SV./VOL.

22

PULA, 2013.
UDK 902/904 HISTRIA ANTIQUA ISSN 1331-4270
Časopis Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Centar za arheološka istraživanja,
Međunarodni istraživački centar za arheologiju, Brijuni-Medulin
Journal of the Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb
Centre for Archaeological Research,
International Research Centre for Archaeology, Brijuni-Medulin
Svezak / Volume: 22
Pula, 2013.

NAKLADNIK / PUBLISHER Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

SUNAKLADNIK / CO-EDITOR
ZA NAKLADNIKA / FOR PUBLISHER
GLAVNA UREDNICA / EDITOR IN CHEF
UREDNIŠTVO / EDITORIAL BOARD
Centar za arheološka istraživanja
Međunarodni istraživački centar za arheologiju, Brijuni - Medulin (Hrvatska)
Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb
Centre for Archaeological Research,
International Research Centre for Archaeology, Brijuni – Medulin (Croatia)
Društvo za povijest i kulturni razvitak Istre, Pula
Society for the History and Cultural Development of Istria, Pula
Prof. dr. sc. Vlado ŠAKIĆ
Mr. sc. Kristina DŽIN
Mr. sc. Kristina DŽIN (Pula) akademik Emilio MARIN (Zagreb),
prof. dr. sc. Robert MATIJAŠIĆ (Pula), prof. Ante RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Zagreb),
prof. dr. sc. Isabel RODÀ (Barcelona), prof. dr. sc. Guido ROSADA (Padova),
prof. dr. sc. Francis TASSAUX (Bordeaux), prof. dr. sc. Marin ZANINOVIĆ (Zagreb)

TAJNIŠTVO IZDAVAČA / PUBLISHER CONTACT: 52103 Pula, p.box 554;

e-mail: kristina.dzin@pu.t-com.hr
SAVJET MEĐUNARODNOG ISTRAŽIVAČKOG Akademkinja Vera BITRAKOVA GROZDANOVA (Skopje),
CENTRA ZA ARHEOLOGIJU dr. sc. Lásló BORHY (Budimpešta), mr. sc. Kristina DŽIN
COUNCIL OF THE INTERNATIONAL RESEARCH prof. dr. sc. Erwin POCHMARSKY (Graz),
CENTRE FOR ARCHAEOLOGY dr. sc. Marijeta ŠAŠEL KOS (Ljubljana), akademik Emilio MARIN (Zagreb),
prof. dr. sc. Robert MATIJAŠIĆ (Pula), prof. Ante RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Zagreb)
prof. dr. sc. Isabel RODÀ (Barcelona), prof. dr. sc. Guido ROSADA (Padova),
prof. dr. sc. Francis TASSAUX (Bordeaux), prof. dr. sc. Marin ZANINOVIĆ (Zagreb)

FINANCIJSKA POTPORA / FINANCIAL SUPPORT Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb

Županija Istarska, Pula

The rewiew Histria Antiqua is referenced in:

BHA, Bibliography of the History of Art (BHA) as the successor of the earlier index (Répertoire d'Art et d'Archéologie), through the Research Libraries Group and
Art History Information Program / J. Paul Getty Trust (United States of America) as well as in the Instituts de l'Information Scientifiques et Techniques (INIST) of the of the Centre
National de la Recerche Scientific (CNR) and since 2005 also in the Catalogue of the UNESCO Bibliografic Data Records (UNESDOC)
Copyrighy ©2013 Institute of Social Sciences Ivo Pilar
International Research Centre for Archaeology, Brijuni-Medulin (Croatia)
Histria Antiqua is publisched annually.
Articles are reviwed internationally.
NASLOVNICA / COVER:
Pula, Menada (?), dio ogradne ploče kazališta, 1. st.
Pula, Maenad (?), segment of theatre parapet, 1st century AD
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

Marin BUOVAC

RIMSKI AMFITEATRI NA TLU

ISTOČNOG JADRANA I ZAOBALJA
Stručni rad Marin Buovac,
Primljeno: 31.05.2013. Arheološki muzej,
Odobreno: 2.08.2013. Trg opatice Čike 1,
UDK 904:725.826>(497.5)(210.5)“00/02“ 23000 Zadar – Hrvatska
e-mail: marin.buovac@zd.t-com.hr

U ovom se radu interdisciplinarnim pristupom (arheološki nalazi, povijesni izvori, predaja, arhivska istraživanja,
urbanizam, onomastika, religijska istraživanja...) daje prikaz distribucije istraženih i indiciranih građevina am-
fiteatara na prostoru istočnojadranske obale: Pola, Iader, Corinium, Burnum, Aequum, Tilurium, Salona, Epi-
daurum i Dyrrachium. Rimski se amfiteatri također obrađuju, i to kroz prizmu pitanja poput ubikacije, datacije, morfologi-
je i organizacije građevina amfiteatara na definiranim prostorima, poštivajući pritom njihov zaseban razvoj i specifičnosti.
Razmatrajući jačinu i održivost možebitne argumentacije i indicija mogućnosti postojanja jedne takve građevine za zabavu
rimskog puka, može se reći da ovaj rad predstavlja prvu širu studiju rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale.

Ključne riječi: amfiteatar, gladijatorske igre, arhitektura, forum, spectacula, venatio, kolonije, legijski logor,
istočnojadranska obala.

Uvodno razmatranje.1 sve do Augustova razdoblja. Prostor za gledanje gladi-

Gladijatorske igre vuku svoje korijenje u prastarim
ritualima prinošenja ljudske žrtve na grobu odličnika
da bi se udobrovoljili duhovi umrlih predaka (manes).
U početku su bile povezane s pogrebnim svečanostima
i postupno su se počele odvajati od grobnoga konteksta
te su postale vrlo popularne u Rimu od ranog 2. stoljeća
prije Krista kao najvažnije društveno zbivanje u antič-
kome svijetu. Kako navode povijesni izvori, uobičajena
lokacija gladijatorskih borbi bio je Forum Romanum
jatorskih predstava nazivao se spectacula (ime proizlazi
iz funkcije: „mjesto za gledanje“), a tvorile su ga drvene
konstrukcije sjedišta koje su bile podignute uzduž fo-
ruma, iz čega će poslije nastati ovalni oblik amfiteatra 1
Ovom prigodom htio bih se najiskrenije
(Vitr. De arch. V, 1, 1-2).2 zahvaliti Željku Miletiću (Sveučilište u
Smatra se da gladijatorske borbe na prostor istoč- Zadru) i Vlatki Vukelić (Sveučilište u
Zagrebu – Hrvatski studiji) na pomoći, ko-
nojadranske obale dospijevaju sa prvim rimskim osva- legijalnosti, savjetu i ustupljenoj literaturi.
janjima, u vrijeme kasne Republike i ranog Carstva.3 2
BOMGARDNER 2000, 32; JUNKEL-
Gladijatorske borbe i nadmetanja su se isprva izvodili MANN 2005, 12-13; WELCH 2007,
49; JELIČIĆ-RADONIĆ 2008, 39.
na improviziranoj površini ili pak u sklopu pojedinih 3
BUOVAC 2007, 304; ISTI 2010, 5, 129.

129
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
Sl. 1. Rekonstrukcija drvenih
sjedala na Forum Romanumu
(izvor: WELCH, 2007).
novosagrađenih javnih zdanja, poput rimskih foruma
ili termi. Pretpostavlja se da se ubrzo per analogiam po-
javljuju prve drvene i kamene građevine amfiteatara za
potrebe najvažnijih društvenih zbivanja jedne rimske
zajednice. Dotična zdanja građena su uzduž cijele istoč-
nojadranske obale, kao i njenog šireg zaleđa.4 Rani ka-
meni amfteatri republikanskoga razdoblja bili su funk-
cionalne nedekorirane građevine, što će se potpuno
promijeniti u Augustovo doba kada se amfteatar mo-
numentalizira kao građevinski tip civilnoga karaktera.
Tada nastaje riječ amphitheatrum, u značenju dvostruki
teatar, zamijenivši raniji naziv spectacula. Zbog maloga
kapaciteta drvenih sjedišta prestaju se održavati gladi-
jatorske igre na forumu, iako car August navodi da je
dao venationes... in circo aut in foro aut in amphitheatro
(Res ges. divi Aug. 22). Status ranocarskih amfteatara
znatno se mijenja. Nov i istaknut građevinski tip rim-
ske kulture širi se kroz Italiju i rimske kolonije mnogih
provincija za vrijeme Augusta i julijevsko-klaudijevske
dinastije.
Kao što smo već konstatirali, prvotne građevine ove
vrste bile su privremenog karaktera i građene od drva.
Brojni drveni amfteatri nastali su po uzoru na prototip
drvenih struktura na rimskim forumima (Forum Roma-
num i Forum Boarium) koje će zatim zamijeniti kamene
građevine. Taj tip građevina, koje zadovoljavaju potrebe
za spektaklima različitog karaktera, posjeduju gradovi
4
Usporedi: BUOVAC 2007, 304.
5
CAMBI 2002, 70. s najvišom urbanom civilizacijskom razinom, čije su se
6
RENDIĆ-MIOČEVIĆ 2003, 175. predstave održavale u doba velikih religijskih svečanosti
7
STARAC 1999, 7-8, 57, 60.
130
Histria Antiqua, 21/2012
i sajmova, što su ujedno bile i izvrsne prigode za oku-
pljanje i uživanje.5 Gladijatorske borbe i građevine amfi-
teatara nisu bile u tradiciji istočnih dijelova imperija pa
na tamošnjem području gotovo i izostaju.6
Distribucija amfiteatara i gladijatorskih igara na
području istočnojadranske obale i njenog zaleđa znat-
no je zastupljenija nego što se nekoć pretpostavljalo, u
sklopu znanstveno-stručne literature iz kruga huma-
nističkih znanosti. Međutim, čak ni u novije vrijeme
tim rimskim javnim građevinama nije dana adekvatna
znanstvena pozornost, u vidu sistematiziranog i sveo-
buhvatnog pregleda – na razini jedne veće prostorne ili
administrativne jedinice. Sveprisutna uloga amfiteatara
kao graditeljskih objekata i prostora, u sklopu kojih su
se odvijali karakteristični sadržaji, vrijedni su pažnje pa
se u radu obrađuje pitanje istočnojadranskog prosto-
ra i njegova konteksta održavanja gladijatorskih igara
(munera gladiatoria, spectacula gladiatoria) kao specija-
lizirane vrste masovnih igara u funkciji pučkih zabava.
Pola. Pacifikacija histarskog poluotoka od strane
cara Augusta rezultirala je uključenjem cijelog istarskog
poluotoka u X. italsku regio, pod nazivom Venetia et Hi-
stria. U to doba su podignuta velika klasična zdanja koja
svjedoče o značaju i veličini rimskodobnog grada Pule.7
U uređenu i organiziranu urbanističko-infrastruktur-
nu shemu rimskodobnog grada Pule ujedno se uklapa
čuvena građevina rimskog amfiteatra, izgrađena u ju-
lijevsko-klaudijsko doba, koja se nalazi izvan njezinih
obrambenih bedema – nadomak izvoru vode, uz tako-
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
zvanu Flavijevsku cestu koja je iz Pule vodila u Akvile-
ju.8 S obzirom na gospodarski i urbanistički razvoj rim-
ske kolonije Pole u doba Augusta, kao i transformaciju
foruma u raskošan kultno-administrativni centar te
odredbe i dozvole carskog Rima o načinu organiziranja
i održavanju gladijatorskih igara (leges gladijatoriae),
izvan već spomenutog fortifikacijskog sustava rimsko-
dobne kolonije Pule, izgrađen je jedan od najmonumen-
talnijih spomenika antičkog graditeljstva na području
istočnojadranske obale – amfiteatar, od srednjeg vijeka
zvan Arena, koji svjedoči o značaju i veličini rimske
Pole.9 Po veličini zauzima šesto mjesto među rimskim
amfiteatrima te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska
arhitektonska reda u potpunosti očuvana.10 Sagrađen
je na zapadnim padinama jednog od tamošnjih brežu-
ljaka iznad pulskog zaljeva koji je u antičko doba dopi-
rao gotovo do njegovih temelja. Tlocrtni oblik borilišta
amfiteatra Pole tvori pravilna elipsa oko koje se nižu
radijalno-koncentrični potpornji zidovi kamenih ste-
penica, sjedišta za gledatelje i vanjski zidni plašt. Budući
da se osnovni tlocrtni oblik vanjskog plašta i svih unu-
tarnjih konstrukcija zasniva na policentričnoj krivulji,
upravo takav raspored uvjetuje sustav komunikacija i
višenamjenskih prostora u obruču cirkularnih hodnika
i nosivih zidova gledališta.11 Nepoznati arhitekt prila-
godio je amfiteatar postojećoj konfiguraciji terena na
način da je sječenjem zapadne padine brežuljka i plani-
ranjem prema moru dobio dovoljno ravne površine za
smještaj borilišta. Horizontalno poravnanje i skladnost
visina ostvario je kompozicijom zidanih supstrukcija, s
morske, i obradom padine brežuljka, s istočne strane.12
Time je ujedno ostvario arhitektonski sklad vanjskih
i unutarnjih dijelova građevnog kompleksa i terena.
Zbog pojednostavnjenja i stabilnosti, istočni dio kon-
strukcije sa samo dva kata položen je na prirodno uzvi-
šenje. Na taj su način i prirodni uvjeti izgradnje istočne
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 2. Pogled na pulski amfiteatar i
njegovu idealnu rekonstrukciju (iz-
vor: MATIJAŠIĆ – UJČIĆ, 2005;
STARAC, 2010).
i zapadne polovine arene, što ih dijele porta Libitinae i
porta triumphalis, odredili konstruktivnu različitost u
prostornoj sukladnosti.13 U skladu s navedenim, zapad-
ni dio amfiteatra, okrenut prema moru, izgrađen je na
sveukupno tri kata.14
Izvjesne arhaične crte gradnje i samosvojnosti pul-
skog amfiteatra potječu od činjenice da početak njegove
gradnje možemo vremenski atribuirati u doba najrani-
jeg Carstva, dakle znatno prije izgradnje čuvenog Kolo-
seja.15 Amfiteatar na području rimskodobne Pule sagra-
đen je na ukupnoj površini od 11 466 m2, što ga svrstava
na šesto mjesto među sačuvanim takvim građevinama
u sklopu prostranog rimskog Carstva.16 Izuzetno geo-
metrijski pravilna građevina amfiteatra, duljine 132,45
m i širine 105,96 m, daje među osima savršen odnos
5:4.17 Svojom pojavnošću diže se ukupno na tri kata:
donja dva su izgrađena sa 72 lučno oblikovana otvora,
dok je treći kat izrađen sa 64 pravokutna otvora.18
Shema lukova pulskog amfiteatra ugravirana je u
dio uglačane ravne površine jednog pilastra u prizemlju 8
FISCHER 1996, 123; MATIJAŠIĆ 2005,
plašta, u blizini glavnog ulaza na južnoj strani amfitea- 9; KRIZMANIĆ 2005, 24.
tra. Pritom se vjerojatno radi o tehničkom detalju kojim 9
10
DŽIN 1997, 14-15.
SANADER 2004, 80.
su graditelji pulskog amfiteatra međusobno objašnjavali 11
KRIZMANIĆ 2005, 24.
način slaganja kamenih blokova. Blokovi su vezani že- 12
KUZMANOVIĆ 1989, 174.
13
SUIĆ 2003, 263.
ljeznim šipkama koje su bile zalivene olovom. Na vrhu 14
ISTI 2003, 262; CAMBI ET ALII 2006,
je zidna kruna od kamenih blokova i vodoravno polože- 24-26.
nih kamenih greda s utorima. Sa zidnom krunom i žli- 15
SUIĆ 2003, 263; BUOVAC 2012c,
14-15.
jebom za skupljanje kišnice sa krova dostiže sa zapadne 16
DŽIN 1997, 15; KRIZMANIĆ 2005,
strane visinu od ukupno 32,45 m.19 24; STARAC 2005, 67; DŽIN 2008, 10.
17
KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997, 78; SAN-
Pulski amfiteatar izgrađen je od krupnoga, rustično ADER 2004, 80; KRIZMANIĆ 2005, 24;
oblikovana kamena koji daje dojam snage i grubosti, što DŽIN 2008, 10.
18
HÖNLE - HENZE 1984, 151; SANA-
je ujedno u skladu sa sveukupnom namjenom dotične DER 2004, 80; KRIZMANIĆ 2005, 24;
građevine. Zidni plašt s velikim polukružnim otvorima STARAC 2005, 67.
19
MLAKAR 1996, 10; SANADER 2004,
izgrađen je od pravilnih blokova kamena vapnenca ra- 80; KRIZMANIĆ 2005, 24; STARAC
zličitog varijeteta (opus quadratum), vađenog u Cave ro- 2005, 67; DŽIN 2008, 10. U znanstvenoj
literaturi ne postoje ujednačeni podaci u
manae kod Vinkurana, dok je unutrašnjost građena od vezi s konačnom visinom amfiteatra u Puli.
131
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

kamena lomljenca rakaljskih kamenoloma i kamenolo- tičnog amfiteatra do konačne arhitektonske zaključne
ma Soline (Valsaline) kod Rovinja.20 Stoga se kamen za cjeline i visine, s ponekim potrebnim pregrađivanjima
gradnju amfiteatra dopremao na gradilište iz kameno- u unutrašnjosti, možemo pripisati razdoblju vladavine
loma oko neposredne okolice onodobne Pule, a koji su dinastije Flavijevaca, prilikom koje su Vespazijan, Tit i
se nalazili uz samu morsku obalu, jer je velike blokove Domicijan građevinu amfiteatra proširili i izgradili do
za gradnju impozantnog gledališta i vanjskog plašta konačnog oblika u potpunosti od kamena.26 Stoga, kao
bilo najjednostavnije transportirati morskim putovima zaključno razmatranje u pogledu vremena izgradnje,
do pulske luke.21 Vanjski perimetar obodnog zida am- proširenja i konačne dogradnje rimskog amfiteatra u
fiteatra građen je od pravilnih blokova, s dobro prilju- Puli, vrijedi istaknuti da ono ne prelazi okvir 1. stolje-
bljenim sastavnim plohama i sljubljenicama, a sredina ća.27 Neizbježno se nameće zaključak da je dinastija Fla-
naličja blokova ostala je rustikalno obrađena. Kameni vijevaca kao marljivi graditelj rimskih amfiteatara favo-
blokovi bili su međusobno povezani željeznim sponama rizirala odvijanje gladijatorskih igara diljem prostranog
bez upotrebe maltera. Zbog specifičnosti konstrukcije, Rimskog Carstva, što dokazuju brojni primjeri dotičnih
na pulskom se amfiteatru mogu izučavati tradicionalni građevina iz toga doba.28
načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstve- U graditeljskom koncipiranju i ostvarenju amfite-
nim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu. Po- atra u Puli određen specifikum, koji inače kod drugih
sebice se, u tom pogledu, ističu nosači koji su služili za poznatih amfiteatara u rimskom svijetu nije zabilježen,
20
MATIJAŠIĆ 1998, 396, 398; STARAC natkrivanje amfiteatra velarijem koji je štitio gledatelje čine njegova četiri stubišna tornja prizidana na vanj-
2004, 206; DŽIN 2008, 10; BUOVAC
2011a, 54.
od kiše, sunca i ostalih atmosferskih utjecaja. sko lice građevine.29 Spomenuti su tornjevi, kao rijedak
21
MATIJAŠIĆ 1998, 449; CRNKOVIĆ Prema pojedinim mišljenjima prve su gladijator- primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja,
2003, 72. Računa se da je samo za izgradn- ske borbe na području antičke Pule bile upriličene za organski ugrađeni u obodni zid amfiteatra u istoj arhi-
ju vanjskog plašta amfiteatra bilo potrebno
izvaditi, obraditi i dopremiti na gradilište vrijeme Gaja Julija Cezara.22 Taj bi podatak bio sjajan tektonskoj kompoziciji i tehnici. U tornjevima su bile
više od 8 000 m3 kamene građe. pokazatelj kako su se gladijatorske borbe organizirale smještene drvene stepenice kojima se dolazilo na sje-
22
DŽIN 2008, 7.
23
SUIĆ 2003, 410-411.
na području rimske kolonije Pule i prije izgradnje sa- dišta poprečnim hodnicima iz koncentričnih obodnih
24
FISCHER 1996, 128. mog amfiteatra. Igre su mogle biti održane u termama, vanjskih hodnika, a pomoću okomitih stepenica i na
25
MATIJAŠIĆ 2005, 9-10. na forumu ili pak na nekoj slobodno odabranoj ili pak najviši kat amfiteatra.30 Također, mogli su poslužiti za
26
MLAKAR 1996, 11; MATIJAŠIĆ
2005, 9-10. improviziranoj površini.23 Danas se mogu razlikovati prilaz mornara na palubu, gdje se ujedno zatezao velari-
27
KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997, 78. stari dijelovi prvotnog amfiteatra od kasnijih elemenata um.31 Vjerojatno su stubišni tornjevi pulskog amfiteatra
28
ABBONDANZA 2008, 13, 20. Pseu-
dopovijesna legenda tvrdi da je amfiteatar pregradnje i prigradnje. Među dosadašnjim istraživači- posljedica uočavanja prednosti koje nude ulazi izvan
u Puli dao sagraditi car Vespazijan u čast ma antičke arhitekture i baštine iskazivana su različita perimetalnih zidova jer gledatelji ne moraju prolaziti
svojoj ljubavnici, pulskoj liberti Antoniji
Cenidi koja je u Puli imala posjede. Druga mišljenja u vezi s vremenom koncipiranja i gradnje pul- kroz prostor gledališta. Uzor spomenutim graditeljskim
pak legenda progovara o tome kako su vile skog amfiteatra u rasponu od 1. do 5. stoljeća. Smatra pojedinostima ponudile su rampe starih kampanijskih
sagradile amfiteatar. SANADER 2004,
80; MATIJAŠIĆ 2005, 10; KRIZMANIĆ se da je na području današnjeg amfiteatra u vrijeme amfiteatara koje izvana dovode gledateljstvo do naj-
2005, 26; STARAC 2005, 67; DŽIN vladavine cara Augusta postojala jedna takva manja višeg kata.32 Svaki od četiri stubišna tornja imao je po
2008, 11. Antonija Cenida je bila pisarica
Antonije Minor, nećakinje cara Augusta. građevina sa tipološkim odlikama karakterističnim za dvije vodospreme za snabdijevanje vodoskoka te meha-
Usporedi: BENUSSI 2002, 93, bilj. 75; početak 1. stoljeća.24 Međutim, već oko polovice 1. sto- nizam za prskanje mirisnih tekućina po unutrašnjosti
FONTANOT 2004, 85; KRIZMANIĆ
2005, 26. ljeća moglo je doći do potrebe za njegovim povećanjem i borilišta.33 Na vrhu tornjeva nalaze se vodospreme. Na
29
WILKINSON 1848, 45; LIBERATI - dogradnjom zbog procvata i prosperiteta kolonije, kao i nekim su blokovima fasade urezani natpisi i poneke
BUORBON 2000, 147, sl. 146-147. zbog porasta ukupnog broja njezinih stanovnika. Važno skice. Posebnu zanimljivost spomenutih tornjeva pred-
30
GNIRS 1915, 38.
31
SANADER 2004, 81; KRIZMANIĆ je spomenuti da vanjski obodni zid pulskog amfiteatra s stavlja u zid urezan crtež jelena u trku i jedna urezana
2005, 24. polukružnim lukovima sa svojim ogromnim blokovima spirala u plohu unutrašnjeg pilastra tornja.34
32
CAMBI 2002, 73.
33
DŽIN 2008, 10-11. i njihovom rustikalnom obradom, po svemu sudeći, od- Promjer borilišta iznosi 67,90 m po dužoj osi, dok
34
GNIRS 1915, 37, sl. 17, 41; MLAKAR govara građevinskoj maniri i tehnici koju zapažamo na po kraćoj iznosi 41,60 m.35 U samu arenu ulazilo se na
1996, 30.
35
GNIRS 1915, 34; KRIZMANIĆ 2005,
spomenicima Rima iz vremena vladavine cara Klaudi- dva glavna ulaza u smjeru njezine duže osi i na nekoli-
24; DŽIN 2008, 10. U našoj znanstvenoj ja. Radi spomenutih sličnosti i analogija u tehnici grad- ko sporednih ulaza.36 Od prostora za gledatelje (cavea)
literaturi ne postoje sasvim ujednačeni nje, primjeni i obradi građevnog materijala prvo proši- borilište je bilo odijeljeno oko 3 m visokim zidom i 1,16
podaci u vezi s dimenzijama borilišta
amfiteatra u Puli. renje amfiteatra u Puli te gradnju lukova obodnog zida m širokim prolazom.37 Iznad tog hodnika nalazila se te-
36
KÖHNE - EWIGLEBEN - JACKSON
2000, 34; KRIZMANIĆ 2005, 24.
možemo vremenski odrediti u razdoblje vladavine cara rasa sa sjedištima za uglednike, a ispred nje i željezne
37
SANADER 2004, 81. Klaudija.25 Posljednju građevinsku fazu i dovršenje do- šipke za dodatnu zaštitu gledatelja od razjarenih zvije-

132
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
ri. Na izlaznim lukovima u gledalište amfiteatra bili su
uklesani putokazi s imenima obitelji – korisnika poje-
dinih prostora.38 Lože za najviše dužnosnike bile su vje-
rojatno smještene na vrhovima kraće osi borilišta.39 Od
spomenute terase do vrha amfiteatra dizao se prostor
za gledatelje, podijeljen na više skupina redova sjedišta,
u skladu sa socijalnim statusom gledatelja. Jasna kon-
strukcija zaobljenih i nagnutih cirkularnih bačvastih
svodova, tragovi stare tehnologije klesanja i spajanja
kamena, tragovi trasiranja krivulja, montaža kame-
nih blokova, ostaci stubišta i vomitorija na različitim
razinama, krovni vijenac s olukom i parapetom iznad
najviše etaže, razni kameni umjetnički ukrasi, vijenci,
lezene, natpisi s imenom vlasnika sjedišta i drugi arhi-
tektonski detalji u kamenu također ukazuju na izuzet-
no kvalitetno kamenoklesarsko i razvijeno graditeljsko
umijeće.40 Različiti vidovi ukrasne površinske obloge
konstruktivnih elemenata, poput zidova, podova, niša,
loža i arhitrava, podnosili su šaroliku množinu svih boja
mramora, nerijetko u kombinaciji s drugim vrstama
višebojnog kamena. Dijelovi pulskog amfiteatra, vjero-
jatno loža, bili su obloženi mramornim reljefnim ukra-
sima, od kojih je tek lik egipatskog božanstva Hathor
ostao sačuvan.41
Prostor gledališta nalazio se iznad arene i širio se po-
put elipsoidnog lijevka u koncentričnim stepeničasto
položenim redovima kamenih sjedala; bio je podijeljen
zrakastim prolazima u klinaste sektore. Prostor gledali-
šta imao je 40 kamenih stuba, podijeljenih u dva meni-
ana (lat. maenianum). Katove su međusobno povezivale
stepenice. Redovi kamenih stepenica bili su podijeljeni
na pojedina sjedišta za gledatelje, i na njima su ponekad
bila usječena početna slova ili kratice (obiteljskih) ime-
na zakupnika sjedišta. Zasad je evidentirano 80 oznaka
mjesta, odnosno sjedišta u gledalištu s inicijalima ime-
na pojedinih osoba ili obitelji.42 Na dva kata kamenih
stepenica za sjedenje, kao i na prostoru drvene galerije
(maenianum summum in ligneis) pulskog amfiteatra mo-
glo je prisustovati oko 23 000 gledatelja.43 U sveukupan
broj gledatelja moramo ubrojiti cjelokupno stanovniš-
tvo južne i zapadne Istre, a ne samo rimske kolonije
Pule.44
Ispod borilišta u smjeru njegove duže osi nalazila se
prostorija kojoj su strop nosili stupovi i pilastri, a u njoj
su bile smještene sprave za aranžiranje scene. Također
su u unutrašnjosti zidanih supstrukcija bila razna spre-
mišta, prostorije za odmor i okrepu gledatelja za vrije-
me odmora, kao i ostale potrebne prostorije za pohranu
raznih rekvizita. Podzemlje je dijelom izdubljeno u ži-
Histria Antiqua, 21/2012
vom kamenu, a dijelom je građeno od sitnog klesanog
kamena. U gotovo cijeloj dužini borilišta bila je iskopa-
na podzemna prostorija u obliku pokrivenog hodnika
na stupovima, dužine 58 m, širine 7,9 m i visine 3,7 m.45
Strop, građen od drvenih greda i dasaka, bio je položen
na osam kamenih stupova i šesnaest pilastara. Na sjeve-
roistočnoj strani borilišta ulazilo se u podzemni hodnik
koji je vodio prema sjeveroistoku, gdje se nalazila zgrada
čija je funkcija u tijesnoj vezi s građevinom amfiteatra.
Pritom se vjerojatno radilo o gladijatorskoj školi (ludi
gladiatori), vježbalištu i domu gladijatora.
U neposrednoj blizini spomenute prostorije s ka-
vezima, smještenim u unutrašnjosti zidanih supstruk-
cija uz ulaz, nalazi se prostorija s malom nišom u dnu
koja predstavlja malo svetište božice Nemeze, zaštitni-
ce gladijatora i gladijatorskih igara.46 Svečana dvorana
pulskog amfiteatra nalazila se na zapadnom kraju, a do
nje se dolazilo iz dva ulaza s morske strane kroz uski
nadsvođeni hodnik. S obje strane svečane dvorane na-
lazile su se počasne dvorane, a ispred svih njih, odmah 38
DŽIN 2008, 11.
uz unutarnji potporni zid terase, bilo je smješteno malo 39
GNIRS 1915, 35.
svetište. Postoji mišljenje da se pritom radi o Mitrinom
40
KUZMANOVIĆ 1989, 174-175;
GIRARDI-JURKIĆ 1997, 24.
svetištu.47 Iz svečane dvorane izlazilo se na počasnu 41
STARAC 2004, 205.
ložu na vrhu terase, na kojoj su bila sjedišta za najviše 42
MLAKAR 1996, 6; DŽIN 1997, 17.
odličnike i goste.48 Religijski sustav rimskih gladijator-
43
GNIRS 1915, 39; BENUSSI 2002, 92,
bilj. 74; SUIĆ 2003, 265; SANADER
skih božanstava također upotpunjuje i prikaz egipat- 2004, 80-81; STARAC 2005, 67. Zasad
skog božanstva Hathor, također pronađenog u sklopu ne postoje sasvim ujednačeni podaci u vezi
s konačnim brojem posjetitelja amfiteatra
građevine amfiteatra u antičkoj Puli.49 U ikonografskoj u Puli.
predstavi božica Hathor prikazivana je i kao krava koja
44
MILIĆ 1994, 198; CAMBI 2002, 70;
MATIJAŠIĆ 2005, 9-10.
doji i važe mrtve duše, odnosno ona proždire ljude i pije 45
BUOVAC 2012a, 388. Pomorske se bitke
njihovu krv, što se izvrsno uklapa u nemilosrdne i krvo- (naumahije) u pulskom amfiteatru vjero-
jatno nisu održavale zbog blizine mora gdje
ločne gladijatorske priredbe priređivane i na području je to bilo jednostavnije i jer nije iziskivalo
pulskog amfiteatra.50 Hathor, kao božanstvo zaštitnič- nikakve tehničko-graditeljske zahvate.
46
HÖNLE - HENZE 1984, 152-153;
kog karaktera, pojavljivalo se kao dekoracija u pulskom GIRARDI-JURKIĆ 2005, 207; BUOVAC
amfiteatru, tim više što su i sami sudionici u gladijator- 2013, 41-43.
skim nastupima često bili egipatskog podrijetla.51 47
STARAC 2005, 67; SANADER 2008,
133.
Za amfiteatar u Puli zasad nema nepobitnih povi- 48
MLAKAR 1996, 30.
jesnih tragova ubijanja prvih kršćana, ali kasnija legen- 49
GIRARDI-JURKIĆ 2004, 98.
50
GIRARDI-JURKIĆ 2001, 14-15; DŽIN
da o sv. Germanu kazuje da su mu 284. godine sudili 2005a, 190. Sa stražnje strane tog ulomka
u amfiteatru te su ga vojnici zatim odveli podalje od urezana je oznaka: XIII.
grada, gdje su mu odrubili glavu.52 U sklopu amfiteatra 51
52
GIRARDI-JURKIĆ 2001, 6-7.
BADURINA 2000, 297; UJČIĆ 2005,
pronađena je antička nekropola u njegovoj neposrednoj 73; DŽIN 2008, 30; NADILO - REGAN
blizini, na području Koparske ulice. Između ostalog, 2010, 336.
53
DŽIN 2005, 83. U dotičnom grobu
otkriven je i grob gladijatora za kojeg se pretpostavlja nađeno je niz predmeta, od keramičkih
da je umro u borbi.53 Konačnom afirmacijom kršćan- tanjura, uljanica do strigila.
stva kao državne vjere, priređivanje gladijatorskih igara 54
GNIRS 1915, 35; MLAKAR 1996,
19, 22; ABBONDANZA 2008, 47;
zabranjeno je uredbom iz 404. godine od strane cara SANADER 2008, 133; DŽIN 2008, 30;
Honorija.54 BUOVAC 2012b, 63. Uporaba pulskog
amfiteatra bila je tijekom 4. i 5. stoljeća
Iader. Zadar je jedan od najstarijih gradova na istoč- osjetno smanjena, ne samo zbog carske
nojadranskoj obali koji je urbanu fizionimiju dobio tek uredbe, već i zbog općih nesigurnih prilika
toga doba.
133
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 3. Kontrastiranje antičkog i

srednjovjekovnog Zadra u pogledu
amfiteatra (izvor: PETRICIOLI,
1978).

55
ENGEL 1798, 213; SUIĆ 2003, 63;
NOVAK 2004, 76; GIUNIO 2006, 304.
56
SUIĆ 2003, 299-301; GIUNIO 2006,
304-305; BUOVAC 2010, 37.
57
SUIĆ 1996, 444; STARAC 2000, 55;
SUIĆ 2003, 262.
58
CAMBI 2002, 70; GIUNIO 2006, 305.
59
BRUNELLI 1913, 135-136; SUIĆ 1981,
202; MILETIĆ 1993, 129; GIUNIO 2006,
305. Mnogi autori spominju građevinsko-
arhitektonske „ostatke“ zdanja zadarskog
amfiteatra koje su bile vidljive još u vrijeme
njegovog svjedoka Šimuna Ljubavca,
odnosno u doba 17. stoljeća.
u rimsko doba. Pred kraj Republike naseljava se veći
broj italskih doseljenika koji su u doba Cezarova pro-
konzulata u Iliriku mogli biti organizirani u conventus
civium Romanorum ili prethodeći municipium. Zadar
postaje rimskom kolonijom u prvim godinama vlada-
vine cara Augusta (parens coloniae).55 Gradski perime-
tar zatvaraju monumentalne zidine s kulama, ulice su
trasirane po ortogonalnom principu, na sjecištu glavnih
ulica forumi su s trijemovima, kapitolijem i drugim
prigradnjama, a vodoopskrba je rješavana cisternama
i vodovodima. Primjenom načela rimskog urbanizma
Zadar je bio podijeljen na pravilne gradske blokove (in-
sulae), omeđene ortogonalnim rasterom ulica. Grad je
dao utvrditi osnivač kolonije August. Oko 27. godine
prije Krista započela je gradnja foruma. Od druge mo-
numentalne arhitekture ustanovljeni su gospodarski
trg (emporium) uz luku, ostaci većih i manjih termalnih
sklopova te ostaci stambene arhitekture. Gradski sadr-
žaji su nudili odlične uvjete za obavljanje svakodnevnih
poslova, ali i društveni život, razbibrigu i uživanje. Javne
terme, biblioteke, otvoreni prostori za sunčanje i vjež-
banje, vrtovi i trijemovi za šetnju bili su dostupni svim
građanima za razonodu i rekreaciju (otium).56 U grado-
vima koji su imali teatar i amfiteatar – kakav je po svoj
vjerojatnosti bio i Iader – odlazak na predstave i borbe
gladijatora bio je također važan izvor zabave. Nerijetko
su kao sastavni dio razbibrige organizirana i atletska na-
tjecanja, kao i različite društvene igre.57 Tako je i rimska
prosperitetna kolonija Iader u javnom uređenju i orga-
nizaciji grada, osim brojnih drugih javnih građevina, po
svoj vjerojatnosti imala i vlastiti gradski amfiteatar, u
čijem su se sklopu odvijale brojne zabave, natjecanja i
igre.58 Međutim, o njegovom faktičkom postojanju na
području rimske kolonije Iader govore pak stanoviti,
oskudni i ustaljeni podaci.
Još sredinom 17. stoljeća na tom su području treba-
li biti vidljivi ostaci građevine amfiteatra ili pak ostaci
neke pogrešno atribuirane građevine koja je ispunja-
vala nekakvu sasvim drugu funkciju.59 Dotične vijesti
saznajemo iz svekolikog povijesno posvjedočenog do-
pisivanja, odnosno privatne korespodencije koju je o
tome kooperativno svojedobno vodio zadarski kroničar

134
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
i ljubitelj zadarskih starina Šimun Ljubavac, razmje-
njivši ideje sa čuvenim povjesničarem Ivanom Lučićem
Trogiraninom.60 Dok je posljednji spomenuti boravio u
Rimu, Ljubavac mu je bio poslao 14. travnja 1678. godi-
ne skicirani crtež, na kojem je bila prikazana i ocrtana
jedna građevina ovalnog oblika koja je bila dugačka od
jugoistoka prema sjeverozapadu svega 360 stopa.61 Što
se tiče usporedbe veličina građevina amfiteatara, čini se
da je takav objekt, samo mnogo manjih razmjera, ima-
lo i područje legijskog logora u Burnumu.62 Kontrasti-
ranjem dimenzija i razmjera spomenutih građevina
dobivamo uvid u hijerarhiju veličina amfiteatara na
istočnojadranskoj obali. No, kao što stoji u navede-
nom pismu, spomenute mjere bile su čisto nagađanje,
odnosno procjenjivanje. Međutim, prema spomenutoj
korespodenciji, sve do 17. stoljeća morali su biti oču-
vani mnogi dijelovi građevine amfiteatra, odakle su
Zadrani, odnosno Mlečani uzimali kamenu građu za
ponovnu gradnju, odnosno obnovu javnih građevina.
Lucius je ispočetka ispravno i vjerodostojno pretpo-
stavljao da bi se moglo raditi o spomenutoj građevini
amfiteatra rimske kolonije Iader jer se takve velebne i
monumentalne rimskodobne građevine grade u pravi-
lu izvan gradskog areala ili na samoj njegovoj periferi-
ji. U datim okolnostima bi se taj amfiteataralni oblik,
koji se nalazio izvan gradskog areala antičkog Iadera
(extra muros), trebao odnositi na građevinu amfitea-
tra, a ne na zgradu teatra koju bi negacijska skupina
ove teorije htjela vidjeti na navedenom području.63
Kasnije predbacuje francuskom putopiscu, liječniku i
arheologu Jacobu Sponu koji te ostatke nepokolebivo
pridaje građevini gradskog amfiteatra antičkog Iade-
ra (d’Amphitheatre).64 Sam pisac ovih redaka zacijelo
je točno identificirao tip građevine jer je takve imao
prilike vidjeti u više ilustrativnih primjeraka na svojim
putovanjima. Da se pritom zaista radilo o zgradi am-
fiteatra, a ne o zgradi teatra, pokazuje i sam prigodni
natpis65 koji je tom prilikom postavljen na području
same Mezzalune od strane Mlečana, gdje se navodi da
je to spomenuto vanjsko gradsko utvrđenje podignuto
na istom mjestu na kojem se nekada nalazio gradski
amfiteatar rimske kolonije Iader.66
Početkom 18. stoljeća u jednom njemačkom puto-
pisu anonimnog autora spominje se opis glavnog grada
Dalmacije – Zadra, stavljajući naglasak na kulturnu
vrijednost i ostavštinu njegovih antičkih spomenika i
baštine.67 Tako redom dotični anonimus opisuje grad-
ske utvrde, par excallance takozvani polumjesec (Me-
zzaluna), sagrađen na mjestu nekadašnjeg antičkog
Histria Antiqua, 21/2012
amfiteatra.68 Prilikom opisa Zadra autor se oslanjao
na Sponov i Lučićev opis, ali i na opise drugih pisaca. O 60
PETRICIOLI 1978, 1; KUZMANOVIĆ
samom objektu zasada nema gotovo nikakvih daljnjih 1989, 174; SUIĆ 2003, 262.
podataka niti novijih arheoloških nalaza. Izgradnjom 61
BRUNELLI 1913, 135. Rimska jedinica
mjere za dužinu bila je stopa (pes), a
dijela venecijanskog fortifikacijskog utvrđenja uklo- iznosila je gotovo današnjih 0,3 m, što
njeni su ujedno i zidovi iaderskog amfiteatra, upotri- znači da se dotični amfiteatar rimske
kolonije Iader prostirao na ukupnoj dužini
jebivši materijal te antičke građevine za svoju gradnju. od 120 m. Međutim, stvar bi se značajno
Kako saznajemo iz raznih spisa, dotična je povijesno mijenjala da se umjesto rimskih stopa pret-
postavi računanje možebitnih dimenzija
važna utvrda preinačena, adaptirana i samim time građevine amfiteatra na području rimske
uništena tek u 19. stoljeću.69 kolonije Iader u mletačkim stopama.
62
SUIĆ 1981, 282.
O svemu navedenom govore svjedočanstva sa puto- 63
ISTI 1981, 192, 202; KUZMANOVIĆ
vanja po Istri i Dalmaciji iz 1802. godine koja poduzi- 1989, 169; SUIĆ 2003, 311; SAN-
ADER 2004, 127; GIUNIO 2006, 305.
maju L. F. Cassas i Joseph Lavallee: Rimske starine nisu Po mišljenju pojedinih autora, antički
ovdje tako brojne kao u Puli, pa iako je taj grad, po svemu Zadar je zasigurno imao građevine teatra i
amfiteatra. U pravilu se rimski amfiteatri
sudeći, bio isto tako bogat rimskim spomenicima kao i Pula, iz poznatih razloga grade izvan gradskog
ostalo je u njemu puno manje njihovih tragova. Ne opažaju areala (extra muros). Teatar rimskog
Iadera nalazi se po tumačenju pojedinih
se ni tragovi otvorenog, okruglog kazališta, jer je bilo pot- autora vjerojatno unutar gradskog pros-
puno uništeno podizanjem utvrđenja. Njegov nekadašnji tora, o čemu bi pojedini arhitektonski ostaci
upućivali na njen položaj uz samo područje
položaj danas je zauzet jednim vanjskim štitom u obliku foruma, u neposrednoj blizini današnje
polumjeseca.70 crkve Sv. Marije u Zadru.
64
SPON - WHELER 1997, 21; PETRI-
Ratne opasnosti, krizne situacije koje nameću iz- CIOLI 1999, 73. Spon izdvaja sljedeće o
gradnje novih zidina i utvrda ne mogu poštedjeti čak ni zadarskom amfiteatru: Unutar polum-
jeseca nalazili su se ostaci amfiteatra od
izloženije dijelove grada ili pak čitavih predgrađa, kako kojih nema danas nikakva traga, jer je bio
je to bio slučaj u vremenima turske opasnosti tijekom uništen da se poravna utvrda. Rimljani se
nisu toliko brinuli za zabavu a da se nisu
16. i 17. stoljeća na području grada Zadra. Mletački prethodno pobrinuli za ono sto je nužno.
providur Antonio Bernardo – prilikom spomenute do- 65
BIANCHI 1893, 15; BRUNELLI 1913,
gradnje goleme utvrde Forte, odnosno Mezzalune, koja 136; BENVENUTI 1940, 103; SUIĆ
1981, 203, bilj. 73; BABIĆ 2006, 132.
se nalazi istočno od gradskih zidina – naredio je da se Taj bi se natpis prema Mati Suiću trebao
sruše ostaci antičkog zdanja, po svoj prilici građevine nalaziti u Arheološkom muzeju Zadar.
66
BIANCHI 1893, 15. Natpis glasi: OLIM
amfiteatra.71 Tom prilikom dao je uklesati natpis na ROMANORVM COLONIAE AMPHI-
kojem sa žaljenjem spominje porušeno zdanje, nekoć THEATRVM / BELICAE VIRTVTIS
THEATRVM HABETIS CIVES JAD-
mjesta i poprišta čuvenih gladijatorskih igara.72 RENSES / ANTONIVS BERNARDVS /
Izgradnja gradskih utvrda i obrambene arhitekture PROVISOR GENERALIS DALMATIAE
ET EPYRI / EX TANTAE ROMANAE
grada Zadra uvjetovana je razgradnjom, uklanjanjem, MOLIS CINERE PERPETVAM /
adaptacijom i razmontiranjem rimske građevine amfi- SECVRITATEM VRBI AC PROVINCI-
AE COLLEGIT / MIRVM . MARMORA
teatra, čime je njegova sveukupna morfolofija preobli- LICET SOLIDA DISSOLVVNTVR /
kovana, funkcija preinačena, a položaj vjerojatno traj- CINERES PERPETVO AGITATAE
MANENT / IMMO NON MIRVM.
no dislociran i nepovratno pomaknut. Moguće je da se LVDEBANT ROMANI PVGNANT
amfiteatar rimske kolonije Iader nalazio pod venecijan- VENETI /ERGO ILLVD EXTINCTVM
HOC PERENNE IMPERIVM /
skim bastionom (predtvrđava Forte) izvan jugoistočnih MOLEM. ETIAM. POSTERI. ADEVNT.
gradskih vrata.73 Međutim, konkretni podaci glede ta- FORTES. TANTVM. TENENT.
67
PEDERIN 1975, 274.
dašnjeg izgleda, tlocrta, dimenzija ili pak obujma same 68
PETRICIOLI 1999, 48; BABIĆ 2006,
građevine amfiteatra nisu nam zasad objelodanjeni. 132.
69
MANNERT 1812, 331; SUIĆ 1981,
Iako se danas nalazi u nesačuvanom stanju, spomenuta 203; MILETIĆ 1993, 129.
građevina neizostavno spada barem u skupinu indici- 70
CASSAS - LAVELLEE 1997, 199.
ranih i hipotetičkih gradskih amfiteatara na našim pro-
71
BIANCHI 1893, 16.
72
BABIĆ 2006, 132.
storima.74 Mate Suić osvrnuo se glede njegove prostor- 73
BIANCHI 1893, 14; BRUNELLI 1913,
ne ubikacije, navodeći nam njegovu okvirnu mjesnost: 135-136; BENVENUTI 1940, 103-104;
ILAKOVAC 1982, 209, 213; CAMBI
...poznat je samo njegov položaj.75 Naime, izvan obram- 2002, 74; BABIĆ 2006, 132.
135
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

74
Šablona iz Narodnog muzeja Zadar
benih gradskih bedema (CIL 3, 2907) nalazio se amfi- neposredno prije gradnje Mezzalune, na čijem je budu-
sugerira nam mikrolokaciju dotičnog am- teatar, i to na prostoru tadašnje mletačke peterokutne ćem mjestu vidljiva pravilna, poluelipsoidna mocira.85
fiteatra na prostoru tadašnjeg suburbija, tvrđave Mezzaluna (tal. polumjesec) koja je sagrađena Amfiteatar rimske kolonije Iader vjerojatno je doživio
prema kojoj je antički Zadar već u 1.
stoljeću trebao imati taj sporni amfiteatar. oko 1650. godine pred utvrdom iz 1570. godine koja se istovjetnu sudbinu kao i većina antičkih amfiteatara
75
76
SUIĆ 1981, 281.
BIANCHI 1893, 14-16; PETRICIOLI
u mletačkim spisima naziva Forte, a te tvrđave su bile u rimskom svijetu: nakon što je prestao funkcionirati,
1979, 76-79; ISTI 1999, 72, bilj. 224. međusobno spojene podzemnim hodnicima.76 To je po- njegov živi kamen upotrebljen je kao građevinski mate-
77
SUIĆ 2003, 262. O srednjovjekovnim, dručje koje danas jednim svojim dijelom prekriva pro- rijal za ostale kasnije građevine, odnosno funkcionalno
odnosno, mletačkim bedemima vidjeti kod:
KLAIĆ - PETRICIOLI 1976, 282-283; stor gradskog perivoja koji se naziva Perivoj Vladimira je adaptiran, degradiran i zloupotrijebljen kao bespla-
RAUKAR - PETRICIOLI - ŠVELEC Nazora i koji se proteže unutar zadarske gradske četvrti tan kamenolom, dok je sama građevina pritom nepo-
- PERIČIĆ 1987, 277-282, 535-536.
Valja spomenuti da su na području Jazine.77 vratno izgubljena.86
dotičnog parka vršena određena geološka Natpis iz 2./3. stoljeća spominje drugi vikus u užoj Corinium. Geostrateški prostor Karina na području
istraživanja, pri čemu su vađeni profili koji
su, u međuostalom, sadržavali pojedine regiji oko srednjih gradskih vrata.78 Taj se vikus vjerojat- sjeverodalmatinske krševite bukovačke zaravni pruža
kamene arhitektonske ostatke koji su mogli no morao nalaziti uz gradske zidine u neposrednoj bli- neposredan izlaz na Karinsko more. U nizu literarnih
pripadati građevini amfiteatra. Spomenuti
podatak dobiven je u usmenom priopćenju zini pretpostavljenog položaja amfiteatra, na prostoru antičkih izvora, poput Plinija, Ptolomeja ili pak Anoni-
prof. Slobodana Čače, na kojem mu današnjih gradskih parkova u bivšim mletačkim utvr- ma iz Ravene, Korinij se spominje u gotovo neizmjenje-
srdačno zahvaljujem.
78
SUIĆ 1949, 215; ISTI 2003, 319-320. đenjima. Iz natpisa proizlazi da su postojala ukupno nom obliku Corinium u sastavu Tarsatičke Liburnije.87
Dotičan epigrafički spomenik su podigli dva vikusa koje je vjerojatno djelila cesta, a koja je od U rimsko doba Karin postaje centar peregrinske zajed-
sami stanovnici dotičnog vikusa (vicani
vici II porta media). Natpis u restituciji srednjih vrata vodila u tamošnji ager. 79 Na jednoj karti nice. Suić smatra da je Korinij stekao status rimske mu-
glasi: EYMETILENO CONSORTI VICA- iz opusa Mate Suića naznačen je, uz navedene vikuse nicipalno konstituirane općine od vremena vladavine
NI VICI II PORTA MEDIA BENEMERI-
TO DE SE. U prijevodu: Stanovnici drugog i srednjih vrata, položaj amfiteatra izvan obrambenih cara Augusta.88 Po drugim stajalištima i razmišljanjima
vikusa (u predjelu) Porta Media (srednjih zidina rimskog Iadera.80 Korinij nikada nije postigao municipalno ustrojstvo.89
vrata) svom zaslužnom sumještaninu
Eumetilanu (postaviše). Također valja ukazati na činjenicu da su prilikom Mjesto je bilo relativno romanizirano i naseljeno no-
79
SUIĆ 1981, 190; MILETIĆ 1993, izgradnje mletačkog bastiona upotrebljeni dijelovi ma- siteljima rimskog civiteta. Na terminacijskim se natpi-
130; ISTI 2003, 319-320. Amfiteatar su
navodno omeđivale dvije ceste van gradskih sivne mosne konstrukcije akvedukta, ali i ostaci tamoš- sima pojavljuje skupni naziv Corinienses koji ne govori
zidina na području tadašnjeg suburbija. njeg stoljetnog zadarskog amfiteatra.81 Nije na odmet mnogo o pravnom statusu zajednice i koji dopušta ra-
Minimalno je jedna od njih dvije morala
voditi kao prilazni put prema samoj spomenuti podatak da je gradsko područje antičkog zličite interpretacije.90
građevini amfiteatra. Ako je amfiteatar bio Iadera unutar obrambenih bedema u dotično vrijeme Prvi istinski važan i značajan podatak o postojanju
bliže gradskim vratima ili pak u njegovoj
neposrednoj blizini, onda je lako moguće brojalo oko 10 000 stanovnika, što bi u posrednom smi- korinijskog amfiteatra ovjekovječio nam je talijanski
da se objema cestama moglo pristupiti k slu upućivalo na moguću okvirnu veličinu amfiteatra opat i prirodnoznanstveni putopisac Alberto Fortis
dotičnoj građevini. Nadalje, ako hipotetski
nastavimo gradski dekumanus u sam ager, i njegov potencijalni kapacitet, iako dotičnoj računici (1741.-1803.) krajem 18. stoljeća u djelu o svom bo-
on će amfiteatar sjeći sa njegove sjeverne valja pristupiti sa dužnim oprezom i zadrškama.82 Bez ravku i proputovanjima kroz Dalmaciju: Okolica Zadra
strane po riječima Željka Miletića, što bi u
nekakvim prostornim odnosima upućivalo ikakvih podataka o dimenzijama hipotetskog amfitea- imala je još mnogo rimskih građevina; premda su im se izgu-
barem u jednoj koordinati na njegovu tra, postoji mišljenje da je riječ o osrednje velikoj gra- bila i imena, njihovi bi se tragovi mogli naći pomoću Peutin-
moguću poziciju u vidu geografske dužine.
80
SUIĆ 1949, 205, sl.1. Nabrajajući
đevini. Pritom bi nam od posredne pomoći bio upravo gerove karte. Nekima i danas postoje imena kao što su Karin
građevine amfiteatara na istočnojadranskoj spomenuti ukupni broj stanovnika gradskog teritorija i Nadin, nastali na ruševinama Coriniuma i Nediniuma;
obali, Alison Futrell iznosi sljedeće: Why rimske kolonije Iader i njegov tadašnji kapacitet vodo- zasad vam ne mogu dati izvještaj o onome što se tu vidi jer
were these amphitheaters built?! Aequum
and Iader, in fact, had an indirect military voda.83 Na približno mogući način nastoji se posrednim ih nisam pohodio. Rečeno mi je ipak da se pokraj Karina još
link, in that their colonial status was due to matematičkim putem izračunati mogući ukupni broj zapažaju tragovi amfiteatra.91
the settlement of veterans there by Claudius
and Octavian. Usporedi: FUTRELL posjetitelja i potencijalna veličina amfiteatra. Čisti- Evidentno je da Albero Fortis ne može sa sigurnošću
2001, 66. ju sliku u svezi s prostornim smještajem spomenutog posvjedočiti i govoriti o nečemu što nije vidio svojim
81
ILAKOVAC 1982, 209, 213.
82
SUIĆ 1981, 282; MATIJAŠIĆ 1988, 95, amfiteatra u novije vrijeme nudi Željko Miletić koji očima. Vjerojatno je od strane obližnjeg domaćeg i lo-
bilj. 402. Smatra se da dimenzije i kapac-
iteti amfiteatra odgovaraju broju ukupnog
se također izjasnio o njegovoj hipotetičkoj mogućnosti kalnog pučanstva prenesena vijest da je na tom područ-
stanovništva zajednice, intramurana i postojanja u sklopu gradskog teritorija rimske kolonije ju nekoć postojao antički amfiteatar iz rimskog doba.
ekstramurana pa je veličina određenog
amfiteatra mnogo pouzdaniji kriterij za
Iader. Po njemu je s njegove jugozapadne osi prolazio Ako je taj podatak pouzdan, to bi trebalo značiti da su
utvrđivanje brojnosti čitave zajednice negoli akvedukt, čiji su ostaci zabilježeni u presvođenom ulazu razvaline i ruševine korinijskog amfiteatra bile vidljive
samoga grada – centra. u čuveni Forte.84 Pritom izražava nadu da je nadzemna u doba Alberta Fortisa, u drugoj polovici 18. stoljeća.
83
GNIRS 1915, 39; SUIĆ 2003, 265.
Podjednako je uvriježena matematički projekcija zatrpanih i urušenih zidova na maketi Za- Prema ovakvim neprovjerenim izjavama i navodima
izračunata širina od 0,45 m za pros- dra u Pomorskom muzeju u Veneciji ostatak ruševina moramo se odnositi hiperkritički. Zasada iz ovog smje-
tor prosječnog pojedinačnog sjedišta u
građevinama teatra, odnosno amfiteatra. amfiteatra jer velika maketa precizno registrira stanje log navoda ne možemo ništa konkretno i pouzdano za-

136
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
ključiti, već samo možemo nagađati o kakvoj se antičkoj
građevini uistinu pritom radilo. Međutim, municipalni
status Korinija je upitan jer nemamo čvrste dokaze u
natpisnoj građi.
Drugu, ali ipak nešto konkretniju vijest nam u dru-
goj polovici 19. stoljeća donosi Tadija Smičiklas koji
navodi da podalje od obale spominjemo: Corinium (Ka-
rin), gdje su se našli ostanci amfiteatra na humu sasvim
osamljenu. Danas se ovaj hum zove “Gradina Miodrag”, a
udaljena je do 15 kilometara od mora.92 Tadija Smičiklas
u predstojećem odlomku ubicira rimski amfiteatar na
sasvim određenom humu, odnosno, gradini Miodrag
na području antičkog Coriniuma. Također postoji mi-
šljenje da su ...u današnjoj sjevernoj Dalmaciji bila još ...
(mnoga) važna mjesta. Corinium (današnji Karin), kod
kojeg se diže današnja gradina Miodrag, nekoć rimski am-
fiteatar.93 Ovdje naznačeni odlomci točno su određeni
i njihove definirane vijesti značajne su jer nam odaju
mikrolokaciju tamošnjeg amfiteatra. No postavlja se
pitanje: Je li sama gradina nekoć bila rimski amfiteatar,
što bi se dalo zaključiti iz navedenog navoda, ili se tu pak
radi o amfiteatru koji je smješten na jedan odabrani dio
padine dotične gradine?! Prema svemu, spomenuta se
indicirana građevina ubicira na položaju današnje gra-
dine Miodrag94 koja još nije arheološki ispitana i gdje bi
se možda mogle prepoznati njegove nekadašnje kontu-
re i definirati njegove potencijalne dimenzije.
Važan podatak vezan uz mogućnost postojanja ko-
rinijskog amfiteatra pruža nam Mirko Marković koji
navodi da su dva najznačajnija hrvatska arheologa Šime
Ljubić i Frane Bulić95 svojedobno na području današnje
gradine Miodrag pronašli materijalne ostatke rimskog
amfiteatra.96 Pitanje se nameće samo od sebe: O ka-
kvim je tu materijalnim ostacima riječ?! Naime, Mar-
ković se u svom djelu ni ne poziva na konkretniji opis
možebitnog korinijskog amfiteatra niti navodi bilo što
o njegovim arhitektonskim ostacima, iako se referira na
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 4. Prikaz gradine Miodrag i
okolnih mjesta (izvor: ŠEPARO-
VIĆ, 2005).
84
MILETIĆ 1993, 129.
djelo Frane Bulića. Postoji mogućnost da je spomenu-
97 85
86
MILETIĆ 1993, 129, bilj. 56.
SUIĆ 1981, 290-291; BUOVAC 2010,
ta građevina pogrešno identificirana i da je riječ o nekoj 49, bilj. 136; Od sitnog arheološkog materi-
drugoj vrsti građevinskih ostataka.98 jala koji bi indirektno upućivali na moguće
postojanje amfiteatra u Iaderu izdvajamo
Kao vrsta protuargumenta stoji činjenica da su u koštane tesere, strigilis i posuda za posebne
brojnim rimskim gradovima održavane gladijatorske supstance vezano uz masažu.
87
STARAC 2000, 92.
borbe, što ujedno ne znači da su tamo postojali amfi- 88
SUIĆ 2003, 65.
teatri u kojima bi se navedene borbe i izvodile.99 Kao 89
Usporedi: ČAČE 2003, 25-26.
primjer tom navodu dovoljno je spomenuti antičku Ae-
90
STARAC 2000, 92-93.
91
FORTIS 2004, 31.
nonu (Nin), gdje se nalazi iznimno dobro sačuvan mo- 92
SMIČIKLAS 1882, 12.
zaik s prikazom gladijatora i gladijatorskih borbi, što bi 93
NOVAK 2004, 77.
94
ČAČE 1985, 740-741. Na dotičnoj gra-
moglo upućivati na gladijatorske aktivnosti i u tom an- dini razaznajemo ostatke srednjovjekovnog
tičkom gradu, bez obzira što u samoj Aenoni ne postoji kaštela i ostalih vrsta obrambenih odredni-
ca, koje sam također osobno posjetio.
amfiteatar.100 95
BULIĆ 1986, 71-77. Frane Bulić je već
Burnum. Na jugozapadnoj periferiji kompleksa voj- kao istraživač salonitanskog amfiteatra
nog logora u Burnumu iskopan je rimski amfiteatar ko- upoznat s takvom vrstom javnih antičkih
građevina pa iz tog razloga ne bi smjelo
jeg su kamene gomile i suhozidi stoljećima prekrivali.101 biti zablude u vezi s njegovom stručnom
Antička građevina za priređivanje omiljenih gladijator- opredijeljenosti i procjene.
96
MARKOVIĆ 2005, 23.
skih igara i političkih skupova rimske legije mimikrijski 97
MARKOVIĆ 2004, 99, 261, bilj. 475.
se pritajila u dalmatinskom pejzažu na lokalitetu Karlo- Međutim, spomenuto djelo nije ispravno
naznačeno, niti se dotičnom podatku može
vac,102 slična golemoj vrtači izvan bedema samog logora ući u trag.
(extra muros) koja je otkrivena 2003. godine u sklopu 98
MANNERT 1812, 329.
99
SUIĆ 1969, 91; ISTI 1986, 72.
istraživanja urbanizma, prostorne organizacije i arhi- 100
SUIĆ 1968, 46; ISTI 1969, 98; CAMBI
tekture vojnih logora i pratećih zdanja te civilnih nase- 2002, 187. Na primjeru ninskog mozaika
zasad ne možemo razaznati nikakve
lja uz logore (kanaba) koja još uvijek traju.103 Riječ je o arhitektonske elemente koji bi upućivali na
građevini amfiteatra koja je zasad najstariji poznati voj- nekakvu građevinu, u kojoj su se priređivale
spomenute borbe. Borbe su se jednako dobro
ni amfiteatar u Hrvatskoj a koji je u davno vrijeme slu- mogle izvoditi i na nekoj drugoj odabranoj
žio za potrebe vojske, kao mjesto za zabavu i razonodu lokaciji, primjerice u samom forumu, u
termama ili pak na nekakvom improvizi-
(otium). Za razliku od amfiteatara u Puli i Saloni koji su ranom terenu (primjerice na najobičnijoj
civilni objekti, ovaj u Burnumu je vojnog karaktera.104 ledini). Usporedi: DŽIN 1997, 5.
Gromada amfiteatra bila je prekrivena raznovrsnim
101
GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2009, 76.
102
LJUBIĆ 1869, 261; KURILIĆ 1998,
raslinjem i okolnim kamenjarom pa se donedavno mi- 169, 177, bilj. 1; GLAVIČIĆ - MILETIĆ
slilo kako je to samo još jedna neugledna prirodna vrta- 2009, 76.
103
WILKES 1969, 383; CAMBI -
ča u nizu. Neosporna je istina da se lokacija amfiteatra ZANINOVIĆ 2006, 140-141; MILETIĆ
već odavno spominje, ali nikad nije potkrijepljena ar- 2010, 137, sl. 116.
104
SLUKAN-ALTIĆ 2007a, 1047.
heološkim iskapanjima.105 Još u drugoj polovici 19. sto- 105
RENDIĆ-MIOČEVIĆ 2003, 178.
ljeća Tadija Smičiklas, Frane Bulić, Šime Ljubić i Lujo 106
LJUBIĆ 1869, 261; SMIČIKLAS 1882,
13; MARUN 1998, 137, 155; GLAVIČIĆ
Marun uočavaju tragove amfiteatra u Burnumu.106 Po- – MILETIĆ 2009, 76.
137
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 5. Pogled na amfiteatar u

Burnumu prije i tokom iskapanja
(izvor: CAMBI et alii, 2006).

dručje Burnuma je u kasnijim stoljećima zaboravljeno,

ali su njegovi potomci, začudo, održali sjećanje na gra-
đevinu amfiteatra. Obilazeći 1890. godine teren, Šime
Ljubić zapisuje kako lokalno stanovništvo tu nakupinu Centralno područje amfiteatra bilo je 44 x 33 m
kamenja naziva Kraljeve zviri, vjerojatno po zvijerima veliko borilište, gdje su se izvodile gladijatorske borbe
i ljudima koji su u gladijatorskim priredbama mjesto i ostali sadržaji, a bila je posuta i pijeskom.116 Vanjski
natapali krvlju.107 Također na području vojnog logora obodni zid amfiteatra izgrađen je od manje lomljenog
u Tiluriumu sačuvan je u narodu toponim Zvirnjak na kamenja. Elipsa arene odvojena je od gledališta dvo-
području indiciranog vojnog amfiteatra.108 Rimski vojni strukim zidom. Unutrašnji, stariji rađen je od manjeg,
107
LJUBIĆ 1869, 261. logori u Burnumu i Tiluriumu morali su imati dobro dosta nepravilnog kamenja vezanog obilatom žbu-
108
SUIĆ 1981, 281, bilj. 73; RENDIĆ- organiziranu logistiku koja se brinula za potrebe vojske kom, dok je vanjski, mlađi bio izrađen od pačetvori-
MIOČEVIĆ 2003, 177-178. Općenito
je poznata činjenica da su se amfiteatri i po pitanju njihove zabave i razbibrige.109 nastih pravilno vezanih velikih klesanaca, povezanih
vojnog tipa nalazili nadomak samog Građevinski materijal potreban za gradnju spome- željeznim klinovima zalivenim olovom.117 Sam ovalno
područja logora.
nutog antičkog zdanja bio je kamen vapnenac povr- koncipirani tlocrtni oblik amfiteatra čini više-manje
109
OŽANIĆ 2007, 245.
110
GUGO-RUMŠTAJN 2009, 55-56. šinskog i lokalnog karaktera koji se zasigurno vadio na pravilna elipsa, što potvrđuju i same dimenzije amfite-
111
Istraživanjem amfiteatra nije bilo okolnom i obližnjem području i kakvog na tamošnjim atra, 118 x 87 m.118 Tipološki, amfiteatar u Burnumu
moguće uočiti da se na položaju Burnum
koristila neka posebno kvalitetna kava krševitim prostranstvima ima u izobilju.110 Međutim, spada u skupinu vojničkih amfiteatara sa četiri dijago-
s tvrđim vapnencem, stoga se smatra da na pitanje odakle se točno nabavljala kamena građa nalno raspoređena ulaza, odnosno dva sporedna i dva
je za gradnju amfiteatra uziman mekši
vapnenac iz okolice. potrebna za izgradnju građevine burnumskog amfite- glavna, koji zbog konfiguracije terena nisu poštivali
112
BORZIĆ 2007, 167. atra zasad se ne može dati zadovoljavajući odgovor.111 pravilo simetrije u rasporedu samih ulaza.119 Stoga ne
113
MARŠIĆ 2007; SANADER 2008, 37.
Također se ne smije zanemariti činjenica da postoji lako čudi da istočni i zapadni prolaz imaju mali kut otklo-
114
CAMBI ET ALII 2006, 27. To je
fragment neukrašenog vapnenačkog trupa dostupna sedra s obližnjih sedrenih barijera zbog njezi- na, tako da ne možemo dotične sporedne prolaze oče-
sa neskladno ugraviranim slovima grafita
ne čvrstoće i male težine koja je, primjerice, korištena kivati na aritmetički izračunatim sredinama. Zapadni
sljedećeg sadržaja 7 (centuria) POMPEI
od strane nepoznatog pismenog vojnika za izgradnju građevine burnumskog amfiteatra.112 Stil- ulaz još nije iskopan.120 Na građevini možemo razli-
koji je očito i sam bio pripadnik spomenute
ske i tipološke analize pokazuju da su kamenoklesarske kovati dvije ustanovljene građevinske faze, premda još
centurije, čiji je zapovjednik bio dotičan
Pompeus. Spomenuti segment legije na čelu radionice izvjesno postojale na području rimskog Bur- nije pouzdano utvrđeno je li imao i neke kasnije, koje
s nekim Pompejem ovdje je nešto radio, što
numa.113 Razvitak logora i kasnijeg civilnog naselja za- bi trebalo relativno-kronološki opreznije datirati. Prva
je dotičan vojnik ujedno marljivo zabilježio.
115
CAMBI 2007, 38. htijevao je dobre kamenoklesare da bi obavljali složenije građevinska faza iz doba cara Klaudija arheološki je
116
CAMBI ET ALII 2006, 19, 23; zadatke, a ne samo jednostavne profile i arhitektonsku potvrđena. Raznovrsni arheološki materijal pronađen
ZANINOVIĆ 2007, 265; GLAVIČIĆ
- MILETIĆ 2009, 80. Dimenzije dekoraciju koju su, po svoj prilici, izrađivali i sami voj- u sloju za nivelacije terena za gradnju, a napose nalazi
arene burnumskog amfiteatra iznose ipak nici. O tome svjedoči i grafit centuria Pompei ugreben kasnorepublikanskih i ranocarskih kovanica, dokazuju
naznačenih 44 x 33 m (umjesto: 50 x 47
m) tvoreći pritom pravilnu elipsu u vidu na trupu stupa, pronađenom prilikom istraživanja u da je gradnja burnumskog amfiteatra započeta u ra-
proporcije 4 : 3. amfiteatru.114 Najveći broj kamenih spomenika sa pod- nim godinama vladanja cara Klaudija.121 Sve potrebne
117
CAMBI ET ALII 2006, 19-20. predradnje u vezi s pripremom i nivelacijom terena i
118
ZANINOVIĆ 2007, 265. ručja Burnuma izrađen je od lokalnog kamena vapnen-
119
LJUBIĆ 1869, 262; GLAVIČIĆ - ca s karakterističnom bojom i patinom, što upućuje na potom gradnjom građevine amfiteatra izvršili su pri-
MILETIĆ 2009, 81.
zaključak da je u Burnumu postojala radionica koja se padnici XI. legije koja od 42. godine nosi spomenuti po-
120
CAMBI ET ALII 2006, 19, 24.
121
CAMBI ET ALII 2007, 21; MILETIĆ - kontinuirano razvijala.115 časni naziv legio XI Claudia pia fidelis. Stoga je potrebno
GLAVIČIĆ 2008, 439. naglasiti činjenicu da je burnumski amfiteatar, sagrađen

138
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
oko 50. godine, služio za zabavu, vježbanje i obuku voj-
nika. Završnu građevinsku fazu amfiteatra u Burnumu
potrebno je vremenski atribuirati u vrijeme vladavine
cara Vespazijana koji je ujedno novčano i pomogao
njezino dovršenje.122 Radove koje je financirao Ves-
pazijan izvršili su pripadnici IV. legije (legio IIII Flavia
felix), a mogu se okarakterizirati kao rekonstrukcija ili
dogradnja građevine amfiteatra.123 Tada su presvođeni
prolazi i dodani zidovi lijevaka na ulazima, odnosno po-
većano je gledalište i pravilnim klesancima od bijeloga
vapnenca obzidana arena. Završetak gradnje obilježen
je natpisom cara Vespazijana.124 U kasnije vrijeme bile
su izvedene još neke manje građevinske rekonstrukcije;
najuočljivija je izgradnja svetišta u plaštu arene na mje-
stu ranijeg stubišta u osi zapadnog prolaza, a vjerojatno
ih je bilo još.125 Stratigrafija sitnog arheološkog materi-
jala upućuje da izgradnja prvog čvrstog amfiteatra pada
u doba cara Klaudija, što se lako može povezati s po-
znatim događajima oko Skribonijanove pobune.126 Vje-
rojatno je XI. legija nagrađena za odanost novom caru
Klaudiju 42. godine obnovom logora i izgradnjom prve
zidane građevine amfiteatra. 127
U sklopu perimetalnog zida borilišta pronađena
naknadno izrađena uvlaka pravokutnog oblika. Prema
sačuvanom otisku u žbuci unutar spomenute uvlake na
području zapadnog prolaza, pretpostavlja se postojanje
malog žrtvenika koji se per ananlogiam pripisuje božici
Nemezi. Pritom se radi o skromnom svetištu, odnosno
minijaturnom hramu unutar amfiteatra, gdje su ta-
mošnji gladijatori upućivali svoje molitve. Spomenuti
obrisi žrtvenika u navedenoj niši pravokutnog oblika
pripadaju po vjerojatno božici Nemezi, zaštitnici gladi-
jatora i gladijatorskih igara, kojoj su se gladijatori pri-
je borbe obraćali i upućivali svoje molitve.128 Krhotine
keramičkih uljanica i novčića svjedoče da su gladijatori
prije borbe ondje prinosili žrtvu.129 Što se tiče kapaci-
teta same građevine, smatra se da je amfiteatar mogao
primiti od šest do deset tisuća gledatelja.130 Tribine su
na istraženom dijelu potpuno uništene, zasad je samo
jedna klupa pronađena in situ.131 Građevina amfiteatra
je sa svojim izvornim sadržajima jedno od najznačajnih
i najučinkovitijih sredstava romanizacije doseljenika,
stanovnika kanaba i domorodačkog pučanstva koje
je najuspješnije provodila vojska jer su vojnici legija
bili rimski građani. Gladijatorske borbe su svojevrsna
razdjelnica između Rimljana i barbara koji, prihvaćaju-
ći spektakle života, prijanjaju rimskoj civilizaciji.
Na ulazu u južni presvođeni prolaz amfiteatra pro-
nađena je neukrašena monumentalna natpisna ploča
Histria Antiqua, 21/2012
cara Tita Flavija Vespazijana u vidu tabulae ansatae, na-
činjena od znatno kvalitenijeg vapnenca nego što je to
slučaj sa samom zgradom amfiteatra.132 Skladno ureza-
na slova su znalački raspodjeljena i dimenzionirana na
tom natpisnom polju i gotovo su kaligrafski u dva reda
ravnomjerno ispisana te veoma pomno obrađena. Time
se naznačuje pretpostavka da je sama natpisna ploča
cara Vespazijana rad vrsnog klesara te da je naručena
i isklesana na nekom drugome mjestu. To je vidljivo iz
fine obrade natpisnog polja i njezinog najvećeg mogućeg
stupnja zaglađenosti. Inače je stajala na nekom vidlji-
vom mjestu jer izvješćuje javnost o imenu investitora
i donatora.133 Otkrivena kamena natpisna ploča nepo-
bitni je dokaz važnosti za područje Burnuma i njegov
amfiteatar, čime je ujedno naznačen i datum dovršetka
amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje
posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnu-
122
CAMBI ET ALII 2006, 13; GLAVIČIĆ
- MILETIĆ 2009, 78.
ma jer se time naznačuje kako je car i u provincijama 123
CAMBI 2007, 25; MILETIĆ -
poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu GLAVIČIĆ 2008, 438; ISTI 2009, 81.
124
CAMBI ET ALII 2006, 13.
carske promidžbe i propagande. Natpis u restituciji gla- 125
CAMBI ET ALII 2006, 20, 26;
si: GLAVIČIĆ – MILETIĆ 2009, 81.
126
CAMBI ET ALII 2007, 21.
IMP(erator) CAESAR VE[s]PASIANUS 127
MILETIĆ 2007, 196.
AUG(ustus) PONT(ifex) MAX(imus) 128
CAMBI ET ALII 2006, 20, 23;
GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2009, 80-81.
TRIB(unicia) POT(estate) VII IMP(erator) XVIII 129
Osobito u razdoblju vladavine Flavije-
P(ater) P(atriae) vaca mnogobrojne građevine amfiteatara
na području Rimskog Carstva sadržavaju
edikule, žrtvenike ili pak epigrafska
Iz natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno svjedočanstva obilježenih njenim imenom i
carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titula-
zaštitništvom.
130
CAMBI - ZANINOVIĆ 2006, 141;
ture, funkcije i nomeklature, vezane uz samu ličnost – GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2009, 81.
osobu cara. Isto tako možemo saznati da je ta građevina
131
CAMBI ET ALII 2006, 20. Primjer
kamene klupe isklesane u litici nalazimo u
nedvojbeno carska donacija jer ime cara stoji u nomina- istočnom dijelu amfiteatra.
tivu.134 Formulacija nedvojbeno upozorava da je inve-
132
CAMBI ET ALII 2006, 12-13; CAMBI
– ZANINOVIĆ 2006, 140-141.
stitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da 133
SANADER 2004a, 17.
je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni 134
CAMBI ET ALII 2006, 13. Uklesano
ime cara Vespazijana i njegove titule, i to u
naziv Vespazijanova gensa – Flavia koju je jedino car nominativu, upućuje da je upravo Vespa-
mogao udijeliti. Car, promicatelj rimskih običaja, među zijan darovao taj amfiteatar legiji koja je
u kritičnim okolnostima stala na njegovu
koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se stranu i bila mu saveznik pa je on odlučio
oglušio o molbe njegove legije i poklonom jedne takve nagraditi njezinu lojalnost.
građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalma-
135
CAMBI 2007, 25.
136
MIMICA 2004, 102; CAMBI -
tinskom zaleđu.135 Natpis datira dovršetak izgradnje u ZANINOVIĆ 2006, 141; SANADER
godinu 76./77.136 Nakon 86. godine, kada iz Burnuma 2008, 86. Budući da je Vespazijan bio do-
nator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako
odlazi IV. flavijevska legija, jamačno je bio korišten za ci- je car i u provincijama poticao izgradnju
vilne potrebe i zabavu stanovništva kasnijeg municipija. javnih građevina. Potrebno je napomenuti
da su se javne građevine gradile ne samo
Do kada je amfiteatar u Burnumu imao svoju funkciju, sredstvima iz državne blagajne nego i onim
zasad nije sasvim poznato, ali je očito da se urušio zbog privatnim. O tome najbolje svjedoče brojni
graditeljski natpisi na kojima se navode
trošnosti, starosti i slabe kakvoće materijala od kojeg je imena donatora.
bio sagrađen.137 Razlog prestanka djelovanja amfiteatra 137
GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2009, 82.
očigledno je taj što je jednostavno napušten jer su u ka- 138
BULIĆ 1986, 77; MLAKAR 1996, 19,
22; ABBONDANZA 2008, 47; SANA-
snoj antici borbe gladijatora zabranjene.138 DER 2008, 133.
139
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
Sl. 6. Graditeljski natpis cara
Vespazijana i grafit centuria Pompei
(izvor: CAMBI et alii, 2006).
139
SUIĆ 1997, 97; CAMBI 2002, 57;
SUIĆ 2003, 41, 63.
140
CAMBI 2002, 57; SUIĆ 2003, 262. U
pojedinim se radovima spominje problem
o postojanju čitlučkog amfiteatra, u sklopu
kojeg se navode stanovite atribucije u
postojećoj arheološkoj literaturi koje nisu
sasvim pouzdane, no unatoč tome postoji
vjerojatnost da je dotična kolonija imala
vlastiti amfiteatar. Nažalost, zasad ne
postoje epigrafička svjedočanstva u kojima
se spominje organizacija borbi u areni
(munus gladiotorum), što bi bio pokazatelj
postojanja amfiteatra u gradu, premda ne
posve pouzdan jer su se gladijatorske borbe
izvodile i na brojnim drugim lokacijama
gdje nije bilo građevine amfiteatra kao što
je, primjerice, prostor foruma, u termama
ili pak na nekoj improviziranoj površini
kao što je najobičnija ledina.
141
BULIĆ 1927a, 111; GUIDI 1929, 284;
FORNI 1958, 388; BATUŠIĆ 1959, 74.
142
84.
REISCH 1913, 136; BUOVAC 2012,
143
FORTIS 2004, 195.
144
RAPANIĆ 1971, 22; MLAKAR 1996;
CAMBI ET ALII 2006, 24-26.
140
Aequum. U antičko vrijeme Aequum je doseljenjem
rimskih vojnika, odnosno kolonista dosegao sredinom
1. stoljeća status agrarne veteranske kolonije, osnova-
ne za vrijeme vladavine cara Klaudija koja po njemu i
nosi službenu carsku titulaturu grada colonia Claudia
Aequum, kao jedino naselje takvog stupnja u unutraš-
njosti rimske provincije Dalmacije.139 Grad četvrtasta
oblika odlikuje klasični antički urbanizam (urbs quadra-
ta) s pravilnim ortogonalnim rasterom ulica, brojnim
javnim građevinama te gradskim fortifikacijama kao
atributom antičkog grada. Sam grad je pravilno struk-
turiran, sa središtem i forumom na križanju karda i de-
kumana. Kolonisti iz okolice u naseobini zadovoljavaju
svoje upravne, kulturne, religijske kao i društveno-re-
kreacijske potrebe.140 Susretljivošću akademika Nenada
Cambija upozoren sam na činjenicu da se amfiteatar
rimske kolonije Aequum vjerojatno trebao nalaziti
izvan istočnih zidina gradskog areala Ekva. Također mi
je ukazano da bi po postojećim konturama i obrisima
trebali još dan-danas po svoj prilici biti prepoznatljivi
stoljetni tragovi i ostaci tamošnje građevine. S obzirom
na prestižni i prosperitetni kolonijalni status i značaj
rimskodobnog grada Aequuma postoje opravdane in-
dicije o mogućnosti postojanja građevine amfiteatra na
području Cetinske krajine.141 Zbog skučenosti unutar
urbanog areala, samih gradskih bedema i njegovih stro-
gih okvira neupitno proizlazi da je i ovaj amfiteatar sa-
građen izvan perimetra gradskih zidina (extra muros).142
Tu činjenicu podupire i uzvišenje terena na lokaciji gdje
bi se gradski amfiteatar veteranske kolonije Aequum
trebao nalaziti. Na toj zemljopisnoj činjenici upotpu-
njava se teorija o naslanjanju amfiteatra barem jednim
svojim rubnim dijelom na prirodnu padinu tamošnjeg
brdovitog terena. Talijanski putopisac i prirodoslovac
Alberto Fortis (1741.-1803.) je na svojem proputova-
nju kroz Dalmaciju zabilježio sljedeće informacije, ve-
zane za dotičnu problematiku:
Histria Antiqua, 21/2012
Na jednoj strani brežuljka na kojem je stajao Aequum
bio je nekoć amfiteatar, ne veoma velik koliko se vidi po nje-
govim ruševinama raspoređenima u krugu i pokrivenima
zemljom i travom. Još se vide kanali koji su služili za do-
vođenje vode u njegovu arenu, iskopani u živcu brežuljka ,
kako je i građevina načinjena. Čini se da su prije njihova ko-
panja stanovnici poravnali mjesto određeno za tu građevi-
nu, jer su rađeni dlijetom u kamenu koji tvori taj brežuljčić
i zatim prekriveni mramornim pločama, te vijugaju ispod
ruševina. Čovjek može ući u njih četveronoške bez mnogo
neprilike; najveći od njih ima otvor od dvije stope; najmanji
malo više od jedne stope. Kamen što su ga obrađivali stanov-
nici Aequuma izvanredno je podatan i gotovo brašnast.”143
Na temelju izloženih podataka moguće je izvesti
nekoliko značajnih zaključaka. Prvo, saznajemo da je
amfiteatar barem djelomice jednim svojim dijelom bio
naslonjen i adaptiran na prirodnu kosinu terena, što je
ujedno karakteristično za gradnju takvih građevina.144
Drugi dio građevine je postavljen na prethodno porav-
natom području, čime ujedno slijedi primjer koncipira-
nja i gradnje amfiteatra također zabilježenog na našim
prostorima. Drugo, također možemo zaključiti da glede
dimenzija građevine amfiteatra ne može biti riječ o ve-
ćem amfiteatru, već bi se tu radilo o nešto manjoj gra-
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
đevini. Što se tiče izbora arhitektonsko-građevinskog
materijala za gradnju amfiteatra, neupitno možemo za-
ključiti da se pritom radi o kamenu jer je područje goto-
vo čitave Dalmacije tradicionalno bogato kamenom.145
Nadalje, Fortis je u navedenim kanalima htio vidjeti
sustav za dovođenje i odvođenje vode koji je također
zabilježen na primjeru drugih amfiteatara. Mogućnost
odvijanja i simuliranja improviziranih pomorskih bit-
ki, takozvanih naumahija, općenito na području naše
domovine su minimalne. Isto tako znamo da su za ta-
kav pothvat potrebna i posebna arhitektonska rješenja
i blizina izvora vode potrebne za naplavljivanje arene i
mnoga druga arhitektonsko-tehnološka rješenja, što za
dotični slučaj postoji znatno manja vjerojatnost.
Već je Ivan Lovrić (1754.-1777.), kritičar Fortisova
djela, pravilno odbacio neka njegova pogrešna zapa-
žanja. Naime, znamo li podatak da je rimska kolonija
Aequum opskrbljivana vodom uz pomoć vodovoda 10
km udaljenog od svog izvora jezera Peruče, onda je na
ovom mjestu opravdan i prihvatljiv navod Ante Milo-
ševića koji podupire Lovrićevo mišljenje da se pritom
radi o rezervaru i vodospremi na toj lokaciji.146 Sam Lo-
vrić se kritički osvrnuo na gotovo svaku Fortisovu izja-
vu i bezuvjetno negira sve što mu je nadohvat: Ali da se
vratimo vodovodu Aequuma: Fortis se je grdno prevario ve-
leći, da je na jednoj strani brežuljka ...Te ruševine nisu ništa
drugo nego tragovi vodovoda, koji se dijeli na dva dijela, a
nitko to ne može znati bolje od mene, koji sam u nj ušao lu-
tajući unutra kao zmija s jelovom luči u ruci. Ušće vodovo-
da nije tako prostrano, da čovjek može četveronoške ući bez
mnogo neprilike, kako to tvrdi Fortis, već je ono, koje je on
vidio, bilo takvo i koji korak dalje nego što je sada, a voda što
je tu prolazila, mogla se je nazivati malom rječicom.147 Kra-
jem 18. stoljeća austrijski povjesničar Johann Christian
von Engel naznačuje da se nedaleko od rijeke Cetine na
području kolonije Aequum nalazi rimski amfiteatar:
Ohnweit davon sind die Ruinen der Colonie Aequum, z. B.
ein Amphitheater.148
Tilurium. Utvrđeni rimski vojni logor – Tilurium
nalazi se na području današnjega sela Gardun u Dalma-
tiskoj Zagori, udaljenoga nekoliko kilometara od grada
Trilja na samoj južnoj periferiji današnjeg Sinjskog po-
lja. Pored 12 ha velikog logora, po ustaljenom princi-
pu razmještaja i raspodjele (distribucije) zacijelo je bio
izgrađen i carskodobni legionarski tip amfiteatra koji
je služio prvenstveno za potrebe vlastitih vojnika (lu-
dis legionis) i tamošnjih pomoćnih trupa, što je ujedno
karakteristika rimskih vojnih logora diljem prostranog
carstva, kao što to ujedno pokazuje i ilustrativni primjer
Histria Antiqua, 21/2012
obližnjeg amfiteatra legionarskog tipa u Burnumu, ta-
kođer u vidu rimskog vojnog logora.149 Ključni podatak
o postojanju amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora
u antičkom Tiluriumu daje nam sredinom 19. stolje-
ća Frane Carrara koji je na tom području posvjedočio
materijalnim ostacima svega triju pojaseva zidina, tra-
govima vodovoda i ostacima tamošnjeg amfiteatra.150
Također je zanimljivo spomenuti podatak da se uspo-
mena na građevinu amfiteatra, odnosno na spomenu-
te gladijatorske igre na području rimskog Tiluriuma
sačuvala u narodu pod toponimom Zvirnjak.151 Sličan
toponim za taj tip rimskih građevina također je sačuvan
u sklopu legijskog logora Burnuma i njegove građevine
amfiteatra pod nazivom Kraljeve zviri. Upotpunjavaju-
ća saznanja o rimskoj građevini amfiteatra na području
rimskog legijskog logora u Tiluriumu dobivamo tako-
đer od strane Sir Arthur John Evansa, koji u svom djelu
Antiquarian Researches in Illyricum iznosi sljedeće vijesti:
Whether or not, however , the Roman city that stood on the
site of Gardun bore any earlier name than that of Tilurium,
under which it appears in the Itineraries, it is certain that
the remains of an aqueduct and of an amphitheatre attest
the former existence at this spot of a station of considerable
importance.152
Budući da je za vrijeme vladavine dinastije Flavije-
vaca započela sustavnija izgradnja amfiteatara u sklopu
prostora Apeninskog polutoka, jedna takva građevina
bi se mogla očekivati na prostoru legijskog logora u
Tiluriumu.153 Rimski vojni amfiteatar na području legij-
skog logora u antičkom Tiluriumu sagrađen je otprilike 145
FRIEDLÄNDER 1864, 360; WILKES
u isto vrijeme kao i ostale sačuvane građevine amfite- 1969, 386. Od vremena Alberta Fortisa i
atara na području današnje Pule, Solina i Ivoševaca.154 Ivana Lovrića nisu pronađeni niti opaženi
nikakvi daljnji podaci i ključni tragovi o
Time bi se vremenska atribucija gradnje rimskog voj- dotičnoj građevini javne namjene.
nog amfiteatra na području spomenutog legijskog lo- 146
LOVRIĆ 1948, 35; MILOŠEVIĆ 1980,
gora sugerirala unutar granica 1. stoljeća.155 Što se tiče 254.
147
LOVRIĆ 1948, 35.
njegove prostorne distribucije, poznata je činjenica da 148
ENGEL 1798, 223.
se navedeni amfiteatar provizornog karaktera nalazi 149
SUIĆ 2003, 262, bilj. 90. Dotične
atribucije se ilustrativno uklapaju u stano-
na istoj strani rijeke Cetine, kao i cjelokupno područje viti ludis legionis pretpostavljenog od strane
rimskog kastruma. Time se nazire opća podudarnost akademika Mate Suića.
150
ZANINOVIĆ 1996, 285.
tilurijske građevine amfiteatra sa ostalim poznatim pri- 151
BUOVAC 2011, 457, bilj. 3. Na
mjerima gradnje istovjetnih građevina, odnosno prosti- spomenuti toponomastički podatak uputio
me je Domagoj Tončinić sa Sveučilišta u
ranje građevine amfiteatra izvan samog opsega legijskog Zagrebu, na čemu mu se ovom prilikom
logora extra muros. Odmah na početku vidljiva je i po- istinski zahvaljujem.
neka opća podudarnost sa zapažanjima istovjetnog voj-
152
EVANS 1883, 72.
153
SUIĆ 2003, 262; GUGO-RUMŠTAJN
nog amfiteatra na području Burnuma, odnosno općeni- 2009, 53.
to postojanje građevine amfiteatra vojnog tipa u sklopu 154
CAMBI 2006, 202; BUOVAC 2012,
87, bilj. 10.
jedina dva rimska legijska logora na području rimske 155
S obzirom na povijesne okolnosti oko
provincije Dalmacije. Također postoji još nekolicina Skribijanove pobune moguće je da je i
tilurijski amfiteatar građen u Klaudijevo
drugih odrednica i paralela koje bi se mogle povući pri- doba.
141
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

likom kontrastiranja ovih tipova rimskih građevina, no nik na krajnjem sjeverozapadnom kutu rimske kolonije
bez prethodno poduzetih arheoloških istraživanja tog Salone, svojim položajem i arhitekturom prihvatljivo
objekta, u sklopu rimskog vojnog logora u Tiluriumu, je prilagođen konfiguraciji strmine brežuljka, stoga na
možemo se samo zadržavati u okviru možebitnih na- tom dijelu nije imao supstrukcije.161 Vanjski plašt sa-
gađanja. lonitanskog amfiteatra građen je na donja dva kata od
Područje legijskog logora u sklopu kojeg se ujedno lučno postavljenih otvora, dok je gornji kat imao četvr-
156
SANADER 2003.
157
Prilikom godišnjeg skupa HAD u
nalazi spomenuta građevina amfiteatra arheološki su tasto izvedene otvore. Izuzetno geometrijski pravilna
Gospiću me je prof. Marin Zaninović u načeti tek 1997. godine, premda se za njihovo posto- eliptična građevina salonitanskog amfiteatra, ukupne
usmenom priopćenju upozorio na prvotnu janje mnogo ranije znalo.156 Sustavnim iskopavanjima duljine 126 m duže osi i širine 102 m kraće osi, ovalnog
mogućnost barem djelomične upotrebe
drvene građe prilikom izgradnje građevine lokalitet će se pomno istražiti, čime će se upotpuniti je tlocrtnog oblika.162 Građevina amfiteatra provinci-
tilurijskog amfiteatra, na čemu mu na cjelovita slika arhitekture vojnih logora i zdanja te ci- jalnog tipa izgrađena je rukom nepoznatog arhitekta i
ovom mjestu srdačno zahvaljujem.
158
Zanimljivo je napomenuti da je svega vilnih naselja uz same legijske logore. S južne strane zauzimala je površinu od preko 8 000 m2. Zasad se ne
unutar nekoliko zadnjih godina izgrađena
ta nekolicina stambenih objekata na dijelu
logora, u neposrednoj blizini jugozapadnog kuta legij- zna tko je bio izvođač i arhitekt ovog velebnog zdanja,
gledališta amfiteatra nakon što je taj skog logora, vjerojatno se nalazi ujedno i građevina rim- međutim postoji mišljenje da je sagrađen od strane ar-
dotičan teren arheološki načet. Umjesto da
se tada zaštitnim iskopavanjem iskopalo
skog amfiteatra. Zasad je poznata samo njegova točno hitekata koji su došli iz samog Rima.163 Središnji prostor
što se dalo spasiti, danas imamo takvu određena i definirana pozicija i približne dimenzije, što amfiteatra predstavlja borilište, gdje su se odvijale suro-
zatečenu situaciju i sliku amfiteatra u kojoj
su njegovi najvažniji dijelovi trajno uništeni
posredno upućuje na njegov potencijalni kapacitet i ve- ve i krvave gladijatorske borbe. Promjer borilišta iznosi
i nepovratno devastirani. Primjer slične ličinu. Zasad možemo samo pretpostaviti da je manjih sveukupno 67 m po dužoj osi i 43 m po kraćoj osi.164
divlje gradnje nauštrb rimskih građevina
amfiteatra imamo i na području brojnih
dimenzija nego što je to slučaj s burnumskim primjer- Zasad nije arheološki utvrđeno je li kakav amfitea-
drugih antičkih gradova i vojnih logora. Na kom. Vrijedno je spomenuti da je za gradnju ovog am- tar prije ovoga bio podignut na istom mjestu ili čak na
dotičnom usmenom podatku zahvaljujem
se prof. Cambiju.
fiteatra iskorištena prirodna kosina tamošnjeg terena, nekom drugom. Nezamislivo je da jedan grad poput Sa-
159
DONEUS 2003, 96, 105, sl. 8. Tilurijski što je ujedno slučaj i sa ostalim poznatim primjercima lone, kao središte rimske provincije Dalmacije, dobiva
amfiteatar nalazi se na dotičnom planu
pod rednim brojem 13.
u rimskom graditeljskom svijetu. Kao arhitektonsko- amfiteatar tek u 2. stoljeću.165 U početku je amfiteatar
160
KLAIĆ 1925, 213; CAMBI 1991, 7-18; građevni element za gradnju tog amfiteatra upotrebljen sagrađen izvan gradskog područja, ali s vremenom se
LONČAR 2002, 321, 462; MARIN 2002, je kamen, vjerojatno lokalnog karaktera. Međutim, ne grad urbanistički te povijesno razvijao i fizički širio pa
11-12; ŠIŠIĆ 2004, 61; ERTEL 2005,
315-316; CAMBI 2005, 176; MARDEŠIĆ treba isključiti ni mogućnost djelomične upotrebe dr- je građevina amfiteatra rimske kolonije Salone kasni-
2006, 240. Upravo u spomenutom vene građe.157 Podudarnost između ta dva legionarska je opasana obrambenim zidinama.166 Taj brzopotezni
razdoblju car Dioklecijan u neposrednoj
blizini Salone podiže svoju rezidencijalnu amfiteatara je djelomična jer postoje razlike, kao i necje- proces je ponajviše pospješen iz razloga što je prijetila
palaču i vjerojatno rimski cirk, u kojem se lovito obrađeni i objavljeni podaci, koji se moraju uzeti strahovita opasnost od prodora barbarskog svijeta, oso-
također odvijao određeni vid rimskih igara.
Izgradnju cirka vežemo uz područja gdje u obzir sa istim ograničenjima kao i njihove eventualne bito od nadolazećih plemena Markomana i Kvada.167
boravi car pa jedno takvo zdanje možemo sličnosti i razlike. Na prostoru legijskog amfiteatra vide Vapnenac potreban za gradnju ovog monumentalnog
očekivati na području antičkog Splita.
Značaju vijest u tom pogledu dobivamo se konture (obrisi) arene, nekadašnji oblik same građe- amfiteatra vađen je i dovezen na gradilište salonitanske
od strane bizantskog cara Konstantina vine, kao i nasipi gledališta. Nažalost, pored slabe istra- arene djelomice iz neposredne blizine Trogira, a dije-
Porfirogeneta koji naznačuje da su u vri-
jeme hrvatskog naroda još uvijek sačuvani ženosti, unatoč mnogobrojnim upozorenjima, nedavno lom sa obližnjeg otoka Brača.168 Njegove fasade bile su
arhitektonski ostaci iz rimskog doba, poput je sagrađeno nekoliko recentnih stambenih jedinica, na ukrašene uvriježenim arhitektonskim redovima, arhi-
palače i hipodroma cara Dioklecijana
(Const. Porph. Adm. Imp. 31). Valja dijelu gledališta, koje svojom izgradnjom i općenito eg- tektonskom skulpturom i statuama – kako pokazuju
napomenuti da se istovjetni tip građevine zistencijom narušavaju i devastiraju čitavi lokalitet.158 otkriveni ostatci – poput skulpture torza nadnaravne
nalazi u Sirmiumu, također u sklopu
carske prijestolnice. U arheološki relevantnim spoznajama o prosto- veličine, naknadno uzidane u sjeverne bedeme amfte-
161
RAPANIĆ 1971, 22; MARIN 2002, 15. ru izvan samih granica legijskog logora ubiciran je na atra.169 Unatoč upotrebi krupnih kamenih blokova, ru-
162
DYGGVE 1933, 105; WILKES 1969,
385; KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997, 81; zapadnoj strani castruma ovalni bazen (njem. Becken) stični efekt je izostao jer su blokovi od kojih je građena
MARIN 2002, 15. koji je okružen nasipom visine do 5 m. Pritom bi trebalo zgrada amfiteatra bili brižno i znalački izglačani.170
163
RAPANIĆ 1971, 21. razjasniti je li ta struktura nastala prirodnim putem ili Pitanje je gdje su ranije održavane gladijatorske igre.
164
DYGGVE 1933, 105; ABRAMIĆ 1991,
43. Glede veličine salonitanskog amfiteatra pak artificijelnim djelovanjem, tim prije što ovalni oblik Vjerojatno na forumu što je sve do Augusta bilo uobi-
i njegovog borilišta u našoj znanstvenoj
literaturi susrećemo neujednačene podatke.
i unutarnje dimenzije od 67 x 40 m jako podsjećaju na čajeno prema rimskom uzoru spectacula na rimskome
165
KIRIGIN - MARIN 1989, 82; MARIN građevine amfiteatara.159 Forumu.171 Na temelju jednog teško oštećenog i fra-
2002, 15. Salona. Rimska kolonija Salona (colonia Iulia Mar- gmentiranog natpisa postoji mišljenje da je neki bogati
166
WILKES 1969, 383; MARDEŠIĆ 2006,
241. Prema natpisu ugrađenog u četiri tia Salona) predstavlja glavni grad rimske provincije donator, možda podrijetlom i sam Salonitanac, Sextus
kilometra dugačke gradske fortifikacije Dalmacije, a svoj najveći prosperitet doživljava za cara Zosimus, poklonio ovdje obrađivani amfiteatar u vidu
saznajemo da je vojska gradila iste 170.
godine. Dioklecijana.160 Rimski amfiteatar, kao velebni spome- munificijencije općini Salonae; “rei publicae dono dedit”

142
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
jer je valjda za to primio nekakvu rangiranu općinsku
čast, primjerice općinsko vijeće (ordo decurionum) jer se
taj uklesani natpis nalazio ispod magistratskih počasnih
sjedala.172 U našoj znanstvenoj literaturi ne postoji kon-
senzus o tome kada je pak započeta i dovršena gradnja
salonitanskog amfiteatra. Vrijeme gradnje amfiteatra
prije Dyggveovih studija najčešće se stavljalo u 1. sto-
ljeće, i to u Augustovo doba.173 Međutim, izgradnja
amfiteatra započela je najranije u prvoj polovici 1. sto-
ljeća, tako da prvotnu gradevinsku fazu možemo vjero-
jatno datirati u vrijeme vladavine cara Klaudija.174 To
potvrđuje i maloprije spomenuti fragmentirani natpis,
dok je sama zgrada amfiteatra postepeno tijekom vre-
mena nadograđivana.175 Građevinska faza vezana uz
izgradnju novih fortifikacija također zasigurno pada
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 7. Zračni i arhivski prikaz rim-
skog amfiteatra u Tiluriju (izvor:
DAZd, Gardun - općina Košute, br.
160; DONEUS, 2003).
i u vrijeme vladavine cara Marka Aurelija.176 Završna
građevinska faza dovršena je u doba vladavine Diokle-
cijana.177 Umjesto dotadašnje drvene građe na trećem
katu salonitanskog amfiteatra dobio je kameni trijem s
odlično isklesanim kapitelima i ukrasnim skulpturama 167
SUIĆ 2003, 263. Sondažna istraživanja
iz 2005. godine provedena su točno na
– hermama. U okviru velikih prepravki u amfiteatru u spoju gradskih zidina i građevine amfi-
doba cara Dioklecijana sagrađen je i podzemni hodnik teatra. Gradske su zidine građene nakon
amfiteatra, i to na način da su „ušle“ ispod
koji omogućuje da se ranjeni ili ubijeni gladijatori lakše lukova amfiteatra na njegovoj južnoj
odvoze izvan arene. U tom vremenu također se izradila strani. Istraživanja na mjestu spoja vanjske
elipse amfiteatra i gradskih zidina pokaza-
i nova pregrada na stupovima s hermama za počasnu la su da su temelji gradskih zidina plići od
ložu.178 Imao je vjerojatno nekakve svoje ranije faze, no temelja vanjske elipse amfiteatra.
168
BULIĆ 1986, 74; KIRIGIN - MARIN
njih je teško arheološki dokazati. Prema sačuvanim ar- 1989, 83; MARIN 2002, 15.
hitektonskim ukrasima, posebno kapitelima, vrijedno 169
JELIČIĆ-RADONIĆ 2008, 41.
je zabilježiti da je salonitanski amfiteatar bio pregrađi-
170
SUIĆ 2003, 264.
171
RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1991, 259.
van prema navedenim dekorativnim elementima ipak 172
DYGGVE 1933, 79-80; RAPANIĆ
u 3. stoljeću. Uz brojna tumačenja zamršenih u mrežu 1971, 23; BULIĆ 1986, 74.
173
RAPANIĆ 1971, 23.
nesuglasica i proturječnosti, meni se najuvjerljivijim 174
ABRAMIĆ 1991, 43.
čini mišljenje da je dotični amfiteatar imao ukupno tri 175
BULIĆ 1986, 74; MARIN 2002, 15.
glavne građevinske faze. Budući da jedna faza uništava 176
FRIEDLÄNDER 1864, 360; RAPANIĆ
1971, 23; MARIN 2002, 15.
i prekriva drugu, zbog metamorfoze građevinskih faza 177
WILKES 1969, 385; RAPANIĆ 1971,
teško je njihov redoslijed i ukupan broj utvrditi i doku- 22-23; KIRIGIN – MARIN 1989, 84.
178
RAPANIĆ 1971, 22-23; MARIN 1988,
čiti.179 17; CAMBI 2005, 183.
Godine 1981. i 1982. obavljena su istraživanja na 179
JELIČIĆ-RADONIĆ 2008, 38. Također
ne bi smjeli opovrgnuti tvrdnju da je saloni-
prostoru ispod arene. Tada je u sredini otkrivena podze- tanski amfiteatar izgrađen prije Koloseja ili
mna prostorija pravokutna tlocrta veličine oko 7 x 4 m. gotovo u isto vrijeme.
180
RAPANIĆ 1971, 22; MARIN 2002, 15;
Iz nje je vodio prolaz do ruba prema jugu.180 U temelje MARDEŠIĆ 2006, 241.
143
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 8. Pogled na tlocrt i rekon-

strukciju salonitanskog amfiteatra
(JELIČIĆ-RADONIĆ 2008;
VIŠIĆ LJUBIĆ 2010).

za stajanje. Najniži red sjedala gledališta amfiteatra bio

181
PIPLOVIĆ 2005, 4-5, 10; MARDEŠIĆ
2006, 241. Zasad još nije poznat razlog
zašto je podzemna prostorija ispod samog
borilišta salonitanskog borilišta smanjena,
a nije ni utvrđeno koliko je izvorna veličina
dotične prostorije bila te u koje je svrhe u
pojedinim fazama korištena.
182
SANADER 2008, 135 i dalje. Kao
posebnu cjelinu i tematiku izdvojio bih
takozvane gladijatorske urne koje se vre-
menski atribuiraju u 2. ili pak 3.stoljeće.
183
DYGGVE 1933, 105, 140, sl. 71;
CAMBI 2002, 74; RENDIĆ-MIOČEVIĆ
2003, 178.
184
RAPANIĆ 1971, 21; DYGGVE 1989,
10; MARASOVIĆ 2001, 114.
185
RAPANIĆ 1971, 22; BULIĆ 1986,
74; KUZMANOVIĆ 1989, 175; MARIN
2002, 15; SUIĆ 2003, 264.
186
su bez ikakva reda ubačeni spoliji, i to dijelovi stupova i
dva starokršćanska kapitela s akantusovim lišćem, pret-
postavlja se negdje iz 5.-6. stoljeća. Iz stanja na terenu
jasno je vidljivo da je prostorija prvobitno bila veća pa
je naknadno pregrađena. Kao što smo već napomenuli,
u središtu borilišta nalazio se podzemni hodnik u vidu
pravokutnog otvora koji je s južne strane vodio izvan
građevine salonitanskog amfiteatra (Porta Libitinae),
čija je osnovna svrha bila odvođenje zvijeri, oružja i tije-
la mrtvih ili teško ranjenih gladijatora.181 Shodno tomu,
u neposrednoj blizini amfiteatra nalazilo se i samo gro-
blje poginulih i pogubljenih gladijatora.182 Nepostojanje
je zaštićen ogradom radi obrane publike od divljih zvi-
jeri. Salonitanski amfiteatar imao je veoma efikasno ri-
ješenu cirkulaciju posjetioca zbog dobro organiziranog
i razmještenog dvostrukog sustava komunikacija; prvi
je radijalni u odnosu na samu elipsu te drugi kružni u
odnosu na razine u samom gledalištu.184 Najviši pojas
amfiteatra je natkriven trijemom za vrijeme vladavine
cara Dioklecijana te pomoću drvenih kolaca/jarbola
(mali) pričvršćenih na vanjski plašt građevine amfite-
atra je cijeli prostor imao mogućnost natkrivanja plat-
nom (velum) radi zaštite od atmosferskih utjecaja (kiša,
mediteransko sunce i žega), osobito nad gledalištem i
raskošno uređenim počasnim ložama.185 Na središnjem
dijelu južne strane salonitanskog amfiteatra nalazilo se
istaknuto mjesto u vidu počasne lože za carskog namje-
snika provincije, a na suprotnoj strani smještena je loža,
namjenjena gradskim vlastima i magistratima. Spome-
nuti segmenti bili su ukrašeni ukrasnim skulpturama –
hermama.186
Gledalište salonitanskog amfiteatra sastojalo se uku-
pno od tri prstena: dva unutarnja su bila predviđena za
sjedenje, dok je gornji bio namijenjen za stajanje. Poda-

370.
MARIN 2002, 15; CAMBI 2002, 74,
većeg podzemnog prostora upućuje na zaključak da je ci iz domaće i strane znanstvene literature o ukupnom
187
BULIĆ 1927a, 111; WILKES 1969, logistika za normalno odvijanje igara bila u gladijator- kapacitetu salonitanskog amfiteatra kreću se uglavnom
225; RAPANIĆ 1971, 21; BULIĆ 1986,
74; KIRIGIN - MARIN, 1989, 83; skoj zgradi (ludus gladiatorius) u neposrednoj blizini.183 u rasponu od 15 000 do 23 000 gledatelja.187 Za pristup
DYGGVE 1996, 25; SUIĆ 2003, 265; Gledalište je bilo razdijeljeno u tri pojasa, od kojih u ovaj amfiteatar plaćala se ulaznina poluplatežnim
MIMICA 2004, 166; MARDEŠIĆ, 2006,
241; SANADER 2008, 139. su donja dva bila predviđena za sjedenje, a gornji pak sredstvom (tessera amphitheatralis), na kojoj je posjeti-

144
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
ocu bilo označeno u kojem smjeru treba poći do svog
sjedala (subsellium), u prvi ili drugi hodnik (iter), na koji
kat i koji odjel (cuneus), odnosno sve bitne informacije
za snalaženje unutar amfiteatra bile su naznačene i pre-
dočene.188 Ostaci prostorija nepravilnog tlocrta pred-
stavljali su takozvani carceres (kavezi za držanje zvijeri)
koji su se nalazili uz istočna i zapadna trijumfalna vrata,
tako da su ih gledatelji neposredno prije borbe (venati-
ones) mogli vidjeti jer su bile osigurane metalnim rešet-
kama.189 Postoje podaci koji bi na području salonitan-
skog amfiteatra željeli vidjeti improvizirane pomorske
bitke, takozvane naumachiae. No u objektivnim okolno-
stima gledano, nije vjerojatno da je salonitanska arena
mogla biti vodom poplavljena, da bi se u njoj priredile
pomorske bitke.190
U sklopu surovih gladijatorskih borbi i salonitanskog
amfiteatra treba ukazati i na njihov religijsko-mitološki
aspekt. Tako su na području samog gledališta bile po-
stavljene dekorativne mramorne herme.191 Dvije ta-
kve herme čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu,
a svojedobno su krasile središnju ložu salonitanskog
amfiteatra.192 Među njima je također pronađena i glava
mitološkog lika, kiklopa Polifema iz prve polovice 3. ili
početka 4. stoljeća.193 U mitološku sferu salonitanskog
amfiteatra spada i prikaz personificiranog vjetra, vje-
rojatno Boreasa, s krilcima na glavi i visokim obrvama.
Kakav je njegov kontekst u sklopu salonitanskog am-
fiteatra, zasad je teško pretpostaviti.194 S južne strane
amfiteatra u supstrukcijskom koridoru ispod gledališta
otkrivene su dvije nadsvođene prostorije koje su pred-
stavljale omanja svetišta božice Nemeze koju su štovali
gladijatori.195 Spomenuta svetišta bila su izravno pove-
zana s onim dijelom građevine koji je bio predviđen za
gladijatore.196 Iza via venatorum, prolaza koji okružuje
salonitansko borilište, vodi pristup u spomenuta sveti-
šta.197 Upravo su u tom borilištu bile obrubljivane glave
salonitanskim mučenicima za vrijeme progona u vrije-
me vladavine cara Dioklecijana. Kršćani su kasnije ta
svetišta adaptirali u memorijalne kapele kao spomen na
kršćanske mučenike.198 Tako su na ovom mjestu brojni
svećenici na smrt mučeni odrubljivanjem glave, a i prvi
salonitanski mučenici su u borilištu salonitanskog amfi-
teatra nemilosrdno ubijeni.199 Stoga su se prvotni kršća-
ni već u 3. stoljeću tajno okupljali unutar prostorija gra-
đevine salonitanskog amfiteatra, da bi mnogo kasnije na
tom mjestu oslikanim zidovima označili memorijalne
kapele koje će biti posvećene uspomeni mučenika Aste-
rija i njegove pratnje, sahranjenih na obližnjem groblju
Kapljuč.200
Histria Antiqua, 21/2012
U travnju 304. godine tako su ubijeni biskup Do-
mnio, svećenik Asterije i četvorica vojnika Dioklecija-
nove tjelesne straže (Antiochianus, Gaianus, Paulinianus
i Telius).201 U spomen na njihovu mučeničku smrt, kr-
šćani im posvećuju i adaptiraju spomenute memorijal-
ne kapele u nekadašnjim svetištima božice Nemeze.202
U istočnoj kapeli pronađeni su neznatni ostaci fresko-
slikarija salonitanskih mučenika, gdje možemo raza- 188
DYGGVE 1933, 114; BULIĆ 1986,
znati red likova s aureolom, i ostaci natpisa svećenika 74; KOS 1998, 331, 345; ČARGO 2002,
Asterija.203 Spomenuti kršćanski oratorij uređen je vje- 367. Jedno drugo svjedočanstvo bilježi da su
postojale keramičke pločice kao uspomena
rojatno u 6. stoljeću.204 Početkom 5. stoljeća zabranjene na gladijatorske igre.
su međusobne borbe gladijatora u amfiteatru Honori- 189
BULIĆ 1986, 74.
190
DYGGVE 1933, 106; BULIĆ 1986, 74.
jevom carskom uredbom iz 404. godine, ali borbe gla- 191
KIRIGIN - MARIN 1989, 83; CAMBI
dijatora i zvijeri i dalje su se održavale jer je amfiteatar 2000, 63-64; ISTI 2005, 97-100, 183-184.
bio funkcionalan sve do polovice 6. stoljeća, nakon čega 192
193
CAMBI 2000, 63-64.
DYGGVE 1933, 72; MARIN ET ALII
je svjesno i sustavno uništavan.205 Nakon toga uslijedi- 2002, 22; CAMBI 2005, 97-100, 184,
lo je bespoštedno pretvaranje i adaptiranje građevine sl. 278.
194
CAMBI 2005, 184. Moguće je da
salonitanskog amfiteatra u svrhu obrambene tvrđave dotični prikaz više nema dublje mitološko
u vrijeme znamenitih gotsko-bizantskih ratovanja.206 značenje u kontekstu salonitanskog amfite-
atra i gladijatorskih borbi.
Prema vijestima crkvenog dužnosnika, notara i histo- 195
DYGGVE 1996, 29; MARIN 2002, 15;
riografa Splićanina Tome Arhiđakona (1200.-1268.), SUIĆ 2003, 264; RENDIĆ-MIOČEVIĆ
salonitanska građevina amfiteatra bila je prilično oču- 2003, 174.
196
DYGGVE 1933, 84-85.
vana sve do 13. stoljeća („solum theatri“).207 Već u 14. 197
RAPANIĆ 1971, 22.
stoljeću sagrađene su sa kamenjem dotičnog amfiteatra 198
DYGGVE 1933, 108-110; RAPANIĆ
ukupno tri kamene crkve po navodu F. Bulića na sjeveru 1971, 23, 28; BULIĆ 1986, 75; SUIĆ
2003, 265.
željezničke postaje prema Kninu. Najveće pak ošteće- 199
DYGGVE 1996, 29.
nje salonitanski amfiteatar doživljava u vrijeme ratova 200
MARIN 2008, 254-255.
201
BULIĆ 1927, 107; BULIĆ 1986, 140;
s Turcima u 17. stoljeću kada je, prema zapovijedi mle- MARIN 1988, 26; DYGGVE 1996, 64-65.
tačkog providura Dalmacije Leonarda Foscola 1647. 202
PINTEROVIĆ 1980, 63; KIRIGIN -
godine iz strateških razloga, dan nalog da se amfiteatar MARIN 1989, 84; RENDIĆ-MIOČEVIĆ
nepovratno poruši kako se prijeteće osmanlijske sna-
2003, 174.
203
DYGGVE 1996, 29, 72; RAPANIĆ
ge ne bi mogle njime okoristiti kao utvrdom i u njoj se 1971, 23; KAPITANOVIĆ 2006, 164-
utaboriti.208 Naposljetku se može reći da je salonitanski 166.
204
BULIĆ 1984, 549-551; MARIN 2008,
amfiteatar nažalost služio kao besplatan izvor kvalitet- 254. Tragove kršćanskog kulta u sklopu
nog kamena mnogim drugim tadašnjim postantičkim građevina amfiteatara također nalazimo
i u brojnim drugim gradovima, poput
i kasnijim gradnjama na tom području pa je do danas današnjeg Triera, Metza ili pak antičkog
sačuvan samo u donjim slojevima zidina.209 Carnuntuma.
205
RAPANIĆ 1971, 23; BULIĆ 1986,
Epidaurum. Pretpostavka da se na području rim- 77; MARIN 2002, 15; ABBONDANZA
skodobne kolonije Epidaurum nalazio gradski amfite- 2008, 47; SANADER 2008, 133.
atar, kao spomenik rimske graditeljske baštine i ostav-
206
BULIĆ 1927, 109; ISTI 1986, 77.
207
WILKISON 1848, 159-160; WILKES
štine naše domovine, potvrđuju brojna domaća i strana 1969, 385; BULIĆ 1986, 73; MAROVIĆ,
djela iz kruga humanističkih znanosti.210 Samo područ- 2006, 255. Tada je nazvan kazalištem,
što nije neuobičajeno da se za amfiteatar
je prirodnih prostranstava antičkog Epidauruma obi- upotrebljava kriva terminologija.
lježeno je znatno strmim i visokim reljefom, u čijem se
208
RAPANIĆ 1971, 23; RENDIĆ-
MIOČEVIĆ 2003, 172; MIMICA 2004,
prirodnom sklopu na središnjem prostoru odabranog 166; MARDEŠIĆ 2006, 241.
poluotoka Rata formirao antički Epidaurum, gdje bi
209
WILKES 1969, 385; KATIĆ 1971, 125;
BULIĆ 1986, 73.
se trebao ubicirati dotični još neotkriveni amfiteatar. 210
BULIĆ 1927a, 111; GUIDI 1929, 284;
U pojedinim radovima se također spominje pitanje o FORNI 1958, 388; BATUŠIĆ 1959, 74;
NOVAK 1972, 48; BOJANOVSKI 1988,
postojanju epidaurskog amfiteatra, u sklopu kojeg se 77; MLAKAR 1996, 5; FUTRELL 2001,
66; EVANS 2006, 5; CAMBI 2006, 202.
145
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
Sl. 9. Pogled na natpis
Publija Aelija Osillijana
(izvor: GLAVIČIĆ, 2008).
211
U tom je pogledu osobito dvojbena
topografija Epidaura prema Falcon Bakeru
iz 1960. godine, prema kojoj se treba
hiperkritički odnositi. Usporedi: ORLIĆ
2006, 26.
212
DŽIN 1997, 5; SUIĆ 2003, 262.
213
BOJANOVSKI 1988, 77. Materijalni
ostaci grada svode se na mali broj objekata
– tragovi pristaništa, dijelovi gradskih
bedema, stepenište usječeno u stijenu,
ostaci groblja kod mauzoleja (Sv. Roko),
te ponekog groba. Spominje se i navodni
amfiteatar na Ratu, na mjestu nam
kojem je Evans otkopao polukružni bazen
(promjera 15,33 m, dubine 1,17 m), koji se
danas ne može identificirati.
214
SUIĆ 2003, 63; CAMBI 2006, 190-
194; GLAVIČIĆ 2008, 44.
215
U znamenitim edicijama Leksikograf-
skog zavoda Jugoslavije iz Zagreba, posebno
u Općoj Enciklopediji, već se generacijski
i dogmatski naučava širu znanstvenu
javnost o materijalnim ostacima amfiteatra
u Epidaurumu.
216
P(ublio) Aelio P(ublii) f(ilio) /
Tro(mentina tribu) / Osilliano / Novia
Bassilla / mater et Novia Iustilla avia
posuer(unt) / et sportulis decurio(nalibus)
/ Augustalibus et sexvi / ris datis item
pugilum / spectaculo dedicave / runt huic
universus / ordo decurionatus / honorem et
locum / statuae decrevit.
217
SUIĆ 2003, 192-193.
218
NOVAK 2004, 80.
219
ISTI 1972, 48.
220
EVANS 2006, 5. He further observes
that any one who, like himself, has visited
Ragusa Vecchia, who has seen the remains
of the amphitheatre cut out of the solid
rock, the traces of the Roman harbour, the
inscriptions which, though not presenting
in a single case the name of the city, are
numerous and imposing, and the other
abundast traces of Roman habitation
that are daily brought to light, can fall
to recognise the fact that a famous and
important Roman city must have existed
at this spot, epithets which, among all the
Roman stations on the coast between Lissus
and Narona, alone apply to the Colony of
Epitaurum.
146
navode stanovite atribucije u postojećoj arheološkoj li-
teraturi koje nisu sasvim pouzdane,211 no unatoč tome
postoji vjerojatnost da je dotična kolonija imala vlastitu
građevinu amfiteatra. Nažalost, zasad ne postoje epi-
grafička svjedočanstva u kojima se spominje organiza-
cija borbi u areni (munus gladiotorum), što bi također
bio pokazatelj postojanja amfiteatra u gradu, međutim
ne posve pouzdan jer su se gladijatorske borbe izvodile i
na brojnim drugim lokacijama, gdje nije bilo građevine
amfiteatra kao što je, primjerice, prostor foruma, u ter-
mama ili pak na nekoj improviziranoj površini, kao što
je najobičnija ledina.212 Prvi takav trag o možebitnom
postojanju rimske građevine amfiteatra odnosi se na
područje poluotoka Rata.213
Rimska kolonija Epidaurum je za vrijeme vladavine
cara Augusta postala agrarnom kolonijom,214 u carsko-
dobno vrijeme koje je bilo podatno za gradnju velebnih,
monumentalnih i veličanstvenih amfiteatara i ostalih
građevina na našim prostorima u rimskom graditelj-
skom svijetu. S obzirom na prestižni kolonijalni rang i
status, taj je antički grad mogao imati dovoljno finan-
cijskih sredstava i imućne moći za izvedivu izgradnju
jednog takvog velebnog amfiteatralnog zdanja jer su
se u pravilu samo bogate i prosperitetne rimske zaje-
denice mogle “opskrbiti” jednom takvom građevinom.
Međutim, u domaćoj i stranoj znanstvenoj literaturi
često se spominju ostaci antičkog amfiteatra na područ-
ju rimskodobne kolonije Epidauruma.215 No, podaci o
Histria Antiqua, 21/2012
arhitektonskim ostacima presudnim za potrebe ovog
rada sasvim izostaju. Pogotovo nisu objelodanjeni po-
daci vezani uz dimenzije, izgled, kapacitet i točan tlocrt
ovog indiciranog amfiteatra. Mogući dokazni materijal
o postojanju cavtatskog amfiteatra predstavlja natpis
CIL 3, 1745.216 Taj počasni natpis spominje građevinski
pothvat i investicije za organiziranje javnih priredbi u
vidu sportskog natjecanja na uspomenu i čast Publiju
Eliju Osilijanu. Tom prilikom su njegova majka Novija
Bazila i baka Novija Justila svojem sinu i unuku dale po-
dići spomenik i pritom udijelile dekurionske, seksvirat-
ske i augustalske sportule, odnosno igre na dar.217 Mož-
da se upravo spomenuta (hrvačko-šakačka) priredba
održavala na području gradskog amfiteatra kao i slični
sadržaji priređivani u doba svečanosti i sajmova, kao što
su primjerice sportsko-atletska natjecanja, javne mani-
festacije, svečane proslave i drugi spektakli.
Prilično zanimljivu sliku rimskog urbanizma epida-
urske kolonije pruža nam konstatacija od strane Grge
Novaka koji navodi da je ...rimska kolonija Epitaurus bio
na mjestu današnjeg Cavtata, gdje se nalaze mnogobrojni
rimski ostaci kao teatar i dr.218 Također, prilikom spome-
na rimskih gradova na istočnojadranskoj obali navodi
da ...među svim tim brojnim kolonijama i municipijima
nije zasigurno zaostajala ni kolonija Epidaurum, nego je i
ona imala i svoj teatar ili amfiteatar ili oboje, svoj forum i
svoje hramove, svoje terme i svoju biblioteku, i izmjenjivala
sa ostalim gradovima ne samo robu, nego i obrtnike i drugo.
Ovim navodom se ostavlja otvorenom mogućnost po-
stojanja ne samo teatra kao građevine javne namjene za
razonodu antičkog svijeta nego se još jednom u našoj
literaturi indicira i postojanje amfiteatra na području
rimskog Epidauruma istovjetne zabavne namjene. 219
Čuveni engleski arheolog Arthur Evans također je
boravio na području antičkog Epidaura, ali nije zabilje-
žio nikakve podatke o mogućem postojanju amfiteatra
u antičkom Epidauru. Zato se u svojem djelu Ancient
Illyria: An Archaeological Exploration osvrnuo na iskaz
o amfiteatru kolonije Epidauruma čuvenog arheologa
Theodora Mommsena.220 Mommsen je među grad-
skim objektima spomenuo građevinu amfiteatra, što je
očito zabuna koja je tko zna kako nastala. Vjerojatno se
znameniti povjesničar oslonio na podatak iz izvješća o
istraživanjima godine 1833. koje se čuva u Dubrovač-
kom arhivu. U tom spisu stoji da su uz crkvu Sv. Petra
kraj Cavtata nađeni ostaci kazališta i terma. Izvjestitelj
je pritom vjerojatno dao maha mašti i unio je nepostoje-
će stvari. Naime, nigdje nikakvog traga građevini poput
teatra nema ni na poluotoku niti u blizini. Teško bi bilo
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156)
očekivati amfiteatre na jugu provincije. Čini se da je na
istočnom Jadranu najjužniji amfiteatar bio podignut u
Saloni. Na istočnoj obali Jadrana pouzdano su utvrđe-
na samo četiri amfiteatra (Pula, Salona i dva vojnička:
Burnum i Tilurij), a još su možda postojali u Jaderu i
Aequumu. Ni u jednom dalmatinskom gradu nisu
utvrđeni ni natpisi gladijatora, osim u Saloni. Južnije je
amfiteatar postojao samo u Dirahiju. Međutim, jedan
stupić s grotesknom maskom, iako vjerojatno sepul-
kralnog karaktera, mogao bi indicirati postojanje nekog
prostora posvećenog zabavi i raznim igrama. Možda
na takvu građevinu upućuje i spomenuti natpis Publija
Elija Ossilijana, kojemu su u čast bile održane boksačke
igre. Iako su one mogle biti i u nekoj palestri u sasta-
vu terma, ipak je jedan javni prostor namijenjen spek-
taklima vjerojatno bio podignut i uređen na prostoru
antičkog Epidauruma.221 Valja uzeti u obzir i ponešto
drugačija mišljenja, kao što je iznijela Aleksandra Faber
koja navodi da sadržaj nekih natpisa govori o podizanju
ili uzdržavanju javnih objekata; tako CIL III 1749. spomi-
nje izgradnju portika, CIL III 1750. obnovu i uzdržavanje
cisterne, i to o vlastitom trošku gradskih funkcionera. Am-
fiteatar koji spominje Mommsen u Cavtatu nije utvrđen i
ima malo vjerojatnosti da je postojao jer bi jedan tako mo-
numentalan i solidan objekt, uza sve kasnije eksploataci-
je, ipak ostavio vidljivih tragova. Vjerojatno je Mommsen
postojanje amfiteatra zaključio na osnovi natpisa CIL III
1745, gdje se spominje priređivanje igara.222
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 10. Salona, pogled na
unutrašnjost amfiteatra i njegovu
kapelu
Dyrrachium. U sklopu rimske kolonije Dirarhi-
ja (Dyrrachium) nalazi se građevina amfiteatra koja
predstavlja najjužniji amfiteatar na području rimske
provincije Dalmacije. Jedini tip ove vrste građevina na
tlu današnje Albanije predstavlja jedan od najmonu-
mentalnijih rimskih objekata na području jugoistočne
Europe. Rimski amfiteatar u Dirarhiju, koji je inače
uklopljen u kasnoantičke i srednjovjekovne zidine (in-
tra muros),223 prvi put spominje Marinus Barletius u 221
CAMBI 2006, 193, 209.
16. stoljeću.224 Dirarhijski amfiteatar sagrađen je u pr- 222
FABER 1966, 30.
223
BOWES – HOTI 2003, 382; BOWES –
voj polovici 2. stoljeća, vjerojatno u vremenu vladanja MITCHELL 2009, 571.
cara Trajana ili pak Hadrijana.225 Izuzetno geometrijski 224
BOWES – HOTI 2003, 381;
pravilna građevina amfiteatra, duljine 132,4 m i širine BOWES - MITCHELL 2009, 570. U
potrazi za amfiteatrom Arthur Evans na
113,2 m, imala je pretpostavljeni kapacitet u rasponu od temelju kopije djela Marinusa Barletiusa
15 000 do 23 000 gledatelja.226 Dimenzije samog borili- pretražuje prostor Dirarhija, ali ga pritom
ne pronalazi.
šta amfiteatra iznose 61,4 x 42,2 m, dok visina spome- 225
BOWES – HOTI 2003, 387-388.
nute građevine iznosi 20 m. Tokom arheoloških isko- 226
BOWES – HOTI 2003, 384. Zasad ne
postoje ujednačeni podaci glede dimenzija
pavanja iz 1960-ih godina arheološki je istražena samo dirarhijskog amfiteatra.
147
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

trećina prostora amfiteatra.227 Na području navedenog
amfiteatra vrše se arheološka istraživanja i odgovara-
juća konzervacija čitavog lokaliteta jer je uvršten pod
zaštitu UNESCO-a.
Posebnu znanstvenu pozornost plijeni kršćanska
kapela iz 6. stoljeća koja je posvećena prvom biskupu
i mučeniku iz Drača.228 Općenito su spomenute me-
morijalne kapele, pronađene na prostoru dirarhijskog
amfiteatra ukrašene polikromnim mozaičnim pred-
stavama, koje ujedno predstavljaju početke kršćanstva
na području Drača. Također je u sklopu navedenih
memorijalnih kapela pronađena numizmatička gra-
đa i keramički materijal iz vremena 9.-11. stoljeća, što
bi govorilo u prilog korištenju tih prostora u ranom
srednjem vijeku.229 U današnje vrijeme su na prostoru
gledališta amfiteatra sagrađene stambene jedinice koje
devastiraju taj značajni arheološki lokalitet, narušava-
ju njegov izgled i sprječavaju njegovo daljnje istraživa-
nje.230 Posebnu zanimljivost čine dokumentirani ukopi
na prostoru borilišta koji se mogu vremenski atriburati
u rani srednji vijek. Na temelju dotičnih ukopa mogu
se rekonstruirati prve kršćanske aktivnosti na području
ranosrednjovjekovnog grada Drača.

227
DAVIS et alii 2003, 44; BOWES -
MITCHELL 2009, 570.
228
MARIN 2008, 254; BUOVAC 2010,
117, bilj. 330. Tragove kršćanskog kulta
u sklopu građevina amfiteatara također
nalazimo u brojnim drugim gradovima,
poput današnjeg Triera, Metza ili pak
antičkog Carnuntuma.
229
O otomanskoj keramici na području
dirarhijskog amfiteatra vidi: BOWES -
MITCHELL 2009, 578, 593.
230
BOWES – HOTI 2003, 388;
BOWES - MITCHELL, 2009, 570-571.
Iz unutrašnjosti i gledališta amfiteatra
uklonjene kuće iz vremena otomanske
vladavine.
LITERATURA
ABBONDANZA 2008. L. Abbondanza, Kolosseum, Milano 2008.
ABRAMIĆ 1991. M. Abramić, O povijesti Salone, u: Antička Salona, Split 1991, 39-46.
BABIĆ 2006. I. Babić, Antičke starine u srednjovjekovnom Zadru, Mogućnosti 53/1-3, Split
2006, 131-148.
BADURINA 2000. A. Badurina, Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb
2000.
BATUŠIĆ 1959. S. Batušić, Amfiteatar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb 1959, 74.
BENUSSI 2002. B. Benussi, Povijest Pule u svjetlu municipalnih ustanova do 1918. godine, Pula 2002.
BENVENUTI 1940. A. Benvenuti, Zara nella cinta delle sue fortificazioni, Milano 1940.
BIANCHI 1893. C. F. Bianchi, Antichita romane e medioevali di Zara, Zara 1893.
BOJANOVSKI 1988. I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo 1988.
BOMGARDNER 2000. D. L. Bomgardner, The Story of the Roman Amphitheatre, London – New York
2000.
BORZIĆ 2007. I. Borzić, Geografski položaj Burnuma na razmeđi liburnskog i delmatskog
područja, u: Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka”. Prirodna i kulturna
baština, zaštita i održivi razvitak, Šibenik 2007, 163-179.
BOWES – HOTI 2003. K. Bowes – A. Hoti, An amphitheater and its afterlives: survey and excavation
in the Durres amphitheatre, Journal of Roman Archaeology 16, Portsmouth
2003, 380-394.
BOWES - MITCHELL 2009. K. Bowes – J. Mitchell, The main chapel of the Durres amphitheatre: decoration and
chronology. Melanges d’archeologie et d’histoire de l’ecole française de Rome - an-
tiquité,121/2, Paris – Rome 2009, 571-97.
BRUNELLI 1913. V. Brunelli, Storia della citta di Zara: dai tempi piu remoti sino al MDCCCXV, Ven-
ezia 1913.
BULIĆ 1927. F. Bulić, Le dimensioni dell’ amfiteatro romano a Salona in confronto con altri
piu notevoli amfiteatri del mondo romano, Vjesnik za arheologiju i historiju dal-
matinsku 49, Split 1927, 111.
BULIĆ 1927. F. Bulić, Oratorio dei martiri salonitani nell’amfiteatro romano a Solin. (Salona),
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 49, Split 1927, 106-111.
BULIĆ 1986. F. Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986.

148
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

BUOVAC 2007. M. Buovac, Amphitheaters in the Republic of Croatia, u: 13th Annual Meet-
ing of the European Association of Archaeologists, Abstracts book, Zadar 2007,
304.
BUOVAC 2010. M. Buovac, Amfiteatri na tlu Histrije i Dalmacije, diplomski rad, Zadar 2010.
BUOVAC 2011. M. Buovac, Antroponimi, hagionimi i teonimi u djelu Alberta Fortisa Put po
Dalmaciji, u: Zbornik radova – Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te
procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar – Split 2011, 455-464.
BUOVAC 2011a. M. Buovac, O sudbini kamena s rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske
obale, Klesarstvo i graditeljstvo 1-2, Pučišća 2011, 52-69.
BUOVAC 2012. M. Buovac, O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske
obale, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 105, Split 2012, 83-95.
BUOVAC 2012a. M. Buovac, Postanak i razvoj naumahija na prostoru Rimskog Carstva, Histria
Antiqua 21, Pula 2012, 381-393.
BUOVAC 2012b. M. Buovac, Odraz vjerske slobode na primjeru rimskih amfiteatara u
istočnojadranskom kontekstu, u: Zbornik sažetaka – IV. kongres hrvatskih
povjesničara 2012. – Sloboda, Zagreb 2012, 63.
BUOVAC 2012c. M. Buovac, Numizmatička građa s hidroarheoloških istraživanja iz antičke luke
u Zatonu kraj Nina, Stručni rad, Zadar 2012, 1-49.
BUOVAC 2013. M. Buovac, Kultovi, mitovi i vjerovanja rimskih gladijatora na području Repub-
like Hrvatske, u: Zbornik radova – međunarodni kongres studenata arheologije
Kost.ar – kult i religija, br. 1, Zadar 2013, 40-50.
CAMBI 1991. N. Cambi, Uvod, u: Antička Salona, Split 1991, 7-36.
CAMBI 2000, N. Cambi, Imago animi, Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
CAMBI 2002. N. Cambi, Antika, Zagreb 2002.
CAMBI 2005. N. Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
CAMBI 2006. N. Cambi, Antički Epidaur, Dubrovnik, časopis za književnost i znanost 3/17, Du-
brovnik 2006, 185-217.
CAMBI – ZANINOVIĆ 2006. N. Cambi – J. Zaninović, Ivoševci kraj Kistanja, u: Stotinu hrvatskih arheoloških
nalazišta, Zagreb 2006, 140-141.
CAMBI et alii 2006. N. Cambi et alii, Amfiteatar u Burnumu, Drniš - Šibenik - Zadar 2006.
CAMBI 2007. N. Cambi, Kiparstvo rimskog legijskog logora i kasnijeg municipija Burnum, u:
Simpozij Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka”. Prirodna i kulturna
baština, zaštita i održivi razvitak, Šibenik 2007, 23-48.
CAMBI et alii 2007. N. Cambi et alii, Rimska vojska u Burnumu, Drniš – Šibenik – Zadar 2007.
CASSAS - LA VALLEE 1997. F. L. Cassas – J. La Vallee, Put po Istri i Dalmaciji, Putopis, u: Spon, Adam, Cassas
i Lavalee u Hrvatskoj, Hannover – Čakovec 1997, 123-351.
CRNKOVIĆ 2003. B. Crnković, Izvornost kamena ugrađenog u pulsku Arenu, Histria antiqua 9,
Pula 2003, 71-76.
ČAČE 1985. S. Čače, Liburnija u razdoblju od IV. do I. stoljeća prije nove ere, doktorska disert-
acija, Zadar 1985.
ČAČE 2003. S. Čače, Aserija u antièkim pisanim izvorima, Asseria 1, Zadar 2003, 7-43.
ČARGO 2002. B. Čargo 2002, Aplike u obliku kazališnih maski, u: Longae Salonae, Split 2002,
365 – 373.

149
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

DAVIS et alii 2003. J. L. Davis et alii, The Durres Regional Archaeological Project: Archaeological
Survey in the Territory of Epidamnus/Dyrrachium in Albania, Hesperia 72,
Princeton 2003, 41-119.
DONEUS 2003. M. Doneus, Arheološka interpretacija zračnih slika rimskoga legijskog logora
Tilurij, u: Tilurium I : istraživanja 1997. – 2001., Zagreb 2003, 87-108.
DYGGVE 1933. E. Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, Copenhague 1933, 35-150.
DYGGVE 1989. E. Dyggve, Izabrani spisi, Split 1989.
DYGGVE 1996. E. Dyggve, Povijest salonitanskog kršćanstva, Split 1996.
DŽIN 1997. K. Džin, Amfiteatar i igre u carsko doba Pule, Pula 1997.
DŽIN 2005a. K. Džin, Cult and mythological representations as decorative elements of public
buildings in Roman Pola, u: Akti VIII. Međunarodnog kolokvija o problemima
rimskog provincijalnog umjetničkog stvaralaštva, Religija i mit kao poticaj rimskoj
provincijalnoj plastici, Zagreb 2005, 185-190.
DŽIN 2008. K. Džin, Arena u Puli: rimski amfiteatar, Pula i gladijatorske igre, Zagreb 2008.
ENGEL 1798. J. C. Engel, Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien, und Slavonien:
nebst einigen ungedruckten Denkmälern ungrischer Geschichte, Halle 1798.
ERTEL 2005. C. Ertel, Machtsplitter – Architekturteile aus der Kaiserresidenz Sirmium
(Sremska Mitrovica), u: Akti VIII. Međunarodnog kolokvija o problemima
rimskog provincijalnog umjetničkog stvaralaštva, Religija i mit kao poticaj rimskoj
provincijalnoj plastici, Zagreb 2005, 311-318.
EVANS 1883. A. Evans, Antiquarian Researches in Illyricum, Westminster 1883.
EVANS 2006. A. Evans, Ancient Illyria: An Archaeological Exploration, London 2006.
FABER 1966. A. Faber, Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura, Opvscvla Archaeologica 6,
Zagreb 1966, 25-42.
FISCHER 1996. G. Fischer, Das römische Pola – eine archäologische Stadtgeschichte, Bayerische Aka-
demie der Wissenschaften – Abhandlungen 110, München 1996.
FONTANOT 2004. R. Fontanot, I nomi dei monumenti romani di Pola fra storia e legenda, u: Pula
3000 Pola - prilozi za povijesnu sintezu, Pula 2004, 81-88.
FORNI 1958. G. Forni, Anfiteatro, u: Enciclopedia dell’arte antica, classica e orientale, Roma
1958, 374-390.
FORTIS 2004. A. Fortis, Put po Dalmaciji, Split 2004.
FRIEDLÄNDER 1864. L. Friedländer, Darstellungen aus der Sittengeschichte Roms in der Zeit von August
bis zum Ausgang der Antonine, Leipzig 1864.
FUTRELL 2001. A. Futrell, Blood In The Arena, Austin 2001.
GIRARDI-JURKIĆ 1997. V. Girardi-Jurkić, Korištenje kamena u gradnji amfiteatra u Puli, Histria antiqua
3, Pula 1997, 21-28.
GIRARDI-JURKIĆ 2001. V. Girardi-Jurkić, Egipatski kultovi u ozračju antičke Istre, u: Egipatska religija i
antička Istra, Pula 2001, 6-17.
GIRARDI-JURKIĆ 2004. V. Girardi-Jurkić, Kultovi i vjerovanja rimske Pule, u: Pula 3000 Pola - prilozi za
povijesnu sintezu, Pula 2004, 89-100.
GIRARDI-JURKIĆ 2005. V. Girardi-Jurkić, Duhovna kultura antičke Istre, Zagreb 2005.
GIUNIO 2006. K. Giunio, Zadar – antika, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Zagreb 2006, 304-305.
GLAVIČIĆ 2008. M. Glavičić, Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura, Archaeologica Adriatica
2/1, Zadar 2008, 43 – 62.

150
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2008. M. Glavičić - Ž. Miletić, Roman epigraphical monuments from Asseria and
Burnum: the role of epigraphy in reconstructing history of sites, u: ARCHAIA:
Case Studies on Research Planning, Characterisation, Conservation and Management
of Archaeological Sites, Oxford 2008, 435-444.
GLAVIČIĆ - MILETIĆ 2009. M. Glavičić - Ž. Miletić, Excavations on the legionary amphitheatre of Burnum, u:
Roman Amphitheatres and Spectacula: a 21st Century perspective, Oxford 2009, 75-84.
GNIRS 1915. A. Gnirs, Pola: ein Führer durch die antiken Baudenkmäler und Sammlungen, Wien
1915.
GUGO-RUMŠTAJN 2009. K. Gugo-Rumštajn, Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom
području, magistarski rad, Zagreb 2009.
GUIDI 1929. G. Guidi, Anfiteatro, u: Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti, Milano
1929, 280-285.
HÖNLE – HENZE 1984. A. Hönle – A. Henze, Römische Amphitheater und Stadien: Gladiatorenkämpfe
und Circusspiele, Luzern – Herrsching 1984.
ILAKOVAC 1982. B. Ilakovac, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb – Zadar
1982.
JELIČIĆ–RADONIĆ 2008. J. Jeličić–Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008,
35 – 44.
JUNKELMANN 2005. M. Junkelmann, Gladiatoren, Nürnberg 2005.
KAPITANOVIĆ 2006. V. Kapitanović, Kršćanska arheologija, Split 2006.
KATIĆ 1971. L. Katić, Solin VII – XX. stoljeća, u: Prošlost i spomenici Solina, Solin – Zagreb
1971, 45-136.
KIRIGIN – MARIN 1989. B. Kirigin – E. Marin, Arheološki vodič po srednjoj Dalmaciji, Split 1989.
KLAIĆ – PETRICIOLI 1976. N. Klaić – I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409., Prošlost Zadra II, Zadar
1976.
KLAIĆ 1925. V. Klaić, Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vladara, u: Zbornik kralja Tomis-
lava u spomen tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva, Zagreb 1925, 212-218.
KÖHNE - EWIGLEBEN - JACKSON 2000. E. Köhne - C. Ewigleben - R. Jackson, Gladiators and caesars - the
power of spectacle in ancient Rome, Berkeley - Los Angeles 2000.
KOS 1998. P. Kos, Leksikon antičke numizmatike, Zagreb 1998.
KRIZMANIĆ 2005. A. Krizmanić, Arena u Puli, u: Istarska enciklopedija, Zagreb 2005, 24-26.
KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997. B. Kuntić-Makvić, Grčka i rimska starina, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost
i umjetnost I, Srednji vijek (VII.-XII. st.), Rano doba hrvatske kulture, Zagreb
1997, 73-91.
KURILIĆ 1998. A. Kurilić, Burnumski natpisi u arhivu obitelji Borelli, u: Područje Šibenske
županije od pretpovijesti do srednjega vijeka, Izdanja Hrvatskog arheološkog
društva, Zagreb 1998, 169-180.
KUZMANOVIĆ 1989. I. Kuzmanović, Arhitektura antičkog teatra na tlu Jugoslavije, u: Antički teatar
na tlu Jugoslavije, Novi Sad 1989, 169-178.
LIBERATI – BUORBON 2000. A. M. Liberati – F. Buorbon, Drevni Rim, Zagreb 2000.
LONČAR 2002. M. Lončar, Filološka analiza Porfirogenetovih vijesti o Hrvatima, doktorska disert-
acija, Zadar 2002.
LOVRIĆ 1948. I. Lovrić, Bilješke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava
Sočivice, Zagreb 1948.

151
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

LJUBIĆ 1869. Š. Ljubić, Studi archeologici sulla Dalmazia, u: Archiv für Kunde österreichischer
Geschichts-Quellen 22, Wien 1869, 233-276.
MANNERT 1812. K. Mannert, Geographie der Griechen und Römer, Siebenter Theil. Thracien, Illyrien,
Macedonien, Thessalien, Epirus, Landshut 1812.
MARASOVIĆ 2001. T. Marasović, Kulturna baština 1, Sažetak razvitka umjetnosti do XV. stoljeća, Split
2001.
MARDEŠIĆ 2006. J. Mardešić, Solin – antika, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Zagreb
2006, 240-241.
MARIN 1988. E. Marin, Starokršćanska Salona: studije o genezi, profilu i transformaciji grada, Za-
greb 1988.
MARIN 2002. E. Marin, Grad Salonae / Salona, u: Longae Salonae, Split 2002, 9-22.
MARIN et alii 2002. E. Marin et alii, Arheološki muzej Split – vodič, Split 2002.
MARIN 2008. E.Marin, Mozaik u oratoriju sv.Venancija u Lateranskoj krstionici, Prilozi Insti-
tuta za arheologiju u Zagrebu 24, Zagreb 2008, 251– 256.
MARKOVIĆ 2004. M. Marković, Antička naselja i grčko-rimska zemljopisna imena na tlu današnje Hr-
vatske, Zagreb 2004.
MARKOVIĆ 2005. M. Marković, Dalmacija: stanovništvo i naselja, Zagreb 2005.
MAROVIĆ 2006. I. Marović, O godini razorenja Salone, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku
99, Split 2006, 253 – 273.
MARŠIĆ 2007. D. Maršić, Nadgrobni spomenici Burnuma (pregled), u: Simpozij Rijeka Krka
i Nacionalni park “Krka”. Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak,
Šibenik 2007, 203-228.
MARUN 1998. L. Marun, Starinarski dnevnici, Split 1998.
MATIJAŠIĆ 1998. R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, Pula 1998.
MATIJAŠIĆ - UJČIĆ 2005. R. Matijašić – Ž. Ujčić, Pula antički grad, Zagreb 2005.
MILETIĆ 1993. Ž. Miletić, Rimske ceste između Jadera, Burnuma i Salone, Radovi - Sveučilište u
Splitu, Razdio povijesnih znanosti 32/24, Zadar 1993, 117-150.
MILETIĆ 2007. Ž. Miletić, Prostorna organizacija i urbanizam rimskog Burnuma, u: Simpozij
Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka”. Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi
razvitak, Šibenik 2007, 181-202.
MILETIĆ 2010. Ž. Miletić, Burnum: vojničko središte provincije Dalmacije, u: Nalazi rimske vo-
jne opreme u Hrvatskoj, Zagreb 2010, 113-141.
MILIĆ 1994. B. Milić, Razvoj grada kroz stoljeća: prapovijest – antika, Zagreb 1994.
MILOŠEVIĆ 1980. A. Milošević, Pregled arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini, u: Gunjačin
zbornik, Zagreb 1980, 251-268.
MIMICA 2004. B. Mimica, Dalmacija u moru svjetlosti: povijest Dalmacije od antike do kraja XX. st.,
Rijeka 2004.
MLAKAR 1996. Š. Mlakar, Amfiteatar u Puli, Pula 1996.
NADILO – REGAN 2010. B. Nadilo – K. Regan, Stare crkve u najstarijim gradovima južne Istre, Građevinar
62/4, Zagreb 2010, 331-344.
NOVAK 1972. G. Novak, Povijest Dubrovnika, Povijest Dubrovnika od nastarijih vremena do
početka VII. stoljeća (do propasti Epidauruma), Dubrovnik 1972.
NOVAK 2004. G. Novak, Prošlost Dalmacije, Split 2004.
ORLIĆ 2006. M. Orlić, Lo sviluppo delle attività archeologiche subacquee nella Repubblica di
Croazia durante il XX secolo, u: Archeologia subacquea in Croazia, Venezia 2006,
23-32.
152
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

OŽANIĆ 2007. I. Ožanić, Prehrana rimskog vojnika - nova svjedočanstva iz Tilurija, u: Simpozij
Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka” prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi
razvitak, Šibenik 2007, 245-249.
PEDERIN 1975. I. Pederin, Starine dalmatinske Hrvatske kao nadahnuće austrijske putopisne
književnosti bierdermeiera, romantike i realizma, Radovi Filozofskog fakulteta
Zadar 8, Razdio filološke znanosti, Zadar 1975, 273 – 297.
PETRICIOLI 1978. I. Petricioli, Lik Zadra kroz stoljeća, Zadar 1978.
PETRICIOLI 1979. I. Petricioli, Barakovićeva Vila Slovinka kao povijesni izvor, u: Jurju Barakoviću o
tristopedesetoj obljetnici smrti, Zadar 1979, 71-81.
PETRICIOLI 1999. I. Petricioli, Stari Zadar u slici i riječi, Zadar 1999.
PINTEROVIĆ 1980. D. Pinterović,“Basilica Martyrum” u Mursi, u: Gunjačin zbornik, Zagreb 1980,
59-66.
PIPLOVIĆ 2005. S. Piplović, Recikliranje arhitektonskih i skulpturalnih elemenata u Saloni, Ra-
dovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 47, Zadar 2005, 1-25.
RAPANIĆ 1971. Ž. Rapanić, Solin do VII. st., u: Prošlost i spomenici Solina, Solin – Zagreb 1971,
9-44.
RAUKAR – PETRICIOLI – ŠVELEC – PERIČIĆ 1987. T. Raukar – I. Petricioli – F. Švelec – Š. Peričić, Zadar pod
mletačkom upravom 1409 - 1797, Zadar 1987.
REISCH 1913. E. REISCH, Die Grabungen des österreichischen archäologischen Institutes während
der Jahre 1912 und 1913., Jahreshefte des österreichischen archäologischen Insti-
tutes in Wien XVI, Wien 1913, 112-135.
RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1991. D. Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kom-
pozicijske i tehničke karakteristike, u: Antička Salona, Split 1991, 255-267.
RENDIĆ-MIOČEVIĆ 2003. D. Rendić-Miočević, Uloga amfiteatra u antičkom svijetu, Histria antiqua 9, Pula
2003, 169-178.
SANADER 2003. M. Sanader, Tilurium I: istraživanja 1997. – 2001., Zagreb 2003.
SANADER 2004. M. Sanader, Antički gradovi u Hrvatskoj, Zagreb 2004.
SANADER 2004a. M. Sanader, Vespazijanov ili Augustov amfiteatar u Burnumu, Nedjeljnji vjesnik,
22.02.2004 Zagreb, 17.
SANADER 2008. M. Sanader, Imago provinciarum, Zagreb 2008.
SLUKAN-ALTIĆ 2007. M. Slukan-Altić, Kartografski izvori za povijest Pokrčja - od prvog spomena do
uspostave osmanske vlasti, u: Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka”, pri-
rodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak, Šibenik 2007, 1041-1066.
SMIČIKLAS 1882. T. Smičiklas, Poviest Hrvatska, Od najstarijih vremena do godine 1526, I dio, Zagreb
1882.
SPON - WHELER 1997. J. Spon - G. Wheeler, Put po Italiji, Dalmaciji, Grčkoj i Bliskom Istoku 1675. i
1676., u: Spon, Adam, Cassas i Lavellee u Hrvatskoj, Hannover - Čakovec 1997,
1-43.
STARAC 1999. A. Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji: društveno i pravno uređenje prema
literarnoj, natpisnoj i arheološkoj građi, I Histrija, Pula 1999.
STARAC 2004. A. Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji: društveno i pravno uređenje prema
literarnoj, natpisnoj i arheološkoj građi, II Liburnija, Pula 2004.
STARAC 2005. A. Starac, Roma et Histria, u: Histria = Istra = Istrien: ein archäologisches Juwel in
der Adria, Pula 2005, 51-72.

153
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

STARAC 2010. A. Starac, The amphitheatre at Pula, Pula 2010.

SUIĆ 1949. M. Suić, Izvještaj o arheološkim iskapanjima u Zadru, Ljetopis JAZU 55, Zagreb
1949, 199-221.
SUIĆ 1968. M. Suić, Nin u antici, u: Nin - problemi arheoloških istraživanja, Zadar 1968, 35-
52.
SUIĆ 1969. M. Suić, Antički Nin (Aenona) i njegovi spomenici, u: Povijest grada Nina, Zadar
1969, 61–104.
SUIĆ 1981. M. Suić, Zadar u starom vijeku, Prošlost Zadra I, Zadar 1981.
SUIĆ 1986. M. Suić, Rimsko doba, u: Nin - povijesni i umjetnički spomenici, Zadar 1986, 53-85.
SUIĆ 1996. M. Suić, Odnos grad – selo u antici na istočnoj jadranskoj obali, u: Odabrani
radovi iz stare povijesti Hrvatske: opera selecta, Zadar 1996, 427-454.
SUIĆ 1997. M. Suić, Kontinuitet urbane kulture, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i um-
jetnost I, Srednji vijek (VII.-XII. st.), Rano doba hrvatske kulture, Zagreb 1997,
93-115.
SUIĆ 2003. M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 2003.
STARAC 2004. A. Starac, Upotreba mramora u rimskoj Puli, u: Pula 3000 Pola - prilozi za pov-
ijesnu sintezu, Pula 2004, 197-212.
ŠIŠIĆ 2004. F. Šišić, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskoga naroda 600.-1526., Split 2004.
ŠEPAROVIĆ 2005. T. Šeparović, Revizija skupnog nalaza rimskog novca iz Kruševa kod Obrovca,
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005, 63-72.
WILKINSON 1848. J. G. Wilkinson, Dalmatia and Montenrgro, London 1848.
ZANINOVIĆ 1996. M. Zaninović, Vojni značaj Tilurija u antici, u: Od Helena do Hrvata, Zagreb
1996, 280-290.
ZANINOVIĆ 2007. N. Zaninović, Arheološka topografija na prostoru NP Krka, u: Simpozij Zbornik
radova Rijeka Krka i Nacionalni park “Krka”. Prirodna i kulturna baština, zaštita i
održivi razvitak, Šibenik 2007, 259-276.
VIŠIĆ LJUBIĆ 2010. E. Višić Ljubić, Salona – Colonia Martia Ivlia Valeria, DVD, Split 2010.
WELCH 2007. K. Welch, The Roman amphitheatre: from its origins to the Colosseum, New York
2007.
WILKES 1969. J. J. Wilkes, Dalmatia, History of Provinces of the Roman Empire, London 1969.

154
Marin Buovac - Rimski amfiteatri na tlu... (129-156) Histria Antiqua, 21/2012

ZUSAMMENFASSUNG

RÖMISCHE AMPHITHEATER AUF DEM

OSTADRIATISCHEN GEBIET UND HINTERLAND
Marin BUOVAC
Diese Arbeit präsentiert eine durch interdisziplinären Ansatz (archäologische Funde, historische Quellen,
Überlieferung, archivalische Forschung, Stadtplanung, Onomastik, Religionswissenschaft...) geprägte Übersicht
der Distribution erkundeter und indizierter Amphitheater im Bereich der ostadriatischen Küste (Pola, Iader, Co-
rinium, Burnum, Aequum, Tilurium, Salona, Epidaurum und Dyrrachium). Auch römische Amphitheater werden
durch das Prisma der Fragen, wie in etwa denen der Ortung, Datierung, Morphologie und Struktur der Amphithe-
ater in den definierten Bereichen unter Wahrung ihrer individuellen Entwicklung und Spezifität bearbeitet. An-
gesichts der Stärke und Nachhaltigkeit eventueller Argumente und Indizien der Möglichkeit einer Existenzeiner
einer solchen, zur Unterhaltung des römischen Volkes errichteten Einrichtung, kann man sagen, dass diese Arbeit
die erste umfassende Untersuchung der römischen Amphitheater im Bereich der ostadriatischen Küste darstellt.

155