FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Programski zadaci iz kolegija

Metoda konačnih elemenata
Prof. dr. sc. Jurica Sorić
Dr. sc. Boris Jalušić

Ime i prezime: Goran Buković

Matični broj: 0035191514
Zagreb, 2017./2018.
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Sadržaj:
1. Prvi zadatak .......................................................................................................................... 1
1.1. Tekst zadatka ............................................................................................................ 1
1.2. Konačni element ....................................................................................................... 2
1.3. Proračunski model .................................................................................................... 4
1.4. Izračunavanje globalne matrice krutosti................................................................... 6
1.4.1. Element 1............................................................................................................ 6
1.4.2. Element 2............................................................................................................ 7
1.4.3. Element 3............................................................................................................ 8
1.4.4. Element 4............................................................................................................ 9
1.4.5. Matrica krutosti proračunskog modela ............................................................... 9
1.5. Izračunavanje globalnog vektora sila ..................................................................... 11
1.5.1. Lokalni vektor sila elementa 1 ......................................................................... 12
1.5.2. Lokalni vektor sila elementa 2 ......................................................................... 12
1.5.3. Lokalni vektor sila elementa 3 ......................................................................... 12
1.5.4. Lokalni vektor sila elementa 4 ......................................................................... 13
1.5.5. Globalni vektor čvornih sila ............................................................................. 13
1.6. Vektor čvornih pomaka .......................................................................................... 15
1.7. Povratno identificiranje .......................................................................................... 17
1.7.1. Element 1.......................................................................................................... 17
1.7.2. Element 2.......................................................................................................... 18
1.7.3. Element 3.......................................................................................................... 18
1.7.4. Element 4.......................................................................................................... 19
1.8. Rješavanje Zadatka 1 u programskom paketu Abaqus........................................... 21
1.9. Usporedba rezultata ................................................................................................ 27
1.9.1. Deformirani oblik konstrukcije ........................................................................ 31
1.9.2. Zaključak .......................................................................................................... 31
2. Drugi zadatak ..................................................................................................................... 32
2.1. Tekst zadatka .......................................................................................................... 32
2.2. Trokutni konačni element drugog reda .................................................................. 33
2.3. Postupak računalnog rješavanja zadatka ................................................................ 36
2.3.1. Modeliranje geometrije .................................................................................... 36
2.3.2. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja ............................................................ 37
2.3.3. Definiranje mreže konačnih elemenata ............................................................ 37
2.4. Rezultati ................................................................................................................. 40

Goran Buković I
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2.5. Deformirani oblik konstrukcije .............................................................................. 49

2.6. Zaključak ................................................................................................................ 50

Goran Buković II
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Popis slika:
Slika 1.1. Slika prvog zadatka ................................................................................................... 1
Slika 1.2. Osno opterećeni gredni element ................................................................................ 2
Slika 1.3. Vektori globalnih i lokalnih stupnjeva slobode ...................................................... 19
Slika 1.4. Deformirana elastična linija nosača ........................................................................ 20
Slika 1.5. Određivanje opterećenja ......................................................................................... 21
Slika 1.6. Opterećenja i rubni uvjeti u Abaqus-u .................................................................... 22
Slika 1.7. Elementi i čvorovi u Abaqus-u................................................................................ 22
Slika 1.8. Pomaci u smjeru osi X ............................................................................................ 23
Slika 1.9. Graf pomaka u smjeru osi X .................................................................................... 23
Slika 1.10. Pomaci u smjeru osi Z ........................................................................................... 24
Slika 1.11. Graf pomaka u smjeru osi Z .................................................................................. 24
Slika 1.12. Uzdužne unutarnje sile .......................................................................................... 25
Slika 1.13. Graf uzdužne unutarnje sile .................................................................................. 25
Slika 1.14. Momenti savijanja savijanja oko osi Y .................................................................. 26
Slika 1.15. Graf momenata savijanja oko osi Y....................................................................... 26
Slika 1.16. Usporedba pomaka u smjeru osi X ........................................................................ 29
Slika 1.17. Usporedba pomaka u smjeru osi Z ........................................................................ 29
Slika 1.18. Usporedba uzdužnih unutarnjih sila ...................................................................... 30
Slika 1.19. Usporedba momenata savijanja oko osi Y............................................................. 30
Slika 1.20. Deformirani oblik konstrukcije u Abaqus-u.......................................................... 31
Slika 2.1. Slika drugog zadatka ............................................................................................... 32
Slika 2.2. Trokutni element drugog reda ................................................................................. 33
Slika 2.3. Izoparametarski trokutni element drugog reda ....................................................... 35
Slika 2.4. Geometrija ploče ..................................................................................................... 36
Slika 2.5. Opterećenje i rubni uvjeti ploče .............................................................................. 37
Slika 2.6. Rijetka mreža .......................................................................................................... 37
Slika 2.7. Srednja mreža .......................................................................................................... 38
Slika 2.8. Gusta mreža............................................................................................................. 38
Slika 2.9. Najgušća mreža ....................................................................................................... 39
Slika 2.10. Naprezanje prema von Misesu za 36 konačnih elemenata ................................... 40
Slika 2.11. Naprezanje prema von Misesu za 64 konačnih elemenata ................................... 40
Slika 2.12. Naprezanje prema von Misesu za 100 konačnih elemenata ................................. 41
Slika 2.13. Naprezanje prema von Misesu za 144 konačnih elemenata ................................. 41
Slika 2.14. Konvergencija naprezanje prema von Misesu u točki B ....................................... 42
Slika 2.15. Konvergencija pomaka u točki B .......................................................................... 43
Slika 2.16. Naprezanje u smjeru osi X za mrežu sa 36 konačnih elemenata ........................... 44
Slika 2.17. Naprezanje u smjeru osi X za mrežu sa 64 konačnih elemenata ........................... 44
Slika 2.18. Naprezanje u smjeru osi X za mrežu sa 100 konačnih elemenata ......................... 45
Slika 2.19. Naprezanje u smjeru osi X za mrežu sa 144 konačnih elemenata ......................... 45
Slika 2.20. Naprezanje u smjeru osi Y za mrežu sa 36 konačnih elemenata .......................... 46
Slika 2.21. Naprezanje u smjeru osi Y za mrežu sa 64 konačnih elemenata .......................... 46
Slika 2.22. Naprezanje u smjeru osi Y za mrežu sa 100 konačnih elemenata ........................ 47
Slika 2.23. Naprezanje u smjeru osi Y za mrežu sa 144 konačnih elemenata ........................ 47
Slika 2.24. Naprezanje u smjeru osi X u presjeku A-A za različit broj konačnih elemenata ... 48
Slika 2.25. Naprezanje u smjeru osi Y u presjeku A-A za različit broj konačnih elemenata ... 48
Slika 2.26. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 36 konačnih elemenata ................ 49
Slika 2.27. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 64 konačnih elemenata ................ 49
Slika 2.28. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 100 konačnih elemenata .............. 49

Goran Buković III

Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Slika 2.29. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 144 konačnih elemenata .............. 49

Goran Buković IV
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Popis tablica:
Tablica 1.1. Metoda direktne krutosti ....................................................................................... 5
Tablica 1.2. Podaci dobiveni u programskom paketu Abaqus ................................................ 26
Tablica 1.3. Usporedba pomaka u smjeru osi X [mm]............................................................ 26
Tablica 1.4. Usporedba pomaka u smjeru osi Z [mm] ............................................................ 27
Tablica 1.5. Usporedba Uzdužnih sila N [N] .......................................................................... 28
Tablica 1.6. Usporedba Momenata savijanja My [Nmm] ....................................................... 28
Tablica 2.1. Naprezanje prema von Misesu u točki B ............................................................. 42
Tablica 2.2. Ukupan pomak u točki B ..................................................................................... 43

Goran Buković V
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Popis oznaka:
𝐴 površina poprečnog presjeka
𝐁, 𝐁 i matrica međusobne osvisnosti deformacije u elementu i pomaka u
čvorovima
𝐃 matrica elastičnosti
a, b, c, R, r opći brojevi koji opisuju geometriju
E Youngov modul elastičnosti
𝐅, 𝐅 i vektor koncentriranih sila u čvorovima konačnog elementa
𝐅𝐒 , 𝐅𝐒 i vektor čvornih sila poradi vanjskog površinskog opterećenja
𝐅𝐕, 𝐅𝐕 𝐢 vektor čvornih sila poradi vanjskog volumenskog opterećenja
𝐅𝛆𝟎 vektor čvornih sila koje su posljedica početnih deformacija u elementu
F vanjska koncentrirana sila
Fxi sila u i-tom čvoru u smjeru osi x
Fzi sila u i-tom čvoru u smjeru osi z
I moment tromosti
𝐊 globalna matrica krutosti
𝐤, 𝐤 i matrica krutosti konačnog elementa u lokalnom koordinatnom sustavu
𝐤𝐠 matrica krutosti konačnog elementa u globalnim koordinatama
M vanjski koncentrirani moment savijanja
𝑀𝑦 unutarnji moment savijanja
𝐍 matrica funkcija oblika
𝑁 uzdužna unutarnja sila
𝐪 vektor kontinuiranog opterećenja po konačnom elementu
q0 maksimalna vrijednost kontinuiranog opterećenja
𝐑 globalni vektor ukupnih čvornih sila
𝐫 vektor ukupnih čvornih sila konačnog elementa u lokalnom
koordinatnom sustavu
𝐫𝐠 vektor ukupnih čvornih sila konačnog elementa u globalnom
koordinatnom sustavu
𝐓 matrica transformacije
𝑢 pomak duž nosača, komponenta pomaka u smjeru osi x
𝐕 vektor globalnih stupnjeva slobode
𝑉𝑖 globalni stupnjevi slobode
𝐯 vektor stupnjeva slobode konačnog elementa
𝑣𝑖 lokalni stupnjevi slobode konačnog elementa
α kut
𝜈 Poissonov koeficijent
𝜎 normalno naprezanje
τ posmično naprezanje

Goran Buković VI
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1. Prvi zadatak

1.1. Tekst zadatka

Za nosač zadan i opterećen prema slici potrebno je izralunati raspodjelu momenata savijanja,
uzdužnih unutarnjih sila i pomaka duž nosača pomoću 4 gredna konačna elementa. Zadatak
riješiti ručno i primjenom software-a za analizu konstrukcija metodom konačnih elemenata.
Nacrtati deformiranu elastičnu liniju. Izraditi tabličnu i grafičku usporedbu dobivenih rješenja
za sve zadatkom tražene veličine. Skicirati korišteni konačni element s pripadnim stupnjevima
slobode, opisati osnovne karakteristike elementa i prikazati relacije za izračunavanje
zadatkom traženih veličina.

Zadano:
kN N
𝐹 = 22 kN, 𝑀 = 12 kNm, 𝑞0 = 10 , 𝐼 = 3,28 ∗ 106 mm4 , 𝐸 = 210000 ,𝐴 =
m mm2
2200 mm2 , 𝑎 = 1,2 m, 𝑏 = 1,4 m, 𝑐 = 2,6 m, 𝛼 = 65° .

Slika 1.1. Slika prvog zadatka

Goran Buković 1
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.2. Konačni element

Za rješavanje zadatka koristit će se gredni konačni elementi . S obzirom da je korišteni
konačni element uz poprečnu silu i moment savijanja također opterećen i uzdužnom silom,
njegova matrica krutosti dobiva se superpozicijom matrica krutosti štapnog i grednog
elementa. Grednim elementom moguće je prikazati linearnu raspodjelu pomaka i polja
konstantnih uzdužnih sila i naprezanja u štapu. Osno opterećeni gredni element prikazan je na
slici 1.2.

Slika 1.2. Osno opterećeni gredni element

Matrica krutosti izračunava se superpozicijom matrica:

12 −6 −12 −6
𝑙3 𝑙2 𝑙3 𝑙2
−6 4 6 2
𝑙2 𝑙 𝑙2 𝑙
𝐤 = 𝐸𝐼𝑦 −12 6 12 6 , (1.1)
𝑙3 𝑙2 𝑙3 𝑙2
−6 2 6 4
[ 𝑙2 𝑙 𝑙2 𝑙 ]

𝐴𝐸 1 −1
𝐤= [ ]. (1.2)
𝑙 −1 1

Vektor stupnjeva slobode jednak je:

𝐯 𝑇 = [𝑢1 𝑤1 𝜑1𝑦 𝑢2 𝑤2 𝜑2𝑦 ]. (1.3)

Sile u čvorovima jesu:

𝐅 𝑇 = [𝐹1𝑥 𝐹1𝑧 𝑀1𝑦 𝐹2𝑥 𝐹2𝑧 𝑀2𝑦 ]. (1.4)

Goran Buković 2
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Ukupna matrica krutosti za element prema slici 1.3. jednaka je:

 AE AE 
 l 0 0  0 0 
l
 12 EI 6 EI 12 EI 6 EI 
 0  0   2 
 l3 l2 l3 l 
 6 EI 4 EI 6 EI 2 EI 
 0  2 0
𝐤=  l l l2 l .
AE AE  (1.5)
 0 0 0 0 
 l l 
 0 
12 EI 6 EI
0
12 EI 6 EI 
 l3 l2 l3 l2 
 6 EI 2 EI 6 EI 4 EI 
 0  2 0 
 l l l2 l 

Goran Buković 3
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.3. Proračunski model

Na slici 1.2. prikazan je proračunski model diskretiziran sa 4 gredna konača elementa s
pripadnim globalnim i lokalnim stupnjevima slobode

Slika 1.3. Vektori globalnih i lokalnih stupnjeva slobode

Goran Buković 4
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Prema slici 1.3. zadana greda se dijeli na četiri gredna konačna elementa, a svaki od tih
elemenata ima po dva čvora te šest lokalnih stupnjeva slobode. Proračunski model ima pet
čvorova te petnaest globalnih stupnjeva slobode.

Vektor globalnih stupnjeva slobode glasi:

𝐕 𝑇 = [𝑉1 𝑉2 𝑉3 𝑉4 𝑉5 𝑉6 𝑉7 𝑉8 𝑉9 𝑉10 𝑉11 𝑉12 𝑉13 𝑉14 𝑉15 ], (1.6)

dok je vektor lokalnih stupnjeva slobode:

𝐯 𝑇 = [ 𝑣1 𝑣2 𝑣3 𝑣4 𝑣5 𝑣6 ] . (1.7)

Pomoću metode direktne superpozicije određujemo vezu globalnih i lokalnih stupnjeva

slobode, kao što je prikazano u tablici 1.1.

Tablica 1.1. Metoda direktne superpozicije

Globalni stupnjevi slobode 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Lokalni stupnjevi slobode za el.1 1 2 3 4 5 6
Lokalni stupnjevi slobode za el.2 1 2 3 4 5 6
Lokalni stupnjevi slobode za el.3 1 2 3 4 5 6
Lokalni stupnjevi slobode za el.4 1 2 3 4 5 6

Goran Buković 5
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.4. Izračunavanje globalne matrice krutosti

Za rješavanje problema grednih konstrukcija potrebno je matricu krutosti grednog elementa
izvesti u globalnom koordinatnom sustavu kojie s odnosi na grednu konstrukciju. Dakle,
matrica krutosti grednog elementa proširuje se s nultim retcima i nultim stupcima

Slijedi uvrštavanje podataka pojedinih elemenata u matricu dobivenu izrazom (1.5.) kako bi
dobili vrijednosti lokalnih matrica krutosti. Također, budući da se pravci lokalnih
koordinatnih osi poklapaju s pravcima globalnih koordinatnih osi, nije potrebno provesti
transformaciju matrice krutosti i vektora čvornih sila.

1.4.1. Element 1
N
Podaci elementa 1 su sljedeći: 𝐼 = 6,56 ∗ 106 mm4 , 𝐸 = 210000 , 𝐴 = 4400 mm2 ,
mm2
𝑙1 = 1200 mm.

Matrica krutosti elementa s obzirom na lokalne stupnjeve slobode u odnosu na pravce

lokalnih koordinatnih osi elementa:

7,7 ∙ 105 0 0 −7,7 ∙ 105 0 0

28700 28700
0 3
−5,47 ∙ 106 0 − 3 −5,47 ∙ 106
0 −5,47 ∙ 106 4,592 ∙ 106 0 5,47 ∙ 106 2,296 ∙ 109 N
𝐤1 = . [mm] (1.8)
−7,7 ∙ 105 0 0 7,7 ∙ 105 0 0
28700 28700
0 − 5,47 ∙ 106 0 5,47 ∙ 106
3 3
[ 0 −5,47 ∙ 106 2,296 ∙ 109 0 5,47 ∙ 106 4,592 ∙ 106 ]

Matrica krutosti elementa u odnosu na globalne stupnjeve slobode:

 7,7  10 5 0 0  7,7  10
5
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 28700 6 28700 6

 0  5,477  10 0   5,477  10 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 3
6 9
3
6 9

 0  5,477  10 4,592  10 0 5,477  10 2,296  10 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 7,7  10 5 0 0 7,7  10
5
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 28700 28700 
 0  5,477  10
6
0 5,477  10
6
0 0 0 0 0 0 0 0 0 N
𝐊1 =  3 3  . [mm] (1.9)
 0  5,477  10
6
2,296  10
9
0 5,477  10
6
4,592  10
9
0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

 
 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Goran Buković 6
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.4.2. Element 2
N
Podaci elementa 2 su sljedeći: 𝐼 = 3,28 ∗ 106 mm4 , 𝐸 = 210000 , 𝐴 = 2200 mm2 ,
mm2
𝑙2 = 1400 mm.

Matrica krutosti elementa s obzirom na lokalne stupnjeve slobode u odnosu na pravce

lokalnih koordinatnih osi elementa:

 3,3  10 5 0 0  3,3  10 5 0 0 
 147600 14760000 147600 14760000 
 0  0   
 49 7 49 7 
 0 
14760000
1,968  10 9 0
14760000
9,84  10 8 
 7 7  N
𝐤2 =  5  . [mm] (1.10)
  3,3  10 0 0 3,3  10 5 0 0 
 0 
147600 14760000
0
147600 14760000 
 49 7 49 7 
 14760000 14760000 
 0  9,84  10 8 0 1,968  10 9 
 7 7 

Matrica krutosti elementa u odnosu na globalne stupnjeve slobode:

Goran Buković 7
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.4.3. Element 3
N
Podaci elementa 3 su sljedeći: 𝐼 = 6,56 ∗ 106 mm4 , 𝐸 = 210000 , 𝐴 = 4400 mm2 ,
mm2
𝑙1 = 1200 mm.

Matrica krutosti elementa s obzirom na lokalne stupnjeve slobode u odnosu na pravce

lokalnih koordinatnih osi elementa:

 7,710 5 0 0  7,710 5 0 0 
 28700 28700 
 0  5,47 10 6 0   5,47 10 6 
3 3
 6 4,592 10 9 
 0  5, 47  10 0 5, 47 10 6 2,296 10 9  N
𝐤3 = . [mm] (1.12)
 7,710 5 0 0 7,710 5 0 0 
 28700 6 28700 6 
 0  5,47 10 0 5,47 10 
3 3
 6 2,296 10 9 
 0  5, 47  10 0 5, 47 10 6 4,592 10 9 

Matrica krutosti elementa u odnosu na globalne stupnjeve slobode:

Goran Buković 8
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.4.4. Element 4
N
Podaci elementa 4 su sljedeći: 𝐼 = 6,56 ∗ 106 mm4 , 𝐸 = 210000 , 𝐴 = 4400 mm2 ,
mm2
𝑙1 = 1200 mm.

Matrica krutosti elementa s obzirom na lokalne stupnjeve slobode u odnosu na pravce

lokalnih koordinatnih osi elementa:

 7,7  10 5 0 0  7,7  10
5
0 0 
 28700 6 28700 6

 0  5,47  10 0   5,47  10 
 3 3 
 0  5, 47  10
6
4,592  10
9
0 5,47  10
6
2,296  10  N
9
𝐤4 = 
 7,7  10
5
0 0 7,7  10
5
0 0
 .[mm] (1.14)
 
 0 
28700
5, 47  10
6
0
28700
5,47  10 
6
 3 3 
  5, 47  10
6
2,296  10
9
5,47  10
6 9
4,592  10 
 0 0

Matrica krutosti elementa u odnosu na globalne stupnjeve slobode:

1.4.5. Matrica krutosti proračunskog modela

Globalnu matricu krutosti dobivamo tako da zbrojimo matrice matrice dane izrazima: (1.5),
(1.7), (1.9) i (1.11),tj.:

𝐊 = 𝐊1 + 𝐊 2 + 𝐊 3 + 𝐊 4 , (1.16)

Goran Buković 9
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Goran Buković 10
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.5. Izračunavanje globalnog vektora sila

Vektori čvornih sila u odnosu na lokalne stupnjeve slobode računaju se kao:

𝐫 = 𝐅𝑣 + 𝐅𝑠 + 𝐅 + 𝐅𝜀0 . (1.18)

Lokalni vektor ukupnih čvornih sila sadrži sile oba čvora te se zapisuje u obliku:

𝐹𝑥1
𝐹𝑧1
𝐫1 𝑀𝑦1
𝐫 = [𝐫 ] = . (1.19)
1 𝐹𝑥2
𝐹𝑧2
[𝑀𝑦2 ]
Pri računanju površinskih sila potrebno je poznavati matricu oblika (𝐍S = 𝐍). Kako su
korišteni gredni konačni elementi, matrica funkcija oblika glasi:
s s
1 0 0 0 0
l l
𝐍S = . (1.20)
s2 s3 s 2 s3 s2 s3 s 2 s3
0 1 3  2  s  2  0 3  2 
[ l2 l3 l l2 l2 l3 l l2 ]

Goran Buković 11
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.5.1. Lokalni vektor sila elementa 1

S obzirom da na element 1 djeluju samo dvije koncentrirane sile, i to u lokalnom čvoru 2,
vektor ukupnih čvornih sila iznosi:

𝐫1 = 𝐅1. (1.21)

Vektor čvornih sila u odnosu na lokalne stupnjeve slobode iznosi:

𝐫1𝑇 = [ 0 0 0  22 103  sin( 65o ) N 22 103  cos(65o ) N 0 ]. (1.22)

1.5.2. Lokalni vektor sila elementa 2

Na element 2, u lokalnom čvoru 2, djeluje samo koncentrirani moment M te vektor ukupnih
čvornih sila iznosi:

𝐫2 = 𝐅2 . (1.23)

Vektor čvornih sila u odnosu na lokalne stupnjeve slobode iznosi:

𝒓𝑇2 = [ 0 0 0 0 0 12 106 N ]. (1.24)

1.5.3. Lokalni vektor sila elementa 3

Po duljini elementa 3 (𝑙3 = 600 mm) djeluje kontinuirano opterećenje raspodijeljeno po
zakonu pravca, prema tome vektor ukupnih čvornih sila iznosi:

𝐫3 = 𝐅𝑠3 . (1.25)

Vektor površinski sila računa se prema:

𝑙
𝐅𝑠3 = ∫0 3 𝐍S 𝑇  𝐪3 (𝑠3 )𝑑𝑠. (1.26)

Za rješavanje prethodnog izraza potrebno je odredit 𝐪3 (𝑠):

𝐪𝐱3 0
𝐪3 (𝑠) = [𝐪 ] = [𝑞0  𝑠3 ]. (1.27)
𝐳3
1200

Vektor čvornih sila u odnosu na lokalne stupnjeve slobode iznosi:

𝐫3𝑇 = [ 0 450 N  60 103 Nmm 0 1050 N 90 103 Nmm ]. (1.28)

Goran Buković 12
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.5.4. Lokalni vektor sila elementa 4

Po duljini elementa 4 (𝑙4 = 600 mm) djeluje kontinuirano opterećenje raspoređeno prema
zakonu pravca, prema tome vektor ukupnih čvornih sila iznosi:

𝐫4 = 𝐅𝑠4 . (1.29)

Vektor površinski sila računa se prema:

𝑙
𝐅𝑠4 = ∫0 4 𝐍S 𝑇  𝐪4 (𝑠4 )𝑑𝑠. (1.30)

Za rješavanje prethodnog izraza potrebno je odredit 𝐪4 (𝑠):

𝐪𝑥4 0
𝐪4 (𝑠) = [𝐪 ] = [𝑞0 + 𝑞0  𝑠4 ]. (1.31)
𝑧4 2 2 600

Vektor čvornih sila u odnosu na lokalne stupnjeve slobode iznosi:

𝐫4𝑇 = [ 0 1950 N  210 103 Nmm 0 2550 N 240 103 Nmm ]. (1.32)

1.5.5. Globalni vektor čvornih sila

Globalni vektor ukupnih čvornih sila R dobiva se zbrajanjem vektora čvornih sila (u odnosu
na globalne stupnjeve slobode) svakog pojedinog elementa:

𝐑 = 𝐑1 + 𝐑 2 + 𝐑 3 + 𝐑 4 (1.33)

Gdje su 𝐑1 , 𝐑 2 , 𝐑 3 i 𝐑 4 vektori čvornih sila pojedinih konačnih elemenata izraženi u odnosu

na globalne stupnjeve slobode.

Da bi mogli izračunati globalni vektor čvornih sila, potrebno je prvo iz vektora danih izrazima
(1.18), (1.20), (1.24) i (1.28) odrediti 𝐑1 , 𝐑 2 , 𝐑 3 i 𝐑 4 :

𝐑T1 = [ 0 0 0  22  10 3  sin(65 o ) N 22  10 3  cos(65 o ) N 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ],(1.34)

𝐑T2 = [ 0 0 0 0 0 0 0 0  12  10 6 Nmm 0 0 0 0 0 0 ], (1.35)

𝐑T3 = [ 0 0 0 0 0 0 0 450 N  60  10 3 Nmm 0 1050 N 90  10 3 Nmm 0 0 0 ], (1.36)

𝐑T4 = [ 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1950 N  210  10 3 Nmm 0 2550 N 240  10 3 Nmm ], (1.37)

Goran Buković 13
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Prema (1.29) tada dobivamo globalni vektor ukupnih čvornih sila:

0
0
0
−22 ∙ 103 ∙ sin(65°) N
22 ∙ 103 ∙ cos(65°) N
0
0
𝐑= 450 N . (1.38)
6
11,94 ∙ 10 Nmm
0
3000 N
−12 ∙ 104 Nmm
0
2550 N
[ 24 ∙ 104 Nmm ]

Goran Buković 14
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.6. Vektor čvornih pomaka

Globalna jednadžba konačnih elemenata:

𝐊 ∙ 𝐕 = 𝐑, (1.39)

gdje je K globalna matrica krutosti proračunskog modela, V je vektor globalnih stupnjeva

slobode, a R je globalni vektor čvornih sila.

Da bi riješili sustav jednadžbi koji slijedi iz izraza (1.35) potrebno je zadati rubne uvjete. Na
taj način, simetrična i singularna matrica krutosti postaje pozitivno definitna. Na početku,
vektor globalnih stupnjeva slobode V podijelit ćemo na nepoznate ili aktivne pomake Va te na
poznate ili pasivne pomake Vp. Vektor sila R ćemo, također, podijeliti na dio koji opisuje
zadano opterećenje Ra i na nepoznate komponenten Rp. U skladu s podjelom vektora pomaka
i vektora sila, matricu krutosti ćemo podijeliti na submatirce pa globalna jednadžba konačnih
elemenata KV=R prelazi u oblik:

𝐊 𝑎𝑎 𝐊 𝑎𝑝 𝐕𝑎 𝐑𝑎
[ ] [𝐕 ] = [𝐑 ]. (1.40)
𝐊 𝑝𝑎 𝐊 𝑝𝑝 𝑝 𝑝

Iz izraza (1.36.) slijede dvije matrične jednadžbe:

𝐊 𝑎𝑎 𝐕𝑎 + 𝐊 𝑎𝑝 𝐕𝑝 = 𝐑 𝑎 , (1.41)

𝐊 𝑝𝑎 𝐕𝑎 + 𝐊 𝑝𝑝 𝐕𝑝 = 𝐑 𝑝 . (1.42)

Ako su pomaci Vp jednaki 0, na temelju izraza (1.38.), pomake u čvorovima izračunat ćemo
izrazom koji glai:

𝐊 𝑎𝑎 𝐕𝑎 = 𝐑 𝑎 , tj. (1.43)

𝐕𝑎 = 𝐊 𝑎𝑎 −𝟏 𝐑 𝑎 (1.44)

Rubni uvjeti glase V1=0, V2=0, V3=0 , V13=0 , V14=0 i V15=0. Ako te rubne uvjete uvrstimo u
izraz (1.61.) dobijemo reducirane jednadžbe globalne matrice krutosti (𝐊 𝑎𝑎 ) i globalnih
čvornih sila (𝐑 𝑎 ):

Goran Buković 15
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

 22  10 3  Sin (65 o ) N
22  10 3  Cos(65 o ) N
0
0
𝐑𝑎 = 450 N . (1.46)
 12,06  10 Nmm
6

0
3000 N
[  12  10 4 Nmm ]

Tada prema jednadžbi (1.40) koristeći programski paket “Wolfram Mathematica” reducirani
vektor globalnih pomaka glasi:

𝑉4 −0,0210393 mm
𝑉5 3,7446100 mm
𝑉6 −0,0040720 rad
𝑉7 −0,0097104 mm
𝐕𝑎 = 𝑉8 = 3,3746272 mm . (1.47)
𝑉9 0,0060957 rad
𝑉10 −0,0048552 mm
𝑉11 0.8121548 mm
[𝑉12 ] [ 0,0026813 rad ]

Proširivanjem vektora 𝐕𝑎 dobijemo vektor globalnih pomaka 𝐕:

𝑉1 0
𝑉2 0
𝑉3 0
𝑉4 −0,0210393 mm
𝑉5 3,7446100 mm
𝑉6 −0,0040720 rad
𝑉7 −0,0097104 mm
𝐕 = 𝑉8 = 3,3746272 mm (1.48)
𝑉9 0,0060957 rad
𝑉10 −0,0048552 mm
𝑉11 0.8121548 mm
𝑉12 0,0026813 rad
𝑉13 0
𝑉14 0
[𝑉15 ] [ 0 ]

Goran Buković 16
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.7. Povratno identificiranje

Vektor pseudo-naprezanja računa se pomoću izraza:

𝑁
𝛔 = 𝐃 ∙ 𝐁 ∙ 𝐯 = [𝑀 ]. (1.49)
𝑦

Izraz za matricu elastičnosti glasi:

𝐴𝐸 0
𝐃=[ ]. (1.50)
0 𝐼𝐸

Matrica B je matrica koja opisuje raspodjelu deformacija, a za gredni konačni element glasi:

1 1
 0 0 0 0
𝐁(𝑠) = l l . (1.51)
6 s 4 s 6 s 2 s
0 2
 12  3   6 2 0  2
 12  3   6 2
[ l l l l l l l l ]

1.7.1. Element 1
Izraz (1.49) primjenjen na element 1 glasi:
𝑁1
𝛔1 = 𝐃1 ∙ 𝐁1 ∙ 𝐯1 = [𝑀 ], (1.52)
𝑦1
A matrice 𝐃1 i 𝐁1 iznose:

9,24 × 108 N 0
𝐃1 = [ ], (1.53)
0 1,3776 × 1012 Nmm2

1 1
 0 0 0 0
𝐁𝟏 = l l
6 s 4 s 6 s 2 s , (1.54)
0  12    6 0   12    6
[ l2 l3 l l2 l2 l3 l l2 ]

Vektor čvornih pomaka elementa 1 iznosi:

𝐯1𝑇 = [ 0 0 0  0,02104 mm 3,74461 mm  0.004072 rad ]. (1.55)

Uvrštavanjem matrica (1.53), (1.54) i (1.55) u (1.49) dobijemo sljedeće vrijednosti

komponenata vektora naprezanja u lokalnim čvorovima 1 i 2:

−1,6200 × 105 N
𝛔1 (𝑠 = 0) = 𝐃1 ∙ 𝐁1 ∙ 𝐯1 = [ ], (1.56)
−1,2145 × 107 Nmm

−1,6200 × 105 N
𝛔1 (𝑠 = 1200) = 𝐃1 ∙ 𝐁1 ∙ 𝐯1 = [ ]. (1.57)
2,7954 × 106 Nmm

Goran Buković 17
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.7.2. Element 2
Izraz (1.49) primjenjen na element 2 glasi:
𝑁2
𝛔𝟐 = 𝐃𝟐 ∙ 𝐁𝟐 ∙ 𝐯𝟐 = [𝑀 ], (1.58)
𝑦2
A matrice 𝐃𝟐 i 𝐁𝟐 iznose:

4,62 × 108 N 0
𝐃𝟐 = [ ], (1.59)
0 6,888 × 1011 Nmm2

1 1
 0 0 0 0
𝐁𝟐 = l l , (1.60)
6 s 4 s 6 s 2 s
0 2
 12  3   6 2 0  2
 12  3   6 2
[ l l l l l l l l ]

Vektor čvornih pomaka elementa 2 iznosi:

𝐯𝟐𝐓 = [  0,02104 mm 3,74461mm  0.004072rad  0,00971mm 3,37463mm 0,00610 rad ]. (1.61)

Uvrštavanjem matrica (1.59), (1.60) i (1.61) u (1.58) dobijemo sljedeće vrijednosti:

3,7390 × 103 N
𝛔𝟐 (𝑠 = 0) = 𝐃𝟐 ∙ 𝐁𝟐 ∙ 𝐯𝟐 = [ ], (1.62)
2,7954 × 106 Nmm

3,7390 × 103 N
𝛔2 (𝑠 = 1400) = 𝐃𝟐 ∙ 𝐁𝟐 ∙ 𝐯𝟐 = [ ]. (1.63)
7,2094 × 106 Nmm

1.7.3. Element 3
Izraz (1.49) primjenjen na element jedan glasi:
𝑁3
𝛔3 = 𝐃3 ∙ 𝐁3 ∙ 𝐯3 = [𝑀 ], (1.64)
𝑦3
A matrice 𝐃3 i 𝐁3 iznose:

4,62 × 108 N 0
𝐃3 = [ ], (1.65)
0 6,888 × 1011 Nmm2

1 1
 0 0 0 0
𝐁𝟑 = l l , (1.66)
6 s 4 s 6 s 2 s
0 2
 12  3   6 2 0  2  12  3   6 2
[ l l l l l l l l ]

Vektor čvornih pomaka elementa 3 iznosi:

𝐯3𝑇 = [  0,00971mm 3,37463mm 0,007096rad  0,00485 mm 0,81216 mm 0,0026813rad ]. (1.67)

Goran Buković 18
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Uvrštavanjem matrica (1.65), (1.66) i (1.67) u (1.64) dobijemo sljedeće vrijednosti:

3,7390 × 103 N
𝛔3 (𝑠 = 0) = 𝐃3 ∙ 𝐁3 ∙ 𝐯3 = [ ], (1.68)
−4,7305 × 106 Nmm

3,7390 × 103 N
𝛔3 (𝑠 = 600) = 𝐃3 ∙ 𝐁3 ∙ 𝐯3 = [ ]. (1.69)
−3,1089 × 106 Nmm

1.7.4. Element 4
Izraz (1.49) primjenjen na element jedan glasi:
𝑁4
𝛔4 = 𝐃4 ∙ 𝐁4 ∙ 𝐯4 = [𝑀 ], (1.70)
𝑦4
A matrice 𝐃4 i 𝐁4 iznose:

4,62 × 108 N 0
𝐃4 = [ ], (1.71)
0 6,888 × 1011 Nmm2

1 1
 0 0 0 0
𝐁𝟒 = l l , (1.72)
6 s 4 s 6 s 2 s
0 2
 12  3   6 2 0  2  12  3   6 2
[ l l l l l l l l ]

Vektor čvornih pomaka elementa 3 iznosi:

𝐯4𝑇 = [  0,00485 mm 0,81216 mm 0,0026813 rad 0 0 0 ]. (1.73)

Uvrštavanjem matrica (1.71), (1.72) i (1.73) u (1.70) dobijemo sljedeće vrijednosti:

3,7390 × 103 N
𝛔4 (𝑠 = 0) = 𝐃4 ∙ 𝐁4 ∙ 𝐯4 = [ ], (1.74)
−2.9890 × 106 Nmm

3,7390 × 103 N
𝛔4 (𝑠 = 600) = 𝐃4 ∙ 𝐁4 ∙ 𝐯4 = [ ]. (1.75)
−3,16272 × 106 Nmm

Goran Buković 19
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 1.4. prikazana je elastična linija nosača nakon deformiranja te pomaci u smjeru osi Z.

Slika 1.4. Deformirana elastična linija nosača

Iz slike 1.4. vidjlivo je da je raspodjela pomaka duž nosača linearna što je u skladu s teorijom
izvedenom za gredni konačni element opterećen uzdužnom silom.

Goran Buković 20
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.8. Rješavanje Zadatka 1 u programskom paketu Abaqus

U programskom paketu Abaqus izrađujemo model prema zadanim podacima. Postupak

započinjemo tako što u Module: Part odaberemo opciju Create Part, zatim opciju 2D, Wire i
odaberemo približnu veličinu 4000 mm. Nakon toga modeliramo grednu konstrukciju i
definiramo dimenzije zadane u zadatku. Sljedeći korak je definiranje presjeka. Presjek
definiramo tako da odaberemo opciju Create Section, zatim odaberemo Beam, pa potom opet
Beam. U sljedećem izborniku presjeku 1 dodjeljujemo module elastičnosti E, modul smicanja
G, Poisson-ov omjer i profil grede. Profil grede izrađujemo pritiskom na tipku Create Beam
profile te iz izbornika odabiremo opciju Generalized. Postupak ponavljamo jos jednom kako
bi izradili i drugi presjek, tj. profil. Sljedeći korak je dodjeljivanje presjeka grednim
elementima, što ćemo učiniti odabirom opcije Assign Section. Prvom grednom element s
lijeva dodajemo presjek 1, dok preostalim trima elementima dodajemo presjek 2. Nakon
dodjeljivanja presjeka, prelazimo u Module: Assembly, u kojemu odabiremo opciju Create
Instance te Independent (mesh or instance). Zatim prelazimo u Module: Step u kojem opcijom
Create Step kreiramo Step 1 – Opterecenje te odabiremo Procedure Type Linear Perturbation
i Static, Linear Perturbation. Zatim prelazimo u Module: Load, u kojem ćemo najprije
opcijom Create Load definirati zadana opterećenja. Greda je opterećena trima opterećenjima:
koncentrirana sila (Concentrated force ), koncentrirani moment (Moment) i kontinuirano
opterećenje raspodijeljeno po zakonu pravca (Line load). Koncentriranu silu i moment
zadajemo odabiomo opcije Create Load te pod Types for Selected Step odaberemo
Concentrated Force ili Moment i kliknemo Continue. Zatim odaberemo čvor u kojem djeluje
zadano opterećenje te odredimo veličinu opterećenja. Kontinuirano opterećenje moramo
definirati pritiskom na Create Analytical Field gdje upisujemo funkciju:
𝑥
𝑓(𝑥) = +5 (1.76)
120

Na slici 1.5. prikazane su postavke opterećenja.

Slika 1.5. Određivanje opterećenja

Nakon određivanja opterećenja, potrebno je definirati rubne uvjete pomaka, što ćemo učiniti
odabirom opcije Create Boundary Condition. S obzirom da u zadatku imamo zadana dva
uklještenja, njih ćemo definirati tako da odaberemo opciju Displacement/Rotation, kliknemo
Continue, odaberemo krajnji lijevi i krajnji desni čvor modela te onemogučimo pomake u
smjeru osi X i Z te rotacije oko osi Y.

Goran Buković 21
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Nakon definiranja opterećenja i rubnih uvjeta model izgleda kao na slici 1.6.

Slika 1.6. Opterećenja i rubni uvjeti u Abaqus-u

Prema slici 1.6. u točkama A i B su postavljenja uklještenja, u točki B djeluje koncentrirana
sila, točki C koncentrirani moment, a od točaka C do E djeluje kontinurirano opterećenje
raspodijeljeno po zakonu pravca.

Sljedeći korak je definiranje mreže konačnih elemenata u Module: Mesh. Prvo ćemo odabrati
opciju Assign Element Type te odabrati gredni konačni element, tj. Beam. Zatim odaberemo
opciju Seed Edges te definiramo veličinu konačnih elemenata. Na kraju odaberemo opciju
Mesh Part Instance kako bi ovom modelu dodali 4 konačna elementa kako je prikazano na
slici 1.7.

Slika 1.7. Elementi i čvorovi u Abaqus-u

Goran Buković 22
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Sljedeći korak je u Module: Job definirati Job-1 koji ćemo nazvati Analiza. Opcijom Data
Check provjerimo ukoliko ima grešaka te ako grešaka nema, opcijom Submit pokrenemo
analizu. Nakon toga u Module: Visualization možemo vidjeti rezultate analize.

Na slici 1.8. prikazana je raspodjela pomaka u smjeru osi X.

Slika 1.8. Pomaci u smjeru osi X

Na slici 1.9. prikazan je graf s raspodjelom pomaka u smjeru osi X.

Slika 1.9. Graf pomaka u smjeru osi X

Prema slici 1.9. vidimo da je pomak u smjeru osi X na lijevom rubu grede zbog uklještenja
jednaki nuli. Pomak postiže maksimalnu vrijednost od -0.0210393 mm i to na udaljenosti
1200 mm (čvor 2) od lijevog ruba grede, vrijednost zatim raste do -0,00971045 mm na
udaljenosti 2600 mm (čvor 3) od lijevog ruba. Na udaljenosti 3000 mm (čvor 4) od lijevog
ruba pomak iznosi -0,00485523 mm, te zatim raste do desnog kraja grede, gdje je zbog
uklještenja ponovno jedanak nuli.

Goran Buković 23
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 1.10. prikazana je raspodjela pomaka u smjeru osi Z.

Slika 1.10. Pomaci u smjeru osi Z

Na slici 1.11. prikazan je graf s raspodjelom pomaka u smjeru osi Z.

Slika 1.11. Graf pomaka u smjeru osi Z

Prema slici 1.11. vidimo da je pomak u smjeru osi Z na lijevom rubu grede zbog uklještenja
jednaki nuli. Pomak postiže maksimalnu vrijednost od 3.77822 mm i to na udaljenosti 1200
mm (čvor 2) od lijevog ruba grede, vrijednost zatim pada do 3,43671 mm na udaljenosti 2600
mm (čvor 3) od lijevog ruba. Na udaljenosti 3000 mm (čvor 4) od lijevog ruba pomak iznosi
0,837781 mm, te zatim pada do desnog kraja grede, gdje je zbog uklještenja ponovno jedanak
nuli.

Goran Buković 24
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 1.12. prikazana je raspodjela uzdužnih unutarnjih sila.

Slika 1.12. Uzdužne unutarnje sile

Na slici 1.13. prikazan je graf s raspodjelom unutarnjih uzdužnih sila.

Slika 1.13. Graf uzdužne unutarnje sile

Prema slici 1.13. vidimo kako je iznos unutarnjih uzdužnih sila za prvih 1200 mm, tj. lijevo
od djelovanja koncentrirane sile F, jednak -16200,30 N. Desno od sile F, tj. na preostalih 2600
mm grede iznos unutarnjih sila jednak je 3738,52 N. Također, iz slike 1.13. je vidljivo da
zbog djelovanja koncentrirane uzdužne sile u globalnom čvoru 2 (na udaljenosti 1200 mm od
lijevog ruba grede), dolazi do naglog porasta vrijednosti sile u elementu

Goran Buković 25
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 1.14. prikazana je raspodjela momenata savijanja oko osi Y.

Slika 1.14. Momenti savijanja savijanja oko osi Y

Na slici 1.15. prikazan je graf s raspodjelom momenata savijanja oko osi Y.

Slika 1.15. Graf momenata savijanja oko osi Y

Prema slici 1.15. vidimo da je iznos momenta savijanja oko osi Y na lijevom rubu grede
jednak -12236800 Nmm, što je ujedno i najveća vrijednost. Moment zatim raste do
vrijednosti 2786580 Nmm na udaljenosti 1200mm (čvor 2) od lijevog ruba grede. Vrijednost
od 7297210 Nmm postiže na udaljenosti od 2600 mm (lijevo od čvora 3), desno od čvora 3
vrijednost zatim zbog djelovanja koncentriranog momenta doživaljava skokovit pad do
-4627790 Nmm. Na udaljenosti 3200 mm (čvor 4) od lijevog ruba moment iznosi -3069660
Nmm, te zatim pada do desnog kraja grede, gdje postiže vrijednost od -3311530.

Goran Buković 26
 Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.9. Usporedba rezultata

U tablici 1.2. prikazani su rezultati dobiveni rješavanjem zadatka u programskom paketu
Abaqus.
Tablica 1.2. Podaci dobiveni u programskom paketu Abaqus

točka A točka B točka C točka D točka E

pomaci u ≈0 −0,0210393 −0,0097104 −0,0048552 ≈0
smjeru osi X
[mm]
pomaci u ≈0 3,7782200 3,4367100 0,837781 ≈0
smjeru osi Z
[mm]
uzdužne −16200,30 −16200,30 3738,52 3738,52 3738,52
unutarnje 3738,52
sile [N]
momenti −12236800 2786580 7297210 −3069660 −3311530
savijanja −4,627790
oko osi Y
[Nmm]

Na temelju dobivenih vrijednosti možemo napraviti tabličnu usporedbu ručnih i računalnih

rješenja.
U tablici 1.3. prikazana je usporedba vrijednosti pomaka u čvorovima u smjeru osi X. Pomake
u smjeru osi X u Abaqus-u očitavamo pod oznakom U1 te su ti pomaci grafički prikazani na
slici 1.9.
Tablica 1.3. Usporedba pomaka u smjeru osi X [mm]

Udaljenost po osi X Abaqus Ručni postupak Relativna greška

[mm]
x=0 𝑉1 ≈ 0 𝑉1 = 0 ≈0%
x = 1200 𝑉4 = −0,0210393 𝑉4 = −0,0210393 0%
x = 2600 𝑉7 = −0,0097104 𝑉7 = −0,0097104 0%
x = 3200 𝑉10 = −0,0048552 𝑉10 = −0,0048552 0%
x = 3800 𝑉13 ≈ 0 𝑉13 = 0 ≈0%

U tablici 1.3. prikazana je usporedba vrijednosti pomaka u čvorovima u smjeru osi Z. Pomake
u smjeru osi Z u Abaqus-u očitavamo pod oznakom U2 te su ti pomaci grafički prikazani na
slici 1.11.
Tablica 1.4. Usporedba pomaka u smjeru osi Z [mm]

Udaljenost po osi X Abaqus Ručni postupak Relativna greška

[mm]
x=0 𝑉2 ≈ 0 𝑉2 = 0 ≈0%
x = 1200 𝑉5 = 3,7782200 𝑉5 = 3,7446100 0,890 %
x = 2600 𝑉8 = 3,4367100 𝑉8 = 3,3746272 1,807 %
x = 3200 𝑉11 = 0,837781 𝑉11 = 0,8121548 3,059 %
x = 3800 𝑉14 ≈ 0 𝑉14 = 0 ≈0%

Goran Buković 27
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

U tablici 1.5. prikazana je usporedba vrijednosti uzdužnih unutarnjih sila po duljini grede.
Uzdužne unutarnje sile u Abaqus-u očitavamo pod oznakom SF te su te sile grafički
prikazane na slici 1.13.
Tablica 1.5. Usporedba Uzdužnih sila N [N]

Udaljenost po osi X Abaqus Ručni postupak Relativna greška

[mm]
x=0 -16200,30 -16200,30 0%
𝑥 = 1200𝐿 -16200,30 -16200,30 0%
𝑥 = 1200𝐷 3738,52 3738,53 ≈ 0%
x = 2600 3738,52 3738,53 ≈ 0%
x = 3200 3738,52 3738,50 ≈ 0%
x = 3800 3738,52 3738,50 ≈ 0%

U tablici 1.6. prikazana je usporedba vrijednosti momenata savijanja oko osi Y po duljini
grede. Momente savijanja oko osi Y u Abaqus-u očitavamo pod oznakom SM1 te su ti
momenti grafički prikazani na slici 1.15.

Tablica 1.6. Usporedba Momenata savijanja My [Nmm]

Udaljenost po osi X Abaqus Ručni postupak Relativna greška

[mm]
x=0 -1,22368 × 107 -1,21447 × 107 0,753 %
𝑥 = 1200 2,78658 × 106 2,79544 × 106 0,318 %
𝑥 = 2600𝐿 7,29721 × 106 7,20935 × 106 1,204 %
x = 2600𝐷 -4,62779 × 106 -4,73054 × 106 2,220 %
x = 3200 -3,06966 × 106 -3,10893 × 106 1,280 %
x = 3800 -3,31153 × 106 -3,16727 × 106 4,356 %

Iz tablica (1.3.), (1.4.), (1.5.) i (1.6.) možemo vidjeti kako se ručna i računalna riješenja
poklapaju s relativnom malim odstupanjima. Najveća razlika od 4,356 % se javlja na području
djelovanja promjenjiva kontinuiranog opterećenja “q” koje Abaqus ne računa dovoljno
precizno. Razlog te nepreciznosti leži u tome što teorija grednog konačnog elementa, a koja je
implementirana u Abaqus, pretpostavlja da sile djeluju u čvorovima konačnih elemenata .

Goran Buković 28
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na sljedećim slikama bit će prikazana grafička usporedba rezultata dobivenih proračunski, tj.
ručnim rješavanjem i rezultata dobivenih u Abaqus-u.
0

-0.05
Pomak u smjeru osi X [ mm ]

-0.1

Proračunski

-0.15 Abaqus

-0.2

-0.25
0 1000 2000 3000 4000
Duljina presjeka [ mm ]

Slika 1.16. Usporedba pomaka u smjeru osi X

Prema slici 1.16. vidimo kako se pomaci u smjeru osi X dobiveni ručno i pomoću
programskog paketa Abaqus poklapaju u svim točkama uz neznatna odstupanja.
4

3.5

3
Pomak u smjeru osi Z [ mm ]

2.5

2 Proračunski
Abaqus
1.5

0.5

0
0 500 1000 1500 2000 2500 3000 3500 4000
Duljina presjeka [ mm ]
Slika 1.17. Usporedba pomaka u smjeru osi Z
Prema slici 1.17. vidimo kako se pomaci u smjeru osi Z dobiveni ručno i pomoću
programskog paketa Abaqus poklapaju u gotovo svim točkama uz neznatna odstupanja.
Jedino vidljivije odstupanje nastaju u točki C gdje počinje djelovati kontinuirano opterećenje.

Goran Buković 29
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

5000

0
Uzdužne unutarnje sile[ N ]

-5000

Proračunski

-10000 Abaqus

-15000

-20000
0 1000 2000 3000 4000
Duljina presjeka [ mm ]
Slika 1.18. Usporedba uzdužnih unutarnjih sila
Prema slici 1.18. vidimo kako se uzdužne unutarnje sile dobivene ručno i pomoću
programskog paketa Abaqus poklapaju u svim točkama uz neznatna odstupanja.

10000000

5000000
Momenati savijanja oko osi Y [ Nmm ]

Proračunski

-5000000 Abaqus

-10000000

-15000000
0 1000 2000 3000 4000
Duljina presjeka [ mm ]
Slika 1.19. Usporedba momenata savijanja oko osi Y
Prema slici 1.19. vidimo kako se momenati savijanja oko osi Y dobiveni ručno i pomoću
programskog paketa Abaqus poklapaju u svim točkama uz neznatna odstupanja.

Goran Buković 30
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

1.9.1. Deformirani oblik konstrukcije

Na slici 1.20. prikazan je deformirani oblik konstrukcije.

Slika 1.20. Deformirani oblik konstrukcije u Abaqus-u

1.9.2. Zaključak
Usporedbom rezultata dobivenih ručnim rješavanjem zadatka s onima iz programskog paketa
Abaqus možemo zaključiti kako je Abaqus dovoljno pouzdan za primjenu u rješavanju sličnih
problema.

Goran Buković 31
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2. Drugi zadatak

2.1. Tekst zadatka

Pomoću metode konačnih elemenata potrebno je odrediti raspodjelu komponenata naprezanja

u smjeru osi Y i ekvivalentnih naprezanja prema von Misesu u presjeku A-A. Dijagramski
prikazati konvergenciju pomaka i ekvivalentnih naprezanja prema von Misesu u točko B za
rauličit broj stupnjeva slobode proračunskog modela. Prikazati deformirani oblik ploče.
Koristit osnovne trokutne elemente drugog reda. Zadatak je potrebno riješiti primjenom
software-a za analizu konstrukcija metodom konalnih elemenata. Potrebno je također skicirati
korišteni konačni element s pripadnim stupnjevima slobode, opisati osnovne karakteristike
elementa i prikazati relacije za izračunavanje zadatkom traženih veličina. Osim toga, potrebno
je uočiti simetričnost problema i provesti diskretizacije s odgovarajućom mrežom konačnih
elemenata.

Zadano:
N
𝑎 = 250 mm, 𝑅 = 150 mm, 𝑟 = 90 mm, 𝑡 = 3 mm, 𝐸 = 206000 , 𝜈 = 0,26, 𝐹 =
mm2
350 N.

Slika 2.1. Slika drugog zadatka

Goran Buković 32
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2.2. Trokutni konačni element drugog reda

Kako bi se povećao stupanj polinoma funkcije pomaka, a na taj način i red funkcije koja
opisuje raspodjelu deformacije i naprezanja u elementu, potrebno je povećati broj stupnjeva
slobode konačnog elementa. Izvode se elementi višeg reda u kojima su, za razliku od
osnovnih trokutnih elemenata, čvorovi razmješteni duž stranica i po plohi elementa. Kad je
funkcija pomaka polinom drugoga stupnja, konačni je element višeg reda sa 6 čvorova i 12
stupnjeva slobode, slika 2.2.

Slika 2.2. Trokutni element drugog reda [1]

Komponente pomaka opisane su sljedećim potpunim polinomima drugog stupnja:

𝑢 = 𝑎1 + 𝑎2 𝑥 + 𝑎3 𝑦 + 𝑎4 𝑥 2 + 𝑎5 𝑥𝑦 + 𝑎6 𝑦 2, (2.1.)

𝑣 = 𝑎7 + 𝑎8 𝑥 + 𝑎9 𝑦 + 𝑎10 𝑥 2 + 𝑎11 𝑥𝑦 + 𝑎12 𝑦 2. (2.2.)

Vektor stupnjeva slobode je jednak

𝐯 𝑇 = (𝑢1 𝑣1 𝑢2 𝑣2 𝑢3 𝑣3 𝑢4 𝑣4 𝑢5 𝑣5 𝑢6 𝑣6 ). (2.3.)

Matrica funkcija oblika glasi:

𝑁1 0 𝑁𝟐 0 𝑁3 0 𝑁4 0 𝑁5 0 𝑁6 0
𝐍=[ ]. (2.3.)
0 𝑁1 0 𝑁𝟐 0 𝑁3 0 𝑁4 0 𝑁5 0 𝑁6

Goran Buković 33
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Gdje su funkcije oblika:

1
𝑁1 (𝑥) = 2𝐴2 [𝛼2 (𝛼2 − 𝐴) + (2𝛼2 − 𝐴)𝛽2 𝑥 + (2𝛼2 − 𝐴)𝛾2 𝑦 + 𝛽2 2 𝑥 2 + 2𝛽2 𝛾2 𝑥𝑦 + 𝛾2 2 𝑦 2 ], (2.4.)

1
𝑁2 (𝑥) = 2𝐴2 [𝛼3 (𝛼3 − 𝐴) + (2𝛼3 − 𝐴)𝛽3 𝑥 + (2𝛼3 − 𝐴)𝛾3 𝑦 + 𝛽3 2 𝑥 2 + 2𝛽3 𝛾3 𝑥𝑦 + 𝛾3 2 𝑦 2 ], (2.5.)

1
𝑁3 (𝑥) = 2𝐴2 [𝛼1 (𝛼1 − 𝐴) + (2𝛼1 − 𝐴)𝛽1 𝑥 + (2𝛼1 − 𝐴)𝛾1 𝑦 + 𝛽1 2 𝑥 2 + 2𝛽1 𝛾1 𝑥𝑦 + 𝛾1 2 𝑦 2 ], (2.6.)

1
𝑁4 (𝑥) = 2𝐴2 [𝛼3 𝛼1 + (𝛼3 𝛽1 + 𝛼1 𝛽3 )𝑥 + (𝛼3 𝛾1 + 𝛼1 𝛾3 )𝑦 + 𝛽3 𝛽1 𝑥 2 + (𝛽3 𝛾1 + 𝛽1 𝛾3 )𝑥𝑦 +
𝛾3 𝛾1 𝑦 2 ], (2.7.)
1
𝑁5 (𝑥) = 2 [𝛼1 𝛼2 + (𝛼1 𝛽2 + 𝛼2 𝛽1 )𝑥 + (𝛼1 𝛾2 + 𝛼2 𝛾1 )𝑦 + 𝛽1 𝛽2 𝑥 2 + (𝛽1 𝛾2 + 𝛽2 𝛾1 )𝑥𝑦 +
2𝐴
𝛾1 𝛾2 𝑦 2 ], (2.8.)
1
𝑁6 (𝑥) = 2 [𝛼2 𝛼3 + (𝛼2 𝛽3 + 𝛼3 𝛽2 )𝑥 + (𝛼2 𝛾3 + 𝛼3 𝛾2 )𝑦 + 𝛽2 𝛽3 𝑥 2 + (𝛽2 𝛾3 + 𝛽3 𝛾2 )𝑥𝑦 +
2𝐴
𝛾2 𝛾3 𝑦 2 ]. (2.9.)

U gornjim funkcijama oblika se koriste sljedeće supstitucije:

𝛼1 = 𝑥2 𝑦3 − 𝑥3 𝑦2 , (2.10.)

𝛼2 = 𝑥3 𝑦1 − 𝑥1 𝑦3 , (2.11.)

𝛼3 = 𝑥1 𝑦2 − 𝑥2 𝑦1 , (2.12.)

𝛽1 = 𝑦2 −𝑦3 , (2.13.)

𝛽2 = 𝑦3 −𝑦1 , (2.14.)

𝛽3 = 𝑦1 −𝑦2 , (2.15.)

𝛾1 = 𝑥3 −𝑥2 , (2.16.)

𝛾2 = 𝑥1 −𝑥3 , (2.17.)

𝛾3 = 𝑥2 −𝑥1 . (2.18.)

Kako bi bilo moguće opisati zakrivljene rubove modela, u proračunu će se koristit

izoparametarski trokutni element drugog reda. Kod izoparametarskog elementa se
podrazumijeva da je polje pomaka u elementu opisano pomoću istih interpolacijskih funkcija
kao i geometrija elementa. Izoparametarski trokutni element drugog reda dobijemo
preslikavanjem izvornog trokutnog elementa sa šest čvorova te na taj način dobijemo element
sa zakrivljenim stranicama u Kartezijevom koordinatnom sustavu.

Goran Buković 34
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Funkcije preslikavanja 𝑁𝑖 su interpolacijske funkcije serendipity elementa drugog reda koje

us prikazane sljedećim relacijama:
𝑁1 = 𝐿1 (2𝐿1 − 1), (2.19.)

𝑁2 = 𝐿2 (2𝐿2 − 1), (2.20.)

𝑁3 = 𝐿3 (2𝐿3 − 1), (2.21.)

𝑁4 = 4𝐿1 𝐿2 , (2.22.)

𝑁5 = 4𝐿2 𝐿3 , (2.23.)

𝑁6 = 4𝐿1 𝐿3 , (2.24.)

Gdje je:
𝐿1 = 1 − 𝜉 − 𝜂, (2.25.)

𝐿2 = 𝜉, (2.26.)

𝐿3 = 𝜂, (2.27.)

Geometrija elementa opisana je relacijama:

𝑥 = ∑6𝑖=1 𝑁𝑖 (𝜉, 𝜂) 𝑥𝑖 , (2.28)

𝑦 = ∑6𝑖=1 𝑁𝑖 (𝜉, 𝜂) 𝑦𝑖 . (2.29)

Analognim relacijama opisano je polje pomaka:

𝑢 = ∑6𝑖=1 𝑁𝑖 (𝜉, 𝜂) 𝑢𝑖 , (2.30)

𝑣 = ∑6𝑖=1 𝑁𝑖 (𝜉, 𝜂) 𝑣𝑖 . (2.31)

Na slici 2.3. prikazan je izoparametarski trokutni element drugog reda.

Slika 2.3. Izoparametarski trokutni element drugog reda [1]

Goran Buković 35
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Matrica elastičnosti D za ravninsko stanje naprezanja glasi:

1 𝜈 0
𝐸
𝐃 = 1−𝜈2 [𝜈 1 0 ].
1−𝜈
(2.32.)
0 0 2

Matrica krutosti za dvodimenzijski trokutni izoparametarski model glasi:

1 1−𝜉
𝐤 = ∫𝜉=0 ∫𝜂=0 𝐁 𝑇 𝐃𝐁det𝐉dηdξ , (2.33.)

gdje je J Jacobijeva matrica. Komponente vektora naprezanja za rješavanje dvodimenzijskih

problema su unutarnje sile:

𝛔𝑇 = [𝑁𝑥 𝑁𝑦 𝑁𝑥𝑦 ]. (2.34.)

2.3. Postupak računalnog rješavanja zadatka

2.3.1. Modeliranje geometrije

Budući da je zadano da je pri rješavanju ovog modela potrebno koristiti trokutne elemente
drugog reda, ova ploča modelira se kao 2D Part koji je deformabilan. Također, ova ploča je
simetrična s obzirom na os X pa ćemo tu simetričnost iskoristiti tako da ćemo modelirati samo
jednu polovicu ploče kako bi modeliranje bilo kraće i kako bi se analiza mogla brže izvršiti.
Postupak započinje kreiranjem novog Part-a, te crtanjem i definiranjem zadane geometrije
ploče prema slici 2.4.

Slika 2.4. Geometrija ploče

Zatim u modulu Property definiramo novi materijal “celik” sa potrebnim svojstvima.
Također u modulu Property definiramo i presjek ploče, odnosno njezinu debljinu od 3 mm.

Goran Buković 36
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2.3.2. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja

Nakon ubacivanja Part-a u Assembly, napravimo novi Step pod imenom “opterećenje”, a u
modulu Load definiramo rubne uvjete. Nakon definiranja rubnih uvjeta, potrebno je definirati
koncentriranu silu „F“ koja djeluje u gornjem desnom kutu ploče.

Slika 2.5. Opterećenje i rubni uvjeti ploče

Prema slici 2.5. na presjeku između točaka A i B postavili smo rubni uvjet simetrije s obzirom
na os Y, dok u točki D djeluje koncentrirana sila suprotno od smjera osi Y.

2.3.3. Definiranje mreže konačnih elemenata

U modulu Mesh se izrađuje mreža konačnih elemenata. Budući da je zadatkom zadano da je
potrebno prikazati konvergenciju naprezanja i pomaka s obzirom na povećanje broja
stupnjeva slobode, ovaj korak se ponavlja nekoliko puta. Za odabair željenih elemenata
potrebno je odabrati opciju Assign Mesh Controls te odabrati Tri i Structured. Sljedeći korak
je odabir tipa elementa, a to je trokutni element drugog reda. Nakon toga postavljamo mreže
konačnih elemenata. Postavljanje se vrši na način da se u alatu Seed Edges dodjeljuje veličina
konačnih elemenata. Ovaj postupak je ponavljan za različit broj seed-ova te su dobivene
sljedeće mreže.

Rijetka mreža prikazana na slici 2.6. se sastoji od 36 trokutnih konačnih elemenata i 91

čvorova.

Slika 2.6. Rijetka mreža

Goran Buković 37
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Srednja mreža prikazana na slici 2.7. se sastoji od 64 trokutnih konačnih elemenata i 153
čvorova.

Slika 2.7. Srednja mreža

Gusta mreža prikazana na slici 2.8. se sastoji od 100 trokutnih konačnih elemenata i 231
čvorova.

Slika 2.8. Gusta mreža

Goran Buković 38
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Najgušća mreža prikazana na slici 2.9. se sastoji od 144 trokutnih konačnih elemenata i 325
čvorova.

Slika 2.9. Najgušća mreža

Goran Buković 39
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2.4. Rezultati

Na sljedećim slikama prikazano je polje naprezanja prema von Misesu za različit broj
stupnjeva slobode proračunskog modela.

Na slici 2.10. prikazana je raspodjela naprezanja prema von Misesu za mrežu s 36 konačnih
elemenata.

Slika 2.10. Naprezanje prema von Misesu za 36 konačnih elemenata

Na slici 2.11. prikazana je raspodjela naprezanja prema von Misesu za mrežu sa 64 konačnih
elemenata.

Slika 2.11. Naprezanje prema von Misesu za 64 konačnih elemenata

Goran Buković 40
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 2.12. prikazana je raspodjela naprezanja prema von Misesu za mrežu sa 100 konačnih
elemenata.

Slika 2.12. Naprezanje prema von Misesu za 100 konačnih elemenata

Na slici 2.13. prikazana je raspodjela naprezanja prema von Misesu za mrežu sa 144 konačnih
elemenata.

Slika 2.13. Naprezanje prema von Misesu za 144 konačnih elemenata

Potrebno je prikazati konvergenciju naprezanja prema von Misesu i konvergenciju pomaka u

točki B za različit broj stupnjeva slobode proračunskog modela. U sljedećoj tablici prikazane
su vrijednosti naprezanja prema von Misesu u točki B za različit broj konačnih elemenata.

Goran Buković 41
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Tablica 2.1. Naprezanje prema von Misesu u točki B

Broj konačnih elemenata Naprezanje u točki B prema von Misesu,

N/mm2
36 98,4187 N/mm2
64 96,1317 N/mm2
100 94,6059 N/mm2
144 93,5450 N/mm2

Na sljedećoj slici 2.14. prikazana je konvergencija naprezanja u točki B za različit broj

konačnih elemenata.

99

98
Ekvivalentna naprezanja u točki B [ MPa ]

97

96

95

94

93
0 20 40 60 80 100 120 140 160

Broj konačnih elemenata

Slika 2.14. Konvergencija naprezanje prema von Misesu u točki B

Prema slici 2.14. vidimo kako u točki B, povećanjem broja konačnih elemenata s 36, pa 44,
N
100 te na kraju 144, vrijednost ekvivalentnih naprezanja konvergira od početnih 98,4187 mm2
N
prema 93,5450 mm2.

Goran Buković 42
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

U sljedećoj tablici prikazane su vrijednosti pomaka točke B za različit broj konačnih

elemenata.
Tablica 2.2. Ukupan pomak u točki B

Broj konačnih elemenata Ukupan pomak U, mm

36 0.0128338 mm
64 0.0151603 mm
100 0.0158909 mm
144 0.0161579 mm

Na sljedećoj slici 2.15. prikazana je konvergencija naprezanja u točki B za različit broj

konačnih elemenata.

0.018

0.016

0.014

0.012
Pomak točke B [ mm ]

0.01

0.008

0.006

0.004

0.002

0
0 20 40 60 80 100 120 140 160
Broj konačnih elemenata
Slika 2.15. Konvergencija pomaka u točki B
Prema slici 2.15. vidimo kako u točki B, povećanjem broja konačnih elemenata s 36, pa 44,
100 te na kraju 144, vrijednost pomaka konvergira od početnih 0.0128338 mm prema
0.0161579 mm.

Goran Buković 43
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Također, potrebno je prikazati raspodjelu naprezanja u presjeku A-A. U sljedećim slikama

prikazane su vrijednosti naprezanja u smjeru osi X za različit broj konačnih elemenata.

Na slici 2.16. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi X za mrežu sa 36 konačnih

elemenata.

𝐍
Slika 2.16. Naprezanje u smjeru osi X (S11) za mrežu sa 36 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Na slici 2.17. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi X za mrežu sa 64 konačnih

elemenata.

𝐍
Slika 2.17. Naprezanje u smjeru osi X (S11) za mrežu sa 64 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Goran Buković 44
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 2.18. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi X za mrežu sa 100 konačnih
elemenata.

𝐍
Slika 2.18. Naprezanje u smjeru osi X (S11) za mrežu sa 100 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Na slici 2.19. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi X za mrežu sa 144 konačnih
elemenata.

𝐍
Slika 2.19. Naprezanje u smjeru osi X (S11) za mrežu sa 144 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Goran Buković 45
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na sljedećim slikama prikazane su vrijednosti naprezanja u smjeru osi Y za različit broj

konačnih elemenata.

Na slici 2.20. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi Y za mrežu sa 36 konačnih

elemenata.

𝐍
Slika 2.20. Naprezanje u smjeru osi Y (S22) za mrežu sa 36 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Na slici 2.21. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi Y za mrežu sa 64 konačnih

elemenata.

𝐍
Slika 2.21. Naprezanje u smjeru osi Y (S22) za mrežu sa 64 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Goran Buković 46
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Na slici 2.22. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi Y za mrežu sa 100 konačnih
elemenata.

𝐍
Slika 2.22. Naprezanje u smjeru osi Y (S22) za mrežu sa 100 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Na slici 2.23. prikazane su vrijednost naprezanja u smjeru osi Y za mrežu sa 144 konačnih
elemenata.

𝐍
Slika 2.23. Naprezanje u smjeru osi Y (S22) za mrežu sa 144 konačnih elemenata,
𝐦𝐦𝟐

Goran Buković 47
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Potrebno je još i grafički odrediti raspodjelu naprezanja u presjeku A-A za različit broj
konačnih elemenata. Na slici 2.24. prikazana je raspodjela naprezanja u smjeru os X u
presjeku A-A za različit broj konačnih elemenata.
4

0
Naprezanje u smjeru osi X [ MPa ]

-2 36 elemenata

-4
64 elemenata
-6
100 elemenata
-8

-10 144 elemenata

-12

-14
0 10 20 30 40 50 60
Udaljenost po osi X [ mm ]

Slika 2.24. Naprezanje u smjeru osi X u presjeku A-A za različit broj konačnih elemenata
Prema slici 2.24. vidimo kako naprezanje za model s 36 konačnih elemenata najviše odskače
od ostalih. Povečanjem broja konačnih dolazi do poboljšanja, međutim u području od 15 do
40 mm svejedno imamo nezanemarivu razliku u rješenjima.

Na slici 2.25. prikazana je raspodjela naprezanja u smjeru os Y u presjeku A-A za različit broj
konačnih elemenata.
80
60
40
Naprezanje u smjeru osi Y [ MPa ]

20
36 elemenata
0
-20 64 elemenata
-40
-60 100 elemenata

-80
144 elemenata
-100
-120
0 10 20 30 40 50 60
Udaljenost po osi X [ mm ]

Slika 2.25. Naprezanje u smjeru osi Y u presjeku A-A za različit broj konačnih elemenata

Goran Buković 48
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Prema slici 2.25. vidimo da se naprezanja po Y osi, za razliku od onih po X, podudaraju s

veoma malenim razlikama. Prema tome za ovo naprezanje nije potreban velik broj konačnih
elemanata kako bi se dobio ispravan rezultat.

2.5. Deformirani oblik konstrukcije

Na sljedećim slikama biti će prikazan deformirani oblik konstrukcija za različit broj konačnih
elemenata.

Slika 2.41. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 36 konačnih elemenata

Slika 2.42. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 64 konačnih elemenata

Slika 2.43. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 100 konačnih elemenata

Slika 2.44. Deformirani oblik konstrukcije sa mrežom od 144 konačnih elemenata

Goran Buković 49
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

2.6. Zaključak
Rješavanjem zadanog zadatku u programskom paketu Abaqus te proučavanjem rezultata
možemo zaključiti kako je Abaqus iznimno koristan program za rješavanje sličnih problema.
Međutim bitno je napomenuti kako je pri samom rješavanju potrebno voditi računa o gustoći i
kompleksnosti mreže konačnih elemenata. S obzirom da smo vidjeli kako neke veličine poput
naprezanja u smjeru osi X dobro reagiraju na povećanje mreže, a u isto vrijeme to povećanje
rezultira kompleksnijim problemom, a time i sporijim radom računala (iako je to vrijeme u
ovom jednostavnom primjeru zanemarivo) potrebno je pronaći pravi omjer gustoće mreže i
točnosti rezultata kako bi postigli optimalan rad programa.

Goran Buković 50
Fakultet strojarstva i brodogradnje Metoda konačnih elemenata

Literatura:
[1.] Sorić, J: Metoda konačnih elemenata, Tehnička knjiga, 2004.
[2.] Vježbe iz kolegija „Metoda konačnih elemenata“.

Goran Buković 51