Priručnik S Uputama Kako Treba Misliti ... Kako Postati Udruženi Zločinac - Slobodan Praljak PDF

Slobodan Praljak
PRIRUČNIK
S UPUTAMA KAKO TREBA

MISLITI (MENS REA)
I ŠTO TREBA ČINITI
(ACTUS REUS) KAKO
BISTE NA SUDU U DEN
HAAGU BILI PROGLAŠENI
ČLANOM UDRUŽENOG
ZLOČINAČKOG POTHVATA
(UZP)
KAKO POSTATI UDRUŽENI

ZLOČINAC?
Činjenice
6 www.slobodanpraljak.com
besplatni primjerak
Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini
PRIRUČNIK
S UPUTAMA KAKO TREBA

MISLITI (MENS REA)
I ŠTO TREBA ČINITI
(ACTUS REUS) KAKO
BISTE NA SUDU U DEN
HAAGU BILI PROGLAŠENI
ČLANOM UDRUŽENOG
ZLOČINAČKOG POTHVATA
(UZP)
KAKO POSTATI UDRUŽENI

ZLOČINAC?
Činjenice
www.slobodanpraljak.com
Zagreb, ožujak 2017.
besplatni primjerak
Izdavač:
„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547.
Napomena
Ova knjiga sadrži prijevode i prijepise originalnih
dokumenata prikupljenih iz različitih izvora.
Radi očuvanja autentičnosti samih dokumenata,
izvršene su samo najnužnije jezične prilagodbe.
SADRŽAJ
1. OPTUŽBA.................................................................................................................................................................................7
2. MENS REA – SLOBODAN PRALJAK..................................................................................................................................8
3. USTAVNA PROBLEMATIKA U KOMUNISTIČKOJ JUGOSLAVIJI - KRATKO

POČETAK PRIPREMA ZA AGRESIJU..............................................................................................................................13
4. RAZGOVOR S DR. FRANJOM TUĐMANOM, PREDSJEDNIKOM REPUBLIKE HRVATSKE, 8. TRAVNJA

1991. GODINE
JASAN „DOKAZ“ DA DR. TUĐMAN DIJELI BiH??......................................................................................................33
5. SEFER HALILOVIĆ, ZAPOVJEDNIK “PATRIOTSKE LIGE”, TAJNE VOJNE ORGANIZACIJE

MUSLIMANA U BiH, NAČELNIK GLAVNOG STOŽERA A BiH – MUSLIMANSKE VOJSKE U BiH................39
6. KAKO SE STVARA “ISTINITA SLIKA SVIJETA”.............................................................................................................45
7. KAKAV DIVAN AKT – MIROTVORAN

ODLUKA VIJEĆA SIGURNOSTI UN-a OD 25. RUJNA 1991. GODINE....................................................................47
8. ORUŽJE U BiH.......................................................................................................................................................................53
9. ISLAMSKA DEKLARACIJA ALIJE IZETBEGOVIĆA – IDEJNA OSNOVA MUSLIMANA U BiH

PATRIOTSKA LIGA – SILA KOJA ĆE OMOGUĆITI PROJEKT..................................................................................69
10. ALIJA IZETBEGOVIĆ I NACIONALNA RAVNOPRAVNOST

ALIJA IZETBEGOVIĆ I HRVATSKA VOJSKA – VJERSKO NAČELO.........................................................................79
11. ŠTO O ALIJI IZETBEGOVIĆU I NJEGOVIM STAVOVIMA PIŠE NJEGOV PRVI VOJNIK
KADA JE KNJIGA OBJAVLJENA, NA SEFERA HALILOVIĆA POKUŠAN JE ATENTAT U SARAJEVU. UBILI SU MU
ŽENU. .......................................................................................................................................................................................89
12. MUDŽAHEDINI....................................................................................................................................................................99
13. PREVARE ALIJE IZETBEGOVIĆA

IZIGRAO JE SVE PLANOVE MEĐUNARODNE ZAJEDNICE, A BILO IH JE DOSTA.
SVAKI JE POTPISAO. SVAKI PUT JE PREVARIO. ................................................................................................................111
14. GENERAL KLEIN, VELEPOSLANIK OKUN, VELEPOSLANIK GALBRAITH – IZJAVE....................................119
15. POMOĆ RH MUSLIMANIMA-BOŠNJACIMA U BiH I MUSLIMANSKOJ VOJSCI – A BiH..............................133
16. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE U NAORUŽAVANJU ARMIJE BiH ..................................................................137
17. FORMIRANJE POSTROJBI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE NA TERITORIJU REPUBLIKE

HRVATSKE............................................................................................................................................................................151
18. OBUKA PILOTA BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ..............................................................177
19. ORUŽJE PAKIRANO U AMBALAŽU PREHRAMBENIH ARTIKALA I UTOVARENO U KAMIONE

UNHCR-a..............................................................................................................................................................................185
20. LOGISTIČKI CENTRI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE FORMIRANI U REPUBLICI HRVATSKOJ...........197
21. OBUČNI CENTRI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ............................................207
22. ZBRINJAVANJE I LIJEČENJE RANJENIH VOJNIKA A BiH I CIVILA (PRETEŽITO BOŠNJAKA-

MUSLIMANA) U BOLNICAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 1992. – 1995............................................................219
www.slobodanpraljak.com 3
23. IZBJEGLICE I PROGNANICI IZ BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ...................................239
24. IZBJEGLICE ZA VRIJEME SRPSKE AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU 1992. GODINE........................263
25. IZBJEGLICE U VRIJEME AGRESIJE A BiH NA HVO..................................................................................................267
26. HUMANITARNE ORGANIZACIJE NA TERITORIJU REPUBLIKE HRVATSKE ZA PRIKUPLJANJE

POMOĆI BOŠNJAČKOM NARODU BOSNE I HERCEGOVINE..............................................................................273
27. EKSTERITORIJALNO ŠKOLOVANJE UČENIKA (MUSLIMANA-BOŠNJAKA) BOSNE I HERCEGOVINE

U REPUBLICI HRVATSKOJ...............................................................................................................................................283
28. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE ENKLAVI BIHAĆ TIJEKOM RATA U BOSNI I HERCEGOVINI................293
29. POMOĆ REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI PREKO LUKA U RH.....................................................................311
30. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U PODRUČJU SPORTA........................................319
31. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U PODRUČJU KULTURE....................................323
32. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U ELEKTROENERGETSKOM SEKTORU.........325
33. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE U ODRŽAVANJU I OMOGUĆAVANJU TELEKOMUNIKACIJSKIH

VEZA BOSNE I HERCEGOVINE SA SVIJETOM
(REPUBLIKA HRVATSKA JE OMOGUĆILA BESPLATNU TELEKOMUNIKACIJSKU VEZU, NE SAMO HRVATIMA
IZ BiH, NEGO I MUSLIMANIMA-BOŠNJACIMA)...............................................................................................................333
34. ČETIRI DOKUMENTA ZA BOLJE RAZUMIJEVANJE................................................................................................337
35. AGRESIJA A BiH NA HVO I HRVATE U KONJICU ....................................................................................................349
36. AGRESIJA A BiH NA HVO I HRVATE U SREDIŠNJOJ BOSNI..................................................................................365
37. AGRESIJA A BiH NA HVO U MOSTARU 9. SVIBNJA 1993. GODINE...................................................................383
38. TRI DOKUMENTA KOJA SVJEDOČE DA JE ALIJA IZETBEGOVIĆ BESPRIMJERNI LAŽOV I ČOVJEK
BEZ ČASTI............................................................................................................................................................................413
39. PLAN A BiH ZA OSVAJANJE SREDIŠNJE BOSNE I IZBIJANJE U NEUM I PLOČE.............................................421
40. AGRESIJA A BiH (MUSLIMANSKE VOJSKE) NA HVO I HRVATE U VAREŠU – LISTOPAD 1993.
GODINE................................................................................................................................................................................509
41. ZLOČINI KOJE SU POČINILI NEKI PRIPADNICI A BiH (MUSLIMANSKE SNAGE) NAD HRVATIMA U
BiH 1991. – 1995...................................................................................................................................................................529
42. SRUŠENE I OŠTEĆENE KATOLIČKE CRKVE I VJERSKI OBJEKTI U BiH U RATU 1991. – 1995.
SRUŠENO I DEVASTIRANO OD NEKIH POSTROJBI A BiH...............................................................................................573
43. MEĐUNARODNO HUMANITARNO RATNO PRAVO U HV-u I HVO-u

KAKO SMO RADILI...............................................................................................................................................................605
44. RANJENICI A BiH, RANJENICI MUSLIMANI-BOŠNJACI

PONAŠANJE HVO-a
PONAŠANJE A BiH................................................................................................................................................................625
45. NEKOLIKO DOKUMENATA KOJI GOVORE O HTIJENJU I POSTUPCIMA „UDRUŽENOG ZLOČINCA“

GENERALA SLOBODANA PRALJKA
U PRILOGU KNJIGE, IMATE ISKAZE PREKO 160 SVJEDOKA NA ISTU TEMU..............................................................639
1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U HAAGU (MKSJ), 21.02.2011............................726
2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON........................................................................................... 731
3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ...................................................................................................................................732
46. DODATAK – ZA BOLJE RAZUMIJEVANJE...................................................................................................................733
1. ODBIJANJE ISKAZA SVJEDOKA NA SUDU U HAAGU...............................................................................736
2. METODOLOŠKE I LOGIČKE POGREŠKE U ZAKLJUČIVANJU O RATNOJ ZBILJI...............................756
2.1. ŽELJE, HTIJENJE, DJELOVANJE I MOĆ...............................................................................................762
2.2. MOGUĆE METODOLOŠKE POGREŠKE U RAZUMIJEVANJU

(ZNAM DA SE PONAVLJAM, ALI RAZUMIJEVANJE JE BOLNA TEMA)..................................................763
3. DRŽAVNICA KOJA ZNA I RAZUMIJE

BARUNICA MARGARET THATCHER.....................................................................................................................764
4. PONAŠANJE LJUDI U UVJETIMA DRŽAVNIH NEREDA ... I DRUGE ČINJENICE...............................773
47. SLOBODAN PRALJAK – KRATKA BIOGRAFIJA.........................................................................................................797
48. INFORMACIJA O WEB STRANICI www.slobodanpraljak.com.................................................................................798
49. KAZALO................................................................................................................................................................................799
50. PRILOG: ISKAZI SVJEDOKA
1.
OPTUŽBA
OPTUŽBA TVRDI DA SU
1. DR. FRANJO TUĐMAN, PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE
(U VRIJEME PODIZANJA OPTUŽNICE NIJE ŽIV)
2. GOJKO ŠUŠAK, MINISTAR OBRANE REPUBLIKE HRVATSKE
(U VRIJEME PODIZANJA OPTUŽNICE NIJE ŽIV)
3. JANKO BOBETKO, GENERAL, JEDNO VRIJEME NAČELNIK STOŽERA HRVATSKE VOJSKE
(HV), PARTIZAN OD 1941. GODINE, (U VRIJEME PODIZANJA OPTUŽNICE NIJE ŽIV)
4. MATE BOBAN, PREDSJEDNIK HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE (HVO) – CIVILNI DIO I
VRHOVNI ZAPOVJEDNIK HVO – VOJNI DIO, (U VRIJEME PODIZANJA OPTUŽNICE NIJE
ŽIV)
5. DR. JADRANKO PRLIĆ, PREDSJEDNIK VLADE HRVATSKE ZAJEDNICE „HERCEG BOSNA“
6. BRUNO STOJIĆ, PREDSTOJNIK UREDA OBRANE HRVATSKE ZAJEDNICE „HERCEG BOSNA“
7. PROF. SLOBODAN PRALJAK, GENERAL, JEDNO VRIJEME ZAPOVJEDNIK GLAVNOG
STOŽERA HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE (HVO)
8. MILIVOJ PETKOVIĆ, GENERAL, JEDNO VRIJEME NAČELNIK STOŽERA HRVATSKOG
VIJEĆA OBRANE (HVO)
9. VALENTIN ĆORIĆ, NAČELNIK UPRAVE VOJNE POLICIJE (VP) HRVATSKOG VIJEĆA
OBRANE
10. BERISLAV PUŠIĆ, NAČELNIK UREDA ZA RAZMJENU ZAROBLJENIKA
11. „SVI ČLANOVI HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE (HVO), I SVI ČLANOVI HRVATSKE
DEMOKRATSKE ZAJEDNICE (HDZ), /U ZAGRADI PIŠE: („NEKI NISU“) /
UDRUŽILI SE KAKO BI:
a) PODIJELILI BiH I JEDAN KOMAD TE ZEMLJE PRIPOJILI HRVATSKOJ
b) PRITOM SU KORISTILI HRVATSKU VOJSKU U BiH – AGRESIJA NA DRUGU DRŽAVU
c) PROTJERIVALI MUSLIMANE BOŠNJAKE – ETNIČKO ČIŠĆENJE
d) ITD., ITD., BEZ KRAJA I KONCA
NAPOMENA:
NAPISANI KOMENTARI SU MOJI, STAVOVI SU MOJI.
MIŠLJENJE JE MOJE.
ODGOVORNOST JE MOJA.
BROJ DOKUMENATA SAŽEO SAM NA MINIMUM, A DA JOŠ UVIJEK BUDE MOGUĆ UVID U ISTINU
– AKO TAKVO ŠTO JOŠ POSTOJI.
Na www.slobodanpraljak.com imate mogućnost uvida u 65.000 dokumenata, a najznačajniji su prevedeni na
engleski jezik i složeni u cjeline – KNJIGE.
2.
MENS REA – SLOBODAN PRALJAK
Tko jesam i što jesam ja, Slobodan Praljak, prosječni „nacionalist“ iz Hrvatske, „hrvatski nacionalist“, izgledni
kandidat za „udruženog zločinca“ u budućem obrambenom ratu?
Tom naljepnicom (etiketom) označen je čovjek koji u komunističkoj Jugoslaviji misli i govori javno (završi na
robiji ili biva ubijen) ili govori među sličnima ovo:
1. Tito je komunistički zločinac (ozbiljni zapadni povjesničari svrstali su ga na listu deset najvećih
zločinaca 20. stoljeća), koji je i u ratu, a posebice poslije rata (II. svjetskog rata), ubio stotine tisuća
ljudi, zatvorio desetine tisuća, protjerao stotine tisuća (i Nijemce – „Volksdeutschere“ i Talijane i
Poljake, i … ), koji je svoje političke protivnike ubijao masovno u logorima (Goli otok) i u Njemačkoj,
Italiji, Francuskoj, Austriji, … DOKUMENT D-1.
U vrijeme dok pišem ova slova (2016. god.), u Republici Sloveniji iskapaju se ostaci ljudskih tijela iz
masovnih grobnica koje su Titovi partizani napunili poslije kraja II. svjetskog rata.
Slovenski povjesničari i istraživači (molim, ne Hrvati) tvrde da u tim grobištima leži oko 140.000
(stočetrdesettisuća) Hrvata.
Sitnica, kao dvije male atomske bombe, ali male, sasvim male, molim.
2. Skup država i pokreta koji su se borili protiv Hitlera (Anti-Hitlerovska koalicija) nije podudaran sa
skupom država koji se naziva Antifašistička koalicija.
Staljin i Tito bili su vođe država fašističke ideologije (podvrsta „komunizam“) i tamo gdje su oni
pobijedili, taj je politički ustroj vlasti imao sve značajke nacizma, osim holokausta Židova.
Za ostale ni to nije vrijedilo.
3. Komunistička Jugoslavija je diktatura, Tito je diktator.
4. Srbija i Srbi imaju povlašteni položaj u komunističkoj Jugoslaviji, u vojsci (JNA), u policiji, u
tajnoj policiji, u vojnoj industriji, u svim saveznim državnim institucijama, čija se sjedišta nalaze
u Beogradu, u državnim poduzećima koja kontroliraju uvoz i izvoz, posebice nafte, u diplomaciji,
državnim kulturnim institucijama koje kontroliraju međunarodnu razmjenu, ekonomskim
projektima koji se financiraju iz saveznog proračuna, itd., itd.
Komunistička Jugoslavija je sve do 1974. godine funkcionirala kao proširena Srbija.
Kada se to počelo sporo mijenjati (Ustav SFRJ iz 1974. godine), u Srbiji raste nezadovoljstvo koje će
rezultirati agresijom Srbije i JNA na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, kasnije na Kosovo.
5. Komunisti su dijelili inteligenciju na poštenu i nepoštenu.
Poštena inteligencija aktivno ili pasivno podržavala je taj sustav, pisali su referate, magisterije,
doktorate, samoupravne sporazume, obilježavali su obljetnice svojih velikih pobjeda i uspjeha,
posebice rođendan velikog vođe, doživotnog predsjednika države, četverostrukog narodnog heroja,
maršala, klicali su pioniri i omladina, pekli su se janjci i održavali simpoziji (gozbe), u stotinama
tisuća primjeraka tiskala su se sabrana djela mudroslovnog bravara, nije se pitalo za njegove vile i
dvorce (desetine njih), za milijarde dolara vrijedna skloništa za komunističku elitu u slučaju rata (npr.
KONJIC), nije se pitalo za stotine suludih i nevjerojatno skupih projekata JNA (Aerodrom u Bihaću).
JNA bila je država u državi, nedodirljivi „garant naše slobode i budućnosti“.
Ja, Slobodan Praljak, član „nepoštene inteligencije“, držao sam da je 80 % onoga što se u misaonoj
društvenoj sferi proizvodilo umno i moralno smeće, nisam klicao aleluja na spomen lika i djela tog
čovjeka, zapravo sve mi se to gadilo.
U toj zemlji sve je bila laž i priča o najboljem društvu i kraju povijesti i o bratstvu i jedinstvu naroda,
u tom društvu kralo se u svim sferama društva na sve moguće načine, itd., itd.
Moji izračuni društvenih kristalizacija, rasta negativnih energija, bankrota gospodarstva, govorili su
mi da takav režim i takva država moraju propasti, nadao sam se, želio sam to i, razmjerno procjeni i
hrabrosti, radio na tome da se to dogodi.
Misao GYÖRGY LUKÁCSA da je bilo koji oblik komunizma bolji od bilo kojeg oblika kapitalizma –
vulgarna je komunističko-marksistička floskula, a toliko se ljudi u Jugoslaviji trudilo dokazati njezinu
istinitost.
NAPOMENA:
Poslije pada komunizma u Europi 90-tih godina prošlog stoljeća, toliko se puta napisalo i izgovorilo –
da je komunizam pao.
Eto, srušio se, nestao sam od sebe.
Nije!!
Deseci milijuna ljudi izgubilo je život (o ostalim nedaćama da ne govorim) da bi, eto, komunizam
pao.
Žrtve su zaboravljene. Život ide dalje.
Okrenuti smo budućnosti.
6. 1980. godina
Drug Tito je umro.
Utjelovljenje aksiomatskih istina i GLAVNI AKSIOMATIK nije više živ.
Mnogi plaču, ja sam radostan!
Znam da počinje početak kraja komunističke tvorevine.
Epigoni glavnog Aksiomatika, nisu više sigurni, aksiomi postaju upitni, gospodarstvo je već
kolabiralo, inflacija divlja, vanjski dug ne može se vraćati, ljubav Zapada vene, … Istok ne može
pomoći.
Tako misli budući „Udruženi zločinac“.
7. Pogreb druga Tita
Sve što je tog trenutka, u političkom smislu, bilo značajno u svijetu, doletjelo je u Beograd.
Tito suprotstavio se Staljinu, te je zbog „strateških globalnih“ razloga postao miljenik
zapadnih zemalja, posebno USA.
Dobio je novac, dobio je povoljne kredite, preko „Balkan pakta“ (Grčka, Turska, Jugoslavija) –
Jugoslavija je postala članica NATO pakta (tko je o tome smio napisati jednu jedinu riječ), dobio
je povlaštene ekonomske odnose, oružje (avione, brodove, topove … ), dobio je značaj svjetskog
državnika i političara.
Organizirao je tzv. „treći svijet“ u „Nesvrstane“ i po mišljenju zapadnih analitičara, smanjio
mogućnost utjecaja SSSR-a na te zemlje.
To se zove „realna politika“.
A kada Naseru daje od Amerike dobiveno oružje kako bi mogao napasti Izrael, kada školuje i ljubi
Gadafija i Sadama, kada ugošćuje Idija Amina Dadu, kada voli i pomaže Castra (valjda zbog cigara),
kada svim mogućim diktatorima prodaje oružje, kada ubija svoje „oponente“ diljem svijeta …
Svi šute.
Moje su spoznaje o svijetu povijesti i moralu crne, ali kada se na Titovu grobu drže moralističke
patetične tirade o veličini tog čovjeka, i to povijesnoj veličini, mučnina mi prolazi kroz cijelo tijelo.
Čitatelju, to je tipičan simptom za kandidata za članstvo u UZP-u.
Pazite se takvih misli i osjećaja.
8. Za kraj
Ovakvom tipu (već ste mogli nazrijeti moj zločinački misaoni ustroj) ostaje izvan svake prihvatljive
moralne prosudbe činjenica da se na tom pogrebu okupilo kompletno svjetsko državničko vodstvo
kao moralna potvrda Titove veličine.
Realna je politika jedno, a zločincu doći na sprovod je drugo.
Tada i danas, osjećao sam kao da su se na grobove stotina tisuća koje je pobio – POPIŠALI.
Eto, tako mislim.
D-1
POPIS UDBINIH* ŽRTAVA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI
UBIJENI 38) Matko Bradarić 1975. godine u Belgiji

39) Vinko Eljuga 1975. godine u Danskoj
1) Dr. Ivan Protulipac 1946. godine u Italiji 40) Stipe Mikulić 1975. godine u Švedskoj
2) Ilija Abramović 1948. godine u Austriji 41) Nikola Penava 1975. godine u SR Njemačkoj
3) Dinka Domačinović 1960. godine u Argentini 42) Ivan Tuksor 1976. godine u Francuskoj
4) Mate Miličević 1966. godine u Kanadi 43) Ivan Vučić 1977. godine u SR Njemačkoj
5) Marijan Šimundić 1967. godine u SR Njemačkoj 44) Jozo Oreč 1977. godine JAR
6) Jozo Jelić 1967. godine u SR Njemačkoj 45) Bruno Bušić 1978. godine u Francuskoj
7) Mile jelić 1967. godine u SR Njemačkoj 46) Križan Brkić 1978. godine u SAD
8) Petar Tominac 1967. godine u SR Njemačkoj 47) Marijan Rudela 1979. godine u SAD
9) Vlado Murat 1967. godine u SR Njemačkoj 48) Zvonko Štimac 1979. godine u SAD
10) Anđelko Pemar 1967. godine u SR Njemačkoj 49) Goran Šećer 1979. godine u Kanadi
11) Hrvoje Ursa 1968. godine u SR Njemačkoj 50) Cvitko Cicvarić 1979. godine u Kanadi
12) Đuro kokić 1968. godine u SR Njemačkoj 51) Nikola Miličević 1980. godine u SR Njemačkoj
13) Mile Rukavina 1968. godine u SR Njemačkoj 52) Mirko Desker 1980. godine u SR Njemačkoj
14) Krešimir Tolj 1968. godine u SR Njemačkoj 53) Ante Kostić 1981. godine u SR Njemačkoj
15) Vid Maričić 1968. godine u SR Njemačkoj 54) Mate Kolić 1981. godine u Francuskoj
16) Ante Znaor 1968. godine u Italiji 55) Petar Bilandžić 1981. godine u SR Njemačkoj
17) Josip Krtalić 1968. godine u Italiji 56) Ivan Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
18) Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj 57) Mladen Jurišić 1981. godine u SR Njemačkoj
19) Pere Čović 1968. godine u Australiji 58) Stanko Nižić 1981. godine u Švicarskoj
20) Mirko Čurić 1969. godine u SR Njemačkoj 59) Ivo Furlić 1981. godine u SR Njemačkoj
21) Nahid Kulenović 1969. godine u SR Njemačkoj 60) Đuro Zagajski 1983. godine u SR Njemačkoj
22) Vjekoslav Luburić 1969. godine u Španjolskoj 61) Franjo Mikulić 1983. godine u SR Njemačkoj
23) Mijo Lijić 1970. godine u Švedskoj 62) Milan Župan 1983. godine u SR Njemačkoj
24) Mirko Šimić 1971. godine u SR Njemačkoj 63) Stjepan Đureković 1983. godine u SR Njemačkoj
25) Ivo Bogdan 1971. godine u Argentini 64) Slavko Logarić 1984. godine u SR Njemačkoj
26) Maksim Krstulović 1971. godine u Engleskoj 65) Franjo Mašić 1986. godine u SAD
27) Drago Mihalić 1972. godine u SR Njemačkoj 66) Damir Đureković 1987. godine u Kanadi
28) Josip Senić 1972. godine u SR Njemačkoj 67) Ante Đapić 1989. godine u SR Njemačkoj
29) Dr. Branko Jelić 1972. godine u SR Njemačkoj
30) Stjepan Ševo 1972. godine u Italiji NEUSPJELA UBOJSTVA
31) Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji
32) Rosemarie Bahrić 1972. godine u Italiji 1) Mate Frković 1948. godine u Austriji
33) Josip Buljan-Mikulić 1973. godine u SR Njemačkoj 2) Dr. Ante Pavelić 1957. godine u Argentini
34) Mate Jozak 1974. godine u SR Njemačkoj 3) Dr. Branko Jelić 1957. godine u SR Njemačkoj
35) Ilija Vučić 1975. godine u SR Njemačkoj 4) Tomislav Lesić 1964. godine u Australiji
36) Ivica Milošević 1975. godine u SR Njemačkoj 5) Obitelj Deželić 1965. godine u SR Njemačkoj
37) Nikola Martinović 1975. godine u Austriji 6) Ante Vukić 1968. godine u SR Njemačkoj
* UDBA: Ured državne bezbjednosti SFRJ
D-1
7) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj OTMICE

8) Dr. Branko Jelić 1970. godine u SR Njemačkoj
9) Vlado Damjanović 1970. godine u SR Njemačkoj 1) Drago Jilek 1949. godine iz Italije
10) Dr.Branko Jelić 1971. godine u SR Njemačkoj 2) Krunoslav Draganović 1967. godine iz Italije
11) Gojko Bošnjak 1972. godine u SR Njemačkoj 3) Vjenceslav Čižek 1977. godine iz Italije
12) Nikola Vidović 1972. godine u Francuskoj 4) Ivica Novaković 1987. godine iz SR Njemačke
13) Dane Šarac 1973. godine u SR Njemačkoj
14) Gojko Bošnjak 1973. godine u SR Njemačkoj NEUSPJELE OTMICE
15) Miro Barešić 1974. godine u Švedskoj
16) Dane Šarac 1974. godine u Francuskoj 1) Dr. Branko Jelić 1950. godine iz SR Njemačke
17) Pavle Perović 1974. godine u SR Njemačkoj 2) Ankica Zubić-Ilek 1970. godine iz Brazila
18) Stipe Bilandžić 1975. godine u SR Njemačkoj 3) Franjo Mikulić 1979. godine iz Francuske
19) Pavle Perović 1976. godine u SR Njemačkoj 4) Alija Koso 1971. godine iz Brazila
20) Stipe Bilandžić 1977. godine u SR Njemačkoj 5) Ante Medolić 1973. godine iz Brazila
21) Franjo Goreta 1980. godine u SR Njemačkoj
22) Luka Kraljević 1982. godine u SR Njemačkoj NESTALI
23) Luka Kraljević 1983. godine u SR Njemačkoj
24) Danica Glavaš 1986. godine u SAD 1) Zlatko Milković 1949. godine u Francuskoj
25) Miro Barešić 1987. godine u Švedskoj 2) Zvonimir Kučar 1963. godine u Francuskoj
26) Ante Tokić 1988. godine u Australiji 3) Geza Pašti 1965. godine u Francuskoj
27) Tomislav Naletelić 1988. godine u SR Njemačkoj 4) Stjepan Crnogorac 1972. godine u Austriji
28) Nikola Štedul 1988. godine u Škotskoj
29) Slavica Barešić 1989. godine u Paragvaju
3.
USTAVNA PROBLEMATIKA U
KOMUNISTIČKOJ JUGOSLAVIJI –
KRATKO
POČETAK PRIPREMA ZA AGRESIJU
ČINJENICE
KOMENTAR:
U drugoj polovici šezdesetih godina, očito zaražen nekim patogenim društvenopolitičkim virusom, počeo
sam stidljivo zavirivati u neke USTAVE (vidi u prilogu).
U „strijeli vremena“, činio sam to sve učestalije i s više napora u razumijevanju „te problematike“ – tako se
onda to pisalo.
Čitajući te listine, zaključio sam da je postojala NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA (NRH), a zatim
SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA HRVATSKA (SRH), pa sam zaključio da je ta Republika država koja se
udružila u neku zajednicu zbog interesa i ostvarenja tih interesa, zaključio sam da ta država ima pravo i na
„samoodređenje do potpunog odcjepljenja“, meni se „priviđalo“ da je tim USTAVIMA određeno ozemlje i
omorje koje toj Hrvatskoj (ovako ili onako politički i ideološki definiranoj) pripada i da se te granice (i na
kopnu i na moru) ne mogu mijenjati bez pristanka Sabora.
Nigdje nisam pročitao neku odluku Sabora kojom je dopušteno JNA i drugim srpskim i crnogorskim vojnim
formacijama pucanje, razaranje i ubijanje po Hrvatskoj.
Primitivno misleći, zaključio sam da ako NEŠTO ima SABOR (SKUPŠTINU) i ako ima USTAV i ako ima
GRANICE, onda to nešto ne može biti ništa drugo doli DRŽAVA.
D-2a
***
***
***
D-2b
***
***
***
D-2c
***
KOMENTAR:
U prilogu sam Vam pripremio USTAVE FNRJ i SFRJ.

I u tim papirima piše da su se neke države: „udružile“, „slobodno“, „prenijele neka prava“, „ostvaruju interes“,
„određenje do potpunog odcjepljenja“, itd.
USTAV SFRJ, proglašen od Vijeća naroda Savezne skupštine 21. veljače 1974. godine (dokumenti D-3a, D-3b,
D-3c), nakon što su se s tekstom USTAVA suglasile Skupštine, Sabori, Sobranja Republika i Autonomnih
pokrajina Kosova i Metohije i Vojvodine u: DIO PRVI – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a u
člancima 1., 2., 4., definira ustavni položaj autonomnih pokrajina.
Za razumijevanje mog mišljenja (i moje zablude) pročitati, molim, članak 398. u DIO PETI – PROMJENA
USTAVA SFRJ (D-3c).
Kada su Srbi potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća (20. stoljeće) počeli galamiti i kričati po Srbiji (a i
šire), na mitinzima bacati jogurt i onda nosati nekakve kosti, čitao sam u novinama da se te priredbe zovu
„jogurt revolucija“ ili „antibirokratska revolucija“.
Ta vika i galama i to prosipanje kiselog mlijeka rezultiralo je donošenjem amandmana na Ustav SR Srbije i to
u studenom mjesecu 1988. godine.
Ti su AMANDMANI bitno ograničili, da ne kažem potpuno uništili, autonomiju pokrajina Kosova i Metohije
i Vojvodine, autonomiju definiranu USTAVOM SFRJ.
Na, USTAVOM SFRJ IZ 1974. godine, predviđen način promjene USTAVA (članak 398.), srpsko je
rukovodstvo 1976. predložilo promjene USTAVA SFRJ i USTAVA Srbije, a u vezi definiranog položaja
autonomnih pokrajina. Te godine, 1976., ostale su ih države, republike, sastavnice (kako hoćete) SFRJ odbile
pa su to 1988. godine Srbijanci učinili na neustavan način.
Silom.
E sad, ono malo logike što u mom mozgu stoluje dovelo me do zaključka da je takvim aktom, činom, srušen
USTAV SFRJ, da taj USTAV više ne vrijedi, ne postoji, nema nikakvo značenje, da je izvršen državni udar i da
slijedom toga ne postoji niti Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.
Gotovo! Raspala se!
Komunisti („koheziona snaga SFR Jugoslavije“), JNA („čuvari SFR Jugoslavije“), sve moguće tajne službe i
dobar dio puka (zakon inercije) nije dijelio moje mišljenje, ali se ja, do dana današnjega, nisam dao pokolebati
u obrani svoje tvrdnje.
Ne dugo iza rušenja Ustava SFRJ, srušila se, nestala, propala je i „koheziona snaga“ te državne tvorevine, na
onom njihovom Kongresu.
Ja sam USTAV zamišljao kao temeljnu strukturu, armiranobetonsku konstrukciju države, s točno definiranim
pravilima ponašanja i pravima državnih sastavnica i s točno propisanim načinom na koji se može promijeniti
ne samo USTAV, ne samo članak USTAVA, ne samo riječ u USTAVU, nego i zarez u tekstu USTAVA, a da, ako
ne poštujete proceduru promjene, ne srušite sve, cijelu konstrukciju.
Nasilnom promjenom jedne riječi, jednog zareza u Ustavu, USTAV PADA, NEMA GA, NE POSTOJI ILI NE
VRIJEDI.
Zbog takvog sam promišljanja, eto, tvrdio da je krajem 1988. godine SFRJ umrla, da je mrtva, rasturena,
krepala, pučistički ubijena od srpskog rukovodstva i da su ostale države koje su je tvorile, same i svoje.
D-3a
***
D-3b
***
***
***
D-3c
***
***
D-3c
***
***
***
KOMENTAR:
Stogodišnje srpske snove i planove (GARAŠANIN, KARADŽIĆ – STEFANOVIĆ VUK, MOLJEVIĆ) o

Velikoj Srbiji nastavlja Srpska akademija nauka i 1986. godine objavljuje Memorandum o položaju srpskog
naroda u SFRJ.
Temeljna je rečenica tog plana i programa:
„ … DA SRBI U MIRU IZGUBE SVE ŠTO U RATU DOBIJU. „
Ergo – rat je jedino rješenje za srpske zahtjeve.
Ideološka osnovica je tu, JNA je preustrojem iz 1987. i oduzimanjem naoružanja TO /Teritorijalne obrane/
Hrvatske (Slovenci svoje nisu dali) obavila sve pripreme za stvaranje Velike Srbije.
Treba još propagandom pridobiti Srbe iz Hrvatske (kasnije i u BiH) da su demokratskim procesima u
Hrvatskoj „ugroženi“ i da su svi Hrvati ustaše i genocidan narod.
To su tupili od 1945. godine u količinama i oblicima laganja koji su postali nesnošljivi.
Kada sam krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća usporedio karte br. 1., 2. i 3. (u prilogu), meni se činilo
(očito samo pričinjalo), uz sve druge pokazatelje, da samo neuki ne vide da Srbija, i Srbi, i Srbima podređena
JNA spremaju proširenje srpskih granica po crti:
Virovitica – Karlovac – Karlobag.
Ili, koliko već bude moguće.
Kako je takvo proširenje bilo moguće ostvariti samo silom, i to oružanom silom, ja sam zaključio da
Hrvatskoj i Hrvatima, i drugima u Hrvatskoj, predstoji rat tj. da slijedi agresija na Socijalističku Federativnu
Republiku Hrvatsku.
Obrazlagao sam svoje argumente svakome tko me htio slušati, predlagao neke organizacijske oblike kao
pripremu otpora spram više nego izvjesne agresije.
Kada su u ljeto 1990. godine Srbi u Hrvatskoj, ugledavši se na svoju istočnu braću, a u okviru jasnog plana
proširenja Srbije, počeli rušiti ustavni poredak države – Republike Hrvatske, stavljati barikade na državne
ceste uz povike „Ovo je Srbija“ u Kninu i drugdje, bilo je valjda i najglupljima jasno da je SFRJ odnio vrag.
Elem, 17. kolovoza 1990. godine intervenciju MUP-a RH, helikoptersku intervenciju, pokušaj intervencije na
uklanjanju balvanskih cestovnih barikada u Kninu, spriječili su zrakoplovi JNA bazirani u Bihaću – BiH.
Kakav USTAV SFRJ (koji takvo djelovanje smatra nedopustivim), kakvi bakrači!
Čist, jasan, nedvosmislen akt agresije, čin državnog terora, terora nepostojeće države, dakle agresija jednog
naroda.
A međunarodna zajednica šuti i još optužuje Sloveniju (manje) i Hrvatsku (više) za separatizam i razbijanje,
njima tako drage, Titove komunističke Jugoslavije.
Da li je tim zapadnim demokratima, u to vrijeme, bila vrana mozak popila ili je nešto drugo posrijedi, ne
znam pouzdano.
Ali takvih je mislitelja i kod kuće bilo više nego previše.
Ali, već sam davno, davno prije tih događaja, uspio shvatiti da nitko neće prihvatiti argumente i istinu ako ti
argumenti i ta istina ruše interes i smanjuju dobit, ma kakva god ona bila.
U prilogu je karta 3. koju sam nacrtao za Vas, dragi moji.
KARTA 1.
OS SFRJ = Oružana sila SFRJ

JNA = Jugoslavenska narodna armija
TO = Teritorijalna obrana
VPO = Vojno-pomorska oblast
KARTA 2.
granica Velike Srbije
Plan napadne operacije na

Republiku Hrvatsku
VO = Vojna oblast
KARTA 3.
VELIKA SRBIJA PREMA PROJEKTU ČETNIČKOG IDEOLOGA STEVANA MOLJEVIĆA (30. LIPNJA 1941.)
AUSTRIJA
MAĐARSKA
ITALIJA
SLOVENIJA RUMUNJSKA
HRVATSKA
DA
LM
SRBIJA
AC
IJA
VELIKA SRBIJA
BUGARSKA
STRANI TERITORIJI PRIPOJENI SRBIJI
HRVATSKA
SLOVENIJA
ALBANIJA GRČKA
TERITORIJI PRIPOJENI SLOVENIJI
KOMENTAR:
Kada je 28. septembra 1990. godine „Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 1., objavio tekst novog USTAVA
REPUBLIKE SRBIJE, ja sam ozaren hodao okolo i govorio „nevjernicima“: „Zar vam sada nije jasno?“, „Zar
vam nisam govorio?“ i slične pizdarije.
Bio sam uvjeren da će svi, ama baš svi ili barem svi pismeni, radnici i seljaci, inteligencija raznorodna, poštena
i nepoštena, da će pravnici i ustavo-pravnici, akademici i oni koji će to tek postati, da će ribari i planinari,
uzgajivači lipicanera i umjetnici svih cehova, pčelari, da će svi nabrojani kad pročitaju USTAV REPUBLIKE
SRBIJE (u prilogu) uvidjeti i shvatiti da je Srbija izišla iz SFRJ, napustila tu zajednicu, separirala se, otišla van
tih okova, i sve tome slično, sveudilj.
Pročitajte tko zapovijeda vojskom, tko vrši mobilizaciju, tko sklapa međudržavne ugovore i gdje je nestala
„SOCIJALISTIČKA“?!
Gdje je nestala slavna PARTIJA?
Odlično, mislio sam, bravo, nema više „komunističke kohezione sile“ i „vodeće uloge“, Srbija je postala svoja,
demokratska i ima, i brani, svoje granice.
Ne može bolje.
S autonomnim pokrajinama stvar je bila mnogo gora i ta činjenica nije mi dopustila da se potpuno opustim.
Za sada ću, i samo za ovu raspravu, zanemariti sve one druge planove Vožda i ostalih, za sada je, a tiče se
„ustavnopravne problematike“, važno samo konstatirati da je Srbija 28. septembra 1990. godine napustila
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Samo to.
Ostaje mi samo opetovano tražiti odgovor na pitanje kako su svi oni s tzv. Zapada, tajnici i podtajnici,
sekretari, poslanici, izaslanici, veleposlanici, državni službenici nižeg, srednjeg i visokog ranga, predsjednici
vlada i država, politički analitičari raznih profila, novinari i drugi umnici od pera i govora, kako su svi
godinama iza 28. septembra 1990. godine, i do dana današnjeg, optuživali Hrvatsku za razbijanje SFRJ i
separatizam.
Čitaju li oni išta, za Boga miloga ?!
Ništa se ja ne ljutim, a i ne prigovaram pretjerano jer mislim, ima u Boga dana, shvatit će Oni, kad-tad, za
40-50-60 godina da su bili u zabludi, da su bili u krivu i barem malo, onako sa strane, diplomatski uvijeno,
priznat će da su krivo i prosuđivali i osuđivali.
D-4
1990.
***
***
***
***
KOMENTAR:
23. svibnja 1990. godine, na sjednici Predsjedništva SR Hrvatske, kojoj sjednici je predsjedavao predsjednik
Ivo Latin, konstatirano je da je JNA maznula, ukrala, zdipila, otuđila, otela, …, kako god Vam drago izabrati,
naoružanje Teritorijalne obrane /TO/ SRH i da Ivo Latin, predsjednik, o tome nema pojma.
A to što su ukrali bilo je u vlasništvu i u nadležnosti SRH i njezinog predsjednika Predsjedništva.
Tako je to propisivao Ustav iz 1974., USTAV SFRJ, ali kako sam već ranije razložio, u svibnju 1990. taj se papir,
po meni, mogao koristiti samo kao toaletni papir u lošijim birtijama.
A sve su to Rašeta i društvo napravili, jer je tako zapovjedio Blagoje Adžić, a hrvatski su im komunisti s
Račanom na čelu pomogli.
I opet su slijedile moje „propovijedi“ o tome da USTAVA SFRJ nema, da tvorevina SFRJ ne postoji, da je
akt krađe oružja Teritorijalne obrane SRH akt agresije, državni udar, puč, da se spremaju i na još gore čine i
činjenja, da ovo, da ono.
U prilogu imate potrebne dokumente.
D-5a
Izvadak iz knjige Ive Perića: „GODINE KOJE ĆE SE PAMTITI“, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str. 50:
***
1990
23. svibnja Održana je sjednica Predsjedništva SR Hrvatske kojoj je predsjedavao predsjednik Ivo Latin.
Raspravljalo se o povlačenju naoružanja hrvatske Teritorijalne obrane u skladišta JNA.
Konstatirano je da ovo Predsjedništvo o tome nije bilo obavješteno, iako je Teritorijalna
obrana izričito pod nadležnošću Republike. Zbog toga, a i zbog negodovanja hrvatske
javnosti, Predsjedništvo je zaključilo da s tim upozna Predsjedništvo SFRJ.
***
Kao reakcija vojnih vlasti na rezultate izbora u Hrvatskoj uslijedilo je razoružavanje Hrvatske, koje je
planirano i ubrzano provedeno, prije nego što je u Hrvatskoj, sukladno rezultatima provedenih izbora, došlo
do primopredaje dužnosti i ustrojavanja nove vlasti.
Naime, prema zapovijedi koju je 14. svibnja 1990. godine protuzakonito (bez znanja i suglasnosti
Predsjedništva SFRJ) potpisao načelnik GŠ OS SFRJ Blagoje Adžić – „u skladu s postavljenim zadacima
Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, utvrđenim na sjednici Vojnog savjeta 27. travnja 1990.“ – Hrvatskoj
je do 23. svibnja 1990. godine oduzeto naoružanje Teritorijalne obrane i smješteno u skladišta Jugoslavenske
narodne armije – procjene se kreću od oko 80.000 do 200.000 „cijevi“. (vidi: O. Žunec, „Rat u Hrvatskoj
1991.-1995.“, Stručni rad, Polemos 1, Zagreb, 1998., str. 66)
Zbog oduzimanja oružja, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Ivo Latin, uputio je
prosvjed Predsjedništvu SFRJ, ali se stvari nisu promijenile.
***
D-5b
Izvadak iz knjige Martina Špegelja: „SJEĆANJA VOJNIKA“, Znanje d.d., Zagreb, 2001., str. 287-288:
***
TABLICA III
ORUŽJE, STRELJIVO I OPREMA TORH ŠTO IH JE U SVIBNJU 1990.

ODUZELA JNA*
NAORUŽANJE KOLIČINA
suvremeno dugo oružje 7.62 mm 120.000
trofejno dugo i srednje dugo oružje 7.62, 7.9 i 11 mm 80.000
pištolji 7.65, 7.62 i 9 mm 2.500
minobacači 60 i 82 mm cca 2.000
minobacači 120 mm cca 120
ručni protutenkovski bacači RPG-60 cca 800
protuoklopni raketni sustavi (prenosivi) 500
protuzrakoplovni topovi 20 mm (1, 2 i 3 cijevi) 300
raketni protuzrakoplovni sustavi strijela 2M (ručni) 150
protuzrakoplovni mitraljezi 12.7 mm cca 120
protuzrakoplovni topovi boforst** cca 60
protuoklopne mine cca 20.000
eksploziv za rušenje i zaprečavanje cca 80 t
VAŽNIJA TEHNIKA I OPREMA
radio-uređaji (motorola i drugi) cca 800
radio-uređaji srednjega i velikoga dometa cca 150
vozila za mobilne veze 60
teretna vozila za logistiku i prijevoz vojnika 300
zapovjedna vozila ŠK-1 i ŠK-2 10
specijalna sanitetska vozila 6
STRELJIVO
za kalibre od 7.65 do 12.7 mm (u prosjeku po cijevi oružja) cca 1.000 kom
za kalibre od 20 do 120 mm cca 80.000 t
* Podaci nisu sasvim precizni, jer su se količine i kvaliteta potkraj osamdesetih mijenjali gotovo iz dana u dan.
**Ti su topovi bili skinuti s brodova JRM zbog nedostatka odgovarajućega streljiva, te osposobljeni samo za djelovanje
protiv ciljeva na zemlji i moru.
***
D-5b
4.
RAZGOVOR S DR. FRANJOM
TUĐMANOM, PREDSJEDNIKOM
REPUBLIKE HRVATSKE, 8. TRAVNJA
1991. GODINE
JASAN „DOKAZ“ DA DR. TUĐMAN

DIJELI BiH??
ČINJENICE
KOMENTAR:
U ovom dokumentu piše što gospodin Muhamed Filipović misli tko je KRIV za takvu politiku Muslimana i
što je Franjo Tuđman (i Slovensko rukovodstvo) nudio Aliji Izetbegoviću još 8.4.1990. godine.
Ali Franjo Tuđman, koji se visoko uzdiže iznad te ekipe pričuvnih provincijalnih političkih igrača, koji se
uzdiže dubokim razumijevanjem društvenih i političkih silnica, ne samo u bivšoj YU nego „u tom i takvom
svijetu“, Franjo Tuđman zna da je „Izetbegović suviše impresioniran i da je, u neku ruku, prepariran od strane
JNA“.
Ocijenio je gospodin Tuđman, a i znao je da je Alija „okružen agentima KOS-a i SDB-a,* … te da on

(Izetbegović) neće imati snage da se otrgne od toga i uđe u rizik sukoba s tom silom“.
Zar nije bilo tako.
A u nastavku dokumenta piše da jest Alija i kako je Alija poslao M. Filipovića da sa Srbima dogovori
„historijski sporazum“.
Bez Hrvata.
A onda je prevario i Muhameda Filipovića – Alija Izetbegović.
* KOS: Kontraobavještajna služba, SDB / DBJ: Služba državne bezbjednosti SFRJ
D-6
M. Filipović: “Bio sam Alijin diplomat” njih totalno razlikovao u mišljenjima, jer su oni, prema
onome što sam vidio, sve političke stavove derivirali iz
svojih vjerskih i, po mom mišljenju, krivo shvaćenih
*** stavova. Smatrao sam da je politika jedno, a vjera drugo.
Ako mi sami nismo bili uopće autori svoje sudbine, ako Razgovor sa Tuđmanom odigrao se u njegovoj rezidenciji
se sve sa nama i oko nas događalo prema namjerama i 08. aprila 1991. godine, u Banskim dvorima, na Griču.
uz odluke drugih, ako smo mi, dakle, bili samo trpeći
elemenat naše historije, tada mi nismo imali pravo ni da Tuđman je prilikom tog razgovora bio veoma ljubazan
činimo ono što smo činili, niti da donosimo one odluke i prilično dobrohotan, te je pokazao veliki interes za to
koje su bitno mijenjale položaj i stanje svih stanovnika da i Bosna slijedi primjer Hrvatske i Slovenije, za koje
naše zemlje. Čineći to, mi smo u najvećoj mjeri sami nam je tada otvoreno rekao da su već donijele neopozivu
odlučili o tome što će biti s našom zemljom i s nama odluku o istupanju iz Jugoslavije, naznačivši čak i točan
samima, a za to snosimo mi sami najveću odgovornost. datum kada će ta odluka biti javno saopćena. Tu odluku
su donijeli iz državnih razloga i zbog potpune iscrpljenosti
Tita više nije bilo, Miloševićev udar na Savez komunista, svih mogućnosti da se sa Miloševićem postigne bilo kakav
ostvaren uz pomoć nekih tadašnjih neopreznih logičan i racionalan politički sporazum. Ako je i ranije bilo
jugoslavenski raspoloženih političara iz drugih republika, teško u Jugoslaviji, kojom su ipak svagda dominirali Srbi,
kao i sve snažnije izražena tendencija obnove nekadašnjeg onda je u Jugoslaviji kojom dominira Milošević nemoguće
prijedloga o tzv. amputaciji Slovenije i sjevernog dijela opstati i mora se donijeti odluka o istupanju. To je pravno
Hrvatske iz nekadašnje Jugoslavije, kojeg je lansirao opravdan i politički logičan potez, koji je tada i nama
još bivši kralj Aleksandar Karađorđević 1929. godine, svesrdno preporučio. Naglasio je da će u situaciji, ako bi i
te stvaranja Velike Srbije, jasno su ukazivali da za sve Bosna i Hercegovina zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom
zemlje koje su se našle unutar Jugoslavije postoji samo napustila Jugoslaviju, svima biti mnogo lakše ostvariti taj
jedno rješenje, a to je jedino bijeg iz tog pakla i ostvarenje korak i parirati bilo kakvu akciju koja bi došla od strane
tadašnjim ustavom garantiranog prava republika da mogu Miloševića. Svijet će morati, na kraju, smatrao je Tuđman,
da se razdruže, tj. da proglase svoju neovisnost. da podrži tri republike koje istupaju iz države kojom
Mora se reći, nažalost, da muslimanska javnost, prije očito dominira Milošević, i to na grub način. Svijet neće
svega ona intelektualna, nije bila svjesna stvarnog položaja podržati Miloševića, za kojeg, kako je i nama poznato,
ni Bosne i Hercegovine, niti muslimana. Ona uopće postoji i u međunarodnom političkom mnijenju uvjerenje
nije reagirala na masovne političke progone muslimana da je jedan nasilnik, srpski nacionalist i polufašist. Rekao
povodom tzv. afere «Agrokomerc». Ona nije pokazala nam je da, osim toga, Hrvati i Slovenci već imaju značajnu
niti najmanji interes za rad Foruma, štoviše, neki su vajni podršku Njemačke i Austrije za svoj namjeravani korak,
muslimanski intelektualci veoma olahko pali pod utjecaje što nije nikako malo za početak. Saopćili smo mu našu
onih snaga i ideja koje su se temeljile na antiislamizmu i ocjenu da bi i za Bosnu i Hercegovinu bilo najbolje da
antimuslimanstvu. Da bih pobudio interes za ova pitanja, zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom iziđe iz Jugoslavije, jer
inicirao sam sastanak nekih istaknutijih muslimanskih će izlaskom ove dvije zemlje ostati sama u srpskom moru,
intelektualaca, koji je bio planiran za kraj 1989. godine, koje će, osim toga, nakon izlaska Hrvatske i Slovenije biti
a održan početkom 1990. godine u zagrebačkoj džamiji. još više frustrirano, pa demokracija u takvim uvjetima
Sastanak je održan 12. februara 1990. godine, a upriličen nema šansu.
je bio u vrijeme moga gostovanja u Novinarskom domu, Tuđman je na to reagirao tako da je otvoreno rekao kako
na tribini Saveza novinara Hrvatske, gdje sam bio pozvan ne vjeruje u to da će Bosna izaći iz Jugoslavije, rekavši
da govorim o stanju u Bosni i Hercegovini i problemima da smatra kako je Izetbegović suviše impresioniran i da
nacionalnog identiteta muslimana. je, u neku ruku, prepariran od strane JNA. Ocijenivši
Ovo gostovanje sam sâm aranžirao kao neku vrstu pokrića da je on okružen agentima KOS-a i DBJ-e, rekao je da
za sastanak koji je bio glavni cilj mog puta u Zagreb. zna da je Izetbegović bio u tadašnjem Generalštabu JNA
na prepariranju, gdje mu je demonstrirana sva snaga i
Sam nisam želio biti njenim članom, a ponudu moć te vojne sile, te da on neće imati snage da se otrgne
Izetbegovića i Zulfikarpašića da pristupim stranci, od toga i uđe u rizik sukoba s tom silom. Naravno, ja
jednostavno sam odšutio. Jednom prilikom, kada mi sam na tu njegovu tvrdnju reagirao kazavši da ovdje
je Izetbegović rekao da ima teškoće s nekim ljudima nije predmet razgovora Izetbegović, te da to mogu biti
u stranci oko mog uključenja u Izvršni odbor stranke, nagađanja, nego stanje političkih prilika u zemlji i najbolje
što je navodno on predlagao, a što mi je potvrdio i Adil odluke koje se mogu preporučiti. Ali, Tuđman je ostao
Zulfikarpašić, rekao sam mu da to ne treba da čini, jer pri svojim stavovima, kazavši ponovo da ne vjeruje da će
odista ne mogu biti u istoj stranci sa ljudima kakvi su bili Izetbegović donijeti odluku o izlasku Bosne i Hercegovine
Omer Behmen, Hasan Čengić, Salim Šabić i slični, budući iz Jugoslavije zajedno sa druge dvije republike. Pa ipak
sam čovjek sasvim druge vrste, jer za mene politika nema je, u svom zaključku našeg razgovora, ponudio da se i
nikakve veze sa vjerom. Naravno, to nije nikako značilo mi priključimo izlasku iz Jugoslavije i kazao da bi on
da sam ove ljude u bilo kojem pogledu, osim u pogledu takvu našu odluku vrlo srdačno pozdravio, te da bi se
razlike u mišljenjima, smatrao nepoćudnim. Ja sam se od založio kod svojih slovenskih partnera za to da se prihvati
D-6
naš stav. Čak je kazao i to, da je uvjeren, kako bi oni bili Prema Adilovim riječima, Izetbegović je kazao da on nema
spremni čekati jedan mjesec do toga kada bi i mi mogli biti ni garancija, niti je radio na pripremi nekog plana vojničkog
spremni za jednu takvu odluku. Naime, bili smo složni u ili političkog suprotstavljanja takvoj akciji koja se mogla
tome da bi za takvu odluku trebalo izvršiti neke minimalne, očekivati, te da on smatra da je jedini izlaz iz nastale situacije
ali svakako neophodne pripreme. Prije svega, nužno je u u pregovorima sa Srbima. Kada je Adil Zulfikarpašić od
najvećoj tajnosti pripremiti odgovarajuće odluke koje bi njega zatražio da pregovara, Izetbegović mu je navodno
se odnosile na sam izlazak iz tadašnje Jugoslavije, te one rekao da on to ne može, da nije najbolja ličnost za to, jer
koje se odnose na funkcioniranje buduće neovisne države, mu Srbi ne vjeruju, te iz tog razloga nije pogodan kao
a neophodno je razraditi i metode kako da se takve odluke pregovarač. Zatražio je da mi, tj. Adil Zulfikarpašić i ja,
ostvare. Nužno je učiniti sve da se vojnički odmah aktiviraju pregovaramo sa Srbima u ime muslimana. Osjećao sam da
snage koje bi bile lojalne bosanskoj vladi nakon donošenja nešto tu nije u redu i da se u tom nelogičnom prijedlogu
odluke o istupanju. Mi smo smatrali da su ponuđeni uvjeti i Izetbegovića krije neka zamka.
prijedlozi fer i da se može na temelju njih razmatrati pitanje
Mi smo smatrali da se pregovori moraju obaviti, prije svega,
našeg izlaska, kao i donijet set odgovarajućih odluka i tako
između Srba i muslimana. Naime, najveći problemi i najteže
pravno i tehnički pripremiti naš izlazak. Pitanje je bilo odista
moguće posljedice nastale bi po Bosnu i Hercegovinu ako
veoma urgentno i događaji nas neće čekati. Bile su potrebne
bi došlo do težih poremećaja odnosa između Bošnjaka
vrlo hitne i kompletne političke, vojne i zakonodavne mjere
i Srba. Moralo je svakome biti jasno da sudbinu Bosne
koje bi omogućile provođenje ove delikatne, rizične i složene
i Hercegovine određuju prije svega odnosi dva njena
državno-pravne, ali i političke i vojne operacije i osigurale
najbrojnija naroda.
njen uspjeh.
Tako su, pod auspicijom predsjednika SDA Alije
Nakon tog razgovora, otputovali smo 09. aprila 1991.
Izetbegovića i uz mandat kojeg nam je dao, započeli, kasnije
godine u Ljubljanu. Već je pomenuto da je Adil od ranije
mnogo spominjani i komentirani, srpsko-muslimanski
poznavao većinu tadašnjih vodećih ljudi iz slovenskog
pregovori o tome kako riješiti problem sudbine naše
političkog života, od kojih su neki, koji su tada bili
zemlje. Bili su to pregovori o nalaženju rješenja za problem
vrlo utjecajni, djelovali u nekadašnjoj Demokratskoj
odnosa Srba i muslimana u Bosni i Hercegovini i ujedno,
alternativi u inozemstvu, te su nam i kontakti i razgovori
o budućim odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije.
bili znatno olakšani. Zapravo, naši razgovori sa Bavčarom,
Zapravo, bili su to pregovori o tome hoće li i pod kojim bi,
Bučarom, Janšom i drugim ljudima iz slovenske politike
eventualno, uvjetima Bosna i Hercegovina mogla da ostane
bili su veoma direktni, sadržajni i tekli su glatko. Svi naši
unutar Jugoslavije, ili će morati da iz nje iziđe pa makar to
sugovornici su smatrali, slično kao i Tuđman, da je naš
bilo pod za nju najnepovoljnijim uvjetima.
izlazak iz Jugoslavije neminovan, da je to bolje učiniti što
ranije, a da je najpovoljnija prilika za to momenat kada Pregovori su započeli 08. jula 1991. godine i održavani su u
izlaze druge dvije zapadne republike Jugoslavije. I oni su zgradi državnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zapravo
bili mišljenja da je za neophodne pripreme ovakve jedne u kabinetu tadašnjeg njegovog člana Nikole Koljevića.
odluke, uzimajući u obzir da su neke pripreme već izvršene Prethodne, zapravo uvodne razgovore vodili su samo Adil
u okviru priprema izlaska Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije, Zulfikarpašić, Radovan Karadžić, Muhamed Filipović
sada potrebno manje vremena, ali da se mora požuriti i Nikola Koljević. Pregovori su započeli i intenzivno su
s pripremama na svim poljima: vojnom, političkom, se odvijali svakodnevnim sastancima dvije delegacije. U
ekonomskom i ustavnopravnom. To se odnosilo, prije jednoj smo bili Adil i ja, a u drugoj Karadžić i Koljević.
svega, na već obavljene obimne međunarodne sondaže oko Povremeno su se u razgovore uključivali, sa srpske strane
prihvata takvog akta od strane utjecajnih zapadnih država. Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, dok je sa naše strane u
S obzirom na to, za nas je ipak lakše da donesemo odluku pregovorima uzeo učešća samo još Alija Izetbegović.
znajući da bi ona bila podržana od nekih veoma značajnih On je uzeo učešće u jednoj veoma važnoj sesiji razgovora,
država. Oni su smatrali da bi izlazak iz tadašnje savezne kada je izgledalo da smo već došli relativno blizu nekog
države ili razdruživanje tri republike bio mnogo plauzibilniji sporazuma. Bilo je to 23. jula 1991. godine, nakon
akt i da bi pružao mnogo veće šanse za taktičke manevre Izetbegovićevog povratka iz posjete SAD-u, kada je dao i
neophodne u ovakvim situacijama. Prvo, to ne bi bilo puko pozitivnu ocjenu pregovora, podržavši iste i kazavši da mu je
raspadanje nego prepolavljanje Jugoslavije. Drugo, Zapad poznato da se oni vode uz njegovo znanje i pristanak.
koji u svojim političkim kalkulacijama uzima i ekonomske
interese kao bitni kriterij za donošenje odluka, lakše bi Pregovori su, na kraće vrijeme, bili prekidani zbog toga
primio razdruživanje tri nego dvije republike, jer bi time što su se srpski predstavnici morali, a to je pokojni Nikola
zadržao veće tržište za svoju robu i tehnologiju, a i mi bi bili Koljević otvoreno kazao, konsultirati sa Slobodanom
bolji partner. U tom slučaju mi predstavljamo razvijeniji dio Miloševićem, jer se, kako je on sâm to formulirao, radilo
Jugoslavije. Vojnički bi bilo lakše da se utroje branimo od o pitanjima od najvećeg nacionalnog interesa za sve Srbe.
eventualnog napada, nego kada bi to morali pojedinačno. Mi nismo trebali toliko vremena, jer nam je komunikacija
Najzad, sada bi bio pravi trenutak za to, jer ni Milošević sa Izetbegovićem bila lakša, a prekinuta je samo njegovom
još nije dovoljno pripremio Srbiju za eventualni rat, niti je kratkom posjetom Sjedinjenim Američkim Državama.
homogenizirao Srbe do mjere da bi oni bili spremni da se Upravo po dolasku iz te posjete, Izetbegović je, na
upuštaju u neposrednu ratnu akciju. Aerodromu Sarajevo, za TV BiH dao izjavu da mu je
D-6
poznato da se vode tzv. srpsko-muslimanski pregovori, da kako bi izbjegli da padnu u ruke srpskih separatista u
on to odobrava, te da se nada njihovom uspjehu. Prilikom Hrvatskoj, a naše su ih vlasti predale upravo srpskoj vojsci,
te posjete, Izetbegović je bio primljen kod tadašnjeg odnosno JNA, te su svi oni bili zatvoreni u zloglasnom
Backerovog pomoćnika Lawreancea Eaglebergera, kao logoru Manjača i vjerojatno pobijeni.
i generala Scowcrofta, predsjednikovog savjetnika za
Na sve te otvorene provokacije, naša vlada i sâm Alija
sigurnost.
Izetbegović ostali su nijemi. Ta šutnja, koja je po svemu
U vezi s tim, započele su akcije JNA, koje su imale dva očekivana, bila je pretpostavka za nastavak moguće vojne
osnovna cilja. Prvi je cilj bio da se teritorija Bosne i akcije Srba u našoj zemlji. Bosanskohercegovačka vlada je
Hercegovine uključi u intenzivne vojne operacije, koje je prešutno odobrila da Srbi mogu nastaviti s takvim akcijama,
JNA tada vodila protiv države Hrvatske. Drugi je cilj bio da a njihovom okupatorskom ponašanju dodatni potencijal
se, u uvjetima pretpostavljenog odsustva pravilne i energične davala je intezivirana kampanja srpskih autonomnih oblasti
reakcije vlade Bosne i Hercegovine na ovu očitu uzurpaciju na području cijele Bosne i Hercegovine: SAO Bosanska
njene teritorije, iznudi pogoršanje odnosa između Hrvata i Krajina, SAO Stara Hercegovina, SAO Ozren, te SAO
muslimana, kao logičnih saveznika u takvoj situaciji, pa su sa Semberija. Spremalo se stvaranje i drugih takvih tvorevina,
naše teritorije vršene različite aktivnosti usmjerene u pravcu a sve s ciljem razbijanja zemlje. Bosna i Hercegovina je, na
destabilizacije tih odnosa. Tako je sam grad Dubrovnik bio taj način, postala neka vrsta «leopardove kože», prošarana
napadnut sa teritorije općine Trebinje, izvršen je napad na zonama u kojima legitimna vlast nije više imala nikakvog
selo Ravne, koje se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine, a utjecaja.
naseljeno je bilo Hrvatima, i time načinjena otvorena vojna
***
provokacija i agresija na njenu teritoriju. Najzad, kao zadnja
mjera testiranja sposobnosti vlade Bosne i Hercegovine
da štiti svoju teritoriju, izvršen je sramni čin predaje od
Muhamed Filipović: “Bio sam Alijin diplomata”, Bihać,
strane bosanskih vlasti uhapšenih branilaca hrvatskog grada
Delta 2000.
Kostajnice, koji su prešli na teritoriju Bosne i Hercegovine
KOMENTAR:
Tko su Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić?

Muhamed Filipović je akademik, povjesničar, filozof,
jedan od najistaknutijih intelektualaca BiH, i on
govori da je jasno da Srbi ostvaruju plan o Velikoj
Srbiji, on ne pristaje da bude član SDA (Stranka
Demokratske Akcije – Izetbegovićeva stranka), jer
za njega, Filipovića, politika i vjera ne idu skupa kao
što su čelnici SDA (Behmen, Šabić, Čengić) objavili u
„Islamskoj deklaraciji“.
Adil Zulfikarpašić, politički emigrant, poslije II.
svjetskog rata, švicarski državljanin, osnivač i voditelj
„Bošnjačkog instituta“, po vjeri musliman.
Koljević otvoreno kazao, konsultirati sa Slobodanom vojna provokacija i agresija na njenu teritoriju. Najzad, kao
Miloševićem, jer se, kako je on sâm to formulirao, radilo zadnja mjera testiranja sposobnosti vlade Bosne i Hercegov-
o pitanjima od najvećeg nacionalnog interesa za sve Srbe. ine da štiti svoju teritoriju, izvršen je sramni čin predaje od
D-7
Mi nismo trebali toliko vremena, jer nam je komunikacija strane bosanskih vlasti uhapšenih branilaca hrvatskog grada
sa Izetbegovićem bila lakša, a prekinuta je samo njegovom Kostajnice, koji su prešli na teritoriju Bosne i Hercegov-
kratkom posjetom Sjedinjenim Američkim Državama. Up- ine kako bi izbjegli da padnu u ruke srpskih separatista u
KOMENTAR:
ravo po dolasku iz te posjete, Izetbegović je, na Aerodromu Hrvatskoj, a naše su ih vlasti predale upravo srpskoj vojsci,
Sarajevo, za TV BiH dao izjavu da mu je poznato da se vode odnosno JNA, te su svi oni bili zatvoreni u zloglasnom
tzv. srpsko-muslimanski pregovori, da on to odobrava, te da logoru Manjača i vjerojatno pobijeni.
se nada njihovom uspjehu. Prilikom te posjete, Izetbegović
Na sve te otvorene provokacije, naša vlada i sâm Alija
jeNabioosnovu
primljenčega
kod je Izetbegović
tadašnjeg uvjeren
Backerovog (baba vračara?)
pomoćnika Law- da će ON (MILOŠEVIĆ) predložiti Tuđmanu neka
Izetbegović ostali su nijemi. Ta šutnja, koja je po svemu
„parcijalna
reancea rješenja,
Eaglebergera, koja
kao bi dijelom
i generala bila ostvarena
Scowcrofta, predsjed- na račun Muslimana u BiH?“
očekivana, bila je pretpostavka za nastavak moguće vojne
nikovog savjetnika za sigurnost.
I koje su to „izvjesne informacije“ i tko mu ih je dao? akcije Srba u našoj zemlji. Bosanskohercegovačka vlada je
U vezi s tim, započele su akcije JNA, koje su imale dva prešutno odobrila da Srbi mogu nastaviti s takvim akcijama,
KOS (Kontraobavještajna Služba JNA) ? kojim je okružen, SDB (Služba Državne Bezbjednosti)?, kojom je
osnovna cilja. Prvi je cilj bio da se teritorija Bosne i Her- a njihovom okupatorskom ponašanju dodatni potencijal
okružen ili netko treći, četvrti, od mnogih koji su modelirali sukob?
cegovine uključi u intenzivne vojne operacije, koje je JNA davala je intezivirana kampanja srpskih autonomnih oblasti
Ciljvodila
tada je višeprotiv
negodržave
jasanHrvatske.
i zbog uštede
Drugipapira neću
je cilj bio analizirati.
da se, na području cijele Bosne i Hercegovine: SAO Bosanska
u uvjetima pretpostavljenog odsustva pravilne i energične Krajina, SAO Stara Hercegovina, SAO Ozren, te SAO
Uvijek iznova je zanimljivo samo to kako laž može postati „prihvaćeni događaj“ i koliko se „muha govnara“
reakcije vlade Bosne i Hercegovine na ovu očitu uzurpaciju Semberija. Spremalo se stvaranje i drugih takvih tvorevina,
sakupi oko takve laži?
njene teritorije, iznudi pogoršanje odnosa između Hrvata i a sve s ciljem razbijanja zemlje. Bosna i Hercegovina je, na
Proizvođači
muslimana, kaotakvih storija
logičnih vrhunski
saveznika susituaciji,
u takvoj stručnjaci i više
pa su sa nego dobro
taj način, znajuneka
postala kako funkcionira
vrsta «leopardoveono štoprošarana
kože», tako
uzvišeno nazivamo „ČOVJEK“.
naše teritorije vršene različite aktivnosti usmjerene u pravcu zonama u kojima legitimna vlast nije više imala nikakvog
destabilizacije tih odnosa. Tako je sam grad Dubrovnik bio utjecaja.
napadnut sa teritorije općine Trebinje, izvršen je napad na
D-34Pismo Predsjednika
Pismo Izetbegovića
Predsjednika IzetbegovićaPredsjedniku
PredsjednikuTuđmanu
Tuđmanu 24.03.1991. godine
Poštovani gospodine Predsjedniče,

Uvjerensam
Uvjeren sam(a(auutom
tompogledu
pogleduimam
imami iizvjesne
izvjesneinformacije)
informacije)
da će Vam On u bilateralnim razgovorima ponuditi
da će Vam On u bilateralnim razgovorima ponuditi neka neka
parcijalna rješenja, koja bi dijelom bila ostvarena na račun
parcijalna rješenja, koja bi dijelom bila ostvarena na račun
Muslimana i BiH.
Muslimana i BiH.
Molim Vas da takve ponude odbijete, Vi znate da bi to
Molim
vodilo Vas
kaosuda koji
takveneke
ponude
snageodbijete, Vi znate
priželjkuju. da bi to
Prijateljstvo
vodilo
izmeđukaosu koji neke
hrvatskog snage priželjkuju.
i muslimanskog narodaPrijateljstvo
može i sada i u
budućnosti
između svimai dati
hrvatskog više od bilonaroda
muslimanskog kakvihmože
neprincipijelnih
i sada i u
pogodbi. svima dati više od bilo kakvih neprincipijelnih
budućnosti
pogodbi.
Želim Vas uvjeriti u prijateljska osjećanja muslimanskog
naroda.
Želim Vas uvjeriti u prijateljska osjećanja muslimanskog
naroda.
Sa osobitim poštovanjem
Sa osobitim poštovanjem
Vaš
Vaš
Alija
Alija
Sar. 24. III. 1991.
Sar. 24. III. 1991.
5.
SEFER HALILOVIĆ,
ZAPOVJEDNIK “PATRIOTSKE LIGE”,
TAJNE VOJNE ORGANIZACIJE
MUSLIMANA U BiH,
NAČELNIK GLAVNOG STOŽERA A BiH
– MUSLIMANSKE VOJSKE U BiH
ČINJENICE
KOMENTAR:
SEFER HALILOVIĆ: „LUKAVA STRATEGIJA“ - SARAJEVO

Na tim stranicama piše Sefer Halilović, načelnik GŠ A BiH, bivši radnik i suradnik KOS-a, kada i gdje Alija
Izetbegović i Ejup Ganić govore o svojim pregovorima i planovima zamjene teritorija i naroda Sandžaka za
teritorij i narod Istočne Hercegovine.
Komad Srbije za komad BiH.
A Sefer je tada već imenovan u „Predsjedništvo BiH“, kao da je to „Predsjedništvo BiH“ institucija DVD-a u
Prnjavoru, a ne skup ljudi koji su izabrani na slobodnim izborima.
Na pregovorima u Ženevi, mjestu gdje su se vodili razgovori o tome kako UREDITI POLITIČKI
USTROJ BiH, za Sefera je Halilovića delegacija koju vodi Izetbegović BOSANSKA, a ne BOSANSKO-
HERCEGOVAČKA, delegacije Hrvata i Srba su ustaške i četničke delegacije pa je situacija zastrašujuća jer je
„palata UN puna četnika i ustaša“.
Pravu, izvornu i demokratsku delegaciju BiH čine samo on, Sefer Halilović i njegovo društvo iz TEMELJNOG
NARODA BiH prostora.
S tim čovjekom, s njegovim mišljenjem i stavovima formiranim u učionicama KOS-a, mi iz HVO-a trebali
smo formirati zajedničko zapovjedništvo i napraviti efikasnu i zajedničku vojsku. Koliko truda i uzaludnih
pokušaja je propalo? Koliko je štete naneseno hrvatskom narodu?
U dokumentu D-8 piše i što je na povratku iz Švicarske, u zrakoplovu, Izetbegović govorio o savjetima
Arafatovim, kako treba uzeti svoj komad i praviti svoju državu.
Halilović se ne slaže sa stavovima svog vrhovnog zapovjednika, jer Sefer „ne uskraćuje nikom ko poštuje
bosansku državu nikakvo pravo“.
A tko što poštuje i koliko poštuje, a posebno koji narodi ili pojedinci poštuju BOSANSKU DRŽAVU
procjenjivat će um i veleum Sefera Halilovića.
A ako Halilović procijeni da neki ne poštuju njegovu Bosnu onda će ih poraziti svojom PATRIOTSKOM
LIGOM, i svojom A BiH, i oni će morati otići ili u Hrvatsku (ustaše) ili u Srbiju (četnici).
Zar se u svemu tome, čitatelju, ne prepoznaje UTEMELJENJE AGRESIJE A BiH na HVO?
D-8
KAKO SE DIJELILA BOSNA – Šta ti o tome misliš?

– Ništa ne mislim. Prva misao koja mi se nameće jeste
da sam jako iznenađen, gospodine Ganiću, – ozbiljno
Sefer Halilović: Lukava strategija odgovorih i nastavih: – Jer, to za sobom povlači niz
posljedica za koje treba mnogo više pameti od one koja
može stati u ovu moju vojničku glavu. Uostalom, kad
Do tada je podjela Bosne bila posao iza zavjese: javno mi bilo šta pokušamo reći što vi ocijenite da je politika,
je važila priča o suverenoj i cjelovitoj državi. I sam vi se jako ljutite. A za vas je politika obično ono što se
sam nasjeo na cjelovitost koja je, zapravo, bila osnovni, ne poklapa s vašim mišljenjem i ja se ni o čemu ne bih
temeljni i najveći razlaz između mene i Izetbegovića. Ja izjašnjavao.
sam vjerovao njegovim javnim istupima čak i onda kada
Do tada sam ja već uveliko shvatio da se možeš baviti
se meni prvi put servirala varijanta podjele. Bilo je to još
politikom do besvjesti ukoliko podržavaš njihove stavove.
novembra 1992. Tog dana, ja sam bio u svojoj kancelariji
U protivnom, čim imaš svoje mišljenje odmah te podsjete
namjeravajući da poslije podne obiđem jedinice. U neko
da si vojnik. Ganić je preskočio moju primjedbu, ali i dalje
doba, Predsjednik me zovne telefonom i ja se javim. Bio
nastoji da me navede na razgovor. Ja ostajem pri tezi da je
sam iznenađen:
to politika, da o tome trebaju raspravljati Predsjedništvo,
«Otkud Vi, Predsjedniče?» Kaže: «Zauzeta mi je Vlada, političke stranke… Uključio se i Alija i kaže meni:
sekretarica» i pita me šta radim, a ja pričam kako «Znamo mi da ti to dobro razumiješ, i da o tome imaš
pripremam neke kratke naredbe. «Možeš li malo doći do svoje mišljenje. Ali zapamti: samo budala ne mijenja
mene?», kaže. «Mogu, naravno », odgovorim i odmah mišljenje. Nama je jako važno što ti misliš i trebalo bi da
krenem. U Izetbegovićevom kabinetu zatekao sam njega nam kažeš».
i Ganića. Kad sam ušao, pozdravim: «Es-selamu alejkum,
– Dobro, prihvatim, prvo: to podrazumijeva etničku
Predsjedniče. Zdravo, Ganiću». Bio je to moj redovan
podjelu Bosne i Hercegovine i uništavanje bosanske
način šaljenja sa Ganićem na koji je Ganić, obično u
države u njenom tisućljetnom trajanju, što ja mislim da
četiri oka, reagirao ljuteći se. Onda bih mu ja rekao: «Ti
je u najmanju ruku neprihvatljivo. Niti mi na to imamo
si, bre, Jugosloven». I tako se to završavalo. No, tada sam
bilo kakvo pravo. Drugo: to podrazumijeva stvaranje neke
nakon pozdrava, odmah upitao smetam li, stičući dojam
minijaturne muslimanske državice, sa velikim rizikom
da se vodi ozbiljan razgovor. Rekli su mi: «Ne, ne, samo ti
kako će to biti prihvaćeno u međunarodnoj javnosti.
sjedi. Ti si član Predsjedništva». Sjeo sam, a oni nastaviše
Treće, to predviđa masovna ili, kako ih je Moljević
razgovor:
nazvao, humana preseljenja naroda. To je radio Staljin
– Šta kaže Suljo?, pita Ganić Aliju. Predsjednik se okreće u Sovjetskom Savezu i pokazalo se potpuno pogrešnim.
meni i kaže: Četvrto: to podrazumijeva nepoštivanje Ustava RBIH i
poništavanje Platforme Predsjedništva koju smo s teškom
– Dobro je da ti čuješ ovaj razgovor. Pričao sam telefonom
mukom donijeli. I peto: pored ostalog, malo mi se to čini
sa Ugljaninom i ja ga pitam… (okreće se Ganiću) bi li
neozbiljnim. Jer, konačno, istočnu Hercegovinu Karadžić
narod u Sandžaku pristao da se zamijeni Sandžak za
za sad čvrsto drži, a Sandžak je pod Miloševićem.
istočnu Hercegovinu?
Kad sam to rekao, obojica su ustali. Ustadoh i ja. Alija
– I, šta kaže Suljo?, kaže opet Ganić koji, kad razgovara s
kaže Ganiću:
Alijom, sav lebdi i ja redovno imam dojam da će svakog
časa završiti u njegovom krilu. A Izetbegović, hladan i – Jesam li ti rekao da s njim na ovu temu ne vrijedi
miran kao da razgovara o prebacivanju šibica iz jednog razgovarati. On je navalio: suverena, cjelovita, nedjeljiva i
džepa u drugi, odgovara: ne odustaje od toga.
– Suljo kaže da bi to narod u Sandžaku sa oduševljenjem ...
prihvatio.
Još samo jednom smo otvoreno i direktno razgovarali na
Od muke sam u tom času zapalio jednu cigaretu. U tom istu temu u avionu, kada smo se vraćali iz Ženeve.
periodu Alija je nastojao da prestane pušiti, pa smo se
Bio je to i inače poseban put. Iz Sarajeva smo krenuli
svi mi oko njega suzdržavali da zapalimo dok on sam ne
prvog januara 1993. godine.
uzme cigaretu. Ja pripaljujem, oni nastavljaju razgovor.
Ganić kaže: ...
– To bi bilo odlično. Prva plenarna sjednica je slijedećeg jutra, u 11 sati.
Odmah iza deset je došao moj pratilac i nas dvojica
– Naravno da bi bilo odlično. Skupiti narod, srediti državu
smo izašli u hodnik. Uđem u Predsjednikov apartman i
i raditi svoja posla, odgovori zadovoljno Predsjednik.
vidim: on klanja. Još je u ogrtaču. Kažem Lukavcu: «Da
Ja sam imao dojam da su potpuno zaboravili na mene
ne čekam na hodniku, kad krenete kucni mi, molim te,
razmišljajući o toj ideji, kad se Ganić okrenu ka meni i
na vrata». Vratimo se Mido i ja u moju sobu i čekamo.
reče:
Pogledam na sat: deset minuta do jedanaest. Čudim se,
D-8
niko ne kuca. Izađem iz sobe: pred vratima je švajcarska ne mogu stati Muslimani jer će, u tom slučaju, po zakonu
policija i policajac mi pokazuje rukom da su oni već otišli. spojenih sudova, Muslimani sa ostalih prostora Balkana
Ja ne vjerujem, uzmem za kvaku i vidim: vrata zakljuana. težiti ka toj bosanskoj državici». Predsjednik kaže: «Nama
Pitam Midu: «Znaš li engleski?» Kaže: «Little». To sam treba komad na koji će stati jedno dva miliona stanovnika.
little zapamtio za čitav život. Izađemo iz hotela, sjednemo Neki će doći, neki će otići i taman». Zašutismo obojica.
u taxi i dođemo do palate Ujedinjenih naroda. Naravno,
obojica govorimo engleski rukama. Tražimo bosansku
delegaciju. Ali… bosanska je delegacija i Karadžić, Sefer Halilović,
bosanska je delegacija i Boban. Na pregovorima učestvuje Lukava strategija: Maršal, Matica Sandžaka, Sarajevo, 1997.
i jugoslovenska delegacija: Ćosić, Milošević, Bulatović
sa ostalom ekipom u kojoj je samo obezbjeđenje brojalo
oko 200 ljudi. Dakle, palata UN je puna četnika i ustaša.
Jedva smo mi nabasali na pravu bosanskohercegovačku
delegaciju.
...
Na povratku u Sarajevo, opet smo u malom avionu,
ali sada je naša delegacija sama i ima dovoljno mjesta.
Predsjednik i ja sjedimo jedan preko puta drugog, noge
nam se dodiruju. Usko je. Tu su sve naše stvari, a među
njima nešto poput daske upakovane u najobičniji karton i
zavezano kanapom. Uzgred pitam:
«Šta Vam je ovo, Predsjedniče?» «E», kaže, «baš da ti
pokažem». Uze onu dasku, dugu možda 80, a široku
recimo 50-ak centimetara i poče da je odmotava.
«Nemojte se», kažem, «zamarati». «Neka», odgovori i
odmota izuzetno lijepu sliku džamije u Palestini, rađenu u
sedefu. U dnu slike nešto piše na arapskom jeziku. Pitam:
«Znate li Vi da čitate arapsko pismo?» «Ne znam», veli,
«ali znam ovu dov napamet». Prstom mi pokazuje i uči:
«Bismillah irrahman…» Kada je sve proučio, kaže mi:
«Ovu mi je sliku poklonio Arafat. Bio sam s njim. Imali
smo dugačak razgovor. Sudbina palestinskog naroda je
vrlo slična našoj sudbini». Nisam se složio: «Sudbina
našeg naroda je slična Jevrejima, jer Palestinac, kad ga
protjeraju, stavi kaput preko ramena i ode u Jemen, u
Egipat, ode negdje, a Jevrej nema gdje». «To je tema za
drugi put, ali vidjet ćeš da nisi u pravu», odgovori mi
Predsjednik i nastavi: «Nego, da ti ispričam šta mi kaže
Arafat. Pita me: ‘Alija, nude li oni tebi šta?’ Ja mu kažem:
‘Nude, nude, i to dobar komad’. I Arafat kaže: ‘Uzmi, Alija.
I meni su nudili, pa ja nisam htio nego hoću sve. Na kraju
sam ostao bez išta. Uzmi, Alija, dok ti nude, jer ćeš i ti na
kraju ostati bez išta’». Kad je sve ispričao, pogleda ravno u
mene i nastavi: «Ti si u opasnoj zabludi. Mi, čovječe, treba
da uzmemo komad Bosne. Na taj komad Bosne nek’ se
vrati narod, sredi stanje i napravi država. Ovako ćemo i mi
ostati bez išta».
Tu je onda nastala rasprava. Počeo sam obrazlagati: «Mi
nećemo sve. Mi hoćemo da živimo ravnopravno sa onima
koji su uvijek živjeli u Bosni, ne uskraćujući nikom ko
poštuje bosansku državu nikakvo pravo. Mi samo hoćemo
da živimo na cijelom prostoru BiH, jer smo živjeli na 94
odsto njene teritorije. Niko ne spori pravo bosanskim
Hrvatima i Srbima da budu suvereni i ravnopravni, a
ako uzmemo komad Bosne – to je onda uništavanje
bosanske države sa neizvjesnom sudbinom šta će dalje
biti. I konačno, na taj komad zemlje koji nama sada nude,
D-9
D-2
Veleposlanik
Veleposlanik Herbert
Herbert S. S.
OkunOkun proveojejepunih
proveo punihtrideset Upozoravao
trideset šest go- Upozoravao samsam da damumu se se
nenemože moževrjerovati.
vrjerovati. NoNo Milošević
dina u službi
šest godina StateState
u službi Departmenta
Departmenta i američke diplomacije. Rođen Milošević
i američke je znaojemanipulirati
znao manipuliratistranim medijima i političarima.
stranim medijima i Stalno je
diplomacije.
je u New RođenYorku prijeje u 76
New Yorku
godina, prije 76 godina,
podrijetlom iz ruske židovske političarima.
ponavljaoStalno da «Hrvati je ponavljao
prave ogrlicu da «Hrvati
od prstijupravesrpskeogrlicu
djece». Ma
podrijetlom iz ruske židovske useljeničke obitelji,
useljeničke obitelji, nije nastavio uspješnu očevu tradiciju u nije od prstiju
zamislite te izjave! Zapad je pokušavao zaustaviti rat višejenego što
srpske djece». Ma zamislite te izjave! Zapad
nastavio uspješnu očevu tradiciju u prehrambenoj
prehrambenoj branši, proizvodnji i distribuciji hrane, nego se branši, pokušavao
se zna ilizaustaviti
zaključujerat više nego
u javnosti, ali što se zna ilinije
to Milošević zaključuje
želio. Lord
proizvodnji i distribuciji hrane, nego se obrazovao
obrazovao na prestižnim američkim sveučilištima Standfordu i u javnosti, ali to Milošević nije želio. Lord
Carrington i Cyrus Vance nudili su plan takozvanog mirnog Carrington i
na prestižnim američkim sveučilištima Standfordu
Harvardu te se od 25. godine života potpuno posvetio diplo- i Cyrus Vance nudili su plan takozvanog mirnog
razvoda svih strana u Jugoslaviji, ali dok su Hrvati pristajali na razvoda
Harvardu te se od 25. godine života potpuno
maciji. U Hrvatskoj je prvi put kao turist boravio 1957. godine.posvetio svih strana u Jugoslaviji,
razgovore, planove, sveali dok su Hrvati
potpisivali pristajali
i pokazivali da želenamir, u Beo-
diplomaciji. U Hrvatskoj je prvi put kao turist boravio razgovore, planove, sve potpisivali i pokazivali da žele mir,
Odmah su ga osvojile ljepote Hvara i Dubrovnika. U našu se gradu je bilo sve suprotno.
1957. godine. Odmah su ga osvojile ljepote Hvara i u Beogradu je bilo sve suprotno.
zemlju vratio 1990. najprije kao izvršni direktor neprofitne fun-
Dubrovnika. U našu se zemlju vratio 1990. najprije • Kakvi su bili vaši dojmovi o predsjedniku Tuđmanu?
dacijskedirektor
kao izvršni grupacijeneprofitne
koja je pružala uspostavi slobodnog • Kakvi su bili vaši dojmovi o predsjedniku Tuđmanu?
pomoć u grupacije
fundacijske
koja tržišta u postkomunističkim
je pružala pomoć u uspostavi zemljama istočnog
slobodnog bloka.uVolont- – Otvoreno
tržišta – Otvoreno kažem kažem da daje meni
je meni Tuđman
Tuđmanbio biovrlo
vrlo drag, jerje bio
drag, jer
ersku ulogu ubrzozemljama zamjenjujeistočnog
službenom dužnošću zamjenika je bio ozbiljan
ozbiljan političar
političar koji koji
je je
držao držao
svoju svoju
riječ. riječ.
Istina, Istina,
imao je krut stil
postkomunističkim bloka. Volontersku
imaoponašanja
je krut stil ponašanja koji su mnogi pogrešno
koji su mnogi pogrešno tumačili, osobito novinari
uloguCyrusa
ubrzoVancea,
zamjenjujeposebnog izaslanikadužnošću
službenom glavnog tajnika
zamjenikaUjedinjenih
tumačili, osobito
na Zapadu, alinovinari
sva svu moja na Zapadu,
iskustva sali sva svu moja
Tuđmanom pozitivna.
Cyrusa Vancea,
naroda Boutrosaposebnog
Boutrosa izaslanika
Chalija pa glavnog tajnika bivše
je na područjima
iskustva s Tuđmanom pozitivna. Pa nije se Tuđman,
Jugoslavije aktivno boravio od 1991. do 1993. godine. Danas koji je vodio zemlju u rat, uz embargo na oružje, mogao na
Ujedinjenih naroda Boutrosa Boutrosa Chalija pa je na Pa nije se Tuđman, koji je vodio zemlju u rat, uz embargo
područjima bivše Jugoslavije
predaje međunarodne odnose aktivno boravio od
na sveučilištima 1991.
Yale i Johns oružje, mogao ponašati poput Ghandija. Bio je kooperativan,
ponašati poput Ghandija. Bio je kooperativan, želio je mir
do 1993. godine. Danas predaje međunarodne odnose na želio je
Hopkins. i aktivno je mir i aktivnoujepregovorima
sudjelovao sudjelovao u pregovorima
u Haagu, Ženevi, u Haagu,
sveučilištima Yale i Johns Hopkins. Ženevi, Zagrebu. Zamjeraju mu što je mijenjao imena ulica
• Jednom ste komentirali da ste već tijekom prvoga susreta s Zagrebu. Zamjeraju mu što je mijenjao imena ulica iz
• Jednom ste komentirali da ste već tijekom prvoga komunističkog vremena, a dok je on to radio, Milošević jeje
iz komunističkog vremena, a dok je on to radio, Milošević
Miloševićem
susreta s Miloševićem znali daznali
je riječ
da ojekarakterno lošem čovjeku,
riječ o karakterno lošemsprem-ubijao ubijao
HrvateHrvate po istočnoj
po istočnoj Slavoniji.
Slavoniji.
nomspremnom
čovjeku, na sve! na sve!
Bio sam kodkod
Bio sam Tuđmana
Tuđmana kadkad je je
počeo
počeoegzodus
egzodus Hrvata
Hrvata izizIloka.
– Da,– Miloševića
Da, Miloševića samsam upoznao
upoznao12. 12.prosinca
prosinca1990.1990.godine
godine u Iloka. Rekao mi je: «Veleposlaniče, učinite nešto, strašno
Rekao mi je: «Veleposlaniče, učinite nešto, strašno je što prolazi
u Beogradu.
Beogradu.Doputovao
Doputovaosam sam ss grupom poslovnihljudi
grupom poslovnih ljudite smo se je što prolazi moj narod!» Tada je Vance zvao Miloševića,
te smo se Cyrus moj narod!» Tada je Vance zvao Miloševića, ali ovaj je rekao da
Cyrus Vance Vance i ja nasamo
i ja nasamo sastali s Miloševićem.
sastali s Miloševićem. Slušajući kako ali ovaj je rekao da ne zna o čemu govori, da on nema
Slušajući ne zna o čemu govori, da on nema ništa s Ilokom. Taj nije nikad
govorikakoi kako govori i kako
se ponaša, se ponaša,
nisam nisam
ništa drugo ništazaključiti
mogao drugo ništa s Ilokom. Taj nije nikad govorio istinu. Tuđman je
mogao zaključiti nego da je Milošević govorio istinu. Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i,
nego da je Milošević obični gangster. obični
Znate, onigangster.
likovi iz bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz
Znate, oni likovi iz mafijaških filmova s cigarama u ustima otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i
mafijaških filmova s cigarama u ustima koji se trude teatralno njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih
koji se trude teatralno razgovarati, a zapravo prodaju drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović mi
razgovarati, a zapravo prodaju maglu. Tadašnji američki velepo- akcija spasili Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović mi je na
maglu. Tadašnji američki veleposlanik u Beogradu Warren sastanku je na usastanku
Sarajevu u Sarajevu
u prosincu u prosincu 1991. godine
1991. godine rekaorekao
da da će
slanik u Beogradu
Zimmermann Warren je
o Miloševiću Zimmermann
govorio kaoooMiloševiću
šarmantnoj je govo-
zatražiti od JNA da napusti BiH,
će zatražiti od JNA da napusti BiH, a ja sam ga pitao: a ja sam ga pitao: «Gdje je vaša
rioTo
osobi. kaojeomenešarmantnoj osobi.
šokiralo. To jesam
Rekao menemu: šokiralo.
«Zar ne Rekaovidišsam mu:
vojska, tko će braniti zemlju ako
«Gdje je vaša vojska, tko će braniti zemlju ako vas ne vas ne poslušaju?» Brzo sam sh-
da je«Zar ne vidiš da Na
to gangster?» je tožalost,
gangster?»
bio samNa žalost,
u pravu biojer
samseuubrzo
pravu jer se
poslušaju?»
vatio da Brzosu se usam Bosnishvatio
jedinoda su seorganizirano
Hrvati u Bosni jedino borili i obranili
ubrzoda
pokazalo pokazalo
je rat ida svejezločine
rat i sve pokrenuo
zločine pokrenuo Milošević,
Milošević, da da je Hrvati organizirano borili i obranili je od
je od pada, što često prešućuju mediji, ali pada, što često
i političari.
je profesionalni
profesionalnilažljivac
lažljivac ii političar
političarkoji kojinije
nije poštovao
poštovao dogovore ni prešućuju mediji, ali i političari.
dogovore ni svoj potpis.
svoj potpis. • Kreirali ste Vanceov plan koji je zaustavio rat u Hrvatskoj. Jeste
• Kreirali ste Vanceov plan koji je zaustavio rat u
• Pregovarali ste ste
o dolasku li imali teškoća pri provedbi plana?
• Pregovarali o dolaskuUNPROFOR-a
UNPROFOR-au uHrvatsku, Hrvatsku, bili Hrvatskoj. Jeste li imali teškoća pri provedbi plana?
bili potpredsjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj – Nakon petnaestak primirja koje
potpredsjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. – Nakon petnaestak primirja koje je je proglasioEZ,
proglasio EZ,aakojekoje nitko
Jugoslaviji. Je li se mogao zaustaviti rat u Hrvatskoj da je
Je li se mogao zaustaviti rat u Hrvatskoj da je Zapad na vrijeme nitkonije nijepoštovao,
poštovao, krenuli
krenuli smosmo drugom
drugom logikom, a to jea to
logikom, da je
primirje
da
Zapad na vrijeme intervenirao?
intervenirao? primirje ne proglašavamo
ne proglašavamo mi, nego mi,sukobljene
nego sukobljene strane.
strane. Srbi su uSrbi
tom
– Kad sam devedesetih bio u Beogradu, sve koje sam su u trenutku
tom trenutku već biliveć bili spremni
spremni za pohod za na pohod
BiH na takoBiH tako
da su relativno
pitao––Kad
od sam devedesetih
Miloševića bio u Beogradu,
do običnih sve kojekonobara
ljudi, taksista, sam pitao – od da su relativno brzo pristali na primirje. Kad sam izložio
brzo pristali na primirje. Kad sam izložio sadržaj plana pred-
– misle li da ćedo
Miloševića doći do rata,
običnih ljudi,odgovarali su, zamislite,
taksista, konobara – misledali da
to će sadržaj plana predsjedniku Tuđmanu, odmah je postavio
sjedniku Tuđmanu, odmah je postavio nekoliko pitanja, poput
nije moguće.
doći do rata, odgovarali su, zamislite, da to nije moguće. nekoliko pitanja, poput statusa policije,nakoja su upozoravala
statusa policije, koja su upozoravala ranjivost plana. Poslije su
Iskustvo mi je govorilo da to nije točno i da sigurno
Iskustvo mi je govorilo da to nije točno i da sigurno slijedi rat na ranjivost
se pokazala točnima jer ih je srpska strana koristilajerzaihizbjega-
plana. Poslije su se pokazala točnima je
slijedi rat jer Miloševiću nisam vjerovao. Pitao sam ga, na srpska strana koristila za izbjegavanje svojih obveza.
jer Miloševiću nisam vjerovao. Pitao sam ga, na primjer, uoči vanje svojih obveza.
primjer, uoči izbora u Srbiji, ima li JNA značajnu ulogu
izbora u Srbiji, ima li JNA značajnu ulogu u zemlji. Odgovorio
u zemlji. Odgovorio mi je da nema. «Gospodine Okun»,
rekaomimije je,
da «mi
nema. «Gospodine
gradimo Okun», rekao
demokraciju». A mi je, «mi ga
sutradan gradimo Razgovarala: Jadranka Jureško-Kero (Večernji list, 14. 6.
Razgovarala: Jadranka Jureško-Kero (Večernji list, 14. 6.
demokraciju». A sutradan ga ugledam na fotografiji 2006., Obzor br. 73, 15. 4. 2006.)
ugledam na fotografiji u Politici s generalima JNA. u Politici s 2006., Obzor br. 73, 15. 4. 2006.)
generalima JNA.
6.
KAKO SE STVARA
“ISTINITA SLIKA SVIJETA”
ČINJENICE
D-10a
KOMENTAR: NEMAM KOMENTARA!
Izvadak iz svjedočenja Mustafe Čandića u predmetu Milošević - 11/11/2002

Str. 12734/12735:
P: Nekoliko zasebnih pitanja. Prvo pitanje može i ne mora imati veze s bilo kojom od ovih operacija. Da li je bilo
kakvih aktivnosti na židovskim grobovima na groblju u Zagrebu vezano za bilo koju od navedenih operacija?
O: Časni sude, istina je da je u sklopu operacije „LABRADOR“, tj. kada je ta suradnička mreža bila aktivna u
Zagrebu, na groblju Mirogoj u Zagrebu izveden je teroristički napad i židovski grobovi su minirani na Mirogoju,
s ciljem da se hrvatska vlast predstavi i pokaže kao profašistička, tj. da se stvori animozitet, da Židovi osjete
animozitet prema hrvatskoj vlasti u Zagrebu.
Bio je planiran drugi teroristički napad, na sinagogu u Zagrebu. Međutim, nije nikada izveden, jer su pripadnici
operacije „LABRADOR“ pobjegli u Beograd zbog straha od uhićenja.
P: Na kraju o operaciji „LABRADOR“, tko je bio zapovjednik operacije „LABRADOR“ i koji dijelovi KOG-a* su
bili uključeni?
O: Operacijom „LABRADOR“ je zapovijedao Slobodan Rakočević, šef odjela sigurnosti u Zemunu, a operativci
drugog odjeljenja Kontraobavještajne grupe u Zagrebu su bili pukovnik Ivan Sabolović i major Čedo Knežević.
Oni su imali veze sa suradnicima u Zagrebu i ljudima na terenu u državnoj sigurnosti koji su ustvari izveli ove
operacije i slali izvještaje o svemu što se događalo u Zagrebu i samom vrhu Republike Hrvatske.
D-10b
Izvadak iz iskaza Radenka Radojčića 15.03.1994. :
„ ... sam da bi bilo dobro, da u vrijeme moje odsutnosti torba s eksplozivom ne bude u prostorijama firme
„Templum“.
Platiša je pitao, da li je to nešto što puca, što sam mu potvrdio. Unatoč toga, Platiša je uzeo torbu i odnio ju je u
svoj automobil.
U vezi s torbom koju je preuzeo Platiša, krajem kolovoza, u Čateškim toplicama, kada smo razgovarali Platiša,
Malobabić i ja, ja sam zatražio od Platiše da torbu preda Malobabiću, koji se sam ponudio da torbu pohrani na
sigurno.
Kasnije u Beogradu, kazao mi je, da je torbu spremio na sigurno, u drugo skrovište na Jarunu (ZAGREB), koje
mi je pokazao kada smo skrivali njegovu vreću.
Oko 14,00 sati tog dana, Malobabić i ja krenuli smo mojim autom iz Zagreba u Holandiju, u Emen, kod
Henka. Ja sam u Emenu imao kontakt u svezi poslovanja s mojom firmom, a za Malobabića, sredili smo kupnju
automobila „Opel Kadet“ na ime predstavništva „Grafi-linea b.v.“ .
U vezi s boravkom u Emenu, možda da još istaknem dva momenta.
Datum točni ne znam, ali na jutarnjim vijestima Sky Newsa na televiziji, oko 10,00 sati, čuli smo da su se u
Zagrebu desile dvije eksplozije, na židovskom groblju i židovskoj općini.“
*KOG – Kontraobavještajna grupa
7.
KAKAV DIVAN AKT – MIROTVORAN
ODLUKA VIJEĆA SIGURNOSTI UN-a
OD 25. RUJNA 1991. GODINE
ČINJENICE
KOMENTAR:
Sjajna odluka VS UN-a, vrhunska odluka, spoj mudrosti, znanja, spoznaje, državničke i povijesne
odgovornosti, zapanjujuća razina HUMANITETA.
BRAVO, BRAVISSIMO.
Dobro – Rusi i Srbi vole se javno, Francuzi vole Srbe (Mitterrand to javno kaže), dobro, dobro, Englezi ne vole
nikoga, a Hrvate još manje, Jugoslaviju vole svi, ali Amerikanci, Amerikanci, Amerikanci.
John Ford i John Wayne u grobu se okreću od tolike pravičnosti u borbi.
Kaže crnogorski Vladika i pjesnik Njegoš:

„Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“
I grčki pjesnik Kavafis pjeva:

„Slava pripada onima koji odlučiše braniti Termopile“.
Platili smo veliku cijenu i POBIJEDILI.
D-11
ORUŽANA SILA JNA

STRUKTURA I BROJNOST OS SFRJ (OS = JNA + TO) U MIRU I RATU: *
LJUDSTVO JNA: u miru: 180.000 (15%)

u ratu: + 1.200.000 (85%)
TO LJUDSTVO: u miru: oko 1.000 (2% samo zapovjedništva)
u ratu: oko 1.200.000 (98%) - od toga:
TO Slovenije 110.000, TO Hrvatske 230.000, TO Bosne i Hercegovine 270.000; TO Crne Gore 40.000; TO
Makedonije 60.000; TO Srbije 300.000; TO Vojvodine 60.000, TO Kosova 130.000, s time što je potonja
postojala samo na papiru, jer je nakon demonstracija Albanaca u proljeće 1981. bila razoružana i oružje je
odvezeno u Srbiju; kosovskim Srbima i Crnogorcima (oko 12% stanovništva) oružje je bilo ostavljeno ili su
kasnije naoružavani paralelnim izvan-institucionalnim kanalima.
OS SFRJ ukupno u ratu (s naprezanjem 8%): 2.400.000, od čega oko 550.000 u proizvodnji i logistici, a
ostatak u borbenim postrojbama.
Kopnena vojska (KoV)

SASTAV: 17 korpusa
1. gardijska divizija (Beograd) i 63. padobranska brigada (Niš) kao
samostalne postrojbe Generalštaba.
TEŠKO NAORUŽANJE: 2.100 tenkova
1.000 oklopnih transportera
8.000 topničkih oruđa
1.300 protuoklopnih raketnih oruđa.
Jugoslavenska ratna mornarica (JRM)

SASTAV I SREDSTVA: 1 brigada torpednih čamaca (14)
1 brigada raketnih čamaca i raketnih topovnjača (16)
1 brigada patrolnih brodova (4)
1 divizion minolovaca (9)
1 brigada podmornica (11)
1 odred pomorskih diverzanata
3 brigade mornaričkog pješaštva.
Ratno zrakoplovstvo i protuzrakoplovna obrana (RZ I PZO)

SASTAV: 5. Korpus RZ i PZO (Zagreb)
1. Korpus RZ i PZO (Beograd)
3. Korpus RZ i PZO (Skopje)
SREDSTVA: 512 borbenih zrakoplova
104 transportna zrakoplova
152 helikoptera i
118 ostalih zrakoplova, te
5.100 protuzrakoplovnih topova i
2.800 protuzrakoplovnih raketnih oruđa.
artin Špegelj: „Sjećanja vojnika“, Znanje d.d., Zagreb, 2001., II. Prilozi izvan teksta: 2. Karte:
*Izvor: M
4. Prostorni ustroj JNA nakon 1988. – vojišni sustav;
D-12
Resolution 713 (1991) of 25 September 1991
The Security Council
477
50 477 www.slobodanpraljak.com
D-12
6. Decides, under Chapter VII of the Charter of the United

Nations, that all States shall, for the purposes of establishing
peace and stability in Yugoslavia, immediately implement a
general and complete embargo on all deliveries of weapons and
military equipment to Yugoslavia until the Council decides
otherwise following consultation between the Secretary-General
and the Government of Yugoslavia;
478
478
8.
ORUŽJE U BiH
ČINJENICE
KOMENTAR:
Kako sam mogao misliti, tada, potkraj 1991. godine na ratištu u Hrvatskoj, da agresora – srpsku JNA, treba
u blokiranim vojarnama razoružati, vojnike pustiti kućama (i časnike isto) s osobnim naoružanjem, a ostalo
oružje – narodno, kupljeno i mojim novcem, ZADRŽATI – jer, za ime Božje, trebamo nečim odgovoriti na
enormnu količinu granata koju smo svakog dana dobivali kao dar.
Neuk sam, glup sam, naivan sam, što god želite, po izboru.
Kako sam ja takav mogao razumjeti pritisak ljudi, umnih, pametnih, iskusnih, inteligentnih ljudi, ljudi
međunarodnih, važnih, pritisak na Hrvatsku da to oružje pusti otići i proći u BiH, jer, eto, tamo će ono
donijeti mir i sigurnost, tamo Srbi nemaju nikakvih teritorijalnih pretenzija, tamo se narodi ljube i vole, i
pojedinci se vole i ljube, i muškarci i žene, isto tako.
Tako je mislio i Alija Izetbegović, Bože mu oprosti.
Sad shvaćam da sve to u biti bio je i moj plan, tek će tamo u BiH početi krvavi ratni pir u punom sjaju, a onda
ćemo mi, „udruženi zločinci“, ugrabiti svoj komad te zemlje.
Valjda je tako, ne znam. Glup sam i neuk.
D-13
“Ženevski sporazum” o povlačenju JNA iz Hrvatske (Ženeva, 23. 11. 1991.)*
479
* IZVOR: Glasnik, Hrvatski politički tjednik, broj 93. 17. 2. 1993., str. 24.
D-14a
D-14b
D-15
1.
VELIKA SRBIJA PREMA PROJEKTU ČETNIČKOG IDEOLOGA STEVANA MOLJEVIĆA (30. LIPNJA 1941.)
AUSTRIJA
MAĐARSKA
ITALIJA
SLOVENIJA RUMUNJSKA
HRVATSKA
DA
LM
SRBIJA
AC
IJA
VELIKA SRBIJA
BUGARSKA
STRANI TERITORIJI PRIPOJENI SRBIJI
HRVATSKA
SLOVENIJA
ALBANIJA GRČKA
TERITORIJI PRIPOJENI SLOVENIJI
D-15
2.
2.
A - Armijska oblast
RZ - Ratno zrakoplovstvo
PZO - Protuzračna obrana
VO - Vojna oblast
VPO - Vojnopomorska oblast
2.K - 2. Korpus
3.3.
60
D-15
Zapovjedništvo
Sjeverozapadnog
vojišta odakle
se upravlja
Strategijskim
razvojem pobune
Zapovjedništva
korpusa
Središta iz
kojih je pobuna
usmjeravana i širena
Ukupni zahvat
pobune
Smjer djelovanja postrojbi JNA zbog stvaranja

tampon-zona i stabilizacije vlasti u zonama
pobune

pobune

pobune
4. Opća početna zamisao agresije na Hrvatsku i Sloveniju
NAPOMENA:
Osnovica ovog plana bio je plan S-2, koji je korigiran s ciljem da se u Hrvatskoj i Sloveniji svrgne novoizabrana vlast
i republike uključe u unitarnu jugoslavensku državu. Opća zamisao uključivanja je razvoj oružane pobune od Zadra
i Šibenika na jugu do Virovitice i Orahovice na sjeveru, zaštitu te zone od udara hrvatske policije, te davanja pomoći
u oružju, kadrovima i logistici. Na rubovima zona pobune angažiraju se manji dijelovi 32., 10., 13., 9. i 5. korpusa
pod maskom razdvajanja snaga i sprečavanja oružanih sukoba (tipičan primjer “razdvajanja” je djelovanje JNA na
Plitvicama u ožujku i travnju 1991.), dok ostali dijelovi tih korpusa nastoje održati teritorijalnu kontrolu u ostalim
dijelovima Hrvatske kako bi u danom trenutku bili snage koje će iznutra poslužiti kao svojevrsni desanti u dubini objekta
agresije/vojnog udara; 31. i 14. korpus u Sloveniji imaju zadatak manjim snagama kontrolirati zapadne granice SFRJ,
a glavnim snagama na cijelom teritoriju Slovenije poslužiti za vojni udar ili pomoć glavnoj agresiji s istoka (14. korpus
ujedno vrši udar na Ljubljanu). Na budu li snage u Sloveniji i Hrvatskoj dovoljne za te zadatke, pokrenut će se velike
snage iz Srbije i djelomice BiH i Crne Gore.
Pravci i ciljevi napada agresora
Garnizoni JNA koje su blokirale hrvatske snage
Nespecificirane zapreke organizirane na cijelom teritoriju Hrvatske i djelomično BiH
Crta blokade između Slovenije i Hrvatske
Crta na koju se povlači agresor poslije uništenja HV; ujedno zapadna granica Velike Srbije
NAPOMENA:
Radi se o bitno korigiranom planu S-2;
5. Plan napada na Hrvatsku poslije povlačenja JNA iz Slovenije (VII/1991.)
Postrojbe JNA s područja BiH nisu izvršile nijedan zadatak iz ovog plana.
61
D-15
62
D-15
ZONA
POBUNE
1) Sve granice JNA u Hrvatskoj osvojile su hrvatske snage
ili su evakuirani
2) Zona srpske oružane pobune smanjena je oslobađanjem
sjevernog dijela zapadne Slavonije, no u trenutku kada treba
početi planirani nastavak uspješne ofenzive s crte
Pakrac-Požega na Savu, politički vrh donosi odluku o prekidu
svih aktivnih djelovanja.
3) Dva pokušaja deblokade Vukovara nisu uspjela i grad je u rukama
agresora.
4) Protuudari u bokove neprijateljskog rasporeda u prostoru Bukovice nisu dali
znatniji rezultat, ali su granice zona pobune pod kontrolom HV-e.
5) Na crti Ston-Hutovo definitivno je zaustavljen prodor neprijateljskih snaga u dolinu
Neretve.
6) Poraz JNA na bojištima u Hrvatskoj (teški gubici u borbi za Vukovar i potpun slom u prodoru
6. Vojno-politička situacija u Hrvatskoj XII/1991. – I/1992.
prema Osijeku i Đakovu te u prodoru na Neretvu) posljedica je djelovanja HV-e, ali i neuspjeha
mobilizacije u Srbiji, gdje su vojni obveznici odbijali ići u borbe izvan republike.
7) Ukupan odnos snaga potpuno je promijenjen u korist Hrvatske: HV broji oko 250.000 vojnika u 63 brigade
i desecima samostalnih bojni, dobro je naoružana i uspostavljen je zadovoljavajući sustav zapovijedanja; u
cijelosti je spremna za opću ofenzivu u svrhu uklanjanja oružane pobune i potpunog oslobađanja Hrvatske, te
8) u savezništvu s bosansko-hercegovačkim obrambenim snagama, i te države.
9) Umjesto opće ofenzive uspostavlja se i u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine potpisuje trajno primirje; rat se prenosi u BiH,
a stanje ni rata ni mira potrajat će u Hrvatskoj više od 4 godine.
10) Svjestan definitivna poraza, upravljački vrh JNA spasava što može i formira tri srpske vojske: Srpsku vojsku Krajine
(za čuvanje teritorijalnih stečevina u Hrvatskoj), Vojsku Republike Srpske (za zauzimanje najvećeg dijela BiH, 65-70%)
i Vojsku Jugoslavije (kao oružanu silu Srbije i Crne Gore). SVK je uništena u proljeće i ljeto 1995., dok druge vojske
postoje i danas.
7. Zone srpske oružane pobune u Hrvatskoj
Zapovjedništvo Sjeverozapadnog vojišta odakle se upravlja Strategijskim razvojem

pobune: 31. (mariborski) i 14. (ljubljanski) korpus imaju zadatak osiguravati zapadne granice
SFRJ, a 32. (riječki), te 9. (kninski) korpus, koji pripada Vojnopomorskom vojištu, podržavati i
opskrbljivati pobunjenike i spriječiti hrvatske snage da suzbiju pobunu
Zapovjedništva korpusa
Središta iz kojih je pobuna usmjeravana i širena.

Ukupan zahvat pobune (oko 25% teritorija Hrvatske; u 11 općina sa srpskom većinom živi 144.344 Srba
odnosno 24,9% ukupnoga broja Srba u Hrvatskoj, dok ih u 91 preostaloj općini ima 436.418 ili 75,1% njihova
ukupnoga broja.
Smjer djelovanja postrojbi JNA zbog “smirivanja situacije”, a zapravo stvaranja tampon-zona između
pobunjenika i hrvatskih redarstvenih snaga kako bi se stabilizirala vlast u zonama pobune; te zone i u njima
ostavljeni dijelovi JNA imaju zadatak prihvatiti glavne snage agresora kada krenu u osvajanje.
Plan zaštite zapadnih granica SFRJ.
63
D-15
D-16
Okupirano područje Republike Hrvatske

– gradovi u ratnoj zoni
– nema gospodarskih i turističkih aktivnosti
I - Područje Dubrovnika - u agresiji razorena i zapaljena većina hotela
II – O
kupirano područje Republike Hrvatske
III – P
odručje u kojem su u svim hotelima bile smještene izbjeglice
i prognanici - iz BiH i Hrvatske (nakon odlaska svi hoteli bili su
devastirani). Cijelo to vrijeme i godinama poslije, turizam - glavna
privredna grana bio je mrtav.
IV – Gradovi u kojima je tijekom rata 91-95. skoro u potpunosti prestala

privredna aktivnost. Bili su izloženi topničkim napadima i većina
tvorničkih postrojenja bila je razorena.
V – U ostalim gradovima smanjena je gospodarska aktivnost iz mnogih

razloga koje nije potrebno nabrajati.
D-17
Kako bi izgledali statistički podaci da je, umjesto RH, JNA i Srbija

napala Francusku ili SAD
– Odabrani statistički podaci i simulacija bazirana na analizi postotnih
udjela za SAD i Francusku
POSLJEDICE AGRESIJE NA STVARNI PODACI SIMULACIJA ZA SAD I
HRVATSKU FRANCUSKU BAZIRANO
Udio u ukupnom NA POSTOCIMA
Hrvatska
stanovnišvu SAD Francuska
Ukupno stanovnika 4,495,902 100.0% 316,668,567 65,951,611
Prognanici iz RH 260,705 5.8% 18,362,740 3,824,353
Izbjeglice iz BiH i SRJ (1992. godine) 402,768 9.0% 28,368,938 5,908,313
Ukupno izbjeglica i prognanika (1992. godine) 663,493 14.8% 46,733,087 9,732,960
Ukupno ubijeno i nestalo tijekom agresije JNA i 1,021,236 212,690
14,499 0.3%
Srbije
Ukupno vojnika poginulo i nestalo tijekom agresije 556,154 115,829
7,896 0.2%
JNA i Srbije
Ukupno civila ubijeno i nestalo tijekom agresije 465,082 96,861
6,603 0.1%
JNA i Srbije
Ukupno vojnika ranjeno tijekom agresije JNA i 2,193,414 456,816
31,141 0.7%
Srbije
Hrvatski branitelji počinili suicid nakon rata* 174,820 36,409
2,482 0.1%
(1991.-2012.)
Hrvati u BiH – Simulacija bazirana na analizi postotnih udjela za SAD i

Francusku
STVARNI PODACI ZA BiH SIMULACIJA ZA SAD I FRANCUSKU BAZIRANO
NA POSTOCIMA
Bosna i Hercegovina
SAD Francuska
Ukupno stanovništvo: Ukupno stanovništvo: Ukupno stanovništvo:
4.377.033 316.668.567 65.951.611
POSLJEDICE AGRESIJE NA
BiH (JNA) I NAPADA SRPSKE 82.6% 82.6%
I MUSLIMANSKE VOJSKE NA 82.6%
HRVATE
17.4% 17.4%
17.4%
Ukupno
Hrvata (17,4%):
759.906 54.977.503 11.449.999
Udio u ukupnom broju
Hrvata u BiH
Hrvata civila ubijeno u BiH 179.712 37.428
(1991.-1996.) 2.484 0.3%
Hrvata vojnika poginulo u BiH 428.226 89.185
(1991.-1996.) 5.919 0.8%
Hrvata ukupno ubijeno, poginulo i 716.894 149.305
nestalo u BiH (1991.-1995.) 9.909 1.3%
Hrvata ukupno ranjeno u BiH 1.493.909 311.132
(1991.-1996.) 20.649 2.7%
D-18
Registrirani prognanici i izbjeglice u Hrvatskoj nakon agresije JNA i

Srbije na Hrvatsku i BiH
Izbjeglice iz BiH i SRJ u
Vrijeme registracije Prognanici iz RH UKUPNO U RH
Hrvatskoj
01.12.91. 550.000 - 550.000
01.12.92. 260.705 402.768 663.493
01.06.93. 254.791 272.869 527.660
01.08.94. 196.870 212.056 408.926
01.05.95. 210.592 188.672 399.264
31.05.96. 167.609 184.545 352.154
01.03.97. 117.721 106.750* 224.471
04.04.98. 94.796 37.400** 126.181
* Ukupan broj izbjeglica iz BiH i SRJ iznosi 147.000 od toga registriranih na skrbi Ureda 106.750, a 40.250 osoba je izvan
sustava skrbi
** Ukupan broj izbjeglica iz BiH i SRJ iznosi 139.000 od toga registriranih na skrbi Ureda 37.400, a 101.400 osoba je izvan
sustava skrbi
Registrirani prognanici i izbjeglice – simulacija za SAD u srazmjeru

prema RH nakon pretpostavljene agresije na SAD

Vrijeme registracije Prognanici iz SAD UKUPNO U SAD
SAD
01.12.91. 38.739.214 - 38.739.214
01.12.92. 18.362.740 28.368.938 46.733.087
01.06.93. 17.946.188 19.219.510 37.165.698
01.08.94. 13.866.526 14.936.151 28.802.676
01.05.95. 14.833.034 13.289.100 28.122.134
31.05.96. 11.805.529 12.998.415 24.803.944
01.03.97. 8.291.671 7.518.929 15.810.600
04.04.98. 6.676.950 2.634.267 8.887.551
Izvor: Populacija SAD-a je preuzeta od www.cia.org na dan 15.7.2013.
Registrirani prognanici i izbjeglice – simulacija za Francusku u

srazmjeru prema RH nakon pretpostavljene agresije na Francusku
Vrijeme registracije Prognanici iz Francuske UKUPNO U Francuskoj
Francuskoj
01.12.91. 8.068.100 - 8.068.100
01.12.92. 3.824.353 5.908.313 9.732.960
01.06.93. 3.737.599 4.002.790 7.740.388
01.08.94. 2.887.940 3.110.707 5.998.647
01.05.95. 3.089.231 2.767.681 5.856.912
31.05.96. 2.458.702 2.707.141 5.165.843
01.03.97. 1.726.881 1.565.945 3.292.826
04.04.98. 1.390.588 548.631 1.850.983
Izvor: Populacija Francuske je preuzeta od www.cia.org na dan 15.7.2013.
D-19
D-20
9.
ISLAMSKA DEKLARACIJA ALIJE
IZETBEGOVIĆA
– IDEJNA OSNOVA MUSLIMANA U
BiH
PATRIOTSKA LIGA – SILA KOJA ĆE
OMOGUĆITI PROJEKT
ČINJENICE
KOMENTAR:
Percepcija „ISLAMSKE DEKLARACIJE“ u hrvatskim „intelektualnim“ krugovima zadivljujući je primjer

moralnog i misaonog kukavičluka i zakrivljene komunističke svijesti.
Ta je društvena i religijska programatska ideja sazrijevala na prostorima Jugoslavije još od prije II svjetskog
rata, posebno na relaciji Sarajevo – Zagreb; za tu su ideju robijali mnogi i dugotrajno, a dovršena je
osamdesetih godina prošlog stoljeća kada ju Alija Izetbegović i drugi istomišljenici – zreli, umni, ozbiljni ljudi
na robiji, uobličuju, a potom i objavljuju u 200.000 besplatnih primjeraka kao svojevrsni KOMUNISTIČKI
MANIFEST.
I to uoči PRVIH slobodnih, demokratskih izbora u BiH.
Ti ljudi, buduće vodstvo SDA, stranke koja bitno oblikuje političke i narodne težnje MUSLIMANA, kažu
javno i razgovjetno i glasno, urbi et orbi, da:
„nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“;
„da prvi i najvažniji zaključak jest – zaključak o nespojivosti islama i neislamskih sistema“;
„islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo
srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast“.
PUNKTUM.
E pa gospodo, mislitelji svih oblika, ovi stavovi su čisti fašizam, sublimirani nacizam, komunizam,
nepatvoreni fundamentalizam, religijski, u ovom slučaju talibanski.
Memorandum SANU šipkova je vodica prema ovom djelu.
Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i društva koje je vodilo muslimansku politiku u BiH jest isto što i
„MEIN KAMPF“, fundamentalno radikalna, netolerantna, opasna i militantna misao i program.
Nakon citata trebali bi slijediti moji pasusi isprika i objašnjenje kako sve to „nije upereno protiv ISLAMA
i BOŠNJAKA“, a sve to u ime nečega što bi trebala biti krivnja nepostojeća, i na tragu lažnih ljubavi i
pomirenja.
Ništa od toga.
„ISLAMSKA DEKLARACIJA“ JEST TO ŠTO JEST.
A ISLAM jest velika religija, a Bošnjaci su narod kao i svi ostali narodi.
Razvoj ideja iz „Islamske deklaracije“ osjetili smo u agresiji A BiH na HVO u ratu u BiH, a kako će to ići dalje
ovisi, između ostalog, o veličini šutnje, o količini magle i opsjene u glavama onih koji pišu i govore o idejama
na teritoriju BiH.
Razvoj svake pogubne ideje, nacističke, komunističke, islamsko-fundamentalističke, upravno je razmjeran
šutnji i kukavičluku koji prati njezin razvoj.
Pogledati Bergmanovo „ZMIJSKO JAJE“.
Islamska deklaracija D-21
D-5
Tiskano u 200.000 primjeraka

200.000 primjeraka
Islamski pokret
pokret treba
trebaiimože
možeprići
prićipreuzimanju
preuzimanjuvlasti
vlastičim
čim
je moralno brojno toliko
moralno i brojno toliko snažan
snažanda damože
moženenesamo
samosrušiti
srušiti
postojeću neislamsku,nego
postojeću neislamsku, negoizgraditi
izgraditinovu
novuislamsku
islamskuvlast.
vlast.
VI
VI NEĆETE
NEĆETEMOĆI
MOĆIREĆI
REĆIDA
DANISTE
NISTEZNALI!
ZNALI!
______________________________________________
ISLAMSKA DEKLARACIJA
ISLAMSKA DEKLARACIJA
Jedan program
program islamizacije
islamizacijeMuslimana
Muslimanai muslimanskih
i muslimanskih
naroda
NAŠ CILJ:
CILJ:Islamizacija Muslimana
Islamizacija Muslimana
NAŠA DEVIZA: vjerovati boriti se
vjerovati i boriti se
BISMILLAHIRAHMANIRRAHIM!
BISMILLAHIRAHMANIRRAHIM!
Deklaracija
Deklaracija kojukoju danas
danaspredajemo
predajemojavnosti
javnostinije nijenikakva
nikakvalek-
lektira, koja strancima ili onima koji sumnjaju
tira, koja strancima ili onima koji sumnjaju treba dokazivati treba
dokazivati superiornost Islama nad ovim ili onim
superiornost Islama nad ovim ili onim sistemom, ovom ili
sistemom, ovom ili onom grupom ideja.
onom grupom ideja.
Ona je upućena Muslimanima koji znaju gdje pripadaju
iOna
koji jeu upućena
svom srcu Muslimanima
jasno osjećaju kojinaznaju
kojojgdje pripadaju
strani stoje.
iZakoji u svom srcu jasno osjećaju na kojoj
takve ova deklaracija predstavlja poziv da izvuku strani stoje. Za
takve ova deklaracija
neophodne konzekvence predstavlja
o tomepozivna što daihizvuku neophodne
ta ljubav i
konzekvenceobvezuje.
pripadnost o tome na što ih ta ljubav i pripadnost obv-
ezuje.
Čitav muslimanski svijet nalazi se u stanju vrijenja i
Jedan
Jedan program
program islamizacije Muslimana ii
islamizacije Muslimana promjena. Ma kakav
Čitav muslimanski bude
svijet izgledao
nalazi ovaj svijet
se u stanju pošto
vrijenja ove
i prom-
muslimanskih naroda
muslimanskih naroda promjene
jena. Ma kakavnaprave bude prvi uzlazniovaj
izgledao krug, jedno
svijet pošto je ove
sigurno: on
promjene
neće
naprave višeprvi
bitiuzlazni
svijet izkrug,
prvejedno
polovice ovoga vijeka.
je sigurno: on nećeEpohaviše
NAŠ
NAŠ CILJ:
CILJ:Islamizacija Muslimana pasivnosti
Islamizacija Muslimana biti svijet izi prve
mirovanja
polovice prošla
ovoga je vijeka.
zauvijek. Epoha pasivnosti i
NAŠA DEVIZA: vjerovati boriti se
vjerovati i boriti se mirovanja
Ovaj prošla
trenutak je zauvijek.
mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a
posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih
BISMILLAHIRAHMANIRRAHIM! Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a
armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom
posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih
Našu poruku
poruku osvećujemo novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj:
Našu osvećujemouspomeni
uspomeninaših
našihdrugova
drugovakoji susu
koji armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, narode
i ovom
pali za Islam. da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske
pali za Islam. novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj: i
održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne
Sarajevo, 1970. da osiguraju svoju
političke zavisnosti. prisutnost i da muslimanske narode
Sarajevo, 1970.
održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i
Džumadel-ula, 1390. Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od
Džumadel-ula, 1390. političke zavisnosti.
njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada
Nema mira ni koegzistencije između «islamske vjere» i neis-
Nema mira ni koegzistencije između «islamske vjere» i patronat.
Kina, Rusija Njihova svađa
i zapadne je bespredmetna.
zemlje prepiru se o tome Islamski
kojojsvijet
od
lamskih društvenih i političkih institucija.
neislamskih društvenih i političkih institucija. ne
njihpripada njima,dijelom
i nad kojim nego muslimanskim
muslimanskog svijeta narodima. pripada
Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno patronat.
Jer, jedan Njihova
svijet sa svađa je bespredmetna.
700 milijuna Islamski svijet ne
ljudi i ogromnim
Polažući
isključujepravo
pravoda sam uređuje
i mogućnost svoj svijet,
djelovanja biloIslam jasno
koje strane pripada njima, nego muslimanskim narodima.
prirodnim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda,
isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane
ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, koji je nasljednik
ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog Jer, jedan svijet sa kolosalnih
700 milijuna kulturnih i političkih
ljudi i ogromnim tradicija
prirod-
a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte i koji je nosilac žive islamske misli, taj svijet ne može dugo
principa, a država treba da bude izraz i da podržava nim izvorima i na geografskoj poziciji prvog reda, koji je
religije. koncepte religije.
moralne ostati u položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla
nasljednik kolosalnih kulturnih i političkih tradicija i koji je
spriječiti novu muslimansku generaciju da ne učini kraj
nosilac
tom žive islamskestanju.
nenormalnom misli, taj svijet ne može dugo ostati u
položaju najamnika. Ne postoji sila koja bi mogla spriječiti
Snovu
ovimmuslimansku
uvjerenjem generaciju
mi objavljujemo prijateljima
da ne učini kraj tomi nenor-
neprijateljima
malnom stanju. da su Muslimani odlučili sudbinu islamskog
svijeta uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj
S ovim uvjerenjem mi objavljujemo prijateljima i nepri-
zamisli.
jateljima da su Muslimani odlučili sudbinu islamskog svijeta
uzeti u svoje ruke i taj svijet urediti po svojoj zamisli.
41
D-21
U ovom pogledu deklaracija ne sadrži ideje koje bi se Američki Prohibition Law (Zakon o zabrani alkohola),
mogle smatrati potpuno novim. Ona je sinteza ideja proglašen u ime nauke vijeka i sproveden silom jedne
koje se sve češće čuju na raznim stranama i koje imaju od najorganiziranijih zajednica na svijetu, morao je u
približno opću važnost u svim dijelovima muslimanskog četvrtom deceniju ovog vijeka biti konačno povučen,
svijeta. Ipak, njena novost je u tome što traži da se s nakon 13 godina uzaludnih napora, ispunjenih nasiljem i
ideja i planova pređe na organiziranu akciju za njihovo zločinima. Pokušaj uvođenja prohibicije u skandinavskim
ostvarenje. zemljama, završio se jednakim neuspjehom.
Borba za nove ciljeve ne počinje danas. Naprotiv, povijest Ovaj i mnogi slični primjeri jasno govore da se društvo
ove borbe već pozna svoje šehide i ispisane stranice o može popravljati samo u ime Boga i odgojem čovjeka i mi
stradanjima i žrtvama. Ipak, to je osobno žrtvovanje trebamo ići tim jedinim putem koji sigurno vodi do cilja.
izrazitih pojedinaca ili hrabrih malih grupa u sudaru s
moćnim silama džahilijeta. Veličina problema i teškoća, Potvrđujući načelo duhovnog unutrašnjeg pristupa u
međutim, zahtijeva organiziranu akciju milijuna. svakoj svojoj manifestaciji, Islam ipak nije ostao na tome.
On je učinio pokušaj da iz ruku đavola otme njegova
Našu poruku posvećujemo uspomeni naših drugova koji sredstva. Kada Islam na relaciji čovjek – svijet ne bi
su pali za Islam. polazio od čovjeka, on ne bi bio religija; kada bi ostao na
tome, on bi bio samo religija i predstavljao bi jednostavno
Sarajevo, 1970. ponavljanje Isusova učenja o idealu i vječnom dijelu
Džumadel-ula, 1390. čovjekovog bića. Preko Muhameda a.s. i Kur’ana Islam se
okrenuo stvarnom čovjeku, vanjskom svijetu, prirodi, da
Islamski poredak je stanje društva bez ovog konflikta i bi postao učenje u potpunom čovjeku i totalnom životu.
sistem odnosa u kojima se Musliman nalazi u potpunom Vjeri se pridružio zakon, odgoju sila. Islam je postao
skladu sa svojom sredinom. poredak.
Na pitanje: što je muslimansko društvo, mi odgovaramo:

to je zajednica sastavljena od Muslimana i smatramo da je
... se svjesno i voljno prihvate ova dva vida života
time rečeno sve ili gotovo sve.
kao ljudsko određenje i smisao čovjekovog života na
Smisao ove definicije je da ne postoji sistem ustanova, zemlji (Kur’an 28/77). Prevodeći ovaj zahtjev na jezik
odnosa i zakona, koji bi se mogli odvojiti od ljudi koji svakodnevnog života, mogli bismo reći: onaj tko vjeruje
su njihov subjekt i za koje bi se moglo reći: to je islamski da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom, nego i
sistem. Nijedan sistem nije islamski ili neislamski po sebi. radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i
On je to samo po ljudima koji ga čine. traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, tko
smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i
Europljanin vjeruje da se društvo uređuje pomoću zakona. unapređivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi
Još od Platonove «Države», pa preko poznatih utopija, razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj
marksizma, europski duh traga za jednim nacrtom, pripada Islamu.
jednom šemom u kojoj bi se pukom izmjenom odnosa
između ljudi ili skupina ljudi, konstruiralo idealno Uz vjeru u Boga u ovome je sadržana glavna poruka
društvo. Kur’ana i u njoj je čitav Islam. Sve drugo je samo njena
razrada i objašnjenje. Ovaj aspekt Islama, pored toga što
Zato se u Kur’anu nalazi relativno malo pravih «zakona», sadrži sam princip islamskog poretka, kao jedinstva vjere i
a mnogo više «vjere» i ciljeva za praktičnim djelovanjem u politike, vodi i drugim važnim zaključcima, čiji je načelni i
skladu s ovom vjerom. praktični značaj ogroman.
Mnoštvo zakona i složenost zakonodavstva obično je Prvi, i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o
pouzdan znak da je u društvu «nešto trulo» i da treba nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira
prestati donositi zakone a početi odgajati ljude. Kada ni koegzistencije između «islamske vjere» i neislamskih,
iskvarenost sredine pređe izvjesnu granicu, zakoni postaju društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje
nemoćni. Oni ili dolaze u ruke pokvarenih izvršilaca ovih institucija i nestabilnost režima u muslimanskim
pravde, ili postaju predmet otvorenog ili prikrivenog zemljama, koje se manifestira u čestim promjenama i
izigravanja od strane iskvarene sredine. državnim udarima, najčešće je posljedica njihove apriorne
opozicije prema Islamu, kao fundamentalnom i vodećem
Vino, kocka i vračanje – tri vrlo rasprostranjena i osjećanju naroda u ovim zemljama. Polažući pravo da
ukorijenjena poroka na čitavom području Srednjeg sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i
i Bliskog istoka, uklonjena su za dugo razdoblje i na mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom
ogromnom području samo jednim jedinim ajetom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da
Kur’ana i s jednim jedinim objašnjenjem da je to Bog bude izraz i da podržava moralne koncepte religije.
zabranio. Čim je ova vjera oslabila, opijanje i praznovjerje
vratili su se jednakom snagom, a neusporedivo viši Pred svakim vremenom i svakom generacijom stoji zadatak
kulturni stupanj sredine nije im činio nikakvu zapreku. da novim oblicima i sredstvima ostvaruje poruke Islama.
D-21
D-5
Postoje nepromjenjiviislamski
Postoje nepromjenjivi islamskiprincipi
principikoji
kojiodređuju
određuju kadrove. Za ovonedavna
ovo posljednje, posljednje, nedavna
povijest pružapovijest
dovoljnopruža
tragičnih i
odnose među ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv
odnose među ljudima, ali ne postoji nikakav nepromjenjiv dovoljno tragičnih
poučnih primjera. i poučnih primjera.
islamski privredni, društveni ili politički sustav.
islamski privredni, društveni ili politički sustav.
Ovo … pretvorimo u aktivne sile. Odanost prema Kur’anu
Ovo je samo prvi
je samo prvi ii najvažniji
najvažnijizaključak
zaključakizizprilaza
prilazaIslamu
Islamukao
kao integralnom poretku. Ostala tri isto tako važna – ali treba prerasti uuodlučnost
… pretvorimo daOdanost
aktivne sile. se on primijeni; emocionalna
prema Kur’anu treba
integralnom poretku. Ostala tri isto tako važna – ali manje islamska
manje isključiva – zaključka su: prerasti u zajednica
odlučnosttreba
da se da
on se pretvori emocionalna
primijeni; u organiziranu,
islam-
isključiva – zaključka su: svjesnu zajednicu, a narodni humanizam u jasnesvjesnu
ideje, za-
ska zajednica treba da se pretvori u organiziranu,
Prvo, samimtim
Prvo, samim timšto
štoseseizjasnio
izjasniozazaovaj
ovaj svijet,
svijet, Islam
Islam se izjas- koje će postati moralni i socijalni sadržaj idućih zakona
jednicu, a narodni humanizam u jasne ideje, koje će postati i
se izjasnio za najbolje uređen svijet. Ništa što
nio za najbolje uređen svijet. Ništa što čini da svijetčini bude
da institucija.
moralni i socijalni sadržaj idućih zakona i institucija.
svijet bude bolji, ne može biti a priori odbačeno kao
bolji, ne može biti a priori odbačeno kao neislamsko; Tko
neislamsko; Tko ii kako će izvršiti
kako će izvršiti ovu
ovutransformaciju?
transformaciju?
Drugo, otvorenost prema prirodi znači otvorenost prema
Drugo, otvorenost Svako djelovanjena
Svako djelovanje nadogađaje
događajejestjestdruštveno
društvenodjelovanje.
djelovanje.
Sva-
nauci. Svako rješenjeprema
da bi prirodi znači otvorenost
bilo islamsko prema
mora ispunjavati Svaka uspješna borba jest samo zajednička, organizirana
nauci. Svako rješenje da bi bilo islamsko mora ispunjavati ka uspješna borba jest samo zajednička, organizirana borba.
dva uvjeta: mora biti maksimalno efikasno i maksimalno borba. Mlada generacija
dva uvjeta: mora biti maksimalno efikasno i maksimalno Mlada generacija će moći će moćisvoj
izvršiti izvršiti svojpreobražaja
zadatak zadatak
humano. Ono mora, dakle, biti najviši izraz usaglašenih preobražaja samo ako njene težnje i idealizam budu
humano. Ono mora, dakle, biti najviši izraz usaglašenih samo ako njene težnje i idealizam budu pretočene u orga-
stavova
stavova vjere
vjereiinauke;
nauke;i i Treće, ukazujući na jedan oblik pretočene u organizirani pokret, u kojem će oduševljenje
nizirani pokret, u kojem će oduševljenje i osobna vrijed-
povezanosti između vjereoblik
i nauke, morala iizmeđu
politike,vjere i osobna vrijednost pojedinaca biti udruženi s metodama
Treće, ukazujući na jedan povezanosti nost pojedinaca biti udruženi s metodama koordiniranog i
individualnog i kolektivnog, duhovnog i materijalnog, koordiniranog i zajedničkog djelovanja. Stvaranje ovog
i nauke, morala i politike, individualnog i kolektivnog, zajedničkog djelovanja. Stvaranje ovog pokreta s jedinstven-
na kojim pitanjima se duhovno podijelio današnji svijet, pokreta s jedinstvenim osnovnim ciljem i programom,
duhovnog i materijalnog, na kojim pitanjima se duhovno im osnovnim
pokazuje ciljem
se kao i programom,
neopoziv pokazujetočka
uvjet i polazna se kao neopoziv
preporoda
Islam ponovo dobiva ulogu posredničke misli
podijelio današnji svijet, Islam ponovo dobiva ulogu a islamski uvjet i polazna točka preporoda u svakoj muslimanskoj
svijet ulogu posredničke nacije u podijeljenom svijetu. u svakoj muslimanskoj zemlji.
posredničke misli a islamski svijet ulogu posredničke nacije zemlji.
Predstavljajući obećanje «religije bez mistike i nauke bez Ovaj pokret će okupljati izgrađene, odgajati neizgrađene,
u podijeljenom svijetu. Predstavljajući obećanje «religije bez
ateizma» Islam može podjednako interesirati sve ljude bez Ovaj pokret
podizati će okupljati
i pozivati, izgrađene,
definirati ciljeveodgajati neizgrađene,
i nalaziti puteve do
mistike
razlike. i nauke bez ateizma» Islam može podjednako intere- podizati i pozivati, definirati ciljeve i nalaziti
njih. On će svugdje unositi život, misao i akciju. puteveOndo njih.
sirati sve ljude bez razlike.
Onpostati
će će svugdje unositi
savjest život,
i volja misao
jednog i akciju.
svijeta Ondugog
nakon će postati
i
savjest i volja
dubokog sna.jednog svijeta nakon dugog i dubokog sna.
Islamska
Islamska vlast Upućujući ovu
vlast Upućujući ovu poruku
porukusvim
svimMuslimanima
Muslimanimasvijeta,
svijeta,mimijasno
Naglašavanje prioritetavjersko-moralne
vjersko-moralneobnove obnove ističemo
jasno da nema
ističemo da obećane zemlje, zemlje,
nema obećane čudotvoraca ni mehdija.
čudotvoraca ni
Naglašavanje prioriteta nene znači
znači – Postoji samo put samo
rada, borbe i žrtve.
– niti se može tumačiti da znači – da se islamski poredak mehdija. Postoji put rada, borbe i žrtve.
niti se može tumačiti da znači – da se islamski poredak može
može ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo U trenucima
trenucima iskušenja
ostvariti bez islamske vlasti. Ovaj stav znači samo da naš put U iskušenjaimajmo
imajmouvijek
uvijeknanaumu
umudvije
dvijestvari:
stvari:
da naš put ne polazi od osvajanja vlasti, nego od osvajanja iza nas
ne polazi iza nas stoji
stoji blagoslov
blagoslovBožji
Božjii ipristanak
pristanaknašeg
našegnaroda.
naroda.
ljudi, i daod osvajanjapreporod
je islamski vlasti, nego od prevrat
prvo osvajanjau ljudi,
oblastii da je
islamski preporod prvo prevrat u oblasti odgoja, tek zatim u VI
odgoja, tek zatim u oblasti politike. VI NEĆETE MOĆIREĆI
NEĆETE MOĆI REĆIDA
DANISTE
NISTEZNALI!
ZNALI!
oblasti politike.
Moramo, dakle, biti prvo propovjednici, a zatim vojnici.
Moramo, dakle,
Naša sredstva subiti prvoprimjer,
osobni propovjednici,
knjiga,ariječ.
zatimKadavojnici.
će se
Naša sredstva su osobni primjer,
ovim sredstvima pridružiti i sila? knjiga, riječ. Kada će se
ovim sredstvima pridružiti i sila?
Izbor ovog trenutka uvijek je konkretno pitanje i zavisi o
Izbor ovog trenutka
nizu faktora. Ipak seuvijek
možejepostaviti
konkretno pitanje
jedno općei pravilo:
zavisi o
nizu faktora. Ipak se može postaviti jedno opće
islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim pravilo:
islamski
je moralnopokret trebatoliko
i brojno i možesnažno
prići preuzimanju
da može ne vlastisamočim srušiti
je moralnoneislamsku,
postojeću i brojno toliko negosnažno da može
i izgraditi novu neislamsku
samo srušiti
vlast. Ovoneislamsku,
postojeću razlikovanjenego je važno, jer rušenje
i izgraditi i građenje
novu islamsku vlast.
ne
Ovo zahtijeva podjednak
razlikovanje je važno, stupanj psihološke
jer rušenje i materijalne
i građenje ne zahtijeva
pripremljenosti.
podjednak stupanj psihološke i materijalne pripremljenosti.
Preuraniti ovdjejejejednako
Preuraniti ovdje jednakoopasno
opasnokao
kaoi zakasniti.
i zakasniti.
Osvojiti vlast
Osvojiti vlast na
na osnovu
osnovusretnog
sretnogsticaja
sticajaokolnosti,
okolnosti,bezbez
dovoljne moralne
dovoljne moralneiipsihološke
psihološkepripreme
pripremei bez
i bezneophodnog
neophodnog
minimuma
minimuma čvrstihčvrstihi iizgrađenih
izgrađenihkadrova,
kadrova,znači
znači ostvariti
ostvariti još
još jedan državni udar, a ne islamsku revoluciju
jedan državni udar, a ne islamsku revoluciju (a državni udar (a državni
udar je nastavak
je nastavak neislamske
neislamske politikepolitike od druge
od strane stranegrupe
drugeljudi
grupe
ljudi ili u ime drugih načela). Zakasniti s preuzimanjem
ili u ime drugih načela). Zakasniti s preuzimanjem vlasti,
vlasti, znači
znači lišiti se lišiti
jednogse jednog
moćnogmoćnog
sredstvasredstva za ostvarenje
za ostvarenje ciljeva
ciljeva islamskog poretka i neislamskoj vlasti
islamskog poretka i neislamskoj vlasti pružiti mogućnost pružiti
mogućnost da nanese udarac pokretu i razređuje njegove
da nanese udarac pokretu i razređuje njegove kadrove. Za
43
KOMENTAR:
A zašto taj ultimatum „građanska država ili građanski rat“ gospodina Alije Izetbegovića. Imali smo mi bolju
situaciju u SFRJ pa nitko nije bio zadovoljan i sve se završilo agresijom i krvavo.
A taj gospodin ponovo nudi „bratstvo i jedinstvo“, i majoritet većinskog, ovaj put njegovog naroda.
A Švicarska, a Kanada, a Belgija...?
Ništa.
Biti će ili građanska ili ćemo se potući. A u pozadini stoje ideje iz „Islamske deklaracije“ i procjene Sefera
Halilovića tko je dobar Bosanac.
Da li ste kada čuli da se netko odrekao stavova iz tog programa? Da li se netko ispričao?
Ako tome dodamo teritorijalne pretenzije Srbije, svi preduvjeti rata su ispunjeni.
Hrvati su se branili i ostaje nejasno zašto napad, agresiju A BiH na HVO, nazivate „nesretni sukob“, kada je
taj napad utemeljen u razmišljanju čelnih ljudi muslimanskog vodstva: „ustaše“, „građanska država“, „svoj
teritorij“, „nadoknaditi ono što su im Srbi vojskom osvojili“ ...
D-6 D-22
D-7 Tajna zvana Bosna: govori, intervjui, pisma --- 1989.–1993. / Alija Izetbegović
/Priredile Nermina Šačić, Bahrija Ćehović). – Sarajevo: socijalistička republika. Građanska, slobodna republika. To
Stranka demokratske akcije, Centar za analitiku, dokument- je definitivno opredjeljenje muslimanskog naroda. Ali to nije
aciju i komuniciranje s javnošću, 2004. – 354 str.; 25 cm/ dovoljno. Zato je potreban pristanak i Srba i Hrvata, i mi ih
ovdje pozivamo da nam se pridruže u naporu za izgradnju
Bosna neće biti u Velikoj Srbiji
Bosne i Hercegovine kao građanske republike i demokratske
Predizborni skup SDA zemlje.
Velika Kladuša*), 15. 09. 1990. godine ...
Smatram da za ovo imamo pristanak ne samo musliman-
Draga braćo i sestre, dragi Krajišnici, dragi prijatelji, skog nego i srpskog i hrvatskog naroda. Zašto imamo takav
pristanak? Zato što je alternativi građanske republike, koju
Počinjem ovo svoje izlaganje bismilom i molim Boga da ovdje proglašavamo, jedino građanski rat, a nijedan razuman
nam pomogne i da nas uputi na pravi put. čovjek u Bosni ne može stajati iza takvog rješenja. Dakle,
... imamo dva izlaza, ili da zajednički u miru, sporazumno,
gradimo građansku republiku od Bosne i Hercegovine ili da
Naš ideal je građanska republika. Bosna i Hercegovina kao ovdje imamo građanski rat...
građanska republika. Dakle, ne islamska republika, ali ne ni
44 www.slobodanpraljak.com75
KOMENTAR:
Tko je „ OTAC PATRIOTSKE LIGE“?

Da li je „Patriotska liga“ tajna vojna organizacija?
Da li je “Patriotska liga“ formirana u okviru SDA /Stranke Demokratske Akcije/, političke stranke Muslimana
BiH?
Kada je formirana?
Koga će braniti ti borci?
Komu se zaklinju borci „Patriotske lige“?
Sve je to u redu, Muslimani se organiziraju, branit će sebe, zaklinju se Allahu dž š./Allahu Dželešanuhu/
jedino je nezgodno što u BiH žive tri naroda, što u pozadini cijele priče „stoje“ „Islamska deklaracija“ i
„Memorandum SANU“.
Znatno kasnije, kada osnuju HVO, HZ-HB /Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosna/, Hrvati postat će KRIVCI,
trajni krivci. Za ni više, ni manje, nego „PODJELU BiH“. Mogli su se ti Hrvati staviti „pod kapu jedne ili
druge ideje i sve bi bilo u redu, ne bi bili krivi, ne bi se predsjednici RH morali ispričavati uokolo decenijama.
Jadnije logike ne može biti.
D-23
D-10
D-10
...
D-24
D-10
10.
ALIJA IZETBEGOVIĆ I NACIONALNA
RAVNOPRAVNOST
ALIJA IZETBEGOVIĆ I HRVATSKA

VOJSKA – VJERSKO NAČELO
ČINJENICE
KOMENTAR:
Uvaženi, nadam se da će vam postati jasna pravednost Alije Izetbegovića, nacionalno pravedna raspodjela
zapovjednika. Hrvat nijedan. Stvarno prijateljska i mudra odluka.
Ali, tu nije kraj.
U prvoj točci Odluke on za Zapovjednika bosansko-hercegovačke brigade “KRALJ TOMISLAV“ postavlja
generala Matu Šarliju.
Vjerujte mi, a provjeriti nije teško, ovo što pišem je istinito:
a) NIJAZ BATLAK, musliman po vjeri, Hrvat po nacionalnom opredjeljenju, nakon II. svjetskog rata
kao mladić emigrirao je u Ameriku. Tamo je kao američki državljanin živio do 1989., kada se vratio u
Hrvatsku;
b) U Americi je promijenio ime i prezime, te je u dokumentima pisalo da se zove MATE ŠARLIJA;
c) Uključio se u obranu Republike Hrvatske i dobio čin GENERALA BOJNIKA;
d) ZAPOVIJEDAO JE HRVATSKOM BRIGADOM-PUKOVNIJOM “KRALJ TOMISLAV”, koja je
ustrojena kao hrvatska brigada, primala plaće od Ministarstva obrane RH, te izvršavala zapovijedi
Glavnog stožera Hrvatske vojske;
e) Ratovala je u obrani Dubrovnika u Hrvatskoj.
Kako je to moguće, gospodine IZETBEGOVIĆU? I ostalo je tako.
Kad treba održati 1. Kongres glavne muslimanske stranke SDA, gdje – u Zagrebu, kad te prognaju i protjeruju,
idi u Hrvatsku, kad Alija Izetbegović treba skloniti suprugu iz Sarajeva, Dubrovnik je dobar, Tihiću je bolja
Rijeka, …
O toj brigadi – pukovniji „KRALJ TOMISLAV“ → MOLIM, PROČITAJTE ISKAZ DRAGANA ČURČIĆA –
unakrsno ispitivanje na sudu u Haagu (D-28).
Ja, Slobodan Praljak, brinuo sam se da svi vojnici pukovnije, i Hrvati i Muslimani, zadrže status hrvatskih
vojnika, bez obzira bili u HVO-u ili u A BiH (JASAN “DOKAZ” AGRESIJE HV NA BiH).
Ranije su se borili za Hrvatsku, a bilo je vrlo, vrlo važno za moral boraca da će, ako poginu, brigu o njihovim
obiteljima preuzeti RH i Hrvatska vojska.
Da li smo što prigovorili Aliji Izetbegoviću?
Nismo.
Ali, ne dajte se prevariti takvim postupcima - ako vam se čine čudnim.
„UDRUŽENI ZLOČINCI“ SU LUKAVI.
D-25
D-24
D-28/2
D-26
D-28/2
D-26
D-26
D-28/2
D-28/3
ma.
vojišnom prostorijom se smatra Istočni front, deo severne
Afrike, južne i zapadne Evrope i Balkana i delovi Dalekog
istoka, dok na teritorijama mnogih država koje su bile u ratu D-27
u sukobu, kao i ostale
tom država, a mogu postati nije bilo ratnih operacija (američki kontinent).
Zapovjednici jedinica TO
vu, na kojima se obavljaju ... prema odluci koju je 27.05.1992. god. potpisao
U tu teritoriju spadaju Predsjednik predsjedništva R BiH Alija Izetbegović
ona uživa suverenitet, kao i
a u sukobu iako nad njima Gavro Perazić
sukobu. Znači, radi se Međunarodno ratno pravo – 2. dopunjeno izd.
o kopnenim, vazdušnim Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, 1986
Nacionalnost Broj %
ne teritorije ili nesamou-
Muslimani
arateljstvom, ukoliko se 43 97,73 %
Srbi 1 2,27 %
Hrvati 0 D-280,00 %
UKUPNO 44 100 %
113
D-28
Izvadak iz transkripta od 13.listopada 2009. - svjedok Dragan Čurčić u predmetu IT-04-74
*** O: Da.
P: Dobro jutro generale Čurčić. P: Kako mu je puno ime, pravo ime?
O: Dobro jutro, generale Praljak. O: Svi smo ga znali pod imenom Mate Šarlija,
P: Sada, Kralj Tomislav je pukovnija koja je nadimak Daidža, ali pravo ime mu je bilo Nijaz
utemeljena gdje? Batlak.
O: Kralj Tomislav je pukovnija koja je utemeljena u P: Je li bio Musliman?
Hrvatskoj, u Dubrovniku i zatim u Vrgorcu. O: Da.
P: A vi ste bili u HV-u? P: Nakon što je potpisano primirje, što se Hrvatske
O: Da. tiče, gdje ste imali obučne centre?
P: U toj određenoj jedinici, koliko je bilo Hrvata i O: Imali smo ih u Baškom Polju i Vrgorcu.
koliko Muslimana? P: Je li to u Hrvatskoj?
O: Jedinica je brojala 60% Hrvata i 40% Muslimana. O: Da.
P: Koliko je postotak ljudi u toj jedinici bio rođen na P: Tko je došao iz BiH da se obuče u vašim obučnim
teritoriju BiH i jesu li oni bili državljani RH (iako fali centrima, da se obuče i da se vrati natrag. Jesu li bili
riječ) ili državljani RBH kao i vi? Hrvati, Bošnjaci? Je li bilo više Hrvata nego Bošnjaka
O: Preko 90% članova je bilo rođeno u BiH. ili više Muslimana nego Hrvata?
P: Jeste li bili vojni obveznik BiH? O: Više Bošnjaka.
O: Bio sam aktivno vojno lice u Beogradu. P: Kako se zvao logističar u vašoj jedinici?
P: U redu, znamo to. Ali nakon toga, bili ste vojni O: Ime logističara Kralja Tomislava je bilo Nikica
obveznik BiH? Raguž i Marko Potrebica.
O: Da sam ostao u BiH, bio bih. P: Koliko znate, koliko je oružja poslano u BiH
preko jedinice Kralj Tomislav? I koliko je toga oružja
P: Točno. Tužitelj je rekao da je HV, da ste bili na poslano Muslimanima a koliko Hrvatima?
posudbi. Rekli ste da je to čudan termin. Ali nije
li točno da jeste bili na posudbi iz BiH, i Hrvati O: Ne bi znao. To su bile velike količine, govorimo o
i Bošnjaci, dobrovoljno, na posudbi u HV-u teretnim kamionima ovdje ali većina oružja je otišla
kako bi branili jug Hrvatske? Je li to bila točnija Bošnjacima.
interpretacija? P: Generale, možemo li se složiti da je gdin Nijaz
O: Da. Prvo smo išli da branimo Hrvatsku. Batlak ili Mate Šarlija bio hrvatski general, general
HV-a i da je omogućio oružje u kamionima koji su
P: Generale, Čepikuće, jeste li sudjelovali u borbama bili slani Muslimanima A-BiH?
za Čepikuće?
O: To je točno.
O: Ne ja, ali članovi moje jedinice jesu, pod
vodstvom pokojnog Božana Simovića. P: Je li Zuka također dolazio k vama na obuku?
P: Protiv koga ste se obrili u Čepikućama? O: Zuka je bio u Baškom Polju s nama neko vrijeme.
O: Borili su se protiv srpske vojske, JNA. P: Svi znamo tko je Zuka. Sljedeće pitanje; nakon
ovoga, ono što se dogodilo je bila agresija na BiH,
P: Generale, nije važno jeste li vi bili tamo osobno. drugim riječima, JNA i srpska vojska BiH. Prije
Govorim o jedinici. Da su Čepikuće bile izgubljene nego odemo na to, molim da se pokaže dokument
tada, bi li Srbi, na koje bi se Srbi bili povukli i prema 3D00420. Kao što vidite to je dokument iz RBiH i
kojoj bi osi išli? odnosi se na odluku o formiranju jedinica teritorijalne
O: Da su Čepikuće bile pale, Dubrovnik bi pao obrane. Pod jedan, kao što vidite, osoba koja je
automatski i nakon toga bi jurišali na Split. potpisala dokument, vidimo da je to A. Izetbegović i
da proglašava jedinicu Kralj Tomislav i generala Matu
P: Hvala. Kažete da je vaš zapovjednik bio general
Šarliju kao bosansko-hercegovačku brigadu.
Daidža?
D-28
(Antonetti pita spominje li se ovaj dokument u u Konjicu još uvijek bili plaćani od strane HV-a?
unakrsnom ispitivanju)
O: Časni suče, ne znam jer smo u to doba izgubili
(Gen. Praljak odgovara; temelj ispitivanja je status kontakt, nismo bili u kontaktu.
brigade K. T., iz ovog dokumenta se vidi da A.
P: Generale Čurčić, sjećate li se da ste mi se obratili
Izetbegović smatra tu brigadu brigadom teritorijalne
u ministarstvu RH u vezi statusa i pitanja vezanih uz
obrane i da smatra Daidžu zapovjednikom svoje
službu?
vojske, A-BiH i da ga on postavlja na tu poziciju.)
O: Pa većinom smo se obraćali vama.
P: Moje pitanje je vrlo jednostavno. Znate li da
ste u to vrijeme zapravo bili pod komandom i (Tomanović zahtijeva da se uspori, dio odgovora
A. Izetbegovića i HV-a, kao što to pokazuje ovaj nije ušao; general je rekao da su mu se obraćale obje
dokument? strane i tražile pomoć da se razriješila pitanja vezana
uz status i službu.)
O: Da.
P: Ponavljam pitanje, generale Čurčić, sjećate li se da
P: Hvala. U ovom trenu dogodio se sukob u vojsci,
ste mi se obratili u ministarstvu RH u vezi statusa i
izbio je sukob; ova brigada, pukovnija Kralj Tomislav,
pitanja vezanih uz službu, vas 92?
u smislu sastava brigade, je prešla na teritorij BiH
kako bi se borila za opstanak BiH? O: Da.
O: Da, točno. P: Kao i o pitanjima vezanim za ljude koji su se
pridružili pukovniji u Konjicu?
P: Je li točno da je bila podijeljena na dva dijela;
a-Ludvig Pavlović koji je brojio 92 člana i drugi O: Da.
određeni broj Muslimana koji su otišli u Konjic i P: Recite mi, bih li ja možda bio najbolji izvor za
stvorili su, što? odgovor o datumu do kada su članovi Kralja T. a
O: Utemeljili su pukovniju Nihad Kulenović. koji su bili članovi HV-a, bez obzira jesu li se kasnije
pridružili HVO-u ili ABiH, do kojeg su zaista
P: Nihad Kulenović je bila dio čega?
datuma uživali beneficije HV-a?
O: Dio A-BiH.
O: Da, mislim da biste to bili vi.
P: Od prvih 92 člana pukovnije Ludvig Pavlović,
P: Vidjeli smo da je Nijaz Batlak bio imenovan a
koliko je bilo Hrvata i koliko Bošnjaka?
da je njegovo pravo ime bilo Mato Šarlija i da ga je
O: Ne znam točno, ali je omjer bio 70 : 30%. imenovao A. Izetbegović?
P: Hvala. Je li točno da su ovi članovi također, koji O: Da.
su otišli da bi se pridružili pukovniji Konjic, a koja
P: Znate li da je primio penziju kad se umirovio
je bila dio ABiH, jesu li oni također zadržali status
od HV-a i da je pokopan na Mirogoju kao hrvatski
hrvatskog vojnika u smislu beneficija i plaća?
general.
O: Da.
O: Da, bio sam na Mirogoju.
P: Je li točno da ste i vas 92 zadržali taj status?
P: Molim da sad pogledamo 3D00560. Molim da
(Antonettija zanima jesu li vojnici koji su otišli u pročitate dokument. Ne znam jeste li ikad vidjeli
A-BiH još uvijek bili plaćani od strane HV-a) potpis A. Izetbegovića ali mislim da ste ga imali
prilike vidjeti u Sarajevu. Znate li da je A. Izetbegović
O: Časni suče, čak i general Daidža je proveo više
uvelike vjerovao i imao bliske suradnje s generalom
vremena u Konjicu nego u Hrvatskoj ili Hercegovini,
Daidžom?
drugim riječima, zadržali su svoja prava, kao i nas 92.
O: Nikad ih osobno nisam vidio zajedno ali poslanici
Sudac Antonetti: General Daidža je došao da vidi
gdina Izetbegovića su često dolazili da se sastanu s
vas a onda bi išao posjetiti muslimanske vojnike u
generalom Daidžom u Vrgorcu.
A-BiH? Išao bi od jedne jedinice do druge, je li to to?
P: Znate li da je A. Izetbegović htio povjeriti
O: Da, časni sude. Tek 6. lipnja je utemeljena
operaciju oslobađanja Sarajeva generalu Daidži?
Ludvig Pavlović. Sve do tada, mi smo bili dio Kralja
Tomislava a govorim o 1992. O: Da.
Sudac Antonetti: 1993, možete li nam reći jesu li P: Je li ta operacija izvršena? A nećemo raspravljati
muslimanski vojnici u A-BiH koji su bili stacionirani koliko uspješno.
D-28
O: Pa bio je to više pokušaj.

P: Jesu li članovi Kralja Tomislava sudjelovali u
tome?
O: Da.
P: I zadnje pitanje što se ovoga tiče; kad ste prešli u
HVO, je li to bilo dobrovoljno ili ste ikada primili
zapovijed da tako postupite?
O: Pa, to je vrlo jednostavno za odgovoriti. Otišli
smo kući. Bilo je dobrovoljno.
P: Gdine Čurčić, osim Božana Simovića, vašeg
zapovjednika koji je bio ubijen u akciji, je li bio neki
drugi zapovjednik koji je bio ubijen?
O: Da. Ante Primorac je bio na Kupresu tijekom
operacije za njegovo oslobođenje.
P: Molim da razjasnimo to pitanje. Razgovarajmo o
Urina Ravnoj i tim događajima, zajedno smo bili na
toj baraci. Jesmo li bili izloženi? Jesmo li mogli biti
ubijeni jer se pucnjava odvijala samo nekih 30-ak
metara od nas?
O: Da, sjećam se.
P: Jeste li mogli biti ubijeni?
O: Da.
P: Recite nam, je li točno da najvažnija stvar tada nije
bila smrt nego ono što se moglo dogoditi obiteljima;
drugim riječima vašoj majci, ocu, dvjema vašim
sestrama, što bi se dogodilo njima da ste bili ubijeni?
O: To je točno.
P: Znači, Hrvatska je već bila država. Je li bilo vrlo
važno da se dobije na bilo koji način status da se HV
pobrine o vama i vašoj obitelji ako se nešto dogodi
vama.
O: To je bilo najvažnije pitanje.
***
11.
ŠTO O ALIJI IZETBEGOVIĆU I
NJEGOVIM STAVOVIMA PIŠE NJEGOV
PRVI VOJNIK
KADA JE KNJIGA OBJAVLJENA, NA SEFERA
HALILOVIĆA POKUŠAN JE ATENTAT U
SARAJEVU.
UBILI SU MU ŽENU.
ČINJENICE
KOMENTAR:
U ovom dokumentu možete pročitati kakvi su odnosi zapovjednika A BiH (Izetbegović) i njegovog prvog
vojnika (Halilovića).
Sefer tvrdi:
a) Izetbegović tvrdi da rata u BiH neće biti;
b) Izetbegović je neutralan kada se s teritorija njegove države razara Dubrovnik i drugi dijelovi
Hrvatske;
c) „Ovo nije naš rat“ govori Izetbegović kada je razoreno selo Ravno u BiH; (tamo su Hrvati i logično je
da piscu „Islamske deklaracije“ to nije „njegov rat“);
d) 10. marta 1992. za Izetbegovića je agresija na Hrvatsku „prljavi rat koji je harao Hrvatskom“, a nakon
takvog rata „jugoslavenski se narod budi iz košmara“.
Kada se taj i takav jugoslavenski narod po Aliji probudi iz košmara, on u BiH neće ratovati. Zatim 17. marta u
„DANASU“, novinarima istog intelektualnog dometa, objašnjava da je JNA danas drugačija „po kvalitetu, po
kvantitetu, po psihologiji, pa i po namjerama i ciljevima. Armija neće okupirati BOSNU (opet nema Hercegovine
u nazivu te države), neće izvršiti državni udar“.
Kratko i jasno, „promišljeno“ i „pametno“, „on se zalaže za mir“, „on ne širi ideje rata“, „njegova je politika
„politika pomirenja“ i kada mi netko kaže da je povijest učiteljica života, ja idem povraćati.
e) 5. marta 1992.: „Situacija je pod kontrolom i mirno šetajte gradom (Sarajevom)“;
A Mostarom, Izetbegoviću, a Širokim Brijegom i Ljubuškim, a Čapljinom, a Ravnim ... ?
f) Sefer konstatira da je „BiH praktično, pored Vojvodine, postala osnovica za izvođenje operacije na
Hrvatsku“;
Vidjet ćemo kasnije što kaže PRAVO o uporabi vojske spram napadača, što je vojište, a što ratište i čija je
vojska mogla i gdje je mogla i smjela ratovati.
g) I na kraju; 26. aprila iliti travnja, kada u Sarajevu ima već 1000 mrtvih (po Haliloviću), Izetbegović
vjeruje da će se JNA „pretvoriti u bosansku armiju“!!
(Opet BOSNA, valjda zato što se u Hercegovačku armiju sigurno neće pretvoriti.)
Komentirajte molim, čitatelji moji, nadasve umni.
D-29
Sefer Halilović: Lukava strategija *
Naš prvi susret u Hrasnici, drugog decembra 1991. je zapravo bio naš prvi nesporazum.
***
Ohrabrio me je toga dana i Predsjednik sa završnim govorom, a inače sam bio jako zabrinut: kada je krajem
oktobra Radovan Karadžić javno zaprijetio da će muslimanski narod nestati ukoliko Parlament izglasa
suverenitet Republike Bosne i Hercegovine, sam predsjednik je izašao za govornicu parlamenta i rekao:
„Ja ipak želim da poručim građanima Bosne i Hercegovine da do rata neće doći. Moje su prognoze zasnovane
na provjerenim činjenicama. Ne treba se bojati, jer za tuču i svađu treba dvoje“. On je poziciju neutralnosti
promovisao još ranije, nakon razaranja Dubrovnika i agresije bivše JNA na Sloveniju i Hrvatsku i ona se
očitovala u nizu izjava. Septembra 1991. je rekao: „Ovo nije naš rat“. Ti su dani prošli i sada je, valjda, već sve
jasno. Ili se meni tako činilo. Rata neće biti ukoliko nosioci velikosrpske politike procijene da će ga izgubiti.
U protivnom, samo može biti krvaviji. „Ukoliko se brzo ne budemo pripremili, ostvarit će se Karadžićeva
prognoza“, rekao sam Predsjedniku dan kasnije.
***
Objasnio sam sve što smo uradili na sarajevskoj regiji i istrajavao na tvrdnji da je neophodno postupak
organizacije dovesti na isti nivo u svim regijama, a onda nastaviti sa još intenzivnijim radom. Predsjednik me
gleda i pita: „A, šta ako čitav posao bude uzalud urađen? Ti ćeš, čovječe, na ovaj način mobilisati preko 50.000
ljudi“. „Ne 50.000, Predsjedniče, već makar 250.000. A ako hoćete suverenu državu, taj posao nije uzaludan:
dobit ćete okosnicu bosanske armije“, odgovorio sam. Onda on izreče istorijsko: „Da. Nastavite da radite na
teritoriji cijele republike, kao što ste uradili u Sarajevu“. * Malo zatim, dok se brisao peškirom nakon što je uzeo
abdest, priznade: „Sad, kad sam sve ovo čuo i vidio, osjećam se sigurnije. Do sada, kad god sam razgovarao
sa Karadžićem i njegovima i kad su me pritiskali prijetnjama, imao sam osjećaj da mi, iako sjedim, i stolica i
tepih klize ispod mene, kao da tle propada“. Takvo raspoloženje držalo ga je prilično kratko. Istrajavao je na
uvjerenju da rata neće biti.
***
Za Novu godinu, 1992. 0slobođenje je prenijelo njegovu izjavu: „Mislim da Armija neće napasti BiH, jer
je procijenila da se silom ne može ništa učiniti“. Isti list, 10. marta 1992. Prenosi iz Brisela utiske Alije
Izetbegovića date tamošnjem Soarou: „Oparen tragičnim iskustvom prljavog rata koji je harao Hrvatskom,
jugoslavenski narod se budi iz košmara“. I tada je tvrdio da rata u BiH neće biti. Ponovio je to čak i 17. marta
1992., u intervjuu listu Danas: „Prije svega, o čemu vi govorite? Mislimo li na istu stvar – armija nije ono što je
bila prije nekoliko mjeseci. Ona nije ni bolja ni gora, ona je drugačija, po kvalitetu, po kvantitetu, po psihologiji,
pa i po namjerama i ciljevima. Armija neće okupirati Bosnu, neće izvršiti državni udar.“
U Oslobođenju sam čitao i ovakvu Izetbegovićevu izjavu, datu petog marta 1992. godine: „Prošetajte, družite
se i izađite na ulice. Ja bih htio da pozovem građane da sve ovo prime na hladnokrvan način, da ne nasjedaju
na glasine i priče. Postoje snage koje žele da izazovu haos i paniku – nemojte nasjesti tome. Situacija je pod
kontrolom i mirno šetajte gradom“. To svoje duboko uvjerenje, tu svoju zabludu i sam je Izetbegović kasnije
priznao. Ništa ga nije moglo razuvjeriti da se sve pripreme za agresiju zapravo odvijaju naočigled svih.
Njegovo uvjerenje da rata neće biti bilo je jače. Istina, on je na kraju pristao na pripreme za odbranu i odobrio
projekat organizacije, formacija i strategija odbrane, ali više ga nije bilo. Kao da se to njega ne tiče.
Naš drugi nesporazum izbio je oko prihvatanja Direktive za odbranu suvereniteta BiH. Kada smo je završili,
i nakon nekoliko provjera podataka o brojnom stanju četničko-ustaških snaga, te razgovora o namjerama
Tuđmana i Miloševića, odnosno procjene Karađorđeva, tražili smo načina da o svemu upoznamo državno
rukovodstvo. „Neće Behmen ni da čuje“, kaže mi Karišik sav crven u licu.
Iskoristim priliku i nakon nekoliko dana upitah Behmena za mišljenje o Direktivi. Sav crven u licu lupi rukom
D-29
o sto i odlučno mi odbrusi: „Sikter iz moje kancelarije. I vi hoćete ovdje rat“. Ostao sam priseban, uljudno
se izvinuo i kazao mu da će rata svakako biti, a da je moja obaveza, a i ljudi u Štabu Patriotske lige da na to
upozorimo i da predložimo način odbrane. Oni koji prihvate ili ne prihvate, preuzimaju na sebe odgovornost.
Ušutio je, a ja sam onda otišao.
***
Treći, i to ozbiljan nesporazum je bio oko uloge bivše JNA u BiH i njenog odnosa prema BiH. Da je bila
u funkciji beogradske imperijalističke i agresorske politike, kao njen najistureniji i po Bosnu najopasniji
dio, bilo je jasno zadnjem čovjeku u BiH, osim Izetbegoviću. Kada je počeo rat u Hrvatskoj i kada je BiH
praktično, pored Vojvodine, postala osnovica za izvođenje operacija na Hrvatsku, Izetbegović je jednostavno
htio da vjeruje da JNA nije mogući okupator BiH, odnosno da je njeno prisustvo u BiH čak neophodno.
Kada su bosanski Hrvati u Lištici zaustavili tenkovsku kolonu, Izetbegović je rekao: „Meni i Tuđmanu morate
vjerovati“. On je tako očito mislio i onda kada je otkriveno postojanje plana RAM, u kome su naznačeni svi
zadaci na realizaciji Memoranduma SANU i zapravo stvaranje velike Srbije ili kako su to tadašnji generali
pravdali: Jugoslavije za narode i republike koji to žele. Tadašnja JNA, četničke jedinice SDS-a i paravojne
formacije iz Srbije i Crne Gore su bile sredstvo realizacije tog plana kojim je trebalo uništiti bosansku državu
i Bošnjake, odnosno Muslimane kao politički faktor. Munir Alibabić – Munja i dr. Rusmir Mahmutćehajić
svjedočili su u nekoliko navrata da je tadašnji bošnjački vrh do detalja o tome razgovarao, analizirao stanje i
donio nedvosmislen zaključak: sprema se po Bosnu i bosanski narod opasan rat. No, i pored toga, Izetbegović
se opredijelio za sklapanje dogovora sa Armijom i dalje vjerujući u njenu navodnu neutralnost i moguću
transformaciju u bosansku armiju. Da bi se 26. aprila ustanovilo da je u Sarajevu već nastradalo preko 1.000
ljudi. Dakle, dvadeset dana od početka najkrvavijeg rata. Tek tada je u Skopju, sa predsjednikom nepostojećeg
Predsjedništva nepostojeće SFRJ Brankom Kostićem i u prisustvu generala Blagoja Adžića, načelnika
Generalštaba već fašističke armade, potpisan dogovor o odlasku JNA iz BiH.
I, prema pisanju Oslobođenja isti dan izjavio: „Započeo je jedan proces koji će na kraju dovesti ili do odlaska
JNA iz Bosne i Hercegovine ili do njene radikalne transformacije, s tim da se na kraju tog procesa ona pretvori u
bosansku armiju, odnosno oružane snage Bosne i Hercegovine“.
***
* Sefer Halilović: „Lukava strategija“, Maršal, Matica Sandžaka, Sarajevo, 1997.
D-30
D-30
D-31
D-31
D-31
D-32
KOMENTAR:
Izjava A. Izetbegovića povodom napada JNA i TO na selo Ravno D-18
Ravno nije Sarajevo, gdje je uostalom to Ravno i tko uopće živi u tom Ravnom, da bi ubijanje ljudi u Ravnom
bio nečiji rat.
Tamo nije ubijen nijedan "intelektualac", značajan za daljnje uredno odvijanje svjetske povijesti.
Izjava A. Izetbegovića povodom napada JNA i TO na selo Ravno
Srbi napali selo

RAVNO
15.09.1991. – 06.10.1991.
Izjava Alije Izetbegovića

“To nije naš rat”
SELO RAVNO JE U BiH, NASELJENO HRVATIMA. SRAVNJENO JE SA ZEMLJOM.
12.
MUDŽAHEDINI
ČINJENICE
D-33
KOMENTAR:
Nakon što je konzistentnim nizom pogrešnih odluka doveo svoj narod u katastrofalnu situaciju, Alija
Izetbegović pozvao je u pomoć borce iz islamskih zemalja.
I kako kaže Max Frisch u jednoj knjizi govoreći o „gastarbajterima“: „Mi smo pozvali radnike, a došli su ljudi“
– tako je bilo i s mudžahedinima.
Oni su se došli boriti za islam, a ne za BiH, bila ona građanska ili drugačije uređena zemlja. Dolazili su sa
ispravama humanitarnih organizacija.
Kada smo pokušali zaustaviti njihov konvoj pun boraca s bezvrijednom robom koju usput voze, polovica
„humanog“ svijeta skočila bi nam za vrat.
Posljedice znate.
D-29/2 Neki pripadnici odreda “El mudžahedin”

Neki pripadnici odreda “El mudžahedin”
D-33a
Hećimović Esad: Garibi - Mudžahedini u BiH 1992.-1999.

***
Šejh Abdel Aziz «Riđobradi» bio je drugi učesnik ***
51
zagrebačkog sastanka humanitaraca iz BIF-a i TWRA, Video-snimak ceremonije je Državno tužilaštvo BiH
mudžahedina iz Bosne i bin Ladenovog izaslanika iz Sudana. koristilo kao dokaz optužbe u slučaju protiv Abduladhima
Ostao je u Bosni najmanje do kraja juna 1993. godine. Maktoufa, bh državljanina iračkog porijekla koji je 10.
U Travniku je 21. augusta 1992. godine predvodio septembra 2004. godine optužen za ratni zločin protiv
postrojavanje jedinice «Muslimanskih snaga» ispred zgrade civilnog stanovništva – otmicu petorice civila u Travniku 18.
Medrese u Travniku. Video-snimak ove ceremonije pokazuje oktobra 1993. godine
da su postrojavanju prisustvovali ključni politički i religijski
lideri bosanskih muslimana u području Travnika51. U tom Autor: Hećimović Esad
trenutku, nije još bilo okončano unutrašnje organizovanje Naziv: Garibi - Mudžahedini u BiH 1992.–1999.
Armije BiH. «Muslimanske snage», koje je šejh Abdel Izdanje: Zenica: Fondacija Sina, 2006.
Aziz postrojio u Travniku, bile su prethodnica formiranju
Sedme muslimanske brigade. Tek kasnije su ove jedinice
Armije BiH razdvojene na Sedmu muslimansku brigadu,
koja je okupljala isključivo lokalne islamske dobrovoljce i
«El Mudžahedin», kao jedinicu koja je okupljala i strane i
lokalne islamske dobrovoljce. Sedma muslimanska brigada
je formirana u jesen 1992. godine, a «El Mudžahedin»
13. augusta 1993. godine. Šejh Abdel Aziz Barbaros je
napustio Bosnu, prema svjedočenjima, kao lažni ranjenik u
ambulantnim kolima jedne humanitarne organizacije.
Esad Hećimović: Garibi - Mudžahedini u BiH 1992-1999 D-29/5
D-33b
D-33c
Ali Hamad: U mreži zla - Međunarodni terorizam i “Al-kaida”

D-29/5 Al Hamad: U mreži zla - Međunarodni terorizam i “Al-kaida”
...
On je uvijek ponavljao sljedeće riječi, pokazujući svoje zado-
voljstvo zbog učešća u pomenutom napadu:
«Hvala Allahu dž.š. što mi je omogućio ubijati svojom ru-
kom njegove neprijatelje. Meni je čast i zadovoljstvo!»
Ali Hamad: “U mreži zla: međunarodni terorizam i

“Al-Kaida”, Glas Srpske, 2007.
D-34
KOMENTAR:
Ovakvim i sličnim porukama - lecima, bili smo u BiH u proljeće 1993. dobrano zasuti.
Vidjet ćete, čitatelji, da su takve namjere trebale biti ostvarene napadnom operacijom A BiH "NERETVA 93"
Letak
Letak D-30
BISMILLA-HIRAH-MA-NIRRAHIM
Muslimanska braćo, došlo je vrijeme konačnog oslobođenja naše domovine. Muslimanski korpus će, kao što je to bilo prije
500 godina, ovladati svojim istorijskim prostorima.
Dosta je bilo zuluma i od Krsta i od križa. Naša je sveta zadaća osloboditi Mostar i Stolac Sarajevo, Zvornik, Goražde, Banja
Luka, Doboj, Foča, Nevesinje, Trebinje i drugi gradovi diljem Bosne ponosne, ponovo će izići na put Islama.
Neka bude jasno svima da Musliman gine sa imenom Allaha na usnama i u slavu svoje vjere.
NIKAD NISMO BILI JAČI. SVI MUSLIMANI SVIJETA SU UZ NAS.
Uzećemo naš dio Jadranskog mora. Ploče će biti prva bosanska luka, a Neum novi Carigrad.
OVO ĆE BITI NAŠA BOSNA I HERCEGOVINA.
D-35 D-29/4
104
www.slobodanpraljak.com www.slobodanpraljak.com
123
D-36
D-29/3
121
D-29/3
D-36
KOMENTAR:
Armija BiH imala je u svom vrhu, u GŠ (Glavni Štab) dvojicu generala, oficira JNA: Hrvata Stjepana Šibera i
Srbina Jovana Divjaka.
Dva sitna ukrasa kojima su mahali pred nosom međunarodnoj zajednici s tvrdnjom o multinacionalnom
sastavu Armije.
To je isti onaj Šiber kojem Sefer Halilović govori da je general Petković ustaša, i svi oni dole u HVO-u su
ustaše, samo on, Šiber, nije ustaša.
Šiber šuti, ne odgovara, ne reagira, prilagođava se, jer to nije mala stvar kad te Sefer Halilović amnestira od
USTAŠTVA.
Što piše Stjepan Šiber 25. 6. 1993. Aliji Izetbegoviću i Seferu Haliloviću – NA LIČNOST.
Sastanak je u Zenici, govori predsjednik općinske vlade Ramiz Đaferović (ako sam pogriješio prezime –
isprika):
– kao građanin razočaran sam u 3. K., a vrh korpusa umiješan je u pljačke i kriminal;
– ima starješina koji vrše likvidaciju ljudi poslije pljačke.
Tko to govori i o komu to govori? ŠIBERU, KARIĆU, VRANJU.
Pročitajte još jedanput.
Sastanak je u Zenici, a predsjednik okruga Hodžić i predsjednik općinske vlade HARAČIĆ (?) kažu:
– Merdan je glavni organizator vjerskih jedinica;
– Zenicom i vojskom 3. K. A-BiH vladaju komandanti koji su teški kriminalci koji ne žele, jer im ne odgovara
pobjeda nad četnicima a istovremeno im odgovaraju sukobi sa HVO-om
Tko to govori, gdje govori, o čemu se tu radi, tko je upoznat s tim stanjem. Izetbegović, Halilović?
«NA LIČNOST»!
Što se promijenilo.
A u kojem je selu i kada strijeljano 35 Hrvata, a kada je i u kojem selu strijeljano 30 Hrvata i od koga?
Pročitajte Šiberov izvještaj do kraja kako biste znali.
A što 28. 8. 1993. muči gospodina Divjaka, Delićevog zamjenika.
Sada je Delić komandant A-BiH. Muči Divjaka to što je FIKUS, ali on će to i nadalje ustrajno prakticirati.
Malo ćemo protestirati, uljudno tek da zadovoljimo sitne moralne dvojbe, ali kao ni Hrvat Šiber neće reagirati
snažno, „ženski“ dosljedno.
Neću napisati da je trebao reagirati „muški“, jer toga kod većine muškaraca nema. Ta je sorta, e da bi ostalo na
nekom položaju prilagodljiva do gadljivosti.
D-37
D-37
KOMENTAR:
1. Stjepan Šiber je ZAMJENIK KOMANDANTA A BiH – MUSLIMANSKE VOJSKE piše Aliji Izetbegoviću
i komandantu A BiH;
2. VRH 3. Korpusa A BiH umiješan je u pljačke i KRIMINAL;
3. Merdan je glavni organizator vjerskih jedinica (ŠUVALIĆEVE, PURIĆEVE, 7. muslimanske brdske
brigade i dr.);
4. Spremaju se formirati 8. muslimansku brigadu.
U međuvremenu: *
- 08.06.1993. godine streljano je 35 Hrvata u selu Bikoši, a 4 svjedoka su ranjena i ostali su živi, a
strijeljali su ih mudžahedini;
- 10.06.1993. godine streljano je preko 30 Hrvata u selu Šušanj kod Ovnaka od strane „neke vojske“;
- 22.06.1993. godine članovi Komisije za puštanje zarobljenika Alihodžić i Negovetić od Salke
Bebe iz OG „Zapad“ saznaju da su mudžahedini dan ranije u blizini sela Mehurići pod Vlašićem
strijeljali oko 50 civila. Jedinica Salke Bebe u tom selu čuva 247 civila od tzv. „Brigade smrti“,
koji maltretiraju i lokalno muslimansko stanovništvo, pljačkaju i ubijaju. Istog dana umalo ti
mudžahedini iz „Brigade smrti“, koji za novac pridobijaju naše borce, nisu sa zoljama i osama
pucali na vozila UNPROFOR-a, koja su prevozila Komisiju.
Potenciram: Pljačka i kriminal caruju. Borci sa „položaja“ kroz Zenicu nose pune torbe, a dobio sam
podatak da pojedini odbijaju ići na položaje ukoliko nema šta da se pljačka (309.bbr). Policije nekih
brigada i dalje hapse i u podrumima tuku civile. MUP tj. CSB i Služba bezbjednosti 3.K uopšte ne
sarađuju u šta se uvjerio gospodin Ganić prilikom sastanka u 3.K 15.05.1993. godine.
Na osnovu iznesenog, ponovo molim da hitno reagujete, jer su neophodne kadrovske promjene u vrhu
3.K. Za to imam konkretne prijedloge. Od komandanta 3.K tražio sam smjenu pomoćnika za moral,
bezbjednost i org.-mob. i kadrovske poslove, ali on ne reaguje.
Molim Vas da u Zajedničku komandu sa Karićem i Šiberom umjesto Merdana postavite čovjeka profila
Karišik, Vranj, Najetović, … stoga što je Merdan član 3.K, a i zbog naprijed navedenog o Merdanu).
Pozdravlja Vas,
SŠ/A..
ZAMJENIK KOMANDANTA
Šiber mr. Stjepan, dipl.ing.
*izvadak iz dokumenta D-37
NIŠTA NIJE VIDIO, NITKO NIŠTA NIJE ČUO, NITKO NIŠTA NE ZNA.
MUSLIMANI SU ŽRTVE U SARAJEVU, U BIHAĆU, U … , OD SRBA, ALI KOMPENZACIJU ZA NEMOĆ
SPRAM SRBA TRAŽE KOD HRVATA – UBIJAJU, PALE, NAPADAJU.
ALI, ŽRTVA NE MOŽE BITI KRIVA – TO JE AKSIOM.

Nema dokaza koji to mogu promijeniti.
HVO, HRVATI SU KRIVI.
PRONAĐIMO „UDRUŽENE ZLOČINCE“.
13.
PREVARE ALIJE IZETBEGOVIĆA
IZIGRAO JE SVE PLANOVE MEĐUNARODNE

ZAJEDNICE, A BILO IH JE DOSTA.
SVAKI JE POTPISAO.
SVAKI PUT JE PREVARIO.
ČINJENICE
KOMENTAR:
Izetbegović priča kako je i zašto lagao i varao u Lisabonu.

A to što je tamo potpisao – ustavno uređenje BiH – bio je uvjet za priznanje BiH i jedini razlog zašto su
Hrvati izišli na referendum o neovisnosti BiH.
Uz ogromnu pomoć Franje Tuđmana koji je na taj način želio još jednom zaštititi i osigurati i definirati
granice RH.
Alija kaže: „Nevoljko, ali smo se usaglasili“. A zašto je pristao?
Odgovor: „Ako hrvatska zajednica (ne kaže „hrvatski narod“??) ne izađe na referendum, referendum je propao.
Imajte tu stvar u vidu. Nemojte se nipošto s tim kockati. Mi na referendumu moramo proći, ako ne prođemo,
ostali smo u bunaru, i nema načina da se izvadimo za daljnjih trideset godina.“
Izetbegović dalje govori nešto o kamenu i brijegu, ali se Sizifa ne može sjetiti i zaključuje: „Referendum se ne
smije izgubiti!“ Tako će dobiti priznanje, a onda „unutra nek' se burka što hoće, šta ja mogu“.
8.10.1992. već je „debelo“ rat i Izetbegović govori malo drugačije. Popustljivije.
Situacija je teška, valja nam opet mijenjati obrazinu.
HVO ima vojne uspjehe, na svakom dokumentu HZ-HB (Hrvatska zajednica „Herceg-Bosna“) stoji da smo u
državi BiH, stoji da su svi propisi privremeni, ne pravimo svoju skupštinu, svoj ustav, nemamo ministre, nego
predstojnike odjela, nemamo predsjednika vlade, nego...
Sami se financiramo (dobrim dijelom nametima Hrvatima koji rade u inozemstvu, a takvih je s tog područja
mnogo), sami kupujemo oružje, prevozimo i smještamo izbjegle i prognane i Muslimane i Hrvate, naftom
koju smo valjda negdje „zdipili“, prevozimo 10.000 ranjenih boraca A BiH u automobilima koje smo (a to je
„sigurno“/“ukrali“), pomaže nam i Hrvatska s novcima koje su u zajedničku kesu obrane uplatili i Hrvati iz
BiH, naoružavamo i logistički pomažemo A BiH i Muslimane u HVO,... (poslije će veleizdajnički okrenuti
oružje na svoju vojsku).
Od onih svih milijardi dolara, koji su dati kao pomoć BiH iz islamskih zemalja, dobili smo kurac.
Itd. i tome slično.
Za sve to Hrvat se treba ispričati, jer je sluga i posilni uvijek KRIV, treba se ispričati jer se tako „šika“, to je
tako humanistička gesta, povijesno pomirbena gesta.
Ispričaj se gospodinu i ako ti je na nogu stao, mora da si KRIV – jer što je tvoja noga radila u to vrijeme na
tom mjestu.
D-38a
CUTILEIROV PLAN
Bosna i Hercegovina
Hrvatski dio
Muslimanski dio
Srpski dio
Sarajevo, rezidencija “Konak”,

18.3.1992.
Prijedlog EZ o unutarnjem ustroju BiH

na tri konstitutivne jedinice temeljene
na nacionalnim načelima - Cutillerov
plan
Izvor: Vjesnik 19.3.1992.
KOMENTAR:
Hrvati prvi potpisali - Izetbegović potpisao, pa porekao.
D-38b D-13a
114 www.slobodanpraljak.com www.slobodanpraljak.com 51

D-38c
Cutileirov plan: Tekst izjave o načelima za novo ustrojstvo Bosne i Hercegovine

(Sarajevo, 18.3.1992.)*
D-13a
Izjava o načelima za novo ustavno ustrojstvo Bosne i Hercegovine
A. Nezavisnost
1. Bosna i Hercegovina će biti država sačinjena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima
i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima.
2. Bosna i Hercegovina će zadržati svoje sadašnje granice i niti vlada Bosne i Hercegovine, niti vlade
sastavnih jedinica neće poticati ni podupirati težnje prema bilo kojem dijelu njezina teritorija od strane
susjednih država.
3. Suverenitet počiva u građanima muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda, te drugim narodima i
nacionalnostima, koji ostvaruju svoju suverenost građanskim sudjelovanjem u sastavnim jedinicama i u
središnjim organima republike.
B. Opća načela
1. Bosnom i Hercegovinom i njenim sastavnim jedinicama upravljat će se u skladu sa slijedećim ustavnim
načelima, kako se ona razumiju i općenito provode u demokratskim državama zapadne Europe, te kako
su izložena u nacrtu konvencije o kojem se raspravlja na konferenciji:
a. Poštivanje ljudskih prava kao najviših mjerila predviđeno u nacrtu konvencije, poštivanje privatnog
vlasništva, tržišne privrede i slobodnog poduzetništva;
b. Opće i jednako pravo glasa, slobodni izbori i tajno glasovanje;
c. Sloboda za političku i sindikalnu djelatnost;
d. Svjetovni državni sustav s punom slobodom vjeroispovijesti, razdvojenošću crkve od države,
razdvojenošću ovlasti izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, s poštivanjem zakona i s demokratskim
djelotvornim sustavom nadzora i zaštite ustavnosti i zakonitosti ;
e. Međunarodni nadzor i jurisdikcija nad zaštitom ljudskih prava i sloboda.
* IZVOR: Vjesnik, 19.3.1992. Dokument usvojen na petoj rundi pregovora o BiH pod pokroviteljstvom EZ.;
Politika, 19.3.1992.
D-38c
D-13a
D-39
IZVADAK IZ SVJEDOČENJA VELEPOSLANIKA JOSEA CUTILEIRA U

PREDMETU KARADŽIĆ 19.02.2013. NA SUDU U DEN HAAGU
***
Gdin. Karadžić:
16. veljače 1993., veleposlanik Cutileiro napisao je komentar objavljen u „International Herald Tribunu“ koji
podržava Vance-Owenov plan i napominje da opiranje Alije Izetbegovića da prihvati da je Bosna ustvari
potpuno drugačija od Bosne kakvu on zamišlja, doprinosi nastavku rata jednako kao i snovi o Velikoj Srbiji i
hrvatskoj hegemoniji.
Veleposlanik Cutileiro smatra da je to tada bilo tako, a vjeruje da je tako i sada.
U pismu časopisu „The Economist“, u prosincu 1995., veleposlanik Cutileiro je napisao:
„Nakon nekoliko rundi pregovora, sve su se strane složile oko načela za buduće ustavno uređenje BiH –
Muslimani, Srbi i Hrvati – u Sarajevu 18. ožujka 1992, kao temelja za daljnje pregovore. To se nastavilo, karte
i ostalo, sve do ljeta kada su se Muslimani prestali pridržavati pregovora. Da nisu tako postupili, bosansko
pitanje je moglo biti ranije uređeno s manje gubitaka, većinom muslimanskih života i zemlje. Ako ćemo
pošteno, dobronamjerni autsajderi, koji su mislili da znaju bolje, poticali su predsjednika Izetbegovića i
njegove pomoćnike da odbace dogovor i bore se za unitarističku Bosansku državu .“
Veleposlanik Cutileiro smatra da je to tada bilo tako, a vjeruje da je tako i sada.
****
Veleposlanik Cutileiro : Ono što želim reći je da je jedini način da se postigne dogovor oko Bosne je držati
se onoga – onoga što je dogovoreno u ožujku. Na taj način ili na neki drugi način. Ako pogledate Daytonski
sporazum i ako pogledate karte u Daytonskom sporazumu shvatit ćete, kao što se može vidjeti i u mom pismu
časopisu „The Economist“, da se i nakon tri godine, s puno tragedija, niste pomakli daleko od onoga što smo
predvidjeli.
Bosna je ono što jest. Nije nešto drugo, a vi – Srbi bi radije da Bosna nije postala nezavisna. Hrvati bi radije
pripojili dio Bosne ili pretvorili ga u neku vrstu - a Muslimani, osobito predsjednik Izetbegović i njegovi
ljudi, mislili su da mogu imati unitarističku državu. Tako da - ako pogledate sporazum iz ožujka 1992. i plan
Daytonskog sporazuma, ja sam bio tamo i nisam mislio da možemo ulaziti u nešto drugo ---
****
Veleposlanik Cutileiro : Ne možete uzimati dijelove političkog diskursa jedne ili druge strane prilikom nekog
sastanka Skupštine i tako ih prikazivati. To me ne iznenađuje. Mislim da su sve tri strane imale diskurs koji je
bio kompliciran sam po sebi.
***
Veleposlanik Cutileiro : Ideja je bila uvesti neku vrstu zdravorazumske racionalnosti u cijelu stvar. Tome
služi sporazum. Što su govorili na svojoj skupštini, nisam čuo, nisam bio tamo. Nisam iznenađen, ali nisam ni
šokiran.
Gdin. Tieger: Ukratko veleposlaniče, je li to ustvari želja ili cilj da se ujedini entitet bosanskih Srba sa Srbijom
i Crnom Gorom koja nije predviđena u Izjavi o načelima?
Veleposlanik Cutileiro: Naprotiv, to je jasno. Mislim da negdje stoji u Izjavi o načelima da ne bi trebali - ni
Hrvati ni Srbi, ne bi se trebali pokušavati pripojiti ni Hrvatskoj ni Srbiji.
***
D-39
Gdin. Tieger: Na primjer, znate li da su razmatrali da područja na kojima su Srbi bili većina prije Drugog
svjetskog rata budu srpska bez obzira na to koja je etnička skupina na tom području sada u većini?
Veleposlanik Cutileiro: To je izvađeno iz konteksta. To su besmislene tvrdnje, ali bili smo u Bosni. Tri
skupine imaju svoje povijesne uspomene koje ponekad nekome izvana mogu djelovati vrlo čudno i svi su
se otimali da izvuku što mogu iz situacije. Tako da ja ne bih - mene ne iznenađuje ovo što čujem, ne mislim
da kada bi postojala jaka politička volja od vrha prema - da se ova stvar provede, da smo ju mogli i provesti.
Usput, u Daytonu, ako se mogu vratiti na to, u Daytonu s drugačijim pojedinostima možda, svakako mnoge
pojedinosti su različite, ali mi - došli smo do točke, osnovne točke ove priče: Možemo li imati unitarnu
Bosnu ili jesmo li trebali imati tripartitnu Bosnu? Moje uvjerenje na kraju, dok sam bio tamo, je da bi samo
tripartitna opcija uspjela, a to je također bilo uvjerenje Dicka Holbrookea na kraju. To je sve.
***
Gdin. Karadžić: Da. Kako se to uklapa u vašu izjavu da ću ja vas obavijestiti kada takva zapovijed bude
izdana?
Veleposlanik Cutileiro: Da, pretpostavljam da - evo je. Ovo je engleski prijevod pa mislim da je dobar.
***
Mr. Karadžić: Kako se ovo uklapa u vaše viđenje mog položaja za vrijeme pregovora?
Veleposlanik Cutileiro: Uklapa se. Hoću reći, ono što ste mi rekli jest ono što ovdje stoji.
***
Gdin. Karadžić: „ Međutim, prihvatio sam da Bosna unutar svojih postojećih granica ne može biti cjelovita,
ali unutar postojećih granica znači da nećemo ni jedan dio pripojiti Srbiji ili Hrvatskoj.“
Veleposlanik Cutileiro: To se ustvari tiče jednog bitnog apsekta same konferencije.
Smisao konferencije je da omogući što veću autonomiju Srbima i Hrvatima u većinski muslimanskoj zemlji
bez narušavanja granica BiH.
14.
GENERAL KLEIN,
VELEPOSLANIK OKUN,
VELEPOSLANIK GALBRAITH
–
IZJAVE
ČINJENICE
KOMENTAR:
Gospodinu generalu Kleinu Tuđman je rekao da mu je Izetbegović nudio Zapadnu Hercegovinu, a Klein je tu
tvrdnju provjerio pitajući Izetbegovića je li točna.
Alija mu je odgovorio da je to točno, jer su mu (Aliji) Hrvati u BiH „veliki problem“ pa ih se želi riješiti.
Sa Srbima se već bio dogovorio kako podijeliti ono što ostane kada se riješi Zapadne Hercegovine.
Srbi su se Hrvata već bili riješili, a A BiH željela je očistiti, i očistila je, i ono što je od Hrvata ostalo u
Središnjoj Bosni, Sarajevu i dolini Neretve.
Do Neuma, pa i do Ploča.
A Tuđman i Hrvati su smetnja.
I, dragi čitatelju, u ovom prijedlogu ne radi se o unutarnjem teritorijalnom ustroju BiH, nikako NE.
Alija gospodin Izetbegović nudi Franji gospodinu Tuđmanu Zapadnu Hercegovinu; neka je priključi
Hrvatskoj.
D-40
Izjava generala Jacquesa Paula Kleina - tko je dijelio i komadao Bosnu i Hercegovinu
Razgovarala: Jadranka Jureško Kero,

Večernji list, 6. ožujka 2007.
D-40
IZJAVA
Ja, Jacques Paul Klein, ovim putem izjavljujem sljedeće:
1. Ja sam bivši prijelazni upravitelj UNTAES-a (Prijelazna uprava UN-a u Istočnoj Slavoniji) i na
tom položaju sam bio od siječnja 1996. do kolovoza 1997. Od kolovoza 1997. do srpnja 2001. obavljao sam
dužnost Prvog zamjenika visokog predstavnika u Uredu visokog predstavnika (OHR). Od kolovoza 2001.
do siječnja 2003. obavljao sam dužnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a i koordinatora UN-ovih
operacija u BiH (UNMBiH)
2. 06. ožujka 2007., hrvatski dnevni list Večernji list objavio je članak na temelju intervjua sa mnom. U
tom intervjuu sam izjavio:
Nakon što mi je predsjednik Tuđman rekao da mu je Izetbegović zaista nudio da se odrekne

Hercegovine za vrijeme rata, o tome sam pitao bosansko-hercegovačkog predsjednika u Sarajevu.
Odgovorio mi je da su njemu Hrvati i dalje bili veliki kamen spoticanja u stvaranju bosanske države i
da bi se bez njih mogao postići kompromis sa Srbima.
3. Gore navedeni članak točno prikazuje moj odgovor novinaru i moja izjava je istinita.
Potvrđujem da su, prema mom saznanju i uvjerenju, sve informacije u ovoj izjavi istinite, točne i potpune te
dane u dobrj vjeri.
------------------------- -------------------
Jacques Paul Klein datum

/potpisano/ /nečitko/
County of Fairfax )
)
Commonwealth of Virginia )
Gore navedeno je potvrdio i preda mnom potpisao Jacques Paul Klein 04. prosinca 2007.
--------------------------------------
Christian André-Albert Klein
Javni bilježnik za Commonwealth of Virginia
Moje ovlaštenje ističe 30. lipnja 2009.
D-41
KOMENTAR:
Zar sve nije jasno u tom govoru gospodina Okuna?

I tko se prvi organizirao u BiH (Hrvati – HVO), i tko je obranio BiH (Hrvati i HVO), i tko je spasio BiH
(Tuđman – referendum, priznanje, izbjeglice, naoružanje, obučavanje policajaca koje šalje SDA /Stranka
Demokratske Akcije/, vojske, pilota, škole, ranjenici …) .
Kako je to Izetbegović mislio “zamoliti” JNA da napusti BiH kad već nije željela postati njegova državna
vojska, kako je nudio i predlagao, znaju samo hrvatski analitičari.
Izjava veleposlanika Herberta Okuna - tko je zaslužan za opstanak Bosne i Hercegovine
D-41
D-42
KOMENTAR:
Gospodin Galbraith ovdje govori o humanitarnoj pomoći.

A potpisi na svaki prijedlog međunarodne zajednice, pa i onaj u Daytonu – štetan i nepravedan i za Hrvate u
BiH neprihvatljiv, a izbjeglice, a oružje, a vojska za A BiH, jedinice, ranjenici, škole na bošnjačkom jeziku, …
PETER GALBRAITH – Svjedočenje u predmetu IT-04-74 dana 13. 9. 2006.
Stranica transkripta 6599

Pitanje: Siguran sam da možete potvrditi da je sva humanitarna pomoć, osim malim dijelom za Sarajevo,
koja je dostavljana avionima, da je sva humanitarna pomoć za BiH od početka srpske agresije pa sve do
Daytonskog sporazuma, išla isključivo kroz Republiku Hrvatsku, transportni su putevi bili kroz Hrvatsku,
kroz luku Ploče za teritorij BiH, dolazeći iz mnogih luka i aerodroma. Je li to točno?
GALBRAITH: To bi bilo, da, to bi u suštini bilo točno. Ja mislim da zračni put za Srajevo nije bio značajan.
Mislim, bilo je to vrlo važno, ali glavnina pomoći humanitarne koje je došla za Bosnu i Hercegovinu, došla je
preko Hrvatske. Bez Hrvatske, Bosna ne bi preživjela (opstala).
Pitanje: …… po pitanju izbjeglica, možete li potvrditi da Republika Hrvatska na svom teritoriju, nikada, niti
jednog trenutka nije zaustavila humanitarne konovoje koji su išli za Bosnu i Hercegovinu.
GALBRAITH: Mislim da je ta tvrdnja točna.
D-43
KOMENTAR:
24. siječnja 1991., piše Tuđman predsjedniku SAD-a G.Bushu, on, Tuđman, zna što će se dogoditi, on traži
pomoć kojom bi se izbjegle kasnije žrtve, on nabraja republike kao države ... i jasno govori o unutarnjim
granicama.
Pismo Predsjednika Tuđmana Predsjedniku G. Bushu
Predsjednik, George Bush

White House
Washington, DC 2 0500 24. siječnja 1991.

U potpunosti razumijemo i svjesni smo Vaše zabrinutosti oko krize u Zaljevu. Ipak, kao što ste već upoznati,
situacija u republikama: Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se nažalost razvija na sličan način kao što
su se odvijali događaji na Kosovu. Momentalno se nalazimo u ozbiljnom stanju pripravnosti.
Krajnji je čas da Jugoslavenska armija zaustavi svoj već poznati scenario «prijetnji, povlačenja, prijetnji», –
pokretima tenkova, aviona i vojnih jedinica. Također skrećemo pozornost na premještanje hrvatskih vojnika
– rezervista izvan Hrvatske.
Sve to ozbiljno destabilizira demokratske vlade spomenutih republika i spriječava da se usmjerimo na vitalne
probleme koji bi nam pomogli da učvrstimo slobodno i demokratsko društvo i gospodarstvo otvorenog
slobodnog tržišta.
Gospodine Predsjedniče, put u stabilnost ima samo jedan smjer, a to je uspjeh demokratskog društva.
Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Makedonija, izabrale su demokratske vlade. Izbor marksističkog
komuniste Slobodana Miloševića ne može se usporediti s izabranim demokratskim vladama na sjeveru.
Katastrofu u Jugoslaviji može spriječiti izričita poruka Sjedinjenih Američkih Država da one podržavaju
većinu, misleći na novouspostavljene demokratske republike, pozivajući na mirno rješenje radi osiguranja
buduće stabilnosti i na poštivanje unutarnjih granica i na suradnju među spomenutim nacionalnim
državama.
Jugoslavija nije Sovjetski Savez; Srbija nije Rusija; a Jugoslavenska armija nije Sovjetska armija.
Neoprostiva bi pogreška bila ako bi došlo do toga da se ponovno nametne komunistička strahovlada nad
većinom u Jugoslaviji koja je na slobodnim izborima uspostavila svoju demokratsku vlast. To nebi bilo
u interesu jugoslavenskih naroda niti Sjedinjenih Američkih Država. A to je moguće izbjeći odlučnim
stajalištem Sjedinjenih Američkih Država.
Ako se sa spomenutim zastrašivanjem odmah ne prekine, to će imati dugotrajne i pogubne posljedice. Stoga
očekujemo potporu Sjedinjenih Američkih Država.
Sa štovanjem,
Dr. Franjo Tuđman,
Predsjednik
Co. Senator Dole
KOMENTAR:
11.12.1992. piše Tuđman Vijeću sigurnosti i, između ostalog, u točki 2.:
„2. DA UNPROFOR, PREMA REZOLUCIJI VIJEĆA SIGURNOSTI 769 (1992) HITNO UVEDE STROGI
REŽIM KONTROLE MEĐUNARODNIH GRANICA RH PREMA SRBIJI I BIH RADI SPRJEČAVANJA, A
POSEBNO PRIJELAZA ORUŽANIH POSTROJBI ILI DOPREME ORUŽJA I RATNE OPREME. „
Kakva podjela BiH, kakva Banovina i priključenje Hrvatskoj, kakvi bakrači, kakvi „historijski sporazumi“.
Stanite, gospodo, na granice Hrvatske i zaštitite državu koju ste priznali, od agresije:
a) Srbije
b) BiH
Igre su se nastavile još dugo, koga briga za Peruću, za Maslenicu, za autoput, za 600 ubijenih Hrvata u UNPA
zonama?
„Oluja“ je riješila problem!

HVO se ipak uspio obraniti.
D-44
Pismo Predsjednika Tuđmana Vijeću sigurnosti UN-a 11.XII.1992., HINA
ZAGREB. 11. 12. – Predstojnik Ureda Predsjednika se vrijeme pokušava i u sektoru Zapad pokvariti skromne
Republike Hrvatske dr. Jure Radić i Predsjednikov rezultate koji su do sada postignuti, i to tako što srpski
savjetnik za vanjsku politiku dr. Željko Matić danas ekstremisti iz Knina i iz Bosne i Hercegovine posjećuju to
su, u Predsjedničkim dvorima, skupini ambasadora i područje i javno govore da će uspostaviti stanje okrutnog
otpravnika poslova akreditiranih u Hrvatskoj, s doajenom bezvlađa, jednako onom u ostalim sektorima UNPA.
diplomatskog zbora Giuliom Einaudijem na čelu, uručili
Potpuno je jasno da odgovornost za neprovođenje
pismo koje je predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman
mirovnog plana nedvojbeno leži na «vlastima u Kninu»
uputio Chinmayi Rajaninathu Gharekhanu, predsjedniku
koje su zloupotrijebile povjerenje koje je dano «lokalnim
Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, glede angažmana
vlastima» za provedbu dijela tog plana, i koje su nasuprot
mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj. Pismo predsjednika
tome stvorile ili održale okolnosti koje omogućavaju
Tuđmana prenosimo u cijelosti:
bezvlađe i nered. One su time perfidno iskoristile
prisutnost UNPROFOR-a i prestanak oružanih sukoba
na tom području za ostvarivanje svojih pretenzija na
«Štovani gospodine predsjedniče,
«suverenost i državnost», odbijajući povući i razoružati
Situacija u Republici Hrvatskoj sili me da Vam uputim svoje neregularne postrojbe prema odluci iz Rezolucije
ovo pismo u kojem Vam želim skrenuti pozornost na niz 762 (1992.) i nastojeći učvrstiti uzurpirano stanje.
gorućih problema koji teško opterećuju ne samo Hrvatsku,
Sve to potvrđuje izvješće Glavnog tajnika Ujedinjenih
nego i međunarodnu zajednicu koja je preuzela na sebe
naroda Boutrosa Boutrosa Ghalija upućeno Vijeću
zadaću da aktivno sudjeluje u uspostavljanju i održavanju
sigurnosti 24. studenog 1992. godine (S 24848).
mira na području bivše Jugoslavije. Već na početku
O nepoštivanju ljudskih prava i zločinima koji se
moram sa žaljenjem ustanoviti da zajednički napori
svakodnevno događaju svjedoče izvještaji Specijalnog
Ujedinjenih naroda i Europske zajednice nisu do sada dali
izvjestitelja i drugih predstavnika Ujedinjenih naroda na
očekivane rezultate. Naprotiv, nakon početnih pozitivnih
osnovi kojih je Treći komitet Opće skupštine Ujedinjenih
koraka daljnji je napredak bio osujećen od ekstremnih
naroda donio Rezoluciju od 3. prosinca 1992. godine
elemenata srpske narodnosti u UNPA, koji su pri tome
(A/C.4/47/L.79/Rev.1). Zbog toga raste zabrinutost
imali poticaj i odlučujuću političku i materijalnu pomoć
međunarodne zajednice i svjetskog javnog mnijenja
srpske (jugoslavenske) vlasti u Beogradu.
o čemu svjedoče, osim ostaloga, i Zajednička izjava
Suprotno svim očekivanjima i nadama koje smo gajili, ministara vanjskih poslova zemalja balkanske regije
agresija na Hrvatsku nastavlja se i nakon međunarodnog s Konferencije u Istanbulu, krajem prošlog mjeseca,
priznanja njezine neovisnosti i samobitnosti, i usprkos i Rezolucija Šestog izvanrednog zasjedanja Islamske
angažiranju UNPROFOR-a, zadaća kojeg je bila konferencije, početkom ovog mjeseca.
osigurati prekid oružanih borbi, nadgledati povlačenje
S obzirom na to da je Vanceov plan izvršen samo u svom
Jugoslavenske armije, provesti razoružanje srpskih
prvom početnom dijelu, tj. da su se snage Jugoslavenske
paravojnih neregularnih skupina u UNPA, omogućiti
vojske povukle s područja Republike Hrvatske, dok je
povratak prognanika i izbjeglica radi postupnog ponovnog
sve drugo ostalo neizvršeno, smatram svojom dužnošću,
uvođenja u ta područja i u tzv. «ružičaste zone» pravnog
gospodine predsjedniče, izraziti Vam svoje uvjerenje,
poretka i vlasti Republike Hrvatske. Ekstremni srpski
koje uostalom dijeli svakim danom sve veći broj
elementi su, dobivajući poticaje i neprestanu političku i
svjetskih čimbenika, da su za rješenje postojeće krize
materijalnu potporu vlasti u Beogradu i Jugoslavenske
potrebni energičniji koraci i međunarodne zajednice
vojske, svojim postupcima gotovo u cijelosti onemogućili
od dosadašnjih, i to prvenstveno Vijeća sigurnosti
provedbu Vanceovog plana. Jugoslavenska vojska i dalje
Ujedinjenih naroda.
pomaže pobunjenike ljudstvom, ratnom tehnikom i
opremom, uključujući i borbene helikoptere. U tri sektora Dopustite mi da stoga predložim Vijeću sigurnosti da
UNPA (Istok, Sjever i Jug) i dalje vlada brutalni terorizam učini ono što jedino može zaustaviti suludu agresiju kojoj
i svakodnevno se još uvijek događaju ubojstva, paljenje i je cilj osvajanje etnički «očišćenih» tuđih teritorija. To su
uništavanje kuća, rušenje crkava, i ubijanje stoke i ostalih djelotvorni koraci slični onima koji su poduzeti u slučaju
domaćih životinja. U oružanim razbojstvima poglavito napada na Kuvajt i u sadašnjoj situaciji u Somaliji. Stoga
strada nemoćno starije pučanstvo koje je ostalo na tim predlažem da Ujedinjeni narodi poduzmu, radi okončanja
područjima. Tako je od dolaska UNPROFOR-a na ta rata i stvaranja preduvjeta za trajni mir na ovom području,
područja ubijeno više od 600 hrvatskih građana. Čak sljedeće:
se neki pripadnici tzv. «lokalne policije» zgražaju nad
1. da UNPROFOR-u daju ovlaštenje da svoju zadaću u
divljanjem srpskih «specijalnih milicija» koje je usmjereno
okviru Vanceovog plana ostvare po potrebi i upotrebom
i protiv «umjerenih» Srba u tim krajevima. U posljednje
sile;
D-44
2. da UNPROFOR, prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti 769 potrepštine za život, dolazak liječnika i zdravstvenih
(1992.) hitno uvede strogi režim kontrole međunarodnih ekipa, te dušobrižnika svih vjerozakona radi pomoći
granica Republike Hrvatske prema Srbiji i Bosni i stanovništvu koje je izloženo teroru srpskih ekstremista i
Hercegovini radi sprečavanja nekontroliranog prometa paravojnih postrojbi.
robe i kretanja ljudi, a posebno prijelaza oružanih
Republika Hrvatska se sa svoje strane obvezuje da će
postrojbi ili dopreme oružja i ratne opreme;
pružiti bezrezervnu podršku i pomoć za provedbu
3. da UNPROFOR provede razoružanje svih srpskih Vanceova plana i gore spomenutih zahtjeva. Ona će
paramilitarnih postrojba u UNPA i tzv. «ružičastim bezuvjetno štititi ljudska prava i prava etničkih zajednica
zonama» do 31. prosinca 1992. godine; u UNPA na temelju svog Ustava, Ustavnog zakona o
ljudskim pravima i pravima etničkih manjina i svih ostalih
4. da se omogući povratak prognanika u tzv. «ružičaste
zakona u svom pravnom sustavu, uključivši i Zakon o
zone» do 31. pros. 1993. godine;
aboliciji.
5. da se omogući otvaranje prometa autocestom i
Republika Hrvatska podupire nastojanja Ujedinjenih
željeznicom na pravcu Zagreb–Slavonski Brod–Lipovac,
naroda kojima se ustanovljuje ad hoc međunarodni sud
koji je sastavni dio puta iz Europe prema jugoistoku
za suđenje ratnih zločina i istraživanje slučajeva izvršenja
Europe (Beograd–Skopje–Atena–Istanbul), da bi se time
krivičnih djela protiv međunarodnog humanitarnog prava
uklonila postojeća blokada cjelokupnoga gospodarskog
putem Komisije Ujedinjenih naroda za ratne zločine, na
života na tom području, i to do 31. prosinca 1992. godine;
temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti 771 (1992.) i 780
6. da se do 31. prosinca 1992. godine omogući hrvatskim (1992.).
vlastima postavljanje privremenog pontonskog mosta na
Na kraju Vas želim uvjeriti, gospodine predsjedniče,
tjesnacu Masleničko ždrilo, kao i početak izgradnje novog
da su svi napori hrvatskih vlasti upravljeni na stvaranje
mosta, da bi se mogao dovršiti prije otvaranja turističke
preduvjeta za okončanje krize i prestanak krvoprolića na
sezone u 1994. godini;
tlu bivše Jugoslavije i za uspostavljanje trajnog mira na
7. da se do 31. prosinca 1992. godine omogući hrvatskim ovom dijelu Europe.
vlastima uporaba međunarodnih aerodroma Zemunik
Primite, gospodine predsjedniče, izraze mog osobitog
(kod Zadra) i Klisa (kod Osijeka);
štovanja», stoji u pismu predsjednika Republike Hrvatske
8. da se što hitnije omogući hrvatskim vlastima da, uz dr. Franje Tuđmana predsjedniku Vijeća sigurnosti UN.
pomoć UNPROFOR-a, razminiraju branu Peruća čime bi
se omogućio normalan rad hidrocentrale i otklonio strah
i neizvjesnost stanovništva, koje se nalazi nizvodno od
brane, od moguće katastrofe;
HINA, 11. 12. 1992.
9. da se omogući popravak dalekovoda u UNPA Sjever
i Jug i time omogući uspostavljanje cjelovita sustava
prijenosa električne energije Hrvatske elektroprivrede,
što je veoma važno za opskrbu strujom cijele Hrvatske,
a pogotovo južne Dalmacije kao i UNPA sektora Sjever i
Jug;
10. da se omogući otvaranje željezničkog i cestovnog
pravca Split–Knin–Karlovac–Zagreb i dalje prema Europi,
do veljače 1993. godine;
11. da se u UNPA omogući, pod nadzorom promatrača
UN i Europske zajednice, provedba izbora za Županijski
dom Sabora Republike Hrvatske i za tijela lokalne
samouprave u općinama i kotarevima, što također traži
Srpska narodna stranka i većina srpskog pučanstva u
UNPA koje se suprotstavlja ekstremističkoj politici i
nametnutih «vođa» koji su uklonili izabrana legalna
predstavništva;
12. da se, u cilju normalizacije života u UNPA, hitno
spriječi nastavak srpskog ekstremističkog otpora provedbi
Vanceova plana, koji ima političku i materijalnu potporu
srpskih vlasti iz Beograda (i Bosne i Hercegovine); to
je preduvjet za uspostavu funkcioniranja upravnih,
socijalnih i zdravstvenih službi (PTT, banke i dr.)
Republike Hrvatske na tim područjima, dopreme
D-45a
44. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman: Odluka o priznanju

Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine kao suverene i
samostalne države (Zagreb, 7. 4. 1992.)
Gospodin
ALIJA IZETBEGOVIĆ
Predsjednik Predsjedništva
SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE
BOSNE i HERCEGOVINE
Posebna mi je čast izvijestiti Vas da sam u svojstvu Predsjednika Republike

Hrvatske, na osnovi članka 94. i 99. Ustava Republike Hrvatske, a u skladu sa zaključkom
Sabora Republike Hrvatske od 27. ožujka 1992. i prijedlogom Vlade Republike Hrvatske od
6. travnja 1992. donio
ODLUKU
o priznanju Socijalističke Republike Bosne i

Hercegovine kao suverene i samostalne države
1. Republika Hrvatska kao suverena i samostalna država priznaje samostalnost i suverenost

Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine kao zajednicu triju konstitutivnih naroda.
Međunarodno priznanje podrazumijeva jamčenje suverenog prava hrvatskoga naroda kao
jednoga od triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini.
2. Ovim aktom o priznanju ujedno nudimo dvojno državljanstvo pripadnicima hrvatskoga
naroda koji to žele, te predlažemo da to pitanje uredimo bilateralnim ugovorom.
3. Predlažem da vlade naših zemalja u što skorije vrijeme povedu razgovore o uspostavi
diplomatskih odnosa i svekolike suradnje između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
U Zagrebu, 7. travnja 1992.
Predsjednik Republike Hrvatske

Dr. Franjo Tuđman

IZVOR: Fotokopija potpisanog dokumenta u arhivi autora.
D-45b
43. Zajednička izjava ministara vanjskih poslova EZ o priznanju

Republike Bosne i Hercegovine (Bruxelles, 6. 4. 1992.) *
»Zajednica i njezine zemlje članice odlučili su priznati Republiku Bosnu i

Hercegovinu od 7. travnja 1992. godine. Mjere provedbe ove odluke poduzet će zasebno
svaka zemlja, u skladu s međunarodnom praksom.
Zajednica i njezine zemlje članice također su odlučili da na Republiku Srbiju prošire
povlastice pozitivnih mjera slične onima koje su zajamčene drugim republikama 2. prosinca
1991. godine te 10. siječnja 1992. godine. Od Predsjedništva, Komisije te predsjedatelja
Konferencije o Jugoslaviji zatraženo je da sa srpskim vlastima rasprave o uvjetima provedbe
te odluke, u skladu s načelima dogovorenim između Zajednice i njezinih zemalja članica.
Zajednica i njezine zemlje članice također su čuli izvješće svog Predsjedništva o naporima za
postizanje rješenja pitanja druge republike. Oni očekuju da će ti napori ubrzo dati rezultate. «
*
IZVOR: Vjesnik, 7. 4. 1992.
48
15.
POMOĆ RH MUSLIMANIMA-
BOŠNJACIMA U BiH I
MUSLIMANSKOJ VOJSCI – A BiH
ČINJENICE
KOMENTAR:
A sada, uvaženi čitatelju, slijede veličanstveni, divni, krasni, lijepi, kristalno jasni i istiniti dokazi zločinačkog
ponašanja političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske prema BiH, prema Muslimanima-Bošnjacima i
prema A BiH (muslimanskoj vojsci) u BiH.
Jest činjenica da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija, jest činjenica da RH ima četiri milijuna
stanovnika, jest činjenica da smo pod embargom na kupnju oružja (nadasve briljantna, umna, pravedna,
humana odluka Vijeća sigurnosti UN-a), jest činjenica da je 1/3 hrvatskog teritorija pod okupacijom, a
promet, a gospodarstvo, a turizam, … ali, ali ništa, ama baš ništa ne može zaustaviti „udružene zločince“ da se
ponašaju onako kako govore i dokazuju to sljedeći DOKAZI (MINIMALAN IZBOR DOKAZA).
Jer, smišljali su i smišljali kako treba raditi i što treba učiniti kako bi se ostvario njihov naum – otkinuti
komad BiH, protjerati Muslimane i sve ostalo što tvrdi optužnica.
Što da ja vas upućujem, pametni i umni ste ljudi, istini nadasve skloni i privrženi, pa IZVOLITE.
PREDGOVOR /KOMENTAR KOJI SAM UZ OVE DOKUMENTE RANIJE OBJAVIO, OSTAVLJAM VAM
NA UVID KAO DOKAZ KAKO UDRUŽENI ZLOČINAC LAŽE.
PREDGOVOR *
Nikad u povijesti ratovanja jedan narod – ( Hrvati ) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – ( Bošnjaci-
Muslimani ) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – ( A BiH ) – protiv Hrvata – ( HVO-a ) – u BiH.
A te je Hrvate tada ''vodio'' dr. Franjo Tuđman.
I to, kako govore: '' Autoritarno''.
Nikad u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske ( HVO-a ) nije propuštao konvoje oružja ( i ostalog )
drugoj vojsci ( A BIH ) i onda kada je ta vojska ( A BIH ) to oružje ( i ostalo ) koristila za napade na one koji
su joj to propustili.
A za tu A BIH propuštani su konvoji

I oružja
I municije
I vojnika
I nafte
I repromaterijala
I hrane
I lijekova
I mudžahedina ( '' Humanitarni radnici'' )
Itd.
I onda kada su protjerivani Hrvati iz općina, A BiH je dobivala skoro svu logistiku iz Hrvatske ili preko
Hrvatske i preko HZ HB.
I onda kada su neke postrojbe A BiH i pojedini pripadnici te vojske ubijali Hrvate, civile i zarobljene
pripadnike HVO, ta je vojska ( A BiH ) dobivala skoro svu logistiku iz Hrvatske, ili preko Hrvatske i preko
HZ HB.
A takvo ponašanje ne postoji u povijesti ratova.

Sve ima svoju mjeru pa i zločini u ratu.
Činjenična je mjera zločina u sukobu između HVO-a i A BiH ovakva:

1. Najmanje sedam puta više civila Hrvata i zarobljenih pripadnika HVO-a ubili su ''neki'' pripadnici A BiH,
nego što su neki pripadnici HVO-a ubili civila Muslimana – Bošnjaka i zarobljenih pripadnika A BiH.
2. Najmanje sedam puta više Hrvata protjerala je A BiH s njihovih ognjišta nego što je HVO protjerao
Muslimana – Bošnjaka s njihovih ognjišta.
A to što ove činjenice ne odgovaraju proizvedenim lažima, nije me briga. To jest ili će postati problem
onih koji su lagali, koji su govorili neistine, koji su šutjeli ?
Već ste pomislili da opravdavam zločine i odmazdu?

Ne, ja samo utvrđujem materijalne činjenice.
* Izvadak iz Knjige 1 Slobodana Praljka, pogl.II: "ISTINA O POMOĆI REPUBLIKE HRVATSKE MUSLIMANIMA
BOSNE I HERCEGOVINE I ARMIJI BiH (MUSLIMANSKO-BOŠNJAČKA VOJSKA)", Zagreb, ožujak 2014.
16.
POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE U
NAORUŽAVANJU ARMIJE BiH
ČINJENICE
Ukupan broj dokumenata na

2092
(od toga broja s kvantificiranim podacima naoružavanja
A BiH 881 dokument s 3820 vojnih artikala)
D-46
Izvadak iz tablice kvantificiranih podataka o naoružavanju A BiH TO (Teritorijalne obrane) iz RH

Kategori- Naziv Vrsta Naziv vrste Puni naziv Kalibar: Količina:
ja: kategorije naoružanja naoružanja
2 Streljivo 5 Raketno IZDATNICA BR.7 MINA RPG-7 2
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.95 MINA TMA-3 3
Sredstva
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.95 MINA TMRP-6 37
Sredstva
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.95 MINA TMM-1 36
Sredstva
2 Streljivo 5 Raketno IZDATNICA BR.95 (RAKETA 107 mm 200
ZA VBR)
2 Streljivo 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.24/93 kilogram 11500
Sredstva (NITROCELULOZA)
2 Streljivo 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.24/93 kilogram 5040
Sredstva (ACETON 95%)
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.1 7,62*54 mm 1069200
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.1 (RUČNI RPG-7 84
BACAČ)
3 Vojna IZDATNICA BR.1 476
oprema (AKUMULATOR)
1 Naoružanje 1 Pješačko IZDATNICA BR.1 9
(POSTOLJE ZA MITRALJEZ
„MPG“)
1 Naoružanje 1 Pješačko IZDATNICA BR.1 (PUŠKA) 7,62*39 mm 28
1 Naoružanje 1 Pješačko IZDATNICA BR.1 (PUŠKA) 7,62*39 mm 20
1 Naoružanje 1 Pješačko IZDATNICA BR.1 7,62*54 mm 10
(PUŠKOMITRALJEZ)
3 Vojna 7 Sredstvo veze IZDATNICA BR.1 PRC-25 20
oprema (RADIOSTANICA)
1 Naoružanje 4 PZO IZDATNICA BR.1 (PA TOP, 23 mm 2
2-cijevni)
2 Streljivo 2 Topničko IZDATNICA BR.1 (BARUT kilogram 2850
ZA HAUBICU 105 mm)
2 Streljivo 2 Topničko IZDATNICA BR.1 (BARUT kilogram 7525
ZA HAUBICU 105 mm)
2 Streljivo 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.1 kilogram 6720
Sredstva (PLASTIČNI EKSPLOZIV)
Sredstva (EKSPLOZIV TNT)
2 Streljivo 4 PZO IZDATNICA BR.1 23 mm 7056
2 Streljivo 2 Topničko IZDATNICA BR.1 MINA 120 mm 2102
1 Naoružanje 6 Protuoklopno IZDATNICA BR.1/94 33
(VJEŽBOVNA RUČNA
GRANATA)
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.10 (KAPISLA TIP-1101 3500000
INICIJALNA 1/100)
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.10 (LANSER) SPG-9 7
2 Streljivo 5 Raketno IZDATNICA BR. 10 MINA RPG-7 696
2 Streljivo 5 Raketno IZDATNICA BR.10 MINA SPG-9 1272
2 Streljivo IZDATNICA BR.11 (BARUT kilogram 1275
CRNI br. 1)
D-46

Sredstva (EKSPLOZIV „HEKSOLIT“)
(PUŠKOMITRALJEZ)
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.3 (UPALJAČ) UTU-M78 12
Sredstva
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.3 (UPALJAČ) PD M-572 700
Sredstva
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.3 (KAPISLA 7,62*39 mm 11200000
(1) BERDAN)
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.3 (KAPISLA 70000
(6))
(7))
(8))
3 Vojna 5 Raketno IZDATNICA BR.3 (CILJNIK TF-8 ATEM 14
oprema LASERSKI ZA RAKETU)
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.3 (LANSER) 14
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.3 14
(POSTOLJE ZA LANSER
RAKETA)
2 Streljivo 2 Topničko IZDATNICA BR.3 122 mm 3300
(PUNJENJE BARUTNO ZA
METAK)
2 Streljivo 2 Topničko IZDATNICA BR.3 130 mm 300
(PUNJENJE BARUTNO ZA
MINU)
2 Streljivo 5 Raketno IZDATNICA BR.3 SA-16 IGLA 14
(RAKEKTA)
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.3 (LANSER) SA-16 IGLA 3
3 Vojna 5 Raketno IZDATNICA BR.3 (IZVOR za SA-16 IGLA 40
oprema napajanje LANSERA)
1 Naoružanje 5 Raketno IZDATNICA BR.3 (RUČNI RPG-7 112
BACAČ)
2 Streljivo 4 PZO IZDATNICA BR.3 23 mm 14280
(AUTOMATSKA PUŠKA „AK-
47“)
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.3 7,62 mm 40600
1 Naoružanje 8 Minsko-eksp. IZDATNICA BR.3 (RUČNA M-91 2990
Sredstva BOMBA)
1 Naoružanje 4 PZO IZDATNICA BR.3 (PA 14,5 mm 2
MITRALJEZ, 2-cijevni)
1 Naoružanje 4 PZO IZDATNICA BR.3 (PA 14,5 mm 1
MITRALJEZ, 4-cijevni)
2 Streljivo 1 Pješačko IZDATNICA BR.3 7,9,mm 49400
D-46a
Prijevoz oružja i vojne opreme za A BiH avionima:
Prijevoz oružja i vojne opreme za A BiH helikopterima:
D-46b
Prijevoz oružja i vojne opreme za A BiH kopnenim putem iz Splita

Prijevoz oružja i vojne opreme
za A BiH kopnenim putem:
Mjesta odredišta oružja
Mjesta utovara oružja
D-46c
Baze i mjesta u RH iz kojih je

otpremano naoružanje za A BiH
- Krk
- Karlovac
- Samobor
- Golubovec – Krapina
- Zagreb
- Varaždin
- Prečko – Zagreb
- Varaždin breg
- Murat – Zagreb
- Vallelunga – Pula
- Osijek
- Jelkovec
- Šapjane – Opatija
- Jastrebarsko
- Plješevica
Neke baze i mjesta u BiH
u koje je dopremano - Lučko – Zagreb
naoružanje za A BiH - Rijeka
Bihać – Ćoralići - Pula
Visoko - Ivanić Grad
Sarajevo - Split
Tuzla - Slavonski Brod
Zenica - Duboki Jarek – Zagreb
Gradačac - Sesvete
Živinice - Borongaj – Zagreb
Mostar - Šija vrh – Popovec
Srebrenica - Ploče
Travnik
METAK, 12.7 mm 100000 60000 25000 15000

METAK, 14.5 mm 50000 30000 12500 7500
D-46d METAK, 82 mm BST 500 300 125 75
RAKETA, 107 mm 3000 1800 750 450
RAKETA, RPG-7 990 600 250 140
SREDSTVA KOJA SU PREVOŽENA ZA POTREBE ARMIJE BiH

/1. KRAJIŠKA BRIGADA I HVO JAJCE / NALAZE SE U SKLADIŠTIMA
DRINOVCI I GABELA CLoB GRUDE. KLASA 003-05/92-01/252,
UR. BR. 512-07-06/92-01/252, NALOG MO RH, OD 29. LISTOPADA 1992.
1. METAK 7,62 x 54 ........................................ 30000 kom.
2. METAK 12,7mm DŠK ................................. 30000 kom.
3. METAK 14,5mm .......................................... 20000 kom.
4. RAKETA 107 mm ............................................ 800 kom.
5. RAKETA RPG-7 .......................................... 30000 kom.
6. LASERSKI DALJINOMJER ................................ 2 kom.
7. L R L - 107 mm .................................................... 4 kom.
8. MITRALJEZ, 14,5mm PA .................................. 3 kom.
D-47
http://www.slobodanpraljak.com
D-48
D-49
D-50
D-51
D-52
D-53
D-53
17.
FORMIRANJE POSTROJBI
ARMIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
NA TERITORIJU
REPUBLIKE HRVATSKE
ČINJENICE

158
152
Postrojbe A BiH formirane na teritoriju Republike Hrvatske upućivane su u
Srednju Bosnu, Bihaćku enklavu i Bosansku Posavinu
Mjesta u Republici Hrvatskoj gdje

su formirane postrojbe A BiH:
– 77. brigada – (Rijeka – Klana)

– „Berbir“ brigada (Zagreb)
– „Handžar“ brigada (Sisak)
– 17. brigada (Zagreb)
D-54
D-55
D-56
D-57
D-57
D-58
D-59
D-60
D-61
D-62
D-63
Koncept odgovora HVO-a na odluku od 09. travnja 1992.

Predsjedništvo i vlada Republike Bosne i Hercegovine svjedoči i činjenica da se s tog područja nitko nije iseljavao
donijeli su «Odluku o objedinjavanju svih naoružanih pod prinudom.
snaga na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine» (9. 04.
Cjelokupnom svojom aktivnošću HVO dokazuje da je za
1992. godine) sa ciljem da se sve naoružane skupine u BiH
samostalnu i suverenu BiH državu triju suverenih naroda.
stave pod jedinstvenu komandu nadležnih republičkih
organa, odnosno Štaba TO Republike BiH. Europska zajednica te niz drugih zemalja priznali su
Republiku BiH kao samostalnu državu triju suverenih
HVO u načelu suglasan je sa ovom odlukom, ali inzistira
naroda. Što više, na Konferenciji u Bruxellesu dogovoreno
na poštivanju međunarodnih i unutarnjih okolnosti glede
je da suvereni narodi BiH, imaju svoje Vlade i vlastite
njezine realizacije.
obrambene snage.
Na unutarnjem planu HVO je oblik samoorganizacije
Imajući u vidu uzroke koje su doveli do nastanka HVO,
hrvatskog i muslimanskog pučanstva na teritoriji Hrvatske
te poštujući međunarodne dogovore o ustrojstvu BiH
zajednice općina Herceg-Bosna; kao oblik obrane od
sasvim je neprihvatljivo ukidanje HVO i njegovo potpuno
agresije i genocida što ga sprovode četničke formacije
utapanje u TO; To je u suprotnosti interesima i hrvatskog
potpomognute tzv. JNA nad Hrvatima i Muslimanima.
naroda i dogovora o BiH kao državi triju suverenih
HVO je organizirana kao jedini mogući odgovor na teror, naroda.
pokolje, protjerivanje (preko 130.000 ljudi), spaljena i
Iz svega ovoga slijedi da su formacije HVO legitimni oblik
uništena sela (Ravno, Zlosela, Kupres); HVO brani Hrvate,
teritorijalne obrane Hrvatske zajednice općina Herceg-
Muslimane i sve ostale građane na teritoriji Hrvatske
Bosne, te jedino takve formacije pod zapovjedništvom
zajednice općina Herceg-Bosne.
Glavnog stožera HVO, mogu ući u sastav obrambenih
HVO zalaže se za miran suživot svih stanovnika na tom snaga suverene Bosne i Hercegovine. Na tim načelima
području i nije poduzimala nikakve ofanzivne i osvajačke predlažemo dalje dogovore na konsolidaciji i organizaciji
akcije. Štitila je cjelokupno stanovništvo HZOHB bez obrane zajedničke nam države Bosne i Hercegovine.
obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, o čemu
D-31/
D-64 14
Da se ČASNICI i VOJACI HRVATSKE VOJSKE, (koji su trenutno angažirani u HVO Mostar), imaju javiti u Općinski
Stožer HVO Mostar radi razduživanja opreme, naoružanja, radio veze i ostalih MTS koje su zadužili u HVO Mostar, kao i
radi upućivanja u matične postrojbe u HV.
NAPOMENA:
Zabranjuje se izdavanje svih eksternih dokumenata za vojake iz HV.
Rok za izvršenja zapovjedi do dana 23. kolovoza 1992. godine.
Za ZAPOVJEDNIK
Brigadir
/gosp. Miljenko Lasić/
164www.slobodanpraljak.com www.slobodanpraljak.com145
D-31/
D-65
15
146 165
D-66
D-67
D-67
D-68
D-68
D-69
D-70
D-31/
D-71
22
KRIZNI ŠTAB ZA BOSNU I HERCEGOVINU Strogo povjerljivo

Split,Tolstojeva 28
Broj:02-290/92
Split,18.10.1992.
IZVJEŠĆE
O radu Kriznog štaba za Bosnu i Hercegovinu – Split
od 6.4. do 18.10.1992.godine
Krizni štab za Bosnu i Hercegovinu – Split osnovan je u okviru Stranke demokratske akcije Hrvatske,Ogranak
Split,6.4.1992.godine, na dan početka neprijateljske agresije na Bosnu i Hercegovinu.Od 29.9.1992.godine, odlukom
Glavnog odbora Kriznog štaba za BiH – Split, Krizni štab djeluje odvojeno od SDA,tj.od Ogranka SDA Split zbog protus-
tatutarno održane skupštine kojoj je prisustvovalo svega 6% članova Ogranka SDA Split.
Odmah nakon osnovanja Krizni štab za BiH – Split razvio je veoma dinamičnu aktivnost u sljedećim
segmentima:mobilizacija dobrovoljaca, Muslimana i Hrvata rodjenih u Bosni i Hercegovini,njihova evidencija, opremanje
i slanje na bojišta diljem Republike Bosne i Hercegovine; prikupljanje humanitarne,tehničko-materijalne i drugih vrsta
pomoći za Bosnu i Hercegovinu;organiziranje rezervnog sustava veza okrenutog prema BiH i uspostavljanje osnova za
logističku podršku pojedinim općinama u BiH i koordinacija te podrške iz zone Splita;koordinacija medicinske i humanitar-
ne pomoći;animiranje svjetske javnosti za pružanje pomoći BiH;razbijanje informativne blokade Republike Bosne i Herce-
govine i pokretanje ratnog informativnog glasa «Republika BiH»;osnivanje MDD «Merhamet» i suradnja sa svim domaćim
i svjetskim humanitarnim organizacijama;suradnja sa IVZ na vjersko-odgojnom planu;suradnja putem Ogranka SDA Split
sa društveno-političkim organizacijama i strankama Republike Hrvatske;suradnja sa vojnim i civilnim vlastima grada Splita i
Republike Hrvatske;prihvat i zbrinjavanje izbjeglica u suradnji sa Regionalnim uredom za socijalnu skrb i prihvat prognanika
i izbjeglica;suradnja sa stranim sredstvima priopćavanja,te sa sredstvima priopćavanja Republike Hrvatske.
1.
Vojna pitanja – obrana Republike Bosne i Hercegovine
Od osnivanja Kriznog štaba za BiH – Split odmah se prišlo organiziranju sazivanja i prihvata dobrovoljaca,Muslimana i Hr-
vata rodjenih u BiH, uz pomoć svih mas-medija (Radio Split,TV-Marijan,»Slobodna Dalmacija» i dr), pri čemu je značajnu
pomoć dala VI operativna zona Split.Ustrojena je precizna dokumentacija i spiskovi dobrovoljaca.Napravljen je plan i
program Kriznog vojnog štaba koji su odobrile vojne i civilne vlasti grada Splita i Republike Hrvatske.Stvorena je tijesna
suradnja koja se manifestira sve do danas.
Do 18.travnja 1992.godine bila je formirana Prva splitska samostalna satnija kao prva vojna formacija za pomoć Oružanim
snagama BiH,koja je istog dana upućena u područja Livna i Tomislavgrada sastava od 81 dobrovoljca i 8 časnika.Prebacivan-
je je izvršeno u tri faze.U njenom formiranju i kompletiranju oružjem,streljivom,vojnom odjećom i dnevnim obrocima hrane
izravno nam je pomogla VI operativna zona Split.
U okviru rada KVŠ stvorena je logistika koju je vodio gospodin Muhamed Muharemović,te ljekarska komisija koju je vodio
gospodin dr Džemal Hozo a kasnije dr Omer Stupac.
Po odlasku Prve splitske satnije svi prijavljeni dobrovoljci,a kasnije i obveznici,bili su upisani i registrirani u valjane spiskove i
po osobnoj želji svakog dobrovoljca bili upućeni u sljedeće postrojbe:OS BiH i OS Republike Hrvatske:
– OS BiH,Kamp za prihvat doborovoljaca Visoko – 142 dobrovoljca;
– OS BiH,Livno – Tomislavgrad – 89 dobrovoljaca;
– HV,Raketna baza Žrnovnica – 12 dobrovoljaca;
– OS BiH,Sjeverna Bosna,Zagreb – kasarna Borongaj – 34 dobrovoljca (svi iz GP «Ivan Lučić – Lavčević»– Split);
D-31/
D-71
22
– OS BiH,Prvi bosanskohercegovački korpus «Kralj Tomislav» – Baško Polje – 157 dobrovoljaca;

– OS BiH,Prvi mostarski samostalni bataljon – 118 dobrovoljaca;
– HVO Grude – 22 dobrovoljca;
– HV – 126.brigada Sinj – 12 dobrovoljaca;
– OS BiH,Tešanj,Čapljina i Stolac – 56 dobrovoljaca;
– OS BiH,Tuzla – 31 dobrovoljac;
– Ostali gradovi i mjesta u BiH – Bugojno,Jajce,Zenica,Doboj,Zavidovići i Bihać – preko 70 dobrovoljaca i vojnih obvezni-
ka;
– HRM – Sjeverna Bosna – Bihać i Cazin – 120 dobrovoljaca (uz pomoć časnika Adema Hamzića):
Ukupno je registrirano i upućeno na ratišta u postrojbe u BiH 862 dobrovoljca. (Do kraja 1992.god. upućeno i registrirano
preko 2.000 dobrovoljaca OS BiH i ...)
Putem ovog KŠ odvijalo se prebacivanje dobrovoljaca registriranih i mobiliziranih u Puli,Rijeci,Varaždinu i Zadru.U pitanju
je bio značajan broj branitelja.
Medju dobrovoljcima upućenih putem KVŠ Split bilo je žena i stranih državljana iz Alžira,Francuske i Turske koji su upućeni
u kamp za prihvat dobrovoljaca OS BiH.
Uspješno je ostvarena suradnja sa poduzećima iz Splita čiji su radnici postali dobrovoljci u OS BiH i OS RH.To su
sljedeća poduzeća:GP «Ivan Lučić-Lavčević», Brodogradilište, Konstruktor,Vijadukt Zagreb,Hidroelektrana «Djale».Svi
dobrovoljci,njihovi radnici, ostali su na platnom popisu a plate su uz naše potvrde primale njihove obitelji. Neke su obitelji
prihvatili i smjestili o svom trošku i obezbijedili im zdravstvenu i socijalnu skrb.
Suradnja s vojnim i civilnim organima Splita i RH je svakodnevna i obostrano korisna. Ostvareno je nekoliko zajedničkih
akcija u pozivanju i prevozu vojnih obveznika koji su napustili BiH ili su se zatekli u RH.
***
Predsjednik Kriznog štaba za BiH
Split
Alija Džafo
Dostavljeno:
– Vlada Republike BiH
– Hasan Efendić,vojni ataše
– Ured Republike BiH u Hrvatskoj
– Arhiva
174
156
D-72a
Prijevod transkripta svjedočenja Miroslava Crnkovića u predmetu IT-04-74

Sudac Antonetti: Svjedoče, prije nego krenemo na O: Gdin Praljak mi je poslao poruku kojom je
Posavinu, to što nam govorite je vrlo interesantno. molio da dodjemo i da pomognemo ljudima da
Vi ste jedan od rijetkih svjedoka koji je dobrovoljac se organiziraju. Niti je spominjao Hrvate niti
i koji sada priča priču. Znači, otišli ste u Mostar Muslimane. Bilo je vrlo jasno tko je koga napadao.
s 9 drugih momaka koje ste odabrali. Bilježim da Nije mi trebao rećai da JNA bila dolje i da su se
tamo ima 5 Hrvata, 3 Srba i 2 Muslimana. Ali vi spremali da napadnu Mostar. Znali smo to, nije nam
idete u Mostar, ali molim da nam kažete što ćete on trebao reći.
tamo braniti? Mostar je u R BiH, nije u Hrvatskoj.
Sudac Antonetti: Ali mislim da sam razumio da kad
Zašto vi tamo idete? Molim da nam kažete što vas je
ste došli dolje da ste izvršili svoju misiju ali ste vidjeli
motiviralo da idete tamo? Je li general Praljak koji
da su Muslimani jedva surađivali a trebali su raditi
je rekao da vas treba i biste li vi skočili s mosta zbog
s vama rukom u ruci kako bi došli do zajedničkog
njega ili ste zaista išli tamo da nešto branite? Ako je
cilja. Znači, to ste našli – percipirali ste Muslimane
potonje, molim da nam točno kažete što biste tamo
kao da se pomalo opiru što se tiče zajedničke obrane;
branili?
je li to to?
O: Nisam imao razloga da idem niti da išta branim.
O: Ja sam vojnik. Nisam političar. Ne želim ulaziti
Nitko mi nije rekao da idem i da tamo vodim
u razloge zašto su odbijali da surađuju. Došao sam
rat. Rečeno mi je da tamo pokušam i ustanovim
dolje i pokušavao im objasniti kako ustanoviti linije.
jedinice da obučim njihove zapovjednike i to je
Odbijali su slušati. Vratio sam, podnio izvješće
bilo sve. Nismo bili angažirani u nikakvim vojnim
generalu i on je rekao, u redu, ne moraš više ići dolje.
operacijama tamo dolje.
Sudac Antonetti: Izabrali ste dva Muslimana ja bih
Sudac Antonetti: U redu, pošteno. Je li to bila strana
volio znati jeste li to raspravili s njima kako bi saznali
država ili je to bila napomena koju jednostavno
zašto Muslimani nisu htjeli surađivati? Jeste li ih
niste uzeli u obzir, koja nije bila uzeta u obzir u tom
pitali? Jeste li pitali ta dva Muslimana koje ste izabrali
trenutku?
koje je bilo njihovo mišljenje?
O: Ne znam što mislite. U HV-u je također bilo
O: Ništa ih nisam pitao.
momaka iz BiH i u tom trenutku svi smo mislili
da se borimo protiv istog neprijatelja, JNA. Da se Sudac Antonetti: U to vrijeme, jeste li pokušali i
jednostavno izrazim, tek nakon sukoba Hrvata s razumijevali njihove motive i je li to zaista bilo van
Muslimanima su počela biti postavljana pitanja. Ali okvira onoga što ste trebali činiti?
u tom trenutku nitko nije razmišljao na taj način. O: Nisam osjećao da bih na ikoji način mogao
Jednostavno smo otišli da pomognemo ljudima tamo utjecati na njih, stoga više o tome nisam razmišljao.
dolje da spriječimo da se njima dogodi ono što se
dogodilo nama i da im pomognemo da se pripreme. Nika Pinter: Znamo da ste išli u Posavinu. Kada je to
Mi smo samo htjeli prenijeti naša iskustva, znanje bilo i pod kojim okolnostima? Također me zanima
i da primjenimo naše iskustvo kako bi spriječili da vremensko razdoblje vašeg odlaska?
se njima dogode stvari jer su se već dogodile nama i O: Otišli smo 3. 7. 1992. U tom trenutku tako je to
nismo htjeli da se ponavljaju. funkcioniralo u vojsci. Momci, u autobuse! Vodimo
Sudac Antonetti: Kažete nam da je prema vašem vas na teren! Nikad to nije bilo najavljeno dan-
mišljenju neprijatelj bila JNA i o ničem drugom niste dva ranije. A onda u drugom selu, rekli su nam da
zapravo razmišljali i to je razlog zašto ste otišli u ćemo ići u Slavoniju ili preciznije, u Slavonski Brod.
Mostar? Tamo smo stigli, gdin Praljak nas je čako i rekao mi
da uđem u autobus i rekao momcima da je njihov
O: Naravno. Tako su i dva momka Muslimana išla izbor hoće li prijeći ili neće. Ja sam tako učinio. 50%
sa mnom kako bi pomogli svojim prijateljima da se vojnika je prešlo a drugih 50% nije.
brane od JNA i to je bio jedini motiv koji smo imali.
P: Znate li je li tih 50% koji nisu prešli jesu li bili
Sudac Antonetti: Kad vas je general Praljak pitao da podvrgnuti nekom stegovnom postupku, jesu li zbog
dodjete, je li rekao: «JNA je oko Mostara, u opasnosti toga bili kažnjeni?
je, moramo otići tamo» ili je li rekao «Moramo otići
u Mostar jer su Hrvati u Mostaru koji bi mogli biti u O: Ne, nitko nije bio kažnjen. Ljudi su nastavili
opasnosti?». Što je točno rekao? raditi. Neki od njih su radili do dana današnjeg, neki
D-72a
su umirovljeni, neki su bili ubijeni. U svakom slučaju Sudac Prandler: Ispričavam se. Nije baš najjasnije
nitko nije bio kažnjen zbog toga. Nitko nije imao kad ste pitali o odlasku u Sl. Brod i kad vam je
nikakvih problema. Dat im je izbor, prijeći ili ne. svjedok odgovorio. Vjerujem da je pitanje bilo da su
možda prešli na srpski teritorij, a ne u Sl. Brod, ali
P: Zašto su prešli, recite, molim.
na srpski teritorij... citiram «Projektili su padali po
O: Tadašnji zapovjednik satnije nam je rekao a mi nama kako smo se približavali i rekao nam je da po
smo očito vidjeli da je Sl. Brod razoren. Projektili vojnom pravu/zakonu možemo otići 30 km u dubinu
su padali po nama kako smo se približavali i rekao neprijateljskog teritorija ako netko gađa naše gradove
nam je da po vojnom pravu/zakonu možemo otići s tog teritorija, to je bio razlog, činjenica da se gađaju
30 km u dubinu neprijateljskog teritorija ako netko hrvatski teritoriji iz tog područja.» Moje pitanje je;
gađa naše gradove s tog teritorija, to je bio razlog, koje je to područje bilo? Kako sam razumio, bila je
činjenica da se gađaju hrvatski teritoriji iz tog to akcija protiv Srba ili JNA sa srpskog teritorija, ali
područja. Drugi je razlog bio što je general bio tamo, možda griješim.
naravno.
P: Molim da svjedok odgovori.
P: Upravo ste rekli da je general bio tamo; da?
O: Ne, ne, na točki gdje smo prešli, to je bila hrvatska
O: Da. Posavina, hrvatska sela, hrvatsko stanovništvo.
P: Kad ste stigli u Posavinu, jeste li se sreli s P: U kojoj je državi Posavina?
generalom? Možete li nam objasniti tu situaciju? Jeste
O: U Hrvatskoj.
li osobno išli na prvu crtu? Jesu li vam pokazali gdje
ići? Jeste li već znali gdje je bila prva crta? Kako se to Sudac Prandler: Da da, govorim da je Sunja hrvatski
dogodilo? teritorij a onda ste prešli kroz Posavinu, to je Bosna,
teritorij BiH. To bih želio da objasnite.
O: Naravno da sam znao gdje je prva crta. Otišli smo
tamo tijekom noći, došli smo u noći i general nas je P: Je li to dio srpskog teritorija ili je to teritorij BiH?
osobno vodio oko prve crte i pokazao nam što smo
O: To nije srpski teritorij. To je teritorij BiH.
mogli vidjeti u mraku.
P: Tko je živio na tom teritoriju?
P: Kako je to izgledalo, kad ste gledali na prvu crtu?
Sjećate li se još, ako ne, nije važno? O: Većina su bili Hrvati i Muslimani.
D-72b Sažetak dijela svjedočenja Miroslava Crnkovića u predmetu IT-04-74

... Svjedok je izašao pozdraviti se s njim. Povukao Stanje, što se tiče vojske, bilo je isto kao i u Mostaru:
ga je Praljak na stranu i rekao: «Crni, uđi u bus i domaći – slabo. Bile su neke muslimanske postrojbe
reci dečkima tko želi neka ide, tko ne želi, vrati u dolje, bila je jedna muslimanska tamo, domaća. Ja
bus, vraća se nazad.» Svjedok je ušao, i tim riječima mislim da su tamo od Koliba bili. Ja mislim da je to
rekao: «Dečki, treba ići prijeko.» Kad braniš jedan skroz muslimansko. To ti je ono, spaljena zemlja.
grad, tri, četiri čak možeš 30 kilometara ideš u Tamo nemaš ništa. Mi smo bili u jednom selu,
dubinu... Znači ako se granatira, kao što se granatira Žeravac se zove. Ima 30-40 kuća. Ni jedna kuća nije
Slavonski Brod, danonoćno djeca su ginula, ono cijela bila, ni jedna, apsolutno ni jedna. Sve je bilo
ljudi, civili nedužni – ti trebaš ići prijeko u Bosanski spaljeno. Mi nismo imali gdje spavati. Spavali smo u
Brod. Uzmimo 50% se vratilo. Išli su dragovoljno. svinjcu. Svaka je kuća imala podrum.
Svi su išli dragovoljno. Tamo je već bilo naše vojske.
Svjedok je bio prisutan kada je dvije, tri kuće od
Prešli su. Savu, zapovjedništvo je bilo u jednoj školi.
njega pogodila dečkima, Vukovarcima, granata
U Bosanskom Brodu.
kroz prozor od podruma. Unutra ih je šest bilo. Bile
Praljak je sa svjedokom išao da mu pokaže liniju. su, danonoćno borbe. Tu ti je ranjen i Sven Lasta,
Pješice su išli po autoputu; cijelu noć su bili na cesti. glumac, pokojni. Svjedok je bio kod Praljka, na
sastanku i kad se vratio u dvorište gdje je inače bio,
To nije bila linija, to je bilo previše rupa između. Tu
vidio je da svi leže – a nije znao da ih je sasuo, VBR
je bio pravi rat, bilo je mrtvih i pucanja. Vidiš ih na
par sekundi prije nego što je ušao u dvorište. Vidio je
20 metara. Sunja – mi smo se poslije smijali kad smo
ranjene i mrtve. Sat vremena prije moga ranjavanja ...
rekli da smo bili u Sunji u ratu.
18.
OBUKA PILOTA
BOSNE I HERCEGOVINE
U REPUBLICI HRVATSKOJ
ČINJENICE

Dokumentacija je objedinjena u podkategoriju

– Obučni centri Armije BiH u Republici
Hrvatskoj
Obučni centri u RH u kojima su
obučavani piloti A BiH
1991. - 1992.
Naziv mjesta:
- Zagreb
- Velika Gorica
- Pula
D-73
D-74
D-75
D-76
D-76
D-77
19.
ORUŽJE PAKIRANO U
AMBALAŽU PREHRAMBENIH
ARTIKALA I
UTOVARENO U KAMIONE
UNHCR-a
ČINJENICE

Dokumentacija objedinjena u podkategoriji -

Pomoć u naoružavanju Armije BiH od strane
Republike Hrvatske
D-78
D-78
D-79
D-79
D-79
D-80
D-81
D-82
D-83
***
D-84
HUNGARY / MAĐARSKA
SLOVENIA / SLOVENIJA
BOSNIA AND HE RZEGOVINA / BOSNA I HERCEGOVINA
SERBIA / SRBIJA
MONTENEGRO / CRNA GORA
VOJVODINA - Autonomous Province of Serbia / Autonomna pokrajina u Srbiji
20.
LOGISTIČKI CENTRI ARMIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
FORMIRANI U
REPUBLICI HRVATSKOJ
ČINJENICE

834
D-85
D-85
D-86
D-86
D-87
D-88
Hrvatski prijevod teksta u rukopisu:
Novac od Hasana Čengića za plaće u Veleposlanstvu BiH u Hrvatskoj, telefonirao.

20.000; DM
Mü (München?), 8.12.8/95. PAV (?)
D-89
D-89
21.
OBUČNI CENTRI ARMIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
ČINJENICE

120
Obučni centri u RH u kojima su
obučavani pripadnici A BiH
1991. - 1992.
Nazivi nekih mjesta:

- Zagreb – Borongaj
- Zagreb – Sljeme
- Zagreb – Svetošimunska
- Jastrebarsko
- Zdenčina
- Plješivica
- Kutina – Žutica
- Sisak – Žažina
- Rijeka – Klana
- Delnice
- Đakovo – Zelengaj
- Vrgorac – Dragljan
D-90
D-90
D-90
D-91a
D-91b
D-92
D-93
Transkript svjedočenja Filipa Filipovića u predmetu IT-04-74
Optuženi Praljak: Dobar dan, časni suci. Hvala vam. ikakve plaće od središnje vlade, ili oružje, obuću,
uniforme, išta?
Unakrsno ispitivanje gdina Praljka:
O: Nikad ništa.
P: Dobar dan, generale Filipović. Pokušat ću biti što
precizniji u jasnoći svojih pitanja, poput švicarskog P: Jučer smo vidjeli dokument o tipu oružja u
sata. Tako da, samo recite, «da», «ne» ili «ne znam». posjedu Armije BiH, moje pitanje bi bilo sljedeće:
u Bosni i Hercegovini, je li postojala ikakva
Evo prvog pitanja. Rekli ste da je u svibnju 1992 u
tvornica pod kontrolom A BiH ili HVO koja je
Travnik došlo 50-ak buseva s 1500 muslimanskih
proizvodila puške, automatske puške, lake mitraljeze,
vojnika. Moje pitanje je iz koje su zemlje došli u
protuavionske topove, topove s jednom, dvije, tri ili
Travnik?
4 cijevi, Bofor oružje, ZIS višecijevne bacače granata,
O: Došli su iz Hrvatske. Nisu mogli doći niti iz jedne topove ili haubice, haubice od 105, 122 i 150 mm,
druge zemlje. rakete Zolja, Maljutka rakete, Osa rakete, RPG ili
P: Znate li, ti autobusi što su došli, jesu li oni ručne bacače granata, bilo što slično ovome? Je li se
većinom imali hrvatske registarske tablice ili BH išta od toga proizvodila u BiH?
tablice? O: Ništa osim u tvornici «Bratstvo» o čemu sam
O: Isključivo hrvatske tablice. govorio jučer. Ništa se od ovoga nije moglo proizvesti
u BiH osim dijelova topništva velikog kalibra u
P: Znate li gdje su se zadnje skupili prije nego što su tvornici «Bratstvo» u Novom Travniku. Tako da, kad
došli u BiH? sam rekao o tvornici «Bratstvo» i topništvu velikog
O: Ne. kalibra, mislio sam reći da se to proizvodilo ranije.
Međutim 1992. i 1993. to nije bilo moguće. Ne znam
P: Znate li kojom su rutom išli prema Travniku?
doduše o 1994.
Pored čega su prošli?
P: Gdine Filipović, zalihe gotovih proizvoda u
O: Ne znam to. Mogli su doći sa strane Prozora,
«Bratstvu» kako se to podijelilo između A BiH i
Makljena, Gornjeg Vakufa, Novog Travnika,
HVO?
Travnika.
O: Mislim da sam to već objasnio. Osnovno je bilo
P: Preko Vran planine, slijedivši put spasa, je li to
ovo: morali smo se složiti oko jednoga mišljenja
točno?
što se tiče raspodjele tog brojnog oružja kao i oko
O: Da, Tomislavgradski put spasa. političkih i vojnih aktera na obje strane kao što
su Genjac, Tamburić i neki drugi pojedinci. Jedna
P: Ljudi koji su bili tamo, jesu li nosili vojne
trećina je otišla A BiH u Visoko na njihovo centralno
uniforme kada su došli i jesu li imali oružje?
odlagalište. A jedna trećina je ostala meni u području
O: Obe grupe su imale uniforme i oružje i već su bili u kojem sam ja bio zapovjednik da bi se podijelilo s
jedinica. Muslimanima i tako se i dogodilo.
P: Možemo li stoga zaključiti da su oružje dobili u P: Znači zadnja trećina bila je podijeljena između A
Hrvatskoj kao i uniforme i da su postali jedinica za BiH i HVO u području u kojem ste vi bili odgovorni,
vrijeme nametnutog embarga UN-a? točno?
O: Točno. O. To je točno.
P: Znate li je li itko iz Sarajeva, vlada, ministri ili P: Ako bi to oružje koje ste vidjeli u posjedu A
već tko, dao ikakav novac da bi se nabavilo oružje, BiH moglo biti oduzeto od četnika, ili recimo da je
uniforme, autobusi, bageri pored puta spasa ili jeste moglo biti tamo od ranije ili je možebitno došlo iz
li vi osobno ikada kao vojnik HVO ili netko drugi Hrvatske? Imate tri mogućnosti ovdje, koji je točan
dobio ikakvu naknadu ili materijale, oružje i tako odgovor, A, B ili C?
dalje od, kako zovemo, vlade u Sarajevu?
O: Pa, može biti svaki odgovor djelomično, ali u 90%
O: Vlada u Sarajevu nema nikakve veze s ovom pouzdanosti odgovor je C ili pretposljednji.
temom, s dolaskom jedinica u Travnik.
P: Znači da je 90% oružja došlo iz Hrvatske, je li to
P: Jeste li vi, kao HVO srednje Bosne, ikad primili vaš odgovor?
D-93
O: Da, to je moj odgovor. Hrvatskoj. Moje pitanje vama je sljedeće: logički

govoreći, kako bi bilo moguće da ostavimo cijelu
P: Je li a BiH imala komunikacije kao što su paket
naoružanu brigadu da ona uđe u područje, ostavimo
veza ili satelitski telefoni?
svoj narod, borce i civile, da odemo i da ostavimo
O: Da, imali su. navodnog protivnika da ostane tu; sve to kako bi mi
P: Je li ta komplicirana i sofisticirana elektronska napali Muslimane i protjerali ih s područja. Nije li to
oprema proizvedena u BiH ili je dopremljena iz nelogično, po vašem mišljenju?
Hrvatske? O: Pad Jajca nije značio samo pad općine Jajce, nego i
O: Nije bila proizvedena u BiH. Došla je s teritorija dijela općine Travnik i ostalih 10 000 ljudi, kao i pad
Hrvatske. područja koje je isključivo branio TO ili A BiH. Prve
crte HVO-a su bile čvrste a oni su odbijali nailazeće
P: Dobro. Generale Filipović 1993. palo je Jajce ili napade od strane Srba. I kad ste došli u to područje
1992. Jeste li odmah nakon pada Jajca, vidjeli mene u pomogli ste Muslimanima više nego Hrvatima jer
Travniku? su se Hrvati čvrsto držali, iako ste i nama pomogli,
O: U Travniku. jer ste osobno posjetili dvije važne kote na kojima
ste mogli vidjeti da se HVO čvrsto drži u obrani
P: HVO Travnika, gdje je završio? Je li ostao u
područja srednje Bosne.
području Travnika i Bugojna? A HVO Jajca, snage
HVO-a iz Jajca nakon što su poražene, jesu li ostale u P: Sada, gdine Filipović, molim lijepo da kažete
Travniku ili su išle prema Hrvatskoj: časnom sudu jesam li ja uspio više pomoći A BiH
i stvoriti kooperaciju tamo, to je pod A; pod B jesu
O: Budući je do toga trenutka Jajce vidjelo žestoke
li Srbi gađali Travnik i do koje mjere? Molim da
borbe i postavilo ljude na 100 km bojišnice, bilo
prikažete tu situaciju časnom sudu, što smo činili i
je 4000 boraca, pola njih je bilo u HVO-u pola
što sam ja ukratko radio na tom području. Jesmo li
u A BiH ili TO-u; tih 4000 boraca je došlo u
uspjeli spasiti Travnik, na primjer?
područje Travnika. A što se tiče HVO-a iako smo ih
pokušavali zaustaviti tamo i nagovoriti ih da ostanu, O: Pa, TO ili ABiH je u Travniku bila na granici
oni su otišli putem spasa za Hrvatsku a muslimanski potpunog rasula jer se upravo dogodilo to što
borci iz Jajca su ostali u području Travnika a neki od sam objasnio. Jedna trećina općine Travnik je bila
njih u području Zenice. očišćena od ljudi a posebno je tu bila i nemogućnost
Hamandjića, Softića i drugih jedinica koje su tamo
P: Je li se ista stvar dogodila s hrvatskim i
držale prvu crtu. Panika je vladala u tom području.
muslimanskim civilima, narodom? Je li točno
HVO nije bio mirne glave što se toga tiče, jer je
da su civili, Hrvati iz Jajca otišli u Hrvatsku a da
situacija bila iznimno teška. Dva dana nakon pada
su muslimanski civili otišli u područje Travnika,
Jajca, A. Izetbegović je izjavio da se HVO treba
Bugojna, Zenice i ostalih?
kriviti za pad Jajca, što je bilo blasfemično, kao i neke
O: Borci ne bi bili otišli da su civili ostali. Borci su druge njegove izjave. Osobno mi je to tijekom rata
otišli jer su i civili odlazili and muslimanski su civili najteže palo, činjenica da je Jajce palo, jer sam uložio
ostali u području. mnogo vremena i životne snage, i bio sam i ranjen
a moji ulozi su bili u obrani područja oko Jajca. Pad
P: Upravo ste o tome razgovarali. To je narušilo
Jajca je u pitanje doveo i obranu Travnika koja do tog
etničku ravnotežu i stvorilo mnogobrojne probleme,
trenutka nije bila ugrožena.
ta činjenica. Je li točno da su izbjeglice koje su
protjerane iz srednje Bosne dodatno zakomplicirale P: Gdine Filipović, ja sam bio dobrovoljac, visoki
stvar i napravile problem? časnik u Hrvatskoj vojsci, pomoćnik ministra
obrane. Koji je visoki časnik A BiH koračao sa mnom
O: Problem izbjeglica koje su dolazile s drugih
na vrhovima planina, prisiljavao ljude da kopaju
područja je već bio prisutan tamo. Međutim kada su
rovove i organizirao obranu? Tko je, među činovima
Muslimani iz Jajca došli u to područje a govorimo
A BiH časnika bio tamo sa mnom?
o više od 20 000 ljudi iz cijele općine Jajce, to je bio
završni udarac odnosima među ljudima u dolini O: Nitko, niti jedna osoba.
Lašve.
P: A gdje su bili Valentinih /tako piše/ 3 bataljuna i
P: Znači suočeni smo s tezom tužitelja da je Praljak zašto nisu napali Komer i produžili koridor prema
došao tamo kako bismo okupirali to područje, Jajcu? Tko je bio Lendo? Je li on imao tri rezervna
protjerali Muslimane i pripojili cijelo područje bataljona i zašto nije napao Komer ranije i time
D-93
proširio koridor prema Jajcu? /Alaburić ispravlja O: Nisam mogao slijediti sve vaše aktivnosti, toliko
transkrip – nije Valenta nego Lendovih tri bataljuna/ ih je bilo, ali znam da ste imali cjelokupan utjecaj,
odnosno vaš dolazak je imao utjecaj u odnosu na
O: Već sam rekao da nije bilo organizacije u Travniku
srednju Bosnu.
i Novom Travniku, tako da Novi Travnik nije u
principu trebao podnositi nikakve posljedice od pada P: Je li bio pozitivan ili negativan?
Jajca. A bataljuni na koje se pozivate, su trebali biti
O: Ne mislim da bih mogao imati ikakve dileme
aktivni. A sada zašto nisu bili aktivni, ja to sada ne
tu. U potpunosti je bio pozitivan, bili ste pozitivno
mogu reći. Međutim imali su vrlo povoljnu poziciju
involvirani u svim pitanjima obrane.
jer smo mi držali Mravinjac, koji je udaljen 3 do 4
km zračne linije a Komer je strateška poveznica od P: Pogledajte dokument 4D01611, molim. Jučer smo
doline rijeke Lašve do Vrapca. imali pitanje gdje je bio Izetbegovićev potpis? 14.
lipnja, je li tada Travnik već pao?
P: Znate li možda gdje je bila Lendova obitelj kada su
se odvijale ove borbe? O: Prešao sam iz Kiseljaka 10. a 11.6. bio sam
angažiran u žestokim borbama kako bi stabilizirali
O: Ne znam. Znam da su Lende velika obitelj u
crtu i spriječili suprotnu stranu da dublje prodre.
Opari. A sada gdje je bila njegova obitelj, zaista ne
mogu reći. P: Recite mi, krajem ožujka i početkom travnja 1993,
jeste li me ponovno vidjeli u Travniku?
P: Sada, dok smo sve to organizirali, koliko je
projektila koristila srpska vojska na Travnik dnevno? O: Da. Bio sam iznenađen kad sam vas vidio da se
Koliko je projektila padalo na Travnik od srpske krećete okolo sasvim normalno, bez ikakve pratnje
strane? ili sličnog. Išao sam prema vama a vi ste sjedili ispred
kafića gdje nitko u principu ne sjedi i sjedili ste tamo
O: VRS je imala položaje okolo Travnika,
sami. To nije nešto što smo mi tamo uobičajeno
dalekometnu artiljeriju i srednje dalekometnu
radili, niti koji od naših zapovjednika niti bilo tko
artiljeriju. Nekih 100 teških projektila je padalo na
drugi.
grad svaki dan.
P: To je točno. I ja se toga sjećam, gdine Filipović. U
P: U redu. To sam htio saznati od vas o Travniku.
Travniku, koji je bio omjer HVO vojnika u usporedbi
Jesmo li izvukli ranjene, sve ranjene, jesmo li se
s A BiH, 17. jedinice? Koji je bio omjer obiju strana u
pobrinuli o njima i jesam li ja nakon toga ostao u
Travniku, u travnju 1993?
tom području? A prema vašem najboljem sjećanju
koliko sam ja bio energičan u naporima uzajamnog O: Omjer je bio 5:1, otprilike, u korist A BiH.
približavanja HVO-a i A BiH?
22.
ZBRINJAVANJE I LIJEČENJE
RANJENIH VOJNIKA A BiH I CIVILA
(PRETEŽITO BOŠNJAKA-
MUSLIMANA)
U BOLNICAMA
1992. – 1995.
ČINJENICE

1180
+ tablice hrvatskih bolnica
D-94
D-95
D-96
D-97
D-98
BOLNICA SPLIT-FIRULE
R. MBR PAC JMBG DAT_RO SPOL KAT_OS ZANIM ZAPOS
BROJ
1 ANI-92-123679 BARJUŠAJ NISAD M A
2 ANI-92-134197 PAJEVIĆ HASIBA 18.07.53 F IS1 domaćica suprug radi OŠ "BRATSTVO I JED." MOSTAR
3 ANI-92-143719 KURTOVIĆ OMER 08.06.51 M A radnik
4 ANI-92-156638 NOŽIĆ ALIJA, OSMAN 10.06.49 M JZ vojnik TO BIH - MOSTAR
5 ANI-92-161661 BEGIĆ ŠEFIK, EMIR 04.10.88 M IS1 dijete
6 ANI-92-175158 POBRIĆ MUJO, BAJRO 13.10.70 M A policajac MUP-MOSTAR
7 ANI-92-180083 MUSA GRACIJELA 11.11.72 F J
8 ANI-92-182196 KAPIDŽIĆ AGNESA, RAMIZ 1012967155022 10.12.67 F IS1 strojarski tehničar
9 ANI-92-187955 ZEC SENAD 28.10.79 M I učenik
10 ANI-92-200477 BAJRAMOVIĆ ELHAD 16.06.64 M A vojnik HVO - STOLAC
11 ANI-92-209056 PEHILJ ALIJA, P.ŠABAN 0702945150003 07.02.45 M A HEP "HERCEGOVINA" MOSTAR
12 ANI-92-215145 LETO IBRAHIM, AHMET 01.01.59 M JZ vojnik HVO - ČAPLJINA
13 ANI-92-227132 BULJINA NERMIN 01.01.81 M A učenik
14 ANI-92-233221 BIJELIĆ SEAD, ALIJA 01.01.65 M JZ vojnik HVO - MOSTAR
15 ANI-92-239764 HORMAN HAMID 01.01.54 M A vojnik HVO - KONJIC
16 ANI-92-250050 VUK MUSTAFA 0602942150016 06.02.42 M D penzioner
17 ANI-92-251173 FIŠIĆ RAMIZ, HUSO 17.02.63 M J vojnik HVO - MOSTAR
18 ANI-92-267138 GAĆANIN ALMEDIN 10.08.86 M IS1 dijete
19 ANI-92-269340 MRAKOVIĆ AMIR, MUJO 19.01.91 M IS1 dijete
20 ANI-92-274027 PECO ELVEDIN, P.MUSTAFA 1110960150035 11.10.60 M JZ bojadisar
21 ANI-92-277897 MRŠA ĐENAD, P.FIKRET 30.03.70 M A vojnik HVO - LIVNO
22 ANI-92-293910 GAŠTAN FIKRET 01.01.60 M IS1
23 ANI-92-304808 MARIĆ EDIN 01.01.65 M A vojnik TO BIH - MOSTAR
24 ANI-92-322834 HODŽIĆ SALIH, ĆAMIL 07.11.57 M JV vojnik TO BIH - SARAJEVO
25 ANI-92-324244 SALIĆINOVIĆ ENIZ, ZIHNIJA 01.01.80 M A učenik
26 ANI-92-324707 MULIĆ ISMET, ŠERIF 03.06.57 M A klesar privatni obrtnik
27 ANI-92-355149 OMANOVIĆ FIKRET 24.12.71 M A vojnik TO BIH - ZENICA
28 ANI-92-358044 ZUHRIĆ NIHAD, SAFET 01.01.87 M A dijete
29 ANI-92-376921 DAHIĆ ADIL, ADIL 2204960173068 22.04.60 M J vojnik TO BIH - OLOVO
30 ANI-92-418921 GOLOŠ MURAT, HALIL 23.01.69 M J vojnik HVO - MOSTAR
31 ANI-92-428508 ALIŠIĆ MURIS, MEHMED 03.07.90 M IS1 dijete
32 ANI-92-446625 ĐUGUM ENISA, P.MEHO 14.04.36 F IS1 domaćica
33 ANI-92-449488 KEBO ALMIR, MEHMED 01.10.78 M IS1 učenik otac Mehmed građ. poduzeće Hercegovina
34 ANI-92-470161 POTUROVIĆ FIKRET 01.01.60 M JV vojnik HVO - JAJCE
35 ANI-92-480905 KRAJINIĆ SABINA, NURIJA 1909927196257 19.09.27 F IS1
36 DJK-92-60806 ŠEHIĆ ADMIR, SALKO 28.07.81 M PRA učenik otac Salko SOUR "INGRO"-BUGOJNO,TRGOPROMET
37 DJK-92-74054 JERLAGIĆ ZINA, NIJAZ 05.06.90 F PRA dijete otac radi SDK TOMISLAVGRAD
38 DJK-92-80820 ČAKAR EVELIN, EFED 25.03.90 M PRA dijete otac radi RO "BOSNA" LIVNO
39 DJK-92-105890 PAJEVIĆ IRFAN, EMIN 01.05.91 M NEZ dijete
40 DJK-92-111484 RAMIĆ AMILA, ŠEFIK 27.08.91 F SAM dijete privatnik
41 DJK-92-121855 BUREK ERVIN, DERVIŠ 29.11.88 M IS1 dijete
42 DJK-92-124651 BOŠKAILO MAK, ESAD 28.09.91 M IS1 dijete
225
D-99
226
D-99
BOLNICA SPLIT-FIRULE
R. MBR PAC JMBG DAT_ SPOL KAT_ ZANIM ZAPOS
BROJ RO OS
3303 INT-93-262485 SENDIĆ FATIMA, SALIH 01.01.46 F A
3304 KIR-93-262220 SENDIĆ FATIMA, SALIH 01.01.46 F A
3305 DJK-93-267260 REDŽIĆ HASIB, ŠERIF 0705989190028 07.05.89 M IS1 dijete
3306 DJK-93-266585 REDŽIĆ HASIB, ŠERIF 0705989190028 07.05.89 M IS1 dijete
3307 PLU-93-281840 KAPETANOVIĆ JASMINA, OSMAN 24.10.42 F IS1
3308 ODK-93-259853 HASANBEGOVIĆ MIRZA, ESAD 01.02.84 M IS1 učenik
3309 ZAR-93-290718 PLAVUŠKIĆ FAHRUDIN, SMAJO 26.08.64 M IS1
3310 ZAR-93-290130 ĆUSTOVIĆ ARNELA, AVDO 10.12.91 F IS1 dijete
3311 ORT-93-301754 ISAK SEMKA 15.03.08 F A domaćica
3312 NEO-93-316539 JURIĆ M, LEJLA 03.10.93 M IS1 dijete
3313 INT-93-325472 DELIĆ SMAIL, SMAIL 20.08.41 M IS1
3314 INT-93-325399 GRĐO FADILA, P.MEHO 25.08.16 F IS1
3315 NRL-93-342113 ĆUSTOVIĆ ARIF, BEGO 13.03.32 M IS1
3316 DJK-93-6593 ČOLAKOVIĆ AMRA, EKREM 10.09.73 F IS1
3317 DJK-93-6577 ČOLAKOVIĆ ARMIN, ALIJA 03.01.93 M IS1 dijete
3318 ONK-93-59717 KEVRIĆ SABIRA, TAHIR 12.07.30 F D
3319 KIR-93-387845 ŠEHIĆ ŠEMSO, ŠERIF 05.06.33 M IS1
3320 PSH-93-376434 KASANOVIĆ ALMA, SULEJMAN 05.11.76 F IS1
3321 URO-93-376350 SMAILHODŽIĆ AMAR 05.07.70 M IS1
3322 ORL-93-376012 ŠPUREN AHMO, MEHO 15.12.55 M IS1
3323 GIN-93-397752 HEGANOVIĆ ZILHA, IBRAHIM 10.08.71 F IS1
3324 PLU-93-306910 ŠAHBAS HASAN, SELIM 24.04.34 M IS1 precizni mehaničar ŠAHBAZ HASAN OBRTNIK LIVNO
3325 NEO-93-404079 HEGANOVIĆ M, ZILHA 23.12.93 M IS1 dijete
3326 GIN-93-407676 DERVIŠIĆ LATIFA, HASAN 25.10.56 F IS1
3327 ORL-93-409078 ŠPUREN AHMO, MEHO 15.12.55 M IS1
3328 PSH-93-414151 OSMANOVIĆ MAIDA F IS1
3329 NEO-93-414854 DERVIŠIĆ Ž, LATIFA 30.12.93 F IS1 dijete
D-100
Broj ranjenih vojnika i civila, dominantno Muslimana-Bošnjaka, u nekim

bolnicama u RH 1992. - 1995.
• Split – Firule 3.329

• Split - Križine 619
• Split – Toplice 43
• Zagreb 2.982
• Karlovac 849
• Slavonski Brod 2.730
• Vinkovci 81
UKUPNO: 10.623
D-101
D-102
D-103
D-104
D-105
D-106
D-107
D-108
D-109
D-109a
Bolnice u Republici Hrvatskoj u kojima su zbrinjavani ranjeni vojnici i

civili dominantno Muslimani-Bošnjaci 1992. – 1995.
Mjesta u Republici
Hrvatskoj gdje su liječeni
vojnici i civili A BiH:
-Split – Firule
-Split – Križine
-Split – Toplice
-Zagreb
-Karlovac
-Slavonski Brod
-Vinkovci
-Metković
-Krapina
-Varaždinske Toplice
Humanitarna pomoć u
lijekovima Bošnjacima
(Muslimanima):
- Bugojno - N.Travnik D-109b
- Breza - Prozor
- Banovići - Pazarić
- Gradina - Rama
- Gradačac - Tešanj
- Iliđa - Tuzla
- Igman - Travnik
- Jablanica - Vareš
- Jajce - Visoko
- Konjic - Gornji Vakuf
- Kreševo - Zenica
- Kladanj - Zvornik
- Livno - Žepče
- Maglaj - Živinice
- Mostar
Pomoć u lijekovima dopremana u KBC Split te distribuirana u BiH za pomoć Muslimanima-Bošnjacima
D-109c
Humanitarna
pomoć u lijekovima
Muslimanima-
Bošnjacima:
23.
IZBJEGLICE I PROGNANICI
IZ BOSNE I HERCEGOVINE
ČINJENICE

511
+ tablice izbjeglice i prognanici
D-110
PRIMARNA ODREDIŠTA CESTOVNIH KONVOJA I GLAVNA SKLADIŠTA UNHCR-a

l Zagreb
Velika
Bosanska
Kladuša
Kostajnica
1
l
l
l Bosanska Gradiška
l
l Bosanski Novi l Orašje
Cazin l Beograd
Bosanska Krupa l Brčko
l Bihać l
Banja Luka l Gradačac

Doboj l l
Srebrenik
l Kulen Vakuf l Bjeljina
l Tešanj
Teslić l
Područje Sarajeva
l l Loznica
Maglaj Lukavac
l l Tuzla
Federacija Gračac l
Jajce l
l Zavidovići l Đurđevik
Bosanski Srbi l l Zvornnik
Kladanj
l Zenica l
1 Područje pod kontrolom
l
Vitez l Vareš
Fikreta Abdić Busovača l
l
Olovo Srebrenica l
l Visoko l l
Crta bojišnice Bugojno l Kiseljak l
l Knin Kupres l l
Sarajevo
Pravci cestovnih konvoja Gornji Vakuf l Žepa
l l Pale
l Prozor
Crte razgraničenja u vrijeme Tomislavgrad
primirja od 23.02.1994.
l
Jablanica l
l Konjic l Višegrad
l
Trnovo
Lipanj 1995. godine Goražde l
l Bijela
Split l Foča l
LOKACIJE GLAVNIH SKLADIŠTA Mostar l
Zagreb Cazin Beograd Međugorje l l Ljubuški
Metković Sarajevo
Split Zenica
Rijeka Banja Luka
l Stolac
Ploče Tuzla
Metković l
Bileća l
Ova karta ne predstavlja nužno stavove UN-a o političkim područnim granicama l Trebinje
UNHCR Ured Specijalnog izaslanika za bivšu Jugoslaviju – Odjel vanjskih poslova
VIŠE OD 500.000 IZBJEGLICA I PROGNANIKA

PREVEZENO JE TRAJEKTNOM LINIJOM
PRIZNA-ŽIGLJEN
ZAGREB
D-111
ULOGA HRVATSKE U ZBRINJAVANJU IZBJEGLICA I PROGNANIKA IZ BiH
Broj izbjeglih i prognanih osoba u Hrvatskoj 1991. - 1995.
GODINA MJESEC PROGNANICI IZBJEGLICE UKUPNO

SIJEČANJ 324.238 872 325.110
VELJAČA 330.787 1.276 332.063
OŽUJAK 336.627 16.579 373.206
TRAVANJ 247.278 193.415 440.693
SVIBAN 258.064 274.366 532.430
LIPANJ 269.351 299.197 568.548
1992 SRPANJ 265.786 363.270 629.056
KOLOVOZ 262.690 362.306 624.996
RUNAJ 262.642 364.154 626.796
LISTOPAD 263.779 367.366 631.145
STUDENI 264.194 370.371 634.565
PROSINAC 260.705 402.768 663.493
SIJEČANJ 252.703 401.412 654.115
VELJAČA 253.246 399.566 652.812
OŽUJAK 252.458 386.284 638.742
TRAVANJ 250.328 269.003 519.330
SVIBAN 254.263 271.096 525.359
LIPANJ 254.791 272.869 527.660
1993 SRPANJ 248.206 277.054 525.260
KOLOVOZ 246.989 279.049 526.034
RUNAJ 246.451 276.548 522.999
LISTOPAD 246.801 278.383 525.184
STUDENI 248.888 281.462 530.350
PROSINAC 249.972 281.318 531.290
SIJEČANJ 249.011 281.455 530.466
VELJAČA 248.352 284.155 532.507
OŽUJAK 248.244 281.817 530.061
TRAVANJ 247.185 272.383 519.567
SVIBAN 247.078 267.140 514.219
LIPANJ 247.419 266.728 514.147
1994 SRPANJ 247.068 266.056 513.124
KOLOVOZ 196.870 183.038 379.908
RUNAJ 197.507 184.851 382.358
LISTOPAD 196.075 184.299 380.374
STUDENI 196.512 187.188 383.700
PROSINAC 195.189 187.680 382.859
SIJEČANJ 195.255 187.784 383.039
VELJAČA 195.626 188.230 383.856
OŽUJAK 195.802 188.230 384.409
TRAVANJ 195.825 189.531 385.356
SVIBAN 197.592 188.672 386.264
LIPANJ 198.661 188.606 387.267
1995 SRPANJ 200.782 188.217 384.938
KOLOVOZ 197.337 187.038 384.373
RUNAJ 197.510 208.646 406.156
LISTOPAD 197.510 208.663 406.173
STUDENI 198.672 214.746 413.418
PROSINAC
Vladin ured za izbjeglice i prognanike, odjel za analitiku
D-112
HRVATSKA
IZBJEGLICE I PROGNANICI U IZBJEGLICE I PROGNANICI U
RH 1992. G. RH 1994. G.
IZBJEGLICE IZBJEGLICE
PROGNANICI PROGNANICI
IZBJEGLICE I PROGNANICI U IZBJEGLICE I PROGNANICI U

RH 1993. G. RH 1995. G.
IZBJEGLICE IZBJEGLICE
PROGNANICI PROGNANICI
D-113
D-113
D-114
D-115
D-115
D-115
D-116
Neki od objekata u RH (uglavnom hoteli i odmarališta) u kojima su se smještali

izbjeglice i prognanici od 1991. do 1997.
D-116
D-116
D-116
D-117
D-117
D-118
D-119
Arhiv Ureda Vlade RH za prognanike i izbjeglice posjeduje digitalizirane podatke i

dokumentaciju o najmanje 235.819 osoba iz BiH
Jedna od 3931 stranice iz baze popisanih izbjeglica na teritoriju RH
D-120
Zbjeg iz istočne Hercegovine preko Neretve kod Čapljine krajem travnja 1992.
D-121
Popis jedinica stacioniranih u Međugorju, uloga i značaj mjesta Ševać Polje u otporu
neprijatelju u 1991. i 1992. godini – Ševać Polje, oktobar 1992. godina
... dolazi do nove raskrsnice i tu nailazi na barikadu

koji Srbi ne žele skinuti. Kolona se tu zaustavlja.
Dana 10. 04. 1992. godine otvara se žestok front
Pregovori traju neko vrijeme. Uslijedila je prijetnja
na Bivolju Brdu. Tenkovska jedinica pokreće se sa
srpskih ekstremista da će na kolonu otvoriti vatru i
Pijesaka i kreće prema Bivolju Brdu i Bivolje Brdo
cijele kolona se ponovo vraća u Počitelj i Ševać Polje,
tuče artiljerijom. Toga dana oko 10,00 sati ujutro
ostavljaju se vozila i ide preko Neretve. Procjena
otvorena je artiljerijska vatra po Bivolju Brdu iz
je Kriznog štaba da je tada bilo oko 10.000 ljudi u
tenkova i minobacača koja je neprekidno trajala do
Počitelju i Ševać Polju.
uveče do 19,30 sati bez ijedno prekida. Taj dan bio
je paklen na Bivolju Brdu, ali zbog blizine i na Ševać ...
Njivama i u Ševać Polju.
Dana 13. 04. 1992. godine četnici napadaju Čapljinu.
Toga dana, 10. 04. 1992. godine oko 15,00 sati na Ovo je prvi napad na Čapljinu. Sa Modriča i
Ševać Njive dolazi Jozo Popović i Andrun Drago i Muminovače tenkovima gađaju bunkere na Gradini,
traže ispomoć za kopanje rovova, za prvu vatrenu te gađaju po cijeloj Čapljini.
liniju na Bivolje Brdo. Na Domanoviće odlaze
U Ševać Polju bio je dogovor da sa ostalim
Šabanović Zulfo i Musair i Zijo Veledar u kuću Vinka
izbjeglicama iz Dubrava, iz sela idu i stariji mještani
Andruna i dogovaraju se gdje kopati, kome se javiti
Ševać Njiva, a da svi mlađi ljudi, sposobni za borbu
i dr. Dogovoreno je da Dadić Luka i Toni Andrun
ostanu u selu. Tako ovih dana – 12, 13, 14, 15, 16,
dođu kod harema na Ševać Njivama i preuzmu ljude
i 17. 04. 1992. godine iz sela odlazi najveći broj,
i odvedu ih na mjesto gdje će se kopati. Šabanović
gotovo sve stanovništvo koje je starije. Sa danom 17.
Musair sa svojim kamionom odvodi ljude i to, iz
04. 1992. godine sve izbjeglice prevežene su preko
Počitelja su bili: Merdan Alija zv. Heroj, Dizdar Zijo
Neretve. U Ševać Polju ostalo je ogromno mnogo
i Alagić Alaga, a sa Ševać Njiva su bili: Šabanović
vozila. Po našoj procjeni oko 3.000. Smješteni su
Musair, Džemil, Kemo, Enver, Rijad, Bojčić Ibraga,
bili od tunela u Hauzu, do tunela koji je bio oboren,
Rahić Ibro (Salke).
bliži restoranu «Sunce», i to sa obadvije magistralne
Ovog dana 10. 04. 1992. godine na Bivolju Brdu strane puta. Osim ovog, mnogo vozila je bilo ispred
poginuli su Beno Frano i Beno Martin sa Hotnja, te privatnih kuća u polju, na svim mjestima gdje se
Raguž Dragan sa Bivolja Brda. vozilo moglo ostaviti, cijelom dužinom puta od ulice
na seoskom prelazu preko magistralnog puta, pa do
...
čamca na Barama, a na Barama je po livadama bilo
Svi članovi Kriznog štaba u Počitelju su prezauzeti. jako puno vozila.
Trebalo je velikom broju ljudi pružiti ljekarsku
Sa prestankom davanja straže kod «Atrija» i po
pomoć, narod je u velikoj panici, trebalo je
dogovoru da mladići ne idu iz sela, u selu se
obezbjediti gorivo za motore za čamce na Neretvi,
organiziraju nove straže. Naime, sa danom 17. 04.
trebalo je smjestiti na prenoćište veliki broj ljudi,
1992. godine prevežene su sve izbjeglice, one koje su
te noći – 11./1.2. 04. 1992. godine i narednih noći.
došle, ali i većina starijih ljudi iz Ševać Njiva, brda
Krizni štab organizuje prihvat djece-dojenčadi u
i polja. Toga dana, 17. 04. 1992. godine bio je drugi
Počitelju, organizuje mlađe žene na muženju seoskih
veliki napad na Čapljinu. Sa ovim danom zastaje
krava po zaseocima Gradina, Ševać Polje, Hodanj i
prelaz preko Neretve nekoliko dana, ali ponovo
kod Veledara, te u kuhinje restorana «Staklenik» u
počinju dolaziti nove izbjeglice iz Dubrava i one se
Počitelju kuhaju mlijeko i dijeli majkama male djece.
počinju prevoziti.
Ove noći, 11./12. 04. 1992. godine narod masovno i
neprekidno pristiže. Sutradan, 12. 04. 1992. godine ...
dr Esad Boškailo iz Kriznog štaba u Počitelju
U međuvremenu u valovima, zavisno od prilike
dogovara se sa vlastima u Čapljini i čelnicima Srba u
u Dubravama, te zavisno od mogućnosti prelaska
Tasovčićima da se u Počitelju i Ševać Polju formira
putevima od Dubrava do Počitelja, preostale
konola vozila i da budu propušteni kroz Tasovčiće
izbjeglica iz cijelih Dubrava pristižu i prevoze
i prođu prema jugu. Dogovor uspjeva, formira se
se preko Neretve, i oni i njihova vozila. Prevoz
ogromna kolona vozila punih izbjeglica u Počitelju i
izbjeglica i vozila sa povremenim prekidima traje sve
Ševać Polju i kreće prema Tasovčićima. Čelo kolone
do 22. 05. 1992. godine...
D-122
Iskaz Željka Ostojića u predmetu IT-04-74 od 29. 11. 2005. godine
D-122
D-122
D-123
KOMENTAR:
Nakon što smo danima i noćima na splavi (vidi se na slici D-120) prevezli 15 000 ljudi (Muslimana-Bošnjaka)
i 3000 automobila i smjestili ih u općini (95% Hrvata) koja ima manji broj stanovnika od broja pridošlica,
kada su razveženi okolo u svaki prikladni, slobodni, natkriveni prostor, kada su svi koji su to radili, i Hrvati i
Muslimani (i ja) bili umorniji od umornoga — što?
Zadnja grupa, 50-60 ljudi, koja je prebačena oko 2 sata poslije ponoći, dočekala je jutro na jednoj ledini.
A bilo je toplo.
Ujutro je došla jedna "humanitarka "iz civiliziranog svijeta i vidjela te ljude "nezbrinute".
Trebate, poštovani čitatelju, pročitati njeno izvješće. U njemu, njenom izvješću, piše da smo mi Hrvati (HVO)
malo bolji od nacista.
A 3000 automobila je 50 trajekata po 60 auta.
Kako je jednostavno taj posao obaviti sjedeći u fotelji ispred TV ekrana i usput biti nezadovoljan.
O ljudima, što reći o 15 000 ljudi?
1. N
APOMENA : Mislim da se u izjavi gospodina Željka Ostojića potkrala pogreška. Nije to počelo
15.05.1992. nego 15.04.1992.
2. NAPOMENA: Bila je još jedna splav.
24.
IZBJEGLICE ZA VRIJEME
SRPSKE AGRESIJE NA BOSNU I
HERCEGOVINU 1992. GODINE
ČINJENICE
D-124a
BOSNA I HERCEGOVINA
STANOVNIŠTVO U BOSNI I
HERCEGOVINI 1991. g. Stanovništvo Bosne i Hercegovine
1991. g.
- 4.377.033 STANOVNIKA
OSTALI HRVATI
- 760.853 HRVATI 8% 17%
- 1.902.956 MUSLIMANI SRBI MUSLIMANI
- 1.366104 SRBI 31% 44%
- 347.121 OSTALI I NEPOZNATO
HRVATI MUSLIMANI SRBI OSTALI
D-124b
PREGLED STANA U R BiH POČETKOM SVIBNJA

1992. g.
TERITORIJ POD NADZOROM VRS I JNA
TERITORIJ POD NADZOROM A BiH - 400.000 RASELJENIH OSOBA
TERITORIJ POD NADZOROM HVO
“PUT SPASA” od SPLITA do TUZLE - NAJMANJE 201.000 U RH
i prema SARAJEVU
ALTERNATIVNI PUTEVI KRETANJA IZBJEGLICA - MINIMALNO 125.000 U
ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km) PROSTORE POD NADZORIMA
A BiH I HVO
SMJER ZBJEGA UNUTAR BiH
D-124c
IZ OPĆINE VISOKO IZBJEGLO

1.500 HRVATA
IZ OPĆINE SARAJEVO IZ MOSTARA IZBJEGLO

IZBJEGLO 8.000 10.000 HRVATA
HRVATA
IZ ČAPLJINE
IZ OPĆINE KREŠEVO IZBJEGLO 1.500
IZBJEGLO 2.500 HRVATA HRVATA
PREGLED STANA U R BiH OD TRAVNJA DO

PROSINCA 1992. g. - U 4., 5. I 6. MJESECU 1992.
GODINE NAKON NAPADA SRBA IZ
CRNE GORE OKO 11.500 HRVATA
TERITORIJ POD NADZOROM A BiH
BJEŽI U HRVATSKU, A DO KRAJA
TERITORIJ POD NADZOROM HVO
1992. GODINE IZ OPĆINE VISOKO,
“PUT SPASA” od SPLITA do TUZLE
KREŠEVO I SARAJEVO IZBJEGLO
i prema SARAJEVU
JE JOŠ 12.000 HRVATA
ALTERNATIVNI PUTEVI KRETANJA IZBJEGLICA
- 23.500 HRVATA UKUPNO
ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km)
MJESTO SUKOBA
KRAJEM 1992. g. U TRAVNIKU 15-

PAD JAJCA 31. 10. 1992. U BUGOJNU JE 20.000 MUSLIMANA
I PROGON OKO 15.800 JOŠ OKO 20.000 PROTJERANIH IZ D-124d
HRVATA I 17.300 MUSLIMANA MUSLIMANA RS
PROTJERANIH IZ RS I U ZENICI
- OD TOGA 800 MUSLIMANA I
8.000 HRVATA U RH 15-20.000
MUSLIMANA
- OSTALIH 7.800 HRVATA PROTJERANIH
I 16.500 MUSLIMANA SE IZ RS
SMJEŠTA UGLAVNOM
U TRAVNIK I PROSTOR
LAŠVANSKE DOLINE
PREGLED STANA U R BiH OD TRAVNJA DO

PROSINCA 1992. g.
TERITORIJ POD NADZOROM A BiH/TO KRAJEM 1992. GODINE U TRAVNIKU,
TERITORIJ POD NADZOROM HVO BUGOJNU, ZENICI I NA PROSTORIMA
“PUT SPASA” od SPLITA do TUZLE LAŠVANSKE DOLINE SE POUZDANO
i prema SARAJEVU NALAZI MINIMALNO OKO 70.000
ALTERNATIVNI PUTEVI KRETANJA IZBJEGLICA MUSLIMANA PROTJERANIH IZ REPUBLIKE
ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km) SRPSKE, OVOM BROJU TREBA PRIBROJITI
MJESTO SUKOBA JOŠ 16.000 MUSLIMANA SA PROSTORA
SMJER ZBJEGA UNUTAR BiH MOSTARA I ČAPLJINE
D-125a
Agresija JNA, Srbije i Crne Gore, a potom napad muslimanske vojske (A BiH) na Hrvate (HVO)
1992. - 1995. očistili su “manjinske” narode iz područja koja su agresijom okupirana
Nacionalne enklave
1. Goražde
2. Žepa
3. Srebrenica
Područja BiH s većinskim
narodom 4. Orašje
HRVATI 5. Lašvanska dolina
SRBI 6. Vareš
BOŠNJACI 7. Žepče i Usora
8. Bihać - V.Kladuša
D-125b
PREGLED STANJA U R BiH U PROSINCU

1992. g.
– TERITORIJ POD NADZOROM A BiH I HVO

U VRHUNCU HUMANITARNE KRIZE U
– TERITORIJ POD NADZOROM VRS I JNA PROSINCU 1992. GODINE U HRVATSKOJ
SE NALAZI 402.768 IZBJEGLICA IZ BiH
– PRIVREMENO OKUPIRANA PODRUČJA U RH
I 260.705 PROGNANIKA, PROTJERANIH
– ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km) OD VRS I JNA
25.
IZBJEGLICE U VRIJEME AGRESIJE
A BiH NA HVO
ČINJENICE
D-126a
IZ GORNJEG
VAKUFA IZBJEGLO
7.000 HRVATA
IZ OPĆINE NOVI
TRAVNIK IZBJEGLO
5.100 HRVATA
IZ PROZORA IZBJEGLO
3.500 HRVATA
PREGLED STANA U R BiH U LISTOPADU

1992. g. I SIJEČNJU 1993. g.
– TERITORIJ POD NADZOROM VRS I JNA
– TERITORIJ POD NADZOROM A BiH
– TERITORIJ POD NADZOROM HVO

– “PUT SPASA” od SPLITA do TUZLE i prema
SARAJEVU
– ALTERNATIVNI PUTEVI KRETANJA IZBJEGLICA
– ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km)
– MJESTO SUKOBA
UKUPNO 15.600 HRVATA
IZ KONJICA IZBJEGLO
D-126b 10.000 HRVATA
IZ ZENICE BJEŽI 14.000

HRVATA
IZ OPĆINE KISELJAK
2.500 HRVATA
IZ JABLANICE
IZBJEGLO 2.000
HRVATA
PREGLED STANA U R BiH U LISTOPADU
TRAVNJU I SVIBNJU 1993. g.

SARAJEVU
– MJESTO SUKOBA
D-126c
IZ ŽEPČA IZBJEGLO
IZ VITEZA IZBJEGLO 3.000 HRVATA
5.500 HRVATA
PAD KAKNJA I IZBJEG

PAD TRAVNIKA I 15.000 HRVATA OPĆINE
PROGON 25.000 KAKANJ
HRVATA
KRAJ SRPNJA 1993. g. –

15.000 HRVATA BJEŽI IZ
BUGOJNA
IZ OPĆINE
BUSOVAČA
IZBJEGLO 2.500
IZ OPĆINE FOJNICA
HRVATA
IZBJEGLO 6.000
HRVATA
PREGLED STANA U R BiH U LIPNJU I

SRPNJU 1993. g.

SARAJEVU
– ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km) UKUPNO 72.000 HRVATA
IZ OPĆINE MAGLAJ
IZBJEGLO 4.200 HRVATA
D-126d
IZ ZAVIDOVIĆA
IZBJEGLO 4.000
HRVATA
IZ OPĆINE VAREŠ
IZBJEGLO 8.500 HRVATA
PREGLED STANA U R BiH DO KRAJA 1993. g.

– TERITORIJ POD NADZOROM HVO OD KRAJA 1992. DO KRAJA 1993., ZA VRIJEME HRVATSKO-
SARAJEVU MUSLIMANSKOG SUKOBA IZ NAVEDENIH GRADOVA I
– ALTERNATIVNI PUTEVI KRETANJA IZBJEGLICA OPĆINA JE PROTJERANO OKO 130.000 HRVATA
– MJESTO SUKOBA
D-127a
Područja BiH s većinskim

narodom
HRVATI
SRBI
BOŠNJACI
D-127b
OPĆINA VELIKA
KLADUŠA
PREGLED STANJA U R BiH

U KOLOVOZU 1995. g.
D-127c
U KAMPU U REPUBLICI
HRVATSKOJ SMJEŠTENO JE 23.500
IZBJEGLICA, MUSLIMANA IZ BiH,
S PROSTORA CAZINSKE KRAJINE
DAVOR – REPUBLIKA
HRVATSKA D-127d
PREGLED STANJA U R BiH

POČETKOM KOLOVOZA 1995. g.
D-127e
U RAZDOBLJU OD
KOLOVOZA DO PROSINCA
1995. PREKO MJESTA
DAVOR JE U HRVATSKU
IZBJEGLO 20.836 HRVATA I
MUSLIMANA-BOŠNJAKA
26.
HUMANITARNE ORGANIZACIJE
NA TERITORIJU
REPUBLIKE HRVATSKE
ZA PRIKUPLJANJE POMOĆI
BOŠNJAČKOM NARODU
BOSNE I HERCEGOVINE
ČINJENICE

276
D-128a
Popis domicilnih zemalja humanitarnih organizacija
1. Austrija 18. Mađarska

2. Australija 19. Malezija
3. Belgija 20. Monaco
4. BiH 21. Nigerija
5. Danska 22. Nizozemska
6. Egipat 23. Norveška
7. Engleska 24. Njemačka
8. Finska 25. Pakistan
9. Francuska 26. Saudijska Arabija
10. Italija 27. Sudan
11. Iran 28. Slovenija
12. Irska 29. Španjolska
13. Izrael 30. Švedska
14. Japan 31. Švicarska
15. Kanada 32. Ujedinjeni Arapski Emirati
16. Katar 33. USA
17. Kuvajt 34. Vatikan
Od 234 strane Humanitarne organizacije sa sjedištem u RH 114 ih je djelovalo na području BiH, a od toga
31 isključivo na području BiH. Na području RH djelovalo je 117 Humanitarnih organizacija koje su se
skrbile i o izbjeglim i prognanim državljanima BiH.
1. Austrija 16. Nigerija

2. Belgija 17. Nizozemska
D-128b 3. BiH 18. Norveška
4. Danska 19. Njemačka
5. Egipat 20. Pakistan
6. Engleska 21. Saudijska Arabija
7. Finska 22. Sudan
8. Francuska 23. Slovenija
9. Italija 24. Španjolska
10. Iran 25. Švedska
11. Irska 26. Švicarska
12. Izrael 27. Ujedinjeni Arapski Emirati
13. Kuvajt 28. Vatikan
14. Mađarska 29. Katar
15. Monaco
Države koje su slale humanitarnu pomoć u predstavništva u Republici

Hrvatskoj za Bosnu i Hercegovinu
D-128c
Hrvatski gradovi u kojima

su djelovale humanitarne
organizacije za pomoć
Bošnjacima
• Zagreb • Pula
• Split • Lipik
• Rijeka • Šibenik
Talijanski gradovi iz kojih je upući

vana humanitarna pomoć u Hrvatske
gradove za pomoć Bošnjacima
• Milano • Bologna
• Rim • Latina
• Monte san giusto • Verona
D-129
D-129
D-129
U periodu od 1992. – 1995. godine na području Republike Hrvatske djelovale su 234

strane organizacije za humanitarnu pomoć i djelatnost, porijeklom iz 34 strane zemlje.
Uz domaće humanitarne i vladine organizacije, ove organizacije su bile najvažniji faktor
za pomoć stanovništvu u BiH, a posebno muslimanskom narodu.
D-130
D-130
D-131
27.
EKSTERITORIJALNO
ŠKOLOVANJE UČENIKA
(MUSLIMANA-BOŠNJAKA)
BOSNE I HERCEGOVINE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
ČINJENICE

67
D-132
Eksteritorijalne škole Bošnjaka u Republici Hrvatskoj 1992. – 1994. godine.
D-133
D-134
D-135
D-136
D-137
D-138
D-139
D-139
28.
POMOĆ
REPUBLIKE HRVATSKE
ENKLAVI BIHAĆ
TIJEKOM RATA U
BOSNI I HERCEGOVINI
ČINJENICE

1790
D-140
D-141
D-142
D-142
D-143
D-144
D-145
D-145
D-146
D-146
D-147
D-148
D-148
D-149
D-150
29.
POMOĆ REPUBLICI
BOSNI I HERCEGOVINI
PREKO LUKA U RH
ČINJENICE

223
LUKE: Humanitarna pomoć za BiH preko hrvatskih luka
- Raša 1992. – 1995.
- Pula
- Rijeka
- Split
- Ploče
Promet Luke
Ploče tijekom
rata iznosi
601.133.307
kg tereta u vidu
humanitarne
pomoći.
D-151
D-151
D-151
D-151
D-151
D-151
30.
POMOĆ
REPUBLIKE HRVATSKE
BOSNI I HERCEGOVINI
U PODRUČJU SPORTA
ČINJENICE

D-152
Sport – Barcelona 1992.
Na olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni sudjelovalo je 10 reprezentativaca iz BiH koji su se

pripremali u Hrvatskoj na teret državnog proračuna:
• STRELJAŠTVO • JUDO
- Mirjana Horvat – zračna puška - Vlado Paradžik do 60 kg
• ATLETIKA • KAJAK I KANU MIRNE VODE

- Dragan Mustapić – disk - Aleksandar Đurić
- Kada Delić – 10 km hodanje
- Mirsada Burić 3 i 5 km trčanje • DIZANJE UTEGA
- Zlatan Saračević – kugla - Mehmed Skender preko 100 kg
• PLIVANJE
- Janko Gojković 100 m slobodno i 100 m leptir
- Anja Margetić 100 m slobodno i 100 m leptir
D-153
Mediteranske igre
lipanj 1993.
D-154
Tako je u ljeto 1993. godine Hrvatsko vrhovništvo pomoglo BiH da se predstavi kao Mediteranska
zemlja, a sve to u okviru plana Predsjednika Franje Tuđmana o “podjeli” BiH i “pripojenja” njenog
južnog (Mediteranskog) dijela Hrvatskoj ???
31.
POMOĆ
REPUBLIKE HRVATSKE
BOSNI I HERCEGOVINI
U PODRUČJU KULTURE
ČINJENICE

KOMENTAR:
Nakon početka rata i opsade Sarajeva veći broj umjetnika iz Bosne i Hercegovine se privremeno sklonio ili
ostao u Republici Hrvatskoj ili nakon kraćeg boravka otišao u treće zemlje. Navedimo samo neke od njih:
Književnici Mile Pešorda, Miljenko Jergović, Dževad Karahasan, Darko Lukić, dramaturg i prodekan ADU u
Zagrebu (došao u siječnju 1993.godine).
Glumci: Hasija Borić, Jasna Beri, Daria Lorenci, Tarik Filipović, Sandra Bagarić (stigla u Zagreb 1992.
godine), filmski redatelj Antonio Nuić (autor filma “Sve džaba”, stigao u Zagreb 1992. godine.), filmski
producent Boris T. Matić (izbjeglica iz Doboja), glumac i redatelj Zijah Sokolović (“Glumac je glumac”) koji
umjetnički djeluje između Austrije i Hrvatske i stalno igra i režira u zagrebačkom teatru “Teatru Exit”.
Estradni umjetnici: Kemal Monteno, Senad od Bosne, Indexi, Edo Maajka.
Slikari: Mersad Berber, Ljubo Perčinlić (izbjeglica iz Zenice).
Arhitekti: bračni par Sejo i Lejla Kurtić (izbjeglice iz Cazina).
Sportaši: tenisač Ivan Ljubičić (izbjeglica iz Banja Luke), košarkaš “Cibone” Damir Omerhodžić-
Markota, košarkaški trener Jasmin Repeša.
Ministar kulture RH Zlatko Vitez pomogao je da estradni pjevač Kemal Monteno, Senad od Bosne i vokalno-
instrumentalna skupina “Indexi” po dolasku u Hrvatsku dobiju domovnice i na osnovi njih hrvatske
putovnice koje su im omogućile slobodno putovanje svijetom. “Indexi” su u Zagrebu u dvorani “Lisinski”
održali uspješan koncert.
Pobunjeni Srbi su u Sarajevu razorili dom slikara Mersada Berbera, u plamenu je nestala bogata knjižnica
i mnoge slike, sigurnost je našao u Zagrebu gdje je slobodno stvarao i nesmetano surađivao s redateljem
Georgijem Parom na scenografiji Gundulićevog “Osmana” u HNK (1992.)
Redatelj Tomislav Durbešić je u okupiranom Sarajevu 1994./1995. godine u Kamernom teatru 55 režirao
Gireaudeauxov komad “Trojanskog rata neće biti” koji je u isti dan i isti sat igran u Sarajevu i Zagrebu.
Sarajevska predstava je gostovala u Zagrebu (u zagrebačkom kazalištu “Kerempuh”) 1995.
Ministar kulture u vladi RH Zlatko Vitez se odazvao pozivu da na čelu delegacije Ministarstva kulture
RH prisustvuje premijeri tog komada. Spremio se za put u opkoljeno Sarajevo gdje je trebao prisustvovati
Durbešićevoj predstavi. Zbog žestokog granatiranja Sarajeva let UNPROFOR-ovim zrakoplovom je bio
otkazan i delegacija nije stigla na premijeru. Nakon Tomislava Durbešića i hrvatski redatelj Petar Veček
režirao je 1996. godine u sarajevskom Kamernom teatru 55.
Sarajevski ratni teatar SARTR gostovao je s predstavom “Sklonište” 1994. godine u Zagrebu (Marija Grgičević
“Sarajlije oduševile u Zagrebu”, Večernji list, 19. rujna 1994. godine i Dalibor Foretić “Kazalište kao činjenica
života”, Novi list, 20. rujna 1994. godine “Humor ratnog teatra”).
Zagrebačka Kazališna družina “Histrion” je 1995. godine gostovala s predstavom “Krležijada” u Mostaru u
dijelu grada u kojem žive većinom Hrvati i bila je spremna odigrati predstavu i na lijevoj (Bošnjačkoj) obali.
U organizaciji gostovanja je posredovao direktor Kulturnog centra BiH u Zagrebu gospodin Amir Bukvić. Do
gostovanja na drugoj strani grada nije došlo zbog odbijanja Bošnjačke strane.
Skupina zagrebačkih glumaca (Zvonko Torjanac, Mladen Crnobrnja, Ena Begović, Branko Vukušić)
angažirala se na skupljanju pomoći za kolege iz ugroženih kazališta u BiH. Odgovorili su na poziv za pomoć
direktora Bosanskog kazališta u Zenici Radovana Marušića i Mostarskog kazališta i slali im u godinama rata
1992.-1995. godine pomoć u hrani, cigaretama i građevinskom materijalu (za kazalište u Mostaru salonit
ploče za oštećen krov).
Gostovanja sarajevskog “Kamernog pozorišta 55” i SARTR-a za vrijeme rata 1992.-1995. godine u Hrvatskoj
nastavila su se u miru gostovanjima Narodnog pozorišta iz Sarajeva, pozorišta mladih iz Sarajeva, Bosanskog
pozorišta iz Zenice, kazališta iz Tuzle i Mostara (“Tvrđava “ Meše Selimovića i “Hasanaginice”) u RH.
Prvi kulturni centar BiH u svijetu otvoren je 1994. godine u Zagrebu, zagrebački književnik i glumac Amir
Bukvić postao je prvi direktor, istovremeno i kulturni ataše pri veleposlanstvu BiH u Zagrebu. Sljedeće godine
21. kolovoza 1995. godine otvara se i Hrvatski kulturni centar u Sarajevu.
Na pitanje zašto su baš u Zagrebu Bosanci zauzeli istaknute položaje u kulturi i umjetnosti popularni pjevač
(rapper) Edo Maajka je odgovorio: “Zagreb je bio najveći izbjeglički centar (...) Zagreb je na finom mjestu,
nema jezične barijere, blizu su Ljubljana i Beč, blizu je Bosna pa zašto bi išli dalje”!?
32.
POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE
BOSNI I HERCEGOVINI U
ELEKTROENERGETSKOM
SEKTORU
ČINJENICE
POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U
ELEKTROENERGETSKOM SEKTORU
Elektroenergetski sustavi RH i BiH ostali su povezani i nakon agresije na RH i BiH – u onim dijelovima koji
nisu bili okupirani.
Osim što je omogućavala stabilnost elektroenergetskog sustava neokupiranog dijela BiH, Elektroprivreda RH
više je električne energije isporučila BiH nego obratno.
O tome su se stalno dogovarali dispečeri i vodili su se protokoli između dviju međunarodno priznatih
zemalja.
D-155
Mraclin
Medjuriæ
Vrnograč Dubica Gradiška

Dvor Ðakovo
Srbac Šamac Ernestinovo
N. Topola
Cazin 3 Orašje
1
1 Laktaši Derventa Modriča
2
Prijedor 6 Prnjavor Brčko
5
2 3
1 Gradačac 1 2
Bihać 4
1 3 Stanari 1
2 Kerep Lešnica
2 2 Ukrina Doboj Bijeljina
Srebrenik
5 1 Lopara 2
Gračanica
Tešanj Maglaj TE Tuzla
Teslić Lukavac HAK
Ribnik Glinica
B.Petrovac 2 Zavidovići Dubrava SRBIJA
Ključ Tuzla
Banoviæ Zvornik
Šipovo Jezero 1
1 3 Ðurðevik
Drvar 1 Zenica
Jajce
Travnik 5
2 1 4 2
2
Vitez Vlasenica
Kladanj
Vareš
Novi Travnik Busovaèa
EVP Dobrinje Srebrenica
Strmica Bugojno Breza
Glamoč Ilijaš
Kiseljak Visoko Sokolac
Kupres 10 4
5 Rogatica Višegrad
8 7 2
HRVATSKA 14 13 Pale
Livno Prozor 20
8 Sarajevo Potpeć
Rama Pazariæ
EVP Konjic
Tomislavgrad Kopači
Konjic
Peruća Jablanica
Kraljevac RP Jablanica
Srbinje Pljevlja
Konjsko Posušje
Grude
Imotski 1
4 7 Nevesinje
Mostar
Čitluk 6 2
5
3
Ljubuški
EAL
Vrgorac
Čapljina Stolac
Opuzen
Maribor Srednja Bileća
Neum Velièani CRNA GORA
Šoštanj Zlatoličje
Nikšić
LJUBLJANA
Subotica
Trbovlje Krško Trebinje
Slovenija Ston
ZAGREB Vojvodina(ap) RP Trebinje
Hrvatska Osijek Komolac Podgorica
Srbobran
Rijeka Sisak
Sisak Slavonski
Urinj
Brod
kazalo:
Senj Bihać
Beograd
Drmno
Beograd Kostolac
Tuzla Obrenovac
Bosna i
Hercegovina Lukavac Kolubara
Obrovac
Bajina
Kakanj Bašta Srbija
Šibenik Rama
SARAJEVO
Jablanica
Split Salakovac Bistrica Kruševac
Mostar Niš
Zakučac
Pljevlja
Piva
Gacko
Čapljina
Grančarevo Crna Gora Kosovo

Perućica Vrla
DALEKOVODI Dubrovnik Priština
Kosovo
Dubrovnik
Podgorica
ERS
Skopje
ELEKTRANE
EPBiH
Ugljen Vrutok
Makedonija
Mazut Negotino EPHZHB
HE
Bitola
Nuklearna
D-156
D-157
D-157
D-157
33.
POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE
U ODRŽAVANJU I
OMOGUĆAVANJU
TELEKOMUNIKACIJSKIH VEZA
BOSNE I HERCEGOVINE
SA SVIJETOM
(REPUBLIKA HRVATSKA JE OMOGUĆILA
BESPLATNU TELEKOMUNIKACIJSKU VEZU, NE
SAMO HRVATIMA IZ BiH,
NEGO I MUSLIMANIMA-BOŠNJACIMA)
ČINJENICE
PTTV - veza putem poštanskih kanala
RRV - radio-relejna veza
D-158
Izvadak iz svjedočenja Ibrahima Šarića, 17/08/2006 u predmetu Prlić i dr. na

MKSJ-u u Den Haagu
Unakrsno ispitivanje od strane optuženog Praljka:

P. Gdin. Šarić, zbog vremena, a vezano uz telekomunikacije u bivšoj Jugoslaviji, centar komunikacije sa
svijetom bio je Beograd, zar ne?
O. Ne. Ljubljana, Zagreb i Skopje su također imali izravne linije u druge zemlje. Najveća međunarodna
centrala bila je u Beogradu, no postojale su međunarodne centrale u Ljubljani s izravnim vezama prema
Austriji i Italiji, u Zagrebu s vezama prema Mađarskoj i u Skopju, koje je imalo vezu s Grčkom i Bugarskom.
P. Ali Beograd je kontrolirao sve komunikacije?
O. Da, Beograd je imao apsolutnu kontrolu.
P. Dakle mreža je bila usmjerena prema republičkim centrima; Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Zagreb za
Hrvatsku, itd. To su bili tranzitni centri.
O. Da.
P. I oni su, za početak, bili povezani koaksijalnim kablovima?
O. Da.
P. A to su kablovi preko kojih se može prenositi veliki broj razgovora odjednom.
O. Da.
P. Nakon toga korišteni su, elektromagnetski valovi,viskofrekventni magnetski valovi, i treba se reći da imaju
vrlo mali kut. Oni ne mogu ići iza brda.
O. Da.
P. Dakle potrebni su im releji od brda do brda dok ne dođu do krajnjeg korisnika; je li to točno?
O. Da.
P. 1992. godine, Srbi su uništili most u Raštanima i relej na Veležu, čime su prekinute sve komunikacije
između Mostara i svijeta; je li to točno?
O. Ne. Postojao je i zapadni dio prema Stocu, ali znam što pokušavate reći.
P. Da, ali najvećim dijelom prema Sarajevu, Jablanici, Konjicu nije bilo ničega, a onda su pogodili i AXI
središnju razvodnu ploču.
O. Da.
P. I onda su ga preselili – preseljen je kako ne bi bio potpuno uništen u bombardiranju i na taj način je
komunikacija između Mostara i ostalog svijeta nestala.
O. Djelomično, da.
P. I dvije linije, koje mi nazivamo "parica," koje su prolazile ispod Carinskog mosta, i kada je to palo, nastao je
prekid u telefonskoj komunikaciji.
O. Da.
P. Dakle HVO je donio koaksijalni kabel koji su postavili između Mostara i Širokog Brijega i postavili su relej
prema Svetom Jurju iznad Makarske, i od Makarske prema Splitu.
O. Da.
P. Koaksijalni kabel može imati manji ili veći kapacitet; je li to točno?
O. Da.
P. To je skupo.
D-158
O. Da.
P. To je osjetljivo.
O. Da.
P. Tako da je postavljen kabel s manjim kapacitetom. Nije bio vrlo dobro zaštićen.
O. Bio je prijenosni.
P. Da, i jako mali broj brojeva, počevši s 058 za Mostar, postojao je za veze sa Splitom i tako dalje.
O. Najviše 120.
P. Da, 120 najviše. Sve komunikacije sa Srednjom Bosnom također su bile prekinute.
O. Da.
P. Tako da do tog područja niste telefonski mogli doprijeti. Dobro, bilo je pokušaja u Tomislavgradu i drugdje
da se povežu, jer su bili orijentirani prema Sarajevu i sad su pokušavali doprijeti do Splita.
O. Da.
P. To je bila situacija 1992. kada smo uspjeli potisnuti Srbe.
O. Da.
P. Nije bilo javnih telefonskih linija. Bilo je žestoko natjecanje za tih 120 telefonskih brojeva. Ljudi su se
natjecali za te brojeve, a i Armija Bosne i Hercegovine imala je neke od tih brojeva; je li to točno?
O. Da.
P. U toj vojsci--u Vranici, koncentrirali ste dva najjača, najvažnija zapovjedništva 4. Korpusa,-- išlo se od
Konjica i Jablanice do Stoca i 41. Brdske Brigade, i vi ste --i vi ste bili jedan od najvažnijih ljudi u tom stožeru.
Bili ste šef komunikacija; je li to točno?
O. Da.
P. Nemam više pitanja. Hvala na ovim informacijama.
34.
ČETIRI DOKUMENTA ZA BOLJE
RAZUMIJEVANJE
ČINJENICE
D-159
KOMENTAR:
Mile Akmadžić je predsjednik vlade Republike Bosne i Hercegovine.

On nije, eto čuda, nikakav „nelegalni“ Hrvat iz HZ-HB ili HVO-a, bilo vojnog, bilo političkog dijela.
Što piše Akmadžić, komu piše, kad piše i zašto piše.
Molim, pročitati!
Pismo Predsjednika vlade Republike BiH Mile Akmadžića Senatoru Josephu Bidenu
Republika Bosna i Hercegovina

Vlada
Predsjednik
24.veljače 1993.
Časni Senator
G. Joseph Biden
Predsjednik Pododbora Europskih Poslova
Odbora Vanjskih Poslova Senata
Kongres Sjedinjenih Američkih Država
205 Russell Office Building
Washington. DC 20010
Poštovani Senatore Biden:
Ovo pismo se odnosi na svjedočenje G. Harisa Silajdžića, Ministra Vanjskih Poslova Republike Bosne i
Hercegovine, pred Pododborom Europskih Poslova Odbora Vanjskih Poslova Senata dana 18. veljače 1993.
Kao Premijer Republike Bosne i Hercegovine želio bih Vam priopćiti da cijelo svjedočenje G. Silajdžića nije u
potpunosti predstavljalo stav Vlade Republike Bosne i Hercegovine.
Taj stav je utemeljen na temelju programa iz studenog mišljenjem većine u Vladi i Predsjedništvu koje
djeluje kao Parlament. Kao što je istaknuto u tom programu, Vlada u potpunosti podržava Međunarodnu
Konferenciju o bivšoj Jugoslaviji, supredsjednika Glavnog Odbora, G. Cyrus R. Vancea i Lorda Davida
Owena, i njihovo nastojanje da riješe krizu u Bosni i Hercegovini putem pregovora. Putem ovog procesa
nastojimo postići pravedni mir. Prema našem mišljenju, pravedni mir uključuje: (1.) povratak svih izbjeglica
i prognanika koji se žele vratiti svojim domovima, (2.) uspostavljanje međunarodnog kaznenog suda u
kojem bi se sudilo onima koji su optuženi za ratne zločine, (3.) nepriznanje promjena postignutih agresijom,
uključujući etničko čišćenje: i (4.) plaćanje odštete onima koji su kao posljedice rata pretrpjeli štete.
Vlada je također odredila da Bosna i Hercegovina može biti politički ustrojena kao decentarlizirana država.
Prijedlozi koji se tiču osnivanja pokrajina su prihvatljivo rješenje ako se ne zasnivaju na etničkim načelima,
nego radije na kombinaciji etničkih, geografskih, povijesnih, ekonomskih, i drugih načela nastalih putem
pregovora. Naš program uključuje potpunu jednakost triju naroda Bosne i Hercegovine: Hrvata, Muslimana i
Srba, priznatih Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.
Vlada se također složila što se tiče delegacije iz Bosne i Hercegovine koja je ovlaštena da pregovara sa ostalim
državama o svim pitanjima koja se odnose na naše vanjske poslove. Delegacija koja predstavlja Republiku u
raspravama sa ostalim državama je delegacija koju čine dva Hrvata, dva Muslimana i dva Srba. O pitanjima
koja se odnose na unutarnje probleme, uključujući unutarnji politički sporazum pod pokroviteljstvom ili sa
potrebnom nagodbom međunarodne zajednice uz pomoć Ujedinjenih Naroda ili Europske Zajednice, trebaju
pregovarati njezina tri naroda. To se odnosi na Vance/Owen mirovne pregovore, na kojima pregovaraju tri
strane i niti jedna od njih nije Vlada.
Zato Vas molim imajte na umu da svjedočenje G. Silajdžića o trenutnoj fazi Vance/Owen pregovora i o
nacionalnoj povijesti Bosne i Hercegovine predstavlja mišljenje nekih muslimanskoh članova Vlade, ali ne i
Vlade u cjelini.
D-159
Nadalje, budite obaviješteni da je mandat G. Alije Izetbegovića kao Predsjednika Predsjedništva Republike
Bosne i Hercegovine istekao 20. prosinca 1992. On trenutno nema zakonsku vlast da djeluje na tom položaju.
Predsjedništvo, a ne sam predsjednik, je tijelo koje predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Samo se Predsjedništvo
može pozvati na ustavne krizne snage, a ne sam predsjednik. Predsjednik je tek primus inter pares. Poput
G. Silajdžića, G Izetbegović ne govori u ime Predsjedništva kao cjeline što se tiče trenutne faze Vance/Owen
pregovora, već tek kao jedan muslimanski član Predsjedništva.
Žalim što moram biti tako bezobziran u kontekstu neizmjerne patnje Muslimana u Bosni i Hercegovini.
Usprkos tome ja sam prisiljen kao Premijer skrenuti Vam pažnju na prije spomenute činjenice.
Moja Vlada srdačno dočekuje potporu Sjedinjenih Američkih Država i vrlo smo zahvalni za tu pomoć. Na
raspolaganju sam Vam da raspravljamo o tim pitanjima i ostalim pitanjima koja su Vama od značaja.
Htio bih Vas ljubazno zamoliti da mi pomognete prosljediti ovo pismo Vašim časnim kolegama u Američkom
Senatu i da ovo pismo unesete kao zapis Vašeg poštovanog Odbora.
Iskreno,
Mile Akmadžić
Premijer
Kopija:
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
Predsjednik Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Naroda
D-160
Pismo Predsjednika vlade Republike BiH Mile Akmadžića tajniku UN-a Boutros
Boutros Ghaliju
Republika Bosna i Hercegovina

Vlada
Predsjednik
1. ožujak 1993.
Njegova ekscelencija Dr. Boutros Boutros-Ghali

Glavni tajnik
Ujedinjeni Narodi
New York
Ekscelencijo:
Imam Vam čast dostaviti priloženo pismo, napisano dana 24. veljače 1993., naslovljeno na Senatora Josepha
Bidena, predsjednika Pododbora Europskih Poslova Odbora Vanjskih Poslova Senata Sjedinjenih Američkih
Država.
Svrha mog pisma je obavijestiti Odbor o položaju Vlade Republike Bosne i Hercegovine vezano uz Vance/
Owen mirovne pregovore, koji se obično zamjenjuje sa položajem muslimanske strane Vlade. Pitanja
koja se odnose na unutarnje probleme Bosne i Hercegovine, uključujući unutrašnji politički sporazum
pod pokroviteljstvom ili sa potrebnom nagodbom međunarodne zajednice, trebaju se pregovarati između
njezina tri naroda: Hrvata, Muslimana i Srba. Dok Vlada kao cjelina podržava Vance/Owen mirovni
proces, ne postoji jedinstveni položaj Vlade u vezi s trenutnom fazom Vance/Owen pregovora. Svaka od tri
pregovarajuće strane ima svoj položaj u vezi sa tim prijedlogom takvim kakav je on trenutno.
Također sam obavijestio Odbor da je mandat G. Alije Izetbegovića kao Predsjednika Predsjedništva istekao.
Time bih izrazio neposrednu potrebu da međunarodna zajednica prisustvuje, ne samo u zaštiti suverenosti i
teritorijalnog integriteta, Bosne i Hercegovine nego također da se osigura da će se zemljom vladati u skladu sa
njezinim demokratskim i ustavnim principima.
Bio bih Vam zahvalan da tekst ovog pisma i njegov dodatak pustite u opticaj kao dokument Glavne Skupštme,
pod brojem dnevnog reda 143. i Vijeća Sigurnosti.
Molim Vas Ekscelencijo prihvatite jamstvo mojeg najvećeg štovanja.
Iskreno,
Mile Akmadžić
Premijer
D-161
KOMENTAR:
Kako u praksi izgleda razgradnja svakog dogovora i potpisanog prijedloga međunarodne zajednice o
unutarnjem uređenju BiH, pokazuje ovaj dokument.
Armija BiH bavi s politikom, točnije, Ministarstvo obrane BiH stavlja u funkciju neke okruge, a taman je
potpisan Vance-Owenov plan i treba ga realizirati.
Kakvi okruzi, otkud sad okruzi, gdje se i kad razgovaralo o okruzima, kakva republička povjerenstva za te
okruge i kakve veze s tim okruzima ima Ministarstvo obrane ?!?
Čovjek mora biti pristojan i zbog te pristojnosti ne smije pitati: „Tko tu koga zajebava i s kojom svrhom?“
A trebalo bi tako pitati tog Muniba Bisića i njemu slične individue.
D-161
D-162
KOMENTAR:
U ovom dokumentu na takve i slične dokumente odgovara HVO HZ-HB – to je politički dio HVO-a.
D-162
D-162
D-162
D-163
KOMENTAR:
A tko će „hitno provesti radnje radi stavljanja u funkciju okruga Mostar i Livno“ ?
Arif Pašalić, zapovjednik 4. Korpusa A BiH, u suradnji s još nekim.
Toliko od Lagumdžije.
Gdje je predsjednik Vlade BiH ?

On piše pisma po svijetu, bratija ga ne šljivi, igra svoju igru, prave od nas Hrvata budale.
Treba se ispričati.
35.
AGRESIJA A BiH NA HVO
I HRVATE U KONJICU
ČINJENICE
D-164a
Agresija - napad postrojbi A BiH na HVO
OPĆINA KONJIC - STANJE OD 13.4.1993. DO 25.4.1993.
D-164b
Preostali džepovi obrane HVO - poslije napada A BiH
OPĆINA KONJIC - STANJE SVIBANJ 1993. DO 10.7.1993.
D-164c
OPĆINA KONJIC - STANJE OD 10. SRPNJA 1993.
D-165a
KOMENTAR:
Svima onima koji su znali za rečenicu komandanta 3.Korpusa A BiH koju je napisao komandi štaba obrane
Bugojna i 307. br. A BiH, 20. 1. 93.
Savršeno je jasna i dobro je i pažljivo treba pročitati:
„Izvještaje pišite tako da odražavaju borbenu situaciju, a ne da budu političke lekcije. ZA SUKOBE U SVIM
GRADOVIMA HZ HERCEG BOSNA još je PREURANJENO, MADA JE I TA OPCIJA PREDVIĐENA.“
A 20. 1. 1993. godine jest datum kada je opcija NAPADA NA HRVATE (HVO) već debelo predviđena.
Molim, nastavite se ispričavati za „pogrešnu“ hrvatsku politiku u BiH, koja je „sigurno“ pripremala sukobe s
A BiH.
Za takvu rabotu ne nedostaje Vam ni pameti, ni znanja, ni snishodljive podaničke pokornosti.
„Dostojanstveno“ i europejski se ispričavajte i dalje ali, molim, ne u moje ime.
D-165b
KOMENTAR:
ZAPOVIJED SEFERA HALILOVIĆA KOJOM SE ODUSTAJE OD SURADNJE A BiH I HVO

Vidjeli smo u dokumentu D-165a kojeg potpisuje Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. Korpusa A BiH da je
u ovo vrijeme (siječanj 1993. godine) još rano za napad na HVO u gradovima.
Trebalo je napraviti pretpostavke za napad, a to znači očistiti sve one Muslimane koji surađuju s Hrvatima, s
političkim i vojnim dijelom HVO-a.
Ti Muslimani, legalno, demokratski izabrani predstavnici naroda, a koji su u mnogim mjestima (Mostar,
Konjic, Jablanica, Rama, Bugojno, … ) zajedno s Hrvatima sastavili vlast, postali su smetnja ostvarenju već
sačinjenih planova o „oslobađanju“ tih prostora od Hrvata.
Plan i A BiH i politike stranke SDA; tako Alija Izetbegović u proljeće 1993. godine, bez zakonskog uporišta,
oktroiranom voljom, smjenjuje izabrane Muslimane u Jablanici, Konjicu i Rami, te postavlja dr. Safeta Ćibu.
KOMANDANTU 4. KORPUSA
Prema našim saznanjima na prostoru Jablanice, Konjica, Pazarića, Tarčina a vjerovatno i drugih mjesta u zoni
odgovornosti 4.K. jedan manji dio kadrova iz Armije RBiH, MUP-a i vlasti u potpunosti se stavio u službu ostvarenja
velikohrvatske politike kroz potpuno sprovodjenje zadataka koje dobijaju od rukovodilaca HZ «HR-HB», što direktno
utiče na razbijanje našeg fronta borbe za cjelovitu i demokratsku RBiH, a posredno i neposredno zbunjuje jedan dio
naših pripadnika i dovodi ih u zabunu. Ovo se naročito odnosi na dr. R. Hadžihuseinovića – predsjednika SO Konjic,
Jasmina Gusku – načelnika MUP-a Konjic. Načelnika MUP-a Hadžići Tufo i komandanta 7. konjičke brigade Cerovac
Midhada. Radi sagledavanja cjelovite situacije i planskog preduzimanja mjera
NAREDJUJEM:
1. Što prije otići na Igman i obaviti razgovor sa komandantom OG «Igman» gospodinom Dževadom Radjom, Ališpaga
Zulfikarom i ostalim.
2. Angažujte sve ostale moguće izvore radi što hitnijeg sagledavanja cjelokupnog stanja i utvrđivanja istine, jer ovdje je
istina jedini kriterij.
3. Problem svestrano izučite i ono što je u vašoj nadležnosti odmah riješite, a predložite koje i kakve (ako su potrebne)
kadrovske promjene treba da uradi GS OS R BiH, MUP ili Predsjedništvo R BiH ili eventualno stranka.
4. Po potrebi predložite posebne mjere krivičnog gonjenja ili eventualno ako je potrebno napraviti plan akcije za koju
ćemo blagovremeno odrediti snage i sredstva.
5. Provjerite ima li sličnih pojava i na drugim mjestima.
NAČELNIK
ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OS RBiH
Sefer Halilović
D-166
KOMENTAR:
A BiH u Konjicu je počela opći obračun s „ustašama“, kako to postojano govori Sefer Halilović.
Političko vodstvo SDA pripremilo je teren, a propaganda će učiniti svoje – HVO uvijek napada.
Muslimani su žrtve u Sarajevu, a kada su već jedanput postali žrtve – žrtva ne može biti kriva.
Kako će i zašto 20% Hrvata u Konjicu, s vojnom silom od jedne bojne HVO-a u gradu (na linijama prema
VRS – Vojsci Republike Srpske) i jedne bojne iz Kostajnice (ukupno 600-700 vojnika), napasti četiri puta jače
snage A BiH ?
Ali, tko šljivi logiku i činjenice !?
Nastavimo čitati dokumente.
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ZAPOVJEDNIŠTVO

ARMIJA R BiH 4. KORPUS 4. korpusa
7. BRIGADA «SUAD ALIĆ» KONJIC br. 02-2236/93
Broj: 02-7.../93 Datum 24. 3. 93.
Datum: 23. 03. 1993. god.
4. KORPUS MOSTAR
VANREDNI OPERATIVNI IZVJEŠTAJ
Obavještavamo Vas da je stanje u zoni naše odgovornosti sljedeće:

– 150 pripadnika HVO zarobljeno,
– Grad blokiran,
– život u gradu paralizovan,
– Nastavljamo sa hapšenjem.
KOMANDANT
Cerovac Midhad
4. KORPUS – CENTAR VEZE
CADCN3Uf
D-167
KOMENTAR:
16. 4. 1993. godine, Esad Ramić piše borbeni izvještaj:

a) Objekt Zlatar j u okruženju, a HVO traži pomoć – „na izmaku su snaga“;
b) Babin Nos je blokiran;
c) „Interesantno je da HVO Konjic putem veze vapi za pomoć …“.
Eto, „interesantno“ je da HVO traži pomoć.
I na kraju, jasna poruka do kada će to A BiH raditi: „DO KONAČNE POBJEDE“ !
Ali, ne u Sarajevu, ili Srebrenici, ili Bihaću …, treba probati slomiti slabijeg, a cjelokupno naoružanje dobili su
iz Hrvatske i od HVO-a.
Molim da se ne zaboravi – ta se agresija sakrila pod floskulom:
„Nesretni muslimansko-hrvatski sukob u BiH“.
Ma koga vi, izgovaratelji te laži, gluposti, prevare, koga vi zajebavate i do kada ćete to raditi.
Kome vi muda pod bubrege prodajete?
U toku danassnjeg dana na podruccju Konjica nastavljene su borbe na svim dijelovima opsstine. Possto je jedan uredjaj
bio u kvaru nemam puno informacija iz Klisa. Dobili smo uredjaj sa Igmana i ponovo uspostavili vezu. Izvjessten sam da
tamo nema veccih problema i da se brigada «Neretvica» uspjessno nosi sa agresorskim HVO-om.
U zoni 7. brigade situacija je sljedecca:
– objekat Zlatar je u okruzzenju i nastavlja se sa dejstvima. HVO intenzivno trazzi pomocc i ssto se ticce ovog objekta na
izmaku su snage. Inacce sa ovog objekta artiljerijom nemilosrdno tuku grad i sva muslimanska sela,
– uveli smo svjezze snage na pravcu Podorassac-s. Ovccari i uspjeli deblokirati selo i pomocci civilima. Po izvjesstaju
occisscen je rejon jugozapadno od vijadukta prema Zlataru.
– Nastavljeno jhe dejstvo nassih snaga na pravcu s.Homolje–Repovica i trenutno cciste selo Galjevo. Tu HVO daje veliki
otpor i tu su poginula nassa dva borca. Nastavit cce se do kraja jer je ovladjivanje Repovicom uslov za pokret ka Babinom
Nosu. Objekat Zlatar dominira nad svim a njegovim osvajanjem komanduje Cerovac, i veoma je spor ssto se odrazzava
na ostalo.
HVO potisnut je iz sela Ovccari i sela Borovac povukao se u magacin DC prema gradu. Od strane grada blokiran je sa
snagama VP pod komandom Ssahicha koji veoma uspjessno komanduje bataljonom.
– Objekat Babin Nos je blokiran a u njegovo osvajanje cce krenuti tek poslije Zlatara i Repovice.
– Interesantno je da HVO Konjic putem veze vapi za pomocc i obeccana im je iz Kresseva i Kiseljaka. Na tim pravcima
postavljene su zasjede. Inacce ovdje je pozitivno odjeknuo vasse obraccanje javnosti i krajnje otvoreno rekli ssta rade
Hrvati.
DO KONACCNE POBJEDE !!!
PNSS ZA ONP
ESAD RAMICH
KOMENTAR:
Kakvi potpisani sporazumi u Ženevi, kakav VANCE–OWEN, kakvi dogovori o prekidu borbi, kada Arif
Pašalić 17. 4. 93. naređuje:
Točka 3.: „U svemu ostalom pridržavati se ranije dobivenih naređenja i uputstava.“
Esad Ramić istoga dana, 17. 4. 1993., izvješćuje svog zapovjednika Pašalića (4. Korpus A BiH):
„NASTOJAĆEMO ŠTO PRIJE ZAVRŠITI POSAO U KONJICU A ZATIM SA SVIM BRIGADAMA
KRENUTI U PROTIVUDAR U DVA PRAVCA“
1. Konjic – Jablanica – Mostar
2. Konjic – Prozor – Rama
Kakav je to udar HVO-a bio i na koga i iz kojeg pravca i s kojim efektivima i koja vojska ?
HVO NIJE NAPADAO!
Bijedne ofucane laži.
Ponavljale su se do unedogled, a i prodavača i kupaca bilo je i previše. Iz mnogih razloga.
Točno je, dakle, da je HVO naftom platio VRS da izvuče civile i spasi ih od masakra, da zbrine ranjenike i
spasi ih od smrti, ali VRS je granatirala Konjic iz svojih vojnih razloga.
I što je u toj „nafti“ sporno, što je sporno u toj „trgovini“ – dati naftu za spasiti ljude – a to je bila jedina
mogućnost.
A vi, čitatelji, mislite da možda nije trebalo tako postupiti ?

A da Vam je sin bio tamo, da je bio ranjen, da li biste tako postupili ?
Prezrite one koji „tuđim kurcem mlate gloginje“ – u ime svojih glupih i kretenskih ideja, načelnih, naravno.
A da u to vrijeme počinje strateški dogovor Muslimana i Srba u pokretu prema moru, pokazat će naredni
dokumenti.
D-168a
D-168b
D-168b
D-168c
D-168d
D-168e
D-169
KOMENTAR:
Rezultate i uspjehe te muslimanske agresije na Hrvate u Konjicu pročitajte u ovom izvješću Žarka Keže od 23.
travnja 1993. godine.
INFORMACIJA,
PRILOG O KONJICU
Dostavljamo Vam spisak sela koja su popaljena, iz kojih su protjerani Hrvati i o kojima nemamo podataka.
a) Konjička općina – rajon Klis /dolina Neretvice/
1. Selo Trusina, Hrvati protjerani, jedan dio strijeljan a selo zapaljeno.
2. Selo Sultić, Hrvati protjerani, a selo spaljeno.
3. Selo Bušćak, Hrvati protjerani, jedan dio sela spaljen, muškarci strijeljani.
4. Selo Orlište, Hrvati koji su se zatekli svi poubijani, selo potpuno spaljeno.
5. Selo Mrkosovice – Lukšije, Hrvati protjerani, nemamo podataka o poginulim, neznamo da li je spaljeno.
6. Selo Jasenik, Hrvati protjerani.
7. Selo Slavkovići, Hrvati protjerani a selo opljačkano.
8. Selo Dobričevići, Hrvati protjerani a selo opljačkano.
9. Selo Bare, Hrvati protjerani a selo opljačkano.
10. Selo Prijeslop, Hrvati protjerani a selo opljačkano.
11. Selo Solakova Kula, Hrvati protjerani a selo opljačkano.
12. Selo Goransko polje, Hrvati protjerani, a selo opljačkano.
13. Selo Gorani, Hrvati protjerani, a 10 kuća opljačkano.
14. Selo Ljesovina, Hrvati pružaju otpor, izloženi desetodnevnom napadu.
15. Selo Budišnja ravan, Hrvati protjerani i nalaze se u Ljesovini.
b) Područje grada Konjica i prigradska sela.
1. Sam grad Konjic pod potpunom kontrolom drže muslimani. Hrvati ili protjerani ili zatvoreni u s.Čelebići
gdje prema našim saznanjima u tom logoru ima oko 300 Hrvata.
2. Prognani Hrvati iz grada skoncentrirani su selima: Turija, Zabrđe i Zaslivlje.O njihovoj sudbini ništa ne
znamo.
3. Hrvatsko selo Dubravice, Hrvati protjerani, korišteni kao živi zid za osvajanje objekta Zlatar koga je držao
HVO. O sudbini vojnika i civila ništa ne znamo.
4. Selo Galjevo, Hrvati protjerani, selo opljačkano pa spaljeno.
5. Selo Ovčari, Hrvati protjerani, selo opljačkano, ne znamo da li je spaljeno.
6. Selo Radešine, Hrvati se nalaze u okruženju već 10 dana, nalaze se na lijevoj obali Jablaničkog jezera u
potpunom okruženju.
NAPOMENA
U potpunom okruženju nalazi se selo Vrci /nasuprot Radešinama/, Hrvati se dobro drže.
Selo Obri nalaze se u potpunom okruženju, odvojeni su od Vrca i Buturović polja. Hrvati se u ovom selu
dobro drže.
Za NAČELNIK VOS GS HVO
ŽARKO KEŽA
36.
AGRESIJA A BiH NA HVO I HRVATE U
SREDIŠNJOJ BOSNI
ČINJENICE
D-170
KOMENTAR:
Kakav je to vojni dokument potpisan u New Yorku, između koga?

A 10. mart 1993.?
Važno je što Sefer misli o već potpisanom dokumentu, a Sefer o dokumentu ne misli dobro.
I tako stalno: potpiši dokument, a onda se razmisli o potpisanom, pa se od potpisanog odustane.
Sefer predlaže točke 2., 4., 5. i 6.:
4. RH – mora se konačno riješiti s tom „ustaškom“ državom logistika za potrebe A BiH;
5. RH – sve prijateljske zemlje (koje?) moraju izvršiti pritisak na tu zemlju da „odustane od podrške Herceg-
Bosni“ i raditi aktivno na njenom dokidanju;
Već je počelo, Sefere, u Konjicu agresijom na Hrvate i nastavljeno sve žešće jer:
6. Obezbjediti da LUKA PLOČE i put PLOČE– MOSTAR – SARAJEVO – ZENICA bude u neprekidnoj
funkciji za potrebe države BiH.
I nastavlja sadržajem i stilom nad kojim se u Zagrebu zamislio malen broj ljudi. Niti ih je bilo briga, niti su
znali, niti su razumjeli. Većina vergla svoje samoupravne referate dozlaboga dosadno i ustrajno.
Tako do dana današnjeg.
A SEFER NASTAVLJA:
„Ako je nužno, za ovo angažovati međunarodne snage, a po potrebi i našim snagama taj prostor osigurati“.
AKO STE ZABORAVILI – PLOČE SU U HRVATSKOJ.
I tako je Armija BiH krenula prema Pločama i Neumu, jer osim mudžahedina, nije Seferu Haliloviću uspjelo
angažirati druge međunarodne snage, američku ili francusku vojsku, na primjer.
A svaka je šuša polupismena optuživala Hrvate i podižući zadnju nogu zapišavala vlastitim neznanjem po
cijelom jednom narodu, imperijalnom nadmoći ideologijskog prosuđivanja.
Jadno.
Izvod iz magnetofonskog snimka sjednice Posebno u trima provincijama. Oni bi kao takvi
Predsjedništva RBiH, Vlade RBiH i i dalje predstavljali veliku opasnost za sigurnost
parlamentarnih stranaka, odnosno predsjednika bosanskohercegovački opredijeljenih građana, a
ili predstavnika stranaka, održane 10. marta 1993. posebno Muslimana, pa i Hrvata.
godine. Rasprava je vođena povodom pripreme za
****
zasjedanje Skupštine RBiH koja se trebala izjasniti
o Vance-Owenovom planu. 2. Zamrznuti rad političkih stranaka i formirati
patriotski front građana RBiH za odbranu suverene
IZETBEGOVIĆ: Želio bih da imamo jedan koristan
države.
razgovor. ... Je li vam, dakle, poznat sadržaj vojnog
dokumenta koji je potpisan u New Yorku, ili smatrate ****
da bi bilo dobro da se u uvodu pročita? Dobro, onda 4. Sa Republikom Hrvatskom, na političkom planu,
će biti donesen i pročitat ćemo ga. ... konačno razriješiti najvažnije pitanje, a to je logistika
HALILOVIĆ: Gospodine Predsjedniče, gospodo, za potrebe RBiH, odnosno OS.
ja bih ovdje samo iznio neke ocjene vezane za vojni 5. Na međunarodnom planu animirati sve prijateljske
papir. ... zemlje da izvrše pritisak na Republiku Hrvatsku da
Iz toga proizlazi da je jedan od osnovnih problema odustane od porške «Herceg-Bosni», i raditi aktivno
čitavog, pa i vojnog dijela sporazuma, u činjenici što na njenom dokidanju.
rješenje rata ne bi uslijedilo kao posljedica temeljne 6. Obezbijediti da luka Ploče i put Ploče – Mostar
vojne pobjede nad agresorom, zbog čega bi došlo do – Sarajevo – Zenica, bude u neprekidnoj funkciji za
toga da realizator pokolja i drugih oblika genocida potrebe države BiH. Ako je nužno, za ovo angažovati
nad muslimanskim i hrvatskim narodom, ostane u međunarodne snage, a po potrebi i našim snagama
ulozi i organizatora dijela vlasti u RBiH. taj prostor osigurati.
****
D-171
KOMENTAR:
Najbolje je pročitati cijelu knjigu, ali evo malo nešto o problemima koji se javljaju kada rat poremeti osjetljivu
nacionalnu ravnotežu u nekom mjestu ili području.
O istom piše i Margaret Thatcher na način na koji veliki um razumije problem.
KARTE 1. - 14.:
1. STANJE U BiH – TRAVANJ-SVIBANJ 1992.
2. SITUACIJA U HERCEGOVINI DO I OKO 10. IV 1992.
3. ZAJEDNIČKO DJELOVANJE HVO I A-BiH, STANJE 10.IV 1992. – 7. VI 1992.
4. ZAJEDNIČKO DJELOVANJE HVO I A-BiH OD VI 1992. – 29. X 1992.
5. ZAJEDNIČKO DJELOVANJE HVO I A-BiH 29.X 1992. – VRS ZAUZIMA JAJCE
6. ODNOSI HVO I A-BiH – SIJEČANJ 1993.
7. NAPAD A-BIH NA HVO – TRAVANJ 1993.
8. NAPAD A-BiH NA HVO – SVIBANJ 1993.
9. NAPAD A-BiH NA HVO – LIPANJ 1993.
10. ODNOSI HVO – A-BiH 30.VI 1993.
11. NAPADI A-BiH NA HVO – SRPANJ 1993.
12. STANJE NA PROSTORU POD KONTROLOM A-BiH I HVO 30.VII 1993.
13. ODNOSI HVO I A-BiH – 8.XI 1993.
14. ODNOS SNAGA A-BiH I HVO ,OŽUJAK 1993. TE USTROJ I RAZMJEŠTAJ OZ SB, TRAVANJ 1993.
Charles R. Shrader: Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni,

vojna povijest 1992. - 1994.
Uvod Srba ušla u grad i počela program «etničkog

čišćenja» koje je dovelo do «najvećeg i najnesretnijeg
U listopadu 1992. godine Jajce, važan grad
pojedinačnog egzodusa» tijekom rata u Bosni i
sjeveroistočno od Travnika na glavnoj cesti za Banju
Hercegovini.1
Luku, bio je pod opsadom Armije bosanskih Srba
(ABS), već gotovo pet mjeseci. Zajedničke snage Mnogima od trideset tisuća izbjeglica koji su pobjegli
Hrvatskog vijeća obrane i vojnika Armije Bosne i preko planina ili niz tada poznatu «Vijetnamsku
Hercegovine branile su grad i njegove dvije važne cestu» prema relativnoj sigurnosti Travnika to nije
elektrane. Opskrbljivanje je išlo iz Travnika, uskim bio prvi put da su bili natjerani u bijeg pred Armijom
krivudavim koridorom dugim tridesetak kilometara, bosanskih Srba. Mnogi su i ranije bježali u Jajce iz
kroz područje koje su nadzirali Srbi. Pojačanja, Banje Luke, Prijedora, Sanskog Mosta, Kotor Varoši
hrana, streljivo i druge životne potrepštine dovoženi i ostalih gradova i sela u području Bosanske krajine.
su kamionima, obično noću. Neprekidno pod Vojnici HVO-a i hrvatske izbjeglice koji su napustili
paljbom, noćni su se konvoji probijali iz Travnika Jajce najvećim su se dijelom spustili do relativne
tom lošom cestom kroz teški planinski teren, jedva sigurnosti Hercegovine ili čak do same Hrvatske.
dostatni da održe na životu opsjednuti garnizon S druge strane, oko dvadeset tisuća muslimanskih
u Jajcu i civilno stanovništvo. Prvi krajiški korpus izbjeglica nije imalo kamo i stoga su ostali u
Armije bosanskih Srba 27. listopada 1992. godine Travniku, Novom Travniku, Vitezu, Busovači ili
odlučio je okončati opsadu Jajca općim napadom u selima nedaleko Bile i Zenice. Usred uzajamnih
kojemu je prethodilo nekoliko zračnih udara. Idućeg optužbi zbog napuštanja obrane grada, i HVO i
dana branitelji Jajca iz redova HVO-a evakuirali su ABiH bili su prisiljeni nadoknaditi velike vojne štete
svoje bolesne i ranjene, zajedno s civilnim hrvatskim koje su pretrpjeli, dok su njihove civilne vlasti bile
stanovništvom, prije nego što su te večeri napustili
grad. Ubrzo su za njima krenuli i muslimanski
1 Edward Vulliamy, Seasons in Hell: Understanding Bosnia’s
vojnici i civili kad je, 29. listopada, Armija bosanskih War, str. 179-180.
D-171
suočene s problemima koje je izazvao veliki priljev plan dodjeljivao.4 Međutim, taj argument počiva
izbjeglica u područje srednje Bosne. na pogrešnom post hoc propter hoc razmišljanju,
bez uvjerljiva činjeničnog dokaza glede sredstava,
U tome je ležalo sjeme nadolazećeg sukoba. Za
motiva i mogućnosti. Osim toga, taj argument
vladu Alije Izetbegovića muslimanski izbjeglice iz
ne uzima u obzir vrijeme potrebno za planiranje
Jajca bili su istodobno i problem i prigoda. Problem
i provedbu ofenzivne kampanje. Otvoreni sukob
je bio gdje ih smjestiti. Prigoda je bila vojna: veliki
između Muslimana i Hrvata u srednoj Bosni izbio
broj muškaraca u dobi za vojsku, dobro motiviranih
je 14. siječnja 1993., samo dva dana nakon što je u
za osvetu protiv Srba i jednako spremnih krenuti i
Ženevi dovršena kantonalna karta Vance-Owenova
na Hrvate, osiguravao je izvorište iz kojeg je ABiH
mirovnog plana, ali zato dva i pol mjeseca nakon
mogla popuniti postojeće postrojbe i osnovati nove
pada Jajca.
pokretne postrojbe koje bi mogle poduzimati
ofenzivne akcije. Do kraja 1992. nedostatak S ruge strane, vremenska i uzročna povezanost
uvježbanih i motiviranih pokretnih postrojbi za masivnog priljeva muslimanskih izbjeglica u srednju
napadajne operacije onemogućavao je ABiH da Bosnu nakon pada Jajca i izbijanja muslimansko-
pokreće stalne ofenzivne akcije – protiv ABS-a ili hrvatskog sukoba posve je jasna. Remetilačka
bilo koga drugoga.2 Međutim, priljev izbjeglica prisutnost tih izbjeglica u gradovima i selima
iz Jajca, zajedno s velikim brojem izbjeglica vojne srednje Bosne, njihovo uključivanje u nove pokretne
dobi iz istočne Bosne, i dolazak fundamentalističkih ofenzivne postrojbe ABiH-a i žurna potreba da
muslimanskih boraca (mudžahedina) iz inozemstva, im se nađe životni prostor dobro su poznate i
omogućili su ABiH-u da osnuje takve pokretne općeprihvaćene činjenice. Njihovu ulogu katalizatora
postrojbe i da prvi put počne razmišljati o velikim muslimansko-hrvatskog sukoba istaknuli su Franjo
ofenzivnim akcijama.3 Nakić, bivši načelnik stožera Operativne zone
Srednje Bosne HVO-a, te mnogi drugi svjedoci
Tako je, suprotno uobičajenom prihvaćenom
pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu
mišljenju, upravo pad Jajca krajem listopada 1992. –
Jugoslaviju u Haagu. Kao što je Nakić izjavio «lokalni
a ne objavljivanje dijelova Vance-Owenova mirovnog
Hrvati i Muslimani nikad ne bi ušli u sukob da
plana u siječnju 1993. – ubrzao muslimansko-
nije bilo priljeva tih izbjeglica koji su za sebe tražili
hrvatski sukob u srednjoj Bosni. Muslimani su imali
prostor, nakon što su svoj izgubili u zapadnoj i
i sredstva i motive da udare na svoje donedavne
istočnoj Bosni».5
saveznike. Vance-Owenov mirovni plan, poduprt
od Ujedinjenih naroda, predložio je podjelu Bosne
i Hercegovine na deset provincija, od kojih bi u
Charles R. Shrader
svakoj – osim u onoj oko Sarajeva – prevladavala
jedna od triju glavnih etničkih skupina. Detalji Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni
plana bili su obznanjeni u prosincu 1992. godine, Vojna povijest 1992 – 1994
a karte tog plana objavljene su sljedećeg mjeseca.
Opće je prihvaćen, premda pogrešan, argument Golden marketing – Tehnička knjiga Zagreb – 2004.
da je muslimansko-hrvatski sukob u srednjoj
Bosni izbio zbog toga što su bosanski Hrvati
prerano i nemilosrdno nastojali primijeniti plan 4 Neutemeljena ocjena da je do muslimansko-hrvatskog
u onim provincijama srednje Bosne koje im je sukoba u srednjoj Bosni došlo zbog ustrojavanja Hrvata
na brzoj primjeni Vance-Owenova plana pojavila se već
u začetku sukoba. Naprimjer, potpukovnik Robert A.
2 U obliku u kojem je postojala krajem 1992. ABiH je bila Stewart, zapovjednik UNPROFOR-ove bojne u Lašvanskoj
gotovo isključivo sastavljena od postrojbi ustrojenih dolini, zabilježio je u svoj dnevnik da je pobočniku
po obrascu bivše Teritorijalne obrane JNA. Njezine su princa od Walesa prenio svoje uvjerenje da «HVO izaziva
postrojbe u načelu bile vezane uz određeno područje i nisu probleme kako bi Muslimane natjerao da prihvate Ženevski
bile «pokretne» u smislu mobilnosti američke ili britanske plan» (Stewartov dnevnik, 29. siječnja 1993. sec. 3. 12. KC
pješačke bojne (tj. spremne djelovati izvan neposredne D56/1 i KC D104/1). Istu su ocjenu širili i novinari (npr.
blizine svojeg domicilnog položaja). Peter Mass u članku Love Thy Neighbor: A story of War,
3 Zloglasna Sedma muslimanska motorizirana brigada, 2786); humanitarne organizacije (npr. Helsinki Watch u
sastavljena djelomice od mudžahedina i glavne napadačke War Crimes in Bosnia-Hercegovina) te u drugim zapadnim
postrojbe ABiH-a, utemeljena je 17. studenoga 1992., publikacijama (npr. Jane’s Information Group. «Jame’s
dok su 17. i 27. krajiške brdsko-planinske brigade bile Bosnia Handbook», dio 2, 3-4).
osnovane od muslimanskih izbjeglica u Hrvatskoj, u 5 Franjo Nakić, svjedočenje na suđenju Kordiću i Čerkezu.
studenome 1992. i lipnju 1993., te zatim prebačene u Bosnu 13. travnja 2000. Nakić je bio načelnik stožera OZSB-a
i Hercegovinu. HVO-a od prosinca 1992. do prosinca 1996.
Stanje u BiH
travanj-svibanj
1992. god.
Stanje u BiH travanj-svibanj 1992. god.
Teritorij pod nadzorom

VRS

A BiH

HVO-a
369
D-172/1
D-172/2
Situacija u Hercegovini do i oko 10. IV. 1992
D-172/3
Zajedničko djelovanje HVO i A BiH, stanje 10. IV. 1992. - 7. VI. 1992.
D-172/4
Zajedničko djelovanje HVO i A BiH od VI. 1992 - 29. X. 1992.
D-172/5
Zajedničko djelovanje HVO i A BiH 29. X. 1992., VRS zauzima Jajce
D-172/6
Odnosi HVO i A BiH - I. 1993.
D-172/7
Napad A BiH na HVO - IV. 1993.
D-172/8
Napad A BiH na HVO - V. 1993.
D-172/9
Napad A BiH na HVO - VI. 1993.
D-172/10
Odnosi HVO - A BiH 30. VI. 1993.
D-172/11
Napadi A BiH na HVO - VII. 1993.
D-172/12
Stanje na prostoru pod kontrolom A BiH i HVO 30. VII. 1993.
D-172/13
Odnosi HVO - ABiH 8.XI.1993.
D-172/14
Odnos snaga A BiH i HVO, ožujak 1993. te ustroj i razmještaj OZ SB, travanj 1993.
37.
AGRESIJA A BiH NA HVO U MOSTARU
9. SVIBNJA 1993. GODINE
ČINJENICE
D-173
Raspored vojnih efektiva A BiH u Mostaru poslije 30.6.1993.
1. Vojne postrojbe ABiH – Bulevar,Cernica 13. Skladište „krmača“ A BiH – eksploziv iz tih bombi
2. Skladište oružja i municije – Ulica M.Tita nasuprot služio je i za pravljenje auto-bombi – Hotel Ruža
prodavnice „Standard“ 14. 1100 kg eksploziva A BiH, Hotel Ruža
3. Zatvor za vojnike i civile – IV Osnovna škola – 15. Bitnica MB A BiH – iznad Higijenskog zavoda –
Ulica M.Tita Zgrada ratne bolnice A BiH
4. Garaža za popravak vojnih vozila – Fejićeva ulica 16. Bitnica AM A BiH – Fejićeva ulica
(zgrada u kojoj se nalazi i Sekretarijat za narodnu 16. a) Bitnica MB A BiH – Ulica Mladena Balorde
obranu) 17. ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj Šehovine
5. Skladište municije i hrane ABiH – Fejićeva ulica – 17. a) ZIS A BiH na kamionu FAP – položaj
prodavnica „Šipad“ Pravoslavno groblje
6. Zapovjedništva A BiH – „Stari grad“,iza zgrade- 18. Bitnica MB i BST – Šantićeva ulica
prodavnice „Šipad“ 19. Položaji ABiH u Ulici Adema Buća – uporaba
7. Skladište vojne opreme i pogon za šivanje vojnih „bosanskih lonaca“ bacanjem ispred prodavnice
odora A BiH – podrum Robne kuće „Razvitak“ „Colorservisa“
8. Skladište granata za topništvo A BiH – Trg Ivana 20. Bunker A BiH - Restoran Petica
Krndelja – Zgrada“Bejrut“ – tunel 21. Bunker A BiH - Ugao Ulice Adema Buća – između
9. Vojna radionica A BiH opremljena sa strugovima prodavnice „Borova“ i džamije
– Opine,iza Modne konfekcije „Zlatka Vuković“ , 22. Bunker A BiH - Ulica Krpićeva – Aero klub
vlasništvo Tofe Sefića 23. Bunker A BiH - Ulica Krpićeva – Podrum zgrade
10. Ta se vojna radionica ABiH prebacuje u krug : Velmos
a) Tvornice duhana 24. Položaj A BiH – Bulevar – Mikačićeva kuća
b) Lesnina 25. Vojnici A BiH – Cafe Benon – Ulica Adema Buća
c) Unis Cernica
11. Bitnica MB A BiH – IV Osnovna škola u ulici M.Tita 26. Vojnici A BiH – kuća Karla Džebe – Cernica
11. a) Ta bitnica MB A BiH prebačena u Brankovac 27. Snajperisti – srušene zgrade na Bulevaru – kod
12. Skladište „krmača“ – eksplozivne naprave velike Doma zdravlja
razorne snage – hangar u Sjevernom logoru
D-173
D-174
KOMENTAR:
Tko kontrolira most „Bijela“?

Tko blokira magistralni put?
Zašto? Protiv koga?
A da bi cijeloj toj ujdurmi dali još veći značaj opasnosti za Muslimane „koje napadaju dva fašizma: – „ustaše i
četnici“, uvijek uz HVO treba dodati i HV.
D-175
KOMENTAR:
Bajro Pizović, zapovjednik brigade A-BiH razmještene na području Stoca – Dubravske visoravni – priprema
napad na HVO Stoca i Čapljine: „Osigurati kontrolu pravca Buna – Gubavica, ... kontrolisati prostor sela
Stanojevići, ... kontrolisati i zatvoriti pravac Žitomislići – Pijesci, Bivolje Brdo – Pijesci“.
„Snagama razmještenim u selima na pravcu Čapljina – Domanović kontrolisati pravce: Tasovčići –
Domanovići, Počitelj – Muminovače, Ševač Polje – Bivolje Brdo“.
A gdje su položaji spram VRS-e?
Što će jedinice u selima koja su od položaja VRS udaljena 20 km?
A „Plan upotrebe jedinica brigade za borbena dejstva ... i rok za izvršenje navedenih zadataka je 19. 4. 1993. g.
do 12 časova“; kada te dokumente treba donijeti komandantu Bajri Pizoviću na uvid i ovjeru.
D-175
D-176
KOMENTAR:
Istoga dana – 19. 4. 1993., napisana je zapovijed o napadu A BiH na HVO u Mostaru.
Sve je spremno i : „Na signal –RAK–625 – otpočnite sa opštim napadom na svim mjestima i po zadatim
pravcima“.
U potpisu komandant Midhad Hujdur.
A kojim pravcima napadaju, i koga napadaju, možete pročitati u zapovijedi i pogledati na karti koje su vam
dane na uvid.
D-177
D-177
D-177
D-177
KOMENTAR:
A čim je general Bo Pellnas napustio Mostar, uvjeren da je nešto postigao, Arif Pašalić i društvo iz A BiH
nastavljaju svoje planove.
Sve je to davno ranije planirano na višim političkim i vojnim razinama i ne može se zaustaviti.
Točka 3.
Zbilja molim vaše strpljenje i pozornost u čitanju ovog dokumenta:
Dakle – na sastanku održanom dana 17. 4. 1993. u 22.00 usmeno je rečeno (zapovjeđeno) sljedeće:
„ – NE OTPOČINJITE DEJSTVA BEZ NAREDBE
– IZVRŠENO JE UVEZIVANJE SA NAŠIM LJUDIMA U HVO-u!!!“
Što tu piše i što to znači?

Muslimani iz A BiH uvezali su se s Muslimanima pripadnicima HVO-a, s planom napada na Hrvate u HVO.
To je svugdje na svijetu, i u svakoj vojsci i u bilo koje vrijeme bila IZDAJA i VELEIZDAJA.
VOJNI SU SUDOVI PO KRATKOM POSTUPKU DONOSILI PRESUDU – SMRT:
a) STRIJELJANJEM
b) VJEŠANJEM
ovisno o tradiciji izvršenja kazne.
Nakon što u daljnjem tekstu nabroje šta sve treba zauzeti i blokirati iza leđa HVO-u, u njegovoj pozadini piše
Arif Pašalić:
„Zauzimanje grada Stoca sa našim ljudima u HVO“.
A što je s ljudima u HVO koji nisu „naši“, nisu Muslimani?

Njih treba ili zarobiti ili ubiti, jer se plan drugačije i ne može ostvariti.
Dokumenti koji slijede pokazat će vam kako se to dalje odvijalo.
Da, i :
„MB-60 i MB-82 postavljeni za dejstvo protiv HVO“.
Tražim da se hitno neki predsjednik RH ispriča u ime Hrvata – Muslimanima, naravno.

Neka se, molim, usput ispriča i Srbima – mora da smo i njima nešto skrivili, naime, nismo se baš predali i
nismo išli kao stoka na klanje. A to se od Hrvata očekivalo.
Sve drugo je ili nacionalizam ili ustašluk.

JEBITE SE DRUGOVI.
D-178
D-178
D-179
KOMENTAR:
Armija BiH, postrojbe IV. K., napale su 9. 5. 1993. postrojbe HVO-a u Mostaru.
Nakon dugotrajnih priprema.
Nekoliko dana ranije dogovorena je (Bo Pellnas) neka psihološka crta razgraničenja – kako bi se spriječilo da
incident ne preraste u sukob vojski. Linija Bulevar – dijelom Šantićeva – Carinski most.
Duboko na zapadnoj strani, u zgradi „Vranice“, ostalo je, i bez problema radilo, i Zapovjedništvo IV. K. i
Zapovjedništvo 41. mbr. A BiH i RADIO MOSTAR – Arifov radio i njegova propaganda.
Sve je to točno vidio i istinito napisao gospodin Hadžiosmanović (vjeroispovijest: Musliman, član SDA).
Dr. Ismet Hadžiosmanović: Bošnjačko-hrvatski politički obračun, Mostar 2006.

... koje se nalaze uz samu cestu. Drugi dio teških
strojnica tukao je po lokalitetu zgrade Vranice u
XIV. 1. Rat u Mostaru
Ulici S. Radića, gdje je bila Komanda Četvrtog
Počelo je 9. 5. 1993. godine u ranim jutarnjim korpusa. Teško artiljerijsko oružje HVO-a je između
satima, kada je oko pet sati počela snažna pucnjava i osam i devet sati žestoko tuklo po privremenim
detonacije iz teškog naoružanja. Tim činom pale su objektima Armije RBiH, zgradu Higijenskog zavoda,
definitivno sve iluzije da rata u Mostaru neće biti. Rat SDK i Konak. Artiljerijska vatra se u talasima
je to jutro ušao u Mostar na velika vrata. smjenjivala na tim lokalitetima. Istovremeno čule su
Svi apeli, politički dogovori, upozorenja i međusobno se artiljerijske eksplozije na lokalitetima B. Brijega
optuživanje otišli su u povijest, a ta povijest će prema Cimu i Rudniku. To je dolazilo sa lijeve obale
verificirati svekoliki udio pojedinačnih političara i gađani su ciljevi koji su bili naznačeni ranijim
– onih koji su bili za rat i onih koji su se istinski naredbama Komande Prve mostarske brigade od 20.
zalagali za demokratsko razrješenje hrvatsko- 4. 1993. godine.
muslimanskih političkih odnosa u BiH. Već oko jedanaest sati čula se koncentrirana
Bio sam očevidac toga rata u Mostaru. Sa pozicije pješadijska paljba na lokalitetu: kuće Mujage
moga stana u naselju Centar II, mogao sam jasno Komadine, dijela bivše ulice Lenjinovo šetalište,
vidjeti kako sa lokaliteta brda Huma tuku teške Liska parka i Rondoa. Kasnije se vidjelo da su to
strojnice HVO-a po lokalitetu Šemovca, Bulevara bili maksimalni prodori pješadije Četvrtog korpusa.
oko Doma zdravlja pa prema zgradi Gimnazije Otprilike su i zadržani na tom širem lokalitetu. Teške
gdje postrojbe Četvrtog korpusa pješačkim jurišom strojnice su i dalje koncentrirale svoju paljbu na
prelaze Bulevar i ulaze u male uličice prema zgradu Vranice. Pucalo se zapaljivom municijom, a
lokalitetu Liska ulice. Najintenzivniji pješački napadi poslije toga se pojavio požar u pojedinim stanovima,
vojnika Četvrtog korpusa bili su Musala – novi gdje su se jasno vidjeli oblaci dima. Na tom lokalitetu
pontonski most – bivša ulica Korzo, kao i manjih nastavljena je artiljerijska vatra dugo u noć i
napada iz ulice Cernica, preko Bulevara, prema sutradan, u ranim poslijepodnevnim satima. Tada
Domu zdravlja i okolnim baščama. U tim trenucima su postrojbe HVO-a pješadijski zauzele ovu zgradu i
pješačkog napada vojnika Četvrtog korpusa, teške ušli u Komandu Četvrtog korpusa.
strojnice HVO-a su tukle po Bulevaru i zgradama
KARTA 1.
21
Angažirane snage Armije HVO objekti 1. Buna
20 RBiH u napadu na Mostar I Odjel obrane – Glavni stožer HVO 2. Blagaj
(engaged AR BiH forces in (Defense Dep. – HVO Main Staff) 3. Rodoč
Mostar’s attack): 4. Čekrk
1. Prvi bataljon II Operativna zona JIH
5. Magistrala
2. Bataljon „Šargan“ (Military district South-East Herzegovina)
6. Šemovac
3. Drugi bataljon III Vojarna Heliodrom HVO 7. Ulica dr. Safeta Mujića
17 4. Snage MUP-a BiH 8. Banka Nova (New bank)
5. Četa Vojne policije IV Strojarski fakultet – VP
16 9. Cafe „Vaha“
6. Izviđački vod (Military police HVO – Mechanical Faculty)
10. Stara bolnica (Old Hospital)
7. Treći bataljon V Druga brigada HVO – Sjeverni logor 11. Centar II
18
8. Bataljon „Nevesinje“ (Second brigade HVO – North barrack) 12. Podhum
9. Diverzantski vod 13. Balinovac
10. Četa „Blagaj“ 14. Rudnik
15. Hum
3. Drugi bataljon
4. Snage MUP-a BiH
5. Četa Vojne plicije
7. Treći bataljon
6. Izviđački vod
8. Bataljon „Nevesinje”
9. Diverzantski vod
q s
m l 5
25 6
j
V h k i
19 f
26
12
11 7 8
10 27
n 9
28 22
b a
23 II
IV I
13
14
KARTA 1.
16. Vrapčići HVO – plavo (blue)

17. Sutina A BiH – zeleno (green)
18. HE Mostar
19. Sjeverni logor (North
Barrack)
20. Vrapčići
21. Potoci
22. Đački dom
23. Ekonomska škola
24. Kosor
25. Most (bridge) Musala
26. Hotel Mostar
27. Kirurgija (Surgery)
28. Žitopromet
29. Južni logor p
e
1. Prvi bataljon r
2. Bataljon „Šargan“ d
c
29
o
4
3
15
III
Brdo (Hill) HUM
Dio objekata rekviriranih / mobiliziranih od strane A BiH

(Few objects mobilized / requisitioned by AR BiH):
a) Cafe Index h) Uprava „Hidroelektrane na Neretvi“ ) Željeznički kolodvor (Railway station)
m
b) Vranica Ulica Alekse Šantića 106 a n) Hercegovina auto
c) Hercegovina – auto-putevi i) Restaurant „Jagnje“ o) Fabrika duhana
d) Asfaltna baza „Bišće polje“ (asphalt j) Restaurant „Petica“ p) Velmos – skladišta (warehouses)
base) k) Privredna banka Sarajevo – PJ q) SDK
e) Interšped (branch) Mostar r) Vinarija (wine production plant)
f) TP „Merkur“ Ulica Alekse Šantića l) Zgrada općine s) Zgrada Komiteta (former
g) Boutique „Razvitak“ Splitska ulica 17 (Municipal Hall) Communist party headquarter)
KARTA 1.
2
10. Četa „Blagaj“
24
KARTA 1.
HVO – plavo (blue)
A BiH – zeleno (green)
KARTA 2.
MJESTA I POLOŽAJI HVO-a KOJA SU 30.06.1993. GODINE I KASNIJE U
SRPNJU NAPALE JEDINICE A BiH I VOJNICI HVO-a MUSLIMANI-BOŠNJACI –
KLASIČAN ČIN VELEIZDAJE
KARTA 2.
KARTA 3.
KARTA 3.
D-180
D-181
D-182
D-183
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

VLADA
PREDSJEDNIK
11. svibnja 1993.
Nj. E. G. Yuliy Vorontsov

Predsjednik Vijeća sigurnosti
Ujedinjeni narodi
New York
Ekscelencijo,
Dok sam i dalje duboko zabrinut nedavnim događajima u Mostaru i dok moje službe poduzimaju sve
moguće mjere kako bi zaustavile teška neodgovorna djela svih strana i spriječile da se slični incidenti dogode
drugdje, primoran sam obratiti se Vašoj Ekscelencijo u svezi s Predsjedničkom izjavom o Bosni i Hercegovini
(S/25746) usvojenom na Vijeću sigurnosti a u svezi sa sukobom u Mostaru.
Članovi Predsjedništva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine nakon sastanka održanog u Čitluku 11.
svibnja 1993. smatraju potrebnim Vijeće sigurnosti i javnost upozoriti na određene neobjašnjive pogreške u i
izostanke iz gore spomenute Predsjedničke izjave.
Opis Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji se nalazi u Izjavi kao «paravojne jedinice bosanskih Hrvata»
pogrešno predstavlja ulogu HVO-a. HVO je legitimna vojska, priznata od strane Vlade i Predsjedništva,
koja je dugo vremena bila (nečitljivo) snaga u Bosni i Hercegovini. Veza HVO sa vlastima u Zagrebu je
predstavljena pretjerano bliskom. Nitko ne osporava da je stvaranje takve veze bilo potrebno kao posljednja
opcija u trenutku kada su Predsjedništvo i Vlada u Sarajevu bili neskloni i nisu pokazali suradnju u
pridruživanju bosanskim hrvatskim članovima Vlade u poduzimanju potrebnih mjera za zaštitu ljudi u Bosni
i Hercegovini od očitih opasnosti od rata od strane Srbije i Crne Gore.
Izjava osuđuje navodnu ofenzivu bosanskih Hrvata na Mostar, Jablanicu i Drežnicu. Snage UNPROFOR-a
mogu vrlo jednostavno ući u Jablanicu i Drežnicu kako bi potvrdile da se nikakvi sukobi tamo ne odvijaju.
Pristup UNPROFOR-a tim gradovima je moguć za razliku od ulaska u Konjic i 18 drugih hrvatskih sela u
tom području gdje Armija Bosne i Hercegovine (ABH) zabranjuje pristup medijima i svom međunarodnom
osoblju već mjesec dana. Bojim se da je to u cilju prikrivanja zločina počinjenih protiv bosanskih Hrvata na
tom području.
Glede tragične situacije u Konjicu ponizno molim da Vijeće sigurnosti poduzme sve potrebne mjere kako bi
prekinulo blokadu Konjica za UNPROFOR i druge strane u najkraćem mogućem roku.
U Izjavi se pogrešno navode potpisnici prekida vatre kao «Vlada Bosne i Hercegovine» i «bosanski Hrvati».
Predsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, četiri trenutna ministra u toj Vladi, zamjenik i pomoćnik
ministra vanjskih poslova kao i tri člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, sastavši se u
Čitluku, oštro se protive uporabi termina «Vlada Bosne i Hercegovine» kada se u Izjavi govori o isključivo
muslimanskom dijelu te Vlade. Ovo protivljenje prethodno sam izrazio i u pismu upućenom Glavnom tajniku
i predsjedniku Vijeća sigurnosti od 19. veljače 1993. (S/25320).
Mi, bosansko-hrvatski članovi Vlade i Predsjedništva osporavamo legitimitet ekstremnih članova
muslimanskog dijela Vlade u Sarajevu za korištenje institucija vlasti, uključujući pravo na predstavljanje i
korištenje službenih naslova Vlade Republike Bosne i Hercegovine, kao i pravo na imenovanje veleposlanika
Republike Bosne i Hercegovine kao njihova isključiva prava.
Iako tako s poštovanjem želimo podsjetiti Vijeće da strana «Bosanski Hrvati» ne postoji. Bosansku
Hrvati izrazili su svoje političke težnje kroz izbor predstavnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ)
u demokratskim izborima održanim u Bosni i Hercegovini 1991. Ova stranka i dalje ima jasan mandat
izražavanja političkih stajališta Hrvata u Bosni i Hercegovini i to sa većom potporom nego ikad ranije.
Gospodin Mate Boban je čelnik bosanskih Hrvata i član Parlamenta Republike kao i legalno izabrani
D-183
predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine. Trenutno služi svom biračkom tijelu kao predsjednik Hrvatske
zajednice Herceg-Bosne.
Izjava je neodređena u svojoj optužbi da djela bosanskih Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu u skladu
sa potpisom na Mirovnom planu za Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tijekom pregovora kao i nakon
potpisivanja Mirovnog plana bosanski su Hrvati pokazali veliki stupanj suradnje i želje za provedbom
odredaba Plana u najkraćem mogućem roku. Međutim postoji velika količina dokaza koja upućuje na to da
je do sukoba u Mostaru došlo zbog toga što ekstremni članovi muslimanske populacije ne žele sudjelovati u
Mirovnom planu i njegovoj provedbi.
Gore navedene pogreške koje se nalaze u Izjavi mogu biti posljedica nedovoljnih informacija. Međutim, takve
pogreške i optužbe nisu u skladu s časnim načelima sadržanim u Povelji Ujedinjenih naroda.
Iskreno se nadamo da će se ove pogreške ispraviti uskoro. Bosanski Hrvati kao jedan od tri konstitutivna
naroda u Republici Bosni i Hercegovini, kroz svoje zakonske predstavnike i dalje nastoje surađivati sa svim
međunarodnim čimbenicima i posebno sa Ujedinjenim narodima na najkonstruktivniji način, a u cilju
promoviranja mira i osiguranja uspostave «suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine».
Nadalje, iskreno se nadamo da će Vijeće u najkraćem roku razmotriti situaciju u Konjicu kako je to s punim
pravom učinilo glede situacije u Mostaru.
Ekscelencijo, žalim što sam bio prinuđen biti ovako izravan u svijetlu ogromne patnje kroz koju prolaze
Muslimani Bosne i Hercegovine a uz svo dužno poštovanje prema integritetu Vijeća u donošenju odluka. Ipak
sam kao Predsjednik Vlade bio obvezan predočiti Vam ove činjenice.
Ekscelencijo, primite izraze mog najdubljeg štovanja.
Iskreno Vaš,
Mile Akmadžić
Predsjednik Vlade
Bosne i Hercegovine
Cc: su-predsjedatelj ICTY-a
(okrugli žig)
(potpis)
D-184
38.
TRI DOKUMENTA KOJA SVJEDOČE
DA JE ALIJA IZETBEGOVIĆ
BESPRIMJERNI LAŽOV I ČOVJEK BEZ
ČASTI
ČINJENICE
D-185
KOMENTAR:
U Ženevi je 14.9.1993. potpisan „Tajni sporazum o konfederaciji“ između dr. Franje Tuđmana i Alije
Izetbegovića. I tu piše što piše i sve je dobro u tom sporazumu.
Ali, potrebno je pročitati i sljedeći dokument.
KOMENTAR:
Dva dana kasnije, isti Izetbegović u istoj Ženevi, 16.9.1993., u istoj godini i mjesecu, uglavljuje sa Srbima –
Momčilom Krajišnikom posve drugačiju priču.
a) prekinuti sva neprijateljstva između A-BiH i VRS „U SKLADU sa sporazumom od 30. srpnja 1993.“
Dakle, već ste se, gospodo, 30. srpnja sporazumjeli da se ne napadate – pa Armija mirno može na HVO.
b) a što je s teritorijem koji kontrolira HVO, već dijelite dolinu Neretve, a Hrvate tko jebe.
Već ste gospodo iz A BiH uračunali pobjedu nad HVO-om.
MALO PRERANO!
c) Dijelite BiH, govorite o Uniji, predviđate referendum, a muslimanska bi država, kada se sve raspadne,
zadržala sva međunarodna prava BiH, npr. članstvo u UN.
A sada možete nastaviti sa gozbama (simpozijima) na temu tko je i kako dijelio BiH, nastavite trucati, muljati,
mucati i prodavati svoje pogane jezike okolo kao stare pokrpane lonce.
Koliko prevara, političkih laži, muljaže u tom BOSANSKOM loncu.
I navedite mi jednu jedinu prevaru i laž s hrvatske strane!
D-186a
D-186a
D-186b
ZAJEDNICKA DEKLARACIJA
Momir Bulatovic, Alija Izetbegovic, Radovan Karadzic and Slobodan Milosevic
Prihvacajuci principe Londonske Konferencije i uzimajuci u obzir resenja predlozena na Zenevskoj mirovnoj
konferenciji koja se odnose na sporazum o konstituciji buduce Unije Bosne i Hercegovine
Reseni da odmah prekinemo neprijateljstva i stvorimo uvete za mir u Bosni i Hercegovini
Uvereni da resenje ove krize mora biti postignuto politickim a ne vojnim putem, u tom smislu
Spremni da odmah pristupimo normalizaciji odnosa s hrvatskim narodom u svetlu resenja predlozenih na Mirovnoj
konferenciji u Zenevi
Ovime izrazavamo svoj pristanak:
I
1. da ucinimo sve za trenutan prestanak svih neprijateljstava i vojnih sukoba izmedju snaga Bosne i Hercegovine i snaga
bosanskih Srba u skladu sa Sporazumom od 30 jula 1993, odmah i ne kasnije od 18 septembra 1993 točno u 12 sati, te da
uspostavimo direktnu vezu (tzv. vrucu liniju) medju vojnim komandantima na svim nivoima
2. da ucinimo sve za obostrano i bezuslovno raspustanje svih zarobljenickih logora i za oslobadjanje zarobljenika sa svih
teritorija pod kontrolom snaga Bosne i Hercegovine i snaga bosanskih Srba odmah, pocevsi s oslobadjanjem onih iz
Tarcine (207 zarobljenika) i iz Kule (207 zarobljenika), i to ne kasnije od 21 septembra 1993 u 12 sati, te da obostrano
preuzmemo odgovornost za njihovu zastitu i brigu oko njih.
3. da obostrano stvorimo uvete za slobodan i neometan prolaz humanitarnih konvoja i za obavljanje aktivnosti
humanitarnih organizacija, te za slobodan i neometan prolaz svih civila
4. da oformimo radnu grupu koja ce nadzirati i osiguravati postivanje ljudskih prava na teritorijama pod kontrolom
vojnih snaga Bosne i Hercegovine kao i snaga bosanskih Srba u skladu s principima i predlozenim resenjima Mirovne
konferencije o Bosni i Hercegovini.
5. da oformimo radnu grupu za posebna pitanja koja se odnose na teritorijalno razgranicenje izmedju dviju Republika
u buducoj Uniji Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i oblasti Brcko, Bosanska Krajina, dolina Neretve, Istocnu Bosnu i
planinu Ozren, a takodjer ukljucujuci i prirodno pravo dve republike na prilaz moru.
Ovo je dodatak obavezama o kojima smo se vec sporazumeli, da se tokom sledece dve godine pronadje trajno resenje
upravljanja sarajevskim okrugom. Po postizanju zajedničko prihvatljivog resenja teritorijalnog razgranicenja tri
republike u okviru Unije i tokom pocetnih dve godine postojanja Unije, postojece odredbe o referendumu koji ce se
odrzati na zajednicki dogovoren datum u okviru republika Unije po pitanju da li gradjani bilo koje od republika se slazu
da ostanu u Uniji ili da je napuste.
U slucaju raspada Unije, sva prava Unije Republike Bosne i Hercegovine, ukljucujuci i clanstvo u Ujedinjenim Nacijama
automatski ce se preneti na Republiku sa dominirajucom vecinom muslimanskog stanovnistva.
II
Zeleci da uspostavimo stabilne odnose i kao nas zajednicki doprinos miru na ovom podrucju, potpisnici su dolucili da
oforme:
1. radnu grupu koja ce da se bavi humanitarnim, statusnim, materijalnim i drugim pitanjima koja se odnose na polozaj
izbeglica i prognanika iz Bosne i Hercegovine.
2. radnu grupu koja ce da sastavlja sporazume, ukljucujuci i sporazume o upotrebi energije i luka, magistralnih puteva,
komunikacija te drugih ekonomskih potencijala.
III
U interesu pravovremene, potpune i istinske provedbe svih mera i aktivnosti predvidjenih ovom Zajednickom
deklaracijom, potpisnici su odlucili da imenuju svoje osobne poverenike s punim ovlastenjima i odgovornoscu za
celokupnu provedbu sporazuma predvidjenih ovom Deklaracijom.
Alija Izetbegovic kao svoga poverenika imenovao je Harisa Silajdzica.
Radovan Karadzic kao svog poverenika imenovao je Momcila Krajisnika.
D-186b
Potpisnici i njihovi poverenici ce potraziti i osigurati pomoc i podrsku medjunarodnih politickih, humanitarnih i drugih
organizacija i faktora u svrhu potpune provedbe svih mera predvidjenih ovom Deklaracijom, i u interesu uspostave
trajnog mira i stabilnosti u ovom delu sveta.
S druge strane dogovoreno je da tri bosanske strane ce biti pozvane od strane ko-predsednika Medjunarodne
konferencije o bivsoj Jugoslaviji da se sastanu u utorak 21 septembra u 11 casova na sarajevskom aerodromu da bi
razmotrili potpisivanje mirovnog paketa u celini zajedno sa ovom zajednickom deklaracijom potpisanom u utorak 14
septembra od strane Hrvata i Muslimana, koja je prilozena mirovnom paketu. Ko-predsednici ce, u medjuvremenu,
traziti dalje sporazume posredujuci izmedju strana u bivsoj Jugoslaviji.
39.
PLAN A BiH ZA OSVAJANJE
SREDIŠNJE BOSNE
I IZBIJANJE U NEUM I PLOČE
ČINJENICE
D-187
PLAN A BiH ZA OSVAJANJE SREDIŠNJE BOSNE

I IZBIJANJE U NEUM I PLOČE
PROLJEĆE – JESEN 1993.
D-188
Napad A BiH na Mostar i dolinu Neretve / Ofanziva A BiH na HVO - “Neretva 93”
D-189/1
Stanje u BiH
ljeto-jesen 1992.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
VRS
Obrana HVO
Stanje
02. 11. 1992.
D-189/2
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Crte obrane
HVO
D-189/3
Stanje
02. 11. 1992.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci
iseljavanja
Hrvata
Pravci
iseljavanja
Muslimana
Pregled
operativnih
zona HVO D-189/4
prosinac 1992. g.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Granice
operativnih zona
HVO
426
D-189/5
Ustroj i razmještaj
3.k. A BiH
prosinac 1992.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Ustroj i razmještaj
OZ SB
travanj 1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
BROJNO STANJE OZ SB:

1. Travnička Brigade oko 800 vojnika
2. Brigada Frankopan oko 600 vojnika
3. Brigada Stjepan Tomašević oko 700 vojnika
4. Viteška brigada oko 1100 vojnika
5. Brigada N. Šubić Zrinski oko 1400 vojnika
6. Brigada Ban J. Jelačić oko 1900 vojnika
7. Brigada Jure Francetić oko 850 vojnika
8. II. Zenička brigada oko 400 vojnika (u formiranju)
9. Brigada Kotromanić oko 600 vojnika
10. Brigada Bobovac oko 700 vojnika
11. 111. XP brigada oko 1400 vojnika
12. 110. brigada oko 650 vojnika
- 4. Ltrd PZO oko 170 vojnika, MTD oko 170 vojnika
- 4. bVP oko 300 vojnika, PPN Vitezovi 60 vojnika
LOB oko 150 vojnika, Zap. OZ SB oko 50 vojnika
UKUPNO OKO 12 000 VOJNIKA
OD TOGA:
U Lašvansko-Lepaničkoj dolini oko 7000 vojnika
Izvan Lašvansko-Lepaničke doline oko 4600 vojnika
427
D-189/6
428
D-189/7
3. K 85% oko 70 000 vojnika
Odnos snaga
A BiH i HVO 319. br.br. 318. br.br.
ožujak 1993.
3. K A BiH
303. bbr., 314. mtbr.,
301. mbr, Art.br.,
OZ SB 15% oko 12 000 vojnika PZO, LOB, 302. bbr.,
El Mudžahid,
POAD, 303. lbr.
Legenda: na“
nska kraji
OG „Bosa . bbr
m .br., 17 . k.br 305
7. e va“ r.,
OpSo Jajc G „Laš 333. bb
VRS 27. mtbr, O r.,
. bb SO,
309 br., Op ča
.b a
r,
“
325 i Busov
z
. bb
Vite
.T
P
3
k iN
A BiH
ni
307. br.br.
av
O
r
T r.,
30 G „Z
O tb 08
1
3 6.b A
pS
O 2. m br., AD
HVO Atif,
r, A bdul r.
bb 6. bb
323. r., 1 2
b b
317. br.br. 173. abud
L
Crni
BROJ BRIGADA A BiH USMJERENIH PREMA 310. br.br.
Lašvansko – Lepiničkoj dolini
iH
– Iz 3. Korpusa 15 brigada oko 45 000 vojnika 6. K A Bretva
e
b r ig . N
– Iz 6. Korpusa 2 brigade oko 4 000 vojnika retvica
brig. Ne uad Alić
– Iz 1. Korpusa 2 brigade oko 4 000 vojnika S
7. Bbr r Divizija
– Iz specijalnih odreda za posebne namjene oko 1000 vojnika Handža asnica
brig. Hr postrojbe,
UKUPNO OKO 54 000 VOJIKA Zukine MUP,
Laste – bud
Odnos snaga u Lašvansko-Lepeničkoj dolini 7 : 1 Crni La
D-189/8
Zamisli - namjere
A BiH
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Blokada od strane
A BiH
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Stanje:
siječanj
1993. D-189/9
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Dovođenje novih
postrojbi A BiH
D-189/10
Stanje:
ožujak-travanj
1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Stanje:
lipanj 1993.
D-189/11
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
D-189/12
Stanje:
srpanj 1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Stanje:
rujan
1993. D-189/13
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
D-189/14
Stanje:
listopad
1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Stanje:
studeni
D-189/15 1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
Pravci djelovanja
A BiH
Mjesto sukoba
Stanje:
studeni
1993.
Legenda:
VRS
A BiH
HVO
433
D-189/16
434
D-189/17
Muslimansko-hrvatski oružani
sukob od travnja do veljače 1994.
Oružana agresija A BiH na HVO.
D-190
KOMENTAR:
Usprkos svemu, HVO je u lipnju 93. multinacionalna vojska (za razliku i od VRS i od A BiH). Proučite
dokument.
D-190
D-191a
KOMENTAR:
30.6.1993. A BiH ponovo je napala HVO, u Mostaru, Stocu, Dubravskoj visoravni, Bijelom polju, Livnu.
Ovaj put oružje su na svoje suborce okrenuli i Muslimani iz HVO-a.
Bijedno! Izdaja!!!
Ne uzbuđujte se, Haris Silajdžić još će vam deceniju i pol prodavati drugačiju priču i solit će Vam mozak dok
se ne pretvorite u slane srdele. A onda ćete usoljeni i presoljeni otići gospodinu i ispričat mu se, i njemu i
njegovoj vojsci, njegovoj arogantnoj napuhanosti.
Bravo, bravissimo!
Govor Arifa Pašalića na ratnom radiju BiH 30. 06. 1993. u 11.00
Obraćam se gradjanima Mostara, Muslimanima, poštenim Hrvatima i lojalnim Srbima, i drugim narodima i
gradjanima BiH i upoznajem vas sa sljedećim:
Ustaške snage su jutros rano nastavile agresiju na Armiju BiH i gradjane Mostara snažnim artiljerijskim
dejstvom i pješačkim napadom na položaje jedinica IV korpusa Armije BiH. Odlučni u svojoj odbrani i
odani BiH i muslimanskog naroda i drugih poštenih gradjana žestoko smo uzvratili i potukli ustaške snage.
Zauzeli smo zloglasnu vojarnu «Tihomir Mišić», oslobodili zatvorene gradjane i zarobili veliki broj ustaških
bojovnika, zaplijenili znatnu količinu MTS-a oružja i municije.
U zlogglasnoj kasarni ili vojarni Tihomir Mišić pronašli smo značajna dokumenta koja su sa potpisom
gospode, ratnih zločinaca, Petkovića, Lasića, Ile Vrlića – dojučerašnjeg mog prijatelja s kim sam sjedio u
slobodnom vremenu u kafani – o planiranim napadima i vodjenim borbama protiv neprijateljskih snaga
Armije BiH kako su nas zvali od 16. 4. ove godine.
Gospodine Vrliću – ćorak.
Gubitak komandanta slavne 41 motorizovane brigade Mithada Hujdura Hujke za nas je nenadoknadiv
gubitak, ali Mostar je od danas bogatiji za stotine i hiljade Hujka, koji će se boriti protiv ustaških ratnih
zločina, protiv ustaša koji su se okotili po meni poslije 1944_45 godine ponovo u našoj domovini. Ovaj grad,
ovaj narod, ova Armija nikada neće zaboraviti našeg proslavljenog, legendarnog komandanta, šehida Hujku.
Ali, neće zaboraviti ni vama, ustaše čija ga je granata mučki pogodila.
Gradjani Mostara, Muslimani, i ostali pošteni gradjani, tucite ustaše na svakom koraku. Zar ne vidite da vam
se radi o opstanku, zar ne vidite da vas protjeravaju, zar ne vidite da vas hapse, zar ne vidite da održavaju
ekskluzivne konferencije za štampu i kukaju na humanitarne organizacije a ne dozvoljavaju istima da doveze
hranu.
Zar ne vidite da vas ponižavaju. Zar ne vidite da u liku ustaše Bobana sa četničkim vodjom Karadžićem trguju
s Muslimanima sa poštenim Hrvatima i lojalnim Srbima. Prodaju gospodo i nude zamjenu Gornjeg Vakufa i
Bugojna za Jablanicu. Od okoga to gospodo. Jadni su oni koji hoće da mijenjaju svoj narod i zemlju. Jadni su.
A još je jadniji narod ako ih slijedi.
Saopštenje ustaških snaga u govoru g. Puljića Slavka u ekskluzivnom govoru, g. Puljiću ja vas pozdravljam, do
juče smo saradjivali u svojstvu zajedničke mješovite komisije. Pa zar je na vas spala dužnost da date ekskluz
vni izvještaj na sramni poraz koji ste doživjeli jutros. Ma g. Puljiću shvatite završili smo iste škole. Nismo
učili tako da ste vi moj a ja vaš agresor. Na to su nas drugi natjerali. Razmislite dobro i ako je ekskluzivna
konferencija HVO, odnosno ustaških snaga spala na vas g. Puljiću onda mi je jasno koji je to vaš nivo u
rukovjdenju i komandovanju. Mi ćemo se boriti protiv vas, to budite sigurni, vi ste nama objavili rat. Jutros
ste nam objavili rat, tjerajući UNPROFOR, vojne promatrače i ostale činiove medjunarodnih faktora.
D-191a
Uostalom niste im dali ni do sada da dolaze. Tukli ste ih snajperima, ubijali ste ih. Ja ih pozivam da dodju kod
mene, da se razmjeste i da gledaju kako vi udarate na jadni i nedužni narod.
Nećete dugo, budite sigurni, jer će vas sopstveni narod suditi kao zločince, što sam rekao, i vama, i g.
Petkoviću, i g. Lasiću, i g. Vrliću, i g. Tuti za mnoga zlodjela i ubistva.
Narode, gradjani Mostara shvatite da je ovo sudnji dan kada morate početi borbu. Pozivam svakog gradjanina
koji može da nosi pušku, koji može da nosi kamen, da ubija ustaške zlotvore, jer ovdje nema života sa
ustašama, sem života Muslimana, potšenih Hrvata i lojalnih Srba.
Mi gradjani Mostara, proglašavamo nacionalnu žalost zbog gubitka svojih boraca, koji su časno, a posebno
gubitak legendarnog komandatna Hujke. Ali, gospodo, znajte, stotine i hiljadu Hujka će se roditi noćas upravo
u borbi protiv vas koji ste nam nametnuli rat.
D-191b
D-192
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

HRVATSKA ZAJEDNICA HERCEG-BOSNA
HRVATSKO VIJEĆE OBRANE
ISTINA O ARIFU PAŠALIĆU I NJEGOVOJ «BORBI»
Jutros u 11 sati, preko muslimanske radio postaje u Mostaru svom se pučanstvu obratio g. Arif Pašalić,
zapovjednik 4. korpusa muslimanske vojske, odnosno onoga što se pompezno naziva Armija BiH. Povod
njegovu obraćanju jeste jutros u 3 sata i 45 minuta otpočeta muslimanska ofenziva, poduzeta s ciljem
ovladavanja cijelim gradskim područjem Mostara. Da bi se izbjegle sve moguće zabune o tomu tko je tko u
ovoj tragediji, cijenimo da je uputno predočiti prosječnom hrvatskom čitatelju i slušatelju ono što je na svojoj
postaji jutros izgovorio g. Pašalić.
Za one, pak, kojima ni nakon čitanja, odnosno slušanja ovog zapjenjenog pamfleta, ne bude jasno što je i
tko je čovjek za kojega postoji samo suživot «Muslimana, poštenih Hrvata i lojalnih Srba», odnosno čovjek
koji smatra da su se «ustaše okotili poslije 1944-45 godine ponovno u našoj domovini», valja dodati samo
još jednu informaciju. Naime, Mithad Hujdur – Hujke, o čijoj smrti od «ustaške» granate govori g. Pašalić,
zapravo je stvarna žrtva obračuna g. Pašalića sa svima koji su u borbama za Mostar sudjelovali još u doba
srpske agresije, odnosno sa svima onima u muslimanskim redovima koji su još uzgajali nade u mogućnost
mirnog razrješenja postojećih konflikata. Pri svemu tomu, taj isti Hujke je bio prva osoba na koju je g. Pašalić
naišao kada je, u odori časnika JNA i s časničkom torbicom preko ramena, koncem srpnja 1992. prešao
Stari most. Tom je prigodom Hujke bio milosrdan. A Arif se godinu dana kasnije zahvalio pucnjem u ledja
(temeljem izjave četvorice zarobljenih vojnika muslimanske vojske: Mirsad Bektić – Pike, Safet Bijedić –
Nuno, Abdurahman Spahić – Didi i Dželaludin Junuzović – Dželo).
Govor g. Pašalića dostavljamo u cijelosti. Obradu obavite kako vam nalaže svijest i savjest vaše profesije.
Odjel za informiranje
Slobodan Lovrenović
Mostar, 30. lipnja 1993, 16.45
Ref. No.: 0I-010/93
Saznanja promatrača međunarodne zajednice o događajima u Mostaru D-193

30.lipnja 1993.
Promatrači međunarodne zajednice imali su vrlo precizan uvid u te događaje i pouzdano su znali da je A BiH
još u noćnim satima tog dana izvela napad na sjeverni dio Mostara i da su se borbe nastavile cijeli dan, a da je
granatiranje privremeno oslabilo u poslijepodnevnim satima.
Promatrači međunarodne zajednice istoga dana su pouzdano znali da su u noćnim satima tog dana izvedeni
unaprijed koordinirani napadi uz podršku Prve mostarske brigade ( A BiH ) u kojima su muslimanski vojnici
iz bataljona HVO smještenog u Bijelom Polju napali svoje hrvatske postrojbe i njihove položaje, selo Raštane i
Sjevernu vojarnu.
Zapovjednik Prve mostarske brigade ( A BiH ) Midhat Hujdur poginio je u borbi.
Prema liječničkim informacijama koje su imali promatrači međunarodne zajednice, istog dana na području
sukoba bilo je mnogo više mrtvih vojnika, od tri mrtva tijela vojnika HVO - a koji su dovezeni u bolnicu
HVO-a, u koju je tog dana dovedeno još 30 ranjenih vojnika i 2 ranjena civila.
D-194
D-195a
D-195b
ARMIJA RBiH Vojna tajna

42. BRDSKA BRIGANA Strogo pov.
1. BRDSKI BATALJON
Dj. Broj: 01-01/62
Dana. 09.08.1993. godine
PRIPREMNO NAREDJENJE Op.br. 1

Karta Mostar 4, sekcija 1 : 50 000
Izdanje 1982. godine
Do 24,00 13.08.1993. godine pripremiti grupe za izvršenje napada. Izvršiti popunu MTS po zahtjevima i selekciju ljudstva.
Odmah preduzeti izvidjačke radnje na provjeri podataka o snagama HVO na pravcu M. Polje – Buna a posebno u rejonu
K-1.. i TT 182.
O izvršenim pripremama izvjestiti me do 10,00 časova 13.08.1993. godine
KOMANDANT
Esad Šejtanić
DOSTAVLJENO:
– K-dirima grupa,
– a/a
D-196a
KOMENTAR:
Dokumenti pod ovim brojem su dokumenti ARMIJE BiH, a kazuju nam da A BiH napada, A BiH napada
HVO, da su angažirane snage 1. K., 3. K., 4. K., 6. K. A BiH, topništvo, helikopteri - da je cilj dolina Neretve,
Mostar, Neum, ...
Tek da utvrdimo gradivo na istinit i pravedan način, a da bi se mogli početi «miriti».
D-196b
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ODBRANA REPUBLIKE

ŠTAB VRHOVNE KOMANDE ORUŽANIH SNAGA VOJNA TAJNA
S A R A J E V O STROGO POVJERLJIVO
Str.pov.broj: 1/297-230
Sarajevo, 29.08.1993.godine
ARH.BR. 31-2-03-302-7/6-42/99
Primjerak br. 1
Zaključci i zadaci sa savjetovanja starješina Glavnog štaba i komandanta korpusa, održanog u Zenici 21. i 22.
augusta 1993. godine.
Dana 21. i 22.08.1993.godine u Zenici održano je savjetovanje na temu: «Najbitnija dostignuća, problemi i
perspektive razvoja oružane borbe Armije R BiH».
Iz GŠVK prisutni:
Komandant Rasim Delić, Načelnik Sefer Halilović, Načelnik COK Zićro Suljević, Član ŠVK Rifat Bilajac,
Član ŠVK Vehbija Karić, Zamjenik načelnika uprave rodova Zaim Backović, Načelnik uprave logistike Rašid
Zorlak i Načelnik uprave za kadrove Sulejman Vranj.
Iz korpusa:
Komandant 1.korpusa Vahid Karavelić, Komandant 2.korpusa Hazim Šadić, Komandant 3.korpusa Enver
Hadžihasanović, Komandant 4.korpusa Arif Pašalić i Komandant 6.korpusa Salko Gušić, Komandant VG
Tuzla Mevludin Bešić, a iz HE Zenica Ešef Nurkić, Načelnik uprave rodova Mustafa Polutak.
Prvog dana rada savjetovanja prisustvovao je i ministar UP R BiH Bakir Alispahić.
Nakon uvodnog izlaganja Komandanta GŠ referisali su komandanti korpusa o ličnoj karti korpusa i stanju
borbenih dejstava u zoni odgovornosti.
I Z A K LJ U Č C I:
1. Rat koji smo vodili, ovih nepunih 17 mjeseci, protiv srpsko-crnogorskog agresora i bivše JNA, bio je u
suštini oslobodilački, duboko human, zasnovan na svijesti i opredjeljenju naroda BiH da brane svoju državu
dostojanstveno i da izbore pravo na goli opstanak. Nametnuti nam rat od strane ekstremnog dijela HVO je u
osnovi nož u ledja Armiji R BiH po brutalnosti okrutniji od rata koji vode četnici.
Napad HVO bitno je uticao na usporavanje zamaha naše oslobodilačke borbe.
2. Ciljevi borbe naše Armije ostaju: borba za državnu BiH, jedinstvenu i u granicama u kojoj je priznata.
3. Rat za teritorije će se nastaviti i ako dodje do mira na principima ženevskog sporazuma. Nastavak rata će
biti protiv oba fašizma; srpsko-crnogorskog i hrvatskog, bilo protiv svakog pojedinačno ili protiv udruženih
snaga jednog i drugog agresora.
D-196b
***
6. Gubitak slobodne teritorije u dolini r. Drine, na prostoru opštine Trnovo, pl.Bjelašnice i Igmana nije
rezultat moći agresora, već neuspješnost RiK-a u našim jedinicama, u pojedinačnom izdajstvu i kukavičluku u
redovima jedinica Armije na tim prostorima.
7. Jedinice naše Armije su opterećene pojedinačnom i grupnom nedisciplinom i vojničkom neizgradjenošću
u cjelini. Obuka starješina nižih nivoa (KO, KV i KČ) je nepotpuna, što se negativno odražava na disciplinu i
uspješnost izvodjenja borbenih dejstava.
8. Logističko obezbjedjenje Armije moguće je ostvariti na dosadašnjim principima. Težište u snabdjevanju
ubojnim sredstvima biće i dalje iz ratnog plijena i sopstvene proizvodnje. Kupovinu naoružanja, municije i
ratne opreme, bez obzira na složenost dopremanja preko agresorskih teritorija može se vršiti, angažovanjem
svih raspoloživih faktora, korišćenjem mogućih načina – od prijatelja i neprijatelja, od patriote od dobrotvora
do profitera i izdajnika iz neprijateljskih oružanih sastava.
9.Prikupljanje financijskih sredstava, se do sada pokazalo vrlo neracionalno, problematično i neuskladjeno sa
potrebama, a postoje sumnje i u profiterstvo ljudi koji raspolažu sa istim. Sredstva nisu pristizala u državni
budžet, a količine sredstava bile su tajna. Sigurno je da je prikupljena veća količina novčanih sredstava i da
se najveći dio nalazi u Zagrebu. Kako doći do tog novca i kako ga najracionalnije upotrebiti za opremanje
Armije R BiH, biće jedan od najvažnijih zadataka GŠVK u narednom vremenu.
10. Raspoloživi mediji u RBiH (TV, radio i štampa), u dosadašnjoj borbi, nisu bili dovoljno u funkciji
popularisanja naše borbe. Zbog svoje nestručnosti, neprincipijelnosti i nedovoljnog patriotizma, mediji su
više štetili, nego što su koristili Armiji R BiH.
11. Organi državne vlasti Armije R BiH su za ovo vrijeme vodjenja oružane borbe bile u neskladu sa opštim
smjernicama oružane borbe. Državna vlast se samo djelimično stavila u funkciju rata, što je imalo za
posljedicu nefunkcionalno logističko obezbjedjenje oružane borbe.
Državna vlast je u pojedinim krajevima destruktivno djelovala i na štetu države BiH, paktiranjem i
stavljanjem u službu separatističkih snaga, posebno HVO.
II Z A D A C I
***
5. Borbeni moral boraca i jedinica izgradjivati na patriotizmu i tradicijama bosanskog naroda i svijetlim
primjerima boraca i jedinica iz dosadašnjeg toka rata.
***
9. Za dosadašnje samostalne jedinice: «Zulfikar», «Crni labudovi», «Silver-fox», «Akrepi», «Muderiz» i
druge stamostalne sastave biće posebnim naredjenjem GŠVK regulisan raspored ovih sastava po korpusima.
Komande korpusa će, ukoliko za to ima potrebe i to navedeni sastavi zaslužuju, predložiti njihovo
preformiranje i okrupnjavanje.
10. Za predstojeća borbena dejstva izvršene su izmjene u zoni odgovornosti korpusa, što se ogleda u
slijedećem:
***
15. Komande korpusa i uprave ŠVK će redovno izvještavati o realizaciji zadataka sa savjetovanja.
ZS/JP
KOMANDANT
ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OS RBiH
Rasim Delić
D-196c
Na osnovu prikupljenih podataka o ustaškim snagama u z/o 44.,45.bbr i SB «Prozor», aktivnosti organa
Komandi navedenih jedinica, a u cilju koordiniranog izvođenja ofanzivnih b/d na širem prostoru i
ovladavanja dijelom privremeno okupirane teritorije,
P R E D L A Ž E M:
1. Izvršiti napad na ustaške snage s ciljem odsijecanja dijelova ustaških, uništavanje istih po dijelovima i
zauzimanje dijela okupirane teritorije.
Pravci napada:
1. za SB «Prozor»
–Here – Jurići – Glibe – Blace
–Šćipe – Uzdol – Kranjčići
2. za 45.bbr
–Urijina ravan – Kućani – Klečke stijene
3. za 44.bbr
–Rodići – Duvnice – Ustirama
Zavisno od ostvarenog učinka na ovom pravcu, u pripremi je, a provešće se i pravac brana – G. Slatina
Izvršenjem napada na datim pravcima odsjekle bi se snage na Bukvi, Lisini, Popovim glavama, Majanu,
Hudutskom, a ovladalo bi se linijom Pisvir – tt. 889 – Klečke stijene – Kranjčići – Blašačko brdo. Čime
se stvaraju uslovi za daljim dejstvima ka Prozoru (izlazak na Blašačko brdo je izlazak na vrata Prozora) i
Risovačkoj visoravni. Istovremeno bi se dio snaga rasteretio zbog «ispravljanja» linije, a cijenim da bi efekti na
podizanju morala bili pozitivni.
2. Vrijeme izvođenja dejstava:
– obzirom na učešće l/sb. «Prozor» i 1/45.bbr na Konjičkom ratištu, a koje su planirane za izvođenje
navedenih dejstava, vrijeme izvođenja je uslovljeno vremenom povratka navedenih jedinica u matične
jedinice
3. Način dejstva:
Na navedenim pravcima u vrijeme na D-1 izvršilo bi se ubacivanje snaga u dubinu ustaških snaga i izvršili bi
se prepadi na ustaške snage y (interventne-mobilne) po mjestima stacioniranja uz obezbjeđenja ovih grupa, a
potom izlazak na planirane linije.
Istovremeno sa početkom prepadnih dejstava po dubini otpočelo bi artiljerijsko dejstvo po art. tačkama
ustaša. Sa ubacivanjem snaga po dubini izvršila bi se blokada i vezivanje jačih objekata koje posjeduju ustaške
snage kao Bukva, Lisina, Popova gl., Kostreš, Majan, G.Slatina.
Cijenim da ovakav način dejstva obezbjeđuje veliki učinak manjih snaga, a istovremeno je očekivati
minimalne gubitke.
D-196c
4. Angažovanje snaga:
a) za pravac sb.»Prozor»
– na pravcu Hera – Jurići – Glibe – Blace ubacivanje snaga oko 1 četa koja bi dejstvovala u 3 grupe uz
zaprečavanje puteva po dubini.
– na pravcu Šćipe – Uzdol – Kranjčići ubacile bi se snage oko 1 čete, izvršili bi se prepadi i zaprečavanje
puteva i postavljanje zasjeda.
– Istovremeno snage sa postojećih linija odbrane i postavljanje zasjeda izvršilo bi se blokiranje i vezivanje
jačih objekata Lisne i Bukve.
b) za pravac 45.bbr
Snage jačine oko 1 čete ubacile bi se na pravcu Urijina ravan – Kućani – Klečke stijene uz izvršenje napada na
snage u Kućanima, zaprečavanje puteva po dubini i posjedanje položaja na Klečkim stijenama. Istovremeno
snage sa postojećih linija odbrane vršile bi vezivanje snaga na Popovim gl. i Kostrešu.
c) za pravac 44.bbr
ubacivanje oko jedne čete na pravcu Duvnice – Ustirama, dejstvo po rejonu Ustirama.
Zavisno od učinka na ovom pravcu, planiraju se i dejstva na G.Slatini sa pravca Ilijine grude i brane HE
«Rama».
d) Artiljerijska vatra po art. ciljevima ustaša i jačim uporištima ustaša, što se reguliše planom artiljerijskih
vatri.
5. Materijalno obezbjeđenje:
– Navedene jedinice uputile su zahtjeve K-di 6.K. u vezi popune materijalnim sredstvima.
6. Rukovođenje i komandovanje
– Ovim dejstvima moralo bi se rukovoditi sa centralnog KM (vjerovatno u rejonu 45.bbr), a na pravcima
napada k-da svake jedinice svojoj jedinici.
Veza u okviru svih jedinica bila bi organizovana u 4. radio mreže.
7. Zahtjevi predpostavljenoj komandi:
– Obezbjediti popunu ubojnim sredstvima jedinice po već dostavljenim zahtjevima
– Obezbjediti popunu navedenih jedinica PTM i to sa po 20 kom.
– Obezbjediti popunu 1/45 bbr sa 1 PAT i poslugom zbog dejstva na Popove gl. i Kostreš.
– Obezbjediti granate za ha-105 mm u 44.bbr i ha 105 mm u sb.»Prozor»
– Obzirom na imajuća sredstva u jedinicama (sredstva podrške), molio bih Vas da popuna minama za MB –
82 bude izraženija.
8. Očekivati je po ostvarivanju uspjeha protuudare ustaških snaga, a posebno bi bili izraženi na snage
sb.»Prozor» gdje ne treba isključiti ni eventualno dejstvo avijacije.
U svom prijedlogu iznosim i osnovnu zamisao za izvršenje ovog zadatka.
Osnovna zamisao:
Koristeći pogodnosti zemljišta i međuprostore u rasporedu ustaških snaga, izvršiti ubacivanje snaga na
pravcima Here – Jurići – Glibe – Blac., Šćipe – Uzdol – Kranjčići., Urijina ravan – Kućani – Klečke stijene i
Duvnice – Ustirama, uz blokiranje i vezivanje snaga na Bukvi, Lisni, Kostrešu, Popovim gl., G.Slatini, Pomenu
i zaprečavanje puteva po dubini, prepadnim dejstvima izvršiti rasijecanje ustaških snaga i uništiti iste po
dijelovima, dovesti, dovesti ustaške na navedenim objektima u okruženje, a potom posjesti liniju Pisvir –
tt.889 – Klečke stijene – Kranjčiće – Blatačko brdo gdje se utvrditi na izvođenje odbrane.
Borbeni raspored: Snage za ubaicvanje, snage za zasjedna dejstva, snage za izvođenje prepada, snage za
obezbjeđenje, snage za blokadu, snage za podršku, snage za PVO, KM i logističke jedinice.
Član ONO G.K
Zukanović Enes
D-196d
D-196e
D-196f
D-197
KOMENTAR:
Tijekom, iliti, u vrijeme agresije A BiH na HVO, od Bugojna pa dalje, u njenom osvajačkom pokretu prema
moru počinjeni su zločini nad Hrvatima civilima.
Tu su dokumenti.
Ovdje nema Središnje Bosne - te zločine nad Hrvatima, a koje je počinio netko iz A BiH, objavio sam u jednoj
drugoj knjižici.
E sad, tko je počinio te zločine: pojedinci, jedinice, grupe, uz zapovijed (usmenu ili pismenu), poticanjem,
odobravanjem, planski, zataškavanjem, prešućivanjem, ...
NE ZNAM.
Ali, za ime Boga, pogledajte podatke, pogledajte brojeve, imena i prezimena i zapitajte se gdje su procesi, gdje
su krivci i tko se kome i u ime koje politike i u ime kojeg etniciteta treba ispričati?
Ako vam je stalo do istine!
Dana 10. 09. 1993. god. Boravio sam u Jablanici, u cilju kontrole i pružanja pomoći u radu potčinjenoj jedinici
(četa vojne policije Jablanica i odjeljenje za službe vojne policije).
Boraveći u odjeljenju za službe upoznat sam od strane komandira Đelmo Zenaida da se navodno u mjestu
Grahovica desio genocid nad Hrvatskim stanovništvom koji je počinio NN izvršioc iz redova A RBiH.
Odmah smo otišli u Grabovicu i od našeg izvora saznali da se uistinu desio genocid i da je tom prilikom
«zaklano» i «poubijano» oko 20 /dvadeset/ civila. Isti nam je pokazao (sa distance) kuće iz kojih su stradali
civili i tvrdi da ispod kuća postoje svježe humke, te da na mostu postoje tragovi krvi. Ovaj povjerljiv izvor
nam je skrenuo pažnju da je to opasno sada raditi jer vojska koja je smještena u tom prostoru sve drži pod
kontrolom u što smo se i sami uvjerili. Do... smo u Jablanicu gdje sam obavio konsultacije sa Đanković
Namikom iz UVB Sarajevo i isti mi kaže da to sve zna IKM ŠVK te da je naređeno da se zbog planirane akcije
ništa ne radi.
To naređenje je dobio od g-dina Vehbije Kariča.
K O M A N D A N T
g-din Nusret Šahić
D-198
KOMENTAR:
Dokumenti ARMIJE BiH sa zapovijedima za napad na HVO pokazuju vam sve jasno, kao sunčani ljetni dan u
podne.
Formula je jednostavna: potpišimo sporazum s VRS (Srbima), oslobodimo jedinice za napad na HVO,
potpišimo i s Hrvatima i primirje i konfederaciju, zadovoljimo međunarodnu zajednicu koja se zatim može
pohvaliti mirotvornim uspjehom, nastavimo se „braniti“ od HVO (jer „kao što je poznato“) HVO uvijek
napada prvi, osvojimo teritorij, a onda ćemo opet za pregovarački stol, sada u potpuno drugačijim vojnim, a
time i političkim kondicijama.
Sve je to u redu, nema nikakvih problema, osim što tu govnarsku ujdurmu Hrvati gutaju kao oštrige, kao
jagode, piju taj kiseliš koji vonja na prevarantski smrad, usavršavan na ovim prostorima stoljećima, piju taj
kiseliš pod francuski šampanjac (a šampanjac i može biti samo francuski), smiješe se kao indijske krave i beče
oči kao „Hera Volooka“.
D-199a
D-199a
D-199a
D-199b
D-199c
D-199c
D-199c
D-199c
D-199d
D-199d
D-199d
D-199d
D-199d
D-199d
D-199e
BORBENO NAREDJENJE OP. 1-2/93
1. Ustaške snage i dijelovi HV preduzeli su žestoke art. napade po položajima naših snaga i civilnim objektima
u zoni odgovornosti OG, s ciljem da nanesu što veče gubitke ž/s i unište što više MTS. Razaranja civilnih
objekata su ogromna, na sreću broj poginulih i ranjenih je minimalan.
Očekivati je da neprijatelj u narednim danima intezivira i pojača art. dejstva upotrebom svih raspoloživih
art.orudja i raketnih sistema uz vjerovatne pješadiske prodore na odredjenim pravcima, s ciljem rasjecanja,
okruženja i uništenja naših snaga. Raspolaže H b/s i vjerovatna je upotreba istih po svim rejonima odbrane.
2. Snage OG JUG –1 čvrsto drže dostignute linije u sadašnjim reonima rasporeda.
Zadatak: Dijelom snaga ojačati snage OG CENTAR radi izvodjenja ofanzivnih dejstava u gradu Mostaru,
dijelom snaga izvesti aktivna b/d na krilima i po dubini rasporeda ustaških snaga, dijelom snaga čvrsto držati
posjednute linije i prema ustašama i prema četnicima. Izvodjenje b/d podržava OG iz rejona Bagaja.
Gotovost za dejstva u 05.00 20.09.1993. god.
3. Desno, na pravcu vinarije ... Čaštijina kafana napad izvode dijelovi OG JUG –2 a ostalim snagama
posjedaju linije prema četnicima i ustašama.
4. Odlučio sam, izvršiti aktivna dejstva na krilima i po dubini rasporeda ustaških snaga, zarušiti putne pravce
koji izvode na Bunu, jednom ojačanom četom aktivno podržati napadna dejstva OG CENTAR, ostalim
snagama izvode se aktivna b/d u spoju sa snagama OG JUG – 2.
B/R u liniji sa rezervom I BG.
5. 1. 2. i 3. bb iz svog sastava izdvojiti jedinice jačine ojačane čete za aktivna dejstva u sastavu OG CENTAR.
Linije prema četnicima pojačati i biti spreman ... sadejstvu sa snagama OG JUG -2 aktivnim dejstvima
ovladati ... kosom i Lakševinama i izbiti na lijevu obalu Neretve. Diverzantskim grupama izvršiti zarušavanje
puta na pravcu Rotimlja-Buna-Čapljina-Buna a jednom DG ispoljiti dejstvo u rejonu Aladinića.
6. IDČ iz sadašnjeg rejona rasporeda izvršiti diverzijski napad na ustaške snage u rejonu Graba i Dolova po
datom signalu.
7. m MB b sa sadašnjih vatrenih položaja podržavaju izvodjenje aktivnih dejstava na pomenutim pravcima i u
gotovosti za odbijanje pješadijskih napada ustaških snaga na pravcu Buna-Blagaj.
8. Vod PAM-a iz sadašnjeg rasporeda a po zahtjevu k-nta bataljona intervenište na njihovim pravcima.
9.a Prije otpočinjanja aktivnih dejstava na nivou osnovnih jedinica održati kratke sastanke na kojima
upoznati borce sa situacijom i značajem narednih dejstava za sudbinu muslimanskog naroda.
9.b Sve dosada prikupljene obavještajne podatke srediti i u pisanoj formi dostaviti k-ntima jedinica i nastaviti
aktivno izvidjati svaki pokret i dejstva ustaša po dubini i na p/k.
9.c Pojedinosti o toku priprema i vremenu dejstva kao i zadatak jedinicama držati u tajnosti. Sva borbena
dokumenta i planove koje vojnici zarobe od ustaša u toku b/d organizovano prikupiti i predati organima
bezbjednosti OG JUG -1.
D-199e
9.d U toku izvodjenja napadnih dejstava koristiti prirodne zaklone za zaštitu a jedinicama na linijama
odbrane već postojeće zaklone.
9.e Sve jedinice na terenu za aktivna b/d snabdjeti sa po 2 SDO a jedinice u sadašnjim rejonima snabdjevati
tečnim obrokom.
Borce koje idu na zadatak snabjdeti sa po 1 b/k, ljudstvo u aktivnoj odbrani sa 0,5 b/k.
Sanitetsko obezbjedjenje vršit će Snv. a u jedinicama odrediti nosioce ranjenih i mrtvih.
10. U OG JUG -1 k-vat ću postojećim sistemom VEZ. Moje KM u D. ..., IKM u rejonu Mahala.
DOSTAVLJENO:
– K-ntima bataljona 3x,
– K-diru v PAM,
– K-diru m MB b,
– Pom.k-nta za pozadinu,
– Pom. K-nta za bezb.
KOMANDANT
Esad Šejtanić
KOMENTAR:
A sada, opet i ponovo, da vidimo što pišu zapovjednici Armije BiH.

Ovaj put je to Esad Šejtanić, zapovjednik A BiH, OG „JUG“ – MOSTAR, 4. Korpus A BiH.
Ispravak:
Nažalost, imali su više od 70 poginulih boraca u tom napadu i to ne zbog primirja i povlačenja. To su, Esade,
opravdanja za neuspjeh. I nije isto, nipodništa nije isto, dragi čitatelju, HVO je „surađivao“ s VRS da bi
izvukao civile i ranjenike, i da bi liječio ranjenike u njihovim bolnicama, jer ih nismo mogli prevesti do naših
bolnica, i da bi se obranili od Armijske agresije – Vareš, Konjic (Turija, Zabrđe,) ali nikad, baš nikad nismo
surađivali sa VRS-om da bi nekoga napali ili da smo neku akciju izvodili zajedno.
Nikad.
Tako piše Esad Šejtanić, ZAPOVJEDNIK OPERATIVNE GRUPE „JUG“, 4. Korpusa Armije BiH.
Prijateljstvo i DOGOVOR O NENAPADANJU sa Srbima potpisan u lipnju 1993., potvrđen i uglavljen
Srpsko-Muslimanskom deklaracijom potpisanom od Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika u Ženevi
16.09.1993., pa Srpsko-Muslimanskom deklaracijom od 18.09.1993. potpisanom od: Izetbegovića, Karadžića,
David Owena i Thorvalda Stoltenberga, nastavlja se uspješno.
Novac i oruđa za „strahovitu srpsku artiljerijsku podršku“ napadu na Hrvate.
Godinu dana ranije, Srbi (VRS) su protjerali sve Muslimane koji su živjeli istočno od rijeke Neretve – i iz
Stoca, i Dubravske visoravni, i Istočnog Mostara.
Sklonili su se kod HRVATA, HVO je oslobodio ta područja, pa su se vratili.
Što Srbi (VRS) rade Sarajevu, što Bihaću, Žepi, Tuzli, Srebrenici, nema veze.
Armija BiH ne napada Srbe, ona želi protjerati Hrvate i podijeliti BiH sa Srbima.
Samo o tome je riječ. Sve drugo su besmislice.
NAPOMENA:
Šejtaniću, na brdu HUM imali ste 70 poginulih. ZATO STE STALI. Ofenziva vam je propala.
D-200
Šejtanić Esad: Hercegovci na ognjenim vratima Bosne

*** dejstava pružala artiljerijsku podršku shodno
naređenju komandanta 4. korpusa. Ja i Hasan
Uspostavljene linije odbrane prema srpskim snagama
Karadža smo određeni da sa osmatračkih pozicija
bile su borbeno neaktivne, međutim, na istim je
u selu Donji Vranjević i u Podveležju zahtjevamo i
cvjetao šverc svim i svačim, a ponajviše nedostajućim
koordiniramo dejstvo artiljerije sa tog područja a po
prehrambenim artiklima (brašno, sol, šećer, ulje, riža
zahtjevima komandanata jedinica koje su izvodile
i dr.).
borbena dejstva. Kao znak pažnje za dosadašnju
*** suradnju, Safet Oručević je komandantu nevesinjske
U tom cilju je komandant 4. korpusa krajem avgusta brigade Novici Gušiću poklonio skoro novo auto
boravio u Sarajevu gdje je dogovorena materijalna i Golf-IX.
ljudska pomoć za realizaciju predstojećih borbenih Svi smo puno očekivali od ovog postignutog
dejstava, a na teren je upućen NŠVK Sefer Halilović dogovora, i možda nas je ovo iniciralo da smjelije
da koordinira sva borbena djelovanja snaga planiramo naredna borbena dejstva koja objektivno
predviđenih za dejstva. Po saznanju od strane boraca na našu snagu i uslove na zemljištu nisu mogla dati
da se Sefer Halilović nalazi sa snagama iz Bosne u veliki rezultat. Bilo kako bilo moja jedinica je u
Jablanici, spontano se počelo pjevušiti: saradnji sa 48. brdskom brigadom dobila zadatak
«Bosnom hodi Sefer Paša, Bosnu čisti od ustaša» da izvrši napad na ključni objekat u odbrani HVO
– brdo Hum, koje je dominiralo nad gradom
Mnoge stvari u samoj Komandi 4. korpusa nisu Mostarom. Naše pripreme donekle je usporila
najbolje funkcionisale, tako da je na prijedlog pogibija Miralema Juge, Huse Imamovića i Ahmeda
nas komandanata, Miralem Jugo, komandant 47. Špage kao i događanja neposredno prije i poslije
brdske brigade trebao preuzeti dužnost zamjenika dženaze, ali i složena vojno-politička situacija nas je
komandanta u cilju poboljšanja rada i koordinacije tjerala da nešto hitno preduzmemo, jer će nas HVO
svih jedinica. Nažalost, Miralem Jugo nikad nije na ovaj način toliko iscrpiti, da vjerovatno njihov
primio dužnost, jer je poginuo pod izuzetno ozbiljniji napad ne bi mogli izdržati.
«sumnjivim okolnostima» u saobraćajnoj nesreći
na magistralnom putu M-17, prilikom dolaska na ***
komandno mjesto 4. korpusa. U ovom periodu desilo Još jednom smo u toku 19. septembra analizirali
se još niz incidenata koji su za posljedicu mogli dobijene zadatke, sagledali kako su pripreme
imati pogibiju ključnih oficira jedinica Armije, a realizovane i informisali se o toku borbenih dejstava
imali su elemente smišljenih atentata na komandante koje su izvodile jedinice Armije na pravcu Drežnica
(Avdo Idriz, Esad Šejtanić, Ibrahim Demirović – – Vrdi – Goranci. Bilo je izuzetno važno da jedinice
Hećim), ili su prouzrokovali smrt određenog broja u mostarskoj kotlini što prije otpočnu sa dejstvima
oficira kao što su Ahmeda Špage-Doktora, PK za u cilju olakšavanja daljnjih napada jedinica sa
bezbjednost u 48. brdskoj brigadi i Huse Imamovića, sjevera i unošenja dodatne konfuzije u redove HVO
novopostavljenog komandanta 50. artiljerijske i HV. U toku noći bez ikakvih problema izvršeno je
brigade. dovođenje jedinica u grad Mostar, odakle su u ranim
U sklopu priprema za planirana borbena dejstva, jutarnjim satima trebale krenuti na objekte napada.
otvoreno se počelo govoriti o mogućnosti da nam Jedinica koja je napadala na brdo Hum, bila je
srpska strana pomogne u direktnoj artiljerijskoj vođena od moga zamjenika Tahira Turajlića.
podršci i isporučivanju kritičnih MS, a prije svega, Borbena dejstva su otpočela u ranim jutarnjim
prodaji većeg broja artiljerijskih projektila raznih satima 20. septembra i krenula su planiranom
kalibara. dinamikom, posebno na bokovima gdje smo i
Prisustvovao sam na jednom od sastanaka na liniji očekivali da postignemo uspjeh koji bi iskoristili za
dodira sa srpskim snagama u selu Busak, gdje produženje obuhvatnih dejstava na samo gradsko
su Safet Oručević, Fatima Leho i Šefkija Džiho jezgro. Posebno su se dobro borbena dejstva odvijala
definisali uslove pod kojim će srpska strana pomoći na Višnjici, Humu, Raštanima, Jedrenima i objektima
naša borbena dejstva. Srpska strana je pristala da oko Vrdi. Oko 6,15 časova, Tahir me je izvjestio da je
1 haubicu 122 mm sa kompletnom posadom i 200 stavio desnu i lijevu kulu na brdu Hum pod kontrolu
projektila za istu rasporedi na naše položaje u rejonu i da je ostala samo ulazna kula sa pravca Brkanova
planine Rošci, odakle je u toku izvođenja borbenih brda i da će i ona vrlo brzo pasti.
D-200
Jedinice u gradskoj jezgri imale su početne uspjehe borbenih dejstava snaga 4. korpusa i jedinica iz
na pravcu prema naselju Balinovac, a uz strahovitu Bosne u gradu Mostaru i njegovoj okolini.
srpsku artiljerijsku podršku uspjeh je bio izgledan.
Žestoko smo napali komandanta Pašalića zbog
Na osnovu praćenja razgovora na radio-mreži
prekida borbenih dejstava i doslovno ga optužili da
panika je bila vidljiva u redovima HVO i HV, a
u dosluhu sa zvaničnom politikom iz Sarajeva kopa
bili su dodatno zaprepašteni saznanjem da nam
mezar Hercegovini, i da je naše povjerenje njemu kao
srpska strana direktno pomaže u dejstvima. I
komandantu dalje upitno. Komandant se «pravdao»
kada se očekivalo da još odlučnije krenemo sa
da je kao vojnik morao izvršiti naređenje Vrhovnog
borbenim dejstvima i zadamo završni udarac, stiglo
komandanta, ma kakve posljedice bile. A posljedice
je naređenje od komandanta 4. korpusa da se ista
borbenih dejstava po jedinice 4. korpusa bile su
obustavljaju i da se moramo vratiti na početne
zaista poražavajuće. U toku izvlačenja na polazne
položaje. Do tada minimalni gubici u jedinicama
položaje imali smo više od 30 poginulih, oko 100
strahovito su se povećali tokom izvlačenja, tako da
što teže što lakše ranjenih, a visoki borbeni moral je
sam u svojoj jedinici imao 4 poginula (Tahir i Edin
srozan na najniži nivo.
Turajlić, Selvedin Đono i Adis Šabanović) i 2 teško
ranjena borca (Zulfo Rahić i Kemal Hasić). Nije nam ***
bilo jasno zašto je komandant prekinuo uspješna
borbena dejstva, ali smo na noćnom referisanju
saznali da je to od njega lično tražio predsjednik Šejtanić Esad,
Izetbegović, koji je vodio mirovne pregovore na Hercegovci na ognjenim vratima Bosne,
britanskom ratnom brodu baš toga dana negdje na
Mostar 2005.
pučini Jadranskog mora. Hrvatska strana je nastavak
pregovora koji su bili u toku uslovila prekidom svih
D-201
U terorističkoj akciji ABiH

u pozadini ubijeni su i
izmasakrirani:
Marinko Vidić
Pero Puljić
Rudo Pavlović
Viktor Križanović
Vlado Vidić
D-201
Iz fotoelaborata istrage o ubijenim i izmasakriranim vojnicima HVO-a
D-202
D-203
KOMENTAR:
Mislim da je najkorektnije staviti čitatelju na uvid dokumente agresora, protivnika, dokumente onoga tko vas
napada.
Pročitajte što o agresiji na HVO piše Šefko Hodžić, on prati operaciju „Neretva 93“ iz prve ruke, on je sa
Seferom Halilovićem i društvom, on svaki dan izvještava javnost iliti pučanstvo.
Ja ću (iz D-204) citirati samo nekoliko ulomaka:
1) «Pričali smo i o bitkama i o komandantima. Pitao sam Delića vjeruje li da će ovi pregovori o miru
stvarno donijeti mir ili su samo «ornamentika rata».
– Mislim da su ornamentika i da se rat nastavlja – odgovorio je.
– Od pregovora imamo samo štete – dodao je Sefer – Opada moral boraca...
– A šta, Sefere, ti veliš: «Izaći ćemo i u Ploče!», kaže, smješkajući se, Delić Seferu, aludirajući na
nedavnu Seferovu izjavu, kako će naša armija «izbiti i u Ploče». Zbog te njegove izjave podigla se
velika prašina u hrvatskoj štampi.
Sefer nam, takođe se smijući, objasni kako je došlo do tog njegovog gafa.
– Istupio sam na skupu Podrinjaca – pričao nam je on – Govorio sam kako ćemo osloboditi svaki dio
Bosne i Hercegovine, pa kako će naša armija izbiti na bosanske granice, izbiti u Neum ... Tada je neko
iz prvog reda dobacio: «I u Ploče!» A ja velim, nek mu bude, «i u Ploče!»
2) „ Ovo je do sada naša najveća operacija – kaže Sefer – Ako uspije, potpuno će izmijeniti stratešku
situaciju u našoj zemlji. I predsjednik Izetbegović će u pregovorima prvi put imati jake adute.“
3) «Pred komandom Prozorskog bataljona Sefer je održao ponovo govor borcima Prozora i Neretvice.
Govorio je o značaju ove naše «prve ofanzive». A onda je dodao da se ova ofanziva, koja počinje sutra,
«slučajno podudara sa datumom kada sam, prije dvije godine, 13. septembra ‘91. počeo da sa prijateljima
tajno organizujem Patriotsku ligu.»
Ta podudarnost datuma naše prve ofanzive i datuma osnivanja PL-a, takođe je bila efektna. Ali Sefer nije
govorio istinu. Jer, kasnije, u onom velikom intervjuu sa njima, on je naveo da je JNA napustio 18, 19. ili 20.
septembra ‘91. i tek nakon više dana provjere, uključio se u rad PL-a. Dakle, nije baš na «sutrašnji dan kad
počinje ofanziva».
Kada je Sefer završio govor, kratko je vladala tišina. A onda je jedan od boraca viknuo: «Živio drugi Tito!» Svi
smo se nasmijali. Borcima je bilo drago što je s njima Sefer, a i Seferu što se nalazi među njima. Sefer im kaže:
– Ovo je prava stvar – biti s borcima na terenu! Dođe mi da uzmem brigadu i komandujem.
Bio je oduševljen motivacijom boraca za borbu.
– Cijelu ćemo mi Bosnu osloboditi, je li, Ćibo? – obratio se on Ćibi koji je stajao kraj nas – Nema podjele
Bosne. Ratovaćemo deset godina, ali ćemo je cijelu osloboditi.
– Ni govora! Kakva podjela! – veli Ćibo.»
4) „ Do sada nije bilo veće operacije od početka rata – kaže Sefer – I ovo je, u stvari, naša prva ofanziva. Jer,
ujutro će planuti front od Bugojna do Mostara.“
5) «Kako je dužina fronta u operaciji «Neretva» bila oko 200 kilometara, odlučio sam da bitke pratim sa
isturenih komandnih mjesta, gdje se slijevaju informacije, koje odmah mogu poslati redakciji. Sasvim je
drukčije bilo pratiti bitke na Žuči, gdje su komandanti rukovodili bitkama sa prvih linija.»
6) «I Glavni štab Armije RBiH je izvještavao o borbama. U utorak, 21. septembra, Glavni štab Armije
je saopštio više od mene: pored oslobađanja Medveda, oni su javili i oslobađanju Velike Vlainje i sela
Vratnice.
Razumije se, javljeno je i o oslobađanju Huma, Raštana i Semovca u Mostaru, te odbacivanje snaga HVO-a sa
brda Vojno, koje je bilo jedino uporište «ekstremista HVO na lijevoj obali Neretve od Drežnice do Blagaja».
Ali, odmah nakon našeg povratka u Sarajevo, Radio BiH je u srijedu, 22. septembra u 13 sati objavio
informaciju da je između Armije RBiH i HVO u Vrdima potpisano primirje, te da su obustavljene borbe
u Hercegovini. Spomenuto je da je na tim razgovorima o primirju u Hercegovini učestvovao i sadašnji
zagrebački muftija Šefko ef. Omerbašić.
Ta vijest nas je zbunila. Povodom te informacije, Komanda Četvrtog korpusa je istog dana zatražila od
Glavnog štaba objašnjenje «šta to znači za daljnje aktivnosti u zoni odgovornosti 4. korpusa». Nikad nije
utvrđeno ko je tu lažnu vijest lansirao.
Baš toga dana, pred veče, sretnem dr Safeta Ćibu. Pošao kod Sefera. Dr. Ćibo mi kaže kako je sinoć četiri
sata bio kod predsjednika Izetbegovića. «Predsjednik ratoboran», kaže Ćibo i dode kako mu je predsjednik
Izetbegović sinoć rekao: «Oslobodite što prije Stolac!» I još mu je, kaže, nekoliko puta dodao: «Požurite,
požurite!» Ćibo je produžio kod Sefera da ga informiše o razgovoru sa predsjednikom Izetbegovićem.
Dakle, nema govora o nekom primirju koje je, navodno, potpisano.»
7) «Pitao sam Čilića i Zajku hoće li se oni pridržavati ove naredbe i hoće li sutra napadati HVO na Pisviru.
– Mi ne vjerujemo da će HVO poštovati primirje. Zar ti vjeruješ? – kaže Čilić.
Otišao sam u Komandu jedinice Zulfikar u Donjoj Jablanici da pitam Sefera, koji je, vjerovatno, dobio
naredbu o prekidu borbenih dejstava između Armije i HVO, vraćamo li se u Sarajevo. Sefera, međutim, nema
u Zukinoj bazi. Ali, bio je Nihad Bojadžić. On mi kaže da su za ovu novu bitku prema Vrdima i Mostaru
pripremili «strašnu ratnu varku».
– Kakvu? – pitam
– Kao što je Tito ovdje pripremio u Četvrtoj ofanzivi – veli Nihko.»
8) «Kako je, zaista, sinoć u 18 sati stupilo na snagu primirje između HVO i Armije, o čemu je preko radija i
sinoć i jutros neprekidno javljano, valjalo mi je izvještaj početi kako je prvi napao HVO. Inače, još je tada
vladalo pravilo ratnog izvještavanja – da «oni uvijek prvi napadaju, a mi se uvijek branimo».
9) «I dok su njih dvojica razgovarali, «Zoka» je upao u vezu i saopštio Seferu da sa njim želi da razgovara
Haris Silajdžić, koji je tada bio ministar vanjskih poslova. I «Zoka» je spojio Silajdžića i Sefera.
Silajdžić je rekao:
– Molim te, Sefere, smanji ta dejstva dole. Jer, to nije u skladu sa mirovnom inicijativom predsjednika
Izetbegovića. Znaš da Predsjednik vodi pregovore o miru sa predsjednikom Tuđmanom...
– Ali, HVO nas je prvi napao i mi smo morali uzvratiti – prekinuo ga je Sefer. Mi smo se nasmijali.»
Čitatelju! Promišljaj sam, zaključuj sam!

Ja ću Vam samo reći da im je OFANZIVA otišla u tri P.M.
A koliko su ljudi izgubili ,pokazat ću Vam u jednom dokumentu koji slijedi.
I još jednom Vas molim, kakve priče o „nesretnom sukobu Hrvata i Muslimana“!
D-204
D-124 Hodžić, Šefko: Otpečaćeni koverat
Hodžić, Šefko: Otpečaćeni koverat
HODŽIĆ, ŠEFKO: Otpečaćeni koverat Džekija, komandanta Handžaraca. Uzalud su ga ubjeđivali
Sefer i Karić.
Sarajevo, DES, 2000.
– Ti hoćeš da imaš privatnu vojsku – rekao mu je Sefer.
***
– Ja sam ratovao u Hrvatskoj, ratujem u Bosni, ali će za
Posljednja večera u «Arku»
mene pravi rat biti na Kosovu – odgovorio je Džeki, inače
9. Albanac.
Subota je, 4. septembra ‘93. godine. Prema dogovoru, oku- ...
pismo se u avliji dra Safeta Ćibe u Jablanici, ispod odrine sa
Pričali smo i o bitkama i o komandantima. Pitao sam Delića
zrelim grožđem: Sefer, Karić, Bilajac, Suljević, Ćibo, Hamo
vjeruje li da će ovi pregovori o miru stvarno donijeti mir, ili
Masleša i ja. Karić odmah obavijesti Sefera da je za njega
su samo «ornamentika rata».
stigao telegram od Arifa Pašalića iz Mostara. Pašalić je pisao
da «HVO priprema opšti napad na Mostar» i da se napad – Mislim da su ornamentika i da se rat nastavlja – odgovorio
«očekuje u roku od pet do sedam dana.» je.
– Udarićemo mi prije njih – kaže Sefer. – U nedjelju se oku- – Od pregovora imamo samo štete – dodao je Sefer. –
pljaju jedinice, u ponedjeljak i utorak izviđanje, a u srijedu Opada moral boraca...
krećemo.
– A šta, Sefere, ti veliš: «Izaći ćemo i u Ploče!», kaže,
Tada sam prvi put čuo kako je iz Sarajeva, kao pojačanje, smješkajući se, Delić Seferu, aludirajući na nedavnu Sefer-
trebalo da već stignu neke jedinice, ali da nisu stigle, te da je ovu izjavu, kako će naša armija «izbiti i u Ploče». Zbog te
1
Sefer, kad je tražio neke sarajevske jedinice, imao teškoća da njegove izjave podigla se velika prašina u hrvatskoj štampi.
ih dobije, jer bi time bila oslabljena odbrana Sarajeva. Odmah
Sefer nam, takođe se smijući, objasni kako je došlo do tog
nakon našeg dolaska u Jablanicu, 2. septembra, Sefer je ko-
njegovog gafa.
mandantu Prvog korpusa Vahidu Karaveliću poslao depešu o
izuzetno teškoj situaciji u Mostaru, o progonu Muslimana, o – Istupio sam na skupu Podrinjaca – pričao nam je on. –
tome kako je HVO proglasio Mostar svojom prijestonicom, te Govorio sam kako ćemo osloboditi svaki dio Bosne i Her-
kako preduzima mjere da ga osvoji. cegovine, pa kako će naša armija izbiti na bosanske granice,
izbiti u Neum... Tada je neko iz prvog reda dobacio: «I u
Sefer je zbog toga naredio Karaveliću da u Hercegovinu uputi
Ploče!» A ja velim, nek mu bude, «i u Ploče!»
«brigadu Delta, dijelove 9. i 10. brdske brigade i Solakovićevu
jedinicu – sve u jačini preko 300 boraca, sa kompletnom ***
opremom i naoružanjem.» Na kraju depeše Sefer je napisao i Na Dobrom polju Sefer je održao sastanak sa komandan-
ovo: «Ako smatrate da je ovim izdvajanjem odbrana Sarajeva tima o pripremi ofanzive na prozorskom pravcu. Tu su
ugrožena – snosiću punu ličnu odgovornost.» bili Salko Gušić, Selmo Cikotić, Enver Zejnilagić, Haso
*** Hakalović, Zaim Bešović, Munib Milišić Barba i domaćin
Enver Buza, komandant prozorskog bataljona. Dok su oni
Delić i Sefer se dogovoriše da se ponovo vide u 12 sati u Ko-
planirali bitku, Ćibo i ja odosmo sa jednim prozorskim bor-
mandi jedinice «Zulfikar» u Donjoj Jablanici. Delić produži
cem na Bobanov «put spasa» koji je prolazio ovim dijelom
prema Jablanici, a mi prema Neretvici.
Zec planine.
Delićev dolazak oneraspoložio je Sefera. On se sa prvog
***
sjedišta okrenuo prema dru Ćibi i meni i jasno se vidjelo kako
se njegove fine crte lica mijenjaju. On se obrati Ćibi: Caco nam je pričao kako ima neprilika u vezi sa upisom
svojih boraca i njihove djece na fakultete i u srednje škole.
– Molim te, Ćibo, reci Deliću da ide u srednju Bosnu. Ne
Pa, mora da lično interveniše i tek onda sve primaju.
traba mi da mulja ovdje. Ja pripremam borbe i on mi ne treba.
Ja ću i da odgovaram ako ne uspijem. Neću ovdje biti ako će Pitamo ga kako interveniše.
Delić. Neka ide u srednju Bosnu. – Pa, fino – kaže. – Eto, na jedan fakultet konkurisalo
*** tridesetak mojih. Kasnije mi se žale – niko nije primljen.
Kako nije? Nije! «Napravite mi spisak svih koji su konkuri-
Vratili smo se u bazu jedinice «Zulfikar» u Donjoj Jablanici,
sali!» – kažem im. I oni mi donesoše spisak. I ja uz taj spisak
gdje su ranije došli Delić, Vranj, Bilajac, Suljević, Karić, Zuka
napišem nekoliko riječi i pismo po kuriru pošaljem dekanu.
i nekoliko nižih komandanata. Oni su u posebnoj sobi održali
sastanak. U pretsoblju su sa mnom sjedili komandanti jedinica – Šta si, Caco, napisao dekanu? – prekidamo ga.
«Akrepi», «Silver foks», «Handžarci» i Bataljona Drežnica. – Ma, dvije, tri riječi: da me odmah po kuriru, pismeno,
Trebalo je sve te jedinice objediniti i u operaciji «Neretva» informiše da su svi primljeni. I potpisao se. I, stvarno, dođe
staviti pod komandu jedinice «Zulfikar». Svi su pristali, osim
D-204 D-124
kurir i donese napismeno – svi primljeni. – Vršimo završne pripreme – kaže on. – Sada rješavamo neke
nesporazume u Konjicu, prije svega između Salke Gušića i
***
dra Safeta Ćibe. Ćibo hoće da vlada i da se miješa u Armiju,
Iz Ratne bolnice spustih se u centar Jablanice. Na ulici sre-
umjesto da je logistička podrška vojsci.
toh dvojicu poznanika iz jablaničkog MUP-a.
– Sefere, čuo sam više varijanti o obimu ofanzive – rekao
– Jesi li čuo šta se jutros dogodilo u Grabovici? – upitaše me.
sam mu. – Čak da se ide i do Neuma. Šta je istina u tome?
– Ne! Šta se dogodilo?
– Ovo je do sada naša najveća operacija – kaže Sefer. – Ako
– Neko je pobio petočlanu hrvatsku porodicu. uspije, potpuno će izmijeniti stratešku situaciju u našoj
2
Zajedno odosmo do zgrade MUP-a. Pitao sam da li će neko zemlji. I predsjednik Izetbegović će u pregovorima prvi put
od njih ići u Grabovicu, pa da pođem i ja. imati jake adute.
– Niko ne može ući u Grabovicu – kažu mi. – Vojska je Nedjelj, 12. septembra. Jutro. Sefer Halilović sa pratnjom,
blokirala put i nikom ne dozvoljava prolaz. dr. Ćibo i ja krećemo ka Dobrom polju i Voljevcu. Svratis-
mo u Neretvicu kod Hase Hakalovića. Na Dobro polje ide
Prebacih se do Komande jedinice «Zulfikar» u Donjoj Jab- u Haso, jer se gore već nalazi jedan njegov bataljon koji
lanici. Ubrzo stiže i Sefer Halilović i sjede kraj mene. On je će učestvovati u bici na prozorskom pravcu. Sefer skrenu
danas išao prema Konjicu, odnosno Buturović-Polju. Kako pažnju Hasi i bezbjednjaku Jusufu Hadžajliji Homeiniju da
su se našem stolu primicali neki borci i komandanti, pitao paze kome prodaju municiju, jer se «lahko može dogoditi da
sam ga tiho je li čuo za ono što se dogodilo u Grabovici. ta municija završi u jezeru kako bi se oslabila naša armija».
Odgovorio je da jeste.
***
Tada smo obojica mislili da je vjerovatno motiv tog zločina
– nečija lična osveta nad Hrvatima iz Grabovice koji nemaju Vratimo se na Dobro polje i u 12. septembar ‘93. godine
nikakve veze ni sa njegovom sudbinom, kao ni sudbinom Od boraca iz Neretvice odemo kod prozorskih ratnika koji
prognanih Muslimana i oslobođenih logoraša. su se stotinjak metara dalje rasporedili po visoravni i vježbali
*** gađanje. Kad smo im prišli, prekinuli su gađanje i okupili se
oko Sefera i njihovog komandanta Envera Buze.
Ubrzo su pred našu bazu u Donjoj Jablanici stigli Sefer
Halilović i dr. Safet Ćibo. Zajedno smo krenuli prema Sefer im je održao kratak, efektan govor. Rekao im je samo:
Dobrom polju, kod Prozora i u Voljevac, gdje je smještena – Vi ovaj zadatak morate izvršiti. Vi morate osloboditi Vilića
komanda jednog bataljona 317. brdske brigade iz Gornjeg guvno i Makljen i onda i Prozor. Više vam nemam šta reći.
Vakufa.
Produžili smo u Voljevac, do boraca Drugog bataljona 317.
Dok smo se vozili prema sjevernom dijelu ratišta, pitao brdske brigade iz Gornjeg Vakufa. S njima je bila i jedna
sam Sefera i Ćibu o masakru i o sastanku u Konjicu koji je jedinica Fočaka, koji su se borili na Proskoku, na Igmanu.
održan preksinoć. Obojica su osuđivala masakr, ali se nisu Borci su se postrojili na jednom proplanku pored rječice.
slagali sa Bakirom Alispahićem koji je, kažu, na sastanku u S njima je bio i komandant 317. brigade Enver Zejnilagić.
Konjicu predlagao da se operacija prekine zbog masakra, a Sefer je i njima održao kratak govor.
sarajevske jedinice vrate u Sarajevo. Dr. Ćibo kaže da je tada
– Možemo li da uradimo ovo što se od nas očekuje? – pitao
upao u riječ Alispahiću i rekao mu: «Jesi li lud? Kakvo preki-
je Sefer pred strojem.
danje operacije? U pitanju je sudbina 100.000 Bošnjaka iz
Hercegovine.» – Možemo! – odgovarali su u glas borci.
– Da se razumijemo, kaže Sefer. – Ja ne odobravam to što se – Pa, hoćemo li u ofanzivu?
dogodilo u Grabovici. Ali, ima red poteza. Treba prvo izvesti
– Hoćemo!
ofanzivu i...
– Vaš zadatak je da sutra oslobodite Crni vrh – rekao im je
– I spasiti 100.000 ljudi – veli Ćibo.
Sefer. – S vama idu i borci Neretvice.
...
Sefer je smatrao da treba ponovo da se sastane sa borcima i
O našoj ofanzivi «do Neuma» mnogo se priča, a ona nikako komandantima Prozorskog bataljona i Neretvice. I zato smo
da krene. Već je istekao i rok kada je trebalo da se okonča, a se odmah vratili na Dobro polje.
nije ni počela.
Pred komandom Prozorskog bataljona Sefer je održao
Gladan, svratih u Komandu u Donjoj Jablanici. Dođe i ponovo govor borcima Prozora i Neretvice. Govorio je o
Sefer. Gladan i on. Donesoše nam paradajz salatu i jeli smo značaju ove naše «prve ofanzive». A onda je dodao da se ova
iz istog tanjira. Pitao sam ga zašto kasnimo. ofanziva, koja počinje sutra, «slučajno podudara sa datu- 3
mom kada sam, prije dvije godine, 13. septembra ‘91. počeo
D-124 D-204
da sa prijateljima tajno organizujem Patriotsku ligu.» vrhu, Makljenu i Vilića guvnu.

Ta podudarnost datuma naše prve ofanzive i datuma os- ***
nivanja PL-a, takođe je bila efektna. Ali Sefer nije govorio
Crni vrh je gorio od detonacija i pješadijske borbe. Stigli
istinu. Jer, kasnije, u onom velikom intervjuu sa njima, on je
smo u Voljevac po kome su, takođe, šarale granate.
naveo da je JNA napustio 18, 19. ili 20. septembra ‘91. i tek
nakon više dana provjere, uključio se u rad PL-a. Dakle, nije U Komandi Drugog bataljona 317. brigade iz Gornjeg
3 baš na «sutrašnji dan kad počinje ofanziva». Vakufa bili su Vehbija Karić, Zićro Suljević, Rifat Bilajac,
Haso Hakalović i Enver Zejnilagić. Oni saopštiše radosnu
Kada je Sefer završio govor, kratko je vladala tišina. A onda
vijest: naši na Crnom vrhu veoma dobro stoje. Oslobodili
je jedan od boraca viknuo: «Živio drugi Tito!» Svi smo se
su važnu kotu Gvozd i idu dalje. Ali, svi su bili ljuti na Buzu
nasmijali. Borcima je bilo drago što je s njima Sefer, a i
koji «ponovo nije krenuo».
Seferu što se nalazi među njima. Sefer im kaže:
Sefer kaže Suljeviću da večeras on ide sa Prozoracima, jer ne
– Ovo je prava stvar – biti s borcima na terenu! Dođe mi da
vjeruje da bi i večeras Buza krenuo ako neko od nas ne bi
uzmem brigadu i komandujem.
bio s njim.
Bio je oduševljen motivacijom boraca za borbu.
Suljević bespogovorno pristade.
– Cijelu ćemo mi Bosnu osloboditi, je li, Ćibo? – obratio
Zamolio sam Envera Zejnilagića, komandanta 317. brdske
se on Ćibi koji je stajao kraj nas. – Nema podjele Bosne.
brigade, da mi nađe nekog borca i da s njim idem na Crni
Ratovaćemo deset godina, ali ćemo je cijelu osloboditi.
vrh i pratim bitku.
– Ni govora! Kakva podjela! – veli Ćibo.
– Kakav sad Crni vrh? – kaže Zejnilagić. – Treba mi četa da
*** te živa do Crnog vrha dovede. Vidiš da ja na Crnom vrhu
džehenem.
– Do sada nije bilo veće operacije od početka rata – kaže
4 Sefer. – I ovo je, u stvari, naša prva ofanziva. Jer, ujutro će ***
planuti front od Bugojna do Mostara.
Pred veče na IKM u Voljevcu nove neprijatne vijest. U bici
Računali smo da će u ofanzivi učestvovati možda i pet na Crnom vrhu naši borci su naišli na minsko polje i ima
hiljada boraca. Na Vilića guvno napadaju borci Operativne mrtvih i ranjenih. Pred tim minskim poljem borci su zastali.
grupe Zapad iz Bugojna. Na Crni vrh idu borci Neretvice, Druga neprijatna vijest: HVO napada tenkovima sa boka,
Gornjeg Vakufa i četa Fočaka, pa Prozoraci negdje između koji je nezaštićen jer Prozoraci nisu krenuli i zatvorili taj
Vilića guvna i Makljena. pravac. HVO tuče iz tenkova ne samo naše na Crnom vrhu
nego i Voljevac.
A na južnom dijelu fronta idu neke jedinice Šestog korpusa
ojačane borcima iz Sarajeva, pa kompletan Četvrti korpus. A ***
to je mnogo jedinica, malih i velikih.
Šta se dogodilo u Uzdolu
Za komandanta jedinica koje iz Jablanice napadaju prema
Utorak, 14. septambra ‘93. godine. Ustao rano i spremio se
Mostaru Sefer je odredio Zuku. Pitao sam Sefera koja će
da idem na Glogovu i da nađem Zuku, koga je Sefer odredio
sutra biti njegova uloga.
da komanduje južnim dijelom fronta – prema Mostaru.
– Ja koordiniram borbena dejstva od Bugojna do Mostara – Međutim, s južne strane se ne čuje ni pucanj, a trebalo je
kaže. rano da počnu borbe. Logističar jedinice «Zulfikar» Špago
mi kaže da vezisti još nisu razvukli telefonski kabal, ali da će
I on je odabrao da sutra prati bitku za Vrde.
borbe danas sigurno početi i prema Mostaru.
A Ćibo počeo da imitira moje ratne izvještaje koje «ćemo
***
slušati sutra». «Ustaše napadaju svim snagama! Gdje je
NATO pakt, gdje je svjetska zajednica?.. Ali, naši se hrabro – Kod Zuke mirno, a Prozor gori. Mene ponovo «zove»
bore» – ponavljao je on nekoliko puta te moje «izvještaje» Prozor.
dok smo se vozili kroz noć.
Htio sam da «zagrijem» Sefera da promijeni odluku i da,
*** umjesto prema Mostaru, krenemo i danas prema Dobrom
polju i Voljevcu. On je telefonom provjerio stanje na
Zašto Buza nije krenuo
južnom dijelu bojišta.
U ponedjeljak ujutro, 13. septembra ‘93. godine, počela
– Ništa se još dole ne dogđa. Idemo u Voljevac – rekao je. I
je operacija «Neretva». Potmule detonacije granata koje su
svi smo krenuli.
se čule iz pravca Prozora, bile su znak da se naši krenuli na
sjevero-zapadnom dijelu bojišta, odnosno prema Crnom Oko jedan popodne stigli smo na Dobro polje. Pred Ko-
D-204 D-124
mandom samostalnog prozorskog bataljona bilo je samo bojovnika HVO i 29 civila) i onog što su javno rekli Enver
nekoliko starijih boraca i žena. Odmah su se počeli da hvale Buza i Zićro Suljević, koji tvrde da masakra nije bilo nego da
kako su njihovi borci jutros uzeli selo Uzdol. Otišli smo u je «to bila vojnička pobjeda».
centar veze Prozorskog bataljona.
***
Vezisti potvrdiše da su njihovi borci rano jutros «iznenadili
Četvrtak je, 16. septembra ‘93. Iako umoran i nenaspavan
ustaše u školi u Uzdolu, zatekli ih u pidžamama», pa kako
od jučerašnjih događaja u Drežnici i noćašnje opasne i spore
su «ubili dosta ustaša» i oslobodili čitavo selo. Ali, da su u
vožnje transporterom do Zukine baze, odem do Kom-
pomoć Uzdolu krenule jake snage HVO-a i da su se borci
ande 44. brdske brigada u Jablanici da napišem i redakciji
njihovog bataljona morali povući. I to je najnovija infor-
pošaljem širi izvještaj o bici za deblokadu Drežnice. I da
macija «sa terena».
vidim šta se to događa oko Jablaničkog jezera. Jer, iz tog
*** pravca grmi.
Hakalović, koji takođe nije imao odgovora na mnoga pitanja ***
koja su mu postavljali borci, rekao je Seferu kako su se
Nakon sastanka, Sefer mi kaže da sutra zajedno udaramo
njegovi svi borci povukli sa Crnog vrha. To je bila šokantna
svi: borci Bugojna prema Vilića guvnu, Gornjovakufljani,
vijest. A Enver Zejnilagić, koji je stajao kraj mene, kaže mi:
Klišani i Prozorani prema Makljenu, te ove jedinice prema
«Povukli su se i moji». Ali, vidjevši koliko je Sefer ljut zbog
Mostaru. Kako se oko nas vrzmao Valter, on mu izdade
povlačenja boraca iz Klisa, nije smio da mu odmah saopšti
nekakvo naređenje i Valter ode.
da su se i borci Gornjeg Vakufa povukli sa Crnog vrha.
***
– Zejnilagiću, gdje su tvoji borci? Čuvaju li bar oni ono što
smo juče oslobodili? – pitao je Sefer, šokiran i blijed.
– Povukli su se i moji – odgovorio je tiho Zejnilagić. Tihi «rat» Sefer – Pašalić
Nastao je tajac. Subota, 18. septembra ‘93. Jutros sam ponovo svratio u
Komandu 44. brigade u Jablanici. U centru veze pokazaše
– I sad smo na početnim položajima? – rekao je Sefer
mi telegram koji je Seferu poslao Selmo Cikotić, koman-
gledajući u Zejnilagića.
dant Operativne grupe «Zapad». U telegramu Cikotić piše
– Na početnim – tiho je odgovorio Zejnilagić. o uspjesima njegovih boraca u bici prema Vilića guvnu, te
da su oslobodili kotu Karaulicu visoku 1.409 metara, koja
Ali, tada su borci Neretvice preuzeli glavnu riječ.
dominira nad Vilića guvnom.
– Kratko smo izviđali – rekao je jedan borac. – Trebalo je da
***
izviđamo duže. I rahmetli Seid je tražio da izviđamo još dan,
dva, pa onda da krenemo. Kad su već borbe krenule, trebalo Kako je dužina fronta u operaciji «Neretva» bila oko 200
je da nas bar upute na onu stranu Crenog vrha koju smo kilometara, odlučio sam da bitke pratim sa isturenih koman-
izviđali. A upućeni smo na sasvim drugi pravac. dnih mjesta, gdje se slijevaju informacije, koje odmah mogu 5
poslati redakciji. Sasvim je drukčije bilo pratiti bitke na
– Ni nosila nismo dobili, a imali smo mrtvih i ranjenih –
Žuči, gdje su komandanti rukovodili bitkama sa prvih linija.
dodao je drugi borac.
***
– I što ste se povukli sa Crnog vrha? – pitao je Sefer.
– Operativna grupa «Zapad» je u kontekstu združenih de-
– Hoćemo na dženazu Seidu Padaloviću – kažu borci.
jstava jedinica Šestog korpusa imala zadatak da izvrši proboj
I svi hoće na dženazu u Klis. prema Vilića guvnu i ovlada Vilića Guvnom. A da jedinice
– Povlačenja nema, akcija se nastavlja – kaže im Sefer. – Ko Šestog korpusa ovladaju prevojem Makljen i time bi,
će nas drugi osloboditi, ako mi nećemo? praktično, bio oslobođen prostor Gornjeg Vakufa. Jedinice
OG «Zapad» u operaciji «Neretva» ovladale su rejonom
Sefer je uspio da smiri borce. Maljevine, Arežanovih i Prskalovih staja, uzele su Ostrožac,
Produžismo prema Voljevcu. Pored rječice vidimo Vehbiju Barakovac, Ticu i Karaulicu i time, praktično, došle do
Karića i Rifata Bilajca, peru noge. Vilića guvna. Borbe smo vodili neprekidno tri dana, a de-
jstva su prestala kada smo saznali da jedinice Šestog korpusa
– Poslije tri dana tek smo se izuli – veli Karić. nisu ovladale Crnim vrhom i mi smo se, plašeći se prevelik-
*** og uklinjavanja, zaustavili na tim linijama. Sve te oslobođene
kote i visove zadržali smo do zime kada smo se povukli sa
A šta se događalo u Uzdolu 14. septembra ‘93? Znam samo
Karaulice, Barakovca i Tice, a ostale elemente zadržali kao
ono što sam čitao u hrvatskoj štampi, u kojoj je pisalo o ma-
osnovicu za eventualnu narednu bitku za Vilića guvno.
sakru nad četrdeset i jednim Hrvatom iz Uzdola (od toga 12
D-124 D-204
*** koje smo slušali preko radija. Kad si ti javio da je oslobođen

Medved, zaključio sam da je vrijeme da krenemo i izdao sam
Popodne, 18. septembra ‘93. godine nastavljene su borbe
naredbu za napad na Hum. I oslobodili smo ga. Međutim,
na južnom dijelu bojišta, prema Mostaru. Sa Seferom sam
jedinice iz Jablanice su stale. A prema planu operacije
otišao u Grabovicu do artiljerijskog položaja haubice 105
«Neretva», kad ja budem na Humu, Sefer je trebalo da bude
mm i samo osluškivali detonacije i pješadijsku pucnjavu.
u Đubranima. Kako su jedinice iz pravca Jablanice stale,
Sefer nije uspio da uspostavi vezu ni sa Zukom, a ni sa Niha-
morali smo se i mi povući sa Huma. Izgubili smo nekoliko
dom Bojadžićem. Uveče se u bazu vratio Nihad i kaže da je
boraca, jednog komandanta brigade, imali dosta ranjenika.
«tvrdo», da nigdje nismo probili linije HVO, da su poginula
dva borca, a dosta ranjeno. Lakše ranjen i Nihad. ***
*** Kasnije sam ponovo pitao Sefera zašto se poslije one serije
sjajnih pobjeda i oslobađanja Medveda vratio u Sarajevo.
Inače, u toku operacije «Neretva», a i ranije, vođena je neka
vrsta «tihog rata» između Sefera i Pašalića. Od početka našeg – Da tražim pojačanje – rekao mi je. – Jer, borci su dole već
izlaska u Hercegovinu, kod Sefera su dolazili neki mostarski bili umorni od borbi i trebalo je uvesti svježe snage kako bi
borci i uvijek se vodio razgovor i o Pašaliću. Sefer je bio dovršile posao.
na strani onih koji su bili protiv Pašalića, a nije se slagao
Meni se čini da je tada propuštena najidealnija prilika da se
s onim koji su ga hvalili. Sefer mi je još u toku priprema
uspješno «dovrši posao» u operaciji «Neretva».
za ofanzivu pričao kako je u martu ove godine, «da ne zna
Pašalić», Mithadu Hujduru Hujki, uz saglasnost predsjed- ***
nika Izetbegovića, dao 300.000 maraka da «kupi oružje od Lažna vijest o primirju
ustaša». Hujka je, kaže, tim novcem od HVO-a kupovao
oružje («Sa transportera su ustaše skidali oružje i prodavali I Glavni štab Armije RBiH je izvještavao o borbama. U
Hujki»). I, veli, tim oružjem je spasen Mostar. utorak, 21. septembra, Glavni štab Armije je saopštio
više od mene: pored oslobađanja Medveda, oni su javili i
– Istina je da je Sefer dao Hujki novac, ali ne trista nego oslobađanju Velike Vlainje i sela Vratnice.
šesto hiljada maraka – pričao mi je kasnije Pašalić. – Kad
sam saznao da je Hujka dobio taj novac, pozvao sam ga i Razumije se, javljeno je i o oslobađanju Huma, Raštana i
on mi je priznao da mu je novac dao Sefer, ali «da ne zna Šemovca u Mostaru, te odbacivanje snaga HVO-a sa brda
Pašalić». – Odmah sam sa Hujkom otišao u Sarajevo, preko Vojno, koje je bilo jedino uporište «ekstremista HVO na
piste, kod Sefera. «Pričaj, ko ti je dao novac», rekao sam lijevoj obali Neretve od Drežnice do Blagaja».
Hujki pred Seferom. Sefer je kazao Hujki: «Pa, rekao sam ti Ali, odmah nakon našeg povratka u Sarajevo, Radio BiH je
da kažeš Pašaliću!» u srijedu, 22. septembra u 13 sati objavio informaciju da je
«Vi ste mi rekli da Pašalić ne smije znati», odgovorio je Hu- između Armije RBiH i HVO u Vrdima potpisano primirje,
jka. Sefer nije mogao «a» reći. te da su obustavljene borbe u Hercegovini. Spomenuto je da
je na tim razgovorima o primirju u Hercegovini učestvovao i
Još ima zanimljive priče o «tihom ratu» između Sefera i sadašnji zagrebački muftija Šefko ef. Omerbašić. 6
Pašalića o čemu sam s obojicom razgovarao. Ali, ovdje ću
se samo zadržati na onom dijelu njihovog «rata» za vrijeme Ta vijest nas je zbunila. Povodom te informacije, Komanda
operacijne «Neretva». Četvrtog korpusa je istog dana zatražila od Glavnog štaba
objašnjenje «šta to znači za daljnje aktivnosti u zoni od-
Razumije se, više puta sam sa Pašalićem razgovarao o oper- govornosti 4. korpusa». Nikad nije utvrđeno ko je tu lažnu
aciji «Neretva». vijest lansirao.
– I ja sam u Sarajevu učestvovao u planiranju ove operacije Baš toga dana, pred veče, sretnem dra Safeta Ćibu. Pošao
– pričao je Pašalić. – Planirali smo je Bilajac, Sefer i ja, i kod Sefera. Dr. Ćibo mi kaže kako je sinoć četiri sata bio
djelimično komandant Delić koji ju je i potpisao. Međutim, kod predsjednika Izetbegovića. «Predsjednik ratoboran»,
Sefer je kasnio sa izlaskom iz Sarajeva. kaže Ćibo i dode kako mu je predsjednik Izetbegović sinoć
Kako sam stekao dojam da nikakve komunikacije nije bilo rekao: «Oslobodite što prije Stolac!» I još mu je, kaže,
između Sefera i Pašalića u toku ove ofanzive čiji je glavni cilj nekoliko puta dodao: «Požurite, požurite!» Ćibo je produžio
bio deblokada, odnosno oslobađanje cijelog Mostara, pitao kod Sefera da ga informiše o razgovoru sa predsjednikom
sam o tome i Pašalića. Izetbegovićem.
– Nikakve veze sa Seferom nisam imao i to mi je bilo čudno Dakle, nema govora o nekom primirju koje je, navodno,
– rekao je Pašalić. – «Nešto se čudno događa», rekao sam potpisano.
svojim saradnicima i htio sam da i oni budu svjedoci svega. U petak odem u Glavni štab kod Sefera Halilovića. Sjedio
I mi smo se, zapravo, ravnali prema tvojim izvještajima je u svom velikom kabinetu u kome su se godinu i više
www.slobodanpraljak.com483
564
D-204 D-124
donosile sudbonosne odluke za odbranu zemlje. Do prije tri, Prišao nam je komandant Delić i kažem mu da me, evo, i
četiri mjeseca ovdje je uvijek bilo mnogo komandanata. I u oni ruže.
kabinetu i u predsoblju. I od te gužve teško se dolazilo do
– Nije, nije trebalo – kaže Delić.
Sefera.
Brka je imao nesporazum sa Seferom 15. aprila te, ‘93.
Sada je kod njega, u kabinetu, bio samo njegov sinčić
godine kada je održana akademija povodom prve godišnjice
Samir s kojim se igrao. Iako je bio dan, njegov sada «mirni»
naše Armije i na kojoj je govorio Sefer. Nakon svečanosti
kabinet je bio zamračen i gorjela je svijeća. Atmosfera je
Sefer je prišao Brki i pitao ga kako mu se svidio njegov
bila mistična. Obradovao mi se. Pitao sam ga kad idemo u
govor. «Pola ti valja, pola ne valja», rekao mu je Brka. «Šta ne
Hercegovinu.
valja?» – pitao je Sefer. «Nisi spomenuo ulogu SDA i Alije u
– Nećemo prije ponedjeljka – kaže on. odbrani zemlje», odgovorio je Brka.
I odmah mi je počeo da se žali kako mu politika i Komanda Dogovorio sam se sa Đedom da, odmah poslije Sabora,
Prvog korpusa prave spletke. dođem kod njega u srednju Bosnu i pratim bitke, ali da rat
ne prenosim «ko fudbalsku utakmicu». Dakle, odustao sam
– Ne mogu da nađem 300 boraca za Hercegovinu. Ne daju
od putovanja u Hercegovinu.
mi! – kaže Sefer.
Ali, pred veče, dok je još Sabor trajao, Safet Ćibo mi kaže da
U ponedjeljak, 27. septembra odem u Holidej in, gdje
me traži jedan Seferov momak, jer Sefer večeras izlazi u Her-
počinje Bošnjačko-muslimanski sabor, na kome je glavna
cegovinu, pa ako ću i ja s njim, da se odmah spremim, jer
stvar prihvatanje ili odbijanje najnovijeg mirovnog plana za
on kreće u osam. Odmah sam se sjetio šta mi je Ćibo pričao
BiH. Pred početak Sabora prišao sam komandantu Deliću,
prije nekoliko dana. Dakle, u ovim novim borbama u Her-
koji je sjedio u prvom redu između Envera Hadžihasanovića
cegovini ne samo da bi mogao biti deblokiran Mostar, nego
Đede i Sulejmana Vranja.
i oslobođen Stolac. Nije bilo sile koja me mogla zaustaviti da
– Nije ono dobro što ste uradili, slušao sam na radiju – kaže ponovo ne krenem u Hercegovinu.
mi Delić.
***
Naime, ja sam sa ratišta izvještavao ne samo za
U svitanje 28. septembra stigli smo u Donju Jablanicu.
«Oslobođenje» nego i Radio BiH. Baš tog jutra emitovana je
jedna moja emisija sa ratišta u Hercegovini. ***
– Šta nije bilo dobro? – pitao sam komandanta Delića. Sejo Đulić priča kako su oni preko Radio – Mostara stalno
«vrtjeli» moju reportažu o bici za Medved, poslije koje su u
– Pa, onaj direktan prenos bitke sa Seferom – objasni Delić.
zapadnom Mostaru, nastali «panika i bježanija». Hrvatski
– Nije ono bio direktan prenos bitke. Prilog je emitovan radio u zapadnom Mostaru je, kaže, smirivao narod
nekoliko dana poslije bitke – kažem. neprekidno ponavljajući kako je potpisano primirje i da je
– Ti prenosiš bitku kao fudbalsku utakmicu, a to nije Izetbegović povukao Sefera Halilovića u Sarajevo.
dobro – dodao je Đedo. – Ja sam uvijek bio protiv takovog – Nakon dva, tri dana – kaže Đulić – kada su stale borbe
izvještavanja sa ratišta. iz pravca Jablanice, hrvatski radio iz Zapadnog Mostara je
U pauzi Sabora prišao sam Fikretu Muslimoviću i Osmanu počeo da govori o pobjedi nad jedinicama kojim je koman-
Brki. dovao Sefer.
– Nije ti trebalo ovo sa Seferom – kaže mi Muslimović. – Đulić mi kaže da se «ustašama noge tresu» kad se spomenu
Zamjerili su ti neki. Kad sam slušao tvoje izvještaje iz Herce- Zuka, a i Sefer i da bi dobro bilo da ih u izvještajima što
govine i kad si spominjao ove nekakve komandante, ja sam češće spominjem.
rekao da li je to onaj isti novinar što je izvještavao sa Žuči o ***
Šehoviću i Zajki...
Nova varka na Neretvi
– Nije, nije trebalo onako pisati o Seferu – veli i Brka.
Srijeda, 29. septembra ‘93. Opet otišao u Komandu 44.
– Ali, u Hercegovini se vode velike bitke, oslobođen je veliki brdske brigade da vidim šta se događa na Pisviru, čiji se
prostor i ja sam izvještavao kao sa Žuči – kažem. veći dio sada nalazi u rukama HVO-a. Jablaničani od juče
– I još nešto – nastavio je Muslimović. – Dole Sefer govori žive u strahu. Jer, ako HVO uzme cijeli Pisvir, ugrožena je i
ružno o Predsjedniku i ti to slušaš. Kad si prvi put to čuo, Jablanica. Ali, načelnik Štaba Brigade Semiz Čilić i bezb-
trebalo je da se vratiš iz Hercegovine. jednjak Zajko Sihirlić kažu da se danas na Pisviru ne vode
borbe, ukopavaju se i naši i HVO. Ali, vele, sutra naši kreću
– Sefer nije govorio protiv Predsjednika, nego o koncepcijs- u akciju da vrate izgubljene položaje na Pisviru.
kim razlikama među njima u odbrani zemlje – kažem.
Sihirlić mi preko stola doda papir i kaže: «Ovo smo maločas
D-124 D-204
dobili od komandanta Gušića. Pročitaj!» ***

Bila je to naredba komandanta Šestog korpusa Salke Gušića «Ljiljan» je u feljtonu koji je objavljen u jesen ‘93. godine i u
svim jedinicama ovog korpusa o obustavi ratnih dejstava kojem su obezvrjeđivani rezultati operacije «Neretva» obja-
prema postrojbama HVO koje stupa na snagu sutra, 30. vio kako je i predsjednik Izetbegović, zbog ovog i narednog
septembra ‘93. godine u 18 sati. izvještaja, tražio direktora RTV BiH Mufida Memiju. Me-
mija mi je to zaista i potvrdio. Predsjednik mu je tada, kaže,
***
rekao kako moji izvještaji iz Hercegovine «potpiruju rat».
Pitao sam Čilića i Zajku hoće li se oni pridržavati ove na-
Takođe mi je jedan bliski saradnik predsjednik Izetbegovića
redbe i hoće li sutra napadati HVO na Pisviru.
pričao da je i on bio u kabinetu kod Izetbegovića kad je emi-
– Mi ne vjerujemo da će se HVO poštovati primirje. Zar ti tovan taj moj izvještaj. Tu je bilo još nekoliko visokih vojnih
vjeruješ? – kaže Čilić. starješina. Kad je izvještaj emitovan, Fikret Muslimović,
Otišao sam u Komandu jedinice Zulfikar u Donjoj Jab- tadašnji Predsjednikov savjetnik, je rekao: «E, moj Sefere i
lanici da pitam Sefera, koji je, vjerovatno, dobio naredbu o moj novinaru, što ćete po tim brdima? Što ne idete prema
7 prekidu borbenih dejstava između Armije i HVO, vraćamo Mostaru?»
li se u Sarajevo. Sefera, međutim, nema u Zukinoj bazi. Ali, Sve se, dakle, događalo u nezgodno vrijeme (nekoliko
bio je Nihad Bojadžić. On mi kaže da su za ovu novu bitku sati poslije primirja) i kao u nekoj Šekspirovoj «tragediji
prema Vrdima i Mostaru pripremili «strašnu ratnu varku». nesporazuma». I to su kote koje su bile «sumnjive», pa je u
– Kakvu? – pitam. pripremi «afere Sefer» lansirana i vijest ne samo da one nisu
oslobođene, nego da i – ne postoje!?
– Kao što je Tito ovdje pripremio u Četvrtoj ofanzivi – veli
Nihko. Vratio sam se iz Komande 44. brigade u Zukinu bazu u
Donju Jablanicu i zatekao Sefera. Sefer mi je oduševljeno
On mi objasni u čemu je smisao te nove ratne varke na pričao kako sve ide «i više od plana» i o našem glavnom
Neretvi. udaru prema Mostaru koji će početi sutra. Bili smo sami i
Bitku nećemo prvo otvoriti prema Vrdima i Mostaru, gdje on je iz tašne izvadio dva dokumenta.
nas HVO očekuje, nego na Zapad – prema Rakitnom i – Pogledaj ovo, molim te – rekao mi je.
Bobanovom «putu spasa». Hrvati će pomisliti da bosanska
armija kreće prema Lištici i Posušju, te se očekuje da iz Prvo mi je pročitao depešu koji mu je 25. septembra uputio
Mostara i sa Vrda prebace snage na zapad kako bi zaustavili komandant Rasim Delić. Delić je pisao: «Od Arifa (Pašalića,
napredovanje naših jedinica. A onda, za dan, dva mi ćemo op. Š.H.) sam dobio alarmantni telegram u vezi stanja i pri-
svom žestinom udariti prema Vrdima i Mostaru. tiska koji trpi od udara HVO i HV. Tvrdi da vi na tom prav-
cu ništa ne činite da mu se olakša pozicija. Preduzmite sve
Iz Sarajeva je, kao pojačanje, u Jablanicu stiglo 150 boraca da mu se pomogne, ako ne sa borbom na pravcu Drežnica
Prve brdske brigade. U četvrtak, 30. septembra, oni su čitav – Vrdi, onda upućivanjem ljudi direktno u Mostar.»
dan, pod punom ratnom spremom, na heliodromu ispod
Zukine baze, čekali helikopter iz Zenice. Ali, helikopter se Sefer mi je pročitao i odgovor koji je poslao komandantu
nije pojavljivao i to je ljutilo borce. Na njihovom čelu je Deliću tek danas, 1. oktobra.
Samir Muhić Švabo. On mi kaže da su u jedinici tražili 150 Na početku pisma Sefer je naveo kako telegram Arifa
dobrovoljca za Hercegovinu i da se javilo mnogo više. Pašalića u cjelini ne odgovara stvarnom stanju na terenu,
Oni su dobili zadatak da sa jedinicama Četvrtog korpusa na- «jer HVO zadnjih pet, šest dana neselektivno granatira
padaju Vrde sa istočne strane. Bilo je planirano da se jutros Mostar i to sa mnogo manjim intenzitetim nego ranije.»
helikopterom prebace do Glogove, a dalje nastave pješice. Sefer je, zatim, pisao Deliću kako je sada «težište napada
ustaša i Hrvatske vojske preko Pisvira na Jablanicu», te
*** kako stalno granatiraju Jablanicu. «Pisvir, kao dominantan
Međusobno optuživanje komandanata objekat», pisao je Sefer, «je dva puta skoro zauziman i vraćan
angažovanjem Izviđačko-diverzantske brigade 4. korpusa
Petak, 1. oktobra ‘93. godine. (Zukina jedinica), dijelom i jedinica koje su izašle iz Sarajeva
*** tako da je za ofanzivno djelovanje ostalo vrlo malo snaga
zbog subjektivnih slabosti komandi 1. i 6. korpusa.»
Kako je, zaista, sinoć u 18 sati stupilo na snagu primirje
između HVO i Armije, o čemu je preko radija i sinoć i Sefer je, zatim, naveo sve «subjektivne slabosti komandi 1. i
jutros neprekidno javljano, valjalo mi je izvještaj početi kako 6. korpusa».
8 je prvi napao HVO. Inače, još je tada vladalo pravilo ratnog «Sad slušaj», rekao mi je Sefer i nastavio da čita polahko,
izvještavanja – da «oni uvijek prvi napadaju, a mi se uvijek naglašavajući svaku riječ.
branimo».
D-204 D-124
«Iz 1. korpusa», čitao je on, «je na ovaj prostor trebalo da i komandovanja. Operacija je trajala izvjesno vrijeme, imala
izađe 300 vojnika (jedan bataljon) da se Vrdi privedu kraju, određene rezultate. Stala je zbog potpisivanja primirja koje
iako je za ovladavanje Vrdima potrebno jedna do dvije bri- smo morali poštovati. A željelo se to završiti.»
gade. Izašlo je u Hrasnicu oko 150, od kojih se 50 vratilo u
Delić odbaca i Seferovu tezu o opstrukciji ove operacije.
Sarajevo zbog nedostatka goriva.
On kaže da je grupa sa Seferom Halilovićem sa najboljim
Iako sam uz Vašu saglasnost rekao komandantu 6. korpusa željama otišla u Hercegovinu. «Sefer je dobio jedinice iz
Gušić Salki da se vidimo u Jablanici u subotu, on se do Sarajeva koje je tražio», kaže Delić, «iako mu je komandant
danas ne pojavljuje, niti se javlja. To je već njemu postala Prvog korpusa predlagao druge. Dobio je iz konjičkog
praksa. Ja njega tražim po zoni odgovornosti 6. korpusa «Igmana» municije maksimalno, dobio helikoptere na
četiri, pet dana da bih ga šesti dan sasvim slučajno susreo u raspolaganje, minobacače. Ne znam šta više!? Nije to
Komandi 6. korpusa, mada, ako se Pisvir izgubi, onda bi se dovoljno, ali je maksimalno u onoj situaciji kada smo bili
teško odbranila Jablanica i dolina Neretvice. On je, izgleda, potpuno blokirani, pa su nam mogućnosti bile limitirane.
do kraja ozbiljno shvatio da mu ja ne mogu narediti, što ja, Sad, Seferov osjećaj da neko nije želio njegov uspjeh... Daj
u osnovi, niti hoću, niti želim. Ali, red bi bilo da se makar Bože da je uspio! Ali, vrijeme, uslovi, snage koje je imao
javi on ili neko iz Komande Korpusa, pošto se ovdje izvode na raspolaganju nisu bili dovoljni da to uradi. Zato sam u
žestoka borbena dejstva.» jednoj naredbi tražio da zamah operacije prilagodi stvarnim
mogućnostima.»
Sefer je, zakratko, prekinuo čitanje i rekao:
***
«Sa Gušićem nešto nije u redu. Dok sam ja stvarao Patri-
otsku ligu, on je bio u JNA.» I dok su njih dvojica razgovarali, «Zoka» je upao u vezu i
saopštio Seferu da sa njim želi da razgovara Haris Silajdžić,
«Poslao sam četiri naređenja, čak i molbe», čitao mi je dalje
koji je tada bio ministar vanjskih poslova. I «Zoka» je spojio
Sefer svoje pismo Deliću, «da dođe helikopter zbog teških
Silajdžića i Sefera.
ranjenika i prebacivanja jedne čete u rejon Bijelog polja da
bi na kraju došao, ali poslije moje i Vaše intervencije. Četa Silajdžić je rekao:
jačine 150 ljudi prebačena je u Bijelo Polje radi pomoći
– Molim te, Sefere, smanji ta dejstva dole. Jer, to nije u 9
Mostaru.
skladu sa mirovnom inicijativom predsjednika Izetbegovića.
U zoni odgovornosti 44. i 45. brigade moglo se puno više Znaš da Predsjednik vodi pregovore o miru sa predsjed-
uraditi i prema Prozoru i prema Mostaru. Izbjegava se sa nikom Tuđmanom...
mnom svaki kontakt od komandanta 6. korpusa i organa
– Ali, HVO nas je prvi napao i mi smo morali uzvratiti –
Komande samo zato da se ne bi dogodio neki pomak dok
prekinuo ga je Sefer. Mi smo se nasmijali.
sam ja ovdje. Sve mi se čini da nekom, a ne znam zašto, ne
odgovara uspjeh dok sam ja na ovom prostoru. Ako je zaista – Ja te molim da, ipak, smanjiš dejstva i po mogućnosti,
tako, ja se odmah vraćam u Sarajevo, a šteta je da nekoliko prekineš. Jer, ukazala nam se šansa da s Hrvatima sklopimo
hiljada ljudi (oko 7.000) u dolini Neretvice miruje, a ustaše primirje i treba je iskoristiti – nastavio je Silajdžić.
su na Gašinom brdu, pa se ne može proći putem Jablanica – Silajdžić je rekao Seferu da se kod njega nalazi Rasim Delić i
Konjic.» da ga i on hoće da čuje.
*** Delić je Seferu ponovio ono što mu je rekao i Silajdžić o
Kako sretan dan uoči sutrašnje odlučujuće bitke za Mostar! razgovorima o miru između predsjednika Izetbegovića i
Tuđmana.
Ali, meni je stalno u glavi bilo ono Seferovo pismo Deliću.
– Zbog toga treba odmah prekinuti dejstva i vratiti se u
Kasnije sam razgovarao sa generalom Rasimom Delićem
Sarajevo – rekao mu je Delić.
o ovom Seferovom pismu, a i o optužbama koje su dugo
kružile da je ovo bila «privatna operacija Sefera Halilovića». – Dobro. Sutra se vraćam u Sarajevo – odgovorio je Sefer.
«Privatna operacija ne postoji u vojsci», rekao je Delić. Tako je definitivno prekinuta operacija «Neretva ‘93».
«Halilović je bio načelnik Štaba i nije privatno djelovao, čak Naredba o njenom obustavljanju donesena je, dakle, preko
i da je organizovao nešto, a da sam ja bio odsutan. Međutim, radio-amatera. Bilo je tačno 19 sati, 4. oktobra ‘93. kada su
ova operacija je bila planirana. On je bio na čelu tima koji Delić i Sefer završili razgovor.
je to planirao. Odobrena je na savjetovanju komandanata u ***
Zenici. Cilj je bio, koliko je to moguće, pomoći Četvrtom
korpusu koji je, s obzirom na otvaranje drugog fronta, bio
u vrlo teškoj situaciji. Naredbu sam ja potpisao i njome su
definisane obaveze tima u domenu priprema i rukovođenja
486www.slobodanpraljak.com www.slobodanpraljak.com
567
D-205
Sefer Halilović: Lukava strategija

*** jedan od razloga. Ima ih bezbroj – od Igmana, pa sve
do starog Rudog, dokle se protezala naša slobodna
U Zenici je 21. i 22. augusta 1993. održano vojno
teritorija u istočnoj Bosni, a ima indicija koje govore
savjetovanje na kome sam i ja istupio sa diskusijom.
da je bilo i otvorene izdaje. Za sva ova pitanja, čija
Prisutni: K-dant ŠVK Rasim Delić; NGŠ Sefer je posljedica gubitak slobodne teritorije u istočnoj
Halilović, Načelnik uprave: Zićro Suljević, Rifat Bosni i Žepču, odgovorni su komandanti Prvog,
Bilajac, Rašid Zorlak, Vehbija Karić, Mustafa Polutak, Šestog i Trećeg korpusa. Moram vam kazati da je
Sulejman Vranj, K-dant korpusa: Vahid Karavelić, poražavajuće saznanje da su glavni posao u istočnoj
Hazim Šadić, Enver Hadžihasanović, Arif Pašalić, Bosni odradile četničke snage jačine tri bataljona, a
Salko Gušić, dio starješina iz k-de 3 i 6. K; iz Tuzle posebno je poražavajući podatak da se na žepčansko-
Bešić Mevludin, a iz uprave RV i PVO Nurkić. maglajskom ratištu izgubilo zbog neblagovremene
Savjetovanju prisustvovao i ministar MUP-a Bakir intervencije komande Trećeg korpusa. Uspjeh
Alispahić. komandanata mostarske brigade na neretvanskom
Poštovane kolege, dragi saborci, ratištu i oslobađanje dijelova teritorija, zaslužuje
čestitke i pokazuje na koji način se brani, gubi ili
Sve vas srdačno pozdravljam i na ovom našem dobija na frontu.
skupu želim da iznesem svoje zaključke i naravno
prijedloge za rješenje ovih problema. 2. Naša Armija nastala je u uslovima za koje nema
sličnog primjera u svijetu: dvostruka agresija od
U ovim sudbonosnim danima za opstanak države dva agresora, snažna unutrašnja četničko-ustaška
BiH i bosanskog naroda, danas bi morali doći do oružana pobuna i stvaranje armije u takvim
odgovora na nekoliko fundamentalnih pitanja uslovima, sa potpuno zbunjenim rukovodstvom.
iz kojih bi morali izvući za nas zadatke čijom bi Dakle, naša Armija ima historijsku zaslugu za
realizacijom u velikoj mjeri promijenili situaciju opstanak države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka-
na ratištu u našu korist i na taj način preuzeli Muslimana na ovim prostorima, za što treba posebno
strategijsku inicijativu, koju smo u velikoj mjeri odati priznanje entuzijastima iz PL-a, svim ovdje
izgubili, a nakon toga ići ka sigurnom cilju – prisutnim, komandantima i komandirima širom naše
definitivnom slamanju četničko-ustaškog fašizma i zemlje i sa posebnim poštovanjem iskazivati stalnu
oslobađanja Bosne i Hercegovine. zahvalnost svim hrabrim borcima naše Armije.
Duboko sam uvjeren da je osnovni razlog naše Dakle, naša Armija ima historijsku zaslugu, ali i
defanzive i gubljenje strategijske inicijative u našim odgovornost za vlastite slabosti i propuste koje ima u
slabostima, a nije nikako u četničkoj snazi. Analizom sebi, sa kojima se moramo hrabro suočiti, a o kojima
stanja na ratištu u zadnja dva mjeseca, dolazi se do želim reći nekoliko riječi.
nekoliko nedvosmislenih zaključaka: Stvorili smo veliku i glomaznu Armiju koja broji
1. Gubitak velike slobodne teritorije u zoni oko 260.000 ljudi, koja se u najvećem broju slučajeva
odgovornosti Prvog i Šestog korpusa, a koji se ponaša kao jedinica domobranskog – teritorijalnog
proteže od Rudog do Igmana i dijelova slobodne tipa, a imamo i mali broj brzopokretnih manevarskih
teritorije Trećeg korpusa oko Žepča, nije rezultat jedinica i minimalan broj izviđačkih i diverzantskih
četničke snage i moći. Da je to tako, onda bi četnici jedinica.
imali više uspjeha na brčanskom koridoru i naročito ***
na sarajevskom ratištu gdje se upotrebljavaju najjače
snage, za šta treba odati priznanje komandama i
jedinicama koje su branile Žuč, Golo brdo, Stupsko Sefer Halilović: “Lukava strategija”, Maršal, Matica
brdo itd. Gubitak ovih teritorija je posljedica Sandžaka, Sarajevo,1997.
promašaja u rukovođenju i komandovanju od
Predsjedništva, koji je u nevrijeme, odnosno u
vrijeme trajanja četničke ofanzive donijelo odluku
o formiranju Šestog korpusa. Pa je onda gospodin
komandant Gušić odveo sa Igmana kompletnu
postavku Igmanske operativne grupe.
Novopostavljeni komandant Igmanske operativne
grupe, Zaim Imamović, se nije snašao i to je samo
KOMENTAR:
Da, gospodine Izetbegoviću (neka Ti Allah dž. š. podari mir), onakva BiH kakvu ste vi htjeli i politički i
teritorijalno ustrojena, nije moguća. Nije moguća ni s agresijom JNA i Mladićevim čišćenjima i željom da Srbi
vladaju sa 70% teritorija.
I na kraju 1993. opet su Vam i četnici i ustaše krivi, i srpski i hrvatski fašizam vas satire.
Nepošteni ste, neznalica ste bili, politička i vojna.
Brljavili ste, sklapali sporazume koje ste svaki put sutradan prekršili, porekli, izdali.
Od početka do kraja.
Sve to je ponajviše platio Vaš narod, nažalost, i Hrvati, bez kojih i bez čije pomoći davno prije ovog vašeg
govora ne bi od BiH bilo ništa, a stradanja Vašeg naroda bila bi višestruka.
I vjerujte mi, trebate biti zahvalni tom narodu hrvatskom i u BiH, i u Hrvatskoj, a o dr. Franji Tuđmanu da i
ne govorim.
A tu je i Šušak i Vlada RH, i doktori i građani i Sabor, i, i, i ...
D-206
D-206
D-206
D-207
D-207
D-207
KOMENTAR:
Opet jedan general A BiH i opet činjenice.

Kada bih ja to govorio, mogla bi biti laž, ovako – kako ne povjerovati u istinitost iznesenih tvrdnji.
1. HAKALOVIĆ ZVANI „Homeini“ je islamski vjerski službenik, a postao je zapovjednik brigade
A BiH.
Pogledajte na webu slobodanpraljak.com postrojavanje te brigade u Jablanici i recite čija je to vojska i za što se
bori ta vojska i za što će se u budućnosti boriti borci te brigade?
Tko je važniji Izetbegoviću, s kim on razgovara, a koga ostavlja pred vratima?
Niti u ono vrijeme niste htjeli znati, niti raspoznajete znakove vremena, niti vas istina uopće interesira. Za
uzvišene „komunističke“ umove činjenice su banalnost nedostojna bilo kakve pažnje.
2. Dreković precizno navodi snagu Šestog korpusa A BiH.
Od brojnog stanja do artiljerije.
A bili su „goloruki“?!
A tko im je dao ili prepustio topnička oruđa, odakle su to dobili?
3. Na istu temu!
4. Pogledajte tabelu poginulih i ranjenih pripadnika 4. K. A BiH: 1992. borili su se protiv VRS – 103
poginula, 99 ranjenih; 1993. napali su HVO – 312 mrtvih, 523 ranjena borca A BiH.
I tko je onda bio glavni neprijatelj 6. K. A BiH – VRS ili HVO.
5. Piše Dreković kako su protjerali Hrvate i HVO iz preostalih enklava oko Konjica, kako su nudili
novce, i kako borci Armije nisu dozvolili ostvarenje dogovora „velikosrpske“ i „velikohrvatske“
politike o podjeli R BiH.
Zbog toga su nakon napada u proljeće 1993. na HVO i Hrvate (uz zločine koje su počinili i koji su vam dati
na uvid) sada protjerali i ostale. Iz enklava koje su se vojno održale.
A kada momci iz HVO nisu htjeli primiti novce i podmićeni „otići kao gospoda“, to je Drekoviću neobično i
čudno.
A tko je bio kapo tog etničkog čišćenja preostalih Hrvata iz Konjica i to za novac?
Haris Silajdžić, vladar novca iz islamskih zemalja, milijardi, novca koji se dogovarao u Zagrebu i u Beču i
Grazu, novca kojeg su državni činovnici BiH uzimali i dobivali i dijelili isključivo i samo kao MUSLIMANI.
Pogledajte dokument, proučite taj dokument i razumjet ćete i shvatit ćete da se tom čovjeku i njegovoj politici
nikada i nipodništa ne smijete ispričati.
Pitajte Hrvate Konjica da li to ima smisla.
A kada je u Mostaru eksplodirala naprava podmetnuta od nekog islamskog fundamentaliste, Haris je Silajdžić
istoga dana, bez istrage i prije istrage, bez suda i zakona javno optužio Hrvate da su sami sebi postavili tu
bombu.
Taj se čovjek, zao duh bošnjačke politike prema Hrvatima, i danas prodaje kao Europejac.
On se nikada nikome neće ispričati, jerbo Haris Silajdžić je ETALON MORALNOSTI.
6. Tabela: Snaga 4. Korpusa A BiH.
7. Vrlo je važno, nakon Šejtanića, pročitati što kaže Dreković na temu: ima li Armija BiH, 6. K. i 4. K.,
imaju li uopće vojnike okrenute prema VRS.
Nemaju – od Konjica do juga Mostara imaju stražarska mjesta (za pregovore, šverc i ostalo), vojske nemaju.
I to zato, čitatelju, jer imaju zajednički vojni i politički cilj – podijeliti između sebe obalu od Ploča do
Dubrovnika.
Čini vam se neobično? Ima vremena, saznat ćete vi više o tome.
Međunarodna zajednica? Sjetite se plana Z-4, nije tim igračima bilo bitno ništa drugo nego da rat stane. O
načelima i uvjetima mira, koga je za to briga, ako se ne radi o vlastitoj koži, nego o tamo nekim Balkancima
kojima je, prema tim humanistima, međusobno klanje u krvi.
I zar to ne rade od Berlinskog kongresa nadalje ustrajno glupo?
Na našu štetu.
8. Pročitati, molim, kako bi se u budućim promišljanjima o ratu izbjegle „krive pretpostavke“ i
„reduciranje“ kao temeljne logičke pogreške svakog lošeg mišljenja.
9. Tabela: Gubici 4. Korpusa A BiH – 579 poginulih i 1168 ranjenih u napadima na HVO u 1993.
godini. U toj godini nisu ratovali protiv VRS.
Pogledajte te brojke.
D-208
D-139
DREKOVIĆ,
DREKOVIĆ,RAMIZ:
RAMIZ: UU obruču:
obruču: Krajišnici
krajišnici i ihercegovci
Hercegovci u borbi
u borbi na na
dvadva fronta,
fronta
Zenica, Dom štampe, 2004
Zenica, Dom štampe, 2004.
...
U jesen 1994. godine predsjednik Predsjedništva je sa komandantom Štaba obišao zonu odgovornosti Četvrtog korpusa,
posebno sagledavajući stanje u Mostaru. Plan obilaska i boravka obuhvatao je i obilazak 45. brigade u Buturović polju.
U pratnji gospodina Izetbegovića, pored generala Delića, bili smo ministar MUP-a Bakir Alispahić, ja i moji saradnici, te
saradnici generala Delića i ministra Alispahića. Dolaskom na komandno mjesto 45-e, raport gospodinu Izetbegoviću predao
je komandant brigade Hakalović. Prije održavanja sastanka u kancelariji komandanta brigade, istupio je Homeini i kazao:
– Komandant i ja imat ćemo sastanak samo sa Predsjednikom! Niko drugi ne može prisustvovati! Ni general Delić, ni mini-
star Alispahić! A nadam se da nam general Dreković neće zamjeriti, jer ni on ne može biti prisutan. Želimo lično upoznati
Predsjednika o nekim pitanjima koja ne dozvoljavaju vaše prisustvo. Ne radi se ništa o vama, generale Drekoviću, i molimo
Vas da nam ne zamjerite!
Dok je Homeini izgovarao ove riječi, gospodin Izetbegović je već bio ušao u kancelariju, a na vrata je stala vojna policija.
Sastanak je trajao oko sat i po. Ispred vrata su ostali stojeći komandant Štaba Armije, komandant Korpusa i ministar MUP-a
jedne države.
Gledali smo se s nevjericom.
– Je li ovo moguće!, pitao sam generala Delića – a on mi je odgovorio – kao što vidiš, izgleda da jest!
Između nas pred vratima je, čini mi se, najviše bio pogođen general Delić. To je nešto što se u mom Petom korpusu nikako
nije moglo dogoditi. Delić je rekao da će reagirati kod gospodina Izetbegovića. Je li to učinio, to on zna. Po završenoj posjeti,
pozvao sam na razgovor komandanta Hakalovića i njegovog pomoćnika Hadžajliju. Rekao sam im da to više ne rade i da se
tako ne mogu ponašati.
Nisam imao problema u daljnjem rukovođenju i komandovanju tom brigadom, a epizode s Homeinijem iz Hercegovine
prisjećam se da bih ilustrirao probleme sa kojima smo se susretali prilikom ustrojavanja naše Armije.
Šesti korpus
Šesti korpus je osim Komande Korpusa, koja je brojala 112 pripadnika, imao pet brigada, četiri samostalna bataljona,
Mješoviti artiljerijski divizion (MAD), Logističku bazu i Nastavni centar na Bradini. U sastavu Šestog korpusa su bile
sljedeće jedinice: 43. bbr., 44. bbr., 45. bbr., 649. lbr., 601. olbr., SB «Prozor», SB «Bjelašnica», 6. bVP, 609. samostalni
inžinjerijski bataljon, 6. mješoviti artiljerijski divizion, Logistička baza.
Brojno stanje jedinica Šestog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine na dan prijema dužnosti iznosilo je 8.463
pripadnika.
687
D-208
D-139
Pregled brojnog stanja JEDINICA BROJNO STANJE

jedinica Šestog korpusa
1. Komanda korpusa 112
19. januara 1994. godine:
2. 6. Bvp 174 174
3. 609. samost. Inž. Bataljon 331
4. 6. MAD «Igman» 244
5. 6. LoB 88
6. 43. bbr. 2 451
7. 44. bbr. 1 545
8. 45. bbr. 1 631
9. 649. lbr. 976
10. 601. olbr 186
11. SB «Prozor» 599
12. SB «Bjelašnica» 126
UKUPNO 8 463
...
Artiljerci Šestog korpusa
Šesti mješoviti artiljerijski divizion «Igman» (6. MAD) formiran je 23. oktobra 1993. godine, sa komandnim mjestom na
Bradini i u Konjicu. Divizionom je komandovao Reuf Sidran. Divizion je 13. februara 1994. godine preformiran u Četvrti
mješoviti artiljerijski puk (MAP), u čiji sastav ulazi Četvrti i Šesti mješoviti artiljerijski divizion. Četvrtim mješovitim
artiljerijskim pukom komandovao je nakon formiranja mladi i iskusni starješina, artiljerac po struci Edin Čajić. Pod njego-
vom komandom ovaj puk postao je snažna artiljerijska jedinica. Borci i starješine 6. MAD su, do formiranja 4. MAP, imali
izuzetnu zaslugu za artiljerijsku podršku jedinicama Šestog korpusa.
...
Pregled ukupnih gubitaka Šestog korpusa do 19. januara 1994. godine:
1992. godina 1993. godina Ukupno

JEDINICA do 19.1.1994
poginuli ranjeni poginuli ranjeni poginuli ranjeni
1. Komanda Korpusa 2 13
2. 6. bVP 1 1 10 47 11 48
3. 609. sam. inž. bat.
4. 6. MAD
5. 6. LoB
6. 43. bbr. 47 49 93 93 140 142
7. 44. bbr. 5 13 87 182 92 195
8. 45. bbr. 38 13 53 75 91 88
9. 649. lbr. 11 18 29 22 40 40
10. 601. olbr.
11. SB «Prozor» 1 3 40 91 41 94
12. SB «Bjelašnica»
UKUPNO 103 99 312 523 415 622
***
498
688
D-208
D-139
Shvatajući značaj Vašingtonskog sporazuma i budućeg suživota sa Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poštujući human odnos
u toku borbi i nakon njih, Komanda Korpusa je nakon oslobađanja dominantnih objekata i položaja u kojem su se našli
vojnici HVO, poduzela sve mjere zaštite da ne bi došlo do revanšizma. Nije to bilo nimalo lahko, ali smo u tome uspjeli.
Komanda 56. dp. HVO nije prihvatila nikakvu saradnju sa Četvrtim korpusom. Njihov isključivi zahtjev bio je odlazak sa
tih prostora u zonu odgovornosti Zbornog područja HVO u Mostaru. Prihvatio sam njihov zahtjev, ali nisam dozvolio da
56. domobranska pukovnija prevozi MTS i naoružanje, sa kojim su do jučer sijali smrt po nedužnom stanovništvu Konjica i
okolnih sela, preko Konjica i Jablanice do Mostara. Omogućili smo vojnicima i starješinama prijevoz autobusima, a kom-
pletno naoružanje i materijalno-tehnička sredstva su morali predati prije odlaska Logističkoj bazi Četvrtog korpusa Armije
Republike Bosne i Hercegovine. Između ostalih sredstava morali su predati i minobacače i topove sa kojima su nas gađali
samo noć prije naše uspješno izvedene operacije.
Pregled MTS po vrsti i količinama koje je predala 56. dp. HVO prije njenog dislociranja
VRSTA MTS KOLIČINA (kom)

1. Metak 7,62 x 39 13 300
2. Metak 7,62 x 54 2 400
3. Metak 7,9 15 800
4. Metak 30-06 4 500
5. Metak 12,7 DŠK 34 500
6. Metak 14,5 3 960
7. Bomba ručna 128
8. TTM 52
9. TKM 17
10. Granata za ZIS 58
11. Granata za B1 20
12. Projektil za RB M57 20
13. Projektil za RPG 7 46
14. Mina za MB 60 m 128
15. Mina za MB 82 mm 146
16. Mina za MB 120 mm 180
17. Raketa 128 mm 43
18. Maljutka 4
19. Granata za BsT 4
20. PM M53 1
21. PAM 12,7 DŠK 1
22. PAT 20/3 3
23. JLR 128 mm 1
24. Top 76 mm ZIS 2
25. Top B1 1
26. BsT 82 mm 1
27. RB M57 2
28. MB 82 mm 5
29. Automatska puška 30
***
689
D-208
D-139
***
350.00 DM za 56. dp HVO
Prilikom primopredaje dužnosti komandant Salko Gušić me je upoznao, između ostalog, da Komanda Korpusa duži
350.000 DM. Sredstva su dobivena od Vlade RBiH. Na upit zašto su namijenjena sredstva, obavijestio me je da su te marke
namijenjene da se plati Komandi 56. dp. HVO da bi mirno napustili sela Drecelj, Turija, Zaslivlje i Zabrđe, odnosno da –
nakon svega što su učinili Konjičanima – bez borbe, kao gospoda, uz to debelo podmićeni, napuste taj prostor.
...
Kad sam primio dužnost komandanta, Četvrti korpus je brojao 8.544 vojnika i starješina. Bez obzira na relativno malo bro-
jno stanje, probleme sa kojima su se suočavali, snagu i silu agresora, borci Četvrtog korpusa nisu poklekli. Uspjeli su očuvati
taj prostor i nisu dozvolili implementaciju ciljeva i dogovora «velikosrpske» i «velikohrvatske» politike o podjeli Republike
Bosne i Hercegovine.
Pregled brojnog stanja jedinica Četvrtog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine 19. januara 1994. godine:
JEDINICA BROJNO STANJE

1. Komanda Korpusa sa vodom 123
veze
2. 4. bVP 213
3. 41. smtbr. 2.274
4. 42. bbr. 2.386
5. 47. bbr. 1.533
6. 48. bbr. 1.901
7. SB «Šargan» 311
8. SB «Nevesinje» 270
9. 4. MAD 72
10. 4. LoB 168
11. Ratna bolnica 199
12. Tovarna četa 34
UKUPNO 8.544
Jedinice Četvrtog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine su u zoni odgovornosti prema srpskocrnogorskom agreso-
ru, 19. januara 1994. godine posjedale: desno, uključno tt 413 (Vranjevići) – Stjepangrad – Ravnice – Guberača – Fortica
– Šljeme – Potporim – Rošce planina – Borova glava – Plavac, uključno, a prema HVO: lijevo, tt 413 – Malo polje – Kosor
– Velmos – rijeka Neretva – Donja mahala – Bulevar – Šantićeva – Carinski most – rijeka Neretva – HE «Salakovac» – rijeka
Neretva – Vrda – Drežnica, uključno.
***
U toku obilaska jedinica, ustanovio sam da su položaji prema srpskocrnogorskom agresoru više stražarskog, nego orga-
niziranog vojničkog djelovanja. To me veoma čudilo, a posebno je bilo izraženo u zoni odgovornosti dotadašnjeg Četvrtog
korpusa. U zoni odgovornosti Šestog korpusa, osim na prostoru općine Konjic, i to užem dijelu, prostor Prenja je bio
nepokriven, kao i prostor šireg dijela padina Treskavice, što je također stvaralo probleme. Činilo mi se kao da su postojale sa-
glasnosti o međusobnom nenapadanju. Kroz utvrđivanje zašto je to tako, u razgovoru sa starješinama, upoznat sam sa nečim
meni do tada neshvatljivim, ali vjerovatno nužno potrebnim u to vrijeme, a posebno izraženim u zoni odgovornosti Četvrtog
korpusa – da je tih dogovora i saradnje, iako ne u klasičnom obliku, ipak bilo. Bilo je kupovine municije, naoružanja i ostale
opreme od četnika, pa i koordiniranog artiljerijskog djelovanja po položajima jedinica HVO na desnoj obali Neretve. Istina,
borcima i starješinama u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, s obzirom na situaciju u kojoj su se nalazili, nije ni preostalo ništa
drugo. Ustvari, oni su i ostali zahvaljujući dovitljivosti, lukavstvu, realnom razmišljanju te pronicljivosti boraca i starješina i
500
690
D-208
D-139
organa vlasti, kao i čvrstom opredjeljenju naroda za ostankom na svome.

...
Bilo je itekako teško jedinice, borce i starješine izvesti iz njihovih mahala i sela, staviti ih u stroj i dislocirati na Bjelimićki
plato radi pripreme i izvođenja borbi, a posebno im nije bilo lahko objasniti da je borba na Bjelimićkom platou upravo
borba za grad Mostar, ili pak da je borba u Konjicu za Konjic teža od borbe za Konjic koja se vodi na Bjelimićkom platou.
Takvo stanje odnosa i ponašanja najodgovornijih u zoni odgovornosti Četvrtog korpusa me podsjećalo umnogome na 1992.
godinu i Štab odbrane u Bihaću, kad smo imali problema izvesti vojnike i starješine na dominantne položaje izvan grada i us-
postaviti odbranu Bihaća. Prevazilaženje takvih problema u početnom periodu organiziranja otpora u daljnjem toku rata dalo
je rezultate. Smatram da smo mnogo energije odvajali na rješavanje unutrašnjih problema i da je to oduzimalo dosta vremena
i prostora od priprema za vođenje borbe.
Posebno je teško pitanje bilo pitanje uspostave sistema i odgovornosti. Jer, nema rezultata bez sistemskog rada i jasne odgov-
ornosti. Sa sistemom se dobija, bez sistema gubi. Nažalost, i danas, sedam godina poslije rata, susrećemo se sa nesistemskim
funkcioniranjem, bez jasno izražene odgovornosti. I danas se osjeti neorganiziranost bošnjačkog naroda. Ta neorganiziranost
posebno se ogledala u povratku našeg naroda na svoja vjekovna ognjišta. Stalno se iščekuje da će ta pitanja riješiti neko
drugi, a ne mi sami. Nema više centralnih komiteta, nema više saveznih institucija od kojih bi trebalo da nam dođu gotova
rješenja. Neće Fočacima, Višegrađanima, Trebinjcima, Čapljincima i drugim, niko obezbijediti povratak ukoliko se sami ne
organiziraju. I danas nedostaje organizacija na terenu. Svi vodimo visoku politiku. Primjer dobre organizacije i upornosti u
povratku su Bošnjaci iz Kozarca kod Prijedora. Zaborav i kratko pamćenje nas stalno potiskuje.
Ilustracije radi, pitao sam borce 42. bbr.:
– Zašto ne prihvatate Nusreta Šahića, stručnog oficira i Bošnjaka iz Bosne? Ako njega ne prihvatate, nije mi jasno kako ćete
prihvatiti mene, Bošnjaka porijeklom izvan Bosne, čovjeka koji Bosnu voli i smatra svojom domovinom...
Nisam dobio odgovor, ali sam ga znao... Treba li to uopće biti kriterij? Apsolutno, ne. Za vrijeme komandovanja Petim
korpusom, susretao sam se sa ljudima koji su govorili: «Bihać Bišćanima!» Takve reakcije sam čuo i u Mostaru: «Mostar Mo-
starcima!» Postavljao sam sebi pitanje: Šta sa onima koji nisu ni iz Mostara, ni iz Bihaća, a protjerani su iz Nevesinja, Gacka,
Ljubinja, Stoca, Livna, Trebinja, Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Novog, Banje Luke? To mi nije bilo shvatljivo bez obzira
što su iza tih slogana stajala obrazloženja koja nisu u principu otkrivala pravu istinu.
Vrijeme lokalnih moćnika na sreću iščezava, a takvih moćnika u ratu je bilo na pretek. Dolazi vrijeme kada će se valorizirati
trud boraca i starješina Armije Republike Bosne i Hercegovine u punom kapacitetu. Ako se to ne desi, onda će biti potrebno
podići spomenik «neznanom junaku», jer bi on, ustvari, simbolizirao one koji su mnogo dali, a za njih se ne zna.
Čuo sam za poslovicu: «U ratu vlada daje topove, bogati volove, a siromasi sinove.» Današnja socijalna struktura personala
Vojske Federacije, čini mi se, potpuno odgovara ovoj narodnoj izreci. Dužnost nam je vojni poziv učiniti atraktivnim u Bosni
i Hercegovini, a to se posebno odnosi na Bošnjake.
Ima još jedna narodna: «Ko ne želi hraniti svoju vojsku, hranit će tuđu.» Ne bi bilo dobro da se i ta narodna ispuni, a poseb-
no ne opet nama Bošnjacima. Gledajući današnju socijalnu strukturu pripadnika Vojske Federacije nisam zapazio nijednog
vojnika ili starješinu a da mu je otac direktor, profesor, premijer, ministar, general.
691
D-208
D-139
Ukupni gubici Četvrtog korpusa, do 19. januara 1994. godine, kada sam primio dužnost iznosili su:
1992. godina 1993. godina Ukupno

JEDINICA do 19.1.1994
poginuli ranjeni poginuli ranjeni poginuli ranjeni
1. Komanda Korpusa 4 18 27 18 31
2. 4. bVP 20 96 20 96
3. 41. smtbr. 119 150 340 638 459 788
4. 42. bbr. 8 24 95 126 103 150
5. 49. ihbbr. 11 40 99 281 110 321
6. RB Mostar 7 7
UKUPNO 138 218 579 1 168 717 1 386
Ukupni gubici KORPUS Poginuli Ranjeni

Četvrtog i Šestog korpusa
1. 4. korpus AR BiH 717 1 386
do 19. januara 1994. godine:
2. 6. korpus AR BiH 415 622
UKUPNO 1 132 2 008
502
D-209a
GRANATIRANJE ISTOČNE OBALE NERETVE

PREGLED – REVIEW
EKSPLOZIJE U ISTOČNOM MOSTARU EVIDENTIRANE OD SPABAT U 1993. GODINI
/OF EXPLOSIONS IN EASTERN MOSTAR REGISTERED BY SPABAT IN 1993/
Document No. Date of report Date of event Number of registered explosions
Broj dokumenta Datum izvješća Datum događaja Broj registriranih eksplozija
P2572 30.05.1993. 30.05.1993. 20
P5416
P5537
27.09.1993.
30.09.1993. (SITREP 312)
27.09.1993.
30.09.1993. 25
5 *
P5629 05.10.1993. 04./05.10.1993. 91
P5680 04.10.1993. (SITREP 317) 04.10.1993. 11
P5899 15.10.1993. (SITREP 326) 15.10.1993. 54
P5921 17.10.1993. (INTREP 328) 17.10.1993. 40
P6113 25.10.1993. (INTREP 336) 25.10.1993. 20
P6149 26.10.1993. (INTREP 337) 26.10.1993. 35
P6452 05.11.1993. (INTREP 347) 05.11.1993. 4
P6872 25.11.1993. (SITREP 367) 25.11.1993. 18
P6894 26.11.1993. (INSUM 368) 26.11.1993. 29
P6957 29.11.1993. (INSUM 371) 29.11.1993. 36
P7114 11.12.1993. (INSUM 68) 10.12.1993. 51
P7119 11.12.1993. (SITREP 383) 11.12.1993. 39
P7137 13.12.1993. (SITREP 385) 12.12.1993. 34
P7176 14.12.1993. (INSUM 386) 14.12.1993. 31
P7118 15.12.1993. (INSUM 387) 15.12.1993. 39
P7241 18.12.1993. (SITREP 389) 18.12.1993. 20
P7283 20.12.1993. (INSUM 392) 20.12.1993. 43
P7335 25.12.1993. (INSUM 397) 24./25.12.1993. 86
P7338 25./26.12.1993. (SITREP 398) 25./26.12.1993. 40
P7362 28.12.1993. (SITREP 400) 27./28.12.1993. 20
TOTAL cca 791
UKUPNO
* U PERIODU OD 24.7.1993. DO 8.11.1993., KADA JE SLOBODAN PRALJAK BIO ZAPOVJEDNIK GLAVNOG STOŽERA
HVO-a, IZBROJANO JE 285 EKSPLOZIJA NA ISTOČNOJ STRANI NERETVE
KOMENTAR:
Ti vojnici, pripadnici Španjolskog bataljuna UNPROFOR-a nisu mogli razlikovati granate koje je ispalio HVO
od onih koje su upućene s položaja VRS, a prema tadašnjoj izvjesno realnoj procjeni HVO-a, 25-30% tako
izbrojenih projektila uputilo je na grad topništvo VRS.
Izazivali su i poticali na taj način A BiH i HVO na daljnji sukob.
Svaki topnički narednik zna da broj od oko 600 projektila, koje je na vojne ciljeve na istočnoj strani bojišnice
u Mostaru ispalio HVO u vremenu 5-6 mjeseci počevši od 30.06.1993. godine, upravo je dostatan kao
topnička priprema jedne vojno ofenzivne akcije jedne bojne bilo koje moderne vojske. (790 pobrojenih
eksplozija umanjeno za broj koji je ispalila VRS).
Treba pregledati topničke tabele (priložene) o tome koliko granata (i kojeg kalibra) treba ispaliti na neki vojni
cilj, da bi se polučio određeni vojni učinak.
Sve to kazuje da je uporaba topništva HVO u obrani od napada A BiH u Mostaru tijekom druge polovice '93
bila apsolutno minimalna.
D-209a
U vrijeme ofenzive A BiH na HVO, sa ciljem izbijanja na zapadne granice BiH prema RH (Neum-Ploče), IV.
Korpus A BiH raspoređen na prostoru od Drežnice do Mostara broji više od 8.000 boraca i to bez pridodanih
jedinica.
Topničke položaje imali su neposredno uz Ratnu bolnicu i na drugim, civilnim stanovništvom gusto
nastanjenim dijelovima grada, PAT-ove i MB-e vozali su na kamionima naseljenim dijelovima grada i iz njih
otvarali vatru prema položajima HVO-a.
Zap. IV. Korpusa, Zap. 1. Mbr., Zap. VP, kuhinja za A BiH, radio stanica, skladišta municije i druge logistike,
kao i Zapovjedništva bojni, nalazili su se u samom centru istočnog dijela Mostara.
Izmiješanost vojnika iz A BiH i civilnog stanovništva bila je redovita, svakodnevna, lako uočljiva pojava.
Vojnu odjeću nosio je veliki broj civila, djeca su nosila oružje.
Sve su to, prema važećem ratnom pravu, legitimni vojni ciljevi.
Pravo i dužnost zap. HVO, druge strane u sukobu, bila je uništiti te vojne ciljeve.
Za ostvarenje tog cilja, dopušteno je ispaliti proporcionalan broj topničkih projektila.
Pravo u ratnom sukobu ne definira točno riječ „proporcionalno“, što je pravno izbjegavanje točnosti.
„Proporcionalno“ u ratu znači postići cilj – uništiti, onesposobiti – neprijateljski most, vezu, stožer itd. Da su
se zapovjednici HVO-a, na čelu sa mnom, držali tog prava i te dužnosti, broj topničkih projektila ispaljenih na
područje istočnog Mostara morao bi biti najmanje 1.000 puta veći od onog broja koji su izbrojali pripadnici
SPABAT-a, i to bez odbitka topničkih projektila VRS-e.
Zapovjednici su imali jasne upute o tome da smiju gađati samo vojne ciljeve, a nisu, prema zapovijedima,
radili niti to, ako je neprijateljski vojni cilj bio u gusto naseljenom dijelu grada.
Zapovjednici u zoni i topnici, potpuno sam uvjeren, držali su se zapovijedi.
U VRIJEME KADA SAM JA BIO ZAPOVJEDNIK GS HVO-A, 24.07. – 08.11.1993., POBROJANO JE 285
EKSPLOZIJA NA ISTOČNOJ OBALI NERETVE. UMANJITI TO ZA 20-25% ONIH PROJEKTILA KOJE JE
ISPALILA VRS I SVE TO U TRAJNIM NAPADIMA A BiH – „NERETVA 93“ !?!
I na kraju tri hipoteze:
a) Nije dopustivo držati toliko vojnih objekata i toliko topničkih položaja u gradu, među civilima, što je
konstantno i bez prekida radila A BiH, ako se time namjerno ne žele izazvati civilne žrtve.
Bojim se da su željeli namjerno izazvanim civilnim žrtvama postići propagandne i političke ciljeve.
b) Sasvim je sigurno da je civilima teško i mučno slušati eksplozije i sasvim je sigurno da im je svaki broj
prevelik.
c) Isto tako se ne može isključiti mogućnost poneke pogreške u gađanju. To nije moguće izbjeći, kao
statističku pogrešku.
TVRDIM:
I BROJ ISPALJENIH TOPNIČKIH GRANATA I SELEKTIVNOST CILJEVA U VRIJEME MOG
ZAPOVIJEDANJA APSOLUTNO ZADOVOLJAVA NAJSTROŽE MOGUĆE ZAHTJEVE I PROSUDBE.
D-209b
Izvadak iz knjige: „PRIRUČNIK O RATNOM PRAVU ZA ORUŽANE SNAGE“, Autor: Frédéric de Mulinen,
Izdavač: Međunarodni komitet Crvenog krsta, Ženeva, 2000-2007.; Beograd: Društvo Crvenog krsta SCG.
***
Odjeljak 1.2. Osnovne kategorije lica i objekata
GLAVA A Borci
47. Definicija Borac je svaki pripadnik oružanih snaga, osim

G. III, 4 sanitetskog i verskog osoblja.
G. P. I, 43
48. Razlikovanje od civila: pravilo Za vreme učešća u borbenim aktivnostima ili
G. III, 4 u pripremnoj vojnoj operaciji, borci se moraju
G. P. I, 44 razlikovati od civilnog stanovništva.
Pripadnici regularnih i pridruženih oružanih
obično se razlikuju po njihovim uniformama.
Pripadnici ostalih oružanih snaga nose
istaknute znakove raspoznavanja i otvoreno
nose oružje.
49. Razlikovanje od civila: U situacijama u kojima zbog prirode
izuzetne situacije neprijateljstava naoružani borac nije u
G. P. I, 44 mogućnosti da se razlikuje, on zadržava svoj
status borca ako otvoreno nosi oružje;
a) za vreme svakog vojnog angažovanja;
b) sve dok ga neprijatelj može videti dok je
angažovan u vojnom razmeštaju, što znači
svaki pokret prema mestu sa kojeg ili gde će
da dođe do borbene aktivnosti.
***
D-209c
Neutralizacija ciljeva 25%

Vatreni zadatak, vrsta, karakteristika cilja i jedinice Topnička oružja i minobacači na daljinama do 10 km VLR na svim daljinama
normiranja 76 i 90 100 i 122 i 152 i 203 mm MB 120 128 M67 128 M77 262
mm 105 mm 130 mm 155 mm mm
1A Uništenje lansirnog oružja taktičke 800 520 300 200 70 300 500 360 240
(operativne) namjene na cilj
2B Neutraliziranje Vod (bitnica) samohodnih 1000 720 450 270 120 450 560 400 200
25% na cilj oklopnih oružja (MB)
400
3C Vod (bitnica) 540 360 210 180 100 240 400 320 120
neoklopljenih oružja
(MB) u zaklonu 220
4D Vod (bitnica) 250 150 90 60 30 90 150 120 30
(MB) van zaklona
5E Raketne bitnice PZO 250 200 150 100 60 150 300 200 70
6F Elektronska sredstva na 420 280 180 120 60 180 300 240 80
vozilima
7G Neutraliziranje Živa sila, vatrena i druga 50 30 20 15 5 8 10 8 4
25% na 1 ha sredstva van zaklona
8H Tenkovi i OT van zaklona; 400 250 150 110 50 140 240 180 40
ž/s i v/s u nepotpunim
zaklonima ili na vozilima
91 ž/s i v/s; tenkovi i OT, ZM 450 320 200 150 60 200 320 240 60
u potpunim zaklonima ili
na OT
D-209d
Neutralizacija ciljeva 80%
Vatreni zadatak, vrsta, karakteristika cilja i jedinice Topnička oružja i minobacači na daljinama do 10 km VLR na svim daljinama
normiranja 76 i 90 100 i 122 i 152 i 203 mm MB 120 128 M67 128 M77 262
mm 105 mm 130 mm 155 mm mm
1A Uništenje lansirnog oružja taktičke 7720 5018 2895 1930 676 2895 4825 3474 2316
(operativne) namjene na cilj
2B Neutraliziranje Vod (bitnica) samohodnih 9650 6948 4343 2606 1158 4343 5404 3860 1930
80% na cilj oklopnih oružja (MB) 3860
3C Vod (bitnica) 5211 3474 2027 1737 965 2316 3860 3088 1158
neoklopljenih oružja 2123
(MB) u zaklonu
4D Vod (bitnica) 2413 1448 869 579 290 869 1448 1158 290
(MB) van zaklona
5E Raketne bitnice PZO 2413 1930 1448 965 579 1448 2895 1930 676
6F Elektronska sredstva na 4053 2702 1737 1158 579 1737 2895 2316 772
vozilima
7G Neutraliziranje Živa sila, vatrena i druga 483 290 193 145 48 77 965 77 39
80% na 1 ha sredstva van zaklona
8H Tenkovi i OT van zaklona; 3860 2413 1448 1062 483 1351 2316 1737 386
ž/s i v/s u nepotpunim
zaklonima ili na vozilima
91 ž/s i v/s; tenkovi i OT, ZM 4343 3088 1930 1448 579 1930 3088 2316 579
u potpunim zaklonima ili
na OT
KOMENTAR:
Bez komentara!?
I sada bih na kraju trebao nešto napisati „pametno“ i „značajno“, „zaokružiti temu“.
A što?
MOLBU!?
Provjerite činjenice, molim, a ako su točne, usvojite ih kao dio mišljenja i govora.
A zašto?
Jer kao i u KRALJEVINI Jugoslaviji, kao i u SFRJ, kao i uvijek i svuda, ovolika količina laži pretvorena u istinu
samo je podloga i uzrok ponavljanja klanja.
Nema na tim osnovama nikakvog pomirenja, nikakvog razumijevanja, nikakve dobre budućnosti.
Nikakvi sitni politički izljevi ljubavi, grljenja i tapšanja neće tu ništa promijeniti.
A pogotovo krive, lažne, smiješne isprike ili uvjerenost tih malih bogova da će „zatvoriti povijesnu priču“ čim
se oni negdje pojave. Ne ide to tako, poslijeratni je period vrlo, vrlo težak posao, odgovoran i ozbiljan, težak i
mučan, osjetljiv i bolan.
Pa onima koji žele raditi na taj način kažem i molim: ne dajte se ušutkati, ne dajte opsjenarima da nastave
posao koji su radili i u SFRJ, a koji je doveo do agresije i zločina.
A sve je, tvrdili su godinama, bilo da ne može biti bolje, u najboljem od svih svjetova.
Idila.
I cijela ta komunistička falanga stampedom je pretrčala u demokraciju i u tom društvenom obliku nastavila
diktaturu, tiraniju laži i galame.
Diktatura liberalne demokracije, brbljaonica neukih, uhljebljenih i neupitnih, koji na svoje ideološke
protivnike, na one koji misle drugačije, pljuju, hračkaju, pišaju i seru, lažu i objeđuju bez ikakve efikasne
zakonske regulative (koja bi to kao sankcionirala) i bez i najmanje moralne odgovornosti.
Čitatelju, za njih je „činjenica“ smetnja, nepotrebna gnjavaža, a u realnom svijetu znanja većina tih Ostapa
Bendera bila bi kruha gladna.
I zbog toga i samo zbog toga, zbog peneza koje nezasluženo ubiru, održavaju i bore se za društvo u kome je i
krivo, i nevažno i vulgarno magarcu prebrojiti zube – kada se želi saznati koliko magarac ima zuba.
Razgovarati, raspredati, trućati o broju tovarovih zuba, na sjednicama, sastancima, simpozijima, dobro
plaćenim i klimatiziranim, godinama postojano, omogućuje tim komunističkim skolastičarima dobar život.
I ta će se rabota nastaviti, uglavnom su ušutkali one druge – do konačnog zajedničkog društvenog bankrota.
Za ime Boga – recite riječ i spasite dušu svoju.
D-210
Dr. Ismet Hadžiosmanović: Bošnjačko-hrvatski politički obračun
***
Mostar, 2004.
XXII. ODLIKOVANJA DUŽNOSNIKA BOŠNJAČKO-MUSLIMANSKOG NARODA U BiH
U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske, predsjednik Republike Franjo Tuđman, temeljem članka
98. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavak 1., Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike
Hrvatske (Narodne novine 20/95), a na prijedlog Državnog povjerenstva za odlikovanja u prigodi Dana
državnosti i pete obljetnice samostalne i suverene države Hrvatske, dana 29 i 30.5.1995. godine donio je ukaz
kojim se, pored ostalih hrvatskih dužnosnika, dodjeljuju odlikovanja sljedećim bošnjačko-muslimanskim
dužnosnicima:
1. Alija Izetbegović
Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, odlikuje se Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom
«za doprinos uspostavi povjerenja između hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda, suradnji u otporu
i agresiji i uspostavi hrvatskobošnjačke Federacije te izgradnji njene Konfederacije s Republikom Hrvatskom.»
2. dr. Haris Silajdžić
Odlikuje se redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom «za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti
i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske za izgradnju Hrvatske i razvitak odnosa Hrvatske i drugih
zemalja.»
3. Ejup Ganić
3.1. Odlikuje se Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom «za izniman doprinos neovisnosti, cjelovitosti
i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske, za izgradnju Hrvatske i razvitak odnosa Hrvatske i drugih
država.»
3.2. Odlikuje se redom kneza Branimira s ogrlicom «za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog
položaja i ugleda Republike Hrvatske i njezinih odnosa sa drugim državama.»
4. Muhamed Šaćirbej
Odlikuje se Redom kneza Branimira sa ogrlicom: «za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog
položaja i ugleda Republike Hrvatske i njenih odnosa sa drugim državama.»
***
Dr. Ismet Hadžiosmanović: Bošnjačko-hrvatski

politički obračun, Vlastita naklada, Mostar, 2006.
40.
AGRESIJA A BiH (MUSLIMANSKE
VOJSKE) NA HVO I HRVATE
U VAREŠU – LISTOPAD 1993. GODINE
ČINJENICE
KARTA 1.
KARTA 2. – OPĆI PREGLED NAPADA A BiH NA HVO
KARTA 3. – NAPAD A BiH (MUSLIMANSKE VOJSKE) NA VAREŠ POČEO JE 18.
LISTOPADA 1993.
KARTA 4. – NAPAD A BiH (MUSLIMANSKE VOJSKE) NA HVO I HRVATE U
VAREŠU POČEO JE 18. LISTOPADA 1993.
STANJE U VAREŠU 10. 11. 1993.
KARTA 5. – Raspored snaga i napad A BiH na Vareš, 05. 11. 1993.
D-211
D-212
D-212
D-213
D-214
D-215
D-216
D-217
D-217
D-218
D-219
D-220
41.
ZLOČINI KOJE SU POČINILI
NEKI PRIPADNICI A BiH
(MUSLIMANSKE SNAGE)
NAD HRVATIMA U BiH
1991. – 1995.
ČINJENICE
KOMENTAR:
Ima tome više od par godina kako sam zamolio uglednog novinara HTV-a da pogleda koliko puta je ta „TV
KUĆA“ u svojim emisijama spomenula riječ „AHMIĆI“, a koliko riječ „TRUSINA“?
Nekoliko dana kasnije dobio sam odgovor:
„AHMIĆI“ - 998 (devet stotina devedeset i osam) puta, „TRUSINA“ - 2 (dva) puta.
„TRUSINA“ 2 ‰ (dva promila) u odnosu na „AHMIĆE“.
U oba sela u BiH dogodio se zločin. Istoga dana, istoga mjeseca, a i godina je ista.
U Ahmićima je vođena borba i još se ne zna koliko je ubijenih vojnika i koliko civila.
DEN HAAG: „U Ahmićima najmanje 33 (trideset i tri) civila.“
U Trusini 23 (dvadeset i tri) nenaoružanih – civila i nekoliko vojnika koji su se predali.
U Ahmićima su ubijeni Muslimani, a u Trusini Hrvati.
A HTV iz Zagreba izvješćuje o Trusini 2 ‰ u odnosu na Ahmiće.
Poremećeni komunistički sadomazohizam?
Ne kažem „Ratni zločin“ nego „Zločin u ratu“, za oba slučaja.
Nije li ovakav nesrazmjer spominjanja jednog i drugog zločina u ta dva sela na HTV-u (isti je nesrazmjer i u
ostalim medijima), bjelodan dokaz poremećaja u istraživanju istine?
To je tako veliki poremećaj da ga možemo usporediti samo s iskrivljavanjima činjenica koje smo vidjeli u
fašističkim, nacističkim i komunističkim društvima i državama.
Takvo istraživanje služi samo tome da se „ISTRAŽIVAČI“ održe na položajima na kojima su bili desetljećima
i proizvodili istine koje su i dovele do sukoba u bivšoj Jugoslaviji.
To ljudsko smeće ima svoju devizu:
„Zadržimo spoznaju na razini koja
Nam omogućuje da ostanemo na
Položajima na kojima možemo
Proizvoditi istinu koja nas održava … !
Reproducirajmo se u beskonačnost!
O ostalim pitanjima drugom zgodom“.
sam puta više Hrvata ubili su neki pripadnici A BiH u agresiji na HVO – posebno u 1993. godini, nego što
O
su neki pripadnici Hrvatskog naroda ubili Muslimana.
BROJ HRVATA U OPĆINAMA PREMA POPISU 1991. GODINE
1. ČAPLJINA 14.969
2. MOSTAR 43.037
3. JABLANICA 2.291
4. KONJIC 11.513
5. PROZOR 12.259
6. GORNJI VAKUF – USKOPLJE 10.706
7. BUGOJNO 16.031
8. TRAVNIK 26.118
9. NOVI TRAVNIK 12.162
10. VITEZ 12.675
11. ZENICA 23.595
12. MAGLAJ 8.365
13. ŽEPŠČE 7.813
14. ZAVIDOVIĆI 7.451
15. BUSOVAČA 9.093
16. FOJNICA 6.623
17. KISELJAK 12.550
18. KREŠEVO 4.714
19. VISOKO 1.873
20. KAKANJ 16.556
21. VAREŠ 9.016
UKUPNO 269.410
Realan broj stanovnika u navedenim općinama u vrijeme zločina počinjenih nad Hrvatima nije bio veći
od 180.000 (sto i osamdeset tisuća), jer je veliki broj ljudi izbjegao na samom početku rata u BiH i jer je
ekonomskih emigranata bilo više od 12 % populacije.
Ako na 180.000 stanovnika imate 1.200 ubijenih civila i zarobljenika, onda je to kao da:
1. U Francuskoj imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;
2. U Velikoj Britaniji imate 400.000 ubijenih civila i zarobljenika;
3. U Americi imate 2.000.000 ubijenih civila i zarobljenika.
PITANJE:
Možete li zamisliti socio-psihološko stanje tih naroda i socio-patologiju ponašanja grupa i pojedinaca?
D-221a
BOSNA I HERCEGOVINA
D-221b
PREGLED STANJA U BiH I RH TIJEKOM

RATA
- TERITORIJ POD NADZOROM VRS I JNA
- TERITORIJ POD NADZOROM a BiH
- TERITORIJ POD NADZOROM HVO
- ZAŠTIĆENE ZONE UN-a (20 km)
D-221c
PREGLED STANJA U BiH

TIJEKOM RATA

D-221d
OPĆINE U BiH U KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH (MUSLIMANSKE

POSTROJBE) POČINILI ZLOČINE NAD HRVATIMA
1. ČAPLJINA
2. MOSTAR
3. JABLANICA
4. KONJIC
5. PROZOR
6. USKOPLJE 14. ZAVIDOVIĆI
7. BUGOJNO 15. BUSOVAČA
8. TRAVNIK 16. FOJNICA
9. N. TRAVNIK 17. KISELJAK
10. VITEZ 18. KREŠEVO
11. ZENICA 19. VISOKO
12. MAGLAJ 20. KAKANJ
13. ŽEPČE 21. VAREŠ
D-221e
PREGLED STANJA U BiH

TIJEKOM RATA

D-222
U općini Čapljina ubijeno je 15 osoba u

mjestima:
STANOJEVIĆI, KVANJ, OPLIČIĆI i LOKVE
Općina ČAPLJINA
Gagrice-Lokve Kvanj
Opličići 10.10.1993. – 2 žrtve i to: 2.10.1993. - 2 žrtve i to:
12.11.1993. - 5 žrtava i to: - RATKO (Ivan) ROSO - MARTIN (Mladen) MARKOVIĆ
- RUDO (Toma) PAVLOVIĆ
- MARINKO (Vlado) VIDIĆ
- STIPE (Blago) DRAGIČEVIĆ - IVICA (Andrija) BUNOZA
D-222a
- PERO (Ambro) PULJIĆ
- VIKTOR (Mirko) KRIŽANOVIĆ
- VLADO (Mato) VIDIĆ
Stanojevići
12.11.1993. - 6 žrtava i to:
- STANKO (Vlado) PRCE
- LESZEK (Boleslav) JEDRZEJCZYK
- ZARIO (Vladimir) PETKOVIĆ
- JURE (Boškov) IVANKOVIĆ
- MIRKO (Martin) PULJIĆ
- DAMIR (Damjan) ŠUTALO
D-222b
Opličići - ČAPLJINA
12.11.1993.
- VLADO (Mato) VIDIĆ
Gagrice – Lokve - ČAPLJINA

10.10.1993.
- STIPE (Blago) DRAGIČEVIĆ
D-222c
D-223
U općini Mostar ubijene su 43 osobe

u mjestima:
ĐIKOVINA, RODOČ i GRABOVICA
Općina MOSTAR
Grabovica
09.09.1993. - 32 žrtve i to:
Đikovina
- JOSIP (Ivan) BREKALO r. 1939.
03.09.1993. - 5 žrtava i to:
- LUCA BREKALO r. 1939.
- PERO (Mijat) ČULJAK r. 1913.
- KATA PEHAR r. 1928. D-223a
- VENCEL VIDAČAK
- MATIJA ČULJAK r. 1917.
- LEJLA UJDUR r. 1980.
- ANDRIJA (Tomin) DREŽNJAK r. 1921.
- STANKO CVITKOVIĆ r. 1940.
- MARA DREŽNJAK r. 1921.
- MENSUR CICAN r. 1964.
- DRAGICA DREŽNJAK r. 1953.
- ŽIVKO (Blaž) DREŽNJAK r. 1933.
- LJUBA DREŽNJAK r. 1932.
- CVITAN (Tadija) LOVRIĆ r. 1936.
- JELA LOVRIĆ r. 1940.
- IVAN (Marko) MANDIĆ r. 1935.
- MARA MANDIĆ r. 1912.
- PERO (Nikola) MARIĆ r. 1914.
- DRAGICA MARIĆ r. 1914.
- ILKA MARIĆ r. 1921.
- RUŽA (Šimun) MARIĆ r. 1956.
- MARTIN (Blaž) MARIĆ r. 1911.
- MARINKO (Martin) MARIĆ r. 1941.
- LUCA MARIĆ r. 1944.
- MARKO (Ante) MARIĆ r. 1906.
- MATIJA MARIĆ r. 1907.
- RUŽA MARIĆ r. 1935.
- ILKA (Ilija) MILETIĆ r. 1926.
- ANICA (Ivan) PRANJIĆ r. 1914. Rodoč
- FRANO (Stjepan) RAVLIĆ r. 1918. 20.09.1993. - 6 žrtava i to:
- IVAN (Pero) ŠARIĆ r. 1939. - PERO GRUBIŠIĆ r. 1930.
- IVAN (Andrija) ZADRO r. 1924. - BISERKA MILETIĆ r. 1941.
- MATIJA ZADRO r. 1923. - IVA KOŠTRO r. 1926.
- MLADEN (Ivan) ZADRO r. 1956. - TONI BOŽIĆ r. 1968.
- LJUBICA ZADRO r. 1956. - HUSO ISIĆ (65 g.)
- MLADENKA (Mladen) ZADRO r. 1989. - TOMISLAV JOVANOVIĆ r. 1926.
D-224
U općini Jablanica ubijene su 63

osobe u mjestima:
DOLJANI
Općina JABLANICA
Doljani - MILAN (Jure) POLE r. 1972.

28.07.1993. – 63 žrtve i to: - ANDRIJA (Jure) GROZNICA r. 1972.
- ILIJA (Ante) ZELENIKA r. 1960. - NEDJELJKO (Josip) SOLDO r. 1933.
- ANDRIJA (Jozo) PERKOVIĆ r. 1967. - ANICA (Ivan) RIPIĆ r. 1934.
D-224a - JELA (Stipe) STOJANOVIĆ r. 1962. - IVA (Srećko) PAVLOVIĆ r. 1930.
- IVICA (Stjepan) TOMIĆ r. 1954. - PAVA (Pero) STIPANOVIĆ r. 1942.
- SLAVKO (Stipan) VRLJIĆ r. 1968. - MATE MARKIĆ r. 1967.
- ANDJELKO (Pero) MARTIĆ r. 1964. - DRAGAN ANDRIĆ r. 1976.
- MARINKO (Kazimir) BOŽIĆ r. 1960. - BORISLAV BARBARIĆ r. 1959.
- LJUBOMIR (Kazimir) BOŽIĆ r. 1966. - MARIO HRKAČ–ČIKOTA r. 1971.
- ŽELJKO (Slavko) BOŽIĆ r. 1960. - MARKO MILJKO r. 1951.
- MATO (Ivan) DOGAN r. 1961. - MARINKO MARUŠIĆ r. 1942.
- ZDENKO KOLOBARIĆ r. 1969.
- ANTONIO LASIĆ r. 1968.
- MARKO LJUBIĆ r. 1959.
- MILIJAN ZELJKO r. 1962.
- BRANKO (Josip) TOKIĆ r. 1964.
- MARTIN (Ivo) RIPIĆ r. 1933.
- ZVONKO (Bosiljko) PINJUŠIĆ r. 1967.
- MATO (Tadija) BILOŠ r. 1950.
- ANTO (Ivan) ŽARIĆ r. 1965.
- SLAVKO (Jure) MILIČEVIĆ r. 1955. - RUŽA (Pero) ČOLIĆ r. 1921.
- MILENKO (Pero) GAGRO r. 1954. - ANDRIJA (Stipe) STIPANOVIĆ r. 1931.
- DRAŽEN (Tadija) PAVKOVIĆ r. 1971. - TOMISLAV (Ivan) JOSIPOVIĆ r. 1974.
- IVAN (Mirko) ZOVKO r. 1973. - ZDRAVKO (Marija) NIŽIĆ r. 1940.
- MARINKO (Ivan) ZELENIKA r. 1959. - JOZO (Luka) MILIČEVIĆ r. 1929.
- MARKO (Jure) CVITKOVIĆ r. 1954. - ANICA (Jure) ŠITUM r. 1913.
- PERO (Ilija) SOLDO r. 1967. - NIKOLA (Vido) DRINOVAC r. 1971.
- IVAN (Ilija) SOLDO r. 1969. - DRINKO (Petar) GALIĆ r. 1971.
- JURE (Ilija) SOLDO r. 1970. - ŽELJKO BOGDAN r. 1949.
- STIPO (Marijan) BRADARIĆ r. 1958. - PERICA KUTLEŠA r. 1961.
- DAVOR (Pero) MARIĆ r. 1974. - LJILJANA ZRNO r. 1962.
- IVAN (Anto) ŽARIĆ r. 1935. - MARTIN BAČAK r. 1968.
- ANDRIJA (Ivan) MILIČEVIĆ r. 1948. - IVAN RADOŠ r. 1964.
- IGOR (Nediljko) LEBO r. 1978. - IVAN PETROVIĆ r. 1961.
- IVAN (Tadija) TOPIĆ r. 1969. - LUCA BREKALO r. 1942.
- ŽELJKO (Ivan) MIŠKIĆ r. 1968. - JOSIP BREKALO r. 1939.
D-224b
Doljani - JABLANICA
28.07.1993.
TIJELA ŠESTERO UBIJENIH HRVATA NA “STIPIĆA LIVADI” KOD
DOLJANA OD STRANE 44. BRDSKE BRIGADE A BiH, A ŽRTVE SU:
S LIJEVA: NEDJELJKO SOLDO, ANICA RIPIĆ, IVAN RIPIĆ, IVAN TOPIĆ,
MATO BILOŠ, SLAVKO VRLJIĆ I ANĐELKO MARIĆ.
D-225
U općini Konjic ubijeno je 85 osoba u mjestima:

GOSTOVIĆI, GORANI, BOKŠEVICA, TRUSINA,
RADEŠINE, ČELEBIĆI, ORAHOVICA, ZABRĐE,
POLJE BIJELA – Spiljani, OVČARI, GALJEVO,
PODORAŠAC, VRCI, GORNJA VIŠNJEVICA,
ORLIŠTE, MRKOSOVICE, BUŠČAK i JUKIĆI.
Općina KONJIC
D-225a
Orlište
Gostovići Bušćak Mrkosovice 25.03.1993. – 4 žrtve
23,03,1993. - 4 žrtve 13. i 14.04.1993. – 3 žrtve 01.05.1993. – 2 žrtve
Jukići
Gorani 17.04.1993. – 2 žrtve
12.06.1993.
- 1 žrtva
Gornja Višnjevica
28.05.1993. – 1 žrtva
Vrci
23.03.1993. – 9 žrtava
Bokševica
11.05. i 06.07.1993. Podorašac
- 7 žrtava 22.04.1993. – 2 žrtve
Bjelovčina
19. i 20.04.1993. – 5 žrtava
Trusina
16.04.1993. – 23 žrtve Ovčari i Galjevo
18.04.1993. – 3 žrtve
Radešine
Polje Bijela – Spiljani
25.04.1993. – 4 žrtve
10.07.1992. - 4 žrtve (obitelj)
Orahovica
Čelebići 14. i 17.05., 30.08.1993. – 8 Zabrđe
16.05.1993. – 2 žrtve žrtava 28.06.1993. – 1 žrtva
Orlište
25.03.1993. – 4 žrtve
- IVAN KOSTIĆ r. 1923.
- ANĐA KOSTIĆ r. 1923.
D-225b - BRANKA KOSTIĆ r. 1937.
Vrci
23.03.1993. – 9 žrtava
- JANJA KOSTIĆ r. 1913. - IVAN (Ante) ANDRIĆ r. 1966.
- MIRKO (Stjepan) ĐOPO r. 1966.
- IVAN (Mato) ANDRIĆ r. 1970.
- IVAN (Pero) STANIĆ r. 1935.
- STOJA STANIĆ r. 1935.
- ANUŠA KOŽUL r. 1929.
- KATA KALEB - “Malezuša” r. 1910.
- ĐOKO RISTIĆ r. 1918.
- PETRA RISTIĆ r. 1918.
Polje Bijela – Spiljani

Bušćak 10.07.1992. – 4 žrtve (obitelj)
13. i 14.04.1993. – 3 žrtve - ĐURO GOLUBOVIĆ r. 1951.
- MIROSLAV (Josip) MAJIĆ - VLASTA GOLUBOVIĆ r. 1958.
- BRANKO (Jakov) MAJIĆ r. 1963. - PAVLE GOLUBOVIĆ r. 1987.
- SLAVKO (Ljuban) MAJIĆ r. 1959. - PETAR GOLUBOVIĆ (dijete)
Gostovići
23.03.1993. – 4 žrtve
- MATO (Stjepan) STJEPANOVIĆ r. 1966.
- ZVONKO (Pero) ĐOPO r. 1966.
- MATO (Tadija) DRLJO r. 1942.
- DRAGAN (Bosiljko) VUJIČEVIĆ r. 1963.
D-225c
Ovčari and Galjevo

18.04.1993. - 3 žrtve
Bjelovčina
- PETAR (Mile) GRGIĆ r. 1947.
19. i 20.04.1993. – 5 žrtava
- MATO AZINOVIĆ
- ZORAN KULJANIN r. 1969.
- APOLONIJA (Nikola) AZINOVIĆ
- MATO SOLDO r. 1930.
- IVKA SOLDO r. 1931.
- MIRKO IVANKOVIĆ r. 1935.
- MARIJO KOVAČ r. 1975.
Trusina
- ANTE-TUNJO (Jozo) DRLJO r. 1936.
16.04.1993. – 23 žrtve
- IVAN (Pero) DRLJO r. 1933.
- NEDJELJKO (Marka) KREŠO r. 1953.
- KATA DRLJO r. 1932.
- PERO (Cmiljka) KREŠO r. 1960.
- TOMO (Ante) DRLJO r. 1923.
- STIPO (Pero) LJUBIĆ r. 1961.
- ILIJA (Antun) IVANKOVIĆ r. 1927.
- MILENKO (Stipe) MANDIĆ r. 1961.
- ANĐA (Jure) IVANKOVIĆ r. 1936.
- ŽELJKO (Slavka) BLAŽEVIĆ r. 1965.
- CMILJKO (Mirko) KREŠO r. 1940.
- IVAN (Andrija) DRLJO r. 1971.
- IVICA (Jure) KREŠO r. 1935.
- ZDRAVKO (Ivan) DRLJO r. 1962.
- VELIMIR-VELJKO (Andrija) KREŠO r. 1934.
- ANTE (Tado) ANĐELIĆ r. 1972.
- STIPE (Andrija) MANDIĆ r. 1930.
- JURE (Ante) ANĐELIĆ r. 1926.
- BRANKO (Andrija) MLIKOTA r. 1925.
- ANDRIJA (Ilije) DRLJO r. 1947.
- ANTE (Tade) ANĐELIĆ r. 1972.
- FRANJO (Ilije) DRLJO r. 1942.
Gorani
12.06.1993. - 1 žrtva Mrkosovice
- JOZO (Ilije) JURIĆ r. 1931. 01.05.1993. – 2 žrtve Jukići
- CVITAN KNEŽEVIĆ r. 1933.
- ILIJA (Mijo) ILIĆ r. 1918.
17.04.1993. – 2 žrtve D-225d
- STJEPAN (Dane) JUKIĆ r. 1922.
- ANA JUKIĆ r. 1922.
Gornja Višnjevica
28.05.1993. – 1 žrtva
- GRGO TURIĆ
Podorašac
22.04.1993. – 2 žrtve
Bokševica - MLADEN (Vlade) JURIĆ
11.05. i 06.07.1993. - 7 - DRAGICA ZOVKO r.1921.
žrtava
- DAVOR (Vinko) ILIĆ
Zabrđe
- JELKA BUZUK
28.06.1993. – 1 žrtva
- EMILIJA MILETIĆ r. 1908.
- ANUŠA PETROVIĆ r. 1954.
- ŠIMA MERDŽO
- KATA (Ilije) BLAŽEVIĆ
r. 1941. Orahovica
- ANĐELKO STOJANOVIĆ 14. i 17.5., 30.08.1993. – 8 žrtava
- ANTE (Marko) BELJO - SLAVEN (Vinko) KOLAR r. 1968.
r. 1950. - ZLATKO TRLIN r. 1970.
- ANTE (Ivan) BANOVIĆ r. 1954.
- JOZEF (Jozef) BRVENIK r. 1947.
Radešine - JOZO RUŽIĆ r. 1928.
Čelebići
25.04.1993. – 4 žrtve - STANKO RUŽIĆ r. 1932.
16.05.1993. – 2 žrtve
- ŽELJKO AZINOVIĆ r. 1965. - PERO SKOČIBUŠIĆ r. 1939.
- DARKO MATIĆ
- STJEPAN PANDŽA r. 1942. - MATO ŠIMIĆ r. 1923.
- MARKO (Mato) MATIĆ r. 1920.
- BRANKO RAJIĆ r. 1937.
- LUKA MATKOVIĆ r. 1928.
D-226
U općini Prozor ubijeno je 65 osoba u mjestima:

UZDOL i HUDUTSKO
Općina PROZOR
Uzdol - MIJO (Marko) RAJIĆ r. 1924.

14.09.1993. - 41 žrtva i to: - IVKA RAJIĆ r. 1921.
- JELA DŽALTO r. 1950. - DOMIN (Ivo) RAJIĆ r. 1936.
- ZORKA (Mato) GLIBO r. 1938. - IVKA (Martinova) RAJIĆ r. 1934.
D-226a - MARA GRUBEŠA r. 1934. - MARTIN (Petar) RATKIĆ r. 1935.
- MATO (Jozo) LJUBIĆ r. 1923. - KATA RATKIĆ r. 1928.
- KATA (Ilija) PERKOVIĆ r. 1922. - LUCA ZELENIKA r. 1906.
- STANKO (Niko) RAJIĆ r. 1927. - JANJA (Križan) ZELENIKA r. 1931.
- LUCIJA RAJIĆ r. 1933. - DRAGICA (Ante) ZELENIKA r. 1934.
- ŠIMA RAJIĆ r. 1914. - IVAN (Mato) ZELENIKA r. 1930.
- MARA (Jakov) RAJIĆ r. 1938. - RUŽA (Kazimir) ZELENIKA r. 1931.
- JADRANKA (Kazimir) ZELENIKA r. 1981.

- RUŽA (Mijo) ZELIĆ r. 1944.
- MARIJA (Jozo) ZELIĆ r. 1980.
- STJEPAN (Jozo) ZELIĆ r. 1983.
- ANTE (Jure) STOJANOVIĆ r. 1920.
- ANKICA (Stipe) STOJANOVIĆ r. 1949.
- FRANJO (Toma) STOJANOVIĆ r. 1916.
- SERAFINA STOJANOVIĆ r. 1922.
- KATA (Jozo) LJUBIĆ r. 1948.
- VLADO BIJATOVIĆ
- FABIJAN GRABOVAC
- ANĐELKO KOZARIĆ
- JOSIP MARIĆ
- PERO LUČIĆ
- IVO RAJIĆ
- BRANKO ŠEKERIJA
- PERO KOVČLIJA
- SLAVKO (Pavo) MENDEŠ r. 1954.
- FRANJO (Martin) ZADRO r. 1959.
- IVAN ZELIĆ r. 1959.
- ILIJA CVITANOVIĆ r. 1972.
D-226b
Hudutsko
16.09.1993. - 24 žrtve i to:
- ILIJA (Krunoslav) BENDRA r. 1959.
- ANĐELKO (Franjo) BILANDŽIJA r. 1941.
- LJUPKO (Mato) BILANDŽIJA r. 1961.
- STIPO (Pejo) BLIZNAC r. 1952.
- MARKO (Jozo) BRTAN r. 1953.
- ŽELJKO (Zvonko) GOLUBOVIĆ r. 1958.
- ŽELJKO (Pejo) JAKAŠEVIĆ r. 1970.
- ILIJA (Markov) JAKOVLJEVIĆ r. 1962.
- DRAGO (Mato) JEZERČIĆ r. 1971.
- JOZO (Ivan) LADAN r. 1968.
- KARLO (Slavko) LADAN r. 1965.
- ZORAN (Ante) MARIJANOVIĆ r. 1972.
- DRAGO (Ivo) MIJATOVIĆ r. 1971.
- ŠIMO (Ilija) PETROVIĆ r. 1966.
- DRAGAN (Ante) ŽUNIĆ r. 1959.
- PEJO BOŽIĆ
- JURE BRAJKOVIĆ
- JOZO (Mijo) BOGIĆ r. 1961.
- ANTE BELJO
- ANTON ODAK
- JOSIP SOLDO
- MARIN VIDIĆ
- MATO BILOŠ
-JAGODA MIJAČEVIĆ
Uzdol - PROZOR
14.09.1993.
- DRAGICA ZELENIKA r. 1934.
D-226c
D-226d
Uzdol - PROZOR
14.09.1993.
- STJEPAN ZELIĆ r. 1983.
Uzdol - PROZOR
14.09.1993.
- JADRANKA ZELENIKA r. 1981.
D-226e
D-227
U općini Gornji Vakuf ubijene su 32 osobe u mjestima:

G. VAKUF, UZRIČJE, KRUPA, PERNICE, BOJSKA, Kanjon
Bistričke rijeke, BISTRICA, ŽDRIMCI, PAIĆ POLJE,
HRASNICA, DURATBEGOVIĆEV DOLAC i GAJ.
Općina G. VAKUF
Bojska
07. i 21.02.1993 - 4 žrtve (obitelj) i to:
- ILIJA (Franjo) OKADAR
- PAVKA (Franjo) OKADAR D-227a
- FINKA (Franjo) OKADAR
- FRANJO OKADAR
Kanjon Bistričke rijeke

09.05.1993. - 4 žrtve i to:
- FABIO MORENA – humanitarac Talijan
- SERGIO LANA - humanitarac Talijan
- GUIDO PAULETI - humanitarac Talijan
- MIJO MILIĆ – Hrvat iz G. Vakufa
Bistrica
14. i 17.01.1993. - 4 žrtve i to:
- ILIJA IVOŠ r. 1939.
- RUŽA KVASINA r. 1940.
- STIPO ŠKRABA (54 g.)
- IVICA ŠKRABA (54 g.)
Gornji Vakuf
24.01., 07.02. i kolovoz 1993. - 5 žrtava i to:
- STANISLAVA JELEN r. 1933. Ždrimci
- PAULINA JOZIĆ r. 1914. 22.12.1993. - 4 žrtve i to:
- MARIJAN JURIČEVIĆ r. 1928. - MATO PROTUĐER
- ANKA GRGIĆ r. 1923. - ŽARKO PROTUĐER
- TVRTKO KOVAČEVIĆ - IVICA BRNIĆ
- BRANKO KATOVIĆ
D-227b
Paić Polje
Srpanj 1993. - 1 žrtva i to:
- JOSIP (Niko) POCRNJA r. 1936.
Hrasnica
30.01.1993. – 1 žrtva i to:
- VLATKO (Vojislav) VASILIĆ r. 1964.
Krupa
Kolovoz 1993 - 2 žrtve i to:
- SAJKA ŠAGOVIĆ
- DELFA DUMANČIĆ
Uzričje
Duratbegović Dolac Siječanj 1993 - 1 žrtva i to:
07.02.1993. i 13.01.1994. - 2 žrtve i to: - MIROSLAV IVANKOVIĆ
- STANISLAVA (Jozo) JELEN r. 1933.
- PERO (Ivo) MARJANOVIĆ r. 1964.
Gaj
Pernice 19., 20. i 23.07.1993. - 3 žrtve i to:
Kolovoz 1993. - - JOSIPA (Dragutin) VISKOVIĆ r. 1976.
1 žrtva i to: - ALEKSANDAR (Franjo) KOŠAK r. 1939.
- ANTE KOPAČ - DRAGUTIN (Mijo) RADIJELOVIĆ r. 1926.
D-228 U općini Bugojno ubijeno je 119 osoba u mjestima:

BUGOJNO, KULA, GLAVICE, VUČIPOLJE, VESELA,
VRBANJA, KARADŽE, ČAUŠLIJE, KANDIJA, GORUŠA,
GOLO BRDO, ODŽAK, GRAČANICA, ROSULJE,
ZLAVAST, ŠIĆI, DRVETINE, VRPEĆ, SULTANOVIĆI,
GRGIĆI, JABLANJE i ZANESOVIĆI.
Općina BUGOJNO
D-228a
Bugojno - TADIJA (Luka) PAUREVIĆ r. 1937. Kula
Od 19.07. do prosinca 1993. - - PERO (Stipo) VISKOVIĆ r. 1940. 20.08. i 24.11.1993. - 4 žrtve i to:
31 žrtva i to:
- IVO (Pero) VISKOVIĆ r. 1906.
- MARICA (Stipo) MARINA r. 1945.
- PERO (Frano) PALINIĆ r. 1933.
- NIKO (Pero) GRABOVAC r. 1940.
- LJUBA (Ivo) PALINIĆ r. 1934.
- PAVKA (Frano) MAROS r. 1934.
- VINKO (Ivo) PALINIĆ r. 1934.
- SLAVKO (Mirko) MRŠE r. 1934.
- TEREZA-VOJNA (Zvonimir) MRŠE r.
1941.
- JELA (Ante) MRŠO r. 1910.
- MIRKO GALIĆ
- FRANO (Frano) KIRIN r. 1907. Glavice
- IVICA (Stipe) JEZIDŽIĆ r. 1948. 18. i 21.07.1993. - 2 žrtve i to:
- DARKO (Stanislav) SKOKOVIĆ r. 1966. - VLADO (Ratko) MARIN r. 1963.
- LJUBOMIR (Franjo) KOŠAK r. 1929. - KRASNODAR (Ivo) BRKANOVIĆ r.
- ANA (Ivo) DOLE – JOZIĆ r. 1927. 1972.
- LJUBA (Ikan) DUJMOVIĆ r. 1958.
- DARIO (Miroslav) BARIŠIĆ r. 1983.
- JOSIP (Jure) KRSTANOVIĆ r. 1928.
- JURE (Niko) ŠUTA r. 1932.
- VINKO (Ivo) KASALO r. 1973.
- MLADEN (Stanislav) HAVRANEK r. Vučipolje
1968. Srpanj 1993. - 10 žrtava i to:
- MIRO (Alojzije) KOLOVRAT r. 1945. - MARIJAN (Jozo) BEKAVAC r. 1943.
- DAVOR (Pero) JEZIDŽIĆ r. 1969. - STIPO (Ivo) GVOZDEN r. 1964.
- ŽELJKO (Draško) TABAKOVIĆ r. 1966. - ANA (Marijan) CRNJAK r. 1937.
- BRANKO (Ante) JURIČIĆ r. 1956. - SLAVKA (Blaško) ŽIVKO r. 1910.
- NIKICA-NINE (Ivica) GRLIĆ - ANĐA (Marijan) NINKOVIĆ r. 1936.
- RATKO (Ivan) CRNJAC r. 1942. - PERO (Stipo) BRKANOVIĆ r. 1928.
- DRAGO (Anto) ALVIR r. 1951. - STIPO (Anto) KASALO r. 1938.
- ZDRAVKO (Branko) BODRUŽIĆ r. - JOSIP (Vinko) ŽULJ r. 1961.
1971. - IGOR (Ivo) KOLOVRAT r. 1975.
- TOMISLAV IVKOVIĆ r. 1970. - IVO (Stojko) KOLOVRAT r. 1949.
- NIKICA (Augustin) LUČIĆ r. 1961.
- ŽELJKO (Marko) MILOŠ r. 1969.
Karadže Čaušlije
11.08.1993. - 1 žrtva i to: Srpanj 1993. - 3 žrtve i to:
Vesela
- BOŽANA (Augustin) TOMASIĆ r. 1967. - PERO (Stojan) GAVRIĆ r. 1958. D-228b
- BLAGO (Stjepan) MILIČEVIĆ r.
Srpanj 1993. - 7 žrtava i to: 1942.
- JURE (Ilija) DUSPER r. 1936. - VLATKO (Ante) KAPETANOVIĆ
- BLAŽ (Blaž) IVIĆ r. 1939. r. 1973.
- DOMINKO (Frano) LUČIĆ r. 1923.
- FRANJO (Jure) LEBO r. 1931.
- JOSIP (Anto) MARKIĆ r. 1933.
- MARIJAN (Ivan) NOSIĆ r. 1943.
- ILIJA (Stipo) BREČIĆ r. 1934.
- TADIJA (Pero) VUJEVIĆ r. 1953. Kandija
Kolovoz - rujan 1993. - 3 žrtve i to:
- MARIJA (Ivo) ČOKLJAT r. 1929.
- IVKA (Ivo) KONTA r. 1928.
- DRAGIJA (Ikan) SVALINA r. 1927.
Goruša
Srpanj 1993. - 3 žrtve i to:
- JOZO (Luka) MILARDIĆ r. 1914.
Vrbanja - MILICA MILARDIĆ r. 1925.
Srpanj 1993. - 4 žrtve i to: - ANTE (Jozo) LUČIĆ r. 1959.
- FANIKA (Jozo) HARAMBAŠIĆ r. 1917.
- MIRO TELENTA
- MIJO VUČAK
- MARIO (Josip) ZRNO r. 1967. Golo Brdo
Srpanj - rujan 1993. - 2 žrtve i to:
- STIPO (Jakov) UDOVIČIĆ r. 1928.
- BOŽO (Pero) SUČIĆ r. 1939.
D-228c
Rosulje
06./07.09.1993. – 1 žrtva i to:
- IVO (Ante) GRABOVAC r. 1929.
Odžak
Srpanj 1993. - 7 žrtava i to:
- JAKOV (Stipo) GAŠPAR r. 1929.
- DRAGUTIN (Fabijan) BARTULOVIĆ r. 1932.
- ZDRAVKO (Stjepan) KEŠKIĆ r. 1959.
- STIPO (Marko) STIPIĆ r. 1954.
- ILIJA (Niko) KEŠKIĆ r. 1906.
Gračanica - ZDENKO (Dragutin) BARTULOVIĆ r. 1968.
Srpanj 1993. - 21 žrtva i to: - STIPO (Niko) LUBAR r. 1949.
- IVICA (Anto) MILOŠ r. 1930.
- MLADEN (Ivica) MILOŠ r. 1962.
- DRAŠKO (Ivica) MILOŠ r. 1958.
- PAVO (Frano) MILOŠ r. 1949.
- MARA (Stipo) JAZVIĆ r. 1934.
- FRANJO IVANDIĆ
- STIPO (Marijan) BOŠNJAK r. 1933.
- JOSIP (Stipica) LUČIĆ r. 1920.
- MARA (Marko) LJUBAS r. 1938.
- ZDRAVKO (Marko) DILBER r. 1933.
- STIPO GRBAVAC iz Crnča
- ŽELJKO (Marko) MILOŠ r. 1969.
- RATKO (Tonko) MAROS r. 1941.
- FRANJO (Franje) IVANDIĆ r. 1971.
- IVO (Drago) GUNJAČA r. 1955.
- IVO (Frano) MILIČEVIĆ r. 1961.
- ANTO (Ivica) DILBER r. 1945. Zlavast
- RATKO (Tonko) MAROS r. 1941. Srpanj 1993. - 4 žrtve i to:
- STIPO (Frano) MAROS r. 1932. - MARA (Ivan) LUČIĆ r. 1938.
-M IROSLAV (Dominko) MILIČEVIĆ r. - ANA (Zvonimir) BLATANČIĆ r. 1958.
1963. - IVICA (Marijan) ŠAKIĆ r. 1964.
- HUBERT (Ante) ŠIMIĆ r. 1930. - JOSIP (Pero) LUČIĆ r. 1935.
Sultanovići
19.07.1993. - 1 žrtva i to:
- ŽARKO (Marko) JUKIĆ r. 1968.
D-228d
Drvetine
- ZDRAVKO (Ivo) BOŽIĆ r. 1956.
- DOMINKO (Ante) JUKIĆ r. 1941.
- FRANO (Ivica) BIJADER r. 1957.
- IVO (Nikola) MILJAK r. 1974. Grgići
Lipanj - srpanj 1993. - 3 žrtve i to:
Šići - NIKO (Marko) JURIŠIĆ r. 1930.
23.07.1993. - 1 žrtva i to: - VINKO (Ante) JURIŠIĆ r. 1942.
- ZDRAVKO (Niko) BOJIĆ r. 1951. - SLAVKO (Franjo) TOPIĆ r. 1951.
Vrpeć
25.07.1993. - 3 žrtve i to:
- JANJA (Stojan) STRUJIĆ r. 1923.
- JOZO (Niko) KLARIĆ r. 1929.
- MIJO (Anto) KRIŽANOVIĆ r. 1925.
Zanesovići i Jablanje
- IVANKO (Ivan) PENAVA r. 1973.
- STIPO (Ivo) MARINČIĆ r. 1959.
- VINKO (Niko) PERIĆ r. 1929.
D-229
U općini Travnik ubijeno je 118 osoba u mjestima:

TRAVNIK, MILETIĆI, DOLAC, POLJE, DOLAC BILA,
BRAJKOVIĆI, GRAHOVČIĆI, OVNAK, KRPELJIĆI,
ORAŠAC, ČUKLE, MALJINE, ŠARIĆI, BUKOVICA,
PEŠEVIĆI, RUDNIK BILA i JANKOVIĆI.
Općina TRAVNIK
Mehurići
Miletići
Zapovjedništvo, kamp za 24.04.1993. - 6 žrtava i to:
obuku i smještaj mudžahedina i - STIPO PAVLOVIĆ r. 1934. D-229a
dragovoljaca iz islamskih zemalja - LUCA PAVLOVIĆ
- FRANJO PAVLOVIĆ r. 1963.
- VLADO (Srećko) PAVLOVIĆ r. 1974.
- TIHOMIR (Srećko) PAVLOVIĆ r. 1974.
- ANTO PETROVIĆ r. 1937.
Travnik
(ispred zgrade “Medrese”)
20.10.1992. - 1 žrtva i to:
- IVICA STOJAK – zap. opć. stožera HVO
Na raskrižju puta
Travnik – Vitez – Guča Gora
Travnik 17.03.1993. - 2 žrtve i to:
05.06. i 20.04.1993. - 3 žrtve i to: - IVO JURIĆ r. 1972.
- KREŠO SKOČIBUŠIĆ – iz Kalibunara - ZORAN (Vesko) MATOŠEVIĆ r. 1967.
- DARIO MELJANČIĆ
- DANICA GAŠO
D-229b
Grahovčići i Ovnak
Brajkovići 08.06.1993. - 4 žrtve i to:
08.06.1993. - 7 žrtava i to: - ŠIMUN ČUTURIĆ r. 1917.
- LUCA BARBARIĆ (70 g.) - STIPE (Dragan) ČUTURIĆ r. 1928.
- STJEPAN (Marko) BOBAŠ r. 1926. - ANA ČUTURIĆ r. 1927.
- MARKO (Pero) JOSIPOVIĆ r. 1934. - MARKO BARBIĆ
- ALFONZ (Jozo) MATKOVIĆ r. 1933.
- PERO (Matija) MATKOVIĆ r. 1970.
- ANTO (Mato) KLARIĆ r. 1946.
- MARIJAN BARIĆ (40 g.)
Dolac
04.–06.06.1993. - 12 žrtava i to:
- ANICA BEŠLIĆ
- MILKA BLAŽEVIĆ
- IVO MARJANOVIĆ
- JOSIP MEDIĆ
- JURO HERCEG
- VIKTOR SVALINA
- FINKA BOJANOVIĆ
- FINKA PINDEŠ
- ČEDO PROŠI Ć Polje
03.06.1993. - 3 žrtve i to: Dolac Bila
- JOZO ROJNICA r. 1933.
- DARKO (Branko) ANIĆ r. 1958. 08.06.1993. - 2 žrtve i to:
- MIJO VRHOVAC
- MIRKO DUJMUŠIĆ r. 1944. - JADRANKO (Pero) JURTA r. 1973.
-L UCA – štićenica doma
- MARIO (Slavko) MUNETIĆ r. 1976. - FRANJO (Srećko) BRKIĆA r. 1970.
staraca
Travnik - Grahovčići
08.06.1993.
- MARKO BARBIĆ
D-229c
D-229d
Orašac
08.06.1993. – 7 žrtava i to:
- JAKO PEŠA r. 1926.
- MANDA PEŠA r. 1924.
- SREĆKO (Stjepo) MARIJANOVIĆ (14 g.)
Krpeljići
- FRANJO (Jozo) STOJAK (65 g.)
08.06.1993. – 7 žrtava i to:
- VINKO (Marko) JANKOVIĆ (65 g.)
- STIPO (Mato) KAFADAR r. 1948.
- TOMO (Jozo) STOJAK (58 g.)
- DRAGO (Matija) PETRUŠIĆ r. 1935.
- LJUBO (Kesten) PETRUŠIĆ r. 1932.
- RUDOLF (Ivo) PETRUŠIĆ r. 1933.
- DRAGO (Ante) VOLIĆ r. 1934.
- VLADO (Mato) VOLIĆ r. 1959.
- NIKO (Ante) SLUGANOVIĆ r. 1949.
Čukle
08.06.1993. – 22 žrtve i to
- DRAGO (Marko) MARJANOVIĆ r. 1924.
- BOŽO (Ivo) ŽABIĆ r. 1927.
- IVICA (Drago) LAUŠ (55 g.)
- FABIJAN (Ivica) LAUŠ r. 1961.
- MARKO (Dragan) MARJANOVIĆ - ANTO (Anto) STOJAK r. 1972. - PERO (Ivo) KOZINA r. 1955.
- IVO (Luka) GALIĆ r. 1928. - KAZIMIR (Mato) KOZINA r. 1967. - BERO (Niko) LEŠIĆ (33 g.)
- DRAGAN LAUŠ r. 1959. - BERTA KOZINA r. 1933. - ŠKUCO (Matija) MATKOVIĆ (25 g.)
- ZLATKO MARJANOVIĆ r. 1955. - DRAGO (Ivo) ERIĆ r. 1958. - BRANKO (Drago) MRKONJA r. 1967.
- DRAGO PERIĆ - JOZO (Dragan) MARJANOVIĆ - MIROSLAV (Stipe) KOZINA r. 1967.
Maljine - JOZO (Franjo) PRANJEŠ r. 1908.

08.06.1993. – 37 žrtava i to: - LJUBA (Niko) ČEKO r. 1933.
- JAKOV (Ivo) TAVIĆ r. 1970. - MARA (Jozo) BALTO r. 1936.
- STIPO (Pero) TAVIĆ r. 1972.
- IVO (Jozo) VOLIĆ r. 1953.
- IVO (Ante) BARAČ r. 1930.
- FRANJO (Andrija) JAKIĆ r. 1930.
D-229e
Guča Gora - Šarići
- ANTO (Franjo) BALTO r. 1959.
Svibanj 1993. – 1 žrtva i to:
- JOZO (Franjo) BALTO r. 1971.
- MATO TOPALOVIĆ
- NIKICA (Franjo) BALTO r. 1968.
- IVO (Niko) BALTO r. 1964.
- LUKA (Mato) BALTO r. 1969.
- SREĆKO (Franjo) BOBAŠ r. 1963.
- PREDRAG (Kažimir) PUŠELJA r. 1972.
- NIKO (Pero) BOBAŠ r. 1940.
- GORAN (Niko) BOBAŠ r. 1972.
- STIPO (Franjo) JANKOVIĆ r. 1948.
- DALIBOR (Stipo) JANKOVIĆ r. 1974.
- BOJAN (Zvonko) BARAČ r. 1974.
- DAVOR (Zvonko) BARAČ r. 1976.
- SLAVKO (Fabijan) BOBAŠ r. 1948.
- ANTO (Mijo) MATIĆ r. 1958.
- PERO (Mijo) BOBAŠ r. 1970.
- TIHOMIR (Drago) PEŠA r. 1976.
- BOŽO (Anto) DJAKOVIĆ r. 1965.
- LJUPKO (Bariša) PUŠELJA r. 1958.
- DRAGAN (Niko) JURČEVIĆ r. 1970.
- FRANJO (Mijo) PUŠELJA r. 1971.
- FRANJO (Vinko) PUŠELJA r. 1962.
- ANA (Drago) PRANJEŠ r. 1974.
- FRANJO (Niko) MARTINOVIĆ r. 1960.
- MIJO (Ivo) TAVIĆ r. 1962. Bukovica, Peševići and Jankovići
- FRANJO (Andrija) JAKIĆ r. 1924. Travanj-lipanj 1993. – 3 žrtve i to:
- MATO (Ivo) KRAMAR r. 1936. - VEDRANA PRČINLIĆ (5 g.)
- SLAVKO (Miro) KRAVAR r. 1973. - FRANO PLIŠKIĆ
- MATO TOPALOVIĆ Mine Bila
- TOMO (Stipe) PUŠELJA r. 1930. Svibanj 1993. – 1 žrtva i to
- FRANJO (Kata) BRKIĆ r. 1970.
D-230
U općini Novi Travnik ubijeno je 60 osoba u mjestima:

RASTOVCI, ŠENKOVIĆI, KOPILA, KASAPOVIĆI,
PRIBILOVIĆI, BUČIĆI, ZENEPIĆI, NEVIĆ POLJE i NOVI
TRAVNIK.
Općina NOVI TRAVNIK
Zenepići
06.-16.06.1993. - 9
žrtava i to:
- IVICA VRHOVAC
D-230a - NIKO VRHOVAC
- MIJO VRHOVAC
- NIKO ŠIŠKO
- KATA VRHOVAC
- JOZO VRHOVAC
- MARA VRHOVAC
- LUCA VRHOVAC
- MARA BRKAN Nević Polje
07.10.1993. - 1 žrtva i to:
- NATAŠA (Anto) JURIĆ r- 1978.
- PAVO (Roko) VUKOVIĆ r. 1945.

Novi Travnik
- TVRTKO BILJEŠKOVIĆ
17.06. - prosinac 1993. - 30 žrtava i to:
- MARKO (Jozo) ZVIRAC r. 1921.
- ILIJA (Marko) DRMIĆ r. 1952.
- ANKICA ČEKVIŠA
- MARKO (Ilija) DRMIĆ r. 1977.
- DOMINKO BAVARKA
- BORS (Ivica) AUGUSTINOVIĆ r. 1977.
- MATO BAVARKA
- VANJA (Drago) BUNGIĆ r. 1982.
- EDITA (Zvonko) BLAŽEVIĆ r. 1977.
- STELA (Gordan) CVITANOVIĆ r. 1977.
- DRAGO LOZANČIĆ
- ČEKO (Stipo) ANKICA r. 1960.
- MARKO LOZANČIĆ
- DANIJELA (Stipo) FILIPOVIĆ r. 1988.
- ĐORĐE MATOVINOVIĆ
- ANDREJA JURČEVIĆ – beba od 5 mjeseci
- LJUBOMIR PEŠA
- OLGA (Drago) KAFADAR r. 1973.
- SLAVKO RAMLJAK
- LJUBICA KAPETAN r. 1926.
- ANTO TURIĆ
- SLAVKO (Franjo) TOPIĆ r. 1951.
- STIPO VUKOVIĆ
- ILIJA (Marko) GRBAVAC r. 1964.
- DRAGICA (Pero) ŽILIĆ r. 1961.
- FABO (Ilija) STOJAK r. 1956.
- NIKOLA ŽILIĆ
D-230b
Kasapovići Pribilovići
13.06.1993. - 3 žrtve i to: 08.06.1993. - 1 žrtva i to: Bučići
- PERO BRKAN r. 1963. - IVICA (Jure) STANIĆ r. 1953. 17.07.1993. - 2 žrtve i to:
- IVAN BRKAN r. 1944. - IVAN (Ilija) KOLAR r. 1984.
- ANTO VRHOVAC r. 1954. - VERA (Anto) KOLAR r. 1940.
Kopila
09.06.1993. - 2 žrtve i to:
- JOSIP (Ivo) JURIŠIĆ r. 1938.
- ZDRAVKO (Josip) JURIŠIĆ r. 1966. Rastovci
25.10.1993. - 11 žrtava i to:
- ANĐA (Mato) ĆORIĆ r. 1925.
- ILIJA (Mijo) ĆORIĆ r. 1913.
- RUŽICA (Fabijan) MARTIĆ r. 1969.
- LJUBA (Marko) RUJEVIĆ r. 1936.
- KARLO DAVIDOVIĆ r. 1963.
Šenkovići - ZORAN VREBAC r. 1959.
09.06.1993. - 1 žrtva i to: - PERO KOVAČ r. 1942.
- ANTO (Stanislav) ADŽAIP r. 1949. - DRAGO TEŠLIĆ r. 1960.
- JAKO MILANOVIĆ r. 1938.
- GORAN LEŠIĆ r. 1974.
- MIRKO ĆORIĆ
D-231
U općini Vitez ubijeno je 169 osoba u mjestima:

KRIŽANČEVO SELO, BUHINE KUĆE, BOBAŠI, BRDO,
ZABILJE, VITEZ, PRNJAVOR, GRABAK i POČULICA
Općina VITEZ
D-231a
Križančevo Selo - LIVANČIĆ (Ivo) STIPO r. 1968.
22.12.1993. - 72 žrtve i to: - LIVANČIĆ (Franjo) MIROSLAV r. 1971.
- ALILOVIĆ (Ivo) MARINKO r. 1965. - MAROS (Marko) IVICA r. 1950.
- AUGUSTINOVIĆ (Ivo) IVICA r. 1952. - MAROS (Jozo) MARIJAN r. 1959.
- BAKOVIĆ (Dragutin) JOSIP r. 1965. - MAROS (Mirko) GORAN r. 1963.
- BRKIĆ (Matija) RUDO r. 1943. - MAROS (Jako) SLAVKO r. 1948.
- ČALIĆ (Marijan) JOPIP r. 1958. - MAROS (Marko) JAKO r. 1943.
- ČALIĆ (Vinko) MIRKO r. 1960. - MAROS (Miro) DRAGAN r. 1962.
- ČEČURA (Stjepan) ZDRAVKO r. 1962. - MARTINOVIĆ (Franjo) MIROSLAV r. 1957.
- ČEČURA (Ivica) MATO r. 1960. - MATIĆ (Juraj) BRANKO r. 1973.
- DELIJA (Anto) STIPO r. 1963. - MILIČEVIĆ (Stipo) JERKO r. 1937.
- DELIJA-MATOŠEVIĆ (Pero) ŽIVKO r. 1969. - NEDIĆ (Lazar) MILOVAN r. 1954.
- GRBAVAC (Marko) NEDELJKO r. 1966. - NIKOLIĆ (Ivan) BRANISLAV r. 1955.
- GRBAVAC (Tadija) ANTO r. 1959. - PRANJKOVIĆ (Ivo) JOSIP r. 1971.
- GRBAVAC (Anto) MARKO r. 1952. - RAJIĆ (Marko) DRAGAN r. 1957.
- GREBENAR (Anto) ANTO r. 1957. - ŠAFRADIN (Frano) STIPO r. 1968.
- GUDELJ (Franjo) DRAGAN r. 1957. - ŠAFRADIN (Rafail) ŽEJKO r. 1966.
- HRGIĆ (Anto) VLADO r. 1953. - ŠAFRADIN (Marko) JOSIP r. 1972.
- JAKŠEVIĆ (Filip) JOZO r. 1959. - ŠAFRADIN (Nikica) IVICA r. 1967.
- JUKIĆ (Stipo) IVICA r. 1968. - ŠAFRADIN (Mirko) ŽELJKO r. 1964.
- JURČEVIĆ (Jozo) STIPICA r. 1969. - ŠAMIJA (Ivo) IVO r. 1936.
- JURČEVIĆ (Jozo) LJUBAN r. 1966. - ŠAMIJA (Drago) BLAŽEN r. 1974.
- JURIŠIĆ (Ivo) VINKO r. 1951. - ŠANTIĆ (Ivica) NIKICA r. 1954.
- KNEŽEVIĆ (Niko) IVAN r. 1971. - ŠARIĆ (Ivica) NIKOLA r. 1969.
- KNEŽEVIĆ (Ivo) NIKO r. 1951. - ŠTRBAC (Ivica) STIPO r. 1937.
- KNEŽEVIĆ (Ivo) PERO r. 1949. - ŠUTIĆ (Mato) PETAR r. 1963.
- KOVAČEVIĆ (Radmilo) SNJEŽAN r. 1961. - TOMIĆ (Stipo) JOZO r. 1942.
- KOZINA (Milko) ZDRAVKO r. 1962. - ZAMBONI (Zvonko) DRAGAN r. 1953.
- KRIŽANAC (Niko) DRAGAN r. 1945. - ZLOJIĆ (Alen) DAMIR r. 1968.
- KRIŽANAC (Jozo) TOMO r. 1969. - PANJKOVIĆ (Franjo) MATILDA r. 1943.
- KRIŽANAC (Jako) ANTO r. 1942. - ALILOVIĆ (Jure) KATA r. 1940.
- KRIŽANAC (Nikola) DRAGAN r. 1960. - ALILOVIĆ (Marko) FRANO r. 1962.
- KRIŽANAC (Anto) IVICA r. 1959. - ĐOLTO (Fabijan) JANKO r. 1959.
- KRIŽANAC (Stipo) RANKO r. 1965. - BRISTOVSKI (Roki) TOME r. 1950.
- KRIŽANAC (Ilija) FRANJO r. 1928. - GRABOVAC (Drago) DRAGICA
- KRIŽANOVIĆ (Vlado) BONO r. 1960. - RAJKOVIĆ (Frano) MIRO
- LEŠIĆ (Niko) VLADO r. 1958.
D-231b
VITEZ
KRIŽANČEVO SELO
Tijela ubijenih Hrvata iz

Križančeva Sela koje su
22. 12. ’93. pripadnici A BiH
zarobili u svojoj akciji.
Nakon razmjene obavljene
01. 02. ’94. tijela su položena
u sportskoj dvorani u Vitezu
radi identifikacije.
D-231c
Buhine Kuće
09.01.1994. – 26 žrtava i to:
- DRAGICA (Đorđe) PETROVIĆ r. 1957. Počulice
- BARIŠIĆ (Marko) MARIO r. 1974. 23.04.1993. – 4 žrtve i to:
- BOŽIĆ (Mato) ANTO r. 1972. - VIDOVIĆ JOZO r. 1945.
- BUHIĆ (Dragutin) MARKO r. 1957. - VIDOVIĆ IVO r. 1939.
- BULIGOVIĆ (Josip) MARIO r. 1972. - PAPIĆ PERO r. 1960.
- GRABOVAC (Anto) DRAGO r. 1950. - TROGRLIĆ TOMISLAV r. 1972.
- GRGIĆ (Rafael) MLADEN r. 1973.
- JANKOVIĆ (Pero) NIKOLA r. 1932.
- JAZVIĆ (Ivan) TONI r. 1972.
- JURIĆ (Ilija) NIKO r. 1969.
- JUTANDA (Đuro) DRAŽENKO r. 1960.
- KAFADAR (Mijo) GORAN r. 1972.
- KREŠEVLJAK (Zrino) IVAN r. 1975.
- LOVRENOVIĆ (Anto) IVICA r. 1967.
- PAPIĆ (Vlatko) SMILJAN r. 1969.
- PERKOVIĆ (Stipo) PETAR r. 1940.
- RAMLJAK (Stipo) STJEPAN r. 1941.
- SAMARĐIĆ ZDRAVKO r. 1961.
- ŠAFRADIN (Ilija) MIRKO r. 1960.
- ŠANTIĆ (Niko) PERO r. 1951.
- VIDOVIĆ (Anto) MIRKO r. 1952.
- VIDOVIĆ (Mirko) DRAŽENKO r. 1975.
- VIDOVIĆ (Anto) ANA r. 1952.
- VIDOVIĆ (Anto) DRAGO r. 1950.
- TOTIĆ (Blaž) NIKICA r. 1969. Bobaši
- GRABOVAC (Zdravko) ANKICA (r. Jurešić) 18.09.1993. – 13 žrtava i to:
- ŠAFRADIN (Ilija) GORDANA r. 1965. - BOBAŠ (Niko) LJUBAN r. 1954.
- ŠARIĆ (Stipo) VELIMIR r. 1972. - BOBAŠ (Niko) DRAGAN r. 1961.
- ŠERO (Ivica) RIČARD r. 1974. - BRKAN (Ivo) BRANKO r. 1966.
- VIDOVIĆ (Franjo) MIRO r. 1958. - GARIĆ (Anto) FRANJO r. 1935.
- IVANKOVIĆ (Jure) SLAVKO r. 1959.
- KRIŽANAC (Nikola) ŽELJKO r. 1958.
- KRIŽANAC (Ivica) JOSIP r. 1974.
- MILOŠEVIĆ (Mladen) SLAVKO r. 1956.
- MLAKIĆ (Anto) ZORISLAV r. 1950.
D-231d
BUHINE KUĆE
09.01.1994.
BUHIĆ (Dragutin) MARKO r. 1957.
D-231e
Vitez
17.04. - 08.09.1993. – 34 žrtve i to: Prnjavor
-BAJO (Tomo) ZORAN r. 1973. 24.04.1993. – 3 žrtve i to:
-BILJAKA (Pero) ŽELJKO r. 1965. - PAPIĆ (Pero) PERO r. 1960.
-GREBENAR (Pero) FRANJO r. 1957. - VIDOVIĆ (Stipo) IVO r. 1939.
-LIVANČIĆ (Jozo) ŽELJKO r. 1965. - ANĐA PAPIĆ r. 1912.
-MIŠKOVIĆ (Frano) MARKO r. 1967.
-PERKOVIĆ (Niko) DRAGAN r. 1960.
-PRANJKOVIĆ (Anto) VLADO r. 1953.
-RAJKOVIĆ (Ivica) SLAVKO r. 1964.
-BAREŠIĆ (Nikola) MLADEN r. 1962.
-RAJIĆ (Fabijan) PERO r. 1968.
-TOMIĆ (Nikola) KARLO r. 1958.
-ŽULJEVIĆ (Marko) VLATKO r. 1972.
-BATINIĆ (Ivan-Vlatko) MARIO r. 1983.
-ANTO (Ljuban) GARIĆ r. 1993.
-MARKO (Ivica) BRALO r. 1985.
-ALEN (Franjo) TIPOLD r. 1977.
-ZORA (Jovan) DENKIĆ r. 1932.
-FRANJO (Ante) GARIĆ r. 1935.
-ILIJA (Vaso) ŠARIĆ r. 1923.
-DRAGICA (Niko) KAPETAN r. 1960.
-BUZIĆ (Žarko) MILENKO r. 1962.
-GARIĆ MILAN r. 1981.
-GARIĆ SANJA r. 1975.
-RAMLJAK DRAGAN r. 1978.
-GREBENAR VELIMIR r. 1981.
-AUGUSTINA GREBENAR r. 1984.
-BORIS ANTIČEVIĆ r. 1983.
- ČEČURA DRAŽENKO r. 1978.
- SANJA KRIŽANOVIĆ r. 1978.
- ANĐELKA KRIŠTO r. 1965.
- RAMLJAK ZORAN
- ANĐELKO RAJIĆ-MIŠKOVIĆ r. 1964.
- PRKAČIN DRAGICA r. 1934.
- VLADO PRKAČIN r. 1955.
D-231f
Brdo – Zabilje
05.09.1993. – 15 žrtava i to:
- BOBAŠ-TOMIĆ (Vladimir) JOZO r. 1963.
- GABRIEL (Johan) ALBERT r. 1960.
- IKIĆ (Petar) MLADEN r. 1939.
- IKIĆ (Mile) DUŠAN r. 1944.
- JERKOVIĆ (Stipo) NIKO r. 1972.
- KRIŠTO (Anto) VLADO r. 1956.
- LOVRIĆ ŽELJKO r. 1967.
- MALINOVIĆ (Špiro) MILAN r. 1953.
- MARJANOVIĆ (Drago) JOZO r. 1954.
- MIŠKOVIĆ (Jozo) SREĆKO r. 1949. Grabak
- PETRAŠ (Tomislav) BRANISLAV r. 1963. Lipanj 1993. – 2 žrtve i to:
- PETRAŠ (Dragun) TOMISLAV r. 1938. - POCRNJA (Ivo) IVICA r. 1966.
- PETRAŠ (Dragun) NIKO r. 1948. - ŽULJEVIĆ (Marko) VLATKO r. 1972.
- STOJAK (Ivo) ŽARKO r. 1975.
- SUKARA (Risto) RANKO
D-232
U općini Zenica ubijeno je 45 osoba u mjestima:

ZENICA, PODBREŽJE, DRIVUŠA, DUSINA, VJETRENICA,
ŠUŠANJ, KOZARAC, BILIVODE – KUBER i ZALJE.
Općina ZENICA
Zenica
13.05.1992. – 1 žrtva i to:
- MATEA (Drago) JURIĆ r. 1990. D-232a
Podbrežje
15.04.1993. – 4 žrtve i to:
- IVICA VIDOVIĆ
- MARKO LJUBIĆ
- TIHOMIR LJUBIĆ
- ANTO ZRNIĆ Drivuša
10.06.1992. – 1 žrtva i to:
- ANA MITROVIĆ – (dijete 4 god.)
Dusina
26.01.1993. – 10 žrtava i to:
- FRANJO RAJIĆ r. 1965.
- DRAŽENKO KEGELJ r. 1973.
- NIKO KEGELJ r. 1938. Vjetrenica
- VINKO KEGELJ r. 1940. 28./29.03.1993. – 1 žrtva i to:
- STIPO KEGELJ r. 1931. - SLAVKO PUĐA
- MLADEN KEGELJ r. 1969.
- AUGUSTIN RADOŠ r. 1964.
- PERO LJUBIČIĆ r. 1924.
- ZVONKO RAJIĆ r. 1957.
- VOJO STANIŠIĆ r. 1924.
D-232b
Šušanj
- STANKO MARKOVIĆ r. 1931.
08.06.1993. – 15 žrtava i to:
- DRAGO MARKOVIĆ r. 1933.
- DRGUN VIDOŠEVIĆ r. 1909.
- ILIJA MARKOVIĆ r. 1962.
- ANTE VIDOŠEVIĆ r. 1916.
- RUDO MARKOVIĆ r. 1951.
- VLADO MARKOVIĆ r. 1922.
- IVO VULETA r. 1952.
- NIKO VIDOŠEVIĆ r. 1922.
- ZORAN MARKOVIĆ r. 1956.
- KAZIMIR MARKOVIĆ r. 1931.
- JORDAN VIDOŠEVIĆ r. 1973.
- ANTO MARKOVIĆ r. 1926.
- ŽELJKO VIDOŠEVIĆ r. 1970.
- ILIJA VIDOŠEVIĆ r. 1912.
Kozarac
18.04.1993. – 6 žrtava i to:
- MAGDALENA (Željko) ZRNIĆ r. 1989
- IVAN VIDOVIĆ r. 1904
- ANTE VIDOVIĆ r. 1913
- STIPE TROGRLIĆ r. 1931
- JOZO ANIĆ
- JURE KREŠO
Bilivode – Kuber
17.04.1993. – 5 žrtava i to: Zalje
- IVO KUSTURA r. 1921 24.04.1993. – 2 žrtve i to:
- MIRKO (Lucija) LETIĆ r. 1940 - ZDENKO ZRNIĆ
- LUKA ŠESTAN r. 1929 - SANJA (Zdenko) ZRNIĆ r. 1990.
- JOZO KRIŠTO r. 1920
- JOZO KUSTURA – (živ spaljen)
D-233 U općini Maglaj ubijena je 21 osoba u mjestima:

CRNI VRH, NOVI ŠEHER, ČUSTO BRDO i NOVAKOVIĆI.
Općina MAGLAJ
D-233a
Crni Vrh
24.06.1993. – 5 žrtava i to:
- MIROSLAV (Luka) ZELIĆ r. 1973.
- FRANJO (Marko) ĆURO r. 1971. Novi Šeher
- MARINKO (Drago) IVANDIĆ r. 1970. 24.06.1993. – 1 žrtva i to:
- IVICA (Jozo) BATARILO r. 1968. - LJILJANA MAGLICA r. 1978.
- IVO KOŽULOVIĆ Čusto Brdo
16.07. - 15.09.1993. – 6 žrtava i to:
- IVICA (Nikola) JOZIĆ r. 1969.
- JOSIP JUKIĆ
- PERO ZEKIĆ
- supruga PERE ZEKIĆA
- kćer PERE ZEKIĆA
- LUKA (Stipe) MILIČEVIĆ r. 1931.
Novakovići
Sijejčanj 1994. – 9 žrtava i to:
- FRANJO (Ivić) BANOVIĆ r. 1951.
- IVO (Marko) ANTOLOVIĆ r. 1955.
- ILIJA (Ilija) BABIĆ r. 1961.
- MATO (Ivan) SLIŠKOVIĆ r. 1939.
- IVICA (Ivica) VILIĆ r. 1976.
- ILIJA (Andrija) DUNĐER r. 1964.
- DRAGO (Ante) BANOVIĆ r. 1967.
- JOZO (Ivan) KARATOVIĆ r. 1956.
- ALEN (Franjo) MATIJEVIĆ
D-234
U općini Žepče ubijene su 42 osobe u mjestu:
KISELJAK
Općina ŽEPČE
D-234a
Kiseljak
16.08.1993. – 42 žrtve i to:
- FRANJO KREZIĆ – starac
- KATA KREZIĆ – starica
- KATA KATIĆ r. 1922.
- NIKO ŠIRIĆ – starac
- KATA ŠIRIĆ – starica
- IVICA MANDURIĆ - dječak (retardiran)
- IVANA ŠIRIĆ – djevojčica 13 god.
- MIROSLAV LUČIĆ - invalid bez noge
- DAMIR KAJIĆ – dječak 10 god.
- KRUNO KAJIĆ – invalid
- FRANJO TADIĆ – nepokretan
- IVO VIDOVIĆ – starac
- JAKOV TADIĆ – starac
- IVAN PRAVDIĆ – invalid
- JOZO BULAJIĆ – starac
- MATO IVEŠIĆ – starac
- STANKO ŠIRIĆ – starac
- IVICA BANDIĆ – starac
- FLORIJAN KREZIĆ
- IVICA LUKEŠ
- VINKO ZOVKO
- Preostale žrtve još nisu
identificirane.
D-235 U općini Zavidovići ubijeno je 37 osoba u mjestima:

ZAVIDOVIĆI, BILJAČIĆI, DEBELO BRDO, DUBRAVICA,
OSOVA, LOVNICA, VINIŠTE, VRBICA i JUKIĆI.
Općina ZAVIDOVIĆI
D-235a
Jukići
05.07.1993. – 2 žrtve i to:
- ANTO JUKIĆ r. 1946.
- DAMIR NEDIĆ
Vrbica
25.06.1993. – 1 žrtva i to:
- JOSIP VOLOŠČUK
Vinište
Lovnica Lipanj-prosinac 1993. –
25.06. 1993. - 23.01.1994. – 10 žrtava i to: 8 žrtava i to:
- IVKA MARTIĆ r. 1964. – trudnica - VLADO TOMAS
- IVICA VIDOVIĆ r. 1946. - JOZO TOMIĆ
- FRANJO LUPIĆ - PERO MARKOVIĆ
- BOSILJKO (Marko) TADIĆ r. 1974. - DRAGO MARKOVIĆ
- JURO JOZIĆ r. 1952. - IVICA JUKIĆ
- STIPO VIDOVIĆ r. 1957. - NIKO KNEŽEVIĆ
- IVO (Niko) JURANOVIĆ r. 1958. - MATO ŠIRIĆ
- VINKO BADIM r. 1968. - MOMČILO LUČIĆ
- IVO KAJIĆ r. 1942.
- MARIJAN MARTIĆ r. 1977.
Biljačići i Debelo Brdo

Lipanj-rujan 1993. – 3 žrtve i to:
- MARKO ŠIMIĆ
- ANTO IVEŠIĆ
- FRANJO VRBIĆ r. 1937.
D-235b
Zavidovići
Lipanj-prosinac 1993. –
7 žrtava i to:
- ALEKSANDAR PETROV
- MATO MARJANOVIĆ
- IVICA ANTUNOVIĆ
- NIKO ILIĆ
- IVICA ŠIMIĆ
Dubravica and Osova - MATO IVEŠIĆ r. 1929.
Lipanj-rujan 1993. – 6 žrtava i to: - IVICA TADIĆ
- ANTO TADIĆ
- IVICA GRLIĆ r. 1968.
- JANKO MARKOVIĆ
- NIKOLA VRBIĆ
- VJEKO KAMENJAŠ
- MILOSAVA ANTUNOVIĆ r. 1948.
D-236
U općini Busovača ubijene su 44 osobe u mjestima:

BUSOVAČA, GUSTI GRAB, BUKOVCI, BUSOVAČKE
STAJE, OSELIŠTE, DONJE POLJE i KAĆUNI.
Općina BUSOVAČA
D-236a
Gusti Grab
26.01.1993. – 8 žrtava i to:
- MARIJAN ČAVAR r. 1936. Oselište
- NIKICA LIVANČIĆ r. 1937. 30.01. i 27.02.1993. - 3 žrtve i to:
- ANKICA BATISTA r. 1929. - MIJO GRUBEŠIĆ r. 1934.
- NIKO KRIŠTO r. 1927. - ANĐA GRUBEŠIĆ r. 1935.
- LJUBA LJUBIČIĆ r. 1935. - STIPO TOMAS
- ANTO ŠIMIĆ r. 1938.
- ANTO ŠTEKO r. 1935.
- LUCA (Mijo) VULETA r. 1923.
Busovačke Staje
Siječanj 1993. – 16 žrtava i to:
- ŠIMUN (Marko) POPOVIĆ r. 1952.
- MATO ČOTO
Bukovci
- MIRKO ANUŠIĆ – iz Brčkog
04.06.1993. – 2 žrtve i to:
- KATA PRAVDIĆ r. 1924,
- Još 13 neidentificiranih žrtava.
- suprug Kate Pravdić
D-236b
Busovača
08.01.1993. – 11 žrtava i to:
- ZORAN JERKOVIĆ
- MILKA (Ilija) KATAVA r. 1943.
- MLADEN ČURČIĆ
- JOZO KRIŠTO r. 1930.
- RUŽA TOTIĆ r. 1966.
- MARA ZNAHOR r. 1948.
- MARIO (Marko) POPOVIĆ r. 1977.
- MARIO MITROVIĆ r. 1988.
Kaćuni
- MLADEN (Nikica) BOŠNJAK r. 1978.
23.01.1993. – 2 žrtve i to:
- MIROSLAV ŠUŠNJA r. 1978.
- IVICA (Nikica) PETROVIĆ r. 1955.
- MARICA ŠUŠNJA r. 1955.
- IGOR BOGDANOVIĆ
Donje Polje
20.07. i 30.08.1993. - 2 žrtve i to:
- ANTO BOŠNJAK r. 1932.
- ALAKSANDRA (Marinko) VUJICA r. 1990.
D-237
U općini Fojnica ubijene su 52 osobe u mjestima:
FOJNICA, TJEŠILO, DUGO BRDO, OSTRUŽNICA,
NADBARE, POLJE ŠĆITOVO, GOJEVIĆI i Samostan
FOJNICA.
Općina FOJNICA
D-237a
Tješilo
04.07.1993. – 2 žrtve i to:
- PERO BOŽIĆ r. 1929.
- PERO GLAVOČEVIĆ
Fojnica – samostan Ostružnica

13.11.1993. – 2 žrtve i to: 02.07.1993. – 11 žrtava i to:
- Fra NIKICA MILIČEVIĆ – gvardijan - IVAN LOVRIĆ
- Fra LEON MIGIĆ – vikar - IVO MILUŠIĆ (60 god.)
- KATA MILUŠIĆ
- NIKOLA BOŠNJAK (65 god.)
- BLAŠKO MILIČEVIĆ
- DRAGO (Stipe) KRAJIN r. 1936.
- KATA KRAJINA
- FINKA KRAJINA (60 god.)
- MATO LALIĆ
Dugo Brdo - BERNARDICA PRAVDIĆ
01.06.1993. – 2 žrtve i to: - BILJANA JUKIĆ
- ŽELJKO (Mato) BLEBEK
- MIODRAG ŠUŠNJARA
Nadbare
Prosinac 1993. – 3 žrtve i to:
- MATO JURAK r. 1912. - suprug
D-237b - MARTA JURAK (60 god.) - supruga
- FRANJO JURAK – sin
Fojnica
24.04.1993. – 3 žrtve i to:
- MATEŠA (Mato) BABIĆ r. 1906. – nepokretan
- ANĐELKA BABIĆ r. 1915. – nepokretan
- MILKA GOVEDARICA
Polje Šćitovo
Lipanj 1993. – 2 žrtve i to:
- LUCA BARBIĆ r. 1909.
- ANA (Toma) MUSA r. 1934.
Gojevići
04.07.1993. – 1 žrtva i to:
- IVAN IVANIŠ – dijete 7 god.
D-237c
Polje Šćitovo
26 žrtava i to:
- MILJENKO BARBARIĆ
- MIRKO BARBARIĆ
- ANĐELKO BARBIĆ
- ANA BARBIĆ
- IVA BARBIĆ
- PERO ANDRIĆ
- IVAN BOŠNJAK
- BLAŠKO MILIČEVIĆ
- MILENKO TOLO
- SILVIO KATAVIĆ
- STIPO KATAVIĆ
- FRANO JURAK
- ANA JURAK
- MARO JURAK
- VINKO BOBAN
- ANTE KRAJINOVIĆ
- NIKO KRAJINOVIĆ
- IVO MILUŠIĆ
- KATE MILUŠIĆ
- FINA KRAJINA
- DRAGAN OSTOJIĆ
- DRAGO KRAJINA
- MARETA BABIĆ
- IVANKA BABIĆ
- MARINKO BOŠNJAK
- FRANO BOŠNJAK
D-238
U općini Kiseljak ubijeno je 35 osoba u mjestima:

KISELJAK, KAZAGIĆI, GOJAKOVAC, DATIĆI i
ORAHOVO.
Općina KISELJAK
D-238a
Kazagići
Datići 01.05.1993. – 14 neidentificiranih žrtava
17.02.1993. – 1 žrtva i to:
- MIJO KNEŽEVIĆ
Orahovo
23.04.1993. – 2 žrtve i to:
- IVO BOŠNJAK
- KATA BOŠNJAK
Gojkovac
17.06.1993. – 9 žrtava i to:
- SPOMENKO (Mijo) LUČIĆ (13 god.)
- LJUBAN MARKOVIĆ-Džendo (60 god.)
- PERO MARKOVIĆ (60 god.) Kiseljak
- DANICA MARKOVIĆ (60 god.) 08.05., 13.06. i
- IVAN MARKOVIĆ - Šaraf (60 god.) 18.06.1993. -
- JANJA NIKOLIĆ 9 žrtava i to:
- STANIŠA TEŠIĆ - MATO LUCIĆ
- MILENKO TEŠIĆ - ZORICA GALIĆ
- LENKA TEŠIĆ - STJEPAN DŽOJA
- MARA BRADAR
- IVKA TROGRLIĆ
- ŠIMO KVASINA
- KATA MRNJEVAC
- ANTE KATANA
- DRAGO LJOLJE
D-239
U općini Kreševo ubijeno je 6 osoba u mjestima:
KREŠEVO i predio INAČ.
Općina KREŠEVO
D-239a
Predio Inač Kreševo

23.06. - 17.10.1993. – 4 žrtve i to: 20.06. - 27.07.1993. - 2 žrtve i to:
- LJUBAN (Ante) BEŠLIĆ r. 1963. - MARKO (Jozo) MIŠANOVIĆ r. 1928.
- DOMINKO BEŠLIĆ - KATA VUKOJA r. 1931.
- JURE CJETKOVIĆ
- JAKOV MIŠANOVIĆ
D-240
U općini Visoko ubijeno je 6 osoba u mjestima:

GORNJA ZIMAČA i STOJKOVIĆI.
Općina VISOKO
D-240a
Gornja Zimača
13./14.11.1993. – 3 žrtve i to:
- JURE BLAŽEVIĆ r. 1937.
- FRIDA BLAŽEVIĆ – supruga
- ANA BRKIĆ r. 1919.
Stojkovići
20.04.1993. – 3 žrtve i to:
- SLAVKO (Ivica ) PRAVDIĆ (17 god.)
- NIKOLA (Ivan) RADAT r. 1926.
- MIJO (Nikola) RADAT
D-241
U općini Kakanj ubijeno je 55 osoba u mjestima:
KAKANJ, NAŽBILJ, TRUBIĆI, TEŠEVO, LIJESKA,
BALIĆI, SLAPNICA, KOVAČIĆI, BRADARIĆI i
KRALJEVA SUTJESKA.
Općina KAKANJ
D-241a
Nažbilj
22.10.1993. – 7 žrtava i to:
- ILIJA CREPULJA
- PERO ŠIPIĆ r. 1932.
- MARTA CREPULJA r. 1949.
- VITOMIR BAGAVAC
- DRAGO LJOLJIĆ
- MARINKO ROŠA
- JOZO MARAČIĆ
Kakanj
18.05. - 20.06.1993. - 9 žrtava i to:
- IGOR STOJČIĆ
- TOMO TOMIĆ
- IVO VULETIĆ – zap. HOS-a
- JOZO TUNJIĆ
- MIRKO STJEPANOVIĆ
- ZDENKO BENIĆ
- VINKO STJEPANOVIĆ
- MARINKO BENIĆ
Teševo / Lijeska / Balići
- LJUBOMIR KRISTIĆ r. 1971.
13.06.1993. – 7 žrtava i to:
- JAGODA FRANJIČEVIĆ (60 god.)
- MARKO (Davorije) FILIPOVIĆ r. 1948.
- JELENKO (Marijan) JURIŠIĆ r. 1974.
- MIJO MIOČEVIĆ r. 1930.
Trubići
- JELENKO DUVNJAK r. 1974.
12.06.1993. – 3 žrtve i to:
- IVO (Franjo) MARKANOVIĆ r. 1952.
- NENAD (Božo) BRADARIĆ r. 1968.
- MARINKO (Pavo) JURIĆ r 1973.
- MATO (Ilija) GRMAČ r. 1972.
- DRAGO (Josip) BABIĆ r. 1967.
D-241b
Kraljeva Sutjeska
13.-23.06.1993. – 6 žrtava i to:
- FRANJO (Augustin) BRADARIĆ r. 1948.
Slapnica - BOŽO BRADARIĆ
13.06.1993. – 5 žrtava i to: - KAZIMIR AŽDAJIĆ
- BORISLAV (Marko) STOJČIĆ r. 1974. - MARIJAN KOVAČEVIĆ
- FRANJO (Marko) STOJČIĆ r. 1972. - MIJO KOLAK
- DRAGAN (Marjan) MARTINOVIĆ r. 1960. - BRANKO (Jozo) ŠIPIĆ (17 god.)
- ZDENKO (Nikola) STOJČIĆ r. 1965.
- MLADEN (Pero) STOJČIĆ r. 1966.
- IVO MATANOVIĆ
- BLAŠKO (Ivo) FRANJIĆ r. 1953.
- JAGODA (Jozo) JURIĆ r. 1952. - IVAN (Božo) BRADARIĆ r. 1948. Kovačići / Bradarić
- STJEPAN (Jure) JURIĆ r. 1968. - PEPINKO BRADARIĆ 13.-20.06.1993. – 18 žrtava i to:
- LJUBOMIR (Jure) JURIĆ r. 1972. - ANĐA BRADARIĆ r. 1946. - MARINKO BRADARIĆ
- DRAGAN (Jure) JURIĆ r. 1973. - MARKOVICA (Markova supruga) - JANJA BRADARIĆ r. 1938.
- STJEPAN (Božo) BRADARIĆ r. 1946. - JURO (Stjepan) JURIĆ r. 1941. - MATO (Pero) BRADARIĆ r. 1975.
- MARKO (Ante) BRADARIĆ r. 1930. - MARINKO (Pero) JURIĆ r. 1974. - ROBERT (Franj) BRADARIĆ r. 1976.
D-241c
KAKANJ - Kraljeva Sutjeska

Ekshumacija 04.03.1998.
Dr. Marija Defins, patolog, Dr. Mark Skinner, antropolog
iz Kanade i Dr. Douglas Ford, odvjetnik iz SAD-a pri
ekshumiranju ubijenih Hrvata iz masovne grobnice.
D-242
U općini Vareš ubijeno je 35 osoba u mjestima:

VAREŠ, BOROVICA i DONJA VIJAKA.
Općina VAREŠ
D-242a
Borovica
Srpanj-studeni 1993. – 8 žrtava i to: Donja Vijaka
- JOZO PAVIĆ – “Kardelj” 03./04.07.1995. – 1 žrtva i to:
- MARKO (Mate) PETRIĆ r. 1934. - STIJEPO (Marko) FRANJKIĆ r. 1911.
- STJEPAN MARKOVIĆ r. 1938.
- ILIJA (Andrija) IVKIĆ r. 1941.
- MATO (Andrija) IVKIĆ r. 1935.
- IVO (Ilija) VUKANČIĆ r. 1915.
- KRUNO (Željko) VUKANČIĆ r. 1963.
- ANTO (Ivo) DOMINOVIĆ r. 1969.
Vareš - IVO (Blaško) PEJČINOVIĆ r. 1910.

Lipanj-studeni 1993. – 26 žrtava i to: - JERKO (Ante) TERZIĆ r. 1925.
- PERO ČOKARA r. 1951. - FRANJO (Mijo) MARTINOVIĆ r. 1918.
- KREŠO (Ivo) PENTIĆ r. 1952. - ANDRIJA (Mate) DODIK r. 1971.
- ANTO (Gabrijel) ŠIMKIĆ r. 1966. - IGOR (Mihovil) DODIK r. 1974.
- ŽELJKO (Mato) ŠIMOVIĆ r. 1956. - RUŽICA ANTIČEVIĆ r. 1913.
- IVAN (Alojz) POGARČIĆI r. 1955. - IVO (Jure) JELIĆ r. 1938.
- MARKO (Blaško) ANDRIĆ r. 1974. - ILIJA (Mijo) DUGONJIĆ
- LUKA (Jozo) DODIK r. 1963. - BOŽO SKELEDŽIĆ
- IVKA (Mato) VUJEVIĆ r. 1909. - ILIJA JOSPOVIĆ
- MIKI (Filip) FILIĆ r. 1956. - SAVKA CVIJETIĆ
- ALOJZIJE (Stjepan) ČOVIĆ r. 1938. - FERDO MIOČEVIĆ
- JOZO (Marko) PETKOVIĆ r. 1939. - SVETISLAV JOZIĆ
- FERDO LOVRENOVIĆ r. 1930. - PERO MILETIĆ
OVOM PREZENTACIJOM OBUHVAĆENO JE 1147 ŽRTAVA KOJE SU NEKI PRIPADNICI A BiH

UBILI.
OVO NISU KONAČNI PODACI O ŽRTVAMA NAD KOJIMA SU NEKI PRIPADNICI A BiH POČINILI
RATNI ZLOČIN.
ZA IZRADU OVE PREZENTACIJE KORIŠTENI SU SLJEDEĆI IZVORI:
- Knjiga: „RATNI ZLOČINI MUSLIMANSKIH VOJNIH POSTROJBI NAD HRVATIMA BOSNE I
HERCEGOVINE“, Izdanje: CPD – Sarajevo, 1997.;
- Knjiga: „ZLOČIN S PEČATOM – Genocid i ratni zločini bošnjačko-muslimanskih snaga nad
Hrvatima BiH 1992. – 1994. godine“, Autor: IVICA MLIVONČIĆ, drugo prošireno i popravljeno
izdanje, Mostar, 2001. godine;
- Knjiga: „VITEŠKA RATNA KRONIKA“, u izdanju: HKD „NAPREDAK“, Vitez, 2001. godine;
- Referat: „STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BiH U POSLJEDNJEM RATU“, Autor: odvjetnik
mr.sc. M.ŠKOBIĆ;
- Knjiga: „ZA PRAVEDAN MIR – Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990. – 1994.“, Izdanje:
Teološki institut Mostar, Priredio: Ante Luburić, Mostar, 1995. godine;
- Knjiga: „SREDNJA BOSNA: ne zaboravimo HRVATSKE ŽRTVE 1941.-50./1991.-95.“, Autor: Prof.
mr.sc. Vjenceslav Topalović, Zagreb, 2001. godine;
- Istražiteljski tim Slobodana Praljka.
42.
SRUŠENE I OŠTEĆENE
KATOLIČKE CRKVE I
VJERSKI OBJEKTI U BiH U
RATU 1991. – 1995.
SRUŠENO I DEVASTIRANO OD NEKIH
POSTROJBI A BiH
ČINJENICE
D-243
Biskupije u Bosni i Hercegovini
BANJA LUKA
1
290
SARAJEVO
MOSTAR
3
TREBINJE
Rimokatolička Vrhbosanska nadbiskupija

SRUŠENI I OŠTEĆENI Broj
VJERSKI OBJEKTI objekata
Neke postrojbe A BiH 290
Rimokatolička biskupija Banja Luka

Rimokatolička biskupija Trebinje-Mrkan

D-244
Intervju Gorana Milića i predsjedavajućeg Predsjedništva gosp. Sulejmana Tihića

Mjesto: Slavonski Brod
Ante Prkačin – Domaćin
Član Hrvatskog narodnog vijeća BiH - Petar Jozelić
Veleposlanik BiH u Zagrebu - Zlatko Dizdarević
Šefica kabineta predsjednika Predsjedništva BiH - Sehada Kolenović
Predsjednik Predsjedništva BiH - Sulejman Tihić
Predsjedavajući Predsjedništva BiH
• Tihić: Terorizam u BiH, nikada u BiH nije počinjen • Tihić:Da li postoji leglo terorizma u Bosni, možda
niti jedan teroristički čin, međunarodne snage, postoji u Njemačkoj, možda postoji u Hrvatskoj, no
civilne i vojne postrojbe u BiH od Daytonskog to su sve samo pretpostavke.
sporazuma, nikada niko, na onom dijelu barem gdje
je bila Armija BiH, a i u cijeloj Bosni u krajnjem
slučaju nikada nitko nije bacio kamen na stranca,
stranog vojnika, na međunarodnog predstavnika, a
kamoli da je pucao ili nekoga povrijedio.
D-244
• Tihić:Bosna i Hercegovina je, Bosanski narod, ako Tihić: Tada na onom samom početku i BiH i
se asocira na Bošnjački narod, su najveće žrtve u Hrvatska bile su izložene agresiji, da bi se kasnije
prošlom ratu. Oni su pretrpili najveće i najviše ih je neke stvari promjenile kada su neki htjeli da se
ubijeno, nikada nismo posegli z a o d m a z d o m pridruže Miloševiću u podjeli Bosne.
, nikada nismo posegli za osvetom. I kada se desila
U Hercegovini je nažalost došlo i do sukoba, nešto i
Srebrenica u Bosni i Hercegovini, nije bilo odmazde
u Srednjoj Bosni. To su otprilike one teritorije koje
i osvete. Nikad se nismo koristili terorizmom
su po nekom Karađorđevskom sporazumu trebale da
kao metodom borbe. To je suprotno našem biću,
pripadnu Hrvatskoj, ali tu su bili sukobi uglavnom.
suprotno politici koju mi vodimo u BiH. Tako da,
mislim da su to uglavnom političke špekulacije, da
BiH nije pogodno tle, bosanski muslimani, oni su
europski autohtoni narod, oni nemaju te sklonosti,
to je narod koji je naučio na jednu toleranciju,
uvažavanje drugoga i drugačijega, to je rat
pokazao, uostalom tamo gdje su bili bošnjaci u
jačini ni jedna crkva nije srušena, znate. Tamo
bogami na drugim područjima u republici srpskoj
znate da je sve srušeno, pa tamo gdje je bio HVO,
također uglavnom.
KOMENTAR:
Dva su pitanja
1. Da li gospodin Sulejman Tihić laže?
( LAŽ – svjesno zanemarivanje činjenica)
2. Da li gospodin Sulejman Tihić ne govori istinu?
( Zbog toga jer ne poznaje činjenice)
A uz drugo pitanje treba nam odgovor – kako to da član Predsjedništva BiH, predsjednik SDA – najjače
bošnjačko – muslimanske stranke ne poznaje činjenice ?!
A činjenice su :
1. Njegov i njihov vođa je u “Islamskoj deklaraciji “ – političkom projektu “tolerantnog naroda“ napisao:
“ Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo
koje strane ideologije na svom području. Nema dakle laičkog principa, a država treba da bude izraz i da
podržava moralne koncepte religije”.
2. I taj je ideološko – politički projekt jednog od tri ravnopravna naroda u BiH tiskan u više od 200.000
primjeraka, 1990. godine.
3. On je i oni su pokušavali sklopiti “Historijski sporazum” između Muslimana i Srba o ostanku BiH u
Jugoslaviji a da pritom Hrvate nisu niti spominjali, niti pitali, kao da ih nema.
4. On je, Alija Izetbegović, grmio na predizbornim skupovima “građanska država ili građanski rat”, kako to
prenosi “Oslobođenje” iz 1990. a sve to u skladu s tezama “Islamske deklaracije”.
5. On je i oni su JNA smatrali snagom koja će BiH (čitaj Muslimane) spasiti od rata i onda kada je ta
brahijalna sila ubijala i palila diljem Hrvatske.
6. On je, Alija Izetbegović, Tihićev Parteigenosse, sela Uništa i Ravno, kada su ih popalili JNA rezervisti i ini
Ravnogorci, smatrao hrvatskim problemom.
A zašto ?
Zato jer je u tim selima, teritoriju BiH, živjelo hrvatsko življe. Taj atak, ta agresija, to paljenje i ubijanje u
tim selima BiH, za te ustavno – pravne stručnjake nije početak agresije na tu zemlju – BiH.
“To nije naš rat” – reći će Predsjednik Predsjedništva A. Izetbegović i početak rata u toj zemlji datirati u
onaj dan kad JNA napadne njega u Sarajevu.
7. Pet stotina oficira (časnika) Tihićeve vojske ( A BiH ) “koja nikad nije posegnula za osvetom “ (BLAGI
BOŽE!!), uredno je, u okviru viših komandi moralnih normi kojima se u ime naroda diči Sulejman Tihić,
sudjelovalo u agresiji JNA na Hrvatsku, kao pripadnici te vojske.
Te su oficire osjećaji i spoznaja pravde proželi tek onda kada je JNA, vojska kojoj su tako revno služili u
vrijeme napada na Hrvate u Hrvatskoj i BiH, počela masovno bombardirati njihove kuće i ubijati njihove
bližnje.
I tada, tek tada, prešli su u A BiH i postali saveznici uvijek regularnom HVO-u.
8. Ti su politički vođe, tada MUSLIMANSKOG NARODA, primili u regularne postrojbe svoje A BiH 2.700
mudžahedina.
Ostalih 2 – 2.5 tisuće “božjih ratnika” samostalno su zastupali ideje Bin Ladena, širili su ideje humanog
ratovanja, i cijela je vojska klicala Allahu ekber u ime BiH i jednakopravnosti njenih naroda. Poginuli su
postajali šehidi. A sve to u okvirima Ustava BiH, ravnopravnosti i suverenosti naroda Hrvata, Bošnjaka i
Srba.
9. Gospodin Tihić, u skladu sa svojim spoznajnim mogućnostima, nema pojma tko je i kako i kada ubio
1.147 (tisućustočetrdesetsedam) civila i zarobljenih vojnika HVO-a, u 21 (dvadeset i jednoj ) općini
Središnje Bosne i Hercegovine.
I tako dalje i tome slično.
A gospodin Tihić, nakon što je prošao srpske kazamate, utočište našao u Hrvatskoj, u Rijeci i uz svesrdnu
pomoć hrvatskog vodstva, pomagao opstanku A BiH i onda kada joj je glavni protivnik postao HVO.
To je tome tako !
Pisac bi ovih redaka sada mogao naširoko razglabati o mislima i spoznajama Aristotela i Platona, Hegela
i Kanta i Tome Akvinskog, mogao bi tražiti rješenje “ Opće zagonetke “ u okviru kvantne mehanike i
Heisenbergovog načela neodređenosti, teorije determiniranog kaosa i Drugog zakona termodinamike
(A I PRVI JE ZAKON VAŽAN I ZNAČAJAN), a NEWTON i MAX WEBER, Starčević i KONRAD
LORENZ, ne bi se smio zaobići ni FREUD i njegovo bratstvo....
I sve to bi trebalo krčkati na laganoj vatri u loncu i lagano podgrijavati tangentama i lukovima
dijalektičkog materijalizma, uz dodavanje velikih misli Stipe Šuvara, Predraga Matvejevića i inih
nastavljača “ Kratkog kursa SKPB-a”.1
A sve to na kraju vodi tome da se obična mala, jadna istina izgubi u opsjeni lažne pameti.
A o čemu se zapravo radi ?

Gospodin Sulejman Tihić po svemu sudeći je uljuđena i prostojna osoba i ja tog čovjeka nikako ne želim
uvrijediti.
Ali:
Ono što je gospodin Tihić izrekao jest laž, i vulgarna i bezočna, hladna i smišljena.
Laž!
Gospodin Sulejman Tihić laže, on laže vulgarno, bezočno, hladno i smišljeno. On je, gospodin Tihić, član
Predsjedništva BiH, tog dana, na tom mjestu, pred hrvatskim novinarima, izvadio svoga pišu iliti svoje pišalo
i popišao se na ČINJENICE !
TIHIĆ TAKO
Nije za ne shvatiti i ne razumijeti čovjeka, glavnog predstavnika jednog od tri naroda koji obitavaju u BiH.
Ali Hrvati i svi podskupovi tog naroda; političari, povjesničari, intelektualci, (pošteni i nepošteni), novinari,
akademici, radnici i seljaci i studenti, umjetnici, istinoljupci, ljudi od vjere i nauka vjere, europejci, udruge
razne, trideset tisuća raznih nevladinih udruga šute...
Svi šute !
Nerazumljivo i jadno, udvornički i gospodski šute.
Šute s osjećajem nerazumljive povijesne krivnje.
Kukavički šute.
1 SKPB - Svesavezna Komunistička Partija Boljševika
D-245
BANJALUČKA BISKUPIJA
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA
LEGENDA
Granica crkvene pokrajine MOSTARSKO-DUVANJSKA I TREBINJSKO-MRKANSKA BISKUPIJA
Granica (nad)biskupije
Entitetska granica
Nadbiskupija
Biskupija
Samostan
Župa
Svetište
Razrušeni samostan
Oštećeni samostan
Razrušena crkva
Oštećena crkva
Razrušeno svetište
Oštećeno svetište
Mjesto
POTPUNO TEŠKO OŠTEĆENO UKUPNO

UNIŠTENO OŠTEĆENO STRADALO
POTPUNO TEŠKO UKUPNO

OBJEKTI OŠTEĆENO
UNIŠTENO OŠTEĆENO STRADALO
Župne crkve 65 54 66 185
Ostale crkve 60 53 55 168
Kapele 63 55 109 227
Župne kuće 65 84 77 226
i ostali župni
objekti
Župne Ostale Kapele Župne kuće Samostani Groblja Samostani 8 14 8 30
crkve crkve i ostali župni
Groblja 8 53 103 164
objekti
UKUPNO 269 313 418 1000
D-246
PODRUČJE JAJCA
BOS. GRADIŠKA
PRNJAVOR
BIHAĆ BANJA LUKA
JAJCE
LIVNO
SRUŠENE I OŠTEĆENE KATOLIČKE CRKVE I VJERSKI OBJEKTI Potpuno uništeno Teško oštećeno Oštećeno UKUPNO
Kapele 0 0 0 0
Župne kuće i ostali župni objekti 0 0 0 0
Samostani 0 0 0 0
Groblja 0 0 1 1
UKUPNO 0 0 1 1
KLJUČ, župa Ključ – rimokatoličko groblje “Latini” u gradu. Oštećeno i devastirano tijekom listopada 1996. i
ožujka 1997. godine.
PODRUČJE MOSTARA I JUŽNE HERCEGOVINE
D-247
TOMISLAVGRAD
ŠIROKI BRIJEG
MOSTAR
LJUBUŠKI ČITLUK
STOLAC
TREBINJE
Kapele 0 0 0 0
Samostani 0 2 0 2
Groblja 0 0 0 0
UKUPNO 0 2 1 3
D-247
PODRUČJE MOSTARA I JUŽNE HERCEGOVINE
MOSTAR, župa sv. Petra i Pavla – župna

crkva sv. Petra i Pavla i franjevački
samostan .
Crkva je višestruko devastirana od strane
JNA i VRS, a
12.05.1993. god. u samostan je ubačena eksplozivna
naprava koja je počinila najveću štetu, a od travnja
do početka listopada 1993. godine pripadnici
muslimanskih snaga ispalili su na samostan i crkvu
dvadeset i sedam granata različitog kalibra.
JABLANICA, župa Jablanica – župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Uz
sakristiju eksplodirala je 21.12.1992. god. eksplozivna naprava koja je oštetila crkvu, a od
20.03.1993. godine područje župe je pod nadzorom muslimanskih snaga.
KONJIC, župa KONJIC – župna crkva sv.

Ivana Krstitelja i franjevački samostan.
D-248
PODRUČJE SREDNJE BOSNE
DERVENTA
BOSANSKI ŠAMAC
ODŽAK
DOBOJ BRČKO
ŽEPČE
TUZLA
TRAVNIK
KRALJEVA SUTJESKA
BUGOJNO KREŠEVO
ŠĆIT - RAMA SARAJEVO
Kapele 19 23 52 94
Samostani 0 3 2 5
Groblja 8 26 34 68
UKUPNO 44 98 148 290
BISTRICA, župa Bistrica – župna crkva sv.

Terezije i župna kuća.
Tijekom srpnja i kolovoza 1993. godine
crkva je izravno pogođena topničkim
projektilom i unutrašnjost je u cijelosti
devastirana.
BISTRICA, župa Bistrica – kuća časnih

sestara Kćeri Božje ljubavi.
Kuća je u potpunosti opljačkana i spaljena
D-248
BISTRICA, župa Bistrica – grobljanska kapela i groblje.

Kapela je devastirana, a groblje teško oštećeno.
BRISTOVI,
župa Bugojno –
filijalna crkva i
groblje.
Crkva je
demolirana, ostali su
samo zidovi, a groblje je
uglavnom uništeno.
BUGOJNO, župa Bugojno – župna crkva

sv. Ante Padovanskog.
Pripadnici muslimanskih postrojbi
podmetnuli su eksplozivnu napravu koja
je uništila vitraje i vanjski zid.
BUGOJNO – ČAUŠLIJE, župa Bugojno –

grobljanska kapela sv. Mihovila i groblje.
Kapela je opljačkana i teško oštećena, a sve
nadgrobne ploče su porušene.
D-248
DONJA RIČICA,
župa
Skopaljska
Gračanica -
grobljanska
kapela.
Kapela je opljačkana i
devastirana, te petnaestak
nadgrobnih spomenika je
porušeno.
BUGOJNO, župa Bugojno – grobljanska GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska

kapela sv. Ivana Krstitelja i groblje. Gračanica - filijalna crkva Srca Marijina.
Kapela i groblje je teško oštećeno i srušeno Crkva je tijekom 1993./94. godine
je oko 180 nadgrobnih ploča. demolirana, a 14.07.1996. godine spaljena
je unutrašnjost crkve. S groblja su
odneseni nadgrobni križevi.
DONJI VAKUF, župa Bugojno –filijalna

crkva.
Nakon što je A BiH preuzela nadzornad
tim područjem eksplozivnom napravom
oštećena je unutrašnjost crkve.
DRVETINE, župa Bugojno – filijalna

crkva sv. Ante Padovanskoga.
Crkva je spaljena i sve oko nje je u
potpunosti uništeno tijekom 1995. godine.
D-248
GLAVICE, župa Glavice – župna crkva Srca Isusova i

župna kuća.
Crkva je u potpunosti opljačkana, a župnu kuću su
opljačkali i dijelom spalili.
GLAVICE,
župa Glavice
– grobljanska
kapela i
groblje.
Kapela je u
potpunosti uništena, a
nadgrobni spomenici su
razbijeni i srušeni.
GORNJA RIČICA, župa Skopaljska GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska

Gračanica - grobljanska kapela. Gračanica - filijalna crkva Srca Marijina.
Kapela je uništena, a groblje lakše Crkva je u potpunosti opljačkana i
oštećeno. devastirana, a župna kuća je opljačkana i
spaljena.
GORNJI VAKUF/USKOPLJE, župa Gornji Vakuf –

župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i župna
kuća.
U vremenu od 23.10.1992. do 31.12.1993. godine teško
oštećena granatiranjem.
D-248
GORNJI VAKUF/USKOPLJE, župa Gornji

Vakuf – dom sv. Ante.
Dom sv. Ante je granatiran i spaljen
05.02.1993. godine.
GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska

Gračanica - župna crkva Prečistog Srca
Marijinog.
Crkva je u potpunosti opljačkana i
devastirana, a župna kuća je opljačkana i
spaljena.
GRAČANICA, župa Skopaljska Gračanica

- kuća časnih sestara Služavki malog Isusa.
Kuća je opljačkana i spaljena.
GRNICA-TREBARE, župa Bistrica -

grobljanska kapela i groblje.
Kapela je djelomično devastirana.
D-248
KANDIJA, župa Kandija - župna crkva sv.

Ilije i župna kuća.
Crkva je teško devastirana, a župna
kuća je u potpunosti spaljena zajedno s
knjižnicom u kojoj se nalazilo oko 8.000
knjiga.
KANDIJA,
župa Kandija
- grobljanska
kapela i groblje
“Grabovi”.
Kapela i groblje su
djelomično oštećeni, a teška
oštećenja su počinjena
na grobnici kandijskih
svećenika.
KRUPA, župa Bistrica - kapela i mjesno groblje.

Kapela je devastirana, a 01.03.1993. godine teško je
oštećeno groblje, te ponovo 1996. godine.
LENĐEROVINA, župa Bugojno – LUŽANI, župa Skopaljska Gračanica –

grobljanska kapela i groblje. grobljanska kapela i groblje.
Kapela i groblje su jako devastirani. Kapela i groblje su lakše oštećeni.
PAJIĆ POLJE, župa Skopaljska

Gračanica- kapela i groblje.
Kapela je u potpunosti opljačkana i
skinut je krov, gotovo svi nadgrobni
spomenici su uništeni.
D-248
VRSE -župa Gornji Vakuf - grobljanska

kapela.
Kapela je opljačkana i devastirana, a
nadgrobni spomenici su porušeni.
VOLJICE, župa Gornji Vakuf – filijalna BILIĆI, župa Deževice – grobljanska

crkva sv. Ante. kapela.
Crkva je oštećena granatiranjem. Kapela je opljačkana i oštećena.
BRESTOVO, župa Brestovo – župna crkva BRESTOVO, župa Brestovo – samostan

Rođenja Blažene Djevice Marije i župna časnih sestara klarisa.
kuća.
U travnju 1993. godine granatiranjem je
U travnju 1993. godine oštećena je crkva, zapaljeno krovište.
a župna kuća pretrpjela je manja oštećenja.
BRNJACI, župa Kiseljak – filijalna crkva. BUSOVAČA, župa Busovača – župna

crkva sv. Ante Padovanskog.
Oštećena tijekom granatiranja.
Od 25.01. do 25.12.1993. godine
granatiranjem oštećena je crkva
FOJNICA, župa Fojnica - župna crkva

Duha Svetoga i franjevački samostan.
U vremenu od 02.-15. 07.1993. godine
samostan i crkva bili su izloženi
granatiranju. Četvorica pripadnika A BiH
ubili su 13.09.1993. godine gvardijana fra Nikicu
Miličevića i vikara fra Leona Migića.
DEŽEVICE, župa Deževice – župna crkva KAĆUNI, župa Busovača – filijalna crkva
Gospe Snježne i župna kuća. sv. Nikole Tavelića.
Crkva je devastirana, a cjelokupan Crkva je devastirana.
inventar je opljačkan.
D-248
KAZIJEVIĆI, župa Fojnica – filijalna crkva

Procijunkula.
Crkva je srednje devastirana.
KISELJAK, župa Kiseljak – župna crkva sv. LIJEŠEVO, župa Gromiljak – grobljanska
Ilije Proroka. kapela.
U vremenu od 18.04. do 31.12.1993. Kapela je potpuno uništena i zapaljena.
granatiranjem crkva je oštećena.
MILODRAŽ, spomen kapela (na “AHD- PROSJE, župa Busovača– grobljanska

NAMU” iz 1463.) i groblje. kapela i groblje.
Kapelu su oštetili, a dio nadgrobnih Kapela je spaljena između 25. i 31.01.1993.
spomenika su odnijeli. godine.
ŠĆITOVO, župa Fojnica – filijalna crkva

Presvetog Srca Isusova.
Zajedno s inventarom u potpunosti je
spaljena.
DOLJANI, župa Doljani – grobljanske ZABRĐE, župa Banbrdo/Lepenica –

kapele. filijalna crkva.
Koncem srpnja 1993. godine dvije Tijekom ljetnih mjeseci crkva je u
grobljanske kapele djelomično su potpunosti pljačkana i devastirana.
oštećene.
D-248
HUDUTSKO, župa Gračac – filijalna

crkva.
Sredinom 1993. godine crkva je u
potpunosti uništena.
KOMIN, župa Uzdol – kapela sv. Ante.

Znatnije je oštećena.
KOSNE LUKE, župa Doljani – groblje. PROZOR, župa Prozor – župna crkva
Presvetog Srca Isusova i župna kuća.
Koncem srpnja 1993. godine nadgrobne
spomenike i križeve porušili su pripadnici Oštećena uslijed granatiranja.
A BiH.
KOSTAJNICA, župa Obri – filijalna crkva.

Unutrašnjost crkve je opljačkana i
devastirana.
OBRI, župa Obri – zavjetna kapela sv. Ive.

Kapela je oštećena, a stari nadgrobni
spomenici su razbijeni.
D-248
OBRI, župa Obri – župna crkva Presvetog

Srca Isusova.
Crkva je u potpunosti opljačkana i
devastirana.
UZDOL, župa Uzdol – župna crkva sv. ŽITAČE, prostor župe Podhum/Žitače –
Ivana Krstitelja i župna kuća. grobljanske kapele.
Crkva je znatnije oštećena tijekom 1993. U vremenu od 02.05. do 02.10.1993.
godine, a tako i župna kuća. godine oskvrnute su i opljačkane sve
grobljanske kapele.
SOLAKOVA KULA, župa Solakova Kula–župna crkva sv. Ilije

Proroka.
Crkva je u potpunosti opljačkana, a kipovi svetaca
obezglavljeni.
ŽITAČE, prostor župe Podhum/Žitače -

župna crkva sv. Ante Padovanskoga.
U vremenu od 02.05. do 02.10.1993.
godine crkva je oskvrnuta i opljačkana i
djelomično spaljena. Župna kuća i dom su
devastirani.
BRNJ, župa Kakanj – kapela. BJELAVIĆI, župa Kraljeva Sutjeska –

filijalna crkva.
Kapela je djelomično oštećena.
Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je devastirana i opljačkana.
D-248
BOROVICA, župa Borovica – župna crkva

Preobraženja Gospodinova, župna kuća i
vjeronaučna dvorana.
Crkva je minirana i u potpunosti uništena
sa svim crkvenim vrijednostima. Župna
kuća je u potpunosti uništena, spaljen župni arhiv,
knjižnica i sav inventar, a potom su zgradu minirali.
BUKOVLJE, župa Kakanj – kapela.

Kapela je opljačkana, a potom spaljena.
BULČIĆI, župa Kakanj – kapela.

Kapela je devastirana i ukradeno je zvono.
CRNAČ, župa Kakanj – kapela. DONJI BANJEVAC, župa Kakanj –

kapela.
GORNJA BOROVICA, župa Borovica – DUBOŠTICA, župa Vareš – filijalna crkva.

grobljanska kapela.
Tijekom listopada/studenog 1993. godine
Kapela je opljačkana i djelomično unutrašnjost crkve je oskvrnuta.
devastirana.
GORNJI BANJEVAC, župa Kakanj –

kapela.
Kapela je oštećena.
D-248
HALJINIĆI, župa Haljinići – župni centar GRMAČE, župa Kraljeva Sutjeska –

Velike Gospe. filijalna crkva.
Župni centar opljačkan i devastiran. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je spaljena.
KAKANJ - BJELICA, župa Kakanj –

kapela.
Kapela je opljačkana i uništena.
JUKE, župa Kakanj – kapela.

Kapela je opljačkana i uništena, a groblje
djelomično oštećeno.
KRALJEVA SUTJESKA, župa Kraljeva

Sutjeska – župna crkva sv. Ivana Krstitelja
i samostan.
Potkraj 1993. godine u više navrata
oskrvnuta, a početkom 1997. godine
oštećena granatom.
OĆEVIJE, župa Vijaka – filijalna crkva. MIR, župa Vareš – kapela i groblje.
U drugoj polovici 1993. godine potpuno je Kapela je u dva navrata devastirana, a
opljačkana i oštećena. nadgrobne spomenike su porušili.
D-248
MANDOVINA, župa Kakanj – kapela. POGAR, župa Vareš– filijalna crkva.

Kapela je u potpunosti opljačkana i Početkom studenog 1993. godine
devastirana. pogođena dvjema tromblonskim minama,
a unutrašnjost devastirana.
PAVLOVIĆI, župa Kraljeva Sutjeska –

PRŽIĆ, župa Vareš – filijalna crkva.
filijalna crkva.
Crkva je teško oštećena.
Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je spaljena.
VAREŠ MAJDAN, župa Vareš – filijalna

crkva.
POPE, župa Kakanj – kapela.
Pripadnici 3. Korpusa muslimanskih
Kapela je djelomično oštećena. snaga 02.09.1993. godine crkvu su oštetili,
a unutrašnjost devastirali.
VARDA, župa Kakanj – kapela. SEOCE, župa Kraljeva Sutjeska – filijalna

crkva.
Kapelu su djelomično oštetili, a nadgrobne
spomenike porušili. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993.
godine crkva je opljačkana i devastirana.
POLJANI, župa Kraljeva Sutjeska –

filijalna crkva. VIJAKA, župa Vijaka – župna crkva
Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije
Nakon okupacije mjesta 13.06.1993. i župna kuća.
godine crkva je opljačkana i devastirana.
U drugoj polovici 1993. godine crkva je
manje oštećena, a župna kuća opljačkana.
OLOVO, župa Vijaka – crkva – svetište

Majke Božje (Olovska Gospa) i župna
kuća. ZGOŠĆA, župa Kakanj – kapela i groblje.
Opljačkana od strane A BiH. Kapela je oštećena, a groblje devastirano.
D-248
VUKANOVIĆI, župa Vukanovići – župna

crkva sv. Ante i župna kuća.
Crkva je opljačkana i devastirana.
ŽITELJ, župa Kakanj – kapela i groblje.

Kapela je oštećena, a spomenici porušeni.
BRAJKOVIĆI, župa Brajkovići – župna

crkva sv. Petra i Pavla i župna kuća.
Crkva je uslijed granatiranja oštećena, a
župna kuća devastirana.
BUKOVICA, župa Guča Gora – filijalna
crkva i groblje.
Crkva i groblje su devastirani.
ČUKLE, župa Brajkovići – filijalna crkva i

groblje.
Tijekom travnja i svibnja 1993. god.
crkva i groblje su oštećeni. Opljačkana je
ljekarna Caritasa. Do listopada 1997. god.
crkva je paljenjem uništena.
DOLAC/BILA, grobljanska kapela na

“Bajinom” groblju.
Od ljeta 1993. godine područje je pod
nadzorom muslimanskih postrojbi.
Kapela je opljačkana, a nadgrobne ploče
porušene.
D-248
ČUTURE, grobljanska kapela na groblju

“Sviba”.
Kapela je devastirana, a nadgrobne ploče
porušene.
DOLAC, župa Dolac – župna crkva Uznesenja Blažene Djevice

Marije i župna kuća.
Dana 03.06.1993. godine crkva je tijekom granatiranja
oštećena, a župna kuća opljačkana i devastirana.
DJAKOVIĆI, župa Novi Travnik – filijalna

kapela.
Kapela je devastirana.
GORICA, župa Guča Gora – groblje.
Groblje uništeno i dio nadgrobnih
spomenika. GOSPINO VRELO, župa Ovčarevo –
kapela – zavjetno svetište Rođenja Blažene
Djevice Marije.
Kapela je devastirana i uništena.
KASAPOVIĆI, župa Novi Travnik – KRALJEVICE, župa Guča Gora –

grobljanska kapela. grobljanska kapela i groblje.
Kapela je devastirana. Kapela i groblje su uništeni.
D-248
GOSTUNJ, župa Dolac – filijalna crkva i HADŽIĆI, župa Novi Travnik –

groblje. grobljanska kapela.
Crkva je oštećena početkom lipnja 1993. Kapela je devastirana.
godine, a oko 50% nadgrobnih spomenika
je uništeno.
GUČA GORA, župa Guča Gora – župna crkva sv. Franje Asiškoga i
franjevački samostan.
Nakon zauzimanja mjesta 08.06.1993. godine samostan je opljačkan kao
i crkva koja je još i devastirana.
GUČA GORA, župa Guča Gora – grobljanska kapela i

groblje.
Teško oštećena kapela i groblje.
MALJINE, župa Guča Gora – grobljanska MARGETIĆI, župa Novi Travnik –

kapela i groblje. grobljanska kapela.
Kapela i groblje su devastirani. Kapela je devastirana.
NOVI TRAVNIK, župa Novi Travnik – OVČAREVO, župa Ovčarevo – župna

župna crkva Uzašašća Gospodinova. crkva sv. Mihovila Arkanđela i župna
kuća.
Crkva je oštećena tijekom granatiranja.
Nakon zauzimanja mjesta 07.06.1993.
crkva je opljačkana i devastirana, kao i
župna kuća.
D-248
NOVA BILA, župa Nova Bila – župna crkva Svetog

Duha, župna kuća i vjeronaučna dvorana.
U drugoj polovici 1993. godine tijekom granatiranja
oštećena je crkva, vjeronaučna dvorana i župna kuća.
OVČAREVO, župa Ovčarevo – STOJKOVIĆI, župa Dolac – grobljanska

grobljanska kapela i groblje. kapela i groblje.
Kapela i groblje djelomično oštećeno. Kapela je oštećena tijekom granatiranja.
PRIĆI, župa Ovčarevo - grobljanska kapela i groblje.

Kapela i groblje je oštećeno.
PEĆINE, župa Pećine – župna crkva Presvetog Srca

Isusova i župna kuća.
Teško devastiranacrkva i župna kuća.
D-248
PUTIČEVO, župa Dolac – filijalna crkva

Kristova Uznesenja i vjeronaučna dvorana.
Početkom lipnja 1993. godine crkva je
temeljito opljačkana i oštećena, koncem
1996. godine miniranjem je uništen
zvonik.
ROSTOVO, župa Rostovo – župna crkva

sv. Ilije Proroka i župna kuća.
Crkva je oštećena, a župna kuća
devastirana i opljačkana.
SEBEŠIĆ, župa TRAVNIK, župa

Rostovo – filijalna Travnik – župna
crkva. crkva sv. Ivana
Krstitelja i župna
Crkva je u kuća.
potpunosti
opljačkana i Crkva je
devastirana. devastirana,
a župna kuća
oštećena.
ŠENKOVIĆI, župa Novi Travnik – grobljanska kapela.

Kapela je devastirana.
D-248
TRAVNIK, župa Travnik – sjemenišna

crkva sv. Alojzija.
Crkva je devastirana, a u sjemenište su
uselili muslimanske izbjeglice.
TRAVNIK, župa Travnik – grobljanska

kapela i groblje Bojna.
Kapela je devastirana i oštećeno 39
nadgrobnih spomenika.
VITEZ, župa Vitez – grobljanska kapela VITEZ, župa Vitez – župna crkva sv. Jurja
na groblju “Krčevine”. Mučenika i župna kuća.
Kapela i groblje oštećeno. Crkva je oštećena 06.07.1993. god. tijekom
granatiranja. Tijekom siječnja 1994. god.
izravno je pogođena granatom.
BILJAČIĆ, župa Zavidovići – kapela. TEŠANJ, župa Jelah – filijalna crkva.

Kapela je opljačkana. Lakše devastirana.
BREZOVO POLJE, župa Žepče – groblje. ČAJDRAŠ, župa Čajdraš – župna crkva
Srca Isusova.
Groblje lakše oštećeno.
Crkva je lakše oštećena.
D-248
DOLINA, župa Zavidovići – filijalna crkva ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – župna

i groblje. crkva sv. Josipa i župna kuća.
Crkva je opljačkana i devastirana, a groblje Lakše oštećeno tijekom granatiranja i
oštećeno. neuspio pokušaj miniranja tornja crkve.
GOLUBINJA, župa Žepče – filijalna crkva i groblje.

Crkvaje u potpunosti spaljena sa svim inventarom, a
groblje lakše oštećeno.
LOVNICA, župa Lovnica – župna crkva sv. Petra i

Pavla i župna kuća.
Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana, a
župna kuća opljačkana, kao i ostale zgrade.
MAGLAJ, župa Maglaj – župna crkva - svetište sv.

Leopolda Bogdana Mandića i župna kuća.
Crkva je teško oštećena tijekom granatiranja, a
župnu su kuću zaposjele muslimanske izbjeglice.
D-248
LOVNICA, župa Lovnica – grobljanska

kapela i groblje.
Kapela je opljačkana i devastirana.
ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – gradsko

groblje.
Groblje je oštećeno.
ZAVIDOVIĆI, župa Zavidovići – Kapela ZENICA - PODBREŽJE, župa sv. Ilije –

sv. Vida. kapela sv. Roka.
Kapela je spaljena. Dana 14.05.1993. godine lakše je oštećena
kapela, a groblje je oskvrnuto.
ZENICA - STRANJANI, župa sv. Ilije – ŽEPČE – župa Žepče – župna crkva sv.
filijalna crkva. Ante Padovanskog, stara i nova župna
kuća.
Crkva je devastirana, a na groblju srušeno
50 nadgrobnih spomenika. Crkva je oštećena tijekom granatiranja.
ZENICA - TRAVNIK, župa sv. Josipa – kapela.

Kapela je oštećena.
D-249
Postotak vjernika u BiH Postotak vjernika u BiH

1400. god. – 1450. god. 1991. god.
Muslimani Katolici
Pravoslavci Muslimani 47% 19%
4% 0%
Katolici Pravoslavci
96% 34%
Katolici Pravoslavci Muslimani
Postotak Broj Postotak Broj Postotak

Godina Broj katolika Godina Godina
katolika pravoslavaca pravoslavaca muslimana muslimana
1400-1450 750.000 87,21% 1400-1450 30.000 3,49% 1400-1450 0 0,00%
1879 209.391 18,08% 1879 496.485 42,88% 1879 448.613 38,75%
1885 265.788 19,88% 1885 571.250 42,76% 1885 492.710 36,88%
1895 334.142 21,31% 1895 673.246 42,94% 1895 548.632 34,92%
1910 434.061 22,87% 1910 825.918 43,49% 1910 612.137 32,25%
1921 440.431 23,48% 1921 820.731 43,75% 1921 586.151 31,24%
1931 557.836 24,01% 1931 1.028.723 44,29% 1931 717.562 30,89%
1948 614.123 23,90% 1948 1.135.147 44,30% 1948 788.403 30,70%
1953 654.227 23,00% 1953 1.264.045 44,40% 1953 891.798 31,30%
1961 711.665 21,70% 1961 1.406.057 42,90% 1961 842.248 25,70%
1971 772.491 20,60% 1971 1.393.148 37,20% 1971 1.482.430 39,60%
1981 758.140 18,40% 1981 1.320.738 32,00% 1981 1.630.033 39,50%
1991 760.852 17,40% 1991 1.366.104 31,20% 1991 1.902.956 43,50%
D-250
UKUPAN BROJ STRADALIH SAKRALNIH OBJEKATA U BOSNI I

HERCEGOVINI
POTPUNO UNIŠTENO TEŠKO OŠTEĆENO OŠTEĆENO UKUPNO STRADALO
od od od od
od od od od
OBJEKTI musli- musli- musli- musli-
srpskih ukupno srpskih ukupno srpskih ukupno srpskih ukupno
manskih manskih manskih manskih
snaga snaga snaga snaga
snaga snaga snaga snaga
Župne crkve 1 64 65 14 40 54 23 43 66 38 147 185
Ostale crkve 7 53 60 13 40 53 17 38 55 37 131 168
Kapele 19 44 63 23 32 55 52 57 109 94 133 227
Župne kuće
i ostali župni 9 56 65 19 65 84 21 56 77 49 177 226
objekti
Samostani 8 8 5 9 14 2 6 8 7 23 30
Groblja 8 8 26 27 53 35 68 103 69 95 164
UKUPNO: 44 225 269 100 213 313 150 268 418 294 706 1000
43.
MEĐUNARODNO HUMANITARNO
RATNO PRAVO U HV-u I HVO-u
KAKO SMO RADILI
ČINJENICE
KOMENTAR:
Koncem ožujka ili početkom travnja 1992. godine IPD-odjel MORH-a /Odjel za Informativno-psihološku
djelatnost/, kojim odjelom sam ja rukovodio, tiskao je u suradnji s Međunarodnim Komitetom Crvenog Križa
/MKCK/ knjižicu „PRAVILA PONAŠANJA ZA BORCE“.
Sredinom ožujka vratio sam se iz Sunje, preuzeo dužnost u MO i odmah smo tiskali priručnik, čim smo se
uspjeli obraniti i čim smo bili u mogućnosti ozbiljnije organizirati MO.
„PRAVILA PONAŠANJA ZA BORCE“ tiskana su u otprilike 100.000 primjeraka i tvrdim da je svaki
pripadnik HV-a dobio svoj primjerak.
Ako želimo biti matematički precizni, onda gornja tvrdnja ne može biti točna, ali u uobičajenim načinima
izricanja tvrdnji, ona je istinita.
Ta je knjižica već u svibnju 1992. dijeljena i borcima HVO-a, jer smo im poslali primjerke – broja se više ne
mogu sjetiti.
Kako je odjel IPD MORH-a imao svog predstavnika, člana u svim postrojbama HV do razine satnije, kao
pomoćnika zapovjednika postrojbe, ta se knjižica morala proučiti na svim razinama vojnog ustroja.
D-251
PRAVILA PONAŠANJA ZA BORCE
Međunarodni komitet Crvenog križa (MKCK)

19 Avenue - de la Paix
CH - 1202 Genève, Suisse
PRAVILA BORBE
1. Borite se samo protiv boraca.
2. Napadajte samo vojne ciljeve.
3. Poštedite civile i civilne objekte.
4. Ograničite razaranja isključivo na ono što
zahtijeva vaš zadatak
BORCI
Poštujte ovaj znak! ✚
On štiti:
- ranjenike i bolesnike;
- medicinsko osoblje i osoblje Crvenog križa;
- vozila hitne pomoći i konvoje pomoći Crvenog
križa;
- bolnice, stanice za prvu pomoć i objekte
Crvenog križa.
D-251
RANJENI PROTIVNICI NA BOJIŠTU
3. Predajte ih svojem
pretpostavljenom
ili najbližoj
1. Pokupite ih. medicinskoj ekipi.
4. Poštujte medicinsko
2. Pružite im pomoć. osoblje i objekte.
PROTIVNIČKI RANJENICI I BRODOLOMCI NA MORU
1. Š titite ranjenike, bolesnike i brodolomce (kao i 3. Štitite civilne čamce kji spašavaju ranjenike i
zrakoplovno osoblje). brodolomce.
2. P
otražite ih i sakupite nakon svakog okršaja. 4. Poštujte brodove-bolnice i medicinske avione
obilježene znakom Crvenog križa.
D-251
ZATOČENI PROTIVNICI
3. Predajte ih svojem
1. Poštedite ih. pretpostavljenom.
4. Postupite s njima
humano. Njihove
obitelji moraju
biti obaviještene o
2. Razoružajte ih. njihovom zatočenju.
CIVILI
3. Štitite ih od
nasilja. Odmazda i
uzimanje talaca su
1. Poštujte ih. zabranjeni.
4. Poštujte njihovo
2. Postupite humano vlasništvo, ne
s onima koji su u oštećujte ga i ne
vašoj vlasti. kradite.
D-251
MEĐUNARODNO HUMANITARNO PRAVO

U vrijeme rata određena pravila se moraju poštivati, Ženevske konvencije štite:
čak i kada je neprijatelj u pitanju. Ova pravila
Ranjene i bolesne pripadnike oružanih snaga na
sadržana uglavnom u četiri Ženevske konvencije
bojištu i sanitetsko osoblje (I Konvencija).
iz 1949. godine i Dopunskim protokolima uz ove
Konvencije iz 1977. godine. Ranjene i bolesne pripadnike oružanih snaga na
moru i brodolomce (II Konvencija).
Do srpnja 1993., 181 država potpisala je Ženevske
konvencije; 125 država su potpisnice I-og, a njih 116 Ratne zatočenike (III Konvencija).
II-og dopunskog protokola. Kao potpisnik Ženevskih
Građanske osobe u vlasti neprijatelja ili na
konvencija i njihovih Dopunskih protokola, vaša
okupiranim područjima (IV Konvencija).
država je obvezna poštivati ove međunarodne
ugovore. Član 3, koji je zajednički za sve četiri konvencije,
odnosi se na unutarnje sukobe i obvezuje na humano
Ovi ugovori zasnovani su na zamisli o poštivanju
postupanje sa svim osobama koje ne sudjeluju u
svakog pojedinca i njegovog dostojanstva.
sukobu ili koje to više ne čine. Ta odredba osobito
Osobe koje ne sudjeluju direktno u okršajima ili koje
se ne bore zbog bolesti, ranjavanja ili iz nekog drugog zabranjuje nehumane postupke, uzimanje talaca,
razloga, moraju se poštivati i štititi od posljedica rata; mučenje i izvršavanje smrtne kazne bez suđenja i
nastradalima se mora pomoći i o njima brinuti bez nalaže da se suđenja moraju odvijati uz sva propisana
diskriminacije. Posebice se moraju štititi bolnice, jamstva.
medicinsko osoblje i konvoji, kao i osoblje, objekti i Dopunski protokoli podrobnije se bave
oprema Crvenog križa. međunarodnim (Protokol I) i unutarnjim sukobima
(Protokol II). Tijekom sukoba mora se praviti razlika
između civilnih objekata i vojnih ciljeva.
MKCK
Države potpisnice Ženevskih konvencija dužne su: Međunarodni komitet Crvenog križa, sa sjedištem
- brinuti o ranjenicima podjednako, bez obzira na u Ženevi (Švicarska) je osnivačko tijelo Pokreta
to da li se radi o prijateljima ili neprijateljima; Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
- poštivati fizički integritet, čast, dostojanstvo, Kao neutralni posrednik u slučaju oružanih sukoba,
obiteljska prava, kao i moralna i religiozna ICRC nastoji, na svoju vlastitu inicijativu ili na
uvjerenja svakog pojedinca; temelju Ženevskih konvencija, pružiti pomoć i
zaštitu žrtvama međunarodnih i građanskih ratova,
- zabraniti mučenje i nehumane postupke, kao i unutarnjih nemira i napetosti, doprinoseći tako
izvršenje smrtne kazne bez propisanog suđenja, miru u svijetu.
istrebljenje, deportacije, uzimanje talaca te
pljačkanje i razaranje civilne imovine; Kao inicijator i promicatelj Ženevskih konvencija,
Međunarodni komitet Crvenog
- omogućiti delegatima Međunarodnog komiteta
Crvenog križa da posjećuju zatočenike i da s križa je čuvar Međunarodnog humanitarnog prava.
njima nasamo razgovaraju.
D-251
POSJETE ZATOČENICIMA PRECIZNI KRITERIJI

Posjete MKCK-a imaju za cilj utvrđivanje fizičkih Bilo da se radi o situaciji koju pokrivaju Ženevske
i psihičkih uvjeta zarobljeništva i postupanja sa konvencije ili ne, u svojem
zatočenicima. djelovanju u korist zarobljenika
MKCK-a primjenjuje iste
MKCK-a u slučaju potrebe predlaže vlastima
kriterije, tj.:
koje drže zatočenike mjere za poboljšanje uvjeta
zatočeništva. - njegovi delegati moraju imati
pristup svim zarobljenicima i
Izvještaji koje MKCK-a piše nakon posjeta mjestima
mora im biti omogućeno da s
na kojima se drže zatočenici, strogo su povjerljivi i ne
njima razgovaraju slobodno i bez
smiju se objavljivati.
svjedoka;
Kod unutarnjih sukoba, izvještaji se predaju vlastima
- delegati moraju imati
koje drže zatočenike i vlastima država iz kojih
pristup svim mjestima gdje
potječu zatočenici.
se zarobljenike drži i mora
U međunarodnim sukobima izvještaji se predaju im biti omogućeno da posjete
vlastima koje drže zatočenike kao i vlastima zemalja ponavljaju;
iz kojih potječu zatočenici.
- moraju im se dostaviti popisi
svih osoba koje treba posjetiti (ili
im se omogućiti da takve popise
sastave na licu mjesta).
D-252
KOMENTAR:
HR-HB tiskala je letak na istu temu - Pravila za ponašanje u oružanom sukobu - u suradnji sa MKCK:
HRVATSKA REPUBLIKA HERCEG-BOSNA

VOJNICIMA I DUŽNOSNICIMA
PRAVILA ZA PONAŠANJE U ORUŽANOM SUKOBU
MEĐUNARODNI KOMITET CRVENOG KRIŽA
U vrijeme rata određena humanitarna pravila moraju se poštivati, čak i kada je u pitan|u neprijatelj.
Ova pravila određena su Ženevskom konvencijom.
BORCI!
1. Borite se jedino protiv naoružanog neprijatelja
2. Napadajte samo vojne ciljeve
3. Poštedite civilne osobe i objekte
4. Razarajte samo ciljeve zacrtane vašim planom
Obzirom na neprijateljske borce koji se predaju Obzirom na ranjene neprijateljske vojnike

1. Ne ubijajte ih! Razoružajte ih! 1. Pružite im prvu pomoć!
2. Postupajte s njima čovječno! 2. Izručite ih pretpostavljenima!
3. Izručite ih pretpostavljenima! 3. izručite ih najbližem medicinskom osoblju!
Crveni Križ ili Crveni Polumjesec

Civilnu zaštitu
Kulturne objekte, spomenike, svetišta, muzeje,
itd.
Brane, nasipe, atomske elektrane i postrojenja
Bijela zastava • mirovnih pregovora
Obzirom na civile: Obzirom na posebne oznake ljudi i objekata:

1. Poštujte ih! Postupajte čovječno! 1. Poštujte osobe, čuvajte i ne ulazite u objekte s ovim
2. Ne maltretirajte ih! oznakama
3. Ne oštećujte i ne kradite njihovu imovinu! 2. Pustite osobe s ovim oznakama izvršavati zadatke
4. Osveta i uzimanje talaca strogo su zabranjeni! 3. Ne ometajte vozila s ovim oznakama!
4. Ovo vrijedi ako ne dobiješ drugačija naređenja
D-253
KOMENTAR:
01. listopada 1992. godine uputio sam opširno pismo u sve operativne zone HV, Hrvatskoj ratnoj mornarici,
Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i Protuzračnoj obrani sve do razine satnije, kako bi pročitali, proučili i
EDUCIRALI PRIPADNIKE HV-a o tome što se ne smije činiti u ratu.
Nema smisla komentirati, pa čitatelja molim da dokument pročita.
NAPOMENA:
Pogrešno bi bilo zaključiti da su navedena kršenja zakona usmjerena nacionalno, samo prema Srbima. Upravo
obratno, u to vrijeme „primirja“, a zbog mnogih faktora, povećava se broj prekršajnih i kaznenih djela unutar
postrojbi.
D-253
D-253
D-253
D-253
D-253
D-253
D-253
D-254
KOMENTAR:
Međunarodno humanitarno ratno pravo bilo je u odjelu koji sam vodio stalna i tema i briga svih mojih
suradnika.
Ne mogu sve, ali vam stavljam na uvid još jedan dokument od 17.05.1993.godine.
D-254
D-254
D-255
KOMENTAR:
U to vrijeme, 26.09.1993. godine ofenziva A BiH na HVO bila je maksimalnog intenziteta.

Nakon što su Muslimani i Srbi potpisali Sporazum o nenapadanju u ljeto 1993., A BiH krenula je na 200 km
širokom frontu prema HVO-u i Hrvatima.
Ali, o tome sam već predočio sve važne dokumente u ranijim knjigama.
U više nego nezavidnoj vojnoj situaciji – ogromna prednost napadača u ljudstvu, i sa svim problemima s
kojima je bio opterećen vojni ustroj HVO-a, mi smo – ja sam – nastavio praksu kontinuirane edukacije
boraca o Međunarodnom humanitarnom pravu.
Vojna obuka koju smo i u takvim ratnim uvjetima prakticirali i izvodili, maksimalno koliko je to bilo moguće,
uvijek je u sebi sadržavala „PROGRAM VOJNE OBUKE I ODGOJ VOJNIKA“.
A odgoj sadržavao je i učenje o moralnom vojniku i moralnom postupanju, a u to je bilo uključeno i
Humanitarno ratno pravo.
NAPOMENA:
Svaki je pripadnik HV-a i HVO-a bio upoznat s Humanitarnim ratnim pravom i znao je da ima i pravo i
obvezu odbiti svaku zapovijed (usmenu ili pismenu) koja bi zahtijevala počinjenje nekog zločina. Imao je i
obvezu prijaviti onoga tko bi mu dao takvu zapovijed višem u zapovjednom lancu.
44.
RANJENICI A BiH, RANJENICI
MUSLIMANI-BOŠNJACI
PONAŠANJE HVO-a
PONAŠANJE A BiH
ČINJENICE
D-256
KOMENTAR:
Već sam objavio popis ranjenika A BiH i ranjenih civila Muslimana-Bošnjaka koji su prevezeni preko
teritorija koji je bio pod kontrolom HVO-a u BiH.
Taj je broj veći od 10.000 (deset tisuća).
I taj se podatak odnosi samo na Splitski Klinički Centar.
Tko ih je prevezao, u čijim automobilima, tko je platio vozače i benzin, a tko je platio liječenje?
HRVATI !!
O pomoći u lijekovima i ostalom objavio sam dokumente.
Da li je zbrinjavanje ranjenika Muslimana prestalo kada je A BiH napala HVO, protjerivala stanovništvo i
čistila Središnju Bosnu od Hrvata?
Nije.
D-258
KOMENTAR:
HVO helikopter ne može, ne smije letjeti nisko, jer Muslimanske oružane snage /MOS/ tj. A BiH, pucaju na
svaku takvu letjelicu, iako je vidljivo istaknut znak Crvenog križa.
KOMENTAR:
Da je tvrdnja iz D-258 točna, posvjedočuje ovaj dokument: D-259. Komandant 3. Korpusa A BiH, Enver
HADŽIHASANOVIĆ, potpisuje ga 19.09.1993. godine, a u tih mjesec dana između ovih dvaju dokumenata,
ista je situacija. On govori o planiranim b/d /borbenim dejstvima/ koja izvode jedinice njegovog korpusa.
U Lašvanskoj dolini – U VITEZU, protiv HVO-a i Hrvata.
"Planirana dejstva" jest napad, ofenziva, a svi svjetski mediji prenose "objektivna saznanja" da Hrvati (HVO)
napadaju A BiH.
Snaga već oblikovane MATRICE o "žrtvi" - Muslimanima, ne dopušta istinit i točan uvid u činjenice. Njegovi
helikopteri trebaju pomoći u izvlačenju ranjenika A BiH, a hrvatske helikoptere treba uništiti i „ni u kom
slučaju ne dozvoliti slijetanje - …“ .
To da su to (a uvijek je bio samo jedan) helikopteri Hrvatske vojske, još je jedna od niza laži kojima se tada
hranio domaći i inozemni medijski prostor.
Većina tih laži zadržala se i do danas, a ja pišem i tvrdim, ma koliko se dugo zadržala, bila je i ostala laž,
obična i providna laž.
D-259
D-260
KOMENTAR:
Ovako radi Hadžihasanović, a ovako radi HVO i ovako radi Praljak. 05.09.1993. Slobodan Praljak diže
helikoptere da preveze ranjenu Muslimanku, liječnicu Almiru Čandžić, u Split.
D-261
KOMENTAR: BEZ KOMENTARA.
D-262
KOMENTAR:
A ja čitateljima ovih stranica kažem da su dijete Haris Silajdžić i obitelj dobili hrvatsko državljanstvo i da im
je hrvatska država u vrijeme rata platila liječenje u inozemstvu. Isto je i s ostalima s popisa, a tamo su četiri
muslimanska prezimena, i dvije su obitelji, a ima i Srba.
A Praljak imao je ovlasti i pomagao jest, da dobiju državljanstvo RH. I pred kim bih se ja trebao stidjeti i
kome bih se ja trebao ispričavati i zašto?
D-263
ČINJENICE POTVRĐENE IZVJEŠĆIMA SPABAT-a* UN-a:
01.09.1993. Iz muslimanske bolnice u Istočnom Mostaru UNPROFOR (SPABAT) prevezao je 34

(tridesetčetiri) ranjena borca A BiH na teritorij pod kontrolom HVO-a u Međugorju, odakle su s
dva helikoptera A BiH otišli gdje su htjeli.
04.09.1993. Loše vrijeme spriječilo je daljnju evakuaciju.
06.09.1993. Na isti način prevezen je i zbrinut 31 (tridesetjedan) ranjenik A BiH.
07.09.1993. Prihvatili smo i zbrinuli troje djece s majkama iz Jablanice. Muslimani – Bošnjaci.
08.09.1993. Na isti način kao i ranije, prevezeno je 38 (tridesetosam) ranjenika A BiH iz Istočnog Mostara.
12.09.1993. Na isti način kao i ranije, prevezeno je 38 (tridesetosam) ranjenika A BiH iz bolnice u Istočnom
Mostaru.
KOMENTAR:
A njihovi napadi, njihova ofanziva „Neretva 93“ nije prestajala - „do Neuma i do Ploča“ kako je to tražio
njihov zapovjednik Sefer Halilović.
Pitajte zapovjednike SPABAT-a, provjerite.
* SPABAT - Španjolski bataljun UN-a
KOMENTAR:
HVO i njegov zapovjednik Glavnog stožera ispunili su svaki dogovor – ne samo o ranjenicima, koji je
postignut s A BiH.
A što se tiče ranjenih Muslimana, daleko, daleko više nego što to određuje Ratno humanitarno pravo.
Armija BiH izigrala je svaki postignuti dogovor s HVO-om, pa i o puštanju ranjenika s istočne strane
Mostara, ranjenika HVO-a.
I onda opet pošalju helikoptere koje IZIGRANI I PREVARENI i ogorčeni roditelji BLOKIRAJU.
Ali, sada više nikoga ne interesira ono što je bilo dogovoreno, i nikoga nije briga što najviši zapovjednici A
BiH lažu i varaju i TRAŽE „rušenje helikoptera HV“.
Sada je samo problem SMIRITI VIKU i galamu Alije Izetbegovića i ostalih, jer su, eto, zločesti Hrvati
„ZAROBILI“ helikoptere A BiH, koja je, usput budi rečeno, nenaoružana.
Ista MATRICA – „žrtva“ ne može biti kriva, a i lakše je PRISILJAVATI SLABIJU stranu na beskrajna
popuštanja.
A pravda, a istina, a IZIGRANI DOGOVOR, a prevareni roditelji?
Koga to interesira.
D-264
D-265
D-266
45.
NEKOLIKO DOKUMENATA KOJI
GOVORE O HTIJENJU I POSTUPCIMA
„UDRUŽENOG ZLOČINCA“
GENERALA SLOBODANA PRALJKA
U PRILOGU KNJIGE, IMATE ISKAZE
PREKO 160 SVJEDOKA NA ISTU TEMU
ČINJENICE
D-267
D-267
D-268
SVJEDOK TUŽITELJSTVA BM – UNAKRSNO ISPITIVANJE GENERALA

PRALJKA 21.09.2006 – IZVADAK IZ SUDSKOG ZAPISNIKA
Antonetti: gospodine Praljak, što prestavlja ovaj dokument?

P: To je telefax. To je fax. Od A BiH. 25.10.1992 iz Mostara za Igman. To je taktička grupa 1, Konjic.
Spominjali smo ovo. I zamjenik zapovjednika 4. Korpusa, gospodin Budaković, ga je poslao. Njegov nadimak
je Tetak, a tekst glasi - da ga ja pročitam ili da ga svjedok pročita? On može kontrolirati. Poruka iz Mostara od
Tetka, Mostarska brigada. General Praljak nas je obavijestio da bi se snage A BiH i HVO snage na teritoriju
općine Jablanica i Konjic trebale udaljiti jedna od druge kako bi se izbjegao sukob. Dostavljen je dr. Rusmiru i
štabovi u Konjicu i Jablanici su bili obavješteni o tom faksu.
Znate li tko je dr. Rusmir?
O: Da, znam. On je bio načelnik općine Konjic. Dr. Ruzmir.
P: Hadžihuseinović?
Antonetti: Mogu li kabine prevesti jer ja ne dobivam nikakav prijevod.
P. Dr. Ruzmir Hadžihuseinović?
O. Da. On je bio načelnik općine Konjic.
P: Hvala. Da li je ovaj datum, dva dana nakon sukoba u Prozoru - i možemo li se složiti da sam ja već održao
sastanke u Mostaru i da sam zatražio da se jedinice iz Konjica i Jablanice udalje jedne od drugih kako se
sukob u Prozoru ne bi proširio preko tih granica? To tu piše. Slažete li se sa mnom?
O: To ovdje piše.
P: Hvala lijepa. Htio bih samo utvrditi datum svog dolaska u Ramu.
Trechsel: Oprostite. Samo da razjasnimo jednu stvar, vi ste gospodine svjedoče rekli: “Tako ovdje piše.“ Znači
li to da ste za saznali čitajući ovaj dokument ili ste to znali tada
1992.?
O: Što se tiče sadržaja ovog dokumenta, nisam bio upoznat s tim, ali znam da je bilo kontakta na nivou
Armije i HVO-a kako bi se to moglo napraviti i to što kaže gdin Praljak to je bio cilj - cilj je bio to što gdin
Praljak kaže. Nisu htjeli da se sukobi prošire preko tih granica.
***
P: Hvala. Možemo li pogledati dokument 3D00418. Evo ga. Imamo i engleski prijevod naravno, za suce.
Želite li da vam pročitam ili ćete vi?
O: Ja ću.
P: Naglas...
O: „Vlada veliki košmar i napetost od Igmana-Konjica-Jablanice-Prozora-Gornjeg Vakufa-Bugojna-Novog
Travnika uočava se nagla promjena u držanju HVO-a na cijelom potezu, ali i druge veoma mutne aktivnosti u
redovima nezavisnih vodova - ili ne, nezavisnih vođa kao i praznina -
P: Piše:“ kao J. Prazina“ ako ja mogu reći što ovdje piše.
A: U redu. „Juke Prazine, MUP-a i svugdje - i svugdje, u svakom mjestu po jedan-dva osamostaljena
komandira iz redova Armije koja intenzivira—intenzivira svoje destrukcije“
Prevoditelj: Može li engleski primjerak biti prikazan na ekranu, molim. Hvala.
P: Moje pitanje glasi: Kao prvo, bilo je napetosti. Pročitali smo to. Zatim, Juka Prazina uzrokuje probleme i
ima brigadu, skoro cijelu brigadu u ABiH, je li tako?
O: Pa, Juka Prazina je neko vrijeme bio vrlo pozitivna osoba, ali kasnije postao je više kao odmetnik i radio je
i djelovao prema uputama drugih ljudi.
D-268
***
P: Hvala. Pogledajte još par točaka. Mogu li vidjeti paragraf 8 na sljedećoj stranici. 8 molim. Da, hvala.
Možemo li zumirati točku 8. Evo ga. Čitat ću polako. „u nekoliko navrata general je istaknuo da HVO i
on uvažavaju samo Izetbegovića i Vrhovnu komandu – on ne poznaje Vrhovnu komandu oružanih snaga
BiH i očekuje vidjeti Sefera Halilovića sutra ili prekosutra na sastanku u Jablanici. Također je naglasio da je
zapovjedništvo A BiH—da će tražiti od zapovjedništva ABiH da isključe određene članove vojne komande i
da se poduzmu energične mjere da se to izvrši, očito je da je aludirao na Sefera a od nižih komandi osobito
na Zejnila.“ I u zagradama piše, „ Što bi bila dobra usluga što se mene tiče“, kaže potpisnik ovog teksta. On
se slaže da trebamo riješiti problem zajedničkih komandi uključujući i izdvojeno zapovjedno mjesto.“ Sada,
možemo li vidjeti iz ovog teksta da smo uložili veliki trud da na bilo koji način stupimo u kontakt sa Seferom
Halilovićem i da ja tvrdim da Zejnil, koji je kasnije bio uhićen i pobjegao je u Njemačku, vjerojatno nije
radio—nije obavio dobar posao u zbližavanju Muslimana i Hrvata? Da li bi to bilo točno?
O: Mogu prihvatiti neke ovih tvrdnji. Međutim, nemam pouzdanih informacija da je Zejnil Delalić bio
zapreka za suradnju, ali ne mogu reći da nije bilo prepreka na obje strane i nedostatak povjerenja na obje
strane.
P: Hvala. Suci mogu sami pročitati tekst, samo bih htio pročitati točku 11. Kaže:“U Jablanici gdje se general—
gdje referiraju na nas—general Praljak je rekao da treba biti sastanak s izbjeglicama iz Prozora u 21:00. Bio je
smiren i da je garancije da se odnosi u Prozoru brzo srede.“
I onda točka 10.: „U Gornjem Vakufu su dvije ranije komisije nastavile za Bugojno, a mi smo, Amidža i ja,
krenuli za Prozor gdje je odmah pušten jedan zarobljeni borac iz Gornjeg Vakufa prema obećanju u Vakufu.“
Znate li koliko sastanaka sam imao u to vrijeme i na tom području u Vakufu, Jablanici, Konjicu, Prozoru sa
svim stranama kojih se tiče?
O: Ne mogu vam reći broj sastanaka. Ne znam, ali znam da ste bili aktivni u to vrijeme.
P: Hvala. Želio bih vidjeti drugi tekst na ELMO-u.
Alaburić: Časni sude, ispričavam se što moram intervenirati, ali mislim da je došlo do pogreške u prijevodu
na strani 12 red 5. Svjedok je odgovorio da je bilo ometanja i nedostatka povjerenja s obje strane, mislim da je
riječ „ometanje“ izostavljena.
Prvoditelji: Prevoditelji ljubazno mole ako postoji engleski tekst da ga se stavi na ELMO kako bi mi mogli
čitati tekst koji već postoji. Hvala.
P: Možemo li dobiti 3D00291, molim. Možemo li uvećati tekst, molim.
U prethodnom dokumentu smo vidjeli—prethodni dokument pokazuje da se situacija na tom području
promijenila. Očito je da se poboljšala u odnosu na odnose među vojskom itd. Možemo li pročitati izvješće?
Vjerojatno ga je sastavila informativna služba i kaže: “U zanjih par dana, nakon doslaka generala Praljka,
mnoge se stvari u Prozoru mijenjaju. General Praljak 30.12.1999. (tako stoji u transkriptu, op.a.) dolazi u
Prozor i odmah po dolasku zapovijeda puštanje grupe zarobljenika, uključujući Saliha“ i onda ime itd.
S obzirom da ovome opsežno govorite u svojoj izjavi, o tome kakva je bila situacija, pitat ću vas dvije stvari.
Sjećate li se da kad ste bili u Prozoru ste bili vraćeni i kada su vas pretukli na putu za Here i kada ste bili
vrijeđani od mladića iz HOS-a, sjećate li se da sam trčao za tim idiotom s pištoljem u ruci i da sam skoro bio
spreman ga upucati? Sjećate li se toga?
O: Gospodine, sjećam se, ali on nije bio pripadnik HOS-a nego pripadnik HVO-a i znam kako se prezivao.
Znam tko je to bio.
P: Hvala. Nažalost, ja nisam bio obavješten.
O: Ja znam njegovo ime.
P: Hvala. Znate li ...
Antonetti: Samo trenutak, molim. Kažete da znate ime tog idiota. Možete li nam reći njegovo ime?
O: Nikola Marić, zvani Niđo. Bio je moj učenik.
D-268
P: Znate li da su nakon tog sukoba pokupili sve aute Muslimana i odvezli ih. Znate li da što se tiče zelenog
mercedesa koji je pripadao istaknutom Bošnjaku iz Prozora, istaknutom građaninu, ja sam ga oduzeo i vratio
auto gospodinu i da je to zamalo uzrokovalo pucnjavu između mene i onih ljudi koji su bili protiv toga što
sam ja učinio. Znate li da se to dogodilo?
O: Znam i čiji je to auto bio također.
P: Pa recite ako želite.
O: Ako želite da kažem, reći ću. Auto je pripadao Emiru Deliloviću. To je bio mercedes. Njegov mercedes je
bio oduzet, pripadnik HVO-a se sjurio u garažu kako bi to učinio. Znate li da je bio—ne znam za to, ali ne
sumnjam. Siguran sam da je bio spreman učiniti što je htio. Htio vas je spriječiti da vratite auto jer to za njega
bio veliki plijen.
***
P: Hvala puno. Možemo li sada odgovoriti na sljedeće: Znate li da sam od 29. ili 30. listopada, pa tijekom
naredna dva mjeseca, bio u području Jablanice, Konjica, Prozora, Novog Travnika, Travnika i Busovače, i koja
je bila moja uloga tamo do Božića 1992.? Imate li kakvu informaciju o tome?
O: Imam djelomičnu informaciju. I sreli smo se jednom. Ako sam u pravu oko datuma, bilo je to 17.
studenoga u muzeju u Jablanici. Pričali smo detaljno tada –
***
Optuženi Praljak: (prijevod)
P: Možete li okarakterizirati moju aktivnost, energiju koju sam uložio kao nešto što je pridonijelo ili bitno
pridonijelo rješenju nesporazuma i sukoba sa Armijom BiH od 23. listopada do kraja godine?
O: Vaše javne izjave, one za koje znam, vodile bi takvom zaključku, da.
P: Nakon 23., kada je izbio sukob u Rami, do kraja 1992, je li bilo ikakvih sukoba u Jablanicu, Konjicu,
Prozoru, Vakufu, Travniku, Novom Travniku ili je situacija bila relativno dobra i mirna?
O: Pa...situacija bi mogla biti opisana, uvjetno rečeno, kao tolerirajuća.
P: Hvala puno. Da sam se, tada, tako ponašao i ovi ljudi koji su sada optuženi bili su—ili, radije, ispravak
prijevoda. Da su se tada ovi ovdje optuženi suprotstavili mojim aktivnostima, ne bi li bili poslali nekoga da me
uhiti ili spriječi ili pita za ovlast i zaustavili me da ne napravim sve ovo? Ne bi li to bilo normalno da se nisu
složili s mojim postupcima?
O: Osobno sam uvjeren da su gospoda koje ste spomenuli znala za Vaše aktivnosti. To je moje mišljenje, jer da
nije bilo tako, Vi bi bili uklonjenim isto kao što su neki drugi ljudi bili uklonjeni.
P: Hvala puno.
D-269
D-269
D-269
/u potpisu: AMIDŽA I OGANJ, op.a./
D-270
D-270
D-271
D-272
D-272
D-273
D-273
D-274
JASMIN JAGANJAC
ZAGREB
12. 02. 1993.
18,45 h
NA RUKE g. PREDSJEDNIKU PREDSJEDNIŠTVA R BiH
Aliji Izetbegoviću
1. U toku današnjih kontakata sa generalom Praljkom i generalom Čermakom dogovorio sam da krene
određena količina MTS za Pazarić (tj. Istočnu Bosnu) i to:
a) metaka 7,62 x 31 komada 300.000
b) RPG-7 komada 200
c) Maljutki komada 20
Sva količina stane u 2 kamiona –
šlepera.
Kada stigne navedena količina krenut će sljedeće.
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Sredstva su simbolična, ali ipak govore o popuštanju.
Dao sam g. Praljku i Šušku Vaš prijedlog IZJAVE koju ste predložili g. Bobanu.
Smatraju da je dosta približna i priznaju da je nisu dovoljno proučili.
Na moj upit da li su se odrekli HZ Herceg-Bosna, gen. Praljak je odgovorio da to ne postoji više i da je potreban jedan
prelazni period.
D-274
-2-
Kako Boban dolazi iz Njemačke tek sutra obećali su da će izvršiti pritisak na Bobana da se dođe do
potpisa. Mislim da se zapelo na točki 5 a to su bila obilježja.
Praljak misli da ni to neće biti sporno, da pored BOSANSKE (državna zastava) stoji zastava provincije.
Ukoliko bude što sporno izvjestit ću Vas sutra.
3. Kako general Praljak sutra putuje u Hercegovinu, a zatim put Srednje Bosne to je molio da Vam
prenesem da odredite jednog do dva viđenija političara (muslimana) koji bi zajedno s njim obišli srednju
Bosnu i uticali na daljnje smirivanje stanja.
Ljude koje odredite neka se jave u Mostar. VEZA bi trebao biti Zijo ili Safet.
4. Za onaj posao u Njemačku uradio sam pripremne radnje. Očekujem da u ponedjeljak POHARA dobije
pasoš i u utorak ću Vam se javiti iz Kelna.
5. Iz određenih izvora dobio sam informaciju da je g. ADIL ZULFIKARPAŠIĆ prije tri dana bio na prijemu
kod predsjednika SAD g. KLINTONA.
Takođe, da su u dnevnom kontaktu ADIL i SEFER ili ADIL i ŠIBER.
D-274
-3-
Gospodine predsjedniče, ja ne znam koje su to sve šeme, zato Vam i šaljem ove informacije. One su sigurno pouzdane.
Izjave čelnih vojnika posljednjih dana nisu slučajne, nego imaju podršku od ADILA.
Navodno im je obećao dati veliki novac za oružje i opremu koja bi išla u Bosnu. Za ovo drugo znam jer se jedan trgovac
naoružanjem u mom prisustvu pohvalio za taj posao. Posao je ipak propao jer ADIL nije dao novac.
ZULFIKARPAŠIĆ je prije SEDAM DANA U FRANKFURTU DAO INTERVJU Listu Globus (zagrebačko izdanje) koji
se očekuje u slijedećem broju. U tom intervjuu optužuje Vas za stradanja našeg naroda i za probleme Bosne.
Ne znam njegov krajnji cilj, ali analize govore da mu nije stalo do dogovora i suživota između našeg muslimanskog
naroda i hrvatskog.
U tom smislu nije zgoreg da vojni vrh SEFER – ŠIBER – DIVJAK držite na oku.
Šiberu je ADIL za držanje, koje ima, obećao da će uticati da dobije generalski čin i visoku poziciju nakon rata.
Poznajući njegov (Šiberov) karakter za kratko vrijeme mislim da to nije daleko od istine.
Molim da moje informacije i briga za Vas budu shvaćeni kao izraz podrške i iskrenih namjera da istrajete i uspijete.
Na Božijem ste putu.
Vi ćete uspjeti.
SELAM!
J. Jasmin.
D-275
IZVADAK IZ PREDSJEDNIČKOG TRANSKRIPTA 27.3.1993.
D-275
D-276
Izjava STANKO ŠARIĆ 26. veljače 2005. godine
D-5 D-277a
219
D-277a
D-277a
D-277a
D-277a
D-277a
D-277a
D-277a
D-277a
D-277b
D-278
D-6
227
D-278
672 228 www.slobodanpraljak.com

D-278
229
D-278
230
D-279
DIREKTNO ISPITIVANJE SVJEDOKA TUŽITELJSTVA EDA VULLIAMYJA – izvadak iz

sudskog zapisnika 08.05.2006, predmet Prlić i dr., MKSJ
***
P: Da vas pitam gospodine, što ste poduzeli u rujnu 1993. da bi posjetili bilo koji od logora o kojima smo
maloprije razgovarali; Dretelj, Gabela i Rodoč.
O: Vozili smo direktno u Grude kako bi pronašli-- ili kako bi se pokušali sastati s Matom Bobanom i pitati
ga možemo li ići. Mislim da je Dretelj bio taj koji smo odabrali. Mislim da je za njega UNHCR rekao da je
najviše zabrinut i u njega smo zadnji put pokušali pa što ne bi i sad.
P: Jeste li u Grudama s bilo kim razgovarali vezano za ulazak u ovaj logor?
O: Da. Ponovo s Kanađaninom Georgeom. Tražili smo susret s Matom Bobanom. Nisam siguran je li on
bio tamo kada smo mi stigli u kasno prijepodne. Rečeno nam je da se vratimo to poslije podne i onda je
Kanađanin George rekao: „Ne, ne možete u Dretelj.“
P: Sjećate li se približno datuma i vremena kada ste vodili tu raspravu s Kanađaninom Georgeom?
O: Posljednja je bila poslije podne.
P: Približno, kada je to bilo, datum, godina, mjesec?
O: Rujan 1993. Mislim da je bio rani rujan 1993.
P: Što ste poduzeli nakon što vam je Kanađanin George rekao da ne možete u Dretelj?
O: Odlučili smo da je stvar pritiska i ostali smo u Grudama i mislili smo sutradan pokušati ponovo.
P: Jeste li uistinu sutradan pokušali ponovo?
O: Da.
P: Gdje?
O: Na istom mjestu, u uredu Mate Bobana.
P: Koga ste taj dan susreli?
O: Prvo smo se sastali s Kanađaninom Georgeom. Mislim da je on otišao pitati Matu Bobana možemo li mi u
Dretelj i mislim da nam je opet rekao da ne možemo pa smo ga zamolili da ode i pokuša ponovo. Sjedili smo
u uredu koji je uz taj kompleks, štogod to bilo, ne znam što je to bilo, na periferiji Gruda, i onda je netko ušao
u sobu ili prošao kraj nas, koga smo svi troje prepoznali, iako nisam ja bio taj koji ga je prvi prepoznao, nego
jedan od mojih dvoje kolega, mislim da je s BBC-a. Rekao je: „Eno generala Praljka, zašto ne bismo njega
pitali?“
P: I što se onda odogodilo?
O: Pitali smo ga. Ne mogu se točno sjetiti je li nas ostavio neko vrijeme, mislim da je i onda se vratio
ali ne predugo nakon toga, i rekao, moram reći na moje iznenađenje, „Da, što se mene tiče možete.“ ili
parafraziram, nisam vodio bilješke.
P: I nakon tog razgovora s generalom Praljkom, što ste učinili?
O: Sastavljeno je „odobrenje“ na papiru. Iskreno, ne sjećam se da li se general Praljak vratio u prostoriju s tim
ili se tipkalo u našoj prisutnosti. Stavljen je pečat i potpis, s iznenađujuće malo buke oko toga, i mislim da
nakon toga i nismo puno razgovarali s generalom Praljkom. Uputili smo se prema Dretelju.
P: Kako ste znali kuda treba ići?
O: Naš prevoditelj je znako kuda ići. To je bilo prema Čapljini. Mislim da smo ga već tada našli na karti.
P: Taj dokument koji ste dobili, čiji je potpis bio na njemu?
O: Koliko se sjećam, generala Praljka.
***
D-280
D-281
D-282
D-14 D-283
163
D-283
164
D-283
165
D-284
22/09/2009 – svjedočenje MIROSLAVA CRNKOVIĆA, u predmetu Prlić i dr., MKSJ
***
Crnković: U rujnu / listopadu 1991., grupa mladih je došla iz Zagreba i osnovala radio servis u Sunji kako
bi ljudi na frontu mogli primati pozdrave od svojih bližnjih. Tamo je bila jedna djevojka. Ona
je također došla s tom grupom ljudi i sa sobom je iz Zagreba donijela mačku, to je bila njezina
mačka. Četiri pripadnika HV-a su se u to vrijeme vraćala iz Zagreba. Vratili su se iz Zagreba, otišli
na radio postaju i željeli su naručiti neke pjesme, a ona im je rekla da moraju malo pričekati. Jedan
od vojnika uzeo je mačku i bacio je u radijator i ubio mačku. Djevojka je počela plakati i došla do
mene. Ja sam to sve prenio generalu. Istog trena, general se tamo pojavio, razoružao svu četvoricu
vojnika. Maknuo je njihove oznake i uniforme i poslao ih je da se spakiraju i odu u Zagreb i ti
ljudi nisu više nikada bili pripadnici HV-a u Sunji.
Pinter: I kako ste vi to shvatili? Kako ste si objasnili generalovu reakciju?
Crnković: To je bila poruka. A poruka je glasila, ako možeš biti uklonjen iz HV-a zbog mačke, moraš biti
svjestan što ti se može dogoditi zbog ljudskog bića.
***
D-285
KOMENTAR: SRBIN
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-285
D-286
KOMENTAR: Izbjeglice su Muslimani-Bošnjaci
D-287a
KOMENTAR: SRBIN
D-287a
D-287b
KOMENTAR: SRBIN
D-287b
D-288
KOMENTAR: Muslimanka-Bošnjakinja
D-288
D-289
KOMENTAR: SRBIN
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
D-289
1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U
HAAGU (MKSJ), 21.02.2011.
2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON
3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ
1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U HAAGU (MKSJ),
21.02.2011.
I
Obuka policajaca iz BiH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. godine.
Obuka pilota A BiH u Republici Hrvatskoj.
Obuka i opremanje čitavih postrojbi A BiH u Hrvatskoj.
Zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH.
Organiziranje eksteritorijalnog školstva za muslimane izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem,
bosanskom jeziku.
Vremenski neprekinuto naoružavanje A BiH.
Municija, nafta i lijekovi, i hrana i ostala potrebna logistika A BiH za vođenje rata.
Liječenje više od 10 000 ranjenih boraca A BiH u hrvatskim bolnicama.
Omogućavanje dolaska više tisuća Mudžahedina u A BiH.
Regularni logistički centri A BiH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru - tijekom cijelog rata. Itd., itd.
I sve to besplatno.
Nikada u povijesti ratovanja jedan narod – (Hrvati) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – (Bošnjaci –
Muslimani) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – (A BiH) – protiv Hrvata – (HVO) – u BiH.
Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO-a) nije propuštao konvoje oružja (i ostalog)
drugoj vojsci (A BiH) i onda kada je ta vojska (A BiH) to oružje (i ostalo) koristila za napade na one koji su
joj to propustili.
a) A što je s referendumom Hrvata za BiH, koji je preduvjet za postojanje te države?
b) Priznanje BiH od Republike Hrvatske.
c) Imenovanje veleposlanika RH u BiH.
d) Potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BiH a prvi koji su
potpisivali bili su predstavnici HZ-HB i Republike Hrvatske.
To je bila politika Dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a,
to je bila politika HVO-a.
To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a (UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA).
Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.
I–1
Kakvo mišljenje i koji stavovi prethode ovakvoj optužnici?
1. Simon Leach, bivši kvartovski policajac u Velikoj Britaniji, član tužiteljskog tima koji je istraživao
zločine Hrvata u Lašvanskoj dolini, na jednom sastanku u tužiteljstvu 1996. godine, izvadio je papir
na kojem su pisala imena: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Vice Vukojević.
Tumačio je i objašnjavao da su to ciljevi do kojih će dovesti njegova istraga.
2. Citiram iz knjige Williama Montgomeryja: „KAD OVACIJE UTIHNU“ (naslov izvornika:
„Struggling with democratic transition: After the cheering stops“, Dan Graf, Beograd, 2010.):
***
A. Stranica 114:
„Specijalni ambasador SAD-a za ratne zločine Pierre Prosper pozvao je trojicu američkih ambasadora
iz regiona (iz Srbije, Hrvatske i Bosne) da dođu u Haag kako bi se sastali s predstavnicima MKSJ. Dvije
uspomene naročito su upečatljive. Prva se odnosi na to da smo direktno od Carle del Ponte čuli da
se zvaničan pristup njene kancelarije temelji na stavu da su svi ratni lideri svih strana krivi za ratne
zločine, a da zatim razmatra koji su to određeni zločini i kako da dokaže njihovu krivicu. Takvo gledište
tada mi se učinilo – i još mi se čini – pogrešnim po mnogim osnovama.“
***
Je li gospodin Montgomery vjerodostojan svjedok?
Kakva je reakcija ostale trojice?
Stavovi Carle del Ponte nisu „pogrešni po mnogim osnovama“, to je imperijalna bahatost, degradacija
prava na komunističke čistke i nacističke pogrome.
3. U svojoj knjizi „La Caccia – Io E I Criminali di Guerra“, u 10. poglavlju „Zagabria, dal 1999 al 2001“,
na stranici 254. piše:
***
B.
„Jedan od tužitelja Suda, Kanađanin, dobro poznat u krugu po svojoj duhovitosti i dosjetkama, služio se
aforizmom kojim je dobro isticao razliku između Srba i Hrvata koji su pokušavali ometati rad Suda:
„Srbi su kopilad“ govorio je „Dok su Hrvati podmukla kopilad.“
***
1. Taj tužitelj suda, Kanađanin, služi se govorom mržnje.
1.1. Del Ponte upotrebljava trajni glagol „služiti“ (upotrebljavati). To znači da to nije bila „dosjetka“,
jednom upotrijebljena, već uobičajeni način šovinističkog i rasističkog karakteriziranja HRVATA –
„podmukla kopilad“.
1.2. Carla del Ponte prenosi riječi jednog od tužitelja suda bez ikakvih ograda, a to znači da se ona s
takvim mišljenjem u cijelosti slaže. I to trajno u skladu sa značenjem glagola „služiti“ (upotrebljavati).
2. Potpuno mi je nejasan izostanak bilo kakve reakcije na takav profašistički način govora o jednom narodu.
Mene interesira da li je u ozračju takvog mišljenja napisana optužnica protiv mene.
Da sam, kojim slučajem, ja – Slobodan Praljak, napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada, u bilo
kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio
bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim saznati da li na sudu u Haagu vrijedi: „Quid licet lovi, non
licet bovi“. Želim saznati da li međunarodne organizacije koje su osnovale sud i koje se brinu o njegovoj
pravičnosti, podržavaju taj stav, izrečen u spomenutoj knjizi.
II
Tužiteljstvo me uspoređuje s nacistima, a moje djelovanje s holokaustom.
Pa da opišem ulogu Göringa s kojim likom bi, po Tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan.
– Taj je Göring smjestio svoje Židove (Muslimani) u svoju vikendicu i brinuo se o njima.
– Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio ih i liječio.
– Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja.
– Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama.
– Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju pod prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali
pripadnici HOS-a – pretežito Muslimani.
– Izvlačio ranjene Židove –Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Ne sam.
– Organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15.000 Židova – Muslimani iz Stoca i Dubravske
Visoravni splavom preko Neretve + 3.000 automobila. Ne sam.
– Prevezao ranjenu Muslimanku – Židovku helikopterom iz istočnog Mostara u Split. Ne sam.
– Židovsku (Muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio
u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi na teret hrvatskog
proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam.
– Organizirao gradnju ceste spasa za Židove – Muslimane kako bi mogli otići u drugu domovinu.
Göringovu, u Hrvatsku. Ne sam.
– Vodio ih i borio se sa Židovima – Muslimanima, braneći i oslobađajući Mostar i Čapljinu, i Travnik i
Konjic, itd. Ne sam.
– Pustio na svoju ruku zarobljene Židove – Muslimane, zarobljene poslije sukoba u Rami – Prozoru.
– Spriječio osvetu nakon što su Židovi – Muslimani počinili zločin u Uzdolu. Ne sam.
– Isto to vrijedi i za Doljane i Grabovicu. Ne sam.
– Kad je trebalo i osobno provodio konvoje s hranom za Muslimane – Židove i konvoje s oružjem i
onda kada su 3. Korpus A BiH i 6. Korpus A BiH i dijelovi 1. Korpusa A BiH krenuli protiv Göringa
na zapadne granice Bosne i Hercegovine i u luku Ploče. Nakon što su potpisali primirje sa Srbima. Ne
sam.
– Itd., itd.
– Göring – Praljkovo ponašanje u Sunji ću preskočiti.
– Takvim se ponašanjem postaje ratni zločinac, sukladno logici Tužiteljstva.
Tužitelj citira Goetheovog „Fausta“ – o zrcalu u koje se moramo pogledati. Moji su actus reus moje ogledalo,
moj smisao i moja bit, jer proizlaze iz mens rea onoga što nazivamo Slobodan Praljak.
Nažalost, suci Prandler i Trechsel odbili su prihvatiti mojih 150 svjedoka, koji svjedoče o činu i aktu i djelu
optuženog Praljka, svjedoče istodobno i o općoj situaciji u kojoj su takva djela nužna, nažalost, ne uvijek i
dovoljna.
A nikako ne razumijem pravnu proceduru koja mi zabranjuje svjedočiti o Mladićevim dnevnicima.
III
ŽALIM LI ŽRTVE?
Da, žalim sve nevine žrtve svih ratova.
Posebno žalim žrtve onih petstotinjak ratova poslije 1945., a dogodili su se i događaju se usprkos svim
moralističkim filipikama koje svakodnevno slušamo.
Posebno žalim za svakim onim djetetom koje umre od gladi svake 4 sekunde ovog našeg realnog vremena.
Mir u diktaturi je priprema za rat. Što duža i gora diktatura, to je više akumulirane negativne energije, to je
više krvi i zla poslije.
Radilo se o Titu ili Sadamu, isto je.
I nisu krivi oni koji sruše diktatora i poslije se trude umanjiti zlo koje se javlja snagom fizičkih zakona, nego
oni koji su omogućili i šutnjom produžili trajnost diktatoru.
Isto vrijedi i za Jugoslaviju poslije Tita i za Irak poslije Sadama.
Ono što tužitelj naziva nacionalizmom, kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom i građanskom.
U tom smislu, ja sam hrvatski nacionalist.
Ne odričem se nacionalne politike Dr. Franje Tuđmana, jer je ta politika stvorila RH i omogućila opstanak
BiH kao države.
Ne odričem se smisla i pravnog utemeljenja HZ-HB, izraza volje Hrvata u BiH, suverenog i konstitutivnog
naroda u toj državi.
HZ-HB, krhkom organiziranošću, omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio BiH i jug Hrvatske, a
1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova A BiH.
A) Muslimanska politika i A BiH, nemoćni da vrate od JNA i VRS-a zauzete teritorije (dobrim dijelom
i zbog moralnom ljudskom umu neshvatljivog embarga na oružje), krenula je u ofenzivu prema
HVO-u. Oslobađajući BiH od Hrvata, počinili su zločine – Konjic, Čapljina, Doljani, Bugojno,
Grabovica, Uzdol, itd, itd.
Činjenice su na raspolaganju i za ubijene i za protjerane i za zatvorene Hrvate.
Društveni su odnosi uzročno-posljedični, a pokrenuta spirala zla ne opravdava zločin, ali bitno
smanjuje mogućnost provedbe prava.
Ma tko god, na papiru, bio zadužen to raditi.
Svugdje i uvijek je tako.
HVO se branio od agresije i 1992. i 1993. i 1994., a dužnost zapovjednika je ne izgubiti rat.
Moja savjest je čista.
IV
Sudski je proces tumačenje zakona i interpretacija činjenica.
Sudski proces je retorički i kao takav ne traži apsolutnu istinu, već istinu koja je vrlo vjerojatna (van svake
razumne sumnje), kojoj se teško ili nikako ne može proturječiti.
U iznalaženju takve istine nije dovoljno znanje, već je potrebno umovanje, potreban je logos – racionalno i
logično argumentiranje.
Podaci i činjenice, izjave, statistike … u argumentaciji ne znače ništa ako nisu logičnim zaključivanjem
dovedeni u vezu s tvrdnjama.
Tek povezivanjem različitih znanja možemo se približiti istini.
U ovom procesu potrebna su znanja iz sociologije, sociologije rata, znanja o društvima u kojima je potpuno
razorena i državna i društvena struktura, u kojima se pojedinci vraćaju u prirodno stanje, potrebna su znanja
iz ratne psihologije, znanja ratnih vještina, oruđa, stvarnog sadržaja pojma vojske, itd., itd.
Moguće pogreške u interpretaciji činjenica su – i vjerojatne i kobne.
a. Pretjerana i kriva redukcija pojmovnog aparata i logične povezanosti;
b. Zaključivanje na osnovu krivih pretpostavki;
c. Izbjegavanje usporedbe sličnih sustava i fenomena;
d. Lagodno (intelektualcima tako drago) izjednačavanje pojma „moći“ i pojma „htjeti“ i „željeti“ i ….
e. Lagodno upiranje prstom u krivce što svijet nije sukladan njihovoj volji predodžbi.
Sve su to polja logičkih mogućih grešaka u konačnoj prosudbi.
Nadati se je da će se časni suci pridržavati strogih znanstvenih metoda i spoznaja.
IV-1
U prošlom stoljeću, da ne spominjem daleku prošlost, u sudskim je procesima osuđeno više desetina milijuna
ljudi.
Po zakonima rasnim (SAD, Pretoria), diktatorskim, vjerskim, nacističkim (Njemačka, Srbija, Slovačka,
NDH), fašističkim (Italija), komunističkim (SSSR, Jugoslavija, Mađarska, Kina) itd. i tome slično.
Sudska retorika predugo je bila pod utjecajem nerazumnih društvenih i političkih sila i zbog toga je i sama
osuđivana.
Nažalost, nedovoljno.
Kako ne bi završila u moralnom beznađu, krajnje je vrijeme da postane ono što mora biti – razuman i uman
proces.
Imam li se prava nadati?
IV-2
Kakvi god da jesu zakoni ovog suda, oni ne vrijede za Amerikance.
Za ostale narode vrijede zakoni stalnog suda (ICC – Međunarodni krivični sud), a ti se opet zakoni razlikuju
od ovih ovdje (ICTY – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), po kojima se meni sudi.
Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest: „Princip ravnopravnosti sudionika u sudskom procesu“.
Citiram PERELMANA:
„U odnosu u kojem je nejednakost bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za razuman i uman
proces“.
V
I na kraju, nisam kriv!
I ne mislim pritom na osjećaj krivnje.
Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta; - ZNAM da nisam kriv.
Časni suče Antonetti; ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo
opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj
odgovornosti.
Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu, jer ste vi pravični.
Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to
mišlju, riječju, djelom i propustom.
Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja
neke od društvenih znanosti:
Pa postane moguće ono što nije bilo moguće,
Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno,
Pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje.
Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila.
A to zbilja ne bi bilo ništa novo.
Mojih pola sata je isteklo.
2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON
Da bih otklonio svaku dvojbu o tome zašto sam napisao – sastavio ovu knjigu, jest moja želja i htijenje
dokazati da je za moje sudjelovanje u obrani od agresije na Hrvatsku i BiH 1991.-1995. vrijedio
Arhimed - Praljkov zakon.
Nikada, nigdje i ni na jednom susretu, ni na jednom sastanku ili skupu, bilo u Hrvatskoj bilo u BiH, za
vrijeme rata 1991.–1995., nisam čuo da bi netko planirao, poticao, tolerirao, prešućivao ili na bilo koji drugi
način zagovarao bilo kakvo nedjelo kažnjivo po bilo kojem pozitivnom zakonu.
Nisam to radio ni ja.
Prema pripadnicima svog naroda, u raznim prigodama, znao sam psovati i vikati preko i izvan svake
civilizirane norme, pokatkad bi i udario nekoga, lažno sam se potpisivao kao general u HVO-u iako nikad
nisam bio general HVO-a, zapovijedao sam nekim operacijama iako formalno nisam imao te ovlasti, prijetio
sam činima i djelima koji nemaju pravno utemeljenje i slično tome.
Odgajali su nas i učili su nas ne govoriti o sebi, a posebice ne govoriti dobro i pozitivno o sebi, to nije
pristojno i to se ne smije činiti.
U brojnim intervjuima i razgovorima, u vrijeme i poslije rata, nikada i nigdje nisam ni riječi prozborio o tome
što sam dobro uradio i kako sam se ponašao u ratu.
A onda su počeli lagati sve više, konstruirati lažne svjedoke i lažne „ISTINE“ i tako su me DOVELI NA SUD
KAO ZLOČINCA.
Sad mi je dosta, prelazim na prvo lice jednine, oslobođen svakog obzira spram tzv. građanske pristojnosti i
TVRDIM DA POSTOJI →
ARHIMED-PRALJKOV ZAKON KOJI GLASI:
PRALJAK URONJEN U RAT SMANJIT ĆE KOLIČINU ZLA U TOM RATU ZA JEDINICU “1 PRALJAK“
Ta jedinica sastoji se od
a) ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK
b) DNEVNE KOLIČINE VREMENA U KOJIMA TA ENERGIJA DJELUJE – 20h U PROSJEKU DNEVNO
– SLOBODAN PRALJAK
c) STRASTI – ILI BRZINE SAGORIJEVANJA TE ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK
d) HRABROSTI – SLOBODAN PRALJAK
e) ZNANJA – SLOBODAN PRALJAK
f) IQ – SLOBODAN PRALJAK
U pojedinim pobrojanim elementima neki ljudi mogu imati bolje osobine od mene, npr. znanje i inteligenciju
– ali nema ih puno i razlike ne mogu biti znatne,
ALI,
NE PRIZNAJEM DA JE NETKO U TO VRIJEME IMAO OSOBINE KOJE BI ZBROJENE DALE VIŠE OD „1
PRALJKA“ – JEDINICE DEFINIRANE ARHIMED-PRALJKOVIM ZAKONOM.
Za učiniti više u tim vremenima i na tom položaju, trebalo je imati atribute Boga.
3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ
KOMENTAR:
Optužnica je političko-pravna papazjanija, kupusište, ribolov svim vrstama mreža.
Optužnica je apsurdna i praktički neoboriva. Suci optužnicu prihvaćaju bez i najmanjeg uvida u njenu
činjeničnu utemeljenost.
1. OPTUŽNICA JE PRAVNO SMEĆE
Usvajanjem takve optužnice, na Sudu se ne dokazuje krivnja, nego nevinost.

Postupak traje 10, 12, 13 i više godina, jer se raspravlja o politici, povijesti, sociologiji, antropologiji,
lingvistici, socijalnoj psihologiji, skoro nimalo o pravnoj normi i kršenju te pravne norme, ratnog prava.
Postupak košta znatno više od 100 x 106 dolara, i tko na kraju ima hrabrosti reći – NEVIN SI!
Suci pišu da „misle“, „uvjereni su s velikom vjerojatnošću“, znaju što su akteri mislili, načelo „in dubio pro
reo“ pretvorilo se u nadglasavanje.
U mom predmetu suci su ubili činjenice, znanje, spoznaju, logiku, pravo i pravičnost.
2. PRVOSTUPANJSKA PRESUDA JE SMEĆE
46.
DODATAK – ZA BOLJE
RAZUMIJEVANJE
FACTS
1. ODBIJANJE ISKAZA SVJEDOKA NA SUDU U HAAGU
2. METODOLOŠKE I LOGIČKE POGREŠKE U
ZAKLJUČIVANJU O RATNOJ ZBILJI
2.1. ŽELJE, HTIJENJE, DJELOVANJE I MOĆ
(ZNAM DA SE PONAVLJAM, ALI RAZUMIJEVANJE JE BOLNA TEMA)

BARUNICA MARGARET THATCHER
4. PONAŠANJE LJUDI U UVJETIMA DRŽAVNIH NEREDA

... I DRUGE ČINJENICE
1. ODBIJANJE ISKAZA SVJEDOKA NA SUDU U HAAGU
KOMENTAR:
D-290 Protivno mišljenje časnog suca Jeana-Claudea Antonettija – 23. veljače 2010.
D-291 Protivno mišljenje časnog suca Jeana-Claudea Antonettija – 16. veljače 2010.
D-292 Izdvojeno mišljenje časnog suca Jeana-Claudea Antonettija – 17. ožujka 2010.
D-293 Razlozi zbog kojih sam ja, Slobodan Praljak, odbio sudjelovati u suđenju – 23. veljače 2010.
Na preporuku časnih sudaca da, zbog ekonomičnosti suđenja, što više svjedoka uvedemo na način da daju
pisani iskaz, prikupio sam 220 pisanih svjedočenja.
Ponajviše o tome ŠTO SAM JA RADIO U RATU I KAKO SAM RADIO U RATU.
CIJELO VRIJEME RATA.
Na preporuku časnog suca Antonettija, smanjio sam broj na 155 iskaza.

A onda su to odbili i odredili brojku – 20 iskaza.
Nisam ni mogao ni htio biti više u sudnici.
OSTAJEM PRI STAVU DA ISKAZI SVJEDOKA DAJU POTPUNU I JASNU SLIKU O TOM RATU, O
UREĐENOSTI SUSTAVA I O MENI.
NE PROČITATI TE ISKAZE, ZNAČI NE HTJETI ZNATI.
D-290
D-290
D-290
D-290
D-291
D-291
D-291
D-291
D-291
D-291
D-292
D-292
D-292
D-293
Gospodi sucima
Jean-Claude Antonetti, Árpád Prandler i Stefan Trechsel
Den Haag, 23. 2. 2010.
Gospodi sucima Den Haag, 23. 2. 2010.
Jean-Claude Antonetti, Árpád Prandler i Stefan Trechsel
Od tri temeljna pitanja koja nas u najvećoj mjeri određuju:

a) Što jest;
b) Što možemo znati;
c) Što trebamo činiti;
kao student filozofije i kao profesor, a i kasnije, bez obzira na djelatnost kojom sam se bavio, ja sam ponajviše
vremena posvećivao temeljnom pitanju svake etike:
„Što nam (mi) je činiti ?“
Citiram:
Nikolai Hartman: „Etika“, Berlin, 1938.:
***
„Pred pitanjem „što trebamo činiti“ stojimo mi u svakom trenutku. Svaka nova situacija nanovo nam ga
postavlja, od koraka do koraka u životu moramo na njega ponovo odgovarati, neizbježno, i nema te moći koja
bi nas pri tom mogla odteretiti i osloboditi nas njegove nužnosti. I na uvijek novo pitanje naše je djelovanje,
naše zbiljno ponašanje uvijek novi odgovor. Jer svagda čin sadrži već donesenu odluku. I gdje nam ona nije bila
svjesna mi je ipak možemo naknadno spoznati na našem činjenju, možda u obliku kajanja. Jer da li je u onome
za i protiv pogođeno pravo, to upravo ne leži u pitanju niti u situaciji; za to nema nikakve nužnosti, nikakvog
vođenja tuđom rukom. Tu je svatko upućen na sebe sama, on donosi sam i od sebe odluku. I on, potom, sam ako
je pogriješio, snosi odgovornost i krivnju.
I tko sagledava doseg njegovog djelovanja? Tko znade lanac posljedica, tko odmjerava veličinu odgovornosti?
Čin, koji se jednom dogodio, pripada zbiljnosti i ne može se ponovo napraviti nedogođenim. Što se u njemu
pogriješilo, neopozivo je pogriješeno, i u strogom je smislu ireparabilno. Situacija je jednokratna, ona se više ne
vraća, individualna je kao sve zbiljsko.“
***
Pitanje djelovanja, čina, akta, posebice je važno u vremenu loma neke društvene strukture; kako djelovati u
Francuskoj revoluciji, u vremenu rasta nacizma, fašizma, komunizma ... ; kako djelovati u ratu ?
Kako ne pogriješiti „MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM“, za koje se čine ispovijedamo na misi.
Zbog zamršenosti tog pitanja pred ovim sam Vijećem jednom prigodom citirao razgovor Heisenberga i
Plancka, gdje mladi Werner Heisenberg opisuje odgovor velikog Maxa Plancka na pitanje što mu je činiti u
vremenu rasta nacizma.
D-293
U neraskidivoj su vezi s takvim pitanjima i osnovi i ishodište prava, pa zato i kao proučavatelj i kao čovjek
imam pravo govoriti O PRAVU.
Još od vremena kada su Anit i društvo zatukli Sokrata (kvario je mladež i dovodio u pitanje Bogove na
Olimpu) i Cicerona i Giordana Bruna i, i, … i osudili su razni suci kroz povijest (posebno u društvenim
sustavima XX. stoljeća) stotine milijuna ljudi – uvijek U IME PRAVDE.
Mislim da sam o tome pročitao svu relevantnu literaturu, a ta literatura kaže da svaki pojedinac odlučuje
o vlastitom činjenju kada u ravnovjesje (ravnotežu) dođu tri varijable – hrabrost, nepodnošljivost vlastite
pasivnosti spram sustava u kojem se nalazi, i očekivana kazna.
Dakle – kada i na koji način reagirati i iskazati neslaganje i koliku cijenu platiti za učinjeno ?
Do danas mi ostaje dvojbeno da li su takvi postupci čin slobodne volje pojedinca ili samo statistička varijabla
velikog broja pojedinačnih vrijednosti.
Zašto sve ovo govorim ?
Jer je kumulativni rast malih loših procedura na ovom suđenju dospio do točke mog ne-pristanka.
Nešto od toga ću pobrojati:
A – Kako izgleda praksa tog Suda, svjedoče nam knjige Carle Del Ponte: „Gospođa Tužiteljica“ i „Mir i kazna“
Florence Hartman. Optužnice se u mnogim slučajevima pišu da bi se zadovoljili politički ciljevi, nejasno čijih
sve interesa, a zakulisne igre dovode u pitanje smisao institucije.
B – Pismom upućenim na mnoge važne adrese tražio sam odgovor na pitanje: Da li je optužnica protiv mene
pisana na osnovu stava „da su Hrvati pokvarena kurvina kopilad“ (za razliku od Srba koji su samo „kurvina
kopilad“), kako to piše u knjizi Carle Del Ponte. Pitao sam je li takva izjava rasistička i koliko bih to ja godina
robije dobio da sam U RATU tako govorio o Srbima ili Muslimanima- Bošnjacima.
Nitko se nije potrudio ni kurtoazno odgovoriti.
C – Suci nemaju mogućnost provjere činjenične utemeljenosti cijele ili dijelova optužnice prije nego što
potvrde optužnicu.
U ovoj se sudnici vrlo često spominjala riječ „profesionalni suci“.

Ne znam što bi u drugim jezicima mogao biti sadržaj riječi „profesionalac“, ali u hrvatskom jeziku dva su
značenja bitna za sadržaj tog pojma – „profesionalac“:
1. To je čovjek koji svoj posao obavlja za novac – za razliku od amatera;
2. Profesionalac je čovjek koji zna svoj posao – za razliku od diletanta.
Svi se ortopedi slažu o tome kako sastaviti slomljenu kost, fizičari ne spore o valnoj i korpuskularnoj prirodi
fotona, ne spore o postojanju kvarkova i leptona, svi elektroničari ne dvoje o tome čemu služi RC kombinacija
u bazi tranzistora, ili o načinu izrade sklopa za amplitudnu ili frekventnu modulaciju signala, matematičari
nemaju dilema o tablici množenja, o zbrajanju u binarnom sistemu ili o tome što je ispravno rješenje izraza ∫
xdx – integral iks de iks.
I tako je u svim djelatnostima koje bar malo mirišu na normativnu znanost.
D-293
Profesionalci se slažu u 99% slučajeva kada o nečemu prosuđuju.

Suci na ovom Sudu, a posebice u ovom Vijeću, Jean-Claude Antonetti, Árpád Prandler i Stefan Trechsel,
uglavnom se ne slažu.
Treba li nekoga pustiti kući, pod kojim uvjetima, smije li okrivljenik ispitivati, kako se mora predati cedulja
sucima, a kako drugim odvjetnicima, … Jedno Vijeće novom odlukom derogira prethodno, pravila se
mijenjaju svakodnevno, jedna pravila vrijede za optužbu, druga za obranu … Volio bih to vidjeti, da ovaj i
ovakav sud sudi Francuzima, Englezima, Amerikancima, Kinezima zbog npr. Tibeta.
Balkancima i ostalim Afrikancima može se lako suditi. Eksperimenti nad antropoidima uvijek su bili
dopušteni. Najblaže rečeno, takav način rada frustrira, a pristajanje na proces tako da se na sud dolazi, znači
njegovanje nade kako će usprkos svemu presuda biti pravična. Ali, nadanje mora biti ograničeno raciom,
jasnom spoznajom da pogreške zaključivanja mogu imati slučajnu distribuciju, a nikako ne jasno
izraženu usmjerenost.
A onda u „Nalogu o prihvatanju dokaznih predmeta u svezi sa svedokom 4D – AB“ od 14.01.2010. sudac
Antonetti, po ne znam koji put, u izdvojenom mišljenju piše:
***
„Međutim, smatram da je Pretresno vijeće, suočeno sa lavinom dokumenata, sve njih moglo prihvatiti, s
mogućnošću da na kraju suđenja od strana zatraži da putem završnih pismenih podnesaka izvrše trijažu, pa da
se onda krene u svrsishodnu debatu o nekim od prihvaćenih dokaznih predmeta. Većina sudija ovog Vijeća nije
se opredelila za to zdravorazumsko rješenje inspirirano decenijama profesionalne sudske prakse.“
„Smatram da je isključivanje dokumenata ove vrste ravno jednostranom pristupu sukobu.“
***
Stoga želim nešto reći o logici i metodi znanstvene spoznaje.
Rasprave o tradicionalnoj logici (Aristotel: „Organon“), rasprave o općoj logici i spoznaji (Kant: „Kritika
čistog uma“; Moris Cohen, Ernest Nagel: „Uvod u logiku i znanstveni metod“, London, 1934.), ili u
matematičkoj logici (Russell i Whitehead: „Principia Matematica“), razjasnili su da u svakoj ispravnoj
argumentaciji zaključak nužno slijedi iz premisa.
Jedan od najznačajnijih autora na tu temu – Karl Popper u djelu: „Logika naučnog otkrića“ kaže:
***
„Ali razumije se, ja ću priznati jedan sistem kao empirijski ili naučni samo ako se može provjeriti iskustvom.
Ova razmatranja sugeriraju da kao kriterij razgraničavanja treba uzeti ne mogućnost verifikacije, već
mogućnost opovrgavanja (falsifiability). Drugim riječima: neću zahtijevati od naučnog sistema da bude
takav da se može jednom zauvijek izdvojiti u pozitivnom smislu; ali, tražit ću da mu logička forma bude takva
da se može izdvojiti, putem empirijskih provjeravanja, u negativnom smislu: mora biti moguće da se jedan
empirijski sistem opovrgne iskustvom.“
***
Ali, baš nitko ne spori da je osnovna odlika znanstvenog načela – javna provjerljivost rezultata koji su
dobiveni tom metodom, a na osnovu upotrijebljenih činjenica – premisa.
A sve što je prirodni ili društveni sustav ili fenomen, može se proučavati; pa i za PRAVO, koje je jedan od
aspekata ljudskog iskustva, vrijede sva pravila logike i metode znanstvene spoznaje.
D-293
Svi mi (pa i suci) zaključujemo logički i saznajemo, metodološki razmjerno vlastitom znanju (bolje rečeno
– razmjerno vlastitom neznanju), razmjerno analitičkoj i sintetičkoj snazi našeg uma, naši zaključci ovise
i o fizičkoj i o mentalnoj energiji koju imamo i koju ulažemo u spoznajni proces, pa i o vremenu koje
posvećujemo otkriću zaključaka.
Ali nikako ne, i ni pod koju cijenu i podnipošto nije dopustivo ispustiti, zanemariti, odbaciti one činjenice
ili premise koje bi mogle osporiti naš zaključak, spoznaju ili presudu. Citirao sam jednom Schillera: „SAMO
OBILJE VODI JASNOĆI, A U PONORU PREBIVA ISTINA“.
Navest ću neke primjere:
Kada su prihvaćene, kao društvene norme, Aristotelove teze da je spoznaja moguća samo kao oblik
spekulativnog mišljenja, i da se do istine ne dolazi mjerenjem, pokusom ili na neki sličan način, te kad je
prihvaćena npr. njegova postavka da teže stvari padaju brže od lakših, fizika je zamrla narednih 2.000 godina
– sve do Galilei Galilea.
Uništene su Demokritove knjige, a svatko onaj tko je posumnjao da jedino skolastika vodi istini, bio je
skraćen za glavu.
I da Galileo, na težak način, nije izborio pravo na svoje mjerenje brzine i vremena različitih kuglica koje
je puštao niz strminu, upitno je da li bi Isaac Newton napisao svoju „Philosophiæ Naturalis Principia
Mathematica“.
Da li bi Johannes Kepler formulirao svoje zakone o kretanju planeta da je netko sakrio izvanredna mjerenja
Tycho Brahea !
Da li je dopustivo sakriti dokaze o valnoj prirodi fotona, a da bi ostala samo ona istina da su fotoni jedino
korpuskule !
Da li bi rat u Iraku bio vođen (nekoliko stotina tisuća mrtvih, nekoliko milijuna prognanih) da su javno bili
objavljeni izvještaji francuskih obavještajaca (i ne samo francuskih) o tome da Saddam Hussein ne posjeduje
kemijsko oružje.
Ne želim pritom ništa reći o tome je li taj rat trebalo voditi iz humanitarnih razloga, a posebno ne želim ništa
reći o tome kako je trebalo voditi taj rat.
Ja, dakle, relativno mirno mogu prihvatiti činjenicu moguće pogreške sudaca u zaključivanju o mojoj krivnji,
jer je pogrešna interpretacija svakog, a posebno društvenog fenomena sui generis ugrađena u svakog mislećeg
čovjeka, ali ne mogu prihvatiti, kao ni sudac Antonetti, odbacivanje onih činjenica koje bi mogle služiti
opovrgavanju izvedenog zaključka ili presuđene kazne.
Koliko razumijem, zbog moguće pogreške i postoji nekoliko stupnjeva sudske procjene činjenica i zaključka
tj. presude – sve tamo do nekih vrhovnih ili ustavnih ili apelacijskih nivoa.
U predmetu u kojem treba ustanoviti vezu između nekog kažnjivog djela i mens rea-e nekog drugog
pojedinca u društvenoj hijerarhiji, i to u ratnim uvjetima, i to u uvjetima potpune dekompenzacije svih
državnih sustava i podsustava, izbaciti iz suđenja slijedeće dokaze:
Treću stranu u ratu – Srbe, izbaciti Mudžahedine i sve elemente vjerskog rata koje su ti borci unijeli u taj
prostor, izbaciti iz dokaza sve izbjeglice i prognanike i s njima sve elemente građanskog rata, a sve to uz
objašnjenje da se radi o TU QUOQE-u. I tako dalje, i tome slično.
Kako je to moguće i zašto se to događa.
Kako na točan način riješiti stotine povezanih nelinearnih diferencijalnih jednadžbi kojima se opisuje
društvo, ako redukcijom izbacimo temeljne konstante.
D-293
Te jednadžbe stoljećima, manje-više bezuspješno, rješava i politika i ekonomija i pravo i sociologija i filozofija
i socijalna psihologija i mnoge druge znanosti. Rezultati, kako nam to posvjedočuje zbilja, nisu baš blistavi i
to upravo zato, jer su redukcije zamršenih sustava na jednu ili dvije varijable nedopustive.
Zar ne.
A rat, cijeli taj sklop zamršenih kauzalnih društvenih veza, još više komplicira mnogim lomovima krivulje,
točkama singularnosti i iteracijama malih promjena koje eksplodiraju u determinirani kaos.
Citiram iz knjige: „Rat i društvo: ogledi iz sociologije vojske i rata“, Autor: Ozren Žunec, Naklada Jesenski i
Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.:
***
„Uzroke rata još se i dade sociološki objasniti, ali rat per se izmiče sociološkom uvidu. Hobbesovo „prirodno
stanje“ nije predmet podatan znanosti u kojoj su središnji koncepti poredak, kontinuitet, institucije, socijalizacija
i slični. Rat je, prema tome, za sociološki „mainstream“ točka diskontinuiteta, odnosno točka u kojoj nešto
završava i nešto drugo počinje. I ono prije i ono poslije toga „big banga“ podložno je s o c i o l o š k o j analizi.
Sama točka prijeloma, međutim, nije. Ona je pred-društvena (ili izvan-društvena) i kao takva nespoznatljiva.“
***
„Zbog odsustva interesa kao i zbog neizgrađenosti kognitivnih i metodoloških pretpostavki za sociologijska
istraživanja, rat je ostao predmetom drugih znanosti, navlastito vojne teorije i politologije. Značajna empirijska
istraživanja parametara rata koja su u Velikoj Britaniji poduzeli David Singer, Malvin Small i suradnici (Singer
et al., 1979.; Singer i Walance, 1979.; Small i Singer, 1982.; Singer i Stoll, 1984.; Singer i Diehl, 1990.) ostala
su zapravo bez odgovarajućeg sociološkog prošitka i odziva. Općenito gledano, sociologija nije ratu posvetila
pozornost koja bi odgovarala iznimnoj socijalnoj relevanciji kao i velikoj i stalno rastućoj incidenciji ratova.
Jedna od osnovnih teškoća na tom planu je i nepostojanje sociologijski uporabljivog pojma rata. U vojnoj teoriji
već je gotovo dva stoljeća mjerodavna klasična Clausewitzova definicija. Ta definicija rata, naime, kao „čina sile
da se protivnik prisili ispunjenju naše volje“ (Clausewitz, 1993.: 83), „čina međusobnog uništenja“ (Clausewitz,
1993.: 253) ili „čina sile koji nema granica“ (Clausewitz, 1993.: 84), te primjena tako definiranog pojma rata
u organizovanju vojski te u vođenju rata, čini se da zbog svoje sektorske ekskluzivnosti sociologiji ne ostavlja
nikakvu mogućnost priključka. Umjesto uporabe pojma rata koji je mjerodavan u praktičnom ratovodstvu (u
strategiji, operatici i taktici), sociologiji preostaje poraba filosofijski deriviranih koncepata koji rat ili osuđuju ili
idealiziraju i koji, kao izuzetno vrijednosni, zapravo i ne govore o stvarnim ratovima, već su ponajprije izraz
socijalnog vrednovanja rata i utoliko izvedeni socijalni korelati ratova i njihovih posljedica.
S druge strane, kada je u XX stoljeću došlo do bitne promjene u naravi stvarno vođenih ratova, i kada je i
klasična i u „Clausewitzovu univerzumu“ oličena koncepcija rata kao sukoba oružanih snaga organizovanih od
strane država počela uzmicati pred novim tipom rata u kojem se socijalne grupe oružano sukobljavaju s ciljem
polučivanja promjena osnovnih značajki društva (sustav vrijednosti i normi, socijalna struktura, identitet elita
itd.), pokazalo se da je isključiva uporaba čisto vojničkih sredstava u tom novom tipu rata (revolucije ili „sukobi
niskog intenziteta“) nedovoljna, pače i kontraproduktivna.
Kao što je pokazalo britansko iskustvo u Malaji i američko iskustvo u Vijetnamu, svako na svoj način i s
oprečnim ishodima, za pobjedu u ratu koji nema klasične vojno političke ciljeve (npr. osvajanje nekog teritorija,
promjena odnosa snaga i tome slično), nego cilj izmjene društva, osim vojne sile potrebna je primjena niza mjera
utemeljenih na razumijevanju socijalne biti tog sukoba. Iako se u trenutku pomračenja klasične paradigme rata
(„vrijeme je da se održi bdijenje kako bi stratezi Clausewitzu odali poštu i onda ga prepustili povjesničarima“,
Matz, 1995.: 22), sociologija, zajedno s drugim društvenim znanostima, gotovo sama od sebe nadala kao rješenje
aporije novog tipa rata, ova je prilika propuštena. Idiosinkrazija sociologije spram rata ili spram onog bitnog u
ratu, naime spram načela i uporabe konkretnog nasilja u velikim razmjerama, ostala je na snazi čak i onda kada
je rat u XX stoljeću postao po svojoj unutarnjoj naravi i ciljevima više sociologijska nego vojna činjenica.“
D-293
***
Zašto suci Prandler i Trechsel odbacuju dokaze ?

Da li suci Prandler i Trechsel žele reducirati sustav na mjeru vlastitog razumijevanja ?
Ili reduciraju sustav na mjeru dokazivosti nekog već unaprijed zadatog zaključka.
Sportski rečeno, ne namješta li se takvim načinom rezultat utakmice ?
Nije li pravednije ostaviti sve dokaze u predmetu, a zaključivanjem ih zanemariti, ako to nalaže od sudaca
izabrana logika, te na taj način pro futuro omogućiti drugim sudskim instancama provjeru metode kojom se
došlo do presude.
U pročitanim knjigama, a i iz osobnog iskustva, postalo mi je neosporno jasno da ideologija i politika mogu
oblikovati sva spoznajna polja (pa i polje pravne znanosti), na način da riječi moralnost i pravičnost, u
vremenima djelovanja tih polja, nemaju ama baš nikakvo značenje i smisao.
Iz sudskog spisa izbacili ste mi izjave svjedoka, izjave koje govore o meni, o mom mišljenju, o mom govoru, o
mom djelu i o mom propustu – ako ga ima. Trebalo vam je šest mjeseci za odluku, a time oštetili ste i druge
obrane.
Doveli ste me do minimuma vlastitog dostojanstva i zbog toga ne pristajem na daljnje sudjelovanje.
To je sve što mogu: „reći riječ i spasiti dušu“, a vi radite što vam je volja.
2. METODOLOŠKE I LOGIČKE POGREŠKE U ZAKLJUČIVANJU
O RATNOJ ZBILJI
U prilogu ove knjige nalaze se iskazi svjedoka, a ti svjedoci govore istinito o mom ponašanju u realnoj situaciji
na bojištima na kojima sam bio u različitim funkcijama.
Naglašavam riječ „REALNOJ“, jer se kod velike većine onih koji o ratu pišu i prosuđuju, posebice kod
ljudi koji sebe doživljavaju kao „intelektualce“, a posebno kod onih koji se kite izrazom „humanistički
intelektualac“, pojavljuje veliki broj logičkih pogrešaka u zaključivanju, a nabrojat ću nekoliko osnovnih.
Kada budem analizirao izjave svjedoka, pozivat ću se na logičke pogreške koje ovdje navodim.
1. POJEDNOSTAVLJENJE ILITI REDUKCIJA

Realna situacija bit će pojednostavljena – reducirana na razinu osobnog znanja, bolje reći neznanja
prosuditelja.
Realnost bit će prilagođena – reducirana (bit će ispušteni ili zanemareni svi oni elementi koji smetaju): „volji i
predodžbi“ prosuditelja.
Razlozi, veličina i oblik redukcije zbilje ili zbiljskog događaja služe ideološkim, interesnim, političkim, ili
drugim htijenjima prosuditelja, a uvijek tako da bi, kada bi prosuditelj bio sudionikom događaja, on bi,
prosuditelj, problem riješio lako i to na moralan i zakonski ispravan način.
Prema toj naknadnoj pameti (lošoj pameti), povijest bi izgledala puno drugačije da se njih slušalo ili pitalo ili
da su oni odlučivali.
Nikada sebi, ti prosuditelji i presuditelji neće postaviti pitanje: „Zašto nismo odlučivali?“, jer je odgovor
ponižavajuće jednostavan i banalan – ONI NE sudjeluju u ratu, oni čekaju ishod kako bi mogli znati što će
misliti o prošlosti, i kako će prosuđivati i kome će presuđivati.
2. TVRDNJA
Lakoća rješenja određene realne ratne (i ne samo ratne) situacije, eksponencijalno je razmjerna udaljenošću
od te situacije i eksponencijalno je razmjerna lagodnosti života iz kojeg se realna ratna (i ne samo ratna)
situacija promatra.
Ista razmjernost (proporcionalnost) vrijedi i za DRUGE ODLIKE PROSUDITELJA, neznanje - i kulturološko
i povijesno, i ratno-povijesno i civilizacijsko i znanstveno, ….
3. LAŽNI LJUDI – Racionalizacija osobne amoralnosti

Posebna su sorta oni ljudi u Hrvatskoj koji sebe i doživljavaju i označavaju riječima „intelektualac“,
„humanist“, „progresivan“ a bili su ti ljudi članovi Saveza komunista do početka agresije na Hrvatsku, bili su
komunisti.
Biti član jedne fašističke organizacije – podvrsta: komunizam – i preko noći, kopernikanskim obratom,
pretrčati u skup „humanističkih intelektualaca“ – contradictio je in subiecto.
Ne mislim da se ljudi ne mogu promijeniti ili da nemaju pravo na promjenu, ali promjene hrvatskih
komunista u liberalne humaniste promjena je „govora“ a ne „bića“, promjena je zbog interesa i zadržavanja
društvene moći koja omogućuje materijalni status.
a) Kako su ispovijedali komunistički sustav u kojem je ideologija određivala što jest realitet i koje ga
činjenice određuju (a ne obratno) to su nastavili i nakon rata u Hrvatskoj.
Naučeni na svakodnevno dugogodišnje proizvođenje komunističke „idealne slike svijeta“, nastavili su svoj
posao, sada već „osvjedočeni liberalni demokrati“ istom metodologijom:
– Sve je moglo biti drugačije i bolje da ste nas slušali!,
– Sve to, i taj rat i zločini u ratu, sve to je proizvod „desničarskih ideja“, „nazadnjaka“ i „ruralnih
primitivaca“, …!,
– Kako bi njihova pozicija, „onih koji ne sudjeluju“, bila moralno uzvišena, a u skladu s „idealnom
slikom svijeta“, UVELI SU PRAVILO:
Ako SVE nije bilo moralno čisto, SVE je moralno nečisto;
– Ti „marksisti“ nisu nikada ozbiljno pročitali ni jedanaestu Marxovu tezu o FEUERBACHU;
– Ti su ljudi tu da sude, prosuđuju, optužuju, presuđuju, prozivaju, određuju istinu i moralne norme,
… i ima ih veliki broj.
b) Energija njihovog prethodnog komunističkog mišljenja jest velika. Demokratska procedura slobodne
Hrvatske omogućuje promjenu, ali demokratska procedura nije istodobno i značajna promjena energije
prethodnog mišljenja.
– Ljudi su takvi, ja ne sudim, pokušavam razjasniti.
4. UVOĐENJE KRIVIH PRETPOSTAVKI u logički slijed

Ako prosuditelju nekog ratnog događaja (i ne samo ratnog) za unaprijed željeni zaključak nedostaju neki elementi
on će u svoj logički slijed uvesti potrebne elemente po osobnom izboru, proizvoljno; bilo iz neznanja, bilo iz
odsutnosti svake želje za istraživanjem, bilo iz nekog od mnogih mogućih interesa koji prosuditelja određuju.
5. IZJEDNAČAVANJE POJMOVA po sadržaju

Kada se istodobno, s jednim društvom, narodom, događaju tri procesa: promjena društvenog uređenja –
komunizam – demokracija, i obrana od agresije – rat i uspostava države, onda svakako možemo govoriti
o točki singularnosti, stvaranju koda razvoja s neizvjesnim ishodom. Tako je to bilo u Hrvatskoj 1991., a
posebice u BiH 1992. godine.
Oblikuju se, imenuju se, neke nužne društvene strukture koje onda nazivamo „vojska“, „vlada“, „policija“,
„vojna policija“, „općinska vlast“ …. A sve to na vrlo nesigurnim kriterijima istinitosti iliti pozitivnoj selekciji.
Za pozitivnu selekciju potreban je duži vremenski period.
Obzirom da su upotrijebljeni pojmovi za te strukture isti kao i pojmovi kojima se te strukture nazivaju u
zapadnim zemljama nakon dugotrajnog procesa pozitivne selekcije, dolazi do logičke pogreške
izjednačavanja i niveliranja sadržaja pojmova bez obaziranja na činjenicu da embrio nosi strukturu
BUDUĆEG ODRASLOG čovjeka, ali odrastao čovjek nije.
Kod takvih „mislitelja“ ne postoji „differentia specifica“ i oni se tim „sitnicama“ ne bave, iako je svakom iole
ozbiljnom promatraču jasno, već prostim uvidom u činjenice koje može vidjeti na televiziji, da društvene i
državne temeljne strukture u različitim državama imaju zapravo samo isti naziv, ime, pojam – a sadržaji tih
pojmova razlikuju se kao „NEBO I ZEMLJA“.
I u znanosti „zarobljenost“ pojmovnim sustavom bitno usporava napredak i razumijevanje (klasična fizika –
teorija relativiteta), a u društvenim znanostima situacija je mnogo gora.
6. NEPOZNAVANJE osnovnih postulata „TEORIJE VELIKIH SUSTAVA“ – npr. društva.

Od svih velikih sustava koje ljudi istražuju, društvo je svakako ako ne najveći a ono sigurno najzamršeniji
sustav, obzirom na broj varijabli koje ga čine, međusobnu interakciju tih varijabli, nepostojanje čvrstih
konstanti, i količine i raznolikosti energija koje se unutar sustava kovitlaju.
Tko će se baviti tim zamršenostima, tim krivuljama koje se lome, tim skokovitim prijelazima stanja, tim
akumuliranim potencijalnim energijama koje naglo bez točno objašnjivog razloga prelaze u djela, u učinak, u rad.
Kako te „MISLITELJE“ uvjeriti da ako i želite promjenu velikih sustava, i u dobrom smjeru, morate raditi
točno proračunatom brzinom ako ne želite izazvati lom sustava.
„Moderni“, „liberalni humanist“ hrvatskog tipa, najčešće bivši komunist, revolucionar, hoće sve i odmah, a
kako to ne ide i ne može ići, on optužuje i presuđuje svima oko sebe.
7. NEZNANJE
Čitajući i slušajući već više od dvije decenije objašnjenja i prosudbe o ratnim događajima na prostoru bivše
Jugoslavije, raznih analitičara, uvjerio sam se da velika većina njih, niti znaju, niti koriste sve one spoznaje
socijalne psihologije koje govore o ponašanju pojedinca i grupe, posebno ne znaju ništa o ponašanju u
ratu, ne koriste se jedino mogućom, poredbenom metodom, ne znaju ništa o dosad istraženim slučajevima
ponašanja pojedinaca u uvjetima potpunog raspada društva i u uvjetima državnog nereda, itd., itd.
Zbog toga ću u knjigu staviti priloge koji o tome govore.
a) Društvo nije zatvoreni sustav i u njemu prije rata, a posebno u ratu, dolazi do ISTODOBNOG
smanjenja entropije u skupu građana, i bitnog povećanja entropije u pod-skupovima formiranim
po različitim osnovama – ideološkim, i svjetonazorskim, teritorijalnim (regija, općina, kvart), po
projekcijama želja, strahu, mržnji, …
b) Nema linearnosti, dva puta veći uzrok ne znači dva puta veću posljedicu.
Ne vrijedi zakon jednakosti akcije i reakcije – spirala porasta energije zla uvijek je eksponencijalna.
8. P
OTPUNO ZANEMARIVANJE EMOCIJA I MIŠLJENJA I POSTUPAKA KOJI PROIZLAZE IZ KRAJNJE
SNAŽNIH EMOCIONALNIH STANJA
Zbog nemogućnosti racionalnog uma da na miran način riješi odnose i probleme između naroda, država ili
grupa, takve se situacije često rješavaju ratom.
Prije rata, a posebice u ratu, emocije determiniraju veliki broj postupaka, radnji i djela.
Kako svakodnevno gledamo i čitamo o neprekidnom nizu ratova, gladi, katastrofa raznog tipa, otupjeli smo,
prag osjetljivosti je vrlo visok i reakcija je vidljiva jedino kad nas takvo što izravno pogađa.
Evo uzročno-posljedične petlje – KVAKA 22.
Da nismo „otupjeli“, poludjeli bismo od tolikog zla, smrti i boli, a kad smo već „otupjeli“ ne nalazimo motiv i
poriv za efikasno djelovanje, osim svakodnevnog odašiljanja benignih poruka, tek toliko da umirimo vlastitu
savjest. Polje osjetljivosti i razumijevanja za tuđu patnju opada s n-tom potencijom udaljenosti od mjesta
patnje.
Dubrovačke zidine (LIJEPE SU) napravljene su da štite ljude, a ipak je velika većina izvjestitelja, u vrijeme
kada su taj grad razarali JNA i četnici, pisala ponajprije o tome koja je kula pogođena i koliko je oštećena ova
ili ona utvrda, a tek na kraju naveli bi i podatak da je bilo toliko i toliko mrtvih i ranjenih.
Čovjek je očito jeftina i lako potrošna roba, a zidine trebaju ostati kako bi oni koji o tome pišu imali u čemu
uživati kada sve to prođe.
U vremenu poslije rata, te dvije skupine, ona koju su ubijali, i ona koja piše o oštećenim zidinama, dugo, dugo
vremena neće se razumjeti.
Engleze je u agresiji na Hrvatsku najviše interesirala sudbina lipicanera, a jednu skupinu “humanista“ najviše
je brinula sudbina jednog starog hrasta.
Udaljeni promatrači, ili su indiferentni, ili u sebi „utemeljuju“ atribute Boga, kojim atributima bi brzo i lako
riješili sve te probleme.
A svi oni koji odu sudjelovati, koji se odu braniti, shvate (ili su unaprijed znali) da „atribute Boga“ nemaju i da
sve to što rat jest, jest teško i bolno i zamršeno; oni će onima koji promatraju biti krivi.
Više ili manje svi će biti KRIVI.
9. FUNKCIJA I PAMET
Bez obzira na koji način netko dođe na istaknutu društvenu funkciju, on će preko noći postati pametan –
razmjerno važnosti funkcije koju obavlja.
U vrijeme potpunih društvenih promjena, u obrambenom ratu posebno (Dragovoljci stvaraju državu) nije
moguća dovoljno dobra pozitivna selekcija pa je onih koji obavljaju funkcije kojima nisu dorasli ne baš mali
broj.
10. KOD ONIH KOJI SU U HRVATSKOJ I BiH BORAVILI U VRIJEME AGRESIJE, A DOŠLI SU IZ
ZAPADNIH ZEMALJA, VRIJEDILO JE (VRLO ČESTO) PRAVILO:
Znanje, moć prosudbe i snaga sintetičkog uma zapadnog promatrača razmjerna je, a priori, veličini i
ekonomskoj snazi i političkoj moći zemlje iz koje dolazi.
Jednostavno rečeno nismo bili ravnopravni sugovornici, daleko smo bili od toga.
Druga, znatna većina stranaca dođe s uvjerenjem da se i izrazito složenim društvenim problemima može
upravljati tako da se primjeni neki algoritam smišljen za srednje složen mehanički proces ili srednje veliku
kompaniju.
A samo malobrojni shvaćaju koliko je velika razlika između glagola „htjeti“ i glagola „moći“ u oblikovanju
i usmjeravanju procesa u društvu koje je izloženo agresiji i nalazi se u skoro razorenoj društvenoj strukturi
(HRVATSKA) i potpuno uništenoj društvenoj strukturi (BiH).
I eto plodnog tla za optužbe po svim osnovama.
11. NAKNADNA PAMET

Projiciranje naknadnih spoznaja u realnu, prošlu i završenu situaciju ili događaj, iskrivljuje istinu, negira
jednoznačnost povijesti, umanjuje vrijednost sudjelovanja, unižava, ponižava one koji su odlučili „braniti
Termopile“.
Naknadna povijesna pamet, nikakva je pamet.
12. MULTIPLIKACIJA REALNOG VREMENA

U naknadnim analizama i prosudbama nekog događaja, općenitije, neke realne povijesna situacije, vrli
mislitelji izdvajaju jedan problem i njegovom rješenju pridodaju cjelokupno vrijeme u kojem se događaj zbiva.
Za drugi problem koji je vremenski istodoban s prvim problemom opet se uzima isto realno vrijeme za
razmatranje i rješenje problema, apstrahirajući pritom postojanje prvog problema.
To vrijedi i za pedeseti problem i za pedesetu odluku u istom realnom vremenu, oni, mislitelji, ne razumiju ili
ne žele razumjeti povezanost događanja i ne razumiju da isto tijelo ne može biti u isto vrijeme na dva različita
mjesta.
13. PREDVIDIVOST DOGAĐAJA - PREDVIDIVOST ZLOČINA

Zabrinjavajuće je kakva ZBRKA NASTAJE NERAZUMIJEVANJEM SINTAGME „PREDVIDIVOST
DOGAĐAJA“ kod ONIH KOJI PROCJENJUJU i PRESUĐUJU.
Vidljivo je POTPUNO NERAZUMIJEVANJE RAZLIKE IZMEĐU SIGURNOSTI (IZVJESNOSTI)
STATISTIČKE PREDVIDLJIVOSTI DOGAĐAJA – POJAVE i POJEDINAČNE NEPREDVIDLJIVOSTI
DOGAĐAJA – POJAVE.
Kao da QED ništa nije objasnila, bilo u fizici, bilo u društvu.
Posebice se to odnosi na PREDVIDIVOST ZLOČINA, BILO U MIRU, BILO U RATU.
a) „RATNI ZLOČIN“ JE PREDVIDIV I STATISTIČKI i u ogromnoj mjeri i pojedinačno, jer je „ratni
zločin“ utemeljen u smisao takvog rata.
b) Nacistički zločini predvidljivi su i statistički i pojedinačno, jer su proizašli iz „smisla“, „biti“ društvene i
političke strukture.
c) Isto vrijedi za Staljinov, Pavelićev, Titov, Pol Potov, … režim.
d) Zločini koji se SVAKODNEVNO događaju u New Yorku, Parizu, Berlinu, Zagrebu, …. , statistički su i
predvidivi i izvjesni, pojedinačno nisu.
e) My Lai, Abu Ghraib, ubojstva njemačkih zarobljenika poslije II. Svjetskog rata, zločini u Bagdadu, ….
i tisuće drugih RATNIH i mirnodopskih zločina statistički je predvidivo, ali ti zločini nisu produkt i
posljedica sustava, nego su posljedica nesavršenosti sustava i oni nisu predvidivi kao pojedinačnost.
Nije moguće znati kako će se i kada će se i gdje će se dogoditi i tko će to uraditi.
f) Parola koju sam toliko puta čuo: „Zločini su se dogodili, netko mora biti kriv“ zastrašujuće je nelogična i
nemoralna.
Ne „netko“ (znači bilo tko), KRIVAC MORA BITI KRIV, krivca treba pronaći, krivcu treba dokazati „van
svake razumne sumnje“ da je počinio zločin, krivca treba kazniti.
g) Kod „zločina u ratu“ krivnja nije određena „utemeljenjem zločina“ nego nesavršenošću sustava. To
vrijedi za Amerikance, Engleze, Francuze, … kao i za Hrvate.
Ili možda nije tako?
h) Dakle, „zločin u ratu“ statistički je predvidljiv, ali nije predvidljivo ni vrijeme, ni mjesto niti počinitelj.
Pojedinačnost nije predvidljiva.
i) Teza da oni koji su otišli u rat braniti se od agresije „a priori“ snose krivnju za pojedinačnost zločina, bez
obzira kako su se ponašali, što su radili, što su zapovijedali, vrlo je opasna i logički je neodrživa.
j) A što bi trebali uraditi, kako se ponašati? Iseliti se iz New Yorka, Berlina, … , zatvoriti gradonačelnika
i šefa policije, jer nije predvidio i spriječio zločin, prestati proizvoditi automobile i zrakoplove, jer
uzrokuju smrt, prestati boriti se protiv Al-Qaide i diktatora tipa Saddama Husseina ili Gaddafija, JER
IMA NEVINIH ŽRTAVA, trebali bismo napustiti američku vojsku jer se dogodio Abu Ghraib, … , ŠTO
BI TREBALO NAPRAVITI? , kako bismo zadovoljili besmislenost nekih moralističkih naklapanja koja s
MORALOM nemaju nikakve veze.
Izvadak iz knjige: „MEĐUNARODNO RATNO PRAVO“,
Autor: Prof. dr. Gavro Đ. Perazić;
Izdavač: Vojnoizdavački i novinski centar - VINC, Beograd, 1986.:
***
Svakako, represalije nisu deo pravnog sistema međunarodnog prava, iako se primenjuju u
svim oružanim sukobima.
U prvom svetskom ratu i Nemci i saveznici su se pravdali da su upotrebili bojne otrove
kao odgovor protivniku. Poznate akcije „rastellamente“ italijanskih trupa i masovne racije koje su
sprovodili Nemci u Jugoslaviji takođe su pravdane kao mere represalije.
Ipak, ono što bi trebalo da kvalifkuje represalije i da učini da ih ratno pravo toleriše jesu:
proporcionalnost, vremenska i prostorna ograničenost i humanost.
GLAVA G Represalije
231. Definicija Represalije predstavljaju kršenje ratnog prava kao odgovor na

kršenje tog prava od strane neprijatelja, čija je svrha prestanak
tog kršenja.
Represalije se sastoje od upozorenja i pritiska na neprijatelja u
obliku revanšističke akcije da bi se prekinula dalja nezakonita
ratna dejstva i da bi se ratno pravo poštovalo. Represalije
predstavljaju jedinu neposrednu proceduru primene zakona
***
Isto tako u istragama, a i kaznama kod kaznenih djela, istraživanje MOTIVA igra značajnu ulogu.
2.1. ŽELJE, HTIJENJE, DJELOVANJE I MOĆ
Kada bismo anketirali ljude i pitali ih da li žele da se problemi gladi, bolesti prouzročenih bijedom, ratovi,
ubojstva …. riješe, odgovori bi bili “DA”.
Zašto to onda ne uspijevamo riješiti?
Zašto barunici Thatcher treba nekoliko godina da uspješno riješi problem divljanja engleskih navijača?
Zašto je ministru unutrašnjih poslova Francuske Sarkozyju trebalo nekoliko mjeseci da riješi divljanje
francuskih građana, palež, ubojstva, razbijanja trgovina i automobila po predgrađima francuskih gradova?
Kako to da ne mogu spriječiti palež automobila za Novu godinu – 1.200 za Novu godinu 2013., a zadnjih 10
godina broj spaljenih automobila je veći od 30.000 .
Kako to da grčka vlada ne može zaustaviti višemjesečno diluvijalno divljanje svojih građana u Ateni?
Kako to da američka vojska ne može zaustaviti ubijanje više stotina tisuća civila u Iraku, iz koje zemlje je
protjerano, izbjeglo više od 4,000.000 Iračana?
Da li je to etničko čišćenje, protjerivanje ili bijeg da se spasi glava?
Tko je odgovoran i kako se to može spriječiti?
Zašto su se desetljećima krvavo tukli katolici i protestanti u Sjevernoj Irskoj, a sve to u tako civiliziranom
svijetu?
Zar nas ne boli činjenica da je Kina prije 20 godina uništila cijelu jednu civilizaciju i kulturu u Tibetu, i to
postojano čini i dalje, dovodeći čitav jedan narod na rub opstanka?
I što to mi možemo učiniti i zašto mi tu ništa ne možemo učiniti?
Daljnja nabrajanja nemaju smisla, bila bi predugačka.
A kad na kraju, u ogromnom moru zla i opačina kojima je svijet preplavljen, i saznamo za događaje, u koliko
slučajeva i kako dolazimo do počinitelja?
Zar nije težak i mukotrpan put između spoznaje da se nešto dogodilo i spoznaje tko je to počinio?
I što sve moramo imati organizacijski i tehnološki, i kako sve moramo raditi da otkrijemo počinitelje u takvim
prilikama?
Nemoć da se nešto učini, da se spriječi ili otkrije zločin, užasno je jadan osjećaj, ali nije zločin.
(ZNAM DA SE PONAVLJAM, ALI RAZUMIJEVANJE JE BOLNA TEMA)
U državama koje mijenjaju politički sustav, u državama koje uz promjenu političkog sustava istodobno
postaju, nastaju, konstituiraju se, u državama koje uz promjenu političkog sustava i istodobnog nastajanja, još
moraju i voditi rat protiv agresora, u takvim državama ni predsjednik države Hrvatske, ni Predsjedništvo ili
predsjednik Predsjedništva BiH, ni vlada, ni ministri, niti vojska koja dobrovoljnošću omogućuje i stvaranje
i opstanak države, ni zapovjednici te vojske, ni vojna policija, niti bilo koja druga struktura društva, nisu ono
što ta imena znače u zemljama iz kojih dolaze časni suci i tužitelj.
Radi se o vrlo čestoj pogrešci iskrivljenog nominalizma – da se u sadržaj pojma utrpaju značenja one države
– kulture – civilizacije iz koje potiče promatrač. Tako nastaje komunikacijska greška, greška razumijevanja
– istom se riječju označavaju u mnogome različiti sadržaji, a interpretacija sustava može biti u mnogome ili
potpuno pogrešna.
Toga sam se nagledao i naslušao kod svih promatrača koji su se motali po našim prostorima u vrijeme rata.
Premalo znanja o zemlji u koju dolaze, a previše kulturoloških, civilizacijskih, političkih matrica koje vrijede u
zemljama iz kojih potiču moderatori krize.
Npr. matrica o vojsci – uređenom ustroju – trenažno, pravno, tradicijom trupe, financijski, socijalno,
pozitivnom selekcijom, školstvom, psihološkom potporom, dovoljno velikom zalihošću svih ljudskih i
materijalnih resursa, stalnom kontrolom i provjerom svakog segmenta, komunikacijama itd., pa matrica o
demokratskom društvu koje profunkcionira činom donošenja zakona o slobodnim izborima, zatim matrica
o vladavini prava koje nastupa kad se donesu dobri zakoni, o policiji koja dobro radi svoj posao, kad grupa
građana obuče neke odore i dobije neke značke.
Nije to tako jednostavno, točnije rečeno, puno je teže i zamršenije i obično traje decenijama.
Obzirom da je sociologija teška znanost, a svi se bave društvom i svi uglavnom sve o tome znaju – najčešće su
pogreške:
a) redukcija sustava na razinu vlastitog neznanja,
b) uvođenje krivih pretpostavki kad god nam zatreba objašnjenje neke pojave.
Ne želim da se pomisli da to znači da oni koji to nemaju imaju pravo počiniti bilo kakva kaznena djela, to ne,
ali nesređenost svakog društvenog sustava nužno dovodi do povećanog broja onih koji vremenom, iz mnogih
razloga, prijeđu prag dopuštenog.
To naravno ovisi i o trudu, radu, ponašanju onih koji rukovode tim i takvim sustavima u nastajanju.
Zbog toga mislim da samo sveobuhvatna i iscrpna analiza pojedinačnih slučajeva može dati odgovor da li su
kaznena djela bila poticana, omogućavana nekažnjavanjem, prešućivanjem, nijemim pristankom ili spadaju u
uobičajenu statističku distribuciju loših fenomena koje donosi svaki rat i kaotična društvena situacija.
BARUNICA MARGARET THATCHER
Izvadak iz knjige: „DRŽAVNIČKO UMIJEĆE – Strategije za svijet koji se mijenja“ /naslov izvornika:
“STATECRAFT – Strategies for a changing world“/, Autorica: Margaret Thatcher; Izdavač: Školska knjiga,
Zagreb, 2004.:
***
Republika Češka jedna je od najuspješnijih postkomunističkih zemalja, uglavnom zahvaljujući vizionarskoj
gospodarskoj politici prethodnog premijera, moga starog prijatelja i Hayekova sljedbenika od formata Vaclava
Klausa. No, ne bi mogao biti tako uspješan da Česi instinktivno nisu sačuvali znanje o funkcioniranju
građanskog društva i tržišnog gospodarstva. Te su spoznaje stekli povijesnim sjećanjem utisnutim u svoju kulturu
– na kraju krajeva, valja se prisjetiti da je Čehoslovačka prije Drugoga svjetskog rata imala jednak dohodak po
stanovniku kao i Francuska.
***
Ipak, držim da se on i ja potpuno slažemo oko mana komunizma, sustava koji se (da ponovno citiram Havela)
„temeljio na lažima, mržnji i prisili“.
***
Gorbačov je energična i ugodna osoba, te veliki govornik – što osobno mogu posvjedočiti (tom je prigodom
govorio otprilike trećinu vremena trajanja cijele konferencije). No, njegova su mi se zapažanja u Pragu učinila u
najmanju ruku dvojbenima.
Pa ipak, ne bi ih trebalo olako odbaciti. Ta su zapažanja izraz jedne strategije, tipične za ljevicu u brojim
zemljama, kojom se želi izbjeći svaka odgovornost za komunizam; štoviše, zagovornici te strategije nastoje
prisvojiti zasluge za pragmatičniji, moderniji i lucidniji pristup svijetu od onih koji su se zapravo borili protiv
komunizma. Od najveće je važnosti da se razotkriju i onemoguće oba ta zastranjenja.
***
Još me uvijek iznenađuje što čak i ljevičari sve ovo pokušavaju osporiti. Naravno, nije zločin nemati pravo. No,
ponašati se onako kako su se neki od njih ponašali kad su mislili da Sovjetski Savez pobjeđuje – to već graniči sa
zločinom. Ti su ljudi bili slijepi, jer nisu željeli vidjeti, i jer su bili zadojeni klasičnom socijalističkom tlapnjom,
kako moć države omogućuje brži put do razvoja. Tako je američki novinar Lincoln Steffens, nakon posjeta
Sovjetskom Savezu 1919. godine, zabilježio: „Vidio sam budućnost, i ona je ostvariva.“
Kad je biolog Julian Huxley posjetio Rusiju 1932., za najveće gladi u ruskoj povijesti, opazio je kako su „tjelesni
ustroj i opće zdravstveno stanje osjetno bolji negoli u Engleskoj“. Slično tomu, George Bernard Shaw napisao je
kako je „Staljin postigao rezultate koji su se još prije deset godina činili nemogućima, te mu stoga skidam kapu“.
H.G.Wells bio je podjednako očaran, izvijestivši kako „nikad nije upoznao otvorenijeg, čestitijeg i iskrenijeg
čovjeka … nitko ga se ne boji i svi mu vjeruju“.
Harold Laski smatrao je kako su sovjetski zatvori (prepuni političkih zatvorenika, u groznim uvjetima)
omogućavali robijašima „ispunjen život prožet samopoštovanjem“.
Osnivanje suda za bivšu Jugoslaviju (Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a od 25. svibnja 1993.), te onog za
Ruandu (Rezolucijom 955 vijeća sigurnosti UN-a od 8. studenog 1994.), predstavljalo je čin kojim su Zapad i
šira međunarodna zajednica priznali poraz. U bivšoj Jugoslaviji Slobodan Milošević i eksponenti njegove politike
bili su iskoristili Jugoslavensku armiju i paravojne bande srpskih ekstremista kako bi poveli rat protiv nesrpskog
stanovništva. Milošević je to izveo tako barbarski i bezočno – i to pred očima Zapada – da je nemoguće da su
Europa i Sjedinjene Američke Države to previdjele. Pa ipak, zbog razloga koje treba pobliže proučiti u drukčijem
kontekstu, bilo mu je dopušteno da se izvuče nekažnjeno. Štoviše, u nekoliko su navrata upućivani signali koji
su u Beogradu protumačeni kao „zeleno svjetlo“ za nastavak takvoga djelovanja. Nakon što je najveća svjetska
sila, Amerika, na početku sukoba 1991., donijela niz pogrešnih procjena, da bi zatim uporno pokušavala svaliti
podjednaku krivnju na žrtvu i agresora, morala je pronaći način da odgovori na sve veće užasavanje svijeta.
OSMO POGLAVLJE
Ratovi na Balkanu
IDEALNA PRILIKA ZA INTERVENCIJU
Bismarck je jednom prigodom navodno rekao: „Cijeli Balkan ne vrijedi kostiju jednoga pomeranskoga
grenadira.“ Mnogi bi se složili s tim mišljenjem Željeznog kancelara.
Pripadnici „Bismarckove škole“ uvjereni su da sjedinjene Države i/ili europske države nemaju osobnog interesa u
toj regiji, te kako je najbolje da se samim žiteljima prepusti da riješe svoje odnose – ili, što je mnogo vjerojatnije,
da ne riješe svoje odnose. Nadalje, oni kojima je draža politika neuplitanja, budući da nemaju strateškog interesa
na tom području, također uzimaju zdravo za gotovo kako se radi o političkoj močvari. Vlada uvjerenje da je na
tu regiju od davnina bačeno prokletstvo. Podrazumijeva se kako su tamošnji politički vođe iracionalni. Narodi
te regije na glasu su kao dozlaboga teški. U takvim okolnostima, podrazumijeva se da ne vrijede ni uobičajeni
strateški i moralni kriteriji. Možemo zdvajati nad onime što se događa, no tako je vazda bilo, a tako će i biti.
Dakako, ovo je tek neznatno pojednostavljena predodžba koja je prevladavala u medijima početkom devedesetih
godina, kada se Balkan počeo sunovraćivati u genocid.
Postoji, međutim, još jedna predodžba, gotovo podjednako raširena, osobito danas kad lapidarna politika
neuplitanja u balkanska pitanja više nije na velikoj cijeni. Prema toj predodžbi, koja je osobito zastupljena među
liberalnom ljevicom, Balkan je lakmus-test, a tamošnji događaji prigoda su da izvučemo pouke koje se mogu
primijeniti i izvan te regije. Ti su ljudi uvjereni kako je jedini način da se nacionalizmu onemogući izazivanje
novih ratova i ratnih strahota taj da se – grubo rečeno – ukine i sam pojam nacionalnosti. Oni misle da su samo
međunarodna tijela – politička, vojna i pravosudna – sposobna za reguliranje prihvatljivih normi ponašanja. I
dok oni žele pretvoriti balkansku regiju u svojevrstan protektorat, u kojem bi glavnu riječ vodili NATO, UN i EU,
njihova je konačna ambicija široka primjena multinacionalnih modela koji se danas razvijaju na tom području,
kako bi se oni u praksi ostvarili na sve većem i većem prostoru „globalnog sela“.
Nadam se da sam već dovoljno dobro objasnila zašto držim da je utopijski internacionalizam ove druge skupine
nerealan, pa čak i štetan.225 I u unutrašnjoj i u vanjskoj politici, državnici se moraju baviti ljudskom prirodom,
pa i njezinom ružnijom stranom. Pritom se trebaju osloniti na svoje instinkte, pa čak i predrasude, ako od toga
može biti koristi. Oni ne bi smjeli pokušavati iznova stvoriti čovječanstvo prema svojim zamislima. A u ovom
konkretnom slučaju, pokušaj da se izgradi savršeno pravedan i trajno miran Balkan mogao bi dovesti Zapad do
nerazmjernog i neprihvatljivog rasipanja energije i resursa.
Problem je tome što je onaj prvi, „Bismarckov“ pristup, primijenjen u toj regiji početkom devedesetih, završio
strahovitim neuspjehom. Zapravo, nikad i nije postojala politika potpunog neuplitanja. „Čisti“ izolacionizam
vjerojatno bi prouzročio manje štete negoli politika koja se vodila u to vrijeme. Zapad, na kraju krajeva, jest
intervenirao kako bi pokušao održati staru Jugoslaviju na okupu, te izvršio veliki pritisak u javnosti na one koji
su se drznuli poželjeti izaći iz nje. Zapadne su države, između ostalog, nametnule embargo na uvoz oružja, čime
je agresor stavljen u neusporedivo povoljniji položaj, a to je i potaknulo agresiju. Napokon, Zapad je posredovao
u brojnim prekidima vatre (koji nisu poštovani), i upućivao je brojne prijetnje (koje se nisu nikoga dojmile).
Stoga bi bilo pravilnije stajalište Zapada u ono vrijeme opisati neuspješnim uplitanjem, negoli potpunim
ograđivanjem od tih zbivanja.
U svakom slučaju, samo netko tko kratkovidno promatra državne i strateške interese ne može sagledati posredne
i neposredne posljedice krize. Uvijek je opasno dopustiti bezočnu agresiju, čak i ako se njezine neposredne
posljedice čine neznatnima, zbog presedana koji se time postavlja. To još kudikamo više vrijedi kad se takva
agresija dogodi u regiji koja povijesno pripada Europi, u susjedstvu je NATO-a, i sama je po sebi izrazito
nestabilna.
Neki danas zaboravljaju kolike su države bile izložene riziku da se uvuku u ratove Slobodana Miloševića.
Njegovo ugnjetavanje etničkih Mađara i drugih narodnosti u Vojvodini lako je moglo izazvati sukob sa
susjednom Mađarskom. Njegove brutalnosti naspram etničkih Albanaca na Kosovu razbjesnile su susjednu
225
Vidi str. 29-30., 227-231.
Albaniju i razjarile albansku manjinu u Makedoniji. Tradicionalna ambicija Srbije da prigrabi ili barem
raskomada Makedoniju upozorava da je i ovu novu državu čekalo uništenje. A to bi pak nedvojbeno uvuklo
u igru i staru saveznicu Srbije, također pravoslavnu Grčku, koja je poput grabežljivca vrebala Makedoniju.
A Grčka nije bila jedina članica NATO-a koja je mogla biti uvučena u vrtlog. Turska, čije veze s bosanskim
muslimanima počivaju na povijesti, kulturi, vjeri, pa i činjenici da dva milijuna etničkih Bošnjaka još uvijek živi
na turskome tlu, s pravom je bila bijesna zbog prepuštanja Bosne i Hercegovine vlastitoj sudbini. Jasno, svaki
sukob koji prijeti da bi mogao zahvatiti tolike države, od kojih su neke najbliži saveznici Zapada, nužno zadire i
u naše državne interese.
No, postoji još jedan razlog zbog kojeg se razumna strategija na Balkanu trebala temeljiti na diplomatskoj
nepopustljivosti, uvjerljivim prijetnjama silom, te kako se stanje pogoršavalo, učinkovitom vojnom akcijom; taj
je razlog bio u prirodi samog neprijatelja. Svaki dobro upućeni prikaz Slobodana Miloševića, ciljeva kojima se
rukovodio, te sredstava koja su mu stajala na raspolaganju za ostvarivanje tih ciljeva, pokazat će da se mora
zaustaviti – a što je podjednako važno, da se i mogao zaustaviti.
Milošević i njegovi suradnici zacrtali su dobro poznate ciljeve. Mada su Srbi sposobni za veliku prijetvornost u
pregovorima, vole se na sirov, ali iskren način hvalisati o svojim ambicijama. Iako je to većini od nas praktički
nezamislivo, Milošević je upravo na taj način govorio, čak i uoči njegova masovnog etničkog čišćenja kosovskih
Albanaca. General Klaus Naumann, bivši načelnik vojnog odbora NATO-a, ovako je opisao jedan razgovor s
njime:
/Milošević/ nam je rekao: „Riješit ću problem Kosova jednom zauvijek u proljeće 1999“ …
Zapitali smo ga: „Kako ćete to učiniti, gospodine predsjedniče?“
„Učinit ćemo im ono što smo učinili Albancima u Drenici 1945.“
Zbog toga smo mu rekli: „Gospodine predsjedniče, mi ne znamo što ste učinili Albancima 1945. Možete li
biti tako ljubazni, pa nam to podrobnije ispričati?“
„To je vrlo jednostavno. Skupili smo ih na gomilu i strijeljali ih.“
To je bio njegov odgovor.226
Podjednako je važna i druga strana tog pitanja. Srpski ratni stroj nikad nije bio onako jak kakvim su ga Srbi
prikazivali, ili kakvim ga je većina međunarodnih promatrača smatrala. Naveliko su se prepričavale apsurdne
priče kako su Tito i partizani tijekom Drugoga svjetskog rata zaustavili između dvadeset i trideset njemačkih
divizija.227
No, u toj se prividnoj usporedbi previdjela jedna vrlo važna okolnost, naime, Miloševićeve su snage bile suočene
s brojnim i iznimno motiviranim, iako u prvo vrijeme slabo naoružanim Hrvatima, Bošnjacima i kosovskim
Albancima. U ovom su slučaju upravo Srbi bili okupatori tuđeg teritorija, i stoga su bili u položaju koji se može
usporediti snom njemačkih snaga za vrijeme rata. Nadalje, dok je prema nekim mjerilima Jugoslavenska armija
neosporno ušla u sukob kao četvrta po veličini vojska u Europi, brzo su je načela dezerterstva, slab moral i
gubitak oružja, koje im je otimano, uništavano i onesposobljavano. Srpske paravojne postrojbe – četnici – na
koje su se regularne snage sve jače oslanjale, bile su mnogo motiviranije zbog urođene mržnje prema svemu
nesrpskome. No i one su se u načelu bolje snalazile u silovanju i masakriranju civila, negoli kad se trebalo suočiti
s discipliniranim vojnim protivnicima.
Ipak bih dodala još jedan razlog zbog kojeg je trebalo povesti akciju za zaustavljanje Miloševića. Kad prijeti
veliko zlo, a genocid je doista veliko zlo, Zapad ima moralnu obvezu spriječiti ga ako je to ikako moguće, ili ga
zaustaviti ako je to izvedivo. Vjerojatno bi se i za ovu tvrdnju moglo naći opravdanje na temelju širega državnog
interesa. No prava je istina da države čije stanovništvo i politički vođe postanu ravnodušni prema strahotama
takvih razmjera prestaju biti ljudi u punom smislu te riječi. U nekim slučajevima – a jedan je od njih svakako
Bosna – naša nam savjest govori da se stanje s kojim su suočene tisuće nedužnih ljudi, žena i djece, više ne može
podnositi, i više ne smije ignorirati.
226
Četrnaesto izvješće Posebnog odbora za obranu pri Donjem domu britanskog parlamenta: Pouke Kosova, 23. listopada 2000.
227
Profesor Norman Stone sustavno je opovrgnuo taj i druge mitove napisom u Sunday Timesu, 16. kolovoza 1992.
***
DRŽAVNIČKO UMIJEĆE
VUKOVAR
Za svakog bi čovjeka bilo korisno, a za političke vođe možda ponajviše, da se barem jednom u životu suoči s
materijalnom stvarnošću zla. Znamo – ili bismo barem trebali znati – da zlo postoji. No tek kad ga možemo
vidjeti, opipati i omirisati, za što se meni pružila prigoda kad sam posjetila Vukovar u istočnoj Hrvatskoj u rujnu
1998., zlo poprima tako stvaran lik da ga čovjek nikad ne može zaboraviti.
*****
KRONOLOŠKI PREGLED KLJUČNIH ZBIVANJA NA BALKANU
1987. – 2001.
1987.
• travanj – prosinac: Slobodan Milošević preuzima vlast u Komunističkoj partiji Srbije
1989.
• 27. veljače: Jugoslavenska vojska odlazi na Kosovo kako bi suzbila pobunu
• 8. svibnja: Milošević postaje predsjednik Srbije
• 28. lipnja: Milošević drži govor na masovnom mitingu Srba na Kosovu Polju, povodom 600. godišnjice
kosovske bitke
1991.
• svibanj: početak pobune hrvatskih Srba
• 25. lipnja: Slovenija i Hrvatska proglašavaju neovisnost
• 27. lipnja: Jugoslavenska armija napada Sloveniju
• 25. rujna: UN uvodi embargo na uvoz oružja za cijelo područje bivše Jugoslavije
• 19. studenoga: Vukovar pao u ruke srpskih snaga
1992.
• 2. siječnja: specijalni izaslanik UN-a Cyrus Vance dogovara prekid vatre u Hrvatskoj
• 15. siječnja: EZ priznaje Hrvatsku i Sloveniju
• 21. veljače: UN šalje četrnaest tisuća pripadnika mirovnih snaga u Hrvatsku
• 29. veljače: Bosna i Hercegovina proglašava neovisnost; bosanski Srbi proglašavaju zasebnu državu
• 5. travnja: bosanski Srbi započinju s opsadom Sarajeva
1993.
• 2. siječnja: na ženevskim mirovnim pregovorima Cyrus Vance i David Owen objelodanjuju plan o
podjeli Bosne na deset polu-autonomnih kantona
• 22. veljače: UN osniva Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY)
• 6. svibnja: UN proglašava šest „sigurnosnih zona“ za bosanske muslimane: Srebrenicu, Žepu, Sarajevo,
Bihać, Tuzlu i Goražde
• 15. – 16. svibnja: bosanski Srbi na referendumu se izjašnjavaju za neovisnu državu bosanskih Srba
1994.
• 5. veljače: šezdeset osoba pogiba, a dvjesto ih je ranjeno u minobacačkom napadu na Sarajevo
• 18. ožujka: bosanska vlada i bosanski Hrvati potpisuju sporazum uz posredovanje SAD-a
• 13. svibnja: Kontaktna skupina pet država najavljuje novi plan i moguću podjelu Bosne
• 20. srpnja: bosanski Srbi odbacuju mirovni plan
• 21. studenoga: NATO poduzima veliki zračni napad na srpsko uzletište
• 25. studenoga: Srbi zarobljavaju pedeset pet kanadskih pripadnika mirovnih snaga
1995.
• 1.svibnja: prekid vatre istječe; Hrvatska kreće u ofenzivu kako bi vratila zapadnu Slavoniju (akcija
Bljesak)
• 26. svibnja: Srbi uzimaju više pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce; ukupno ih je zarobljeno 370
• 28. svibnja: Srbi obaraju zrakoplov s bosanskim ministrom vanjskih poslova Irfanom Ljubijankićem nad
Bihaćem; SAD, Britanija i Francuska šalju još tisuće vojnika u Bosnu
• 15. lipnja: Srbi pojačavaju granatiranje Sarajeva i drugih „sigurnosnih“ zona
• 11. srpnja: Srbi zauzimaju srebreničku „sigurnosnu zonu“
• 12. – 13. srpnja: zarobljene su tisuće muslimanskih muškaraca (poslije i ubijene), dok je dvadeset tisuća
muslimanskih žena, djece i staraca prognano u Tuzlu
• 25. srpnja: Srbi zauzimaju Žepu; Međunarodni sud za ratne zločine podiže optužnicu protiv
predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića, te zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića zbog
genocida u Bosni; vođa hrvatskih Srba Milan Martić optužen je za ratne zločine zbog raketnog napada
na Zagreb
• 4. kolovoza: Hrvatska kreće u napad na pobunjene Srbe u Kninu (u srpskoj „Krajini“), te u četiri dana
oslobađa najveći dio područja pod srpskom okupacijom (akcija „Oluja“)
• 28. kolovoza: bosanski Srbi minobacačkom granatom ubijaju trideset sedam ljudi na sarajevskoj tržnici;
UN potajno povlači mirovne snage iz Goražda
• 30. kolovoza: NATO poduzima velike zračne napade na srpske položaje oko Sarajeva; Srbi se osvećuju
granatiranjem Sarajeva
• 1. studenoga: započinju bosanski mirovni pregovori u Daytonu u Ohiu
• 21.studenoga: potpisan Daytonski sporazum; 51% bosanskog teritorija pripalo je muslimansko-
hrvatskoj Federaciji BiH, a 49% Srbima
• 22. studenoga: Vijeće sigurnosti UN-a ukida sankcije Srbiji
• 23. studenoga: Karadžić prihvaća mirovni plan
• 30. studenoga: UN izglasava da mirovna misija završava 31. siječnja 1997.
• 1. prosinca: NATO odobrava raspoređivanje šezdeset tisuća vojnika u Bosni
• 14. prosinca: Srbi, Bošnjaci i Hrvati potpisuju mirovni plan; formalno dolazi do međusobnog
diplomatskog priznanja bosanske i srpske vlade
• 20. prosinca: NATO preuzima vođenje mirovne misije u Bosni
RAT PROTIV SLOVENIJE I HRVATSKE
Kad su Slovenija i Hrvatska 25. lipnja 1991. godine proglasile neovisnost od Jugoslavije, moglo bi se reći kako
su s jedne strane poduzele korak koji je bio neizbježan od samog stvaranja prve Jugoslavije 1918. godine,
ili točnije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Višenacionalne države same su po sebi nestabilne. Mogu
funkcionirati prema isključivo jednome od dvaju mogućih modela. Prema prvome, svaki konstitutivni narod
mora poštovati druge, pri čemu država funkcionira poput svojevrsne konfederacije. Prema drugome pak modelu
postoji autoritarna centralna vlast koja može nametati svoju volju. U Jugoslaviji je bio primjenjivan ovaj drugi
model, najprije pod kraljevskom diktaturom, a zatim za komunizma. Uistinu, Jugoslavija je od osnutka gotovo
neprestano bila pod autoritarnom ili pak totalitarnom vladavinom. Čim je oslabjela centralna vlast, ta je zemlja
doživjela istu sudbinu kao i ona druga tvorevina koju su sklepali komunisti, Sovjetski Savez.
Ta analiza sadrži dio – ali samo dio – istine. Titova smrt 1980., a za njom i uspostava „kolektivnog“ saveznog
predsjedništva, svakako je omogućila da urođena proturječja Jugoslavije postanu još očitija, te da težnje za
podjelom države uzmu maha. No, želja Slovenije da se potpuno osamostali, u čemu joj se pridružila i Hrvatska, a
poslije i Bosna, može se dokraja shvatiti tek kad uvidimo da je to bila reakcija na pritiske Srbije. Začetak uspona
agresivnog srpskog nacionalizma, kojemu je cilj bilo stvaranje jedinstvene Velike Srbije u kojoj bi se okupili „svi
Srbi u jednoj državi“, prema nekim se balkanolozima može naći u događajima iz 19. stoljeća. U novije vrijeme
nadolazeće
se ludilo moglo naslutiti iz zloglasnog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, kojim je sredinom
osamdesetih godina oživljen taj program. Budući da je komunizam gubio vlast nad narodom, radikalni je
nacionalizam postao nadomjestak onima koji su bili željni vlasti. Dojučerašnji marksisti u velikom dijelu istočne
Europe najednom su se pretvorili u nanovo rođene domoljube. No nitko nije izveo tu kameleonsku preobrazbu na
lukaviji način, niti pak s pogubnijim posljedicama negoli Slobodan Milošević u Jugoslaviji.
Milošević ostaje svojevrsnom zagonetkom. Je li on oduvijek bio oportunist? Zar je od samog početka zastupao
doktrinu mržnje koju su njegovi vojnici i pripadnici srpskih paravojnih snaga proveli u djelo? U svakom slučaju,
još otkad je iskoristio etnička previranja na Kosovu 1987. godine kako bi istisnuo s vlasti svoje političke suparnike
i postao zagovornikom sna o Velikoj Srbiji, svim se bićem posvetio ugnjetavanju, progonima, a po potrebi i
ubijanju nesrpskog stanovništva.
Bez Miloševića, vjerojatno ne bi ni bilo ratova protiv drugih konstitutivnih naroda Jugoslavije. A sve da ih
je i bilo, ne bi bili ni približno toliko krvavi i dugotrajni. Milošević je bio u stanju ostvariti najsumanutije i
najstrašnije fantazije balkanskog uma, upravo zato što on sam nije bio tek zaluđeni šovinist. Kao komunistički
vođa, mogao je koristiti sve resurse koji su bili na raspolaganju Partiji. Kao slatkorječivi pregovarač, bio je
pravi čovjek koji će uvjeriti gomilu umišljenih i naivnih zapadnjaka kako on predstavlja rješenje problema, a
ne njegov uzrok.
Već i prije toga, Milošević je izveo svoj osobni puč u Savezu komunista jugoslavije, a Srbija je pak izvela puč na
razini Jugoslavije, čak i prije nego što su Slovenija i Hrvatska zaključile da moraju izaći iz nje. Slovenci su uspjeli
pobjeći, a Jugoslavenska je armija sramno poražena u pokušaju da ih satre. No, kad je došao red na Hrvatsku,
u njoj je postojala znatna srpska manjina koju su Milošević i njegovi prijatelji odlučili ujediniti sa Srbijom.
Beograd je stoga nahuškao i naoružao hrvatske Srbe da se pobune protiv Zagreba, a zatim poslao Jugoslavensku
armiju da „ponovno uspostavi red“ – što je značilo pomaganje pobunjenicima, te protjerivanje sveg nesrpskog
pučanstva s njihove zemlje.
Kako sam već spomenula, zapadni su vođe suočeni s tom prijetnjom počinili tri ključne pogreške. Kao prvo,
pokušali su zadržati Jugoslaviju na okupu kad je bilo očigledno da to više nije moguće. Time je Jugoslavenska
armija stekla dojam da se inozemstvo neće usprotiviti njezinim nastojanjima da silom spriječi odcjepljenje.
Kao drugo, međunarodna zajednica nametnula je embargo na uvoz oružja cijelom području bivše Jugoslavije.
Time su Slovencima, Hrvatima i Bošnjacima uskraćena sredstva da se obrane, te su se našli pred neusporedivo
naoružanijim agresorom. Kao treće, u pokušaju da se „nepristrano“ podijeli krivnja zbog tih događaja, dok je
zapravo jedna strana bila agresor, a druga pak žrtva, Zapad je postao svojevrstan sukrivac za počinjene zločine.
Nije to bio nikakav „veliki trenutak za Europu“, kako je ustvrdio tadašnji luksemburški ministar vanjskih poslova
Jacques Poos; bio je to trenutak europske sramote.
Sloveniju i Hrvatsku konačno je u siječnju 1992. godine priznala međunarodna zajednica. Neki još uvijek tvrde
da je to bila pogreška, i taj čin drže povodom izbijanju rata u Bosni. No to je besmislica. Međunarodno priznanje
Hrvatske barem je značilo da su postavljene granice onomu što je Beograd želio postići. Kao posljedica toga, rat
u Hrvatskoj polako se zaustavio. A kad je riječ o Bosni, Srbi su ondje započeli svoju kampanju stvaranja srpskih
enklava još i prije nego što je Bosna proglasila neovisnost, u listopadu 1991. Srpski rat u Bosni nije bio izazvan –
bio je planiran.
U svakom slučaju, u veljači 1992., kad su Ujedinjeni narodi poslali četrnaest tisuća „mirotvoraca“ u Hrvatsku,
otprilike trećina zemlje bila je u srpskim rukama. Snage UN-a pasivno su promatrale neprestano etničko čišćenje
Hrvata s hrvatskih područja, a kako je Hrvatska ojačala, počele su djelovati kao zaštitnici srpskih agresora. U
međuvremenu, Milošević i vojni vrh, kojima su međunarodni pregovarači susretljivo dopustili da povuku teško
oružje iz Hrvatske u Bosnu, sad su ga mogli upotrijebiti protiv tamošnjega nesrpskog stanovništva.
Trebalo je proći još nekoliko godina da se izvuku pouke iz sukoba u Hrvatskoj. No one su već i tad bile jasne
svakomu tko ih je bio spreman prihvatiti.
• Kad su konstitutivni narodi izrazili želju da izađu iz Jugoslavije, nije se smjela pod svaku cijenu
pokušati održati na okupu.
• Napadnutoj strani trebalo je priznati pravo na samoobranu.
• Trebalo je osuditi agresiju na Sloveniju i Hrvatsku već u najranijoj fazi, te postaviti ultimatum
nakon kojeg bi uslijedila vojna akcija; zračni napadi, kombinirani s isporukom oružja područjima u
neprijateljskome obruču svakako bi spasili Vukovar i druge hrvatske gradove.
RAT PROTIV BOSNE
Kad se danas prouči povijest ovog rata, vidi se da su stvarni uzroci ratnih razaranja u Bosni pristigli u tu zemlju
izvana, i to na dva načina: prvo kroz političku strategiju srpskog vodstva, a zatim kroz nerazumijevanje i kobno
uplitanje zapadnih vođa.229
Smatram posve ispravnim to mišljenje Noela Malcolma, najrazboritijeg i najmudrijeg današnjeg analitičara
zbivanja na Balkanu.
Pozadinu genocida u Bosni činila je ista ogavna doktrina koja se krila iza pokolja u Vukovaru, no dok se protiv
Hrvata očitovala mržnjom, protiv muslimana je progovorila kroz prezir. Svatko tko želi vidjeti dokaze za tu
tvrdnju, neka samo prouči duboku i potresnu knjigu profesora Normana Cigara, Genocid u Bosni.230 Ovakvo
velikosrpsko rasističko razmišljanje sažeto je u riječima nekadašnje miljenice Zapada, a danas optuženice zbog
ratnih zločina, Biljane Plavšić, kojima opisuje bosanske muslimane kao „genski poremećaj na tijelu Srbije“.231
I vanjski je svijet odigrao veliku ulogu u događajima koji su uslijedili. To se osobito odnosi na tobožnju
„nepristranost“, zbog koje je Zapad u nastupu prema Hrvatskoj izgubio i moralni integritet i mogućnost da
nešto poduzme, a isto se nastavilo i u Bosni. Tako je međunarodna zajednica uskratila bosanskim muslimanima
mogućnost da se naoružaju, a da im nije omogućila nikakvu ozbiljniju zaštitu od snaga bosanskih Srba, kojima
je na raspolaganju stajao veliki arsenal Jugoslavenske armije. Neodlučnost Zapada ugrozila je i naše interese.
Izazvala je i ogorčenje muslimanskoga svijeta, koji je s razlogom tvrdio kako se takvi zločini nikad ne bi
dopustili da su počinjeni protiv Židova ili pak kršćana. Potkraj tog sukoba, muslimanski ekstremisti počeli su se
pojavljivati u Bosni, na području na kojem je oduvijek vladala uzorna snošljivost i na kojem je islam oduvijek
bio izrazito europski obojen. Na kraju su sjedinjene Države – mada ne i europske zemlje, koje su se kolebale do
samog kraja – uočile tu opasnost i odlučile joj se suprotstaviti. No dotad je već dvjesto tisuća ljudi izgubilo život.
Opsada Sarajeva započela je u travnju 1992., i trajala sve do veljače 1996. Stanovništvo je u to vrijeme
strahovito trpjelo. No moguće je da su se u drugim dijelovima Bosne događale još i gore stvari. Daleko od
televizijskih kamera, vodstvo bosanskih Srba uz potporu Beograda krenulo je u pohode nasilja i terora, uz
masovna silovanja, neizreciva mučenja i koncentracijske logore, kako bi provelo etničko čišćenje nesrpskog
stanovništva na područjima za koja su zagovornici te ideje smatrali da povijesno pripadaju Srbima. Više od dva
milijuna ljudi (od ukupnog predratnog stanovništva od 4,7 milijuna) prognano je iz svojih domova. Procjenjuje
se kako je devetsto tisuća ljudi potražilo utočište u susjednim zemljama te u Zapadnoj Europi, dok ih je 1,3
milijuna raseljeno unutar same Bosne.232 Teret zbrinjavanja tako velikog broja ljudi, pogotovo u Hrvatskoj i
Bosni, bio je nepodnošljiv.
Ti izbjeglički valovi donosili su nestabilnost, a to im je i bila svrha. Dolazak tisuća muslimanskih izbjeglica u
središnju Bosnu, čime se poremetila etnička ravnoteža između muslimana i Hrvata, važan je čimbenik koji je
pridonio otvorenom ratu što je između njih izbio u ožujku 1993.233
Čitavo to vrijeme održavale su se međunarodne konferencije i imenovani međunarodni posrednici u pregovorima
kako bi uvjerili „zaraćene strane“ da sjednu za zeleni stol. Ne dvojim da su ti posrednici učinili sve što su mogli,
no posredovanje ne može biti nadomjestak za poništavanje učinaka agresije; a kad je Zapad izgubio volju da to
učini, posrednici su se našli uvučeni u proces kojim se agresor sve više utvrđivao i stjecao legitimnost. Uistinu,
katkad su pregovarači i nesvjesno stvarali preduvjete za daljnja krvoprolića.
U stvarnosti, Srbi su do kraja 1992. prigrabili gotovo sav teritorij što su ga prema vlastitom mišljenju mogli
zadržati. Mada čine tek 31 % stanovništva, na taj su način zauzeli više od 70% bosanskog teritorija. Od tog
trenutka njihov je glavni cilj bio protjerivanje nesrpskog stanovništva s tog područja, kako bi potpuno uklonili i
njih, i njihovu kulturu, i njihovu vjeru. Srbima je trebalo vremena da to obave, osobito u područjima iz kojih je
229
Noel Malcolm, Kratka povijest Bosne (London, 1994.), str. 251.
230
Norman Cigar, Genocid u Bosni: politika etničkog čišćenja (Texas A&M University Press, 1995.). Profesor Cigar i dr. Malcolm
poslužili su mi kao neprocjenjivi izvori informacija za vrijeme krize u Bosni.
231
Citirano u Timesu, 12. siječnja 2001.
232
Podaci UNHCR-a.
233
Nakon smrti predsjednika Tuđmana, na vidjelo su izašli podaci koji potvrđuju upletenost Zagreba u te događaje, a možda će doći i
do novih otkrića.
trebalo očistiti velik broj muslimanskih i hrvatskih starosjedilaca. Međunarodna zajednica dala im je dovoljno
vremena za to. Čak i kad su se bosanski muslimani oporavili i pregrupirali, formirali bolje uvježbanu vojsku,
te se dodatno opskrbili oružjem, Srbi su i dalje mogli ucjenjivati pomoću glavnoga grada Bosne, Sarajeva, čije
su stanovništvo mogli granatirati kad god im se prohtjelo. Reakcije međunarodne zajednice bile su mahom
neučinkovite, a katkad i štetne.
Zapad je zapravo trebao razraditi i provesti u djelo jasan program kojim bi porazio agresora, te poništio učinke
agresije. To ni u kom slučaju ne bi bilo lako. Za to je trebalo vremena, a valjalo se odreći i privida kako je
„održavanje mira“ bio glavni cilj Zapada.
Trebalo je ukinuti i embargo na uvoz oružja nametnut Bošnjacima. Trebalo je marginalizirati Ruse, i ne uzimati
više ozbiljno njihove prigovore. A kormilo je trebala preuzeti jedina svjetska sila – Amerika – umjesto duboko
razjedinjenih Europljana.
U stvari, nešto slično tomu na kraju se i dogodilo. No ni onda, ni u međuvremenu, zapadni vođe nisu bili
pripravni donijeti pravilne zaključke.
Iznad svega, trebalo je načiniti pomak u ravnoteži protiv Srba na terenu. To je značilo ujedinjavanje muslimana
i Hrvata. U ožujku 1994., njihov je sukob okončan sporazumom koji je postignut u Washingtonu uz pomoć
Amerikanaca. Uspostavljena je muslimansko-hrvatska Federacija BiH, a istodobno i konfederalni sporazum
između Bosne i Hrvatske. Novo je savezništvo ojačano i time što je hrvatska vojska dobila pomoć u izobrazbi i
oružju, čime je preobražena u iznimno učinkovitu vojnu silu.
Vidjevši kako stvari teku, Slobodan Milošević je zaključio kako je nastupilo vrijeme da smiri igru. Praktične
granice Velike Srbije bile su postignute. Milošević je nedvojbeno znao i to da su slabo organizirani banditi koji su
nadzirali tzv. Krajinu u Hrvatskoj, te Republiku Srpsku u Bosni, bili osjetno slabiji nego što je Zapad vjerovao.234
U skladu s time, u ljeto 1994. pokušao je nagovoriti bosanske Srbe da prihvate plan kojim bi se Bosna praktički
podijelila, i to iznimno povoljno za Srbe kojima bi pripalo 49% Bosne, dok bi Federaciji BiH pripalo 51%.
No, bosanski su Srbi bili toliko uvjereni u svoj dobar pregovarački položaj i toliko ravnodušni na prijetnje
Zapada, da su odbili tu ponudu i nastavili s novim ofenzivama. NATO je uzvratio zračnim napadima. Srbi
su se osvetili zarobljavanjem više od četiri stotine međunarodnih mirotvoraca, čime je plaćena cijena zbog
lakomislenosti iz prošlosti. Nazočnost zapadnih snaga u Bosni više nije predstavljala prednost, već nedostatak, jer
su njihovi pripadnici bili potencijalni taoci.
Godina 1995. bila je godina odluke. Hrvatska je vojska u svibnju vratila zapadnu Slavoniju iz srpskih ruku.
Srbi su u znak odmazde ispalili rakete na Zagreb, pri čemu je šest civila poginulo, još ih je dvjesto ranjeno.
No munjeviti uspjeh hrvatskoga vojnog pohoda jasno je pokazao koliko su zapravo slabi srpski pobunjenici
u okupiranim dijelovima Hrvatske. Srbi u Bosni slijedili su taktiku svojih kolega iz Hrvatske te napali civilne
ciljeve. Tako su u lipnju pojačali granatiranje Sarajeva, a što je bilo najteže od svega, u srpnju su osvojili
„sigurnosnu zonu“ pod zaštitom UN-a, Srebrenicu. Ta sramna epizoda predstavljala je najveće poniženje
Zapada tijekom cijele krize, a za muslimansko stanovništvo toga grada to je značilo gubitak njihova vlasništva,
izgon, te - za otprilike njih sedam tisuća – smrt.
O događajima koji su uslijedili pisalo se na različite načine. Prava je istina da je Hrvatska, uz potporu uglavnom
muslimanske Armije BiH te postrojbi bosanskih Hrvata, poduzela ono s čime je međunarodna zajednica
oklijevala četiri duge, sramotne godine.
Hrvatska i njezini saveznici vojnim su putem vratili velik dio svoje zemlje što su ga bili zauzeli Srbi, i svojom
pobjedom stvorili uvjete za ponovnu uspostavu kakva-takva reda i mira. Hrvatska je vojska 5. kolovoza ušla u
Knin i brzo zauzela cijelu Krajinu. Muslimani nisu mogli postići takav uspjeh zbog pomanjkanja teškog oružja,
što je bila posljedica nerazumnog embarga Zapada.
No ostaje činjenica da bi i Banja Luka, najveći bosanski grad na području što su ga držali Srbi, također pala da
nije bilo nove intervencije Zapada, čiji su se vođe kao i obično pokazali majstorima za pretvaranje pobjede u
poraz. Da se to dogodilo, Bosna bi bila spašena kao jedinstvena država u kojoj bi bilo izgleda da različite etničke
zajednice kad-tad uzmognu ponovno živjeti zajedno pod demokratski izabranom središnjom vlašću. Banja Luka,
valja napomenuti, i sama je bila poprištem masovnog etničkog čišćenja gdje su Srbi spalili omražene džamije

234
To su mi u ono vrijeme osobno rekli jedan hrvatski i jedan bosanski general, i dakako, pokazalo se da su imali pravo.
i katoličke crkve da ih ne podsjećaju na viševjersku i višeetničku prošlost. Ako je ijedno mjesto zaslužilo da se
oslobodi od provoditelja etničkog čišćenja, bila je to Banja Luka.
Ne mogu se, pogotovo nakon niza godina takve brutalnosti, voditi čak i pravedni ratovi u kojima ne bi stradali
civili. Neki od Srba, koji su sad masovno napustili oslobođena područja, bježali su u strahu od odmazde. Neki
su jamačno bili zaplašeni. Mnogo više ih je povjerovalo lažnim uvjeravanjima njihovih vođa da će biti izloženi
opasnosti od masovnog pokolja. Uistinu, na području ponovno zauzete Krajine bilo je slučajeva ubijanja, pljačke
i paleži od strane pristiglih Hrvata.
No ti incidenti, iako vrijedni osude, ne umanjuju činjenicu da je poraz Srba od strane Hrvata i Bošnjaka 1995.
godine donio mnogo dobra cijeloj regiji, pa i Zapadu. Bez toga bi se nastavio genocid na Balkanu i poniženje
Zapada. Pokušaji da se izjednači vojna akcija kojom je oslobođeno hrvatsko tlo s ranijim primjerima srpske
agresije čista su lakrdija.
Zračni udari NATO-a na položaje srpskog topništva oko Sarajeva u to vrijeme također su predstavljali veliku
potporu hrvatskim i muslimanskim snagama. Unatoč svim učenim besmislicama što su dolazile iz vojnih izvora,
pokazalo se kako zračni napadi doista mogu biti učinkoviti bez uporabe većih vojnih postrojbi na zemlji. Ono
što je trebalo obaviti na zemlji moglo se prepustiti lokalnim, a ne nužno međunarodnim snagama – samo ih je
valjalo dobro naoružati. A da u ovoj analizi ne bih ispala poput generala nakon bitke, što bi nekomu moglo pasti
na um, željela bih navesti što sam napisala tri godine prije tih zbivanja:
Neki tvrde da Zapad ništa ne može učiniti ako nismo spremni riskirati da budemo trajno uvučeni u sukob
nalik onomu u Vijetnamu ili pak Libanonu, uz možebitne velike ljudske žrtve na našoj strani. To je dijelom
posljedica paničarenja, a dijelom pak izlika za pasivnost. Postoji golema razlika između kopnene invazije
velikih razmjera, kao što je bila Pustinjska oluja, te niza vojnih intervencija, od ukidanja embarga na uvoz
oružja u Bosnu, preko opskrbe snaga u Bosni oružjem, do izravnih udara na vojne i komunikacijske ciljeve.
U nastavku sam ustvrdila kako bi u slučaju da Srbija nastavi podupirati agresiju bosanskih Srba –
… trebalo uzvratiti vojnim putem, uključujući bombardiranje mostova na Drini koji povezuju Bosnu i
Srbiju, vojnih konvoja, topničkih položaja oko (opkoljenog) Sarajeva i Goražda, te vojnih skladišta i druge
infrastrukture korisne u ratu. Trebalo bi im jasno reći da ovo doduše nije rat protiv srpskog naroda, ali da je
moguć čak i napad na infrastrukturu u samoj Srbiji, bude li ona imala važnu ulogu u ratu. 235
Događaji iz 1995. pokazali su da je takva taktika uspješna. No moj j recept primijenjen tek u kasnijoj fazi vojne
akcije na Kosovu 1999. – mada i tad nedovoljno, kako ću poslije opisati.
Daytonski sporazum, koji je potpisan u jesen 1995., još uvijek predstavlja okvir unutar kojega Bosna funkcionira
– ili bolje rečeno ne funkcionira. Poput svih prijašnjih planova o razdiobi, u njima je prevelik prostor posvećen
brizi za (sad poražene) bosanske Srbe koji su i prouzročili taj problem. Srbi su dobili zaseban autonomni entitet,
Republiku Srpsku. Ona je trebala biti dijelom Bosne i Hercegovine. No već i u nazivima samih institucija vidljive
su stvarne namjere: dok je srpski entitet dobio atribut „republike“, Bosna i Hercegovina ga je izgubila.
Daytonski sporazum potanko je razrađen, što je također znakovito. Oko tog su se sporazuma sukobile različite
težnje i napetosti. Muslimani su isticali one točke u kojima je pridana važnost teritorijalnom i institucionalnom
integritetu države. Srbi, a nešto manje i Hrvati, isticali su one točke u kojima se vlast prenosi na lokalnu razinu. No
presudna je točka tog sporazuma bilo omogućavanje povratka izbjeglica u svoje domove. Ne dogodi li se to, Dayton
bi omogućio razdiobu Bosne i pobjedu onih koji su proveli etničko čišćenje, te njihovih sponzora u Beogradu.
A upravo se to i dogodilo. Dok je, u povratku izbjeglica na područje Federacije BiH, postignut određeni napredak,
vlasti Republike Srpske ostale su odlučne u namjeri da spriječe pripadnike manjinskih zajednica da se vrate u
domove iz kojih su bili protjerani. Tako je od 715 000 izbjeglica koje su se vratile, 80% otišlo natrag u Federaciju,
a samo 20% u područja pod srpskim nadzorom.236 Katkad se tvrdi kako te brojke nisu važne. „Ne možete prisiliti
ljude da žive zajedno ako to ne žele“, kako kaže jedna izreka. A to je, dakako, istina. No, neprihvatljivo je da ljudi
koji se žele vratiti budu spriječeni u tome.
235 Iz mog članka u New York Timesu, 6. kolovoza 1992. Više o mom angažmanu u pokušajima da se spasi Bosna, vidi: Put k moći, str.
514 – 517.
236 Podaci bosanske vlade, od 30. siječnja 2001.
4. PONAŠANJE LJUDI U UVJETIMA DRŽAVNIH NEREDA
... I DRUGE ČINJENICE
KOMENTAR:
Zašto sam slučajeve ovakva društvena ponašanja stavio u ovaj PRIRUČNIK?
Kakve su to države, narodi, civilizirani, demokratski, bogati, organizirani, moćni, … i što se događa kod
relativno bezazlenih poremećaja.
Objašnjenja ostavljam socijalnim psiholozima i ostalima.
Ovdje napomena: zapitajte se što se događa kad agresija i rat, potpuno razore državnu i društvenu i
ekonomsku strukturu.
Za razliku od SAD-a, Njemačke, Britanije, u BiH bi sve to išlo pod „UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT“
– HRVATSKI UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT.
Jer „netko je morao znati“ (ŠTO?), „netko je morao predvidjeti“ (ŠTO, KAD?), „netko je morao moći
spriječiti“ (ŠTO, KAD?), „netko je morao pronaći i kazniti krivce“ (NA KOJI NAČIN, KOJIM LJUDIMA, U
KAKVIM UVJETIMA?).
MORALISTIČKE FILIPIKE I PRAVO NE BI SMJELI STANOVATI U ISTOJ KUĆI.
A NA IZJAVE TIPA: „BILO JE ZLOČINA“, „NETKO MORA BITI KRIV“, TREBA JASNO REĆI:
DA, BILO JE ZLOČINA I POČINITELJ JE KRIV.
AKO NETKO MORA BITI KRIV, BUDITE VI KRIVI, SVI VI KOJI STE MOGLI I NA VRIJEME I NA
DOBAR NAČIN SPRIJEČITI AGRESIJU.
Ne vješajte PEDRA, to nije dobro rješenje.
D-294
Ponašanje ljudi u uvjetima

državnih nereda
 Primjeri:
 Uragan Katrina
 New York – nestanak struje
 Theo van Gogh
 Neredi u Parizu
 Masakr u My Lai-u, Vijetnam
Sadržaj
 Teorija
 Ochocracy
 Looting
 Primjeri
 Uragan Katrina
 New York
 Theo van Gogh
 Neredi u Parizu
 Masakr u My Lai-u, Vijetnam
 Zaključak
 Reference
D-294
Teorija
Ochlocracy (Mob rule) - vladavina grupa ljudi
 Definicija:
 Vladavina neorganiziranih grupica ljudi.
 Termin implicira da ne postoji formalni autoritet u državi.
 ‘Ochlocracy’ se razlikuje od termina anarhija jer je anarhija stanje potpunog nereda,
dok kod ‘ochlochracy’ ponašanja, postoje manje grupe ljudi koje operiraju zajedno.
T e grupe funkcioniraju po principu – ‘tko je jači taj tlači’ i sve dok ne dođe
druga grupa ljudi koja ih nadjača - ovakve grupe su iz tog razloga vrlo lokalne i
privremene.
 Ochlocracy i kriminal:
 Termin ‘mob’ se ponekad koristi za organizirani kriminal.
O bzirom da je relativno lako da kriminalni element iskoristi situaciju bezvlađa
i zbunjenosti naroda (npr. looting-om, krađom ...) termin ‘mob’ se koristi i za
vladavinu onih ljudi koji namjerno kreiraju ‘mobove’ i vode ih u nasilje.
Looting (vezano uz teoriju pljačkanja)
 Definicija:
U zimanje robe silom kao dio vojne ili političke pobjede, za vrijeme prirodne
katastrofe, rata, terorističkog napada, demonstracija.
T ermin je u početku bio ograničen samo za otuđivane robe kao rezultata ratne
pobjede od strane pobjedničkih trupa, ali i od strane domaćeg stanovništva koje je
koristilo situaciju za osobnu korist.
 Razlozi
N emogućnost vlasti da zaštiti građane od nasilja imaju različite razloge –
paraliziranost u uvjetima terorističkog napada ili prirodne katastrofe, te
nemogućnost kontaktiranja vlasti.
P onekad u uvjetima prirodne katastrofe uzimanje tuđeg vlasništva je neophodno
da bi se preživjelo. U većini slučajeva looting je oportunističkog karaktera, jer se
kriminalci nadaju da će zločin proći nekažnjeno, te da to nije toliko strašno jer ‘svi
drugi to rade’. Ponekad zločinci razmišljaju na način da ako robu oni ne ukradu,
netko drugi će je ukrasti.
 Kazna
Z bog teških ako ne i nemogućih uvjeta da se kazne svi počinitelji lootinga, čak i u
Zapadnim demokracijama koje inače zabranjuju smrtnu kaznu , ovakve mjere mogu
biti poduzete protiv počinitelja lootinga. Korištenjem smrtne kazne kriminalcima
looterima se mogu spriječiti daljnje štete gospodarstvu.
 Looting u povijesti
N akon smrti Valentiniana III u 455, vandali su uništili Rim.
P ojava je bila jako raširena u Moskvi prije nego što su Napoleonove trupe ušle u
grad.
1 992 za vrijeme Rodney King pobune, zbog lootinga neki su vlasnici dućana branili
svoje dućane vatrenim oružjem.
D-294
Primjeri
Uragan Katarina – kolovoz 2005. (1. dio)
Broj ubijenih, mrtvih i zločina – statistički podaci:
 Teško je doći do pravog broja ubijenih kod prirodnih katastrofa jer:

 J ako mali broj prijavi napad, jer ne vjeruju da se kriminalci u uvjetima nereda mogu
pronaći.
U
uvjetima gdje je veliki broj mrtvih zbog prirodne katastrofe teško je razgraničiti
direktne i indirektne uzroke smrti (neki su umrli zato što im je drvo palo na glavu,
neki zato jer nisu imali lijekova u bolnici, a neki su se ubili par dana poslije).
N
a Columbia University /The Earth Institute, J. Mutter je istraživao samo broj mrtvih jer je
i to bio problem, te objavio listu na web stranici
http://www.katrinalist.columbia.edu/:
 Ukupan broj mrtvih: 1887 ljudi.
 Od toga neidentificirani 93, nestali 595, umrli 1292.
Promjena Promjena
Djelo 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
1999.-2000. 2001.-2002.
Ubojstvo 159 203 27.67% 212 257 21.23% 274
Silovanje 280 225 -19.64% 209 162 -22.49% 213
Oružana pljačka 1981 1810 -8.63% 2139 1517 -29.08% 1533
Obična pljačka 752 611 -18.75% 639 477 -25.35% 536
Prijestup 2760 2304 -16.52% 2677 2142 -19.99% 2033
Nasilni zločini total 5932 5153 -13.13% 5876 4555 -22.48% 4589
Razbojstvo 5626 5230 -7.04% 5261 4759 -9.54% 4864
Krađa 17086 15575 -8.84% 16178 14325 -11.50% 12702
Krađa automobila 7118 7866 10.51% 8751 7566 -13.54% 6869
Ukupan broj nenasilnih zločina 29830 28671 -3.89% 30199 26650 -11.75% 24435
Ukupan indeks zločina 35762 33824 -5.42% 36075 31205 -13.50% 29024
Izvor: New Orleans Police Department, Technical Services Bureau, Information Systems & Services Division
D-294
 Čak i policajci su sudjelovali u lootingu u New Orleansu (snimke dostupne ne internetu).

 Nacionalnoj gardi je dano dopuštenje da pucaju jer je looting izmaknuo kontroli.
 Policija je pucala na lootere, i dogodio se fatalni incident – Danziger Bridge.
 Policajci su postavljali barikade oko postaja da bi izbjegli pucnjeve iz snajpera.
 Pucano je na helikopter.
A
merička vlast i američki predsjednik nisu reagirali na vrijeme: nisu koristili autobuse
ni vlakove za evakuaciju, nisu pustili Crveni Križ sa hranom u grad, nisu znali gdje
su izgladnjeli ljudi izbjegli da im priteknu u pomoć (detaljnije u dokumentu uz ovu
prezentaciju).
N
ovinari su skupili veliki broj izjava žrtava silovanja, ali jako mali broj je prijavljen policiji.
W
itness Justice (organizacija koja nudi psihološku pomoć) – stotine poziva je primljeno od
žrtava silovanja, napada ili pljačke nakon Katrine.
New York nestanak struje – 1977.
 25 sati je trajalo pomračenje - svjetla su se ugasila u 21:30, provale počele u 21:40.

3
776 - broj uhićenja kada je policija prestala loviti pljačkaše i koncentrirala se na njihovo
održavanje u granicama.
 418 policajaca pretučeno i ranjeno.
 2000 – trgovina i radionica je uništeno - 1 milijarda dolara štete.
 Stotine osoba završilo u bolnici i na hitnoj.
 44 vatrogasca su ozlijeđena.
 4 smrtno stradale osobe.
 1037 požara – 6 puta više od uobičajenog broja.
 20 milijuna dolara je šteta zato jer su dan poslije trgovine ostale zatvorene.
O
pljačkane trgovine bile su vlasništvo bijelaca, većinom Židova, dok su crnačke bile
pošteđene.
D-294
Theo van Gogh (srpanj 1957. – studeni 2004.)
 Theo van Gogh - nizozemski scenarist, producent, kolumnist autor i glumac.

 Poznat po Kritici Islama, posebno nakon napada u New Yorku 11. rujna 2001.
R adeći po scenariju napisanom od Ayaan Hirsi Ali, 2004 van Gogh je napravio 10-minutni
anti-islamski film “Submission”.
F ilm se bavi nasiljem nad ženama u nekim dijelovima islamskog društva; te 4 muslimanke
pričaju svoju priču o zlostavljanju.
M ohammed Bouyeri je ubio Van Gogha u studenom 2004. nekoliko mjeseci nakon filma
(upucao ga 8 puta, potom mu prerezao grlo i skoro otkinuo glavu, te ga probo 2 puta
nožem).
N akon van Gogh-ovog ubojstva nasilni incidenti su započeli: Nizozemski Centar za rasizam
je zabilježio 106 nasilnih incidenata protiv muslimana u studenom 2004.
N acionalna nizozemska policija (National Dutch Police Services Agency - KLPD) je
zabilježila 31 slučaj nasilja protiv džamija i islamskih škola između 23 studenog 2004. i 13.
ožujka 2005.
 I zvješće fondacije Anne Frank i Sveučilišta u Leiden-u je izvijestilo o ukupno 174 nasilna
incidenta između 2.-30. studenog – džamije su bile meta 47 puta, a crkve 13 puta.
Neredi u Parizu – listopad 2005.
P očeli: 17:20 četvrtak, 27.10.2005 u Clichy-sous-Bois zbog policijskog napada na tri
dječaka (arap, turčin i crnac).
 trajali su 20 noći.
 274 zahvaćena grada.
 8,970 uništenih vozila.
 €200 milijuna novčane štete.
 2,888 uhićenja.
 1 smrt (Jean-Jacques Le Chenadec).
 126 policajaca i vatrogasaca je ranjeno.
D-294
Masakr u My Laiju – ožujak 1968. (1. dio)
Osnovne informacije:
M asakr u My Lai-u je masovno ubojstvo od 347 do 504 nenaoružanih civila u Južnom

Vijetnamu; neki od njih su bili žene i djeca.
 Masakr je počinila američka vojska za vrijeme vijetnamskog rata.
V eliki broj žrtava je bio seksualno zlostavljan, isprebijan, mučen, te su im dijelovi tijela bili
otkinuti.
C harlie Company (ime američke brigade) je ušla u My Lai jer su sumnjali da se tamo
skrivaju vijetnamski vojnici.
 J edna brigada pod vodstvom drugog časnika William Calley-a, je upala u selo pucajući na
“sumnjivu neprijateljsku poziciju”.
N akon što su prvi civili bili ubijeni i ranjeni na otvorenoj vatri, vojnici su uskoro počeli
pucati na sve što se kreće – svejedno da li su bili ljudi ili životinje.
 Koristili su vatreno oružje, granate i bajunete.
Prikrivanje istrage:
O
va izvješća nisu došla do američke javnosti sve do studenog 1969, kada je novinar
Seymour Hersh objavio intervju s vijetnamskim veteranom, Ron Ridenhourom. Ridenhour
je čuo što se događalo u My Lai od članova Charlie Company koja je bila tamo. Prije
nego što je razgovarao sa Hersh-om, već se obratio Kongresu, Bijeloj kući i Pentagonu da
istraže taj događaj. Rezultat vojne istrage je da je Calley bio optužen za ubojstvo u rujnu
1969. – puna dva mjeseca prije nego što je Hershova priča objavljena.
T
ri američka vojnika koji su se potrudili da se masakr zaustavi i pokušali zaštititi ranjenike
bili su javno prozvani od strane američkih kongresnika, dobivali su prijeteće e-mailove,
prijetnje smrću i mrtve životinje kojima su falili dijelovi tijela. Tek 30 godina nakon
događaja u My Lai-u su dobili počasti za zasluge.
O
d 26 američkih vojnika koji su inicijalno bili optuženi za kriminalna djela u My Lai-u samo
je William Calley optužen.
D-294
Citati horora koji se događao:
B BC vijesti:
“Vojnici su podivljali, pucali na nenaoružane ljude, žene, djecu i bebe. Prema obiteljima
koje su se skupile zajedno u kolibama ili bunkerima nije bilo milosti. Oni koji su se
pojavili s “rukama u dignutim u vis” su bili ubijeni… Na drugim mjestima u selu različito
zlostavljanje je bilo u tijeku. Žene su bile grupno silovane: vijetnamci koji su se sagnuli
da se poklone i pozdrave Amerikance tučeni su šakama i mučeni, udarani kundacima i
bodeni s bajunetama. Nekim žrtvama su u prsa urezani potpisi “C Company” . Do kraja
jutra glasine su se proširile do viših autoriteta i prekid vatre je bio naređen. Tijela su bila
razbacana po selu.”
 I zvješće Odjela za Nadzor vojske – preliminarna istraga o My Lai incidentu
“Pucao je na nju [bebu] sa .45 kalibarskim pištoljem. Promašio je. Svi smo se smijali.
Ustao se i približio tri ili četiri stope i opet je promašio. Smijali smo se. Onda je stao točno
iznad nje i upucao je. ”
Zaključak
S
nekoliko primjera - Uragan Katrina, nestanak struje u New Yorku, slučaj Theo
van Gogh i neredi u Francuskoj - pokazano je da policija i vojska nisu bili sposobni
adekvatno reagirati, niti spriječiti kriminal u uvjetima državnih nereda u sređenim
zemljama u miru
T
akođer je pokazano na primjeru My Lai u Vietnamu kako vojska može vrlo lako izmaći
kontroli te počiniti masakr bez naloga i znanja nadređenih
B
ilo je potrebno više od godinu dana da My Lai zločin dospije u javnost nakon što
je američka vojska učinila sve da ga zataška – postavlja se pitanje koliko se sličnih
situacija dogodilo a zataškavanje je uspjelo?
D-294
Reference
 Ochlocracy
 Erik von Kuehnelt-Leddihn (under pseudonym Francis Stuart Campbell), The
Menace of the Herd, The Bruce Publishing Company, Milwaukee, 1943.
 www.wikipedia.com – internet enciklopedija
 Looting
 http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/asia-pacific/136582.stm
 http://counterpunch.org/henderson09012005.html
 http://counterpunch.org/floyd09012005.html
 http://www.museum.upenn.edu/new/iraq/update.shtml
 Theo Van Gogh - http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4008781.stm
 www.wikipedia.com – internet enciklopedija
 New York
 Newsweek 27.7.1977.
 Time 25.7.1977.
 Daily News 06.07.1977.
Reference
 Francuska
A BC News via Associated Press (29 October 2005), “Youths Riot for a Second Night in
Paris”
D urand, Jacky Libération (29 October 2005), “Pompier façon légion romaine”
(Firefighters à la roman legion)
 New Straits Times, p. 28 (8 November 2005), “Fatwa against riot issued”
 New Straits Times, p. 28 (8 November 2005), “French violence rages on”
R ousseau, Ingrid Associated Press (31 October 2005), “France to Step Up Security After
Riots”
G ecker, Jocelyn Associated Press (2 November 2005), “French government in crisis
mode”
G ecker, Jocelyn Associated Press (2 November 2005), “Seventh Day of Violence Erupts
Near Paris” by
K eaten, Jamey Associated Press (3 November 2005), “French residents can only watch
amid riots”
 Sky News (4 November 2005), “Disabled Woman Set Ablaze”. .
 ABC News (4 November 2005), “Paris Riots in Perspective”. .
 New Straits Times, p. 24. (5 November 2005), “Riots spread to suburbs”.
 Heneghan, Tom Reuters (5 November 2005), “Paris seeks ‘hidden hands’ in riots”
 L ibération (5 November 2005), “Il faut que Sarkozy s’excuse ou démissionne” (“Sarkozy
must apologise or resign”)
 Reuters (6 November 2005), “France’s Chirac says restoring order top priority”
 Bouteldja, Naima Red Pepper “Paris is burning” (9 November 2005)
S ciolino, Elaine New York Times (10 November 2005), “Chirac, Lover of Spotlight, Avoids
Glare of France’s Fires”
N eue Zürcher Zeitung (11 November 2005), “Die Banlieues kommen nicht zur Ruhe”
(“The suburbs do not get quiet”)
 BBC News (17 November 2005), “French violence back to normal”
 French Riots: A Failure of the Elite, Not the Republic, JURIST
D-294
Reference
 Katrina
h ttp://news.yahoo.com/s/ap/hurricane_katrina;_ylt=AuMEcGUKzaA0k_o5kA8EIWOs0NUE;_ylu=X3
oDMTA2Z2szazkxBHNlYwN0bQ--
 http://ngs.woc.noaa.gov/katrina/KATRINA0000.HTM
 http://news.yahoo.com/s/nm/20050906/ts_nm/police_dc_1
 http://news.yahoo.com/s/nm/20050906/ts_nm/police_dc_1
h ttp://www.latimes.com/news/printedition/asection/la-na-rumors27sep27,0,5536446.
story?track=hpmostemailedlink
 http://www.msnbc.msn.com/id/9208195/
 http://www.komotv.com/news/mnewsaction.asp?ID=39002
 http://msnbc.msn.com/id/9356608/
h ttp://www.nola.com/newslogs/tporleans/index.ssf?/mtlogs/nola_tporleans/archives/2005_09_26.
html#082732
 http://www.snopes.com/katrina/photos/looters.asp
h ttp://robertlindsay.blogspot.com/2006/01/katrina-death-toll-creeps-towards-1400.html
 http://stbnews.com/
 http://www.sbpg.net/cannizaro121705a.html
 http://www.cnn.com/2005/US/12/06/katrina.dna/
 http://writ.news.findlaw.com/hilden/20050913.html
 http://www.modbee.com/local/story/11196519p-11948351c.html
 http://www.reliefweb.int/rw/RWB.NSF/db900SID/VBOL-6G8BRX?OpenDocument
h ttp://www.latimes.com/news/printedition/front/la-na-levees22oct22,1,7439213.
story?ctrack=1&cset=true
 http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/americas/4393852.stm
Reference
 Theo van Gogh
 http://www.theovangogh.nl/
M uslims in the European Union: Discrimination and Islamophobia, p. 78 (European Monitoring
Centre on Racism and Xenophobia)
 Golf van aanslagen sinds dood Van Gogh (Brabants Dagblad)
 Muslims in the European Union: Discrimination and Islamophobia, pp. 78-79
M uslims in the EU: Cities Report, The Netherlands. Preliminary research report and literature
survey, p. 7 (Open Society Institute - EU Monitoring and Advocacy Program)
 Ontwikkelingen na de moord op Van Gogh, p. 3 (Anne Frank Stichting; Universiteit Leiden)
 Netherlands opposing immigration (The New York Times)
 Free speech fundamentalist on a martyrdom operation (Index on Censorship)
 Censor and sensibility (The Guardian)
 Letters to the Editor - Free to Speak (The Guardian)
 My Lai
 “Murder in the name of war — My Lai”. BBC. July 20, 1998.
 Summary report from the report of General Peers.
D epartment of the Army. Report of the Department of the Army Review of the Preliminary
Investigations into the My Lai Incident (The Peers Report), Volumes I-III (1970).
 ( PDF)Moral Courage In Combat: The My Lai Story, 2003, http://www.usna.edu/Ethics/Publications/
ThompsonPg1-28_Final.pdf
 My Lai Pilot Hugh Thompson
M y Lai was one of four hamlets associated with the village of “Son My”. Americal Division Veterans
Association.
T he My Lai Massacre: Seymour Hersh’s Complete and Unabridged Reporting for the St. Louis Post
Dispatch, November 1969 /Candide’s Notebooks
 “ Peers Inquiry: Report of the Department of the Army Review of the Preliminary Investigations into
the My Lai Incident”.
http://www.loc.gov/rr/frd/Military_Law/Peers_inquiry.html.
 “Neo-fascism and the religious right”. By John M. Swomley. Humanist (magazine). Jan–Feb, 1995.
 “ Report of the Department of Army review of the preliminary investigations into the My Lai
incident. Volume III, Exhibits, Book 6 — Photographs, 14 March 1970”. From the Library of
Congress, Military Legal Resources.[1]
 “My Lai: A Question of Orders”. Jan. 25, 1971. Time (magazine).
D-295
DW /DEUTSCHE WELLE/05/01/2016
Kobna novogodišnja noć

Tijekom novogodišnje noći nekoliko stotina muškaraca napadalo je žene u centru milijunskog Kölna.
Neke su seksualno uznemiravane, a mnoge i pokradene. Slični slučajevi zabilježeni su u Hamburgu i
Stuttgartu.
Vlasti grada Kölna još uvijek analiziraju sve ono što se tijekom novogodišnje noći dogodilo ispred
glavne željezničke stanice u toj metropoli (naslovna fotografija). Gradonačelnica Henriette Reker je
sazvala kriznu sjednicu gradskih vlasti i policije, te najoštrije osudila napade na žene.
Tijekom novogodišnje noći u centru Kölna se okupilo oko 1.000 muškaraca koji, prema izjavama
svjedoka "svojim izgledom podsjećaju na osobe koje potječu iz arapskih država ili država sjeverne
Afrike". Te izjave je potvrdila i policija. Ta gomila muškaraca se potom razdvojila u više grupa koje su
okruživale žene, dirale ih na neprimjeren način, te su žena nasilno oduzimali novac i mobitele.
Wolfgang Albers, šef policije u Kölnu, u ponedjeljak (4.1.) je govorio o "seksualnim deliktima u
masovnoj formi", te da je zabilježen i jedan slučaj silovanja. U međuvremenu je krivične prijave policiji
podnijelo oko 90 žena. Pretpostavlja se da je broj žena koje su uznemiravane ili pokradene još veći.
Ministar unutarnjih poslova savezne pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija Ralf Jäger je reagirao vrlo
oštro: "Nećemo dozvoliti da se organiziraju skupine muškaraca iz sjeverne Afrike kako bi na krajnje
drzak način ponižavale žene vršeći seksualne napade. Zbog toga je potrebno da policija dosljedno
istraži ove slučajeve i pojača svoju nazočnost na ulicama."
U policiji navode kako ophodnje koje su te noći dežurale na licu mjesta nisu primijetile ove događaje, te da se
mozaik sklapao tek nešto kasnije tijekom novogodišnje noći, nakon što su žene počele prijavljivati slučajeve.
Krizni sastanak
Gradonačelnica Reker je od kelnske policije zatražila da rasvijetli ove slučajeve. Posebna komisija bi trebala
istražiti jesu li počinitelji napada međusobno prije toga kontaktirali i da li su se organizirali preko društvenih
mreža. U tijeku je pregledavanje snimaka koje su napravile sigurnosne kamere te privatne osobe svojim
mobitelima.
Reker je za list Kölner Stadt Anzeiger izjavila da su ovo grozni događaji, te da je nedopustivo da ljudi koji
posjećuju Köln budu u strahu da li će biti napadnuti. "Ne možemo dozvoliti da se stvori pravni vakuum na
jednom prostoru, a policija mora poduzeti sve da se posebno žene zaštite od napada." Moguće je da bude
proširen i video-nadzor na prostoru oko glavne željezničke stanice.
***
D-296
***
D-297
***
D-298
ADVANCE.HR
06/12/2015
Sve brojniji napadi na izbjeglice u Njemačkoj

- preko 220 napada, samo četiri sudske kazne
Uznemirujuće brojke pokazuju kako je nasilje protiv izbjeglica u Njemačkoj u naglom porastu -
prema pisanju lista Die Zeit, tijekom ove godine zabilježeno je ukupno 222 napada na domove u
kojima su smještene izbjeglice. Bitno je za istaknuti kako su pritom sudski kažnjena samo četiri
slučaja.
Napadi na prihvatne centre i druge lokacije na kojima su smještene izbjeglice variraju od napada
kamenjem do napada molotovljevim koktelima i paljenjem. Jako mali broj ovih napada se
istražuje, a još manji dolazi do suda, piše njemački list.
U 93 slučajeva paljena izbjegličkih centara napad se desio u trenutku dok su se osobe nalazile
unutra. Drugim riječima, počiniteljima nije bilo bitno hoće li pri napadu netko teško stradati ili
možda poginuti.
izvor(i): www.rt.com | Die Zeit
D-299
Krivična djela i imigranti u Njemačkoj

U 2015. godini imigranti su uglavnom došli iz deset zemalja navedenih u nastavku.
Grafikon na desnoj strani pokazuje udio kriminala imigranata po nacionalnosti.
Postotak registriranih Postotak osumnjičenih

imigranata po nacionalnosti
24% Sirija
Sirija 47%
11% Afganistan
9% Irak
17% Albanija
Afganistan 17%
14% Kosovo
Irak 13%
4% Pakistan
Albanija 8% 4% Eritreja
4% Makedonija
Kosovo 4%
Pakistan 3%
Eritreja 3% 11% Srbija
Makedonija 2%
2% Nigerija
Srbija 2%
Nigerija 1%
D-299
Kriminal migranata u Njemačkoj porastao je prošle godine za 79%, a

krivična djela uključujući seksualne napade i ubojstva su u porastu
• Krivična djela počinjena od strane migranata u Njemačkoj porasla su za 92.000 u 2015. godini
• Ukupno 208.344 djela počinjeno je od strane migranata u Njemačkoj u prošloj godini
• Dok je broj krivičnih djela koje su počinili migranti porastao 79%, broj migranata porastao je za
440%
• Za najnovije vijesti iz Njemačke posjetite
www.aailymail.co.uk/germany
Napisao: Allan Hall u Berlinu za MailOnline

Objavljeno: 12:47 GMT, 17. veljače 2016. godine / Ažurirano: 15:24 GMT, 17. veljače 2016. godine
Broj krivičnih djela počinjenih od strane migranata u Njemačkoj povećao se za 79 posto u 2015. godini,
prema podacima koje je objavio Federalni kriminalistički ured.
Gotovo jedan od pet prekršaja koje su počinili migranti ili izbjeglice u prošloj godini u Njemačkoj bila su
krivična djela kao što su napadi, pljačke ili „prijeteće ponašanje“.
Međutim, unatoč izvješćima o seksualnim napadima rulje i slučajevima javnog zlostavljanja u cijeloj
Njemačkoj u kojima su sudjelovali tražitelji azila, samo jedan posto zločina čiji su počinitelji migranti bili su
seksualni zločini.
I dok se broj krivičnih djela koje su počinili imigranti povećao u 2015. godini u odnosu na 2014. godinu za
79%, broj izbjeglica u istom periodu porastao je za 440 posto.
Naime, istinski tražitelji azila iz zemalja poput Sirije, Iraka i Afganistana znatno više poštuju zakon od
ekonomskih izbjeglica iz balkanskih zemalja.
Ovo je treći situacijski izvještaj o „kriminalu u kontekstu imigracije“ Federalnog ureda za kriminalistiku
(BKA) – koji je namijenjen samo za policijske i državne službenike – ali koji je procurio u najprodavaniji list
Bild.
Izvještaj pokriva krivična djela počinjena od strane imigranata u periodu od siječnja do prosinca prošle
godine, u vrijeme kada je preko milijun azilanata ušlo u Njemačku. Podaci dolaze iz 13 od 15 država koje čine
Federativnu republiku.
Broj krivičnih djela počinjenih od stane tražitelja azila povećao se na 208.344 – odnosno 92.000 više nego
prethodne godine. Ali BKA navodi; „Većina tražitelja azila nije počinila nikakvo krivično djelo“.
Kriminal je bio u stalnom porastu prvih šest mjeseci, no do kraja godine rast je usporio gotovo do stagnacije,
iako je više izbjeglica stiglo u drugoj polovici godine.
Čini se da su djela uglavnom po prirodi lakši prekršaji: 28.712 slučajeva vožnje u javnom prijevozu bez karte,
52.167 slučajeva krivotvorenja isprava u pokušaju da dođu do novca, 85.035 slučajeva krađe, uglavnom iz
dućana – gotovo dvostruko više nego 2014. godine.
D-299
Napadi, razbojstva i ono što u Njemačkoj klasificiraju kao „razbojničke iznude“ i „prekršaji protiv slobode
osobe“ uključujući prijeteće ponašanje, udvostručilli su se u 2014. godini sa 36.010 slučajeva, što čini 18% od
ukupnog broja krivičnih djela.
A seksualni zločini - gorivo za desničarske ekstremista koji su pokrenuli propagandnu kampanju na internetu
kako bi ocrnili sve azilante kao silovatelje i zlostavljače djece nakon događaja u Kölnu na Silvestrovo – i dalje
su nisko, ispod jedan posto.
Prošle godine evidentirano je 1.688 slučajeva seksualnih delikata, uključujući onih protiv djece, uključujući
458 silovanja ili djela „seksualne prisile“.
Hamburg, Bremen i sjeverna pokrajina Rajna-Vestfalija, tri države koje vode SPD parlamentarci lijevog
centra, nisu isporučile podatke BKA-u o kaznenim djelima izbjeglica.
Što znači da događaji u Kölnu od 31. prosinca, kada su pljačkaške skupine imigranata seksualno zlostavljale ili
opljačkale stotine žene, nisu uključeni u ovu statistiku.
U izvješću se nadalje navodi da je bilo 240 pokušaja ubojstava od strane imigranata - 127 u 2014. godini - te
da su kod dvije trećine svih slučajeva, počinitelji i žrtve bili iste nacionalnosti. Ubijen je jedan Nijemac, 27
imigranata ubijeno je od strane drugih imigranata.
Sirijci su službeno navedeni da čine velik dio azilanata - 48 posto – dok ih se 24% sumnjiči za kaznena djela.
Srbi čine dva posto izbjeglica, ali ih se sumnjiči za 13% od ukupnog broja kaznenih djela.
"Sirijci, Afganistanci i Iračani su najveća skupina imigranata, ali su manje delinkventni u odnosu na ostale
skupine migranata", navodi Bild.
„Razmjerno više prekršaja nalazimo kod imigranata s Balkana (Kosovo, Albanija, Srbija), Eritreje i Nigerije.“
Što se tiče osoba osumnjičenih za terorizam, a koji se skrivaju među istinskim izbjeglicama, izvješće navodi
da je bilo 266 pojedinačnih slučajeva osoba pod sumnjom da su "borci i članovi terorističkih organizacija u
inozemstvu“.
Osam ih je odbačeno, a još se uvijek istražuje 186 slučajeva. Izvješće kaže da je infiltracija militanata u zemlji
"rastući trend".
Friedrich Kotter, direktor Kottera, druge najveće njemačke zaštitarske tvrtke nakon Securitasa, rekao je da je
dobar dio problema povezan s dosadom, ljudima koji su besposleni u centrima za azilante.
On navodi: "U prvih nekoliko tjedana uvijek je bilo mirno nakon što bi stigli, ali onda im je počelo biti stvarno
dosadno. A tu je također i međukulturalna napetost u velikim kampovima. Jednostavno im treba da se nečime
bave, izazovi, kao primjerice učenje jezika.
Samo da sjede tamo jednostavno nije održivo, čak ni kratkoročno. Vlada mora napraviti više na tom planu, u
protivnom vrlo je lako predvidjeti u kojem smjeru će to ići.“
Njegovi strahovi da je smještaj za azilante izvor kriminaliteta potvrđeni su u Bavarskoj, gdje je ministar
unutarnjih poslova Joachim Herrmann, 59, iz CSU-a (Kršćansko socijalne unije), rekao da je prošle godine
bilo 17.246 policijskih intervencija u bavarskom smještaju za azilante. U usporedbi s 2014. godinom, to je
porast od 270 posto.
U razgovoru s jedinicama lokalne vlasti rekao je: "Policija je na rubu svojih mogućnosti da drži situaciju pod
kontrolom." Dodao je da je policija sve više meta agresija, osobito žene policajke.
Navodi: „U rujnu prošle godine bio je 481 osumnjičeni azilanata, ali u prosincu ove godine imamo ih već 735.“
D-300
ALJAZEERA
Hiljade zločina iz mržnje nakon Brexita

9 juli 2016 Izmijenjeno 07:27 CEST
Nakon kampanja o izlasku Britanije iz Evropske unije do 30,

juna širom zemlje je zabilježeno 3.000 zločina iz mržnje.
Nakon kampanja o izlasku ili ostanku Britanije u periodu od 16. do 30. juna, širom zemlje je
zabilježeno 3.000 zločina iz mržnje, izjavio je šef nacionalnog vijeća šefova policijskih službi.
"Sada imamo jasnu sliku o povećanom broju počinjenih zločina iz mržnje u posljednjih nekoliko
sedmica", rekao je član vijeća nadležan za zločine iz mržnje Mark Hamilton.
"To je neprihvatljivo i to potkopava različitost i toleranciju umjesto da ih slavi" rekao je

Hamilton.
Porast zločina
Premijer David Cameron je pokrenuo ovo pitanje pred parlamentom, podsjećajući na, kako je
rekao, "gnusne" grafite ispisane po Centru poljske zajednice koji su direktno upućeni
pripadnicima nacionalnih manjina.
"Nećemo trpjeti zločine iz mržnje, to se mora u potpunosti iskorijeniti" rekao je Cameron

poslanicima.
Vrhunac u broju prijavljenih krivičnih djela se desio 25. juna, dan nakon objavljivanja rezultata
referenduma, kada je u Britaniji prijavljeno 289 zločina iz mržnje.
Od prijavljenih 3.076 počinjenih djela iz mržnje, najviše se odnosi na uznemiravanje, napade,

verbalno zlostavljanje i pljuvanje, prenosi AFP.
D-301a
TATISTIČKI PODACI O KRIMINALITETU U NEKIM DRŽAVAMA U MIRU:

S
SAD, NJEMAČKA, ENGLESKA I WALES, ITALIJA
(KAKO OTKRITI ZLOČIN I KAZNITI POČINITELJA – POSTOCI)
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Registrirani zločini
Brojčano Indeks na 100.000 stanovnika
1998* 1999* 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno zabilježenih zločina 24.537.600 23.677.800 11.605.751 11.876.669 11.877.218 8.922,76 8.517,19 4.124,00 4.162,61 4.118,76
Namjerno ubojstvo, izvršeno 14.276 12.658 15.517 16.037 16.204 5,19 4,55 5,51 5,62 5,62
Nenamjerno ubojstvo - - - - - - - - - -
Namjerno ubojstvo, pokušaj - - - - - - - - - -
Namjerno ubojstvo, vatrenim oružjem 9.257 8.259 8.493 8.890 9.669 3,37 2,97 3,02 3,12 3,25
Teški napad 976.580 916.380 910.744 909.023 894.348 335,12 329,63 323,62 318,60 310,14
Napad 2.315.380 2.238.480 841,96 805,21
Silovanje 93.140 89.110 90.186 90.863 95.136 33,87 32,05 32,05 31,85 32,99
Pljačka 447.190 409.670 407.842 423.557 420.637 162,61 147,36 144,92 148,45 145,87
Krađa 7.376.300 6.957.400 6.965.957 9.824.498 9.847.621 2.682,29 2.502,66 2.475,27 3.464,38 3.414,94
Krađa automobila 1.242.800 1.147.300 1.165.559 1.228.391 1.246.096 451,93 412,70 414,17 430,53 432,12
Provala 2.332.700 2.099.700 2.049.946 2.116.531 2.151.875 848,25 755,19 728,42 741,81 746,22
Prevara 394.600 371.800 - - - 143,49 133,74 - - -
Pronevjera 17.100 17.300 - - - 6,22 6,22 - - -
Droga 1.559.100 1.557.100 - - - 566,95 560,11 - - -
Podmićivanje - - - - - - - - - -
Otmice - - - - - - - - - -
Uhićeni prijestupnici po tipu zločina
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno uhićenih 10.225.920 8.352.161 8.166.560 8.465.363 8.505.348 5.502,39 5.240,17 4.969,19 4.767,08 4.738,35
Namjerno ubojstvo, izvršeno 12.318 8.096 7.489 8.680 8.515 6,63 5,08 4,56 4,89 4,74
Namjerno ubojstvo, pokušaj - - - - - - - - - -
Teški napad 358.506 291.601 289.072 303.711 300.953 192,91 182,95 175,89 171,03 167,66
Napad 943.293 762.680 763.221 813.792 812.891 507,57 478,51 464,40 458,27 452,86
Silovanje 21.646 16.609 16.017 17.225 17.539 11,65 10,42 9,75 9,70 9,77
Pljačka 86.926 66.663 64.985 67.093 66.523 46,77 41,82 39,54 37,78 37,06
Krađa 933.285 739.051 698.667 734.476 737.112 502,18 463,68 425,13 413,60 410,65
Krađa automobila 106.607 80.616 81.576 85.125 88.449 57,36 50,58 49,64 47,94 49,28
Provala 232.545 178.527 172.447 183.009 184.162 125,13 112,01 104,93 103,06 102,60
Prevara 267.447 200.239 198.595 198.552 198.718 143,91 125,63 115,36 111,79 110,71
Pronevjera 12.199 10.979 11.682 13.341 12.601 6,56 6,89 7,11 7,51 7,02
Droga 1.104.934 909.925 914.400 940.129 941.842 594,55 570,89 556,39 529,41 524,70
Podmićivanje - - - - - - - - - -
Otmice - - - - - - - - - -
* Za tablicu “Registrirani zločini” UN izvor je korišten za 1998. i 1999.

Izvori:
Registrirani zločini: 1998. i 1999. – Seventh and Eight United Nations Survey of Crime Trends and Operation of Criminal Justice
Systems; 2000, 2001 and 2002 - FBI report: / Sedmo i osmo istraživanje Ujedinjenih naroda o trendovima kriminala i radu
kaznenopravnog sustava; 2000., 2001., i 2002. – Izvještaj FBI-a:
Crime in United States / Zločini u SAD-u
Uhićeni prijestupnici: FBI report: Crime in United States / Izvještaj FBI-a: Zločini u SAD-u
D-301a
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Svi zločini
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno registrirani zločini* 24.537.600,00 23.677.800,00 11.605.751,00 11.876.669,00 11.877.218,00 8.922,76 8.517,19 4.124,00 4.162,61 4.118,76
Ukupno uhićenih 10.225.920,00 8.352.161,00 8.166.560,00 8.465.363,00 8.505.348,00 5.502,39 5.240,17 4.969,19 4.767,08 4.738,35
Usporedba registriranih zločina i uhićenja
Ukupno registrirani zločini
Ukupno uhićenih
* Za tablicu “Registrirani zločini” UN izvor je korišten za 1998. i 1999.

Izvori:
Registrirani zločini: 1998., 1999., – Seventh and Eight United Nations Survey of Crime Trends and Operation of Criminal Justice
Systems; 2000, 2001, 2002. - FBI report: Crime in United States / Sedmo i osmo istraživanje Ujedinjenih naroda o trendovima
kriminala i radu kaznenopravnog sustava; 2000., 2001., i 2002. – Izvještaj FBI-a: Zločini u SAD-u
Uhićeni prijestupnici: FBI report: Crime in United States / FBI, Zločini u SAD-u
Važna obavijest o statistici o zločinima u SAD-u

Samo oko 20% onih koji su uhićeni u SAD-u, bude osuđeno za zločin.
Za sve ostale zemlje, koje su navedene u ovoj analizi, većinom su korišteni izvori Ujedinjenih Naroda kao
kredibilan izvor. Samo podaci SAD-a o riješenim zločinima ne nalaze se u UN podacima, već se umjesto toga
navode podaci o uhićenjima. Zbog ovog razloga, statistika o riješenim zločinima je preuzeta iz izvora FBI i
dana je u donjoj tablici.
Godina 1998.
Tablica 25
Postotak riješen uhićenjem1
prema populacijskoj skupini
Djela poznata policiji, 1998.
[procjena populacije 1998.]
Modificirani
Ukupan ukupan Ubojstvo i
indeks indeks Nasilni Imovinski namjerno Teški Krađa
Populacijska skupina zločina zločina2 zločini3 kriminalitet4 ubojstvo Silovanje Pljačka napad Provala Krađa automobila Palež2
UKUPNO SVE AGENCIJE:
11.195 agencija;
populacija 211.102.000
Poznata djela 9.583.738 9.653.945 1.178.388 8.405.350 13.134 71.040 350.937 743.277 1.789.652 5.631.272 984.426 70.207
Postotak riješen uhićenjem 21,3 21,3 49,1 17,4 68,7 49,9 28,4 58,5 13,6 19,2 14,2 16,3
Izvor: FBI, Crime in the United States – Unified Crime Reports, page 201 / FBI, Zločini u SAD – Objedinjeni izvještaj o kriminalu, str.
201
D-301a
Godina 1999.
Table 25
prema populacijskoj skupini, 1999.
Modificirani
11.910 agencija;
Poznata djela 9.659.727 9.72 9.837 1.164.380 8.495.347 12.266 72.809 330.601 748.704 1.751.332 5.787.112 956.903 70.110
Izvor: FBI, Crime in the United States – Unified Crime Reports, page 203 /FBI, Zločini u SAD – Objedinjeni izvještaj o kriminalu, str.
203
Godina 2000.
Table 25
Modificirani
11.639 agencija;
Poznata djela 9.366.936 9.440.108 1.131.923 8.235.013 12.291 72.453 319.078 728.101 1.669.364 5.598.789 966.860 73.172
207
Godina 2001.
Table 25
Postotak zločina riješenih uhićenjem ili izvanrednim sredstvima1
Modificirani
11.475 agencija;
Poznata djela 8.884.332 8.952.060 1.024.134 7.860.198 11.982 67.907 304.077 640.168 1.585.074 5.329.949 945.175 67.728
222
Godina 2002.
Table 25
Postotak zločina riješenih uhićenjem ili izvanrednim sredstvima
Modificirani
12.862 agencije;
Poznata djela 10.121.721 10.192.984 1.184.453 8.937.268 13.561 80.515 343.023 747.354 1.842.930 6.014.290 1.080.048 71.263
223
D-301b
NJEMAČKA
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Namjerno ubojstvo, izvršeno 976 1.005 960 868 914 1,19 1,22 1,17 1,05 1,11
Nenamjerno ubojstvo - - - 876 825 - - - 1,06 1,00
Namjerno ubojstvo, pokušaj 1.921 1.846 1.810 1.773 1.750 2,34 2,25 2,20 2,15 2,12
Namjerno ubojstvo, vatrenim oružjem 402 414 384 331 269 0,49 0,50 0,47 0,40 0,33
Teški napad
Napad 110.227 114.516 116.912 120.345 126.932 134,48 139,48 142,23 146,17 153,87
Silovanje 7.914 7.567 7.499 7.891 8.615 9,65 9,21 9,12 9,58 10,44
Pljačka 64.405 61.420 59.414 57.108 58.867 78,54 74,81 72,28 69,36 71,36
Krađa 3.388.394 3.194.838 3.042.683 3.028.835 3.149.021 4.132,19 3.891,40 9.701,56 3.678,76 3.817,23
Provala - - - 1.028.325 1.055.812 - - - 1.248,98 1.279,85
Prevara 815.749 833.349 895.758 926.202 926.903 994,82 1.015,04 1.089,73 1.124,95 1.123,59
Pronevjera
Droga 216.682 226.563 244.336 246.518 250.969 264,25 275,96 297,25 299,42 304,22
Podmićivanje - - - 3.900 3.230 - - - 4,74 3,92
Otmice - - - 90 88 - - - 0,11 0,11
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno uhićenih 554.127 545.444 - 660.489 688.443 675,76 664,37 - 802,22 834,53
Namjerno ubojstvo, izvršeno 234 175 - 214 138 0,29 0,21 - 0,26 0,17
Nenamjerno ubojstvo 685 640 - 966 922 0,84 0,78 - 1,17 1,12
Namjerno ubojstvo, pokušaj 102 88 - 99 113 0,12 0,11 - 0,12 0,14
Teški napad 18.518 18.567 - 33.409 35.284 22,58 22,62 - 40,58 42,77
Napad 47.548 50.465 - 81 87 57,99 61,47 - 0,10 0,11
Silovanje 1.873 1.917 - 2.451 2.613 2,28 2,33 - 2,98 3,17
Pljačka 10.875 10.076 - 11.745 12.274 13,26 12,27 - 14,27 14,88
Krađa 147.964 140.440 - 159.127 163.517 180,44 171,06 - 193,27 198,21
Krađa automobila
Provala 22.021 18.973 - 18.675 19.229 26,85 23,11 - 22,68 23,31
Prevara 105.359 108.018 - 125.636 122.335 128,49 131,57 - 152,59 148,29
Pronevjera 7.809 7.916 - 12.346 12.885 9,52 9,64 - 15,00 15,62
Droga 42.377 45.033 - 53.478 52.836 51,68 54,85 - 64,95 64,04
Podmićivanje 427 395 - 458 461 0,52 0,48 - 0,56 0,56
Otmice - - - 246 183 - - - 0,30 0,22
Izvor: Seventh and Eight United Nations Survey of Crime Trends and Operation of Criminal Justice Systems /Sedmo i osmo
istraživanje Ujedinjenih naroda o trendovima kriminala i radu kaznenopravnog sustava
Svi zločini
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno osuđenih 554.127 545.444 - 660.489 688.443 675,76 664,37 - 802,22 834,53
Usporedba registriranih zločina i osuđenih zločinaca
Ukupno zabilježenih zločina
Ukupno osuđenih
D-301c
ENGLAND i WALES
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Namjerno ubojstvo, izvršeno 750 766 850 891 1.048 1,43 1,45 1,61 1,52 1,78
Namjerno ubojstvo, pokušaj 676 750 708 857 818 1,29 1,42 1,34 1,46 1,39
Namjerno ubojstvo, vatrenim oružjem 49 62 - 96 - 0,09 0,12 0,16 0,00
Teški napad 14.006 15.135 15.662 16.556 17.882 26,71 28,72 29,58 28,16 30,42
Napad 383.722 439.285 450.865 490.332 640.100 731,90 833,72 851,60 834,05 1.088,81
Silovanje 7.636 8.409 8.593 9.720 12.293 14,56 15,96 16,23 16,53 20,91
Pljačka 66.835 84.277 95.154 121.370 108.045 127,48 159,95 179,73 206,45 183,78
Krađa 1.723.875 1.769.115 1.724.637 2.267.063 2.365.535 3.288,09 3.357,60 3.257,52 3.856,26 4.023,76
Provala 953.184,00 906.968,00 836.027,00 878.547 888.951 1.818,09 1.721,33 1.579,10 1.494,40 1.512,10
Prevara 279.503 334.773 319.324 314.927 330.128 533,12 635,36 603,14 535,69 561,55
Pronevjera 17.129 17.416 - - - 29,14 29,62
Droga 135.945 121.866 113.458 121.377 141.116 259,30 231,29 214,30 206,46 240,04
Podmićivanje 1.074 1.325 - - - 1,83 2,25
Otmice 2.792 3.187 - - - 4,75 5,43
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno uhićenih 1.934.338 1.866.683 1.423.700 1.339.729 1.412.202 3.689,52 3.542,77 2.422 2.278,87 2.402,15
Namjerno ubojstvo, izvršeno 624 629 290 326 1,19 1,19 0,49 0,55
Nenamjerno ubojstvo 100 115 262 299 0,19 0,22 0,45 0,51
Namjerno ubojstvo, pokušaj 431 418 35.300 46 65 0,82 0,79 60,05 0,08 0,11
Teški napad 8.120 7.883 1.595 1.699 15,49 14,96 2,71 2,89
Napad 125.128 129.820 71.182 76.368 238,67 246,38 121,08 129,90
Silovanje 2.185 2.169 3.900 522 655 4,17 4,12 6,63 0,89 1,11
Pljačka 10.450 10.321 5.900 6.822 7.711 19,93 19,59 10,04 11,60 13,12
Krađa 126.965 134.067 128.000 108.617 108.730 242,17 254,45 217,73 184,76 184,95
Krađa automobila 24.041 24.689 13.835 14.208 45,86 46,86 23,53 24,17
Provala 48.114 46.141 26.200 24.802 26.691 91,77 87,57 44,57 42,19 45,40
Prevara 23.871 24.827 19.200 15.892 15.574 45,53 47,12 32,66 27,03 26,49
Pronevjera - - - - - - - - - -
Droga 56.347 56.646 44.600 45.623 49.046 107,48 107,51 75,86 77,60 83,43
Podmićivanje - - - - - - - - - -
Otmice - - - 347 387 - - - 0,59 0,66
Izvor: Seventh and Eight United Nations Survey of Crime Trends and Operation of Criminal Justice Systems except for Persons
convicted in 2000 - source Home Office / Sedmo i osmo istraživanje Ujedinjenih naroda o trendovima kriminala i radu
kaznenopravnog sustava izuzev osoba osuđenih u 2000. godini – izvor Ured za unutarnje poslove
Svi zločini
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno osuđenih 1.934.338 1.866.683 1.423.700 1.339.729 1.412.202 3.689,52 3.542,77 2.422 2.278,87 2.402,15

Ukupno osuđenih
Izvor: Seventh and Eight United Nations Survey of Crime Trends and Operation of Criminal Justice Systems except for Persons
convicted in 2000+A24 - source Home Office / Sedmo i osmo istraživanje Ujedinjenih naroda o trendovima kriminala i radu
kaznenopravnog sustava izuzev osoba osuđenih u 2000. godini +A24 – izvor Ured za unutarnje poslove
D-301d
ITALIJA
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Namjerno ubojstvo, izvršeno 876 805 746 709 644 1,52 1,40 1,29 1,23 1,12
Nenamjerno ubojstvo 1.607 1.501 1.871 506 361 2,79 2,61 3,24 0,88 0,63
Namjerno ubojstvo, pokušaj 1.653 1.639 1.399 1.454 1.555 2,87 2,85 2,42 2,52 2,70
Namjerno ubojstvo, vatrenim oružjem - - - - - - - - - -
Teški napad - - - - - - - - - -
Napad 26.732 29.942 29.068 30.693 28.699 46,41 51,98 50,38 53,19 49,75
Silovanje 1.846 1.904 2.336 2.447 2.543 3,20 3,31 4,05 4,24 4,41
Pljačka 37.782 39.401 37.726 38.056 40.006 65,59 68,40 65,38 65,95 69,35
Krađa 1.478.221 1.480.775 1.367.216 1.303.356 1.305.245 2.566,36 2.570,79 2.369,53 2.258,65 2.262,52
Krađa automobila 309.113 294.726 243.890 235.946 232.564 536,65 511,68 422,69 408.88 403,13
Provala - - - 183.496 169.430 - - - 317,99 293,69
Prevara 56.952 63.796 33.564 38.934 54.328 98,88 110,76 58,17 67,47 94,17
Pronevjera " - - - - - - - - -
Droga 43.014 45.038 34.800 36.045 37.965 74,68 78,19 60,31 62,46 65,81
Podmićivanje - - - - - - - -
Otmice " - - 113 124 - - - 0,20 0,21
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno uhićenih 303.000 279.000 308.000 239.174 221.190 530,00 480,00 530,00 414,48 383,41
Namjerno ubojstvo, izvršeno 398 475 551 715 795 0,69 0,82 0,95 1,24 1,38
Nenamjerno ubojstvo 4.167 3.859 3.473 - - 7,23 6,70 6,02 - -
Namjerno ubojstvo, pokušaj 298 256 284 374 331 0,52 0,44 0,49 0,65 0,57
Teški napad - - - - - - - - - -
Napad 4.820 4.742 4.659 6.466 7.093 8,37 8,23 8,07 11,21 12,30
Silovanje 1.390 1.310 1.291 1.482 1.567 2,41 2,27 2,24 2,57 2,72
Pljačka 7.377 6.623 6.970 7.624 7.089 12,81 11,50 12,80 13,21 12,29
Krađa 49.207 50.698 55.850 45.629 36.996 85,43 88,02 96,79 79,07 64,13
Krađa automobila - - - - - - - - - -
Provala - - - - - - - - - -
Prevara 4.560 3.798 3.824 3.450 3.608 7,92 6,59 6,63 5,98 6,25
Pronevjera 1.625 1.637 1.552 1.562 1.690 2,28 2,84 2,69 2,71 2,93
Droga 20.715 18.134 17.849 23.538 21.286 35,96 31,48 30,93 40,79 36,90
Podmićivanje 963 723 717 633 419 1,67 1,26 1,24 1,10 0,73
Otmice - - - 420 434 - - - 0,73 0,75
Svi zločini
1998 1999 2000 2001 2002 1998 1999 2000 2001 2002
Ukupno osuđenih 303.000 279.000 308.000 239.174 221.190 530,00 480,00 530,00 414,48 383,41
Ukupno osuđenih
Slobodan Praljak – kratka biografija
Rođen sam 02. 01. 1945. godine u Čapljini, BiH.

Osnovno i srednje obrazovanje (Realna gimnazija):
4 godine – Rama, 6 godina – Široki Brijeg, 2 godine – Mostar.
Sveučilište u Zagrebu – diplomirao sam osam-semestralni studij:

a) Elektrotehnički fakultet – zvanje: Dipl.ing.elektrotehnike (slaba struja-telekomunikacije);
b) Filozofski fakultet – zvanje: Profesor filozofije i sociologije;
c) Akademija za kazalište i film – zvanje: Diplomirani redatelj.
- Kao student, radio sam u Stockholmu u firmi „Akla“ i prao suđe u restoranima, te isto kao student radio
sam pet ljeta kao konobar u Njemačkoj, Titisee;
- Voditelj laboratorija za elektroniku – Tehnička škola „Nikola Tesla“, Zagreb;
- Na Višoj školi predavao sam: „Osnove elektrotehnike“, „Teorijsku elektrotehniku“, „Teoriju automatske
regulacije“;
- 1973. godine postajem „slobodni umjetnik“, živim od honorara;
- Režiram u kazalištima u Hrvatskoj, BiH, snimam dva TV filma, seriju za djecu, jedan igrani film i
dokumentarne filmove;
- U užoj grupi ljudi, sudjelujem u osnivanju HDZ-a /Hrvatska Demokratska Zajednica/;
- Postajem glavni tajnik HDS-a /Hrvatska Demokratska Stranka/;
- U proljeće 1991. napuštam politički angažman;
- Kao dragovoljac, odlazim u Sunju (pokraj Siska), a 05. 09. 1991. imenovan sam Zapovjednikom obrane
Sunje;
- 26. 11. 1991. dobio sam čin pukovnika HV /Hrvatska Vojska/;
- 10. 03. 1992. promaknut sam u brigadira HV;
- 14. 03. 1992. napuštam Sunju i postajem pomoćnik Ministra obrane RH za IPD /Informativno-
psihološka djelatnost/;
- 03. 04. 1992. dobio sam čin general bojnika;
- Od 11. 04. 1992. – 07. 05. 1992. dragovoljno odlazim u BiH /u Hercegovinu/ i obavljam dužnost
zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic;
- 27. 10. 1992. Imenovan sam u VONS /Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti/ RH;
- 01. 06. 1993. tražim razrješenje iz HV radi odlaska u BiH;
- 15. 06. 1993. razriješen sam dužnosti u HV;
- 24. 07. 1993. imenovan sam zapovjednikom HVO-a /Hrvatsko Vijeće Obrane/;
- 09. 11. 1993. predao sam dužnost zapovjednika HVO-a;
- Vraćam se u HV;
- Kasnije u HV obavljam razne funkcije, pa i funkciju Pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr
Franje Tuđmana;
- Kao dragovoljac, sudjelovao sam u „Oluji“ na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni;
- Umirovljen sam, na osobni zahtjev, 01. 12. 1995. godine;
- Poslije umirovljenja, radio sam kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici
„Chromos boje i lakovi“, surađivao sam sa tvrtkom „Sigma“ iz Amsterdama (proizvodnja boja za
brodove);
- Početkom travnja 2004. završio sam u pritvoru u Den Haagu, optužen za mnoga zlodjela;
- 29. 05. 2013., prvostupanjskom presudom, osuđen sam na 20 godina zatvora.
Slobodan Praljak
INFORMACIJA O WEB STRANICI www.slobodanpraljak.com:
• Uvodna izjava generala Slobodana Praljka na početku glavne rasprave kaznenog postupka pred MKSJ
27. travnja 2006.;
• Ratni dokumenti – pregled dokumenata proizašlih iz rata po monografskim cjelinama (do sada
objavljeno 100 monografskih cjelina s preko 55.000 autentičnih dokumenata pretraživih putem
tražilice prema naslovu, autoru, mjestu nastanka, te datumu nastanka;
• 3 video galerije: ratni video, video svjedočenja generala Slobodana Praljka, video unakrsnog
ispitivanja svjedoka od strane generala Praljka.
Ukupno trajanje video materijala premašuje 1.400 sati s preko 8.000 stranica opisa i sadržaja ratnih
videa, te pripadajućih transkripata video galerija koje se odnose na suđenje pred MKSJ;
• Iskazi ljudi o generalu Slobodanu Praljku i ratnim događanjima – do sada objavljeno 188 iskaza;
• Svjedočenje i ekspertni nalazi prof. Slobodana Jankovića o rušenju Starog mosta u Mostaru, prof.
Vlade Šakića o socijalno-psihološkim aspektima rata i prof. Josipa Jurčevića o povijesnim aspektima
rata;
• Dokumenti suđenja – sudske odluke, mišljenja sudaca, transkripti suđenja, završni podnesci,
dokumenti predočeni svjedocima obrane dr. Jadranka Prlića;
• Pismo generala Slobodana Praljka protiv Carle del Ponte, izbor iz tiska i knjiga, transkripti, 58 audio
zapisa:
• Publikacije o ratu – monografski prikazi važnijih ratnih događaja u BiH i njihovih posljedica.
POSJEĆENOST WEB STRANICE

Do veljače 2017. godine web stranicu je posjetilo više od 10,5 milijuna ljudi iz preko 180 zemalja koji su
pregledali preko 13,5 TB sadržaja web-a u preko 60.000 raznih datoteka (dokumenti, video materijali, slike,
tekstovi …).
KAZALO
A BiH / BH Army / A RBiH Armija Bosne i Hercegovine / Armija Republike Bosne i Hercegovine
A NDH Arhiv Nezavisne Države Hrvatske
ABHO Nuklearno-Biološko-Kemijska Obrana
Allah dž.š. Alah Uzvišeni / Alahu Uzvišenom / "Uzvišen je On"
AP WB / AP ZB Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna
AVNOJ Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Jugoslavije
B/D Borbeno Djelovanje
b/g Borbena Gotovost
bbr Brdska Brigada
bbt Brdski Bataljon
BH PL Patriotska Liga BiH
BiH Bosna i Hercegovina
br Brigada
c/o Crta obrane
CCCH Zapovjednik Zapovjedništva Glavnog Stožera
CLoB Centralna Logistička Baza
COMINTERN Komunistička Internacionala
COOV Vojni Centar za Obuku i Obrazovanje
CV Centar Veze
CZ Civilna Zaštita
DG Diverzantska Grupa
DM Njemačka marka
DŠK Degtyaryov-Špagin Kalibar (ruski teški mitraljez)
DVD Dobrovoljno Vatrogasno Društvo
EC / EZ Europska Zajednica
ECMM Promatračka Misija Europske Zajednice
EEC / EEZ Europska Ekonomska Zajednica
FBiH Federacija Bosne i Hercegovine
FNRJ Federativna Narodna Republika Jugoslavija
Gbr Gardijska Brigada
GS Glavni Stožer
GS HVO Glavni Stožer Hrvatskog Vijeća Obrane
h/o Hemijsko oružje / Kemijsko oružje
HBNA Novinska Agencija Herceg-Bosne
HDA Hrvatski Državni Arhiv
HIS Hrvatska Informativna Služba
HOS Hrvatske Obrambene Snage
HR-HB Hrvatska Republika Herceg-Bosna
HRM Hrvatska Ratna Mornarica
HRSS Hrvatska Radnička Seljačka Stranka
HRSS Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka
HRT Hrvatska Radio Televizija
HRZ Hrvatsko Ratno Zrakoplovstvo
HTV Hrvatska Televizija
HV Hrvatska Vojska
HVO Hrvatsko Vijeće Obrane
HZ-HB Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna
IC Međunarodna Zajednica
ICRC / MCK Međunarodni Crveni Križ
ICTY / MKSJ Međunarodni Kazneni Sud za bivšu Jugoslaviju
IFOR Međunarodne mirovne snage
IK Izvršni Komitet
INFORMBIRO / COMINFORM Informativni Ured
IO Izvršni Odbor
IPD Informativno-Politička/Propagandna/Psihološka Djelatnost
IZM / IKM Izdvojeno Zapovjedno Mjesto /Izdvojeno Komandno Mjesto
JNA / JA Jugoslavenska Narodna Armija / Jugoslavenska Armija
KČ Komandir / Komandant Čete
KM Komandno Mjesto
KO Komanda Odreda
KOG Kontra-Obavještajna Grupa
KOS Kontra-Obavještajna Služba
KOV Kopnena Vojska
KPH Komunistička Partija Hrvatske
KPJ Komunistička Partija Jugoslavije
KŠ Krizni Štab
KV Komandir Voda
KVŠ Krizni Vojni Stožer
KZ Kriptografska Zaštita
LARD Lako-Raketna Divizija
LoB Logistička Baza
LRL Laki ručni raketni bacač
M/V Motorna Vozila
MAD Miješana Artiljerijska Divizija
MB Minobacač
mbr Mehanizirana Brigada
MKBJ Međunarodni Kazneni Sud za Bivšu Jugoslaviju
MKCK / MCRC Međunarodni Komitet Crvenog Križa
MO Ministarstvo Obrane
MORH Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske
MOS Muslimanske Obrambene Snage
MP / VP Vojna Policija
MRUD Mina Rasprskavajućeg Usmjerenog Djelovanja
MS Materijalna Sredstva
MTBR Motorizirana Brigada
MTS / TMS Materijalno Tehnička Sredstva / Tehničko Materijalna Sredstva
MVP Ministarstvo Vanjskih Poslova
MZ Mjesna Zajednica
N.O.P. Narodno-Oslobodilački Pokret
NDH Nezavisna Država Hrvatska
NKOJ Nacionalni Komitet Oslobođenja Jugoslavije
NOB Narodno-Oslobodilačka Borba
NŠ Načelnik Stožera
NŠVK Načelnik Štaba Vrhovne / Vojne Komande
OAC Operativno Administrativni Centar
OG / OPG Operativna Grupa
Okb Oklopni Bataljun
OkŠO Okružni Štab Obrane
OKŠTO Okružni Štab Teritorijalne Obrane
ONO Općenarodna Obrana
OpŠO Općinski Štab Obrane
OpŠTO Općinski Štab Teritorijalne Obrane
OS Oružane Snage
OSMP / OSPP Owen-Stoltenbergov Mirovni Plan
OŠ NOP Okružni Štab Narodno-Oslobodilačkog Pokreta
OŠTO Okružni Štab Teritorijalne Obrane
OZ Operativna Zona
OZ JIH Operativna Zona Jugoistočne Hercegovine
OZNA Odjeljenje za Zaštitu Naroda
p/m Pješačko Naoružanje
PAT Protu-Avionski Top
Pdo Protu-Diverzantski Odjel
PNŠ Pomoćnik Načelnika Štaba
POČ Protu-Tenkovska Četa
POG Protu-Tenkovska Grupa
PZO / PVO Protu-Zračna Obrana / Protu-Vazdušna Obrana
PZT Privremeno Zaposjednut Teritorij
RBiH Republika Bosna i Hercegovina
RH Rapublika Hrvatska
RPG Ručna Protutenkovska Granata
RRF Snage za brzo djelovanje
RRV Radio-Relej Veze
RS Republika Srpska
RSK Republika Srpske Krajine
RT Raketno Topništvo
RTB Radio-Televizija Beograd
RTS Srpska Radio-Televizija
RV Radio Veze
RV / PVO Ratno Vazduhoplovstvo / Protu-Vazdušna Obrana
SANU Srpska Akademija Nauka i Umetnosti
SAO Srpska Autonomna Oblast
SAO Krajina Samostalna Autonomna Oblast Krajina
Sb Samostalni Bataljun
SDA Stranka Demokratske Akcije
SDAH Stranka Demokratske Akcije - Hrvatska
SDB / DBJ Služba Državne Bezbjednosti / Državna Bezbjednost Jugoslavije
SDS Srpska Demokratska Stranka
SFRJ / SFRY Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
SIS Sigurnosno Informativna Služba
SJB Služba Javne Bezbjednosti
SKC Splitski Klinički Centar
SKH Savez Komunista Hrvatske
SKJ Savez Komunista Jugoslavije
SKOJ Savez Komunističke Omladine Jugoslavije
SKPB Sve-Savezna Komunistička Partija Boljševika
SK-PJ Savez Komunista-Pokret za Jugoslaviju
Smtb Samostalni Motorizirani Bataljun
SN.SL. / Sn.Sl. Sanitetska Služba / Služba Saniteta
SO PN Specijalni Odred za Posebne Namjene
SPABAT Španjolski Bataljun
SR BiH Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina
SRJ Socijalistička Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora)
SSNO Savezni Sekretarijat za Narodnu Obranu
SUBNOR Savez Udruženja Boraca Narodnooslobodilačkog Rata
SVK / VSK Srpska Vojska Krajine / Vojska Srpske Krajine
SZUP Služba za Zaštitu Ustavnog Poretka
ŠVK Štab Vrhovne Komande
TANJUG Telegrafska Agencija Nove Jugoslavije
TLF Telefoni
TO Teritorijalna Obrana
tt Kota, Kotna točka
UB Uprava Bezbednosti
UDBA Uprava Državne Bezbednosti (SFRJ)
UGOB Udruženje Građana Okruga Bihać
UN Ujedinjeni Narodi
UNHCR UN-ova agencija za izbjeglice
UNPROFOR Zaštitne Snage UN-a
UZP / ZZP Udruženi Zločinački Pothvat
Vb Vojna Brigada
VBR Višecijevni Bacač Raketa
VEP Vojno Ekonomsko Povjerenstvo
VG Vojni Garnizon
VK / KV Vojna Komanda / Komanda Vojske
VMRO Interna Makedonska Revolucionarna Organizacija
VMRO-DPMNE VMRO-DPMNE /Demokratska Partija Makedonskog Nacionalnog
Jedinstva/
VO Vojna Oblast
VOLKSDEUTSCHER / Hrvat njemačkog porijekla
FOLKSDOJČER
VOMP / VOPP Vance-Owenov Mirovni Plan
VONS Vijeće Obrane i Nacionalne Sigurnosti
VOS Vojno Obavještajna Služba
VPO Vojna Pomorska Oblast
VRS Vojska Republike Srpske
VT Vatrena Točka
WEU Zapadno-Europska Unija
WWII Drugi svjetski rat
ZNG Zbor Narodne Garde
ZRNS Zemaljski Radio-Navigacijski Sustav
ZTS Zrakoplovno-Tehnička Služba
ZZ VF Združeno Zapovjedništvo Vojske Federacije
Ž/S Živa sila
ISBN 978-953-7597-14-6
9 789537 597146

Priručnik S Uputama Kako Treba Misliti ... Kako Postati Udruženi Zločinac - Slobodan Praljak PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Priručnik S Uputama Kako Treba Misliti ... Kako Postati Udruženi Zločinac - Slobodan Praljak PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Slobodan Praljak

S UPUTAMA KAKO TREBA

KAKO POSTATI UDRUŽENI

S UPUTAMA KAKO TREBA

KAKO POSTATI UDRUŽENI

Zagreb, ožujak 2017.

Grafička obrada: GENS94, Zagreb

2. MENS REA – SLOBODAN PRALJAK..................................................................................................................................8

3. USTAVNA PROBLEMATIKA U KOMUNISTIČKOJ JUGOSLAVIJI - KRATKO

4. RAZGOVOR S DR. FRANJOM TUĐMANOM, PREDSJEDNIKOM REPUBLIKE HRVATSKE, 8. TRAVNJA

5. SEFER HALILOVIĆ, ZAPOVJEDNIK “PATRIOTSKE LIGE”, TAJNE VOJNE ORGANIZACIJE

6. KAKO SE STVARA “ISTINITA SLIKA SVIJETA”.............................................................................................................45

7. KAKAV DIVAN AKT – MIROTVORAN

9. ISLAMSKA DEKLARACIJA ALIJE IZETBEGOVIĆA – IDEJNA OSNOVA MUSLIMANA U BiH

10. ALIJA IZETBEGOVIĆ I NACIONALNA RAVNOPRAVNOST

13. PREVARE ALIJE IZETBEGOVIĆA

14. GENERAL KLEIN, VELEPOSLANIK OKUN, VELEPOSLANIK GALBRAITH – IZJAVE....................................119

15. POMOĆ RH MUSLIMANIMA-BOŠNJACIMA U BiH I MUSLIMANSKOJ VOJSCI – A BiH..............................133

16. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE U NAORUŽAVANJU ARMIJE BiH ..................................................................137

17. FORMIRANJE POSTROJBI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE NA TERITORIJU REPUBLIKE

18. OBUKA PILOTA BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ..............................................................177

19. ORUŽJE PAKIRANO U AMBALAŽU PREHRAMBENIH ARTIKALA I UTOVARENO U KAMIONE

20. LOGISTIČKI CENTRI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE FORMIRANI U REPUBLICI HRVATSKOJ...........197

21. OBUČNI CENTRI ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ............................................207

22. ZBRINJAVANJE I LIJEČENJE RANJENIH VOJNIKA A BiH I CIVILA (PRETEŽITO BOŠNJAKA-

24. IZBJEGLICE ZA VRIJEME SRPSKE AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU 1992. GODINE........................263

25. IZBJEGLICE U VRIJEME AGRESIJE A BiH NA HVO..................................................................................................267

26. HUMANITARNE ORGANIZACIJE NA TERITORIJU REPUBLIKE HRVATSKE ZA PRIKUPLJANJE

27. EKSTERITORIJALNO ŠKOLOVANJE UČENIKA (MUSLIMANA-BOŠNJAKA) BOSNE I HERCEGOVINE

29. POMOĆ REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI PREKO LUKA U RH.....................................................................311

30. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U PODRUČJU SPORTA........................................319

31. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U PODRUČJU KULTURE....................................323

32. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE BOSNI I HERCEGOVINI U ELEKTROENERGETSKOM SEKTORU.........325

33. POMOĆ REPUBLIKE HRVATSKE U ODRŽAVANJU I OMOGUĆAVANJU TELEKOMUNIKACIJSKIH

34. ČETIRI DOKUMENTA ZA BOLJE RAZUMIJEVANJE................................................................................................337

35. AGRESIJA A BiH NA HVO I HRVATE U KONJICU ....................................................................................................349

36. AGRESIJA A BiH NA HVO I HRVATE U SREDIŠNJOJ BOSNI..................................................................................365

37. AGRESIJA A BiH NA HVO U MOSTARU 9. SVIBNJA 1993. GODINE...................................................................383

39. PLAN A BiH ZA OSVAJANJE SREDIŠNJE BOSNE I IZBIJANJE U NEUM I PLOČE.............................................421

43. MEĐUNARODNO HUMANITARNO RATNO PRAVO U HV-u I HVO-u

44. RANJENICI A BiH, RANJENICI MUSLIMANI-BOŠNJACI

45. NEKOLIKO DOKUMENATA KOJI GOVORE O HTIJENJU I POSTUPCIMA „UDRUŽENOG ZLOČINCA“

1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U HAAGU (MKSJ), 21.02.2011............................726

2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON........................................................................................... 731

3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ...................................................................................................................................732

1. ODBIJANJE ISKAZA SVJEDOKA NA SUDU U HAAGU...............................................................................736

2. METODOLOŠKE I LOGIČKE POGREŠKE U ZAKLJUČIVANJU O RATNOJ ZBILJI...............................756

2.1. ŽELJE, HTIJENJE, DJELOVANJE I MOĆ...............................................................................................762

2.2. MOGUĆE METODOLOŠKE POGREŠKE U RAZUMIJEVANJU

3. DRŽAVNICA KOJA ZNA I RAZUMIJE

4. PONAŠANJE LJUDI U UVJETIMA DRŽAVNIH NEREDA ... I DRUGE ČINJENICE...............................773

47. SLOBODAN PRALJAK – KRATKA BIOGRAFIJA.........................................................................................................797

48. INFORMACIJA O WEB STRANICI www.slobodanpraljak.com.................................................................................798

50. PRILOG: ISKAZI SVJEDOKA

POPIS UDBINIH* ŽRTAVA U HRVATSKOJ EMIGRACIJI

UBIJENI 38) Matko Bradarić 1975. godine u Belgiji

* UDBA: Ured državne bezbjednosti SFRJ

7) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj OTMICE

POČETAK PRIPREMA ZA AGRESIJU­

U prilogu sam Vam pripremio USTAVE FNRJ i SFRJ.

Stogodišnje srpske snove i planove (GARAŠANIN, KARADŽIĆ – STEFANOVIĆ VUK, MOLJEVIĆ) o

OS SFRJ = Oružana sila SFRJ

granica Velike Srbije

4. PONAŠANJE LJUDI U UVJETIMA DRŽAVNIH NEREDA ... I DRUGE ČINJENICE...............................773

POČETAK PRIPREMA ZA AGRESIJU

I - Područje Dubrovnika - u agresiji razorena i zapaljena većina hotela

IV – Gradovi u kojima je tijekom rata 91-95. skoro u potpunosti prestala

V – U ostalim gradovima smanjena je gospodarska aktivnost iz mnogih