućivali su na veoma opsežno dopisivanje s mnoštvom izuzetno
zanimljivih i dotad nepoznatih i neobjavljenih pojedinosti, od
trenutnih svakodnevnih događaja do načina života hrvatskog
diplomatskog osoblja “na najnezgodnijem stranom terenu”,
kako je to istaknuo generalni konzul NDH u Beogradu dr.
Ante Nikšić (1892-1962) 28. travnja 1942, netom po dolasku
iz Zagreba.
Dopunske provjere u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu
upotpunile su promišljanja iz Zagreba: ondje je pod naznakom
' Konzulat NDH u Beogradu” bilo razvrstano nešto više od
sedamdeset dokumenata, i to, kao i one u Hrvatskom državnom
arhivu također iz 1942, 1943. i 1944.
No, nigjde se nije se moglo dokučiti, prema onome što
se ondje nalazilo, kada je zapravo, i kako, otpočelo djelovati
diplomatsko predstavništvo NDH u Beogradu, isprva sa zaglavljem
“Hrvatski klub - Ured za putnice”, no štošta je ukazivalo na
to da je izaslanstvo NDH svakako preuzelo svoje zadaće “na
najnezgodnijem stranom terenu” već 1941.
Da je tome tako potvrđuje i jedno neobično pismo:
naime, poslije moga ogorčenog prosvjeda u Nedjeljnom Vjesniku
od 30. prosinca 1990. zbog sramotne krađe i “posuđenog
autorstva” Večernjih novosti pod naslovom Kradljivci, budite
spokojni! (“Slepajući se za ’Startovim’ još nezavršenim feljtonom,
’Večernje novosti’ objavljuju istraživanja o Konzulatu N D H u
Beogradu. Nisu ’p osuđeni’ samo nalazi i zaključci, već i cijeli
o d lo m ci!’’), na moju adresu stiglo je pisaćim strojem napisano
pismo stanovitoga neimenovanog “Dobronamjernog građanina
Zagreba”, u kojemu dotični napominje kako je poslije lipnja
1941. osobno posjećivao u Beogradu “predstavništvo NDH u
zgradi Pošte 1 u neposrednoj blizini zgrade Skupštine SFRJ i
Markove pravosl. crkve”.
Evo pojedinosti iz pisma:
Ulaz je bio sa sjeverne strane, gdje se je izdavalo Ustaške
propusnice za izbjeglice Hrvate iz Srbije i za Srbe iz NDH. Kako
sam lično kao mnoge izbjeglice iz Like i Hrvatske prebjegao u
Beograd juna 1941. godine, u ’Hrvatskom klubu' podigao sam
na desetke ustaških propusnica za moje roditelje, braću i sestre,
kao i dr. koje sam uspio prebaciti iz N D H u Srbiju!
To sam uspio kao Srbin s hn’atskim imenom i prezimenom
i uz predratnu legitimaciju 'Hn>atskih privatnih namještenika’ u
Zagrebu s hrvatskim grbom, koja je bila veoma slična ustaškoj
legitimaciji u to vrijeme. Znači, postojao je 'Hrvatski klub’ koji
je obavljao sve poslove predstavništva konzulata NDH, a to je
bilo i naznačeno u ustaškim propusnicama!
Istovremeno je otkriveno još nešto: iz jedne sporedne
kraće izjave bojnika Josipa Lončarevića, u posjedu Arhiva
Vojnoistorijskog instituta u Beogradu a naslovljene na
“ Predsjednika Središnjeg povjerenstva Glavnog stožera Vojskovođe
za primitak oružja - oružne opreme od Njemačkih vojnih
42
vlasti” (Br. 1176 - 10. srpnja 1942, Zagreb) proizlazi da je
NDII najprije zastupao - “častnik za vezu kod zapovied.
generala i zapovjednika u Srbiji” (“Verbindungsoffizier der
kroatischen Wehrmacht beim Kommandieren General und
Befehlshaber in Serbien”), koji je u isti mah bio vojni i civilni
predstavnik.

Dr. A nte Nikšić, župan Velike župe Pokuplje, govori na proslavi

362. obljetnice osnutka grada Karlovca, 13. srpnja 1941. u
Karlovcu
 U rečenoj izjavi bojnika Lončarevića stoji (AVII - Kut.
89, F. 10/22, D. 8):
Savezno zapovied. M indoma (Ministarstva Hrvatskog
domobranstva - op. A.V.) I. Odjel dajem u spisu slijedeću
izjavu:
Za častnika za vezu kod A.O.K. 2. (Armeeoberkommando
- Vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga, op. A.V.), a kasnije
kod Militärbefehlshabera in Serbien (tj. Vojnog zapovjednika,
op. A.V.) u Beogradu, odredjen sam naredbom zapovjednika
Hrvatske kopnene vojske br. 40 (kojem se broja još sijećam) 19.
travnja 1941. kada sam 22. IV 1941. sa A.O.K. 2. iz Zagreba
otišao u Beograd. Na tu dužnost bio sam bez koga drugog
pomoćnog osoblja odredjen i poslat. Na moju zamolbu da m i se
odredi jo š jedan častnik i dočastnik, poslije skoro dva mjeseca
dodieljen m i je na službu satnik Caisberger i satnik Slavko Jurić,
kao blagajnik i stožerni narednik Čermoš za pisara.
Za moj ured nisam imao teklića, niti podvomika, a imao
sam tri uredske prostorije, jer sam kao jedini predstavnik naše
države u Srbiji, pored dužnosti častnika za vezu morao vršiti i sve
poslaničke konzularne i dužnosti vojnog izaslanika (podcrt. A. V,
op.). Tako sam kratko bi napomenuo, da sam se morao brinuti
za sve Hrvate u Srbiji, njihove obitelji i imovinama, kako bi
mogli iz Srbije se preseliti, a medju njima i svi častnici, doćastnici,
oružnici, redari i t. si. Onda pronalaziti Hrvate koji su zarobljeni
i gdje i njihovo oslobodjenjc, a tako još u smislu ovog svega
bezbroj drugih poslova imao sam obavljati. Pri tome morao sam
po nekim pitanjima tražiti objašnjenja kod srbskih vlasti, našto
sam bio upućen kod Njemačkih zapovjednika.
Tako m i je dodieljena pom oć od dva častnika i jednog
dočastnika bila premalo jer sam dnevno imao 1000 do 1500
stranaka po raznim pitanjima (i zbog toga morao sam uzeti
jednog čovjeka za teklića, podvomika i pisara, što je sve bio
Vojin Gaković (nadležan u Bos. Novom). 7m njegov primitak u
službu kao pisara, teklića i podvomika, molio sam sam Mindom,
što mi je i odobreno bilo tako isto da mu mogu kao mjesečnu
plaću isplaćivati iz ovdašnje blagajne častnika za vezu 2.100 Kn
(dinara). Pod kojim mi je brojem dato odobrenje za ovo ne
sjećam se više (podvučeno u samom spisu, op.), jer je sa
blagajnom rukovao gore navedeni i odredjeni m i blagajnik satnik
 Slavko Jurić. Naime iz te blagajne dati su predujmi na namire
svim iseljenicima (Hrvatima) t.j. samo častnicima, dočastnicima
i njihovim obiteljima, za selidbene troškove, a dalje primali smo
i m i svi koji smo kod toga ureda bili u službi naša beriva a i
s lime i Gaković svoju mjesečnu plaću od 2.100 Kn. isplaćeno.
Svaki mjesec je o izdatcima pojedinog mjeseca poslat obračun
glavnoj blagajni Mindoma (uz to naši platni spisi i sve namire
po kojima su u kojem mjesecu isplaćeni predujmi).
Tako isto svaki mjesec sam ja ili satnik Ceisberger (Caisber-
ger ?, op.) odlazili u Zagreb na referiranje Vojskovodji (Slavku
Kvatcmiku, op.) - kome smo neposredno bili podredjeni. Kod
jedne takve prilike je osobno ustmeno Vojskovođi referirano o
poteškoćama i pomanjkanju pomoćnog osoblja, pri čemu je
Vojskovođa isto odobrio, da možem po potrebi uzet još 1 - 2
pisara ili teklića, jer od domobranstva mi se nikog više ne može
dodieliti. Tom prilikom m i je Vojskovodja odobrio da mogu od
novaca te blagajne trošiti i za obaviještajnu službu, koju sam isto
morao vršiti - za koju svrhu ali nisam izdata(ka) činio.
Kada sam ja bio zamijenjen po zapovjedi Mindoma -
Glavni Stožer Očev. br. 4121/taj. od 7. XI. 1941. sa podpukovnikom
Schlacherom, morao sam blagajnu častnika za vezu sa svim
spisima predati Glavnoj blagajni Mindoma, što je i učinjeno, a
dalje podmirivanje izdataka ureda častnika za vezu trebala je
primiti blagajna posade u Zemunu, čiji je zapovjednik ujedno
bio podpukovnik Schlacher.
Kako kod mog odlaska se Gaković nije mogao odlučili na
moje pitanje, da li želi i dalje ostati na službi, nije predato
riješenje o njegovom namještenju blagajni posade u Zemun, nego
je sa spisima cijele blagajne častnika vezu predato glavnoj
blagajni Mindoma.
Tako je i moralo nastati, da se njemu nisu dalje isplaćivala
beriva.
Prema tome, ako je podpukovnik Schlacher zadržao i dalje
Gakovića na službi, trebao je odmah i pokrenuti pitanje za
beriva istog.
Sto se samog Gakovića tiče t.j. njegove osobe, isti je za
vrijeme moga službovanja na dužnosti častnika za vezu vrlo
koristan bio i puno usluga činio za našu državu i naše ljude.
Medju ovome m i je često prikupljao dragociene podatke o zlo-
namjernoj promičbi, koja se u Srbiji vodi protiv naše države, pri
čemu m i je donosio i sve letke u tome smislu, koji su se
razturali.
Onda uvijek mi je javio, ako su srbske vlasti kojeg Hrvata
uhitile i po zatvorima skrivali i zlostavljali (podvučeno u nav.
izjavi, op.).
Na jedini taj način i mogao sam saznati gdje i u kome
zatvoru se nalazi uhićen koji naš čovjek, te sam po tome za
njihovo oslobodjenje onda mogao intervenirati kod njemačkih
vojnih vlasti. Isto službu kao teklić, podvornik i pisar, vršio je sa
puno volje, uredno i bez prigovora. Prema svemu napried iznjetom
mnijenja sam. da bi se Gakoviću trebala sva zaostala beriva
isplatiti.
Bojnik Lončarević v.r.

Pravi odgovor na kronološku enigmu, koja se nikako nije

mogla razmrsiti ni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu,

Uoči oh’aranja H/vatskoga državnog sabora u Zagrebu 1942.

godine: Dr. Nikšič u pivom redu treći s lijeva, između Lorkovića
(s naočanina) i potpredsjednika Kulenovića
ni u beogradskom Arhivu Vojnoistorijskog instituta krio se,
kao Što se dalo pretpostaviti - u Beogradu, i to preko puta
Vojnoistorijskog instituta, u dozlaboga nesređenom Diplomatskom
arhivu SSIP-a u zdanju Ministarstva vanjskih poslova u Ulici
kneza Miloša 26. Bilo je podosta istraživačke sreće ali i
dovoljno iskustva, da se od 494 svežnja u tvrdim koricama s
vrpcama za vezivanje, iz očigledno zapuštene '‘ostavštine’’
Ministarstva vanjskih poslova NDH, izuzme upravo “fascikl”
broj 15 iz 1941. godine, gdje je nikada ni od koga tražen
čamio akt Ministarstva vanjskih poslova NDH br. 6762/1941, s
okruglim žigom “Konzularnog predstavničtva Nezavisne Države
Hrvatske - Beograd” ovog sadržaja (DA - MVP NDH,
Hrvatski klub - Ured za putnice, 1941, F—15):

Gospodin Zagreb, 1. kolovoza 1941.

Vincetić Tihomir,
ZAGREB
Rješenjem ministra vanjskih poslova od I. VIII. 1941.
broj 7662/1941 imenovani ste na temelju propisa paragrafa 2.,
3., 4., 5., 45., str. 3. Zakona o činovnicima od 31. ožujka
1941., zakonske odredbe br. XX-z.p. 1941 od 22. travnja
1941. i zakonske odredbe br. XV - 12 z.p.-1941. tajnikom VI
položajne grupe kod ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu.
Beriva stavit će Vam se u tečaj prema propisima paragrafa
30. Zakona o činovnicima od 31. ožujka 1931.
Radi nastupa službe i polaganja prisege imadete se u
roku od 15 dana javiti kod ovog ministarstva.
Po odredbi
Ministra vanjskih poslova
pročelnik obćeg odjela
Vlaho Buško v.r.
 Prethodnom spisu pripojen je drugi, također Ministarstva Zemun - na udaru komunista, četnika i
vanjskih poslova NDH (isti izvor!): krijumčara
Situacija koju će budući ravnatelj Hrvatskog kluba -
Ureda za putnice, kasnije dokonzul Tihomir Vincetić (nalazimo
ga u spisima i kao Tihomila i kao Tihomira, op.) zateći u
Zemunu i Beogradu krajnje je kaotična, o čemu posebno
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA zabrinuto istoga mjeseca - 6. kolovoza 1941. - izvješćuje
Ministarstvo vanjskih poslova Ministarstvo vanjskih poslova NDH “vrlo tajno” pod brojem
163/41. “Prijavni ured Hrvatskog domobranstva” (potpisan
Zagreb
glavar, potpukovnik Schlacher - DA, MVP NDH, Tajna arhiva
Osobni odsjek
1941, F -l):
Br: službeno

Gosp.
Tihomil Vincetić
BEOGRAD
Izvolite se odmah javiti u ovom Ministarstvu u svrhu,
da dobijete upute o organizaciji ureda u Beogradu za
viziranje naših putnica, kojemu ste uredu Vi predvidjeni
kao ravnatelj.
U Zagrebu, dne 25. srpnja 1941.
Po odredbi ministra
pročelnik osobnog odsjeka
Vlaho Buško, v.r.
Uz ove je ukaze bio priložen i “putni račun” na
službenom obrascu i s glavom - “NEZAVISNA DRŽAVA
HRVATSKA, Hrvatski klub - Ured za putnice, Beograd”
Tihomira Vincetića, tajnika VI položajne grupe, koji je prema
nalogu Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu obavio
predviđeno putovanje, potpisao i urudžbirao taj 'putni račun
u Beogradu 25. kolovoza 1941 (te ima pravo na povrat
određene svote novca).
1.— Prilike u Zemunu postaju svakog dana sve više
nesnošljive:
a. ) Velika skupoća i nestašica živežnih namirnica osjeća
se u svemu: na kruh se čeka satima, a i onda ga nema za
svakog; mesa se gotovo uopće nemože dobiti, svinjetina i
teletina prodaju se samo ispod ruke i to za cijenu daleko
iznad maksimirane; mlijeko i maslac isto tako se može dobiti
samo na ’crnoj burzi’, a mast se dobija samo u minimalnim
količinama i to samo kod jednog mesara (Njemac Schvvarz),
dok je drugi mesari uopće nemaju.
b. ) Zemunski dućani su gotovo prazni a isto tako nedostaje
zanatlijama gotovo najpotrebniji materijal za rad.
Uzrok je tome što se ništa sa teritorije Hrvatske nemože
uvesti bez carine, a i što se većina živežnih namirnica nosi u
Beograd, gdje se može prodavati po većoj cijeni, a osobito
poslije 11 sati, kada kupuju Židovi.
Medju ovdašnjim trgovcima postoji veliko nezadovoljstvo
zbog postojeće carinske granice, ali nije ne manje nezadovoljstvo
i medju gradjanstvom. Počela je akcija da se svi glasovi tih
nezadovoljnika sakupe i da se sa jednom dobro argumentiranom
predstavkom obrati na onaj forum, koji će biti u stanju da
konačno donese jednu odluku, kojom bi se carinska granica
pomjerila na Savu i Dunav. Ova akcija prikupljanja argumenata
za pomjeranje carinske granice, sada je u zastoju, jer naše
privremeno povjereništvo nema pravog zastupnika koji bi
rukovodio ovom akcijom. (Dr. Toth nalazi se Slovačkoj).
2 - Sadanji Kreiskommisar Dr. Niegl naredio je kotarskom
predstojniku Dragutinu Bratuši, da otputuje u Zagreb i da
izvjesti da se od strane Ministarstva Unutarnjih Poslova odredi
jedan Nijemac za kotarskog predstojnika, jer da u Zemunu
nemože biti kotarski predstojnik Hrvat.
Istom prilikom govorio je g. Dr. Niegl da su nastojanja
g. Dr. Totha o pomjeranju carinske granice na Savu i Dunav
bez uspjeha, već da će se ta carinska granica uslijed ekonomskog
stanja nastalog u Zemunu i okolici, morati pomjeriti na zapad,
t.j. pređvidja se povećanje okupiranog područja.
3 - U zadnje vrijeme često se vidja u Zemunu komesar
za financije Letica. Preduzeli smo mjere da ustanovimo kod
koga i eventualno i zašto dolazi u Zemun.
3 - Saznao sam od šefa propagandne satnije (PK)
Hauptmanna Lipperta da Hrvatska izvještajna služba ili Hrvatska
vlada ima odobrenje njemačkih vlasti, da u svoje promićbene
svrhe iskoristi kratkotalasnu krugovalnu postaju u Zemunu.
Bilo bi potrebno da se konačno iskoristi ovo odobrenje i da
se uputi u Zemun sa tim riješenjem pogodna osoba, sa svim
promičbenim materijalom.
U Zemunu se i sa najboljim krugovalnim aparatima
nemože čuti postaja Zagreb, te tako i pored cijele organizacije
nije se mogao čuti govor Vojskovodje.
4.- Svakog dana pristižu nam tužbe od strane njemačkih
vojnih vlasti da ustaše vraćaju na putu one osobe, koje imaju
propust niče dobivene od Nijemaca. Trebalo bi upozoriti sve
imaoce propustnica, da ih moraju vizirati kod naših vlasti. Isto
tako upozoriti sve ustaške stanove i logore da propustnice
izdate po ustaškim stanovima u Hrvatskoj nemaju nikakvu
važnost kod njemačkih vlasti na graničnim prelazima i u
hrvatskom dijelu okupiranog područja. Za dolazak na okupirani
dio hrvatske teritorije vrijede samo propustnice koje izdaju
njemačke vlasti, inače se svi vraćaju već pri samome prelazn
carinske granice.
 Uopće bi trebalo regulirati izdavanje propustnica u Hrvatskoj,
jer sada ih izgleda izdaje svaki ustaški stan po svome nahodjenju
i na način, da se siroti ljudi upućuju na put, a nisu u
mogućnosti da dodju tamo kuda su pošli, jer im propustnica
nije u redu.
To je svakako jedno od gorućih pitanja, koje nas u
mnogo slučajeva kompromitira.
Razaslalo:
Ministarstvu Domobranstva (za Ured Vojskovođe),
Zapovjedničtvu Kopnene Vojske (za Vojni Ured),
Zapovjedničtvu Osječkog Divizijskog područja,
Ministarstvu Unutarnjih Poslova i
Ministarstvu Vanjskih Poslova.

U istome, nikada prije pregledanom fasciklu F - l (1941)

u beogradskom Diplomatskom arhivu s oznakom “tajna arhiva”
iz fonda dokumentacije Ministarstva vanjskih poslova NDH
nađen je i iscrpan prilog “velikog župana kod Ministarstva
unutarnjih poslova” (potpis nečitljiv!) o “situaciji u kotaru
Zemun”, sastavljen dan poslije navedenog vojnog izvješća, s
nadnevkom 7. kolovoza 1941:

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
Broj: 20787 Pr. M.U.P. 1941
PREDMET: Situacija u kotaru Zemun

Ministarstvu vanjskih poslova

u Zagrebu
Od kotarske oblasti u Zemunu primio sam pod brojem
39 Pr. 41 slijedeći izvještaj:
Čast mi je u gore navedenom predmetu dostaviti slijedeći
izvještaj:
 Politička situacija na području kotara i grada Zemuna je
više nego teška, što osobito moraju iskusiti organi vlasti
Nezavisne Države Hrvatske.
Kotar Zemun broji 17 općina, od kojih su 8 njih pod
okupacijonim i carinskim područjem.
Uredovanje potpisanog u tih 8 općina je vrlo otešćano te
ovakovu situaciju izrabljuju i Srbi i Nijemci, osobito ako se
tiče njihove kože te nalaze stotinu razloga, da ometaju zakonski
rad vlasti.
Po pismenom nalogu velikog župana g. Dra Ellickera (u
djelima Bogdana Krizmana - Elickerl, op.) potpisani se je
uputio u ovih 8 općina okupacionog područja radi polaganja
prisege i uvodjenja novo postavljene općinske uprave po g.
velikom županu u službu.
Prijedlog za postavljanje tih općinskih uprava po nalogu
velikog župana dao je kotarski predstojnik u Staroj Pazovi g.
Adam Rometsch pošto za vrijeme prijedloga kotarska oblast u
Zemunu još nije proradila kao vlast N.D.H., a te prijedloge
učinio je g. Rometsch u sporazumu sa Kulturbundom iz
pojedinih mjesta, uzimajući u obzir gdjegdje Slovake i Hrvate.
Kako su ovim postavljenjem maknuti stari povjerenici
općina, postavljeni po njemačkoj vojsci, koji su se češće
ogriješili o tudju imovinu, prisvojivši je u svoju korist, i pravili
druga nezakonja, to se isti, bojeći se uredne predaje računa
pritužili 'dem Stadt- und Landkommisar-u’ u Zemunu, pa je
ovaj uputio potpisanom pismo, u kojem me kori radi uredovanja
te da imadem sve smjesta opozvati i uspostaviti prijašnje
stanje, jer da su osobe postavljene bez njegove privole, a da
se takovo uredovanje protivi sporazumu od 4. lipnja 1941.
izmedju N.D.H. i Militarbefehlshaber-a von Serbien.
Ja sam ovaj slučaj dostavio g. Velikom županu da on sa
njemačkim vojnim vlastima uredi to pitanje.
Stanovnici kotara su u apsolutnoj većini Srbi, pa naročito
naglašujem, da Srbi i Nijemci u okupiranih 8 općina žive u
velikom prijateljstvu te da stalno harangiraju protiv Hrvatske,
Hrvata i Slovaka. Nijemci šire u tim općinama lažne vijesti iz
srpskih izvora:
1. Da se Ljotić složio sa Drom Mačekom te da će se
stvoriti nova Jugoslavija pod protektoratom Srbije;
 2. da je Dr. Maček u Berlinu i da je tamo zatražio
protektorat Njemačke nad Hrvatskom, da je srušena N.D.H.,
te da će Srijem i Banat biti njemačka državica;
3. da su se dobrovoljci za Rusiju putem razbježali, jer
neće da se bore protiv Rusa u korist N.D.H.
Ove i ovakove vijesti pronose pojedini srpski emisari, koji
se još uvijek slobodno kreću po Zemunu i okolici radi ovog
nesnosnog i nemogućeg stanja.
Protiv širitelja Nijemaca ne smijem ništa poduzeti, jer su
mi vezane ruke.
Grad Zemun je leglo komunista i četnika, koji bježe
pred čišćenjem komunista po njemačkoj vojsci iz Srbije.
Moram da skrenem pasku na vrlo važnu točku ovog
izvješća, a to je pitanje javne sigurnosti i reda u samom gradu
Zemunu.
Redari u Zemunu sastavljeni su od samih domaćih Nijemaca,
članova Kulturbund-a, a ima ih oko 128 momaka. Polovina
istih su od ranije poznati kao delikvenli ili kako ih ovdje
nazivaju ’kokošari’. Isti obavljaju službu u crnim odorama sa
’Hackenkreuzom’, a do odora su došli tako, što su odijela biv.
jugoslavenske vojske prebojadisali u cmo i prekrojili, a isto je
tako i sa čizmama koje nose.
Njihov je šef neki Tjeiss, po zanimanju bravar, dok je
upravitelj redarstva SS-Untersturmfuhrer g. Marquart, poručnik
njemačke vojske.
Kako je grad Zemun posve otvoren spram Beograda i
svatko se može lagano kretati iz Beograda u Zemun i obratno,
to je razumljivo, da se sa ovakovim redarstvom ne može
garantirati za javni red i sigurnost, već je potrebno dobro
organizirano redarstvo, koje bi se prema sadanjim potrebama
i situaciji moralo sastojati od najmanje 150 redara i 30
detektiva, uz potreban uredovni aparat sa predstojnikom
pravnikom.
Oko 15. srpnja o.g. poslani su od strane Nezavisne
Države Hrvatske gospoda izaslanici radi preuzimanja državne
uprave na području grada Zemuna i okolice, a u smislu
Naredbe Ministarstva vanjskih poslova N.D.H. od 5. VII.
1941. broj 3522.
 O njihovom radu sastavljen je zapisnik, odnosno konstatacija
o preuzimanju državne uprave.
U pogledu Ministarstva unutrašnjih poslova sačinjen je
slijedeći zapisnik:
’Na području Zemuna i okolice nalaze se slijedeće upravne
oblasti:
Gradsko Poglavarstvo Zemun, Kotarska oblast Zemun
(sa 8 od 17 upravnih općina), Kotarska oblast Stara Pazova

RAČUN 1 NAMI RA

Za č l š i e n j e p a r k e t a ticom u t r i p r o s t o r i j e K o n z u la rn e
a g e n c ij e N-D.H. u B eogradu, P r e s to lo n a s le d n ik o v t r g
b r .1 2 Din 3 3 0 .-

U B e o g ra d u , dne 2 4 .k o lo v o z a ,l9 4 1 .

D in a ra 3 3 0 .—
I z p l a t i o b l a g a j n ik :

U B aogra oI otozb, 1941.

HRVATSKI KLUB - URED ZA PUTH1CE
Bro| _ f r r _ <94?.
Naređujem Isplatu n i teret raCuna m;n ster»tva
vanjskih poslova za 194j £ / __ godinu.
Naslov ■ atupac _ B ___podstupac ii___
ii
>i P
I Vn .-tiM
4 tM Uii/m
/U t *-d¿U.,St.t»*.
S t.t '
u Beogradu dna. J g / « * w u r « o t s 4Ž- 7

Račun za čišćenje parketa, Beograd, 24. kolovza 1941.

(sa 10 od 12 upravnih općina), te općinska uprava u Indjiji,
koja spada kotarskoj oblasti Ruma.
Uprava na tome području vrši se po zakonskim propisima
koji su na snazi u N.D.H., a poglavari tih oblasti su činovnici,
koji su položili propisanu službenu prisegu N.D.H.
Redarstvenu službu na teritoriju grada Zemuna vrši državno
redarstvo. Službu predstojnika vrši privremeno kotarski predstojnik
sa sadanjim gradskim redarstvenim službenicima.
Na ostalom području Zemuna i okolice vrši redarstvenu
službu oružništvo N.D.H.
Vršenje pogranične redarstvene službe preuzeo je tako
privremeno kotarski predstojnik u Zemunu sa sadanjim
redarstvenim službenicima’.
Komisija je to zapisnički konstatirala i otišla, a potpisanom
je ostavila brigu i borbu, da preuzme i predstojništvo gradskog
redarstva, bez da su to sami članovi komisije ugovorili o
načinu i vremenu predaje kao i uvodjenju u službu.
Sada je nastala ogorčena borba domaćih Nijemaca, jer se
boje, da će izgubiti službu i dobru plaću od 2.800.- dinara
mjesečno i druge pogodnosti, kako sam mogao primjetiti u
pojedinim gostionama, gdje jedu i piju bezplatno, kao i druge
sitne korupcije.
S druge strane, imalo bi se preuzeti predstojništvo gradskog
redarstva, a potpisani bi se morao boriti, da ne ostane g.
poručnik Marquart i da je šef, koji to nikako neće prepustiti.
Nijemci traže da bude šef njemački časnik, a Hrvat njegov
zamjenik. Isto su tvrdili da je ’Niederschrift’ (tj. stavljeno na
papir, op.) iskrivljen, jer da je drugačije ugovoreno.
Svi ti Nijemci mrze Hrvate i vrlo su skloni Srbima, koje
čak što više i zaštićuju.
Potpisani ima toliko posla u kotaru, jer je posve sam, da
mu je apsolutno nemoguće voditi borbu oko preuzimanja
gradskog redarstva, a obzirom na gore navedeno, ne može
preuzeti odgovornost sa ovim ljudima za javni red i sigurnost
grada Zemuna.
To pođkrepljujem sa slijedećim činjenicama:
U gradu Zemunu imade oko 1000 njemačkih vojnika i
časnika, od kojih bi se jedva moglo oko 100 upotrebiti za
odbranu Zemuna, dok su ostali sve činovnici vojni.
 Prema najpouzdanijem izvoru obukle su njemačke vojne
vlasti 80 domaćih Nijemaca u odoru njemačke vojske i iste
poslali u Srbiju s nalogom, da ne smiju progovoriti ni jednu
riječ hrvatsku.
Iz Srbije je isto povučeno mnogo vojske, pa to Srbi i
izrabljuju, te prave svakodnevne ispade i ubistva spram njemačke
vojske, a mjere kažnjavanja smrću u masama uvjeravaju Srbe
0 njihovoj malobrojnosti, zato su tako smjeli.
Ozbiljno se za bojati, da jednog dana provale iz Beograda
u Zemun Srbi, četnici i komunisti te da tako poubijaju i
Nijemce i Hrvate, a eksplozivom poruše Zemun - što se na
sva usta priča u Beogradu - jer su sadanje mjere sigurnosti
1 opreznosti minimalne i nedostatne.
Njemačka vojska osjeća istu pogibelj, pa je tražila da se
dnevno šeću Zemunom 30 do zubi oboružanih naših oružnika
sa bombama o pojasu, radi bojazni od prepada komunista.
Ovo još sada nije izvršeno, već se nalazi kao pitanje u
riješavanju.
Za Zemun, kao granični grad, N.D.H. i okolicu bio bi
jedini spas, da se ovamo pošalje jedna bojnica radi očuvanja
granica, a da bi se diplomatskim putem zatražilo, da se ovdje
zaostala njemačka vojska i uredi, radi poznate malobrojnosti u
Srbiji, presele u Beograd, odnosno Srbiju, a naša vojska da
preuzme čuvanje granica N.D.H.
Od prijeke je potrebe, da se ovamo pošalje predstojnik
gradskog redarstva, pravnik, koji bi ovdje čekao pogodan
momenat, da preuzme redarstvo u Zemunu, te da budu u
pripremi redari i detektivi radi žurnog izaslanja u Zemun, čim
bi se to po posebnom kuriru zatražilo.
Ovome bi bila dužnost, da svakodnevno sjedi za vratom
Stadt-und Landkommisaru i šefu policije Nijemcu, te da
polako osvaja teren. Najbolje bi bilo, kada bi se to diplomatskim
putem uredilo, da se pošalju svi zajedno, obzirom na sadanju
tešku gore opisanu situaciju.
Primjećujem, da predstojništvo gradskog redarstva, kao
takovo, nije ni postojalo a isto tako ni povjerenstvo pograničnog
redarstva, pa bi se to naredbenim putem moralo izraditi. Do
sada je to bio XVII kvart Uprave grada Beograda.
 U uredu kotarske oblasti oskudjevamo u osoblju, pa
m olim , da bi se prisililo već im enovanog kotarskog
podpredstojnika g. Haušku, iz Djalcova, da nastupi ovdje
dužnost, kao i da se imenuje g. Rudolf Radić, perovodjom
ove oblasti, jer je neophodno potreban, ne samo ovoj oblasti,
već i svim izaslanstvima N.D.H. kao tumač i prevodioc njemačkog
jezika, koji izvrsno piše na stroju, a uz to je ušao u sve
poslove ove oblasti, koje savjesno i točno svršava, a radi u
oblasti od 6. srpnja o.g. Isti je starosjedioc u Zemunu, pozna
prilike i dobro je informiran o raznim vlastima potrebnim
okolnostima, te mi kao takav izvrsno poslužuje. Prijedlog je
stavljen pod brojem 36 Pr od 19. VII. t.g.
Žiteljstvo kotara i grada Zemuna stenje pod teškim carinskim
propisima neprirodne srpske carinske granice u Staroj Pazovi i
Bečmenu, pa je život u Zemunu i okolici strašno poskupio, a uz
to vlada nestašica najpotrebnijih artikala, kao soli, šećera, masti,
mesa, sapuna, kruha, šibica, cigareta itd.
Krijumčarenje je razvijeno u masi, pa se čak i kruh
krijumčari u Beograd, uslijed čega gradjani Zemuna oskudjevaju
u kruhu. Mesa već 8 dana nema na trgu radi maksimiranih
cijena.
Kako se cijelo okupaciono područje upravlja po njemačkim
uredbama, a redari Nijemci pristrani i korumpirani, to se ovo
stanje neće, popraviti, dok Čitavu upravu doista ne preuzmu
činovnici i službenici N.D.H., koji će primjenjivati zakonske
propise N.D.H.
Upozorujem na kaprice njemačkih časnika kod kontrole
propusnica u Staroj Pazovi, gdje znadu po čitave vlakove
putnika izbaciti iz vlaka, jer nemaju propusnicu iz Beograda,
već upravnih i vojnih vlasti iz Zem una potvrdjenu po
Ortskomandantur-i, jer isti respektiraju samo neke legitimacije
žuto-smedje boje. Isto se dešava sa putnicima iz Zagreba, pa
su isti izloženi velikim neugodnostima te često moraju cijeli
dan čekati i vratiti se neobavljena posla u Zagreb.
Pošta još uvijek ne radi te smo posve odrezani od svijeta.
Sada su čak prerezani, po nalogu njemačke komande, vodovi
na granici okupacionog područja, te potpisani ne može više
brzoglasno govoriti sa devet područnih općina, što je još prije
tri dana mogao.
 U cvoisld IduS - (4c&t fM tU tU t
B E O G R A D

(li.

PUTNI RAČUN

Ime i prezime f za slani b a :V in c etić T ih o m ir

Zvanje i položajna «rupa izaslanika-. t a j n i k Vi po lo žajn a grupe
Dan, mfesec l footna podnošenja računa 2 5 .k o lo v o z a 19-^1
Putovanje Isvrteno prema odredbi: M ln la tatu tiV a v a n ja k ih p o s lo v a , Z a g re b
u Z agrebu broj od 194

boja se pod / u prilaže.

{nisam se koristio) povlasticom od -------- — ciletje vožnje žclezntee

{parobroda),

Na račun dnevnice, predujma, pulno« ili tdidbeno« trotk* nvy»foy«W; inlta« primio)

a lilUVS od

putem

Da je označeno putovanje učinjeno i da je provedeno vrijeme bilo polrebno za izvršenje

ovov* posla.

Putni račun Tihomira Vincetića, 25. kolovoza 1941.

 Borba oko otvaranja poste još uvijek traje pod vodstvom
g. nadsavjetnika Biondića iz Zagreba.
Mnoge tvornice, vlasništvo Srba, sele se n Beograd sa
kamionima i pod pratnjom njemačke vojske, pa se ni ovdje
posredovanjem ne može ništa postići.
Dobiva se dojam, da se sa strane Srba mora sipati zlato
kako bi se Hrvatima što više ogorčavao život, a primjećeno je,
veliko i tijesno prijateljstvo uglednih funkcionera njemačke
vojske i uprave sa vidjenijim i moćnim srpskim porodicama.
Česti kućni posjeti, pijanke i terevenke, priredjivane na
balkanski način, uz prisustvo mnogih pokvarenih djevojaka,
svakodnevna su opažanja potpisanog i njegovih pouzdanika.
Iz svega izloženog može se vidjeti, kakovo nepodnosivo
stanje vlada ovdje u okupacionom području koje spada pod
N.D.H., pa se moli, da bi se poduzela žurna posredovanja oko
uspostave vlasti N.D.H. u Zemunu i okolici, te da se neprirodna
carinska granica prebaci na prirodnu granicu Sava-Dunav,
kako bi najistočniji dio naše države jednom oživio i proradio
za korist, sreću i blagostanje N.D.H. što se naslovu znanja
radi saopćuje.

li isto vrijeme u samom se Beogradu - isti izvor! - po

“vrlo žurnom” izvješću “častnika za vezu” Josipa Lončarevića,
tada u činu satnika, odigravaju događaji o kojima diplomatsko
predstavništvo NDII u tome gradu mora i te kako voditi
računa (dostavljeno iz “Predsjedničtva Vojskovodje u Zagrebu”
Ministarstvu vanjskih poslova NDH - Odjelu za putnice):
Broj 527 1. rujna 1941. - Beograd.
VOJSKOVODJI
HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA
Gospodinu MARŠALU
KVATERN1KU
Odnosi se: Prilike u Srbiji i pretstojeći događaji.
U smislu moga zadnjeg izvještaja o odobrenom formiranju
nove srbske vojske i obrazovanju takozvane četničke vlade/
srbske vlade, koja je punom smislu četnička vlada, jer je
obrazovana po dogovoru četničkog vojvode Koste PEČANCA
i njem. vlasti.
Vojska je užurbano u formiranju i već se javljaju časnici
i pođčasnici u velikom broju.
Četnički vojvoda, kako saznajem bio je kod Gestapa
primljen i imao neke razgovore.
Simpatije njemačkih vlasti jako naginju od dana u dan
Srbima i ako je nevjerovatno, ali je istina.
Danas saznajem iz pouzdanih izvora, da četnici u zajednici
sa novom vojskom spremaju prepad na djelove istočne Bosne
i Hercegovine, pri čemu bi glavni pravac bio u pravcu Zvomika.
Ovaj prepad navodno bi Njemci takorekuć gledali kroz
prste (ovaj je redak u izvješću precrtan crnilom, op.).
Događaji kod nas - ustaške akcije - o kojima sam opis
poslao po satniku gospodinu Ceisbergeru, a o kojima su
Njemci sve podatke do sada vodili odbija kod njih simpatije
od nas i sve veća naklonost Srbima se može opažati.
Srbi se sada hvale i kažu: ako Hrvati imaju ustašku
vladu, mi imamo četničku vladu.
Ovu stvarnost, treba ozbiljno shvatiti jer stvarno je Košta
PECANAC premier ove vlade i ako se ne spominje.
Saznajem, da se puno osoba legalno sa Passierschein,
koji naš vicekonzul sada nesvjesno vizira, prebacuje sa specijalnim
zadacima u našu državu. Viziranje i davanje propusnica u vezi
je sa obavještajnom službom, koju vicekonzul ne vrši, niti bi
je znao vršiti (podvučeno crnilom u spisu, op.j-
 Moj podatak u ovom izvještaju o skorom pretstojećem
prepadu i ako fantastičan izgleda, molim smatrati najozbiljnijim
i žurne mjere u tome protusmislu narediti.
Iz održanog govora predsjednika srbske vlade danas na
krugovalnoj postaji Beograd, nije bez značaja obzirom na moja
pojedina tvrđenja u ovome izvještaju.

Napomena na kraju dopisa izravno se odnosila na

“inauguralni” govor generala Milana Nedića 1. rujna 1941. s
najavom uspostave “oružane obrane”, Što će Nedić poslije
izručenja po svršetku rata na saslušanju u Beogradu 9. siječnja
1946. sažeto opisati ovako (M. Borković, Milan Nedić , str. 60):
Prve mere moje vlade bile su za stvaranje oružanih odreda,
i to uglavnom na dobrovoljnoj bazi, s tim da se snage žandannerije,
koje su bile u reorganizovanju, i organizaciono učvrste. Nekako
istovremeno sa mojom vladom, Nemci su uspostavili kontakt i sa
izvemom grupom četnika Kaste Pećanca, koja je do toga vremena
bila u šum i Ovaj kontakt je takođe uspostavljen preko dr
Kraussa, šefa Gestapa. Na dan-dva pre organizovanja moje
vlade Košta Pećanac dao je takođe proglas narodu Srbije,
pozivajući i sve one četnike koji nisu bili pod njegovom komandom
da se pndntže njegovim odredima. Odmah posle ovoga, Pećanac
je došao u Beograd, javio m i se i stavio na raspolaganje. Na
ovaj način moja je vlada došla do p n ’ih omžanih odreda. Sto
se tiče dobrovoljaca, oni su se u samom početku diferencirali u
rve grupe: Ijotićevce koji su bili pod komandom svojih oficira, i
dobrovoljce, čiji su komandanti bili iz redova bivše jugoslavenske
vojske. Na ovaj način stvorene su tri komande: dobrovoljci -
Ijotićevci, pod kom andom tada pukovnika Koste Mušickog,
dobrovoljci i žandarmerija pod generalom Stevanom Radovanovićem
i četnici pod komandom Koste Pećanca. Sve ove oružane snage
imale su jedinstvo pod mojom vladom. Ovo se jedinstvo ogledalo
u samom komandovanju, tj. u upotrebi ovih oružanih snaga.
Pomoću ovih dupa, pošto nemačkih tmpa nije bilo dovoljno u
Srbiji, ja sam počeo da zavodim red.
 Četiri službenika i dva tjelohranitelja

U kolovozu 1941. na okupu je cjelokupni prvi sastav

diplomatskog predstavništva NDH u Beogradu, na čelu s
vicekonzulom Vincetićem, što se može zaključiti iz pronađenog
“Iskaza plaća - beriva osoblja Konzularne agencije N.D.H. u
Beogradu za mjesec kolovoz 1941”, popraćenog opaskom:
“Imenovane osobe u ovom platnom spisku nalaze se na
dužnosti kod Konzularne agencije N.D.H. u Beogradu i pripada
im vanredni dodatak za službu u inostranstvu i beriva za mjesec
kolovoz 1941". Na platnom su spisku samo četiri osobe:
“1. Vincetić Tihomir - vicekonzul, tajnik VI. gr.,
2. Bendeviš Mato - činovnik VIII grupe,
3. Ranki Radomir - honorarni činovnik,
4. Šarić Nikola - zvaničnik III grupe”.
Raspon plaća: Vincetić - 5500 dinara, Bendeviš - 3500
dinara. Ranki - 3000 dinara i Šarić - 4160 dinara (spis u DA
- MVP, NDH, Hrvatski klub - Ured za putnice, 1941, F—15).
Prvobitna adresa predstavništva NDH u Beogradu:
Prestolonasljednikov trg br. 12 (podatak iz “Računa i namire
za čišćenje parketa žicom u tri prostorije Konzularne agencije
N.D.H, u Beogradu, Prestolonaslednikov trg br. 12”, ispostavljen
24. kolovoza 1941. u visini od 330 dinara od izvršitelja Đorđa
Nedića, trošak podmirio i pečatom ovjerio “Hrvatski klub -
Ured za putnice” - ranije nav. izvor!).
Vicekonzulu Vincetiću pridružit će se dva “tjelohranitelja”,
3 tko su njih dvojica i zbog čega su podobni za tako
odgovornu službu “na najnezgodnijem stranom terenu” dužan
Je obrazložiti najvišim vojnim vlastima u Zagrebu osobno
ministar vanjskih poslova NDH dr. Mladen Lorković (DA,
MVP NDH, V.T., 1941, F -l):
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
URED g. MINISTRA
V.T Broj: 91/41. Zagreb, 5. studena 1941.
Predmet: Vlaho MATIČEVIĆ i Tonko GLAVAN
činovnici Konzulata Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu, nepouzdani.

MINISTARSTVU HRVATSKOG DOMOBRANSTVA

na rake g, Maršala Doglavnika
Stavka Kvaternika
ZAGREB
Na Vaš cienjeni dopis od dana 14. X. t. g. pod V.T br.
323/41. nakon provedenih izviđa, čast mi je odgovoriti Vam
sljedeće:
Gg. Viaho Matičević i Tonko Glavan nijesu namješteni
na našoj konzularnoj agenciji u Beogradu kao činovnici, već
kao honorarni namještenici i to u svojstvu tjelohranitelja
osoblja konzularne agencije u Beogradu. Na ovo su mjesto
postavljeni za to, jer su morali bježati iz Dubrovnika u času
kada je talijanska vojska ponovno okupirala Dubrovnik. -
Prema dobivenim informacijama iz Dubrovnika i to od strane
bivšeg ustaškog stožernika g. Rojnice gg. Vlaho Matičević i
Tonko Glavan su u Dubrovniku poznati kao Čelični Hrvati,
koji su od postanka Jugoslavije bili uviek u prvim hrvatskim
redovima, boreći se djelatno protiv svih srpskih agenata na
razne načine, tako da su više puta bili ranjavani i zatvarani.
Primjerice za vrieme Jeftićevog režima razoružali su jednog
srpskog redara, kojega su nakon toga na mrtvo premlatili. Isti
ovaj slučaj se je ponovio za vrieme Banovine Hrvatske. Istina
je da su Matičević i Glavan bili kadkada tjelohranitelji prof.
Roka Mišetića, bivšeg narodnog zastupnika kotara dubrovačkog,
kao i Boža Jambrečaka, u času kada je ovaj opunomoćen od
Banovine imao od Srba dubrovačkih preuzeti općinu, koji su
mu prietili da će ga ubiti. Kako vidite niesu bili tjelohranitelji
Mišetića i Jambrečaka za to da bi ili štitili od ustaša, kojih je
 nezavisna država hrvatska
USTAŠKI LOGOR
STARA PAZOVA

Stara Pazova, 194 /

Broj^

csfi A t^ L .
Ć / L f l ‘/ u fy k OL 3 L .n ^p=>~ €0

;/ fo
‘o če+ ić?¿ tZ ' —'
|PLAĆ^0j^ ^ W S _ ,

2 ^

h r v a č k i KLUB - URED ZA PUTMICE

Primio na rukovanje Bro| .. ' Z - , 6-30 ... IP«,/,
Rukovaoo:
Naređ.j r*i i. ; J ,u oa rcjuna ministarstva

'^Z a S t^r ____

Dinara 833, 75>J(
Is p la tio b lag ajn ik :

U Beogradu, dne 23 listo p ad a,

Ustaški logor Stara Pazova: Potvrda za benzin, 23. listopada

1941.
 uzgred rečeno bio vrlo malen broj i to izključivo medju
srednjoškolskom omladinom, već za to da ih čuvaju od raznih
četničkih i sokolaških banda, koje su po miloj volji haračile po
dubrovačkim ulicama. Još prije uzpostave Nezavisne Države
Hrvatske Matičević i Glavan sudjelovali su u ustaškom pokretu,
a nakon uspostave stavila su se obojica odmah na raspolaganje
našim vlastima u Dubrovniku. - Svojom odlučnošću i hrabrošću
spasila su obojica za Nezavisnu Državu Hrvatsku ogromni
ratni materijal od kojeg i šest osobnih samovoza, koji se sada
nalaze u Zagrebu, dok su ostala tri osobna samovoza, tri
teretna i četiri motorkotača, kao i ostali ratni materijal predani
Zapovjedničtvu hrvatske vojske u Dubrovniku.
Većinu ovog ratnog materijala dovažala su obojica kroz
nekoliko noći iz Konavala, koji su već onda bili u rukama
Talijana. Za taj njihov rad nije niti jedan dobio nikakove
nagrade, a niti su za ovo bilo što tražili. Matičević je poslije
uzpostave Nezavisne Države Hrvatske donio iz Kotora 7 1/2
kg zlata, koje je zlato radi slabih saobraćajnih prilika gotovo
pješice donio u Zagreb i predao nadležnim vlastima.
Matičević i Glavan zaplijenili su od beogradskih Židova u
Dubrovniku zlata i dragulja u vrijednosti od nekoliko milijona
Kuna, što je takodjer doneseno u Zagreb i predano našim
vlastima.
Matičević je sve ovo radio kao obćinski činovnik, a
Glavan kao činovnik okružnog ureda, te ovi nikada ne bi bili
napustili Dubrovnik i ostavili svoja mjesta, da ih nijesu Srbi
dubrovački, kao i četnici i ostali proti njih kojih su se oni
bojali, prijavili talijanskim vlastima i tražili njihovo uhićenje,
radi gore navedenih njihovih herojskih djela.
Napominjem, da je neki Kovačević koji je skupa radio sa
Matičevićem i Glavanom, bio uhvaćen od talijanskih vlasti i
koji se je pred strahom od streljanja bacio iz trećeg kata
zatvora u kojem je bio zatvoren, te ostao teško ozljedjen.
Sve ovo je jedna blijeda slika o požrtvovnom i nesebič­
nom radu za hrvatsku stvar Matičevića i Glavana, jer imam
informacija, da su Matičević i Glavan i u ona vremena kada
je u Dubrovniku bio veoma mali broj Hrvata vodili borbu sa
nekim Žilom i raznim orjunašima i četnicima, koji su bili
strah i trepet Dubrovnika.
 Znajući za sve ovo smatrao sam svojom dužnošću, da
ovakovim našim omladincima, dok se prilike u Dubrovniku ne
srede, dadem mogućnosti pristojnog života, time što sam ih
privremeno dodijelio na rad našoj konzularnoj agenciji u
Beogradu u svojstvu gore spomenutom.
Prilažem Vam suviše izvadak iz Hrvatskog Naroda iz
kojeg ćete moći razabrati, da je otac spomenutog Matičevića
bio jedan od osnivača pravaškog pokreta u Dubrovniku.

Predaji Zemuna i istočnog Srijema od strane njemačkih

okupacijskih vlasti “pod isključivu upravu N.D.H.” prethodila
je 6. listopada 1941. “žurno” razaslana okružnica Ministarstva
vanjskih poslova NDH pod oznakom “vrlo tajno 54/41.” s
najstrožim uputstvom zamjenika ministra dr. Vjekoslava Vrančića,
da se - izbjegava svaki mogući publicitet (DA - MVP NDH,
V.T., 1941, F—1):
Saopćujemo Vam, da će sveukupna uprava u iztočnom Sri­
jemu prijeći u ruke Nezavisne Države Hrvatske na dan 10. o. mj.
ujutro.
Predstavnici Nezavisne Države Hrvatske, koji su prisustvovali
pregovorima o predaji, preuzeli su na sebe obavezu, da o ovom
dogodjaju ne će pisati u dnevnoj štampi, pa Vas umoljavamo da
nadzirete, da se ni jedan list u Hrvatskoj ne ogriješi o ovu
obavezu. Isto tako nemojte davati nikakva službena saopćenja
stranoj štampi. U štampu će doći samo službena saopćenja
pojedinih ministarstava, u koliko se odnose na samo preuzimanje
vlasti te su od općeg interesa za stanovnike iztočnog Srijema.

Od naznačenog dana Zemun se pretvara u pogranični

grad s vrlo osobitim načinom života: po njemu vršljaju raznorazni
špijuni, policijski agenti, kojekakvi sumnjivci, vojni predstavnici,
ali ponajviše krupni i sitni crnoburzijanci... Diplomatsko
predstavništvo NDH u Beogradu otvorit će iduće godine 1942.
ispostavu u Zemunu (svrha: “za najdelikatnije poslove osobito
tajne prirode”), kao “produženu ruku” zemunskih potreba u
Beogradu i uopće u Srbiji.
 Jedan od prvih takvih “servisnih” zadataka predstavnika
Ministarstva vanjskih poslova NDH na potezu Zemun - Beograd,
bila je potraga za nedostavljenim službenim odorama ljubljanskih
poštara. Posredovao je Konzulamo-gospodarski odjel dotičnog
ministarstva svojim aktom br. G. 726/41, u kojemu je stajalo
(DA - MVP NDH, Gospodarski odjel, 1942, F—1):

Naš Konzulat u Ljubljani umoljen je od Visokog Povjerenstva

za ljubljansku pokrajinu, da se zauzme kod naših vlasti za
slijedeće:
Saglasno sa ugovorom br. 3093/41. od 27. siječnja 1941.
ovo je Ravnateljstvo pošta, brzojava i brzoglasa u Ljubljani
povjerilo tvrtki ’Krojačka radnja Nikola Sokić, Zemun, Kralja
Petra ulica 13’ konfekciju zimskih odora za poštanske služitelje:
Dostavljeno je toj tvrtki:
2.116.80. metara lakog sukna po din. 140 za jedan metar,
1.125.20. teškog sukna po din 148 za jedan metar,
u ukupnoj vrijednosti od din. 462.881.60.
Ovo ravnateljstvo odaslalo je sukno koje je bilo umotano
u 71 bali u ukupnoj težini od 2.780 kg. dne 12. ožujka 1941.
željeznicom. Tovarni list Lubiana br. 12600. vagon br. 151.131.
S tim suknom trebala je tvrtka sašiti 784 kaputa i hlača
kao i 338 zimskih kabanica. Tvrtka je kao kauciju položila
garantno pismo i osiguravajuću policu u ukupnom iznosu od
460.000 Din.
Sve je trebalo biti dogotovljeno u roku od 60 dana. Kako
je sukno odaslano 12. ožujka o. g. a stiglo je u Zemun oko
20. ožujka o. g,, taj rok je istekao 20. svibnja o. g.
U medjuvremenu izbio je rat koji je u prometu
prouzrokovao veliki zastoj.
Promet sa istočnim i južnim krajevima od Zagreba bio je
obustavljen.
Kako ovo Ravnateljstvo nije primilo nikakve obavjesti od
imenovane Ivrtke, zašto ne ispunjava svoje obveze iz ugovora,
pozvala je tvrtku Nikola Sokić u Zemunu svojim dopisom br.
1*2 AVISHA država khvatska
jUNTSTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
Z a g r • b ,

B roj: R- ‘124/41.

Žur no

DRŽAVNOJ RIZNICI
ODSJEKU RAČUNOVODSTVA

R aču n iM in istarstv a v a n js k ih poslova

z a 1941. godinu
Naslov3 I I.P o s la n s tv a i K onzulati u
inozem stvo
A. Osobni razhodi
Stupao 1-9 B eriva čin o v nika i s lu ž b e n ik a . ............. Kn 1 6 0 .0 0 0 ,—
B. M a te rija ln i razhodi
Stupac 3. U redski i p is a r n lč k i tro A k o v i ........... " 3 0 .0 0 0 .—
M 4 . s ta n a rin a i uzdržavanje p r o s t o r i j a , . , , . . " 8 .0 0 0 * »
w 6« O iržavsnJ e samovoza • • • • * • ■ .......... .. " 2*000* —

Troškovi Hrvatskog kluba - Ureda za putnice u Beogradu

Moli se n a slo v , da i z v o l i i z p l a t l t i Državnom vjerssijsJcom
zavodu u Zsaunu za H rv atsk i k lu b -u ređ za p u tn ic e u Beogradu iz n o s od
Kuna 2 0 0 .0 0 0 .—
/ d v i j e s t o t i n e t i s u ć a Kuna/

na ime osobnih 1 s tv a rn ih p o treb a H rvatskog k lu b a- ureda s a p u tn ic a u

Beogradu do k ra ja 'mjeseca p ro sin c a 1941. g o d in e, zaračunav iz d a ta k
prema gornjem u.
I z p la ta Je privrem ena po Č1.131« Zakona o državnom računo­
vodstvu ođ 6 . ožujka 1910.g o d in e.
Z ab iljež en o u oĆevlđniku n a v je re s t r . .1 ,6 1 ,8 0 ,1 1 0 s ta v 1 9 ,4 Q ,i,I 3 .

U Z agrebu, dne 5 . studenoga 1941.

N adstojnik raču n arsk o g o dsjeka M in is ta r v a n js k ih p o slo v a

r a č . s a v je tn ik i zam jenik:
Muk v . r . M.P. D r,V rančić v . r .

HRZATSKOM KLUBU- UREDU ZA PUTNICE

BggffiAD:
Na zn an je.
U Z agrebu, dne 5. studenoga 1941*

Po od red b i
M in is tra v a n js k ih poslova
rafi. s a v je tn ik :
M.P. Muk v . r .
3093/41. od 24. srpnja 1941. da objasni zašto još nije dovršila
odore. Na taj dopis nije Ravnateljstvo primilo nikakovog
odgovora i zatražilo je stoga 28. kolovoza 1941. ponovno
odgovor tvrtke. Taj brzojav nije stigao već je zadržan u uredu
Ljubljana I. uz obaviest od 29. kolovoza 1941., da se brzojav
nije mogao odaslati u Zemun, jer s tim gradom nema brzojavnog
prometa.
Pored toga Ravnateljstvo se je obratilo dne 26. listopada
1941. na Redarstveno Ravnateljstvo u Zemunu sa dopisom br.
2093/1V. 41. i zamolilo je redarstvo da rasvijetli tu okolnost i
da odredi što će se desiti sa suknom i izviesti zašto tvrtka ne
dostavlja dovršene odore.
Odgovor sve do danas nije stigao.

Poslije brzih provjera na samom mjestu, upućen je preko

Konzularno-gospodarskog odjela Ministarstva vanjskih poslova
NDH ovakav odgovor (DA - MVP NDH, Gospodarski odjel,
1942, F—1):

(...) Povratkom spisa saopćuje se, da je tvrtka Nikola

Sokić - krojač iz Zemuna, stan Adolfa Hitlera ul. kbr. 13.
izjavio, da je ovo predmetno platno primio i razdjclio svojim
filijalama u Zemunu, Beogradu i okolnim mjestima, ali je
usljed rata izgubio sa svojim filijalama odnosno radnicima
vezu, te mu nije poznato šta je urađeno s predmetnim
platnom, a vjerovatno ga je zaplijenila njemačka vojska.
Medu ostalim svojim radnicima, koji su uzeli platno na
izradu uzeo je i Briker Jakob, iz Nove Pazove, koji je
prikazao Sokiću poslije rata potvrdu, da je njemačka vojska
platno oduzela. Sa drugim svojim radnicima Sokić poslije rata
nije dolazio u vezu, pa prema tome nezna šta je urađeno sa
platnom.
Na ovom saslušanju Sokić je izjavio da je cijelu stvar oko
ovog platna predao advokatu Dr. Slobodanu Živanović iz
 rttfVATr-Ki K U /S - C/AčO Z a PUTHICE
«'«».¿ja:---------
N*«đu|«m Uplatu na teret rafitma miniataratv«
NMjlIdii poilovu x k l84.L./._., podinu.
NaaJev ,— ___ *tup»c „ 3 — pocfttiip*« j

nEMATOPEGAMKA PAAHjA
Be o r p a n
MP. M W n * H * »

Račun za izradu pečata Hrvatskog kluba majstora pečatoresca

Miloša Nikolića

Zemuna i čim se advokat sa strankama stavi u vezu Sokić će

podnijeti izvješće o cijelom platnu i njegovoj sudbini.
Prednje se dostavlja naslovu do znanja s napomenom, da
po stranci navedeni advokat ne posjeduje više advokatsku
kancelariju u Zemunu (...).

S obzirom na to da se punkt u Beogradu tek osposobljava

za praćenje situacije u Srbiji, Ministarstvo vanjskih poslova
NDH služi sc pomoćnim okolnim izvorima, primjerice tajnim
izvješćima vojnog izaslanika pri Poslanstvu NDH u Sofiji
potpukovnika Adama Petroviča, na koje će se iduće 1942.
štošta doznato i uočeno u Beogradu - skladno nadovezati.
Vojni izaslanik u Sofiji javlja, dakako “vrlo tajno” (DA
- MVP NDH, V.T., 1941, F -l):
 Dne 28. studenog tek. godine razgovarao sam sa njemačkim
vojnim izaslanikom pukovnikom Bruckmannom, koji mi je
između ostalog kazao... da su Nijemci zauzeti na istočnoj
fronti, pa je prirodno da ne mogu pređuzimati još radikalnija
sredstva protiv Srba, da bi se konačno likvidirali svi ti neredi,
koje pruzrokuju četničko-komunističke bande. Kada mi je
pokazivao kartu, da mi izloži raspored bugarskih snaga na
srpskoj teritoriji, uočio sam crtu povučenu običnom pisaljkom,
koju je svakako on povukao, a koja predstavlja liniju, do koje
su došle talijanske jedinice na teritoriju Nezavisne Države
Hrvatske...
Prema podatcima dobivenim od strane mojih kolega
vojnih izaslanika prijateljskih zemalja, kao i iz razgovora sa
raznim političkim faktorima dostavljam najnovije viesti, koje
su dielimično još neprovjerene, ali karakteristične i interesantne
po nas i to u sliedećem:
U Srbiji i dalje traju nemiri u punom opsegu. Pukovnik
Draža Mihajlović bivši jugoslovenski vojni izaslanik u Sofiji
predstavlja najkarakterističniju ličnost u Srbiji. On je i vojnik
i četnik i komunista. Na njega taj nesretni i uzbudjeni živalj
Srbije polaže mnogo nade. Kako izgleda, njegovi komunističko-
četnički podhvati mogli bi da izazovu čitav građanski pokolj u
Srbiji, jer mu sa jedne strane stoje u opoziciji Nedić, a u
posljednje vrieme i Pećanac, koji su jednako ambiciozni, da
odigraju jednu važnu ulogu za spas Srbije. Nedić je, razumije
se, neiskren prema Nijemcima, a Košta Pećanac neiskren i
prema Nijemcima i prema Nediću i pukovniku Draži Mihajloviću.
Pećanac bi htio. da se primi uloge koju sad igra Draža
Mihajlović i da se istakne ne samo kao stari četovođa, nego
i kao komunista. Međutim, za njega se govori, da nije
komunista i zato narod nema povjerenja u njega i više je
sklon strani Draže Mihajlovića, koji je šef komunističke promičbe
i agitacije, kao i organizator svih četničkih akcija, koje se sada
provode u Srbiji. Ovo međusobno trenje između pom enutih
faktora koji izazivaju haotično stanje u Srbiji, karakteristično
je, jer nije ništa drugo nego ono staro poviesno gloženje
između istaknutih ljudi, tko će doći na vlast, a narod i
njegov interes nije nikad bio ozbiljno uziman u razmatranje.
Za to je taj narod stalno stradavao, a izgleda da će sada
konačno da propadne i to samo za to, što nije sposoban
da uvidi, koliko ga je u prošlosti upropašćavao i danas
uništava taj egoizam pojedinih istaknutih ljudi, koji je
toliko sklon tome narodu.
Zbog tih nemira u Srbiji po svemu izgleda, da Nijemci
preduzimaju potrebne korake, da se i Bugari angažiraju i da
im svojim efektivima pripomognu u uspostavljanju reda u
Srbiji. Čuje se sa strane da je Bugarska trebala da okupira
neke oblasti oko Niša, Leskovca i nešto na sjever od te linije
sa tri divizije, međutim po onome sto sam saznao od njemačkog
vojnog izaslanika, ovdje dolazi u obzir samo da jedna slabija
divizija sa pola snage u Srbiji, a pola snage na samom
graničnom frontu prema dielu te oblasti koja se okupira.
Uostalom, po ovome sam podnio zaseban izvještaj u pogledu
ulaza izvjesnih bugarskih snaga u neke đielove Srbije (...)
(DA - MVP NDH, V.T., 1941, F -l).

Prva kalendarska godina boravka diplomata NDH u

Beogradu završava podmirivanjem tekućih troškova: tiskari
“Ekspres” Kostadina A. Lazarevića, Knez Mihajlova 35,
plaćeno je 1620 dinara za papirni uredski materijal, pečatorescu
Milošu L. Nikoliću plaćeno je 40 dinara za izradu “gumenog
štambilja” (1 komad), u rashod je ubilježena bankovna provizija
prigodom gotovinske isplate (“Opšte jugoslovensko Bankarsko
društvo A. d.”, Čika Ljubina ulica 20, poštanski fali 206) od
250 dinara, zaokruženi su putni izdaci “osoblja ovog
Predstavničtva iz 1941. godine” kao i ukupna isplata “na ime
pripomoći” u Beogradu u visini od 27.000 dinara prema
priloženom spisku za 55 poimenično navedenih osoba (DA
MVP NDH, Hrvatski klub - Ured za putnice, F-15). U istoj
dokumentaciji ostaje pohranjena i potvrda “Ustaškog logora”
u Staroj Pazovi za preuzetih 75 litara benzina i 2 kilograma
motornog ulja - isplaćeno 833,50 kuna!
U međuvremenu vicekonzul NDH Vincetić preselio je i
svoj namještaj u Beograd, dakle sasvim se nastanio tamo
kamo je premješten, što potvrđuje poseban dopis Konzularnog
predstavničtva NDH u Beogradu (br. 3055/42 — isti izvor!).
“ 1) Račun Ficović Antuna iz Dubrovnika o izvršenom
pakovanju namještaja na Kn. 1500, 2) Račun Kunić, Domić i
Co. iz Dubrovnika o ukrcaju i prevozu namještaja iz stana u
vagon te utovaru u isti na Kn. 1005, 3) Račun po tovarnom
listu br. 32 od 2. XII. 41. o prevozu namještaja željeznicom
od Dubrovnika 2 do Zemuna na Kn. 6851,50 i 4) Račun Ante
Maštrovića i Ivana Jugovića iz Zemuna o iskrcaju namještaja
iz vagona, prevozu od kolodvora do stana, iskrcaju i raspakivanju
na Kn. 1109,50” (nije priznato za posljednju uslugu 2270
kuna, koliko je bilo zatraženo!). Opaska: “Ovaj obračun je
djelimičan tj. obuhvata samo selidbu namještaja, dok će se
obračun selidbe obitelji g. Vincetića dostaviti kasnije, kada se
bude izvršila selidba obitelji, koja se sada privremeno nalazi u
Dalmaciji, a radi čega ranije prednji obračun u očekivanju
selidbe obitelji nije mogao biti dostavljen.”
BEOGRAD, 1942.

KONZULARNO
PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE
HRVATSKE
 “Vrlo tajno” i “po posebnom kuriru ”
Kako protječe siječanj 1942. “Hrvatskog kluba - Ureda
za putnice” u Beogradu nije poznato, jer takva arhivska
građa nije pronađena. Međutim, ođ veljače nadalje - kada se
dopisivanje iz Beograda pretežito vodi pod zaglavljem
“Konzularnog predstavničtva NDH”, a sve rjeđe pod zaglavljem
“Hrvatskog kluba - Ureda za putnice”, nailaze mnogi zanimljivi
događaji, koji su se mogli prilično vjerno rekonstruirati, kako
su se istraženi izvori nadopunjavah.
Početkom veljače 1942. vicekonzul Vincetić uspijeva pribaviti
povjerljivi akt “Okružnog načelstva okruga šabačkog od 28.
I.” i dostavlja ga na “dalju upotrebu” u Zagreb (na košuljici
spisa V.T. 102 Ministarstva vanjskih poslova NDH stoji:
“PREDM ET: Banja - Koviljača pregovori sa odmetnicima”).
Nedostaje Vincetićev prilog, ali zato postoji uzvratni dokument
iz Zagreba od 7. veljače 1942 (DA - MVP NDH, V.T., 1942,
F-2):

ft

Gospodinu
Dru Tihomilu Vincetiću
vicekonzulu
BEOGRAD
Čast mi je potvrditi primitak Vašeg izvještaja od 2. ov,
mj- T. br. 5. i zahvaliti Vam na dostavljenom dokumentu.
Prema primljenom nalogu umoljavate se, da ovakove stvari u
buduće šaljete po posebnom kuriru osobno na gosp. Ministra
samoga.
Ovaj dopis kao i Vaš izvještaj T. br. 5. od 2. II. o. g.
izvolite poništiti.
Za Dom spremni!
Po naredbi Ministra,
Nadstojnik odsjeka Balkan-Istok:
(prijepis spisa bez potpisa)

Prije nego što će gornji dopis stići u Beograd, vicekonzul

Vincetić 8. veljače 1942. priopćuje zaista senzacionalnu novost
(HDA, MVP NDH):

&
Hrvatski klub - Ured za putnice
Beograd
V.T. 1
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Osobno na ruke g. Dru Mladenu Lorkoviću,
ZAGREB
Predmet: Mogućnost neposrednog dodira ovog Predstavničtva
sa predstavnicima Nedićeve Vlade.
Poslije g. Dra Radivoja Vorkapića, advokata u Beogradu,
koji je unatrag tri mjeseca prviput došao bio u ovo Konzularno
prcdstavničtvo i zamolio, da bi mu se odobrilo putovanje do
Zagreba radi posjete g. Dru Andriji Artukoviću, našem Ministru
unutarnjih poslova, a zatim i Poglavniku, ovo Predstavničtvo
saznaje, da je g. Dr. Vorkapič do sada bio dvaputa u Zagrebu
i to prviput kod g. Andrije Artukovića po njegovom odobrenju,
a zatim unatrag nekoliko dana skupa sa g. Vojom Radovanovićem
kod samog Poglavnika.
Ovom Predstavničtvu nepoznati su razgovori koji su vodjeni
prilikom spomenutih posjeta. Po povratku iz Zagreba nakon
Mimohod ženske ustaške loze 12. srpnja 1942. u Zem unu

učinjene posjete Poglavniku, preko trećeg lica saznajemo, da

se g. Dr. Vorkapić hvali lijepim dočekom.
Ovo Konzularno pređstavničtvo posjetio je prekjučer izaslanik
g. Joksića, pomoćnika Ministra unutrašnjih poslova u Beogradu
i predložio sastanak spomenutog Ministra sa podpisatim. Izaslanik
je izjavio, da bi se ovaj sastanak imao obaviti tajno bez znanja
drugih, sa ciljem da bi se predložila neka pitanja u pogledu
rješenja stanja u Bosni. Izaslanik je naglasio, da je neposredan
dodir veoma potreban te da bi se mnoge stvari mogle povoljno
rješiti, ali bez znanja našeg Domobranstva, u kojemu navodno
sjede bivši jugoslovenski oficiri, koji bi mogli sve pokvarili.
Naglasio je takodjer, da bi g. Joksić želio najprije osobno
uhvatiti prvi dodir sa podpisatim.
Podpisati je izaslaniku odgovorio, da kao voditelj ovog
Predstavničtva nema ovlašćenja niti ikakove punomoći za vodjenje
bilo kakovih političkih razgovora, pošto politički razgovori i
politika naše države pripada jedino njenom glavaru, t.j. Poglavniku.
 U koliko se sastanak podpisatog odobrava sa g. Joksićem,
umoljavamo za to ovlašćenje i upute.

Odgovor iz Zagreba (11. veljače 1942, V.T. 116/4 - DA,

MVP NDH, V.T., 1942, F-2):

ii:
Gospodin
TIHOMIL VINCETIĆ
vice-konzul N.D.H.
ZEMUN
Potvrdjujem primitak Vašega posljednjeg pisma poslanog
po kuriru, te Vam na njega saopćavam sljedeće:
Odobravam dodir sa ministrom unutarnjih poslova, time
da imate isključivo saslušati njegove prijedloge i mišljenje, te
to dostaviti ovamo. Sa Vaše strane nemojte davati nikakove
izjave.
MINISTAR VANJSKIH POSLOVA:
(prijepis bez potpisa i parafa)

Na dnu spisa:
Odprernljeno: 11. II. 1942. po kuriru gosp. Vincetića, gosp.
Milović Mitru, stožernom naredniku.
Pripojena “POTVRDA” od 11. veljače 1942, - kojom
potvrdjujem primitak pisma gospodina ministra vanjskih poslova
broj VT. 116/42 upućenog gospodinu TIHOM IRU VINCETIĆU
vicekonzulu N.D.H., u Zemun. - Stožerni narednik Mitar Milović
S.K

Osam dana kasnije - nastavak iz Beograda (HDA, MVP

NDH):
konzularno p r e d s t a v n ič t v o
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
Beograd, 19. veljače 1942.
V.T. br. 3/42
PREDMET: Dodir ovog Konzularnog predstavničtva
sa predstavnikom Nedićeve vlade.

MINISTRU VANJSKIH POSLOVA

Osobno na ruke g. Dru Mladenu Lorkoviću, ministru,
ZAGREB
Savezno dopisu ovog Predstavničtva V.T. br. 1 od 8. o.
mj. kao i Vašem odgovoru V.T. br. 116/42 od 11 o. mj.,
podpisatom čast je podnijeti Vam svoj izvještaj o slijedećem:
Poslije primitka Vašeg dopisa V.T. br. 116/42, smatrao
sam potrebnim najprije od g.g. Dra Radivoja Vorkapića i Voje
Radovanovića saznati za sadržaj razgovora, vodjenih u Zagrebu
kao i ispitati vrijednost legitimacije i ovlaštenja, koja su
navodno bili dobili od Nedićeve vlade za te razgovore. Poslije
tog saznanja, mislio sam, da ću imati jasniju sliku o mišljenjima
i prijedlozima, koje bih trebao saslušati od pravog predstavnika
Nedićeve vlade na zakazanom sastanku sa istim i Vama ih
potom dostaviti. Cilj mi je bio od g.g. Vorkapića i Radovanovića
pomenuto saznati, a ne saopćiti im ništa o ponudi za novi
sastanak i razgovore sa pravim predstavnikom Nedićeve vlade.
a) Prilikom sastanka sa g.g. Vorkapićem i Radovanovićem
saznao sam prema iskazu obojice, da su bili kod g. Dra
Andrije Artukovića, a i kod samog Poglavnika te tom prilikom
uz ovlaštenje samog Nedića, da su podnijeli tri predmeta
Poglavniku na riješenje i to:
1) riješenje pitanja srbskih logora u N. D. Hrvatskoj;
2) riješenje lične zaštite Srba i njihove imovine u N. D.
Hrvatskoj i
3) slobodno propovjedanje i zaštita srbsko-pravoslavne
crkve u N. D. Hrvatskoj.
 Saopćeno mi je, da su g.g. Vorkapić i Radovanović na
prijemu kod Poglavnika podnijeli spisak 80 zatočenih Srba u
raznim logorima s molbom, da bi im se odgovorilo, gdje se ti
Srbi sada nalaze. Poglavnik je obećao, da će dati odgovor.
18. o.mj. imao sam ponovno sastanak sa izaslanikom
Nedićeve vlade te tom prilikom od istog saznao, da g.g.
Vorkapić i Radovanović uopće niesu bili ovlašteni od Nedićeve
vlade za vodjenje bilo kojih razgovora u Zagrebu, već su iz
vlastitih pobuda izvršili posjete i dali prijedloge, kako bi
poslije sa prijedlozima i odgovorima naše Vlade nastupili kod
Nedića i njegove vlade u Beogradu (određene su riječi naknadno
podcrt. olovkom u nav. dopisu, op.). Tako kaže taj izaslanik.
b) Na sastanku sa izaslanikom Nedićeve vlade danas u
uredovnim prostorijama Predstavničtva, saopćeno mi je, da će
se sastanak izvršiti za dva do tri dana sa g. Aćimovićem,
ministrom unutrašnjih poslova u zgradi spomenutog Ministarstva
(u pregledanoj dokumentaciji Diplomatskog arhiva iz fonda
Ministarstva vanjskih poslova NDH, u “fasciklu" br. I s oznakom
“ VT., 1941 ”, autor je otkrio prijepis narednog brzojavnog naloga:
“Zagreb 23 listopada 1941. - VT. 120/41. - Hr\>atskom poslanstvu
Berlin - Srpski ministar Aćimović u Berlinu. Stop. Motrite kre­
tanje i izvještavajte xyz Ministarstvo vanjskih poslova”). Rok od
dva do tri dana dat je izgleda radi savjetovanja sa kakovim će
prijedlozima i mišljenjima nastupiti g. Aćimović u ime svoje
vlade.
Koliko sam mogao sa druge strane saznati, izgleda, da je
Nedićeva vlada pod jakim pritiskom samog Dangića te da o
istom čak i ovisi (podv. u spisu olovkom, op.). Smatram radi
toga, da će sa prijedlozima i mišljenjima biti upoznat i sam
Dangić, koji je izgleda i nastojao da se uzpostavi neposredan
dodir između Nedićeve i naše Vlade (podv. u spisu olovkom,
op.). Saznao sam takođjer, da je Dangić jednom prilikom u
Ministarstvu unutrašnjih poslova čak i plakao, što mu ’gine
narod u Bosni..... ’ Tada je rekao: ’Što ti Hrvati jednom ne
uvide, da se ovako dalje ne može’ (podv. u spisu, op.)

Radi toga utvrđujem slijedeće:

a) Nedićeva vlada u uskoj je vezi s Dangićem i o njemu
čak i ovisna;
 b) Dangić je dobro vidjen i kod njemačkih okupatorskih
vlasti u Beogradu i iz razloga, što sa Njemcima ne želi
ratovati i što im vjerojatno može poslužiti kao sredstvo u
druge svrhe;
c) Srbi nastoje pošto poto doći u dodir sa našom
Vladom putem ovog sastanka i
d) mišljenja i prijedlozi bit će donijeti na sastanku
suglasno i sa samim Dangićem.
Ne treba zaboraviti činjenicu, da na jugu Srbije ne ide
dobro; Am auti i partizani započinju sa udarima.
Primio sam točno i podpuno na znanje, da imam isključivo
saslušati njihove prijedloge i mišljenje te to dostaviti Vama
bez davanja ikakovih izjava sa moje strane (podcrt. strojem,
op.)-
Smatram potrebnim, da te usmene prijedloge i mišljenja
donesem osobno u Zagreb radi čega već i unaprijed molim
odobrenje za taj dolazak. Ovo je potrebno i radi toga, da bih
Vam mogao iznijeti izcrpnije svoje utiske i svoja gledišta.
Želio sam medjutim i mislio, da će se sastanak održati
prije otvaranja ’Hrvatskog Sabora’, kako bi eventualno ranije
bili upoznati sa prijedlozima i mišljenjima Nedićeve vlade, ali
kako će to biti tek poslije otvaranja istog, javljam Vam se
ovim putem radi Vašeg osobnog ravnanja.

S Vincetićevim posjetiteljima, kao uostalom sa svima koji

se poimenično spominju u službenom dopisivanju “Konzularnog
predstavničtva” NDH u Beogradu, pozabavit će se poslije
okončanja drugoga svjetskog rata UDB-a, odnosno služba
državne sigurnosti, a da je tome bilo tako svjedoči autentičan
policijski elaborat koji sam otkrio u Hrvatskom državnom
arhivu u Zagrebu. O ovom opasnom policijskom materijalu, i
usko s time o sudbini Vojislava Radovanovića koji je navraćao
u Konzularno predstavništvo NDH u Beogradu te bio u
kontaktu s vicekonzulom Vincetićem i stoga bio uhićen 1947.
da ispašta što je “preuzeo misiju za stupanje u direktne
Ptegovore sa ustaškom vladom t. zv. NDH”, bit će posebno
govora na kraju knjige. Naime, Radovanović mi se po objavljivanju
feljtona u Startu o diplomatskom predstavništvu NDH u Beogradu
i navođenja njegove misije, direktno obratio i potanko opisao
kako je stradao zato što mu se ime i prezime našlo u
službenim dopisima diplomata NDH.

Peripetije “agenta srbske policije”

Falovića
U isto vrijeme dok je vicekonzul Vincetić izvješćivao o
razgovorima s pravnicima Vorkapićem i Radovanovićem kao
dobrovoljnim posrednicima između Zagreba i Beograda, osvanuo
je u uredovnim prostorijama Konzularnog predstavničtva NDH
u Beogradu “agent srbske policije” koji nudi svoje usluge.
To je posve dokumentirana i upravo, rekli bismo, filmska
priča, a može se pratiti u svim njenim fazama, s obzirom da
se pronađem spisi nadovezuju jedan na drugog.
Uvod u slučaj neobičnoga dvostrukog agenta počinje
službenim “žurnim ” aktom vicekonzula Vincetića od 30.
ožujka 1942 (A-VII, Kut. 242, f. 10, d. 20/2):

V.T Br. 7/42 ŽURNO!

Predmet: MHjenko Falović
agent srbske policije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Odsjeku Balkan-Istok
ZAGREB
Od unatrag dva mjeseca u ovo Predstavničtvo naišao je
Miljenko Falović, rodom iz Splita i (u) svojim uzastopnim
dolascima počeo iznašati pojedine stvari i momente u odnosima
izmedju Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu i majora
Jezdimira Dangića, bosanskog četnika.
84
 Težeći da bi ovom Predstavničtvu svojim iskazima u neku
ruku poslužio kao konfident ovog Predstavničtva, podpisati je
u ophodjenju prema imenovanom bio na oprezu, jer se u
prepredenom Faloviću u najboljem slučaju poradjala zamisao
da bi služio na dvije strane t.j. Srbima i nama.
Odbijajući svaku pomisao, da se ovo Predstavnićtvo bavi
izvještajnom službom, podpisati je ukazujući imenovanom
gostoprimstvo iz medjusobnih razgovora crpio ono, što mu je
za orijentaciju Predstavničvtva radi izvještaja Ministarstvu vanjskih
poslova potrebno da sazna.
Falović je bio posrednik za dodir ovog Predstavničtva sa
srbskim Ministarstvom unutrašnjih poslova (sa načelnikom za
državnu zaštitu g. Joksićem) radi kojeg dodira je ovo
Predstavnićtvo svojevremeno dobilo i odobrenje.
O vodjenim razgovorima sa načelnikom g. Joksićem podpisati
je iznio svoje mišljenje i utiske na dan 25. o.mj. osobno

Ustaška skupština u Zemunu 12. srpnja 1942. Govori ministar

dr. Toth
Ministru g. Dru Lorkoviću, prilikom čega je bio prisutan i
Ministar g. Miiković.
Da bi ovo Predstavničtvo steklo povjerenje Falovič Miljenka,
pođpisati je po potrebi i traženju Faiovića preko Redarstva u
Zemunu isposlovao odlazak do Zagreba uz mjesnu redarstvenu
propusnicu sa važnošću 10 dana radi putovanja od Zemuna do
Zagreba i natrag.
Da bi se pratili koraci imenovanog Faiovića u Zagrebu,
ovo Predstavničtvo odredilo je Maijana Bušića, oružničkog
narednika iz Zemuna, koji inače vrši pomoćnu službu u ovom
Predstavničtvu, preobučenog u civilno odijelo.
Falović je krenuo iz Zemuna za Zagreb brzim večernjim
vlakom 10. o.mj. te je njegovo kretanje u Zagrebu bilo
slijedeće:
11. o.mj. izjutra po dolasku sa zagrebačke željezničke
postaje sio je u taksi-samovoz, stare registracije 1950 i u
pratnji jedne dame odvezao se u Ozaljsku ul. br. 56/11. Tu je
ostao do 10 sati izjutra. Odatle je ponovno krenuo taksiem u
Deželićevu ul. 38 i zadržao se do 14.30. Zatim je sa jednim
krupnijim gospodinom, dobro obučenim, otišao do Gradskog
podruma i ostao do navečer, odakle je krenuo ponovno u
Deželićevu 38 i tu izgleda ostao na spavanju.
12. o.mj. izjutra oko 9 sati Bušić je Faiovića našao u
’Ilici’ kod 'Hrvatske banke’, gdje sa tim krupnijim gospodinom
seta. Iz ’Ilice’ otišli su u kafanu ’Dubrovnik’ i ostali do 12
sati. Odatle je Falović sam otišao u Gunđulićevu ul. 20 i ostao
do 19 sati, a zatim je prešao u Kraljice Marije ul. br. 2/IH.
13. o.mj. u 8 sati izjutra Bušić je Faiovića našao n a
’Jelačićevom trgu’ u društvu dvojice gospode, sa kojima je
krenuo prema ’Gornjem Građu’. Od ovih se je odvojio te je
sam ušao u zgradu Ministarstva unutarnjih poslova, gdje mu
se izgubio trag.
Bušić je odmah po dolasku na zagrebačku željezničku
postaju zatražio jednog agenta, da mu bude pri ruci. To isto
prvog dana navečer zatražio je i od siužbujućeg činovnika u
Ravnateljstvu redarstva, kako bi uhvatili trag i saznah sa
kakovim je stanarima u spomenutim ulicama Falović imao
veze. Medjutim i na zagrebačkoj željezničkoj postaji i u
86
Redarstvu rečeno mu je, da nemaju ljude za takove svrhe te
mu radi pripomoći nitko nije mogao biti dodijeljen.
Pošto je Faloviću zemunska redarstvena propusnica po
roku vrijednosti protekla, a isti se još iz Zagreba nije vratio,
ovom Konzularnom predstavničtvu čast je zamoliti taj Odsjek,
da se preko Ravnateljstva za javni red i sigurnost ishodi
slijedeće:
1) da Redarstvo poštopoto uhvati vezu sa Falovićem i
istoga neprimjetno ne ispušta iz vida, kako bi se pohvatale sve
njegove veze u Zagrebu.
2) Da se Faloviću omogući nesmetano kretanje na teritoriju
Nezavisne Države Hrvatske, kako bi time stekao još jače
povjerenje u ovo Predstavničtvo, pošto je istome za mnoge
političke stvari još uvijek potreban.
Čim se prikupe potrebni podatci i isti ne bude bio
potreban, omogućit će mu se dolazak do Zagreba radi izvršenja
uhićenja nad istim.

Proći će gotovo mjesec dana do novih vijesti o agentu

Faloviću (A-VII, Kut. 242, f. 6, d. 20/2):

Br. V.T 7/42 Beograd, 21. travnja 1942.

Predmet: Miljenko Falović
agent srbske policije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Odsjekn Balkan-Iztok
ZAGREB
Savezno našem dopisu V.T. br. 7/42 od 30. pr. mj., ovom
Konzularnom predstavničtvu čast je izvijestiti taj Odsjek o
slijedećem:
 Miljenko Falović vratio se je sa svoga puta unatrag osam
dana, prispjevši u Zemun. Preko zemunskog redarstva sporazumno
sa nama omogućen mu je prelaz u Beograd skupa sa g-djom
Olgom Bijeiić, koja ga je na njegovom putu pratila.
Od Falovića saznajemo, da je isti iz Zagreba odputovao
za Crikvenicu, Sušak i Rijeku, te da se odatle vratio sa
nekoliko kofera punih razne sitne krijumčarene robe. Podpisati
mu je omogućio prenos jednog dijela robe iz Zemuna u
Beograd, dok će mu se isto tako i drugi dio prevesti naknadno.
Ovaj prenos t.j. ova usluga omogućena mu je radi sticanja još
jačeg povjerenja u ovo Predstavničtvo.
U četvrtak 10. o. mj. Falović je bio uhićen od strane
srbske policije te mu je Uprava grada Beograda izdala graničnu
kartu do Zemuna bez prava na povratak. Sporazumno sa
našim redarstvom u Zemunu, ovo mu je izdalo svoju graničnu
kartu za Beograd takodjer bez prava na povratak.
Falović se sada opet nalazi u Beogradu. Prema njegovom
izkazu uhićenje nad njim izvršeno je iz osvete g. Joksića,
načelnika za državnu zaštitu u srbskom Ministarstvu unutrašnjih
poslova, pošto je Falović bio Dangićevac i održavao veze sa
majorom Jezdimirom Dangićem.
Po svemu sudeći izgleda, da je Falović prilikom proputovanja
kroz Zagreb, a dobivši redarstvenu propusnicu III redarstvenog
kotara u Zagrebu, iza kako je od redarstva u Zemunu dobio
sporazumno sa nama propusnicu do Zagreba, odputovao za
Crikvenicu, Sušak i Rijeku radi prenosa pošte srbske vlade
konfidentima na Sušak, a vjerojatno i radi prenosa pošte
ovdašnjeg talijanskog poslanstva njihovim ljudima na Sušak.
Ovo se zaključuje po tome, što je Falović dobro vidjen kod
ovdašnje srbske vlade, a i kod ¡talijanskog poslanstva i ako
tvrdi da je omrznut kod načelnika Joksića radi održavanja
veza sa Dangićem, a i kod Italijana radi svoje nacionalne
akcije u Splitu, uperene protivu Italijana.
Prilikom svoga odlaska na put Falović je izjavio, da
putuje samo do Zagreba dok je medjutim odputovao u
Crikvenicu, Sušak i Rijeku, a izgleda i u Karlovac. Time
potvrdjuje, da je zavaravajući cilj puta, a učinivši predhodno
usluge ovom Predstavničtvu, koje mu je sporazumno sa
zemunskim redarstvom omogućilo odlazak u Zagreb, u Zagrebu
zatim putem svojih veza izposlovao novu propusnicu od III
redarstvenog kotara za odlazak do Crikvenice, Sušaka, Rijeke,
Karlovca i natrag.
Pošto je major Jezdimir Dangić od strane njemačkih
vlasti uhićen te Falović za sada ne bi mogao dovesti u vezu
Dangića sa ovim Predstavničtvom, kako je Falović obećavao,
to smo mišljenja, da istom omogućimo ponovno odlazak do
Zagreba i još na putu pred Zagrebom putem redarstvenog
organa iz Zemuna izvršimo uhićenje nad istim.
Raniji dopis ovog Predstavničtva V.T. br. 7/42 od 30.
ožujka o.g. kao i ovaj današnji molimo uputiti Ravnateljstvu
za javni red i sigurnost kao podlogu ispitivanja, koje će se nad
Falovićem izvršiti.
Povodom svega izloženog ovo Predstavničtvo zaključuje
slijedeće:
1) Falović je veoma prepreden čovjek te radi svojih
dobrih veza sa predstavnicima srbske vlade mogao bi mnogo
štošta izkazati;
2) Po pričanju nekih ljudi Falović je u Beogradu prešao
u pravoslavlje i na krštenju dobio ime Miljenko. To bi izgledalo
istinitim, pošto ga u Beogradu nazivaju Miljenko, a u Zagrebu
je kod III redarstvenog kotara dobio propusnicu za Crikvenicu
pod imenom Milan, koje mu je ime kao rimokatoliku bilo i
dato;
3) Falović je održavao dobre veze sa majorom Jezdimirom
Dangićem, jer ga je zaista jednom prilikom vodio na razgovor
i kod podpisatog poslije podne kad podpisatog u uredu nije
bilo i to baš na dan-dva ranije nego li su se vodili razgovori
sa g. Joksićem, načelnikom za državnu zaštitu u srbskom
Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Vjerojatno da će Falović na svom namjeravanom novom
putu nositi sobom i izvjesnu tajnu poštu, radi čega će ovo
Predstavničtvo upozoriti redarstvo u Zemunu na tu okolnost,
kako bi se i ta pošta uhvatila. Redarstvenika radi pratnje i
uhićenja Falovića dat će Redarstvo u Zemunu.
Prilikom saslušavanja kod Redarstvenog ravnateljstva u
Zagrebu molimo, da se saslušavanje odpočne prevarom u
Pogledu novca, koji je na ime nekog nasljedstva trebao biti
doznačen iz Dalmacije u lirama radi preuzimanja od strane
gdje Bijelić, a radi čega je Falović ovu na svom zadnjem putu
sobom i vodio.
Neprimjetno poslije toga prilikom izpitivanja onaj, koji
bude Falovića saslušavao, treba da se prebaci na veze Falovića
sa srbskom vladom, majorom Dangićem i italijanskim poslanstvom
u Beogradu.

Polovicom svibnja 1942. “agent srbske policije” Miljenko

Falović, koji se rado bavio crnom burzom, bude - napokon
lišen slobode i to “u jakom švercu”, pa sc Ministarstvo
vanjskih poslova NDU obraća Uredu I. Ustaške nadzorne
službe narednim dopisom (A-VII, Kut. 242, 20/2-2):

Broj: V.T. Bal. 437/42. Zagreb, dne 2. lipnja 1942.

Predmet: Falović Miljenko
agent srbske policije
Veza: Broj V.T. Bal. 328/42.

USTAŠKOJ NADZORNOJ SLUŽBI

Ured I.
ZAGREB
U prilogu šaljemo Vam priepis dopisa našeg Generalnog
Konzulata u Beogradu br. V.T 7/42 od 30. ožujka 1942 i dopis
istog br. VT. 28/42. od 28. svibnja 1942, koji glasi:
“Od unatrag desetak dana od strane organa zemunskog
redarstva uhićen je u jakom švercu Miljenko Falović, poznat
ovom Predstavničtvu i Ministarstvu vanjskih poslova - Odsjeku
Balkan-Istok po dopisima V.T. br. 7/42 od 30. ožujka i 21-
travnja o.g. Predpostavljamo, da se ti dopisi sada nalaze u
Ravnateljstvu za javni red i sigurnost.
Svečani mimohod uz glazbu ulicama Zemuna 12. srpnja 1942.

Pošto je ovih dana pomenuti Miljenko Falović iz Zemuna

odpreniljen Ustaškom redarstvu-Zagreb, ovom Konzularnom
predstavničtvu čast je zamoliti taj Odsjek, da prilikom
preslušavanja Falovića izvoli upozoriti Ustaško redarstvo-Zagreb,
kako bi se izpitala i politička njegova strana u pogledu veze
imenovanog sa srbskim ministarstvom unutarnjih djela i
Jezdimirom Dangieem”.
Izvolite u smislu navedenog dopisa postupiti i o izhodu
iztrage obaviestiti ovo ministarstvo.

Dvadeset dana iza toga Ustaška nadzorna služba daje do

Zllunja osobno ministru vanjskih poslova dr. Mladenu Lorkoviću
da su kod prepraćivanja Falovića iskrsnule nepredviđene teškoće
(A-VII, NDH, Kut. 242, 20/2-7):
gdje Bijelić, a radi čega je Falović ovu na svom zadnjem putu
sobom i vodio.
Neprimjetno poslije toga prilikom izpitivanja onaj, koji
bude Faiovića saslušavao, treba da se prebaci na veze Falovića
sa srbskom vladom, majorom Dangićem i ¡talijanskim poslanstvom
u Beogradu.

Polovicom svibnja 1942. “agent srbske policije” Miljenko

Falović, koji se rado bavio crnom burzom, bude - napokon
lišen slobode i to “u jakom švercu”, pa se Ministarstvo
vanjskih poslova NDH obraća Uredu 1. Ustaške nadzorne
službe narednim dopisom (A-VII, Kut. 242, 20/2-2):

Broj: V.T. Bal. 437/42. Zagreb, dne 2. lipnja 1942.

Predmet: Falović Miljenko
agent srbske policije
Veza: Broj V.T. Bal. 328/42.

USTAŠKOJ NADZORNOJ SLUŽBI

Ured I.
ZAGREB
U prilogu šaljemo Vam priepis dopisa našeg Generalnog
Konzulata u Beogradu br. V.T. 7/42 od 30. ožujka 1942 i dopis
istog br. V.T. 28/42. od 28. svibnja 1942, koji glasi:
“Od unatrag desetak dana od strane organa zemunskog
redarstva uhićen je u jakom švercu Miljenko Falović, poznat
ovom Predstavničtvu i Ministarstvu vanjskih poslova - Odsjeku
Balkan-Istok po dopisima V.T br. 7/42 od 30. ožujka i 21.
travnja o.g. Predpostavljamo, da se ti dopisi sada nalaze u
Ravnateljstvu za javni red i sigurnost.
Svečani m im ohod uz glazbu ulicama Zem una 12. srpnja 1942.

Pošto je ovih dana pomenuti MiJjenko Falović iz Zemuna

odpremljen Ustaškom redarstvu-Zagreb, ovom Konzularnom
predstavničtvu čast je zamoliti taj Odsjek, da prilikom
preslušavanja Falovića izvoli upozoriti Ustaško redarstvo-Zagreb,
kako bi se izpitala i politička njegova strana u pogledu veze
imenovanog sa srbskim ministarstvom unutarnjih djela i
Jezdimirom Dangićem”.
Izvolite u smislu navedenog dopisa postupiti i o izhodu
iztrage obaviestiti ovo ministarstvo.

Dvadeset dana iza toga Ustaška nadzorna služba daje do

znanja osobno ministru vanjskih poslova dr. Mladenu Lorkoviću
da su kod prepraćivanja Falovića iskrsnule nepredviđene teškoće
(A-VII, NDH, Kut. 242, 20/2-7):
Ured I. Zagreb, 22. lipnja 1942.
Broj 35799/42—III.
Predmet: Postupak Talijana u Zagrebu -
oduzimanje uhićenika

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

na ruke ministru g. Dr. L o r k o v i ć u ,
ZAGREB
Zaštitno redarstvo za grad Zagreb i Veliku župu Prigorje
dostavilo je ovome uredu sliedeće izviešće:
Dana 16. lipnja o.g. dočuo je izvidnik ovoga redarstva
Marko Modrić, da je jedan uhićenik ispostave Župskog redarstva
u Zemunu, koji je bio poslan u Zagreb gospodarskom redarstvu,
pobjegao svome pratiocu stražaru. Ta ista osoba, koja je
izvidniku podnijela prijavu pokazala mu je predmetnoga na
ulici. Modrić je počeo pratiti odbjeglog uhićenika, a u
Draškovićevoj ulici zaustavio ga je i zamolio da mu pokaže
svoje isprave. No kako uhićenik nije imao nikakovih isprava,
toga je izvidnik Modrić proglasio uhićenim i poveo na Zaštitno
redarstvo.
Spomenuti je uhićenik posve mimo pošao, no kad su
došli na ulicu Račkoga do kbr. 9. gdje je nastanjeno Izaslanstvo
fašističke stranke u Zagrebu počeo je na talijanskom jeziku
vikati: 'Pomozite braćo!’
Na njegov uzvik skočilo je 10 - 12 Talijana i počeli ga
otimati od izvidnika ovoga redarstva. Izvidnik Modrić razjasnio
je Talijanima o čemu se radi i rekao im je da on ima nalog
predmetnoga predvesti na redarstvo, pa u koliko ga Talijani
trebaju neka se obrate na Upravitelja zaštitnog redarstva, koji
će im sigurno uhićenika izručiti, ako je njihov državljanin.
Na to je nadošao i jedan zastavnik P.TB. koji dobro
znade Talijanski jezik i rekao fašistima neka puste uhićenika
sa izviđnikom, jer da će ga u slučaju potrebe redarstvo uvieke
njima izručiti.
 No Talijani nisu popustili nego su se čak počeli oružjem
prietiti ako im se odmah ne ustupi uhićenik.
Kako se sve to odigralo oko 20 sati bilo je još mnogo
svieta na ulici, koji se sav skupio oko spomenute ulice i
gledeo gore navedeni dogadjaj, iz publike čulo se je negodovanje.
Kad je izvidnik sve to vidio popustio je Talijanima i
došao u svoj ured, gdje je odmah izvjestio upravitelja.
Dne 18. VI. o.g. dobili smo obaviest od Naslova, da
preuzmemo predmetnoga uhićenika od Talijana. Kada je isti
bio predveden istragom je ustanovljeno, da se zove Milan
Falović, sin Ivana i Marije rodj. Malačić, rodj. 26. VI - 1905
u Splitu, zavič. u Zagrebu, vjere rkt. oženjen, otac troje djece,
nastanjen u Zemunu. Isto je kako je Naslov već izvješćen (vidi
dnevno izvješće od 19. VI. o.g. pod br. 4) bio po redarstvu u
Zemunu osudjen na logor od 6 mjeseci radi gospodarskih
prekršaja i upućen u Zagreb gospodarskom redarstvu, radi
odašiljanja na izvršenje kazne. Falović je u Zagrebu pobjegao
svome pratiocu redarstvenom stražaru iz Zemuna.
Ovo redarstvo Falovića je prepratilo na daljnji postupak,
gospodarskom redarstvu.
Molimo poduzeti potrebne korake u dogovoru s
Poglavnikom.
ZA DOM SPREMNI!

USTAŠKI NADZORNI ZAPOVJEDNIK:

Eugen Kvatemik (v.r.)

Što je dalje snašlo “predm etnog” Falovića i kako se

proveo, te je li o njegovoj sudbini doista odlučivao sam
Pavelić - ostaje nepoznato, jer navedenim aktom prestaje
dostupna arhivska biografija “agenta srbske policije”, koji je
1942. češće zalazio u “Konzularno predstavničtvo” NDH u
Beogradu.
 Tjelohranitelji otvaraju pisma
Dok se još vicekonzul Vincetić uvelike bavio slučajem
njemu problematičnog Falovića, izbila je u “Konzularnom
predstavničtvu” afera s dodijeljenim tjeloliraniteljima Matičevićem
i Glavanom, pa je vicekonzul prinuđen provesti vlastitu istragu
kako bi utvrdio pravo stanje i dakako o tome podnio službeno
izvješće Ministarstvu vanjskih poslova NDH u Zagrebu.
Vicekonzul postupa kako mu nalaže njegova dužnost
pomno zapisnički bilježi izjavu svjedokinje o ponašanju dvojice
honoraraca (A-VI1, Kut. 242, 5/2-4):

Beograd, 2. travnja 1942.

ZAPISNIK
učinjen u Konzularnom predstavničtvu N.
D. Hrvatske u Beogradu, Prestolonaslednikov
trg 12/n dana 2, travnja o.g.

Pristupa nepozvana Lucija Barbarić, krojačica, Hrvatica

rimokatoličke vjeroispovješti, rodom iz Dubrovnika, stara 43
godine, kći pok. Franje i Ane rođ. Lučić i izjavljuje slijedeće:
Po Vašem odobrenju, a na molbu Ivke Glavan, kućne
pomoćnice Vašeg ureda, pripomagala sam joj u kućnim poslovima,
većinom oko kuhinje i uredjenju uredskih prostorija za čišćenje
kojih je bila gdja Glavan i postavljena. Kako sam bila bez
posla, a navikla da radim, to sam se odazvala molbi g-dje
Ivke Glavan i kao nagradu dobila po neki put objed i večeru
od nje. Za vrijeme moga pripomaganja gdji Glavan čula sam
i vidjela ovo:
Vidjela sam svojim rodjenim očima da Matičević Vlaho i
Glavan Tonko otvaraju na pari sva pisma, koja su bila
upućena na Konzularno predstavničtvo, osobito ona, koja su
bila upućena vicekonzulu g. Tihomiru Vincetiću i njegovom
zamjeniku g. Mati Bendevišu. Toni prilikom dajući pisma iz
ruke u ruku jedan drugome na čitanje te najposlije i samoj
gdji Glavan, nastajali bi razni komentari i razpravlanja po
sadržajima istih. Prilikom otvaranja takovih pisama upisivali su
i pravili zabilješke, od koga je pismo došlo, na koga je
adresirano i o čemu se je pisalo.
Isto tako poznato mi je da je prilikom prijema posjeta
kod g. Tihomira Vincetića jedan od njih stajao uvijek na
vratima i prisluškivao razgovore, koji su se u sobi održavah.
Mnogo puta prilikom dolaska stranaka i donošenja raznih
putnih izprava radi viziranja, komentarisali su kako će se
vizumi izdati osobito Srbima, jer je posrijedi interes - bječve,
konjak i ostalo.
Svake večeri, kada sam bila u njihovom društvu, pogrdnim
riječima i uvredama klevetali su g.g. Vincetića i Bendeviša,
nazivajući ih da su od nikakovih ranijih zanimanja došli do
ovih položaja, navodeći i uporedjujući ranije plaće, koje su po
ranijem zanimanju g.g. Vincetić i Bendeviš imah za razliku od
sadašnjih.
Tom prilikom govorili su, da su po radu obterećeniji od
svih ostalih činovnika te da zaslužuju mnogo više nego ostali
činovnici. Izjavljivah su zatim da je zadatak i cilj njihovog
uposlenja kod Konzularnog predstavničtva u Beogradu taj, da
vrše kontrolu nad radom g.g. Vincetića i Bendeviša,
Poznato mi je takodjer, jer sam to čula i vidjela, da su
prodavali po skup novac brašno, mast, cigarete i drva za
ogrjev t.j. ona drva koja su im blagonaklonošću g. Vincetića
bila data za nabavku namirnica uz režijsku cijenu po Din.
500.-, oni su ga prodavali po Din. 1000- Osim toga, drva
koja su se nalazila kao državno dobro radi upotrebe za
zagrijavanje uredskih prostorija takodjer su prodavali.
Nabavljah su takodjer hrvatske cigarete u Zemunu, prenosili
za Beograd te ih u Beogradu zbog nestašice prodavali za
skupe pare. Tako su mom sinu jednom zgodom prodali 15
(petnaest) kutija cigareta uz dvostruku cijenu, koja se plaća
po kutiji u Zemunu.
Osim toga nabavku mesa vršili su preko jednog srbskog
raesara, kojeg su predstavili vicekonzulu g. Vincetiću kao
obitelj roda Poglavnikova.
 Viaho Matičević, kad bi bila kod kuće Ivka Giavan,
primao je žene na spavanje Srbkinje ili Slovenke i to sa
spavanjem u službenim prostorijama ureda, a kad bi gdja
Giavan odilazila u Zemun radi nabavke namirnica, zajednički
su to činili i Giavan i Matičević.
Poznato mi je takodjer da su opipavali žene pri propuštanju
kroz vrata za vrijeme uredovnog vremena, a isto tako primali
mito kod ulaza u uredske prostorije. Dobijeni novac uvečer su
prebrojavali.
(Supotpisani: dva nazočna svjedoka pri davanju izjave i
Lucija Barbarić).

Konačna pritužba i ujedno prijava protiv samovoljnih

“nadzornika rada ovog Predstavničtva” bit će upućena u
Zagreb u drugoj polovici idućeg mjeseca, kada će diplomatskim
predstavništvom NDH u Beogradu rukovoditi odnedavno
postavljeni generalni konzul NDH dr. Ante Nikšić (A-VII,
Kut. 242, 5/2 - 2):

Br. V.T. 18/42 Beograd, 21. svibnja 1942.

Predmet: Matičević Viaho i Giavan Tonko -
zapisnik o izjavi Lucije Barbarić.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obćem odjelu
Osobno na ruke pročelniku g. Bušku
ZAGREB
 1) G.g, Matičević i Glavan kao honorarni službenici ovog
Predstavničtva uživali su besplatan stan, ogrjev, rasvjetu i
vođu. Na raspoloženje dati su im kreveti sa krevetskim rubljem.
Njihova služba sastojala se u propuštanju stranaka za vrijeme
uredovnog vremena. Za vanjsku službu nijesu se mogli pođpuno
upotrebiti zbog plašenja da ne bi bili napadnuti od strane
Srba, pa ako su nekad poštu odnijeli napolje, odilazili su
oboje skupa. Zbog nepoznavanja stranih jezika, a u izbivanju
osobnih momenata i njihovih vlastitih nazora i mišljenja
(podcrt. u spisu pis. strojem, op.), dolazilo je često do sukoba
sa strankama, što je sve skupa išlo na uštrb Konzularnog
predstavničtva i njegovog ugleda.
2) Pošto su se smatrali nadzornicim a rada ovog
Predstavničtva - kako su i sami prema priloženom zapisniku
izjavljivali - a uz to nedovoljnim razumijevanjem pravog
poslovanja jednog Predstavničtva i inače bez školskih kvalifikacija,
prirodno je, da su njihova mišljenja već unapred morala biti

Pripadnica ustaške ženske loze pozdravlja ministra dr. Totha 12.

srPnja 1942. u Zem unu
netočna i skroz zastranjcna, n,pr. ako su morali nositi običnu
poštu, adresiranu na stranke u Srbiji, kojim pismima su se
davala obaviještenja zainteresovanima, oni su medju sobom
govorili: “Šta ćemo mi nositi ova pisma ’Vlasima1, s kojima
naš konzul održava vezu”. Ili ako bi neki od Srba došao u
ured po bilo kakovom poslu, oni su smatrali, da je već
unapred činovnik, sa kojim je dotični Srbin bio u razgovoru,
napravio izdajstvo,
3) Ako su imenovani zaista dobili nalog od bilo koga da
vrše kontrolu nad radom (činovništva) ovog ureda, onda je
Ministarstvo trebalo delegirati specijalnog i kulturnog činovnika,
koji bi znao prosuditi i ocjeniti rad pojedinih službenika ovog
ureda.
4) U isticanju svoje misije medju ostalim činovništvom
napravili su razdor privlačeći ih k sebi, radi čega je opala
disciplina i unutarnja harmonija, koja je sve do sada u ovom
Predstavničtvu medju službenicima vladala.
5) Ovo Predstavničtvo prepušta Ministarstvu, da donese
odluku o daljnjem postupku prema imenovanima te preporuča
i moli, da se umjesto ovih čim prije pošalju dvojica novih i to
’pravih’ podvomika, kako bi isti u disciplini najurednije odpremali
unutarnju i vanjsku podvorničku službu ovog Predstavničtva.
6) Ovo Predstavničtvo prema imenovanima u granicama
svojih mogućnosti učinilo je i izlazilo svakom prilikom u susret
više nego li prema i jednom drugom službeniku ovog
Predstavničtva, a kako su imenovani po platama kao honorarni
službenici bili izjednačeni sa ostalim činovnicima, koji su takodjer
honorarni službenici, to se imenovani prema datoj zakletvi ni
predpostavljenima ni državi nijesu odužili onako, kako je
trebalo.

Matičević i Glavan ubuduće se spominju jedino kao

otpušteni sa službe u Beogradu.
 Generalni konzul NDH dr. Ante Nikšić
Potkraj travnja 1942. nastupa značajan događaj u
dotadašnjem postojanju i radu Konzularnog predstavništva
NDH u Beogradu: dolazi netom imenovani generalni konzul
dr. Ante Nikšić, iskusan i nadasve poduzetan predratni pravnik,
koji će “zapljusnuti” Zagreb izvanredno iscrpnim i opširnim
zapažanjima, procjenama i otkrićima za koje je velika šteta da
nisu bili uzeti u obzir kod proučavanja novije domaće prošlosti.
Ima tu - svega i svačega!
Kao što pristoji, vicekonzul Vincetić dočekuje svoju
“nadslužbu”, tj. generalnog konzula na željezničkoj postaji u
Zemunu i o tome revno izvješćuje Ministarstvo vanjskih poslova
(A-VII, NDH, Kut. 242, 38/1-4):

V.T. br. 17/42 Beograd, 30. travnja 1942.

Predmet: Dolazak našeg generalnog konzula
g. Dra Ante Nikšića u Beograd.
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Odsjeku Balkan-Iztok
ZAGREB
Dana 28. o. rnj. jutarnjim brzim vlakom oko 6 sati stigao
je na zemunsku željezničku postaju g. Dr Ante Nikšić, naš
novo odredjeni generalni konzul za Srbiju. Na kolodvoru ga je
sačekao podpisati.
Po dolasku u Zemun g. Dr Ante Nikšić prešao je u
Beograd, i posjetio naše Konzularno predstavnietvo, gdje mu
je podpisati predstavio cjelokupno osoblje. Poslije predstavljanja
g- Dr Ante Nikšić održao je osoblju prigodni govor, kojim je
donio pozdrave našeg Ministra vanjskih poslova osoblju, koje
se zaista nalazi na najnezgodnijem stranom terenu te izrazio
zadovoljstvo da će to osoblje i nadalje sa uspjehom odgovarati
svojoj dužnosti prema Poglavniku i domovini.
Dana 29. o.mj. prije podne, u pratnji podpisatog, g. Dr
Ante Nikšić obišao je radi predstavljanja redom sve važnije
99
državne urede u Zemunu t.j. Zapovjedničtvo mjesta, Ustaški
logor, Obćinu, Odvojenog oružničkog časnika pukovnika g. Nedveda,
Zapovjedničtvo oružničkog krila i Ravnateljstvo redarstva. Poslije
podne g. Dr Ante Nikšić posjetio je sam osobno g. Dra Sekulu
Drljeviča, a zatim u društvu podpisatog g. Dra Fugera, bivšeg
zemunskog senatora kao i g. Filipovića, bivšeg podnačelnika, koji
je slučajno bio došao u posjetu g. Dru Fugeru.
U razgovorima prilikom ovih posjeta g. Dr Ante Nikšić
propitivao se je o političkim i ekonomskim prilikama grada
Zemuna i Iztočnog Srijema.
Dana 30. o.mj. u 12 sati g. Dr Ante Nikšić u pratnji
podpisatog posjetio je i bio primljen kod. g. Dra Feine-a,
prvog savjetnika njemačkog opunomoćenika Ministarstva vanjskih
poslova kod Vojnog zapovjednika u Srbiji, a neposredno odmah
poslije toga i g. Felixa Benzlera, njemačkog opunomoćenika
Ministarstva vanjskih poslova kod Vojnog zapovjednika u Srbiji.

Istoga dana - 30. travnja 1942. - vicekonzul T. Vincetić

šalje u Zagreb još jedno izvješće: o prijemu generalnog konzula
dr. Ante Nikšića kod njemačkog opunomoćenika Ministarstva
vanjskih poslova Benzlera, kao i o ostalim tekućim novostima,
uz ostalo i o tome kako neki činovnici talijanskog poslanstva
u Beogradu prodaju oružje i streljivo partizanima i četnicima
(A -V n, NDH, Kut. 242, 38/1-4):

V.T. br. 16/42 Beograd, 30. travnja 1942.

Predmet: Izvještaj iz Beograda - dostavlja.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Odsjeku Balkan-Iztok
ZAGREB
Savezno dopisu ovog Predstavničtva V.T. br. 15/42 od 28
o.mj., ovom Konzularnom predstavničtvu čast je izvijestiti taj
Odsjek o slijedećem:
 1) Sadašnje boravište Dangića. Uz ostale verzije u pogledu
uhićenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih vlasti
u Beogradu, pojavila se je i nova vijest, prema kojoj je Dangić
navodno odpremljen za Njemačku u koncentracioni logor.
Medjutim iz jednog drugog izvora ovo Predstavničtvo jutros
doznaje, da je na intervenciju generala Nedića Dangić pušten
na slobodu te da se izmedju Nedića i Dangića sa jedne strane
i predstavnika njemačke okupatorske vlasti sa druge strane
vode pregovori oko prikupljanja i naoružanja Dangićevih ljudi,
koji bi pod zapovjedničtvom Dangića trebali očistiti Bosnu,
osobito njen istočni dio od partizana, pošto hrvatske viasti do
sada to nijesu uspjele učiniti.
Kod ovih pregovora Nedić sa Dangičem nastupa pod
parolom borbe protivu partizana (komunista), pa uz predpostavku
da se pregovori vode, njegova borba navodno protivu partizana
bila bi svakako uperena i protivu naših ustaških formacija,
koje se sada u Bosni nalaze.
Stvar izgleda malo čudnovata te predpostavljamo, da je
naša vlada izviještena o razlogu uhićenja nad Dangičem, pa
ako je Dangić kao zakleti neprijatelj hrvatstva uhićen po
traženju naše Vlade, naša Vlada mogla bi saznati, gdje se
zapravo Dangić sada nalazi t.j. da ii je odveden u neki
koncentracioni logor za Njemačku, ili je pak zaista pušten na
slobodu, da bi ponovno sakupljao četnike protivu partizana u
Bosni, drugim riječima, da bi ratovao protivu Hrvata.
Po toj verziji saznaje se takodjer, da su Nedić i Dangić
obećali zaista Bosnu očistiti od partizana, ako im se dade
ljudstva i oružje uz uslov pripojenja Istočnog dijela Bosne
Srbiji. Što im je navodno od strane njemačkih okupatorskih
vlasti i obećano.
2) Razgovor sa g. Felixom Benzlerom danas u 12 sati
prilikom prijema našeg generalnog konzula g. Dra Ante Nikšića.
G. Felix Benzler, njemački opunomoćenik Ministarstva
vanjskih poslova kod Vojnog zapovjednika u Srbiji primio je
danas u pratnji podpisatog, kako je predhodno bilo zakazano,
11 12 sati g. Dra Antu Nikšića radi predstavljanja.
Prilikom razgovora g. Benzler kazao je po prilici slijedeće
riječi:
 “U posljednje vrijeme pod pritiskom muslimanskih hordi,
iza kako je mnogo žena i djece poubijano u Bosni, oko 25.000
žena i djece prešlo je Drinu i sklonilo se u Srbiji.
Te žene i djeca zgražaju se i pri samoj pomisli na ustaše
te su izbezumljeni od straha čim ih iz daleka osjete.
Za Hrvatsku nije dobro što toliko naroda sa njenog
zemljišta bježi, pošto će polja ostati neobradjena, a ljetina
ispasti veoma slaba.
Pošto se već i onako masa izbjeglica nalazi u Srbiji, a
Srbija je u nemogućnosti da prima toliki narod, to će njemačke
vlasti eventualno biti primorane da zatvore cijelu granicu
uzduž Drine. Hrvatske vlasti trebale bi se postarati da se
stanje u Bosni već jednom smiri”.
Ako se uporedi verzija o pregovorima izmedju Nedića i
Dangića s jedne strane te njemačkih okupatrskih vlasti s druge
strane u pogledu čišćenja Bosne od partizana kao i riječi g.
Benzlera, koji je naglasio da za Hrvatsku nije dobro što u
Bosni još nema reda, onda bi se moglo zaključiti, da bi Svečani doček ministra dr. Totha 12. srpnja 1942. u Zem unu
njemačke okupatorske vlasti u Beogradu vjerojatno i mogle
nekome (Dangiću) dati punomoć uz ljudstvo i potrebno
naoružanje radi čišćenja Bosne.
3) Prodaja oružja i municije partizanima i četnicima od
strane nekih činovnika ovdašnjeg ¡talijanskog poslanstva.
Saznaje se, da su njemačke okupatorske vlasti u Beogradu Br. V.T. 22/42. Beograd, 18. svibnja 1942.
dale uhititi i zatvoriti četvoricu činovnika ovdašnjeg ¡talijanskog Predmet: Izvješće glavnog konzula
poslanstva, pošto su sa jednog sakrivenog skladišta u Beogradu Dra Ante Nikšića o prilikama u Srbiji.
prodavali oružje i municiju partizanima i četnicima.
Pojedinosti se za sada nijesu mogle saznati.
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Obći-politički odsjek
ZAGREB
Došao sam u Beograd dana 28. travnja 1942., kojega
sam dana preuzeo ured Konzularnog predstavničtva i počeo
Prvo javljanje novouvedenog generalnog konzula NDH u proučavati na licu mjesta prilike u Beogradu i u Srbiji.
Beogradu sasvim je u njegovu stilu — imaju u Zagrebu što Srbska inteligencija je gotovo sva anglofilska, dočim su
čitati! široke narodne mase raspoložene rusofilski. Zato komunistički
To je izvješće od tri i po gusto otipkane stranice (A-VII, agitatori lako uspijevaju kod srbskog seljaka, za kojega se ne
NDH, Kut. 242, 44/2-2): i moglo reći da je veći prijatelj komunizma, nego li neke
ruske orjentacije. Treća grupa političkih ljudi u Srbiji jesu
komunisti, Jcoji su pomiješani medju gradskim i seljačkim
življem i oni nastoje uskladiti želje srbske plutokracije i
srbskog seljaštva time, što bi obe struje imali podvrći
komunističkoj inicijativi.
Protiv Njemačke i protiv novog poredka jesu svi Srbi bez
razlike, ali su oni uvidjeli, da bi im otvoreno ispovjedanje te
mržnje moglo previše škoditi, pa su prihvatili balkansko-
bizantinsku metodu, te su se počeli ulagivati Nijemcima. To je
svrha uglavnom vlade generala Milana Nedića.
1) U toj vladi traju već dulje vremena nesuglasice.
Sukobi su na sjednicama vlade vrlo česti, gotovo na dnevnom
redu i kod svake sjednice. Ljotićevci uporno traže jača
ministarstva. Oni bi svakako htjeli ministarstvo unutarnjih
poslova, koje sada vodi Stojadinovićev čovjek Aćimović.
Za Nedića, kojega su do nedavno Srbi zvali izdajicom i
njemačkim plaćenikom sada ovako govore:
’Nedić je patriota. On se silom prilika upregao u njemačka
kola da Srbiju izvede iz kaosa. Nedić sada laže, jer mora
lagati, kao što svi Srbi sada lažu i moraju lagati. Nijemci
znadu da Nedić laže i da mi Srbi lažemo, no oni imadu
daleko prečega posla, nego da se sada s nama bave.
Nedić će jednoga dana biti na jednoj liniji sa Dražom
Mihajlovićem. O tom u Srbiji nitko ne sumnja. Vrijeme će i
povjest to dokazati!’
Nedić nije kao ministar vojni morao odstupiti zbog svog
tobožnjeg držanja. Nije on bio za rat protiv Njemačke, on je
pao kao vojni ministar, jer je dozvolio da se Ljotićev ’Bilten’
štampa u tiskari vojnog ministarstva.
2) U Beogradu boravi Dr Dušan Popović, zagrebački
odvjetnik i izbjeglica, nekadašnji stub srbsko-hrvatske koalicije
i jedan od savjetnika Aleksandra Karadjordjevića, pa on ovako
izjavljuje:
’Uzeli su mi sve, ma sve brate, samo nisu mene. Moradoh
ostaviti Zagreb, koga sam toliko ljubio, da sam u njemu
proveo četrdeset godina života. Meni su iz Beograda nudjali
ministarstva, velike časti, bogatstva, no ja sam sve to odbio.
 Priznajem, đa su srbski političari od godine 1918 bukvalno
griješili. Ont su imali i sposobnosti i volje da hrvatske zahtjeve
riješe, ali nisu imali načina i zbog toga je sve to došlo.
Kralj Aleksandar nije bio neprijatelj Hrvata. On nije
mrzio Hrvate, što su Hrvati, nego je on bio protivu njih, jer
su bili protiv jedne jake i cjelokupne države, protiv Jugoslavije.
On je protiv Hrvata samo zbog toga upotrebljavao retorzije.
Trebalo je drugačije voditi politiku. Trebalo je prepustiti
Zagrebu da vodi politiku, pa da budemo svi u jednoj jakoj
državi. Ali Beograd nije imao načina...
Rat će još dugo trajati. Ruzvelt veli, da će do 1946.
potrajati. Neka Hrvati dobro paze, jer kad se ovi ogromni
talasi smire onda bi mogla i za njih doći nova iskušenja.
Ubijanja i žrtve u Hrvatskoj jasno nam pokazuju, da ti
Ustaše u sebi kriju boljševičke metode, da imadu boljševičko
lice. Maček je počeo ubijati, ali onda je još bio mir, pa su se
bojali. Eno sluča(j) Domitrović, Dr Lenac i t.d. Onda je radila
zaštita. Kad je došao rat, išlo je brže. Nije bilo straha. Rat će
još dugo potrajati. Ogromne se sile sukobile!’
Dr Dušan Popović je vrlo okretan i prevejan čovjek, koji
evo već pokušava ustaškom pokretu pripisati boljševizam. On
sigurno već radi iza ledja i u danom će momentu ponuditi
svoje sile Nijemcima, ali to tek samo onda kad budu Srbi
podpuno uvjereni o Njemačkoj pobjedi, a to neće dugo
potrajati.
3) U Beogradu drži u Sarajevskoj ul. br. 4 zajedno sa
svojim bratom novi buffet Marko Crnogorac, četnik majora
Dangića. Crnogorac je imao prije buffet u Zemunu, od kuda
je pobjegao kad su Hrvati došli. Marko Crnogorac izjavljuje u
intimnom razgovoru slijedeće:
’Ja sam odlučio da se osvjetim Hrvatima zbog krvavog
klanja Srba i da se napijem hrvatske krvi. Zbog toga sam
pošao u Dangićevu vojsku i sve do nedavna sam s njime
četovao. Nijemci su Dangića na lukavi način prevabili, prevarili
1 konačno odveli kao zarobljenika u Njemačku. Gestapo ga je
odveo. Mogu ga i ustrijeliti u Njemačkoj, pa će Što drugo m
njegovu smrt izmisliti. Dangić je ostavio za (sobom) nasljednika
syoga kapetana Cukovića. On je držao govor četnicima, u
kome je rekao, da su Nijemci prevariti i odveli Dangića i da
zbog toga treba Nijemce smatrati dušmanima. Četnici su se
razišli svojim seljačkim kućama i čekaju Cukovićev poziv.
Nijemci su bili Dangiću oduzeli jugoslavenske puške i dali
engleske, a za ove nema više municije. Jugoslavenske puške
mogle su upotrebljavati talijansku, belgisku, bugarsku i drugu
municiju svili ostalih država, a sada engleska municija ne
može da dodje. Cuković je obećao da će priskrbiti i puške i
municiju, koja će dobro i dugo paliti’.
4) Ovdje se pojavila Nataša Dodig, koja boravi kod svoje
sestre Danice. Ona pripovjeda na dugo i široko, što joj je
Jelka Pogorelec pričala o Janka Pusti i o Perčecu. Kraj
njihove ćelije nalazio se je ’visoki uznik’ grof Bombeiles, koji
je zatvoren samo zato jer je bio prijatelj kralja Aleksandra.
Jelka Pogorelec, da se nalazi sada kod Ustaškog redarstva,
gdje je našla svojih osamnaest obožavatelja sa Janka Puste,
veli Dodigova.
Ta Nataša Dodig je bivša namještenica djačke poliklinike
u Zagrebu, Medulićeva ul. Sada boravi kod svoje sestre u
Beogradu, a prebiva i kod brata oružničkog podčasnika, koji
stanuje u Zemunu u Beogradskoj ul. 7 - prizemlje desno.
Jedna sestra udata je za Dra Stefaninia. Sestre Dodig prešle
su na pravoslavlje.
5) U beogradskoj policiji osim starog osoblja, nalazi se
mnogo stražara iz hrvatskih krajeva, a tako i agenata i ostalih
činovnika. Upravnik grada je Dragi Jovanović, poznat iz Zagreba,
a isto tako i njegov pomoćnik Djoka Djordjević, bivši pomoćnik
Dra Vragovića u Zagrebu. Šefom detektiva je Rade Atanasijević,
koji je ujedno tajnik Djoke Djordjevića. Svi se oni zajedno sa
Boškom Pavlovićem i kapetanom Djermanovićem groze i kuju
planove, koje će oni tobože skoro provadjati, kad se Hitlerova
i Pavelićeva Hrvatska sroza.
Isto tako se prijete: Sveučilišni profesor Šolaja, Dr.
Matić, odvjetnik, ljubavnik birtašice Javandice iz Zagreba, pop
Bunjevac, a najviše Dr Mirko Došen (šepavi), bivša desna
ruka Svetozara Pribićevića.
6) Ovdje kolaju glasovi, da je Dangića izdao Dr Kostić,
odvjetnik iz Banja Luke, bivši senator. On da je dobio od
Poglavnika za to dva milijuna kuna. No srbska stvar u Bosni
nije propala. Kod ’Dva sokola’ u Beogradu, gdje se sastaju
 izbjeglice, jedan je pokazivao dopisnicu, na kojoj mu se javlja
znanac iz Bosanske Dubice pišući, da su ’šumski ljudi’ stigli u
Bosansku Dubicu i preuzeli upravu, protjeravši ustaše. Na
dopisnici je podpisan Mladen Stojanović.
7) Neki dan se pojavio u Beogradu Franjo Hajduković,
hrvatski izbjeglica, poznati svjedok iz Šuflajevog procesa u
Zagrebu. Donesao je glas, da će hrvatske ustaše u području
Drine sve što je hrvatsko poklati i opustošiti, ako već nisu.
Ovih dana bio je isti u posjetima kod Dra V. Mašića, bivšeg
stenografa Hrvatskog sabora i nedavnog načelnika senata, gdje
je nadugo i široko sve ispričao. Hajduković je i to pričao, da
su se u Užicama spustili engleski padobranci, koji su se
sklonili u šumu. Neki od njih da su od Nijemaca dopraćeni u
Beograd. Oni da su srbski dobrovoljci iz Amerike. Hajduković
je preostao iz Simovićeve pratnje u bijegu, pa se skriva već
godinu dana.
8) Persona grata jest navodno kod Nijemaca neki Petar
Kljuić, novinar, Srbin. On da se je već davno prije bio izjavio
za Hitlerovu politiku i to u doba, kad je to bila škakljiva
stvar. On je zbog toga i stradao, te je bio i zatvaran. Nijemci
mu to upisuju u dobro. Kljuić je navodno vrlo uplivna ličnost
i ima pristupa do vrhovnog vojnog komandanta i do Dra
Turnera. Kljuić spašava i komuniste, partizane i četnike ispod
vješala i od progona i tvrdi da su to zavedeni mladići i
nedužni ljudi.
Mnogi su Srbi plaćali za oslobadjanje svojih visoke svote,
dočim Kljuić sve oslobadja bez ikakova honorara. On je
navodno jači nego Nedićeva vlada. Pripovjeda se u Beogradu,
da Nedićeve članke sastavlja Kljuić, a napose onaj posljednji
Nedićev članak u kojemu je Nedić tvrdio da će Njemačka
bezuvjetno pobijediti.
9) U Beogradu se govori po čaršiji i u kavanama:
a) da je vojarna počasna u Kamenici otišla u zrak i da
su to učinili četnici Žarka Milovanovića,
b) da je zadnji govor Hitlerov jasan dokaz da će Njemačka
izgubiti rat, jer da je sada rat navijestio Hitler samom njemačkom
narodu;
c) da su Japanci izgubili u pomorskoj bitci dvadeset i dva
broda, ali da ratni izvještaji o tome ništa ne govore;
 d) da Nedić počinje sa internacijom obitelji svih onih,
koji su u šumama, ali da će i njemu doći crni petak;
e) da Nijemci počinju iz Srbije odpremati sve muškarce
Srbe, koji su nesposobni za oružje. Oni odlaze na rad u
Njemačku. Tamo se vode kao dobrovoljci;
f) Pavelić bi htio prevabiti prečanske pravoslavne popove
u Hrvatsku natrag. Poslao je nekoga Lazića, koji ima zeta
Srbina na Umci. To slabo pali i t.d.
g) u Zemun je stigla jedna pukovnija hrvatske vojske.
Kad je Austrija i Madžarska imala tamo svojedobno vojsku,
neka to veselje bude Paveliću i maršalu Kvatemiku;
h) govori se, da se na hrvatskom konzulatu sprema
čišćenje.
10) Beogradska čaršija svaki čas lansira vijest, da se na
Poglavnika spremaju atentati i tvrde da je bilo više pokušaja
atentata. Osim toga pjevaju Srbi-izbjeglice pjesmu sprdalicu
Poglavniku, koja glasi:
Paveliću, žalosna ti majka,
n e’š se dugo Poglavnikom zvati,
Sve zbog tvoga krvavog terora,
Što ga Srbin pretrpiti mora.
Srbin znade osvetiti brata,
jači tad je od dvesta Hrvata!
Bolje, da se sami povješate,
Neg’ Srbina živi dočekate.
Ciganka je porodila bika,
Glava m u je ko u Poglavnika!
To oni pjevaju kad se ponapiju na svojim sastancima i
terevenkama.
11) Ustanovio sam, da je Dangićev četnik bio i u Bosni
četovao Čule Radovan, bivši činovnik Sudbenog stola u Karlovcu,
rodom negdje iz kotara Vrgin most. On se sprema navodno
da prevede svoje rodjake iz Hrvatske. Čak se bavi idejom da
zatraži putnice od našeg konzulata.
12) Obzirom na skoru pobjedu Njemačke na Istoku,
bojati se je, da će Srbi naglo početi da se orijentiraju prema
Njemačkoj ili bolje rekuć da se pokušaju ponovno pretvarati
108
Ustaški sastanak 13. srpnja 1942. u Zemunu: govori Vjekoslav Blaškov
kao prijatelji Nijemaca, pa je potrebno najveću pažnju posvetiti
ovome konzulatu i omogućiti mu čim intenzivniji rad, jer se
niti obavještajna služba niti drugi rad ne može zamisliti uz
ovako mali broj činovnika.
Naknadno je doznalo ovo Predstavničtvo, da je bivši
Kraljevski namjesnik Radenko Dr Stanković zaveo ženu bivšeg
Kraljevskog namjesnika Dra Ive Perovića. Brakorazvodna parnica
je u katoličkoj crkvi već dovršena. Medjutim Dr Radenko
Stanković, koji je poznati ženskar rado bi se već rješiti
Perovićeve žene. Dr. Perović živi sada u Beogradu, pa se tuži,
da nema sredstava za život.
Slijedeće izvješće odaslat ću 23. o.mj.
ZA DOM SPREMNI!
Generalni konzul: (A. Nikšić, v.r.)

Prvi po nadnevku idući dopis generalnog konzula dr.

Ante Nikšića iz Beograda, koji je pronađen - od 24.
svibnja 1942. - tiče se prvenstveno primjedbe da su sadašnje
prostorije Konzularnog predstavništva ne samo neprikladne,
nego dapače - “ na sram otu države” (DA - MVP NDH,
V.T., 1942, F—2):

Br. V.T br. 24/42

Predmet: Izvješće o reorganizaciji rada
ovog Predstavničtva.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA u z bu

Obćem odjelu
1) Potrebno je najhitnije da ovo Predstavničtvo bude
smješteno u odgovarajuće prostorije, prema potrebama i dolične
ovakovu uredu, jer u sadanjim prostorijama nije moguće
uopće razviti rad, te su iste na sramotu države, koju predstavljaju.
Budući da su kombinacije sa kućom Dra Nikole Nikića u
Beogradu propale, to će podpisani iznijeti usmeno novo rješenje
toga predmeta ovih dana.
2) Konzularne poslove moglo bi se još dovršavati sa ovim
osobljem, koje je do sada u službi, premda je i za same
konzularne poslove premalo istoga osoblja.
Preka je potreba da se čim prije u sastavu ovoga
Predstavničtva osnuje Pravno-politički odsjek, pa bi taj Odsjek
mogao voditi g. Rudolf Retl, koji služi na Redarstvu u
Zemunu. I to zato, jer je Retl vješt njemačkom jeziku, kao
redarstvenik okretan, uveden u rad sa Gestapo-om, te ima
već veze na drugoj strani, a kao njegova kontrola i jamstvo
bio bi podpisani. U koliko to ne bi mogao biti Retl, morala
bi biti osoba istih osobina.
Osim toga trebalo bi ovom Predstavničtvu dodijeliti makar
šest do deset vještih, okretnih i pouzdanih agenata Hrvata,
koji su po mogućnosti služili u Beogradu ili srbskim krajevima,
a koji bi provjeravali i kontrolirali obavijesti i pribavljali nove.
Ovo bi moralo biti najžumije provedeno.
3) Ovome Predstavničtvu morao bi biti dodijeljen stručnjak
za prosvjetno-kulturna pitanja, jer se ukazuje za to prijeka
potreba. On bi morao pratiti srbski kulturni život, koji se
reorganizira i o svima promjenama informirati naše Ministarstvo.
4) Primjetio sam, da u Beogradu, gdje nema uopće
bugarske vojske, stalno boravi jedan bugarski general i nekih
sedam do osam časnika, dočim mi imamo samo jednoga
časnika za vezu (g. bojnik Rogoz), koji osim toga vodi poslove
Zapovjednika mjesta u Zemunu. Moje je mišljenje, da bi
časnik hrvatske vojske, koji je dodijeljen radi veze sa njemačkom
vojskom, morao raditi izključivo u Beogradu i podržavati tu
vezu sa puno efekta, jer je to veoma važno i jer je za njega
jedinoga i na tom polju previše posla. Osim toga držim, da bi
isti časnik makar pro foro interno morao biti u sastavu ovog
Predstavničtva, jer bi tako sve obavijesti dolazile u jednu
retortu, a ne bi se raspale kao sada kad se može dogoditi, da
lsti časnik nezna za vrlo važne obavijesti ovog Predstavničtva
■li ovo Predstavničtvo za one njegova ureda.
 Obaviješten sam, da bi s obzirom na svoju inteligenciju,
ozbiljnost i pouzdanost za to mjesto odgovarao g. Nikola
Steinfel, mislim kapetan fregate, koji je sada dodijeljen časnoj
službi rada.
S obzirom na delikatnost ove funkcije, držim, da bi
svakako dotični časnik morao imati sve prvorazredne osobine,
koje se traže u današnje vrijeme od jednog hrvatskog časnika.
5) Kad se uvaži, da smo bili dvadesetitri godine po
Srbima bezobzirno eksploatirani, onda je jasno da se ukazuje
prijeka potreba, da kod ovoga Pređstavničtva bude obrazovan
Odsjek za gospodarsko-privredna pitanja. Čini se naime, da
do danas mi još uopće nemamo evidencije ni o hrvatskom
imetku, koji se nalazi u Srbiji, a koja bi se evidencija mogla
provoditi baš sada zajedno sa popisom Hrvata u Srbiji, koji
počinje ovih dana.
Potreban bi stoga bio ovom Predstavničtvu jedan okretan
i pouzdan financialni i gospodarski stručnjak, pa u koliko se
takovoga ne bi žurno moglo postaviti izravno kod ovog
Pređstavničtva, to bi se moglo dodijeliti nekoga od takovih
stručnjaka u Zemunu.
Uopće bi trebalo ovome Predstavničtvu dodijelit sve ono,
čime bi se mogli mi poslužiti na izgradnji naše države, koja se
podiže na razvalinama korumpirane i veliko-srbske Jjugoslavije.
Držim stoga, da bi bio potreban jedan stručnjak za
štampu, jer bi za njega bilo i previše opažanja i rada.
Intrige protiv hrvatskog naroda i hrvatske države ovdje
su na dnevnom redu, pa će to trajati još desetljeća, jer su
Srbi svi bez razlike ogorčeni na Hrvate i svu svoju nevolju
njima pripisuju.
6) Bilo bi potrebno da ovome Predstavničtvu bude čim
prije premješten Ante Omrčenović, rođjen 13. V. 1907 u
Livnu, a koji je sad dodijeljen kao pomoćni perovodni vježbenik
Župskom redarstvu u Vukovaru. Isti je bio u službi u Beogradu
kod suda kao manipulativni činovnik više godina, pa bi odgovarao
kao vrlo uporabiva osoba za obavještajnu službu tim više, štd
je politički apsolutno pouzdan.
7) Isto je tako politički pouzdana g. Cecilija Gaži, nadoficijal
kod Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, koja je vrlo
112
vješta i okretna u svim manipulativnim poslovima, pa je preko
potrebna za reorganizaciju Predstavničtva i za najpovjerljivije
poslove, diktate i prijepise.
8) Poslije odlaska podvornika Glavana i Matičevića, nema
uopće ovo Pređstavničtvo osoblja za sigurnost ureda, pa se
predlaže, da se ovom Pređstavničtvu premjesti gradski stražar
iz Karlovca Ivo Galić, koji je inače osoba podpuno pouzdana
i koji je bio ustaša u emigraciji.
Umoljava se najžumije napred navedenu trojicu osoba
dodijeliti na rad ovome Pređstavničtvu, jer su preko potrebni.

“Vrlo tajno" izvješće dr. Nikšića od 25. svibnja 1942.

pod rednim brojem 23 možda je bilo ono koje je najavio u
svom prvom javljanju, budući da nosi manji redni broj od
prethodnoga, no na svaki je način - osobito osjetljive naravi
i bez dlake na jeziku (A-VII, NDH, Kut. 242, 44/2—7):

V.T. br. 23/42.

Ministarstvu vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske
Obéi politički odsjek
u Zagrebu
I. Doznao sam, da je 6. ov. mjeseca bojnik Rogoz
Vladimir, zapovjednik mjesta u Zemunu i častnik za vezu kod
Njemačke vojske u Beogradu posjetio dr. Tbmera, Staatsrata
1 povjerenika za civilnu upravu Srbije.
Tom prilikom rekao je bojnik Rogoz dr. TUmeru, da se
u Sriemu najkasnije za mjesec dana može sa sigurnošću
očekivati pobuna. U tu svrhu t.j. da bi se to spriečilo, izradio
je Rogoz promjenu upravitelja redarstva iz Zemuna, jer da
istoga ne smatra sposobnim, da ovu pobunu sprieči ili uguši.
Dne 7. svibnja o.g. bio je upravitelj Izpostave župskog
redarstva u Zemunu gosp. Rudolf Retl kod privatnog tajnika
dr. Tumera u Beogradu, koji mu je rekao, da je dr. Tbmer
iza Rogozove posjete izjavio, da će sa svojim trupama ući u
Sriem, ako se u istome dogodi i najmanji incident.
Istoga dana po podne bio je upravitelj Retl primljen u
vili dr. Turnera, koji ga je odmah zapitao kakva je situacija u
Sriemu i da li se zaista tamo može očekivati neka pobuna.
Retl je navodno izjavio, da o tome nema ni govora i da
uopće nema nikakvih znakova po kojima bi se mogao stvoriti
ovakav zaključak. Dr. Turner je nakon toga Retlu izričito
naglasio, da on neće dozvoliti da se proti Srbima u Sriemu
poduzmu bilo kakve iznimne mjere, koje bi na svaki način
izazvale reakciju. Ovakove iznimne mjere, da bi se protivile
napose sklopljenom ugovoru o ustupanju Istočnog Sriema, što
se sa Njemačke strane ne bi nikako moglo dozvoliti.
Dr. Turner je nadalje izjavio, da će on u tom slučaju s
njemačkom vojskom zaposjesti Sriem i da onda neće više biti
izgleda da njemačka vojska napusti Sriem.
Iz ovih izjava vidljivo je, da je bojnik Rogoz svakako
nešto u tom pravcu rekao, ali podpisanomu nije poznato, da
li je on za takovu izjavu imao posebni nalog, premda o tome
podpisani nije obaviješten.
Podpisani jedva može vjerovati, da je bojnik Rogoz
takovu izjavu dao, tim više, što njemački poslanik gosp. Feliks
Benzler nije njemu ništa o tomu ni usmeno ni pismeno
priopćio.
II. Neki dan sam u jednom društvu upoznao gosp.
Laissera, Sonderfuhrera kod Wirtschaftsgruppe u Zemunu,
koji je nešto malo pri vinu davao izjave, koje su zapanjile
pođpisanog.
Tako je on govorio o našoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
kao o pođpuno neuspjelom pokušaju, da se stvori na ovoj
bazi, ovim načinom i sa ovim sredstvima jedna država.
On je naročito naglasio, da je Poglavnik pogriešio, što se
je oslonio kod organizacije dTŽave samo na svoje nesposobne
Ustaški sastanak 13. srpnja 1942. u Zemunu: Mješoviti zbor pjeva hrvatsku himnu
ljude, umjesto da je prihvatio ponudu Njemaca, koji su mu
nudili svoje stručnjake koji bi savršeno uredili državu.
On je rekao da u ustaškim častničkim redovima imade
prostih zločinaca i da je on jednoga takovoga susreo u
Zagrebu u uniformi satnika, premda dobro znade da je taj bio
u zatvoru i da je odsjedio četiri godine teške tamnice radi
kradje ili pronevjerenja. Na moju molbu da mi kaže njegovo
ime i prezime, da ja mogu to prijaviti, rekao mi je da to nije
potrebno, jer da to u Zagrebu na vrhovima i tako znadu.
Isti je zatim izjavio, da je propašću Jugoslavije učinjena
velika šteta, jer da je ta tvorevina bila vrlo sposobna za
privredni život.
Kad sam mu ja rekao, da je glavna razlika izmedju
Hrvata i Srba ta, što su Hrvati predstavnici zapadne kulture,
a Srbi predstavnici istočne kulture, pa da su prema tomu na
Drini podijeljena dva svijeta, rekao je on, da su tako mislili
Bavarci o Prusima, ali da se je sve pokazalo kao krivo.
Kada je došao razgovor o pravoslavlju rekao je gosp.
Laisser, da je i on pravoslavne vjere i da je njegova žena
pravoslavne vjere, te se je tužio da mu kotarski predstojnik u
Vukovaru nije htio za ženu dati propustnicu za putovanje, jer
da je pravoslavne vjere i da je to bilo sada u našoj državi.
Gosp. Laisser dobro govori hrvatski te sam razabrao iz
razgovora da je pohadjao trgovačku akademiju u Osijeku, gdje
je naučio hrvatski i ako je rodjeni Bečanin. Poslije je bio
zaposlen u Zagrebu, valjda kao bankovni činovnik, a sadanja
žena mu je jedna Srbkinja iz sela Negoslavci kraj Vukovara.
Doznao sam da je gosp. Laisser bio prvi put oženjen sa
jednom Židovkom s kojom se je razišao.
Isti gosp. Laisser izrazio se je omalovažavajuće o gosp.
Kascheu, poslaniku Njemačkog Reicha u Zagrebu, rekavši, da
je on jedno veliko dijete, koje sve gleda kroz ružičasto-crvene
(doslovno: rosa-rote) naočale.
Pobrinuo sam se, da se ova stvar detaljnije ispita i da se
ustanovi, nije li možda biia druga svrha gornjih izjava?
III. Bilo bi vrlo potrebno, da ured Wirtschaftführunga
prenese iz Zemuna u Beograd.
 Po najprije radi toga, što je okupirao jednu od najvećih
i najreprezentativnijih zgrada u Zemunu, a to je Zapovjedničtvo
zrakoplovstva.
Drugo, jer dnevno prelazi mnoštvo samovoza i ljudstva u
vezi sa radom istoga ureda u Beograd i iz Beograda, čime je
otežana kontrola nad prometom, vozilima i osobama, koje se
kreću izmedju Zemuna i Beograda.
Treće, jer rad ovoga ureda u samom Zemunu daje
karakter podredjenosti Istočnom Sriemu, a osim toga potajno
može biti nada protuhrvatskim elementima, da je pripojenje
Istočnog Sriema Hrvatskoj državi jedan provizorij.
Prema tomu bio bi veliki uspjeh, kada bi se taj ured
mogao preseliti u Beograd gdje je njegov rad potrebniji, nego
li u Zemunu, gdje gotovo nema više nikakove svrhe.
Jedino se može raditi o prostorijama, koje bi se morale
naći za taj ured u Beogradu. Podpisani je mišljenja da bi se
u Beogradu mogle vrlo lako naći podesne prostorije, dočim je
ova zgrada potrebna Zemunu neophodno.

Optužujući “raport” iz Beograda povlači za sobom

odgovarajuću lančanu reakciju: pošto je Ministarstvo vanjskih
poslova NDH poslalo na uvid “Vojskovodji Doglavniku Slavku
Vitezu Kvaterniku” dio teksta koji se odnosio na bojnika
Vladimira Rogoza a Predsjednički ured Ministarstva Hrvatskog
domobranstva primljeni akt proslijedilo dalje s kratkom opaskom:
“BOJNIKU ROGO ZU ČASNIKU ZA VEZU ZEMUN. -
Pođnesite izvještaj o ovome u produženju spisa. - PO NALOGU
VOJSKOVODJE, Glavno-stožerni pukovnik Wanner s.r.”!

Tako bojniku Rogozu na dužnosti u Zemunu ne preostaje

ništa drugo, nego da se pravda kako zna i umije (A-VII,
Nd H, Kut. 242, 44/2-9):
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
Častnik za vezu kod zapovied. generala
i zapovednika u Srbiji
Br. 87/tajno
BEOGRAD, 10. lipanj 1942.

MINISTARSTVO HRVATSKOG DOMOBRANSTVA

PREDSJEDNIČKI URED

Ne sjećam se da sam baš 6. svibnja 1942. bio kod

državnog savjetnika Dr. TUmera, ali sam tih dana svakako bio,
to stoji.
Dr. Turneru otišao sam na njegov poziv radi uredjenja
nekih pograničnih pitanja (postupak carinika i redarstvenih
organa na granici) a zvao me je specijalno radi jedne intervencije
u korist tvomičara kože g. Dohnaleka, koji je kažnjen od
strane naše središnjice za kožu jer je izradjivao kožne kapute
odnosno dao kožu za iste za beog. SS, a prema obavezi koju
je primio na sebe još prije 10. listopada 1941. te je preradjivao
kožu koju mu je stavila na razpolaganje njemačka vojna
uprava u Srbiji. Kako se je tih dana nalazio u Zemunu
ravnatelj središnjice za kožu gospodin Potthof, to sam mu o
tome referirao i on je dalje uredjenje toga spora primio na
sebe. Smatrao sam da sam time udovoljio zahtjevu g. Dr.
Tkrnera, jer sam imao prilike da ovu stvar iznesem pred
najkompetentniju osobu po pitanjima kože u Hrvatskoj.
Ovu sam priliku izkoristio da umolim Dr. Turnera da se
zauzme za 12 u Batajnici uhićenih seljaka, koje je uhitilo
njemačko tajno poljsko oružništvo (G.F.P.) a radi sabotaže
izvršene u noći izmedju 1. i 2. svibnja 1942. na vodovima
brzojava i brzoglasa izmedju postaje Zemun-Polje i Batajnica,
koji seljaci navodno nijesu bili na mjestima na pruzi u vrijeme
kada je taj akt sabotaže izvršen. Kako je iztragom ustanovljeno
da nema krivnje do tih seljaka što nijesu na vrijeme odvedeni
na mjesto na pruzi, a kako je protiv njihovog uhićenja
intervenirao i kotarski predstojnik u Zemunu, a osobno smatrajući
takvu intervenciju njemačkog redarstva na našem području
aktom samovoljne povrede državnosti Hrvatske, to sam o
tome izvijestio pismeno vojnog zapovjednika Srbije, a Dr.
Tumera zamolio da se osobno zauzme da se uhićeni odmah
puste iz njemačkog zatvora u Beogradu i predadu nama. Tom
sam prilikom rekao Dr. Tumeru da ovakovi samovoljni podhvati
njemačkog redarstva na našem području mogu imati neugodne
posljedice a svakako krnje naš autoritet. Dr. Turner se je u
toj stvari zauzeo i svi ti seljaci su odmah pušteni na slobodu
i prebačeni na naše područje. Ovo sam učinio i stoga što je
nastala izvjestna uznemirenost međju pravoslavnim pučanstvom
i što je moja intervencija veoma dobro djelovala i imala za
posljedicu povratak povjerenja kod pravoslavnog pučanstva u
Batajnici u naše vlasti.
O djelu sabotaže noću izmedju 1. i 2. V. 1942. izvijestio
sam sa Izvj. Br. 20/ tajno mjestnog zapovjedničtva u Zemunu
zapovjedničtvo II. Domobranskog zbornog područja, II.
Domobranski zbor i Ministarstvo Hrvatskog Domobranstva -
Glavni stožer - Odjel Očevidnosti.
O mojoj intervenciji kod Dr. Turnera izvijestio sam sa
Izvj. Br. 25/tajno iste naslovnike, te se prema tome pozivam
na ovo moje izviješće i molim da se isto traži iz odjela
očevidnosti glavnog stožera.
Niti sam govorio Dr. Tumeru o nekoj pobuni u Srijemu,
niti je o tome uobće bilo riječi. Mogu reći da u Zemunu i
Beogradu već preko godinu dana izključivo ja vodim našu
vojnu izvještajnu službu, te da sam makar toliko stekao rutine
da baš pred Dr. Turnerom nebi bio tako glup ovako šta
kazati.
Čudim se Dr. Nikšiću, koga veoma cijenim, da je u
svome izviješću mogao napisati takovu neprovjerenu neistinu,
te molim da se ja zbog ove izjave koja mi se imputira od
strane našega konzula, stavim pod istragu da bi mogao dokazati
kolika je laž k tome glupa laž tvrditi i napisati takova šta.
Sto se tiče posjeta gospodina Retla Dr. Tumeru (privatnih
• službenih) smatram da isti u svojstvu upravitelja izpostave
župske red. oblasti u Zemunu nije bio ni od koga ovlašten ići
8- Dr. Himeru i tamo skupljati neke navodne i problematične
izjave. Treba znati i poznavati službeni odnos i stajalište Dr.
Tumera prema njem. vojnim krugovima u Beogradu, pa onda
biti na čisto sa tim, da je takovo tvrdjenje neosnovano.
Isto tako želio bih znati odakle g. Retlu odnosno izvjestaču
u dopisu hrvatskog konzula u Beogradu informacija, da je
’Rogoz’ izradio promjenu upravitelja redarstva, jer da istog ne
smatra sposobnim da ovu pobunu spriječi. Ovom se prilikom
pitam dali je upravitelj red. u Zemunu ona osoba koja može
spriječavati pobune u Srijemu, a pogotovo da li sam ’ja’ tolika
moć da sam u stanju smjenjivati upravitelja redarstva. Dakle
to je neozbiljno i izgleda mi napisano sa svrhom da se baš
sastavi jedan zanimljiv izvještaj. Da se je gospodin konzul
meni obratio, mogao sam mu dati daleko interesantnije podatke
za njegovo izviješće.
Što se inače tiče rada gospodina Rudolfa Retla, koji je
zbilja i smijenjen sa dužnosti ravnatelja izpostave župske Potpisivanje ugovora o hrvatskoj granici sa Sandžakom i s
redarstvene oblasti u Zemunu i rada zemunskog redarstva u Crnom Gorom. Za stolom (slijeva): talijanski poslanik Casertano,
obće, o tome sam uvijek po dužnosti javljao u mojim Pietromarchi, Pavelić i dr.
polumjesečnim i mjesečnim izviješćima.
Osim navedenog slučaja bio sam kod Dr. Tumera još
jedanput i to da bih omogućio rad g. Oberkneževiću i Laziću,
dokazao absurdnost navoda Dr. Nikšića, da bih ja mogao Dr.
koji su mi poslati sa preporukom ministra unutarnjih poslova,
Tumeru reći da će u Srijemu nastati pobuna.
a u Beogradu su imali posla radi organiziranja hrvatske
pravoslavne crkve. Kako su tada bile prilike u Beogradu Ponovno molim da se zbog takove navodne izjave stavim
takove (a i sada su), da su ova dva gospodina mogla imati i pod istragu, jer ne želim da ma ko može i posumnjati u to,
ozbiljnijih zapreka od strane srbske patrijarhije ili beogradskog da sam mogao dati takovu ili sličnu izjavu i to baš Dr.
Turneru.
redarstva, to sam zbog njih bio kod Dr. Tumera, koji je
obećao svoju zaštitu za ovu gospodu. Molim da se ova moja izjava izvoli staviti do znanja i Dr.
Nikšiću i zamoliti ga da svoja izviješća u buduće piše objektivno.
Kada sam u mjesecu travnju (13. i 14. travnja) prenosio
iz Fruške Gore kosti srbskih svetaca (cara Lazara, Stevana
Stiljanovića i cara Uroša) već je tada bilo nemira u Fruškoj Častnik za vezu, bojnik (Rogoz)
Gori. Dr. Tumer, na čiju inicijativu a sa pristankom naše (potpis rukom)
vlade, je i izvršen prijenos ovih kostiju iz Fruškogorskih I
samostana u Beograd, uputio mi je dopis, da li mogu garantirati
sigurnost njemačkog častnika i vojnika koji taj prienos više,
kao i dvojice beogradskih sveučilišnih profesora koji su odredjeni I Predsjednički ured Ministarstva Hrvatskog domobranstva
kao stručnjaci. Pismeno sam tada garantirao Dr. Tumeru udovoljava zahtjevu svoga “častnika za vezu”, koristeći pri
sigurnost i ako sam znao da je tih dana bilo tamo raznih, lome samo jednu jedinu rečenicu s potpisom glavno-stožemog
nemira i djela sabotaže. I ovo navodim samo iz razloga, da bi Pukovnika Wannera: “MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
- Zagreb - Prednju izjavu častnika za vezu kod zapovjednika
u Srbiji bojnika Rogoza dostavlja se sa zamolbom na uredovanje”.
Ništa više u pregledanim spisima ...

“ Poglavnik da je pobjegao u Banja Luku...”

Žustri i nedvojbeno veoma poduzetni generalni konzul
NDH u Beogradu dr. Ante Nikšić zahtijeva da se budno prate
svi događaji i osobe koji mogu zanimati bilo Ministarstvo
vanjskih poslova NDH ili nekoga drugoga u Zagrebu, i tako
s iz dana u dan službena izvješća Konzularnog predstavništva
sve više pretvaraju u svojevrsnu kroniku ratnih prilika “na
najnezgodnijem stranom terenu”. Vicekonzul Vincetić 28. svibnja
1942. priopćuje (A-VII, NDH, Kut. 242, 43/2-6):

Od jednog našeg pouzdanika ovo Predstavničtvo saznaje

slijedeće:
1) Sadašnje boravište Jezditnira Dangića. Jezdimir Dangić
nalazi se zatočen u Njemačkoj. Njegova je adresa Oflag XIII
Nürnberg. Odatle se je već javio preko Srbskog Crvenog križa
svojoj supruzi i nekim prijateljima u Srbiji.
2) Suradnici Jezdimira Dangića. Dušan Popović, sudski
kapetan I klase, rodom iz Otočca, pobjegao je iz Zagreba,
gdje je ranije službovao, u Srbiju. Tb se je pridružio Dangiću
i učestvovao u njegovim krvavim akcijama. Kad mu je i tu
dogustilo, vratio se natrag u Beograd i uhljebio kod žandarmerije.
Od tuda podržava veze sa Dangićevim nasledniđma iz Srbije
i to vrlo spretno i lukavo.
Mfle Djaković, rodjen je u Kragujevačkom Lesniku te je
do sloma Jugoslavije službovao kao poručnik u Kninu, odakle
je umakao i izbjegao u Srbiju. Tu se je poput svog pašanca
Dušana Popovića pridružio Dangiću. Djaković je sada adjutant
kod Komande mjesta u Uzicama, odakle podržava veze sa
Dangićevcima.
 Popović i Djaković imadu dvije sestre za žene, koji su
rodom iz Otočca. Iste su iz rimokatoličke vjere prešle na
srbsko-pravoslavnu.
Kako Popović i Djaković uvelike grde Nedića i Nijemce,
to se može predpostaviti da služe nekom trećem.
3) Slava beogradske državne straže u Beogradu^ Prošle
nedjelje beogradska državna straža proslavila je svoju slavu
Dubove. U Dušanovoj ulici tim povodom održat je mimohod.
Dragi Jovanović, upravnik grada Beograda kao dobar nacionalista
pojavio se je u fašističkoj uniformi. Ministra Aćimovića zastupao
je njegov pomoćnik. Poslije mimohoda, policajci su se razišli
po obližnjim birtijama te dah oduška svojoj mržnji naspram
Hrvata, pjevajući protuhrvatske pjesme. U toj policijskoj
manifestaciji najgrlatiji bili su bivši zagrebački policajci, koji su
se natjecali u poklicima protivu Poglavnika i Hrvatske.
4) Pređskazivanje nemira u Hrvatskoj. Iz krugova bliskih
Šefu specijalne policije Uprave grada Beograda, saznaje se da
se sredinom srpnja o.g. tajno priprema prevrat kod hrvatske
vojske i žandarmerije. Nosiocima tog prevrata poslužili bi
časnici i dočasnici, koji su ranije služili u bivšoj jugoslavenskoj
vojsci. Iza vojske stoji hrvatska nacionalistička stranka na čelu
sa Drom Veselićem i Djurom Medvedom. Pomenuta stranka
navodno broji veoma mnogo svojih članova, koji su svi složni
u tome, da se sadašnjem stanju u Hrvatskoj mora učiniti kraj.
Ta stranka poslije sloma Jugoslavije trebala je preuzeti vlast u
Hrvatskoj, ali joj je ta zamisao zbog neslaganja nekih svojih
članova propala.
Naš pouzdanik sastao se je jučer sa nekim Bijelićem, koji
je ranije služio u Zagrebu kod političkog redarstvenog odsjeka.
Bijelić je sada podnadzornik u III kvartu Uprave grada
Beograda. Tom Bijeliću poznat je sav rad hrvatske nacionalističke
stranke te je našem pouzdaniku kazao, da je svojevremno
imao i popis svih hrvatskih nacionalista (katoličkih svećenika,
profesora, učitelja i t.d.), kod kojih su hrvatski nacionalisti
krili oružje.
Taj popis Bijelić je morao odbaciti na putu, kada je
pratio jugoslavenskog bana Šubašiča na bijegu. Bijelić je nadalje
kazao, da mu je veoma dobro poznat rad hrvatskih nacionalista
sloma Jugoslavije, oni da su na sve spremni te da se u
Beogradu na najmjerodavnijim mjestima računa na njihovu
skoru akciju zajedno sa vojskom.
5) Nastojanja generala Nedića za širenjem nacional­
socijalizma u šire slojeve naroda. Predsjednik srbske vlade
general Nedić nastoji Nijemce uvjeriti u tome, da je srbski
narod bio za pakt sa Njemačkom te da je narod u političkom
pravcu nacional-socijalistički.
Srbska štampa, osobito ona posljednjih izdanja, hvali
nastojanja Nedića i njegov rad oko preporoda srbskog naroda,
General Nedić povremeno poziva grupe seoskih domaćina iz
pojedinih okruga kao goste u Beograd, gdje tim gostima
sadašnji srbski prvaci drže kratka predavanja i kurseve, na
kojima srbski domaćini primaju prve i najpotrebnije pojmove
o srbskom nacional-socijalizmu. Te male grupe gostiju
predsjednika srbske vlade trebale bi da posluže kao kamen
temeljac u propovjedanju i širenju nacional-socijalizma u široke
slojeve srbskog naroda.
List Novo vreme od 28. svibnja o.g, na strani trećoj
donosi nekoliko zanimljivih članaka o tome. Tu stranu pomenutog
lista dostavljamo Vam u prigibu.
6) Protuhrvatska srbska promičba medju narodom. Ovo
Predstavničtvo u nekoliko navrata dostavilo je našem Ministarstvu
raznih vrsti letaka, koji se odštampani proturaju i šire medju
srbskim narodom. Ti letci puni su mržnje naspram Poglavnika,
naše države i cjelokupnog hrvatskog naroda.
Na Djurdjev dan prilikom dolaska beogradskog vlaka sa
izletnicima u Smcderevo, na željezničkoj postaji jedan slijepac u
prisustvu predstavnika srbskih vlasti pjevao je slijedeću pjesmu:
Paveliću žalosna ti mati,
Nećeš dugo Poglavnik se zvati,
Sve zbog tvoga lavavog terora,
Što ga Srbin pretrpeli mora.

Znaš li A nte otiće ti glava!

Srbin hoće da osveti brata

Za jednog Srlm hiljadu Hrvata,
Srbska obavještajna služba ima mnogo svojih kanala i
posrednika u našoj državi. Mnoga lica iz naše države sa
propusnicama mjesnih redarstvenih vlasti vrše doputovanja do
Batajniee odakle se pješke prebacuju u Zemun i dalje za
Beograd. O ovome se je ovo Predstavničtvo već nekoliko puta
uvjerilo. Isto tako u Zemun na mnoge adrese zemunskih Srba
stiže veoma velika pošta, koja se zatim iz Zemuna lako
prebacuje za Beograd.
Radi toga trebalo bi ponovno narediti i zabraniti bilo
kome, a samo iz najpotrebnijih razloga, dolazak dalje od
Vinkovaca tj. redarstvenu granicu iz Batajniee trebalo bi prebaciti
na Vinkovce. Isto tako potrebno je vršiti svakodnevnu jaku
cenzuru nad poštom, koja stiže u Zemun.

Bit će da generalni konzul NikŠić raspolaže manjom ili

većom obavještajnom mrežom unutar Beograda, jer izvješćuje
0 najrazličitijim pojedinostima, kao recimo i o tome kako su
usred Beograda u Palmotićevoj ulici iza Skupštine 29. svibnja
1942. oko 15,30 sati agenti Uprave grada odveli sobom vozača
domobrana, koji je sjedio u službenom vojnom vozilu
domobranskog bojnika i časnika za vezu Vladimira Rogoza
(A-VI1, NDPI, Kut. 242, 33/2-9):

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
Beograd, 30. svibnja 1942
Br. V.T. 30/42
Predmet: Tjedno izvješće iz Srbije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obće-političkom odsjeku
Zagreb
1) U krugovima Ljotićevih pristaša opaža se neki optimizam
1 pouzdanje da će konačno ipak doći do onoga, što su oni već
odavno očekivali, a to jest, da će Nijemci povjeriti Ljotiću da
sastavi vladu.
Ljotić bi nastupio kao srbski Laval. On bi dao Nijemcima
deklaraciju, likvidirao bi korupciju, te paralizirao razne klike
kao i ovu Nedićevu it.d.
Jedan dio Ljotićevaca želi povratak Petra Karadjordjevića,
ali je većina Ljotićevih ljudi za to, da se sa Karadjordjevićima
prekine i da se Srbija odrekne kraljevanja, te da podje novim
putem u novoj Evropi.
2) Isto tako govore Ljotićevi ljudi, da je Dr Moser,
načelnik Zemuna, poduzeo korake (po odobrenju zemunskih i
srijemskih Nijemaca) u Berlinu, da Srijem dobije nezavisnost i
da se tako dokrajči ’ustaško strahovanje’.
3) U gostionici ’Dva sokola’ u Dečanskoj ulici sastaju se
’borci’ za nezavisnost Vojvodine, pa su na prekjučerašnjem
sastanku neki govorili da će radje biti pod Hrvatima ili Srbima
(ako se poprave), nego pod madžarskim teroristima. Ovi se
sastanci imaju navodno češće održavati, pa će se detalji moći
naknadno izvijestiti.
4) Princ Djordje Karadjordjević boravi sada stalno u
Beogradu i stanuje u jednoj vili na Dedinju. Sada dolazi češće
’u varoš’ (u grad) zbog popravka zubi. On je jako apatičan i
čini se za svaku akciju nesposoban. Nijemci su mu lijepo
uredili vilu i Djordje Karadjordjević kaže, da im to neće
nikada zaboraviti. Medjutim on govori da neće nikada zaboraviti
ni ’prokletu rabotu pokojnog mu brata Aleksandra, koji ga je
živa bio zakopao!’
Po svim znacima čini se da ćemo biti u mogućnosti, da
kontroliramo rad i namjere navedenog princa kao i njegove
okoline. Navodno ćemo naskoro moći doznati interesantnih
okolnosti.
5) U Beogradu se na sva usta govori o nekom
memorandumu Poglavnika N.D.H. Njemačkoj vladi. U tome
memorandumu da se tobože Poglavnik pritužuje protiv talijanskih
vlasti u okupiranom području, gdje iste ganjaju hrvatski živalj
te ga šikaniraju i zapostavljaju, a da Srbima na svakom
koraku idu na ruku.
Jedan naš pouzdanik sa sigurnošću tvrdi, da je osvjedočen,
da je ta vijest o memorandumu doprla na beogradsku čaršiju
 MUAVISNA država hrvatska
8 . v e l j a č e 19 4 2 .
fiaraltki Iclul - Uud (•uttua
• e O G RA0

’i.. 1

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

OaobDO na ru k e g.D ru Mladenu L orkovlću,
Z a g r e b .

P re d a e t; Mogućnost nepoeređnog d o d ira ovog

P re d e ta v n lč tv a aa predstavnikom

P o s l i j e g . Dra R adlvoje V orkapićs, advokata u Beogradu,

k o ji J e u n atrag t r i »JeBeca p r v ip u t doSao b io u ovo Konzularno
p re d e ta v n ić tv o i zam olio, da b i mu ae o d o b rilo p u to v a n je do Za­
greba r a d i p o s je te g. Dru A n d riji A rtukovlću, našem M in is tru u-
n u t a r n j lh p o slo v a , a zatim i P o glavniku, ovo P re d a ta v n ić tv o s a ­
z n a je , da Je g. D r. Vorkapid do sada b io dvaputa u Zagrebu i to
p rv ip u t kod g . Dra A n d tljo A rtukovića po njegovom o d o b ren ju , a
zatim u n a tra g n ek o lik o dana skupa ae g . Voj ota Hadovanovlćem kod
samog P o g lav n ik a.
Ovom P re d a ta v n lč tv u n e p o z n a ti eu ra z g o v o ri k o ji au vo-
d ja n i p rilik o m opom enutib p o a je ta . Po p o v ratk u l z Z agreba nakon
u č in je n e p o s je to P oglavniku, prako tre ć e g l i c a saznajem o, da ea
g . Dr. V arkapić h v a li lije p im dočekom.
Ovo Konzularno p re d a ta v n lč tv o p o s j e ti o J a p r e k ju č e r i -
z a e la n ik g . Jo kalĆ e, pomoćnika M in is tra u n u tr a š n jih p o alo v a u
Beogradu i p re d lo ž io sa sta n a k spomenutog M in is tra ea p o đ p laatlm .
I z a s la n ik J a i z j a v i o , da b i aa ovaj sa sta n a k imao o b a v iti ta jn o
bez zn an ja d ru g ih , aa c ilje m da b i ee p r e d l o ž i l a naka p i t a n j a u
pogledu r j e š e n j a s t a n ja u B o s n i.Iz a s la n ik Ja n a g la s io , da J e ne­
posredan d o d ir veoma potreban te đs b i ae mnoge s t v a r i mogle po­
v o ljn o r j e č i t i , a l i bez z n a n ja našeg Domobranstva, u kojemu n a ­
vodno sje d e b i v š i Jugoslovenaki o f i c i r i , k o ji b i m ogli sv e pokva­
r i ti.N a g la s io J e ta k o d je r , da b i g . Jo k a lć ž a lio n a j p r i j e osobno
u h v a t i t i p rv i d o d ir s a p o đ p laatlm .
P o đ p le a ti J a iz a s la n ik u odgovorio, da kao v o d i t e l j ovog
P re d s ta v n iš tv a nema o v la š ć a n ja n i t i lkekove punomoći za vodjenje
b ilo kakovih p o l i t i č k i h ra z g o v o ra, p o što p o l i t i č k i ra z g o v o ri i
p o l i t i k a n aše država p rip a d a Jedino njenom g la v a ru , t . J . P oglav­
n ik u .
U k o lik o ae sa sta n a k p o d p laato g odobrava aa g . Jokaićem ,
umoljavamo za to o v la šć a n ja i uputo.

Hrvatski klub - Ured za putnice: Mogućnost neposrednog dodira

Hedićevom vladom
■v
iz ’Novog vremena’, gdje da je memorandum stigao pretipkan 9) Primjećeno je, da Srbi ljubomorno čuvaju sve državne
iz Berlina, pa ga tamo čuvaju ’za svaki slučaj’, kako su to embleme bivše Jugoslavije, pa napose grb na kojem se nalazi
prije pod raznim režimima radili i od zgode do zgode sa srbski i hrvatski grb, pa je takovih grbova moguće naći na
mnogim državnim zgradama izradjenim u kamenu, cementu
ovakovim sredstvima intrigirali i ucjenjivali.
it.d. Isto tako imade mnogo nadpisa po raznim kućama sa
6) Po Zemunu imao bi se raširiti jedan letak. Taj letak
oznakom društava, poduzeća i tvrdka kao ’Jugoslavenski’. Isto
je opširno pismo na zagrebačkoga nadbiskupa Dra Stepinca,
tako ima mnogo gradskih ulica, koje nose oznake hrvatskih
otipkano na pisaćem stroju na čitavom poluarku pisaćeg papira,
krajeva, velikana i mjesta. Takova imena nose i mnoge
a podpisano: ’Jedan koji je dobar čovjek i koji je dobar
restauracije, gostione, krčme ili kavanice kao na pr.: Kavana
kršćanin’. Mostar it.d.
U tom pismu nabraja podpisnik zvijersko mučenje i
Tako sam neki dan mogao ustanoviti da je na kolodvoru,
progone Srba i pita Stepinca, da li on za sve to znade it.d.
koji se radi oštećenja obnavlja, ponovno nad ulazom obnovljen
Kažu, da je sastavljač toga letka poznati Grisogono, koji stari jugoslavenski grb sa bijelim orlom i sa tri grba u sredini,
je već prije davao raspačavati jedan letak u beogradskoj čaršiji srbskim, hrvatskim i slovenskim. Taj je grb izradjen u bojama,
naslovljen na Dra Budaka, doglavnika. I taj je letak bio pa su na grbu izričito bojadisane kocke bijele i crvene.
umnožen na pisaćem stroju, a bio je namijenjen srbskim
Ovo Predstavničtvo umoljava M inistarstvo vanjskih
izbjeglicama. Dao ga je bio umnožiti drugi šef kabineta
poslova, da izvoli ovo službenim putem dostaviti Njemačkom
pomoćnika upravnika grada Beograda Mike Djordjevića, sa
predstavničtvu ili u protivnom slučaju naloži ovome uredu,
zagrebačkog redarstva poznati Rade Atanasijević.
da o tome obavijesti verbalnom notom opunomoćenika
7) Po Beogradu pripovjeda Dragutin Micić, umirovljeni j Ministarstva vanjskih poslova Njemačkog Reicha kod Vojnog
pukovnik koji je imao u Zagrebu kuću i pokućstvo i koji je zapovjednika u Beogradu?
morao napustiti Hrvatsku, kako je izigrao državne vlasti, da
mu nije zaplijenjena ni kuća ni pokućstvo? ZA DOM SPREMNI!
On kaže, da je odjel za te plijenidbe vodio brat pokojnog j Generalni konzul:
pjesnika Kozarčanina, a on da je pomoću zamjenika A. Nikšić (potpis)
Kozarčaninova to sve izigrao te prodao kuću, a pokućstvo
prevezao u Beograd. Taj zamjenik Kozarčanina jest prijatelj
Micićevog sina.
8) Jučer 29. svibnja 1942. oko 15 sati i 30 minuta bio je
u Beogradu u Palmotićevoj ulici legitimiran po dvojici
redarstvenika i jednom agentu Josip Kartah, domobran III.
bojne, koji je sada dodijeljen kao vozač samovoza bojniku Dopisano:
Rogozu, našem časniku za vezu kod njemačke vojske tt
Beogradu. “Upućena verbalna nota.”
Isti je domobran baš čekao na ulici bojnika Rogoza
sjedeći u vojničkom samovozu. Nakon legitimacije nisu
redarstveni organi istoga dom obrana pustili, nego su ga Po mišljenju generalnog konzula NDH u Beogradu dr.
predveli u Upravu grada u IV kvart, kuda je nabrzo došao Ante Nikšića, svaka od beogradskih glasina zaslužuje da bude
pješice bojnik Rogoz, na čiju su intervenciju vlasti spomenutog zabilježena, i dr. Nikšić revno prenosi - sve što se može čuti
(“Izvješće iz Srbije”, V.T. 32/42):
dom obrana pustili.
 I. Savezno sa prijašnjim našim izvješćima o navodnom
ogorčenju, koje proizvode namjerne glasine po beogradskoj
čaršiji o tobožnjim krvoioštvima naših ustaških i drugih odreda
na grčko-istočnom življu u hrvatskim krajevima, saznali smo
daljnje obavijesti.
Sa više najpouzdanijih strana smo doznali, da se već u
Beogradu nalaze dokazi o tim tobožnjim zvijerstvima i
krvoioštvima. l b se radi o slikama i detaljnim opisima tobožnjih
žrtava na teritoriji cijele Hrvatske države, a napose tobože iz
Istočne Bosne.
Ovaj cijeli predmet imao bi biti u najskorije vrijeme u
koliko već nije, predan na najkompetentnije mjesto.
Podpisani misli, da bi bilo neophodno potrebno, da se
sm jesta počne sa objavljivanjem bezbrojnih zvijerstava
komunističko-četničkih bandita, jer je očito da protivnici naše
države nastoje njihova zvijerstva i krvološtva pripisati akciji
naših borbenih i zaštitnih odreda.
Iz razgovora sa uvaženim i nama sklonim ličnostima
odlučio sam sc na ovaj prijedlog. Ovdje je potreban najžurniji
postupak, jer će nas protivnici sa svojim intrigama preteći.

II. Kako smo već izvijestili započelo je mcdju dobrovoljcima

za Istočnu Bosnu življe kretanje i mnogi su već prešli u
Bosnu, da nastave bunu i odpor protiv hrvatskih vlasti.
1) Pod 1) prilaže se otvorena dopisnica upravljena na
Bran. D. Mihajlovića u Beogradu, Kralja Aleksandra 114, koja
glasi: ’Poštovani Gospodine Mihajloviću, jako mi je žao što
nisam mogao da se odazovem Vašem pozivu. Naredjenje je
došlo iznenada i eto kroz nekoliko minuta polazi mi voz.
Pisaću Vam iz Bosne i nadam se da ćete mi odgovoriti.
Najlepše bih Vas molio da mi javite: da li mi možete nabaviti
cuger za odelo i po kojoj ceni? Unapred Vam zahvaljujem.
Pozdravlja Vas i poštuje Vas prijatelj Stevan, stud. med. čet.
U Beogradu 21. 5. 1942. g.’ Šalje: Vojni pitomac Stevan R-
Terzić, stud. Beograd, Gl. vojna bolnica, internat.
Zagreb 1941: Dr. Ante Pavelić u društvu (slijeva) sa Slavkom
Kvaternikom, dr. Milovanom Žanićem, dr. Kulenovićem i dr.
Milom Budakom

2) Pod 2) prilaže se otvorena dopisnica upravljena na

poštovanog gospodina Dimitrija u Beogradu, Kneginje Olge 23
- stan broj 7, koja glasi:
’Dragi zemljače, Jako mi je žao što nisam mogao da
ispunim svoje obećanje. Nadam se da ću te obići kada se
budem vratio sa terena. Naredjenje je palo iznenada i evo
kroz par minuta mi polazi voz. Tebe i gospodju pozdravlja
Tvoj Stevan, stud. U Beogradu, 21. maja 942. g.’
Šalje: Vojni pitomac Stevan R. Terzić, stud. med. Beograd
Gl. vojna bolnica, Internat.

III. Savezno sa našim prijašnjim izvješćima o tobožnjoj

verbalnoj noti naše Vlade u Berlinu, prilažemo danas prijepis
te verbalne note (nema te ’note’ uz spis!, op.) time da za sada
nismo mogli doći do nijednoga izvornog letka, nego nam je
naš pouzdanik mogao samo pribaviti prijepis.

IV. Pod ./. prilaže se prijepis iz službenih novina od 26.

XII. 1941 br. 136-A Uredbe o upravnoj podjeli Srbije. Čim
nabavimo zemljopisnu kartu sastavljenu prema ovoj Uredbi,
podnijet ćemo je Naslovu.

V. Pod ./. podnosi se prijepis članka Dra Dragutina

Jankovića pod naslovom T>a nastavimo’, koji je izišao dne 31.
svibnja 1942 g. u beogradskom ’Novom vremenu’ na strani 3.,
a u kojem se pisac osvrće na našičku aferu i govori, da je ta
bila zabašurena konačno kod Kasacionog suda. Medjutim je
jasno da bi taj Kasacioni sud imao biti Zagrebački stol
sedmorice, koji je po mojem mišljenju tu ipak postupao na
temelju zakona, pa bi trebalo na to reagirati. Osim toga
interesantni su i drugi đjelovi toga članka, gdje bi rado
umanjili odgovornost Srbije za protu-Osovinsku politiku.

VI. Po beogradskoj čaršiji kolaju slijedeće glasine:

1) Četnički vojvoda Košta Pećanac se je navodno sa
svojim četama odijelio od Nedića i već prešao partizanima.
2) Isto tako, Ljotićevci neće da predadu Nijemcima
oružje, nego da bježe u Šumu zajedno sa oružjem.
3) Englezi bi imali u najskorije vrijeme nad Njemačkom
pustiti padobrance, koji će tamo izazvati revoluciju.
4) Bitka kod Harkova, da ne znači za Nijemce nikakav
uspjeh jer da nisu zauzeli nikakav teritorij.

VII. Podpisani se je uvjerio, da je predbježno potrebno,

da naše Konzularno predstavničtvo radi iznimnih prilika u
Srbiji imade svoju izpostavu u Zemunu, gdje bi se obavljali
najdelikatniji poslovi osobito tajne prirode i gdje bi se čuvali
najtajniji spisi i dokumenti. Radi toga je iznajmio u kući
Dragana Tomljenovića u Zemunu u Morfijevoj ulici br. 10/H
prostorije sastojeće se od dvije sobe uz mjesečnu najamninu
od 1.180.^ pa se umoljava to odobriti.
U koliko ne bi ovo Predstavničtvo moglo doći do potrebnoga
namještaja te blagajne i pisaćega stroja za te prostorije putem
Državne riznice - odjela za podržavljeni imetak bit će slobodno
podnijeti shodan prijedlog Naslovu na odobrenje.
VIII. Ovih dana počeo je kolati po Beogradu u prometu
novac od bijele kovine od dva dinara, pa se pod ./. jedan
primjerak prilaže.
132
 (Potpisao generalni konzul A. Nikšić, Beograd, 4. lipnja
1942.).

Sljedeće po rednom broju izvješće odlazi iz Beograda već

sutradan (HDA, MVP NDH - također potpisao generalni
konzul, Beograd, 5. lipnja 1942.):

Br. V.T 33/42

Predmet: Izvješće iz Srbije.
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Obće-političkom odsjeku
Zagreb
I. Savezno sa prijašnjim izvješćima, prilaže se pod ./.
ćirilicom pisani prepis verbalne note savezno sa izvješćem od
jučer V.T. br. 32/42, kako kola po Beogradu, a potiče iz
Ministarstva unutarnjih poslova u Beogradu prepisan po
tipkačicama istoga Ministarstva.
Isto tako nam je došao na uvid jedan njemački prepis
takove note, koji je u vezi sa Ministrom nastave u Beogradu
Veliborom Jonićem, jer je na tom letku odnosno njemačkom
prepisu naznačena jedna bilješka, koja govori da se isti Ministar
zauzme za Branka Kosanovića, da dobije namještenje u Državnoj
štampariji.
Čini se da je i njemačka tajna policija već u posjedu
njemačkoga prepisa.
II. Iz pouzdanoga vrela smo doznali, da se Draža Mihajlović
sakriva u jednom selu kraj Kuršumlije.
Iz drugoga vrela doznali smo, da je svoga eksponenta
Novakovića (mislim generala) poslao u Sloveniju radi organiziranja
hane, a drugu jednu osobu da je poslao sa istom misijom u
Vojvodinu.
 Iz srbijanskih izvora doznali smo, da je Draža Mihajlović
neki dan bio u mjestu Ivanjica obučen u obično seljačko
odijelo te da je imao drvene opanke na nogama. On da ima
uza se samo pet častnika i dvadeset ljudi, koji ga čuvaju.

Poslije prekida u redoslijedu pronađenih spisa, nailazi

prvi srpanjski prikaz prilika u Beogradu i Srbiji, u kojemu je
središnja ličnost general Milan Nedić (HDA, MVP NDH):

tt

Br. V.T. 43/42 Beograd, 1. srpnja 1942.

Predmet: Izviešće iz Srbije.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obće-političkom odsjeku
Zagreb
I. Vidovdan nije proslavljen onako svečano kako je to
bilo predvidjeno. Izostala je parada i manifestacije školske
omladine. Bio je predvidjen mimohod sveukupnog djačtva i
govor predsjednika Nediča pred kraljevskim dvorom, te govor
ministra prosvjete Jonića it.d.
1) "Trebali su još druge osobe govoriti, a bilo je predvidjeno
još i pjevanje Ljotićeve himne. Tvrdi se da su njemačke vlasti
sve to zabranile. Navodno su imale uslijediti demonstracije
djaka, po kojima bi se bilo zaključilo jasno, da srbski narod
ne stoji ni u najmanjem procentu uz Nediča i njegovu vladu,
Čaršija je opet ubacila sumnju, da je to možda maslo Pavehcevo,
koji je ishodio tu zabranu kod Nijemaca.
U Sabornoj crkvi služio je liturgiju episkop Josif uz
azistenđju. On je održao i govor o Vidovdanu, ali se njegov
slabi glas jedva čuo. Politički nije ništa govorio.
 2) Toj proslavi prisustvovali su svi članovi srbske vlade na
čelu sa generalom Nedićem. Jedini je otsutan bio ministar
unutarnjih poslova Aćimović, koji je bio otsutan u Nišu. Preko
puta pokrajnog ulaza u Sabornu erkvu čekala je izmiješana
publika na pločniku i znatiželjno pratila dolazak ministara.
Kad se je gotovo najzadnji dovezao general Milim Nedić,
publika je sa šutnjom pratila njegov ulazak u crkvu. Jedino je
jedan po vojnički postrojen odred seljaka od organizacije
’Zemlja i rad’, u crkvenom dvorištu, na Nedićev pozdrav
’pomoz Bog junaci!’ odvratio: ’Bog Ti pomogao!’.
U publici se svašta šaputalo i komentiralo o Nediću i
ministrima. Jedan glas je iz publike zapitao, da zar se neće
naći pozdrava za predsjednika, na što su neki odgovorili: ’a
kaki’.
3) Prilažemo prepis govora generala Nedića, kojega je on
izrekao toga dana preko krugovala u Beogradu. Taj je govor
izazvao ogorčenje kod svih Srba, a čaršija već otvoreno viče,
da je Nedić za taj govor plaćen od Nijemaca.
Inače se cijeli dan po kućama, društvima i kavanama
psovalo Poglavnika, hrvatske krvnike te isticalo nečuvena tobožnja
zvijerstva počinjena nad Srbima u Hrvatskoj. Pjevalo se stare
pjesme protiv Poglavnika i već novu pjesmu:

Pišu slova racka,

Propala Hrvatska!

Već rano ujutro policiski organi (specijalna policija), srbski

prebjezi iz Hrvatske, bludnice, te ostali ološ psovali su samo
Hrvate i Hrvatsku. Vlada to čini se sistematski podupire i
popularizira mržnju na Hrvate i Hrvatsku.

n . Sav Beograd još bruji o nemirima u Hrvatskoj.

1) Tako se govori o atentatu na šefa Gestapoa u Zagrebu.
Kažu da je strijeljano sad sedamdeset studenata, sad još i
vise. Tako je navodno strijeljana cijela jedna zagrebačka ulica.
2) Poglavnik da je pobjegao u Banja Buku. Jedna njemačka
kaznena ekspedicija iz Grčke, da odlazi u Hrvatsku. Zagrebačka
°kolica je navodno bombardirana. Talijanske čete, da su ušle
u Srijem. Nijemci da su preuzeli vlast u Zagrebu i da
Hrvatska gubi samostalnost radi toga atentata. Njemački guverner,
da je predstavnik vlasti. Hitler je tako tobože naredio radi
toga atentata koji je sličan posvema onome u Češkoj, kad je
poginuo isto tako jedan visoki njemački funkcionar.
3) Inače još uvijek o Hrvatskoj i o tobožnjim bunama u
njoj kolaju najsenzacionalnije vijesti. U Hrvatskoj da je buknuo
gradjanski rat. Mačckovci su digli narod protiv Pavelićeve
vojske i ustaša. Po Hrvatskoj se krv lije. Kažu da je došla
plaća za pokolj Srba, jer se sada Hrvati medjuse kolju. Kažu
da će biti još i gore i da će Srbi nemilice mlatiti Hrvate.
Govore, da je osim njemačke kaznene ekspedicije krenulo u
Hrvatsku i više odreda Nedićeve srbske vojske. Srbija sada
ima dobiti natrag Bosnu i Srijem, jer da su se Nijemci uvjerili,
što Srbi znadu i umiju.

HI. Dušan Samardžić, kapetan broda koji putuje ladjom

do Beča navraća se k svojima u Beograd. On je Srbin iz
Bosne. Taj Dušan Samardžić preuzeo je za vrijeme svoga
odmora u Zemunu da iz Zemuna prokriomčari u Beograd
neke Srbkinje, koje su sa propusnicom prešle u Zemun, a
sada ne mogu natrag, odnosno nisu našle vezu kod Hrvata da
mogu preći natrag. Isti se Samardžić bavi i kriomčarenjem.
Brat mu je namješten sa ženom kod Radio-Siidost u Beogradu.
On sluša službeno London, Moskvu i druge postaje, te
stenografski sve bilježi za svoj ured. Medjutim on je prepredeni
Srbin pa obavješćuje ostale Srbe o britansko-američko-ruskoj
promičbi.

IV. Kapetan Djoka na ladji Beograd - Zemun takodjer

- prevaža Srbkinje bez propusnica iz Zemuna u Beograd.
Dapače on kaže, da bi i najpoderanijega Srbina i najušljivijeg
Čovjeka, ako je Srbin prevezao i spasio, jer voli Srbina i
Srbiju.
Uobće pitanje propusnica beogradskih i to prolaznih za
Zemun trebalo bi se podvrći i posebnoj strožoj kontroli, jer se
propisi izigravaju na sve moguće načine.

V. Upravo su nam stigle obavijesti za najnovije senzacije

o nemirima u Hrvatskoj. Sada se navodno vodi borba izmedju
Zagreba i Siska. Mačekovci su jači.
 Željeznička pruga izmedju Broda i Siska sasvim je porušena.
Oštećeni su mostovi kod Karlovca, Siska i Zagreba. Poglavnik
zajedno sa cijelom hrvatskom vladom jest uapšen. Strijeljanja
su u Zagrebu na dnevnom redu. Do sada je ustrijeljeno 750
djaka sveučilištaraca u Zagrebu. Poglavnik da je namjestio bio
najveći ološ u državnu službu, pa nije čudo, što se sada u
Hrvatskoj odigrava, govori se po čaršiji.

Sve te vijesti šire uglavnom u Beogradu ponajprije

redarstveni organi i njihovi agenti, funkcioneri srbskog oružništva
te činovnici i službenici srbskih državnih ureda.
Moju sumnju, što je razlog ovih glasina, mogao bi ja
podpisani samo usmeno reći na kompetentno mjesto, kad bi
za to imao prilike, pa ću to i učiniti čim mi se pruži prilika.

(Generalni konzul, A. Nikšić)

No, ostalo je mnogo štošta i za sutrašnji “raport” od 2.

srpnja 1942. pod brojem V.T. 45/42 (HDA, MVP NDH):

I.
Većina plakata predsjednika vlade generala Nedića koji
su bili oblijepljeni po Beogradu u oči Vidovdana danas je već
poderano i zamazano raznim bojama. Beogradske novine počinju
praviti propagandu za prebjegle, kako ih oni zovu ’izbjeglice’.
Tako je jučer donijelo ’Novo Vrijeme’ sliku takove djeca
koja su upućena na prehranu u Smederevo, a jučer je donijelo
sliku jednoga dječaka koji je došao medju prebjezima iz
Hrvatske i koji je na ulici našao tisuću dinara, ali ju nije
Predao znancima ni roditeljima, nego li vlasti.
Isto tako je jučer donijelo ’Novo Vrijeme’ sliku sa
°glasom o Milanu Dukiću, trgovcu iz Donjeg Lapca, koji je
nestao od Gospića do Jadovnog. Što se je s tim oglasom
htjelo to je jasno, ali je čudno da je taj i takov oglas mogao
u današnje vrijeme izići u drugoj državi, a govori se samo o
dogadjajima i insinuacijama u drugoj dražvi s kojom dotična
država nema redovitih medjunarodnih veza i kontakta u
medjunarođnom smislu.
Prekjučerašnja ’Obnova’ donijela je sliku najmladjega četnika
’izbjeglice’ petnaestogodišnjeg dječaka Miiekića.
Time se je uspjelo čak u novinama uz ove i ovakove
prilike pođpirivati mržnju prema hrvatskoj državi i njegovati
proračunano osvetu i neraspoloženje naroda prema Hrvatima.
Takva je eto tendencija i rad Nedićeve vlade.
Inače je protiv Nedića veliko neraspoloženje u svim
beogradskim krugovima radi njegova govora preko krugovala
na 28. VI. 1942 (Vidovdan). U političkim beogradskim krugovima
nastala je konsternacija radi toga govora. Nedić je proglašen
plaćenikom, koji će, kažu, primiti zasluženu plaću od naroda.
Nadalje govore, da mu njegovo srbovanje, kažu, za njemačke
pare, neće pomoći, jer je sada raskrinkan. Mogao bi kažu i
prije dobiti izplatu za svoje služenje Nijemcima. Nadalje govore,
da Nedić dopušta psovati Hrvate na sva usta po raznim
kavanama i birtijama, a Nijemci, saveznici Hrvata, to naravski
dopuštaju, jer znadu, da je Nedić njihov Crnac!
Povodom glupih i fantastičnih glasina o nemirima i
strahotama u Hivatskoj govore neki trezniji političari u Beogradu,
da je to nečuvena sramota za Srbe, koji znadu, da je Srbija
upućena na Hrvatsku i da mora - hoćeš nećeš - tražiti s
Hrvatima dodira makar za miran rad, jer to traži interes Srba
i Srbije.
IL
U Beogradu se govori, da je redarstvenik Tićak, koji je
služio nedavno kod redarstva u Zemunu uhapšen od ustaša.
Tako pripovjeda gospodja Jugović, koja je pobjegla iz Zagreba,
koje se muž nalazi kao činovnik ’Merkura’ u Zagrebu, da je
isti Tićak Srbima mnogo dobra učinio. Istina on je, kaže,
primao pare za usluge, ali zašto ne bi to činio. U Zagrebu se
Tićak nakon istrage zbog Zemuna slobodno kretao, no sada
su ga ustaše uhitili i zatvorili. Srbi jako žale za Tićakom, a
napose oni iz Zemuna.
 U Beogradu se mnogi ljudi hvale, da oni mogu kroz
njemačke vojnike sve prenijeti što god žele iz Zemuna u
Beograd. Razvila se - kažu - čitava trgovina u tome pogledu.
Brašno, maslac, mast i t. d. prenašaju navodno neki njemački
vojnici na motorima i teretnim automobilima.
Tako se je jučer hvalila Marija Gutmann, biv. daktilografkinja
na zagrebačkom redarstvu, koja je o tome mnogo pripovjedala.
Ona je pobjegla iz Zagreba i stanuje kod sestre, udate
Eremija u Beogradu. Gutmanovica je navodno bila pravi
leksikon zagrebačke policije. Radila je i u političkom odjelenju.
Ona je udata za Židova, koji je zarobljen i nalazi se u
časničkom logoru u Osnabrucku. Poslala je do sada 14.000-
dinara. Gutmanica je pravoslavne vjere. Ona je, naime, prešla
sa židovske na pravoslavnu vjeru, da se dozvoli (dodvori?, op.)
sada Srbima u Beogradu. Majka joj je navodno u Zagrebu i
čuva kuću, koja ipak nije došla pod udar zakona o Židovima.
Ona veli da ni sama nezna zašto se to dogodilo. Suprug
njezine sestre Eremija bio je sudjen u Zagrebu zbog kupovanja
ukradjene robe, no uspjelo mu je pobjeći u Beograd jer se je
kazneni spis bio nalazio kod Banskog stola u Zagrebu. On je
inače kartaš i kriomčar najgore vrste. Gutmanica prelazi često
propustnicom u Zemun, gdje nabavlja robu, koju joj, kaže
ona, njemački vojnici za dobru nagradu prevažaju. Ko je ta
Gutmanica u Zagrebu, koja čuva svoju kuću? Ova Marija
Gutman rekla je da će ovih dana radi nabave robe opet prieći
u Zemun.
IV.
Mihael Vogl, voksdeutscher Mann iz Zemuna pripovjeđao
je gospodji Jugović sliedeće:
Bio sam sa mojom ženom u oči Poglavnikova Imendana
na večer u šetnji po Zemunu. Moja žena često povraća i ima
mučninu, jer je u drugom stanju. Na putu kući, povraćala je
n blizini Franjevačke crkve. Ja sam se bio malo odmakao od
¿ene i opazio, kako dvojica ustaša na jednoj zgradi nešto pišu,
nisam gledao šta je to. Sutradan se je na veliko zatvaralo
" rbe po Zemunu. Uhapšen je i moj šegrt Srbin. Na redarstvu
mi rek°še da su uhićenja zato izvedena jer su osvanuli kažnjivi
nadpisi na zgradama. Na to kaže Vogl, da je išao pogledati
ono mjesto gdje su sinoć ono ustaše nešto pisale i kada je
došao do te zgrade, to je zgrada Ustaške vojarne, opazio je
nadpis: ’Smrt Paveliću!’ Vogl je to navodno kritizirao i kaže
da je pošao po redarstvenoga referenta Retla i izpričao mu
cijelu stvar.
V.
Dragica Konjik, udova učitelja Nikole Konjika, ostala je
u Livnu i nakon smrti svoga muža, koji je umro lanjske
godine. Kaže da do danas nije primila ni jedne banice
mirovine od Poglavnika, jer se njemu ne žuri. Tako ona
doslovno piše u pismu ćerki Nadi. Ona medjutim imade dvije
kuće i veliko zemljište. Dijeca: sedamnaestogodišnji Blagoje i
devetnaestogodišnja Nevenka su za školovanje još, đočim je
ćerki Gospavi već 30 godina. Kako Draginji nije pošlo za
rukom iz Livna pobjeći u Zemun, obratila se je navodno na
neke talijanske časnike, koji da su Draginju za dobru nagradu
uputili k rodjacima u Split.
Draginji se tamo ne svidja, pa piše ćerki Nadi Andrijašević
u Beogradu, da ju nastoji na svaki način prokriumčariti u
’prestonicu’, kad ona iz Dalmacije dodje u Zemun. Draginja
je navodno, prodala obje kuće u Livnu, a veliko zemljište nije
dospjela.
Prema tome bi trebalo paziti u Zemunu na Draginju
Konjik, jer će ona sigurno tamo naskoro stići. Ona će sigurno
imati punu torbu laži i svašta čime bi mogla oblatiti ustaški
pokret. Ona bi onda time paradirala pred Povjereničtvom za
prebjege ’Komesarijat za izbjeglice’ u Beogradu, kako je to
učinila nedavno obitelj Stričević, koja je svemoguće laži i
izmišljotine tamo izpričala.

(generalni konzul, A. Nikšić)

Istoga dana - 2. srpnja 1942 - predani generalni konzul

NDH u Beogradu dr. Ante Nikšić šalje i drugi dopis u Zagreb
o - susretima s vodećim njemačkim dužnosnicima, te kako je
nekima od njih obećao “diplomatske lovačke karte” za
buduće lovačke izlete u istočni Srijem (isti izvor!):

I. Do sada nisam bio mogao stupiti u izravni kontakt sa

g. Neuhausenom, glavnim opunomoćenikom za privredu na
području Srbije.
Prema prednjem dogovoru posjetio sam ga dana 28.
lipnja o.g. prije podne te se zadržao kod njega nešto vise od
pola sata.
G. Neuhausen primio me je vrlo ljubezno i susretljivo te
je najviše govorio o tome, kako se njega ne smije krivo
shvatiti da bi on bio protivnik hrvatskog naroda ili hrvatskih
državnih aspiracija. On je samo njemački privrednik i njega se
mora sa toga stanovišta gledati, pa ga se razumeti. Daleka je
pomisao da je on imao ikakovi žalac protivu Hrvata kad je
tražio da Istočni Srijem ostane u sastavu njegovog gospodarskog
područja. On da je sigurno toliko isto dobar prijatelj Hrvata
kao i preuzvišeni g. Kasche,
Nadalje je rekao, da je njegova struka više odiozna, a
manje popularna.
Ja sam mu odgovorio, da nitko od nas Hrvata nebi
mogao predpostaviti ni vjerovati, da bi bilo koji visoki predstavnik
Velikog njemačkog Reicha bio neprijateljski raspoložen prema
hrvatskom narodu, koji je potpuno odan saveznik velikog
njemačkog naroda.
Moj posjet bio je završen u najsrdačnijem tonu te je g.
Neuhausen spomenuo, da nas dvojica smo kolege, jer da je
on prije rata bio takodjer generalni konzul u Beogradu.
Napominjem, da sam ja prije toga više puta razgovarao
sa prijateljima g. Neuhausena te iznašao moje stanovište, koje
se njima svidjalo, a vidim da se isto svidjelo i g. Neuhausenu.
II. Dne 30. lipnja o.g. posjetio sam g. generala Meisnera
(Meyssner!, op.), zapovjednika S.S. divizija u Srbiji. On me je
najsrdačnije primio te mi prikazao situaciju na rijeci Volhov te
sa ponosom naglasio, da se tamo borio medju odredima S.S.
odreda njegov sin.
On me je molio da najhitnije posredujem, da ustaše i
vojnici hrvatski na Drini ne pucaju preko u Srbiju bez razloga,
jer da su mu prijavljeni slučajevi, da su bili tako ranjeni i
ubijeni mnogi seljaci kad su obradjivali polja u Srbiji uz
Drinu. To me je opetovano zamolio da javim u Zagreb, pa
sam danas brzoglasno to javio Ministarstvu domobranstva, a
tu je vijest od mene preuzeo Veliki župan Ivica Starčević kod
istoga Domobranstva.
Ujedno sam rekao g. generalu Meisneru, da će biti
mnoga lovišta u Istočnom Srijemu stavljena na raspolaganje
visokim njemačkim funkcionarima, pa da će isti dobiti diplomatske
lovačke karte. Isti je kao strastveni lovac bio time vrlo
obradovan. Sada bi trebalo to čim prije provesti u djelo, pa
se umoljava za najžumiji postupak, kao i to da se stručne
osobe, koje su zaposlene u tim lovištima uputi da stupe sa
menom u vezu.
III. Dne 1. srpnja o.g. posjetio sam Vrhovnog zapovjednika
Srbije g. generala Badera, koji me je vrlo srdačno primio. Ja
sam mu predao molbu našeg Predstavničtva, kojom molim da
bi se u Dositejevoj ul. br. 6 u koju seli naše Predstavničtvo
ispraznilo nekoliko stanova, koji su zaposjednuti po njemačkoj
vojsci.
G. general bio je vrlo oduševljen time što su Poglavnik
i vojskovodja otišli na teren u Bosnu, te je rekao da će to
jako dobro djelovati. Osim toga interesirao se je g. general za
razna pitanja u Hrvatskoj vojničke, političke i ekonomske
naravi.
G. general poveo je razgovor zatim o mnogim pitanjima,
koja interesiraju Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ujedno se je
interesirao za vojnička i privredna pitanja naše države. Zatim
se je razgovor kretao dalje u prijateljskom i srdačnom tonu,
pa mi ne dozvoljava prostor da to sve pismeno izvješćujem.
U koliko se g. ministar interesira za mišljenje i stanovište
g. generala Badera, umoljava se mene brzojavno pozvati, jer
mislim, da ću moje utiske i predmet razgovora najlakše iznijeti
pred. g. ministrom osobno, tim više, što su isti osobito
delikatne naravi.
 IV. Sutra ću posjetiti g. Njemačkog poslanika (VT. 44/42
- Predmet: Izvješće iz Srbije.).

Po generalnom konzulu NDH u Beogradu dr. Anti Nikšiću

- lažne glasine i opake izmišljotine o zabrinjavajućim novostima
iz Hrvatske po svemu sudeći potječu iz srbijanskog Ministarstva
unutarnjih poslova (HDA, MVP NDH):

Br. V.T. 46/42 Beograd, 4. srpnja 1942.

Predmet: Izvješće iz Srbije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obće-političkom odsjeku
Zagreb

I. Alarmantne vijesti iz Hrvatske ponešto jenjavaju, ali se

još uvijek uporno šire.
1) Jučer se je govorilo po Beogradu, da je Poglavnik
pobjegao u Rim, te da su Nijemci preuzeli vlast u Hrvatskoj
i da je Gestapo počeo sa radom u svim hrvatskim gradovima.
2) Danas je redarstveni pristav Šapinac kod Ministarstva
unutarnjih poslova u Beogradu rekao jednom našem pouzdaniku,
da se Hrvatska nalazi privremeno tamo, gdje se Srbija nalazila
pred godinu dana i da nije isključeno, da će još Srbija morati
sudjelovati kod uvadjanja reda u Hrvatskoj.
3) Drugi nas naš pouzdanik uvjerava, da je gnijezdo svih
ovih laži i izmišljotina beogradsko Ministarstvo unutarnjih
poslova kao i beogradsko redarstvo, jer da je to sve tamo
skovano i da pomoću svojih povjerljivih osoba i bludnica, koje
toleriraju takove vijesti šire.
4) Beogradski redarstvenici, koji su došli iz Hrvatske na
Celu sa Djermanovićem i drugima još uvijek tvrde, da je
 13

■ om uuiits FlIgftAVMIĆVV Beograd, 3 o . ožujka 1 9 4 ^

sH tM fu« M ltv i NriAnrtt
tio a u o

V.T. B r. 7 /4 2
O t/r
Ž '] P N 0 !* ‘
Predm et: M iljonko F a lo v ič -

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Odsjeku B a lk a n -Isto k
Z A G R E B .

Od u n a tra g dva tnjeeeoa u ovo P r a d s te v n ič tv o n a iš a o Ja

M ilJ« k o F a lo v ič , rodom iz S p li te i sv o jim uzastopnim dolascim a
podao iz n a š a t i p o je d in o a tv a r i i momenta u odnosima izmori Ju M ini­
s ta r « iva u n u tr a š n jih poalova u Beogradu 1 m ajora Jsz đ lm lra D angi-
ć a , bosanskog č e tn ik a .
T ežeći da b i ovom P r e d s ta v n iš tv u ovoj im iskazim a u neku
ru k u o o e lo ž io kao k o n fid a n t ovog Prede ta v n ič tv a , p o d p ia a ti J e u
op h o d jen ju pronus imenovanom b io oa oprezu. J e r se u prepredenom
F alo v iču u n a jb o lje m s lu č a ju p o ra d je la zam isao da bi s lu ž io na
d v ije s ir e n e t« J . Srbima i nama.
O d b ija ju ć i svaku, pom isao, da se ovo P rudatavnlfitvo b a v i
iz v je šta jn o m službom , p o d p ia a ti j e u k a zu ju ći imenovanom g o sto p rim ­
stv o Iz medjuaobnih ra z g o v o ra c rp io ono, S to mu J a s a o r i j e n t a c i ­
j u P r e d s ta v n iš tv a r a d i iz v j e š t a j a M in is ta r s tv u v a n jsk in poslo v a
b i l o p o tre b n o da sazn a.
F a lo v ič j e b io p o sre d n ik za d o d ir ovog P re d s ta v n ik tv a ea
srbakim M in istara tvora u n u tra š n jih p o slo v a /e a načelnikom za d rž a v ­
n u z a š t i t u g* Jokaićem / ra d i k o jeg d o d ira j a ovo Prodatnvnifitvo
svojevrem eno d o b ilo i odobrenje-
0 v o d je n ia razgovorim a sa načelnikom « . Jokeićem p odpl-
53u t i Je iz n io sv o je m iš lje n je i u tis k e na dan 2 5 .o .m j. osobno Mi­
n i s t r u g.D ru L orkoviču, p rilik o m čega j e b io p r is u ta n 1 M in istar
g . M llkovič.
Da b i ovo P re d s ta v n ič tv o s te k l o p o v je re n ja F alovič M ilje n ­
ica, p o d p ia e ti Je PO p o tr e b i i tra ž e n ju F a lo v ič a preko R ed arstv a u
Zemunu is p o slo v a o o d lazak do Zagreba uz m jesnu re d a rs tv e n u propu­
s n ic u sa v ažn o šću lo dana r a d i p u tovanja od Zemuna do Satrrsbo i
n a tr a g .
Ba b i ao p r e t i l i k o ra c i Imenovano/» Falovič a u iftrrebu,
ovo P red e ta v n iS tv g odgodilo Je Mar Janu BuSiĆe, oružnlčkog n e rsd -
n ik a i z Zemuna, k o ji in a č e v r š i pomoćnu s lu ž b u u ovom P re d s ta v n iš ­
tv u , preobučenog u c iv iln o o d ije lo .
F a lo v ič j e krenuo i z Zemuna za Žavreb brzim večern jim
vlakom l o - o . n j . te J e njeoovo k re ta n ja u Zagrebu b i l o s lije d e ć e :
11. o.raj* i z j u t r a po dolasku s a zagreboćko ž e lje z n ič k e
p o s to je a lo J a u tak a i-saino voz, s t a r a r e g i s t r a c i j e l95o i u p r a t­
n j i Jedno dame odvezao sa u O z aljsk u u l. b r . 5 6 / j l . Tu Jo ostao
do lo s a t i i z j u t r a . O datle Je ponovno krenuo ta k a la is u Duža U d a ­
vu ul* 38 i z ad ržao ae i p 1 4 -3o. Zatim Ja se Jadnim k ru p n ijim go­
spođinom, dobro obučenim , o tiš a o do ’’Grad&kor podrume" i ostao do
n a v e č e r, o dakle J e krenuo ponovno u D ežollĆevu 30 i tu iz g le d a 0“
s ta o na s p a v a n ju .

. /
Izvješće o Miljenku Faloviću, agentu srpske policije, 30. ožujka
1942.
Poglavnik pobjegao s vladom te govore da će oni naskoro doći
natrag u Zagreb.
Medjutim je u Beogradu izazvala razočaranje vijest mnogih
putnika, koji su doputovali iz Zagreba i koji su rekli da ni
jedna od alarmantnih beogradskih vijesti nije Istinita.

II. Po raznim beogradskim javnim lokalima još se uvijek

prostački i neukusno govori o Poglavniku i čak ga se javno
vrijedja. U lokalima gdje svira stalna glazba nudjaju se prostačke
pjevačice gostima, da će im pjevati pjesme protiv Poglavnika
i Hrvata. Medju tim pjevačicama imade najviše takovih, koje
su prebjegle iz Bosne.
1) Jučer baš u podne odnosno 1. srpnja pjevala se u
gostionici u Karadjordjevoj ul. br. 1 (na uglu) ogavna pjesma:
’Paveliću, žalosna Ti mati...’
U lokalu je bilo čak i njemačkih vojnika, koji su s
nerazumijevanjem pratili to pjevanje i čudili se oduševljenju
publike.
Pjevačice zaradjuju na ovom ’šlageru’ po 100- i vise
Din. jer je to ’nešto novoga i izabranoga’.
Subotom i nedjeljom publika uči tu pjesmu, prateći
pjevanje tih pjevačica.
2) Ovo Predstavničtvo nije do sada poduzimalo korake
kod gospodina njemačkog poslanika radi ovakovih slučajeva,
nego je samo podnosilo izvješće Naslovu. U koliko Naslov
traži, da ovo Predstavničtvo zamoli na istom mjestu intervencije,
umoljava se za odredbu u tom pogledu.

III. Stjepan, Stevan, Artur Kunštek, to je jedan čovjek

k°ji je neprestano medju prebjezima iz Hrvatske. On širi
vijesti protiv Hrvatske i Poglavnika. O njemu smo doznali
slijedeće:
1) Kao Stjepan Kunštek, stolarski pomoćnik, bio je
konfident Janka Bedekovića, hrvatskog krvnika. Kunštek je
navodno mnogo zla počinio i svom krvničkom šefu priveo
^ojne hrvatske žrtve. Onda je s raznim Jovanovićima (tj.
ragi Jovanović, sadanji upravnik grada B eograda),
nkmajstorima, Bekarekima pobjegao u Srbiju. Premda je
 Kunštek prije njih otišao u Zemun, kada je Maček napravio
sporazum.
2) U Zemunu je Kunštek preko financa Stevana Bobinca
(koga smo već spomenuli u jednom izvješću) prešao na
pravoslavlje. Tako je on postao Stevan Kunštek, a zatim birtaš
u Zemunu, pa četnik i konfident Rade Atanasijevića. Atanasijević
ga je poznavao još iz Zagreba.
Kao gostioničar u Zemunu prevario je kućevlasnika i
mnoge ljude, pa se je jedva spasio zatvora, od koga ga je
spasio rat.
3) Sada on postaje Artur Kunštek i dobiva mjesto kod
Gestapoa. Kažu, da se je tu domogao od Židova i od drugih
ljudi novaca, da je prodavao židovsko pokućstvo i da je
otvorio - za opsjeniti prostotu - stolariju u ulici Kralja Petra
(preko puta Saborne crkve) u Beogradu. Kunštek se sada vozi
u samovozu. On bi imao biti jedan od glavnih širitelja alarmantnih
vijesti protiv Nezavisne Države Hrvatske i njezinog Poglavnika
kao i protiv svega što se hrvatski zove i što je hrvatsko. To
je vjeran suradnik Dušana Todorovića, za kojega smo već
izvijestili.

IV. Već smo javih za poštu koja ide u Dubicu i opisali

smo sadržaj dviju otvorenih dopisnica, u posjed kojih smo
došli prije nego li su predane na poštu, pa ih pod ./.
prilažemo.
1) Prva dopisnica glasi sa naslovne strane: Gosp. Nikola
Milaković, Hrvatska Dubica z.p. Dubica - Brdo, Hrvatska.
Šalje: Grujić Jovo, radnik tvornice aviona ’Ikarus’, Zemun.
Na drugoj strani piše se ovo: Zemun, 10. VI. 1942 god.
’Dragi prijatelju Nikola! Ja Trivun i Dušanka dobro i
zdravo što i vama svima želimo sreću i zdravlje. Javite mojima
da smo živi i zdravi. Puno vas pozdravlja vaš prijatelj Vlajinić
Božo’.
2) Druga dopisnica glasi sa naslovne strane: Gosp. Mar­
tin Huška, radnik z.p. Dubica Hrvatska. Šalje Jovo Grujić
tvor. aviona.
Na drugoj strani piše se ovo: ’Dragi prijatelju Martine!
Do ovoga časa ja Dušanka i Božo smo do ovog časa živi
zdravi i veseli. I vama želimo sreću i zdravlje. Martine javi mi
se koji put čuo sam da se svi
moji su u Gunjevcima pa me
desiti. Sad su izgledi da ćemo
zemlju ali ne Hrvatskoj nego
vlasnici se vraćaju. Pozdrav od
nalazite u Hrvatskoj Dubici, a
čudi da se to kod vas može
se i mi svi povratiti na svoju
staro zvanje zemlja dobiva i
mene Trivuna i Dušanke’.

V 1) Parobrodarski-policiski riječni komesarijat u Beogradu

u Karadjordjevoj ulici dobio je obavijest, da neki Karl Čech
prodaje Hrvatima motorne čamce, koje da si je on nepovlasno
u svoje doba prisvojio, te ih sakrivao sve do skorih dana.
Organi su dobili nalog, da to istraže i da to zapriječe.
2) Beogradski redarstveni organi dobili su isto tako nalog
da pripaze na zemunske ribare i ostale sa hrvatske strane, da
ne bi lovili ribu na srpskoj strani.

VI. Pristav kod parobrodarskog riječnog komesarijata u

Beogradu Stevanović služio je više godina kod pograničnog
redarstva u Koprivnici. On se vrlo razveselio kad je doznao,
da je upraviteljem redarstva u Zemunu g. Ivković. Stevanović
je navodno vrlo korektan službenik, pa bi bilo dobro da
Ivković stupi u vezu sa istim, jer će to pomoći našu stvar.

VII. Logor u Zemunu, gdje se kupe razni banditi iz

Bosne nalazi se na bivšem beogradskom sajmu (zboru). Srbi
se neprestano šuljaju oko toga logora, a Srbijanke donašaju
tamo kruh i drugu hranu, u koje umiješaju novac, razne lažne
vijesti i poruke i t.d.
Kadgod dodje transport iz Hrvatske u taj logor, onda
srbijanski špijuni promatraju povorku i kad nekoga prepoznaju,
onda obavijeste u Beogradu njihove znance ili rodjake, pa
raznim intervencijama i liječničkim pregledbama izvlače pojedince
iz transporta za rad u Njemačku.

VIII. Dr Večerinac, poznati četnik i optuženi iz Šuflajevog

procesa sada je komesar za nadnice i cijene. Kažu da mu je
Pala sikira u med i da se sada obogaćuje. Srbi mu vrlo
zamjeraju za ono što je radio u Kraljevu. U Kraljevu je naime
jesenas bila njemačka kaznena ekspedicija, a Večerinac je bio
Jamo zamjenik sreskog načelnika, te je on sastavio ’listu
lvaca' te je prokazao toj ekspediciji oko 3.000 osoba, a
medju njima i svoje kolege-činovnike, koji su svi streljani.
Radi toga ga Srbi mrze, ali mu ne mogu ništa, jer kažu da
je on pod višom zaštitom.
IX. Nemačko-talijanske pobjede u sjevernoj Africi i pad
Sevastopolja djelovao je deprimirajuće na beogradsku čaršiju.
Pogotovu je izazvala razočaranje vijest engleskog krugovala
prije tri dana u osam sati ujutro, gdje su Englezi priznali
uspjehe Nijemaca i kazali da im se je mornarica povukla u
Crveno more.
X. Jučer dne 3. srpnja 1942. posjetio sam njemačko
poslaništvo, pa sam razgovarao sa savjetnikom poslaništva g.
Drom Feineom, jer je gosp. poslanik Benzler bio odsutan u
Berlinu. S njim sam razgovarao o mnogim tekućim poslovima
te ga zamolio za intervenciju da bude pušten jedan hrvatski
državljanin iz beogradskog redarstvenog zatvora, koji je u
medjuvremenu medjutim bio već pušten, te sam predao preteče
pismo, koje je naše Predstavničtvo pred desetak dana primilo.
O nabačenim političkim pitanjima razgovarat ću sa g.
poslanikom Benzlerom, kad se on vrati slijedeći tjedan iz
Berlina.
XI. Prema obavijestima naših pouzdanika, beogradjani
hvale potiho i medjusobno postupak hrvatskih pograničnih
organa u Zemunu.
Zadnjih tjedana stražare na svim prelazima uz Dunav
ustaše željezničke vojnice. Oni su tako skladni, obučeni i drže
se tako korektno, vojnički i strogo-uljudno, pa zaista prave
najbolji utisak.
Beogradjani čak priznaju, da bi se njihovi organi mogli
dosta naučiti od tih ’zloglasnih ustaša’.
Moramo naglasiti, da je ovo bezuvjetno dobro došlo za
ugled hrvatskih vlasti ne samo prema srbskom elementu, nego
i prema njemačkim vojnim vlastima.
XII. Prema izvješću jednoga našega pouzdanika, prelaze
iz Beograda mnoge Srbijanke u Zemun, koje imaju odnošaje
sa njemačkim vojnicima i časnicima i kojima ovi pribavljaju
propusnice za Zemun.
XIII. Prebjezi (izbjeglice) iz Hrvatske pokazuju sve življi
interes za povratak u Hrvatsku. Tako iz raznih stališa ljudi
dnevno traže upute i pitaju uvjete za povratak.
Svi takovi govore o tome, kako su se uvjerili, da su
Hrvatska i Srbija u potpunom smislu riječi dva svijeta, pa bi
poštopoto htjeli natrag u Hrvatsku.
XIV. U njemačkim narodnim (Volksdeutsche) krugovima
u Zemunu govori se u najvećoj diskreciji, da je drugoga o. mj.
doputovao zrakoplovom na zemunski aerodrom ministar vanjskih
poslova Velikog njemačkog Reicha von Ribentrop (Ribbentrop!,
op ), gdje ga je dočekao g. general Bader, zapovjednik Srbije,
pa da su oko 1 sat njih dvojica u jednoj obližnoj kući
konferirali, ali da se nezna o čemu su razgovarali.
XV. Obavješteni smo, da bivši ravnatelj ’Avale’ u Zagrebu
Milovan Pulanić, sada stanuje u Beogradu ulica Kraljice Marije
br. 33, otraga u dvorištu, mezzanin. S njim živi neka njegova
Židovka, koju on kao takovu očito nije prijavio njemačkim
vlastima, jer se ista slobodno kreće bez ikakova znaka. Postoji
opravdana sumnja, da se ista bavi promičbom, a možda čak i
špijunažom na našu štetu.
Neumorni i svakako veoma poduzetni generalni konzul
Nikšić posjećuje “hrvatsku koloniju” kraj Pančeva i svoje
dojmove prenosi 7. srpnja 1942. Ustaškoj Nadzornoj Službi
(A-VII, NDH, Kut. 305, 1/13-1):
:S
Broj V.T 48 - 1942.
Predmet: Izvješće iz Srbije
Zapovjedniku ustaške nadzorne službe
Zagreb
I- U nedjelju 5. srpnja 1942. zaputio sam se u pratnji gg.
v'cekonzula VINCETIĆA i činovnika BENDEVIŠA i ŠKOMRUA
u posjete našoj hrvatskoj koloniji u selu Starčevu kraj Pančeva.
Pozvao nas je u svoju kuću seljak M1ŠO BRAJAC koji je bio
vilo aktivan u seljačkoj stranci i u Seljačkoj slozi. Thmo se je
sastajalo još više ljudi za koje je bilo sigurno, da su pouzdani
i pošteni Hrvati. Naša kolonija u Starčevu broji oko 1.300
duša i svi su naši Hrvati seljaci dobro stojeći i racionalni
gospodari. Oni su se pred godinu dana gotovo svi htjeli
preseliti u Hrvatsku, ali danas vide, da je najbolje, da sa
svojom odlukom pričekaju do svršetka rata.
Odmah je primjećeno, da je kod istih seljaka počela da
djeluje demokratsko-masonska i čak komunistička promičba,
ali bez uspijeha. Iz njihovih pitanja moglo se je razabrati, da
im se želi hrvatsku državnu vlast prikazati kao protunarodnu,
krvoločnu i za hrvatstvo i hrvatsku kulturu štetnu. Međjulim
potpisani je istim seljacima (u) đuljem razgovoru obrazložio,
da se ovdje ne radi o nekomu nasilnom režimu, nego o
elementarnoj milenijskoj hrvatskoj revoluciji, koja nije mogla
biti odigrana salonski i to ne radi krivnje Hrvata nego li radi
krivnje onih, koji su sve Činili i poduzimali da Hrvate i
Hrvatsku izbrišu sa lica zemlje. Svi su prisutni to razumjeli i
najsrdačnije se oprostili sa podpisanim i njegovom pratnjom.
U koliko prilike i vreme dozvoli posjetit ćemo još i druge
Hrvate na području Banata.
2. ) Područje Banata, koje se nalazi pod njemačkim vojnim
zapovjednikom Srbije, službeno Petrogradsko okružno načelstvo
imade formalno svoju autonomiju i na tom području nema
uopće nikakova znaka o pripadnosti Srbije. Tamo uopće nema :
niti srbskih oružnika niti srbske vojske, niti četnika, niti bilo •
kakove vrsti straže.
Nema nigdje traga ćiriličnom nadpisu, već su svi nadpisi
u latinici i to u prvom redu njemački, a onda hrvatski. U tom
okrugu faktično vladaju Nijemci uz pomoć domaćeg njemačkog
elementa. Na području toga cijeloga okruga provedena je
mobilizacija svih Nijemaca sposobnih za oružje od 18. do 50
godina i oni sačinjavaju diviziju S.S. zvanu Princa Eugena
Savojskog.
3. ) Našim Hrvatima je politički dobro i oni do sada nis
bili uopće proganjani. Upozoreni su, da se ne daju zavesti od
pravoslavnog elementa, koji će sigurno pokušati opet kakovom
koalicijom koja bi ih mogla skupo stajati.

II. Doznali smo, da je srbska vlada generala Nedića

poduzela korake kod njemačkih vojnih vlasti, da se ishodi
dozvola za izseljavanje u Srbiju g. LJUBI MILIČIĆ i njezinoj
13 godišnjoj kćerki, koje su sada valjda još u Županiji. Ovo se
ima u najvišem interesu pošto poto spriječiti, jer tako naša
vlast onemogućuje jednu koncesiju ANTONIJU MILIČIĆU
SADA SRESKOM NAČELNIKU U BAJINOJ BAŠTI i bivšem
suradniku u Dangićevoj stožari.
O ovome je potrebno odmah povesti računa i spriječiti
eventualni bijeg Ljube Miličić u Srbiju.
Ovih dana će naš glavar posjetiti sve odlučujuće čimbenike
u Zagrebu i predočiti im važnost ovoga predmeta.

III. Interes mnogih Hrvata za usluge domovini uz uvjet

povratka biva iz dana sve veći.

IV Stanje i broj u Srbiji oružanih formacija teško je

točno navesti, a sigurno ih nezna ni sama srbska vlada,
odnosno neće da znade, jer bi to došlo do znanja njemačkim
vojnim vlastima, koje bi sigurno onda formacije raspustile.
Srbskoj vladi je u interesu, da je što više oružja u rukama
Srba, pa bili ti pristaše generala Nedića, ili DRAŽE
MIHA.TLOVIĆA, pa čak i samih komunista.
Srbi se uglavnom snabdjevaju oružjem, koje je bilo sakriveno
diljem Srbije. Osim pušaka običnih i strojnih, lakih i teških
tvrdi se, da imade čak i dosta topova i to napose brdskog,
sakrivenog topničtva po planinama u Homolju i Ravnoj Gori,
gdje se većinom skriva Draža Mihajlović sa svojim stožerom.
1. ) Oružana snaga današnje Srbije sastoji se uglavnom od
vladinih dobrovoljačkih odreda, četničkih odreda KOSTE
PEČANCA, srbske državne straže, kao i raznih samostalnih
četničkih odreda, čiji je broj i veličinu teško ustanoviti.
2. ) Dobrovoljci vladini imaju u Beogradu svoju dobrovoljačku
komandu, kojoj je zapovjednik pukovnik KOŠTA MUŠICKI a
njegov pomoćnik je ZORAN VUKOVIĆ (Ljotićev istaknuti
suradnik), a načelnik je stožera dobrovoljačke komande
PAD IsLAV TATALOVIĆ - Tomić, takodjer istaknuti Ljotićevac.
 Vladini dobrovoljci sastoje se danas iz 20 odreda, koji su
smješteni u raznim važnijim mjestima odnosno gradovima
Srbije - kao SMEDEREVU, ČAČKU, UŽICAMA, BAJINOJ
BASTI i napose duž granice Drine, te u Kraljevu, Valjevu,
Nišu itd.
Svaki dobrovoljački odred broji 4-5 Četa, a svaka četa
imade oko 150-200 ljudi.
Dobrovoljačka Komanda u Beogradu imade svoju
obavještajnu i špijunsku sekciju, koje se protežu po cieloj
Talijanski poslanik Casertano (lijevo) i dr. Vjekoslav VrartčiŠ
prigodom predaje vjerodajnica, Zagreb, 3. srpnja 1941.
Srbiji, a sigurno i izvan granice Srbije. U svakom odredu i četi
postoji obavještajni organi, koji su većinom Ljotićevci.
Isto tako uz obavještajnu špijunsku sekciju imade
dobrovoljačka komanda i svoju promičbenu sekciju, koja takodjcr
imade u svakom odredu i u svakoj časti svoje ljude. Ova
sekcija svojim predavanjima o političkim pitanjima, odgaja
svoje pripravnike u velikosrbskom duhu.
3. ) Komanda srbske državne straže jest službena vojska
vlade generala Nedića.
Na čelu je zapovjednik srbske državne stranke (straže?,
op.) divizijski general STEVAN RADOVANOVIĆ.
Pod srbsku državnu stražu spadaju: redarstva, oružništva,
seljska poljska straža, te pogranična straža u koju spadaju
financijski i carinski organi.
Dobrovoljci i četnici su nezavisni od srbske državne
straže i ne vrše nikakve poslove, koje vrše srbske državne
straže, već jedino vode borbu protiv komunista i čuvaju
granicu na Drini.
Glavni stan ili komanda četničkih odreda vojvode Koste
Pečanca nalazi se negdje u središtu Srbije i to po prilici u
okolici Niša i Aleksinca, gdje se većinom stalno nalazi i sam
Košta Pečanac, koji tu i tamo katkada (dolazi) i u Beograd.
Brojno stanje njegovih odreda nije moguće ni približno utvrditi.
Ipak, prema dosadanjim podatcima iznosi broj odreda četnika
Koste Pečanca oko 20.000 ljudi.
Pored četnika Koste Pečanca postoje još mnogi samostalni
četnički odredi na čeiu kojih stoje razni ’vojvode’, čiji odredi
broje svako po prilici izmedju 200-300 ljudi. Kako smo mogli
ustanoviti takovih samostalnih četničkih odreda imade oko 30,
a možda i više?
4. ) Osim ovih oružanih odreda postoji još i nacionalna
služba za obnovu Srbije na čelu kojega se nalazi DJURA
KOTUR, bivši senator iz Zemuna.
Nacionalna služba rada organizirana je u čete i odrede
raspodjeljena je po selima, a škola za njezine časnike nalazi se
s alno u Stružincu na Savi.
^ nacionalnu službu rada uzima se srbska omladina od
0 lsta 1918 do 1923. Omladina u toj nacionalnoj službi radi
javne radove, pom aže na selim a, imade u četam a i
propagandistička sekcija.
Doznali smo, da na nekim mjestima ta omladina noću
vježba sa oružjem, što se drži u strogoj tajnosti ispred njemačkili
vojnih vlasti kao i pred samom srbskom javnosti.
Oružana snaga današnje Srbije sastoji se iz 20.000 vladinih
dobrovoljaca, te od 15-20.000 četnika svih vrsti, te organa
srbske državne straže, tj. redarstva, oružničtva itd., koja ukupno
broji izmedju 15.-20.000 ljudi, dok nacionalna omladina rada
imade oko 5-6.000 omladinaca, koji bi se takodjer mogli
uračunati u oružanu snagu.
Svega dakle imade u Srbiji danas pod oružjem po prilici
oko 50.000-60.000 ljudi. Približno točan broj nije moguće
ustanoviti, kako smo već prije naveli.
Niti u dobrovoljačkim, a niti u četničkim odredima nije
moral na osobitoj visini.
U dobrovoljačkim odredima postoje razmirice i mržnja
izmedju Ljotićevih pristaša napose časnika, koji su do toga
došli u borbama protiv komunista i ako zato nemaju potrebnih
kvalifikacija i Nedićevih časnika, koji su kvalificirani častnici,
tako, da su jedni druge čak i fizički oružjem napali i optuživali
na najvišim mjestima, pa čak i pred njemačkim vojnim vlastima.
Kod četničkih odreda Koste Pečanca vlada prilična sloga
i homogenost, ali se oni ne slažu niti sa Ljotićevim niti sa
Nedićevim dobrovoljcima i rade isključivo na svoju ruku. Inače
su ti četnici moralno vrlo nisko. Bave se pljačkom srbskog
naroda i na dnevnom su redu razne kradje, provale, silovanja
i otimanja živežnih namirnica kao i drugi gadni njihovi podvizi.
Oni su gotovo otvoreno neraspoloženi protiv njemačkih vojnih
vlasti spremni svaki čas na akciju protiv njemačke vojske i sa
samim komunistima.
Postoje mnogi indiciji, a o tome se i javno govori, da svi
gore navedeni oružani odredi imadu vezu sa Dražom
Mihajlovićem, a kao Ljotićev teklić fungirao je podpuk.
VLADIMIR LENAC, sin - odvjetnika Lenca.
Bezuvjetno je sigurno da svi naprijed navedeni isto misle
o svemu kao i Draža Mihajlović, a u mnogim slučajevima
misle i kao komunisti. Ovi odredi svi pomažu Dražu Mihajloviču,
omogućuju mu opstanak, te mu pribavljaju živežne namirnice
i oružje ... zajedno čekaju čas, da napadnu Njemce, koje svi
jednako mrze.
Doznali smo, da je u službi srbske vlade neki SALVARO,
rodom iz Dalmacije, po zanimanju bivši šaptalac (u) srbskom
narodnom pozorištu. Isti je bio namješten na antimasonskoj
izložbi u Beogradu za cielo vrieme te izložbe. Poslije je isti
bio postavljen po njemačkom promičbenom uredu da izvrši
pripreme za tu izložbu u Osjeku. Ovaj Salvaro putovao je
tako u Zagreb i po Hrvatskoj.
Salvaro kaže, da se u Hrvatskoj predstavljao kao Nemac
i da je govorio samo njemački, da ga nebi ustaše ubiii. On
nadalje pripovjeda, da je u hrvatskoj vladi nekoliko ministara
masona i da je ministar trgovine otišao u Španiju na trgovačke
pregovore i da je pobjegao u Englesku. Isto tako govori da je
vojskovodja Kvaternik mason i pripovjeda kako je došlo do
kravala u nekom noćnom lokalu u Zagrebu izmedju vojskovodje
i jednog ustaškog časnika.
O ovome Salvaru pribavit ćemo još podataka, a za sada
smo slobodni upozoriti, da (se) pripazi na njega i njegovo
kretanje.

“ Partizani, kažu, bit će grob Hrvatske...”

U nedostatku krupnijih događaja, Konzularno predstavništvo

NDH u Beogradu pod ravnanjem ambicioznog generalnog
konzula prikuplja najrazličitijc informacije do kojih može doći,
iako da - primjerice - “izvješće iz Srbije” od 22. srpnja
42, što ga potpisuje dr. Ante Nikšić, obuhvaća čak trideset
obavještajnih pojedinosti svrstanih ovim redom (HDA, MVP
NDII V.T. 53/42):
 m

I. Za mimohod školske omladine od 5. o.mj. pred

generalom Nedićem i ministrom Jonićem u Beogradu doznali
smo sliedeće:
Komunističko-demokratski elementi predbacivali su tim
djacima, da su se klanjali njemačkim plaćenicima. Djaci su se
branili, da su to morali učiniti, jer su im se zaprietili nastavnici,
da će svaki onaj koji ne dodje na mimohod ili bi se vladao
makar samo nepristojno, biti odaslan u logor.

II. Medju prebjezima (izbjeglicama) iz Hrvatske zavladala

je panika u Beogradu, jer je srpska vlada navodno odlučila da
ih prisili, da se rasele po pokrajinskim mjestima. Beograd je
prenapučen i zbog toga trpi prehrana, a u zimi bi se to još
podvostručilo. Ta bi mjera svakako pomogla stišavanju duhova
u Beogradu, jer su ovi prebjezi iz Hrvatske najglavniji širitelji
raznih alarmantnih viesti na račun Hrvatske.

III. Starokatolički župnik u Beogradu Kalogjera pripovjeda,

da će u listopadu biti svršen rat i da će onda odzvoniti
Paveliću. On se hvali svojim proročanskim darom i tvrdi
dapače da će to biti 6. listopada. Kalogjera, navodno mason,
bio je do nedavno u logoru na Dedinju, ali je sada na
slobodnoj nozi.

IV. Beogradjane jako smetaju drvene barake, koje se

prave u Zemunu pokraj starog kolnog mosta, pa nagadjaju, da
se to očito radi za buntovne elemente iz N.D.H.
Bili smo obaviešteni, da se u Beogradu sprema akcija da
se te barake zapale. Podpisani je o tome odmah obaviestio
najkompetentnije njemačke faktore, koji su to primili dd
znanja i tvrde da oni imaju viesti i za takove čine.

V. ’U Hrvatskoj će sliedeće godine biti glad’ to je

najnovija senzacija, koja se širi po beogradskoj čaršiji. Tako se
govori kako u Hrvatskoj preko noći nestaje čitavih žitorodnih
polja, jer partizani sve pokose i popale.
 VI. U Beogradu se žali, što nisu mogli pravovremeno
doći do arhive vlastelina iz Viniee pok. grofa Bombelies-a. U
njegovom posjedu da se nalazi korespondencija iz godine
revolucije 1848, koju je vodio pok. knez Metemich sa svojim
prijateljem grofom Henrichom Bombellesom. Nedavno preminuli
grof Bombelles, da je bio obećao svom prijatelju pok, Aleksandru
Karadjordjeviću, da će tu arhivu ustupiti srpskoj akademiji u
Beogradu. Trebalo bi izviditi, što je na stvari?
VII. U Srbiji se mnogo govori o tome, da iz Hrvatske
Srbe tjeraju Hrvati, a Srbijance iz Srbije Njemci, i to na
radove u sjeverne i daleke krajeve. Njemci da namjeravaju u
Srbiji naseliti izgladnjele i razočarane njemačke žitelje iz
Reich-a. Tako po Srbiji govore, da će Njemci neopaženo
naseliti svoj živalj na Balkan, a srpstvo će biti raseljeno i
izvrgnuto gladi i bolesti. Oni se zato groze Njemcima i to
muško i žensko.
VIII. Povodom ustaških svečanosti i javne skupštine u
Zemunu bio je zabranjen prelaz iz Beograda na dane 11 i 12
o.mj., pa su povodom toga u Beogradu nastale glasine o
krvavim izgredima i nemirima u Hrvatskoj.
IX. U Srbiji je nastalo opet ogorčenje protiv Njemaca,
jer da isti traže od Srba 80.000 radnika.
X. Po Beogradu se govori da njemački vojnici sa istočnog
bojišta pišu svojim drugovima očajnička pisma i da u njima
navode da već ne mogu izdržati nečuvene muke i napore u
koje ih tjeraju komandanti itd.
Ovdje se živi od samih laži, pa se tako i ovo mora svesti
na jednu takovu izmišljotinu i proračunanu laž.
XI. Pod ./. prilaže se poslanica Ruskog crkvenog Sinoda
0 isključenju metropolite Germogena iz ruske pravoslavne
crkve.

XII. Srbi računaju, da će Turska skorih dana morati, da

°dluči i da će se odlučiti protiv Njemačke, koja već sada
321 za svoju vojsku slobodan prolaz kroz Ilirsku.
Srbi računaju da im je to opet jedna povoljna prilika da
Padnu malobrojnu njemačku posadu u Srbiji, kako oni kažu.
 XIII. Tako su mnogi beograđjani, koji su se spremali da
podju na selo k rodbini ili u kupke, odustali za sada od toga
jer kažu da bi u unutrašnjosti moglo doci opet do nemira.

XIV. Međju Dangičevcima vlada opet veća aktivnost,

premda su sada nezadovoljni zbog tolikog broja Srbijanaca na
rad u Njemačku pozvanih. Oni kažu da su time baš njihovi
borci pogodjeni.

XV. Na parobrodarskom komesarijatu u Beogradu nalazi

se kao agent Gjcrmanov, koji je prije nekad službovao u Goli
u Podravini. Taj neprestano prelazi u Zemun i tajanstveno
njuška i ide po kućama. On je krupna Ijudeskara, ruski tip,

XVI. Pravoslavni svećenici iz Hrvatske jako se obaraju na

Germogena i tvrde da Poglavnik neće doživeti dana, da bi se
svećenici, koji su pobjegli iz Hrvatske, sada se vratili. Doćiće
skoro Čas, kažu oni, kada će Germogen zajedno sa svojim
plaćenicima morati bježati iz Hrvatske.

XVII. Srbi su upravo razdragani porukama londonskog

krugovala na adresu Draže Mihajlovića. Tako se govori, da
London i Engleska nikada neće zaboraviti Srbiju. Samo da
dodje čas, kada će odzvoniti HiUerovoj plaćenoj bandi.

XVIII. Ministar Ačimović nastoji na svaki način osloboditi

iz internacije u Njemačkoj i dopremiti u Beograd Stevu
Bobinca koji je od Patrijaršije u Beogradu primao posebnu
nagradu za svaku hrvatsku katoličku glavu, koju je priveo na
pravoslavlje. Isti se Bobinac javlja u Zemunu ženi Milana
Petrovića, koja stanuje u Brankovoj ulici 23/III. J

XIX. Boško Lolić, bivši banovinski činovnik iz Zagreba,

suprug je kćerke pok. Milana Ogrizovića, sada profesorice u
Zemunu (o čemu smo bili već izviestili) živi u Beogradu, pa
se je nedavno zaprijetio pred novinarom Lovašenom iz Zagreba,
da će on pobiti onoga Nikšića generalnog konzula kao i sve
Nikšiće i Kvaternike i slistiti sa lica zemlje.
Naročito je rekao, da će oni Lolići obračunati sa velilikirfl
županom Paveličevim Nikšićem, jer je on onaj bandit koji Je
ubio njegovog 17-godišnjeg nećaka Milenka Mihića, sina svoga
znanca i konškolarca pok. oficira Mihića. Isti je Lovašenu
iskazao još više prijetnja.

XX. Jovo Bunjevac bivši kateheta pravoslavni u Zagrebu

inače raskalašeni pop, Pribičevičev pripuz i jugoslovenski agi­
tator sada živi u Beogradu i bavi se pribavljanjem propusnica
od parobrodarskog komesarijata za prelaz u Zemun uz dobru
nagradu. On se služi nekim ženama za prenos pošte u Zemun
i natrag.
Isti je inače najgrlatiji kritičar ustaške politike i nove
hrvatske pravoslavne crkve.

XXI. U beogradskim krugovima mnogo se pripovjeda o

borbama i krvavim okršajima sa partizanima u Hrvatskoj.
Partizani, kažu, bit će grob Hrvatske, jer ona nije kadra da ih
istrijebi kako je to učinila Srbija.
Isto tako ustanovljuju sa zadovoljstvom da se je tobože
’seljački maršal’ dr. Mačcka, poznati Luka Kempfelja odmetnuo
u šumu u Zagorje i da su s njim pošli u velikim masama
nezadovoljni zagorči.

XXII. Novinar Stražičić, navodno rodom iz Dalmacije,

svojevremeno stalni dopisnik ’Politike’ iz Zagreba, sin poznatog
Antonija Stražičića, urednika splitskog ’Našeg jedinstva’, živi
sada u Beogradu, On žali hrvatski narod, da (je) pošao sa
’krvavim’ Pavelićem. On kaže, da je tu možda igrala ulogu
stara mana Hrvata da pošto poto preko noći stvore veliku
Hrvatsku, a onda da se ta sve više suzuje i smanjuje. Po
njegovom Hrvatska će biti progutana od Njemaca i Talijana, a
Pavelić će zaglaviti kao svi tirani. On misli da će to biti prije
nego se misli.

XXIII. Zloglasni ’AJter ego’ dr. Perovića u Zagrebu

poznati tip Baračin-Baričić-Barišić Josip, famozni tajnik Radičevog
parlamentarnog kluba u srpskoj skupštini, koji je sve zaključke
°dmah dojavljivao srpskim vlastima živi sada u Beogradu. On
kaže da radi u pisarni dr. Niktća. Medjutim, bit će istina to,
ga Nikić uzdržava. Sam Nikić je obskurna figura u Beogradu,
Premda se kod ovog predstavništva pravi kao vjeran pristaša
nove hrvatske državne politike. On je neprestano kod ovog
 HKZAVISHA DRŽAVA 1!RVA2SKA EEH UHABlUEUOIOt 3SAAT KHOAIILB
lIlfllSTAKSTVO VABJSKZH POSLOVA UZNIStElUUU DtS AtUSSbfU!

¡ 5 ; r .t.2 7 3 A 2 .

Ovime t e p o t v r d j u j t , da j a
U l n i a t a r v a n j s k i h poslovB
t o v i t no D ri ovo I¡ rv a t oke t p o r s -
eumno a s P o slan stv o m njem ačkog
H eloha o d ra d io
g .D r . AUTO M I £ a I 6*a
a a g e n e r a ln o g k o n e u la 1 S e fa
K onB ularnog p r o d a to v n lč tv a
B e a a v lm e D riav e H rv a tsk e u
Beogradu*
U s e lja v a a a s to g a navedenom
g en eraln o m k o n a u lu p r i m a t i
k o n z u la rn o p r e r o g a ti v a 1 p r a -
v a , kako b i g .D r^ A a ta B l U l đ
mogao nesm etano v r l i t l t v o j u
e l u f b u k ao S e f r o n a td a m o g
p r e d a t a v n l S t v a H e a a v itn e D r-
ta v e H rv a tsk e u B eogradu na
p o d r u č ju njem ačkog v o jn o g
o a p o v je d n lk o u B e o g rad u
/ i S r b i j a 1 B a n at i /
£■ w ird h i a o l t b a a t H t l g t ,
d a s s d a r U l n l a t a r d aa A au a a e m
đ ea U nabhängigen S t a a t e * K r o v
t l e n lm B lav orn e h n a n m it d a r
O e a a n d te o h a ft d a a D eu tsch en
He lo h e n d e n lla r r n
D r. ABTOB B 1 E 3 I i atm
CX m om lkonaul u n d C hef d o r Kann
s u l a r v e r t r e t u n g d e e U nabhängi­
g en S t a a t e s K rö n tlorn l n B e lg ra d
b estim m t h a t .
Ea w ird d a h e r e r e u o h t d a m
gem annten G e n e ra lk o n s u l d i s
U b ilo b n k o n a u la r la o h e a P ra e r o ­
g a t Iv a n und floohte ru a u e r k e rv
b a n , d am it H a rr O r.A n te U lkSlS
u n g t h i n d e r t t a l n a d la n a tU o h a n
O b lk g e n h o lto n a l t C hef d e r Kon-
s u l a r v a r t r e t u n g daa U nabhängi­
g en S ta a te n K r o a tie n i n B e lg ra d
a u f dam O s b le te d a s D eu tsch en
H l l l t ä r - B a f o h l * h a b e r e l n B el­
g r a d / |S e r b i e n und B a n a t« / e u a -
Uban k o n n te .

Z a g r e b , 8 4 . IV . 1 9 4 8 .

Po a a r e d b l U l n l e t r a
P r o č e ln ik k o n e u l .- g o t p . o d J e l e ,
P o s la n ik i
Z« A# d aa M i n i s t e r s
C hef d a r l o n e u l a r —r l r t e o h n f t -
U ofaan S o k tio n ,
O o o an d ter ■

S tra in la k y v .r .

Odluka o imenovanju generalnoga konzula N D H u Beogradu dr.

A nte Nikšića, 24. travnja 1942.
160
predstavništva i želi da svoju kuću ustupi našoj državi za
diplomatsko predstavništvo u Srbiji, a on da dobije u zamjenu
zemlju u Srijemu. Medjutim, podpisani drži, da je najbolje, da
se naša država ne upušta u poslove sa g. Nikićem, jer on nije
nikada navikao praviti čiste poslove.
XXIV. U Beogradu se govori, da se po Zemunu seta
bivši ministar pop Matica, koji je bio srbski sluga za vrijeme
apsolutističkog režima. Oni se čude, da se isti slobodno kreće,
pa to komentiraju kao dokaz ublažene politike u Hrvatskoj.
Isto tako se čude za Juraja Tomičića, koji se je obogatio
kao stručnjak za izvanjsku trgovinu u Beogradu, a koji se
danas šeta po Zemunu.
XXV. Obavješteni smo o namjeravanom krijumčarenju
napoleondora iz Hrvatske u Beograd, pa smo o tome obavjestili
zemunsko redarstvo, koje će to voditi u svojoj evidenciji.
XXVI. Inače se po Beogradu mnogo govori da bi doskora
imala preći sva vlast u ruke Nedićeve vlade. Njemci da će svu
vojsku iz Srbije povući osim GESTAPO-a i nešto oružništva.
Govori se doduše u njemačkim neslužbenim krugovima,
da bi možda bilo bolje, da se ustvari organiziranje političkog
i privrednog života u Srbiji prepusti autonomnoj Nedićevoj
vladi u većoj mjeri, nego li dosad.
XXVII. Doznali smo, da je dr. Boža Simić, liječnik-četnik
u Bajinoj Bašti pisao preporučeno pismo svojoj ženi u Beogradu
Zagorki Simić, Pođrinska br. 8, da je njegov odred dobio
naredjenje da krene i da predje u Bosnu, te da joj se stoga
neće moči javljati, jer ne zna kakva će ga sudbina zadesiti u
borbi, da pazi na djete i da misli na njega. Doznali smo, da je
šef poštanske cenzure inače Srbin, naredio da se to pismo
propusti. O tome je podnesena prijava GESTAPO-u u Beogradu.
I iz drugih pisama i dopisnica iz Bajine Bašte vidi se da
se odande spremaju za prelaz i borbu u Bosni.
Ova akcija vrši se vrlo tajno i kažu, da Njemci o tome
JWS nisu mogli doznati, ali je sigurno da srbska vlada tu
stvar pomaže i financira.

XXVIII. Bilo bi potrebno putem ravnateljstva za javni

red i sigurnost dobaviti za Antonija Miličića, sada sreskog
načelnika u Bajinoj Bašti i bivšeg suradnika u Dangičevom
stožeru jedno toplo pismo njegove supruge Ljube Miličić,
kojim ga moli da radi nje i djeteta dodje u Hrvatsku da se
pokaje i popravi, jer mu hrvatske vlasti jamče slobodu i
nepovrijedivost. Ovo bi pismo bilo sigurno dostavljeno Miličiću,
koji čak. takvo pismo i očekuje. Žena neka navede, da je njoj
i djetetu ijepo i dobro.
Antonije Miličić bio bi onda u stanju dati dragocjene
podatke o dosadanjem, sadanjem i budućem radu Dangića i
njegovih nasljednika i pristaša. On bi morao dobiti svakako
jamstvo, da će biti s njim postupano najljudskije.
XXIX. Ovih dana posjetio sam:
1) novog konzula Veiikog Njemačkog Reicha, savjetnika
poslaničtva g. Pauiika, koji me je najljubaznije primio i koji je
iskreni i odani prijatelj hrvatskog naroda. On je bio u Sjevernoj
Americi gdje je o našim Hrvatima stekao najbolje mišljenje, a
zadnju godinu dana bio je u Braziliji gdje je takodje djelio
isto mišljenje.
2) On mi je rekao, da je dobio informacije, da Njemci
ne mogu preuzeti jamstvo za osobu g. Miloša Ober-Kneževića,
tajnika Mitropolite g. Germogena, koji bi imao ovih dana doći
u Beograd u crkvenim stvarima. To je očito maslo srbskog
Crkvenog Sinoda, koji bi rado na svaki način sprečiti kontakt
hrvatske pravoslavne crkve sa prebjeglim svećenicima pravoslavne
vjere iz Hrvatske.

XXX. Ovih dana posjetio sam g. dr. Waltera Grubera od

DNB-a, sonderfiihrera kod promičbenog odjela SO.
Zatim sam posjetio g. Otta Mitterhamera, tajnika poslaničtva
i attachea za štampu kod njemačkog poslanika u Beogradu.
Osim toga posjetio sam i g. Beonharđa Oberaschera, glavnog
urednika ’Donauzeitunga’, s kojim sam imao osobito zanimljiv
razgovor s političke strane, koji ću prvom prilikom g. ministru
usmeno iznjeti.
Posjetio sam takodje glavnog ravnatelja Wiener bankvereina
g. Senn-a, kojem sam bio posebno upućen i koji me je
najsusretljivije primio. Isto tako sam posjetio g. dr. Kärnbacha,
trgovačkog attachea kod njemačkog poslaničtva u Beogradu, te
najposlije g. Schwartzkopfa, ravnatelja ’Donauzeitunga’.
 Dne 13. o. mj. bio sam pozvan zajedno sa g. dr.
Riegerom, pročelnikom za promičbu, koji je taj dan boravio u
Beogradu na objed u društvo g. dr. VValtera Grubera, kojemu
društvu ja sutra dajem revanš, a kojemu su se pozivu svi
najpripravnije odazvali.

Priređen je i uzvratni zajednički objed na odgovarajućoj

razini. Bili su to dani u kojima je generalni konzul NDH dr.
Ante NikŠić bio u Beogradu na visini svoje dužnosti (HDA,
MVP NDH):

m
KONSULARVERTRETUNG
DES UNABHÄNGIGEN STATES KROATEN
BELGRAD Beograd, dne 27. srpnja 1942.
V.T. Br. 54/42
Predmet: Izvješće iz Srbije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obće-političkom odjelu
ZAGREB
I. Ovih dana posjetio sam gospodina generala Meyssnera,
zapovjednika SS divizije u Srbiji, te sam ga zamolio da mi
dostavi popis svih osoba za koje on želi da zajedno s njim
dobiju naše diplomatske lovačke karte i da love u našim
državnim lovištima u istočnom Srijemu. Gospodin general bio
je očito dirnut našom pažnjom te se je zadržao s menom u
daljem razgovoru obrazlažući izvanrednom uvjerljivošću i
odlučnošću svoje političke nazore i nepokolebivost stanovišta
njemačkog Reich-a.
II. Dne 23. o. mj. posjetio sam punomoćenika njemačkog
eicha g. Benzlera, poslanika, koji je izručio meni pozdrave g.
ministru Dr. Lorkoviću, te se interesira za neke dogadjaje i
okolnosti o čemu ću moći podnijeti usmeno izvješće ovih
dana, kad budem prolazio kroz Zagreb. Ja se nadam da ću
prije moga odlaska još moći posjetiti ponovno g. poslanika, a
možda i neke odlučne faktore u Beogradu.
III. Dne 23. o.mj. priredio sam uzvratni objed g. Dr.
Walteru G ruberu od D N B-a i predstavnika njemačkog
promičbenog ureda u Beogradu na kojemu su bili još razne
osobe od njemačkih vlasti i ustanova u Beogradu kao zamjenik
komandanta dr. Scheinemann, zatim voditelj beogradskog
krugovala Dr. Reindgen i Sonderfuhrer Jentzen te adjutant
zapov, generala g. Manzge, ravnatelj ’Donauzeitunga’ g.
Schwarzkopf. Od naših su bila dva pomorska časnika kapetan
fregate Storov i poručnik fregate Buljan, novinar Maksim pl.
Mrzljak, upravitelj zemunskog redarstva Dr. Ivković, vicekonsul
Vincetić i ja. Društvo se je jako dobro osjećalo i isto je bilo
od početka do kraja u duhu iskrenog i odanog prijateljstva.
IV. Dne 25. o.mj. posjetio sam bivšeg crnogorskog ministra
g. Dr. Sekulu Drljevića, koji mi je dao mnoge dragocjene
informacije i to najljubaznije i najpripravnije sa poznatom
svojom oštroumnošću i susretljivošću. On sada radi na svojim
političkim memoarima, pa mi je pročitao jedan od najzanimljivijih
dijelova istih tj. o susretu Nikole Pašića sa carem Nikolom
ruskim, pa je to upravo majstorski prikazao način na koji je
Pašić po poznatom srbijanskom načinu ’podvaljivanja’ podvalio
i ovome nesretnome čovjeku. Ujedno mi je g. Dr. Drljević
predao jedan primjerak letka, kojega je on razaslao po Crnoj
Gori 1936. Svoj podpis stavio je zato da baš radi toga ne
posumnjaju na njega. Beogradsko ministarstvo unutrašnjih poslova
držalo je ispočetka, da je taj letak djelo komunista, a poslije
su stekli uvjerenje, da ga je poslao Poglavnik Dr. Ante Pavelić
iz inozemstva. Letak prileži (nije pronađen!, op.).
V. Kako smo već više puta izvjestili na dnevnom su redu
u Srbiji pjesme rugalice na Hrvate i Hrvatsku, pa se tako
prilaze jedan primjerak pjesme Lazara Grubačevića pod naslovom
'Izbjeglički vapaj’ (nije pronađen niti taj prilog!, op.).
VI. u
U Srbiji se sa velikim interesom prate dogadjaji
Hrvatskoj, a napose sada u Srijemu. Njemačkim vlastima su
pobune u Srijemu očito neugodna stvar, dočim se medju
srbskim elementom osjeća zluradost i nada, da bi tim nemirima
mogli ugroziti našu državnu nezavisnost, odnosno smirenje
(konsolidaciju).
VII. Tako su stigla dva kamiona ranjenih Njemaca iz
Fruške Gore u Beograd, pa ovdje govore da su to učinili
Mačekovi ustaše, koji da su se odmetnuli od Poglavnikove
vojske.
VIII. Odmah na početku njemačke ofanzive na istočnom
ratištu prije četiri tjedna pronosile su se u Beogradu alarmante
vijesti o strahotama u Hrvatskoj i u Zagrebu. Vrijeme je te
lažne glasine najbolje demantiralo, ali je zato razočaranje u
srbijanskim krugovima bilo veliko tim više što su njemački
veliki uspjesi na istočnom ratištu još jednom opovrgli vjerovanje
Srba, da njemačka vojska nije više kadra povesti navalu protiv
Boljševika. Njemački uspjeh za uspjehom tuče kao maljem
beogradsku čaršiju i Srbiju po glavi, a najveći udarac bio im
je pad Rostova. Sada se već dozvoljava kombinacija da Velika
Britanija napravi mir sa Njemačkom mimo Rusije, pa čak i
mimo Amerike.
Medjutim, ljevtčarski nastrojeni krugovi u Srbiji još uvijek
tvrde, da je Rusija nesavladiva i da ju još nikada nitko nije
svladao ni Napoleón, pa ni Hitler, dok drugi opet tvrde da u
Wilhelmshafenu zasjeda konferencija sazvana na inicijativu
Njemačke. Na toj konferenciji zastupani su predstavnici svih
zemalja Europe. Njemačka je sazvala ovo zasjedanje da bi
narodima pokazala svoje uspjehe i želju da se prestane sa
ovim krvoprolićem ukoliko bi Anglo-sasi prepustili Sovjete
njihovoj sudbini i ođkazali im svaku pomoć u oružju i ratnom
tvorivu. Za uzvrat Njemačka preuzima na sebe da utiče na
•Japan koji bi sklopio mir sa Amerikom i napustio jedan dio
zauzetih zemalja.
Evo ovakove i ove kombinacije živu medju Srbima, a
k°je su svakako dokaz njihove potištenosti i djelomičnog
razočaranja. To ali sve još ne znači, da Srbi ne bi bili kadri
svaki čas ekscedirati, kada bi im bio u igri novac ili druga
obećanja.
IX. Srbska štampa već nekoliko dana otvara svoje stupce
raznim osobama, koje za sada još izdaleka navješćuju blagodat
za one narode, koji šalju svoje sinove na istočno ratište pa se
bore pod zapovjedništvom njemačke vojske. Osim toga doznali
smo iz tobožnjih desničarskih krugova u Beogradu, da se
zaista bave oni mišlju, da se organizira jedna srbska legija,
koja bi se borila u ime srbskog naroda na istočnom ratištu.
Premda na prvi pogled izgleda to nevjerojatno, uvjeravaju nas
kompetentni faktori da bi se moglo naći svakako pet do deset
hiljada omladinaca izmedju Ljotićevih pristaša. S obzirom na
činjenicu, da je još uvijek srbsko javno mišljenje zadojeno
neodoljivom mržnjom prema njemačkom narodu, držimo da se
još par mjeseci neće moći s ovakovom osnovom istupiti pred
srbsku javnost.
X. Seljaci koji dolaze iz pokrajine u Beograd tuže se, da
im Njemci popisuju domaću perad i da im oduzimlju piliće
čak ispod kvočke. Radi toga su navodno seljaci, ogorčeni te se
prijete da će žito posakrivati ili ga radje spaliti, nego da ga
izruče Njemcima.
XI. Prilaže se prijepis izvještaja jednog našeg konfidenta
(nema ga!, op.).

Četiri dana poslije - novi “koktel” tajnih novosti iz

pera generalnog konzula NDH (HDA, MVP NDH):

$
$
KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD Beograd, dne 31. srpnja 1942.
V.T 56/42
Predmet: izvješće iz Srbije
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Obći-poiitički odjel
ZAGREB
I. Radi našeg državnog prestiža potrebno je bezuvjetno i
svim sredstvima zaštititi i sačuvati željezničku prugu Zemun "
166
Vinkovci i Zemun - Petrovaradin. Opazio sam, da njemački
vojni krugovi na tu okolnost polažu mnogo i da čak po tome
ocjenjuju našu sposobnost. Mora se uvažiti, da je ta pruga za
njemačke ratne svrhe od izvanredno velike važnosti. Dnevno
se vide mnogi vlakovi sa vojskom i ratnim tvorivom na toj
pruzi. Umoljava se stoga da se tome pitanju posveti najveća
pažnja.

II. Dne 28. o.mj. doputovao je prije podne u Beograd šef

protokola g. Dr. Mintas zajedno sa savjetnikom bugarskog
poslaništva u Zagrebu g. Kirilom Stojkovhn i prof. Toni
Smerdelom. Istoga dana poslije podne posjetili smo svi zajedno
bugarsko poslaničtvo, gdje nas je srdačno dočekao i primio
glavar bugarskog poslaničtva g. Paskalev. Na večer u 7 sati
dočekali su na beogradskom kolodvoru Članovi bugarskog
predstavničtva bugarskog ministra nastave g. Jocova, a bio sam
prisutan i ja te sam se u njegovim kolima odvezao do
Zemuna, gdje sam mu predstavio g. Dr. Mintasa i članove
izaslanstva.

III. Srbi nastoje svim mogućim sredstvima prikazati

njemačkim vlastima, da je čin 27. ožujka 1941 djelo šake
neodgovornih i manjevrijednih ljudi, a da to djelo nikada nije
pripremao ni odobrio srbski narod.

IV. Srbski vladini krugovi nastoje prikazati generala Dušana

Simovića kao čovjeka od manje vrijednosti, pa serviraju Njemcima
sve moguće dokaze o tome. Tako su sada ponovno pripremili
za njemačke vlasti jedno izvješće o aferi generala Simovića,
koji se htio riješiti nekog svog činovnika Dragutina Dinića na
podal i nedostojan način kao da je način takove borbe
isključivo svojstvo generala Simovića, a nije pravilo bilo i
ostalo u srbskoj državnoj i narodnoj politici. Prilaže se stoga
P°d ./. priepis toga izvješća pod naslovom ’Afera generala
Simovića te obtužnica D.T. Br. 148/29 i presuda državnog suda
za zaštitu države pri Kasacionom sudu u Beogradu od 20. 9.
1929 Br. 496 (sva ova tri dokumenta sačuvani su i nalaze se uz
Matični akt!, op.).

V Iz krugova srbske autonomne vlade stižu vijesti, da se

emć ne bj m0ga0 usuditi da se u Srbiji kupe dobrovoljci za
istočno ratište, jer bi šume opet oživjele, a to general ne bi
nikako želio. Prije nego li bi se Srbi na to odlučili morali bi
imati od Njemaca bezuvjetno i jasno, da će Srbi biti pri tome
nagrađjeni tako da će im pripasti Srijem i makar istočna
Bosna, a i pitanje Banata moralo bi biti tako uredjeno da se
vidi, da je to zaista jedna srbska pokrajina, a ne kao sada u
kojoj Njemci imaju isključivu riječ. Osim toga trebalo bi
riješavati još i druga pitanja. Kažu da razumiju da je Njemcima
danas potreban svaki njihov čovjek.

VI. Inače se po Srbiji i po beogradskoj čaršiji svašta

pripovjeda:
1) Još uvijek pokazuju u Srbiji veliki interes za gradjenje
drvenih baraka, koje se grade na zemunskoj strani na dogled
Beograda.
2) U Banatu se pronose i opet vijesti da će Madjari
svakog časa preuzeti upravu u Banatu. Svi strepe od toga,

Potpisivanje Zakona o uređenju položaja njemačke narodne

manjine u Hrvatskoj, Zagreb, lipnja 1941: potpisuje Pavelič
pokraj njega dr. V Vrančić (u civilu) i dr. M. Zanić. Sa strane
stoji Branimir Altgayer, vođa njemačke narodne skupine
premda nema nikakove sumnje da bi Njemci ikada bilo kome
više prepustili Banat.
3) Sa zgražanjem govore ovdje da se u Fruškoj Gori
zajedno sa ustašama a na strani Njemaca bore i Srbi četnici-
dobrovoljci.
4) Govori se da je pred četiri dana radio London strašno
napao generala Nedića radi njegove suradnje sa Poglavnikom,
a pod okriljem Njemačke. Radi toga Nedića dosta psuju.
5) Govori se, da je u Delnicama i na još nekoliko
mjesta u Gorskom Kotaru navodno došlo do oštrih sukoba
izmedju Talijana i ustaša. Navodno je i sam talijanski
poslanik i zapovjednik talijanske vojske u Hrvatskoj to
iznio pred Poglavnika te se požalio i navodno tražio da se
ustaše najstrože kazne.
6) Isto tako po čaršiji govore, da je Hrvatska brod koji
tone i da je Hrvatskoj odzvonilo, ma kako se rat svršio.
Nikome, kažu, ne bi bilo za preporučiti da se veže suradnjom
ovog časa uz Hrvatsku, jer nije dobro svoju budućnost sa
njenom povezati.
7) Šire se glasine o napadajima partizana na Petrovaradin,
o upadu u grad o razoružanju domobrana i odvodjenju u
šumu. Isto tako se šire vijesti o velikoj gladi i neredima u
Hrvatskoj, o punim logorima i velikom nezadovoljstvu. Ima se
utisak kao da sve te vijesti nastaju na jednom te istom
mjestu, što smo već više (puta) naslovu izvjestili i držimo da
od toga nije daleko niti beogradsko redarstvo ni ministarstvo
unutarnjih poslova.
8) Pošto je navodno londonski krugova! pozvao srbsko
stanovništvo da pozorno sluša njegove emisije u toku mjeseca
kolovoza, zaključuje se po Srbiji, da će se izmedju 1 do 15
kolovoza odigrati odlučni dogadjaji za ishod ovoga rata.
9) Isto tako se govori, da su prema novom ugovoru
talijanske čete trebale napustiti područje NDH, ah da su naše
vlasti molile, da se to za sada ne provede, jer nismo kadri da
održimo red.
10) Isto tako pronose se glasine da je NDH zatražila
Protektorat Reicha, kako bi zaštitila od talijanskih progona
atski žrvalj u Dalmaciji.
 11) Isto tako ss govori da se je Turska odlučila da stupi
u savez i u rat na strani Vel. Britanije, pa da sada Njemci
gomilaju svoju vojsku na bugarsko-turskoj granici.
12) Nakon depresije koja je nastala medju Srbima uslijed
pada Rostova počela je nemirna i avanturistička srbska duša,
da se opet sprema na ekcese i da zato stvara duševnu
preddispoziciju. Tako se sada mnogo šapuće i agitira time da
su Nijemci ipak u području Dona imali neuspjehe i da ne
navode niti zarobljeni materijal niti ljudstvo i tako dalje. Tako
bi sada imali Njemci biti iscrpljeni i doživjeti tobože slom u
najkraće vrijeme.
VII, Najnovija senzacija političkog života srbskog bila bi
spremanje srbske narodne stranke, koju osniva dr. Milan
Ačimović, ministar unutarnjih poslova. Navodno je već i pro­
gram stranke gotov i prema obećanjima sa stanovitog mjesta
imao bi biti ovih dana uručen nacrt toga programa. General
Nedić je odlučan protivnik osnovanja stranke, jer kaže da je
to vraćanje na ono staro zlo, koje je Srbiju toliko koštalo, pa
se čini da Nedić za sada nikako neće prihvatiti ovu stvar.
Drugi odlučni protivnik stvaranja ovakove stranke jeste Dimitrije
Ljotić, koji već imade svoj ’Zbor’ i koji bi u ovoj akciji
ministra Ačimovića vidio najvećeg protivnika svoje politike.
Dr. Milan Ačimović nije nikakova politička ličnost u
Srbiji niti je to ikada bio. On je jedan redarstveni srbski
činovnik od karijere, kojega je Milan Stojadmović postavio bio
najprije za upravnika grada Beograda a poslije za ministra
unutarnjih poslova, ali on nema nikakovih pristaša, niti uživa
ugled u Srbiji. Naprotiv moglo bi se reći da slovi kao čovjek
koji je spreman sve za karijeru i novac učiniti. Njegov najvjerniji
suradnik jest Dragi Jovanović, koji je povjerenik gradski za
grad Beograd i upravnik grada tj. ravnatelj redarstva. Posljednji
je ovih dana putovao u Beč zrakoplovom i to navodno radi
operacije jednog člana obitelji.

Situacija u Srijemu poprima sve gore razmjere, pa gener; _

konzul NDH u Beogradu poduzima nužne korake i ujedno
traži da ga se “u žurnim stvarima” ubuduće obavještava
preko Zemuna (HDA, MVP NDH - Beograd, 14. kolovoza
1942.):

V.T. Br 53/42
Predmet: Koraci kod njemačkih vojnih vlasti u Beogradu

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obći-politički odjel
ZAGREB
I. U smislu otvorene zapovjedi glavnog stana Poglavnika
od 9. kolovoza 1942 GSP 1481/42 posjetio je pođpisani dne
13. kolovoza zamjenika odsutnog zapovjedajućeg generala u
Beogradu, divizijskog generala Hikhofera u dva navrata glede
koraka, koje kani hrvatska vlada poduzeti radi čišćenja Srijema
od komunističkih elemenata. Gospodin general Hikhofer primio
je do ugodnog znanja sve što se u tom smislu poduzeti kani
te je pristao da pošalje jednog njemačkog časnika za spoj kod
stožera višeg redarstvenog povjerenika za veliku župa Vuka u
Vukovaru. Za sada još nije mogao označiti točno osobu, ali je
to obećao u toku današnjeg dana učiniti.
II. Danas je pođpisani posjetio gospodina Benzlera,
opunomoćenika ministarstva vanjskih poslova velikog njemačkog
Reicha kod zapovjednika Srbije - poslanika, koji je takođje
primio sve na znanje, te se interesirao za datum, kojega bi
imala nastupiti pooštrena kontrola prelaza iz Beograda u
Zemun i obratno, pa mu je pođpisani saopćio da će to biti
vjerojatno izmedju 20-25 o.mj.
Istome je predočeno, da će sve mjere biti poduzete samo
u svrhu istrebljenja partizansko-komunističkih banda kao i
pojedinaca i da neće imati nikakav drugi karakter, niti će biti
uPereno protiv bilo koga drugoga. Takovo stanovište je g.
Poslanik Benzler napose pohvalio i preporučio da se samo u
t0m smislu i postupi. On je napose izrazio želju da budem s
uj'm neprestano u vezi i da ponajprije budem dobar njega o
svemu obavještavati. Ja sam to obećao ubuduće bezuvjetno
činiti, pa se umoljava mene obavještavati o svemu onome o
čemu bi bilo potrebno istoga obavijestiti.
III. Nakon toga obavijestio sam osobno o tome svemu
generala Meyssnera, zapovjednika SS divizije u Beogradu, koji
je obećao sa svoje strane svaku susretljivost i pomoć u
granicama svojih mogućnosti.
Nadalje je g. general Meyssner zamolio slijedeće:
1. ) U logoru partizana u Zemunu, koji spada u njego
nadležnost nalazi se 3.475 osoba starijih od 50 godina, medju
kojima čak ima staraca izmedju 70 do 80 godina. Osim toga,
nalazi se u istom logoru djece ispod 17 godina u broju od 537
medju kojima imade čak dječaka od 9 do 14 godina. Ovih
4.012 osoba - kaže g. general Meyssner - ne može se nikako
nijedna osoba upotrijebiti za nikakav rad. Molio je stoga, da
se ovih 4.012 osoba preuzme najžumije po našim organima i
da ih mi smjestimo u jedan naš logor u Zemunu. To je g.
general Meyssner molio, da se najžumije provede.
2. ) Isto tako je g. general spomenuo, da količina hran
koju dobiva od naših vlasti do sada nikako ne dotiče za
prehranu osoba u logoru, pa je molio da se kvantum hrane
poveća i da to bude što prije provedeno.
Ovo se sve izvješćuje naslovu sa zamolbom, da se prekd
ovog predstavničtva upućuju sve obavijesti za njemačke vojne
vlasti i da se po mogućnosti naznači preko redarstvenih
organa točan dan zatvaranja granice prema Srbiji i početak
same akcije, da se o tome uzmogne obavijestiti njemačke
predstavnike u Beogradu?
Isto tako moli se obavijestiti podpisanoga o koracima,
koje će naše vlasti preuzeti za preuzimanje navedenih osoba iz
partizanskog logora u Zemunu kao i o nabavi hrane za isti
logor?
U žurnim stvarima moli se obavješćivati podpisanoga
preko upravitelja redarstvene ispostave u Zemunu ili preko
brzoglasa naše ispostave u Zemunu broj 37-0-50.
 “Medju pojedinim četničkim odredima i
pojedinim četničkim vojvodama vlada velika
m ržn ja...”

U drugoj polovici kolovoza 1942. diplomatski predstavnik

NDI-I u Beogradu ulaže izuzetan trud i šalje u Zagreb
“roman” od izvješća, jedan od svojih najduljih “raporta", to
je 27. tjedno izvješće iz Srbije, koje dr. Ante Nikšić potpisuje
kao Predstavnik N.D.H. u Beogradu (HDA, MVP NDH - VT.
Br. 59/42 od 26. kolovoza 1942.):

Politički život u Srbiji došao je zadnjih nekoliko tjedana

u čudnu situaciju, gotovo komičnu. Na jednoj strani ogromni
uspjesi Njemačke i njezinih saveznika, a na drugoj srbska
nepovjerljiva duša odana beskompromisnoj istočnjačkoj mržnji
na sve ono što odiše zapadnim duhom. Razumniji i ozbiljniji
ljudi bili su spremni na lojalniju suradnju sa njemačkim
vlastima, kad ne bi bilo navedene istočnjačke mržnje. Osim
toga danas je moguće još više nego ikada jasno razabrati
materijalističku osebinu srbskog naroda, jer su ’crna burza’,
koja osobito pogoduje srbijanskom mentalitetu i njemačka
vojna disciplina stvorile jasnu sliku dviju protivnosti, koje se
nikad neće moći pomiriti. Srbinu manjka smisao za opće
dobro, pa prema tomu on kao takav nije ni kadar shvatiti
idealistički duh nove Europe. Danas postoje desetci hiljada
ljudi, koji su spremni svaki čas silom rušiti novi poredak, koji
lm ne odgovara.
I. Imenovanje Dragog Jovanovića dosadanjeg upravnika
grada Beograda i predsjednika beogradske obćine za šefa
srbske državne bezbjednosti tumači se kao inicijativa njemačkih
v’lasti, da se čim prije u Srbiji provede novi duh, s čime se
dosada bilo otezalo. Srbska državna bezbjednost vezana je uz
Hunistarstvo unutarnjih poslova, dočim će poslije biti posebno
ministarstvo.
 U srbijanskim krugovima ne uživa isti Dragi Jovanović
dobar glas. Imputiraju mu, da je za novac spreman sve učiniti
i da je već prije početka ovoga rata bio u službi Njemačke.
II. U planini Zlatibor kod Uzica smješteno je 13 hiljada
Srba koji su prebjegli iz Bosne. Njihovim logorom zapovjeda
major Djordjević, rodom iz Kikinde. Te prebjeglice zovu golišani,
jer su došli goli i bosi. Oni primaju vojničku obuku. Tamo
čekaju zapovjed kada će biti upućeni u Bosnu.
III. Po izjavi jednog poručnika, koji je u stožeru Draže
Mihajlovića, nalazi se Mihajlović sada u Srijemu ili u Slavoniji.
Ovo ljeto proveo je Draža Mihajlović u okolici Vmjačke
Banje. On je tamo bezuvjetno imao kontakt sa stožerom
četničkih odreda Koste Pećanca, kojega sada zamjenjuje i čiji
je nasljednik Bogdan Gordić, bivši novinar kod POLITIKE,
koji je prema tome predestiniran za budućeg četničkog vrhovnog
vojvodu.
Po izjavi toga poručnika iz stožera Draže Mihajlovića
nisu oni sada osobito zaposleni, jer imaju kao glavnu dužnost
samo to da djeluju pomirljivo izmedju raznih četničkih odreda,
koji se medjusobno neprestano svadjaju, a koji bi imali nastupiti
kao prva brahijalna sila srbske države nakon ’povlačenja
Nijemaca’.
Medju pojedinim četničkim odredima i pojedinim četničkim
vojvodama vlada velika mržnja, pa se dogadja dnevno da
izmedju istih dolazi do svadja, tučnjava i podlih napadaja iz
zasjeda. Tako je ovih dana iz zasjede ubijen sin vojvode u
Trsteniku, a sumnja se, da je to izveo netko iz odreda
susjednog vojvode.
IV. Episkop Nikolaj Velimirović živi sada u manastiru
Ljubostinja u blizini Vmjačke Banje, jer je manastir u Zići za
vrijeme rata razoren. Istome episkopu Nikolaju zalaze predstavnici
svih srbijanskih političkih struja, pa se pripisuje najviše utjecaja
istoga vladike, da je došlo do primirja u Srbiji. On je
bezuvjetno u vezi sa Dražom Mihajlovićem i sa generalom
Nedićem. Opaža se u zadnje vrijeme, da se Nedića više ne
napada u srbijanskim krugovima, što znači da je postignut
konačan sporazum kod čega je odlučnu riječ morao imati
episkop Nikolaj. Planina Goč ispod koje leži manastir Ljubostinja
jest sabiralište svih četničkih i drugih legalnih i ilegalnih
srbijanskih borbenih odreda.
U nedjelju 30. o.raj. ženi se četnički vojvoda spomenuti
novinar Gordić. Vjenčanje će obaviti episkop Nikolaj u manastiru
Ljubostinju, a kumovi će biti ministar unutarnjih poslova
Aćimović i novi šef srbske državne bezbjednosti Dragi Jovanović.
Ako bude moguće, biti će tamo i naš pouzdanik (podcrt. A.V.,
op)-
V. U srijedu 19. o.mj. oko 10 sati prije podne oživio je
iznenada Beograd. Hiljade i hiljade naroda pojavilo se na
ulicama. Sva su lica bila vesela i razdragana. Najviše je
ljudstva bilo na Terazijama. Kažu da poslije 27. ožujka 1941
nije bilo nikad toliko svijeta kao taj dan. Doznali smo da je
tome bio razlog to, Što su svi Srbi ujutro izmedju 8 i 9 sati
toga dana kao i svakog drugog slušali krugoval London, a taj
je javljao o uspjelom iskrcavanju engleskih i američkih vojski
na francuskoj obali. Svi su došli na Terazije da čuju što će
dati Njemd da se javi preko razglasne krugovalne postaje?
Toga dana bilo je u Beogradu veliko veselje. Pilo se je na sve
strane. Jedan srbijanski viši činovnik hvalio se toga dana
navečer da je popio već tri flaše vina, premda ga nikad ne
pije (Vesnić bivši šef protokola ministarstva vanjskih poslova).
VI. Srbski crveni križ, kojemu je na čelu Dr. Petar Zec,
bivši liječnik u Gospiću, najprije skutonoša Svetozara Pribičevića,
a zatim Aleksandra Karadjordjevića, pomaže iz svojih prihoda
sve protuhrvatske akcije. Naš pouzdanik posjetio je nedavno
Dr. Petra Zeca interesirajući se, da li bi se putem beogradskog
crvenog križa moglo doći do lazareta i bolnica na istočnom
ratištu, pa isti je liječnik došao u ekstazu i ogradio se od toga
da Srbi ikome pomažu drugom doli Srbinu.
VII. U Srbiji se mnogo govori o navodnim nemirima u
Hrvatskoj, pa se vidi, da su oni vrlo dobro obavješteni o
^akom dogadjaju. Tako su oni željezničku nesreću kod
Ivanićgrada već sutradan prikazivali po Beogradu kao početak
revolucije u Hrvatskoj.
Čišćenje Srijema od komunističkih manijaka djelovalo je
[Pak u Srbiji deprimirajuće. Očito je, da su srbski politički
Sagovi, pa čak i oni službeni podupirali djelovanje partizana
 KONCEPT Z agreb, dne 11. a v ib n ja 1948,

B r. I.K . 2 7 3 /1 9 « .
Predmet i Im enovanje g .D rn . Ante NikSiđa
za g e n era ln o g konzula.

Konzularnom p ro d a ta v n iitv u Nezavisne

DrBsrve H rvatske,

Beograd

0 p r ilo g a 5 a st Je ovome U ln ls ta r s tv u d o s t a v i t i
privrem eno p a te n tn o pismo i p ris p io v e rb aln e n o te , kojom
se Njemačkom P o sla n stv u u Zagrebu n o t l f i c l r e im enovanje
goap.D ra. Ante i i i U ¿ -a za g e n era ln o g k o n z u la .

ZA DON 5PREUHI I

Po n a re d b i U ln iB tra
H a đ at.k o n z.o d aje k ai

P rilo g a i dva

P .S . Privrameno p a te n tn o pismo b ilo Je

predano osobno gosp* Dni. FlfcSitfu.

Obavijest o imenovanju dr. A nte Nikšića za generalnoga konzulu

N D H u Srbiji
u Hrvatskoj i u Srijemu, jer se u zadnje vrijeme opaža sve
veća suglasnost izmedju tih krugova. Oni su rezonirali tako, da
je hrvatska državna vlast toliko skučena sa Statutom o Srijemu,
da se neće usuditi nikada energičnije istupiti protiv komunističkih
elemenata, koji će prema tome moći raditi u Srijemu, što će
htjeti. Može se reći, da se u Beogradu još nisu pravo ni snašli
uslijed ovog energičnog istupa hrvatskih državnih vlasti. Doznali
smo, da su oni pokušali kod njemačkih vlasti nešto poduzeti
u tom pogledu, ali još ne znamo s kakovim rezultatom, čim
u tom pravcu nešto doznamo, izvjestiti ćemo.

VIII. Inače u Srbiji još živi nada, da će Nijemci povjeriti

Srbima da prave red u Hrvatskoj. Makar se tako oni sada
tješe, medjutim, ne bi se moglo reći, da je povjerenje njemačkih
vlasti u Srbe poraslo, jer su Njemci prema njima još uvijek
vrlo rezervirani, čini se sada čak i više, nego Ii prije.

IX. Dr. Dušan Popović, bivši odvjetnik iz Zagreba i jedna

od perjanica srbsko-hrvatske koalicije često posjećuje generala
Nedića, predsjednika vlade On je navodno Nedićev daljnji
rodjak. Dr. Dušan Popović imao bi biti informator generala
Nedića za prilike u Hrvatskoj, pa je očito da će taj prevejani
i vrlo lukavi Balkanac pokušati da preko istoga Nedića nastoji
utjecati na prilike u Hrvatskoj. Mi očekujemo prve pokušaje?!

X. Medju prebjezima u Bajinoj Bašti pojavio se je pjegavi

tifus, koji prouzrokuje dnevno veliki pomor. Očito da će ta
okolnost djelovati kao jedna od zapreka za ponovne ispade u
Bosnu. Ova vijest je potvrdjena sa više najvjerodostojnijih
strana. Veliki broj srbskih iječnika iz Beograda morao je otići
radi suzbijanja toga tifusa u Bajinu Baštu.

XI. Ovih dana otputovati će iz Beograda jedna delegacija

sastavljena od Nedićevih častnika, četničkih prvaka i još nekih
os°ba, koja će obaći srbske zarobljeničke logore, i nastojati da
Predobije što više srbskih častnika za suradnju sa generalom
edićem. Ti bi onda častnici reorganizirali srbsku državnu
Stražu se sada službeno zove srbska vojska. Kao kortašaciono
. *lv° navode isti korteši to, da će se nakon ojaćanja srbske
l/ie Povući Nijemci iz Srbije, a srbskoj vojsci da će biti čak
povjereno uvadjanje reda u Hrvatskoj. Društvo pričuvnih častnika
u Srbiji pozvalo je sve svoje članove, da svoje odore predadu
istome društvu. I to je u vezi sa pojačanjem srbske vojske.
XII. Pred desetak dana počeo je bio beogradski krugoval
za vrijeme popodnevne emisije izmedju 17 i 19 sati gotovo
svaki dan davati pjesme o Sriemu, pa je ovo predstavničtvo
bilo spremilo radi toga verbalnu notu na njemačkog poslanika.
Međjutim, nakon prednjega razgovora sa ravnateljem beogradskog
krugovala g. Oberleutnantom Reingenom, koji (je) bio zahvalan
radi toga upozorenja i odmah naredio istragu, povukao je
podpisani ovu verbalnu notu.
XIII. Govor Dr. Tumera, Šefa civilne uprave u Srbiji,
kojega je nedavno održao djelovao je ponešto ohrabrujući na
Srbe, jer je uslied velikih njemačkih uspjeha na Istoku postao
položaj Srba očajniji. Tako su i pretnje Dr. Tumera lakše
progutali.
XTV. U Beogradu je nastala medju ljudima zadnjih par
dana nakon Dieppa i ostalih njemačkih uspjeha depresija, a
njihovi argumenti da će ipak pobjediti Rusija i Engleska bivaju
svakim danom sve smješniji. Čini se da najprije dolaze k
svijesti beogradski trgovci, koje sili ekonomska kriza da forsiraju
drugu politiku i to napose prijateljsku prema Njemačkoj. Tako
se napose medju mnogima zalažu za privrednu orijentaciju
prema Njemačkoj veleobrtnik Teokarević i trgovac A. Pavlović.
XV U Srbiji je podbacila ljetina, pa se ljudi ove zime
boje gladi. Povodom toga padaju mnoge kritike na Nijemce i
njemačku upravu. Čak se tvrdi, da Njemci sistematski žele
Srbe izgiadnjeti i raseliti.
General Nedić otvorio je mnoge javne radove kao regulaciju
Morave i Timoka samo zato da zaposli što više srbskih
radnika, da ih ne bi Nijemci odvukli na radove u udaljene
krajeve. Takova je grožnja na dnevnom redu prema onima
Srbima, koji se ne žele prilagoditi novoj politici.
XVI. Srbima je sada novom odredbom gotovo onemogućeno
putovanje u Banat. Među Srbima je radi toga veliko ogorčenje,
jer su se do sada nadali da će konačno biti Banat upravno
izjednačen ostalom srbskom području, kao što još sada uvijek
misle i za sam Sriem.
 U Bečkereku i nekim selima Banata došlo je prošlih
dana prigodom proslave sv. Stjepana do velikih tučnjava izmedju
Mađara i Nijemaca. Srbi sada govore, da će u Banat ući
mađarska vojska.
XVII. Nekidan je bivši jugoslavenski ministar Kaludjerčić
pripovjedao u jednom društvu kako hrvatski vojnici neće da
idu na istočno bojište. Rekao je da su četiri hrvatske pukovnije
sa svim časnicima s oružjem i s municijom iskočili iz transporta
i da su prešli partizanima. Kaže, da Krndija, Papuk i Fruška
Gora skrivaju u svojim šumama 60 hiljada do zubi naoružanih
boraca. Hrvatsku i njezinog poglavnika da čekaju još crni dani.
XVIII. U njemačkim nekim krugovima još se uvijek
govori o nemirima u Hrvatskoj i o tome da će konačno
njemački Reich biti prisiljen da osnuje Princ Eugen Marku u
koju bi ušli istočni Sriem, Banat, Bačka i Mačva sa glavnim
gradom Beogradom. Srbija bi si morala izabrati drugi glavni
grad.
Još se uvijek nalazi njemačkih časnika, koji se dosta
nepovoljno izražavaju o redu u Hrvatskoj i o hrvatskoj vojsci.
XIX. U Beograd stiže dosta prebjega iz Sriema. Iste se
obšimo preslušava po beogradskih kvartovima i kod Komesarijata
za izbjeglice. Neki su dali vrlo obšima izvješća o navodnim
krvoprolićima, neredima i zlodjelima ustaša.
XX. Četnik Miščević koji se nalazi u stožeru vojvode
Koste Pećanca pripovjedao je neki dan u Beogradu u jednome
društvu, da cijela Srbija diše duhom Draže Mihajlovića. To
najbolje znadu četnici. On kaže, da kad su se god oni
približavali sumnjivim selima da su prcobukli neke svoje četnike
u civil i da su se ti u selu predstavljali kao Ljotićevci.
Medjutim, narod ih je odbacio pa kadkad i istukao, jer ne
vole Ljotićevce. Četnici uvijek kažu u selu da su Dražini ljudi,
Pa ih narod najsrdačnije prima i pogošćuje pa čak neće ni da
Pnmi novac. Rekao je, da su i Nedićevi odredi prožeti duhom
Draže Mihajlovića.
Ako Nijemci pošalju četnike u Hrvatsku da prave red,
onda će oni po danu klati muškarce a po noći žene i djecu,
ako se je hvalio da je sada u Srbiji podpuni red i mir.
Rekao je, da četnika imade 52 hiljade i da su svi oboružani
puškama i strojnim puškama* a da imaju i sve drugo oružje.

XXI.
1) Inače se po beogradskoj čaršiji svašta pripovjeda. Tako
govore da Nijema zato ubrzano dovršavaju zemunski i pančevački
most, da bi mogli lakše bježati kad za to dodje vrijeme.
2) Po Beogradu se govori da u zemunskom logoru
partizana Srbi pasu travu.
3) U Hrvatskoj je pravi pakao. Ruše se mostovi, vlakovi
lete u zrak. Domobranci su protiv Poglavnika. Partizani su
gospodari situacije. Brod, Sisak, Ivanić i Zdenčina opomena su
Poglavniku, da se ne igra sa vatrom. Sav je narod protiv
Poglavnika. Kažu, da će mu jednog dana pasti glava.
4) Hitler je počinio veliku pogriješku kad je razdjelio
Jugoslaviju. Jugoslavija je jedna ekonomska cijelina i kao
takova neophodno potrebna. To je i sam Hitler rekao par
dana prije, nego je Pavelića doveo u Jugoslaviju. To se sada
Hitleru osvećuje.

Uz već uobičajeno obilje najraznolikijih novosti iz Beograda,

sakupljenih odasvud, više ili manje vjerodostojnih, pukih
naklapanja i provjerenih činjenica, generalni konzul NDH u
Beogradu dr. Ante Nikšić nastavlja i u rujnu 1942. veoma
iscrpno izvješćivati iz Srbije, a 22. rujna t. g. - opet kao
“ Predstavnik N.D.H. u Srbiji” javlja da je njegov “pouzdanik”
prokrstario “unutrašnjost Srbije” i dostavio mu - autentičan
uvid u tamošnje vojno-političke prilike (HDA, MVP MDH -
V.T Br. 56/42):

I. Srbijanci ne naviknuti na lojalnu suradnju, a u želji da

pravo stanje u Srbiji prikriju njemačkim vlastima, koje PaK
stalno uvjeravaju o redu i novom duhu, koji da Srbijom vlada,
podnieli su medju ostalim i netočne podatke o ovogodišnjoj
žetvi. Na temelju tih ’sjajnih’ rezultata njemačke vlasti izdale
su odredbe kojima se suvišna količina žita ima izvesti u
Njemačku. Kad bi se po Njemcima odredjena količina izvezla
u Srbiji ne bi ostalo žita ni za sjeme!
General Nedić, koji je svojevremeno obećao, da nijedno
zrno žita neće biti izvezeno, energično je napadnut, pa je
stoga podnio ostavku svoje vlade, jer da on ne može više
jamčiti za mir u Srbiji.
Nakon povratka Dr. Tumera, državnog savjetnika za
Srbiju iz Berlina, navodno je stvar uredjena, a iz vlade su
ispali Ing. Olean, ministar poljoprivrede i Marjanović, ministar
pravosudja (obojica pristaše Dimitrija Ljotića). Očekuju se i
daljne promjene kako u vladi tako i na drugim vodećim
mjestima.
II. U krugovima bliskim srbskoj vladi tvrdi se, da je
koncem prošlog tjedna uhapšen Dimitrije Ljotić, predsjednik
organizacije ’Zbor’ stoga, što je došao u otvoreni sukob sa
njemačkim vlastima radi oduzimanja žetve. Neki pak vjeruju
da je zatvoren na prijavu generala Nedića, jer je medju njima
došlo do ozbiljnijih nesuglasica u pitanju načina reorganizacije
omladinskih pokreta u Srbiji.
NAŠA BORBA organ Ljotičevog ’Zbora’ prestao je izlaziti.
III. U Beogradu, navodno, se nalazi neki čovjek, koji se
predstavlja kao delegat Dr. Mačeka. Isti je u posljednje
vrijeme, kako on tvrdi, proputovao sve krajeve bivše Jugoslavije
i došao do uvjerenja, da u svim tim krajevima, osobito u
Dalmaciji, raste revolt svakim danom, može se reći da je
Dalmacija sada još više jugoslovenska nego što je bila prije
sloma. Kako u Dalmaciji tako i u ’banskoj’ Hrvatskoj, Bosni,
Medjumuiju, Srijemu, svi oni, koji žele uskrsnuće bivše Jugoslavije,
stoje pripravni kao figure na šahovskoj dasci, spremni kao
^•sciplinovana vojska za obračun sa domaćim protivnicima tj.
aveličevim ustašama! Ni mučilišta nisu kadra protivniku odkriti
., varošima i selima stoji na
Čelu tog tajnog pokreta.
Isti delegat uvjerava svoje srbske prijatelje, kako je njemački
Poslanik
anik u Zagrebu g. Kascbe, odmah po svom povratku iz
 Berlina otišao za Kupinac Dr. Mačeku, te mu tom zgodom, u
prisutnosti stranih predstavnika pri vladi u Zagrebu i posebnim
delegatom Poglavnika, postavio pitanje da li bi htio preuzeti
vladu u Hrvatskoj. Dr. Maček odgovorio je da bi samo onda
primio vlast, ako bi se stara Jugoslavija u svojim bivšim
granicama uspostavila. Sva okupirana područja imaju se isprazniti,
a što se tiče Srbije to će on Dr. Maček, sa Srbima u
najboljem sporazumu riješiti. Dr. Maček pristao bi na njemački
protektorat, obavezao bi se uzdržavati njemačku vojsku od 100
do 200 tisuća vojnika, ali Hrvatska ne bi davala nikakav prilog
u ljudstvu za istočno bojište. Poglavnik i ustaše morali bi
napustiti Hrvatsku, a svi krivci za nevine srbske žrtve kazniti
će se, pa Srbi mogu na ovu odmazdu sigurno računati.
Dalje je Mačekov ’delegat’ sa vidnim zadovoljstvom iztakao
činjenicu, da je narod u Dalmaciji listom protiv Rima i da će
starokatoličku vjeru prigrliti, a time bi došlo i do vjerske
snošljivosti sa Srbima. U ovom napadaju na ustašku Hrvatsku
i njen rad nije poštedio ni bosanske Franjevce, koji da su
udarili sramotni žig na svoje čelo, udruživši se sa ustašama, pa
oboružani bombama i noževima, proganjali sve što je srbsko.
Svaka vijest iz Hrvatske sa zluradošću se uveličava, te se
je već ovih dana pronijela glasina beogradskom čaršijom, da je
Samobor već zauzet po pristašama Dr. Mačeka, te seljaci sada
nastavljaju svoj pohod na Zagreb.
Naročiti značaj pripisuju dolasku novog zapovjednika za
Jugoiztok generala pukovnika Lohra, čiji bi glavni zadatak bio;,
uspostava vojničke suradnje sa Bugarima i srbskim četnicima
za održanje mira na Balkanu i rasturanje ustaškog pokreta, a
što znači konac N.D.H.
IV. Zadnjih dana, a nakon krize vlade, vrlo mnogo se
govori o uspostavljanju neke vrsti govemmana u Srbiji. Governer
bi bio general Nedić a predsjednik vlade sadašnji upravnik
grada Beograda i predsjednik državne straže Dragi Jovanovič:
Paranos, šef specijalne policije, postao bi upravnik grada
Beograda.
V. Njemačke vojne vlasti umoljene su od srbske vlade, da
smanje broj svoje vojske ovdje radi rasterećenja, jer da su
izdaci godišnji za vojsku oko četiri miljarde Dinara. Za red u
 m

HOHZV1UH9 PRIDSTAVKlCTVO B eo g rad , dne 3o. r u j n a 1942.

NHAVMNC HRVATIM
KOORAD

T .B r .7 3 /4 2

P re d m e t: Ada C ic a n i i J a

Kii'jfvr.MicTVH v.ws?Tii rf'^lcva L* -----

O d je lu z a r a l k /tn - Is to k
¡ .u 1
U p r i l o g u Š a l j e ne iz v a d a k i z b e o g ra d sk o g FOVOG
VilEI.’&NA od 2 o . r u j n a o . g . , *» kojem r * n ~ l z i Č lanak o p o s j e t u
p r e d s je d n i k a v la d e u. B eo g rad u re n r* i" 'la F e d ić a Adi C i g r m l i j l .
0 k o jo j a e t o Adi Cl g -v ili j l r a d i , t o s e n e može
i z ovog članka* r a z a b r a t i , a l i fp o b ć e n ito t v r ^ i , d a j e o to k Ada
C i g a n l i j a p r ip a o N e z a v is n o j D rž a v i H r v a ts k o j.
B ilo b i s to g a p o tre b n o , rt*» ne po jednom p o v je r e n ­
s tv u to č n o u s ta n o v i,, kn j a m je s ta i k o ji d-j p lo v i p o g ra n ič n o g zem­
l j i š t a p r i p a d a j u H r v a ts k o j.
Tako j e o v ih d an a pozvan na g la v n u ra n p ra v u kod
s u d a v o jn o g z a p o v j e d n iš tv a u B eogradu dne ? 4 . r u jn a 1942 pod B r,
S t . P . L . I J I B r. 9 5 /4 2 P avao S a lo p e k , č in o v n ik HBISHODA iz Zemuna,
r a d i k r a đ je k o ja s e Je d o g o d ila t » k o d j e r na je d n o j Adi C i g a n l i j i ,
k o ja j e s a s t a v n i d io n a še g d rž a v n o g t e r i t o r i j a . P r i l o ž e ae p o z iv ,
ZA DOM SPR T lH I!
P r ilo g a : dva, G e n e r a ln i k o p a n i s

Izvješće o posjetu generala Milana Nedića A di Ciganliji, 30.

rujna 1942.

Srbiji odgovarala bi srbska policija, koja je pod nadzorom

samih Njemaca najmodernije opremljena.
Njemačka vojna uprava ostala bi samo u Beogradu, Nišu
i Kragujevcu.

VI. Njemačke vlasti da bi zapriječile devalvaciju Dinara

predale su na upravu srbskoj hipotekarnoj banci svu nepokretnu
židovsku imovinu, čija vriednost treba da iznosi oko tri i pol
miliarde Dinara.

VII. B eogradom se m unjevito p ro n iela vijest o

bombardiranju Zagreba. Istinabog, veselje im je pomalo opalo,
kad su čuli da je bačen vrlo mali broj bomba najmanjeg
kalibra i da je šteta neznatna.
Ovaj napadaj na Zagreb, pa ponovni napadaj na
adimpeštu, uskomešao je Beograd i postao povod za
 OmilTHHA CT1PEMA OITEB BEOrPATlAHHMA
IIpeTceAHHK He^nk očimiao ceny
apBeTa Ha A hh I_[HraH;mjH
a H e o oírm e jo ra c n y a * Gn E c o r p a ^ jy p a j^ a i t e r a a » « r o a o r r p a l) a l t e r n a a
np*T<7* jtra « H a ñ a h 7 n p i i M B p » c i A m u i m d i w i R par. Jo» i« o iw h »
7 jmsroBopr a rpmcmm«
K m ■ apoHMO mOTm. n opat * m Jo
EpOlOtUtCOI OTItaTtlB» IfA?flVBCJ7k CJt* W
Tpefie* meuo «o e* fl.-iaronututas ob*
ii í u u y j * cKEíiatBAiM Ueorpíhau» e i &■
ro ta u m i JAftewM ■ 10 npoE pé m iio e
B irx lo J c o n o iu iu ia o iiK . 'I . ir F j,
a u n i S n a a tro tiitcB nPirana x a A * r
o*
UnitoiMiiíjT w ix a i s r ipaeMBíiwn a xirni
ElíMCfcJIX pJUMIVBB XHjMl C í JllrlMiTI MlíiM
XJiBjniiQj CBoa M u e r* xa. Aj í » U lirax-
a n lit x *iap\H£i|iix, Tiu:(Jt m m o » m*«iíhi«')
x ít x na e» oitAe xa ;iia ü b rxmntBUA.
» 1 m í me e c i » a B a tiim B j w a ip
k p o ío p i i m » o niMBuciiM» « o j* e r
ftpKABnhux « a » * 8 canaJaD» t » io
x m A íw iio Afc h c t íb x « ro A U it masi
rtpeJu., xab t o n iju a Ok ik u » itcmua'
fe<na. Mia d m k m ¡istA&|il>* J ti u un#
¿ nix DI# XIKTI MOPH BfíTItnntTA ■# TOEfi"
■ r B DA era J P B « I BjW T ítm in* B m *
í-nnnfi»:« oitm tiitH i í* « i p ía iid .a i e# nnw
i h x Dm e»ne un A j a U n m iia x ln « ’U u-
aatiKB o r s iin 10 « i t w jiq o ir * n í a j »
>* normyufl oOeíOiííEB» a í ju a s b in o - «
xri»
l l j i i r m m C sísc-í * x n u < » p triíc t»
n n i g u M in u U H nu ib b d k u iib d }■
m e*. bbJo-bK# x u ia tw n B a i» *» o*» • * -
n«Ji n o li o í m u » jwu pn/k
Xfl«lir#IU X lAptJUaMUr.# CHI»WTUHife.
C ror* J« gir í|ro i j u i n o cflxWon p i j » '
»» x i m u a jtir T i «» A fljt U x r u u v ja
xa fEOicvl.Thx c* »» nprininiA'
, Hb J í Ü M fl'M Il OtOÍBUH y
‘js iu T n x n iB itiu « » K'b ju C f a r m i »
a p e rc E jx x w D ira rran i » iue«» j n u -
X* O tiik A n o c ix Jlporar Jb- A u raxoxxlu,
x im ía n tlM M m c in o m in w , U * ;M » n i.
A», BOttuhitnn» ÉniitotiW»; iim a ta in - B í
• bcjdb » U ne ntia H dd Im r ii Iu x ii'tr -
XpeTOljnOMi íleOfjmJtcKB dJlUUTBB# l i l i *
S i M u x h e a a lik t i í n in i í íe r tn e iiu M r-
j i b H ij ib Ii trp e ir x a pbm # «K tu rxM tM
BM X iittn ccnLf i t i i H í <jiMCMR)rKn A ltf*
u Baorv«3j* » b, il» iri-fM » f.y irx * T te j-
x n * í M U I r t B B |* ii UnA llí X XPímUAN
xgjiazKB o b u e p r s i . tMj.it t# natioat
í t w m d* ir*ix n u» A M iu* n im « « iu j||a >
U IM JBÍM* X K X IW 9 J b íO l ’BDf'l^nalt
x m m « n m TIpihub Ii i" im roDO ol ó
o íiim n tiB * pMXJfKx«* r t# r p M M n-un
Jlra nli m i i K A i H es »■» n-uio«» mbA'
IN I!» X na m a am vñra fln in iu 1« BitíE-
Novinski izrezak iz Novog vremena o posjetu generala Nedića
A d i Ciganliji
-M e*a| m i h t i » * e*n BfivrN fu
crnca* O niurw tii nm *# 6«orn*fi» t í F
i í * v fU fW B iui «níH t * o c t u b ^ b etfl»
f 1« m Haití s*p *jiim u n . Huno-
lufu ftn * c n í a l l i & íiirB » flí >*MH f c t f l ■
» .fin » » r u l i a e i i L Dw c t i ( « n íflfl »o-
ouh«Bu HMMti m m s n a u n « » a i Bujía*
t* tu ra « re a« » » a» i h >m c fa iB B í
ÍHBitHBH na a m m tipsw» • aíl»«>«Ba3
iiíb r I b.”
jl* J« p«,i foQi7|m.tr«t BnmTBiT*
CiliuUrBJIIií BüúíUlan AjilMLtOlt Orla BflO
.nnet ■ moanrita alanjtrianttn MJOofc* W
■« Juman raMun jrw«f* «lite ct ai
wvm* irte** u x * irt nflctr C > » n mi'
«juJí a» Oí Aí jTApDfAtijiMO npeflvww* r
B*an>»A. Ib sosa f j w m» roaltao ptv-
arry b a m a pnjwAA u <knr(>MC*ol oda
a s Cip o «m M in e ce U A iirhuíaJr llp e r
ÍBA»1I» K f r H « n e A M M babb "8. t líA íll
en qhüox miwTWj’W rtk in a e Ja otom ®**
*nr» amcgi|p««r f l k M n lia A jdi i acto
TB»í8 i fr»»Pitm,T» m m ujt Ountraa (
omc m a m u Kal« je «rS canea so a»
PP«raa r ÍÍ*A HsJiyilmlphB A*J Un-
r w f* » J f p*ir,n>vi»iisrx jwnUMfO npr** 1im *
meli N.1« xk a i & K n n r Etannaju ad-
»TOK frpefBtaxm Opaca« m *a* tetra-
00,1 lítta iili xa posna | * oaoM i u d o ^
i®oro; .110»» rj
e ro * m a» m m p w t E torpiui
Ut* «ItlItTNir« n B D JJtí» iru M í auniH Í-
K l TU XiflUOlOM «ñTKBBtnU' IMAJ T kRJtJr
t w n m m i M n x x p j llea nli- r a n tiM ¡HÜDiftrherj,* H rp o» ntn .iA M ia tearpaá'
l a T d ie i Ifitsr r uauaxiT »n,na o|n (ínm*
xJinx Oirnii nvAunan [ t u » on j« tm o
«lira BB(rnJnt!(*u — ¡L C. El.
jip iu iltM A4 CI TlepB X D n n i-in ri-ty
10 *x » n t j i » u te rm i pijiitim itB a* Tsw
nM ajntDB o * Jo eamttio da m a m u .i »
dxx J o fla M lí » oíiftn* n o n n i t A í m n
nnaiiuípna ünSTfl Hf
BBfcmflr n t n íf lx iiB í j-ita » X p-jon e i-
x o d « w B í i t i i * i p i l * . ÍÍXTeJtec.Yjlhtli ta
i# p*a xa « i x jp fttT * x ti.ernnoTi irm -
A o ir u H u r M i a w iu rtm iic m w.t* ja
« d k ie w im A * Ívb rttu rp flnm a nantriiB«
a p í j r m « C*» nsrptrtiiti ir»p* nano 0 b
a tuto fc jM xexBgnrcTAA77 op n A la n I b-
e tftx ja x x x i t u » x b p ib j ij e a tu
x p itli AOkeía T Rp&trn-A
Um » x px jjtx n m tpofla a » e* e í im o
j a Jt BeBttMJíaa enTATiiti ra'miBC ifB t*
* l n jtA-ninw a nn i aoja tea Jt s*axaa
í u f f l reme,» n * í i w r niw w .ie rojna e
¡ t n n r i * r B b oío ib 31AQ4 ii f r t u t i l í -
7 » u t u i m w jmiBTs ftA finí « a ,lin e e
tPOO x v O ia t u e n n a J# fiBCAnaine xn-
A 'jk r io «aJc«A5KaE#iriJna O toteaR ium
miKtAantiMk a *,wa ty * i|n xeiaps as*
»80 Ja uu snift ej l&O annana mus
Mu naXN XCMM M iífflU IU 'U lí. r*npip«£-
£Ni. W i l T I U TPTJM ' « mitM ÍM.’tiM i Aa
x «na irajKX» D taftram naro. » rh r io a s -
T n ir j M n e m Uesfptkhuinu*. Cíala J*
HDilWA tto u t p ff a í StlSÁB# Xk r e ís JPM-
T i na Ala llnm -ia -Jn nh-AT>trD ex* j a
cb TTiro Don# (ip rtB iiiy J i 7t
jü jp n srk ea ‘lepPfflíA ¿Irmo <o a timo
! f i t o» « o ic r.v jt u to t n r . i m M bsr -
* tn » Atwae»i a i 1« e* e» M ísfieaía ao*
litrri so w» xrexin Hi-raua fio «51
Ja t*. ^»nnaat p ^ bbmui' t»*r* J»í«i
a*nxa. 'Im a npiannaTl# m
FirorpM Mrtliai ba inanw p#ltr B«wn"ip.nj
A i c# BprtkMí, t í f T ífí k B in o m io k i-
7M ni»Tx » Bajoan l a oda meetk ' *
PTKAíJr ITTXOM «BOM,
7 anas t* xitmeftw* n**riM.orv* oa-
« t a i l J» BOMAejn UtOtUlblMAMi APDO
« DíBi'a t » A i ont ínwB BtipaAit-n c m í
x p e n v itm ia l'» e rji« A o ii ooitiTaMe, jn *
AtoxH'ii» «PiA* R»erpita* x iniPTn Se-s*
ímaKKTX /Ip a fo l JM, JeAJAQDUhl Ak W
J»]#A i n a l H H w » » ídmd m i n n *
di a a Joai |¡míPiAT** aniitíaiu xa í h -
II» Tnu»í A i n u i . 0 * i* Arto M tlk M k
a» m i »j1»»b CJiAmr:
najnevjerojatnije tvrdnje: ’Sada udara Englezka, koja raspolaže
ogromnim pričuvama, pa će najkasnije za tri mjeseca Njemačka
biti podpuno svladana, jer je njemačka vojska zasićena ratom,
njine pričuve izcrpljenel’
Srbska bolesna fantazija podkriepljena vijestima moskovskog
i londonskog krugovala, rasplamsana je podpuno. Vijest, da su
boljševici dobili pojačanja iz Sibirije i da će Njemci pred
Stalingradom biti sigurno zadržani cijele zime, dala im je
novog poleta.
VIII. Prošlog tjedna nadljetaii su u dva navrata englezki
zrakoplovi srbsko područje a i Sriem i bacali promičbeni
materijal i pakete sa odjećom i čokoladom. Medju ostalim
promičbenim materijalom, nalazi se i dnevnik ’Jugoslovenski
glasnik’, koji se tiska u Kairu. U letcima sa slikama Petra II.
i Draže Mihajlovića, poziva se narod na ustanak i posluh
Mihajloviću, uvjeravajući ga o skorom oslobodjenju.
IX. Upozorenje moskovskog i londonskog krugovala da
se Beogradjani sklone iz blizine vojnih objekata, primili su bez
straha, dapače sa nekim potajnim veseljem očekuju napadaj
na beogradski kolodvor, jer kažu, bombardirati će se najprije
željeznički čvorovi, e da bi se omeo redovan saobraćaj. Prije
svega treba zapriječiti transport petroleja iz Rumunjske u
Njemačku i Italiju, kažu oni.
Ovo slobodno letenje ili kako oni kažu ’šetanje’
neprijateljskih zrakoplova smatraju jasnom nesposobnošću
Njemačke, da odbrani zauzete pokrajine.
Koncem prošlog tjedna predvedena su GESTAPO-u petorica
padobranaca Kanadjanina, koji su bili tih dana spušteni u
unutrašnjost Srbije.
Očekuje se i spuštanje sovjetskih padobranaca.
X. Posljednji govor Petra Karadjordjevića (6. rujna o.g.)
preko londonskog krugovala, iznenadio je Beogradjane, jer u
svom govoru nije uobće spomenuo SSSR, što do sada nikad
n'jc bio slučaj. Sa čudjenjem su primili taj govor!
20. rujna o.g. održati će se u crkvama sviju vjera na
teritoriji Engleske, Kanade i Amerike, prema vijestima londonskog
ugovala, blagodarenje za ponovno uskrsnuće Jugoslavije!
 XI, Po dvorištima kuća u središtu grada, a i u nekim
gostionama, ulični pjevači pjevaju pogrdne pjesme pune
prijetnje Poglavniku i ustašama. Publika im pljeska i dobro
ih nagradjuje.
XII. Naš pouzdanik bio je upućen u unutrašnjost Srbije
ne bi li tamo mogao bolje upoznati djelatnost tih raznih grana
četnika. Prema podatcima tamo sakupljenim vidi se, da broj
četnika pod Kostom Pećancem iznosi oko 70 tisuća, Tačan
broj nemoguće je ustanoviti, jer oni nemaju jednog zbirališta.
Oni su, istina, dužni njihov broj uvijek prijavljivati njemačkim
vlastima, ali koje opet raspolažu suviše malim brojem vojske,
a da bi mogle utvrditi tačnosL Veliki broj seljana pod izgovorom
da se pripremaju za ’dobrovoljnu’ seosku stražu, podučavaju
se od četničkih odreda vojnoj obuci, koja traje oko dva
mjeseca. Svako selo ima tu dobrovoljnu stražu, koja je naoružana
i koja sada suradjuje sa novoosnovanom ’državnom stražom’ i
četnicima, pa se nameće pitanje nije li samo izgovor ta
potreba za naoružanim ljudima.
Nakon hapšenja većeg broja četnika radi ucjene i pljačkanja,
dobili su isti naredjenje, da se što manje pojavljuju u mjestima
gdje se nalazi njemačka i bugarska vojska.
Jedan bivši častnik, sada u četničkom odredu u Trsteniku,
tvrdi, da jedino što četnicima nedostaje je odjeća i obuća.
Oružja i municije imaju, kaže dalje, više nego i same njemačke
vlasti u Srbiji. Po njegovom tvrdjenju nalaze se mnoga skladišta
oružja na Jastrebcu, Goliji i Rudniku. To bi trebala biti
skladišta bivše jugoslovenske vojske.
Za njihove neuspjele nemire u Bosni i oslobodjenje
Srbije od Njemaca po četnicima, kao i pripojenje Bosne SrbijiJ
bacaju svu krivicu na neslogu medju vojvodama. Da su samo
uspjeli uskladiti svoje planove sa četničkim i partizanskim
odredima u Bosni, bila bi ona već davno pod zaštitom Srbije,
kažu oni. Ne samo da bi bila Srbija slobodna nego i cio
Balkan, jer umirivši Hrvate s jedne a sklone Bugare s druge
strane - bili bi oni, Srbi, gospodari Balkana, a ne Njemci.'
Po njihovom mišljenju Njemcima je najvažnije da se u
ovom prostoru očuva mir i sigurnost života njemačkih vojnika!
i da se promet normalno odvija, a tko će vladati Bosnom i da
li će postojati N.D.H., njima je svejedno. Kao primjer sklonosti
njemačke vojske Srbima i njihovoj želji za oslobodjenjem
Bosne, navode nauspjelu Dangičevu akciju, a i kasnije pomaganje
pojedinim grupama četnika pri prielazu u Bosnu. Sa zadovoljstvom
pripovjedaju o ubijanju 1500 ustaša prigodom posljednjeg
zauzimanja Foče, nakon što su njemački vojnici napustili grad.
Njemci, kažu oni, nisu više ni pokušali da pomognu Hrvatima
da odbrane grad, jer su uvidjeli da nakon što su Talijani
zauzeli vojničku, a Srbi upravnu vlast, vladao je podpun red i
mir.
Vjeruju u još veću pomoć od strane Njemaca da se nije
dogodio slučaj sa Dr. Perom Kostićem. Navodno je taj Kostić
od naše strane, a kao prebjeg, ubačen u Srbiju, da pazi na
red i poduhvate Srba. On je znao za pomoć u oružju od
strane Njemaca Srbima, pa je to dostavio Zagrebu, koji su
pak o svemu izvjestili Berlin, te su vlasti u Srbiji time bile
dovedene u nezgodan položaj i odkazale daljnu ovu pomoć
Srbima. Radi širenja alarmantnih vijesti kratko zatim bio je,
na prijavu srbskih vlasti, od strane Njemaca pritvoren Dr.
Kostić. Sestra Dr. Koštica je udata za podpredsjednika vlade
Kulenovića.
Nekoliko manjih odreda četnika sa zadaćom da održe
nemirno stanje u Bosni, spremni su da krenu polovicom ovog
mjeseca. To su četnici novopazarskih odreda.
Za veću akciju u Bosni spremaju se u proljeće, jer će
tada hrvatska vojska biti podpuno ’iscrpljena’ uslijed velike
aktivnosti partizana. Za sada smatraju kao dovoljno da se
ubace tu i tamo po neki ljudi, da bi se održala borbenost kod
bosanskih Srba.
U manastiru Ljubostinj našao je sklonište vladika Nikolaj
Velimirović. On je engleski djak, a poznat je kao prijatelj
Englezke. Medju višim englezkim svećenstvom ima veliki broj
vrlo dobrih prijatelja. Radi svojih ijevičarskih propovjedi bio je
omiljen i cijenjen kod srbskog naroda, ali radi takvog svog
stava bio je u nemilosti Sv. Sinoda, pa nije bio pozivan čak
ni njegove sjednice. Interesantno je iztači, da se je on za
cijelo vrijeme prošlogodišnjih nemira u Srbiji, nalazio u svom
Manastiru Žica, koji se nalazi u sredini linije tadanjeg
komunističkog fronta u Srbiji tj. Užice - Čačak - Kraljevo -
Kragujevac; da su se najkrvavije bitke odigrale baš oko manastira,
koji je čak i razoren po ’štukama’, jer se je vjerovalo, da su
u njemu sklonjeni komunistički prvaci.
Prilikom posjeta manastiru Ljubostinj upalo je u oči, da
je u odjelu za molitvu pokraj nekoliko malih slika svetaca
obješena i slika Petra II. uokvirena zajedno sa proglasom 27.
ožujka 1941.
Oko samostana je pustoš nigdje sela, ali usprkos, toga
srelo se je nekoliko naoružanih ljudi, koji su, posvemu bi se
reklo, četnici. Oni su nekoliko puta zaustavili kola i pitali,
koga se to vozi i kuda.
Kolikogod se pokušalo od vozača dobiti potvrdu da su to
četnici (iako se je to odmah vidjelo) on je to uvijek odbio, pa
čak kad su naišla kola sa dvojicom četnika, jedan u četničkoj
uniformi a drugi u vojničkoj, oba pod oružjem, seljak je i opet
tvrdio da su to radnici iz manastira. Četnik je pozvao seljaka
da sidje k njemu. Po gestama se je vidjelo da se raspituje
koga to vozi i gdje je to bio. Kad vozar bio upitan šta su ti
ljudi htjeli od njega, uzvrpoljio se je i pokušao kojekakvim
smicalicama izbjeći pravom odgovoru.
Sigurno je, da su svi srbski seljaci u sve to dobro ‘
upućeni, a napose da su upućeni kako treba se pred
strancima pokazivati u nedužnom svjetlu. U Srbiji svako dijete-':
zna ko je Draža Mihajlović, a to je više nego sigurno, ali kad
zapitate seljake iz okolice Vrnjačke Banje, Trstenika itd., reći
će vam isti, da nikada nisu čuli za toga Dražu Mihajlovića,
dočim osobama u kojima imaju povjerenje pripovjedaju čak o
kretanju istoga Draže Mihajlovića po selima i njegovom putu
u Makedoniju i Bosnu.
U Vrnjačkoj Banji nalazi se veliki broj prebjega iz Bosne.
To su gotovo sve sami bogati ljudi, koji su ovamo došli 1?
Beograda. Medju njima se nalazi i neki Dr. Svetozar Stričević,
rodom iz Banja Luke. Kažu da je on prijatelj Draže Mihajlovića.
a neki čak vjeruju da je i njegov suradnik. Po njegovom
držanju i govoru, moglo bi se to zaista zaključiti. Kad ga
obuzme oduševljenje znade govoriti o sebi kao pioniru nove
velike Srbije. Hrvate mrzi i tvrdi da je od početka
pogreška, što se Hrvate primalo na viša mjesta, u redarstvćk
politiku, a napose u generalštab. Isto tako bila je pogreška
Srbije što je Hrvate primala u viši častnički kor. U novCm
velikoj Srbiji Hrvati neće uobće biti uzimani u vojsku. Buduća
vojska velike Srbije biti će isključivo samo srbska.
XUI. Draža Mihajlović se je 29. kolovoza nalazio u
mjestu Brdjani, Srbija. Po jednoj verziji nalazi se sada u
Ravnoj Gori, a po drugoj negdje u Hrvatskoj. U Ravnoj Gori
je sjedište njegovog stožera. U ovom stožeru ima 15 častnika,
a pobočnik mu je neki Plaošić rodom iz Brđjana.
Seljaci ne odavaju njegovo boravište, jer su tobože zaplašeni
da će biti ubijeni a obitelji im uništene. Medju njegovim
pristašama imade mnogo prebjega iz Slovenije.
XIV. Prilikom proganjanja jedne grupe partizana u blizini
Jasterbca, bugarska i njemačka patrola naišla je na četiri
englezka častnika, koji su svojevremeno pobjegli iz jednog
zarobljeničkog transporta, koji je prolazio kroz Srbiju. Skrivali
su se zajedno sa partizanskim odredima po Rudniku. Sva
četvorica bili su streljani na mjestu.
XV. Tomo Bekavac, odvjetnički vježbenik, bivši tajnik
organizacije HSS u Beogradu, rodom iz Mostara, vjere
rimokatoličke, sada bez stalnog namještenja, ali prividno prijavljen
u nekom uredu, pred par mjeseci odputovao je u Hrvatsku sa
krivotvorenim svjedočanstvima, da je ustaški častnik, te je tom
zgodom iz logora u Jasenovcu izbavio nekoliko osoba, medju
njima i oca njegove supruge željezničkog činovnika Jakšića iz
Okućana. Tu je pomagao najviše Dr. Djuro Kotur, bivši
senator, koji je rodom iz Jasenovca, a sada je vodja radne
službe za Srbiju. Da roditelji i rodbina Bekavca u Hrvatskoj
ne bi snosili posljedice kaže da je u Mostaru sve tako
inscenirao kao da je netragom nestao.
Bekavac okolo pripovjeda, da je isprave za svoje putovanje
u Hrvatsku dobio u našem konzularnom predstavničtvu u
Beogradu.
XVI. U Berlinu se nalazi neki Dr. Marinković, prebjeg iz
Hrvatske, koji da u Njemačkoj predstavlja Srbiju i ođpravlja
sve njene poslove.
. XVII. U Srbiji se pronose glasovi, da će Mačva biti
Pripojena Hrvatskoj i to bi imalo biti navodno radi toga što
sc'ljaci u Mačvi ove godine sakrili dobar dio žetve.
 XVIII. Govori se po Beogradu da kod Šabca prelaze
mnogi Srbi iz Hrvatske u Srbiju i to većinom po noći preko
Save.
XIX. Vrlo mnogo se govori o prielazu velikog broja
vladinih četnika u tabor Draže Mihajlovića. Govori se, da je
nedavno prebjeglo u šumu 15.000 oboružanih Nedićevili četnika.
Sporazum izmedju Nedića i Draže Mihajlovića dolazi sve
više do izražaja, pa se više ne čuju pogrdni izrazi prezira i
omalovažavanja prema generalu Neđiću.
Po Beogradu se mnogo pjeva pjesma u kojoj dolazi i
ovaj stih: ’Nedić oruža srbsku stražu, da pomaže Dražu’!
Po mome mišljenju i sami Njemci pomažu ovaj sporazum
da ojačaju Nedićev položaj u srbskom narodu.
XX. Medju političkim krugovima u Beogradu u zadnje
vrijeme se mnogo govori o tome da je došlo do sukoba u
emigrantskoj ’jugoslavenskoj’ vladi. Miša Trifunović i Simović
predstavnici su velikosrbske orijentacije, dočim su neki Srbi i
svi hrvatski predstavnici pristaše jugoslavenske federativne
orijentacije. Englezi da su skloniji ovoj drugoj orijentaciji, pa
da su čak internirali Mišu Trifunovića i generala Simovića.
XXI. Dana 16. rujna t.g. javio se je podpisanome bivši
ravnatelj župske redarstvene oblasti u Zemunu g. Rudolf R'efH
te mi se tužio da je imao mnogo posla i da je cijeli postupak
u Mitrovici morao biti prilično neelegantno završen. Rekao mi
je da imade u Beogradu još obaviti neke poslove, pa da će
poslije doći u moj ured u Beogradu.
Medjutim, isti toga dana nije došao u ured podpisanog
niti se je povratio u Zemun, pa je bila temeljita sumnja da se
je istome moralo nešto dogoditi.
Dana 17. o.mj. bio sam obavješten da se je Rudolf Retl
dan prije bio javio kod GESTAPO-a u Beogradu gdje jc
rekao da je bio toliko zaposlen da je doživio živčani slom i da
se boji odgovornosti za sve ono što je radio u Hrvatskoj
Mitrovici prigodom istrage u zadnjim protukomunističkim izvidima.
Osim toga, da je pokazivao simptome čovjeka, koji je živčano
iscrpljen. On se je ujedno tužio, da je stalno bio zapostavljan-
Rudolf Rel! potječe iz činovničke obitelji, koji nikada nije
pokazivao simptome čovjeka večih moralnih i nacionalnih
osobina, pa je razumljiv ovaj njegov korak običnog štrebera
bez ponosa i domovine.
Podlost njegovoga Čina najviše se zrcali u tome, što je
već davno nastojao da predje u službu ovog predstavničtva i
što je znao da su u tom pravcu poduzeti koraci, ipak ništa
nije predhodno priopćio podpisanome. On je inače bio u
prijateljskim vezama sa vice-konzulom Vincetićem, koji je
sada na dopustu, a kojemu bi se on možda bio prije povjerio.
Po navodima redarstvenog upravitelja Čukmana u Zemunu
nije Retl položio obračun za iznos od 15.000 Kuna, pa bi
trebalo radi toga ishoditi njegovo izručenje od njemačkih vlasti
u Beogradu. Ovo ne bi želio podpisani poduzimati na svoju
ruku, pa se moli da to ministarstvo izvoli nakon savjetovanja
sa ministarstvom unutarnjih poslova u tom pravcu poduzeti
shodne korake.
Po mojemu mišljenju ne bi trebalo Rudolfu Retlu davati
preveliku važnost, jer čovjek, koji je ovako olako shvatio svoju
delikatnu dužnost i svoje znanje želi upotriebiti protiv svoje
domovine ne bi zaslužio ni to da se pogadja za njegovo
izručenje. Medjutim, ja sam već poduzeo korake kod njemačkih
vlasti, da se to provede bez diplomatske intervencije i da ga
oni radi položenja računa makar na kratko vrijeme po svojim
organima preprate redarstvu u Zemun.
XXII. Dana 18. o. mj. bio sam primljen kod g. Benzlera,
opunomoćenika ministarstva vanjskih poslova Reicha kod
zapovjednika Srbije. Iz razgovora sa g. Benzlerom razabrao
sam da je ogorčenje protiv Hrvatske u srbskim krugovima
sada još jače nego li prije. Tomu je razlog redarstvena
protukomunistička akcija u Srijemu, jer u Beogradu tu akciju
smatraju kao akciju uperenu protiv samog srbstva. G. Benzier
rai je čak svjetovao što veću rezerviranost, da bi se izbjegli
eventualni incidenti, kojima bi mogla biti povod moja osoba.
Ovo predstavničtvo dobilo je prije nekoliko dana karte za
hlharmonični koncert, kojega daje berlinska philharmonija pod
vodstvom glasovitog njemačkog dirigneta Knapertbusch-a. Taj
koncert imao danas održati u zgradi srbskog državnog
kazališta.
O. Benzier ostavio je meni na volju, da li da idem na taj
koncert ili ne?
 Inače je g. Benzler bio dobro raspoložen, te je sa
osobitom ugodnošću i očitim veseljem primio pozdrave gg.
ministara Dr. Artukovića i Dr. Lorkovića, te je iste uzvratio.
Interesirao se je za željezničku prugu Beograd - Zagreb,
pa sam mu ja rekao da u zadnje vrijeme nema nikakovih
neprilika na toj pruzi, a najbolji dokaz je za sigurnost i to, da
ja vrlo često tom prugom putujem i po danu i po noći. On
se je na to smijao i rekao, da zaslužujem naslov viteza. O
svemu tome moći ću ustmeno obšimije isvijestiti.
G. Benzler otputovao je danas sa zemunskog usletišta sa
njemačkim zrakoplovom u Berlin. U njegovom uredu to se
taji, jer je tek osam dana, što se je isti poslanik vratio sa svog
puta iz Berlina.
XXIII. Naš Vojni izaslanik u Beogradu kapetan bojnog
broda Dragan Antić bio je primljen nedavno u audijenciju kod
generala pukovnika Lohra, koji ga je zadržao u najintimnijem
vojničkom razgovoru preko pol sata.
G. Andrić bio je primljen neki dan kod zapovjednika
Srbije generale topničtva g. Badera.
G. Andrić je uspostavio prijateljske veze sa g. Dr. Schifer,
pukovnikom i zapovjednikom GESTAPO-a u Srbiji. Isti Schifer
pokazuje shvaćanje za opravdanu borbu hrvatskog naroda i sa
doličnim gestama parira sve neprijateljske intrige protu hrvatske
države, pa dolazile one s bilo koje strane.
XXIV. Dne 21. o.mj. bio sam obavješten po ravnateljstva
za javni red i sigurnost preko ustaške nadzorne službe u
Zemunu, da istoga dana navečer stiže njemački poslanik U
Turskoj g. von Papen, pa da ga dočekam i da mu budem pri
ruci. Predhodno sam još govorio brzoglasom sa g. Markovićem,
pobočnikom zapovjednika ustaške nadzorne službe.
Njegova preuzvišenost g. v. Papen stigao je toga dana
brzim vlakom iz Sofije navečer oko 19.30. Vidio sam na
njemu, da mu je osobito bilo drago, da sam ga dočekao, pa
me pozvao, da mu pravim društvo kod večere u restaurahtt1
Tri husara’, što sam ja rado učinio. On putuje u društvu SS-
jednim njemačkim kapetanom za kojega mi je rekao, da j?;
njegov stričević. Osim toga prate g. v. Papena osobe Wi
sigurnosne pratnje.
 G. v. Papen interesirao se je za najnovije događjaje, koji
su se tokom ponedjelka odigrali, pa sam mu ja dao kratka
izvješća.
Interesirao se je za boravak Draže Mihajlovića, te mi je
rekao da je čuo da se sada nalazi u okolici Sarajeva. Njegov
pralilac satnik rekao je da su protukomunističke operacije u
Bosni imale vrlo dobre rezultate i da je tamo bilo više od
16.000 zarobljenika.
Po svemu sam mogao razabrati, da je g. von Papen
pokazao prema meni veće povjerenje, nego što sam očekivao
i da je prema hrvatskom narodu lojalno prijateljski raspoložen.
On je otklonio, da mu se daje kroz hrvatsku država još
kakova pratnja, jer je rekao, da je s te strane dobro osiguran.
U tom našem razgovoru interesirao se je g. von Papen
0 kompetenciji srbijanske autonomne vlade i o našim vezama
sa istom. Osim toga me je pitao kako se sada Srbi vladaju i
da li vjeruju u pobjedu Njemačke? Ja sam mu odgovorio, da
Srbi još uvijek računaju, da će biti na Balkanu agenti englezkog
1 američkog kapitala i da će živjeti od muke i rada hrvatskog
naroda i drugih naroda na ovom dijelu Europe, a da u
pobjedu Njemačke ne vjeruje baš nijedan Srbin.
Osobito je interesiralo g. von Papena, kad sam mu
pripovjedao, da se je prije dva mjeseca ponovno stvaralo u
Srbiji raspoloženje za drugu bunu, jer da će Turska ući tada
u rat na strani Englezke. G. von Papen se je tome od srca
smijao.
Pripovjedao mi je, da su baš ovih dana englezki emisari
stavili novu ponudu Turskoj i postavili uvjete i nagradu, koju
bi Ilirska za to dobila. Turska bi u tom slučaju imala dobiti
dominantni položaj pred svim narodima na Balkanu i tako
bila prva nacija, koja bi bila pouzdanikom Englezke. Medjutim,
kaže g. von Papen, da su Turci i ovom prilikom pokazali, da
su jedan pametan narod, koji se neda zavesti igračkama.
Iz razgovora i ležernosti izražaja moglo se je vidjeti, da
v9n Papen nije zapravo obični poslanik u podpunom smislu
pjcči, nego jedan eksponent velikog Njemačkog Reicha na
Jednom važnom području svijeta gdje se križaju interesi svijetova
’ nar°da i na kojem je mjestu potrebno parirati intrige
osadanjih absolutnih gospodara svijeta.
 Ja sam g. von Papena odvezao u našim kolima do
kolodvora, gdje sam ostao s njim u razgovoru do polaska
njegovoga vlaka. On se je najsrdačnije s menom oprostio tek
onda, kad su ga upozorili da vlak ima krenuti.
Od njemačkih vlasti nije g. von Papena uobće nitko
dočekao, nego je tek pred odlazak vlaka došao istoga pozdraviti
savjetnik ovdašnjeg njemačkog poslaničtva g. Dr. Feine.
XXV. U njemačkoj upravi nad Srbijom primjećuje se da
su načini i metode podjeijene. Vojska, koje je dosta malo jest
dosta povučena i neutralna. Upravni stožer zapovjednika Srbije
kojega vodi državni savjetnik Dr. Turner jest vrlo pomirljiv
prema srbskoj autonomnoj vladi i nastoji izbjeći sukobe, koje
bi Srbi često mogli izazvati.
Isto tako susretljiv prema srbskoj vladi jest poslanik g.
Benzler, koji očito i imaju takovu zadaću, dočim srbska
javnost to sve smatra kao slabost Njemačke i kao jasan dokaz
njezine iscrpljenosti.
Odlučan stav i u stalnom kritičkom promatranju nalazi se
samo g. general Meyszner zajedno sa svojim stožerom, te sad^
i šef GESTAPO-a g. Schäfer. J
Ova dvojica zaslužuju svako priznanje sa hrvatske strane,
jer su oni jedini, koji su upućeni točno u ovdašnje prilike, a
isto tako poznaju prilično prilike u Hrvatskoj. Čini se da ova
dvojica ne bi bili neskloni otvorenom priznanju hrvatske države
za njihov rad, pa bi trebalo preispitati mogućnost odlikovanja
ove dvojice naših prijatelja.
XXVI. U zadnje vrijeme primjećuje se, da su i Njemci
nadošli na neiskrenost srbske autonomne vlade i srbske javnosti,
pa se i demisije pojedinih ministara moraju svesti na taj
razlog.
Medjutim, njemačke vlasti nisu prihvatile demisiju ministara,
pa se čini da će stara garnitura srbijanske vlade i dalje
pokušati suradjivati sa njemačkom vojnom vlasti.
Njemačke vojne vlasti primjetile su u zadnje vrijeme, da
srbijansko pučanstvo raznim znakovim a daje znakove
neprijateljskim zrakoplovima kao svijetlom, vatrom, dimom *
drugim sredstvima, jer se neprijateljski zrakoplovi za čudo
lako i dobro i brzo snalaze nad Srbijom.
 V .T .b r . 6 9 /4 2

F redm st t P r e t r e s o s o b l j u i s lu ž b e n o g samovo­
za ovog P r* d n ta v n iS tv a po l?:vi t1 o ic i­
ma serntLifrtag r e d a r s tv a *

L7KIS9AR VANJSKIH P0ÍÍT/C7A

osobno n a ru k o r . 'r , ^ la đ e n u l o r k e v i ć u , m i n j a t r u ,

Z ft U g t b .

Za v r i srce slu ž b e n e o d s u t n o s t i n iž e p o ć p ie a to g g la z u ­
ra ovog P r e d s ta v n iš tv a , na dan 1 2 , om. i s j u t r a u Saau, kada Ja
o s o b lj e Prede t a m i * tv a u svojem službenom samovozu OD Za 76 k ir
t a lo oko 8 h na sv o ju redovnu d u žn o st sa B eograd, u Zemunu u Hn
s e g g e r o v o j u l i c i izn o n a d a dva i nvid n i kn tenr nekog r e d a r s tv a
z a u s t a v ila au p o r e n u tl s lu ž b e n i samovoz 1 nad o s o b lje m , k o je 3r
j e u n u tra n a l a z i l o , i z v r š i l i au o s o b n i p r e t r e s , a s a t i n samo­
voz sa vosarom o d v u k li u d v o r iš t e r e d a r s tv e n e s t r a ž e t e nad i-^~
stim s k id iju d i mv č ik 1 guma, iz v r M J J p reg led 1 p r e tr e s s mog
sam ovoza.
Kada Je u .'(oseggerovoJ u l i c i g . fia b lić , Jedan od Č i­
novnika r r e d s t iv n iP t v a , u p o zo r io lr .v iiln ik e , da Je to s lu ž b e n i
s unovos nafieg «o n su ln rn o g p r e d sta v iti Čtv.i u B eogradu, iz r a ž a v a ­
j u ć i negodovan je nad t ik o v i« poatupkon, jodan od lsv jd n ^ k * 1«-
v a d io Je r e v o lv e r 1 u p e r io ga n a jrrudi ovo« č in o v n ik a r«k av*l i
"imamo n a j v l a i n\U oe su to T" Po ovOBS TOfll’l l l f f d n l o i eu i -
m ali n a io £ tT sitlC ffju ođuoTrHnJa u n o t r l e b i t l 1 o r u ž j e .
TT oomovozu m l i z l i o aa j e par k ilogram a briu-nu i g r a ­
h a , k o je j e o s o b lj e n o s i l o č in o v n ic im a r e r is ta v n ič t v a , k o j i Ž i­
vo u Beogradu.
Po svom dolaak u u Zemun, p o d n i? -t i j e u p u tio d op is o -
eotano u p r a v it e l j u zemune) og r e d a r s tv a g . Dukmanu a molbom aa
pism eni o d govor, da 11 j e ovo d j e lo n je g o v ih organa 1 svršen o
u s n jeg o v o zn a n je 1 po n jeg o v o « n a lo g u . Do danas u m oljen i od­
govor n i j e s t i g a o .
Me u la z e ć i u i s p i t i v a n j e s l i č n i h p o d v ig a , k o je se«
munsko r e d a r s tv o pod ru k ovod jan ja« g . Cukmana, novog u p r a v i-
l j a , pa svojom oko seb a priku pljenom sv ito m u p o s lj e d n j e v r i ­
sne v r š i n a z g ra ž a n je aegunskoa arad ja n a tv a . č a a t nam Je na­
pomenuti Yk*u l i h l i t a r a i v u , da j s o v i j l na g ore o p la m ti na­
č in m olds j e d in i s lu č a j u p o v la s t i s v l e t t l O e o b lj e o v o a P r e k -
B taT nlgtT « . « « -.o jla . lu S b .n l» «M PTO.O .. ffiatlT D u
BiJL' 11 MS »i-' lafco .l » t r t n l nnf l t Mr ai - a. »)»-

a . , 1 ^0 , a<)K od a y o * rX B B tltii£ , r t 4 i r ,t T » ,w T i» iM i
u i j l l j a i 3 I 5 t r t * v i podpore d o ž iv i Java o v a k p ti rugb^ ^ ^gke iapa-^
to -
Do sada je ovo P r e d s ta v n iš tv o sa zemunakim redarstveni
preko n je g o v o ih dob rih i v r ie d n ih u p r a v it e l j a o d r ž a v a lo n ajb o­
l j e v e to aa ra d n je u obostranim te r k im pori ovima oko z a š t i t e
er.L nice, dok đe o v ik o v ln nodvlzim a g . Cukirmna ovo o s t a t i osu ­
je ć en o .
Konzularnom p r e d s ta v n iš tv u "uravinne ’'rčave I'.rvstake
u Beogradu č a a t je i z v i e a t i t i V ir .lr tn r s tv o , dn o s I ućl Ju n ečeg
samovoza 1 p r e tr e s a nad is t im z n 'd e cjelo k u p n o remunsko gradjf*i-
Btvo, a dobrim d ielom rrbrkc grad J'-notvo 1 u Beogradu, k o je »e
zgražava i ču d i ovtk ov«« m im a t v r l » 1.

Izvješće o pretresu osoblja i službenoga automobila Konzularnoga

Predstavništ\’a “po izvidnicima zem unskog redarstva”
 Navodno su njemačke vlasti u tragu kriumčarenju
eksplozivnog tvoriva za srbijanske vojničke svrhe. U kiatko
vrijeme dobiti ćemo pobliže podatke.
XXVII. Doznali smo da Ge) ncki dan odputovao u
Berlin državni savjetnik i šef upravnog stožera za Srbiju Dr.
Turner, zajedno sa memorandumom kojega mu je predala
Nedićeva vlada.
U tome memorandumu podniela je Nedićeva (vlada)
kolektivnu ostavku ako se prilike u Srbiji ne budu razvijale
prema predlozima iste vlade. Napose se ima riješiti prehranbeno
pitanje u korist srbskog pučanstva, te se imaju slobodnije ruke
u upravnim i vojničkim stvarima srbskoj vladi.
Zadnja točka toga memoranduma pod br. 17 odnosi se
na progone Srba u Hrvatskoj, pa se traži zaštita njemačkog
Reicha.
XXVIII. U Srbiji se komentira na razne načine funkcija
generala pukovnika Lohra, ali većina tvrdi, da je Lohr dobio
nalog da sa svim raspoloživim snagama svih naroda na Balkanu
nastoji bezuvjetno uspostaviti red.
Srbi govore, da tu dolazi u obzir bugarska vojska i svi
srbski četnički odredi. General Lohr ima nalog da raspusti
ustašku vojsku, jer da je ista demoralizirana, dočim se hrvatsko
domobranstvo kroz ovu godinu dana nije uobće moglo ni
toliko razviti, da bi se moglo nazvati vojskom, pa uobće ne
dolazi u obzir.
XXIX. U Beogradu vlada još velika ogorčenost radi
tobožnjeg progona Srba u Srijemu tj- radi faktične redarstvene
akcije protiv komunizma u Srijemu. Ovdje se bjesni ra
tobožnjeg ubijanja Srba, pa se zgražaju i govore da je to užas,
da se onaj ’dželat’ Eugen Kvatemik usudi šetati po Srijemu i
po srijemskim pitomim selima. J|
Isto tako govore da je do sada palo u Srijemu 700®
nedužnih srbskih glava.
XXX. Jučer sam posjetio zapovjedajućeg generala ^
zapovjednika Srbije generala topničtva g. Badera kod kog|j
sam se zadržao u oduljem razgovoru. On je pokazivao v« » “|
interes za prilike u Hrvatskoj i za budućnost. O vojniCW***|
pitanjima htio je više govoriti, pa je u tome pravcu iznio i
svoje priedloge, koje ću ja iznieti ovih dana ustmeno na
kompetentnom mjestu.
Ovih dana posjetiti ću g. generala Meysznera i sabrati još
neke potrebne podatke, pa ću poslije toga doći na ustmeno
izvješće.
Zaokružena ratna vanjskopolitička ocjena, sadržana je u
“2. tjednom izvješću iz Srbije” od 30. rujna 1942, s proširenim
naslovom potpisnika koji sada sebe imenuje - “Predstavnikom
N.D.H. za Srbiju i Banat” (HDA, MVP NDH - V.T Br. 67/
42).
Dr. Ante Nikšić:
$
Osjeća se u zraku jedno napeto stanje koje prikriveno
svaki dan postaje izmedju Niemaca i Srba sve napetije. Službeni
njemački krugovi pokazuju neki optimizam s obzirom na
poboljšani odnošaj sa Srbima a specijalno sa generalom Nedićem,
za kojega službeni njemački krugovi u ovdašnjem upravnom
stožeru i diplomatskom njemačkom predstavničtvu drže da je
iskreni zagovornik njemačke orijentacije. Vojska je rezervirana.
Dvojim, da bi eksponenti njemačkog redarstva i javnog reda i
sigurnosti u Srbiji mogli ostati zatvorenih očiju kod svega
0noga, što se u Srbiji radi i sprema.
vr V, Srbiji se sprema sve na otpor i na bunu protiv
jemačkih vlasti, kao i protiv bugarskih okupacionih četa.
^ navodno imaju oružja, kolikogod ga trebaju. Neki
^an je u jednom društvu izjavio Stanko Jovanović, bivši
bun'11^ ^ ^ C° ®e^ rad’, da Srbija nije bila nikad bliže
jest 1i ^ ednom obćem ustanku doli danas. Duhovni vodja toga
VaraDraza Mihajlović, kaže isti, iza kojega je ciela Srbija,
kojiJU SC’ 'iaze> ^iem ci ako misle, da su im prijatelji svi oni,
1111 se kao takovi prave. Bivši ministar Dušan Pantić, koji
slovi kao intimni prijatelj maršala Goringa, jest čovjek Draže
Mihajlovića, kao i četnički vojvoda Bogdan Gordio, zamjenik
Koste Pećanca, za kojega Nedić misli da ga može odlikovati
kao prijatelja Niemaca.
O generalu Nediću nitko više ne govori sa mržnjom,
nego li više sa sažaljenjem, jer je on morao i mora još igrati
nezahvalnu ulogu. Srbi drže, da su Niemci već pri koncu
njihovih sila i da je bitka za Stalingrad to jasno dokazala.
Niemačka je iscrpljena.
Ako Srbija digne bunu nema se više ničega bojati, jer je
njemačke vojske malo, hrvatska je vojska nesposobna za bilo
kakvu intervenciju, u Bugarskoj su prijatelji Srbije u većini, a
i tamo nije sve u redu. Sa ostalim su susjedima Srbi na
dobroj nozi, pa se prema tome ne može više Srbiji dogoditi
ono, što se je dogodilo u jeseni prošle godine. Niemci,
rezoniraju Srbi, kad bi mogli uništiti Srbiju, oni bi to sad
svakako učinili, ali je sada kasno. Njihova snaga gasne. Oni
nisu više kadri učiniti ono sto su učinili u Poljskoj i što su
dosada činili u Rusiji, pa Srbija ne može nikako puno riskirali.
Niemci nisu više kadri da zahvate energičnije i Srbi su se
opet pokazali, kažu oni, kao diplomate i političari najboljeg
kvaliteta. I sada smo, kažu, kao i uvijek do sada prevarili
Švabu. Da nam ’Švabo’ vjeruje i da je još uvijek naivan
najbolji je dokaz dolazak njihove filharmonije u Beograd.
Misli ’Švabo’, da ćemo mi kroz njegovu filharmoniju zaboraviti
sve ono što nam je do sada učinio i što nam je spreman
učiniti. Tu filharmoniju niti je tko od nas tražio, niti je komu
od nas trebala, ali nam je ipak dobro došla da se kroz nju
zabašuri ono što mi radimo i što mi spremamo.
Iz moga razgovora sa faktorima koji su odgovorni za red
i sigurnost u Srbiji, dobio sam utisak, da oni kontroliraju
Srbiju sa najvećim oprezom, ali dvoje, da bi se Srbi upustili u
takovu vratolomiju.
Međjutim, za čovjeka, koji ponešto poznaje Srbe i njiho1'"
metode, nije više to zagonetka.
Sigurno je, da će Srbi prvu priliku izrabiti, da ekscedira
po svom starom običaju i ljubavi za pustolovinama.
 Ostale novosti u istom izvješću:

I. Još se uvijek govori mnogo po Beogradu o memorandumu

srbske vlade, kojim je tražila Srbija, da je se prizna kao
suverenu državu, koja bi pristupila trojnom paktu.
II. Dimitrije Ljotić pao je u nemilost kod Niemaca i
interniran je u Smederevu. Na mjesto njegovih ministara Dr.
Čede Maijanovića, ministra pravosudja i Ing. Olčana, ministra
privrede imali bi doći Dušan Pantić, Vulović ili Tasa Dinić.
III. Posjet Poglavnika Führeru smatraju u Beogradu kao
početak obračuna Niemačke sa Hrvatima. Niemačka traži da
se u Hrvatskoj već jednom uspostavi red. Niemačka ima danas
u Hrvatskoj tri divizije svoje vojske, pa joj je slaba pomoć od
hrvatskih divizija na istočnom bojištu. Poglavnik je morao da
položi račun o progonu Srba u Hrvatskoj. Osim toga drži se
da je poziv Poglavnika u Niemačku u vezi sa memorandumom
srbske vlade.
IV. Ukoliko se je moglo ovdje ustanoviti postoji razvijena
srbska strategija, koja znade sve ono što se u vrhovnom
stožeru zapovjedajučeg generala u Beogradu zaključuje i što se
ima provoditi. Isto tako su tamo poznate sve odluke i sve
operacije njemačke a tako i hrvatske vojske.
V. U Bosni se navodno nalazi carigradski kadija, koji da
poziva muslimane, da se ne mješaju u prepirku izmedju
Hrvata i Srba.
VI. Daniel Tomašević, Hrvat katolik i glavni ravnatelj
srbske obrtne banke, sada živi u Zagrebu, banku ovdje vodi
sada njegov brat. Taj Tomašević stavio je dvije svoje kuće
esplatno na raspolaganje komesarijatu za prebjege.
VII. Mugoslovenski glasnik’, list koji su neprijateljski
zrakoplovi bacah na području Srbije nalazi se takodje na
Crnoi burzi’. Početna ciena bila mu je 200 Din. a sada se već
Prodaje po 1.00O.- Din.
 VIII. RudoJf Red, bivši redarstveni činovnik, koji je prie
15 dana pobjegao u Beograd još se uviek ovdje nalazi. Misli
se da bi ga njemačke vlasti bez ikakovih poteškoća izručile
hrvatskim vlastima, kad bi za istoga bio ispostavljen poziv u
vojsku kao pričuvnoga poručnika.

General Nedić povrijedio hrvatski državni

teritorij

S obzirom da je predsjednik srbijanske vlade general

Nedić pod neprekidnom prismotrom Konzularnog predstavništva
NDH u Beogradu, nije promaklo da je “predsjednik vlade u
Beogradu” smotreno ili nesmotreno povrijedio državno područje
koje pripada Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Konkretno (A -V II, NDH, Kut. 251, 36/4-3):

KONZULARNO PREDSTAVNIŠTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
T. Br. 73/42 Beograd, dne 30. rujna 1942.
Predmet: Ada Ciganlija

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Odjelu za Balkan-Istok
ZAGREB

U prilogu šalje se izvadak iz beogradskog NOVOG

VREMENA od 20. rujna o. g., u kojem se nalazi članak c>
posjetu predsjednika vlade u Beogradu generala Nedića A®
Ciganliji.
200
 O kojoj se to Adi Ciganliji radi, to se ne može iz ovog
članka razabrati, ali se obćenito tvrdi, da je otok Ada Ciganlija
pripao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Bilo bi stoga potrebno, da se po jednom povjerenstvu
točno ustanovi, koja mjesta i koji djelovi pograničnog zemljišta
pripadaju Hrvatskoj.
Tako je ovih dana pozvan na glavnu raspravu kod suda
vojnog zapovjedničtva u Beogradu dne 24, rujna 1942 pod Br.
St. P-L. III Br. 95/42 Pavao Salopek, Činovnik HR1BRODA iz
Zemuna radi kradje koja se je dogodila takodjer na jednoj
Adi Ciganliji, koja je sastavni dio našeg državnog teritorija.
Prilaže se poziv.
ZA DOM SPREMNI!
Generalni konzul:
A. Nikšić (s.r.)
Priloga: dva.

Sačuvan je i pronađen i inkriminirani tekst u beogradskom

Novom vremenu, koji je izazvao najveće sumnje generalnog
konzula NDH o Nedićevoj nedopustivoj šetnji:

Nedelja, 20 septembra 1942 NO VO VREME

OPŠT1NA SPREMA O G R E V BEOGRAĐANIMA

PRETSEDNIK NEDIĆ OBIŠAO SEČU

DRVETA NA A D I CIGANLIJI
Kao i prošle godine i ovog leta je Beogradska opština
preduzela sve potrebne mere da se blagovremeno organizuje
sruthdevanje Beograđana sa ogrevnim drvetom i to prvenstveno
or,ib najsiromašnijih. Čim je voda opala i bio omogućen prilaz
na Adu Ciganliju odmah su formirane ekipe šumskih radnika
0,1 su pristupili planskoj seči drveta na A di Ciganliji i Červenki...
Pretsednik Srpske vlade armijski general Milan Đ. Nedić
0 uživao je uvek najveće interesovanje za sve akcije koje su
 imale kao krajnji cilj pomaganje i zbrinjavanje sirotinje.
Stoga je on juče lično obišao radove na seči drveta na A d i
Ciganliji interesujući se detaljno za organizaciju snabdevanja
Beograda ogrevom. U pratnji upravnika grada Beograda
pretsednika OpŠtine i šefa državne bezbednosti Dragog Lj.
Jovanovića, šefa kabineta pukovnika Masalovića, pom oćnika
ministra unutrašnjih poslova Cvetana Đorđevića i potpretsednika
Beogradske opštine Ivana Milićevića obišao je general Nedić
teren na kom e opštinski radnici seku šum u spremajući drva
za Beograđane. Na terenu su pretsedniku vlade generalu
Nediću pružili podatke o radovima koji se izvode... U razgovoru
sa pojedinim radnicima general Milan N edić interesovao se
za njihove nadnice i način života. Pošto je pretsednik vlade
general... Nedić naišao na teren baš u m om entu kada su
radnici bili prim iti ručak on je imao prilike da se uveri i o
kvalitetu hrane koja se sprema radnicima. Tom prilikom on
je saznao od radnika da oni dobijaju za obrok pola kilograma
svežeg pšeničnog hleba i jedan kilogram kuvane hrane...
...Pretsednik vlade general Milan Đ. Nedić sa svojom pratnjom
obišao je stovarište posečenog drveta na A d i i isto tako stovarište
drveta kod Opštinskog kupatila koje je već spremno za prevoz u
grad. Napuštajući A du Ciganliju razgledavši detaljno organizaciju
rada na snabdevanju Beograda devetom pretsednik Srpske vlade
general Nedić izrazio je zadovoljstvo i zahvalnost pretsedniku
Beogradske opštine i područnim mu organima na njihovom
aktivnom radu u cilju obezbeđenja ogreva hiljadama beogradskih
porodica.

Što je uzvraćeno iz Zagreba na navedenu dojavu - ostaje

nam nepoznato, budući da takav akt nije pronađen.

U prvom otkrivenom listopadskom “izvješću iz Srbije”

(ovo je ujedno i posljednji dopis dr. Ante Nikšića koji odlazi
iz Beograda na novu dužnost!) “Predstavnika N.D.H. za
Srbiju i Banat”, po običaju isprepleću se strateške i osobne
informacije, a posebnu pozornost zaokuplja događaj vezan za
talijansko poslanstvo u Beogradu - naime, talijanski je diplomatski
teklić nađen mrtav u Zemunu.
(A-VII, Kut. 243, 1/2-12):
 AKHV HRVATSKE
ZAGREB
« O M r U U I H O MIS ITtVNlClVO
NHtVJlNt M U « « HIMMII
11001*0
7 .1 . / 43. B e o g r a d ,d n e 7 .1 .1 9 4 3

PREDMET i Krioač&renje zlata iz Srbija

u Hrvatsku.

M in ista r s tv u v a n js k ih p o slo v a
Z agreb.
Kros a j s s e o p ro sin a o i s Beograda j s o t i š l o n H rvatsku
u s l a t n i a novo in a v r ij e d n o s t najm anje 5doooooo d in a re.H a p o leo n -
d o r i sa podatkom proaln oa p la d a li 5°oo d in ara a k on osa l i o o o i —
Kosar i s Zaauna kupio ja s a 2,o o q o o o i - Ova podatka d ob io a sa od
jadna pouzdano o b a v le lte n e osob a.
Za Dob ap raan l I

Izvješće o krijumčarenju zlata iz Srbije u Hrvatsku, 7. siječnja

1943.

AM W HRVATSKE
ZAGREB
kOH
N U aM U i N b n H«vaiw«
■IUUH V.
V .T . _____ / 4 3 . B e o g r a d , dna 1 1 .1 .1 9 4 3

P H E D M iS t A k tlT P O « t . t a l l j a n » u B to g ra iln .

M in istarstvu v an jsk ih p oslova

Zagrab.
T a lija n i su p o s llj e d n je v r ij s a p o s t a li veoaa p o l l t i t k l akta
t i v n l , b ilo to gragjaneke 111 vojnld k e osoba. P r a d a ta v lja ju as ka
kao n a jv sd l p r i j a t e l j i Srba.
lu r s s v l ta lija n sk o g Jezik a u l e t i t u t o d l o o ltu r a lt a lla n o
la a ju brojna p a ra ralk e. Baogragjanl p rlaaju poduka na ta llja n s k n a
Jeziku 1 van t i h kursova.
Prlgodon b otid n ih blagdana paavoalavnlh t a l i Jan i su b i l i
g o s t i /v o j n ic i,d a s n lo l,g r a g ja n a k a l i c a / kod beogragjana.
ZZB om a p ra a n l t
•: aiat

Izvješće o djelovanju Talijana u Beogradu

V.T Br. 68/42 Beograd, dne 7. listopada 1942.
Predmet: 3. tjedno izvješće iz Srbije

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Obći-politički odjel
ZAGREB
U noći od 1. na 2. o. mj. došli su u Beograd teški
engleski tenkovi, koje su Niemci kao ratni plijen pred dvije
godine našli u Francuskoj. Takovih tenkova bilo je 60 do 70
komada. Oni su smješteni u zato specijalno priredjenim barakama.
Do sada njemačka vojska nije imala u Beogradu tako teških
tenkova niti toliki broj. Tenkovi su razmješteni u grupama i to
jedna na Dedinju, jedna kod samovoznog zapovjedništva, jedna
kod zvjezdare na jednom brežuljku, tako na više mjesta oko
Beograda. Isto tako su izgradjeni već danas vidljivi bunkeri po
cijelom Beogradu i to napose na mjestima, gdje su njemačke
vojne ili civilne ustanove i to kod svake takove ustanove po
četiri bunkera.
Ovih dana uhapšeno je više političkih osoba, ali za sada
znamo točno samo za trojicu okružnih načelnika i to: Kalebić,
okružni načelnik u Požarevcu, Marinković, okružni načelnik u
Nišu, te Korač, okružni načelnik u Užicu. Sva ova trojica
računali su se kao ljudi osobitog povjerenja generala Neđića,
predsjednika vlade. Kaže se, da su uhićeni radi dokazanih
veza sa Dražom Mihajlovićem i radi priprema, koje su Srbi u
zadnje vrijeme provadjali. Osim toga uhićen je nedavno Bogdan
Gordić, zamjenik vrhovnog četničkog vojvode Koste Pećanca i
bivši suradnik POLITIKE za kojega smo obširnije izvijestili
koncem kolovoza ove godine, a kojega je pred mjesec dana
vjenčao vladika Nikolaj Velimirović. Gordić je odpremljen U
Njemačku. Osim (toga) uhvaćen je ovih dana zamjenik četničkog
vojvode u Šabcu, dočim je sam vojvoda pobjegao u šumu.
Niemci provode sada kontrolu nad oružjem četnika i posebno
označuju sve četničke puške. Osim toga uhapšen je veći broj
četničkih vojvoda diljem ciele Srbije, pa je tako na pr- u
204
Požarevcu uhapšeno 400 četnika, a u Valjevu i Šabcu isto tako
veći broj. Radi svega toga nastala je u srbskom javnom životu
velika uznemirenost, pa se čak računa, da bi moglo biti
uhićeno i više srbskih ministara, pa čak i sam general Neđić.
Radi toga osjeća se medju Srbima veća potištenost i oni su
osjetili, da su im Niemci prekrižili račune.
Za Dražu Mihajiovića se govori da je pobjegao u Italiju,
pa je čak to sa jedne kompetentne strane potvrdjeno.
Srbi računaju sa sigurnim ulaskom u rat Turske na strani
Engleske i za taj slučaj oni kane bezuvjetno nešto poduzeti.
Da li bi bili kadri dati otpor i u protivnom slučaju, to još nije
jasno.
Ogorčenost u Srbiji je svakako velika i mržnja na Niemce
ponovno pojačana. Poznavajući srbsku čud, može se računati
na srbske ekscese u za njih najnepovoljnijem slučaju.
I. U beogradskim političkim krugovima se govori, da je
Njemačka prepustila Italiji protektorat nad Hrvatskom i da
Hrvatska dobiva položaj sličan Albaniji, ali da je jedino na
intervenciju Hitlera Poglavnik dobio slobodne ruke. Jasan
dokaz za to jest odlazak vojskovodje Kvaternika, koji je bio
njemački orientiran.
II. Srbi inače hvale organizacioni duh Draže Mihajiovića,
koji je uspio potajno da organizira četnike u Srbiji i da od
njih napravi prvorazrednu udarnu snagu. Tako govore, da on
sprema reorganizaciju potajnih vojničkih odreda u Hrvatskoj i
da će biti kadar u slučaju povlačenja Niemaca, koji će naskoro
usliediti potpuno preuzeti vlast i jamčiti sigurnost u cijeloj
Jugoslaviji.
III. Jedan naš pouzdanik je otkrio da Dušan Bogunović,
bivši školski nadzornik i organizator srbskog i jugoslavenskog
sokola u Zagrebu, organizira u Beogradu ćelije i odrede za
pojedine gradove i krajeve u Hrvatskoj, koji će preuzimati
tamo vlast. On navodno već ima više takovih odreda tako na
Pr* već za Osiek, Vinkovci i t. d. Tako su već odredjeni
Pojedinci, koji će u slučaju provale Srba u Hrvatsku preuzeti
Pojedine redarstvene, upravne i političke funkcije.
Prema pouzdanim vještima izdaje se isti Dušan Bogunović
ao prijatelj Niemaca i čak suradjuje kod GESTAPO-a.
 IV. Ovih dana pobjegao je sa zrakoplovom tvornice
IKARUS bivši jugoslovenski pukovnik pilot Gorjub sa još
nekim mehaničarima. On je Slovenac a ostali su Srbi. Drži se
da je Gorjub bio u službi engleske dojavne službe i da je
osjetio za sebe pogibelj, pa je zato nestao.
V. Ovih dana nadjen je mrtav kraj Dunava u Zemunu
talijanski kurir, a njegova pošta otvorena na zemunskom
kolodvoru. Radi toga posjetit ću sutra ovdašnjeg talijanskog
poslanika g. conte Mamelli-a.
VI. Srbi se hvale, da im Englezi iz zrakoplova bacaju
mnogo engleskih uniforma i oružja i da će im to dobro doći,
kad se Niemci budu povlačili iz Srbije.
VH. Ovih dana mnogo se govori o Hitlerovom i Göringovom
govoru, pa se naglašuje, da Führer nije nigdje spomenuo
izgled na konac rata, pa ni to kada će sa Rusijom biti
definitivno obračunato.
Glede Goringovog govora najviše se ističe onaj dio u
kojem je govoreno o eventualnim teškoćama prehrane uslied
savezničkih mjera, te da te poteškoće ni u kojem slučaju ne
smiju pogoditi Niemce i njihove radnike. Na temelju toga
prave zaključke da će svi okupirani krajevi oskudjevati na
hrani.
VIII. U Srbiji je veliko negodovanje radi rekvizicije žita,
pa se govori, da neće biti ni sjemena za sijanje. Međjutim,
njemačke vlasti tvrde, da su bile prisiljene i one količine žita,
koje su bile predvidjene za sjeme takodjer preuzeti, da ga ne
bi Srbi prodali uz višu cienu na ’crnoj burzi’. Osim toga mora
se sjeme kao takovo posebno čuvati i preraditi kemičkim
sredstvima, da što bolje rodi i da ne propadne. U potrebnom
času, biti će to sjeme radi sijanja srbskim seljacima djeljeno.
IX. Dne 5. o. mj. posjetio sam g. generala Meysznera,
zapovjednika SS divizije u Srbiji, te ga pozvao u lov zajedno
sa njegovim prijateljima u Poglavnikovo lovište Petrovčić za
dane 17. i 18. o.mj. General se je najpripravnije pozivu
odazvao i rekao da će okolicu lovišta osigurati po svojto1
trupama. Ja sam mu rekao da će i s naše strane biti poduzete
mjere sigurnosti.
 G. general Meyszner je vrlo dobro raspoložen i naglasio
je, da se svi oni ljuto varaju, koji misle da je današnji Veliki
Reicii identičan sa Njemačkom i Austrijom iz godina 1914 -
1918.
Oni dobro znadu danas tko su njihovi prijatelji, a tko
njihovi neprijatelji, pa se ljuto vara svaki onaj, koji misli da je
kadar danas Njemcima prodati rog za svijeću. Oni su za svaku
eventualnost uviek spremni i svaki je onaj naivan, koji misli
da ih je kadar raznim smicalicama zavarati, pa će to najbolje
budući dogadjaji pokazati.
Zatim sam predao g. generalu Meyszneru jedan izvadak
iz knjige ’Über die Ursachen der Katastrophe und die Auflösung
des jugoslawischen S taates’ von prof. P etar Laković,
Kriegsgefangenen Nr. 64454 - Oflag VD, Offenburg/Ba., kakav
se priepis pod ./. prilaže naslovu, dočim će knjiga naknadno
biti priposlana, ako do iste budemo mogli doći. (ovaj se prilog
nije zatekao uz dopis, op.).
Ova brošura dostavlja se preko šefova ureda njemačkim
častniđma i činovnicima na čitanje time da ju za kratko
vrieme povrate. Mi smo mogli povjerljivim putem doći samo
kroz jedno popodne do ove knjige iz koje smo dospjeli
prepisati samo neke citate, premda je ova knjiga u biti jedan
pamflet na hrvatski narod, ali dosta vješto i zakulisno sastavljena
po tome navodno sveučilišnom profesoru Lakoviću. G. general
mi je obećao da će se informirati o toj knjizi i da gotovo
nevjeruje da bi bilo moguće da se takova knjiga širi po
njemačkim uredima a uperena je protiv savezničkog i prijateljskog
hrvatskog naroda.
X. Iza toga posjetio sam njemačko poslaniČtvo, gdje me
je primio savjetnik istoga Dr. Feine, jer je g. poslanik Benzler
još uviek odsutan u Berlinu. Isto tako predao sam izvadak iz
ove knjige g. savjetniku Feine-u, koji je obećao da će stvar
izviditi. Ja se nisam kod ovoga poslužio verbalnom notom, jer
Je stvar još nejasna, a radi se navodno o postupku nekih
njemačkih ureda.
G. Dr. Feine obećao nam je iznajmiti zgradu engleskog
°nzulata, koja se nalazi na uglu ulice Zrinskoga i Birčaninove,
nam je obećao dati jednu stražu od 8 njemačkih vojnika,
što Je on sam ponudio. Ista kuća je dvokatna i u njoj se
nalaze još stvari engleskog konzulata, koje će biti po švicarskom
konzulatu, koji štiti engleske interese, odstranjene.
G. savjetnik Dr. Feine interesirao se je za predstojeću
promjenu vlade u Hrvatskoj, ali mu ja nisam mogao ništa
konkretnijega navesti, doćim je on, kako mi se čini ipak
ponešto upućen i čak znade i neke osobe, koje su predistinirane
da preuzmu neke resore. Ja sam mu rekao, da to može lako
biti, jer da on sigurno imade dobre informacije.
XI. Jučer sam bio pozvan na objed kod predstavnika
slovačke države u Beogradu, g. savjetnika g. Dr. Belaja u
njegovom domu. Tamo su bili prisutni vrhovni povjerenik za
srbsku narodnu banku Songen, te attache za novinstvo kod
njemačkog poslaničtva Dr. Mitterhamer sa gospodjom.
Razgovor se je vodio uglavnom u konvencionalnom tonu
jedino se je g. Songen interesirao o procjeni imetka bivše
jugoslovenske banke i rekao, da u toj stvari dolazi ovih dana
u Zagreb jedan izaslanik iz Berlina. G. Songen pravi dojam
čovjeka, koji se isključivo bavi samo novčarskim pitanjima, pa
u politiku nerado zalazi, ali se je smijao naivnosti balkanskih
političara, koji operiraju u pomanjkanju drugih elemenata, sa
vračarama.
G. Dr. Mitterhamer takodjer se je interesirao za promjenu
vlade u Hrvatskoj, ali sam mu je uskratio bilo kakve potvrde
i informacije, pa smo razgovarali o kritičnim danima proljeća
lanjske godine, kad je i on sudjelovao suradjujući sa hrvatskim
oslobodilačkim pokretom. On mi je obećao, da će mi danas
pribaviti jednu brošuru napred spomenutog prof. Lakovića, jer
da će on do nje lako doći, dočim se ista ne može kupiti u
knjižari.
XII. Nakon toga posjetio sam talijanskog poslanika g.
ministra conte Mamelli-a, te mu izrazio naše sažaljenje i
neugodnost koju smo imali sa misterioznim slučajem njihovog
kurira, koji je pred desetak dana nadjen mrtav u Zemunu. G-
Mamelli je bio očito ganut našom pažnjom i toplo se? Je
zahvalio radi toga.
Inače se g. Mamelli mnogo interesirao za lov u lovištu
Obrež u Sriemu, kojega je on zakupnik, te me je pozvao, da
mu budem gost, čim se bude moglo tamo bez smetnje loviti-
Isto tako me je pozvao da u medjuvremenu budem njegov
gost kod ribarenja u dunavskom kanalu kod Pančeva, kamo
on često ide i gdje nadje osobito liepe i rietke ribe. G. conte
Mamelli bio je toliko susretljiv, da me je ispratio čak do
stubišta.
XIII. Uhićenja vidjenijih srbskih političkih ličnosti provode
se neprestano, a isto tako pojedinih četničkih odreda i vojvoda.
Tako je to ovih dana uhapšeno u Beogradu više stotina, a
jučer 64 osobe, te mi je jedna vrlo pouzdana osoba priopćila
da su to osobiti izabranici i političko cvijeće Srbije. Potanje još
nisam mogao doznali ali ćemo kroz dan dva bezuvjetno dobiti
podatke.
XIV. Dne 6. o. mj. posjetio me je ovdašnji švedski
konzul, pa me je umolio, da se opet dozvoli njihovom
konzulatu da ima poštanski pretinac u pošti Zemun, jer da im
isti treba radi dopisivanja sa njihovim tvornicama šibica u
Hrvatskoj. Ja sam o tome govorio sa upraviteljem redarstva u
Zemunu, koji je rekao da nema nikakvih zapreka, dočim sam
dopis švedskog konzulata uputio našem ministarstvu vanjskih
poslova.
XV. Danas me je posjetio novi bugarski diplomatski
predstavnik za Srbiju g. Stepan A. Sopov, savjetnik poslaničtva.
On mi je rekao, da bi imao doći još jedan tajnik poslaničtva
uz g. Paskaleva, koji je dosada vodio ovo poslaničtvo. Prema
tome je vidljivo, da Bugarska povećava svoje ovdašnje
predstavničtvo, jer oni lakodjer predvidjaju stvari, koje bi bile
važne nakon svršetka rata. O tome moći ću ustmeno više
navesti.
XVI. Pod ./. prilaže se u priepisu dopis središnjeg državnog
Ureda za suzbijanje kriminaliteta u Zagrebu od 16. 9. 1942.
^r- 16877-C-1942 o podatcima za šofera Petra Alara, koji je
namješten kod ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu, a koji
Je Prcc* četiri mjeseca premješten ovome predstavničtvu.
Isti Alar bio je temeljito sumnjiv, da se bavi kriumčarenjem,
)er je u Beogradu uviek izbivao nepoznato kuda.
^ Ovaj dopis primio je činovnik Mato Bendeviš, ali ga nije
avi° meni kao glavaru ureda, nego mi je isti donio tek
 XIX. Primijećeno je da za vrijeme srbske krugovalne
tot/U/t/t emisije u Beogradu često sviraju razne hrvatske pjesme i
napjeve pod imenom srbskih pjesama. Bilo bi stoga potrebno
da za vrieme te emisije svakog dana izmedju 17 i 19 sati
slušaju tu emisiju naši ljudi, koji su upućeni u narodnu glazbu,
pa da se na temelju toga uputi shodna nota njemačkom
poslaniku.
r 1w * «i
XX. I jučer je uhapšeno u Beogradu oko 50 osoba radi
*. • ■» i•
M in is ta r s t r u ra n ja k ih po A o ra sumnje protunjemačkog rada. Navodno predstoji uhićenje daljnjih
_______ Z a j c r a b . više stotina osoba u samom Beogradu.
D o p ia o n d a n a 7 . 1 - t . f . T . t . b r . 4 /4 3 . ja rio aaa o ai ln in
k u p n ja » a l a t a u B e o g ra d u . _
K ao p o a L i j e d l o a d o g a p o j a v i l a iu a i u B eo g rad u o g ro an a k o -
1 1 8 in o K una.
Bok jo p r l j a M l . p o tr a š n ja kuna, tak o da aa . . lo o t o n .
p laS alo 1 3 o D in ara,» ad a u B a o g r a l u lu n a a to J I lapod D in ara.

Posljednji trag generalnog konzula NDH u Beogradu dr.

Nikšića nalazimo u Predsjedničkom uredu Ministarstva Hrvatskog
domobranstva (A-VII, Kut. 89, 10/22-2):

B
Izvješće o pojavi velikih količina kuna u Beogradu, 29.
siječnja 1943. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
MINISTARSTVO HRVATSKOG DOMOBRANSTVA
Br. 355 str. taj.
činovnik Tihomil Vincetić, kojemu je istoga predao Bendeviš, U Zagrebu, dne 9. X. 1942.
kad se Vincetić vratio sa dopusta. Vincetić je ovaj dopis meni Predmet: Gaković Vojin podvornik podatci.
donio tek 30. rujna o.g. pošto ga je predhodno pokazao
samome šoferu Alaru, ali tu okolnost nije Vincetić meni
GLAVNI STOŽER MINDOMA - OČEVIDNI ODJEL
spomenuo.
Isti Alar vozio je Vincetića i ostale činovnike. Tom ZAGREB
zgodom 30. o.mj. priznao mi je Vincetić, da je i njemu Alar Ustaška Nadzorna Služba, Ured I, sa Broj 52474-IIa-42.
bio sumnjiv, jer da se je uviek izgubio u Beogradu. .. kolovoza 1942. dostavila je ovome Predsjedničkom
Isti dopis odaslan je danas osobnom uredu ministarstvaj du dopis sliedećeg sadržaja:
vanjskih poslova u Zagrebu u izvoru. ge konzularno predstavničtvo Nezavisne Države Hrvatske u
°gradu dostavilo je ovom zapovjedničtvu sliedeće izješće:
XVII. Jučer sam posjetio crnogorskog ministra Dr. S e k ^ J
Drljevića, koji dovršava svoj rukopis brošure ’Postanak Jugoslaviji Uredst^2'!'001 na činjenicu, da su prostorije našeg konzularnog
Vejike avn‘čtva u Beogradu premale, jer imaju samo dvije
XVIII. U srbskim političkim krugovima govori konzulS(]-\C * tr^ u ma*u bez prozora, to je bio prisiljen gosp.
ulasku predstavnika seljačke stranke u hrvatsku državnu v r- Nikšić da svoj osobni ured smjesti u jednoj sobi
ureda častnika za vezu N.D.H. u Beogradu, Maršala Pilsudskog
broj 23/1, Časniku vezu još uvjek ostaje na raspoloženju dvie
najveće sobe.
Na svoje najveće iznenadjenje ustanovio je potpisani, da
je u uredu Častnika za vezu namješten kao podvomik Vojin
Gaković izbjeglica (prebjeg) iz Bosanskog Novog, pravoslavne
vjere, rodjen 1913. godine, koga je još pred godinu dana i više
namjestio tadanji častnik za vezu g. Lončarević.
Isti Gaković potpuno je nepouzdana osoba i sada vrši već
8 mjeseci tu službu, a da ne dobija nikakvu plaću. Jasno je
sliepcu da ovoga čovjeka, bivšeg općinskog činovnika svakako
netko plaća.
Vojin Gaković imade da dobije od naše države zaostatak
od nekih 16.000 kuna (Dinara). Umoljava se najžurnije
posredovati, da taj novac bude smjesta dostavljen časniku za
vezu radi isplate Gakovića, jer se već i tako prieti, da će
podnieti prijavu na Vrhovnog Zapovjednika - Srbije g. generala
Badera, ako do 1. kolovoza o.g. ne primi zaostatak.
Ujedno molim posredovati, da časnik za vezu dobije
nalog da smjesta razrieši službe Vojin Gakovića i da namjesti
u istom svojstvu drugog siromašnog Hrvata kakovih ima u
dovoljnom broju kako u Beogradu tako i Zemunu.
Za Dom spremni!
(M. P.)
Generalni konzul
Nikšić v.r.’
Ovo izvješće dostavlja se naslovu znanja i postupka radi.
Po nalogu Doglavnika - Vojskovodjc
Glavar Predsjedništva - Veliki župan:
(potpis nečitljiv)

Po odlasku dr. Nikšića iz Beograda, javlja se “po naredbi

predstavnika za Srbiju i Banat” donekle u Nikšićevu stilu £ 1
znatno oskudnije stanoviti Franjo Drušek, bez navođenja svoga
naslova (A-VII, NDH, Kut. 72, 6/1 - 1, 18. 10. 1942):
 I. Koncem prošiog tjedna započela su uhićenja istaknutih
političara i okružnih načelnika iz unutrašnjosti Srbije i to radi
njihove suradnje sa Dražom Mihajlovićem. Uhićenja su izvršena
po GESTAPO-u. Medju prvima uhićen je podpukovnik Milan
Kalebić, koji je navodno trebao biti već 10. o.mj. streljan. S
njim zajedno uhićeno je 18 častnika i oko 400 četnika.
II. U nedelju 11. o. mj, započela su prva uhićenja u
Beogradu. Uhićenja su izvršena u svim srbskim ministarstvima,
upravi grada Beograda, a naročito u srbskoj specijalnoj policiji
(oko 30), od pretresa nije bilo pošteđeno ni samo predsjedništvo
srbske državne straže, te je i Dragi Jovanović, predsjednik
državne straže bio zadržan čitavu noć u zgradi.
Od vodećih ljudi u srbskoj državnoj straži uhićen je
pukovnik Gjurić, zapovjednik beogradskog okruga državne straže
sa nekoliko častnika i dočastnika.
Nadalje uhićen je i major Kujundžić, ravnatelj pokreta za
obnovu Srbije a čiji pokrovitelj je general Nedić.
III. Njemačke vojne vlasti nastavljaju razoružavanje Nedićevih
i Ljotićevib četnika kao i seoske dobrovoljne straže. Izgleda
da su Niemci upotriebili ovu zgodu ne samo da likvidiraju sa
četničkim prvacima, koji su skloni Draži Mihajloviću, nego i za
razoružanje svih ovih oružanih grupa u Srbiji, jer imaju
namjeru podržavati samo jednu naoružanu grupu i to srbsku
državnu stražu.
IV. Svakim danom u Srbiji izbijaju sve veći nemiri, koji
Po svemu izgleda su odgovor Srba na ova uhićenja od strane
Niemaca. Napose jake pobune izbile su u okolini NLša i
Kraljeva, kao i u okolini planine Jastrebca, gdje su partizanski
odredi naročito jaki.
Većina Četnika... prešla je u šumu.
V U beogradskim političkim krugovima tumače se ova
ncanja kao neuspjeh Ljotićeve i Ačimovićeve akcije, da se
Pridobije Draža Mihajlović za suradnju sa Niemcima. Izgleda
su Niemci povjeravah obećanjima Ljotića i Ačimovića, te
su tolerirali rad Mihajlovića i njegovih ljudi. Ali kad su
primjetili da je zapravo time Draža Mihajlović dobio samo na
vremenu i postao preaktivan i jak poduzete su navedene
mjere.
Drugi opet govore da je razlog ovoj djelatnosti Niemaca
samo preglasno pričanje Dražinih ljudi, koji su videći da se na
iztočnom bojištu još nije stvorila konačna odluka, počeli glastno
tvrditi, da su Niemci slabi i da je došao čas njihove djelatnosti.
Jedni misle da ova uhićenja nemaju zapravo stvarnog
razloga, jer sklonost prema Draži Mihajloviću nije ništa novo
i Niemcima nepoznato, već su plod nečije denuncijacije (strane).
VI. Pukovnik Rodić, zamjenik zapovjednika državne straže
u Beogradu tvrdio je u družtvu, da je on već po stvorenom
planu organizator onih vojničkih odreda srbske državne straže,
koji će se na dani znak prebaciti u Hrvatsku i započeti svoju
djelatnost. Thj isti Rodić je odmah sutradan premješten u
unutrašnjost Srbije. Izgleda, da ga je Dragi Jovanović na taj
način pokušavao spasiti od uhićenja.

od 50 liječnika Srba. Niemci su zatražili 300 liječnika.

VIII. Jučer je upućena i druga grupa srbskih častnika i
dočastnika natrag u zarobljenički logor u Njemačku.
IX. 9. o.mj. osvanuli su u Beogradu plakati na kojima je
bila simbolički prikazana borba savezničkih naroda protiv
komunizma sa natpisom ’I SRBIJA JE U BORBI PROTIV
KOMUNIZMA’, a sutradan 10-tog bila je odmah kraj srbskih
plakata naljepljeno ’obavještenje’ vrhovnog zapovjednika u
Srbiji Badera, o uhapšenjima većeg broja ljudi, koji da su
spremali prevratnički pokret.
Primjećuje se, da vodja ZBORA D. Ljotić, koji je|
svojedobno sa mnogo volje prihvatio suradnju sa Niemcima,
postaje svakim danom veći protivnik Niemaca, a i ujedno sve;
manje obljubljen u narodu baš zbog svoga nekadašnjeg
germanofilstva.
X. Velike nade koje su Srbi polagali u uspjeh memoranduma
kao da su se podpuno rasplinule. Po svemu izgleda, da
njemačke vlasti nisu prihvatile ni jednu točku memoranduma.
U ministarstvu predsjedničtva vrše se već nekoliko dana zasjedanja
ministarskog savjeta, a na koje su pozvani i okružni načelnici.
Iz vlade bi imali ispasti, kao što se već odavna tvrdi, Ing.
Olčan i Marjanović, ministar pravosudja, koji su pristaše
Ljotićevi. I na ovim zasjedanjima se izpituju okružni načelnici,
koje su osobe obljubljene u narodu, da ih se uzme u vladu do
čije manje rekonstrukcije sada dolazi.
XI. U Beogradu misle da nova hrvatska vlada ako hoće
konsolidirati zemlju, mora voditi pomirljivu politiku prema
Srbima, a ustaški pokret da bi trebalo raspustiti, a njegove
vojničke odrede uključiti u redovite domobranske postrojbe.
XII. Hrvati, koji dolaze iz unutrašnjosti Srbije pripovijedaju,
da su Srbi zaprepašteni, što je izašao nalog da se popisu svi
Hrvati katolici, koji žive u Srbiji baš u času velikih hapšenja
i misle, da će hrvatska država sve Hrvate preseliti u Hrvatsku,
da može onda bez ikakove opasnosti za svoje ljude likvidirati
srbstvo u Hrvatskoj.
XIII. 17. ov. mj. je činovnik našeg pređstavničtva naišao
u jednom dvorištu u središtu grada na dva dječaka petnajstih
godina (učenici gimnazije), koji su uz nagradu pjevali navedenu
pogrdnu pjesmu:

Nasred gore Romanije - četnički se barjak vije,

na njem srbski piše - da ustaša nema više.
Paveliću ti si pseto - platit ćeš nam ovo leto,
Ti izbjeći nemaš kuda - planine su srbske svuda,
Paveliću al si lep - na kuću Ti p a o crep,
sa lica ti pala maska - mrcino hrvatska!

Pjesma je bila popraćena sa burnim odobravanjem, pa su

dječaci pjesmu i ponovili. Činovnik je pozvao prolazećeg
njemačkog častnika i upozorio ga, da dječaci pjevaju pjesmu
Punu pogrdnih riječi po Poglavnika i Hrvatsku. Častnik je
dječake uhitio.
 U ponedjeljak 12. listopada 1942. zbio se u Zemunu
neshvatljivi incident, koji je iziskivao oštru intervenciju osobno
ministra vanjskih poslova NDH (DA - MVP NDH, V.T., 1942,
F—2):

KONZULARNO PREDSTAVNIĆTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
V.T br. 69/42 Beograd, 18. listopada 1942.
Predmet: pretres osoblja i službenog samoza ovog
Predstavničtva po izvidnicima zemunskog
redarstva

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

osobno na ruke g. Dr. Mladenu Lorkoviću, ministru,
Zagreb
Za vrieme službene odsutnosti niže potpisatog glavara
ovog Predstavničtva (dopis potpisao vicekonzul T. Vincetić, op.),
na dan 12. om. izjutra u času, kada je osoblje Predstavničtva
u svojem službenom samovozu CD Za 76 kretalo oko 8 h na
svoju redovnu dužnost za Beograd, u Zemunu u Roseggerovoj
ulici iznenade dva izvidnika zemunskog redarstva zaustavila su
pomenuti službeni samovoz i nad osobljem, koje se je unutra
nalazilo, izvršili su osobni pretres, a zatim samovoz sa vožaroth.
odvukli u dvorište redarstvene straže te nad istim skidajući mu
čak i gume, izvršili pregled i pretres samog samovoza.
Kada je u Roseggerovoj ulici g. Sablić, jedan od činovnika
Predstavničtva upozorio izvidnike, da je to službeni samovoz
našeg Konzularnog predstavničtva u Beogradu, izražavajući
negodovanje nad takovim postupkom, jedan od izvidnika izvadio
je revolver i uperio ga na grudi ovog činovnika rekavši:
’Imamo najviši nalog za to!’
Po ovome sudeći izvidnici su imah nalog u slučaju odupirao)^
upotriebiti i oružje.
 U samovozu nalazilo se je par kilograma brašna i graha,
koje je osoblje nosilo činovnicima Pređstavničtva, koji žive u
Beogradu.
Po svom dolasku u Zemun, pođpisati je uputio dopis
osobno upravitelju zemunskog redarstva g. Čukmanu s molbom
za pismeni odgovor, da li je ovo djelo njegovih organa
izvršeno uz njegovo znanje i po njegovom nalogu. Do danas
umoljeni odgovor nije stigao.
Ne ulazeći u ispitivanje sličnih podviga, koje zemunsko
redarstvo pod rukovodjenjem g. Čukmana, novog upravitelja,-
sa svojom oko sebe prikupljenom svitom u posljednje vrijeme
vrši na zgražanje zemunskog gradjanstva, čast nam je napomenuti
samo Ministarstvu, da je ovaj i na gore opisati način možda
jedini slučaj u poviesti svieta.
Osoblje ovog Pređstavničtva sa svojim službenim
samovozom, osobito u posljednje vrieme, uživa na srbskoj
strani poštovanje kako od njemačkih, a isto tako i od
srbskih graničnih i ostalih redarstvenih organa, usUjed čega
se činovništvu ništa neugodnog do sada nije desilo, dok od
svog vlastitog redarstva u Zemunu umjesto zaštite i podpore
doživljava ovakove razbojničke ispade.
Do sada je ovo Predstavničtvo sa zemunskim redarstvom
preko njegovih dobrih i vriednih upravitelja održavalo najbolje
veze saradnje u obostranim teškim poslovima oko zaštite
granice, dok će ovakovim podvizima g. Čukmana ovo ostati
osujećeno.
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je izviestiti Ministarstvo, da o slučaju našeg
samovoza i pretresa nad istim znade cjelokupno zemunsko
gradjanstvo, a dobrim dielom srbsko gradjanstvo i u Beogradu,
koje se zgražava i čudi ovakovim stvarima.
Ovom Predstavničtvu, podpisatom i ostalom cjelokupnom
njegovom osoblju čast je umoliti, da se odgovorni počinitelji
ov°g razbojničkog podviga odmah pozovu na odgovornost i
drakonski kazne te kazna pročita svim službenicima zemunskog
redarstva, jer to zahtjeva ugled ovog Pređstavničtva, ugled
našeg Ministarstva i naše Države.
 U ponedjeljak 12. listopada 1942. zbio se u Zemunu
neshvatljivi incident, koji je iziskivao oštru intervenciju osobno
ministra vanjskih poslova NDH (DA - MVP NDH, V.T., 1942,
F-2):

KONZULARNO PREDSTAVNIĆTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
V.T br. 69/42 Beograd, 18. listopada 1942.
Predmet: pretres osoblja i službenog samoza ovog
Predstavnlčtva po izvidnicima zemunskog
redarstva

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

osobno na ruke g. Dr. Mladenu Lorkoviću, ministru,
Zagreb
Za vrieme službene odsutnosti niže potpisatog glavara
ovog Predstavničtva (dopis potpisao vicekonm l T. Vincetič, op.),
na dan 12. om. izjutra u času, kada je osoblje Predstavničtva
u svojem službenom samovozu CD Za 76 kretalo oko 8 h na
svoju redovnu dužnost za Beograd, u Zemunu u Roseggerovoj
ulici iznenade dva izvidnika zemunskog redarstva zaustavila su
pomenuti službeni samovoz i nad osobljem, koje se je unutra
nalazilo, izvršili su osobni pretres, a zatim samovoz sa vozarom
odvukli u dvorište redarstvene straže te nad istim skidajući mu
čak i gume, izvršili pregled i pretres samog samovoza.
Kada je u Roseggerovoj ulici g. Sablić, jedan od činovnika
Predstavničtva upozorio izvidnike, da je to službeni samovoz
našeg Konzularnog predstavničtva u Beogradu, izražavajući
negodovanje nad takovim postupkom, jedan od izvidnika izvadio
je revolver i uperio ga na grudi ovog činovnika rekavši-
’Imamo najviši nalog za toP
Po ovome sudeći izvidnici su imali nalog u slučaju o d u p ira h E
upotriebiti i oružje.
 U samovozu nalazilo se je par kilograma brašna i graha,
koje je osoblje nosilo činovnicima Predstavničtva, koji žive u
Beogradu.
Po svom dolasku u Zemun, podpisati je uputio dopis
osobno upravitelju zemunskog redarstva g. Čukmami s molbom
za pismeni odgovor, da li je ovo djelo njegovih organa
izvršeno uz njegovo znanje i po njegovom nalogu. Do danas
umoljeni odgovor nije stigao.
Ne ulazeći u ispitivanje sličnih podviga, koje zemunsko
redarstvo pod rukovodjenjem g. Čukmana, novog upravitelja,-
sa svojom oko sebe prikupljenom svitom u posljednje vrijeme
vrši na zgražanje zemunskog gradjanstva, čast nam je napomenuti
samo Ministarstvu, da je ovaj i na gore opisati način možda
jedini slučaj u poviesti svieta.
Osoblje ovog Predstavničtva sa svojim službenim
samovozom, osobito u posljednje vrieme, uživa na srbskoj
strani poštovanje kako od njemačkih, a ¡sto tako i od
srbskih graničnih i ostalih redarstvenih organa, uslijed čega
se činovništvu ništa neugodnog do sada nije desilo, dok od
svog vlastitog redarstva u Zemunu umjesto zaštite i podpore
doživljava ovakove razbojničke ispade.
Do sada je ovo Predstavničtvo sa zemunskim redarstvom
preko njegovih dobrih i vriednih upravitelja održavalo najbolje
veze saradnje u obostranim teškim poslovima oko zaštite
granice, dok će ovakovim podvizima g. Čukmana ovo ostati
osujećeno.
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je izviestiti Ministarstvo, da o slučaju našeg
samovoza i pretresa nad istim znade cjelokupno zemunsko
gradjanstvo, a dobrim dielom srbsko gradjanstvo i u Beogradu,
koje se zgražava i čudi ovakovim stvarima.
Ovom Predstavničtvu, podpisatom i ostalom cjelokupnom
njegovom osoblju čast je umoliti, da se odgovorni počinitelji
w °g razbojničkog podviga odmah pozovu na odgovornost i
drakonski kazne te kazna pročita svim službenicima zemunskog
redarstva, jer to zahtjeva ugled ovog Predstavničtva, ugled
našeg Ministarstva i naše Države.
 Beograd,dn* 2,2.1943«

■'‘•n u ia «■
PREDMET i H ir e te k e n o r i n e , p o t r a ž n j e M -C -.
u B e o g rad u .

■ ls l.ta r.tr a tk ja k ih p o .lc r r.

la g r s b .

0 Beo g r ti u T a lik s ja p o t r a i n j . h r r a ta k lh s o T ls a . Ako

tko mola dodi do h r r a ta k a n o r ln . a r a t a s j a . t r a i a 1 o r g j a l n j l
B r r a t l kao <to 1 srp s k a l n t a l l g s n o l J a . O aoblta j a p o t r a l n j a aa
S p ra s s o a t.
8ra su B ala B o risa u Ba ogradu h T a l ja a a ,a l l o r b ito I p r s s o o a t.
B olto oro k o n su la rn o p r a d t t s r B l I t r o prim a a amo m ali b r o j p r lm ja r a -
r a k a ,to salom b r o ju m olbi aa l a t u mola u d o r o l j l t l . B o tr a b lto b i
b l l o ,d a a s orom konaularsom p r a d l t a r n l l t r o l a l j s mnogo r a d i b ro j
S pram ooatl.
Ima pro d arao n a s o r ln a u B a o (rad u ,k o ja t r a i a , d a b i lm aa d a la
hrr.B O Tiua na p ro d a ju .
Xa Dom spramnl I

Beograđani su s velikim zanimanjem čitali hrvatske novine -

javlja konzularno predstavništvo 2. veljače 1943.
 Posljedica (DA - MVP NDH, V.T., 1942, F-2):

V.T. 781/42. Zagreb, dne 21. listopada 1942.

MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED 1
SIGURNOST
na ruke glavnog ravnatelja g. Dr. Lj. Zimpermanna
Od našeg predstavnietva u Beogradu dobio sam sliedeće
izviešće (potom se prenosi cijeli tekst akta vicekonzula Vincetića,
op.)...
Prema gornjemu vidljivo je, da na veoma osjetljivo; točci
naše iztočne granice postoje osobito opasne prilike u pogledu
naše redarstvene sigurnosti. Ovakove prilike osim toga teško
ugrožavaju probitke i štete ugledu N.D.H. prema inozemstvu,
prema tamošnjim inozemnim predstavnicima i pograničnom
pučanstvu.
Stoga se umoljavate, da se u Zemunu što prije uzpostavi
uredna redarstvena sigurnost. Zato je potrebito da se sbog
predmetnog kao i sličnih dosadanjih slučajeva odmah smjeni
upravitelj zemunskog redarstva g. Čukman.
Ujedno se umoljavate, da se zbog gore opisanog dogodjaja
žurno povedu energični izvidi, te da se krivci zbog ovakove
zlouporabe službe stave pod iztragu.
Nezavisna Država Hrvatska ne može si dozvoliti ovakva
sablazna uredovanja na ovakovoj točci kao što je Zemun.
Računajući na razumievanje u rješavanju ovog predmeta, molim
da se dostavi izviešće o rezultatu zamoljenog postupka.

Ljutiti potpisnik ove pritužbe bio je sam - ministar

vanjskih poslova NDH, i tako nije bilo druge nego da glavni
krivac zemunske bruke izvuče kraći kraj.
(DA - MVP NDH, VT., 1942., F-2):
 m

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I
SIGURNOST
R.S. Prs. broj: 708/1943
U Zagrebu, dne 16. siječnja 1943.
PREDMET: Pretres osoblja i službenog samovoza
predstavničtva N.D.H. u Beogradu,
po izvid. zemunskog redarstva

Ministarstvu vanjskih poslova

u/
Zagrebu
Na dopis od 7. siečnja 1943. broj V.T. 781/42 saobćuje se,
da je Ćukman Alojzije, upravitelj redarstva u Zemunu, ovdašnjim
brzojavom broj 129663 od 11. XI. 1942. smjesta razriešen
dužnosti upravitelja i upućen redarstvu u Banja Luci.

S molbom na znanje.

Za dom spremni!

GLAVNI RAVNATELJ: u.z.

(Dr. Josip Vragović)

Na redu je jedna od najbesmislenijih beogradskih glasina,

koja je do Zagreba dospjela - vjerovali ili ne - čak preko
Berlina, pa je nužno tu glasinu demantirati na samom mjestUj
tj. u samome Berlinu.
POSLANSTVO NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BERLIN
Ministarstvo vanjskih poslova je saznalo, da se je u
nekim njemačkim krugovima, prije promjena koje su nastale u
hrvatskoj vladi, pronijela lažna vijest, da je Berlin na zahtjev
generala Nedića zatražio od Poglavnika da svrgne bivšeg
ravnatelja za javni red i sigurnost i državnog tajnika Eugena
Kvatemika.
Moli se Poslanstvo, da tu lažnu vijest posve neslužbeno i
na zgodan način u razgovoru sa Njemcima demantira. Onim
berlinskim krugovima, koji su širili tu vijest treba razjasniti, da
je pravi razlog zbog kojega je Nedić podnio demisiju taj, što
je Aćimović preuzeo srbsku državnu stražu, što posve odgovara
prastaroj srbskoj tradiciji borbe za policiju. Najbolji dokaz, da
je shvaćanje tih njemačkih krugova krivo je taj, što je general
Nedić još uvijek u demisiji, premda Eugen Kvatemik ne
zauzima više mjesto ravnatelja za javni red i sigurnost.
Moli se, da se te razloge na taktičan način priopći i
onim berlinskim novinarima, koji su tu lažnu vijest proširili.
U Zagrebu, dne 3. studenoga 1942. (radi se o prijepisu na
poleđini uvodne strane naznačenog spisa, op.).

Da stvar bude zanimljivija, slično se prepričava i u

diplomatskim krugovima u Švicarskoj (što dojavljuje Ministarstvu
vanjskih poslova NDH iz Ziiricha potpisani Ivo Vučićević uz
napomenu: “Kako čuo, tako prenio na papir”):

1) Neue Zürcher Zeitung od 12. studenoga 1942

1 ^rnausgabe) objavljuje veliki članak na čitavom stupcu i još
nesta o promjenama u hrvatskoj državnoj upravi. Članak piše
budimpeštanski dopisnik pod naslovom ’Novi experiment u
Hrvatskoj’ i podnaslovom ’Izključenje (Ausschaltung) maršala
Kvatemika’.

2) U švicarskom novinstvu i u dobro obcvještenim

njemačkim krugovima se priznaje Nedićeva ostavka. Nedić je
po istim informacijama prosvjedovao protiv odvoženja žita iz
Srbije i protiv postupka prema Srbima u Hrvatskoj. Tražio je
odstup Eugena Kvatemika osobito zbog dogadjaja u Sriemu.

5) Westdeutscher Beobachter, novine, koje privremeno

vodi poznati Srbofil Petvajdić, inače ravnatelj ’Transcontinent-
presse’- a objavile su viest o promjeni na mjestu hrvatskog
ravnateljstva za javni red i sigurnost jedan dan prije, nego što
je to bilo službeno objavljeno u Hrvatskoj.
6) Neki privatni, ali sa ovdašnjim hrvatskim političkim
krugovima uzko povezani krugovi šire glasove, da bi Eugen
Kvatemik trebao doći u nekom svojstvu u Njemačku. Inače se
u inozemnim novinskim krugovima Berlina govori, da je Berlin
tražio od Poglavnika svrgnuće Kvatemika, da bi zadovoljio
Nedića.

8) U novinskim krugovima Berlina se govori, da je

poslije razrješenja dužnosti mladoga Kvatemika u Novoj Gradiški
pronadjeno nekoliko stotina strojnica i nekoliko hiljada
u velikim skladištima, koja ne pripadaju oružanoj sili nego U.
N. S. (isti arhivski izvor kao prethodno, op,).

Prije nego što će dužnost generalnog konzula NDH u

Beogradu preuzeti novoimenovani diplomatski predstavnik,
nepotpisani pouzdanik dr. Nikšića - dr. Nikšić je sada ministar
unutarnjih poslova NDH - šalje potanko razrađeni pregled;
događaja i prilika u Srbiji, naročito naglašavajući pri tome
okolnosti koje je dotadašnji generalni konzul dr. Ante Nikšić
smatrao od posebnog značenja (preporuka dr. Nikšića ministru
vanjskih poslova na kraju ovoga “Izvješća iz Srbije”: “Dostavlja
se naslovu izvještaj osobe koja je dosada samnom suradjivala
na teritoriju Srbije” - HDA, MVP NDH):

Predmet: Izvješće iz Srbije

Beograd, dne 7. studenog 1942.

Svi napori nekih članova srbske vlade da bar naoko

prikriju ozbiljnost položaja, koji se svakog dana pogoršava,
ostaju bezuspješni. Englezka promičba obilno izkorišćuje sadanje
stanje na ratištu, pa je nastalo pravo vrenje grozničavog
došaptavanja kako medju gradjanstvom tako i medju seljačtvom,
koje ludjački vjeruje u skoru propast saveznika, pa se zadnjih
dana skoro o ničem drugom i ne govori do o odmazdi nad
okupatorima i Hrvatima.
Brojna ubojstva izvršena nad pripadnicima srbske državne
straže za posljednja dva tjedna dokazuju, da srbski narod niti
sada kad je na rubu ne samo državne nego i narodne propasti
nema osjećaja sviesti jednog naroda prema sebi, a kamo
prema ljudskoj zajednici o kojoj je toliko govora u srbskom
novinstvu.
Zasjedanja u predsjedničtvu vlade u Beogradu, okupljanje
naroda na zborovima, je i ostaje puka obmana okupatora,
koji, po mišljenju krugova bliskih vladi, nije htio dozvoliti da
vidi i sada nakon vojničke propasti Srbiju organiziranu i jaku,
nego je pokušavao hotimično nedovoljnim sredstvima održati
mir i izkoristiti haos u narodu, ’drago se milim vraća’! kažu
oni.I.
I. Dragi Jovanović, predsjednik srbske državne straže
nastavlja organizaciju državne straže. Svakim danom prima se
veliki broj pričuvnih častnika iz posebničkih poziva, daju se
■zvanrcdna unapredjenja svakom iole iztaknutijem pristupniku,
ne bi U se na taj način pokušalo zadobiti i ostale, koji se još
nečkaju da pristupe tom toliko omraženom resoru.
 II. Uslied slabog odaziva bio je Dragi Jovanović prisiljen
izvršiti pritisak na članove vlade, da se svi činovnici ministarstva
vanjskih poslova i ministarstva unutrašnjih poslova imaju staviti
na razpoloženje, a zatim će biti primljeni u srbsku državnu
stražu.
Interesantno je iztaknuti, da je u svom pozdravnom
govoru novopridošlim činovnicima Jovanović naglasio važnost
njihove službe i šta se sve očekuje od njih, a za nagradu će
njihove plaće kudikamo premašiti plaće ostalih drž. činovnika.
Do sada je primljeno oko 700 činovnika, koji su prešli iz
raznih ministarstava gdje su bili sklonjeni nakon likvidacije
njihovih ustanova. Ovi činovnici trebali bi sačinjavati ’Odjel
tajne političke policije’.
III. Pokret za obnovu Srbije se ovih dana razpušta radi
pomanjkanja novčanih sredstava, a svaki daljni kredit bio je
najenergičnije od strane njemačkih vlasti odbijen. Pokret za
obnovu Srbije trebao bi nastaviti rad tek sliedeće godine kad
će za pokret biti odobrena suma od 60,000.000 Dinara.
Zanimljivo je naglasiti, da pokret za obnovu Srbije vode
sami častnici i da omladinci primaju uglavnom vojnu obuku, a
praktični radovi na obnovi Srbije su samo prividni.
IV. Zadnjih dana postale su ’trojke’ (izvršioci presuda po
londonskom krugovalu) jako agilne. Medju uglednijim ljudima
ubijen je i Ljotićev privrženik četnički vojvoda Vujan.V.I
V. Radi jačih nemira u okolini homoljskih planina upućen
je u Petrovac na Mlavi, srce nemira, kazneni ekspediđoni
korpus.
VI. Nedavnom govoru predsjednika madjarske vlade Kiilaya
posvetili su Srbi osobitu pažnju. Naročito iztiču onaj dio
govora u kom on naglašava, da je Madjarska medju svim
ostalim srednjeeuropskim narodima (malim) jedina u stanju
po svojim kulturnim tekovinama i državnoj spremnosti, osigurati1
red u Podunavlju. Ovu njegovu službenu izjavu dovode u vezu
sa ranijim madjarskim pretenzijama na Hrvatsku.
VII. Po beogradskoj čaršiji šire se zadnjih dana viesti o
zaposjedanju hrvatskih otoka u Jadranu po njemačkoj vojsci.
Uzrok za to je navodno nepovjerenje u izpravnost kontrole na
Jadranu po talijanskim pomorskim snagama. Srbi tvrde, da su
se englezke podmornice smjestile u svojim bazama na Jadranu.
VIII. Govor predsjednika turske republike tumačen je na
razne načine, ali svi se slažu u tome da je njegova izjava o
neutralnosti Turske u ovom ratu jako ’uvijena’ i da takva
izjava nije ništa drugo do još jedan dokaz uzke suradnje
izmedju Turske i Englezke. Iztiču da govor nije donesen u
cjelosti niti u ovdašnjoj niti u njemačkoj štampi.
IX. 'Dobro obaviješteni’ političari Beograda uvjeravaju o
podpisu tajnog sporazuma Turske i Englezke, kojim Turci
dozvoljavaju ulaz englezke flote u Cmo More.
X. Drago Miloradović, poručnik srbske državne straže
sada u Beogradu, uvjerava da se u iztočnoj Bosni bore srbski
četnici u odorama talijanskih vojnika. On sam borio se je
takodje u talijanskoj uniformi nedaleko Foče pred nepunih
dva mjeseca dana.
XI. General Nedić posjetio je pred dva dana Dimitriju
Ljotića u Smederevu. Iz njegove pratnje saznaje se, da je na
tom sastanku general Nedić pokušao utjecati na vodju ZBORA
da bi ovaj svoje dobrovoljačke odrede pripojio srbskoj državnoj
straži, ali da je to Ljotić najodlučnije odbio.
XH. Zadnja dva dana tj. 8 i 9 o.mj. može se reći da
čitav Beograd gori od veselja, pa se naročita pažnja ni ne
posvećuje rekonstrukciji vlade. Zastoj na iztočnom bojištu i
izkrcavanje američkih trupa u zapadnoj i sjevernoj Africi
proslavljuje Beograd javno. Za stolovima u kavanama kao i u
radničkim svratištima otvoreno se razpravlja o početoj ofanzivi
Englezke i Amerike, kao i o vojničkoj likvidaciji Njemačke
najkasnije za nekoliko mjeseci. Ne pretjeruje se kad se kaže:
Beograd je pijan! Čak i oni, koji su se do sada podpuno
povučeno držali, vjerujući da bi se ipak moglo slučajno dogoditi
da Njemačka u ratu pobjedi, jučer su se u svojim željama i
P ijen jim a pridružili ostalima.
XIII. Munjevito se proniela viest o navodnoj kapitulaciji
francuske vojske u Maroku i Alžiru, koja da je usliedila u
n°di (u 12 sati) od 8-og na 9-tog o.mj. Prema ugovoru o
kapitulaciji francuska vojska mora se pod oružjem povući u
svoje kasarne. Navodno je obkoljeno šest talijanskih divizija
čije uništenje se očekuje svakog Časa.
XIV. U porodici bivšeg opunomoćenog ministra Milojevića,
koja je u rodbinskim vezama sa predjašnjim talijanskim
poslanikom u Beogradu, a u vrlo prisnim odnosima sa osobljem
talijanskog poslaničtva ovdje uvjeravaju, da je Italija već zatražila
posebno primirje s tim, da se njena vojska zadrži u njenim
predratnim granicama. Rooswelt da je odbio svaku diskusiju o
primiiju već traži podpunu kapitulaciju Italije. Oni vjeruju,
kažu, prema podatcima kojima razpolažu, da je kapitulacija
Italije samo pitanje dana. Italija je navodno primirje zatražila
preko Sv. Stolice.
XV. Neprikriveno veselje povodom posljednjih dogadjaja
nije se dalo ugušiti niti danas kad su beogradski oglasni zidovi
ponovno izljepljeni upadno žutim plakatima, kojima se upozorava
Srbe na mir i red, jer će od sada jedina kazna čak i za
pasivne sudionike u svakoj novoj pobuni, biti streljanje.
Gradjanstvo se okuplja pred plakatima dobacujući jedno
drugom najpogrdnije šale na ime okupatora i podpisnika
samog oglasa (generala Badera).
XVI. Rekonstrukcija srbske vlade je bez ikakvog večeg
značaja. U predsjedničtvu tvrde, da je želja generala Nedića
koliko i njemačkih vlasti, da nova srbska vlada bude podpuno
oslobodjena od uticaja raznih stranaka. Uklanjanjem ministra
AČimovića učvršćuje se položaj Dragog Jovanovića, koji je
izgleda stekao povjerenje njemačkih vojnih vlasti, pa su mu pri
reorganizaciji svih vojnih frakcija u Srbiji i njihovom fuzioniranju
stavljeni na raspoloženje nekoliko viših njemačkih častnika.
Novi članovi kabineta su, osim Tase Dinića, podpuno
beznačajne osobe.

Polovicom studenoga 1942. u Zagrebu su obaviješteni 0

brošuri Nedjela Ustaša, koja se navodno tajno raspačava po
 ffit
MMV HRVATSKE
ZAGREB
(Cive
M auntE duIave havah«
11001*0 „
V.T. b r o j ” • A l. B aograd.dne 1 1 . 3 . 1 9 « .

Predmet s le ta k p rle t.D ra ž e H ihalJeviS a.

M in istarstv u vanJakih poslova
Zagreb.
U p rilo g u S anti» se p r lp o a la tl p re p is le tk a p r i s t a l i c a
Draže H ih a lje v iia "HAŠ PUT".
Ha p o le g jin i to g l e t k a n a la s i ee sem ljoplsna k a rta ,k o ja
ae kopirana p r ila ž e .
Za Poglavnika i Don spremni 1
Beogradu i hitno je naručuju (opaska u konceptu: “Pismo će
odnijeti posebni kurir u Beograd. - Zgb 26. XI. 42.” a

DA - MVP NDH, V.T., 1942., F-2):

T Br. 82/42. Beograd, dne 28. 11. 1942.
ft
PREDMET: Uredba o obrazovanju cjelokupne službe
s bezbjjednosti Srpske Države
V.T. 870/1942 Zagreb, 18. XI. 1942.
Veoma žurno
Ministarstvu vanjskih poslova
Predmet: Knjiga ’Nedjela Ustaša’ - nabava
Zagreb
Stalnom trgovačkom izaslanstvu N.D.H. Častim se priposlati u prilogu prepis Uredbe o obrazovanju
Beograd cijelokupne službe bezbijednosti Srpske Države, koja je bile
obnarodovana u Službenim Novinama br. 68. 25. kolovoza
Odjelu za nov. i kult. veze ovoga ministarstva čast je
1942. (takav prijepis nije bio priložen nav. dopisu, op,).
zamoliti Naslov da bi izvolio čim prije po mogućnosti odmah
dostaviti nekoliko primjeraka brošure ’Nedjela Ustaša’ koja se Na čelu srpske državne bezbednosti kao šef imenovan je
navodno tajno raspačava po Beogradu. g. Dragi Jovanović. On je ujedno komandant srpske državne
straže i komandant javne bezbednosti, položaji predvigjeni u
Ujedno se umoljava Naslov da izvoli izvjestiti o tomu,
ćl. 3, iste uredbe.
kako se prema toj knjizi odnose njemačke vlasti jer je
navodno ta knjiga službeno zabranjena ali se sa strane vlasti Gosp. Dragi Jovanović uz to je i zadržao položaj Upravnika
grada Beograda.
ne poduzimaju naročite mjere da bi njeno raspačavanje bilo
onemogućeno i da bi se zabrana strogo provela.
Za Dom spremni!
Umoljava se Naslov da do daljnjega ne poduzima nikakve
korake u tom pogledu dok ovo ministarstvo ne dobije spomenute Konzul
knjige i ne pošalje o svemu upute. Dr. Ivan Gligo
(puni potpis)
Knjiga se navodno dobija u knjižarama ali se kupuje
samo na povjerenje.

N Jedini dostupni prilog iz prosinca 1942. (HDA, MVP

Prvi pronađeni dopis novog generalnog konzula dr. Ivana
Gliga pokazuje da će ubuduće beogradski “raporti” biti -
šturiji, no ne zato manje zanimljivi od prijašnjih dr. Aute
Nikšića (A-VII, NDH, Kut. 253, 14/2-2):
XTT 7, primiedbe na margini: “Postupiti prema bilješci, 28,
. ' •> * “Zatražiti opširan izvještaj o sastavu nove Nedićeve
e’ ° karakteristici i prošlosti osoba, o odnosu pojedinih
8rupa koje surađuju s Nijemcima. - L.”):

m hrvatskih državljana Hrvata, pazit ćemo, da u tu listu ne bude
V.T. broj 81/42. Beograd 1. 12. 1942.
PREDMET: Politički izviještaj.
Ministarstvu vanjskih poslova
Zagreb
I. Sadanja srpska vlada u kojoj učestvuju sve političke
skupine osim Ljotićeve bez uspjeha nastoji, da zemlji povrati
mir i staloženost. Prilike se svakog dana pogoršavaju. Svijet je
gotovo obezumljen vjerujući vijestima o navodnim uspjesima
Sovjeta na istočnoj fronti. Tomu razpoloženju doprinašaju
vijesti iz sjeverne Afrike i kršenje časne riječi francuskih
časnika i admirala.
Po Beogradu se govori o ustanku, čije se pripreme vrše
kao nikad prije. Centar takovog rada je sjeverna Crna Gora
i Sandžak. Kažu, da tamo ima već zgotovljenih uzletilišta.
Kakovo je stanje u zemlji najbolje se vidi iz brojnih
skupnih strijeljanja u drugoj polovici studenoga: 13, 20. 11. i
t. d.
Čuje se, da je u Vmjcima strijeljan jedan četnički vojvoda,
a četa mu razpršena.
Ubijstva sa strane Z trojki (Draže Mihajlovića) su česta,
osobito službenika Nedićeve Vlade, općinskih načelnika i
funkcionera. Stoga je glavnokomandujući General Bader izdao
proglas, u kojem odregjuje za takove slučajeve strijeljanje 5,;
10, 100 osoba taoca.
Kaže se, da baš radi takovih dogagjaja, a i radi toga 5tP
če navodno njemačke posade bit smanjene, da njemačke vlastij
traže novu listu od 1000 taoca.
Čuje se, da srpske vlasti namjeravaju u tu listu staviti
većinom Slovence i Hrvate.
Pošto ovo konzularno predstavništvo nije još izvršilo popis
unesen koji ispravan Hrvat, a ako se to dogodi, zatražit ćemo
sredstvom njemačkih vlasti, da se iz liste takov izbriše.
II. Posebnim dopisom poslao sam Uredbu o osnivanju
srpske državne straže u smislu uredbe o javnoj bezbednosti
srpske države.
Ta straža ima da iznosi 18000 momaka i nekoliko stotina
časnika. Dok se broj momaka odmah ispunio, broj časnika
nije, i nastoji se ispuniti iz redova činovništva.
Sa osnivanjem te straže odregjeno je razpuštanje i
razoružanje svih drugih oružanih formacija (četnika i dr.).
Megjutim dio njih mjesto da preda oružje bježi s istim Draži
Mihajloviću i prebacuju se na hrvatski teritorij.
I Ljotićeva garda bi morala biti razpuštena, no izgleda da
je ista našla izlaz. Ista iznosi kojih 300 ljudi.
Ti su ljudi na okupu pod oružjem u jednoj zgradi u ulici
Kraljice Marije i navodno se opremaju da budu poslani na
istočni front kao prvi kontigent Srba u borbi protiv komunizma.
III. Srbijanski krugovi primili su sa negodovanjem odlazak
Obergruppenfiihrera Tumera, koji je ostavio nepovratno Beograd.
Isti je bio veliki simpatizer njihov.
Usljed poslijcdnjih dogagjaja i kršenja časne riječi francuskih
časnika i admirala, simpatije ovgjašnjih njemačkih krugova
okreću se prema Hrvatskoj.
(dr. Ivan Gligo).
Potom 30. prosinca 1942. (“Otpravljeno 30. XII. 1942.”)
Prosljeđuje se zahtjev ministra vanjskih poslova (DA - MVP
^ H , V.T., 1942., F -2):
Br. V.T. 925/42
Predmet: Prilike u Srbiji - izvještaj

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO NEZAVISNE DRŽAVE

HRVATSKE
BEOGRAD
Savezno sa tamošnjim političkim izvještajem V.T br. 81/
42, od 1. XII. o.g. izvolite nam dostaviti obširan izvještaj o
sastavu nove Nedićeve vlade, o karakteristici i prošlosti osoba
te o odnosu pojedinih grupa, koje suradjuju s Niemcima.

ZA DOM SPREMNI!
PO NAREDBI MINISTRA:
Nadstojnik odsjeka Balkan-Iztok
opun. ministar i izv. poslanik:
(Josip Milković)
(Nepotpisani prijepis, op.)
 BEOGRAD, 1943.

U PRVOM SUSJEDSTVU
“OCA SR B IJE ” GENERALA
MILANA NEDIĆA
 General Milan Nedić putuje...
Siječanj, veljača i ožujak 1943. prolaze po istraženoj i
dostupnoj dokumentaciji Konzularnog predstavništva Nezavisne
Države Hrvatske u Beogradu - koju dr. Ivan Gligo pretežito
potpisuje kao “glavar konzularnog predstavničtva” - u
kroničarskom bilježenju raznoraznih pojava i događaja, kratkim
porukama u stilu brzojava (pogotovu ako se ima na umu
ranija opširnost dr. Ante Nikšića).
Svaki od tih dopisa, mahom na pol stranice, nosi uglavnom
oznaku - “vrlo tajno” (V.T.), i veoma slikovito reda sasvim
nepoznate ratne dogodovštine neobično dragocjene za poimanje
tadašnjih prilika - s ove i s one savske obale.
Idemo po nadnevcima:

V.T. /43. Beograd, dne 7. 1. 1943.

PREDMET: Kriomčarepje zlata iz Srbije u Hrvatsku

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Kroz mjesec prosinac iz Beograda je otišlo u Hrvatsku u
zlatnim novcima vrijednost najm anje 50,000.000 dinara.
Nepoleondori se početkom prosinca plaćali 5000 dinara a
koncem 11000: — Moser iz Zemuna kupio je za 2,000.000.
Oye podatke dobio sam od jedne pouzdano obevieštene osobe
(Glavar kon. predstavničtva dr. Ivan Gligo, arhiv HDA).
V.T 5/ 43. Beograd, dne 11. 1. 1943.
PREDMET: Aktivnost Talijana u Beogradu

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Talijani su poslijednje vrijeme postali veome politički
aktivni, bilo to gragjanske ili vojničke osobe. Predstavljaju se
kao najveći prijatelji Srba.
Kursevi talijanskog jezika u Istituto di coltura italiano
imaju brojne paraleike. Beogragjani primaju poduke na
talijanskom jeziku i van tih kurseva.
Prigodom božičnih blagdana pravoslavnih Talijani su bili
gosti (vojnici, časnici, gragjanska lica) kod Beogragjana.
(Glavar konz. predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

ISf

V.T. br. 6/43. Beograd, dne 14. 1. 194!

PREDMET: Odlazak njem. vojske iz područja Srbije
osim Beograda.

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagre-
Njemačke vojska koja je držala zaposjednutu zapadnu
Srbiju, napustila je te krajeve osim Beograda. Ta mjesta su
sada zaposjednuta od bugarskih trupa, koje su zamjenile
Njemce. U ove krajeve došle su dvije bugarske divizije. Tako
Bugari dolaze do blizu Beograda.
Kod preuzimanja nije bilo incidenata.
(Glavar konz. predstavničtva dr Ivan Gligo, UDA)
 u
JUMV HRVATVKZ
ZAGREB

T I b ro j 5 3 /4 5 . B eograd,dne 8 .4 .1 9 4 3 .

PREDMET i Memorandun p a t r l j a J B i j e G en .fo n S re d e ru .

M in is ta r s tv u v a n js k ih p o slo v a
Z ag reb .

Č a s tio sa x p r l p o a l a t l u p r i lo g u Jedan p r o p is memoranduma

p r ip a s a to g od p a t r i j a j S i j e u B eogradu g e n e r a lu von B ro d aru .
I s t i mamorađmdum b io j a p r ik a s a n p r l j a mog sd ± d o la s k a u
B e o g rad . 1* o v g j a i n j i b s p i s a ne mogu u s t a n o v i t i , d a l i Je je d a n
ta k a v b io d o s t a v lj a n S a s lo v u ,s to g a ga d aljem .

Iz redovite prepiske Konzularnog predstavništva N D H u Beogradu

s Ministarstvom vanjskih poslova u Zagrebu

V.T. br. 15./43. Beograd, dne 15. 1. 1943.

PREDMET: Kladovo, ustanak.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Ovih dana bio je dignut ustanak u Kladovu, na Dunavu
Pratna rumunjskoj granici, područje Srbije.
Bio je zagušen.
(G. konzul dr. Ivan Gligo, HDA)
 ts
V.T 13./43. Beograd, dne 16. 1. 1943.
PREDMET: Rade Cvitanović, trgovac, uapšen.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Kod Crne Bare na srpskoj strani uapšen je Rade Cvetanović
(Cvitanović - Cvetanović?, op.) trgovac iz Baiatuna, općina
Brodac, Bjelina.
Našla su se kod njega pisma sumnjivog sadržaja.
Ako isti bude pušten i ako se povrati u njegov kraj
trebalo bi paziti. Vijest(i) su vojničkog karaktera.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA).

V.T. 8./43. Beograd, dne 17. 1. 1943.

PREDMET: Vijesti o potresu u Primorju po Beogradu

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Počam od 31. pr. mjeseca širile su se po Beogradu
alarmantne vijesti o katastrofalnim poslijedicama potresa u
Primorju. Nestala je u moru Makarska, Omiš. Srušeno je
Imotski, i t.d.
Te vijesti prenosile su se sa užitkom prateći ih riječima:
’Bog kažnjava krvnike’.
(Glavar konz. predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)
VT BR . 11./43. Beograd 18. 1. 1943.
PREDMET: Glasine o putu gen. Nedića u Njemačku

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Trinaestog ovo(g) mjeseca širila se po Beogradu vijest, da
je predsjednik vlade gen. Neđić avijonom otišao u Njemačku,
a sedamnaestog da se vratio. Kao svrha njegovog puta govorilo
se, da (je) postignuće priključenja istočnog Srijema i Bosne
Srbiji, za što da radi i Gen. direktor Wirtschaftfiihrunga
Neuhausen. Zatim da će posjetiti Nürnberg gdje je logor
zarobljenih časnika sa namjerom, da ih predobije za svoju
politiku.

Izvješće o pojavi protuhrvatskih materijala u Beogradu

jUMV HRVATSKE
K O
ZAGREB

71 5 5 /4 3 . B e o g ra d ,d n e 1 6 .4 .1 9 4 3 .

PREDMET * P ro tra h rv a tsk i a a t e r i j a l .

M in is ta rs tv u ra n ja k ih p o slo v a
Z&KTfltU
Po Beogradu Jod k o la ju -p rep isi a p lo a ,k o J lm a se r a s p i ­
r u j e m ržn ja p ra a a H rv atim a. l e t i eu od r a n i j e g vrem ena. I e s p i ­
s a ovog k o n zu larn o g p r e d s ta v n iš tv a ne p r o l e l a s l ,d a s u p r l m j s r c i
ovUa avojevrsm eno f e i l i u p i <5oni N aslovu.
S to g a i h u p r i lo g u š a lje te ,
Za P o g la v n ik a i Dom opremu! I
 Nije bio. Nešto je bolestan, pa se valjda njegova otsutnOst
iz ureda tumačila tako.
Megjutim je istina, da se sprema na put u Njemačku a
to prvih dana veljače. Ovo mi je rekao pročelnik ustanove
Zemlja i rad Stevo Kljuić, blizak predsjedniku vlade gen.
Nediću.
(Glavar konz. predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

V.T. broj 7743. Beograd, dne 20. 1. 1943.

PREDMET: Razpoloženje u Beogradu

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb

Već nekoliko dana vlada u Beogradu megju Srbima

veselo razpoloženje. Čestitaju si. ’Dan odmazde se približava’
često se čuje.
Šire vijesti o navodnim uspjesima na istočnoj fronti: Rusi
su zarobili 50000 Njemaca. 22000 Talijana se predalo, 20000
Magjara.
Jutros pak širili su po cijelom Beogradu vijest o navodnim
uspjesima neprijatelja u Africi: Zauzeta Misurata. Sutra najdalje
pasti će Tripolis, s jedne strane su Englezi daleko 100 kim a
s južne 60 kim.
(Glavar konz. predst. dr. Ivan Gligo, HDA)
 PRIVREDA C*. >.t»» *>»«*
K. O. ZA TM O O vm u i NKMisrauu
BEOGRAD

Beograd g septembre IMS.

mVATS J(W KttTCLAftKK M*T3TAVm$7T&

0 jedn*» ko«p«a**^oiwii p©elu,koJl a»** f tr s * v r ii u s*radnji »a « r ’*v-

n**i p o a lo m o « a r s d l in j i e o « e* t e a a l je k e p rs 5svode « * * jre lu ■ Z %'••??'• '•,*
e# »doVfefiJm & B l» ttr e tv e aertuii»* fee p id e r e tv a i sr.* .'risv e !?rv*t-
•b * b r e j 3 6 .4 4 1 od > t r a v n j e p o t r e b n a j e da s a j a ^ U n& ;e ^ d i n e * -

'•"• —
...................................
b i t a o o t p u t u j e u Z eg re b jđ « b i teis« d o g o v o rio ev* rst*e''> sie d e t * l .‘e s ;.-
i e v o d j e n j a ovog boa^paaiAcrioao^ p o a l * . R edi s e o u v o ru cem ent» 1? :’r v * t» > a
a S r b i j u odnosno A l b a n i j u ,* o i z v o z u p e s i l j * [ g r a h « ) i * A l b a n i j e o dnosa
S r b i j e a * R rv e te k u .

H sliao Vas, da iujs !*vo£fce na pri leie^e'S forssiluru o d o b r iti unspred d«ve-
■ jt potrebitog ? l l i j a , k t k s b4 od s tr a n e «•aazdkin v la a tl u ‘ -.ojrai.: -o g U
¿ sd e ja tv o r a tl potreba* O rasrtbeT triU aer.ei« z a p u t n a ž e g ¿ .'i V j i f i b i - i A

Prilozi
1 p r e p ie • A o ir a r ^ * 1
1 lič n a fo to g ra fi Ja.

Zahtjev za izdavanje putnih dokumenata iz 1943. godine

 m

VT. Br. 16./43. Beograd, dne 26. 1. 1943.

PREDMET: Vijesti o Hrvatskoj.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Ima nekoliko dana, da se po Beogradu i to sa strane
viših vojničkih krugova nama savezničkih, šire vijesti o nekim
promjenama u Hrvatskoj, o promjeni vlade.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

V.T. Br. 17/43. Beograd, dne 26. 1. 1943.

PREDMET: Širenje tobožnjih naloga iz Moskve i Londona.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Počam od dvadesetog ovog mjeseca po Beogradu i Srbiji
šire navodni nalog iz Moskve i Londona:
Svi se moraju složit u borbi protiv krvnika.
M egjusobne b o rb e izm egju kom unista, partizana
Mihajlovieevih (Dražinih) imaju prestati.
Za proljeće svi u jedan front.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)
V.T. br. 4/43 Beograd, dne 29. 1. 1943.
PREDMET: Kuna, pojava velikih količina u Beogradu.

Ministarstvu vaiyskih poslova

ZAGREB
Dopisom dana 7. 1. t.g. V.T br. 4/43. javio sam o silnim
kupnjama zlata u Beogradu.
Kao poslijedica toga pojavile su se u Beogradu ogromne
količine Kuna.
Dok je prije bila potražnja Kuna, tako da se za 100
Kuna plaćalo 130 Dinara, sada u Beogradu Kuna stoji ispod
Dinara.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

T broj 15./43. Beograd, dne 2. 2. 1943.

PREDMET: Hrvatske novine, potražnja u Beogradu

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U Beogradu velika je potražnja hrvatskih novina. Ako
tko može doći do hrvatskih novina sretan je. Traže i ovgjašnji
Hrvati kao što i srpska inteligencija. Osobita je potražnja za
Spremnost.
Sve su naše novine u Beogradu hvaljene, ali osobito
Spremnost.
Pošto ovo konzularno predstavničtvo prima samo mali
*5r°j primjeraka, to malom broju molbi za istu može udovoljiti.
Potrebito bi bilo, da se ovom konzularnom predstavničtvu
šalje mnogo veći broj Spremnosti.
Ima prodavaona novina u Beogradu, koje traže, da bi im
se dale hrv. novine na prodaju.
(Glavar konzularnog pređstavničtva dr. Ivan Gligo,
A-VII, Kut. 256, 53/6-2)

V.T br. 20./43. Beograd, dne 12. 2. 1943.

PREDMET: Promjena u vladi talijanskoj.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U ovgjašnjim talijanskim vojnim krugovima od promjene
u talijanskoj vladi smatraju najvažnijom činjenicom što je Grof
Ciano imenovan poklisarom kod Sv. Stolice.
Kažu: tu grof Ciano ima mogućnost, da dogje u dodir sa
svim akreditiranim predstavničtvima - engleskim, amerikanskim
i t.d.
To je ono što je važno i da je za to odregjen zet Ducea.
(Glavar konzularnog pređstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

V.T 25./43. Beograd, dne 27. 2. 1943.

PREDMET: Priprave za pobunu u Srbiji

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Koncem siečnja i početkom veljače Dražini ljudi su bili
sve organizirali za dizanje pobune u Srbiji. U svakom mjestu
 flb o & lr V l n c e t l ć , dokonzul
Konzularnog p re d s ta v n iš tv a Nezavisne
Dr i5I2-5TY5-5-?-íí-9?2Kíé?f-

Gospodinu
pj 1 1 1 1 B u d a k u ,
a i n i s t r u v a n js k ih p o slo v a ,
_

Savezno Vašem n a lo g u , datom a l 22. o a. p r l ll k o a u čin jen o

Vaa p o s je te u a i n l s t a r s t v u v a n js k ih p o slo v a, o po predmetu d o g o đ ja ja ,
k o ji se Je 1 4 »«a. o d ig rao u Novom (Corojem) Slankaaenu, č a s t ml Je po­
d l e t i Van sv o j i z v j e š t a j u slledećem :
Dana 14* s v ib n ja og. krenuo ooa sanovozoa n o što p r i j e
12.oo s a t i i z Zemuna preko S ta re Pazove do Novog 31ankomena u n a m je ri,
da čin o v n ičk o j menzi našeg P re d s ta v n iš tv a . baš na dva dano r a n ije uz»
p o s ta v lje n o j, uredim sn abdjevenJe potrebnim nam irnicam a, kako b i i s t a
mogla uredno i z b r a n j i v a t i onaj d io našeg o s o b lja , k o ji a llo a p r i l i k a
ž iv i u Zemunu.
Došao sam u h rv a tsk u 1 p r l j a t s l j o k u a l kuću J u r č lć e , u
ko jo j ukućane zatek o h u p la č u : n jih o v z e t ftrv u t, h rv atsk o -p ra v o alav n e
v je re sa Još 41 S lo n k an an csa, h rv a tsk o -p ra v o a la v n e v je r e , n a la z io se
Je u h ićen 1 z a tv o re n u "Hrvatskom domu".
P o zn av aju ći ovo b rv atak o -o rlsm sk o s a lo , kojo Je Još za
v risn e b iv še J u g o s la v ije p r e đ s tu v lja lo oazu h r v a ts tv a u Istočnom S r le -
mu. a ko ja se do danas n i č l n n i j e o c r l e š l l o n i p o l i t i č k i , a n i gospodar»
sk i o p ro b itk a n aše D ržave, krenuh prema K rčedlnu. da b ih s a naredbodav­
cima ovog u h ić e n ja , p r e d p o s ta v lja ju ć i n jih o v u zabludu, porazgovarao o
šte tn im p o sljed ica m a , k o je b i d o n le le n esreć u 1 tom s e lu 1 n ašo j D rž a v i,
ovim poduhvatom.
Tog dana ne na<)joli u Kičodinu luuedbodavce D Jlkovlća,u»
p r a v i t e l j a r e d a r s tv a i z O olJeka, a n i S o h ild a , njegovog pomoćnika, bu­
dući su b i l i već na p u tu B eŠ ka-Ilrvetskl K a rlo v c i. I s t e v e č o rl v r a t l h
aa n a tra g u 81ankoaen t e su tra d a n rano kronuh ponovno preko K rčeđlna 1
Baške do U rv atsk lh K arlo v aca, gdje nadjoh g .S c h lld a 1 u staškog s a tn ik a
g. N lk ru te , k o j i je sa svojim satom kao i z v r š n i organ v r š io u h lć o n ja .
Za vrlem e razg o v o ra o " č iš ć e n ju " u ovoa p r e d je lu S rle a a
u s ta n o v ili sao da se Js i s t o k r e t a l o proveen S t a r i 1 Novi Slunkamen-
K rčedln-D eška-B rvutdkl K arlovci 1 do Je od s tr a n e g.G .D Jlkovlća 1 S h ll-
đa d a t n alo g za u h ić e n je sedm orice l j u d i , hrv atak o -p rav o alav n o v je r e i z
Novog S lan k aaen a, k o ji su Aa dva duna r a n l j o o d p ro n ljo n l proko S ta ra Pa­
zove za Osi ja k , a do za ovu 42 n alo g uobćo n ljo i z d a t . Kada Je g .S o h llđ
v id io , da Je grupa od 42 osobe uhićena bez njegovog naloga 1 zn a n ja , na­
red io Je g .k ik r u tu , ustaškom s a tn ik u , da krene za Slonkaaon 1 pomenutu
grupu o slo b o d i. Krenusmo skupa samovozom n a tr a g za S lankanen.
Vriedno je pak ovdje napom enuti, do se Baška su a to JI od
njemačkog 1 prav o slav n o g ž i v l j a , a da obdlnu d rftt NIJomol. kada ae Je
v r š ilo č iš ć e n je K rčodlna, k o ji se n u lu z l I zlio UJu Slankooona 1 DoŠko i z
Beške Je p o b jeg lo odmah oko 60 l j u d i , k o ji su se ponovno v r a t i l i kuća­
ma, Čin Js č iš ć e n je m lm olšlo Be&ku, u k o jo j au se Nijem ci onerg lčn o u s­
p r o t i v i l i , da eo u i s t o j č iš ć e n je v r š i .
U sta šk i a ta n lk g . M ikrut s tig a o Je u Novi Slunkamen pred
"H rvatski Dom" 1 od dovodnlka saznao, da Je nalog u h ić e n ja nad 42 81an-
kamenace d a t od nokog S a j f e r t a . pobočnika m jestnog T abora. Uz o d u p iran ja
1 negodovanje povenutog S n j f e j t a , s a tn ik g . ilik ru t p o s tr o jio J e ip re b r o ­
jio Slankamence te s ta o na sro d ln u d v o r iš ta 1 rokao ovo : Dragi moji l j u ­
d i! Istrag o m Je u s ta n o v lje n o , da n i s t e ničemu k r i v i . B udite 1 od oode iz ?
Pravni grod.Jani kao š t o s ta i do sada b i l i . P o d jlte u m iru svojim kućama!
Živio P o g lav n ik !" - Ljudima potekofie suze te o đ ila z e ć l kućuiaa začuše se
« tr a z i V e v i hvale p rav d i 1 zakonu.

Dokonzul Tihomir Vincetić izvješćuje ministra Budaka

u svakom selu bilo (je) sve razporegjeno. Svak je bio na
odregjenom mjestu.
Megjutim pobuna je ođgogjena radi zlovolje Draže i
dražinih zbog toga što je Draža bio po nalogu Londona i
Moskve podvrgnut zapovijeđništvu partizana.

(Glavar konzularnog predstavničtva

dr. Ivan Gligo,
A -VII, Kut. 256, 60/6-2)

Br. 484/43. Beograd, dne 4. ožujka 1943.

PREDMET: Ivas Šime - stalna granična izkaznica

Izpostavi Župske redarstvene oblasti

ZEMUN
Umoljavate se, da bi izvoljeli izdati stalnu pograničnu
izkaznicu sa vriednošću od tri mjeseca gospodinu Šimi Ivasu,
namješteniku ovog ureda.
Ista će Vam biti povraćena, kada imenovani dobije izkaznicu
od nadležnih vlasti u Beogradu (dotični se spominje u nekim
drugim dopisima kao "teklić ovog Predstavničtva” koji “nosi ‘
sobom službenu poštu ovog Predstavničtva” i kao “samovozar
ovog Predstavničtva

Akt potpisao: generalni konzul dr. Ivan Gligo).

(Spis pohranjen: A-VII, Kut. 305, 16/13-4)

 m

V.T. br 35/43. Beograd, dne 11. 3. 1943.

PREDMET: Prelaz partizana iz Bosne u Srbiju.
Dezertirali iz srp. straže.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Zadnjih dana usljed akcije čišćenja u Bosni stali su
partizani u jačim skupinama prolaziti na srpski teritorij.
Da bi se spriječio prelaz istih u Srbiju bio je poslan
odred drinski srpske drž. straže na granicu.
Veći dio istih - nekoliko stotina - prebjegao je partizanima
u Bosnu. Komandant uapšen.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

ii:
V.T. broj 37/43. Beograd, dne 11. 3. 1943.
PREDMET: Letak prist. Draže Mihajlovića

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
U prilogu častim se priposlati prepis letka pristalica
Draže Mihajlovića ’NAŠ PU T.
Na polegjini tog letka nalazi se zemljopisna karta, koja
se kopirana prilaže (prilog sačuvan! - op.).
Potpisao: glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,
HDA.
 BI

Beograd,dne 15.7.19*3.
V .T .b r. 9 2 /* J.

PKKBMST : B ijeg l z Beograda T iš ih Činovnika

upravo grada Beograda.
M ln la ta re tv u v e n ja k lh poalova
B agreb.

t u u ^ i o o "plavim " kojim aa redovno vodio p o tp ra d a Ja d n ik

Uprave grada Beograda p o b je g li au : Sef d e te k tiv a 1 i e f k a b l .
b ln e ta 1 H C nl t a j n i k Drago Jovanovlća .Rade k ta n a a lja v ld i
L jubica P e tr o v i« . P o b je g li au aa auprugama . I s uprave grada
odnelena Ja kom u n latiik a k a rto te k a 1 popla do aada a t r l j a l j a .
n lb S rb a .
Sa gornjim p o b jeg la au i dva d e te k tiv a t e i o e f r p o tp re d e je d
n lk a upravo grada F aran aaa.
Taj aamavpz navodno Ja v lg ja n u Cunovltom k r a ju kam oljakog
k o ta r a .
k ta n a a lje v id je a lu ž lo p r l j a e la n a u Z agrebu. Žena mu Ja
rodom i z VrCoa ro g jen a l a k t i « . Njen b r a t u V rtou Je d o p le s lk
Dbaeve,beegrađakog 11 a t a .
Za P o g l* rn ik y 1 Dm ipreäuil f
7 i OlftTtr

Hrvatskom konzulatu nisu promicala zbivanja u srpskoj državnoj

upravi

V.T Br. 32./43. Beograd, dne 15. 3. 1943.

PREDMET: Glasnik Srpske, državne straže

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Častim se priposlati u prilogu br. 5-6. Glasnika srpske
državne straže.
Njen sadanji komandant je general Borivoj Jonić, bio je
prije rata komandant divizije u Sarajevu.
 Često govori o Bosni, i za nju kaže ’opet će biti naša’.
Keprijateljski je razpoložen prama Hrvatskoj.
Njegov je pomoćnik Boško Pavlović. Taj ima čin pukovnika,
a bivši je policijski činovnik. Bio je u Zagrebu na službi.
Poznat sa svojim progonima Hrvata.
Veliki je hrvatofob. U njegovoj kući drže se sastanci i
ruje se protiv Hrvatske. Kako sama njegova žena kaže iz
njene se kuće dirigira akcijama u Bosni.
Žena Boška Pavlovića je sestra nekadašnjeg policijskoga
činovnika u Zagrebu Špilera, koji je sada u službi u Velikom
Bečkereku.
U kabinetu Jonića radi kapetan Jeftić, ali je u gragjanskom
odjelu.
Isti dočekuje stranke. Isti je za Sivu knjigu rekao slijedeće:
Lorkovićeva Siva knjiga je ogledalo hrvatskog duševnog siromaštva
i diplomatskog nestašluka. Hrvatska će nakon likvidiranja ovog
rata biti pusta. To će pogoditi naročito krajeve katoličke i
muslimanske. Prokleti latinski fratri osjetit će odmazdu. Njihova
nagrada za klanje Srba mora ih zateći ongje gdje se sada
bane i šire. Kad dogje vrijeme njihove glave padati će kao
zrele kruške. ’Držim, da Srbija ima pravo na život, to će
pravo rešpektovati svi naši neprijatelji. Hrvatskoj je odzvonilo,
nad njenim ruševinama neće nitko zaplakati. Ona se briše sa
evropskog lica, kao da nije ni postojala’.
’Srbija ostaje, Hrvatska prestaje, deviza je svakog srbskog
patriote, nosio on palicu ili sablju’ zaključile su te riječi govor
Jeftića.
Iz ovoga se vidi kakovo je razpoloženje cijelokupne
srpske državne straže. Srpske oružane snage ima u jačini
25000 mom.

(Glavar konzularnog predstavničtva

dr. Ivan Gligo, HDA - MVP NDH)
 m

©
V.T. br. 33/43. Beograd, dne 16. 3. 1943.
PREDMET: Okružnica sreskim načelnicima u pogledu
izbjeglica.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Pod posl. br. Str. pov. 19. Marta 1943. Sps. 28. razaslata
je svim sreskim načelnicima u Srbiji okružnica slijedećeg sadržaja:
’Iz pouzdanog izvora doznao sam da je na poslednjoj
ustaškoj sednici bilo govora o prelazu i prelaženju Srba
izbjeglica t. j. o povratku sa svrhom da se stvori razdor i
nered izmegju ovdašnjih Srba i pridošlih Srba. No na toj
sjednici je utvrdjeno, da to do sada nije uspjelo.
S razloga toga pojavili su se destruktivni elementi u
unutrašnjosti, koji idu za tim da postignu gornje.
Shvaća se pažnja, da se izbjeglicama kao i do sada tako
i nadalje pruža puna podrška.
Upozoravam i molim sreske načelnike, da u slučaju da se
u njihovom (srezu) pojave takovi destruktivni elementi ili
slično, da odmah mene izvijeste o istome.
Opunom. kom. za zbrinj. izbjeglica
T. Maksimović.’
Kad bi ovo konzularno predstavničtvo imalo na raspolaganje
jedan fotografski aparat i osobu vještu tom poslu, ja bi imao
mogućnost, da fotografiram mnogo spisa, koji nas zanimaju.
Iste bi mogao dobiti za par sati, ali kroz takav kratki rok nije
moguće pročitati a kamo li prepisati. Tu bi se dalo pomoći
samo fotografiranjem.
Jedan spis koji nas zanima ima 140 stranica a mogu ga
dobiti samo za dva sata. Toliko mi je obećano.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)
V.T. 34/43. Beograd, dne 18. 3. 1943.

PREDMET: ZABEO MARIA-PIA i njena sestra.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U Beogradu luksuzno živi Marija Pia Zabeo koju tituliraju
groficom. Stanuje u Zorinoj ulici br. 10 (brzoglas 40-901). Ta
je kuća bila vlastništvo kćerke Gece Kohna.
Kuća je čarobno namještena.
Grofica je prije rata živila u Mariboru udata za Fichera
(jevrea), od kojeg se je rastavila. Isti je bio direktor tvornice
’Doktor i drug’ (fabrika svile). Rastavila se je prije rata a njen
muž otputovao u TUrsku.
Prošle godine bila je zatvorena 2 dana navodno pod
sumnjom, da je engleska Špijunka.
Prima brojne posjete, priregjuje skupove, čajanke, na
koje dolaze mnogi njezini prijatelji, većinom intelektualci.
Mnogo je posjećuje osoblje talijanskog konzulata. Pred
kratko vrijeme bila je neko vrijeme u Italiji.
Ona ima jednu sestru u Zagrebu. Ista stanuje u zgradi
gdje se nalazi njemački obaviještajni ured.
Navodno je prijateljica jednog fuktijonera tog ureda.
Pošto mi je grofica u Beogradu sumljiva, a slučaj, da
njezina sestra stanuje baš u zgradi gdje je obaviještajni ured
njemački, bilo bi dobro pripaziti na tu gospogju u Zagrebu.

(Glavar konzularnog predstavničtva

dr. Ivan Gligo, HDA)
V.T. br. 33/43. Beograd, dne 16. 3. 1943.
PREDMET: Okružnica sreskim načelnicima u pogledu
izbjeglica.

M inistarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Pod posl. br. Str. pov. 19. Marta 1943. Sps. 28. razaslata
je svim sreskim načelnicima u Srbiji okružnica slijedećeg sadržaja:
’Iz pouzdanog izvora doznao sam da je na poslednjoj
ustaškoj sednici bilo govora o prelazu i prelaženju Srba
izbjeglica t. j. o povratku sa svrhom da se stvori razdor i
nered izmegju ovdašnjih Srba i pridošlih Srba. No na toj
sjednici je utvrdjeno, da to do sada nije uspjelo.
S razloga toga pojavili su se destruktivni elementi u
unutrašnjosti, koji idu za tim da postignu gornje.
Shvaća se pažnja, da se izbjeglicama kao i do sada tako
i nadalje pruža puna podrška.
Upozoravam i molim sreske načelnike, da u slučaju da se
u njihovom (srezu) pojave takovi destruktivni elementi ili
slično, da odmah mene izvijeste o istome.
Opunom. kom. za zbrinj. izbjeglica
T Maksimović.’
Kad bi ovo konzularno predstavničtvo imalo na raspolaganje
jedan fotografski aparat i osobu vještu tom poslu, ja bi imao
mogućnost, da fotografiram mnogo spisa, koji nas zanimaju;;
Iste bi mogao dobiti za par sati, ali kroz takav kratki rok nije
moguće pročitati a kamo li prepisati. Tu bi se dalo pomoći
samo fotografiranjem.
Jedan spis koji nas zanima ima 140 stranica a mogu ga
dobiti samo za dva sata. Toliko mi je obećano.
V.T. 34/43. Beograd, dne 18. 3. 1943.

PREDMET: ZABEO MARIA-PIA i njena sestra.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U Beogradu luksuzno živi Marija Pia Zabeo koju tituliraju
groficom. Stanuje u Zorinoj ulici br. 10 (brzoglas 40-901). Ta
je kuća bila vlastništvo kćerke Gece Kohna.
Kuća je čarobno namještena.
Grofica je prije rata živila u Mariboru udata za Fichera
(jevrea), od kojeg se je rastavila. Isti je bio direktor tvornice
’Doktor i drug’ (fabrika svile). Rastavila se je prije rata a njen
muž otputovao u Tursku.
Prošle godine bila je zatvorena 2 dana navodno pod
sumnjom, da je engleska špijunka.
Prima brojne posjete, priregjuje skupove, čajanke, na
koje dolaze mnogi njezini prijatelji, većinom intelektualci.
Mnogo je posjećuje osoblje talijanskog konzulata. Pred
kratko vrijeme bila je neko vrijeme u Italiji.
Ona ima jednu sestru u Zagrebu. Ista stanuje u zgradi
gdje se nalazi njemački obaviještajni ured.
Navodno je prijateljica jednog fuktijonera tog ureda.
Pošto mi je grofica u Beogradu sumljiva, a slučaj, da
njezina sestra stanuje baš u zgradi gdje je obaviještajni ured
njemački, bilo bi dobro pripaziti na tu gospogju u Zagrebu.

(Glavar konzularnog pređstavničtva

dr. Ivan Gligo, HDA)
 ft

V.T br. 36/43. Beograd, dne 20. 3. 1943.

PREDMET: Proputovanje Dunavom djece i žena Njemaca
iz Bugarske za Njemačku.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Noćas su prošle Dunavom za Njemačku tri lagje pune
žena i djece Njemaca iz Bugarske.
U Beogradu se tumači to predstojećim akcijama na
Balkanu. Po Beogradu se govori o dolasku silne njemačke
vojske u Beograd, o evakuaciji gragjanskog stanovništva ne
samo iz Beograda nego i iz Zemuna.
Do sada na području Srbije i Beograda postoji ovoliko
vojske u Srbiji 3 divizije Bugara, u Beogradu u bližoj okolini
2 divizije njemačke vojske, u Banatu jedna krnja divizija SS
trupa.
Nedićeve oružane snage i to žandarmerije (oružnika) i
pripadnika srpske državne straže, broje kojih 25000 momaka.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA).

V.T. broj 42/43. Beograd, dne 29. 3. 1943.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U Beogradu se priprema odgovor na ’Sivu knjigu’ sa
iznašanjem onog što se navodno dogodilo Srbima u Hrvatskoj.
Radnja je povjerena sveučilišnom profesoru Radoslavu
M. Grujiću.
PHEDMET i P u t N edića u B e r l i n .V i j e s t l s S r b i j e .

M in is ta r s tv u v a n js k ih p o slo v a
Z agreb.

1. J u č e r j e o tp u to v ao s a B e r lin gen .N eđ lć O tputovao j e s r a k o -

p lo v o a u d r u š tv u novog p o s la n ik a Njemačke g .N e u b a c h e ra ,d o s a d a n je
ga p o a la n lk a g.Đon* 1 e r a ,d i r e k t o r a f t 8 fcencher g . K r o n h o ls - a ,b iv ­
šeg g e n .k o n s u la a u s t r l j e k o g . /O v a j navodno kao tu m a č /.
C en.N edić j e jo d od p r o š le j e s e n i n a s to ja o (da bude p r im lje n
od F tlh re ra .T fk je sad a d o b io p r i s t a n a k 1 to l s a kako j e u d ru g o j
p o lo v in i k o lo v o sa predao memorandum u k o je a su lane'-en* e r s k e š a ­
l j e 1 sp rem n o st S r b l j e vda bude na s t r a n i Njemačka. P r e d la g a lo se
da s e R ad iću p r i s n a neka su v e re n o s t u S r b i j i , da se d o z v o li p o ja d
d an je srp s k o g k o rp u sa d o b ro v o lja č k o g na 15 b a t a l j o n a 1 da s e n e k i
t e r i t o r i j i p r i p o je S r b i j i /C m a g o ra i n e k i n a š i / .
Od p o s j e t e g en .N ed ića i B eogradu s e anogo o č e k u je .R a č u n a ee
da će o s t a t i u B e rlin u - 111 u glavnom s ta n u do 1 8 . t e k . a j .
11 • P rije s p o a o n u K ronhols j e sk ro s n e p r l l a t e l j e k i p ra a a naaa r a s -

Izvješće o putu generala Nedića u Berlin, 16. rujna 1943.

p o lo ften .S a M edlćea je v e l l k l a p r i j a t e l j . D a j u s i aeg ju ao b n o " t i " .
l e t i g o sp . j e prigodom ia ^ ra fc n je n ja is to č n o g S rije m a t . j . kad
j e i s t o č n i S rije m n aaa p r e p u š te n h t i o p r o v e s t i je d n u a a n l p o l a o l j u
n a š t e t u nafte D ršav e. Za l e t u j e b io p red o b lo 1 g e n .R a d ić a .H tio
se d o č e p a ti v e l i k e aonopoleke s t o v a r i I n e zgrade u Z e a u n u .la a la s e
i s p o s t a v i t i je d n a a n t i d a t i r a n a is p r a v a .kojom b i se d o k a s a lo 9đa j
j e t a s g ra d a od p r i j e b i l a p r o d a ta f t S ch en ch era. Je d a n n aš p r i ­
j a t e l j u p o s o r lo j e n je a .k o a e s a r a u a o n o p o lu vda kod n as p o s t o j i se ­
s i j i i n i k 1 d a b i se mogla o t k r i t i t a n e k o r e k tn o s t,p a j e odbio p r i
e ta n a k 1 ta k o j e t a s t v a r p a l a .
I I I . Ma v i j e s t o t a l . k a p l t u ) a c l j l , k o j u s a n a j p r i j e b i l e d o b ile n je
aačk e v o jn e v l a s t l a t e su h t j e l e odmah p r o d r i j e t i u t a l .P o e l a n s t v
O b a v i j e s t il e s u o n a m je ri n je m .p o e la s tv o ,k o je se o p r l o vj e r da ono
n i j e d o b ilo n ik ak o v u o b a v i j e s t o k a p i t u l a c i j i l s B e r l i n a , a da t a
11 janako p o s la n s tv o s t o j i pod s s š t l t o a njem ačkog,kod n je g a a k r e ­
d i t i r a n o . Od to g č a s a kod j e njem ačko p o s la n s tv o d o b ilo o b a v ile *
p ro š lo j e č e t v r t e a t a . Njemačka v o jn ič k e v l a s t i su r a d i to g a u š l e
u t a l . p o s l a n s t v o s a sa k a ftn je n je a od 1 /4 s a t a . Kad su u š - n a š le
e u vda su t a l l j a n i s p a l i l i 1 p a le s p i s e .
IV. K a p i t u l a c i j a I t a l i j e j e u Beogradu b i l a p r o j s v e l a v e lik o veae
l j e . K l i c a l o ee I t a l i j i , i p o z d r a v lja lo t a l .v o j n l k e kad s u o v i b i ­
l i r a s o r u la v a n i 1 p ra ć e n i od n je a a o a . T a l i j a n i su p r i j e nego su
do n jih o v ih e k la d lf ita d o fill I j e a c l , d i j e l i l i Š lv e tn e n a a l m l o e be­
ogradskom p u š a a s tv u 1 b a c a l i ih k ro s p r o s o r e . Po B eogradu k l i c a l o
ee I t a l i j i , a T a l ij a n i su k l i c a l i S r b i j i .
V. Dana 9 . t e k . a j . naft Je b r s o g la s b io č e s to usnem lrovan g la s o v ia
■ Ode s o v ln a , S p r e a lte k u f e re 1 t . d . "
V I. I s pouzdanog iz v o ra o b a v i j e š te n i e a o ,d a je D raša M lh a jlo v ić
proveo u S r b i j i p o ta jn u a o b llis a c iju .f tv a k o m e je o d re g je n o m je s to .
L ju d i eu l s g rad o v a i a e l a l f tl a na Podnevnu v je š b u u Šumu,pa e s
nakon to g a v r a t i l i u evoJe a j e a t o . Sva u S r b i j i v r l J e .Č e j e s e i
samo očekujem o č a s ."
Usprkos to g a n ja a .v o jn ič k a v l a s t i au n a k lo lje n je srbim a.O d
n je m .v iš ih č a a n ik a č u je ae 9 Š to aa od S r b i j e t r a t i to ae 1 d o b i­
je .U S r b i j i n i j e takovo a t a n j a kao u H rv a ts k o j. Sad ćemo v i s j e t i
H rv ata. Do ead a su ee i z g o v a r a l i , da t e to teko kod n j i h r a d i ne­
z a d o v o ljs tv a š t o au n ak i h r v a t * i k r a j a v l o tr g n u ti ,đ a s u pod d ru ­
gim .Sad iu lb d o b i l i ,p a nek ae po k ažu ."
V II. Kako su a u S r b i j i u v j e r e n i o d ru g ačijem s v r š e tk u r a t a , t o ee
mnogo t r e t i r a p i t a n j e o s v e te prema H rvatim a. U to n e n i j e s u e v i
 Knjiga će biti tiskana u veoma ograničenom broju primjeraka
i neće se dati javnosti.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

Broj 57/43. Beograd, dne 30. 3. 1943.

K poslovnom broju G 34106/42. M.V.P.
PREDMET: L/Po. Levi ing. Marko, materjalna odgovornost

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Ovom konzularnom predstavničtvu čast je izvijestiti, da je
na našu verbalnu notu u gornjem predmetu stigao od
opunomoćenika vanjskog ureda kod vojnog zapovjednika u
Srbiji odgovor slijedećeg sadržaja:
’Pozivom na tamošnju verbalnu notu br. 57/43 od 18.
siečnja o.g. čast je saopćiti, da je od predsjedničtva ministarskog
savjeta u Beogradu, koji se bavi predmetom kaznene prijave
proti Marko Levi unišao slijedeći odgovor:
U odgovoru tamošnjeg uredskog dopisa od 18. 2. o.g.
čast je predsjedničtvu ministarskog savjeta odgovoriti, da je
glavna kontrola pod br. 151775 od 7. 2. 1940. podniela kod
Okružnog suda za grad Beograd kaznenu prijavu proti Marko
Levi-a. Ovoj kaznenoj prijavi bili su priključeni i svi spisi, koji
su glavnoj kontroli bili priposlani sa strane ravnateljstva šuma
u Sarajevu pod brojem 32588/39. Čim unigje odnosni sa strane
tužiočtva navedenog okružnog suda zatraženi a do sada još
manjkajući izviještaj, usliedit će daljnje saopćenje u tom predmetu.’
Čim ovo konzularno pređstavničtvo dobije daljnji odgovor
na našu verbalnu notu u tom predmetu saopćit će ga Naslovu.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, DA -
MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-12)
 O čemu je riječ u slučaju inž. Levija?

Pobliže iz pripojenog akta:

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

RAVNATELJSTVO DRŽ. ŠUMA SARAJEVO

Broj: 14585/42 Sarajevo, dne 28. studena 1942. g.

lug. Marko Levi, viši savjetnik

ministarstva šuma i ruda, materijalna odgovornost.

MINISTARSTVO NARODNOG GOSPODARSTVA

Glavnom ravnateljstvu za šumarstvo

ZAGREB
Dne 15. X. 1939. g. pod brojem 32.588/39 dostavila je
Direkcija šuma u Sarajevu Glavnoj kontroli u Beograd spise u
predmetu materijalne odgovornosti biv. upravitelja šumarije u
Sjedini (Podgrabu) ing. Marka Levi-a.
Radi se o iznosu od Kuna 38.138.99 u gotovom za koji
se provedenom računarskom kontrolom nije moglo ustanoviti,
što je bilo s njime, a taj iznos primili su na ime banovinske
pristojbe ne sječu šume od tvrdke Giuseppe Feltrinelli - i tad
upravitelj šumarije u Sjetlini ing. Marko Levi (Din. 16.898.59)
koji je poslie bio premješten ministarstvu šuma u Beogradu i
tad kancelista kod šumarije u Sjetlini Marko Šakić (Din.
21.240.40), a sada kod Velike župe Vrh Bosna u Sarajevu.
Od Glavne kontrole do danas nije došlo nikakovo rješenje
u ovom predmetu i ovdje se nczna pod kojim se brojem ovaj
Predmet vodi kod Glavne kontrole. Isto tako ovdje je nepoznato,
Sdje se sada nalazi ing. Levi.
Da bi se ovaj predmet mogao dovršiti moli se, da bi se
0Vl spisi putem ministarstva izvanjskih poslova pribavili od
Glavne kontrole u Beogradu i dostavili ovom ravnateljstvu
radi priposlanja Računarskom dvoru.

(UPRAVITELJ RAVNATELJSTVA ŠUMA;

Ing. Bečiragić v.r.)

Od početka travnja 1943. glavar Konzularnog predstavništva

NDH u Beogradu dr. Ivan Gligo sve više nadoknađuje
suhoparnost i kratkoću svojih izvješća kojekakvim dodacima,
tako na pr. 6. travnja t. g. šalje litografirani prijepis navodnog
pisma majora Dangića komandantu Hrvatske vojske u Zvomiku
u kojemu tumači kako Dangić “nikada nije bio komunist”,
već je iz drugih razloga na čelu srpskog “ustaškog pokreta”.

Dtl UKMHMOJOM KURS POiTKH

T b r . 1 1 6 /4 3 .
PHKDMET i L etak Srbima,

M in is ta rs tv u v a n jsk ih poslova

Častim se o r i p o s l a t i u p rilo g u l e t a k ,k o j i je danas bio

d je lje n po Beogradu i S r b i j i sa s tr a n e njemaCkih v l a s t i .
Za P o g la v n ik a iJD oa s p r e t n i t
"* *"‘t" ' v n if itv a

Izvješće o letku koji je 17. rujna 1943. dijeljen p o Beogradu

256
 KMO trn 91.
mmMM-iuiutnifeMu»»
CPBM , :2Z Z ± '
MTanHja je sa yBeK Hunieana ca Bacana. PbeHe Tpyne-
yKnoa>eHe cy ca cpncKor Tna, na ce BHuie HHKana ne BpaTe
na ib. }Kyaifaa sa ocBajaibeM noBena hx je obsmo . HeMaHKa
Huje HHKana HMana 83BojeBaHKHX to k h >h na EanKaHy, na hh y
cpncKHM KpajeBHMa. T o je obmx na«a hophhho noTBpjjeno ca
HajMepoaaBiiHje crpaHe. Bolja Pajxa pe«ao je y cbom roBopy
oa 10 cemeM6pa: „Kana ce Pajx y nponehe 1941 ronuHe pe-
uiho na noMorne MTanajH Ha SanKaHy, Huje to ynHHHO aa Ch
HcnyHHO CBoje concTBeHe naMepe Beh caMO aaTO Aa noMorne
caBeaiiHKy h aa yxnoHH onacHOCT xojy je oh HaaaBao cbojhm
nocTynKOMu.
noćne cypBaBaK>a Mianuje y noHop cpaMa h HBnaje,
nacraje HOBa nonHTHMKa CHTyaunja y obom aeny CBeTa. He-
jvtaHKa je paspeuieHa ođ3Hpa Koje je HMana npeMa MTannjH
Kao caBesHHKy. CBOjoM HsaajoM MTanHja jy je paapeujHna th x
o6aBeaa. OHa caaa ima MoryhHOcr aa CTBapH nocraBH Ha CBoje
MecTO: na cbhkom HapoAy Aa ono uito je iberoBo.
HeHanta HHie HenpHlaie/b cpncKor Hapoaa. Ona kchh H>e-
roa pasyMHM aao h paAHH AonpHHOC h vaamaaa H>eroa oa /ivhhm
a a s npoTtts fiojbuieMsita. M »enn Aa tako oaaHe. Da cpnc«M Ma-
po« h Aaibe tone pasyM8H h TpesaeH m Aa He aosbo/im. ab ra en-
rnecKH areHTM io im y Hoae Hecpehe.
HeMaHKa jkcah 6oA>y h cpehHHjy 6yAynHocT cpncKor
Hapofla. Ona nehe a o 3b o a h t h , Aa ce cpncKOM Hapony, ano
ocTane KopeKTaii h pa3yMaH, yHHim naiiHoiiajiiia uenpaBAa.
HeMaHKa 3Ha. Aa je cpncKH HapoA khhm b Babica na.
OHa HHje hh xrejia Aa OBaj napoji, hm 8 3a HenpHjaTejba.
OHa He meAH hh nponacT, hh yH>itirreH>e cpncKor na-
poAa, nero H>eroB npouBaT u o6iiony.
EHrneCH« m AMapMHa to n e m en e. OHe, npeHO c » o ) mx areH ara,
Hao ] • A pa m a MHxa]aoaMh, noxcTHHy cpncHH Mapoa Ha 6 y n e , ko |«
iuto
6h My poH ena HeoTHJioffcMs y n p o n a c r h o n y c r e n y 3eMn»y.
3aio caaMH pa3yHaH Cp 6mh Tpe6a pa mhcjih Ha obo h ynpaa-
n>a ce Taito, Aa cboIhh nocnrmiHMa He h8hoch uirery čeone napo-
fly.HeMaHKa muih sAPaay. HaiptoiiajiHV h saAoaoibHv Cp6n|y. Oa
cpncKor HapoAa saaHCH Aa to 6VAe ywopo ociaapeHO.
nepcneHTM ao cpncH or n a p o n a a b h s c Cy 6on>e « e r o |y v e . O a
cpncH or c r a a a , p i 3yMM0CTM h bcsohocth a a o n im y eaponCH y c r o a p
aasHCH kbhbc h a nepcneH TH ae 6mth c y r p a , m y c n o p o j 6 yn yh H ociH

CPBM ,
y obmm n p e o a 0M/bHi<M MecoaHMa 6 o p 6e 3a E a p o n y , mhcahto
Majoinua Ha c e 6e h caoJy 6y/iyh n ocT . O ct —;':to r.ivnpn m p tin n re Ha
c °ojoj o 6hoom h y 3nH30iby. Hef.ir.VK3 h e n a C sjtim i. O tia h e noMOhn />a
C9 o c r s a p e B auie o n p a a a a H e w en>e. I b e n a j e iictopitCK a mhch Jo Aa
flOHOCM HapOAMMa npOBAy.

Presliku letka koji je 17. rujna 1943. dijeljen po Beogradu

 (Dr. Ivan Gligo, V.T. br. 51/43. - HDA, MVP NDH:
“Došao sam do litografiranog prepisa pisma svojevremeno
navodno upućenog od majora Dangića komandantu hrvatske
vojske. Kako je pismo kolalo prije mog dolaska, ne znam je
li bilo takovo pismo dostavljeno Naslovu. Iz ovgjašnjih spisa to
ne proizlazi, pa ga ja šaljem.”). Spomenuto Dangićevo pismo
nosi datum - listopad 1941.
“ Prilike u Srbiji” u međuvremenu povlače protumjere
njemačkih okupacijskih vlasti, o čemu Konzularno predstavništvo
Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu posebno javlja, pogotovu
što kao taoci stradavaju i Hrvati:

§
VT br. 56/43. Beograd, dne 17. 4. 1943.
PREDMET: Prilike u Srbiji

M inistarstvu vanjskih poslova

ZAGREB

U unutrašnjosti Srbije neredi su svegj u porastu. Napadaji

i ubijanja su svakodnevna. Napadaju se vojnici njemački i
bugarski, kao što i gragjanska lica bilo to muška ili ženska
koja suragjuju sa okupatorima. Napadaju se i pripadnici Srp.
Drž. Straže. Neki dan je na pruzi u blizini Čačka zaklan jedan
kapetan S.D. straže. U njegov kupe ušla su tri naoružana
muškarca, izvršili umorstvo i iskočili iz vlaka.
Radi tih čina strijelja se na veliko, ali se to ne objavljuje
kao prije javnim oglasima.
Kod takovih strijeljanja uzimlju se lica iz popisa taoca.
Mjesne vlasti u Srbiji, kad se traže taoci najprije davaju
Hrvate, ako takovih u mjestu ima, pa Slovence, zatim Srbe
prečane, a ostatak kad drugih nema popunjuje se sa Srbijancima.
Obaviješten sam, da su tako prošle godine bila strijeljana
u Kraljevu kao taoci 13 Hrvata, koji su radili u tvornici
aviona.
 Veljače mjeseca ove godine bio je uapšen i stavljen u
logor Hrvat iz Dalmacije prof. Oskar MarČić, brat našeg
sudskog pukovnika Marčića. Intervencijom je bio pušten iz
logora. Pušten je bio u 10 sati u jutro. Istog dana iz tog
logora bilo je strijelano 150 lica, i to svaki četvrti od poredanih.

(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,

HDA-MVP NDH)

Zbog napisa u beogradskim novinama izmjenjuju se note

u travnju 1943. između Konzularnog predstavništva NDH i
njemačkog opunomoćenika vanjskih poslova pri Vojnom
zapovjedniku u Srbiji (A-VII, Kut. 267, 50/2-3):

Prievod
Verbalne note njemačkog Opunomoćenika vanjskih poslova
kod Vojnog Zapovjednika u Srbiji Kru 2198 od 29. travnja 1943.
godine

Verbalna nota.
Opunomoćeniku vanjskih poslova kod Vojnog zapovjednika
u Srbiji čast je na vrlo cienjenu verbalnu notu Konzularnom
predstavničku N. D. Hrvatske u Beogradu (v. n. od 12. travnja
br. 1168/43) sliedeće odgovoriti:
Žalba Hrvatske radničke komore kod Hrvatskog Ministarstva
vanjskih poslova u Zagrebu radi pisanja srbskih novinara, koje
su se novine u Wiener Neustädtischen Plugzeugwerken (Ikarus) u
Zemunu širile, je opširno proučena i izpitana. Ista je pronađena
kao neosnovana. Hrvatskom konzularnom predstavničtvu bit će
poznato, da cjelokupna štampa na području Komandirajućeg
generala i Vojnog zapovjednika Srbije podleži njemačkoj cenzuri.
Ova budno pazi na to, da niti jedna od savezničkih država
Osovine u bilo kojoj formi, bilo direktno ili indirektno bude
napadnuta. Nije dozvoljeno niti jednim novinama niti ilustrovanim
listovima koji izlaze u ovoj zemlji, da bilo i samo iz daleka
Hrvatsku državu, njezine velikodostojnike ili institucije izsmjehava.
 4..,/
» /A K r

OCI
^eqgrad,dna 17.7.1943T
7T b r . 9 5 /4 3

PREDM
EEDMET
ET i N avodni d i r o k t n i p re g o v o ri
ltm e g ju H rv a ta k « 1 S r b i j e r a d i g r a n i c a .

M in i« ta r a tv u v a n js k i h p o s lo v a
Zagreb.
J ude r sam T r a t i o p o s j e t oavjetniku njem adkog P o slan stv a
Rdngelmann-u.
0 r a s g o T o r u n a u p ita ,d a li je le tln a ,d a ee Ina s a s t a t i je d -
dna h rratsk o -e rp a k a kom isija rad i u re g js n ja g ranica oko Beogra-
Aa/Ada Cigani i)« l . t . d / .
J a sam au odgororlo ,da m a n i n ije n lS ta posnato, a l i da
la k iju d u J a o ,ja r da sa s r l pregovori lsm egju Hrvatska 1 B rb lja vo­
da lsa e g ju Hrvata 1 njemačkih v l a s t i . Dr.Rlngelmann ja s odobra-
T a n j a m prim io »oj odgovor, a Imao sam u tis a k ,d a d ire k tn i pregovo­
r i sa S rb ijo » nebl b i l i odobravani sa stra n a H f4uoa,dapaS* 1 ne-
mogudl.
Imam,da Istaknem ,da sam 1 j s bio duo,da se po Beogredu go­
v o ri,d a bi ee Poglavnik imao s a e ta tl ea gen.Hedlćem u pogledu to ­
ga. to je b io duo 1 glavni R avnatelj "Zemlja 1 Had" Stevo Klu
ld ,p a je on u p ita o N edld a,d all J a d a t i na. da ee on Ima e a s ta tl sa
Poglavnikom. Redili je odgodo a li
ja od toga na bježim ".
Za Pog
stavnldtv

Izvješće o navodnim pregovorima Hrvatske i Srbije o granicama

Opunomoćenik vanjskih poslova bio bi prema tome zahvalan

za točne navode, u kojima je srbska štampa to ipak činila, koje
članke Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova napada.
Opunomoćenik vanjskih poslova upotrebljava i ovu prigodu
da Hrvatsko Konzularno predstavničko uvjeri o svom izvanrednom
poštovanju.
Beograd, dne 29. travnja 1943.

Konzularno predstavništvo NDH u Beogradu ima donekle

uvid u situaciju u Srijemu, naročito u Slankamenu odakle se
dopremaju živežne namirnice za “činovničku menzu”, zaposlenih
u predstavništvu, što jednom prigodom u svibnju 1943. nameće
dokonzulu Vincetiću osobno izjašnjavanje ministru
poslova (A-VII, NDH, Kut. 258, 27/1-3):
 m

Tihomir Vincetić, dokonzul Konzularnog predstavničtva

Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu
Zagreb, 24. svibnja 1943.

Gospodinu
Dr Mili Budaku,
ministru vanjskih poslova,
ZAGREB
Savezno Vašem nalogu, datom mi 22. om. prilikom
učinjene Vam posjete u ministarstvu vanjskih poslova, a po

KONZULARNO PRED8TAVHIČTV0 Beograd, dne ... ............................ IM 3 ,

NEZAVISNE DRŽAVI! HRVATSKE
B E O G R A D

V-T. Bf. 1.3.6/4J.

PBKDUBT i H rv a ti i* B a n a ta .p o s l a n i n a o r i a i l n n r a d . a A rY r
M i n i s t a r s t v u v a n js k ih p o slo v a
_ Z agreb.
Svo3evreo en o sa n t l o J a v io ,d a oe H r v a ti 1* B a n a ta p o z l v l j u
u v o ja k irjn Jem adku,navodno kao d o b r o v o ljc i,d o k ee n ije d a n druge na
r o d n o s t i r ! m a g j a r i ,r » m u n j i ,S l o v a c i ,b u g a r l lr. B anata ne p o z l v l j u .
V e lik o v e d in a H rv a ta ,p o i’t o ee n i j o a u b i l i p r i j a v i l i kao do
b r o v o l j o i , u i o r a z lo g a da ee n e b l z a m j e r i l i d r u g ih n a r o d n o s t i ,i
po tome e v o je o b i t e l j i l z l o t i l i m r tn j i i progonima i a g j a r a , k o j i h
ima lo o o o o ,R u m u n ja ,k o jih ima l& o o o o ,S rb a ,k o jih ima 360000, n l j e s u
se o d a z v a li p o ziv u na v o Jn iE k i p re g le d u sv rh u u s t a n o v l j e n j a v o j ­
na sp o s o b n o sti.o d n o s n o p o z iv u u v o js k u .
K adi to g a i h je b a n a ts k a p o l i c i j a , " o l i c i j o k a krelekom anda
t u r a u B eE kereku, k o jd j s t o j i na 6 e lu n o z n o ti i z l o g l a s n i Z a g r e p ­
č a n in š p l l l s D - a j o l a p r o g o n i t i . Dala i h J s p o h a p s l ti , n a j u r i J e po­
s l a l a u lo g o r i fi z a tim n a p r i s i l a n r a d a u ru d n ik Dor,
P o sto o v i b a n a ts k i H r v a ti B ije s u na81 d r i a v l J a n i ,v o d t u -
g j l , d r i l a , d a n i j e shodno d a ovo k o n z u la rn o p r e d s ta v n iš tv o p o sre d u ­
je ,đ a s e ta k a v o stu o a k n s p r im je n ju je o ra n a nadim su n a ro d n ja c im a
- v o d m o lio H aelov, da u. tom pravcni u š S to poduzme.
Za P o g la v n ik a 1 Dom sprem ni !
G la v a r ko ■“ ------- - lE tv n

Glavar Konzularnog predstavništva N D H u Beogradu dr. Gligo

tekija: Hrvati iz Banata poslani na prisilan rad
predmetu dogodjaja, koji se je 14. om. odigrao u Novom
(Gornjem) Slankamenu, čast mi je podnieti Vam svoj izvještaj
o sliedećem:
Dana 14. svibnja og. krenuo sam samovozom nešto prije
12.00 sati iz Zemuna preko Stare Pazove do Novog Slankamena
u namjeri, da činovničkoj menzi našeg Predstavničtva, baš na
dva dana ranije uzpostavijenoj, uredim snabdjevanje potrebnim
namirnicama, kako bi ista mogla uredno izhranjivati onaj dio
našeg osoblja, koji silom prilika živi u Zemunu.
Došao sam u hrvatsku i prijateljsku mi kuću Jurčića, u
kojoj ukućane zatekoh u plaču: njihov zet Hrvat, hrvatsko-
pravoslavne vjere sa još 14 Slankamencem, hrvatsko-pravoslavne
vjere, nalazio se je uhićen i zatvoren u Hrvatskom domu.
Poznavajući ovo hrvatsko-sriemsko selo, koje je još za
vrieme bivše Jugoslavije, predstavljalo oazu hrvatstva u
Iztočnom Sriemu, a koje se do danas ničim nije ogriešilo
ni politički, a ni gospodarski o probitke naše Države,
krenuh prema Krčedinu, da bih sa naredbodavcima ovog
uhićenja, predpostavljajući njihovu zabludu, porazgovarao o
štetnim posljedicama, koje bi đoniele nesreću i tom selu i
našoj Državi ovim poduhvatom.
Tog dana ne nadjoh u Krčedinu naredbodavce Djikovića,
upravitelja redarstva iz Osijeka, a ni Schilda, njegovog pomoćnika,
budući su bili već na putu Beška - Hrvatski Karlovci. Iste
večeri vratih se natrag u Slankamen te sutradan rano krenuh
ponovno preko Krčeđina i Beške do Hrvatskih Kartovaca, gdje
nadjoh g. Schilda i ustaškog satnika g. Mikruta, koji je sa
svojim satom kao izvršni organ vršio uhićenja.
Za vrieme razgovora o ’čišćenju’ u ovom predjelu Sriema
ustanovili smo, da se je isto kretalo pravcem Stari i Novi
Slankamen - Krčedin - Beška - Hrvatski Karlovci i da je od
strane g.g. Djikovića i Shilda dat nalog za uhićenje sedmorice
ljudi, hrvatsko-pravoslavne vjere iz Novog Slankamena, koji su
na dva dana ranije odpremljeni preko Stare Pazove za Osijek,
a da za ovu 42 nalog uobće nije izdat. Kada je g. Scliild vidio,
da je grupa od 42 osobe uhićena bez njegovog naloga t
znanja, naredio je g. Mikrutu, ustaškom satniku, da krene u
Slankamen i pomenutu grupu oslobodi. Krenusmo skupa
samovozom natrag u Slankamen.
 Vriedno je pak ovdje napomenuti, da se Beška sastoji od
njemačkog i pravoslavnog življa, a da obđnu drže Nijemci.
Kada se je vršilo čišćenje Krčedina, koji se nalazi izmedju
Slankamena i Beške, iz Beške je pobjeglo odmah oko 80 ljudi,
koji su se ponovno vratili kućama, čim je čišćenje mimoišlo
Bešku, u kojoj su se Nijemci energično uzprotivili, da se u
istoj čišćenje vrši.
Ustaški satnik g. Mikrut stigao je u Novi Slankamen
pred ’Hrvatski Dom’ i od dovodnika saznao, da je nalog
uhićenja nad 42 Slankamenaca dat od nekog Sajferta, pobočnika
mjestnog Tabora. Uz odupiranje i negodovanje pomenutog
Sajferta, satnik g. Mikrut postrojio je i prebrojio Slankamence
te stap na sredinu dvorišta i rekao ovo:
’Dragi moji ljudi! Iztragom je ustanovljeno, da niste
ničemu krivi. Budite i od sada izpravni gradjani kao što ste i
do sada bili. Podjite u miru svojim kućama! Živio Poglavnik!’
- Ljudima potekoše suze te odilazeći začuše se izrazi: hvala
pravdi i zakonu.
Novi (Gornji) Slankamen obitavaju većim dielom Hrvati
rimokatoličke, a manjim dielom hrvatsko-pravoslavne vjere.
Posljednji se drže čvrsto uz prve, ne dozvoljavajući nikakav
poremećaj u odnosima niti učestvujući bilo kakovom partizanskom
pozivu. Sinovi Hrvata hrvatsko-pravoslavne vjere bili su po
nekoliko puta na radu u hrvatskim radnim bojnama dok su
drugi otišli na rad u Njemačku.
Ima i takovih, koji su za vrieme službe u radnim bojnama
bili uhićeni i zarobljeni od strane partizana, od kojih su se
biegom spašavali i vraćali svojim kućama, a odatle opet išli u
radne bojne. Državi su predavali sve viškove hrane, a da radi
toga od naših vlasti mesu bili upozoravani.
* * *
Uhićenje 42 Slankamenaca izvršeno je samovoljno po
nalogu Sajferta, pobočnika mjestnog Tabora, a da o tome nije
bio izvješten ni predsjednik a ni bilježnik obćine. Zapovjedniku
°ružničke postaje djelo je nepoznato bilo. Rimokatolički mjestni
župnik djelo osudjuje. Sajfert je radi svojih mnogih prljavština
nepoćudan. Govori se, da je 1918. g. sa nekim Srbijancem
Spirom batinao Hrvate i skidao im austriske odore.
 O ovome, a prilikom mog službenog dolaska u Zagreb,
dana 21. om. razgovarao sam sa g. Dr Andrijom Artukovićem,
našim ministrom unutarnjih poslova, kojemu su prilike
Slankamena i Krčeđina podrobnije iznieli Hrvati Sfevan Jurčić,
veterinar iz Novog Slankamena te bilježnik, jedini Hrvat, iz
Kreedina, kojemu ime ne znam. Ministar g. D r Andrija
Artuković o ovim dogodjajima još nije primio pismeni izvještaj.
* * *
Promatrajući prednji dogodjaj, koji je usliedio sa svim
svojim pojedinim odlomcima, potrebno je podvući sliedeće
činjenice:
1) Srbska vlada okupiranog područja Srbije temelji svoje
pravo miešanja u naše unutarnje političko stanje Sriema i
Bosne, budući da u tim dielovima naše Države prebiva navodno
srbski živaij srbsko-pravoslavne vjere te uslied navodnog staranja
za tim dielom svog naroda, koji je ostao van područja okupirane
Srbije, polaže ujedno i pravo te teži vraćanju Sriema i Bosne
Srbiji.
2) Sriem i Bosna nalaze se u okviru granice naše novo
uzpostavijene Države te taj hrvatski živaij hrvatsko-pravoslavne
vjere pripada unutarnjoj politici naše zemlje, čijim razvitkom
upravlja jedino Zagreb.
3) Sriemski seljak bez obzira na vjeru tih je i miran
narod. On voli i obradjuje svoju rodnu zemlju te je u
zakonskom osloncu i zaštiti neobično pokoran.
4) Zbog posjeda svoje zemlje sriemski seljak nije sklon
partizanstvo]. Medjutim dok mu s jedne strane partizani priete
smrću, ako im se ne pridruži, a s druge strane ga zakon i
vlasti dovoljno ne štite, odlučuje se raditi ono prvo, vjerujući,
da će mu donekle život biti sačuvan.
Slučaj Slankamena pokazuje, da se od strane naših vlasti
pravilno ne postupa. Sriem za nas predstavlja vrelo prehrane.
Naši mjerodavni trebali bi oprezno pripaziti na sve okolnosti
postupka u svakom pojedinom slučaju te kod nedužnog
primjenjivati pravdu i zakonitost, a kod krivca najstrožu kaznu.
Iztočni Sriem uglavnom obuhvata područje kotareve Velike
župe Vuke te posjeduje skroz neosiguranu obalu Save 1
 T P T O B M H A B O J A . X E M M JC K M X n B O M a B O A A H C C M K H a A

" B O R IS E M. M B A H M E B M T i
BEOrPAfl,
TEJEBOH U>|4«
» a c h m a vn. a

E n ip a i. * L -. ______ I 9 t h

U l i l i

i mmu ujki PSKOKumiCTvo imiisii m iti« imisu,

B eograd .

Za p r o d a te V i« n i i * n avadano t v o r iv o 1 t o :

5 o .k f.
b oja b ) # l a s a e g r i t v o a t j a l a a a ............... .. . . . p o 283.47- Din* 1 4 .1 7 1 -
2 o kg* u lja n a b o la » I n im a .. . . . . . ............................. . . . p o 1 1 3 .1 2 D in . 2 .2 6 2 .4 «
16 o k g .pofcoat b o ja u n u ta r n ja ............. ... .p o \ći.2o D in . 1 6 .8 5 2 .-

Račun za ličilačke radove u Konzularnom predstavništvu N D H u Beogradu

741 k g .
r a s r tđ jI v a & a . ................................................. . . . . . . . p o l l o .O o D io . 6 .2 { 6 »6.o
19o k g . p o lu f I p b i H 1 1 ° .7 o D in . 2 2 .7 4 3
lo o k g, c in k o v o g_ bjallla..................
t; 3 3 .- D io . S .* 0 # i-
2 oo kg đaka« l a a . I - a .......... .. 1 8 . l o D la . 3 .2 3 o ._
4 o o kg k a o lin « I I ............................................ 1 0 .4 5 D io . 7 .7 8 o .-
lS o kg, brdska krr*<*.*................ . 6.6a D in - 0 7 6 .-
5o kg. a a s l f o g a a p u n a . .................................. 0 5 , - D in . 4 .2 5 © .-
9 o kg. biljnog tutkala. llo .- D in . 0 . S £fCl. —
2 5 kg k o ic a n o g tu t k a l a . . . ................................... p 0 1 4 o .’ D in . 8 ,5 o © .-
5o kg. ilaicovog; o k a l d a . ........................................................... po 5 2 . - D io . _ 2 .6 o o .-
l o kg o k a ra ..................................................... *............ .. po 1 6 . - D in . 1 0 0 .-
lb k g.sta tin o b o r« .......................................................... .po 1& - D in . lSo.ii-
l o k g.raina b o ja u p r a h u ..............................
Ka p r l a v o s , u to v a r 1 I s t o v a r g o r n ja g tv o ”
«po 3 1 .o b D in . 3l0.tr
r iv a na g r a g j r r i n u ................. .. a .7 o o .-

U k o p a o .,.... . . . . .D in . l o 2 . 6 3 o , -

/ • l o v i n a D in a r « : s t o d v i a t l a i u 5 a l a « t o t r l d a a a t / TPTOBflHA BOJA
"7i«!ICK HX HPOHSDOjlA
rS;j ffl.. ' iho&kH
P r i n i o u g o to v on
ssorr.vt
D U .l e 2 .6 u o .- / S t o d v l * t i a u d a
la a to tr id a a a V
B *ogr*ii4i!aa 31 r o a ia o a 1 9 4 3 . j o t v o r i v o n a v o d o n o u ovo«
masmh -u r raU iim t b i l o n n .j r n v o l j n t j o xn f l r t i v n u
floa« nPOH3nouA h ln g n jn u m brvijtriK **bci u i n t i m i u tv a r
o o p r i n -V ip t^ e iji nfi o s - m t e o t» i.
.« j a ,t v r d o ¿ l a n o v i po v

Ss OTO I s p l a t u l m k tp T o tfo a r ^ v j ^
f o d p r iv r a n a n o a n v ja r o p rom etno ¿Lovnim a ry. vn.-.... A'.-'m, .rij/Bi
o lo v o « đržtava« b la c n j n n u i*norm o d Kutn
1 » 5 0 0 .0 0 0 .- o d ob ren o r i o donjem M n l o t r n 3 /.............. ; ; . . /V, ~~
1Državne r in n io tt
9%3- u to5 2, br,k© 7-1v n -l9 < » 3 .c* a O .v i.
j
UaocmdjSbi nnnlnen 131-5,
OdCovorfiJr infiunapvlnfjafi: Ovicrovljuj*,
■'icn ernln l k o n z u l i ‘

j v

OVJHROVttJUJ* _ NARBDUIBM
tlUnilllMtaKitfi^ / fl$*i I7.PLATU - UPt.A'TU
OMitAUil aov/Mi
7j r r

K,0fi~V" * "» * | ' RI'OTi I AV*-''7?TV"f5 ■

0 ¿ft*?- . J. PmmirAIC: »tr.

j.f
120ATAK: s!.
. I i 1 /V 1 ■ '¿ 't ....
Dunava, kojim se putem partizanski pokret u Sriemu svakako
podupire i upravlja iz Srbije.
U koliko to već nije kasno, slobodan sam predložiti pian,
na osnovu bi se kojeg, a poznavajući mentalitet Sriemaca, u
tom dielu naše Države partizanski pokret mogao umanjiti te
tako osigurati plod žetve. Plan bi bio sliedeei:
a) Obalu Save i Dunava potrebno bi bilo zaštititi
postavljanjem posada od 50-100 ljudi po selima obiju rieka sa
čestim krstarenjem jačih izvidnica izmedju tih posadnih mjesta.
Posade bi morale imati odgovarajuće automatsko oružje.
U središnjim mjestima Sriema izmedju obiju rieka morale
bi se nalaziti grupe ljudi, jače od onih obalnih, lako pokretljive
naoružane takodjer automatskim oružjem te snabdjevene
kamionima za brzo prebacivanje, gdje uztreba. Ovu oružanu
posadu mogli bi sačinjavati oružnici, ustaše ili domobrani.
b) Potrebno bi bilo pozvati sve odbjegle, da se u odredjenom
roku vrate svojim kućama i predadu oružje, u koliko ga
imadu time, da ili se po povratku zaista ne progoni i ne dira.
c) U pojedinim selima zauzetim od strane partizana
(obala Save) nalazi se samo po 10-20 pravih komunista, koji
su dobro provedenom promičbom te učinjenom nepravdom
uspjeli okupiti oko sebe ostale nezadovoljnike, koji bi se stali
vraćati svojim kućama dok bi pravi komunisti, našavši se
usamljenim, morali nalaziti spasa u biegu.
d) Pojedine slučajeve partizana trebalo bi točno ocjenjivati
a po selima prosudjivati i odmjerivati zasluženu kaznu svakoj
pojedinoj osobi.
Posade naših ljudi, o kojim je rieč u točki a) trebale bi
imati uredjenu dojavnu službu te pratiti kretanje pojedinih
sumnjivih osoba i grupa te u svakom pojedinom slučaju
pravilno postupati.
Obitelji odbjeglih, na koje pada sumnja, da su u dodiru
sa odbjeglim članovima, trebalo bi sprovodni u logore, a u
slučaju povratka odbjeglih, obitelji ponovno vratiti na obradu
zemlje.
U koliko se odbjegli ne bi povratili, sposobne članove
uhićenih obitelji trebalo bi upućivati na rad u Njemačku.
 e) Uredovanje upravnih vlasti, ustaških stanova i oružanih
snaga moralo bi biti uredjeno i upravljano rukom jednog istog
čovjeka na osnovu zakonitosti i pravde.
Prednjim provedbama ovako zamišljenim, ako to već nije
kasno, smatram, da bi se partizanski pokret u Sriemu umanjio,
a našoj Državi osigurala potrebna žetva.
Ako bi se Slankamenski dogodjaj imao ponoviti, Sriem
će uskoro postati poprište težih i zamrćenijih napada i sukoba,
koji će toliko priželjkovanu žetvu pružiti drugome.

“Imam da istaknem, da sam i ja bio čuo,

da se po Beogradu govori, da bi se
poglavnik imao sastati sa gen. Nedićem...”

Dokumentacijska kronika iz drugoga polugodišta 1943.

znatno je siromašnija - što ne znači da negdje u beogradskim
nekim drugim arhivima ne leži još dobar dio te građe. Pa
|Pak, i takav krnji pregled potvrđuje nastavljanje veoma široke
1 žive djelatnosti hrvatskih diplomata, koji nastoje da im ništa
promakne a da ujedno pri svemu tome udovolje uobičajenim
konzularnim obvezama.
 Srpanj 1943:

Konzularno predstavničtvo
Nezavisne Države Hrvatske
BEOGRAD Beograd, 2. VII. 1943.

Tit. Kira Trofimov

činovnik Hipotekarne banke
BEOGRAD
U m oljavate da izvolite posjetiti ovo K onzularno
predstavničtvo radi potrebnog saobćenja. Ovo pismo služit će
Vam kao propustnica u naše uredske prostorije.
(Generalni konzul, potpis nečitak!)

m
Br. 492/43. Beograd, dne 8. srpnja 1943.
PREDMET: Povriede državne granice puščanom vatrom izj
Srbije
Veza: Broj Bal. 1507/43.

Ministarstvu vanjskih poslova

Odsjeku za Balkan-Iztok
ZAGREB
Savezno dopisima Naslova od 26. I. i 21. V. o.g-
Konzularnom predstavništvu N. D. Hrvatske u Beogradu čast
je izviestiti, da je na verbalnu notu br. 492/43. od 27. II. 1943.
od opunomoćenika vanjskih poslova kod Vojnog zapovjednika
u Srbiji primilo odgovor verbalnom notom Kru sljedećeg
sadržaja:
KONZULARNO PREOSTAVNIĆTV0
a*Ž A ***£ 0«ŽAVi HByAfjWt
B C 0 9 R A D
Br. R-1020/43.
I l K A Z
trofikova ta nabavu n a sje flta je 1 sa potrebno ad a p ta c ijo u uredskoj
tg r a đ l Konzularnog pradotavnletva Nečavlene DrSave Hrvatske u Beogradu na
t e r s t privremene no vjare prometne glavnice Olovno državne blagajne u lane­
nu od Kune l,5 o o .o ib .-o a o b re n e rioftenloro H ln iatrn Državno Klenioe broj
467-2-11-1943. od S .lip n ja 1943. u to e .2 . proradimo sa godinu 1943.
Tekudi Dan Broi Kontu je isp latim o I" ■ n 0 a S
b roj Djeoeo 1 uruobtnog 1 u i n Čega D in a re ^ /
. rodina ssaotonika
1. 6.11.1943 B- 628/43 Providba SrbokoJ narod­
noj Banci u Beogradu 2 f r
ođ so te od D in. 500. 000. - . . . . 1.0 0 0 .«
2. 91.ZZI.1943 H -lol4/43 DJorđJA Ivantiev idu »trgovcu,
Beograd sa ra sn o .tv o riv o kao
boje i s l i t i n o . . . . . . . . ,^ l o 2 . 6 3 o * -
3. 31.3CII.1943 K -lol5/43 A n d riji C»lt.loc,fl8SSFfivia
48. 600. -
4. 3 1 .X II.1943 H-I 0I 6/43 A n d riji C rite k u ,mola.ru»Bio­
grad eo bojadloareke radove. 223. 060, -
5. 31.X II.1943 JI-1017/43 .Andriji C vltakurnolaru* Beo­
grad za sldarako r a d o v e ..... 5 l.5 o o —
6. 31.XII.1943 n -lo l8 /4 3 A n d riji D vitekuiooleru,B eo­
grad :sa tilšdenje o g r a d e '..,. 22.764 —
7. 31.3CH.1943 H-1019/43 D Jorđjl Iventievidu»trgovcu,
Beograd sa tvorivo on tilftde-
n j t ograde ............................. .. 1 2 .2 0 0 .-
0. 31.X II.1943 K-lo2o/43 DuSojru PaŠajlltiu.»stakloros-
cu,Beograd sa s ta k la rs k e ra ­
dove ............................... 2 7 .1 4 8 /-
9. 3 1 .X II.1943 n-lo21/43 Franju Kolatieku,bravaru,Beo­
grad su predmete ođ kovanog
S e lje sa kao lu s te r ,p a p c iju r e lo ,2 1 o —

UKUPNO Dinara . . . . T. 500. 000. -

0 B B A e U IC
Naredbom M in istarstv a od 19*lip n ja 1943 br.lt-3769/43 J
O dobreno...................................................K u n a 300. 000. - - Dln.5oo.ooo.-
utrofieno g o m j ili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . " 500. 000»- ■ * S o o . o o o .-
HeutrofionA o atato k /u 8 te d a / .Kuna ------ Din. —

Iskaz troškova za nabavku namještaja, 31. prosinca 1943.

 Potvrdjuje se primitak ondašnje verbalne note od 27.
veljače 1943. br. 492/43.
Opunomoćenik vanjskih poslova poduzeo je sve potrebno,
da se opetovanje sličnih slučajeva izključi.
O ovome molimo obaviestiti Ministarstvo unutarnjih poslova,
Ured ministra, radi daljnjeg izviešća Velikoj Župi Usora i Soli
u Tuzli.

(Generalni konzul dr. Ivan Gligo, A-VII, Kut. 263, 16/1-2)

Eli
V.T br. 89/43. Beograd, dne 11. 7. 1943.
PREDMET: Prilike u Srbiji

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Prilike u Srbiji se pogoršavaju. Česti su napadaji na
njemačke vojnike. U Kruševcu je pred nekoliko dana bilo
poubijano i ranjeno nekoliko Njemaca. Radi tog dogagjaja bilo
je u Kruševcu strijeljano 575 lica, i to dana 8. tek. mjeseca.
Poslat ću proglas. Od strijeljanih za samu desetoricu su
naznačena imena. Ima ih svakog staleža.
Po svoj Srbiji dnevno su napadaji na općinske funkcionere,
vigjenije i bogatije ljude. Ubijaju ih na licu mjesta ili odvode
pa ih kasnije ubijaju.
Dana 29. 6. t.g. nahrupiše partizani u Arangjelovac, noću
i odvedoše 20 najbogatijih gragjana. Izvan grada ih postrijeljaše.
Tražili su i Iliju Mihajlovića, bivšeg podpredsjednika Narodne-
skupštine. Kad njega ne nagjoše, jer je bio slučajno u Beogradu,
odvedoše njegovu kćer, te su i nju ubili.
Iliji Mihajloviću ostavili su poruku, da će ista sudbina i
njega snaći.
 Napadaj na Sici(li)ju i iskrcavanje Anglo=Amerikanaca
razpoložilo je Srbijance. Vijest o tome munjevitom brzinom se
raširila po Beogradu. ’Brzo će nešto, sve je spremno’ često se
čuje po Beogradu. Spominje se i ustanak. Mnogi u to ne
vjeruju, baš gledom na okolnost, da je žetva odlična. Tako i
Ratko Parežanin ravnatelj beogradskog poduzeća ’Jugo=Istok’,
ali i on kaže, da iznenagjenja nijesu isključena, jer ’da je
srpski narod lud, što je u mnogim prigodama dokazao’.
Srbijanci koji suragjuju s Njemcima, Nedićevi ljudi drže
mnogo opasnijima dražinovce, nego partizane.
I megju službenim aparatom, pa i u samoj Državnoj
straži ima dosta, dapače puno dražinovaca. Netko drži, da
megju časnicima Srpske državne straže ima 70% dražinovaca.
U Banatu bilo je do sada mimo. Sad su se i tu pojavili
partizani. Bilo je napadaja na njemačke vojnike, i kao poslijcdica
toga 50 strijeljanih.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,
A-VII, NDH, Kut. 258, 30/1-2)

ft
Si
V.T. br. 90/43. Beograd, dne 13. 7. 1943.
PREDMET: Alarmantne vijesti širene u Beogradu o
navodnim dogogjajima u Hrvatskoj.
Hapšenje gjaka.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
I. Jutros su širili po Beogradu vijest, da je u Zagrebu
ubijen Poglavnik, da je ubijen Džafer Kulenović sa obitelji. S
osobitom nasladom se pričalo o pogibiji Kulenovića i nadodavalo:
Džafer je imao Srpkinju za ženu. Aman se Turčin znao
kamuflirati. Najprije Stojadinovićev, pa Mačekov a zatim Pavelićev
 Vojislav Radovanović
(fotografija iz 1943.),
nakon povratka u Zagreb
iz logora Stara Gradiška

diplomata. Jadni Balija nije se dugo nauživao ustaškoga raja’.

Doći će red i na druge diplomate.
II. U Beogradu je pohapšeno 260 gjaka. Kažu da su to
bili ’Dražioi kadeti’. Radi toga je veliko uzbugjcnje u beogradskim
obiteljima, jer ih ima iz boljih.

(Glavar konzularnog predstavo ičtva dr. Ivan Gligo, A-VII,

NDH, Kut. 258, 32/1-2)

m
ii:
V.T. br. 92/43. Beograd, dne 15. 7. 1943.
PREDMET: Bijeg iz Beograda viših činovnika uprave
grada Beograda
Ministarstvu vanjskih poslova
ZAGREB
Samovozom ’plavim’ kojim se redovno vozio potpredsjednik
Uprave grada Beograda pobjegli su: šef detektiva i šef kabinet^
i lični tajnik Drage Jovanovića, Rade Atanasijević i Ljubiša
Petrović. Pobjegli su sa suprugama. Iz uprave grada odnesena
je komunistička kartoteka i popis do sada strijeljanih Srba.
Sa gornjim pobjegla su i dva detektiva te šofer
potpredsjednika uprave grada Paranosa.
Taj samovoz navodno je vigjen u šumovitom kraju
homoljskog kotara.
Atanasijević je služio prije sloma u Zagrebu. Žena mu je
rodom iz Vršca rogjena Jakšić. Njen brat u Vršcu je dopisnik
Obnove, beogradskog lista.
(Glavar konz. predstavničtva dr. Ivan Gligo, A-VII, NDH,
Kut. 256, 26/6-2)
m
U razgovoru me upita, dali je istina, da se ima sastati
jedna hrvatsko-srpska komisija radi uregjenja granice oko
Beograda (Ade Ciganlije i t.d.).
Ja sam mu odgovorio, da meni nije ništa poznato, ali da
isključujem, jer da se svi pregovori izmegju Hrvatske i Srbije
vode izmegju Hrvata i njemačkih vlasti. Dr. Ringelmann je s
odobravanjem primio moj odgovor, a imao sam utisak, da
direktni pregovori sa Srbijom nebi bili odobravani sa strane
Njemaca, dapače i nemogući.
Imam, da istaknem, da sam i ja bio čuo, da se po
Beogradu govori, da bi se Poglavnik imao sastati sa gen.
Nedićem u pogledu toga. To je bio čuo i glavni Ravnatelj
'Zemlja i Rad’ Stevo Kljuić, pa je on upitao Nedića, dali je
istina da se on ima sastati sa Poglavnikom. Nedić je odgovorio,
’nema za sada od toga ništa, ali ja od toga ne bježim’.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, (A-VII,
NDH, Kut. 257, f. 1, d. 19)
&
Broj 96/43. Beograd, dne 19. 7. 1943.
PREDMET: Strani zrakoplovi nad Zemunom Beogradom,
letci
Ministarstvu vanjskih poslova

VT br. 95/43. Beograd, dne 17. 7. 1943. ZAGREB

PREDMET: Navodni direktni pregovori izmegju Hrvatske i Dvije noći uzastopce strani su zrakoplovi nadletili Zemun
Srbije radi granice - Beograd.
Bacali su letke. U prilogu šaljem jedan.
Ministarstvu vanjskih poslova (Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, A-VII,
ZAGREB NDH, Kut. 262, 38/5-2)
Jučer sam vratio posjet savjetniku njemačkog Poslanstva
Ringelmann-u.
274
 Sadržaj dostavljenog letka (A-VII, NDH, Kut. 262,38/5-4);
Srbi! (tekt je na ćirilici, op.). Vaši nepozvani gosti ovih
dana ne osećaju se najbolje. Prošli su dani kada su njihove
vojske pobedonosno marširale i kada su bili zauzeti crtanjem
granica svog životnog prostora. Svuda oko njih je nebo mraka -
i sada umesto da šalju pakete, pune hrane i odeće, svojim
debelim ženama i sestrama, čekaju na pisma da saznaju poslednje
vesti o napadima R. A . F-a.
Vi vidite promenu na njihovim licima i u njihovom držanju.
Nemačka visoka komanda opaža tu promenu. Oni rade sve
moguće da suzbiju zle vesti o hiljadama onih koje je Hitler
osudio da postanu uhapšenici ili leševi. Na vama je da oni uvide
te činjenice. Jedan je način, da doturite ovaj list nemačkom ili
italijanskom okupatoru.
Ovo će pom oći da ugledate dan kad ih nećete više videti
(dalje se nadovezuje odgovarajući tekst na njemačkom i
talijanskom pod naslovom “Totalni rat...”, op.).

Br. 2918/43.
Nota

Konzularnom predstavničtvu V
Nezavisne Države Hrvatske u
Beogradu čast je umoliti
Poslanstvo Kraljevine Italije u
Beogradu, da izvoli našoj gg.
Dr. Ivanu Gligo, generalnom
konzulu
Srgjanu Gligo, njegovom sinu
te
Sime Ivasu, činovniku
izdati ulaznu i izlaznu vizu za Zadar i natrag. Sva
gospoda nalaze se u posjedu diplomatskih odnosno službenih
putnica. Putovanje je potrebno iz razloga, da se dovede obitelj
iz Zadra.
 Konzularno predstavničtvo Nezavisne Države Hrvatske u
Beogradu zahvaljuje na hitnom rješenju te izrazuje i ovom
prilikom svoje najdublje poštovanje.
Beograd, dne 26. VII. 1943.
R. Legazione d’Italia
Belgrado (A-VII, NDH, Kut. 305, 16/13-1)

Kolovoz 1943: Nije pronađen u sva tri arhiva niti jedan

dokument!

Rujan 1943:

T br. 114/43. Beograd, dne 6. 9. 1943.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Glavar ovog konzularnog predstavničtva lično je izrazio
saučešće predstavniku Bugarske u bugarskom poslanstvu prigodom
smrti cara Borisa.
U prostorijama Poslanstva bugarskog dana 5. 9. obdržane
su zadušnice, na koje bio pozvan glavar ovog predstavničtva,
(...) iz priloženog dopisa.
Glavar predstavničtva je prisustvovao istima praćen od
časnika za vezu N.D.H. u Beogradu te dokonzula Vincetića.
Zadušnicama su prisustvovali predstavnici Italije, Magjarske,
Slovačke, Turske, Rumunjske te cijeli Njemački generalitet.
(Nečitljiv potpis, A-VII, NDH, Kut. 263, 39/5-3).
PRIVREDA
K. D. ZA TRG O VIN U I INDUSTRIJU
BEOGRAD

Beograd, 8 septembra 1943.

HRVATSKOM KONZULARNOM PRE TS TA VNIŠ DAJ

BEOGRAD

U jednom kompenzacionom poslu, koji naša firma vrši u

suradnji sa Državnom poslovnom središnjicom za zemaljske
proizvode u Zagrebu (ZEMPRO), a po odobrenju Ministarstva
narodnog gospodarstva Nezavisne Države Hrvatske broj 36.401
od 9. travnja o.g., - potrebno je da zamenik našeg direktora,
g. Božidar M. Miljković
hitno otputuje u Zagreb, da bi tamo dogovorio sve potrebne
detalje oko izvodjenja ovog kompenzacionog posla. Radi se o
uvozu cementa iz Hrvatske u Srbiju odnosno Albaniju, a o
izvozu pasulja (graha) iz Albanije odnosno Srbije za Hrvatsku.
Molimo Vas, da nam izvolite na priležećem formularu odobriti
unapred davanje potrebnog vizuma, kako bi od strane nemačkih
vlasti u Beogradu mogli izdejstvovati potreban Grenzubertrittscheini
za pu t našeg g. Miljkovića u Zagreb.

Prilog:
1 prepis Antrag-a ’ i
1 lična fotografija
Sa odličnim poštovanjem

PRIVREDA
K.D. ZA TRG O VIN U I INDUSTRIJU
GAJA I. GRAĆANIN
BEO G RAD (s potpisom)
VT br. 111/43. Beograd, dne 16. 9. 1943.
PREDMET: Put Nedića u Berlin. Vyest iz Srbije.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
I. Jučer je otputovao za Berlin gen. Nedić. Otputovao je
zrakoplovom u društvu novog poslanika Njemačke g. Neubachera,
dosadanjega poslanika g. Benzlera, direktora Tt Shencher g.
Kronholz-a, bivšeg gen. konzula austrijskog. (Ovaj navodno
kao tumač).
Gen. Nedić je još od prošle jeseni nastojao, da bude
primljen od Fuhrera. Tek je sada dobio pristanak i to iza
kako je u drugoj polovini kolovoza predao memorandum u
kojem su iznesene srpske želje i spremnost Srbije, da bude na
strani Njemačke. Predlagalo se da se Nediću prizna neka
suverenost u Srbiji, da se dozvoli pojačanje srpskog korpusa
dobrovoljačkog na 15 bataljona i da se neki teritoriji pripoje
Srbiji (Cmagora i neki naši).
Od posjete gen. Nedića u Beogradu se mnogo očekuje.
Računa se da će ostati u Berlinu - ili u glavnom stanu do 18.
tek. mj.
II. Prije spomenuti Kronholz je skroz neprijateljski prama
nama razpoložen. Sa Nedićem je veliki prijatelj. Daju si
megjusobno ’ti'.
Isti gosp. je prigodom ispražnjenja istočnog Srijeme t.j.
kad je istočni Srijem nama prepušten htio provesti jednu
manipolaciju na štetu naše Države. Za istu je bio pridobio i
gen. Nedića. Htio se dočepati velike monopolske stovarišne
zgrade u Zemunu. Imala se ispostaviti jedna antidatirana
isprava, kojom bi se dokazalo, da je ta zgrada od prije bila
prodata Tt Schencheru. Jedan naš prijatelj upozorio je njem.
komesara u monopolu, da kod nas postoji zemljišnik i da bi
se mogla otkriti ta nekorektnost, pa je odbio pristanak i tako
je stvar pala.
 III. Na vijest o taJ. kapitulaciji, koje su najprije bile
dobile njemačke vojne vlasti iste su htjele odmah prodrijeti u
tal. Poslanstvo. Obavijestile su o namjeri njem. poslanstvo,
koje se oprlo, jer da ono nije dobilo nikakovu obavijest o
kapitulaciji iz Berlina, a da talijansko poslanstvo stoji pod
zaštitom njemačkog, kod njega akreditirano. Od tog časa kad
je njemačko poslanstvo dobilo obavijest prošlo je četvrt sata.
Njemačke vojničke vlasti su radi toga ušle u tal. poslanstvo sa
zakašnjenjem od 1/4 sata. Kad su ušle našle su, da su Talijani
spalili i pale spise.
IV. Kapitulacija Italije je u Beogradu bila proizvela veliko
veselje. Klicalo se Italiji, i pozdravljalo tal. vojnike kad su ovi
bili razoružavani i praćeni od Njemaca. Talijani su prije nego
su do njihovih skladišta došli Njemci, dijelili živežne namirnice
beogradskom pučanstvu i bacali ih kroz prozore. Po Beogradu
klicalo se Italiji, a Talijani su klicali Srbiji.
V. Dana 9. tek. mj. naš je brzoglas bio često uznemiravah
glasovima ’Ode osovina, spremite kufere’ i t.d.
VI. Iz pouzdanog izvora obaviješteni smo, da je Draža
Mihajlović proveo u Srbiji tajnu mobilizaciju. Svakome jć
odregjeno mjesto. Ljudi su iz gradova i sela išli na 20-dnevn
vježbu u šumu, pa se nakon toga vratili u svoje mjesto. Čuje
se: ’samo očekujemo čas’.
Usprkos toga njem. vojničke vlasti su naklonjene Srbima.
Od njem. viših časnika čuje se: ’Sto se od Srbije traži to se
i dobije. U Srbiji nije takovo stanje kao u Hrvatskoj. .Sad
ćemo vigjeti Hrvate. Do sada su se izgovarali, da je to tako
kod njih radi nezadovoljstva što su neki hrvatski krajevi
otrgnuti, da su pod drugim. Sad su ih dobili, pa neka se
pokažu’.
VII. Kako su u Srbiji uvjereni o drugačijem svršetku
rata, to se mnogo tretira pitanje osvete prema Hrvatima: U
tome nijesu svi jednakog mišljenja. Većina su za ’Nevin© Z<A
nevine, krive za krive’. Manjina, da se samo krivi imaju
kazniti. Ovi potonji spremaju letak za Hrvatsku u kojem se
280
poručuje, da će samo krivci biti kažnjeni i to da će im suditi
redoviti sudovi.

(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,

A-VII, NDH, Kut. 263, 40/5-2)

T. br. 116/43. Beograd, dne 17. 9.1943.

PREDMET: Letak Srbima.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Častim se priposlati u prilogu letak, koji je danas bio
djeljen po Beogradu i Srbiji sa strane njemačkih vlasti.

(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,

A-VII, NDH, Kut. 263, 37/5-2)

Sadržaj letka:

SRBI
(sve na ćirilici, op.),
italija je za uvek iščezla sa Balkana. Njene trupe uklonjene
su sa srpskog tla, da se više nikada ne vrate na nj. Žudnja za
osvajanjem dovela ih je ovamo. Nemačka nije nikada imala
zavojevačkih težnji na Balkanu, pa ni u srpskim krajevima. To
le °vih dana izričito potvrđeno sa najmerođavnije strane. Vođa
Rajha rekao je u svom govoru od 10 septembra: ’Kada se Rajh
u Pfoleće 1941 godine resio da pomogne Italiji na Balkanu, nije
,0 ’V'inio da bi ispunio svoje sopstvene namere već samo zato da
pomogne savezniku i da ukloni opasnost koju je on izazvao
svojim postupkom ’.
Posle survavanja Italije u ponor srama i izdaje, nastaje
nova politička situacija u ovom delu sveta. Nemačka je razrešena
obzira koje je imala prema Italiji kao savezniku. Svojom izdajom
Italija ju je razrešila tih obaveza. Ona sada ima mogućnost da
stvari postavi na svoje mesto: da svakom narodu da ono što je
njegovo.
Nemačka nije neprijatelj srpskog naroda. Ona ceni njegov
razumni stav i radni doprinos i uvažava njegov odlučni stav protiv
boljševizma. / želi da tako ostane. Da srpski narod i dalje bude
razuman i trezven i da ne dozvoli, da ga engleski agenti uvuku u
nove nesreće.
Nemačka želi bolju i srećniju budućnost srpskog naroda.
Ona neće dozvoliti, da se srpskom narodu, ako ostane korektan
i razuman, učini nacionalna nepravda.
Nemačka zna da je srpski narod kičma Balkana. Ona nije
ni htela da ovaj narod ima za neprijatelja. Ona ne želi ni
propast, ni uništenje srpskog naroda, nego njegov procvat i
obnovu.
Engleska i Amerika to ne žele. One, preko svojih agenata,
kao što je Draža Mihajlović, potstiču srpski narod na bune, koje
bi mu donele neotklonjivu propast i opustelu zemlju.
Zato svaki razuman Srbin treba da misli na ovo i upravlja
se tako, da svojim postupcima ne nanosi štetu mome narodu.
Nemačka želi zdravu, nacionalnu i zadovoljnu Srbiju. Od srpskog
naroda zavisi da to bude uskoro ostvareno.
Perspektive srpskog naroda danas su bolje nego juče. Od
srpskog stava, razumnosti i vezanosti za opštu evropsku stvar
zavisi kakve će perspektive biti sutra, i u skoroj budućnosti.

SRBI,
U ovim preozbiljnim časovima borbe za Evropu, mislite
najviše na sebe i svoju budućnost. Ostanite mudri i radite 'lil
svojoj obnovi i uzdizanju. Nemačka će pobediti. Ona če pomoći
da se ostvare vaše opravdane želje. Njena je istoriska misija da
donosi narodima pravdu.
V.T. Br. 123/43. Beograd, dne 23. 9. 1943.
PREDMET: Iseljavanje Magjara iz Beograda i Srbije.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Magjarska iseljuje svoje sunarodnjake iz Beograda i Srbije.
U Beogradu imaju, da stignu šlepovi, koji će prevesti iseljenike.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA -
MVP NDH)

Listopad 1943:

Nezavisna Država Hrvatska

MINISTARSTVO DRŽAVNE RIZNICE
Glavno nadzomičtvo rizničke straže
Broj: 913-R.S.-1943 U Zagrebu, dne 25. listopada 1943.
Predmet: MARKOVIĆ FILIP, nadpovjerenik rizničke straže,
primanje obiteljskog doplatka.

Ministarstvu vanjskih poslova

u)
ZAGREBU
Našim dopisom od 22. veljače 1943. broj: 913 - 1943 za­
molili smo Naslov za posredovanje diplomatskim putem kod
Srbskih oblasti, da se pribave potrebni podatci od Dragice ud.
¿>včić, žene Filipa Markovića, nadpovjerenika rizničke straže u
Požegi, koja sada navodno živi kod svoje majke u Smederevu
(Srbija), o razlozima zbog kojih sada ne živi u zajedničkom
kućanstvu sa svojim mužem. Ovi su nam podatci potrebni radi
uredjenja primanja doplatka za ženu i djecu po imenovanom.
Pošto na gore spomenutu zamolnicu nismo dobili odgovora,
to smo spisom broj 913-R.S.-1943 od 18. lipnja 1943. požurili
odgovor na spomenuti upit, ali ni do danas ni na jednu ni na
drugu zamolnicu nismo dobili odgovora.
Pošto su nam zamoljeni podatci neobhodno potrebni,
moli se Naslov za posredovanje diplomatskim putem kod
Srbskih oblasti, da nam se ti podatci dostave, kako bi u
pitanju ovoga doplatka mogli donieti shodnu odluku.

(Opaska na poleđini: “9. VII. Izv. Konz. pred. Bgd.”,

DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944, F - l) .

Studeni 1943:

T Br. 128/43. Beograd, dne 5. 11. 1943.

PREDMET: Proglas Novim dobrovoljcima.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB

Častim se priposlati u prilogu proglas upućen ’Novim

dobrovoljcima’ od komandanta, pukovnika Koste Mušickija.
On je porieklom Hrvat, koji je prešao na pravoslavJ,ic
(Glavar konzularnog predstavnička
dr. Ivan Gligo, A -VII, Kut. 264, 32/2-2).
 Tekst proglasa (s izvornog primjerka i u prijepisu pisaćim
strojem, op.):

N O V IM DOBROVOLJCIMA
Prilikom vašeg stupanja u dobrovoljačke redove potrebno je
da vam se ukaže na izvesne stvari, kako bi se od pn>og časa
razumeli, - kako bi i sebi i nama prištedeli docnija nepotrebna
objašnjenja i razočaranja.
Prvo što se od vas traži, to je da ljubavi za stradalnički
narod srpski imate, da zemlju svoju i narod svoj volite pre svega
i iznad svega. Ta ljubav treba da bude izvor i utoka svih vaših
nada i želja, misli i osećanja; jednom rečju, sav vas život i ceo
vaš rad mora biti isključivo za dobro srpskog naroda, nikako
mimo njega, najmanje protiv njega. Tom ljubavlju morate ispuniti
srce svoje do te mere da u njemu ne ostane ni jedan kutak u
kome hi se mogla mržnja zavrežiti, jer mržnja, ma prema kome,
zaliva oči krvlju te čovek onda istinu ne može sagledati. Takva
ljubav biće uvek nepresušni izvor novih snaga sa kojima ćete i
najteže napore lako podneti.
Drugo čega morate biti svesni jeste to - da vi više ne
raspolažete svojim životima, jer ste ih stavili dobrovoljno u službu
Srpstvu i Srbiji. Patnje i stradanja srpskog roda, u svim krajevima
gde god Srbi žive, biće glavni pokretači svih vaših napora, a vaši
napori neće i ne mogu biti bez žrtava. Na to morate biti spremni,
toga morate biti svesni, jer bez toga spasenja narodu našem
doista nema. Zato spremnost na žrtvu i visoka svest o njoj treba
da krasi svakoga onog koji želi da nosi časno ime srpskog
dobrovoljca.
Treće: ne smete biti samovoljci. Oružje koje nosite nije vam
dato zato da budete gospodari nad narodom svojim, nego da
narodu svom verne sluge budete. Ne treba srpskom narodu ni
dahija ni zulumćara. Imao ih je i ima ih narod naš, nažalost,
' previše; pune su ih naše šume. Srpskom narodu treba branilaca
' zaštitnika, lučonoša i zatočnika Pravde i Istine. Danas srpski
narod polaže sve svoje nade u vas, da mu vi to budete. Teško
1 vama i srpskom narodu ako ga u tim nadama razočarate.
Četvrto: ni zlovoljci ne smete biti, jer zlovoljom se nikakvo
dobro nije stvorilo a vi stupate u dobrovoljce da samo dobre
 stvari radite. Budete li zlovoljci, postaće ubrzo i srpski narod
zlovoljan prema vama.
Peto: ne smete biti ni malovoljci. Dugačak je pu t naš i
prepun teškoća i napora. Ko na takav p u t krene sa malo volje
taj će brzo svoju volju istrošiti, postaće bezvoljan, a takav
sigurno do kraja puta neće stići. A narodu srpskom je potrebno
da stigne do kraja, da pređe preko svih prepreka i teškoća. To
može postići samo onaj koji ima mnogo volje. Zato se naoružajte
voljom.
Šesto: morate biti junaci. Vi slušate od svojih starijih drugova
0 junačkim borbama i herojskim podvizima srpskih dobrovoljaca.
Grudi vam se nadimaju pa bi da jum ete nošeni mladalačkim
burnim poletom da pokažete kako i vi možete biti heroji i
junaci. - Ali, da se ne bi pogrešno razumeli, kada govorimo o
junaštvu, mi mislimo pre svega na ono najveće junaštvo: pobediti
sebe. To junaštvo nije jedanput u godini dana, ili u mesec dana,
nego stalno, neumorno junaštvo, junaštvo svakoga dana i svakoga
časa. To je neprekidna budna straža nad svakom svojom rečju,
svakom mišlju, svakim postupkom. AKO SEBE POBEDITE.
POBEDIĆETE SVE PROTIVINIKE SRPSKOG RODA. Trudite se
da da takvi junaci budete.
Sedmo: vaš stav mora biti jasan. Pitaće vas mnogi: Za
koga ste? Protiv koga ste? - Vaš odgovor glasi: ZA SRPSKI
NAROD, za preporod njegov, za ponovno stupanje njegovo na
napušteni hristovski i svetosavski put. A protiv svih onih koji
ometaju i sprečavaju narodu našem da svoj put nade. Ne mrzimo
nikoga, ali nas niko ne može sprečiti da svoj narod bezgranično
volimo i da žrtvama svojim svom narodu izvojujemo ono mesto
pod suncem Božjim koje on po vrednosti svojoj i po svemu
drugom zaslužuje.
Osmo: pitaće vas: Ko je sa vama, dobrovoljcima? Pa ko bi
pre svega mogao biti drugi sa ljudima dobre volje do li sam
Svevišnji. Nisu li nebeski anđeli objavljivali rođenje Hristovo
recima: ’Slava Bogu na visini i na zemlji mir medu ljudima
dobre volje’. Zato se trudite da budete doista ljudi dobre volje,
jer dokle god tak\n budete, imaćete moćni savez sa Bogom živim
1 nikakva sila neće vas uništiti. Božjom pomoću uvek ćete
pobeđivati. Napustite li dobru volju, gnev Božji izliće se na gla)c
vaše i nikakvo oružje neće vam pomoći: bićete mleveni i satfvcm-
Nastojte zato da uvek ostanete DOBROVOLJCI, jer ćete samo
tako biti u milosti Božjoj.
Deveto: znajte i zapamtite: vi ste so i videlo narodu svome
u najtežim danima njegovim. Ne plašite se Što vas je malo, jer
se sa malo soli mnogo jela može začiniti, a sa malo svetlosti se
velike prostorije mogu osvetliti. Zato ispunite sebe ljubavlju, naoružajte
se verom u Boga i Pravdu Njegovu, i sa mnogo dobre volje
pristupite delu spašavanja srpskog naroda, istrajno vršite svoj
posao. To je put i način da zračite blistavom svetlošću i rasterate
tamu u koju je zapeo narod srpski. Pobedite sebe, čuvajte stražu
nad samim sobom da so u vama ne obljutavi, da svetlost vaša
ne zagasne. Budite svetli i čisti kao devojke, a neustrašivi i
odvažni kao bujna planinska reka. Krv junačka, duša devojačka.
Deseto: imajte uvek u vidu da su dobrovoljci bili glavna
poluga u rukama đenerala Nediča kojom je dve godine spašavao
i spasio srpski narod. Budite mu verni pomagači i nadalje u
njegovom preteškom poslu. Imajte na umu da su dobrovoljci
postali onda kada već skoro nikakve nade nije bilo, kada je
izgledalo da srpskom narodu nema spasa i da je propast njegova
neminovna. Žrtvama i naporima dobrovoljaca izvedeno je ono
što se naziva 'srpsko čudo’ - srpski narod je otrgnut od ivice
ponora. Na tom velikom delu dobrovoljci su prineli na žrtvu
svoju najlepšu mladost, svoje najbolje drugove. Njihova žrtva naš
je putokaz. Imajte ga stalno pred očima. A k o bi njih zaboravili,
neka Bog zaboravi na nas.
Pretstoji vam težak posao. Treba završiti započeto delo.
Srpski narod otrgnut je od ivice ponora, treba ga preko provalija
i prepreka uz naporne strmine izvesti na svetosavski srpski put.
Velike napore i teške žrtve moraćete da uložite, vi srpski dobrovoljci,
da se to delo ostvari. Sudbina srpskog naroda je u vašim
rukama.
Zaboravite na sebe i sve svoje lične brige i nevolje, jer su i
suviše beznačajni prema nevoljama srpskog naroda.
Svojom žrtvom ispunite siguran i bolji život srpskoj otadžbini,
SVE NAD E SRPSKOG NARODA VEZAN E SU Z A VAS.
IZN E V E R ITE IH.
TAKO VAM BOG POMOGAO.
Komandant, pukovnik
KOŠTA MUŠICKI, s.r.
KONZULARNO PREDSTAVNIŠTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD Beograd, dne 6. studenoga 1943.
Predmet: Kraljić Mirko, zubni tehničar - dostava izprava
Veza: K-11727/43

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Savezno dopisu naslova br. K-11727/43 od 19. listopada
o.g. ovom Predstavničtvu čast je izviestiti Vas, da smo danas
od njem. Izvanrednog opunomoćenika vanjskih poslova u
Beogradu notom ponovno umolili nabavu izprava Kraljić Mirko,
odnosno potvrdu da su iste izgubljene.
K dopisu K-10212/43 od 17. rujna o.g. čast nam je
saobćiti, da već na prvi dopis naslova od 8. X. 1942 br. 29003/
42 našom notom br. 5678/42 od 4. studenoga 1942 g. zatražili
smo izprave Kraljić Mirka. Iste smo od nadležnih njemačkih
vlasti primili njihovom notom od 11. prosinca 1942 te smo ih
4. siečnja 1943. g. preporučenim pismom dostavili izravno
Mirku Kraljiću u Zagreb, a cieli spis kao riešen odložili.
Uslied ogromne navale posla, pomanjkanja izvježbanog
osoblja u ovom poslovanju i nastalih promjena u samom
osoblju, nije bilo moguće odgovarati na svaki pojedini dopis u
toliko manje, što je upravo gornji predmet prema našim
knjigama bio izpravno riešen, pa Vas uljudno molimo, da to
izvolite uzeti do znanja.
Višetjednim popodnevnim radom uspjelo je izraditi sve iz
gore navedenih razloga nastale zaostatke, tako da se sada svi
unišli predmeti bezodvlačno dešavaju.
(Generalni konzul dr. Ivan Gligo.
DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-6).
V.T. Br. 135/43. Beograd, dne 22. 11. 1943.
PREDMET: Poziv predstavnicima neutralnih vlasti da
napuste Beograd

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Predstavnici Švicarske, Švedske, Španjolske i Turske pozvani
su ođ njemačkih vlasti, da napuste Beograd.
Navodno su oni odgovorili, da će tom zahtjevu udovoljiti
kad prime upute svojih vlada, koje su odmah obavijestili o
tom zahtjevu .
Svakako mi je poznato, da je tursko poslanstvo veći dio
svojih stvari već otpremilo iz Beograda.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,
A-VII, NDH, Kut. 264, 44/2-2).

V.T. Br. 136/43. Beograd, dne 29. 11. 1943.

PREDMET: Hrvati iz Banata, poslani na prisilan rad

Ministarstvu vanjskih poslova

Zagreb
Svojevremeno sam bio javio, da se Hrvati iz Banata
pozivlju u vojsku njemačku, navodno kao dobrovoljci, dok se
nijedan druge narodnosti: Magjari, Rumunji, Slovaci, Bugari iz
Banata ne pozivlju.
Velika većina Hrvata, pošto se nijesu bili prijavili kao
dobrovoljci, a i s razloga da se nebi zamjerili drugim
narodnostima, i po tome svoje obitelji izložili mržnji i progonima
Magjara, kojih ima 100 000, Rumunja kojih ima 160 000, Srba
kojih ima 360 000, nijesu se odazvali pozivu za vojnički
pregled u svrhu ustanovljenja vojne sposobnosti, odnosno pozivu
za vojsku.
Radi toga ih je banatska policija, Policijska kreiskomandatura
u Bečkereku, kojoj stoji na čelu poznati i zloglasni Zagrebčanin
Spiller, stala progoniti. Dala ih je pohapsiti, najprije poslaia u
logor (Ečka) a zatim na prisilan rad u rudnik Bor.
Pošto ovi banatski Hrvati nijesu naši državljani, već tugji,
držim da nije shodno da ovo konzularno predstavničtvo posreduje,
da se takav postupak ne primjenjuje prama našim sunarodnjacima
- već molim Naslov, da u tom pravcu nešto poduzme.

(Glavar konzularnog predstavničtva clr. Ivan Gligo,

A-VIII, NDH, Kut. 264, 23/3-2).

Prosinac 1943:

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD Beograd, dne 10. prosinac 1943.
Br. 4061/43
Predmet: brojidba stočne zaraze

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

gospodarskom odsjeku
Zagreb
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatsk®
u Beogradu čast je prigibu dostaviti Vam brojidbu stočne
zaraze u Srbiji za vrieme od 16. do 30. rujna o.g. radi dalje
dostave Ministarstvu seljačkog gospodarstva.

(Generalni konzul dr. Ivan Gligo,

D A - MVP NDH, K -G odjel, 1944., F -l).

Br. 5216/42 Beograd, dne 13. prosinca 1943.

Predmet: izprave službenika

Rizničke straže - dobava

Veza: K-br. 022374 od 13. 8. 42

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
Zemun
Savezno dopisu ovog Predstavničtva od 4. siečnja o.g.
čast nam je izviestiti, da smo na našu ponovnu notu broj
gornji primili od Izvanrednog opunomoćenika vanjskih poslova
u Beogradu odgovor od 26. studenog 1943 g. Ko S lc/ da se
tražene izprave ne nalaze u tamošnjim spisima, te se prema
tome nemogu ni dobaviti.

(Po naredbi gener. konzula - Dokonzul Tih. Vincetić,

DA M VP NDH, K-G odjel, 1944., F -l).
Br. 4161/43 Beograd, dne 13. prosinca 1943.
Predmet: brojidba stočne zaraze u Srbiji

MINISTARSTVU VANJSKU! POSLOVA

Gospodarskom odsjeku
Zagreb
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je u prigibu dostaviti Vam brojidbu stočne
zaraze u Srbiji za vrieme od 1. do 15. studenoga 1943 god.
radi daljeg prosliedjenja Ministarstvu seljačkog gospodarstva u
Zagrebu.
(Po naredbi gener. konzula - Dokonzul Tih. Vincetić,
DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944., F -l).

T.C.
BELGRAD BUYUK ELQILIGI
Beograd, 30 decembra 1943.
271/19

Gospodinu
Dr. IVANU GLIGI
Generalnom Konzulu-Konzutarnom Pretstavniku
Nezavisne Države Hrvatske
BEOGRAD
Ovaj Generalni Konzulat izdao je i poslao turskim
državljanima braći Atić: Esadu, Aliji, Rizi i Sakibu (Sarajevo,
Luledjina ul. br. 2.) pasoš br. 12/5 od 4. 8. 1943. god. u svrb&
odlaska u Tursku na otsluženje vojnog roka. Do danas pomenuti
nisu došli ovamo niti se uopšte javili.
 Umoljavate se da ljubazno podejstvujete kod Hrvatskih
lokalnih vlasti da se pomenuta braća Atići što pre upute u
Beograd kako bi mogli da produže put u Utršku.
Unapređ blagodarim na ljubaznosti i uveravam Vas u
svoje osobito poštovanje.
Turski Generalni Konzul
u Beogradu
(potpis v ,r.)

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD

IZKAZ
troškova za nabavu namještaja i za potrebne adaptacije u
uredskoj zgradi Konzularnog predstavničtva Nezavisne Države
Hrvatske u Beogradu na teret privremene navjere prometne
glavnice Glavne državne blagajne u iznosu od Kuna 1,500.000.-
odobrene riešenjem Ministra Državne Riznice broj 467-T -II-
1943. Od 8. lipnja 1943. u toč. 2 proračuna za godinu 1943.
Tek. Dan, mjesec Broj uručbe- Komu... Iznos
br. godina nog zapisnika Dinara
1. 6.XI.1943. R-628/43 Providba Srbskoj Narodnoj
Banci u Beogradu 2% od
svote od Din. 500.000.-
............................... 1.000.-
2. 31.XII.1943. R-1014/43 Djordji Ivančeviću, trgov­
cu, Beograd za razno
tvorivo kao boje i slično
......................... 102.630.-
3. 31.XII. 1943. R-1015/43 Andriji Cvitaku, moleru,
Beograd za soboslikarske
radove ............. 48.600-
4. 31.XII.1943. R-1016/43 Andriji Cvitaku, moleru,
Beograd za bojadisarske
radove ........... 223.860.-
 31.XII.1943. R-1017/43 Andriji Cvitaku, moleru,
za zidarske radove
...........................51.500.-
31.XII.1943. R-1018/43 Andriji Cvitaku, moleru,
B e o g ra d za čišćen je
zgrade ............. 22.764.-
31.XII.1943. R-1019/43 Djordji Ivančeviću, trgov­
cu, Beograd za čišćenje
zg ra d e .............. 12.288.-
31.XII.1943. R-1020/43 Dušanu Pašajliću, staklo-
rezcu, Beograd za staklar­
ske radove ........ 27.148.-
31.XII.1943. R-1021/43 Franju Kolačeku, bravaru,
Boegrad za predmete od
kovanog željeza kao lus­
ter, pepeljare ... 10.210,-
UKUPNO Dinara 500.000.
OBRAČUN
Naredbom Ministarstva od 19. lipnja 1943 br. R-3768/43:
Odobreno ......................... Kuna 500.000.- = Din. 500.000-
utrošeno gornjih ............ “ 500.000- = “500.000.-
Neutrošeni ostatak .............. Kuna _______ = Din. ______
Beograd,dne 31. prosinca 1943.
Odgovorni računopolagač: Ovjerava
(nečit. potp.) Generalni konzul:
(nečit. potp.)
(Spis pohranjen: A-VII, NDH, Kut. 310, 14/4 - 2)
Iz podmirenog računa “Trgovini boja, kemijskih proizvoda
i semenja” Dorđa M. Ivančevića, Vasina ul. 5, Beograd -
datum 31. prosinca 1943. - očito je da je Konzularno predstavništvo
NDH na novoj adresi, u - Dobračinoj br. 22 (“Da je tvorivo
navedeno u ovom računu bilo najpovoljnije za državnu blagajnu
nabavljeno, te da je uistinu utrošeno pri adaptaciji naše zgrade
u ul. Dobračinoj br. 22, tvrde članovi povjerenstva ...”).
 BEOGRAD, 1944.
ZG RA D A
BO M BA RD IRANA -
“U N IŠ T E N A SKORO
CIELA P IS M O H R A N A ”
 Posezanje za hrvatskim nekretninama i
hrvatskim državnim područjem...
Moli se v brzojavni izvještaj o sudbini
Ljubice Staufer koja živi u Beogradu,
Palmotićeva 31/11...

Posljednja beogradska ratna godina m ože se u

raspoloživoj arhivskoj ostavštini diplom acije N D H pratiti
do 31. rujna 1944, do kada još K onzularno predstavništvo
N D H u Dobračinoj 22 prima veći broj zahtjeva za
“izdavanje p utnice ili v iz e ” i “m olb e za izdavanje p ro­
pusnice”; stanovit broj takvih ispunjenih obrazaca s
priloženim fotografijama danas se nalazi u Hrvatskom
državnom arhivu u Zagrebu.
G otovo od početka 1944. godine sve se češće postavlja
pitanje hrvatskih nekretnina u B eogradu, p o što “ Srbi
namjeravaju tražiti nacionalizaciju naših zavod a”, a tih
nekretnina nije tako malo i prostiru se na reprezentativnim
mjestima u sam om središtu Beograda.
Posebno je otežan rad diplom atskog osoblja poslije
zračnog napada ljeti 1944. - pogođena je zgrada u
Dobračinoj i pri tom e stradao znatan dio dokum entacije
zajedno sa svim upisnim knjigama.
 Siječanj 1944:

V.T br. 3/44. Beograd, dne 3. 1. 1944.

PREDMET: Protuhrvatska promičba u Beogradu

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
U Beogradu se u velike razvila protuhrvatska promičba.
Na svakom koraku, pa i u novinama napada se Hrvate kao
komuniste-partizane. Ako je koji Hrvat megju partizanima to
se u novinama ističe i podcrtava.
Tita se prikazuje kao Hrvata - dapače Ustašu.
Prilazem nekoliko brojeva novine Novo Vreme (nema tih
novina, op.).
Ističem, da prije cenzura — njemačke vlasti nijesu to
dozvoljavale.
Prilažem i letak - izdat od dražinovaca, koji govori u
pravcu istaknutom u prvoj stavci (također nedostaje! op.)
Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,
HDA MVP NDH).

V.T. Br. 4./44. Beograd, dne 5. 1. 1944.

PREDMET: Franz Neuhausen, dobio posebni položaj

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Franz Neuhausen, bivši šef Wirtschaftfiihrunga postao š®f j
Militarverwaltunga. Prilažem članak Donauzeitunga (nema goO-
 Isti gospodin nije nikako razpoložen prama Hrvatskoj, to
je on dokazao odvlačenjem u Srbiju sve što se iz Hrvatske
moglo odvući prije izpražnjenja istočnog Sriema.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA).

MMV HRVATSKE
ZAGREB
f / * ' i r

m u u i v i m i tu
OO UNU»ONO»C«H STMTfS KMMtltN B e o g ra d ,d n e 3 . 1 .1 9 4 4 .
•CIO K AO

V. T .b r. 3/44.
PRE3MST : P r o tu h r v a te k e p r činidba u B eogradu.

Ministai atvfc vanjskih poslove

XJ Beogradu a s u v e lik e r a z v i l a p ro tu h rv a te k e p ro a ld b a .
K« avakora k o rak u ,p a 1 u noviiam e napada s e h r v a te kao kom uniatB-
p a r t l s a n e . Ako Je k o ji H rvat megju p a rtiz a n im a to bs u novinama
n a ra fiia to l a t l d e 1 p o d c rta v a .
T it a ae p r i k a t u je kao H rvate - dopado treteSu.
P rlla ie m n e k o lik o b ro je v e novine Kovo Vreae .
Istid e m ,d a p r i j e C entura - njemačke v l a a t i n i j a s u to
d o z v o lja v a la . *
P rila ž e « 1 paepka letU u ?- i z d a t od d r o iin o v a c e , k o j i go­
v o r i u p ra v c u ia ta k n u to « u p rv o j s t a v c i . s

Izvješće o protuhrvatskoj promidžbi u Beogradu

V.T Br. 12./44. Beograd, dne 12. 1. 1944.
PREDMET: Letak komandanta njemačkih trupa narodnim
borcima, četnicima

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Častim se u originalu i prepisu priposlati letak, koji se
ovih dana po njem. vojnicima djelio po Beogradu i Srbiji.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA).

Sačuvan je samo prijepis:

NARODNI BORCI - ČETNICI!

Radostan, pozdravljam prestanak besmislenog medjusobtiog
prolevanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima.
Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizmaa
tog smrtnog neprijatelja Evrope. Ja vas ubrajam u nacionalne
borce, zato što smo i m i sami nacionalni borci. M i ćemo
udruženim silama da odbranimo vašu lepu otadžbinu da je nebi
uništile komunističke bande.
Primamo u svoje redove vašu narodnu organizaciju kao
celinu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo
je vama u krvi. Sa vama zajedno, koji dobro poznajete svoja
lepu zemlju, poći će nam za rukom da je oslobodimo. Stavom
koga vi danas zauzimate, osigurana je vaša budućnost.
Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam i.stu
vojničku sreću kao i našim vojnicima.

KO M AN D AN T NJEM AČKIH TRUPA

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
ZAGREB
Broj: Upr. 337/44. Zagreb, dne 13. siećnja 1944.
Predmet: Pisanje na stroju

OKRUŽNICA

UREDU MINISTRA
SVIM ODJELIMA I ODSJECIMA
OVDJE
Pozivaju se svi perovodni (diplomatsko-konzulami) činovnici
do VII č.r. zaključno ovog ministarstva, da u roku od mjesec
dana t.j. od 15. siečnja do 16. veljače 1944 zaključno izvole
naučiti pisati na stroju, što je naročito važno za pisanje tajnih
i vrlo tajnih izvieštaja i si. Nakon odredjenog vremena biti će
svi perovodni činovnici podvrgnuti izpitu pred naročitim
povjerenstvom koje će odrediti Obći odjel ovog ministarstva.
Oni koji ne budu pokazali najpotrebnije znanje strojopisa,
neće moći ostati dalje u službi ovog ministarstva, jer je
poznavanje pisanja stroja u ovoj struci prieko potrebno.
Liko je ovo učenje stroja bilo već ranije naredjeno mnogi
od gg. činovnika nisu do sada naučili pisati na stroju.
Da bi se gg. perovodni činovnici mogli uvježbati na
stroju, stoje im na razpolaganju pisaći strojevi ovog ministarstva,
a naročito poslije podne kada su slobodni.
Ovo vriedi za sve perovodne vježbenike i činovnike do
uključivo VII. čin. razreda bez iznimke.
ZA DOM SPREMNI!
Po naredbi ministra
Pročelnik obćeg odjela:
(Vlaho Buško, v.r.)
(DA - MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - l)
MINISTARSTVO PROMETA
GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA POŠTU
BRZOJAV I BRZOGLAS
Gl. rav. broj 3981/1944.
Predmet: Razrješenje imovno pravnih odnosa

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

na ruke gospodina Ministra Dra. Stjepe Perića
ZAGREB
Sporazumom zaključenim u Zagrebu dne 4. lipnja 1941.
ustanovljeno je hrvatsko - srbsko pogranično područje u dielu
t.z. Iztočnog Sriema.
Prema sporazumu zaključenom u Zemunu 14. kolovoza
1941. izmedju organa Hrvatske i Srbske poštanske uprave u
nazočnosti izaslanika Njem. opunomoćenog generala za Srbiju,
ustanovljeno je, da 1. rujna 1941. preuzima Uprava Hrvatskih
državnih pošta urede: Zemun l, 3 i 4, Batajnica, Boljevci,
Surčin, Dobanovci, Nova Pazova, Novi Banovci, Stara Pazova,
ludjija, Vojka, Novi Karlovci, Novi Slankamen, Stari Banovci,
Surduk i Ašanja (t. 1. sporazuma).
U smislu zaključaka t. 6. istog sporazuma, ustanovljen je
izmedju obih zanimanih uprava 1. lipanj 1941. kao početni
dan obračuna spomenutih ureda za poslovno razdoblje od 1/
lipnja do 31. kolovoza 1941.
U tom smislu stvoren je i poseban Sporazum od 14. I.
1942. izmedju obih zanimanih izaslanstava, napose, što se tiče
doznačbenog poslovanja odnosnih ureda time, da se izaslanstva
obih Uprava ponovno sastanu u Zemunu radi konačnog izvršenja
odnosnog novčanog obračuna.
Odnosni obračun išao bi u korist Hrvatske poštanske
uprave.
Medjutim na sastanku obih izaslanstava uz prisuće
Feldpostrata Dr. Bluma dne 14. siečnja o.g. postavljen je
zahtjev organa Srbske poštanske uprave a u smislu napred
navedenih sporazuma od 4. lipnja i 14. kolovoza 1941., da se
obračun protegne i na mjesec travanj i svibanj 1941., kada su
odnosni uredi radili pod upravom N.D.H.
Zastupnici Hrvatske poštanske uprave ostajuć dosljedni
sporazuma od 14. I. 1942. odbili su ovaj zahtjev, dok se organ
Njem. opunomoćenog zapovjedajućeg generala za Srbiju gospodin
Dr. Blum i ako uvažavajuć taj sporazum načelno suglasio sa
stanovištem Srbske poštanske uprave.
Kako postoji ozbiljna vjerojatnost, da organi Srbske
poštanske uprave ne samo s razloga, što odnosni financijalni
posljedak za spomenuta dva mjeseca ide na teret i štetu
N.D.H. - žele tom pitanju, što se tiče Tztočnog Sriema’ dati
i izvjestno političko značenje, koje bi moguće stvorilo i nepovoljni
precedens za rješenje ostalih mogućih i još neriešenih aktuelnih
fin. i inih pitanja, smatram potrebnim gospodine Ministre,
staviti Vam prednje do znanja time, da se u predmetu zauzme
načelno stanovište potrebno za daljnje rješavanje ovog pitanja
na predvidjenoj zajedničkoj sjednici obih stranaka u Zemunu
dne 15. svibnja o.g.
(Ministar prometa - nečit. potpis,
DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-5).

&
V.T. Br. 23./44. Beograd, dne 18. I. 1944^
PREDMET: pisanje srpskih novina u protuhrvatskom duhu.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Kako sam javio svojim dopisom V.T. 3/44. zadnje vrijeme
pisanje srpske Novine ’Novo vreme’ često je upereno na štetu
Hrvata i Hrvatske. Dok je prije njemačka cenzura to prijecg
sada to propušta.
 Ponovno na dokaz tome prilazem dva broja NOVO
VREME od 14. i 18. siječnja (nema ih u prilogu, op.)
(Glavar konzularnog predstavništva dr. Ivan Gligo, HDA).

V.T Br. 23/44. Beograd, dne 26. I. 1944.

PREDMET: Spremanje otvorenja skupštine

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Zgrada skupštine u Beogradu bila je držana od njemačkih
vojnih ureda.
Sada je izpražnjena i u nju je prošlo predsjedništvo
vlade.
Tvrdi se, da će biti sazvana skupština, koja će imati kojih
200 poslanika. 80 bi imao imenovati Nedić a drugi birani
preko biranih birača.
Kažu, da će izmcgju onih, koje će imenovati Nedić biti
ljudi iz naših krajeva. Izmegju lih i Mirko Došen.
(Glavar konzularnog predstavništva dr. Ivan Gligo, HDA)

V.T. Br. 24/44. Beograd, dne 28. I. 1944.

PREDMET: Glasovi o odcjepljenju Srijema.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Uporno se u Beogradu tvrdi, da će dio N.D.H. do
Vinkovaca bit odcjepljen od Naše Države, te od toga stvoreno
 M M V HRVATSKE
ZAGREB
KONZULARNO PREOSTAVNIČTVO B e o g ra d , dne ...,-28*1»
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE *
BEOGRAD
V.T. Br. ft/jM -
PBEDMET i G lasovi o o d c je p lje n ju *¿>±3 S rijem a .

M in is ta rs tv u v a n js k ih poslova
_Z a g re b .
Oporno se u Beogradu tv r d i,d a do d io N.D.H. do Vinkovaca
b i t o d e je p lje n od BaSe D ržave, t e od to g a stv o re n o posebno po­
d ru č je po uporu B anata i eruska z e m lja ,s rp s k i z a k o n i, s rp s k i d i
n a r l a njemačka u p ra v a.
(*vo Biro i i z p re d e je d n lč tv a v lad e .Iz m eg ju o s t a li h
znam,da je to g o v o rio , i p r o f .J o r g a n ič ,k o ji u g a b in e tu Nedića
ima v le o k i p o lo ž a j.
Za Poglavnika i Dom spremni !
G lavar kop r o i £ ts 3 n i č t v a

Glasovi o otcjepljenju. Srijema - javlja Beograd

AMUV HRVATSKE
ZAGREB

Beograd, dne ... ..... .«¿i

Iz v a n re d n i opunomoćenik p o s la n ik D e u tsc h er b io je
u Crnoj G ori i ju č e r se v r a t i o .
K ažu,da je to u v e z i ea p r ie a je d in je n je m Crne Gore
S r b iji.

j r fđ e tp V n lč tv a

G lig o /
posebno područje po uzoru Banata: srpska zemlja, srpski
zakoni, srpski dinari a njemačka uprava.
Ovo šire i iz predsjedničtva vlade. Izmegju ostalih znam,
da je to govorio i prof. Jorganić, koji u kabinetu Nedića ima
visoki položaj.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA)

V.T. Br. 25/44. Beograd, dne 29. I. 1944.

PREDMET: Izvanredni opunomoćenik Neubacher u
Crnoj Gori

Ministarstvo vanjskih poslova

ZAGREB
Izvanredni opunomoćenik poslanik Neubacher bio je u
Crnoj Gori i jučer se vratio.
Kažu, da je to u vezi sa prisajedinjenjem Crne Gore
Srbiji.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, HDA).

V
el
jač
a19
44
:
U veljači se nastavlja zanimljiva prepiska. Evo najzanimljivijih
dokumenata:
Br. 260/44 Beograd, dne 11. veljače 1944*
Predmet: Zadravec Feliks i Evica Drljača, svjedočba o
sposobnosti za sklapanje braka
Veza: K -13050/43

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Savezno gornjem Vašem dopisu od 6. prosinca 1943 g.
ovom Predstavničtvu čast je u prigibu dostaviti priepis dopisa
ovog Ureda od 11. IX. 1942 br. 4204/42 s molbom za što
žurnije riešenje predmeta.
(Generalni konzul dr. Ivan Gligo,
DA MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-3) '

Priepis

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO DRŽAVNE RIZNICE
Odjel za državnu imovinu, navjeru i dugove
Ured za podržavljeni imetak
Zagreb
Broj: 27965-43-P-Ž
PV-NS Zagreb, dne 12. veljače 1944.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Gospodarsko-konzularni odjel
ZAGREB
Dolje navedeni dužnici duguju bivšoj tt. Alkalay i Mayer,
tvornica kože Zagreb, koja je kao židovsko poduzeće podržavljena
sliedeće iznose:
308
1. ) Dinić Vladimir, Niš Kn. 17.370.12
2. ) Blum Franc, Vršac ti
8.567.86
3. ) Govedarica Hrisantije, Vršac ti
24.034.75
4. ) Cvejić Dragutin, Vršac ii
4.443.50
5. ) Jokić Milorad, Kragujevac ii
31.806.50
6. ) Mančić Svetislav, Paračin ti
58.573.40
7. ) Veselinović Svetozar, Beograd ii
2.484.50
Ovaj ured je gornje dužnike višekratno pozivao na platež
ali su se isti na sve pozive oglušili.
Naslov se umoljava, da izvoli izviditi pojedine slučajeve,
te nastojati, da se dužni iznosi doznače blagajni ovog ureda.
(Po ovlašćenju Ministra drž. riznice
NADSTOJNIK UREDA: u.z. H. Cmojević,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll) .

Br. 467/44. Beograd, dne 16. II. 1944.

PREDMET: Funduk Mijo, Radišin pitomac ubijen

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB

Na zamolbu Hrvatskog Radiše ovo konzularno predstavničtvo

poduzelo je korake za utvrgjenje sudbine Radišinog pitomca
Mije Funduka, koji se odavna nije javljao svojima.
Od izvanrednog opunomoćenika vanjskih poslova za jugoistok
primili smo slijedeću obavijest:
’Prama izvješću vojnog zapovjednika za jugoistok, Mijo
Funduk rogjen g. 1924. koji se bio priključio partizanima u
jednoj akciji čišćenja ubijen je. Identitet ubijenoga je bezprigovomo
utvrgjen.’
 Mijo Funduk rodom je iz Bélica z.p. Sibinj, kotar Brod
N/ Savi, sin Martina i Anke.
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944, F-3).’

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD Beograd, dne 16. veljače 1944.
Br. 2180/43
Predmet: Naslov predstavničtva u inozemstvu
Veza: K-5936/43

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odjelu
ZAGREB
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je savezno gornjem Vašem dopisu dostaviti
sliedeće podatke:
1) Konzularno predstavničtvo Nezavisne Države Hrvatske,
Beograd, Dobračina ul. 22
2) Brzoglasi: 24-993 (Predstavničtvo: 20-005) Glavar
Predstavničtva
3) Zemun, Morfijeva 11/1.
4) Brzoglas: 79-34
5) Zemun, Morfijeva 11, medjusprat
6) “ brzoglas: 7803.
ZA DOM SPREMNI!
Generalni konzul:
(Dr. Ivan Gligo v.r.)
(DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944, F-12)
 M a ria n e V rh o v ac * w «Ioha b e i raš r * 1 « 3 Li;\u>na)i,.i<:he» i
i s t , w ü n s c h t i k r e i n S o ^ o lo v u c k « i alem * 1eb*.-ndr-n KXtc'rn zn
b e s u c h e n 'am i h r e FSütti 1 i b.n&nge 1 egehfce'i t«.*n r.u « ru m st . 5oh e r ­
s u c h « d e s h a l b h b ü . d i e 7on&ul>»rfrwrLr« um.» <».»« i.! «; ï r i h ,.«

Molba za propusnicu iz 1944. godine

Br. 311/44 Beograd, dne 16. veljače 1944.

Predmet: Građanska đion. šted. u Zagrebu - pitanje tt.
Royal u Beogradu.
Veza: G-006168

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Gospodarsko-konzularnom odsjeku
ZAGREB
Konzularnom predstavničtvu N.D. Hrvatske u Beogradu
čast je obaviestiti, da je na verbalnu notu od 19. lipnja 1943.
Rr. 2237/43 primilo od Izvanrednog opunomoćenika vanjskih
poslova za jugoiztok u Beogradu odgovor verbalnom notom
WH 3 /Kr./ Građanska, sliedećeg sadržaja:
’Savezno verbalnoj noti Konzularnog predstavničtva N.D.
Hrvatske od 19. lipnja 1943 čast je opunomoćeniku vanjskih
poslova prigibno dostaviti dopis Generalnng opunomoćenika za
privredu u Srbiji upućen Građanskoj dioničkoj štedioni u
Zagreb 28. lipnja o.g. iz kojega proizlazi, da je već učinjeno
što je potrebno, da se iznos likvidacije tvrdke Royal, Benko
Mandilović, Beograd, oslobodi, kao i da se isti doznači.’
Prigibno dostavljamo navedeni dopis na Vašu cij. upotrebu.
O ovome izvolite obaviestiti Građansku dioničku štedionu
u Zagrebu, preko Ministarstva Državne Riznice, odjela za
državnu imovinu, navjeru i dugove, odsjek za novčarstvo,
Zagreb, savezno dopisu istoga Broj: 10508 od 11. V. 1943.
(Generalni konzul dr. Ivan Giigo,
DA - MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-5).

Br. 141/44. Beograd, dne 17. II. 1944.

PREDMET: Olib Ivanića, vizum.
Veza: br. K 13531/43. M.VP.

Ministarstvu vanjskih poslova

ZAGREB
Odnosno Vašem dopisu ... ovom konzularnom predstavničtva
čast je izvijestiti slijedeće:
Vizum za g. Ivaniću Olib zatražen je od izvanrednog
opunomoćenika za vanjske poslove - njemačkog Poslanstva
verbalnom notom koja se prilaže.
Prama uputama o podijeljivanju vizuma, vizum se ima >'
tim slučajevima dati.
Stoga ovo konzularno predstavničtvo drži, da je propisno
postupalo. U vrijeme podijeljivanja vizuma, konzularno
predstavničtvo nije imalo nikakovu obaviest iz Zagreba, da se
istoj ne ima dati vizum.
Brzojavku br. K 13531/43. ovo konzularno predstavničtvo
primilo je dana 10. I. 44. poštom.
Kako je razvidno iz brzojavke nije bila zabrana za Ivaniću
Olib već za Anicu Olib. S toga sve da je i brzojavka na
vrijeme stigla nije se mogla upotrebiti u pogledu Ivanice Olib.
Svakako u koliko bi se ista opet obratila ovom konzularnom
predstavničtvu za vizum bit će odbijena.
(Glavar konz. predst. dr. Ivan Gligo,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-3).

i
PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA
Zagreb, dne 23. veljače 1944.
(...)

Ministarstvu vanjskih poslova

Nezavisne Države Hrvatske
ZAGREB
Naša podružnica u Beogradu javlja nam, da je njezinom
predstavniku kod nadležnog ministarstva trgovine izjavljeno
očekivanje odnosno poziv, da naša tamošnja podružnica likvidira
i unovči takodjer i svoju nepokretnu imovinu, koja se sastoji
iz palača u Knez Mihajlovoj ulici kbr. 42. gdje je poslovnica
podružnice, i kuće br. 20 u Bitoljskoj ulici. Ove su nekretnine
u polovici god. 1942. po sudskim vještacima procijenjene na
preko Din 25,000.000 - I u vodećim krugovima Srpske narodne
banke pale su slične izjave. Očito u vezi s time pojavili su se
kod podružnice već neki interesenti, da pregovaraju o preuzeću
našega posla i nekretnina.
Našim podružnicama u Beogradu i Bečkercku dozvoljen
je rad (bez ograničenja vremena) rišenjem Direkcije za nadzor
banaka u Beogradu od 16. 4. 1942. br. 155. Znademo, da su
već tada srpske oblasti pravile poteškoće ovakovoj dozvoli, te
je ona izdana po odredbi njemačkih nadzornih organa kod
Srpske narodne banke.
S obzirom na to slobodni smo izviestiti ministarstvo, da
naš zavod nikako ne kani napustiti svoju podružnicu u Beogradu
niti otudjiti današnja svoja zemljišta. Za to molimo ministarstvo,
da poduzme nužne korake, - napose i kod njemačkih oblasti,
- u Beogradu u cilju, da se našoj podružnici u Beogradu
podjeljena dozvola rada ne oduzme, jer naš zavod to ne želi,
a ne postoje nikakovi zakonski razlozi za to. Napose molimo,
da ministarstvo poradi i oko toga, da se ne dira u našu
tamošnju nekretnu imovinu, već da se ona ostavi i nadalje na
slobodno razpolaganje naše podružnice.
Pošto je stvar vrlo hitna, - molimo za žurno posredovanje
i obaviesti o uspjehu istog. Zahvaljujemo ministarstvu unapried
za njegovo zauzimanje te ostajemo

Za Dom Spremni!
(Potpis nečitljiv, DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-4)

Br. 476/44 Beograd, dne 25. veljače 1994.

Predmet: Mezulić Hrvoje - dozvola useljenja u Zagreb
Veza; K-942/44

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

konzularnom odsjeku
ZAGREB

Savezno dopisu ovog Predstavničtva broj gornji od 17.

veljače 1944. g. kao i obrazloženja, da bi se gosp. Dr. Hrvoje
Mezuiiću, Hrvatu povratniku odobrio povratak u Nezavisnu
314
 a

kohzuim m o ^m e m m v n i Ctvo
umi™« ‘•Ara'it»v*T«E
SCOONAb
Bi. n w / 43t .
Prad»a+ i *aalo» prada+a,vBi#»;FA
u ijftiiĐffla+vm
Taaa. - t - 5 » 5 V 4 5 ________________
p»adata»»15+.»o »aaaTiaaa S z ia j* Brva+aka
aaaaaĐA g o v ^ a a Ta Sam dopisu doaA»’» ^ 1

DrKava H rrat-
2 (M » 5 / 21 a -

1 1. aad ruaprat
7(565.

AUJTOiiH W>!::0 ¡rjtfliVJl1 j

AV0JS09 !m M W tiV58rtAT«!«.v;|
M tttt!*
2160/0 (v ; ----. . . Si ^-v.
Sioiici
p r t :■đ n e * : *«;%•! ov p r *!‘ti i *■uh

Vrtoi £ ■ ......
K o nzularnom ^ r g o t t ^ v B l č 'v u N e z a v isn e jJržav e iirvu*-'BNĆ
Be c e r a d u i£ * a *• * E - v e s r . i i / v V1
* e n V & 3 e » idloopp isu d o a * « v £ M
v i
' 1 / K o n z u la rn u p r ^ s i * 5* v o Me»iivi m e i/rK ave H rv a* -
tr k e , w tO f3 k id t ju o b ru fiim i u l . 1?2
¿ / fir» O H l« £ iiW ^ -y 9 5 /P re d a * av n l£ * v 01 2 0 -0 5 5 / ( i l i .-

- y r -v st.* »a 1 1 / 1 .
9-1*
■*evo 11 , med -Mjeprii*
?đ05.
JfoajCu^

/S r, Iv a n UM ^) /»

Službena adresa i telefon konzularnog predstavništ\!a u Beogradu.

Lice i naličje istog dokumenta: dokum ent je pisan na tankom
papini, pa su ovjera i ispis na poleđini probili na drugu stranu
Državu Hrvatsku sa nastanjenjem u Zagrebu, ovom Predstavničtvu
čast je potvrditi primitak Vaše brzojavke K-942/44 koja glasi:
’Izdajte putnu izpravu Dru Hrvoje Mezuliću za povratak
u Hrvatsku - K 942/44 vanjski.’
Ponovno pozvat g. Hrvoje Mezulić primio je na znanje
riešenje po Vašoj brzojaci, te će isti, čim posvršava svoje
poslove, uz hrvatsku putnicu biti upućen u Zagreb.
Predmet molimo uputiti na ruke Ministra unutarnjih
poslova gosp. Dr. Mladena Lorkovića radi znanja, budući je i
raniji naš dopis br. 476/44 od 12. II. 1944 g. njemu bio
dostavljen.
Po naredbi gener. konzula Dokonzul Tih. Vincetić,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-3.

Prilog:

Br. 476/44 Beograd, dne 17. veljače 1944.

Predmet: Mezulić Hrvoje - podatci
dozvola uselenja u Zagreb

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je dostaviti molbu Dr. Hrvoje Mezulića,
posebničkog činovnika iz Beograda, Knez Mihajlova 33, kojom
traži dozvolu uselenja u Zagreb.
Uz molbu dostavlja se riešenje Glavnog ravnateljstva za:
javni red i sigurnost br. 1511/44 od 12. I. 1943 kojim se
istome uselenje ne odobrava.
Pozvat g. Dr. Hrvoje Mezulić radi prednjeg saobćenja
izjavljuje sliedeće:
 ’a) Za vrieme režima Pribičević - Pašić bio sam tajnik
podpomog univerzitetskog društva, kojemu su društvu svi
studenti morali pripadati Otežavajući podatci, koji se spominju
u izvještaju Putničkog odsjeka redarstvene oblasti za grad
Zagreb pod Prs. br. 60819/43 od 7. I. 1944 radi pronadjene
knjige 'Lenjin’ niesu točno navedeni. To je po prilici moglo
biti god. 1923 ili 1924. Tada je veliki župan bio Cukan a
upravitelj redarstva u Zagrebu Bedeković. U to vrieme bivali
smo hvatani i zatvarani svi studenti Hrvati, medju kojima i
pok. Ivo Lorković, brat sadanjeg ministra unutarnjih poslova.
Pretresi po stanovima hrv. studenata vršili su se na veliko, te
u mom stanu nije pronadjena knjiga ’Lenjin’ već ’Imperializam’
od Lenjina, koju nam je knjigu preporučio radi čitanja tadanji
profesor Pravnog fakulteta Dr. Vinko Krišković.
b) Stavka pod b) pomenutog izviešća Red. oblasti za
grad Zagreb navodi, da sam bio uhićen 16. a pušten 18.
veljače 1930 god. jasno se vidi da o sumnji komunizma ne
može biti rieči, jer sam u to doba teških režima po nas
Hrvate odmah bio pušten na slobodu. U to doba svi su
studenti Hrvati bili proganjani pod sumnjom komunizma, jer
im se ništa drugo nije moglo pronaći, pa je svaki odpomiji
student Hrvat morao biti proganjan, hvatan i zatvaran. Pozivam
se na braću Lorkoviće, osobito ing. Radoslava i Blaža Lorkovića,
kojima je moje hrvatstvo i politička izpravnost bila poznata, a
poznaje me i gosp. Dr. Mladen Lorković, sadanji Ministar
unutarnjih poslova.
1940. bio sam postavljen u Ministarstvu trgovine i industrije
u Beogradu savjetnikom tog ministarstva na želju ministra g.
Anđresa. I tada su u kartoteci u Red. oblasti za grad Zagreb
postojali podatci, pomenuti u izviešću Prs. broj 60819/43
Redarstvene oblasti za grad Zagreb, pa sam i pored toga
službovao kao savjetnik Ministarstva trgovine i industrije.’
Na osnovu prednje izjave imenovanog Dr. Hrvoje Mezulića
kao i podataka Redarstvene oblasti grada Zagreba, koji potiču
od bivše jugoslavenske policije grada Zagreba, kao i činjenice,
da se je u onim danima svakom Hrvatu nametalo makar
kakovo djelo i sumnjičilo ga se komunizmom, pa savezno
pozivu Poglavnika, upućenom čak i partizanima, da se mirno
vrate svojim domovima, mišljenja smo, da se Hrvatu Dr.
Hrvoje Mczuliću ima bezuvjetno odobriti ulazak odnosno uselenje
u Zagreb, jer je po podatcima ovog ureda kao politički
izpravan živio i djelovao u samom Beogradu.
Predmet molimo uputiti izravno na ruke ministru
unutarnjih poslova gosp. Dr. Mladenu Lorkoviću na vrhovno
riešenje.
(Po naredbi gener. konzula Dokonzul Tih. Vincetić,
DA-MVP NDH, K -G odjel, 1944., F-3.)

Ožujak 1944:

Br. 566/44 Beograd, dne 2. ožujka 1944*.

Predmet: Jakir Veljko - podatci
na traženje ’Hrv. Radiše’ Zagreb

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je po gornjem predmetu niže navesti pricvod
verbalne note, primljene od Izvanrednog opunomoćenika vanjskog
ureda za Jugoiztok u Beogradu:
’Na verbalnu notu od 9. listopada 1943 - br. 3246/43
izvještava se, da je prema sada primljenoj obaviesti vojnog
zapovjednika Jugoiztok Veljko Jakir još uvick u svojem ranijem
namještenju kod Dina Kneževića u Bašaidu kao pomoćnik*
Ovdje primljen izvještaj ne sadržaje nikakovo saobćenje, radi
česa isti se nije nakon svršetka svog naukovanja vratio. Poduzeo
Molba Todora Lozice za izdavanje putovnice
sara korake, da bi pisao svojim roditeljima pismo, u kojem
medju inim obrazlaže i ovo pitanje. Čim takovo pismo stigne,
biti će dostavljeno’.
ii:
Uljudno molimo, da se o gornjem obaviesti Hrvatski Br. 833/44. Beograd, dne 8. ožujak 1944.
Radiša’, Zagreb, pozivom na njihov dopis od 19. kolovoza Predmet: Alkalay i Mayer, potraživanja u Srbiji
1943 znak Ref. Kom. br. 5140/43. Veza: G -l 184/44
(Generalni konzul dr. Ivan Gligo,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll) .
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Gospodarsko-konzuiarnom odjelu
ZAGREB
Zatim: U vezi dopisa naslova od 26. veljače 1944 g. čast je
ovom Predstavničtvu izviestiti, da su svi dužnici pozvani na
platež odnosnog dugovanja tt. Alkalay i Mayer, tvornica kože,
m
Zagreb.
Istovremeno se moli od Ministarstva državne riznice,
Br. 340 a/44 Beograd, dne 18. srpnja 1944. Ureda za podržavljeni imetak savezno njihovom broju 27965-
43-P-Z od 12. veljače o.g. saznati točan naslov tt. Svetozar
Predmet: Veljko Jakir - pitomac - ’Hrv. Radiše’ Veselinović, Beograd, kako bi se moglo i navedenoga pozvati
povratak u domovinu na platež dugovanja.
(Generalni konzul dr. Ivan Gligo,
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll) .
Konzularnom odsjeku
ZAGREB

Na poziv ovog Predstavničtva putem nadležnih njemačkih

vlasti da se svi pitomci 'Hrvatskog Radiše’ imaju vratiti u
domovinu, primljen je sada putem ureda Izvanr. opunomoćenika
vanjskih poslova za jugoiztok u Beogradu dopis Veljka Jakira
kojega molimo da se izvoli prosliediti ’Hrvatskom Radisi u Br. 899/44 Beograd, dne 13. 3. 1944.
Zagrebu. Iztodobno nam navedeni njemački ured saobćuje, da Veza broj G 1225/44. M.V.P.
se Veljko Jakir još uviek nalazi kod kovača Dina Kneževića U Predmet: likvidiranje nepokretne imovine u Beogradu.
Bašajidu (Banat) zaposlen ali se ne želi vratiti u domovinu,
nego ostati kod svog poslodavca. Ministarstvu vanjskih poslova
(Dokonzul Tih. Vincetić, isti izvor kao prethodni spis)- ZAGREB
Ovo konzularno predstavničtvo časti se potvrditi prijem
dopisa dana 29. U. t.g. u gornjem predmetu.
 Ovo konzularno predstavničtvo ... je u tom pravcu već
poduzelo korake kod GBW.
No koliko ćemo uspjeti još je neizvijesno. Srbija sad ima
šira ekonomska prava. Kako sam doznao Srbi namjeravaju
tražiti nacionalizaciju svih naših zavoda.
Prva srpska navala bila je na Jadransko podunavsku • MP*

banku, i tu su počeli sa povišenjem kapitala od 14 miljona na \m u iu re n a u M

e«h onaiOBEJnmrrseHfiH« sOoosr '*' °*M
40. Sad hoće, da povise na 100 miljona. Upisat nove dionice ■

mogu samo oni koji nastavaju u Srbiji a imaju već dionica. L 7 ~ .s rs s 7 .V T i

Prvim povišenjem Hrvati su postali manjina, dok je s OIO L0TA

Zagreb ... Trg. industrijska banka imala većinu. Kad bi se

m m k m m ia ». fo jio r tts c h e«* :
dozvolilo novo povišenje dionica u hrvatskim rukama bi bila
neznatna manjina.
Došao sam do znanja da kad se riješavala žalba kod
r***1'*!'.?*
državnog savjeta po zaštitu hrv. interesa, pala po jednome . '»• • . . . 4 ».•» M Jj i ii
izreka: ’hoću da vidim, tko će glasovat u prilog ustaških
* -M'A Kf rv S a a d â r S w o lls a e h tI g te n d• • i u n r t l < n
interesa. Dosta su Hrvati opljačkali srpskih dobara. Sad možemo
U.Î8TA. ^ SttSS.7,£&}»?/
i mi njihova’. ’* v i* n *.«•
Ako se bude što dalje na štetu naših interesa poduzelo
izvijestit ću. U tom slučaju bit će potrebita intervencija Berlina. :S 2 » « sr"
:r- tw- B«lgr«đ 8*rM«n
(Glavar konzularnog predstavničtva dr. Ivan Gligo, z - . , *t« — «*.püu.*-iuraAd ::,/
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-4). od»r ErfSctel-Bhf
A w tM i't « # . ti. # n *
•*• Uf» •• KH«. - - ----- —.
Gw v î s . 3 * r Süuxn

» •« tu trtn tn ' D * r Mâod bexcamt » o a * t -

"**' l i c h e n O e c h A lt.
0 -* ........................ • s.
— •**»* * *•» *»• — <• • ' .r f V - •— »•. * • *«• K> « K «* * •
*• (U ni«!» «Ma »• l » V« iJ •a l* ■»)
—• -. - : rr^-srr^.r.;-. — •—*3 — — -----**
Belgrad . «Hjr» . K ’*A.
Br 391/44 Beograd, dne 21. ožujak 1944.
Predmet: odprema post. pošiljaka za Banat •u'......: .............. " • _____
Veza: G 26429/42 U«M«hiah|<» —Km «»J *.,■»v* —».Mr?a

A l*cl«fanft

ZV/na Sokolova moli da joj se izda propusnica

opunomoćenika vanjskih poslova za Jugoiztok kojega u priepisu
prilažemo, a iz kojega se razabire, da se poštanski promet sa
Banatom za sada još ne može otvoriti.

(Generalni konzul dr. Ivan Gligo,

DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-5).

Br. 990/44 Beograd, dne 23. ožujka 1944.

Predmet: Ivčić Stevo

oslobodjenje iz logora u Zemunu

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Ovom Predstavničtvu čast je u prigibu dostaviti priepis
verbalne note Izvanrednog opunomoćenika vanjskih poslova za
Jugoiztok kao odgovor na našu verbalnu notu od 24. studenoga
1943 g. Moli se za prosliedjenje Hrvatskom crvenom križu,
Zagreb pozivom na njihov broj O.S. 3234-43 od 20. X. 1943
a po predmetu molbe Ivana Trošića iz Donjih Seljana kojom
moli oslobodjenje Steve Ivčić iz Popovca, a koji se nalazi u
logoru u Zemunu.

(Po naredbi gener. konzula Dokonzul Tih. Vincetić,

DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-5).
 <E
MEĐUNARODNO DRUŽTVO KOLA
ZA SPAVANJE I VELIKIH
EUROPSKIH EKSPRESNIH VLAKOVA
DIVIZIJA - ZAGREB (HRVATSKA)

No. 815/44 ZAGREB, 18. travnja 1944.

Jeiačić trg 13

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

ZAGREB
Ugovorom izmedju Nezavisne Države Hrvatske i našeg
družtva od 12. VII. 1941. br. O.Ž.P. 20349-1-1941. obvezali
smo se vršiti službu našim kolima, kako spavaćim, tako i
jedaćim. Mi ovu službu u granicama mogućnosti izvršavamo uz
najveće napore i naprezanja, a naše putujuće osoblje i uz
životne opastnosti, preuzroćene djelatnošću odmetnika, koja je
naročito uperena na željeznička prometna sredstva t objekte u
NDH. Materijalne pak žrtve, koje doprinosi družtvo ogromne
su. Ceste eksplozije mina pod vlakovima uzrokuju nebrojena
oštećenja kola, namještaja, našastarskih predmeta i živežnih
namirnica. Od najvećih materijalnih žrtava navest ćemo samo
to, da je od početka rata do danas naše družtvo izgubilo na
području NDH svojih 7 (sedam) najboljih kola, koja su pođpuno
uništili odmetnici, a da taj broj nije i veći može se zahvaliti
izvrsnoj konstrukciji naših kola.
Unatoč svim nedaćama, koje biju naše družtvo, odlučile
su naše središnjice u Parizu i u Bruxellesu, da održe naše
poslovanje, a uprava hrvatske podružnice u Zagrebu, da uloži
sve svoje sile, kako bi se na području NDH nastavio promet
našim kolima. Uprava je naime svjestna, da bi obustavljanje
naše službe upravo onemogućio, kraj naših poznatih prometnih
prilika, putovanje visokim dostojanstvenicima iz političkih,
diplomatskih i vojničkih krugova, koji bilo u našu državu
dolaze ili kroz nju prolaze. Time bi bezuvjetno trpio ugled
naše države u inozemstvu i pred vanjskim svijetom.
Medjutim kraj već navedenih 7 podpuno izgubljenih kola
postoji cieli jedan niz, koji bi se trebalo temeljito popraviti.
Radionica Hrvatskih državnih željeznica nije u stanju preuzeti
popravke naših kola, kako radi pomanjkanja potrebnog tvoriva,
tako i zbog prenatrpanosti željezničkim kolima. Popravke naših
kola vršila je do nedavno naša vlastita radionica u Milanu, no
ona sada ne dolazi više u obzir radi ratnih prilika i poznatog
iznimnog stanja. Osim ove radionice vršila je popravke još i
naša velika radionica u Pestszentlorinz-u u Madjarskoj. Dakako
da smo se, kad je nastala potreba ponovno obratili na ovu
radionicu, ali smo od našeg predstavnika u Madjarskoj, princa
von Hohenlohe, dobili odgovor, da je Madjarska državna
banke u načelu sporazumna odobriti popravak u Pešti, no
samo na bazi rekompenzacije u robi i to prvenstveno u
trieslovini (taninu).
Time nam je praktički onemogućen popravak u Madjarskoj
jer naša država daje izvoznu dozvolu za tanin izključivo za
kompenzacione poslove za živežne namirnice. Od ostale robe,
koja bi došla u obzir, cement se upotrebljava jedino u
vojničke svrhe, a karbida uobće u Hrvatskoj nemamo.
Obraćamo se stoga na ugledni naslov s molbom, ne bi li
se blagohotnom diplomatskom intervencijom omogućilo, da
Madjarska državna banka učini iznimku ili promjeni svoju
raniju odluku i da nam se dozvoli plaćanje troškova popravka
putem uplate u clearing.
Popravku bi zasada podvrgli spavaća kola br. 3757, 2626,
2627 i 2919 te jedaća kola br. 2301, 2188 i 2289. Troškovi za
sva ova kola kretali bi se oko svote od Kn 3,000.000-
Uvjereni smo, da će naslov uvidjeti rcprezentacione i
prometne potrebe države i poduzeću, koje ne žali nikakovih
troškova ni truda, što ih tome doprinosi, ići na ruku i ovoj
molbi udovoljiti.

(Ravnatelj podružnice Nikola Blažević v. r.,

DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-12)
KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
KEZAVtSKS DRŽAVI HRVATSKE
BEOGRAD

* .■ !* *
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

002917 - 5, V. 1944.

UREDOVNA BILJEŠKA

Domobranski pukovnik g. Štaufer prisjetio je ovaj odjel i

zamolio, da se preko našeg konzulata službeno zatraži informacija
o sudbini njegove majke Ljubice Štaufer, Beograd, Palmotićeva
ul. 31/11. Moli da se informacija zatraži brzojavno.
Zagreb, dne 5. V. 1944.
(Nečit. paraf)

KONCEPT:

Croatokonz
Zemun
Moli se brzojani izvještaj o sudbini Ljubice Štaufer koja
živi u Beogradu Palmotićeva ulica 31/11
Vanjski

Dodatak:

Brzojavni odgovor na naš broj: 2917/44 iz Zemuna:

Ljubica Alaper, živa i zdrava (napom, crnilom: “Brzoglasno
obavješten 19. V. 44.”)
HRVATSKA RADNIČKA KOMORA
ZAGREB
Krešimirov trg 6
BRZOGLASI ...
Broj 3402/44. ZAGREB, dne 21. lipnja 1944.
Oznaka: Gar./Fr.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

ZAGREB

Savezno sa dopisom naslova od 12. lipnja o.g. br. Bal.

5868-125-1943., kojim se požuruje ova Komora da odgovori u
predmetu srbske promičbe u ZEMUNU među radničtvom
zaposlenim u Wiener Neustädtischen Flugwerken (IKARUS)
slobodni smo dostaviti Vam sliedeće obavieštenje:
Ova Komora u posjedu je jednog diela dnevnika ’Novo
vreme’, koji list su radnici iz Beograda širili medu radničtvom
zaposlenim u navedenoj tvornici. Iz pisanja priloženog primjerka
ovoga lista, odnosno dnevnika vidi se, da se između redaka
vređaju osjećaji hrvatskog naroda, što je svakako nepovoljno
djelovalo na radnike Zemuna, koji se osjećaju Hrvatima i
kojima je stalo do časti Nezavisne Države Hrvatske.
Ova Komora zatražila je od svoje izpostave u Zemunu i
drugi material, koji je širen među radnicima navedene tvornice,
ali prigodom bombardiranja Zemuna pogođene su direktnim
pogodkom i prostorije izpostave ove Komore, kojom prilikom
je uništena i sva arhiva Komore, te uslied toga za sada nismo
u mogućnosti osim priloženog izvadka dnevnika ’Novo vreme’
329
dostaviti naslovu drugo gradivo, kojim bi podkricpili svoje
tvrdnje iznesene u našem dopisu od 19. veljače 1943. br. 1149.
Dostavljajući naslovu gornje na dalnji postupak, ostajemo
ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!
ZAMJENIK GLAVNOG TAJNIKA
(Potpis nečit.)

Srpanj 1944:

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO SEUAČKOG
GOSPODARSTVA I PREHRANE
URED MINISTRA
Broj: 1498. U. M. 1944. Zagreb, dne 8. srpnja 1944.

1. ) Predsjedničtvu vlade
na ruke g. Predsjednika Dr. Nikole Mandića
2. ) Ministarstvu oružanih snaga
na ruke g. Ministra ust. puk. Ante Vokića
3. ) Ministarstvu vanjskih poslova
na ruke g. Ministra Dr. Alajbegoviea
4. ) Ministarstvu unutarnjih poslova
na ruke g. Ministra Dr. Mladena Lorkovića
ZAGREB
Jedan ured područnog mi Ministarstva podnio mi je 21.
ov, mj. sliedeće izvješće:
’Saobćuje se, da u Fruškoj gori, a poglavito u Kotaru
Hrvatska Mitrovica neki Njemački odred vršio je operacije, ali
se broj te jedinice nije mogao ustanoviti, jer se iz vojničkih
razloga drži u tajnosti.
 r rt 1 /. ' / - 1S±.
i u* . : 1*'
-
10 im ih u » t n i t f £ r j m : - : - : / t i *I3E
( o n s i i l a t u pjefcitfiJB « j j r lB T tih f r y a i'# * «

|1 J m .J q r ™ .
Bi^
t, H * e jr to i p o liju ra 4 ie » 3 * i j ■.

i . ao4ii«l.U
?. »ađ±taI l i iI Cfi «4 i . t&Tffi?!,
V....■a.......... *
---------------
mjkst ..ivf&gft./ .*£$ ciM^
6. .to»n ^ . u u ,
7. ............... .. ■ ■J* ' • • *..................... .............. .......................

d# gr2ts*lj*&utv0i
, i
&. Osobu' 0;itij d./ stati;
6./ ¿1041
»U M ,

a./ Chil m *■«<

b r io v ij

r, „■ . : ^i-VAAn

't i./ oobbbl :-awoi| .... .........

¿0 * T r a i l 1-i 3i, n j t j ¿riia;ii ¿ i > f » j u i a v / c p r a T o j

11, s a *oJ-= T r i c a * l itjlU .c p u to v a n ja j

lt, s ^ i i ^ a s u l i o e ¿¡u t a j « i s v rtu - v l f A _____

i-, pa i i jfv fc u jm Bj,E i l l - m i o 4 - ¡ s » J |M ; '^ i i .* J ^ O b i t *1 ¡ J it/ l o

ia o U a B ta ra iti ........................ ........ £ ¿ 7 :* ..............................

4 )J lla c * i

1«;rS4»? v’ L
—anbr+v- »'J 1*3.« Oj ti s ti lu s 1 .■« . Ti;g:* i * io d att»
i- » tttiO v od . . f f i h • * *1 $ 4 4

. Vf* * ~
I'.5*1^11
!>■**
i^ ._

Beia Trpčić podnosi molbu za izdavanje putovnice

 Taj je odred obavio i rekviziciju stoke, pa je do sada
ustanovljeno, da je kroz Hrvatsku Mitrovicu prošlo:
800 priplodnih ovaca,
400 jaganjaca,
150 radnih volova i krava muzara,
22 radna konja,
150 raznih svinja,
a osim toga razna druga stoka, koja se nije mogla
ustanoviti.
Gospodarsko povjereničtvo i Kotarska oblast nastojali su,
da do te stoke dođu i da se s njom postupi kako to propisi
zahtievaju, no to je sve odbijeno i SS Hauptsturmfuhrer
LEIBEZEDER nije htio ni razgovarati.
Pokušano je i preko STANDARTKOMMANDANTURE,
ali je Standartkommandant izjavio, da on doduše zna kako se
mora sa stokom postupati, no on je dobio druge naloge, pa
po njima mora postupati.
Odmah je o ciclom događaju obaviešten i gospodin
VELIKI ŽUPAN u VUKOVARU koji je potrebne korake
poduzeo.
Međutim je stigla prijava da SS HAUPTSTURMFUHRER
LEIBEZEDER tovari svu stoku u vagone, pa je smjesta
izaslano na kolodvor da se ustanovi što je na stvari.
Tu je ustanovljeno, da nadstojnik skladišta g. Capić
Rudolf nije htio na utovar stoku bez ODPREMNOG LISTA
a kada je to čuo SS Hauptsturmfuhrer Leibezeder povukao je
nož i navalio na g. Capica, zatim po izjavu g. Capica dva puta
je izviknuo: KROATISCHE SABOTAGE.
Nadstojnik skladišta željezničke postaje gosp. Capić je
poznat kao dobar i točan činovnik, ali kada je uvidio, da bi
mogao biti zaklan, odustao je od svakog daljnjeg odpora, pa
je ostavio neka g. Leibezeder, odnosno njegovi vojnici tovare
što ih je volja i kako ih je volja.
Kod Standartkommandanture u Hrvatskoj Mitrovici moglo
se samo saznati, da se te operacije vode po višem nalogu i da
su jedinice, koje obavljaju operacije izjavile, da je sva stoka iz
šume dovedena, dakle oteta od partizana.
Izgleda, ali, da ta tvrdnja ne stoji, jer su kod Kotarske
oblasti u Hrvatskoj Mitrovici povedeni izvidi i kotarski veterinar
g. BUNTAK NIKOLA izjavljuje, da su k njemu u uredovnicu
došli ljudi iz sela Šuljam ... Ležimir i dr., pa su izjavili, da su
njemački vojnici došli u selo i stoku oduzeli iz dvorova i staja,
a da nikoga ništa nisu pitali. Isto tako da su odnieli i žito,
kukuruz i drugu hranu. Do sada se zna za oko 28 kamiona
razne hrane, koja je odvezena u pravcu Rume.
Izgleda da je tvrdnja istinita, jer ti volovi sa ogromnim
rogovima nisu nikako mogli biti nađeni u šumi, budući se
volovi s tako velikim rogovima ne bi mogli kretati između
drveća.
To se moglo do sada ustanoviti, a sada se ustanovilo, da
je Njemačka vojska naručila još 20 vagona za utovar stoke.
Ustanovljeno je da su dne 20. o. mj. poslie podne 5
vagona odpremljena iz Zemuna u BEOGRAD, dakle u Srbiju.
Ustanovljeno je istodobno, da su njemački vojnici pratioci
i čuvari vagona na kolodvoru u Hrvatskoj Mitrovici prodavali
janjce i ovce po Kuna 3.000.- i više komad.
Izviešćeno je, da su njemački vojnici od dotjeranih svinja
prodali nekom Kraus-u, zidarskom majstoru u Hrvatskoj
Mitrovici, oko 40 komada svinja.
Nadalje je stigla anonimna prijava, da je neki njemački
izbjeglica, koji stanuje kod gosp. Ditricha u Hrvatskoj Mitrovici
(u Hessenu) kupio od njemačkih vojnika dva vola i opet ih
dalje prodao’.
Molim, da bi Ministarstvo oružanih snaga i možda zajednički
sa Ministarstvom vanjskih poslova poduzelo korake kod njemačkih
vojnih vlasti, da se izda naredba Zapovjedničtvu njemačkih
vojnih jedinica, koje su prikupile stoku o kojoj je rieč u
gornjem izvješću, da tu stoku predadu našim oblastima, odnosno
u koliko te vojne jedinice trebaju za svoju obskrbu onu stoku
koja je prikupljena za klanje, da se prvenstveno ustanovi koja
je to količina i da se to uračuna u kontigenat mesa, kojeg
dobavlja naša država njemačkoj oružanoj sili, dakako, da se
odlučno protestira protiv ovakovog protuzakonitog i nasilnog
uredovanja.
(Ministar Seljačkog gospodarstva i prehrane dr. Stjepan
Hefer - v.r., DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-10).
 $

KONZULARNO PREDSTAVNIŠTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
Br. 654a/44 Beograd, dne 17, srpnja 1944.
Predmet: Jovanović Slavomir i Anka, dozvola doputovanja
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA
Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Konzularnom predstavničtvu Nezavisne Države Hrvatske
u Beogradu čast je u prigibu prosliediti molbu Slavomira
Jovanović i žene Anke Jovanović, seljaka iz Beograda, Cara
Uroša ul. 11 a kojom moli povratak u Hrvatsku. Imenovani je
već nekoliko puta molio za dozvolu povratka, koja mu je
svaki put bila odbijena pa se moli istu prosliediti Poglavnikovom
uredu.
Imenovani se poziva na poziv Poglavnika, koji je čak
dozvolio i onim nesretnicima, koji su u šumu odbjegli, da se
po priznanju svojih grieha vrate svojim kućama gdje će u miru
nastaviti svoj život.
Slavomir Jovanović izjavljuje, da se nikada nije ogriešio o
probitke hrvatskog naroda i države, već da je naprotiv u
svakoj prilici sa svim hrvatskim strankama najbolje suradjivao.
(Dokonzul Tih. Vincetić).

Dopisano na istom aktu:

Zagreb, dne 11. kolovoza 1944.
MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA
Glavnom ravnatelju za unutarnju upravu, Zagreb
Uztupa se molba predm etnoga naslovu na daljnje
uredovanje.
(Po naredbi ministra Nadstojnik konzularnog odsj. dr. inž.
D. Matković, DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F -ll)-
 ir.ij vifvifib«no?; f&Km *♦
J arj«tlop&**-
■- 1
Kalbo se Lz.đi*?i»njfl putni, a«
Kontu?nta Bvspivtrn«, tfcriavo
MM
HL ; lv ? *1 ,■
: 1 . Ime i pr«.r..lS8*' *
i . Zanimanje . . V N ^ . '4 * 4 C
5. V je ro . . . . . . . . . . . . . . ....................
*. HJeato i godini rofijegija
5. B o d lte ljl: a / otae •

6 • M jesn o H ts la o s b e ra v i š t a *9 ¿.li
7 . S a t 15 oj na* ts . . . . '• ¿ ^ v č f v . . . . . . . . . , . . . . f , *
S. D rfsvljanstvo . . . » * . . . , .. . . . . . , * , .
9 . 14fini o p i s i a / s t a a . .

S i : « £ * ! ..............................
• v -i ..............................................
* / b rk o v i ............................ .......................... .... . .
ti ^ ...........................................
t i n o. . .................................
&/ osobni u u c i ,fu iW iL ..........................................
10» T raži l l .a « l7.danje^pr« 111 v lz lra n je s ta ra putna Isprava • »
. . ,n . .........................................
11. Se koja m a n e 1 koliko putovanja F4* . . . . . . .
13. Dali putujn asm 111 aa ¿ot* kojim Slanom o b i t e l j i /tofiao i&® 1
s ta ro s t/ . ............................
i * . Osobe toj® n H rv a tsk o j ukviu d o ti p b fiv ;« ati o m i l i l i u . , . . „
.................. . . > .....................
#
^ ” T " " ' .......... ^ -
A .,_ 4 ^ m Si
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
ZAGREB
Zagreb, đne 18. srpnja 1944.
Broj: Upr. 4198/44
Predmet: Žensko osoblje u uredima.

KONZULARNO-GOSPODARSKOM ODJELU
OVDJE
Ovo ministarstvo primilo je od Predsjedničtva vlade dopis
sliedećeg sadržaja.
’Današnje težke ratne prilike nameću dužnost svakom
pojedincu, a osobito državnim službenicima, da budu u svojim
zahtjevima što skromniji, te da tu svoju skromnost pokazuju i
vidnim načinom.
Kod nekih državnih službenika ženskog spola opaža se
baš protivno, te unatoč težkih prilika i slabih novčanih sredstava
oblače se razkošno i nerazmjerno svojim prihodima.
Da bi se ove nezdrave pojave uklonile iz državnih ureda
odredjuje se sliedeće:
strogo se zabranjuje svom ženskom osoblju dolaziti u ured
1) u svilenim čarapama,
2) nabojadisanih ustnica i nokata i
3) pušiti u uredu za vrieme uredovnih sati’.
Gornja okružnica predsjedničtva vlade stavlja se na znanje
s pozivom da je se treba strogo pridržavati.
ZA DOM SPREMNI!
Po naredbi ministra,
nadstojnik upravnog odsjeka:
(Luka Zlošilo v.r.)
(DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944, F-10)
 «f

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA
ZAGREB
Zagreb, dne 18. srpnja 1944.
Broj: Upr. 4200/44.
Predmet: Upotreba pozdrava spremni - okružnica.

KONZULARNO-GOSPODARSKOM ODJELU
OVDJE
Ovo ministarstvo primilo je od Predsjedničtva vlade sliedeći
dopis:

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO Beofnd. d « - Ž . 'L : .... ......... 194 4 ‘

NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOORAD
V .T. B f 4-/44.
PRK3MBT : F ran z K ouhauaen, ^ o b lo p o s e b n i p o l o ž a j .
M in is ta rs tv u v a n js k ih p o s lo v a

--- iaSLSL:__
I r a n a Ffauhsuboto, b iv f ti S e f T.’i r t e c h a f u h r u n g a p o s ta o 5 o f
m iiO TV 5rw ElT\IM 8.— m i a E s f f filSflBl UUflBTU SiTUUKa-----------
" ¿ 6 bp o d in n i j a n ik a k o ro zpojo*.on p r s n a H rv a ts k o j . t o
j e on dokazao o d v ln č ofij h 'U č h ijti" s v a š to 8a I z ^ ir v e te s is aKSglo o
o d vu ći p r i j e i z p r a ž n j e n j a is to č n o g S rie m a .
Za P o g la v n ik a i Dom spram 1 i !

Neuhausen premješten na novu dužnost

 ’U smislu Zaključka državne vlade od 4. srpnja 1944
Moguće je da je Mikinčić zaposlen kod koje od brojnih tvrdki
odredjuje se, da svi državni i samoupravni činovnici, kao i
u Srbiji koje rade za Org. Todt te prema tome nije u
namještenici državnih i samoupravnih poduzeća i ustanova
središnjoj kartoteci zaveden. Da bi se moglo nastaviti sa
dužni su u uredu, odnosno službi kao i izvan ureda odnosno
daljim potragama, moli se ako je moguće dostaviti pobliže
službe pozdravljati samo s pozdravom ’Spremni’ pod prietnjom
podatke o Mikinčiću.
stegovnog postupka, pa makar i odpusta od službe.
Izvolite o gornjem obaviestiti Ministarstvo unutarnjih poslova,
Isto tako ima se i u brzoglasnom saobraćaju upotrebljavati
namjesto rieči ’hallo’ i si. samo rieč ’spremno’. Glavno ravnat. za udružbu i družtvovnu skrb, izseljenički
odsjek, njihov br. R.D. 15098-B-II-1943 od 14. X. 1943.
Gornja okružnica stavlja se na znanje s pozivom, da se
je treba strogo pridržavati. (Dokonzul Tih. Vincetić,
DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll) .
ZA DOM SPREMNI!
Po naredbi ministra
Nadstojnik upravnog odsjeka:
(Luka Zlošilo v.r.)
(DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-10) m

Br. 1171/44 Beograd, dne 18. srpnja 1944 .

Predmet: Antolić Petar - ozlijedjenički spisi

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
KONSULARVERTRETUNG
DAS UNABHÄNGIGEN STATES KROATIEN ZAGREB
BELGRAD Uz povrat izvornog spisa Ministarstva oružanih snaga
Beograd, dne 18. srpnja 1944 ovom Predstavničku čast je izviestiti, da smo se odmah
Br. 3962/43 obratili uredu Izvanr. opunomoćenika vanjskih poslova za
Predmet: Mikinčić Branko - pronevjereiye novca Jugoiztok koji nas sada izvješćuje, da prema saobćenju
Predsjednička ministarskog savjeta u Beogradu Vrhovni invalidski
Veza: K-11903 od 21. X. 1943
sud u razdoblju od 1939 god. do 6. travnja 1941 nije primio
predmetne spise.
MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA Izvolite gornje prosliediti Ministarstvu oružanih snaga,
Konzularnom odsjeku Vrhovnom sudu za ratne ozljedjenike, Ozlj. br. 7304/1943 od
27. VIII. 1943 god.
ZAGREB
(Dokonzul Tih. Vincetić, DA-MVP NDH, K-G odjel,
Ma naše traženje o boravištu predmetnoga primljen je 1944., F -ll).’
sada odgovor nadležnog njemačkog ureda, da su sve potrage
za Brankom Mikinčićem kod Organizacije Todt ostale bezuspješne.
338
KONZULARNO PREDSTAVNIŠTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
Beograd, dne 18. srpnja 1944.
Br. 1165/44
Predmet: Viktor Mor - zaštita imovine

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

Konzularnom odsjeku
ZAGREB
Tvrdka Viktor Mohr, tvornička i trgovačka zastupstva u
Zagrebu obratila se je izravno na ovo Predstavničtvo s molbom,
da se njezina imovina nalazeća se na području zaposjednute
Srbije zaštiti. Ovaj ured poduzeo je odmah sve potrebne
korake u toj stvari te je sada od Centrale za gvoždje i metale
u Beogradu primljen sliedeći odgovor br. Sekr. 558/732-M/Pe
od 31. m . 1944 god.:
’U odgovoru na akt od 2 marta o.g. Centrali je čast
izvestiti to Konzularno predstavništvo da se zahtev firme Mor
sa pravne strane ne može uvažiti. U medjunarodnom privatnom
pravu važi princip da se pravni odnosi kako u pogledu
pokretnih tako i u pogledu nepokretnih stvari imaju raspravljati
po zakonima države u kojoj se stvari nalaze. S obzirom na to
u konkretnom slučaju, na komisionu robu firme Mor imaju se
primeniti propisi Uredbe o osnivanju Centrale za gvoždje i
metale i sve naredbe o ekonomisanju isto kao i za svu drugu
robu koja je svojina lica sa sedištem na teritoriji pod Vojnim
zapovednikom Jugoistoka.
Prema tome ova Centrala može raspolagati sa motorima
koji se nalaze kod firme Mor u Beogradu, isto tako kao i sa
ostalom prijavljenom robom.
Medjutim s obzirom da su motori namenjeni specijalno
za dizalice, ova će Centrala imati u vidu molbu firme Mor sve
dotle, dokle se ne pojave kakove važnije privredne potrebe
koje se neće moći odbiti’.
 Molimo da izvolite gornje prosliediti gore navedenoj
tvrdci Viktor Mor u Zagrebu, Vlaška ul. 70 d.

(Dokonzul Tih. Vincetić,

DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll) .

KONZULARNO PREDSTAVNIĆTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD
Br. 838a/44 Beograd, dne 21. srpnja 1944.
Predmet: požurnice tog ministarstva

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

na ruke gosp. pročelnika
Konzularno-gospodarskom odjelu
ZAGREB
Ovo Predstavničtvo naročito pak u posliednje vrieme
dobiva požurnice ranije odposiatih spisa, kako bi se na iste
izhođilo i tom ministarstvu dostavilo riešenje.
Budući je uslied pogodjene zgrade PredstavniČtva uništena
skoro ciela pismohrana sa uručbenim zapisnikom i imenikom
spisa, to je ovom Predstavničtvu Čast umoliti taj odjel na
upozorenje svim pripadajućim odsjecima, da se u buduće uz
požurnice odmah dostavljaju i priepisi predspisa pa da bi ovo
Predstavničtvo moglo ponovno pristupiti urednom riešenju spisa.

(Dokonzul Tih. Vincetić,

DA-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F - ll ) .
Broj: K-5161/44. Zagreb, dne 3. kolovoza 1944.

Predmet: Prienos tehničkih uređaja bivše tvornice ’Ikarus’

iz Zemuna u Madžarsku

MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

Uredu Ministra
ZAGREB
Konzulamo-gospodarskom odjelu čast je izviestiti, da je
od Ministarstva obrta, veleobrta i trgovine stigao pod br.
48918/44, dopis sliedećeg sadržaja:
’Ovo ministarstvo primilo je od Zapovjedničtva zračnih
snaga dopis broj taj. 629/44. od 5. srpnja 1944., kojim se
izvješćuje o namjeri mjerodavnih njemačkih krugova, da se
podružnica W iener-Neustädter Flugzeugewerke G.m.b.H. u
Zemunu t.j. bivša tvornica zrakoplova ’Ikarus’ preseli iz Zemuna
u Madjarsku.
Na pobudu Wiener-Neustädter Flugzeugwerke vodjeni su
u svoje vrieme pregovori o osnutnu jednog hrvatsko-njemačkog
dioničkog družtva u kome bi kao dioničari sudjelovah Nezavisna
Država Hrvatska i spomenuta tvrdka, a koje bi družtvo
preuzelo u vlasničtvo bivšu tvornicu ’Ikarus’. Ne temelju tih
pregovora osnovano je dioničko družtvo ’Hrvatske kovinske
tvornice d.d.’ u Zagrebu s dioničkom glavnicom od 10,000.000
Kn. Nezavisna Država H rvatska i W ien er-N eu städ ter
Flugzeugwerke G.m.b.H. u Wiener-Neustadtu uplatile su svaka
po 50% navedene dioničke glavnice.
Prema posebnom konzorcijalnom ugovoru izmedju
spomenute tvrdke i Nezavisne Države Hrvatske ostavljeno je
stvarno tehničko i komercijalno vodstvo poduzeća kroz stanovito
vrieme u rukama njemačkih dioničara, i to s obzirom na
potrebu, da se osigura nesmetani rad poduzeća pod stručnim
vodstvom u probitku djelotvornog vodjenja rata u svezi s
obskrbom naših kao i savezničkih oružanih snaga s popravljenim
i novim zrakoplovima.
Kako je u posljednje vrieme Zemun bio nekoliko puta
bombardiran to njemačko vodstvo tog poduzeća vjerojatno iz
razloga sigurnosti namjerava tehnički uredjaj tvornice prenieti
na sigurnije mjesto u Madjarskoj, kako bi tamo moglo produžiti
svojom proizvodnjom. Protiv ovoga prienosa hrvatske državne
imovine u inozemstvo, koje ujedno predstavlja i stvarnu
demontažu jednog našeg poduzeća, koje je važno za obdržavanje
bojne sigurnosti hrvatskog zrakoplovstva moraju se poduzeti
potrebni koraci da se to sprieči.
Time u svezi moli se naslovno Ministarstvo, da izvoli
žurno posredovati kod Njemačkog poslanstva u Zagrebu, da
Wiener Neustädter Flugzeugwerke odustanu od prienosa
tvorničkog uredjaja iz Zemuna u Madjarsku, za koji prienos je
uostalom prema čl. 6. naredbe sa zakonskom snagom o
otudjivanju i poslovanju privrednih poduzeća od 30. listopada
1940. (Narodne novine od 30. X. 1940.) protegnute zakonskom
odredbom od 14. lipnja 1941. broj CXLII-425- z.P. (Narodne
novine od 14. VI. 1941. br. 51) na čitavo područje Nezavisne
Države Hrvatske, potrebna prethodna dozvola ovoga Ministarstva,
koja se iz napried spomenutih razloga neće ni izdati. Da se
ovaj prienos ne bi izvršio i mimo propisanog postupka, moli
se poduzeti potrebne korake na nadležnom njemačkom mjestu.
Moli se naslovno Ministarstvo, da o uzpjehu svog
posredovanja obaviesti i ovo Ministarstvo’.

Ministar obrta, veleobrta i trgovine Dr. V. Vrančić, v.r.

Dostavljajući prednje na mjerodavno uredovanje, ovom
odjelu čast je umoliti za izvještaj o poduzetim mjerama.

(Po naredbi ministra Nadstojnik gospodarskog odsjeka A.

Premužić, A-MVP NDH, K-G odjel, 1944., F-12).
 Rujan 1944:

KONZULARNO PREDSTAVNIČTVO
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
BEOGRAD VRLO ŽURNO!
T. br. 229/44
Predmet: Hrvati u Srbiji.
Veza: Vaš br. Bal. 5633-128-1943., 2418/1944.

Ministarstvu vanjskih poslova

odsjeku Balkan-Iztok,
ZAGREB
Savezno gornjim Vašim d opisim a, K onzularnom
predstavništvu Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu čast je
javiti siiedeće:
Na području Srbije još uvijek ima Hrvata, koji se bilo
zbog posjedovanja nekretnina, bilo zbog sklapanja braka sa
Srbkinjama ili pak zbog nekih drugih razloga niesu mogli do
danas preseliti na područje Nezavisne Države Hrvatske. Te
Hrvate možemo uglavnom podieliti na skupinu, koja obitava u
Beogradu t.j. u mjestu, gdje se već od 1941. god. naše
predstavništvo nalazi i na skupinu onih, koji obitavaju po
raznim mjestima u unutrašnjosti Srbije. Ovi posljednji možda
i niesu mogli biti upućeni, da u Beogradu postoji predstavništvo
njihove zemlje.
Političko naziranje Hrvata u Srbiji odnosno njihovo
samoopredjeljenje ne bi se moglo jednom rieči obuhvatiti, jer
to pripada svakom pojedincu ponapose. Jedno je točno, a to
je, da su oni ipak Hrvati.
Gospodin Vid Ivanušec, koji je od stvaranja našeg
Predstavništva bio u vezi sa istim, u Smederevu se više ne
nalazi. On se je preselio na područje Nezavisne Države
Hrvatske. Popis Hrvata u Srbiji putem posebnog izaslanika
danas je nemoguće izvršiti. Taj vjerovatno ne bi ugledao ni
prvog mjesta unutrašnjosti Srbije.
 Pokret Draže Mihajlovića u Srbiji danas predstavlja najmanje
90% njenog stanovničtva. Putem svojih ljudi on se danas
nalazi na svakom potrebnom mjestu. Dojavna i glasnička
služba održava se u svim pravcima. Mobilizacija te sakupljanje
svih razpoloživih snaga već je odavna izvršena. Kako li se naši
Hrvati pri ovakovom položaju nalaze, Predstavničtvu je nepoznato,
sli bi se moglo predpostaviti, da će morati ili uz pokret ili
protivu njega.
Propisi odslati putem okružnica od strane Konzularnog
odsjeka našeg ministarstva odnosno bolje rečeno od strane
Glavnog ravnateljstva javnog reda i sigurnosti u Zagrebu
podvrgavaju svakog pojedinog Hrvata proceduri, koja veoma
dugo traje, a za vrieme koje nas Čovjek može 1 nestati.
Gledajući današnje staranje njemačke oblasti u Beogradu oko
odpremanja svojih ljudi za Njemačku, nehotice se dolazi do
zaključka, da vrhovne naše oblasti u Zagrebu moraju malo
više pažnje posvetiti Hrvatima u Srbiji te čestite i izpravne
kraćim postupcima odpremati u svoju domovinu.
Mnogi naši ljudi, pored svoje izpravnosti, nemaju izprava
(krstnog lista odnosno domovnicu), po kojima bi im se dalo
pomoći. Mnogi uobće izprava nemaju, ali se osjeća pri prvom
dodiru sa takovim čovjekom, da je dobar Hrvat. Kako im se
može pomoći?
Moglo bi se uraditi ovo:
1) One, koji posjeduju krstne listove i nove hrvatske
domovnice bez daljeg putem ’propustnica’ odpremati u domovinu;
2) One, koji posjeduju stare domovnice iz bivše Jugoslavije
sa domovnim pravom kod nas kao i one bez izprava odpremati
redarstvu u Zemun, koje će ili preslušati te upućivati dalje ili
pak vraćati natrag za Beograd.
Radi izloženog umoljava se taj Odsjek stupiti u dodir sa
konzularnim odsjekom našeg ministarstva te ovom Predstavničtvu
priobćiti stvorene zaključke i potrebna riešenja.

Za Dom spremni!
Dokonzul: Tih. Vincetić v.r.
(Pečat: PRIJEM POŠTE, 15. IX. 1944.)
 Udba prelistava
dokumentaciju
Konzularnog
predstavništva
N D H u Beogradu i -
uhićuje
 Tri godine zatvora bez spominjanja u
“vrlo tajnim ” dopisim a
Po okončanju Drugoga svjetskog rata dopisivanje i
dokumentacija Ministarstva vanjskih poslova NDH, kao uostalom
i sva ostala sačuvana arhivska građa državnih ustanova NDH,
raspršena je i razvučena na sve strane, ali je prije toga
temeljito “pročešljana” od vojnih i civilnih istražitelja u cilju
upotpunjavanja već prikupljenih osobnih podataka.
Upravo u tu je svrhu netko NEPOTPISANI, površno i s
očitom nakanom da bez dužne provjere sve navedene strpa u
isti koš, sastavio “izvještaj” pisaćim strojem na ćirilici o
otkrivenom “materijalu” Konzularnog predstavništva NDH u
Beogradu, koji glasi ovako (na “izvještaju” nema datuma a
pohranjen je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu -
MVP NDH):

IZVJEŠTAJ
o
MATERIJALU KOGA JE K O N ZU LAT N.D.H. U
BEO G RADU SLAO
MIN. SP O U N IH POSLOVA U ZA G R E B U
Sav ovaj materijal sastoji se od izvještaja koje je konzulat
N.D.H. u Beogradu dostavljao svome ministarstvu spoljnih poslova
u Zagrebu. On se sastoji od jednog vrlo malog dijela te prepiske
koja datira iz 1942, 1943 i 1944 godine. Sadržina ovog predmeta
je većinom obaveštajne prirode. Sudeći po sadržini izvještaja vidi
se da se sve svodilo na tome koji će se bolje približiti Njemcima
i zadobiti njihovu naklonost uvjeravajući ih da su im oni jedini
i pravi prijatelji. Pored ovih obaveštenja nalaze se podaci o snazi
'Nedićeve Srbije’ kao i o radu i vojničkim akcijama. Sva ova
obaveštenja su crpljena preko tri agenata, koje je konm lat
zavrbovao za sebe, i na osnovi čaršijskih priča, kojih je u to
vrijeme u Beogradu bilo dosta.
Od svega ovog materijala Što hi nas moglo da interesuje
jesu lica koja su u njemu uzgredno ili namjerno pornenuta
(podvukao A. V., op.). Među ovim licima ima ih priličan broj
koje je Državna komisija proglasila za ratne zločince. Medu
ovim nalaze se i sledeća lica koja se pominju u izvještajima i to:
Dr. Radivoje Vorkapić (dopisano rukom sa strane: ’D.B.
Beograd u zatvoru’, op. A.V.) i Voja Radovanović, viši fiinkcioneri
u vladi Medica, koji su bili kod A. Pavelića (akt f. 3 od 1942
8-)i
Vojni pitomac Stevan Terzić, Četnik, koji je išao sa četnicima
u akcije (akt 32/42 g. prilog njegova dopisnica);
Stjepan-Artur Kunštek u službi Gestapoa, po zanimanju
stolarski pomoćnik (akt 46/42);
Dr. Večerinac, zamjenik načelnika u Kraljevu, poznati zlikovac
koji je prokazao preko 3.000 rodoljuba Njemcima, koji su
strijeljani (akt 46/42);
Stevan Bobinac, ljubimac Aćimovića - dobijao je novac za
hrvatske glave (akt 53142);
Dr. Boza Simić, četnik u Bajinoj Bašti. Njegova porodica je
stanovala za vrijeme rata u Beogradu ul. Podrinska br. 8 (akt
53/42);
Antonije Miličić sreski načelnik u Bajinoj Bašti (akt. 53/42);
General Dušan Simović (akt 56/42);
Bogdan Gordić, biv dopisnik Politike’ - zamjenik i naslednik
Koste Pećanca - pristalica D M . (akt 59/42);
Teokarević i A. Pavlović trgovci iz Beograda zalagali su se
za privrednu o/jen raciju Njemačke na Balkanu (akt 59/42);
Četnik Mišković pristalica K. Pećanca mače dražinovac.
(akt 59/42);
Inž. Olčan, min poljoprivrede i Čeda Marijanović, min.
pravosuđa u Nedićevoj vladi (akt 65/42);
Dr. Svetozar Stričević iz Banja L uke - veliko Srbin 1
simpatizer D.M. (akt 65/42);
 Dragan Andrić, kapetan bojnog broda - vojni izaslanik
N.D.H. (akt 65/42);
Mozer, iz Zemuna, kupovao je zlato u većim količinama -
za dva miliona dinara je jednom kupio (akt 4/43);
Stevo Kljujić, načelnik ’Zemlja i R a d ’ - vrlo blizak Nediću
(akt 11/43);
Rade Cvitanović iz Balatuna, opština Brodac srez Bijeljina
bio kurir (akt 13/43);
Jeftić kapetan radio u kabinetu Jonića (akt 32/43);
Zabeo Marija Pia, prije rata živjela je u Mariboru (udata
je bila za nekog Jevrejina sa kim se je razvela). Za vrijeme rata
živjela je u Beogradu u Zorinoj 10 (kuća Gece Kona). Društvo
joj je bilo većinom od ltalijana i intelektualaca. Putovala je za
Rim (akt 34/43);
Radisav Grujić, prof. univerziteta, sastavljao je odgovor
'Srpske vlade’ na 'Sivu Knjigu’ N.D.H. (akt 42/43);
Oskar Marčić, profesor iz Dalmacije, za koga su ustaše
intervenisale kao za svoga čovjeka (akt 56/43);
Jorganić, profesor bio je u kabinetu Nedića neki viši funkdoner
(akt 24/44);
U izvještaju od 7-XII~1942 godine Dragan Miloradović
kaže kako se četnici bore u italijanskim uniformama nedaleko
od Foče. Priznaje da se je i on borio dva mjeseca u istoj
uniformi.

Između ostaloga nalaze se predmeti kao:

Memorandum patrijaršije u Beogradu generalu fo n Srederu
o zločinima ustaških bandi nad srpskim narodom (prilog aktu
53/43);
Zapisnik ustaškog zlikovca Berberović Hilmije, iz Bosanskog
Novog, kako je ubijao rodoljube (prilog aktu 54143);
Letak komandanta njemačkih tmpa u kom e hvali četnike i
pozdravlja njihovu zajedničku suradnju u borbi protiv komunista
(u prilogu akta 12/44);
Pored ovoga nalaze se: Božična poslanica Milana Nedića,
proslava badnjaka, 'San o svršetku rata' i izvještaj iz Srbije.
U ovom predmetu nalazi se spisak osoblja koje je radilo u
ministarstvu vanjskih poslova 'N.D.PI. ’ i dnevna zapovijest
crnogorskoj narodnoj vojsci, koju je izdao Drljević Sekula, kao
predsjednik državnog vijeća i vrhovni komandant cmogorslce
narodne vojske. Pored ovoga nalazi se i zapisnik sastavljen 16
marta 1945 godine u Zagrebu koga su potpisali sa jedne strane
kao izaslanici crnogorske vojske: Bećir Tomović, Milan Piletić,
4 M V HRVATME
ZAQUEA
H3 BJ SBTAJ
» i r o m i y Kori j e koh8? j u i h. j . x . y sE o ríw o jad «hh. o hoai-
n a « ooojoba y airPZEy.
O » t u ] n a T e p a ju oaofojx a* ex s o ja Ja M I I J -
u t y laorpaxy xooTaaxae o ion» nanaotapotay anean o t noexoRa y
S nrpaflyiW soa-oaotaJn-ax-Janor ipx o -n ax o r-x ajax n -m -n p aan o n a-ao ja-x a-
Tipa *atl»42,l»A 3 a. 1944 roxana.Oaxpaaan o lo r npexaatn Ja «abano. oSa-
aaarajn a injnpaxa.OlxaTui no n n r o w U a » » } » « f f M .«»>«» a » a , e a e -
xnae a a lia ie e -a a ja 'b e oa t o M ^ u r t m n *— » ¡»«nadara e n e ay u -
u sao o T y ija p a ia jy b n W*. xa oy na onx jaxxnn n ap e la npaJaTaaa.IIopax
o bix e t e M a i a u MLUia oa naxaw o acaai'H axnbaaa C g « i j a ', u e « a
paxy n « « J a m a n ean ajM a.O ia o ía a t a «am ana ay xpa»««* apeno rpa aran-
. t a j a e j a > xem yiaT »«»pdaaao aa aed a.a na oomi«y><i«pmnJó«nx njm na.no-
• J a i J a i r l a íjmjama y Baorpaxy daño xaaaa.
" Ox oaara o lo r aaTapaJaxa aro da nao aorxa xa nnrapaayja J e -
oy¡xana ao ja ay y aaay yirpaxao axn-xanjepno neaanyre.M eby.olna aana-
m K m m ' a s . npaxaaaa dpaj ao ja J a J p a a a a a aoaaoaja nperiaoaxa aa pam a -
•xiuxna.M aby orna aaaaaa aa a anexaba xana n a ja oa nonamy y a a a ja a ra -
» b fc ia V -S B ^ ^ iB ^ a ix je a i-fiU U M L a M » m o w i r t . i M * fro e a e p a
r u m B ajofta.adja °T daña n«x A.na aa aabajaaT y fr..-.8,ax i 9Ai r « ) ; .
•:BpJaa na Tonas Crean*'TapaaD.natBan.noJn J a n a n o a * n a ia m a a a -
'■y-aanaja. Caar 3B/49 r.to n x o r a a ro ia xonaoaaqa);
ailenea-A yryp Kyaaren y Manyada reoranea.BO aananaay oroiepona
nonobaña(aat 48/. 4 2 );
J p . B a rájan o s,aaaj «ana narexxana y Kpaxaay.naaaaTa axaaoaaq
. j a j n ^ a nponaeao npaao 3.000 poxoxyda Jkainp^.TuijRjoyjeTpnJexana. (ana
'í * O rala* Bodaaan.aydnaan A bxaouba-xadajao Je xoaa* aa a p u ro n a
• rx a a a (a a * -83/42) • ___
lp,Ii«aA O n n h t * « T s n j Bajapol Eu t i .M n m . a o jo n n a j * o ta -
a o u x a ' ea para y B aarpeiy yae .DexpaaDaa ~dpiajaaT.B 3/49jj
" AaToaaJa {Ñxxrab épaoaa aaee x n n n y M & £ M n r n ( a * T -8 Í/4 2 ): •
raaapax Jyaaa C aooub (a a t 88/49); T
Bornea ra p x a b .d a i xonaoaan•D exnrxae'.aaM janax a aaoxexana
Koore nebaana-npaoTaxana j a i . («*» 89/49);
^ ¿ 7ó W « * 9 « * » ía * r t: l:'A.na*xeaBb tp ro m a a l Baorpaxa «axaraxa oy aa
^ a npaipaxay o p ja a ra n a jy »amar*« aa Saxaaxy («a» 89/- 4 S );
• a « » a i* Xaanolab npaotaxana K.aahaxsa aaaaa xpaaxaoaan.Caxy 89
« f /iO ) V ' Dušan Pavlović i Vukosav Drljević a sa druge strane Dr. Sekula
- .4 } ^ C > * r a / i p . 9«paaáaab _a« ^ á M J y n e -ia x x a a C p d n n a oanneraaap
^ ^ ^ ^ t j t o n r a i ’Axxpanjnanaraa dojaor dpona-aojaa n e o aaaaa H .J .I.( « n r
.^ /4 * )T
Noaep.aa S aayaa.aynaiae Ja «xaro y lebaa aaxaaaaaaa - 1 « m -
n o a a xnxapa Ja Jaxaoa aynao ( a a t 4 /4 3 ); .
''C T aan JU y Jab .aaaax aaa *3enee a fa x ’ -apxe dxaaaa Baxaby(aa»
9ri t / 4 3 ) : ' r - i
^ .f a x a OaaTaaaaab xa E axaryaa,orarían Bpexaq opee Sxjaxoaa dao
aypap(aaa -13/43); t, •.
J«*rab y n ata a a a paxaa y nadan«ry Joxaba ( a a t 39/43);
Sadaa Menaje nx a.n p aja pata a a ija x a Ja y Ñapadopy/yxara Ja^dai
xa aa aener Jaap ajaaa oe aan oa je peeieae/3« »pajea« j a n a a ije x a Ja
y Beorpexy y SopanoJ 1 0 ./ ayba Tena Koaa/.Xpjarao JaJ Ja daxo aebxa-
aoa ox Ite n a je n a a aareienrjraxani.llyTO laaa j e aa P aa.(aá» 34/43);
352
P a
jt i
oa»r p Tj i ti .nro® .TnMMinn.euiiuio j ao xr o *op
’ O pn oi«UMS* n " O n a»I Cairj"H .JJC . lra t4* /43) I
Oarap E a p ta t, npo<5«oo p na la m a n a jo .» « Kora 07 fo ta a s r a t . p -
i i n o u o n o aa sa o ra t o a j « n ( a a t 5 4 / 4 3 );
Jopranh.iipo*ooop dno jo 7 ra d in «77 Harati« n a a aaan Gyranao;
nov (a a r 2 4 /4 4 );
7 a a a js s r a jp ox 7 -H I-1 9 4 2 roxaa« Aparaa £uopaxoM tk n m kj
aaao oa a s tra n a dops 7 a ta a a ja a o a n jrajjopaaaa a« aasao QX Oota.Up r t a « -
j a >a aa Jo a o a dom x ra n j su m a TT » oto] r n 4 o m .
( s a s %7 ootaao ra aa aa« 0 0» sp an asta aaoi
Ksn>«aK7K n a n a j a p n j s 7 B oorpa*7,ronraK 7-*oa O p s n v r
c o o o u u u n n a m )a a » i a u « p u n a * n v o K a a f n u o r aaT7 5 3 /4 3 );
K anaana p t o t a r a a a a o a n SopdspoaaTs I a u a j o . i l Booaaosor
lo a o r.a a a o jo 7<*j*o fo m «7«s I n a t aiT 7 M / 4 3 );
jUtraa' m a g n a t « m o B C m r a 7 asa« n a a to n a m a a ooaop
KVaaaa sra o ap s a j« x n a a 7 oapa*«7 7 dopOa oporna ao a7 a ro ta (7 trpanor7 aafi
1 2 /4 4 );
do po oaora nara sa 00: ToraTtu sooaarana Kamara Msratla, trpo*
o r a n O a x aan t ' 0a a o oapm ngr p a to r a n a j o a t a j n Opdajo.
7 oaoa apo Bst 7 aara aa o« onaoaa ooodra ro j« j « r«Xamo.
7 ,naaotapoT B o aaaoaaa noaaoaa’K.A.3. "n p u n s a s s n jo o T araoropoaoj
aajolia .« ta n to m a soaaaraaT . a n o r o s o n npoxao.aoJoBO .I 1sv«« oaora u r a -
l|K,-os'^4in»o***-P»0Tm«««n lS«apr«.-,l»4S roxaa« 7 l a r p s d r ao ra 07
i ^ n n ^ | i ^ j 4 » a « ; o n a K o a a o . a o a o n n n gpaoropora_ aojoaoiEs&ap To-
aoiaJt.lfaaOtn. ttaasTaH^braaa nauoraV a STaooaa Apasaab a oa-xv 7T« s rp a —
ao Jtp. C«a7xa;A prarati;irp«xoJaxnaa npaoropoaor ra p o ra o r a a jo h a .
’O n tro p « a aa « x « n r a n Sara 07 trp« □ta ra no oigrnatopa n o r
a f r o a n Domara*« o a ‘7*ora«o da sa aorao upo »j opata r a n a « r o ja a a ra -
■tjr aa ts p a to p a ja t . H . 7 . 7 , . rpodaao. ra a s oooaata a a oxroaopaooT,xor
a*$jr ( O d V l t a i t i a i r o j a da Trsdajto o rra o a rr sa- para« a ao tr a n s a- TT>aaa-
T* k*xo*7'«actpaxanaj7 Taoraao os a* aaraao 7 aaaoj aoaun.
Oaaaaoa oaa npooTottto jo a maojaop a to r
ip .-S p ra . r p r a ji« Sarpsd« nooratn araaoaas n p aja t a r a aao
a i m » .p a]o a šiH .j.rit'* ‘
Kp. H«aa*x r » r 7 ,B0B07r a H.a .K . 7 Ssorpajgr.
C u o a a t a a« ara a« n a a o ra p o to a onoaara nodaoaa Tpcdame do­
r a t a 7 n proT oigr.
Udbino izvješće o djelovanju Hrvatskog konzulata u Beogradu
Drljević, predsjednik crnogorskog narodnog vijeća.
Sva gore navedena lica bila su pristalice okupatora kao i
njihovih pomagača pa ukoliko bi se moglo provjeriti da li se koji
nalazi na teritoriji F.N.R.J. trebalo bi ih pozvati na odgovornost,
dok medu njima i(ma) takvih koje bi trebalo oglasiti za ratne
zločince i tražiti njihovu ekstradiciju ukoliko se ne nalaze u
našoj zemlji.
/
''Omaškom sam propustio još dvojicu i to:
Dr. Ereš Grga, iz Zagreba poznati zlikovac prije rata kao i
za vrijeme N.D.H. i
353
 Dr. Ivana Gligu, konzula N.D.H. u Beogradu.
Spisak činovnika ministarstva spoljnih poslova trebalo bi
dati u kartoteku.
Kolikima je rečeni “izvještaj” naudio teško je reći, no
nedvojbeno je da je baš zahvaljujući tom ćiriličnim strojem
otipkanom elaboratu skinut s vlaka što je tek krenuo iz
Zagreba u Gospić 1. kolovoza 1947. pravnik i publicist Vojislav
Radovanović, spomenut u dva dopisa - 8. veljače 1942. i 19.
veljače 1942. - vicekonzula Konzularnog predstavništva NDH
u Beogradu Tihomira-Tihomila Vincetića. Da podsjetimo:
Radovanović je kao rođeni Zagrepčanin s beogradskim
odvjetnikom Vorkapićem posredstvom hrvatskog diplomatskog
predstavništva i vicekonzula Vincetića putovao u Zagreb u
vlastitoj humanitarnoj misiji sasvim nepolitičke naravi (pitanje
srpskih logora u NDH, osobna zaštita Srba i njihove imovine
u NDH, te slobodno propovjedanje i zaštita pravoslavne crkve
u NDH).
Zadržan u istražnom zatvoru godinu i po dana, i to u
Zagrebu u Đorđićevoj 4 (Radovanović: “Ni majka ni supruga
dvije godine nisu znale gdje sam, kada su se obraćali policiji
govorili su im: ’Vojo je u Londonu!’,a ja sam bio dva kata
ispod zemlje u Đorđićevoj”.), samozvani je nesretni ratni
pregovarač proglašen krivim zato što se “stavio na raspoloženje
kvislinškoj vladi Nedića” i “preuzeo misiju za stupanje u
direktne pregovore sa ustaškom vladom t.zv. NDH”, te
“uspostavio kontakt i suradnju ovih dviju vlada”. Nadležno
vijeće Okružnog suda u Zagrebu uopće se ne osvrće na
napomenu vicekonzula Vincetića u drugom izvješću o razgovoru
s Radovanovićem i Vorkapićem od 19. veljače 1942. (V.T br.
3/42) u kojemu stoji da “g.g. Vorkapić i Radovanović uopće
niesu bili ovlašteni od Nedićeve vlade za vodjenje bilo kojih
razgovora u Zagrebu, već su iz vlastitih pobuda izvršili posjete
i dali prijedloge, kako bi poslije sa prijedlozima i odgovorima
naše Vlade nastupili kod Nedića i njegove vlade u Beogradu”.
Pada presuda od - tri godine zatvora, od čega je
Radovanović već dobar dio bio odležao do izricanja presude.
U njegovu je posjedu sačuvana do danas kao žalosna uspomena
na te tri uzničke godine izblijedjela i požutjela optužnica,
djelomice oštećena od presavijanja. Evo sadržaja:
JAVNO TUŽIOŠTVO ZA GRAD ZAGREB
ODJELJENJE BEZBJEDNOSTI
BROJ: B. 572/48 Zagreb, 29. I. 1949.

OKRUŽNOM SUDU ZA GRAD ZAGREB

ZAGREB
Na osnovu cl. 14 Zakona o krivičnim djelima protiv
naroda i države podnosim sudu slijedeću

OPTUŽNICU
p r o tiv R A D O V A N O V IĆ
VOJISLAVA, sina pok. Stjepana
i Milke r. Tralica po zanimanju
pravnik-publiciste rodjen 24. VII.
1914. u Zagrebu. Srbin, drž.
F N R J, sta ln o n a sta n je n u
Zagrebu, Kačićeva 3/II., oženjen,
otac jednog djeteta, od imovine
ne posjeduje ništa, u istražnom
zatvoru od 8. VIII. 1947. godine:
radi slijedećega:
Odmah nakon okupacije naše zemlje i uspostave kvislinških
vlada pri koncu 1941. godine optuženi Radovanović pošto je kao
Srbin bio protjeran od ustaških vlasti iz Zagreba, stavio se na
raspoloženje kvislinškoj vladi Nedića, te u drušh'u sa Dr. Radišom
Vorkapićem, a po odobrenju njemačkih okupatorskih vlasti, preuzeo
misiju za stupanje u direktne pregovore sa ustaškom vladom t.
zv. N D H uspostavi kontakt i suradnju izmedju dviju vlada, a
kao polazna tačka za tu suradnju trebalo je da posluži... nje
pitanje: osnutak pravoslavne crkve u N D H i spašavanje imo...
života onih Srba u Hrvatskoj, za koje je Nedićeva vlada imala
računa intervenirati. U tom pravcu u tri navrata i to mjeseca
januara, pa februara i jula ¡942 godine dolazio u Zagreb, vodio
pregovore sa ustaškim ministrom zločincem Artukovićem, na
istom poslu ličnim posjetima angažirao njemačkog poslanika
Kaschea i druge najuglednije ličnosti tadanje ustaške vlade, te
kroz sve to vrijeme fungirao kao glavna veza izmedju tih dveju
protunarodnih vlada.
 Pošto je mjeseca jula iste godine od ustaških vlasti bio
upućen u logor Staru Gradišku, odakle je na intervenciju njemačkog
poslanika Kaschea i odlukom samog Artukovića bio pušten na
slobodu mjeseca septembra 1943 godine, nastavio je svojom
saradnjom sa ustaškim Ministarstvom unutrašnjih poslova, te je
po odobrenju samog ministra Lorkovića dobio dozvolu za nesmetano
kretanje danju i noću Zagrebom, primio namještenje u 'DOPOS-
u ’ (Državna poslovna opskrbna središnjica) i to intervencijom
satnog ministra seljačkog gospodarstva Hefera, održavao prisne
veze sa drugim zločincima iz ustaške strahovlade kao Jankom
Tortićem od kojeg je primao novčanu pom oć i ponude za
povjerljiva namještenja, Besarovićem i drugim, te podržavao
prijateljske veze sa mnogim drugim vidjenim i uticajnim licima
kao bivšim županom zločincem Davidom Sinčićem, Dambić
Stjepanom iz Ministarstva unutrašnjih poslova i agentom Hrestak
Mihajlom; dakle u vrijeme rata i neprijateljske okupacije stupio
u političku saradnju sa neprijateljem i stavio se je u njegovu
službu, pa je time počinio krivično djelo iz čl. 3 toč. 6. Zakona
o krivičnim djelima protiv naroda i države, što je kažnjivo po čl.
4. st. 2 istog Zakona.

./■

PRED LO G SUDU:

Na osnovu gornjeg predlažem da naslovni sud odredi glavnu

javnu raspravu i na istu naredi predvesti iz istražnog zatvora
optuženog Radovanović Vojislava, te pozove potpisanog Javnog
tužioca. Predlažem dalje, da se na glavnoj raspravi izvedu dokazi
uvidom u istražni materijal, te da se po ocjeni svih okolnosti
optuženog proglasi krivim i osudi po zakonu.

Obrazloženje:
Djelovanje optuženog opisano u dispozitivu ove optužnice
dokazano je u cjelosti priznanjem samog optuženog, pa je time
i utvrdjena i njegova subjektivna krivnja.
I pored nevjerojatnog upornog i drskog nastojanja optuženog
da izbjegavanjem odgovora, hinjenjem zaboravljivosti i lažnim
iskazima ometa istragu i sebe prikaže nevinim i dobronamjernim
čovjekom, istraga je u potpunosti uspjela rasvjetliti vanjsku stranu
cjelokupnog djelovanja optuženog Radovanovića tokom okupacije
i njegovu povezanost sa okupatorskim kvislinškim vlastima.
Naivna i neodrživa je obrana optuženog da je inicijativa za
njegovu misiju koju kao objektivnu činjenicu optuženi priznaje,
potekla od nekolicine dobronamjernih Srba, koji su uspjeli da se
sklone sa teritorija N D H ispred ustaškog terora. Kontradikcije u
koje tokom istrage upada optuženi po tom pitanju same dovoljno
opovrgavaju tu namjeni. Treba ipak još k tomu dodati da je i
sam optuženi bio ranije protjeran iz N D H i da prema tome ni
na jm a n je pogodan nebi bio da baš on bude n ekakav
dobronamjemik, kojemu bi ustaške vlasti htjele pokloniti pažnju
u slučaju dolaska u tako naivnoj misiji. A kada bi se čak i to
pretpostavilo, onda se ipak ne može ni pomisliti na to da bi
zločinac Pavelić ili Artuković u jeku ustaških zvjerstava - dozvolili
da ih se angažuje na tako bezazlenom poslu. Isto to vrijedi i za
ostale, koji su od samog optuženog njegovom misijom bili ...ati
- naročito zločinac Kasche, koji je u čitavoj stvari i sam bio
...iran. Nedvojbeno je dakle, da je optuženi Radovanović od
početka ... misije imao za cilj uspostavljanje što boljih i tješnjih
veza izme... dvije izdajničke vlade - pod pokroviteljstvom njemačkih
okupatorskih vlasti a radi što uspješnije borbe protiv vlastitog
naroda.
Ova inicijativa potekla od kvislinških vlastodržaca, što i
optuženi priznaje izjavom da je Nedićeva vlada bila od početka
sa misijom upoznata, a sama pitanja koja su se kao prvenstvena
imala rješiti i sama po sebi pretstavljaju takvu saradnju: dok na
hiljade i hiljade nevih Srba biva zvjerski ubijeno njihova imovina
uništena i opljačkana, Radovanovićev popis sačinjava samo 80
lica, za koje postoje posebni interesi da se za njih interveniše i
spašava njihova imovina, a nije potrebno niti posebno naglašavati
o ulozi tzv. pravoslavne crkve u Hn>atskoj koja je iz saradnje tih
dveju vlada proizašla i koja je bila u smislu ustaškog morala
ona institucija, koja je moralno sankcionirala i odobravala
zvjerstva prema pravoslavcima vršena.
Jula 1942. godine Radovanović je na konspirativan način
bio uhapšen i otpremljen u logor Stara Gradiška, gdje je ostao
sve do septembra 1943. god. Iz načina samog hapšenja i ’spašavanja’
iz logora u kojem je bio pogodovan i uživao privilegije bio je
ispitivan čak od samog Tomić Viktora, jasno se vidi da je ovo
uklanjanje optuženog u logor imalo da posluži samo kao kamuflaža
za daljnju saradnju sa ustaškim i okupatorskim vlastima, koja je
saradnja već bila kompromitovana.
To najbolje svjedoči pismeno priloženo spisu u svrhu dokaza
iz kojeg je vidljiva briga Kaschea i ministra Artukovića o sudbini
Radovanovića. Takva intervencija može se jedino objasniti i
ranijim i kasnijim radom optuženog za ustaške i okupatorske
vlasti, što medju ostalim, i nedvojbeno proizlazi iz riječi Artukovića:

Činjenica da je i poslije izlaska iz logora optuženi bez

ikakvog napora dobio od ustaškog ministra Lorkovića dozvolu
za nesmetano kretanje Zagrebom, da je sa uspjehom tu dozvolu
koristio pred policijom i u slučajevima pravljenja noćnih izgreda,
kada je bio legitimisan, da je podržavao najprisnije veze sa
nizom ustaških ministara, kod kojih može zaci u svaki čas, koji
uvažavaju njegove intervencije, daju m u čak i novčanu pomoć,
može se objasniti jedino ekvivalentnom vrijednošću protuusluga
koje je optuženi radio prema ovima i sistemu kao takovom.
Naivna i najmanje vjerojatna obrana optuženog da je to posljedica
njegovog prijateljstva sa Vladimirom Radićem, čovjekom za kojega
- i sam optuženi izjavljuje da bar u to vrijeme - nije predstavljao
nikakav autoritet u očima ustaških zločinaca. Nelogično bi bilo
i pomisliti da Janko Tortić, ustaški ministar bez sigurnog osnova
za puno povjerenje nudi jednom Srbinu, povratniku iz logora -
dakle prezrenom čovjeku u očima ustaša ili konfiniranom licu,
kako se sam optuženi želi prikazati jednu tako važnu povjerljivu
misiju kao što je odlazak u inostranstvo u cilju nadgledavanja
logora ustaških radnika. A zdravi razum isto tako ne može
dozvoliti predpostavku da bi sam ministar unutrašnjih poslova
jednom licu koje je sam konfmirao, dao takvu dozvolu koja ga
štiti od policije i samog tog ministra. Isti je slučaj i sa njegovim
vezama sa osudjenim narodnim neprijateljem Stepincem, kojega
optuženi posjećuje i kod njega čak interveniše za lica uhapšena
od ustaša.
Čitavo djelovanje optuženog dakle može se tumačiti jedino
na način u ovoj optužnici postavljen.
Težina i društvena opasnost djela i njegovog izvršenja su
veliki. Ovdje se radi o najprisnijim vezama sa najvećim zločincima
ustaške strahovlade. Karakter tog djela identičan je djelima
vršenima od tih zločinaca.
Nikakve razloge za opravdanje ili ublaženje težine djela i
društvene opasnosti ni sam optuženi ne navodi izuzev gore
navedenu i naivnu obranu.
Posebno tek treba... Srbin, i da je djelovanje vremen ... jalo
za vrijeme okupacije sve do sloma.
Medjutim nužno je istaći da baš radi karaktera izvršenog
djela i okolnosti izvršenja optuženi i danas predstavlja veliku
društvenu opasnost, pa je potrebno istoga za dulje vrijeme
izdvojiti iz dosadašnje društvene sredine.
Stoga ovu optužnicu smatram opravdanom i na zakonu
zasnovanom.

SM R T FAŠIZM U - SLOBODA NARODU!

M.P. ZASTUPA JAVNO G TUŽIOCA

POM OĆNIK (ŽU PAN SREĆKO)
Župan Srećko v.r.

Radovanović je 10. studenoga 1991. i 23. lipnja 1992.

rekao autoru ove knjige:
“Bio sam prvo urednik tjednika ’Srpska riječ’, a zatim
’Nova srpska riječ’... Uredništvo nam se nalazilo na uglu
jurišićeve i Petrinjske, u zgradi ’Srpske banke’, kasnijoj zgradi
Radio-Zagreba.
Skupa s ostalim viđenijim Srbima u gradu bio sam lipnja
ili srpnja 1941. godine odveden u Zagrebački zbor na Savskoj
cesti, današnji Studentski centar. Tu su se na isti način našli,
na primjer, vlasnik kavane Miiinov, prof. Jova Stefanović i
drugi, bili su s kovčezima i s ostalim članovima obitelji. Svi
smo bili uplašeni, da ćemo biti strijeljani. Ovdje smo proveli
jedno dva dana. Mene je jednoga od tih dana susreo Rukavina
s ustaške policije, s kojim sam maturirao i rekao mi: ’Joj, pa
i ti si tu! No, nemoj brinuti, Švabe su vas voljni preuzeti...’
Konačno je zaista sastavljen neki transport, i nas sedamdesetak
zajedno s familijama porazmješteni smo u dva teretna vagona.
Poslije relativno kratkog putovanja, nekako drugoga dana
ujutro, stigli smo u Kraljevo.
 Putovali smo preko Broda, Sarajeva i Višegrada. U
Kraljevu su nas pustili, a okupljeni narod na željezničkoj
stanici očekivao je Slovence, kako bi svatko poveo nekoga
sobom. Naime, bio bi to treći ili četvrti takav transport sa
Slovencima, pa su oni kada su nas spazili tako i mislili.
Međutim, umjesto Slovenaca, evo nas Srba iz Zagreba!
Postojala je mogućnost da ostanemo tamo, ali to nitko
od nas nije prihvatio, budući da je svatko imao barem nekoga
u Beogradu, pa smo tako svi napustili Kraljevo i otišli u
Beograd.
A u to vrijeme u Beogradu se pojavljivala svakakva
fakinaža, koja je iskorištavala priliku i pljačkala. Izdavali su se
za Hrvate, uvjeravali da imaju veze čak s poglavnikom i
obećavali izbavljenje zatočenih. Dakako, uz sjajnu ’nagradu’.
Supruga moga bratića dala je nov novcati skupocjeni krzneni
kaput nekoj takvoj lopuži, naravno posve uzalud...
Jednoga je dana meni dozlogrdilo to besramno varanje
svijeta, pa sam se počeo raspitivati gdje bi se mogao dobiti
spisak traženih ljudi, i da se onda u Zagrebu dozna može li
se nešto reći što je bilo s njima. Da pomognem sirotinji, da
više ne skida sa sebe zimske kapute!
Tako je nastao spisak od 1786 Srba, nestalih na području
NDH. Taj je spisak pribavljen na osnovu podataka Komesarijata
za izbjeglice u Beogradu. Obećao sam da ću pokušati istražiti
njihovu sudbinu skupa s advokatom Vorkapićem. S obzirom
da sam Zagrepčanin i poznajem puno važnih osoba u tome
gradu, pretpostavljao sam da će nas dvojicu kao pregovarače
primiti netko od članova vlade.
Da bismo ugovorili takve sastanke u Zagrebu telefonirali
smo iz Beograda, iz ureda advokata Vorkapića, poslije iz
Konzularnog predstavništva NDH uz privolu konzula Vincetića,
bilo je to negdje u Dositejevoj ili Dobračinoj ulici.
Što se tiče dr. Vorkapića, koji je bio stariji od mene
nekih deset godina, valjda rođen 1903. ili 1904, mogu reći za
njega da je osim što je bio odvjetnik bio i narodni zastupnik
za Vrginmost, a u zadnje je vrijeme živio u Parizu i bio živ
do prije nekoliko mjeseci.
U Zagrebu sam se najprije obratio za pomoć prijatelju
Vlatku Radiću, sinu Stjepana Radića. I nisam se prevario:
Vlatko se odmah složio da pomogne koliko god je to moguće!
Osim toga računao sam također na Andriju Artukovića, pošto
smo se dobro znali još iz vremena kada je bio advokatski
pripravnik kod moga strica u Gospiću.
Pripreme za putovanje trajale su jedno tri—četiri mjeseca,
a kada smo krenuli Vincetić nam je dao pratioca, koji je
zajedno s nama išao do Zagreba i potom se skupa s nama
vratio u Beograd.
U Zagreb smo stigli negdje početkom veljače 1942. Drugi
put sam ja išao sam, poslije nekih mjesec dana. Radi se,
dakle, samo o dva takva putovanja. Oba sam puta odsjedao
kod obitelji Radić na Goljaku 10a. Prvi se posjet odnosio
samo na načelni razgovor, a drugi sam put išao po odgovore
na postavljena pitanja. Za obje ove posjete bio sam i kod
Artukovića i kod Pavelića, a u Beogradu nam je dao suglasnost
za takvu misiju Franz Neuhausen, njemački generalni konzul,
a u Zagrebu Kasche.
Artuković nas je smjesta primio, a kod Pavelića sam se
ja zadržao barem sat vremena prigodom druge posjete, i on
mi je tada kazao sljedeće: 1. ne može se ništa određeno reći
za one koji su nestali — nema podataka, 2. jamči se da će
ubuduće Srbi živjeti u miru i 3. legalizirat će se Pravoslavna
crkva na područje Hrvatske.
Gdje sam koga obišao?
Pavelića na Radićevom trgu, a Artukovića prvi put isto
na Radićevom trgu, a drugi put u njegovu Ministarstvu pravosuđa
na uglu Martićeve i Račkoga, kada me Artuković tu ugledao
zagrlio me i poljubio rekavši: ’Vojo, siroto, sve znam!’
Na povratku s druge i posljednje misije, skinula me
ustaška policija s vlaka u Okučanima i sprovela u logor u St.
Gradišku, gdje sam ostao godinu i po, i to uglavnom u samici.
Kada sam pušten, više mi se nije išlo u Beograd, nego sam
se vratio u Zagreb, gdje je jamčila za mene obitelj Radić, pa
sam se i zaposlio.
Poslije rata opet su me skinuli s vlaka kada sam polazio
na službeni put. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru ispratila
me žena s dva mjeseca starom kćerkicom, a već prije Jaske
su me izveli iz vlaka i preko Plješivice automobilom vratili u
Zagreb. Nitko nije znao gdje sam. Majci i supruzi rugali su se
da sam sigurno u Londonu! A ja čamio u podzemlju Đorđićeve,
dva kata ispod zemlje! Oba ova moja tamnovanja, za vrijeme
rata i poslije rata, bila su bez i jednog jedinog paketa od
obitelji, samo o onome što su mi davali moji tamničari.
Osuđen sam na tri godine zatvora s prisilnim radom, te
su tri godine istekle 1. kolovoza 1950. Ostatak kazne proveo
sam u meni već dobro poznatoj Staroj Gradiški i na izgradnji
Rankovićeve vile na Lekinom brdu u Beogradu!”
 Bilješka o autoru
Aleksandar VOJINOVIĆ,
novinar, publicist, rođen je 9.
prosinca 1936. u Zagrebu, u
obitelji (Jlorivojdf V, računo­
vođe, i Marije V r. Manestar,
kućanice. Odrastao je, kako
je sam napisao u jednoj
autobiografskoj bilješci, na
Svetom Duhu, “u sjeni svoje
fosne Crkve Sv. Antuna Pado­
vanskog". Po nacionalnosti
je Hivat. pr<MO£lpV*e
U novinama se počeo
javljati još kao gimnazijalac,
ali Tie kao novinar, nego kao
enigmatičar. Prve novinarske
priloge objavio je - kao i
svaki pravi novinar koji nije
zaobišao ni jednu uobičajenu
i nužnu postaju novinarske karijere - u gradskim rubrikama
dnevnih listova (Vjesnik i Narodni list/ Po svršetku gimnazije
novinarstvo mu je postalo profesija. Radio je u Večernjem
vjesniku od njegova pokretanja 1957., u Narodnom listu (od ta
će dva zagrebačka dnevnika 1959. biti stvoren treći - Večernji
list), a od 1959. do 1963. u zagrebačkom revijalnom tjedniku
Globus (koji nema ništa zajedničko sa zelenim Globusom iz
devedesetih godina), u koji ga je doveo Frane Barbieri.
Kad je Globus ukinut prešao je, kao suradnik i urednik, u
Arenu, a iz Arene u kultni Vjesnik u srijedu (VUS), u kojem
se zadržao do 1966. Godine 1969. zaposlio se u polutnjesečnoj
reviji Start, novinama u kojima se najdulje zadržao, do njihova
kraja 1991. Radio je i u Slobodnoj Hrvatskoj i Domu, a
umirovljen je na Silvestrovo 92.
Mnogo je postigao kao reporter, ne samo iz domaćih
krajeva, nego i iz mnogih stranih zemalja, od Libanona i
Albanije do Islanda, nu proslavio se kao pisac povijesnih reportaža,
feljtona, povijesno-publicističkih pregleda i portreta iz Drugog
svjetskog rata u Europi. Obišao je i opisao negdašnje nacističke
logore Stutthof - Gdansk, Dachau - München, Auschwitz -
Oswiecim, Mauthausen - Ljubelj, Rižam a - Trst, Terezin -
Češka ... Na samom mjestu događaja rekonstruirao je početak
rata 1939. u Poljskoj, atentat na Heidricha 1942. u Pragu,
posljednje dane Trećeg Reich a 1945. u Berlinu i na Obersalzbergu.
U Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu
otkrio je prostrijeljenu lubanju ubijenog poljskog časnika u Katynu
i razjasnio ulogu predstavnika N D H u komisiji za istraživanje
katinskog zločina 1943. Danas se ta katinska lubanja, kao
posvećena nacionalna svetinja, može vidjeti u Crkvi Sv. Karola
Boromeusza na najvećem poljskom groblju Powaski.
Posebno mjesto u njegovim istraživanjima ima Nezavisna
Država Hrvatska, o kojoj je prvi put pisao 1959. Prvi je u
domovinskoj Hrvatskoj početkom 1990. počeo prikupljati i objavljivati
autentična svjedočenja preživjelih sudionika tragedije hn’atskog
naroda kod Bleiburga i na križnom putu, o čemu je objavio
dvije knjige: Otvoreni dossier Bleiburg (1990) i Križni put
(suautor, 1991).
Voli svoju profesiju i cijeni svoje prethodnike, što je dokazao
nizom tekstova o Mariji Jurić Zagorki, Franji M. Fuisu, Rudolfu
Hahedušu Katedralisu ... Pisao je i o drugim zanimljivim
osobnostima iz hrvatske prošlosti, među inima o Stjepanu i
Mirku Seljanu, Dragutinu Lermanu, Ivanu Vučetiću, Franji barunu
Trenku...
U mnogočemu je bio prvi, pa i u medijskoj prezantaciji
izlaska dr. Franje Tuđmana na hrvatsku državno-povijesnu pozornicu,
s kojim je napravio prvi veliki intervju o uzrocima i posljedicama
Drugog svjetskog rata, koji je objavljen u Startu i prikazan na
Hrvatskoj televiziji.
 Dobio je nekoliko novinarskih nagrada, a u obrazloženju
jedne od njih rečeno je da mu je pero pozlaćeno “profesionalnošću,
istrajnim radom i hrabrošću u novinarskom poslu".
Sa supmgom Ljiljanom r. Vondraček živi u Zagrebu. Otac
je dviju kćeri i dvaju sinova.
J.P.

Urednikova napom ena

Jezik dokumenata koji se navode u ovoj knjizi u svemu je

vjeran izvorniku. Ništa u njemu nije ispravljano, pa ni očite
stilske, gramatičke i pravopisne pogreške. Dakako, riječ je o
pogreškama sa stajališta hrvatske jezične norme koja je vrijedila
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
U dokumentima su sačuvane i sve druge vrste pogrešaka,
npr. u pisanju imena, s tim što su neke od njih, one krupnije,
razjašnjene u autorovim pripomenama.
Čitatelju također skrećemo pozornost na grafičke znakove -
državni grb i pečati ustanova u kojima su dokumenti pisani -
kojima smo zamijenili navodnike, odnosno izbjegli šarolikost u
tipovima pisama. ___
KNJIŽNICA »VLATMM1R NAZOR j p
ŠPANSKO SJLVER
Z A G R E B , JfiJ Ivana Kukuljevića <
 KAZALO

UVOD
Na najnezgodnijem stranom terenu 5
Arhivska organizacija fonda 17

BEOGRAD, 1941:
Hrvatski klub - Ured za putnice 39
Tajna " fa scikla ” br. 15 41
Zem un - na udaru komunista, čelnika i krijumčara 49
Četiri službenika i dva tjelohranitelja 63

BEOGRAD, 1942:
Konzularno predstavničtvo Nezavisne DržaveHrvatske 75
“ Vrlo tajno” i “po posebnom kuriru" 77
Peripetije “ agenta srbske policije” Falovića 84
Tjelohranitelji otvaraju pisma 94
Generalni konzul N D II dr. Ante Nikšić 99
“ Poglavnik da je pobjegao u Banja Luku... ” 122
“ Partizani, kažu. bit će grob Hrvatske..." 155
" Medju pojedinim četničkim odredima i pojedinim
četničkim vojvodama vlada velika mržnja...” 173
General Nedić povrijedio hrvatski državni teritorij 200

BEOGRAD, 1943:
U prvom susjedstvu “ oca Srbije” generala M. Nedića 233
General Milan Nedić putuje... 235
" Imam da istaknem, da sam i ja bio Čuo, da se po
Beogradu govori, da bi se poglavnik imao sastati
sa gen. N edićem ..." 267
BEOGRAD, 1944:
Zgrada bombardirana
- “ uništena skoro ciela pismohrana” 295
Posezanje za hrvatskim nekretninama i hrvatskim
državnim područjem... Moli se brzojavni izvještaj
o sudbini Ljubice Staufer koja živi u Beogradu,
Palmotićeva 31/11... 297

Udba prelistava dokumentaciju Konzularnog

predstavništva u Beogradu i - uhićuje 347
Tri godine zatvora bez spominjanja u “ vrlo ta jn im ’’
dopisima 349

BILJEŠKA O AUTORU 363

UREDNIKOVA NAPOMENA 365

® SI 0 SI SI ® &
ii: S :S ii: :S i i
Naklada Pavičić d.o.o.
41010 Zagreb, Ul. Sv. Mateja 57/IV

Za izdavača
Elizabeta Pavičić

Tisak
Hrvatska tiskara d.o.o.
Slavonska avenija 4, Zagreb

C IP - K a t a lo g iz a c ija u p u b lik a c iji

N a c io n a ln a i s v e u č iliš n a b ib lio te k a , Z a g re b

UDK 3 2 7 ( 4 9 7 . 5 : 4 9 7 . 1 1 )“1 94 1/1 9 4 4 "

V O J IN O V IĆ , A le k s a n d a r
NDH u B e o g ra d u / A le k s a n d a r V o jin o v ić . -
Z a g re b : N a k la d a P a v ič ić , 1995. - 3 6 7 str. : jju s tr.
; 20 cm . ■ (B ib lio t e k a h r v a ts k e p o v ije s ti)

IS B N 9 5 3 -6 3 0 8 -0 2 -9

950509302

I S B N 953-6308-02-9
*T309437*