Sie sind auf Seite 1von 253

IRFAN HOROZOVI]

U SUMRAK PADAJU
JABUKE
*
BERLINSKI NE-
POZNATI PROLAZNIK
BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA KROZ NEPREDVIDIVE HODNIKE KNJIGA

I
Urednik edicije Na posljednjoj stranici jedne od svojih brojnih knjiga
EMINA MEMIJA Irfan Horozovi} je zapisao re~enicu ~iji je smisao posve
korespondentan njegovom cjelokupnom knji`evnom stva-
rala{tvu, a koja, istovremeno, izra`ava sukus njegovog `i-
votnog opredjeljenja da prije svega, iznad svega i poslije
Urednik svega bude Pisac. Ta re~enica – „Pisati knjigu bez knjige,
D@AFER OBRADOVI]
beskrajnu onoliko koliko smo u beskraj zakora~ili, pisati
je prije ro|enja i poslije smrti, bez listova i korica, bez
svijesti o njenoj zaokru`enosti, knjigu puta, knjigu zrcalne
Priredio vode, knjigu plamsaju}eg zraka, pisati knjigu o~ima i sto-
D@AFER OBRADOVI] palima, pisati je izvana i iznutra, pisati uhom i grlom, pisati
rebrom i sjemenom, pisati olovkom iz koje curi vrijeme,
pisati sve dok nam se tijelo ne rasto~i u tri ta~ke…„1 –
mogla bi, {tavi{e, poslu`iti kao moto Horozovi}evog lite-
Recenzent rarnog anga`mana, ali i kao {ifra za odgonetanje spiritus
JASMINA MUSABEGOVI]
movensa svake istinske predanosti ~arobnoj izazovnosti
pisanja po kojem je, kako bi to kazao M. Krle`a, „pisati
isto {to i disati“.
Likovno oblikovanje Irfan Horozovi} je doista pisac par exellence, i to kako
MEHMED ZAIMOVI] po svome iznimno zna~ajnom knji`evnom opusu, tako i
po onom specifi~nom stvarala~kom zanosu kojeg posjedu-
ju samo rijetki me|u onima koji se uobi~ajeno smatraju
Redakcioni odbor: piscima. Za njega je pisanje knjiga isuvi{e ozbiljan i ~astan
IRFAN HOROZOVI], MUNIB MAGLAJLI],
`ivotni poziv da bi ga ~ak i oni najdareniji i najvje{tiji
EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI],
FEHIM NAMETAK, D@AFER OBRADOVI] mogli olahko prihvatiti kao razonodu ili puki artizam. I

1 Irfan Horozovi}: Iluzionistov grob i lebde}a `ena, „Prosveta“,


ISBN 9958-820-31-5 Beograd, 1991, str. 130.

5
pored toga {to ~itaoci Horozovi}evih knjiga ~esto imaju po formi, a avangardno po sadr`aju, a on sam osoben,
utisak kako se ovaj osebujni majstor stila i misaone i je- osebujan i rasko{an pisac. U bosanskohercegova~koj, a
zi~ke kombinatorike odve} bezazleno i non{alantno igra pogotovo bo{nja~koj knji`evnosti, te{ko je na}i tako kom-
rije~ima tvore}i od njih skladnu umjetni~ku tvorevinu, ka- pletnog i vjerodostojnog stvaraoca, koji je istovremeno i
ko s lahko}om sklapa mozaik svoga imaginarnog svijeta klasi~an i moderan, svestran i vjeran samome sebi i svome
smislenosti, i kako, poput alkemi~ara, od „obi~nih“ rije~i umjetni~kom opredjeljenju, nadahnut i „ozbiljan“, stvara-
spravlja neobi~ni i blagotvorni napitak mudrosti, postupak la~ki kontemplativan i stilisti~ki minuciozan. Te{ko je ne
njegovog pravljenja „knjige svijeta od svijeta knjige“ (Mile slo`iti se sa konstatacijom Mile Stoji}a da je „Horozovi},
Stoji}) nezahvalan je i tegoban posao koji, pored stvara- mo`da, jedini pisac u Bosni i Hercegovini ~iji rukopis
la~ke inventivnosti, zahtijeva i ogroman duhovni napor. posjeduje onu kosinu svojstvenu zapadnoevropskoj mod-
To pogotovo va`i za stvaraoce Horozovi}evog kova koji ernoj knji`evnosti“,1 ali je isto tako nemogu}e izbje}i uti-
svoju „knjigu bez knjige“ pi{u ~itavog `ivota, ne uspjeva- sak kako je Horozovi} jedan od najpregnantnijih tuma~a i
ju}i je nikada dokraja zavr{iti. Njihova op~injenost knji- „kroni~ara“ bosanskog (i bo{nja~kog) duhovnog supstan-
gom dirljiva je koliko i strasna, pa nije ~udno {to ba{ u cijaliteta. Njegov rafinirani postupak rekonstrukcije rasutih
pojavi knjige na civilizacijskom horizontu svijeta oni vide krhotina smislenosti modernog svijeta samo je na prvi po-
najzna~ajnije otkri}e ljudskog uma. Prolaze}i „kroz ne- gled usredoto~en na apstraktne, izvanvremenske i izvan-
prostorne okvire stvarnosti, a zapravo mu je u osnovi Bos-
predvidive hodnike knjiga“ (ovakvom sintagmom je nas-
na, njezina historijska usudnost, osebujnost i vi{ezna~nost.
lovljena jedna Horozovi}eva pri~a) njima se obi~no de{ava
Ta prednost Bosni i zaokupljenost bosanskim „motivima“
da sami ne biraju knjigu koju }e pisati ili ~itati, nego knjiga
legitimira Horozovi}eva kao autenti~nog bosanskoherce-
bira njih. Kao {to su Hegelovi „povijesni ljudi“ sredstvo
gova~kog stvaraoca i svrstava ga u red onih pisaca ~ija je
u slu`bi Apsolutnog duha preko kojeg on ispoljava stva-
ljudska i stvarala~ka opredjeljenost korespondentna povi-
rala~ke nakane svoga svjetsko – povijesnog o~itavanja, jesnom bi}u Bosne, kakvi su naprimjer M. Selimovi}, D.
tako su i pisci Horozovi}evog umjetni~kog profila u „funk- Su{i}, N. Ibri{imovi} i A. Sidran.
ciji“ izra`avanja i objelodanjivanja uzvi{ene misije Knjige Utisak o stvarala~kom nadahnu}u Bosnom i tra`enju
i njezine su{tinske uloge gra|enja smislenijeg, boljeg i inspirativnih poticaja u njezinoj historiji prisutan je ve} u
ljep{eg svijeta nego {to se on u svome pukom fakticitetu prvoj Horozovi}evoj knjizi – zbirci poezije Zve~ajsko bla-
pokazuje. go iz 1969. godine, a u tom je znaku bezmalo i cjelokupno
Ovako poimanje poziva i „zadatka“ pisca u procesu njegovo docnije stvarala{tvo. Taj je utisak naro~ito izra`en
stvarala~ke artikulacije ljudskog duha zasigurno je jedna u knjizi proze Talhe ili [edrvanski vrt – koja mo`da po-
od najzna~ajnijih teorijskih pretpostavki da bi se neki knji-
`evni opus mogao smatrati relevantnim i upe~atljivim, a
1 Mile Stoji}: Babilonski vrt – Predgovor za knjigu Irfana Horo-
njegov autor istinskim i autenti~nim stvaraocem. A knji- zovi}a Talhe ili šedrvanski vrt, „Svjetlost“, Sarajevo, 1991., str.
`evno djelo Irfana Horozovi}a je upravo takvo: klasi~no 13.

6 7
najbolje odslikava osobenosti Horozovi}evog knji`evnog gramski relevantna, jer se Horozovi}, ni u vrijeme onih
postupka, ali ni{ta manje nije prisutan u, mo`da, njegovom sedam-osam godina provedenih u Zagrebu, a niti kasnije,
najzna~ajnijem i najreprezentativnijem ostvarenju – roma- nije trudio biti za~etnikom nekakvih avangardnih umjet-
nu Imotski kadija. Ali, ~ak i u onim knjigama koje se ni~kih stremljenja; nije tra`io stvarala~ke uzore, a niti je
ponegdje tretiraju kao modernisti~ke, ili ~ak postmoder- uznastojao biti nekome uzor. Od svoje prve do posljednje
nisti~ke, i u kojima se pro{lost tretira na na~in metapovi- knjige njegova osnovna preokupacija je biti i istrajavati
jesnog o~itavanja vremenskih mijena, Horozovi} je zaoku- kao pisac – tragalac za ontolo{kom smisleno{}u svijeta i
pljen Bosnom: jedanput kao historijskim krajolikom, drugi samoprijegorni zagovara~ ni~im uvjetovane dostojanstve-
put kao „paradigmom“ ljudskog usuda, tre}i put kao ta- nosti ljudskog `ivota, pri ~emu knji`evno stvarala{tvo ima
jnom ili {ifrom, ~etvrti put kao riznicom neobuhvatne ra- zna~enje i snagu vjere a pisac predanog i nepokolebljivog
znolikosti `ivota. vjernika.
Bilo bi, me|utim, posve pogre{no Irfana Horozovi}a U tom pogledu njemu su „uzori“ svi oni korifeji veli-
i njegovo stvarala{tvo bez ostatka situirati u okvire i zna- ~anstvene avanture ljudskog duha, kakvi su Shakespeare,
Cervantes, Goethe, Ibn Arabi... pa, dakako, i Gabriel Gar-
~enjske atribucije bosanskohercegova~ke knji`evnosti bez
cia Marquez. Zato je posve razumljivo da je upravo Shake-
obzira koliko oni bili {iroki i vrijednosno relevantni. Na-
speare veoma prisutan u Horozovi}evim literarnim opser-
ime, njegovo knji`evno djelo prekora~uje sva regionalna,
vacijama, ali ne kao `anrovski ili stilisti~ki uzor nego upra-
nacionalna i kulturolo{ka ograni~enja, kao {to se opire i
vo kao tragalac za smisleno{}u i dostojanstveno{}u ljud-
svim `anrovskim, stilskim i knji`evnoteorijskim kli{eima.
skog `ivota. Isto tako, Horozovi}ev „postupak“ istra`iva-
Stoga je, u najmanju ruku, nedostatno, da ne ka`emo po- nja grani~nih situacija `ivota i poeti~ko-ironijskog poni-
gre{no, Horozovi}u kao stvaraocu tra`iti uzore u obras- ranja u somnabulisti~ka podru~ja svijesti na prvi se pogled
cima pomodnih literarnih trendova poput borhesovskog manifestira kao svojevrsna varijacija joneskovskog „teatra
strukturalisti~kog modernizma, a pogotovo u tzv. postmo- apsurda“ ili, jo{ primjerenije, kao beketovsko prizivanje
dernisti~koj orijentaciji jednog dijela avangardno nastro- virtualnog svijeta sjenki i utvara, a zapravo se radi o nje-
jenih knji`evnih stvaraoca sa prostora biv{e Jugoslavije. govom autenti~nom stvarala~kom ~inu, svojstvenom sva-
^ak i tvrdnja kako se on sam mo`e smatrati „jednim od kom istinskom raskrivanju arhetipskih obrazaca svijeta kao
utemeljiva~a avangardne pripovjeda~ke proze u Hrvat- predlo{ku umjetni~kog stvaranja. To samo potvr|uje sta-
skoj“,1 koliko god bila ta~na i prihvatljiva, nekonsekventno jali{te da istinski umjetnici nikad ne kopiraju, interpretiraju
je izveden zaklju~ak o stvarnoj „intencionalnosti“ i karak- ili se povode za drugim, a da svjetonazorska, eshatolo{ka,
teru Horozovi}evog „genetskog“ opredjeljenja da bude pi- stilisti~ka ili neka druga zna~enjska osobenost njihovih
sac. Ako je, dakle, ta tvrdnja i ta~na, nije za njega i pro- tvorevina prije poti~e iz onog univerzalnog stvarala~kog
nadahnu}a imanentnog su{tini ljudskog poslanstva na ovo-
1 @eljko Grahovac: “@udnja je putokaz i klopka za putnika”, Izraz, me svijetu, negoli od sposobnosti njihove stvarala~ke ko-
Sarajevo, jesen '99, str. 133. munikativnosti sa drugim umjetnicima.

8 9
II rala~kom postupku negoli njegovim knji`evnim ostvare-
Jednom je Paul Valéry napisao: „Rasko{ me ne pri- njima.
vla~i. Ja ne gledam 'lepe stvari'. Mene privla~i da ih pra- Ako se u „analizi“ Horozovi}evog knji`evnog opusa
vim, zami{ljam, ostvarujem… Umetni~ko delo daje mi imaju na umu navedene konstatacije, onda samo uvjetno
ideje, poduke, ne zadovoljstvo. Jer moje je zadovoljstvo mo`e biti relevantan postupak sistematsko-epistemolo{kog
da pravim, ne da podnosim. Ali delo koje mi name}e zado- valoriziranja njegovog djela. To zna~i da nam pri tome
voljstvo, svoje dobro zadovoljstvo, nadahnjuje me po{to- uvijek izmi~e su{tina onog neponovljenog ~ina stvaranja
vanjem, strahom, ose}anjem nekakve vi{e snage.“1 pi{~evog imaginarnog svijeta u kojem umjetni~ko djelo
Ovaj stvarala~ki credo bi se, gotovo bez ostatka, mo- anticipira `ivot i obrazla`e stvarni svijet. Ostajemo uskra-
gao primijeniti na knji`evno stvarala{tvo Irfana Horozo- }eni za neposredni uvid u magi~ni „mehanizam“ stvara-
vi}a, odnosno na smisao i motive njegovog umjetni~kog la~kog laboratorija pisca, pa nam se ono ostvareno pri~i-
anga`mana. Naime, rijetko je ko toliko predan i zaokupljen njava kao raison d'etre samog stvarala~kog postupka.Tada
samim ~inom nastajanja i uobli~avanja umjetni~kog djela, umjetnika svodimo na mjeru i razinu pukog kreatora koji
onom uzvi{enom naporu duhovnog produktiviteta kojim zgotovljuje tvorevine svoje reminiscencije svijeta i koji se
se iz svijeta pukih priru~nih stvari izvode koherentne tvore- ne bavi „stvari po sebi“ umjetni~kog stvaranja nego, sa
vine stvarala~kog genija. Ba{ zato {to je za njega djelo- vi{e ili manje uspjeha, preparira i uobli~ava svijet profane
vanje prioritetnije od djela, a sam ~in stvaranja va`niji od svakodnevice.
stvorenog i ostvarenog, nije uputno njegov knji`evni opus Takav postupak je pogotovo neprimjeren u slu~aju pis-
klasificirati i rangirati, a pogotovo ne prostorno i vremen- ca Horozovi}evog kova ~ije se djelo opire svakom pojed-
ski ga situirati. Pogre{no je tra`iti mu po~etak i kraj, pre- nostavljivanju, kli{eiziranju i knji{kom „prepri~avanju“.
poznavati u njemu faze ili cikluse a, kako rekosmo, nije Njegovo djelo nastaje po unutarnjem diktatu koje je Viktor
ga ispravno ~ak ni `anrovski razvrstavati. Taj opus nema Hugo jedanput izrekao povodom Baudellairea: „On pos-
tzv. uzlaznu niti silaznu putanju, nije odre|en trendovskim jeduje najve}i od svih kvaliteta pjesnika: ne li~i ni na
zahtjevima i ne da se jednozna~no definirati. Njegova „pre- koga“.
poznata“ slojevitost prije je odraz unaprijed pretpostav- I zaista, onaj ko se odva`i pro}i kroz „nepredvidive
ljenih metodolo{kih kli{ea izvjesnih „komentatora“ nego hodnike“ Horozovi}evih knji`evnih ostvarenja, ko istinski
{to je izraz strukturalnog „koncepta“ samih Horozovi}evih u|e u predjele njegovog literarnog univerzuma i ko, nepris-
djela. Stoga bi bilo primjerenije uobi~ajene pojmove in- trasno i pa`ljivo, razmakne zastore kojima ovaj vrsni maj-
ventivnosti i koherentnosti, koji se neizostavno ve`u uz stor semanti~ko-stilisti~ke „scenografije“ vje{to i ponekad
Horozovi}evo stvarala~ko ime, pripisivati njegovom stva- gotovo hermeti~ki zaogr}e svoj imaginarni panoptikum
`ivotnog sveobilja, taj }e se u njegovom fantazmagori~-
1 Paul Valéry: Malarme-Melan`, „Svjetlost“, Sarajevo, 1991., str. nom svijetu {edrvanskih vrtova, prognanih gradova, ne-
223. poznatih prolaznika, mrtvih pjesnika, ru`i~astih u~iteljica,

10 11
gluhonijemih kroja~ica, ma|ioni~ara, lebde}ih `ena, vrt- njegov izmi{ljeni svijet nije proizvod negacije, protesta ili
nih patuljaka... osje}ati poput putnika koji se obreo u ne- kritike stvarnoga svijeta, ali nam se ~esto ~ini smislenijim
poznatoj zemlji u kojoj mu je odnekud sve poznato. Vir- i koherentijim, pa ~ak i stvarnijim od svijeta profane sva-
tuoznost Horozovi}evog literarno-stvarala~kog postupka kodnevice koji po svojim manifestacionim obilje`jima ne-
sastoji se u tome {to on stvari nikada dokraja ne definira, rijetko izgleda nevjerovatan, zagonetan, neshvatljiv i ne-
ne daje im kona~no obli~je niti ih provocira na samoizra- ~ovje~an. To se pogotovo ti~e njegove eti~ko-vrijednosne
`avanje; on ~itatelja, nepretenciozno, tek upu}uje na kartu dimenzije koja s vremena na vrijeme poprima karakter
vremena i sugerira mu izazov domi{ljanja i uobli~avanja antiteleolo{kog principa tog istog svijeta. Imaginarno zlo
svoga vi{esmislenog i vi{ezna~nog svijeta himera, nago- nije nikada tako stra{no ko ono stvarno i djelatno, ~ak i
vje{taja i misaonih obrisa. Zato nas se taj njegov svijet onda kada se doga|a drugima a ne nama.
imaginarne stvarnosti doima kao arhetipska personifikacija Ve}ina Horozovi}evih knji`evnih ostvarenja, da ne ka-
stvarala~kih prauzora i praoblika iz ~ega tek emaniraju `emo njegovo djelo u cjelini, u znaku je tematiziranja
poticaji za samostvarala~ko dogra|ivanje `ivotnih zna~e- odnosa doba i zla, pri ~emu taj motiv nigdje nije eksplicitno
nja i formi. Tom „postupku“ korespondentna je misao nazna~en, ali se sa njim uvijek iznova susre}emo, kao {to
Marcela Prousta: „[to ne moramo da odgonetamo, da os- i svi njegovi poku{aji da se zlo nadvlada i zamijeni dobrim
vjetljavamo osobnim naporom, {to je bilo jasno prije nas, poprimaju obilje`je pi{~eve preokupacije. Pri tome, kad
nije na{e. Od nas dolazi samo ono {to uspijemo izvu}i iz god se, umjesto opisivanja i dokumentaristi~kog objek-
tmina, koje su u nama i koje drugi ne poznaju.“1 tiviziranja zla, slu`i njegovim metafori~kim razotkriva-
U tom smislu, Horozovi}ev literarni „prakontinent“ njem, dopu{taju}i mu da se manifestira u svome elemen-
ima zna~enje transcedentalnog predlo{ka „figura otvorenih tarnom zna~enju, pisac posti`e u~inak primjeren svakom
zna~enja“ (K. Prohi}), a ako se njegov stvarala~ki postupak istinskom umjetni~kom postupku, naime univerzalizaciji
izazivanja ~itatelja na do-gra|ivanje i do-mi{ljanje svoga motiva koji ga zaokuplja. To {to su novija Horozovi}eva
osobnog koherentnog svijeta mo`e podvesti pod pojam knji`evna ostvarenja ne{to vi{e od onih ranijih u znaku
anga`iranosti, onda je Irfan Horozovi} prototip anga`ira-
propitivanja teleolo{kih i moralnih na~ela modernog svi-
nog pisca. Me|utim, u smislu uobi~ajenog zna~enja ovog
jeta sasvim je razumljivo, ima li se u vidu koli~ina zla koje
pojma, tj. kao duhovnog i stvarala~kog napora na obrazla-
je posljednjih petnaestak godina, sa svim svojim stravi~-
ganju ili mijenjanju svijeta puke stvarnosti, Horozovi} je
nim varijacijama, nahrupila u na{e `ivote i na{e nepos-
ponajmanje anga`irani knji`evnik jer on niti interpretira
redno okru`enje. Pa ipak, i ovdje je na djelu pi{~eva „kon-
niti imitira postoje}i svijet nego stvara svoj vlastiti. Taj
ceptualna majeutika“, odnosno postupak kojim se ostva-
ruje svojevrsno psihoterapeutsko prepoznavanje svijeta ko-
1 Navedeno prema Midhat Begi}: Umjetnost pripovijedanja–Mis-
cellanea, Djela I-VI, „Veselin Masleša“ – „Svjetlost“, Sarajevo, jeg je zlo obilato preplavilo i koji je stoga nasmrt bolestan.
1987, str. 37-38. Horozovi}, doista, omogu}ava svakom svome ~itatelju da,

12 13
pored prepoznavanja pakla u drugima, otkrije i svoje oso- III
bne paklene dubine, da se suo~i sa sobom, svojom savje{}u Smisao knji`evnog anga`mana Irfana Horozovi}a mo-
i „moralnim zakonom u sebi“, i to prije u Kantovom negoli gao bi se u najkra}em formulirati kao `udnja za iskonom,
Freudovom zna~enju toga pojma. Uzgred, umje}e „ba- tj. jasnim i ~istim polazi{tem svijeta u kojem se ljudski
bi~ke vje{tine“, kojom ovaj suptilni umjetnik – intelektu- `ivot iskazuje kao neodgonetljiva tajna i veli~anstveno ~u-
alac ispunjava upravo onaj Sokratov zahtjev dola`enja do do. @udnja za iskonom istovremeno je i `udnja za jed-
istine o samome sebi, svojstveno je samo rijetkim knji- nostavno{}u stvarala~kog raskrivanja i imenovanja stvari
`evnim stvaraocima me|u koje, slu~ajno ili po prirodi stva- u ~emu jezik igra odlu~uju}u ulogu. U duhu Heideggerova
ri, spadaju ba{ oni naprijed navedeni (Shakespeare, Goe- iskaza: „Nijedna stvar ne mo`e da bude tamo gdje rije~
nedostaje“, Horozovi} postupkom bri`ljivog pomaganja
the, Marquez i, dakako, Dostojevski).
stvarima da se imenuju, dakle da steknu pravo na posto-
Te{ko se me|utim, slo`iti sa nekim od Horozovi}evih
janje, izvla~i na svjetlo dana arhetipsko znakovlje svijeta.
kriti~ara koji njegovom stvarala{tvu pripisuju atribuciju Pri tome se njegova „majeuti~ka vje{tina“ pokazuje kao
pesimisti~ke literature, a pogotovo je nepravedno govoriti heuristi~ko samoo~itavanje samih stvari, a njegov umjet-
o postapokalipti~kom zna~enju nekih njegovih djela. Ljud- ni~ki simbolizam kao svojevrsni nominalizam.
ska povijest nije kontinuirano doga|anje zla i be{~a{}a, Horozovi} zna da je rije~ klju~ za rastvaranje ali i za
niti se, naprimjer, povijest ~ovje~anstva mo`e tuma~iti kao razumijevanje svijeta, te stoga nastoji svaku stvar, pojavu,
„povijest no`a“ (aluzija na fabulu Horozovi}eve pripovi- subjektivitet... ozna~iti pravom rije~ju. U tom pogledu on
jetke „Prodavnica no`eva“, pri ~emu je no` personifikacija va`i za najve}eg „jezi~kog ~istunca“ u savremenoj bosan-
svih ubojitih sredstava koja je ~ovjek „izumio“ zarad svoga skohercegova~koj knji`evnosti, a taj utisak je prisutan ka-
uni{tenja). Oni, pak, koji pribjegavaju zaogrtanju povijesti ko u njegovim najnovijim literarnim ostvarenjima, tako i
metafizi~kim floskulama i instaliranju univerzalnosti prin- u onim ranim u kojima jezi~ki izraz nerijetko poprima
cipa zla u njezino doga|anje poku{avaju, naj~e{}e svjesno, primarno vrijednosno obilje`je djela. On pa`ljivo i, reklo
amnestirati one koji zlo ~ine, a nerijetko i opravdati svoj bi se, sa osje}anjem sve~ane zanesenosti brusi svaku na-
osobni udio u tome. Horozovi} zna da svijet sam po sebi pisanu rije~, odmjerava je i oslu{kuje, isku{ava i provje-
nije ni dobar ni zao, i da iza svakog ne~asnog i zlog ~ina rava. Rije~ za Horozovi}a ima zna~enje relikvije, a mo`da
je njezino uzvi{eno zna~enje najbolje izra`eno stihovima:
stoje stvarni ljudi.
Ako ih i ne imenuje (uostalom, to i nije zadatak umjet- Rije~ nikad ne umire.
nosti nego politike i historije), on ih razotkriva, dopu{taju}i Rukopisi ne gore .
im da sami prepoznaju sebe i svoje mjesto u danteovskom Ponekad je mrak toliko dubok
pandemoniju ljudskog be{~a{}a. Da ga samo bljesak rije~i mo`e osvijetliti.1

1 Irfan Horozovi}: Knjiga mrtvog pjesnika, „Horus“, Zagreb, 1997,


str. 10.

14 15
Ako bismo postupkom strukturalisti~ke analize teksta tovski Grci imenovali arhetipsko umjetni~ko stvaranje, ~o-
pro{li kroz „nepredvidive hodnike“ Horozovi}evog liter- vjek na ovome svijetu treba “stanovati pjesni~ki” ukoliko
arnog djela, otkrili bismo njegovo nastojanje da svaka rije~ ho}e da bude istinski ba{tinik i ~uvar svijeta. U tome smi-
koju napi{e „blje{ti“ i „osvjetljava“ stvari koje ona ozna- slu ~itav stvarala~ki anga`man Irfana Horozovi}a bi se
~ava. Insistiranje na zna~enjskoj snazi rije~i ponegdje ide mogao ozna~iti kao “pjesni~ko stanovanje u svijetu”, a
~ak i nau{trb umjetni~kog dojma njegovog djela, a posebno njegovo knji`evno djelo kao djelatno zbivanje poiesisa. To
njegove stilisti~ke i kompozicijske eksplikacije, ali on je je vidljivo kako iz tematske strukture njegova djela, tako
u toj nakani ustrajan od po~etka svoga bavljenja pisanjem i iz analize umjetni~kih postupaka kojima se slu`i pri obli-
pa sve do danas. Ponekad nam se u~ini kako se hotimi~no kovanju svoga osnovnog stvarala~kog nauma: pravljenja
poigrava rije~ima, kako ih okre}e i postavlja u najpriklad- knjige svijeta od svijeta knjige.
niji polo`aj, domi{lja njihovo epistemolo{ko va`enje i po- Bri`nost, ekstati~na zaokupljenost i predanost samom
ku{ava proniknuti u njihovo „tjeskobno }utanje prije go- ~inu stvaranja sa kojima se Horozovi} odnosi prema uzvi-
vora“, kako bi to kazao Midhat Begi}. Iz pra{utnje koja se {enom poslanstvu umjetni~kog „popravljanja“ i dogra|i-
ogla{ava samo samoj sebi Horozovi} izdvaja rije~i koje vanja nesavr{enosti svijeta svrstava ga, kako je to ranije
zadobivaju zna~enje tvorila~kih elemenata svijeta, a nakon ve} nagla{eno, u red onih pisaca za koje je svaka svjeto-
svoje onti~ko-lingvisti~ke vivisekcije kroz njegov stvara- nazorska i ideolo{ka atribucija nedostatna, a svako knji-
la~ki postupak, koji ima zna~enje starogr~kog poiesisa, te `evnoteorijsko i `anrovsko odre|enje njegovog djela me-
rije~i nisu vi{e „glasovi ti{ine“ (A. Malraux), nisu slova todolo{ki pogre{no. Naime, Horozovi} svoj temeljni stva-
na papiru, nego `ive i djelatne strukture koje govore, opo- rala~ki motiv nikada ne iscrpljuje jednom knjigom niti ga
minju, „blje{te“, pjevaju, miluju, mame, nude se, vri{te, jednozna~no elaborira. ^ak i one stvarala~ke preokupacije
uznemiravaju i zasijecaju u `ivo meso. koje proisti~u iz tog temeljnog motiva, pa bi se, uvjetno,
Ali, raz-otkrivanje svijeta putem njegovog poeti~kog mogle imenovati pod-motivima, prisutne, recimo, u novi-
urje~avanja za Horozovi}a nije puka igra „rije~ima i stva- jim romanima Imotski kadija i William Shakespeare u Dar
rima“ niti isku{avanje pojmovne aparature lingvisti~ke es Salaamu, sve odreda nalazimo u njegovim ranim ra-
osebujnosti umjetnika, ono je tegoban napor ljudskog „sta- dovima Talhe ili [edrvanski vrt ili, naprimjer, u romanu
novanja“ u svijetu, ali i ispunjavanje temeljne zada}e Kalfa iz 1988. godine. Oni se, dodu{e, variraju, smje{taju
umjetnika kao stvaraoca svoga imaginarnog svijeta. „^o- u druge, ponekad i posve neo~ekivane kontekste, pojav-
vjekovo stanovanje treba da bude poezija i da se izvodi na ljuju sa druga~ijim intencijama i u razli~itim historijskim
poetski na~in“,1 tvrdi Heidegger, napominju}i kako, u okolnostima, ali nikad ne i{~ezavaju iz autorovih stvara-
skladu sa zna~enjem pojma poiesis kojim su predsokra- la~kih vidokruga. Umjetni~ki razra|ene i tematski tran-
sponirane nalazimo ih u nekoj drugoj Horozovi}evoj knjizi
1 Martin Heidegger: Mišljenje i pevanje, “Nolit”, Beograd, 1982, gdje nastavljaju upotpunjavati i dogra|ivati nikada dokraja
str. 150. zavr{enu pri~u pi{~evog imaginarnog panoptikuma. Stoga

16 17
se, opet uvjetno, mo`e potvrditi ona naprijed izre~ena kon- raza. Zato njegovom knji`evnom opusu nije svojstvena
statacija kako Horozovi} ~itavog svog `ivota pi{e samo nikakva „fazna“ klasifikacija uobi~ajena kod ve}ine drugih
jednu Knjigu – knjigu u kojoj se kaleidoskopski smjenjuju autora.U tom smislu, Horozovi} je posve nepredvidljiv
prizori iz realnog i irealnog `ivota a ponaj~e{}e oni iz pisac, jer nikad se ne zna ho}e li njegova sljede}a knjiga
fluidne izmaglice svijesti u kojoj se susre}u stvarno i fik- biti u formi romana, zbirke pripovijedaka ili pjesama, dra-
cionalno; knjigu u kojoj su, hotimi~no, ali u stilisti~kom i me ili nekog jo{ – ne – prakticiranog knji`evnog izraza.
kompozicijskom pogledu maestralno, ukomponirani pro- Ali, koliko god je Horozovi}evo knji`evno djelo `an-
{lost i sada{njost, subjektivisti~ko i historijsko, psiholo{ko rovski „neprecizno“ i polimorfno, ono je jo{ vi{e razu|eno
i ontolo{ko; u kojoj se prepli}u i nadopunjuju pripovjeda~- i „dinami~no“ u svojoj stvarala~koj eksplikativnosti. ^ini
ki i poeti~ki postupci; u kojoj se slavi veli~anstvenost ljud- se da bi se vi{ezna~nost i vi{eslojnost njegovog fikcional-
ske slobode i uzvi{eno pregnu}e duha, ali istovremeno nog svijeta, koji se narativno izra`ava „semiotikom bri-
razotkrivanju usudni putevi ljudske izgubljenosti u svijetu sanih navodnika“ (Enver Kazaz), mogla cjelishodnije i
i osvjetljavaju mra~ni ponori ljudskog be{~a{}a. adekvatnije iskazati nekom drugom umjetni~kom formom
Bave}i se uvijek iznova osnovnim stvarala~kim mo- negoli knji`evnim postupkom. Naprimjer muzikom, fil-
tivom pravljenja svoje jedinstvene i sveobuhvatne Knjige, mom ili slikarstvom. Uostalom, poznato je da su Horo-
Horozovi} se pri tome slu`i svim knji`evnim postupcima zovi}u upravo ova tri oblika umjetni~kog izra`avanja vrlo
i `anrovskim „tehnikama“, pa zato njegove knjige, uglav- bliska, da se u svojim mla|im danima bavio slikanjem, a
nom, odstupaju od uobi~ajenih literarnih formi. U njima da se proteklih godina isku{ao i kao scenarist nekih svojih
istovremeno prepoznajemo elemente pripovijetke, romana, dramskih ostvarenja. Ne bi bilo ~udno da ga u budu}nosti
drame, dnevnika, kronike, a nerijetko i pjesme. Onda kada filmski izraz i vi{e i ozbiljnije bude zaokupljao, budu}i da
mu za eksplikaciju odre|enih tematskih sadr`aja zatreba njegovom nekonvencionalnom duhu ova umjetni~ka forma
specifi~an „medij“ izra`avanja, on ga pronalazi u onim nudi mogu}nost novih stvarala~kih postignu}a. Kao pred-
knji`evnim modalitetima u kojima se taj sadr`aj najcje- lo`ak za to bi mu mo`da mogao poslu`iti i briljantno na-
lishodnije ispoljava. Naprimjer, on se odlu~uje na pisanje pisan roman Filmofil, djelo u kojem je Horozovi} iskazao
knjige za djecu (a napisao ih je nekoliko i to vrlo uspje{nih) izuzetno umje}e koncipiranja moderne dramaturgije.
ne zato {to mu je cilj da, pored ostalog, bude i dje~iji pisac, Budu}i da je upravo ovaj roman karakteristi~an za
nego zato {to osje}a da mu je za iskazivanje ideje koja ga Horozovi}eve stvarala~ke preokupacije, ali i za njegov sti-
zaokuplja potreban stvarala~ki diskurs svojstven dje~ijem listi~ki postupak „simultanog“ pra}enja radnje u kojem se
poimanju svijeta. Kada mu je, pak, za izra`avanje te ideje po sistemu preplitanja koncentri~nih krugova doga|aji zbi-
nedostatan narativni postupak karakteristi~an romanesknoj vaju, pro`imaju i razrje{avaju, nije se naodmet malo po-
ili pripovijeda~koj formi, on se slu`i dramskim izrazom. drobnije osvrnuti na njega.
A kada nijedna od ovih formi ne odgovara njegovim stva- Mada se roman Fimofil doima kao fragmentarna `i-
rala~kim zahtjevima, on koristi mogu}nosti pjesni~kog iz- votna hronika predstavnika triju generacija jedne bo{nja~-

18 19
ke porodice, u svom bitnom odre|enju to je roman o imagi- igre potro{ene i u kojem glavni junaci postaju statisti u
narnom svijetu sjenki, uspomena i stvarnih likova iz jednog igrokazu bez scenarija, ogoljeni do svoje mra~ne nutrine.
prohujalog, sjetnog djetinjstva, kao i pri~a o vremenu ljud- U tom teatru apsurda i sveop}eg suspendiranja ljudskog
skog ludila, be{~a{}a i zlo~instva. Isto tako, {to je za Horo- na ~udovi{no, zlo~in se opravdava izopa~enom proklama-
zovi}ev umjetni~ki interes i ina~e karakteristi~no, to je cijom da svako vrijeme neizostavno ima svoje povijesno
roman o svim bitnim odrednicama `ivota, a filmski diskurs pravo na pripadaju}e mu poraze, a smrt namjesto `ivota
ljudskih sudbina u romanu je najcjelishodniji na~in iskazi- postaje predmetom umjetni~kog „stvarala{tva“. Filmofilija
vanja `ivotnog kolopleta u kojem se nalaze njegovi likovi. se manifestira kao nekrofilija, ljubav kao grozomorno i`iv-
Horozovi}eva fasciniranost filmskom umjetno{}u i svim ljavanje nad bespomo}nom `rtvom, a nekada{nji se pri-
onim {to je obuhva}eno pojmom „kinematografija“, nije jatelji bacaju u duboke bosanske jame iz kojih se „ne izlazi
samo izraz njegovog umjetni~kog opredjeljenja, nego i ni na Stra{nom sudu“.
spoznaje da je svijet postao puki predlo`ak globalne po- Radnja Fimofila sa odvija poput odmotavanja trake
tro{a~ke industrije, kojoj je filmska tehnika najpregnant- fragmentarnih sekvenci, ali nas taj postupak ni za trenutak
nije sredstvo izra`avanja. Pod svjetlo{}u filmskih reflek- ne ostavlja ravnodu{nima. Tek zavr{ni kadrovi ovog ima-
tora svijet se ~ini nevinim i rasko{nim, a svako ljudsko ginarnog horora sklapaju okvir mozaika, u kojem sve stvari
djelo biva prera|eno u sverazumljivi scenarij, pa se i zlo- dolaze na svoje stra{no mjesto. U tom smislu, ovaj obimom
~incu rezignirano poru~uje: „Jednog }e{ dana dojahati u neveliki, ali osnovnom idejom i umjetni~kim dojmom izu-
Den Haag!“ zetno vrijedni roman, doima se kao svojevrsno remek dje-
Ispod blje{tavila se, pak, zbiva stvarni `ivot; tegoban, lo, potpuno kongruentno Horozovi}evoj spisateljskoj zre-
neobuhvatan i nerazumljiv; `ivot u kojem ne va`e nikakva losti. U njemu ima ne{to od ekspresionisti~ke virtuoznosti
pravila, u kojem dobri i pravdoljubivi osvetnici, poput Hesseovog Stepskog vuka, i to se odnosi ~ak i na njegovu
karizmati~nog Zeba, `ive negdje daleko, neznano gdje. kompozicijsku strukturu, ali za razliku od Hesseovog me-
„@ivot je sav u krugovima koji se me|usobno doti~u, ulaze tafizi~kog predlo{ka svijeta, kod Horozovi}eva se naprosto
jedan u drugi, nestaju, {ire se ili skupljaju, potamnjuju. radi o stvarnim `ivotnim doga|anjima. Ovdje je ljudski
Izgleda da je dovoljno samo malo, pa da iz jednog zako- `ivot zaista sveden na puku igru sli~nu ruskom ruletu, a
ra~i{ u drugi, posve neo~ekivan i nov, sa druk~ijim zako- splet ljudskih sudbina podsje}a na game hearts – karta{ku
nima“1 – ka`e Horozovi}. Sekvence `ivotnog slikokaza igru u~etvero. Ako tu i ima ne{to od metafizi~ke usudnosti
doista i nalikuju magi~noj igri celuloidnog filmoskopa, ali ljudske pustolovine u svijetu, onda je to ~injenica da, stje-
je ta igra u svom bitnom zna~enju popri{te su~eljavanja cajem stupidnih zakonitosti `ivota, onaj koji uz pomo} sile
stvarnog dobra sa stvarnim zlom, teatar u kojem su sve i prisile vodi igru i prividno posjeduje najbolje karte, ne
zna i njezinog kona~nog pobjednika. [tavi{e, pokazuje se
1 Irfan Horozovi}: Filmofil, „Sejtarija“, Sarajevo, 2000, str. 189. kako je upravo on najve}i gubitnik.

20 21
Horozovi}, koji vje{tim i filigranskim oblikovanjem Kalfa po~inje i zavr{ava istom re~enicom: „Sje}anje
radnje pravi svoj imaginarni film o filmofilu, svjestan je je rezbarena samo}a“. Rijetko koji iskaz bi kao ovaj uspio
okrutne bezobzirnosti vremena u kojem `ivi, i ovaj ga tako vjerodostojno i „transparentno“ ozna~iti smisao nje-
roman, mo`da ~ak i mimo njegove volje, svrstava u red govog knji`evnog anga`mana, ali i stvarala~kog postupka
na{ih najanga`iranijih pisaca. Iz svake njegove re~enice, imanentnog njegovom knji`evnom djelu. Doista, sve Ho-
iz svakog iskaza i metafore izbijaju briga, strah, slutnja i rozovi}eve knjige produkt su sje}anja koje proisti~e iz
bunt umjetnika zato~enog u svom rodnom gradu, osu|enog tegobnog i minucioznog rezbarenja onih lucidnih proplam-
na podno{enje muke ~ovjeka kao civilizacijskog bi}a u saja duha omogu}enih stanjem stvarala~ke samo}e. U tak-
teroru barbarogenija bez premca i bez ikakvog ljudskog vom stanju, koje se opire svo|enju na puko umjetni~ko
opravdanja. Njemu se de{ava ono {to i svim drugim ba{- nadahnu}e, Horozovi} je gotovo uvijek usred ili u blizini
tinicima i pobornicima sveop}eg humaniteta: osje}anje onog Heideggerovog poieti~kog pregnu}a „raskrivanja bit-
zgranutosti i u`asnog stida zbog pripadnosti svijetu koji, ka“ („Poezija je ustanovljavanje bitka putem rije~i“, re}i
iz obijesti i koristoljublja, filmskom kamerom bilje`i na- }e, u tom smislu, Heidegger), odnosno izvla~enja ~istih
jdublje ponore ljudske du{e i ljudskog poni`enja. kategorija smislenosti iz njihove zapalosti u bezobli~nu
tamu ni{tavila.
[to se pak ti~e stilisti~ke „scenografije“ romana Fil-
Stvarala~ko „rezbarenje samo}e“ za Horozovi}a pret-
mofil, ona je prepoznatljivo horozovi}evska. Dakle – lu-
postavlja suo~avanje pisca sa samim sobom, sa svijetom
cidna, iskri~ava, duhovita, suvremena. Jednom rje~ju –
pukog fakticiteta i sa povije{}u koja je i sama jedan slo-
majstorska. Mijenjaju}i pozicije pripovjeda~a i prate}i tro-
jeviti, sedimentalni fakticitet zapao u bezobli~nost besmi-
vremenski tok radnje, autor se doima kao doista vje{t film-
sla. Horozovi}evski re~eno, povijest je stravi~no gluha i
ski monta`er, „ska~u}i“ sa jedne scene na drugu, interpoli-
„nerezbarena samo}a“ kojoj tek umjetnik, a ne znanstvenik
raju}i osnovnu ideju romana na sve „sporedne“ sekvence,
ili histori~ar, daje smisleno zna~enje i omogu}ava joj da
ali istovremeno zadr`avaju}i sve aspekte doga|anja u za-
govori. Postupkom dola`enja povijesne zbilje do svijesti o
datim romanesknim okvirima, on znala~ki uspijeva o~uvati samoj sebi putem stvarala~kog sje}anja pisca, Horozovi}
cjelovitost i koherentnost svoga djela. Ukr{tavanjem raz- se obilato poslu`io u Talhama, te romanima iz trilogije Psi
li~itih planova pripovijedanja Horozovi} pak posti`e slo- od vjetra i Imotski kadija, gdje sje}anje ima „zna~enje
jevitost i uzbudljivost toka radnje, {to njegovom ostvarenju fikcionalne dokumentarne ispovijesti“ kojom se „esejisti~-
daje zna~enje modernog romana, zanimljivog i prihvat- nost i ispovijednost preslojavaju iz reda fikcionalnih ~inje-
ljivog {iroj ~itala~koj publici. nica u poredak historijskih dokumenata, na osnovu kojih
Na sli~an je na~in struktuiran i roman Kalfa, djelo se onda odgoneta smisao povijesti, tj. njene tekstualnosti.“1
kojim je nakon Talha, Horozovi} potvrdio svoj stvarala~ki
dignitet i sa kojim se legitimirao kao autenti~an i moderan 1 Enver Kazaz: Predgovor romanu William Shakespeare u Dar
pisac osobenog senzibiliteta. es Salaamu, „Šahinpaši}“, Sarajevo, 2005, str. 33.

22 23
U smislu „antropolo{kog“ situiranja ~ovjeka u vre- stanovnik grada. Tek }e ih pi{~eva fikcionalna projekcija
menu, povijest za Horozovi}a ima zna~enje zavi~aja, i to (u nekim drugim knjigama i na nekom drugom mjestu)
„beskrajnog zavi~aja“, kako glasi jedan ciklus njegovih postaviti u smisleni krajolik „beskrajnog zavi~aja“ u kojem
pripovijetki. Povode}i se za mi{ljenjem nekih komentarora }e oni postati stvarni ljudi.
njegovog djela, moglo bi se zaklju~iti kako je to stva- Vidimo, tako|er, kreativnu snagu Horozovi}evog stva-
rala~ko stajali{te rezultat njegove rezigniranosti i razo~ara- rala~kog postupka struktuiranja svijeta pomo}u fikcional-
nosti u ljudsko dru{tvo i zbivanja proistekla iz najnovijih nog simbolizma, pri ~emu tek pi{~eva imaginacija, u slo-
ratnih strahota u njegovoj domovini. Me|utim, Horozovi- jevima pri~e, otkriva smisleni temelj ljudske egzistencije.
}ev „bijeg“ u povijest kao beskrajni zavi~aj prije je izraz Kao u onoj pripovijetki „Zelena deva“, koju mnogi uzi-
njegove stvarala~ke „metodologije“ negoli je prouzroko- maju za primjer Horozovi}evog interpoliranja ma{te i zbi-
van dru{tveno-politi~kim doga|ajima. Uostalom, jo{ u lje, u kojoj pri~a nadilazi stvarnost pa ~ak i ~ovjekov um,
Kalfi, romanu objavljenom 1988. godine, on je napisao: koji ne zna „kako }e se pri~a odvijati i zavr{iti, bez obzira
{to ona u tom umu i nastaje“,1 `ivot dobija smisleno zna-
Pokraj Vrbasa velika je gostionica otvorena.
~enje tek u trenucima prekora~ivanja puke stvarnosti u
Poslu`uju je Pirin~-Brdo i Kr~marica. Dolje sjede
kojima se bri{e razlika izme|u stvarnog i mogu}eg, tvar-
Matija{ Korvin, Mihajlo Konstantinovi} i Gazi
nog i duhovnog.
Husrev-beg. Dolje sjede Ivani{ Korvin, Sofi Meh-
med-pa{a i Ferhad-pa{a Sokolovi}. Dolje sjede
Jagelovi}i i Habzburgovci. Dolje sjede Sokolovi}i IV
i Ferhadpa{i}i. Dolje sjede Vuk~i}i, Hrvatini}i,
Stipani}i. Dolje sjede Bori}i. Iza brda [ib prosipa Praviti izbor, kojeg }e obuhvatiti samo jedna knjiga
se na njih Mlije~na livada. Na trpezu njihovu ribe pa ma kolika i kakva ona bila, iz knji`evnog opusa Irfana
izbacuje Crkvena. Od ~etiri grada jedna se kr~ma Horozovi}a, istovremeno je lagan i te`ak posao. Lagan
sastala. Na jednom stolu pi{e Zemljanik, na drugom stoga {to nije nikakav problem iz njegovih ~etrdesetak
Banja Luka, na tre}em Vrbas i na ~etvrtom Castra.1 knjiga izabrati potrebnu koli~inu kvalitetnog i zanimljivog
„materijala“, a te`ak zato {to se u ovom slu~aju kvantitet
Vidimo kako su u gostionici, u kojoj su se sastala ~etiri ne ostvaruje nau{trb kvaliteta, pa, bezmalo, svako Horo-
grada (a zapravo jedan – Banja Luka), za istim stolom na zovi}evo knji`evno ostvarenje zavre|uje da se na|e u
okupu svi banjalu~ki uglednici iz pro{losti, sjede, piju i „u`em izboru“. Jer, kako iz desetak vrhunskih knjiga pri-
meze, i od svakog od njih ponaosob zapo~inje povijest povijetki izabrati njih ~etrdesetak a da se pritom bude u
ovog grada, svaki od njih je povijesna ~injenica prije negoli uvjerenju da su to ba{ one najbolje i najreprezentativnije?
Horozovi}ev sugra|anin, prije stanovnik povijesti negoli
1 Muhidin D`anko: Strah od teksta, Centar za kulturu i obra-
1 Irfan Horozovi}: Kalfa, „Svjetlost“, Sarajevo, 1988, str. 229. zovanje, Tešanj, 1998, str. 150.

24 25
Kako od isto toliko Horozovi}evih romana odabrati onaj je u njima prona}i onu poznatu determiniranost vremenom
koji }e biti „paradigmati~an“ za cjelinu njegovog djela, a u kojem su pisane. To samo potvr|uje naprijed iskazani
da pritom bude obimom taman toliki da ga se, zajedno sa utisak kako Horozovi} ~itavog `ivota pi{e svoju jedin-
izabranim pripovijetkama, mo`e smjestiti u knjigu unapri- stvenu, sveobuhvatnu Knjigu, i kako u njegovom pisanju
jed zadatog broja stranica? Kako iz te knjige izbora izosta- nema jasno izdiferenciranih stvarala~kih ciklusa i mijena.
viti Horozovi}eve drame, pjesme i prekrasna literarna Tu tematsku i stilisti~ku konsistentnost koja, u isto vrijeme,
ostvarenja za djecu? za~u|uje i fascinira, nisu naru{ile ni sve historijske, dru{-
Uz neizbje`nu primisao da je svaki izbor ove vrste, u tvene, politi~ke i pomodarske okolnosti niti utjecaji, {to
najmanju ruku, manjkav i problemati~an, po{lo se od pro- opet, samo po sebi, govori o ukorijenjenosti ovog pisca u
sudbe, koja je prije proistekla iz osje}anja negoli uvjerenja, svoj osobeni svijet umjetni~kog izraza.
da je „najja~i“ i najzanimljiviji aspekt Horozovi}evog knji- U tom je smislu karakteristi~na upravo njegova pri~a
`evnog opusa ipak njegov pripovijeda~ki postupak, od- „U sumrak padaju jabuke“ prema ~ijem naslovu je i nazvan
nosno umije}e gra|enja, struktuiranja i saop}avanja pri~e. izbor pripovijedaka za ovu knjigu.
Drugim rije~ima, ~ini nam se da „stvar po sebi“ umjet- Pri~a je nastala u vrijeme pi{~evog zato~eni{tva (ovdje
ni~kog odno{enja prema svijetu ovaj osebujni pisac na- je na djelu ranije spomenuta „semiotika brisanih navod-
jcjelishodnije i najupe~atljivije izra`ava preko svoje nara- nika“, jer iako se ne radi o zato~eni{tvu u formalnom
tivno-simboli~ke eksplikacije tzv. „predmetne gra|e“. U smislu, ono je itekako stvarno i konkretno) u svome rod-
tom smislu, vi{e pa`nje privla~i na~in, tj. stilisti~ki postu- nom gradu, tokom stravi~nih godina agresije na BiH 1992-
pak, na koji se ne{to saop}ava nego {ta se saop}ava, budu}i 1995, kada su „oslobodioci“ grada inaugurirali teror kao
da je svijet fikcionalne stvarnosti, u ovom slu~aju, pri- na~in vladanja nad ljudima. U atmosferi strepnje i straha,
marniji od svijeta stvarnih fikcija. tri ~ovjeka sjede oslu{kuju}i no}ne {umove i i{~ekuju}i da
Zato nam se u~inilo shvatljivim i prihvatljivim da u se kona~no pojavi smrt, ta „gospo|a u crnom“. Dok jedan
ovaj izbor Horozovi}evog knji`evnog stvarala{tva u|u, od njih, gotovo ravnodu{no, govori: „No}as }e pobiti sve
prije svega, neke od njegovih pripovijedaka, a potom i u na{oj ~etvrti. Ili zatvoriti. Tako sam ~uo. Iseljavanje ide
roman Berlinski nepoznati prolaznik, ~ime bi se, mo`da, presporo po njihovom mi{ljenju. Ova no} bi to trebala
mogao zadovoljiti uvjet da knjige ove vrste budu reprezen- ubrzati“, drugi razmi{lja o „gospo|i u crnom“ i blijesku
tativni uzorak cjelovitog stvarala~kog opusa autora. Dodu- njezine kose, vide}i prvi put u toj jezivoj rije~i njenu dvos-
{e, ukoliko ostajemo kod zahtjeva za, uvjetno re~eno, ko- trukost: sje~ivo, o{tro i „nestvarno kao da je iskovano od
herentno{}u formalno-stilisti~ke recepcije Horozovi}evog mjese~ine“, i duge, sijede vlasi „ukru}ene od mrzline, a
djela, onda je ponu|eni izbor posve korespondentan i zah- svaka od njih sije~e kao britva“.
tjevu za reprezentativno{}u. Iako pripovijetke zastupljene U tom stra{nom trenutku iz obli`njeg se vrta za~uje
u ovoj knjizi poti~u iz razli~itih zbirki i ciklusa, koje su tup udar nekog predmeta o zemlju. Od njegovog muklog
nastajale u vremenskom rasponu od pune 33 godine, te{ko zvuka ~ovjek osje}a bol. Neizvjesnost i slutnja se poja~a-

26 27
vaju, ~ini se da je „gospo|a u crnom“ ve} tu, ogla{ava se A koliko je motiv ove pri~e, ali i ve}ine ostalih nje-
nekim od svojih bezbrojnih nagovje{taja. ^ovjek s no`em govih pri~a, personifikacijski „transparentan“, a u isto vri-
u ruci, zvijer, granata? jeme i egzistencijalisti~ki stvaran, mogu posvjedo~iti samo
Dok oslu{kuje zvuk ponovnog udara, jednog, pa jo{ oni koji umiju u sumrak oslu{kivati zvukove padanja zrelih
jednog, dok mu se ti mukli udari pri~injavaju kao otkucaji jabuka dok okolo njih odjekuju eksplozije jednog podiv-
„usporenog svemirskog bîla“, iz stanja jezive obamrlosti ljalog, neljudskog vremena, a smrt im se prikrada iz mra~-
prekida ga glas svoga nevoljnog no}nog sabesjednika: „Pa- nog vrta.
daju jabuke u vrtu“. U tom stvarala~kom i `ivotnom kontrapunktu treba
Te no}i niko ih nije pohodio. Niko nije zakucao na tra`iti smisao i zna~enje Horozovi}evog knji`evnog stva-
njihova vrata. Niko nije provalio niti zapucao. Niko nije rala{tva.
ubacio bombu. Uvr{tavanje, pak, romana Berlinski nepoznati prolaz-
nik u ovu knjigu motivirano je `eljom da se izme|u desetak
Samo su padale jabuke.
Horozovi}evih romanesknih ostvarenja prepozna i izdvoji
U zoru su zvukovi i{~ezli.
ono koje zadr`ava sve elemente njegove narativne voka-
Nekoliko mladi}a odvedeno je te no}i iz ~etvrti cije, a istovremeno je tematski utemeljeno u vrijeme u`a-
do na{e, starac i starica ubijeni su u svojoj ku}i, sne avanture ljudskog duha personificirane divlja~kom ag-
minirana je trgovina iz koje su prethodno iznesene resijom na pi{~evu domovinu. Obesmi{ljenost civilizacij-
stvari, oteto nekoliko automobila i jedna je malo- skog napretka i suspendiranje povijesnog humaniteta na
ljetna djevojka nestala. Bila je to posve mirna no}, razinu barbarstva u ovom se romanu manifestira pojmo-
kako je zapisano u svim slu`benim izvje{tajima.1 vima izgnanstva, bezavi~ajnosti i gubitkom identiteta. No,
u ovom slu~aju ne radi se o pukom stanju duha proiza{log
Ova kratka maestralna pri~a, po na{em mi{ljenju, mo- iz povijesnog „otu|enja“ modernog ~ovjeka po kojem je
`e poslu`iti kao uzorak Horozovi}evog pripovijednog stva- ~itav svijet „u izgnanstvu“, nego je izgnanstvo nevoljnog
rala{tva. U njoj su, u malom, sadr`ani svi elementi i sve junaka ovog romana prouzrokovano ljudskom bestijalno{-
osobenosti njegovog narativnog potupka: istovremena vi- }u i zlo~instvom. Istina, bosanski izgnanik u Berlinu kroz
{ezna~nost i preciznost stilisti~kog iskaza, intelektualna svoju zlehudu sudbinu isku{ava i „odisejsku potragu za
usredsre|enost na prostor i vrijeme, rafinirana emotivnost imaginarnom Itakom smisla“1 modernog svijeta, ali nje-
i subjektivnost s mjerom i razlogom, izra`ajna ekspre- gova muka ne poti~e ni iz kakvih metafizi~kih razloga,
sivnost posve modernog senzibiliteta i, nadasve, umije}e nego je izraz onog zlog principa povijesti i be{}utnosti
gra|enja radnje na kontrastu i metafori. svijeta ogrezlog u eti~kom nihilizmu.

1 Irfan Horozovi}: Bosanski palimpsest, „Durieux“, Zagreb, 1995, 1 Enver Kazaz: Predgovor romana William Shakespeare u Dar
str. 114. es Salaamu, „Šahinpaši}“, Sarajevo, 2005. str. 22.

28 29
Upravo po ovoj tematskoj preokupaciji i po „stand-
ardnom“ horozovi}evskom literarnom postupku gra|enja
transcendentnog imaginarnog svijeta, ovaj se roman doima
kao njegovo „najmodernije“ knji`evno ostvarenje, iako se
i za njega, kao uostalom i za cjelokupno Horozovi}evo
djelo, mo`e kazati da je koliko moderno, toliko i klasi~no.

D`afer OBRADOVI]
U SUMRAK PADAJU
JABUKE

30
[EDRVANSKI VRT
PRI^A O BAGDADSKOJ RIBI

A kad nastade {esto {ezdeset i {esta no}, ona re~e:


– Doprlo mi je do u{iju, o sretni care, da se u to
vrijeme pojavio u Bagdadu neki trgovac suknom po
imenu Aladin Talha.
Garib je jo{ uvijek bio u indijskom Ka{miru, ~e-
trdeset dana, koliko mu je trebalo da poru{i ku}e i
mjesta gdje su se ljudi klanjali vatri i da mjesto njih
podigne male i velike d`amije, a Rad–[ah za to vrijeme
spremi kov~ege pune rijetkosti i poklona koji se ne
mogu opisati, pa sve to posla na la|e.
Zatim Garib sjedne na al–Kajlad`anova le|a, a
Sadan i al–D`amrakan sjednu na al–Kurad`anova le-
|a, po{to su se oprostili jedni od drugih, pa muridi
poletje{e s njima i tako su letjeli do kraja no}i.
A ovaj ~ovjek, ovaj Aladin Talha prodavao je
takvo sukno da su se i sami muridi mogli u njega
odijevati. I taj ~ovjek koji bija{e potpuni stranac pro-
davao je po ~itav dan svoju robu ne osje}aju}i ni glad
ni `e|. A onda, kao da ga je neko pozvao po imenu,
u|e u jednu gostionicu gdje se prodavala pe~ena riba
iz Tigrisa i zatra`i da jede ribe.
Unutra ve} sje|a{e neki slijepac, koji se na zvuk
glasa do{ljakova okrenu i pogleda ga svojim slijepim
o~ima, dok je prstima i dalje prebirao po ribi, pe~enoj
u svojoj vlastitoj krlju{ti. Aladin Talha mu klimnu
glavom, a slijepac, kao da je to vidio, odmah mu re~e

35
da je i on stranac u Bagdadu, da dolazi iz Srebrene Tako bi se mo`da taj namjernik, taj trgovac suk-
zemlje, iz grada koji se naziva Dobri Zrak i da je u nom i izgubio iz ove pri~e da prodava~ pe~ene ribe
Bagdad do{ao samo zato da bi jeo ove ribe iz Tigrisa, nije imao obi~aj kojeg se bez izuzetka dr`ao da uvijek
koja jedina mo`e prosvijetliti njegov vid, kako je ve} isporu~i ono {to je bilo poru~eno.
davno zapisano i kako mu govora{e jedna knjiga-mu- Aladin Talha je ve} povjerovao da je pobjegao
drac, koju je ostavio u svom gradu, knjiga na ~ijim tajanstvenim neznancima koji su se skupljali iz tako
je koricama bila naslikana upravo ovakva riba koju dalekih zemalja da bi jeli pe~enu ribu iz Tigrisa, kad
je jeo. Zalogaji ove ribe su kao slova knjige koja je ugleda dje~aka kojeg je vidio i u onoj gostionici, kako
znala unaprijed svaki trenutak njegovog zakora~aja u tr~i ka njemu sa pe~enom ribom u ruci. Toliko upla{en
prosvjetljuju}i mrak. da je jedva znao {ta da u~ini, Talha se na~ini da ne
Aladin Talha je odmahivao glavom, ne shva}aju}i vidi dje~aka i skri se u prolazu izme|u nekih ku}a, a
da ga slijepac zapravo pita nije li i njega ne{to sli~no potom lagahno po~e obilaziti, gledaju}i pa`ljivo u
dovelo u ovu prodavnicu pe~ene ribe. svaki ugao iza kog se mogao pojaviti dje~ak s pe~enom
Utom u prostoriju u|e jo{ jedan ~ovjek. Pogledao ribom.
ih je radoznalo, a zatim poru~io sebi ribu i sjeo u tre}i Provla~io se kroz uske ulice i prolaze i sa strahom
kut. Prije toga se predstavio, pomalo neobi~no, kao u gledao u lice svakog prolaznika s kojim se mimoilazio.
predstavi. Rekao je da se zove Hidajet i da je Perzi- Bio je sve sigurniji da je ona pe~ena riba neka
janac. Slijepac se blago osmijehnuo kad je to ~uo, a zamka i da je on potpuno slu~ajno upao u tu pri~u,
zatim se nekako nespokojno zagledao mrtvim o~ima da on, Aladin Talha nije jedan od ~etverice ljudi koje
u ~etvrti ugao prostorije. su o~ekivali. Ako to slijepac nije primijetio, primijetio
Tamo je bilo jo{ jedno {ilte i jo{ uvijek na njemu je sigurno Perzijanac (zato ga je i pogledao onako),
nije sjedio niko. a pogotovo podsmje{ljivi ~ovjek na vratima s kojim
Aladina Talhu najednom obuze strah. Znoj ga je se gotovo sudario. I tu se Talha zamisli. [to je vi{e
probijao dok je spoznavao da u ovu prostoriju nije razmi{ljao, to mu se lice ~ovjeka na vratima ~inilo
zakora~io slu~ajno. Svi su o~ekivali ~etvrtog posjeti- poznatijim. Taj ~ovjek je njega, Aladina Talhu, po-
oca. Tad bi se zapravo i trebalo dogoditi to ne{to, ono znavao!
zbog ~ega je i on svratio. Damari su se u njemu Sav zasopljen, on sjede da se odmori na ostatke
pobunili kao prijete}i bubnjevi i nespokojan je ustao, nekog starog zida. Nije znao koliko je tako sjedio.
ne bi li se smirio, ali tjeskoba je bivala sve ve}a i Muridi su mogli da lete hiljadu i jednu no} dok je on
ve}a, tako da je naglo krenuo prema vratima. Tu se razmi{ljao gu{e}i se u svjetlosti podneva koja je nje-
gotovo sudario s nekim ~ovjekom koji ga je podsmje- govim o~ima donosila samo mrak.
{ljivo gledao, a zatim je ubrzao korak, jedva di{u}i i Kad je ustao, vidje da je ~itavo vrijeme sjedio na
zaputio se u labirint grada; `udno love}i dah i{ao je ribi od pe~ene zemlje, istoj onakvoj kakvu su jeli gosti
ka mno{tvu ljudi me|u kojima }e se spokojno sakriti. u onoj prostoriji i kakvu je za njim nosio dje~ak. Uze

36 37
zemljanu ribu u ruke i ugleda na njoj izdubljenu istu LATIFOVA PRI^A
onakvu odaju, prodava~a koji je pekao ribu i dje~aka
koji nosi ribe gostima. U tri ugla izdubljene prostorije
sjedila su tri stranca, svaki sa ribom ispred sebe, a
jedan je `urno izlazio, bje`ao negdje izvan vrata, izvan
opeke u kojoj bija{e oblikovan. Zapravo, od njega se
vidjela samo peta, podignuta, u bijegu.
Na ribi su bila i neka slova, klinasta, koja Aladin Krivo ste me razumjeli. Nisam `elio da bilo {ta
Talha nije razumio. Nije ih razumio, ali ih se sje}ao. zatajim o ovom doga|aju. @elio sam samo da vam
I znao je da govore o njemu: o njegovom imenu, objasnim kako moja pri~a nije tako jednostavna da bi
njegovom ro|enju i njegovom usudu. se mogla svesti na nekoliko re~enica. Uostalom, mo`-
– Tu ste! – prenu ga glas kao udar bi~a. da nije potrebno toliko mu~enje. Ako `elite, ja }u
I pred njega, na stari zid, dje~ija ruka stavi ribu priznati da sam ga ubio i stvar }e na najlak{i mogu}i
{to je jo{ uvijek mirisala na vatru. na~in biti zavr{ena. Lud sam bio {to sam uop}e o~eki-
Aladin Talha se okrenu i ugleda dje~aka od pe~ene vao od vas da shvatite su{tinu, jer vas zanima samo
zemlje, kako stoji, zarobljen u starom zidu.
spolja{ni ~in. Preklinjem vas da me ne prekidate. Ne-
– Ovo su ~ini. Sve su ovo ~ini – pomislio je, a
mojte se derati na mene. Pustite me da zavr{im. Ne
zatim polahko, sa beskrajnim zadovoljstvom, prinio
mo`ete ni slutiti koliko me vrije|aju va{e upadice. U
ustima komadi} opeke sa klinastim slovima.
Ne, ne}u mu ovo pri~ati, pomisli ona, dok su joj ovom trenutku jedino {to `elim to je da govorim.
kroz re~enice jo{ uvijek letjeli muridi. On zna gdje je Svaki ~ovjek ima pravo na svoj posljednji govor, mo`-
ta prodavnica i sutra }e odmah oti}i da zatra`i ribu, da je to neka vrsta ta{tine, ali ovo je za mene svakako
a onda se vi{e nikad ne}e vratiti, kao {to se nije vratio posljednje {to govorim, jer ako me ne ubijete vi, ja
ni Aladin Talha, suknar ~ije se sukno pretvorilo u }u sam sebi oduzeti `ivot.
ti{inu bagdadskih zidova. Vi niste poznavali Benjamina, a ja, ja sam mu bio
I Garib iz Ka{mira uzalud je svratio na krilima vi{e nego otac. Kao {to ve} znate iz tih `utih papira
murida u bagdadsku prodavnicu ribe, kao i Perzijanac, (u njih ste strpali ~itav moj `ivot), moj otac je slu`io
kao i ~ovjek iz Dobrog Zraka, jer nespokojni Aladin kod Benjaminovih roditelja sve do svoje smrti, a onda
Talha, koji se skrio pod [eherzadin jezik ne bje{e vi{e sam ga ja zamijenio na tom poslu. Sje}am se dobro
ni{ta do okus datule koji se topio u njenim ustima. dana kad se Benjamin rodio. Njegov otac je pucao iz
kubure i galamio od sre}e, razbijaju}i zdravice, a kako
i ne bi. Benjamin mu je bio prvo dijete i on je bio
presretan {to je to dijete mu{ko. Nemojte me molim
vas prekidati, ako me ve} ne slu{ate. Nisam ja samo

38 39
stari ishlapljeli sluga koji pri~a gluposti i koji je od se bojao i njegovom sam ocu vi{e puta govorio o
bjesnila umorio sina svoga gazde. Ja `elim sad samo opasnostima koje mo`e donijeti taj neobi~ni muzikant
da govorim, `elim da bar ovako zadr`im Benjamina u budu}i `ivot Benjamina, jer stablo se savija dok je
jo{ malo u svom sje}anju, onako `alosnog, s tu`nim, mlado, zar ne. Me|utim on je samo odmahivao glavom
mudrim o~ima, `elim da jo{ malo razgovaram s njim i govorio da }e sve to pro}i kad se Benjamin zamom~i.
i da mu se izvinim {to sam ga udario no`em, a morao Ali njegova o~ekivanja nisu se ispunila. Benjamin se
sam, jer nisam imao ~ime drugim, u svakom slu~aju uop}e nije zanimao za `ene. Danas znam da to nije
morao sam da ga spasim... i sve {to sam u~inio u~inio ta~no, ali onda nisam znao, jer Benjamin je uspio da
sam zato {to sam ga volio neizmjerno, vi{e od sebe, prevari ~ak i mene koji sam zavirivao u sve kutke
i bolje da se ja opoganim nego on. njegove du{e jo{ od djetinjstva. Ipak, jednog dana
Vi se sje}ate dana kad je u~itelj muzike do{ao u sam slu~ajno ulovio njegov pogled dok smo prolazili
na{u kasabu. Bio je ozbiljan i ~udan ~ovjek, a danas pokraj Lejline ku}e i sje}am se kako sam mu povjer-
mi se ~ini kao zloduh, neka mi Bog oprosti. Benjamin ljivo rekao da se toga okane jer, kao {to znate, Lejla
je tad bio vrlo malen, skoro kao biberovo zrno, ali je bila obe}ana za jednog bogatog trgovca iz Bron-
ve} se po~eo tu|iti od vr{njaka ozbiljno{}u i ljepotom. zanog Majdana i da je ludo bilo poku{avati bilo {ta.
Od onog prokletog dana kad je pod prozorom u~ite- Sje}am se njegovog lijepog lica u tom trenutku, kako
ljeve ku}e, jedne krotke jesenje no}i, ~uo zvuke kla- se izobli~ilo od bola i bijesa {to sam doku~io njegovu
vira, on je utonuo u neku ~udnu tugu i nostalgiju, tajnu i tako je grubo uni{tio, sje}am se kako su sijevale
~esto je poboljevao i kao da se jo{ vi{e udaljavao od njegove crne o~i i kako se to mladena~ko tijelo gr~ilo.
nas koji smo ga voljeli. Meni se srce paralo od bola Poslije toga u~inilo mi se kao da je o~ekivao da }u
dok sam ga gledao, ali nisam mogao ni{ta da u~inim. ga zamrziti, me|utim ja sam ga po~eo voljeti jo{ vi{e.
Da ga razonodi, otac ga dade kod tog u~itelja muzike Nekako u to vrijeme, njegov otac, stari Zubeir
i, u prvi mah, izgledalo je da nije pogrije{io. Vrijeme Talha, kupio je u jednoj dalekoj varo{i klavir, ~udnovat
je prolazilo i malo po malo Benjamin se sasvim vezao i tajanstven instrument i dovukao ga na taljigama u
uz tog usamljenog ~ovjeka koji je imao ~udno {vapsko kasabu. Otada je ta golema muzi~ka vrana od crnog
ime. [etali su jesenjim mahalama ili, `ivo razgovara- drveta stajala u crvenoj sobi na katu, na perzijskom
ju}i o ne~emu {to niko nije razumijevao, odlazili u }ilimu `ivih boja, koje kao da su upijale zvukove i
okolinu. Nave~er su se kroz prozor u~iteljeve ku}e dra`ile narogu{eni instrument. Benjamin je tada imao
rasipali zvuci valcera, francuske dvorske muzike i ve} sedamnaest i svirao je zanosno tresu}i glavom, a
nekih `alosnih poljskih narodnih napjeva (Benjamin onaj zloduh, njegov u~itelj, imao je obi~aj govoriti da
mi je mnogo puta govorio o tome, ali meni se uvijek je Benjamin prvi i najve}i pijanist koji se ikada pojavio
~inilo kao da je sve to zloslutan predznak neke te{ke u kasabi. Ogovaranja koja su se pojavila poslije ku-
nesre}e). Ne, nisu to neva`ne stvari. Zar u ~ovjekovom povine klavira samo su se poja~ala. Polahko je po~elo
`ivotu i postoji ne{to neva`no. Moram priznati da sam da se ispunjava ono ~ega sam se bojao. Vr{njaci su

40 41
ga prezirali, jer ga nisu razumijevali, i okretali su okusio od onog. Prokletstvo! On je sve vi{e i vi{e
glavu kad bi se pojavio niz sokak, a zatim bi dugo tonuo u muziku, davio se u njoj i izlazio uvijek druk-
gledali za njim i klimali glavama. Benjamin kao da ~iji, preobra`en ~ovjek. Bilo je u toj muzici neke
sve to nije primje}ivao i ponovo se obistinila misao opijenosti, neke tajanstvene nostalgije i glasova dje-
starih ljudi da oni koji imaju bogato srce ne mogu da tinjstva, bilo je u njoj prisutnosti mrtvih i ja sam
ga podijele s drugima jer ih ogra|uje zid prezrenja i pobo`no zastajao kod vrata svaki put kad bih i{ao da
kleveta. Tako je Benjamin postao punoljetan ~ovjek vidim da li mu ne{to treba, ali njemu nikada ni{ta nije
neoboga}en prijateljima. Imao je nas, ali to nije dugo trebalo, jer ga je morila `e| druge vrste. Ponekad mi
trajalo. Vrijeme je prvo nagrizlo zloduha (i sada ga se ~inilo da on nije ~ovjek za ovaj svijet, da je previ{e
zovem tako, iako sam kasnije saznao da je bio vrlo nje`an da se uhvati u ko{tac sa mnogim stvarima i u
prijatan ~ovjek, mo`da zato {to je bio nesretan), a takvim trenucima `elio sam da mu pomognem, da ga
uskoro je umro i stari trgovac suknom Zubeir Talha, za{titim, da ga branim, ali on je bio isuvi{e ponosan
otac Benjaminov. Poslije jednog poklona kojeg je za tako {to. Ponekad mi se opet ~inilo kao da se
poslao Lejli, njeni roditelji su bili smrtno uvrije|eni udaljava i da klavir ma{e onim svojim crnim krilom,
i odmah su je dali za onog trgovca iz Bronzanog kao da `eli poletjeti, i ja sam ga prestra{en hvatao za
Majdana i tako udaljili njegovom oku. ^ak i u `aljenju ramena, a on se ljutio i galamio, a kasnije me molio
bli`njih koje je vrijeme pokosilo, Benjamin nije bio da mu oprostim ali da to vi{e ne radim. Promatrao
kao drugi ljudi. Kod nas je obi~aj da se malo po`ali, sam njegove ruke i ~inilo mi se da se fantasti~no brzo
u po~etku mnogo tuguje, a kasnije zaboravi i sve ide mijenjaju. One su u svojoj ~e`nji za savr{enstvom
svojim tokom kako i treba. On je bio druk~iji. Ro|a- postigle takav stepen da nisam mogao vjerovati da
cima se ~inilo da vrlo malo `ali za ocem, neki su ~ak tako {to uop}e postoji. Pretvorile su se iz oru|a u
govorili da je to nepristojno, ali mo`da on i nije pravo organ kakav je mozak ili srce, znale su da govore i
shva}ao {ta se dogodilo. Nekakva tuga zbog te{kog da pitaju, da dr`e tajne i stvaraju ih, ne{to {to je
gubitka naselila se u njega kao boljka i nije bilo izgleda sposobno da ra|a i ubija u isti mah. Kao da je nestala
da }e se ikada trgnuti. Skoro je hodao povijen od razlika izme|u srca i ruke, pod svakim dlanom kao
du{evnog tereta. Kako je jedna nesre}a smjenjivala da je kucalo jedno novo srce. Zaboga, on se sav pre-
drugu, tako se ~inilo kao da se smanjuje. tvarao, postepeno, ali sigurno, pretvarao se u muziku.
Ku}a je opustjela. Ostali smo samo nas dvojica. Ruke su mu postale gotovo ~isti duh i dalje se u
Benjamin je potpuno utonuo u muziku. Kao da je njihovom preobra`enju vjerovatno ne mo`e oti}i. Bo-
njegova ranjena du{a nalazila u njoj spas i smisao. jao sam se da ne nestane, da se ne pretvori u one
Kao da je to bio jedini na~in da razgovara s onima `e`ene akorde i pobjegne iz ku}e. O ne. Nemojte se
{to su otputovali u nepovrat. Ja sam mu donosio jelo smijati. Muzika mo`e sve. Jo{ uvijek drhtim kad se
i pi}e, gore u sobu, a on mi je samo, nezainteresirano, sjetim te jeze. @elio sam da ga zadr`im i da ga spasim,
gotovo iz navike, govorio "hvala" i ~esto nije ni{ta `elio sam da ~ujem kako muzika vri{ti, kako moli za

42 43
opro{taj, ali kada sam ga udario no`em, {to sam ja~e [ESTA SMRT BENJAMINA TALHE
mogao da bi bilo bezbolnije, nije ni jauknuo, bio je
ve} mrtav ali su njegove ruke jo{ stigle da izgovore
svoju oporuku. Te ruke koje su uspjele da probude
nekoliko bijelih dirki kao da su mi rekle: "Hvala ti".
Ovo je dio izjave sluge Latifa, osumnji~enog za
ubistvo Benjamina Talhe, trgovca suknom. Iako je TELAL
osumnji~eni priznao svoj zlo~in, kao du{evno oboljela
osoba poslan je u [edrvanski vrt. Daje se na znanje mje{tanima Baluk Abada, a i
Me|utim, iste ve~eri, objesio se u svojoj sobi. onima iz bli`e i dalje okoline, da }e onaj, koji bude
Musa Murduk ibn Mervan, kadija uhva}en kako pla{i po{ten svijet, biti ka`njen pla}an-
jem tri dukata ili da mu se izbroji trideset po stra`njici.
Jedan dukat deset kukata. Volj mu dat, volj mu dobit.
Tako|er se daje na znanje da je stvar vrlo ozbiljna i
da se kazna mo`e i pove}ati, budu}i da se kalja us-
pomena na mladog Benjamina Talhu, koji je nedavno
napustio ovaj na{ svijet i oti{ao u ba{~u milina. Tom
ugursuzu se dakle ovim putem nare|uje da se smjesta
prestane obla~iti i predstavljati kao Benjamin Talha.
Ako li se u najskorije vrijeme tj. odmah ne okane
svojih razbojni~kih namjera i ~ina, kazna }e da naraste
na deset dukata ili sto bubotaka zna se ve} gdje. To
ovjerava i ogla{ava kadija Musa Murduk ibn Mervan.
A i otac Benjaminov, ~asni trgovac suknom Tahir
Talha oglasio je u tom slu~aju posebnu nagradu. Daje
se na znanje...

MEHAND@IJA
Konji su se opet uznemirili. To jedino ja ~ujem.
Niko od ovih nit {ta ~uje, nit {ta vidi. Samo u svoje
~okanje bulje, kao da }e im se pogled pro{iriti kad
kroz usko grlo u|e u kru{kasto staklo. Pro{irit }e se
ko brav kad upadne u bunar. A svi dolaze. I svi bulje.

44 45
I trbati kadija Musa Murduk ibn Mervan i }opavi telal. TAHIR
Hrom al grlat. Grlatijeg u Baluk Abadu i okolini nema. Dobru nam rakiju to~i mehand`ija, dobru, nema
I onda popije ~okanj–dva pa }e ti meni ne{to u povje- {ta. Nau~io od babe. A babo mu je bio velika ispi-
renju re}i. Meni! A ja valjda prvi sve saznam. I han ~utura. [ta je taj ispraznio ~a{a, ~okanja, bokala za
mi je na dobrom mjestu. Tu je u blizini i tekija, ali svog vijeka! Bila je to slavna trbu{ina. Ali sve je i
larma iz hana te{ko mo`e do dervi{a da se popne. ^ak pro}erdao. Neka. [to je manje imao, trbuh mu bivao
i kad je najve}a. Dervi{i imaju svoju larmu koja ih ve}i. Opet mu do|e na isto. Kad se selio na onaj
~uva od drugih. A meni ne svra}aju. Moglo bi ih ne{to dunjaluk, ukopali su ga bez ba{luka, {ta ba{luka, ~ak
ovdje uzbihuzuriti. Bulka najvi{e. Kad zaplovi bed- i bez tabuta, jer ovaj njegov ubogi {ejtan nije imao
rom, uzbudi sve u mehani, a kako ne bi njih koji su tada para da plati la|u za o~evo posljednje putovanje.
nalik na nespokojno palidrvce. Samo oni ne svra}aju, Ruku na srce, te{ko bi i na{li tabut u koji bi stao taj
eto. Oni i siroma{ni beg Mi{ljeni}. Njemu je, ko biva, veseli stomak. Valjala bi jedino slonovska kolijevka.
ispod ~asti. Zato je tu Tahir Talha svaku no}. Do|e Gadan zeman, {ta }e{. Bilo kako bilo, na{ ti mehand`ija
mi ko doma}i. Taj stari kurvar bi i htio izgleda da mi podigne kasnije han, ovu mehanu oko nas ba{ nad
bude ba{ doma}i, kao da mu Bulka i ove {to prolaze o~evim grobom. Mehana slu`i valjda kao spomenik.
s vremena na vrijeme nisu dovoljne, ali prsti su mu I mi u njoj, ha. Ko zna, mo`da je to bure, mo`da je
zasad jo{ prekratki. Ona moja ne smije zato ovdje ni taj tajni izvor iz kog pijemo ovo divno pi}e ba{ stomak
priviriti, znalo bi joj se... Kako ga nije sramota. Star slavnog rakija{a...
~ovjek. @ena mu je mo`da zato i umrla. A evo sad i
sin, neki dan tako re}i, a on lumpuje i pjeva, kao da
ne{to slavi i samo vi~e `iv ~ovjek, `iv ~ovjek... A MEHAND@IJA
konji... Od svakog od vas bi se kr~ma mogla napraviti,
prije nego od mog babe, htjedoh im re}i, ali se ugrizoh
MUSA MURDUK IBN MERVAN za jezik. Oni su to i sami govorili jedan drugom. Pjano
Odavno nisam pio ovakvu rakiju. Je li, gazda, gdje i bijesno. Iz kakvog li samo kvasca moj kruh izrasta,
zbavlja{ ovaj sok koji ja toliko volim? To je sigurno zvijezdo moja. Ali kruh je kruh. Mehand`ija, ako ti
neki tajni izvor. [to si mi se ne{to u{utio? Da ti ne slu~ajno zaliha presahne, evo Tahira Talhe. Ni u njega
taji{ tu {togod? Za dr`avu ne smije biti nikakvih tajni, nije lo{a trbu{ina. Ima u njoj dosta jeseni u {ljiviku
pa ~ak ni tajnih izvora, je l vako, Tahire? Kapa li i u veli kadija, a u mehani se svi smiju ko blesavi. Jedino
carski ibrik s tajnog izvora ono {to treba da kapne, se Tahir Talha ne{to nako~operio, pa }e [to se ti~e
aaa? dobrog pi}a, potpuno se sla`em. A ako bi se mjerilo
samo po mje{ini, ti bi kadija bio prvi na redu, a onda
jedan od onih kadijinih zaptija, pas mu mater, da mu
se dodvori valjda, {ta li Svega mi, ~estiti, niko vam

46 47
nije ravan. Tu mi se ona suzica u oku, {to se nakupila {ljivu i podrugljivo me gleda. Dva–tri koraka od mene.
jer su mi nako babu spominjali, preto~i u suzu rados- Nisam se mogao prevariti. Bio je to Benjamin Talha.
nicu. A kadija se uozbiljio, zabrinuo se, pa sve ne{to Ili pljunuti on. Oslovio me Za{to se pla{i{, Uzeire,
zvjernja niza se, kao da mjerka koliki mu je stvarno samo se krivci pla{e, govorio mi je ne{to, kadija, to
stomak. Svi se prave da ne vide, a u sebi od smijeha je tako ~udno, on je znao stvari koje je samo Benjamin
umiru. I ja. Tad mi se u~ini da ~uh ne{to, njisku konja, mogao znati dok je bio `iv, te{ko i on, a sad ovaj
{ta li. A Tahir Talha smiruje kadiju i sve mu govori Benjamin... jeza me hvata kad se sjetim... Jeste, spo-
da je trbuh oznaka polo`aja i ~asnog mjesta Ti si minjao je i vas i va{eg prvog zaptiju, nekakvo kinesko
balukabadski kadija, sa dostojnim stomakom, a ne ko sukno je spominjao i perzijske figurice od zlata, koje
kojekakvi `goljavci po {tojekakvim kasabicama. Dav- ste vi od nekog... Kupi se, kupi, Uzeire, ti kao ne zna{,
no je Baluk Abad bio kasaba, davno. Tad jo{ nije bilo a i manji lopov potkrada ve}eg, ka`em samo {ta je
vrijeme za tebe. Sad je tvoje vrijeme. Za te i tvoj trbuh, on govorio... a i o svom ocu je govorio, mislim o
aferim mu. Kadija se ko malo smiri, osmijehnu ~ak, Tahiru Talhi, Benjaminovom ocu... govorio je kako
boja`ljivo i htjede da poru~i za sve, ~ini mi se, kad on ~esto bludni~i s lu|akinjama u [edrvanskom vrtu
u|e onaj prokletnik Uzeir, dou{nik njegov, d`elat, {ta i kako je to radio jo{ dok mu je `ena bila `iva, tj.
ti ja znam {ta taj sve radi, u|e blijed ko krpa i po~e posljednja `ena Tahirova, ona {to je rodila Benjamina.
ne{to kadiji na uho, a kadiji se osmijeh zaledio, probli- Ni{ta mene kadija ne slu{a. On samo misli na ono {to
jedi i on, i skoro potr~a, onako trbat, iz mehane. Ostali, je ~uo o manjem i ve}em lopovu. Po o~ima mu vidim
malo–malo, pa za njima. Osta sve prazno. Jedino u da on samo misli ko li ga to potkrada. Toliko se o
mehani }opavi telal, uz svoj ~okanj a sve ma{e meni tome zamislio da ga vi{e nije strah ni Benjamina.
savijenim ka`iprstom, ko biva da mi ne{to u povjerenju Kako li me samo sad gleda. [krgu}e. Sigurno }e ne-
ka`e. On. Meni. Pro|i me se, jado, mislim se, imam {to... Jest, kadija, i o meni je ne{to govorio, ali to je
ja druga posla. Nisu oni konji u {tali uzalud onako... bilo tako blesavo i tako brzo da nisam la`e{, la`e{
samog sebe, Uzeire, zna{ ti dobro {ta ti je rekao i
UZEIR zna{, ko bi to bolje od tebe znao, da je svaka njegova
rije~ istinita, nisam ni{ta od svega toga shvatio la`e{
Vidio sam ga, kadija, vidio, svega mi. Bilo je to mu, la`e{, zar ono za poruku i konja nisi shvatio ni
u {ljiviku, povi{e va{e ku}e. Ni sad ne znam je l bio konja... sad sam se izletio, kako me samo podmuklo
ifrit il insan. Mislio sam da }u se pretrgnuti od straha. gleda, ~ovjek sam mu od povjerenja a takvi se najvi{e
Te{ko mi je da ispri~am po redu. Prolazim kroz {ljivik, pla{e jedan drugog i jedan drugom najvi{e o glavi
a sve mi ne{to govori da se okrenem. Sav sam se rade ne znam vi{e ni {ta govorim, koliko sam se
uko~io od nekakve muke, ali idem dalje i ne okre}em upla{io, to sam mislio na konja iz ahara uz mehanu,
se... bar mi se ~ini da idem... Ne izdr`ah! stadoh i dok sam tr~ao da vas na|em i da vam sve ovo ispri~am.
okrenuh se. Gledam, a on stoji. Naslonio se na jednu Plahi su i bijesni bili konji, ~uo sam ih, a kako sam

48 49
bje`ao, ne znam, mo`da je i on tr~ao za mnom, nisam Tahira mi zovni. Ne{to tu smrdi, ne{to tu nije svoje
se smio okrenuti, mo`da je usko~io unutra i zajahao na svome. Kako more bit ono {to nikako bit ne more.
nekog od tih konja, konji nisu kao mi, oni mo`da vi{e Ee, ~okanj~i}u moj, tako. Evo mi se du{a ispetljava
vide i vi{e osje}aju, mi vidimo samo svijet, a oni i iz kadulja i bijelih sljezova. A i ti do|e! Nek si! Sjedi!
nesvijet... ne znam vi{e ni sam {ta bih rekao... on je, Moj prvi zaptija. Du{om i tijelom. U vatru, u vodu.
taj {to jeste ili nije Benjamin, on je govorio, a ja sam A vamo onu svoju ru~erdu zavla~i gdje joj nije mjesto.
{utio, {utio i samo mislio kako da uteknem, ~ekao A vako kad ga gleda{ – ni{ta. I {ta ima? Pravi se da
sam neki znak, neki ~as, a bilo jeste malo mra~no, ali ne razumije. [ta ka`e D`emko sahad`ija? Priznaje li?
je to bio Benjamin ili bar neko ko je posve sli~an Ma {ta on meni tu dolmi. Ko da ja ne znam da je
njemu... uglavnom, eto, spomenuo je mnoge ljude iz Benjamin imao kestenjaste o~i i kestenjastu kosu, a
mjesta, te kakvu je ovaj podvalu na~inio, te kakvu D`emko sahad`ija bijelu kosu i plave o~i, buljave.
onaj, a sve s vama ili Tahirom Talhom ili prvim Kakve to ima veze. Znam ja, bolan, da D`emko ima
zaptijom ili... eno, opet me onako gleda sa mnom... i plave o~i. Buljave! Bio je sumrak. Tad su sve o~i
mene je spominjao, jeste, jedino valjda onog D`emku sumra~ne! Nego...je l on skako no}u po ~ar{iji, odjeven
sahad`iju nije spomenuo. Uh, kako li se samo mrgodi, ko Benjamin Talha, {u{ko i mu}ko, je l porazbijo sve
kako razmi{lja, sad }e opsovati sogan–dolmu, na- u Kotrinoj magazi i isprevrto, je l on poganjo Ade-
jdra`e svoje... opsova, svega mi! Te{ko ti se D`emki movicu pa se ona prepala i tri dana samo {erbet pije...
sahad`iji... {ta mrda{ obrvama, Aha, neka, Asimovicu, a ne Ade-
movicu ta~no, teftera mi, ba{ bi se ona Ademovica i
MUSA MURDUK IBN MERVAN
prepala, njoj bi to plaho drago bilo i jo{ Benjamina
da se prepadne, o~ima ga je gutala, slatka udovica
I kamilica i kadulja i {ipak i bijeli luk i crveni i ne prekidaj me dok govorim gdje li ona sad stanuje,
{ta ti ja znam i kunica i bokvica i preznojavanje i je l on tj. Benjamin tj. D`emko, je l on pustio {ejtane
jorgani i presvlake, a meni vazda isto. Kud do|oh u u mehand`ijin ahar te su konji, ka`u, bjesnili svu no}?
ovaj prokleti Baluk Abad, na kraju svijeta, em serhat, Je l on, sre}o, kudret–sahat mu otkuco, je l on ispri~o
em tamo drugi dunjaluk, sve neke frana~ke himbe, s Uzeiru svoj plan napada i pobune? Sve ko biva niko
onu, a i s ovu stranu... dvije `ice, a na njima kutija, ni{ta ne valja, nego bi neka prevrtanija trebala? [ta
a kutiju vu~e gvozdena volina... a `ice debele ko prag ovaj pri~a? [ta li to samo zaptija drobi? Za njega bi
na ku}i, a kutija ko ku}a, a u voline o~i ko fenjeri... svakako valjala prevrtanija. I busen odozgo. Koliko
i tako }e sad ku}e letati dunjalukom, jebale ih ku}e li mi je samo mazno, brk mu nalojeni. Kakvo sijelo?
koje lete... od Berlina do Stambola... ho{ ovo... jes, O kakvom ti sijelu pri~a{? Kod koga bio na sijelu?
al Stambol ho}e... ka`u. A meni nema lijeka do rakije... Ma {ta ja znam je l mogo bit na dva mjesta odjednom?
mo`da zato {to mi je ku}a u {ljiviku, d`ini ga spr`ili... Goni se. Ni{ta pu{~at. Nek ostane u zindanu jo{ malo.
Mala, donesider mi ~okanj... i zovi mog zaptiju! A i Raskukurijeko se on i bez toga. Neka, neka. Ima vakta.

50 51
Vidi{ li ti sve ovo, ~okanj~i}u moj. Pogana li mjesta, DERVI[
poganih li ljudi. A ja poma`i. Pomozi malo ovom, Dolje su se svi uznemirili zbog Benjamina Talhe.
malo onom. Onima koji su milosni na vlast. I na me. Dosad su mislili da se neki razbojnik igra s njima da
A sve lopov do lopova. I sve nezahvalno. I kud tog naplati ucjenu. A ima za{to, kao {to znamo. Od mno-
Benjamina ne pustismo da se o`eni i da pravi one gih. Neki misle da su to d`ini. Otkako je Baluk Abada,
svoje zapise, crtkarije, ~arolije, {ta je moglo kome od bilo je i d`ina. Nisam ih ni u {ta razuvjeravao. Samo
tog. E ba{ dobro da si do{o, Tahire... Kakav va{ar? sam rekao da du{a ljudska luta naokolo ~etrdeset dana,
O ~emu ti to? Zar te nije sramota, bolan. Sve ovo oko razgleda svijet u kom je njeno zemno tijelo `ivjelo,
nas, a ti bi ban~io na va{aru. Nije ti dosta mehane, tra`i oprost i kaznu. Priznajem, to ih je dobro uzne-
teferi~a u [edrvanskom vrtu... a meni pri~a{ kako ide{ mirilo. Strah ne traje dugo. Svi se ma{aju ~okanja,
tamo da da{ koji dukat i zaradi{ sevap... Kako li ti to tamburice i pjesme, sviraju me|u `enskim nogama...
samo pade na pamet a kako li je to s lu|akinjom? Zar Baluk Abad je povilenio. Kao u doba kuge. Rekao
to nije opasno? Vidi kurvina sina kako mu se brk sam {to sam znao. Sad i oni znaju ono {to mi znamo.
smije? Ko zna kako li je to? Kad sam bio posljednji A to zna~i da ne znamo ni{ta. ^ak ne mo`emo ni
put u [edrvanskom vrtu, jednom sam i bio, nisam ih naga|ati. Uzeo sam Benjaminove crte`e od kadije,
dobro ni pogledo, veliki je [edrvanski vrt, ko zna sumnjive, a i sve one ostale od Tahira Talhe. Eno ih
kakvih sve ljepotica tamo nema, a vidi ti samo ovog u mojoj odaji. Malo sam ih pregledao. Nema tu ni{ta
kurvi{a, jarac, pr~, i ro|enog bi sina ubio zbog nje, od onog {to se govorilo, ali ima drugih stvari. Zbunjen
{ta li je sad samo namislio? Dovodi va{ar. Cirkus. sam. Ni perzijske minijature, ni najsmjelije arabeske
Ne bi valjda zebru... Cirkus! To bi ti. Benjamin bi jo{ nisu nalik ovome. Mo`da je to ne{to iz Frana~ke ili
bio `iv da Rabija nije bila onako lijepa. Zar ti ne vidi{ Venecije. On je tamo putovao. Slao ga je s karavanima
platio mi je da nam se o glavi radi. Platio mi je, a ja Tahir Talha. Slao ga je zbog drugih stvari, ali svi
sam svoje... ali Benjamin je mo`da `iv... onaj glupi znamo kakav je bio Benjamin. U Stambolu tako ne{to
Uzeir ili zaptija, ko bi ga znao... [ta ka`e{? Kakva nije mogao vidjeti. A mo`da je to i samo njegovo.
ogovaranja? To on misli na [edrvanski vrt. Veli ogova- Ko to zna. On je bio tako... neobi~an. Ne znam kako
ranja a smije se ko da mu je pred o~ima nadolmljena }emo objasniti ovo pojavljivanje. Da upitamo za savjet
tuka... Jeste, ima{ pravo, va{ar je najbolje mjesto da nekog od najmudrijih. Mogao bih ja otputovati. Ili da
se uhvate svi oni koji se preodijevaju i uznemiruju, i dalje... {utimo... uostalom, sa ovim slu~ajem mi ne-
koji se skrivaju i iska~u... Rabija na zebri. Jeste, jeste, mamo ni{ta. Samo smo rekli svoje mi{ljenje.
ti si u godinama, ali si jo{ jak. Znam, nisi ni jedan
va{ar propustio u `ivotu. Ta~no, `alost je `alost, ali i
`ivot je `ivot. @iv ~ovjek, nego {ta. Ne bi se valjda
popeo na slonicu.

52 53
BULKA TELAL
Bulka, Bulkice, je li? Tako sad cvrku}e{. A gdje Navali, narode. Medvjed vozi dvokolicu! Zrcala
si ti dosad, Musa. Potpuno si me zaboravio. Nije vi{e ~arobna, zrcala smije{na! Ogledalce, ogledalce, ka`i
Bulka za tebe. Ili ti je taj mesnati brijeg zakrilio kuku- mi {ta si, poka`i mi ko si! Navali, narode! Ringi{pil!
ruz. Hohoho. Jeste, jeste, ispod dobra brda dobar kuruz Streljana! @ena koja u zubima podi`e fijaker! Bradata
raste i star se kuruz dugo kuha, i to ti je ta~no, ali to `ena! @ena–zmija! E ovo }e mi vala dobro platiti.
su poslovice, a ja slova ne volim. Vi{e volim neke Volka ~uda vrijede srebrenjaka a ne bakrenih nov~i}a.
druge stvari. Sad si i srdit. Kakve rije~i, kakav glas. Navali, narode! Pehlivan dere jarca na {pagi! @irafa
Ti si kadija za druge, Musa. Meni kadija ne treba. Da bere vo}e za va{u dje~urliju! Slonica gruha, a zebra
li je svra}ao neki nepoznat ~ovjek? Hm. Ovdje ~esto zebe! A robe ima iz ~itavog dunjaluka! Ho{ ovo, ho{
svra}aju nepoznati. Neki dan su bila dva bogata tr- ono! Vadi bakrenjake, nosi staklenjake! Sve {to nigdje
govca, odnekud... bio je i jedan mlad vojnik. Novi nema, ovdje ima! Danas–danji i ko zna kad! ^ovjek
valjda. Zamisli, taj me jadnik skoro uspavao, zaspo i od gume i medvjed koga dosad niko nije oborio!
sam, a onda naglo sko~io i po~eo da se dere. Te ovo, Navali, narode! U|i u ~ador, vidi ~uda! Bakrenjak po
te ono! Uzmi pu{ku! Sja{i! Uzja{i! [ta ti ja znam. glavi! Ko nema glave, ulazi badava! Danas-danji, a
Bio je tako sladak. Pomije{ali mu se vojni~ki le`aj i sutra ko zna...
Bulkina postelja... Ma {ta! Kakav duh! Kakva du{a?!
Aaaa tooo... bio je preksino}. Ne znam vi{e ni sama. UZEIR
Bila sam ne{to snena. U{ao je, bio sa mnom, sve je
to bilo ne{to... lelujavo... na koga je li~io? Mo`da je Sve je ovo suludo. Podne isijava ludilo. Koliko
li~io na Tahira Talhu... bila je to tako ~udna no}, bila nas ima da hodamo naokolo i motrimo vi{e jedni na
sam pospana i kao da mi je du{a odlutala, prepustila druge, nego na sva ova ~uda oko nas. Jadna ~uda.
^udna mi ~uda. Eno ga Tahir Talha stalno ne{to zavi-
sam se bila plivanju... ronjenju... tako mi je nekad...
ruje oko `ene-zmije, a kadija je iza njegovih le|a,
lebdim u mirisima... a i mali Benjamin je bio nalik
kupi sve u trepavice, a opet se sakriva da ga Tahir ne
na Tahira, bar izvana, kod mene za `ivota nije dolazio, primijeti. [ta li mu je samo toliko ~udno. U{i su mu
ko zna... [ta? [ta duhovi? [ta da li mogu? Pa valjda se zacrvenjele. Onaj dervi{ iz tekije ponad hana sjedi
mogu ako im vjetri} u~kur podigne. Ja vala ni{ta vi{e na {iltetu, podavio noge i samo gleda {ta se zbiva,
ne znam. Rekla sam ti sve. A {to je bio sladak onaj gdje ko ide i u {ta gleda, tako me je prostrijelio po-
mladi vojnik... gledom ko da mi je iglu zabio u obrvu. Ne zna vi{e
~ovjek gdje je. Ko li koga lovi. Vala, sva{ta sam vidio,
ali onog {to me prepade nisam. A opet mi se ~ini kao
da stalno hoda za mnom. Okrenuo sam se naglo dva–tri
puta, ali uzalud. Ili ugledam Ademovicu... ima lijep

54 55
zar, ali ko nju ne bi pozno, ili na{eg mehand`iju koji vala. Dosta mi je tvoga bijesa. Gora si nekad nego
je izveo svog bijesnog ajgira da ga proda. Ne mogu ovaj ajgir. Ko uspaljenica... A {ta }u... `ivjeti se mora.
se dovoljno brzo okrenuti. Ovaj iza le|a je vazda br`i. Neme{ biti na sto mjesta odjednom. Neme{. A i kako
A ispred sebe gledati ra{ta. Kadija me malo~as na- bi. Kad ode ovaj ajgir, mo`da }e biti mir. Ona u nj
pade... nek ga on na|e, ako misli... eno i D`emke, gleda, a o~i joj, srd`bo moja, o~i joj sve vi{e krupnjaju,
sahad`ije. Pustili ga. Plave mu o~i, a i pod okom mu obrazi joj rumene... I ho}e da ga timari. Ona da ga
plavo. Sigurno ga je zaptija dobro ispitivo. [to je on timari. Kad sam ono drekno, sva je mehana zamukla.
do{o. Do{o malo da gleda i da proda koji sahat. Nije A ona samo o~i oborila, a glavom i dalje klima, ko
on do{o da proda sahat, nego da sebe poka`e. Isprsio biva i dalje ho}e. I drhti, drhti sva. A sad sam je
se, jado... On je jedini s Benjaminom ne{to {u{orio. ostavio. Jeca, sirotica... Jesam li je ne~im uvrijedio...
U istu su tikvu puhali. Sve bi to trebalo... Evo mi ga
opet za le|ima. Da mi je kako gdje sjesti. Nasloniti
TAHIR
se le|ima na ne{to. Evo, ovdje }u. U ovu kutijetinu.
Nek mi se sad prikrade, ako mo`e... a vala }u i za- U `ivotu se nisam ovako nasmijao. Ludi Uzeir
paliti... Ooooo! [ta to bi! Otkud kadija dolje i {to mi sjeo na cirkuskog slona, pa uzo ~akmak i kremen.
prijeti rukom? Kud letim, kud nestajem, da me onaj Kres, kres, u`ari se trud, a upali se i slon. Ja trke, ja
d`in ne nosi?! va{ara! Lete {atre na sve strane, a Uzeir mlatara ruka-
ma, iskola~io se i sve se ko ne{to ~udi...
MEHAND@IJA
NO]OBDIJA
Ona }e meni: A {to, bolan, da proda{ tog ajgira.
On nam je najljep{i. Mlad je, jak, neobuzdan, nije on ^udan je taj Tahir. Stalno je nekako u `urbi, kao
kriv {to nekad hr`e i udara. Radije skloni onu kurvu da nikad ne spava. Koliko sam ga samo puta no}u
kobilu iz ahara. Ona ga uznemirava. Ona }e mi re}i. sreo. I u fijakeru i na konju, a i pje{ice. A voli sa
E ba{ ho}u ajgira da prodam. Dosta je meni vi{e tog mnom eglendisati. I ja sam njemu ~udan. On se stalno
ahara i te ujdurme u njemu dok ja radim. I ljudi me smije, pjeva, veseli se ili bar kesi, a za me veli da
ve} ~udno gledaju, ko da se tamo doga|a ko zna {ta. sam stalno tu`an. Kao da sam ja za to kriv. On ne
A svi su pobudalili zbog onog Benjamina. Samo o `eli da izgubi ni jedan dan, ni jedan ~as... ^ak ako se
njemu pri~aju. I ona. Te, bio je vaki, te bio je naki. izgubi jedna sekunda, to je mnogo. Koliko ~ovjek dana,
Ko da ja ne znam kaki je bio. U mehanu mi nije mjeseci, pa ~ak i godina, gubi u nadi da }e nekad, u
dolazio, ali sam ga vi|o. Sad }e jo{ ispasti da mrtav nekoj glupoj budu}nosti, zapo~eti svoj pravi `ivot. Sve
moje konje ja{e. E, ovaj mi ajgir vi{e ne}e bjesniti, su to sanjarije. Gluposti! Nada je ne{to {to }emo sresti
ni bjesniti ni opasivati. Ne}e u mom aharu. Htjela i na putu ili ne}emo. Kad joj hrlimo, odguruju}i sve
ona sa mnom na va{ar. Sprema se a suze roni. Ne}e{, drugo, obi~no se i ona raspline u trenutku samog

56 57
ostvarenja. Treba grabiti sve. Zgrabiti. Tad }e se i Kad god bih se rodio, rodio bih se kao Benjamin
ona, htjela ne htjela, na}i u zagrljaju ovih ruku. Meni Talha. A otac? I majka? Ko bija{e ona? Posteljica u
nije stalo ni do ~ega. A do svega mi je stalo. @elim kojoj se sretno snije. Potom strelica starog razvratnika
biti sretan ovih nekoliko dana ili godina ili... ko zna i... otvorio sam o~i, ~ude}i se svemu oko sebe. ^ude}i
koliko mi jo{ preostaje. Ko zna koliko su zapisali u se samom sebi. Ali opet bijah Benjamin Talha. @ivio
onaj tefter. To je njihova stvar. A ovo ovdje je moja. sam tu, u Baluk Abadu. U onoj velikoj ku}i, odmah
Ni~eg drugog nema, a ja i dalje hodam kroz no} i do Sahat–kule, u velikoj ku}i Tahira Talhe. A bio sam
mislim kako je `ivot samo jedan dugi, sumorni tren, ~udan ocu. I svim svojim sugra|anima. Osim D`emke
koji me ne pu{ta iz svojih kand`i. Obmana za lahko- sahad`ije, mo`da. On je mislio da sam mogao postati
umne, one poput Tahira Talhe. Zato ~esto pri~amo najve}i ~asovni~ar. A ostali. Svi ti dobri ljudi. Ne-
nas dvojica. On koji uzima sve i ja koji ne uzimam povjerljivi i sumnji~avi. Ispunjeni nemu{tom ~e`njom,
ni{ta. Jedino smo mi u ovoj ~ar{iji sumnja jedan dru- `e|i za ne~im onostranjskim, ne~im lijepim u bijelom
gom. A onda sam mu pri~ao kako je te{ko kad te svi svijetu u {to bi se smjestila njihova du{a. Kod onih
smatraju izrodom i dr`e samo za zanimljivu stvar koja koji se ne bli`e ~esmi, `e| se uve}ava. Sve je sad
ih podsje}a na ne{to biv{e. Tako je to moje valjda i kasno. I prije prve nade, sve je bilo kasno. Sve se na
po~elo. Odmah je znao na {to mislim. Znao je da kraju izgubi u ti{ini. I zamah ma~a i uzlet srca i
govorim o svom djedu, i o Mak Teofiku. Nije ni bilo najbogatija gozba nestaju u groblju, u ti{ini. A ti{ina
te{ko dosjetiti se. To svi u Baluk Abadu znaju. Moj je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Ti{ina je za-
Benjamin ni nalik nije na mene govorio je ko da mu pravo jedini na~in da se istinski razgovara s ljudima.
nisam ja otac. Bojao ga se i ~ini mi se ~ak da ga je Tako se tra`e i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao
mrzio. Mrzio je njegovu majku i ona je na kraju umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udru`e da
zavr{ila u [edrvanskom vrtu. Tamo je i umrla, {to bi putovali zajedno... ^udno je to kako smrt ~ini ~ov-
Benjamin nikad nije saznao... jeka jednostavnim i mirnim. @alostan sam {to ne mo-
gu, sad odmah, jo{ jednom da umrem. Kao skaka~ sa
BENJAMIN visoke litice koji se obru{ava u vodu i, dok izranja,
shva}a da je voda gore, visoko, a da je litica ispod
Izgleda da na kraju svakog puta stoji mjesto ime- njega, ~udna, osamljena, bez privla~ne snage. Sve se
nom Baluk Abad. Kona~no sam stigao, a te{ko je osipa, sve je samo pau~ina na stvarima biv{e ljepote.
radovati se. Putovanje od groblja do bilo kojeg mjesta Obuzima me `elja, gotovo `e|, da vratim sve ono {to
na svijetu nije dugo i ~inilo bi se mo`da da je to lahak jesam, da se skupim u vlastiti govor, u izgovorenog
put da nije toliko turoban. Ipak, to je ono posljednje sebe, ali, osje}am istovremeno, kad bih uspio da se
{to se mora u~initi. I ne vrijedi se domi{ljati. Treba izreknem, tom u jedno sakupljenom rije~ju, glas bi se
vidjeti. U tome je sve. Mi{ljenje je za smutnju `ivih, raspukao u najsitnije ~estice i razletio po no}nim pred-
a ja sam mrtav, ili bar ono {to mi{ljah da bijah ja. jelima. Glas, ono {to ja jesam...

58 59
NO]OBDIJA ZAPTIJA
Zakrvavljenih o~iju i stisnutih usana, dojahao je Ovo mi je zaista dojadilo. Samo hapsim, pa pu{-
Mak Teofik u Baluk Abad. Ti se mo`da i sje}a{. I tam. Kadiji se ne{to pomjerilo u glavi. ^ak mi je
oni koji su vidjeli i oni koji nisu kazuju isto. Dojahao govorio da je mo`da i Bulka. Samo ~ekam kad }e i
je sa prividno skromnom pratnjom i katul–fermanom. na mene pokazati prstom. A i svijet je poblesavio.
Svaki ~as dolaze. Ovaj ga je vidio ovdje, onaj ondje.
Bilo je to nakon {to je stradao sejmenski starje{ina,
Ko da ima {ezdeset tijela. Jedino ga ja nisam vidio.
koji je svoju smrt sam tra`io, ohol, pokvaren i be- Ali {utim. [utim i klimam glavom. Morebit da tu
zobziran, kakav je bio i koji ju je i na{ao, usred Baluk ne{to i ima. Ako li mi dopadne {aka, ne}e ni na tabane,
Abada, ugu{en dukatima. Razjapljena usta bila su mu ni na guzicu dok je `iv. Ako je `iv... [utim, {utim,
prepuna dukata, koji su za~epili du{nik. Nikad se nije pa lanem. Kako me samo onaj Uzeir razgovori. Te
saznalo ko je to u~inio, ali je sigurno da ih je bilo ovo, te ono, te ja njemu rekoh da je to mo`da stvarno
vi{e. Mak Teofik je zauzeo svoje mjesto, a zatim je Benjamin Talha, da je morebit `iv i da se sad tako
po~eo smjenjivati. A kako je smjenjivao, znamo. Za malo igra, sveti se onima {to su mu zlo u~inili. To
glavu. Kad je oti{la prva, moj djed je znao da }e i na nije moja stvar. Ja {to sam u~inio, u~inio sam jer mi
nj do}i red. Jer, bio je ugledna glava. Onakav kakav je kadija tako reko. Nemam ja ni{ta s tim. A on se
ja nikad ne}u biti. A i za{to bih? Da mi u~ine ono {to upiljio u mene onim svojim `utim o~ima, prepredeni
su njemu u~inili! Ne `elim od `ivota ni{ta vi{e osim ma~ak, pa }e kako ti to misli{? [ta ima ja da mislim,
da me ne doti~e... Djed ih je preduhitrio. Zatvorio se nije to ni prvi ni posljednji put da tako ne{to bude.
u ku}i i pobio ih nekoliko dok su udarali na vrata. Jesu li tako ukopali onu Almasu, onu siroticu iz Gornje
Onda je prislonio cijev kubure na ~elo. Objesili su ga mahale, pa su te no}i mnogi ljudi premirali od straha,
mrtva na trgu, ali su ga ljudi skinuli. Jednog dana jer su se iz zemlje ~uli jauci i jecanje, lupnjava i {ta
Mak Teofik je primijetio u haremu ni{an s djedovim ti ja znam {ta. Nekima se ~inilo da ih Almasa zove,
kao da moli za jo{ koji trenutak `ivota, ali u onom
imenom. Objesili su njegov ni{an! Na sred trga. Nikad
strahu ni{ta od toga nisu razabrali. Ja sam saznao tek
se takvo ne{to nije vidjelo, ni ~ulo u Baluk Abadu. I ujutro, pa smo iskopali grob, a ono Almasa sva zgr~ena
tada se ni{an sam od sebe prepolovio. Gdje je gruhnuo od bola i hropca, s pokidanim krpicama u ruci i iverjem
gornji dio, izbila je voda i to je onaj izvor koji ljudi u prstima. Ne pri~am ja to {to ja ne{to znam ili {to
danas zovu D`anfezar. Drugi dio se otkotrljao na svoje mislim, ne mislim ja ni{ta, nego samo govorim kako
mjesto u groblju i ostao, kao krnjav zub. Niko mu se je bilo, pa moglo je valjda i s Benjaminom tako. A
ni danas ne smije pribli`iti. Majke pla{e djecu njime. Uzeir se jo{ vi{e upiljio, mjerka li mjerka. Mjerkaj ti,
Ja djece nemam. A ne}u ih ni imati. Dosta je {to sam mjerkaj, mislim se, ali nemoj na me ispotaje, mogla
i ja vidio to {to sam vidio. bi ti se nju{ka ispovrnuti od poganih rije~i. Ali {ejtan

60 61
je to. Nikad ne zna{. Mota se naokolo ko hudam. Da je taj ~ovjek i dosad `ivio u Baluk Abadu? Kako ga
~ovjek ne pazi, mogao bi i nagaziti. Pazio sam se, ali nikad prije nisam vidio. I Bulka zna za njega, a ja ne.
eto ti. Ka`e mi kadija da mu se Tahir Talha `alio na Bulka sve zna. Ona bi mo`da bila najpravedniji kadija.
mene, jer da ja na sav glas govorim kako treba iskopati Kotro, Kotro, {ta mi napri~a. Benjamin mu leti oko
grob Benjaminov, iskopati pa onda sve srediti. A ja ku}e, zaviruje u prozore, a onda kad je vidio da ne
samo ispri~o za Almasu... E, Uzeire, Uzeire, do}i }e{ mo`e u}i, on u{ao kroz od`ak. Jedva ga je Kotro, veli
ti meni... ali kadija ka{nje veli da mi je dobro palo `ara~em istjerao. Vala, ba{ bih volio da sam to ne{to
na pamet, da se to mo`e uraditi, a da Tahir i ne zna. vidio. Kakva smijurija. Hm. Mala, nalo`ider ovdje
Ima vremena, dok stvari malo legnu, nek sam se ja vatru. [ta? Ne pitaj ni{ta, nego lo`i! Kad se sjetim
samo sjetio. I koga }e poslati kad bude trebalo u potaji Kotrinih o~iju, reko bih da ne la`e. Mo`da je i afi-
kopati, koga? Mene. Uzeire, Uzeire, u vre}i te ma~ke jund`ija, pa vidi {to drugi ne vide, ali ne la`e. Tresao
milovale... se ko prut preda mnom. Nije neki za~injavac da pravi
sprdnju od sebe. A i sam li~i na nekog duha. Kost i
RABIJA ko`a. Kakvi li se dimovi viju iz njegove lulice? Kostur
bezobrazni. Da ko pusti vjetar, otpuhnuo bi ga, a on
Benjamine, ~uje{ li me? Voda je tako hladna. Bilo do{ao ovamo mene zamla}ivati svojim pri~ama. Ali
je to davno. Pospana sam. Ne osje}am ni latice, ni ono s rukom, ono s dlanom, ono je ne{to najjezovitije
trnje, ni naje`enu paprat, ni {a{. Bila sam bosa. Po{la {to sam ikad ~uo. Sve mi stoji ta slika pred o~ima.
sam... putovanje je tako dugo... Benjamine, gdje si? Ko da sam je ja vidio. Prokleti Kotro, kud mi do|e.
Oti{ao sam kod Bulke, da joj poka`em kome }e ona
pri~e pri~ati i samo {to sam, aman da }u, kad mi se
MUSA MURDUK IBN MERVAN onaj ra{ireni dlan pojavi pred o~ima i usahnuh, usa-
Ova sprdnja je toliko narasla da mi se smiju kad hnuh ko suncokret u sumrak. Od stida vrata nisam
gdje nai|em. Skrivaju se, ali ja vidim {ta je. Neki znao na}i. Hadum bi se bolje sna{o. A ona, rospija,
dolaze i u o~i mi la`u, pri~aju kako su se sreli s sve nje`no oko mene te nije to ni{ta, te bi}e bolje
Benjaminom, {ta im je sve govorio, a o~i im se smiju, drugi put, previ{e radi{, odmori se malo, do|i kad
vidim da su samo zbog sprdnje do{li. Onaj Kotro {to bude{ imo vi{e vremena, malo suhih {ljiva, pa u njih
mu je isprevrtalo magazu, toliko mi je toga napri~ao meda, pa u nj oraha... A ja idem, a ne znam kako
da mi jo{ sva glava bu~i. Metnem u usta ze~ju }uftu idem, kao da me gurkaju rije~i iz Kotrine pri~e. Idem
i sjetim se kako je njega, biva, Benjamin ganjo ja{u}i ja tako sokakom, jo{ nije vrijeme za lojanicu, vidi se
na zecu. ^ega god se prihvatim ne{to mi iz te Kotrine nekako, iako se mra~i, a i mjesec ve} izi{o, kad na-
pri~e u pamet uleti i samo stanem, zaledim se, ne jednom odnekud izbi ~ovjek i pravo na mene. [iroka
mogu vi{e ni{ta. Mora da je Kotro afijund`ija. O~i su mu dolama, ra{irio ruke i ide. ^udno mi to, kud }e
mu ko fild`ani, a i iz njih bije ne{to ko iz groba. Zar pravo u me, kad, vidim, ~ovjek nema o~iju. Nije da

62 63
je slijep, nego o~iju nikako nema. Zategnuta ko`a, ko i da tako padne s konja, a pao je na putu za Berbir,
na obrazu. Stadoh. Zaledih se. Kud }u. [ta }u. Onda kao {to znate, gdje je tad bila Rabija, da tako padne
on di`e onu jednu svoju ruku i okrenu mi dlan sa to je skoro nemogu}e, pogotovo {to je to bio konj
ra{irenim prstima. A na dlanu oko! Otvoreno! Trep}e kojeg je on dobro poznavao i dugo jahao. Bio je to
i gleda. I tad, gledaju}i u to oko, prepoznah Benjamina izgleda smi{ljen, razbojni~ki napad. Kad sam ve} spo-
Talhu! menuo konja, da ka`em i ovo. Mehand`ija je prodao
svog ajgira na va{aru, a njegova `ena je potom odbje-
gla za ~ovjeka koji je kupio ajgira i jo{ se za njih ni{ta
DERVI[ nije ~ulo, po{to ~ovjek nije odavde, a mehand`ija je
Sve je sad krajnje neizvjesno. Kadija se zatvorio ba{ takvog i tra`io, ali ga eto nije zapitao iz kojeg je
u svoju ku}u i ne izlazi nikako. Svi koji ga trebaju, kraja. Mislim da jedini ne{to o tome zna na{ telal i
dolaze mu tamo, a njegov prvi zaptija je vazda uza da je ~ak htio re}i mehand`iji, ali, kad je poku{ao,
nj. Tako|er, ispred ku}e trgovca Kotre stalno stoji ovaj ga je istjerao iz mehane i ne pu{ta ga vi{e unutra.
jedan zaptija, ali taj je tamo, kako sam ~uo, da ne da Telal se samo smije, ali ne}e nikom drugom ni{ta da
Kotri napolje. Kotro je neka vrsta ku}nog zatvorenika. ka`e. O na{oj tekiji dosad niko ni{ta nije govorio zlo,
Le{ one davljenice Rabije voda jo{ nije izbacila i neki poku{ao je jedino Uzeir da predlo`i da pozovu vas,
su pronijeli glas da to Benjamin hoda naokolo dok se kako biste vi, mo`da, mogli otjerati te d`ine ili uhvatiti
ona ne prona|e i pokopa. A i to kako se ona bacila u tog lupe`a, ali ja sam odmah usko~io i rekao da je
vodu i za{to dosta je ~udno. Izgleda da ju je, uz mnoge {ejh bolestan tj. da vas ostave na miru. Uzeir me
prosce, prosio i Tahir Talha i da nije htio odustati ~ak lukavo gledao. To je sumnji~av i pokvaren ~ovjek i
ni kad je ~uo da se zagledala u njegovog sina. A sa mislim da uskoro mo`emo o~ekivati da }e i nas uplesti
svim tim je u vezi i neki Rabijin ro|ak iz Berbira, u svoje pri~e o pojavljivanju Benjamina Talhe. Pomi-
koji stalno prelazi granicu i s one strane Save donosi slio sam da je mo`da vrijeme da se ta stvar zavr{i i
neke stvari, a dovodi i ljude, a neke i odavde odvodi. da im mi nekako pomognemo u tome, da pustimo
Ne bi to bilo toliko ~udno da on to sve ne ~ini tajno, neku glasinu koja bi vodila do razrje{enja, jer }e se
a u pitanju je izgleda neka velika igra i neka velika u suprotnom glasine popeti do nas, {to bi nam na~inilo
spletka i velike pare. Po svemu izgleda da su glavni mnogo {tete, po{to ni sami ni{ta od svega toga ne
u toj igri Tahir Talha sa svojim dukatima i Musa mo`emo objasniti. Jasno je jedino da se Iblis svojim
Murduk ibn Mervan, sa svojim zaptijama i drugom repom naslonio na ovaj smrdljivi Baluk Abad, ali,
za{titom. Musa dodu{e nikad nije i{ao tamo, ali je eto, sre}om, vi{njom milo{}u nije zaka~io na{u tekiju.
ovaj ~ovjek iz Berbira njemu ~esto dolazio. Tahir Da. Pronijela se i pri~a da }e otkopati grob Benjami-
Talha, kao {to znate, putuje tamo nekoliko puta go- nov, da se uvjere da li je on zaista tamo. Pitao sam o
di{nje. Mo`da i ono {to se dogodilo Benjaminu ima tome kadijinog zaptiju, jer se govorilo da je to ba{
nekakve veze s tim, jer Benjamin je bio odli~an jaha~ njegova ideja, a on mi i ina~e ka`e neke stvari, u

64 65
povjerenju, ne znam ni sam za{to, jer taj ~ovjek je puta, a onda su iz vode izvirile noge, a potom i ona
nevjernik. Zaptija mi je rekao ne{to zaista vrlo ~udno. sva. Bila je potpuno gola, a izgledala je... to je tako...
Rekao je da to u po~etku nije bila njegova ideja, ali Izvukao sam je na obalu, a onda mi je prisko~io u
kad su drugi tako isticali i on je prihvatio. ^ak i sam pomo} telal ne znam samo kako se opet on tu stvorio
kadija. Jedino se Tahir Talha bunio iz `alosti za sinom. i... eto...
Ali to je ~ovjek sa licem trenutka i njemu se nikako
ne mo`e vjerovati. Kadija ga je ~ak bio i uhapsio, ZAPTIJA
iako su veliki prijatelji, i ortaci, sve mi je to govorio
zaptija, koji je Tahira Talhu no}u i doveo i to vezanog, Izgledalo je sve dobro smi{ljeno, a preokrenulo
jer ga nije mogao druk~ije po{to se ovaj opirao i vikao se posve. Kad je ukopana davljenica Rabija, ljudi se
kako ba{ te no}i treba da se suo~i sa ~udom zemalj- nisu razi{li ku}ama. Sakrili su se naokolo, naoru`ani,
skim, bradatom `enom, valjda onom sa va{ara. Bilo ohrabreni {to ih je toliko. Svi koji su ne{to zna~ili u
kako bilo, te no}i nije upoznao bradatu `enu, nego je Baluk Abadu bili su tu. ^ak im se pridru`io i trgovac
bio ispitivan, ali su ga ujutro pustili, ustvari ostao je Kotro, kojeg sam ja li~no doveo. To mu je bilo prvi
da jede i pije sa kadijom, dok se nisu `ivotinjski put nakon mnogo dana da je izi{ao iz ku}e. Bila je to
nalokali i zahrkali tamo gdje je koji sjedio. To se sve prava ~eka, lov kakav jo{ nije vi|en. Rabija je ukopana
doga|alo, ovo sa otkopavanjem groba, prije nekoliko izvan groblja, na vrhu brda{ca. Na mezar su stavljeni
dana, ali, sjetih se malo~as, da o tom nisam izvijestio zapisi i ako je postojao taj neki Benjamin, on se morao
jer ste tada zaista bili bolesni i niste me mogli ~uti. pojaviti. Brdo je bilo opkoljeno sa svih strana. Kad
Zaptija je ju~er, u povjerenju, pitao kadiju da li }e je sat sa Sahat–kule po~eo da odbija pono}, nekom
otkopavati grob, a kadija mu je na to odgovorio ta~no se u~inilo da je ugledao Benjamina. Pojurio je taj
ovako Jesi li lud! A {ta ako, kad otkopamo, njegov neko, ni danas ne znam ko, mo`da Uzeir, a mo`da i
dlan bude okrenut prema nama. Re~enicu prenosim Kotro, a za njim i svi ostali. Jurili su sa svojim sab-
od rije~i do rije~i, jer je ne razumijem, a o~ito je da ljama, sjekirama, kosama, vilama, sa svojim kuburama
u njoj ima ne{to neobi~no, ne{to {to je mo`da obja{- i d`eferdarima. Blje{tali su jatagani na mjese~ini. Jurili
njenje ~itavog slu~aja. su vilenjaka, a vilenjak se igrao s njima ili je to bila
samo mjese~ina. Tu sam i ja dobio toljagom po glavi,
a kasnije se vidjelo da ih je malo bilo koji nisu ranjeni.
MEHAND@IJA Svi smo se sreli na brdu, na njenom mezaru, Benjamin
nije mogao nigdje ute}i, bio je negdje tu, me|u nama,
Da, ja sam je na{ao. Sjedio sam na kamenu, kod tukli smo ga, tukli smo se...
Klju~ vira, tamo gdje se ulijeva vrelo D`anfezar. Po-
nekad odem tamo, zapalim lulu. Najednom se za~ulo
neko grgoljenje i pljusak vode. Pomislio sam da se
neka velika riba izbacuje. To se dogodilo dva ili tri

66 67
DERVI[ ZELENA DEVA
Mislim da je sada sve zavr{eno. Zapisi su pomogli.
Vratili su se ku}ama. Od sramote ne mogu pogledati
jedan drugom u o~i. Trajat }e to dan–dva i sve }e biti
kao i prije. Sad smo i mi mirni. Dok se ne rodi neki
novi Benjamin.

BENJAMIN Zami{ljen pred velikim bijelim platnom, razapetim


[ta mo`e glas? Jedan glas koji luta svijetom. u vrtu, slikar Harun je ki~icom dovr{avao nogu zelene
kamile {to je ispunjavala skoro ~itavo njegovo platno
i zatim se osvrnuo da na paleti prona|e jednu potrebnu
nijansu. Pomalo iznerviran, u`urbano se uputio u ku}u.
Jo{ se vrata nisu zatvorila za njim, a deva radoznalo
otvori ono svoje jedino oko i oprezno spusti nogu na
travu vrta. Slijede}eg trenutka ve} je bila na sokaku
i, lagahno pomjeraju}i noge, zavirivala u avlije i vrto-
ve, odakle su je pratili za~u|eni pogledi. Rijetko je
ko vidio kamilu i zelenu uz to. Jaki Ismail, koji je
prolazio kao i obi~no, oskudno odjeven i obilato poka-
zuju}i svima svoje mi{ice, ugleda kamilu u Kara-
sokaku i {iroko se nasmija kao da je prisustvovao
nekoj dobroj {ali. Ne prestaju}i da se smije, on pojuri
prema njoj i stjera je do kraja sokaka koji nije imao
kraja i, nabaciv{i joj konopac oko vrata, povede je na
gradski trg. Sad su se ve} svi smijali, stvarno, bilo je
to neobi~no. Zar je ikad bilo toliko trgovaca, ijednog
pazarnog dana. Svi su se smijali i svi htjeli da kupe
zelenu devu. Ismail se smijao najvi{e i tra`io ogromnu
cijenu koju, naravno, niko nije mogao platiti. Ko zna
koliko bi tako stajali i {alili se da iz svog du}ana nije
nai{ao Faik Talha i pri{ao okupljenima. Jedini je on
bio ozbiljan i sad su se njemu smijali.
– Ho}e{ li kupiti ovu zelenu devu, Talha?

68 69
Kakav smijeh. Ismail se opet najvi{e smijao i iz- U PODRUMIMA MOG DJEDA
vikivao cijenu. Faik se bez rije~i okrenu i ode. Uskoro
su ga vidjeli kako se vra}a s kesom u kojoj je bio sav
njegov novac. Najednom su se svi uozbiljili. Faik
izvadi novac i odbroja Ismailu. Bilo je ta~no koliko
i cijena. Ismail mu pusti konopac i Talha hitro sko~i
na devu koja sva uzdrhta. Ljudi se izmako{e a deva
kao suluda pojuri ostavljaju}i oblak pra{ine za sobom. Pamtim sve kao muziku, kao zaboravljeni napjev
Uspjeli su samo da vide kako Talha nami~e mahramu neke oboe, ~iji je zvuk potamnjivao. Sve se talo`ilo.
na usta. Deva je poput vjetra jurila kroz male ulice i Sve je bilo toliko jasno, a neizrecivo. Bio je vrt s
vrtove, preska~u}i preko ograda, dok, najednom, ne vo}kama koji se privijao uz tijelo na{e ku}e, zarobljen
nai|e na jednu veliku ogradu, i vinu se, a zatim, pre-
kamenim pojasom zida, gotovo nje`no obavijen ma-
sko~iv{i je, u trenutku se na|e pred ogromnim bijelim
platnom, razapetim u vrtu, koje se vi{e nije moglo hovinom i zelenilom, i samo na jednoj strani otvoren,
izbje}i. kuda se kroz razrije|eni mali drvored prolazilo u ba{~u
Malo kasnije, slikar Harun, izi{av{i iz ku}e, s ni- i dalje se zatim otvarao svijet iza na{e ku}e, gdje je
jansom koju je tra`io, stade pred svoje platno i prvo prestajala njena blagost i razlijevala se u opojnosti
se namr{ti, a zatim se rasijano po~e{a po glavi. Nije te{ke plaveti koja je amorfne svoje obline smje{tala
se mogao sjetiti kad je naslikao jaha~a koji je lijevom u najmanju udolinu gdje se mo`e sanjariti predan
rukom navla~io mahramu preko usta, kao da se `eli samo}i predjela. Iz vrta se vidjelo pro~elje ku}e, u
za{tititi od pje{~ane pra{ine. kojoj smo toliko dugo ve} `ivjeli, mo`da nesvjesni
nje same. Njena ~udna boja, u kojoj smo prepoznavali
oko majstora vremena, zavr{avala se {iljatim krovom
koji je mirno po~ivao u modrini (taj krov je osim toga
bio poznat {to se uvijek blago osloba|ao snijega, koji
je klizio prema dolje ne uspijevaju}i mu uhvatiti puni
oblik, o taj krov, krov djetinjstva). Zatvoreni prostor
vrta postajao je na taj na~in mjesto za igru, moje, i
moje male prijateljice Bele Frez, k}erke na{ih prvih
susjeda (njen je otac bio doseljenik, trgovac, to sam
znao po pri~anju) i kako su na{i roditelji bili obostrano
sporazumni s tim igrama, {alili su se govore}i o na{oj
`enidbi, a imaju}i na umu, sigurno, ne{to sasvim dru-
go; a mi, mi smo bili vjerenici (bilo je to doba kad

70 71
jo{ nisam shva}ao {to su to mu{ke igre i kad nisam voditi u hodnik. Kad je vidjela u {ta sam se zagledao,
znao, osim mo`da po nekom posebnom drhtanju, da prestala je plakati i stala kraj mene, gledaju}i radoznalo
je ona, Bela, toliko razli~ita od mene, a ja, mali Bagrem ~as u vrata, ~as u mene. Vrata su bila od tvrdog drveta
D`afer, sin starih trgovaca suknom, pijanaca i razvrat- i jo{ okovana, preko njih je bio veliki lokot. To je
nika, ja se smijem igrati tu samo dok ne ugledam tu bila tajna. Prava tajna. Donio sam iz {upe komad
djevoj~icu onakvu kakva }e biti, kad bude, a ona je `eljeza i naslonio ga izme|u vrata i lanca, sna`no
to ve} bivala, me|utim niko nije primje}ivao, ~ak ni povukao, ali ni{ta se nije dogodilo, osjetio sam samo
ja). Znao sam samo da je manja i slabija od mene i lagahno podrhtavanje u ruci. Poku{ao sam ekserom
da ima ru`i~astu haljinicu, dok sam ja nosio kratke otvoriti bravu, ali to je bilo nemogu}e. Ne znam kako
hla~e od sme|eg {tofa, s puno d`epova, i plavu maju se to dogodilo, da li sam negdje prona{ao klju~ (u
koja je uvijek bila divno prljava. nekoj ostavi ili u starom djedovom kaputu), da li sam
– Gle, – rekla je Bela, tap{u}i rukama. uspio svojim slaba{nim mo}ima probiti ta vrata{ca,
– Pa, {ta – odgovorio sam – ruke su ti zamazane da li je Bela izmislila ne{to (ona je uvijek ne{to iz-
blatom, ti si glupa. mi{ljala), uglavnom ne{to se ~udno dogodilo, bili smo
– P~ela – rekla je opet, razvla~e}i slova. zbunjeni nas dvoje, zbunjeni i smeteni stajali smo
Otr~ala je, nespretno stavljaju}i noge, i mislio sam pred otvorenim malim vratima koja su odisala vlagom
da }e se svaki ~as sru{iti. Bila mi je smije{na, neka i pokazivala nekoliko kru`nih kamenih stepenika, koji
tr~i. Ja sam imao pametnijeg posla. Pravio sam luk su se smanjivali i nestajali, u spirali, vode}i dolje, u
od drveta, luk koji struji kao strune nekog instrumenta, sve zgusnutiji mrak. Stajali smo tako neodlu~no, a
kad se napinje, i sa strelicama koje su na vrhu imale onda sam je uhvatio za ruku, pomalo ljepljivu (brisala
kudjelju natopljenu benzinom iz o~evog upalja~a, i je ruke rosom) i, sagnuv{i glave, polahko smo se
tako zapaljene vinule bi se strelice u olovno nebo uvla~ili u taj nepoznati svijet koji se pokazivao samo
sumraka i gasile se me|u zvijezdama. Ali ona se jo{ kao crna mrlja, {to je imala svoju prostornost i svoju
nije pojavljivala. Opet ne{to smi{lja, pomislio sam. dubinu i svoj dah i svoju vlagu i koja nas je mamila,
Jedan mali oblutak pao je kraj mojih nogu, dok sam o kako je to ~udno. Za nama je po{lo i zarumenjelo
sjedio zabavljen poslom. Zatim jo{ jedan. Znao sam lice dana, odlaze}eg, ali se zaustavilo na prvom zaok-
otprilike gdje se krije. Stavio sam ruke na le|a i, retu stepenica i pred nama je bila otvorena tajnovita
prave}i se nevje{t, do{etao se lagahno do nje, a zatim utroba ku}e, prvi put vi|ena nekako druga~ije, kao da
se naglo okrenuo licem i viknuo. Prepala se. Bila je `ivot po~inje te}i unazad, do samog ro|enja. Na tavan
tako smije{na. Skoro da je zaplakala. Sjedila je upla- sam se ~esto penjao i preturao po knjigama, to je bilo
{ena, sa rasutim cvjetovima, naslonjena na neka vrata jednostavno i zabavno, kao kad se iz prizemlja penje{
koja su bila tek malo vi{a od nje. Za~udio sam se. na prvi kat spiralnim, drvenim stepenicama koje su u
Nikad nisam vidio ta vrata. Vrata su bila na na{oj sredini ku}e, kao {to je to kod mnogih bosanskih ku}a
ku}i, a ja ih prije nisam vidio. Izgledalo je da bi morala obi~aj, i bilo je ~udno i zanimljivo ~u~ati na vrhu, na

72 73
vrhu svega, tako blizak nebu koje je bilo prisutno u ...Najednom smo bili u mraku i osjetio sam si}u{no
komadi}ima, kroz proreze i rupe na krovu gdje su se Belino tijelo kako se privija uz mene, gotovo vrelo,
nepogre{ivo utrkivala titrava koplja blijede svjetlosti. i onda, kao da je mrak najednom postao prozirniji,
Sve mi je ovdje bilo poznato i sve sam volio, bilo je zastidio sam se, iako sam po`elio da je dugo dr`im
to kao lijepi osmijeh mlade tetke, neudate, koja je tako i onda smo se spustili za jo{ jedan stepenik u
kupovala slatke darove i davala ih, ljube}i me u ~elo. mraku koji je polahko dobijao svoje obrise kao da je
Htio sam da i Bela bude kao tetka kad poraste i dugo iz nas isijavala slaba svjetlost koje nismo bili svjesni.
se nisam mogao otresti te misli, iako mi se ~inila Zastali smo. Nije se vidjelo ni{ta osim blago osjen~e-
glupa, jer je tako ne{to nemogu}e. nog zavoja iza kojeg se krio novi slijed stepenica.
Kao da se po~ela rastakati memla pod na{im noga- Na{a su tijela bila zasjenjena mrakom. Mrak nas je
ma, dok smo sasvim oprezno, ~vrsto se dr`e}i za ruke, obavio poput prozirnog vela, skoro da smo zadrhtali,
napravili prvi korak na onaj mamni i vla`ni stepenik, zatim kao da se utisnuo u na{a tijela, stopljena, i po~eo
da dra`i tu dvostruku nepomi~nost, kao da je bje`ao
koji je do pola bio u mraku i nestajao s druge strane,
od nas samih.
skrivaju}i mo`da tajnu djeda Kazafera (kao onog jutra
kad je mama, nude}i nas toplom bijelom kahvom, Privukao sam Belu za{titni~ki i, najednom, kao
govorila ne{to ljutito ocu, o djedu, i nekakvim nje- da joj je tijelo ote`alo u ovom putovanju koje nas je
govim stara~kim glupostima, i {ta mu je sve to trebalo, vodilo ko zna kuda, osjetio sam, nenadano, mjesto
njenih ko{~atih i mr{avih ruku blijede djevoj~ice, ne{to
i svi se sabla`njavaju, i on je ve} starac, a Elvira ima
puno i nje`no, kao napunjeno perjem i vinom, ne{to
tek dvadeset i pet, i bez obzira {to je ona ono {to je
{to je o`ivjelo odjednom oko moga vrata i, kad smo
ali to je sramota za ~itavu ku}u...). Ja sam znao Elviru, ve} bili tako izgubljeni u mraku, ona ~vrsto pripijena
ona je imala plavu kosu i svi su pri~ali kako ona nije uz mene, mucavo se pokre}u}i tragom daha, po~eo
prava plavu{a, ta je Elvira bila lijepa, bila je lijepa sam intenzivno, neponovljivo razbirati... (kao da je
skoro kao moja tetka i uvijek je prolazila sa oficirima dvije nje`ne jabuke stavila u njedra). Bili smo nekoliko
ili drugim ljudima (poneki su imali brkove) i bila je stepenica daleko od vrata, vrata su nestajala, s vanj-
dobra prema nama, ali se nekako tu`no smijala. Djed skim prizorima, kao da nas je od njih dijelila ~itava
je bio pijanica i ne vidim kakve bi on veze mogao beskrajnost. A zatim smo, zbunjeni i posti|eni, us-
imati sa Elvirom. (...a onda je mama opet govorila da tuknuv{i, propustili mrak, koji se poput nevidljive
je Elvira potpuno poludjela i po{a{avila za djedom, `ivotinje provla~io izme|u nas, saginju}i tamno~u-
ne znam kako se mo`e poludjeti za nekim, a otac se pavu glavu, jer smo se jo{ uvijek dr`ali, jo{ samo
samo {iroko nasmijao, onako kako samo on to zna i vrhovima prstiju, uko~eni, nemirni, ko zna za{to. Njeni
kad ga ja najvi{e volim i rekao je ponosno "takvi smo su prsti polahko olabavili u mojoj ruci i zatim se ~vrsto
mi", na {to je mama pobjesnila i razbila tanjur i bilo stegnuli oko moje {ake i povla~ili me polahko dolje,
je sva{ta...). jo{ vi{e, sve vi{e. Narastalo je ne{to ~udnovato, ne{to

74 75
poput jeseni u vrtovima balukabadskim, kao pri~a Okrenuh se i tek tada je ponovo ugledah, u drugom
koju govori dojilja u zimskim no}ima, dojilja, biv{a kutu sobe (nisam ni primijetio kad smo se razdvojili).
bera~ica kru{aka. Kao da sam po{ao za svojom tetkom. Svla~ila se ne obra}aju}i pa`nju na mene. Tijelo joj
Spu{tala je nogu, jo{ uvijek nespretno, ali hrabro, i je bljeskalo u tami i po`eljeh najednom da je zgrabim
moja su koljena dotakla njeno bedro, kad sam se posta- i povalim na mehki starinski krevet, koji kao da je
vio ispred nje, preuzimaju}i opet svoje pravo i svoju samo i ~ekao tako ne{to. Stari lopov, pomislih izne-
du`nost vodi~a. Samo korak i opet smo zastali. Ste- nada na djeda. Osjetih neku ~udnovatu ljubomoru
penice su zavr{avale. Stajali smo neupu}eni, mo`da (sun~ala se gola, zato joj je tijelo takvo). Gledao sam
smo se htjeli i vratiti, ali vi{e nismo smjeli. Postojao je, nesvjestan da pu{im i da strasno uvla~im dimove,
je samo jedan put. Iza tog posljednjeg stepenika mrak koji su u polumraku dobijali neke te{ke, olovne oblike
se razrje|ivao. Kao para sa posude u kojoj se kuha i brodili malom odajom kao la|e. Navla~ila je, ve},
~aj u zamra~enoj sobi, blaga svjetlost je, iz nevidljivih s potajnim u`ivanjem, bijele, ~ipkaste ga}ice i tek sad
kutaka, stvarala polumrak sli~an tami sobe. Zar smo ugledah otvoreni, mali no}ni stoli} u kojem je stajalo
se nalazili u nekoj tajanstvenoj staroj odaji, u nekom mno{tvo takvih stvari. Htjedoh da je pozovem, ali se
od li~nih djedovih prostora koji su ~uvali njega ne- pobojah svoga glasa, a pobojah se najednom i toga
poznatog. A da li je djed ikad bio ovdje. Zna li on? da to mo`da nije ona i da ja sve ovo samo sanjam.
Slaba svjetlost je kao prozirni zastor otkrivala pra{- Okrenuh se da ugasim ~ik i (koliko li je to trajalo
njave naslonja~e i pisa}i stol prekriven knjigama, koje godina) osjetih kako se privija uz mene, u nekoj ru`i-
bi se mo`da raspale ako bismo ih samo dotakli. U ~astoj, starinskoj spava}ici na{ih baka, topla i uzbu-
jednom kutu stajao je ogroman krevet, istesan od ~ud- |ena. Kako li sam je samo nosio prema tom otvorenom
nog tamnog drveta, sa prekriva~ima koji su svojom krevetu, te{ku i vrelu, sa mirisima koji su me uni{tavali
tamno}om te{ko le`ali, bijelim plahtama {to su se i zabijali se kao no` ili kao otrov u nosnice. Uronili
jedva naslu}ivale u mraku, jedva odijeljene od polum- smo u mehkotu perja, dive}i se nje`nosti i ljupkosti
raka, preobra`ene u plavo, kao nejasna bol. Razgledao malih ~ipki koje su spadale s nje kao latice s biv{eg
sam sve stvari u odaji. Nisam li se ~udio koliko toga cvijeta, ostavljaju}i je golu poput so~nog i te{kog
ima u tako malom prostoru: krevet, pisa}i stol, ormar, jesenjeg ploda {to `udi za nekim usnama, nekim zu-
ormar! (ormar se ne smije otvoriti), jedan bakropis na bima. Bila je to poslije ko zna koliko vremena osvojena
zidu (zar je to bio zid). Pisa}i stol! Kao da je po~eo intimnost. Izranjao sam sam iz sebe kao umiru}i labud,
rasti dok sam razgledao sobu. Bile su na njemu hrpe ~iji se nepojamni vrat stapao sa mo~varama, ne shva-
knjiga i svje`njevi nekakvih rukopisa, sav je `ivot u }aju}i da ga taj posljednji, umiru}i pjev, vodi bli`e
tim rukopisima, sav `ivot, pribor za pu{enje, petrolejka svitanju. Kao da su te{ke naslage pokriva~a bubrile i
(podno`je joj je bilo od srebra), ~udno izrezbaren {ah rasle (bujni plodovi {to prskaju od `e|i), otvorio se
od slonove kosti, otvorena boca s nekim pi}em, koje krevet s nama, nje`nima, ~ednima i smalaksalima,
je sigurno ishlapjelo davno i ~a{a sa suhim cvjetovima. smirenim u toj utrobi ploda sa zemaljskim hranama.

76 77
I to le`anje u kojem se smiruje voda planinskog jezera CRNI MAG
sa nekom misli o plaveti. U odaji koju `uta svjetlost
petrolejke ~uva i ~ini prisnom (kad li sam to ustao i
zapalio lampu na stolu), dragi ustajali zidovi sa tra-
govima plijesni koji ~uvaju na{e sanjarije i na{e dje-
tinjstvo.
Gledao sam onaj bakropis na zidu. Kao da se i on
malo pro{irio zajedno sa ~itavom sobom. Bio je to Godine 1862, u ku}u trgovca suknom Junuza Tal-
ve~ernji prizor u nekom krajoliku, nepoznatom mi.
he, do{ao je Mag. Proslavljen u isto~nim zemljama,
Kroz njega se zarila rumenkasta svjetlost. Kako to
odmah nisam shvatio. Prozor! Prozor, bri`ljivo skriven do{ao je u grlo novog kontinenta sa svojim vje{tinama
varkom bakropisa, te{ko vidljiv, ali sad najednom i besmislenom mudro{}u. Bilo je to sasvim obi~no
prisutan. Bakropisa zapravo i nema. Sam prozor. Pri- ve~e. Sjedili su u Junuzovoj odaji, s jo{ nekim gostima,
|oh stolu i puhnuh u grlo petrolejke. Ona ugasnu, ali `ene su ih dvorile turskom kahvom, a pitanja upu}ena
ono prvotno ozarenje nije i{~ezlo iz sobe. Naprotiv. Magu bila su rijetka, kao da su se mu~ili ne bi li mu
Kao da se poja~alo. Odaja je isijavala rumenkastu postavili ba{ ono pravo pitanje koje bi zaslu`ivalo
svjetlost i {irila se, ~ine}i napu{tenim onaj mali, ali mudar odgovor.
ome|eni prostor u kojem smo sjedili doskora goli i Poslije pono}i Crni Mag je svima gledao u dlan
igrali se kao djeca. i, zaista, mnogo ih je zapanjio nekim zaklju~cima, jer
ne samo da im je govorio {to im se doga|alo, nego
im je proricao stvari koje su se kasnije pokazale kao
apsolutno ta~ne. Pokupiv{i ljubi~asti ogrta~ od svile
pod podavijene noge, Mag se zagledao u dlan Junuzov.
Govorio mu je ~udne i neshvatljive stvari, od kojih
je Junuz mogao uhvatiti tek pone{to. Izme|u ostalog,
pokazao mu je gdje se obi~no nalazi jedna mala crta
koja odaje du{u umjetnika. Na`alost, te crte nije bilo
na dlanu Junuza Talhe.
Nekoliko mjeseci nakon toga, Junuz je uvrtio sebi
u glavu da `eli postati umjetnik; kakav, on to nije
znao. Njega je mu~io problem crte na dlanu. Stegnuo
je dlanove me|u da{~ice i pa`ljivo zamotao svojim
najboljim suknom. Svaku ve~er nanovo je odmotavao

78 79
ruku da vidi nije li se pojavila nje`na udubina na VRT
dlanu. Me|utim, to nije bilo tako jednostavno.
Pro{le su godine.
Sva djeca u susjedstvu pri~ala su o ~udaku Junuzu
{to po cijeli dan sjedi u svojoj sobi sa zamotanim
rukama.
– On se pretvara u umjetnika – govorile su stare
`ene.
Jeste li se vozili kad fijakerom po starim drvo-
Jedne godine Austrijanci su okupirali Bosnu. Ju- redima u Baluk Abadu? Postoji ne{to neobi~no u na-
nuz ve} godinama nije skidao zavoje s ruku jer se
~inu na koji ste prisiljeni sjediti i u onom posebnom
bojao svoje malodu{nosti. Suho vo}e mirisalo je u
odnosu koji se najednom postavlja izme|u predjela i
kutu kad je na svojim razmotanim dlanovima primi-
vas dok sjedite u tom starom fijakeru, udobno za-
jetio dvije male uvale, upravo onakve o kojima mu
valjeni, pu{e}i mo`da, s neiskazivim osje}ajem po-
je davno govorio Mag. Vojnici su u no}i punili njegovu
vratka, ~ak i ako nikada niste ovdje bili. Godine su
odaju dok se igrao s dragim starudijama. Vide}i ga
ve} davno u~inile svoje, godine koje u pam}enje za-
da dr`i pi{tolj, jedan je mladi vojnik ispalio metak i
obljavaju sve plodove, sasu{ene i mirisave, toliko dugo
pogodio ga negdje u grudi. Nije odmah bio mrtav.
strane na{im usnama. Ostao je jo{ samo jedan fijaker
Samo je otvorio ruku u kojoj je bio pi{tolj i pi{tolj je
u Baluk Abadu, sa jednim bijelcem, starim i nekako
odlepr{ao kroz prozor, poput kakve ptice, rasipaju}i
tro{nim, kao i vrijeme iz kojeg dolazi. Fijaker djetinj-
cvatove oko sebe. Na kraju su se vojnici po~eli smijati,
stva! Fijaker sje}anja!
jer ne{to je bilo divno u tome.
Tako je Junuz Talha postao umjetnik. Gledao sam ih, njih dvojicu, ko~ija{a i konja, same
na postaji koja je najedanput po~ela izranjati iz sje-
}anja. Starac je potezao, ve} pijan, rakiju iz svoje
~uturice i govorio ne{to konju. Rekoh mu neka vozi
prema sjeveru, pokraj starih zdanja balukabadskih.
– Jest, jest – slo`i se on i, sa~ekav{i da se smjes-
tim, htjede ba{ pucnuti bi~em, kad najednom obojica
primijetismo nekog ~ovjeka srednjih godina koji je
`urio prema nama i mahao nam rukom. Stigav{i, obrati
mi se uz svu mogu}u ljubaznost, koja mi se u~inila
pretjeranom i zapita nas kud idemo. Kad mu rekoh,
zamoli nas da i njega primimo. Nisam imao ni{ta
protiv i on {utke sjede na klupicu preko puta. Ko~ija{

80 81
pucnu bi~em i mi krenusmo. Radoznalo sam gledao potrebe, ali uvijek nekako izvan okvira koje obi~no
svog saputnika. Imao je neki nezgrapan {e{ir i gustu smatramo prirodnim. To zapravo i nije bila ludnica u
ri|u kosu, isto kao i bradu, sav je bio zarastao, samo pravom smislu, ~ak ni zatvor niti kaznionica, bila je
su mu o~i gorjele, gotovo lu|a~ki. Po{to zadovoljih to dr`ava sa svojim zakonima i pravilima pona{anja,
svoju prvotnu radoznalost, okrenuh se i promatrah dr`ava koja je postojala nekako paralelno, nepristu-
stara stabla lipa i kestenova u drvoredu kojim smo pa~na i gorda kao {to je gordo sve ono ~eg se pla{imo
prolazili. Gotovo sve je pri~alo neku pri~u, meni zna- i {to nam se ~ini neobja{njivo. Jedan ogranak istaknute
nu, i plavilo me poput blagog pi}a. Minu{e drvoredi porodice Talha, za koji se pri~alo da je zastranio,
sa ~ardacima i starim vilama, zavu~enim unutra, s jednostavno se jednog dana preselio tamo i otada o
bogatim vrtovima koje je osvajala puzavica i zelenilo, njima niko vi{e ni{ta nije ~uo. Dva ili tri bli`a ro|aka
minu{e posljednje ku}e Baluk Abada i, gotovo nena- su oti{li da ih posjete, ali se nisu vratili tako da to
dano, na|osmo se u pustari. U prvi mah ne prepoznah ostalima nije vi{e ni padalo na pamet. Osim toga, u
ovaj put. Toliko je godina pro{lo. Zatim mi sinu da [edrvanski vrt nije bilo lahko u}i.
sam jedanput s ocem i{ao u posjetu poludjelom djedu. – Vi poznajete [edrvanski vrt? – kad ponovih
Da. Sumnje nije moglo biti. Bio je to put za [edrvanski svoje pitanje, mo`da i nesvjestan toga, moj saputnik
vrt. kao da se malo zgr~i, prostrijeli me ljutim pogledom,
– Postoji li jo{ put za [edrvanski vrt? – upitah ali ga naivnost kojom sam to rekao malo umiri i on
ko~ija{a, koji samo odmahnu rukom kao da ga to mi odgovori, o~ito rije{en da zavr{i svaki razgovor o
uop}e ne zanima i promrmlja ne{to, kao: koga se to tome:
jo{ ti~e, sve prolazi, ni~eg nema. Slegnuh ramenima – Da. Bio sam nekad tamo.
i zaklju~ih u sebi da }u se tamo raspitati i ve} sam
htio da se opet posvetim jeseni koja je nadirala, kad Me|utim, odgovor je jo{ vi{e pobudio moju ra-
primijetih da me moj {utljivi susjed ispitiva~ki pro- doznalost i ja mu po~eh postavljati pitanje za pitanjem,
matra. To ne potraja dugo i on skrenu pogled na neku {to ga je gotovo zbunjivalo i sve vi{e zaplitalo, a to
zami{ljenu ta~ku promrmljav{i za sebe: "[edrvanski je bilo ba{ ono {to sam ja htio.
vrt...". Fijaker stade. Ko~ija{ je opet potegao iz one svoje
– Vi ga poznajete? – rekoh iznena|eno i rado- ~uturice i sav se stresao, jer mu o~ito nije prijalo. Stali
znalo, jer mi se to u~inilo prili~no ~udnim, s obzirom smo ba{ na pravom mjestu. U daljini se vidio jedan
da mno{tvo ljudi koji `ive u Baluk Abadu uop}e ne mali put s ~ije su obje strane bili borovi. [edrvanski
znaju za postojanje ovog mjesta ili se i pri samom vrt! Iza|osmo iz fijakera i uputismo se puteljkom
pomenu njegovog imena odvra}aju drugoj temi. Za- prema obzorju, tamo gdje su se trebale nalaziti zgrade.
ista, uz [edrvanski vrt bija{e vezano dosta pri~a koje Sve je bilo pusto. Rekosmo starcu da nas ~eka s fi-
su strane ljudskom umu i mnogo je ljudi tamo za- jakerom, jer `elimo protegnuti noge, i zaputismo se
glavilo, ili slu~ajno ili spletkom, nekad i iz stvarne tako, {utke. ^itavim putem nismo progovorili ni rije~i.

82 83
Zadihao sam se i osjetio kako mi znoj rosi ko{ulju. ~udan, stran svemu izvanjskome. Tako je, eto, nastao
Uskoro smo stajali pred tro{nim zdanjima koje je [edrvanski vrt. (Nazdravih mu, o~ekivaju}i nastavak
vrijeme dobrano nagrizlo. Neopisivo je kako mjesta, pri~e).
koja su uzor ~istote i netaknutosti, kad su napu{tena, Jedan od tih staraca bio je moj predak, mo`da ba{
brzo gube svoj nekada{nji izgled i rasta~u se kao da onaj {to je lije~io kasnije nesretnog vezira Hamida.
ih sama jesen mo`e pretvoriti u humus. S jedne strane Tako sam nekako i do{ao, s posebnom radoznalo{}u
stajala je mala gostionica s izblijedjelim natpisom. koja nas sve krasi kad su u pitanju preci. Ali, to je
Zaputismo se tamo ni tad ne izgovoriv{i rije~. Kr~mar, sve neva`no za ovu pri~u. ^udno je to da se tek sad
sijedih brkova, ponudi nas trapiskim sirom i suhim vra}am ovamo. Pobjegao sam, napustio sam te prije
mesom, svim {to je imao, i, naravno, rakijom i vinom. toliko godina, a sad te, [edrvanski vrte, zati~em u
Obojica odabrasmo vino i tako nekako zapo~e i razgo- raspadanju, polumrtvog (govore}i ovo gledao je u vrh
vor o kom sam kasnije ~esto razmi{ljao, vjeruju}i jednog tro{nog tornja koji kao da mu je odgovarao).
ponekad da je to bio samo san. Uvijek sam mislio da }e me nad`ivjeti – nastavi i ispi
Zulfikar Het, jer to bija{e ime mog saputnika, punu ~a{u vina, a zatim obrisa usta, di`e se sa stolice
skide svoj {e{ir, izvadi rubac i obrisa znojno ~elo, i iza|e van. Po|oh za njim. I{li smo gotovo bez cilja,
skide i svoj kratki ogrta~ i tako, pomalo ve} odobro- od kapije do kapije, od tornja do tornja. On sjede na
voljen vinom ~ija je vrijednost bila neosporna, po- jedan kamen, izvadi lulu, po~e je nabijati duhanom i
gledav{i me nekim ~udnim pogledom, jednako lukavo opet nastavi svoju pri~u:
i cini~no, koliko pronicljivo, ispru`i ka`iprst i zapo~e Sve mi je u po~etku bilo ~udno. Od soba koje su
svoju pri~u: pokazivale svoja nepoznata lica i ljudi koji su bili
– Vi znate vjerovatno dosta toga o postanku ovog ~udno tihi, zami{ljeni, tajanstveni. Ni~emu nije bilo
mjesta. Tu je, to znate, bio karavansaraj, dok se od- pravog odgovora. U po~etku sam, s arogancijom ka-
vijala trgovina preko ovih krajeva i dok je to imalo rakteristi~nom za sve one koji misle da u svom radu
smisla, a zatim je onaj smije{ni vezir, ~ini mi se da nalaze neku drugu zemlju, neki drugi cilj, koji ih
se zvao Hamid, povjerio nekolicini poznatih lije~nika, odvaja od svega prisutnog, u po~etku sam se povla~io
koji su mu mo`da i smetali, povjerio im je upravu u svoju sobu, izmjenjuju}i samo ponekad savjete i
nad novim zdanjem {to je ubrzo niklo na tom prostoru, razgovore sa kolegama po zvanju. Dani su prolazili
oblikovano rukama najboljih majstora iz carstva. I brzo i vedro. Ali, ono {to mi se kao slutnja nametnulo
tako, iz straha vezirova ili iz prave `elje za dobro~in- ve} prvi dan boravka u [edrvanskom vrtu kao da se
stvom, okupi{e se ti starci, njih trinaest na broju, me|u nije moglo izbje}i. Bilo je ne{to zamamno i misti~no
njima bija{e i neki Jakub Ibrahim Talha iz samog u svemu {to se vezivalo uz ovu zgradu, uz taj vrt, uz
Baluk Abada, skupi{e se i osnova{e ne{to poput male ~itavo to mjesto tako udaljeno od svijeta. Najednom
dr`ave, u kojoj se iznenadno po~e odvijati novi `ivot, shvatih da sam sam. Ni{ta naro~ito. Koliko je tih

84 85
trenutaka u `ivotu kad takva misao prostruji mozgom, tom dijelu Vrta, ostao je nijem. Rekao je samo da su
ali ovo osje}anje je bilo druk~ije. Nije bilo izlaza. U to nerazja{njeni slu~ajevi, ono {to sam mogao i sam
svakoj drugoj situaciji, na svakom drugom mjestu, naslutiti, i time je razgovor bio zavr{en. Ali, radoz-
lijek bi bilo vrlo lahko prona}i. [edrvanski vrt bio je nalost mi nije dala mira. Htio sam saznati po svaku
ne{to sasvim drugo. Pomi{ljao sam da sve napustim cijenu {ta se tamo zbiva. I tako, jedne ve~eri, izvukoh
i izgubim se odatle {to prije, ali to nije dolazilo u se neopa`eno iz postelje i privukoh se tom dijelu koji
obzir, jer dobro sam znao da }e me ~itavog `ivota je stajao na kao nekom malom trgu poplo~anom kaldr-
proganjati crv sumnje zbog tog bijega. Morao sam mom i ogra|enim visokim, kru`nim zidom. Zid je bio
prona}i ne{to u tom prokletom mjestu za {to bih se doista visok i na prvi pogled nepristupa~an, ali da li
mogao vezati, neku tajnu, neki problem, bilo {ta. Po- i{ta mo`e zaustaviti takvu `e|. Presko~io sam zid. O,
ku{avao sam sve i sva. Petljao sam se u poslove da to nisam u~inio. Naravno, stra`ari me odmah uhva-
stra`ara na kapiji, razgovarao sa svima onima koji su ti{e i, ve} me jedan od njih htjede proburaziti jata-
ko zna zbog ~ega dospjeli ovamo. Mo`da bi bilo bolje ganom, ~ini mi se da sam osjetio vr{ak sje~iva kako
da se nikada nisam upu{tao u sve to – re~e on, iznenada mi ulazi u meso, i ~udno re`anje dva ogromna psa,
nekako gorko zami{ljen. – Bolje bi mi bilo da sam kad se iza stra`ara pojavi onaj starac kojeg sam po-
oti{ao pa makar po cijenu ne znam kakvih mu~enja. znavao i viknu na stra`are, a oni me pusti{e mrzovoljno
Jednog dana primijetih nekoliko okovanih kola, u i {utljivo, mumlaju}i kao da ne znaju govoriti. Starac
koja bijahu upregnuti umorni i pra{njavi konji, kako me uze blago ispod ruke, zar ga je i{ta moglo uzbuditi,
se pribli`avaju kroz drvored [edrvanskom vrtu. Obuze povede me prema kapiji, koja se be{umno otvori ispred
me radoznalost i neki ~udan osje}aj da }e se ne{to nas i re~e mi da to vi{e ne poku{avam, jer me on
neobi~no zbiti. Kola su bila s jakom oru`anom prat- drugi put ne}e mo}i spasiti.
njom i svima je bilo strogo zabranjeno da se pribli- – Vidim da te puno zanima ova zgrada – re~e on.
`avaju. Dvori{te bija{e prazno i nekako jezovito je – Mo`da bi najbolje bilo da otputuje{ i sve zaboravi{.
odzvanjao taj zvuk dok su pratioci skidali dva velika, Rekoh mu da sam ve} razmi{ljao o tome i da mi
okovana sanduka i zatim ih unijeli u one odaje Vrta je to nemogu}e, jer {to vrijeme vi{e prolazi moja
u koje jo{ nikad nije kro~ila moja noga, u zgradu iza radoznalost je sve ve}a. Ne}u odoljeti da ne poku{am
velikog zida, u Fered`u. Nisam poznavao ~ak ni one jo{ jedanput, neka me ubiju oni stra`ari, tako }u se
koji su tamo radili, osim jednog starca, koji je ~uo za barem smiriti.
onog mog pretka, pa smo se tako i zbli`ili. On je, On se nasmija i zaklima glavom, a zatim se naglo
ujedno, bio i jedan od trinaestorice koji su `ivjeli i uozbilji i re~e mi da postoji mogu}nost da u|em u
radili u Fered`i. Jedini je on izlazio, radi raznih na- sredi{nju zgradu [edrvanskog vrta, ali ako se mogu
bavki i, ina~e, jedini je on odr`avao vezu s ostalim pomiriti s tim da vi{e nikad ne izi|em. Ne razmi{ljah
dijelovima [edrvanskog vrta, kao i sa svijetom. Me- ni za trenutak i pristadoh. Da bar nisam bio tako
|utim, i pored brojnih poku{aja da saznam ne{to o lahkomislen. Slijede}ih dana, dobri starac isku{avao

86 87
me je na sve mogu}e na~ine, podme}u}i mi slasti i dobri Fejzulah, pokazivao mi je, upu}ivao me u sve
ovozemaljske, ali ja sam prozreo sve njegove namjere tajne vje{tine koje u ~udesima otkrivaju ono prirodno
i sve je bilo uzalud. Tako se, jedne subote, otvori{e i mogu}e, kao da su prosti dijelovi svakida{njeg `ivota.
ona misti~na vrata, kroz koja su mnogi ulazili, a izlazili Moram priznati da sam uskoro shvatio kako se sve
samo rijetki, mo`da niko. Nisam se prevario one no}i moje znanje, koje mi se ~inilo veliko i ~vrsto, raspalo
u stra`arima. Bili su nijemi. Ta~nije re~eno, jezik im kao pjena od sapunice, ne zbog toga {to je bilo nedo-
je bio i{~upan i bili su gori od pasa, budu}i bijahu voljno (da sam znao i mnogo vi{e dogodilo bi se isto),
nepodmitljivi, odnosno, podmi}eni jednom i zauvijek: razlog jednostavno bija{e u tom {to je ~itavo to znanje
smr}u. i iskustvo zaobilazilo kao slijepo pravi po~etak raz-
Prvi dani u Fered`i proteko{e nekako ~udno i brzo, mi{ljanja, jednostavno, do tada ni slutiti nisam mogao
nezamjetljivo, da sam se gotovo razo~arao, iako sam da su stvari koje su mi se ~inile ~udnima samo drugi
vi|ao takva ~udesa koja se sre}u samo u snovima i u izbor brojeva, drugi alfabet `ivota, kojim se isto tako
legendama, kao na primjer ~ovjeka sa glavom ptice, lahko i te{ko barata. Zastranio sam, eto, jer granice
dovedenog ko zna otkuda, tri blizanke plesa~ice, spo- neznanja su beznadne kao i granice `ivota, ali o tome
jenih tijela, prona|ene u nekom dalekom hramu i poslije.
poklonjene kao dio plijena sultanu, koji, zasitiv{i se, Jednog dana, ne znam kako se to dogodilo, ~udno,
jer bijahu lijepe poput hurija, posla ih u [edrvanski lak{e bi mi bilo ispripovijedati sve o doga|aju, sve o
vrt, svojim najboljim lije~nicima i ljudima od misli, mom prija{njem `ivotu koji je tako naglo i ~udno
s porukom da ih poku{aju rastaviti ili nek rade {to ih ugasnuo, pretvoriv{i se u ne{to drugo, sve bi mi to
volja. Ovakvih prizora bilo je isuvi{e da bih ih sve bilo neizmjerno lak{e negoli rije~ima iskazati onaj
nabrajao, a i ne ~ine mi se toliko zanimljivi, stalno kratki, a tako dugi put od prvotnog naslu}ivanja do
sam, zapravo, imao osje}aj da sve to prije spada u iznenadnog prodiranja u srce tajne, u opojnost tog
neki putuju}i cirkus ili ne{to sli~no i da nije dostojno paradoksa koji me mo`da jednako uzvisio koliko i
ovolikog tajanstva koje je okru`ivalo Fered`u. Moralo uni{tio, jednako otu|io koliko me, zapravo, vratio
je postojati ne{to, ne{to {to mi je jo{ bilo nedostupno. samom meni. Dogodilo se to tako spontano i jed-
Smjestili su me u jednu prijatnu sobicu punu knjiga, nostavno da, prosto naprosto, ne mogu na}i prave
od kojih su mnoge bile na starim jezicima, mo`da je rije~i kojima bih to predo~io. Jednostavno, rekoh, koli-
to bio i kabinet onog mog pretka, ko zna, i pona{ali ko la`i u toj rije~i.
su se prema meni ljubazno, moram re}i, ali sa rezer- Kad se ~inilo da sam upu}en u sve tajne Fered`e,
vom, govorilo se samo kad se moralo, a to je bilo vrlo sjetih se dva okovana kov~ega, dovezena onog dana
rijetko, jer posla bija{e mnogo i oduzimao je dosta i zapitah Fejzulaha o tome. Bila je to za mene jedina
vremena, tako da nisam ni stizao misliti na ostale koji tajna, nedostupnost koja me je jo{ uvijek ~inila stran-
su tu radili. Polahko, s vremenom, upoznao sam ih cem. Fejzulah je samo odmahnuo rukom, kao da je
sve. Starac, ~ijom sam pomo}i i u{ao u Fered`u, mudri rekao: ima jo{ vremena. U{utio sam, nau~iv{i se na

88 89
strpljivost, znaju}i da }e to do}i samo od sebe, i bacio koja je zapravo imala oblik kugle, obe}avala je ne{to,
se na posao. Danima sam se pribli`avao kao astralni zacijelo. Fejzulah je spokojno nabijao svoju lulu, u
matemati~ar nekoj zami{ljenoj ta~ki, osje}aju}i kako apsolutnoj ti{ini. Po~eo sam ve} osje}ati bol u bub-
ve} duhom dolazim do spoznaje o onome {to me je nji}ima. Iznenada, u~inilo mi se kao da su se zidovi
zanimalo, otkrio sam odaju, veliku odaju okruglog odaje malo ozarili. Ne. To nije bio privid. Skoro sam
oblika u sred Fered`e, toliko veliku da je bilo nemo- uzviknuo kad sam ugledao ono {to je bilo u odaji.
gu}e da postoji, ali ona je postojala, sad sam to znao. Shvatio sam tajnu dva kov~ega. Na sred odaje stajala
Morala je biti napravljena od nepoznatog materijala, su dva nadgrobna kamena. Mu{ki i `enski. Nisam li
metalna odaja, sa zidovima od neke ~udne legure, ve} rekao? Bila je to no} punog mjeseca! Ne{to se
providna izvana, odaja ~ija je tajna zbunjivala sve po~elo doga|ati. Po~eo sam se pla{iti staraca koji su
sijede glave Fered`e. Kad kazah Fejzulahu {to sam tako spokojno sjedili, podaviv{i noge, neki pu{e}i.
otkrio, on me pogleda radoznalo i stavi mi ruke na Onih staklenih zidova najednom je nestalo. Zar se
rame. Uspio sam. Nakon toliko vremena, ali uspio nisu istopili u zvucima lautinim {to se pojavljivala iz
sam. Put je bio otvoren. neznanih dubina, iz bezdana. Ta muzika je bila tako
Opet povu~e dim iz one svoje lule i pogleda me materijalna, mogla je nagrizati kamenove koje je doti-
radoznalo, kao da }e mi na licu pro~itati mogu li pratiti cala i obvijala. Oba kamena kao da su uzdrhtala i
to {to govori, zanima li me to. Vjerovatno sam izgledao po~ela se izvijati gube}i svoj oblik, preobra`avaju}i
poput ~ovjeka koji prisustvuje nekom ~udu, ne znaju}i se. Ni{ta vi{e nisam uspijevao povezati. Mo`da sam
jo{ pravo da li da vjeruje u nj ili ne, jer se on naglo za trenutak bio zatvorio o~i. Pred nama su stajali njih
nasmija, mo`da malo nervozno... dvoje, Zaid i Aj{a. Oboje u nekoj dalekoj, azijskoj
Ovdje zapravo po~inje moja pri~a. Kraj iskustva! odje}i. Nisu nas vidjeli. Oni i nisu bili tu! Da, rekao
Vrhunac slutnje! Pri~a o Zaidu i Aj{i, nesretnim lju- sam ve}, bila je to no} punog mjeseca.
bavnicima iz Samarkanda! Onima zbog kojih sam Opsjenarstvo! Varka! Obmana! Zaustavljeni tre-
mogao ostati vje~ito zato~en, a ~ijom pomo}u sam nutak! Sve {to se doga|alo nali~ilo je snovi|enju.
se, zapravo, vratio svijetu vanjskom, zadovoljstvima Legenda iz Samarkanda. Doga|aj od prije nekoliko
prizemnim, neotrovanim i~im. stolje}a: Zaid je i{ao na vojnu. Aj{a ga je ~ekala.
U{ao sam u odaju. Bila je to zapravo neka vrsta Prolazili su dani. Ah, dani. Proslavio se Zaid kao
staklene, kru`ne verande, koja je i{la oko prozirne veliki junak.
odaje. Svih dvanaest staraca sjedilo je na {iltetima, Pri~a je to koja se i danas prepri~ava u onim
nepomi~no zure}i u odaju kroz zatamnjelo, debelo krajevima. Legenda? ^udna rije~. Mo`da se ni{ta od
staklo koje je slu`ilo umjesto zidova. Fejzulah me je ovog ne bi dogodilo da Zaid jednog dana nije bio
blago uzeo za ruku i doveo do sjedeljki {to su bile za te{ko ranjen. Jatagan, lijepi jatagan mu je bio usa|en
nas. To je bio veliki trenutak, osjetio sam to. No, i u grudi. Vojska je oti{la. Ostavila ga. Ostao je sam,
pored najve}eg napora, nisam vidio ni{ta. Ta odaja, u nekoj bari, daleko od svijeta, od svega. U istom

90 91
trenutku, Aj{a, miljama i miljama udaljena, uhvati se ili mi se to samo ~inilo! Iznenada, nemogu}e, vidjeh
za grudi i pade. Tu`ni ro|aci mogli su jedino ustanoviti njega, njega, kako mi ma{e, i, premda je bilo dosta
smrt. Zatvorili su tiho vrata sobe, ali, kad su se vratili, daleko, u~ini mi se kao da ~ujem njegov smijeh. Obuze
pripremiv{i obred, mo`da su bili odsutni samo trenu- me strah. Po~eh se osvrtati. Zalud! Na mjestu gdje je
tak, tijela vi{e nije bilo. Kuda je nestalo? Da li ga je do malo~as sjedio nije bilo ni~eg. Samo se jedan dim
neko ukrao? To se nikad nije moglo saznati. Uglav- izvijao iz zraka kao da izlazi iz nekih nevidljivih usta.
nom, ne osje}a{ li ve} pravi nastavak pri~e, Aj{a je Ni~eg vi{e nije bilo, samo ja, da li ja?
prona{la Zaida, trenutak prije smrti, i to ih je spojilo Ki{a je opet po~ela. Kao da je to bla`ilo moju
u zagrljaj, posljednji. Zaid je nedugo zatim izdahnuo. zbunjenost, gledaju}i za fijakerom {to je nestajao na
Mo`da je Aj{a bila njegova smrt? Ljudi ih prona|o{e. obzorju. Mra~ilo se. Zagrnuh se bolje ogrta~em, jer
Zakopa{e ih na istom mjestu i stavi{e ona dva kamena. je po~elo bivati hladnije (tjeskoba ravna nekoj ledenoj,
Jedan do drugog. Bila je to no} punog mjeseca. staklenoj odaji {to se su`ava!) i u tom trenutku pri-
I ovaj prizor koji se odvijao pred nama bio je mjetih pun mjesec kako se pomalja iza oblaka.
posve nalik pri~i. Zaid je imao zaboden jatagan posred
grudi, dok ga je samrtno blijeda i uplakana Aj{a grlila.
Smijuljio se gledaju}i u mene. Mo`da je dovoljno
govorio. Zar mi je otkrio ne{to novo, neobi~no? Na-
jedanput osjetih da on i dalje pri~a, ili su to bile samo
moje misli? Mo`da njegove? Koje mi je govorio sa-
mim pogledom, gr~enjem lica, jer usta mu bijahu
zatvorena i zubi ~vrsto stisnuti oko dr{ke lule. Nije li
pri~a o Zaidu i Aj{i bila samo po~etak istra`ivanja?
[ta su oni u~inili? Zadr`ali su samo jedan trenutak,
ali nisu izbjegli smrt. A {ta, ako... (Zar je klimnuo
glavom?) Dostignu}e! To ne mo`e biti. Gdje je nestala
ona odaja? Starci? Osjetih najednom bezuman strah.
Spopade me, zatim, iznenada, bezuman napad smi-
jeha. Koliko sam se tako smijao. Ludost! Okrenuh se
prema njemu da mu ne{to ka`em. Taj ~ovjek je stvarno
morao biti lud, ali... s njim se zbivalo ne{to neobi~no.
Kao da su mu se crte lica pomjerale i gubile svoj
prvobitni oblik. ^elo mu se znojilo od nekog ~udnog
napora. Gledao je prema putu. U trenutku i ja okrenuh
glavu. Vidjeh put kojim smo do{li. Zar je fijaker kretao

92 93
U BRIJA^NICI ja sam vidio da ima ogroman kosmati rep i da je sav
najednom nekako neuobi~ajeno maljav i dlakav, o~i
su mu bile duboko u dupljama kao u majmuna, pravog
majmuna, i ja sam samo gledao kad }e odskakutati
van i pobje}i na drve}e u drvoredu. Sav se pretvorio
u starog majmuna koji je sad bio pred klanjem, ali
njemu se nije umiralo, nipo{to nije. Mislio sam da }e
Jednostavan je i prost ~ovjek bio moj daleki stric o~i iskopati Bekiru onim svojim {apama s kand`ama.
Kemal Talha. Njega sam propustio u svojim istra- Tad se britva kao munja sjurila pod njegovo grlo i
`ivanjima i tek u susretu s ~udesnim brija~em Jehudi- za~as svojim nevjerovatnim sje~ivom prosjekla vanj-
jom D`anom saznao sam za njegovo postojanje. Kas- {tinu majmuna, koja je polahko pala na pod, sva u
nije sam pitao mnogo ljudi za nepoznatog strica, ali krvi. Britva se osmjehivala dok je stari ~ovjek ponovo
trag se izgleda zagubio zauvijek. Sve je ostalo na pri~i sjedio u svom naslonja~u, napokon spa{en neugodnog
preobra`aja. Zato sam se prestra{io i viknuo, djede
koju mi je tad ispripovijedao Jehudija. On je u to
Jehudija!
vrijeme dr`ao glasovitu brija~nicu, gdje je radio s jo{
Eto. To su rije~i Kemala Talhe. To je on ispri~ao
tri svoja u~enika. Stric Kemal je kao dijete volio do- nekad, mom starom Jehudiji D`anu i to je sve {to sam
laziti tamo ba{ kao {to i ja to volim. Zanosio ga je taj ikada saznao o njemu. Mo`da nije zna~ajno, ali to je
svijet neobi~nih pokreta i svakojakih pri~a. Brija~nica sve.
je kod nas bila i ostala mjesto gdje se moglo saznati
sve va`nije. Jednog dana dogodila se mala nezgoda i
upravo zahvaljuju}i njoj nije izbrisana uspomena na
Kemala Talhu. Pri~am je onako kako sam je ~uo iz
Jehudijinih usta.–
Kao i obi~no, djede (Jehudiju su svi zvali djedom),
u{ao sam u tvoju brija~nicu i sve je bilo kao i obi~no.
Tvoj pomo}nik Bekir o{trio je jednu staru britvu. Lice
mu se ~udnovato osmjehivalo dok je brzo povla~io
sje~ivo po ko`i i razgovarao s jednim starcem koji ga
je ~ekao u naslonja~u. Britva je bila obi~na i stara,
ali je sjekla glatko i, kad je Bekir prerezao nekoliko
dlaka na svojoj maljavoj ruci, zadovoljno se zaputio
starcu. Njegove su o~i ~udno blistale i britva mu je
poigravala u ruci. Istog ~asa starac se prome{koljio i

94 95
O SULEJMANU I eto. U dalekoj pustinji kojom je posrtao bija{e
zaboravljen Sulejman valjda i od samog Iblisa. Pam-
}enje zna da se pustinja zvala Harga, a gradovi u njoj
bijahu Tirk, Bur i Tespihad, biv{i, pusti gradovi. Po-
slije Tespihada protezalo se podru~je pje{~anih dina,
okerno`utih, {to su svaki dan mijenjale svoj oblik.
Pomjerale su se, oble. Jednom dinom hodio je skelet
U bilje{kama knjige Druga zemlja, jednog od stari- goleme kamile kojeg je vjetar, uz {kripu, pomjerao
jih zapisiva~a balukabadske knji`nice, Tarika Sinaj- prema Istoku. Bija{e to ve} krajnji pijesak. Tu je
skog, u njenom drugom tomu, postoji zapis o Sulej- Sulejmana na{ao an|eo D`ibril i, pojahav{i s njim na
manu, opsjednutom zvucima. Ne bih sad mogao ulaziti skeletu izumrle deve, izbavio ga iz Harge. Ostaje ~ud-
u hronologiju ovog slu~aja, pogotovo ne u prija{nji novato kako D`ibril nije primijetio da Sulejman nije
`ivot Sulejmanov, jer se nekim ~udnim zakonitostima vi{e ~ovjek ovog svijeta. Sulejmanu je ve} bio us-
doga|aji poput ovog distanciraju iz svega prija{njeg kra}en govor i on mu to nije mogao re}i.
i ostaju takvi kakvi su, zate~eni, kao legenda. Tako se Sulejman vratio u rodni vilajet, u kasabu
imenom Lij.
Jedan starac iz onog dijela Bosne u kojem se do-
godilo ono {to ovi redovi sadr`e, bijele brade i sve- Sve su ovo, me|utim, pretpostavke. Sulejman se
ta~kog izgleda, svi su ga zvali Dedo, tvrdio je da se vratio. Bio je na had`u, o tome postoje brojni dokazi.
to dogodilo Sulejmanu kad je krenuo na had` i, izgu- Po povratku njegovom po~ele su se zbivati ~udne
biv{i se iz duge kolone had`ija, tumarao tako danima stvari. Ako usvojimo ovu pretpostavku, odnosno, ako
po vrelom pijesku pustinjskom, osu{ena grla i tijela, povjerujemo u vjerodostojnost pri~anja starog Dede,
o~ekuju}i smrt kao jedini spas. onda se gotovo sa sigurno{}u mo`e re}i da doga|aji
koji su slijedili imaju svoj nesumnjivi korijen u tom
Napola uronjen u pijesak, suhih usta, gledao je u davna{njem trenutku iz `ivota Sulejmanovog. Poznat
bakreni svod u kom se prelamalo rasprsnuto kraljev- je prizor, sli~ica iz `ivota, koja se zbila neko vrijeme
stvo duge. Tijelo mu bija{e oro{eno sitnim kapljama nakon povratka Sulejmanovog, a koju navodi i Tarik
znoja, crvenog kao krv. Krv? Gle ~uda! Krv ga je Sinajski u svojim spisima:
napu{tala, a javljalo se skladno brujanje, kao posve- "Bila je to mala odaja, sa sofrom na sredini. Ejub,
}eno, kao iz predjela d`ennetskih, ne{to {to ga je njegova `ena Barka i troje djece ve~erali su. Zaklali
gotovo uzvisivalo u prostore raspuklog neba. su kokicu za dana{nji dan, masnu kokicu, i tako je
I tad nastade pje{~ana oluja kakva nije vi|ena. lijepo ispekli, staviv{i zatim slasnu pokojnicu u harem
Trajalo je no}ima i no}ima. Dani su postali no}. od ri`e, zama{}ene, nazdravljaju}i joj posve}enom
Sulejman otvori oko. Smirena je no} sa zvijedama vodicom, iz {ljivika ovda{njih. U neko doba Ejub
blago zarila predio mjese~inom zale|en. odlo`i batak i na}ulji u{i, a svi po|o{e za njegovim

96 97
primjerom. Napolju su se ~uli zvuci, kao da neko, po~e{e ga izbjegavati, zazirati od njega, a on, proklet
sasvim tiho, obilazi oko ku}e i svira u frulu. Bija{e i progonjen, skrivao se negdje u {umama, tumaraju}i
to toliko tiho, kao glas drugog svijeta. Ejub otvori tako, pla{e}i zvijeri i samog sebe.
prozor i zagleda se u nijemi mrak. Ni{ta se nije vidjelo. Mo`da ove bilje{ke ne bi dalje bile zanimljive,
@ena uzdrhta i promuca ne{to. Ejub je pogleda, kao bez obzira na sve dogodov{tine kojih je bilo puno u
da ne razumije, i ba{ se htio ponovo posvetiti jelu, to vrijeme, a moje nevje{to pero ih mo`e u~initi samo
kad neko, kao da je bila ma~ka, zagreba na vratima. oporim, ne uspijevaju}i nikad da ulovi onu trenutnu
Svi protrnu{e i uko~i{e se. Ejub, koji je bio hrabar dra` koja ~ini srce dosjetke i srce osjeta, ne bi bile
~ovjek, jedan ~as nepomi~an, pribli`i se vratima i, zanimljive takve kakve su, jer se ljudi na sve naviknu,
skinuv{i te{ku rezu, otvori ih. Pred vratima je stajao pa i najve}a ~uda postaju dio svakida{njeg `ivota, da
Sulejman, u o~ajanju. Ni{ta se nije ~ulo. Zaustavio je se nakon nekog vremena nije po~elo osje}ati odsustvo
dah, pomisli `ena, prestra{ena. Ejub ga pozva u ku}u ~udnih zvukova, onosvjetskih, odsustvo Sulejmanovo.
i ponudi ga jelom. Sulejman taman zausti da ne{to Da li je umro? Nestao? Priprema li ne{to? Sulejman
ka`e, da se zahvali, ali se za~u{e zvuci kao kad neko kao da je nepovratno i{~ezao. Poznato je kako se svi
bjesomu~no lupa u bubnjeve razli~itih visina. Sulej- ljudi, doga|aji, a pogotovo neizvjesnosti ovakve vrste
man zanijemi, uhvati se za grudi i, unezvjereno gleda- podatljivo utapaju u zaboravu. Uskoro su ljudi, skloni
ju}i oko sebe, pribli`i se stolu, ne ~ekaju}i da ga se daljinama, dalekim i gluhim pri~ama, po~eli pripovi-
dva puta ponudi, i zatim navali na jelo, dok se od jedati raznovrsne stvari, od kojih je jedna pobijala
njega jednako ~ulo nekakvo posebno piskutanje, kao drugu, pri~e o tome kako je Sulejman otputovao, kako
da {ejtanski orkestar priprema svoje instrumente. Jeo sad hoda po dalekim varo{icama i sjedi zami{ljen na
je, grozni~avo gledaju}i oko sebe, i, zasitiv{i se, naglo trgovima, sa svojom tamnom muzikom, dok jedna
se podigao, pojurio prema vratima, bri{u}i masna usta, strasna cigan~ica ple{e uz tu muziku, na ~u|enje prisut-
nijem, dok su zvuci bujali, dosti`u}i zaglu{uju}e raz- nih. Oni su u tome vidjeli trag poslanstva, a mo`da i
mjere. Kad je izjurio van, ~inilo se da oko ku}e bjesni sam prst nebeski. Sulejman nije govorio ni{ta. Umjesto
oluja, trajalo je to neko vrijeme, a zatim se zvuci njega govorili su ~udni instrumenti, koji su nepovratno
po~e{e udaljavati. Ejub pri|e vratima i bri`ljivo ih `ivjeli u njemu i pretakali se u rasplesane obline Ha-
zatvori." runte. Bila su to dva govora, dva jezika zatvorenih
Pusti Sulejman! Ono {to mu se nekad, u Hargi, usta Sulejmanovih.
u~inilo kao spas, postalo je sad prava mora. [ejtanska Ovo je zapis o kraju Sulejmanovog putovanja, ali
je muzika postala dio njegovog duha, tijela, nije se u njega je te{ko vjerovati, premda nas svaki dan pre-
usu|ivao vi{e ni govoriti. Ritmom kojim su mu udarali sre}u stvari koje su iznad uma. Govori se u njemu o
damari javljala se i ona, sjetna kad bi bivao sjetan, tome kako su ga ipak prona{li, ~inilo se da je mrtav,
gladna kao i on, bijesna ~esto, o~ajna, zastra{uju}a. i, ba{ kad su ga na najsve~aniji na~in ponijeli u tabutu
Ljudi ovih krajeva, ina~e navikli na svakojaka ~uda, pokraj d`amije, iz njega se najednom ~ula umilna

98 99
muzika, kao d`ennetska, koja je natjerala sve da se VUD@UD
razbje`e. Sulejman se tada, po svjedo~anstvu, ispravio,
ozarenog lica, pogledao gore i odletio preko d`amije
u plavet, dok mu se duga~ka dolama punila zrakom.
Odnekud se pojavio i crni kurban. Sulejman ga je
uzjahao i izgubio se u svodu {to se su`avao poput
lijevka.
DOBA KUGE
Ne znam koja je to fantazmagori~na no} uspjela
izbrisati moju prisutnost u gradu koji sam ve} zabo-
ravio i dovela me u ovu knji`nicu gdje, ~ini mi se ve}
stolje}ima, isto kao i sekundama, slovima boje zgus-
nutog neba ili boje mraka ispisujem svoju nejasnu
obavezu, svoj rodoslov smrti, povijest jedne nepo-
znate, biv{e i budu}e porodice, nejasne kao i sama
ova `uta hartija na kojoj izvijam slova, {to su me u
po~etku podsje}ala na ljupke tamnomodre kafeze u
kojima sam poku{avao uloviti sudbine Talhinih si-
nova, a sad se ta slova preobra`avaju u mojoj svijesti,
ili na mom papiru, nalikuju}i sve vi{e vje{alima. Na
ovoj stranici moja se hronika nastavlja opisom kuge
u gradu i iz pera mi, pretvoreni u kaplje i mrlje tinte,
padaju ve}, silaze, gmi`u i crkaju {takori sivoru`i~astih
tijela, {takori zara`eni kugom. @elio bih opisati to
biv{e vrijeme kad se, zapravo, moja povijest zbiva,
ali nisam ba{ sasvim siguran u pouzdanost i vjero-
dostojnost podataka koje mogu prona}i u ovoj velikoj
plavoj knjizi s bri`ljivo, rukom, ispisanim stranicama.
Posljednji je zapisivao jedan od mojih prethodnika,
neki maglar Dujso, koji je valjda sasvim slu~ajno
zalutao u ovu knji`nicu i, po{to je ve} morao raditi
na sre|ivanju velikog ljetopisa, najvi{e je pisao o ma-
gli, {to je najbolje i poznavao. U njegovoj sam povijesti

100 101
mogao prona}i dosta ta~ne opise svih stvari kojima usta, sretni jer `ivi, da bi im se poslije podne ta ista
su trgovali trgovci ovda{nji, balukabadski, i koje su usta otvarala jo{ vi{e, ne uspijevaju}i me|utim da
se uop}e pojavljivale u gradu. Opisi drugih zbivanja, puste u`as koji ih je ve} potpuno gutao iznutra i umirali
me|utim, bili su, ili sasvim izostavljeni, ili, kad su su tako i nestajali, bezglasno i ~edno, iako potpuno
ve} stavljeni, toliko nemarni da im se ni u kom slu~aju ogrezli u prljav{tini {to ih je okru`ivala. Te godine,
nije moglo vjerovati. Zato }u izbje}i datum i godinu kad je kuga do{la u {irokom naletu, kao nevidljiva
ovog zbivanja, ~ak i stolje}e, jer nisam sasvim siguran vojska, pogibo{e mnogi gra|ani Abada i me|u njima
da se ovo o ~emu pi{em zbilo tada i tada i da je gotovo svi iz ugledne porodice Talha, koji su bili
zavr{eno tada i tada. Zatvoren u ovoj knji`nici, odi- suknari, kao {to je poznato, i nabavljali su svoja ~u-
jeljen od vanjskog svijeta, od njegovih godi{njih doba desna sukna iz Azije, ~ak iz Kine, izbjegav{i razboj-
s beharima ili opadanjem li{}a, od njegovih ki{a i ni~kim napadima na karavane i brodove, da bi jed-
maglovitih dana, od njegovih igara, prolje}a, vo}a, nostavno ispustili du{u tu, kod ku}e, umotani u to isto
golog ljetnog kupanja u rijeci, podneva i mra~nih sukno. Ilmihar Talha u to vrijeme, a ovo je povijest
ve~eri, natjecanja najboljih konja iz poznatog i dopi- o njemu, bija{e star oko trideset ili ~etrdeset godina
ru}eg dijela svijeta, Hane, dvoboja jataganom i kub- i `ivio je u ku}i na gradskom trgu, kraj radnje u kojoj
urom, zlo~ina i opijanja, pjesme i rakije od {ejtanskih su trgovali njegovi ro|aci. Osim njegove mlade `ene
brabonjaka, zatvoren u ovoj knji`nici i opto~en njom, i tek ro|enog sina u ku}i nije bilo nikoga. Mnogi su
gdje ve} ko zna koliko vremena ispisujem povijest ga i zaboravili, jer je rijetko izlazio, i govorili su samo
Baluk Abada, izgubio sam ve} davno pojam o vremenu da je izgleda {enuo, ili se i rodio tako udaren, pa su
i mijenama i nisam siguran da se ovo o ~emu pi{em se mnogo ~udili kad su vidjeli kako je lijepa `ena
mo`da uop}e dogodilo, da mo`da tek predstoji zbi- po{la za nj, a jo{ vi{e kad se rodio sin. On se bavio
vanje ovih slika i `ivota u ovom gradu i njegovoj alhemijom valjda ili nekom sli~nom suludom naukom,
povijesti. Mo`da smo ja i moji prethodnici ne{to poput jer je i sama `ena zazirala od njega iako ga je voljela
su|aja koje je sudbina izabrala da ispisuju pro{lost i na neki svoj podani~ki na~in. Ilmihara kuga kao da
budu}nost Abada a da sami nestanu u toj povijesti nije mnogo uznemiravala, a kad su Talhe po~ele umi-
kao tinta koja je potro{ena na pisanje ljetopisa. Mnogo rati jedan za drugim njega nije bilo na njihovim po-
ih je bilo prije mene, a vjerovatno }e ih poslije mene kopima. Svima je to bilo sumnjivo, ali u ova vremena
biti jo{ vi{e. Me|utim, ve} sam se mnogo udaljio od nije se moglo misliti, razmi{ljati, prosu|ivati. Mo`da
povijesti koju moram zabilje`iti, a ima jo{ toliko toga moje povijesti ne bi ni bilo da jednog dana nije naglo
{to treba uraditi. Posao je velik i te`ak kao mora, a i nastradala Ilmiharova `ena. Posrnula je na ulici, idu}i
vrijeme mo`da odmi~e, jer, ako sam ja zaboravio od ku}e roditeljske, i svi su odmah shvatili da je
vrijeme, ono mene nije. Kazao sam ve} da je u to zara`ena. Ilmihar se ni tad nije izvukao iz svoje sobe,
doba bila kuga i mnogi su ljudi umirali, kako svuda, iako mu je bilo `ao `ene, to se moglo naslutiti jedino
tako i u ovom kraju Bosne gdje su se budili otvorenih iz suze koja mu se zaledila pod okom. Niti na ukopu

102 103
`eninom nije ga bilo. I onda je iznenada procurilo. od 27, koliko ih je trebalo biti. Sam predsjednik nije
Ko zna kome je od okupljenih na `eninom grobu palo se ni pojavio i to je prepla{eno dru{tvo poput ka`iprsta
na pamet, mo`da je to bilo sasvim slu~ajno, ali neko brzo osudilo Ilmihara na smrt, odsijecanjem glave,
je uzviknuo da je on mo`da vje{tac, jer kuga je obi- {to je trebalo biti u~injeno iste ve~eri. Na izvr{enju
lazila samo njegovu ku}u i `eni se sigurno ne bi ni{ta presude nije bilo tako puno ljudi kao {to se o~ekivalo,
dogodilo da nije iza{la na ulicu i oti{la do oca koji je kao da su se mje{tani malo ohladili od prvotnog bijesa,
bio na samrti. Vijest je brzo procurila, nabujala je kao tako da, sve u svemu, izvr{enje smrtne kazne nad
rijeka i dat je nalog da se Ilmihar uhapsi. Ilmiharom, nije bilo ni krajnji uspjeh pravde, ni obred-
no ubistvo na zadovoljstvo gomile, nego jedan krvav
RU@INA GRANA U RUCI AZRAILOVOJ i `alostan prizor, koji je najednom svim tim ljudima
pokazao potpunu samo}u i bijedu kruga iz kojeg se
Sedam stra`ara dojurilo je njegovoj ku}i, a za ne mo`e van. Svezanih ruku i gologlav, Ilmihar je
njima se valjala rijeka razjarene svjetine koja je svoje grizao usne pri pomisli koliko mu je jo{ vremena
ogor~enje morala iskaliti na nekom. Stra`ari grubo preostalo, koliko mu je jo{ nedostajalo do kraja velikog
izvuko{e van Ilmihara; u ljubi~astom, svilenom ku}- istra`ivanja. Koliko no}i, poput `ena u crnini, poput
nom ogrta~u, samrtni~ki blijedog lica, vjerovatno zbog vje{tica, no}i nad papirom, koje su se preobra`avale,
dugog boravka u zatvorenoj prostoriji, gotovo da su dotaknute azurom, u prozra~ne demone praskozorja,
mu se vidjele sve `ilice na licu, i rukama; izgura{e u ljupke djevoj~ice s plesnim plavetnim haljinicama,
ga grubo van i, ~vrsto ga dr`e}i, povedo{e prema koliko vukodlaka, koliko nje`nosti s izrazom zvijeri,
gradskom trgu, jedva se provla~e}i kroz gomilu koja zagledanih negdje duboko u njega samoga, u potrazi
je bila uzburkana `eljom da sama zavr{i stvar. Po za pravom misli, koliko `elje za tom tajnom ra{~inja-
njihovom odlasku, narod provali u ku}u i porazbija vanja samog sebe, previ{e zbijenog, previ{e kondenzi-
sve {to se moglo porazbijati. Tra`ili su sina Ilmiharo- ranog i nejasnog. I ona crna misao o mogu}nosti bez-
vog, jer i on je zara`en u toj {ejtanskoj ku}i, ali on bolnog razdvajanja, opiti, zanosi, srce tajne. Ta za-
je odmah po `eninoj smrti bio sklonjen, pokraj svih tvorena odaja u koju nikad nije kro~ila ni~ija noga
askerskih stra`a koje su ~uvale oku`eni grad, odveden osim njegove, ti psi, ma~ke, koji su uno{eni unutra i
kod prijatelja na selo. Tako su razbili samo njegove kasnije, ra{~ere~eni, bacani daleko van grada u malim
instrumente i spalili nekakve spiskove i prora~une, kutijama. Epruvete, bla`ene teku}ine. Oh, to je bio
koje nisu htjeli ni gledati jer su se bojali Azrailovih pothvat prema kojem su Ibn Sina i Ibn Ru{d bili obi~ni
ruku. brbljavci. Svi biv{i ljekari i istra`iva~i, osim mo`da...
Sud je bio sastavljen na brzu ruku, jer svi su se To je bilo dostojno! Koliko je `udio za tom teku}inom.
poslovi zavr{avali ba{ tako, brzo, u strahu da ih ne- Teku}ina, neizmjerno plemenitija od krvi, toliko nje`-
vidljivi neprijatelj ne dohvati van ku}e; u njoj je ipak na i suptilna da je nikad nismo spoznali, pliva~i, iako
bilo lak{e. Skupilo se {est ~inovnika gradske uprave, ispunjava na{e tijelo i dr`i ga jednom mo}i koja je

104 105
neiskaziva. Sve, svaka molekula, svaki atom pliva u vlas koju je neko naglo izvukao iz njega, ve} goru}u,
njoj. I nevi|eni svijet u atomu. To je ono {to sam osvijetliv{i ga tako prvi put iznutra potpuno i os-
nazvao Suptilija, mislio je s ponosom. I zar se ovo tavljaju}i za sobom trag.
moralo dogoditi ba{ sad? Ti glupaci. Ni{ta nisu shva-
}ali. Njegova `ena nije mrtva, on }e je izlije~iti, kao
i ostale, puno njih. Ali... Koje li radosti, sje}ao se, ELIF
kad je uzeo onaj britki jatagan i odsjekao njime glavu Ilmihar sporo otvori jedno oko, a zatim i drugo.
psa, dugo uronjavanog i opijanog u teku}ini, koje li Vidio je ve~ernje nebo. Glava ga je u`asno boljela.
radosti kad je ta glava odsko~ila u drugi kut sobe i Trg je ve} bio prazan i, tek krajnjim naporom oka, u
takva, odvojena od tijela, po~ela lajati. Vri{tao je i zakutku vida, on ugleda starog d`elata koji je pripre-
plakao od radosti, poslije prvog trenutka uko~enosti mao vre}u, vre}u za tijelo smaknutog, vre}u koju }e
(kad je, gluh i nijem, nesvjestan, stajao na sred sobe, baciti u nedosegnute ponore. Vidje Ilmihar i panj pok-
gledaju}i u glavu psa koja je upla{eno lajala). I sad, raj d`elata i na njemu svoje mrtvo tijelo, bez glave,
sad su ga morali uloviti, sad kad je napokon uspio. vidje okrvavljeni vrat koji je tako neponovljivo pres-
Nije nam dato, pomisli Ilmihar. jekla sablja. Osje}ao je nemu{tu bol. Najedanput po-
Ilmiharove o~i bijahu sklopljene kad se pribli`io ku{a da podigne svoju desnu ruku i pro|e prstima
d`elat, jedan suhi starac (koji je odavno bio otpu{ten, kroz kosu, kao {to mu je bila navika, i tad vidje kako
ali, s obzirom da je mladi d`elat nastradao od kuge, se njegova desna ruka podi`e i prolazi kroz prazan
a zamjenika nisu imali, s obzirom na te iznenadne zrak vi{e krvavog vrata, ba{ kao da je tamo kosa.
okolnosti, jedino je on mogao izvr{iti presudu). Osjeti jo{ ve}u bol i tada vidje, kao u d`inskom sno-
Rekao sam da su Ilmiharovi o~ni kapci bili spu- vi|enju, kako se ono tijelo podi`e i prilazi njemu,
{teni. Najedanput nastade ti{ina. "Ho}e da nas pre- njegovom vidu, a zatim sasvim pokorno lije`e pokraj
vari!", prodera se d`elat, a zatim njegovo stara~ko glave i prsti desne ruke mu se zamrsi{e u kosu. Bio
tijelo uhvati takav zarazan smijeh da su se svi okupljeni je potpuno zaboravio na starog d`elata i, kad se ok-
naje`ili. Gomilica na trgu kao da se ne{to prorijedila. renuo, ugleda ga kako skamenjeno bulji u panj, potom
Jo{ uvijek smiju}i se, starac uhvati Ilmihara za kosu u njega, jo{ uvijek dr`e}i onu vre}u u ruci, a zatim s
i glavu mu namjesti na panj. Ilmiharove su o~i bile bezglasnim krikom ispusti sve i, ve} mrtav od straha,
sklopljene. D`elat izvadi odnekud ogromnu sablju, pobje`e nekud me|u sokake. Ilmihar je jo{ uvijek
ve} zahr|alu, i podi`e je uvis da je svi vide. Zatim je le`ao nepomi~an, dok su mu ruke milovale krvavu
naglo spusti i, za~u|uju}om snagom za tog malehnog crtu izme|u vrata i glave kuda je pro{la sablja. Izne-
starca, presije~e vrat Ilmiharov, zariv{i sje~ivo duboko nada, on shvati {ta se dogodilo, podi`e se naglo i
u panj. Glava se otkotrlja. Kao da je, najedanput, sve htjede da krikne. Umjesto toga, zgr~i ruke i di`e ih
ono {to je do`ivio, vidio ili spoznao, projurilo kroz uvis. Potom se udalji ogromnim koracima preko trga.
Ilmiharov mozak i pretvorilo se u jednu tanku, tanku Kad do|e do gradskih vrata, susreto{e ga stra`ari, ali

106 107
prestravljeni pobjego{e, prepoznav{i ga. Tako je Ilmi- i po~e bjesomu~no lajati. Djevoj~ica, u mislima ju je
har postao vje{tac i tako je oti{ao iz Baluk Abada. ve} nazvao Belkisa, pri|e na nekoliko koraka od njega
Umoran sam da pri~am sve pojedinosti iz njegovog i zastade, netremice ga gledaju}i. Zbunio se. Zatim,
`ivota, a i ne znam ih ba{ sve, jer ih je bilo zaista kao da se ne~eg prisje}a, pozvao ju je prstom. Ona
mnogo i jer je ova povijest ono {to jeste, ali ove koje do|e slobodno i sjede kraj njega, sla`u}i svoje cvjetove
}u ispri~ati izabrao sam zato {to mi se ~ine najva`ni- po zemlji. Bija{e mu neugodno. Prepipavao je sve
jima za Ilmihara i ono {to mu se kasnije dogodilo. d`epove, tra`e}i ne{to {to bi joj poklonio, ali izgleda
da nije bilo ni{ta. Na kraju joj dade jedan istro{eni
kalem. Ona ozbiljno uze kalem, zagleda ga pa`ljivo
CRNI PAS sa svih strana i u mali zijev pisaljke gurnu jedan
Odmah po izlasku iz grada Baluk Abada, Ilmihar cvjeti}.
sjedne pod jednu kru{ku i po~ne se smijati. Smijao – To je moja vaza – re~e ona. On se {iroko nasmija
se zarazno, kao ljudi koji su upravo pomjerili pame}u. i poljubi je u obraz.
U daljini su bila brda, a oko njega li{}e i stablo, uz – Ti si moja mala Belkisa. – Kad to izgovori, bi
koje su gore–dolje putovali mravi. Ilmihar zatim po~e mu nekako ljep{e oko srca, jer mu se ~inilo da je sad
preturati po d`epovima svog osu|eni~kog ruha i pro- postao njen prijatelj. Onaj mali crni pas je le`ao kraj
na|e malo duhana koji stavi na papir, vje{to ga pre- njenih nogu i prijete}i re`ao.
turaju}i me|u prstima, i onda, ovla`iv{i jezikom, smo- – Ljubomoran je – re~e ona – on vas sad mrzi,
ta cigaretu koju sa u`ivanjem pripali uz pomo} kre- ali vas se i boji.
mena, trudi i ~akmaka. Odbijao je dimove i gledao u On se opet {iroko nasmija.
nebo. Nebo bija{e nekako namr{teno, kao da razmi{lja. Belkisa na to pomilova psa svojom malom, nje`-
^itav predio bija{e u sjeni, s blagim uvalama koje nom rukom i prozbori; kao da tepa: "Ja njega puno
oblijeva{e sunce gotovo te~nom svjetlo{}u. Najed- volim." Pas kao da to osjeti, pogleda je zahvalno i
nom, primijeti neko malo stvorenje u haljinici koje stavi glavu uz njena koljena. Onda ona sko~i i po~e
mu se pribli`avalo s naru~jem punim cvjetova. Imala tr~ati do jedne skupine vo}aka, koje su stajale gotovo
je zlatnu kosicu {to joj se nesta{no igrala po slje- u krugu, tako da su podsje}ale na kafez.
poo~nicama i stalno je zabacivala pramenove unazad – Ovo je moj zamak! – vikala je odande, igraju}i
dok ih je mrsio vjetar. Za njom je i{ao crni pas radosno se sa psi}em. Ilmihar im pri|e, motaju}i drugu ciga-
laju}i. Dolazili su iz {ume koja je bila u sjeni. Kad retu. Djevoj~ica i psi} zastado{e u igri i ona re~e
stigo{e na proplanak, prosu se svjetlost na njih i taj Ilmiharu, pokazuju}i prstom na kru{ku: "Uberite mi
prizor bija{e tako ~udno ozaren da je Ilmihar gledao kru{aka!"
nepomi~no i netremice, potpuno zaboravljaju}i ciga- – Koliko? – upita on, zbunjen i zadovoljan {to
retu koja se gotovo ugasila. K}i padi{ahove najdra`e mo`e ne{to u~initi za nju.
`ene, pomisli Ilmihar. U tom trenutku primijeti ga pas – Puno, puno, puno...

108 109
Tad njemu ne{to pade na pamet i re~e lukavo: je ve} po~eo dahtati i boljelo ga je pomalo kad je
– A kojom rukom }u brati kru{ke? udisao, ali tr~ao je, tr~ao i dalje.
– Lijevom – odgovori ona prkosno. Smra~ilo se kad je usporio i najzad potpuno stao.
– Dobro. Nare|ujem ti, moja lijeva ruko... Bio je posve iscrpljen i ni{ta nije vidio. Ni{ta nije
Govore}i to, Ilmihar je nemilosrdno trzao lijevu znao. Samo je osje}ao kako tone, spavaju}i od umora
ruku, ne osje}aju}i pritom nikakvu bol, dok je odjed- jo{ prije nego {to je dodirnuo zemlju.
nom nije svu izvalio iz ramena i bacio prema kro{nji
kru{ke. Ruka se pokorno uhvatila za jednu granu kru-
ASKERI
{ke i visila tamo. Mala Belkisa je gledala za~u|eno.
Pas je o~ajni~ki po~eo lajati i ski~ati, dok je on, kao Spavao je dugo. Dan ili vi{e? Probudili su ga ljudi
pijan od svega, nare|ivao i dalje svojoj ruci. Ruka u ~udnoj odje}i. Grubo su ga drmusali i poveli jo{
koja je dr`ala onu granu, po~ela ju je najednom bjeso- onako bunovnog. Mrmljao je, ne shva}aju}i {ta se
mu~no tresti i zrele kru{ke su stale otpadati na zemlju. zapravo doga|a. Bio je kao opijen. Valjda je to bilo
– Je li dosta? – upita on smiju}i se zadovoljno. od napora. Pretjerao sam, ovo je po~etak, potrebno je
Ona je gledala u onu ruku {to se dr`ala za granu da se postepeno navikavam, mislio je. [ta je bilo
i njegovo rame iz kojeg nije tekla krv. On po|e za zamornije? Ruka i kru{ka ili onaj dugi, dugi trk? Nije
njenim pogledom i zatim je upita brzo: znao.
– Je li ruka dosta bila sama na kru{ki? Tra`ili su mu isprave. Tek se tad posve osvijestio.
Ona brzo klimnu glavom. Kakve isprave, mislio je. Izgleda da ni oni to nisu
Na to se prsti lijeve ruke otvori{e i ona, u lahkom znali, samo su uporno ponavljali kao da se bogzna
hodu kroz zrak, do|e opet Ilmiharu, upiv{i se ponovo kakva tajna krije u tome, u tim spisima ili ispravama
u njegovo rame kao da ni{ta nije bilo. Pas je i dalje koji su postojali ko zna gdje. Na kraju su ga ostavili
ski~ao i sav se tresao kao u groznici. Ilmihar po|e i u maloj prostoriji samog. Dugo ih nije bilo. Ne{to se
skupi joj puno naru~je kru{aka. Kad se vratio, dje- naslu}ivalo. Kao da se sprema nevrijeme ili su ljudi
voj~ica je plakala. uznemireni nekim ~udnim zbivanjem kojemu se ne
– Za{to pla~e{? zna ni porijeklo niti kraj. U svakom slu~aju, bilo je
– Moj pas... ne{to neobi~no u onome {to se doga|alo, a {to nije
– [ta je s njim? Gdje je? vidio niti je mogao doku~iti.
– Pobjegao je – i djevoj~ica udari u jo{ ja~i pla~, Tad je nahrupio jedan zapovjednik s kopljem u
a zatim otr~a prema {umi. Za trenutak je gledao za sobu, guraju}i ga vr{kom koplja do samog zida i
njom i bio nepomi~an. Oti{la je. Nije znao kamo. Htio psuju}i na sav glas kroz neku krpu kojom je zaklonio
je po}i za njom, ali to mu se ~inilo glupo. Stajao je usta. Za njim su stajali ostali, nijemi, u savr{enom
tako jedan trenutak, a zatim iznenada potr~ao niz brdo. redu koji se naslu}ivao iza prve dvojice stra`ara. Imali
Tr~ao je, ne gledaju}i ni{ta oko sebe, i tako dugo da su nemilo–srdno lice. Iz bujice psovki i pitanja kojima

110 111
su ga obasipali, uspio je shvatiti da su otkrili da dolazi tajenu bol zbog kuke koja mu se kretala u grudima.
iz grada u kojem hara kuga. Nisu sad znali {ta }e s Oni su i dalje radili svoj posao, polahko i pa`ljivo,
njim, bilo ih je strah, samo su iskaljivali svoj nemo}ni kao da im od toga ovisi `ivot. Le`ao je sad na le|ima,
bijes. Pla{ili su se ~ak i da ga ubiju. Koliko je to bore}i se s nesvjesticom. Najvi{i izme|u njih pri|e,
trajalo. Onaj za kojeg je mislio da je zapovjednik, ispod ogrta~a izvadi kuburu s duga~kom i {irokom
najednom ga je udario kopljem po glavi, vje{to, mu~ki, cijevi i upravi je njemu u grudi. Udarac zrna je do~ekao
tako da je izgubio svijest. Sje}ao se samo glupih stra- kao olak{anje i, po ko zna koji put tonu}i, vidio samo
`arskih lica dok je ponovo padao u san. To mu se obla~i} dima oko otvora kuburine cijevi, koji se lelujao
~inilo kao spas. i nestajao. Jesu li konji postajali nervozni ili mu se
to samo u magnovenju u~inilo?
KOLA ZA PUSTARU
Opet se probudio okru`en nepoznatim stvarima. KUR[UM
Bio je u kolima, koja su zapravo bila ogroman, pok- Probudio se u istom polo`aju. Nije se mogao ni
retni kafez i u kojem je bio zato~en kao divlja `ivotinja. pomaknuti. Sve ga je boljelo. Predio je bio potpuno
Ina~e, vjerovatno ga nisu dirali. Bojali su se sigurno. isti, samo bez onih ljudi. Najve}i dio oka ispunjavalo
Predio mu bija{e nepoznat. Put je vodio kroz pus- je nebo, ~udno plavo. Kao da mu je ta plavet bla`ila
taru sa sivo`utom, spe~enom zemljom, po kojoj je nevidljive rane i plavila ga poput mehlema. Uspravljao
vjetar, s vremena na vrijeme, podizao obla~i}e `u}- se polahko i sad je sjedio, opiru}i se rukama o tlo.
kastih magli. Nigdje nije bilo ni drveta, ni kolibe. Najedanput ugleda, ne ~ude}i se nimalo, garave os-
Pustolina. tatke spaljenog oku`enog kafeza u kom je bio dovezen.
Kola se zaustavi{e. Ko~ija{, kojem je dotad vidio Nigdje ni biljke ni `ivotinje. Samo pustinja koju su u
samo noge, si|e s kola. Velika, tamnosme|a kapulja~a daljini rubila brda. Odnekud smo morali do}i, pomisli
bila mu je navu~ena preko glave. Odnekud se pojavi{e on, podi`u}i se i odmah ponovno sjede sav iscrpljen.
jo{ ~etiri ~ovjeka u tamnim ogrta~ima i istim velikim, Na grudima mu je bila velika rana. Mo`da je metak
tamnosme|im kapulja~ama. Pri|o{e kolima i jedan jo{ unutra, sijevnu mu i sav se utjeskobi spoznavaju}i
od njih, kopljem, spretno skinu rezu koja je bila na da nije mrtav i da }e vjerovatno bez bojazni izvaditi
vrhu kafeza i ~uvala vrata, koja je Ilmihar tek sad metak. Trnci tog straha ubrzo su i{~iljeli. Nije li to
primijetio. Zatim sva ~etverica slo`no gurnu{e kafez, zapravo sre}a, pomislio je tra`e}i o{tar kamen kojim
koji s treskom pade s dr`a~a i prevrnu se u `utu }e rasporiti prsa. Na{ao je jedan u pra{ini i dugo puhao
pra{inu. Konji bijahu nepomi~ni, kao skamenjeni. Je- u nj i ~istio ga dok mu se nije u~inilo da mo`e otpo~eti
dan od nevidljivih zaka~i ga kukom, koja mu u|e posao. I{lo je za~u|uju}e lahko, jer su se grudi gotovo
duboku u meso, i povu~e ga, izudaranog i ranjenog, same otvarale pred pritiskom o{trog kamena i uskoro
iz kafeza. Boljele su ga sve kosti, a osje}ao je i pri- je rukom napipao kur{um, a potom ga radosno izvadio

112 113
van iz srca u kom je plivao, nepotreban i usamljen. muhe. To je moj konj, mislio je Ilmihar pa`ljivo mu
Zadr`at }u ga za uspomenu, nasmija se u sebi i spusti se prikradaju}i. Konj jedva da je osjetio njegovo pri-
ga u d`ep. Sad se ve} osje}ao mnogo bolje. Uspravi sustvo, a Ilmihar je ve} bio na njemu. Za trenutak je
se na noge i sa zadovoljstvom zaklju~i kako ga vi{e vranac bio skamenjen, a zatim se po~eo bijesno cimati,
ni{ta ne sprje~ava da nastavi put. Jedan trenutak je ali Ilmiharove noge kao da su se produ`ivale i prolazile
stajao zami{ljen, a zatim krenu tragom kola. mu skroz ispod trbuha. Shvativ{i da nema pomo}i,
konj je opet spustio glavu i mirno nastavio pasti travu,
KONJ dok ga zarobljavaju}e uzde nisu prenule i potom su
krenuli, kao sto~eni, konj i jaha~, prema gradu odakle
Smra~ilo se kad je stigao pred neki klanac. Dalje je Ilmihar ne tako davno bio istjeran. Nadomak grada,
mu se nije i{lo po mraku, a bio je i umoran. Zaspao konjanik se predomisli, zaobi|e zidine u {irokom luku
je snom zaklanog u udubini stijene pokrivene mahovi- i uputi se negdje na sjever. Putovali su tako danima.
nom. Bio je to ~ist, odrezan san i kao da je trajao O ovom putovanju ne postoje podrobniji zapisi, mo`da
samo jedan trenutak. Probudio se okupan rosom i prvo se u njima ne bi moglo ni{ta drugo ni prona}i osim
{to je uradio, kad je stao na noge, bilo je zadovoljno
neprestanog putovanja, s rijetkim trenucima sna i pre-
protezanje, koje mu je ~itavo tijelo ispunilo radosnim
strujanjem i zatim je kihnuo i, kao da je tako istjerao kidima za objed, ali to i nije va`no. Va`no je samo
sve bolesti iz sebe, gromko se nasmijao i po{ao kroz to da se Ilmihar nakon nekog vremena na{ao u gradu
klanac koji je jo{ spavao pod pokriva~em dra`esne imenom Teramet, kojeg sad vi{e nema i na ~ijem je
plaveti praskozorja. Iza prve okuke ugledao je zaus- mjestu danas grad kojeg isto tako nema. Ljudi tu
tavljena kola kojima su ga vozili. Kao da je to i bijahu marljivi i bogati, a osim toga dovoljno daleko
o~ekivao. Pokraj kola su le`ala ona ~etverica, preklani. da glas o njemu jo{ nije stigao do njih. Osim bogatstva,
Kapulja~e su im jo{ bile na glavama. Nije ga zanimalo Terame}ani su posjedovali i posebnu radoznalost, htje-
da im vidi lica. Zanimalo ga je samo gdje su konji, li su sva{ta imati i svime se baviti, ali su, poslije prvog
jer je vidio da su kajasi pokidani i ruda poluotrgnuta. odu{evljenja, isto tako brzo i odustajali. Tako su imali
Vjerovatno lutaju negdje blizu. Potr~ao je prema kraju ogromnu knji`nicu, u koju su nekoliko godina predano
klanca. Skoro se spotaknuo o ko~ija{evo tijelo koje dovla~ili knjige iz svih krajeva, dok im nije dosadilo
je le`alo obezglavljeno. i sad je knji`nica zjapila napu{tena, s knjigama koje
Pred njim pu~e {irok vidik. U daljini se naslu}ivao niko nije ~itao. Ilmihar se ponudio da im on to ~uva
grad. Nekoliko konja je spokojno paslo. On dobro i odr`ava, {to su rado prihvatili, jer knjige su ve}
osmotri najbli`eg, vranca ~iji je dugi, crni vrat sa po~ele propadati, a niko od tih vrijednih ljudi nije
sjajnom grivom nosio glavu pametnih o~iju i o{trih, mogao ostaviti svoj pravi posao i posvetiti se knji-
bijelih zuba. Grickao je brzo i vje{to rijetke ~uperke gama, jedno zato {to su malo znali, a i zato, valjda,
trave. Sve je izgledalo nepomi~no, osim tih zuba i {to ih je to malo i zanimalo. Tako je Ilmihar postao
repa koji bi, pokatkad, fijuknuo kroz zrak tjeraju}i knji`ni~ar u Terametu.

114 115
HAD@ trajala. Bilo kako bilo, bijelac s Ilmiharovim nogama
^itaju}i zapis o Ilmiharu u Terametu, pomislio zaputio se u Meku, a Ilmihar za to vrijeme ~ita{e
sam kako je malo nedostajalo da do`ivi moju sudbinu, knjige, u`ivaju}i kao da ~ita u sedlu. Putovanje na
uvla~e}i se u tu knji`nicu bogatu svakovrsnim lijepim had` trajalo je mjesecima i nemogu}e je ispri~ati sve
knjigama i s ilustriranim prizorima iz biv{ih vremena. dane i no}i, bogate bremenito{}u doga|aja, jer gdje
Me|utim, on je posjedovao ne{to {to ja nisam. Mo`da je stigao konj s nogama konjanika kojeg nije bilo
ja~u volju, u svakom slu~aju ono {to bi se moglo nastajala je strka i urnebes, a kad bi nestali, nenadano
kako su i do{li, ispredale su se pri~e i stvarale legende
nazvati mogu}no{}u bijega. On je mo`da bio slobodan
koje i danas pri~aju stari ljudi u tim krajevima. (Moram
~ovjek. ^udno to zvu~i. Ne znam ni sam za{to, ali
ovdje dodati jednu svoju slutnju. ^ini mi se da je,
~ini mi se tu`no. Opet sam prekinuo pripovijest. Izgle- putuju}i kroz prostor, Ilmihar otkrio i tajnu putovanja
da da sam umoran. Ipak, nastavit }u da pi{em dok kroz vrijeme. Ovo proizlazi iz mnogih podataka koje
god gori vo{tanica na stolu. Spomenuo sam knjige s sam o njemu sakupio. Ako te, ~itao~e, bude zanimalo,
ilustriranim prizorima iz biv{ih vremena. U jednoj mo}i }e{ na}i opravdanje ovoj mojoj pretpostavki. Ja
knjizi arapske poezije Ilmihar vidje ~udnu minijaturu je ne smijem do kraja izre}i. Da li je to strah ili nemo}
koja je prikazivala had`iju dok se odmara u pustinji. da je uobli~im?).
Taj ga je prizor potpuno osvojio. No}ima je razmi{ljao Rekao sam ve} da ne}u pisati o svim tim danima
o njemu i, ~itaju}i druge knjige, zami{ljao je da ih i no}ima Ilmiharovog putovanja, jer bi za to bila potre-
~ita isto onako kao {to bi ih taj hodo~asnik ~itao da bna posebna jedna hronika, pisat }u samo o ne~emu
ih ima pri ruci. Putovat }u i ja na had`iluk, re~e sam ~udnom {to se tad po~elo doga|ati:
sebi Ilmihar jedne no}i. Sutradan, ujutro, gledao je s Poslije nekoliko dana putovanja, Ilmihar je po~eo
prozora na trg gdje su neki Terame}ani prodavali primje}ivati da se stvari oko njega smanjuju. Ljudi
konja. Bija{e to divan bijelac s bujnom grivom, rasni koje je kao i obi~no gledao s prozora bili su gotovo
trka~. Tog trenutka Ilmihar se sjeti ne~eg i nasmije{i upola manji i uporno su se i dalje smanjivali. Kako
lukavo, onako kako je samo on to znao. Kupac je se bijelac udaljavao od Terameta, Teramet je bivao
prolazio s konjem ispod samog prozora, gledaju}i ko- manji i sve u njemu. Knjige su se isto tako smanjivale
nju korak prije nego {to }e ga uzjahati. i Ilmihar ih je ve} morao ~itati pod pove}avaju}im
Ilmihar se uhvati za rub prozora i sko~i dolje, na staklom, ali ni to nije dugo pomagalo. Had`ija na
konja. Me|utim, dolje pado{e samo noge koje ob- odmori{tu smanjivao se zajedno sa ostalim stvarima
jaha{e konja, a tijelo mu ostade na prozoru, odakle se i uskoro je postao obi~na ta~ka. Kao da je zapravo
brzo izgubi natrag, u sobu, poma`u}i se rukama. Konj Ilmihar rastao. Knji`nica je bila podno njegovih nogu,
skoro pobjesni i pojuri. Ljudi su prvo gledali zapre- a u malom krugu ~itav Teramet. Kad se smanjila i
pa{}eno, a zatim nastade sva|a koja nije prestajala. planina koja je okru`avala grad, Ilmihar je vidio kako
Da Teramet jo{ postoji, vjerovatno bi i sva|a jo{ bijelac, tu u njegovoj neposrednoj blizini, juri bje-

116 117
somu~no i donji dio konjanika koji ga mamuza u jo{ pio u kr~mi s obi~nim ljudima? Koliko ve} nije..? I
ja~i trk. Bijelac je bio isto tako malen kao i sve oko u~ini tad Ilmihar ono {to ja ne mogu. Jednostavno je
njega, ~ak su i Ilmiharove noge na njemu bile malehne. iza{ao iz knji`nice, a zatim i iz Terameta i zaputio se
Ilmihar tad shvati: oni su daleko, i s ~u|enjem i rado{}u prema jugu. Opijao se po malim kr~mama i kartao s
gleda{e njihov put i zatim pustinju kroz koju je pro- nepoznatim ljudima, radosno gube}i novac i pla}aju}i
lazilo mno{tvo hodo~asnika u sirotinjskim svojim odo- pi}e, u`ivaju}i u tome {to je mogao re}i samo: "Ja
rama, samo s jednom `eljom: sti}i. Pustinja je, me- sam Ilmihar", i ne obja{njavati vi{e ni{ta. Sa `enama
|utim, izvla~ila snagu iz konja, koji je polahko uspo- je imao sre}e. Kr~marice su se kao po dogovoru za-
ravao, a oaze su bile sve rje|e i uskoro je sasvim ljubljivale u njega i davale mu odmah one divne zna-
posrtao, dok jednog dana nije pao u pijesak utonuv{i kove, ugovorene od pamtivijeka, koje je on tako obi-
skoro dopola. Noge su tad, same, nastavile put, a vi{e lato iskori{}avao, kao da je nastojao ispuniti ne samo
i nije bilo toliko daleko i Ilmihar vidje, prate}i ra- ove, nego i biv{e i budu}e dane. Ipak, nije se dugo
doznalo svaki pokret svojih nogu, vidje kako su se zadr`avao i, djeli} po djeli}, njegovo putovanje po~elo
umije{ale u skupinu budu}ih had`ija i sad prolaze isti je sve vi{e li~iti na povratak, iako je znao da se u sam
put kao i oni, vidje zatim kako ulaze u Meku i obilaze Baluk Abad ne}e vratiti nikada. Plesa~ica i pjeva~ica
oko Kabe i u tom trenutku Ilmihar osjeti olak{anje i u kr~mi "Lijepi janji~ar" Zubejda, za~u|ena i `alosna,
sre}u i pru`i svoju ogromnu ruku i s njena dva prsta mahala mu je s vrata dok je nestajao u prozra~nom
nje`no uhvati umorne svoje dvije noge iz Meke, koja praskozorju, ne dopu{taju}i joj da ga prati na putova-
je bila tako blizu, kao na nekoj velikoj karti, i podi`e nju, njega, Ilmihara skitnicu. Zatim je za{ao u planine
ih i privu~e sebi. U tom privla~enju, noge po~e{e rasti, i kroz {ume, ne vide}i nikoga i ni{ta, spavaju}i u
kao nekim ~udom i uskoro su mu trebale obje ruke, rijetkim pe}inama koje bi uspio prona}i, druguju}i s
za ote`ala svoja koljena i stopala, {to su se i dalje gorskim `ivotinjama i jedu}i {umske plodove. To mu
pove}avala, isto kao i grad oko njega, kao knji`nica se u po~etku ~inilo potrebnim, kao da je vidio neka
koja ga je opet opto~ila i, nagnut na prozoru, Ilmihar vrata {to se otvaraju poput slutnje, ali ve} nakon ne-
uvu~e svoje dvije noge koje se `eljno upi{e u trup od koliko dana se predomislio i po~eo probijati prema
kog su toliko dugo odsustvovale, i zatim osjeti da se kraju {ume, prema naseljima.
jedva dr`i na nogama i sru{i se na krevet, Ilmihar
had`ija.
^UDO ZA DJEVICU RASEMU

PROLJE]E Izbio je najzad iz {ume i ugledao veliko selo u


dolini, kao na dlanu. Ve} ovdje su po~injale livade i
Prolje}e je do{lo u Teramet i Ilmihar je najednom pa{njaci. Odmah ispod {ume bija{e nekoliko plastova
osjetio `elju za mnogim stvarima. Koliko je vremena koji su, nepravilno poredani, izgledali kao ne~ija {ala.
proteklo da nije bio s nekom `enom? Koliko ve} nije Odmah kod prvog plasta Ilmihar primijeti jednu mladu

118 119
`enu s punom ~inijom nabranih jagoda. Imala je crnu, najednom trza u snu, a zatim se di`e i prenera`eno
{iroku suknju i plavu ljetnu bluzu, nabreklu od mladih gleda u mjesto gdje joj se spaja trbuh s nogama. Istog
i nabujalih dojki, koje su podsje}ale na krupne medene ~asa on shvati sve i pojuri prema njoj kao zvijer. Opet
kru{ke u jesen. Bila je dosta mlada, ali iz svakog nije uspio odjedanput biti sav. Prve su mu bile noge
njenog pokreta izbijala je prava priroda `ene i `elja tu i zatim me|u njenima, `ustro ih i `eljno {ire}i, dok
koja je uzbu|ivala sam zrak koji bi je doticao. Nas- se najzad ~itavo njegovo tijelo nije sru~ilo na nju
lonila se na taj plast, nekoliko metara svega udaljen da{~u}i. Lice joj je bilo u`asnuto i unezvjereno, gledala
od po~etka {ume gdje je u travi le`ao Ilmihar i grickao je u njega, ni{ta ne shva}aju}i, ali ve} je bila ispod,
neku travku. Pa`ljivo ju je promatrao. Tako naslonjena u njegovim rukama, o~iju zatvorenih i mrmljala je
na plast, brisala je rup~i}em znoj koji joj se pojavljivao samo "o Bo`e", a zatim ga privukla k sebi, sna`no i
kao rosa na ~elu i na onom dijelu vrata {to se preta~e `eljno, tako da mu je za{umilo u glavi i oboje su se
u ljupki prorez izme|u dva uzdignu}a na grudima. pretvorili u neman {to se, previjaju}i, valjaju}i se i
Najednom je, uz mukli {apat, zagrlila mirisavo sijeno da{~u}i sve vi{e zabijala u plast, riju}i ga snagom
i utonula sva u njega, skliznuv{i u podno`je plasta, nepoznatom i jednom od njih dvoje.
gdje se okrenula, poluotvorenih nogu, kao kakva po-
spana i smorena odaliska i drijemala je tako, oborena
VEZIR I [EJTAN
gotovo u podno`ju, sama s podnevnom i svojom za-
japureno{}u. Raskop~ala je bluzu i brisala onim ko- Koliko je trajalo to milovanje. Ve} se i smra~ilo,
madi}em tkanine znoj, ne otvaraju}i o~i, i protezala a `elja Ilmiharova nije prestajala. Obe}avao je Rasemi,
se tako, o~ito tonu}i u san. Ilmiharove o~i su bile kao tako joj bje{e ime, obe}avao joj je `enidbu i mnogo
dva dijamanta. Sad stvarno, ovakav kakav sam, mogu djece. Nije lagao. ^inilo mu se da napokon ima ono
da joj skinem zvijezde s neba, pomisli on nasmije{iv{i {to je ~itavog `ivota `elio. @ivjet }e mirno, tako blizu
se. Ona to i zaslu`uje, mi{lja{e dalje i u isti ~as po`eli {uma i vode, a sa `enom svje`om kao i zemaljske
da se na{ali. Njegova desna ruka protegnu se poput hrane koje ga okru`uju. Bio je sretan Ilmihar i pri~ao
zmije i idu}i sama kroz zrak uze iz ~inije zaspale punu je o stvarima koje rijetko koji obi~an ~ovjek zna, koje
{aku jagoda, koje prinese svojim `eljnim usnama, i ~ak rijetko i sluti. Ona se svijala oko njega, zatvorenih
po~e so~no mljeti zubima i jezikom. Sok mu je curio o~iju i ~inilo se da razumije i shva}a sve, ali zar je
niz usne i bradu. @va~u}i, gledao ju je kako se prote`e to bilo va`no, va`an je bio samo taj ~as. Otpratio ju
u snu i kako se suknja jo{ malo podi`e, otkrivaju}i je do sela, nije smio dalje, imala je ~etiri brata kojih
noge sve do bedara. Sigurno nema ni{ta ispod, sinu se bojala. Obe}ao je da }e se vratiti za tri dana i
mu u mozgu i osjeti najednom kako je po~inje sve zaprositi je. Slijede}eg dana Ilmihar je lutao sretan
vi{e `eljeti. @elja je narastala neizmjerno brzo. Prije okolinom, le`e}i nekad satima u travi i gledaju}i selo
nego {to je mogao vi{e u~initi ili pomisliti bilo {ta, koje se naziralo dolje i u kojem je bio on sav. Djevica
osjeti ne{to tako ~udno i poznato i vidje kako se ona Rasema je bila sli~na vodi i on je u`ivao u budu}im

120 121
danima, kad }e uspjeti zarobiti svoju samo}u u pros- – I meni. Da zna{, sve me obuzima nekakav strah.
toru izme|u nje i sebe i kad }e ih ta zajedni~ka samo}a ^u li ti ovaj {u{anj, kao da nas neko prati?
kupati onim {to se tako prosto zove ljudska sre}a. – [uti bogati!
Drugog dana primijetio je u selu ne{to neobi~no. Vidio Boje}i se da ga ne otkriju, Ilmihar se polahko
je puno vatri koje su hodale, a bilo je ve} predve~erje udalji, ostavljaju}i onu dvojicu njima samima i zaputi
i ljudi su trebali biti na po~inku. Po~eo se spu{tati se u selo, tra`e}i Raseminu ku}u. Sav je drhtao od
dolje. Na samom ulazu u selo vidio je dva ~ovjeka bijesa i muke, proklinjao svoju sudbinu. Uskoro izbi
koji su i{li nose}i zublje. Ilmihar je, tajom, slu{ao na malu ~istinu nalik trgu i odmah se povu~e, jer je
njihov razgovor: oko neke ku}e stajalo mno{tvo ljudi sa zubljama, kao
– Ne bih joj ja bio brat ni za sve blago ovog na stra`i. @ene su naricale kao da je neko umro. Nije
svijeta. mu preostalo ni{ta drugo nego da ~eka, jer bi njegovo
– Ni Halidu nije lahko. pojavljivanje jo{ vi{e zamrsilo cijelu stvar. U to nije
– Pa da. Oni su se za koju godinu trebali uzeti. nimalo sumnjao. Ilmihare, Ilmihare, jesi li to ti?
– Tu se ni{ta ne mo`e, |avolja posla.
– Zamisli, pri~ati da je sam {ejtan s njom spavao. OSUDA
I jo{ obe}ao da }e se o`eniti njome. Pred zoru se pojavi jedan starac, okru`en s ~etiri
– Mo`da se uspalila, pa zato poludjela. naoru`ana stra`ara, u dugoj, ljubi~astoj dolami i s
– Mo`e biti. Mlada je iznikla. Trebali su je bogme ogromnim turbanom na kojem se blistao dijamant.
davno udati. Bijela mu je brada sablasno blistala u odsjaju zublji.
– [ta }e sad biti s njom, bra}a su je se odrekla? Svi mu se duboko pokloni{e i neko otvori vrata ku}e
– Zavisi {ta }e re}i Alatif, on je najstariji, njega u koju on u|e `ustro i dostojanstveno. Stra`ari u|o{e
svi moraju slu{ati. za njim. Koliko li su se zadr`ali unutra. Ljudi su {utjeli
– I on je poludio poslije kuge. Stalno pri~a o i stajali, ne usu|uju}i se povesti razgovor, neki bi
vje{ticama i vukodlacima. Sigurno }e narediti da je dodu{e zaustili, ali bi odmah i zamukli, oprezno gle-
spale, kao {to ~ine kauri, da se ostali ne bi oku`ili, daju}i u druge. Uskoro se promoli neko lice iz ku}e
samo ako povjeruje u pri~u, a povjerovat }e sigurno, i okupljenom svjetinom, kao drhtavica i kao jeza jutra
jer ona stalno ponavlja jedno te isto. koje se pomaljalo, prostruji {apat: "Na{ao je {ejtanov
– Da, da je spavala s nesretnim vezirovim sinom, znak". Odmah zatim iz ku}e iza|o{e ~etiri stra`ara,
koji je bio bezbo`nik i sada je polu-vje{tac, polu- vode}i izme|u sebe Rasemu, odjevenu u bijelu haljinu,
{ejtan. raspletene kose, koja je padala kao te{ko zlato na
– Sva{ta. mjestimice otkrivena ramena. [aptala je: "Ali, nemojte
– ^ega }u se nagledati, bolje bi mi bilo da se ljudi, bojte se. On }e danas do}i. Obe}ao mi je. Ja
nisam ni rodio. nosim njegovog sina. On }e do}i po mene i svog sina."

122 123
Stra`ari su {utjeli kao zaliveni i vodili je prema sredini Halid se okrenu prema njima i prezrivo se nasmije{i.
malog trga, gdje je bio veliki direk. Spretno je zaveza{e Opet je mrmljao, kao za sebe: "Kurve, kurvini sinovi
za direk i udalji{e se mirno, kao da ni{ta nije bilo, a i k}eri".
zatim svaki zauze svoje mjesto, obrazuju}i tako ~e- Zatim se iznenada opet ispravi, baci onu ~uturu i
tverokut oko direka. Iz ku}e iza|e zatim onaj starac pojuri, odgurnuv{i stra`are, podi`e visoko no` i uroni
i pade na koljena. Usne su mu se micale i izgovarale ga Rasemi pod lijevu dojku, grle}i je lijevom rukom
neku molitvu. Na kraju iza|o{e i Rasemina bra}a, od ~vrsto i ko zna koliko bi tako stajao da Ilmihar ne
kojih je najstariji ~vrsto dr`ao najmla|eg, jer je ovaj vrisnu gotovo neljudski i, pribli`iv{i se direku u jed-
stalno poku{avao potr~ati prema direku. Jedan od stra- nom skoku, otrgnu ubicu i baci, udariv{i ga nogom
`ara udalji se za trenutak i zatim se vrati s naramkom iz sve snage u bradu, a onda se okrenu i zagrli Rasemu
drva koji stavi u podno`je direka. Uskoro i svi ostali ~ije su o~i vehnule, bijesno trgaju}i u`ad koja su joj
po~e{e donositi drva i granje, tako da je Rasema ve} vezivala tijelo. Ona se samo zanjiha i on osjeti svu
upola bila utonula u hrpu koja je rasla. Ilmihar se njenu te`inu, koja mu je be`ivotno ispunjavala ruke,
gotovo nesvjesno pribli`io ljudima koji ga jo{ nisu a zatim ga neko tresnu toljagom po glavi i sve mu se
opa`ali. zamra~i.
– ^udi me da nema Halida – re~e neko. Trenutak kasnije, do{ao je sebi, a loma~a je ve}
Utom se za~u mrmor s druge strane, ljudi se malo gorjela i Rasema na njoj, haljinu joj je ve} uveliko
razmako{e i pojavi se jedan mladi} sav razbaru{en i hvatala vatra i tada vidje kako joj plamti kosa, a onda...
zakrvavljenih o~iju, o~ito pijan, dr`e}i ~uturu u jednoj onda ispru`en prst onog starca i sjekire i vile, no`eve,
i no` u drugoj ruci. Mrmljao je: kose, lopate... sablje koje se po~e{e spu{tati na njega,
– [ejtanova vjerenica, aaa... Kao da ja ne znam... sjeku}i mu ruke, noge. Udarali su ga bjesomu~no i
Uspravio se potpuno, isprsio i gledao u Rasemu komadali, rezali, sjeckali, a krv kao da nije htjela
koja je zatvorenih o~iju ne{to mrmljala. istjecati, navirala je nekako sporo i lijeno, zadr`avaju}i
– Gledaj, kurvo, vamo! se oko mesa kao da je usirena i to ih zapanji.
Rasema je i dalje imala sklopljene o~i. Za nju kao – Azrail! – povika neko.
da ni{ta nije postojalo. – Ruga se s nama! – za~u{e se glasovi i ljudi
– Sad se pravi{! Ne zna{ ni{ta! Ne vidi{ nikoga po~e{e bje`ati, boje}i se tog trupla, koje se tako nekako
aaa! Gledaj vamo, rospijo! ~udno i mehko rastavljalo pod njihovim udarcima i
Muk. Ledeni muk. zatim se opet spajalo, kao da se igra. Pred svima je
– Govori! tr~ao starac kome se duga~ka dolama zaplitala za noge
Najmla|i brat gotovo kao da pobjesni, stisnu zube i stalno je padao, da bi ga napokon svi prestigli i,
i htjede pojuriti prema Halidu, ali mu se na potiljak okrenuv{i se zatim, smoreno, ugledao ono od ~ega
te{ko spusti ruka starijeg brata i on samo potonu. mu se sledila krv u `ilama. Vidio je kako se ona

124 125
krvava masa podi`e i skuplja sama od sebe i iz nje Jednog dana ~uo je u gostionici za neku staru
opet ni~e onaj ~ovjek kojeg su toliko sjekli. Poku{ao vidarku koja ima sve lijekove i otrove ovog svijeta.
je bje`ati, ali vi{e nije mogao i samo se te{ko sru~io Raspitao se za nju i ve} se osje}ao malo bolje. Sad
na zemlju. je imao jasniji put, jasniji cilj. Ne znam da li sam
dobar ljetopisac, ali zbivanja i ljudi koji su slijedili
RA isto su mi tako malo va`ni kao {to bijahu i samom
Ilmiharu. Koliko je to dobro ili nije, ne mogu re}i,
Ne postojim vi{e, zadovoljno prostruji Ilmiharu moje je samo da vam govorim njegovu povijest onako
kroz glavu, dok je gledao jednim okom svoje drugo kako znam. Zato me i ne zanima mnogo stara vidarka.
oko na odsje~enom komadi}u glave. Koji dio ovog Ona je dala svoje ovoj pri~i daju}i Ilmiharu najja~i
isjeckanog trupla uop}e misli? Ne mogu se ni pokre- otrov koji je imala. Ilmihar zatim ode na jedan pro-
nuti. Ni{tavno ni{ta. Ne mogu vidjeti. [ta je s njom? planak, sjede na oboreno drvo i popi otrov. Zaboravio
Gorjela je. Mogu li ja jo{ biti ja? [tala znanja. S je dane kuge, izgubljenog sina i njegovu neizvjesnu
naporom koji mu opet gotovo pomra~i svijest osjeti sudbinu, putovanje na had`, zaboravio je Rasemu,
kako se komadi}i spajaju jedan s drugim, kako se ni{ta ga vi{e nije zanimalo. Osjetio je blagu toplinu
vezuju prekinute `ilice i u njih ponovo ulazi krv. Po~e otrova koji je polahko ulazio u nj, potom plazio u krv,
se uzdizati iz one hrpe s bolnim naporom, ali presahnu brizgao, kao narastaju}i d`in i Ilmihar se po~eo trzati
i pade. Trenutak je le`ao izvan svega, a zatim opet i tresti, a zatim ga je nagnalo na povra}anje i to {to
otvori o~i. Trenutak? Ni direka ni Raseme vi{e nije je povra}ao bio je ba{ otrov, jer krv ga o~ito nije
bilo. Samo nekoliko ugaraka. Tek utjelovljenom {a- htjela, kao {to ga ni{ta u njegovom tijelu nije htjelo
kom udari se u grudi i zajeca. I opet je le`ao tu| bolu, i, pobljuvav{i sve, svu tu mjese~arsku prikazu vlastite
tu| sebi, tu| svemu. Poslije dugo, dugo vremena, smrti, opet je bio onaj stari.
podi`e se i, jedva stavljaju}i nogu pred nogu, krenu Tek ga je sad obuzeo strah. Koliko }e to ovako
iz sela. Hodao je i hodao, padao i ostajao tako, spa- trajati? [ta da ~ini sa sobom? Niko mu nije mogao
vaju}i, a ~im bi otvorio o~i nastavljao je put u na- odgovoriti.
slu}enom smjeru, {to dalje.
Gdje je smrt, pitao se.
Smrt? BILJE[KA
Smrt! Ovdje se Ilmiharu skoro nekoliko mjeseci gubi
Smrt... trag. Ne znam kuda je lutao i {ta je radio. Pretpo-
Prva kr~ma na njegovom putu obdarila ga je ne- stavljam da ga je ~itavo vrijeme obuzimala misao o
znanjem za stvari vanjske i tu`ne i tumarao je dalje smrti koja ga nije htjela. Putovi su ga ipak vukli u
pijan, {to dalje. Re|ale su se kr~me, putovi, sela, zavi~aj. Mo`da je htio vidjeti sina. Najedanput je shva-
kasabe... tio da je sin davno umro. To ga je skoro dotuklo. Tako

126 127
je do{ao u Banju Luku, koja je sasvim u blizini Baluk ga jednom vuku koji je zalogaj halapljivo zgrabio i
Abada. Danima ni{ta drugo nije radio, zasi}en svim pobjegao. Prolazili su dani i dani. Dolazile su razli~ite
stvarima, osim {to je sjedio u jednoj banjalu~koj kr~mi `ivotinje i svakoj je davao pone{to od sebe. Vukovi
i ispijao rakiju koja je jurila u njegovo grlo kao po- su nasrtali i s njima hijene i {akali, ~ak i medvjedi,
mamna i upijala se u sve pore {to su se {irile ~ine}i gavranovi, gavranovi, gavranovi i ko zna kakvih sve
joj mjesta. Pio je ogromne koli~ine, pla}aju}i bahato `ivotinja nije bilo tu i svima je bacao komade svoga
i {iroko, ne ra~unaju}i nikad i ne tra`e}i kusur. Desnom mesa, polahko i metodi~no, kao da je u`ivao u svakom
rukom je pio, a lijeva je postala kradljivac i kesaro{ zalogaju koji im je nudio. Koliko je to trajalo. Na
i snabdijevala ga je novcem za pi}e. Neka ga ulove. kraju je ostala jedino desna ruka koju je neka zvijer
Bilo mu je svejedno. [ta mu jo{ mogu u~initi. Jednog zgrabila u trku i i{~eznula u ~estaru.
dana lijeva ruka ukrade savr{eno izra|en no` s dr{kom Bila je jesen i sama glava na proplanku, u svehlom
opto~enom dijamantima. Ili je pomislila kako se to li{}u. Ve} je palo ve~e i osje}ala se blagost u toj glavi,
mo`e dobro unov~iti ili je bila op~injena ljepotom ponu|enoj kao na pladnju, ali niko je nije htio. Ni
no`a, to se ne zna, ali no` je bio tu i, gledaju}i ga, zvijeri, ni gavranovi. Niko nije dolazio. Osje}ao je
Ilmiharu najednom sinu misao, pomalo suluda, ali ~udan bol, kao da mu je zvijezda upala u oko.
toliko zapravo mogu}a i ~ista da mu se usta rastvori{e Pro{lo je ve} nekoliko dana a glava je spokojno
u osmijeh. Hitro strpa no` u d`ep i zaputi se izvan le`ala u li{}u, osje}aju}i duboko ve} po~etak svog
grada. truhlenja, i smireno je o~ekivala smrt, oslobo|ena
tijela, oslobo|ena svega. I opet je do{lo jutro i plavet
VUD@UD se probila, kupaju}i sveli proplanak u li{}u koje je
trunulo i {uma je ~ekala i sve je ~ekalo. Tad se na-
Nisam uspio opisati sve doga|aje iz Ilmiharovog jedanput ~ulo lajanje i glava je vidjela, kraj potoka,
`ivota, a i da jesam, da li bi to bilo dovoljno. Da li pojavljivanje male ru`i~aste haljinice i malo crno pseto
bih tada uspio objasniti kako je iz njega minula svaka koje je poskakivalo. Kapci su joj se te{ko podizali,
nada ili kako je spoznao ono {to je tad znao, kao {to jer ju je svu ve} obavijao umor, ali sad je imala {irom
ja mo`da ovih trenutaka naslu}ujem. Umrijeti, kako otvorene o~i i neki poseban drhtaj svu ju je pro`imao.
~udna misao. A {ta ako je njegova smrt nastupila jo{ Uz potok je dolazila k}i vezirova s malim crnim psom
onog trenutka kad mu je d`elat odrubio glavu? Ipak, koji je lajao i pribli`avali su se ba{ njoj, glavi Ilmi-
klopke opsjena su isuvi{e udaljene od odgovora. Mora harovoj, umalo ne rekoh Ilmiharu. Kako su misli glu-
postojati neko bezbojno, mirno ni{tavilo, bez oblika, pave i te{ke, govorila je glava sama sebi, dok se mala
bez nijansi, bez mirisa... Lutao je s onim no`em {umom Belkisa pribli`avala, ne vide}i je skrivenu li{}em. Gla-
i najednom se na{ao kraj malog izvora, izgubljenog va tad osjeti neki ~udan gr~ i obasu{e je bol i blagost.
u {umi, gdje su zvijeri i male `ivotinje pile. Odsjekao Poput nje`nosti, navirahu sje}anja i davni dani. Glava
je onim divnim no`em komadi} svoje noge i ponudio se znojila u te{kom gr~u, ne{to se tajanstveno i mra~no

128 129
borilo u njoj, ali kao da je ta borba bila nemogu}a.
Svijest se zamra~ivala i opet bivala ozarena trenutkom,
nje`no{}u, bolom. Tad je opet nastupilo pomra~enje.
Znoj je oblijevao o~i i ujedao ih da skoro ni{ta nisu
vidjele.
Tad se najedanput iz ~estara po~e{e pojavljivati
zvijeri i sve one `ivotinje {to su ga nosile u sebi,
izbezumljene nagonom koji je bio ja~i od njih samih,
PRODAVNICA NO@EVA
zavijale su otegnuto, kri~ale i urlikale, jure}i prema
proplanku gdje je le`ala glava, upola potonula u li{}e
i tu su se zbijale, glasaju}i se strahom i o~ajni~ki
zbijaju}i jedna uz drugu, naskakivaju}i jedna drugoj
na le|a i narastaju}i tako u ogromnu, gipku masu {to
se jezovito pomjerala pred sle|enom malom Belkisom
koja je privijala na grudi crno psetance. Te op~injene
zvijeri, vukovi, medvjedi, potom zmije, gavranovi,
razni {takori, kukci, {akali i kune, {to su se priljublji-
vali jedni uz druge, ~inili su u toj jezovitoj `ivoj
skulpturi ne{to, {to je dalekim pam}enjem mo`da pod-
sje}alo na ljudsko tijelo. Na vrhu te ogromne, ~udo-
vi{ne tjelesine, mrdala se i namje{tala glava Ilmi-
harova, iskola~enih o~iju, u samrtnom gr~u. Trajalo
je to trenutak, a zatim je Ilmihar oteturao s proplanka.

130
STUHA

Na fotografiji se vidi olujno nebo iznad Gornjeg


[ehera. Fotografija je vrlo stara, vjerojatno sa samog
po~etka stolje}a. Kroz sme|i pljusak doteturao je pred
ve~ernje svrati{te stari fijaker, u koji je upregnut iz-
moren bijelac, sav iskrivljen, migolje}i se lijevo-de-
sno, kao da }e na taj na~in izbje}i jarosnim nasrtajima
oluje i hladnih kapi. Zastao je za trenutak i iz njega
isko~i mlad ~ovjek s lije~ni~kom torbom. Fijaker, za-
nose}i se, nastavi put.
Mladi} je bio rodom iz ^e{ke. U ove krajeve do{ao
je s austrijskim trupama, kao vojni ljekar. Ne bi ni
sam mogao objasniti kako to da je ovdje ostao. Do-
godilo se. ^inilo se da svi skupa zapo~inju novi `ivot,
a istovremeno bilo je toliko tajanstvenog, nepoznatog,
da se budio s radoznalo{}u, pitaju}i se kakvo }e mu
otkri}e donijeti novi dan. Zanimali su ga i obi~aji,
koji su mu izgledali kao preobli~eno lice zavi~aja,
jezik koji je poput misaone plazme svaki ~as donosio
neko iznena|enje, suo~enje s maternjim jezikom i
pronala`enje prasmisla u jednom i drugom. Zami{ljao
je neki daleki, sveljudski prapo~etak.
Uznemiren je bio jedino kad bi ga bolest zbunila,
kao {to se dogodilo ve~eras, u posjeti bolesnom dje-
~aku, gdje je bio gotovo nemo}an: ~inilo se da je
nedou~en i da u ovom kraju narod ima neke svoje
posebne bolesti. I lijekove tako|er.

133
Kapija svrati{ta se sklopi za njim. Pokazivao je rukom na vrh Graba i upitno gledao
Ostat }e ovdje dok se nevrijeme ne smiri, a potom mladog lije~nika.
u svoj stan, u staru ku}u na Pobr|u, kroz ~ije prozore – Da. Neko dijete se razboljelo i le`i kao mrtvo
su se vidjele redom Arnaudija, Ferhadija i Sahat-kula. ve} dva dana. Roditelji ga nisu smjeli iznositi na ovaj
– Zar je ovo prolje}e?! – dobaci on usamljenom prolom, pa sam do{ao...
starcu, za ~ijim je stolom bilo slobodnih mjesta. – I nevrijeme traje ve} dva dana... – zadovoljno
– Jeste, jeste. Pravo prolje}e. Pobile se stuhe! – }e starac, kao sebi u brk.
starcu bljesnu{e o~i dok je odgovarao. – Traje – nervozno re~e lije~nik. – Dijete je zam-
Ljekaru to bi smije{no, ali ne re~e ni{ta. Pogledao rlo, nisam znao {ta da u~inim. Poku{ao sam sve {to
je sad pa`ljivije tog starca u ~almi, s dugom, bijelom sam znao, dao lijekove koje sam imao, ali bez vidljiva
bradom, koji je izgledao kao da mu je vi{e od sto uspjeha... ne{to ljuto... ~okanj one va{e... – re~e on
godina. povjerljivo gazdi {to je do{ao do stola.
– Stuhe? [ta su to stuhe? – zapita. – Da ga niste okretali? – starac mu se unese u
Starac ga pogleda iznena|eno. Nije odmah odgo- lice.
vorio. Trajalo je dugo dok je kuckao svojom lulom o Iznena|en, mladi lije~nik u prvi mah nije shvatio
plo~u stola. Ipak, zbog ne~eg se ~inio jako zadovoljan. pitanje.
– Dugo u na{em kraju nije bilo mo}ne stuhe. – Jeste li ga ostavili onako kako je le`ao? – nije
Negdje ka`u zduha}, negdje vjedogonja. Nije va`no odustajao starac.
ime, stuha je stuha. Vjetrovi su nas salijetali sa svih Lije~nik potvrdno klimnu glavom, ne shva}aju}i
strana, oluje i tu~e, kako im se prohtjelo, stuhe iz bijes u o~ima starca.
drugih krajeva su ih dobacivale kad god im se svidjelo, – To je dobro – odahnu starac. – Ako se stuhino
ljetine su propadale, niko ni{ta nije mogao u~initi. A tijelo preokrene dok se duh bori mo`e se dogoditi da
sad, pogledaj molim te kako se na{a stuha bori s njima. duh vi{e nikad ne na|e puta u tijelo i da stuha umre.
I pobijedit }e, u to nema sumnje. To bi bila neoprostiva {teta. [teta i nesre}a za ~itav
Ljekaru zaista nije bilo jasno o ~emu starac govori, stuhin kraj.
o nekoj legendi u koju vjeruje, o vjetrovima, ki{ama, Mladi} je sad bio posve siguran da je starac lud
o ljudima koji se u oblacima bore. ili se rakija rasplamsala u njegovom rasto~enom moz-
– Moj did je bio stuha. Posljednja na{a stuha. gu. Ipak je, kao oma|ijan, po{ao za njegovim pogle-
Gospodar od Lijev~a do Jajca. I dalje. To su bili vihori, dom u uskome{ano nebo koje su cijepale munje i gdje
to su bile ki{e. Sje}am se... kako nam je tad dobro su vjetrovi raspr{ivali pljusak na sve strane, u sve
i{lo... Ovo sad mora da je neki male~ki, tek se pre- silnijim zamasima, raskopavaju}i neobi~ne labirinte
poznao, prvi put se javlja... Bio si gore? – starac naglo u kaldrmi. ^inilo se da prozor jedva izdr`ava ovaj
prekinu ono {to je govorio vi{e sebi nego mladi}u. nasrtaj. Ipak, zar je mogu}e da ovaj ludi, sujevjerni

134 135
bosanski starac jo{ uvijek vjeruje u duhovno ustrojstvo Izi{li su polahko iz svrati{ta, udi{u}i punim plu-
prirode? }ima svje`, ~ist zrak.
– Sigurno da je dijete – govorio je starac polu- – Pobijedio je, vidi{ li? – pokazivao mu je starac
glasno, ali kao za sebe. – Prvi put pokazuje svoju {tapom. – Vidi{ da se trava povija od nas ka sjeveru.
snagu, ina~e za{to bi je dosad ~uvao. Koliko ima Sve ih je rastjerao. Ljetina }e ove godine biti dobra.
godina? – s radoznalo{}u se upilji u lije~nika. Dobro }e nam sad biti.
– Ko? Dje~ak? Sedam, ~ini mi se... – neuvjerljivo – Doktore! Doktore! – povika jedan glas za njima.
promrlja lije~nik. Kaldrmom je tr~ao ~ovjek, radostan.
– Ne rezili se ti ni{ta, moj doktore, kad pro|e ova – Doktore, po{ao sam upravo do vas. Da vam
huka i buka, kad pobijedi, a on pobje|uje, vidi{ li, zahvalim. Dje~ak je otvorio o~i. Jako je umoran, ali
pogledaj bolan, kad pobijedi, ka`em ti, otvorit }e o~i. smije se. On se smije, doktore. Pobijedio je bolest,
Ni{ta mu nije. Samo }e biti jako umoran. Te{ka je to izgleda.
bitka. Vidi{ s kolikima se on bori. Tu ima bukadar – Kakva slu~ajnost – pomisli zbunjeno mladi li-
stuha koje su sa sjevera dojurile ovdje, sa istoka, a je~nik i okrenu se starcu, ali on je ve} bio oti{ao.
ima ~ak i jedna iz Primorja, vidi{ li?
Gosti su napustili svoja mjesta, jedan po jedan,
vlasnik je utihnuo i usnuo u svom }o{ku, a mladi
lije~nik odlu~i da }e uz ovog starca ostati tu, pijuckati
rakiju, sve dok oluja ne pro|e. Gledali su u mra~no
nebo, uskovitlano, pijuckali, ne govore}i. No} je od-
micala, a pljusak bi za trenutak jenjao, da bi se nastavio
s jo{ ve}om `estinom. Mladi} nije osje}ao umor i
primje}ivao je, sa zaprepa{tenjem, kako star~eve o~i
bivaju sve bistrije.
– ^upaju drve}e i udaraju ga, ali to za stuhu nije
ni{ta. Stuhu mo`e raniti samo slamka, a ubiti nagorjeli
komadi} ugarka! – razmi{ljao je mladi} o star~evim
rije~ima, gledaju}i u olujno drve}e pokraj rijeke. Te
magijske rije~i su mu neprestano bubnjale u u{ima i
za~udio se njihovoj slikovitosti. Osje}ao je uzbu|enje,
kao da jedan djeli} oluje bjesni u njegovim grudima.
Svanulo je.
Oluja je prestala.

136 137
DAR [tedna kasica u obliku malog, pospanog slona.
Nije znao koliko je u njoj. Po zvuku je osje}ao da
ima dosta. Ni{ta zato. Lahko }e izvaditi.
Usna harmonika mu je bila zanimljiva samo ne-
koliko minuta. Nije znao svirati na njoj i nekako je,
koliko god se trudio, ispadalo uvijek isto pi{tanje, isti
zvuci. Ina~e, bila je duga~ka i izgledala posve pri-
Na vratima se za~u kucanje. Said vidje iznad sebe vla~no. Ovo su sigurno one prave, koje imaju i mu-
goleme brke i ~upave obrve s dva mirna, kestenjasta zikanti, pomislio je, uostalom i on }e se pomu~iti, nije
oka. Nevidljivi, {iroki dlan ga pomilova po licu. Majka to tako te{ko.
pritr~a s metlicom za otresanje snijega, jer je do{ljakov Dosadilo mu je razgledanje. Bio je nekako uzne-
zagrnuti, te{ki kaput bio gotovo posve bijel. Iza njega miren. U d`epu je prona{ao ve}i pikavac i zapalio ga.
je u snijegu ostao dubok trag kao da je doputovao Polahko, bri`ljivo. Nije mu prijao. Poslije dva-tri di-
brodom koji se nevidljiv ukotvio u avliji. ma, baci ga.
– Hamza – viknu otac spu{taju}i fild`an. – Taman Na vitrini su stajali kola~i. Tortu nije smio dirati.
na kahvu... To ostaje za ve~eras. Upravo je gurao u usta jednu
Kad odlo`i kaput, Hamza zadr`a u ruci duga~ak gurabiju kad za~u odozdo o~ev glas koji ga je dozivao.
zave`ljaj, zamotan u stare novine i pri~vr{}en ljep- Glas je bio nestrpljiv. Said proguta gurabiju i skoro
ljivom trakom. Skide i kalja~e i, skoro se zaglaviv{i se zagu{i.
u vratima, pro|e u sobu. Otac ga do~eka nekom {alom Hamza je odlazio. Stajao je onako krupan u vra-
na ra~un stolara. Dobacivali su jedan drugome koje{ta tima, s kaputom ogrnutim preko radnog odijela. Otac
dok je majka iznosila rakiju i ~a{ice. Uskoro je izme|u ga je ispra}ao poma`u}i se {takom. Hamza jo{ jednom
njih stajala i duga~ka ~inija s pastrmom, sud`ukom i pomilova Saida po kosi, povu~e ga blago za uho i
sirom. Hamza poklopi dlanovima zave`ljaj i namignu pru`i mu zave`ljaj. Said zgrabi zave`ljaj i s bijesom
Saidu. Said se pravio da ni{ta ne primje}uje. Ipak, na samog sebe osjeti da se opet zarumenio. U{i su
osjeti da je pocvenio i izi|e. mu gorjele. On je znao {ta je u zave`ljaju. Vidio je
kroz prozor stolarske radnje kad je Hamza dovr{avao.
Gore, u jednom }o{ku, bili su darovi. Najvi{e je
Ipak, morao se praviti da ne zna. Tako je trebalo.
bilo igra~aka. Bile su lijepe dodu{e, ali nisu mu se
dopadale. Na ormaru je stajao torbak od tamnocrvene – [ta se ka`e? – strogo upita otac.
ko`e, tabla za pisanje, spu`va, raznobojne krede. To – Hvala – jedva promuca Said i ustr~a uz basa-
je kupio otac. Neka stoji. Idu}e godine on }e u vi{e make.
razrede, a i Haris u prvi, a u to vrijeme obi~no sve Otac i Hamza se nasmija{e i, onako stoje}i, ispi{e
poskupi. jo{ po jednu ~a{icu. Hamza navu~e kalja~e i ode.

138 139
Said dobro zatvori vrata za sobom. Pa`ljivo je, Januar se bli`io kraju. U zraku se osje}ao dah
malom ~akijom, razrezao traku kojom je zave`ljaj bio naslu}enog pupoljka, premda se ju`ni vjetar jo{ nije
uvezan. Zaista, bio je to posve izuzetan poklon! Du- pojavljivao i smireni je, te{ki snijeg bdio nad drem-
ga~ka, povijena sablja od mehke jelovine, bri`ljivo ljivom ulicom. Ponekad bi projurio Bajko u svojim
izdjeljana, kao prava. Boja na njenom sje~ivu i lak fijaker-saonicama, oki}enim zvoncima, da je sva ma-
bili su tako vje{to na~injeni, stvarni, da je izgledalo hala odzvanjala. Za fijakerom je kaskala, ili se u njemu
kako bi sablja mogla sje}i i dlake na ruci, poput britve. vozila, ako nije bilo mu{terija, Bajkina ovca miljenica,
Uvla~io se u polumra~nu odaju gdje je bilo veliko koja je vjerno i{la za njim svuda, poput pseta, ~ekala
ogledalo i nosio je ponosno, ne za pojasom, kao {to ga pred kr~mama u kojima je pio i pokorno i{la za
je obi~aj (bila je preduga~ka i vukla bi se po zemlji), njim kad je teturao ku}i. Svi su mislili da je ~uva za
nego na le|ima. Dr{la joj je bila sa~injena skladno za Novu godinu, to je valjda mislio i on sam, ali, da li
ruku i izgledala kao da je od tamnog ~elika s crvenim zbog toga {to mu je prirasla srcu, ili je zaboravio,
rubinom na kraju. Ruku je {titio zaobljen branik od pro|o{e novogodi{nji dani, pro|e jo{ nekoliko prilika
tamnoobojenog drveta. Sva je bila od drveta. Kao da koje ~ovjeka obavezuju da se najede i napije, a u gradu
bi razli~iti materijali pokvarili ovu potpunu iluziju, se uvijek mogla vidjeti ista slika: Bajko vozi mu{terije
izuzetnim naporom stvorenu igra~ku koju je samo ili tetura pijan, a ovca pokorno tapka za njim.
trebala prava ruka uhvatiti za dr{ku pa da o`ivi. Mnogima je to zapelo za o~i i vi{e nego {to bi se
Igre s ma~evima, u ulici, ~ini se da nikad nisu moglo misliti. Od ~u|enja, u po~etku, sve je vi{e
prestajale. Najve}u svoju puno}u i zrenje do`ivljavale postajalo igra, pa ~ak i takmi~enje ko }e uspjeti da
su mo`da u onim jesenjim danima kad se pred svim odvoji Bajku od ovce. Ljudi ko ljudi. Osje}ao je to
ku}ama u ulici istovarao {kart, ostaci i otpaci drvene Bajko dobro. Zabavno im to s ovcom, a opet ho}e da
gra|e, naj~e{}e bukove, koja je grijala sve pe}i u mu napakoste.
susjedstvu. Koliko je tu bilo divnih komada od kojih Umalo da jednom uspiju.
su se izra|ivali ma~evi, sablje, koplja, oru`ja svih Skupilo se dru{tvo, svi odlu~ni da u zavjeri idu
vrsta i oblika! Po veselju su se samo novogodi{nji do kraja, u kafani Ahmeta Majdanca, kraj same vode,
praznici mogli mjeriti s ovim dobom godine. i me|u njima Bajko, strastan karta{. Svako ima svoj
Poslije slavlja, jela i pi}a od kojih je manje-vi{e lo{ dan. Do ve~eri izgubi Bajko sav novac, zalo`i
sve boljela glava i stomak, dje~aci su iznosili ogoljela kaput i opet izgubi. Jedan od karta{a, osjetiv{i da je
novogodi{nja drvca malo~as sve~ana i oki}ena, male do{ao pravi trenutak, predlo`i da se igra u ovcu. Sve
borove {to su i dalje ~uvali miris smole, sjekli grane {to je izgubio na jednu stranu! Ovca vrijedi dvostruko!
{to se ra~vaju iz sredi{njeg dijela, ostavljaju}i samo Ako dobije, dobio je, a ako opet izgubi daje ovcu, a
najdonje izdanke koji vje{to povijeni ~ine branik za ostalo izgubljeno dobija nazad. Bajko se po~e{a po
ruku kad dr`i ma~. Tako su po~injali dvoboji koji su glavi, ispi ~a{icu, zagleda se u ovcu kroz prozor, dugo,
znali potrajati danima. dugo, progun|a ne{to, zamumla, htjede da nato~i jo{

140 141
jednu ~a{icu, ali se predomisli, opsova i izi|e. Ovca Ujak je izi{ao iz ku}e dr`e}i bijelu gusku u jednoj
krenu za njim. ruci, a u drugoj no` blistavog sje~iva. Gazio je u bijelu,
Said i ostali bojali su se ovce. Dok bi Bajko sjedio pospanu ba{tu. Kleknuo je na jedno koljeno. Bio je
u obli`njoj kr~mi i pio, ona je tumarala naokolo, brstila nagnut samo trenutak. Onda je naglo ustao i koraknuo
~uperke trave na koju bi nai{la ili zastala i sa zani- nazad. Guska je sko~ila. Bijela guska na bijelom sni-
manjem pratila njihove igre. A igara je bilo svakojakih jegu. Na mjestu gdje joj je bila glava prskao je crveni
i izgledalo je da ona ih prati gotovo sa razumijevanjem. vodoskok. Trzala se krvare}i snijeg. Ujak je zapalio
Tjerali su je, pla{e}i se da se ne pojavi Bajko. Ona cigaretu i ~ekao.
se, me|utim, uvijek vra}ala i kratkovidnim pogledom Za ru~ak je Said dobio ~itav batak. Pe~ena je guska
i dalje buljila u njih i ono {to rade. Pretvarala se le`ala u velikoj tepsiji, nadolmljena. Mama je svima
sigurno. Oni su to dobro znali. Iza krotkog i blagog poslije ru~ka podijelila veliku ~a{u vina od kupina.
ov~ijeg pogleda vidjeli su oni dobro zakrvavljene Baj- Sama ga je pravila. Odli~no je za krv, govorila je.
kine o~i. Njemu je od tog vina {umilo u glavi. Kao da je uto-
Said se zabio u hladnu sobu. Zavukao se pod pljenik. Kiselkasti i slatki okus tjerao ga je na zijevanje
pokriva~ i buljio u listove stare knjige. Dvorske su koje je bilo `elja za snom.
gospe padale s konja, u lovu, pravo u naru~je kavalira, U polumraku sobe isukao je sablju. Danima je
jelenovi i srne krvarili sa strijelama u boku. U isto u`ivao u njoj, ne pokazuju}i je nikome. Kome da je
vrijeme jato morskih grabljivica kru`ilo je oko splava i poka`e? [ta su oni znali o pravoj vje{tini? Pribli`io
na kojem su brodolomnici bacali kocku i jeli jedan se prozoru i dugo stajao zami{ljen, gledaju}i kako se
drugog. svjetlost uli~ne svjetiljke, koja se {unjala u sobu, ljeska
Iza vezenog zastora padao je snijeg. Dopirao je na sje~ivu. Iznenadno je pojurio prema ogledalu, za-
ve} do koljena. Ulica je jo{ bila tiha. Jedva taknuta tamnjenom i zadao udarac u ~elo, gdje se sastaju
praskozorjem. obrve.
Sve vi{e su se pribli`avali proljetni praznici. S
njima se pribli`avao i Sindbad moreplovac. ^inilo se Naje`io se. To je bila velika tajna.
da }e posjetiti njihovu ku}u. Oko ku}e su se {uljali Prenuo ga je maj~in glas. Zvala je iz kuhinje.
d`inovi. Oni su mu pripremali svoj do~ek. Ne}e uspje- Stajala je blijeda u vratima i upitno gledala u nj.
ti! Kad brod uplovi u avliju, Said }e sko~iti sa svojom – Gdje je Haris?
sabljom na pramac i odbijat }e njihove nalete. On je – Ne znam.
najbolji ma~evalac u ulici. Sigurno i u cijelom gradu.
Ni sam Sindbad ne mo`e biti mnogo bolji. D`inovi Lagao je. Znao je dobro da je Haris u Zijinoj avliji.
}e morati da se povuku. I onda }e Said, Sindbadov Sa Zijom i ostalima iz ulice. [ta sve ne bi dao da se
zamjenik, narediti polazak. Bijeli svijet je ~eznuo za na ovome zavr{i, da se majka okrene i u|e u kuhinju.
njim. Za Saidom i njegovom sabljom. – Idi. Potra`i ga.

142 143
Osje}ao se bijedno. Uzalud se poku{avao odupri- i povu~e? Opirao bi se. Mo`da ne bi odmah uspio.
jeti, govore}i kako }e Haris i tako sam do}i. Znao je Oni bi se jo{ vi{e zabavljali. U`ivali bi u tom gu{anju.
da }e na kraju ipak navu}i kapu i po}i Zijinoj ku}i. To ne bi valjalo. Nikako ne bi valjalo. A morao je
Svi su se bojali Zije Katila. Bio je nekoliko godina biti odlu~an.
stariji, a nije i{ao u {kolu. Bavio se kojekakvim drugim – Mora{ i}i, vrijeme je...
stvarima. Lice mu je bilo stalno znojavo i bubulji~avo, – Rekao je da mu se ne ide – re~e Zijo s dosadom.
a ruke duga~ke, `ilave, uvijek spremne da udare. Uzi- – Ka`i mu onda ti! – ljutito doviknu Said.
mao im je marke i klikere kao da su njegovi. Niko se – Nisam mu ja brat.
nije bunio. Neki su ~ak bili ponosni zbog toga. I Saidu
Sad su se ve} svi smijali. Said je osje}ao kako mu
je jedanput poku{ao uzeti marku. Zavrnuo mu je ruku
obrazi bukte od poni`enja. Za{to je njega molio? Pri-
da su mu suze navrle na o~i. Trpio je bez rije~i,
znao je da je ja~i. ^inilo mu se da je dobio pljusku.
previjaju}i se od bola. Sa~uvao je marku. Ipak, bilo
je to poni`enje. Svi su se smijali. Pa {ta. To se njima Pri{ao je Ziji Katilu i zamahnuo. Pogodio ga je u
skoro svaki dan doga|alo. A on nekoliko dana nije nos. Zijo opsova i uhvati ga za ramena. Po~e{e se
izlazio. valjati po snijegu. Stenjali su i psovali, bijesno, za-
Sjedili su pred Zijinom {upom, kao i obi~no. Pu{ili sopljeno. Zijo ga obori na le|a, ra{iri mu ruke i stade
su i nisu obra}ali pa`nju na njega. Haris je bio najmanji na njih koljenima.
me|u njima. Zijo Katil je u ustima `valio neku crnu, – Evo ti! Sam si htio! – vikao je.
debelu cigaru, sigurno pravu. Pri~ao je o stvarima Said se bacakao i ritao, ali ni{ta mu nije pomagalo.
koje su mu se dogodile dok ga nije bilo u ulici. Poka- Zijo je bio stariji i ja~i. Grabio je rukama snijeg i
zivao je novac, mnogo nov~anica. Said je naslu}ivao gurao mu u usta.
otkud mu. Zijo je rukama u zraku pokazivao ne{to, a – Jedi! Jedi!
oni su ga gledali otvorenih usta. I smijali se. Nisu Skupiv{i sav bijes, Said o~ajni~ki prevrnu Ziju i
izgledali neprijateljski. Ali, to ne mo`e dugo potrajati. odgurnu ga. Ustao je, ispljunuo snijeg, stajao smrknut
Stajao je s rukama u d`epovima. i drhtao. Zijo prezrivo pljunu i te{ko di{u}i vrati se
– Haris, hajde ku}i – jedva prevali preko usana. na svoje mjeso. I njemu je bilo dosta. Za trenutak se
– [ta }u tamo. – Haris ga jedva i pogleda. Smrznu- upla{io o~ajni~kog otpora Saidovog, ali nije to htio
tim prsti}ima dr`ao je opu{ak crne cigare. sebi priznati. Zato se jo{ jednom okrenu i pljunu prema
– Zove te mama. Saidu. Said i ne pogleda. Te{ko je disao i popravljao
Neko se nasmija. Said se pravio da ne ~uje. Nije odje}u. Haris je stajao sa strane, jo{ manji nego ina~e,
pomagalo. Smijeh se {irio. Stajao je neodlu~an, pos- stisnutih zuba i malih {aka. Nije gledao Saida. Bijesno
ramljen. je bacio opu{ak i krenuo ku}i, ne okre}u}i se.
Zijo mu ponudi da sjedne. Kao dobrodu{no, ali Said uze svoju kapu i po|e za njim. Iza le|a mu
podsmje{ljivo. [ta da u~ini? Da podigne Harisa nasilu se prolomi najednom graja i smijeh. U~inilo mu se

144 145
da u tom `amoru ~uje i blejanje. @alosno, nemu{to Otac se nije smijao. ^inilo se kao da je zami{ljen
blejanje. Ubrzao je korak. i da ga razgovor vi{e ne zanima.
Za stolom niko nije govorio. Kao da su svi znali – A ka`u da joj meso i nije bilo naro~ito. Napatila
{ta se dogodilo. se hodaju}i. Jadnica. A i kako bi druk~ije s Bajkom.
U svom sobi~ku Said ponovo odmota sablju iz Ali pila sigurno nije. Vele da joj je jetra bila odli~na.
starih novina. Dopadalo mu se {to je ba{ u njih bila Nego... za ono...
umotana. Kad bi odbacio te stare, olovnim slovima Star~i} vidje da oca ne zanima njegova pri~a, da
umrljane papire, ~inila mu se nekako jo{ ljep{a. gleda mimo njega, u brda, `urno se oprosti i ode niz
Dr`ao je sablju uspravno, nepomi~no, dok su ne- ulicu namje{taju}i kapu.
jasna strepnja i jarost u njemu zamirali. Zadivljeno je Said pro|e pokraj oca, a da ga ovaj nije ni primi-
promatrao njen oblik, liniju o{trice. Zamahnuo bi koji jetio. ^uli su se udarci ma~eva i poklici. Borili su se
put, poga|aju}i nevidljivog protivnika i zatim opet Tufo i jedan plavi dje~ak iz druge ulice. Mraz je stezao
zastao u stavu punom i{~ekivanja. I napetosti. Bila je zemlju, raspukli zrak prenosio zveku oru`ja i zvuke
lahka gotovo poput perceta, a dr{ka joj je stabilno protivnika. Tufo i plavi dje~ak borili su se stisnutih
le`ala u ruci, kao srasla s njom. usnica. Zastado{e na trenutak kad on doviknu da }e
Ne, ne}e s njom u borbu. Samo ponekad, kad ne s pobjednikom i nastavi{e jo{ `e{}e.
bude opasnosti da povrijedi njenu besprijekornu o{tri- Nije htio odmah pokazati sablju. Nije htio da je
cu. odmah vide. Zario je zave`ljaj u snijeg i zamahivao
Nekoliko dana ulica se protezala kao lijeni ma~ak starim ma~em. Plavi dje~ak pogodi Tufu. Tufu opsova.
koji lije~i mahmurluk. Golemi bijeli ma~ak. Subotnje Nije htio priznati da je pora`en, obja{njavaju}i da mu
jutro osvanulo je ~isto, umiveno. Rije~ je pucala kao vrh ma~a nije dotaknuo tijelo, nego kraji~ak kaputa.
stakleno zvono u praskozorju i odzvanjala ulicom. Dje~aci sa strane bijahu neumoljivi suci i Tufo se
Said pa`ljivo zamota sablju u novine. Obukao je povu~e psuju}i i prijete}i. Tako je on uvijek radio.
zatim debeli crni pulover i prebacio o~ev kai{ preko Jednostavno, bio je takav i to u svi znali. Znao je i
ramena. Iz {upe je izvadio stari ma~, obi~an komad on, ali opet mu se, uvijek nanovo, ~inilo da je u pravu.
drveta, {tap koji se stavljao uz grah penja~, s pro- Said stade nasuprot plavom dje~aku. U dvoboju s
bu{enom limenkom kao {titnikom. Tufom vidjelo se da je sr~an. Ali, isto tako, mogle su
Pred vratima je stajao otac s nekim mr{avim star- se uo~iti gre{ke. Svaki je udarac shva}ao previ{e oz-
~i}em crvena nosa i klempavih u{iju. Star~i} je jedva biljno. Razmi{ljao je dok se ma~evao, o svakom potezu
govorio, svaki ~as se zaka{ljav{i u smijehu: je mislio. U njegovim pokretima nije bilo one lahko}e
– Ja{ta! Okrenuli je na ra`nju pod orasima. Svu koju donosi vje`ba i vje{tina. Njegov ma~ nije bio
no} se sjedilo. Kako im se samo dalo po ovoj hladno}i? produ`etak misli, njen ovaplo}eni vid, nije se borio s
A Bajko za to vrijeme sigurno tra`i svoju ov~icu... njim sjedinjen, nego ga je koristio kao sredstvo. Zato
[ta }e{... je bio spor, odvi{e spor. Said je znao da je pobijedio

146 147
prije nego {to su se ma~evi ukrstili. Zato je napadao i tajanstven, kojeg se i sam pla{io, kruna njegove
prisje}aju}i se razli~itih udaraca, izmi{ljaju}i ih, a od vje{tine, vrhunac borbe. S pravim ma~em uvijek bi
njih nije bilo ve}e koristi osim {to je bilo lijepo za- bio smrtonosan i od njega nije bilo odbrane.
davati ih, u`ivati u njihovim nadovezuju}im putanja- Vidio ga je prvi put na |a~koj predstavi, u starom
ma. Plavi dje~ak s mukom ih je zaustavljao. Saidu to kinu kraj rijeke. Bilo je to jedno od putovanja Sindbada
u jednom trenutku dojadi, u~ini mu se da dvoboj moreplovca. Gonila ga je stra`a gospodara zamka, ali
predugo traje i s nekoliko vje{tih pokreta razoru`a on bi joj uvijek izmakao, spretno rukuju}i ma~em i
svog protivnika. Plavi dje~ak ozbiljno pogleda Saida, izbacuju}i protivnike jednog po jednog iz borbe. Said
zagrnu svoj kaput, mahnu im rukom i ode. je sjedio u zamra~enoj sali i gledao, idu}i skoro na
Nastavili su po pravilu da pobjednik stalno ostaje svaku predstavu. Doga|aji ga nisu toliko zanimali.
u borili{tu. Said je pobje|ivao i do~ekivao novog pro- On je gledao ma~. Vidio je da Sindbad pobje|uje
tivnika. On je bio najbolji, svi su to znali i svi su uvijek na isti na~in, jednostavnim udarcem. Za{to to
`eljeli da se bore s njim, osje}aju}i u svakom porazu ne bi bilo mogu}e? Udarac je doista bio gotovo sa-
da su bli`i pobjedi. No, to je bila samo njegova ne- vr{en. Ipak, jednom je otkrio mali nedostatak. Onaj
hoti~na varka. Kad bi gubio, zbog naglog trenutka koji zadaje udarac mogao bi se na}i u vrlo nezgodnoj
rasijanosti ili namjerno, dvoboji su se nastavljali `e{}e, situaciji. Glumac koji je igrao Sindbada nije bio dobar
bilo je te`e pobje|ivati, a ku{nje vje{tinu ~ine velikom. ma~evalac. Udarac sigurno ne mo`e imati tu gre{ku.
Zato se nije ljutio kad bi izgubio. To mu je bilo Naje`io se pri pomisli da bi protivnik to mogao da
svejedno, jer i tako se u ulici nikad niko nije mogao iskoristi. Jednom mu se ~ak u~inilo, premda je film
okititi jednodu{nim priznanjem. Ni u ~emu. Ono je, gledao ve} nekoliko puta, da }e se to i dogoditi. Ugri-
uostalom, neva`no. zao se za ruku da ne vikne.
Saidu to pogotovo nije bilo va`no. On je znao da Malom, na prvi pogled neznatnom promjenom
je najbolji. Znao je da i oni to znaju. Ali, kad je vrijeme putanje, Said je rije{io taj nedostatak. Udarac je izne-
dvoboja dolazilo, sve se zaboravljalo. Trebalo je uvijek nadno bio tu, u njegovoj ruci i svijesti, otkriven i
ponovo pobje|ivati. U tome je bila dra`. A {to se vi{e opasan. Od njega nije bilo odbrane, jer ga je zadavao
pobje|uje, sve je te`e. Nije se pla{io premda je toga onaj koji se brani. Ime se samo nametnulo. Nazvao
sve vi{e bio svjestan. Znao je on nekoliko udaraca ga je Sindbadov udarac. Nije mislio na la`nog, pre-
kojima je uvijek razoru`avao i najtvr|e protivnike i ru{enog glumca koji je glupavo mlatarao ma~em, nego
koje je ~uvao ljubomorno, kao najdublju tajnu. Upotre- na pravog Sindbada koji negdje plovi morima i bori
bljavao ih je samo u krajnjoj nu`di. Dugo je vje`bao se protiv nemani i gusara.
u samo}i sobe, u avliji, sam protiv slamnate lutke, i Nikad ga nije smio isku{ati. Bojao se da nekog
izvodio ih je tako brzo i vje{to da oko nije moglo ne povrijedi, i, vi{e od toga, da ne otkrije svoju tajnu.
slijediti i otkriti. ^ak i da otkriju jedan, {ta mari. Bio ^esto je poga|ao svoj nepomi~ni lik u ogledalu, vr{ak
je br`i, a znao ih je vi{e i me|u njima jedan, mra~an ma~a zabijao se ta~no me|u obrve, milimetarski pro-

148 149
ra~unato, upravo onoliko koliko je potrebno da ugasi odlu~no pribli`io i poku{ao da mu je oduzme. Bio je
`ar `ivota iza ~ela. ni`i za glavu. Kad ga je Zijo odgurnuo, ostao je po
Postojali su ipak dani kad bi ga dje~aci iz ulice strani kao da se pla{io da se sablji {to ne dogodi.
okitili ~a{}u prvog ma~evalca. Bivalo je to kad bi se Obrve su mu se nabrale, u{i uko~ile od nemo}nog
suprotstavljali onima iz drugih ulica. Tad bi nastajala bijesa. Obrazi su mu plamtjeli poni`enjem.
beskrajna krstarenja, pohodi iz ulice u ulicu, u daleke – Polako! Polako! Prvo da vidimo da li je zaslu-
krajeve grada, izazovi na dvoboj i pobjede {to su `uje{ – peckao ga je Zijo, isturiv{i ruku naprijed i
opijale, a zavr{avale se, nerijetko, tu~ama, pesnicama ma{u}i mu sabljom ispred nosa.
i kamenjem. Iznenada je napravio hitar pokret prema Saidu,
Jutro je poodmaklo, razi{le se magle i dvoboji su tobo`e kao da }e napasti. Said je mahinalno odbio
bili u punom jeku. Gotovo svi su bili tu, bu~no navi- udarac starim ma~em i shvatio, istog ~asa, da je po-
jaju}i. Tri ili ~etiri puta morao je Said pogoditi Tufu grije{io.
dok je ovaj priznao da je pobije|en.
Oko njih je ve} bio krug. Tufo i ostali su nijemo
Said se zamislio. Odlu~io je da im poka`e sablju. stajali. ^ekali su.
Razvezao je pa`ljivo kanap i skinuo stare novine.
Svi su se sjatili oko njega, a on je sablju dr`ao isukanu, Zijo se smijao. Kao da mu je sve to jako zabavno.
~vrsto, ne namjeravaju}i da je pusti iz ruke. Pu{tao je On se rijetko ma~evao s njima. To su dje~ije igre.
da ga mole i davao im za trenutak, samo da je osjete Volio ih je isprepadati jakim zamasima, s vremena
u ruci, a zatim je ponovo uzimao natrag kao da se na vrijeme, i to je bilo sve. Tek toliko da se zna ko
pla{i da }e ostati bez nje. je ko. Said mu je, ve} dugo, i{ao na `ivce. Bezobrazan
Utom se pojavio Zijo Katil. je taj mali i previ{e sebi umi{lja. Napunio mu je,
Prilazio im je kico{ki, paze}i na svaki korak u dodu{e, usta snijegom, ali ga je balavac ipak uspio
novim crnim hla~ama {to su trapezasto padale prema nekoliko puta oboriti. Kako se usudio? I pored o~i-
{iljatim vrhovima cipela. Odmjeri{e ga i vrati{e se gledne premo}i, Ziji to nije davalo mira. [ta li taj
razgledanju sablje. Htio je pro}i s namjerom da nekog mali mota u svojoj tikvi? I opire se njemu, Katilu.
pukne iza u{iju, ali ovo pobudi njegovu radoznalost. Napao je polujakim udarcem, vi{e u namjeri da
Okrenu se i istrgnu sablju iz Tufinih ruku koji je zapla{i. Said je spretno odsko~io i odbio udarac.
blesavo buljio i gotovo mu je sam pru`io. Said je bio Zijo nabra ~elo. Br~i}i su mu se nakostrije{ili.
zate~en. Nije stigao da i{ta u~ini. Nije htio da moli. Zamahnuo je sna`nije, potom jo{ `e{}e i i{ao naprijed.
^ekao je da Zijo sam vrati sablju. Ziji to izgleda nije Kao da ga je htio otjerati na kraj svijeta, smrviti,
bilo ni na kraj pameti. Razgledao je sablju pomno, stjerati u mi{ju rupu. Said se sa strahom povla~io i
iznena|en njenim izgledom, sa zavi{}u koju je jedva odbijao udarce. Pazio je da ne o{teti sablju. Pla{io se
skrivao prezrivim osmijehom. Mahnuo je nekoliko za njeno ugla~ano i lakirano sje~ivo. Gotovo da bi
puta kroz zrak, oslu{kuju}i njen fijuk. Said se ne- radije odbijao udarce rukama.

150 151
Zijo razmahnu iz sve snage, pravo u glavu. Said nije znao koliko }e ovo jo{ trajati i kako }e se zavr{iti.
podmetnu ma~. Sablja zveknu o hrapav {tap i ostavi Tufin mali brat samo {to nije zaplakao.
na njemu nekoliko okrznutih jelovih vlasi. U slijede- Zijo se podi`e, razjaren, gotovo da je od zamaha
}em sudaru iver otpade s nje. Saidu se stegnu u gru- jo{ jednom posrnuo.
dima. Poku{ao je da ne{to u~ini odskakanjem, varka- U sudaru od sablje otpade ve}i iver. Saidu se u~ini
ma tijela, da bi se ma~evi {to manje doticali, ali nije kao da mu se taj iver zabada u grudi. Iz sve je snage
mnogo pomoglo. udario Ziju po ruci. Ovaj ispusti sablju i uhvati se za
Zijo je sad ve} mlatarao punom snagom, ozbiljan, okrvavljenu ruku. Said, kao u magnovenju, privu~e
mrk, osje}aju}i da se stvar produ`uje nepotrebno, uma- sablju i zgrabi je. Napokon je bila tu, u njegovoj ruci,
ra ga polako, a ne odvija se onako kako je `elio. A na svom pravom mjestu. Njeno veli~anstveno sje~ivo
`elio se samo malo poigrati, zapla{iti ga. Vi{e nije sad je bilo kao pila. S ranjene dr{ke otpala je boja.
bilo odstupa. Morao je ovo okon~ati {to prije. Nasrtao Bila je obi~na, ru`na, upotrijebljena igra~ka.
je {iroko, poku{avaju}i da natjera Saida na povla~enje. Gruhnu{e mu suze. Nije se vi{e mogao suzdr`ati.
Nije mu uspijevalo, jer je Said vje{to odskakao, tako Drhtao je od bijesa i o~aja.
da su se stalno vrtjeli u krugu. Zijo je stajao. Razmi{ljao je. Mogao ga je sad
Zveket drvenih ma~eva penjao se do prozorskih zbuniti grudvama i oboriti. Ali, to bi bilo kukavi~ki.
stakala, odbijao se i zvonio pustom ulicom. Svi su to znali. Zgrabio je {utke Tufin ma~ i krenuo,
Savr{ena o{trica sablje izgubila je svoju prijete}u govore}i:
bezazlenost, okrnjena, sve se vi{e pretvarala u na- – Jo{ nije gotovo! Do tri!
zubljenu motku od obojene jelovine. Said je stajao nepomi~an, kao u snu. Sve mu je
Said je osje}ao kako mu se zacaklila jedna suza ovo izgledalo kao ru`no snovi|enje. Nije vi{e vidio
u oku. Od jakih udaraca ili nemo}nog gnjeva? Nije Ziju Katila. Vidio je samo bukov {tap koji je i{ao na
mu bilo prvi put da se bori na ovakav na~in. Pa ipak, nj. Gotovo nesvjesno obio je udarac. Na sablji je opet
ovo je bilo ne{to sasvim drugo. Prijete}e. Morao je ostalo ulubljenje. Za trenutak je tupo gledao, a zatim
brzo ne{to u~initi. [to prije. odbio slijede}i udarac i odmah uzvratio. Izmakao se
Odsko~io je u stranu i ukopao se. Zijo je nasrnuo i udario Ziju pljo{timice po ruci. Sablja je zaderala
pravo na ma~ koji ga je pogodio u grudi da je iznena|en ko`u. Zijo je nasrtao sve bje{nje. Said je vra}ao, polu-
zastenjao. slijep. Udarao je sve ja~e i opasnije. Ziji je na nekoliko
– Gotovo je – vknu Said ne prepoznaju}i svoj mjesta bilo modro. Sablja je, vje{to, kao zmija, izb-
glas. jegavala nasrtaje ma~a od bukovine i uzvra}ala po
Zijo ga krvni~ki pogleda i zamahnu iz sve snage. rukama, vratu, obrazima, zabijala se u stomak i prsa.
Said je jedva izbjegao udarac. Zijo se zateturao od Neko viknu. Tufin mla|i brat uz pla~ po~e bje`ati
zamaha i pokleknuo. Tufo i ostali stajali su nijemi. niz ulicu. Drugi su ga prestizali. Grupa se za~as ra{tr-
Niko se nije usudio da se nasmije. Pla{ili su se, a niko kala. Jedino Zijo i Said nisu ni{ta ~uli.

152 153
– Bajko! Bajko! – dovikivao im je Tufo ma{u}i KROZ NEPREDVIDIVE HODNIKE KNJIGA
rukama.
Zijo se osvrnu i zastade. Ru`an izraz mu se pojavi
na licu. Gledao je iza Saidovih le|a. Said se nije smio
okrenuti. Bojao se prevare. Zijo opsova ne{to ru`no,
baci ma~ na Saida, zaprijeti mu stisnutom {akom i
otr~a duga~kim koracima. Bje`ao je.
Said za~u iza le|a {ljapkanje i psovke. Ka njemu Kad sam po{ao u tre}i razred osnovne {kole, slu~ilo
se {iroko valjao Bajko s ne~im ~udnim na licu. Nikad se da u|em u hram knjiga. Dotad rije~ biblioteka za
ga takvog nije vidio. Kad je pro{ao, Said se dosjeti. mene nije predstavljala ni{ta prisno, ni{ta posebno.
Bio je trijezan. Ozna~avala je zgradu i jedan dio onog {to je u toj
zgradi bilo, nepoznato, jednako tako kao {to je to bio
sud, higijenski zavod ili katastar. Ozna~avala je i knji-
ge, mnogo knjiga na jednom mjestu, naslu}enu ili
nevidljivu knji`nicu. Mala prostorija u kojoj je bilo
smje{teno Dje~ije odjeljenje, s malo knjiga na poli-
cama, nije ni mogla dati bogatija zna~enja toj rije~i.
Tra`io sam u tom odjeljenju neku knjigu za sebe,
knjigu me|u knjigama. I izabrao sam je. Izabrala me.
Bila je to dosta debela knjiga, tvrdih korica, sa zanim-
ljivom ilustracijom na naslovnoj strani koja je pod-
sticala ~ita~e. Namjerno pre{u}ujem ime knjige, jer
ne `elim da se isto~i ono tajanstvo kojim je u tom
trenutku zra~ila.
Tad se dogodilo ne{to neobi~no, neshvatljivo, po-
ra`avaju}e.
Bibliotekarka mi je uzela knjigu iz ruke i rekla da
potra`im neku drugu. To je bilo sve. Nikakvog drugog
obja{njenja nije bilo.
A ja sam htio ba{ tu knjigu.
– Mali si ti za to, tu ima mnogo imena, radnja je
zapetljana... – govorila je nervozno, malo meni, malo
drugoj bibliotekarki koja je bila sklona da mi dâ knjigu.

154 155
Nikad ranije nisam osjetio ne{to tako. Stajao sam bilo jasno: i otkud ja tu i da je to jedino mjesto gdje
u tom neprijateljskom krugu dok su me prazne ruke sam mogao do}i.
pekle. I knjige u policama su se nekako otu|ile od Tetka se obradovala kad sam do{ao. Odmah je
mene. Lice bibliotekarke vidio sam rasto~eno, kroz primijetila da se dr`im ~udno, da mi se ne{to dogodilo.
nevidljive suze koje nisu uspjele razmek{ati nijednu Morao sam da joj ispri~am.
njenu crtu. ^ak mi se ~inilo da je to lice postajalo sve Pitala me je `elim li onu istu knjigu. Odbio sam.
vi{e pakosno. Ni{ta na svijetu nije je moglo natjerati Neka ostane pakosnoj Baba–Jagi, neka je ona ~ita,
da mi dâ knjigu koju sam `elio. Njena drugarica, koja neka se sva|a sa svim tim imenima u toj zapetljanoj
je htjela ne{to re}i, progutala je svoje negodovanje, knjizi, toj knjizi koja ni{ta nije u~inila da mi se pribli`i,
zajedno sa strahom, i nestala kroz neka vrata iza polica. nego se pona{ala kao babina slu`avka. Ne zanima me
Uzeo sam sa stola svoju ~lansku kartu i poderao je. ni{ta {to je u vezi s njom.
– Ti, mali pokvarenja~e... Tetka [ida i njene prijateljice Ljiljana i An|elka
Ali ja sam ve} bio u hodniku, uzbu|en, uvrije|en, su se zabavljale mojom nedoumicom.
izgubljen. Poku{avale su da me utje{e i odobrovolje, a ja
Dugo sam hodao gradom kroz kestenovu i lipinu sam mislio da niko na svijetu ne mo`e razumjeti moju
jesen, kroz jesen katalpi kojima tada nisam znao ime, ranu.
nego sam ih jednostavno, kao i drugi dje~aci, pre- A onda su me pustile unutra, u svijet samih knjiga,
poznavao kao drve}e sa cigarama. Hodao sam i poku- samog.
{avao da povratim dah. Poku{avao sam da zalije~im Bio je to pravi hram. Kora~ao sam po sjajnom
tu prazninu koja se pojavila i koja bi ostala ~ak i kad parketu, a oko mene su se uzdizali zidovi od knjiga
bih se vratio i kad bih dobio tu knjigu koju sam `elio do samog stropa. Ve}inu nisam mogao dohvatiti. Ma-
i kad bi bibliotekarka bila ljubazna i kad bi... ali sve lo-pomalo po~eo sam da uzimam knjige u ruke i da
je to samo bilo kopanje po rani, jer sam vrlo dobro se sve vi{e ~udim. Moja uvrije|enost se istopila. Ovdje
znao da u tu prostoriju ne}u u}i vi{e nikada, makar su knjige izgledale posve druk~ije. DON QUIJOTE
to bilo jedino mjesto na svijetu u kojem su knjige. nije bio onako mali, nego ~ak u dvije debele knjige i
Napokon sam, kao smu}en, do{ao pred veliku zvao se sasvim druk~ije. BISTRI VITEZ DON QUI-
zgradu sa trostrukim vratima od te{kog drva, s mno{- JOTE OD MANCHE. I njegov pisac je imao du`e
tvom velikih prozora i balkona, s kipovima na fasadi ime. Svoje puno ime. Isto je bilo i sa Robinsonom i
(`ene od alabastera dr`e ispred sebe {titove), i pro{ao mnogim drugim knjigama. Shvatio sam da te knjige
sam kroz ta vrata koja sam otvorio s naporom, uroniv{i vidim prvi put, jer tamo odakle sam pobjegao sve su
iz jesenje svjetlosti u gusti polumrak zgrade gdje je knjige bile smanjene. Mo`da je ona knjiga koju sam
bila smje{tena gradska biblioteka, Odjeljenje za odra- tra`io slu~ajno bila zalutala i zato mi je opaka bib-
sle, u kojem je radila moja tetka. Najednom mi je sve liotekarka nije htjela dati.

156 157
Ku}i sam se vratio s MOBY DICKOM i to je bila Stvari su se poslije doga|ale ovako ili onako, ali
prva prava knjiga o moru koju sam pro~itao, a mo`da uvijek su bile vezane uz knjige, uz njihov poseban
i prva prava knjiga u mom `ivotu. Mnoge stvari u toj `ivot, uz njihov miris jer nije postojalo ni{ta {to bi
knjizi nisam razumio, stvari koje su se odnosile na moglo uni{titi taj tajanstveni miris knjige. ^ak ni hr|a
legende iz svetih knjiga, na proro~anstva i opomene, vlage koja se upila u listove, ~ine}i ih sli~nima kas-
sve ono za {to su bila potrebna prethodna znanja, ali nojesenjim plodovima, `utim i izgu`vanim, ~ak ni
ni{ta od toga nije moglo omesti dje~aka koji je ve} pra{ina, ~ak ni masni prsti, ~ak ni potpisi mnogih koji
bio na moru, u knjizi koja {iri svoje stranice kao su `eljeli ostati u knjizi, iz zlobe ili ljubavi, ~ak ni
jedrenjak, i to more me je mamilo i vodilo sve dalje zaboravljeni presovani cvijet ili ljubavno pismo koje
i dalje, i ja sam i{ao za kapetanom Ahabom i njegovim je slu`ilo za obilje`avanje stranica, nisu mogli isklju-
mornarima, sa Ismailom, i{ao sam u pustolovinu, kao ~iti taj miris, to ne{to zamamno i opominju}e u isti
{to bi dje~ak ina~e u `ivotu i{ao sa odraslima i razumio tren, taj miris kakvim mo`da odi{e Tajna u onom
onoliko koliko bi razumio. Ta knjiga je bila kao `ivot. trenutku dok je ~upamo s podloge.
Sve je u njoj bilo jasno. Uvijek si se mogao vratiti i Fjodor Mihailovi~ Dostojevski zvao se ~ovjek koji
upitati nekog od mornara o ~emu se zapravo radi. I me pozvao prstom da kroz zatamnjeni prozor gledam
oni su odgovarali, onoliko koliko su znali, jer i mnogi kako odvode jednog mladi}a u lancima na sjever, kako
od njih nisu znali ba{ previ{e. ga odvode iz zlo~ina u kaznu.
Otad su veliki zidovi knjiga u Odjeljenju za odrasle Tako su se po~ele otvarati tajne, jedna za drugom.
postali moja tajna ku}a, moj tajni labirint, kraljevstvo Prona{ao bih rijetku knjigu i pro~itao je, a potom, u
u kojem je i nemogu}e postajalo mogu}e. pogovoru ili prevodio~evoj bilje{ki, otkrivao neke dru-
ge pisce, kao sudionike u va`nom doga|aju i istra-
Jedno od iznena|enja potom bilo je kad sam upo- `ivanje se neprekidno nastavljalo. Tako je labirint
znao Williama Shakespearea. Poznavao sam njegovu knjiga rastao sve vi{e i vi{e, {irio se i produ`avao, a
pri~u o danskom kraljevi}u i jo{ neke, iz knjige SHA- njegovi hodnici su se ~inili nepreglednima.
KESPEAREOVE PRI^E, kako su ih prepri~avali Pro{ao sam Arktik i Antarktik, Sjeverni i Ju`ni
Charles i Mary Lamb. To je bilo ne{to drugo. Sad pol, zajedno sa Amundsenom i Edgar Allanom Poeom,
vi{e niko ni{ta nije prepri~avao. Svako je govorio uranjao u bagdadske no}i i pra{ume Indije, susretao
svoje: Hamlet svojim glasom, Ofelija svojim, Rozen- `ivotinje za koje nisam ni znao da postoje, vra}ao se
kranc i Gildestern mo`da malo u dvoglasu. A Shake- u pe}inu gdje su lovci mamuta slikali svoje nespokojne
speare je bio tu, usred sobe od knjiga i smijao se. snove, uzletio u razrije|eno nebo naseljenog svemira.
I moje dje~a~ke igre na ulici, poljanama i u {uma- To je bilo to. Hodnik knjiga bio je otvoren i ja sam
ma oko grada po~injale su ili se zavr{avale u stoljetnoj mogao i}i kud god sam po`elio.
{utnji ormara s knjigama. Jer ta {utnja je bila pre- Pomislio sam tad da je svaka biblioteka nalik nekoj
bogata. Kao ogledalo. {umi u kojoj se svako snalazi onako kako zna i mo`e

158 159
i svako sebi tra`i put kroz tu pra{umu. Pra{umu ljud- SAFIKADA
skog iskustva.
Ostala je samo jedna stvar koju sebi nisam mogao
u potpunosti objasniti.
Kod jednog engleskog pisca, u knjizi koja me je
sveg dr`ala svojim mamnim tajanstvom, odjednom
sam nai{ao na re~enicu koja mi se u~inila posve po-
znata i mnogo sam je puta u `ivotu ~uo. Tu je re~enicu Ajnu{i
obi~avala da govori kao uzre~icu moja Majka. I u
knjizi se pojavljivala kao uzre~ica. Zamislio sam se. Na neuglednom kamenu {to podsje}a na crn sark-
I zapitao: ofag iz ~ije se izgnjile plo~e izvija uvis svjetlost svi-
Zar je Charles Dickens poznavao moju Majku? je}a, dok vreli vosak kapa niz pravokutne bokove i
slijepljuje uz njih crni gar, jedna drhtava djevoja~ka
ruka postavlja novu svije}u, namje{ta je i gleda. Kako
se usamljuje ta njena svije}a–`elja u nestvarnom pred-
jelu rastopljenog voska. Koliko je prido{lica ovdje
stajalo prije nje i koliko }e ih jo{ do}i: djevojaka, ~ak
djevoj~ica, starih `ena i mu{karaca, vojnika, zaljub-
ljenih koji vjeruju da misle isto i osje}aju to u ~asu
dok pale svije}u. Sretali su se ponekad i oni iz busija
mr`nje, postaju}i na ovom mjestu nijemi i ravnodu{ni,
i svi koje je, makar i slu~ajno, takla ljubav.
I svi su stajali pred ovim crnim, ru`nim kamenom
koji je Safikadin grob.
Nijedna ga vlast nije okitila, nijedna vjera prisvo-
jila, ali svjetlost na njemu nikad nije zgasla.
Ni ime Safikadino, kao ni pri~a ~ije srce gluho
odbija u damarima ostarjela kamena, pod te`inom
voska koji izgara, pod pokrovom ~itavog neba `elja
i slutnji {to se preobra`avaju u razgaraju}oj svjetlosti.
Mogu li ta {utnja i dodir vatre na pragu mrtvog
kamena dozvati njeno ime, njeno lice? Mo`e li u
svijesti tih ljudi koji iz grada i daleka dolaze ovamo
da se suo~e u trenu {utnje i lahkom huju plami~ka, u

160 161
jednom zdru`enom, zajedni~kom trenutku, kad se mi- velikoj vojni. Vojnici iz tvr|ave su se spremali za
sao onog koji odlazi utkiva u misao onog {to tek pali pokret.
svije}u, mo`e li progledati uistinu Safikadino oko iz – Ho}e{ li me ~ekati? Ho}e{ li mi biti vjerna? –
dalekog stolje}a, napu}ena usta koja bi htjela ne{to {aptao je o~ajni~ki pred njenim prozorom, na mje-
re}i, upravo onakva ona kakva je bila u svom pos- se~ini.
ljednjem trenutku? Mo`e li se jo{ jednom na takav Njene su o~i potamnjele iza mu{ebaka.
na~in raspoloviti dan? I nije li tako sa svakom legen- Sutradan je vojska krenula. Izlazili su u magli
dom? ^eznutljiva i bliska zvijezda, kao `elja, koja se pra{ine, u mete`u kojeg su stvarali razigrani konji i
pojavljuje i tone u ogromnom, zatamnjenom, zajed- okupljeni radoznalci. Uzvici i naredbe siktali su u
ni~kom svodu povjerenja i prepoznavanja. zraku kao razbijeno staklo. Safikada je istr~ala kroz
Safikadin mezar je na pola puta izme|u velike kapiju i izbezumljeno hodala me|u svim tim svijetom,
d`amije i tvr|ave. gledala je naokolo, od konjanika do konjanika, ali
Tu gdje ka tvr|avi vodi prolaz kroz {im{ir, rasla njega nije vidjela. Hiljade je konja poskakivalo, ali ni
je kamena kula na kojoj je bio veliki top haberdar. na jednom nije bio on. Da li je ve} izjahao iz grada
Ne{to dalje bili su sokaci, male mahale i ~ar{ija na svom pomamnom konju koji ga vodi u smrt. Popela
sa stotinama }epenaka. Iznad niskih magaza izdizale se neopa`eno na kulu, neprestano se osvr}u}i, nadaju}i
su se velike zgrade musafirhane i medrese. Tu je se da }e ga vidjeti, ali i posljednji konjanik ve} je
negdje, igraju}i se po kamenom poplo~anoj avliji, i zamicao. Bli`ilo se podne.
vezu}i iza sjenovitih mu{ebaka, odrasla Safikada. Av- – Bit }u ti vjerna – rekla je glasno.
lija je bila opasana zidom sa drvenim kapid`ikom na Tobd`ija je ve} spustio zapaljenu baklju na otvoren
sredini. Kroz kapiju je, otkako se zadjevoj~ila, izlazila grli} topa, kad je zaprepa{ten ugledao djevojku, koja
rijetko: s djevojkama do vode vrbaske da opere rublje je prislonila grudi na otvorenu cijev i obgrlila je ruka-
ili zahvati ibrik studenca i u ~ar{iju ponekad, u pratnji ma. U`asnutog, takla ga je krv, a komadi}i svile su
majke, u zaru. mu prekrili o~i.
Tvr|ava je bila ogra|ena od svijeta velikim be- Pri~a se da su nai{li ~ergari i sahranili je preko
demima. Skrivala je vojnike koji su nosili kremenja~e puta kule, uz sam rub harema. Tu`no su pjevali i
i hand`are, timarili konje i topove. Vojnici su izjahivali svirali svu no}, a zatim oti{li nenadano, kako su se i
iz tvr|ave u ranu zoru ili mrklu no}, vra}ali se zak- pojavili. Kao uvijek.
riveni oblakom pra{ine. I to je ~itava pri~a.
Kako su se sreli vojnik i Safikada? U nju se uplete ponekad ime mladog askera, nje-
Mo`da na studencu kraj Vrbasa, gdje je u dva gova smrt u istom trenutku, izlu|eni tobd`ija, koji je
velika |uguma to~ila vodu? htio da ozna~i podne, roditelji koji se odri~u i ogra|uju
I gdje mu je otkrila svoje lice? U ~asu kad su im debelim zidovima, sva{ta, {toje{ta, koje{ta. Jedno je
se pogledi sreli i du{e dodirnule, do{la je vijest o posve pouzdano u toj pri~i: djevojka koja je obgrlila

162 163
top i njen jezivo smireni, odlu~ni pogled – kao da je HODO^ASNIK
sve to san.
Sklopila je o~i, a onda ih je jo{ jednom {irom
otvorila, u trenu kad je iz metalnog `drijela isko~io
ogromni, gromoviti o~njak, a za njim plameni jezik,
i nije osjetila ni vatru ni bol, samo kako se taj dan
prepolovlja, kako se to podne {iri kao zijev u kojem
je samo ljubav... i miris... Kako je to jednostavno Danima je i nedjeljama putovao ]amil iz Meke u
raspoloviti dan i uroniti u nj!
Bosnu. Putovanje tamo, ispunjeno neizmjernom `e|u
Drhtava ruka u prohladnoj no}i jo{ uvijek ne-
sigurno naslanja {ibicu na kresivo i povla~i, a zatim ka toj krajnjoj ta~ki, ka mjestu gdje se kao u `i`i
glavicu obuhva}enu plamenom prinosi svojoj svije}i, prelama smisao ovozemaljskog `ivota dosegnuv{i
koja po~inje da se mrda i o`ivljava. Kao da ple{e. svoj najvi{i vid, posljednju me|u, zgusnutu kao vr{ak
Svije}a je zaista kao plesa~ica iz nekog drugog igle odakle se otvara put u vrtove d`enetske, ~inilo
vremena. ga je osna`enim i hrabrim, gutao je svaku stopu hrle}i
Vatrenoj plesa~ici o~i su vedre i spokojne i djevojci u susret trenutku prepoznavanja, srhu spoznaje.
koja dr`i izgorjelo palidrvce ~ini se da je to upravo No, i to se zavr{ilo i on se vra}ao s nejasnim
ona i da se potpuno razumiju. osje}ajem razo~arenja, bosih nogu {to su mehko upa-
– Sestro! – {ap}e u toj no}i, koja je isuvi{e hladna, dale u pijesak, kao da je tonu}e a ne uznesenje bila
kao i Vrbas koji se kotrlja ispod ledenog grotla mosta, prava stvar koju je dotakao. Umoran, omr{avjelog
razjapljenih usta, ka mjestu gdje je do malo~as stajala. tijela i lica koje su napori putovanja produ`ili, i{ao je
– Hvala ti, sestro. sporo i bezvoljno, suho ka{ljucaju}i i vrlo se ~esto
Suze radosnice joj kapaju na lice kao vrele kaplje znoje}i kao da ga je dr`ala lahka groznica.
voska.
Takav se iskrcao poslije nekoliko dana plovidbe,
jo{ slabiji (~itavo je vrijeme povra}ao) i zaputio se
odozdo, iz Hercegovine, s juga, zaputio se u rodnu
Banju Luku. Ali, dodir s bliskim zavi~ajem jo{ je vi{e
po~eo mu~iti njegovo ionako napa}eno tijelo. Odlu~io
je da se zadr`i koji dan na putu, da malo predahne i
osvje`i se. Naravno, najzgodnije mu je u tom trenutku
bilo da zano}i u Duvnu koje je bilo najbli`e. Osim
tog tamo je imao i jednog starog prijatelja, trgovca
Ivana Vran~i}a.

164 165
Dugo se nisu vidjeli pa je ovo bila divna prilika tremice i pa`ljivo gledala. Sigurno sam joj ~udan,
da se siti narazgovaraju. U Duvno je stigao pred ve~e pomisli.
i on isplati i otpusti ~ovjeka koji mu je iznajmio konje – Moja k}i Lucija, – s ponosom je predstavi Ivan.
i pratio ga, smjestiv{i prije toga stvari u svrati{te gdje Lucija sagnu glavu kao za pozdrav i kad je ponovo
je mislio zano}iti. Namjeravao je ujutro lagahnim ho- podi`e on vidje da je pocrvenjela. Bi mu ~udno i
dom svratiti do Ivanove ku}e. gotovo bi se i on zbunio da ga doma}in ve} nije uveo
Ujutro se osje}ao veoma slabo. Mnogo slabije u ku}u, pokazuju}i mu gdje }e spavati, obja{njavaju}i
nego prija{njih dana. Ne samo {to ga je uznemiravala mu sve mogu}e stvari `ustro i razdragano. ]amil je
svirka i galama iz svrati{ta pa nije do kasno zaspao, bio pomalo rasijan i vrlo je te{ko pratio {to mu je
nego i ono {to je spavao spopala ga je groznica, kao prijatelj govorio, ali kad se raskomoti te zbunjenosti
da je osjetila kako je tijelo isuvi{e umorno i htjelo bi nestade i po{to se osvje`io hladnom vodom u|e u
se opustiti i tako je posve nemo}no da joj se odupre. odaju za goste gdje ga je doma}in ve} ~ekao, nude}i
Prozor je bio {irom otvoren i on je iz svog niskog mu duhan za motanje, duhan ~ije su niti bile kao zlatne
kreveta mogao vidjeti samo komadi} plaveti i vrh vilinske kose, {to je s u`ivanjem prihvatio. Samo {to
neke lipe ~ija je sjenka iznenadno plavila odajom i je smotao i zapalio cigaretu, otvorila su se vrata i
odmah nestala svaki put kad bi je blagi dah vjetra ugledao je prizor koji mu se u~ini najdivnijim {to je
taknuo. Na jedvite jade digao se iz kreveta i poslao vidio u `ivotu. Lucija je, promijeniv{i haljinu i ras-
neko dijete da ka`e Ivanu o njegovom dolasku. pustiv{i kosu (sad je bila u plavoj haljini boje neba)
dr`ala u ruci poslu`avnik na kom su bila dva fild`ana
Za pola sata eto Ivana. Naljutio se {to nije odmah i ibrik s kahvom. Jo{ nije shvatio da je sve to na
zano}io kod njega, nego u hanu. Nije priznavao ni- niskom stoli}u, a nje je ve} nestalo i vrata su se
kakve razloge, ni {to je bilo kasno, ni ovo, ni ono. zatvorila.
Prijateljska ku}a je uvijek otvorena. Za~as je skupio Pri~ali su ]amil i Karpus Pop ({to je Ivanov nadi-
ljude i ]amilove stvari bijahu za tili ~as prenesene. mak iz davnih dje~a~kih dana u Maloj mahali, dok se
]amil, lagahno se naslanjaju}i na Ivana, ispri~avaju}i nije odselio), pri~ali su do kasno u no}, sje}ali se
se, po|e i, najednom, kao da mu je bilo mnogo bolje, kojekakvih dragih stvari koje ~ovjeku samo u ovakvim
kao da je dah novog `ivota u{ao u njeg, ne{to zavi~ajno susretima dolaze u pamet. ]amil je ve} osje}ao lagahni
{to ga je taknulo u dno du{e. umor i zato su po{li na spavanje. Te no}i groznica se
Pred vratima to je bio posve drugi ~ovjek. Ispravio poja~ala. ~itavo mu se tijelo treslo u znoju, pre`ivlja-
se. Onako visok bio je skoro za glavu vi{i od Ivana vao je najstravi~nije snove, ~itav svoj `ivot zapravo,
(njegova mr{avost pored ve} pone{to gojaznog do- ali u tako ~udovi{no izlomljenim slikama, kao da ga
ma}ina to je jo{ vi{e potcrtavala). Sav za~u|en pogleda mra~ne sile isku{avaju. Probudio se blijed i s tamnim
djevojku od svojih mo`da sedamnaest godina, pla- podo~njacima. Jedva je ne{to pojeo. Samo {to je popio
vokosu i dubokih tamnih plavih o~iju koja ga je ne- kahvu i sjeo za jedan drveni stol u avliji. Ivan je bio

166 167
oti{ao da ne{to posvr{ava u gradu i obe}ao da }e se gledao, ba{ nju, kao da se ba{ tim pogledima opra{tao
skoro vratiti. Sjedio je tako ]amil nepomi~no, pu{e}i, od `ivota.
bulje}i u vrt. Gledao je kako mu na {iroki crni rukav U{la je u njegovu sobu. Tako joj se najednom
pada behar vi{nje ispod koje je sjedio. Najednom osjeti ~udna u~inila kao da u njoj nikad prije nije bila. Nije
da je neko pored njega. Lucija? Tako tiho je samo prepoznavala ni stari njihov ormar, koji je postojao
ona mogla do}i. ~ak i prije njenog ro|enja. Uz mali stol sa dvije stolice,
Bila je Lucija. Pitala ga da li je za rakiju. Htio je koji su skladno stajali na nekoliko starih, {arenih pon-
ve} odbiti, ali se iznenada predomisli. Gledao je kako java, to je bilo sve. Obi~na soba. Da, u ormaru je bilo
odlazi i vra}a se s bocom i ~a{icom. Opet je oti{la i ne{to njegove skromne garderobe i `uti, obi~ni sanduk,
nestala za drvenim vratima ku}e. Otpuhnuo je behar kao vojni~ki, samo ne{to ve}i. A krevet? Krevet je
s rukava i nato~io. potpuno zaboravila. Tu je on spavao, znojio se u groz-
Popio je pola boce dok se Ivan vratio. Zajedno su nici obuzet vatrom. Odgrnuv{i pokriva~ najedanput
zatim iskapili ostatak, do{ao je ru~ak i onda su opet je postala svjesna koliko je u odaji zagu{ljivo. Po{la
nastavili. ]amil se osje}ao razdraganim, rakija mu je je prema prozoru, ali se zaustavila. Kroz prozorske
prijatno galila tijelo i obuzimala ga je vatra i znoj, ali zavjese i vrt se u~inio ~udan, nekako poseban, za~aran.
ovaj put druga~iji. Tako je do{lo ve~e. Ovu no} je Vratila se na krevet i sjela. U sobi je bivalo sve zagu{-
spavao ne{to mirnije, ali se u dva–tri navrata opet ljivije, kao da je neko nevidljiv neprestano pu{io,
budio, u bunilu, oznojen. Sve je na njemu bilo mokro. odbijaju}i guste dimove omamljuju}eg mirisa. Laga-
Ivan se ujutro ozbiljno zabrinuo ugledav{i ga i htio hno joj je drhtavica pro{la ~itavim tijelom i ona se
je da zove doktora, ali ]amil nije dao, izgovaraju}i povila naprijed, bockana jezom koju je ~inio neki prst
se da je preumoran i da }e to samo od sebe pro}i. prolaze}i joj ki~mom od vrata nadolje. Po~ela se gr~iti
Slijede}e no}i je umro. osje}aju}i jednu ruku visoko na struku, drugu na bedru.
O~ajan, Ivan je pojurio tra`e}i najbolje hod`e. Oni Ruke su je po~ele sve sna`nije milovati, sva se povijala
su stvarno i do{li i kazali su da tijelo moraju odnijeti i osje}ala kako im se predaje, kako se predaje dok je
da bi ga okupali i uredili. Dopustili su Ivanu da bude ruke vuku pod pokriva~ u toj odaji u kojoj su se
prisutan. Pripreme za ukop tekle su s vje{tinom i predmeti vrlo slabo nazirali, gotovo nikako. Gr~ila se,
prora~unato{}u koje ~esto vrije|aju, ali koje jedino borila, dim ju je obavijao, po~ela je jecati, je~ati.
takve i mogu biti. Uzdisala je sve vi{e, grudi su joj se, oble, netaknute,
Lucija je ostala sama u ku}i. I ona je osjetila neki dizale i spu{tale, po~ela je vri{tati, trgaju}i noktima
~udan gubitak zbog ovog stranca koji joj zapravo nije pokriva~, grizu}i ga, dok u jednom trenutku jecaj nije
ni{ta zna~io, jer bio je to samo jedan od mnogih o~evih postao kratak, neizmjeran trzaj, i tonula je ve} u sve
prijatelja, ne{to druk~iji i to je bilo sve. Ipak, bilo je slabijem drhtaju. Jedna ~udesna, vrela suza klizila joj
ne{to u njegovom pogledu, u na~inu na koji je nju je niz obraz.

168 169
OTVORENI PROZOR U sobi nije bilo nikog.
– Prevario si nas – re~e Tufo onome {to je povi-
kao.
– Ne znam vi{e, ~uo sam sasvim dobro kako su
se sva|ali – odvrati ovaj pokunjeno.
– Ko?
– Sin i zetovi. Prvo su oni ne{to govorili kako bi
– Opet se vje{a stari Latif! – povika neko. to bilo najbolje za njega, a i za njih, nije da on njima
Za~as se pred prizemnicu u vrtu sjuri buljuk djece, smeta i da bi htjeli da ga se oslobode, sa~uvaj Bo`e,
ali tako je ipak najbolje. Nema mjesta, nema para.
pred prvi od tri prozora koliko je s te strane ku}e bilo.
Onda je on stra{no zapsovao i sav se zapjenio...
Prozor je bio otvoren prema vrtu i sada je, kao i ~esto,
– Ne}ete vi mene, prazni vam ibrik! – pokazivao
pred mno{tvom radoznalih pogleda otkrivao nutrinu
je jedan, vrskaju}i, kako Latif psuje.
siroma{ne stara~ke sobice s jednim krevetom, pre- Nasta provala smijeha koji brzo zamuknu, iz bo-
svu~enim ljubi~astom ~ohom. Ostalo bija{e gotovo jazni da ih on ne ~uje.
goli prostor, ~ist i uredan (za to se brinula najmla|a – A za{to ga onda jo{ nema?
k}i), a na sredini se ko~operio niski stoli} s dvije U tom ~asu otvori{e se vrata sobice i unutra se
stolice. Treba jo{ spomenuti ormar s dvokrilnim vra- provu~e, sav zgrbljen, jedan izgu`vani star~i}, jedva
tima i goblen suprotno od kreveta na kojem je bio se dr`e}i na nogama, s bocom koja je izgledala ne-
izvezen had`ija kraj izvora pitke vode, dok se odmara srazmjerno velika u njegovoj osu{enoj ruci. Nekako
od putovanja, a vi{e glave mu se roje zlatna slova se dovu~e do kreveta, zalupiv{i prije toga nogom vrata
arapskog pisma, kao da se `ele zavu}i u lubanju. Sli~na za sobom, i zavali se tako da mu glava dopola utonu
slova, samo crvena, bila su u kutu prozora kao plami~ci u jastuk, naslonjen na zid, a zatim objema rukama
vatre, {to poput bi~eva izbijaju iz pustinjskog pijeska potegnu onu bocu, zatvori o~i i po~e da pije. Pio je
boje okera. To je bila soba u kojoj je starac `ivio. strasno, mljackaju}i bezubim ustima kao malo dijete
Zajedno s njim ku}u su naseljavali o`enjeni sin i dva dok si{e, a ~itavim licem mu se razlijevala neka blagost
zeta. Ovamo, u dogra|eni dio prizemnice, zalazili su i jo{ dugo, po{to je pustio bocu, dr`ao je o~i zatvorene
oni vrlo rijetko, ~ak i njihove `ene, kao da su pre}utno i ruke smireno polo`ene na bedrima.
brigu o ocu ostavile najmla|oj sestri, neudatoj, jer one Kad je ponovo otvorio o~i izgledao je sasvim druk-
i tako imaju dovoljno tereta na svojim le|ima. Osim ~ije.
toga starac je ve} nekoliko godina bio }udljiv i {a{av, U uko~enom pogledu tinjala je zlurada pakost i
nekako od onog vremena kad je umrla nena. Zalazila ruke su mu najednom postale `ivahnije. Lagahno se
je, otada, samo jo{ najmla|a k}i Alma, da pospremi, ispravio i sad je sjedio potpuno ravno kao da se napinje
uredi i vidi da li mu {to treba. od iznenadne unutra{nje snage, ~ija je silina bila posve

170 171
suprotna njegovom krhkom tijelu i gotovo dje~a~ki mara, ne nalaze}i nikako ono {to je htio. Zastade i
maloj glavi. Mrmljao je kroz stisnute zube: – Pusti lukav izraz mu taknu bore na licu (ne mogu oni od
im ibrik... pusti im ibrik (to je bila njegova najja~a njega sakriti, mudriji je on od njih). Iza goblena izvu~e
psovka)... mene u stara~ki dom, mene u bolnicu, tako smotano, duga~ko, svileno u`e. Uz uzdah olak{anja
oni ho}e, pa da se onda ra{ire po mome... e ne}e. Ja obrisa znoj sa ~ela, a zatim uhvati desnom rukom
}u ovo prodat' i zapalit', pa neka onda igraju. Nije stolicu i uputi se ka prozoru.
Latif hablek i duduk. U~io je i on {erijat. Mene u – Po~inje – ne izdr`a jedan od onih u vrtu.
ludnicu. Hoho. (Pri svakoj rije~i `estoko je tresao – Zave`i! Seklemeze! Zvrkane! – kao da su se
glavom kao da tjera dosadne insekte i lupao se grubo uzrujali svi, uzbu|enje ih je osvajalo i mno{tvo je
slabim rukama po koljenima). Aha. Znam ja {ta }u ja radoznalih glava virilo iz vrta. Starac ih nije primje-
njima. Ostavit }u sve to na hartiji. U amanet. Nek se }ivao.
zna. Onda }emo vidjeti. Dobit }e ovo. (Kad to re~e
gurnu srednji prst u usta i stade ga sisati po`udno, Polahko se popeo na stolicu i po~eo privezivati
izvla~e}i ga svaki ~as i vi~u}i.) Ovo! Ovo! u`e za gornji dio prozora. Vezao je brzo i spretno kao
Mali lupe`i u vrtu jedva su suzdr`ali smijeh. da je to posao koji je mnogo puta obavljao. Svi su
Starac sko~i, po~e teturati po sobi, prema vratima, zadr`ali dah. U prozoru se klatila om~a koju je lagahno
svaki ~as pokazuju}i onaj prst uz neprestane psovke, hvatao vjetar i, kraj nje, mala Latifova glava dok je
s neizrecivim zadovoljstvom, kao da se u tom pokretu obavljao posljednje pripreme mrmljaju}i: – Prazni im
krije neka posebna, omamljuju}a dra` i kazna za one ibrik...
tamo. Lice mu se opet iznenadno preobrazi. I tijelo Kad je provukao glavu i malo se opustio, o~i kao
se nekako ispravilo, vi{e nije bio onako zgrbljen. Sta- da su mu postale ve}e. Vidjela se u prozoru samo ta
jao je tako trenutak i gledao prema prozoru. glava koja je najednom postala golema, sa iskola~enim
Kad se pojavi u prozoru, derani se razbje`a{e i o~ima {to su buljile u vrt obasjan plavetnilom.
poskriva{e iza drve}a ili pod oknom. Za trenutak bi – Sad }e zaplakati.
neka ~upava glava sa {iroko otvorenim crnim o~ima Najednom se star~eve o~i zamagli{e. S neiskaz-
izvirila iza drveta pogledavaju}i u prozor. ivom tugom gledao je u taj vrt i drve}e u njemu posuto
Povukao je izvezenu ~ipkanu zavjesu, da mu ne beharom. Jedna `e`ena kap iskrade mu se iz oka i
smeta pogledu, iako je samo jedan njen rub bio do lagahno kliznu, kao da oklijeva, niz izbrazdani obraz.
prozora i dugo je gledao u vrt ~udnim pogledom kao
da }e najednom sva ona plavet u}i u njega i ozariti – Pla~e.
ga nekako iznutra. Stajao je tako uko~en da su se Kao da je posve zaboravio na om~u, Latif izvu~e
lopov~i}i ve} po~eli me{koljiti, a koljena ih zaboljela rasijanim pokretom glavu i smjesti se na okvir prozora,
od tvrde zemlje na kojoj su kle~ali skriveni iza drve}a. dohvativ{i lijevom rukom bocu s rakijom. Gledao je
Latif se naglo okrenu i po~e razbacivati stvari iz or- u vrt.

172 173
Dje~aci, koji su shvatili da je sve zavr{eno, izmili{e KRAJ JEZERA
iz svojih skrovi{ta i zaklona i, smiju}i se i krevelje}i,
po~e{e pokazivati dugi nos Latifu.
– Latif stra{ljivac.
– Vidi, vidi kako se prepao...
Zar je znao da su tu, zar se nije iznenadio? Kao
da ih prvi put vidi. Potezao je pomalo iz svoje boce
i gledao u vrt. Do jezera je bilo gotovo pola sata hoda.
Dje~ija graja je uzbunila i uku}ane, jer se vrata
otvori{e i jedan zet proviri unutra. [uma tamnih borova zbijala se do samog ruba
– Daj, prestani s tim, vidi{ da ti se ve} i djeca vode, do svog zatamnjenog ogledala, na ponekom
smiju. bliskom mjestu razrje|uju}i se, za~u|ena valjda pred
Zet po|e da potjera djecu iz vrta, vi~u}i `eni da bistrim okom jezerskim. To je dovoljno da se kroz
prona|e Almu i po{alje je. Dje~aci su se sami povla~ili, borove probije duga~ak uski put, zasut iglicama, za-
dobacuju}i koje{ta, nalaze}i u tome novu igru. Vrt je magljen mirisom {to se u rano jutro lelujao kao pro-
bio prazan. zirna pre|a u ledenom zraku. Dolaze}i do jezera pute-
Star~eve o~i bljesnu{e lukavo, kao da ih je sve ljak nestaje kao da mu je po~etak u praskozorju, a
nasamario. On pri|e vratima i navu~e rezu. Dohvati kraj u `ednom `drijelu vode.
bocu i iskapi ostatak dugim gutljajem, `eljno, dogega Nekoliko metara od vode starac skrenu ulijevo,
se do prozora i zgrabi s obje ruke om~u, namjesti je te{ko di{u}i. Pramenovi prosijede kose, oro{eni zno-
oko vrata i nespretno sko~i u vrt, kao da bi bje`ao, jem od naporna hoda lijepili su mu se za sljepoo~nice.
no, trgnu se u zraku, nekoliko pedalja od zemlje i osta Ne{to dalje je proplanak, iznenadan, kao soba s tri
tako, vise}i kao smoreni pauk, u vrtu kojeg je sve vi{e zida visokih, {utljivih borova. Prostor prema jezeru
kupala plavet. ~inio se poput velikih vrata, ~udom otvorenih.
Nasukani, ogoljeli ~un uranja u mahovinu.
On sjede na rub olupine i, izvadiv{i iz d`epa prslu-
ka `u}kasti, prozirni gotovo, papir, po~e zavijati ci-
garetu. S izrazom neizmjernog u`ivanja, polagahnim,
naviknutim pokretima zaobljavao je debelu cigaretu.
Oblizav{i rub i zalijepiv{i je, stavi je u usta i dade se
u potragu za {ibicama. Jedva ih prona|e, duboko othu-
kuju}i, kao da ih je skrivao od sebe. Poslije prvog
dima, uvu~enog u dno plu}a, gdje se mije{ala du{a
duhana s vla`nom mirisavom maglom, ruka mu pose`e

174 175
za starinskom, naslije|enom valjda ili kupljenoj na nje tamnosme|i ku}ni ogrta~, poluotvoren (drhtala je
nekoj dra`bi, nabreklom malom ko`nom mje{inom sa dok se pribli`avala, sve dok je ne bi obgrlio lijevom
zato~enim crnim vinom. rukom privijaju}i je uz sebe). Osje}ao je njene obline
Toplina se podatno razlijevala niz grlo, {ire}i se, dok se privijala uz njegovo rame i grudi, namje{tala
plave}i ~itavo tijelo. I sunce se zaokru`ivalo negdje glavu uz njegov vrat, skrivaju}i o~i kosom, a ~itavo
vi{e borova skupljaju}i svoje vrele kristale. joj se nabujalo tijelo tako skladno spajalo s njegovim,
On skide svoj debeli zimski kaput i ra{iri ga po u jedan drhtaj. Uznemirene, uzbu|ene grudi, dah, sve
iglicama i li{}u u nutrini olupine, a zatim se zavali, je odisalo njenom mlado{}u.
udobno se nasloniv{i na laktove. Pokreti su mu bili Olga, mrmljao je, nesvjestan uspavljuje li je ili
spori, odmjereni. Otpijao je gutljaj po gutljaj, odbijao budi, i nju i sebe, nje`no, osloba|aju}i je ponovno
dim po dim, sa sve ve}im zadovoljstvom. ogrta~a, spava}ice, svega, izgovaranjem te rije~i. Jo{
Naka{ljao se zadovoljno. Vino je bilo izvrsno. Kap uvijek u polusnu, njene bi ga ruke grlile, lomne, sve
blagosti. Gotovo da bi nanovo utonuo u san iz kojeg `e{}e, vrele od sna, od krvi {to se razbujavala u taj
se svakog jutra tako nasilni~ki dizao, kao bjegunac, ~as bu|enja sklopljenih o~iju. Rastvorena je tkanina
ostavljaju}i more i vrad`bine no}i, ~udovi{ne slike, spadala i podvla~ila se ispod njih, prozra~na spava}ica
ostavljaju}i obmane nepojamne njihovoj tamnoj gori, nestajala sta~u}i se gotovo s maglom, mirisima {to su
podzemlju u kojem su zato~ene i iz kojeg nikad ne}e im natapali tijela, vinom {to je bujalo u krvi. Sve se
izmiljeti. ^udesa pripadaju `ivotu! razmi{ljao je opi- preobra`avalo! ^itav predio oko njih! Otvarali su se
jen. To je pravi zanos. @ivot je ostvareni san. Sve me|u borovima putevi kojima su kretali, spojenih
ostalo su tlapnje. Obmane dokolice. tijela, bijesna la|a dvosrukosti, sve dok ne bi napokon
Raskop~a ko{ulju i gurnuv{i ruku po~e{a se po usnuli, smoreni.
sijedim, oznojenim, runjavim prsima. Osje}ao je sna- O~ni kapak se podigao i odmah spustio. Jedna
gu u tijelu i rukama i najradije bi se svukao gol i vrela zraka ~inila ga je te{kim. Svjetlost je strijemila
pohrvao sa vla`nom zemljom. Jo{ jedan gutljaj vina, oku previ{e o{tro, previ{e bolno.
tog napitka kojem se tijelo predavalo tako strasno, Le`ali su goli na dnu olupine.
kao pravoj hrani, jer, napajaju}i se, sve je vi{e slutilo Olga je jo{ spavala. Naslonjena na njegovu mi{icu
svoju pravu bit, otkrivalo tajanstva zatomnjena, budilo osmjehnula se u snu. On se zadovoljno protegnuo,
minule strasti. posegnuo za mje{inom i povukao dobar gutljaj. Ne-
Tad bi se obi~no pojavljivala Olga. koliko kapi polahko mu je klizilo niz bradu i vrat.
Nikako nije uspijevao doku~iti otkud. Nikad. Mo`- Oblizao se. Njeno je tijelo bilo tako stvarno, tako oblo,
da je samo trepnuo, mo`da se okrenuo na drugu stranu tako podatno. Olga otvori o~i. Smije{ila se. Htjede je
za trenutak, uglavnom, ona bi ve} bila tu, raspu{tene poljubiti, ali ga ona odgurnu. Uzela je mje{inu. Pije
kose, kao da je ovaj ~as ustala iz postelje, negdje tu, tako smije{no, sva se posula. On osjeti kako mu se
u susjednoj sobi. Na sebi je imala spava}icu i preko krv opet di`e. Obuhvati je rukama oko struka, ali prije

176 177
nego {to }e ih sklopiti ona ga sna`no gurnu i isko~i Nije to bilo ni pitanje, ni prijekor. Ipak, odgovarao
onako gola iz nasukanog ~amca, s neobuzdanim smi- je, razmje{taju}i stvari po stolu, pribli`avaju}i tanjur.
jehom. Razdra`en i opijen, pojuri i on za njom. – Na jezeru, u {etnji...
Tr~ali su pored jezera. Izbjegavala je da ga pogleda.
Sunce se visoko podiglo i blag, vreo vjetar dirao S u`ivanjem je prelomio toplu poga~u, a zatim
je njihova tijela {to su promicala, izbjegavaju}i tamne po~eo prinositi punu `licu ukusnog jela ustima. Ona
sjene borova. Olga naglo zastade uz sam rub vode i je doista izvrsno kuhala. Gutao je zalogaje, za~injuju}i
poprska ga dok se zasopljen pribli`avao. Proderao se svaki obilato salatom.
kao jarac kad ga hladne kapi dotako{e, zgrabio je i – Ti ne}e{!
zajedno s njom sru~io se u vodu, koja u {irokom mlazu – Malo kasnije. Boli me glava – rekla je. – Probu-
pljusnu. Izronila je zabacuju}i kosu. On se nije po- dila sam se kasno. Sigurno sam imala laganu groznicu.
javljivao. Postade uznemirena, i vrisnu kad je njegove Govore}i to starica se sva zarumenjela.
ruke povuko{e dolje. Uskoro obje glave izroni{e na On se samo zagonetno smje{kao.
povr{ini. Njena ljutita za trenutak. Doplivala je do
obale i istr~ala tresu}i kosom, bje`ala dok nije posve
nestala u sjeni borova.
Okretao se na sve strane. Vikao je po imenu. Zalud.
Vratio se do olupine i sjeo. Njena spava}ica i ku}ni
ogrta~ bijahu nestali. Bjesnio je {to je oti{la bez poz-
drava. Zatim slegnu ramenima. Uvijek je tako odlazila.
Potegao je jo{ jedan dugi gutljaj. Prijalo mu je i ve}
spu{tenu mje{inu podignu jo{ jedanput.
Skoro }e podne. U`urbao se. Kao da bi se ne{to
u svemu moglo poremetiti.
Ku}na vrata bijahu {irom otvorena. Ve} s njih se
vidjelo da je na stolu prava mala gozba. Zavalio se
odmah u pletenu stolicu, nato~io ~a{icu i iskapio.
Trljao je ruke i upravo je htio pozvati, kad se pojavila
iz kuhinje.
Nosila je zdjelu u kojoj se pu{ila juha.
Stavila je na stol, popravila nao~ari i kosu sku-
pljenu u pun|u. Pun|a joj je izvrsno stajala.
– Gdje si dosad?

178 179
U DIVANHANI U ve~eri bi kaldrma pred ku}om odjekivala zvonko
pod koracima ne~ijim. Duga~ki ~ibuk izvija svoju
plavi~astu, slamaju}u ~ipku:
– Merhaba, Arifaga.
– Merhaba, ee merhaba...
Arif sjedi na {iltetu, pucka guste dimove iz krive
lule, kvasi `eljno grlo rakijom i... gleda. Pred njim
Gomilaju se gusti oblaci. Goleme vrane, u ras- golemo ogledalo! Povija se dim oko usta, nosa, skida
takanju, za~ete u mutnim njedrima iza ~upavih vje|a, mu fes s glave.
mrke, u sporom... nedosti`no dugom nasrtaju, pre- Vjetri} tjera sjenu {ljive po odaji, kupa sijedu pro-
krivaju trbuh raspukle plaveti. }elavu glavu, kao da je doti~e, krijepi bistrom vodom,
nevidljivim, nepostoje}im kapima. Malo sira i bamije
Grane {ljive pod balkonom drhte ustreptalim bi- prsti prebiru po sahanu komadi}em somuna, kupe}i
jelim cvatovima, slute}i ki{ni vjetar {to }e ih za koji umak i ~itavom {akom guraju u bezuba usta. Ruka
tren, zadr`ani tren, {ibati mokrim studenim bi~evima. odmah prinosi ~a{icu, usne upijaju svaku kap, rakija
Kro{nja se zbija u sebe, naginje u stranu, kao da bi je to, rakija bolan. Tako je skoro snijeg okopnio. Pro-
se skrila u odaji. budio se sokak ko dijete iz ~ista sna. Propupale {ef-
Sahat–kula zbunjeno odbija svoje gluhe, metalne telije, razbujao se behar. Tako skoro kao da je ju~er
~asove, nekako ba{ u vrijeme kad bi se i mujezin bilo. Ju~er! Eno, jo{ se vidi stopa na vla`noj zemlji
trebao oglasiti. gdje je malo ja~e ugazio u mokar snijeg. Jah! I Bajko
Rascvala {ljiva, plahi behar, prosipa {iroku sjenku, jo{ nije skinuo sanke sa svog fijakera. Ne tandr~u
sjenku od dima, vjetar je nepovratno u pam}enje od- to~kovi sokakom. Ne tr~e djeca za bijelim vilenjakom.
nosi. Neku no} do{ao Ahmet, stolar. ^itavu no} igrali
Za~u se glas s vrha sokaka: tavle. Popili malo rakije, {ta su popili, galon-dva. No}
proleti brzo. Ko {i{mi{. Kao dijete uvijek se bojao
– Put putuje Latifaga... {i{mi{a. Njegov {iljat let rasparao bi no}, a danju bi
Bilo je doba prije poslijepodnevne kahve, kad se se skrivao u ljudskoj sjenci.
tupo sjedi i bulji u daljinu, u prostore daleke. Iz ~ovjeka – Nespokojan je ~ovjek. I kad po|e u bijeli svijet
izvire `udnja, penje se odnekud duboko iz njega, penje sjenka tetura za njim, hvataju}i ga za noge – re~e
se, do grla. Kako u suho grlo kane rakija! Ahmet, ispi ~a{icu i ode.
I miris biv{e godine, suhog vo}a s tavana, nestao – Nespokojan je bijeli svijet – treperi ogledalo.
je prosto nekako kao dim, u spirali, dra`e}i nosnice. Prskaju glave zapu{a~a na bocama tamnog vina.
Odaja, raspojasana sanjarija, lelujala se u predjelu, Kao osmijesi iznena|enih, zate~enih `ena. I kad naj-
ome|iv{i svoje ognji{te, utihnula. vi{e vjeruje{, ne vjeruj. Nespokojna je ljubav. Kao

180 181
blistav, nabru{en hand`ar. Otvaraju se vrata male sobe. `alosnim pogledom. Vidio bi ga kako leti na drugu
Arif stoji u dovratku, podnapit. Ona ostavlja knjigu, stranu kao izgubljena misao u groznici.
ska~e mu oko vrata, kao prvi put, kao posljednji. Od Ne tako davno sjedili su on i Ibrahim u Duranovoj
kr~me do kr~me putovao, kao hodo~asnik, uspomena kafani. Sjedili uz prazne fild`ane i {utjeli. Nedostajao
ga ~ekala. Mlad, vitak, mehak kao rakija i britak kao je mali, svadljivi Ragib. Nedostajalo im je njegovo
sablja. Kad je neko ro|en da bude sretan i nesre}a ga vriskanje, zajedljivo dobacivanje, peckanje u kojem
voli. S kakvim je `arom, kakvom stra{}u, u`ivanjem, se sav prepora|ao, i ~inilo se, rastao. Pusta kafana!
ispijao svaku ~a{u, svaki gutljaj, svoj dio duga. No`em ^udno je ka{ljao zadnjih dana, sa strahom pomisli
kad bi se udario u grudi, krv bi radosno {iknula. Ibrahim, ali ni{ta ne re~e. Tako je i bilo. Zaka{ljao se
Svratio Ibrahim Bozo. Projurio kroz ku}u kao vje- Ragib i ni tog, niti bilo kojeg drugog dana nije do{ao
tar. Ne{to je brzo govorio, mahao rukama. ^udan je u kafanu. Ibrahim je opet ne{to prepravljao i ra~unao
Ibrahim. Prestao je i rakiju piti. Dolazi samo na kahvu. u svom tefteru, Arif ispijao rakiju i odmahivao rukom.
Nikad s glave ne skida beretku, a iz d`epa vazda vadi Kao smirena voda koju brana navodi na mlin gdje
mali uma{}eni tefter i ne{to {vrlja po njemu tintopla- uznemirena zagrgolji, ska~e, divlja, rasprskavaju}i se
vom olovkom, ovla`iv{i joj vrh jezikom. u tisu}e sitnih kapljica, iznenadno rasporene bijele
Stalno pravi neke spiskove, tefter mu pun imena nutrine, kao jezni jaz `ivota, da bi opet nastavila svoj
i brojeva. Ide od kestena do kestena, ~ita smrtovnice smireni put, dubokim tamnozelenim pam}enjem, ne-
i vazda ne{to prepisuje, ra~una, prepravlja. Vidjeli su poro~na, ~ista voda, kvasila je glavu blago{}u, takla
ga kako stoji u haremu i pomno bilje`i u taj svoj tefter. oko, gdje je ujed dima izmamio suzu.
Zapisivao je re~enice koje je nedugo zatim kri`ao s Niz sokak zatandrka ma~ak s limenkom na repu,
podrugljivim osmijehom, kao da im je otkrio tajnu. razjaren, izbezumljen. Za njim hrpa dje~urlije. Gala-
– Jesam li ja bio dobar ~ovjek? – pitao bi Arifa. me, trube u vrbinu koru, bacakaju se kamenjem na
Arif bi ga pogledao podnapitih, iskola~enih o~iju, mra~nog {ejtana {to koluta zlo~ina~kim o~ima i bje`i
~udilo ga je ono bio, ali je {utio i samo klimao glavom: izme|u taraba.
Jah, jah... @ene se sklanjaju uz vrisak.
[utio je Arif i buljio u dim {to se kolutao. No}ima Arif se uko~io, dim mu zastao u grudima, slu{a
mu se privi|ao crn kurban na }upriji kako ga mami. urnebesnu trku {to je malo~as prestala. Sporo se mir
Imao je ~udne o~i, ne{to `ensko u njima. Mrmljao je vra}a u odaju.
ljudskim glasom: Licem ogledala u magnovenju promi~u oblaci na-
– Do|i, Arife, pre}i }emo nas dvojica... lik na galije {to {ire crna vesla. Balkon naivno podrh-
Arif je vadio {irok no` i prinosio ga do kurbanova tava na prohladnoj me|i oluje i poslijepodneva.
grla. ]uprija je pucala, Arif se strovaljivao u crnu Ruka se `urno ma{a ~a{ice. Spira ka{alj sa zate~ena
provaliju, a kurban je letio iznad njega sa istim onim grla.

182 183
Nana na sred avlije stoji s mangalom, ispekla ka- MO] SABLJE
hvu, dovikuje Arifa. On se ne odaziva. Ona podi`e
malu mangalu, zalupka nanulama po kaldrmi, a zatim
usitni, basamak po basamak. Vrata odaje bijahu {irom
otvorena, ~ipkanu zavjesu povijao je vjetri}, za tre-
nutak bi nabrekla kao jedro, odaja samo {to ne zaplovi,
s nepomi~nim Arifom u sredini i za~u|uju}e svje`im,
umivenim serd`adama po zidovima. Nana zatvori vra- Kolji
ta. Dim iz krive lule `e{}e pokulja, izvijaju}i se, po-
tamnjivaju}i varku ogledala. Svi su se za~udili kad je tihi i neupadljivi trgovac
Arif sjedi na svom {iltetu ra{irenih, uvis podignutih suknom, iz mahale Tefterdarije, sasjekao sabljom svog
ruku, kao da su svira~i oko njega: prvog susjeda. Po kazivanju o~evidaca, susjed je u
U zatamnjenom ogledalu, ve} je ve~e, ki{a po~inje, stvari do{ao da se izmiri s njim, da se izvini zbog
otvaraju se s treskom, lome, ispadaju iz {arki vrata nekog starog nesporazuma, me|utim, ~im je uhvatio
kr~me, lete stolice, boce, blistaju no`evi. Sejdo raste`e za halku i otvorio kapid`ik, suo~io se sa suknarom
harmoniku. Arif spopade za ruku onog {to nasrnu na koji je stajao raskora~en i posjekao ga jednim udarcem.
nj no`em, i{~upa mu no` iz ruke i odbaci, a njega Umjesto odbrane, trgovac je, pred sudijama, ispri~ao
samo gurnu, raspojasan, pijan, sretan. Neko ga iza ovo:
le|a lupi po glavi stolicom, svu mu je razbi o glavu. – Mnogi od vas me poznaju, neki ~ak od djetinj-
Krv linu. Arif trese glavom, jedva se podi`e, tetura i stva. Oni znaju da ja ni mrava ne bih bio u stanju
nahrupi kroz vrata posr}u}i. Hladna ki{a dotaknu mu zgaziti. Klonio sam se oduvijek i kavge i prepirke, i
~elo i sitne kapi orosi{e lice i razdrljena prsa. Isprsi radije sam trpio i nosio uvrede u sebi, nego {to bih
se i zakora~i. Posr}e Arif sokakom, krv mu lije niz poku{ao da nekom prijekom ~ovjeku doka`em svoje
~elo, a on pjeva, ori se sokak. pravo. To me je dosta ko{talo i u poslu. I sami znate
– Put putuje Latifaga... da sam siroma{an, da nisam uspio ni{ta da zaradim,
Nana spusti mangalu. Kleknu na }ilim i tiho {anu: ~ak sam izgubio veliki dio onog {to mi je od oca
Arife. ostalo. @ivim u staroj ku}i sa avlijom, sam, jer nikad
On zasta uko~en, podignutih ruku, sve dok mu se nisam `enio. Bila je jedna dodu{e... ali to nije va`no
nosnice ne taknu sme|i miris kahve. za vas, uostalom ona je odavno udata i izrodila je
mnogu djecu. Oru`ja sam se, tako|er, uvijek ustru-
~avao. Vi|ao sam ga, dodu{e svaki dan. Prolaze rat-
nici, ja{u askeri i zaptije, ali sve je to nekako strano
i daleko od ~ovjeka, kao da pripada nekom drugom
svijetu. Osim tupe sjekire u {upi i jednog malog no`a

184 185
kojim re`em kruh i jo{ pone{to, za jelo, znate, ja u i sto~ena u jedinstven oblik. Naglim pokretom prijatelj
ku}i nemam ni{ta {to bi i podsje}alo na oru`je. Sve je izvukao sje~ivo koje je bljesnulo. Na njemu su bili
sam vam ovo morao ispri~ati, jer mi se ~ini izuzetno urezani neki znakovi. Vratio je sje~ivo natrag i pru`io
va`no, jer je ona na neki na~in morala saznati sve to. mi sablju. Dr`ao sam je boja`ljivo, osje}aju}i jo{ uvi-
Nije slu~ajno ba{ mene odabrala... jek jezu koja je sporo jenjavala. Kako je samo spretno
Prije desetak dana neko me u Bezistanu udari i opasno iskliznula iz korica! Pozvao sam ga ku}i,
rukom po ramenu. Okrenuh se i ugledah starog pri- me|utim, njemu se jako `urilo dalje. Govorio je kako
jatelja, kojeg godinama nisam vidio. Odrasli smo za- mu je vrlo drago {to me je kona~no vidio i {to mi je
jedno i bili skoro kao bra}a. Znate kako biva: `ivot mogao li~no uru~iti poklon.
baca svakog na onu stranu koja mu nekako pripada – Ti si ovdje sigurno ugledan ~ovjek – rekao je
i, makar se to ~inilo nepravedno u prvi mah, svak se sa sjetom – Ja, eto, bolestan od putovanja moram
na|e u onom bud`aku kojeg je zaista i `elio. Iskreno dalje.
sam se obradovao {to sam ga vidio. To mi je mo`da Jo{ jednom sam ga pozvao i bilo mi je drago {to
bio jedini pravi prijatelj u `ivotu. Tek sam tad nekako nije pristao. [ta sam mu mogao pokazati? [ta sam
osjetio kako mi je `ivot siv, kako sam se promijenio mu mogao re}i? Sve bi se odmah otkrilo. Shvatio bi
i prepustio rijeci ulice, bujicama sokaka, koji su me da `ivim usamljen, po strani od `ivota, da me gurkaju
bacali tamo–amo, zbunjenog, nesvjesnog. ^inilo mi i gaze svi sa kojima se susretnem.
se da, osim mene, svi na ulici i u ~ar{iji ta~no znaju Poslije tog susreta dugo sam hodao kao oma|ijan.
kuda idu. Sablju sam dr`ao u lijevoj ruci, po sredini, za tanji
– Donio sam ti poklon – rekao je moj prijatelj. dio korica, koji vjerovatno slu`i da se zatakne za pojas.
^im sam je vidio, znao sam da je moram tebi pokloniti. Pla{io sam se da do|em ku}i. Pla{io sam se nje. Sablje.
Zna{ da smo se kao dje~aci uvijek ma~evali nekim ^inilo mi se da se pretvara u svojim koricama, da se
pritkama ili drvenim sabljama. Volio si to mnogo. I ta ukru}ena, ~eli~na zmija unutra me{kolji i trza. Trz-
bio si dobar ma~evalac. Tada najbolji. nula se! Zaista se jedanput trznula. Obuzela me drhta-
Oti{ao je do svog konja i skinuo duguljasti za- vica i uzbu|enje, ali sam ipak sigurno kora~ao. Za-
ve`ljaj, zamotan u grubu tkaninu. Odmotao je i po- tvorena je unutra i bez mog pokreta ne mo`e se izmi-
kazao mi sablju. goljiti. Promatrao sam ljude pokraj kojih sam prolazio.
– To je vje~iti cvijet tuare{ke pustinje – nasmi- Kao da su me gledali u ~udu, pomalo sa strahom. Tek
je{io se. sam tad ustvari shvatio koliko su ljudi krhki. Izgledali
Li~ila je na tamnoljubi~asti, zakrivljeni {tap sa su zaista jadno i bespomo}no. Vratovi su im bili tako
pa`ljivo urezanim, utisnutim ustvari, ornamentima. U tanki, pokreti tako pokorni, sluganski.
polusjeni se ~inila kao totem, kao balzamirani iskriv- Kad sam zakora~io u ku}u, oblio me znoj. To nisu
ljeni, mr{avi patuljak ~iji `ivot nije jo{ posve zamro. bile moje misli! To je ona meni podmetnula. Sablja!
I nije to bilo drvo, nego ko`a, pa`ljivo impregnirana Otvorio sam sanduk i stavio je unutra, a zatim zak-

186 187
lju~ao katanac. Sjeo sam malo da se odmorim, ali NESTANAK MIRZE KURJAKA
nisam bio spokojan. Izgledalo je da se ona unutra
podrugljivo smije, da joj silina dobuje mojim pulsom.
Vrlo sam malo spavao tih dana. Pla{io sam se. Hodao
sam uko~en, uspravan, kao mjese~ar. U potiljku sam
neprestano osje}ao njen prezrivi, lednjikavi ~eli~ni
jezik, koji mi se ruga. Sav sam se tresao, kao u groznici,
kad sam za~uo lupu na vratima i dozivanje. Prepoznao Buka pokretnog va{arskog grada jenjavala je i
sam glas. To je bio glas ~ovjeka koji me vi{e puta gotovo se gubila u unutra{njosti kr~me. ^ovjek bujne,
poni`avao gdje god bih stigao, a jednom ~ak i i{ama- sijede kose, mr{av, mi{i}av, s mno{tvom bora {to su
rao, premda nisam bio kriv. se, ko zna otkada, usijecale u njegovo lice, osvajaju}i
Ona je to iskoristila! iznenadno, u neko mahmurno jutro, kao o`iljci vre-
Ne znam kako je otvorila sanduk, kako je otklju- mena, sjedio je za stolom, jednom rukom nalak}en i
~ala katanac i razbila zid sobe, ali je podatno, migoljivo
zagledan u bokal s rakijom kao da zbira misli. Preko
usko~ila u moju ruku, privila se uz moj dlan, u `ile,
puta njega de`mekast, }elav ~ovjek srednjih godina,
upila se u krvotok, stegla me, zavladala ~itavim mojim
tijelom... u ispranom starom odijelu, svaki ~as je rup~i}em bri-
– Je li to ova sablja? – upitao je kadija, izvla~e}i sao ~elo, pomi~u}i, s vremena na vrijeme, {e{ir po
sablju iz tamnoljubi~astih korica. hladnoj, kamenoj plo~i stola. Sijedi polahko nato~i
Optu`eni, koji je bio klonuo, podi`e pogled i u ~a{icu:
njegovim o~ima se zaledi u`as. – Dopalo vam se kako vozim. Ne ~udim se. Svima
Nije imao snage da klimne glavom, jer je znao da koji tu dolaze dopada se. To je dio `ivota. ^ujte, ova
}e mu se glava stropo{tati i da }e u njegovoj krvi muzika, ne nije bu~na kad se ~ovjek privikne na nju,
gmizati i kupati se ta ~eli~na zmija, na ~ijem sje~ivu ova muzika, svi ti ringi{pili, mala streljana, da, da...
podrhtava o{tri smijeh. uz to ide ZID SMRTI. Nigdje ta kaca s motoristima
ne bi bolje pristajala. Vjerujte mi, nigdje. I vi mi sad
nudite bolji posao, mnogo bolji posao. Ne znam? Ne
znam. Popijte. @ivjeli. ^ujte, te{ko je sve to ne uzeti
u obzir. Osim toga, nisam ja vi{e ni tako mlad. Znam,
znam, nije to va`no, ali da vam ka`em, i jeste... znate
da jeste. Vidite, bio je tu, prije desetak godina, jedan,
zvao se... ustvari to sam kasnije saznao... Zvao se
Mirza Kurjak. Koliko je imao godina? Osamnaest?
Dvadeset? Pojma nemam. Znate, kad je do{ao sav je

188 189
bio nekako mutav. Tom su momku odrezali jezik, pro{ao to ludovanje radi igre ili iz nekakvog prkosa.
mislio sam. Ali, motor je znao voziti. U to vrijeme ja Me|utim, on se nije igrao. Kod njega je to bilo ne{to
sam bio prvi voza~. Ne ba{ kao sad, ali najbolji. [ta vi{e, gotovo bih rekao strasnije. Kao da je morao!
}e ovaj tu, pitao sam se. Mislim da me je mnogo Mislim da je to bila njegova sudbina. Svakim me
podsje}ao na mene u njegovim godinama. ZID SMR- je danom sve vi{e iznena|ivao novim, opasnijim ok-
TI? [to je to bila zamamna stvar. Ne{to {to hrani `elje retima i skokovima. Naravno, to ime, koje je gotovo
svih derana iz ulice, ne{to tako neuhvatljivo i tajan- boja`ljivo do{lo na plakate, po~elo je privla~iti publiku
stveno, `ivot u `ivotu, a izvan njega, sama granica. posebnom rijetkom snagom. Ljudi su u sve ve}em
Sve nas to privla~i na isti na~in zapravo. Mene. Vas. broju dolazili. Zbog njega, samo zbog njega. Bili su
Ove koji drhte dok gledaju kako MI vozimo. I dok to redovi! Karte su se prodavale kao lude, dostizale
tako lu|a~ki jurimo po rebrima kace, a to je mo`da ogromne svote. Da, dolazili su zbog njega, zbog njega,
ono najvi{e u svemu, sve se vi{e pribli`avamo svojoj ne njegove vo`nje. Dolazili su da vide kako }e pogi-
mamnoj smrti. Mamnoj! I utoliko vi{e odu{evljenja i nuti, da budu prisutni u tom trenutku. Jer, morate
zanosa otkidamo od onih koji nas gledaju. A taj mo- znati, on nije bio posebno lijep voza~. Bio je mnogo
mak, taj Mirza Kurjak... mislim da je bio jedan od slabiji od mene. Nije jo{ uvijek znao kako treba us-
naj~udnijih koje sam uop}e u `ivotu sreo. Do{ao je kladiti njihanje tijela s motorom da bi to izgledalo...
mrk, s ne~im posebnim u o~ima, bile su tako mra~ne, razumijete. Njemu to, ustvari, nije ni bilo va`no. Sve
duboke a zatvorene, kao mrtve. ^im sam ga vidio je nadokna|ivao ludom hrabro{}u. Kao da mu se neg-
znao sam da ne}e dugo. Znao sam! Ve} prvih dana dje `urilo. Upravo to je svemu {to je ~inio davalo
poku{avao je napraviti stvari za koje je meni trebalo nekakvu posebnu dra`. Dra` s pe~atom smrti... Daj,
nekoliko godina. Padao je, razbijao se, ali i napre- popijte. Konobar! Jo{ jedan bokal! ^ujte, njega niste
dovao. Bogami, nije dugo trajalo, ne sje}am se vi{e mogli kupiti. On je radio samo za ovaj ZID SMRTI,
koliko... vrijeme je tako ~udna stvar, nije dugo potra- samo za ovu kacu. Dodu{e, zara|ivao je i tu sasvim
jalo, a ja sam se morao zadovoljiti mjestom drugog pristojnu lovu, ali, to kao da ga nije zanimalo. Kasnije
voza~a, tako|er i drugim mjestom na plakatima koji sam saznao da je uglavnom slao majci i sestri, a one
su ogla{avali na{ dolazak ili prisutnost. Nisam mu bio su ga u pismima neprestano preklinjale da vi{e ne
zavidan. U na{em poslu to je nedopustivo. Napredak vozi, da to nema smisla, zvale ga da se vrati i tako
u na{em poslu zna~i pribli`avanje smrti jo{ za jedan to. Ne sje}am se da je ikad odgovarao na njihova
korak. Naravno, poginuti se mo`e uvijek i na razne pisma. Oti{ao bi do po{te, poslao novac, ne bi se ~ak
na~ine, ali, u svemu tome, postoji mjera ve}e i manje ni potpisao...
opasnosti. Svijest o njima. Opasnosti koje se mogu Jednog dana do{la je njegova sestra. Ko zna kako
prevladati krajnjom vje{tinom i one koje su ~ista gra- nas je prona{la. Bila je ~udno blijeda, gotovo kao
nica. Znate, kao kad krilo muhe padne na apotekarsku prozirna. Potpuno druga~ija od ovih s kojima se ve-
vagu. Ja stvarno vi{e nisam mlad, a i onda sam bio selimo. Znate, bila je jedna od onih djevojaka pred

190 191
~ijom se ljepotom ~ovjek za~udi, ali se ne usudi da [to je bio smije{an kad se napio. To mu je sigurno
je dotakne, jer se boji da je ne bi povrijedio. Sigurno bila prva ~a{a u `ivotu. Nije podnosio pi}e, to se
je bila bolesna. Druga~ije ne bih mogao objasniti za{to vidjelo, ali ga je barbarski pio, upravo barbarski. Veli-
se on toliko trudio da joj po{alje novac. Sje}am se, ku bi ~a{u iskapio u dva gutljaja. Govorio sam mu,
do{la je tu, plakala i molila ga da se vrati, da sve ali... Ni kad su `ene bile u pitanju nije i{ao s nama,
napusti, jer od toga nikakve koristi nema, samo }e se ostalima. Uvijek je sebi birao sa strane, mla|e, o~u-
upropastiti. Govorila je i o nekakvoj {koli koju je vanije... samo jedanput... ha, pri~ala je kasnije ta Liz-
napustio, ali, mada me je zanimalo, nisam uspio ni{ta ika, znate zvali smo je Lizika. To mu je bilo prvi put.
vi{e doku~iti. U svakom slu~aju neke su mi stvari Ali, dobar je, svaka ~ast, govorila je Lizika. Prvi put
sada bile jasnije. Ipak, nisam mogao shvatiti za{to je pa eheej... Kad se to oslobodilo, moj brate, ne}e da
toliko mrzio knjige. Sad mi je to jo{ vi{e nejasno... sja{i. E, dobra je bila na{a stara Lizika. Nego, ho}emo
bilo je davno dodu{e... Da, da... To je, mislim, bilo li jo{ po jedan bokal...
prvo ve~e da nije nastupio. Prvo i jedino. Ja sam izveo Da, da... I tako je do{ao veliki va{ar u Berbiru.
njegovu ta~ku, a on je, iz zahvalnosti, ~udno, kao da Skupio se narod. Sila ljudi. Va{ar! Iznijela se tu stara
je htio {to prije da se rije{i duga, tih dana neprestano rakija! @ena, o~i da i{~a{i{! Vozimo mi, po danu, jari,
bio uz mene, pomagao mi ~ak u najmanjim sitnicama. sve do ve~eri. Svjetina urla od zadovoljstva. Do|e red
Nismo razgovarali. Ali, dobro smo se razumjeli. Po- na njega. Posljednja vo`nja dana, po obi~aju. Da ste
gre{no bi bilo re}i da sam mu bio prijatelj. On nije to vidjeli! To se ne mo`e opisati. To je ne{to {to se
imao prijatelja. ^ini mi se da ni sam sebi nije bio jednom vidi u `ivotu. Poslije prvog uspona, kad se
blizak. Samo je strijemio nekud, pitaj zvijezde... pro- okrenuo i pojurio naglava~ke, svi su mislili da je
jurio je kroz `ivot, mra~no i blistavo. Kad bi upalio gotovo, me|utim, on je, samo on je to mogao, sko~io
motor i kretao li~io je na preru{enog mladog viteza s motorom unazad, preko le|a, rekao bi ~ovjek da je
me|u nama, zamazanim od ulja i s mirisom benzina nemogu}e. Zavezanih o~iju! I opet! Opet! Crvena svi-
u odje}i. Tada me je bilo pomalo strah. Ne bi se to, lena mahrama, vezana oko vrata, vila se kao pob-
zapravo, moglo nazvati strahom, ustvari, bilo je ne{to jedni~ka zastavica. I, dok se obrtao, bivala je, ~inilo
~udovi{no neuobi~ajeno {to je zra~ilo iz njega. se, sve ve}a i ve}a. Divljao je i rulao kao da mu je
Piti je po~eo tek poslije sestrine posjete. Samo po te{ko unutra. Onda je, najednom, motor stao nasred
sebi to nije nikakvo ~udo. U na{em zanatu pi}e i zida. Nastala je neopisiva ti{ina u kojoj se ~ulo samo
`enske su nu`nost, ina~e bismo vjerovatno svi do razbujavaju}e brektanje motora. Taj zastoj je mo`da
jednog poludjeli. @enske, razumijete, ne `ena! Ipak, bio kratak dok okom trepne{, ali se ~inio kao prisutnost
kod svakog je to druga~ije. Mislim da je tad bilo jasno vje~nosti. Naglo je krenuo, samo sam ja vidio podli
da je bolest njegove sestre neizlje~iva. Mo`da je u to plami~ak ispod njega nagnutog, sa crvenom mahra-
vrijeme i umrla. Nije o tom govorio i do danas nisam mom {to mu je prekrivala o~i. I odjednom je taj, ve}
uspio saznati... zapaljeni motor pojurio u svoje posljednje zavojito

192 193
stepeni{te i izletio kroz otvoreno grlo kace. Nastavljao GOSTOVANJE
je u zraku praviti lu|a~ke kru`nice i uspinjao se sve
vi{e. Ko zna koliko je to trajalo, mo`da isto kao i let
opr`enog leptira prije nego padne. Promatra~i su bili
nijemi, ali... tek tren. Kad je motor eksplodirao u
zraku, iznad svih, nastala je strka, prestra{eni vrisci,
mo`ete i sami zamisliti.
Ne{to kasnije prona{li smo ostatke motora. Voza~a Niko ga nije zapazio. To je bio uspjeh i on osjeti
nije bilo. NIJE GA BILO. SHVA]ATE? NIGDJE! gotovo dje~a~ko zadovoljstvo. Ipak je bilo ne{to ~ud-
Da, da... sad mo`da naslu}ujete za{to ne mogu pre}i no. Dolazi ovdje prvi put, uvla~i se u mali grad poput
k vama. Vidite, u ovaj moj motor ugra|eni su oni lopova, kroz drvored kestenova gdje jesen doti~e nje-
dijelovi. [to se moglo, naravno. Hm, mislite da sam
gove nosnice, a automobil plovi kao da ponire u sje-
luckast. Ne, ne. Hvala. Ne mogu. Ja tra`im Mirzu
Kurjaka, razumijete. Da, da. Lahku no}. @ivjeli. Lahku }anje, u zavi~ajni srh, u ne{to {to je ve} do`ivio. Tako
no}. i treba. On dolazi tiho, a orkestar sa pompom, na-
metljivom reklamom, zvu~nim efektima u kojima ne-
prekidno, poput udara bubnjeva ritmi~ki odzvanja nje-
govo ime. Ostavio je automobil u blizini zgrade s
natpisom Hotel i umije{ao se me|u prolaznike. Hla-
doviti drvoredi, stara ~ar{ija, divlja rijeka koja ulaze}i
u grad posustaje, sve te slike s kojima se suo~ava u
zbilji, a koje poznaje smanjene ili izvitoperene sa
fotografija i iz televizijskih inserata. Bio je sretan,
me|u nepoznatim ljudima, kora~ao je i disao duboko
kao da je sam taj zrak ne{to {to ga spasava od pred-
stoje}ih zamornih snimanja, od razgovora sa novi-
narima, od kratkotrajnih, usiljenih ljubavnih dodira.
A kestenovi su ne{tedimice bili oblijepljeni smrtovni-
cama. Nizale su se slike i imena, u visini ljudskih
o~iju, obvijeni oko stabala sa utisnutim trncima rajs-
negli, izblijedjeli i po`utjeli ili tugaljivo na~eti mrlja-
ma svje`e {tamparske boje. Ljudi koji su do malo~as
bili `ivi nastavljali su da se upijaju u svoja {etali{ta,
gr~evito se opiru}i i{~eznu}u, kao da `ele da potraju

194 195
jo{ koji trenutak u zraku ovog grada ili da zaostanu, je~i, za{utio bi da se pribere, da ne zamuca i tad bi
ko zna dokad. Smrt je samo egoizam. Postojimo ono- pre{u}ena pjesma po~ela odjekivati u njemu. Boja`-
liko koliko postojimo u drugima. Usporavao je korak ljivo je jednom pogledao lica u publici, ona koja su
i zagledao smrtovnice. Lica i imena za koja vam se mu bila najbli`a i pro~itao na njima da osje}aju isto.
~ini da ste ih ve} negdje vidjeli. Na ulicama tolikih Sa smrtovnice ga je gledao ~ovjek koji je tako|er
gradova u kojima je bio. U svakodnevnoj gu`vi veli- imao zatamnjene nao~ale. To mu se u~inilo ~udnovato,
kog grada u kojem `ivi. Samo na jednom mjestu ne: gotovo bolno nametljivo. I, kao nekom snagom pri-
u malehnom selu u kojem je ro|en. Namr{tio se, stao vu~en, pri{ao je. Smrtovnica je bila svje`a, jo{ se
i popravio nao~ale. Neko od ovih ljudi bi ga mogao osje}ao miris {tamparske boje. ^ovjek na fotografiji
prepoznati. I vi{e. Prozreti njegovu misao. Otkriti pod- bio je njegovih godina i vrlo sli~an. To lice ga je
smje{ljivim pogledom to malo mjesto u njegovoj du{i, gledalo kao iz malehnog magi~nog stakla {to svaki
to mjesto koje je mrzio, kojeg se bojao, od kojeg je izraz preobra`ava u podrugljivi smijeh. Donja usna
bje`ao. Mjesto ~ije je ime toliko puta zatajio. A najve}i mu je po~ela drhtati i osjetio je malaksalost kao da
broj njegovih pjesama govorio je o zavi~aju. Slavili kap po kap ista~e krv u staklenu posudu, ~im je po~eo
su ga, plakali s njim, pili, razbijali ~a{e, kupovali prepoznavati slova ispod fotografije. Pisalo je njegovo
stotine hiljada njegovih plo~a i kaseta toliki nepoznati ime i prezime. ^ak i nadimak. Buljio je u ta slova i
ljudi, ra{trkani po ~itavoj Evropi, {oferi koji uklju~uju onda, u trenu, otkrio malu nepravilnost, razliku koja
muziku u autobusima, oni koji sjede zbijeni u malim je zapravo bila spasenje. Ime je bilo isto, ali prezime
kr~mama a `eljeli bi po}i negdje, svi su nalazili u tim se druk~ije zavr{avalo: kod ovog nesretnika na -i}, a
grubim stihovima gotovo proro~ku snagu. Jedna nje- njegovo na -ovi}. Odahnuo je, ali zakratko, jer je
gova pjesma bila je pre{utno zabranjena. Ta `estoka, misao opet, poput nespretnog terzijana, takla neku
bolna, hrapava melodija natjerala je radnika iz Kölna `icu koja je zabrujala opasno. Njegovo ime i prezime
da podigne ruku na sebe, a zatim je uslijedilo gotovo bili su toliko ~esti, ali nadimak? Nadimak koji je
orgijasti~ko, ritualno ponavljanje tog ~ina ili bolnih postao njegov za{titni znak. Nikad ne}e zaboraviti
samoranjavanja u kr~mama gdje piju radnici s Juga, kako ga je dobio. Momci su igrali karte na obali i
osobito iz Bosne, dok pjesma nije izba~ena iz d`ubok- izgovarali neke magi~ne rije~i. Ponovio je mahinalno
sova i iz kasetofona. Na radiju se ve} nakon prvog jednu od tih rije~i, pogre{no i u vulkanu smijeha koji
samoubojstva vi{e nije mogla ~uti. A ni on je, iz je nastao stekao svoje `ivotno ime: Os. Reuf Os. To
pijeteta, nije vi{e pjevao na koncertima. Ustvari, ~inilo je bio rijedak nadimak i mladi} sa smrtovnice te{ko
mu se, na svakom koncertu je bio neki mali prostor da ga je mogao ste}i druk~ije nego zbog sli~nosti s
{utnje, kao zabranjeni prostor koji se iznenada otvara njim.
i koji jednako osje}aju i publika i on, najdalja ta~ka Pridr`ao se za drvo. Podrhtavao je i pomislio kako
do koje su zajedno do{li i ustuknuli. Jednostavno, mora popiti neko pi}e. Ustvari nekoliko zaredom. A
izme|u dvije pjesme najednom bi mu nedostajale ri- ipak, dosje}ao se da to ne smije. U vidno polje je

196 197
usko~io ljekar, smije{an, nimalo odrje{it, ali ipak – Njih dvoje se nikad nisu voljeli. Mo`da samo
uvjerljiv. Nastavi{ li tako, uskoro }e ti aplaudirati na po~etku. Dok nisu shvatili – {aptala je djevojka
samo zadovoljni neprijatelji. Mnogo je pio nekad. Reufu na uho.
Naro~ito nakon prvih uspjeha. Toliko mnogo da je Njeno lice iz blizine podsjeti ga na lice `ene s
sve do{lo u pitanje. Zadr`ao se na samom rubu. kojom je nedavno definitivno raskinuo. Na lice biv{e
Ponovno je pa`ljivo pro~itao smrtovnicu. Potom miss s jednog od biv{ih konkursa za najljep{u. Na
se okrenuo i kao neko ko `uri na sastanak u{ao u prvu lice biv{e ljubavnice.
kr~mu na koju je nai{ao. Od pi}a mu se malo zavrtjelo Ipak, djelovalo je to lice nekako neobi~no, gotovo
u glavi, ali je poru~ivao i ispijao dalje, poku{avaju}i uzbu|uju}e, gotovo kao onda kad ga je prvi put vidio.
da potisne somnabulne slike: skromni ~inovnik se Pokop je bio zavr{en. Izi{li su me|u prvima na
utiskuje u njegov plakat i istiskuje njega, potom ista put. On i djevojka. Ljudi su pristizali, dostizali ih.
scena na drugom plakatu, i dalje, sve dok pjeva~ sam Zagledali su djevojku. Bilo joj je neprijatno. Skoro je
ne po~ne iskakati sa plakata i pani~no bje`ati. Gdje? potr~ala. Tako se bar u~inilo Reufu. Uzela ga je ispod
Kamo vodi ovaj put kojim ide pomalo teturaju}i? ruke, sasvim spontano i njemu se u~inilo da ga je
Zar nije upitao starca, zagledanog u onu istu smr- povela. Ko zna gdje?
tovnicu, koji ga je izbezumljeno pogledao i, polu- – On te je obo`avao – rekla je.
otvorenih usta, ne mogav{i izgovoriti ni rije~, pokazao
Tek tad je shvatio da ga ona zaista poznaje. Vi{e
mu put uzdignutom rukom. Put za groblje.
se nije mogao skrivati. On je taj koji jeste. On je
Kora~ao je naglo, sve br`e, i izbio, puteljkom zapravo ~ovjek koji je malo~as pokopan. Ustao je iz
izme|u borova, pred otvorena vrata groblja na ~ijem groba i sa svojom ljubavnicom kre}e u njen stan. Prvi
se jednom dijelu vidjela dosta velika skupina ljudi, put tako slobodno i neoptere}eno. Pred o~ima svih tih
raspore|enih u nepravilan krug oko iskopanog groba. ljudi. ^udno, ali to je jedina stvar koju mogu u~initi
Pribli`avao se tajom, u uzaludnoj nadi da ne}e biti za njega, pomisli Reuf.
primije}en. Ve} je mogao da vidi porodicu, ~ovjeka Put je bio dug i obilovao tolikim doga|ajima, ali
koji je govorio. Tu je zastao i naglo se okrenuo. Iza ipak se prenuo kad je u{ao u mali stan, trenutak nakon
njega je, a da to nije ni osjetio, kora~ala djevojka. {to se Leta (znao je ve} i njeno ime) izmigoljila ispod
Zastala je i ona, klimnula mu glavom i nasmije{ila njegove ruke kojom joj je obgrlio rame i otklju~ala
se. Bar tako mu se u~inilo. vrata. Ostao je iza njih duboki, hladoviti drvored sa
@ena uz grob je zaplakala. Tek sad se moglo vidjeti ogromnim smrtovnicama, neukusno vriskavim od dre-
da stiska dje~a~i}a. Mali{an nije mogao skriti ne{to ~avih boja, ostao je trag sa nekim spomenikom, gdje
nalik na osmijeh. U~estvovao je u ne~em neobi~nom mu je Leta ne{to govorila i pokazivala, pri~ala je, da,
i odgovarao ~udnim, zaumnim smije{kom. Kao {to to i on je govorio, ~ak je bio i razdragan, ~ini mu se,
uvijek djeca ~ine. sve do lifta koji se potom uspinjao uz {kripu i nenor-

198 199
malno bu~no zastao, rastvaraju}i se u polumra~ni pros- jugu u sjevernja~ki hotel, zavijan snijegom. Zar to
tor stubi{ta. nije bio dio putovanja, dio posteljine, namje{taja tih
Stan je bio mali, ali nekako ljupko namje{ten, hotelskih soba.
ispunjen i komotan istovremeno, kao da se i ~ovjek Leta je stajala gola uz prozor i virila kroz raz-
smanjivao u njemu. Na no}nom stoli}u knjiga. D`epno maknutu zavjesu na ulicu. Svitalo je.
izdanje Maupassantovih pri~a. Iz knjige viri fotogra- – Ima{ ~udesno tijelo – zadivljeno joj je rekao,
fija kojom Leta obilje`ava stranice. Snimljena je po- ali ona se nije ni pomjerila.
laroidom na nekom jezeru. Reuf vidje sebe u kupa}im Spustio je ruku do gramofona i vidio da je na
ga}icama kako grli Letu na ~ijoj se potamnjeloj puti njemu ve} jedna plo~a. Njegova. Posljednja. Odustao
`ari crveni bikini. Smiju se. Iza njih je motel. Vjero- je od `elje da uklju~i gramofon.
vatno ih je snimio neki prijatelj. Mo`da ~ovjek kojeg – On ti se samo jednom pribli`io – rekla je ne
su slu~ajno sreli? Gledao je u fotografiju i razmi{ljao okre}u}i se.
o tome, posve nepotrebno, posve usporeno, dotaknut – Zaista se ne sje}am.
prazninom. Fotografija na knjizi pri~a. [ta mo`e – Sad se ve} pomalo osje}ao kao krivac. Nije ni
umjetnost pripovijedanja? Ona koja nas obmanjuje javio da je stigao. Neke stvari su ju~er sigurno morali
istinom. Da. Umjetnost nas obmanjuje istinom. I to otkazati. A ve~eras je koncert. Valjda }e shvatiti. Si-
je to. I to je sve. gurno su primijetili njegova kola pred hotelom. Sna-
Kroz tijelo mu prostruja jeza od hladne vode. Kao lazili su se oni, uostalom, i u mnogo gorim situacijama
da se prisjetio kako je ujutro, samo {to je zbacio topli koje im je znao prirediti.
pokriva~, sko~io u vodu. Prenerazio se od hladno}e, – Sjetit }e{ se. – Leta se okrenula i zapalila ci-
a potom onako mokar, kao {tene, dr{}u}i, iskapio garetu. – Napisao je za tebe pjesmu Moj `ivot.
veliku ~a{u rakije i uvukao se u krevet. Za trenutak mu pred o~ima bljesnu velika sala
Vratio je fotografiju i knjigu na mjesto. Leta je Orfeusa i ogroman ekran na kojem je Reuf Osmovi}
stajala uza nj i ispitiva~ki ga gledala. Zagrlio ju je i Os pjevao kre}u}i se iza samog sebe, usporenijim
po~eo divlje ljubiti, a ona se gr~evito privila, skrivaju}i pokretima, kao da vu~e vrijeme poput pla{ta.
lice, tako da je pomislio kako mo`da pla~e, `ena koja Nasmijao se. To {to je rekla Leta o~ito je bio
je toliko dugo ~ekala i ~ije su ga usne pekle poput nesporazum. Pjesmu Moj `ivot napisao je njegov kom-
ugljevlja. pozitor.
Nikad nije tako duboko zakora~io u osloba|aju}u – Ne, ne, stihovi su njegovi. Jednostavno ih je
~e`nju, kao te no}i, u nepoznatom gradu, sa `enom prodao tvom kompozitoru. Za stotinjak hiljada. Sje-
koju je vidio prvi put u svom `ivotu. A mnogo ih je }am se kad je donio taj novac i kako smo ga tro{ili
bilo dotad. Poku{avao je da se sjeti i nije uspijevao. iste ve~eri u hotelu. Ono {to nismo popili dao je za
Kao da je u svemu postojala neka gre{ka, neka su bak{i{. Kao da je `elio da ne ostane ni dinar od tog
vrata bila zaklju~ana, neka se no} selila iz grada na novca.

200 201
– Kakav pokvarenjak! Ustala je i opet stala uz prozor. On je {utio, poku-
– Ko? {avao svezati pertle na cipelama, {to je izgledalo glupo,
– Moj kompozitor. Koliko li je samo anonimnih jer je {utnja postajala sve nelagodnija. Pomislio je
ljudi iza njegova imena... kako joj mora pri}i i zagrliti je, uvjeriti da }e se zaista
Ono {to nikad nije slutio po~elo mu je plaviti vratiti. On to `eli, on to zaista `eli, ako je ikad i{ta
svijest. Otkako se uzdigao u svjetlima estrade, sve su `elio u svom `ivotu, onda je to tô.
njegove pjesme bile po narud`bi. Tekstopisci su pisali – Nemoj – presjekla ga je kao da je znala {ta
pjesme o njegovom `ivotu, skrivaju}i u pomalo iro- misli.
ni~ne i podrugljive rime svoj odnos prema njemu, [utnja je najednom postala predmet, odlo`ena
svoju zavist, ~ak i prezir. Ipak, on je pjevao te pjesme knjiga pokraj kreveta, ne{to potpuno prirodno u maloj
s takvom `estinom i uvjerenjem da je premo{}avao, sobi u kojoj su samo dvije stvari bile strane: Leta i
potiskivao ironiju, dovodio banalne stihove do sirove, on. Ili samo on.
divlja~ke gotovo izvornosti i nagonio one koji su ga Zastao je na vratima i pozvao je po imenu. Okre-
slu{ali u patos, ludilo, dert. Pjevao je sebe, svoj `ivot, nula se. O~ekivala je to.
svoje nesporazume sa svijetom, ali ih je ipak pjevao – Ho}e{ li...
po narud`bi, ~ak i po narud`bi nekog nepoznatog – Ho}u li do}i ve~eras?
~ovjeka koji je `ivio u dalekom, malom, zaborav- – Da. Mislio sam...
ljenom gradu i koji je nosio njegovo ime. – Ne znam.
Izvukao se iz kreveta i po~eo obla~iti. Koliko puta Lice joj je bilo ozbiljno i tu`no, a njeno golo tijelo,
je to ~inio. A sad su mu pokreti najednom postali zamamno, bezumno do malo~as, bilo je sad tako hlad-
spori. Kao da nije `elio oti}i iz ove sobe, a znao je no i bolno daleko.
da mora, da to i Leta `eli. Izi{ao je u polumra~no stubi{te, pro{ao pokraj vra-
Nato~io je sebi ~a{u pi}a i iskapio. Nije mu prijalo. ta lifta, i zaronio u zavojiti svijet kojim se ponire ka
Nije se osje}ao dobro. Pomislio je ~ak da ima tem- izlazu. U prljavu svjetlost jutra zakora~io je kao pi-
peraturu, ali mu se ~inilo nekako slabi}ki da to prizna janac, kao bolesnik koji jo{ uvijek nema dovoljno
Leti. Ona je i dalje sjedila gola, smireno pu{ila i nijemo snage. Kro~io je u jutro, a ~inilo mu se da uranja u
ga promatrala. sumrak.
– Moram i}i – rekao je. Hodao je potpuno stranim dijelom grada. Nije se
– Znam. mogao sjetiti da je ju~er ovuda pro{ao.
– Vratit }u se – hrapavo je promrmljao nakon Taj bijedni mali ~ovjek, taj crvuljak koji se u
duge {utnje, kao da se stidi toga {to govori. potpunosti identificirao s njim. [ta je `elio time po-
Ona je odre~no klimala glavom i otpuhnula dim sti}i? Nije li zapravo bio lud? To bi doktori nepobitno
negdje prema tavanici. utvrdili. Samo da su izvr{ili uobi~ajene psihijatrijske
– Ho}u. Zaista – poku{ao je da bude uvjerljiv. pretrage. Ali u ovom gradi}u to vjerovatno niko nije

202 203
primje}ivao. Za{to bi i primijetio. To je bilo ~ak sim- skim revijama. A sad je on pred njima trebao pjevati.
pati~no. ^ovjek je `ivio svoj `ivot. I `ivio ga je posve Pred njima i pred njim. Pokazati sve svoje umije}e
kao njegov glasoviti imenjak. Reuf Os osjeti izne- kao pred ogledalom. Kao pred vladarom. Na isti na~in
nadnu nje`nost prema tom malom ~ovjeku, malom na koji je ovaj navijao njegove plo~e dok je vodio
gradu u kojem se doga|ala repriza. Zbiljska replika ljubav s Letom. Dok je pjevao njegove pjesme uz
njegova `ivota. staru gitaru. Podsmje{ljivo mo~da ponekad, kariki-
Sumnja se vra}ala poput vala. Ne{to nije bilo u raju}i? On je bio njegovo sredstvo, ne cilj.
redu u svemu tome. Postojala je gre{ka. Taj je po-
Reuf zatetura. Padao je okrenut velikoj, drvenoj
navljao njegov `ivot, potpuno, ali bio je li{en onog
najva`nijeg. Bio je li{en slave, svijetle}ih farova re- ogradi na kojoj su bile plakate. Poku{avao ih je do-
flektora, intervjua, velikih putovanja, prijema, novca. hvatiti rukama, to lice koje je toliko puta gledao u
A ipak je bio on. Ipak se zvao i bio Reuf Os. Kako ogledalu, poku{avao se zadr`ati, grebao je noktima
je to mogu}e? I nije u to ulagao vi{e snage nego {to kao da mu `eli skinuti nao~ale, ali tonuo je sve dublje
mu je bilo potrebno za brijanje. Nije se pripremao, i dublje, u ponor koji se otvarao, kroz no} koja je
vje`bao, nije se iscrpljivao. Bila je to prednost. Imao mra~ila tako naglo kao da je nanosi pje{~ana oluja ili
je kona~ni sukus njegova `ivota, a nije za to ~inio rekviziteri u studiju koji prolijevaju kante vode imi-
ni{ta. Reuf je s nevjericom zastao nasred ulice. tiraju}i pljusak. Jedna stravi~na misao, poput sablje
Za{to je zapravo umro. Nije li umro upravo u sa sje~ivom munje, zari se u njegovu drhte}u lubanju
onom trenutku kad je saznao da }e on doputovati? iz koje izviri meso bijele lubenice s milionima gri-
Mo`da bi do{ao na njegov koncert? To je bilo miznih sjemenki {to se razletje{e kao iskrice. Ostao
ne{to {to nije mogao izbje}i. Ko zna je li ikad bio na je samo varljivi treptaj kristala {to su doticali oko.
nekom njegovom koncertu? A na ve~era{njem, u ovom Reufu se primicala tamna slika i kuljao je unutarnji
malom gradu, {ta bi se dogodilo? Da li bi bio ushi}en glas kojeg nije mogao zaustaviti. ON NIJE UMRO.
ili pora`en? JEDNOSTAVNO JE I[^EZAO. Pri~injao mu se de-
Taj ~ovjek, taj mali, anonimni provincijalac ga je moni~ni smijeh sli~nog ~ovjeka. ZNAO JE DA ]U
zapravo prezirao. @ivio je njegov `ivot samo da bi se GA JA ZAMIJENITI. Re~enica se umno`avala i lelu-
uvjerio kako je dosada kraljica svijeta. Bio je toliko jala kao nevidljive pahulje mraka. Padala je no}.
nadmo}an. Me|utim, kad se pribli`io trenutak ko-
na~nog suo~enja, u njemu se ne{to poremetilo. Mo`da Padali su komadi}i crne, mehke, ljepljive tkanine,
se ~ak i upla{io. Nije se pla{io za sebe. Upla{io se za prianjali uza nj, i nekakva velika ruka iznad njega
njega. Za njegov ugled. Kako }e se predstaviti nje- koja je preko plakata lijepila svjetlucave, bijele trake
govim sugra|anima. Svi su oni ~uli za pjeva~a, ali na kojima su se vi{e naslu}ivala nego {to su se vidjela
poznavali su samo njegovo drugo lice, drugi glas, krupna, crna slova ODGO\ENO ZBOG SMRTNOG
drugu narav. Sve je to imalo svoje pokri}e u bulevar- SLU^AJA.

204 205
ZNOJ koji su htjeli da se vrate u mladost ili bar da do`ive
ponovno ne{to {to pripada biv{em.
Mjesto je bilo polupusto. Ne{to dalje bio je izgra-
|en veliki hotel s bazenom i kupkama, s nekoliko
restoran-sala i brojnim sportskim terenima. @ivot se
preselio tamo. Dodu{e, jo{ nije bila sezona i ovaj stari
hotel sigurno nije ostavljen slu~ajno. On ima dobar
polo`aj, dosta soba, a mo`da i svoje vjerne goste.
Sjeo je na klupu ispred starog hotela i zapalio. Bio
Ljude kao {to je on. Nije li sve ovo ostalo netaknuto
je to zaista star hotel. Puzavica se pela uz njegove samo zbog njega? Ili mu se pri~injava? Privid je to
zidove, gutala mu bokove i pretvarala ga u neodvojivi iz kojeg ni~e ova gorka, hripaju}a bol u prsima.
dio {ume. Nije li to ona ista puzavica, zapitao se? Bila Njegova soba je bila zauzeta. Kod toliko drugih
je na nekim mjestima nalik zlatnim listovima, a na soba. Recepcioner se nasmije{io i rekao da je u sobi
drugim posve rumena, kao da je `eljela iskapiti dokraja jedna `ena. Soba je dvokrevetna, ali ona je tra`ila
svoj gutljaj svjetlosti i jare, prije nego potamni i uroni upravo nju. Do{la je prekju~er. Ne, ne zna koliko
u zagasitohladni mir {ume. Nije li to ona ista puzavica? namjerava ostati. ^ini se da ta go{}a nije prvi put
Toliko je vremena pro{lo otkako je posljednji put ovdje. ^im ne{to sazna, recepcioner }e ga obavijestiti.
bio ovdje, a svega se sje}ao tako jasno, prepoznavao Da, ponudit }e joj apartman. ^im gospo|a ustane.
je ~ak i to li{}e koje je prisno {u{talo. Ipak, bio je ^udi se da jo{ nije izi{la. Klju~ je kod nje.
uznemiren. Bacio je cigaretu i zgazio je vr{kom cipele. Jo{ nije ustala. Odlu~io je da sa~eka. I sjedio je
To nije bila samo}a koju je o~ekivao. Prokazan ~ovjek sad na ovoj klupi, gledao u puzavicu, puzavicu koja
daleko je od spokojne samo}e. A on se osje}ao upravo se splela oko prozora. Jedan od prozora imao je na-
tako: prokazan i prevaren. Bio je ljut {to nije dobio vu~ene zavjese. Ni{ta se iza njih nije moglo naslutiti.
A to je bio taj prozor. I to je bilo ono {to ga je ~inilo
sobu koju je tra`io. Sobu ~iji je broj tako jasno za-
jo{ vi{e nespokojnim. Najednom se, kristalno jasno,
pamtio. A zar nije bilo ~udo {to je hotel jo{ uvijek na kao da reproducira toliko puta vi|eni film, sjetio onog
ovom istom mjestu, {to postoji i on, i {uma, i ljekovite dalekog dana kad se prvi put vratio ovamo. Vratio.
podzemne vode, i mali potok u {umi, i drve}e, i puza- To je prava rije~. Ovaj mladi recepcioner tad mo`da
vica koja se sje}a svega. Razgovarao je s njom tako nije bio ni ro|en. Doputovao je tad iznebuha, bo-
jasno da je ponovno osjetio onaj potmuli bol. Biv{a ja`ljivo naizgled, ali suspregnut strastima. Njegova
rana se pokrenula. Ili se pokrenula odavno, jo{ od `ena nije ni slutila gdje je. Bilo je iznenadno i za njega
trenutka kad je prvi put osjetio tu besmislenu `elju samog. Pravo morno otkrivenje. Uzeo je tu sobu (a
da se vrati na ovo mjesto, da prespava u onoj istoj bila je isto tako jesen kao i tri godine ranije) i sa
sobi, zaboravljaju}i na opominju}e primjere svih onih zazorom u{ao u nju. Ni{ta zapravo nije dotakao. Stvari

206 207
su stajale na podu, neraspremljene, a on se bacio na kre~enja i moleraj. Razmje{taj je ostao gotovo posve
krevet, odjeven. Sklopio je o~i, ali nije mogao ni isti, bez obzira na vidljivo renoviranje.
trenuti. Donio je u sobu vino i svu no} je pio. Pio i Nekad se, sad se sje}a, s jedne strane uspinjalo
pu{io. U{ao je u kupatilo, gledao u prsak sitnih kapi stotinjak metara {umskim putem, a sad je tu prolazila
{to su mu doticale lice i kosu, ali se nije svla~io. Nije asfaltna traka i ulazila je maltene na otvorena vrata u
se usudio. Kao da je u toj sobi bilo ne{to, {to je sam hotel. Zato je okolna {uma netaknuta. Ista onakva.
nepovratno izgubio, ali {to jo{ uvijek mo`e naslutiti. Mamno je zavla~iti se u nju i udisati gusti med boro-
Ako u~ini samo jedan nespretan pokret, i{~eznut }e i vine.
ta slutnja. U jednom ~asu san je bio ja~i od njega. Kao nekad.
Probudio se upla{en. Vjerovao je da je sve kona~no A njegove godine su prolazile kao niz pe~enih
izgubljeno, da je ponor sna progutao tananu ranu sje- }urki usmr}enih pucnjevima ~epova iz pjenu{avih vi-
}anja. Na satu je bilo pro{lo jedva nekoliko minuta. na.
Ali kakvih! Te{kih. Tjeskobnim. [to mu se sve nije @ena (ta dobra du{a kojoj je toliko trpnje zadao,
slu~ilo u glavi u tim trenucima. Nije vi{e bio siguran ne shva}aju}i ni sam za{to) vehnula je uz njega. Njihov
je li to bilo neko olovno sje}anje ili san. Njeno tijelo sin je rastao. Mno`ile su se i druge `ene. Vedre i
blistalo je u polumraku sobe ozareno nekom opojnom skaredne, mno`ila su se putovanja, tajne ve~ere, mno-
svjetlo{}u. Jedino joj nije vidio lice. Ali svakog ~asa `ile su se kratke strasti i gomilali sati njegova `ivota,
se mogla okrenuti. Kroz vinom zasi}enu jesenju no} a da nikad nije doista postao svjestan da je to on, da
bolno se probio do njegovih nosnica miris puti. Zar se to doga|a njemu. Tako je bilo i kad mu je `ena
je mogu}e da neke stvari ostaju tako duboko urezane umrla. Okrivljavao je sebe za njenu smrt, mo`da i
u nama? Zar je mogu}e da i samo tijelo pamti? Tad previ{e, nepravedno i surovo se ka`njavao. Mo`da
je prvi put osjetio ono neobi~no, tajanstveno nespo- zato {to nije osjetio onaj istinski bol za njom, onaj
koji ljudi ljubavlju vezani uz svoje `ene uistinu osje-
kojstvo, koje ga je pratilo i protiv kog je ~itav `ivot
}aju. Suo~io se s tom mi{lju, s tom prazninom u sebi
ratovao pi}em, ljubavlju, besplodnim radom. [to dalje
i ona ga je pogodila poput ledena sje~iva. Sve mu se
od uspomena. [to dalje. Gurnuo je glavu pod slavinu tad u~inilo zamorno i besmisleno i ni{ta mu nije bilo
u lavabou i dugo se umivao. Jo{ nije bilo posve svanulo tako jasno kao to da je on krivac za sve.
kad je otputovao. Za njim je ostao samo razroga~eni A sin je ve} narastao. @ivio je u gradu nedaleko
pogled bunovnog recepcionera. Sve ostalo je ponio od lje~ili{ta. Po~eo je studirati, a potom se zaposlio.
sa sobom. Nije mu vi{e trebao o~ev novac, niti bilo {ta drugo.
I sad je opet tu. Nakon toliko godina. To je mo`da i razlog {to je on sada ovdje. Do{ao je
I sve je nalik onom vremenu. I iznutra. Mo`da u posjetu sinu, ostao dan-dva, a onda ga je neo~ekivano
zato {to to ~ovjek `eli. Boja zidova u hodniku je naselila takva praznina, i tjeskoba, da se jedva, uz
pone{to druk~ija, vjerojatno i u sobama, ali to su nu`na ogromne napore, uspijevao odhrvati. Sin mu se zaista

208 209
iskreno obradovao, ali je ve} nakon prvog dana primi- Nije se pomjerao s mjesta.
jetio da se s ocem ne{to ~udno doga|a. Pomislio je Uostalom, {ta bi i rekao toj babi kad bi je sreo.
da je to umor od puta, ali vrijeme taj umor nije od- Koji bi razlog naveo da mu ustupi sobu koju je i ona
nosilo, nego ga je jo{ i pove}avalo. Upoznao je i izri~ito zahtijevala. Ta soba je bila zaista dobra. Sun-
sinovljevu djevojku, ljepu{kastu i lahkoumnu, kakvom ~ana. S lijepim pogledom. A reumati~na baba jo{ pati
mu se u~inila. Pomislio je kako bi sinu svakako trebao od ko zna kakvih fobija i ko zna {ta sve lije~i u ovom
re}i da se ne o`eni s njom, ali se uskoro predomislio. lje~ili{tu, u njegovim kupkama. Ustao je i neodlu~no
Osje}ao se kao posljednja osoba na svijetu koja bi se zaputio kroz vrata hotela ka recepciji. Prije nego
imala pravo da svom sinu dijeli savjete. I djevojka je {to je bilo {ta uspio izgovoriti, recepcioner mu je
osjetila da se svom budu}em svekru ne dopada osobito, ljubazno rekao da je go{}a iz sobe silazila i da ne
pa se po~ela instinktivno braniti. Tako je uskoro primi- putuje, nego ostaje u ovom hotelu i da ni pod koju
jetio da njegova prisutnost mladi}u i djevojci sve vi{e cijenu ne}e nikome ustupiti svoju sobu. Doru~kovala
smeta i odlu~io se na odlazak. Sin ga je odgovarao, je i vratila se gore.
osje}ao se krivim, a otac ga je razuvjeravao i govorio Ovo ga je dokraja iznerviralo i rasrdilo. Sada je
mu o starom drvetu ~ije se korijenje te{ko pomjera i gotovo bio siguran da ne}e ostati. Nijedna druga soba
ne mo`e se presa|ivati i zato se on naprosto mora ne dolazi u obzir, uhvati sebe kako se dere, u mislima,
vratiti ku}i. poput dje~aka. [ta sebi umi{lja ta baba. Ponovno je
Po{ao je, i tek tad, kad se oprostio sa sinom i sjeo na onu istu klupu i ponovno zapalio cigaretu. Sa
budu}om snahom, tek tad mu je palo na pamet ovo zadovoljstvom je primijetio da mu ovaj put prija. Po-
mjesto. Pomislio je kako ga ni{ta ne ko{ta da svrati. digao je pogled prema prozoru. Obuzimao ga je davni,
I uskoro je bio tu, pred ulaznim vratima hotela koja ledeni gnjev. Tamo se ne{to doga|alo. Zavjesa je bila
su se otvorila pred njim kao nezarasla rana. lahko odgurnuta i neko je stajao iza nje. Roletne su
Ponovno je zapalio cigaretu. @elio je onu istu sobu. bile potpuno podignute, prozor ~ak otvoren, ali `enska
Zaista je `elio. Pro{lo je toliko vremena, ali neka figura iza zavjese vi{e se naslu}ivala nego {to se mogla
golicavotjeskobna radoznalost napinjala je njegove vidjeti. U ~asu on pomisli da je to ona i probode ga
misli, njegovu slutnju. Zar je bilo mogu}e poslije iznad grudnog ko{a, ali mu se ve} u sljede}em trenutku
svega jo{ ne{to prona}i? Nije li to samo jedan od ta misao u~ini tako glupa, da je gotovo posko~io i
nerazmr{enih ~vorova, kakvih je toliko u godinama po~eo se smijati naglas poput lu|aka. [ta bi tra`ila
{to su minule, jedan mali, izvirjeli bol nedovr{enosti. ona u toj sobi?
I {ta bi mogao zate}i u toj sobi osim svoje feti{isti~ke A {ta tra`i on?
razjarenosti. Zar nije sve svejedno? Zar nije sve besmi- Sad je ve} bio potpuno siguran da mrzi i sobu i
sleno? osobu u njoj. Zar nije to sve li~ilo na kafez u zoolo{kom
Mogao je da ode. vrtu? Prolazne sobe. Tako ljudi misle. Prolazne sobe
Ili ostane. za prolazne ljubavnike. Prolazne sobe koje ostaju.

210 211
Ljubavnici koji nestaju. Kad crna pantera krepa, u A sad sjedi tu, na klupi ispred starog hotela i drhti
svome mo}nom zadahu, ~inovnici zoolo{kog vrta na- od bijesa, gledaju}i nejasnu figuru iza zavjese. A ako
stoje da nabave drugu. Kafez nikad ne smije biti pra- je to zaista ona?
zan. Sve je to tako dobro znala (u o~ima joj se vidjelo) Osoba iza zavjese gledala je pravo u njega. U to
`ena na recepciji koja ih je do~ekala onog jesenjeg vi{e nije moglo biti sumnje. Zagrcnuo se od dima koji
poslijepodneva. Nikad je vi{e nije vidio. Je li to bila je nekontrolirano duboko povukao. Mo`da me je pre-
recepcionerka samo za jednu sezonu? Ili samo za njih? poznala i ~eka, pomislio je. Onaj bol mu se ponovno
Jer, ni njih dvoje se vi{e nisu vidjeli. javi. Ostario sam i previ{e pu{im (kao da mu je to
Sje}aju li se svi tajnog kafeza u kom su vjerovali govorio neko drugi). Naglo je ustao i vratio se na
da su nevidljivi? A kafez je i {uma, kafez je i sag od recepciju.
mahovine i mrtva li{}a, kafez je i no} koja poput – Ho}ete li mi re}i ime `ene koja je u sobi? –
lijepka sklapa o~ne kapke i otvara vid. Ili je ova soba upitao je glasom koji je podrhtavao.
ne{to sasvim drugo. Mjesto gdje se mogu dogoditi Recepcioner mu je za~udo odmah rekao i on je
najstrasnije i najstra{nije stvari. Mjesto na kojem se ostao skamenjen, osje}aju}i se glupo, dok su ga pre-
mogu dogoditi zlo~in, ljubav, mjesto na kojem se plavljala razli~ita uzbu|enja. Bila je ona. I upisala se
svijet mo`e promijeniti. I `ivot. Mjesto koje je dragalo pod svojim djevoja~kim prezimenom.
i razbujavalo jednu stranu njihova magnetizma, a pri- Osjetio je slabost i naslonio se na pult. @elio je
gu{ivalo drugu, onu koja je prsnula u bijes, u bol, u ne{to re}i tom de~ku sa recepcije koji je poluupla{eno
buljio u nj, morao bi odmah ne{to re}i, u~initi, a ne
nesporazum, istog ~asa kad su se razdvojili, tijelo od
samo tako glupo stajati, stajati kao stari, islu`eni konj
tijela. {to posr}e uz brdo.
U godinama koje su nailazile nije `elio da i{ta Njena nagota mu sijevnu pred o~ima i u prsima
sazna o njoj. Ili je vjerovao da to ne `eli. Odselio je ga zapara jo{ ja~e. Recepcioner mu je ponudio ~a{u
u drugi grad, po~eo `ivjeti. Ona tako|er. On se o`enio, vode. Odbio je, zahvalno, ali odlu~no. @e| koja mu
ona se udala. Ubrzo se razvela. Kad je saznao za to, je pekla grlo bila je prijatna, bila je nagovje{taj, po-
kako je samo likovao. ^itav taj dan bio je radostan, sjetilac iz biv{eg doba.
opijao se i {utio o svojoj tajni. Ali to nije dugo trajalo. Dugo se uspinjao uz stepenice, osje}aju}i kako
Ona se ponovno udala. Otad ga vi{e ni{ta nije zani- mu koljena drhte. Prigu{ivao je dah, a u grudima mu
malo, ni o sebi, ni o `eni, ni o sinu, ~ak ni o njoj. se nagomilavala napetost koja je samo ~ekala da prsne.
Igrao je karte, ru{io kegle deset puta mjese~no, na Pokucao je na vrata. Za~uo je neki glas, ali nije
staroj kuglani, gdje je i ispijao krigle piva. Deset puta ni{ta shvatio, niti je uo~io boju glasa, prepoznao, u~i-
dvanaest mjeseci, to je sto i dvadeset kuglanja. Koliko nilo mu se da ~uje ne{to sasvim drugo, ne{to iz pam-
je to pogo|enih i rasprsnutih dana nalik na kegle za }enja, {to pr`i kao mo`dinasta zmija. Kao u snu, pri-
sve ove godine. I to je to. I to je sve. tisnuo je kvaku, otvorio vrata i u{ao. Ona je stajala

212 213
uz sam prozor, a zavjesa iza nje bila je navu~ena i i njene visoke {tikle, zapazio je to u magnovenju,
roletne su bile spu{tene. Nije je dobro vidio u polu- blago su se gurkale me|usobno.
mraku. Bili su goli, goli kao nekad, posve goli u toj sobi
Pri{ao je i poku{ao da je uhvati za ruku. Pro{la i kle~ali su sad ve} na krevetu, jedno nasuprot dru-
su stolje}a dok su im se prsti isprepleli. Nikad se u gome, dr`e}i se ~vrsto za ruke i ne usu|uju}i se da
`ivotu nije osje}ao nespretnije. Ona je bila obu~ena se pribli`e, kao da je ledena zmija izme|u njih, ne{to
u neki komplet svijetle boje. ^ak je imala i {e{ir na tanko, tanano, {to boli. U sobi je bilo zagu{ljivo, is-
glavi. @elio je da joj vidi lice, ali nije smio da od{krine punjena je bila mirisima koji su mogli doprijeti od
zavjesu. Tek tad je postao svjestan da jo{ nisu izgo- bilo kud, `estokim, te{kim, ~ulnim mirisima.
vorili ni rije~, da se ne usu|uju, da je mo`da nikad
ne}e ni izgovoriti. Nije bio siguran smije{i li se ona Osjetio je `elju i mo}nog biv{eg mladi}a kako se
ili joj je lice tu`no. Poku{ao je nespretno da je zagrli budi u njemu. Ona je te{ko disala. Iznenada ga obuze
i njena je glava te{ko pala na njegovo rame, a tijelo stid, neka mje{avina `alosti, nemo}i i neiskazive `ud-
joj se pripilo uz njegovo. Osje}ao je njenu te`inu, nje koja se saplitala kao podzemna bujica pred zaka-
mo}niju i obliju nego nekad, i to ga je ~udilo. Pomislio tan~enim izvorom.
je da su se sve protekle, propu{tene godine prilijepile Lahor je lagahno od{krinuo pritvoreni prozor i
uz njih. Nije li se `udnja tako {titila. Ne ispu{taju}i svjetlost se kriomice provukla u sobu. Tajnovita, siva
njen struk iz lijeve ruke, desnom ju je milovao po svjetlost. Njene zrele, malo opu{tene dojke uzdrhtale
le|ima, uz ki~mu, zatim oblikovao za trenutak njeno su. Njene o~i u kojima je vi{e osje}ao, nego {to je
rame (taj goli bijesni bol iz prapomr~ine) i, miluju}i prepoznavao vlastiti strah. Strah? Zar nije ta ~udna
joj vrat, poku{ao da uplete svoje drhte}e prste u njenu rije~ prostrujala sijedim vlasima na njegovim prsima?
kosu. [e{ir je pao na pod, a prsti su se zapleli me|u Gledali su se.
ukosnice {to su jedva dr`ale na okupu bujne pra-
menove kose. Nije bio svjestan da i njeni prsti `itko Sje}ali su se.
uranjaju u njegovu kosu. Po~eo je da joj otkop~ava Onda je najednom osjetio kako mu se tijelo napinje
jaknu, kao da se ~udi. Prepoznavao ju je, bila je ista, i kako mu te{ke gra{ke znoja izbijaju na ~elu, kako
samo nabrekla od `udnje i ~ekanja. se sve pore otvaraju i ve} mu se ~itavo tijelo kupa u
Nje`no i sporo, miluju}i je samo ovla{, pla{e}i se znoju, kako su mu dlanovi toliko vla`ni da vi{e ne
da je ne stegne previ{e ~vrsto i ne potone odmah u mo`e dr`ati njene prste, koji su isto tako bili u goloj
njene obline koje su ga mamile znanim mirisom puti, vodi. Sjedili su tako i gledali, dok su im se tijela
{to ga je srkao pijan s njenog ramena, grudi, skidao blistala od vlage i sitnih kapljica {to su neprestano
je s nje komad po komad odje}e i tkanina je padala izbijale, sjedili su usred potopa, kao da se prvi put
na pod, dodiruju}i se s njegovim ba~enim kaputom, vide. Njena {minka se rastakala i bje`ala sa lica u
ko{uljom, zgu`vanim hla~ama. Njegove te{ke cipele naviru}im kapljama.

214 215
SALON GLUHONIJEMIH KROJA^ICA a njeni komentari tijelom postajali su sve bje{nji i
razvratniji. Napokon zastade na jednoj stranici i, uda-
raju}i suhim ko{}atim prstom u jedan model, zasmija
se, pu{taju}i istovremeno neke grlene glasove iz sebe,
kao da je upravo ~ula neodoljivu {alu. Barku vi{e ni{ta
nije ~udilo. Upla{ena pomalo, rumena u licu, jedva je
do~ekala da se starica odlu~i i nestane. I doista, starica
Tanka, bijela, nje`na Barka zastade na vratima, se najednom uznemiri, baci zgu`vani plasti~ni zamo-
zbunjena za trenutak, dr`e}i u ruci zamotuljak sa tka- tuljak s kovanim novcem na stol i po|e izlazu. Nije
ninom, pred polumrakom odaje s puno tkanine i konca, dopustila da joj Barka uzme mjeru, samo je rukom
drvenih modela, kalupa, {iva}ih ma{ina, ostalih koje- pokazala na model i broj. Barka se ~udila, ali nije
{tarija. Stajala je tako, u otvorenim vratima, obasjana mogla ni{ta da objasni, samo je bespomo}no stajala
svjetlo{}u, dok se vrata sama ne zatvori{e. Na stolici i gledala kako starica nestaje iza staklenih vrata, kao
za mu{terije sjedila je neka starica, jedva se naziru}i da se istopila. Ko zna koliko bi tamo stajala s onim
u polumraku. Pu{ila je i ~inilo se da dim izvire iz modnim ~asopisom u ruci da ne do|o{e Marija i Zulfija
bezbroj bora na njenom licu, provla~e}i se kroz puko- sa u papir zamotanim }evap}i}ima i, kad sve tri ob-
tine, naseljavaju}i mozak, nos, usta, izlaze}i i kroz jedova{e, posao krenu svojim uobi~ajenim tokom. U
o~i. Barka upali svjetlo i stade pred staricu koja jo{ radnji su uglavnom bile samo njih tri, mada je mjesta
nijednim gestom nije pokazivala {ta `eli, samo je bilo za vi{e djevojaka. One su i dolazile, ~ak vrlo
ispitiva~ki gledala i bezobrazno puhala dim Barki u ~esto, ali isto tako brzo bi i oti{le. Barka je radila
lice. Na njoj je bio neki uma{}eni mantil ispod kog godinu dana, a Marija i Zulfija mnogo, mnogo du`e.
se nazirala zakrpana siva haljina. Starica ugasi cigaretu Na trenutak je svratio {ef. On je pio u obli`njem
i po~e ne{to usporeno govoriti. Barka joj je ~itala sa buffetu i ponekad bi do{ao da ih obi|e. U radnji bi
usana. Starica je htjela haljinu. Haljinu za sebe. Barka se zadr`avao du`e samo onih dana kad je bilo mnogo
je slegnula ramenima i uskoro su njih dvije preko- mu{terija, mnogo narud`bi, a to se redovno de{avalo
pavale razli~ite crte`e i nacrte, gledale modele, biraju}i uz praznike i kojekakve druge veselice. Marija i Zulfija
koji bi najvi{e odgovarao starici, ali ona je na sve su ~esto odlazile s njim, kolima, nekad i obje zajedno.
samo odmahivala glavom. Gledaju}i neke proljetne Sa {efom bi po{ao i neki njegov poznanik i to bi
modele starica je po~ela praviti nepristojne pokrete, katkad potrajalo i ~itavu no}, pa bi ih {ef dovezao
raskre~ivala se, onako suha, dok su joj haljina i mantil kolima na posao, jednu ulicu dalje dodu{e, da se ne
lepr{ali kao kod stra{ila na kojeg je pala zgrbljena bi primijetilo. Njih dvije bi se vra}ale vesele s tih
le{inarska pti~urina s povijenim kljunom, stari~inim izleta, cerekale bi se, gestikulirale ne{to jedna drugoj
nosom. S neiskazivim je zadovoljstvom starica gledala i padale po stolu od smijeha i hinjenog stida, zabijaju}i
sve mogu}e modele i slike, prevr}u}i listove ~asopisa, glavu u ruke.

216 217
^im je do{la, {ef je bacio oko na Barku. Odvodio stajala blijeda, s makazama u ruci. Marija je gledala
ju je iza paravana da joj ne{to poka`e, zvao je da ide zarumenjelih obraza ~as u vrata, ~as u nju, a Zulfija
s njim, tobo`e nekim hitnim poslom, ali stvar nikako je sve to sa strane pratila podsmje{ljivim pogledom.
nije kretala. Kad ju je poku{ao poljubiti iza paravana, Marija ljutito gurnu drveni kroja~ki model sa `enskim
ogrebala ga je i ugrizla za ruku. Jedne no}i, kad je zimskim kaputom koji pade s treskom. Drhte}i od
ostala sama u radnji, nudio se da je odveze kolima. nemo}nog bijesa, ona savi glavu me|u ruke i zaplaka.
Nije htjela. Uzaludna su bila sva prenemaganja, uvje- Zulfija ugleda i na Barkinom licu jednu suzu. To je
ravanja. Na kraju je ostavio kola i po{ao s njom pje{ice bilo dovoljno da se po~ne neobuzdano smijati. [to je
da joj poka`e kako nema nikakvih zlih namjera. No, Marija vi{e ridala, to je njen smijeh bivao bu~niji i
u mra~noj uli~ici blizu ku}e nije se mogao suzdr`ati raspojasaniji. Barka na brzinu pokupi svoje stvari i
i, ~vrsto je rukom dr`e}i za kosu, a drugom joj od- izjuri van. Samo {to je izi{la na vrata, suze joj gruhnu{e
mi~u}i ruke, uspio je da je poljubi. Kad ponosno svom silinom. Ona izvadi rup~i} i zadr`a ga nekoliko
odmaknu glavu, `ele}i da pogleda svoje djelo, svoj trenutaka na licu, a zatim `urno krenu ku}i. Ve} se
naj-vjerovatniji novi uspjeh, dobi takav {amar da mu mra~ilo. Bilo je najljep{e doba godine u B. Lipe su
se zavrti u glavi. Dok je do{ao sebi ona je ve} otr~ala. mirisale na sve strane. Pred malim kr~mama sjedili
Ovaj ga je doga|aj razbjesnio i u~inio nespokojnim. su mladi}i i starci, ispijali svoje pi}e, uz pjesmu i
Po~eo je blijediti i piti jo{ `e{}e. Sve se vi{e uvjeravao razgovor. U vrtu gostionice na uglu njene ulice sjedili
da je zapravo zaljubljen u Barku i da bez nje ne mo`e su uglavnom ljudi iz tog kraja i kartali. Dobacivali su
biti ni trenutka. I stvari u radnji su se promijenile. ~esto neukusne i nepristojne stvari. Ona se nije okre-
Marija joj je po~ela praviti kojekakve neprilike. Po- tala, nije gledala, ali je to vrlo dobro osje}ala. Doista,
na{ala se kao odba~ena ljubavnica, koja to taji, ali se Barka je bila ~est predmet razgovora pred gostioni-
ipak vje{to sveti svojoj protivnici. Zulfija se smijala com.
i jednoj i drugoj. Sve je to ona davno do`ivjela. – Sevap je to bolan povaliti – rekao je jedanput
[ef je bio blijed i o~igledno malo pripit. Pro{etao Kadir, preko opu{ka, kojeg je stalno `valio me|u us-
je po radnji s rukama na le|ima. Pro{ao je nekoliko nama, zastav{i za trenutak u dijeljenju karata. – Sevap!
puta, svaki put prilaze}i sve bli`e Barki, kao da smi{lja Svi su razgovori zavr{avali otprilike tako. Barka
{ta bi rekao. Marija mu je pokazivala neku narud`bu, je i nehotice ubrzavala korak, prolaze}i, kao da se
ali on je nije udostojio pa`nje. Samo je klimnuo gla- pla{ila rije~i koje su padale za njom, gluhe, nejasne,
vom. Nervozno {etaju}i, on najednom zastade i ispru`i prijete}e. Najradosnija je bila kad bi se zavukla u
ruku prema Barki, izgovaraju}i njeno ime. Istog trena svoju podstanarsku sobicu, legla u krevet i navukla
primijeti da sve tri djevojke pomno prate dalji razvoj prekriva~ do nosa. Ispod prekriva~a bi joj virile samo
doga|aja posve zaboravljaju}i na posao. Ujede se za prepla{ene o~i. Ni na {to nije mislila.
usnu, odmahnu rukom i, mrmljaju}i ne{to sebi u nje- U jednom trenutku joj se u~inilo da }e zaplakati,
dra, izi|e napolje, jako zalupiv{i vratima. Barka je tijelo joj je uzdrhtalo, po~ela se sva tresti, vri{tati,

218 219
skotrljala se s kreveta na pod i tu se trzala u gr~evima nije mogla suzdr`ati smijeh i smijala se, pu{taju}i da
koji su joj potresali ~itavo tijelo. je njih dvije vuku.
Osje}ala je samo prazninu i neku nevidljivu nit U taj mah ugleda{e staricu. Stajala je u radnji, kod
mo}i koja je gospodarila njome. Olak{anje je bilo vrata, kao da je izrasla iz neke rupe. Tri djevojke se
nalik na smrt i neosjetno je zaspala. skameni{e. Stari~ino lice je bilo ljutito i ona u nekoliko
Za~udila se kad je ustala. Napolju je bilo divno odsje~nih koraka pri|e Barki, uze onu ceduljicu sa
jutro i do radnje je prosto doskakutala. Marija i Zulfija stola i podnese joj pod nos. Kad je izi{la, njih tri se
su upitno gledale u nju, prate}i joj svaki pokret kao vrati{e svaka svome poslu izbjegavaju}i da se po-
da se ne{to vrlo zna~ajno dogodilo. Na njenom stolu gledaju.
stajala je zamotana bijela svila i jedna ceduljica na S mukom i naporom Barka po~e krojiti stari~inu
kojoj je bilo na{krabano U PETAK 17. UNAPRIJED vjen~anicu.
HVALA. [ta }e njoj uop}e vjen~anica? I otkud joj novac?
Sigurno je prosjakinja. Vjerovatno je sve isprosila. I
Barka je jo{ razmi{ljala ~ija je mogla biti poruka,
sad novac daje za vjen~anicu. Da se ne}e predomisliti?
kad Zulfija zgrabi onu svilu, koja se ra{iri, i obmota
Alkoholi~arka. Sva je bazdila na rakiju. Nije va`no,
je oko sebe, dostojanstvenog izgleda, kao nevjesta. vjen~anica je lijepa, uzet }e je neko drugi. Mo`da i
Ogromnu kapu navukla je na glavu, padala joj je na ona sama. Ta joj je veli~ina odgovarala. U`asnu se
o~i, tako da je stalno tresla glavom, nastoje}i da to od te pomisli. Najednom je u toj bijeloj svili vidjela
bude {to otmjenije. Marija je imala ulogu kavalira. ne{to gadno, odvratno, bijela se tkanina razlijevala u
Prilazila je Zulfiji, elegantno je ljubila u ruku i zatim njenim rukama kao neka ljigava, ljepljiva smjesa.
su se, ruku pod ruku, {etale do vrata gdje su pravile Otrovna je pomisli Barka i trgnu ruke kao opr`ena.
nagli okret i uko~enih lica pribli`avale se Barki. Barka Odmakla se korak i sjela na stolicu. Iznenada joj je
ih je gledala u ~udu. Zastav{i ba{ pred Barkom, pravile bilo jako lo{e. Morala je sjesti. Gledala je u bijelu
su se kao da slu{aju mati~ara. Marija je stavljala Zulfiji svilu, koja se razlijevala preko stola i izgledala tako
prsten na ruku i zatim su se zagrlile kao u prvom nedu`no, tako naivno. Ba{ sam glupa, uskliknu u sebi,
bra~nom poljupcu. Potom su se obje, lica jo{ uvijek kad joj se misli vrati{e na stol i svilu. Pogleda svoje
u zanosu, okrenule prema Barki, a onda im se najed- ruke i nasmije{i se. Bijele, s dugim prstima. Kao dva
nom, kao po uvje`banom igrokazu, lice zgr~ilo u gro- labudova vrata, sijevnu joj u svijesti. I zaplovi. Jadna
zne grimase, po~ele su skakati i urlati. Zulfija je zgra- starica. Mo`da je htjela imati tu vjen~anicu da bi je
bila neku metlu i jahala na njoj plaze}i jezik na sve poklonila nekom koga jako voli. Ili je, naprosto, htela
strane. Marija je dahtala i teturala po prostoriji, mrda- imati za sebe, ~uvati, kao uspomenu na neke biv{e
ju}i u kratkim zamasima bokovima, a zatim su opet dane, na svoju mladost. Mo`da je bila lijepa kao dje-
skakale, vukle Barku na sve strane, urlale od smijeha vojka. I {ta? Zaru~nik joj je umro i otada ona `ivi
kao opsjednute, kao da su demoni u{li u njih. Barka ovako ne mogav{i shvatiti da je `ivot pro{ao, da je

220 221
sve zavr{eno, jer vi{e nema njega, njega koji je bio desno umivenu, u bijeloj vjen~anici i bijelim san-
jedini. Stisnu joj se u grlu, skoro da joj poteko{e suze. dalama s visokim potpeticama i s jednim malim ru`i-
Ba{ sam glupa, pomisli i s nekom posebnom nje`no{}u ~astim suncobranom kojim je stalno vrtjela. Pro|o{e
i blago{}u nastavi krojiti vjen~anicu za staru pijanu kraj Barke i ne primijeti{e je. Htjela je da ih pozdravi,
prosjakinju. da im ~estita, ali se upla{i da bi sve pokvarila. Stajala
Digla se tek kad su je le|a zaboljela od dugog je tako i gledala, raduju}i se zajedno s njima. Oni
sjedenja. Provirila je kroz vrata na Sahat-kulu. Bilo zastado{e i zagrli{e se. Jesu li se i poljubili? Ru`i~asti
je kasno. Davno je ve} trebala zatvoriti. Gledala je suncobran je sakrio tajnu, kao u starim, pristojnim
haljinu. Nekako joj se ba{ radilo na njoj. Mogla je filmovima.
toliko tog u~initi ve~eras. Ipak, oti{la je ku}i. Sutra Kad je otvorila prozor, prvo {to je vidjela bio je
ju je ~ekao i drugi posao. Nije ni primijetila kad je crn ma~ak na plotu. Stajao je nakostrije{en i neodlu-
pre{la put do ku}e. Bila je ushi}ena, ~inilo joj se da ~an. Upiljio je zelene o~i u nju dok se ~e{ljala i onda
je ovo prvi pravi posao koji radi otkako je do{la u oti{ao lijeno, jedva se pokrenuv{i. ^udno je bilo jutro.
radnju. Nije ni slutila koliko je zapravo bila umorna. Ulica nekako posebno ozarena, kao da je svjetlost
Zaspala je odmah. sipila s neba kroz sito. Nekoliko koraka prije trga
U groznici, u propuklinama snovi|enja rasla je nai|e mali Hajrudin s punom glinenom ~inijom cik-
bijela svila koja je mehko plazila, obvijala ~itav gradi}, lama i ponudi joj, dr`e}i ~iniju s obje ruke. Ona se
uvla~ila se u odaje, krevete. Ljudi su se osmjehivali razveseli. Uze buketi} i plati. Hajrudin stegnu nov~i}
u snu na plahtama od bijele svile, pokriveni jorganima u ruci i krenu, ali zastade, vrati se i dade joj jo{ jedan
svilenim. Svila se odmotavala u beskraj, kao bijeli buketi}. Barka opet posegnu rukom u d`ep, ali on
drum kojim je lebdjela i Barka, ne osje}aju}i svoje odbi i otr~a niz ulicu za ne{to starijom djevoj~icom
tijelo, samo o~i, o~i koje su sudjelovale u odmotavanju sa ciklamama.
bjeline, svilenosti, kroz magnovenja, sve br`e. Najed- Pred d`amijom Barka vidje staru prosjakinju. Dr-
nom je pala. Vrisnula bi, ali oko nje je sve bilo nekako `ala je ispru`enu ruku i ne{to bajala. Rijetko bi joj
neobi~no. Na malom trgu okretali su se ringi{pili. dali. Bar se tako ~inilo.
Oficiri su se {etali sa gospo|ama (ili gospo|icama?) Danas je petak sinu Barki i ona pojuri u radnju.
ispod ruku. Djeca su jurila prolaze}i kroz tisu}u i Haljina je zapravo bila gotova, trebalo ju je jo{ samo
jedan zakon igre. Za jednim {ankom mno{tvo je trbo- gledati. Kao da se sama iskrojila i sa{ila ovih dana.
nja s u`ivanjem ispijalo goleme krigle hladnog piva. Stajala je na jednom stalku, sa svim svojim ukrasima,
Najednom je stala. ^udno. Ali nije se za~udila. U neporo~na, ~ista. Zulfija i Marija danas ne rade. Bit
susret joj je dolazio neobi~an par. Mu{karac je bio }e sama. ^itavo vrijeme. Mo}i }e se do sita nagledati
{ef, bri`ljivo raspore|enih ono malo dlaka {to je imao haljine. Kad je oti{la da kupi ne{to za jelo, starice
na glavi, sa srebrenim lancem na prsluku i neprestano vi{e nije bilo pred d`amijom. Ne}e do}i do ve~eri,
se osmjehivao na svoju gospu, staru prosjakinju, ~u- mo`da danas nikako ne}e do}i. Pa da. Sigurno opet

222 223
luta grobljem, pali stare krpe, tjera zmije. Da. Tamo vom rukom je odgurnuo zastor i zastao zbunjen. Ona
je ona. To svi znaju. Pri~a se. To ona radi vi{e od je stajala nepomi~no pred ogledalom. Zavrtjelo mu
dvadeset godina. Kako se samo nisam ranije sjetila? se u glavi. U polutami se svaki detalj nije mogao
To je starica naru~ila haljinu za groblje. Stavit }e je uo~iti i on je gutao njeno tijelo, razaznavaju}i, dok
sigurno na k}erkin grob. su mu se o~i navikavale na mrak, haljinu koja je
Polumrak se neosjetno prokrao iza paravana. Bar- isticala svaku oblinu tijela, izazovne bokove, dugo
ka je sjedila podnimiv{i se. Mo`da je bila i usnula. skrivane iza {irokih sukanja i haljina {to su grubo
Nije se mogla vi{e sjetiti. Glava ju je boljela. Htjela padale. Znao je on to! Znao!
je popiti malo vode. Barka se tr`e i ustuknu. Uzdrhtala je kao gonjena
Haljina je stajala na svom stalku i podrhtavala kao srna i sad je stajala, na korak od njega, di{u}i ispre-
da bija{e `iva. Barki se ~inilo da se poku{ava osloboditi kidano, uzbu|ena, jedva se savla|uju}i. Zate~ena, nije
tog drvenog tijela na kog je navu~ena. Smije{no, to znala kud bi sa sobom, s haljinom koja je bila na njoj
se sigurno doga|a sa svim vjen~anim haljinama. Zato i nije je htjela napustiti, ~inilo se, nikad. On se nas-
ih i prave, da bi tijelo mlade na{lo svoju pravu mjeru. mije{i. Stajao je i ~inilo mu se glupo {to dr`i karanfile
Ta haljina, kao `ivo bi}e, `ivotinjica koja se zbija uz u ruci. Nespretno ih pru`i, ali ona opet ustuknu. On
tijelo nevjeste i grije ga ili bje`i, prestra{ena ljubavlju, ne{to promrmlja i stavi ih na stoli}. Stajao je, osu{enog
ostavljaju}i je razgoli}enu. Barka skinu haljinu sa stal- jezika, buljio u nju. Da mu je samo jo{ jedna rakija,
ka. Stajala je uz ogledalo i, dr`e}i je prislonjenu uz samo jo{ jedna!
svoje grudi i tijelo, gledala svoj lik. [to je ne bi Gra{ke znoja po~ele su mu izbijati po ~elu i slje-
probala? Starica ionako ne}e do}i. Mo`da je i zabo- po~nicama, pru`io je ruke s molbom, na{to je ona
ravila. Oti{la je u neku kr~mu s ono malo ispro{enog po~ela jo{ vi{e drhtati dr`e}i ruku na ustima. Mislio
novca i sad pije i sanjari o haljini. Njoj nije ni stalo je da }e po~eti vri{tati, urlati, u glavi mu je ve} zvonilo,
da je ima. Sve njene `elje hrane se dok sanjari o bjelini sve se stropo{tavalo u neki bezdan, u crnu provaliju,
svile, uskom struku, ispup~enjima za ~vrste, oble, ne- u kal smrada i stida, htio je da je u onoj kr~mi, za
taknute nevjestinske grudi. Kao opijena, u groznici, {ankom, pijan do besvijesti, da nikad nije kro~io u
Barka se po~e svla~iti. Za tren oka navukla je haljinu ovu odaju, u ovaj prostor iza paravana, da nije kupovao
koja joj je stajala kao salivena. Ustvari, ona ju je i te glupe, rasijane (rasijane!) karanfile. Da se nije bojao
pravila za sebe. Stajala je, za trenutak nepomi~na, da }e mu ruka zadrhtati i da }e se {ibica ugasiti, izvadio
suo~ena u polumraku s vitkom crnokosom djevojkom bi cigaretu, pribrao se, mo`da dobacio ne{to ironi~no,
u bjelini, dugih trepavica, tamnih o~iju. Koliko je tako okrenuo se i izi{ao, ali ni{ta od svega toga nije bilo
stajala. Sat na zidu se uti{ao, vrata se ne~ujno zatvorila, mogu}e u~initi. Da, sve je bilo svr{eno, nikad joj vi{e
klju~ {kljocnuo u bravi. [ef se {unjao, poput lopova, ne}e smjeti pogledati u o~i, samo }e sad okrenuti le|a,
s buketom karanfila. Blijed, ispijenog lica, o~iju {to drhtava, gotovo stara~ka le|a i izi}i }e iz radnje zau-
su grozni~avo gorjele, pribli`avao se paravanu. Drhta- vijek. U tom trenutku Barka vrisnu, suze joj gruhnu{e

224 225
i pojuri van, sapli}u}i se. On je mahinalno zgrabi u kojima nije bilo ni{ta osim tupe nepoznate bjeline.
prolazu. Posrnu{e. Gurala ga je rukama, vriskala, on Zjenice su joj bile tako strane, daleke. Ustao je, kle-
joj je u strahu poku{avao zapu{iti usta. Njene su ga caju}ih koljena, ne mogav{i se posve uspraviti. I po-
ruke boljele. Na svakom dijelu mesa, gdje bi ga do- jurio van. Van! Van! Ruka nikako nije mogla okrenuti
takla, brane}i se, osje}ao je `ivu ranu, krv koja se klju~, kao da se ovaj zlurado opirao. Jedva nekako!
podizala razjarena. Njegova ruka napipa ne{to oblo, Rastvori vrata sumahnuto jure}i prema kolima.
vrelo, {to mahinalno ~vrsto stisnu. Ona naglo vrisnu Starica je hodala grobljem dr`e}i zapaljenu krpu
i s iznenadnim prilivom snage skoro mu se izmigolji. u ruci, bajala, pjevu{ila neku dje~iju pjesmicu. Sjede
Njega obuze jarost. Rastavi joj ruke i razdera haljinu na jedan grob i po~e ga kititi smradnim komadi}ima
pod grlom. Dojke bljesnu{e, presjeko{e mu dah poput sakupljenih tkanina. Palila ih je jednog za drugim i
sje}anja i on, obnevidio, po~e ih gristi, lome}i joj pjevu{ila. Samo da se zmije ne skupljaju, samo zmije
prste ruke, nogama se grubo guraju}i me|u njene ne. Otvorila je plasti~nu kesu i rasula njen sadr`aj po
noge. Borila se kao izbezumljena ma~ka, u jednom zemlji. Novac je le`ao razasut i ona ga je pa`ljivo
trenutku gotovo ga je prevrnula. On joj rukama naglo iznova skupljala, brojala glasno i vra}ala jedan po
stegnu vrat, iz sve snage, pesnicom je stade udarati jedan nov~i} u kesu. Bila je zadovoljna. Naglo je
iza uha, nekoliko puta uzastopno, neprestano je lju- po~ela skakati, pjevu{iti i plesati. Sama na groblju.
be}i, li`u}i joj jezikom zaostale suze sa obraza i o~iju. Mra~ilo se i njene su krpe sablasno gorjele. Ona
Trzala se u jecajima, u groznici. S dva bijesna pokreta se uznemiri, spremi kesu u d`ep i po`uri na ulicu.
on joj razdera ga}ice, otkop~avaju}i hla~e, dok su mu Pe{evi crnog mantila lepr{ali su kao krila vrane. Ne-
prsti drhtali, jedva pronalaze}i dugmad, izbezumlju- ~ujno je promakla kroz {irom otvorena vrata salona i
ju}i ga sve vi{e, tako da skoro zaurla od `elje i bola, odgrnula tkaninu koja je visila na kraju prostorije. Bio
kad iz ga}a izroni mesnat nabrekao kolac u kojemu je ve} potpuni mrak. Vani je po~injala ki{a.
je lupao podivljali puls, i po|e ka svom `eljenom Jutro je izronilo nekako sivo i mahmurno, nakon
otvoru. Ona to osjeti i instinktivno se bacaknu unazad, dugo vremena, kao da je praskozorje zastalo, zavi-
{to mu gotovo pomra~i mozak i, naglo joj dignuv{i ruju}i u odaju gdje je sijeda `ena slagala neke rite
noge, zgrabiv{i je debelim prstima za mala ramena, oko djevojke u okrvavljenoj vjen~anici, sklopljenih
sav se zabi u nju. Ona jeknu i zanese se. Ruljao je u o~iju, s rukama spojenim ispod grudi, s rukama u
njoj, savijaju}i joj ki~mu, ljube}i je, grizu}i joj dojke. kojima su bila dva stru~ka ciklama. Starica je tiho
Mrmljao je rije~i ljubavi, obo`avanja, zasopljen, ob- jecala, poku{avaju}i s vremena na vrijeme da otpjevu{i
nevidio, sve dok mu kraj {tapa ne taknu ledeni prst ne{to hrapavim, isprekidanim glasom, kao i plamenovi
smrti i gr~ ga pro`e do srca. Klonu, znojan, razdra`en, koji su u nedoumici zahvatali stare krpe.
sretan, razo~aran, ali u trenu unezvjereno podi`e glavu,
trgnu drhtave ruke. Nije se micala. Le`ala je pod njim
raskre~ena, kao zga`ena `aba, razroga~enih o~iju, u

226 227
PRODAVNICA NO@EVA su|ivali malo kahve u fild`anu, ili soli, kao {to je
obi~aj. Nikad nisu ti trotoari bili prenuti zvonkim
dje~ijim smijehom. Ve}ina stanara nije imala djece,
a koji jesu, odvodili su ih rano jutrom u {kolu ili vrti}.
Ljudi su se nekako krili jedni od drugih, kao krivci,
kao da to {to `ive ba{ u ovoj ulici smatraju zlom igrom
sudbine ili kaznom.
Trgovina je bila u slijepoj ulici, u sjeni starih Dodu{e, na prvi pogled, ulica je izgledala sasvim
kestenova, koji su sav prostor do ulaza ogrtali te{kim druk~ije. Dvostruki red kestenova, premda umornih,
hladom. Ljeti je to bilo korisno, posebno u jednom ~inio se dostojanstvenim ostatkom vremena u kojem
trenutku. To je onaj osje}aj neopisivog olak{anja kad je imala svoje mjesto i zna~aj. To se naro~ito moglo
jara i bu~no blje{tavilo ostaju iza vas, u nekom drugom zapaziti u prolje}e, u mirisu rijetkih rascvalih malih
svijetu. Ina~e, nije ugodno predugo stajati u kamenom bijelih piramida.
hladu, iz sata u sat, sa slutnjom da se memla penje u Plo~e s natpisima i ku}ni brojevi bili su potpuno
kosti, iz poda, preko kamene tezge, ma kakva da je posivjeli i sto~ili se sa zidovima, ili ih nije bilo –
zapara. U hladnim mjesecima je neiskaziva, posebna samo mali ome|eni kvadrat ili pravokutnik ne{to blje-
studen navirala tu, ba{ na tom mjestu, u trenutku |e boje.
prodirala kroz zimsku odje}u i ko`u, kradu}i toplinu O`ivjela bi ulica jedino kad bi neko umro ili se
iz tijela ledenim usnama. Na ulazu su bila gvozdena `enio, a i to je trajalo kratko i zavr{avalo se brzo,
vrata, kao kod starih magaza, sa lokotima i popre~nim negdje iza vrata, me|u gluhim, sivim zidovima, u
{ipkama. uti{anim rije~ima, ili daleko, daleko.
Tako je rijetki prolaznik, koji bi se ponekad po-
Pokraj vrata, umjesto izloga, virio je niski prozor, javio, bio smatran zalutalim radoznalcem ili mu{teri-
pra{njav i uma{}en, s nekoliko pobacanih no`eva i jom prodavnice iza velikih kestenova. Pratilo bi ga
sabalja, u koricama ili bez njih. Prljav{tina i pau~ina poneko oko iza zatvorenog prozorskog okna, {apatom
mogle bi nekog navesti na zaklju~ak da posao ne ide izre~ena sumnja, ~ak optu`ba.
dobro. Me|utim, nije bilo tako. Oduvijek je ova mala Gvozdena vrata prodavnice nikad nisu bila pot-
prodavnica svom vlasniku donosila dovoljno za `ivot. puno otvorena. U vrijeme dok je prodava~ radio bila
I vi{e od toga. bi malo od{krinuta, kao poziv da se mo`e u}i. Do{ljak
I ulica je bila nekako zaba~ena, u njoj nije bilo bi uz {kripu pomjerio vrata i kroz gusti, tamni zastor
nijedne kr~me, niti bilo ~ega sli~nog gdje se ljudi vole od op{ivene ~ohe, zbunjuju}i, provla~io se u polu-
sastajati i dolaziti. Zato~ena, kunjala je izme|u dva mra~nu odaju sa tezgom i vje~ito upaljenom svje-
reda sivih ku}a, porodi~nih nastambi, gdje stanovnici tiljkom. Zaustavile bi ga ispitiva~ke o~i prodava~a,
nisu bili pravi susjedi. Nisu se pozdravljali, niti po- koji je stajao s obje ruke naslonjen na pult, kao da ga

228 229
odavno o~ekuje. Razgovor je bio vrlo {krt. Majstor – Ipak, ne odgovara mi. Htio sam ne{to bogatije,
je obi~no nastojao sam pogoditi `elju kupca. kao poklon. Sje~ivo je dodu{e dobro, ali dr{ka nije
Nekad su ovdje kupovali kose i srpove, razli~ite ono {to sam `elio...
makaze, sjekire i no`eve naravno. Pravio ih je i pro- – Zavisi ~emu }e poslu`iti. Skupocjen no` vam
davao jo{ djed njegov, i djedov djed, ali se i trgovalo. nije potreban. Ovaj je sasvim pouzdan, a nije ni naro-
Putovali su vlasnici ove prodavnice na mnoge strane ~ito skup.
svijeta, skupljali rijetke i skupocjene primjerke i pro- – Ipak bih htio ne{to bogatije, – malo mrzovoljno
davali ih. Neke ne. Ni u kom slu~aju. To je bila tajna odvrati kupac – ovaj je isuvi{e prosta~ki.
riznica ~ija je svrha da postoji tu, da se ponekad nekom – Kako ho}ete – slegnu prodava~ ramenima – u
poka`e. krajnjoj liniji meni bi to trebalo biti svejedno, ali,
[kripnu{e vrata i zaveslaj odgrnute ~ohe prekri vidite, nije. Ne `elim da neki od mojih no`eva zavr{i
prostoriju uznemirenom sjenom. bilo kako.
– Otkud vi znate kako }e zavr{iti?
Prodava~, po{to je dobro osmotrio do{ljaka u {e{i- – Znam, ili bar naslutim.
ru i svog zamra~enog, skinu nao~ari, kao da se umorio,
Kupac se zbuni. Okrenuo se nekoliko puta nao-
obrisa ih `mirkaju}i kratkovidim o~ima, ne obra}aju}i
kolo, motre}i da li je jo{ ko prisutan. No` je ~vrsto
vi{e nijednim pokretom pa`nju na posjetioca, kao da
dr`ao desnom {akom.
ovaj i ne postoji. Do{ljaku se {utnja i muk u zamra~enoj
Iako nevoljno, prodava~ se okrenu i uroni u zastor
prodavnici u~ini{e pone{to nepo}udnim i neprijatnim,
koji je slu`io umjesto vrata radionice. Vratio se s dva
te prozbori nekoliko suhih rije~i, kao da ga zanimaju
no`a srebrenih, fino ura|enih dr{ki s poludragim ka-
no`evi ili ne{to tome sli~no. Prodava~ slegnu rame-
menom na kraju. Jedan je kamen bio tamno`ut, a drugi
nima i odgega iza vrata radionice, vuku}i desnu nogu.
crven kao zgru{ana kaplja krvi.
^ulo se kako hrlja u prostoriji iza vrata i uskoro se
vrati nose}i jedan mali no` s dr{kom od jelenskog Kupac s velikom radoznalo{}u uze no`eve. Mr-
roga. Stavi ga na tezgu i gurnu prema gostu. Ovaj mljao je poluglasno neke rije~i i dijelove re~enice iz
jedva da pogleda no`. Prodava~ ga je jedan trenutak kojih prodava~ zaklju~i da se radi o znalcu. Sad je i
ravnodu{no gledao i potom htjede uzeti no`, ali do{ljak on sa zanimanjem gledao u no`eve koje je donio. No,
kao da se predomisli. No` je sad le`ao na njegovom premda je o~igledno pokazivao zadovoljstvo okre}u}i
{irokom dlanu, najednom druk~iji nego na prljavoj ih u ruci, izgledalo je da to jo{ uvijek nije ono {to
tezgi, u pra{ini. Sje~ivo mu je bljesnulo kad je drugim kupac `eli. Prodava~ mu polahko, s nekoliko probranih
dlanom kupac pre{ao preko njegove povr{ine, kao da rije~i, ispri~a porijeklo i put ovih no`eva-blizanaca
je o`ivljavao, poput probu|ene zmije. do njegove radnje. Naravno, njihova vrijednost zbog
tog je mnogo ve}a. Kupca cijena nije impresionirala.
– Nije lo{ – napokon priznade kupac. Nije li~io na kasapina, niti baca~a no`eva u cirkusu.
– Od najboljeg je ~elika. Vjerovatno nije bio ni lovac, premda se prodava~ ne

230 231
bi smio zakleti da u ~itavoj kup~evoj pojavi nema – Mnogima izgleda besmisleno skupljati svu tu
ne{to od lovca, progonitelja. skupocjenu starudiju – re~e do{ljak zagonetno.
– Kolekcionar ste? Prodava~ se nijemo slo`i.
– Na neki na~in – la`no se nasmija kupac. – Naravno, rije~ je o glupacima. Ne postoji ni-
jedna stvar na zemlji koja nema svoju svrhu. Ovako
Prodava~ je bio zbunjen. Iznio je ve} punu tezgu plemeniti, umjetni~ki izra|eni predmeti pogotovo.
svakovrsnih no`eva, bode`a, sabalja, jatagana. Vadio Prodava~ se osjeti stije{njen u svojoj {utnji. Za-
je i neke iz same riznice, bri`ljivo sklanjane jo{ od mi{ljeno je lupkao dr{kom jatagana po tezgi i nije
djeda u veliku, okovanu seharu. Do{ljak je sa sve podizao pogled. Odlu~io je da mu sve poka`e. Od-
ve}im interesom birao primjerke, pa`ljivo prevla~io gegao je u radionicu i donio {arenu seharu, da bi
ruku preko njih, prinosio ih do grla svjetiljke i nastojao pa`ljivim pokretima istresao svu sadr`inu na tezgu.
da pro~ita svaku rije~ ili zapazi znak, ako ih je bilo Potom je gurnuo ruku unutra i, otkop~av{i remen,
na dr{ki i sje~ivu. Postao je govorljiviji. Njihov razgo- izvadio jedan duga~ki, na prvi pogled venecijanski
vor se pro`imao i ve} su se mogli sporazumijevati s bode`.
jednom ili dvije rije~i, naba~ene u vezi s legurom, Kupac brzo preleti pogledom po hrpi no`eva, neke
majstorom koji je izradio ili gradom u kom je kupljeno. uze u ruku, neke samo dotaknu, pu{taju}i kratke uz-
^inilo se da je do{ljak dobro poznavao sva ona mjesta dahe divljenja, ali kad ugleda bode`, zastade, ispusti
gdje je trgovao djed, otac i drugi prije njih. Obi{ao je neki kratki ma~ iz ruke i obje ruke prinese dr{ki i
gradove i sajmove, ~uvene majstore kod kojih je i{ao sje~ivu bode`a, isturaju}i naprijed glavu, kao da }e
i prodava~. Ponekad ~ak iste godine. I u isti dan. ga i ustima prihvatiti.
Poznavao je Veneciju kao svoj d`ep, mnoge gradove Bode` je zaista bio vrhunac majstorstva, pravo
na Istoku. U Damasku su jednom kupili istu sablju, ~udo. Sje~ivo mu je bilo tako pa`ljivo izra|eno da je
u razmaku od nekoliko minuta mo`da, a da se nisu izgledalo kao sa~injeno od svjetlosti. Obje njegove
vidjeli. Bile su samo dvije takve sablje, identi~ne go- o{trice i vrh zra~ili su. [titnik izme|u sje~iva i dr{ke
tovo, s razlikom u du`ini od nekoliko milimetara. bio je od zlata izra|eni raskriljeni zmaj koji je pod-
Pokazivao mu je hand`ar izra|en u Sarajevu, a sje}ao na galiju, uronjenu u oluju. O~i su mu bile dva
do{ljak je odgovorio pri~om o jednom svom toled- mala, crvena dragulja, a krlju{t inkrustirana dijaman-
skom primjerku. Kao da su ih uzbu|enje i radoznalost tima. Dr{ka je tako|e bila od zlata i sastojala se od
obuzimali obojicu, ali prodava~ se ipak nije mogao ~etiri manje i jedne ve}e kugle na kraju. Bode` skladno
otresti nekog neprijatnog osje}aja, nespokoja. Nije kliznu u do{ljakovu ruku, koju je sad potpuno pre-
vidio pravu svrhu ovog razgovora. Kupac `eli ne{to, krivao i {titio raskriljeni zmaj. On osjeti reljefnost
ali {ta, {ta? Ne mo`e mu dati ono {to i sam ljubomorno dr{ke i prinese je ponovno glavi svjetiljke. Bareljef
~uva, {to ponekad gleda i ~isti u zatvorenoj sobi, ~emu je obavijao svaku kuglu na dr{ci. On se pa`ljivije
se divi, a ni sam ne zna za{to. zagleda i ugleda na prvoj kugli ~ovjeka koji izlijeva

232 233
vodu, uz njega dva blizanca u igri i vagu. Na slijede}oj U{utjeli su.
kugli bili su izra|eni {korpion, ribe i rak, a ispod nje Prodava~ osjeti na stisnutim usnama naviranje ri-
lav, ovan i strijelac-kentaur. Na ~etvrtoj kugli bik se je~i. Htio je da mu ispri~a kako se ova ~udesna stvar
ustremljivao na djevicu iza koje je stajao jarac. Pos- na{la u njegovom posjedu, kako je tekao taj mukotrpni,
ljednja, najve}a kugla bila je ustvari globus, sa pa`ljivo tajni i pun magi~ne strasti put do sehare u njegovoj
izra|enim kontinentima i morima. Na vrhu je imala prodavnici. Kako su se razli~ite misli o tajni bode`a
mali {iljak, kao da stremi nekud. Do{ljaku se u~ini sjedinjavale u jednu i kako je njegova kona~na, veli-
da na njoj vidi neke mrlje i pjege i po~e da je trlja. ~anstveno ubistvena ljepota skovana. Ali nije pro-
Prodava~ ga je gledao nadmo}no, ali s razumijeva- zborio ni rije~. Osjetio je da do{ljak sve to zna. Bio
njem. Do{ljak shvati da to nisu mrlje nego utisnute je sad ve} posve siguran u to.
ta~ke, od srebra, bakra ili dragog kamena razli~itih Do{ljak je le|ima bio okrenut svjetiljci i pratio je
boja. Pa`ljivije se zagleda. Jedna ta~ka je bila ba{ na okom njeno svjetlo koje je zarilo bode`.
mjestu gdje je na globusu trebala biti Venecija. On [utnja je sad ve} predugo trajala, suvi{e dugo.
podi`e pogled i vidje kako mu prodava~ klima s odo- Prodava~ je kao omamljen po~eo da se pomi~e
bravanjem. Da, radio je venecijanski majstor. Ali ne naprijed, ispru`aju}i ruke, kao da `eli svoj bode` na-
samo on. Ovaj jedinstveni bode` nije djelo jednog trag. Osje}ao je da ne{to nepovratno gubi, ali istovre-
~ovjeka. Proputovao je gotovo ~itav svijet, ali samo meno da taj predmet, koji je po~ivao u njegovoj sehari,
od ruke do ruke najve}ih majstora. I svaki od njih je dobija svoju, prvotnu i neugasivu, elementarnu svrhu.
izradio ne{to svoje. I potpisao se. Sad tek primijeti Do{ljak se polahko okrenuo i pribli`io, po prvi
mno{tvo tih ta~kica, vi{e ih je osje}ao nego {to je put, svoje lice prodava~u. Njegova desna ruka se uzdi-
vidio. Prodava~ mu dodade lupu. Sasvim je jasno gla uvis i tra`ila pravo mjesto odakle }e se sru~iti u
vidio Istambul, Toledo, neki grad u [vedskoj... ^inilo grudi pred sobom.
mu se da prepoznaje te radnje u kojima je jo{ uvijek U tom jedinom trenutku prodava~ je vidio, sasvim
lebdjela sjena starih majstora, jedan mali dio njihove dobro kao da se otkrilo posve, do{ljakovo nadneseno
vje{tine u oku potomaka––prodava~a i tajna u djelu lice. I prije nego {to mu je bode` uronio u grudi,
koje je ostalo iza njih. Zar je to bilo mogu}e. Stvorili tra`e}i srce, pogodila ga je misao, jasna kao ro|enje.
su zajedni~ki bode` i potpisivali se vi{estruko, dodav{i U~inilo mu se da stoji pred ogledalom.
mu onaj dio svoje vje{tine koji je nedostajao drugome
i izradiv{i svoj zodija~ki znak sa inicijalom iz svog
alfabeta. Bode` je pro{ao zrak, vatru i vodu i opet je
na zemlji, iz ~ije je utrobe kovan.
Do{ljak duboko uzdahnu.
– Da. Mislim da je to – promumla komadaju}i
rije~i.

234 235
FRANCUSKINJA U jednom trenutku su se gotovo sudarile. Zastale
su i uzele se za ruke.
Do{ao je konobar i naru~io sam jo{ bokali} vina,
koje mi je svojim oporim spokojstvom bla`ilo ovaj
do krajnosti ludi ljetni dan, oplakivan prigu{enom
sjetom rastvorenog mora.
Djevoj~ice su se igrale {kolice. Skakale su po
Nespokojni su se pro`drljivci obru{avali na ma- kamenim plo~ama, izabranim, koje su za njih bile
sivnu, bron~anu figuru nasred trga. Galebov krik tu jedina me|a igri. Iz zida gra|evine promatrale su ih
bi se zaustavio na tren pred orija{kim tijelom rene- kamene glave biv{ih gra|ana, zadr`anih u trenu uk-
sansnog graditelja, koji je stajao nasuprot svom djelu, lesanom u stolje}a. Gledale su ih te glave sa zanima-
nasuprot gorostasnoj kamenoj kutiji, nebeskoj la|i. njem, podrugljivo, s nevjericom. U jednom licu skrila
Ulaz u nju ~uvala su zatvorena vrata na pro~elju, se kapljica vode, zaostala od rose ili ki{e.
na~i~kana kamenim starcima, ~ije su brade i kose Kako smo se zadesili na ovom trgu, u propuklini
izglodali vrijeme i morska sol. vremena?
Sve {to smo vidjeli i do`ivjeli, uroniv{i kraji~ak
Krici galebova kapali su i zamirali u `amoru go-
ljeta u nepreglednu, teku}u nostalgiju, plavu nostal-
stiju za stolovima otvorene kafane na trgu, iza boka
giju, koja nas jednako ~ini tjeskobnima, koliko nas
u kamen usidrene basnoslovne la|e.
vida spokojstvom, bilo je magi~no sadr`ano i u jednoj
Sjedili smo za stolom, pod suncobranom i pili jedinoj kapi vina koja je za trenutak oklijevala na
hladnu bevandu. Djevoj~ica je popila gutljaj-dva soka, jeziku, prije nego {to je svu svoju povijesnu nutrinu
prome{koljila se na stolici, potom ustala i otr~ala na rasplinula u stablo krvotoka ozareno u ljetnom pod-
pu~inu kamenog trga. @ena i ja smo gledali za njom. nevu.
Za svim stolovima je bilo sli~no. Roditelji bi se uko- Sve {to je dirnula ruka starog majstora odisalo je
tvili za stolom, a djeca su jurila kao oslobo|eni mornari rado{}u i ironijom. Gra|evinu je graditeljski polahko
na obalu. Trg je bio prostran i ona su i{~ezavala u ruinirala njena posve}enost `ivotu, jedinom bo`anstvu
mamnim kutovima, tra`e}i svako svoje mjesto. za kog je na~injen ovaj hram, koji otvara svoja vrata
Nid`ara je pravila velike krugove preko trga, tr~e}i gdje god ga pogled dotakne, izvana ili iznutra. Prolazili
neobuzdano, kao da ispisuje neki svoj tajni znak. S smo unutra{njim dvoranama, hodnicima, razgledali
druge strane trga dolazila je jedna djevoj~ica u `utoj sve njene dijelove. Zar nismo zastali iznena|eni usred
bluzi i sme|oj suknjici. Izgledalo je kao da tr~e jedna svih tih ~udnih svodova, svedenih i ustremljenih lu-
drugoj u susret, a onda bi se naglo razmijenile, slijede}i kova, ugledav{i ga nenadano u bo~nom zidu, trgnuli
svaka svoju putanju, kao da igraju neki ~udan balet, se i vratili nazad, kao da nas je neko viknuo po imenu,
~ija pravila i libreto samo njih dvije znaju. zar nismo zastali iznena|eni pred tim nasmijanim li-

236 237
cem dje~aka u malom reljefu, veli~ine dje~ije glavice. – Kastel! – vikala je Nid`ara, prave}i brzo rijeku
Taj njegov bucmasti, gotovo {eretski osmijeh, smijeh i ku}ice oko tvr|ave.
od srca, zar nam to nije bio najupe~atljiviji do`ivljaj, Mnogo su i brzo razgovarale {to mi je izgledalo
~udnovata i tajanstvena poruka, re~ena jednostavno, dosta neobi~no. Pri{unjao sam se da malo bolje ~ujem.
pustopa{no i slobodno. – Konkofari}u}umu}u – pokazivala je Nid`ara
Pokraj nas pro|o{e mu` i `ena, u`urbani, govorili jedan cvijet na stijeni.
su ne{to usplahireno na francuskom. @ena je prekori- – @omiretesinkavero – dodala je Françoise.
jevala ~ovjeka. Zbunio sam se i naglo pojavio iza stijene. Zbunio
– Françoise! Françoise! – vikala je isprekidano, sam i njih. Izgledalo je kao da sam pokvario razgovor.
a glas joj je narastao, penjao se do svoda i razbijen – [ta ti pri~a ta djevoj~ica? – `elio sam da po-
bje`ao u hodnike gdje je zamirao, kao upla{eno, tek pravim stvar, a istovremeno sam osje}ao neki gr~
prhnulo jato. radoznalosti.
Osvrtali smo se. Nid`are tako|er nigdje nije bilo. – To ti ne razumije{! – rasrdila se Nid`ara. –
Ugledali smo ih tek napolju. Pri~a mi o svom mjestu. Tamo ima puno kamenih
Izlazile su na druga vrata i vodile izme|u sebe za ulica i tamo hodaju vitezovi u oklopima, s ma~evima.
ru~ice jednog dje~aka, sli~nog onom debelju{kastom I sva{ta ima. Ne mo`e se ispri~ati. Prispjela je Fran-
lopov~i}u {to se smijao sa reljefa. Lica djevoj~ica su çoiseina mama i zagrlila svoju djevoj~icu. Françoise
bila tako ozbiljna kao da su ga okupale u ~udesnom joj re~e ne{to na francuskom.
kupatilu od crvenog mramora, gdje su se dva velika – [ta joj pri~a? – upitah Nid`aru, smije{e}i se.
dlana starog majstora u radu sto~ila. – Pri~a joj kako niko nema oklop kao moj tata
Dje~a~i} gegavo otr~a svojim nevidljivim rodite- i... jo{ sva{ta...
ljima. Nasmijao sam se, pomisliv{i na svoj zimski kaput,
Nid`ara i Françoise su se smijale za njim, a potom kapu, nao~ale, brkove...
doskakuta{e do stepenica i zaputi{e se dolje, do mora. Françoiseina mama sad me prvi put pa`ljivije po-
Dok sam se probio kroz gu`vu, ve} su bile nestale. gledala, preplanulog od sunca, u kratkim hla~ama i
Str~ao sam niz kamene stepenice, ali njima kao da se majici mornarskih boja. Prsnula je u smijeh.
izgubio svaki trag. Hodao sam besciljno obalom, kad Tu su ve} bili moja `ena i Françoisein otac.
najednom za~uh glasove. Provirio sam pa`ljivo iza Slijegali su nijemo ramenima, ne razumijevaju}i
stijene. se dobro.
^u~ale su na pijesku i gradile svaka svoj zamak. – Jedva vas prona|oh, bojala sam se da ne padnu
@urile su se kao da `ele {to prije pokazati ne{to jedna u more – re~e moja `ena.
drugoj. – Nisu mogle. I jedna i druga su bile u svojim
– Carcassonne! – pljesnu ru~icama Françoise. tvr|avicama.

238 239
Rastali smo se. Putovanje nas je ~ekalo. Djevoj~ice RAZGLEDNICA IZ SAMARKANDA
su dugo mahale, neprestano su se okretale i lica su
im bila ozbiljna.
Na putu sam razgovarao s Nid`arom. Nisam ni
sam znao {ta `elim saznati i postavljao sam neka
zaobilazna pitanja na koja se nije ni mogao dati odgo-
vor.
– Ustvari – pri~ala je Nid`ara umjesto odgovora
Primijetio sam razglednicu ~im sam otvorio vrata.
– postoji samo jedan jedini grad. U njemu ima nekoliko
Stajala je pokraj telefona i zra~ila tajanstvom. Na njoj
ulica kojima prolaze vitezovi u oklopima, stra{no su
su se svodovi i kupole Timur Lenkove prijestolnice
smije{ni, zatim idu kroja~i i prelje sa {arenim koncima,
kupali u podnevnom suncu. Dok sam je prinosio o~i-
djevojke u svili, slasti~ari s kola~ima i sladoledom,
ma, intenzivno sam razmi{ljao ko me se mogao sjetiti
pekari sa svje`im kruhom. Sve je tu, u tom gradu. I
u tom tako dalekom gradu, koji sam prepoznao i kojeg
svi dobro slu{aju {ta im ka`u djeca...
sam se sjetio, a u kojem nikad nisam bio.
– Otkud ti sve to zna{, ko ti je to ispri~ao? – pitao
sam. Vjerovatno neki prijatelj na slu`benom putu ili
– Pa ja sam tamo bila – odgovori moja djevoj~ica. dru{tvo koje sa foto-aparatima i o~ima nalik na foto-
-aparate obilazi vje~ito tajanstveni Istok.
Okrenuo sam razglednicu i pro~itao tekst. Prva
rije~ koju sam primijetio, koja mi se prosto zabola u
oko, bila je "dragi". Ovo je ve} zaista bilo vi{e nego
tajanstveno, bilo je pomalo i opasno. "Dragi", pisalo
je mamnim `enskim rukopisom, "na ovom lijepom
putovanju mislim samo na tebe, oprosti {to se toliko
dugo nismo vidjeli, jedva ~ekam da te zagrlim i da ti
pri~am... uvijek tvoja Ljiljana". Tu me je ne{to pres-
jeklo. Koja Ljiljana? Poznavao sam nekad jednu Lji-
ljanu. Ali, bilo je to tako davno. Zar je mogu}e da je
ona? Ko je vidio ovu razglednicu? Da li ju je `ena
izvadila iz sandu~eta i stavila ovdje, pokraj telefona,
s namjerom da me pripremi za scenu, da mi poja~a
nervozu? I Ljilja, ukoliko je to ona, kako je mogla
biti toliko neoprezna? Jo{ razglednicu. Rasijano sam
dr`ao tu razglednicu u ruci, dok su mi misli lutale, a

240 241
onda, jednostavno, kao {to se to obi~no doga|a, na- D`ana. I one su u ru~icama dr`ale kartonske kutije.
jedanput sasvim jasno vidjeh adresu, okomito prema Nekoliko trenutaka kasnije vidio sam ih ispred ne-
tekstu, i pro~itah ime nekog nepoznatog ~ovjeka kojem bodera, u mno{tvu djevoj~ica, na pravom va{aru raz-
je bila upu}ena razglednica. Ljiljana iz mladosti, koje glednica. One mijenjaju grad za grad, fotografiju za
sam se tako iznenadno sjetio, rasto~ila se poput vile fotografiju, a nisu ni svjesne da zapravo razmjenjuju
u snu, i{~ezavala je munjevito i ja vi{e nisam mogao ne{to sasvim drugo.
dozvati u sje}anju ni njen lik. Osjetio sam ljubomoru Ili jesu?
prema nepoznatom koji je dobio razglednicu. [ta ako po~nu skupljati marke s pisama, {ta ako,
Na stubi{tu se za~ulo tr~karanje. Vrata se otvori{e da ne bi pokvarile marke, zamijene pisma onakva
i kroz njih proviri veselo lice moje male k}erke Taide. kakva su? [ta ako to ve} rade?
– Tata, nemoj dirati moju razglednicu. To sam Pristavio sam vodu za kahvu i zapalio cigaretu.
se sad razmijenila s jednom djevoj~icom. Ja nisam @ena se jo{ nije vratila, a s njom sam o ovome
imala nijedan Samarkand. Dala sam joj Veneciju. Ima- morao popri~ati. I to {to prije. Neizostavno.
la sam tri. Sad mi je jo{ jedna vi{ka. Dobit }u za nju Nisam ni primijetio da sam opet ustao i u{ao u
Lisabon ili New York. Mo`da Amsterdam. Da vidi{ sobu. Preturao sam po ormarima, kao opsjednut, pre-
samo kako su to lijepe razglednice. gledavao ladice i pregrade, sve dok nisam izvukao
Uzela je razglednicu Samarkanda i odnijela je u zamotane sve`njeve pisama. Tad se i prenuh. Stajao
svoju sobu. Kad se vratila, u ru~icama je dr`ala veliku sam glupo s tim starim pismima u rukama, osje}aju}i
kartonsku kutiju od ~izama, ispunjenu do vrha {arenim nepojmljivo olak{anje sve dok mi u sluh ne proniknu
razglednicama. {um kipu}e vode.
– Neka, tako djeca u~e geografiju – poku{ao sam Odsutnost nema vrata ni zidova.
da pomirljivo uvjerim samog sebe, ali ta se misao Neka vrata su se ipak otvorila. Magnoveno.
istopila poput vlage na prstu koji doti~e vrelu peglu. – Rio de Janeiro, Moskva, Kairo... – pjevala je
[ta je sa mojim razglednicama, mojim pismima?! veselo djevoj~ica, a ja sam glupo gledao u ljubavna
U ~ijim su rukama? Zar nije u njima toliko intimnih pisma iz vojske, tu sparu{enu ~e`nju i strast po kojima
stvari. Zar nije toliko mog `ivota u njima. Svi ti trenuci, je pokapala crna kahva iz uzdrhtalog fild`ana.
dotad bezna~ajni, sve dok su bili pohranjeni u stanu, Zalupila su se jedna vrata, pa druga i djevoj~ica
u nekoj kutiji, zaboravljenoj, u~ini{e mi se sad kao je opet i{~ezla.
ne{to posebno dragocjeno, ne{to {to mi je ukradeno. Zaklju~ao sam ku}na vrata, polahko i pa`ljivo,
Kao da su se neki nepoznati ljudi uvukli u stan i kao lopov, a potom se u{unjao u dje~iju sobu.
oplja~kali iz njega sve ono do ~ega mi je bilo stalo. Kartonska kutija je bila na krevetu. I jo{ jedna do
Taida je istr~ala sa svojom kartonskom kutijom nje. Zatvorena. ^im sam podigao poklopac, namignula
napolje, gdje su je ve} ~ekale druge djevoj~ice. Nisam mi je Japanka, a potom se u mene zabuljilo petero
imao snage da je sprije~im. S njom su bile Tanja i {tenadi.

242 243
Iza vla`nih o~iju psi}a bilo je ispisano nekoliko Ona je samo stajala i gledala u mene svojim krup-
zagonetnih redaka. Na pole|ini fotografije s ru`ama nim, pametnim o~ima.
(trgovci zovu takve razglednice fantazije) otkrio sam – Otkad nismo negdje otputovali – govorila je
~itav jedan mali roman o kojem dotad nisam ni slutio. `ena, presvla~e}i se. – @ivimo u ovom betonu...
Raspu{tenici sa susjednog ulaza javljao se jedan moj – Da – promrmljao sam – `ivimo u ovom labirintu
dobar poznanik. I to takvim rije~ima. Gle ti njega. Ko o kojem zapravo ni{ta ne znamo. Mi ne putujemo u
bi to samo mogao pomisliti. svijet, ali svijet putuje do nas. Sve je to tako ispre-
Japanka mi je opet namignula. mije{ano...
Strah. – [ta ka`e{?
Slast. – Sve je to tako ispremije{ano.
Strah koji kuca na vrata. – Tata ka`e da svijet putuje do nas da bi nam
Gurnuo sam Japanku duboko me|u cvije}e, a odo- rekao da i mi jednom doputujemo do njega – rekla je
zdo je izronila bijela ma~kica i gotovo presko~ila u Taida i oti{la u svoju sobu. Ovaj put je zatvorila vrata.
drugu kutiju. Samo {to se nije povezla londonskim – Ko bi vas razumio – nasmijala se `ena. – Gdje
autobusom ili zastala usamljena na Crvenom trgu. je ta kahva?
Zbunio sam se, a kucanje na vrata bivalo je sve Ko li sad ~ita na{e razglednice? U kojem od ovih
ja~e. Jedva sam do{ao do vrata. stanova, iza toliko prozora, neko pregledava razgled-
– Tata, za{to si zaklju~ao? nice svoje djevoj~ice i zadubljuje se u tu|e rije~i, u
K}erkina nestrpljiva glavica je gledala u mene, a moje rije~i... I {ta on vidi u svemu tome? Da li i{ta
iznad nje se uzdizalo poput sjenke za~u|eno i pomalo vidi? Nije li to samo razlog za podsmijeh ili pre-
umorno lice njene majke. pri~avanje koje }e se zaobliti u veliki mjehur glasine...
– Stvarno, za{to zaklju~ava{? – rekla je `ena. Svijet ~ita. Svijet je do{ao do nas i ~ita nas. Sve na{e
Ja sam mislio na pet izgubljenih psi}a na trgu je u{lo u taj veliki svijet, koji nas usisava preko mrvica
Registan u Samarkandu. rije~i i... za{to bi to bilo ru`no... zar ne{to u svemu
– Ne znam ni sam... napravio sam kahvu... i tako... tome tako...
ponekad po`elim malo mira... zna{ i sama... svi ovi – [to si tako zami{ljen? O, ti si ~itao na{a pisma!
dani...
– Je li ostao neki fild`an za mene?
– Naravno.
Taida je oti{la u svoju sobu, ali se ubrzo vratila
natrag.
– Sad sigurno ima{ i Peking? Zabranjeni grad?
Ili Kineski zid? – upitao sam prvo {to mi je palo na
pamet.

244 245
PROGNANI GRAD
SUMRAK

– Sve je tako jadno. Sve mi se danas u~inilo


bolesno, trulo nekako. La`no. Ne zamjera{ mi {to to
ka`em?
– Misli{ zato {to sam ja ostao? [to nisam ot-
putovao, odselio u veliki grad, u drugi svijet?
– Ne znam... – ~elo ~ovjeka u crnom kaputu se
namr{tilo – ne znam ustvari, vjeruj, za{to sam to rekao.
To je naprosto osje}aj. Neka tjeskoba. Mo`da zato
{to jo{ uvijek `elim da volim ovaj grad, ovu sredinu...
Drugi ~ovjek, u ki{nom mantilu, nasmija se. Po-
malo gorko.
Zakora~ili su na most. Mra~ilo se. Snijeg koji je
pokrivao skoro sav predio oko rijeke tako|er je po-
tamnjivao. Svjetlost odlaze}eg dana pretvarala se u
tamnoplavi~astu.
– Ameri~ka no}... – re~e ~ovjek u ki{nom mantilu
nekako ~eznutljivo.
– Nikakav filter... samo dim... obi~ni narkoti~ni
dim...
– Kao i pani~no perje {to sipa iz novinskih jas-
tu~nica.
– Kakvo perje?
– Pa~je.
– A to... o~ito da te razgovor nije odu{evio. Ipak,
to se ti~e sviju. I na{ih glava. I moje. I tvoje...

249
– Tu se vi{e nema {ta re}i. Jedino... ponekad – Onog {to smo ga otjerali iz {kole bijelim |ula-
poku{avam da nazrem vrijeme kad }e istina trajati dima?
du`e od mjesec dana... – Njega, njega...
– U tome i jeste stvar... – po~e ~ovjek u crnom – Kad je to samo bilo... {ta bi on – sad se i ~ovjek
kaputu, ali se predomisli kad pogleda u o~i onog dru- u crnom kaputu smijao – {ta bi on, onako }elav, s
gog. odlijepljenom bradom, sa psovkama koje nikako nisu
Ogoljele `alosne vrbe dodirivale su svojim sta- pristajale kostimiranom umjetniku, {ta bi rekao da me
ra~kim kosama mra~nu vodu. [umio je zijev. sad ponovno vidi s grudom u ruci...
– Kao da poku{avaju da se sjete – re~e ~ovjek u – Umro je.
ki{nom mantilu. – Umro? – uozbilji se ~ovjek u crnom kaputu.
– Da se vratimo? Hladno ti je? – Prije desetak godina.
– Idemo s druge strane. Obalom. Gore ima jo{ Bijela kugla poletje uvis i pade negdje u sredinu
jedan most. crnog ~etverokuta.
– Nisam zaboravio.
Mala crna oranica kao da je o`ivjela. Njene brazde
^ovjek u ki{nom mantilu baci opu{ak s mosta.
se po~e{e otvarati i zatvarati, kao krila, a jedna iz
Spustili su se na bijeli puteljak koji se jedva raspo-
sredine uzletje, preleti preko njihovih glava i zaustavi
znavao u snijegu. Sve je bilo bijelo osim tamnog
se na ogoljeloj grani drveta. Za njom poletje{e jo{
drve}a koje kao da je raslo iz {uma nevidljive rijeke
dvije, pa ~etiri, osam, {esnaest...
ispod njih. Kora~ali su kroz posvema{nju bjelinu {to
se opirala sumraku. – Gavranovi.
Najednom im se sa desne strane ukaza oranica. – Vrane.
Crna kao preorana no}. U snijegu koji je ponovno Crne ptice su srdito torokale kao da broje svoje
po~eo padati ~inila se kao privi|enje. uzlete, njihov grak bivao je sve br`i i sve glasniji.
– Ko li je sad uzorao? – zapita se ~ovjek u crnom ^ovjek u crnom kaputu se upla{io.
kaputu s radoznalo{}u znalca. – [ta bismo mi... kad bi one... – nije se usudio
Mala oranica je dodirivala njihove o~i kao ~udo. da dovr{i re~enicu. Bilo je to zaista ~udo. ^udo i
Brazde su joj bile blistavo crne, gotovo da su se otva- opasnost.
rale. I ~ovjek u ki{nom mantilu osjeti neku jezu u po-
^ovjek u crnom kaputu se sagnu i na~ini grudvu. tiljku.
Bjelina mu je progutala donji dio tijela. Stajali su nepomi~no. I grak je tihnuo. Ona oranica
^ovjek u ki{nom mantilu palio je cigaretu, a onda se raspr{ila pred njihovim o~ima i uzletjela uvis. Ogo-
se nasmijao i zaka{ljao. ljelo drve}e naglo je obremenilo od te{kih, crnih plo-
– Sje}a{ li se – govorio je kroz ka{alj – sje}a{ li dova iz kojih je pogdjegdje dopirao zvuk, kao broj ili
se Djeda Mraza? kao znak.

250 251
Onda su se vratile. Jedna. Dvije. ^etiri. Osam... naprosto vidi{. Oni se nekako utjelovljuju iz ~injenica
Mala crna oranica ponovno je bila na svom mjestu. i dodira s prostorom, s onim {to je u tom prostoru
Kao kad bi sklopio i otvorio o~i. ostalo. Postaje{ o~evidac, ponekad ~ak, na odre|en
– Za{to su ba{ tu, kod ovolikog predjela? na~in, i sudionik. Ovdje se nekad odigrala velika bitka.
– To im je neko dobro mjesto... – ~ovjek u ki{nom Presudna. Zna~ila je potpunu promjenu `ivota u ovom
mantilu se ne~eg sjeti i neotklonjiva, jezovita slutnja kraju. Dugo sam tragao, slu`e}i se malo arheologijom,
po~e da potiskuje sve u njegovoj svijesti. malo lingvistikom... tragao, odustajao i ponovno tra-
– Gladne su... – ~ovjek u crnom kaputu zastade gao. U jedno sam bio siguran od po~etka: da je to
u rije~i. bilo s ove strane rijeke, ali na kojem mjestu...
– One su le{inarke, zar ne? – Kad se to dogodilo?
– Mislim da jesu, ali ne samo... – To i jeste problem. Bilo je to na samom po~etku
– To je njihovo dobro mjesto! na{e ere. Rimljani su, poslije te bitke, definitivno ostali
– Ne razumijem... u ovim krajevima. Bila je to stravi~na, kona~na bitka...
– Tu je nekad bilo strati{te. Nemogu}e, zar se – Dvije hiljade godina. I misli{ da ove crne su|aje
one mogu toga sje}ati... ~u~e na tom mjestu...
– @ive dugo, stotinama godina, {to se toga ti~e – Lu|akova promisao... zar ne...
mogu se sje}ati ~ega god ho}e{. Rata pogotovo. A – Ostavi se toga – zami{ljeno je govorio ~ovjek
valjda imaju i nekakvo zajedni~ko pam}enje... u crnom kaputu.
– O tome se i radi. Ne mislim na posljednji rat. – Priznaj mi ne{to – smijao se ~udno ~ovjek u
Tad se ovdje ni{ta nije doga|alo. Bile su samo ba{~e. ki{nom mantilu – priznaj mi da si ljubomoran na ovo
Ovo {to mi je sinulo bilo je tako davno, godinama {to sam upravo ispri~ao. Ljubomoran si jer ne mo`e{
sam to prou~avao, ne znam da li to smijem i izgovoriti, naslikati tu stravi~nu sliku rimskih ma~eva i kopalja
pomislit }e{ da sam lud... {to na ovom mjestu grade gubili{te koje nikad ne}e
– Pred kim }e{ to smjeti re}i, ako ne preda mnom i{~eznuti iz vremena, a sve to odsijeva u mutavom
– blago re~e ~ovjek u crnom kaputu. mozgu le{inara.
– Naravno... ali ne mogu ni sam da povjerujem... – Mo`da i mogu... za{to misli{ da vrijeme mi-
– govorio je smirenije ~ovjek u ki{nom mantilu i moilazi sliku?
drhtavim rukama pripaljivao novu cigaretu. – Dao sam ti lijep izazov u svakom slu~aju – re~e
– Ti zna{ – re~e nakon {to duboko uvu~e dim i ~ovjek u ki{nom mantilu i namrgodi se.
ispusti plavi~asti kolobar – ti zna{ da se ja godinama [utjeli su.
bavim podacima, pri~ama, svime zapravo {to je veza- – Sad... sad kad si rekao naglas... jo{ uvijek misli{
no uz na{ kraj. Zna{ da sam i mnogo pisao o tome. da su ti one pokazale pravo mjesto?
Kad to dugo radi{, onda se doga|aju neke zanimljive – Njihovo dobro mjesto. Siguran sam. To je bilo
stvari. Vrijeme se po~inje otvarati. Neke doga|aje kao neko prosvjetljenje.

252 253
Krenuli su prema mostu SPARINA I PSI
– Kad putuje{?
– Rano. Ne}emo se vidjeti. Nema potrebe da us-
taje{. Pisat }u ti.
– Po{alji razglednicu. Moja k}erka ih skuplja. Ne
mo`e{ istovremeno imati i prostor i vrijeme – nasmija
se ~ovjek u ki{nom mantilu.
– @elim ti dobru no}. Sparina nije jenjavala. Izbijala je iz poda, sa stropa,
– Dobru no}. iz putnika, ~ak i iz otvorenih prozora kroz koje je
posrtalo vrelo junsko poslijepodne. Tromost je obuzi-
mala i velika industrijska postrojenja pokraj kojih je
vlak prolazio. Te{ke visoke pe}i su stenjale i dahtale,
kao i razlivena, zapra{ena skladi{ta.
Vlak je `urio, gotovo srljao da svoju nju{ku zaburi
u pramenje naslu}ene, tamnoljubi~aste no}i. Svakom
sekundom kao da je i sam sve vi{e ote`avao.
Bilo je mnogo ljudi u vagon-buffetu koji su `eljeli
popiti ne{to hladno. Konobar ih je sa`aljivo gledao i
pru`ao im bljutavo toplo pivo ili sok. Neki su pili
`estoka pi}a i znojili se jo{ vi{e, otiru}i zgu`vanim
maramicama ~elo i vrat.
Djevojka i mladi} bili su u samom uglu, naslonjeni
na pult. Mladi} je bio okrenut djevojci i ne{to joj brzo
{aptao, {to je ona strasno kupila u`agrenim o~ima i
drhtavim usnicama. Djevojka je `eljno izgovarala ne-
koliko nedovr{enih rije~i ili ~itavih re~enica, u tre-
nucima kad bi mladi} zastao. Nisu skidali pogled
jedno s drugog, a duga, duga, nervozna zajedni~ka
re~enica, zategnuta kao struna izme|u njihovih usana,
nije se prekidala, nije prestajala treperiti.
– Da si ga samo vidio kako je `alio kad sam
otputovala. Pri~ali su mi. To je bilo stra{no! – Djevojka
obliza usne.

254 255
Mladi} je klimao glavom saosje}aju}i i zagrcnuo Mladi} se snu`di. Za trenutak se ~inilo da vi{e
se, poku{avaju}i ne{to da ka`e, u istom ~asu dok mu ne}e progovoriti.
je gutljaj pi}a klizio niz grlo. – Ostala je kod mene i trebalo je da je ja pa`ljivo
– Cvilio je kao izbezumljen. Penjao se na kau~ i ~uvam. I ~uvao sam je. Ali, bio sam tako naivan. Tako
stalno padao, a oni ga nisu razumijevali. Napokon je neoprezan. On je `elio da se Kleopatra spoji s pravim
ipak uspio da nasko~i na kau~, i ispravi se na zadnje mu`jakom, princem svoje vrste. I sve je obavio, ~inilo
{ape, a potom je lizao moju sliku, lizao je, razumije{ li? se zaista da je sve bilo u najboljem redu. To je mogao
Mladi} je s razumijevanjem klimao glavom. Na- biti nevjerovatan pedigre za budu}u {tenad. Poslije
ravno da je razumio. Djevojka je sva drhtala i gotovo svega pustio sam je da se igra s mojim Vu~kom. Ti
mu se unijela u lice. Bili su toliko blizu da su se umalo zna{ Vu~ka. On nema neke pretke, ali je nevjerovatan.
dotakli usnama. I dotakli bi se da se nije isprije~ila, Prava lopu`a. I igrali su se njih dvoje. Kleopatra je
kao opna, kao {umna tanka membrana, obostrana bu- bila luda za njim. A bila je i tako lijepa dok su tr~karali
jica rije~i koja je naglo izbila. zajedno.
– Ti zna{ za ono {to se dogodilo. Ti zna{ kud ja Djevojka je bila nervozna, premje{tala se s noge
sad putujem. Ustvari, glup sam, kako bi ti to mogla na nogu. Kao da bi po{la nekud, ali ne mo`e dok se
znati? To je stra{no, stra{no... – i on tu`no zaklima pri~a ne zavr{i.
glavom.
– On se nikako nije vra}ao. Na jedan posao se
Djevojka je za trenutak zanijemila i gibala glavom
nadovezivao drugi i to je zaista potrajalo. Tako je i
jednako kao i mladi}, kao da su im lica povezana
veliki doga|aj protekao bez njega. Kleopatra je okotila
nevidljivim nitima.
{est psi}a. Meni je odmah ne{to bilo sumnjivo. ^im
– Ne znam kako }u mu na o~i – nastavio je mladi}. sam ih vidio. Ve} boja im je bila druk~ija. Promijenit
– Ostavio je Kleopatru kod mene, a potom otputovao. }e se kasnije, mislio sam. Ali, kad je jedan mali, jo{
Trebalo je da je bolje ~uvam, mnogo bolje. Kako je vla`an, poluslijepi psi} podigao {apu i kad mu je ona
sve to ispalo nevjerovatno. Jo{ uvijek ne mogu da pala, malo ustranu, onim karakteristi~nim padom, od-
shvatim. On stalno nekuda putuje, razumije{, tako je mah mi je sinulo. Sav sam protrnuo. Oznojio se. Kao
to u tim velikim firmama, stalno se ne{to kupuje i da sam vidio Vu~kovu {apu dok pada. Bio je Vu~kov,
stalno ne{to prodaje, ustvari i jedno i drugo. Mnogo kao i ostalih pet. Kleopatro, Kleopatro, prokletnice,
su i meni koristila ta njegova putovanja po bijelom nevjernice. Kako da ~ovjeku pogledam u o~i? Zar }e
svijetu. Bio sam i na trkama pasa. I kladio se. mi vjerovati da ono sa ~uvenim psom nije uspjelo, da
– ^udesno, ~udesno! – Djevojka je mrdala obr- ~uveni mu`jak nije uspio, da Vu~ko i Kleopatra nisu
vama. prije... Vi{e ni ja sam nisam siguran. Gledao sam
– Izgubio sam na kladionici, ali nije ni va`no. Vu~ka, a on, razbojnik jedan, kao da mi se smije{io.
Taj pas je bio tako lijep. Imao je broj sedam. Ponosno. I jo{ je mahao repom. Krv mi je proklju~ala
– A Kleopatra? i do{lo mi je da ga ubijem. Tako me je osramotio...

256 257
Djevojka je imala tragi~an izraz na licu. Djevojka je otkop~ala jo{ jedno dugme na bluzi i
– To se doga|a – rekla je tu`no i puhnula u prorez dahtala, puhnuv{i ponekad ja~e u otvor dojki.
bluze, osvje`avaju}i se. Nekoliko puta je uzimala ~a{u – Taj pas se zvao Cezar – rekla je zami{ljeno.
u ruku, ali bi je svaki put ostavila, kao da nema vre- – Cezar? – trgnuo se mladi}.
mena da je ispije, zbog rije~i koje su joj navirale na – Pas sa izlo`be – poluglasno je promrmljala dje-
usta, ali tu bi se ipak u posljednjem trenu zaustavile. vojka.
Ni mladi} nije govorio. – U ovom vagonu je ba{ pasja sparina! – gromko
Uzdahnula je i zaustila. Rije~i su joj se zapetljale re~e, kao da je ljut na sebe i na ~itav svijet, konobar
u grcaju. Jezikom je stalno vla`ila usne i govorila, koji tresnu na pult dva piva.
govorila... kao da ne{to osloba|a iz sebe. Djevojka i mladi} su se trgli. Gotovo su se sudarili.
– Pas je vjernost. Da, pas je odanost, ali ne samo Djevojka se, nekako `alosno gledaju}i konobara, po-
to. To je i strast. Prava strast. Ljudi ne vole druge vu~e natrag.
ljude, jer drugi ljudi ne vole njih. Ali, pas im pru`a Pasja sparina. Otkud taj izraz. Najednom je raz-
svoju odanost i ~ovjek mora voljeti psa. On mu mora mi{ljala samo o tome. Kao da su joj se te dvije rije~i
vratiti bar dio te odanosti. usadile u glavu i ne `ele nikako da je napuste. Kao
misao. Kao mora. Sve {to je uop}e ikad znala stalo
Djevojka je prvi put svrnula pogled s mladi}a. bi u tom ~asu u te dvije rije~i. Pasja sparina. Kakve
Gledala je u svoja koljena. Tako je izgledala zaista veze ima sparina sa psima... sjeti se da je u nekom
privla~no. Imala je hla~e od tamne, sjajne tkanine, leksikonu, jednom od ilustriranih sveznadara ili u no-
uske, pripijene potpuno uz njene obline. Veliki opasa~ vinama, pro~itala da to ima veze sa starim zvjezdo-
s metalnim odsjajem spajao je hla~e s prozra~nom, znancima i sa kalendarom. Najve}e sparine su nasta-
gotovo prozirnom bluzom, na kojoj su bila otkop~ana jale kad bi ulazili u sazvije`|e Psa. Najsvjetlija zvi-
dva dugmeta. jezda u tom sazvije`|u, Sirijus, ba{ na vrhu nju{ke
– Kakvog sam samo psa vidjela na jednoj izlo`bi! Psa, ozna~ila bi po~etak `ege koja je morila Babilon,
– podigla je pogled i uronila svoje o~i u o~ajni~ke, Ninivu, Memfis.
razdra`ene mladi}eve zjenice. – To je nevjerovatno. Mladi} je ~e`njivo gledao u njeno zami{ljeno lice.
Bio je tako ponosan. I kako me je samo gledao. Kao Rasto~ilo se zvije`|e, mislila je, rasto~ilo se i
da me je prepoznao. On je znao. Razumije{ li, on je uplelo u jezik, u ono {to svakodnevno govorimo. I
znao! Znao je da ja imam psa. I znao je da ga volim. jedino {to svijetli u ovom vlaku, {to strijemi ka usam-
To se vidi. To se ne mora dokazivati nikakvim ula- ljenim ljudskim nastambama, ka praznim sobama, vrh
givanjem. On je to osjetio. Imao je tako visoke, po- je pse}e nju{ke, zadahtane, bolesne, spremne na gro-
nosne grudi... zni~ava uzbu|enja, dok re`i u `ivcima svih ovih ljudi,
Mladi}eva prsa su se nadimala. Prinio je brzo pi}e okupanih toplim, podmuklim povjetarcem i te{kom,
usnama. Bilo mu je kao da ga izjeda vatra. pasjom sparinom.

258 259
PREDOSJE]AJ Ipak, svako ~uva za sebe neki kraji~ak, neispri~ani
dio pri~e, onaj dio koji je sudbinski i koji }e se mo`da
ostvariti, ono vlastito {to se ne smije nikome ispri~ati
i, umjesto tog, dopunjava pri~u o snu nekom dosjet-
kom, ne~im {to najvi{e odu{evljava okupljeno dru{tvo.
Tako se kaziva~i snova takmi~e s la`nim pripo-
vjeda~ima, a usput i jedni i drugi sr~u kahvu ~emerne
– Ne biste mi vjerovali kad bih vam rekao koga zavisti i pijuckaju rakiju podsticajne ljubomore.
sam no}as sanjao... Pri~amo o svemu {to se doga|a, o stvarima iz
La`no tu`no, la`no nasmije{eno, la`no zami{ljeno novina i iz na{ih `ivota, jer sve se to na ovaj ili onaj
lice. Lice Kumbara{evo. na~in prelama kroz na{e snove. [ta tu sve nije bilo:
– Ne biste vjerovali... Mravinjak (ko li je samo sanjao ono od ~ega smo svi
Iz injekcije izlazi crni crv otrova. strepili?), groblje koje o`ivljava, ~iviluk od jelenskih
Kumbara{ pri~a svoj lascivni i morni san. ^ovjek rogova, rat izme|u paukova i buba{vaba (nalik Ilijadi
kojega svi poznajemo ili bar mislimo da ga poznajemo, Novoga Grada, gdje ljudi igraju uloge prestravljenih,
ska~e u tom snu kao odran jarac, do`ivljava svakojaka bespomo}nih bogova), zlo~in, novine (svi sanjaju su-
~udesa, a ~ini i neobi~ne stvari, i sve to u blizini na{eg tra{nje novine), smrt, krilatost... i staklo se hvata na
Kumbara{a, poput ~ume, poput morije, preobli~ava na{im snovima. Staklo sa `ivim slikama.
se u Kumbara{evom snu. Ve~eras jedino ja {utim.
Opasnostima snova, o~igledno, Kumbara{ izmi~e A jug? Jug pu{e, pu{e s ki{om, s protejskim sje-
jedino pripovijedanjem. menom ki{e iz kojeg ni~u i munjevito se razrastavaju
Onda, jedan po jedan, i mi ostali pri~amo svoje vodene perunike, lipe, magnolije...
snove. [utim zaprepa{ten. Zar je mogu}e da niko nije
U na{im snovima najvi{e je `ena, osobito ako su primijetio? [ta je ono pri~ao prije nekoliko mjeseci
te `ene negdje u blizini, ako promi~u iza stakla ili ~ak Kumbara{? Jo{ jedan od svojih glupih snova ili na-
ulaze i prolaze kroz sti{ani prostor izme|u stolova, prosto obi~nu pri~u zezalicu? Pri~ao je najvi{e o ~uve-
ako se gotovo svaki dan susre}emo s njima, nadohvat nom profesoru Dizdaru, koji je bio rodom iz na{ega
ruke su nam a nedodirljive. Ve}ina snova su dosjetke, grada. Pri~ao, pri~ao, pri~ao... I onda, najednom, pro-
slu`e samo zato da bi se na drugi na~in ispri~ao neki fesor Dizdar je umro. ^itali smo svi u novinama,
gradski tra~. Ipak, jedna `ena koju svi poznajemo seli vidjeli na ekranima, ~uli na radiju. ^udno. Kakva
se iz jednog u drugi san. I svi znamo da su to istiniti slu~ajnost! Lice profesora Dizdara se blijedo osmje-
snovi. Snovi i postoje da bi bili samo snovi, tako huje sa ~itulje. Zar si ba{ mene morao sanjati? Zar si
mislimo dok smo zajedno, i zato su tako jasno istiniti. ba{ o meni morao pri~ati, Kumbara{u? Kao da ka`e.

260 261
Mjesec-dva poslije opet. Opet ~ovjek iz Kum- Kumbara{ je, kao u odgovor, blijedio. Njegovo
bara{eva sna. Kon~i} u biv{oj ~ipki politike. Poci- ~elo mi se ~inilo kao odaja u`asa koju su skrivale
jepanoj dodu{e, ali taj se pau~inasti ~vori} dobro dr`i tjeskobne, nemirne o~i.
u svakoj mre`i. I, izgledalo je da se ba{ dobro ugni- To je bilo ja~e od njega
jezdio, kad opet zumba, rumba, kumbara. Sr~ani udar. To je bilo ja~e od svih nas.
Opet novine. Opet ~itulja. Doista, izgleda da ima ne{to Kao i vrijeme {to nas je najednom preplavilo.
~udno u tom Kumbara{u. Ne{to opasno i ne{to opako. A onda su ljudi po~eli i{~ezavati br`e od na{ih
Kako samo nasluti? Kako svaki put pogodi? snova.
I kako da niko ni{ta ne primje}uje? Iz somnabulnih strahova po~ele su provirivati pu{-
Poku{ao sam da se sjetim jo{ nekih slu~ajeva, ali ~ane cijevi i emitirati gvozdene misli onih {to su stajali
mi nije polazilo za rukom. Kao da je u mom mozgu iza njih. Lica mrtvih gledala su nas s tv-ekrana i
bio cenzor koji je to onemogu}avao. Ne, ne}e{ se optu`uju}e pitala za{to smo ih sanjali. Nisam ih po-
sjetiti, to je zabranjeno! znavao, ali sam osje}ao, pouzdano sam znao da je za
– Sve vi{e mrtvih poznajem... – re~e mi Kumbara{ njihovu smrt kriv neko kao Kumbara{. Neko ko ih je
jedne ve~eri. Gledao me je pritom pravo u o~i. Drsko progonio u svojim mornim snovima.
i bezobrazno. Ba{ je meni rekao, iako smo svi, kao i
I, zaista, za licima mrtvih pojavljivala su se lica
obi~no, sjedili za na{im stolom u uglu. Pro~itao mi
progonitelja–sanja~a, onih {to su razgrtali i bacali pret-
je misli i sad poku{ava da se opravda, pomislio sam.
hodna lica, kao u igri {aha, kao u igri karata. Progo-
I osjetio kako me obuzima strah. Niko drugi, ~ini se,
nitelji se zagledaju me|usobno i osmjehuju se jedni
nije ni{ta primijetio. ^ak je i Terzi} dalje raspredao
drugima la`nim smijehom, a potom zaviruju u na{e
neke silne pri~e o jadnom profesoru Dizdaru, o tome
sobe, tra`e nas, biraju. Te{ko onome koga dotakne
kako je s njegovom sestrom i{ao u {kolu i kako je
slijede}i njihov san.
jedne ve~eri... Sentimentalna budala. Ni{ta nije shva-
tio. Osje}ali smo jezu i nismo vi{e govorili.
Sjedio sam na trncima. Najradije bih odmah sko~io Pred o~ima su nam bila ispitiva~ka lica onih {to
i izjurio van, daleko od tog stola, daleko od Kum- su tragali za nama u novinama, hvatali nas svojim
bara{evih o~iju {to su me pronicavo gledale i povre- glasovima u radio-mre`e, pru`ali ka`iprst iz televi-
meno se ironijski zastirale sjenkom la`ne tuge. Ali zora.
nisam smio. Pla{io sam se. Vi{e od svih njih ja sam se bojao Kumbara{a.
Da li sam ve} bio obilje`en u snu? San je bio jedini bijeg:
^inilo mi se da se Kumbara{ zaista pona{a kao Pomislio sam kako bih morao oti}i u Sarajevo.
neko ko je otkriven, kao krivac oko kojega se zatvara Mjesto gdje sam neko} bio sretan.
klopka. To su trenuci kad je protivnik najopasniji, Ko zna vrijednost sje}anja? Ko zna za{to nam
pomislio sam. sre}a poka`e svoje lice u djeli}u vremena i za{to

262 263
Vrijeme ponekad izraste iz Sekunde? Kao Sjenka Po- lice ovratnikom, ali: kapija se su`avala i ~ovjek je
vodnja. zauzimao sve ve}i prostor, nikako se nije mogao mi-
Nisam dobro ni promislio, nisam shvatio {ta me moi}i. Nisam se vi{e smio okrenuti, jer sam ta~no
je toliko vezivalo za taj grad, za njegove ulice i trgove, znao {ta }u vidjeti: grobove koji me dozivaju. Iza
a ve} sam stajao usred starog groblja, me|u golemim mojih le|a narastao je neki bruj koji me nagnao da
bijelim ni{anima i poku{avao da se sjetim. Ovdje je potr~im.
bilo ne{to {to me je dozvalo. Svijest mi se kupala u Gurnuo sam ~ovjeka koji je stajao na kapiji i zaus-
nerazumnim otklonima i u tjeskobi koja je od tih tavio se, okamenjen, kad sam vidio kako se on od
nejasnih, nedore~enih pitanja iz podsvijesti sve vi{e siline udara okre}e.
narastala. Bio je to Kumbara{.
Stajao sam kao bjegunac koji poku{ava da se sjeti.
Da li je ovo zaista Sarajevo ili tek neko mjesto na Lice mu je bilo bijelo kao bolni~ki zid, a na njemu
kojem se moram zadr`ati za trenutak prije nego {to su se o~i gr~ile u bolnom pitanju. Gledao je u mene
krenem dalje? Zahujao je vjetar {to bri{e misli. Osje- i nijemo me pitao. Nije me optu`ivao, ali sam vidio
}ao sam se kao gol ~ovjek koji u ~udu gleda svoje kako u svom zgr~enom strahu tra`i razloge.
tijelo, neza{ti}eno, i poku{ava na njemu prona}i raz- Zapanjen, htio sam ga ne{to upitati, ali se onda
loge svoga bijega i smisao puta na koji se uputio. sve po~elo okretati oko mene: i groblje, i Kumbara{ev
Kameni turbani i grobne plo~e su se odmicali od mene. tamnosme|i kaput, i neka ~avka, i kamena glava ni{ana
I okolno drve}e tako|er. Umotao sam se dublje u svoj {to otvara usta i izgovara molitvu, i naslu}ena kr~ma
kaput i pomislio kako }u, ako budem brzo kora~ao, u koju sam htio pobje}i, i gomila ustra{enih ljudi {to
uskoro u}i u neku kr~mu, skriti se u samom uglu i rukama zaklanja lice od onih koji bi ih mogli sanjati...
prona}i tamo ne{to za svoju `e|. Dugo sam gledao u bijeli strop iznad sebe i poku-
Na samom ulazu u groblje stajao je jedan ~ovjek. {avao na njemu prona}i Kumbara{eve o~i.
Bio je poluokrenut, tako da mu se lice nije vidjelo. – Za{to si me sanjao?!
Izgledalo je da ~eka nekoga. Imao je tamnosme|i
Dan-dva nakon groznice koja me dr`ala u postelji,
zimski kaput i isti takav {e{ir. Nije se micao, ali sam
po{ao sam na staro mjesto.
osje}ao da drhturi od ne~eg {to nije bila studen. Nije
to bio ni ledeni vjetar koji je i{~ezao valjda u istom I, dok sam se pribli`avao na{em stolu u uglu, vidio
onom trenutku kad me je pognao iz groblja. Sjenka sam da me svi gledaju kao da mi je lice zato~eno iza
~ovjeka li~ila je na ogromnu ~avku. Znao sam da ne stakla. Jedino je Kumbara{evo mjesto bilo prazno.
mogu pro}i tek tako pokraj njega. Znao sam da mu Terzi} je u ruci dr`ao novine s Kumbara{evom slikom.
moram pogledati u lice. Istovremeno, pani~no sam se Sagnuo sam se da bolje pogledam, a slova ispod slike
upla{io. Gledao sam kako bih projurio kroz otvorenu su zatitrala. Pro~itao sam, kunem se:
kapiju groblja, posve suprotno od njega, pokrivaju}i – Za{to si me sanjao?

264 265
U SUMRAK PADAJU JABUKE Djeca su zaspala, `ene kunjale, nas trojica mu{ka-
raca pri~ali smo o stvarima koje smo znali ili na-
slu}ivali. Doma}in se igrao starim pi{toljem, ~istio
ga, punio i izgledao mi krajnje `alosno s tim oru`jem
u ruci koje ga je moglo za{tititi samo od vlastitog
straha.
Onda sam ~uo tup udar. Kao da se ne{to u meni
No}as }e pobiti sve u na{oj ~etvrti. Ili zatvoriti. otkinulo i te{ko palo, ali bol je ostala i spona bola se
Tako sam ~uo. Iseljavanje ide presporo po njihovu nije prekidala s tim otpalim, izgubljenim dijelom. Za-
mi{ljenju. Ova no} bi to trebala ubrzati. mislio sam se i eufori~an od bdjenja poku{avao sli-
Gledao sam ga. Govorio je tako jednostavno kao jepim o~ima prodrijeti u mrak koji je okru`ivao ku}u.
{to mi je ponekad odgovarao na pitanja o automobil- Onaj udar se ponovio, jo{ ja~e, kao da je dolazio iz
skim motorima, koje nikad nisam shvatio. Razumio najdublje praznine u meni. Prenuo sam se, misli su
bih zapravo sve {to je rekao, ali je mozak odbijao da se zamrsile i razbje`ale, ni{ta vi{e nisam razaznavao.
se upozna sa biti sprave, kao da mi je sugerirao da se Za~ula se jaka eksplozija, a potom su slijedile jo{
nikad u `ivotu ne slu`im njome. Osim kao pasivni dvije. Bile su u blizini, ali na drugu stranu od ~etvrti
putnik. Slu{ao sam ga i sad. Pasivni putnik. Drugi je u kojoj smo `ivjeli. Mo`da smo gospo|i u crnom
sad mehanizam bio posrijedi. Mehanizam koji }e nas olak{ali posao, mo`da smo do{li na mjesto gdje je to
ubiti. ona `eljela, kao u onoj pri~i o putu u Samaru. Pogledao
sam djecu koja su nemirno spavala. Ni u san se nije
– Mi ve~eras idemo u staru ku}u preko Vrbasa. moglo skriti.
Mo`ete i vi s nama.
Ho}e li nas doista no}as sve pobiti? Ili smo zapravo
Pomislio sam kako doista moram ne{to u~initi. ve} mrtvi, ali toga nismo svjesni? Nisu svjesni ni oni
Zbog djece. S ne{to malo stvari preselili smo se te koji nas `ele istrijebiti. Ubijanje i uni{tavanje je njihov
no}i u njegovu ku}u. Nismo spavali. Bdjeli smo i putokaz i pitanje je ho}e li ih iko ikad prenuti na tom
oslu{kivali. Po~etak policijskog sata ozna~io je po~e- putu. Samo gospo|a u crnom na ~ijem su kumiru
tak dugog no}nog i{~ekivanja, koje se najednom razli- urezali znakove svoje pohlepe.
kovalo od drugih no}i. Druge no}i su bile opasne i
nejasne, a ovo je mogla biti kona~na no}, no} u kojoj Muk poslije eksplozije nalik je na provaliju.
}e se pojaviti gospo|a u crnom i blijeskom svoje kose Gledali smo se i jedan drugom u o~ima tra`ili
potra`iti na{e du{e. Prvi put sam u rije~i kosa jasno minirano mjesto: je li to bila d`amija, neka prodavnica
vidio njenu dvostrukost: sje~ivo, nestvarno kao da je ili ku}a...
iskovano od mjese~ine, i duge, sijede vlasi, ukru}ene Otkinuo se jo{ jedan udar koji je bio nalik na
od mrzline, a svaka od njih sije~e kao britva. otkucaj usporenog svemirskog bîla.

266 267
– Padaju jabuke u vrtu – osmjehnuo se on, nekako OTKRIVENJE
izobli~eno, kao da mu je `ao {to mu ne padaju u ruke
i kao da je u toj jabuci {to je pala bit svega njegova
`ivota.
Jabuke.
Bile su to jabuke.
Oslu{kivao sam, i{~ekivao. Osje}ao kako se od
te{kog mraka stje{njava jedna crna jabuka koja bubri mojim roditeljima
na grani, oklijeva kao golema crna kap, a potom se
otkida i pada u vrt da bi onim svojim tupim udarom Zato~eni grad `ivi od slutnji i u slutnjama se ras-
dala na{oj zebnji jo{ jedan znak. To je vrijeme {to ta~e.
nas okru`uje. Poput slutnje raste i `ivica pred starom ku}om.
Niko nije zakucao na na{a vrata. Niko nije provalio Starac i starica gledaju u nju, u taj bujni, debeli, visoki
i zapucao. Niko nije ubacio bombu. Samo su padale zid {to je ove godine nadrastao glave prolaznika i
jabuke. sakrio posve, njih dvoje, od pogleda sa ulice. Godine
U zoru su zvukovi i{~ezli. su pro{le kako se stara ku}a jedva odr`ala u zem-
Nekoliko mladi}a odvedeno je te no}i iz ~etvrti ljotresu. Zid pred ku}om sa starim kapid`ikom nije
do na{e, starac i starica ubijeni su u svojoj ku}i, mini- izdr`ao. Starac nije mogao povjerovati da je zid bio
rana je trgovina iz koje su prethodno iznesene stvari, toliko krhak. Sedra od koje je bio ozidan rasula se po
oteto nekoliko automobila i jedna je maloljetna djevo- ulici kao da ju je Vrbas nanio i zaboravio. Zjapila je
jka nestala. Bila je to posve mirna no}, kako je zapisano tu velika rupa i iznenadila mali vrt pred ku}om gdje
u svim slu`benim izvje{tajima. su pra{njave ru`e pognule glave, a jorgovan treperio
kao u groznici. Potom je starac na~inio sasvim malu
kapiju, usku, a oko nje zasadio `ivu ogradu. Sporo je
rasla u po~etku, kao da se predomi{lja, bila je rijetka
i kr`ljava.. Skoro da je pomislio kako je zasadio po-
gre{nu `ivicu. Me|utim, nakon nekog vremena je iz-
nenadno oja~ala, kao da se na to naglo odlu~ila i starac
je po~eo {i{ati njen razbujali stas. Prolaznici su pola-
hko tonuli iza njena zelenila i uskoro su se vidjele
samo glave {to promi~u. Tako je bilo kad je starac
posljednji put {i{ao. Otad se dogodilo toliko stvari da
se ~ovjek bojao na njih i misliti, a kamoli jo{ poku{ati
da ih shvati. @ivica je jarosno gotovo {ikljala uvis, a

268 269
starac i starica su bili zadovoljni. Ku}a je sad sa ulice Starac ne re~e ni{ta. Oti{ao je do {upe i vratio se
izgledala kao `ena pod velom. Vidjele su joj se samo s vrtnim makazama.
o~i. Starac bi najvi{e volio da i te prozore prvog kata – Mislio sam da }e to ove godine u~initi Nazim.
zakrije razigrana `ivica, ali znao je i da je zato potrebno Pro{li put mi je pomagao. Bistar dje~a~i}.
vrijeme. Nije vi{e bio siguran koliko mu vremena – Grdna rano. Gdje li su sad oni?
preostaje. Donedavno o vremenu nije ni razmi{ljao. – Ka`u da je u njihovom stanu neki pilot. Oni
Njegov tajni sat su bili poslovi koje je obavljao u imaju prednost.
ba{~i iza ku}e: obrezivanje i za{tita vo}a, sadnja i – Mogli su nam se koji put javiti. Taibina sestra
plijevljenje povr}a. Starici je ostajao vrt ispred ku}e. je neki dan dobila pismo od k}erke i zeta. A oni su
Ru`e su bile njene. Bilo ih je dvadesetak vrsta: nje`- zajedno oti{li.
nocrvenih, `utih, bijelih, tamnih kao krv. Okretale su – More bit da su mogli.
glave jedna prema drugoj i li~ile na ~avrljavu, ponekad Starac te{ko ustade. Ponio je merdevine i najed-
svadljivu, ali i pomirljivu porodicu. nom se uzvisio iznad ulice. Prolaznici su ga ~udnovato
Mala kapija je o{tro zveknula i starac se trgnuo. gledali. Samo je jednog od njih poznavao. Sve su to
Stazom je dolazila susjeda {to se nedavno doselila. bili neki novi ljudi. Kao i susjeda. [tricnuo je nekoliko
Izgledala je uznemireno. ~uperaka s goleme }ube `ivice. Sve je to nekako i{lo
– Kad mislite {i{ati ogradu? – rekla je umjesto ukrivo. Onda pomisli kako bi od `ivice mogao na~initi
pozdrava. lik svoga unuka. Vidio je kakva ~uda rade vrtlari u
Starac i starica su bili zaprepa{teni. Nisu izgovorili nekim velikim parkovima svijeta. Vidio je na televi-
ni rije~. Nisu razumjeli za{to bi se nekoga ticala nji- ziji. Uostalom, ne}e vi{e gledati u prolaznike. Za-
hova ograda. mi{ljat }e lice svog unuka.
– Va{a ograda se popela do jorgovana, a on je Rezuckanje i presijecanje je plelo svoj ples da
blizu mog prozora. Mogla bi mi se neka zmija uvu}i starac nije ni osjetio koliko je uznojen. Penjao se i
u sobu. A ja se zmija stra{no pla{im! silazio s merdevina, sjekao, oblikovao. Nije ni primi-
– Nema ovdje zmija – re~e starac. jetio kad se na{ao na ulici. Zid `ivice je posve bio
– Ne znam ja. provaljen i kroza nj se moglo u}i u vrt, kao kroz
otvorenu kapiju. Starac ni{ta nije primje}ivao. Radio
– Da posije~emo i jorgovan?
je posve zanesen. Na prozoru se pojavila susjetka i
– Nisam to rekla. Ali ja se stra{no bojim zmija. zaprepa{teno stavila ruku na usta. Osjetila je ~udno
Dugo nakon {to je susjeda oti{la, starac i starica sa`aljenje i zato brzo zatvorila prozor i navukla za-
nisu progovorili. Napokon, on je ustao i po{ao. vjese.
– Ho}e{ li? – zadr`a ga stari~in glas. Starica je u kuhinji pekla poga~u. Zamotala je
– I ti misli{ da treba? vrelu poga~u u ~istu, navla`enu krpu i po{la da ga
– Mo`da se stvarno boji zmija. pozove. Kao u snu izi{la je na ulicu, jer nije mogla

270 271
vjerovati da zida od zelenila vi{e nema. Ostala su PARADOKS O MINOTAURU
samo tri grma {to su podsje}ala na ljudske figure.
Starac je na jednom grmu ne{to dovr{avao. Nije je ni
primijetio.
– [ta si to u~inio?
– Ni{ta – re~e on i nasmija se kao dje~ak.

Labirint je ispunjen pri~ama. I sjenama pri~a.


Tako se kristalizira jezovita kaza o laboratorijskom
gradu, gdje je svaki ~ovjek ponaosob biolo{ki samac,
gdje se preciznim predvi|anjem i pritiskom kidaju
veze izme|u ljudi, zmija klaustrofobi~nosti se pretvara
u sind`ire na njihovim nogama i oni su neprekidno u
poziciji paradoksalnog izbora izme|u iluzija mogu}-
nosti u stije{njenom i sve tje{njem `ivotu.
Kroz Grad prolaze zra~na bi}a pokraj Minotaura,
njegovih stra`ara i gonilaca, odjevenih u ko`u da`-
devnjaka i obilje`enih znakovima od kojih bije jeza,
kao i od njihovog oholog pogleda, toliko nalik pogledu
insekta. Zape~a}ena su vrata u ljudskim o~ima. Pro-
valjene su kapije. Zijevnuli su ponori nekih, u sno-
vi|enjima slu}enih, smrtonosnih pogleda. Zaista, ko
nas promatra iz insektovih o~iju.
Uistinu, Minotaur je jezovit, jer on sam ne pri-
mje}uje svoju nakaznost. On je ne krije. On je isti~e
kao obrazac i uzor. Metamorfoza se do`ivljava kao
oslobo|enje, kao novi, jedini mogu}i princip `ivota.
Pamtim: bio je snijeg, bila je studen, stenjala je
bijela zemlja. Skupili smo se na starom banjalu~kom
groblju Stupnica da se oprostimo od Ibrahima Had`i}a.
Ibro je bio zidar, graditelj ku}a, i u svojoj osamdesetoj
godini jo{ toliko jak da je mogao jednom rukom podi}i
~ovjeka uvis. @ivotopis tog vedrog herkula odu{evio

272 273
bi svakog ljubitelja pri~a, naro~ito oni dijelovi koji ^ovjek je da se preispituje. ^esto sam razmi{ljao
pripadaju mladosti i moma{tvu. I ni{ta tom skromnom o tome kako }e mi `ivot prote}i dosadno i kako }u
~ovjeku nije nedostajalo. Izdavale su ga jedino o~i. mo}i isplanirati svako putovanje, svaku ukradenu
Vid mu je tan~ao. Kao da se udaljavao od slika svijeta avanturu, koju }u kao plijen dovla~iti u brlog zavi~aja
i jurio za nekim drugim slikama, onima za kojima je i gostiti se njome poput svakog senzibilnog kradljivca.
istinski `udio. Me|utim, u knjizi u kojoj smo zapisani, na{a su|aja
– Oprosti, sine. Ne vidim ti ja vi{e ni{ta – govorio je prekri`ila neke stranice ili mi naprosto nismo bili
bi kad bih ga pozdravio i kad bi se on zainteresirao svjesni Teksta koji slijedi.
ko ga to pozdravlja. A meni su kroz glavu prolazile Moja sudbina je da me nema.
slike i pri~e koje sam ~uo, neke i od njega samog, Sve {to se dogodilo u Labirintu dovodi samo do
iskazane jednostavno{}u koja zapanjuje. Stajali smo te istine. Ja sam jedan me|u hiljadama onih koje je
u stije{njenom gradu, u Labirintu, kojim njegovi istin- Minotaur stavio na svoj popis.
ski stanovnici mogu kora~ati samo sa zebnjom, a on Najednom smo svi mi na ovoj d`enazi biv{i ljudi.
je na moje pitanje odgovorio: Najednom smo svi mi na ovoj d`enazi zapravo na
– Sve je ovo Bo`ija kazna. svojoj d`enazi.
Prethodnici Minotaura koji je do{ao u na{ grad i
^udno mi je bilo. I sad je. ^uo sam mnogo puta
markirao u njemu svoj Labirint, idu}i od ta~ke do
te rije~i, sa razli~itim podtekstom, ali nikad ih nisam
ta~ke za pe~atom smrti, kri`aju jedno po jedno na{a
mogao u potpunosti prihvatiti. ^ak i da se suo~im
imena, ulaze u na{e puste sokake, jo{ tople krevete i
licem u lice sa samim Derd`alom i sa @ivotinjom.
otvaraju nam samo jedan put: put u Donji Labirint,
Nekoliko dana kasnije saznao sam da se Ibrina du{a onaj o kojem je govorio Herodot i o kojem mo`e
odijelila od njegova stamenog tijela, na molitvi, u svjedo~iti jedino pijesak, jedino ova tvrda zemlja po
najstarijoj i najljep{oj banjalu~koj d`amiji Ferhadiji.
kojoj bezazleni snijeg ispisuje svoju planetarnu brigu.
Ba{ onako kako je `udio, ba{ onako kako mu je bilo
Da li je tako ne{to mogla naslutiti Pasifaja dok se
zapisano: iz sku~enog, u otvoreni, veliki grad.
uvla~ila u {uplju drvenu kravu? Nije li ona dala mitu
Na d`enazi je, za banjalu~ke prilike u ovom vre- element ~ovje~ijeg, `udnju za nasiljem, `udnju za ubi-
menu, bilo zaista mnogo ljudi. Nikad tako ~udno, janjem? Izmi{ljeni bode`, odnjegovan u ritualnim pri-
nikad tako sabrano nisu ajeti doticali moje uho, kao ~ama, na kraju se zario u srca onih koji nisu bili svjesni
u tim trenucima dok su smetljarska kola tandrkala da je Labirint njihov dom.
ulicom pokraj Stupnice, gore–dolje, i dok je neko Poslije d`enaze, na{ao sam se na istom putu sa
povremeno pucao sa [ehitluka, zarivaju}i svoje me- Alijom, koji je neka vrsta dobrog duha Grada, kojeg
talne opomene u slova uspomena. dobronamjerni smatraju osobenjakom, a nestrpljivi i
Minotaur nas je neprekidno opominjao na svoju netrpeljivi gradskom budalom. Pri~a o Aliji po~ela se
prisutnost. raspredati u vrijeme kad sam bio dje~ak (on je ne{to

274 275
stariji od mene), tj. kad je Alija odlu~io da ~ini samo – Koji broj? O to je Nuskina sestra. Divlja golu-
dobra djela i da ~isti Grad. Uvijek je u povijesti ovog bica.
grada bilo takvih ljudi. Mo`da je to ona psihi~ka veza Jednom je neko otvorio ~okoladu, sakrio sli~icu i
koja grad ~ini bi}em, ta nevidljiva korespondencija izgovorio njen broj. Alija je sav pretrnuo. Bio je to
sa svima, bez posebne organizacije i cijene, na isti broj ~egrtu{e.
na~in na koji to ~ine ki{a i sunce. Alija je uvijek vi{e Alija je raskrilio ruke i zamucao. Izgovorio je ime
razgovarao s golubicama i Vrbasom, negoli s ljudima. banjalu~kog policajca kojeg smo svi poznavali. Bar
Ipak, postoje mjesta na kojima se on gotovo uvijek po imenu. Njegova vje{tina s pendrekom bila je gla-
mo`e sresti. Jedno od takvih mjesta je d`enaza. On sovita. Alija je bio uznemiren kao da jo{ uvijek osje}a
koji je uvijek imao vlastiti pogled na svijet, izra`en strah od susreta sa zve~arkom. Sje}am se, bilo mi je
kroz brojeve i kroz igru sa sli~icama @ivotinjskog to ~udno, jer ni pretpostavljao nisam koliko je Alija
carstva, na d`enazama je bio posve posve}en, kao da u mladosti dobio batina od ^egrtu{e i onih koji su sa
se opra{ta od najbli`ih. ^egrtu{om bili u istom klupku. A ^egrtu{a je danas,
Njegova igra sa @ivotinjskim carstvom bila je ~ud- kao i mnogi iz klupka na svom ~egrtu{astom pijede-
na komunikacija koju nikad nisam u potpunosti shva- stalu od kojeg sve oblijeva jeza.
}ao. Dovoljno je bilo re}i mu broj sli~ice i on je znao Iz prostorije sa ledenim pijedestalom kre}u pro-
koja je `ivotinja na njoj naslikana. Igra je mogla te}i gonitelji u sve prolaze Labirinta.
i obratno. Neko bi rekao koja je `ivotinja na slici, a Pomislio sam, dok smo se penjali kroz snijeg, uz
Alija bi odmah pogodio njen broj. Pamtio je beskrajno Dolac, kako njemu sad izgleda na{ Grad-Labirint i
dugi niz brojeva koje su dokoni igra~i zapisivali na kako je sad poredao brojeve u svom bestijariju.
papiru. I svi su se ~udili i svi su se smijali i niko nije – Je li ikad bilo gore nego sad, Alija? – upitao
znao za{to je to potrebno. Ali, njegovu pravu igru sam sam ga.
shvatio tek kad je neko rekao broj sli~ice, a Alija – Bilo je – rekao je on potpuno sabrano i lucidno
izgovorio: – kad je bilo isto vako, ali se nije znalo da je vako.
– Avdo Tica. Vodomar.
Na slici je bio vodomar. Me|utim, svi koji su
poznavali Avdu Ticu, pasioniranog ribara i biciklistu
sa zamjetnom grbom, morali su se slo`iti da je on
posve nalik vodomaru i po svom zanimanju i po karak-
teru.
Tako je Alija imao za svaku sli~icu dodatno ime.
Pla{io ga se ili ga izgovarao sa drago{}u, ovisno ve}
o tome koja je `ivotinja bila u pitanju.

276 277
NEVIDLJIV – [ta ti jo{ ~eka{? – brujale su rije~i.
A bez legitimacije nije mogao izvaditi papire za
izlazak.
– Ima{ jo{ sedamnaest dana. Poslije toga da te
vi{e nisam vidio.
Dani su brzo prolazili. Zato su no}i bile duge,
tan~ale su, uvrtale se oko besanog vretena kao tanka
Pretukli su ga. Ponovno. Zaustavili su ga na ulici, crna vuna.
jer je neoprezno izbio na trg s kojeg vi{e nije bilo Besim H. je hodao no}u. Kora~ao je u svojim
izlaza. Jedan mu je policajac poderao legitimaciju, be{umnim cipelama kroz zamra~eni grad, skrivao se
drugi se pravio da ne vidi. Tre}i ga je ugurao u kombi. od patrola, kora~ao je nogu pod nogu sa kestenovima
Poslije je dugo ~amio u polu~u~e}em polo`aju, os- i platanama, zaobilazio osvijetljena mjesta, gdje se, i
lonjen sa po tri prsta svake ruke na zid. I tad se sjetio pored policijskog sata, ~ula pijana pjesma i hrapav
pri~e. Udarali su ga, mehani~ki, kako je koji nailazio, smijeh. Niko ga doista nije primijetio.
kao {to ~ovjek sklanja kosu {to mu pada na ~elo. Neki Jedno jutro odva`io se da ode na Tr`nicu. Hodao
s posebnim bijesom i zadovoljstvom. Osje}ao je to je izme|u tezgi, ali niko mu ni{ta nije nudio. Zastao
dobro na svojoj glavi, stomaku i le|ima. I tad je Besim je pred jednom `enom {to je prodavala povr}e i rakiju.
H. odlu~io. Ako se ikad odlijepi od ovog zida. Ako U sebi je govorio: "Ne, ja nisam tu. Ti me ne vidi{."
ikad izi|e iz ove zgrade. @ena ga nije ni pogledala. Nai{ao je drugi kupac i ona
^ovjeka mogu udarati jedino ako ga vide. mu se obratila kao da Besim i ne postoji.
Postojalo je toliko ljudi u povijesti koji su znali Uspinjao se prema glavnoj ulici, kad se na vrhu
tajnu nevidljivosti. Stvar je zapravo bila krajnje jed- zaustavio kombi, a odmah iza njega i kamion, pun
nostavna. Dovoljno je postati bezli~an. Dovoljno je vojnika. Blokirali su prolaz. Okrenuo se. Dolje je bio
onome koji bi te mogao primijetiti sugerirati da te blokiran most na Crkveni. Tr`nica je bila sa svih strana
ustvari nema. Otkloniti njegovu pa`nju na ono {to ga zatvorena.
doista zanima ili na ono {to misli da ga zanima. Svejedno, mislio je Besim H. Ja sam za njih ne-
Danima i no}ima, koje su bile mnogo du`e nego vidljiv. Zar se to nije malo~as pokazalo? Dovoljno je
dani, razmi{ljao je Besim H. ^as mu se ~inilo da je da budem koncentriran i pro}i }u pokraj njih. Ne}e
na pragu rje{enja, ~as potom sve se ru{ilo u pepeo i me vidjeti. Nastavio je put istim koracima kojima je
prah. Bilo bi dobro kad bi mogao potra`iti jo{ neke i{ao i dotad. I{ao je pravo na vojnike koji su zaus-
knjige, ali u Biblioteku nije smio. Vidjeli bi ga be- tavljali i legitimirali prolaznike. Uronio je u prostor
sumnje i, dok bi prona{ao knjigu koja bi ga primakla izme|u kombija i kamiona, govore}i u sebi: "Vi me
bli`e rje{enju, stvar bi bila zavr{ena. Tako mu je i ne vidite. Ja za vas ne postojim. Ja sam samo zrak."
rekao onaj {to je poderao legitimaciju. Pro{ao je.

278 279
Nijedan vojnik ga nije pogledao, nijedan policajac. SLASTI^ARNA
Neko je, dodu{e, povikao ne{to iza njegovih le|a, ali
on se nije osvrnuo. To se nije odnosilo na njega. On
je bio nevidljiv.
Preplavilo ga je zadovoljstvo kakvo nikad u `ivotu
nije osjetio. Svijet je bio posve otvoren. Potrebno je
samo prepoznati put, onaj pravi. I njime krenuti. Opa-
sno je bilo jedino vratiti se ku}i. Oni znaju gdje stanuje, Sad su svi znali da je on na redu.
a tamo }e, me|u stvarima koje ga tako dobro poznaju, Pro{le no}i razorena je buregd`inica desetak me-
te{ko izdr`ati da bude nevidljiv. I sedamnaesti dan tara dalje i u ovom starom naselju, u blizini mosta,
bio je tu. Bilo je vrijeme da krene na put. Dugo }e ostala je netaknuta samo njegova slasti~arnica. I dosad
pje{a~iti, ali on se toga nije bojao. Uvijek je volio su podmetnute detonacije obilazile oko nje, kao ~u-
hodati. Jednom je, ~ak, pje{ice i{ao na More. Spavao dom. Naglo su se pribli`avale, ~im je po~ela ta surova
je u selima, u {umi, i, nakon nekoliko dana, More se igra {to se zbivala za vrijeme policijskog sata, da bi
otvorilo pred njim. iznenadno promijenile smjer, pre{le na drugu stranu
Odlu~io je da }e krenuti u praskozorje. Va`no je ulice ili se ~ak uvla~ile u pokrajnje sokake, gdje god
bilo da po mraku ne zaluta. Skupio je ne{to hrane i je bila neka prodavnica ili radionica, a ~ije su ime
stvar~ica u zave`ljaj i, no} se jo{ opirala navije{tenoj podmeta~i imali na svom popisu. Skoro sva imena su
sivoj plaveti, krenuo. u ovom starom dijelu ~ar{ije bila na tom popisu. I
I{ao je uz Vrbas. Pro{ao je Gradski most, Zeleni, njegovo. Naravno.
Most u Gornjem [eheru i stigao do mosta u Novoseliji. Slijede}e no}i nije mogao zaspati. Pu{io je i oslu{-
Odlu~io je da ga pre|e i nastavi cestom prema Jajcu. kivao, naslu}ivao eksploziju koja }e razoriti njegovu
Dalje }e se ve} odlu~iti. Sti}i }e on opet na More. radnju. Nije se dogodilo ni{ta. Bilo je dodu{e pu{-
Sreo je svega nekoliko ljudi, ali oni su krili svoje o~i. karanja i jedna jaka detonacija, ali dosta udaljena,
Nisu ga vidjeli, zacijelo, i za{to da se trude, gledaju te{ko da je to moglo biti u blizini slasti~arne.
i nastoje proniknuti u ne{to {to ne postoji. Ujutro je do{ao na posao, neispavan, a primijetio
Na mostu u Novoseliji stajao je kombi otvorenih je i neuobi~ajeno mnogo prolaznika koji su zagledali
vrata. Imao je re{etke i podsje}ao Besima na {interska njegovu radnju. ^inilo mu se da na njihovim licima
kola. Mogao bih se i s njima voziti dio puta, pomislio vidi nezadovoljstvo i to ga je gotovo razbjesnilo.
je Besim i glasno se nasmijao. I tako me ne}e vidjeti. – @ao vam je {to je jo{ ~itava! – skoro im je
Nevidljivi autostoper. viknuo u lice.
I, doista, Besim H. je ostao nevidljiv. Niko ga vi{e Nije rekao ni{ta, jer mu je bilo jasno da je sve
nikad nije vidio. odgo|eno do ve~eras i da }e se neizbje`no ipak do-

280 281
goditi. Oti{ao je ku}i ranije, rasijano tra`io neke stvari, Poznanik iz njegova pogleda vidje da se odao i
uzeo zalogaj-dva i ostavio tanjir na stolu. ugrize se za jezik. Razmijenili su jo{ nekoliko re~enica
Pomislio je kako bi bilo dobro izvaditi neke aparate i onda je poznanik oti{ao.
iz radnje. Vrijedni su i skupi. Ali kamo bi s njima? – Zna~i tako je to. Sad se i klade na moj ra~un
Ako se slastice ne budu pravile i prodavale kako }e – re~e on poluglasno. Osje}ao se pritom prili~no rav-
`ivjeti? Kako }e `ivjeti svi oni koje je radnja hranila? nodu{no.
Poslijepodne je obi{ao slasti~arnu i vratio se ku}i.
Ve} se mra~ilo, a on je i dalje prenosio onaj umor od Me|utim, slasti~arnica nije odletjela ni te no}i,
ju~er. Sjedio je u mraku i pu{io. @ena ga ni{ta nije niti slijede}ih nekoliko. Kao da je bila ukleta. Raza-
pitala. Djeca su se be{umno bavila nekim svojim, ranja su se preselila u drugu ~etvrt.
dje~jim poslovima. A pred njegovim o~ima otvarao – Mo`da je dou{nik – lebdjelo je u zraku.
se neki veliki, zatamnjeni svijet, svijet koji ga je mamio Poznanici su ga po~eli zaobilaziti. Nije to odmah
negdje duboko u sebe, svijet toliko udaljen od ove primijetio. ^udio se {to mu dugo ne dolaze ni kum
ulice i od ovog grada, da je pomislio kako to mo`e ni prijatelj. A onda je shvatio da je za sve kriva prokleta
biti samo onaj Tamni vilajet o kojem je nekad ~uo slasti~arna, koja svaki dan radi i u kojoj se svaki dan
pri~u, ali se nije mogao sjetiti. To je tajni, tamni svijet pone{to proda.
koji ga poziva.
Stra{an zvuk ga je trznuo iz sna. Pogledao je u Jedino je on znao da je sve to privid. Kladio se u
`enu, ona u njega, ali u njenom pogledu je bilo samo sebi sa Azizom i sa svima ostalima, kladio se sa onima
nerazumijevanje. {to kru`e no}u i razaraju, kladio se sa samim sobom,
– [ta je to bilo? – zapitao je neprirodno glasno. iako je znao da je ta opklada davno izgubljena, izgub-
ljena ~ak prije ovog vremena, negdje u Tamnom vila-
– Ni{ta. Jamda si ne{to sanjao – odgovorila je. jetu, tamo gdje }e se zacijelo morati vratiti.
Sutradan, radnja je blistala u jutarnjoj svjetlosti.
Ni{ta nije bilo ni taknuto. Spavati nije mogao i izgledao je kao pu{a~ opijuma
Jedan njegov poznanik pro|e s ~udnim smije{kom. kojeg dim nosi ulicom.
Zaustavio ga je kao da }e otkriti tajnu. Pri~ao je Jedne no}i, pred jutro, sna`na eksplozija probudila
neke besmislice ne bi li ga nagnao da se oda. je sve ljude u ulici. Sat-dva kasnije primijetili su ga
– Aziz izgubio opkladu – re~e ovaj u jednom kako ~isti staklo i razbijene predmete iz radnje. Po-
trenutku. znanici su navra}ali. Neki su mu povjerljivo govorili
– Za{to? – upita on i odmah shvati da se Aziz da znaju ko je to uradio. Jedna `ena je sa svog prozora
kladio kako }e slasti~arna odletjeti no}as. Aziz je vidjela kombi.
prodavao odje}u i njegova je prodavnica stradala me|u On je svakog slu{ao, ali nikog nije ~uo. Znao je
prvima. da }e no}as spavati kao nikad u `ivotu.

282 283
KO[ULJA SA ZAPISIMA osjetio isto {to i ja. @udno je udisao no}. Kad bi
osje}ao isto {to i ja, onda ne bi bio tenk.
Da li bi ova kamena sjekira bila uspje{nija? Ili
srebrenjaci rimskih careva?
O tome ne govore ni{ta karte, niti stare fotografije.
Svijet je tako mali i neva`an, ako je u sredi{tu njegove
karte nacrtan raj, kao {to je to kod Ptolemeja slu~aj.
Nije istina da `ivot curi kao pijesak u pje{~anom Negdje u bjelini, na kojoj je po~ivala njegova ruka
satu. To curi smrt. dok je crtao svoju kartu svijeta, nalazi se ovaj grad,
Grad koji je uvijek bio okovan izme|u neba i zemlje.
I kad sjedi zato~en u svojoj sobi, ~ovjek putuje S neba ga je crtao neki prst, nalik na Ptolemejev, a
kroz svoje vrijeme. odozdo ga je gutalo ne{to, ne{to bez imena, nalik na
Da nije no}, s njegovog bi se prozora vidio Muzej. Veliki Zijev ili na Zmaja Praznine.
Zato je okrenuo le|a prozoru i, u mraku svoje sobe, Taj zmaj je uvijek `ivio u utrobi ovoga grada.
iza zatvorenih o~nih kapaka, vidi zgradu Muzeja kako Mo`da bi pravilnije bilo re}i da Grad `ivi iznad samog
se crni, opipati bi je mogao, ote`alu od no}i. Niko ga Velikog Zmaja. Nisu li to znali i oni koji su davno
ne vidi i on otvara vrata, be{umno, a zatim, nevidljiv imenovali dvije pe}ine na bo~nim kapijama Grada
kao mrak kora~a hodnicima nesvjesnim njegovog pos- istim imenom: Zmajevac? Grad se protiv Zmaja borio
tojanja. Prolazi pokraj punjenih `ivotinja (majstorski rame uz rame sa svojim dvojnikom. To su znali ili
radovi njegovog nedavno preminulog prijatelja): orao naslu}ivali mnogi kartografi. ^ini se da je Lazarus, u
samo {to se ne obru{i na njegovu glavu, sova mu ne{to petnaestom stolje}u, u tome oti{ao najdalje.
{ap}e na uho, to su zvukovi pomr~ine ~iji smisao ne Sad je sav Grad okru`en gvozdenim zmajevima.
razaznaje, {to mu potvr|uje vjeverica, ~iji grebuckav Prsten do prstena, obru~ do obru~a. Po Gradu hodaju,
smijeh za trenutak razbujava i smiruje njegovu plahost. odjeveni kao salamanderi, oni {to su izi{li iz gvozdene
zmajeve lju{ture. Oni i ne slute da postoji Grad-Dvoj-
Svi su oni `ivjeli ovdje, svi su oni `ivjeli i ubijeni
nik. I sad su tu, u ovoj no}i, oko Muzeja, spremaju
ovdje. Vidra i mladica gledaju se staklenim o~ima. se da dignu u zrak ono {to ih podsje}a na povijest.
Samo da ih neko uroni u vodu, nastavile bi svoj okr{aj. Ho}e li pre`ivjeti ove lutke odjevene u gradsku
Stoji pred sabljama, pu{kama, kuburama, rogo- no{nju?
vima za barut. [ta bi samo mogao u~initi sa ovom Zmajeve vojnike on ne mo`e sprije~iti. Za{to se
veli~anstvenom sabljom. Ve} njene korice govore sve. uop}e u{unjao, kao kradljivac, u ovaj no}ni san Mu-
Ne diraj me, govore one, jer ako izletim iz svoje ku}e zeja?
bljesnut }e mrak. Kad bi s njom stao pred tenk, tenk Zmaju se jedino mo`e suprotstaviti Zmaj. Ta mu
bi se zaprepa{ten zaustavio. Zaustavio bi se kad bi se misao u~inila tako jednostavna. Jednako je jed-

284 285
nostavno oti}i ili ostati. Stvar je samo u tome da to [UTE]I U SEBI SAM
~ovjek mora sam odlu~iti. Oti}i pod prisilom zna~i
dotaknuti malu smrt {to }e te slijediti poput bolesti.
Ostati zna~i skrivati se iza ogrta~a velike smrti.
Kad bi imao Zmajevu ko{ulju, osje}ao bi se iza
tog ogrta~a potpuno siguran.
Napokon, tu je. Svijetli u mraku. Ko{ulja od per-
gamenta na kojoj su ispisana imena Gospodara svje- Ostarjele su lipe, ostarjeli bagremi. Ostarjela su
tova, ko{ulja sa zapisima koja bjesove i druge ne~iste groblja na{a. A cvat nije. Kako bi behar mogao ostar-
demone dr`i na odstojanju, ko{ulja Zmaja od Bosne, jeti. I on me, kao sad, najvi{e na tebe podsjeti. Prolaze
koja mu je donijela tolike pobjede i sa~uvala ga. Da dani, a ja se pitam za{to si me ostavila. Nekad, dok
je nju imao na sebi ne bi mu ni{ta mogao ni onaj
smo bili mla|i, priznajem to sa stidom, pomi{ljao sam
otrov koji su mu dali u Carigradu.
Crvena kao krv (krv?!) i crna kao vran~eva griva, kako ne bi bilo pravedno da ja umrem prije tebe.
slova unose spokoj u njegove misli. On vidi kako se Osje}ao sam se tako jak i licemjerno sam zapravo
ta slova lijepe uz njegovo tijelo i za{ti}uju ga. Kad bi mislio, a nisam to `elio ni sam sebi priznati, kako }e
samo mogao obu}i ko{ulju? Kad bi samo mogao? valjda biti vremena za jo{ koju `enidbu. Nisam mislio
Otvorio bi se tada, mo`da, i Grad-Dvojnik pred nje- ba{ na svadbu. Ona je tu najmanje va`na. Mislio sam
govim o~ima. Zakora~io bi ulicama njegovim, u svoje na jo{ koji `ivot. Ukoliko sam uop}e mislio. Mjera~i
djetinjstvo, dvanaest sru{enih kamenih d`amija po- lica koje sad sre}em po gradu, sam, podsje}aju me da
novno bi bile na svome mjestu. sam dobio to {to sam zaslu`io. Ipak, pitam se, nema
Mo`da to ne bi bio spas samo za jednog ~ovjeka. li svaki ~ovjek u svom `ivotu takve pomisli i ne ispuni
Ipak, njegova ruka ne mo`e uzeti ko{ulju. Sala- li mu se svaka. Procvao je jasmin. Koliko li je samo
manderi ve} ulaze i u njegovu slutnju i pijesak po~inje razli~itih misli vezano uz njegov miris. Procvalo je i
sve br`e da sipi. ono nekoliko stabala na na{em starom groblju. Godi-
A kad posve iscuri smrt, mo`da }e se na}i neko nama na njemu niko nije pokopan, a sad je puno novih,
da okrene pje{~ani sat. svje`ih grobova. Mladi i stari mrtvaci se guraju u
zemlji. Niko od njih nije do~ekao svoje vrijeme. Tako
se bar meni ~ini. Vrijeme je do~ekalo njih. Odlaze
ljudi za koje to nikad ne bih pomislio. Uru{e se poput
krhka vr~a, sami od sebe, ili od lutaju}ih ubojica koji
ponekad ubijaju i bez dodira. Bolest na smrt hoda
na{im gradom i ponekad je osjetim ~ak i u mirisu
jasmina koji si ti toliko voljela. I u mirisu jasmina je

286 287
smrt. Ponijeli su je i oni koji su na vrijeme oti{li, koji za{to imale su vrijednost samo za tebe. I mene. Uskoro
jo{ uvijek odlaze, jer to je bolest od koje nema lijeka. }e, dakle, ostati bez ikakve vrijednosti. Ovako bar
To grad na{ umire, mladost na{a, djetinjstva na{a, imam za kahvu i poneku cigaretu. Srku}em ponekad
ljubavi na{ih pre|ih na Vrbasu i na Korzu. Jasmin to iz onog krnjavog fild`ana koji si ti najvi{e voljela,
tako prodorno govori da ~ovjeka smori i onda se javi koji je bio tvoj. Na njemu je neki crte` na kojeg dosad
ne{to, javi se taj zadah bolesti na smrt kojim su ok- nisam obratio pa`nju. Kao neki egzoti~ni vrt i u njemu
ru`eni i oku`eni svi koje poznajem. Jer, to je sada tri `ene oko malog stola. Jedna je okrenuta le|ima.
vonj na{eg grada, grada u ~ijem le{u nepoznati neki Ponekad mi se u~ini da }e se okrenuti (jednom sam
ljudi poku{avaju da na~ine svoj grad. Osje}aju li i oni pomislio da se to doista i dogodilo!) i da }e{ to biti
taj vonj? Morali bi da osje}aju. Oni su ga u grad i ti. Vrijeme se ipak igra sa mnom.
donijeli. Ipak, ~ini se da to njima nije va`no. Oni kao Neki dan su prerezali grlo onom stolaru {to nam
da se tom bole{}u hrane. ^udnovato, ali izgleda da je je pravio krov na ku}i. Kad li je to samo bilo? Gledao
to istina. Re}i }u ti ne{to ~ega nisam bio svjestan sav sam tog dana u krov i ne{to osje}ao. U vlastitoj su
na{ `ivot. Otkako si oti{la sav se svijet ogrnuo u ga ku}i ubili, jer su doznali da je taj dan prodao kola
samo}u. Kaznila si me tako {to te nikad nisam posve i imao je ne{to vi{e novaca. Otada onaj bol u mirisu
razumio, {to se nikad nisam otvorio. Ne, nisi me ti jasmina osje}am jo{ ja~e.
kaznila. Ti si znala da ja ustvari nisam ni svjestan Sjedim uglavnom u ku}i. Pokraj prozora.
sebe. Ka`njen sam. Naprosto. Kao {to se to ljudima Ponekad osjetim kako mi jasmin pokuca. Onda
ve} doga|a. A ti, da si mogla odlu~ivati, mo`da bi otvorim okno, nagnem se i udahnem njegov miris.
me pri~ekala da se okupam u ovoj svijesti i da po|emo Gotovo neosjetno, ali onaj zadah iza mirisa se po-
zajedno. Jer, sad znam, nikoga drugog nisam imao. ja~ava. ^udnovato, ali ta slutnja koju sve vi{e razazna-
Dolazi{ mi na san, ali nevidljiva. Molim te, pusti me jem jedino je {to mi pri~inja radost. ^ekam. Sve su
da te bar jo{ jednom vidim. Da te vidim kako mi se bli`e oni {to }e me povesti na putovanje iza jasminova
osmjehuje{. To je jedino {to mi ne mogu ukrasti, mirisa.
jedino moje bogatstvo, zape~a}eno nesnala`ljivom sa- I tad }emo se mo`da opet vidjeti.
mo}om. Rijetko izlazim i rijetko koga sre}em. Pri-
jatelji su i{~ezli. I ro|aci. Neki su se odselili, za neke
se ne zna ni to. Da, jasmin me opominje, mnogi su u
zemlji, u grobovima {to se otvaraju poput halapljivih
zemljinih usta.
Prodao sam neke stvari iz ku}e. ^inilo mi se da
je na svakoj od njih tvoja ruka ili pogled. Dugo sam
se borio protiv toga. ali morao sam. Siguran sam da
}e{ razumjeti. Uostalom, te stvari koje su oti{le bud-

288 289
[ETA^I NA KORZU O ~emu sad svi oni misle na ovoj opsjenarskoj,
sjenovitoj maturskoj ve~eri? Jesu li to isti oni ljudi?
Zar je mogu}e da su i onda, prije dvadeset i pet godina
mislili isto?
Oficir se odmaknu od kestena i pljunu.
Oni mo`da razumiju moje misli, pomisli ~ovjek.
Zar ne bih onda i ja mogao razumjeti njihove?
No` je zaboden u snu. – Te{ko mi je da ti odgovorim – govorila je `ena
Prorezan je bio san, otrcana zelena pid`ama i na koju je jedva prepoznao i to po karakteristi~nom na~i-
kraju i sam ~ovjek, onaj koji je istog trena i{~eznuo nu na koji je zabacivala kosu – Daleko sam. Ovdje u
iz svog stana i na{a se na Korzu, u drvoredu drevnih Belgiji tvoj lik i tvoje misli izgledaju gotovo prozirno,
platana i bolesnih kestenova. Kora~ao je i dalje kroz a Korzo je tako zatamnjen.
svoj razderani san, poku{avao prepoznati ne{to. Nije – Sutra idem u Zagreb – rekao je ~ovjek koji je
znao {ta. Bila je to samo slutnja. upravo zavr{io molitvu.
– Koliko nas je bilo u razredu? – upita on glasno, – Za koji dan se vra}am sa Grada~ca, a onda
~ude}i se i sam svome pitanju. }emo vidjeti {ta }emo s tobom – procijedi oficir.
– Trideset i tri – odgovori mu oficir naslonjen na – Sve je zapisano – dodade mladi} iz posljednje
kesten. klupe i pokaza na tekst koji je ~itao. – Uostalom, oni
su to sami izabrali.
– Petnaest mu{karaca i osamnaest `ena – re~e
– Meni mo`da mo`e biti `ao, ali to je jedina istina,
spikerica zvani~nim glasom.
to da su to oni sami izabrali – gorljivo je govorila
Ne{to dalje jedan je ~ovjek klanjao. djevojka {to je nekad sjedila iza njega. – Mislite da
Da, to su oni, pomisli ~ovjek u snu. To su sve sam ja sretna {to je moj sin u vojsci, ali kad se mora...
ljudi iz mog razreda. Ovdje smo {etali na posljednjoj Zamukla je kad ju je oficir presjekao pogledom.
proslavi mature, kao i na onoj prvoj. – Oni koji ne `ele da `ive s nama, neka idu –
Zaista, drvored je ove ve~eri bio ispunjen. pro~itao je mladi} iz posljednje klupe.
Mladi} iz posljednje klupe, ~ija je kosa sad bila Nekad je ovdje bilo toliko lastavica, najednom
sijeda, ~itao je neki prijete}i tekst i neprestano gledao pomisli ~ovjek iz sna. Li~ile su na note {to zapisuju
u usnulog ~ovjeka. ^ovjeku iz sna dugo je trebalo tajanstvenu melodiju na `icama. Nismo ni primijetili
dok je shvatio da se tekst i odnosi na nj. kad su nestale. Smijenile su ih vrane i tome se niko
Djevojka duge, crne kose gledala ga je vla`nih nije za~udio. Zar je mogu}e da lastavice nisu `eljele
o~iju. `ivjeti vi{e ovdje?
^itav `ivot me je voljela, shvati on. Kako sam – Oni koji ne `ele da `ive – re~e on glasno i svi
samo mogao biti toliko glup? ga negda{nji u~enici iz razreda pogleda{e u ~udu.

290 291
– To sam za sada samo ja – promuklim glasom [TAP
izgovori dje~ak u plamenu. Dugo su gledali goru}eg
dje~aka i jedva se dosjetili koji je.
– I ja – pomalo s nelagodom, kao da se ispri~ava,
re~e tako mr{av ~ovjek da bi se zacijelo sru{io da nije
bio naslonjen na drvo.
– A ja – zausti ~ovjek iz sna, jer su se opet svi
zagledali u nj – ne znam. – ...dvanaest... trinaest... ~etrnaest... ~etrnaest i
Pogledao je niz sebe i vidio da na njegovoj zelenoj pol... – djed je poput magi~ara naslonio svoj {tap na
pid`ami nema dugmadi, nego su sve same rajsnegle, mramornu plo~u. Govorio je poluglasno, osim pos-
poredane u ~etverokut. Nije osje}ao bol, nije osje}ao ljednjih rije~i, koje je izgovorio pomno gledaju}i u
ni{ta, samo to da se ne mo`e odlijepiti od kestena za dje~aka. – Toliko je od lipe. Jesi li zapamtio? Sve
koji je bio priboden rajsneglama. Nije to vi{e ni `elio. }emo to zapisati.
Dje~ak je pa`ljivo upisao brojeve olovkom u malu
bilje`nicu.
Djed je stajao uspravno, oslonjen o {tap i motrio
gleda li ih neko. ^inilo se da nema nikoga.
Pogled mu se zadr`a na lipi. Izgledala je tako stara.
Samo {to se nije sama uru{ila.
Nije dobro ra~unati od lipe, pomisli on. Za koju
godinu... mo`da i za koji dan... vi{e je ne}e biti. Pro-
matrao je naokolo, polahko, pa`ljivo sve dok mu vi-
dokrug ne ispuni sru{ena d`amija, zapravo hrpa ka-
menja koja je jo{ preostala od nje.
Stajao je zbunjen i osje}ao da }e ga, ne u~ini li
ne{to vrlo brzo, preplaviti o~aj. Podigao je {tap i pa`-
ljivo ga pogledao, kao da }e u njemu na}i odgovor.
Crna guma na vrhu {tapa se iskrivila. To se do-
godilo kad su dolazili i kad je {tap iskliznuo i skoro
posve uletio u slivnik. Slivnik je bio odgovor. Njega
sigurno ne}e mijenjati.
Vratio se do slivnika, naslonio {tap na rub i krenuo
polahko prema dje~aku, mrmljaju}i poluglasno: "Je-
dan... dva... tri... ~etiri... devetnaest... gotovo dvadeset,
dvadeset manje dlan... to je oko deset centimetara."

292 293
Naglo se okrenuo. Drvoredom su dolazila tri voj- Mjerio je i ponovno mjerio, a potom provjeravao
nika. Djed kleknu na mramor i po~e ~upati trav~ice brojke koje je dje~ak zapisivao u svoju bilje`nicu.
{to su izbijale iz pijeska i sitnog kamena na grobnim – Za danas }e biti dosta – napokon re~e djed i
plo~ama. Osjeti ~udnu nelagodnost, kao da {kaklja te{ka koraka se zaputi ka izlaznim vratima.
onog ispod zemlje i samo je pitanje trenutka kad }e – Sve smo zapisali – uvjeravao ga je dje~ak.
provaliti njegov smijeh. – Mo`da – odgovori djed.
– [{{{{... – re~e djed, a dje~ak ga pogleda za~u- – Zapisali smo {to se moglo – bio je uporan dje-
|eno. ~ak.
Vojnici su `urno prolazili. – Uvijek postoji jo{ jedna mogu}nost – pogleda
Jedan, u prolazu, sumnji~avo osmotri starca i dje- ga blago djed. – I kad stvari izgledaju posve zavr{ene.
~aka iza ograde. Starac je izgledao bolno zadubljen u Kucnuo je {tapom po vratima, gurnuo kvaku i tek
misli, dje~ak nespokojan. Vojnik se gotovo nasmije{i. kad se uvjerio da su vrata zaklju~ana, posegnuo za
– Raspon mog {tapa je 137 centimetara – re~e klju~em. To je uvijek ~inio u posljednje vrijeme. I
djed poluglasno – provjeravali smo to desetak puta. istim redoslijedom. Dje~ak se ~udio, ali nije govorio
Opet }emo mjeriti od istog slivnika. Na dobrom je ni{ta. Nije to bila jedina ~udna stvar u djedovu pona-
mjestu. Ba{ u pravcu. I s druge strane bi morao biti {anju.
slivnik. Samo ga treba prona}i. – Meni se ne ide – najednom re~e dje~ak dok su
jeli hladnu ve~eru. – Volio bih ovdje ostati. S tobom.
Dje~ak otr~a.
– Tamo }e ti biti dobro. I}i }e{ u {kolu. To su
Djed ga vi{e nije vidio. Kamene plo~e i stupovi na{i ro|aci. Bit }e ti kao kod ku}e.
sakrili su ga posve. – Ti si mi najve}i ro|ak. A i ku}a mi je ovdje.
Najednom se jedan visoki kamen s glavom nalik – Moje vrijeme istje~e – re~e djed strpljivo.
na ljudsku nakrenuo kao da }e otkora~ati. O`ivjelo je – Nije istina – viknu dje~ak i zaplaka. – Sve su
jo{ nekoliko kamenova oko njega. to izmi{ljotine. Zar je njima bilo vrijeme?
Djed protrlja o~i. – To je bila gre{ka u knjigama sudbine.
Dje~ak je stajao pokraj visokog bijelog kamena i – Sve je gre{ka. ^itav `ivot je gre{ka. Za{to ja
nestrpljivo mu pokazivao ne{to rukom. moram i}i u nepoznat svijet!
Na{ao je drugi slivnik, dosjeti se djed. Djed ustade i ~vrsto ga uhvati za ramena.
Bila je to metalna plo~a za silazak u kanalizaciju. – Kad bi znali da pla~e{, bilo bi im zima tamo
Naziv proizvo|a~a privukao je djedovu pa`nju. Bio ispod onog kamena.
je lahko pamtljiv i djelovao uvjerljivo. Pre`ivio je Dje~ak obori glavu i obrisa obraze o rukave.
tolike godine. Njega sigurno ne}e dirati. Mnogo }e Djed se vrati na svoje mjesto.
valova i{~eznuti u `ednoj rijeci dok na njega do|e Nastavili su jesti. [utke.
red. – Je li im mnogo hladno tamo dolje?

294 295
– Ne znam. Ali siguran sam da je toplije kad nas
dvojica do|emo. Siguran sam da oni znaju kad smo tu.
– Ho}emo li sutra i}i?
– Mislio sam da ti je ve} dosta.
– Ako stvarno otputujem, bit }e mi `ao. A mo`da
mo`emo i bolje izmjeriti.
– Smislit }emo ne{to do sutra. BESKRAJNI ZAVI^AJ
– A za{to ne bi i ti i{ao sa mnom?
– Kasno je za mene. Nisam vi{e ni u snazi. Mo`da
ne bih izdr`ao put.
– Ti? – zaprepasti se dje~ak. Mislio je da je njegov
djed najja~i ~ovjek na svijetu. A u mladosti je djed
doista bio tako jak da su se o tome jo{ pri~ale pri~e.
– Kakav je to put, ako ga ti ne bi mogao izdr`ati?
– Obi~an je to put. Za tebe. To je put koji ti otvara
vrata. A moja vrata vrijeme zatvara. Ne mogu te sli-
jediti. Tako je to zapisano. I zato moram ostati ovdje.
Onoliko koliko mi je jo{ ostalo.
Dje~ak se osjeti bespomo}nim. Suze su mu ve}
navirale, ali se skameni{e kad se sjetio hladnih plo~a
grobnice.
– Va`no je da ta~no napi{e{ i upamti{. Kad se
jednom vrati{, sa svojom djecom mo`da, ako i ne
bude vi{e groblja, ako na~ine taj prokleti parking o
kojem govore, mo}i }e{ na}i mjesto gdje po~ivaju
tvoj otac i tvoja majka. A mo`da }u te i ja ~ekati
pokraj njih.
Dje~ak pri|e djedu i zagrli ga. Djed ga obujmi
svojim golemim rukama, podi`e i smjesti u krilo.
Osjetio je na svom obrazu djedovo izborano lice,
~uo duboki, {umni dah, kao da se djedu neka rije~
zaglavila u grlu i pomislio, ko zna za{to, da bi djed
mo`da i zaplakao kad ne bi znao da }e dje~akovim
roditeljima u crnoj zemlji od toga biti jo{ hladnije.

296
MALI SVJETIONIK

Uspinjali su se zagrljeni na ve~ernju verandu iznad


stare konobe. Pomislio je da }e biti posve sami i tako
je izgledalo na prvi pogled. Godila mu je samotna
prisnost i osjetio je kako se ~itav ovaj otok njegovim
dahom su`ava u prostor samo za njih dvoje. Blijesak
malog svjetionika sa gornje usne uvale otkri jednog
~ovjeka u polutami koji je zapravo drsko piljio u njih.
Kao da je samo njih ~ekao. Mrak ga proguta, ali
nedugo zatim karava|ovski svjetionik pokaza njegovo
lice, gotovo poznato, ali na neki ~udan na~in daleko
i tako davno da se Edo nije ni poku{ao sjetiti. Zar je
malo takvih susreta na ljetovanju, pa ~ak i na ovako
udaljenom otoku?
– [koljke i ra~i}e? – ~uo je Minin glas.
To ga prenu i on vidje da je konobarica kod stola
i da je najednom nekako svjetlije. Sigurno je upalila
jo{ neku sijalicu, jer lice ~ovjeka za drugim stolom
vi{e nije nestajalo u tami. Ponovno pogled konobarice,
ne{to izme|u zavisti i ironije, potom potamnjelo Mi-
nino lice na kojem je svaki ~as bljeskalo zalaze}e
svjetlo svjetionika i njene po`udne usne koje su ovog
~asa svu svoju ljubav nudile dagnjama, {kampima,
maslinama i vinu.
Osjetio je glad, kao da je sve ono more u kojem
je do malo~as bio zato~en zaurlalo u njegovim cri-
jevima i trbuhu, gladna i `edna vodena `ivotinja koja

299
usisava svjetlost na~etog sunca i razdaje ga svojim – Naravno – osmijehnuo se neznanac tako {iroko
malim svjetionicima od kojih jedan kapa u tamom kao da se to samo po sebi razumije, a potom dodao
uznemireno more i u njihovu intimu. povjerljivo, sti{anim glasom, onako kako se op}e-
– Ne bih `elio da vas uznemiravam, ali preporu~io poznate stvari nastoje rasvijetliti djetetu – To je za
bih ribu su{enu u dimnjaku, takvo {to niste dosad mene neka vrsta novog `ivota... `ivot sâm... mo`da
okusili... – onaj neznanac je stajao kod njihovog stola ne{to i iznad `ivota.
i nastavio svoju pri~u o drugim jelima otoka, o oto~kim Edo je najednom bio u nedoumici. Nije bio siguran
dimnjacima, ribama i travama. Nije imao namjeru da osje}a li se polaskan ili je to nejasna nelagoda {to ga
se udalji. natapa poput prividno ljekovite masti na izgorjelim
Edo je poru~io jelo od dimljene ribe, a Mina je ramenima i le|ima. Pogledao je Minu, ali ona je bila
napu}ila usne, pone{to razo~arana i divlje gledala u na rubu strpljenja. Pomislio je da je ovo posljednji
Edu, i{~ekuju}i kad }e se zahvaliti strancu i nastaviti ~as da se zahvali neznancu, otka`e ve~eru i da napuste
razgovor s njom. ovo mjesto, gdje se doga|alo, osje}ao je to, ne{to
Stranac je me|utim i dalje stajao iznad njih, kao neobi~no, mo`da ~ak i opasno, ali... Stranac je u tom
stari prijatelj koji `eli da razmijeni jo{ nekoliko rije~i ~asu dotaknuo svojom ~a{om njegovu, {to je odjeknulo
prije nego {to se udalji. Edo je bio neshvatljivo ne- zvonko (~itavo vrijeme je dr`ao svoju ~a{u u ruci!
odlu~an i ona srdito zapali cigaretu, otpuhnu dim ravno znao je {to se mo`e dogoditi i pripremio se da to
u stran~evo lice, kao da je privi|enje i potom se zagleda sprije~i!). Edo je mahinalno podigao svoju ~a{u, a
u more iznad kog se sad naslu}ivala mjese~eva svjet- stranac je potom poku{ao da se kucne s Minom, ali
lost. ona je s ga|enjem izmakla ruku i stran~eva ~a{a je
ledno dotakla njene prste, od ~ega je problijedila.
– Mo`da }e ovi dimnjaci na}i mjesta u nekoj
– Ne uspijeva svaki put – nasmijao se stranac
va{oj novoj pri~i? – re~e stranac s blagonaklono{}u.
dobro}udno i iskapio dobar gutljaj.
Edo je bio malo zbunjen. Ovaj ~ovjek je ta~no – Da li smo... – zamucao je Edo.
znao ko je on. Mo`da ga je ~ak i poznavao? Ugrizao – Ka`ite? Ka`ite samo? – snishodljivo mu se unio
se za jezik {to se nije mogao sjetiti tog lica i tog stasa stranac u lice.
koji su mu se sad ~inili sve vi{e poznati. – Da li smo se nekad upoznali?
– Pridru`ite nam se – rekao je prijazno, iako od- – Mislite da bih bio toliko drzak da pristupim
sutno, i tek kad je stranac sa zadovoljstvom prihvatio posve nepoznatom ~ovjeku?! Jo{ kad je u dru{tvu s
ponudu i smjestio se izme|u njega i Mine, shvatio je jednom ovako privla~nom damom? – odgovori ne-
{ta je u~inio. znanac protupitanjem i obliza usne prosta~ki dok je
Mini je od zaprepa{tenja i srd`be skoro ispala izgovarao posljednje rije~i.
cigareta iz ruke. – Ne mogu se sjetiti... – izgovori Edo nekako
– ^itali ste moje knjige? nesigurno i mole}ivo se zagleda u Minu.

300 301
– To me ne ~udi. Na`alost! – prili~no o{tro ubaci Jedva su prona{li svoj stol, iako je veranda bila
neznanac, a potom se posveti svojoj ~a{i, iskapiv{i sa tako mala. Nisu ga ni prona{li sami, nego je onaj
u`ivanjem njen sadr`aj. – Vino je izvrsno. Priznajte. podigao ruke i pozvao ih. Zastali su i pogledali se,
Ovdje to~e samo doma}e. Kupuju ga iz polja. A znate iznena|eni. Kao da su ga bili zaboravili, povjerovali
kako se zove polje? Vinopolje! Milenijumsko sunce da je i{~eznuo.
je u tim vinogradima... Kuda je samo promaknuo? pomisli Edo.
Mina je bila bijesna do kraja. Poznavao ju je dobro. Sjeli su. Nije im preostalo ni{ta drugo.
Sad se moglo sve o~ekivati. Ovo propalo ve~e tek je Konobarica se odvojila od mraka.
po~injalo. Stranac kao da to nije primje}ivao. – Samo vi jedite – oglasi se neznanac prijazno.
– Ho}e{ li me otpratiti? – rekla je, za~udo smi- – Ja sam ve} ve~erao. Dru`it }u se s vama u vinu.
reno. Ipak, bilo je to nare|enje. I nato~io je svima do vrha. Mina je ve} zaustila
Ustao je, trepere}i od neobja{njive nervoze. da se pobuni, ali je odustala.
Pro{li su izme|u dvije masline iza verande, do – Zaista se ne mogu sjetiti... – poku{a da se nas-
zida s dvoja vrata. Mina ga je razo~arano pogledala, mije Edo.
ali nije rekla ni{ta. Ustvari, izgledalo je da se pre- – Sje}anje... sve je sje}anje... zato se ljudi tako
domislila i zatomila ono {to je namjeravala re}i. te{ko sje}aju. Jer, lijeva obrva je desna obrva. I srce
Edo je za ~asak stajao, a onda odlu~io da i sam kuca na pogre{noj strani. Kao u ogledalu...
u|e, kroz ona druga vrata. – Poznajete li moju biv{u `enu? – upita Edo izne-
Najednom mu se u~inilo da sve ovo sanja. nada, a Mina nabra obrve, {to je vidio kraji~kom oka,
Unutra je onaj drznik bu~no izlijevao svoj preko- jer se pomno zagledao u stranca, o~ekuju}i razja{-
mjerni mlaz po bijelim plo~icama. ^inilo se da je prije njenje ve~era{nje nedoumice. Odgovor ga je, me|u-
tog ispio ~itav podrum vina. tim, iznenadio i skoro dotukao.
– Te{ko je s njima? Zar ne? – sau~esni~ki je – A ti? Zar je ti vi{e ne poznaje{?
namignuo Edi. Tu se i taj sumnjivi ~ovjek najednom po~eo pona-
Kako li se samo stvorio? {ati kao da mu je neugodno. Edo je bio osupnut.
Edo otvori slavinu i pljusnu se nekoliko puta vo- Nelagodnost koju je ~itavo ve~e osje}ao, bolje re~eno
dom {to je bivala sve hladnija. Nikad dovoljno hladna njegova slabost, kako mu se sad ~inilo, ustupila je
za njegovo vrelo ~elo. Izi{ao je napolje da sa~eka mjesto mje{avini bijesa i ljubomore. Zar je mogu}e
Minu, a zapravo je neprekidno pogledavao kad }e da je taj ~ovjek, to iznenadno no}no privi|enje, lju-
onaj izi}i. Mina se pojavila i, kad je vidjela njegovo bavnik njegove biv{e `ene. Mu` mo`da. Osjetio je
zabrinuto lice, ovla{ ga je poljubila i uzela ispod ruke. tupu bol. Mo`da je to jetra, pomislio je. Ne, jetra ne
Na verandi je sad ve}ina stolova bila zauzeta. boli. Tako su mu rekli prijatelji s podsmijehom, ono-
Nje`na svjetlost, skrivena u stropu od trske, osvjet- mad, kad je i{ao upla{en od lije~nika do lije~nika i
ljavala je svaki stol ponaosob i ljudi su veselo `agorili. obja{njavao im svoju slutnju bolesti. Minu se nije

302 303
usu|ivao ni pogledati. Znao je da }e sresti njen pod- cama, a dan-dva nakon njega i salamander, u Alek-
smje{ljivi, pomalo su|ajski pogled. Ko ti je kriv, ka- sandriji, u blizini one lijepe d`amije s kubisti~kim
zuje taj pogled koji on poznaje dobro, zar nisi mogao bikovskim kapitelima, koju nazivaju andaluzijskom,
bolje upoznati svoju `enu. [to se ~udi{: Ljubavnik? ako ste ~uli...
I {ta? Zar je to jedina `ena koja ima ljubavnika? Zar – Znam – nadovezao se njihov gost – znam, samo
nije samo pitanje vremena kad }u i ja biti na to pri- sam htio da potcrtam tu ~injenicu.
siljena... Edu je vi{e od svega zaboljelo ono ti koje Bespomo}nost koju je osje}ao Edo preobra`avala
mu je neznanac uputio, prvo ti te ve~eri, najbolnije ti se, s gutljajem mirisnog oto~kog vina, boje meda, u
koje je ikad ~uo. Zalio je svoj zalogaj vinom, ali nije neku davnu, slu}enu prijatnost. Zar ovo ve~e nije ve}
mu bilo nimalo bolje. Razmi{ljao je {ta da u~ini. Posve jedanput do`ivio? Duboko je udisao no}ni, morski
nesuvislo zaplitao se u ovo ve~e i bivalo je sve gore. zrak koji je ozdravljivao njegova plu}a i ispunjavao
[to god izrekao ili u~inio bilo je pogre{no. mu svijest prepoznatim sje}anjem. Sad mu je neznanac
– Taj zlatni salamander... – dotaknuo je stranac bio posve poznat i drag na neki poseban na~in, iako
privjesak na Mininim grudima i potom pao u neku nije znao ni njegovo ime, niti ~ime se bavi i gdje `ivi.
vrstu letargije, kao da plovi morima vremena. Bio je Dimljene ribe su bile izvrsne, gutao ih je halapljivo i
odsutan, ni{ta mu se nije moglo prigovoriti, niti ga je obilato zalijevao vinom {to se u ovoj prijetvornoj
i{ta moglo probuditi. ve~eri razastiralo u krvi kao unutra{nja svjetlost.
Mina nije odgurnula njegovu ruku, njegove ~vor- Lice uljeza za njihovim stolom bilo je preplanulo
novate prste, nego je podani~ki sjedila i dalje, u istom i plamtjelo je u {krtoj svjetlosti, pulsiralo u osvjetljenju
polo`aju. Bezizra`ajno je gledala u Edu. {to se svaki ~as preobra`avalo, kao da je u doticaju s
Pomislio je da }e urliknuti, prevrnuti stol, udariti mislima i rije~ima {to su ih izmjenjivali. A za njega
po nju{ci tog bezobraznika, ali ni{ta od svega toga nije bilo nepoznanice. I, kad bi se Edo najvi{e ne~em
nije u~inio. takvom za~udio, stran~evo bi lice po~injalo odsijavati
Tako se preta~u misli iz jedne sjete u drugu, iz kao da svjetlost dolazi odnekud iznutra, kao na Rem-
tjeskobe u kombinatoriku. A sve je tako daleko. brandtovim slikama.
– ...i skarabej – najednom se probudio neznanac. – Stari vojnik u {ljemu! – izgovori Edo naglas,
Edo je tu ipak u~inio onaj davni pokret, nesvjestan, a da toga nije bio ni svjestan.
ponavljao je onaj precizni, ritualni pokret iz zavi~ajne – Neki va{ ro|ak? – upita stranac i Edo s olak{an-
ulice, kojim su po~injali obra~uni. Me|utim, zaustavio jem shvati da ga je ovaj persirao. Nije li to po~etak
ga je prijekor u Mininim o~ima i on se neshvatljivo udaljavanja?
brzo uspavao u tom pokretu, a potom dodao, kao da Oko njih vi{e nije bilo nikoga.
se ni{ta u njemu nije dogodilo: – Gdje su nestali svi oni ljudi? – govorio je dok
– Kupljen je u Kairu, u jednom tajanstvenom mu je pred o~ima lebdjela slika iz muzeja. Vojnik u
du}anu Han el Halilija, gdje se ulazi spiralnim stepeni- {ljemu se smije{io.

304 305
– Koji ljudi? – pitala je Mina polusrdito. Mali svjetionik je zaista namigivao Edi. Zago-
Neznanac nije ni{ta rekao. Kao da je i on bio netno. Pomalo izaziva~ki.
zagledan u sliku iz Edine svijesti. – S tobom je zaista zabavno u posljednje vrijeme
– Kako si je upoznao? I gdje? Moju `enu? Moju – oglasi se Mina i njemu se u~ini da njen glas dopire
biv{u `enu, mislim? – i Edo se ugrize za jezik. odnekud iza svjetionika.
– Na svjetioniku, naravno. – Gdje je nestao onaj ~ovjek? – upita on za~u|eno.
– Koji ~ovjek? – zaprepasti se Mina.
^ovjek je zacijelo lud. Pogledao je ovla{ Minu, Sve je to sada tako daleko. Da li se i ovo ikad
pogotovo kad je neznanac s licem Rembrandtovog dogodilo? Stari vojnik u {ljemu s kojeg se zrcali svjet-
vojnika nastavio svoju pri~u, ali ona je, za~udo, sa lost kao od preobra`avaju}ih kapljica `ive.
zanimanjem sve to slu{ala. Pri~a je postajala lascivna, – Misli{ da se ne}e vratiti?
~ak perverzna i – poznata. Jedna stara Edina povijest. – Ko? – Mina je izgledala tajanstveno zainter-
Kratki roman. Sve je tu bilo do u tan~ine opisano: esirana.
svaki osjet, svaki drhtaj u ljubavnoj groznici. A ne- – Vojnik. Rembrandtov vojnik – dodade on uza-
znanac je sve to govorio, ispovijedao se. Edi se ~inilo ludno.
da je svoju `enu s mra~nim sladostra{}em prepustio Svijet postoji u svjetlosti. I postoji na razli~ite
tom ~ovjeku, ~ak i bez natruha ljubomore, samo s na~ine. Ba{ kao {to postoji i svjetlost u svjetovima.
dubokim udisajem slobode i s nejasnom misli da je Koliko sam samo puta vidio naslikane prizore iz svog
nehotice izvr{io zlo~in. Neke ograde su se raspukle i `ivota. Tek kad bih ih vidio, sjetio bih se. Neki ljudi
on je sad bio slobodan, slobodan za novi roman. su bolesni zbog svog ne posve zatamnjenog sje}anja.
– Da li je i ona sad tamo? Jedino je on tu, pomisli Mina gledaju}i na mali
Neznanac se ~inio kao da ga ne razumije. svjetionik, jedino je on ve~eras sa mnom. Zar bi mogao
– Ona? Da li je na svjetioniku? negdje oti}i?
Edo je zamisli raspletene kose, u mokrom vjetru, – Mislim da se ne}e vratiti. On je tu.
~e`njivu i po`eljnu, kao nekad, ali ta slika ne pobudi
u njemu ni{ta osim kratkotrajne sjete. Kako je to sada
daleko. Sigurno sam star, pomisli on.
– Zar ne zna{ da je ona davno umrla? – nepoznati
~ovjek je izgledao zaista razo~aran. – Ona nije pod-
nosila samo}u. ^ak ni samo}u udvoje. Svjetionik je
bio samo hir. Sad je taj hir njen grob. Kad god trepne,
to je za nju. Tako je i ona treptala one davne no}i,
prije nego {to si odlu~io... prije nego {to si shvatio
{ta si odlu~io...

306 307
OBLAK obla~ne gromade uzimaju obli~ja podzemnih ~uvara
iz drevnih kamenih civilizacija. A u samom sredi{tu
veliki se obla~ni kamenovi premje{taju li~e}i sve vi{e
na ljudske glave, na ljudska lica. Jedno se polahko i
tjeskobno poku{ava okrenuti prema meni. Naslu}ujem
vi{e nego {to vidim izraz patnje na njemu. I ogroman
napor koji ta glava ula`e da bi me pogledala odozgo,
Najednom se prene{ i vidi{ svijet oko sebe u pot- iz oblaka. Prije nego {to postanem svjestan onog {to
puno druk~ijoj svjetlosti. Sve {to si bio nekud je i{~e- vidim, plavi me neobi~no uzbu|enje, ne{to {to nisam
zlo. Tvoje stare misli sad su besmislene, uvjerenja osjetio godinama, ne{to {to je nalik otkrivenju svemira
prazna. Stoji{ sam u vrtu, u malom divljem vrtu na i {to ~ovjeka doti~e mo`da jedino u djetinjstvu.
kraju svijeta, i ne zna{ kamo }e{ zakora~iti. Napokon, zaprepa{ten, prepoznajem to lice. Lice
Tjeskoba polahko plavi svod iznad tvoje glave. svoga oca. Gledamo se.
Stoji li on doista sad u zavi~aju? U izgubljenom,
Okre}e{ se izbezumljeno poput zalutalog pje{aka
poharanom, poni`enom zavi~aju. Gleda li u nebo? I
na {ahovskom polju i poku{ava{ prepoznati svoj polo-
u mene? Ili to samo poku{ava? I je li to sve {to u ova
`aj. Opet si u nekoj igri koje dosad nisi bio svjestan.
vremena mo`emo kazati jedan drugome?
I obra}a{ se samom sebi kao nekom drugom. Pitanja su nalik na oblake.
Kao nekom drugom. A lice od oblaka se rasta~e, neumitno, unato~ mojoj
A osim mene u ovom osamljenom vrtu nema nikog. sve`ivotnoj `elji da ga zadr`im, jo{ tren, jo{ vje~nost.
Plavet iznad glave je suspregnuta, poput mog za- Ponovo je dio zida u kojemu nema odgovora. Kao {to
dr`anog daha. Na rubu vidnog polja primje}ujem neke nema ni pisma, niti bilo kakvog drugog glasa. Najed-
bijele gromade koje se pribli`avaju nepojamnom brzi- nom se negdje u dubini zida otvara propuklina, po~inje
nom vremena. Oblaci su tu i kad ih nismo svjesni. se razdvajati sve vi{e i kroz nju pokulja potok plaveti.
Nebeska klisura brodi prema meni. Prepoznajem Potom narastaju}a rijeka plaveti posve razara zid,
te bijelosive stijene, taj krajolik iz zavi~aja, krajolik hram, klisuru od oblaka.
djetinjstva. Stijene se zgu{njavaju i zdu{njavaju. Ok- Lice je i{~ezlo s neba, ali njegov pogled je ostao
re}u se i oblikuju u nekoj svojoj igri koja je tako duboko u mojoj svijesti, njegova patnja, ostao je bol
vezana za slutnju misli, i{~ekivanje. Nadu. Sad su oblaka koji se uvukao u moj dah, ranio mi nosnice i
nalik na orija{ki zid koji sve vi{e pregra|uje i ra{irio svoju tjeskobu u prsima.
stje{njava nebo. Gromade na tom zidu rastu i {ire se Pro{lo je od tada mnogo oblaka.
da sakriju i posljednji ostatak plaveti. Kao da me Nisam u njima vidio ni{ta.
dosad neki nevi|eni hram, hram tjeskobe, nastoji Mo`da im vi{e nisam vjerovao? Mo`da oni nisu
usisati u svoje grotlo. Na rubovima tog hrama neke vjerovali meni?

308 309
Opet sam u vrtu. Ali nisam vi{e sam. Sa mnom I dok ga tako dr`im, vidim, u njegovu pogledu
je moj mali sin Haris koji mjeri svijet svojim prvim vidim, kako se pribli`avaju oblaci.
kora~i}ima. Spu{tam ga u naru~je i zatim obojica gledamo.
Malo~as je bio u snu, a sad je u vrtu. Vrt prepun oblaka.
Vidio sam u njegovu pogledu, kad se probudio, Vrt sna.
kako nastaje svijet. To je doista bilo izuzetno otkri}e. Sanjani vrt.
I njegovo i moje. Vrt koji sanja.
Svijet doista nije postojao dok se on nije probudio. Jedan oblak nalik na krilatog konja plovi, lebdi
Ovaj svijet. A kuda ga je sve vodio njegov mali san, ka nama.
ko to mo`e otkriti? Mo`da samo oblaci? Za njim brodi jedrenjak.
Nekad sam i ja znao razgovarati s njima. Nekad Plove ka nama, a zapravo se udaljavaju od nas.
sam se gledao u njima, kao u ogledalu. Kad nam se posve pribli`e, kad dotaknu na{u slutnju
Svijet je ponovno na svom mjestu. Svijet je opet i nadu, kad pomislimo da }emo ih zagledani doista i
nastao. vidjeti, vidjeti, naglo mijenjaju svoj oblik, zaokre}u
Haris zastaje u vrtu i saginje se da dohvati malu ili postanu nevidljivi u plaveti koja se sve vi{e ~ini
zelenu kru{ku. Pru`a mi je ru~icom. kao magi~areva pozornica.
Iznad nas je plavet bez ijednog obla~ka. Haris sklapa o~i, kao u igri. Kao da je nebo jorgan
Haris je primijetio ljulja~ku na kru{ki i pru`a ru~ice koji navla~i preko glave, a potom ga odguruje i ra-
prema njoj. Najradije bi se sam uzverao i sjeo, a potom doznalo se, blistava pogleda, zagleda u sve oko sebe.
zanjihao u plavet. Pratim svaki njegov pokret a misli I iznad.
su mi drugdje. Neki osjet u potiljku govori mi da se moram ok-
Negdje daleko, u zavi~aju, u malom vo}njaku gdje renuti.
je kru{ka na kojoj sam se njihao kad sam bio mali. Iza i iznad nas je veliki oblak.
Na Harisovom licu vidim zabrinutost. Naobla~ilo Ko zna koliko dugo je ve} tu.
se njegovo malo ~elo. Li~i sad na svoga djeda kad je Li~i na glavu ~ovjeka koji se okrenuo i razmi{lja
namra~en i srdit. {ta da u~ini.
On li~i na sve nas iz porodice, a opet je samo svoj. Glava od oblaka okre}e se prema nama.
Kao da je, prolaze}i kroz tajanstvenu ku}u ro|enja, Okre}e se polahko i u tom okretanju sve vi{e
uzimao od svakog pone{to, mo`da samo sje}anje, u i{~ezava strah koji me dotaknuo, jeza uspomene, pat-
svojoj djetinjastoj igri dolaska i sad se igra s tim nja. Neka blagost i neka svjetlost dopiru od te glave
darovima, s tim podsje}anjima, s tim neiskvarenim kao da nas `ele dotaknuti i uplesti se u na{e misli s
osobinama. Kao svako dijete. nadnaravnom nje`no{}u. Kona~no vidimo lice koje
Podi`em ga do ljulja~ke. nas gleda.
Podi`em ga do plaveti iznad ljulja~ke. Lice moga oca.

310 311
PO[TAR – Ne – rekoh – nisam majstor iz Svete Nedjelje.
Mi se znamo iz drugog mjesta. I iz sasvim drugih
vremena. Stanovao sam iza Crne ku}e.
Zapanjio se. Lice mu je ozarila radost. Sa sjenkom
tjeskobe.
– Nikako se ne mogu sjetiti.
– Bilo je to davno. Kasnije sam odselio u drugi
Na tramvajskoj stanici, u gomili ljudi, prepozna- dio Grada.
jem jedno lice. Pristi`e tramvaj, putnici ulaze, pro- – Znam ja da vama nisam donosio pisma.
rje|uju se oko njega i on najednom ostaje gotovo sam Zar se on doista sje}a svakog ~ovjeka kojem je
na peronu, potpuno izgubljen. Odjeven u sivo, kao donio pismo? pomislio sam.
uvijek otkako ga pamtim, sivim o~ima gleda za tram- – Donosili ste mom ocu. I ostalima u ku}i i ulici.
vajem, u nedoumici. Mo`da je to bio njegov tramvaj. Otkako pamtim.
– Kako se zove va{ otac?
Pogled mu prelazi preko mog. Osjetio je da ga Kad sam mu rekao o~evo ime, potom prezime,
gledam, ali, o~igledno, ne prepoznaje me. ^ini se, u njegove se sive o~i ra{iri{e i obuze ga gotovo dje~ija
trenutku, kao da je po`elio ne{to re}i, dojaviti, ali radost.
rije~i se neizgovorene vra}aju u svoju {utnju, u nje- – Sad se i vas sje}am. ^ini mi se... – govorio je
govu izgubljenost. Trznuo je pritom ramenima, kao kao da se utrkuje sa uspomenama. – Vi ste onaj mali
da namje{ta svoju torbu i s izrazom nenametljivog {to je uvijek ~itao debele knjige. Zvali su vas Said.
sudjelovanja pogledao ljude oko sebe. Bio sam zaista iznena|en njegovim rije~ima.
Bio je to doista on. – Istina je – rekoh. – Zvali su me tako, iako to
nije moje pravo ime.
– Dobar dan – rekao sam mu.
– I nikad mi se niste izrugivali, kao druga djeca
Pogledao me je odsutno, kao ~ovjeka koji se zabu- iz ulice.
nio. Zar bi njega neko na ovom mjestu oslovio? Ipak, Istina je, pomislih. Krali su mu zvonce sa bicikla,
uzvratio je pozdrav. Mo`da }e mo}i odgovoriti na vezivali konzerve za to~kove, dovikivali raznorazna
pitanje nepoznatog. imena. A on se nije nijednom razbjesnio. Primao je
– Nema vi{e bicikla, nema vi{e sivog odijela... – to kao dio posla. ^ak se sad s blagom sjetom sjetio
rekoh umjesto svega {to je o~ekivao. tih ~esto okrutnih igara.
– Da, bila je to lijepa ulica – re~e kao da se
Upla{io se za tren, zbunio. ponovno vozi biciklom kroz nju. – Znao sam ja u tom
– Oprostite, ~inite mi se poznati, ali ja vi{e ne dijelu Grada svaku ku}u, svaki stan, svakog ~ovjeka
pamtim dobro. Vi ste onaj majstor iz Svete Nedjelje? koji je dobijao pisma. Znao sam i one kojima niko

312 313
nije pisao. Stizali su im samo ra~uni. Jedino me oni za selidbu. Nisu me udarali. Samo su se smijuljili.
nisu pozdravljali. Za njih nisam ni postojao... Dan-dva sam hodao kao izgubljen, a onda sam poku-
Jedan je tramvaj do{ao i pro{ao. Po{tar sivih o~iju {ao prodati ne{to od stvari. Nije ni to bilo jednostavno.
uop}e nije obratio pa`nju na nj. Izgledao je opet na- I susjedi su se nekako udaljili od mene. Kao da su se
dahnut kao nekad, dok je uru~ivao pisma dr`e}i se bojali. A nekima je, ~ini mi se, bilo i drago. Vidio
kao da zna {to pi{e u njima. Mo`da je i znao. ^ovjeku sam im to u o~ima...
se s vremenom izo{tre osjetila za razne stvari. Gledao Kakav je to ~ovjek? pomislio sam. Vjerovao je u
me je sad kao da u svojoj nevidljivoj torbi tra`i neko svoje kom{ije do posljednjeg trenutka. I ovo {to go-
pismo za mene. vori, govori s nevjericom.
– A kad ste vi oti{li iz Grada? – Sad smo tu u Zagrebu, u Svetoj Nedjelji za-
Li~io je na ~inovnika {to nastoji dovesti u red neki pravo. Kod `eninih ro|aka. A djeca su se ra{trkala po
svoj popis. Popis svojih adresata mo`da. bijelom svijetu...
– Pretpro{le jeseni. ^im su me po~eli pozivati u Vidio sam ga kako im u mislima nosi pisma. Svoja
svoju vojsku i otpustili s posla. pisma. Po{tar ne pi{e pisma. On ih donosi. To je
– Tad vi{e nisu stizala pisma. Stigao je rat. Po{tari njegova poruka.
su ostali u svojim ku}ama. Osim onih {to su nosili Zastao je i produ`io jo{ jedan tramvaj.
ra~une i vojne pozive. [to se mene ti~e, bio sam ve} – Sreo sam se jedanput na ulici s onim brkatim
zavr{io svoj radni vijek. Mislio sam da }u po`ivjeti starim profesorom iz ulice do va{e. I njoj su promijenili
u svom malom stanu... ~ekao sam na taj stan trideset ime – re~e kao da ne vjeruje. S nevjericom je izgovorio
i pet godina... a bio je pun kao kutija {ibica... djeca... i profesorovo ime. – Bio je samo u prolasku. Spremao
unuci... sad vi{e nema nikoga... se u Njema~ku. Tamo ima sina. Sjeli smo malo, razu-
Postao je nesiguran. Rije~i su mu bje`ale na sve mijete... to mi je bilo prvi put u `ivotu da sam s njim
strane. Podsje}ao je na izgubljeno pismo s kojim skita sjedio u kr~mi. Ponekad sam dodu{e znao s njim popiti
po svijetu i ne zna kome bi ga uru~io. rakiju na vratima, kad bih donio novac ili dragu vijest,
Oborio je glavu i dugo o ne~emu razmi{ljao. Mis- ali to je bilo ne{to sasvim drugo. Sad smo sjedili kao
lim da nije vi{e bio svjestan moje prisutnosti. Pogledao ljudi. Pri~ao mi je, zamislite, kako svaku no} sanja
me je potom posve izgubljeno. svoju staru ulicu i sve one male ulice u njenoj blizini.
– Vi{e ne znam gdje sam `ivio. Sru{ili su sve po I kako kora~a po njima. To mi je bilo ~udno, ali
~emu se ta ~etvrt prepoznavala. I groblje. A ulici su ~ovjeku se danas sva{ta doga|a...
promijenili ime. Moja biv{a adresa vi{e ne postoji... – I ja ponekad sanjam...
– Mnoge adrese vi{e ne postoje. Ni ljudi koji su – To sam vam i htio re}i. Otkako je oti{ao, kao
primali pisma. da mi je to ostavio. Svaku no} sam u na{em gradu, s
– A mislio sam da }u starost pro`ivjeti u miru... biciklom ili bez njega, torba mi je prepuna pisama, a
Jednog su jutra do{li i rekli da imam petnaest dana nikako ih ne mogu uru~iti. Idem od ku}e do ku}e, od

314 315
vrata do vrata, a otvaraju mi nepoznati ljudi i mrko ZIMOVANJE NA MORU
me gledaju. Ponekad me san prevari. Otvore se vrata,
a na njima onaj veseli stolar {to je imao radnju na
}o{ku. Potap{e me po ramenu, ugura u ku}u, trlja ruke
i gleda zajedno sa mnom {ta to ima u torbi za njega.
Radujemo se obojica, a onda se sjetim, u snu, dok
dr`im to pismo, da je on umro na samom po~etku
rata, od du{e, i da sam mu ja bio na posljednjem
Galeb sleti na njenu glavu i ne pogledav{i je.
ispra}aju...
Stresao je nekoliko kapi sa sivih krila, a ona je uzdrh-
Tramvaj zacilika nestrpljivo kao da ~eka putnika
tala od studeni i nelagode. More je nasrtalo na hrid
{to oklijeva. Po{tar se prenu, pozdravi me i u|e. Vrata
na kojoj je stajala, a kameni galeb u njenoj ruci dijelio
se za njim zatvori{e sa treskom.
je njen nespokoj i turobnu suspregnutost.
Posjetilac se trznu. Iza njegovih le|a dolazila je
starica, ~udno nagnuta, ne od bolesti. U otvorenoj ruci
dr`ala je ne{to. Okrenuo se ponovno ka kamenoj Nimfi
po ~ijoj je glavi onaj galeb sve nervoznije kora~ao.
Posjetilac se najednom osjeti smorenim. Putovao je
~itavu no} i jutros se smjestio u hotelu. Sve mu je
bilo pomalo ~udno. Ta zimska tuga do{ljaka koju je
ovdje zatekao, njihov dostojanstveni spokoj. Nije li
ta sloboda s kojom se suo~io, kora~aju}i dugom sta-
zom uz more, nije li ona nagovje{taj smrti? Mlada
Nimfa je mo`da bila jedina koja je ~ula njegovo pi-
tanje, ali ona mu nije mogla odgovoriti. Nju je jo{
uvijek mu~io onaj galeb {to joj se posprdno {etao po
glavi.
Ne{to mu je zaglu{no po~elo odbrojavati u glavi
i nagnalo ga da se opet pokrene. Ona starica je stajala
ta~no iza njega kao da se sprema na skok. Uz njene
noge ~u~ao je posve crn ma~ak, ali nije ni dotakao
ono {to mu je starica ponudila. Nije ~ak ni gledao.
Njegove su o~i, kao i stari~ine, pomno pratile Nimfu
na stijeni. Starica je o~ito gledala ba{ nju, ali ma~ak

316 317
je vjerojatno vrebao jednog od ona dva galeba. Mo`da Postoji samo jedan na~in da je vidi{, mladi}u,
onog kamenog. Posjetilac se osjeti nelagodno, kao da samo jedan. A da bi to ostvario mora{ ~ekati da pro|e
je povrijedio tu|u intimu. zima, da se u krvi dogodi onaj suludi zametak koji }e
– Mla|a je od mene – za`arenog lica re~e starica, procvjetati po silnim posteljama ovog liburnijskog
za sebe. – Ja sam prije nje stajala na tom mjestu. gaja od kamena, s ljubavnim gnijezdima, gdje su pi-
jukali carevi i dvorjani, plesa~ice i bu|elarci, epoleta{i
..................................................................................... i spisatelji. Jedino je iz mora mo`e{ vidjeti, iz tog
..................................................................................... plavosivog grotla koje i u ovom ~asu posve zaboravlja
na ~ovjeka i poni{tava njegovu kratkovje~nu, ljetnu
More divlje oblizuje hotelske kloake i povla~i se, fascinaciju sobom. Ili bi se usudio sad, u ovaj hladni
po`utjele pjenaste nju{ke, u svoj vodenasti, plavetni dan da to u~ini{? A ni{ta na tom licu nema, ni{ta osim
jorgan. Plava zvijer oslobo|enosti ruga se malim cri- zablude trenutka. I starica mu nudi svoje lice obi-
jevima do{ljaka koji poku{avaju, ipak, da u uzne- lje`eno velikim boginjama ljubavi i vremena, lice na
mirenom talasanju prepoznaju svoje o~i, nesvjesni zvi- kom o~i blistaju `arom biv{eg doba.
jeri koja ih oplakuje i doti~e svojim nevidljivim ka- Ili bi to zaista sad `elio u~initi? Sad. Ovaj ~as.
pima tjeskobe. Sko~iti u more, zaroniti ispred hridi i okrenuti se u
vodi, tako da, kad izroni{, pogled ti se uspinje pravo
..................................................................................... do naslu}enog lica te ro|ake boginje iz Saisa. Kiparova
..................................................................................... ruka samo je nazna~ila obrise njenog lica i tijela. Tek
..................................................................................... more i sol dali su joj onaj izraz za kojim s pravom
~ezne{, koji bi uistinu `elio da vidi{. I {to vi{e stoji{
Posjetilac koji je u svoju hotelsku sobu donio samo tu, `udnja narasta u tebi, bubnja kao da onaj galeb
jednu knjigu, Senekina Pisma Luciliju, sa u`asom hoda po tvojim mo`danim nitima. I hoda, zaista.
gleda staricu. Ostarjela je, vidi on, ali u njenom po- – Nekad je, davno, na tom mjestu stajala Djevica.
gledu nema ni{ta drugo osim ~e`nje za nasladom. Ona Samo ona i njena ku}a pred morskom pustinjom. ^im
je ljubomorna. Ljubomorna je na tu kamenu Nimfu, su na obali progljivale ku}e zemne, ku}e {to stenju
~ije je tajanstveno lice okrenuto moru, a posjetilac od vina i naslade, uklonili su je...
uporno poku{ava da ga vidi, ali, osim malo vi{e na- Ko je to izgovorio u ovaj ~as? Ili su to samo rije~i
slu}enog profila, s jedne ili druge strane, onoliko ko- iz knjige, ilustriranog vodi}a u njegovom d`epu...
liko mu krivudanje staze dopu{ta, njegova namjera Posjetilac tjera rukom s glave nepostoje}eg galeba
ostaje iznevjerena. Stari~ino lice likuje (nisam prvi i naje`eno se osvr}e, ali starica je skru{eno spustila
kojeg ovako gleda i ~ije postupke pa`ljivo prati, kao glavu i gleda bri`no u svog ma~ka. Njemu postaje
i njen ma~ak svaki pokret galeba na nedosti`noj Nim- posve jasno da je ona predvidjela svaki njegov pokret
finoj glavi). i ~ini mu se da njena ramena potresa nevidljiv smijeh.

318 319
Ako `eli{ da vidi{ lice Nimfe, prvo se mora{ svu}i! u ~emu, ono po ~emu i ono zbog ~ega ne{to nastaje.
I on se najednom osjeti gol i posti|en. Odsutnom I svi ste se zagledali svaki u svoju statuu, svaki u svoj
Senekinom knjigom pokriva svoju golotinju, ali sta- primjer, od Baca~a diska i Venere Miloske, sve do
ri~ino oko prodire kroz Seneku kao Neronov prst s Antinoja mo`d, koji nije jo{ ni ro|en. Kakav nespo-
goru}im prstenom Rima. razum, stari stoi~e, dok gleda{ svoju skulpturu i vidi{
Oh, kako je samo hladno more u ovo doba godine... u njoj jenu bronzu, njen oblik, njenog umjetnika, njenu
Jutro je. Drugi dan njegovog boravka u tom kraju ideju, njenu svrhu... i dosje}a{ se da je taj beskraj {to
kojeg je namislio osvajati {etnjama, `ednim, posesiv- ti se otvara jedan jedini uzrok...
nim pogledima. Doru~kovao je u svom hotelu, negdje Tu ga Seneka napu{ta, na samoj stazi ispod vile
u sredi{tu tog grada-hotela, svje`, okupan i zaputio Ariston. Seneka i{~ezava u ki{i, a on ulazi da popije
se u {etnju morskom stazom, na drugi kraj, suprotno kahvu, sklanjaju}i se od poludjelog jugozapadnjaka.
od Nimfe, s nejasnim osje}anjem da je njegovo uvjere- Umjesto {etnje do grada koji je dobio svoje ime po
nje kako je to zbog toga {to je ju~er vidio taj dio grada lovoru, on tra`i stolicu u odaji gdje ga do~ekuju stare
posve la`no. Nije dugo kora~ao, a njegove se o~i, kao slike potamnjelih predjela, sakralne pri~e i vlastiti
u grozni~avom magnovenju somnabulnih misli, suo- nespokoj.
~i{e sa o~ima Nimfe koja ga je nezainteresirano gledala Kad je izlazio, vide}i u sve svjetlijim prozorima
iz izloga. Do nje je odmah bila druga i jo{ mnogo tih poziv za nastavak {etnje, skoro se spotaknuo o ma~ka
figurina, u dvije veli~ine, za pli}i i dublji d`ep, koje koji je vrebao odmah iza vrata. Ma~ak ga je gledao
su tu ~ekale da ih posjetioci ovog mjesta pokupe i pravo u o~i i nije moglo biti sumnje, bar se posjetiocu
ponesu ka svojim vitrinama, stoli}ima ili ko zna ~emu. tako ~inilo, da je to stari~in ma~ak, jer ga je gledao
Zaista, svagda je to bilo isto lice, koso urezanih o~iju, njenim o~ima.
neprijatna pogleda, {to se posjetioca o{tro dojmilo.
On se zamisli, i ta misao zasu`nji svu njegovu jasnost, Nisi kupio ni{ta u onoj galeriji uspomena. Oni
kakva je svrha tog jata figurina sa za ruke zalijepljenim koji shvate uzrok i ne kupuju. Oni koji shvate More.
galebovima, srebrenim, bijelim, tamnosme|im ili tam- U`urbano je silazio niz kameno stepeni{te prema
nozelenim (a ne sivobijelim kakav je bio onaj na moru, koje je opet bilo zatvoreno u svoj kafez. Tako
Nimfinoj glavi). Koja je svrha prebivanja u la`noj je ovo glasovito odmarali{te {titilo svoje goste od
boji i koji je uzrok te svrhe? [to tjera figurine od raspu{tene zvijeri, ~ija je pjena neumoljivo zalijevala
gipsa i od pe~ene zemlje na taj nepomi~ni menuet u `ice kafeza. Stigao je do male luke i zaokrenuo u ulicu
kojem se nude o~ima i rukama prolaznika na toj raspro- ~ijom je cijelom du`inom bio zasa|en primorski hrast.
daji budu}ih uspomena? Sino} je zbunjeni posjetilac Pod njegovim nogama kotrljali su se pali plodovi
~itao 65. Senekino pismo u kojem se govori ba{ o poput tamnog }ilibara. Izbjegao je suo~enje s Nimfom.
uzrocima. Stoici spominju dva, Aristotel tri, a Platon To je sve {to je pomislio. Ipak, `ensko lice pred njim
~ak pet, zar ne, star~e? ono iz ~ega, ono od ~ega, ono nije `eljelo vi{e ni sekunde ~ekati odgovor. Kupio je

320 321
lokalni list i cigarete, a potom potra`io mjesto gdje svilom i tu mu se pogled ko~i, jer, on zna, s ove strane
}e sjesti i prelistati novine. se ne mo`e vidjeti Nimfino lice, jedino ako... jedino
Rumunjska kraljica i njen kralj. Joyce. Budu}i ako ona... jedino ako ona okrene svoju glavu, zapljus-
ma|arski predsjednik. ^ehov. Mascagni. Agatha Chri- nutu vje~itim morem i tim pokretom, dok zabacuje
stie. kosu, spere sa svog lica sav zamor lo{e iscizeliranih
Svi su se oni {etali kroz povijesni feljton kojeg je figurina koje krijum~are njen izraz, tih trguju}ih dvoj-
ponosito objavljivao lokalni list. nica, be`ivotnih i poni`avaju}ih za pogled koji im se
S kim je spavala rumunjska kraljica u vrijeme dok obra}a, a kamoli za ruku koja ih doti~e. Uzalud. Ona
se {etala ovim stazama skrivena svojim pjesni~kim se ne okre}e i trenutak i{~ekivanja ve} je pro{ao. Zato
pseudonimom Carmen Sylva? silazi dolje, ka moru, koje halapljivo guta njegove
Za posljednjih mjesec dana prona|ena su tri le{a. cipele i ~arape, otkida vla`nim ustima donji dio nje-
U {umi i uz more. Tako je pisalo u slijede}em ~lanku. govih hla~a, sve dok ga posve ne proguta, iako on,
Tri nepoznata mu{karca ubijena su u tako kratkom smo~en na toj stijeni, nastoji da se oslobodi odje}e i
razdoblju. Posjetilac se sjeti da je vidio njihove likove da nag uroni u More. More ga posve guta i on roni,
na televiziji, sino}, poslije ve~ere. Bilo je jasno da su gutaju}i slanu, sramnu vodu, zasi}enu erosom svih
to lica mrtvih ljudi iako nije dobro ~uo vijest. Sad se biv{ih posjetilaca i ne osje}a toliko hladno}u, koliko
u trenu sve objasnilo. Kao u nekoj igri engleske spi- stid. Ispunit }e se uskoro ~itava obala, zami{lja, da
sateljice. Spominjalo se u tekstu da su ubijeni vjero- ga vidi, da upire prstom u nj. Fotograf lokalnog lista
vatno stranci, spominjala se droga... mada je bilo o~i- slika ga kao svoj `u|eni ~etvrti le{, onaj koji nedostaje
gledno da su sve to samo pretpostavke. da bi mjesec bio ispunjen smr}u ravnomjerno, kao {to
Odlo`io je novine u kantu za sme}e. je to tugom i tjeskobom.
Jedna `uta ma~ka oblizivala se pored kante. Njegova glava izranja iz tamnosivog ve~ernjeg
mora i gleda u svjetla koja ranjavaju njegove solju
Pred ulazom u hotel primijetio je tako|er skupinu zaslijepljene o~i. Ne vidi Nimfu, niti njeno lice isprano
ma~aka u zavjetrini koje kao da su razmi{ljale o ku}- u nebrojenim poklonstvima talasa, vidi samo svjetla,
nom kutku ili o tome kako }e postati statue. samo sljepilo, te `ute ognjeve koji do njega dopiru iz
Sala je bila puna starica. probu|ene no}i i, sve jasnije, dva `iva `uta oka {to
..................................................................................... se pomjeraju, za~u|eno gledaju}i nagu staricu kako
..................................................................................... se posprdno ko~i u polo`aju Nimfe.
.....................................................................................
I ve} je ve~e.
Posjetilac silazi do stijenja, kraji~kom oka vidi
le|a i zadnjicu Nimfe, skrivene izazovno kamenom

322 323
VRBAS NE TE^E VI[E sam samo slu{ao. I razgovarao. U snu. Mo`e{ li to
zamisliti. Osje}ao sam: ovdje le`im ja, lebdim, a po-
kraj mene je Vrbas, grgolji, brbori kroz svoje korito,
lebdi i on. I tako pri~amo. Ujutro sam uvijek bio kao
ponovno ro|en, pun snage.
Pogledah ga pa`ljivo. Tako sna`an i na prvi pogled
grub ~ovjek li~io je na dje~aka koji se povjerava, jer
Najednom se u nebo iznad na{ih glava usvrdla tra`i odgovor na pitanje na koje ne mo`e sam odgo-
buka, kao da nam ~upa neku misao iz podsvijesti. voriti.
Bejto zastade u rije~i i zagleda se poluotvorenih usta – Putovao sam mnogo, to mi je posao, ali nigdje
u ~eli~nu pticu {to je nestajala u plaveti. Odnosila je se nisam mogao naspavati, osim kod svoje ku}e. Mo`-
i dio njega. Vidio sam mu to u o~ima. Za koji dan }e da sam i zato toliko ban~io kojekuda.
s porodicom u Ameriku. Bio je ovo na{ opro{tajni – Mnogi ljudi osje}aju sli~no, Bejto.
razgovor. – Drugo je to. Znam ja {ta ti govori{. To su te
– Zna{ gdje je moja ku}a? – re~e on nekako ~udno psiholo{ke zagonetke i odgonetke, rebusi, golo sranje.
i po~e pomjerati ~a{icu po stolu, kao da joj `eli na}i A ja ti govorim... govorim ti ne{to {to je te{ko rije~ima
pravo mjesto. iskazati.
– Znam – rekoh. – Sjedili smo tamo nekoliko Gledao me je iskola~enih o~iju.
puta. Uz Vrbas. – Sanjao sam no}as...
– Da. Vrbas – izgovori on nje`no i sumorno. – – Rekao si da skoro nikad ne sanja{?
Zna{ li kako Vrbas govori? Jesi li ga ikad pa`ljivo
slu{ao? – Sanjao sam no}as da sanjam. Le`ao sam, lebdio,
i sve je bilo kao nekad. Prolazio sam ulicama, susretao
– Naravno – rekoh. – Ko od nas Vrbaslija nije? `ene koje su mi se nekad dopadale ili mi davale zna-
Raja s Vrbasa je raja s Vrbasa. kove, a nisam imao vremena za njih. Grad je bio na{,
– Kad ti je ku}a pokraj Vrbasa, onda je to i ne{to poznata mjesta, ali nekako isko{ena, kao u va{arskim
vi{e. Pogotovo nave~er, kad sve utihne. Onda ostaje ogledalima. I najednom je sve stalo. Vi{e nisam lebdio.
samo Vrbas, njegovo brujanje, pljuskanje, {aptanje, Bila je gluha, opasna ti{ina. Osjetio sam da se doga|a
baljezganje. Kako je samo on znao baljezgati, da zna{, ne{to stra{no, ali nisam to ni znao, ni mogao objasniti.
i o ~emu sve ne... Zaprepastio bi se. Obuzimao me strah, strah koji je sve vi{e rastao. Ni
Govorio je nje`no o tom vje~nomladom starcu, u zemljotresu nisam osjetio ni{ta sli~no. I onda sam
`recu i moje i njegove mladosti. najednom shvatio. Bilo je to poput tankog, tankog
– Ja vrlo rijetko sanjam. Skoro nikad – re~e on bode`a {to se zabio u mozak. Shvatio sam da nema
iznenada i pogleda me kao da je u klopci. – Uvijek nikakvog zvuka zato {to je Vrbas stao.

324 325
Vrbas je prestao te}i. Negdje je i{~eznuo. Ili se PI[TOLJ OD HARTIJE
zako~io, zaledio, istopio... Isko~io sam iz sna sav u
znoju. I vikao sam. Urlao. Urlao sam tu stra{nu vijest
da je Vrbas stao. Ispred mene je najednom bilo `enino
lice, ali nekako izbezumljeno, puno nerazumijevanja.
Vrbas je stao! Ne te~e vi{e! Nema ga vi{e! vikao sam
joj u lice. Govorio sam joj to kao najdublju istinu, {to
je i bila. "Spavao si, Bejto, sanjao si", govorila mi je U vitrini, koja je kao i ve}ina stvari u sobi, bila
nje`no i poku{ala obrisati ~elo, ali sam je odgurnuo. kupljena u prodavnici starih stvari, iza bokala od pla-
"Nema vi{e Vrbasa, ~ovje~e! Nismo u Sitarima! Ni- vog stakla i plavih ~a{ica sa zlatnim rubom (usta koja
smo u Banjoj Luci! Pro{la je skoro godina kako smo su pila iz njih nisu vi{e bila `iva, a nasljednici ovaj
oti{li!" urlala je sad i ona i ja sam se lagahno pribrao. servis o~ito nisu htjeli zadr`ati), me|u knjigama, stajao
Tad je iznad ku}e zaparao avion i ja sam shvatio gdje je zgu`van komad starih novina.
sam: u tu|em svijetu, u tu|em stanu, u tu|oj postelji.
Kao odgovor na njegove rije~i jo{ je jedan avion Izgledao je posve neprili~no na tom mjestu.
uzletio iznad na{ih glava. Pomislio sam kako upravo Ne{to mi se u njegovom obliku u~ini poznato.
odnosi i na{ razgovor svojom resko{}u, negdje daleko, Odgurnuh staklo vitrine i pomjerih smotuljak, a onda
negdje gdje }e biti posve neva`an, kao {to je sve najednom osjetih nelagodu. Mo`da dodirujem ne{to
~ovjekovo neva`no. {to ne bih smio? Mo`da dodirujem tajnu? Ruka mi
Bejto je gledao u mene poput istra`itelja, kao da se sama zaustavi.
poku{ava pro~itati {ta ja o svemu mislim. Prijatelj kod kojeg sam bio u posjeti upravo je
Vrbas ne te~e vi{e ni kroz san, pomislio sam. ulazio u sobu sa poslu`avnikom prepunim sira, suhog
Vidio sam najednom u njegovom pogledu ne{to mesa i kiselih paprika napunjenih narezanim kupu-
te{ko i surovo. Mo`da je doista shvatio ono {to sam som.
pomislio. Vidio sam koliko je ranjen. I koliko je odlu- Pogledah ga nijemo. On po|e za mojim pogledom
~an da se ne preda. a onda bez rije~i odlo`i sve {to je donio na nizak stol.
– Ko zna kad }emo se vidjeti, prijatelju.
– Nikad se ne zna – rekoh. – [ta ti je ovo? – zapitah.
A mo`da }e tad i Vrbas ponovno za`uboriti kroz Prijatelj me pogleda nekako zami{ljeno, kao da
tvoj san, prijatelju, pomislih. nema snage da se ~udi. Uzeo je potom iz vitrine onaj
smotuljak od novina, odvagnuo ga u ruci, kao pi{tolj
i promrmljao nekako za sebe:
– Vidi{, mislim da je to pi{tolj kojim je ubijen
moj babo.

326 327
Stavih nao~ale i uzeh smotuljak u ruku. Zaista je – Sje}a{ li se mog kom{ije slikara? – zapita me
li~io na pi{tolj. Pomislih u jednom trenutku da je prijatelj kasnije te ve~eri.
unutra pravi pi{tolj, ali smotuljak je bio isuvi{e laga- – ^ini mi se da smo jednom sjedili kod njega u
han. Sa zanimanjem se zadubih u dio teksta na tom vrtu?
novinskom predmetu i prepoznah rije~i na{eg jezika. – Ta~no. Bio je i onaj sportski novinar, s kojim
Ustvari, jedna mi se rije~ odmah zabode u oko. Du{- je on odrastao. Taj se novinar ranije bavio raznim
man. Re~enica ili dio re~enice koji se skoro sav mogao sportovima, kao takmi~ar. Pri~ao nam je pone{to te
pro~itati je glasio: A ukradene lijekove, zavoje i ostali ve~eri, sje}a{ li se?
medicinski pribor je doturao na{im najve}im du{- – Kako ne. Bio je premazan svim mastima. Pro-
manima... davao utakmice, igra~e. Hvalio se time toliko da je
Otklopih malo tekst da ga pa`ljivije pogledam. slikaru bilo neugodno zbog nas. Dok je bio u vojsci,
Bile su to lokalne novine, koje su izlazile u na{em a to je biser njegove karijere, igrao je za lokalni klub
gradu, i koje su se pred rat, a u ratu pogotovo, okrenule pod la`nim imenom. Tako je `elio njegov pukovnik,
protiv nas, protiv stanovnika ~ija je krivica bila to {to a njemu se to sjajno isplatilo. Nije ni osjetio ono {to
su generacijama tu, a ne pripadaju narodu i vjeri u se zove slu`iti vojni rok.
~ijim je rukama sada bilo oru`je. Nisam znao sudbinu – Sje}a{ li se njegovih tekstova pred rat?
njegova oca. Nisam mogao ni pretpostaviti {ta je pisalo – Da, on se odmah uklju~io. Bio je prethodnica
u novinama. Znao sam samo da njegov otac nije bio zemaljskih krvnika nebeskog naroda.
ljekar i da s bolnicom nije imao nikakve veze, ~ak ni – Ali nije on te stvari pisao samo iz uvjerenja...
kao bolesnik. Ljekar je bio moj prijatelj. Bio dok ga jesi li to znao?
nisu otpustili i prognali. Ovdje, na sjeveru Evrope, u – Ne znam na {to misli{? – odgovorih.
malom gradu s lijepo kontroliranim `ivotom i toler- Nisam ba{ dobro poznavao novinara o kojem smo
antnom tjeskobom bio je samo izgnanik. Jedan od govorili, iako sam ga sretao ponekad, prije rata, uvijek
tristotinjak izgnanika iz Bosne. Otac je o~ito ostao ljubaznog, gotovo servilnog, ali sa onom vrstom ser-
tamo, u na{em strogo kontroliranom gradu-logoru i vilnosti iza koje i neiskusan ~ovjek mo`e naslutiti
o~ito nije vi{e bio `iv. okrutnost i opasnost. Osje}ao sam da pri~a o njemu
Prijatelj me uhvati za ruku. ima veze sa ovim pi{toljem koji je stajao na stolu,
– Ne diraj pi{tolj. Ako ba{ ho}e{ da pro~ita{, dat kao hladni, nijemi svjedok zlo~ina. Gledao sam u
}u ti fotokopiju. Pi{tolj je uspomena. Zato sam ga prijatelja i {utio. [utio je i on.
tako i smotao. Uklju~io je daljinskim upravlja~em televizor, rasi-
Nijemo se slo`ih, iako mi nije bilo jasno za{to i jano pro{ao nekoliko programa, kao da ih broji, i onda
dalje govori da je to pi{tolj i za{to neko na tako ~udan isklju~io.
na~in ~uva jednu crnu uspomenu. – Zna{, on ti je... pred sami rat... ~im su preuzeli
Pri~ali smo potom o posve drugim stvarima. vlast na onim smije{nim izborima, napisao tekst o

328 329
jednom direktoru Bo{njaku... Kad je tekst izi{ao u potr~ao prema meni, ali sam mu umaknuo. Osjetio
novinama, ~ovjeka su tako pretukli, isti dan, da je sam, znao sam o ~emu je rije~. Bio sam ve} spreman
jedva ostao `iv. Mislim da je kasnije od posljedica i za izlazak, imao sam sve dokumente i ra~unao sam
umro, negdje u izgnanstvu. da }u oti}i iz grada prije nego {to se to dogodi, prije
– Dobro se sje}am tog slu~aja – rekoh – zato {to nego {to tekst izi|e. On je nekako sve to otkrio, ali
je bio prvi. Kasnije je to postala skoro normalna stvar. nije se nimalo zbunio, nego je oti{ao mom ocu i pru`io
Kad se javno prozove neko ime, onda se ~ini kao mu s osmijehom svoje pripovjeda~ko remek-djelo.
sva~ija obaveza da se taj umlati ili bar pretu~e. I nije Jednu re~enicu iz toga si ve} vidio. To je sve la` rekao
samo on upirao prst u ljude, to su ~inili i njihovi mu je moj otac. Znam, mo`da i jeste, ali drugi ne
~elnici. I na radiju i na televiziji. misle tako odgovorio je on. I onda je valjda izgubio
– ^inili su – nastavi on, kao da me ne ~uje – ali `ivce, jer je rekao Ne donese{ li ve~eras u kafanu
kod njega je to ipak bilo ne{to posebno. Pri{ao bi hiljadu maraka, ovo }e sutra biti u novimama...
nekom ~ovjeku, u kafani ili na ulici, jednom je ~ak – [ta je otac u~inio?
do{ao i u ku}u i dao mu da pro~ita tekst koji je napisao – Rekao mu je, zamisli: Zar samo hiljadu maraka
o njemu. ^ovjek bi se zaprepastio od la`i koje su bile za `ivot moga sina? A ovaj mu je bijesno odgovorio:
utkane u tu novinsku potjernicu. Plakao bi, govorio I za tvoj `ivot, stari! I za tvoj `ivot!
da su to la`i, a na{ novinar bi se samo smje{kao, Opet je u{utio.
slijegao ramenima i govorio kako on to mora objaviti, [utjeli smo obojica. Bilo je izli{no da ga jo{ bilo
jer je pritisak na njega isuvi{e velik. Mo`da... kad bi {ta pitam. Ugasio je cigaretu i onda rekao, kao da }e
se na{lo ne{to love... ne za njega, ni slu~ajno... mo`da time po ko zna koji put dokon~ati stvar.
bi mogao ne{to u~initi... mo`da tekst ne bi bio ob- – Tekst je izi{ao u sutra{njim novinama, koje se
javljen... I ve}ina ljudi je naravno pla}ala. Tako je {tampaju uve~er, dan prije, kao {to zna{. Kad su ujutro
na{ pisac skupljao honorare za svoje neobjavljene novine do{le na kioske, moj otac je ve} bio mrtav.
pri~e. Kad bi osjetio da nesretni ~ita~i pri~a o sebi Tekst je ocrnjivao mene i prikazivao kao zmiju u
nemaju vi{e novaca ili ne `ele vi{e pla}ati, svejedno njedrima. Nisam znao za to, ali sam bio skriven. I
bi objavio tekst. A onda je dolazila reakcija javnih tako spa{en. Nisu znali gdje sam. Pisac te stra{ne
~ita~a, koji su posje}ivali junaka pri~e sa svojim no`e- optu`uju}e pri~e dodao je na kraju nekoliko redaka.
vima i orlovima, psovkama i ka{ikarama, cokulama i Odnosile su se na mog oca, kao glavnog pomaga~a i
palicama za bejzbol... organizatora neprijateljskih snaga tj. prikrivenog pok-
Za{utio je. [utio sam i ja. reta na{ih najve}ih du{mana. Desetak dana kasnije,
– Koliko sam vidio iz onih nekoliko rije~i, u tek- nakon stra{ne d`enaze (kao da je to bila d`enaza u
stu se govori o tebi? d`ehennemskom snu), bio sam ve} u sabirnom logoru
– U tome i jeste stvar – odhuknu on. – Naravno u Ma|arskoj, a potom sam stigao ovamo. I ~itavo to
da je tekst o meni. Vidio me je jednom na ulici i vrijeme sam nosio ovaj pi{tolj sa sobom...

330 331
SARAJEVO Pa`ljivo je skinuo ~ohu i jedva se suzdr`ao da ne
usklikne od zadovoljstva. Na~inio je toliko ku}a, zam-
kova, svega onog u ~emu je bio trag povijesti, ali ovo
je bilo njegovo `ivotno djelo, remek-djelo, `ivo, koje
se po~elo osipati i nestajati onog trenutka kad ga je
sa~inio. Svako ro|enje je po~etak umiranja, pomisli
on bez tuge.
Jan Søren Andersen nezadovoljno se igrao s daljin- Moglo bi se re}i da je slaganje lego kockica bio
skim upravlja~ima. Gledao je u nejasan odraz svog ku}ni hobi Andersenovih. Njegov otac i brat pravili
su modele vikin{kih brodova, galija i ~amaca, poku-
lica u zatamnjenom ekranu i ~inilo mu se da je i ovaj {avali su svojim pasioniranim igrama zakora~iti u slav-
dan jednako tako nejasan, zatamnjen, s obla~nim mis- nu pro{lost, ali Jan Søren se oduvijek osje}ao nela-
lima koje se kome{aju same u sebi. U takvim danima godno u blizini mora. ^inilo mu se da je to neman
moglo se dogoditi sve i ni{ta. A nikakvog nagovje{taja koja ga slijedi od prije ro|enja, preobli~ena velika
nije bilo. U zamr{enim uzlovima magli, oblaka i vjetra zmija koja prati svaki njegov pokret i razmi{lja samo
ni naslutiti se nije mogao onaj kraj niti koji }e sakupiti kad }e ga dograbiti i progutati. Taj je osje}aj bio toliko
~itavo raspredeno klupko. To ga je mu~ilo. Volio je jak da se ponekad budio sav u znoju i zatvarao prozor
jutra kad bi se probudio s nekim predosje}ajem. Tad ispod kojeg je hu~alo more, dr{}u}i od neiskazive
je ve} u snu gotovo slutio kako }e se sve odvijati, jeze, bje`e}i od sna u kojem tako|er nije bio posve
osje}ao nagovje{taj onog sudbinskog, kobnog i sli- siguran.
jedio ga sve dok se ne bi razrastao u sudar svih po- Ispred njega je bio grad. Doimao se spokojno me|u
jedinosti. brdima, kao dragocjenost koju neko nosi u sastav-
Polo`io je daljinske upravlja~e na {iroki naslon i ljenim dlanovima. Bio je to samo privid. Niko to nije
za trenutak zadrijemao. znao bolje od Jana Sørena.
A iznad grada {utjeli su tamni ekrani. Li~ili su na
– Pre}i }u tamo – re~e glasno, jo{ uvijek u snu, ormar sa osam ~etvrtastih o~iju. Jan Søren je zaklju~io
a Kerber na}ulji u{i. Nije izgledao nimalo iznena|en, da }e s tim brojem mo}i pratiti sve informacije koje
iako je, ~ini se, slutio ne{to. Osim njih dvojice, nikog {ap}u antene i sateliti, a veliko okruglo uho na njegovoj
vi{e nije bilo u prostoriji. Jan Søren Andersen vje{tim ku}i ih pa`ljivo oslu{kuje i prenosi do njegova uha i
pokretom {tapa pritisnu neko dugme i drveni zid ispred oka.
njega se otvori. U tako otkrivenoj prostoriji bilo je Uklju~io je jedan ekran i na njemu se pojavilo
vrlo malo stvari. Zapravo samo jedan bilijarski stol s no}no nebo iznad grada. Za~ule su se detonacije i
~udnom grbinom na sebi, prekriven zelenom ~ohom, svijetle}e ili mra~ne granate su se po~ele zarivati u
koja je posve zakrivala ono {to je bilo na njemu. zgrade, pi{te}i, {unjaju}i se i urlaju}i od zadovoljstva

332 333
kad bi zagrizle u tijelo neke ku}e ili na ne~iji skamen- Andersenova ruka zastade i osloni se na {iroki
jeni san. naslon njegovih kolica–stolice. Kerber sko~i na nje-
To se doga|alo no}as, s uzbu|enjem pomisli Jan govo mjesto i sklup~a se. Kad ruka pokri njegovu
Søren. Sve je imao snimljeno na svojim vrpcama. glavu, skoro zaskvi}a od dragosti. I Jan Søren je os-
Prenio je sliku na drugi ekran, na kompjutorski je}ao neku prijatnost. Predah prije kona~nog zavr{etka
plan grada. Sad je posve jasno mogao vidjeti putanje igre.
granata. Vidio ih je u vlastitoj kompjutorskoj animaciji Otkako su njegov otac i brat stradali na moru,
kako udaraju u zid nebodera, uvla~e se kroz prozor prije trinaest godina, osje}ao je da mu je njegov pro-
jedne ku}e i izlaze kroz zid, odska~u po dvori{tima i gonitelj, more, sve bli`e. A ipak je i dalje `ivio u
trgovima, raznose svoju smrtonosnu nutrinu na sve staroj porodi~noj ku}i, u Luci, jednim dijelom posve
strane. naslonjenoj na uznemiruju}e valove. @ivio je sam, s
Kako li su u tom trenutku izgledale zvijezde iznad Kerberom. Obilazila ga je jedino sestra i donosila mu
grada, zapitao se Jan Søren Andersen? Nisu li podrh- uglavnom sve {to je potrebno. Ono {to mu je bilo
tavale i one od potmulih detonacija i nezdrave svjet- najpotrebnije, nije mu mogla sestra donijeti. Nije to
losti smrti? mogao niko. Jer, iako je slutio i ponekad ~ak in-
Isklju~io je sve i zagledao se u maketu na bilijar- tenzivno osje}ao prisutnost tog ne~eg, ~ak ni sam Jan
skom stolu. Bilo je u njoj puno nedore~enosti. I slutnje. Søren nije jasno razaznavao {to to jest.
Mnoge ku}e koje su izgledale gotovo netaknute iznutra Kerber se posve umirio pod njegovom rukom i
su bile ruine, a u drugima, spr`enima, ranjenima i uskladio svoj dah s njegovim.
nakrivljenima, prkosno je bujao `ivot. Od jedne stare Bio je to samo trenutak, a onda je Jan Søren pa-
ku}e iznad ^ar{ije ostala je samo drvena konstrukcija, ni~no pomislio da se ne{to doga|a, a on nije prisutan.
a opeke od su{ene zemlje bile su smrvljene i prosute Uspravio se u kolicima i zagledao u maketu grada.
oko nje. Dobra stara }erpi}ara. Nalik na kostur po- Kerber je spuznuo na pod, a onda se nezadovoljno
jedene ptice. ^ovjek sa zebnjom pomisli {ta je bilo s po~eo motati oko nepokretnih nogu svoga gospodara.
njenim jajetom, {ta je s onima koji su u tom jajetu Zaklju~at }u ga, prebirao je Jan Søren u mislima. Nije
bili ili su mogli biti, {ta je sa stanarima ptice? Jesu li po{teno da me tamo prati. Moram biti sam. Posve
`ivi, gdje su se skrili, ako jesu? Jan Søren Andersen sam. A vremena je sve manje. Za koji sat }e do}i
pa`ljivo po~e skidati krov s jedne ku}e, potom uze Margareta.
plamenik i oprlji njen zid sve dok nije postao posve Njegova sestra Margareta bila je zadovoljna kad
crn. Na~inio je probija~em nekoliko rupa i odmaknuo se posvetio ovom poslu. Nije vi{e toliko pio. Prestale
se da pogleda svoje djelo. Ku}a je sad izgledala isto su njegove o~ajni~ke skitnje po gradskim kr~mama
kao na fotografiji u posljednjem broju ~asopisa, isto iz kojih se vra}ao sam ili u ~udnom dru{tvu i zastajao
kao u tv-izvje{taju gdje se mogla vidjeti i iz drugog ispred ku}e, prikupiv{i dovoljno snage, da se posva|a
ugla. i obra~una s morem. Najstra{nije je bilo za oluje. Jan

334 335
Søren je urlao moru u lice, oznojen i nekako pob- Dovezao se do prozora i pogledao. More je izgle-
jedni~ki prosvijetljen, dok je more zavijalo, pru`alo dalo mirno i pritajeno. I{~ekuju}e. Male jahte i brodovi
svoje vodenaste kand`e i nastojalo ga dohvatiti. On su podrhtavali od nestrpljenja. Ili od zapretanog smi-
je prkosio i vikao kako mu je oduzelo noge i na~elo jeha.
nit `ivota jo{ u maj~inoj utrobi, ubilo mu oca i brata, Jan Søren se glasno nasmijao.
ali na njega }e jo{ po~ekati. Nikad se ne zna u kojoj je knjizi zapisana na{a
Otkako je po~eo pratiti vijesti o ubijanjima u dale- sudbina. To ne znaju ni oni koji odlu~uju o sudbinama
koj zemlji, zatoru njemu posve nepoznatog naroda i miliona, koji oduzimaju i osaka}uju `ivote u svojoj
svega njegovog, otkako je po~eo graditi glavni grad kompjutorskoj igri jednostavno kao opsjednuti pijanac
te zemlje, grad u opsadi, prestala su i njegova skitanja, na kockarskim automatima.
njegovi verbalni obra~uni s morem. Kerbera je jednostavno prevario. Kao {to je to
Sestra je bila sretna zbog toga, iako joj je u nje- mnogo puta u~inio u igri. Uostalom, i ovo je bila igra.
govoj sve ve}oj fascinaciji i opsjednutosti bilo ne{to Velika njegova, kona~na igra.
zazorno. Pa`ljivo se trudila da ga ne povrijedi nes- Uklju~io je ure|aje. ^ekao. Kao trka~ na startu.
motrenom rije~ju i sakrivala je svoju radoznalost u Krivulja je poput klupka zmija vibrirala i vijugala
naoko uobi~ajene re~enice. na ekranu ispred njega. Jan Søren Andersen se najed-
– Zanimljiva ku}a, Jan Søren. nom odlu~i. Po~eo je pritiskivati komande i na ekranu
Nije to bilo pitanje, ali Jan Søren je ipak odgovorio. se pojavi{e konture nekih zgrada u kompjutorskoj
– To }e biti moja ku}a. Tamo }u se preseliti i animaciji. Uzdrhtao je. Ulazio je u svoj od crta i mre`a
tamo }u `ivjeti sve dok mi je su|eno. oblikovani grad putem kojim su dolazile granate i
Margareta je ozbiljno i tu`no klimala glavom. meci. Pro{ao je kroz Vi{egradsku kapiju i spu{tao se
A Jan Søren je, u ~udu, s lupom, gledao ku}u koju kao ekvilibrist stazom ispod Bijele tabije sve do male
je sam na~inio. I onu pored nje. Iako se nje nikako ku}e na Vratniku, koju je izabrao za sebe. Kad je
nije mogao sjetiti. Kao da ju je izgradio u snu. Bila do{ao pred njena vrata, pred njene usplahirene prozore,
je to doista ku}a za njega. Mogao se posve skriti u zagledane u neko ~udo u gradu, on zastade. Trenutak
njoj, iz nje vidjeti najve}i dio grada. Mo`da }e u je oklijevao, a potom pritisnu drugu komandu. Na
jednom trenutku ustati iz invalidskih kolica i po}i sa vrhu ekrana pojavi se jedan mali ~ovjek u invalidskim
opsjednutima da brani grad od ubojica bez lica. Ne- kolicima. Stajao je trenutak, a zatim se munjevito useli
vidljive ubojice grada, me|utim, kroz televizijske ek- u malu ku}u, uletjev{i kroz otvoren prozor. Sjedio je
rane ulaze u njegovu sobu, sarkasti~no se smiju i sada i gledao. Ispred njega je bio grad.
rukuju s planetarnim mo}nicima kao na nekim Olim- Ispred njega je bio grad, a on je bio u ku}i. Znao
pijskim igrama {to se odr`avaju u D`ehennemu. Ba{ je ime ulice i broj ku}e. Znao je da se kroz prozor iza
tako. Negdje je pro~itao tu rije~ i u~inilo mu se da bi njega vidi Bijela tabija, i da put koji prolazi ulijevo
mogla biti ime njegovog grada. vodi sve do Vi{egradske kapije i jo{ dalje, jo{ mnogo

336 337
dalje, kad bi se moglo pro}i kroz vatrene ralje koje KRATKI SUSRET U WIESBADENU
su rigale oganj na grad. Sjedio je u svojim kolicima
i nije osje}ao ni{ta. ^inilo se da je zati{je pritislo
svojom intenzivnom ti{inom ~itav grad. Ispred ku}e
su se, s malog trga valjda, za~ula neka djeca. Igra ih
je dozvala, kao da su zaboravili sve, kao da su zabo-
ravili smrt, a ne odlu~ili prkositi joj.
Najednom je za~uo prepoznatljiv zvuk oru`ja koje Osjetio sam ne{to i zaustavio se usred koraka.
nazivaju sija~ smrti. Kakvo ime, pomislio je. Ubojice Stajao sam tako, s podignutim iskrivljenim stopalom,
nastoje posve izjedna~iti rije~i i metke. Neko dijete ne shva}aju}i {ta se dogodilo. ^inilo mi se da to traje
je vrisnulo. Sija~ sije svoje sjeme. Krik je bio i{~upan dugo, dugo, a onda sam izokrenuo nogu, u zraku, i
iz nekog dje~a~kog grla surovo do neljudskosti. Sjeme spustio je uz sam rub crvene mrlje {to me je gledala
smrti. A iz smrti izrasta Ni{ta. Za{to se onda zove iz kamenih plo~a ulice.
sija~. Ta rije~ je jo{ svijetlila u njemu kad je osjetio Kako se to uop}e moglo zbiti?
udarac i ne{to vrelo {to mu je rasplamsalo i ra{irilo
grudi. Mrlje od crvene smjese na ulicama ovog grada
Kad je Margareta do{la, Jan Søren nije uzvratio bile su znak. Znak da je tu prije godinu-dvije pala
na njen pozdrav. Popela se uz stepenice, dozivaju}i granata i usmrtila nekoga. Ili mu raznijela ruku ili
ga, ali ni na katu ga nije bilo. Njegova invalidska nogu. Odnijela dio njegova tijela i posrkala srh `ivota
kolica stajala su tu ispred {ume}eg ekrana, jednim svojom be{}utnom rasprskavaju}om prazninom.
bokom naslonjena na bilijarski stol, ali njega nije bilo. I na ovom mjestu je stajao Neko.
Tad je za~ula cvilenje i otvorila mala vrata, odakle je Gotovo sam zakora~io u lokvu njegove krvi.
izbezumljeno nahrupio Kerber i sko~io na bilijarski Stajao sam, potresen, s dubokim osje}ajem ka-
stol sru{iv{i {apom jednu ku}icu na maketi Sarajeva. janja. ^inilo mi se da ta osoba stoji negdje sa strane
Ku}ica na uzvisini ispod tvr|ave uru{ila se, zidovi su i gleda me. Bili smo tako bliski u tom trenutku.
se prosuli na sve strane i posve razotkrili jednog mini- Danima, mjesecima, dok kora~am po gradu, pa`-
jaturnog ~ovjeka u invalidskim kolicima, ~ije je tijelo ljivo zaobilazim te znakove, ne razmi{ljaju}i posebno
visilo nekako ustranu kao da je mrtav. o tome, ali s neobi~nim osje}ajem da je kora~ati po
Kerber je o~ajni~ki zalajao, trenutak-dva stajao ovim ulicama ne{to sasvim drugo nego kora~ati po
neodlu~no, kao da razmi{lja, potom se vinuo u zrak ulicama Londona, Kopenhagena ili Be~a, nego kora-
i kroz otvoren prozor isko~io ka moru. ~ati po ulicama bilo kojeg drugog grada na svijetu.
Ovdje te gotovo svaki korak prisiljava da misli{ na
to da si `iv. Da si `iv i da kora~a{.
A onda sam se sjetio.

338 339
Jo{ je jedna osoba stajala malo~as pokraj nas. U ki{i se kaplja obnavlja. I ponovno li~i na krv.
Pokraj mene i onog {to je izrastao iz lokve svoje krvi. Vrije u svom malom stani{tu, kao preobra`eni kliker
Stajao je nevidljiv u zraku kao kip koji je nevidljivim i samo {to curkom nije krenula negdje.
rukama uobli~io sam sebe, to svoje zra~no postojanje, Negdje. Nekad.
kao kip kojeg sam osje}ao produ`enim unutarnjim Negdje. Nekad.
dlanovima, onim {to se naziva pulsiranje aure. I on Le`ao si na betonu u napu{tenoj zgradi i kredom
je doticao mene svojom energijom, svojom blago{}u. oko sebe opisivao lik. Lik raskebe~enog i zga`enog
Pita{ se sje}am li se? Naravno da se sje}am. ~ovjeka na cesti. Onda si ustao i zagledao taj veliki
Sje}am se, prijatelju. Isuvi{e smo se dobro pozna- crte` kakav na~ine kriminalisti~ki stru~njaci kad `ele
vali, a da ne bih znao {to i sada misli{, sada kad si rasvijetliti zlo~in. Doista, sve je li~ilo na zlo~in. ^ov-
ve} godinama mrtav. Prah pro~i{}en u plamenu. Mis- jek le`i na tlu u posve neprirodnom polo`aju. Te{ko
lim da si to doista i `elio. Kroz vrata ognja u}i u tajnu da u takvom polo`aju mo`e biti bilo {ta drugo nego
brojeva. Tako si razmi{ljao o an|elima, tako si mislio mrtav. Uzeo si veliko dlijeto i ~eki} i po~eo udarati
o d`inima. Vjerovao si da institucije postoje zato da po betonu. Po~eo si praviti svoj kip, kip praznine. Kip
~ovjeka koji je zaliven u betonu kao {to su to bili
zatvaraju vrata ka Knjizi. Ka jedinstvenoj knjizi. Poku-
nesretnici iz Pompeja, zasuti prahom orija{kog kratera.
{avao si pro~itati Tekst u~e}i svoje likovno pismo u I napokon si le`ao tu. Dobri ~ovjek iz Bosne. Kako
grafi~koj {koli, potom si na Akademiji o`ivljavao ve- sam te oduvijek zvao. Kova~ Dabi`iv ili Hazreti Hrzul.
~ernji akt i pobunu ~ovjeka, pobunu d`ina i pobunu Kad si ~ovjekovu prazninu napunio rumenkastom
an|ela, da bi se na kraju bavio ironi~nim ili filozofskim smjesom poliestera, tvoj je stra{ni autograf bio zavr-
kola`iranjem neoklasicisti~kih scena. Sve dok nije sve {en. I stajao si zadovoljno uz tu veliku zgnje~enu
zavr{ilo u ognju. Tvojom rukom spaljeno. Potom si ljudsku bubu koja je li~ila na tebe.
izra|ivao koncepte. I slu`io se grafitima. A ~itavo Gledam s uzvi{enja grad koji se me{kolji u magli.
vrijeme ti je pod rukom bila Knjiga, vidljiva ili ne- Ho}e li utonuti u svoje stare snove ili }e zaspati
vidljiva, Jedina knjiga, Knjiga koju si od jedinih knjiga smoren od svih onih koji neprestano blebe}u i odlu~uju
izabrao kao svoju. Knjiga-prapo~elo. Knjiga nevidlji- o njegovoj sudbini? Ho}e li sutradan ujutro biti u
vih brojeva. Knjiga ~ije si brojeve `elio spoznati. stanju prepoznati sebe?
Jedna kapljica crvene smjese bila je dosta daleko Teturaju}i kroz vlastite snove, tra`e}i jasno lice u
od svog izvori{ta. U njoj se zavr{avao prsak krvi. ogledalu, lice koje zna ko je i {ta je, nisam uspio.
Kao da je u toj kapljici bila du{a stradalnika, kao Nisam uspio ni{ta vidjeti, nisam uspio nikog pro-
da je on sav kroz nju poku{ao pobje}i s mjesta na na}i.
kojem je usmr}en, s mjesta na kojem je osu|en da Mo`da je zato jutro jo{ maglovitije nego ina~e?
vje~no ostane. Silazim u grad, silazim u maglu.

340 341
[to sam bli`i sredi{tu grada, magla se sve vi{e – Kad smo se ono posljednji put vidjeli? – o~aj-
razrje|ava. Najednom sam u gomili ljudi, od kojih ni~ki poku{avam da mi pomogne doprijeti do zape-
svako `uri za nekim svojim poslom. Jedna `ena me ~a~enog sje}anja.
zagleda ~udno dok mi ide u susret. ^ini mi se poznata. – Pro{le zime u Wiesbadenu – nasmija se ona. –
Zastane. Mo`da smo se poslije toga vidjeli samo u snovima.
– D`ine – ka`e. Sad je sve izgledalo lak{e. U Wiesbadenu sam bio
To nije ni pitanje ni odgovor. To je jednostavno samo jednom, te pro{le zime, za vikend. Me|utim,
~injenica. tamo je bilo puno ljudi. S mnogima sam razgovarao,
Ona zna ko sam ja, ja se ne mogu dosjetiti ko je s mnogima sam se vidio.
ona. Nedaleko od nas, iznad vrata Apoteke zgrbila su
Dugo me ve} niko tako ne zove. Iz dalekog vre- se dva atlasa, dva bijela pogrbljena kipa ispod balkona,
mena dolazi taj nadimak. Iz kojeg vremena? I ko je nose}i nadsvo|eni dio zgrade na svojim ple}ima. Jed-
ona? nom od tih nosa~a glava je smrskana i on, u hropcu,
– Otkad to nisam ~uo. A mo`da mi nikad taj pridr`ava svoj dio te`ine, nastoje}i da ne iznevjeri
nadimak nije pristajao vi{e nego sad. Ne izgledam svog supatnika. Onom drugom se na glavi vidi lavlja
kako sam izgledao. Ni kosa mi vi{e nije ista. Ni brkovi. glava, {to zna~i da taj atlas nije Atlas nego Herakle
– Kosa i brkovi: kestenjasti. Bradu brije. Osobeni koji ga je odmijenio na trenutak kao {to je zapisano
znaci: veliki ben u obliku badema pokraj desnog uha. u anti~koj pri~i. A drugi? Ko je on? Mo`da namjernik
iz neke sasvim duge pri~e?
– Nisam vi{e kestenjast. Bar ne izvana. Glava mi
Apoteka se zove Stari grad.
sad mo`da vi{e vrijedi. Nalik je na srebrenu.
Gledam u krov te zgrade i pitam se koliko }e jo{
– Niko vi{e ne li~i na sebe. obezglavljeni nosa~ izdr`ati.
[utimo. – Poznavao sam jednog kipara – ka`em.
– Ipak sam te odmah prepoznala. – Svi smo poznavali nekog – odgovara ona.
– Zar bi moglo biti druk~ije? Mi se prepoznajemo – Bio mi je prijatelj.
~ak i u snovima – nasmijah se, pani~no poku{avaju}i – Svi smo imali nekog koga smo smatrali pri-
da se uhvatim za ne{to. jateljem.
– Jesi li do{ao zauvijek? – Na~inio je davno prije rata, prije ovog vremena
Kako }u odgovoriti na to pitanje. Ve} godinama zlo~ina, ~ovjeka u betonu. Iskopao je rupu dlijetom i
svoj `ivot ne mogu ozna~iti druk~ije nego privre- ~eki}em. Li~ilo je to na le`e}eg, zga`enog ~ovjeka. I
menim. Iako je svaki `ivot zapravo privremen. onda je tu rupu zalio crvenim poliesterom. Li~ilo je
– Ti si stalno ovdje? – odgovaram pitanjem. to na ove mrlje u Sarajevu.
– Ne, do{la sam prije nekoliko mjeseci – i gleda – Za{to govori{ o njemu u pro{lom vremenu?
me ~udno. Nisam se usudio pitati je li ga poznavala.

342 343
– Bio sam samo jednom u `ivotu u krematoriju njenoj lipama. Nisam li i u Wiesbadenu pro{ao kroz
– rekoh. – Ispratio sam ga u oganj. Ispratio sam tako neki drvored lipa? Bila je zima. Lipe nisu mirisale.
prijatelja koji je za~udo vjerovao da se dovr{eni, samo- Kad je oti{la za njom je ostao miris lipa. No} je
spoznaju}i gen preobra`ava u uzvi{enije tek u vatri. bila, sva no}, velika nevidljiva lipa koja ista~e svoj
[utjela je i gledala me sa zanimanjem tamni opojni miris.
– Govorio sam iznad njegova lijesa – nastavio – Edina! – viknuh.
sam. – Govorio sam kako se vi{e nikad ne}emo vidjeti. Niko se nije okrenuo. Nikog nije bilo u ulici osim
Govorio je jo{ jedan ~ovjek. ^ovjek koji je s njim mene i crvene mrlje na ~ijem sam rubu stajao.
prelistavao planetarne svete knjige i poku{avao spo- Zakora~ih u maglu, zakora~ih na trg u sredi{tu
znati brojeve u njima. Vjerovali su da su sve tajne Wiesbadena. Magla se razrje|ivala i lelujala kao da
pohranjene u tim brojevima. je dio karnevalske predstave ili koncerta neke od veli-
– I bili su u pravu – re~e ona. – Nisi li me nekad kih svjetskih rock–grupa. U tom svakida{njem prizoru
ti, ba{ ti, uvjeravao u to? iz `ivota ljudi su kora~ali spokojno, razgovarali o
Sad tek nisam znao ni{ta. Gledao sam u njene uobi~ajenim stvarima, kupovali pone{to u kioscima
usne, umorne i spe~ene, boje}i se da pogledam u njene sa brzom hranom, prelistavali novine u hodu ili u`ur-
o~i. U njima je bio lijek za sve moje nedoumice, ali bano prolazili ka mjestu za koje su mislili da ih i{~e-
nisam se usudio zamoliti je da mi ka`e, da mi po- kuje.
mogne. Tek sam tad uo~io koliko ulica koja polazi s Trga
– Vidjet }emo se – re~e ona, zabaci nekako neo- li~i na Korzo. Korzo mog rodnog grada.
bi~no kosu i ode. Znao sam za tu varku sje}anja, egzilantski sin-
Kad je oti{la, nepoznata `ena koju sam o~ito po- drom, koji u posve razli~itom prostoru prepoznaje
znavao, vidio sam da stojim na samom rubu lokve. sli~ni. Znao sam da to Korzo nije moje Korzo.
Tu se negdje jo{ uvijek lelujao poderani rub magle. A ipak je bilo tu. I na njemu je stajala ona.
A iz nje je izvirivao pas. Stajao je tu ko zna otkad. Pri~ala je s na{im zajedni~kim prijateljem kipa-
Na rubu lokve. I gledao u mene. rom. A onda su se okrenuli prema meni, kao da su
Dobro sam poznavao pse. To je jedna od malo me ~itavo vrijeme i{~ekivali.
stvari koje sam dobro nau~io u `ivotu. Poznavao sam – Edina ka`e da je nisi prepoznao ni u Wies-
ovog psa. Nekoliko puta u `ivotu sudbina nas je na badenu, ni u Sarajevu.
du`e vrijeme sastavljala. To je bio jedan od onih pasa Osjetio sam stid i nisam znao {ta bih odgovorio.
koje su zvali krvosljednik. – Ne, on se samo pravio da me se ne mo`e sjetiti
Kad je oti{la sjetio sam se njenog imena. I sve se – govorila je Edina poluoborene glave.
povezalo. Pro{le zime u Wiesbadenu. Ove jeseni u S banjalu~kih lipa padao je pokoji zaostali list na
Sarajevu. Nekad davno u Banjoj Luci, u no}i ispu- {etali{te u Wiesbadenu.

344 345
– D`ine! D`iineee! – vikao je neko u mom snu. – Misli{ da je to va`no? Misli{ da je va`no {to
I glas je bivao sve dalji. je bilo davno? I misli{ li zaista da je to bilo tako
Pomislio sam da to mora biti Edina. davno? To ju~er? To sino}?
Edina osje}ao sam da izgovaram Edina. Edina, Zaista nisam znao {ta bih mislio.
Ediinaaaa vikao sam kroz labirint uspomena. I okretao – Ne znam za{to s tobom razgovaram o tome? –
se u mno{tvu kao da sam u sredi{tu vrtuljka. Okretali rekoh. – I ona je tu. Neka ka`e.
smo vrtuljak tri puta, a onda smo dobijali pravo na – Mo`da ti smeta to {to sam mrtav? Mo`da zato
jednu besplatnu vo`nju. A kad su djevoj~ice iz na{e ne `eli{ razgovarati sa mnom?
ulice sjedale na krilate konji}e, jelene, kamile, jed- – Nije u tome stvar – govorim svjestan da se sve
noroge i razne druge `ivotinje, postavljene na okrugloj vi{e zapli}em. – Smrt s tim nema nikakve veze.
drvenoj stazi, kad su na vrtuljku bile te djevoj~ice – Zato ima `ivot, zar ne? – odgovara on pobje-
prema kojima smo ne{to osje}ali, okretali smo kao donosno. – To je ne{to {to se ti~e `ivota. @ivota tvog
ludi, da ih zadivimo i upla{imo istovremeno. Sjetio i njenog. I zato si je i sino} napustio, kao i dvadeset
sam se. Kako se samo Edina bojala. Pani~no se dr`ala godina ranije. I zato ni sino} nisi znao, kao ni dvadeset
za glavu jednoroga i vikala moje ime, kao da samo godina ranije, ko je zapravo ona.
od mene zavisi ho}e li se vrtuljak zaustaviti. – Edina – izgovorio sam to kao molbu, odgovor,
– D`ine! D`iineee! izgovor.
– Zar ste ovdje ba{ mene ~ekali? – pitam smu{eno Okrenuli su se i krenuli niz ulicu. Nisam potr~ao
iako znam koliko je moje pitanje besmisleno. za njima. Nisam zvao. Nisam vikao. Nisam mogao
mrtvoga ~ovjeka vu}i za rukav.
– Misli{ da si toliko va`an? – odgovara moj pri-
jatelj kipar sa svojim uobi~ajenim podrugljivim smi- Edina – ponovio sam tiho, tiho da je samo list
je{kom. koji je proletjeo pokraj moga lica mogao ~uti.
Niko drugi do onaj mali hrsuz iz kom{iluka! Glas
Edina {uti. Edinine tetke zvoni u jutru. Po{la da nabere tre{anja,
– O~igledno je da si nam pokvario sastanak. a kro{nja haman pa prazna. I jedna grana slomljena.
– @elio sam samo uzeti od Edine adresu i broj To je bio onaj hrsuz, d`ini ga odnijeli! Znala sam ja
telefona. ~im sam ~ula Garu! A u ba{~i im i kru{ka, i jabuka,
– Za{to? – govori i dalje prijatelj kao advocatus i orah, nema {ta nemaju! Pet velikih tre{anja! A po-
diaboli – da je opet napusti{ kao i pro{li put. mamio se na ovu na{u jednu! Hrsuz! D`inski kopilan!
– Bilo je to davno. Nisam jo{ uvijek poznavao D`in!
sebe – govorim s uvjerenjem i vidim kako me Edina I tako ostadoh D`in.
pa`ljivo gleda svojim dubokim o~ima a usne su joj Iako to nisam bio ja.
bolno stisnute kako se slu~ajno ne bi same otvorile i Volio sam dodu{e krasti vo}e, to je bio obi~aj
izgovorile ne{to. dje~aka odvajkada u na{im mahalama, ali nisam i{ao

346 347
u vo}e te no}i, ni sam ni s dru{tvom. Sjedio sam u svitanje, ispod stare tre{nje. Bio je to poljubac za
svojoj sobi i ure|ivao oru`je za sutra{nji dogovoreni kratak opro{taj. Mislio sam i vjerovao da }u se vratiti
sukob sa Pe}inarima. Vje{tiji smo i ja~i bili od njih za nekoliko dana. Dani su se pretvorili u godine, a
u ma~evanju, ~ak i u borbi s motkama, ali oni su bili godine, puste, duge godine, opet u jedan jedini dan.
nepredvidljivi i nikad se nije moglo znati u {ta }e se D`inska posla!
na kraju sukob pretvoriti, mo`da u opasnu i odvratnu Po~inje padati ki{a. ^udna. Pomalo bolesna. Njen
tu~u kamenicama. miris i okus talo`e se u mom grlu i slutim da }u,
Nisam se penjao na Edininu tre{nju i nisam slomio zaka{ljem li se, po~eti iska{ljavati sebe. Sivocrveni
njenu granu. To su sigurno u~inili neki pijani pro- znak prekriven pra{inom najednom se pomjera, kao
laznici. Ali glasina je ostala na meni. I nadimak. da ne{to vrije u njemu, spira se, sâm, krvari. To je
Kad sam u tu~i tog dana, nakon nekoliko sjajnih lokva krvi koja po~inje plaziti ka meni. Neko stoji
pobjeda ma~em, dobio kamen u glavu, koji mi je usred te lokve, kao da je izrastao ovog trenutka i pru`a
povrijedio oko, Edinina tetka, iako sa`aljivo, nije mo- raskomadano stopalo s ostacima cipele u zakora~aj.
gla a da ne ka`e D`inska posla! Di`em pogled i vidim na toj osobi svoj stari mantil,
U dvorani Gradske biblioteke u Wiesbadenu neko kupljen davno, u sretna, zaboravljena vremena po sni-
je govorio stihove. Poku{avao je rije~ima oblikovati `enoj cijeni. U otvorenom mantilu, koji leluja, vidim
zajedni~ko pam}enje. Potom je pjevala njema~ka op- crni d`emper sa stra{nom ranom na mjestu gdje treba
erna pjeva~ica pjesmu posve}enu Bosni. Slu{ali su je biti na{iveni znak (sje}am ga se dobro, te piramide
bosanski izgnanici ~ija se tuga ambivalentno mije{ala od kamilje ko`e, koju mi je na d`emper u{ila sestra).
s tugom napjeva. Bio sam `edan. Jedna od `ena koje Tu mi se pogled zakuje. Stojim. Ne smijem ga podi}i.
su bile doma}ice te ve~eri, jedna od izgnanica ponudila Stojim.
mi je ~a{u ledenog ~aja. Dala mi je ~a{u s obje ruke,
ne izgovoriv{i ni rije~. Samo me je gledala. Iskapio
sam i zahvalio se. Zahvalio sam se, ali je nisam pre-
poznao. Ili to nisam `elio? Nisam se usu|ivao? Pomis-
lio sam samo kako je ne{to neobi~no u o~ima te `ene,
ne{to poznato, ali onda me neko kucnuo po ramenu,
pozvao i za~as sam se na{ao u krugu novih poznanika.
No} u Wiesbadenu potom je krenula ~udnim stazama
{to su se podatno otvarale, ali ni na jednoj od tih staza
vi{e nije bilo nje.
Nekad davno u Banjoj Luci, u drvoredu lipa, u
dubokoj no}i, ljubio sam jednu djevojku. I ona je
ljubila mene. Oprostili smo se pred njenom ku}om u

348 349
PTICE NA NOKTIMA ogrebao, kad sam osjetio toplo u nozi. Ali iz noge je
kapala krv. I ta me noga jo{ uvijek boli. Naro~ito kad
se sjetim.
Onda sam u{ao u neki autobus. Bio je pun `ena.
Sakrio sam se iza sjedi{ta.
Kad je autobus stao, ostao sam u njemu sve dok
se nije ispraznio. Nijedna me `ena nije odala.
Kad ti neko zaviri u o~i, on mo`e vidjeti i tvoju Onda sam opet tr~ao.
du{u. Sad sam daleko. I sad sam veliki.
Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali Idem u ~etvrti razred i ka`u da dobro govorim i
dje~ak. pi{em. Nekad ~ak i bolje od moga prijatelja Leifa.
I zapamtio sam. O~i su prozori du{e. To zna~i da ja svoju du{u
– ^uvaj se, sine, urokljivih o~iju, ~uvaj se da ti nikako ne mogu vidjeti. Poku{ao sam nekoliko puta
ne ukradu du{u. Sva{ta ima na ovome svijetu... u ogledalu. Ali, kad gleda{ u ogledalo, du{a zna da
je ti ho}e{ vidjeti i odmah se sakrije. Mo`da je stid-
Tad nisam o tome razmi{ljao, ali sad me sve ~e{}e
ljiva? A mo`da je to i nemogu}e? To da se vidi vlastita
spopada misao: kako onaj ~ija je du{a mo`e du{u
du{a.
svoju vidjeti?
Moj prijatelj Leif, s kojim se ponekad igram, posli-
Nema vi{e starice koja mi je tako govorila. Nikad je {kole, i ~iji su preci bili Vikinzi koji su oplovili
je ne}u mo}i upitati {ta je mislila kad mi je tako ~itav stari svijet, pa ~ak prvi stigli i u novi tj. Ameriku,
govorila. ne `eli o tome razgovarati. On ka`e da je razgovor o
Nema vi{e ni njene k}erke u ~ijem sam trbuhu tome za onu veliku crvenu zgradu od pe~ene zemlju
dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego {to sam u sredi{tu mjesta na ~ijem je vrhu limeni pijetao.
otvorio o~i i vidio svijet. Ina~e, moj prijatelj misli da su moji preci neki
Svijet je, ka`u, ~udo. ~udni jaha~i sa Istoka kojima su u dnu Evrope, kad
A prvo ~udo kojeg se ja sje}am bilo je kako udaraju su juri{ali na Sjever, izginuli konji, pa su zato tamo
i odvode jednog ~ovjeka od mene, ~ovjeka koji me i ostali.
je poku{avao zagrliti. Omotali su mu ne{to oko vrata Naravno, ja znam da je to glupost.
i tako su ga vukli po na{em dvori{tu. Onda su ga Mo`da bi tako mislio i Leif, kad bi znao {ta ja
podigli na visoki orah i tamo se klatio na vjetru kao ustvari mislim o njegovim starim precima. To jest,
jedna od onih igra~aka koje prodaju na va{aru. {ta mi je rekao stari Nezir s ~ijom porodicom sam i
Tad sam ja otr~ao. do{ao ovamo. A Nezir je jednom rekao da su Vikinzi
Za mnom je zujao smijeh, zujali su kur{umi. Mislio samo pili pivo i plja~kali.
sam da me nijedan nije pogodio i da sam se samo I to je, ja mislim, glupost.

350 351
Ponekad su prozori otvoreni, a du{e nigdje nema. je glas sada hrapav i isprekidan. Ka`u da je pjevao u
Leifova sestra Erika ima naj~udnije o~i koje sam ~uvenom radni~kom horu.
ikad vidio. Jednom je Heda pro{la kroz ulicu u kojoj mi stanu-
Mo`da je takva njezina du{a? jemo. Nezir i Nezirovica su je gledali s balkona. Vid-
Jednom mi se u~inilo da to {to me gleda iz njenih jela ih je na balkonu i pozdravila ih. Nezir se sav
o~iju nije samo njezina du{a, nego i neka druga, koja ozario.
se udru`ila s njom. Pomislio sam tada i prestra{io se – Znam {ta misli{, stari – rekla mu je Nezirovica
(odmah sam vidio strah i u Erikinim o~ima!), pomislio – misli{ kako bi to bilo da si kojih ~eterest godina
sam da se to moja du{a uvukla u Erikine o~i i da me mla|i.
zajedno s njezinom du{om gleda. Izgledala je i ljubomorna i zadovoljna.
– [ta ~eterest! Pet-{est! – brundao je Nezir uvri-
Mo`da zato ne mogu prestati misliti na Eriku. je|eno.
Ona nije u mojim o~ima vidjela mrtve konje ko- Nisam to ba{ razumio, ali opet ko da jesam.
njanika sa Istoka, nego du{u {to je dojahala na valo- Na mojim noktima uvijek ima ne{to. Neki mali
vima sâma i okupana. bijeli znakovi. Ili crte`i.
U {koli sam napisao, na temu O~i, zadatak koji Kao da neko unutra slika male bijele slike i onda
sam nazvao Na{e su o~i u ratu druk~ije i na{a mlada se one pojavljuju na palcu ili ka`iprstu.
i lijepa u~iteljica Heda ga je pohvalila. Nisam napravio Prvi put sam to vidio na svom domalom prstu.
puno gramati~kih gre{aka i to joj je bilo drago. Ali Pomislio sam da se to zalijepilo perce male, najmanje
~ini mi se da ju je moj zadatak nekako i zabrinuo. ptice. Puhnuo sam ali perce je ostalo na mom noktu.
Mo`da je zato tra`ila da ga naglas pro~itam. I tek kad sam protrljao, shvatio sam.
Kad sam pro~itao, svi su me gledali ~udno. Mo`da je to bila neka poruka.
U~iteljica Heda je prva vidjela da ja grizem nokte. Neziru sam ja sada kao unuk, jer je njegov sin
Pozvala me je kod sebe u kancelariju, dala mi malu nestao negdje na po~etku rata. On se jo{ nada da }e
naran~u {to se zove klementina i rekla da to ne valja se mo`da javiti, da je mo`da u nekom skrivenom
raditi. Znam i ja da ne valja. I to sam joj poku{ao logoru ili zatvoru, ali godine prolaze a nikakvog glasa
objasniti. To se uvijek dogodi slu~ajno. Nekako se nema.
zamislim i kad se prenem, ve} su mi svi nokti na Samo sam se jednom posva|ao sa Leifom.
prstima izgrizeni. Izgleda da je ona o tome jednom Bio je neki praznik, ne znam kakav, i on mi je
pri~ala i sa starim Nezirom, jer me Nezir pitao za poklonio zamotan dar. Kad sam otvorio zamotuljak,
nokte, nekako ~udno, kao da to dotad nikad nije vidio. unutra je bio akrobat na vratilu. Stisne{ ga i on se
Izgledao je zami{ljen i zabrinut. Nezir je nekad davno trzne nogama, klati se... Dar mi je ispao iz ruke. Leif
bio brija~ i u svome je gradu imao vlastitu radnju. On se sagnuo i dao mi ga ponovno, a ja sam dar bacio i
zna lijepo zapjevati stare bosanske pjesme, iako mu gurnuo Leifa.

352 353
Leifu su o~i bile pune suza.
A i meni je kasnije bilo `ao. Ne znam ni sam {ta
mi je bilo.
Onda se na mom palcu ponovno pojavila bijela
mrlja. I li~ila je na akrobata. Ili na nekog ~ovjeka {to
visi. Ta je mrlja sve vi{e rasla, osvojila je ~itav nokat
na palcu. I onda sam je ja izgrizao.
Poslije nisam htio jesti baklave koju je napravila BERLINSKI NEPOZNATI
Nezirovica. Jer je Nezirovica rekla da je u baklavi
puno oraha.
PROLAZNIK
Leifova i Erikina mama se nije naljutila na mene.
Do{la je da me pozove na Leifov ro|endan. Bilo me
je stid, ali oti{ao sam. Leifu je bilo drago. Na{ je
nesporazum bio posve zaboravljen.
A Erika me je samo gledala.
Tad sam vidio da su joj o~i skoro iste kao u njene
majke.
Sivoplave poput mora u na{em fjordu.
^ini mi se da je moja majka imala zelene o~i, a
otac crne. ^ini mi se, ali nikako se ne mogu jasno
sjetiti.
I tad me je opet `ignulo i zaboljelo u nozi.
Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam,
u no}i, upalio svjetlo i vidio neke ~udne bijele ptice
na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu {kolsku
teku i odlu~io da ih precrtam. I uvijek }u ih odsad
precrtavati.
Kad se ve} du{a toliko mu~i da izviri napolje,
ne}u je vi{e gristi.
Nego }u sve {to mi se doga|a zapisati u svoj
dnevnik.

354
No}as nisam ni{ta sanjao.

Jutros sam vidio da je u vrtu katalpa. Kao da je


doputovala za mnom iz rodnog grada.

Izgnana.

Izgubljena.

Izgnanik u izgubljenom vrtu usred velikog grada,


u kojem se posve jednostavno mo`e skriti neki mali,
izgnani i izgubljeni grad.
Katalpa je svjesna mog nijemog pitanja ali na nj
ne odgovara.
Me|u njenim granama {umi pitanje upu}eno meni.
Jasno ga ~itam u ovom mrzlom jutru.

Za{to su tako uporne i istinite legende o izgublje-


nim gradovima?

Iza stakla kroz koje gledam su vrata velikog grada.


Grada koji je bio prepolovljen i sad se ponovno
sastavlja. To se vidi na svakom koraku, na svakom
mjestu, na licima i u jeziku prolaznika. Jer, u ovako
velikom gradu – svi su prolaznici. I kad to ne znaju,
osje}aju.

357
Veliki grad je sam svoj vlasnik. njom za pustolovinama, u kojima se sluti put ka otkri-
[to je manje mjesto u kojem ~ovjek `ivi, to je vanju sebe, ka onom {to doista kao putnik `ivota
~ovjek ve}i. jesam.
I tu je zamka.
@elim uvijek biti samo nepoznati prolaznik, po-
Smije{ak nepoznate prolaznice u gomili. mislih. To je sre}a. Nevidljiv i nepoznat osje}ati pul-
siranje gomile, prepoznavati u njoj sli~ne i razli~ite.
Izme|u bilo kojeg mu{karca i bilo koje `ene uvijek U`ivati u jezgri `ivota.
postoji neka tajna. Jednostavna. Mala. Mo`da ona u Oni koji se uspinju iz gomile, ne uspinju se da bi
kojoj je smisao svijeta. bolje vidjeli, nego da bi bili vi|eni. Od trenutka kad
su vi|eni, izgubili su zauvijek svoju nevidljivost i
Tako se ponavljaju i slijede nas i legende o izgub- mnogi od njih ubrzo zbog toga postaju nesretni i na
ljenim i prona|enim gradovima. odre|en na~in bolesni, ali nema te nagrade na kugli
Zato {to je na putovima ovog svijeta toliko mnogo zemaljskoj za koju bi zamijenili svoju slatku nesre}u,
prognanika. svoju izuzetnu bolest.

Malo mjesto kojeg se sje}a{ opasno je za ~ovjeka – Ti si Nepoznati Prolaznik – ka`em u ogledalo.
koji mnogo razmi{lja i mnogo `eli. Svaki njegov pok-
Onaj drugi me gleda, nasmije{i se, ne bez podsmi-
ret je vidljiv, svaka misao popra}ena zazorom. Jer,
jeha, podigne svoj ovratnik i odlazi ne osvrnuv{i se.
postaju}i druk~iji, on postaje i neko oko kog se stvara
krug, krug nalik na zamku za ptice. U sredi{tu je Pomi{ljam da se dogodilo ne{to doista neuobi-
svijetlo i lijepo, mrvice hrane su svud naokolo, ali u ~ajeno.
trenutku kad se posveti{ njima, krug se zatvara oko I prije nego {to je oti{ao u~inilo mi se da to lice
tvojih nogu i bezuspje{no lepr{a{ krilima poku{avaju}i za koje sam bio uvjeren da ga poznajem ima neki
da uzleti{. Zamka je sklopljena i ti je vi{e ne mo`e{ posve strani izraz, izraz koji nikad ranije nisam vidio
potrgati, niti se uzvisiti i osloboditi se, iako to poku- i koji je posve mijenjao svaku njegovu crtu: nepoznate
{ava{, lepr{aju}i s tim om~ama tjeskobnim, iscrplju- bore na ~elu, izaziva~ki nos, pripijene usne i ratobornu
ju}i i posljednju svoju snagu. bradu.
U malom sam mjestu poku{avao biti nevidljiv, jer
je to bio na~in pre`ivljavanja. U ovom golemom gradu, – ^ini ti se zato {to si se upla{io – re~e neki glas
i u svim drugim velikim gradovima koje sam posjetio, iza mene.
u`ivao sam u nepoznatoj gomili, nepoznati prolaznik Pobunio sam se i htio jarosno odgovoriti, ali izgle-
u njoj, sa svom svojom radoznalo{}u, stra{}u i `ud- da da osim mene nikog nije bilo tu.

358 359
– Ne uzbu|uj se. Uvijek je tako na po~etku – Ipak, jedan je marabu stajao sa strane, poput za-
ka`e mi onaj isti glas, ali ovaj put ga i vidim kako mi{ljenog mudraca. Bio je duboko udubljen u tragediju
me pun razumijevanja gleda iz ogledala. svijeta. Pokraj njega je najednom stala neka ~aplja,
– Jedino ti ja mogu pokazati tajne ovog grada. nakostrije{ila se i ispustila u dva-tri tanka mlaza svoj
Tajne koje i ne sluti{. Sad si srdit i, naravno, ne izmet. Tako olak{ana, uzletjela je poput goleme pa-
vjeruje{ ni rije~. Kad se malo smiri{ i zamori{ od hulje, a pernati filozof ju je pratio u`asnutim pogle-
svojih tjeskobnih snova koje si donio ovamo, pozovi dom.
me. Ja sam ionako uvijek tu... – Zar to nije smije{no? – kazao je neko u ~ijem
Tako je govorio Nepoznati Prolaznik. se glasu jo{ osje}ao smijeh.
Okrenuo sam se. Iza mene je naravno stajao Ne-
Ponekad ljudi gledaju jedni druge kao {to gledaju poznati Prolaznik. Stopala su mu bila na samom rubu
ptice. vode {to je protjecala tamna, neprovidna. Ne{to dalje
Zar je mogu}e da postoji takva boja o~iju, pitaju je bio privezan neki stari ~amac bez vesala. Nepoznati
se? Zar je mogu}e da su ljudi u toj dalekoj zemlji me je gledao pa`ljivo, a onda je prsnuo u smijeh.
doista satkani od druk~ijeg tkiva? – Pomislio si da nisi no}as ni{ta sanjao.
Metropolis je skup takvih ptica u jednom ogrom- Nije mi morao re}i, vidio sam posve jasno na
nom kafezu. njegovom ironi~nom licu, da je moj pogled nalik na
Ptice satkane od snijega i ptice satkane od vatre u`asnuti pogled marabua.
koracaju jedna pokraj druge, na svojim dugim nogama Vesla iz mog najednom nanovo otkrivenog sna
i ne ~ude se. ^eznu jedino za komadi}em neba, sasvim kao da su dotaknula stari ~amac i on se opustio niz
malim, onim koji je ostao izvan kafeza. tamne valove Spree, mo`da tamo negdje prema Muzej-
skom otoku.
Tumarao sam po Tiergartenu, kad najednom za~uh
kako se neko smije. Taj je smijeh bio posve neuobi-
Vesla.
~ajen i izdvajao se iz svega {to me je okru`ivalo.
Jedan je bjelorepi gnu zastao i tjeskobno se zagledao
u mene, poku{avaju}i da otkrije kakva mu opasnost Vidim ljude na stadionu i poku{avam razabrati
dolazi od tog smijeha i od ~ovjeka koji stoji ispred njihova lica. Desetak hiljada nepo}udnih zbog svog
njega. porijekla i vjere, zbog svog imena. To je trenutak prije
Ne{to dalje bio je orija{ki kafez do kojeg je onaj kona~nog izgona. Izlazili su ~itav dan iz grada.
{iljati smijeh jedva dopirao. Ali nisu svi izi{li.
Zvukovi u kafezu, kao zvukovi kakofoni~ne bitke Nekolicinu odabranih ~etni~ki ~uvari su povezali
presijecali su put svakoj novoj strelici. veslima. Vezali su im uzdignute ruke i tako ih proveli

360 361
u nepoznato, u susret sudbini. Nikad se za njih vi{e
ni{ta nije saznalo.
Gledao sam ih u snu kako prolaze i poku{ao pre-
poznati njihova lica.
Vidio sam samo lice jednog od onih {to su to
vidjeli, lice Farizovo u trenutku dok mi to pri~a.
I vesla.
Vidio sam vesla. Ponovno je ki{a u Berlinu. S ki{om se vra}a i
Vesla kajaka{a koji su proslavili taj grad i tu Nepoznati Prolaznik. Osjetio sam njegovu prisutnost,
kraji{ku rijeku. iako se, nevidljiv, mota naokolo, pripremaju}i se za
svoje pojavljivanje kao glumac prije izlaska na po-
zornicu.
– [ta je? [ta je! – najednom vi~e i ide prema
meni s ki{obranom u ruci.
O~ekivao sam to i kao nehotice se maknuo u stranu,
tako da se Nepoznati Prolaznik skoro zaletio u zid.
– Gle, gle. Genius loci! – rekoh kao da se ~udim.
– Zar ste zaboravili kora~ati po svojim zadatim sta-
zama?
Bio je srdit zbog upropa{}enog nastupa, ali ono
genius loci mu se o~igledno dopalo. Lice mu se u{iljilo,
u{picilo u neki samosvjesni, odbjegli osmijeh, a onda
vi{e nije mogao zadr`ati grohot koji je provalio iz
njega.
– Genius loci. Genius loci. – Ponavljao je kao da
je dobio neki izuzetno drag poklon.
– Priznaj mi ne{to – rekoh.
On me pogleda ozbiljno, iako je smijeh i dalje
krivio njegovo lice.
– [ta si zapravo bio smislio kad si onako upao
ovdje s tim svojim ki{obranom?
– Ni{ta va`no – odmahnu on rukom. – Htio sam
te samo malo razveseliti. Sjedi{ ovdje i tone{ u vlastite

362 363
misli, a zna{ i sam da u njima nema ni{ta zanimljivo. Entwerter se malo trgnuo, kao da je osjetio o ~emu
Vrijeme je bilo za jednu obi~nu ki{nu {etnju. razmi{ljam.
Ki{a u vrtu nije obe}avala ni{ta dobro. – Sve je neva`no – kazao je napokon blago kao
– Stvari su druk~ije kad izi|e{ iz ku}e – re~e on da me poku{ava uvjeriti. – Vidio si. Toliko ih juri na
prate}i moj pogled. sve strane, u panici tra`e razrje{enje, sre}u, slavu,
– To je ipak moja stvar – odgovorio sam i okrenuo mo}, ali na kraju ipak svi shvate. Ti si i{ao drugim
mu le|a. putem, ali i to je neva`no. Svi se na kraju na|u u
istome. Na posljednjoj stanici podzemne `eljeznice.
Dan za danom, skitnja za skitnjom i najednom se Slegnuo sam ramenima. ^inilo mi se da sam toliko
na|e{ na istom mjestu, a pred tobom stoji uredni umoran da polako i{~ezavam iz samoga sebe. Gotovo
policajac dosade, u svojoj uniformi od lijenosti, sa da sam mogao povjerovati u sve {to je govorio Ent-
svojom zna~kom koja upozorava sve na pokornost, s werter.
injekcijama o~aja, bijesa {to se topi u bezna|u, s viru- I tad se ne{to u ~itavoj slici gotovo suludo preo-
sima ropstva koji u milijardama tkala~kih i peglarskih krenulo.
skupina glancaju, la{te, dotjeruju njegovu i onako blis- – Ostao je jo{ samo jedan detalj – govorio mi je
tavu uniformu. nekako brzo Entwerter, kao da se `uri da zavr{i posao.
– I {ta sad? – pita on nemarno. – Jesi li iscrpio – Samo jedan detalj i onda }e{ biti nagra|en! Kao svi
svoju radoznalost, svoju skitala~ku `e| jesi li ugasio? izabrani!
Pritom vje{to okre}e duga~ku limenku piva u ruci, Pru`io mi je pi{tolj ~ija je cijev bila nalik na
kao policijsku palicu. pisaljku.
– Takav mi je danas dan – pravdam se, osje}aju}i Dr{ka mu je bila izra|ena od ogledala.
se kao optu`enik. – U Berlinu pada ki{a. A obara~ je li~io na rije~ skamenjenu u ustima.
Kakvo jadno opravdanje. Obuzima me stid. Nekad – Dovoljno je pritisnuti – re~e on i pokaza natpis
sam najvi{e volio skitati ba{ kad pada ki{a. iznad obara~a Ovdje poni{titi.
Najednom primje}ujem Nepoznatog Prolaznika, Pi{tolj-poni{ta~ karata bio je uperen u Nepoznatog
koji stoji sa strane, kao da me se stidi. Prolaznika.
– Ki{a?! – kao u ~udu govori neobi~ni ~uvar grada.
– To je Entwerter. Napokon si ga upoznao – ispod Tako sam upoznao Entwertera.
glasa {apu}e Nepoznati Prolaznik. Ili mi se ~ini ili se
u njegovom glasu doista osje}a ne{to nalik na strah. Htio sam navu}i zavjesu, a onda sam vidio zlat-
Koliko sam se osjetio pora`enim, toliko mi je bilo nozelenu pticu u vrtu kako ne{to kljuca. Na glavi je
drago zbog Entwerterove o~ite dominacije nad Ne- imala crvenu pjegu. Doista, zlatna ptica, pomislio sam.
poznatim Prolaznikom. Stajala je tu sve dok sam mislio o njoj.

364 365
Shvatio sam to kad sam se okrenuo i pomislio Ako ti to nije jasno, oti|i u dvorac. Vidjet }e{ zanim-
kako moram napisati pismo. U istom ~asu ona je ljivu izlo`bu.
prhnula i odletjela.
Tako je govorio Kapetan iz Köpenicka.
Oluja u Köpenicku. Kora~am istim stazama i sre-
}em iste ljude. I naizgled se ne mijenja ni{ta. Kao da Dvorac je sav u skelama. Majstori dotjeruju njegov
je rije~ o filmu, koji je takav kakav jeste bez obzira vanjski izgled. Unutra je zapravo nekoliko izlo`aba.
koliko ga puta vrtio. Ali oko gledaoca ne mo`e od- Ne znam na koju je mislio Kapetan. Taj mesingani,
jednom vidjeti sve {to je u pokretnoj slici. Vijetnamka brkati putokaziva~, sa zlatastim odsjajem na licu. Gle-
koja prodaje cigarete i pla~e najednom mi je bli`a dam grbove, prstenje, pehare. Zavirujem u pisa}e sto-
nego ju~er dok sam doista prolazio pokraj nje i nas- love s tajnama gotskih romana. Poku{avam prona}i
tojao da se {to prije udaljim svjestan da joj ne mogu stari zlatni nakit carice Gisele.
pomo}i. Nepregledan je broj ljudi kojima nikad u A potom, u podrumu, materijalizirane vizije mla-
`ivotu ne}u mo}i pomo}i ni najmanjom gestom. Niti dih umjetnika. No`evi suludih oblika od kojih svaki
}u to ~ak uspjeti poku{ati. pokazuje njihovu mogu}u namjenu. Neki ~ak pod-
– Pomozi sebi! Pomo}i }e{ i njima! sje}aju na ljude ili dijelove njihovih tijela. Registar-
– Meni ne treba pomo}! – odgovaram nemu{to kasa kojoj je mlada kiparica udahnula svoju du{u i
nemu{tom glasu a u odgovor se javlja smijeh koji posve se uvukla u nju. I, na kraju, On. On na kojeg
ispunjava sav san, do rasprskavanja. je sigurno mislio Kapetan. Opto~en bojenom terako-
– Pomozi sebi! Tako }e{ ih osloboditi osje}aja tom, oblijepljen odba~enim stvarima svakodnevnog
tjeskobe koji donosi{ kad se pojavljuje{ me|u njima! `ivota, ali prepoznatljiv i gotovo `iv. On. Entwerter.
Ovo je bilo krajnje drsko. Ipak, zamislio sam se. – Malo po malo i ljudi po~inju razumijevati –
Stojim pokraj dvojice Bo{njaka koje sam ju~er sreo zvoni zadovoljno zvuk iz njegove glave. – Sve }e biti
u prolazu i tad nisam zastao. Samo sam ponio sa poni{teno, ali jedino tako se mo`e znati ko smo bili i
sobom dijelove njihovih re~enica. Sad su te re~enice {to smo ~inili.
tu, raskomadane, obi~ne i stra{ne. Nekoliko raskoma-
danih `ivota je u njima. Sanja~ izbezumljeno tra`i u zbilji ne{to za {to }e
Sjeo sam u bistro preko puta Gradske zgrade na se uhvatiti, ali oko njega su same provalije.
~ijim stepenicama stoji mjedeni Kapetan iz Köpenicka. Zbilja u prvim trenucima li~i na san vi{e od samog
Jednom nogom je na ulici, drugom je zakora~io ka sna. San je to {to se u te`i skrutio i sad udaramo u
ulaznim vratima zgrade. Ruku dr`i na dr{ku sablje. oblake, padamo, jer smo najednom zaboravili letjeti.
– Tako je to – ka`e on. – Ne{to se mora u~initi. A u svakoj stvarnosti u kojoj se zateknemo naila-
Ina~e }e nas praznina svijeta usisati kao Levijatan. zimo na poznata lica.

366 367
Nijedan mudrac nam ne mo`e re}i gdje letimo u U nedjelju je jedan od muzejskih ~uvara prona{ao
snu. uz tron prislonjen plakat s velikim natpisom Ne ubi-
Jedino ako ga u snu doista sretnemo i ako pristane jajte `ivotinje.
da poleti zajedno s nama. Sutradan je faraon zaklan.
Namazan je odozgo do dolje crvenom bojom, tako
Dobar ~ovjek koji se u snu sveti svojim krvolo~nim da izgleda kao da mu je grlo preklano i krv se slijeva
neprijateljima, osje}a gri`u savjesti. preko prsa na stopala i zemlju.
Dogodilo se to iste no}i kad je otvorena izlo`ba
Ne znam {ta o svemu tome ka`u svete ~itanke. Salvadora Dalija.
Mo`da ni{ta.
Jer one podrazumijevaju da je san dio `ivota. Svijet je pandemonium.
Onaj dio u kojem smo najvi{e sami i najbli`i svome Ali iznad njega leti an|eo svjetlosnih krila i tijela.
izvoru i svome u{}u.
Gleda u mene.
– A ti? Stra{an je pogled an|ela.
Njegovo lice je pitanje. Stra{an kao vatreni ma~.
[utim. Ali u njemu je moja snaga, u njemu je moja za{tita.
– Ko si ti?
Njegovo lice je ogledalo. Smije{ak nalik na smije{ak sestre zaklanog fa-
– Zna{ li bar svoje ime? raona.
– ^ovjek je sav u svom imenu. Izreka nije slu~ajna.
– Kad je svjestan. Jesi li ti svjestan svog imena? Berolina Brandenburg.
Plavet je potpuno preplavila ogledalo. Zvu~i kao ime neobi~ne `ene.
Bez ijednog obla~ka. A ona to doista i jest. Crna, u svojim crnim uskim
hla~ama i jakni, crnim cipelama i crnoj bluzi.
Amenemhet II sjedi na svom kamenom tronu is- Jedino od odje}e na njoj {to nije crno je zlatni
pred Pergamona. lan~i} {to se gubi ispod njene crne bluze, providne,
Ka`u da je star nekih ~etiri tisu}lje}a, a u Berlinu negdje me|u dojkama. A na njemu se nji{e, nevidljiv,
je preko stolje}e i pol. naslu}ujem ga, mali berlinski medvjed od crnog ka-
Faraon gleda u prolaznike {irokim, pomalo tajan- mena, mo`da poludragog, mo`da dragog, mo`da bez-
stvenim pogledom u kojem se da naslutiti smije{ak vrijednog za draguljare, ali uspavanog i veselog, koji
onog koji zna. samo {to nije potr~ao preko rubova svoje tamnice.

368 369
Sudario sam se s njom na kolodvoru Unter den Tako sam se po~eo pribli`avati Berolini Branden-
Linden. burg, tragati za njenom prisutno{}u i njenim stopama
iako tada jo{ nisam znao ni njeno ime.
Osjetio sam u jednom trenutku ~itavo njeno tijelo
uz svoje. Bili smo posve pripijeni u toj gu`vi, u na-
kra}em djeli}u vremena, a onda se odmakla i i{~ezla. Svako jutro istresam glavu kao kantu za otpatke.
I otrgnula pritom dio mene. Napuni se morije i ~emera, zaglibi u d`ehennemski
mahmurluk i bez temeljitog ~i{}enja ne bi mogla ni
o~i otvoriti.
Izme|u bilo kojeg mu{karca i bilo koje `ene uvijek Istresam je tako, ispiram crnom teku}inom kad,
postoji neka tajna. Jednostavna. Mala. Mo`da ona u najednom, iz nje isko~i ne{to zlatno, bljesnu, i pade
kojoj je smisao svijeta. ponovno u neki morni san, ~ije lice za tren vidjeh i
ostah tako, s ~emerom porodi~nih pri~a, narodnih tje-
Kad je pogledala kroz mene, kasnije, u vagonu skoba, a bez onog zlatnog lista, koji mi se u~inio kao
kojim smo se zajedno vozili, sjetio sam se uzre~ice list nade, list svjetlosne sre}e.
iz djetinjstva Nije ti otac staklar! To je zapravo zna~ilo
nisi providan, to je zna~ilo, ponekad i uz brutalno Ko zna gdje sam sve no}as hodio u snu?
odguravanje skloni se ili makni se s tog mjesta.
Berolina je, me|utim, gledala kroz mene. I kao Vidim kroz prozor ~avku duga repa kako se dos-
da je ne{to vidjela. Moj je otac izgleda ipak bio staklar tojanstveno {eta po ki{i.
u vremenu koje mi je bilo nepoznato. Vrt je sad samo njen.
– Zar nije tako, Nepoznati Prolazni~e?
Zastadoh najednom, kao da me je neko dotaknuo
Za trenutak sam vidio njegovo lice u zatamnjenom po ramenu. Stojim pokraj Spree i gledam u vodu.
staklu podzemne `eljeznice. U njoj se pojavljuje neko crvenilo, kao da neko
I on je pogledao kroz mene i tajanstveno {apnuo u`asno krvari. Ispunja me isti osje}aj kao neki dan na
ne{to nekom ko je sigurno stajao iza mene ili sjedio. Wannseeu.
To je mogla biti samo jedna rije~. Ili mo`da dvije: Podi`em pogled i vidim crvenu puzavicu koja pro-
Staklenko? Stakleni ~ovjek? `dire jednu malu ku}u. Odbljesak te drame prosipa
se u vodu. Posve ~udan osje}aj za putnika koji je
Okrenuo sam se. Nikog iza mene nije bilo. upravo do{ao od Reichstaga.
Ali tajanstveni smije{ak Beroline Brandenburg jo{
je lebdio u zraku. Doista je jezik kao voda.

370 371
Mo`e{ biti davljenik ili pliva~. ~istim o~ima, bez straha, kao {to i ja gledam njega.
Mo`e{ se koprcati, pra}akati i svaki tren produ- Kao prijatelj.
`avati svoj `ivot kroz proplamsaje smisla, kroz pro- Usred velikog grada on je u prividu svoje {ume,
pukline nade. osamljen sa svojom porodicom. Pa`ljivo nju{kom bira
jesenje li{}e. Isto ~ini i njegov mali potomak, nekoliko
Berlin – raskomadan ~ovjek koji se ponovno us- koraka iza.
pravlja. Na{ nemu{ti razgovor je zavr{en. Odlazim tiho,
Onaj koji je kupao glavu svoju u Zlu, poku{ava, pla{e}i se da ih ne bi uznemirio. On se doima posve
spajaju}i davno raskomadane misli, u preobra`enjima spokojno. Navikao je izgleda na posjetioce kao {to
novog `ivota, naslutiti jezero Dobra. sam ja.
Grad koji se hrani sje}anjima na samog sebe i Dok kora~am kroz zoo u Friedrichsfeldeu, u susret
stidan se vidi u dugi {to spaja njegove dvije polovine. mi nailaze dvogrbe kamile, ~itavo jato plamenih ~aplji,
Tu po~inje put i budu}i krvotok naplavljen sje}anjima ljame, papagaji, divlji magarci. Svi su u svom ki{nom
na budu}nost. jesenjem miru.
U tom gradu, jednog dana na kraju dvadesetog Jedan divlji magarac ima zagonetni pogled Nas-
stolje}a, mu{karac srednjih godina, porijeklom iz male rudin-hod`e s poznate isto~ne minijature.
zemlje u kojoj jedva {to je zastao krvavi rat, pucao Kasna je jesen za sve stanovnike Berlina.
je sebi u sljepoo~nicu i stropo{tao se u jezero Wann. ^udno se osje}am dok gledam posjetioce sa psima
Bilo je to samo nekoliko metara od groba Hein- kako u `udnji za egzoti~nom {etnjom prolaze kroz
richa von Kleista. vrt.

Zamak u pljusku uzdi`e se sve vi{e dok najednom Tigar je skriven u svojem stani{tu.
ne po~ne lebdjeti.
Tako sam mislio dok sam putovao u Friedrichs- Tigar.
felde.
A sad kora~am izme|u spokojnih `ivotinja i ki{a Tigar ne boluje dugo, niti mu je to dopu{teno. On
natapa moju glavu. umire onog trenutka kad munje u njemu po~inju zami-
Nekoliko metara od mene, sasvim uz ogradu, ne- rati i kad se vulkan `ivota po~inje hladiti i promi{ljati
pomi~no stoji jelen. Iza njega, na sigurnoj udaljenosti, svoj smisao u prostoru/vremenu.
njegova je porodica. Pribli`avam se ogradi. Jelen us-
pravlja svoju veli~anstvenu glavu, pokre}e se, gle- Skitaju}i se, posve neuobi~ajenim putovima, kroz
daju}i pravo u mene i prolazi ispred moga lica pu- otvorena gradili{ta i zarasle privremene staze, na ko-
{taju}i zrak kroz nozdrve. Gleda me svojim krupnim, jima }e uskoro blistati zgrade {to sam ih vidio kao

372 373
makete na Potsdamskom trgu, gotovo sam udario u dr`ave. Najednom ~ujem smijeh i ciku iz sela {to se
zid s crnobijelim slikarijama. Zid se odatle protezao naslu}uje kroz gusto {umsko granje. Pribli`avam se,
u ~udnim zaokretima kao razlomljena ki~ma velike kroz {iblje {to me udara po licu, do same ograde,
zmije. Zid. Ostatak berlinskog zida. Taj zid mo`da drvene, prastare. Doista, selo je puno djece. Za njih
nikad ne}e i{~eznuti iz svijesti Berlina. Mo`da }e se zabrane ne va`e. Kao i svuda, ona preska~u sve ograde.
samo preseliti negdje, negdje u nesvjesno? Tr~karaju seoskim stazama, uvla~e se u stare ku}e,
Kora~am putem kojim je prolazio zid. Osje}am izlaze iz njih, zaigrana, za~arana. A selo, uz dubok
nespokojstvo i neke kamene trnce u ki~mi. {umski uzdah, o`ivljava, za~u|eno svojim novim sta-
novnicima. Ipak, djeca nisu sama. S njima je u~iteljica.
Raspitujem se na Meksi~kom trgu za srednjovjek- Stoji ispred ku}e pokrivene slamom, tamnom od sto-
ovno selo Düppel. Museumsdorf. Ljudi me gledaju lje}a i ne{to im govori. U~iteljica je u narodnoj no{nji,
zaprepa{}eno. Crni buldog i bjelori|i pti~ar, koji tr~ka- vjerovatno istoj onoj koju su nekad nosile `ene u selu.
raju naokolo podi`u svoje glave sa zanimanjem. Nedaleko od te razdragane dje~urlije i njihove
Jesenje li{}e u vjetru ~ini ovaj prizor i moje pitanje u~iteljice vidim ovce u travi. Bijele se i nepomi~ne
posve nestvarnima. su kao skulpture od kamena. Gledam ih netremice ne
bih li uo~io neki pokret. Mo`da su zaista skulpture?
U o~ajanju pitam djevoj~icu koja o~ito `uri iz Ili su to ovce iz onih vremena kad je selo `ivjelo svoj
{kole. `ivot, koji se sad muzejski prikazuje, ovce koje su
Ona mi, skaku}u}i u mjestu, pokazuje rukom put. prespavale stolje}a, pre`ivjele sve {to se zbivalo u
Kora~am bez `urbe, s noge na nogu, s nevjericom. gradu oko njih, nevidljive, netaknute i sad ~ekaju svoje
Najednom nailazim na ogradu i vozila slu`be odr- gospodare koji }e s njima postupati onako kao {to
`avanja. Pred zatvorenom kapijom sela, na~injenom iskonski ov~ari postupaju sa ovcama?
od drevnih drvenih debala, stoji natpis na plo~i da je Nekoliko crnih ptica slije}e u njihovoj blizini.
selo otvoreno od prolje}a do jeseni. Mogao bih, zna~i, Nastavljam put oko sela odnose}i svoju dvoumicu.
pred ovim vratima ~ekati nekoliko mjeseci. A u pro- Ogroman bik le`i na sredi{njoj seoskoj livadi. Ori-
lje}e ionako ne}u biti tu. ja{ka crna skulptura koja ponekad otvori donji dio
Selo muzej stoji kao neotkrivena zagonetka ispred gubice i strigne u{ima.
mene. Tu se pribli`avam kraju svog kru`enja oko sela i
Obilazim ga potajno, uz ogradu, kao da tra`im vidim {irom otvorena vrata na ogradi, prije onih sa
ne{to {to }e poni{titi strogost natpisa. Ulazim tako, natpisom, kao kod enigmatskog pu`a.
korak za korakom, u {umu, u {umu usred Berlina i Tako sam zakora~io u selo. Tako sam se na{ao u
kao da svojim koracima poku{avam ponovo ograditi biv{em.
tajanstveno selo. S jednog drveta me gleda nacrtana Izgubljeno drevno selo usred Berlina.
crna sova koja ozna~ava da je ovo mjesto pod za{titom Mjesto koje su prepoznale ptice.

374 375
Ususret mi dolaze `ivotinje. Prije svih jar~i}. Kao Oni to ne vide, ne ~uju i ne vjeruju.
da je od abonosa. Ro{~i}i su mu srezani. Mo`da je
bio nesta{an, opasan za druge ili ih je sam u igri Nigdje nisu pobjeda i poraz tako blizu kao u stoljet-
slomio. Gleda me poput `ivahna, radoznala dje~aka noj {umi oko jezera.
koji se sam nakratko preobrazio u dlakavog, skaku- Zapravo su samo duboki uzdah raznesen {apama
tavog {ejtan~i}a. I ovce-skulpture mi se pribli`avaju i kand`ama mnogih {umskih stanovnika i namjernika,
lijeno i zastaju svaki ~as, kao u `ivoj slici. razvijan vjetrovima i utaban te{kim ki{ama i dubokim
Prolazim pokraj velikih stolova, klupa i panjeva snjegovima.
koji se s ~e`njom sje}aju neobuzdanih sve~anosti. I
~udno se osje}am, najednom sam u uspavanom selu. Kao da se sla`e s mojim mislima, po~inje padati
ki{a.
Kamo su i{~ezla djeca?
I njihova u~iteljica? Ki{a rosi po svemu {to jesam.
Nije li to bila Berolina? Osamljeni prolaznik na {umskoj stazi.
Nai{li su, negdje iz pravca jezera, mu{karac i `ena
Berolina se neprekidno igra sa mnom. sa psom. I pozdravili smo se, kao {to je ljudski obi~aj
Ostavlja mi znakove i tragove, a onda i{~ezava, odvajkada.
podsti~u}i tako na ~udan na~in moju `udnju, `udnju ^udno mi zvu~e rije~i zavi~ajnog jezika u ovoj
nesvjesnu same sebe. {umi, dok prevodim rije~i njihovog obi~nog pozdrava
u svojoj svijesti. Te rije~i zvone u mojim mislima i
Tako sam poput ~ovjeka koji iza stakla gleda druge ~ini mi se da su me ljudi koji su upravo pro{li pozdra-
kako `ive, ljube i igraju se u radosti. vili na mom zavi~ajnom jeziku.

S jedne strane stakla je voda, s druge `e|. – Ti si nekad pisao pjesme – ka`e mi Nepoznati
Prolaznik. Stoji na zavijutku puta, usred {ume, nas-
Postoje ljudi koji uvijek gledaju svijet odozdo i lonjen na ki{obran.
ljudi koji ga gledaju odozgo. Njegove rije~i nisu ni pitanje, ni tvrdnja. Ipak, ta
Ni jedni ni drugi ne vide ni{ta osim drugih ljudi. obi~na re~enica, izgovorena gotovo s dosadom, trebala
Ljudi dolje i ljudi gore. bi ne{to zna~iti.
A izme|u je {areni svijet koji se pali i gasi poput Gledam u nj i ne razumijem.
prazni~nih lampiona i govori im kako je svejedno s – Ponekad su pjesme na~in da se zapamti trenu-
kojeg ga mjesta gledaju. tak. I da se pretvori u kristalni oblik koji se stalno
I tako ga ne mogu vidjeti onakvim kakav on zaista okre}e na prstenu, u tvojoj glavi ili u sje}anju iz kojega
jeste. ponekad izroni. Kao i ova pjesma na grobu, zar ne?

376 377
Pogledam, a ispred mene strelica pokazuje da je meni pjesnici nisu imali taj izbor. Zapisivali su svijet
tu Kleistov grob. i doga|aje u svojoj svijesti {to su vje{tije i skladnije
mogli. Stranice njihovih usmenih knjiga ponekad su
U podzemnoj `eljeznici, osobito na dugim vo`nja- rasle do neslu}enih opsega. Otvarale su se i listale,
ma, ~ovjeku doista sva{ta pada na pamet. Ponovno potaknute ritmom, slogom ili rimom u kojima se obli-
mi je prodrla u svijest uzre~ica iz djetinjstva o ocu kovala njihova pri~a. Od detalja ili epizoda.
staklaru i nije me htjela napustiti sve dok mi se nije Na cjelodnevnom putovanju podzemnom `eljezni-
u~inilo da postajem providan. Odbranio sam se od nje com mogao bih na~initi ~itav ep. Ep o ljudima i sud-
shva}aju}i da svaki dan sre}em ljude koje mo`da vi{e binama s kojima se vi{e nikad ne}u sresti. Ili je sve
nikad ne}u vidjeti. I to je jedna od ~arolija ovih sva- to samo privid u ritmu kompozicije {to se nenadano
kodnevnih putovanja. Svaki dan sre}emo ljude koje zaustavlja, prazni i puni.
vi{e nikad u `ivotu ne}emo vidjeti. Malo~as je ispred Na mjestu do mene sad sjedi djevojka koja ~ita
mene sjedio jedan tjeskoban ~ovjek crnog lica i crnih dvojezi~no izdanje Homera. Njema~ki i gr~ki tekst
ruku, potom ironi~an pedant s nao~alama tankih okvi- gledaju se kao Ahil i Hektor.
ra, student {to pani~no lista i poku{ava zapamtiti neke Moj naslu}eni spjev se rasplinuo u ravnodu{nom
formule, uspuhana sredovje~na `ena na ~ijoj je bluzi zvuku to~kova.
naslikan socrealisti~ki prizor rada u polju. Za njega bi uostalom nekom starom pjeva~u-ma-
Stidio sam se pred njima zapisati misao koja mi jstoru dostajalo svega nekoliko stihova.
je posve opsjela glavu. Onda sam je po~eo ponavljati Mo`da su posve dovoljni i oni koje sam do malo~as
u sebi, kao mantru, jer je nipo{to nisam `elio zabo- ponavljao u sebi.
raviti. ^inilo mi se da u njoj postoji ne{to {to je
beskrajno va`no za mene. Poput prosvjetljenja koje Svaki dan sre}emo
se tek naslu}uje. `ene koje nikad
Najednom sam u toj re~enici prepoznao pravilnost u `ivotu vi{e
nekih slogova. Dvije su rije~i ~ak zvu~ale kao rima. vidjeti ne}emo
Gle, lak{e }u je tako zapamtiti, pomislio sam.
Svaki dan sre}emo Djevojka podi`e pogled sa svog Homera i za tre-
one koje nikad nutak ga zadr`a na mom licu.
u `ivotu vi{e Bila je to Berolina.
vidjeti ne}emo
Pru`am ruku da dotaknem, kao slu~ajno, njenu
Nije li tako nastao pjesni~ki govor? Iz potrebe da kosu, ali ona se u tom trenutku okrene, mo`da slu~ajno,
se zapamti ne{to {to se ne mo`e zapisati. Stari, nepis- i izlazi.

378 379
Strah je uvod u zlo~ina~ko slavlje.
Strah se ~esto preobra`ava u pokornost.
Ali sve je to nedovoljno za zlo~inca.
Njemu je potrebno priznanje `rtve.
Poku{avaju}i se prisjetiti svih trenutaka sna, ula-
zim ponovno u ju~era{nju {etnju oko jezera Wann.
I opet zastajem pred Kleistovim grobom.
Glava mi je te{ka od sna. Tu je dakle odlu~io skon~ati pjesnik Pentezileje i
Ponovno sam bio u Banjoj Luci, ponovno sam Amfitriona, pisac Razbijenog kr~aga.
tumarao mjestima i stazama kojima sam nekad, dje~ak, Bio je petnaest godina mla|i nego ja sad.
mladi} ili ~ovjek u zrelim godinama hodio i prohodio Nesretni Bo{njak, pre`ivjeli izgnanik iz Potko-
(kako bi kazali neki na{i stari pisci). zarja, bio je Kleistovih godina.
Prije nego {to }u zakora~iti u taj san, obilazio sam Kleistov grob podsje}a na razbijeni kr~ag.
~itav dan muzeje u Charlottenburgu, {ume u Grune- ^itam stihove epitafa s drvene plo~e. Ne znam
waldu i {umske staze oko jezera Wann. ~iji su. Dobro je to. Ni~ije ime tu nije potrebno, osim
Egipatski muzej je ju~er bio zatvoren. njegovog, osim imena Heinricha von Kleista i njegove
Ljepotica Nofretete jo{ uvijek se nije `eljela sastati ljubljene Henriette Vogel, bolesne na smrt, ~iji je
sa mnom. ubojica bio onaj koji je nekoliko trenutaka kasnije
I tako su umorne noge, koje su hodale kroz {umu postao samoubojica.
oko jezera Wann, od Kleistova groba do mjesta gdje Ali njenog imena nema.
je jedan Bo{njak ispalio u sebe smrtonosni metak, Ono je u knjigama, zajedno s njegovim smijehom
nastavile hodati u snu. i tugom.
I gdje bi one nego tamo gdje je zabranjeno, tamo Nema ni imena Bo{njaka koji je u blizini o~ajni~ki
odakle su otjerane. pucao u svoju glavu.
Hodile su stazama poznatim od djetinjstva, po
brdima i {umama oko grada, kroz kanjone, uvla~ile Odbjegle slike mog mornog sna i dalje su ne-
se u pe}ine i na opasnom rastojanju susretale s nekim uhvatljive.
ljudima iz biv{eg `ivota ~ija arogancija nikako nije Na kraju se pitam {ta sam u tom snu tra`io?
mogla pobijediti odlu~nost i hrabrost koraka. Za{to su moje umorne noge jo{ toliko dugo hodile
Na kraju jedne staze slavljeni~ko cerenje nekad kroz san? [ta su tra`ile?
poznatog lica poku{avalo je nadvisiti strah svojih `r- Mo`da moj nepoznati grob u zavi~aju?
tava.
Strah je tuga. Dan mrtvih. Mrtvi dvor. Mirni dvor.

380 381
Doista je miran.
@ene i mu{karci raznih godina ~iste u miru obi- Koliko je samo djece u zemlji! Sasvim male djece.
lje`ja i po~ivali{ta svojih mrtvih. Ro|ena u izgnanstvu, kao da nisu `eljela u izg-
Groblje je s jedne strane u {umi, s druge za{ti}eno nanstvu `ivjeti.
od pogleda izvana redom velikih ku}a. U svakom malom mezaru po~iva neka stra{na pri~a.
Groblje se mo`e vidjeti samo iznutra.
Pomi{ljam na na{e groblje u staroj ~ar{iji. A iznad je, kao na stra`i, bijeli ni{an.
Probili su oko njega put i tako je postalo sa svih
strana vidljivo. Uo~ljivo. Stajao je naslonjen na vrata Muzeja i ~inilo se da
Nekako jadno i malehno kao dijete nasred pro- razmi{lja o ne~emu va`nom. Nije mi zapravo dopu{tao
metne ceste. da u|em. Osjetio sam to. Bez ~u|enja. Bila je to samo
To je bio uvod u njegovo kona~no uni{tenje. jo{ jedna od nepravednih zabrana koje su se obru{avale
posljednjih godina na svaki moj `ivotni korak.
Jedna starica na groblju. – Koliko ti zapravo jo{ ostaje{?
Oko neuglednog kamena, kakvi su u ve}ini ovdje, Nisam o tome razmi{ljao. Znao sam samo da imam
kao da se `ele sto~iti sa {umom, s vremenom, s ni{ta- malo vremena. Kao {to sam uvijek u `ivotu imao malo
vilom, ona, vrlo pa`ljivo, gotovo zaneseno, ~isti. vremena. Malo vremena za put ka sebi, mnogo za
bijeg od sebe.
Na kamenu su dva imena. Ime mu{karca, ro|enog
1909. godine i umrlog 1984. Uz njega je ime `ene, – [ezdeset i {est dana. – odgovorio sam za~udo
ali uz to ime samo datum ro|enja. 1918. Tu je i natpis, precizno, mo`da i ta~no.
mo`da dvosmislen: Nezaboravljeni. – Siguran si u to?
To je ona. – Naravno da sam siguran – osje}ao sam kako
me obuzima bijes. Nastojao sam doista isplanirati svoj
To jedino mo`e biti ona. boravak ovdje.
Odr`ava grob mrtvog mu`a. I svoj. – Siguran si, iako zna{ da ~ovjek nikad ne mo`e
znati?
Bo{nja~ki mezarluci. Izgnanici koji me do~ekuju Pitao sam se {ta `eli posti}i svojim cini~kim ispi-
najdubljom {utnjom. tivanjem. Ovo je bilo previ{e. ^ak i od Nepoznatog
Prolaznika.
Na gradskom groblju u Gatowu nekoliko ni{ana – Veliki grad pro`dire takve kao {to si ti u ogrom-
u obliku srca. nim koli~inama – govorio je kao profesor kojemu je
odavno dosadno ono {to govori. – Poput gula{a, kolje-
Bijela srca. nica, ra~i}a, jaja, pu`eva. Najprije im isisa du{u tako

382 383
da ostane samo ta tanka, la`na, prazna ku}ica, koja Nikog nije bilo.
se sama od sebe skrha i nestaje u kloaki, u orija{koj Poslu{no sam obukao natika~e i odlu~io se da }u
kloaki. po}i lijevim hodnikom jer sam tamo vidio veliki tekst
Govorio je posve spokojno, ne obra}aju}i pa`nju o povijesti zamka. Pro{ao sam pokraj nekih akvarela
na moju srd`bu, koja se uostalom topila sama od sebe, na kojima su bili prikazani berlinski dvorci i parkovi,
dok nije ostala samo pu`eva ku}ica. ali Nepoznati Prolaznik kao da je bio posve i{~eznuo.
– A ro|aci, prijatelji, domovina? Kora~ao sam sve `ustrije, klizao se zapravo u velikim
– To je pu`eva ku}ica – re~e on resko i pobje- natika~ama dok najednom nisam shvatio da sam u
donosno ispru`i ka`iprst. – Ne mo`e{ se sakriti u nju, ovom zamku izgleda posve sam i da sam za{ao u
ako prvo nema{ sebe. labirint iz kojeg se ne}u mo}i tako jednostavno izba-
– Kad se vratim, prona}i }u sebe! Tamo sam ja! viti.
– uzviknuh. Ogledao sam se po sobi u kojoj sam se upravo
Nepoznati Prolaznik se nasmija i nasloni na sjenku nalazio. To je mo`da bio radni kabinet vlasnika ili
svog ki{obrana. ne{to sli~no tome. Na sredini je bio pisa}i stol s mra-
– Tamo? Gdje je to tamo? mornom plo~om, a ispred njega komoda s mno{tvom
Za{utio sam. Osjetio sam kako po meni pada o~aj zaklju~anih ladica. Sigurno jedna od onih, pomislih,
jesenje berlinske ki{e. koja ima i svoje tajne pretince. Po zidovima su bile
slike. Mu{karac i `ena s tri djevoj~ice ispred dvorca.
– A u me|uvremenu juri{ u nova mala muzejska Potom pojedina~no taj mu{karac, `ena i jedna velika
~uda? – viknu on la`no veselo. slika s djevoj~icama. Nijedna informacija koju mi je
Stajao sam osupnut. Pogru`en. nudila ta soba nije mi zna~ila ni{ta.
– Igra ne ~eka! Ili igra{ ili ne! @ivot nikog ne Najednom sam u ogledalu koje je stajalo na po-
~eka. Sad si i ovdje si. Mo`da }e{ jednom biti drugdje? ~etku sljede}e sobe uo~io neki pokret. Ne{to se pok-
Ali ja sigurno ne}u biti tamo da te povedem. Idemo. renulo u njemu i nestalo. Pojurio sam tamo, ali soba
Vidi{ li tornjeve onog starog grada? Obe}avam da }e{ je bila prazna. Ni u onoj iza nje nikog nije bilo.
tamo do`ivjeti ne{to {to nisi nikad u `ivotu. Po~eo sam osje}ati ne{to nalik panici. [ta }u kazati
I odskakutao je ka ulaznoj kapiji. kad se pojave ~uvari ili mo`da ~ak policija? Kako
Stajao sam i stajao i stajao, a onda sam polahko sam se na{ao ovdje? Kako }u objasniti da nisam pro-
krenuo za njim. valnik ili drznik koji ima namjeru ne{to o{tetiti. Prok-
linjao sam Nepoznatog Prolaznika i trenutak kad sam
Vrata zamka bila su otvorena. po{ao za njim. Odlu~io sam glumiti pasioniranog pos-
U{ao sam i na{ao se u predvorju gdje je stajalo jetioca koji pa`ljivo ide od slike do slike, od predmeta
brdo natika~a za cipele, tezga za prodaju knjiga i do predmeta, po{tuju}i pravila muzeja. Tako sam nas-
kataloga, garderoba. tavio svoj put kroz taj labirint iz kojeg se nije vidio

384 385
izlaz, gledaju}i u slike na kojima nisam vidio ni{ta, Bila je to starica u uniformi, za tezgom, koja me je
obilaze}i oko poprsja i umjetni~kih predmeta koji su gledala strogo i istovremeno podsmje{ljivo. Pozdravio
poput sjena promicali ispred moga oka. sam je s hinjenim osmijehom i pojurio na vrata. Put
Obnevidio, gotovo sam se sudario s mladom `e- ispred zamka bio je posve pust. Kad sam podigao
nom u odje}i s kraja devetnaestog stolje}a koja je pogled vidio sam nedaleko jo{ jedno malo uzvi{enje
posve zadubljena stajala pred bakropisom jednog par- i na njemu jo{ jedan zamak. Na puteljku ispred ulaznih
ka na ~ijem se po~etku vidio dvorac koji mi se u~inio vrata {etkao se nervozno neki ~ovjek. Ki{obranom je
poznat. crtao povremeno ne{to na zemlji. Nije bilo sumnje da
@ena se trgnula i posrnula. je ~ekao mene.
Prihvatio sam je i ona se posve neo~ekivano na{la Vratio sam se unutra.
u mom zagrljaju. Osjetio sam da je uzbu|ena i njeno Starica mi se ljubazno naklonila kao da mi `eli
je uzbu|enje u trenutku pre{lo na mene. Njene vla`ne pokloniti sve sa svoje tezge. Zapazio sam reprodukciju
usne su bile poluotvorene i prije nego {to sam mogao jednog akvarela za kojeg sam vjerovao da sam ga
bilo {ta pomisliti ili re}i spojile su se s mojima u dug vidio u zamku.
ljubavni~ki poljubac. Poljubac ljubavnika koji se sre}u Bila je to mlada `ena u {irokoj suknji s neobi~nim
nakon dugo, dugo vremena. O~i su joj bile sklopljene. {e{irom i sklopljenim suncobranom.
Sklopio sam i ja svoje i uronio u nepoznati svijet gdje Lice joj je bilo poluokrenuto.
su moja osjetila prepoznavala sve {to sam dodirivao. I to je bila ona.
Kad sam ih ponovno otvorio, vidio sam da me Ona.
`ena gleda {irom otvorenih o~iju, zaprepa{tena. Iskli- Spustio sam kovanicu na plo~u i uzeo fotografiju.
znula je iz mojih ruku i be{umno nestala. Vidio sam
samo njen profil i {e{ir koji je prolebdio kroz ogledalo.
I i{~eznuo.
Taj sam {e{ir vidio nekoliko soba prije, pomislio
sam. On je odbljesnuo u ogledalu. Ni{ta drugo nije
moglo biti mogu}e.
Trenutak kasnije bio sam u sobi s ogledalom, u
kojoj nje naravno nije bilo, potom u sobi iza i tako
sam i{ao sumahnuto, klizaju}i se (jednom sam gotovo
pao), sve dok se nisam na{ao u onom istom predvorju
odakle sam po{ao u ovaj posve neobi~ni obilazak
zamka. Ispred hrpe natika~a stajale su dvije, na brzinu
odlo`ene, kao da se njihova vlasnica dala u bijeg. Tek
sam tad postao svjestan da je u predvorju jo{ neko.

386 387
izvor i uvir `ivota. I sve se u meni uzbunilo, pore-
metilo.
Upalio sam, rukom koja je bila uz nju, stolnu
svjetiljku. Ponadao sam se da }u u tom trenutku otkriti
bar ne{to.
Berolina je nestala.
Kao da se istopila i skrila u sjene svjetiljke na
Iznad tamne Spree jato rije~nih galebova bezgla- stropu.
sno kru`i kao da leti oko neke nevidljive zgrade.
Ili je gradi. Zar ti nije dosta muzeja i zamkova, tjeskobni~e?
Preobra`ava{ li se to ti u trubadura mrtvih gospa?
Lijepo mi je u `ivotu. Zar je tvoj kona~ni ideal Tad` Mahal?
Volim `ivot. Sje}a{ li se teksta u kojem se spominju cvjetovi
@elio bih zauvijek `ivjeti u `ivotu. tratin~ica i cvjetovi pahuljica?
Ru`e i ledene ru`e {to se rascvjetavaju u prozor-
Tako je govorio Nepoznati Prolaznik. skim oknima.
Lice mu je bilo ozbiljno. I tu`no. Ne navodi li te to na pomisao da postoji klju~ali
i sle|eni svijet?
@ivot je najopasniji za zdravlje! Vreli svijet je tako kratkotrajan.
Izgovorio sam to naglas, u samo}i. I raspada se uz smrad kao riba na sredozemnom
I ponovio nekoliko puta. Sa u`itkom i sarkazmom. suncu.
Nadao sam se da me je Nepoznati Prolaznik ~uo. Ledeni svijet je tu i kad ga nismo svjesni.
Njemu sam se i obra}ao. Sle|eni svijet je ono {to mi nazivamo vje~no{}u
ili ono {to mi mo`emo pojmiti kao vje~nost.
Otvorio sam o~i u mraku i vidio neko svjetlucanje Zato su njegovi oblici u pojavnosti ljudske ~e`nje
iznad sebe. Dugo mi je trebalo dok sam shvatio {ta tako kristalni. Smrznuti zapisi na staklu, simetri~ni
se doga|a. Ispod samog stropa, ta~no iznad mene, ledeni ljiljani, piramide, pagode, {edrvani.
lebdjela je Berolina. Bila je u prozirnoj spava}ici i Simetrija je kraljica ledenog svijeta.
~inilo se kao da spava iako su joj o~i bile poluotvorene. Simetrija.
Tijelo joj je bilo iznad moga tijela, ali me nije vidjela. Geometrija.
[utio sam, zadr`avao dah, pla{e}i se da se ne{to ne
poremeti u tom nevjerovatnom prizoru. Kao za inat Nikad zatornici nisu uspjeli sru{iti ledeni svijet.
dah je navirao sve {umnije, gotovo pani~no, slute}i Ne bi u tome uspjeli ni ovi dana{nji.

388 389
Ledeni svijet prividno i{~ezava a zapravo se nepre- kodnevnih pokreta. Ono {to ga je odavalo, {to nije
kidno i nepogre{ivo obnavlja. mogao skriti, bila je boljka, neuta`iva `e| za novim
Obnavlja se i ru`a, ali i vehne nakon {to su zatornici ubijanjima koje se o~ito i sam bojao, ali je nikako
no`em kidisali na njeno korijenje. nije mogao dokraja potisnuti, nije se mogao osloboditi.
Da smo `ivjeli u ledenom svijetu, obnovila bi se Mo`da nije ni `elio. To je bilo njegovo tajno bi}e.
po~etkom zime sama od sebe Sahat-kula i u njenom Njegova tajna snaga. Njegova mo}.
ledenom drvoredu prepoznali bismo put od Ferhad- I zato se nadmo} ubojice obi~no ogleda u preziru
pa{inog {edrvana sve do Kamenog ezana pokraj Ar- prema `ivotu.
naut-pa{ine d`amije Tefterdarije. Gledali smo se, usred {ume, o~i u o~i.
Tefterdarija je ovako zapisana samo u na{em sle- Shvatio je da ja znam.
|enom sje}anju. Obuzeo ga je nespokoj i vidio sam kako su se
Sve bi na Sahat-kuli ledenog vremena, satkanoj misli u njegovim o~ima zamrsile. Potegnuti oru`je ili
od ledenih kristala, bilo na vlas isto, jedino bi se ne? Nasrnuti ili pobje}i? Prijateljski zatra`iti vatre, a
mo`da kazaljke kretale po nekim drugim putanjama, onda iskoristiti trenutak iznena|enja?
zasjecaju}i u na{e sje}anje hladno}om i ~ine}i ga Utom smo pro{li jedan pokraj drugog.
tako|er zale|enim u vremenu. Gotovo da smo se dotaknuli.
Nije li i sad tako? Da se to dogodilo, on bi na{ao svoj povod. I postao
I nismo li mi, onog trenutka kad smo izgnani iz bi ono {to doista jeste.
zavi~aja, zakora~ili u zale|eni svijet koji }e nas svojim Me|utim, misli su zamrsile neuobi~ajeno mnogo
ledenim kazaljkama uvijek upozoravati na svoju pri- pitanja i odgovora u njegovoj glavi. I zato je pro{ao.
sutnost. Isuvi{e dugo je razmi{ljao. A misli ometaju ~in nekog
kao {to je on.
Usred {ume u Grunewaldu, na putu prema lova~- Za trenutak je pomislio da je u zamci. Vidio sam
kom dvorcu, sretoh ubojicu. to.
Bio je to nepogrje{iv osje}aj prepoznavanja. Mo`da ga je moj jasni i otvoreni pogled upozorio
Ne{to u njegovim o~ima {to nije mogao skriti ma da nisam tako nenaoru`an kao {to u prvom trenutku
koliko se trudio. izgledam?
Ubijao je, jasno se vidjelo. U potmulim bljesko- Mo`da u ovoj {umi nisam sam? Mo`da je iza
vima njegovih zatamnjenih zjenica vidjele su se slike svakog stabla neko ko me {titi, ko je pripremio klopku
`rtava, njihovi bespomo}ni, agoni~ni pokreti, krikovi za njega?
i hropac koji su ostali zato~eni u oku onoga koji ih Doista, previ{e pitanja.
je posljednji vidio. Koji im je donio smrt. Poku{avao Nisam se okretao iako sam osje}ao trnce u ki~mi
je svoju svijest o tome pokriti maskom obi~nih, sva- i potiljku. Pretpostavljao sam da se ni on ne}e okrenuti.

390 391
Glumit }e i dalje obi~nog {eta~a kroz {umu. Moj
pogled mu je bio dovoljno upozorenje. ^uvari {ume na konjima jezde za mnom kao da
Nisam se okretao, ali sam bio spreman za uboji~in mi slijede misao.
nasrtaj. Oslu{kivao sam ritam koraka, zvuk smrvlje- Skre}em sa staze na stazu, prolazim kroz divlje
nog suhog li{}a i gran~ica. I{ao sam ka lova~kom prolaze, ali iza nekog zavijutka se uvijek pojave oni
dvorcu. I ~ekao napad. sa svojim spokojnim pogledima na prividno nespo-
Ni{ta se nije dogodilo. kojnim konjima.
Mo`da to nije bio moj ubojica? Poku{avam da ih sa~ekam i propustim ali oni ne-
Ho}u li ikad prona}i njegovu budu}u `rtvu i upo- kako ja{u u mjestu, kao da lebde. Vezani nadzorom
zoriti je? i slutnjom uz moj potiljak.
Napokon, ne obra}am vi{e pa`nju, zaboravljam ih
Skrivena kr~ma u {umi, u Grunewaldu. Kod kolo- i tumaram posve opsjednut {umom. Zalutao sam za-
dvora Grunewald. travljen i zadovoljan. Tad se dosjetih da bih mogao
To je zapravo granica dva svijeta. njih upitati za izlazak iz {ume. Ali nigdje ih nije bilo.
Po|e{ li desno, na}i }e{ se me|u bogatim zgrada- Pronalazio sam duge staze, ra~unaju}i da }u ih vidjeti
ma, bogatim gostionicama, me|u bogata{kim vrto- negdje u daljini, oslu{kivao svaki zvuk ne bih li ~uo
vima i sresti }e{ slikara koji posve nalik na Grünewalda hrzanje ili kratke odsje~ne re~enice konjanika.
slika u prirodi neki svoj zaboravljeni motiv. Moderni U dubokoj {umskoj ti{ini ~uo se samo djetli}.
Grünevald u Grunewaldu.
Po|e{ li lijevo, pro}i }e{ kraj pivskog vrta Zelena Vesla u crnoj vodi.
kobila i riskirati da te zgazi raspojasana djevojka na
veli~anstvenoj `drebici, koja upravo izjahuje iz tunela Sanjao sam dubok, tjeskoban, mra~an san. Pro-
i juri ka tebi ne vide}i te. Sve se tu doga|a na samoj budio sam se i vidio da je taj san svud oko mene.
me|i. Nastavi{ li put, pro}i }e{ kroz jo{ jedan mali I iz njega je bilo gotovo nemogu}e pobje}i.
tunel i zate}i se u {umi.
Grunewaldska {uma je doista svijet za sebe. Adolf Hitler je neizbje`ni, sjenoviti stanovnik Ber-
lina.
U {umsku kr~mu ulaze dva jaha~a, bez konja, ali I svaki ~as pone{to upozorava na njegovu prisut-
s pokretima kao da i dalje ja{u. Jedan visoko podigne nost.
glavu i zahrza. Stara konobarica poslu{no odgovara Njegovo pona{anje je sad posve druk~ije, ponekad
na taj znak i donosi im ledeno pi}e u kriglama. nenametljivo do grotesknosti, ali ipak je to isti onaj
~ovje~uljak u ~ijem pogledu bljesne ne{to kao sje}anje
Slika ubojice u jelenovim o~ima. na trenutak kona~nog prosvjetljenja.

392 393
To je mo`da karikatura, mo`da opomena. – Koje{ta – prezrivo }e Nepoznati Prolaznik. –
Ipak, podsje}am se stare poslovice onih koji su Sve je to la`no. Sve je to naknadno vrijeme u biv{em
`ivjeli na rubu pra{ume. Ne spominji nikad u pra{umi vremenu. Ja to znam. Bio sam tamo.
tigrovo ime. – Bio si tamo? – zaprepastih se. – Mislio sam da
ti postoji{ samo sa mnom?
^ovjek preko puta mene u podzemnoj `eljeznici – To svi misle – naceri se on. – Ja sam ~ovjek
tajanstveno je zami{ljen, kao da oslu{kuje moje misli. gomile. A gomile me je tako strah. Iako `ivim samo
Sarkasti~no se smje{ka. zahvaljuju}i njoj. Ja sam ~ovjek izgubljenog pojedinca
Na osnovu moje odje}e i pona{anja zasigurno je u gomili. Kao {to si ti.
ve} donio svoj sud. Taj sud je o~igledno definitivan – Ja nisam izgubljen – usprotivih se.
i pora`avaju}i za mene i sve meni sli~ne. – Nisi – slo`i se on nakon kratkog razmi{ljanja.
– Zahvaljuju}i meni. – Mislio si da si na stadionu bio
Ukoliko ba{ `eli{, ja }u biti tvoj Adolf Hitler,
sam. Kakva glupost. Osje}ao si `amor i tajac iz 1936.
govori nedvosmisleno pogled neznanog putnika ~ija
Kakva glupost. Mo`da bih te trebao prepustiti Entwer-
se nevidljiva nesre}a kupa u tom bezazlenom trenutku
teru da ti on na svoj na~in objasni neke stvari.
surovog uzvi{enja.
Nisam razumio {ta je `elio re}i. Osjetio sam samo
u njegovim rije~ima ne{to kao razo~arenje. I prijetnju.
– Bio si danas na Olimpijskom stadionu! – re~e – Vi{e sam o~ekivao od tebe – re~e on kao da
mi Nepoznati Prolaznik strogo kao da sam zakasnio mi je upravo pro~itao misli. – Ako misli{ da sve zna{
sa izvje{tajem koji sam mu du`an podnijeti. – [ta si o ovom gradu, za{to si i dolazio ovamo. [to bi ti ovdje
vidio? mogao pro~itati, u ku}ama, u ulicama, a {to ve} nisi
Sa~ekao me na samom izlazu iz vagona, kod Nje- pro~itao u svojim glupim knjigama ili vidio u tv-emisi-
ma~ke opere. jama?
– Gledao sam Owensa dok obara svjetski rekord – A za{to se ti boji{ Entwertera? – viknuo sam
i vidio Hitlera kako histerizira – nasmijah se. iznenadno i vidio da moja re~enica pokre}e doista
ne{to u pona{anju Nepoznatog Prolaznika. Kao da je
– Znao sam da }e tako biti – uozbilji se Nepoznati strelica pogodila cilj. Lice mu je najednom bilo besk-
Prolaznik kao da sam jedan od mnogih koji su ga rajno tu`no, tako da sam osjetio ne{to nalik na sa`a-
razo~arali. – Svi to vide. Svi vi koji ste djeca starih ljenje.
filmskih `urnala ili novih televizijskih monta`a. Sve- – Ne bojim ga se. Ponekad mu mo`da zavidim.
jedno. I ni{ta od svega ne razumijete. Naravno. I to je sve.
– Bio sam sam na stadionu. Najednom sam osjetio Odgovor me zaprepastio.
dah onog vremena. Oko mene je bio `amor i tajac iz Nepoznati Prolaznik me gledao, a zatim izgovorio
1936. godine. Fascinantno! posve tiho:

394 395
– Njegov posao je tako jednostavan.
Pomislio sam da }e mi se nasmijati u brk, ali on Crne zgrade na Muzejskom otoku izgledaju kao
je i dalje s bolesnotu`nim izrazom na licu gledao sablasni grad na vodi.
negdje mimo mene.
Pro{ao sam kroz otvorena vrata u vagon podzemne Kroz zatamnjena stakla podzemne `eljeznice pro-
`eljeznice i zarekao se da ne}u izi}i do posljednje mi~u slike iz ku}e na Wannseeu, ku}e u kojoj je
stanice, ma gdje ona bila. odr`ana nacisti~ka konferencija i koja je odavno pre-
tvorena u muzej.
Mislio sam da si vidio vesla sjetih se, uz klopot Iz te ku}e je krenuo holokaust.
to~kova, re~enice Nepoznatoga. Gledam slike logora{a, nevoljnika, izgnanika iz
raznih krajeva svijeta i ~ini mi se da na svakoj pre-
poznajem nekog iz svoje ulice, nekog iz svoje bli`e
Djevojka u crvenom u podzemnoj `eljeznici. Pok- ili dalje porodice.
raj nje je veliki crni pas.
U svijesti se du`e zadr`a, nikako da i{~ili, kao da
Izuzetno je lijepa. je ne{to u mojoj podsvijesti `eli zadr`ati, fotografija
Pripijena crvena tkanina isti~e njene bujne grudi, logorskih nacisti~kih nadglednica nakon hap{enja. Li-
uski struk, duge skladno oblikovane noge. Lice joj je ca su im nalik na lica ulovljenih `ivotinja. Jedna se
kao lice manekenke. {iroko i drsko smije, upu}uju}i senzualni pogled ne-
Djevojka se saginje sa svog sjedi{ta tako da joj kom pokraj snimatelja. U tom pogledu ima ne{to per-
dojke navru ka rastegljivom crvenom otvoru bluze i verzno, jer je njeno lice grubo, i tijelo, premda `ensko,
s perverznim zadovoljstvom ljubi svog dobermana u odi{e posve ne`enstvenom ~ulno{}u.
nju{ku i jezik koji on plazi sa u`ivanjem.
Lica svih mu{karaca u vagonu, koji su je dotad Okre}em se i u drugom staklu, tamnom kao oko
gledali s ushi}enjem, sad odaju poni`enje. Jedan od mrtvaca, vidim lice djevojke u crvenom kako me pa`-
putnika nastoji izraz poni`enja pretvoriti u izraz ga|e- ljivo i sa zanimanjem promatra. Uhva}ena mojim po-
nja, ali to mu ne polazi za rukom. gledom najednom osje}a stid. ^ini mi se da vidim
rumenilo u tamnini okna. Ili je to samo odsjaj njene
Potom svi {ute. odje}e.
Lica su im kao papir na kojem je ispisana smrtna Njeno lice i{~ezava, vjerovatno izlazi na ovom
presuda. kolodvoru, ali ja ne svra}am pogled.
Smaknu}e mu{kosti.
Pretpostavljam da se ni moje lice ne razlikuje od Prvo sam primijetio ruku. Li~ila je na crnu kand`u.
njihovog. Modra, ~vornovata, izbrazdana, puna rana od zime i

396 397
od rada (cijepao je drva mo`da?). Dr`ala se ~vrsto za Izgleda posve nestvarno, a ipak mi~e o~ima, prsti-
rukohvat, kao da pridr`ava i tanko lice u sjeni {to se ma trlja nos i potom svojim velikim o~ima koje kao
nadvilo nad njom. Bilo je to staro lice, gotovo bi se da su izra|ene od bjelokosti i jantara ~ita novine.
moglo re}i drevno. Ili je samo bilo prije vremena Pomi{ljam da su joj novine otvorene na onoj stranici
potro{eno te{kim radom, neda}ama i `ivotom koji se gdje su izvje{taji o neobi~nim doga|ajima.
na nj ustrijemio poput okrutna gospodara. Ne, to nije Crnkinja. To je doista `ena od ~okolade.
A onda sam ga prepoznao. Kad je isplazila jezik i oblizala usnu, upla{io sam
– Feride! – gotovo sam uzviknuo. se. Bio je to trenutak posvema{nje tjeskobe. A istovre-
Iako je vi{e li~io na svog djeda, kako sam ga meno trenutak u kojem nisam znao {ta }u uraditi.
pamtio, bio je to on, onaj isti dje~ak s kojim sam ne Mislim da je i Nepoznati Prolaznik, ako je nevid-
tako davno naganjao krpenja~u po na{em starom so- ljiv sjedio negdje u vagonu, bio jednako tako izbezum-
kaku. ljen.
Vrata su se otvorila i on je izi{ao. Ako se `ena od ~okolade ugrize za usnu, {ta }e
se dogoditi? Ho}e li pojesti sama sebe?
Trenutak-dva sam se premi{ljao, a onda isko~io
za njim. Me|utim, bilo je ve} kasno. U gomili ljudi Bio sam uzrujan i nestrpljiv. @ena od ~okolade
u koju sam se zaglibio gotovo ga je nemogu}e bilo me nije gledala, ali se ~inilo da se dobro zabavlja na
prona}i. Nisam ga prona{ao. Pitat }u nekog, tje{io moj ra~un. Mo`da joj ovo nije bilo prvi put? Neko
sam se. Neko u Berlinu mora znati gdje `ivi. I je li kao ona morao je pobuditi zanimanje gdje god se
to doista on? na|e.
Opet je obliznula usnu!
Njen ~okoladni karmin se rastopio i ra{irio kao
Sad sam potpuno izgubio svijest o tome gdje pu-
dje~ji bombon.
tujem. Sjeo sam u otvoren vagon i pitam se kroz koje
}e me berlinsko podzemlje povesti i kamo. Nisam to vi{e mogao gledati i isko~io sam na
peron. Ona je ostala sjediti kao velika figura od ~ok-
Kroz prozor vidim Entwertera kako stoji na peronu olade, umotana u haljinu od {arenog ~okoladnog zlata.
u svojoj besprijekornoj odori i gleda u mene s nad- Nau{nice su joj se potresale od unutra{njeg smijeha.
mo}nim smije{kom.
Kad bude do{ao trenutak da me pojedu, o tom }u
Trenutak kasnije uronili smo u mrak. sama odlu~iti. A to sigurno ne}e{ biti ti.
Ho}emo li ikad izroniti? I gdje? I ko }e me tamo – Ne, to ne}e{ biti ti! – govori uz smijeh jedna
do~ekati. nau{nica s prozora podzemne `eljeznice {to se survava
u mrak.
Najednom preko puta mene sjedi `ena od ~oko- – A mogao si biti ti – govori neko iza mojih le|a,
lade. ali sam dovoljno bijesan i razo~aran da se ne okre}em,

398 399
jer znam da od onog {to bih mu rekao nema nikakve su dali sve {to su imali za na{ izlog. A najvi{e oni od
koristi. kojih biste to najmanje o~ekivali. I `ivi i mrtvi.
I smiju se neobuzdano svojoj duhovitosti.
Ogledam se oko sebe. Mo`da su to prikriveni vojnici? Njihov mali zapo-
Peron je posve pust. vjednik u odje}i Bo`ijeg ~ovjeka i dalje ~eka iza stakla,
Sav prostor naokolo zakr~en je drvenim skelama. naslonjen na sveti {tap. Mo`da ~eka da i ovdje poru{e
sve hramove i ku}e Bo`ije koje mu se ne dopadaju,
Stanica mi se ~ini poznata, ali o~igledno je da su te da se pojavi, blistavo i pobjedonosno, kao u mom
veliki gra|evinski zahvati na njoj u toku i da nijedna rodnom gradu?
kompozicija ovdje vi{e ne}e stati. Putnici u `urbi prolaze, ne obra}aju}i pa`nju na
knji`aru. Nadmenost la`nih knji`ara se topi. Jedan od
No}as sam stajao ovdje. njih, vi{eg ranga sude}i po opravi, u nedoumici od-
vra}a pogled iza stakla, gdje sjedi njegov mali sveti
Stojim na istoj stanici, neodlu~an kamo da krenem. ~ovjek na staklenoj stolici. I ~eka.
Skele su skinute i mno{tvo malih radnji se priprema Krupni ~ovjek u crnom, ispred knji`are, zadriglog,
za otvaranje. rumenog lica gleda u mene kao da me poznaje. I
Nekoliko bradatih osoba u crnim mantijama, nalik doista i on se meni ~ini poznat. Gleda me s nekom
na monahe, u`urbalo se oko male knji`are koju upravo nelagodom, u nedoumici, kao da ka`e Tako je to u
otvaraju. To je knji`ara samo za njihove knjige. `ivotu. Na{e je da poku{amo.
Unutra, na sred knji`are, vidljiv kroz izlog, sjedi Zakora~io sam u knji`aru.
mali ~ovjek u {arenoj ode`di, s kapom i {tapom koji Mali ~ovjek na staklenoj stolici se nije iznenadio.
ozna~avaju njegov vrhovni polo`aj. Gleda me kao da o~ekuje moje pitanje.
Sjedi na staklenoj stolici kao glumac koji igra Za{to ste sru{ili Ferhad-pa{inu d`amiju? Za{to Tef-
leptira. terdariju? Za{to ste sru{ili Sahat-kulu? Gleda me kao
da sam malouman. Ne znam ko je sru{io ka`e on ali
Sjedi i ~eka poziv svojih pot~injenih pa da u sjaju nismo mi. Mi smo ~estit, nebeski narod. Nepravde su
i slavi izi|e s rije~ima mira i Bo`ije milosti na usnama. ~injene nama. Uostalom, u ratu stradaju svi, zar ne?
To je isti onaj mali ~ovjek koji je slavodobitno Mo`da odgovorih ali valjda postoji razlika izme|u
do{ao u moj grad kad je u njemu i posljednja d`amija progonjenih i onih koji ih progone?
ritualno sru{ena. I {ta bi ti izabrao? pitao me je ne trepnuv{i.
Njegovi podanici stoje na kolodvoru, ispred knji- Ako bih morao birati rekoh krajnje bijesan na
`are, ispred stakla i nadmeno gledaju putnike. sebe {to sam stupio u ovaj razgovor za kojeg sam
Ovdje smo. Stigli smo. Tek }ete nas upoznati go- mogao ta~no predvidjeti kako }e se odvijati uvijek
vore njihovi pogledi. A nakupilo se i novca. Mnogi bih bio me|u progonjenima, nikad onaj {to goni!

400 401
[to se onda buni{ i srdi{? re~e on smireno Na- O~igledno je opet govorio o osveti, o osveti pre-
gra|en si onim {to si izabrao. I mi u svojoj patnji svetoj, o posve}enju kroz osve}enje.
vidimo pro~i{}enje. Za{to se vi svetite?
Nazivate li patnjom to {to va{i popovi i vojnici Za sve zlo~ine koji su nam ~injeni mi nudimo
idu od ku}e do ku}e prognanih Bo{njaka, muslimana, opra{tanje.
prskaju ih vodicom i kade, pretvaraju}i ih tako u va{e A kome }ete se svetiti za zlo~ine koje ~inite vi,
ku}e? pitam. koje ~inite sad i za zlo~ine koje ~inite sami sebi?!
To jesu na{e ku}e i ku}e na{e vjere odgovara on. Sve je u Bo`ijim rukama osmijehnu se on.
Sve su ku}e pravovjerne, ako ~ovjek vjeruje. Mo`- I zlo~in?
da se vama ~ini da su sad va{e. Dovoljno je zna~i I on.
ubiti ili otjerati ~ovjeka iz ku}e i sve {to je u njoj
postaje tvoje?
Izi{ao sam iz staklene knji`are.
Mi imamo pravo na to zagrmi glas zadriglog u
staklenoj knji`ari. Imamo pravo ~ak i ubiti zbog ne-
pravdi koje su nam ~injene. Mi smo najnesretniji narod A onda mi se u~inilo da se ne{to u hipu promijenilo.
na svijetu. I najtragi~niji, kao {to ka`e na{ poznati Teatar sna je u tome nedosegnuti majstor, majstor
pisac kojeg i ovdje izuzetno cijene. nad majstorima.
Sve sam ove odgovore nebrojeno puta ~uo. Vidim Staklena knji`ara je ponovno bila ispred mene, ali
na licu malog ~ovjeka na staklenoj stolici kako se sve je sad u njoj bilo druk~ije. Bila je prazna. Na
{esnaest d`amija iz mog rodnog grada rasprskavaju staklenoj stolici stajalo je ne{to crno, kao kutija za
u pepeo i prah, vidim Sahat-kulu ~ije obru{avanje za instrument, neobi~an, nalik na crnu mumiju.
trenutak zaustavlja Vrijeme samo. Ho}e li Vrijeme Iza mumije su kle~ali neki njeni poklonici, u crnom,
ikad uspjeti nadoknaditi taj svoj izgubljeni Trenutak? bradati i dugokosi, sa srebrenim znakom leptira zaka-
A lice malog ~ovjeka na staklenoj stolici i dalje ot- ~enim na mjestu srca. U sredin